1.

UGOVOR O PRODAJI
I POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1. 1. Posao prodaje i ugovor o prodaji Prodaja predstavlja posao kojim se normativno odreuje i pod zatitu drave stavlja razmjena robe za novac. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmeni robe za novac. 1. 2. Definicija ugovora i njegove vrste Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih-prodavalac-obavezuje da odreenu stvar povodom koje posao i nastaje preda , isporui drugoj strani-kupcu- i da mu prenese najjae svojinsko pravona njoj, a kupac se obavezuje da prodavcu preda odreenu sumu novca i da mu prenese najjae svojinsko pravo na njoj. Postoje TRI OSNOVNA TIPA UGOVORA O PRODAJI, a to su: Prodaja graanskog, poslovnog i meunarodnog poslovnog prava. Subjekti graanske prodaje su domaa i strana fizika i pravna lica graanskog prava , te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Graanska prodaja se stoga zakljuuje sporadino i neprofesionalno , a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Teite regulative postavljeno je na prelaz svojine. Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zakljuen izmeu navedenih subjekata bio posao domaeg poslovnog prava , on mora da ispuni dva uslova: Prvi da je zakljuen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih Drugi da je do sklapanja ugovora dolo na podruju BiH Poslovnopravna prodaja se zakljuuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Predmet prodaje poslovnog prava moe biti samo pokretna stvar . Ova vrsta ugovora se zakljuuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvrila dalja prodaja kupljenih stvari u preraenom ili nepreraenom stanju. Ugovori o prodaji se mogu svrstati u vie posebnih poslova a to su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja sa obronim otplatama cijene i berzanski poslovi. Prodaja meunarodnog poslovnog prava po svemu je ista kao i prodaja poslovnog prava osim to se zakljuuje na meunarodnom nivou a ne u okviru granica.

2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2. 1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je TERETAN, DVOSTRANO OBAVEZAN I KOMUTATIVAN. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja , tako da ugovor postoji i kad cijena nije odreena sporazumom stranaka. Komutativnost oznaava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka : ono to je obaveza jedne, pravo je druge stranke. Ugovor se zakljuuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se u naelu postie u bilo kojoj formi. Izuzetno Zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Nae pravo ne poznaje dokaznu formu. 2. 2. Dejstvo Ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji moe imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva . Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na tradicione, translativne i mjeovite. II ZAKLJUIVANJE UGOVORA 1. Primjena optih pravila Principi kojih se stranke moraju pridravati pri zakljuenju ugovora o prodaji sadrani su u Osnovnim naelima Z. O. O. A to su: Autonomija volje stranaka, savjesno i poteno postupanje, zabrana stvaranja i iskoritavanja monopolskog poloaja. 2. Postupak zakljuivanja ugovora Postupak zakljuivanja ugovora obuhvata sljedee faze: -eventualne faze -nune faze -perfekciju ugovora -intervencija drave u domenu nastanka pojedinih ugovora -potpisivanje ugovora

1. U eventualne faze zakljuivanja ugovora ubrajamo najprije preliminarne kontakte. To su jednostrane, faktike, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili trai informacije radi donoenja odluke o otpoinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraenim ciljem da se otpone proces utvrivanja namjere uesnika u pogledu budueg ugovora . Pimeno pisana saglasnost strana do koje se doe u toku pregovora , a koja se tie pojedinih dijelova ugovora naziva se punktacija. Zavrnu treu etapu ini tkz. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se dolo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upuivanje vrste ponude. 2. Nune faze zakljuivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su sloene i meusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontarponude. PONUDA je jednostrani graansko pravni posao, nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda oznaenog u ponudi ili ako toga nema u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Poto ponuda u naelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod sloenijih ugovora i ugovora vee vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izraenog tendera. Tender izrauje ili pribavlja lice koje je ponudil ac u ekon. smislu a ponueni u pravnom znaenju rijei. Tender predstavlja veoma detaljno sainjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadrani svi elementi koje ona mora da ima osim cijene. PRIHVAT-je izjava ili ponaanje ponuenog sa ponudom . Ugovor o prodaji moe biti zakljuen i utnjom . Poto utnja predstavlja pasivno dranje ponuenog, ona se moe smatrati prihvatom samo ako postoje sljedee pretpostavke: Stalna poslovna veza ponudioca i ponuenog i to u pogledu odreene , a ne bilo koje robe, i proputanje ponuenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija . 3. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumjevaju se pravila koja odreuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne ili su pak bile odsutne, kada je saglasnost postignuta. 4. Intervencija drave u domenu nastanka ugovora : Ova faza je pravilo kod meunarodne prodaje. 5. Potpisivanje Ugovora moe predstavljati etapu njegovog zakljuenja u tri sluaja: Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalni pravni posao. Trei sluaj je: ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu to drugo, ugovor je zakljuen kada je postignuta saglasnost o njegovoj sadrini , a za ugovarae je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predvienu formu . Forma moe biti zaovoljena zajednikim potpisom jednog ili odvojenim potpisom dva dokumenta identinog sadraja .

3. Posebne tehnike zakljuivanja ugovora 3. 1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najei predmet su pokretne stvari odreene po rodu. Standardni ugovori se primjenjuju jednako na sve uesnike u poslu . U njima se unaprijed daju tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se odreuju u mjeri u kojoj je to mogue. Najee se posebno sporazumjeva o koliini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene . 3. 2. Zakljunica To je pismena potvrda o usmeno zakljuenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrenom i odtampanom formularu ili na ad. hoc sastavljenom obrascu. Poto zakljunica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovaan i kada zakljunica nije izdatan tj . potpisana. U sadraj zakljunice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni odreeni zakonom , sporazumom stranaka ili prirodom posla. Sve to se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini obavezuje strake. Saadraj zakljunice u svemu mora odgovarati usmeno zakljuenom ugovoru. Svaka stranka moe od druge zahtjevati ispostavljanje ili potpisivanje zakljunice , sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze. Zakljunica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka . Strana koja je sainila i potpisala dostavja je drugom partneru na potpis, sa zahtjevom da joj vrati jedan potpisan primjerak. Opte uzanse su za vraanje potpisane zakljunice predvidjele rok od 3 dana . Ako druga srtrana nee da potpie ili vrati zakljunicu, spor e se najprije rjeavati u mirnim putem . Ukoliko neda rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zakljunicu moe tubom traiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadraj. 3. 3. Porudbina To je poslovni naziv za komercijalni dokument sa razliitim poloajem i funkcijama u postupku zakljuivanja i dokazivanja ugovora. Porudbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija , njome izraava ozbiljnu namjeru da zakljui odreeni u dokumentu definisani ugovor . Ako kupac alje porudbinu na osnovu ve pripremljene ponude prodavca , tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudbina mora biti u svemu saglasna sa ponudom . Postoje li u porudbini razlike u odnosu na ponuda ona ima pravna svojstva kontraponude. Kada je ugovor ve sklopljen, porudbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifian sadraj i karakteristike koji odgovaraju zajednikoj namjeri stranaka . Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na:

propisane utanaene sporazumom stranaka oni koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske sutine-po prirodi posla

2. Predmet Karakteristian predmet trgovake prodaje su pokretne stvari. To mogu biti : roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni reimi predvieni su za prodaju energija . Prodaja hartija od vrijednosti vri se premapravilima predvienim za pojedine vrste. 1.1. Stvar kao predmet prodaje

Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu. Promet moe biti neogranien ili ogranien. Ogranienja prometa mogu biti trajna ili privremena. Prema kriteriju egzistencije predmet prodaje moe biti: propala, postojea i budua stvar. Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo ako je uasu njegovog zakljuenja stvar u kojoj je ugovor bila propala. Dejstvo djelomine propasti ovisi od poslovnih obiaja i od toga da li je svrha ugovora ugroena ili ne . U principu kupac moe da bira da li e ugovor raskinuti ili e ostati pri njemu uz srazmjerno snienje cijene . No ugovor po sili zakona ostaje na snazi ako djelimina propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za odreenu stvar postoji posl. obiaj koji zahtjeva ouvanje ugovora. Kupac tada ima pravo samo na snienje cijene. Nae pravo neposredno i posredno priznaje prodaju buduih stvari . Njenim zakljuivanjem prodavac na sebe preizima rizik zakanjenja ili nanastanka stvari u roku koji je predvien z a isporuku. Stvar moe biti odreena po rodu (generike stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generiko definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno odreivanje stvari . U koliinskom smislu. stvar moe biti precizno odrediva ili odreena. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisan berem do mjere koja je ini odredivom . Predmetom prodaje moe biti vlastita ili tua stvar. Prodajom tue stvari prodavac na sebe preuzima obavezu da do vremena isporuke pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome odgovara za kanjenje, odnosno raskid ugovora. Savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, moe raskinuti ugovor i traiti naknadu tete ako zbog pravnog nedostatka nije u stabju da ostvari svrhu ugovora . 1.2. Koliina

Koliina predstavlja fiziko, prostorno i kvantitativno odreivanje stvari koja je predmet prodaje . Ona je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Naini odreivanja koliina: 1. numeriko preciziranje (broj komada, %, vagon. . . ) 2. priblino odreivanje koliina (cirka, od-do) 3. ugovorna koliina utvrena uvidom na odreenom lokalitetu (uture, vieno. . ) Da bi ugovor o prodaji postojao, koliina mora biti barem odrediva.

3. Cijena 3. 1. Pojam, struktura i nain odreivanja cijene U pravnom smislu cijena je bitan element ugovora, koji predstavlja preteno novanu protivvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. Ugraanskoj prodaji cijena moe biti izraena veim djelom u novcu, a manjim u stvarima. Struktura cijene je veoma sloean. Ucijenu najprije ulazi novana protuvvrijednost neto teine robe , ukoliko ugovorom nije izriito predvieno da ona obuhvata i teinu ambalae (bruto). Poto je prema dispozitivnm pravilima pribavljanje ambalae obaveza prodavaca, to trokovi koje ona izaziva, takoe moraju biti ukljueni u cijenu. Ovo pravilo se nee primjeniti kada postoji izriit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtjevaju osobine ambalae. Trokovi robnog prometa u uem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku, uskladitenje itd. Po pravilu ulaze ucijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da ukljui izvozne carine zajedno sa trokovima izvoznog carinjenja. Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkulie uvozne carine i trokove uvoznog carinjenja. Ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije odreena cije na. Ona se tada konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Cijena u ugovoru mora biti odreena ili bar odrediva. Naini na koje se cijena odreuje su prinudni propisi, ugovor i dispozitivni propis. 3.2 Odreivanje cijene prinudnim aktom Preduzea u principu formiraju cijene slobodno prema uvjetima trita . Kada su ispunjeni zakonski uslovi, mjere neposredne kontrole cijena propisuje vlada. Ona moe odrediti: fiksne cijene, najvie cijene, strukturu najviih cijena, zadravanje cijena na zateenom odnosno odreenom nivou, te mare u trgovini. U ove mjere spada i mogunost Vlade da propie mogunost davanja saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavjetavanjem . Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada moe propisati i zatitne cijene bilo kao garantovane ili kao minimalno-otkupne. Ako je cijena propisana konkretno i precizno, odreenim iznosom , ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. Utom sluaju vaie ona fiksna cijena koja je predviena aktom nadlenohg organa . Bude li ugovorena vea ili manja cijena, kupac duguje samo iznos propisane cijene. Kada je odlukom Vlade utvrena najvia cijena ugovor e vaiti i bez sporazuma o cijeni . Tada e se smatrati da su stranke htjele najviu cijenu. Ugovaranje nie cijene je pravovaljanjo i kupac duguje samo ono na ta upuuje ugovor . Ista logika primjenit e se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. Bude li cijena prinudnim propisom odreena u rasponu (od. . . . do), tada e biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predvienih veliina. Ako stranke ugovore veu smatrat e se da su eljele maksimalnu , a ako predvide ugovorom niu od minimalne pretpostavit e se da je ugovorena minimalna cijena.

3. 3. Odreivanje cijene ugovorom Odreivanje cijene ugovorom moe biti izriito ili preutno npr. Kupovinom robe po izloenoj cijeni. Cijena se u ugovor unosi kao odreena ili odrediva. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadri dovoljno podataka pomou kojih bi se ona mogla odrediti. Cijena je odrediva i onda kada ju je mogue utvrditi prema okolnostima. Cijenu mogu odrediti i kupac i prodavac zajedno, zatim stranke mogu imenovati tree lice koje e odrediti cijenu. Razlike nastaju kada tree lice nee ili ne moe da odredi cijenu. U tom sluaju strankama se ostavlja mogunost da naknadno odrede cijenu. Ako to ne uine. a ne raskinu ugovor, smatrat e se da su ugovorili razumnu cijenu. Sporno je i pitanje da li cijenu moe odrediti samo jedna strana . U naem pravu se smatra da cijena nije ni ugovorena i da tada kupac duguje onu koju bi platio u sluaju kada cijena nije odreena . Postoje tri tehnike kojima se odreuje cijena: 1. Individualno ugovaranje cijene 2. Upotreba trgovakih termina 3. Obraunavanje cijene prema izvaenom uzorku Prva se sastoji u njenom individualnom ugovoranju, bilo na osnovu procjene stranaka bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. Drugi se sastoji u upotrebi trgovakih termina: A) tekua cijena B) cijena konkurencije C) cijena kotanja Tekua cijena-je cijena utvrena slubenom evidencijom na tritu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi isporuka robe. Ne postoji li zvanina evidencija, cijena se utvruje na osnovu elemenata pomou kojih se prema obiajima trita utvruje cijena. Cijena konkurencije-podrazumjeva cijenu po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent Cijena kotanja- znai cijenu koja obuhvata ukupne trokove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uraunavanja dobiti. Trei metod jeste obraunavanje cijene prema IZVAENOM UZORKU . Vadi li se vie uzoraka, tada je za cijenu svake partije robe mjerodavan uzorak koji je iz nje izvaen, ukoliko nije izriito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosjean kvalitet svih uzoraka za cijelu koliinu robe . 3. 4. Odreivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije odreena, niti je odrediva, kupac je duan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaivao u vrijeme zakljuenja ugovora. Ako redovna prodaveva cijena ne postoji smatra se da je ugovorena razumna cijena . Pod razumnom cijenom smatra se tekua cijena u vrijeme zakljuenja ugovora . Od tekue se razumna razlikuje po vremenu utvrivanja. Prva je vezana za vrijeme isporuke, a druga za vrijeme zakljuenja ugovora.

Ako se ni razumna cijena ne moe utvrditi, onda se smatra da je ugovorna cijena ona koju utvruje sud prema okolnostima sluaja. Poto sud ne moe djelovati po sopstvenoj incijativi, to znai da bi sud utvrdio cjenu, jedna ili obje strane moraju podnijeti sudu podnijeti zahtjev da to uini . Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene, postupak za odreivanje cijene putem suda treba smatrati da ugovor ne postoji. 3. 5. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumjevamo njeno naknadno, razliito odreivanje u odnosu na cijenu iz ugovora, Z. O. O. sadri dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo sa jedne strane da dovedu do promjene cijene. -Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promjenjenih okolnosti -Drugi je prekomerno oteenje Stranke mogu u ugovoru unaprijed predvidjeti uslove pod kojima e se , kao i naine na koji e se mijenjati utvrena cijena. Prvi i najei nain jeste ugovaranje klizne skale. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje izraditi i isporuiti odreene predmete moe se unijeti klauzula, kojom se u vidu matematske formule precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u odreeno vrijeme i na odreenom tritu na samu cijenu. Za pojedine vrste poslova, naroito za isporuku investicionih dobara postoje tipske ugovorne klauzule . Druga vrsta klauzula. kojima se revidira cijena su inedksne klauzule. U njima se promjena cijena vee za promjenu cijena dobara, robe i usluga izraenih indeksom cijena utvrenim od strane ovlatene organizacije. Kao valorimetar mogu biti uzeti i trokovi radne snage ili ivota. Da bi se izbjegao pekulativni karakter ove klauzule, Zakon ih smatra dozvoljenim ako je izabrani index u neposrednoj ekonom. vezi sa predmetom ili kad je ova odredba unesena u ugovor radi osiguranja ivotnog standarda ugovorene strane. U protivnom odredba o inedeksnoj klauzuli smatra se nitavnom . IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste Nebitni elementi su oni sastojci ugovora, koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla niti radi sainjavanja ugovora shodno kljunim ciljevima stranaka. Njima stranke postiu potpunu prilagoenost ugovora svojim potrebama. Osim bitnih elemenata prodaje svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata ve po pretpostavci. Suprotno moe biti propisano ili ugovoreno. Osnovni nebitni elementi ugovora o prodaji su : kvalitet, transportne klauzule i ambalaa. 2. Kvalitet 2. 1. Pojam kvaliteta

Kvalitet je skup hemijskih, fizikih, estetskih, funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je ine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobiajeno koristi, bilo za posebne namjene koje proistiu iz ugovora ili okolnosti posla. Kvalitet je skup svojstava robe usljed kojih se ona moe korisno upotrijebiti . Kvalitet e predstavljati bitan elemenat posla. ako je tako propisano ili ugovoreno, ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnost posla. U svim ostalim sluajevima kvalitet ima karakternebitnog elementa. Kvalitet moe biti odreen: prinudnim ili dispozitivnim propisima i ugovorom. 2. 2 Odreivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se odreuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za iru drutvenu zajednicu (zdravlje, sigurnost i sl). Kvalitet moe biti propisan zakonom ili podzakonskim aktima . Neposredno prinudno utvrivanje kvaliteta vri se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. Njima se odreuju norme kvaliteta, postupci i metode obezbjeenja ispitivanje i kontrole kvaliteta , kao i uslovi izahtjevi za postizanje i ouvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda. U metode posrednog utvrivanja kvalitete ulaze propisi o tehnikim normativima i obaveznim proizvoakim specifikacijama. Njima se kvalitet robe determinie kroz nametanje postupaka projektovanja, izrade, kontrole, putanja u rad pogona i rukovanja. Bez obzira kako je odreen propisani kvalitet je obavezan, pa se ne mora ni ugovarati. Ukoliko su se stranke dogovorile o kvalitetu niem od fiksiranog smatrat e se da su htjele propisani odnosno najnii predvieni kvalitet. 2. 3. Odreivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se odreuje sporazumom stranaka i to na vie naina . Mogu se primjeniti samostalno ili kombinovano. Ugovorom se kvalitet moe odrediti i alternativno. Ako nije rjeeno kojoj strani pripada pravo izbora treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dunika. Kod odreivanja kvaliteta OPISOMu ugovoru se rijeima/i ili crteima oznaavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. Drugi nain je odreivanje kvaliteta po MUSTRI ili UZORKU ili MODELU. Mustra/uzorak je manja koliina stvari ijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena koliina. Pri ovom nainu ugovaranja kvaliteta se mora voditi rauna o dreivanju i ouvanju identiteta mustre (uzorka). Posebnu sigurnost strankama prua autentian uzorak . AUTENTIAN UZORAK-je onaj koji je zapeaen i na kome je etiketa potpisana od stranaka ili uzorak koji je jedna strana pod svojim peatom dala drugoj stranki , ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapeatio svojim peatom. Za neke artikle postoje i TIPSKE MUSTRE. Utvruju ih privredne asocijacije i ustanove esto pod posebnim komercijalnim nazivima. MODEL-je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda odnosno njihovog dijela koji je predmet prodaje. Kvalitet se moe odrediti i specifikacijom . Pod specifikacijom se podrazumjeva

Svaka odredba ugovora kojom se blie odreuju svojstva i asortiman robe . Ukoliko su specifikacijom utvrena samo neka svojstva robe, osobine koje nisu predviene moraju da zadovolje 2 kriterija : da budu u skladui sa specifiranim svojstvima i da odgovaraju o nome to je u prometu uobiajeno. Bude li sporazumom stranaka utanaeno da je kupac duan da nakon zakljuenja ugovora ispostavi specifikaciju postoji posebna vrsta ugovora-SPECIFIKACIONA PRODAJA. Kvalitet se moe odrediti i TIPOM. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona vie ili manje poznata irokom krugu potroaa . Tip se oznaava posebnim nazivom (npr. vlaiki sir). Od tipa treba razlikovati tehniku oznaku, koja je poznata samo uskom krugu strunjaka. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivima na standarde. STANDARDI su pravila o organizaciji i nainu proizvodnje, te proizvodu kao njihovom rezultatu. Mogu biti meunarodni, nacionalni, granski i proizvoaki ili interni. Kvalitet se moe ugovoriti i primjenom posebnih tehnikih termina. Izraz uobiajeni kvalitet oznaava ona svojstva stvari koja se u mjestu prodavca redovno trae u prometu takvom robom. Ovdje se mora voditi rauna o dva znaajna momenta i to trenutak zakljuenja ugovora i pri definisanju svojstava stvari mora se voditi rauna o kliini. Termin kakva-takva znai da se roba sa odreenog mjesta ili iz odreene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg odnosno loijeg kvaliteta . Termin vieno-odobreno gdje se smatra da je kupac prije zakljuenja ugovora robu pregledao i pristao na njen kvalitet. 2. 4. Odreivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan ni ugovoren, on e se odrediti dispozitivnim propisom . Ako prodavac ne zna namjenu generikih stvari duan je dati stvari srednje kakvoe, a prodavac koji zna namjenu za koju e kupac koristiti stvar duan je dati stvar odgovarajue kakvoe. 3. Ambalaa Ambalaa je stvar, sredstvo pakovanja, a time i imovinska vrijednost. Ona je zatitni omot robe. Moemo je podijeliti na potronu i nepotronu te obinu i orginalnu . Proizvodi u orginalnom pakovanju su oni koji su prije stavljanja u promet na tritu upakovani na nain koji osigurava da se sadraj pakovanja ne moe izmjeniti, utroiti odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oteivanja pakovanja, a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potroau tj. korisniku. Ambalaa je bitan elemenat ugovora, ako je to propisano ili izriito ugovoreno. U svim ostalim sluajevima ona je nebitan elemenat. Obezbjeenje i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. Ambalaa moe biti odreena prinudnim propisima. Drugi izvor pravila o ambalai je konkretan ugovor. Stranke se o ambalai sporazumjevaju opisujui je, upotrebom tehnikih termina ili pozivom na posebne uzanse. Ukoliko ugovor uti o pitanju ambalae, tada Opte uzanse zahtjevaju da prodavac obezbjedi uobiajenu ambalau. Tek ako ova nije predviena vait e dispozitivna norma Optih uzansi .

Ambalaa najprije mora da robu uini sposobnom za prevoz bez oteenja. Ko mjerodavan se uzima ugovoreni nain prevoza, a ako nije predvien onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje izmeu mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom sluaju . I drugo ambalaa mora biti takva da obezbjeuje primjenu najnieg podvoznog stava izabranim nainima transporta . Bude li u ugovor unesena neka od sljedeih klauzula: Fanco ambalaa, ambalaa izgubljena, ambalaa gratis, ona se ne mora ni platiti ni vratiti. Trajnu ambalau vee vrijednosti kupac je duan vratiti i kad nita posebno nije izmeu stranaka utanaeno. 4. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehniki trgovaki termini kojima se prodavac i kupac na skraeni nain dogovaraju o organizaciji transporta, snoenju trokova isporuke i transporta, sklapanju ugovora o transportnom osiguranju i snoenju trokova tog osiguranja, te o prelasku rizika sa prodavca na kupca. Mogue je odrediti i plaanje carina, pribavljanje dozvola itd. . Meunarodna privredna komora u Parizu kodifikovala je najvanije transportne klauzule . Akt kojim je to uinjeno zove se INCOTERMS-to je dokumenat s univerzalnom primjenom. Incoterms sadri samo pravila o tumaenju pojedinih transportnih klauzula . Njihov sadraj moe biti ugovorom proiren ili suen. Ovo pravilo vai za meunarodnu prodaju. u domaem pravu ono moe biti sporno jer su Opte uzanse regulisale istu materiju . Incoterms i Opte uzanse sadre iste klauzule . Broj klauzula u Incotermsu je manji ali je njihov sadraj odreen daleko ire, njihove klauzule sadre po 10 obaveza za svaku stranu, dok to sa uzansama nije sluaj. Pojedine klauzule imaju razliita znaenja u ova dva akta.