UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA HISTORIJU

Putne komunikacije u istonom dijelu rimske provincije Dalmacije

Profesor : prof. dr. Salmedin Mesihovi Ass. : Amra ai, MA

Student: MerimaBai, BA

Sarajevo, 2013.

Sadraj
1. Uvod ............................................................................................................................... 3 2. Putna mrea iz Siscie ....................................................................................................... .5 2.1. Siscia Sirmium .............................................................................................5 2.2. Siscia Emona ................................................................................................ 8 3. Putna mrea iz Salone ......................................................................................................9 3.1. A Colonia Salonitana Ad Fines Provinciae Illiryci. ..........................................9 3.2 Via Gabiana Ab Salonis Andretium ................................................................12 3.3. Ad Imum Montem Ditionum Ulcirum................................................................ 13 3.4. Cesta Ad Bathinium Flumen ............................................................................15 3. 5. Ad Hedum Castellum Daesitiatium....................................................................15 4. Putna mrea iz Naron ............................................................................................ ........ 19 4.1. Narona Leusinium.............................................................................................19 4.2. Narona Nevesinjsko polje................................................................................ 22 4.3. Narona Sarajevsko polje ...................................................................................24 5. Miljokazi..............................................................................................................................26 6. Prilog : karta istone provincije Dalamcije ............................................................ ............ 28 7. Prilog : Pojtingerova kart ...................................................................................... ..............29 8. Zakljuak ................................................................................................................ .............30 9. Bibliografija ........................................................................................................ ................31

1. Uvod
Pitanje putnih komunikacija u istonoj rimskoj provinciji Dalmaciji je kompleksno pitanje, koje kad se obrauje u radu ovakve vrste, zahtjeva prije svega ograniavanje na jedan ili svega nekoliko aspekata teme, koji e se obraivati u radu. Odreivanjem aspekta teme koji e biti obraen u radu, ujedno se odreuju i ciljevi rada. Neki bitni aspekti tematske cjeline koje se veu za putnih komunikacija su raspored putnih komunikacija, epigrafski spomenici, strateki znaaj cesta, utjecaj izgradnje i povezivanja cesta na razvoj trgovine, na raspored i kretanje vojske, ali i zbog ekonomskih razloga. Pored navedenih razloga moe se rei da su Rimljani gradnjom cesta htjeli proiriti svoju kulturu na podruje Ilirik, ali i uspostaviti mir meu ilirskim narodim, te u konanici uspostaviti svoj sistem vlasti. Mogunost kombinacije razliitih aspekata teme u ovom radu u startu je odbaena zbog toga to bi na taj nain rad mnogobrojne teme spomenuo tek usputno i nedovoljno objasnio. Jedini aspekt od nabrojanih, koji kad se prouava zasebno, ne znai odstupanje od teme, jeste raspored putnih komunikacija, to je neodvojivo vezano za epigrafske spomenike. Prema tome, za cilj rada odabrano je praenje pravca cesta u istonoj rimskoj provinciji Dalmaciji i prikazivanje ubikacija pojedinih stanica na tim cestama, ali i praenje epigrafskih spomenika naenih na putnim pravcima koji e biti tema rada. Kako su u istonom dijelu provincije Dalmacije najvaniji putevi kretali iz Narone, Salone, putevi koji su povezivali Sisciu ( Ljubljana ) i Sirmium ( Sremska Mitrovica ), a ogranci tih puteva prolazili su kroz teritorij dananje Bosne i Hercegovine, rad e pratiti pravce tih puteva, posebno se bazirajui na navoenju razliitih miljenja istraivaa o pravcima puteva. Kad se o tome govori, sasvim je prirodno da se prate i epigrafski spomenici naeni na dijelovima ovih puteva. Najstariji epigrafski spomenik, koji je ujedno i najstarije svjedoanstvo o gradnji rimskih cesta jeste onaj pronaen u blizini Konjica sa imenom cara Augusta. Ovim problemom bavili su se mnogobrojni istraivai, od koji su za ovaj rad najvaniji Ivo Bojanovski i Dimitrije Sergejevski, koji je nakon Drugog svjetskog rata izvrio sistematsko istraivanje. Jedan od znaajnih historiara koji je vei dio svoje djelatnosti posvetio istraivanju rimskih komunikacija bio je Esad Paali. Ovoj problematici Paali je posvetio itavu jednu studiju pod nazivom ,, Antika naselja i komunikacije u BiH. Od historijskih metoda koritenih u radu potrebno je izdvojiti tematsku metodu, koja je s radom povezana ve od donoenja odluke da se rad najvie bazira na putevima koji su ili iz Narone, Salone, Siscija i Sirmija. Kvantitativna metoda ogleda se u
3

tome da su neke ceste, u zavisnosti od njihove duine i znaaja, te broja epigrafskih spomenika pronaenih na pojedinim pravcima, obraene na razliitim razinama. Kvalitativni metod koriten je pri odluci da se od velikog broja podataka, odaberu oni vezani konkretno za ubikaciju nekih putnih pravaca i za objanjenje znaenja epigrafskih spomenika pronaenih na istim pravcima. Pored spomenutih metoda valja istaknuti i komparativnu, budui da su autori prilikom istraivanja cesta i ubikacija imali i razliite stavove, a od velikog znaaja u ovoj problematici jeste i Epigrafija, koja je od je od izuzetene vanosti kod istraivanja antikih mjesta, ali i sami miljokaza. Kod istraivanja cesta velike i znaajne podatke prua i sama topografija. Pored spomenutog za istraivanje antikih cesta velike podatke pruaju jo itinerariji. Radi se tanije o Antoninovu itineraru, Kozmografiji Ravenjanina, te Pojtingerovoj karti. Svaki od ova tri izvora predstavlja veliki znaj za istraivanje cesta. Prvenstveno iz razloga to daju podatke o mjestima, ali i udaljenosti jedne stanice od druge, to omoguava laku ubikaciju i lokaliziranje mjesta. U uvodnom djelu radi boljeg upoznavanja tematike rada bitno je istaknuti da su rimske ceste veim djelom nastajale na ve postojeim ilirskim cestama, ali i da je vei dio njih poeo se graditi u doba cara Augusta, a zavrene su u periodu Tiberija i Klaudija. Bitno je napomenuti i da je vei broj tih cesta nastao u doba Tiberijevog legata Kornelije Dolabele koji je ovim podrujima upravljao od 14. do 20 godine, i u tom relativno kratkom roku uspio povezati vei dio provincije Dalmacije sa Italijom i Panonijom. Kao dokaz Dolabeline gradnje cesta uzimaju se dva solinska natpisa. Svakako neizostavno je spomenuti da su pojedine ceste, poput one Narona Nevesinjsko polje nastale jo za ivota cara Augusta.

2. Putna mrea iz Siscie 2.1. Siscia Sirmium

Kao to je u uvodnom dijelu rada spomenuto, glavna polazita saobraajnih komunikacija istone provincije Dalmcije bile su Narona, Salona, Siscia i Sirmium. Upravo ova antika podruja povezivala su se i sa unutranjim dijelovima Bosne i Hrecegovine. Ove saobraajne komunikacije bile su od sratekog znaaja za daljnji razvoj ovih podruja, budui da je upravo ono to je vodilo ka napredku jedne zemlje, ili podruja bila dobro izgraena povezana putna komunikacija. Putne komunikacije vana su odrednica i za razvoj trgovinu. Nakon izgradnje komunikacija trgovake veze postale su tako rei svakodnevnica, trgovci su sa lakoom mogli putovati u druge djelove provincije, u urbana sredita poput Salone, Narone, Jadra itd. Rimski putevi su bili znaajni i za vojsku i upravo u tome lei jo jedan znaaj rimskih puteva. Razvojom cesta, rimski vojnici koji su doli na tlo Ilirika poinju iriti svoj utjecaj meu ilirski narod. Vojska poinje meu Iliri iriti duhovnu tradiciju, koju su donijeli sa sobom, to je u konanici dovelo do romanizacije ilirskog stanovnitva.1 Pored toga, vojska gradnjom cesta lake osvaja druga, udaljenija mjesta, takav primjer upravo je bio sa Solunom. Iz stratekih razloga Rimljani su, im bi im prilike to doputale gradili gustu mreu puteva, glavni magistralni putevi ili su iz primorja u unutranjost, pravcem Salona Sirmium, Narona Sirmium, Siscia Sirmium, itd.2 Glavne rimske saobraajnice pratile su doline rijeka, kotlina i druga pogodna mjesta za kretanje. U istonoj rimskoj provinciji Dalmaciji glavne prometnice pratile su tokove Save, Drave i Dunava. 3 Nezaobilazno prometno vorite bio je Sirmium ( dananja Sremska Mitrovica ), dok su glavna putna vorita na podruju Panonije bila Cibela ( Vinkovci ), Mursa ( Osijek ) i Siscia ( Sisak).4 Naredni dio rada bavit e se pitanjem ceste koja je vodila od Siscia do Sirmiuma, kao i pitanjem miljokaza, osnovnim pokazateljem pravca rimskih cesta. Rimska cesta Siscia 1 2

Stipievi, 1989, 54. Isto, 53. 3 Graanin, 2010, 10. 4 Isto, 10.

Sirmium predstavljala je jednu od najznaajnijih rimskih komunikacija u Panoniji, koja je povezivala vana strateka podruja. No i pored toga, cesta Siscia Sirmijum ne pripada prometnom dijelu rimske provincije Dalmacije, ve njegovom komplementarnom dijelu.5 Svakako znaaj ove ceste jeste u tome to je ona dobrim dijelom prolazila kroz Bosansku Posavinu. Cjelokupna trasa ove ceste jo uvijek nije odreena u cijelosti, vjerovatno i zbog same duine ove ceste od ukupno 320 km. Pored Ive Bojanovskog koji je veliki dio svog istraivanja posvetio cesti Siscia Sirmium, prve podatke o njoj daje J. Brunmid. Iako je Brunmid o samoj cesti dao oskudne podatke, ipak je vaan njegov podatak o miljokazima ove ceste koji potjeu iz III. i IV. stoljea. Spomenute miljokaze Brunmid je geografski odredio na prostoru Slabinja, Baina i Hrvatske Dubice.6 Jedan od istraivaa koji su se takoer bavili pitanjem ceste Siscia - Sirmium bio je i J.M. Katani. On je za razliku od drugih autora koji su se bavili istim problemom dao shemu ceste koja vodi od Siscia do Sirmiuma i po njemu ona izgleda : Dubica (Praentorum) Marsonia ( Brod) Ad Basante Saldis ( Soljani) Drinum.7 Neke od njegovih lokacija prihvaene su i danas u literaturi, no pored njegova postoji jo niz drugih miljenja o trasi ceste Siscia Sirmium, o emu e biti vie rijei u nastavku rada. Jedan od znaajnih podsticaja za daljnje istraivanje ceste Siscia - Sirmium jeste svakako pronalazak miljokaza cara Elegabele (Varius Avitus Bassianus, Marcus Aurelius Antoninus 218. 222. godine )

kod Jablanice, u sjeverozapadnoj Bosni,

koji je tanije odredio trasu ceste Siscia Sirmium, ali pomogao i u daljem istraivanju ceste Siscia - Servitium. No ono to se prvenstveno i pored svih istraivanja kao i teorija naunika moe uzeti kao primat u istraivanju ove ceste jeste antika Pojtingerova karta. Po ovoj karti trasa komunikacije Siscia Sirmium izgleda ovako : Siscia Ad Pr( e) atorum Servitio Urbate (m) Marsoni (a) Ad Basante (m) Saldis Drinum Sirmium. Dakle, po Pojtingerovoj karti Katani je izvrio skoro tanu analizu puteva koji su vodili od Siscia do Sirmiuma. Po Bojanovskom, koji je izvrio analizu podruja na terenu,

5 6 7

Bojanovski, 1984, 145. Isto, 146. Isto, 149.

odnos cesta upisan na Tabuli je taan, ali ima i nedostataka, kao to su zanemarivanje rijeke Une na karti, nedostatak miljokaza, prelaz Sava kod Sirmiuma i sl. No, kad se zanemare greke na karti, koje su vjerovatno krivica samog autora Pojtingerove karte,8moe se dobiti openita slika puteva koji su vodili od Siscia do Sirmiuma. Sisci je predstavljao i jedno od znaajnih vorita puteva u Panoniji, gdje su se povezivale ceste sa svih strana.9 Po Antonineuvu intineraru10iz Siscia su izlazile etiri ceste, dok je u Pojtingerovoj karti prikazana samo jedna cesta za Emonu - dananja Ljubljana. Te etiri ceste su: 1. Sisica Mursan 2. Siscia Poatovionem 3. Siscia Hemonam 4. Siscia Seniam11 Kada se govori o miljokazima bitno je navesti da je na podruju izmeu Slabinja i Dubice pronaeno pet miljokaza, koji su od velikog znaaja za daljnu analizu ove trase. Najstarijih od tih miljokaza je Karakalin (Lucius Septimius Bassianus, Marcus Aurelius Antoninus, 211.- 217. ) miljokaz iz 212. godine, dok su najmlai Valentijanov ( Flavius Valentinianus, 364. 375. ) i Valensov ( Flavius Valenus, 364. 378. ) miljokaz iz 70- tih godina IV. stoljea.12 Od velikog znaaja je i miljokaz cezara Flavija Valerija Severa. Miljokaz se nalazi na podruju Baina ( Tuk ). U blizini Baina, prema istraivaima rimskih cesta nalazi se i trasa Ad Preatorium, koji vodi do Sirmiuma. Od Ad Preatoriuma, koji se kako je to utvreno nalazi na podruju Gornjeg Baina, cesta dalje vodi do Servitiuma ( dananja Bosanska Gradika ).

,, Pojtingerova karta predstavlja jednu od najstarijih putnih mapa, gdje su prikazani skoro svi djelovi Rimskog carstva. Nastala je vjerovatno u IV. stoljeu, a preslikana u XIII. stoljeu., http://hr.wikipedia.org/wiki/Tabula_Peutingeriana ( 07. 12. 2013, 15 : 16 ) 9 Bojanovski, 1984, 155. 10 ,, Antoninov itinerari predstavlja registar postaja, koje oznaavaju udaljenosti od jedne postaje do druge. Itinerarij je vjerovatno nastao u III. stolj eu, prvi primjerak je nastao u doba Dioklecijana, a prepis mape je izvren vjerovatno u doba Antonina Pia., http://en.wikipedia.org/wiki/Antonine_Itinerary, ( 07. 12. 2013, 15 : 26 ) 11 Bojanovski, 1984,165, 12 Isto, 161.

Ta trasa ide desenom obalom Save. Obuhvata slijedea mjesta : Bukovca Batara Liskovca Lipovae Mokrice Dubrava Troelja Razboja Urbitum.13 to se pak tie trase Urbitio, ona se nalazi izmeu Ad Preatoriuma i Marsonije. Istraivai su ovu stanicu esto smjetali u Slavonskom Kobou ili selu Vrbovu, dok je A. Mollinary smjeta na podruju izmeu Banja Luke i Prnjavora. Ope prihvaeno miljenje o lokalizaciji Urbate, jeste da se ona nalazi u Srpcu, na desnoj obali Save. U prilog ovom miljenju idu i pisani izvori koji spominju naselje na rijeci Urbanus (vjerovatno se radi o rijeci Vrbas). Prema tome, Urbatum se nalazi na uu Vrbasa. No ono to dovodi u pitanje ovu lokalizaciju jeste to da se na mjestu Urbata uz Savu ranije nalazila movara, stoga bi bilo nemogue da trasa ide tim putem. Bojanovski u pogledu ovog problema istie da je trasa vjerovatno ila Donjom Dolinom uz Savu. Budui da ovo podruje nije bilo movarno, postoji velika vjerovatnoa da se trasa nastavljala na ovom mjestu. U prilog ovoj tvrdnji ide i injenica da je prilikom istraivanja na ovom mjestu pronaeno naselje sojenikog tipa i nekropla na gredi Timenac. 14 Kada se govori o dionici izmeu Urbate i Marsonije, prihvaeno je miljenja da je to trasa puta : Luani Oriovac Stupnik Andrijevci Sibanj Gromanik Brodski Varo Brodsko Brdo ( Podvinje) Slavonski Brod.15 Ubikaciju Marsonije i Ad Basante je tee odrediti, budui da neki podaci o njoj u Pojtingerovoj karti nedostaju, zbog ega se ne moe utvrditi tana udaljenost ova dva mjesta. C. Miller je Ad Basantum lokalizirao u Bosanskom amcu, dok je Kukuljevi ubicirao na Virove kod Bosuta. No, kako to Bojanovski navodi, od velikog broja stavova o ubikaciji samo jedna je mogua, a to je ona od Sergejevskog. On je Ad Bosut smjestio u blizini upanje, kod Save. to se tie same stanice Ad Basante, nju treba traiti na rijeci Bosut, tanije na jednom od prijelaza ove rijeke i to kod upanje. Kao dokaz da se ova stanica nalazila na rijeci Bosut, moe se uzeti i slinost u nazivima rijeke i antike stanice. 16 Kao i kod Ad Bosuta, tako je i kod Saldisa, teko odrediti tanu ubikaciju. Sudei po istraivanjima Bojanovskog to bi moglo biti podruje u Posavskim Podgajcima, to odgovara
13 14

Graanin, 2010, 17. Bojanovski, 1984, 174. 15 Isto, 184. 16 Isto, 196.

i samoj Pojtingerovoj karti. No, po miljenju drugih autora prije svega Katania i Kukuljevia Saldis je mogue locirati u Soljanima, dok se po treem miljenju Saldis nalazi u Brkom. 17Od Donjeg Brodca gdje se najvjerovatnije nalazila postaja Drinum, cesta dalje vodi ka Sirmiumu. Znaaj putne komunikacije Siscia Sirmium lei u injenici to je ovo mjesto bilo jedno od glavnih puteva Rimskog doba. Od VI. stoljea ova podruja su bila pod vlau Avara i Slavena, a nakon njihova pada pao je i antiki nain ivota u ovim krajevima. 18

2.2. Sisica Emona

Da se rimska provincija Dalmacija povezivala sa dijelovima Panonije, ali i Italije, svjedoi rimska cesta Siscia Emona. ( dananja Ljubljana ). Po Antoninovu interijariju izmeu Siscia i Emone nalazi se 115 milja. Izmeu ova dva mjesta postojalo je niz manjih stanica koje se mogu uoiti i na Pojtingerovoj karti. Po Graaninu, tri posljednje postaje prije Siscia bile bi : Romula ( Romula), Kvadrata ( Quadrata) i Kod Granice ( Ad Fines ).19 Ono po emu se istraivai mogu razilaziti u pogledu Siscia, jeste i njeno povezivanje sa Senijom (dananji Senj). Po Antoninevu interijariju cesta i Senije se prikljuuje prometnom pravcu koji vodi u Sisci u Romuli. No, kako Graanin navodi vee je vjerovatnoa da je ta cesta ila podrujem dananje Velike i Male Kapele, te preko Korduna nastavljala prema Topuskom, odnosno antikom Kvadratu, ali je u svakom sluaju ova cesta pripadala emonsko sisciskoj dionici.

3. Putna mrea iz Salone 3.1. A Colonia Salonitana Ad Fines Provinciae Illiryci

( Salona Ad Fines ) Kao to je ranije spomenuto najvei graditelj cesta na podruju BiH, pa i provincije Dalmacije bio je Dolabela,20 u njegovo vrijeme je izgraena i jedna od pet najvanijih cesta A

17 18

,, Taj stav zastupali su Kiepert, Miller i Mocsy. , Bojanovski, 1984, 211. Isto, 257. 19 Graanin, 2010, 13. 20 ,, Publije Kornelije Dolabela je u Dalamciju upuen 14. g. n. e. i tamo se nalazio u doba Augus tove smrti u Noli. Nakon toga je vraen u Rim., Mesihovi, 2010, 105.

colonia Salonitana ad fines Provinciae Illiryci.21 Ova cesta izgraena je u periodu 16/17. godine, s ciljem efikasne uspostave kontakta s netom osvojenom Panonijom.22 Publije Kornelije Dolabella bio je agilni carski namjesnik, koji je svoje namjesnitvo poeo 14. a zavrio 20. godine.
23

U tom relativno kratkom roku Dolabella je uspio izgraditi cestovnu

mreu duine od oko 550 km, ime su povezana znaajna sredita provincije Dalmacije. Po Paaliu cesta Salona Servitum je izgraena u doba Tiberija, dok su miljokazi na ovom putu postavljeni u doba cara Gordijana i njegovih nasljednika: Konstancija I (Flavius Valerius Constantius, 305.- 308 ) i Julijana Apostate (Flavius Claudius Iulianus, 361.- 363. ) .24 Da se cestovna linija Salona Ad Fines, poklapa sa trasom Salona Servitium, svjedoi i moderna saobraajna komunikacija koja vodi Split Sinj Glamo Banja Luka Sava. Pitanjem A colonia Salonitana ad fines Provinciae Illiryci bavio se veliki broj istraivaa, prije svega ve ranije spomenuti Kukuljevi, Sergejevski, Ballif te Bojanovski koji je veliki dio svog istraivanja posvetio kako ovoj tako i ostalim antikim cestama.25 Sam Pasch je cestu A colonia Salonitana ad fines Provinciae Illiryci definirao na slijedei nain : Salona Dugo Polje itluk Prelog, zatim bi presijecala Glamoko i Livanjsko polje, te bi dalje ila preko Crne Gore u Banja Luku Laktai Lamnica . Kod Donje Doline je vjerovatno ulazila na cestu koja je vodila uz Savu.26 No, o trasi A colonia Salonitana ad fines Provinciae Illiryci veim djelom moe se samo nagaati, prvenstveno zbog oskudnih izvora koji bi dali neto konkretnije i pouzdanije informacije. Bojanovski u svom radu ,, Dolabelin sistem cesta bavi se jo jednom tezom o navodnom prolazu A colonia Salonitana ad fines Provinciae Illiryci. Pa navodi slijedea mjesta : itluk kraj Sinja ue Cetine Unita Grahovo Grkovica Glamoko polje Mlinite Pecka Podranica Banja Luka Sava.27 Ova linija je znatno prihvatljivija prvenstveno zbog toga to je ila kroz pojedina antika naselja koja su imala strateki znaaj. Posebno se tu moe izdvojiti Sinj kod itluka
21

,, Prva i osnovna dunost koju je Dolabela sebi postavio u zadatak jeste izgradnja cestovne mree kojom bi se povezalo primorje sa kontinentalnom unutranjou., Bojanovski, 1974, 140. 22 Bojanovski, 1974, 41. 23 Isto, 16. 24 Paali, 1960, 19. 25 Bojanovski, 1974, 42. 26 Isto, 42. 27 Isto, 47.

10

gdje je postojala antika naseobina, a pored toga iskopavanjem su pronaeni ostaci antike bazilike kao i drugi graevinski materijali, to dovoljno svjedoi o vanosti ove komunikacije. Kada se govori o trasi ove ceste po Antoninevu itineraru ona bi ila na slijedei nain : Salona Aequo Pelva Salviae Sarnade Leusabe Aemate Ad Ladios Servituma.28 Napustivi Salonu cesta je ila do izvora rijeke Jadre, a potom do Klisa. O tome svjedoe i pronaena tri miljokaza kod Klisa. Od Klisa cesta je ila zapadno od Glavice i unjavake, da bi stigla do postaje Aequm. Ovo mjesto se spominje jo u IV. stoljeu, te je predstavljalo vanu raskrsnicu puteva u antiko doba. U toku iskopavanja 1911. godine na ovom podruju je pronaen miljokaz sa natpisom VALENT, to se vjerovatno odnosi na Valentijana I (Flavius Valentinianus, 364. 375.), ili pak njegovo brata. 29 Od Aeqviuma sljedea postaja Pelve udaljena je 17 milja. Postoji vie teza o smjetaju Pelva, no Ballif smatra da se nalazi na Livanjskom polju u Litanima,
30

dok je Paali

ubicirao kod Livna, a potom i na jugoistonom rubu Livanjskog polja, te na kraju i u samom Livnu. Ubikacija Pelva i pored raznih pokuaja ni danas nije rijeena. Ovaj problem bi se vjerovatno mogao rijeiti analizom na terenu ili pak pronalaskom epigrafskog spomenika, koji ni danas nije pronaen na ovom prostoru. No ono to se za poetak moe uzeti kao priblino tano jeste da se Pelve nalazi u Litanima.
31

Od Pelve trasa dalje ide prema Salveu

za kojeg takoer postoji nekoliko miljenja o ubikaciji. Tu ponovno treba spomenuti stav Patcha koji smatra da se Salvae nalazi u Livanjskom polju, dok s druge strane Paali navodi da se nalazi u Glamokom polju, da je preko Livna i Bukve vodila u Kamensku Podgredinu.
32

U pogledu ubikacije Salvae svakako treba izdvojiti miljenje Bojanovskog, koji smatra da se ovo mjesto nalazilo u Hlapiima, budui da su Hlapii bili jedna od znaajnijih rimskih naseobina pa je s toga velika mogunost da se Salvae nalazila upravo na ovom mjestu. U prilog toj tvrdnji svakako ide i pronalazak votivnih rtvenika.33

28 29

Bojanovski, 1974, 51. ,, Oba brata bili su slabo obrazovani ljudi, ali iskusni vojnici. Svojom glavnom zadaom onisu smatrali obranu Carstva od provale barbara. Valentinijan je vladao na Zapadu i ivio u Milanu, dok je rezidencija Valensa, koji je upravljao istonim dijelom Carstva, bio Carigrad. Nakon Valentinijanove smrti ( 375. g. ) carem Zapada proglaen je njegov sin Gracijan., Makin, 1978, 394. 30 ,, Na osnovu ubikacije CIL III, 1873, T. III,, Bojanovski, 1974, 59. 31 ,, Ovaj stan zastupa Ballif., Isto, 59. 32 ,,Veina istraivaa Salvae ubicira na Glavici u Glamokom polju, Isto, 68. 33 ,, Muncipalitet Salvije potvren je na nekoliko natpisa :

11

Iz Hlapia ili Salviae put nastavlja preko Glamokog polja prema sjeveru, pa do Sarnade, slijedee postaje, koja se nalazi u doline Sane.
34

Dakle, Sarnade je locirana u dolini

Sane, do Pecke. Na ovoj trasi utvreno je ukupno sedam miljokaza, meutim, samo je miljokaz iznad Mlinke drage oznaen brojem LXV, time je utvreno da je ovo mjesto od Hlapia udaljeno devet milja. Sergejevski je sa ovog podruja publicirao tri miljokaza, jedan od njih je od Konstancija Hlora (Flavius Valerius Constantius, 305. 306.), dok su dva od Julijana (Flavius Claudius Iulianus 361. 363. ). Bojanovski navodi da je otkrio dva anepigrafska miljokaza na polju izmeu Hlapia i Glavice, koji su postavljeni kao poljski meai i u istoj liniji.35 to se tie trase koja vodi od Sarnade ( Pecke ) do Leusabe, nju je teko ubicirati, budui da je to podruje teko prohodno, no kako Bojanovski navodi svi dosadanji istraivai su tok ove ceste locirali na podruju Satnice na Kola i Banja Luke. Ova tezu je postavio jo O. Blau, te je ona prihvaen kod istraivaa rimskih cesta jo od davnina. Kao dokaz postojanja trase na ovom mjestu uzima se postojei put izmeu Ratkovine i Satnivice. Pored Blaua, ovom trasom bavio se i Paali, koji se na kraju zbog nedostatka elemenata koje bi pobile tvrdnju Blau, ipak prhvatio njegovu tvrdnju. No Bojanovski je analizom puta ipak utvrdio da ova trasa ide preko Mrkonji Grada i Krupe. Upravo u Mrkonji Gradu Bojanovski je ubicirao i sam Leusabe, dok je slijedeu postaju Aemate ubicirao na Vrbasu. Postaju Castre, Bojanovski je ubicirao u Gornjem eheru, dakle odakle e se u doba Osmanskog Carstva razvijati i sama Banja Luka kao eher. Postaja Ad Fines, konana postaja na putu od Salone, ubicirana je u Laktaima, odnosno kod termalnih banja u Laktaima. Poslije Laktaa koji su od Banja Luke vodili ka Bosanskoj Gradici, postojala je jo jedna postaja Ad Ladios ( Trn ). Ova cesta prema Bosanskoj Gradici ila je zapadnije nego to je sluaj sa dananjom cestom. Posljednji trag ove trase pronaen je u Mahovljanima. Tu je pronaena nekropola bijelobrdske kulturne grupe. 36 to se tie samog cilja ove trase on se nalazi u Servitiumu ( dananja Bosanska Gradika ). Putna stanica Servitum je vjerovatno osmanska utvrda Berbir. U Berbiru se nalazila vana rimska naseobina, pa bi se iz tog razloga ovo mjesto moglo identificirati sa
CIL III 14 2492 dec( urio) muncip(io) Salvio Katel - Suurac CILL XIII 6 538 ex mun(i)cipio Salvio... Mainhardt; GZM 1906 163 dec(urio) muncip)io Salvio - Grkovci, Isto, 74. 34 ,, U narodu je taj put poznat kako Put Crne Kraljice ili Marije Terezije, ili kao turmanski put , Bojanovski, 1974, 74. 35 Isto, 75. 36 Isto, 102.

12

putnom stanicom Servitiuma, pored toga Berbir je u doba Osmanlija predstavljao znaajno strateko mjesto, pa se moe pretpostaviti da je isti sluaj bio i u antiko doba.37

3.2. Via Gabiana Ab Salonis Andretium

( Salona Andretium ) Jo jedna u nizu cesta koja je vodila iz Salone, te je spajala ostala podruja Dalmacije, ali i Ilirika bila je cesta Via Gabiana ab Salonis Andretium. Ova cesta izgraena je u periodu 16/17. godine. Njena duina iznosila je svega 24 km. Via Gabinia je cesta koja je vodila starim putevima koji su povezivali dalmatinsku utvrdu, kao i naselja u dolini Vrbe, ikole i Krke.38 Ovo je jedini pravac koji je povezivao Drniko i Sinjsko polje, koje je bilo od velikog znaaja za Rimljane zbog sigurnosti primorskih gradova. Kada se govori o samom nazivu Via Gabinie postoji nekoliko miljenja. Prvo miljenje je da je cestu izgradio Aulo Gabinije, pa stoga ona i nosi njegov naziv, prema drugom miljenju naziv cesti je dat zbog zahvalnosti prema Gabiniju koji je poginuo na ovom putu, tanije izmeu Mua i Kljaka. No, kako god bilo, naziv ceste je svakako povezan sa Aulom Gabinijem. 39 Za razliku od ostalih mjesta kojim se rad bavio i koje je bilo teko ubicirati, podruje na kojem se nalazi Andetrium je danas poznato, to je podruje na ukovoj gredi, na Gornjem Muu. Za ovu cestu je bitno napomenuti da se odvajao se od puta Salona Ekum kod Grla na Klisu gdje je skretala na zapad i gdje se jo i danas nadzire trasa kod Prugova i Mua.40 Vano je napomenuti da je ona izbijala i u Sarajevskom polju u podnoju Blauja gdje je evidentirano vie rimskih naselja.41 Pored navedene raskrsnice, postojao je jo jedan ogrnak puta koji je iao do Ekvima, dolinom Sutine. Za Andetrium je zanimljivo spomenuti da je bio posljednje utoite slobode Delmata, zauzet je od strane Tiberija 9. godine. 42

37 38

Bojanovski, 1974, 102. Isto, 131. 39 ,, Aul Gabinije je bio raimski legat u sukobima protv Delmata. Pod njegovim zapovjednitvom De lmati su Rimljanima zadali jak udarac 48/47. godine., Isto,130.
40 41

Isto, 132. Isto, 228. 42 Isto, 131.

13

3.3. 'Ad Imum Montem Ditionum Ulcirum'

Cesta 'Ad Imum Montem Ditionum Ulcirum' predstavlja nastavak Via Gabinie, koja je u radu obraivana iz toga razloga kod ove ceste je potrebno izvriti ubikaciju Diciona i Ulcira. Po Strabonu Dicion se odnosi na antiki narod, dok se Ulcira odnosi na brdo.43 Dicioni su se
nalazili u jugozapadnom dijelu Bosne, uz granicu Dalmacije na Grahovu polju, a zbog svoje brojnosti bili su vjerovatno podjeljeni u vie peregrinskih civitatesa, kasnije municipija.
44

Ono to je sigurno u pogledu smjetaja Diciona jeste da se ono nalazilo sjeverno od Delmata, a istono i juno od Mezeja. Ova lokalizacija je izvrena prvenstveno zahvaljujui solinskom natpisu, ali i trasi koja je ila kroz ova podruja, a to je 'Ad Imum Montem Ditionum Ulcirum'. Bauer ovu komunikaciju vodi dolinom Cetine, a Ulcir smjeta na sedlu kod Graba na planini Ilici. Ova cesta kao to je spomenuto predstavlja nastavka Via Gabinie, te u dolini Motanice spaja se sa komunikacije Siscia Sirmium. Budui da se rad ve bavio pitanjem ubikacije Via Gabinie, daljni dio rada osvrnut e na pravac koji je iao od Mua prema Promonu i Burnumi. Ova dionica je prolazila kroz krku ravnicu te na taj nain povezivala Salonu sa Panonijom. Od Promone (dananja Gradina kod Tephulja ) cesta je dalje ila ka Kosovu polju u Kninu i do Uzdolja. Cesta se zatim prebacivala na lijevu obalu Krke, gdje je lociran Burnum. Burnum ne samo da je bio jako vojno uporite Rimljana, ve je bio i jedno od znaajnih raskrsnica puteva. Prometnica iz Burnuma vodila je do Salone i Jadra ( dananji Zadar ), te je povezivala junu Dalmaciju sa Akvilejom ( Senjom ). Nastavak ove komunikacije tek je izgraen u doba vladavine Klaudija 47/46. godine. Cesta se dalje povezivala sa Grahovom i Drvarom. Trasa je ila putem Graba Rasenovaca doline Unca prema Bosanskom Petrovcu.45 Veliku ulogu u lociranje ove trase svakako imaju miljokazi, koji potpomau u boljem sagledavanju puteva kojim je trasa ila, ali i ubiciranju stanica. Jedan od znaajnih miljokaza ovog dijela jeste onaj pronaen u Rasenovcima, koji potvruje da se ova trasa nadovezuje na Burnum. Za cestu koja je prolazila pravcem Burnum Grab Rasanovci Bosanski Petrovac

43

,, Po Strabonu Dicioni su panonski narod u okviru Dalmacije, dok ih Ptolomej navodi uz Dindare, Bojanovski, 1974, 203. 44 ,, Pripadalo im je brdo Ulcirus, dananje brdo Ilica sa kojeg je put vodio u u Krku te dolinu Unca i Sane. Bilo ih je ukupno izmeu 35 i 40 hiljada., Bojanovski, 1988, 163. 45 Paali, 1960, 10.

14

bitna su tri miljokaza koja su pronaena u posljednje vrijeme, kod Pei, Drvara i u Crljevcima sjeverno od Drvara.46 Ballif, koji se u najveoj mjeri bavio istraivanjem ove ceste utvrdio je da je ona predstavljala vanu raskrsnicu puteva, te da se na ovu cestu nadovezuje i ona iz Bihakog polja. Ovakva tvrdnja bi se mogla uzeti kao tana i bez vee analize, prvenstveno zbog postojeih miljokaza, ali i zbog toga to je taj dio i u antiko doba bio prohodan i samim tim pogodan za putnu komunikaciju. Jo jedna od vanih raskrsnica na ovim prostorima bila je i Bara, koja je povezivala Biha i Petrovako polje sa Drvarom i Kninom.47 Dakle trasa ceste bi bila : Salona Promona Burnum Knin Petrovako polje dolina Sane. Kao to je prethodno spomenuto ova saobraajna komunikacija predstavlja znaajnu poveznicu Salone s Panonijom, a vei znaaj joj daju i ogranci Petrovac Biha i Petrovac Knin.

3.4. Cesta Ad Bathinium Flumen

Cesta Ad Bathinium Flumen izgraena je 20. godine. Sa duinom od 235 km

povezivala je Salonu i rijeku Bathinus. Ovu rijeku spominje Velej Patarkul.48 U pogledu lokacije Ad Bathinium Flumen postavlja se pitanje da li je Bathinus mogue identificirata sa rijekom Bosnom, ili pak rijekom Bednjom koja se nalazi u Hrvatskom Zagorju. Uzimajui u obzir, da se sukob u kojem je uestvovao Velej Paterkul odvijao na breukom prostoru, velika je mogunost da se pod nazivom Bathinus krije ime rijeke Bosne, dok je skoro pa nemogue da se Bathinus odnosi na rijeku Bednje, prvenstveno zbog prevelike razdaljine. 49

46 47

Paali, 1960, 10. Bojanovski, 1974, 214. 48 ,, Velej Paterkul izmeu ostalog navodi da se na rijeci Bathinus Rimljanima predao veliki broj Panonaca., Isto, 193. 49 Isto, 193

15

3.5. 'Ad Hedum Castellum Daesitiatium'

( Salona Argentaria ) Jedan od glavnih puteva u rimskoj istonoj provinciji Dalmaciji koji vodio iz Salone bio je svakako i onaj to je vodio do Argentarie ( dananja Srebrenica ). Cesta je vodila slijedeim putem: Salona Tilurio Ad Libros In monte Bulsinio Bistue Vetus Ad Matricum Bistue Nova Stanecli Argentaria. Vremenom je ova komunikacija postala vana trgovaka saobraajnica ( publica via ), koja nije imala samo tranzitni karakter, nego je sluila i kao okosnica za sav unutranji saobraaj u regiji istone Bosne.50 Ono to u pogledu ove ceste nije poznato jeste da li je posljednja stanice bili u Stanecliu, te da li je kasnije drugim pravcem ova cesta povezana sa Argentariom.51 Jedno od znaajnih dokaza pravilnog usmjeravanja ove ceste jeste miljokaz iz Rania na Bukom blatu. Prema ovom miljokazu cesta je iz Salone vodila ka istoku prema Tiliriumu ( Cetina ), te dalje prema sjeveroistonim dijelovima. Na tom podruju se nalazi i trasa Biste Nova, koja je prema miljokazima poznata i kao muncip(i)um Bist... 52 Vrenjem ubikacije Biste, moe se utvrditi da je ovo mjesto bilo na podruju dananje Zenice, to bi i imalo smisla budui da i sama Zenica i u dananje vrijeme ima svoje pravce koji vode ka Srebrenici. No kada se posmatra period Antike koji je dosta nepoznat u odnosu na dananjicu, ubikacije se moe izvriti pomou epigrafskih spomenika. Tvrdnju da se Bist nalazi u Zenici dao je Patsch. Svoju tvrdnju on zasniva na dva natpisa iz Zenice na kojima se spominje ime Bist. Ono to ni u kom sluaju ne ide u prilog Patschovoj tvrdnji jesu podaci iz Pojtingerove karte, ali i novija istraivanja Paalia, koji je Bistu smjestio na podruje izmeu Mounja i Viteza. Za tu tvrdnju Paali se koristi istim natpisom u Fazliima Elija Justa, kojim se kako je ranije napomenuto koristio i Patsch za svoju tvrdnju. Daljni dio rada bavit e se pitanjem trase na putu od Salone do Argentarie, pa e i samim tim trasa ovog put biti jasnija. Cesta je iz Salone preko Klis, Dugaplja do Dicma, gdje je pod Bukovaom bilo raskre Salona Tilirium ( dananji Trilj ).53 Ova dionica bila je duga 24 km.

50 51

Bojanovski, 1981, 128. ,, Iako problem interpretacije Tabule i ubikacije Argentarie nije rijeen na osnovu kartografski i epigrafski, dakle autentinih izvora, u literaturi je prihvaeno da se pod pojmom Argentarija podrazumijeva rudarski distrikt oko Srebrenice, sa centrom u antikoj Domaviji. , Bojanovski, 1974, 133. 52 Isto, 134 53 Isto, 151.

16

Na podruju Klisa pronaena su tri miljokaza ( Maksimina Traanina, Trebonija Gala i Konstancija ), dok su u Dugopolju pronaena dva miljokaza ( Maksimina Traanina i Konstancija ). Tilirium je predstavljao i znaajnu raskrsnicu puteva. Ova raskrsnica povezivala je Salonu sa Naronom, Skadrom i Dirahijem. Kao dokaz ove tvrdnje uzimaju se pronaeni miljokazi, koji su podignuti u ast careva Trebonijana Gala (Gaius Vibius Trebonianus Gallus, 251. 253. ) i njegova sina Voluzijana (Gaius Vibius Afinius Gallus Veldumnianus Volusianus, 251. 253. ). Od Trilja preko Vedrina i Tijarice trasa je ila do Ad Librosa, u duini od 22 milje. Kao dokaz da je trasa prolazila ovim putem svijedoe miljkazi u Veliima i Reniima. Miljokaz iz Renia je vjerovatno stajao na putu Prisike i Kazaginca. Prema ovim miljokazima Ad Libros se nalazio u Gradini u Bukovoj gori, istonije od Kazaginca. Ova trasa je bila i vano stjecite puteva, gdje su povezivani Argentaria Salona i Salona Tilirium Narona. Cesta je preko Zidine, Vinaca i Studenice vodila ka Lovriu.54 Po Tabuli dionica izmeu Ad Librosa i sljedee postaje In monte Bulsinio bila je duga 13, 5 km. Iz Gradine, du Bukog blata, odnosno na podruju vrela Mukinice pa do Grabovice prolazila je cesta In monte Bulsinio, koja je dalje nastavljala sve do prevoja koji odvaja Buko Blato od Duvanjskog polja. Na prostoru Gradine te na vrelu banice pronaeni su miljokazi kojima se moe utvrditi postojanje rimske ceste na ovom podruju. Po istraivaima ove ceste, prije svega po Mayeru, In monte Bulsinio odgovara podruje dananje Tunice, a njen ogranak Privala odgovara postaji In monte Bulsinia. Slijedea trasa ceste Salona Argentaria je Bistue Vetus, ona je bila duga 9 km, to odgovara podruju od Privale do dananjeg Duvna, Stipania, Podgaja i Gradine.55 Ova tvrdnja se moe potkrijepiti i sa tri anepigrafska miljokaza, od kojih se jedna nalazi u buncima, a dva u Duvnu. Samo podruje Bistue Vetus odgovara dananjem Duvnu, tanije mjestu Crkvina. Upravo na ovom mjestu Patsch je 1897. godine otkopao vee rimsko naselje sa ,, forumom.56 Pored spomenuti miljokaza bitno je napomenuti da je tvrdnja o ubikaciji Bistue Vetus u Duvnu potvrena i od strane Tabule, odnosno da se podaci koji su dali istraivai slau sa onim iz Tabule. Sama gradnja ove trase smjeta se u period vladavine cara Tiberija, ali je svakako dorada ceste vrena u doba drugih careva, tu se prvenstveo misli na cara Gordijana (Marcus Antonius Gordianus Sempronianus Romanus Africanus, 238. god. )

54 55

Bojanovski, 1974, 223. Isto, 160. 56 Isto, 163.

17

Od Bistue Vetus trasa dalje ide do Ad Matricuma, no ono to je na samom poetku bitno istaknuti jeste tekoa prilikom ubikacije ovog mjesta, pa samim tim i pravca ove trase.57 Upravo je to razlog velikom broju tvrdnji o njenom poloaju koje su dali mnogi istraivai. No, u ovom pogledu opet je vano miljenje Bojanovskog koji je Ad Matricum poistovjetio s podrujem Kupresa, dok je samu postaju ove trase smjestio na podruju Otinovce Vrila. Ono to potvruje ovu lokaciju jeste i Tabula, koja se s tvrdnjama Bojanovskog odlino slae u pogledu davanja podataka o duini ovog podruja. 58 Od Ad Matricuma trasa dalje vodi ka Bistue Novoj, koja je prema istraivaima bila smjetena na podruju Mounja.
59

No, konkretnijom analizom utvreno je da je pogodnije

Bistue Novu smjestiti na podruje Bugojno, nego na podruje Zenice. Bistue Nova je u rimsko doba predstavlja znaajnu raskrsnicu puteva. Jedna od njih je povezivao Ramu sa Jajcem i Plivom. Za razliku od Bistue Nove, ije je lokacija utvrena pomou hodoloke analizetj. analize na terenu, sa trasom koja vodi od Bistue Nove do Staneclia, postoji vei problem u pogledu ubikacije. Razliiti istraivai su davali i razliita tumaenja ubikacije Staneclia. Pa je tako po Truheliki Stanecli smjetena u Osijeku pored Blauja, nedaleko od Sarajeva, dok bi se po Skariu Stanecli nalazio na Stavanju. No, ono to se pouzdano zna jeste da Stanecli treba traiti u sjeveroistonom dijelu od Bugojna, odnosno od Bistue Nove. Po austrijskom Distanz Nachweisu, na putu od Bugojna do Rankovia u Novom Travniku ima ukupno 26 km, pa ako se toj duini doda jo 10 km, onda bi ono u potpunosti odgovaralo podacima Tabule. Pa se prema tim podacima Stanecli s pravom moe smjestiti u Malom Mounju.60 Budui da je rad dosad ubikaciju antikih mjesta veim djelom dokazivao putem navoenja rimskih nasobina ili drugi vrijednih spomenika, takav sluaj je i sa ovim mjesto. Naime, u Malom Mounju je pronaeno jedno od znaajnih rimski naselja, 61 pa bi to svakako
57 58

isto, 165. Isto, 167. 59 ,, Ranije lokalizacije Biste Nove, bile su razliite i proizilazile su iz razliitog tumaenja pravca rimske ceste po Tabuli. Tako je ona stavljan u Konjic, Tomaek je lokalizuje u Fojnici, po Konsu Bistu Nova je u Foi, a po Kipertu ona se nalazila u Putievu blizu Travnika., Paali, 1960, 44. 60 Bojanovski, 1974, 175. 61 ,, Na Malom Mounju je pronaen i veliki broj ulomaka na kojima se nalaze fragmenti imena ili drugih rijei koji se teko mogu bar i priblino rekonstruirati (npr. Plo[tia] ili

18

bio dokaz da se uistinu na ovom mjestu i nalazil Stanecli. Stanecli je poput Biste Nove inio znaajnu raskrsnicu ije su putevi vodili i u Travnik. Put za Travnik se odvijao u Lavi, a daljni ogranak put je nastavljao prema Turbetu. Nakon to se rad bavio pitanjem ubikacije Staneclia, daljni dio rada odnosit e se na pitanje Argentarie, kao i njene lokalizacije. Od davnina Argentarie je poistovijeivan sa podrujem dananje Srebrenice. Rimljani su istonu Bosnu osvojili na prelomu ere, u periodu careva Augusta I Tiberija.62 Tek po zavretku Ilirskog ustanka ( 9. 6. godine ) dolo je do potpunog pokoravanja ovog dijela Bosne od strane Rimljna. Sam ustanak je bio podignut od strane Desidijata, ilirskog naroda koji je naseljavao prostore istone Bosne.63 Jedan od autora koji se bavio pitanjem ubikcaije ceste Salona Argentaria bio je i Aneli, koji je za razliku od Bojanovskog podruje Argentarije smjestio izmeu Vinjice i Gromljaka, kod Kiseljaka. Za svoju tvrdnju on se vjerovatno koristio i time to su na ovim podrujima pronaena rimska naselja.64 Pored toga, isti autor je za svoju tvrdnju mogao koristiti i miljokaz, pronaen u Lepenici. No, da se Argentari zaista nalazila izmeu Vinjice i Gromljaka nema dovoljno dokaza, zbog toga se u nauci i dalje antika Argentari smjeta na podruju dananje Srebrenice. U tom sluaju miljokaz kod Lepenice sluio je samo u povezivanju Sarajevskog i Travnikog polja. to se tie samog historijata ove ceste, bitno je istaknuti da je ona bila graena u doba Dolabele, koji je pored ove izgradio jo niz drugi cestovnih mrea, koje su se meusobno povezivale. No, kada se govori o miljokazima koji u osnovi pomau ubikaciji trasa i mjesta, u vrijeme Dolabele oni se ne spominju. Dakle, zakljuak bi bio da su miljokazi nastali u kasnijem periodu. Prema podacima, svi miljokazi na na cesti Salona Aragentaria nastali su III. i IV. stoljeu. Za miljokaze na podruju istone Bosne, bitno je napomenuti da je izvjestan broj natpisa bio ispisan bojom, koja je izblijedila ili je isprana, a u umskim podrujima, gdje nisu naeni kameni miljokazi, moe se pomiljati i na miljokaze od drveta koji su davno nestali.65
Plo[tius] ili Ploce ili Plocamus)., Mesihovi, 2011, 40. 62 Bojanovski, 1961, 126. 63 ,,Ne zna se pouzdano koji su narodi ivjelo na ovom podruju u vrijeme rimske invazije, ni kakav im je bio razmjetaj. Iz kasnijih podataka doznajemo da su se Desidijati oslanjali na Bosnu, a Dindari na Drinu., Isto, 126. 64 ,, U irem smislu pod Argentarijom se podrazumijeva ire srebrenosno podruje Vranice i Bitovnje, sa centrom u Vinjici Gromljaku., Bojanovski, 1974, 181. 65 Bojanovski, 1981, 135.

19

4. Putna mrea iz Narone 4.1. Narona Leusinium

Mreni putevi koji su vodili iz Narone ostalima pravcima istone provincije Dalmacije, predstavljaju jednu od najvanijih saobraajnih putnih linija, koje su koristile ne samo za povezivanje jednog mjesta s drugim, ve su bile od izuzetene vanosti zbog samog poloaja kojim su prolazile, vojske, ali i zbog razmjene trgovakih dobara. Jedna od t ih komunikacija koje ja ila iz Narone, bila je i ona za Leusinium ( dananji Panik ). Cjelokupna putna mrea iz Narone prema Leusiniumu ( dananjem Paniku ) moe se podijeliti u nekoliko dionica: Dionica Narona Tasovii kod apljine Stolac - Gradac kod Ljubinja - Ukii na Ljubomirskom polju Panik na Trebinjici. 66 Dokaz za postojanje ove ceste su Antoninov Itinerari, ali i Tabula. Po Tabuli ova cesta je prolazila putem koji je od Narone vodio do Bigeste. Pa bi po Tabuli trasa ceste bila slijedea : 1. Narona Ad Turres Dilunto Pardua Ad Zizio Leusinio Sallunto i 2. Ad Zizio Leusinum.67 Po Intinerariu : Narona Dilunto Leusinum.68 Prvi koji se bavio istraivanjem ceste Narona Leusinium bio je Sergejevski, koji je utvrdio da se cesta odvaja od prometnice Cvatat Niki , sjevernije od Trebinja. Kako Bojanovski objanjava, Sergejevski je koristei Tabuli oznaio koji put vodi od Leusiniuma do Narone. Pa je tako Sergejevski kao trasu ove ceste uzeo Uki na Ljubomirskom polju gdje je pronaen i miljokaz sa natpisom te Gradac, koji se nalazio sjeveroistono od Ljubinja. Dalje, je rimska cesta vjerovatno ila polje. 70 preko Ranovaca, Bijelog Duba, Uboska, Poljice, Zabre, Donju Bitunju i Stolac.69 Kod Vega cesta se odvajala od onu to vodi za Sarajevsko

66 67

Bojanovski, 1973, 140. Paali, 1960, 62. 68 Isto, 62. 69 Sergejevski, 1962, 112 70 ,, U svom radu Sergejevski je identificirao sadanje nazive jesta kojim je trasa prolazila sa latinskima ,, Stolac bi bio identian sa Diluntumom, Gradac bi bio Pardua, a kod Moska bi bio Ad Zizio. Leusinium bi leao u pravcu Nikia, vjerovatno blizu Trebinjice., Isto , 112.

20

Pored miljokaza sa natpisima na ovom podruju, evidentiran je i veliki broj anepigrafski miljokaza, oni su kako to Bojanovski navodi evidentirani na podruju od Asama ( Trebinja ) do Leusinuma ( Panika ).71 Izuzev anepigrafski miljokaza, pronaen je jedan miljokaz sa natpisom, tanije sa slovima O. L. Ovaj miljokaz je otkriven u mjestu Ravni. Prema Sergejevskom cesta je od Stolca i Vega ila ka Naroni. Za razliku od

Sergejevskog, Bojanovski je kod svog istraivanja krenuo obrnutim smjerom od Narone do Leusiniuma. Naprijed spomenutih pet dionica Dionica Narona Tasovii kod apljine Stolac Gradac kod Ljubinja - Ukii na Ljubomirskom polju Panik na Trebinjici ) dao je Bojanovski, koji je kako je to ve spomenuto istraivao ceste Narona - Luesinium, krenuvi iz Narone. Za prvu trasu ( Tasovii kod apljine ) postoje po Bojanovskom dvije varijante, prva je da je ta trasa ila desnom obalom Neretve do Pruda i na kraju do apljine. Taj put je i znatno krai, a kao dokaz ove tvrdnje ponovno se mogu uzeti miljokazi. Miljokazi pronaeni na prvoj cesti pripadaju Julijanu Maksiminu (Gaius Julius Verus Maximus, 217/220- 238. ) iz 236. godine i Marku Filipu ( Marcus Iulius Philippus, 244. 249. ). Po Patschu koji se takoer bavio istraivanjem ove ceste, ona se prikljuuje cesti Narona Sarajevsko polje. Druga varijanta je dua, ila je iz Narone prema zapada u pravcu Ljubukoga, tj. vraala se pravcem ceste Bigesta Naron i prelazei lijevu stranu Trebiata izlazila je na cestu Narona Scodra.72 Ova varijante trase, kao i prethodne, potvrene su sa dva miljokaza, koji su pripadali carevima Titu (Titus Flavius Vespasianus, 79. 81. ) i Maksiminu. Oba miljokaza nalazila su se na cesti Prud Orepak.73 Trei miljokaz je pripadao Julijanu Maksiminu i on je pronaen u mjestu Bijaa. Za Tasovie je bitno napomenuti da je ovo mjesto predstavljalo i vanu raskrsnicu puteva, te se upravo ovdje nalazio prelaz preko Neretve, na putu iz Gabele u upu Dubravu. Slijedea trasa ila je od Tasovia ka Stocu. U pogledu ove trase, postajale su dvije varijenate puteva. Jedan je iao preko Bregove, dok je drugi preko visoravni Dubrave74

71

,, Trnova dolina, Vrbno, Ravni, Budoi, Kljenak, udojevii, Pogledalo, Skrobotna, udojevii, Bojanov do Panika, Mostine, Panik su mjesta gdje su evidentirani anepigrafski miljokazi., Bojanovski, 1978, 163. 72 Bojanovski, 1973, 141. 73 Isto, 141. 74 Isto, 142.

21

Na podruju Bregave pronaena je i nekoliko epigrafski, te jedan anepigrafski miljokaz, kojeg je pronaao Truhelka. Jedan od njih pripada i caru Konstanciju. Stolac je u antiko doba, ali i kasnije predstavljao znaajno rimsko naselje. U Stocu se vjerovatno nalazila i putna stanica Dalluntum, o emu svedoe i epigrafski spomenici.75 Trasa Stolac Gradac ila je vjerovatno istim putem kojim ide i danas ( Stolac Ljubinje ), s tima da je nakon treeg kilometra skrenula lijevo, te prolazila izmeu brda Vrsnik i Graca prema Zabru.76 Postaja Pardua, koju je kako je to ve ranije napomenuto Sergejevski identificirao sa Gradcom, po Bojanovskom pripadala je brdu Gracu. Na padinama brda Vrsnika ( Donje Bitonje ) pronaen je jedan miljokaz, dok u Zabru etiri. Miljokazi u Zabru se u posljednje vrijeme vie koriste kao meai. Izmeu Zabra pa do Graca pronaena su takoer tri miljokaza, to je samo dokaz tvrdnje da je cesta do Nika ila ovim pute. Slijedea dionica Gradec Uki je takoer oznaena miljokazima, dionica ove ceste je prolazila iz Gradca Bukovim dolom. Dalje preko mjesta Roca, Zotove doline i Muia cesta je ila prema Ukiu, vanoj raskrsnici puteva i stanici koja je oznaavala pravce prema Trebinju, Paniku i drugim mjestima. Budui da Tabula i Antoninev itinerari spominju stanicu Ad Zizio, ali i kao to je poznato da se Narona povezivala sa Trebinjem i Nikiem, koji su dosta udaljeni jedan od drugog, valjalo bi utvrditi u nastavku rada, ali i odgovoriti na pitanje, da li je antiko mjesto Ad Zizio predstavljalo stanicu i raskrsnicu koja je odvajala puteve prema Nikiu i Trebinju. 77 Naime, posmatrajau dananju kartu te identificirajui antika mjesta sa dananjim, moglo bi se sa lakoom utvrditi da Ad Zizio odnosno Uki, predstavlja uistinu putnu stanicu gdje su se odvajali putevi koji su vodili iz Narone.78 Dakle, prema tome zakljuku od Ad Zizia pravca je preko Trebinja i Bihova iao ka Cavtatu, dok se drugi pravac vezivao za Niki, preko Panika.

75

,, Brojni graevnski ostaci, privatnih i javnih zgrada, koje su ovdje otkriveni, novci i natpisi, govore da je u dananjem Stocu postojala velika i ugledna rimsak varo. Prikupljene su i velike koliine novca iz III. i IV. stoljea., Paali,1960, 65. 76 Bojanovski, 1973, 151. 77 Sergejevski, 1962, 112 78 ,, Po Tomaeku Ad Zizio je Trebinje, Po Evansu, Ad Zizio je Bilea., Paali, 1960, 62.

22

Kada se govori o datiranju ove ceste, bitno je istai stav Sergejevskog koji je naveo da je ona izgraena u III. stoljeu, no ova se cesta svakako moe dovesti u vezu sa Dolabeliniom gradnjom, zato se kao dokaz moe navesti i Dolabelin natpis u Cavtatu kojeg mu je u ast podiglo tadanje stanovnitvo ovih predijela. Iako dijelovi natpisa nedostaju, prvenstveno zbog vremena koje ga je unitilo, moe se pretpostaviti da je taj natpis i podignut zbog Dolabeline gradnje ceste. Iz Panika odnosno Leusinuma cesta je vodila preko Trebinjice, Crne Gore u Skadar.79

4.2. Narona Nevesinjsko polje

Jedan od saobraajnih puteva koji su vodili iz Narone bio je i onaj za Nevesinjsko polje.
80

Budui da se rad dosad bavio preteno pitanjem ubikacija pojedinih mjesta koji su

prolazile ceste, u ovom dijelu rada bit e neto drugaiji sluaj. Naime, podruja i Narone ( Vida kod Metkovia ) i Nevesinjskog polja su poznata, i to ni u kom sluaju nije upitno, no ono to moe izazvati elju za istraivanjem ove cestovne linije, jest upravo pravac ili trasa kojim je ona prolazila. Prvi koji se bavio takvim istraivanjem bio je ve ranije spomenuti Ballif. Ballif je dao moguu trasu puta Narona Nevesinjsko polje. Pa bi po njemu ona izgledala : Klepci elarevina Dubrava Opija Dupci Gromila- Jasen Udrenje Nevesinjsko polje. 81 Ballif prilikom svog istraivanja nije utvrdio gdje je ova cesta produavala, no njegova pretpostavka je bila da ona ide u pravcu Gackog ili preko Morina u Kalinovik u Sarajevo. No, jedan od onih istraivaa koji se detaljnije bavio istraivanjem ove ceste, Demetrije Sergejevski, istraivao je drugi pravac. On je utvrdio da cesta ide prema Kruevljanima gdje su pronaena tri miljokaza.82 Izmeu Kruevljana i Bobanovia nalazi se groblje gdje su takoer naena tri miljokaza. Dalje, miljokaz je pronaen i u Donjem Bijenju, u krugu muslimanskog groblja. Na tom miljokazu, iako uz vee oteenje, moe se uoiti dio natpisa, koji jasno navodi imena cara Maksimina Traanina i njegova sina Maksima.83

79 80

Bojanovski, 1987, 79. ,, Po svoj prilici cesta Narona Nevesinjsko polje, bila je izgraena u doba cara Augusta., Bojanovski, 1974. 15. 81 Paali, 1960, 61. 82 ,, Kruevljansko Polje je mala ravnica na putu iz Nevesinjskog Polja u ,, upi tj. u okolinu Konjica., Sergejevski, 1948, 46. 83 Isto, 49.

23

Od Kruevljana Sergejevski, cestu povezuje sa Odakom, gdje je pronaeno ukupno 11 miljokaza, prema tome cesta po Sregejevskom je ila : Zovido Odak Drenovik Kreovljani - Lipeta Karaula - Borci Konjic. Za Drenovik je bitno napomenuti da je predstavljao znaajnu raskrsnicu puteva na ovom podruju. Tu su se sticali putevi od Gatakog polja, i oni sa sjevera i sa juga, kao i putevi iz Bilei i Dabarskog polja.84 Zasluge za istraivanje ove ceste kako se to kroz ovaj dio rada moglo uoiti najveim djelom pripadaju Sergejevskom. On, ne samo da je istraivao cestu, prolazei kroz mjesta u Nevesinjskom polju, nego je i utvrdio njenu trasu. To je uradio prvenstveno pomou miljokaza, sa ili bez natpisa.85 No, ono to mu svakako prilikom ovog istraivanja nije ilo na ruku jeste to se ova cesta ne spominje ni u Antoninovu itineraru niti u Tabuli. Pa se stoga jedino uzimaju kao dokaz postojanja rimske ceste na ovom podruju miljokazi, kojih je pronaeno ukupno 11. Svaki od ovih miljokaza sam Sergejevski je dodatno i sa preciznou objanjavao u svom lanku o cesti Narona - Nevesinjsko polje. Uzima ih kao osnovni i jedini izvor postojanja rimske ceste na ovom podruju, jer kao to je navedeno osnovni izvori Tabula i Itinerarij o tome ne govore.

4.3. Narona Sarajevsko polje

Narona Sarajevsko polje predstavlja tranzitno podruje koje je spajalo istonu provinciju Dalamciju sa unutranjim dijelom zemlje.86 O ovoj cesti kao to je to bio sluaj sa prethodnom Narona Nevesinjsko polje, nema podataka niti u Tabuli niti u Intineraru. No to svakako ne znai da ova cesta nije postojala, ve samo da nije zabiljeena u ovim izvorima, jer nasuprot i Tabule i Itinerara na podruju od Narone do Sarajevskog polja pronaen je veliki broj miljokaza, koji upravo i potvruju postojanje ove saobraajne linije. Pronaeno ih je ukupno 60, od kojih je 21 sa natpisom.87 I ovom cesto se bavio Ballif, koji je smatrao da ona vodi od predjela Narone, preko doline Neretve, sve do Konjica i dalje preko Ivan Sedla u Sarajevsko polje.88 Prema ovom
84 85

Sergejevski, 1978, 109. ,, Sergejevski je na Nevesinjskom polju razlikovao dvije vrste miljokaza: oblogi elisoidnog presjeka, one oblog presjeka iz vremena cara Maskimina Traanina, a one elisoidnog presjeka iz doba cara Filipa., Bojanovski, 1978, 64. 86 ,, Ona je dio tranzitne saobraajnice koja je povezivala jadransku obalu sa podrujem na Drini i sa glavnim gradom Donje Panonije Sirmiumom., Bojanovski, 1981, 165. 87 Bojanovski, 1978, 52. 88 Paali, 1960, 60.

24

istraivau, tragovi ceste se mogu uoiti sjeverno od Mostara kod Han Orlice i Han Poelja jugoistono od ua Dreanke. Kada se govori o Konjicu treba istai da je on u antiko doba poput ranije spomenute Drenovika predstvaljo znaajnu raskrsnicu puteva, koja je povezivala rimska naselja Lisiie, Ostroac i Neretvicu, a pored toga i Naronu sa Sarajevskim poljem. U Konjicu je pronaen i miljokaz sa natpisom cara Augusta, koji predstavlja najstariji pronaeni natpis na ovom podruju. Jedan od autora koji je za cestu Narona Sarajevsko polje dao znaajne podatke bio je Sergejevski, koji je istraivao cestu pomou arheolokih nalaza.89 On je putem svoje analize utvrdio da se cesta od Konjica preko Ivan Sedla nastavlja prema Sarajevskom polju. Kada se posmatra linija rimskih cesta moe se uoiti da ona u sutini odgovara i dananjim cestama koje povezuju ova podruja. No Bojanovski navodi da se cesta od Konjica do Ilide razilazi od one rimske , samo u Podoracu u Ivan Sedlu. 90 Da je cesta prolazila kod Podorace svjedoe i 4 miljokaza naena u blizini. Od Ivan Sedla cesta je dalje prolazila preko Tarina. Iz Trina postojali su putevi koji su vodili ka Kreevu, Kiseljaku i Visokom, Hadia, Binjeeva i Rogaia i Blauja pa sve do Sarajevskog Polja.91

89 90

Bojanovski, 1978, 58. Bojanovski, 1978, 99. 91 ,, Na podruju Ilide pronaen je natpis R.P. Aquae SNatpis je podignut za vrijeme vladavine Dioklecijana (284 305. god. n. e.) i rije je o kamenoj bazi., Mesihovi, 2011, 118.

25

5. Miljokazi
Budui da je prethodni dio rada u velikoj mjeri bavio se i pitanjem miljokaza, kao osnovnim i temeljnim izvorom za identifikaciju antikih putnih komunikacija, daljni dio rada posvetit e panju miljokazima, odnosno nauci koja se bavi ovom problematikom, tj epigrafiji. Na samom poetku ovog djela rada bitno je istaknuti samo definiciju epigrafije, koja je svakako usko vezana za miljokaze. Naime, epigrafija predstavlja pomonu historijsku znanost koja se bavi izuavanjem natpisa urezanih na tvrdom materijalu poput kamena, kovine i keramike.92 Tu se prije svega misli i na same miljokaze, koji predstavljaju natpise koji oznaavaju udaljenosti jedne stanice od druge, tj. udaljenost jednog mjesta od drugog. Kao to se to u prethodno, djelu rada moglo uoiti miljokazi su nastajali u antiko doba, odnosno u periodu graenja rimskih cesta. Visina miljokaza iznosila je 1.5 m, a irina oko 40 cm.93 Najstariji miljokaz na podruju rimske provincije Dalmacije je onaj iz Konjica, potjee iz XIV. stoljea, dok se najimpozantniji epigrafski spomenici nalaze na podruju Drvar Petrovako polje. Za ove miljokaze bitno je spomenuti da su nastali u doba cara Augusta, dakle 47/48. godine, mada ve spomenuti najstariji miljokaz iz Konjica datira iz XIV. stoljea94 Pored ovog miljokaza bitno je spomenuti jo tri miljokaza, takoer na podruju Konjica, tanije u mjestu Podoracu, koja ukazuju na vanost i postojanje saobraajnih komunikacija u Rimsko doba. Slova na natpisima, barem onima koji se mogu nai na podruju BiH, pisana su na latinskom jeziku. Sam tekst na natpisu je rasporeivan na mjestu tzv. ,, natpisno polje .
95

Nakon oznaavanja mjesta na natpisu, klesar bi pristupio urezivanju slova. Veliina slova kod natpisa nije bila ista, to se moe primjetiti i kod mnogih natpisni spomenika na podruju BiH, posebno kod onih spomenika na kojima natpis poinje sa imenom cara. Epigrafski spomenici na sebi su ostavili mnoge i najraznovrsnije pisane tragove rimske, antike civilizacije. Oni govore ne samo o ljudima koji su u antikom periodu ivjeli na tlu Bosne i Hercegovine, nego i o upravno teritorijalnoj organizaciji, politikim, drutvenim i vojnim institucijama.96

92 93

Matijai, 2002, 11. Bojanovski, 1974, 37. 94 Isto, 38. 95 Isto, 12. 96 Mesihovi, 2011, 2.

26

Pored spomenutog, historijski znaaj epigrafskih natpisa ogleda se i u njihovoj topografiji, onomastici, religiji, ali i brojnim drugim oblastima. Budui da se rad bavio pitanjem putnih komunikacija, miljokazi su posluili kao osnovna i temeljna taka ili polazite za konstrukciju, te lociranje mjesta kojim je ila cesta, te u konanici za samu ubikaciju putnih stanica. Na kraju ovog poglavlja bitno je u kraim crtama navesti i sam historijat istraivanja epigrafskih spomenika. Iako epigrafski spomenici najveim djelom potjeu iz antikog perioda, izuavanje ovi spomenika poinje u srednjem vijeku, kada dolazi do sakupljanja i istraivanja ovakvih izvora. Svakako u prilog tome, ila je i injenica to su oni pisan i latinskim jezikom, to je omoguavalo laku analizu samih spomenika. Jedna od znaajnih i prvih osoba koja se poela baviti i sakupljati epigrafske natpise bio je rimski politiar i humanista Colo di Rienzo i Poggio iz Firence.97 to se tie balkanskih istraivaa znaajno je spomenuti imena poput Frane Bulia, te Josipa Brunmida.

97

Matijaevi, 2002. 11.

27

6. Prilog : karta istone provincije Dalamcije

98

98

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b1/Roman_provinces_of_Illyricum%2C_Macedonia%2C_D acia%2C_Moesia%2C_Pannonia_and_Thracia.jpg (14. 11. 2013, 10 : 42)

28

7. Prilog : Pojtingerova karta

Tabula Peuntingeriana, section 5: Dalmatia, Pannonia, Moesia, Campania, Apulia, Africa.99

99

Tabula Peuntgeriana, http://www.euratlas.net/cartogra/peutinger/index.html ( 14. 11. 2013, 10 : 50 )

29

8. Zakljuak
Prouavanje putnih komunikacija, u bilo kojoj rimskoj provinciji, pa tako i u provinciji Dalmaciji, zahtjeva specifian pristup, koji se u mnogoemu razlikuje od pristupa nekim drugim temama iz antike prolosti. Specifinost pristupa ogleda se prije svega u nunosti detaljnog poznavanja terena za koji se zna da je odreena cesta prolazila kroz njega, ili se barem pretpostavlja da je cesta prolazila tim terenom. Istina, poznavanja terena koji je vezan za temu kojoj se istraiva posveuje, moe biti vano u razliitim temama, ali u ovom sluaju potrebno je naroito iscrpno poznavati sve znaajke terena. Zbog toga ne udi to se istraivai u izuavanju putnih komunikacija esto odluuju da lino hodaju terenom o kojem piu da bi upoznali sve njegove odlike. Jasno to nije dovoljno. Potrebno je i odlino poznavanje rimske historije, njihove politike osvajanja i ukljuivanja novoosvojenih teritorija u vlastite putne komunikacije. I opet ni to nije dovoljno da bi se istraiva bavio ovom temom. Istraiva mora biti spreman na prikupljanje podataka o otkrivenim epigrafskim spomenicima, ali i na to da e moda, prilikom upoznavanja terena, sam otkriti neke i morati ih prepoznati i ispravno tumaiti. Nezaobilazno je i da poznaje raspored rimskih ili ilirskih naselja nekog podruja. Spominjani kroz cijeli rad, pa i u prethodnom pasosu, epigrafski spomenici su, jasno je, polazna taka za izuavanje putnih komunikacija, i bez koritenja podataka koje oni pruaju svaki izvjetaj o ovoj temi bio bi nepotpun. Za miljokaze valja napomenuti da su oni veim djelom bili epigrafski, jedan od takvih je i onaj pronaen u blizini Konjica s natpisom cara Augusta, koji je ujedno i najstariji miljokaz na podruju provincije Dalmacije, dok je pak najvei epigrafski spomenik onaj pronaen u Travniku, iz I. stoljea. Najvei dio epigrafski spomenika potjee iz III. i IV. stoljea. Za razliku od epigrafski, postoje i anepigrafski spomenici, odnosno spomenici bez naslova, koji nisu manje znaajni od epigrafski, jer i oni predstavljaju jedan od bitnih izvora za ubikaciju i rekonstrukciju rimski cesta. Na temelju rada vidljivo je da su pravci kojim su Rimljani gradili ceste nerijetko zadrani i u pravcima dananjih cesta, to se jasno vidi na primjeru saobraajne komunikacije od Mostara do Sarajeva i mnogih drugih pravaca, ba kao to je sluaj bio i sa predrimskim komunikacijama.

30

Bibliografija :
Izvori :
1. Pojtingerova karta 1974.: Tabula Peutingeriana, Monumenta cartographica Jugoslaviae, I antike karte, Posebna izdanja knj. 17, Gavro A. krivani, Beograd : Istorijski institut. Beograd. 2. Ptolemej Klaudije.: Ptolemej Klaudije, Geografija, koriten tekst sa

http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Gazetteer/Periods/Roman/_Texts/Ptolemy/2/15*.html, bazirano na transkriptu Dover edition, prvi put izdato 1991, republikacija javnog rada, originalno izdatog 1932 od The New York Public Library, N.Y. sa naslovom Geography of Claudius Ptolemy.

3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Tabula_Peutingeriana ( 07. 12. 2013, 15 : 16 ) 4. http://en.wikipedia.org/wiki/Antonine_Itinerary, ( 07. 12. 2013, 15 : 26 ) 5.http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b1/Roman_provinces_of_Illyricum%2C_ Macedonia%2C_Dacia%2C_Moesia%2C_Pannonia_and_Thracia.jpg (14. 11. 2013, 10 : 42

Literatura

1. BOJANOVSKI, 1974.: Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, ANU BiH, Djela, XLVII, CBI 2. 2. BOJANOVSKI, 1976. : Ivo Bojanovski, Gatako polje u antici, Tribunia, knjiga II. 3. BOJANOVSKI, 1978. : Ivo Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji, II Prahistorijska i rimska ceasta Narona Sarajevsko polje s limitrofnim naseljima, ANU BIH, Godinjak XVII, CBI, 15. 4. BOJANOVSKI, 1981. : Ivo Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provnciji Dalmaciji ( III) : Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u istonoj Bosni, ANU BIH , Godinjak XIX, CBI 17. 5. BOJANOVSKI, 1981. : Ivo Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provnciji Dalmaciji ( IV) : Rimska cesta Siscia - Sirmium ( Tab. Peut) i njena topografija, Godinjak XXII, CBI, 20.

31

6. BOJANOVSKI, 1987. : Ivo Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji (V) Gornje Podrinje, ANU BIH, Godinjak XXV, CBI, 23. 7. BOJANOVSKI, 1988. : Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko doba, ANU BiH, Djela, LXVI, CBI, 6. 8. GRAANIN, 2010.: Hrvoje Graanin, Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantikoj junoj Panoniji, Scrinia Slavonica X. 9.MESIHOVI, 2010. : Salemdin Mesihovi, Aevum Dollabellae Dolabelino doba, ANU BiH, Godinjak 39. 10. MAKIN, 1978.: Nikolaj Aleksandrovi Makin, Istorija starog Rima, Beograd. 11. MESIHOVI, 2011.: Salmedin Mesihovi, Antiqvi homines Bosnae, Sarajevo. 12. MESIHOVI, 2011.: Salmedin Mesihovi, Rimski vuk i ilirska zmija posljednja borba, Sarajevo. 13. PAALI, 1960. : Esad Paali, Antika naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo. 14. MATIJAI, 2002.: Robert Matijai, Uvod u latinsku epigrafiju, Pula. 15.SERGEJEVSKI, 1948. : Dimitrije Sergejevski, Rimska cesta na Nevesinjskom polju, Zemaljskog muzeja, GZM N.S., sv. III. 16. SERGEJEVSKI, 1962. : Dimitrije Seregejevski, Rimska cesta od Epidauruma do Anderbe; GZM,tom XVII. 17. SERGEJEVSKI, 1962. : Dimitrije Seregejevski, Rimska cesta od Narone Leusinium, GZM, tom XVII. 18. STIPEVI, 1989. : Aleksandar Stipevi, Iliri, povijest, ivot, kultura, I (1974) i II dopunjeno izdanje (1989), Zagreb.

32