Historija umjetnosti I-skripta prva

Podjela historije inae je na: 1.Prahistoriju 2.stari vijek 3.srednji vijek (5-15 stoljee-Cristofer Columbo i otkrie Amerike) 4.Novi vijek 5.Moderno/novo doba *Paleolit(starije kameno doba): Paleolit (starije kameno doba) je prvo razdoblje u razvoju ovjeka, a traje od otprilike 2,5 milijuna godina prije Krista pa do oko 10 000 godina prije Krista. Poinje procijenjenim razdobljem upotrebe prvih kamenih orua od strane prvih hominida. Na paleolit se nastavlja mezolit (srednje kameno doba), koji zapoinje s poecima poljoprivrede. Najznaajnija djela paleolitske umjetnosti su slike ivotinja, koje su urezane, naslikane ili isklesane na kamenim zidovima peina, kao na primjer izvanredni Ranjeni bizon iz peine Altamire u sjevernoj paniji (oko 15 000-10 000 g.p.n.e.). Zidovi su oslikavani prirodnim bojama 'zemljanim' (npr.blato, trava...) i krvlju... Takoe ostaci kamenog orua za lov, tapovi... tapovi, naravno nisu sauvani, ali poneki kamen jeste; to su veliki obluci ili komadi veeg kamena sa tragovima koji navode na zakljuak da su upotrebljavani vie putaza istu operaciju. U posljednjem razdoblju paleolita, prije jedno 20 000 godina, nailazimo na najstarija umjetnika djela koja su uraena sa sigurnou i prefinjenou koje su daleko od skromnih poetaka. Zadivljeni smo snagom crtea, optom opservacijom, prefinjeno kontrolisanim sjenenjem...Pitanje je zato slui takva umjetnost i kakao se ouvala toliko godina netaknuta? Naime, vrlo je lako odgovoriti na posljed nje jer su se crtei uvijek crtali u najmranijim dijelovima peina i to dalje od ulaza, daleko od ulaza kako ne bih odmah na poetku bile dostupne ljudskom oku. Do nekih se moe stii samo puzei, a put do njih je tako zamren da bi se gotov svako bez iskusnog vodia izgubio u hodnicima peina. Peina u Lascauxu je otkirvena pukim sluajem 1940.godine kad je grupa djeaka igrajui se krenuli za svojim psom koji je upao u jamu koja je vodila u podzemnu dvoranu. Vjeruje se da su stvarane kao dio magijskog obreda koji je trebao da obezbjedi uspjean lov. Ostaje dosta pitanja na koja samo moemo nagaati jer nema gotov nikakvih materijalnih dokaza, nema pisma, ali uz odlino slikarstvo iako nisu poznavali zakone. Nisu li moda mislili da se magije trebaju obavljati u utrobi

zemlje, jer je i sama zemlja neto ivo, i jer se iz njene utrobe raa sav ostali svijet? Neke peinske slike ak pruaju i objanjenje za poreklo ove tradicije o magiji plodnosti; u veem broju primjera oblik ivotinje kao da je bio nametnut prirodnim oblikom stijene, tako da se oblici njenog tijela poklapaju s ispupenjima, a obrisi prate ile i pukotine koliko god je to mogue. Postojanje peinskih obreda koji se odnose kako na plodnost ljudi,tako i ivotinja, potvreno je reklo bi se jedinstvenom grupom paleolitskih crtea otkrivenih nedavno na zidovima peine Addaure blizuPalenna na Siciliji...(vie informacija potraite u knjigama, na internetu... jer na ovom prvom predavanju Produkt dizajn nije bio-izvori informacija:kratki rezime na drugom predavanju i Historija umjetnosti H.W. Jansona.) *Neolit (mlae kameno doba): Neolit ili mlae kameno doba je period prahistorije u kojem je ovjek potpuno ovladao proizvodnjom i upotrebom oruja i orua od izglaanog kamena. Ljudske zajedn ice nisu istovremeno savladale ovu vjetinu. One koje su ranije poele koristiti bolje orue, bre su napredovale i ule su u neolit prije onih koji su u dalje klesali kamen. Najbre su se razvijala drutva na Bliskom istoku. Tamo je mlae kameno doba poe lo oko 7000 godina p.n.e. Na sredinjem Balkanu je mlae kameno doba poelo teko oko 5500. godine p.n.e. Pored novog naina obrade kamena i izrade boljeg lovakog oruja, ovjek neolita je usavrio ribolovni alat, nauio izraivati glineno orue i napravio prvi razvoj. Ipak, najvanije od svega je bilo pripitomljavanje ivotinja i uzgoj divljih itarica. Postoji vie vrsta zemunica, prema tome da li su potpuno ili samo djelimino ukopane, ili su itave iznad tla. Meu njima postoji i razlika u konstrukciji. Ima onih koje su izgraene samo od zemlje, a ima ih i kod koji je skeletni sistem od kolja. Zajedniko za sve zemunice je graevinski materijal od kojeg su napravljene, zemlja, po emu su i dobile naziv. Sasvim ukopana zemunica ima s gornje strane pokrov od kolja, zemlje i granja. U prostor se ulazi usjeenim stepenitem. Savreniji tip je djelimino ukopana zemunica. Tlocrt je kruni ili ovalni. Nosivi dio je skeletod kolja u obliku kupe, povezan pletarom. U sredini prostorije bilo je ognjite, oko kojeg je bila izgraena zemljana ovalna klupa za sjedenje i spavanje. Graena je i zemunica koja nije ukopana, i to samo od zemlje, u vidu nekog nepravilnog potkupolnog prostora. Glavni tip neolitske kue predstavljaju sojenice. Kao zemljane i kamene kue i one se pojavljuju samo u veim grupama, obrazujui manja ili vea grupisana naselja. Sojenika naselja su graena uz obale rijeke, jezera i mora, kao to to rade i danas neka azijska i afrika plemena, koja se nalaze na primitivnom stepenu drutveno ekonomskog razvoja. Sve kuice bile su izgraene na prostranoj podnici od drvenih oblica i naboja zemlje. Ovakva uzdignuta podnica, terasa sa ogradom, lei na sistemu kolja gusto pobijenog u vodi, ili uz obalu, do koje vodi iri ili ui most, ija se podnica

moe ukloniti, da bi se sojeniko naselje odvojilo od okoline i tako zatitilo od eventualnih opasnosti. Svaka sojenica u tlocrtu je pravougaonik, sa jednom ili dvije prostorije. U prvoj je bilo ognjite, druga prostorija, ukoliko je postojala, sluila je za spavanje. Konstruktivni sistem je bio drveni sklop stubaca, greda i kosnika, ili su zidovi graeni od horizontalno postavljenih greda na preklop. Ispuna zida je najee pleter od prua, spolja i iznutra oblijepljen malterom od blata. Dvovodni krov je imao pokriva od slame i indre. Izmeu koliba, u podnici, bilo je otvora kroz koje se silazilo do amaca na vodu. amci su bili izdubljeni iz jednog debla. Sojenika naselja na teko prilaznim movarnim terenima (tresitima) zovu se "glibice". Sojenice se grade kroz itav period neolita i kasnije u bakarnom, bronzanom i eljeznom dobu. Neolit je na podruju BiH nastajao oko 5500. godine p.n.e, a trajao je sve do 4000. godine p.n.e. Osnovna obiljeja neolita su razvoj zemljoradnje i stoarstva, pripitomljenje ivotinja, te pojava ruralnih naselja tj. prelazak na sjedilaki nain ivota.Na prostoru BiH postoji vei broj nalazita iz vremena neolita. Dijele se na: Starevaka grupa Kakanjska grupa Butmirska grupa (Butmirska grupa je dobila ime po jednom od najznaajnijih nalazita iz neolitskog perioda u Evropi - Butmiru kod Sarajeva. Smatra se da je butmirska grupa nastala oko 4000. godine p.n.e. Najpoznatija nalazita neolita butmirske grupe BiH su: Butmir kod Sarajeva, Obre II kod Kaknja, Zelena peina na Buni te Lisiii kod Konjica.) Ljudi poinju da se grupiu, da ive u manjim zajednicama, traili su plodno tlo kako bi se naselili. Vaan je neolitski ovjek, ono to on gradi, jer sve ovo danas se razvilo iz tih primitivnih nastambi. Usavrila se tehnika obrade oruja, glaanje kamena... Arhitektura je podijeljena na: stambenu, sakralnu(vjersku) i javnu arhitekturu. Do 6000. godine poinje pripitomljavanje ivotinja. Ustvari, pitamo s ekoja je bit tog ovjeka? Javlja se intenzivna keramika produkcija npr. kultne posude i posude za svakodnevnu upotrebu. Bila je jako vana vjera, tj. uloga vjere npr. u slubi monoteizma, politeizma... N aosnovu materijalih dokaza/ostataka moemo donositi zakljuke u ta su oni zapravo vjerovali.Stambena arhitektura-kaakteristine zemunice i sojenice, karakteristina je i pojava prvih gradova.Megalitska arhitektura-podjela: menhir, dolmen i kromleh. Prve nastambe zidane su od opeke, cigle suene na suncu. Sojenice su namjenski napravljene na vodi da bi se zatitilo od prirodnih neprij atelja. To je bilo primitivno napravljeno od prua, drvea... Jako vani su zidovi grada Jerihona (u Palestini), jer to je jedan od najstarijih gradova na svijetu-oko 7000 g.p.n.e. Vrlo vani izvori informacija su sveta pisma iz starih gradova. Dolazi do pojave utvrenih gradova-arhitekture.

Vlo bitna stvar su lobanje-koji je bio jedini ispravni nain konzervacije kao to je nekad bilo. One su bile dokaz onoga u ta su oni vjerovali. Jerihonske glave, lobanje obloene gipsom, razvijale su se zbog vjerovanja. Npr. oni su glave svojih predaka odvajali od tijela i kopali tijelo, a glavu su stavljali iznad zemlje, blagali je lijepo s gipsom, u oi su stavljali koljke i lobanje su bojili. Time su eljeli da zadre duh tog pretka na taj nain to su vjerovali da je dua bila u glavi tj. elja da se sauva duh. Catal Huyuk, Turska, Anadolija, mlae od Jerihona za oko 1000 godina, neolitsko naselje oko 7000-6000 g.p.n.e. Prisutan je sloeniji arhitektonski princip, interesantno je kako nisu ulazili kroz vrata, ve su ulazili odozgo, sve je izgledalo poput malih gradia... Vaan segment je bila veoma topla klima koja je omuguavala takvu gradnju. Pojava zidnog slikarstva i to po prvi put u tom periodu su se pronale pripremljene podloge. Prisutna je drvena konstrukcija, a stub je najvaniji konstruktivni element. Prostorije su bile dekorisane glavama bikova, reljefima ivotinja ili zidnim slikama. U ovom periodu ivotinje ve postaju kao ideali/idoli vjerovanja (npr. animizam). Javljaju se i prvi pokuajiprikaza i grafikih prezentacija ema grada (npr. ogromni vulkan, mali gradii-ptiija perspektiva...) Takoe rekonstrukcije oslikanih zidova kue npr. skulputra ene, kao majke, kao oobe koja raa, ideal ljepote, potovanje prema eni... Lavovi, leopardi... -su predstavljali simbole moi kao i sve sotale opasne ivotinje. Bili su prisutni stilizirani oblici tijela, dominantnost je izraena... Prikaz eme kue u Lepenskom viru, erdapska klisura, Srbija, izgled potkoviastog nasljea, proerje je otvoreno prema Dunavu, a prema nazad se suavalo. Ve su i primjetne odreene prve proprocije kue (ne naselja, ali da kue). Obino su bile dvije sobe, ognjite, kip u koji su vjerovali... S obzirom da su ivjeli pored Dunava bavili su se lovom i ribolovom. Raene skulpture su postavljane uz ognjita, raene od velikih oblutaka, pristuna stilizacija obila i ematizacija... Sve je bilo s razlogom, jer nita se nije bezveze pravilo npr. skulptura 'rodonaelnika'... Mlai neolit( oko 3500-2000 g.p.n.e.) BiH-Butmirska kultura je najvanija kultura za BiH. Pronaene skulpture, pe u kojoj se pekla keramika, crnopolirana keramika, spiralno trakasta keramika... Nekad su se bojile, a nekad su bili prisutni reljefni oblici...Butmirska vaza-motivi u vidu spirala slova C i S, mogue su bile razne profilacije tih vaza, kontrasti, boje prema boji, ritminost... Takoer nalazita malih skulptura ulavnom su ene u pitanju koje su grupisane po odreenim kriterijima... *Megalitska arhitektura:To je arhitektura (ne u klasinom smislu te rijei) koja je povezana direktno s prirodom. Legenda kae da su ljudi iznad Alpa prenosili ogromno

kamenje kotrljajui ga preko velikih rastojanja na malo mjesto. Morala je postojati ili volja ili nadreenost od nekog ili neki vii cilj... Menhir-karakterie ga da je ogromni kamen zaboden uspravno, samo pravo u zemlju. Postavljali su se u odreenom pravcu npr. gdje e se klanjati suncu itd...(jedna od teorija). Dolmeni-su predstavljali kao neke kapije graene od dva menhira sa strane i jedan odozgo. Najee su obiljeavali grobno mjesto tj. gdje je neko zakopan... Neki su bili prekriveni zemljom ili manjim kamenjem tako da su tvorili tumule (gomile ili gromile), a nekima je taj pokrov vremenom ispran. Kromlesi-svetilita, doslovno, postavljana kombinovanjem tih oblika. Kosi kamen u centru je definitivno bio svetilite, nije bila planska gradnja u pravom smislu te rijei. Prvo se postavljalo kao jedan veliki pravilni krug, unutar kao potkovica i sredinu je zauzima taj centralni kamen-hram /oltarni kamen, i sve je imalo svoj smisao... Ne moe se taano znati smisao toga i teko je odgovoriti da li je to stvarno bilo i na koji nain, kako... Pitanja savrene krunice, matematike... vrlo su diskutabilna... Dolmen (trilit)21.juna na ljetni solisticij suneve zrake su tano obasjavale oltarni kamen. Vjeruje se da su se ova svetiita koristila za odrevanje svih astronomskih pojava, kao i ljetnog i zimskog solisticija... UMJETNOST MEZOPOTAMIJE ( Sumer, Akad, Asirija, Babilon, Perzija) Umjetnost starog vijeka, uporedo/paralelno se razvijaju dvije stare, velike cilivizacije koje se razvijaju na dva razliita naina (umjetnost Mezopotamije i Egipatska umjetnost). Mezopotamija obuhvata iroki prostor meurijeja Eufrata i Tigrisa, dvije ogromne rijeke koje su predstavljale glavni oslonac za ivot. Npr. u metalnom dobu kroz pronalazak bakra, legure, kalaja, ruda i dr. prisutna je hijerarhija metala, ve tad je prisutna podjela u tadanjoj zajednici, neki metali postaju povlateni (Zlato), forma je robovlasnikog drutva, odnos boanstva i obinih smrtnika, nije bilo demokratije... Mezopotamija je bila spoj nekoliko povezanih kultura, npr. Sumerci-su najstariji narodi, Akaani-simbioza stanovnitva, stapanje, mixsanje kultura, preuzimanje odreenih vjerovanja..., Asirci- su specifian narod, poharali su cijeli dio, preteno ratniki narod, Babilon-babilonska carstva, Perzijanci-na kraju se izdvajaju svojom vjerom, pojava dualizma tj. Bog dobra i Bog zla, ivjeli su u gradovima, dravama, jer nije bilo jedne jedinstvene drave, postojali su zakoni, ljudi su bili pismeni, pisalo se na glinenim ploama...

Uporedo se razvijaju dva naina pisanja tj. dva razliita pisma; dok se u Egiptu pisalo hiroglifima, slikovnim pismom, u Mezpotamiji je bilo zastupljeno klinasto pismo, glinene ploice od kojih ih je dosta pronaeno i sauvano... Danas se taj prostor extremno eksploatie politiki, politike manipulacije... Sve svete knjige (Kur'an, Biblija...) odtamo je epicentar svih zbivanja, kulture, vjere... Razvija se fantastina kultura, gradovi-centri kao to su Ur, Sumer, Babilon, Uruh... Sumerani su vjerovali u vie Bogova tj. politeizam, a da bi shvatili tu kulturu i ljude moramo shvatiti u ta su oni vjerovali. Nisu vie u pitanju samo kultovi ve vie Bogova, koji dobijaju svoja imena i oblija (sloboda u davanju oblika i imena Bogovima, npr. antropomorfno-ovjeiji oblik, zoomorfno-ivotinjski...). Vrlo je vana simbolika brojeva u svm vjerama, jer su se brojevi vezivali za odreena boanstva i pojave. Gradovi su bili utvreni, materijal je uglavnom bio suena opeka. Prvo su bili primitivni kalupi, a kasnije su se usavravali, prvili zatitne zidove, a unutar gradova je bila kultura visokog sloja boanstava(posebne velike kue), a za obine smrtnike arhitektura nieg izgleda tj. obine kue bez bogatih ukrasa... U centru je bio hram odreenog boanstva koje je bilo zatitnik tog grada i zigurat (vjerska graevina gdje se ovjek htio pribliiti Bogu), kao uzvieni objekti na visinama, brdima... Bio je plan kue np r. hram, terasa, sve je planski bilo napravljeno, bijeli hram je bio na vrhu na platformi na visini od 12 metara.(bijeli- jer je bila bijela opeka...) enska glava i Uruka (3200 g.p.n.e.) je umjetniko djelo tog perioda. Nisu modelovali po kockastoj formi poput Egipana, ve po principu valjka, kupe i kruga. Skulpture su uvijek imale jako naglaene oi (u 99% sluajeva) koje su ostavljane kao prazne/uplje, ali su bile ispunjene dragocijenim materijalima, a obrve su bile spojene. Na glavi je bila zlatna kaciga ili perika...Grad Ur-sistem navodnjavanja, spoj prirode i graevine, arhitektura, zigurat, graenje palata, kue, hrama-ve je pristan raspored graevina... Zigurati su obino imali sedam stepenika i svaki od njih je bio obojen drugom bojom (opet simbolika boja i brojeva). Na vrhu je bila zlatna iili srebrena. Hram se suavao prema kraju.Ljudi su gradili na velikim povrinama, bila je prisutna organizacija i podjela rada. Obian smrtnik nije mogao biti u tom hramu, ve samo visoki slojevi drutva. U hramu, odnosno unutar hramova su se nalazile skulpture. Suena opeka je sama po sebi kao meterijal dosadna, jer je jednolian materijal, nema punou, ukrasne vrijednosti...(oni su radili gleesanu opeku). Kulimatski uslovi su odreivali oblaenje, izglede, eljanje kose, frizure, bradu... U Uru je istraeno 16 kraljevskih grobnica. Prisutna su dva naina sahranjivanja: prvi je sahranjivanje cijelog tijela koje se zatrpava zemljom, a drugi je zapaljivanje i stavljanje pepela u urnu...Kad su se zakopavali uz njih su stavljali odreene priloge npr. dragocjene predmete, da bi se prikazao status i pokazalo vjerovanje u zagrobni ivot...

Harfa kraljice Pu'abi-poznavali su muziku, instrumente, a takoe je bila prisutna dekoracije elnog dijela npr. likovi fantastinih ivotinja na elu instumenta, takoe na velikim prijestoljima (oko 3500 g.p.n.e.), prisutna fantastika, uglavnom spajanje ljudskog i ivotinjskog u jedno... Interesantni su i materijali npr. zlato, pikturalnost, hrom... (kaciga iz Ura oko 2599 g.p.n.e.). Razvijanje unikatnog oblikovanja, primjenjenje umjetnosti, karakteristini su motivi kukica... Jako zanimljivo je Kraljevsko prijestolje iz Ura koje je raeno d aprikazuje dvije strane, tj. jednu iz rata, a jednu iz mira. To je dokumentarno svjedoanstvo gdje se vidi kako su se oblaili, koja je vojna oprema koritena, prikazana je hijerarhija-najvanija linost je bila najvea, prisutna je horizontalna kompozcija, likovi su bili manji-nema proporcija i nisu komponovani, vidi se kojim su se poslovima bavili... rtveni stalak-prsutnost ekspresinog izraavanja (npr. kao Van Gogh), tj. prikazivanje na djelu naih unutranjih osjeanja prema neemu, to je ekspresivnost....Skulpture iz Abuovog hrama su stajale grupisane u hramu, hijerarhijski poredane, st oje u ukoenom, drvenastom poloaju, centriran ubitani pogled, mala usta, male ake... Oi su pravljene od lapis lazulija i one su bile naizraajnije kog figure...Glava semitskog kneza Sargona I, utemeljivaa Akadskog kraljevsta, je tehniko remek djelo rada s bronzom, ematizirana je brada, fini oblik usana, linija obrva, modelirana mada, vrlo zahtjevna u svakom smislu, u oima dragocjenu kamenje...Detalj Naram-sinova stela, prvi spomenik posveen nekom vladaru u kome se spominje konkretan historijski dogaaj. Odreivanje vrste kamena, keman kao materijal, i tu je prisutna hijerarhija, najbolji kamen ide najvanijem (npr. kip kralja Gudee, Louvre, Pariz) Asirska umjetnost- oko 1100 godina se javljaju Asur, Ninima, Nimrod... vrlo vani gradovi, centri asirske umjetnosti. Politeizam, zigurati, stambene palae, sve je tu prisutno, ali se dolazilo do savrenstva... Bitna je uloga vladara, Asirci su bili jako slijep narod, ratniki narod, nisu imali milosti ni prema kome... Fantastina je stambena arhitektura gdje su ivjeli vladari koji su bili mnogo vaniji od boanstava, graene su od glazirane opeke... Ogromne su bile proporcije rezidencija, soba za doeke, prijeme, za pravne poslove, cijela aparatura zanimanja...Bili su gradovi po principu zatvoreni s otvorenim vrtovima (istonjaki princip) jer se uvala intima. Prisutna je gradnja frizova, velikih ivotinja na ulazima koje su zastraivale neprijatelje... Takoe prisutan tip reljefnog portreta gdje je brada dovedena do savrenstva, oi, profil lica... Zanimljiv je nain obilkovanja, vrlo interesantan, gdje su se ivotinje mnogo bolje oblikovale od ljudi jer su umjetnici imali slobodu pri modelovanju... Umjetnik je u slubi naruitelja i u slubi vjere (naruitelj je vladar). Radi vjere se sve pravi. Nikako n e postoje reljefi za poraze, vrlo rijetko, uglavnom je sve graeno kroz pobjedu, vanost, mo...

Babilon-centralni gradd svijeta, opisan u svetom pismu, sravnjen sa zemljom, iz njega potie gatanje, magija, mnogobonost... Ogromni grad s proroanstvom da e biti sravnjen, u njemu je postojalo jedno od sedam svjetskih uda (jedino sauvano su piramide u Egiptu danas), siramide, poput pumpi... Vrlo zaniljiva je babilonska kula koja je trebala da bude podignuta kao hram do nebesa. Legenda kae da je Bog vidio ta ljudi rade i kako su ujedinjeni da grade taj hram slavei drugog Boga, a ne njega (ljudi su govorili jedan jezik), Bog je odluio tad da pomjea jezike. Ljudi se nisu mogli sporazumjeti i prestala je ta gradnja... Perzija- ('profesorica:o ovome ja stvarno ne mogu vie, to vi sami... :D ') Naziv dolazi od grke rijei Persis kojom se oznaavao dananji Iran. Karakteristina pojava dualizma (vjerovanje u Boga dobra i Boga zla), ivljenje u dravama jer nije bilo jedne jedinstvene drave, postojali su zakoni, ljudi su bili pismeni, pisalo se na glinenim ploicama...

Egipatska umjetnost
Umjetnost Starog Egipta je umjetnost koja je razvila cilivizaciju iz doline Nila. Vano je prisustvo politeizma, vjerovanje u vie bogova, svaki od njih je imao svoje ime, imao je oblik koji je bio spoj ovjek-ivotinja; ivotinje su se jako tovale... Egipatska religija bazira se na vjerovanju u zagrobni ivot (faraoni i grobnice). Nakon mumificiranja vjerovalo se da bog smrti Anubis (Anubis je u egipatskoj mitologiji bog balzamiranja s glavom akala, kao i bog mrtvih i vladar podzemlja, sin Ozirisa i Neftis. Anubis je prikazivan kao akal ili ovjek s glavom akala, katkad i u pseem liku. Bio je snano povezan s grobljima u starom Egiptu, jer je to bila ivotinja koja je p rijetila oskvrnuu ljudskih tijela. Njegova je glava crna, to podsjea na plodno tlo uz Nil, Kemet, potrebno za zemljoradnju, ali i za smrt. Anubis je opisan u pogrebnim kontekstima, gdje je prikazan kako posjeuje mumije ili sjedi na grobu titei je. U stvari, tijekom balzamiranja, sveenik je stavljao masku Anubisove glave. U Novom kraljevstvu e se pojaviti peati s Anubisovim likom. Zadaa Anubisa u podzemlju je vaganje srca,sredita misli i osjeaja.) kad bi ovjek umro, njegova bi dua dola u podzemlje Duat, gdje bi mu se sudilo. Dui bi postavili mnoga pitanja i naveli grijehe. Anubis bi stajao kraj vage i motrio srce i pero koje simbolizira Ma'at, boicu pravde i istine. Ako bi dua prola, Thoth bi to zabiljeio, a Horus bi duu odveo Ozirisu, do kojeg su stajale Izida i Neftis. Pokojnik bi uivao u pogrebnom ivotu, a mogao se pridruiti posadi Ra, koji je svakog dana putovao nebom donosei ljudima svjetlost i toplinu. Postojale su posebne Knjige mrtvih i arolije koje su sveenici itali pri izvoenju obreda. Pokojnika bi mumificirali i poloili u grobnicu. Dua je morala biti laka od pera boice Ma'at da bi nastavila putovanje i vjeni ivot u nebeskom Egiptu. Veoma vano je i Egipatsko pismo-hijeroglifi. Egipani su se meu prvima poeli sluiti pismom (oko 3000. g. pr.

Kr.). Hijeroglifsko pismo je pismo starih Egipana, a spada u skupinu slikovnih pisama. Hijeroglifi su bili pisani na papirusu ili klesani u kamenu. Forma dananjeg stripa evoluira iz Egipta. Takoe je veoma bitna mitologija, vejrovanje u bogove, sazvijea, Amon-Ra, Izidu, Horusa, vaganje dua... Egipatska mitologija se zasniva na totemizmu - vjerovanju u svete ivotinje. Karakteriziraju je boanstva s ljudskim tijelom i glavom ivotinje, s tim da postoje iznimke. Jedna od glavnih dijelova religije drevnog Egipta jeste vjerovanje u zagrobni ivot, emu svjedoi velik broj pronaenih grobnica, meu kojima su piramide najvee, zatim velik broj mumija, statua, ali i brojna boanstva povezana sa zagrobnim ivotom. Veina bogova ima ankh, sveti znak ivota. Egipani su se klanjali bogovima, tovali ih i prinosili im rtve. Smatrali su ih gospodarima svijeta. Vjerovali su u tisue bogova. Tako je bilo uvijek, osim za razdoblja Amarne. Po naredbi faraona Ekhnatona, hramovi su zatvoreni, a izgraen je novi grad Amarna. U Amarni su tovali Atona - Sunev disk. Prikazima starih bogova unitavana su lica. Za vrijeme invazija Grka, Thoth je povezivan sa Hermesom. Tijekom vladavine Rimljana, uvedeno je kranstvo, te su hramovi zatvoreni. Izdana je naredba da se zabrani tovanje poganskih bogova. Tada je Egipat preivio sve, osim gubitka svojih bogova. Prema egipatskoj mitologiji, prvotno je postojao ocean Nun, koji se spominje kao i bog. Iz njega je izronio breuljak. Ali postoje 3 mita o nastanku bogova iz Nuna. Prvi potjee iz Heliopolisa, Grada Sunca, te govori da je na poetku iz Nuna roen bog Sunca. Izvorni mit kae da je to Atum, ali je poslije u mitu spominjan Ra. U Novom kraljevstvu, mit govori da je Amon-Ra bog Sunca. Bog Sunca je ispljunuo ua i Tefnut, blizance, a iz njegovog oka je nastala Hathor. Drugi mit dolazi iz Memfisa, gdje se vjerovalo da je stvoritelj svega i Atumov otac Ptah, bog umjetnika. Trei mit, iz Hermopolisa, kae da je na poetku postojao i ocean Nun, i bog Nun. Bog Nun imao je enu Naunet, a oboje su bili vodene sile. Uz njih su bili jo neki bogovi, a vaniji su Amon i Amaunet. Amon u ovom mitu nije Sunce, ve ivot. Na samom poetku je bio Egipat koji nije u dananjoj formi, bio je Gornji i Donji Egipat i sve se vezalo za rijeku Nil. Donji Egipat je bio kod delte, a Gornji s druge strane. Prvi vladar koji je ujedinio Gornji i Donji Egipat je bio Menes. Otkrie Narmerove palete krajem 19. veka, dovelo je do nekih neslaganja. Naime, na njoj je prikazan kralj Narmer kako dri ujedinjene simbole Gornjeg i Donjeg Egipta. Zato neki egiptolozi tvrde da su Narmer i Menes ista osoba, drugi tvrde da je Menes nasledio ve ujedinjeno carstvo od Narmera, dok neki tvrde da je Narmer zapoeo, a Menes dovrio proces ujedinj enja. Dok postoje arheoloki dokazi da je postojao faraon Narmer, nema dokaza da je postojao Menes. Zato postaje sve verovatnije da je Menes zapravo Narmer. Prema Manetonu, Menesa je u 62. godini ubio nilski konj. Narmerova paleta je veoma znaajna jer pokazuje nain na koji su se oblaili, minkali, odijevali, ponaali i mukarci i ene. To je simbolina predstava koja je reljefno obraena gdje se vide karakteristike

Egipatske umjetnosti, pojava semantike perspektive (najvei lik na slici je najvaniji), vertikalna perspektiva, horizontalne linije koje su dijelile slike, ptiija perspektiva... Narmer je, prema Manetonu , mitski ujedinitelj Egipta. Dokaz toga se nalazi na paleti gdje je na recto strani prikazan s bijelom krunom Gornjeg Egipta, a verso strani s crvenom krunom Donjeg Egipta. Smatra se da paleta slavi pobjedu nad vladarima sjevera i ujedinjenje jer na prednjoj strani Horus (bog Gornjeg Egipta) dri u kandama znak Donjeg Egipta, a na drugoj strani su prikazane ivotinje s isprepletenim vratovima to predstavlja ujedinjenje (samtaui). Egipatski kanon je skup nepisanih pravila, kompozicijski zakon, po kojem su oblikovane skulpture i slike u egipatskoj umjetnosti. Taj zbir pravila prikazivanja strogo se primjenjivao u egipatskoj umjetnosti s izuzetkom za vladavine Amenofisa IV. Kompozicijska rjeenja na slikama i reljefima su slijedila pravila: 1.povrine okomito podijeljene na trake (okomita perspektiva), 2.vladarev lik vei od ostalih (hijerarhija), i 3.piktografska vrijednost likova (simbolika likova, npr. sokol kao personifikacija vlasti stoji iznad papirusa s ljudskom glavom koji predstavlja deltu Nila). Egipatski kanon-glava se nalazi vie puta u tijelu, plona su rjeenja. Vladar stoji bos to znai da stoji na svetom tlu, to se povezuje s Musom/Mojsijem i svetim tlom.... Vana je simbol kako ide i gleda poraene ljude Donjeg Egipta. Simbol pobjede Gornjeg Egipta, borba izmeu Gornjeg i Donjeg Egipta, simbol bika se oznaava kao faraon, pobjeda vladara Gornjeg Egipta. Staro Carstvo- u arhitekturi su vani hramovi u kojima su se nalazili kipovi boanstava i kipovi vladara, vanost grobne arhitekture. Najstarije grobnice su bile mastabe. Mastaba je bila pravokutna graevina od nepeenih opeka s ravnim krovom i zakoenim zidovima sagraena kao grobnica mnogih znamenitih drevnih Egipana.Mastaba dolazi od arapske rijei za klupu, jer izdaleka izgleda kao klupa od opeke. U mastabi bi se iskopala duboka komora, a njeni zidovi pokrili s kamenom, blatnim opekama ili drvetom. Nad zemljom se blato nasipalo kako bi oznailo grob, najee u omjeru duine i irine 4:1. Takvi grobovi su bili daleko vei, ali i hladniji. To je znalo uznemiriti rane sveenike, jer voda vie nije isparavala to bi olakalo raspadanje i sprijeilo prirodno mumificiranje.Mastaba je bila standarni tip groba u ranom Egiptu (u predinastikom i ranom dinastikom razdoblju). Kada se mastaba sagradila za Dosera, kralja Tree dinastije, arhitekt Imhotep je za osnovni oblik uzeo kvadrat, zatim na vrhu njega sagradio slinu mastabu, pa d odao

treu, etvrtu i petu mastabu nad njima. Tako je stvorena stepenasta piramida. Mastaba se sastojala od podzemnog i nadzemnog dijela s jednom sobicom gdje je stajao kip preminulog i to je bila kao tajna sobica. Oni su vjerovali da kad umru da e njihov duh preu u taj kip.Nije bilo slikanja po prostorijama, hrana se ostavljala preminulima, a takoe su se stavljali prilozi najdragocijenijih stvari. Tek kasnije se hrana i to sve zamijenilo slikama po zidu, slike iz ivota tog preminulog da se pokae njego v ivot. Radilo se po strogim kanonima, pravilima i nije bilo anse da se smije drugaije raditi. Mastabe su bile grupisane, ona je grobnica koja ima izgled krnje piramide, kao da joj odreemo vrh. Piramida se nikad nije pravila sama, u pitanju su grobnjake etvrti, na Istoku je obavezno bio hram , a uvijek samo jedna tajna sobica. Ispod zemelje su bili tajni prolazi. Bio je stepenast izgled jer se odmah na poetku nije znalo za savrenu formu. Vano je napomenuti da je klima uslovljavala arhitekturu i gradnju. Kasnije se poeo koristiti kamen (tesani kamen). Piramide, jedno od sedam svjetskih uda, u Gizi su jedino sauvane. Piramide su predstavljale grobnice faraona, kraljica... Veoma su vane tri piramide Mikerina, Kefrenova i Keopsova piramida. Prouavali su sazvijea i cijela orjentacija je bila odlino postavljena, u odnosu na Oziris, sjevernjau, ... Sve tri piramide su opljakane. Tehnika gradnje piramida je bila jako zahtjevna, morali su biti dobri matematiari da bi savladali te teke blokove... Piramida je graena kao forma labirnita sa grobnom komorom i lanom odajom. Oko piramida prema hramu su se gradile aleje sfingi. Sfinge-mitoloka bia s glavom lava, bile su kao uvari. Hramovi su bili obojeni. Te kolosalne figure (divovi), Sfinga-nos mu je stradao u II svjetskom ratu, a dokazano je da mu je izmeu apa postojao ulaz u mali hram. Skulptura-vrlo jednostavna je podjela. Vladala je hijerarhija, vladar je bio napravljen od najtrajnijeg, najskupljeg i najboljeg materijala. Malo nii sloj je bio od tronog materijala, koji je bio bojan, ali opet su bili privilegovani. Skulpture su bile u stojeem poloaju ili je samo jedan noga bila izbaena(pokret). Sljedea poza je bila vanvremeneska, ukoeni pogled, muko i ensko tijelo-nisu se trudili naznaiti razlike, kruto je modelirana figura, ake, noge stubaste, oi su naglaene...Egipani su uprkos proporcijama imali fantastinu stilizaciju. Bista se pojavljuje u Egiptu, svaka kua je imala bistu. Kubina modelacija, po principu uglastog, vanvremenski, od jakog kamena (statua faraona Kefrena). Statua faraona Mikerina-stojea skulptura s iskorakom, nije 3D ve je prislonjena uz zid. Trea poza je bila poza pisara ( Istojea, II-sjedea). Pisari su bili privilegovani ljudi, imali su poseban status, drali su u ruci papirus, bio je kleei poloaj, napravljena od krenjaka, obojena skulptura, karakter lika je bio mlohav, ukoen pogled, skoncentrisan na posao-tekst koji su se diktira, oi su bile ispunjene nekim materijalom i islikane su... Sezostres (Sesostris)- skulptura na kojoj se ve vide portretne karakteristike ovjeka, skulptura s izrazito velikim uima..

*NOVO CARSTVO: Novo egipatsko kraljevstvo je razdoblje u povijesti drevnog Egipta izmeu 16. stoljea pr. Kr. i 11. stoljea pr. Kr. To je najsjajnije i najslavnije razdoblje egipatske povijesti i era najpoznatijih i najslavnijih faraona. Egipat je tijekom ovog razdoblja postao najmonija drava staroga istoka a isto tako i priznata velesila ija ljepota umjetnosti oarava ljude jo i danas. Arhitektura se bitno mijenja to je jako vano. Faraoni se vie ne sahranjuju u grobnice /piramide. Umjesto toga sahranjivalo se unutar brijegova (hodnici s posebnim prostorijama gdje su se kopali, posebne prostorije za mrtve..). Hramovi su se dijelili: 1.podzemne hramove-brijeg, hram s nizom prostorija unutar brijega 2.polupodzemne hramove-pola u zemlji, pola na polju, platforme, stubovi(konstruktivni elementi) 3.nadzemni hramovi-cijeli kompleksi napravljeni na zemlji/livadi... (grobnice, hramovigrad mrtvih)... Kapitel-vrh stuba koji se uradi u obliku neega, u Egiptu je bio u obliku papirusa. Glavno svetilite je uvijek bilo na kraju hodnika. Kapitel (lat. caput, glava) u arhitekturi je najvii dio stuba koji ini njegovu krunu, a koji se iri na svim stranama sa visinom kako bi dao potporu abakusu, te ga spojio sa okruglim stubom. Vei dio kapitela moe biti ispupen, udubljen ili ornamentalno ukraen. U klasinoj arhitekturi, kapitel je esto najbolji indikator po kojem se razlikuju dorski, jonski i korintski redovi. Zbog pozicije na monumentalnim zgradama kapitel je najee i najkompleksnije ukraena komponenta. Obelisk oznaava monolit s etiri stranice koji se suava prema vrhu na kojem se nalazi piramidion prekriven ploicom elektruma (smjesa zlata i srebra). Obelisci su se postavljali u paru ispred pilona hramova. Obelisk predstavlja simbol Sunca i podsjea na povijesni kult uspravljenog kamenja na kojem se "odmaralo" Sunce nakon zalaska. (kao nadzemni hramovi). Obelisk je kao i piramida u starom Egiptu predstavljao zrake boga sunca koje su postale kamen, kao i vezu ovoga i onoga svijeta. Obelisci su postavljani ispred piramida i hramova. Postavljani su ispred hramova boga sunca Ra u Heliopolisu. U starome carstvu su obeliski bili bez ikakvog nakita, jedino je vrh bio obloen zlatom kako bi predstavljao sjaj sunca i s time mo boga sunca. Ra je u pratnji svoje keri Ma'at, boice dobroga reda, pravde i istine. Ra je naslijedio Atuma, a smatrao se ocem faraona, koji je zbog toga imao i naziv sina Ra. Stoga su obelisci predstavljali vezu Rafaraon. Obelisk je predstavljao odnos s boanstvom Sunca, stajali su na samom ulazu u hram, obino su bila dva sa strana. Skulpture koje obiljeavaju ulaz u hram... Pilon-proelje koje je napravljeno u vidu zaoenih strana koje su ivopisno izgledale, reljefno pa poslije ofarbano. Pilon je monumantalna kula pred ulazom u egipatski hram. Hramovi se nisu gradili u jednoj fazi, tj. odjednom ve se stalno dodavalo neto novo npr. u Karnaku. Ehnaton-egipatski faraon koji je vladao od 1353 p.n.e. do smrti, mu prelijepe Nefertete. Vjerovao je da postoji samo jedan bog i zabranio tovanje svih osim Atona,

boga sunca. Sagradio je novi glavni grad Ahetaton (danas Tell el Amarna) da zamijeni Tebu. Ehnatonove vjerske reforme su bile nepopularne i ponitili su ih Amonovi sveenici odmah na poetku Tutankamonove vladavine. On je ukinuo vjerovanje u Amon-Ra potpuno, faraon koji pravi potpuno novi grad. Ali, nakon njegove smrti ukinuli su njegovo vjerovanje i zatrpali grad pijeskom. Tad je izmjenjen kanon modelovanja portreta. Tutankamonova grobnica-otkrivena je igrom sluaja i jedina je ostala netaknuta jer je bila zakopana. Veoma je zanimljiva legenda/prokletstvo oko njegove grobnice. Pronaene su dragocijenosti, zlatna maska, odjea, pozlaena krinja... Mumija Tutankamona ostala je slabo ouvana, kao rezultat loeg balzamiranja. Naime, Carter je mumiju razrezao na dijelove kako bi ju mogao izvaditi iz sarkofaga jer su se topive smole za vrijeme mumifikacije pretvorile u ljepilo. U studenom 2013. britanski su forenziari razrijeili misteriju Tutankamonove smrti. Ubila ga je koija koja je izravno udarila u njega dok je bio na koljenima i smrskala mu rebra i zdjelicu, te zdrobila srce. Mumificiranje je loe izvedeno te je tijelo spaljeno unutar sarkofaga. Dominiraju tipine egipatske boje: zlatna, plava, crvena... Njegova maska je vrh, fenomenalna, odraz umjetnosti...

GRKA UMJETNOST
Kretsko-mikenska umjetnost: Egejska umjetnost je umjetnost Egejske kulture koja je zajednika Civilizaciji Ciklada, Minojskoj (Kretskoj) i Helenskoj (Mikenskoj) civilizaciji koje su cvale u irem podruju Egejskog mora oko 2200 1200 pr. Kr. Pretea kulture stare Grke. Vladari iz Knossosa u 16. st. pr. Kr. ujedinili su plemena Kreana u samostal nu oblast. ivjeli su mirno, bez straha od neprijatelja jer su imali dobro dravno ureenje i jaku mornaricu. Nisu gradili hramove nego su rtve boanstvima prinosili pod vedrim nebom, ili negdje u peini. Gradove i naselja nisu opkoljavali sa zidinama. Minojci su imali karakteristinu asimetrinu, ali geometrijsku osnovu gradova, zanimljivo zidno slikarstvo i bogatu keramiku. Za kretsku arhitekturu najznaajnije su njihove palae, osobito u Knossosu koju je otkrio Arthur Evans. Palaa je velianstvena, dij elom podzemna, dijelom nadzemna gradevina. Nije bila opkoljena zidom. Ima oko 200 prostorija poredanih oko centralnog dvorita. U nacrtu nema loginog rasporeda ni harmoninosti. Zato ime palae - Labirint (od labrys = sjekira, jer je u njoj na zidovima naslikano mnotvo sjekira) je postalo sinonim za zamrenu zgradu u kojoj se ovjek ne moe snai ili se moe lako izgubiti. Kretanje je dosta zamreno, uvijek odreeno pravim kutom. Palaa je imala mnotvo zgrada koje su graene u vie razina povezivanih stepenicama. Rasporedom prostorija, nizom trijemova i stepenica unutranji se prostori otvaraju i medusobno povezuju. Stepenite je podignuto na kretskim stupovima (u podnoju ui, pri vrhu iri) i na krunim arhitravima - vodoravnim kamenim gredama (obojanim u crvenu boju). Zidove su pri dnu oblagali alabastrom i mramorom, a iznad toga oslikavali su ih fresko slikama. Osobito su im bili omiljeni prizori koji su prikazivali borbu s bikovima gdje su mladii i djevojke morali doekati bika

koji bi jurio prema njima, morali su se uhvatiti za rogove i prebaciti se preko bika tako da ih na suprotnoj strani doekaju drugi igrai. Bilo je mnogo prizora iz lova kao i mnogo oslikane biljne, ivotinjske ili geometrijske ornamentike. Dvorane, tako ukraene, izgledale se blistave od ivih boja. Kako je u palai bila provedena kanalizacija, u dvoranama su imali kupatila i tekuu vodu. Postojale su i dvorane za borilake vjetine i sportske aktivnosti. Kretski umjetnik volio je prirodu, ali mu je mnogo vie stalo da prikae p okret nego prirodni oblik nekog ovjeka ili neke ivotinje. Vie je uivao u boji nego u crteu. Od kretskog umjetnika, osim arhitekture, to jest gradnje palae, i slikarskog ukraavanja zidova, ostalo je i mnotvo sitnijih kiparskih likova boginja, ukrasnih nakita, peata, lijepo oblikovanog posua... Medu lonarska umijea, oblikovanje u glini ili ilovai, osobito su poznate kamarske vaze koje su bile oslikane biljnom ili geometrijskom ornamentikom. Karakteriu je pomorstvo i trgovina, gradska cilivizacija, velike palae, slikarstvo, inspiracija iz prirode, morski motivi, likovi lieni teine, lebde u prostoru, vazne, princ s pernatom krunom, freske, kiparstvo, nema kultnih statua ni religioznih tema, zmijska boginja-majka plodnosti... Mikenska se kultura pojavila oko 2000. godine pr. Kr. ali je procvat doivjela kad je kretska kultura poela opadati. Okupljeni oko glavnog grada Mikene, stanovnici ovog podruja Egejskog mora ivjeli su u teim uvjetima od Kreana. Mikenska kultura (Heladska kultura) je termin koji se odnosi na bronano doba u kopnenoj Grkoj. Vrhunac joj je bio oko 1600. pr. Kr. - 1100 pr. Kr. Glavni centri ove kulture su gradovi: Mikena, Tyrins i Arg. Ponovljene invazije sjeverno-grkog naroda Dorana dovelo je do unitenja Mikenske kulture, ali iz kaosa koji je nastupio postupno su izronile malene drave, svaka s gradom u sreditu; te malene drave, kao to su Atena (polis), Sparta ili Korint, stvorile su visoku kulturu antike Grke. Za razliku otmjenosti, otmjenosti i lakoi kojom odie kretska kultura, mikenska kultura (nazvana po glavnom gradu na Peloponezu Mikeni), odie snagom, vrstinom i stabilnou. Sam grad Mikena iz 1350. pr. Kr. je primjer utvrenog grada na breuljku (citadela) i opasan je visokim kiklopskim zidinama (po legendi su ih izgradili kiklopi) koje trokutasto prate konfiguraciju tla. Na zapadnom dijelu nalazi se nekropola, na istonom stepenasti put do cisterne, a u sredini, na vrhu breuljka, ostaci palae s megaronom. U grad se ulazilo na dvoja vrata od kojih su glavna Lavlja vrata iznad nadvratnika imaju dekorativni reljef koji prikazuje dva lava i izmeu njih sveti stup. Ovaj trokutni kameni umetak ujedno je jedinstveno rijeio problem tereta iznad nadvratnika koji je podijeljen na dvoje i umjesto da sva teina zida tereti otvor vrata, on se prenosi na bone zidove koji taj teret mogu podnijeti. Od umetnutog trokutastog oblika iznad vrata nastat e zabat grkog hrama. Nedaleko od ulaza se nalazi omeeni prostor s grobovima Mikenskih vladara. U Mikeni je pronaeno 9 grobnica pokrivenih kupolom od kojih je najpoznatija Atrejeva riznica (grobnica). Atrejeva riznica (oko 1400. pr. Kr.) napravljena je u brdu, tako da se s vanjske strane vidi samo ulazni dio, a od njega vodi dugaki hodnik do glavne krune prostorije. Iz nje se ulazi u manji etverokutni prostor, vjerojatno riznicu. Glavni kruni prostor natkriven je lanom kupolom, to znai da su redovi kamena postepeno isputaju tvorei jedinstven zakrivljeni zid. U Mikenskim grobnicama pronaene su

mnoge dragocjenosti, meu kojima: maevi sa zlatom okovanim drkama, zlatni pehari, prstenje i ukrasi za odjeu i neobine zlatne posmrtne maske. Ovi predmeti od zlata ukraeni su iskucavanjem sa stranje strane ime su se naprijed dobili bogati reljefi (takozvana repouss tehnika). Bogate freske koje podsjeaju na lepravost kretskih pronaene su u gradu Tyrinsu, a stilski razvoj slikarstva na vrevima doveo je do pojave tzv. Palas stila kojeg karakterizira podjela povrine vaze na nekoliko horizontalnih slojeva u koje se unose ornamenti ili slau likovi u niz. Takova podjela vaza bit e osnova prvog stila grke kulture geometrijskog stila. Mikenci su kao i Kreani oslikavali zidove s prizorima iz svakodnevnog ivota, osobito s prizorima lova. Tako je poznat prizor: Lov na vepra. Prizor ne moe biti ivlji nego to jest, jer je jurnjava pasa za veprom prikazana tako vjerno. Druga slika: ena s posudom u rukama, prikazuje ljubav Mikenaca, kao i Kreana, za lijepim bojama. To ne znai da u Mikenaca takoer nema zidova s biljnom, ivotinjskom ili geometrijskom ornamentikom. Mikenci su osim oslikavanja zidova radili i reljefe. Najpoznatiji reljef koji prikazuje dvije lavice nalazi se na glavnim ulaznim vratima grada Mikene. Vrata su sagraena kao i zidine, od velikih i mnogokutih kamenih blokova, sloenih bez vezivnog sredstva. Iznad nadvratnika nalazi se trokutni reljef s dvije lavice. Okrenute jedna prema drugoj, lavice prednje noge naslanjaju na rtvenik na kojemu se nalazi sveti stup. Iako te lavice danas nemaju svojih glava - lica, jer su najvjerojatnije glave izradene od bronce, one svojom ljepotom i umjetnikom izradom djeluju velianstveno. U Mikeni je, kao i na Kreti, dolo do izraaja lonarstvo, osobito u oslikanim vazama, iako malo slabije slikarske kvalitete nego na kretskim. Na vazama su prikazivali prizore iz svakodnevnog ivota, osobito bitke, borbena kola i konje, ratnike. Ljudsko tijelo prikazivano je stilizirano i pojednostavljeno. Vezano za nju je dio egejske umjetnosti, prethodnica grke umjetnosti, Homerovi epovi Ilijada i Odiseja, ratnika vaza, Agamemnonova maska od zlata, Atrejeva riznica... Megaron je najreprezentativnija prostorija vladareva doma, to je tip prostora iz ovog perioda, a iz njega se kasnije razvio grki hram. Potpuno razvijeni tip megaro na ima trijem (2 stupa), ulazi se kroz 3 ulaza u predvorje, a iz predvorja kroz vrata u etverokutni megaron usred kojeg je ognjite okrueno s 4 stuba koji nose konstrukciju krova. Megaron je glavna prostorija u grkim zgradama, etverokutna oblika, pozna ta iz neolita. Pogled na kraljev i kraljiin megaron nam govori kako im je prioritet bio privatan i lagodan ivot. Njihove arolike freske odaju jednu radou ispunjenu dekorativnu umjetnost. Zidove su pri dnu oblagali alabasterom i mramorom, a iznad toga oslikavali su ih fresko slikama. Osobito su im bili omiljeni prizori koji su prikazivali borbu s bikovima. Bilo je mnogo prizora iz lova kao i mnogo oslikane biljne, ivotinjske ili geometrijske ornamentike. Dvorane, tako ukraene, izgledale se blistave od ivih boja. Kretski umjetnik volio je prirodu, ali mu je mnogo vie stalo da prikae pokret nego prirodni oblik nekog ovjeka ili neke ivotinje. Vie je uivao u boji nego u crteu. Iako su teme u vezi s nekim obredima, prizori odiu ivotnou i divljen jem ljudskom tijelu. U nainu slikanja oit je utjecaj egipatskog slikanja likova u strogom profilu, ali s zakrivljenim organikim oblicima, veim stupnjem realizma i slobodom slikanja s manje stilizacije. Minoanska kultura koristila se s dva pisma, s kretskim hijeroglifima i s linearni A pismom. Pisma su se koristila usporedno, u razliitim dijelovima Krete.

UMJETNOST STARE GRKE: Iznad cjelokupne Grke umjetnosti trebamo poznavati Kretsko-mikensku kulturu, priu o Troji (Troja, ponekad Ilij u starijim hrvatskim tekstovima je legendarni grad i poprite Trojanskog rata, koji je dijelom opisan u Homerovoj Ilijadi, epskoj pjesmi na starogrkom sastavljenoj u 9. ili 8. stoljeu prije Krista.), borbi Grka i Trojanaca, mitoloku teologiju, Olimp vrhovnu planinu, bogove Zeusa, Heru, Posejdona... Iznad toga je ovo. Funkcija skulpture u Starogrkoj umjetnosti je razliita, prvi put umjetnici nisu anonimusi, koji su sluili podreenoj klasi, kao robovi koji su radili za nadreene. Drutvo je bilo graeno tako da se se gradili polisi-mali gradovi, Sparta i Atena, to ej jako uticalo na razvoj. Grci su bili genijalci, oni su mnogo toga otkrili od filozofije, matematike, fizike, drame... Skulptor/kipar-bogovi u formi relejfa, slobodne skulpture, polubogovi npr.kao Heraklo, bogovi u antropomorfnom obliku. Grci su imali ideal ljepote, skulpture iz Palestre (776 g.p.n.e.-Olimpijske igre), bila je veoma vana disciplina tijela, jer su Grci imali krai ivotni vijek, ali i fantastina arhitektura koja je posveena sportskim deavanjima (samo za mukarce, ene nisu bile ni na mapi, osim inspiracije za umjetnika djela). Igrali su potpuno nagi (apoloteistika vjera), ili kao nadgrobni spomenici su postavljane figure (komemorativna skulptura), znai bile su razliite njihove funkcije... Vanost plemena (Dorani, Jonska plemena na otoju, Peleponez...). Postoji nekoliko faza u Grkoj umjetnosti, oko 1100 godine to negdje traje, kretsko-mikenska umjetnost, erupcija vulkana... Poslije 1100 godine( nekoliko stilova, grupa ..), podjela grke umjetnosti:

1.geometrijski stil (1100-650 g.p.n.e.) 2.arhajski stil (650-480 g.p.n.e.) 3.strogi (samo 30 godina trajao, prelaz 480-450 g.p.n.e.) 4.klasini (oko 450-330 g.p.n.e.) 5.helenizam (330-30 g.p.n.e., ekvivalent umjetnosti Baroka) Veoma vane su gladijatroske borbe starih Grka. Takoer, muke i enske figure (ko re i kurosi). Kora je bila enska figura, vrlo statina, podsjeaju na egipatsku figuru, frontalni prikaz, ukoeno, drvenasto, pletenice su krute, nema gipkosti, pokreta, ravno stoji, od kamena se pravila nekad od bronze, vrlo malo je ostalo orginala od gr ke kulture jer su danas sve kopije Rimljana koji su se divili grim skulpturama... Kurosi su muke figure, uglavnom su bile nage, dok su enske figure bile odjevene. Podizale su se nekom palom junaku kao spomen na grobu, prisutne su upljine na tijelu, ve imaju neke naznake anatomije, ali je jo uvijek sve kruto. Bitan je iskorak noge i ve se vidi

grka skulptura koja je drugaija od egipatske, bedra su ira, manja je glava, povezano je s idealom ljepote, koljena su tu koja je jako teko izvesti, bridovi...ve se vidi istraivanje materijala i savladavanje kamene gromade, umjetnik istrauje, proporcije... Arhajski stil je prepoznatljiv po osmijehu, umjetnik nije ba znao da predstavi tijelo kako bi trebalo pa je osmijehom unosio ivot u nju. Figura boice Here, taj njen dorski peplos (garderoba), bojena skulptura, zanimljiva odjea, posebno jer je enska odjea u boji... Uglavnom su sve frontalne figure, s bademastim oima koje gledaju direktno u posmatraa, koliko se samo vremena troilo na figuru, na to iskucavanje. Poznata je figura Afrodita knidska, kultna skulptura Stare Grke, ivopisna i tako boanstvena, lijepa, obojena... Konjanik Rampin je remek djelo, grko-arhajski je stil, to je najstarija konjanika skulptura. Raena je u mramoru, dobro je sauvan gornji dio; ima taj arhajski osmijeh, lijepe bademaste oi, niz detalja brade, kose; donji dio je oteen... Moschophoros ili Nosa teleta je dar graanina koji je elio da se napravi u ast boice Atene. To je princip kad vjernik kao rtu daje ivotinju, osi ne na dar najbolja ivotinja, bez mane, da bi se dbio blagoslov od boga. Skulptura je vrlo kompaktna kao cjelina, nema linija koje se razdvajaju, tano se vidi ta emocija, princip kao u egipatskoj umjentosti, tele oko vrata, a nosa ga uva, izgled trbune muskulature, to ej ta linija fine skulpture, imitira se tkaknina(veo), izgled tog bedra ivotinje, naznake anatomije... Takoe bitan je Artemidin hram na Krfu (Grci su otkrili zlatni rez, otkrili su optiku..) Artemida je boica Mjeseca te je stoga Apolonova sestra blizanka. Budui da nosi luk i strijele, s vremenom je postala i boica zvijeri i lova. Zatitnica je djevojaka, kojima alje brzu smrt, ali spaava ih takoer kad zatreba. Mladiima donosi slavu i ast. Artemidu tuju kao djeviansku boicu okuenu nimfama te kao boicu svadbe i poroaja, to je razlog zbog kojeg nevjeste Artemidi posveuju svoj pojas. Najee je prikazivana s mjeseevom krunom u kosi te s jelenjom koom oko ramena. Posveeni su joj lovaki psi i sva zvjerad. Grki hram je za razliku od Egipatskog, koji je bio ogroman, skladan, harmonija svih dijelova, sve je tano izmjereneo i proraunato... sve po matematikim principima, imali su stubove na proelju, grede, arhitavni sistem (Arhitrav (ili epinus) je arhitektonski izraz za gredu koja stoji na ehinusu i kapitelu na klasinim stupovima. Arhitrav je nia komponenta glavnog vijenca klasinog sklopa koji se sastoji od arhitrave, friza i vijenca. Rije dolazi iz francuske i italijanske rijei arch i trabs koje zajedno znae "glavna greda".), nije luna gradnja kao kod Rimljanja. Takoe tu su bili Zabat ili Kalkan je trouglasta eona strana neke zgrade sa dvovodnim krovom; takoer se upotrijebljava iznad vrata, prozora i sl. Pod tim pojmom se podrazumijeva i cijela zidna povrina iznad koje je ovaj dio. U terminologiji majstora jo se za ovo upotrebljavaju izrazi "kibla" i "kalkan". Drugaije se jo ovaj elemenat zove timpanon. U grkoj arhitekturi kod dorskih graevina najee ima reljef, a kod jonskih reljef je obavezan. Radi se o visokom reljefu, zdepasta je, ali je umjentik imao ekspresivnost.

Takoe sastavni dijelovi grkog hrama su stilobat i stereobat, takoer arhitav tj. ravna greda konstruisana metopama i frizovima (ispunjene su reljefom odnosno skulpturama). Znai jo tri vana pojma gkog hrama su metopa, friz i triglif.

Osim friza imaju i stubovi, estetska funkcija karijatide-stubovi u obliku enskih oblika. Prikazani su prizori borbe Grka i bogova(divova), cijeli ciklusi se ve razvijaju za razliku od Arhamidinog hrama. Ve se javljaju planovi, mitoloki prizori, tijelo je u pokretu, tre, brane se, bore, padaju, naglaena je noga s miiem, energija, iskorak... Plavobradi-te skulpture su bile na Pathernonu, a danas je detalj s Timpanona Atenskog Akropolja (arhajska varijanta).

Strogi stil-jako su bitni prizori na proelju, bojene su skulpture, primjer hram Atene Afajinog hrama u Egini, u centru je boica... Strogi stil je modelovanje figura puno bolje, gubi se arhajski osmijeh, ve su ozbiljnije figure, bolje oblikovane kako anatomski, ali i grki profil, grki ravna linija, nova, prava, manja su usta, ali vrlo skladna, figure su u pokretu, ue, klee, lee, miii se vide, odapeta strijela, materijalizacija odjee, tkanine... Vrlo je vaan izgled lica, osjeaj da boli, ali i ponosa, nema predaje... Umjetnik je uspio da prenese emociju... Kritijev mladi-Krit je bio uenik Mirona, figura je bitna zbog poloaja tijela(kontrapos), tijelo je oslonjeno na jendu nogu, tu je sva teina, dok je druga ili u iskoraku ili lagano dodiruje tlo. Vrlo teak poloaj za savladati, koljena nisu u istoj liniji, kima je u obliku slova S, karlica je nageta, stroga je forma lica, korektnije su proporcije... Auriga-voza dvokolica, bojena figura, bronzana, fenomen uraenih trepavica, u oi su ubacivane paste da bi se dobila ivost figure, glava je jako dobro uraena, koje su sa oima zadebljane... Odjea je u vidu paralelnih nabora, suvie ematiziranih, figura izduena, poravnanje linije ela i nosa (prelaz prema klasinom periodu, noga samo dotie tlo)... Graa skulpture je raena uglavnom u bronzi, ve je razbijena frontalnost, figura ve prodire u prostor i gleda se sa svih strana... Zeusov hram (zapadni zabat), njegov hram je ogromnih proporcija, Fidija je radio ovaj hram, 16 metara je bio, tehnika je takoer vrlo skupa bila... Zeusov hram u Olimpiji bio je grki hram, sagraen u periodu oko 470-465. pne. u Olimpiji i posveen Zeusu, vrhovnom grkom bogu. Najpoznatiji je po tome to se u njemu nalazio Zeusov kip, koji se smatrao jednim od Sedam svjetskih uda. Sruen je po naredbi istonorimskog cara Teodozija II 426. (Kenotaur-bitka, forma konjskih nogu) Baca diska, Diskobolos, Miron, kopija u mramoru prem abronzanom orginalu oko 450 g.p.n.e. (grudni ko, rebra, vene, sve stoji kako treba), ali lice nije dobro, ono je previe mirno u odnosu na gr i akciju figure... Skulptor Miron je u bronzi radio svoja djela, sjajan je umjetnik bio koji ve pripada klasinom stilu. Ideal proporcije je rimska replika Kopljonoa, Polikletov Doriforos, forma kontraposta, Hagledaov uenik, rimska replika prema orginalu, umjetnik je uspio apsolutno rijeiti probleme (Poliklet). Diadumenos, isto je njegovo djelo, vezano za Palestru, takmie se, vee traku, prikazuje pobjedu, prodor u prostor figure, izgled ruku... (grki profil), lijepo oblikovano, bez zjenica, fino, njeno, manja usta, melanholija... Statua Niobida na umoru isklesana je oko 440. godine prije nove ere za zabat dorskoga hrama. Ova mermerna statua je visine 1,5 metara i tako je raskono trodimenzionalna da se jedva nasluuje njena prvobitna nam jena. To je i najstariji veliki enski akt u grkoj umetnosti. Statua se danas nalazi u Nacionalnom muzeju u Rimu.Motiv statue Niobida na umoru je antiki mit. Mit kae kako je Niobida, Tantalova ki, majka sedam sinova i sedam keri ponizila majku Apolona i Artemide hvalei se time to je imala sedam sinova i sedam keri. Zbog toga su joj ova dva boanstva pobila svu njenu decu, a ona se od alosti pretvorila u kamen.Statua prikazuje mladu enu koja klei na kolenima poto ju je Artemis ranio strelom s lea dok je trala. Ona je

slomljena, pada na zemlju pokuavajui da izvue smrtonosnu strelu. Njeno lijepo tijelo prikazano je u napetoj akciji, koja je dotada u grkoj umjetnosti bila rezervisana za muki akt. Zbog snanog pokreta njenih ruku odjea je skliznula sa nje, a njena nagota je postala dramatski ukras, a ne neophodni dio prie.Na statui Niobida na umoru je prvi put izraeno ljudsko oseanje isto tako reito na licu kao i na cjeloj figuri. Pokreti i uzbuenje su sjedinjeni da bi se prikazala patnja ove rtve zle sudbine. Patnja je na statui izraena sa plemenitou i uzdranou, tako da dira, a ne uasava posmatraa. Znai, vana je ta figura ene, patos-pati, spao e araf, prikazala se po prvi put nagost ene... Kresiles Periklo, Parthenon, Akropolj (Periklo ej bio veliki ovjek i pokrovitelj umjentosti, finansirao je Fidiju. Fidija je umjetnik kojeg je Periklo angaaova na obnovi Pathernona. Fidija je uradio tri boice. Jedna od njih je Atena Promahos, bronzana skulptura, stajala na glavnom mjestu, 9 m je visoka bila, izgedala je kao ratnica, prikazivala je Atenu kako stoji sa titom naslonjenim na nogu i kopljem u desnoj ruci. Statua je bila tako velika da su se koplje i ljem mogli vidjeti s mora oko Rta Sounion. .. Druga je Atena Lemnija, to je dar stanovnika Atene sa ostrva Lemnosa. Vani su prikazi nabora na haljini, tkanine, figura koja se oslikava ispod, odnos visine, pokreta, tijela... Metope su vrlo bitne, cijeli Pathernon je imao niz metopa. Friz-unutranjost, jonski friz, Pathernonski friz je bio odlika sveanosti . Pathernon je s obe strane bio uraen (skulpture zabata), jako je kompleksna kompozicija s Heliosom, koijom sunca, Atenom, Zeusom, Posejdonom... Bio je plitki reljef, a uspjelo se tako dobro da predstave figure... Mauzolej u Halikarnasu je starovjekovna grobnica poznata kao jedno od sedam svjetskih uda. Grobnicu koja je za vjena vremena trebala objavljivati njegovu slavu, oko 360. pr. Kr. naruio je satrap Mauzol koji je vladao kao pokrajinski namjesnik perzijske satrapije Karije. Taj je zadatak bio povjerio najboljim graditeljima i kiparima, ali bogati satrap nije doivio dovrenje tog zdanja. Pet je stepenica nosilo zid koji je dosezao do polovine itave visine. Tek ovdje zapoinjala je prava grobnica, okruena stupovima i proviena stepenastim krovitem. Golem etvoropreg s kraljem i kraljicom za uzdama krunio je cijelu graevinu. Skopas je najpoznatiji po svom radu na Mauzoleju u Halikarnasu na kojem je radio zajedno s Praksitelom. On je izveo veinu reljefa na mauzoleju. Skopas je vodio izgradnju novog hrama boice Atene Aleje u Tegeji. Takoe prikaz boja Amazonki veoma znaajan, Amazonke, ene koje su sjekle sebi dojke, ene ratnice, jake, snane... Praksitel uvodi novi nain ljepote, prelaz prema helenizmu, 330-310 g.p.n.e. Kod njegovih skulptura manja ej glava, buckasta, mala usta, ljupka, prisutnost kovrdica, linija je izvijena, orginalna skulptura... Mramorne kipove boanstava oblikovao je na poetski intiman nain prepun mladenake drai. Od kipova, koji su sauvani samo kao rimske kopije, istiu se Apolon Saurokton i Afrodita Knidska. (Afrodita knidska, Torzo...) Lizip-ve period helenizma. Radio je uglavnom u bronzi, a njegov rad je danas poznat veinom iz kopija i replika. Koristio je Polikletov kanon, Praksitelov kontrapost i S liniju,

ali se oslanjao i na prirodu te tako izradio elemente realizma. Osobito se zalagao za slobodu umjetnika i njegova izraza, protiv slijepog slijeenja starih kanona. Znaajno djelo Struga/ Apoxyomentos, motiv iz Palestre. Struga je skulptura elegantna atleta, vitkih udova i male glave, koji strue ulje s tijela, snano je utjecao na kipare njegovog vremena. Apoksiomen je bio veliki korak u osvajanju prostora jer atleta dri ruke potpuno ispruene ispred tijela. Figura koju je izrazito teko bilo napraviti i u bronzi, i u kamenu. Helenizam-odstupa od klasine. Vana je dramatinost trenutka, koja se naglaava, birani trenuci koji nisu obini, fenomenalne gradnje. Heraklo Lizip, miiavi likovi, profinjeni, ruka koja pada, noge su vie u iskoraku... Skulptura Umirui Galhelenistika skulptura, prepoznaje se po ogrlici, trenutak kad umire, kad ne eli da padne, jo uvijek stoji, dostojan je protivnik... Nika sa Samotrake (Krilata pobjeda), nepoznatog autora (vjerojatno Pitokritos s Rodosa), je je najvee i najuspjenije djelo helenistikog razdoblja. Podignuta je oko 190. pr. Kr. u slavu zajednike pomorske pobjede Pergama, Rimljana i Rodosa nad sirijskim vladarom Antiohom III. (189.-182. pr. Kr.). Danas se nalazi na poasnom mjestu glavnog stubita muzeja Louvre u Parizu. Ovaj mramorni kip visok 2,4 metra je prvobitno stajao na otoku Samotraci i to na postolju izvedenom u obliku brodskog pramca. Boginja je prikazana s krilima koje dri potpuno rairenima iza njenog tijela tako da izgleda kao da u njih pue vjetar, ima i izrazito sloeno raenu draperiju koja nam izgleda tako tanka da otkriva dijelove tijela ispod nje. Boica s rairenim krilima, pokret, haljina s epomjera, glava joj fali, uspravno je sletila da donese pobjedu na brod... Obradom povrine umjetnik je inzistirao na svojstvima onoga to prikazuje mekoi tijela, lepravosti, tankoi tkanine, potpuno negirajui tvrdou materijala i statinost skulpture, dajui joj nevienu ivost. Ovakav kiparski tretman nee biti ostvaren sve do kiparstva baroka u 17. stoljeu. Danas skulpturi nedostaje glava, dok su lijevo krilo, desna starna grudi i postolje novi. Laokontova skupina je jedna od rijetkih kasnih primjera helenistike skulpture u grupi koja predstavlja Trojanskog sveenika Laokonta i njegova dva sina u trenutku dok se bore s Posejdonovom morskom zmijom. Cik-cak pokreti i napetost ljudskih tijela je uokvirena zmijom koja se uvija oko njih. Skulptura u pokretu je u duhu helenistikog ukusa za nasilnim prikazima. Premda nevjerojatnog majstorstva izrade, kompozicija ove slobodno stojee skupine je piramidalna i napravljena za gledanje samo sprijeda. Smrt Laokonta i njegova sina u zagrljaju zmije prikazali su umjetnici bogatstvom pokreta bez izrazite reljefne dubine; takva suzdranost odgovarala je augostovskom idealu. Tako je i spaavanje drugog Laokontovog sina vie naznaeno njegovim stavom nego radnjama. Bitni su izrazi lica, pokretljivost... ARHITEKTURA KLASINE GRKE: ak i danas su prisutni elementi klasine grke umjetnosti, a koliko je samo godina prolo. Ne zaboravlja se uticaj Egipatske, ali ipak ti stubovi, kapiteli, hramovi su jedinstveni grki stilovi... Grci nisu ili za monomentalnim elementima, mada je bio

tektonski sistem. Prihvatili su taj sistem, ali blie ljudskim mjerama. Vana je teza Filipa Hitija (Philip Khuri Hitti) historiara novijeg doba koji u svom djelu Historija arapa konceptuira tezu prema Zapadu, da se upozori Zapa da sve to imamo da je nekad poteklo srijeka cilivizacije koje teku i koje su se slile u Mediteranski bazen. To je vrijeme kad se ukljuuje nauka u ivot, u misli To ej uradila Renesansa, novo doba, kojom se zavrava Srednji vijek i poinje period intelektualizma, stvaralatva ovjeka i naukeGrka umjentost se dijeli na periode kretsko-mikenske umjetnosti, seobe grkih plemena (Dorci, Jonci i Koritci) i poetak grke cilivizacije od 1100 g.p.n.e. do nove ere koja se dijeli an arhajsko doba, klasino doba i helenizam. Arhajski period-nema puno ouvanog. Misli se da se gradilo od drveta. Hram je najvaniji objekat grke arhitekture. Malo ostataka je sauvano, to od drveta je veinom izgorilo. Neto kasniji arhajik ima neto sauvano, od 500 godine pa nadalje je najvie ouvanog... Klasino doba-strogi stil, hram je nastao od grkih megarona. Postoji nekoliko tipova hramova: praugaoni, okrugli, prostilos... Podjela hramova: 1.hram s antama (ante su zadebljanje zida na kraju) 2.dupli tempeh ili ant (s duplim antama) 3.prostilos- sa redom stubova ispred anti 4.antiprostilos.sa duplim redom kad se odavaalo iznad isto kao i kod anti. 5.peripteros-proizaao iz antiprostilosa, dobio red stubova oko cijelog objekta, on je najpoznatiji 6.difteros-dva reda stubova oko cijelog objekta 7.monopteros-tip okruglog hrama
U grkoj arhitekturi najvanija zgrada bio je hram. Hram se razvija iz mikenskog megarona sredinjeg pravokutnog prostora sa stupovima. Od drvene "kue" gdje se sklanjala skulptura boanstva, postepeno je nastala monumentalna kamena graevina na stepenastoj platformi (stilobatu), s pravokutnim tlocrtom. Naos ili cela je temeljni centralni prostor grkog hrama okruen zidovima u kojemu se obino uvao kip boanstva kojemu je hram posveen. Ispred naosa stoje stupovi koji nose arhitrav pred-prostora (anta), na arhitravu poiva drveni krov na dvije plohe poploan crijepom od opeke. Kasnije hramovi postaju sve bogatiji, dodavanjem isprva jo jednog trijema na stranjoj strani hrama, a zatim predprostora koji je izvana omeen nosivim stupovima koji na stilobatu okruuju cijeli hram. S tijesnim i mranim svetitima, a jasnim i otvorenim proeljem s ritmom brojnih stupova, grki hram je vie vanjska nego unutarnja arhitektura. Hramovi mogu

varirati prema veliini graevine ili regionalnim sklonostima, ali njihove osnovne crte toliko su sline da je podesno sagledati ih u jednoj uopenoj "tipinoj" osnovi. To jedinstvo grkih hramova nazivamo redom, a redovi se razlikuju po svojoj kombinaciji elemenata osnove (stilobata), nosaa (zidova i stupova) i tereta (arhitrava i krovita). Najstariji grki stil je dorski red koji se potpuno razvija tek u klasinom razdoblju. Osobito je stup znaajan za grku arhitekturu jer prema njegovom izgledu, moemo govoriti u kojem su stilu izgraeni hramovi. Stup je okomiti nosa tereta, a sastoji se od tri dijela: podnoje (baza), trup (tijelo), kapitel (glava). Rijetko je napravljen od jednog komada nego se cilindrini valjci (tamburi) nadostavljaju jedan na drugi s gotovo neprimjetnim sastavima. irina stupa, osobito irina pri dnu, odreuje i sve ostale mjere u hramu - ona je modul, mjera. Stup nije gladak, u njegovu vertikalu urezani su uzduni plitki ljebovi koje nazivamo kanelurama (franc. cannelle, cannelure = cijev, lijeb) ili kanelirima. Stup redovito poiva na podnoju iz kojega se izdie trup stupa, a zavrava s kapitelom ili glavicom stupa (lat. capitulum = glavica). Grci su stvorili tri arhitekturalna sustava i po tome razlikujemo i njihove stilove: Dorski red Jonski red i Korintski red U klasinom razdoblju javlja se jo nekoliko vrsta hramova, kao to su: Apteralni hramovi Hram in antis Prostil Amfiprostil Pravokutni peristilni hramovi Peripter - najomiljeniji tip hrama, broj stupova na duoj strani je jednak dvostrukom broju stupova na frontalnom dijelu (Partenon); Pseudo peripter (lani peripteros) - boni stupovi nisu slobodni, veu se za cele; Dipter - kao i peripteros ima predvorje sa stupovima oko cijele graevine, ali u 2 reda; Pseudo dipter - slian pseudodipterosu samo na duim stranama ima jedan slobodan red stupova, a jedan red vezan za zid cele; Hramovi na krunoj osnovi Monopter - hram krune osnove u ijem se sreditu nalazi kultni kip okruen stupovima. Nema kultne prostorije tj. cele.

Tolos - hram krune osnove, kod kojeg krunu celu ovjenavaju stupovi. Najstariji kameni hram od kojeg postoje znatniji ostaci je Herin hram u Olimpiji. Sagraen je krajem 7. stoljea prije Krista. Sauvan je njegov stilobat, ili osnovica postolja, nekoliko stupova i ostaci naosa ili svetita.

Najvaniji je dorski stil. Dorski hram je uzduna pravokutna graevina od u poetku dvije zatvorene prostorije okruene redovima stupova koji stoje na podnoju stepenastog stilobata, a sastavljeni su od valjkastih tambura sa ljebovima (kanelirama), te kapitelom sastavljenim od ehina (donji dio kapitela u obliku niskog krnjeg stoca) i abaka (kvadratne ploe). Stupovi nose gredu (arhitrav), iznad kojega je friz sastavljen naizmjence od triglifa (kamenih ploe s tri vertikalne linije) i metopa . Iznad friza je [vijenac]] ija kruna (ili geison) nosi zabatni trokut (timpan) kosog krova. Timpan je potpuno ispunjen ivo obojenim reljefima koji su prirodnih oblika i veliina u poloaju koji odgovara kosini zabata. Cijeli hram napravljen je od kamenih blokova koji prilijeu jedan na drugi bez veziva. Gdje je bilo potrebno, blokovi su vezani metalnim zakovicama. Krov je bio dvoslivni i pokriven crijepom napravljenim od crvenih ronjaa (gredica), a drvene grede koritene su i za tavanice to je otvaralo veliku mogunost pravaca. Karakteristian je za 5. Stoljee, simbol je snage, mukosti...

Jonski stil je vie elegantniji, vitkiji, bio je karakteristian na ostrvima i Maloj Aziji, dok je dorski bio na kopnenoj Grkoj. Kod jonskog reda stup je vii i tanji, kanelire su mu dublje, ima bazu od niza prstenja (najee tri), a kapitel mu je ukraen volutama (spiralni krajevi ehinusa); arhitrav je napravljen od tri horizontalne grede od kojih je svaka gornja malo izbaena u odnosu na donju; friz je iao oko cijelog hrama i bio je potpuno ispunjen reljefima. Najljepi primjer jonskog hrama je Erehteion preko puta Partenona. Stilobat- je arhitektonski izraz za stubno podnoje ili platformu na kojoj se nalaze stubovi (pod hrama u klasinoj arhitekturi). Stilobat se obino sastoji od neparnog broja stepenica (najee tri). Po nekim definicijama stilobat se odnosi samo na zadnju stepenicu poda hrama dok se rije stereobat koristi da se opie ostale stepenice u cjelini. Osnovni stilski konceptualni element je stub, sastoji se od stopa, stabla i kapitela. Entazis-stablo grkog stuba nije jednakog prenika, gore je ui, od 1/3 poinje suavanje... Modul-mjera (koliko ide u arhitrav, koliko u stub, sve se mjerilo, zato grki hram izgleda osmiljen. Modul je donji poluprenik baze stuba. Rijetko je napravljen od jednog komada nego se cilindrini valjci (tamburi) nadostavljaju jedan na drugi s gotovo neprimjetnim sastavima. etvrtaste rupe su sluile za spajanje bronzanih klinova.... Vani su hram u Pestumu, Posejdonom hram najbolje je ouvan u Pestumu, Agenento u Junoj Italiji... Arhitrav-greda koja spaja stubove, iznad je friz... Najznaajnija lokacija je Akropolis u Atini (centar Atinske drave). Drava je bila sainjena od polisa, sve to ej bilo vik a stanovnitva moralo se iseliti. Utvrenja, objekti, hramovi, iznad grada su biliAkropolis... Vano je znati i za Grko-Perzijske ratove ( tri su pohoda Perzijanaca bila na Grku). Oni su htjeli osvojiti Grku Atinu. Sparta je bila aristokratska, a Atina demokratska. Bitan je hram posveen Atini-zatitnici polisa koji su Perzijanci spalili, i Maratonska bitka u prvom pohodu (na elu s Darijem, kasnije Darijem I, Darijem II...) Zahvaljujui toj pobjedi Atina je stekla straan ugled i iz tog perioda potiu ti hramovi (iz perioda obnove nakon Perzijskih napada). Parthenon- Partenon (448.-432. pr. Kr.), arhitekata Iktina i Kalikrata, je najvei i najraskoniji dorski hram na podruju dananje Grke. Iktin je sainio nacrte, a Kalikrat je preuzeo voenje gradnje. Na golemom kamenom podnoju od tri stepenice, ija je temeljna povrina na gornjem rubu mjerila 70 x 30 m uzdizalo se 46 stupova visokih preko 10 m dorskog tipa. Obrubi s likovima i skulpture na zabatima ubrajale su se meu najvee kiparske radove na svijetu. Iznad tamnocrvenih zidova unutranjosti tvorio je zavretak jedan obojeni drveni kasetirani strop. Sredite hrama bio je 13 m visok Fidijin

kip boice Atene. Bio je od zlata i slonove kosti; 7,5 mm debele zlatne ploe mogle su se skidati da bi se kontrolirala teina, a to se godine 433. pr. Kr. doista i uradilo, kad su Fidiju bili okrivili da se okoristio tim zlatom. Partenon je najbolji primjer hrama dorskog reda: uzduna graevina od dvije prostorije i vanjskog pravokutnog omotaa od stupova; na podnoju sa stubitem diu se stupovi sastavljeni od valjkastih tambura s ljebovima (kanelire), te kapitelom sastavljenim od ehinusa (kruni jastui) i abakusa (kvadratne ploe); stupovi nose gredu (arhitrav), a iznad arhitrava je friz sastavljen od triglifa (tri okomite linije) i metopa (reljefno obraene ploe); iznad friza je vijenac koji na proelju hrama uokviruju zabatni trokut (timpan). Cijeli hram napravljen je od mramornih blokova koji prilijeu jedan na drugi bez veziva; gdje je bilo potrebno blokovi su vezani metalnim zakovicama. Krov je bio dvoslivni i pokriven crijepom napravljenim od crvenih ronjaa (gredica), a drvene grede koritene su i za tavanice to je otvaralo veliku mogunost pravaca. Partenon dominira atenskom Akropolom i najskladnija je graevina svih vremena. Odnosi visine njenih dijelova na proelju - stupovlja (A-B) i vijenca (B-C) u istom je odnosu u kojem se odnosi stupovlje prema cjelini (A-C). BC : AB = AB : AC savreni omjer, tzv. zlatni rez. Partenon je skladan i zbog toga to su Grci za mjerenje koristili mjere preuzete iz veliine dijelova ljudskog tijela: palac dlan pedalj lakat ruka korak. Antiko naelo: "ovjek je mjerilo stvari!" doivljava svoje uoblienje u grkom hramu. ak to vie, na Partenonu je ispravljena i optika iluzija suavanja dugih graevina po sredini tako to su na sredini malo pribliili i izvukli stupove u prostor.
Mnesikle ili Mnesiklo (Mnesikles, latinski: Mnesicles) je bio drevni atenski arhitekt koji je djelovao u 5. vijeku pne., u doba Perikla. Plutarh navodi kako je upravo on projektiraoPropileje, monumentalne, ali nikada dovrene dveri atenske Akropole.

Erehtej/Erehteon (grki: Erekhteion) je grki hram jonskog stila posveen bogu Erihtoniju Atenskom. Izgraen je od pantelikog kamena na atenskoj Akropoli, a gradili su ga arhitekti Filoklo i Arhiloh od 421. do 406. pr. Kr. Graevina je komplicirana i nepravilna tlocrta s nekoliko odvojenih kultnih mjesta sa svetitima i rtvenicima, te celama (prostorija sa svetitem): Pandroseion, Posejdonovo svetite, svetite Atene Polias i najuveniji Trijem kora sa est kipova mladih ena karijatida koje nose ravni krov trijema (danas su zamijenjene kopijama). Kosi nagib terena i zahtjev za nekoliko svetita uvjetovao odredili su razliite razine unutranjih prostorija i razliito oblikovanje volumena. Svetita Erehteju i Posejdonu se nalaze 3 m nie od Trijema karijatida i Ateninog svetita, a njihova razlika se rijeila brojnim stepenicama. Ovakav hram je mnogo ivlji, pokrenutiji i zanimljiviji od monotonih statinih dorskih hramova. To se osobito istie u izbaenim trjemovima. U srednjem vijeku Erehtej je sluio kao crkva, a u

doba Turaka kao stan zapovjednika Atene. On je posveen i Atini i Posejdonu. Imao je dosta teku sudbinu. Nakon eksplozije baruta koja s dogodila ostali su samo dijelovi ovog hrama. Tip je dorskog stila, ali su vie uticaji jonske elegancije, lakoe, vitkoe...
Kanelura je arhitektonski izraz za vertikalni polukruni urez na stubovima klasinog reda. Kanelure se uglavnom nalaze na stubovimajonskog i korintskog reda kao i na stubovima sloenog reda te nekim stubovima dorskog reda na kojima su izraene kao poluovalni urezi. Kanelure se koriste da bi se vizuelno izrazila vertikalnost stuba. One se ne dotiu kod jonskog stila, ve su razdvojene trakom. Propileji su u antikoj grkoj arhitekturi monumentalno predvorje, odnosno prilazni trijemovi koji vode do graditeljskog sklopa s graevinama reprezentativne namjene i zajedno s njima tvore zatvorenu cjelinu. Oni su kao kapije, sveana vrata. Tu su se realizirala uvena grka djela, tragedije, komedije

Artemidin hram-za taj hram u Efezu sauvalo se vie podataka nego to se obino sauva u knjievnim zapisima. Hram je bio graen na movarnom zemljitu. Prema jednoj staroj predaji, tlo je bilo tresetite, pa su graditelji u tlo dodavali drveni ugljen kako bi mu poboljali nosivost. Kod iskapanja je otkrivena promijenjena boje zemlje, to je potvrdilo ta izvijea. Gradnja je trajala oko 120 godina (poetak gradnje datira se u vrijeme oko 560. pr. Kr.). Konstrukcija je bila krajnje teka, sastojala se od 127 bogato ukraenih mramornih stupova koji su nosili teke poprene grede. Dva metra visoka skulptura Artemide bila je izraena od drveta vinove loze i obloena zlatom i srebrom. Krov je bio izraen od cedrovine. Jedna od njegovih osobitosti bio je reljef isklesan na donjim dijelovima stupova zamisao koja je kopirana od prethodnog hrama. Plinije je zabiljeio da je 36 stupova bilo ukraeno na takav nain. Vjerojatno su se svi oni nalazili na prednjoj strani zgrade. Stubovi su bili jako visoki ak 17 m, dipteros je bio, od dva reda stubova oko cijele osnove...

RIMSKA UMJETNOST
RIM je glavni grad Republike Italije, u toku cijele historije jedan od najznaajnijih kulturnih i politikih centara Evrope i svijeta. Lei na rijeci Tiberu (Tevere) i na breuljcima Aventinu, Celiju, Janikulu, Kapitoliju, Kvirinalu, Palatinu, Viminalu. Najstariji umjetniki spomenici grada Rima nastali su pod utjecajem etrurske umjetnosti: hram Jupitera Kapitolijskoga koji je podignut u VI stoljeu, bio je graen na etrurski nain, a njegovu dekoraciju su izveli majstori iz etrurskog grada Veji. Slino su bili graeni, vjerovatno, i brojni drugi hramovi (iz IV do III stoljea) od kojih se, meutim, malo sauvalo.

Grki utjecaji, a s njima i utjecaji orijentalnih umjetnosti vrlo su jaki, kad nakon osvajanja Grke, Rimljani dovlae u svoj glavni grad veliki broj grkih kipova i drugih umjetnikih predmeta. Otada poinju dolaziti u Rim i brojni grki umjetnici. Izvanredno opsena je graevinska aktivnost u Rimu u doba Augusta, kad se restauriraju brojni stari hramovi, izgrauje jo jdan forum (Forum Augusti) i podiu Ara Pacis Augustov mauzolej i Panteon. Izvanredno plodnu graditeljsku aktivnost razvio je car Domicijan, najvie u vezi s obnovom brojnih starih hramova i drugih javnih graevina, pored toga izgradio je novu carsku palau ( arhitekt Rabirije) i hipodrom. Car Hadrijan je izgradio za sebe mauzolej (Mausoleum Hadriani, danas Castel Sant' Angelo) i podigao Pons Aelius, Antonin Pijo hram posveen njegovoj eni Faustini, Marko Aurelije reljefima dekoriran stup (scene iz ratova s Markomanima i Kvadima), slian Trajanou, Septimije Sever veliki slavoluk, a Karakala uvene terme (Thermae Antoninianae). U Aurelijanovo doba gradi se i veliki hram Suncu na Kvirinalu. Rim je bio najorganizovanija drava. Grka jeste imala veliku kulturu i umjetnost, nauku, istraivanja..., ali je to na relativno malom prostoru za razliku od Rima koji je vladao velikim prostorom i imao dugu historiju razvoja. Rimska historija se sistematizira na tri perioda: 1. osivanje Rima (754.godine prije n.e.)- Najpoznatija legenda o nastanku vezana je uz Romula i Rema. Prema legendi Trojanski junak Eneja nakon pada i razaranja Troje dugo je lutao po svijetu - napokon je doao u Lacij gdje je osnovao grad Albu Longu i tu su njegovi potomci dugo vladali. Kada je kraljevao Enejev potomak Numitor, s prijestolja ga je svrgnuo brat Amulije. Dao je pogubiti njegovog sina, a ker Rea Silviju uini sveenicom Veste, boginju kunog ognjita. To je uinio jer je znao da se vestalke, sveenice ne smiju udavati, pa je vjerovao da e tako Numitor ostati bez potomstva koje bi jednom moglo zatraiti pravo na prijestolje. Meutim, u Silviju se zaljubi Bog rata Mars, i ona mu uskoro rodi blizance Romula i Rema. Amulije se bojao kada blizanci odrastu da e mu oduzeti vlast, te je naredio robu da ih baci u rijeku Tiber. Rob to uini, pusti korito u rijeku, ali val izbaci korito na obalu, i Romul i Rem se spase. U podnoju Palatina, jednog od 7 breuljaka, uvi pla djece dola je vuica Martia (Marsova vuica)koja je danas simbol grada Rima i nahranila ih je svojim mlijekom. Nakon nekoga vremena tuda je prolazio pastir Faustul i vidjevi djecu odnio ih je kui. Kako on i njegova ena Aka Larencija nisu imali djece, odlue ih posvojiti, a ona im da imena Romul i Rem. Tako su Romul i Rem odrastali meu pastirima sve do svoje punoljetnosti.

Kada su djeca odrasla, uvi za svoju sudbinu, otila su Amuliju i svrgnula ga s vlasti. Romul je ubio Amulija i vlast vratio djedu Numitoru. No, Alba Longa uini im se premalenom te oni odlue osnovati novi grad. Dogovorili su se da tko ugleda vie ptica, osnovat e grad. Tako su odluku prepustili bogovima. Romul se uspne na Palatin, a Rem na Aventin. Bogovi su bili skloniji Romulu te on tako ugleda 12, a Rem 6 ptica. Tako je Romulu pripala ast da osnuje grad. On uze plug i zaore brazdu oko Palatina. Izbaena je zemlja predstavljala zidine. Rem se zavidan bratu narugao i preskoio zid. Kako Romul nije mogao podnijeti da bilo tko nepozvan ue u jo nesagraen grad napadne brata i ubije ga govorei mu: Tako ubudue propao svatko tko prijee moje zidove. Romul je grad sam dovrio 21. travnja 753. pr. Kr. i dao mu ime Roma. U to naselje primao je pastire iz okoline, lutalice i izbjeglice iz Lacija. Tako je Romul bio prvi kralj. Od te godine Rimljani raunaju vrijeme. 2.doba Republike (510. Godine p.n.e.)-za njega se vezuju znaajna arhitektonska osvarenja, nama je zanimljiv period negdje pred kraj, traje sve do 31.g.p.n.e. Rimska republika je imala mnogo initelja podjele vlasti koji se i danas mogu nai u mnogim dravnim ureenjima irom svijeta. Od posebnog znaaja dravnog ureenja rimske republike su bila tri principa: anuitet sve funkcije su bile samo na jednu godinu (osim cenzorske funkcije koja prvotno traje 5 godina, a kasnije 18 mjeseci) kolegijalnost uvijek su dvije osobe istovremeno obavljali jednu dravnu slubu izuzetak je diktator pravo promjene uredbe (pravo veta) svaki inovnik je imao pravo da korigira ili izmjeni ili vrati uredbu koju je njegov kolega donio Najveu izvrnu neogranienu vlast u rimskoj republici je imao konzul imperium maius. Konzuli su bili odgovorni za vrhovno vojno zapovjednitvo, pravo presude, uprava nad Senatom i Comitiama. Tijekom kriza, postojala je mogunost imenovanja diktatora na 6 mjeseci koji je imao summus imperium, tj. svi su mu bili podinjeni osim pukih tribuna. Prvobitno u Senat su birani samo patricije, a kasnije i plebejci. 3.doba Carstva u Rimu(31.g.p.n.e.- 31.godine n.e.) -Rimsko Carstvo je uobiajeni naziv za rimsku dravu nakon to ju je preustrojio Oktavijan August u zadnja tri desetljea prije Krista. Iako je Rim imao imperij stoljeima prije Augustove samovlade, predaugustovska drava se obino naziva Rimskom Republikom. Rimsko Carst vo je upravljalo svim heleniziranim dravama na Sredozemlju, kao i keltskim podrujima sjeverne Europe. Najveu teritorijanu ekspanziju doivjelo je u doba cara Trajana, koji je 114. prisvojio Armeniju i sjevernu Mezopotamiju, a 115. godine osvojio je i Adiabene, Babilon i Ktezifont. Zadnji rimski car zbaen je 476. godine, ali tada je istonim podrujima ve vladao drugi car sa sjeditem u Konstantinopolu. Istono Rimsko

Carstvo (Bizant) i dalje je postojalo, iako se postupno smanjivalo, sve do 1453. godine, kad su Turci osvojili Konstantinopol. Kasnije drave na zapadu (Franako Kraljevstvo i Sveto Rimsko Carstvo) i na istoku (ruski carevi) koristile su rimsko dravniko nazivlje sve do modernog doba. Golemo naslijee Rimskog Carstva vidi se i danas u zapadnjakim institucijama, pravu, arhitekturi i mnogim drugim podrujima ivota.

Autoritet Senata je bio veliki, oni su bili sva vlast, a konzuli su bili samo izvrioci naloga senata. Sedam poznatih breuljaka Rima su i danas simbol nastanka Rimske cilivizacije, od tada je krenulo irenje Rima, kasnije osvajanje itave Italije, a poslije osvajanje izvan Apeninskog poluotoka, borbe s Ilirima, osvajanja Balkana, da bi na kraju dolo do osvajanja Grke, Male Azije, Bliskog Istoka... Znai to podrazumijeva podruje od Zapadne Evrope do Mezopotamije. Rimljani su bili veliki praktiari, usvajali su tue tekovine, prihvatali ih kao svoje. Njihova cilivizacija je bila mjeavina ukusa, stilova, tekovina... Veoma poznata regija u Italiji, ak i danas, je Toskana, regija u sredinjoj Italiji. Granii s regijama Lacij (na jugu), Umbrija (na istoku), Emilia-Romagna i Ligurija (na sjeveru), dok se zapadno od regije nalazi Tirensko more. Toskana slovi kao jedan od najljepih dijelova Italije, a ima i oko 120 zatienih podruja prirode. Takoe poznata grobna arhitektura, arhajska baza, u Toskani, jedna veoma znaajna faza realizma koja je dostignuta u Etrurskoj kulturi. Rimljani nisu njegovali idealiziranje bogova kao pto su to radili Grci. Primjer Etruana je samo primjer preuzimanja.... Takoer Rimljani vode brigu o izboru materijala za izgradnju: drvo, cigla, ploe, ak su kasnije doli i do betona, u smislu izljevanja materijala u kalupe npr.kre, mjeavine cigle, drveta, krea... Rimljani su gradili graevine velikih dimenzija, primjenjujui luki sistem i ravni arhitravni sistem, a takoer sistem vertikalne konstrukcije i veznih sklopova... Najvaniji vid rimske arhitekture su hramovi, takoer i bazilike, terme, slavoluci, mnogo je tematski raznovrsnija arhitektura u odnosu na Grku. Rimska arhitektura predstavlja ujedinjenje tradicionalnih grkih i toskanskih elemenata prvenstveno preuzimanje organizacionih redova klasine arhitekture (jonski red, dorski red itd.) na koje su potom primjenjeni novi graevinski principi kao to je razvoj koritenja lka te koritenje betona i cementa. Rimska arhitektura se jedinstveno razvila tek u kasnom dobu rimske republike. Ako se izuzmu toskanski doprinos lka i razvoj sloenog reda u svojim poetcima rimska arhitektura je bila gotovo kopija grke. Bazilika (gr.: (basilik) - kraljeva dvorana) je rani oblik kranske bogomolje. Vjerovatno je graena od rimskih istoimenih graevina koje su sluile kao sudnice i trnice.

Poznat je Vestin hram, rimsko-korintski stil, stablo I baza su jonski stil, to je tip okruglog hrama sa arhitravom, frizom, vijencem Takoe poznat je Rimski forum, bio je sredite politikog, pravnog, gospodarskog, kulturnog i religioznog ivota drevnog Rima. Pod forumom se podrazumjevaju sve zgrade, spomenici i ostaci drevnih ruevina. U vrijeme Rima, Forum je bio urbano mjesto. 490. pr. Kr. tamo su izgraena dva hrama, posveena bogovima Saturnu i Kastoru, to je ujedno i ubrzalo razvitak mjesta foruma kao gradskog sredita. Sjeverno od Foruma, neposredno pored njega postojao je sve do Cezareve smrti i Comitium, kao sredite rimske politike, koji je bila sainjavana od Curie (zgrada Senata) i Rostre, javnog politikog podijuma rimskih politiara. Slavoluke su gradili carevi u slavu velikih vojnih pobjeda. Ukupno ih ima tri, od kojih jedan, Augustov, nije sauvan, Titov slavoluk obiljeava pobjedu Rimljana u sukobu s idovima, a trei je slavoluk Septimija Severa. Najpoznatiji hram je Saturnov, a crkva San Lorenzo in Miranda. , Nastao je u doba Republike, tanije do kraja Republike, prostor je okruen reprezentativnim javnim objektima, slobodan prostor, prije su se nalazili slavoluci koji su kasnije nestali, okupljalo se graanstvo, drali govori, sluio je veoma vanu ulogu u funkciji politike... Neke od veoma bitnih graevina su i bazilika Julija, Cezarov hram, Jupiterov hram, hram Vestalki (kua Vestalki, vestalka je sveenica hrama Veste (gr. Hestia), rimske boginje ognjita.), hram Antonina i Faustine, Saturnov hram, hram Venere i Rome(dvostruki hram), Koloseum... Veoma vani su i slavoluci koji su odobravani pojedinim konzulima, vojim zapovjednicima. Senat je birao dvojicu konzula na dvije godine koji su ratovali, proirivali teritoriju (npr. Cezar). Slavoluci su novina u arhitekturi. Slavoluk ili trijumfalni luk je osobit arhitektonski oblik koji su izmislili Rimljani. U poetku su podizani u ast vojnih pobjeda i trijumfalnih doeka (kako bi vojskovoa mogao s pobjednikom vojskom kroz trijumfalni luk ujahati u grad). Najee su s jednim ili tri zasvoena prolaza, ukraena stupovima ili polu-stupovima koji stoje na visokoj bazi. Ukraeni su brojnim reljefima koji su i bit slavoluka. Najpoznatiji rimski slavoluci su u Rimu: Titov slavoluk, Slavoluk Septimija Severa i Konstantinov slavoluk; te u Francuskoj u Nimesu; u Aliru u Timgadu; u Hrvatskoj u Puli, itd. Konstantinov slavoluk, Podignut u neposrednoj blizini Koloseja je najvei i najsloeniji sl avoluk u Rimskom Carstvu. Ukraen je najveim dijelom skulpturama uzetih sa starijih spomenika carskog doba (Trajanovih, Hadrijanovih i od Marka Aurelija). To je najoitije u kontrastu izmeu velikih Hadrijanovih medaljona i Konstantinovog friza koji se na lazi odmah ispod njih. Dok su prvi raeni sa svim prednostima i vjetinom klasine skulpture, drugi su raeni novim, jednostavnim stilom bez perspektive, kosih linija, skraenja i dosta je plii.

Stubovi su u poetku bili drveni sa trakom od platna na kojoj su se crtale slike i prizori iz rata, a kasnije se trijumfalni stub pravio od kamena (Titus i Flavije veliki imperatori). Koloseum-je velikih, kolosalnih dimenzija, elipsoidne osnove, dua osa je blizu 188 m, a kraa osa 155 m. Tribine su vjetake, amfiteatralno rasporeene, a ispod su bili hodnici... Koloseum, izvorno nazvan "Flavijev amfiteatar", je amfiteatar u Rimu. U Koloseumu su odravane gladijatorske borbe, koje je moglo pratiti 50 000 gledalaca. Odravale su se i borbe sa ivotinjama i rijetko kada borbe s brodovima. U sluaju poara Kolosej bi se ispraznio za 10 minuta. Gradnja je zapoeta 72. za vrijeme cara Vespazijana, a dovrena desetak godina kasije za vrijeme vladavine njegova sina Domicijana. Bio je uruen, kao i platforma, kroz hodnike su prolazili gladijatori sa ivotinjama, kod gradnje su primjenjena sva tri stila i jonski, i dorski i koritski stil. Svaki dio konstrukcije zahtjeva svoju modelaciju, jer svaki dio ima svoje postepeno savijanje to zavisi od poloaja na elipsi. U ovoj gradnji su Rimljani bili veliki majstori... Veoma poznat je Handrijanov mauzolej-grobnica kao i rimske katakombe, prvobitno je bio naziv za lokalitet sa ranokranskim grobljem kraj dananje crkve sv. Sebastijana u Rimu. Danas se prije svega misli na podzemno groblje u kojima su sahranjivani stari krani, esto velikih dimenzija, naroito u ranokransko doba (najpoznatije su katakombe u Rimu Sebastijanove, Domiciline, Prisciline i dr.). Isklesane su u mekoj stijeni na svetom podruju koje okruuje Rim. Krani, kojima je vjera bila zabranjena, skrivali su se u podzemlju rimskih katakombi, gdje su spojili svoje potrebe propovijedanja nove vjere i sahranjivanja mrtvih u grobnice i svetita. Kad je car Neron poeo progoniti krane, za molitvu su se sastajali u grobnicama u to je vrijeme svaki graanin na groblju bio siguran. Prema rimskom zakonu, grobna mjesta su bila sveta (sacrosanct), te su Rimljani rijetko progonili krane u katakombama. Atrij (atrium) je naziv unutarnjeg dvorita, u kome se u staroitalskim kuama tradicionalno nalazi ognjite. Atrium moe biti predvorje sa stupovima u javnim zgradama, predsoblje u starorimskoj kui ili prednji dio hrama. atrij je bila sredinja nenatkrivena prostorija staroitalskog doma, poznata jo kod Etruana. U starim rimskim kuama tu je bilo smjeteno ognjite, kuni rtvenik i likovi predaka (imagines). etverostrano rubno konzolno krovite povrh oboda atrija okruuje otvor koji slui za odvod dima. Oborine to padaju kroz compluvium, krovni otvor ije su plohe nagnute prema unutra, sabiru se u bazenu ispod njega, odnosno, u impluviumu. U kasnijem razdoblju on biva okruen trijemovima sa stupovljem, te slui kao prostorija za primanje. Ulazilo se s aulice, bile su nie sa skulpturama predaka, gore je bila galerija, a lijevo id esno su bile sobe za stanovanje. Ranije se ovaj vid gradnje vila njegovao u Grkoj, ali i u Rimu ima dosta ovakvih vila, pa ak i na naoj teritoriji...

Insula je naziv za tip rimske zgrade ija je glavna namjena bila smjetaj graana, u pravilu plebejaca ili drugih osoba koje su pripadale nioj ili srednjoj klasi. Pripadnici vie klase (nobiles) su u pravilu ivjeli u pojedinanim kuama (domus), ali je za sam grad Rim bilo karakteristino da domusi i insule bili graeni jednih pokraj drugih, odnosno nije postojao pokuaj da se stvaraju "sirotinjske" i "elitne" etvrti. Insule su se sastojale od vie katova (3-5), pri emu je prizemlje bilo rezervirano za trgovake radnje ili gostionice. Pojedine insule su bile, poput domusa, spojene na vodovod i kanalizaciju, ali su najee bile u vlasnitvu najmodavaca i graevinskih poduzetnika, koji su se nastojali brzo obogatiti koristei najjeftiniji mogui materijal kao to su drvo, opeke ili reciklirano kamenje. Zbog toga su se esto ruile ili gorjele u poarima; vea mogunost bijega u takvim sluajevima je bila razlogom zato su najvie cijene najma bile na prvom katu, a najmanje na najviem. Najvii katovi obino nisu imali vodu i grijanje; ponekad bi se sa njih otpad, mokraa i fekalije bacao na ulicu. Akvadukt je vjetaki (ljudskom rukom napravljeni) kanal koji slui za prijenos vode sa jednog mjesta na drugo. Rije akvadukt je izvedena od latinskih rijei akva (aqua) to znai "voda" i ducere (ducere) to znai "voditi" ili "sprovoditi". Akvadukti su slini vijaduktima, samo to preko njih ide voda a ne put ili pruga. Akvadukti su u upotrebi jo od antikih vremena, naroito su Rimljani bili vrijedni graditelji akvedukata. Iako su prvi akvadukti graeni u ranijim povijesnim razdobljima, obino se vezuju uz Antiki Rim te smatraju najprepoznatljivijim simbolom rimske civilizacije i tehnologije. Izgradnja akvadukta je zapoela u svrhu opskrbe vodom grada Rima te trajala 500 godina, tijekom kojih je sagraeno 11 akvadukata. Oni su omoguili da Rim s vremenom postane jednim od najveih gradova antikog svijeta, s preko milijun stanovnika. Akvaduktima je primarna svrha bila dovesti to je mogue vee koliine pitke vode u grad koja se potom koristila u fontanama i javnim kupaonicama prije nego to bi se kao otpadna voda slila u kanalizaciju. Osim u samom Rimu, akvadkuti su se gradili i u provincijama omoguivi njihovu urbanizaciju. Dananji arheolozi esto mogu procijeniti vanost i broj stanovnika nekog drevnog rimskog grada na temelju veliine akvadukta... Asimilirajui u toku svoga razvoja razliite utjecaje, u prvom redu etrurske i grke, Rimljani su stvorili umjetnost koja pokazuje manje orginalnosti, no koja svojim ostvarenjima, a jo vie utjecajem to ga je izvrila na daljnji tok evropske umjetnosti obiljeava jednu od najvanijih etapa u povijesti umjetnosti. Rmska skulptura-poglavlje djeliimno razjanjeno. Umjetnost je bila bazirana na grkoj umjetnosti, sve te silne kopije skulptura, ali u direktno oslanjanje na kulturu Etruana (za njih je posebno karakteristina grobna arhitektura). To su te dvije linije koje utiu na rimsku skulpturu. Posebno je bitan etrurski portret npr. portret djeaka i to u smislu realizma tj.realistinog portreta.

Aulus Matellus je najpoznatija skulptura s podignutom rukom, prikazivanje jedne historijske linosti, naslijee sportskih igara, pobjeda, prikazana u jednom ceremonijalnom poloaju, sveanom... Vie se obraala panja na te vanjske crte i izgled nego unutanjost i duhovnost, zato je lice vanvremensko... Portret Rimljanina- oko 80.god.p.n.e.. u mramoru. U svakoj vili Patricija su bili prisutni ovakvi portreti s njhoim precima. Njegovalo se to, tradicija prema precima. Prvo se pravilo od voska, ali kad se shvatilo da je vosak ne ba tako trajan materijal prelo se na mramor. U pitanju je realistini portret, s realistinim prikazom osobe kakva stvarno jeste. August iz Primaporte-rimska kopija oko 20.god.rimskog orginala, mramor. Skulptura je trodimenzionalna. U ceremonijalnoj je pozi, s podignutom rukom, crte su malo idealizirane.To jeste postoje sva tipa rimske skulpture: REALISTINI I IDEALISTIKI tip. Kupidon je smiljeno stavljen na skulpturu, simbolizuje svjetlost, ljubav... Ara Pacis-rtvenik, oo 13-9 g.p.n.e., mramor. Vrlo je velikih proporcija, podignut je u Augustvovo doba, zovu ga jo rtenikom mira jer je Augst sam po sebi bio mirne naravi, ne ratniki tip i surov kao osotali vladari. Bitan je nain izvoenja reljefa, duboki je reljef i tu su Rimljani otili dublje od Grka. Cijela povorka je prikazana kako se kree, priaju, naznaeno je nekoliko prostornih planova ime se dobiva dubina prostora. U pitanju su mitoloki prizori, a pore dnjih postoje jo i narativni/historijski (naracijaprepriavanje). Titov slavoluk, plijen iz jeruzalemskoga hrama, unutar prolaza, 81.godina, Rim, mramor. Prikazan je historijski dogaaj. Vano je to da je luk kapije kroz koju izlaze prikazan u perspektivi to je jako jako teko. Osjea se idealizacija lica. Osim prostornog koncepta tano se vidi dubina prostora. Titov trijumf-krunie ga boica pobjede, on sjedi gotovo u boanskoj pozi, ima etveropek , konji s koijom... Donji dio Trajanovog stuba-2 stoljee n.e., komemorativni stub, velikih je dimenzija, ima dvojaku ulogu. Prvo je grobnica, u bazi stuba je urnus(pepeo u urni), a gore je stub, memoria podviga koje je car napravio tokom ivota. Najvei je friz ikad napravljen, postoji ta spiralna traka koja ide skroz do vrha stuba. Toliko je visok da se ono na vrhu ne moe ni vidjeti. Umjetnik je to pokuao rijeiti pravei kosine, ali to niko ne moe vidjeti taje klesano an vrhu... Meleagrov sarkofag-to je drugi nain sahranjivanja. Oni su bitni za period kranstva, gdje s epokojnik sahranjuje u sarkofag. U unutanjosti je drvena kutija, a preko ej mramor s poklopcem reljefno sve ukraeno. Na njemu je sve uklesano do zadnje

praznog prostora i tu se ve vidi strah umjetnika od praznog prostora. Fino je isklesana dlaka, matrijalizacija odjee... Vespazijan-oko 75.godine, mramor, karakteristina je fizionimija cara, nema idealizacije... Portret gospoe-oko 90.godine, jedan od najljepih portreta tog doba, demonstrira se statur (sigurno bila Patricijka). To je jedna fina bista, vano ej poprsje, zakoenost glave, usta, naglaena elegancija... Trajan- oko 100.godine p.n.e., mramor. Naglaene su linije obrva i oiju, nije idealiziran. Konjaniki portret Marka Arelija-najstariji konjaniki portret, 161-180.godine., bronza. Igrom sluaja je ostala ouvana. Nije se sruila iz razloga to su mislil da je to Konstantin koji je me prvima prihvatio kranstvo. Portret nadprirodne veliine, zanimljiva priroda, ta brada... Filip Arapin-244.-249., mramor. Period bezvala, kad je vladalo vie vladara pa su ubijali jedni druge... Na njemu se tano vidi ta njegova surovost, te bore na elu, neprijatno gleda u posmtraa, naglaene su i zjenice i arenice..., brada skratkim ekinjama, fiksiran pogled... Tetrarsi-oko 305.godine, porfir/jako tvrdi kamen. Nalazila se u Carigradu pa su je uzeli od tamo i donijeli u Veneciju (ta etiri konja su replike), a ovo su stavili na oak... Stilizirani, ematski detalji... Konstantin veliki-rano IV stoljee, mramor, prikaz/dokaz kolika skulptura moe biti, kolika je samo glava (4m). On eje prvi car koji je prihvatio kranstvo. Konstantinov slavoluk-ima tri prolaza. Vidi s espoj antikog i starokanskog. Taj slavoluk jetrebao brzo da naprvi, uraeni su medlajoni u antikom stilu/formi. Potpuno je promijenjen ideal ljepote, nije prikazana ni perspektiva, ni nita , samo je bitna ta duhovnost, spiritualnost, nema vie uope predstavljanja prostora...