MATICA MUSLIMANSKA CRNE GORE

ISTORIJA MUSLIMANA CRNE GORE 1455 1918 Knjiga I

Izdava: Matica muslimanska Crne Gore Za izdavaa: Dr Avdul Kurpejovi Urednik: Osman Grgurevi Lektura i korektura: Skender Peroevi Priprema za tampu: DauS - Cetinje tampa: IVPE - Cetinje Tira: 1200 primjeraka

Realizaciju projekta i tampanje knjige finansirao je Fond za zatitu i ostvarivanje manjinskih prava

Dr Zvezdan Foli

MUSLIMANA CRNE GORE 1455 1918 Knjiga I

ISTORIJA

Podgorica, 2013. godine

SADRAJ PREDGOVOR .............................................................................. 7 1. USPOSTAVLJANJE OSMANSKE VLASTI I ADMINISTRATIVNO-TERITORIJALNA PODJELA CRNE GORE .............................................................................. Osmanlijsko osvajanje Crne Gore ............................................ Prvi popisi stanovnitva ............................................................. Administrativno-teritorijalna podjela ..................................... Drutvene prilike na poetku osmanske vladavine ................. 2. ISLAMIZACIJA OSNOVA NASTANKA MUSLIMANSKOG NARODA ................................................. Poeci islamizacije ...................................................................... Period masovne islamizacije ..................................................... Svijest o zajednikom porijeklu ................................................

11 11 20 26 36

43 43 54 76

3. PRIVREDA I DRUTVO U CRNOJ GORI POD OSMANSKOM VLAU ................................................ 85 Gradovi kao administrativna i privredna sredita ................ 85 Socijalna struktura stanovnitva ............................................. 106 Privreda ..................................................................................... 111 Svakodnevni ivot Muslimana .............................................. 132 5

4. KULTURA I OBRAZOVANJE MUSLIMANA CRNE GORE POD OSMANSKOM VLAU ..................... Sakralni spomenici ................................................................... Ostali spomenici osmanske arhitekture i umjetnosti ............. Obrazovanje Muslimana ......................................................... Muslimanski kulturni stvaraoci iz osmanskog perioda .........

141 142 154 161 172

5. MEUETNIKI I MEUKONFESIONALNI ODNOSI U CRNOJ GORI ZA VRIJEME OSMANSKE VLASTI .......... 183 Meuetniki odnosi .................................................................. 184 Mit o Istrazi poturica ........................................................... 203 Odnosi Osmanskih vlasti i islamskog stanovnitva prema pravoslavnoj crkvi ................................................................... 213 6. MUSLIMANI CRNE GORE 1878-1918 ............................. Iseljavanje Muslimana iz Crne Gore poslije Berlinskog kongresa ................................................................. Integracija Muslimana u drutveni ivot Knjaevine-Kraljevine Crne Gore .......................................... Poloaj Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori ............... Crnogorski Muslimani prema aneksionoj krizi ..................... Crnogorski Muslimani u Prvom balkanskom ratu ........... Pokrtavanje Muslimana 1913. godine ................................... Muslimani u Prvom svjetskom ratu ........................................ 231 232 246 262 272 276 278 286

TERMINOLOKI KOMENTARI ......................................... 289 IZVORI I LITERATURA ........................................................ 295 RECENZIJA ............................................................................ 305 BILJEKA O AUTORU .......................................................... 309 IZDANJA MATICE MUSLIMANSKE CRNE GORE ......... 311 6

PREDGOVOR

Izuavanje najranije istorije muslimanskog naroda Crne Gore ima niz ogranienja, kao to su, odakle poeti, to i gdje izuavati i prouavati, kojim izvorima vjerovati i kako to sve ukomponovati u jednu cjelinu, jer u Crnoj Gori ne postoji istorija niti istoriografija ovog naroda. Istorija, kultura, vjerska i nacionalna osobenost autohtonih slovenskih Muslimana Crne Gore nijesu obraivane za vrijeme Osmanskog carstva, tako da su ova istraivanja mogua tek od vremena oslobaanja od Osmanskog carstva, poslije balkanskih ratova. Istorijom, kulturom i nacionalnom osobenou autohtonih Muslimana Crne Gore nijesu se bavile niti se sada bave naune, isto rijske, kulturne i druge institucije, osim uzgredno, iako se finansiraju iz dravnog budeta u ijim prihodima participira i ovaj narod. Zato ne udi to jo uvijek imamo namjerna ili nenamjerna brkanja pojmovnih znaenja vjernika islamske religije koji se nazivaju muslimanima (pie se malim poetnim slovom m) i nacionalne osobenosti i imena Musliman. Istraivanje, prouavanje i razmatranje istorije autohtonih slo venskih Muslimana Crne Gore zahtijeva uvaavanje sve njegove sloenosti i naune multidiscipliiranosti, jer ona sadri istorijsku, etnoloku, obrazovnu, pravnu, drutvenu, politiku, kulturnu i nacionalnu komponentu. Ono trai svestrano nauno, argumentovano i na istorijskim i drugim saznanjima zasnovano prouavanje i pisanje istorije ovog naroda. Ovakav prilaz je nuan i zbog toga to ovaj na 7

rod izvodi svoje porijeklo od domicilnog hrianskog stanovnitva koje je primilo islam za vrijeme Osmanskog carstva. Dakle, ako su Crnogorci u veini slovenskog porijekla, onda su to i Muslimani, tako da se odgovor na pitanje ko su Muslimani Crne Gore moe dati tek kada se da jasan odgovor na pitanje ko su Crnogorci. Iz zajednikog slovenskog plemena, etnike grupe, izvode porijeklo mnogi narodi i nacije, jer su se mnoga plemena i etnike grupe diferencirale u vie etnikih grupa koje u istorijskom evolutivnom procesu prerastaju u narod i kasnije naciju. Istorijski etno-genetski proces narodnosnog oformljenja Muslimana Crne Gore bio je veoma dug i specifian iz vie razloga. Specifinost istorijskog evolutivnog procesa narodnosnog oformljenja Muslimana Crne Gore ogleda se u tome to se temelji na islamskoj religiji, kulturi i civlizaciji koje su u nedostatku sopstvene teritorije i nacionalne drave, preuzimale ulogu primarnog etnikog inioca. Ovaj narod nije mogao koristiti bitnu komponentu narodnosnog oformljenja, teritoriju i dravu i na tim osnovama stvaranja drave na principu nacija-drava, ve je koristio samo islamsku religiju. Zato je islamska religija ovom narodu bila osnovni inilac opstanka i narodnosnog oformljenja. U tome je specifinost muslimanske nacije, jer je jedinstvena pojava u evropskoj istoriji da jedan narod nastane u svom punom etnikom i nacionalnom biu na osnovu tzv. religijske inicijacije. Nepobitno je da su islamska religija, civilizacija i kultura bili osnovni inioci istorijskog etno-genetskog i kulturnog evolutivnog procesa samooformljenja narodnosne osobenosti ovog naroda poev od XV vijeka do dananjih dana. Islam je davao legitimitet muslimanskom narodu Crne Gore kroz istoriju od vremena kada je identifikacija ljudi bila dominantna po religijskoj pripadnosti. Prve nagovjetaje ozvanienja nacionalnog identiteta Muslimana Crne Gore imamo u Danilovom zakoniku iz 1855. godine, kada su uz inovjernike dobili status i inoplemenika, prelazne faze ka narodu. Izuzetno je vano da o slovenskim Muslimanima zapadnog Balkana svoj sud da istorijska nauka, kako je uraeno i za druge narode. Zbog nemanja svoje istoriografije Muslimani Crne Gore su izloeni tihoj asimilaciji od nastanka do dananjih dana. U svojoj istoriji postojanja prolazili su kroz mnoga iskuenja egzistencijalne, kulturne i nacionalne ugroenosti, ali su istrajavali i traju i danas. 8

Krajem prolog i poetkom ovog vijeka su izloeni agresivnoj ve li kobonjakoj asimilaciji koja spada u najtee iskuenje, negiranje i egzistencijalnu ugroenost ovog naroda u njegovoj istoriji. Uviajui izuzetan znaaj i cjelishodnost izuavanje istorije i kulture za ouvanje kulturnog i nacionalnog identiteta svih naroda Crne Gore, Ustavom Crne Gore iz 1992. godine, pripadnicima nacionalnih i etnikih grupa jemi se pravo i time uspostavlja obaveza da Nastavni program prosvjetnih ustanova obuhvata i istoriju i kulturu nacionalnih i etnikih grupa. Za 15. godina vaenja ovog Ustava nije ostvareno zajameno pravo pripadnika nacionalnih i etnikih grupa. Ustavom Crne Gore iz 2007. godine, u odjeljku 5. Posebna manjinska prava, ponovo se jemi pravo pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica da nastavni programi obuhvataju i istoriju i kulturu pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Zahvaljujui Matici muslimanskoj - samostalnom udruenju u oblasti kulture, istraivanja i razvoja u drutvenim naukama muslimanskog naroda Crne Gore, te Fondu za ostvarivanje i zatitu manjinskih prava, koji je odobrio sredstva za realizaciju projekata: Istorija muslimanskog naroda Crne Gore do 1918 i Istorija muslimanskog naroda1918 2007. i istoriaru Dr Zvezdanu Fo liu, koji se prihvatio ovog posla, Muslimani Crne Gore dobie svoju prvu istoriju, nakon skoro 600. godina postojanja. Ovo djelo uz djelo dr Ejupa Muovia Muslimani Crne Gore i izdanja Matice muslimanske prezentira najnovija nauna saznanja o Muslimanima Crne Gore. Oekuje se da e Istorija Muslimana Crne Gore pobuditi inte resovanje kod italaca i opravdati oekivanja strune i laike javnosti na ije insistiranje je Matica muslimanska Crne Gore ula u realizaciju ovog projekta. Dr Avdul Kurpejovi

10

GLAVA I
USPOSTAVLJANJE OSMANSKE VLASTI I ADMINISTRATIVNO-TERITORIJALNA PODJELA CRNE GORE
Osmanlijsko osvajanje Crne Gore Osmansko carstvo se javlja na crnogorskom prostoru krajem XIV vijeka i od tada e davati peat ne samo njegovom razvoju nego i razvoju Balkanskog poluostrva za vie od etiri stotine godina. Osmansko carstvo je iz temelja modifikovalo sliku Balkana. Skoro da nema aspekta ivota u kojem te promjene nijesu uoljive. Teritorijalna ekspanzija ovog monog Carstva koje se protezalo na tri kontinenta (Azija, Afrika i Evropa) iziskuje objanjenje stubova na kojima je poivalo. Njegov glavni stub bio je islam, najmlaa monoteistika religija. Kolijevka islama je Arabija. Svoju pobjedu nad politeizmom razjedinjenih arapskih plemena islam je odnio u VII vijeku. Tanije, 16. jula 622. godine izvrena je Hidra, tj. preseljenje Muhameda iz Meka u Medinu. Ovaj dogaaj oznaava trijumf islama. To je najvaniji datum u islamskom svijetu. Za sljedbenike islama od tada poinje nova era u raunanju vremena.1 Osniva islama je Muhamed ibn Abdulah iz plemena Koreji iz Meke. On je oznaen kao posljednji pejgamber, odnosno boji
Oksfordska istorija islama, priredio Don L. Espozito, Beograd 2002, 20-21. Enciklopedija ivih religija, Beograd 1992, 292-293.
1

11

poslanik. Ogromna veina istoriara, teologa, filozofa itd. nije zapazila da je i za Muhameda, kao i za ostale osnivae velikih religija (Mojsija, Budu, Konfuija i Isusa), etiki i politiki aspekt njihovog uenja bio primarniji od religijsko-dogmatskog. Religija je bila sadraj u koji je njihovo socijalno uenje moralo da bude uvijeno da bi mu se preko respekta prema natprirodnom biu i sankciji koju niko ne moe izbjei (kazna boja) osigurala praktina primjena i pridravanje propisanog moralnog kodeksa. Jednom rijeju, i Muhamed je teio da reformie, unaprijedi, i to ne toliko religiju koliko nain ivota i ponaanja ljudi.2 Stoga islam ne predstavlja samo prihvatanje islama kao religije ve i usvajanje brojnih obiaja i drugih specifinosti koji su imanentni ovoj religiji i koji ne moraju biti samo duhovnog karaktera.3 Muhamed je etablirao osnovne vjerske i etiko-politike postulate i propise nove religije, sadrane u svetoj knjizi Kuranu, koja se imputira samom Poslaniku, ali je konana redakcija obavljena tek za vrijeme njegovog treeg nasljednika Osmana (650-655). Za svega deset godina, od Hidre do svoje smrti (632), Muhamedu je polo za rukom ne samo da inicira jedan program vjersko-politikih reformi, ve i da na podlozi svog vjerskog uenja oblikuje iroku politiku zajednicu sljedbenika islama. Ne postoji ni jedan drugi primjer u istoriji u kojem je spoj relgije i politike za tako kratko vrijeme doveo do takve integracije i ekspanzije.4 Otuda je u pravu Bernard Luis koji pie da je samo religija mogla spojiti Arape u jedinstvenu dravu, jer im je svaka ideja o politikoj vlasti bila tua.5 Sama rije islam (ar. islam, salam) prvobitno je nastala od rijei koja je znaila mir. Ova religija je uvela princip potpune jednakosti ljudi bez obzira na rasu. Muhamedov ivot posluio je kao najsnanija paradigma. Jedna od njegovih ena bila je crnkinja, a svoju kerku udao je za jednog crnca.6 Proirivanje kruga vjernika duguje se od
Vojislav Stanovi, Politike ideje i religija, knj. 1, Beograd 2003, 202-203. 3 Avdul Kurpejovi, Kulturni identitet muslimanskog naroda Crne Gore, zbornik radova Kulturni identitet muslimanskog naroda u Crnoj Gori, Podgorica 2001, 8-9. 4 Vojislav Stanovi, n. dj, 242-243. 5 Isto, 352. 6 Isto, 247.
2

12

najranijih vremena pa do naih dana, jednostavnosti, privlanosti i praktinosti islama. Dovoljno je izjaviti potpuno iskreno, i ako je mogue u prisustvu bar jednog vjernika: Svjedoim da nema drugog boga osim Alaha i da je Muhamed njegov poslanik!, da bi ovjek primio islam.7 Kuranska uputstva oznaavala su fundamentalne drutvene odno se. Ona propisuju da u pitanjima religije nema mjesta za pri mjenu sile i da svakome pripada njegova religija. Kuran izriito ne doputa nasilno preobraanje pripadnika drugih religija. Takav odnos tretira se kao prvo formulisano pravilo vjerske tolerancije i slobode savjesti.8 Osvajaki pohodi, karakteristini za mnoge narode i sva istorijska razdoblja, pridavala su vjerskim momentima sekundaran znaaj. Muhamed je 628. godine dopustio poraenim stanovnicima iz jevrejskog grada Hajbera da ostanu na svojoj zemlji uz plaanje poreza.9 Dolazak islama na vizantijske teritorije u VII vijeku obradovao je hriansko stanovnitvo koje se, tako, oslobodilo od ugnjetavanja.10 Za vrijeme omajadskog i abasidskog halifata privrenici islama su vie od dva vijeka bili manjina u zemljama kojima su vladali. Hriansko stanovnitvo u bliskoistonim oblastima primilo je islam tek poslije 850. godine. Slobodnim izborom, a ne pod prinudom. U Andaluziji (panija) ivjelo je do druge polovine X vijeka, vie hriana nego islamske populacije, iako je emirat u Kordobi uspostavljen jo 756. godine.11 panija je u doba vladavine Abdurahmana III (912961) simbolizovala primjer usklaenosti islamske i hrianske civilizacije.12 Doba trpeljivosti znalo se izopaiti u uzajamno omalovaavanje i surove obraune. Veliki gnjev na Zapadu izazvale su vijesti o diskriminaciji hriana u Jerusalimu. Podgrijane emocije zbliile su vizantijskog cara Alekseja I i rimokatolikog poglavara
Enciklopedija ivih religija..., 291. Oksfordska istorija islama..., 318-319. Ferid Orahovac, Uloga islama u formiranju kulturnog identiteta Muslimana Crne Gore, Osvit, br. 2, Pogorica 2010, 71-72. 9 Enciklopedija ivih religija..., 293. 10 Oksfordska istorija islama..., 323. 11 Isto, 329-330. 12 Isto, 331-332.
7 8

13

Urbana II. Papa je 1095. pozvao na kstaki pohod, koji je otpoeo sljedee godine. Krstai su 1099. osvojili Jerusalim. Pobjeda je ispraena pokoljem pripadnika islama i judaizma. Ovaj dogaaj, kako navodi naunica Dejn Smit, oznaava poetak vjekovnog neprijateljstva izmeu Zapada i Istoka.13 To je ranije bila rijetkost. Prvi susreti Junih Slovena sa islamom desili su se u IX i X vijeku. Islamom je u X vijeku bilo zahvaeno Podunavlje i Dobruda. Tu je djelovao islamski misionar Sari Saltuk, a odatle se islam irio prema zapadu: Srem, Slavonija, Mava i istona Bosna. Najvie sljedbenika imao je u Slavonskoj Poegi, koja je bila islamski centar. Tomas Arnold je o daljem nadiranju islama pisao sljedee: Prvi ulazak islama u istonu Evropu bio je preko jednog muslimanskog pravnika, koji je zarobljen, mogue u jednom od ratova izmeu vizantijske imperije i njenih muslimanskih susjeda. Bio je odveden u zemlju Peenega (izmeu Dunava i Dona) poetkom XI vijeka. Mnogima meu njima je izloio, prethodno, islamsko uenje i oni su se iskreno obratili u vjeri i tako se islam poeo iriti meu ovim narodom. Prije kraja XI stoljea sav narod je ispovijedao islam i meu njima je bilo ljudi koji su izuavali islamsku teologiju i pravo...14 Ovaj navod rjeitije od svega govori o prijemivosti i blagotvornosti islama, kao i umijeu i podvinitvu njegovih misionara. Privrenici islama su, dodue na kratko, stizali meu June Slovene i preko jadranskog primorja. Prodirui iz sicilijanskog emirata Arabljani su 841. godine zauzeli grad Bari na Jadranu. Te godine dospjeli su na tle dananje Crne Gore. Tada su napali i razorili gradove Budvu, Risan i Kotor. Arabljani su nastavili sa svojim napadima, pa su 866/867. godine drali Dubrovnik u opsadi petnaest mjeseci. Opsadu su napustili tek kada su saznali da je vizantijski car poslao Dubrovanima pomo od sto brodova.15 U junoslovenskim zemljama postoje odreeni materijalni spomenici koji pokazuju svojevremeno prisustvo islama na ovim prostorima, jo u predosmansko doba. Istina, radi se o materijalnim ostacima skromnih razmjera, ali su oni svojevrstan indikator o
Isto, 353-355. Citirano prema: Ejup Muovi, Prvi kontakti Junih Slovena sa islamom, Simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevia, knj. XV, Pri jepolje 1993, 148-149. 15 Isto, 150.
13 14

14

prisustvu islama meu Slovenima u predtursko doba. No, sasvim je sigurno da u dananjim Muslimanima Crne Gore ne treba traiti njihove potomke. Nesporno je da su preci Muslimana nastali isla mizacijom, nakon dolaska Osmanlija. Osmansko carstvo se u blizini crnogorskog teritorija pojavljuje krajem XIV vijeka. Bilo je to mono i dobro organizovano carstvo koje je kopnenim putevima nezaustavljivo napredovalo prema zapadu i gradovima pod vlau Balia, zetskih gospodara. Do prvih sukoba izmeu Osmanlija i zetskih gospodara dolo je u vrijeme vladavine Bale II. U bici kod Berata, 1385. godine, Bala II je po ginuo.16 Poslije toga je njegov nasljednik ura Stracimirovi uspo stavio odnos odanosti prema Osmanlijama.17 ura Stracimirovi nije bio uvijek lojalan osmanskim vla stima. Uslijedila je njihova odluna reakcija. Osmanlije su u jesen 1392. uhapsile uraa Stracimirovia. Primorale su ga da im preda gradove Skadar, Sveti Sr i Drivast. Ove gradove je zetski gospodar povratio 1395. godine. Nedovoljno jak da ih u potpunosti obezbijedi, ustupio ih je Mleanima koji su bili zadueni za njihovu zatitu.18 Spoljnopolitiki kurs svog prethodnika promijenio je Bala III. On je nekoliko puta traio pomo Osmanlija u borbi protiv Mleana. Ta podrka mu je bila neophodna jer su mu Mleani oduzeli gradove na primorju Ulcinj, Bar i Budvu. Osmanlije su prihvatile ovaj poziv. U jesen 1405. godine udruene snage Balinih i osmanskih vojnika u vie navrata su napadale mletake teritorije oko Skadra, Drivasta i Ulcinja. Borba protiv Mleana iziskivala je jo intenzivniju saradnju. Bala III je i 1406. godine vapio za pomo od strane Osmanlija. Tada se zetski gospodar ulogorio izmeu Bara i Ulcinja i sa oko 2.000 konjanika, meu kojima je bilo i osmanskih, napadao na mletaka sela. Ovo saveznitvo se manifestovalo i naredne godine. Osmanlije su 1407. godine poslale pomo Bali III prilikom njegovog napada na Bar.19 Sukobi Bale III sa Mleanima gotovo da nijesu usahnuli
Boidar ekularac, Crna Gora u doba Balia, Cetinje 2011, 178179. Istorija Crne Gore, knjiga II, Titograd 1970, 47-48. 17 Adnan Pepi, Osmanska vlast na Crnogorskom primorju, zb. ra dova Hrvatsko-crnogorski dodiri: identitet povijesne i kulturne batine Crnogorskog primorja, Zagreb 2009, 316. 18 Istorija Crne Gore, knjiga II..., 68-69.
16
19

Adnan Pepi, n. dj, 316-317.

15

do njegove smrti 1421. godine. Na drugoj strani, njegov odnos sa Os manlijama bio je dobrosusjedski. Osmanlije su prodirale na podruja dananje Crne Gore i iz drugih pravaca. Njihovi odredi su 1396. godine prodrli iz pravca Skoplja, preko Zveana i Jelaa, u srednje Polimlje i Potarje (limski Nikii i Brskovo). Tada su uspostavili svoje punktove u Nikiu na Limu i Brskovu na Tari. Nijesu stali samo na tome. Jednu svoju jedinicu stacionirali su i u Plavu, po svemu sudei zbog vanosti saobraajnice koja je na ovom terenu prolazila od Dubrovnika, Kotora i Bara, preko Meduna, a potom preko Kosova i Skoplja za Carigrad. U svom okrilju imali su i carinarnicu na Limu koja se spominje 1411. godine.20 Osmanlije su poklanjale panju razvoju trgovine na ovoj teritoriji. U tom pravcu su se posebno obraali Dubrovanima. Fe riz-beg, osmanski zapovjednik u Skoplju i kefalija za grad Zvean, garantovao je bezbjednost dubrovakim trgovcim i pozivao ih da, kao u ranija vremena, obavljaju svoju djelatnost preko Morae i Lima, u Brskovo i Srbiju.21 Oito je da su Osmanlije na ovim komunikacijama imale postojanu vlast i potpunu kontrolu. Raspodjela vlasti sa srpskom despotovinom nije mogla nakoditi njihovoj vladavini na pomenutim saobraajnicama. Definitivan kraj ezdesetogodinjeg razdoblja dvojne srpskoturske uprave u dolinama Lima i Tare, nastale poslije kraha Vuka Brankovia (1396), desio se 1455. godine. Uspostavljanju turske vlasti prethodili su burni dogaaji vezani za pohode ratobornog i energinog sultana Mehmeda II Osvajaa. Mehmed II je nakon osvajanja Carigrada (1453), glavnog grada nekadanje mone Vi zantije, u rano proljee 1455. krenuo s velikom vojskom iz Je drena na Srbiju. Ve poetkom juna 1455. godine osvojio je srp sku despotovinu. Vazalna vlast ura Brankovia je prestala da fu nkcionie. Osmanlije su ubrzo zauzele i djelove dananje Crne Gore. Turska vojska je 21. juna 1455. godine prodrla u dolinu Lima i tom prilikom zauzela utvreni grad Bihor. U tom naletu osvojena je i
Konstantin Jireek, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, Sarajevo 1951, 109-110. 21 Isto, 111.
20

16

Budimlja i pokorena je sva ostala oblast Gornjeg Polimlja.22 Bio je to poetak turskih osvajanja crnogorske teritorije. Zauzimanjem Gornjeg Polimlja 1455. godine, Osmanlije su prekinule najkrau vezu izmeu preostalog dijela Despotovine i Zete. Vrata za njihovo dalje nadiranje bila su irom otvorena. Medunski vojvoda Milo je poetkom 1456. godine bio prinuen da preda Medun Turcima. Turci su i ranije, nadzirui puteve prema Potarju i Polimlju, bili prisutni u Morai. Tako se, nakom samo pola godine od zauzimanja Gornjeg Polimlja, i teritorija Kua, Bratonoia, Pipera i Vasojevia u Lijevoj Rijeci nala pod trajnom turskom vlau.23 Nije pouzdano poznata godina u kojoj su Osmanlije osvojile Podgoricu. O tom dogaaju postoji vie svjedoanstava iz prvih godina turske vladavine. U jednom se istie: sazida car grad Po dgoricu u Zeti; u drugom se kae: hodi car Mehmed u Zetu i sazida Podgoricu grad, dok se u treem govori: sazida Hasan-paa grad Podgoricu u Zeti.24 Ova deavanja zbila su se oko 1475. godine i odnose se na podizanje grada-tvrave i obnovu mjesta. Iz zapisa u kome se pominje Hasan-paa, a koji potiu iz 1466. godine, moe se zakljuiti da su Turci, ubrzo poslije zauzimanja Meduna 1456. godine zaposjeli i Podgoricu, koju je vojvoda Milo predao novom osvajau. Po svoj prilici, prilikom osvajanja Podgorice stradala je njena tvrava i okolno naselje. Zato ih je trebalo obnoviti, a tvravu jo i dograivati. Te poslove zapoeo je Hasan-paa, a nastavio sultan Mehmed II 1477. godine, koji je vrlo vjerovatno jo vie utvrdio i proirio Podgoricu. Ove zahvate diktirali su vojno-strategijski razlozi. Utvrivanjem i proirivanjem Podgorice, Turci su eljeli da im ovaj grad poslui kao baza za vojnike garnizone i dalje vojne pripreme protiv Zete i mletakih posjeda u Albaniji.25 Kao mjehuri u vodi irilo se i dalje osmanlijsko osvajanje Crne Gore. Turske jedinice su iz pravca klanca Duga ule u Nikiko polje 1465. godine. Bez veih problema uspjele su ovladati njegovim itavim prostorom. Teritorija srednjovjekovnog Onogota (Nikia)
Miomir Dai, Vasojevii od pomena do 1860, Beograd 1986, 94. Isto, 95. 24 Ljubomir Stojanovi, Stari srpski rodoslovi i ljetopisi, Beograd 1903, 125, 251. 25 Pavle S. Radusinovi, Stanovnitvo i naselja Zetske ravnice od najstarijeg do novijeg doba, knjiga druga, Niki 1991, 184.
22 23

17

pala je pod osmansku vlast 1465. godine. Plemena Banjani i Ri ani zauzeti su 1466. godine. Turskom vojskom koja je pokorila Onogot komandovao je bosanski sandak-beg Isa-beg Ishakovi s vojvodama Ismailom i Ahmedom. Zanimljivo je da je vojvoda Ahmed Hercegovi bio trei po redu sin hercega Stjepana Vukia Kosae i da je u meuvremenu primio islam. Stoga mu je sultan Mehmed II poruio: Koliko osvoji zemlje od vilajeta tvoga oca, neka bude tvoje.26 Kosae su bezuspjeno pokuavale da u svom posjedu zadre Pljevlja. Protivnik je bio mnogo jai, pa su Turci zauzeli ovo mjesto u ljeto 1465. godine i dali mu ime Taslida kameno mjesto. I ovim vojnim pohodom rukovodio je Isa-beg. Sposobni turski starjeina zaposjeo je Pljevlja ve u prvom naletu koji je te godine preduzeo na Hercegovinu. Odbrani prostrane oblasti izmeu Tare i Lima nijesu pomogle ni jake vojne posade. One su bile smjetene u nekoliko tvrava: Soko, Kukanj, Toevac, Samobor i Mileevac. Branioci, pak, nijesu bili jedinstveni u pruanju otpora. Knez Radoje je predao Soko bez borbe, a Turci su znali da cijene ovaj postupak. Knez je kao nagradu dobio posjed, postavi turski timarnik. Kukanj, jedna od rezidencija hercega Stefana, razruen je nakon estokog otpora. Ostale tvrave su se predale poslije krae ili due opsade.27 Nastojei da maksimalno proire sferu svog uticaja, Osmanlije su otpoele i sa osvajanjem gradova na Crnogorskom primorju. Najprije je 1481. godine osvojen grad Risan, a Herceg Novi godinu dana kasnije, 1482. godine. Njihovo zauzimanje bilo je uveliko odreeno geografskim smjetajem i geopolitikim poloajem. Tanije, u ovim gradovima su se okonavale znaajne kopnene saobraajnice, preko njih su ili putevi na more i veze s drugim primorskim i prekomorskim mjestima i zemljama.28 Gospodar slobodne teritorije podlovenske Crne Gore, Ivan Crnojevi, jo jae je uvidio mo i snagu sultana Mehmeda II kada su 1477. godine njegove trupe ponovo preduzele napad na sjevernu Albaniju. Ovaj pohod je zahvatio i teritoriju drave Crnojevia.
Slobodan Drobnjak i Sait . aboti, Muslimansko/bonjako stanovnitvo onogokog-nikikog kraja 1477-2003, 40. 27 Toma Popovi, Pljevlja u XVI i XVII vijeku, u: Istorija Pljevalja, Pljevlja 2009, 133. 28 Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau, u: Istorija Crne Gore, knjiga trea, Beograd 1975, 511.
26

18

Turski odredi su nanijeli ogromne gubitke crnogorskim snagama koje su im se suprotstavljale. Mehmed II se nije zaustavljao, pa je krajem ljeta 1478. godine naredio svojoj vojsci napad na abljak. Ovim poduhvatom je elio da obezbijedi Skadar sa crnogorske strane. Napad turske vojske je bio brzo zavren. Posada abljaka je bez velike borbe predala grad Turcima. Poloaj Ivana Crnojevia jo vie je pogoran 1479. godine, kada je Mletaka republika postigla sporazum s Turcima o predaji Skadra. Sve jai turski pritisak natjerao je Ivana Crnojevia da napusti Crnu Goru i skloni se na teritoriju Mletake republike.29 Ivan Crnojevi se vratio iz izgnanstva tek poslije smrti su lta na Mehmeda II (1481). Crnogorski vladar je uspio da protjera malobrojnu tursku vojsku iz svoje zemlje, ali je ipak morao prihvatiti vazalni poloaj prema sultanu. Takav poloaj omoguio mu je izvjesnu politiku korist. Istina, Porti je isplaivao godinji hara od 700 dukata, a Porta mu je zauzvrat ostavila potpunu unutranju autonomiju. Da bi stekao to vee povjerenje kod osmanskih vlasti, Ivan je 1485. godine poslao svog najmlaeg sina sultanu. Najmlai Crnojevi, Stania, bio je oaran zamamnou islama. Ubrzo je prihvatio islam i uzeo ime Skenderbeg, u spomen na ujaka njegovog oca era Kastriota Skenderbega.30 Poslije smrti Ivana Crnojevia (1490), novi crnogorski gospodar postao je ura Crnojevi. Turska je urau Crnojeviu dala ista prava kao i njegovom prethodniku, jer je bila zadovoljna njegovim lojalnim dranjem. Do preokreta u politikim razmiljanjima crno gorskog gospodara dolo je 1496. godine. Tada je ura Crnojevi saznao za plan francuskog kralja Karla VIII o podizanju ustanka u Albaniji kojim bi bila svrgnuta osmanlijska vlast. ura je pruio podrku ovoj politiki i vojno preambicioznoj projekciji. Na Porti su vrlo brzo saznali za ovaj plan i stoga su naredili uru da doe u Carigrad ili da napusti Crnu Goru. ura se opredijelio za izgnanstvo. Time je Crna Gora 1496. godine izgubila status vazalne zemlje. Ona je kao zasebna oblast stavljena pod nadzor skadarskog sandakbega.31 Ovim je otpoeo period osmanske vlasti u podlovenskoj Crnoj Gori.
ivko M. Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore, od najstarijih vremena do 2003, Podgorica 2006, 39-40. 30 Isto, 40. 31 Isto, 41.
29

19

Posljednju etapu u osvajanju djelova crnogorske teritorije oznaava pad Ulcinja i Bara u turske ruke. Krajem jula 1571. godine, izdajom mletake vojske pao je grad Ulcinj koji se nalazi 25 km juno od Bara. Slian scenario dogodio se i prilikom zauzimanja Bara. Turska kopnena vojska je 31. jula 1571. godine pod vrhovnim zapovjednitvom generala Ahmet-bae i ratna mornarica pod admiralom Pertat-baom stigla do barske morske obale. Grad i tvrava bili su dobro snabdjeveni municijom, ivotnim namirnicama i mletakom posadom, ali mletaki zapovjednici nijesu, iz golog straha, eljeli da stupe u okraj s turskom vojskom.32 Ivan Vidaoni, vrhovni kapetan Bara, poslao je tajno dva izaslanika turskom admiralu Pertat-bai s porukom da je spreman da Bar sa svim stanovnitvom prepusti Osmanlijama, ako mu oni omogue da mletaka vojska s visokim predstavnicima izae slo bodno iz grada. Turski vojni komandanti su prihvatili ovu po nudu. Poetkom avgusta 1571. godine mletaka vojska je izala iz Bara, a istovremeno su turske jedinice nesmetano ule u ovaj grad. Zanimljivo je da su oba izaslanika koje su Mleani poslali na pregovore prela u islam, a s njima i mnoge barske porodice. Glavni razlog za ovu odluku sastojao se u animozitetu prema mletakoj aristokratiji koja je do tada upravljala gradom.33 Zauzimanjem Ulcinja i Bara zavren je proces osma nlijskog osvajanja crnogorskog prostora. Van njihovog domaaja ostali su samo Patrovii, Budva, Kotor i Perast, koji su bili pod mle takom upravom. Prvi popisi stanovnitva Da bi se tano utvrdili prihodi, osmanska drava je redovno vri la popise zemalja u deftere. Defteri nam, pored toga, pruaju vrlo dragocjenu grau za prouavanje politikih, drutvenih, privrednih i etnikih kretanja i drugih drutvenih pojava na popisanim podrujima. Vrijedi istai da su postojala dva razliita deftera. Mu rsal defter obini i detaljni popis naselja, poreskih obveznika i poreza koji su davali spahijama i Idmal (mudmel) defter su ma rni defter u kojem su dati popisi vojnikih lena i ostalih lena i njihovih
Frano Kesteranek, Pad grada Bara u turske ruke 1571. godine, Istorijski zapisi, br. 3, Titograd 1960, 566. 33 Isto, 567.
32

20

posrednika. U idmal defteru nalaze se i popisi naselja koja su im pripadala sa sumarnim popisom domainstava i poreza.34 Popisom oblasti Brankovia i veeg dijela Rake, koji je oko nan maja 1455. godine, nijesu obuhvaeni Bihor, Budimlja i Plavska upa. Srednje Polimlje i Potarje upisani su kao vilajet, odno sno nahija Limski Nikii, u sastavu posjeda Krajita Isa-bega Isakovia. Pored srednjeg Polimlja, ovaj popis je zahvatio i jedan broj naselja u ondanjem Trgovitu, koja su danas u sastavu optine Roaje. U nahiji Niki popisana su 103 domainstva, pet udovikih i sedam kua neoenjenih mukaraca. Deset sela iz okoline Roaja upisano je u Krajite Isa-bega Isakovia.35 Sljedei popis osmanskih vlasti koji je zahvatio dio teritorije Crne Gore zavren je 1468. godine. Inicirao ga je sultan Mehmed II Osvaja u namjeri da isprati praktine potrebe svoje administracije. Popisom je obuhvaena Hercegova zemlja (vilajet) i tretirao je sve poreske obveznike da bi se naznaili posjedi pod osmanskom vlau, prihodi sa posjeda, te njihova raspodjela i status.36 Ovim popisom zahvaeni su Nikii na Limu, zatim nahija Kukanj, hasovi, timari i ifluci na tom podruju, kao i nahija Onogot. Popis je pokazao da u hercegovakom vilajetu nije bilo muslimanskih porodica. Hriani su bili skoro jedini itelji na ovom podruju. Nakon osvajanja Onogota, Osmanlije se u njemu nijesu stalno nastanile. Proces islamizacije jo nije bio zapoet, a malobrojni Muslimani se nijesu dugo zadrali. Ovom stanju je doprinijela i poslovna neafirmisanost Muslimana. 37 I u Pljevljima je, prema popisu iz 1468, stanovnitvo bilo sastavljeno od hriana. Pljevlja su imala svega 72 domainstva i 23 neoenjena odrasla mukarca. Mali broj kua i nedostatak vojnog utvrenja nijesu uticali da Pljevlja ne dobiju status trga. Pljevlja su
Behija Zlatar, Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog carstva (1463-1593), u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo 1998, 100-101. 35 Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore, Podgorica 2003, 31. arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979, 66-67. Miomir Dai, Drutveno-politike prilike na teritoriji dananje sjeveroistone Crne Gore od druge polovine XV do kraja XVII vijeka, Isto rijski zapisi, br. 1-2, Titograd 1986, 5-6. 36 Slobodan Drobnjak i Sait . aboti, n. dj, 54. 37 Bogumil Hrabak, Niki do poetka XIX vijeka, Beograd 1997, 35.
34

21

bila prepoznatljiva po dinaminom privrednom ivotu, a naroito po intenzivnim trgovakim vezama sa Dubrovnikom i Primorjem.38 Sljedei popis zemlje Hercegove nainjen je 1477. godi ne. U meuvremenu, 16. januara 1470. godine, osnovan je Herce govaki sandak, sa sjeditem u Foi (sve do 1576. godine), ija je teritorija podijeljena na tri manja kadiluka. Novinu u ovom defteru predstavlja upisivanje vlaha nahija Graanice (koja se naziva i Nikiem) i Onogota. Za njih je bio propisan poseban zakon na poetku deftera. Vlasi su bili obavezni da plaaju simbolian porez u novcu, stoci (ovnovima), te da daju po jednog konjanika na svakih deset kua, prilikom turskih vojnih pohoda. Od ostalih nameta bili su osloboeni.39 Defterom iz 1477. godine popisane su 12 nahija u Crnoj Gori, sa 72 demata i 2.394 domainstva. Najbrojnije su bile: Komarnica, sa 641 i Piva sa 587, a najmanje nahija Graanica sa 21 i Rovca sa 51 domainstvom. Manastir Moraa imao je est lanova (jedan iguman, jedan pop i etiri sina).40 U Pljevljima je bilo 101 domainstvo i 12 neoenjenih mukaraca. Svi popisani stanovnici Pljevalja bili su hriani.41 Prvi popis stanovnitva i njegovog imovnog stanja u Ska darskom sandakatu, osmanska vlast je obavila 1485. godine. Ovaj sandakat je posjedovao etiri kaze (okruga): Skadarsku, Pod goriku, Peku i Bihorsku. Podgorika kaza je apsorbovala osam nahija: Podgoricu, abljak, Kue, Bjelopavlie, Pipere, Hotske planine, zemlje Peter pana (Pulat, alju, Nikaj i Martinaj) i od 1497. godine i pleme Klimenti. Bihorsku kazu su sainjavali: Plav, Ko mnin (okolina Budimlja Berane), Komorani (okolina Bijelog Polja) i Zla rijeka (Zloreica). Zla rijeka nije imala samostalan status i bila je tijesno vezana za Plavski vilajet.42
Toma Popovi, n. dj, 135. Ahmed Alii, Poimeniki popis sandaka vilajeta Hercegovina, Sarajevo 1985, 26. 40 Mustafa Memi, n. dj, 31. Branislav urev i Lamija Hadi o smanovi, Podaci o Drobnjacima u defteru za hercegovaki sandak iz 1477. godine, Istorijski zapisi, br. 1-2, Titograd 1972, 151-159. Mari ca Malovi-uki, Poeci islamizacije u nahiji Komarnici u XV vijeku, Glasnik zaviajnog muzeja Pljevlja, Pljevlja 2003, 50-52. 41 Toma Popovi, n. dj, 135. 42 arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979, 74-75.
38 39

22

Izvreni popis je pokazao da je Plavski vilajet sa 15 sela i 1.157 domainstava bio najnaseljeniji kraj na cijelom prostoru Limske doline, ali i na teritoriji dananje Crne Gore. Ovaj vilajet je sa 94% slovenskog stanovnitva predstavljao etniki istu cjelinu. Veoma malo je bilo uea itelja albanske narodnosti u ukupnom broju stanovnitva, svega 1,2%. Za 4,8% stanovnika ne moe se pouzdano utvrditi kojoj su narodnosti pripadali.43 O broju stanovnika i njihovoj etnikoj strukturi u dijelu Ska darskog sandaka dragocjene podatke nam prua sljedea tabela:44
Relativan odnos prema prvom Narodnosna struktura % uee Slovena 94,0 97,7 33,5 68,7 88,0 96.0 88,7 25,7 31,0 81,9 7 17 19 20 292 Mijeano 56 19 63 58 33 1 116 18 1 2 117 69 337 Ukupno domainstava

Naziv nahije Plav Komnin (Budimlje) Kui Piperi Zla Rijeka (Zloreica) Komorani (Bijelo Polje) Bjelopavlii Kelmendi Hoti Ukupno:

1.157 873 269 243 283 176 160 183 129 3.473

100,0 75,5 23,2 21,0 24,5 15,2 13,7 15,8 11,2

1.88 853 90 167 249 169 141 47 40 2.844

Iz priloene tabele je vidljivo da je slovensko stanovnitvo bilo dominantno u veini nahija Skadarskog sandaka. Izuzetak su predstavljale nahije Kui, Kelmendi i Hoti, u kojima je ivio vei broj Albanaca od Slovena.
43 44

Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti, Beograd 1989, 39-40. Isto, 41.

23

Albanci 13

Sloveni

Prema turskim defterima sa kraja XV i poetka XVI vijeka, u dananjim granicama Crne Gore bilo je 28 nahija sa 12.556 domainstava. Prosjeno je svaka nahija imala 448 domainstava. U poreenju s plavskom nahijom, u kojoj je obitavalo 1.157 do mainstava, to je bilo manje za 709 domainstava. Ova nahija je po broju domainstava bila vea od nahije Kukanj sa Taslidom (Pljevljima) za 20%, a u odnosu na nahiju Onogot (Niki) ak za 80%, ili za 465 domainstava. Jo drastinije se taj srazmjer po kazuje na primjeru Podgorice, od koje je plavska nahija bila vea za oko sedam puta.45 Kolika je bila brojnost domova u plavskoj nahiji najbolje ilustrije injenica da je ona imala vie domainstava nego to ih je bilo ukupno u kukoj, piperskoj, bjelopavlikoj, zlorjeikoj (okolina Andrijevice), komaranskoj (bjelopoljskoj) i podgorikoj nahiji. Budimljanska nahija (dananje Berane) bila je solidno naseljena, ali je i ona zaostajala za plavskom nahijom za 203 domainstva ili za 19,4%. Ova nadmo plavske nahije odrazila se i na njenu ekonomsku mo. Ona je davala vie poreza od svih nahija podlovenske Crne Gore.46 Crnogorski sandak, pod upravom Skender-bega Crnojevia, prvi put je popisan 1521-1523. godine. Podaci iz ovog popisa ukazuju da je crnogorski sandak imao osam nahija, 231 selo i zaseok sa 3.381 domainstvom.47 Novi popis ove teritorije obavljen je 1570. godine, a ona se tada nalazila u sastavu Dukainskog sandaka. Protok vremena nije uzrokovao poveanje broja domainstava. Nasuprot tome, njihov broj je umanjen i iznosio je 3.228 domainstava.48 Postojalo je vie razloga za ovakvo stanje. Nepovoljni uslovi ivota u krevitim predjelima uticali su na dio stanovnitva da nasele plodnije krajeve, prvenstveno Bjelopavlie i okolinu Podgorice. Osim toga, itelji ovog kraja bili su mnogo mobilniji, jer su dobijanjem statusa filurdija mogli slobodno da se kreu i naseljavaju.49
Isto, 42. Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka, Beo grad 2000, 46-47. 46 Mustafa Memi, Plav i Gusinje..., 42. 47 Branislav urev i Lamija Hadiosmanovi, Dva deftera Crne Gore iz vremena Skenderbega Crnojevia (iz 1521. i 1523), Glasnik Ze maljskog muzeja, sv. II, Sarajevo 1973, 94-95. 48 Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani)..., 32. 49 Isto.
45

24

Bihor je, pored Budimlje, sve do poetka XVII vijeka bio glavno gradsko naselje u Gornjem Polimlju. U drugoj polovini XV vijeka, Bihor je bio i sjedite kadiluka. Po turskim popisima napravljenim u periodu 1487-1491, broj kua u nahiji Bihor se kretao od 1.643 do 1.432, a udovikih od 108 do 116. Popisom obveznika dizije (glavarine) u 1489/1490. godini registrovane su 1.432 odrasle osobe, dakako pripadnici hrianske religije.50 Bihor je u popisu iz 1571. godine bio u sastavu prizrenskog sandaka. U njemu je bilo 1.682 domainstva, od ega 274 momakih i 12 udovikih. Premda je Bihor imao vojnu posadu i druge predstavnike osmanske vlasti, etnika karta ove oblasti se nije mijenjala sve do kraja XVII vijeka. Najupeatljiviji dokaz su turski popisi stanovnitva iz kojih je vidljivo da je ova oblast gotovo u cjelini bila naseljena samo hrianima.51 U defteru za skadarski sandak iz 1582. godine zapaamo veliko poveanje stanovnitva u Podgorici i njenoj okolini. To poveanje u devet nahija iznosilo je 3.800 domainstava. Najznaajnije se manifestovalo u samoj Podgorici u kojoj je 1485. godine bilo 75 domainstava, a 1582. godine ak 1.328 domova. U Zeti se broj domainstava popeo sa 128 na 433, u Piperima sa 226 na 499, u Mrkojeviima sa 160 na 402, u Krajini sa 156 na 623, u estanima sa 117 na 208, dok je Zabojana imala 731 domainstvo i abljak 436 domova.52 Nesporno je da je broj stanovnika Crne Gore u okviru Osma nskog carstva za neto manje od jednog vijeka bio znaajno uvean. Krajem XV i poetkom XVI vijeka Crna Gora je imala 11.302 domainstva, da bi 1582. godine taj broj bio uvean na 19.094 domainstva.53 I to bez Bara i Ulcinja koji su 1571. godine pripali skadarskom sandaku. Broj njihovih stanovnika poznat nam je tek od sredine XVII vijeka. U Baru je tada bilo 17 sela sa 750 kua, a u Ulcinju 15 sela sa oko 1.000 kua.54
Miomir Dai, n. dj, 102-103. Hamid Hadibegi, Glavarina u osmanskoj dravi, Sarajevo 1966, 54. 51 Miomir Dai, n. dj, 103. Tatjana Kati, Opiran popis prizrenskog sandaka iz 1571. godine, Beograd 2010, 433-464, 479-507. 52 Mustafa Memi, n. dj, 33. Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 46-47. 53 Mustafa Memi, n. dj, 33. 54 Jovan Radoni, Rimska kurija i junoslovenske zemlje od XVI do XIX vijeka, Beograd 1950, 289.
50

25

Turski defteri nam uvjerljivo govore da je u Crnoj Gori do kraja XVI vijeka bilo dominantno slovensko (hriansko) stanovnitvo, domicilnog porijekla. Snoljivi uslovi ivota omoguili su ak i njegovo znaajno uveanje. Tome je, svakako, doprinijela i tolerantnost osmanskih vlasti. U defterima je uoljiva i pojava prvih Muslimana (konvertita), ali njihov broj nije bio velik, izuzimajui nekoliko crnogorskih sredina. Stoga proces islamizacije nije bio nametan od strane osmanske vlasti, nego se i u kasnijem periodu gotovo u potpunosti odvijao na dobrovoljnoj osnovi. O tome emo podrobnije govoriti u posebnoj tematskoj cjelini. Administrativno-teritorijalna podjela Od prvih dana egzistiranja Osmanskog carstva sultani su konstantno postavljali i povjeravali upravu nad izvjesnom oblau dvojici predstavnika vlasti. U prvom redu, misli se na bega, koji je bio u sastavu vojnike klase i oliavao je sultanovu izvrnu vlast, i kadiju, koji je pripadao ulemi i u ime sultana personifikovao pravosue. Njihova vlast bila je u najtjenjoj vezi. Da bi izvrio neku kaznu, beg je morao da dobije odobrenje od kadije, a na drugoj strani, kadija nije mogao samostalno otjelotvoriti nijedno svoje sudsko rjeenje. Jedino je prilikom donoenja odluka iz vjerskog domena (erijat), kadija djelovao nezavisno od bega. Osmanlije su bile na stanovitu da je ovakva raspodjela vlasti u provincijskoj upravi veoma vana za efikasan rad administracije.55 Najvee upravne jedinice u Osmanskom carstvu bili su ejaleti ili paaluci na ijem elu je bio beglerbeg, koje je imenovao carski divan, na prijedlog velikog vezira. Pored visokog poloaja, beglerbeg je dobivao has, koji je donosio prihod od 600.000 do 1.200.000 aki. Beglerbegovi su najvie panje poklanjali vojnim poslovima. Imali su, takoe, iroke kompetencije i u spahijsko-timarskoj organizaciji. U svom opsegu rada posjedovali su i pravo da dodjeljuju timare sa visokim iznosima.56 Nie teritorijalno-upravne jedinice u osmanskoj dravi bili su sandaci. Nakon zauzimanja jedne teritorije Osmanlije su je pripajale
Halil Inaldik, Osmansko carstvo, klasino doba 1300-1600, Beo grad 1974, 147. 56 Behija Zlatar, Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog carstva..., 100.
55

26

nekoj od najbliih upravnih jedinica, odnosno sandaku. Ukoliko bi se radilo o veem osvojenom podruju osnovali bi zaseban sandak. Tada bi postavili sandakbega i ostale slubenike kao organe vlasti. Sandakbeg je bio najznaajnija linost s najvie ovlaenja u jednom sandaku. On je u novoosvojena podruja upuivao svog povjerenika i dodjeljivao mu vlast na tom prostoru. Osnovna obaveza svakoga upravitelja u Osmanskom carstvu je bila da na pravedan nain sprovodi vlast i stara se o redu i miru na teritoriji koja mu je data na upravu.57 Sandaci su bili sastavljeni od kadiluka, kadiluci od nahija, a nahije od sela i ostalih naseobina, mezri, zemina, ifluka. Nahije na crnogorskom podruju su najee bile srednjovjekovne upe koje su zadrale stara, uglavnom slovenska imena. Taj fakat, kao i brojna domainstva, svjedoi da osmanlijski prodori nijesu pro uzrokovali vee demografske promjene, mada je moglo biti izvje snog potiskivanja starosjedilakog stanovnitva i doseljavanja onog iz vie ugroenih oblasti. Na elu nahija su se nalazile nahijske vojvode, nahijske subae ili ceribae.58 Granice kadiluka odreivane su zavisno od broja kadija u jednom sandaku. Kadije su teile da sprijee zloupotrebe najviih organa vlasti. Stoga je vie kadija bilo rasporeivano u jednom sandaku. Tako su kadije nadzirale rad jednoga snadakbega, ali svaki kadija na podruju svog kadiluka. Sandakbeg je bio obavezan da sarauje sa svakim kadijom na prostoru na kojemu je ovaj obavljao svoju sudsku vlast. Da bi to uspjenije obavljao svoju funkciju, kadija je bio nezavisan u kontroli rada organa vlasti. Meu kadijama nije bilo razlika, bez obzira u kom kadiluku vrili sudsku vlast bili su po ovlaenjima izjednaeni i ravnopravni.59 U istoriografiji jo nije precizno razjanjeno pitanje na osnovu ega su odreivane granice jednog sandaka. Mogue je samo utvrditi neke od kljunih odrednica koje su determinisale teritoriju sandaka. Uvidom u istorijsku literaturu, moe se zakljuiti da se u odreivanju granica sandaka vodilo rauna da teritorija ove upravne jedinice
Isto. Adnan Pepi, n. d, 320. Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo 1982, 12-14. 58 Miomir Dai, Vasojevii od pomena do 1860..., 99. Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore od pada Zete (1499), Novi Pazar 1997, 14-16. 59 Ahmed Alii, Opirni popis bosanskog sandaka iz 1604. godine, sv. I/1, uvod, Sarajevo 2000, XIII.
57

27

bude jedna geografska cjelina. Istovremeno se obraala panja i o strukturi stanovnitva na podruju jednog sandaka. Naime, gledalo se da ono bude to vie homogeno, zbog lakeg uspostavljanja i odravanja vlasti. Granice jednog sandaka odreivala je brojnost stanovnitva, ali i bogatstvo odreenog podruja. Osobito se poklanjala panja da prinosi sa zemljita budu dovoljni da prehrane ukupno stanovnitvo na tom podruju.60 Mjesto koje je bilo po bogatstvu najrazvijenije, a po broju stanovnika najmnogoljudnije, po pravilu je odreivano za sjedite jednog sandaka. Ta obaveza je uslovila da sandakbegovi, pored glavnog sjedita, imaju i drugi centar na prostoru svog sandaka. I u tom drugom sjeditu su boravili izvjesno vrijeme.61 Nakon zauzimanja Balkana, Osmansko carstvo je bilo podi jeljeno na dva beglerbegluka ili ejaleta: Rumelija (Balkan) i Anadolija. Crna Gora u osmanskoj administrativnoj podjeli nije bila zasebna administrativna cjelina, nego je bila rasparana na razliite sandake. Izuzetak od ovog ustaljenog stanja predstavlja period 1513-1530, kada je podlovenska Crna Gora s jo nekoliko podruja predstavljala poseban sandak. U tom periodu Crnom Gorom je upravljao Skender-beg Crnojevi. Vidljivo je da ovaj sandak nije dugo egzistirao. Prolost Crne Gore pod osmanskom vladavinom pratile su este administrativne podjele. Djelovi njene teritorije pripadali su ovim sandacima: Hercegovakom, Skadarskom, Prizrenskom, Dukainskom, Bosanskom, Novopazarskom, Pekom. Djelovi teritorije Crne Gore koje su Osmanlije osvajale od poetka svog nezadrivog nadiranja do poetka 1470. godine, pretvoreni su u jedan vilajet (Hercegova zemlja). Oni su pripojeni susjednom bosanskom sandaku. Neposrednu vlast u vie nahija u Hercegovini obavljale su vojvode bosanskog sandak-bega Isa-bega Isakovia. Praktine potrebe osmanske vlasti uzrokovale su da se od osvojene teritorije u Hercegovini formira, 16. januara 1470. godine, poseban Hercegovaki sandak. Ovaj sandak se prvi put spominje u jednoj vijesti s kraja februara 1470. godine. Prvi sandak-beg hercegovakog sandaka bio je Hamza-beg, kome su dodijeljeni hasovi u Hercegovini, koji su ranije pripadali Isa-begu Isakoviu.62
Hazim abanovi, n. d, 20-22. Adnan Pepi, n. d, 321-322. Ahmed Alii, Opirni popis bosanskog sandaka..., XV-XVI. Hazim abanovi, n. d, 23-24. Adnan Pepi, 321-322. 62 Hazim abanovi, n. d, 45-46.
60 61

28

Hercegovaki sandak je, pored ostalog, u poetku zahvatao sljedee djelove crnogorske teritorije: Onogot, Kukanj, Vrane, Ljubovie, srednje Polimlje i Potarje, Komarnicu (Drobnjake), ahovie (Tomaevo), Pavino Polje i prostore dananjeg Kolaina i Mojkovca.63 U sastav ovog sandaka involvirane su od 1477. godine i na hije: Budimlje, Riani, Rovci, Piva, Banjani, Gornja i Donja Mo raa i Bjelopavlii. Nahije u Crnoj Gori pripadale su Drinskom i Mi leevskom kadiluku. Pored ovih, hercegovaki sandak sainjavao je i kadiluk Blagaj.64 Predajom Risna (1481) i Herceg Novog (1482) okonano je tursko osvajanje Hercegovine. Na poetku 1485. godine osnovan je Novski kadiluk. Subaa Novog pominje se 26. novembra 1485, a 1494. godine i vojvoda koji je u prethodnom razdoblju bio zajedniki sa trebinjskim. Vojniki i privredni znaaj ovog prostora uslovio je osnivanje novskog kadiluka, inae veoma udaljenog od sredita starih kadiluka u Hercegovini. To je uzrokovalo odreene promjene u smislu upravne podjele hercegovakog sandaka. Novskom kadiluku, pored Novog, Draevice i Risna, prikljuene su i nahije: Trebinje, Popovo, Zupci, Donji Vlasi, Ljubomir, Klobuk, Riani, Rudine, Onogot, Niki, Donja Moraa, Gornja Moraa, Bjelopavlii i Rovca.65 Ovim je hercegovaki sandak krajem XV vijeka bio podijeljen na etiri kadiluka. Ovakva podjela hercegovakog sandaka ostala je sve do prve polovine XVI vijeka. U tom razdoblju formirana su etiri nova kadiluka, meu kojima i pljevaljski. Stvaranje ovog kadiluka, oko 1532. godine, je prvi znaajniji datum u razvitku Pljevalja. Glavna nahija novoosnovanog kadiluka bila je Kukanj u ijem se okviru nalazio trg Pljevlja. Dinamini razvoj Pljevalja u ovoj nahiji proizveo je administrativnu podjelu na dvije nahije: Kukanj i Pljevlja. Granica izmeu njih bila je rijeka ehotina. Prvi kadija pljevaljskog kadiluka bio je Mehmed, sin Abdurahmana.66
Ahmed Alii, Poimeniki popis sandaka..., 27-28. Slobodan Drobnjak i Sait . aboti, n. d, 38. 64 Hazim abanovi, n. d, 156-165. 65 Isto, 165-166. 66 Toma Popovi, n. d, 135. Enes Pelidija i Behija Zlatar, Pljevlja i okolina u prvim stoljeima osmansko-turske vlasti, Pljevlja 1988, 41.
63

29

Od trenutka kada je u Pljevljima osnovan kadiluk, ovo mjesto je brzo preraslo u kasabu. Dobijanje statusa kasabe jednog naselja znailo je da je njegovo stanovnitvo prelazilo na islam. I zaista u Pljevljima poinje da se intenzivnije mijenja konfesionalna struktura stanovnitva. Taj proces bio je veoma izraen poslije 1536. godine kada je ogroman dio ovog kraja izgubio vlaki status. Na to su uticale i spoljnopolitike prilike, poto je novi poraz lige hrianskih drava protiv Osmanskog carstva u ratu 1538-1542. izazvao veliko razoarenje da su pravoslavne spahije, trgovci i zanatlije po gradovima, masovno poeli da prelaze u islam ili su izbjegli u novom valu prebjega prema Italiji. U novo sjedite kadiluka stiglo je vie osmanskih inovnika, sudskih i administrativnih slubenika, zaima i timarnika.67 Najvaniji dogaaj u prolosti Pljevalja pod osmanskom vlau dogodio se u jesen 1576. godine, kad je ovo naselje postalo sjedite hercegovakog sandakata. Sve do tada, njegovo sjedite bilo je u Foi. Uprkos tome, hercegovaki sandakbegovi su u tom razdoblju povremeno boravili u Pljevljima. Tu je u februaru 1513. godine preminuo ugledni Mustafa-beg Jurievi. Krajiki begovi su redovno vrili inspekcijske poslove u Pljevljima i tu dobijali tube protiv lokalnih organa vlasti. U Pljevljima je stalno boravio sandakbegov vojvoda, najee pravoslavne vjeroispovijesti, koji se brinuo o begovim prihodima.68 U Pljevljima je, kao novom upravnom sjeditu Hercegovine, sagraen sandabegov saraj. Saraj se sastojao od 20 soba, dvorane za vijeanje i niza drugih neophodnih prostorija. U njegovoj blizini su podignuti i objekti za administrativno osoblje, kao i kue za smjetaj lanova sandakbegovog divana. Taj divan su inili ehaja (sandakbegov zamjenik), kapidibaa, enegirbaa, haznadar, ala jbeg, vojvoda, subaa, nazor, emin, pisari i veliki broj drugih slubenika i vojnih starjeina kao to su janjiarski serdar i predstavnik carskih spahija. Sa njihovim dolaskom, uz ve prisutne trgovce i zanatlije iz lokalne sredine, obrazovao se vodei sloj gradskog stanovnitva. Pljevlja su poela ubrzano da se razvijaju, pa su 1585. godine, zajedno s kuama turskih funkcionera i slubenika, imala
67

Toma Popovi, n. d, 142. Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau...., 517-518.
68

20-21.

Toma Popovi, n. d, 135. Enes Pelidija i Behija Zlatar, n. d, 9-10,

30

preko 200 kua.69 Interesantno je da su Pljevlja jedini crnogorski grad koji je u vrijeme dugotrajne osmanske vladavine, bio u duem periodu (do 1833) sjedite nekog sandaka. Jedan dio crnogorske teritorije u veem razdoblju bio je u okrilju Skadarskog sandaka. Ovaj sandak je osnovan 1479. godine. Potrebno je akcentirati da u Skadarskom sandaku nije postojala kompaktna i jedinstvena administrativno-upravna podjela na nahije s ustaljenim granicama. Glavni razlog ove nepostojanosti jeste specifini poloaj Gornje Albanije, crnogorskih Brda i Gornjeg Polimlja. Turska vlast na ovim prostorima nije bila nikad dovoljno uvrena, pa je stoarskom stanovnitvu u pojedinim krajevima priznavala odreene administrativne i poreske olakice.70 Na izmaku XV vijeka, teritorija Skadarskog sandaka je okruivala dravu Crnojevia koja se prostirala od Budoa do Skadarskog jezera. Rije je o podrujima Bjelopavlike i Zetske ravnice i planinske oblasti od Prekornice do ijeva, koje su 1485. godine upisane u defter Skadarskog sandaka. U sastav ovog sandaka ula je i nahija Budimlje koja je nakratko pripadala hercegovakom sandaku. Nahija Budimlje je zajedno s nahijama Plav, Zla Rijeka i Komarani (bjelopoljski kraj) inila kazu Bihor. Osim kaze Bihor, u opsegu Skadarskog sandaka su 1485. godine, to smo ranije istakli, bile i kaze Skadar, Podgorica i Pe.71 Ubrzo su uslijedile nove teritorijalne i administrativne pro mjene. Vilajeti Bihor i Plav se 1488-1489. godine pominju u sastavu Prizrenskog sandaka. No, ve poetkom XVI vijeka Bihor se ponovo nalazi u domenu Skadarskog sandaka. To stanje nije bi lo dugog vijeka. U treoj deceniji XVI stoljea opet se spominje prizrenski sandak, kao has sandak-bega, kome pripadaju Prizren, Trgovite (Roaje) i Hoa. Prizrenski sandak je 1530. godine zahvatao dvije kaze: prizrensku i bihorsku. U prizrenskom sandaku su se osamdesetih godina XVI vijeka nalazile nahije Prizren, Hoa, Rana, Trgovite i Bihor.72 I ova podjela je kratko trajala. Iz opirnog
Enes Pelidija i Behija Zlatar, n. d, 43-44. Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 213. 71 Mustafa Memi, Plav i Gusinje..., 39. Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 10. ivko Andrijaevi i erbo Rastoder, n. d, 78. 72 Olga Zirojevi, Tursko vojno ureenje u Srbiji 1459-1683, Beo grad 1974, 94.
69 70

31

deftera Skadarskog sandaka iz 1582-1583. godine je vidljivo da su nahije Budimlje, Plav, Zla Rijeka i Komorani bile sastavni dio Skadarskog sandaka.73 Uestale administrativne promjene bile su karakteristine i za XVII stoljee. Sredinom XVII vijeka Plav i Podmila (oblast Gornjeg Polimlja) pripadali su Dukainskom sandaku, sa sjeditem u Pei. Za stanovnike Plava, turski geograf Hadi-Kalfa je kazao da su Crnogorci koji su nepokorni turskoj vlasti.74 Dukainski sandak je ukinut 1738. godine.75 Kadiluk Bihor je, pored kadiluka Prizren i Suha Reka, pripadao prizrenskom sandaku i na kraju XVII vijeka. Tada se Trgovite spominje kao dio novopazarskog kadiluka. Nahija Budimlje je 1685. godine inila jedan kadiluk s Prijepoljem.76 Oigledno je da je oblast sjeveroistone Crne Gore vie puta mijenjala upravno-teritorijalni poloaj. Ona se vezivala za vie centara, a najee za Skadar. Skadarskom sandakatu bila je 1496. godine pripojena i oblast podlovenske Crne Gore. Vlast nad ovim podrujem, do 1513. godine imao je subaa ili vojvoda Crne Gore. Ta dunost osmanskog upravnika povjeravana je Muslimanima, sa sjeditem u abljaku Crnojevia. U septembru 1499. godine, kao vojvoda Crne Gore pominje se Sinan. On nije dugo ostao na tom poloaju, jer se u junu 1500. godine spominje El-Bali vojvoda, subaa Crne Gore i itave teritorije gospodina ura Crnojevia. Kao vojvoda crnogorski, 1503. i 1504. godine, spominje se Hasan. Hasan je 1511. godine dao Aleksandru Franku, mletakom podaniku, propusnicu za itavo Osmansko carstvo.77 U Carigradu je 1513. godine odlueno da se Crna Gora proglasi za poseban sandak. Sultan je za njenog sandak-bega imenovao Skender-bega Crnojevia, najmlaeg sina Ivana Crnojevia. Bio je to mudar i taktian potez kojim je sultan elio da umiri neposluno crnogorsko stanovnitvo. Crnogorci su, naime, odbijali da predaju rajinski porez, a turska vlast je nastojala da sa to manje napora i
Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 101. Hadi-Kalfa, O Balkanskom poluostrvu, Beograd 1892, 57-59. 75 Olga Zirojevi, n. d, 94. 76 arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979, 13173 74 77

132.

Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori u XVI i XVII vijeku, Sarajevo 1953, 31.

32

sredstava uspostavi mir i poredak u Crnoj Gori. Upravo je zbog toga postavljen Skender-beg Crnojevi, ije je porijeklo trebalo da kod Crnogoraca podgrije sentimentalne asocijacije na Ivana i ura Crnojevia. I odabir sredita novog sandak-bega, abljak Crnojevia, trebalo je da osvjei uspomenu na slavnu dinastiku tradiciju.78 Prema defteru iz 1521. godine, u Crnoj Gori je postojalo est nahija: Ljeanska, upa, Malonii, Pjeivci, Rijeka i Crmnica. Dvije godine kasnije, 1523, napravljen je novi defter u kojem je, pored spomenutih nahija, navedena i nahija Cetinje. U tom defteru upisana je i nahija Grbalj, koja se dijelila na Donji i Gornji Grbalj, ime je teritorija Crne Gore znatno proirena.79 Upravu nad Crnom Gorom Skender-beg je imao do 1530. godine, kada je vjerovatno umro. Poslije njega sultan nije postavljao novog sandak-bega u Crnoj Gori. Sultan je ukinuo crnogorski sandak, a podlovensku Crnu Goru je ponovo pripojio Skadarskom sandaku. Ova vezanost bila je aktuelna do 1570. godine, kada je Crna Gora pripala Dukainskom sandaku. Krajem 1570. izvren je nov popis Crne Gore i prema ovom dukainskom defteru, nje na teritorijalna podjela bila je ista kao 1523. godine.80 Ona e se, protokom vremena, vidno modifikovati. Crna Gora je u XVII vijeku bila podijeljena na etiri nahije (upe): Katunsku, Rijeku, Crmniku i Ljeansku, a svaka nahija se dijelila na plemena. Sa ovakvom podjelom podlovenska Crna Gora je doekala kraj XVII vijeka, odnosno vrijeme u kojem je bila osloboena od turske vlasti. Ostali djelovi Crne Gore i dalje su bili pod osmanskom vlau i to se odrazilo na njihovu administrativnu podjelu. Podruje Budimlja je od poetka XVIII vijeka inilo sastavni dio Skadarskog sandaka, tj. novoformirane nahije Gusinje. U domenu Skadarskog paaluka bilo je od 1757. do 1831. godine i itavo Gornje Polimlje. Ovim paalukom upravljali su veziri iz albanske feudalne porodice Buatlija. Zanimljivo je kazati da je gusinjska nahija sve do sredine ezdesetih godina XIX vijeka zahvatala cijelu teritoriju nekadanje tri srednjovjekovne upe, odnosno nahije (Budimlje, Plav i Zla Rijeka).81
Isto, 38-39. ivko Andrijaevi i erbo Rastoder, n. d, 76. Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 58-59. 80 Isto, 63-65. 81 Mustafa Memi, Plav i Gusinje..., 98-101. Hazim abanovi, n. d, 342.
78 79

33

Najkrupnije izmjene u administrativno-upravnoj podjeli izvre ne su za vrijeme reformi Omer-pae Latasa (1850-1852). One su bile uzrokovane estokim politikim sukobom centralne vlasti sa bosanskim i hercegovakim begovatom koji je podizao bune protiv Portinih reformi. Omer-paa je ukinuo dotadanje osmanske upravne jedinice (sandak i kadiluk) i inaugurisao novu adminsitrativno-upravnu po djelu na kajmakamluke (okruge) i mudirluke (srezove). Bosanski paaluk je bio podijeljen na est kajmakamluka, a hercegovaki na tri mostarski, trebinjski i pljevaljski. Pljevaljski kajmakamluk je bio sastavljen od tri mudirluka: Pljevlja, Kolain i Prijepolje.82 U razdoblju sprovoenja novih administrativno-upravnih refo rmi, Bijelo Polje, Bihor, Roaje i Peter su pripojeni bosanskom paaluku. Ova reforma je u novopazarskom kajmakamluku ostala nedovrena zbog ratnih operacija koje je vodilo Osmansko carstvo. Bijelo Polje je, stoga, makar izvjesno vrijeme, i dalje bilo u opsegu Skadra.83 Poslije podizanja grada Berane, 1862. godine, formirana je be ra nska nahija koja je izdvojena u poseban mudirluk (kazu). Ostali dio gusinjske nahije i dalje je zadrao status zasebnog mudirluka. On je bio dijelom umanjen, te je obuhvatao samo plavsko-gusinjsku kotlinu, Veliku i Polimlje. U okvir mudirluka Berane, pored okolnih naselja, ulazio je i ekular, odnosno sva teritorija onog dijela Gornjeg Polimlja, do rijeke Ljenice na sjeveru.84 Omer-paina administrativno-teritorijalna podjela bila je aktuelna samo do jula 1865. godine. Tada je u Osmanskom carstvu donesen dekret o organizaciji vilajeta, umjesto prethodnih paaluka. Prema ovom dekretu ukinuti su ejaleti u Osmanskom carstvu, pa su osnovani vilajeti kao najvee administrativnoupravne jedinice. Vilajeti su bili mnogo vie vezani za centralnu vlast u Carigradu. Uredba iz 1867. godine je propisivala da se vilajeti dijele na sandake, zatim na kaze (srezove), nahije i sela. Ova nova podjela obavljena je po modelu na administrativnoupravno ureenje u Francuskoj, budui da je uticaj ove zemlje bio izuzetno velik u Osmanskom carstvu.85
Ahmed S. Alii, Ureenje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo 1983, 60-64. 83 Hazim abanovi, n. d, 233. 84 Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 213. 85 Ahmed Alii, Uredbe o organizaciji vilajeta 1867. godine, Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. XII-XIII, Sarajevo 1965, 219-220.
82

34

Skadarski sandak je prema dekretu o vilajetima iz 1865. go dine bio reorganizovan u skadarski vilajet. Ovaj vilajet je imao donekle izmijenjene granice. Konkretnije, bio je manjeg teritorijalnog opsega. Tako je i itavo Gornje Polimlje bilo izuzeto iz skadarskog vilajeta. To je bila logina posljedica proizala iz sastava njegovog stanovnitva. Skadarski vilajet, izuzev Podgorice i okoline Bara i Ulcinja, bio je organizovan s naglaskom na albanske etnike granice.86 Osmanskim dekretom iz 1865. godine, obnovljen je bosanski vilajet kao jedna jedinstvena provincija. On je bio podijeljen na sedam sandaka: sarajevski, travniki, bihaki, banjaluki, zvorniki, novopazarski i hercegovaki. Ova podjela ishodovala je do tada neuobiajeno stanje. Tako su Pljevlja prvi put u svojoj istoriji pripala novopazarskom sandaku sa sjeditem u Sjenici, gdje je bio centar ranijeg novopazarskog kajmakamluka. Vlast u sandaku, koji se dijelio na kaze imao je i dalje kajmakam, dok je na elu kaze bio mudir.87 Nova podjela donijela je ogromno teritorijalno proirenje no vo pazarskom sandaku. Njegova teritorija bila je daleko vea ne go to je ikada ranije bila. Novopazarski sandak sainjavalo je 10 kaza: Novi Pazar, Sjenica, Pljevlja (Taslida), Nova Varo, Prijepolje, Bijelo Polje sa Bihorom, Mitrovica, Berane, Kolain i Ro aje (Trgovite). Kaza Gusinje bila je u okrilju novopazarskog sandaka samo do 1868. godine. Od tog vremena, Gusinje se vie ne spominje ni kao kaza ni kao nahija u sastavu vilajeta Bosna, odnosno sandaka Novi Pazar. Gusinjska kaza je 1868. godine ula u sastav prizrenskog vilajeta.88 Ovo nije bio kraj estih administrativno-teritorijalnih promjena. Novopazarski sandak je u februaru 1877. godine konano izdvojen iz bosanskog vilajeta i inkorporiran je u novoformirani kosovski vilajet. I novopazarski sandak je pretrpio izvjesno teritorijalno umanjenje, poto je u proljee 1880. godine formiran pljevaljski sandak sa sjeditem u Pljevljima. U njegovom sastavu bili su pljevaljska i
Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 215-216. Ahmed S. Alii, Ureeje bosanskog ejaleta..., 215-216. 88 Slavenko Terzi, Pljevlja na putu u novo doba (1804-1913), u monografiji Istorija Pljevalja, Pljevlja 2009, 178. Mustafa Memi, Plav i Gusinje..., 102.
86 87

35

prijepoljska kaza i pribojski mudirluk. Takvo stanje trajalo je sve do osloboenja Pljevalja od osmanske vlasti 1912. godine.89 Novopazarski sandak postojao je do 1901. godine, najprije sa sjeditem u Sjenici (1877-1882), a zatim u Novom Pazaru. Nakon toga, 1901. godine je formiran novi sjeniki sandak sa etiri kaze: sjenika, bjelopoljska, novovaroka i kolainska odnosno donjokolainska. Beranska i roajska (trgovika) kaza pripojene su pekom sandaku.90 I sa ovom podjelom je definitivno zavreno 1912. godine. Drutvene prilike na poetku osmanske vladavine Nerijetko se fantastian uspon Osmanskog carstva od male plemenske kneevine do najjae drave na prostoru Sredozemlja tumai despotijom i islamskim boanskim ratnitvom. Takva objanjenja su pojednostavljena i povrna, jer postati najmonije carstvo ne duguje se samo umjenosti ratovanja i vjerskom fanatizmu. Od velikog znaaja bili su i unutranji faktori: konstituisanje dravnog aparata, formiranje zakupnog sistema, razvoj ratarstva i solidno ureen pravni sistem. Jo jedan inilac bio je od izuzetne vanosti. On se ogledao u izuzetno pragmatinoj politici Osmanlija, koja se racionalno upravljala po zahtjevima odreene situacije. Zato nije predstavljalo iznenaenje ni sklapanje povremenih saveza sa hrianskim dravama. U vie sluajeva je vojska hrianskih vazala na Balkanu bila u slubi osmanskih trupa u borbi protiv hrianske brae po vjeri.91 Vazalni poloaj u Osmanskom carstvu nije implicirao jedino podreenost ve i zatitu. Takav poloaj je esto bio od obostrane koristi. Sultani su od poetka XV vijeka spoznali da je religiozni fanatizam istroena osnova na kojoj se ne moe graditi vrsta drava. Sve do druge polovine XVI vijeka, osmanska drava je predstavljala odlino osposobljen mehanizam koji je u neto promijenjenom obliku zadrao itav niz institucija iz Vizantijskog carstva.92 Podanici Osmanskog carstva bili su razvrstani u dvije osnovne klase. Prvu je inila vladajua, feudalna i vojnika klasa, a druga
Slavenko Terzi, n. d, 178. Isto, 178-179. 91 Holm Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. vijeka, Beograd 2008, 41. 92 Isto, 42.
89 90

36

je bila podreena i nazivala se rajom. Neprihvatljiva je konstatacija da je ova podjela na asker i raju bila kompatibilna vjerskoj diobi. Istorijski izvori govore sasvim drugaije, poto je meu rajom bilo i muslimana. Na drugoj strani bilo je vojnika hriana, kao i hriana spahija. Asker su, pored vojnika i dravnih funkcionera, sainjavale kadije, muderisi i ostali vjerski slubenici. Njihova glavna funkcija sastojala se u zatiti drave i sistema. Raja je svojim radom morala da izdrava vojsku i dravni aparat.93 Osmanskim vlastima je najvie bilo potinjeno seosko sta no vnitvo. To je bila raja hrianske i islamske vjeroispovijesti. Hri anska raja je davala svome spahiji naturalnu rentu (uur, salarija i razne druge dabine), kao i ispendu (porez u novcu), u visini od 25 aki. Ona je bila obavezna da u korist svog spahije kului tri dana u godini, te da daje sultanu hara (porez na glavu) kao zamjenu za oslobaanje od vojnih dunosti. Muslimanska raja je takoe bila zaduena naturalnom rentom (uur desetina) od itarica i drugih kultura, te raznim novanim davanjima, radnom rentom i podanikim porezom u iznosu od 22 ake.94 Ove obaveze muslimanske raje rjeitije od svega govore da prelazak na islam nije znaio i oslobaanje svih konvertita od mnogih zaduenja. Ovakve tvrdnje su prisutne kod pojedinih istoriografa koji neoprezno i ovlano identifikuju osmansku vlast sa svim pripadnicima islamske vjeroispovijesti. Uspostavljeni model vladavine, osmanska vlast je sprovela i na tlu dananje Crne Gore. S njim su se najprije suoili itelji Bihora i Budimlje. Privilegije koje su pojedine kategorije hriana uivale u srednjovjekovnoj srpskoj dravi dobijene su i od Osmanlija. Prvenstveno se to odnosi na stanovnitvo koje je obavljalo vojniku slubu. Turci su ove vojnuke odmah stavili u slubu svojih interesa. Nova vlast je u XVI vijeku uvela instituciju derbandija (uvara puteva). Nesumnjivo da je jedan dio hriana na teritoriji Gornjeg Polimlja imao ovakav status. Oni su uvali glavne puteve koji su povezivali primorske i oblasti u unutranjosti. Zauzvrat su ovi hriani bili osloboeni od sijaset obaveza.95
Behija Zlatar, n. d, 102-103. Isto, 103. 95 Miomir Dai, Drutveno-politike prilike na teritoriji dananje sjeveroistone Crne Gore od druge polovine XV do kraja XVII vijeka, Isto rijski zapisi, br. 1-2, Titograd 1986, 32-38.
93 94

37

Poseban status imao je i sloj hrianskog stanovnitva na te ri toriji Pljevalja. I u nahiji Kukanj, u drugoj polovini XV vijeka, zabiljeeni su vojnici koji su bili osloboeni od svih rajinskih nameta, ukljuujui i hara. Prilikom obraivanja svojih batina njesu davali uur, niti druge dabine. Vojnuci su obitavali na seoskom terenu i bavili su se, pored vojnike slube, zemljoradnjom i stoarstvom. Inae su bili veoma lojalni osmanskoj vlasti. Iz jedne potvrde saznajemo da je Dobrosav, sin Dragiev, iz sela Prenana, bio osloboen svih poreza za 1596. godinu poto se obavezao da e pod pukom doi na carsku zapovijest.96 Privilegije u vrijeme osmanske vladavine imali su i vlasi stoari koji su izgradili svoj osoben nain ivota. Osmanlije su uvaavali vlahe kao poseban drutveni sloj i kao pravnu instituciju iz srednjovjekovnog perioda. Naravno, hitro su je prilagodili svom pravnom sistemu i ciljevima. Sluba u turskoj vojsci bila je osnova za sticanje privilegija. Njih su mogli da uivaju jedino ako su kao akindije, vojnici i martolozi bili prethodnica osmanlijske vojske i uvari granica njenog carstva. Vlasi u Crnoj Gori su imali povlaen poloaj kod osmanskih vlasti i esto su podmirivali neke gotovo simboline poreze. ak je za hercegovake vlahe donijet i Zakon, 1477. godine, kojim se jasno definiu njihove privilegovane poreske obaveze. Evo dijela tog zakona: Na dan koji je poznat pod imenom urevdan (Hizir Ilijas) svake godine daju s kue po jednu filuriju i po jednu ovcu s jagnjetom ili njenu vrijednost od 12 aki, po jednog ovna ili njegovu vrijednost od 60 aki te na svakih 50 kua po jednu ergu (ator) ili njenu vrijednost od stotinu aki, osim toga kada je rat, izdvajaju na svakih deset kua po jednog ekindiju (pripadnik vojnog reda brze konjice) koji takoer ide u rat. Kada ispune ovo to je spomenuto, oproteni su i osloboeni ostalih nameta (pod ostalim nametima podrazumijevaju se brojni drugi nameti koje je plaao zemljoradnik).97 Vidljivo je da je ovaj Zakon oslobaao vlahe od mnogih oba veza i omoguavao im veoma podnoljiv ekonomski poloaj. Tu
Ema Miljkovi, Pljevaljsko drutvo preobraaj srpskog trga u osmansku kasabu, u: Istorija Pljevalja, Pljevlja 2009, 106. 97 Citirano prema: Ejup Muovi, Nahija Mileevo u sandaku Hercegovina krajem XV vijeka, Simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevia, knj. XIII, Prijepolje 1989, 219-220.
96

38

pogodnost uvaavale su vlasti na cijeloj teritoriji Crne Gore. Istoriar Toma Popovi, vrstan poznavalac ove problematike, poloaj vlaha u Crnoj Gori je ocijenio kao najvii stepen privilegija koje je neki drutveni sloj hrianske raje mogao da dostigne u Turskoj.98 Ni poloaj seljaka-hriana u Crnoj Gori nije bio nesnoljiv u poetku osmanske vladavine. Ta podnoljiva pozicija proizilazila je iz pragmatine politike Osmanskog carstva koja je bila karakteristina za cijeli Balkan. Osmanlije nijesu teile da opterete ivot seljaka u odnosu na vrijeme prije njihovog osvajanja. ak je poznati francuski istoriar Fernan Brodel oznaio osmanski prodor na Balkan i kao osloboenje seoske sirotinje od ugnjetavanja seljaka od strane hrianskih feudalnih gospodara.99 Ova konstatacija se u potpunosti moe odnositi i na stanje u Crnoj Gori. Osmanlije su nizom mjera rasteretile poloaj seljatva i on je bio znatno povoljniji nego u doba Nemanjia i Balia. Naroito su Balii nametali teke feudalne okove seljatvu, pa je ono, pored poreza u naturi, bilo obavezno da etiri dana u nedjelji obrauje vlastelinsku zemlju, plaa zemljarinu u visini od 100 perpera, kao i porez na kuu. ak su seljaci bez zemlje bili tretirani kao robovi koje je njihov vlasnik mogao prodavati na pijacama. Ovi teki nameti su bili ukinuti u vrijeme Osmanlija i stoga je seljatvo bez veeg otpora prihvatilo njihovu vlast.100 Posebno je poloaj seljatva bio povoljan u Gusinjskoj nahiji i agrarni odnosi na ovom podruju bili su znatno snoljiviji nego bilo gdje drugo na Balkanu.101 Podnoljiv poloaj seljatva u Crnoj Gori temeljio se i na ukidanju timarskog sistema izvrenom po sultanovom nareenju 1513. godine. Osmanlije su uvidjele da Crnogorci zbog nedostatka obradivog zemljita ne mogu ispunjavati propisane obaveze (uur, hara i ispendu), pa Crnogorce proglaavaju filurdijama. Filurija je bila porez koji je podmirivalo stanovnitvo koje se bavilo stoarstvom.
Toma Popovi, Pljevlja u XVI i XVII vijeku..., 135. Holm Zundhausen, Istorija Srbije..., 41. 100 Jago Jovanovi, Stvaranje crnogorske drave i razvoj crnogorske nacionalnosti, Istorija Crne Gore od poetka VIII vijeka do 1918. godine, Cetinje 1947, 20-22, 57-59. arko epanovi, Pregled prolosti Bijelog Polja i okoline do 1918. godine, monografija Bijelo Polje, Beograd 1987, 92. 101 Mustafa Memi, Plav i Gusinje..., 107.
98 99

39

To nije bio optereujui porez i crnogorsko stanovnitvo je moglo da podnese taj teret u iznosu od jednog zlatnog dukata (filur) vrijednosti 55 srebrnih aki.102 Crnogorci su, poslije okonanja Skender-begove uprave, dobili vie povlastica od sultana. One su bile zaloga crnogorske autonomije u sastavu Osmanskog carstva. Porez su Crnogorci izmirivali direktno sultanu. Skupljai poreza, kao i ostali osmanski inovnici koji su dolazili u Crnu Goru, morali su imati ovlaenje od sultana. Jedino su Crnogorci mogli uestvovati u vojnim akcijama izvan granica svoje domovine ukoliko dobiju poziv od turske vlade. Mogli su slobodno ignorisati vojne pozive okolnih sandak-begova. Imali su odreenu sudsku autonomiju u sporovima koji su se u cjelini odnosili na njihove unutranje odnose. Privilegije koje su Crnogorci stekli u toku XVI vijeka uvrstile su ih, prema istraivanjima ivka Andrijaevia, meu najpovlaenije hrianske podanike Osmanskog carstva.103 Ovome bi trebalo dodati da u istorijskim izvorima nema pomena o odvoenju crnogorskog mukog podmlatka za janjiare. Ustanovu danka u krvi (devirma) sasvim sigurno osmanska vlast nije primjenjivala na teritoriji dananje Crne Gore, za razliku od Hercegovine, Bosne, djelova Srbije i Makedonije, gdje su kupljeni mladii za potrebe turske drave.104 Povlastice koje je osmanska vlast dala iteljima podlovenske Crne Gore bile su, u raznim oblicima, prisutne i na ostalim podrujima. Naveemo nekoliko najizrazitijih primjera. U Podgorici je cjelokupno stanovnitvo imalo privilegovani poloaj, poto je tretirano da je u varokoj slubi tvrave. Varoka raja hrianske i islamske vjeroispovijesti imala je svog predstavnika vlasti kneza. Zanimljivo je da je knez uvijek morao biti hrianin. Poznato je da je tu funkciju jedno vrijeme u XVI stoljeu obavljao Rade Stani, po svoj prilici osoba iz reda starovarokog stanovnitva.105
Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 38-39. ivko M. Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore..., 75. 103 ivko M. Andrijaevi i erbo Rastoder, n. d, 77. 104 Bogumil Hrabak, Dubrovaki podaci o danku u krvi, Istorijski zapisi, br. 1-2, Titograd 1960, 185-186. Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 13. 105 Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka, Beograd 2000, 94.
102

40

Pripadnici hrianske i islamske vjeroispovijesti u Pljevljima uivali su, zahvaljujui ugledu Husein-pae Boljania, povlasticu turske vlade dobijene u drugoj polovini XVI vijeka. Porta je garantovala Pljevljacima da svi koji stanuju u toj kasabi, nakon to oni izmeu njih koji se bave zemljoradnjom plate posjedniku zemlje uur na zemlju koju siju i anju osloboeni su i oproteni svih obaveza, divanskih nameta, poreza i derahorluka, kao i stanovnici ostalih kasaba.106 Poznato je da su prilikom osmanlijskih osvajanja pojedini gra dovi dobijali povlastice ako su zauzimani bez borbe, tj. preko ugovora. Jedan od tih gradova bio je i Bar. Delegat grada Bara, koji je bio hrianin, boravio je 1604. godine u Carigradu. On je od novog sultana Ahmeda I dobio potvrdu starih privilegija, to je bila praksa prilikom svake promjene vladara u Osmanskom carstvu. Steene povlastice nale su se na udaru samovoljnih turskih vojnika iz Albanije koji su 1631. godine nasilno pretvorili rimokatoliku crkvu u Baru u damiju. Opet je osmanska vlast izala u susret zahtjevu barskog delegata. Predstavnik Bara je dobio fetvu da se crkva odmah mora vratiti rimokatolicima. Nareeno je skadarskom sandakbegu i kadijama Skadra i Bara da se Baranima moraju sauvati povlastice jer u Carigradu nijesu zaboravljali da su se oni dobrovoljno predali sultanu.107 Osmanska vlast je njegovala veoma oprezan odnos i prema pravoslavnoj crkvi. Njen vjerski ivot i ekonomska pozicija ostali su uglavnom nepromijenjeni. Cetinjska mitropolija je ouvala unutranju autonomiju, kao i posjede koje je batinila. Vjersku tolerantnost Osmanlija prvi je ispoljio glasoviti Mehmed II Osvaja koji je 1478. godine dao povlastice manastiru Sv. Nikole u Vranjini. Sultan je kaluerima ovog manastira zajemio sva lina i imovinska prava. Naglasio je da ih niko ne smije ugroziti, pa ak ni sultanov paa, sandakbeg, kadija, subaa.108 Svoja materijalna dobra sauvali su i ostali crnogorski manastiri: Cetinjski, Rijeki i Komski manastir. Njihova imovinska prava bila su pod zatitom osmanske vlasti. Ova etiri manastira su plaala porez otsjekom (mukat) za svoja imanja.109
Citirano prema: Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 551. Vuk Vinaver, Privilegije grada Bara, Istorijski zapisi, br. 1, Tito grad 1962, 64-65. 108 Boidar ekularac, Dukljansko-zetske povelje, Titograd 1987, 115. 109 Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 33-34.
106 107

41

Veliki prijatelj Vranjinskog manastira bio je Skenderbeg Crnojevi. Skenderbeg je 1527. godine potvrdio posjede ovom manastiru sa precizno odreenim meama. Uporite ove povlastice bila je povelja, ijem su potpisivanju kao svjedoci prisustvovali Skender orina, Mehmet Plavnica, Mustafa Dragoman, aver abljak, Novak Kisa, Lazar Miloje, Ivan Vukovi i epan Dragovi.110 Ovakav sastav svjedoka, sainjen od Crnogoraca i Muslimana, upuuje nas na nekoliko zakljuaka. Nesporno je da su u ovom vremenu postojali dobri meuvjerski odnosi u Crnoj Gori. Uoljivo je, takoe, da je podlovensku Crnu Goru poeo da zahvata proces islamizacije. I manastiri u pljevaljskom kraju nijesu bili izuzimani kod dodjeljivanja povlastica. Manastir Sv. Trojice zadrao je u doba Osmanlija svoj posjed. Ovu imovinu su turske vlasti drale kao uvakufljeni ifluk manastirske brae kao zajednice. Manastir Duboica je 1617. godine osloboen od svih dabina. ak su manastiri u ovom kraju doivjeli prilian privredni razvitak i to esto na utrb ne samo pravoslavnih nego i islamskih vjernika.111 U cjelini gledano, socijalne prilike na poetku osmanske vladavine bile su podnoljive i trpeljive. To je bila posljedica pragmatine politike turskih vlasti koje su, pored ostalog, imale korektno stanovite prema zateenim institucijama u Crnoj Gori. Davanjem niza privilegija, one su uspjele da ih instrumentalizuju u cilju ostvarivanja svojih interesa. A fundamentalni interes Osmanskog carstva bila je pacifikacija ovog prostora. Otuda povlastice za seljatvo, gradove, hriansku crkvu. One su docnije bile ugroene, poto se rasplamsala oslobodilaka borba crnogorskog naroda na koju su osmanske jedinice estoko odgovarale.

Boidar ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori, Cetinje 2000, 57. 111 Bogumil Hrabak, Prolost Pljevalja po dubrovakim dokumentima do poetka XVII stoljea, Istorijski zapisi, br. 1-2, Cetinje 1955, 28-30.
110

42

GLAVA II
ISLAMIZACIJA OSNOVA NASTANKA MUSLIMANSKOG NARODA
Poeci islamizacije Za identitet crnogorskih Muslimana sutinsko polazite predstavlja religija islam. Ova religija po svom fundamentalnom civilizacijsko-kulturnom odreenju, kao temelj ljudskog postojanja uzima naelo odgovornosti ovjeka za vlastiti ivot, princip tolerancije vjera, kultura i naina ivota, kao i princip konstantnog usavravanja svih formi ljudskog postojanja, prava i odnosa. Precizno i sveobuhvatno poimanje i prepoznavanje nacionalnog i kulturnog identiteta autohtonih slovenskih Muslimana Crne Gore indicira poznavanje islamske religije, civilizacije i kulture. Ponajvie zbog toga to je istorijsko-evolutivni proces muslimanskog naroda bitno odreen islamskom religijom. Ona je od najranijih perioda imala kljunu ulogu u stvaranju i prihvatanju dijela kulturnih obrazaca.112 Ovo su presudni razlozi da u ovoj knjizi obratimo posebnu panju na proces islamizacije koji je bio vrlo intenzivan na teritoriji Crne Gore. Pod ovim procesom podrazumijevamo prihvatanje islama za vlastitu religiju od strane junoslovenskih hriana i
Avdul Kurpejovi, Kulturni i nacionalni status i poloaj Muslimana Crne Gore, Podgorica 2011, 60-63.
112

43

drugih naroda. Istoriari s previe nacionalnog naboja su nerijetko umjesto termina islamizacija koristili pejorativni izraz turenje koji je neodriv iz vie razloga. Prevashodno jer inom primanja islama niko nije postojao Turin nego samo pripadnik islamske vjeroispovijesti. Nadalje, izraz turenje implicira apsolutnu asi mi laciju stanovnitva koje je primilo islam, to sa islamiziranim iteljima s junoslovenskih prostora nije bio sluaj.113 Svakako to nije bila ni karakteristika crnogorskih Muslimana. Turci nijesu uspjeli da njima nametnu svoj jezik i svoje obiaje. Muslimani su sve vrijeme turske vladavine ostali odani svojim lokalnim tradicijama i ouvali su svijest o tome da predstavljaju zasebnu cjelinu koja se u odnosu na Turke razlikuje po porijeklu, jeziku i tradiciji. Postoji jo jedan primjer koji crnogorske Muslimane pre d stavlja u krajnje negativnom smislu. On je naroito prisutan u epskoj knjievnosti u kojoj se Muslimani prikazuju kao izdajnici jer su prihvatanjem islama odbacili svoju praedovsku vje ru. Takvo stanovite je neprihvatljivo i plod je jednostranog sa gle davanja istorijskih procesa. Religija je na junoslovenskim prostorima bila relativan pojam. Vrlo esto u prolosti pripadnici pojedinih teritorijalnih kolektiviteta Crne Gore mijenjali su svoje vjersko opredjeljenje. Uostalom, zajednika religija Slovena, kao i starosjedilakog stanovnitva na Balkanu prije prihvatanja hrianstva bila je paganska vieboaka. Zatim su na istorijsku scenu stupile monoteistike religije: hrianstvo i islam, i one su postale zajednika batina crnogorske istorije. Ali ove religije, sasvim je jasno, nijesu bile prvobitno vjersko opredjeljenje Slovena niti starosjedilaca na Balkanu.114 Istorijska nauka je odavno utvrdila da su nakon primanja hrianstva pojedini itelji Crne Gore mijenjali svoju vjeroispovijest. Najee se prelazilo s katolicizma na pravoslavlje (Kui, Bje lopavlii i dr), a u neto manjem broju bilo je i obrnutih sluajeva. Niko, meutim, nije osuivao ove pojave konvertitstva i one su doivljavane, potpuno logino, kao slobodan izbor vjerskih pre obraenika. Ali dijametralno suprotan stav zauzimali su pojedini isto riografi, knjievnici, javni poslenici, prema prihvatanju islama od strane nekadanjih crnogorskih hriana. Ovome je, pored
113 114

Slobodan Drobnjak i Sait . aboti, n. d, 60. Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 22-23.

44

oslobodilake borbe crnogorskog naroda protiv Osmanlija, uveliko doprinijelo nepoznavanje sutine islama i rasplamsavanje raznih mitova, posebno kosovskog u kome se privrenici islama prikazuju najcrnjim bojama. 115 Jo jednu hipoteku nosili su crnogorski Muslimani. Period turske vladavine u kome su primili islam znao se paualno ocjenjivati kao najmranije doba novovjekovne crnogorske istorije. Vidjeli smo iz prethodnog izlaganja da su ovakve tvrdnje neosnovane, povrne, zlonamjerne. Na teritoriji dananje Crne Gore bilo je u tom razdoblju vie osvajaa, pa ipak niko od njih nije dobio ni priblino sline atribute. Ni Mleani koji su u Patroviima drali vlast skoro etiri vijeka. Nedovoljno poniranje u ovu osjetljivu problematiku i odsustvo adekvatnih komparacija od strane pojedinih istoriografa uslovili su stvaranje iracionalne istorijske svijesti o osmanskoj vladavini u Crnoj Gori, pa tako i o samom procesu islamizacije. Nesporan je fakat da je prva linost u Crnoj Gori koja je primila islam bio Petar Cnojevi, brat crnogorskog vladara Ivana Crnojevia. Ovom inu je prethodio sukob izmeu crnogorske i turske vojske koji se desio 1450. godine na emovskom polju kod Podgorice. Crnogorska vojska je u ovoj bici pretrpjela teak poraz, a meu poginulima bio je i Ivanov brat ura Crnojevi. Turci su zarobili njegovog mlaeg brata Petra, koji je ubrzo primio islam.116 Petar nije bio jedini Crnojevi koji je prihvatio novu religiju. Njegovim putem poao je i Ivanov najmlai sin Stania. Stania je 1478. godine, s dijelom crnogorske vlastele, otiao na kolovanje u Carigrad. Tu su zavrili visoke kole i fascinirani sjajem i snagom Osmanskog castva, prihvatili su islam.117 Stania se, kako smo ranije rekli, vratio u Crnu Goru kao Skender-beg Crnojevi. I ostali islamizirani Crnogorci su se vratili u svoj zaviaj. Poetno prihvatanje islama od strane pojedinaca iz uticajnih porodica nije bila samo crnogorska specifinost. Na takve primjere nailazimo i u Hercegovini, Bosni i Albaniji. Stoga je Vasa Pelagi zapisao: Gospoda se isturila radi gospodstva.118 Nesumnjivo je
Zvezdan Foli, Kosovski mit u politikim projekcijama XX vijeka, zb. radova Njegoevi dani, knj. 2, Niki 2010, 422-424. 116 Milorad Medakovi, Istorija Crne Gore, u: Povjesnica crnogor ska, Pogorica 1997, 181. 117 Istorija Crne Gore, knjiga trea, Titogarad 1975, 26-27. 118 Slobodan Drobnjak i Sait . aboti, n. d, 61.
115

45

da je ovo prihvatnje islama vreno na dobrovoljnoj osnovi. O tome svjedoi Konstantin Mihailovi, janjiar iz Ostrovice, a korisne podatke prua i Benedikt Kuripei, tuma i putopisac koji je dao prvi opis Bosne pod sultanovom vlau. Proces islamizacije proticao je i u znaku ouvanja posjeda. Sultan je bosanskoj vlasteli garantovao zadravanje njihovih imanja, pod uslovom da prihvate muhamedanski zakon.119 Slino je bilo i u Albaniji, gdje je islam stekao svoje privrenike kod ranije povlaenih osoba. Iz tog sloja je ponikao i albanski nacionalni junak er Kastriot, poznatiji kao Skender-beg.120 Masovnije prelaenje na islam na junoslovenskim prostorima odvijalo se veoma razliitim tempom. Proces islamizacije u Bosni i Hercegovini razvijao se mnogo bre nego u ostalim junoslovenskim zemljama i tekao je odmah u irinu, zahvatajui i gradska i seoska naselja. Razlozi ove pojave nalaze se u socijalnim prilikama nezadovoljstvu naroda, konfesionalnim napetostima, karakterolokoj nepostojanosti vrha bosanskog drutva itd.121 Ovakvo stanje nije bilo karakteristino za Crnu Goru kojom je vladala dinastija Crnojevia Proces islamizacije se permanentno razvijao u Bosni i Hercegovini i trajao je za cijelo vrijeme uzleta osmanske drave u XV i XVI vijeku. Ipak se ovaj proces najbre odvijao u prvim decenijama turske vlasti i bio je u korelaciji sa procesom migriranja stanovnitva. Sasvim je drugaija situacija bila na teritoriji dananje Crne Gore u kojoj je islamizacija uzela najvie maha u XVII vijeku, odnosno dva stoljea nakon uspostavljanja osmanske vlasti. Bosnu je u poznom srednjem vijeku karakterisala izrazita vjerska arolikost. Postojale su tri vjeroispovijesti: bogumilska, katolika i pravoslavna. Nijedna od ove tri crkve nije posjedovala svoju samostalnost kao organizovana vjerska snaga. Stoga je u Bosni, smatra istoriarka Behija Zlatar, i dolo do tako masovnog irenja islama, posebno u njenim centralnim i istonim djelovima. Najmasovniji prelazak u Bosni bio je meu bogumilima. Brojne skupine bogumila su se ve 1463. godine u okolini Jajca poklonile sultanu Fatihu i svi su primili islam. Istodobno su od sultana zatraili
Isto, 61-62. Boris Nilevi, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Peke patrijarije, Sarajevo 1990, 118-119. 120 Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 28. 121 Boris Nilevi, n. d, 117.
119

46

da se u naoj pokrajini kupe muka djeca u adami oglane (za janjiarske regrute i razne dvorske slube), to im je i udovoljeno.122 Ivan Crnojevi, gospodar Crne Gore, veoma bolno je doivljavao pad balkanskih drava pod osmansku vlast, kao i prelaenja u islamsku vjeru. U tom kontekstu on je jednom prilikom istakao sljedee: Dobro znate, mila moja brao, to uini (odnosi se na Osmanlije prim. Z.F) brai naoj Srbima i Bonjacima, Bugarima i Grcima.123 Ovo pominjanje Bonjaka, redakciji Almanaha je posluilo kao dokaz da su u pitanju stanovnici Bosne islamske vjeroispovijesti.124 Rije je, meutim, o potpunoj zamjeni teza. Paljivijim uvidom u tekst zasigurno je da se kod crnogorskog gospodara termin Bonjaci odnosi na itelje Bosne koji nijesu bili islamizirani, odnosno na pripadnike hrianske vjeroispovijesti. Proces prelaska na islam crnogorskog stanovnitva najprije je zahvatio djelove ondanjeg hercegovakog sandaka. Posebno je bio evidentan u nahijama Kukanj, Kriak i Ljubovie, koje se danas nalaze na teritoriji optine Pljevlja. O tome ubjedljivo svjedoe osmanski popisni defteri iz druge polovine XVI vijeka. U defteru hercegovakog sandaka iz 1585. godine navedena je i nahija Kukanj. Ona je obuhvatala kasabu Pljevlja (Taslida), sa okolnih 110 seoskih naselja, devet mezri (nenaseljenih posjeda), 28 iftluka i tri posebno ubiljeena posjeda. Taksativno je nabrojan 1.891 posjed razliite veliine i prihoda. Muslimani su bili uivaoci 1.534 posjeda, dok je preostalih 348 bilo u rukama hriana. Takav razmjer govori i o brojnosti Muslimana u ovoj nahiji. Oni su bili zastupljeni sa 82%, a hriana je bilo svega 18%.125 Ovakvi dometi islamizacije u nahiji Kukanj, nesvojstveni ostalim predjelima dananje Crne Gore, objanjavaju se, pored osta log, i egzistiranjem velikog broja bogumila. Oni su se, po svemu sudei, nastanili na ovo podruje poslije protjerivanja iz bosanskog kra ljevstva u vrijeme Tomaa Kotromania.126 Kako bilo, u nahiji
Behija Zlatar, n. d, 112. Boidar ekularac, Cetinjski ljetopis, Cetinje 1993, 36. 124 Almanah, asopis za prouavanje, prezentaciju i zatitu kulturnoistorijske batine Muslimana-Bonjaka, br. 23-24, Podgorica 2003, 382. 125 Enes Pelidija i Behija Zlatar, Pljevlja i okolina..., 44. 126 Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 34-35. Mustafa Memi, n. d, 41-42.
122 123

47

Kukanj je bila najvea koncentracija seoskog stanovnitva koje je do tog vremena prihvatilo islam. Ne mogu se sa sigurnou utvrditi motivi ove pojave. Ekonomski razlozi, bez sumnje, nijesu bili presudni, jer se radi o stanovnitvu iz nieg drutvenog sloja. Vrlo je vjerovatno da je ova pojava bila determinisana vjerskom nepostojanou stanovnitva, ali i njihovim prihvatanjem politikog i drutvenog realiteta. I u nahiji Krii je proces islamizacije dao vanredno dobre rezu ltate. Od njene populacije, ubrzo poslije turskog osvajanja, nastala su brojna muslimanska bratstva. Tako je pleme Kalia raspolagalo sa 500 mukaraca sposobnih za borbu, to ukazuje da je broj islamiziranog stanovnitva u ovoj nahiji bio znatno vei, jer treba raunati i lanove njihovih porodica. Brojna su bila i plemena Micani i urevii. Ona su raspolagala sa oko 400 puaka, pa je i ovdje broj Muslimana (ene, djeca, starci) bio zaista velik. itelji ovog plemena su, inae, naseljavali pogolem prostor. On je obuhvatao predjele od Kosanice i Lever Tare pa do Drobnjaka u durmitorskom kraju, te prostore oko Tare do ahovia, Donjeg i Gornjeg Kolaina.127 Specifian je prelazak na islam stanovnika iz nahije Ljubovie, poznatije pod imenom Vrane. Najistaknutija linost u ovoj nahiji bio je knez Herak Vrane. Prema dokumentima iz druge polovine XV vijeka, knez Herak je s jo nekoliko poznatih starjeina ovog plemena postao saradnik Turaka ve od poetka uspostavljanja osmanske vlasti. Ovo involviranje u osmanski feudalni aparat imalo je mnogo uticaja na proces islamizacije u nahiji Ljubovie. Ta saradnja je bila sraunata na ouvanje steenih pozicija i privilegija. Pokazala se plodotvornom, poto su i hriani i islamizirani pripadnici ovog plemena stekli jo via zvanja i privilegije, a njihovo bogatstvo bilo je uveano.128 Jedan od sinova kneza Heraka zvao se Ljubo i bio je svetenik. Sveteniki poziv nije mu smetao da prihvati islam. Poto je imao veliko obrazovanje uspio je da se visoko popne na novoj drutvenoj ljestvici. Postao je carski sklav, tj. dragoman kod sultana Mehmeda II. Njegovo novo ime bilo je Ibrahim-beg, a u dubrovakim dokumentima iz perioda 1477-1498. pominje se i kao Ibrahim-paa
Mustafa Memi, n. d, 42. Slobodan epanovi, Porijeklo kolainskih Muslimana, Alma nah, br. 5-6, Podgorica 1999, 64.
127 128

48

Vraneevi.129 Ovaj prelazak na islam je veoma specifian. Novi Musliman je postao bivi pravoslavni svetenik i to dovodi u pitanje tezu, o emu emo na drugom mjestu opirnije govoriti, da su poeci islamizacije bili posljedica malog uticaja pravoslavne crkve. Ibrahim-beg je imao dva sina: Skendera i Ahmeda. Kod Ske ndera i njegovih potomaka bila je vrlo iva uspomena na svog djeda. Stoga su se potpisivali kao Ljubovii, to govori da su djedovo ime uzeli kao osnovu za svoje prezime, ne zaboravljajui svoje slovensko porijeklo. Uzeli su ono ime koje je njihov djed imao prije prelaska na islam. Ljubovii su bili glasovita begovska kua koja je opjevana u mnogim narodnim pjesmama.130 Drugi Ibrahimov sin Ahmed, nakon zavrenog kolovanja u Ca ri gradu, bio je imenovan za namjesnika u oblasti Konje u Maloj Azi ji. Poslije svega par godina, na lini zahtjev je premjeten u zaviaj. Tu je kao Ahmed-paa Vraneevi postao hercegovaki sandak-beg. O njemu je sauvano narodno predanje za koje se smatra da nije bez osnova. Ahmed-paa se oenio s Pavom, kerkom Nikole Kovaevia iz Bijelog Potoka. Pava je zadrala svoju vjeru i ime, a Ahmed-paa se tome nije protivio. Imali su skladan brak u kome su dobili tri sina: Hasana, od koga su uveni begovi Hasanbegovii, Mua, od koga potiu Muovii, poznati nikiki i kolainski kapetani, i Dauta, iji su potomci Dautovii. Pava je imala veliku panju svojih sinova koji su je svake nedjelje vodili u crkvu. U znak potovanja prema svojoj majci, sinovi su jednom dijelu Vranea dali ime Pavino Polje.131 Vrlo rano je proces islamizacije otpoeo i u nahiji Komarnici (Drobnjaci). On je, meutim, bio malen i brojno ogranien. Turci su prihvatili u timarski sistem neke poznate vlake starjeine i dodijelili im timare. U nahiji Komarnici bila su tri timarnika. Njihovi timari nalazili su se u Nevesinju, Trebinju i kod Pljevalja. Dvojica timarnika su hriani, a trei je novi Musliman pod imenom Mahmud.132
arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograg 1979, 6870. Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 36. 130 Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 36. Slobodan epanovi, n. d, 64-65. 131 Ejup Muovi, Muovii, Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1981, 86-89. 132 Marica Malovi-uki, Poeci islamizacije u nahiji Komarnici u XV vijeku, Glasnik Zaviajnog muzeja Pljevlja, knj. 3, Pljevlja 2003, 48-49.
129

49

Prema defteru iz 1477. godine, islamizacija je u nahiji Ko ma rnici, istina sporadino, zahvatila samo tri demata. Glavna karakteristika ove pojave jeste da su lanovi jedne porodice pripadali razliitim vjeroispovijestima. U jednom katunu nalazile su se tri islamizirane osobe, Barak i dva brata irmerd i Mahmud. irmerd, Mahmud, Petar i Rajo su braa. Sva etvorica su sinovi Vuke. I u sljedeem dematu, sa 40 domova, pominju se dva islamizirana lica, Ahmed i Mahmud. Mahmud je bio sin Radojev, a Ahmed sin Mahmudov. Njih dvojica su sa svojim plemenikom Radosavom imali stare batine u selu zvanom Vrba, a koristili su panjake Bilanii, Bardi Planina i Studenac. Jedno islamizirano lice pod imenom Mahmut pominje se i u dematu Heraka Kovaevia, sa 45 kua. U ovom dematu je slubovao pravoslavni pop Nikola koji nije mogao sprijeiti islamizaciju svog saplemenika.133 Islamizacija je u nahiji Bihor tekla postupno i nije do kraja XVI vijeka uzela snanijeg zamaha. U defteru iz 1488/1489. uoljivo je da u Bihoru nije bilo muslimanskog stanovnitva. Manji dio itelja ove nahije je islamiziran u XVI vijeku. Prema popisu iz 1530/1531. u Bihoru je ivjelo 20.046 stanovnika u 181 naselju. Preovladavali su itelji slovenske etnike pripadnosti, a popisano je i 95 lica islamske vjeroispovijesti. Muslimana je u znatno veem broju bilo 1571. godine. Tada se u spiskovima popisivaa nalo 1.106 Muslimana slovenskog porijekla, to je inilo 9% bihorske populacije.134 Budimlje je kao centar istoimene nahije koja je 1485. godine pripadala kazi Bihor u domenu Skadra, bila nedirnuta procesom islamizacije u XV i XVI vijeku. Dodue, u Budimlju je postojala mala zajednica poklonika islama. Ona je bila sastavljena od etiri kue, a predstavljali su je: imerd, Ramazan, Karada i Kurto. Zasigurno je rije o turskim inovnicima koji su doli s ciljem da u Budimlju organizuju vlast. Autohtonih Muslimana u Budimlji nije bilo ni u naredna dva stoljea.135 Muslimana u ovom periodu nije bilo ni u roajskom kraju, koji se u turskim izvorima oznaavao kao nahija Trgovite. Ovaj kraj je i na poetku XVII vijeka bio iskljuivo naseljen pripadnicima pravoslavne vjeroispovijesti.136
Isto, 51-52. Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 37-38. Milisav V. Luto vac, Bihor i Korita, antropogeografska ispitivanja, Beograd 1967, 39. 135 Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 105. 136 Milisav Lutovac, Roaje i tavica, Beograd 1960, 351-352.
133 134

50

Podgorica je po veliini bila drugi grad u skadarskom sandaku. Njen poloaj imao je poseban strateki znaaj. U tamonjoj tvravi koju su Osmanlije zatekli i imenovali je kao Depedogen bila je smjetena turska posada. Prema defteru iz 1485. godine u Podgorici je bilo jedino hrianskih itelja, poto vojnici i druge sline kategorije stanovnitva nijesu dolazili u obzir prilikom popisa za defter.137 Islamizacija je vremenom pustila korijene i u ovom naselju. Podaci iz 1582. godine pokazuju da je u Podgorici bilo 322 domainstva. Od tog broja je 94 domainstva, ili 30% prelo na islam. Uglavnom je islamizirano stanovnitvo bilo slovenskog porijekla.138 Od sredine XVI vijeka u okolini Podgorice poele su da se obra zuju muslimanske mahale. One su postojale u Gluhavici, Gori anima i Mahali. Muslimana je bilo i u ostalim selima. U Tuzima su ivjela etiri Muslimana iji su oevi imali slovenska imena. est novih Muslimana bilo je u Grudima a njihovi oevi su nosili slovenska i albanska imena. Mnogo vie Muslimana bilo je u Medunu, koji je 1582. godine bio muslimansko naselje sa svega dvije hrianske kue. Islamizacija se znatno bre odvijala u niim predjelima i blie Podgorici, abljaku i Rijeci (Crnojevia).139 Prvi Muslimani u Herceg Novom spominju se deceniju prije nego je grad osvojen od strane Osmanlija. Najmlai sin Hercega Stjepana, priao je Osmanlijama i zajedno je s njima uestvovao u osvajanju ovog grada. Veliki broj Muslimana Herceg Novog, Risna i drugih mjesta u Boki Kotorskoj bio je iz istonog dijela Hercegovine. Prvi muslimanski naseljenici na ovom podruju bili su Dizdarevii, Fetahovii i Serdarevii. Pomenute muslimanske porodice u Herceg Novom u periodu 1606-1630. bile su Bardovii, Jusufagii, Bijelii, Ljubovii.140 Muslimani su, pored Herceg Novog, ivjeli u jo 18 naselja u Boki Kotorskoj. Bilo ih je u Risnu, Bijeloj, Sutorini, Baoiima, enoviima, Grebenima, Joiima, Kostajnici, Krivoijama, Go rnjim Ledenicama, Gornjem i Donjem Morinju, Prijevoru, Savini,
Branislav urev, Depedogen-Podgorica, Istorijski zapisi, br. 1, Titograd 1962, 60-61. 138 Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka, Beograd 2000, 93-94. 139 Isto, 96-97. 140 Mustafa Memi, n. d, 59-60.
137

51

Tre besinju i Zadvorinu. U Bijeloj se etrdesetih godina XVI vijeka spominje 16 muslimanskih porodica, u Risnu 17, u Sutorini osam, a daleko najvie ih je bilo u Herceg Novom.141 Iz Novog je, kad su ga Mleani zauzeli 1687. godine, izgnano oko dvije hiljade i pet stotina Muslimana, preteno ena i djece. U trenutku napada na grad bilo je oko 2.000 branilaca.142 Prva grupa Muslimana stigla je u podlovensku Crnu Goru krajem 1513. godine. Bila je to malobrojna skupina, o emu govore popisi iz 1521. i 1523. godine. U popisu iz 1570. evidentirano je samo 36 muslimanskih domainstava. Ona su bila rasprostranjena na sljedei nain: est u selu Beri, po etiri u selima Ponari i Humci, po tri u selima Gornji Komani, Ljenjani i u Toloima, po dva u Oliveroviima i Maltuiima, dok je u ostalih 10 sela bilo po jedno muslimansko domainstvo.143 Broj Muslimana bio je sigurno vei, ali u defteru nijesu ubiljeene osobe koje su bile osloboene od poreskih obaveza, poput slubenih lica, islamskih svetenika i dr. Da je iznesena konstatacija valjana dokazuju nam i istorijski izvori. U njima se spominju Mahmut Brankovi, Alijaga Vlahovi, Osman-beg Vlahovi, Ali-beg Pavlovi, Hasan, sin Alijin u abljaku, Osman, sin Mahmutov iz Filipovia, Murat, sin Abdulahov iz erania, Alija, sin Ahmedov iz abljaka; u Donjim Komanima nailazimo na Aliju, sina Abdulaha, Sulejmana, sina Mehmedovog; Mustafu, sina Mahmudovog iz abljaka; zatim Ibrahima aua iz sela Beri, Hamzu, sina Skenderovog, Hamzu, sina Daferovog, Pir Aliju i Dervia Skenderovog iz Donjeg Polja, hodu Aliju, Hatiba iz Podgorice u selu Maloniima u kojem je ivio i Durulah Dizdar i mnogi drugi koji iz navedenih razloga nijesu evidentirani u defterima.144 Muslimana je bilo i na Cetinju, gdje je bila rezidencija crno gorskog mitropolita. Izvjesni Sinan Alin sa Cetinja pominje se u jednoj povelji iz 1627. godine. Muslimani su posjedovali i zemlju oko Cetinjskog manastira, koju su zaloili kao garanciju crnogorskom mitropolitu za novac koji im je pozajmio.145 Sjeme islamizacije
Isto, 60. Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 528. 143 Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 46-51. 144 Isto, 69-70. 145 ivko M. Andrijaevi i erbo Rastoder, n. d, 91.
141 142

52

je oito klijalo i u podlovenskoj Crnoj Gori. Na ovoj teritoriji je 1655. godine bilo osam stotina Muslimana, odnosno islamiziranih Crnogoraca. U Baru i Ulcinju Osmanlije su naile na katoliko i pravoslavno stanovnitvo, mada postoji osnovana pretpostavka o egzistiranju manjeg broja Muslimana u Baru prije nego je ovaj grad pao pod tursku vlast 1571. godine. Zahvaljujui islamizaciji domaeg ivlja i donekle useljavanju, njihov broj se permanentno uveavao. U barskoj tvravi se Muslimani pominju 1582. godine, samo 11 godina nakon to je ovaj grad osvojen. Tada je registrovano 77 Muslimana koji su se bavili vojnikom slubom. U tvravi se nalazilo i 86 hrianskih kua, dok ih je u Donjoj i Gornjoj varoi bilo oko sto i tu su ivjeli iskljuivo hriani. Dvadeset Muslimana u barskoj tvravi upisano je kao bin Abdullah, to znai da su im oevi bili hriani.146 Oko 300 domainstava je ivjelo u devet barskih sela. Samo tri domainstva su 1582. godine evidentirana da su prela na islam. U barskom kraju je 1582. godine bilo 560 domainstava, od ega su 83 bila muslimanska, pa je ova populacija bila zastupljena sa 14,6% od ukupnog stanovnitva na ovom prostoru.147 U strukturi barskog stanovnitva bitan je bio udio Muslimana u okolini ovog grada. Oni su ponajvie bili primjetni u Mrkojeviima, Zaljevu, Dobroj Vodi, Tuemilu i Mikuliima. U Mrkojeviima je prema popisu iz 1582. godine registrovano pet zijameta i etiri timara. Svu upravu nad ovim posjedima imali su Muslimani. U ovom kraju bilo je 10 muslimanskih domainstava koje je tretirano kao rajinsko stanovnitvo. Najbrojniji su bili u selu korovi, u kojem se nalazio timar Alije.148 Ovo su bili samo zaeci islamizacije u barskom kraju koja e, kao i u ostalim djelovima dananje Crne Gore, doivjeti svoju kulminaciju u XVII i XVIII vijeku. Iz prezentiranog izlaganja moemo izvui neke nesporne zakljuke. Islam su u Crnoj Gori najprije prihvatili pojedinci iz uticajnih porodica. Kasnije se proces islamizacije rairio na sve so ci jalne stratume. Bio je, u pojedinim mjestima Crne Gore, ma sovno prihvaen i od strane najniih drutvenih slojeva (rajinsko stanovnitvo) koje nije dobilo posebne povlastice. To dovodi u
Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 537. Mustafa Memi, n. d, 69. 148 Isto, 71.
146 147

53

pitanje tezu da su ekonomski motivi, bar u prvim stoljeima turske vladavine bili presudni za prihvatanje islama. Prema jo jednom ustaljenom obrascu oko prihvatanja islama trebalo bi pokazati rezervu. Teko se uspjeni rezultati ovog procesa mogu tumaiti nepostojanjem hrianskih svetenika, jer napravljena analiza govori sasvim suprotno. Muslimana je bilo i na Cetinju, gdje je sjedite crnogorskog mitropolita. Poetni proces islamizacije u Crnoj Gori nesumnjivo se odvijao na dobrovoljnoj osnovi. Nijesmo, iz relevantne literature, uspjeli da pronaemo i jedan sluaj nasilnog prevjeravanja. Osim toga, u prvim vjekovima svoje vlasti, Osmanlije nijesu ba rado prihvatale nove poklonike islama, kako to tvrdi jedan na istoriar.149 Takvo opredjeljenje je proizlazilo iz poreskog sistema koji je bio na snazi u Osmanskom carstvu. Konkretnije, oko 1500. godine u Osmanskom carstvu se nalazilo 894.432 hrianska domainstva, te da su svi oni prihvatili islam turska vlast bi imala gubitak od oko 2.800 kg zlata godinje.150 Islamizirano stanovnitvo Crne Gore bilo je uglavnom slo venskog porijekla. Prvi crnogorski Muslimani brino su uvali uspomenu na svoje porijeklo. Vjera nije bila nikakava vododjelnica izmeu pripadnika islamske i hrianske vjeroispovijesti. Vie primjera nam govori da su i lanovi jedne porodice pripadali razli itim vjerama i da to nije predstavljalo smetnju za njihovo normalno koegzistiranje. Period masovne islamizacije U XVII i XVIII vijeku pod uticajem vie faktora odvijao se proces masovne islamizacije na teritoriji dananje Crne Gore. Istoriar Milan Vasi je zapazio da je ovaj proces bio inspirisan simbiozom razliitih momenata od kojih je izdvojio sljedee: prethodna konsolidacija i uvrivanje osmanske vlasti, stvaranje jezgara od muslimanskih doseljenika u gradovima, podizanje
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore izmeu prolosti i sadanjosti, Podgorica 2010, 173. 150 Ema Miljkovi-Bojani, Vjerski odnosi u Pljevaljskom kraju u prvom vijeku osmanske vladavine, Glasnik zaviajnog muzeja Pljevlja, knj. 3, Pljevlja 2003, 67.
149

54

pod zatitom vlasti i uz njenu podrku, muslimanskih vjerskih, prosvjetnih, kulturnih, dobrotvornih i drugih institucija, dovoenje sa strane vjerski obrazovanih ljudi za slubu u damijama, kolama, upravi i sudstvu, djelovanje i borba tih ljudi i institucija za nove vjernike, slabljenje i sputavanje u radu odgovarajuih hrianskih institucija, davanje punih graanskih prava novim muslimanima, materijalnih privilegija i niza prednosti koje su proizilazile iz pristupanja vjeri vladajue klase i drave.151 Ovo su uglavnom bili motivi koji su opredjeljivali jedan dio crnogorskog stanovnitva za prelazak na islam, ali neki od navedenih razloga isuvie su uopteni i nemaju uporite u istorijskoj zbilji Crne Gore. Islamizacija u Medunu, starom ilirskom gradu, otpoela je odmah nakon njegovog zauzimanja od strane Osmanlija. Nosiocima nove vlasti bilo je naroito stalo da ovo utvrenje pretvore u tursko vojno uporite. Vojnika posada je, prema popisu iz 1485. godine, bila sastavljena od 38 musthafiza (branilaca tvrave) i 50 stanovnika domicilnog porijekla koji su ivjeli u gradu. Ovi itelji Meduna se ve tada tretiraju kao Muslimani. Osoba od najveeg integriteta bio je Hasan-beg, koji je ostao upamen u tradiciji plemena Kua.152 Stanovnici Meduna su vrlo rado prihvatali islam. To pokazuju podaci iz popisa 1582. godine, iz kojih je uoljivo da je Medun skoro u cjelini bio muslimansko naselje. U njemu su se nalazila samo dva hrianska domainstva. Novi Muslimani su, do skoro, bili pripadnici hrianske vjeroispovijesti, poput Alije, sina Vuine i drugog Alije, sina ukice.153 Iz Meduna se islam irio i u ostalim djelovima plemenske zajednice Kua. Broj Muslimana je konstantno uveavan tokom XVII vijeka. Novi Muslimani su bili najjai oslonac turske vlasti meu Kuima. Izmeu njih i Kua hriana dolazilo je povremeno do manjih sukoba, ali oni nijesu imali vjersko obiljeje. Procjenjuje se da je u Kuima 1614. godine bilo oko 200 vrlo ratobornih Tu raka.154 Pod terminom Turci, kojeg su strani putopisci esto upo trebljavali, podrazumijevaju se u ovom sluaju iskljuivo Muslimani domicilnog porijekla. Njihov broj je bio zasigurno vei, jer treba
Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 535. Isto, 543. Jovan Erdeljanovi, Kui, Bratonoii i Piperi, Beo grad 1981, 53-54. 153 Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 536. 154 Fransoa Lenorman, Turci i Crnogorci, Podgorica 2002, 278.
151 152

55

uzeti u obzir i lanove njihovih porodica. Smatra se da je u Kuima 1614. godine bilo oko 600 Muslimana.155 Protjerivanje muslimanskog stanovnitva iz Kua uslijedilo je 1688. godine, nakon bitke na Orlovu kru. Tada su Kui hrianske vjeroispovijesti uz logistiku Mletake republike, uspjeli da poraze kuke Muslimane i tako ih, pored ostalog, primoraju na bjekstvo. Oni su se ponajvie raselili u Podgoricu, Gusinje, Plav, Kolain, Bihor, Roaje, Niki itd. Ali islamiziranih Kua bilo je i prije ove seobe u pojedinim crnogorskim gradovima. U Podgorici se 1630. godine pominju Osman Plea, Alija Hasanovi, te Dafer, Suljo i Juso Alibai, porijeklom Kui.156 Izgnane muslimanske porodice iz Kua predstavljale su em brion za irenje muslimanske populacije u mnogim krajevima Crne Gore. U Podgorici su se iz Kua nastanili Hajdarkuevii (koji se dijele na manje rodove: Begovie, Vranie, Koristovie, Ruhonie i Selhanovie), urevii, Oraovci, Glavatovii, arkii, Arovii, Alovii, etkovii, Bratovii, Turkovii, Krkanovii, Jevrii, Da feradovii, Hadimuhovii, Kapadii, Marii, Raovii i aovii. Ovo doseljavanje je znaajno promijenilo etniku sliku Podgorice. To vie nije bio grad u kojem je brojano bilo dominantno hriansko stanovnitvo. Muslimani su od tada bili brojniji, a njihovo uee u ukupnom broju stanovnika Podgorice bilo je oko 63%.157 Brojne muslimanske porodice starinom iz Kua naselile su se i u Nikiu. Ovi Muslimani su bili gotovo najzastupljeniji u ovom gradu. Samo su Ljuce i Dakovii imali sredinom XVIII vijeka vie desetina kua u Nikiu. Gusinje i Peku oblast preplavila je porodica Koljenovi koja je brojala preko 150 kua. Iz Kua su Mehmed-begovii, Seknii i Orahovci iz Plava, kao i eevii iz Spua. Potomci islamiziranih Kua u Gusinju su Maljevii, Preknii, Muratagii, Bektaevii i Adrovii. Porijeklom su Kui, pored ostalih, i Mahmutovii, Rastoderi i Skenderovii iz Bihora.158 Na
Mustafa Memi, n. d, 47. Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 62. 157 Ilija Radulovi, O stanovnitvu Podgorice, Glasnik geografskog drutva, sv. XVI, Beograd 1930. Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 99. 158 Jovan Erdeljanovi, Kui, Bratonoii i Piperi..., passim. Mile Nedeljkovi, Krst i polumjesec, Beograd-Bijelo Polje 1993, passim.
155 156

56

ovom mjestu smo naveli neke karakteristine primjere, jer su dometi na seljavanja Muslimana iz Kua bili znatno vei. Prije promjene demografske strukture Podgorice, u njoj su 1614. godine ivjele spahije, au, ulufedije i muteferike (islueni vojnici). U Podgorici se nalazio i alajbeg koji je (u inu pukovnika) komandovao spahijskom konjicom. Alajbegovi su bili direktno podreeni sultanu i od njega su dobijali berate (vjerovna pisma). Ulufedije su primale platu, a od feudalne rente sa svojih posjeda izdravale su se spahije. Spahije su bile obavezne da prema veliini lena, dovedu na bojno polje i mladie koje su izdravali. Iz Podgorice i okoline nadzirala se bezbjednost i funkcionisanje osmanske vlasti i na udaljenijim prostorima. Vojnici Plava bili su pod kontrolom dizdara u Medunu, a povremeno i ema aua iz Podgorice. Hoti su bili pod komandom Dafer-pae i Redepa elebije Hadia, a Piperi Mehmed-age Glavatovia. Vasojeviima su zapovijedali Ahmed elebija Hadrovi (vjerovatno iz Pipera) i Jusuf Begkrzmi. Selom Zlaticom je upravljao beg Sinanbegovi.159 Ovo pozicioniranje muslimanskih uglednika je protokom vremena bilo od velikog znaaja za irenje islama u pomenutim krajevima. Muslimanska populacija u Pogorici se uveavala i zbog ise ljavanja poklonika islama iz podlovenske Crne Gore. Ovu mi graciju ne treba dovoditi u korelaciju s istragom poturica u pod lovenskoj Crnoj Gori, budui da se radi o obinoj fikciji. Za nju nema nijednog istorijskog dokaza, ali to nije smetalo pojedinim isto riarima da epski postulat prihvate kao nespornu injenicu.160 Iz podlovenske Crne Gore u Podgoricu se uselilo oko 15 porodica,161 od kojih je najznamenitija vlastelinska obitelj Osmanagia iz Bajica kod Cetinja. Ova porodica je dala nekoliko poznatih paa. U Podgorici su ivjele samo tri turske porodice koje su dole iz Azije nakon zaposijedanja ovog grada. To su bili Azganovii, Ahmatovii i Hadisanovii. Ostali Muslimani su iz raznih krajeva Crne Gore, donekle i iz Albanije, a samo jedna porodica je bila iz Bosne. Na poetku XVIII vijeka u Podgorici egzistira 119 mu
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 103. Gligor Stanojevi, Crna Gora u doba vladike Danila, Cetinje 1955, 36-37. Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., 126135. 161 Ilija Radulovi, O stanovnitvu Podgorice..., 124-125.
159 160

57

slimanskih bratstava, a prednjaila su ona iz Zete (24), zatim Kua i Meduna, Pipera, Spua, Bjelopavlia, Albanije (Grude, Hoti, Dinoe i alje), a u skromnom broju i iz abljaka, Zatrijepa, Pipera, Rovaca, Nikia, Ljekopolja, Crmnice.162 Pored Osmanagia, meu najimunije porodice pominju se Parmakovii, Meikukii, Krnjii, Lekii, urbuzovii, Haverii, Lukaevii, arkii, Glavatovii, Vodopii i dr. Podgorica se i ranije izdvajala po svom ekonomskom znaaju meu gradovima u kontinentalnom dijelu Crne Gore, a od poetka XVIII vijeka doivljava jo snaniji ekonomski polet. Otuda i porast broja muslimanskog stanovnitva. Muslimani su se u Podgorici preteno bavili zanatstvom, trgovinom, ugostiteljstvom i u tome su imali znatnu prevagu nad crnogorskim stanovnitvom ovog grada. Muslimani se sve vie konstituiu i kao posebna etnika cjelina. Upotreba jednog jezika (naki), tradicija, kulturno izraavanje, obiaji i dakako privrenost islamu krasilo je njihovu posebnost i etniku prepoznatljivost. injenica da je podgoriki kadiluk sa gradovima Podgoricom, Spuem i abljakom od 1756. do 1835. godine, sa izvjesnim prekidima, bio u sastavu bosanskog ejaleta, posluilo je istoriaru Mustafi Memiu da ovaj postupak osmanskih vlasti opravda tenjom da se bonjako-muslimansko stanovnitvo organizaciono povee sa narodom kojem je po svojim karakteristikama bilo istovjetno.163 Ovo je neutemeljena teza i stvorena je na osnovu prenapregnutih analogija. Pripadnost jednoj administrativnoj cjelini ne implicira isti identitet naroda koji u njoj ive. Zasigurno je ovo proziran pokuaj da se prolost muslimanskog naroda Crne Gore predstavi u iskrivljenom obliku i tako se prilagodi ideolokim i nacionalnim ubjeenjima pomenutog istoriara. U XVII vijeku je i u podlovenskoj Crnoj Gori bilo evidentno prisustvo muslimanskog stanovnitva. O tome rjeitije od svega govori podatak da je na ovom podruju funkcionisalo osam damija. One su bile locirane na Cetinju, Obodu, Virpazaru, ekliima, Katunskoj nahiji, abljaku i Dupilu (Crmnica). Slobodno obavljanje islamskih obreda nije bio jedini dokaz normalnog suivota izmeu Crnogoraca i domicilnih Muslimana. Trgovaki poslovi
162 163

Isto. Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., 51.

58

su se, takoe, korektno odvijali. Tako je Hasan-beg Perhatovi, 3. februara 1685. godine, prodao zemlju na Cetinju. I vladika Rufim Boljevi je kupovao imovinu od crnogorskih Muslimana. Cetinjski prvosvetenik je 28. juna 1629. godine kupio dio mlina od Ali-bega Hajdarvojvodia za 40 groa. Muslimani iz abljaka prodali su desetak monasima iz Cetinjskog manastira. itelji abljaka su 1697. godine bili i Mustafa-aga elebija, Mustafa-aga Dedovi, Mustafa Hasan-baa.164 Veoma brojna toponimija i razna predanja dopustila su etno grafu Jovanu Erdeljanoviu da zakljui da je u XVII vijeku bi lo muslimanskog stanovnitva u svim crnogorskim nahijama. Muslimani se ponajvie pominju u ekliima i na Cetinju. U ekliima su ivjela muslimanska bratstva Sinanovii, Dakovii, Ramadanovii i Muhadinovii.165 Vie pomena Muslimana na ovom prostoru susreemo sredinom XVII vijeka. Mustafa, Musliman iz e klia, pominje se 1647. godine u svojstvu glavnog mletakog pismonoe. Malo docnije se na tri mjesta pominje Hasan Mustafovi iz eklia kao glavni pismonoa, a takoe i neki Sulejman sa Cetinja. Godine 1654. zapisan je i Homer Sulejman sa Cetinja, pismonoa. I 1666. godine pomenuti su Beir i Hasan iz eklia.166 Muslimana je bilo i u Pjeivcima, Cucama, Ozriniima, Za garau, Ljeanskoj nahiji. Tako su Adrovii ivjeli u Progonoviima, a Asanovia islamiziranih Popovia bilo je u Stanisavljeviima. Brojni su bili Muslimani i u selima Ljeanske nahije, posebno u Selitu, Goljemadima, Begovoj Glavici, Pod Stranom. Oni su poetkom XVIII vijeka iseljeni, a njihovi potomci su Mehmedagii, Omerehajii, Vranii i drugi.167 Muslimansko bratstvo Mustafia je iz sela Bajica, a jedan nji hov potomak se spominje u Gorskom vijencu. Pripadnici ovog bratstva prebjegli su u selo Tuemile u okolini Bara. U Oiniima su ivjeli muslimanski begovi Sokolovii i Rucevii, domicilnog porijekla, te Ali-beg Rikanovi i islamizirano bratstvo Karimani koje se kasnije vratilo u pravoslavlje. Takvu konverziju napravili
Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 60. Jovan Erdeljanovi, n. d, 58-61. 166 Istorija Crne Gore, knj. 3..., 247. 167 Jovan Erdeljanovi, Stara Crna Gora, etnika prolost plemena, Beograd 1978, passim.
164 165

59

su i Miloevii, Jabuani, Muslimovii, Kasumi, Kadii, Beiri, abani, Muhadinovii, Mustajkadii. Islam je prihvatilo i veliko bratstvo Ostojia koje je bilo nastanjeno u selima Ikovii, Aluzi, epan-Dolu i pod planinom Crni Vrh. Jovan Erdeljanovi navodi da je u selu Ostojiima postojala damija od drvene grae, ali za tu konstataciju nema uporita u istorijskim izvorima. Kako bilo, ovo bratstvo je bilo duboko privreno islamskoj religiji. Ostojii su morali da napuste svoj zaviaj usljed sve eih sukoba izmeu Crnogoraca i Muslimana u podlovenskoj Crnoj Gori na poetku XVIII vijeka. Jedan njihov ogranak Krevii, nastanio se u Nikiu.168 Muslimani su bivstvovali u ekliima i na poetku XVIII vijeka. Muhadin iz eklia je 1701. godine prodao imanje svog pokojnog oca Alimata koje se nalazilo u Zalazima svom prvom roaku Milou Stijepovu iz pomenutog mjesta.169 I ovaj podatak ukazuje da su Muslimani u podlovenskoj Crnoj Gori bili domicilnog porijekla. Svijest o njihovom zajednikom porijeklu s Crnogorcima nije ni u jednom trenutku bila zatamnjena. Uopte uzevi, Muslimani u Crnoj Gori nijesu predstavljali bilo kakav privilegovan sloj, niti su bili povezani naroitim drutvenim interesima. Vjera je imala znatno vie uticaja na svakodnevni ivot i nije bila prepreka za snoljive meukonfesionalne odnose. Broj Muslimana u podlovenskoj Crnoj Gori je radikalno uma njen nakon 1727. godine. Oni su se postepeno iseljavali usljed pojaane oslobodilake borbe crnogorskog naroda koju je predvodio vladika Danilo Petrovi. Iseljavanje Muslimana bio je viegodinji proces, a ne posljedica nasilne istrage poturica koja je navodno sprovedena u toku jednog dana. Romantiarska istoriografija vezuje ovaj dogaaj, koji je oigledna mitska tvorevina, za Boi 1702. ili 1707. godine. Apsolutno nekritiki se tvrdi da je tada nestalo Muslimana iz podlovenske Crne Gore. Takvim povrnim konstrukcijama, pokatkad znaju da podlegnu i afimirsani istoriari, koji olako konstatuju da je poetkom XVIII vijeka nestalo mu sli manskog stanovnitva sa podruja Stare Crne Gore, nakon kontroverznog dogaaja poznatog pod imenom Istraga poturica.170
Isto. Gligor Stanojevi, Crna Gora u doba vladike Danila..., 41. 170 erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 175-176.
168 169

60

Muslimani u podlovenskoj Crnoj Gori, zacijelo, nijesu preko noi iezli. To potvruje vie arhivskih dokumenata. U jednom testamentu Ivana Dupila iz 1712. godine, iz istoimenog mjesta u Crmnici, reeno je da neka njegova imanja u Crmnici dre Turci (misli se na Muslimane Z.F) i hriani.171 I petnaest godina kasnije Muslimani ive u Crnoj Gori. Njih vladika Danilo u jednom pismu iz 1727. godine tretira kao domae Turke.172 Nakon toga, sve su rjei pomeni o Muslimanima u podlovenskoj Crnoj Gori. Oni se postupno iseljavaju u homogene muslimanske sredine, odnosno u razne gradove Crne Gore. Ali tragovi o prisustvu Muslimana u Katunskoj nahiji i dalje su bili prisutni. Ne samo preko brojnih toponima, nego i zbog injenice da je jedan broj aga bio vlasnik zemlje, mada nije na njoj ivio. Vladika Sava Petrovi je sredinom XVIII vijeka drao u zakup zemljine posjede podgorikih aga na Cetinju i Dobrskom selu i taj zajam je kompenzirao odreenom koliinom dukata.173 Pad Risna (1684) i Novog (1687) pod Mleane direktno se odrazio na razvoj Onogota (Niki od 1767). Tada je ovaj grad dobio prvu tursku posadu i prilian broj muslimanskih stanovnika. Porodice iz Herceg Novog i Risna su se za skoro 200 godina ivota u Nikiu razgranale u manja bratstva, od kojih su bila najpoznatija: Danevii, Duranovii, ajinagii, Slijepevii (Dizdarevii), Komanii, Ihtijarevii, Nurkovii, Golovii i drugi. Danevii su dali prvog kapetana, a Komanii prvog dizdara Nikia. Stanovnici Nikia su Muslimane iz Herceg-Novog i Risna zvali Hercegovcima, a kraj u kome su ivjeli Hercegovaka mahala. Za potrebe ovih doseljenika, kao i vojne posade, izgraena je 1695. godine prva damija u Nikiu.174 Posada u Nikiu je 1707. godine brojala 306 vojnika, a i nili su je odredi azapa, farisana, mustahfiza, topdija, martolosa i pasbana. Niki je samo nekoliko godina docnije bio grad od 560
Gligor Stanojevi, Crna Gora u doba vladike Danila..., 42. ivko M. Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore..., 91. 173 Gligor Stanojevi, n. d, 42. 174 Petar obaji, Niki, Niki 1995, 63-64. Hivzija Hasandedi, Spomenici islamske kulture u Herceg Novom i okolini, Almanah, br. 3-4, Podgorica 1998, 91.
171 172

61

kua. uveala se i njegova vojna posada, koja je 1730. godine brojala 700 vojnika.175 Broj stanovnika i kua u Nikiu je latentno rastao. U Niki se doselio i dio glasovitog bratstva Muovia. Muovii su bili begovi, age i kapetani Nikia i Kolaina. Drali su vlast u Nikiu za skoro sve vrijeme osmanske vladavine. Takav poloaj omoguavala je fleksibilnost turske uprave. Izuzev sultanskog dostojanstva, Mu sli manima su bila dostupna sva mjesta u osmanskom aparatu, a jedino mjerilo bila je sposobnost, bez obzira na njihovo porijeklo, socijalnu ili drugu pripadnost. Muovii su u Niki stigli iz Kolaina. Prvi kapetan Nikia iz ovog znamenitog bratstva bio je Hamza Muovi. Hamza je imao brata Mehin-agu, i po svoj prilici svi Muovii iz Nikia potiu od njih dvojice. Stoga su Muovii bili podijeljeni na dva manja bratstva: Hamzagie i Mehinagie.176 Pored hercegovakih Muslimana i Muovia ogroman dio sta novnitva Nikia sainajvala su etiri fisa i to: Grude, Kui, Piperi i Ferizovii. Veina pripadnika ovih plemena naselila se u Nikiu nakon primanja islama. Odstupanje od ovog pravila predstavljaju Piperi. lanovi ovog plemena prili su islamu u prvoj polovini XVIII vijeka, a meu njima se posebno isticao uveni junak Sefer Piper. On je prije primanja islama nosio ime Stanko Milikovi i ivio je u piperskom selu Petrovii (Memetovii). Njegov roak bio je izvjesni Marko Nikoli. Oko Sefera su se okupljali raseljeni Piperi u Nikiu i pod njegovim uticajem su uglavnom primali islam. Potomci Sefera Pipera prezivali su se Mulii, poto su od njih poticale mule obrazovani i ugledni ljudi. Najpoznatije piperske porodice u Nikiu su bile: Hadimanii, Mrke, Beirevii, Bauci, Osmovii, Zlatanii, Durkovii, Jaaragii, ubarice, Kozii, Meevii i dr.177 Naroito razgranato muslimansko bratstvo u Nikiu bili su Ferizovii. Oni su, za razliku od ostalih bratstava, poticali iz lokalne sredine, od islamiziranih Nikia. Preci Ferizovia bili su Popovii iz sela Zagrada u upi Nikikoj. Svojim brojem prevazilazili su
Vuk Vinaver, Hercegovaka trgovina sa Dubrovnikom poetkom XVIII vijeka, Istorijski zapisi, br. 1-2, Titograd 1955, 66. Slobodan Drobn jak i Sait . aboti, n. d, 113. 176 Petar obaji, n. d, 65-66. 177 Isto, 68-69. Slobodan Drobnjak i Sait . aboti, n. d, 111.
175

62

ostale fisove u gradu i davali su 250 ratnika. Dijelili su se na ua bratstva: Atlie, Alie, Rogovie, Gaevie, Rakuljice, Barlovie, Mujkovie, Dankovie, Karimanovie, Marune, Groovie i dr.178 U Niki je prebjeglo i nekoliko porodica iz eklia. Pred vo dio ih je olak Arslan, sin Ibrahima-age, imama damije u e kliima. U gradu su ih zvali Crnogorcima, a njihova prezimena su bila: Ramadanovii, Gledii, Runjevii i Dulupovii.179 Samo jedna porodica u Nikiu bila je turskog etnikog porijekla. To su bili Hadimusii, vrlo viena begovska kua.180 Muslimani u Nikiu nazivani su Onogotani ili Nikiani, a narodne pjesme ih imenuju kao Onogoki Turci i jo ee od Nikia Turci.181 Stanovnitvo Nikia se neprekidno uveavalo, te je ovaj grad bio veoma gusto naseljen krajem XVIII vijeka. Uviajui ovaj golemi porast, osmanske vlasti su odluile da dio nikikog stanovnitva poalju za popunu strategijski vanih, a slabo naseljenih podruja. Sultanovim fermanom iz marta 1779. godine rijeeno je da se 30 porodica iz Nikia i Pipera presele u Bosansku Gradiku.182 Ovo iseljavanje nije vidnije promijenilo demografsku sliku Nikia. Broj stanovnika i dalje se uveavao. O tome je geograf Jo van Cviji zapisao na daleko nije bilo silnije muhamedanske varoi od Nikia.183 I zaista, Niki je bio izrazito muslimanski grad u kome je prije 1878. godine ivjelo preko 4.000 stanovnika. Crnogoraca je bilo svega 300, dok su ostali itelji Nikia bili Muslimani. Toliki procenat Muslimana nije imalo niti jedno gradsko naselje u Crnoj Gori. Muslimanska populacija bila je veoma brojna i u Baru. U ovom gradu je 1610. godine bilo 310 hrianskih i 290 islamskih porodica. Ovaj odnos se znaajno promijenio nakon burnih dogaaja
178

Petar obaji, n. d, 70-71. Isto, 71. 181 Isto. Ljubomir Stojanovi, Stari srpski zapisi i natpisi, knj. II, Beograd 19903, 297. 182 Bogumil Hrabak, Niki do poetka XIX vijeka, Beograd 1997, 175. 183 Jovan Cviji, Balkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje, Beo grad 1966, 294.
179 180

n. d, 111.

Petar obaji, n. d, 69-70. Slobodan Drobnjak i Sait . aboti,

63

koji su potresali Bar sredinom XVII stoljea. Bili su inicirani mletakim napadom na Bar 1646. godine. Lokalni rimokatolici su bili naklonjeni Mleanima, pa su osmanske vlasti uzvratile njihovim nasilnim prevoenjem na islam.184 Ovo je jedini primjer nasilne islamizacije u Crnoj Gori u toku vievjekovne osmanske vladavine. Pritisak turskih vlasti, ali i dobrovoljno prihvatanje islama od dijela hrianskog stanovnitva umnogome je modifikovalo vjersku strukturu Bara. U Baru i njegovoj neposrednoj okolini je 1703. godine ivjelo 87 pravoslavnih porodica sa 398 lica, 78 rimokatolikih sa 206 osoba, i ak 469 islamiziranih porodica sa 3.079 stanovnika.185 Rast muslimanskog stanovnitva u Baru i njegovom susjedstvu nastavio se i u kasnijem periodu. Izvjestan broj Muslimana iz pod lovenske Crne Gore naao je na ovom prostoru sigurnije utoite.186 Islamizacija je u periodu 1691-1697. godine zahvatila i Mrkojevie. Oni su se dragovoljno opredijelili na ovu konverziju. Primanje islama omoguilo im je da ojaaju spektar svojih zanimanja. Pored zemljoradnje i stoarstva, intenzivnije su se bavili i trgovinom. Trgovali su ne samo na podruju Bara i Ulcinja, ve i Skadra. U Skadru su bili uvaavani i stoga su mogli u njemu i da prenoe.187 Mrkojevii su i poslije primanja islama zadrali svoja prethodna prezimena, pa se kao Muslimani pominju Dapevii, Perazii, Petrievii, Kalezii, Dabezii, Nikezii, Bojii i dr. Jezik kojim su govorili nazivali su naki.188 Pljevlja su u XVII vijeku, za razliku od mnogih crnogorskih gra dova, imala neuobiajenu vjersku i etniku strukturu. Ovaj grad i njegova okolina, kao to smo ve rekli, u prvim vjekovima osmanske vladavine bio je prepoznatljiv po ogromnom broju po klonika islama. Ali ta slika poela je da blijedi u XVII vijeku, kada je usljed brojnih ratova i zaraznih bolesti (kuga), broj podanika islama u Pljevljima poeo vidno da se umanjuje. Tako je hriansko stanovnitvo steklo brojanu prevagu. Taj omjer je jo vie uvean u prvim decenijama
Jovan Radoni, Rimska kurija i junoslovenske zemlje od XVI do XIX vijeka, Beograd 1950, 290. Istorija Crne Gore, knj. 3, 537. 185 Jovan Radoni, n. d, 289. 186 Andrija Jovievi, Crnogorsko primorje i Krajina, Beograd 1922, 27-28. 187 Edhem Peroevi, Mrkojevii (Prolost i demografska kretanja), Almanah, br. 9-10, Podgorica 2000, 104-105. 188 Andrija Jovievi, Crnogorsko primorje i Krajina..., 88.
184

64

XVIII vijeka. Povlastice koje su imali itelji Pljevalja uticale su na veu naseljenost ovog grada. Pljevlja su 1806. godine imala izmeu 5.000 i 6.000 stanovnika, a tada je veinsko stanovnitvo bilo muslimansko. Ali administrativna vezanost Plje valja za Bosanski ejalet imala je strahovito loe posljedice za mu slimansko stanovnitvo. esti ratovi na teritoriji ovog ejaleta prosto su desetkovali muslimansku populaciju iz Pljevalja koja je bila stalni uesnik u tim oruanim sukobima. Zato su Pljevlja 1811. godine imala 3.000 ljudi islamske i ak 5.000 ljudi pravoslavne vjere.189 Ovakav omjer nije ni izbliza zabiljeen u bilo kojoj gradskoj sredini u Crnoj Gori pod osmanskom vlau. Muslimani u Pljevljima bili su gotovo u cjelini ljudi domaeg porijekla. Neki putopisci ih spominju pod imenom Turci. Evlija elebi je 1660. godine rekao za itelje Pljevalja da nose maeve i puke, a bave se trgovinom. Govore bosanski i svi su gostoljubivi, plemeniti i ovjeni ljudi.190 Iz navoda da su stanovnici Pljevalja govorili bosanskim jezikom ne mogu se izvesti probitaniji zakljuci, naroito ne o pripadnosti nekom narodu. Taj jezik (bosanski, bonjaki), kako navodi Ejup Muovi u svom radu iz 1981. godine, u sutini se nije razlikovao od sadanjeg srpskohrvatskog jezika.191 Najistaknutije porodice u Pljevljima u XVIII vijeku bile su Selmanovii i engii. Pojedini lanovi porodice Selmanovi bili su na istaknutim civilnim i vojnim dravnim poloajima u Bo sa nskom ejaletu, kao i u drugim pokrajinama Osmanskog car stva. Sulejman-paa Selmanovi je poetkom XVIII vijeka bio sandakbeg hercegovakog sandaka. U Pljevljima je bio uvaavan od svojih sugraana obje vjeroispovijesti i slovio je kao vrlo estita linost. Porodica Selmanovi je u XVIII vijeku drala vlast i u na hiji Drobnjak. engii su, takoe, bili na visokim poloajima u osma nskom dravnom aparatu. Vie lanova porodice, Durmipa a, Beir-paa, Omer-paa, obavljali su dunost sandakbega Hercegovakog sandaka, u prvoj polovini XVIII vijeka.192
Enes Pelidija, Pljevlja i pljevaljski kraj u XVIII stoljeu, Istorija Pljevalja, Pljevlja 2009, 151-157. 190 Evlija elebi, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sa rajevo 1979, 399. 191 Ejup Muovi, Muovii, Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1981, 91. 192 Enes Pelidija, O stanovnitvu i poznatim porodicama Pljevalja (Taslide) i Talikog kadiluka u XVIII stoljeu, Almanah, br. 33-34, Pod gorica 2006, 171, 174.
189

65

Pored Selmanovia i engia uzvieno zvanje sandakbega Hercegovakog sandaka u XVIII vijeku imali su Redep-paa ei (1699-1703), Sejfulah-paa Tenjak (1703), Gazi Ahmed-paa Rustempai (1727), Rustem-beg Rustempai (1727), Hajdarbeg (1762), Hasan-aga Jai (1776) i Ebu Bekir-paa Daferpai (1797).193 Skoro svi sandakbegovi u Pljevljima bili su domaeg porijekla i stoga su imali poseban senzibilitet za razvoj svog grada. Taj razvoj je bio primjetan u gotovo svim porama privrednog i kulturnog ivota. Prelazak hrianskog stanovnitva na islam u plavsko-gu sinjskoj oblasti otpoeo je tek u XVII vijeku. Jedan od faktora koji su pospjeili islamizaciju u ovoj oblasti oliavao se u izgradnji vojnog utvrenja u Gusinju i podizanju grada Plava. Osmanska vlast se odluila na ovaj korak zbog estih upada ratobornog albanskog plemena Klimenta, kao i spreavanja mletakog uticaja u plavskoj nahiji. Tvrava Gusinje se prvi put pominje 1611. godine i neto kasnije je bila obnavljana i proirivana. Vremenom je dobila jo vei strateki znaaj, budui da je jaao oslobodilaki pokret u crnogorskim Brdima i gornjoj Albaniji. Ve 1614. godine u Gusinju je bilo 100 kua sa 237 vojnika.194 Izgradnja Plava je zavrena 1619. godine, na lokaciji starog srednjovjekovnog utvrenja. U Plavu je bila smjetena vojna posada, s ciljem da zaustavi pljakake pohode sjevernoalbanskih plemena, prvenstveno Klimenata. Zasigurno je utvreni Plav privremeno umirio pohode ovih plemena. Plav je jo vie dobio na znaaju izgradnjom uvene Redepagia kule iz XVII vijeka. Ova kula nije sluila samo za stanovanje, nego je imala i vojnu funkciju.195 Podizanjem Gusinja i Plava predstavljalo je zamajac procesa islamizacije u ovim krajevima. Sultan Ahmed (1603-1617) je izgradio damiju u Gusinju a ona je prevashodno sluila za obavljanje vjerskih obreda nosioca osmanske vlasti, u prvom redu kadije, kao i pripadnika regularnih turskih jedinica. S vojskom su u ove krajeve
Isto, 179. Fransoa Lenorman, Turci i Crnogorci, Pogorica 2002, 279-280. Boidar ekularac, Muslimani Crne Gore, Tokovi, br. 1-2,Berane 2011, 54-55, 63. 195 Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 521. Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 108-109.
193 194

66

stigli i islamski svetenici (ulema) koji su imali presudnu ulogu u prelaenju hrianskog stanovnitva na islam. Taj proces je u poetku bio veoma skromnog obima. Mali broj pojedinaca je u drugoj deceniji XVII vijeka prihvatio islam. Poetna neizvjesnost oko primanja nove religije brzo je nadvladana i Gusinje je krajem XVII vijeka bilo pravo stjecite poklonika islama. Zato je 1687. godine izgraena i druga islamska bogomolja u Gusinju. Bila je to ekia damija koja je podignuta od dobrovoljnih priloga itelja Gusinja. Njeni darodavci bili su duboko privreni islamu, a interesantno je da je bratstvo ekia, po kojima je damija dobila ime, pripadalo kategoriji obinih graana (nefera). U ovom bratstvu ni tada, ni kasnije, nije bilo ni aga, ni begova.196 Sve vei broj poklonika islama nametao je potrebu izgradnje novih damija u Plavu i Gusinju. Po svemu sudei, na poetku XVIII vijeka izgraena je Redepagia damija u Plavu, a 1765. go dine podignuta je Vezirova damija u Gusinju. To je bila peta damija u plavsko-gusinjskom kraju i izgraena je u vrijeme kada je proces islamizacije na ovom podruju ve bio okonan. Vrijeme u kojemu su podignute ostale damije uvjerljivo svjedoi da je prihvatanje islama stanovnitva plavske nahije otjelotvoreno u krajnje nepovoljnoj situaciji za Osmansko carstvo, poto je njegova vojska pretrpjela poraz kod Bea i preko Save i Dunava, povlaila se ka Kosovu i Skoplju. Islam su stanovnici Plava i Gusinja masovno prihvatili ba u trenutku kada su se okolna crnogorska i albanska plemena prikljuila Savezu hrianskih drava protiv Osmanskog cartva kao emisara islamske religije.197 Istraivanja Mustafe Memia, najboljeg poznavaoca prolosti Plava i Gusinja, nedvosmisleno ukazuju da je primanje islama od strane tamonjeg stanovnitva proteklo na potpuno dobrovoljnoj osnovi. U tom periodu nije ni bilo osmanske vojske u plavskoj nahiji. Osmansko carstvo je bilo preokupirano ratovima s hrianskim silama Austrijom i Mletakom Republikom, pa su sve druge akti vnosti imale za njega drugorazredni znaaj.198 Proces islamizacije u plavsko-gusinjskoj oblasti trajao je oko 130 do 150 godina. On nije, zasigurno, ostvaren zbog dobijanja ze mlje u posjed i drugih ekonomskih privilegija. Ogroman dio novih
Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti..., 93. Isto, 92. 198 Isto.
196 197

67

podanika islama je sam obraivao svoju zemlju koja nije prelazila povrinu od jednog hektara ili su kao napoliari radili na begovskim, aginskim i drugim veleposjednikim imanjima. Oko 80% Muslimana u ovoj oblasti bilo je u toj nezavidnoj poziciji. Ali jednostavnost i praktinost islama bili su iznad drugih motiva. Sljedbenike islama nije pokolebala ni praksa osmanskih vlasti da dodjeljuje velike povrine zemljita dijelu stanovnitva koje je pripadalo pravoslavnoj i rimokatolikoj vjeroispovijesti, a dobili su u vlasnitvo povrine obradivog i planinskog zemljita u Plavu. Planinu Treskavac iznad Plava dobilo je u posjed bratstvo Drakulovia. Prostor Vusanja, na kojem je krajem XVIII vijeka ivjelo 3.000 stanovnika, dodijeljen je rimokatoliku on Balji.199 Stanovnitvo Plava i Gusinja poticalo je iz raznih krajeva Crne Gore i Albanije. Sredinom XVIII vijeka na ovim prostorima bilo je ak 285 bratstava. Prednjaili su naseljenici sa podruja Kua (50 bratstava), zatim iz plemena Keljmendi, pa bratstva iz Zatrijepa, okoline Skadra, Vasojevia, Bratonoia, Rovaca, Morae, Bje lopavlia, Bihora i krelja (sjeverna Albanija).200 Dva vea, kao i najuticajnija muslimanska bratstva, na ovom podruju bili su abanagii i Redepagii koji su doli iz sela Gruje Miri, iz okoline Skadra. abanagii su se naselili u Gusinje, a Redepagii u Plav. abanagii su imali najvie batina-itluka i u duem periodu su bili gospodari itave oblasti Gornjeg Polimlja. Po njima se Gornje Polimlje sve do sredine XIX vijeka esto nazivalo i abanagia nahija. abanagii su upravljali nahijom iz svog sjedita Gusinja. Ovo bratstvo je do kraja XVIII vijeka dalo nekoliko gusinjskih mudira Mehmed-paa, ul-beg, Asan-aga ulbegovi i Ali-beg Gusinjski.201 Begluci abanagia i Redepagia prostirali su se od Gusinja do Bihora. Redepagii su, poslije abanagia, posjedovali najvie itluka u Gornjem Polimlju. Izmeu njih i abanagia postojao je izvjestan rivalitet. Redepagii su povremeno drali vlast u ovoj oblasti.202
Isto, 96. Andrija Jovievi, Plavsko-gusinjska oblast, Polimlje, Velika i ekular, Beograd 2009, 100. 200 Andrija Jovievi, Plavsko-gusinjska oblast..., 89-115. 201 Isto, 110-112. 202 Isto, 113-114. Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti..., 76-77.
199

68

Vojno-strateki razlozi uticali su i na podizanje grada Kolaina. Kolain je zidan za vrijeme Kandijskog rata (1645-1669) kada je ovaj kraj na rijeci Tari bio ugroen od strane pobunjenih plemena, pa je osmanska vlast rijeila da izgradi tvravu i time onemogui pokrete pobunjenika i obezbijedi vane komunikacije. Glavna utvrenja grada podignuta su 1650. godine, da bi 1651. u crkvenoj knjizi Vrhbreznikog ljetopisa pohranjenoj u manastiru Svete Trojice kod Pljevalja bilo zapisano: Sazida Ali-paa grad na Kolainoviu.203 Kolain je dobio stalnu vojnu posadu s agama i kapetanom na elu i tako je osmanska vlast mogla da sprovodi jau kontrolu nad iteljima Potarja i Morae. Austrijski izvori iz XVIII vijeka govore da je Kolain bio znaajan grad za osmansku vlast, ali da je bio nedovoljno utvren i raspolagao je s malo artiljerije.204 Izgradnja Kolaina e, nesumnjivo, uzrokovati da se pojavi masovna islamizacija u Potarju. Ovaj grad je, uostalom, i osnovan kao muslimansko naselje. U Kolain su se nastanili Muslimani iz drugih mjesta, a istovremeno je izvrena islamizacija doseljenih hriana. Domicilni hriani bili su u manjini. To pokazuju podaci iz perioda 1718-1739, u kojima se navodi da je u Kolainu bilo 150 kua, uglavnom muslimanskih.205 Koliko su bili veliki dometi islamizacije u ovom kraju najbolje ilustruje podatak da je 16 sela u okolini Kolaina bilo na poetku XIX vijeka iskljuivo naseljeno muslimanskim stanovnitvom. Etnika slika samog grada bila je znatno izbalansiranija. Kolain je imao 1.550 kua, od ega su 916 bile muslimanske, a 634 crnogorske.206 Najrespektabilnije bratstvo u Gornjem Kolainu bili su Muo vii, age i kapetani Kolaina. Krasila ih je postojanost u ouvanju islamske religije, ali im to nije smetalo, naroito prije 1878. godine, da s ponosom istiu svoje slovensko porijeklo. Pored Muovia, po znatija muslimanska bratstva bila su: Mekii, Micani (Memii, Hra povii i Bokovii), Mehonii, Husovii, Beirovii, Smailagii, urevii, Balijagii, Oruevii, Pepii, Zuljevii, Balabani,
Novica Rakoevi, Kolainski kraj do stvaranja jugoslovenske drave 1918. godine, monografija Kolain, Beograd 1981, 63. 204 Isto, 64. Istorija Crne Gore, knj. 3..., 522. 205 Novica Rakoevi, n. d, 64-65. 206 Isto, 65. Aleksandar Giljferding, Putovanje po Hercegovini, Bosni i Staroj Srbiji, Sarajevo 1972, 282.
203

69

Migalovii, Martinovii, Lukai, Hrvati, Pijuci, Kajevii, Husovii, Leluevii, Hode, Buljii, Ahmetovii i dr.207 Ni dio plemena Bjelopavlia nije bio imun od prihvatanja islama. Novu religiju je u toku 1619-1620. primilo ak 90 porodica iz ovog plemena. irenju islama pogodovalo je i podizanje grada Spua na putu od Podgorice za Niki. Ovaj grad je izgradio skadarski sandakbeg Hodaverdi Mahmutbegovi 1704. godine. Spu je za osmanske vlasti predstavljao vano vojno uporite u Zeti koje je trebalo da bude bedem za oslobodilaku borbu Crnogoraca. Bio je opskrbljen vojnim objektima i artiljerijom i imao je stalnu vojnu posadu i dizdara. Spu je razvijan i kao naselje u koje su se doseljavali Muslimani iz okoline, ali i daljih mjesta, a u njemu su ivjeli i Crnogorci. Poznate muslimanske porodice iz Spua su Zotovii, Dizdarevii, Beirovii, Dervievii, urovii, eevii i naroito Parmakovii i Meikukii, koji su kasnije bili crnogorski kapetani. Proces islamizacije u Roajama intenziviran je u XVIII vijeku, mada se jo 1638. godine u ovom mjestu spominje tvrava i damija. Postojanje ovih objekata jasno govori da je u Roajama ve tada bilo poklonika islama. Njihov broj je bio minoran. On e naglo porasti krajem XVII i poetkom XVIII vijeka. Ovo poveanje bilo je u direktnoj vezi s protjerivanjem Muslimana iz plemenske zajednice Kua, 1688. godine. U Roajama su se tada nastanile porodice Gania, Fetahovia i Beirbegovia. Za nosioce osmanske vlasti u ovom kraju postavljeni su Ganii. Ganii su bili poznati i po blagonaklonom stavu prema crnogorskom stanovnitvu.208 Jo jedan razlog uveliko je doprinio masovnoj islamizaciji u Roajama. Hriansko stanovnitvo u ovom kraju je masovno uestvovalo u antiturskom pokretu 1689. i 1690. godine i tako se stavilo u slubi Austrijanaca. Austrijski ratni izvjetaj govore da su Roajci hrabro borili protiv Turaka, te da su oslobodili svoj grad i ratna dejstva nastavili prema Bijelom Polju. Ali ratna srea im nije bila dugo naklonjena jer su Turci uz pomo dva topa osvojili Roaje i primorali ustanike na povlaenje.209
207 Ejup Muovi, Muovii..., 91. Mustafa Memi, BonjaciMuslimani Crne Gore..., 80. 208 Boidar ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori..., 122-123. Milisav Lutovac, Roaje i tavica, Beograd 1960, 343, 347-348. 209 Boidar ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori..., 124.

70

Osmanske vlasti su brzo prinudile roajsko stanovnitvo na potinjenost. Dio ovog stanovnitva se iselio prema sjeveru, a na naputenu zemlju doselili su se pripadnici crnogorskih plemena Kua, Bratonoia i Rovana, kao i itelji iz Skadarske Malesije. Doseljeno stanovnitvo je bez ikakve prinude primilo islam i logino, sve obiaje koji su svojstveni ovoj religiji. Roajski kraj je u XIX vijeku bio vrlo privlaan i za nova, masovnija naseljavanja. U njemu se naseljavaju Kui, Drobnjaci, Vasojevii, Piperi, Bjelopavlii, Moraani i dr. I ovo stanovnitvo je u velikom broju prihvatilo islam. Muslimani u Roajama su toliko preovladali da su sredinom XIX vijeku inili 85-90% ukupnog stanovnitva.210 Razlozi prelaska na islam bili su razliiti. Turci su manjem broju islamiziranih osoba davali agaluke zbog isticanja u borbi protiv njihovih neprijatelja. Ouvanje zauzete zemlje bilo je, takoe, jedan od faktora koji su uticali na primanje islama. Ali ekonomski motivi nijesu uvijek bili dominantni za prihvatanje nove religije. Jedan broj novih poklonika islama poticao je iz najsiromanijeg sloja hrianskog stanovnitva. Oni nijesu dobili nikakve privilegije zbog prihvatanja nove religije. Upravo je oaranost islamom bila glavni razlog da je vie porodica iz raznih krajeva Crne Gore koje su dole u Roaje prihvatilo novu religiju.211 Pored ranije navedenih Gania, Fetahovia i Beiragia, po znate muslimanske porodice iz Roaja bile su Bajrovii, Mujovii, Kurtagii, orovii, Satovii, Kurpejovii, Ademagii, Agovii, a tovii, Nuhagii, erekarci i dr. Od poetka XVIII vijeka muslimansko stanovnitvo je u latentnom porastu i na podruju Bijelog Polja (Akova) i Bihora. Poraz Turske u ratu s Austrijom (1714-1718) uslovio je teritorijalne gubitke Osmanskog carstva. U njegovom sastavu vie nije bilo sje verne Srbije, pa se jedan broj muslimanskih izbjeglica nastanio u bjelopoljskom kraju. Meu njima je bio najuveniji Hajdar-paa koji je dobio velike posjede u Bihoru. Njegovi roaci bili su Kajabegovii i Hasanbegovii. Posjede u Sutivanu dobili su i ehovii. Krajem XVIII vijeka, poslije povlaenja Turaka iz Slavonije, u ovaj kraj je doao Mehmed or-paa, rodonaelnik orovia.212
Milisav Lutovac, Roaje i tavica..., 351-352. Isto, 352. 212 Milisav Lutovac, Bihor i Korito, antropogeografska ispitivanja, Beograd 1967, 31.
210 211

71

Dr Miomir Dai iznosi tvrdnju, koju ne potkrepljuje niti jednim istorijskim dokazom, da su Hajdar-paa, Mehmed or-paa i drugi begovi i age podsticali ... islamizaciju podlonih seljaka, da bi ih tako lake drali u zavisnosti i odvojili od srpskog ivlja koji je bio sklon pobunama.213 Ova tvrdnja je iskljuivo proizvod subjektivne impresije, jer prihvatanje islama ne znai i apsolutnu odanost prema predstavnicima osmanske vlasti. Osim toga, primanje islama nije impliciralo automatsko odvajanje od svog ranijeg etnikuma, niti gubitak svijesti o zajednikom porijeklu. Upravo primjeri iz Bihora najbolje demantuju olako iznesene konstatacije dr Daia. Na ovom podruju je bio est sluaj da su u jednoj kui ivjeli pripadnici i hrianske i islamske vjeroispovijesti. U zadrunoj porodici Kariika iz Podvrha ivjeli su pripadnici obje vjere jo 1830. godine.214 O zajednikom ivotu poklonika razliitih vjera u okviru je dnog doma na prostoru Bihora pisale su u martu 1848. godine Novine italita Beogradskog. Dopisnik ovih novina je uoio sljedee: U Peteru i Bihoru ima takvih domova, u kojima se nalaze po dva brata, pa jedan vjeruje u Hrista a drugi u Muhameda, jedan klanja a drugi se krsti. U nekim kuama ima po tri brata i sva tri dre da su Turci, a otac im je Srbin, i tako sinovi klanjaju, a otac se krsti, a kad bajram doe svi zajedno proslave, otac ide u crkvu a sinovi u damiju. U ovim predjelima i to se moe nai da dva brata Turina u jednoj kui ivjei jedan dri za enu bulu a drugi hristijanku, jednoj ime Ana a drugoj Nazija.215 Odreene materijalne povlastice, snaenje upravnih centara u Bijelom Polju i Roajama, kao i strah od krvne osvete bili su glavni razlozi da jedan broj stanovnika hrianske vjeroispovijesti u Bihoru prihvati islam. Obino su se za ekonomsku pomo obra ali oroviima u Loznoj. Dobijanje zemlje na korienje bilo je uglavnom ispraeno prelaskom na islam, kao to su to uinili Mujanovii (Nedovii) u Kostiima, Veskovii (Boovii), Hasa novii (ekii) u Srevcu, Guberinii na Trublini i Godui, e ranii u Zatonu, Lukovii (Vukajlovii) u Loznama, Novalii u Lagatorima.216 Prihvatanje islama bilo je dragovoljno, a o tome, po
Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 246-247. Milisav Lutovac, Bihor i Korita..., 39-40. 215 Isto,40. 216 Isto, 40-41.
213 214

72

red ostalog, govori i egzistiranje mnogih pravoslavnih porodica koje su zadrale svoju vjeru. U islam su prelazili i lanovi pravoslavnih svetenikih porodica. Tako su sinovi popa Jeremije, rodonaelnika Kijameta u Godijevu, dragovoljno prihvatili islamsku religiju.217 Bihorski predio naseljavali su i itelji iz crnogorskih Brda i podlovenske Crne Gore. Najvie ih je bilo iz Kua, Bratonoia, Rovaca, Kolaina, Bjelopavlia. Dio ovog ivlja je ve bio islamiziran, a ostali su primili islam u Bihoru.218 Pored Bihora, islamizacija je u XVIII vijeku sve vie zahvatala i stanovnitvo Bijelog Polja, Vranea i Mojkovca. Bijelo Polje od poetka XVIII vijeka dobija konture razvijenog gradskog naselja i tako postaje privlano sredite za doseljenike iz mnogih krajeva Crne Gore. Naseljavanje u ovom gradu bilo je najintenzivnije u periodu 1690-1737. godine. Izgraene su i etiri gradske damije, to svjedoi o velikom opsegu islamizacije. Sredinom XVIII vijeka 77,3% stanovnika Bijelog Polja bili su Muslimani. Nova religija je bila veoma zamamna i za seosko stanovnitvo bjelopoljskog kraja. U mnogim selima napravljene su damije, pa je u njima bilo ak 12 islamskih bogomolja. Ukupno je 76,5% seoskog ivlja bjelopoljskog mudirluka primilo islam do sredine XVIII vijeka.219 Najpoznatija muslimanska bratstva u bjelopoljskom kraju bila su porijeklom iz Kua. Jedno od njih bili su Kuevii, bjelopoljski prvaci i upravitelji, kao i Mekii, kapetanska porodica. uvena su bila i bratstva Kalia, Kajabegovia, Hasanbegovia, Muovia, Zaimovia, Burdovia, Meedovia, Idrizovia, Franca, Buana, Dervovia, Kajevia, Sijaria, Hadia, Hajdarpaia, Nuhodia, erania, Mahmutovia, Suljevia, Krijetoraca, Mehonia, Gu mira, Dautovia, Adilovia, Nikia, Babajia, Canovia, Salkovia, Kapetanovia, ehovia, Lameevia, Dobardia.220 Proces islamizacije najkasnije je zahvatio Vasojevie, naj brojnije crnogorsko pleme. Osmanske vlasti su u prvom periodu
Isto, 41. Isto, 31-33. 219 Mustafa Memi, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 87. arko epanovi, Pregled prolosti Bijelog Polja i okoline do 1918. godine, monografija Bijelo Polje, Beograd 1987, 115-117. 220 Mustafa Memi, n. d, 87. arko epanovi, n. d, 116-117.
217 218

73

svo je vladavine imale relativno tolerantan stav prema lanovima ove plemenske zajednice koji su naselili Limsku dolinu. Ovo nase ljavanje nailo je i na pristanak plavskogusinjskih aga i begova, jer Vasojevii prihvataju ivijske obaveze bez ispoljavanja neza dovoljstva. Takvo stanje se mijenjalo poslije veih sukoba izmeu Osmanlija i Crnogoraca u XVIII i poetkom XIX vijeka. Tenja za sigurnijim socijalnim i ekonomskim poloajem bila je od kljunog znaaja da je jedan broj Vasojevia prihvatio islam u prvoj polovini XVIII vijeka.221 Slom Prvog srpskog ustanka (1813), sticanje sve vee moi muslimanskih veleposjednika i jaanje upravnih centara osmanske vlasti u Gusinju, Bijelom Polju, Kolainu i Roajama uticali su na demoralizaciju dijela plemena Vasojevia. To je stvorilo pogodno tle za irenje procesa islamizacije. Ona je bila najizraenija do tridesetih godina XIX vijeka. Obuhvatila je veliki broj bratstava od Komova i Plava do Police u Hasu. Islam su prihvatila sljedea bratstva: Fatii iz Konjuha; dio bratstva Obradovia iz Boia; Spahovii i Adii iz Luga, od kojih su Kaamakovii u Plavu koji na ire pripadaju bratstvu ulafia; jedan dio Labana, tj. Radivojevia (Omerovii, Puljii, Maksutovii, Ajdinovii, Fazlii); ukii, preseljeni u Donju Ranicu i na Policu; dio obajia na Polici; dio erania (Maliia) iz Vinicke; ogranak Maslovaria iz Sueske (Sejdovii) i Jankovii iz Boia; dio Sakovia iz Seoca; ogranak Dabetia iz Prisoje (Garevii); ogranak Novakovia (Zujovia); dio ukia iz Trenjeva, zatim Tajii, Guberinii, abovii, Rabljani; ukii u Donjoj Ranici i po jedna kua Tomovia i Zeevia iz Lijeve Rijeke.222 Ovo masovno prelaenje na islam nije bilo izvreno pod pri nudom osmanskih vlasti. Na to nas upuuju podaci da je prihvatanje nove religije bilo veoma rijetko kod starosjedilakog stanovnitva u Limskoj dolini (Srbljaka), dok je plemenska zajednica ekulara ostala netaknuta procesom islamizacije.223 Prihvatanje islama u Vasojeviima nije podrazumijevalo sti canje nekih posebnih privilegija. Istina, hriani su bili obavezni da plaaju glavarinu odnosno diziju koja je za jedno domainstvo
Radoslav Veovi, Pleme Vasojevii, Sarajevo 1935, 274-275. Isto, 276. 223 Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 255.
221 222

74

izno sila oko 50 srebrnih aki godinje (vrijednost jednog jagnjeta). Poklonici islama su bili osloboeni od plaanja ovog poreza, ali su bili duni da se kao vojnici stave na raspolaganje osmanskoj vojsci. Vojni rok je, u najpovoljnijem sluaju, trajao pet godina. Hriani nijesu podnosili teret ove teke obaveze.224 Prema tome, primanje islama je znailo i prihvatanje svojevrsnog rizika od kojeg su hriani bili poteeni. U cjelini gledano, masovna islamizacija u Crnoj Gori nije se odvijala pod pritiskom osmanskih vlasti. Jedino odstupanje od ovog pravila predstavlja nasilno prevoenje dijela barskih rimokatolika na islam izvreno 1646. godine. Materijalni razlozi, snaan razvoj gradova, socijalna sigurnost ponajvie su doprinijeli uspjenom sprovoenju ovog procesa. U svim crnogorskim gradovima pod osmanskom vlau, izuzev Pljevalja, islamizirano stanovnitvo je bilo brojnije od hrianskog ivlja. Ali, islam se irio i na seoskim podrujima Crne Gore, naroito u okolini Kolaina, Plava, Gusinja, Bijelog Polja, Bihoru, Vasojeviima. Teko se ovakav domet moe objasniti ekonomskim motivima, jer islamizirane osobe, u ogromnom broju, nijesu uivale posebne materijalne povlastice. Sem toga, nosile su i breme viegodinje vojne obaveze od koje su hriani bili rastereeni. Po svemu sudei, na primanje nove religije znaajno je uticala jednostavnost i privlanost islama. Islam se irio u mnogim sredinama u kojima je bilo primjetno prisustvo hrianskog klera, kao i u nekim, poput Vasojevia, gdje nije bilo islamskih svetenika, damija, te vjerskih ustanova namijenjenih za njegovanje i irenje islama. Prihvatanje islama od dijela hrianskog stanovnitva u Crnoj Gori, kao i usvajanje brojnih obiaja, tradicije i kulture imanentnih ovoj religiji, stvorilo je podlogu na kojoj e u je dnom duem isto rijskom procesu nii zasebna etnika zajednica muslimanski narod Crne Gore. Posebnost i etnika prepoznatljivost Muslimana u Crnoj Gori odvajkada je krasila upotreba jednog jezika, specifino kulturno izraavanje, svijest o zajednikom porijeklu s Crnogorcima, osoben nain ivota i naravno privrenost islamu. Ove odlike muslimanskog naroda predmet su naeg daljeg interesovanja.

224

Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti..., 98.

75

Svijest o zajednikom porijeklu Nezaobilazna sastavnica u formiranju mnogih naroda predstavlja svijest o zajednikom porijeklu. Crnogorski Muslimani, nedvojbeno, imaju svoje izvorno porijeklo koje skoro u cjelini izvode od islamiziranog hrianskog stanovnitva za vrijeme osmanske vladavine u Crnoj Gori. Ovo stanovnitvo je domicilnog porijekla i pripada slovenskoj etnikoj grupi. Prema tome, muslimanski narod Crne Gore se nije ni od kuda doselio, ve je nastao autohtono u jednom duem istorijskom procesu. Crnogorski Muslimani nemaju drugi matini narod osim onog iz kojeg izvode svoje porijeklo.225 Preciznije reeno, oni su dio crnogorskog naroda koji je primio islam iz kojeg se protokom vremena stvorio poseban nacionalni identitet. Istraivanja dr Radoja Pajovia pokazuju da je preko 90% Muslimana u Crnoj Gori nesumnjivo crnogorskog porijekla.226 Zadatak istoriara je da na osnovu pouzdanih znanja utvrdi koliko su crnogorski Muslimani njegovali svijest o zajednikom porijeklu, te kakav je bio njihov lini odnos prema svojoj rodbini, ro acima i plemenicima koji su ostali u hrianskoj vjeri. A vrli batinici takve svijesti bili su i islamizirani Crnogorci koji su se nalazili na visokim i odgovornim dunostima u osmanskom dravnom aparatu. Zaetak takvog odnosa vezuje se za Skender-bega Crnojevia. Kada je 1513. godine imenovan za crnogorskog sandak-bega, ovog Crnojevia je obuzela neopisiva radost da moe upravljati zemljom djeda i oca naega. Njegov dvor je bio sastavljen od pripadnika islamske i hrianske vjeroispovijesti, drao je peat sa dvoglavim orlom, a potpisivao se kao sandak-beg crnogorski i vsoj dioklitijanskoj zemlji gospodin. Prihvatanje islama nije u Skenderbegu ugasilo osjeanje za rodbinske veze. On se esto interesovao za svog sinovca Konstantina u Veneciji i zduno ga proteirao Si njoriji.227 Naklonjenost prema svom zaviaju i negdanjim plemenicima manifestovao je i Mustafa-paa, znameniti osmanski dravnik iz
Avdul Kurpejovi, Nacionalni identitet Muslimana u Crnoj Gori, Almanah, br. 13-14, Podgorica 2000, 199. 226 Radoje Pajovi, O nekim istorijskim pogledima i tretmanu Muslimana Crne Gore, Almanah, br. 13-14, Podgorica 2000, 248. 227 Istorija Crne Gore, knj. 3..., 26-27, 31. Boidar ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori..., 54.
225

76

prvih decenija XVI vijeka. Mustafa-paa se u turskim dokumentima pominje i kao ovjek crnogorske nacije. On je bio rodom iz Patrovia i zbog toga su ga Osmanlije tretirale kao Crnogorca. U hrianstvu je nosio ime Petar ude i kao darovitog mladia Turci su ga privukli u svoju slubu. Nakon primanja islama odvijao se meteorski uspon ovog Patrovia. Postao je i jedan od etiri glavna turska ministra. Sultan Sulejman ga je imenovao za guvernera Kaira.228 Kao osoba od naroitog sultanovog povjerenja, Mustafa-paa je 1521. saznao da e Osmansko carstvo zaratiti sa Ugarskom i stoga je nastojao da u ovom sve izvjesnijem sukobu Mletaka Republika zauzme neutralno stanovite, odnosno da ne prua pomo Ugarskoj. Mustafa-paa je 1522. godine boravio u Kotoru i tom prilikom je razgovarao s predstavnicima mletake vlasti u ovom gradu. Njegov cilj nije bila samo zatita integriteta Venecije, ve i arka elja da se njegovi rodni Patrovii, kao podanici Mletake Republike, potede od ratnih opasnosti. To nije bio i jedini sadraj misije Mustafa-pae u Kotoru. On se u optinskoj kancelariji u Kotoru odrekao svog velikog posjeda u Patroviima u korist svojih roaka.229 Tako je ovaj islamizirani Patrovi ili ovjek crnogorske nacije i u trenucima najvee slave ostvarene daleko od svog rodnog kraja, iskazivao brigu i ljubav prema svom zaviaju. Ove osobine odlikovale su i Husein-pau Boljania, uglednog osmanskog funkcionera iz druge polovine XVI vijeka. Huseinpaa je poticao iz poznate porodice iz sela Boljanii, koje je oko 20 kilometara udaljeno od Pljevalja. Veoma brzo je napredovao u osmanskoj dravnoj hijerarhiji. Poeo je kao subaa Popova polja, zatim je bio namjesnik hercegovakog i bosanskog sandaka, da bi 1573. bio postavljen za namjesnika Misira (Egipta). Ovo imenovanje za namjesnika Egipta znailo mu je i dobijanje zvanja vezira.230 Kod Husein-pae Boljania je uvijek tinjala zamisao za ku lturnim i privrednim napretkom svog rodnog kraja. Zato je i sagradio vie zadubina u Pljevljima. Osim uvene damije koja nosi njegovo ime, podigao je i mekteb, medresu, minaret, karavansaraj, hamam,
Petar erovi, Ko je odakle bio Mustafa ovjek crnogorske nacije, Istorijski zapisi, br. 3, Titograd 1962, 496-498. 229 Isto, 498-499. 230 Enes Pelidija i Behija Zlatar, Pljevlja i okolina u prvim stoljeima osmansko-turske vlasti..., 21-22.
228

77

svoj saraj sa dvadeset soba. Pljevlja su time stekla obiljeje znaajnog gradskog centra ija se vanost nije izgubila ni kasnijim unutranjim reformama osmanske uprave.231 Veliku posveenost prema rodnom kraju manifestovao je i Osman-paa Kazanac. On je roen polovinom XVIII vijeka u Kazancima (okolina Nikia). Poticao je iz pravoslavne porodice Papovia. Odveden je kao obdareni djeak u Carigrad i tu je poslije prihvatanja islama zapoeo svoju uspjenu karijeru. Imenovan je 1683. godine za vezira u Bosni, a ve sljedee godine premjeten je na Egru u Maarskoj. Ni kod njega nije izblijeela uspomena na mjesto roenja. U Kazancima je Osman-paa podigao damiju, mekteb, medresu, adrvan i saraje.232 Iz navedenih primjera je jasno uoljivo da uspjeni i ugledni Muslimani iz Crne Gore nezavisno od mjesta u osmanskom dravnom aparatu nijesu zaboravljali na svoj zaviaj. Neki od njih su s ponosom isticali svoje crnogorsko porijeklo. To nijesu bili izolovani sluajevi, ve je rije o rairenoj pojavi. Tako su Buatlije i Mahmudbegovii, po svoj prilici, bili potomci Crnojevia. Ovo su bile najeminentnije porodice na prostorima Crne Gore i Albanije. Jedan njihov ogranak bile su i pojedine plavsko-gusinjske begovske porodice. S njima se svojatala crnogorska vlastela, a docnije i pojedini vladari iz dinastije Petrovia. I Mahmud-paa Buatlija, skadarski mutesarif, isticao je da njegova porodica vue porijeklo od Crnojevia.233 Ti korijeni su duboko urezani i u tradiciji brojnih muslimanskih porodica u Crnoj Gori. Svijest o zajednikom porijeklu s feudalnom porodicom Vojinovia bila je osobito iva kod islamiziranih Ra madanovia, Muhadinovia i Adrojevia (Sinanovia i Dakovia). Ove porodice su potomci tri islamizirana sina Marka Vojinovia koji je zajedno sa Staniom Crnojeviem i prihvatio islam u Carigradu. Znamenita begovska kua Osmanagia iz Podgorice je istrajno uvala uspomenu na svoje crnogorsko porijeklo. Osmanagii, naime, potiu od Martinovia iz Bajica.234
Istorija Crne Gore, knj. 3..., 517-519. Obren Blagojevi, Piva, Beograd 1971, 396. Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori, Podgorica 2001, 127. 233 Muniba Spaho, Skadarski mutesarif Mahmud-paa Buatlija prema turskim dokumentima, Istorijski zapisi, br. 4, Titograd 1963, 671. 234 Jovan Erdeljanovi, Stara Crna Gora..., 315, 538. Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 26-27.
231 232

78

Muovii, uvena begovska kua, potomci su kneza Joksima Vranekog. Dva kneeva sina su prihvatila islam i od njih potiu Muovii i Hasanbegovii, dok je trei sin ostao privren pravoslavlju i njegovi potomci su vraneki Joksimovii. Razlika u vjerama nije uticala na njihove meusobne relacije. Izmeu ova tri bratstva postojali su tradicionalno dobri roaki odnosi u ranijoj prolosti. Muovii su, kao i ostali crnogorski Muslimani, sauvali svoj raniji jezik, a i prezime koje se zavravalo sa i. Ouvali su i mnoge obiaje koje su imali prije priklanjanja islamu. Dodue, Muovii su bili postojani sljedbenici islama, ali ni to nije bila prepreka za otvoreno isticanje svog slovenskog porijekla.235 Takva svijest nije usahla ni poslije crnogorskog oslobaanja Nikia 1878. godine. Muovii su je batinili i apostrofirali i van granica Crne Gore. Tako je Lutvi-beg Muovi, kao voa delegacije nikikih Muslimana u julu 1878. odrao govor u Sarajevu u kome je naglasio sljedee: Brao i Turci i Srbi! Meni je kaevao svijetli knjaz Nikola da smo mi braa po krvi i jeziku i da su nai stari jedno bili, a tako i jest, kao to svi znamo. Pa poto nas osvojie Turci razdvojie nas vjerom i uinie te se otuismo jedan od drugoga i zaboravismo na staru slavu nau, a postadosmo krvnici jedan dru gome, te se meusobno krvismo i klasmo, mrzismo i saturasmo kroz ovo trista godina. No tako je moe biti naredio sami Bog da bude, poradi nekakvijeh grijehova naih starih... O, da behu nai stari govorae svijetli knjaz Nikola sloni, drugaije bi ptice pjevale po vaskoliki na jednokrvni narod.236 Iz analize ovog teksta se vidi da je Lutvi-beg Muovi pomenuo Turke i Srbe na poetku svog govora, a oito se to odnosilo na Muslimane i Crnogorce. Crnogorsko porijeklo nikikih Muslimana uoavali su i obra zovani stranci koji su boravili u Crnoj Gori. O tome je krajem XIX vijeka pisao i Artur Evans na ovakav nain: Nikiki Turci su stvarno, kao i svi ostali muslimani u ovom dijelu svijeta, slovenske rase, kao to su to njihovi neprijatelji. Oni govore istim, maternjim, jezikom kao i crnogorski ratnici sa kojima razgovaraju o uzajamnim doivljajima. Mnogi su od njih po roenju Crnogorci. U gradu nije
Slobodan epanovi, Porijeklo kolainskih Muslimana, Alma nah, br. 5-6, Podgorica 1999, 64-65. Petar obaji, Niki..., 65-66. 236 Citirano prema: Ejup Muovi, Muovii..., 91-92.
235

79

bilo ni jednog Osmanlije i samo neznatan broj nizama u garnizonu predstavlja istu tursku krv.237 Tradicija i svijest o zajednikom porijeklu s Crnogorcima bila je veoma izraena i kod kolainskih Muslimana. Oni su istrajno uvali uspomenu na svoje crnogorsko porijeklo i neskriveno po tencirali svoju prethodnu plemensku i bratstveniku pripadnost. Muslimani sa ovog podruja su zadrali neke obiajne ostatke ranije vjere (pravoslavne), poput krsne slave, a ikone svetaca su dugo uvali u svojim domovima. Veliki broj muslimanskih porodica iz okoline Brodareva, koje su bile s teritorije Kolaina, zadrale su brojna hrianska obiljeja i obiaje ak do Drugog svjetskog rata. Te porodice, bez obzira na promjenu vjere nijesu izgubile gotovo nita od svojih osnovnih starih etnikih osobina.238 Koliko su kolainski Muslimani bili svjesni svog porijekla, najbolje ilustruje dogaaj koji se desio oko 1835. godine. Tada je jedna brdska eta, sastavljena od Pipera, Moraana, Rovana i Bjelopavlia, upala u Donji Kolain i odnijela iz manastira Dovolje na Tari moti Sv. Arsenija. Oni su eljeli da moti ovog sveca smjeste u neki od manastira na teritoriji osloboene Crne Gore. Takva namjera je estoko povrijedila sujetu stanovnika Donjeg Kolaina. Oni su organizovali potjeru za otimaima motiju Sv. Arsenija, a u nju su, pored Crnogoraca, bili ukljueni i Muslimani iz ovog kraja. Dolo je i do oruanog sukoba i tom prilikom je ivot izgubilo nekoliko ljudi, a meu njima je bilo i Muslimana.239 Ta srodnost, bratstvenike i roake veze, nijesu promakli otrom oku Aleksandra Giljferdinga, ruskog konzula u Sarajevu, koji je polovinom XIX vijeka boravio u kolainskom kraju. Giljferding je zapisao da su svi kolainski Muslimani porijeklom Sloveni.240 Jo konkretniji je bio njegov sunarodnik Pavel Rovinski, uveni naunik, za koga nije bilo dileme da su kolainski Muslimani, koje naziva Turcima, crnogorskog porijekla.241
Artur Evans, Ilirska pisma, Sarajevo 1976, 143. Petar Vlahovi, Brodarevo i njegova okolina, Beograd 1968, na vedeno prema: Slobodan epanovi, Porijeklo kolainskih Muslimana..., 72. 239 Slobodan epanovi, Porijeklo kolainskih Muslimana..., 72. 240 Aleksandar Giljferding, n. d, 282. 241 Pavel A. Rovinski, Crna Gora u prolosti, Beograd 1981, 87.
237 238

80

Zasigurno je da je muslimansko stanovnitvo kolainske oblasti (Gornjeg i Donjeg Kolaina) bilo istog slovenskog etnikog porijekla kao i pravoslavni itelji s tog podruja i susjednih crnogorskih plemena. Strani elemenat meu ovim Muslimanima nije bio prisutan. Zato su oni imali veoma sline psihofizike osobine kao i Crnogorci iz okolnih plemena, te mentalnu strukturu i moralna naela. Sve je to doprinijelo da je svijest o istom porijeklu i krvnom srodstvu bila jako prisutna na obje strane.242 Muslimansko stanovnitvo na prostoru Bijelog Polja nije bilo tako homogenog porijekla kao u kolainskom kraju. Jedan broj muslimanskih porodica naselio se na ovo podruje poslije 1690. i 1797. godine s raznih strana, preteno iz predjela preko Save i Du nava. Nekoliko porodica se doselilo u bjelopoljski kraj iz Male Azije. Ipak, daleko brojniji bili su Muslimani crnogorskog porijekla. Iz Kua su, pored ostalih, bili Kuevii, bjelopoljski prvaci iz prve polovine XIX stoljea, kapetanska porodica Mekia i donjokolainski Micani (Micanovii) koji su se dijelili na 13 bratstava. Na crnogorsko porijeklo Micanovia ukazuju injenice da se jedno njihovo bratstvo prezivalo Popovi, a drugo Bokovi sa ogrankom Ruiia. Musli mansko bratstvo Begovii iz Rasova je svoje porijeklo izvo dilo od srednjovjekovnog feudalca Jovan-bega. Begovii su bili i te kako svjesni svog porijekla, pa su s pravoslavnim Jaimoviima iz Kostenice imali bliske roake relacije. Crnogorskog porijekla bili su muslimanski rodovi: Sijarii, Kijameti, Hodii, Muratbaii, Vinjii, Popare, Paarizi, Spahii, Alajbegovii, Pilice i drugi, te je sasvim sigurno da je muslimansko stanovnitvo u Bijelom Polju bilo uglavnom sastavljeno od islamiziranih starosjedilaca i doseljenika iz Crne Gore.243 Doseljenici iz Crne Gore su se dragovoljno priklanjali isla mu i na podruju Plava i Gusinja. Najupeatljiviji primjer o njego vanju svijesti o zajednikom porijeklu pruaju relacije izmeu pravoslavnih Drakulovia i islamiziranih Muratagia. Oni potiu od dva brata, Drakula i Nikole Nikezia, koji su se doselili u Gusinje iz Kua. Nikola je prihvatio islam i dobio novo ime Murat, pa su od njega Muratagii. Drakule je ostao privren pravoslavlju. Razliite
Slobodan epanovi, n. d, 81-82. arko epanovi, Pregled prolosti Bijelog Polja i okoline do 1918. godine, monografija Bijelo Polje, Beograd 1987, 115-117.
242 243

81

vjere nijesu poremetile bratske relacije i oni su dugo vremena ivjeli zajedno i slono. Napokon su se podijelili, pa se Drakule nastanio u Vojnom Selu, a Murat u Gusinju. Kod Muratagia je opstalo sjeanje na pravoslavnu vjeru i stoga su svake godine na Sv. Nikolu, krsnu slavu Nikezia, palili svijee. S Drakuloviima su se uvijek vrsto drali, ne zaboravljajui da ih povezuje isto porijeklo.244 I islamizirani itelji Roaja bili su vrli potovaoci svog zavi aja. Svi Kui, doseljeni u Roaje, nezavisno od vjerske pripa dnosti, hvalili su se da su porijeklom iz ovog crnogorskog plemena. Pojedine muslimanske porodice zadrale su plemensko ime kao prezime, to je bilo izraeno u Luici, Bievu, osovici i Dolovu. U ratnim okrajima islamizirani Kui su izbjegavali da ubijaju i pljakaju svoje pravoslavne saplemenike. Nosilac takve svijesti u jednom periodu bio je Murat-aga Gani. On je likvidirao jednog Albanca koji je javno isticao da je ubio pravoslavnog Kua. Gani mu je prije toga rekao: Ti nijesi ubio kue nego moga brata Kua.245 Ovaj sluaj jezgrovito svjedoi o velikoj plemenskoj sujeti kukih Muslimana u Roajama. Ona je, istina u manjoj mjeri, bila svojstvena i veini pripadnika ove populacije u Roajama. U Bihoru je ivjelo stanovnitvo pravoslavne i islamske vjeroispovijesti. Milisav Lutovac je zapazio da izmeu njih zbog istog jezika, porijekla, obiaja i navika, odnosi su skladni.246 Crnogorci i Muslimani u Vasojeviima su do sredine XIX vijeka ivjeli u dobrnim odnosima. To normalno koegzistiranje ogledalo se u tolerisanju starih i novih vjerskih navika, a uspomena na pravoslavlje kod islamiziranih itelja ovog kraja je teko blijedila. Emotivne veze prema hrianstvu njegovane su u vie generacija. Na to su svakako uticale: plemenska tradicija, odnosno svijest o zajednikom porijeklu, meusobno ispomaganje, zajedniki i vot u plemenskoj organizaciji i gotovo konstantan oslonac na brat stevnike pravoslavne vjeroispovijesti. Stoga muslimanski ivalj u Va sojeviima, kao i u susjednim oblastima, nikad nije zaboravio na svoje porijeklo. Mnogi Muslimani su obiljeavali krsnu slavu, u njihovim kuama nalazile su se ikone, a prilikom hrianskih
Andrija Jovievi, Plavsko-gusinjska oblast..., 89-90. Milisav Lutovac, Roaje i tavica..., 353-354. 246 Milisav Lutovac, Bihor i Korita..., 37.
244 245

82

praznika su palili svijee. esto su posjeivali i manastir urevi Stupovi.247 I u Mrkojeviima kod Bara vladala je tolerancija, razumijevanje i meusobno potovanje izmedju pravoslavnih i islamiziranih porodica. Izvorite za ovakve odnose bila je svijest o zajednikom porijeklu, pa su islamizirani Mrkojevii imali ovo shvatanje: Ako smo promijenili vjeru krv nijesmo. Bratski i roaki odnosi su neprestano njegovani, a to pokazuju brojna bratstva Crnogoraca i Muslimana proistekla iz istog korijena. Tako u Dobroj Vodi ive pra voslavni Pavlovii i islamizirani urovii i Ivanovii, kao i pra voslavni Nikoevii i islamizirani Nikoevii. Bratstvenici u Mikuliima su pravoslavni Androvii i Markiii sa islamiziranim Peroeviima i Periiima. Mnoge porodice su zadrale pravoslavna prezimena ili su za svoja prezimena uzele ime svog pretka koji se prvi priklonio islamu. Postojali su u ovom domenu i neobini sluajevi, te su kod dijela porodice koja je zadrala vjeru, potomcima nadijevana imena islamizirane brae ili bliskih roaka.248 Ogroman dio crnogorskih Muslimana je, nesumnjivo, priljeno njegovao svijest o zajednikom porijeklu s Crnogorcima. Takva svijest odlikovala je i Crnogorce, to je akribinom istoriaru Ejupu Muoviu omoguilo da donese sljedee zakljuke: Ni jedan drugi junoslovenski narod kao Crnogorci nije bio toliko svjestan zajednikog etnikog porijekla sa muslimanima. To se javno isticalo, uvalo u narodnoj tradiciji, zapisano u literaturi. Tu i treba traiti uzroke izraenije solidarnosti, meusobne tolerancije, zajednikog ivljenja, karakteristinim za Crnu Goru, a tuim u vancrnogorskim podrujima... I obratno Muslimani Crne Gore su budno uvali tradiciju o svom crnogorskom porijeklu, i u svemu, poput Crnogoraca, sa ponosom su isticali svoju raniju plemensku pripadnost, to je specifinost samo crnogorskog prostora.249 Da su ovi zakljuci nauno fundirani najbolje dokazuje primjer s Muslimanima u Bosni. Tamonji Muslimani su bili najrevnosniji poklonici nove vjere islama. Svako podsjeanje na prolost i raniju vjeru izazivalo je kod njih pomijeana osjeanja odbojnosti i gorine.
247 248

105-106.
249

Miomir Dai, Vasojevii od pomena..., 257-258. Edhem Peroevi, Mrkojevii, prolost i demografska kretanja..., Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 68.

83

Nastojali su, naroito pred ranijim sunarodnicima, da prikau islam kao bolju vjeru od hrianstva. Uz to su teili da se pred osmanskim vlastima nametnu kao dostojni podanici nove vjeroispovijesti.250 Iz napravljene komparacije je uoljiva jedna od temeljnih razlika izmeu crnogorskih Muslimana i muslimanskog ivlja u Bosni. Izmeu njih se i zbog toga ne moe staviti znak jednakosti. Muslimani u Crnoj Gori, za razliku od svojih istovjernika u Bosni, dio su crnogorskog naroda koji je primio islam. Oni su se konstituisali u zaseban entitet u dugom istorijskom razdoblju, pri emu su kljunu ulogu imali proces islamizacije stanovnitva, prerastanje vjerskih obiljeja u narodnosne odrednice, kao i duboko usaena svijest o zajednikom porijeklu.

250

Jovan Cviji, Balkansko poluostrvo, Beograd 1991, 385.

84

GLAVA III
PRIVREDA I DRUTVO U CRNOJ GORI POD OSMANSKOM VLAU
Gradovi kao administrativna i privredna sredita Osmanlije su u Crnoj Gori zatekle veoma mali broj gradova. Preciznije reeno, bila su to gradska utvrenja, uglavnom ilirskog porijekla (Medun, Bihor, Onogot, Kukanj, Plav, abljak) i ona su imala jedino karakteristike vojnih utvrenja. Ona se nijesu razvijala u gradove, niti su nicala naselja oko njih. Pored ovih utvrenja, u Crnoj Gori nailazimo na trgove u Pljevljima, Budimlju, Kruevu kod Gusinja, Podgorici i Rijeci Crnojevia. Izgradnja gradova, po onovremenom shvatanju, doivljava svoj procvat s dolaskom Osmanlija. Osmanlije su u Crnoj Gori izgradile ak 12 novih gradova.251 Njihov znaaj je ogroman i manifestuje se u civilizacijskom, privrednom, kulturnom i nacionalnom domenu muslimanskog naroda. Razvoj grada orijentalnog tipa, na Balkanu, pa i u Crnoj Gori, zapoinjao je preteno dvije do tri decenije nakon osvajanja mjesta. Prevashodno je bilo potrebno zadovoljiti sljedee uslove: sigurnost u odbrani od neprijatelja i brzinu irenja islama. Razvitak osmanskog
251

Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., 97.

85

grada predstavljao je nastavak urbanog razvoja zateenih mjesta, ali i formiranje novih gradova na drugim lokalitetima. Zato je podizanje gradova zavisilo od novonastalih privrednih, komunikacionih, strategijskih i drugih uslova. U sluaju gradnje na osnovama srednjovjekovnih hrianskih trgova, ti su trgovi postajali periferni dio novog orijentalnog grada. Bila je to hrianska mahala, koja se, usljed prelaska dijela njenih itelja na islam, sve vie smanjivala. Kada je zateeni trg imao jai ekonomski temelj (rudnik), tada je irenje islama, odnosno transformacija trga u grad orijentalnog karaktera proticala sporije. Takvi gradovi se tokom itavog osmanskog razdoblja nijesu razvili u znaajne kasabe. No, novi gradovi koje su Osmanlije izgradile, na mjestima sitnih trgova i seoskih naselja, razlikovali su se po svom brem razvoju. Oni su skoro od poetka naseljavani homogenim muslimanskim stanovnitvom.252 Uspostavljanjem osmanske vlasti, nesumnjivo, bio je zausta vljen dalji razvoj hrianskih varoi. One su postale sporedni djelovi novih gradova osmanskog tipa. Istodobno se hriansko stanovnitvo postepeno smanjivalo, budui da je proces islamizacije sve vie uzimao maha. U poetku se broj muslimanskih itelja u gradskim sreditima poveavao, zahvaljujui, prvenstveno, do se ljavanju turskog stanovnitva iz istonih oblasti Rumelije. Do seljenici su ponajvie bili vojno-administrativni slubenici, vjerski dostojanstvenici i osposobljene zanatlije. Ova doseljavanja su se zavrila u prvoj polovini XVI vijeka, da bi tada otpoeo masovniji prelazak domaeg stanovnitva na islam.253 Oficijelna osmanska administracija dijelila je sva gradska na selja na utvrena i otvorena mjesta. Utvrena mjesta bile su palanke, hisari i kale. Palanke su predstavljale manje utvrenje izgra eno od drveta, zemlje i drugog slabijeg materijala. Podizane su na putevima radi obezbjeenja saobraajnica. Hisar je bio grad-tvrava, odnosno manje utvrenje, ali graeno od tvrdog materijala. Kale je oliavala tvravu, graenu od tvrdog materijala sa kulama i opasanu bedemima.254 Otvorena gradska naselja bila su varo, kasaba i eher. Varo u osmanskoj nomenklaturi predstavlja naselje gradskog tipa koje je
Ema Miljkovi, n. d, 93. Isto, 93-94. 254 Enes Pelidija i Behija Zlatar, n. d, 9.
252 253

86

iskljuivo ili poglavito naseljeno hrianima. Ovo naselje prerastalo je u kasabu, kada bi protokom vremena, stanovnitvo prelazilo na islam. Tada bi se termin varo svodio na jednu ili vie hrianskih mahala. Kasaba je otvoreno muslimansko naselje, u kojem se njeni itelji prevashodno bave gradskom privredom: zanatstvom i trgovinom. Jedno naselje je sticalo status kasabe samo u sluaju da je ispunjena urbana, kulturna i privredna komponenta. Konkretnije kazano, trebalo je da u kasabi bude stalno nastanjeno muslimansko stanovnitvo, da ona ima damiju u kojoj se obavljaju molitve petkom i za Bajram, te da raspolae arijom i da se u njoj odvija sedmini pazar. eher je vee otvoreno gradsko naselje, nastanjeno uglavnom muslimanskim stanovnitvom. U eheru se nalazilo vie damija i drugih ustanova.255 Najpoznatiji eher u Crnoj Gori bila su Pljevlja, a povremeno su taj status imali Podgorica i Bar. Sve vee prihvatanje islama odreivalo je u velikoj mjeri zanimanja njegovih poklonika u gradskim sredinama. Muslimansko stanovnitvo se najee bavi zanatstvom i trgovinom. Prema tome, neodrive su konstatacije pojedinih istoriara da je najvei dio muslimanskog stanovnitva u gradovima pripadao sloju lokalnih funkcionera i vojnih redova. Za osmansku dravu je podizanje gradova u Crnoj Gori imalo ponajvie vojni znaaj. Taj znaaj je ostao prioritetan za svo vrijeme osmanske dominacije. Ali, gradovi su bili i proizvoai materijalnih dobara i robna trita. Osim toga, preko gradova je operacionalizovana cjelokupna politika osmanskih vlasti prema selu. Dakle, postojalo je vie razloga da Osmanlije iniciraju obnovu i dalji razvitak zauzetih trgova i utvrenja. To stremljenje podsticano je raznim sredstvima i na razne naine. Vrlo efikasnu mjeru sainjavao je sistem ekonomskih i drutvenih povlastica koje su pruane gradskom stanovnitvu. Zauzvrat, ovi su itelji imali obavezu da obavljaju graevinske i druge poslove u korist grada. Sistem takvih povlastica nazivao se muafijet.256 Vojni motiv bio je od kljunog znaaja da jo Mehmed II Osvaja, prilikom pohoda na Zetu i Albaniju, uoi vanost poloaja Podgorice. Stoga je naredio da se u njoj podigne utvrenje, s objektima neophodnim za smjetaj vojske. Novi grad je trebalo
255 256

Isto, 9-10. Istorija Crne Gore, knj. 3..., 507-508.

87

da poslui kao odskona daska za osvajanje Skadra i abljaka. Za njegovu gradnju koriten je materijal (kamenje) iz stare Duklje. Izgradnja ovog utvrenja bila je izuzetno vaan dogaaj za Podgoricu. Ona je postala glavno tursko uporite u Zeti. Podgorica je upisana u turski defter krajem XV vijeka kao selo sa 40 porodica, koje ive oko tvrave Depedogen, to znai onaj koji tue brdo, vrh. Na to ime prvi put nailazimo u dokumentima iz prvih godina osmanlijske vladavine, i to samo za utvreni dio grada. Ve poetkom XVI vijeka taj se naziv gubi pa su i Osmanlije preuzele domae, narodno ime. U Podgorici je u XVII vijeku bilo vie pravoslavaca nego poklonika islama, da bi u XVIII vijeku muslimanskih porodica bilo vie nego pravoslavnih.257 Kazivanja o Podgorici u XVI vijeku su veoma rijetka. Za sigurno je da je bilo naselje razbijenog tipa, izuzev tvrave, gdje je bila vrlo zgusnuta. Kue i djelovi varokog naselja izvan gradskog bedema bili su prilino odvojeni jedni od drugih. Izmeu njih su se nalazile bate, vinogradi, livade i njive, kao i groblja. Podgorica se prvih godina osmanske uprave pominje kao selo, naselje nieg ranga. Status kasabe je stekla prije sredine XVI vijeka, a kao eher pominje se ponekad kasnije. U defteru iz 1523. godine zabiljeen je i vakuf tekije aua Skendera iz Podgorice, njegova livada u Gornjem Polju, kod Toloa, koju dri Pir Alija, kao i ifluk hode Alije, hatiba iz Podgorice, koji se nalazio u Maloniima. au Skender je posjedovao i mlin u Ljekopolju na rijeci Sitnici, koji je radio est mjeseci, te etvrti dio ribolova na pomenutom podruju. Neto ei pomeni Podgoriana nalaze se u Kotorskom arhivu, posebno od druge polovine XVI vijeka. Kao trgovci i poslovni ljudi, najee se javljaju Muslimani. Upadljiv je primjer Hulum vojvode, sina Sinana aua iz Podgorice, koji je juna 1596. godine prodao jednog konja kotorskom providuru Zijanu Lipomanu za 80 talira.258 Prvi detaljniji opis Podgorice javlja se 1614. godine i nastao je iz pera Marijana Bolice. Bolica je napravio izvjetaj o
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka, Beograd 2000, 62-63. Pavle S. Radusinovi, Stanovnitvo i naselja Zetske ravnice od najstarijeg do najnovijeg doba, Niki 1991, 184-185. 258 Ljubomir Stojanovi, Stari srpski zapisi i natpisi, knj. I, Beograd 1902, 134-140. Risto Kovijani, Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (XIV-XVI vijek), knj. II, Titograd 1974, 36-41.
257

88

Skadarskom sandakatu, a o Podgorici se navodi da je neveliko utvrenje (citadela), okruena veoma prostranim naseljem varoi, u kome ima 900 domova, veinom hrianskih, gdje su grad, bedem i selo svi zajedno. Oko Podgorice se nalazi prostrana i prekrasna ravnica, dugaka 60, a iroka 30 milja. U njoj se nalazi sedamnaest prekrasnih i plodnih sela, u kojima ugledniji podgoriki Turci radi uivanja provode vei dio godine. Oni u njima imaju svoje kue i konjunice. U varoi i tvravi moe se raunati da ima 2.200 dua, sposobnih da nose oruje, vrlo ratobornih veinom hriana. Meu njima su 250 odlinih strijelaca sa dugim pukama, sline alirskima. Ostalu vojsku sainjavaju konjanici sa kopljima i hriani sa maem, kopljem i titom. Sandak-beg Skadarskog sandakata ostavljao je svoju rezidenciju u Skadru i najveim dijelom boravio u Podgorici, zato to su se tu nalazili odlini panjaci za konje, izobilje hljeba i ostalih namirnica neophodnih za njih i njihove sluge. On je sa sobom dovodio vie od sto kopljanika (lanze) sa pukama, a rije tko i do dvije stotine ljudi koji se nazivaju sejmeni, sa kratkim pukama. U Podgorici se nalaze razni ulafaci, spahije, aui velikog gospodina, mutafaraci i alajbezi, koji su budue uneseni u defter ili u Konstantinopolju u huumu. Ulafaci (plaeni izdravaoci); spahije kavaleristi, koji slue, obavezni su ii u rat kada naredi sultan i saobrazno potrebama nositi sa svoga timara sopstveni provijant i saobraznu koliinu provijanta za sluge; mutafaraci isto kao alajbezi.259 Uoljivo je da je u Bolicinom izvjetaju stavljen akcenat na vojno-strategijski znaaj Podgorice, ali se u njemu mogu nai korisni podaci o svakodnevnom ivotu njenog stanovnitva. Podgorica se u XVII vijeku poela iriti ka jugu i stigla je do brda Ljubovia. Njeno dalje prostiranje na tom podruju bilo je zaustavljeno. Stoga se njen razvoj poeo usmjeravati prema sjeveru i sjeveroistoku, sve do lijeve strane Ribnice. Na lijevoj strani Ribnice bilo je naselje koje je nazvano Stara Varo. Ovo naselje je jo u XVI vijeku dobilo islamsko-orijentalni izgled, sa krivudavim uskim ulicama, koje su se nerijetko zavravale or-sokacima. Prostrana dvorita bila su do kua, a one su bile ograene visokim zidovima. Stara Varo je bila podijeljena na nekoliko djelova. Najvaniji su
ime Ljubi, Marijan Bolica Kotoranin Opis Sandakata Ska da rskog od godine 1614, Starine, knj. XII, Zagreb 1880, 178-180. Pavel A. Rovinski, Crna Gora, knj. I..., 804-806.
259

89

bili Varo i Mien. Varo je najstariji dio Podgorice. Ona je bila zasvoena visokim zidom, na kome je bilo est tabija, koje su sluile za odbranu. Troje vrata bilo je na bedemu: zetska, malisorska i kuka. Na zemljitu van gradskih zidina nastao je Mien. On je sluio kao odbrana od crnogorskih napada, a izgradili su ga Muslimani naseljeni iz Albanije. Najvea mahala bile su Drpe. Ova mahala se prostirala sredinom naselja do obala Ribnice. Pored njenih obala se nalazilo groblje.260 Podgorica je na poetku XVII vijeka, nesumnjivo, bila orijentalna varo, sa prostranim batama, vinogradima, livadama i grobljima. Vrijedan zapis o izgledu Podgorice i njenih itelja ostavio je Evlija elebi, glasoviti turski putopisac. elebi je 1660. godine posjetio Podgoricu i tom prilikom je zapazio da se u njoj nalazi tvrava etvorougaonog oblika, a sazidana je od kamena. Bila je snab djevena jakim kulama, pukarnicama i prsobranima. Imala je jednu kapiju, a leala je na otroj litici okruenoj oklopom. U tvravi je bila stacionirana i vojska. U njoj se nalazio gradski zapovjednik (dizdar) i sedam stotina hrabrih vojnika. Kua u tvravi je bilo oko 300. Tu je bila i damija, ambari za penicu, skladite municije, topovi i cistijerne.261 Podgorica se u XVIII vijeku razvijala u jo znaajnije urbano sredite. Ona je sticala civilizacijsku osnovicu, to se ispoljavalo i u nainu stanovanja. Kue su bile sakrivene zidovima dvorita od ulice. Prozori zgrada su gledali na zelene vrtove i bate. Kamene zgrade su bile iroke, sa prostranim sobama, sa natkrivenim ulaznim stepenitem koje je vodilo na sprat, gdje se stanovalo. Prizemlje je po cijeloj duini bilo opkoljeno natkrivenim trijemom. Sobe su imale sljedee funkcije: za dnevni boravak porodice, za prijem, spavae odvojene za ensku i muku eljad, trpezarija. U boljim kuama postojalo je i kupatilo. Zgrade su bile pokrivene crijepom i osim sobe za prijem imale su male prozore, ije je staklo branila reetka od metala. Tavanice, prozorske reetke, stepenite i druga slina mjesta bila su ukraena arabeskama, raznim figurama, cvjetovima, citatima iz Kurana. Po sobama je bilo mnogo ilima, jastuka i jorgana. Pregradni zidovi bili su od drveta, a pod je bio pokriven daskama. Postojali su tzv. okovi, vrsta zastakljenih balkonia. Te
260 261

Ilija Radulovi, Podgorica..., 45. Evlija elebi, Putopis..., 336.

90

dobre graevine mogle su vrijedjeti do 10.000 austrijskih forinti i njegovale su elemente islamske umjetnosti.262 Grad Medun je bio prvo osmanlijsko uporite u Zeti. Njegova glavna funkcija bila je vojnog karaktera. Ponekad se Medun javljao i kao trg lokalnog znaaja. Ovaj grad je doprinio Osmanlijama da konstituiu svoju vlast nad Zetom, a takoe im je omoguio, da u jednom periodu , dre Kue u pokornosti. Za Turke je imao veliku vanost kao klju obiju Zeta pa je proirivan, pojaan, a u Medunu su imali i svoju stalnu vojnu posadu. itelji Meduna su imali obavezu da odravaju grad u ispravnom stanju. Krajem XVI vijeka u tvravi Medun bilo je 38 turskih vojnika. Broj njegovih stanovnika se naglo poveao poetkom XVII vijeka, te se u jednom izvjetaju iz 1614. godine navodi da u plemenskoj zajednici Kua ima oko 200 vrlo ratobornih Turaka. Taj broj je bio zasigurno vei, jer nije uraunato stanovnitvo (ene, djeca, starci) nesposobno za borbu. Koliko su osmanske vlasti pridavale znaaj ovom utvrenju, najbolje govori injenica da su stanovnici brojnih sela, iz udaljenih nahija Plav i Zla Rijeka bili duni da se staraju o popravci tvrave Medun . Zbog toga su itelji ovih mjesta uivali status filurdija, te su umjesto rajinskih obaveza plaali porez na kuu. Medun je u XVI i XVII vijeku bio esta meta napada od strane Kua. Kui su 1649. godine osvojili i otetili Medun, ali su ga Osmanlije uspjeli povratiti i obnoviti. Medun su Kui ponovo osvojili i zapalili 1688. godine. Od tada je ovaj grad izgubio svoju vanu ulogu u projekcijama osmanskih vlasti.263 Poslednji grad koji su zauzeli Osmanlije u Zeti bio je a bljak Crnojevia. U ovom gradu su 1582. godine evidentirana 54 domainstva od kojih su 36 bila muslimanska, a u tvravi se nalazilo 27 vojnika. Procjenjuje se da je poetkom XVII vijeka abljak bio najutvreniji grad u Zeti sa 250 kua.264 Taj rast se nastavio i u narednom periodu, pa je abljak predstavljao sve snanije tursko uporite prema Crnoj Gori. U njemu se nalazila snana artiljerija koja je odatle odvlaena i koritena u borbama protiv Crnogoraca
Pavel A. Rovinski, n. d, knj. II, 310-311. Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka... 177. 263 Milan Vasi, Gradovi..., 509-510, Ejup Muovi, Muslimani.., 51.Mustafa Memi, Bonjaci-Muslimani...,47-48. 264 Ejup Muovi, Muslimani..., 51.
262

91

i Mleana. Pored velikog vojnog znaaja, abljak je bio jedan od centara osmanske vlasti i sudstva za Zetu i Crnu Goru. Tu je bilo sjedite istoimene nahije, a turski administrator za Crnu Goru, imao je sredite ba u abljanku. I rezidencija Skenderbega Crnojevia nalazila se u ovom gradu, i to u vrijeme kad se Crna Gora izdvajala iz skadarskog i zatim uobliena u posebni sandak. Kadija za Crnu Goru je takoe bio smjeten u abljaku, a povremeno i u Podgorici.265 Blizu abljaka razvijala se i Rijeka (Crnojevia). Ona je pred stavljala naselje, ali i utvreno mjesto. Tu je bilo lokalno trite od poetka turske vladavine. Kao takvo je imalo znaaj i za Crnu Goru. Osmanlije su osvojile rijeki grad prije 1570. godine i od tada se Rijeka sve vie pretvara u izrazito muslimansko naselje.266 Osmanlije su u Zeti podigli jo jedan grad. Na putu izmeu Podgorice i Nikia izgraen je Spu. Podigao ga je i Skadarski sandak-beg Hodoverdi Mahmutbegovi, 1704. godine. Spu je ra s polagao sa neophodnim vojnim objektima i artiljerijom. Ovo utvr enje je imalo stalnu vojnu posadu i svog dizdara. Uz tvravu je niklo i naselje, s arijom, koje se, kako navodi Milan Vasi, na zivalo varo.267 Spu se preteno raazvijao kao sjedite aga koji su upravljali Zetom i Crmnikom nahijom. Poznate su porodice: Zotovii, Dizdarevii, Beirovii, Dervievii, urovii, eevii i naroito Parmakovii i Meikuii. U ovom gradu su funkcionisali organi lokalne vlasti. Imao je i svoje kapetane, koji su u toku XVIII vijeka igrali zapaenu ulogu.268 Osmanska vlast je namjeravala sedamdesetih godina XV vije ka da na lokaciji trga u Pljevljima podigne eher. U tom cilju su od vojnika Radoslava i Radivoja oduzeli 23 parcele zemlje, za koje su u zamjenu dobili 25 parcela u ataru sela Supratna i begluka Brezir. U poetku se odustalo od ovog plana, ali se i u istorijskim izvorima iz prve polovine XVI vijeka Pljevlja navode kao trg. Pljevlja su 1570. godine prvi put upisana kao kasaba. Tada je i donijeta odluka da se ivalj Pljevalja oslobodi plaanja redovnih i vanrednih nameta. Ta povlastica je uticala da stanovnitvo iz okolnih sela, ali i udaljenijih podruja, pone intenzivnije da naseljava Pljevalja. U ovom razdoblju
Milan Vasi , Gradovi.., 510. Isto,511. 267 Isto..., 523-524. 268 Isto...,524.Mustafa Memi, Bonjaci-Muslimani..., 101-102.
265 266

92

uveao se i broj muslimanskog stanovnitva, to ubjedljivo govori da su gradovi islamsko-orijentalnog tipa, pored timarskog sistema, bili i glavni nosioci islamizacije na itavom prostoru Jugoistone Evrope.269 Pljevlja su u projekcijama osmanske uprave, ezdesetih i seda mdesetih godina XVI vijeka, planirana za sjedite hercegovakog sandak-bega. Otuda je logino da je obim preduzetih graevinskih radova bio veoma velik. U sklopu tih radova, kako smo ranije istakli, izgraen je sandak-begov saraj sa dvadesetak soba, salom za sastanke i mnogim drugim prostorijama. Izgraene su i zgrade po trebne za uspjean rad administracije i smjetaj novih slubenika i njihovih porodica. U realizaciji ovih zahtjevnih graevinskih radova pored domicilnih, na sandakbegov poziv upuen Dubrovniku 1570. godine, uestvovalo je i vie dubrovakih majstora. Oni su izvodili one radove koji su iziskivali veu vjetinu, finiju obradu i preciznost. Ovaj graevinski poduhvat promijenio je lik Pljevalja, koja su od srednjovjekovnog trga poela da prerastaju u grad orijentalnog karaktera. Jedna od posljedica ovih radova bila je i promjena u etnikoj strukturi stanovnitva. U Pljevlja se doseljavalo sve vie stranaca, koji su zauzimali pozicije u administraciji, sudstvu, trgovini ili zanatskim esnafima. Sve vie je islamizacija zahvatala i domae stanovnitvo. U defteru iz 1570. godine, uz imena nekih od konvertita, uvedena su i imena njihovih oeva hriana, kao na primjer: Pervana sin Miloa, Hasan sin Milaina, Ilijas sin Bojia, Hurem sin Vuksanov, Skender sin Vlatka. U Pljevljima je 1585. godine bilo 119 muslimanskih kua prema 56 kua hriana. Sasvim sigurno je da je broj muslimanskog stanovnitva bio i vei, poto u popisu nijesu evidentirani zapoljeni u sandak-begovoj palati, kadija, kao i jo neki osmanski funkcioneri.270 Promjene u konfesionalnoj strukturi stanovnitva ovog grada, kao i orijentalni izgled Pljevalja nije promicala otrom oku stranih putopisaca iz XVI i XVII vijeka. Difren Kane je 1573. godine nazvao Pljevlja novim turskim imenom Talida, a zatim ih predstavio kao veliko selo smjeteno na ravnom terenu. Kane je bio fasciniran damijom i umjetniki izvajanom esmom, a karavansaraj je opisao kao veliki, mraan i pokriven olovom.271 Slian opis predoio je i Pavle Kontorini, 1580. godine, za koga je karavansaraj bio veliko
Istorija Crne Gore, knj. 3..., 551. Ema Miljkovi, n. d, 94. Istorija Crne Gore, knj. 3..., 538. 271 Radovan Samardi, Beograd i Srbija u spisima francuskih savremenika, Beograd 1961, 128.
269 270

93

zdanje, olovom prekriveno, a pored njega se nalazio lijep bunar i moeja. Pljevlja je 1582. godine posjetio i an Paleri Forezjen koji je uoio da je Taslida lijep grad u kome ima bazara i karavansaraja.272 Pljevlja su 1611. godine, prema Lisjenu Lefevru, imala oko 400 kua, tri damije, od kojih su dvije bile od kamena, a jedna drvena, kao i dva karavansaraja pokrivena olovom.273 Posebno je izgledom Pljevalja bio oduevljen Evlija elebi. On je isticao da ova varo lei usred golih i kao snijeg bijelih sti jena, na terenu obraslom zelenilom, vinogradima i baama. Od njenih deset mahala, pet je muslimanskih, a pet hrianskih. Ima svega deset damija sa mihrabom. Najimpozantnija i najljepa je damija Huseinpae Boljania... Ima takoe dvije medrese, tri osnovne kole (mekteb), dvije tekije, Husein-paina javna kuhinja (imaret), zrano javno kupatilo (hamam) i tri prenoita (han) kao bezistan u obliku tvrave. Dalje ima do sedam stotina tvrdo graenih, daskom, eremidom i ploama pokrivenih kua, s vinogradima, bez baa. Pain saraj nalazi se na istonoj strani varoi, na obali rijeke Breznice.274 Znaaj Pljevalja kao sjedita hercegovakog sandaka ogledao se u uveanju njegove arije. Ona se vremenom proirila otvaranjem brojnih zanatskih radionica i trgovakih duana. Pljevaljske zanatlije i trgovci su jo od XVI vijeka postali poznati po svojim poslovnim kontaktima ne samo sa susjednim mjestima, nego i u udaljenijim krajevima. O tome svjedoe brojni dokumenti. To je, dakako, imalo direktnog uticaja na mjesto i ulogu pljevaljske arije ne samo u privrednom, nego i drutvenom ivotu ovog grada. Nedvojbeno je da je pljevaljska arija u XVII vijeku spadala meu najvee na naim prostorima i da je imala veliki broj trgovakih i zanatskih radnji. Ti urbani objekti sauvani su i u narednom periodu. Po svoj prilici, u XVIII vijeku je dolo do poveanja postojeih poslovnih objekata, te pljevaljske arije u cjelini. Interesantno je da su se Pljevlja, za razliku od drugih gradskih sredita, razvijala bez vojnog utvrenja.275 Prerastanje jednog trga u grad, u vrijeme osmanlijske vla da vine, manifestovalo se i na primjeru Bijelog Polja. Blagodarei
Isto, 139. Isto, 157. 274 Evlija elebi, Putopis..., 397-398. 275 Enes Pelidija, Pljevlja i Pljevaljski kraj u XVIII stoljeu..., 165. Dragana Kujovi, Tragovima orijentalno-islamskog kulturnog nasljea u Crnoj Gori, Podgorica 2006, 12.
272 273

94

povoljnom poloaju, Nikolj-Pazar je privlaio trgovce iz Budimlja i drugih mjesta, a posebno iz Bihora, u kojem se stavlja naglasak na vojni znaaj. Na drugoj obali Lima se, meutim, krajem XVI vijeka, poinje razvijati Bijelo Polje. Ono postepeno preuzima i nastavlja privrednu funkciju Nikolj-Pazara. Protokom vremena, ovaj trg se uklopio i izgubio u novom naselju. Zato se Bijelo Polje moe smatrati produetkom Nikolj-Pazara.276 Bijelo Polje je jedini grad u Crnoj Gori u kojem je ivjelo mu slimansko stanovnitvo, a koji nije podignut na temelju neke posebne odluke sultana ili nekog drugog osmanskog zapovjednika. Ovaj grad je nastao i razvijao se postupno u jednom duem istorijskom procesu. Sam naziv Bijelo Polje prvi put se spominje 28. juna 1589, ali ne kao gradsko naselje, jer je ono izgraeno kasnije. To naselje je nosilo naziv Akovo i prvi put se navodi u jednom turskom dokumentu iz 1667. godine. Ve u XVII vijeku ovo mjesto se razvilo u glavni trgovaki centar Bihora, da bi se u narednom stoljeu pojavljivalo kao palanka, kasaba i varo. Tu je bilo sjedite vlasti i sudstva i konano snano vojno uporite. Kapetan Sulejman-aga se 1707. godine pojavljuje kao vojni zapovjednik u Bijelom Polju. Izvori na koncu XVIII vijeka govore i o bjelopoljskom kadiji.277 Bijelo Polje je imalo svoju tvravu, age i nefere. Kao tvrava je bilo organizovano 1708. godine, sa agama i ajanima, a dominantno stanovnitvo inili su Muslimani. U gradu je bila vrlo razvijena arija.278 Izgradnja novih gradova i gradskih naselja, sa vojnim utvr e njima, trgovinama, kulturnim institucijama i standardnim ko mu nalnim sadrajima, naroito je bila izraena u XVII vijeku. Tako je i podizanje Plava zavreno 1619. godine. Ovo mjesto se tada po prvi put spominje kao naseljeni kraj. Ranije je egzistirala Plavska nahija, bez postojanja Plava kao naseljenog mjesta. Postoji pretpostavka da je ovo podruje dobilo ime po rimskom imperatoru Flavijusu i da se ono oko 15 vjekova tako zvalo.279
arko epanovi, Bjelopoljski kraj u XVIII vijeku..., 114-115. Istorija Crne Gore, knj. 3..., 519. 277 Mustafa Memi, n. d, 86. 278 arko epanovi, n. d, 115. 279 Mirko P. Barjaktarevi, O Plavu u XIV stoljeu, Tokovi, br. 12-13, Ivangrad 1976, 64-65.
276

95

Izgradnja vojnog utvrenja u Plavu bila je determinisana vojnim razlozima. Trebalo je sprijeiti upade ratobornog plemena Klimenti u ove krajeve, jer je samo jedno utvrenje na Godiji bilo slabano da zaustavi ove pohode. Uviajui ovu opasnost, osmanlijska vlast je odluila da u ravniarskom dijelu podigne dva grada sa brojnim vojnim posadama. Bosanski valija Mustafa-paa imao je zadatak da organizuje izgradnju Plava i Gusinja. Mustafa-paa je priljeno i odgovorno pristupio realizaciji ovog posla. On je dolazio u ovaj kraj i neposredno obavljao nadzor na preduzetim radovima. Angaovao je veliki broj majstora prema vrsti poslova, a takoe su nabavljeni konji, komordije, razni materijal i druge neophodne namirnice. Ra dilo se savjesno i dugo. Radno vrijeme je poinjalo u dva sata nakon izlaska sunca, a zavravalo se sat prije njegovog zalaska. S poslovima se poinjalo u aprilu, a zavravalo u novembru.280 Plav je podignut na breuljkastom terenu, na kojem se uzdie uvena Redepagia kula. I ova kula je izgraena u XVII vijeku. Stanovanje nije bila njena jedna namjena, ve je sluila i za odbranu od neprijateljskih napada. U Plavu je u XVII vijeku postojao i lo kalni trg, na kojem se prodavalo ito. Pojedini istoriari smatraju da Pazarite iznad Plava, koje se nalazi na komunikaciji za Pe, asocira na taj bivi trg iz XVII vijeka. Pazarite, ipak, nije doseglo znaaj trga u Kruevu kod Gusinja.281 Radovi su se odvijali osmiljeno i planski. To najbolje po tvruje izgradnja novog vodovoda u Gusinju. On je napravljen istom trasom na kojoj se nekad protezao stari vodovod, sa cijevima od dobro peene gline izuzetnog kvaliteta. Gradski centar u Gusinju bio je u obliku slova L, sa trgovakim, zanatskim i ugostiteljskim radnjama. Devet ulica granalo se iz trgovakog centra. Njih je povezivala jedna kruna cesta od mjesta zvanog Haus do lokaliteta na kojem je izgraena ekia damija. Manje uzvienje uzdizalo se nad trnim centrom. Nosilo je ime Grad, odnosno Tabla.282 Strategijske potrebe Osmanlija odredile su i podizanje Ko laina. Kolain je izgraen 1651. godine, premda se kao manje na selje spominje u jednom sultanovom beratu iz 1565. godine. Na pomen Kolaina nailazimo i u Detaljnom popisu Crne Gore iz 1570.
Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti, Beograd 1989, 49-50. Mustafa Memi, Plav i Gusinje..., 52-53. 282 Isto, 50-51. Istorija Crne Gore, knj. 3..., 521.
280 281

96

godine. Smjeten na razmeu puteva, na pravcu izmeu Bijelog Polja i Podgorice, Kolain je za osmansku vlast bio vrlo vaan grad. Iz njega je osmanlijska vojska drala u potinjenosti okolna plemena (Morau, Rovca, Vasojevie) i ujedno onemoguavala njihovo zbliavanje. Nesporno je da je Kolain osnovan kao muslimansko naselje doseljavanjem Muslimana iz drugih mjesta i jo vie isla miziranjem doseljenih Crnogoraca. Hriansko stanovnitvo u gradu bilo je malobrojno. ivjelo je preteno u okolnim nahijama Rovaca, Donje i Gornje Morae.283 Odmah poslije osnivanja, Kolain je dobio stalnu tursku po sadu. Radi normalnog izdravanja, posada je uivala adakluk, u stvari odreeni su joj prihodi od dizije hriana nahije Pe. Kolainske age i kapetani stekli su kao adakluk i posjede u drugim mjestima.284 Turska vlast je najkasnije u treoj deceniji XVIII vijeka formirala kolainsku kapetaniju. U Kolain se naseljavaju trgovci i zanatlije, pa se ovaj grad razvija kao arija-varoica. Njegovi itelji bili su osloboeni svih vrsta poreza, kako bi se zainteresovani, prvenstveno trgovci i zanatlije, privukli da dou i da rade u ovom gradu. Ova povlastica je pokatkad bila naruavana. Graani Kolaina se 1742. godine ale na turske inovnike da od njih zahtijevaju uur i poreze koje nikada nijesu davali. Krajem XVIII vijeka u Kolainskoj kapetaniji bilo je 217 vojnika i njihov zapovjednik. Prvi poznati ko lainski kapetan bio je Ibrahim-aga. Njega su muslimanska bratstva u Kolainu, 2. decembra 1755, izabrala za svog vojvodu. Naslijedio ga je Mehmed kapetan, koji je sa svojim saradnicima zakupio diziju. Ta glavarina se uzimala od hriana prijepoljskog kadiluka.285 U Kolainu se 1736. godine pominje jedan mekteb, vakuf i jedna damija u centru grada. Mekteb (osnovna vjerska kola) je podigao spahija Muslija. Ova kola je raspolagala malim vakufom zemljinom parcelom koja je postala predmet spora izmeu Mu slijinih sinova, te se morala angaovati i centralna vlast iz Ca rigrada.286
Milisav Lutovac, Ibarski Kolain, Antropogeografska ispitivanja, Beograd 1954, 63-66. 284 Novica Rakoevi, Kolainski kraj do stvaranja jugoslovenske drave 1918..., 64. 285 Isto. Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., 78. 286 Novica Rakoevi, n. d, 66.
283

97

Pored Kolaina nalazila se i posebna vojna posada na prelazu preko Tare, na mjestu dananjeg Mojkovca. Ona je 1707. godine brojala 50, a neto kasnije 62 vojnika. Na ovom lokalitetu bilo je sjedite novoformirane kaze Donji Kolain.287 Teritoriju Roaja (Trgovita) zauzele su Osmanlije 1455. go dine. Tada je obavljen prvi popis ovog kraja kao posebne admi nistrativno-teritorijalne jedinice, koja je pripadala Krajitu Isa-bega Isakovia. Roaje je u tom vremenu, prema istraivanjima Boidara ekularca, posluilo kao usputna stanica prema susjednoj upi i gradu Bihoru. Prilikom tog pohoda, po svemu sudei, srueno je i roajsko utvrenje, kao i prvo naselje koje se sastojalo od jedne kule i nekoliko drugih zgrada opasanih visokim zidom. U ruevinama se nalazilo i sredinom XIX vijeka.288 Nedostaju istorijski izvori o prvim Muslimanima u Roajama. Godine 1638. pominje se kao tvrava koju su sruili buntovnici, a evidentirano je i postojanje damije. Iz toga se moe zakljuiti da je ve tada bilo islamiziranog domicilnog stanovnitva. Damiju je obnovio Mahmud-paa Vuo.289 Roajski kraj je u XVIII vijeku imao ogroman ekonomski znaaj. Tome su doprinosili vani putevi dubrovako-carigradski, zetski i bosanski. Na njima se obavljao veliki trgovaki promet, zahvaljujui emu su i nastali gradovi, meu kojima i Trgovite (Roaje). Vidljivo je da se u osnovi ovog imena nalazi rije trgovati. Trgovina je naroito bila intenzivna u XIX vijeku. To je bilo zlatno doba roajske trgovine stokom, o emu jezgrovito svjedoi izreka: Carigrad da izgori, Roaje bi ga podiglo. Naravno, da je bogatstvo ovog kraja privlailo posebnu pozornost turskih vlasti. One su od Roaja napravile snano vojniko uporite. Nije se zaboravljalo ni na ostale sadraje jednog grada orijentalnog karaktera. Stvoreno je, tako, jedno naselje bogatih aga, koje su ivjele od trgovine i agaluka. Bio je to razvijeni privredni centar, sa arijom od tridesetak duana sa mjeovitom robom.290
287

123.

arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979,

Boidar ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori..., 122. Milisav Lutovac, Roaje i tavica..., 342-343. 289 Mustafa Memi, n. d, 88. 290 Boidar ekularac, n. d, 121-125.
288

98

Bihor je za gotovo etiri vijeka osmanske vladavine bio jedan od najvanijih gradova sjevernog dijela Crne Gore. To je bio i utvren grad sa stalnom vojnom posadom od poetka osmanske dominacije u dolini Lima. Njegov geostrategijski znaaj odredio je da se grad stalno utvruje i dograuje. Unutar zidova, s kulama, postojale su i kue za stanovanje, uglavnom raene od drveta, potom magacini za ito, skladita za municiju, bunar-cistijerna i jo neki objekti od vitalnog znaaja za funkciju grada. U podnoju grada postojalo je i podgrae, varo sa trgom. Ova varo je ostvarivala napredak, pa se u dokumentima XVI vijeka javlja sa statusom kasabe. Bihor je bio i centar istoimene nahije, kao i istoimenog kadiluka. 291 Budimlje je nastavilo svoj drutveni i politiki ivot i pod osma nskom vlau. Jo od poetka osmanske vladavine Budimlje je centar istoimene nahije, a povremeno se pojavljuje i kao sjedite kadije. Od kraja XV do kraja XVII vijeka Budimlje se u turskim izvorima pominje jedino kao trg. Ovo naselje, ipak, u privrednom pogledu nije uspjelo da se razvije do onog nivoa koji bi mu omoguio da dobije status kasabe. Tako je Budimlje za itavo vrijeme turske vladavine zadralo karakter manjeg naselja trga.292 Osmanlije su promijenile i fizionomiju gradova na Crnogorskom primorju. Najvaniji od tih gradova bio je Herceg Novi. Bio je u turskim rukama gotovo stalno od 1482. do 1687. godine. Njegov strategijski znaaj odredio je da Herceg Novi bude centar nahije, a od poetka 1485. i kadiluka. Herceg Novi je bio drugi po veliini grad u hercegovakom sandaku. Stoga je odabran za drugo, povremeno, sjedite sandak-bega Hercegovine. Osmanlije su poklanjale veliku panju njegovom razvoju. Herceg Novi je prvenstveno bio snaan fortifikacijski kompleks, a zatim gradsko naselje, s privrednim i kulturnim funkcijama. U gradu je pored stare podignuta i nova tvra va, pa su se u njemu nalazila dva dizdara. Novska kapetanija je osnovana krajem XVI ili poetkom XVII vijeka. Komanda nad svim tvravama ove kapetanije, kao i nad osmanlijskom vojskom koja je bila stalno stacionirana u Novom, povjerena je novskom kapetanu.293
Miomir Dai,Vasojevii od pomena...,102. Isto,104. 293 Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 511-512. Ejup Mu ovi, Muslimani Crne Gore..., 45-46.
291 292

99

Poloaj Novog na ulazu u Boku Kotorsku znaio je ozbiljnu prijetnju Kotoru i ostalim mletakim posjedima na primorju. Zato su Mleani u vie navrata nastojali da otmu ovaj grad od Osmanlija. Za zauzimanje Novog bile su zainteresovane i druge pomorske sile. Jedan od takvih pohoda je donio rezultat. panci su u jesen 1538. godine zauzeli Novi. Grad je tada mnogo stradao. Pobijeni su skoro svi pripadnici islamske vjeroispovijesti, iako je neprijatelj obeao da e potedjeti ivot zateenim stanovnicima Novog. panska vladavina bila je kratkotrajna. Poslije samo osam mjeseci, Novi je u ljeto 1539. godine preoteo uveni turski admiral Hajrudin Barbarosa i odmah u njemu postavio vojnu posadu. Koliko je pozornosti Turska pridavala ovom dogaaju, svjedoi podatak da je savremenik dogaaja, osmanlijski pjesnik Muradi napisao poemu o ponovnom osvajanju grada Novog.294 Jak sistem utvrenja odlikovao je Herceg Novi. Ona su se sastojala iz dvije meusobno povezane cjeline, Donjeg ili Starog i Gornjeg ili Novog grada. U okviru ovih utvrenja postojali su i brojni objekti za potrebe vojske i graana koji su tamo ivjeli. inili su ih stambene zgrade, magazini i skladita za ito i municiju i cistijerne za vodu do zatvorskih prostorija.295 Osmanlije su, uviajui znaaj Novog, gotovo permanentno radili na njegovom razvoju. Grad je proirivan i dograivan, zidovi su esto adaptirani i utvrivani. Podizani su i novi objekti. Ratovi i zemljotresi uslovili su pozamane graevinske radove. Oni su iziskivali velika novana sredstva, strunjake, kvalifikovane radnike, materijal, transportna sredstva. Lokalna vlast nije mogla ispuniti te zahtjeve, pa je organizaciju ovih sloenih poslova oko izvoenja radova preuzimala u svoje ruke centralna vlast. Koristei svoj auto ritet, Porta je izdavala odgovarajue naloge beglerbegu, najprije rumelijskom, a potom bosanskom i hercegovakom sandakbegu, kadijama i drugim organima vlasti u Hercegovini. I od Dubrovnika se kao kolektivnog haraara oekivala znatna pomo. Porta je od njega traila da poalje odreeni broj radnika, obino zidara i tesara, te da stavi na raspolaganje dio potrebnog graevinskog materijala. Porta je iz Carigrada slala ininjere za rukovoenje gradnjom i procjenu trokova. Voena je i evidencija o trokovima.296
Milan Vasi, n. d, 512. Ejup Muovi, n. d, 46. Evlija elebi, n. d, 436. 296 Milan Vasi, n. d, 512-513.
294 295

100

Veliki radovi na novskim utvrenjima odvijali su se krajem XV i poetkom XVI vijeka. Vie hiljada ljudi je uzelo uee u njima. Angaovani su, 1493. i 1494. godine, plaeni radnici. Pre ma istraivanjima Bogumila Hrabaka, za radove u 1507. godini ukljueno je ak osam hiljada ljudi i poseban sandak Roma. Vidnu participaciju u ovim radovima dali su i Dubrovani. Oni su nabavili ciglu za gradnju, brodove za prevoz drvne grae sa ua Neretve i radnike za sjeu ume i pripremanje grae. Radovi su produeni i u 1508. godini, da bi 1509. godine od Dubrovana bio traen materijal za livenje topova za novsku tvravu.297 Borbe u 1538. i 1539. godini nanijele su veliku tetu Novome. Grad je pretrpio teka razaranja. Stradali su gradski zidovi i mnoge kue. panci su prvi popravljali grad, a zatim su to inili i Turci. Utvrivanje grada anevima i tajnim podzemnim putem kojim je povezan Donji sa Gornjim gradom, nainili su panci. Oni su podigli tvravu panjolu, a Turci su je proirili i pojaali 1548. godine. panjola je branila grad sa sjeverozapada i djelimino zidine (bedeme) kojima je Novi bio opasan.298 Obimni radovi izvoeni su u Novom i ezdesetih godina XVI vijeka. Ogromna sredstva trebalo je izdvojiti i ovog puta. Glavn cilj ovih radova, na osnovu fermana iz 1564. godine, bio je da se tvrava dovede u dobro stanje, zbog miniranja.299 Za ove radove potroena je suma od 300.000 aki, ali ni ta svota nije mogla pokrpiti sve izdatke. Radi kvalitetnijeg izvoenja radova, reagovala je i Porta. Ona je poslala dvojicu arhitekata, Ilavera i Bakira, koji su pregledali mjesta za renoviranje i zakljuili da je za zaokruivanje finansijske konstrukcije potrebno jo 200.000 aki. Ta suma je nadomjetena iz vakufskih rezervi, u sultanovoj blagajni. Nareeno je da se ovi izdaci nadomjeste od prihoda rudnika Fojnice, Kreeva, eene i Srebrenice, kao i od prihoda iz krajeva na rijeci Krki u sjevernoj Dalmaciji i od filurije koju su plaali novski i prijepoljski vlasi.300
Bogumil Hrabak, Vijesti o utvrivanju Herceg Novog 1493-1494. i 1508. godine, Istorijski zapisi, br. 1, Cetinje 1953, 242-255. 298 Hivzija Hasandedi, Spomenici islamske kulture u Herceg Novom i okolini, Almanah, br. 3-4, Podgorica 1998, 85. 299 Milan Vasi, n. d, 513. 300 Isto, 513-514.
297

101

Jak zemljotres pogodio je Novi 1566. godine. Porueni su mnogi objekti. Carskim fermanom je naloeno renoviranje damije u ovom gradu. Novi je i 1608. godine stradao od zemljotresa. Devastirani su gradski zidovi i vei dio zgrada. Ubrzo su preduzeti radovi na opravci novske tvrave, koji su zavreni tek 1632. godine. Radove su izvodili kamenoresci i duneri iz Dubrovnika.301 Nedugo nakon ovih radova, Herceg Novi je skoro u cjelini povratio svoj stari sjaj. Evlija elebi je uoio da u Novom, Donji grad ima etvorougaoni oblik, a zidan je od kamena i bio je tako utvren da nije imao pandana u Hercegovakom sandaku. Zidovi su mu iroki ak deset lakata, a visoki sedamdeset mekanskih arina. Samo je s morske strane nainjen od jednog zida sa hrastovim stubovima. Sa kopnene strane, meutim, prema vinogradima Voranice (Vranice prim. Z. F.) nalaze se stepenice zidane sa mazgalima, vrstim i utvrenim kulama, bastionima i prsobranima. Okruen je otrim liticama i oklopom paklene dubine. To je vrlo visok i divan grad. Ima tri kapije.302 U Novom je bilo pet solidno razvijenih mahala. Najpoznatije su bile sultan Bajazitova, Mehmetova i Donja mahala. Kue u ovim mahalama su se prostirale po bregovima, a bile su okrenute na junu stranu, prema Novskom zalivu. Bile su veoma lijepe, prizemne i na sprat. Zidane su od tvrdog materijala, a pokri vene su eramitom. Kua je bilo oko tri hiljade, a po ljepoti su se izdvajale: Omer-agina, zgrada sudnice na Crnom potoku i kua Hadi-Sulejmana Ramovia.303 Novi je doivio razaranja i 1687. go dine prilikom mletakog osvajanja ovog grada. Osmanlije su zauzele Bar 1571. godine i odmah su u njemu ustanovile tursku vojnu posadu, organe lokalne vlasti i kadiju. Bar se u defteru iz 1582. godine javlja kao tvrava, kao varo i kao eher. Tvrava je imala velike gabarite. U njoj su egzistirali i hriani i poklonici islama. Gradsko naselje nalazilo se van tvrave i imalo je status ehera. inile su ga dvije mahale, evidentirane kao Donja varo i Gornja varo. U tvravi su bile kue dizdara i vojnika, predstavnika vlasti i sudstva i jednog broja graana. Bilo je, naravno, i drugih objekata, poput damije, ambara, cistijerne za
Isto, 514. Gligor Stanojevi, Zemljotresi u Boki Kotorskoj u prvoj polovini XVII vijeka, Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1965, 362-363. 302 Evlija elebi, Putopis..., 437. 303 Isto, 438.
301

102

vodu, barutane, skladita za oruje i municiju, mekteba, medrese, mesdida. Uoavali se jo impozantni topovi, gradska kapija, gradska muzika i jedan oklop.304 Bar je bio i vano pomorsko-trgovako mjesto. Za Osmanlije je, meutim, bio vaniji kao vojno-pomorska baza. Osim toga, Bar se sa susjednim Ulcinjom rano pretvorio u glasovito gusarsko gnijezdo. Odavde je ometana sloboda plovidbe na Jadranu. Mletaka Republika je vie puta pokuavala da osvoji Bar. Ta nastojanja bila su bezuspjena, a proizvela su i pogrom hrianskog stanovnitva, naroito rimokatolika (1646) koji su iskazali otvorenu nelojalnost prema turskim vlastima. Druga teka posljedica ovih pohoda sastojala se u stradanju Bara. Tvrava je mnogo oteena, veliki broj kua razruen, okolina opljakana, a nekoliko brodova u luci po topljeno. Turska vlast je bila prinuena da pristupi opravci i podizanju oteenih i razruenih objekata.305 Hriansko stanovnitvo je skoro u cjelini nestalo iz Ulcinja nakon osmanskog osvajanja ovog grada 1571. godine. Dijelom je pobjeglo iz grada, a preostali dio itelja je primio islam. U Ulcinju je ve 1614. godine bilo trista kua, a 1646. je tretiran kao isto muslimansko mjesto. estougaona ulcinjska tvrava bila je krajem XVI vijeka potpuno opremljena. U njoj su bile smjetene kue dizdara i vojnika, predstavnika vlasti i sudstva, te jednog dijela graana. Tvrava je jo imala damiju, ambare, cistijerne za vodu , barutanu, skladite za oruje i municiju i neke druge objekte.306 Poetak XVIII vijeka u Nikikom kraju karakteristian je po velikim promjenama. Najvea promjena se svakako ogleda u izgradnji vojnog utvrenja, odnosno nove varoi. Ona je vrlo brzo postala znaajno vojno-politiko i drutveno sredite. Imala je i znatan uticaj i na prilike u okruenju. Rije je o podizanju turskog Onogota, za koji se od 1767. upotrebljava novo ime Niki. Podigao ga je, po nareenju Porte, Redep-paa ehi.
Milan Vasi, n. d, 515-516. Evlija elebi, Putopis..., 338. Jovan Radoni, Rimska kurija i junoslovenske zemlje..., 467. 305 Milan Vasi, n. d, 516. Jovan Radoni, n. d, 290. Gligor Stanojevi, Mletaki napad na Ulcinj 1696. godine, Istorijski zapisi, br. 1, Titograd 1963, 123-128. 306 Milan Vasi, Gradovi.., 515-516. Ejup Muovi, Muslima ni..., 47-48.
304

103

Ovo tursko zdanje se dijelilo na Gornji i Donji Grad. Gornji grad je predstavljao tvravu Nikia. Leao je na grebenu stjenovite glavice i pruao se oko 250 metara u duini. Zidovi grada su bili debeli od jednog do etiri metra. Na njima su bile pukarnice. Na jugu ovog grada izdizala se petougaona i trospratna kula Neboja. Ona je branila pristup gradu s june strane. Odbrambenoj funkciji je bila prilagoena i sjeverna strana grada. Tu se nalazila osmougaona kula, s nekoliko topova koji su mogli dejstvovati u svim pravcima. Dvije topane, kvadratnog oblika, situirane su u centru grada. Dvije zgrade u tvravi bile su namijenjene za stan dizdara grada i gradsku strau.307 Donji grad je bio ograen tvravom i sa tri strane opasan zidovima visokim oko etiri metra. Trospratne kule na uglovima i sredini zidova bile su prilagoene za pjeadijsku odbranu. U kuli na sredini istonog zida bila su glavna vrata. Ona su se zvala Velika kapija. Kulama na krajevima ovog zida bilo je nadjenuto ime Prosena kula, u sjevernom kraju, i Osa kula u junom. Na Osa kuli je bio bunar, a konj je okretao rvanj za ito. U sjevernom ili Starom gradu bilo je 18 kua novljanskih i risanskih Muslimana. To su bile najstarije kue u Nikiu u osmanskom periodu. Zbog malog prostora kue su bile zbijene sa veoma uzanim sokacima. U junom dijelu Donjeg grada smjeten je stan za njegovog komandanta, te bolnica, kuhinje i magacini za hranu.308 Niki se nije razvijao stihijski i neosmiljeno. Tome su do prinijeli raseljeni Novljani koji su imali iskustva u pogledu planiranja i ureenja prostora u kome bi ivjeli. U gradu je bilo niz vanih fortifikacionih, sakralnih privrednih, stambenih i drugih objekata. Tako je Niki imao izgled mediteransko-orijentalnog mjesta. Gradski i vojniki ivot je proticao u okviru utvrenog dijela grada. U unutranjosti Bedema bio je izgraen najvei dio grada, kao i neposredno ispod njega. Manji dio grada nalazio se u ravnici gdje obitava dananji Niki.309 Najmlai grad koji su Osmanlije izgradile u Crnoj Gori bi lo je Berane. Glavni motiv za njegovu izgradnju bio je jaanje
Petar obaji, Niki..., 74-75. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, n. d, 107. 308 Petar obaji, Niki..., 75. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, n. d, 107-108. 309 Slobodan Drobnjak i Sait aboti, n. d, 107.
307

104

geopolitike pozicije Turske na prostoru Vasojevia. Time bi osma nlijska vlast nad ovim krajem bila sigurnija i efikasnija. Novo naselje izgraeno je u ljeto 1862. godine na lijevoj obali Lima, na podruju Bogavskog luga, nadomak sela Berana, po kojem je i dobilo ime. Pored vojnopolitikih faktora, osmanske vlasti su osnovale gradsko naselje u ataru sela Berane i zbog drugih pogodnosti, kao to su dobri uslovi za irenje grada, mogunost snabdijevanja vodom. Berane je u poetku svog egzistiranja imalo gotovo karakter vojnog logora. Jezgro grada inila je tvrava na Jasikovcu s jakom artiljerijom.310 Ispod Jasikovca su izgraeni stambeni objekti. U njima su ivjeli ene i djeca, pa je ovo naselje nazvano Haremi, a ono se ranije zvalo Prosine. Berane se sve do osamdesetih godina XIX vijeka uglavnom razvijalo bez obavezujueg planskog usmjeravanja, mada je 1867. godine ve imalo oko 400 stanovnika. Tada je Mehmed-beg Jajanin nainio prvo usmjeravanje razvoja na lijevoj obali Lima. Obavljeno je trasiranje irokih i pravih ulica, du kojih se morala razvijati izgradnja stambenih i javnih objekata, kao i objekata od ekonomskog znaaja (zanatske radnje, kafedinice, duani i slino).311 Ovaj novi lik Berana je bio osobito vaan, poto su se poslije 1879. godine u ovaj grad doseljavali muhadiri iz Nikia, Podgorice, Kolaina, ali i brojni trgovci pravoslavne vjere iz Plava, Gusinja, Pei, Prizrena, Bijelog Polja i drugih gradova. To je uzrokovalo ubrzano irenje i populacioni rast grada. Osnivaju se nove javne ustanove. Prva rudija je poela da radi 1890. godine, a ubrzo je ustanovljena osnovna (svjetovna) kola i prva bolnica. Razvoj grada bio je protkan orijentalnim uticajima, o emu govore ne samo Hareme, nego i dio starih Berana na lijevoj obali Lima. U sredini varoi napravljen je edrvan, a u glavnoj ulici arija sa duanima i radnjama koje su graene od atme ili pletare pokrivene indrom. Tako su formirane tri mahale: Gornja, Donja i Haremi. U Gornjoj mahali su ivjeli Crnogorci, a u Donjoj i Haremima - Muslimani.312
Radovan Baki, Naselja Gornjeg Polimlja, Tokovi, br. 2, Berane 2009, 29-30. Zvezdan Foli, Istorija Beranskog kraja 1700-1941, Berane (monografija), Berane 2012, 234. 311 Radovan Baki, n. d, 30. 312 Isto, 30-31.
310

105

Socijalna struktura stanovnitva Drutvena struktura orijentalnog grada na Balkanu, pa tako i socijalna struktura gradova u Crnoj Gori, moe se tretirati sa vie aspekata. Osnovna podjela drutva na asker i raju implicirala je znatno vie od socijalne podjele. Vei dio muslimanskog stanovnitva pripadao je grupi askera i time je stekao povlaeni poloaj u okvirima Osmanskog carstva. Znatan broj hrianskog stanovnitva bio je u podreenom poloaju. Ali, kao ni kod kategorije askera, ni kod kategorije raje nije bilo sve jednostrano. Postojale su, naime, grupe sa tzv. specijalnim statusom koje su uivale mnoge, prevashodno poreske olakice. Sticali su ih u kompenzaciji za obavljanje specijalnih dunosti od znaaja za Carstvo. Time je njihova pozicija, premda formalno rajinska, bila drugaija od poloaja obine raje.313 Osmanlije su gradsko stanovnitvo najee svrstavali pod sljedeim zajednikim nazivima: kasaba, ehalisi, ehirlije, varoani, graani, od grada graani. U okviru kljune podjele stanovnitva, koju smo naveli, postojala je i njegova raznovrsnija podjela na razliite drutvene slojeve, kategorije i grupe. inili su ih inovnitvo, vojska, zanatlije, trgovci, obini graani, kao i zemljoradnici i stoari, gradska sirotinja, sluge i robovi. Nas, svakako, najvie interesuju socijalni slojevi muslimanskog svijeta. Vii drutveni slojevi ovog korpusa bili su sastavljeni od sandakbega, sa svojim bliim saradnicima, od kojih istiemo: kadiju, vojvodu, subau, zaima, timarliju, kapetana, dizdara, agu, ajana, te ulemu i ostale slubenike muslimanskih vjerskih, dobrotvornih i kulturno-prosvjetnih ustanova.314 Vlast i materijalna dobra bili su skoncentrisani u rukama fe u dalne klase. Logino je da su feudalci, stoga, bili u najpovoljnijem poloaju jer su uivali prihode od feudalnih dobara hasova, zeameta i timara. Ova dobra dodijeljivana su im u gradovima ili selima, ili i u gradovima i u selima. Zahvaljujui svom poloaju, oni su imali i velike line, mulkovne, posjede i razna materijalna dobra. Uveavali su ih raznim sredstvima na razne naine. To im je omoguilo da imaju odluujuu ulogu u ivotu gradova.315
Ema Miljkovi, n. d, 98. Milan Vasi, Gradovi pod turskom vlau..., 539. 315 Isto, 540.
313 314

106

Glavnu rije u ovom domenu imali su visoki uglednici osma nske vlasti. Sandakbegovi skadarskog, hercegovakog i zakratko crnogorskog sandaka i nii funkcioneri predstavljali su olienje tih privilegija. Prednjaio je sandakbeg Skadra, koji je imao drugo sjedite u Podgorici. Podgorica i Skadar su pripadali njegovim hasovima, a izvori prihoda bila su mu i neka sela u Skadarskom sandaku. Prihodi od njegovih hasova iznosili su, prema popisu iz 1582. godine, 130.200 aki. To, meutim, nijesu bili ukupni godinji prihodi sandakbega. On je, pored navedenog, posjedovao i svoja lina dobra, kao to su: iftluci, njive, livade, vinogradi, ribnjaci, u me i drugo.316 Sandakbeg Hercegovine je, takoe, imao velika feudalna i lina dobra. Vie mjesta, te gradovi Pljevlja i jedno vrijeme Herceg Novi, spadali su u njegove hasove. Jedan od prvih osmanskih velikodostojnika koji je posjedovao has u Pljevljima i pljevaljskom kraju u drugoj polovini XV vijeka bio je hercegovaki sandakbeg Hamza-beg. Dio njegovog hasa se nalazio u opsegu nahije Kukanj. Prihod ovog velikodostojnika od ove nahije iznosio je 18.238 aki. Ipak, najvei prihod donosila su mu Pljevlja (1469. 6.000, 1476. 9.160 aki). Prihodi Hamza-bega rasli su i narednih godina. Od samih Pljevalja je 1477. godine prihodovao oko 10.000 aki, a 1516. godine 12.740.317 Husein-paa Boljani, hercegovaki sandak-beg, imao je razna dobra u Pljevljima i okolini. Husein-paa je posjedovao ifluke sa livadama, panjake, ume i mlinove na podruju Pljevalja. Neke od ovih posjeda je kupio od kaluera manastira Svete Trojice. Po svemu sudei, ova kupovina je obavljena u vrijeme poznate prodaje crkava i manastira u doba sultana Selima II (1566-1574). Na ime Husein-pae uvedena su i etiri mlina na rijeci Vrhbreznici, sa selom Crljenice takoe sa tahvilom (prenosno pismo prim. Z. F) svetenika pomenutog manastira, zatim mezre, livade i mlinovi na rijeci Kabaka kod Prijepolja, koje je uvakufio za svoju damiju u Pljevljima. Husein-paa je, pored dobara u pljevaljskom kraju, posjedovao dobra i u drugim djelovima Hercegovine.318
Isto. Ahmed Alii, Poimenini opis Hercegovakog sandaka..., 165-171. 318 Ema Miljkovi, n. d, 99.
316 317

107

Sandakbeg Crne Gore, Skender-beg Crnojevi, takoe je po sjedovao feudalna i druga dobra. Od njih je ostvarivao veli ke prihode. Pod zakup je uzeo crnogorsku filuriju, kao i timar crno gorskog kadije. Nezajaljiv i pohlepan, Skender-beg Crnojevi se bogatio i na neregularan nain. Pored uvoenja mrtvih dua na batine, on je inio i druge nepravilnosti. Naplaivao je, sa batine gdje je posjednik pobjegao, filuriju od roaka odbjeglog seljaka ili od drugih seljaka. Osim toga, naplaivao je punu filuriju od djelova batina koji su bili trei i etvrti dio prave batine.319 Solidne materijalne prihode ubirali su i islueni sandakbegovi. Jedan od njih bio je Jusuf-beg, nekadanji sandakbeg Kirk Kilise, koji je ivio u Podgorici. Jusuf-beg je gomilao bogatstvo od svojih hasova u selima Grude i Goriani i od nekih sela u nahijama Skadar i Zabojana. Visina njegovih prihoda je 1582. godine bila 48.000 aki. U XVIII vijeku nestaju u Podgorici krupni feudalci iz ranijeg perioda (sa titulom bega). Tada nastupaju age sa iflucima. U Podgorici ih je bilo oko 60, a u abljaku 30. Age su se uglavnom priklanjale dizdaru, koga su esto proteirali. Age su predstavljale zemljoposjednike sa osrednjim ili manjim parcelama. Neto imuniji bili su dizdari. Podgoriki dizdar Mustafa drao je od 1718. godine dva sela u prijepoljskom kadiluku. Uopte uzevi, age su u XVIII vijeku predstavljale drutvenu osnovicu u tadanjem feudalnom drutvu.320 Kadije su, poslije sandakbegova, bile najuticajnije linosti u gradovima pod turskom vlau. One su bile obavezne da, na osnovu erijata, arbitriraju u graanskim i drugim sporovima. U njihovom radu pomagala im je porota, sastavljena od respektabilnih linosti, obino ispravnih Muslimana. Kadije su imale sjedita u Podgorici, abljaku, Novom, Baru, Ulcinju, Pljevljima, Bihoru, Budimlju, Bijelom Polju i Onogotu. U istoriografiji je bilo sporno pitanje ka dije Crne Gore. esto su se poistovjeivali kadija Podgorice i kadija Crne Gore. U stvari, kadija Crne Gore je u raznim vremenima uredovao na raznim mjestima. On je, za vrijeme Skender-bega Crnojevia, sjedio na Rijeci (Crnojevia). Docnije je, 1529. godine, postojao zajedniki kadija Novog i Crne Gore koji je rezidirao u Herceg Novom. Njegovo sjedite je 1614. godine bilo u Ljekopolju,
319 320

Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 38-39. Bogumil Hrabak, Podgorica od poetka XIX vijeka..., 175.

108

ali je vien i u oblinjoj Podgorici. O crnogorskom kadiji govori i jedan kotorski arhivski izvor.321 I kadije su bile prepoznatljive po svom materijalnom bogatstvu. Imali su visoke plate proistekle od ubiranih sredstava, a njihova ekonomska mo temeljila se i na uivanju timara. Bilo je i drugih izvora prihoda. Sandakbegovi saradnici su bili veoma dobro drutveno i eko nomski etablirani. Tipian primjer takvog poloaja manifestovao se u pljevaljskom kraju. Pored sandakbega, znaajne linosti bili su njegov ehaja, kapidibaa, enegirbaa, haznadar, alajbeg, vojvoda, subaa, nazir, ein, nekoliko pisara i drugi slubenici. Osim pomenutih inovnika vieg ranga, u gradu se 1570. godine pominju: bezarbaa, ehaja kasabe, dva zaima, nekoliko spahija, ceribaa, a kasnije jo i janjiarski serdar, predstavnik spahija Porte, starjeina esnafa itd. Skoro svi oni imali su svoja dobra u Pljevljima i okolini. Zaim Defer je posjedovao dva mlina. ifluke su imali sandakbegov ehaja Mustafa, subaa Alija, bazarbaa Mustafa i mnogi uglednici iz Pljevalja. inili su ih zemljine parcele u samom gradu, te livade, panjaci i ume u njegovom susjedstvu.322 Feudalna i lina dobra u gradovima i oko njih posjedovali su zaimi i spahije. Ova dobra su bila sastavljena od zeameta i timara, ifluka, batina, njiva, vinograda, ribnjaka, uma. Zaim Husein je 1582. godine, kao zeamet, imao trg Budimlje. Prihode su mu donosili i jajlak Mokra Gora i Velika Gora, kao i porezi od manastira udikovo. Njegovi prihodi iznosili su 8.040 aki. Timare u okolini Novog drale su spahije iz ovog grada. Velika imanja i na njima kule bili su, krajem XVII vijeka, u vlasnitvu Mustafe Mehmedovi elebije iz okoline abljaka.323 Uticajne drutvene pozicije uivali su i ajani. Ajani se poja vljuju u XVII i XVIII vijeku u svim crnogorskim gradovima. Vremenom je njihovo djelovanje bilo sve uticajnije, naroito na rad suda i organa vlasti. Porta i nii predstavnici vlasti gajili su povjerenje u njihov rad. Smatrano je, kako navodi Milan Vasi, da ajani personifikuju savjest drutva u gradovima. Socijalno porijeklo poticalo im je iz sloja imunih graana.324
Isto, 105. Ema Miljkovi, n. d, 99. 323 Milan Vasi, n. d, 542. 324 Isto, 542-543.
321 322

109

Pregled socijalne strukture gradskog stanovnitva Crne Gore ne bi bio potpun bez spomena islamskih duhovnih lica, kao to su hatibi, imami, mujezini i hode. U Podgorici, Novom, Pljevljima i Kolainu pominju se jo uitelji i kaimi, kao i mutevelije vakufa. Aktivnost mutevelija bila je u funkciji vjerskih, dobrotvornih i kulturnoprosvjetnih muslimanskih ustanova. Temeljila se na vakufima arapski doslovno znai zadravanje novca, u stvari je to zadubina pobonih ili fond za dobrotvorne svrhe. Od XI vijeka, sa usponom turske vladavine, u sredinjim islamskim zemljama, odreeno bogatstvo se izdvaja za finansiranje vjerskih kola (me dresa), bolnica, damija i drugih institucija. Zaostavtine (vakuf, vakf) su stvarane i za lanove ue porodice bogatog Muslimana, mada nijesu bile striktno nasljedne. Svi zemljini posjedi okarakterisani kao vakf, vakuf donosili su dvostruku korist, jer su bili osloboeni od poreskih davanja, a ni drava ih nije mogla oduzeti. Renta koju su oni proizvodili bila je latentan izvor prihoda gradskih vjerskih funkcionera (ulema) koji nije podlegao zekatu, porezu koji se ubirao u milosrdne svrhe i ije je sakupljanje bilo pravo i dunost svakog muslimanskog vladara. U dananje vrijeme porodini vakuf je reformisan, centralizovan ili ukinut, dok je onaj koji slui optem dobru opstao.325 Prilian dio gradskog stanovnitva pod turskom dominacijom inila je vojska. To je bila uobiajena slika u skoro svim crnogorskim gradovima. Odstupanje od tog pravila predstavljala su Pljevlja. Pljevlja su se razvijala kao otvoreni grad, u kojem se susreu samo predstavnici vojske, spahija i janjiara. Za razliku od ovog naselja, u mnogim gradovima, posebno u prvom razdoblju turske vlasti, vojska je predstavljala veinu itelja. Vojska je gotovo u cjelini naseljavala Medun i abljak. U novopodignutim gradovima, Nikiu, Spuu i Kolainu, vojska je inila veinu stanovnika. Tek je doseljavanjem civilnog stanovnitva smanjeno uee vojske u drutvenoj strukturi ovih gradova.326 Vie vojnih redova i rodova inili su osmansku organizaciju u gradovima. Njihovi pripadnici bili su: azapi, farisi, mustahfizi, to bdije, martolosi i pasbani, nie i vie vojne starjeine, kao i lica nekih drugih zvanja u slubi vojske. Drugaiji je bio sastav starjeinskog
325 326

Navedeno prema: Enciklopedija ivih religija, Beograd 1992, 768. Milan Vasi, n. d, 543.

110

kadra u tvravama. Tu redovno nailazimo na dizdara, njegovog ehaju, barjaktara i neke nie funkcionere. Age su stajale na elu pojedinih odreda kopnene vojske, dok je u mornarici to mjesto pripadalo reisovima. Javljaju se i kapetani kao vie vojne starjeine, a u nekim gra dovima i pae. Na kapetane nailazimo u Podgorici, abljaku, Spuu, Baru, Ulcinju, Novom, Risnu, Nikiu, Bijelom Polju, Ko lainu, Gusinju, Plavu i Roajama. U Podgorici i Spuu u XVIII vijeku javljaju se vojni funkcioneri s titulom pae i mirimirana.327 Prihodi od timara i plate inili su materijalnu bazu osmanske vojne organizacije u gradovima. Obino su se u okolnim selima prostirali timari posjednika jedne tvrave. Plate su, dakako, obezbjeivane iz konstantnih izvora, kao to su porezi od stanovnitva, dizje, koja se prikupljala u raznim krajevima. Angaman mustahfiza u zetskim, primorskim i hercegovakim gradovima do poetka XVII vijeka vie se zasnivao na prihodima od timara, a docnije sve vie na platama u novcu.328 Vremenom je snaga osmanskog dravnog aparata sve vie poivala na plaenikoj vojsci. Izdaci drave, sredinom XVII vijeka, na plate 747 vojnika i starjeina u tvravi Novi iznosili su dnevno 4.059, a na 106 vojnika tvrave Risan 611 aki. Dnevni izdaci na plate 306 posadnika tvrave Niki 1707. godine iznosili su 3.700 aki. Roajski garnizon u jaini 347 vojnika dobijao je 1731. godine na ime dnevne plate za vojnike i starjeine 3.783 ake. Postojala je drastina razlika izmeu plata vojnika i njihovih starjeina. Tako se dnevna plata vojnika kretala od etiri do 12 aki, a vojnih starjeina ak do 60 aki. Toliku svotu je 1707. godine primio Omer, aga prvog demata azapa u Nikiu. Plata dizdara se kretala od 20 aki, u Novom, do 35 aki, u Onogotu.329 Privreda Crnogorski gradovi pod turskom vlau nijesu imali sa mo administrativne i sudske funkcije, niti su bili iskljuivo vojna upo rita. Njihov znaaj bio je daleko vei. Gradovi su bili pro izvoai materijalnih dobara, te sabiralita i trita vikova ze mljoradnikih
Isto. Isto, 543-544. 329 Isto, 546.
327 328

111

proizvoda. Predstavljali su i sredita zanatstva i trgovine. Na privredni ivot grada ponajvie je uticalo obitavanje vojske i inovnitva administrativnih, sudskih i drugih institucija. Ovi itelji su bili glavni konzumenti poljoprivrednih, zanatskih i drugih proizvoda. Njihove potrebe uglavnom su odreivale proizvodnu djelatnost ostalih graana. Nizak stepen podjele rada uzrokovao je sporo odvajanje gra dova od sela. Stoga su gradovi u duem periodu zadrali poglavito agrarni karakter. Sem toga, u ataru grada, za sve vrijeme osmanske vladavine, pojavljuju se njive, livade, bate, vinogradi, mlinovi i druga dobra. ira okolina grada bila je prepoznatljiva po iflucima, mezrama, panjacima, ribnjacima. Ovi podaci nam jasno govore da su seoska naselja u osmanskoj eri Crne Gore imala dominantnu poziciju u odnosu na skoro sve druge kategorije naseljenih mjesta. Na njima je poivao ekonomsko-socijalni i cjelokupan drutveni ivot hercegovakog i skadarskog sandaka. injenice o njihovom razvoju, veliini, broju i strukturi stanovnitvaa svjedoe o privrednim, so cijalnim i demografskim kretanjima koja su u razliitim periodima imala i razliit intenzitet. Ona su se ispoljavala i na ivot sela, nje govo ekonomsko napredovanje odnosno stagniranje.330 Mada su bila gradsko naselje, u Pljevljima se, posebno u prvom vijeku osmanske vladavine, vrila i agrarna djelatnost. U ataru Pljevalja postojao je i jedan timar, na kojem su svi hriani, popisani 1570. i 1585. godine imali svoje batine. I Muslimani su posjedovali zemlju u samim Pljevljima. Zemlja je dodjeljivana i onim Muslimanima koji su naseljavani iz drugih krajeva. Pljevlja nijesu bila izuzetak u ovom pogledu. U ataru Podgorice, Novog, Bara, Ulcinja, Bijelog Polja i drugih mjesta postojale su zemljine parcele pod kulturama, njivama, batama, vinogradima.331 Podgoriki atar je bio pokriven njivama, batama i vinogradima sitnih vlasnika. Naseljeni varoani su krili ume u okolini tvrave abljak i susjednih sela i tako su dolazili do oranica. Na slian nain nastajale su obradive povrine oko Spua. Krevine su bile veoma pogodne za uspostavljanje ifluka, tj. muslimanskih batina. U pogledu agrara bile su naroito povoljne za sijanje penice, poto su
Enes Pelidija, Pljevlja i pljevaljski kraj u XVIII stoljeu, Istorija Pljevalja, Pljevlja 2009, 151-157. 331 Ejup Muovi, Muovii, Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1981, 91.
330

112

krevine predstavljale odmorne zemlje. Znaajna promjena u domenu vlasnitva nad zemljom dogodila se u drugoj polovini XVI vijeka. Tada su u Podgorici i njenom bliem susjedstvu, naroito u selima Kurilo, Gostilj, Plavnica, Krape, abarevo i Skulj seljake batine hrianske raje prele u ruke muslimana. Ovaj proces se nastavljao i u narednom periodu. Javljaju se i novi vlasnici batina i mezri u tim naseljima. To su bili vojvoda, ehaja, hoda i drugi muslimanski neagrarci iz abljaka, kao i neki pravovjerni iz Podgorice i Meduna. Slian proces ifluenja desio se i u selima oko Podgorice.332 itelji Podgorice koji su se bavili zemljoradnjom uzgajali su itarice, poklanjali su panju i razvoju povrtlarstva, stoarstva, pelarstva, mlinarstva. itarice su uspijevale na kukim Terasama, i to posebno ra. U aluvijalnoj ravni Ribnice veoma dobro su uspijevali povre i duvan i pored arkog ljeta. I vinogradarstvo je bilo veoma razvijeno. Naoko je zauujue da su Muslimani, iako im vjerski propisi zabranjuju konzumiranje alkohola, drali vee parcele pod lozom. Defteri iz druge polovine XVI vijeka jasno pokazuju da su parcele pod lozom veliine osam dunuma (0,8 hektara) bile u vlasnitvu zaima Ali-bega, ehaje Omera i aua Sinana, ili etiri dunuma Ibrahima, sina Abdulahova.333 Kontinentalno voe, pa i mediteranske smokve, rasle su u junom dijelu Kua Terasama, do visine od 800 metara. Nije bilo pravih vonjaka. Zato su voke saene po vinogradima, meama, krajevima dvorita i po livadama. Veina vinograda nalazila se u Doljanima, ali je okota loze bilo svuda pored kamenih ograda.334 U Nikiu su novski i risanski Muslimani, jo dok su ivjeli na Crnogorskom primorju, kupovali parcele obradivih povrina oko ovog grada. Ova kupovina je obavljana u bescijenje, jer se odvijala u vrijeme gladnih godina. Kada su Novljani i Rinjani doli u Niki, ovladali su ne samo zemljom za koju su imali tapije, ve su silom zauzeli i panjake na okolnim planinama i planinskim zaravnima. Tako su raniji slobodni vlasnici postajali ifije.335 Zemljini posjed u Nikiu za vrijeme turske vladavine je bio razdijeljen na itluke i agaluke, a vlasnici zemlje su poglavito ivjeli
Ilija Radulovi, Podgorica..., 48. Jovan Erdeljanovi, Kui..., 22-24. Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 79-81. 334 Jovan Erdeljanovi, Kui..., 22-24. 335 Petar obaji, Niki..., 83-84.
332 333

113

u gradu. Od ivija su dobijali etvrtinu roda od itarica, a polovinu od sijena. ivije su imale i dodatna optereenja. One su morale jo da daju desetinu od cjelokupnog prihoda na ime carskog poreza. Graani su bili i gospodari Nikikog kadiluka. Imali su u svom vlasnitvu najvei dio posjeda, najvei broj stonih grla, a u svojim rukama drali su i trgovinu sa primorskim gradovima. Ni to nije bilo sve. Graani su gazdovali s najboljom zemljom u Drobnjacima, na Goliji, u Banjanima i u jednom dijelu Pive, a sve planine oko Nikia sluile su za ispau njihove stoke. Inae su Nikiani uzgajali kukuruz i druge vrste itarica, ali je stoarstvo imalo prednost nad ostalim privrednim granama. Takav razvoj dugovao se prostranim i bujnim panjacima.336 U Baru se, od itarskih proizvoda, najvie uzgajao proso. Uspi jevale su, dakako, i druge itarice. No, Bar je bio najpre poznatljiviji po maslinjacima i vinogradima, po proizvodnji ulja i vina. u tome su prednjaili maslinjaci i vinogradi Saborne (rimokatolike) crkve u Baru. Od njih se 1697. godine prihodovalo 6.000 talira. Ipak e Bar u doba turske vlasti izgubiti mnogo od ekonomskog znaaja koji je ranije imao. Deficit je bio posebno primjetan u sto arskim proizvodima. Ovi i poljoprivredni proizvodi stizali su na barski pazar iz zalea, a iz Bara se preteno izvozilo u Dubrovnik. Najbitniji izvozni proizvod barskog kraja bilo je maslinovo ulje, dok je so, koja je stizala sa Krfa, bila najvaniji artikal koji je kupovalo stanovnitvo iz gradskog zalea. Pored maslinovog ulja, iz Bara su izvoeni duvan, koa, vosak, vino, vuna, ukljeva. U samom gradu se 1582. godine nalazilo petnaest duana.337 Konfiguracija zemljita u Roajama je odvajkada upuivala stanovnike ovog grada na stoarstvo. Stoarstvo je bilo i ostalo glavna privredna grana. Dodue, u manjem obimu se razvijala i zemljoradnja. Tako su stoarstvo i planinska zemljoradnja bili karakteristike privrede ove oblasti. Povoljni uslovi za stoarstvo zasnivali su se na velikim panjacima i livadama. Prostrani panjaci koji su obilovali svjeom travom bili su odlina osnova za stoarstvo, osobito za gajenje ovaca. Ali, livade nijesu uvijek zadovoljavale potrebe zimske ishrane i zato su stoari u sluaju nerodnih godina
Isto. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, n. d, 143-144. Jovan Radoni, Rimska kurija..., 428. ivko Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore..., 141.
336 337

114

gonili stoku u druge itnije, sijenom i zimskom ispaom bogatije oblasti. Roajci su, u zavisnosti od prilika, ili sa stokom na zimovnik u razne krajeve. Najvie se odlazilo u Bosnu, i to u periodu od oktobra do aprila. Pojedini Muslimani su imali oko 500 i vie ovaca. Ahmet Muri iz Lovnice je tjerao u Bosnu, sredinom XIX vijeka, sedam stotina brava. A Mehmed Mustafa Ljaji iz Plunaca je poveo 500 ovaca u Bosnu. Neki Roajci su vodili ovce na zimovnik i u Jadransko primorje, oko Ljea, ali rjee nego u Bosnu jer stoka nije podnosila primorsku klimu i travu.338 Podruje Bihora je takoe imalo odline pretpostavke za razvoj poljoprivrede. upne doline su pogodne za ratarstvo i voarstvo, a gornji djelovi strana i planinski obod za stoarstvo. U planinskim i priplaninskim krajevijma Bihora (Gornjobihorskoj dolini) zemljoradnja je imala planinski karakter. Sijala su se preteno jara ita (jeam, ra, ovas, penica i heljda) i krompir. Ovi usjevi su na solidno naubrenom zemljitu davali dosta veliki prinos. Saen je, naroito u okolini Bijelog Polja, vrlo kvalitetan duvan. Ovom poslu su najvie bile posveene Muslimanke. Vanu privrednu granu u upnom dijelu Bihora predstavljalo je voarstvo, iji kontinuitet se odrava jo od srednjeg vijeka. Tome su doprinijeli prirodni uslovi, kao to su zaklonjenost od tetnih vjetrova, mnotvo strana prisojnog poloaja, povoljno zemljite, umovitost, potrebna koliina padavina i dovoljna vlanost u vazduhu. Ne manje vani bili su i drutveni faktori. Veina stanovnitva, primivi islam, zadrala je posjed u svojinu. To je bilo odluujue za razvoj voarstva, poto se voe moglo podizati samo tamo gdje je ovjek bio nepokretan kao sopstvenik zemlje. Nigdje se kao u ovom dijelu doline Lima nije vidio vei broj stabala kruaka, jabuka, oraha i drugog voa. Pored autohtonih, esto su sorte poticale iz drugih oblasti, kao to su iz Bihora prenijete u susjedne krajeve. Velike rasadnike voa imali su bogati muslimanski posjednici, inae veliki ljubitelji lijepog voa. Pravi rasadnici bili su begovski vonjaci. U Bijelom Polju i okolini bilo je razvijeno i vinogradarstvo. Tako i jedan zapis iz 1773. godine pominje ot Bijelog Polja vina.339
Milisav Lutovac, Roaje i tavica..., 334-335. Milisav Lutovac, Bihor i Korita..., 46-48. Petar erovi, O jednom starom opisu puta od Venecije do Carigrada s osobitim obzirom na Crnogorsko primorje, Godinjak Pomorskog muzeja Kotor, Kotor 1963, 247.
338 339

115

Plav i Gusinje su bili na daleko poznati po mnogobrojnim sta dima ovaca. Ova stada su bila znatno brojnija od objektivnih uslova koje ovo podruje omoguava, posebno u zimskom periodu. Koristei bogate i velike panjake i oslanjajui se na Bosnu i Srbiju, uzgajana je poznata ovca ruda, koja se pominje i u Banjaluci. Nesporno je da su je tamo prenijeli gusinjski stoari. Pojedina muslimanska domainstva raspolagala su sa preko 1.000 ovaca. Gusinjski trgovci su izvozili stoarske i druge poljoprivredne proizvode, poglavito cijenjeni gusinjski krompir i pasulj. Umjeni gusinjski trgovci su snabdijevali Plav i Gusinje itaricama, prevashodno s pijace u Pei, kao i trgovakom robom iz Skadra, Prizrena, akovice i Skoplja.340 itaricama je obilovao prostor Pljevalja. Pljevljaci su uzgajali penicu, jeam, ra, zob, proso, pirovinu i lan, a plaali su i porez na bostan, sijeno, travu, mukate, potom ispendu, resli ift, baduhavu, svadbarinu. Pljevlja su sauvala poljoprivrednu osnovu privreivanja i u vrijeme kad su prerasla u kasabu. Zasigurno je da je najvanija grana pljevaljske poljoprivrede bilo stoarstvo. U pljevaljskom kadiluku je, prema ovarinskom defeteru iz 1598. godine, uzgajano na desetine hiljada ovaca i koza. Veina seoskih domainstava, pa i onih u samom gradu, po svoj prilici je drala krave, volove, sitnu stoku i uzgajala konje. Trni vikovi koje je davalo stoarstvo bili su znatno vei od vikova u ratarstvu. Na lokalnom tritu stoarstvo je podmirivalo potrebe trgovaca, tkakih i koarskih zanata, mesara, karavansaraja i hanova. Veliki dio stoarskih proizvoda je uziman kao zahira za vojske, naroito u vrijeme kad se okupljala za ratne potrebe. Stoarski proizvodi su tokom XVI vijeka bili najtraenija roba na zapadnom tritu. To je postala vrsta osnova za konstantan uspon ove privredne grane .341 Stanovnici pojedinih gradova i njihove okoline bavili su se i ribolovom. Ribnjaci su postojali u Podgorici, Rijeci, abljaku, Novom, Plavu. Osobito je ova privredna grana bila zastupljena u Podgorici i njenom bliem susjedstvu. Rijeke Moraa, Zeta i Sitnica bile su izuzetno bogate ribom. U Morai je lovljena najkrupnija pastrmka i ona je dostizala teinu od sto i vie libara. Tu je bilo i vrste luzzi i raine. Bilo je i ostalih vrsta ribe. Jegulje i arani su takoe hvatani u Morai. I Moraina pritoka, Ribnica, bila je utoite za
340 341

Mustafa Memi, Plav i Gusinje..., 110-111. Toma Popovi, Pljevlja u XVI i XVII vijekku..., 137.

116

ribe. U Ribnici su lovljene manje pastrmke (teine 10-12 libara), kao i ribe vrste luzze, tenche (moda podvrsta malih arana). Pastrmke i tenche su ivjele i u rjeici Sitnici, koja dolazi iz Ljekopolja. Ribolov je bio razvijen i na Bojani i Skadarskom jezeru. Lovljene su ukljeve, koje su soljene ili suene za izvoz na lokalne trgove, ali i na strane pijace, ak i u Veneciju.342 Ukljeve su se zimi sklanjale iz blatnog i hladnog Skadarskog jezera u Morau, kako bi se osvjeile u hladnoj ali istoj vodi. Barke iz abljaka obino su ulazile u jezero du Barangvara. U ribolov je kretalo ak 400 do 500 barki. Meu njima je bilo i barki turskih uglednika iz abljaka, primjerice hoda koji je itao islamsku molitvu za srean ulov. Ribe su, osjetivi opasnost, bjeale u Morau, ali je tamo njihovo hvatanje bilo lake. Tome su doprinijeli i arkibuzi (krae puke iroke cijevi) iji su projektili sa samom mogli da usmrte deset riba.343 Grbalj, Sutorina i Igalo su predstavljali mjesta u kojima je pronaena so. Njena proizvodnja i prodaja se obavljala u Novom. O tome se govori jo 1483. u fermanu sultana Bajazita II. Osmanlije su 1498. i 1503. godine obnovile zaputene solane u Grblju i tako produile eksploataciju soli u njima. Od proizvodnje soli ostvarivana je velika finansijska dobit. Samo su prihodi od Crnojevia solana iznosili oko 200.000 aki. Ova pozamana svota data je na upravu novskim eminima, kojima su pretpostavljeni bili bosanski defterdari. So je, kao veoma vaan ivotni artikal, bila potrebna i stoarima. Ona je dopremana u podgoriki kraj iz Kotora i Budve, a iz Kotora je so dopremana i u Niki.344 U vrijeme osmanske vlasti vrena je i eksploatacija rudnog bogatstva Crne Gore. Funksionisalo je vie aktivnih rudnika, poput Brskova koji je radio u XVI vijeku, kao i majdan mlinskog kamena u Grblju. No, najvei broj rudnika bio je koncentrisan u pljevaljskom kraju. Njihov rad pomno je nadgledan od strane turskih vlasti. Jedan od prvih osmanskih funkcionera koji je povremeno dolazio u Pljevlja bio je sklav Porte, do reforme 1527. godine. On je bio obavezan
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 80, 137. Isto, 137. 344 Isto, 135. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, n. d, 147. Vuk Vi naver, Trgovina Bara, Bijelog Polja i Podgorice sa Dubrovnikom (17201770), Istorijski zapisi, br. 2, Cetinje 1953, 640.
342 343

117

da se stara o rudarskoj proizvodnji. Osmanlije su, u stvari, tu zatekli stare rudokope olova i srebra i nastavili proizvodnju u njima. Jedan od najvanijih nusprodukata Sasin-polja ili uplje stijene bio je krmez ili cinabarit koji je korien kao sirovina za bojenje u tkakoj i koarskoj radinosti, ali i kao bitan artikal izvoza. U blizini Pljevalja, kod sela Krave, nalazio se veliki rudnik gvoa. Krava je dodijeljena carskom hasu. Proizvodnja gvoa i svih metala, zbog njihove vojne upotrebljivosti, bila je pod najstroijim nadzorom Porte i provincijskih namjesnika. Zato je Porta, 1502. godine, donijela odluku o trajnoj zabrani slobodnog izvoza ovih proizvoda. Ova odluka je uzrokovala da je rudarska proizvodnja osuena da u cjelosti radi za vojne potrebe i unutranje trite. Cijene je odreivala drava, to je dovelo do opadanja proizvodnje u malim rudnicima. Istodobno je ova uredba proizvela smanjenje proizvodnje cinabarita. Njegov izvoz se rijetko pominje u izvorima druge polovine XVI vijeka. I pored toga, proizvodnja gvoa je bitno uticala na strukturu pljevaljskih zanata.345 Zanatstvo u Crnoj Gori pod osmanskom vlau razvijalo se skoro istovjetno sa razvojem i organizacijom zanatske djelatnosti u drugim pokrajinama Carstva. Zanatstvo je jednim dijelom bilo podreeno potrebama vojske. Tako su u svim mjestima s vojnom posadom egzistirali zanati koji su radili za vojsku. Zanatlije su obavljali remont i kovali razne vrste oruja, izraivali odjeu, obuu. Kovai su gotovo u cjelini radili za potrebe vojske, a najvie kovaa bilo je u Podgorici, gdje su sainjavali posebne grupe sa specifinim tretmanom. Znaaj kovaa ogleda se i u injenici da je dio doseljenika u abljaku imao obavezu da obavlja kovaku slubu u korist tvrave.346 Spektar zanata bio je irok i prilagoen geografskim prilikama pojedinih gradova. Brodogradilita su podizana u primorskim gradovima. Ratni brodovi izgraivani su u Novom i Ulcinju. Mleani su bili veoma zabrinuti zbog izgradnje turskih ratnih brodova u Novom, jer su smatrali da to ugroava njihove interese u Boki Kotorskoj i na Jadranu. Stoga su preduzimali adekvatne protivmjere. Novljani su gradili 1613. godine kaike i fuste s jasnom namjerom
345 346

Toma Popovi, Povelja u XVI i XVII vijeku..., 137-138. Milan Vasi, n. d, 562-563. Zeta, br. 31 od 18. VIII 1935.

118

da ih upotrijebe za pljaku i gusarenje. Takvu zamisao je sprijeila Porta, poto joj je bilo stalo do odravanja dobrosusjedskih odnosa s Mleanima. U Ulcinju su vei brodovi izraivani i tokom XVIII vijeka.347 Zanatlije su bile organizovane u esnafe, ija su pravila bila vrlo restriktivna i obavezujua. Njihovi lanovi su raspravljali i odluivali o svakom novom pravilu. Zatim ih je kadija unosio u svoje spise, ime su odredbe dobijale zakonsku vanost. Postojali su i propisi zvani ihtisaba, odnosno Zakon o javnom moralu, naroito o trgovinskom poslovanju. Ovim propisima su utvrivane cijene i kvalitet izrade. Propise ihtisaba su skupa odreivali predstavnici vlasti i esnafski majstori. Potvrivao ih je sultan. Dravni aparat nije nezainteresovano posmatrao rad esnafske organizacije. Nasuprot tome, drava se direktno mijeala u njeno djelovanje, kako bi za sebe obezbijedila prihode od dabina koje je ova drutvena grupa bila duna da plaa. Drava se starala i o primjeni zakona ihtisaba.348 Esnafske organizacije, prema dostupnoj grai, bile su najmnogobrojnije u Pljevljima. U ovom gradu je jo od druge polovine XVI vijeka funkcionisao tabaki esnaf. Postojala je i posebna tabaka mahala. Vremenom su osnovani i drugi esnafi. Na to ukazuje i zapis Evlije elebi u kome se, pored ostalog, navodi: Ima (kadiluk Pljevlja prim. Z. F) svog muftiju, predstavnika erifa, prvake, ugledne ljude, predstavnike Portinih spahija, janjiarskog serdara, trnog nadzornika, starjeinu esnafa, harakog povjerenika i badaragu.349 Manje je poznato da su zanatlije u Pljevljima bile ekonomski najproduktivniji drutveni sloj. Bili su vjerski heterogenog sastava. Zanatlije Muslimani, kao to je bilo primjetno i u drugim gradovima, bili su brojniji u odnosu na zanatlije hriane. Zanimljivo je da je vjerska pripadnost zanatlija u ogromnoj mjeri odreivala i vrstu zanata kojima su se oni bavili. Osmanske zanatlije doseljenici u nove krajeve donijeli su sa sobom i zanate koji ranije, nijesu bili
Maksim Zlokovi, Prilozi za istoriju Kumbora, Godinjak Po morskog muzeja u Kotoru, Kotor 1969, 66-67. Slavko Mijukovi, Turske mjere protiv ulcinjskih gusara, Godinjak Pomorskog muzeja u Kotoru, Kotor 1967, 81. 348 Halil Inaldik, Osmansko carstvo..., 217-218. 349 Evlija elebi, Putopis..., 397.
347

119

poznati u Crnoj Gori. Pored kovaa u Pljevljima je bilo i zanatlija koji su se bavili graevinskim radovima (duneri), kao i koara, oruara, zlatara, krojaa, mutapija, mlinara, mesara, pekara i drugih.350 Dunera je u Pljevljima bilo najvie 1570. godine, jer je to period najdinaminije graevinske aktivnosti u ovom mjestu. Jedan broj pljevaljskih zanatlija bavio se preradom vune i koe. Prema popisu iz 1570. godine, u Pljevljima je bilo 14 tabakih radionica za tavljenje koa, pet izmadija i tri saraa. Na vrelu Breznice bila je locirana varoka koara, tabakana. Pljevaljski koari su svoju aktivnost obavljali u posebnoj, tabakoj mahali. irok je dijapazon njihovih proizvoda: kordovani i montonini, fino tavljene jaree i jagnjee koe, ovnujska i jagnjea krzna i krzna divljai, telea i govea koa za izme, djelovi odjee i vojne opreme, razne vrste kaieva i koe za opremu konja, zatim onovi i niz drugih artikala od koe.351 Vidno mjesto meu zanatlijama pripadalo je poznatim plje valjskim oruarima. Oni su pravili umjetnike ukraene puke koje su se nazivale daljan i puka i akmaki pitolj. U Pljevljima i okolnim selima radio je veliki broj kiridija i kramara koji su se brinuli oko okupljanja karavana i dogovaranja prevoznikih poslova. Od zanata iz oblasti prehrane u Pljevljima je bilo veoma razvijeno mlinarstvo, poto su na Breznici postojali brojni mlinovi. Tradicionalno je u Pljevljima bio brojan i brijaki zanat. Pored brijanja i ianja muterija, berberi su vrili i druge poslove, kao to su: vaenje zuba, lijeenje pojedinih bolesti (putanje krvi) i slino. Vidno je bilo i prisustvo zanatlija koje su od plemenitih metala (zlato i srebro) izraivali nakit sa brojnim ukrasnim predmetima.352 Podgorica je bila jedno od znaajnijih zanatskih sredita Crne Gore. U gradu su od XVI vijeka egzistirali oruari, zlatari, obuari, koari, kazandije, zidari, kovai, kujundije, krojai, berberi, potkivai, drvodelje, samardije, sarai. Zanatima se bavilo hriansko stanovnitvo, ali u veoj mjeri muslimani. Naroito razvijena bila je obuarska struka. Mutapije su preteno bili iz Gusinja, a pravili su pokrovce, vree, bisage i zobnice. Tabaki most
Ema Miljkovi, n. d, 117. Toma Popovi, n. d, 138. 352 Isto. Enes Pelidija, Pljevlja i Pljevaljski kraj u XVIII stoljeu...,
350 351

166.

120

na Ribnici je dobio ime po koarima (tabaci) koji su ispod uprije kisjelili koe. Dobijena koa sluila je za proizvodnju opanaka i za izvoz.353 U Podgorici je bio razvijen i kazandijski zanat. O proizvodima majstora ovog zanata slikovito svjedoi bakarno posue koje je krasilo unutranjost bogatijih muslimanskih kua. Umijee podgorikih kazandija bilo je na daleko poznato. Oni su, stoga, odlazili na privremeni rad u Bijelo Polje, Andrijevicu i druga mjesta. Podgorica je bila i stjecite zlatarskog zanata. Kujundije su pravile srebrne i zlatne lanie, minue, zlatno prstenje, narukvice, razne kope, srebrnu dugmad i drugo. Zlatara je 1755. godine bilo i u Spu u. Za potrebe saobraaja su radili kolari, samardije i potkivai. Pot kivai su bili vrlo traene zanatlije, poto su se razlikovali od kovaa koji su radili sa skoro svim metalima. Kovakim zanatom se nijesu bavili Muslimani ve Romi i doseljeni katolici iz Skadra. Limari su bili koncentrisani u Bokekoj ulici. Brojni su bili obuari, opanari, bravari, brijai, pekari i druge zanatlije. Mesari su se bavili i trgovinom stokom.354 Podgorica je bila prepoznatljiva i po majstorima vojno-tehni ke struke. Jedan od njih bio je edo Nesuhovi, podgoriki pukar koji se naselio u Dubrovniku. Interesantno je da je Nesuhovi pozajmljivao novac svojim zemljacima, od kojih su mu ostali kao dunici: Dabovi, ono Dubrovanin, Stjepan ufo, Mihailo Zvicer, Petar Kolumbari, Andrija Mihatovi i Ahmo Mejica.355 Proizvodi oruarskog zanata bili su prevashodno namijenjeni potrebama velikog garnizona i vojnog logora u Podgorici. Otuda i veliki broj pukara. Zanatlije raznog profila vrile su i popravke objekata na tvravi, pravili obuu i odjeu za vojsku.356 U svim turskim gradovima koji su se nalazili na obalama rijeka radilo se na tavljenju, obrezivanju i bojenju koa. Koarstvo je poivalo na sitnoj rogatoj stoci, zeevima i slinoj sitnoj divljai. onovi za obuu izraivani su od bivoljih i goveih koa. Tabaka je bilo i u Spuu. Koari su iskljuivo bili Muslimani, dok su se u rijskim zanatom bavili Crnogorci. Na rijekama u okolini Podgorice
Zeta, br. 32, 25. VIII 1935. Isto. Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 187. 355 Bogumil Hrabak, n. d, 187. 356 Isto, 187-188.
353 354

121

kloparali su mlinovi sa protonim radom ili vodenice. Najee su bili u posjedu vakufa, a rjee pojedinaca.357 Zanatstvom su se intenzivno bavili i itelji Gusinja. Tu je bilo kovaa, livaca, zlatara, krojaa i drugih zanatlija. Ovoj djelatnosti je latentno poklanjana velika panja, to se to odrazilo i na broj zanatskih radnji. Njih je u Gusinjskoj kazi krajem devete decenije XIX vijeka bilo ak 240. Pojedini Gusinjani su se posebno isticali u pravljenju ibuka.358 U vie gradova su postojale stupe za valjanje sukna. To svjedoi o preradi vune, izradi tkanina i odjevnih predmeta za domau potronju, ali i izvoz. Pored Podgorice i Pljevalja i u Bijelom Polju su izraivane tkanine i raznovrsna veziva. Vremenom se razvilo i ilimarstvo. Istorijski izvori govore o velikom izvozu ilima iz Bijelog Polja.359 Veina gradova u toku vievjekovne osmanske vladavine u Crnoj Gori predstavljala su trita lokalnog i ireg znaaja. U tim mjestima su se prodavali vikovi poljoprivrednih i zanatskih proizvoda proizvedenih u samom gradskom naselju ili njegovoj neposrednoj okolini. Ujedno su oznaavala i trita za trgovinu arti klima koji se nijesu proizvodili na crnogorskom selu, a koji su bili neophodni za svakodnevni ivot ljudi. Jedan od njih bila je so, bitan artikal za ivot ljudi i stoke. U gradskim naseljima odravane su nedjeljne pijace, pazari, kao i panauri, veliki godinji sajmovi. U svim bitnim mjestima nalazili su se pazar, arija s duanima, magazini za smjetaj robe, hanovi, karavansaraji i drugi potrebni poslovni objekti. Postojali su i carinski i nadzorni organi. Njihov zadatak je bio da kontroliu promet i operacionalizuju odredbe o trgovini koje su tretirale pojedina mjesta ili su bile od opteg znaaja.360 Blagodarei povoljnom poloaju, na raskrsnicama puteva i u neposrednoj blizini poljoprivrednih proizvoaa, Podgorica se sve dinaminije razvijala kao trgovinsko sredite. Ona je faktiki bila crnogorski Kotor bez mora. Poznato je da se stoarska plemena ne mogu odrati na svojim podrujima bez veze sa bliskim ili udaljenijim pijacama. Podgorica im je, upravo, pruala tu pogodnost.
Isto, 188. Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti..., 110. 359 arko epanovi, Pregled prolosti Bijelog Polja i okoline do 1918. godine..., 96. 360 Milan Vasi, n. d, 565-566.
357 358

122

Stoari iz Zete, Ljeanske nahije i Bjelopavlia donosili su svoje proizvode na podgoriki pazar. Odatle su se snabdijevali solju, pirinom, ribom, itom i zanatskim izraevinama. Pogoriki pazar bio je od ivotne vanosti za Pipere, Kue, Bratonoie, Ljenjane, Moraane, Bjelopavlie. Stoarske proizvode koji su prinosila okolna plemena, vjeti i preduzimljivi podgoriki trgovci, veinom Muslimani, prodavali su na primorju. Tako su iz Podgorice u Kotor i Dubrovnik dolazile vuna, koa i stoka, a otuda je nabavljana so, ito, eer i razni zanatski proizvodi.361 Od Podgorice su se ravali putevi u vie pravaca: preko Cetinja do Kotora, preko Tuzi do Skadra, preko Onogota do Risna i preko Kolaina za Srbiju. Podgorica se, pored toga, povezivala i sa sajamskim i drugim pijacama Italije. Izuzetno je bio vaan i izvoz proizvoda Bojanom. Tako su Podgoriani sticali iskustvo trgovanja u Veneciji, Ankoni, Senigaliji, Lananu, a sigurno i sa koarskim tritem Barlete. Razgranate su bile veze i sa centrima na sjeveru Crne Gore, poput Pljevalja i Bijelog Polja. S jadranskim primorjem se najvie trgovalo preko Risna i to je predstavljalo glavni izlaz podgorike trgovine na tom podruju. Kotor je za Podgoriane znaio susjednu pijacu na kojoj su materijalizovani proizvodi okolnih crnogorskih optina.362 Podgoriki pazar je bio od kljunog znaaja za pojavu malih lokalnih pijaca u susjedstvu. Pijaca u Medunu notirana je 1614. godine. Na Rijeci (Crnojevia) i abljaku uspostavljene su lokalne ribarnice. Iz ovih mjesta su suene ukljeve i raznoene po okolnim krajevima ili izvoene preko Bojane.363 Najvaniji podgoriki proizvodi za izvoz sredinom XIX vijeka bili su: vuna, kastradine, stoka, perad, rijena i jezerska riba (naroito ukljeva), voe, sir, krompir i ostalo povre, za vrijeme zime zeevi i druga divlja, maslo, jaja, puevi, lie od rujevine, drva za ogrijev. Uvoeni su: so, ulje, barut i olovo, itarice, vino i rakija, pirina i tkanine.364
ivko Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore..., 137138. Bogumil Hrabak, n. d, 189. 362 Bogumil Hrabak, n. d, 189-190. 363 Gligor Stanojevi, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka, Beograd 1970, 190. 364 Gligor Stanojevi, Novska skela u XVIII vijeku, Beograd 1986, 161-162.
361

123

I Niki je bio vano trgovako sredite. O trgovakim po slovima nikikih trgovaca postoje brojni istorijski izvori pohranjeni u Dubrovniku i Kotorskom arhivu. Najvie poslovnih kontakata, nikiki trgovci su ostvarivali sa svojim kolegama iz Dubrovnika. Poslovne veze, meutim, postojale su i sa Venecijom i Trstom kojima je prodavan vosak, vuna, sirova koa i stoni proizvodi, dok je u zamjenu dobavljano: sukno, platno, pamune i svilene tkanine, olovo, bakarno posue, sapun, papir, eer, kafa, staklo i druge po treptine.365 Poslovni kontakti odravani su i s pravoslavnim Crnogorcima. Njima su prodavani metalni alati i drugi zanatski proizvodi. Na drugoj strani, Crnogorci su na nikikom pazaru prodavali u velikim koliinama: vunu, sir i stoku koja se dalje izvozila za Kotor, a iz Kotora se dovozila so. Zanimljivo je da su u Niki esto dolazili francuski trgovci, koji su tada u Dubrovniku imali svoje predstavnitvo. Nikiki trgovci su bili u direktnoj vezi sa francuskom firmom Erkelez u Dubrovniku. Ova firma je nikikim trgovcima kao protivvrijednost za vunu i druge stoarske proizvode davala ameriku kafu. Ipak je glavni uvozni artikal bila so.366 Niki se na poetku XVIII vijeka razvio u sredite u kome je prikupljana roba za izvoz iz dijela Hercegovine i Crne Gore. Taj izvozni centar u rjeniku Dubrovana dobio je naziv skela. O toj trgovini govori dubrovaki poklisar Divo Vueti koji se 1731. godine alio veziru u Travnikku da Crnogorci u gomilama tu dovoze vunu, sir i stoku za Kotor, gdje se prodaje so.367 Nije se ilo samo zbog soli u Boku Kotorsku, nego su karavani upuivani po vino u Risan. U Boku se najvie izvozila vuna 1733. godine.368 Poslovni kontakti izmeu Nikia i luka na Jadranskom moru najjae su se ispoljili sredinom XIX vijeka. U poreenju s ranijim periodom, muslimanski trgovci i age su dolazili u primorske luke u znatno veem broju. Meu njima su vidno mjesto zauzimali poslovni ljudi iz Nikia. Oni su dobro zaraivali od prodaje sitne rogate stoke i to im je omoguilo da kupuju razna dobra u Boki Kotorskoj. Velika grupa muslimanskih trgovaca, a s njima nikiki dizdar sa 20 ljudi je
Vuk Vinaver, Trgovina Bara, Bijelog Polja i Podgorice..., 460. Isto. 367 Isto, 461. 368 Isto, 462-468.
365 366

124

1754. godine stigla u Risan. Dizdar se dogovorio da u Risan dopremi veliki broj sitne rogate stoke.369 Nikiki trgovci su prodavali, pa ak i izvozili u Dubrovnik, lan iz Aleksandrije. Ostaje nejasno kako je lan dopreman u Niki, jer su Dubrovani, kao vispreni trgovci takoe imali poslovne veze sa tom velikom egipatskom izvoznom lukom. Kako bilo, aleksandrijski lan je u Dubrovnik dovezao Ramo iz Nikia, i za taj zalog je dobio 150 pjastri. Trgovina lanom se nastavljala. Mula Mehmed je septembra 1784. godine dovezao dvije bale lana u Dubrovnik. Jo veu trgovinu je obavio mula Mehmed Hodimandi. On je u maju 1786. godine dovezao 16 bala lana u gradu pod Srem.370 Vuna je, i pored svega drugog, bila glavni izvozni artikal ni kikih trgovaca. To je bila konstanta njihove trgovine. Tako je hadi Islam Hadimusi iz Nikia preko Mustafe Dizdarevia osta vio 12 svenjeva vune u Dubrovniku. Za ovaj posao je dobio 150 reala pozajmice. Ramo i Ahmed Burazerovi, kao punomonici nekog trgovca iz Nikia su prodali vunu u Dubrovniku. Neto manje uspjeniji bili su Ibrahim Nurkovi i mula Avdija iz Nikia. Oni su u julu 1794. godine za 30 svenjeva ovijeg vlakna dobili zajam od 750 reala. U oktobru iste godine mula hadi Memo je ostavio u Dubrovniku 30 svenjeva fine vune radi uzimanja zajma od 1.100 reala. Jusuf Dervievi i enan Muratovi su 1795. godine zaloili 90 svenjeva vune uzevi zajam od 1.500 reala. Omer anovi je u februaru 1796. godine za 35 svenjeva vune dobio kredit od 200 reala.371 Od prvih dana osmanske vladavine Pljevlja, Budimlje, Bihor i Bijelo Polje bili su trgovaka sredita na sjeveru Crne Gore. Pljevlja su tu poziciju dugovale svom geografskom poloaju jer su bila jedno od mjesta na dubrovakom putu koji je vodio od Dubrovnika do Sofije i dalje za Carigrad. Osim toga, Pljevlja su bila stanica i na putevima neto manjeg, ali ipak vanog trgovakog znaaja. To su bili putevi via Drime, koji je od Trebinja, preko Bilee, Gacka, emernog, Tjentita i Foe iao uz ehotinu pored Pljevalja ili Drinom do Lima, dok se drugi putni pravac (via Jezero ili via Anagasti) odvajao kod Trebinja, te je preko Nikia vodio do izvorita Pive, onda u Jezera
Isto, 474-475. Bogumil Hrabak, Niki do poetka XIX vijeka..., 194-195. 371 Isto, 195. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, n. d, 151-152.
369 370

125

i preko Tare izbijao na Lim. Sa Jadrana je do Pljevalja dopirao i put koji je vodio preko Risna, Riana, Grahova, Onogota i Drobnjaka.372 Glavni nosioci trgovine u Pljevljima bili su domai ljudi. Uee u trgovini imali su i funkcioneri sa sandakbegovog divana, prije svega ehaja, a od pravoslavnog stanovnitva zavidna uloga pripadala je varokim knezovima. Etnika struktura domaih trgovaca odgovarala je u potpunosti etnikoj strukturi samih Plje valja. Tako se meu trgovcima javljaju pravoslavni Crnogorci, Srbi i Muslimani. Saobrazno etnikom sastavu naselja, Crnogorci su gotovo sve do kraja XVI vijeka bili dominantni meu trgovakom populacijom Pljevalja. Tek u XVIII vijeku Muslimani postaju veina meu pljevaljskim trgovcima.373 Predmet trgovine na pljevaljskom pazaru u XV i XVI vijeku bili su: itarice, soivo, bob, crni i bijeli luk, voe, kukolj, vino, orasi, afran, lan, kao i stoka i stoarski proizvodi (konji, goveda, ovce, koa, sir, maslo, vuna), sukno za odjeu, lanene tkanine i oha, zatim gvoe, drva, lu, ir. Pljevlja su zauzimala svoje mjesto i u spoljnoj trgovini Osmanskog carstva, te su trgovci iz Pljevalja u Dubrovnik izvozili uglavnom ito, stoarske i rudarske proizvode, vosak i u ranijem periodu crvac. Od kraja XV vijeka Pljevlja su vrlo bitna pijaca za koe. Pored koe, Pljevlja su bila istaknuto trgovako mjesto i za vosak. Stoga su brojni Muslimani iz Pljevalja odlazili preko Dubrovnika u velike prekomorske trne centre, u Veceniju i Ankonu. Osman Dautovi iz Pljevalja imao je neki spor u Dubrovniku u vezi sa izvozom voska. Rjeavanje ovog spora izazvalo je interesovanje osmanskog sklava koji je zbog toga doao u Dubrovnik. Oito je da se radilo o velikoj koliini voska, im je ovom sporu pridat toliki znaaj.374 Inae su se pljevaljski trgovci uspjeno uklopili u nove trgovake tokove koji su poeli da se stvaraju u posljednjim decenijama XVI vijeka i sa povremenim krizama trajali do velikog tursko-austrijskog rata 1683-1699. godine. Pljevaljski trgovci su u XVIII vijeku bili prilino zainteresovani za obradu koe. Konkretnije, oni su prodavali ne samo gotove zanatske proizvode nego i neobraenu kou. Od tog posla su imali dobru zaradu. Upadljive su bile poslovne veze pljevaljskih trgovaca
Bogumil Hrabak, Prolost Pljevalja po dubrovakim dokumentima do poetka XVII vijeka, Istorijski zapisi, br. 1-2, Cetinje 1958, 5-6. 373 Isto, 27-28. 374 Ema Miljkovi, n. d, 116.
372

126

sa Dubrovnikom. Ogroman dio prodate robe je iao preko dubrovake skele na evropsko trite. Istorijski izvori najupeatljivije potvruju ovu konstataciju. Dubrovaka vlada je 1746. godine navela da je u grad Sv. Vlaha iz Pljevalja doao neki hadi Mustafa Osmanovi. Osmanovi je u Dubrovnik, pored drugih zanatskih proizvoda i robe, donio i 109 bala ovijih koa, te 552 vunena pokrivaa.375 Pljevaljski trgovci su imali veliku zaradu i od vune. Obino su trgovci ovu vrstu robe otkupljivali od vlasnika stada i davali drugim ljudima na preradu. Kada bi vuna bila oprana i tako dovedena u zadovoljavajue stanje, onda bi je preuzimale zanatlije. Zanatlije bi od nje izraivale odijela, arape, alove, rukavice. Takoe se od vune u kunoj radinosti izraivale i razne vrste prostirki. Najee prostirke bile su: ilimi, serdade, deke i slino.376 Dubrovnik je i u XVIII vijeku bio najsigurnije utoite za plje valjske trgovce. Oni su u Dubrovnik dolazili da prodaju vie proizvoda. Meu njima su preovladavali razni stoarski proizvodi, zatim ito, med, vosak, koa i drugo. Ali i Pljevljaci su za domae potrebe u Dubrovniku kupovali razne tkanine, nakit, posue, zaine, eer, juno voe i druge proizvode.377 Veliki obim ove djelatnosti ukazuje da je pljevaljska trgovina u XVIII vijeku bila stabilna, za razliku od pojedinih mjesta koja su biljeila pad trgovake razmjene. Unosnost ovog zanimanja nijesu osjeali samo profesionalni trgovci, ve su se trgovinom nerijetko bavili i ljudi iz neposredne blizine hercegovakih sandakbegova. Dubrovnik je i za bjelopoljske trgovce bio izuzetno privlano mjesto. Oni su dolazili u grad pod Srem i uzimali robu na kredit, a to su radili i pojedini poslovni ljudi iz oblinjih mjesta (Bistrice, Crne, Brodareva i Petera). Ovi primjeri govore o izgraenom povjerenju izmeu bjelopoljskih i dubrovakih trgovaca. Trgovina na kredit se odvijala sve do 1526. godine, mada su pojedinci u Dubrovniku kreditirani i kasnije. Trgovalo se raznim artiklima. Zanimljivo je da je dovoz robe iz Dubrovnika bio uslovljen izvozom domaih proizvoda. Tako su u Dubrovnik izvoene itarice, stoka, koa, vuna, vuneni pokrivai, suvo meso, vosak i drugo. Trgovake veze odravane su i s Risnom i Kotorom.378
Enes Pelidija, Pljevlja u XVIII vijeku..., 168. Isto, 169. 377 Ema Miljkovi, n. d, 116-117. 378 Vuk Vinaver, Trgovina Bara, Bijelog Polja i Podgorice..., 475-478.
375 376

127

Bijelo Polje se tokom XVII vijeka razvilo u jo znaajniji privredni centar. Pored Dubrovnika, uspostavljene su trgovake veze sa Skadrom i Podgoricom. Izvoeni su stoka i stoarski proizvodi, a uvoeni kolonijalna roba i finiji zanatski proizvodi. Trgovaki kontakti sa ovim mjestima nastavljeni su i u XVIII vijeku. Dobili su i jo jednu dodatnu dimenziju. Naime, upuenost na luku u Splitu doprinijela je da prorade skele u Risnu i Herceg Novom, pa se dio izvoza odvijao i u tom pravcu. U to vrijeme se trgovinom preteno bave Crnogorci, da bi tek u XVIII vijeku prevagu u ovom poslu zadobili Muslimani.379 Promet trgovine Bijelog Polja s Dubrovnikom je sredinom XVIII vijeka poeo donekle da opada. Ipak, jedna grupa bjelopoljskih trgovaca dogonila je velike koliine vune u Dubrovnik. U drugoj polovini XIX vijeka rairene su trgovake relacije Bjelopoljaca. Razvila se trgovina i sa Barom i nekim italijanskim gradovima. Dominantna je bila orijentacija ka Trstu i drugim tritima. Bjelopoljci su u drugoj polovini XIX vijeka imali poslovne kontakte i sa francuskim trgovcima.380 U Kolainu su, kao i u Nikiu i Spuu, gotovo svu trgovinu drali Muslimani. Stoka, stoni proizvodi, a naroito kolainska vuna, bili su glavni izvozni artikli. I kolainski trgovci su, dodue ne ba esto, odlazili u Dubrovnik. Tamo su 1752. godine boravili Kolainci Ahmed Husovi i Mehmed ehaja. Intenzivnije veze uspostavljene su izmeu Kolaina i Podgorice pa su ogromne koliine kolainske vune bile u rukama podgorikih trgovaca.381 Na podruju Gusinja odvajkada su krstarili mnogobrojni trgovci i karavani. Iz ovog mjesta su samo za Dubrovnik putovali karavani sa po 200 natovarenih konja. Sve je to davalo na znaaju gusinjskim trgovcima. Pored trgovine na malo, bila je razvijena i trgovina na veliko. Izraen je bio i izvoz, naroito stoke. Sposobni gusinjski trgovci stoke i vune stizali su ak do Soluna. S koliko se respekta gledalo na njih na zvaninom Cetinju, govori podatak da je preko gusinjskih trgovaca obavljan i dio izvoza Knjaevine Crne Gore u drugoj polovini XIX vijeka.382
Isto. Isto. arko epanovi, Pregled prolosti Bijelog Polja i okoline do 1918. godine..., 96-97, 114-115. 381 Vuk Vinaver, Trgovina Bara, Bijelog Polja i Podgorice..., 473-474. 382 Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti..., 110.
379 380

128

Znaaj Roaja kao trgovakog mjesta temeljio se na komu nikaciji koja je vodila od Skadra za Pomoravlje i dalje dolinom Morave i Vardara. Roaje je bilo poznato mjesto za trgovinu stokom, pa su ga Osmanlije i nazvali Trgovite. Na to ukazuje i predanje o beglucima, od kojih je jedan u dnu urenovia Luka (Roaje), a drugi u Prosopu (tavica). Upravo je XIX vijek zlatno doba roajske trgovine stokom. Zahvaljujui tome Roaje se formiralo kao varoko naselje bogatih aga, koje su ivjele od trgovine i agaluka. Bio je to razvijeni privredni centar, sa tridesetak duana sa mjeovitom robom.383 Primorski gradovi i njihove skele bili su znaajni inioci u unutranjoj i spoljnoj trgovini. Oni se pojavljuju kao uvoznici, izvo znici i posrednici u pomorskoj i kopnenoj trgovini. Imali su vanu ulogu u izvozu robe iz unutranjosti. Ovaj posao je velikim dijelom iao preko primorskih gradova ili su pojedini proizvodi u njima prodavani. Sa njima su trgovaka mjesta iz unutranjosti bila vrsto povezana. Ujedno su preko ovih gradova imali sponu sa daljim primorskim i nekim prekomorskim tritima. Stoarski proizvodi sa crnogorskih sela u ogromnoj mjeri su plasirana na trgovima primorskih gradova. Odatle su snabdijevana neophodnom robom, prvenestveno solju. U primorskim gradovima se razvijao i poslovni dio, skela, arija, duani i drugi objekti.384 Herceg Novi je bio od ogromne vanosti za trgovinu Herce govine. U njemu se veoma razvila skela i poslovni dio grada. Imao je ariju s vie desetina duana koji su raspolagali raznovrsnom robom. Novi je imao badara, trinog inspektora i povjerenika za so. Za carinsku slubu na skeli bili su zadueni nazir i emin.385 Velika trgovaka flota omoguila je Novom da se ukljui u iru trgovinu. Grad je sve vie postajao veliki kupac i izvoznik ita. Taj proizvod se ponajvie nabavljao iz Albanije. No, novljanski trgovci su odravali poslovne kontakte s Kotorom, Dubrovnikom, Splitom i Zadrom. U pomenutim gradovima prodavali su ito, koe, katran i drvo. Najizdaniji kupci bili su Dubrovani. Oni su u toku 1571. godine kupili od novskih trgovaca penicu za 15.500 aki.
383

473-474.
384 385

Boidar ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori..., Milan Vasi, n. d, 568-569. Evlija elebi, Putopis..., 432-433.

129

Izuzetno dobra saradnja Novljana i Dubrovana nastavljena je i u XVII vijeku. Novljani su od svojih bogatih susjeda u periodu 16041606. uzeli poslovne kredite od oko 6.000 dukata. Poslovni ljudi iz Novog su trgovali na veliko itom i drugom robom i od tih unosnih poslova su se bogatili.386 Risan je, takoe, imao vanu ulogu za trgovinu Hercegovine. Predstavljao je konstantno trite za robu iz hercegovakog zalea. Uvidjevi znaaj Risna, Osmanlije su ga odredile i kao izvoznu luku za tu robu. Zamah trgovine odrazio se i na izgled grada. Poslovni dio Risna su sainjavali skela, arija, duani i spremita za robu. Izvori nam ukazuju da je u Risnu funkcionisala carinska sluba od kraja XV vijeka.387 Risanska trgovina je donekle zaostajala za novskom. Odvijala se u Boki i van nje, na kopnu i na moru. Risan je trgovao preteno prehrambenim proizvodima iz svog zalea, a izvozio je zanatsku i drugu robu koje nije bilo u njegovom susjedstvu. Sluio je i za izvoz robe iz unutranjosti na udaljenija trita. Tako je brano iz Bijelog Polja krajem XV vijeka, preko Risna izvoeno ak u Veneciju. Znaaj Risna vidi se i iz podatka da je preko njega vodio put koji su trgovci iz Podgorice koristili u prometu s Dubrovnikom i Venecijom 1640. godine. Risan se pokatkad javlja i kao trg solju. To je bilo od prvorazrednog znaaja za konzumente tog artikla u zaleu.388 Bar i Ulcinj se ubrzano razvijaju kao pomorsko-trgovaki centri na Crnogorskom primorju. Taj razvoj je proticao pod pokroviteljstvom monih utvrenja i flote. Oba grada imala su luku, skelu i cijeli poslovni dio s arijom, duanima, pazarima. Kontrolu nad radom pomorstva i trgovine obavljala je trina inspekcija i drugi kompetentni organi. Samo u Baru je 1582. godine evidentirano 15 duana u posjedu vakufa Ali-bega. Komparacije radi, Skadar je u to vrijeme imao 25 vakufskih duana, iako je on, za razliku od Bara, ve preko jednog vijeka bio pod Osmanlijama. Te godine su prihodi od barskih carina iznosili 8.816 aki, to je inilo skoro jednu treinu
Vuk Vinaver, Pohara Perasta 1624. godine, Istorijski zapisi, br. 1-2, Cetinje 1952, 324-325. 387 Ivo Stjepevi i Risto Kovijani, Prvi pomen Nikolj-Pazara i Bijelog Polja, Istorijski zapisi, br. 3-4, Cetinje 1959, 610-611. 388 Ignjatije Zlokovi, Prilozi za istoriju pomorstva i trgovine Risna, Godinjak Pomorskog muzeja Kotor, Kotor 1966, 5-6.
386

130

u sumi ukupnih haskih prihoda od Bara.389 Dobijeni iznos od barskih carina pokazuje da je ovaj grad ve u poetnoj eri osmanske vlasti predstavljao trite s velikim robnim prometom. Bar je od poetka XVIII vijeka pojaao i proirio svoje trgovake veze sa zaleem i na moru. Barski trgovci uspostavljaju i odravaju veze sa Skadrom, Podgoricom, Nikiem, Bijelim Poljem i drugim mjestima u unutranjosti. Postojali su i intenzivni kontakti s Bosnom i Srbijom. Tamo su Barani izvozili ulje, ali i druge svoje proizvode i uvoznu robu. Iz Bosne i Srbije su nabavljali artikle za prodaju u svome gradu i na drugim tritima. Veoma razvijena je bila i pomorska trgovina. Barani su trgovali s Dubrovnikom, Trstom, Venecijom, Apulijom i Morejom. Iz ovih centara su dobavljali svilu, vunu i pamuk. S Dubrovnikom su, ipak, imali najdinaminiju trgovinu. U grad Sv. Vlaha su izvozili razne vrste koa i krzna, pirina, pasulj, vosak, duvan, vunu, kordovan, zanatsko-galanterijsku robu, na primjer: ilime, ulare, pekire, kapute, arape, gajtane, anterije i dr. Koristili su i dubrovake kredite i zajmove radi prodaje te robe. Ulje su izvozili i u Trst i Veneciju, kao i proizvode ireg Crnogorskog i Albanskog primorja.390 Ulcinj je bio prepoznatljiv po uspjenom razvitku pomorstva i trgovine u XVIII vijeku. Dubrovnik je bio snaan rival Ulcinjanima, ali su oni uspjeli da se odre u toj otroj konkurentskoj borbi. I to ne samo s Dubrovnikom, nego i sa Perastom i drugim bokeljskim gradovima. Ulcinjski brodovi su prevozili albansko ito u Veneciju. Preduzimljivi ulcinjski trgovci su nali svoje trite i u Bosni gdje je takoe izvoeno ito. Vitalizovali su i poslovanje s italijanskim pomorsko-trgovakim centrima. Stoga su ulcinjski brodovi odlazili u Livorno, enovu, Napulj, Ankonu, Otranto, Brindizi. Svoju robu su dovozili i u Rijeku, da bi 1730, u vezi sa uzdizanjem Trsta, ulcinjski brodovi odlazili i u taj grad. Izvozili su ito, vunu, duvan i drugu robu. Vunu su prebacivali u enovu, a duvan izvozili u Dubrovnik, Trst, Mesinu i Ankonu.391

Milan Vasi, n. d, 569. Vuk Vinaver, Trgovina Bara, Bijelog Polja i Podgorice..., 470-472. 391 Vuk Vinaver, Pomorstvo Ulcinja u XVIII vijeku, Istorijski zapisi, br. 1, Titograd 1963, 53-54, 66-68.
389 390

131

Svakodnevni ivot Muslimana Crnogorska istoriografija je dugo vremena bila opsjednuta politikim, vojnim i diplomatskim fenomenima. U velikoj mjeri su izvan centra interesovanja ostali mali ivotni svjetovi, sive zone i nie svakidanjeg ivota. Ovo putovanje kroz istoriju muslimanskog naroda Crne Gore nee ostati lieno odgovora na sljedea pitanja: Kakav je bio urbani ambijent gradova? Kako su Muslimani ranije stanovali? Kako su se odijevali i hranili? Od ega su masovno obolijevali i umirali? Odgovori na ova prividno banalna pitanja, vana su ne samo radi upoznavanja svakodnevnog ivota Muslimana, nego i zbog prezentovanja specifinog egzistiranja koji je doprinio njihovom konstituisanju u posebnu etniku zajednicu. Osmanska civilizacija je na crnogorskom prostoru najpotpunije izraaje manifestovala u arhitekturi. Arhitektura je svoje ishodite nala u urbanom ambijentu gradova. Osnovani ili oblikovani gradovi za vrijeme osmanske uprave po pravilu su imali jasno odreen urbanistiki plan. U njegovom sreditu bila je damija, mjesto sabiranja zajednice kroz molitvu i mjesto rasprave najbitnijih pitanja. Obino je pored damije bila smjetena zgrada vladara ili namjesnika te oblasti. Ona je sa damijom inila centar urbane cjeline. Ovaj ui centar naslanjao se na ekonomsko arite grada ariju u kojoj se nalazio trgovaki centar bazar, karavan saraji, skladita i male trgovinske i zanatske radnje.392 Najindikativniji primjer ovakve urbano-organizacione strukture u Crnoj Gori predstavljaju Pljevlja. U Pljevljima se, kako je ve istaknuto, oko damije i trgovakozanatskog dijela koji je podignut u okviru vakufa Husein-pae Boljania razvio iri urbani centar. Sva naselja u Crnoj Gori u kojima je egzistiralo muslimansko stanovnitvo po unutranjoj urbano-socijalnoj organizaciji bila su podijeljena na mahale. U svakom gradu je bilo vie mahala. Njihove granice povlaene su na osnovu morfologije samog prostora (du rijeka, potoka, suvih jaruga i sl), ali je u nedostatku morfolokih granica i ulica bila granica jedne mahale. Osmanska podjela naselja na mahale bila je administrativnog karaktera. Mahale su, u stvari, predstavljale ono to u dananjoj organizacionoj podjeli grada znae mjesne zajednice. Imale su svoje starjeine muhtare koji
392

Robert Martran, Istorija Osmanskog carstva, Beograd 2002, 783.

132

su participirali u organizaciji gradskog ivota. Starali su se i da se obaveze prema dravi uspjeno ispunjavaju. U gotovo svakoj mahali nalazila se i damija koja bi po pravilu imala i niu vjersku kolu mekteb i neto od vakufske imovine koja je sluila za javnu upotrebu.393 Ti inioci su uzrokovali da koncept administrativne podjele naselja na mahale potpuno opravda zamiljenu ulogu. Vaan dio arhitektonskih sadraja nastalih za vrijeme osma nske uprave bila je i organizacija naselja. Ona je prevashodno specifina po geometrijskoj nepravilnosti svih ulinih elemenata. Ulina mrea sainjena od sokaka nije uopte imala jasan pravac pruanja tako da se lako uoava nedostatak bilo kakvog prostornog regulatora. Veina gradova koji su arhitektonski nastali poslije dolaska Osmanlija bili su oslonjeni na glavnu ulicu, ariju. a rija je bila centar administrativnog i ekonomskog ivota grada. Duani i zanatske radnje nalazile su se u ulicama koje su se direktno naslanjale na glavnu ulicu. One ulice dalje od arije uglavnom su bile namijenjene stanovanju. Samo naoko amorfna i geometrijski nepravilna mrea sokaka u ovim naseljima u onovremenoj orga nizaciji ivota posjedovala je veoma jasnu i namjenski fun kci onalnu kategorizaciju. Ona je sve ulice diferencirala prema njihovoj ulozi i na mjeni.394 Pored mnogih pora ivota, islam je u Crnu Goru donio i specifinu arhitekturu. Ova arhitektura je, pored klimatskih modi fikacija, prilagoena i lokalnoj arhitektonskoj tradiciji i prvenstveno izborom materijala koji su u velikoj mjeri uticali na izvodljivost arhitektonskih linija. Koriene su dvije vrste materijala u gra evinarstvu: tesani kamen za javne zgrade i dizma (vrsta opeke) za privatne zgrade. Graevine napravljene od tesanog kamena i danas su dobrim dijelom ouvane. Njihovi masivni gabariti bili su direktno povezani sa namjenom i kao javne graevine, iju je izgradnju finansirala drava, bili osnova urbanog razvoja svake sredine. Dizma je uglavnom upotrebljavana za izgradnju privatnih objekata.395 Takve graevine, skoro u cjelini, nijesu sauvane i one su
Adnan Preki, Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori 19181941, Podgorica 2011, 152-153. 394 Isto, 153. 395 Husret Redi, Studije o islamskog arhitektonskoj batini, Sara jevo 1983, 172-173.
393

133

uruene ili prepravljene. Jedan broj ovih kua na sjeveru Crne Gore je rekonstruisan tako to je osnova kue od dizme ostala netaknuta, a kua se renovirala sa spoljnih strana. Muslimanske kue uglavnom su bile spratne, ali postoje izuzeci od tog pravila. Tako su u Nikiu, oko 100 kua bile dvospratnice.396 Jedan od osnovnih elemenata kue bilo je dvorite (avlija). Obino je prizemlje kue graeno od kamena ili erpia. Spratni dio kue bio je od lakeg materijala, po pravilu od drveta ili dizme. Prizemlje je osobito po malim prozorima dok su na spratu kue staklene povrine puno vee. U gradovima je oko kue, sa uline strane, dominirao visok zid, pa je cijela kua bila okrenuta prema dvoritu. Konstruktivni izgled unutranjosti muslimanske kue pravljen je preteno od drveta, pa je nad masivnom osnovom prizemlja izgraivana lagana konstrukcija sprata.397 Stambena kua muslimanskog stanovnitva imala je strogo zatvorenu ekspoziciju, naroito prema spoljnjem svijetu. Bitan aspekt ove arhitekture bila je veza kue sa prirodom, u gradskim uslovima sa batom. U svim veim kuama postojala je dihvana, istureni dio kue na gornjem spratu koji je po pravilu bio u staklu. Nagib krovova i vrsta krovnog pokrivaa odreivani su na osnovu klimatskih uslova. Poglavito su to bili krovovi sa blagim nagibima pokriveni eramidom.398 Grki tip kue sa unutranjim dvoritem preuzeli su Arapi, a na prostor Crne Gore ona je dola sa osmanskim osvajanjima. Arapi su tako ureenom prostoru dali novu dimenziju uvoenjem ive vode u arhitektonski prostor.399 Tako su i u Crnoj Gori za vrijeme osmanske uprave bogatije kue, po pravilu, uvodili ivu vodu koja je dovoena iz oblinjih rijeka i potoka. Voda je uopte veoma vaan segment cijele islamske kulture, ali i sastavni dio vjere koja nalae prisustvo vode prije vjerskih molitvi. ak i u Kuranu stoji zapisano da e biti nagraen svako ko napravi objekat koji je vezan sa vodom. Tako je organizacija vjerskog ivota zahtijevala prisustvo vode u ivotnom prostoru, pa su u svim veim gradovima graena javna kupatila, hamami, dok su bogatije porodice kupatilo imale u okviru svojih kua.
Petar obaji, Niki..., 87. Adnan Preki, n. d, 153-154. 398 Isto, 154. 399 Opta enciklopedija Larus, tom I, Beograd 1971, 288-289.
396 397

134

Ovakav nain organizacije ivota razvio je u mnogim gradovima sistem vodovodne mree. Vodovodi su izgraeni u Baru, Podgorici, Pljevljima, Gusinju, a vjerovatno i u nekim drugim mjestima. U Baru je voda dovoena akvaduktom dugim oko tri kilometra. Voda je, potom, razvoena na javne esme, koje su redovno podizane uz damije, ali i na drugim pogodnim mjestima. U Herceg Novom je bilo pet esama. Na esme su, gotovo redovno, postavljani natpisi, uklesani u kamenu plou arapskim pismom i na turskom jeziku, s injenicama o vremenu gradnje i zavjetanju. Ti natpisi postavljeni su na dvjema esmama u Baru datirani 1642. i 1756. godine.400 Veoma interesantan je nain gradnje vodovodne mree u Pljevljima, koja se moe uzeti kao reprezentativan uzorak u izua vanju ove problematike. Vodovodne cijevi su prvo peene od zemlje takozvane erize koje su se ukopavale u zemlju. Time su bile zatiene od fizikog oteenja i hladnoe, odnosno zamrzavanja u zimskom periodu. Zbog loeg prenosa pritisak u ovim cijevima je bio vrlo mali, a gubici veliki, pa su kasnije peene cijevi zamijenjene drvenim cijevima. Ove drvene cijevi imale su mnogo manje gubitke, vei pritisak i pouzdanost.401 Javna kupatila (hamami) podizani su u veini gradskih naselja s muslimanskim iteljima. Glavni ton takvom stanju davali su vjerski propisi, po kojima su sljedbenici islama bili duni da paze na linu higijenu. Javna kupatila postojala su u Baru, Podgorici, Herceg Novom, Pljevljima.402 Vjerski propisi determinisali su i posebne djelove kue za e nski dio porodice u svakoj imunijoj porodici. U bogatijim mu slimanskim porodicama bilo je obavezno izdvajanje mukog od enskog dijela kue i bate. enski dio dvorita bio je iskljuivo porodinog karaktera, obavezno sa bunarom ili esmom sa puno cvijea. Potovanje islamskih normi uticalo je na ogranienje kre tanja Muslimanki. Skrivajui lice od pogleda drugih, Muslimanke su ivjele strogo porodinim ivotom.403
Evlija elebi, Putopis..., 236, 336, 394, 433. Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti..., 50-51. 401 Adnan Preki, n. d, 154-155. 402 Evlija elebi, Putopis..., 236, 394, 433. 403 Pavle S. Radusinovi, Stanovnitvo i naselja Zetske ravnice od najstarijeg do novijeg doba, knjiga druga, Niki 1991, 209.
400

135

I enterijer muslimanskih kua imao je svoje specifine forme. Bio je prilagoen svakodnevnim obavezama, tradiciji i vjerskim potrebama. Centralna soba bila je u nekoj sponi sa dihvanom koja je, pored pogleda na okolni prostor, sluila i kao soba za prijeme. Sobe su u muslimanskim kuama bile niske sa drvenim plafo nima takozvanim ietima. Oni su graeni tako to su najprije postavljane nosee grede, dok se prostor izmeu njih popunjavao manjim drvenim daskama koje su postavljane uzduno. Pod je bio pokriven ilimima. Sredina sobe ostajala je slobodna i bila je predviena za siniju, niski okrugli stoi oko koga se porodica okupljala za vrijeme jela. Na istom mjestu, na sredini sobe, uvee su se prostirali dueci i prostor se koristio za spavanje. Posteljina za spavanje i ostali predmeti za oblaenje drani su u musandrima, ormarima, odnosno plakarima koji su bili od drveta i uzidani u zidove sobe.404 Ispod prozora du zida kue postavljala se seija, mjesto za sjeenje. Seija je bila niska, postavljena i sa iljetima i jastucima. Pri ureivanju sobe vodilo se rauna o kombinovanju slikovite crte istonjake umjetnosti sa klasinim stilom. Minder, sanduk, musandra, tagar, sinija i ilte bili su glavne osobenosti sobe. Postojali su i drugi komadi namjetaja napravljeni od rijetkog drveta, prevuenog sedefom, mali stolovi, te ornamentom ukraeni djelovi iju vrijednost nijesu umanjili elementi klasinog stila.405 Treba znati da se u sobama provodilo puno vie vremena nego u nae vrijeme. Uopte uzevi, cijela organizacija stambenog prostora bila je podreena ivotnim okolnostima i situaciji da se u takvim kuama provodi vie vremena. O ishrani Muslimana Crne Gore nije mogue predoiti cjelo vitu sliku, jer nam to ne omoguava dostupna literatura. Mogue je prezentirati dio ove problematike kroz ishranu muslimanskog stanovnitva Podgorice u XVIII vijeku. Podgoriki Muslimani su se hranili manjim koliinama jestiva nego Crnogorci. Od tijesta su pravljene mantije. Mantija je bila vrsta savijae peena na maslu i prelivene maslom ili eerom, odnosno ljeti kisjelim mlijekom. Podgoriani su uivali u slatkim poslasticama Orijenta, koje su im bile u cjelini poznate. Od mesa su suenu ovetinu kuvali sa
404 405

Adnan Preki, n. d, 155-156. Isto, 156.

136

kupusom ili krompirom. Muslimani su pili i rakiju, rjee vino ako nije crno, kao to ni crno groe nijesu upotrebljavali. Od rakije su najvie konzumirali mastiku, koju su prireivali kao liker. Kafa je bila veoma cijenjena. Neki trgovac Lazar dao je muselimu Kajmakpai 12 oka kafe da se izbavi zatvora.406 Bogatstvo dijela podgorikih Muslimana ispoljavalo se i u nji hovoj skupocjenoj odjei, nakitu i oruju. Mukarci su no si li skupocjene dolame, obino ukraene graviranim srebrnim du g ma dima. Nosili su i svilene ili od ohe izraene alvare, kao i fistane i crne ili crvene plitke cipele. Od oruja su posjedovali savatom pravljene i ukraene duge puke, iane, noeve i orbije, sablje i maeve, srebrom okovane jatagane, revolvere, silaje i fieklije. Za satove i revolvere imali su masivne srebrne osteke. Od ukrasa su dominirali zlatno i srebrno prstenje i raznovrsne, obino srebrom okovane ilibarske mutikle. enska muslimanska odjea sa svim svojim ukrasima bila je vrlo raskona. inili su je svileni alvari, ferede od ohe, navezene svilenim gajtanom, zatim somotski ili svileni, zlatom izvezeni jeleci, dupovi od ohe, svilom ili zlatom vezeni, dukate grivne, bogato inkrustirani i dragim kamenjem ukra eni erdani, brazletne, prstenje, minue, te nanule i papue navezene svilom i zlatom i dr. Siromaniji Muslimani i Crnogorci nosili su istu ili slinu vrstu obue i odjee, s tom razlikom to je ona bila izraena od slabijeg i jeftinijeg materijala i to je bila skromnije ukraena. Bogatiji Muslimani drali su dobre jahae konje, pa su i za njih imali vrlo ukraenu opremu.407 U Nikiu su siromaniji Muslimani nosili odijelo od abe i ajaka i samo sa nekim svilenim djelovima odjee (pojas, svilene akire, dokoljenice). Bogatiji Muslimani su nosili cipele, a siromaniji opanke. Cipele su obino nabavljane u Sarajevu. Oruje (kubure, ledenice, noevi izvezeni srmom) nabavljano je najvie u Pei i Kotoru.408 itelji Crne Gore su u novovjekovnoj istoriji bili izloeni mno gobrojnim poastima. Jedna, svakako najfatalnija posljedica tih
Pavel A. Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, knj. II, Podgorica 1995, 374-375. Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 177. Vuk Vinaver, Hercegovaka trgovina sa Dubrovnikom poetkom 18. vijeka, Istorijski zapisi, br. 1-2, Cetinje 1955, 84. 407 Pavle S. Radusinovi, n. d, 209. 408 Petar obaji, n. d, 87.
406

137

deavanja, bila je povremeno smanjenje broja stanovnika u pojedinim djelovima Crne Gore. Meu zaraznim bolestima koje su u prolosti bijesnile Balkanskim poluostrvom najtea i najopasnija bila je kuga. Od nje je umiralo na hiljade ljudi, to je dovodilo do smanjivanja broja stanovnika i pada nivoa proizvodnih snaga u odreenim oblastima. Bolest je bila vrlo opasna, brzo se irila, ljudi su od nje umi rali u veoma kratkom roku, za tri do etiri dana, a najdue za sedam dana. Ona je usmrtila mnogo vie svijeta nego ratovi i drugi udesi. Zarazne klice su prenoene robom (posebno vunom i sirovom koom) i ljudskim odijelom, a prenosioci bolesti bile su buve. arite ove epidemije bili su neki osmanski gradovi u Turskoj i Albaniji. Pojedini gradovi predstavljali su veoma pogodno tle za irenje epidemije zbog zatvorenosti gradskih prostora, nehigijenskih uslova stanovanja, relativno guste naseljenosti i nedostatka zdravstvene zatite.409 U Crnoj Gori su od kuge osobito stradali itelji Bara, Ulcinja, Spia, Podgorice i Pljevalja. U Podgorici se kuga irila u vie navrata. Ova opaka bolest je 1628. godine dola iz Sarajeva u Skadar i odatle je pritisla graane Podgorice. Kuga se javila u Podgorici 1633. godine, da bi se dvije godine kasnije obnovila u jo otrijem obliku. Tada je registrovano 60 smrtnih sluajeva.410 U XVIII vijeku kuga je silovito kosila sve oblasti od Albanije preko Crne Gore do Hercegovine i Dalmacije. Ona je u jesen 1723. godine iz Albanije zapljusnula Podgoricu. Takva situacija se ponovila i novembra 1732. godine, a iz Podgorice se bolest prenijela u Korjenie i Banjane. Zaraza je u Podgorici evidentirana i decembra 1739. godine.411 U drugoj polovini XVIII vijeka kuga je jo nemilosrdnije po gaala narod. Godine 1762. kuga se pojavila u Drau, odmah potom i u sjevernoj Albaniji, Zeti, Podgorici i sve do Zubaca. U Podgorici je dnevno umiralo 8-10 osoba. Iz Podgorice se epidemija proirila na Golubovce, Lopare i druga sela, poput Mrenovia, gdje je pomrlo mnotvo naroda.412
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 217. Ema Miljkovi, n. d, 96. 410 Gligor Stanojevi, Vijesti o kugi u Crnoj Gori u prvoj polovini XVII vijeka, Istorijski zapisi, br. 4, Titograd 1964, 757. 411 Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 218-219. 412 Isto, 219.
409

138

U Podgorici su 1765. godine od kuge bile zaraene 23 kue. Bolest je zahvatila i Kue. U tamonjem selu Lapovu rednju su preivjeli samo ukuani jedne od 32 kue u mjestu. U Dajbabama je umrlo pet osoba. Ovakvo stanje nalagalo je opreznost, pa podgoriki paa nikoga nije priputao podgorikom pazaru. U Baru i drugim naseljima zabranjen je svaki kontakt sa Podgoricom. Slino je bilo i u ljeto 1766. godine, kada je kuga ponovo zacarila u Podgorici. Iz Podgorice se proirila i na Niki, gdje je zatvoren pazar. U tri sela oko Nikia umiralo je dnevno po tri-etiri osobe. Decembra 1766. godine gorjeli su Grahovo, durmitorski abljak, ali i Crmnica i sela u blizini Patrovia. Samo u Podgorici u periodu septembarnovembar 1766. umiralo je 15 osoba dnevno. Kulminacija ove bolesti desila se u novembru 1766. kada je u Podgorici pokopano 769 lica.413 Kuga se u Podgorici i okolini razbuktala nevienom snagom i 1770. godine. Umrlo je 180 lica. Za mjesec dana 1770-1771. godine u Podgorici je bilo novih 200 smrtnih sluajeva od kuge. Epidemija se irila i 1775, 1789. i 1795. godine.414 Zbog nepostojanja organizovane zdravstvene slube, nain lijeenja ove opasne bolesti se svodio na vradbine i ljekovite trave. Efikasna zatita je podrazumijevala spaljivanje kua, leeva, pa ak i bolesnika. Ove mjere lake su se mogle primijeniti van gradskih naselja i stoga su u njima konsekvence kuge bile najmanje.415

Isto, 220. Isto, 220-221. 415 Ema Miljkovi, n. d, 96.

413 414

139

140

GLAVA IV

KULTURA I OBRAZOVANJE MUSLIMANA CRNE GORE POD OSMANSKOM VLAU

Osmanlije su sa sobom donijele orijentalnu islamsku kulturu i civilizaciju, pretvarajui zauzete trgove i gradove ne samo u sredita svoje vlasti nego i u uporita svoje kulture i civilizacije. Stoga su se ve na poetku osmanske vladavine u gradovima proele dvije kulture tradicionalna domaa hriansko-feudalna i nova orijentalno-islamska. Ova potonja se paralelno s uvrivanjem vjerske strukture stanovnitva u korist sljedbenika islama, razvijala na iroj osnovi od zateenog kulturnog sloja. Ona je permanentno jaala i uzdizala se. Povlaena pozicija orijentalno-islamske kulture i konstantni priliv materijalne pomoi od strane uglednih pojedinaca, najrazliitijih struktura drave i vjerske zajednice, predstavljale su vrstu i snanu osnovu za njen razvoj. Intenzitet razvitka orijentalno-islamske kulture u naim gradovima bio je razliit. Ipak je u veini gradova do konca XVI vijeka ova kultura preovladala i imala presudni uticaj na cjelokupni gradski ivot, ali i na ivot u seoskim podrujima. esnaesti vijek je, inae, bio najmirniji period u vievjekovnoj osmanskoj istoriji. Tokom ovog stoljea Osmansko carstvo je obuhvatalo teritorije na 141

tri kontinenta i uobliilo se kao jedna od najveih i najdugotrajnijih muslimanskih drava u istoriji. inilo se da ima neogranienu mo da na sve strane i do nedostinih dubina rasplie svoje korijenje koje e je initi silnom, svemonom i neunitivom, takvom da neprestano moe obnavljati svoje snage.416 Ta snaga, pored ostalog, ispoljavala se i u podizanju brojnih monumentalnih spomenika islamske arhitekture, zatim u jeziku, pismu, prosvjeivanju i uopte u itavoj sferi duhovnosti i materijalnog ivota i stvaralatva. Sakralni spomenici Najznaajniji sakralni spomenik orijentalno-islamske kulture predstavlja damija. Damija je zajednika kua za molitvu u kojoj se obavlja pet dnevnih islamskih molitvi na koje Kuran obavezuje vjernike. Prva islamska damija bila je Muhamedova kua u Medini, odnosno njeno etvorougaono dvorite sa sjenovitim trijemom napravljenim od palminih stabala na junoj strani. Pod ovim trijemom su prvi islamski vjernici vrili molitvu, uvijek okrenuti prema junom zidu koji je predstavljao pravac u kojem se nalazi Kaba u Meki. Prema uzoru na Poslanikovu kuu u Medini razvie se arapska damija, graevina koja zahvata pravougaono dvorite sa trijemom sa sve etiri strane.417 Damija ima raznovrsne funkcije. Prve su damije sluile zaje dnici kao kue u kojima se obavlja molitva. Predstavljale su i saborna mjesta za obavljanje zakonodavnih i sudskih funk cija. Graenje damija u osvojenim gradovima prihvaeno je i poduzimano kao potvrda islamske vladavine, bilo izgradnjom novih graevina, poput damije Air u Kairu, bilo preoblikovanjem postojeih graevina, poput Velike damije u Damasku. I u Crnoj Gori su za vrijeme osmanske uprave mnoge stare srednjovjekovne crkve sluile kao damije, da bi vie damija, nakon odlaska Osmanlija, bile pretvorene u hrianske bogomolje. Na prostoru Crne Gore u damije su bile pretvorene crkve Sv. Petra u Bijelom Polju, Sv. ora u abljaku Crnojevia, Sv. Gospoje u
Radovan Samardi, Turci u srpskoj istoriji, Zbornik za orijen talne studije, SANU, Beograd 1992, 19. 417 Enciklopedija ivih religija, Beograd 1992, 178.
416

142

Novom, vei broj crkava u Baru i Ulcinju. Na lokaciji nekadanje damije sultana Bajazita II u Novom danas je crkva Sv. Arhanela Mihaila. Na razvalinama Sinan-paine damije, takoe u Novom, izgraena je crkva posveena Sv. Jeronimu, a na ruevinama Murtezapaine damije napravljeni su ubrzo nakon zauzea Novog od strane Mleana manastir i crkva. Damija Meterizi bila je najstarija damija u Ulcinju i njenu restauraciju je odobrio knjaz Nikola, ali je, uprkos tome, na njenom mjestu podignuta crkva Sv. Nikole krajem XIX vijeka. Sasvim drugaija slika bila je sa Gornjogradskom damijom u Ulcinju. Ona je podignuta 1510. godine, ali najprije kao crkva, a u damiju ju je pretvorio hadi Halil Skupa krajem XVII vijeka. Vjerska sluba u ovoj bogomolji odravana je do 1878. godine, a danas je u njoj smjeten gradski muzej.418 Islamske bogomolje su sluile i kao centri administrativne upra ve i prouavanja Kurana i islamske tradicije. Pored velikih sa bornih damija manja molitvena mjesta bila su namijenjena po trebama plemena. Ova mjesta su bila mnogo pristupanija sta novnicima udaljenih prigradskih i seoskih podruja. U seoskim po drujima Crne Gore bilo je podignuto ak 54% od ukupnog broja damija.419 Ovaj fakat ubjedljivo demantuje tvrdnje pojedinih istoriara da su Muslimani u Crnoj Gori u osmanskom periodu bili ko ncentrisani u gradovima, izuzimajui kolainsku regiju gdje ih je bilo i po selima.420 Damije su predstavljale i iu obrazovanja. Neke od njih su bile okruene pomonim zgradama koje su imale mnoge univerzitetske funkcije, najbolje predstavljene u damiji Al-Azhar u Kairu. Vladari ili dinastije su takoe gradili damije. One su, mimo svoje vjerske svrhe, imale za cilj da prikau pobonost ali i mo islamskog plemstva i vladarskih kua. Praksa pominjanja vladarevog imena za vrijeme hutbe (besjede), posebno one koja slijedi za zajednikom molitvom petkom u podne, dobija izvanredan politiki znaaj kao vjerska potvrda svjetovne vlasti.421
Dragana Kujovi, Tragovima orijentalno-islamskog kulturnog nasljea u Crnoj Gori,Podgorica 2006, 21-22. 419 Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., 109. 420 erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 106. 421 Enciklopedija ivih religija... 178.
418

143

Damiju ini graevinski kompleks objekata razliitih na mje na. Centralno mjesto pripada samoj zgradi damije, a ostali objekti slue kao njeni namjenski prikljuci. Sloeni graevinski kompleks damije sastoji se obino od sljedeih zasebnih cjelina: 1. Damije sa munaretom (minaretom). Domovina minareta je Sirija, a uveli su ga Omejadi; 2. Harem sa mezaristanom; 3. Abdesthana (gusulhana, hamam) ili samo esme, a nerijetko i edrvan; 4. Muvekithana sa sahatkulom; 5. Mekteb, medresa ili hanikah; 6. Musafirhana sa imaretom; 7. Stambene i administrativne zgrade; 8. Vakufski objekti, radnje, duani i dr. koji pruaju materijalnu podlogu za odravanje damija i ostvarivanje njenog cilja.422 Damije su vremenom usavravale svoj graevinski oblik. Na izgled damije uticali su prirodni uslovi podneblja (klima, re ljef, geoloke karakteristike terena), tradicija i arhitektonski tre ndovi pojedinih epoha. Sve je to stvorilo razliite arhitektonske sti love. Najpoznatiji stilovi u islamskom graditeljstvu su: arapski ma rik, arapski magrib, persijski i turski stil. U Crnoj Gori su sve znaajnije damije izgraene u klasinom turskom stilu.Zasigurno je u Crnoj Gori bilo damija svuda gdje je egzistiralo muslimansko stanovnitvo, a prema dosadanjim saznanjima, utvre no je da ih je bilo ak 152. Njihovo prostiranje je bilo izraeno na sljedei nain: 63 damije u gradovima, 83 u selima, etiri mesdida i dvije vojne damije. Najvie gradskih damija je bilo u Pljevljima 12, zatim u Ulcinju 8, po est u Podgorici, Baru i Herceg Novom, po pet u Nikiu i Gusinju, po etiri u Plavu i Bijelom Polju, po dvije u Beranama i Roaju i po jedna u Kolainu i Spuu.423 Neemo, dakako, govoriti o svim damijama u Crnoj Gori, jer bi to iziskivalo posebnu studiju. Zato emo ukazati na karakteristine detalje pojedinih damija u svim gradskim naseljima. Jedna od najstarijih damija na tlu Crne Gore bila je i podgorika Sultan Mehmedova damija, izgraena izmeu 1472-1474. godine. Pominje je u Putopisu i Evlija elebi: Kad je Osvaja, sultan Mehmed-han, osvojio Skadar, on je iste godine podigao ovaj grad da bi obezbijedio Skadar od arnautske ekije i pokvarenih Mleana. To je nova tvrava u kamenitoj zemlji koja se zove Crna Gora. Tvrava
422 423

Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori..., 59. Mustafa Memi, n. d, 108.

144

je etvorougaonog oblika, a sazidana je od kamena... U tvravi se nalazi u svemu, jedna Fatihova damija, ambari za penicu, odlino skladite municije, topovi i cisterne.424 Slubenici damije u podgorikoj tvravi, prema defteru iz 1580. godine, bili su Sulejman Halifa, imam i hatib, ije je timar bilo selo Martinii, dok je mujezin bio Ejnehan, sin Husejnov, a njegov timar inilo je selo Vrela sa Kozloviima, u Vraegrmcima.425 Pomenuti vjerski slubenici nijesu dugo ostali na ovom mjestu. To dokazuje defter iz 1582. godine iz kojeg se vidi da je imam i hatib ove damije bio Mustafa, sin Mehmedov, a mujezin Mehmed, sin Pazarlijin. Izgradnjom novog dijela tvrave stara tvrava je gubila na znaaju i postepeno propadala. To je uzrokovalo i devastiranje najstarije podgorike damije.426 Vanije damije u Podgorici bile su i Draka, Glavatovia i Hadrovia damija. Islamska bogomolja na Drau, podgorikom naselju, nalazila se na lijevoj obali Ribnice, u najsiromanijem dijelu Podgorice. Po svemu sudei, ona je zadubina skadarskog vezira Buatlije i graena je 1775. godine, kada i Vezirov most. Buatlije su i kasnije brinule o njenom nesmetanom funkcionisanju. Najdareljiviji u tom pogledu bio je Mustafa-paa. On je odredio stalnu pomo u visini od 200 dinara godinje od njegovih dobara u Skadru. Draka damija je posjedovala skromnu imovinu jednu kuu sa batom u Staroj Varoi i dva rala oranica u Donjim Kuima. Ova bogomolja je naputena nakon osloboenja Podgorice 1879. godine.427 Glavatovia damiju je podigao Husein-aga 1593. godine. Nalazila se na lokaciji dananjeg trga Boane Vuini. Smatrana je jednom od najljepih damija ne samo u Podgorici, nego i u Crnoj Gori. Prva damija bila je neto manja graevina, a njene gabarite je proirio Jusuf-aga Glavat, prije 1714. godine, po kome je i nazvana Glavatovia. Bila je centralna damija u Podgorici i stoga su u njoj odravane glavne sveanosti i vjerske manifestacije. Najstariji poznati dokument o njenim slubenicima datira iz 1714. godine. Tada
Evlija elebi, Putopis..., 336. Milan Vasi, n. d, 593. 426 Bajro Agovi, n. d, 68. 427 Alija Nametak, Islamski spomenici u Hercegovini i Crnoj Gori, Sarajevo 1940, 124.
424 425

145

je imam i hatib ove damije bio Jusuf. Krajem XIX vijeka imam je bio Mula Beir Sukni, a mujezin mula Rustem, uven po glasnom i lijepom uenju ezana. Docnije su imami bili Hafiz Laevi, Hafizbeg Haveri, Sulejman-beg Haveri i Mustafa Zejnelagi. Damija je sruena 1943. godine u bombardovanju saveznikih snaga.428 Nije poznat graditelj Hadrovia damije. Zna se da su je odravali Hadrovii, pa je po njima dobila ime. Ova damija je krajem XIX vijeka raspolagala kuom u Staroj Varoi, placem, grobljem, sa dva rala oranice u Donjokukoj optini, 32 rala livade, etiri ara vinograda i dva rala zemlje u Vukovakoj optini. Sruena je 1956. godine.429 U Podgorici danas funkcioniu Starodoganjska damija i Osma nagia damija. Skender-au je krajem XV vijeka sagradio Sta rodoganjsku damiju i jednu tekiju u njenoj blizini. Bila je to je dina islamska bogomolja u Varoi do 1582. godine. Tada su sre emo i njene slubenike: Damiri Havade, hatiba i Aliju, sina Hazir Hode, mujezina. Docnije su imami ove damije bili: Ibrahim Masli, Edhem Vodopi, Hadi hafiz Lukaevi, Hadi Bajro Mu i, Halil Medo Haveri, Mula Ahmed Krni, Said Oruevi, Hadi hafiz ukrija Bakalovi, Halil Seferovi, Islam Peti, Ibrahim Hu seinovi.430 Nedaleko od Starodoganjske damije, prema brdu Ljuboviu, nalazi se u starom dijelu grada Osmanagia damija. Ovu damiju je krajem XVIII vijeka podigao Hadi Mehmed-paa Osmanagi. Odravali su je Lukaevii, pa se stoga pominje i kao Lukaevia damija. Za odravanje ove bogomolje Hadi-paa Osmanagi je namijenio prihode od etiri sela u podgorikom kadiluku. Graena je od lijepo klesanog kamena. Pretrpjela je velika oteenja 1943. i od tada je bila van upotrebe. Obnovljena je na koncu XX stoljea.431 U Ulcinju je bilo najvie islamskih bogomolja. Od sruenih damija najpoznatije su bile Marinarve, Meraja i Meterizi. Danas se izdvajaju Gornjogradska, Ljamina, Paina i Vrhpazar damija.
Andrija Lainovi, Podgorica pod Turcima, Podgorica 1940, 88. Bajro Agovi, n. d, 70-71. 429 erbo Rastoder, O vakufima u Crnoj Gori s kraja XIX i prve polo vine XX vijeka, Istorijski zapisi, br. 1, Podgorica 1997, 21. 430 Bajro Agovi, n. d, 81-82. 431 Isto, 84-85.
428

146

Gornjogradska damija nalazila se u Starom gradu. Ona je prvobitno sluila kao rimokatolika crkva, a u damiju ju je pretvorio 1693. godine hadi-Halil Skupa. Tada je dozidano munare od finog klesanog kamena, u donjem dijelu, na kvadratnoj osnovi, koje se suava prema vrhu. Duhovna funkcija ove damije je prestala 1878. godine. Vrh munareta sruen je 1937. godine. Sada je u njoj gradski muzej. Poznato je da je imamsku dunost obavljao Musa Buati.432 Ljaminu damiju je podigao Hadi Alija 1689. godine. Nalazi se u centru Ulcinja. Sruena je u zemljotresu 1979. godine. Zahvaljujui dobrovoljnim prilozima podignuta je nova damija, sa masivnom dvanaestostranom munarom od armiranog betona. Ali Kli iz Carigrada je 1719. godine podigao Painu damiju. Uz nju je sagradio hamame i esme. Smjetena je u Podgradu, izmeu glavne i ulice koja vodi prema Limanu. Obnova ove damije izvrena je 1864. godine. Po vrhu nekadanjeg gradskog pazara dobila je ime Vrhpazar damija. uvena je i kao Muradin-begova damija, po njenom graditelju. Izgraena je 1749. godine. Sruena je u ze mljotresu 1979, da bi na tom mjestu 1995. godine bila podignuta nova damija. Ona ima najvee munare u Ulcinju, a izgraena je dobrovoljnim prilozima graana.433 Ambijent Bara krasilo je i vie lijepih damija. Naalost, mno ge od njih su sruene kao sultan Selimova, sultan Murata III i sultan Ahmeda III. Danas se u Baru nalazi i Omerbaia damija, koja je smjetena u gornjem dijelu Starog Bara, u mahali Brbot. Vie objekata koji su nastali u raziitim vremenima nalazi se u kompleksu harema damije. Ona je podignuta krajem XVII vijeka. Pripada tipu mahalskih damija. Jednostavne je pravougaone osnove sa munaretom uz jugozapadni zid. Zidana je od poluobraenog kamena razliite veliine, sloenog u relativno pravilne redove. Pored ulaza u dvorite damije sagraeno je polovinom XVII vijeka Dervi Hasanovo turbe. Tu je 1642-1643. izgraena i javna esma. U haremu se nalazi i damijska kua namijenjena za obitavanje imama, te mezarje sa nianima koji potiu iz 1738. godine.434 U Baru se nalazi i damija Podgrad. Izgraena je 1723. godine. Napravili su je ugledni graani Bara, meu kojima se naroito
Vojvoda Simo Popovi, Memoari, Podgorica 1995, 398-399. Isto. Bajro Agovi, n. d, 146. 434 Bar, grad pod Rumijom, grupa autora, Bar 1984, 73-74.
432 433

147

istakao Dervi Hasan, te je zato nazvana Dervi Hasanova damija. Sruena je 1881. godine od eksplozije baruta, a obnovljena je tek 1971. godine. Temeljno je, od priloga graana, restaurirana 1991. godine. kanjevia damija je izgraena poetkom XVIII vijeka. Nosi ime po svom graditelju Ahmed-begu kanjeviu. Munaru je izgradio ili obnovio Haseija Ali - aga 1819. godine. Damija je djelimino unitena 1878. da bi 1912 izgorjela u poaru. Obnovljena je 2008 godine. Vie od dva vijeka osmanske vladavine u Herceg Novom odrazilo se i na podizanje vie sakralnih objekata. O tome svjedoi funkcionisanje damija sultana Mehmeda II el Fatiha, sultana Baja zita II, Sinan-pae i Murteze-pae. Damija sultana Mehmeda II je sagraena u Gornjem gradu u onom dijelu Herceg Novog kojeg su Osmanlije osvojile u vrijeme ovog znamenitog sultana. To je bila prva damija u ovom gradu i jedna od najstarijih u Crnoj Gori. Imami ove damije bili su Jusuf efendija, Murat, sin Abdulahov, Ahmed, sin Hamzin, Jahja Halifa, Hasan efendija i Muharem efendija.435 Najpoznatiji sakralni spomenik u Novom bila je damija su ltana Bajazita II. Bila je situirana u Donjem gradu na mjestu da nanje crkve Sv. Arhanela Mihaila. Munara joj je bila pokrivena eramidom. Stradala je vie puta za vrijeme ratova i zemljotresa. Obnovio ju je, u periodu 1623-1626, bosanski valija Murteza-paa. Jo jednom je, 1661-1662, bila restaurirana, budui da je devastirana u zemljotresu. Restaurirana je sredstvima iz prihoda od carskih do bara (15.000 aki) i novske mukate (9.500 aki). Njen hatib je tada bio Hasan efendija, a neto docnije Ibrahim efendija.436 Hercegovaki namjesnik Sinan-paa je izmeu 1547. i 1549. napravio svoju damiju u novoj hercegovakoj tvravi. Hatib u ovoj damiji bio je 1662. neki Mehmed efendija, a kao svjedok je potpisan i Hasan efendija. Damiju u Novom je izmeu 1623. i 1626. godine izgradio i Murtez-paa, bosanski namjesnik. Za nju je Evlija elebi rekao da je uvena i sjajna.437 Svi islamski sakralni spomenici u Herceg Novom srueni su do kraja XIX vijeka i na
Hivzija Hasandedi, Spomenici islamske kulture u Herceg Novom i okolini, Almanah, br. 3-4, Podgorica 1998, 83. 436 Isto. 437 Isto.
435

148

njihovim temeljima sagraene su dvije crkve, biva zgrada optinske uprave i neki drugi objekti. Do kraja XIX vijeka u Nikiu su postojale etiri damije: Donjogradska, Paina i Hadidanua koje su sruene, a danas postoji samo Hadi Ismailova u Grudskoj mahali. Islamsku bo gomolju u Grudskoj mahali je podigao Hadi Ismail Leki, iz bratstva Mehmednikia Gruda. Izgraena je 1804. godine. Rije je o je dno stavnoj graevini, manjih dimenzija, pokrivenoj etvorosvodnim krovom. Danas je pod eramidom. U damiju se ulazi kroz manje predvorje podijeljeno na dva dijela. U desnom je gasulhana, a u lijevom mektebska uionica. Oko 15 metara visoka kamena munara naslanja se na desni zid. Munara je zidana od lijepo klesanih kamenih kvadara.438 Za vrijeme izgradnje Kolaina, Osmanlije su podigle i da miju kao Ali-painu zadubinu. To je bio jedini islamski sakralni spomenik u Gornjem Kolainu. Damija se nalazila u sreditu stare varoi. Zidana je od kamena, a pokrivena daskom (indrom). Imala je kratko munare koje je bilo podzidano uz desni zid. Sruena je poslije 1900. godine.439 Najpoznatija islamska bogomolja u Bijelom Polju je Gradska (Jusufova) damija. Prvobitno je ova damija bila sagraena u selu Jabuno. Odatle je 1471. godine u djelovima, na rukama, preneena i napravljena u sadanjem obliku. Detaljno je rekonstruisana u vi e navrata. Munare je od tvrdog materijala kao i sama damija. Kva litetno je obraena i dobro opremljena. U haremu damije se nalazi i nekoliko mezara, meu kojima prednjai mezar imama Mustafe Gumirovia, pa je neki po njemu zovu Gumirska damija. Pominje se i kao Jusufa damija.440 Devastacija damija nije mimoila ni podruje Plava i Gusi nja. Na teritoriji Plava sruene su dvije damije u Noviima, te nizamska bogomolja u podnoju Visitora i damija u Gornjoj Ranici, dok su u Gusinju devastirane sultan Ahmedova, ulbegova, Ali-begova i damija u osoviima. Stara damija u Plavu izgraena je 1471. godine u Starom gradu. Okruena je bedemima.
Petar obaji, Niki..., 80-81. Bajro Agovi, n. d, 312-313. 440 Isto, 317.
438 439

149

Ona je najstarija damija u Plavu. Restaurirana je nekoliko puta. Njenu arhitekturu odlikuje vrstan duborez i arabeske. Jedan dio damije je zidan kamenom, a drugi (sofraluci), izraen je od drveta. Ima drveno munare visoko 10 metara. U njenom haremu se nalazi adrvan. Plav je poznat i po Redepagia damiji. Ovu bogomolju je podigla Fatima, supruga skadarskog vezira Mahmut-pae Buatlije, u znak zahvalnosti prema svome ocu. Munare ove bogomolje je mnogo visoije od drugih damija. Ima 14 metara i napravljeno je od borovine. U njenom haremu nalazi se mezarje i gasulhana.441 To nijesu i jedine islamske bogomolje u Plavu. U njemu se nalaze i abovia damija i Carska damija Sultanija. Vezirova damija je najljepa islamska bogomolja u Gusinju. Izgraena je 1765. godine, a njen osniva je skadarski vezir Mahmut Buatlija, po kojem je i dobila ime. Pored ove, u Gusinju postoje ekia i Nova damija. Dvije damije nalaze se i u Roajama. Gornja damija ili da mija Sultana Murata IV izgraena je 1629. godine, na terasi blizu gradskog zida u blizini vojne kasarne i turske tvrave. Ruena je i obnavljana u nekoliko navrata. Oko damije je smjeteno mu slimansko groblje sa velikim brojem nadgrobnih spomenika, kao i turbe ejha Muhameda Uianina, knjievnika i zaetnika socijalnog pokreta u XVIII vijeku. Damija ima trijem, edrvan i gasulhanu. Do nja ili Kuanska damija napravljena je 1830. godine. Dobila je ime po mahali kuanskoj u kojoj je smjetena. Autentini oblik damije sauvan je do naeg vremena. Po svojoj arhitekturi i graditeljstvu odslikava sredinu u kojoj se nalazi.442 Dakako da ovaj pregled najznaajnijih islamskih bogomolja u Crnoj Gori ne bi bio potpun kada bi se izostavili spomenici u Pljevljima, meu kojima, bez ikakve sumnje, nadaleko uvena Husein-paina damija zasluuje najistaknutije mjesto. Po svemu sudei, Husein-paa Boljani je ovu damiju podigao 1569. go dine. Ona, prema miljenju Andreja Andrejevia ne samo da zauzima istaknuto mjesto meu spomenicima islamske umjetnosti na teritoriji bive Jugoslavije, ve po svom arhitektonskom tipu i karakteristikama predstavlja jedinstvenu graevinu ovakve vrste na naim prostorima. Koliko je ova graevina odudarala od drugih
Jovana alji, Osmanske damije kao dio osmanske batine Go rnjeg Polimlja, Mileevski zapisi, br. 8, Prijepolje 2009, 112-114. 442 Bajro Agovi, n. d, 400-403.
441

150

islamskih sakralnih objekata podizanih irom Crne Gore, svjedoi podatak da je Evlija elebi, koji je proputovao itavim Carstvom, poredi sa kakvom carskom damijom.443 Ona je i izraziti primjer brzine kojom se umjetniki uticaj iz prijestonice irio u udaljene djelove Carstva.444 Nije ostao zabiljeen podatak kome se neimaru moe pripisati ova graevina, ija stilska rjeenja upuuju na rjeenja prijestonike umjetnosti ranocarigradske kole.445 Na temelju jedne prepiske sa Portom u kojoj Husein-paa trai majstora za zidanje tvrave u Makarskoj i predlae da to bude Hajrudin, neimar mostarskog mosta iz 1566. godine, moe se zakljuiti da je dobro poznavanje Hajrudinove majstorske vjetine, najvjerovatnije navelo Huseinpau da, nakon zavretka posla u Makarskoj 1568. godine, sljedee, 1569. godine, angauje Hajrudina za gradnju svoje damije. Izvjesno je da su uz Hajrudina mogli doi i dubrovaki majstori, poto su u to vrijeme intenzivno angaovani na izgradnji vie zdanja na prostoru hercegovakog sandaka, a poznato je da je Husein-paa imao izuzetno dobre odnose sa Dubrovakom Republikom.446 Husein-paina damija skromnih je dimenzija. Na prostoru bive Jugoslavije ubrajala se u red damija srednje veliine. Lei na kockastom postolju i gotovo da je kvadratne osnove. Dugaka je 17,20 m, a iroka 13,10 m, sa zidovima debljine 1,10 m.447 Uz desni prednji jugozapadni ugao osnovnog kubusa damije uzdie se minaret. Na tridesetom metru minareta dominira umjetniki lijepo izraeni erefet ukraen stalaktitima, to daje impresivnu sliku: Kao strela upuena nebu, vitko minare odvlai kamenu ljepoticu nebu, kome je bila upuena zajednika molba dobroinitelja i anonimnog neimara za vjeno trajanje vanvremensko.448
Evlija elebi, Putopis..., 397. Andrej Andrejevi, Pljevaljska damija i njeno mjesto u islamskoj umjetnosti na naem tlu, Seoski dani Sretena Vukoslavljevia, knj. V, Prijepolje 1978, 188. Mehmed Hadi-ehovi, Prvi islamski kulturnoistorijski spomenici, Mileevski zapisi, br. 5, Prijepolje 2002, 142. 445 Andrej Andrejevi, n. d, 187. 446 Isto. 447 Radoman Risto Manojlovi, Kulturno-istorijski spomenici Plje valjskog kraja, Istorija Pljevalja..., 638-639. 448 Vitomir Srbljanovi, Husein-paina damija u Pljevljima, Mo stovi, br. 7, Pljevlja 1970, 98.
443 444

151

Ova damija je zidana od fino tesanog kamena, pedantno sloenog u pravilne horizontalne redove, izuzimajui slijepe kupolice i minaret, za koje je korien laporac umjesto kamena. Skladni unutranji prostor Husein-paine damije doarava impozantna plava i visoka kupola. Ona je vjeto islikana ivopisnim bojama u pravilno rasporeenim vegetabilnim motivima, dok zidove ukraavaju citati iz Kurana. Na uobiajenom mjestu jugoistonog zida smjetena je molitvena nia reprezentativnog mihraba.449 U Husein-painoj damiji do danas je sauvano samo nekoliko starih rukopisnih i tampanih knjiga. Meu njima se posebno izdvaja rukopisni Kuran. Ispisan je arapskim pismom, izuzetne iluminacije uraene preteno u plavoj, zelenoj i crvenoj boji, na zlatnoj podlozi. Nastao je u XVI vijeku sa ouvanom zabiljekom o Husein-pai kao njegovom naruiocu, odnosno vlasniku dobra.450 Husein-paina zadubina viestrukih namjena odgovorila je eljama graditelja odoljela vremenu i dala svojevrstan peat Plje vljima kao vanom gradskom naselju. Skladnost, neuobiajena toplina ukrasa i prozranost kamena damije, nenametljivo opominju i svjedoe o stremljenju da se ljepotom i pregnuem ostane u vje nom trajanju.451 U islamske sakralne spomenike, pored damija, spadaju i mesdidi. Mesdidi su male mahalske damije, redovno bez minbera (amvona), a ee i bez minareta. Zabiljeeno je postojanje jednog mesdida u tvravi Bar i vie njih u Herceg Novom. Najpoznatiji mesdid u Novom bio je hadi-Sulejmana Ramovia. Nalazio se na obali Tople, preko mosta iznad opkopa Donjeg grada nedaleko od glavnih vrata. Sagraen je za vlade sultana Murata IV (1623-1639). Kod mesdida i glavnih vrata nalazila se i vakifova velika kua okruena dvoritem i drugim zgradama. Izmeu njih se posebno isticala Zekerija-agina kua. Pred ovim kuama nalazila se palma, koja se dizala do neba.452 Jo jedan mesdid u Novom nalazio se u Donjoj mahali. Bio je u posjedu Abdulah-age o kome nemamo nikakvih podataka. Zna se da je hatib u ovoj damiji 1661. godine bio neki Ahmed efendija.453
Andrej Andrejevi, n. d, 182. Dragana Kujovi, n, d, 30. 451 Isto. 452 Evlija elebi, Putopis..., 453 Hivzija Hasandedi, n. d, 83-84.
449 450

152

Tekije su oliavale specifine islamske sakralne objekte. Svaka od njih je pripadala nekom od dervikih redova. Dervike redove je odlikovala bezrezervna odanost vjeri i spremnost da joj se posvete i da je strpljivo i uporno objanjavaju. Razlikovali su se prema njihovim nosiocima. Bili su organizovani u posebnim tarikatima, meu kojima su poznati: mevevijski, havletijski, rifamski, sadijski, koderijski, bektaijski, melamiski, bajramski i dr. Dervii su odigrali zapaenu ulogu u islamizaciji domaeg hrianskog stanovnitva, kao i u vjerskom ivotu Muslimana u naseljima koja su imala tekije. Svaka tekija je posjedovala stan za ejha reda kome je pripadala, turbe, groblje za istaknutije lanove reda, ponekad i gostionicu (musafirhana) za putnike namjernike. Tekije su, po pravilu, graene na saobraajnicama, pa su dobile naziv Zavije.454 Vie tekija je funkcionisalo u Crnoj Gori. Po dvije tekije imali su Pljevlja, Podgorica i Herceg Novi, a po jednu Berane i selo Kazanci u Pivi. Jednu podgoriku tekiju je osnovao au Iskender prvih godina osmanske vladavine. Evidentirana je u defteru iz 1485. godine, kao i u popisima iz 1521. i 1523. godine. Po njoj je ak i jedan dio podgorike Stare Varoi prozvan Tekijom (Teija).455 Rad damija, mesdida i tekija, kao i brojnih kulturnih, komunalnih i humanitarnih slubi, poivao je na vakufima. Drava se, sa stanovita finansiranja, potpuno distancirala od religije. Zato su vakufi, pored ostalog, bili veoma vaan faktor za normalno odvijanje vjerskog ivota. U Baru su bili poznati vakufi gradskih damija odnosno islamskih bogomolja koje su bile smjetene u gradskoj tvravi. Vakufi su nastali zavjetanjem raznih osoba. Samo je vakuf damije Londa imao 466 korijena masline koje su darovali Zejnelbeg i njegova ena, Osman Sulejmanovi, Hadi Etem, Asan Tahiri, Adem Karauzovi, Sulejman-aga Toras, Asan-aga kanjevi i dva nepoznata lica.456 Sve podgorike damije imale su svoje vakufe. Najstariji, a ujedno i najbogatiji bio je vakuf Glavatovia damije. Posjedovao je mekteb, rudiju, duan i pekaru u Staroj Varoi, plac (250 m), groblje (200 m), 13 rala zemlje oranice u Donjozetskoj optini i dva rala u Gornjokukoj (Doljani). Ovaj vakuf je imao i imovinu u novcu (30 zlatnih perpera i 480 srebrnih perpera).457
Mustafa Memi, n. d, 109. Milan Vasi, n. d, 595-596. 456 erbo Rastoder, O vakufima u Crnoj Gori..., 14-15. 457 Isto, 20-21.
454 455

153

Vakufa je bilo i u ostalim sredinama Crne Gore, nastanjenim mu sli manskim stanovnitvom, maltene svuda gdje je bilo i damija. Ostali spomenici osmanske arhitekture i umjetnosti Nedovoljna istraenost problematike vezane za cjelokupno blago osmanske arhitekture u Crnoj Gori doputa nam da predoimo samo pojedine aspekte ove vane teme. Svakako da sahat-kule predstavljaju karakteristian izraz osmanske arhitekture, osoben za gradove koji su bili pod vlau ili uticajem Osmanskog carstva. Sahat-kule su visoke graevine kvadratne osnove, zidane najee kamenom, sa velikim satom na jednoj ili vie strana objekta. Graene su iskljuivo u evropskom dijelu Osmanskog carstva.458 Najpoznatije sahat-kule u Crnoj Gori nalaze se u Pljevljima, Podgorici, Baru, Ulcinju i Herceg Novom. Sahat-kula u Pljevljima smjetena je na zapadnoj strani harema Husein-paine damije. Osnovano se pretpostavlja da je izgraena sredinom XVIII vijeka, kad i sahat-kula u Foi kao zadubina Mehmed-pae Kukavice. Po znata je injenica da su Pljevlja i Foa kroz istoriju odravali tije sne privredne i kulturne veze. Sahat-kula u Pljevljima je kamena graevina kvadratne osnove. Ona se sukcesivno i srazmjerno suava u pravcu svoje najvie take. Zasvouje je etvorougaoni drveni krov, koji objektu daje ukupnu visinu od 24,35 metara. Zidana je od polutesanog kamena razliitih veliina, sa naglaenim fugama.459 Kruno polje sata sa brojevima i kazaljkama smjeteno je na jugozapadnom zidu, okrenuto prema glavnoj ulici, odnosno centru grada. Pored spoljnih mehanizama ostavljen je otvor kako bi se po potrebi moglo prii kazaljkama. Ulaz sa niim lunim drvenim vratima (1,20 x 0,67) nalazi se na jugoistonoj strani, iznad kojeg je prema vrhu, u nepravilnom nizu, smjeteno est manjih otvora u funkciji svjetlarnika i ventilacije. Od ulaza prema vrhu, do satnog mehanizma i zvona, vodi drveno stepenite. Satni mehanizam na metalnoj podlozi svog postolja smjeten je zajedno sa zvonom u popatoeni prostor izmeu isprofilisanih vijenaca i krovne konstrukcije. U nivou tog prostora, na zidovima sa sve etiri strane, ostavljen je po jedan otvor zasvoen prelomljenim lukovima,
458 459

Istorijski leksikon Crne Gore, grupa autora, Podgorica 2006, 1095. Radoman Risto Manojlovi, n. d, 647-648.

154

zatvoren sitnom reetkastom metalnom mreom. Na vrhu krova na la zi se ukrasni alem.460 O sahat-kuli u Podgorici ne postoje pouzdani podaci o gradnji. Ustalilo se shvatanje da ju je u drugoj polovini XVII vijeka izgradio Hadi-Hafiz-paa Osmanagi. Sahat-kula je kvadratne osnove, izgraena od tesanog kamena. Sat za kulu Hafiz-paa Osmanagi naruio je iz Italije. Zvono i teg za satni mehanizam naknadno su ugra eni.461 Za sahat kulu u Starom Baru zna se da ju je 1753. godine obnovio Hadi-Jahja-aga Ibrahim Osmanov. Jahja-aga je obnovio sat na njoj. On je, za potrebe odravanja sahat-kule, zavjetao etiri kue, potom jo dvije parcele sa maslinama, kao i 284 korijena masline u raznim mjestma. elja Jahja-age bila je da se svakoga dvanaestog dana u mjesecu roenja Muhameda okupe naunici i potenjaci koji bi izuili mevlud, te da se za odravanje sata na kuli daje godinje po 10 groa.462 Sahat-kula u Ulcinju izgraena je 1754. godine. Kod ulaznih vrata u grad, takozvane Velike kapije na ulazu iz varoi u grad, nalazi se sahat-kula u Herceg-Novom. Nju je, po nalogu sultana, podigao 1667. godine Mehmed-han Mustafaga. O podizanju ove sahat-kule postoji i pisani zapis na arapskom jeziku, uklesan na tornju kule, sa lijeve strane ulaza.463 Od fortifikacionih zgrada u Herceg-Novom se do naih dana sauvala Kanli kula i Abaza-paina kula. Sauvana je jo i tvrava panjola koja je branila grad sa sjeverozapada i djelimino zidani bedemi kojim je Herceg Novi bio opasan. Od profanih spomenika iz osmanskog doba sauvana je jedna esma i toranj sahat-kule.464 Turbeta su bila jo jedan specifian izraz osmanskog gra diteljstva. Turbe je, naime, turska rije, a oznaava nadgrobnu gra e vinu, spomenik, kvadratne ili heksagonalne (est uglova) kao i oktogonalne (osam uglova) osnove. Obino su graena uz damiju zadubinara. Podizana su punim zidovima, pokrivena nekada olo vnom kupolom, nekada etvorostranim krovom, otvorenog ili za tvorenog tipa. esti su primjeri da su podizana i na grobljima. Otvorena turbeta imaju 4-6 kamenih stubova spojenih zidanim
Isto, 647. Istorijski leksikon Crne Gore..., 1095. 462 erbo Rastoder, O vakufima u Crnoj Gori..., 14-16. 463 Hivzija Hasandedi, n. d, 84. 464 Isto, 85.
460 461

155

lukovima koji nose nizak osmostrani ili estostrani cilindrini dio s prozorima koji se, radi osvjetljenja, umeu na kupolama izmeu gornje kape, polulopte i donje konstrukcije koja nosi cijelu konstrukciju. Turbe zatvorenog tipa po svom prostornom rjeenju slino je damijama, mada mu osnova i oblik nije uvijek kvadrat, ve moe biti osmougaon ili estougaon.465 U vrijeme osmanlijske vladavine, u Crnoj Gori je podignuto preko dvadeset turbeta koja su nam poznata. Sauvana turbeta se meusobno razlikuju pa ih je teko svrstati u neku odreenu kategoriju. Najsloeniji kompleks ima turbe u Starom Baru. Najvie turbeta je podignuto znamenitim dobrotvorima vakufima. To su: Hajdar-paino turbe u Raduliima kod Bijelog Polja, Hadi-pae Osmanagia u Podgorici i Dervi Hasanovo u Baru. ehidska turbeta su u Roajama ejh Mehmedovo, u Podgorici Husrefbegovo i u Ulcinju Murat Dede. Najvie turbeta je bilo u Ulcinju jedanaest, ali su ouvana samo etiri, od kojih su u narodu najpoznatija turbe Fani kod Male plae u turbe Murat Dede u dvoritu kue Mania. U Pljevljima je bilo pet, a ouvana su dva turbeta. Po jedno turbe sauvano je u Baru, Podgorici, Bijelom Polju, Roajama, Petnjici i Gusinju.466 Sve objekte islamske arhitekture, nezavisno od mjesta nastajanja, karakteristala je islamska ornamentika, kao i dekorativna arapska kaligrafija i epigrafika. Glavni motiv za razvoj ove vrste umjetnosti dekorisanja prostora je odsustvo slikarstva i skulpture. Islamske vjerske norme izriito zabranjuju prikazivanje figura i likova. Upravo zbog toga arapsko pismo postaje autentini simbol islamske umjetnosti. Ovo pismo se sastoji od 28 slova koja se biljee u etiri varijante. Svaka varijanta zavisi od toga kakvu poziciju zauzimaju rijei: samostalnu, inicijalnu, medijalnu ili finalnu. Stilizovanjem ovih slova napravljeno je nekoliko vrsta dekorativnog arapskog pisma. Ova pisma su na temelju nacrta majstora kaligrafije ukraavala sakralne i javne objekte, ali i rukopise, odjeu, oruje kao i druge predmete od metala. Na junoslovenskim prostorima su za epigrafsku dekoraciju primjenjivane najee dvije vrste pisma, neshi i talik sa oblim arapskim slovima, dok se geometrijsko kufsko pismo rjee upotrebljavalo.467
Istorijski leksikon Crne Gore..., 1149. Isto. 467 Husret Redi, Utjecaji Turaka na materijalnu kulturu jugoslovenskih naroda, Enciklopedija Jugoslavije, knj. 8, Zagreb 1971, 403.
465 466

156

Islamski epigrafski natpisi na osnovu svog sadraja mogu biti religiozni, graevinski, slubeni, majstorski i nadgrobni. Od sutine sadraja zavisi mjesto na kome e natpis stojati. Natpisi o vremenu izgradnje graevine i njenom graditelju najee su postavljeni na proelju i kao po pravilu iznad ulaznih vrata. Natpisi koji se odnose na obnavljanje nalaze se ili nedaleko od graevinskih natpisa ili na onom dijelu graevine koji je adaptiran. Religiozni natpisi mogu biti postavljeni skoro svugdje.468 Dekoracije, tj. natpisi ovog oblika su vrlo brojni posebno na sakralnim spomenicima, ali i na spahijskim kuama-kulama koje su u svojim razliitim varijantama rasprostranjene na cijelom Ba lkanskom poluostrvu. Takav je sluaj i u Crnoj Gori. Na tornju sahatkule u Herceg Novom, s lijeve strane ulaza, uklesan je natpis na arapskom jeziku, koji u prevodu znai: Ovu vrstu kulu podie po nalogu sultana Mehmed hana Mustafaga, posluitelj carske tvrave 1078. (1667) godine.469 Orijentalni natpisi sauvali su se i na islamskim objektima u Plavu, Gusinju i Roajama. Vidljivi su na damijama, kulama, po nekom nadgrobnom spomeniku, oruju i predmetima od metala. Ulazni dio soferlak, Stare damije u Plavu je ukraen umje tnikom rezbarijom. Na njemu je izrezbaren natpis u drvetu i nalazi se iznad ulaza u mesdid, tj. molitveni dio damije. Na turskom je jeziku i u prevodu glasi: Datum 1286. godine (1869./70.), uinie slavnim ovu damiju. Datum koji je predoen i brojano i slovno predstavlja hi dretsku 1286. godinu i, po svoj prilici, datum je posljednje obnove damije kao to se vidi iz natpisa. U ovoj damiji se nalazi i jedan ramazanski top, koji je oglaavao poetak i kraj ramazanskog posta takoe sa natpisom. No, natpis na njemu danas nije itljiv, osim samog datuma. Rije je o 1327. hidretskoj godini, dakle 1909. hrianskoj. Top je najvjerovatnije pripadao damiji Sultaniji koja je podignuta iste godine u Plavu, pa poto je ova damija kratko vrijeme sluila kao vjerski objekat, svega tri godine, top je vjerovatno prebaen u Staru damiju. Tu se i danas nalazi kao muzejski eksponat.470
Nedim Smailagi, Leksikon islama, Epigrafika, Sarajevo 1990, 174. Hivzija Hasandedi, n. d, , 84. 470 Mirjana Marinkovi i Jovana alji-Ratkovi, Islamska epigrafika na podruju Gornjeg Polimlja, Mileevski zapisi, br. 7, Prijepolje 2007, 250-251.
468 469

157

Iznad samog ulaza u Redepagia damiju u drveni nadvratnik je urezan datum koji predstavlja 1288. hidretsku, dakle 1871-1872. hriansku godinu. Ovaj datum, smatraju pojedini istoriari, ne bi trebalo odbaciti kao zavretak radova na ovoj damiji.471 abovia-Ferovia damiju krasi tekst u kamenoj ploi iznad samog ulaza. Tekst je na arapskom jeziku a u prevodu izgleda ovako:472 Ovaj boji ulaz Preisto djelo, o Boe, neka je uspjeno Vlasnik ovog asnog mesdida ejh Hasan-aga, Mehmed, Omer, Emin i Agu, sinovi Hadi Jakup-age koji je umro 1898/99 1900/1901 Majstor Hasan-aga iz Debra To nije jedini tekst iznad samog ulaza u ovu damiju. Naime, u polukrugu stoji dova-molitva ulaska u damiju na arapskom jeziku koja u prevodu znai: Gospodaru otvori nam vrata tvoje milosti i olakaj nam blagodeti iz riznica tvojih. Plav i Gusinje su prepoznatljivi po velikom broju kula koje su graene krajem XIX i poetkom XX vijeka. Ove kule su imale prvenstveno stambeni karakter, a sluile su i kao musafirhane, odnosno kue za prijem gostiju i putnika namjernika. Gosti su u ovom kraju uvijek rado doekivani i za njih je u svakoj od ovih kua postojala i posebna musafirska-gostinska soba, za iznenadnog posjetioca. Primiti gosta bila je velika ast pa se esto govorilo: Nije dobro za kuu ako obrok ne podijeli sa musafirom. Svakako da su kue ovog tipa poput Beiragia kule gradili iskljuivo bogati feudalci. Oni su imali sredstava da njihove kule esto budu ukraavane kaligrafskim natpisima, dekorativnom epigrafikom sa geometrijskim figurama, slikama raznih predmeta. Zidali su ih majstori iz Debra, a kamen za njihovu izgradnju donosio se sa planine Visitor volovskim zapregama preko zaleenog Plavskog jezera. Na ulazu u Beiragia kulu nalaze se u kamenu isklesani geometrijski oblici koji su est motiv u islamskoj umjetnosti kao i dvije sablje, makaze i pitolj. Ova kula sadri najljepi i najdui kaligrafski natpis na osmanskom
471 472

Isto, 251. Isto, 252.

158

turskom jeziku u polukrugu iznad ulaznih vrata. Evo tog natpisa na naem jeziku:473 Vlasnik akir-efendija, majstor Abdulah, sin Hadi Huridbega Neka hiljadu ljeta ivi sultan Abdulhamid Neka Bog pomogne ovom mjestu da savlada tekou. Zahvaljujui srei Bojoj neka je sa sreom zavrena ova kua Dok je Boje potpore U mjesecu muharemu 1317/maj-jun 1899 Znamenito bratstvo Redepagia posjeduje i nekoliko kula u istoimenoj mahali u Plavu. uvena je, naravno, kula Redepagia kao najstarija kula u ovom kraju. Ona je stavljena pod zatitu zakona i pretvorena je u muzej. Ta kula, meutim, ne sadri nikakav epigrafski natpis koji bi nam pruio neke podatke vezane za njenu istoriju i precizan datum izgradnje. No, na kuli Rama Redepagia, u pomenutoj mahali, nalazi se vrlo dobar natpis na kamenoj ploi uzidanoj iznad samog ulaza u objekat. Natpis je na osmanskoturskom jeziku i svjedoi nam o obnoviteljima ove kule krajem XIX vijeka:474 Neka su blagosloveni vlasnici ove kue begovi Redepagi Ahmed Agazade Jusuf i Halid i Adam, Ejupov sin koji obnovie kulu godine 1894/95. Rad majstora Hasan-age iz Debra U centru sela Bogajie kod Plava nalazi se naputena kula. To je jednospratni objekat kvadratne osnove. Iznad ulaza stoji natpis na osmansko-turskom jeziku koji nam govori o vlasniku kule i godini njene izgradnje.475 Kula Raia se nalazi u istoimenoj mahali u Gusinju. Danas je naputena. Ali, na uobiajenom mjestu, iznad samog ulaza, stoji dobro ouvan natpis na osmanskom turskom jeziku. Ovaj natpis, uz rimovanu molitvu, prua nam podatke o vlasniku kule i njenom graditelju:476
Isto, 256-257. Isto, 258. 475 Isto, 259. 476 Isto, 260.
473 474

159

O, Boe, sa sreom uini ovo mjesto poastvovanim Ko dolazi, sa sreom doao Ko odlazi, s mirom poao Vlasnik Mustafa, Ramazanov sin Abdulah iz Debra, jun 1904 Epigrafske natpise uoavamo i na kuli Mulamekia i kuli Ba lia u Gusinju. Zanimljivo je da se na kuli Mulamekia natpis nalazi na zaelju kule, a ne, kako je to uobiajeno, iznad ulaza. Natpise susreemo i na nadgrobnim spomenicima. Takav je spomenik Husejin-bega Redepagia na muslimanskom groblju u Plavu. On je tipinog izgleda za muslimanski spomenik osmanskog perioda sa uklesanom molitvom na arapskom jeziku. I na metalnim predmetima stoje epigrafski natpisi. Takav je kratki no smjeten u muzeju u Roajama, na kojem je na arapskom jeziku zapisano: Pravda je osnov imetka.477 Epigrafski natpisi iz Plava, Gusinja i Roaja znaajno su materijalno svjedoanstvo i predstavljaju dio nasljea islamske kulturne batine Crne Gore. I na Hadi Ismailovoj damiji u Nikiu upadljiv je kaligrafski natpis na kamenoj ploi iznad ulaznih vrata. Napisan je arapskoturskim pismom, a govori o vremenu gradnje i osnivau damije. Slova su itka, poreana u dva reda, a na ploi je napisan sljedei tekst:478 U ime Boga, opteg dobroinitelja Milostivog, ovu zgradu poeo je praviti do Sudnjeg dana da bude u njenoj svjetlosti i Bojom pomoi bi dovrena, u kojoj e radi due mrtvoga do njenog opstanka rahmet uivati onaj koji je podigao ovu zadubinu, a to je Hadi Smail 1219/1807. Neka Bog bude zadovoljan ovim njegovim radom, na Sudnjem danu, Neka mu dui valjadne I neka je sauva od paklene vatre.
Isto, 260-262. Petar obaji, Niki..., 80-81. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Kulturne prilike i kulturni stvaraoci Nikia iz osmanskgo perioda, Alma nah, br. 25-26, Podgorica 2004, 113.
477 478

160

Obrazovanje Muslimana U Osmanskom carstvu su postojala etiri tipa obrazovanja. Vladajua elita se edukovala u Endurnu, obrazovnoj ustanovi na dvoru, birokrate su se kolovale u kancelarijama, po principu ui telj-uenik, a u dervikim tekijama su se obrazovale sufije. Muslimani su dobijali obrazovanje i u damijama, mektebima, dvo rovima, knjiarama, u prebivalitima uenjaka. Ipak medresa je simbolizovala tradicionalnu kolu tog vremena. Ve 1331. godine u Izniku (Nikeji) osnovana je prva medresa. Otvaranje ove medrese pomogao je Orhan Gazi, mada su Osmanlije ove kole otvarali uz pomo drave sistemom vakufa. Znaajan podstrek u tom pogledu je bila gradnja i formiranje medrese Sahn-i-Seman izmeu 1463-1471. u doba sultana Fatiha, te podizanje medrese Sulejmanije (15501557) za vrijeme sultana Sulejmana Velianstvenog. Ove obrazovne ustanove bile su paradigma islamskog kolskog sistema blagodarei svojim nastavnim programima i impozantnom bibliotekom fondu. Kljuna linost medrese bio je muderis (onaj koji dri predavanje) koji je vodio obrazovni proces i bio odgovoran za njegovo uspjeno sprovoenje. Dostojanstvo da bude prvi muderis kod Osmanlija pripalo je Davudu-i-Kajseriju.479 Obrazovanje je u islamu otpoinjalo ulaskom u damiju. Tu su organizovana predavanja ili kruooci na kojima su pretresana pojedina pitanja ili razmatrani propisi Kurana. Uopte reeno, jezik Kurana je arapski jezik i istodobno prvi i osnovni medij islamske civilizacije. Biljeenje Boje Objave dopustilo je arapskom pismu uivanje posebnog ugleda, pa je hatat (kaligraf) stekao uzvieni umjetniki zadatak. Pisana rije u drutvu duboko naklonjenom orijentalno-islamskoj civilizaciji imala je veoma esto simbolini znaaj, poto su kuranske poruke imale glavno mjesto i vanost u vjerskom i svakidanjem ivotu. Pisana rije je, ujedno, znaila i znak pripadanja islamskom svijetu i svojevrsno svjedoanstvo neokrnjenog kulturnog jedinstva.480
Historija Osmanske civilizacije, Sarajevo 2004, 315-319. Dragana Kujovi, Udbenici na orijentalnim jezicima u arhi vskim i muzejskim fondovima Crne Gore porijeklo prisustva, uloga i znaaj orijentalno-islamske pismenosti u sveukupnom kulturnom ivotu crno gorskog drutva (rukopis).
479 480

161

Osmansko carstvo je osvajanjem novih teritorija postalo zamajac i zaloga razvoja orijentalno-islamske kulture i civilizacije. Bitna karika u tom lancu pripala je obrazovanju. Osnovno obra zovanje sticalo se u mektebima. U njima se uilo arapsko pismo iz poetnica sufara ili elif-basufara. Ove kole poznate su i pod imenom sibjan mektebi (kole za djecu) i mektebi ibtidaija. Sibjan mekteb je islamska osnovna kola koja nema utvrenog nastavnog plana i propisanog broja nedjeljnih sati. Ova kola se obino otvarala u selima, gdje ne postoje uslovi za rad mekteb-ibtidaije. Mektebibtidaija je trogodinja islamska kola koja ima propisan nastavni plan i odreen broj nastavnih sati nedjeljno. Rudije su kole u kojima se sticalo srednje obrazovanje poslije osnovnog. Ta vrsta obrazovanja bila je neophodna za pohaanje visoke kole. Od 1869. godine rudije su pripojene kolama zvanim idadije i postale su srednja kola koja se izuavala nakon osnovne.481 Na prostoru Crne Gore evidentirano je postojanje mekteba u Podgorici, Pljevljima, Bijelom Polju, Baru, Kolainu, Herceg Novom, ali je sasvim sigurno da su takve kole funkcionisale u svim mjestima s muslimanskim stanovnitvom. Prema defteru iz 1582. godine u Pljevljima je radila islamska osnovna kola, a u Kolainu se pominje mekteb u jednom turskom dokumentu iz 1736. godine. Evlija elebi u Pljevljima pominje ak tri mekteba.482 Taj broj se u narednom periodu stalno uveavao. Do kraja osmanske vlasti u Pljevljima 1912. godine, u ovom gradu je bilo 14 mekteba, od ega 12 sibijan mekteba. Jo vie ih je bilo na seoskom podruju Pljevalja, gdje se nalazilo 19 mekteba.483 Postoji pretpostavka da je u Podgorici od XVI vijeka bilo vie mekteba, budui da je u to vrijeme ona predstavljala znaajnu muslimansku naseobinu. Krajem XIX vijeka u Podgorici se nalaze mekteb, medresa, ibtidaija i rudija koji su pripadali vakufu Gla vatovia damije. Vakufi Golubovake, Spuke i abljake da mije imali su zgradu mekteba u Spuu. I vakuf Stare damije u Tuzima imao je mekteb, dok je vakuf Nove damije u ovom mjestu posjedovao zgradu ibtidaije. U Baru se nalazio mekteb na lokaciji
Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1989, 455, 463, 519. 482 Evlija elebi, Putopis..., 394. 483 erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 179.
481

162

dananje pijace, a radio je i mekteb Bajrovia i podgradski mekteb. U Herceg Novom je postojalo etiri, a po nekima sedam mekteba, te Ramovia tekija. Kao i u drugim mjestima, i u Ulcinju se odravala vjeronauka u mektebima.484 U Nikiu se pominju tri mekteba, a u Crkvicama (Piva) je u XVIII vijeku postojala i tekija. Na podruju Roaja radilo je nekoliko mekteba, a u varoi Kurtagia i Kuanski mekteb. U Bijelom Polju je evidentirano ak 15 mekteba i jedna rudija. Beranski kraj je u periodu 1873-1877. raspolagao s jednim mektebom. Ovaj period odlikuje veliki rast broja mekteba u bjelopoljskom kraju, gdje je postojalo ak 26-27 muslimanskih kola. Interesantno je da je 1900. godine u Bijelom Polju postojao i jedan mekteb za ensku djecu, dok je u Beranama uoi balkanskih ratova zapoeta gradnja tzv. enske muhamedanske kole. Na podruju Petnjice, u beranskom srezu, bilo je nekoliko mekteba. Za Plav i Gusinje spominju se vakufi plavske i gusinjske medrese.485 Oigledno je da je sibijan mekteba bilo najvie u Crnoj Gori i ove kole su bile neizostavni pratilac muslimanskih naselja. Mektebi su podizani uz damije, kao sastavni dio kompleksa medrese ili kao zasebni objekti u mahalama. Bilo je i podruja u kojima nije bilo mekteba, poput nekih manjih sela, i tada bi mlae narataje poduavali osnovnoj pismenosti sejjar hode, odnosno putujui imami. Prema kolskom zakonu iz 1869. godine osnovna kola je bila obavezna za muku djecu od 7 do 11, a za ensku od 6 do 10 godina. Do tada nije postojao propis o uzrastu za koji bi bilo obavezno uenje ovih kola. Funkcionisali su muki, enski i mjeoviti mektebi. enska djeca su u mjeovitim mektebima sjedjela odvojeno od muke. Nije postojala podjela na razrede i svi uenici su bili u jednoj uionici. Takoe, nije bilo ni upisnica niti dnevnika. Izuavanje gradiva je bilo upodobljeno pojedinanom interesovanju i ispoljenim sklonostima uenika.486 Usvajanje islamskih dunosti i obreda preko udbenika pisa nih na arapskom i turskom jeziku nerijetko je bilo neprilagoeno i praeno problemima u razumijevanju. U Bosanskom ejaletu koji je obuhvatao prostor sjeverne Crne Gore (Kolain, Bijelo Polje,
Isto, 179-180. erbo Rastoder, O vakufima u Crnoj Gori..., 10-24. Dragana Kujovi, Tragovima orijentalno-islamskog..., 35. 486 Hajrudin uri, kolske prilike Muslimana u Bosni i Hercegovini 1800-1878, Beograd 1965, 36.
484 485

163

Berane, Pljevlja, Plav, Gusinje i Roaje) mektebi nijesu bili jedine ustanove za osnovno obrazovanje. Pominju se, naime, i mualimhane koje su odvajane od mekteba kao posebna institucija za odgajanje siromanije djece. To je impliciralo postojanje internata gdje je uenicima obezbjeivana hrana, stan i odjea, ali i vii stepen obrazovanja. Mualimhane su predstavljale neku vrstu niih srednjih kola. Primanja mualima u ovim kolama bila su skoro istovjetna kao i u mektebima i zavisila su od vakufskih sredstava.487 Nepovoljni su bili uslovi za normalno odvijanje nastave u mektebima. Radilo se u jednostavnim prizemnim ili spratnim graevinama sa najee jednom prostorijom, duine 6-7 m i iroke 3-4 m. Vei i imuniji mektebi imali su trijem i sobu za uitelja. Graeni su od kamena ili nekog drugog slabijeg materijala. Prozori su bili mali. Uenici su sjedjeli na podu. Ispred su se nalazile petahte (drvene klupe) na koje su se odlagale knjige. U uglu na seiji bilo je uiteljevo mjesto s nekoliko ipki za kanjavanje neposlunih. Posebnu vrstu kazne predstavljala su batinanja po tabanima za koje su sluile drvene ipke falake.488 Na teritoriji sjeverne Crne Gore u 1867. godini bila su 22 mekteba sa 1.025 uenika, tj. 46,6 uenika po jednom mektebu prosjeno. Ovaj broj je 1877. godine povean na 35 mekteba i 1.435 uenika, to je u desetogodinjem periodu znailo poveanje za 38,7%. Najvei broj polaznika u ovim mektebima bio je u Gusinju (421) i Pljevljima (199). enska djeca bila su obavezna da pohaaju mektebe, ali je njihov odziv bio relativno mali. inio je svega 28% od ukupnog broja uenika.489 Poslije sticanja elementarnih znanja u mektebu, koji je bio uvertira za nastavak kolovanja, uenik je mogao pohaati me dresu. Medresa je imala tri stepena: poetni, srednji i vii. Ova tri stepena medrese bila su ekvivalentna osnovnoj, srednjoj i vioj koli. Generalno gledano, osnovno vjersko obrazovanje sticalo se u mektebima, dok su medrese predstavljale srednji i vii stepen ovog obrazovanja. U vievjekovnom prisustvu islama u Crnoj Go ri postojalo je vie medresa. One su oliavale stjecita znanja i
Dragana Kujovi, Tragovima orijentalno-islamskog..., 35. Hajrudin uri, n. d, 123-124. 489 Hajrudin uri, Muslimansko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo 1983, 174.
487 488

164

edukacije, a iz njih je izlazio brojni kadar vjerskih slubenika, u venih alima i muderisa. Pored dominantnih vjerskih predmeta, u medresama Osman skog carstva se od XVI vijeka prouavaju i svjetovne nauke. Nastava se odvijala po grupama (halkama). Nastavni predmeti imenovani su prema osnovnom ubeniku. Poduka iz odreenog gradiva trajala je u zavisnosti od procjene nastavnika i sposobnosti uenika. Ponajvie se uila arapska gramatika, vjeronauka i logika. Poslije apsorbovanog gradiva u trajanju od 4 do 8 godina, uenik je od nastavnika dobijao diplomu (idazet ili idazetnama). Ova mu je diploma omoguavala obavljanje vjerske slube kao imama ili muderisa.490 Muderis je bio zaduen za uspjeno odvijanje nastave u medresi. Pored glavnog muderisa, negdje je radio i pomoni. Nastava u medresama je poinjala nakon prve jutarnje molitve. kolska godina je uglavnom trajala od jeseni do ljeta. Udbenici su pisani na arapskom, turskom i persijskom jeziku. To je bilo dodatno breme za uenike, jer su pored gramatike arapskog jezika bili upuivani i u gramatika pravila ostala dva jezika. Nastava je odravana u predavaonicama (derehanama). Pored derehane, u medresama su bile i sobe za uenike i biblioteka.491 Od vrste i stupnja medrese zavisio je plan i program kao i vrsta udbenika koji su se u njima upotrebljavali. U medresama su predavane tradicionalne i racionalne nauke. U tradicionalne nauke ulaze: Komentar Kurana (Tefeir), Islamska tradicija (Hadis), erijatsko pravo (fikh i usuli-fikh), dogmatika (akaid). Racionalnim naukama su pripadali: islamska skolastika teologija (kelam), sti listika i retorika (belagat), logika (mantik), astronomija i arapski jezik, da bi se docnije plan i program proirivao i usklaivao sa po trebama vremena i zahtjevima u pojedinim oblastima. Mimo na ve denih, izuavali su se i ovi predmeti: raun, crtanje, osnovi ge o metrije, opta i turska istorija, zemljopis, gimnastika i jezik kojim se govorilo u sredini u kojoj se medresa nalazila.492 Postojalo je vie medresa u Crnoj Gori. U Pljevljima i Herceg Novom su bile po dvije, dok su Podgorica, Bar, Ulcinj i Bijelo Polje imali po jednu medresu. Nie medrese nalazile su se u Plavu, Roajama i Kazancima (Piva).
490

Hajrudin uri, kolske prilike Muslimana..., 123. Isto. 492 erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 180.
491

165

Evlija elebi je sredinom XVII stoljea, pored ostalog, zate kao i dvije medrese u Pljevljima. O njima postoji samo uopteno kazivanje. Jedna medresa se pominje pod imenom Hadi Huseinova, ali osim njenog imena drugih saznanja o ovoj koli nemamo.493 Vjerovatno je u to vrijeme postojala i Hadi Ibrahimova medresa za koju se 1704. godine odreuje muderisluk. Po svoj prilici, Hadi Huseinova medresa je podignuta u zadnjim decenijama XVI vijeka. Tada je iz sredstava osnivaa kasabe (grada) Pljevalja izgraeno vie sakralnih i profanih objekata. Meu ostalim objektima je naj vjerovatnije i zgrada medrese koja po Husein-pai i nosi ime. Tada je i otpoeo njen rad. Za razliku od Husein-paine medrese, o drugoj Osman-painoj se moe kazati da nam je nepoznata linost njenog osnivanja (vakifa) po kome se i jedna pljevaljska etvrt (mahala) zvala. Ne raspolaemo vakufnamom ili nekim drugim dokumentom koji bi posvjedoio o vremenu podizanja ove vjerske kole. Na osnovu izvorne osmanske grae koja govori o njenom nastavnom kadru, pretpostavlja se da je aktivnost ove srednjokolske ustanove otpoela poetkom XVII vijeka. Zgrada medrese graena je po uzoru na medresu Mehmedpae Sokolovia u Carigradu. Imala je tri kraka sredinji, lijevi i desni, koji su formirali slovo V. Ulaz i duani su bili u sredinjem dijelu. Na spratu su bile derehana i tri prostorije. Krakovi s lijeve i desne strane imali su po jedanaest soba za uenike. Ulaz u medresu nalazio se naspram damije u dvoritu. Prema zapisu iz 1869. godine, medresa je na donjem spratu imala 14, a na gornjem etiri sobe i biblioteku. Obnovljena je od dobrovoljnih priloga itelja Pljevalja. Plata za nastavno osoblje ove medrese davana je iz sredstava bosanske dizije. Medresa je radila sve do poetka XX vijeka.494 Vie adaptacija je uinilo da je zgrada medrese bila izu ze tno lijepa i da odgovara namjeni. Posjedovala je 11 odjeljenja, spa vaonicu, dvije vee uionice, menzu, kuhinju, perionicu, bolnicu, sobu za obavljanje namaza i stan za vaspitaa. Zgrada medrese je sruena 1969. godine.495 Medresu u Pljevljima zavrio je veliki broj kasnije poznatih ima ma, alima, muderisa. Meu njima se posebno istiu: Raid A.
Evlija elebi, Putopis..., 394. Enes Pelidija, Pljevlja u XVIII stoljeu..., 171. 495 Isto. Dragana Kujovi, Trgovina orijentalno-islamskog..., 39.
493 494

166

Halilovi, imam u Mijakoviima, Smail urevi, imam u u revia Tari, hafiz Hakija Mulovi, imam hadi Hasan damije u Pljevljima, Dervi Hadali, imam mualim u Raiima, Hadi Ibrahim Mulovi, zavrio je medresu u Pljevljima, zatim tri godine Kiraet-seba u Medini, kasnije imam u Pljevljima, Mehmed Cokovi, zavrio je rudiju, ibtiadiju, darul-mualim i medresu u Pljevljima, Beir Mulovi, zavrio medresu u Pljevljima i dvije godine vie medrese u Carigradu, imam u Pljevljima, Ibrahim ljivo, vjerouitelj u Bukovici, Uzeir engi, slubovao je u dematu Odak.496 Na granici Crne Gore i Hercegovine, u selu Kazanci, optina Niki, Osman-paa je izgradio medresu. Kazanci su, inae, bili vano naselje orijentalno-islamskog tipa. Taj uzlet dogodio se u XVII vijeku, kada je Osman-paa, rodom iz Kazanaca, od porodice Papovia ili Tepavevia, izgradio ovdje svoje dvore i zadubine meu kojima su bili: damija, mekteb, medresa i adrvan. Ovi objekti nijesu bili dugo u funkciji. Kazance je 1684-1685. napao harambaa Bajo Pivljanin, koji je sve izgradjeno poruio. Poslije toga Muslimani su se iselili iz tog kraja, a temelji objekata kao i munara damije ostali su sve do danas.497 Od 1840. godine u Crnoj Gori je postojalo osam rudija. Rudije su bile u rangu nie gimnazije. Koncipirane su na pro gramu evropskih zemalja, prevashodno Francuske. Nalazile su se u Pljevljima, Podgorici, Nikiu, Baru, Bijelom Polju, Kolainu, Gusinju. Ove rudije je pohaalo vie uenika nego vijek kasnije, to je bila posljedica izmijenjenih drutvenih i politikih okolnosti. Uoljivo je da su otvarane u sjeditima svih ondanjih kaza (srezova), odnosno u mjestima u kojima je ivjelo vie od 500 muslimanskih domainstava.498 Rudija ili nia gimnazija u Pljevljima poela je da radi kra jem 1866, odnosno poetkom 1867. godine. Prvi uitelj bio je Salih efendija, koji se spominje i na ispitu krajem 1869. godine. Rudija se nalazila kod dananje Gimnazije i imala je prizemlje i sprat. Prizemlje je bilo zidano, a sprat sainjen od mekanog materijala. U rudiji su bile etiri uionice (2+2), prostorija za vjerske obrede (klanjanje), kancelarija, mala prostorija za posluitelja i ostava za
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 182. Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori..., 127-128. 498 Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., 111-112.
496 497

167

obuu. kola je posjedovala veliko dvorite. Zahvatalo je cio prostor koji danas obuhvata Gimnazija i njeno dvorite. U jednom dijelu bilo je igralite (bez sprava), a drugi dio zauzimao je travnjak i vonjak. itav prostor bio je ograen. Iza dugakih klupa sjedjelo je 5-6 ue nika. Veoma je interesantno da je rudiju pohaao i jedan broj djece pravoslavne vjeroispovijesti, koja nijesu morala prisustvovati asovima vjeronauke. I pored toga, veliki broj djece pravoslavne vje re, naroito u vremenu kada je ovaj predmet predavao hadi Ajnija Barjaktarevi, esto je prisustvovao asovima vjeronauke, jer su im njegova predavanja bila zanimljiva.499 Pljevaljska rudija nudila je svojim uenicima prilino obrazovanje. Jednim od predmeta bilo je planirano i uenje trgovake i administrativne korespondencije. Uenici rudije uili su arapski, turski, persijski, njemaki i francuski jezik. Predava u poetnom etvrtom razredu bio je Hilmija ef. Paefendi, u treem amil ef. Kurbegovi, u drugom Ajnija ef. Barjaktarevi. Nastava se izvodila na turskom, s izuzetkom nastave vjeronauke koja je bila na maternjem jeziku. Pljevaljska rudija je prestala da radi 1909. godine.500 Iste godine u Pljevljima je osnovana via gimnazija, zvana idadija. U sklopu kole bio je internat za smjetaj uenika sa sela. To nije bila i jedina kola osnovana u Pljevljima 1909. godine. Osnovane su tada radnika kola marutijet i kola za obuavanje enske djece raznim enskim poslovima. Obje kole su bile etvorogodinje i finansirala ih je drava. Kurs radnike kole za uenice bio je formiran paralelno sa osnivanjem Pljevaljske gimnazije 1901-1902. godine. Trei razred Pljevaljske gimnazije je radio prema programu i planu za gimnazije u Turskoj. Izuavao se srpski i francuski jezik, ali i turski jezik koji je bio zastupljen sa etiri asa nedjeljno. Nastavnik turskog jezika je bio Sejf ef. ehovi.501 Rudija u Bijelom Polju je osnovana 1871. godine, a u Be ranama, 1890. godine. Zgrada bjelopoljske rudije nalazila se uz Haznodardamiju, da bi 1905. godine dobila zgradu koja je bila namijenjena za kolsku svrhu. Nastava je trajala est sati dnevno. Izvodila su je etiri uitelja, meu kojima se pominju Musa ef. i Jusuf ef.502
Dragana Kujovi, Trgovima orijentalno-islamskog..., 40. Isto, 40-41. 501 Isto, 41. 502 Isto.
499 500

168

 Islamskih kolskih ustanova bilo je dakako i u junim dje lovima Crne Gore. Prva i jedina koja je postojala u Ulcinju datira iz prve polovine XIX vijeka. O funkcionisanju ove medrese svjedoe i pismeni podaci koji daju Osman Muderizi u svom djelu Rjenik albansko-turski i hafiz Ali Riza Ulinaku u radu objavljenom 1961. godine. Ulcinjska medresa je bila smjetena u jednoj zgradi gdje se nalazila nekadanja sala bioskopa. Tu medresu zavrili su nekoliko Ulcinjana, meu kojima i hafiz Ali Riza Ulinaku. Predavai, tj. mualimi bili su znaajni ulcinjski muderisi, sa visokim kulturnim i vjerskim obrazovanjem.503 Odvijanje nastavnog procesa u islamskim kolama u Crnoj Gori temeljilo se i na dobrim udbenicima. Sasvim logino, jer je udbenik moni kulturni produkt koji predstavlja poseban medij za cjelokupni intelektualni razvoj djeteta, i oblikovanje identiteta i razvoj sistema vrijednosti. Glavni zadatak uitelja u mektebima bilo je da uenici pravilno naue da itaju Kuran, steknu elementarna znanja iz obredoslovlja, dogmatike i moralnih propisa i iz toga je proistekla obavezna literatura. Otuda je najzastupljenija literatura bila Kuran kao osnovni vjerski tekst, Tevdid, udbenik na turskom jeziku, koji je trebalo da uputi u pravilno itanje Kurana, Hadis, Ilmihal, udbenik iz dogmatike i obredoslovlja. Arapsko pismo se uilo iz poetnica koje su veoma esto uile arabikim znakovima, kako bi maternji jezik dobio priliku pisane komunikacije pismom islamskog orijenta. Arapska slova su se uila uz obaveznu komparaciju sa oblikom kojem su bila slina, na primjer: Elif je pruen kao tap. Be je kao tekne i nokta do mene. Te je kao tekne i dvije nokte do hode. Se je kao tekne i tri nokte do hode. Dii je kao srp i ima noktu u trbuhu. Ha je kao srp. Hi je kao srp i ima noktu do hode...504 Veliku tekou u nastavi predstavljali su neadekvatni udbe nici. Ovi udbenici spadali su u literaturu pisanu jezikom koji nije bio prilagoen uzrastu i vremenu. Teko je bilo oekivati od uenika da usvoje zadato gradivo, poto nijesu bili izvorni govornici arapskog ili turskog jezika. Otuda je nastavni proces, veoma esto, proticao u ubjeenju aka da su pojedini kolski predmeti neto nerazumljivo i nedokuivo, to samo hode znaju, a ostali su primorani da postanu ravnoduni. Uitelj je stoga bio manje-vie preputen samom sebi
503 504

erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 179-180. Hajrudin uri, kolske prilike Muslimana..., 68.

169

i svoj rad je morao da prilagodi zateenom stanju. Panja uitelja je bila usredsreena da djecu naui osnovnoj pismenosti, itanju Kurana i da im prui osnovne obredoslovne i moralne upute. Poznato je da u mektebima nije bilo podjele na razrede, nije bilo upisnica, niti dnevnika. Takoe, nedostajao je precizno napisani program, pa su ove kole osnivane prvenstveno s namjerom da je najvea panja posveena savladavanju pravilnog itanja Kurana. To pravilno itanje trai i poznavanje pravila taghida, uenja Kurana naglas, a podrazumijeva i odgoj djeteta u svijetlu islamskog uenja.505 Uitelj je u ovim kolama trebalo da bude: blag i otrouman, vedar i veseo, dosljedan i pravian, mora da postupa prema uenicima kao roditelj prema svojoj djeci. On ima obavezu da poduava i da vaspitava, i na taj nain neposredno utie na ponaanje mlade linosti.506 Dio navedenih udbenika bie koriten i kasnije na viim nivoima obrazovanja, u medresama. Nastava se u ovim kolama izvodila na turskom jeziku, ali je posebna panja pridavana gra matici arapskog jezika. Uglavnom su se, prema istraivanjima Dragane Kujovi, koristili udbenici koji se odnose na pravilno itanje Kurana, obredoslovna literatura, kao i udbenici koji se bave erijatskim pravom, literatura koja obrauje razliite segmente gramatike arapskog jezika, djela iz oblasti arapske stilistike, djelo na persijskom jeziku koje sadri prie s moralnim uputama, djelimino u stihovima, Birgivijine moralne upute, udbenik arapske metrike, rjenika literatura. U srednjim kolama su izuavani: gramatika arapskog jezika, sintaksa, etimologija ili derivacija, etimologija rije i, geometrija, raun, matematika, disputacija, logika. Sljedei pre dmeti prouavani su u dopunskim kolama: logika, retorika, islamsko pravo, apologetika.507 Upotrebljavani udbenici u prosvjetnim ustanovama isla m skog kolstva mogu nam posluiti i kao najpouzdaniji poka za telj u odreivanju nivoa kole. Nesporno je da su predmeti izu avani odreenim redom, potujui osnovno didaktiko pravilo, od jednostavnijeg ka sloenijem. Treba podvui da su kole u osmanskoj dravi stepenovane i na bazi linih primanja profesora,
Dragana Kujovi, Udbenici na orijentalnim jezicima... (rukopis). Omer Nakievi, Arapsko-islamske znanosti i glavne kole od XV do XVIII vijeka, Sarajevo 1999, 85, navedeno prema: Dragana Kujovi, Udbenici na orijentalnim jezicima... (rukopis) 507 Dragana Kujovi, Udbenici na orijentalnim jezicima... (rukopis)
505 506

170

poevi od medrese od 20 aki dnevno, pa nadalje. Na toj podlozi kole su svrstavane u: 1. dvije harik medrese; 2. dvije dahil medrese; 3. Musila-i sahn ili Tetsime (medresu) i 4. Sahn-i seman.508 Jedna od glavnih kolskih aktivnosti u ovim prosvjetnim ustanovama sastojala se u prepisivanju djela islamske tradicije. Stoga su mnoga od ovih djela ostala da svjedoe o drugaijoj pismenosti koja je njegovana na naim prostorima. Na ove rukopisne knjige nailazimo u Arhivu Odbora Islamske zajednice u Baru, Arhivskom odjeljenju u Beranama, Arhivu Odbora Islamske zajednice u Bijelom Polju, Zaviajnom muzeju u Pljevljima i Arhivskom fondu Huseinpaine damije u Pljevljima. Ova djelatnost, ponekad i bez istinskog razumijevanja komplikovanih filozofskih i jezikih rasprava, bila je determinisana nedostatkom odgovarajuih i metodiki razraenih jezikih udbenika. Bila je u funkciji pedagokog snalaenja i upuivanja na pomno uvanje osobenog kulturnog i socijalnog modela.509 U medresama u Osmanskom carstvu izuavani su, pored Kurana i Hadisa, kalai, jezike discipline, logika, aritmetika, geometrija, astronomija, teorija tonova, teorija nebeskih, ljudskih, i ivotinjskih, biljnih i mineralnih tijela u mirovanju i kretanju, medicina, metrika i prozodija i agrikultura. Udbenici iz ovih predmeta, mada pisani briljivo i namjenski, zastarijevali su. Izvjesna inoviranja u tom pogledu doivio je nastavni proces u drugoj polovini XIX stoljea u rudijama. Rudije su bile dostupne svim vjeroispovijestima u Turskoj i u njima se uila vjeronauka, arapski, turski i perskijski jezik, istorija Osmanskog carstva, geografija, ra un, geometrija, na uka o moralu, pismeni radovi, pravopis i kra sno pis. Iz jednog uoptenog pregleda saznajemo da su se uenici koji su pohaali medrese u vrijeme sultana Abdul Hamida II bili podijeljeni na tri kategorije: 1) zaputeni, od kojih veina nita ne zna; 2) koji znaju neto arapski i neto o vjeri. Meu ovim imade ih vrlo pobonih i vrijednih oni su vrlo kratka pogleda. Znanje im se sastoji iz tri-etiri knjige to su ih u medresi uili; 3) sposobni i vrijedni kojih je malo.510 Uprkos mnogim tekoama koje su pratile rad islamskih vjer skih ustanova, u njihovom zdanju je odnjegovana prva generacija
Isto. Isto. 510 Isto.
508 509

171

muslimanskih intelektualaca u Crnoj Gori. Oni su nesebino irili svoje znanje, a svojim sposobnostima i marljivou uspjeli su da otrgnu od zaborava razna djela islamsko-orijentalne civilizacije. Na toj osnovi vaspitavani su i obrazovani mlai narataji Muslimana u Crnoj Gori. Muslimanski kulturni stvaraoci iz osmanskog perioda Gradovi u Crnoj Gori za vrijeme osmanske uprave nikad nijesu bili provincija duha i tvrave neznanja, kako ih pojedini istoriari jednostrano i tendenciozno opisuju. Naprotiv, kulturno stvaralatvo crnogorskih Muslimana je jo od XVI stoljea bilo na zavidnom nivou i donijelo je veoma bogate plodove ne samo muslimanskoj, nego i crnogorskoj kulturnoj batini. Posebno je bila izraena ljubav prema knjizi, a pisana rije u osmanskom drutvu doivljavana je kao izraz specifinog kulturnog i estetskog standarda. Jako je bila ispoljena potreba preciznog biljeenja i tumaenja vjerske tradicije, te pisanja filolokih i etikih rasprava ili najrazliitijih antologija. Cilj ove djelatnosti sastojao se u opteobrazovnoj edukaciji italaca. Razvijeno je bilo i kaligrafski oblikovano pismo i ukraavanje knjiga, to je predstavljalo veoma primjetan umjetniki izraz.511 Rairena sklonost prema pisanoj rijei manifestovala se u trgovini knjigama, a njihovo prepisivanje znailo je i pristojan izvor prihoda. Prepisivaku djelatnost upranjavali su i ljudi koji su istodobno bili i autori originalnih radova. Naroitu cijenu imali su prepisi obrazovanih i strunih lica. Tekstu je prethodila kuranska formula U ime Boga, milostivog, samilosnog. Na marginama su bili komentari samog autora prepisa ili preuzeti iz drugih djela. U pisanom izrazu prisutna su bila tri orijentalna jezika. Jezik religije i nauke bio je arapski, na turskom je njegovana divanska knjievnost (putopisi, epigrafika), dok je prefinjenom pjesnikom izrazu bio namijenjen persijski jezik.512 U Crnoj Gori, posebno u Pljevljima, postojale su brojne linosti koje su dale znatan doprinos u javnom i kulturnom ivotu
Dragana Kujovi, Radovi autora i prepisivaa na orijentalnim jezicima iz Crne Gore (ili nastali u Crnoj Gori), Almanah, br. 35-36, Pod gorica 2006, 21. 512 Isto.
511

172

prepisivakom djelatnou ili originalnim djelima na orijentalnim jezicima. Pljevlja su, kao centar hercegovakog sandaka, imala mnogo obrazovanih ljudi iz razliitih socijalnih slojeva. Najvie je bilo vjerskih slubenika (ulema). To su, prije svega, bile kadije, naibi, profesori medrese, vjerski slubenici damija, vakufa i drugih ustanova. Obrazovanih ljudi je bilo i meu zanatlijama, trgovcima i spahijama. Brojni su bili ueni ljudi koji su izuavali Kuran i hadis, bavili se knjievnom djelatnou, prouavanjem naunih disciplina iz drutvenih i prirodnih nauka, kao i pisanjem ljetopisa. Zbog toga to na teritoriji Osmanskog carstva nije bilo tamparije sve do 1725. godine, to su mnogi pojedinci prepisivali Kuran, kao i najznaajnija djela iz teologije i svih naunih oblasti i umjetnikog stvaralatva. Ti prepisivai su bile uvaene linosti, pogotovo oni koji su se isticali svojim kaligrafskim sposobnostima. Obino su to bili zaljubljenici naune discipline ija djela su i prepisivali.513 Prva poznata linost porijeklom iz Pljevalja koja se bavila kulturnom djelatnou bio je Talidali Dukgin Zade Jahja. To je bio uveni pjesnik Osmanskog carstva iz druge polovine XVI vijeka. Jahja je bio albanskog porijekla, a rodio se u Pljevljima. Njegovo ime postaje poznato iroj kulturnoj javnosti tek sa tubalicom koju je spjevao povodom ubistva princa Mustafe, 6. oktobra 1553. godine. S pravom ukazujui na Rustem-pau, velikog vezira Carstva, kao na jednog od glavnih vinovnika ubistva princa Mustafe, uticao je na iru javnost da ovaj velikodostojnik postane nepopularna linost. Pored tubalice posveene princu Mustafi, napisao je i Gendine-i rz, djelo religioznog i zabavno-didaktikog karaktera koja sa jo etiri djela ini pjesnikovu haisu. Takoe mu je ostao sauvan i kompletan divan.514 Nije trebalo da proe dugo vremena, a da se u Pljevljima po javi jo jedan zaljubljenik u nauku. To je Husein, sin Osmana Ta lidana, koji je stvarao poetkom XVII vijeka. Husein je 1617. godine prepisao Komentar gramatike arapskog jezika od Ahmeda Dunguza. Sredinom XVII vijeka prepisiva Redep je prepisao djelo iz morfologije arapskog jezika. Meu gorljivim privrenicima nauke iz Pljevalja, krajem XVII stoljea bio je i Abdulah, sin Hadi
Enes Pelidija, Pljevlja i pljevaljski kraj u XVIII stoljeu..., 171-172. Enes Pelidija, Prilog kulturnoj istoriji pljevaljskog kraja, Alma nah, br. 25-26, Podgorica 2004, 86-87.
513 514

173

Mustafe. Abdulah je 1692. godine prepisao Kratko djelo o teoriji hadisa s komentarom. Prepisao je u periodu od 1692. do 1701. godine i djelo Rasprava o metafori koje se odnosi na arapsku stilistiku.515 Stilistiku su u tom vremenu prouavali i drugi obrazovani ljudi iz Pljevalja. U namjeri da to vie i bolje proue ovu naunu disciplinu itali su djela poznatih autora. Tom prilikom su neke rasprave i prevodili. Vjerovatno da je u ovo vrijeme u Pljevljima nastao i prepis est djela iz stilistike. To su: 1. Kraa rasprava o etimologiji rijei u arapskom jeziku. Autor ovog djela bio je Alija Ljulija; 2. Rasprava o etimologiji rijei od Ljududina Abdurahmana b. Ahiada; 3. Komentar rasprave o upotrebi rijei u prenosnom znaenju. Autor navedenog djela je Abi Laus Samarkandi; 4. Komentar rasprave o upotrebi rijei u prenosnom znaenju od Isamuddina Ibrahima b. Muhameda b. Arabaha; 5. Rasprava o tumaenju rijei, istiaze i, besmele; 6. Glosa na Isamudinov komentar.516 Djela iz erijatskog prava privlaila su veliku panju pljevaljskih prepisivaa. Ta usredsreenost bila je veoma izraena na prelazu iz XVII u XVIII vijek. Ve 1697. godine je prepisana erijatska dijaceza. Ovu pravnu raspravu je prepisao Abdurahman, sin Ahmedov. Tri godine kasnije prepisana su jo dva djela iz erijatskog prava. Abdulfetah, sin ejh Muhameda, prepisao je knjigu kazni i odluka i djelo o postupku erijatskog suda u sluajevima kontradiktornih dokaza.517 Abdulah, sin hadi Mustafe, je 1701. godine u Pljevljima prepisao Tablavijev spjev o metonimiji s komentarom. Prepis ovog djela odnosi se na stilistiku. U naredne tri decenije XVIII stoljea nastupio je period zatija u prepisivanju raznih djela. Tek 1733. godine Husein Emin, sin mula Zekerijaha, prepisao je udbenik, komentar djela iz erijatskog prava. Sljedee 1734. godine Jahja, sin Ibrahimov iz Talide, prepisao je zbornik fetvi i zbirku zakona sultana Sulejmana. U odnosu na druge prepise koji su iskljuivo bili na arapskom, ovaj posljednji je pisan na turskom jeziku. Sljedei prepis koji nalazimo da je prepisan u Pljevljima je iz 1765. godine. Od nepoznatog autora prepisiva Ahmed, sin Mustafe, prepisao je
Isto, 87-88. Enes Pelidija, Pljevlja i pljevaljski kraj u XVIII stoljeu..., 172. 517 Isto.
515 516

174

Djelo o nasljednom pravu. Rad je napisan na arapskom jeziku. Godine 1780. nastao je prepis Komentar djela iz stilistike i retorike. Ovaj komentar prepisao je Mustafa, sin Osmanov. Prepisan je 1794. i Prirunik iz erijatskog prava od Ibrahima Halabija. Navedeno djelo je prepisao Ali, sin Salih Temima iz Talide.518 Poznato je jo nekoliko kulturnih djelatnika iz Pljevalja. Salih Sidki ehaji Mahmudkadi, kadija iz Pljevalja, sastavio je jednu mendliju, zbirku pisama koja sadri mnoge akte kakve sadre i sudski sidili i kartulari (sak). U njima ima dosta podataka koji se odnose na pljevaljski kadiluk. Salih Sidki Mahmutkadi je obavljao dunost kadije u Pljevljima. Na turskom jeziku je prezentirao prikaz Prvog srpskog ustanka. Bio je nepristrasni posmatra i pouzdani zapisiva dogaaja, komentara, vienja i refleksija ovog vanog dogaaja.519 Knjievnim radom bavio se i Hadi Hilmi, sin Huseinov iz Pljevalja. Do danas je pronaeno samo jedno malo djelo Tefsir komentar Kurana. Komentarisao je i jednu suru iz Kurana Ved duha. Stvaraoci iz oblasti kulture bili su prisutni i u Podgorici. Jusuf Podgorianin, imam i hatib Glavatovia damije, stvarao je poetkom XVIII vijeka. Prepisao je 1714. godine zbirku fetvi (pra vnih miljenja, decizija) koju je sabrao i uredio budimski muftija Ibrahim. Rije je o vjetom i plodnom kaligrafu iji rukopisi nijesu istraeni.520 Kao pisac XVIII vijeka poznat je i Ahmed Alija Podgorianin koji je 1795. godine ivio u Sarajevu. Ahmed Alija je napisao komentar poznatom, vrlo popularnom djelu o arapskoj metrici. Za sebe je napisao da je sin Hadi Huseinov, porijeklom iz Podgorice, koja mu je domovina.521 U Podgorici se u XIX vijeku javlja kao prepisiva Omer Mu stafaga Alivodi. Od njegovih kaligrafskih ostvarenja poznat je samo rukopis djela Knjiga savjeta od persijskog klasika Fahrudina Atara. Djelo je prepisano 1865. godine. Alivodi je bio uenik Bekir efendije u podgorikoj medresi. Respektabilan muslimanski kulturni radnik bio je Hasan efendija Podgorianin. Osnovno obrazovanje ste kao je u Podgorici, a medresu je zavrio u Skadru. Hasan efendija je nastavio da se bavi naunim radom, pa je otvorio katedru u medresi
Isto. Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori..., 35. 520 Dragana Kujovi, Radovi autora i prepisivaa..., 24-25. 521 Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori..., 35.
518 519

175

Pazar u Skadru. Bio je i sudija Osnovnog suda u Skadru. Njegovo djelo iz oblasti islamistike je u rukopisu na arapskom jeziku. Prema istraivanjima Bajra Agovia, ime Hasan efendije i danas se u Skadru uvaava i uva u sjeanju. Zapaamo da se i poznati muslimanski stvaraoci kite prediktom Podgorianin, nezavisno od mjesta svog ivljenja, to govori o njihovoj privrenosti rodnom kraju. Jo jedan Podgorianin je pronio slavu svog zaviaja u Skadru. Bio je to Hadi Mustafa Sukni, roen 1853. u Podgorici, gdje je zavrio osnovnu kolu i medresu. Kasnije je bio jedan od najpoznatijih imama Skadra, s velikim autoritetom, ugledni pedagog i vaspita. Naroito se isticao u poznavanju akaida, fikha, tefsira i kiraeta. Bio je vrstan ua Kurana, a naalost, njegove biljeke kao profesora su unitene u vrijeme vladavine Envera Hode.522 I Niki je iznjedrio uvene muslimanske kulturne stvaraoce. Husein efendija iz Onogota je 1703. godine prepisao i iluminirao rukopis djela Multekuebhur.Vjeruje se da je u to vrijeme u Nikiu djelovalo vie kaligrafa, ali o njima nedostaju vrsti dokazi. Pomenuti rukopis je na nekoliko prvih stranica teksta obrubljen sa po pet tankih crnih linija, dvije ire zlatne i dvije crvene linije. Pri samom vrhu prve stranice rukopisa nalazi se viebojna zastava napravljena zlatom i temperom. Na marginama i izmeu redova rukopisa je veliki broj sitno pisanih komentara. U XVIII stoljeu u Nikiu je djelovao Salih aban Nikianin, obrazovani kulturni poslenik koji se sluio sa nekoliko jezika. Najvei broj rukopisa Salih aban je prepisao u periodu izmeu 1792. i 1798. godine. O samom sebi ostavio je malo podataka. Poznato je ime njegovog oca uz koje je obino dodavao odrednicu Nikikli, Nikievi i Onogotevi.523 Muhamed Mahmud iz Nikia je stvarao kao prepisiva po lovinom XIX vijeka. Prepisao je tri djela: Traktat o pravilnom oba vljanju namaza, Kratko djelo o namazu i postu i Pouka uenika. Prepisi su vreni, po svemu sudei, u nekoj medresi, a koristili su kao neophodni udbenici. Pedantni hroniar svog grada bio je Nuhanaga, sin Ibrahim-age. Revnosno je polovinom XIX vijeka biljeio mnoge dogaaje koji su se dogodili u Nikiu. U svojoj biljenici je, pored ostalog, zapisao: Godine 1248/1832. izgorjela je po Bojoj
Isto, 31-35. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Kulturne prilike i kulturni stvaraoci Nikia, Almanah, br. 25-26, Podgorica 2004, 101.
522 523

176

odredbi municija u Nikiu. Godine 1249/1833. postao je mudir u varoi Nikiu Salih-beg Foak. Za mudira u Nikiu postavljen je Sulejman efendija, 1272/1855. Godine 1273/1856. protjerani su iz Nikia u progonstvo lanovi Skadarskog medlisa i podgoriki mudir. Godine 1273/1856. nestalo je vode u bunarima u Nikiu, pa je sav svijet donosio vodu sa mjesta zvanog Rastoka sve do Mitrovdana. Spomenute godine Boijim doputenjem rodilo je bijelo ito, kukuruz i ostali usjevi, to iz zemlje niu. Godine 1277/1860. pobunila se raja koja stanuje u ravnici nikikog sreza i pristala uz crnogorskog kneza.524 Radi se, bez sumnje, o dragocjenim zapisima koji mogu posluiti istoriarima kao pravi majdan podataka, naroito onim poslenicima koji se bave izuavanjem prolosti Nikia. Svakako je Hafiz Salih Gaevi najpoznatije ime iz oblasti kulture u Nikiu u XIX vijeku. Gaevi je roen u Nikiu 1850. godine, u kojem je zavrio mekteb i rudiju. Poslije toga je otiao u Carigrad radi boljeg obrazovanja. Po okonanju kolovanja u Carigradu vratio se u Niki i tu je jedno vrijeme vrio poslove gra d skog finansijskog upravitelja. Slovio je za uglednu linost u gradu, jer je imao visoko obrazovanje. Gaevi se bavio i pre pi si vakoprevodilakim radom. Prepisivao je i prevodio knjige koje su pisane na orijentalnim jezicima, manifestujui u tom po slu vrlo raskoan talenat i veliku produktivnost. Gaevi je svoj zaviaj napustio 1876. godine i otiao za Ljumu (Albanija), gdje je po stavljen za kajmekama (sreskog naelnika). Napustio je Ljumu 1887. godine i skrasio se u ahoviima (Tomaevo). U ahoviima je napisao, bolje rei pre pjevao Mevlud (pjesma o roenju Boijeg poslanika Muhameda) poznatog osmanskog stvaraoca Sulejmana e lebije. Mevlud je na pisan na molbu uglednih muslimanskih prvaka iz kolainskog kraja. Prvo izdanje ovog Mevluda potie iz 1879. godine i Gaevi ga je lino finansirao, kao i drugo izdanje iz 1893-1894. godine. Mevlud je pisan u jedanaestercu i ima 398 stihova. Prezentiran je na maternjem jeziku. Pored ovog djela koje je pretampavano vie puta, Gaevi je napisao i Udbenik za vjersku pouku.525 Bijelo Polje je, takoe, iznjedrilo vie znaajnih muslimanskih kulturnih poslenika. Osman ehdi Kadi bio je pjesnik, pisac i diplomata. Sin je Mehmed Salim efendije Kadia iz Bijelog Polja
524 525

Isto, 101-102. Isto, 102-103.

177

pa se stoga u izvorima spominje kao Akovali (Bjelopoljac). O njegovom kolovanju i ivotu u mlaim godinama nema podataka sve do 1740. godine. Tada se javlja kao divan katib i ehaja u pratnji Mehmed Emina koji je kao poslanik bio upuen u Rusiju. Nakon povratka iz Rusije, nalazio se na razliitim dunostima. Osnovao je 1754. godine biblioteku u Sarajevu. Bila je to prva ustanova tog tipa u Sarajevu. Napisao je kompletan divan pjesama koji je nedavno pronaen, ali jo nije izdat niti prouen. Drugi veliki stvaralac porijeklom iz ovog kraja bio je Ahmed Hitem Akovali Zade. Sin je Osman ehdi efendije Bjelopoljca, a unuk Mehmed Salim efendije Kadia. Bio je veoma obdaren, a posebno se isticao u poznavanju erijatskog prava. Pisao je pjesme na arapskom, turskom i persijskom jeziku. Napisao je i sedam djela iz raznih oblasti islamskih nauka. Najpoznatije njegovo djelo je Divan, sainjen od 271 pjesme na turskom, 35 na persijskom i 32 na arapskom jeziku. Drugo djelo (Manzuma) predstavlja moralno-didaktiki spjev na turskom jeziku. Njegov uenik Muhamed Selid efendija sabrao je i sredio Hatemova predavanja o razliitim temama i nazvao ih Favaid al-Hatemija. Umro je u Larisi u Grkoj gdje je slubovao kao kadija. Povodom smrti Ahmeda Hatema, pjesnika, kadije i uenjaka iz Bijelog Polja, njegov uenik i poznati pjesnik Belig efendija iz Larise spjevao je 1754. godine elegiju u kojoj, pored ostalog, stoji: Na ovaj prolazni svijet nee doi niko njemu slian, niko tako slavan u egzaktnim i mistinim naukama.526 U Bijelom Polju je stvarao Nuh ibn Ahmed ibn Ali, prepisiva iz prve polovine XIX vijeka. Od njegovih kaligrafskih dostignua poznato je samo jedno djelo iz podruja arapske gramatike koje je Ahmed ibn Ali zavrio 1839. godine. Mehmed efendija Emin, bje lopoljsko-bihorski kadija, esto je pisao u sarajevskim novinama Sarajevski cvijetnik. Napisao je i pjesmu Car Mustafa nestade. Veoma obrazovan i revnostan javni poslenik bio je Mehmed akir Kurtehaji, sin kadije, roen u Bijelom Polju 1845. godine. Na poetku svoje karijere Kurtehaji je bio pisar u Pljevaljskom kadiluku, a zatim je radio pri sudu Novopazarskog sandaka. Istakao se predanim radom na ovim mjestima, pa je prebaen u vilajetsku slubu u Sarajevo. Ubrzo je, 1868. godine, postavljen za urednika zvaninog lista Bosna. Iste godine je, uz saglasnost Osman-pae,
526

arko epanovi, Pregled prolosti Bijelog Polja..., 121-122.

178

pokrenuo svoj list Sarajevski cvijetnik. Postavljen je u maju 1869. godine za direktora vilajetske tamparije. Posao zvaninog tumaa obavljao je u vilajetskoj vladi. Njegov istraivaki dar i otroumnost uinili su da se Kurtehaji smatra za najboljeg no vi nara u Osmanskom carstvu. Vrlo plodno bilo je stvaralatvo i Ibrahima Paariza Bioaka, roenog 1852. godine u Bioi, izmeu Bijelog Polja i Berana. Najpoznatije Bioakovo djelo je Kasida, zaseban rad u esnaest djelova. Autor je jo osam knjievnih radova, a uveno je njegovo djelo Nasihati, napisano u prozi.527 Kulturnih stvaralaca iz muslimanskog korpusa bilo je i u Plavu, Spuu, Herceg Novom, Roajama. Nepoznati autor iz Plava je 1844. godine prepisao Mushaf. Ovaj rukopis je pohranjen u Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu. Osman Plaveli, takoe iz Plava, 1861. godine prepisao je komentar arapsko-turskog rjenika.528 Znatno ranije svojim knjievnim radom istakao se Osman-beg Hilmi Ljubovi. Sin je Omer elebije Ljubovia iz Herceg Novog, koga je ubio Abaz-paa 1628. godine. Osman-beg je uesnik Kandijskog rata (1645-1669). U domaim zbirkama nalazimo mnogo njegovih pjesama, a najcjenjenija su mu ona koje je slao sa Krita u domovinu. Neizbjeni motiv njegovih pjesama je enja za zaviajem.529 Mala kasaba u Spuu ostavljala je prostor i za kulturnu aktivnost. Veoma ivo je bilo prepisivako djelovanje. Najuveniji kaligraf je bio Mula Ahmed-aga. Sauvana su dva njegova rukopisa. Prvi je tesavufsko djelo Fedailudihad, prepisano 1767. godine, a drugi je rukopis Kurana iz 1771. godine.530 ejh Muhamed Uianin je posljednje godine svog ivota proveo u selu Balotii kod Roaja. Interesantna su i esto prepisivana njegova pisma, koja privlae panju orijentalista i istoriara. Posebno se to odnosi na pisma koja je upuivao beogradskom valiji Muhamedpai, kao i njegove prepise uenim i dobrim ljudima Beograda, Edrene, Carigrada, Meke i Medine. Ova pisma je slao 1748-1749. godine. Pored ove tri poslanice, objavljena su jo dva pisma vezana za Muhameda Mubtela. Preko prvog je komunicirao s bosanskim valijom Ali-paom, a drugo je primio od ejha Isa efendije iz Bruse.
Bajro Agovi, n. d, 26-27. Dragana Kujovi, Radovi autora i prepisivaa..., 27-28. 529 Bajro Agovi, n. d, 27. 530 Isto, 29.
527 528

179

Isa efendija ga je savjetovao da radi na vjerskom uzdizanju naroda, da izbjegava gozbe silnika, zelenaa i pokvarenih ljudi, te da ne bude u neprijateljstvu sa kadijama i valijama.531 U kontekstu ove problematike treba dotai i muslimansko narodno pjesnitvo. Ono je u velikoj mjeri bilo odraz borbe za ouvanje ivota u nesigurnim istorijskim vremenima, naroito u krajikim gradovima. Zato je esto bila zastupljena junaka deseteraka pjesma. U nikikom kraju bio je karakteristian tip crnogorsko-hercegovakih pjesama krajinica. Jedan od najuglednijih narodnih pjesnika-pjevaa u Nikiu bio je poznati junak i buljukbaa Ahmet Bauk, koji je ivio u prvoj polovini XIX stoljea. Andrija Luburi, poznati etnograf, od Smaja Hadimusia iz Nikia zabiljeio je vie muslimanskih epskih pjesama od kojih naroitu vrijednost imaju pjesme Mekii i Muovii i Svaa Mekia i Muovia. Mnogo junakih pjesama odnosi se na junatvo kapetana iz porodice Muovia o kojima su pored muslimanskih pjevali i crnogorski pjevai. U jednoj od tih pjesama tretira se junatvo Husein-bega Muovia:532 Zna Turina bega Huseina Huseina bega Muovia, Koji konja pred druinom jae Pa se ee Javorkom planinom, Niko njemu na megdan ne smije. Ljepotu muslimanskih epskih pjesama prepoznao je poetkom XX vijeka poznati austrijski etnograf Fridrih Salomon Kraus. Govorio je o tome u svojim radovima, akcentirajui da nijedan narod meu Indoevropljanima nije iz dubokih brazda svojih grudi izvukao tako valjano bogatstvo narodnih epova, kao junoslovenski Muslimani. Izuzetnu ljepotu ovih pjesama uoila je i crnogorska narodna epska poezija. Ona je veoma uvaavala ratnike osobine muslimanskog stanovnitva. Vie muslimanskih prvaka u epici i narodnoj tradiciji figuriraju kao paradigma ratnike slave, pregnua i moralne veliine. Izraziti primjer u tom pogledu jeste pogibija uvenog Toske Dulegbega, bimbae nad svim pandurima, koji je sa 200 svojih ljudi iao
Isto, 28-29. Navedeno prema: Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Kulturne prilike i kulturni stvaraoci..., 107.
531 532

180

prema Nikiu da tamo ureuje i zimuje, a koga su u novembru 1852. godine u klancu Duga likvidirali crnogorski uskoci koje je predvodio pop Luka Jovovi. Pogibiju ulek-bega je opjevao narod, ali i vojvoda Mirko Petrovi u svom Junakom spomeniku.533 Lirsko stvaralatvo muslimanskog naroda bilo je posebno izra eno u gradovima smjetenim u unutranjosti Crne Gore. Dodue, lirske pjesme bile su specifian izraz kulturnog iskazivanja u Pljevljima, Plavu, Gusinju, a ipak najzapaenije u Podgorici. Podgorike pjesme se ne uklapaju u optebonjaki melos, kako to tvrdi nacionalno zahuktali Mustafa Memi,534 ve su njihove melodije svojstvene i nemaju nita zajednikog ak ni sa drugim balkanskim narodnim pjesmama. One su nastale ukrtanjem slo venske i orijentalne melodike.535 Podgoriku pjesmu je uglavnom kreirao muslimanski ivalj, jer ona u veini sluajeva odraava njegovu terminologiju, mentalitet, filozofiju ivota koja u sebi sadri orijentalni kolorit. Poneka podgorika pjesma nosi izrazitije obiljeje muslimanskog naina ivota. Krasi ih fini diskretni lirizam. Nedvojbeno, podgoriki melos je odgovarao duhu, osjeajnoj klimi i potrebama vremena, naroito staroj Podgorici, koja je tek izrastala iz orijentalne osjeajnosti.536 Ove pjesme ive i u tradiciji crnogorskog naroda i kulturna su batina svih graana Podgorice i Crne Gore.

Isto. Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani)..., 118. 535 Jusuf Mari, Neka obiljeja gradske pjesme stare Podgorice..., 117. 536 Isto, 118-119.
533 534

181

182

GLAVA V
MEUETNIKI I MEUKONFESIONALNI ODNOSI U CRNOJ GORI ZA VRIJEME OSMANSKE VLASTI
Crnogorska istoriografija nije poklanjala dovoljno panje meuetnikim i meukonfesionalnim odnosima za vrijeme osma n ske vlasti. Ova problematika je doticana iskljuivo u okviru i rih tematskih cjelina, a dosadanji istraivai je nijesu smatrali posebnim izazovom. Stoga nam nedodstaje izdvojeno poglavlje o ovoj vanoj tematici. Otuda u laikoj a dijelom i u strunoj javnosti dominiraju krajnje negativni sudovi o djelovanju osmanske vlasti prema nemuslimanskom stanovnitvu i sljedbenicima islama. i tajui pojedine tekstove o karakteru osmanske vlasti stekao bi se, kod neupuenih posmatraa, utisak da Muslimani i Crnogorci nijesu nita drugo radili no meusobno ratovali. A negdanja stvarnost bila je mnogo drugaija. Istina, osmanska vlast je silovito reagovala na svako oslobodilako stremljenje crnogorskog naroda, ali u duim periodima mira te odnose odlikuje normalan suivot, skladnost, vjerska tolerancija. Uostalom, osmanski period je donio Balkanskom poluostrvu najdue razdoblje politikog jedinstva u njegovoj istoriji. Bugarska istoriarka Marija Todorova je primijetila da je bilo vie mira dok je Balkan bio pod turskom vlau nego kad je stekao nezavisnost.537
537

Marija Todorova, Imaginarni Balkan, Beograd 2006, 26, 313.

183

To, naravno, ne znai da nije bilo brojnih suprotnosti koje su nagrizale raznoliko crnogorsko drutvo u doba vievjekovne osmanske vladavine. One su se manifestovale izmeu grupa i pojedinaca razliitog drutvenog i ekonomskog statusa unutar istog naroda i iste religije, pa ak i unutar iste drutvene grupe. esto su bili izraeni i antagonizmi izmeu organa lokalne i sandake vlasti, pa i centralne vlasti u cjelini. Gradsko stanovnitvo je nezavisno od vjerske pripadnosti prualo otpor nezakonitim postupcima vlasti. Dolazilo je ak i do zajednikih istupa Muslimana i Crnogoraca u gradovima protiv vlasti, u odbrani sopstvenih interesa. Meuetniki odnosi Potovanje zakona i zakonskih propisa bilo je primjetno na prostorima Osmanskog carstva sve do kraja XVI vijeka. Od tada, skupa sa drugim klasinim institucijama koje su pomogle da se osmanska drava uzdigne u rang svjetskih velesila, i sudstvo poinje slabiti. To je naroito dolo do izraaja u administraciji i sudstvu XVIII, a posebno u XIX stoljeu, mada je ovih pojava bilo i ranije. Takvo stanje bilo je prisutno skoro u svim mjestima pod sultanovom vlau, pa i u Crnoj Gori. Konsekvence takvog stanja osjeali su nii drutveni slojevi i muslimanskog i nemuslimanskog stanovnitva. Zloupotrebe predstavnika lokalne vlasti bile su veoma vidljive pri likom kupljenja poreza ili nametanja nezakonitih obaveza. Takvo djelovanje bilo je karakteristino za Ali-bega Memi begovia, skadarskog sandak-bega. On je 1603. godine traio da mu Crnogorci isplate neke vanredne namete. Crnogorci su odluno odbili ovaj nerealan zahtjev, pa je u junu 1603. godine dolo do bitke na Ljekopolju. Crnogorci su tada porazili vojsku skadarskog sandakbega. To nije obeshrabrilo pohlepnog Ali-bega Memibegovia koji je i dalje pokuavao da iznudi novac od Crnogoraca. Oni su uporno odricali da mu bilo to duguju. Ovaj dugotrajni spor izmeu skadarskog sandak-bega i Crnogoraca uticao je na Portu da 1606. godine smijeni Ali-bega Memibegovia s tog poloaja.538 Ova odluka je nesumnjivo pokazala da su u Carigradu postojale snage koje su nastojale da relacije izmeu predstavnika oblasnih vlasti
538

100-101.

ivko M. Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore...,

184

i Crnogoraca budu snoljive i time se obezbijede pretpostavke za normalan suivot. Turski upravitelji u Crnoj Gori nijesu ispoljavali previe obzirnosti prema instrukcijama Porte. To je demonstrirao i nasljednik Ali-bega Memibegovia koji je nastavio istu politiku prema Crnoj Gori. Ogoreni Crnogorci su, stoga, 1609. godine uputili jedno poslanstvo za Carigrad. U centru Osmanske imperije su objanjavali da skadarski sandak-beg zahtijeva od njih mnogo vei iznos novca nego to je odreeno defterom. Naglaavali su da je njihov sukob u cjelini motivisan odbranom privilegija koje im je sultan dao, a ne eljom da se odmetnu od sultana. Turska vlast u Carigradu je i ovog puta pokazala razmijevanje za probleme Crnogoraca, ali ovo stremljenje, njeni oblasni upravitelji nijesu mnogo potovali.539 Uskoro se samovolja pojedinih turskih starjeina u Crnoj Gori manifestovala na jo drastiniji nain. Tako su podgorike spahije, Muhamed-aga, Sulejman au, Ali au, Selim ehaja i njegov brat Mustafa, uz pomo svog tienika Bilice, sina Vuia, podigli narod sa svojih timara i zeameta i 1613. godine se ustremili na podlovensku Crnu Goru. Tom prilikom su opljakali i zapalili preko pet stotina kua. Crnogorci su se zbog toga alili kadijama i skadarskom kaj makamu, a oni su njihovu albu proslijedili Porti. Porta je odmah naredila da se ovaj sluaj ispita na licu mjesta. Uviajem je utvreno da su podgorike spahije izvrile nasilje u podlovenskoj Crnoj Gori, te da se ogluuju pozivu na sud. Reagovao je i sultan Ahmed I koji je u svom fermanu iz oktobra 1613. godine naredio da se krivci pohvataju i po zakonu kazne.540 Ovaj primjer slikovito govori da su nepoinstva nad Crnogorcima vrili i njihovi sunarodnici, kao i da je centralna osmanska vlast bila odluna u namjeri da zaustavi sve devijantne pojave. Mnogi Crnogorci koji su primili islam nijesu bili u funkciji proosmanskih htjenja. Muslimani u podlovenskoj Crnoj Gori i dalje su ivjeli u istoj plemenskoj zajednici, zadravi istu komunikaciju sa svojim plemenicima. Oni su savim ravnopravno uestvovali u radu plemenskih institucija. Zauzimali su, kao i veina njihovih pravoslavnih sunarodnika, u vrijeme mletako-turskih ratova, anti
Isto, 101. Hamid Hadibegi, Turski dokumenti u Dravnom muzeju na Cetinju, Istorijski zapisi, br. 1-2, Cetinje 1955, 118-119.
539 540

185

tursko stanovite. Islamizirani Crnogorci iz Komana i Mikulia (selo u Bajicama) obavezali su se 1663. godine pred kotorskim sudom da e sprijeiti upade turskih odreda na teritoriju Mletake republike ili e, ukoliko taj odred bude brojniji, o njegovom kretanju odmah izvijestiti crnogorskog mitropolita. Na ovu izjavu svoj paraf je stavio i cetinjski mitropolit, koji islamizirane Crnogorce iz Komana i Mikulia naziva Turcima iz Crne Gore.541 Antitursko opredjeljenje Crne Gore zastupali su i crnogorski plemenski glavari islamske vjeroispovijesti. Oni su 1660. godine, zajedno sa plemenskim glavarima pravoslavne vjeroispovijesti, potpisali sporazum s Mletakom republikom o savezu. Ovaj postupak potvruje i da su Crnogorci koji su primili islam zadrali glavarski poloaj u plemenu. U ovom ugovoru, koji je potpisan u Kotoru, kao glavari eklia navedeni su Hasan Kasumov i Hasan Markovi, a kao vojvoda Mikulia navodi se Husein Hamzi.542 Uopte uzevi, Kandijski rat (1645-1669) nije izazvao razdor izmeu Crnogoraca i Muslimana. tavie, Crnogorci su svetili svoje Turke, lanove bratstva i plemena jer su ih smatrali dijelom svog naroda koji je, usljed istorijskih okolnosti, primio islam. Postoji mnotvo primjera iz XVII vijeka koji svjedoe o zajednikom ivotu i toleranciji izmeu Crnogoraca i Muslimana. Tako u jednom pismu vojvode Marka Popovia stoji: Prije u Kuima gdje Turaka ima, davali su im pravoslavne djevojke, ali bi se dogovorili da joj bide zakon slobodan (da se vjera ne mijenja). Ipak djeca su bila Turci... Tako je bivalo u Kolainu e su pravoslavne ene Turaka mirno ivjele, niti ih ko silovao da se ture.543 Mustafagii, Prekovii, Curii Muslimani starinom Ledinjani, dugo su odravali srodnike odnose sa Krivodoljanima i redovno se posjeivali prilikom obilje avanja raznih sveanosti.544 Izrazit primjer ojstva i moralne postojanosti pokazala su dvojica podgorikih Muslimana 1647. godine, pred erijatskim vije em u Pei. Naime, Hasan, sin Kurtov, i Osman, sin Hasanov, itelji Pei, optuili su crnogorskog mitropolita Rufima da je odgovoran za smrt njihova dva brata. Cetinjski prvosvetenik je odbacio ove
ivko M. Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore..., 91. Isto. 543 Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 69. 544 Jovan Erdeljanovi, Kui, Piperi, Bratonoii..., 151.
541 542

186

optube, a zatim su svjedoili zaim Mehmed-aga Glavatovi i spahija Jusuf, sin Abdulahov, obojica iz Podgorice. Oni su izjavili sljedee: Spomenuti Rufim do ovog asa bavio se je svojim poslom i uvijek se je odvajao od razbojnika i klonio se je smutnje i razbojnitva. Ukratko reeno, ne hvalei mu zakona, nije nam poznato neko slabo vladanje njegovo.545 Na temelju ove izjave sud je odbio tubu i svoju odluku je uruio mitropolitu Rufimu. Ovo nije bio izolovan sluaj tolerancije i potenja kod podgorikih Muslimana. Te osobine su naroito dole do izraaja u periodu kada se osmanska vlast opredjeljivala da crnogorsko stanovnitvo prisilno raseli u druge krajeve zbog estih buna i hajduije. Zbog toga je i peki patrijarh bio primoran da javno izrazi svoje neslaganje s takvim postupcima Crnogoraca. ak su njegova dva obraanja imala obiljeja prokletstva. Uprkos tome, podgoriki ajani (glavari) dva puta su se javljali kao zatitnici crnogorskog stanovnitva. Ajani su za Crnogorce garantovali osmanskim vlastima i kao jemstvo uplaivali kauciju kako bi sprijeili njihovo progonstvo.546 Solidarnost izmeu Muslimana i Crnogoraca bila je veoma izraena u Pljevljima i okolini. Ona se posebno primjeivala u sluajevima zloupotrebe vlasti od strane pojedinih predstavnika lokalne uprave. Pljevaljski naib Abdul Fetah je prednjaio u injenju brojnih zloupotreba u cilju linog bogaenja. Tako je 1699. godine uveo i razrezao nezakonit porez na cjelokupno stanovnitvo pljevaljskog kadiluka. Pljevljaci su, nezavisno od svoje etnike pri padnosti, podnosili albe viim instancama u narednim godinama. Obratili su se 1707. godine namjesniku bosanskog ejaleta Sirke Osman-pai, kao i hercegovakom sandak-begu i pljevaljskom kadiji. Od ovih linosti su traili zatitu od Abdul Fetaha koji je svojim spletkama postao nona mora za cijeli kraj. Pozvani se na ove albe nijesu obazirali. Tek poslije tree albene predstavke iz 1709. godine koju su itelji pljevaljskog kraja uputili centralnoj vladi u Carigradu, pljevaljski kadija je bio primoran da protiv optuenog preduzme potrebne mjere. Abdul Fetah je kao optueni pozvan
Hamid Hadibegi, Turski dokumenti u Dravnom muzeju Crne Gore..., 120-122. 546 Gligor Stanojevi, Crna Gora u doba vladike Danila, Cetinje 1955, 34, 51.
545

187

na sud, ali se iz dostupne dokumentacije ne moe utvrditi na koju je kaznu osuen. Kako bilo, on nije vie obavljao dunost naiba pljevaljskog kadiluka.547 Stanovnitvo pljevaljskog kadiluka se i 1707. godine alilo vladi u Carigradu na hercegovakog sandak-bega Sejfulah-pau. Pljevljaci su isticali da je jo prije nepune decenije 1698-1699. godine na ime bedeli konaka (porez na stanovanje) i bedeli nefira (porez za oslobaanje od vojne obaveze) Sejfulah-paa nezakonito uzeo 1.300 groa. To je po ondanjem kursu iznosilo 247.000 aki. On je ovu evidentnu zloupotrebu pravdao potrebom za ishranu vojske. Razmatrajui ovu albu, sud je donio odluku da se nezakoniti novac vrati i da Sejfulah-paa iz linih novanih sredstava nadoknadi tetu svima onima od kojih je uzeo novac. Osioni hercegovaki sandakbeg se nije osvrtao na doneenu presudu. Njegovim zloupotrebama kao da nije bilo kraja. Bez osnova je poeo hapsiti pojedine uglednije linosti i od njih na ime putanja na slobodu traio novac koji je zadravao za sebe. Mada je u vie navrata o tome obavijetena, centralna vlada nije nita preduzela da se takve nezakonitosti suzbiju.548 Ovo je bio zaista rijedak primjer da se Porta ogluila o opravdane albe svojih podanika u Crnoj Gori. Skovano zajednitvo izmeu Crnogoraca i Muslimana u Plje vljima osjetilo se i sredinom XVII stoljea. Cjelokupno stano vnitvo Pljevalja alilo se na nekog Mustafu i Omera da su sa svojim istomiljenicima nekanjeno pljakali pojedina domainstva, od ljudi otimali stoku i novac, a za ova injenja nijesu nikome odgovarali. zato su mnoge porodice iz Pljevalja spas potraile seljenjem u druge sigurnije kadiluke.549 Dolazilo je, istina rijetko, i do manjeg naruavanja, preteno skla dnih meuetnikih relacija u pljevaljskom kraju. Domae mu slimansko stanovnitvo je u selu Kruevu 1750. godine pokualo da dio svojih poreskih obaveza transponuje na nemuslimane. O toj nedozvoljenoj radnji kadija ejh Ibrahim je pisao Ramadan-agi, pripadniku vojnog (spahijskog) reda. Ramadan-aga je smatrao da ovu pojavu to prije treba zaustaviti. Zalagao se da se putem zakona
547

159.

Enes Pelidija, Pljevlja i pljevaljski kraj u XVIII stoljeu..., 158Isto, 159. Isto, 160.

548 549

188

nagnaju poreski obveznici da prema dravi izmire svoju obavezu.550 Time je sprijeen jo jedan nezakoniti postupak, a istovremeno su odrani dobri meuetniki odnosi. Crnogorski mitropolit Sava Petrovi je, takoe, imao solidne relacije s predstavnicima turske vlasti u Crnoj Gori. Ti odnosi ispoljeni su i u ekonomskoj sferi. Tako su age podgorike tvrave izjavile pred sudom 1746. godine da su sve to imaju kao odakire u Spiu, Ulcinju, Cetinju i Dobrom selu izdali pod zakup crnogorskom mitropolitu Savi. Mitropolit je bio obavezan da im svake godine daje za te zemlje ukupno 16 dukata.551 Kraj XVII vijeka je period burnih deavanja u Podgorici. U ovom gradu je 1693. godine bilo zatvoreno vie desetina Kua. Kui su se dovijali na razne naine da oslobode svoje plemenike. Raunali su na svoje roake, ali i na iskrene prijatelje meu podgorikim Muslimanima koji su inae bili protivnici Sulejman-pae Buatlije. Pokazalo se da je to pravi oslonac, jer su Kui uspjeli da izvuku svoje ljude iz kazamata. Ova otmica izvrena je uz primjenu oruja. Zanimljivo je da je energini protivnik oslobaanja Kua bio vojvoda epan, pain povjerenik iz Podgorice, ali je u tome bio osujeen, pa se morao spasavati bjekstvom iz grada. Uspio je u tome, ali mu je kua poruena do temelja.552 Ovo je bio samo uvod u mnogo ozbiljniji dogaaj koji e se de siti u jesen 1693. godine. Buatlija je u Podgorici imao mnogo linih protivnika meu znamenitim graanima. Oni su se odvaili na pobunu poto su znali da sandak-beg nije miljenik sultana. U pomo su pozvali Kue, a oni su na mletaki nagovor pristali da im budu saveznici. Pridruili su im se i Piperi. Pobuna u Podgorici izbila je u jesen 1693. godine. Uzela je vie maha nego to se moglo pretpostaviti. Poela je sukobom starjeine vojne posade sa varoanima, da bi se uskoro pretvorila u pobunu protiv sandak-bega Sulejman-pae. U pobuni su se udruili Muslimani i Crnogorci, a narod su predvodili Mustaj-beg Glavatovi (u ime Muslimana) i Mirko eneralovi (u ime Crnogoraca). Pobunjenici su napali vojnu posadu i njenog zapovjednika, a mustahfizi (branioci tvrave), da se spasu od pogibije, pobjegli su iz tvrave u kue podgorike varoi u
Isto. Hamid Hadibegi, n. d, 125-126. 552 Rastislav V. Petrovi, Pleme Kui 1684-1796, Beograd 1981, 114.
550 551

189

kojima su mogli biti sigurniji. Pobuna je poprimila iroke razmjere. Protiv Sulejman-pae digli su se i Skadrani, Barani i dio Muslimana u abljaku. Pobunjenici su se nadali da e Porta svrgnuti neugodnog i oholog pau, ali se to nije obistinilo. Sultan je ova zbivanja shvatio ozbiljno. Intervenisao je rumelijski beglerbeg, a Buatlija je zbaen samo privremeno, poto se sultan s njim pomirio. Buatlija je to iskoristio da se osveti Podgorianima. Sa svojim pristalicama, agama podgorike tvrave, paa je opljakao i spalio kue i duane u Podgorici, kao i mlinove i ifluke graana u okolini grada.553 Ova netrpeljivost nije bila dugog vijeka. Turski sudovi su pokazali objektivnost i povodom tube cetinjskog mitropolita Da nila. Vladika Danilo se u aprilu 1704. godine obratio erijatskom sudu u Podgorici. Tuio je tada Mustafu-agu, Mustafu elebiju Ubovia, Omera elebiju i Mustafu Hasan-bau iz abljaka zbog prikrivanja neijeg sina. Sud je za svega dva dana donio presudu u mitropolitovu korist.554 Velik broj Muslimana u Spuu, a naroito u Podgorici, uvijek je imao na umu da ih s Crnogorcima vee zajedniko porijeklo i stoga su prema njima ispoljavali blagonaklonost, i to u vrlo delikatnim situacijama. Spuki i podgoriki Muslimani u oktobru 1729. godine nijesu htjeli da se ale na Crnogorce zbog animoziteta izmeu bosanskih Muslimana i Crnogoraca. Graani Podgorice i Spua bili su, naime, kod bosanskog valije da vide isprave u vezi s trgovinom. elei da iskoristi ovaj problem, valija im je sugerisao da treba da poalju protest Porti, u kome bi se tuili na otimaine Crnogoraca. Muslimani iz Spua i Podgorice nijesu podlegli ovom pritisku i stoga su glatko odbili ponueni prijedlog.555 Time su jasno pokazali da je kod njih jae izraena solidarnost s pravoslavnim Crnogorcima nego prema inovjercima u Bosni. Svijest o etnikoj srodnosti s Crnogorcima bila je veoma i va i kod kolainskih Muslimana. U Kolainu, kao i u cijeloj Crnoj Gori, bile su uspostavljene brojne institucije kumstva, po bra timstva, pooinstva, oroavanja putem sklapanja braka i slino. Ovim obiajnim institucijama je pridavan poseban znaaj, te su bile potovane i vrednovane kao najvei stepen srodstva, uvane i
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 130-131. Isto, 141. 555 Bogumil Hrabak, Skadarski mutesarifi i njihov odnos prema Crnoj Gori 1685-1737, Istorijski zapisi, br. 2, Podgorica 1996, 44.
553 554

190

odravane generacijama. Najee su bile u funkciji borbe protiv meusobne zavaenosti i mrnje, u tenji da se dosegne izmirenje i pratanje. Takvo opredjeljenje je najupeatljivije pokazao kolainski kapetan Hasan-beg Meki. Meki je krajem XVIII vijeka da bi primirio Moraane koji su stremili da se definitivno oslobode tur ske vlasti, zbog ega je dolazilo do teke meusobne zavade i krvavih obrauna i osveta, oenio svog bratania Mujagu, ondanjeg kolainskog dizdara, sa Dragunom, kerkom morakog kneza Ra du la, koji je sa sinom Jovanom prije toga bio ubijen od strane Kolainaca, a drugog kneevog sina Minu je posinio.556 Postoje i drugi primjeri dobrih odnosa ove dvije etniki srodne ali vjerski razliite skupine u kolainskom kraju. Najilustrativnije o tome svjedoe ne tako rijetki, ali veoma interesantni i esto nerazumljivi sluajevi za one koji dobro ne poznaju sutinu ovih odnosa. Rije je o sluajevima sklapanja saveznitva Kolainaca sa Moraanima i Rovanima, kao i sa nekim drugim okolnim pleme nima, u cilju zajednikog nastupa i odbrane od napada sa strane. Zajednitvo je sklapano bez obzira na konfesionalnu pripadnost napadaa. Konkretnije reeno, iako su nerijetko bili u sukobu, Ko laincima nije smetalo da od susjednih crnogorskih plemena, zatrae pomo, pa i protiv Muslimana iz drugih krajeva. Takva zbi vanja su se preteno dogaala kada su bile u pitanju vojne snage centralne turske vlasti koje su preduzimale ratne pohode protiv neposlunih Kolainaca.557 I siloviti obrauni izmeu Crnogoraca i Muslimana u ko la inskom kraju odlikovali su se meusobnim uvaavanjem. Uoi boja na Morai 1820. godine zabiljeeno je nesvakidanje zajedniko marevanje crnogorske i turske vojske od upe Nikike do Morae. Crnogorsku vojsku je predvodio serdar Mrkoje Mijukovi, a tursku Osman-beg Muovi. Seiz (sluga) bega Muovia elio je da uhvati mutuluk svome gospodaru za vijest o pogibiji serdara Mrkoja. Osman-beg mu je ljutito odgovorio kakav mutuluk fukaro, jazuk (teta) za takvim junakom.558
Slobodan epanovi, Porijeklo kolainskih Muslimana, Alma nah br. 5-6, Podgorica 1998, 75. 557 arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979, 172. 558 Radoje Pajovi, O nekim istorijskim pogledima i tretmanu Muslimana Crne Gore, Almanah, br. 13-14, Podgorica 2000, 247.
556

191

Saveznitvo izmeu Kolainaca i okolnih crnogorskih plemena nastajalo je iz trenutnih potreba, ali je poivalo na svijesti o srodstvu i zajednikom porijeklu. Ta saradnja je ispoljena i u ljeto 1832. godine, kada ih je, po nalogu bosanskog vezira, napala velika turska vojska. Pred ovom opasnou iz Bosne, Kolainci su sklopili mir sa Moraanima. Moraani su nesebino pomagali svoje Turke i prihvatili su njihovu neja u vrijeme trajanja borbi.559 Kolainski Muslimani su pripadnicima ove kaznene ekspe dicije nanijeli velike gubitke u ljudstvu i materijalu. Poslije zavretka sukoba oni su Moraanima kao svojim saveznicima, pored ostalog, ponudili 300 zarobljenih nizama da rade sa njima to god hoe. Moraani su stoga traili savjet od Petra II Petrovia Njegoa kako da postupe u ovom sluaju. Crnogorski vladika je naredio da ovu ponudu ne smiju prihvatiti, nego da ostanu neutralni izmeu sultana i njegovih buntovnika.560 Kolainski Muslimani i Crnogorci su u periodu mira privremeno obustavljali neprijateljstva i sukobe, te sklapali primirja. To se obi no deavalo u vrijeme sezonskih ratarskih radova, prvenstveno u ljetnjem periodu godine, tj. dok se stoka nalazila na pasitima po pla ninama. Obje strane su veoma potovale sklopljeno primirje i zadatu rije. U sluaju da je neko prekri, bio bi najstroe kanjavan, esto i smrtnom kaznom, i to od strane svojih saplemenika.561 Najsnaniju manifestaciju ove postojanosti pruio je poznati moraki prvak i etovoa Milisav Miin Vujisi 1849. godine. Vujisi je bio u prijateljskim odnosima sa Pokrkliima, muslimanskom trgovakom porodicom iz Podgorice. Nekoliko lanova ove poro dice je jednom prilikom dolo kod Vujisia u Morau radi trgovine stokom. Moraki prvak ih je uputio plemenskom kapetanu Mitru Radoviu u Donju Morau sa preporukom da im se omogui slo bodno kretanje i trgovina. Neki kapetanovi roaci su se ogluili o ovu preporuku, vjerovatno uz Radovievo preutno odobravanje, pa su oduzeli robu i protjerali Muslimane. Ovaj neasni postupak je raestio pravdoljubivog Vujisia, budui da je bila pogaena zadata rije i prekreno primirje. Zato je ubio Radovia i odmetnuo se u umu.562
arko epanovi, n. d, 181. Slobodan epanovi, n. d, 76. 561 Isto, 76-77. 562 Isto, 77.
559 560

192

Veoma tolerantni odnosi izmeu kolainskih Muslimana i Crnogoraca narueni su sredinom XIX vijeka. Tanije, Crnogorci su poetkom avgusta 1858. godine razorili Kolain i okolna naselja. Teko stanje je jo vie zaotreno razgranienjem izmeu Crne Gore i Osmanskog carstva, poslije ega je Kolain i njegova najblia okolina bio uklijeten teritorijom koja je pripadala Crnoj Gori. Tada su mnogi Muslimani ostali bez svojih domova i imovine. Otuda ogromna koliina ozlojeenosti i mrnje prema Crnogorcima, koje su poeli da tretiraju kao jedine krivce za svoje patnje i nevolje.563 Kolainski Muslimani su se u ogromnom broju skrasili na pro storu Donjeg Kolaina i Sandaka. Ozlojeenost prema Crno gorcima ispoljila se u zaboravljanju na srodstvo i zajedniko porijeklo sa Crnogorcima, na vievjekovni suivot, na este udruene borbe protiv zajednikog neprijatelja. Tako se manji dio crnogorskih Muslimana sve vie otuivao, dijelio i odvajao po vjerskoj osnovi. Prelo se i u drugu krajnost, pa se Muslimani poinju sve vie poistovjeivati sa Turcima. Njihov svakodnevni ivot bio je protkan turkovanjem i bonjakovanjem. Nastojali su da utemelje i pro ire priu o njihovom navodno neslovenskom porijeklu. arko e panovi je pronicljivo zapazio da ovi Muslimani ak i svoj maternji narodni jezik, koji se praktino ni po emu nije razlikovao od jezika okolnih plemena i krajeva, odnosno sredina iz kojih su oni poticali, nazivaju bonjakim i nastoje ga uiniti drugaijim i razliitim od jezika svojih crnogorskih susjeda i saplemenika.564 Uglavnom su trpeljivi odnosi izmeu Crnogoraca i Muslimana bili prisutni i u nikikom kraju. Suivot je u mirnim vremenima proticao sasvim normalnim tokom. Izmeu njih je postojalo mnogo vie slinosti nego razlika. Jedino su se razlikovali po tome to se ... hriani krste a muhamedanci klanjaju. Drugo im je sve zajedniko, kako jezik, tako i obiaji... Jedni drugima polaze o gadetima: o Boiu i Krsnom imenu, o Bajramu, o svadbama i drugim veseljima, kao i na alostima. Svetom Vasiliju u Ostrogu idu i mole se i Muhamedovci kao i Hriani, a mnogi su mu zavjetani, kao hadi Alija Verizovi (Ferizovi Z. F) koji je svake godine prilagao obilat svoj zavjetani dar Sv. Vasiliju Ostrokom.565 Uoljivo je da za autora ovih redova,
563 564
565

Maksim M. obaji, Muhamedanizam hercegovaki Karakteristike poturica, Almanah, br. 7-8, Podgorica 1999, 216-217.

Ejup Muovi, Muovii..., 101. arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje..., 254-255.

193

etnografa Maksima obajia, nema dvojbe da Crnogorci i Muslimani u Nikiu koriste isti jezik, te da je kod Muslimana vrlo iva svijest o zajednikom porijeklu s Crnogorcima. Pojedina injenja nikikih Muslimana prema Crnogorcima predstavljaju obrasce moralne veliine. Kada su Muslimani 1789. godine razorili Trebjesu, posjekli su i starog nikikog vojvodu Grgura. Njegovu glavu su stavili na kolac u gradu. To je izazvalo veliko saaljenje kod ene nikikog kadije Mula Jaije Brunevia, a sestre Usa-age Didia. Ona je uz odobravanje mua i brata skinula vojvodinu glavu s grada i odnijela je popu Radu uku da je sahrani s vojvodinim tijelom.566 Ispoljavan je i human odnos prema ratnim zarobljenicima. Ta ko je Muko Ljuca zarobio sedam boraca iz Pipera, i zatim ih odveo u svoju kulu na Lukovu. Na ovu vijest ustali su pojedini Muslimani iz grada koji su eljeli da osvete svoje sunarodnike. Muko Ljuca im to nije dopustio, ve je iz Lukova sa zarobljenim Piperima siao u grad i poruio piperskim prvacima da razmijene uhvaene borce za primjerene otkupe. Piperi su donijeli srebrnog oruja, novca i drugih stvari, ali je od svega Muko uzeo samo jednu ledenicu i po tom im predao zarobljenike. Ovo je podiglo njegov ugled meu Crno gorcima, posebno Piperima koji od tada vie nikad nijesu napadali na Lukovo.567 Zatitniki odnos prema nikikim Muslimanima imao je i crnogorski vladar Petar I Petrovi Njego. Manifestovao ga je povo dom jednog ozbiljnog sukoba izmeu Ferizovia i Gruda, dva jaka i poznata nikika bratstva, koji se dogodio 1805. godine. Ferizovii su poticali iz nikikog kraja, preciznije od bratstva Popovii iz Nikike upe, dok su Grude bile albanskog porijekla. Taj sukob se pretvorio u krvavi obraun u koji su se umijeala i brdska plemena (Bjelopavlii, Piperi i Pjeivci) i to na strani Gruda, a protiv Ferizovia. Crnogorski vladika je bio ogoren na ovakav rasplet dogaaja, pa je otro ukorio glavare brdskih plemena, i to preko svoja dva pisma, to su se udruili sa nikikim Arbanasima, a protiv naih Turaka. Zatim je u srditom tonu nastavio: Razumijeli smo, to ste uinili od Vezirovia (odnosi se na Ferizovie primj. Z. F) i kako ste se udruili s nikickijema Arbanasima i ostao sam estoko uvrijeen,
566 567

Petar obaji, Niki..., 107. Isto, 107-108.

194

budui su to stvari suprotne visokoslavnome mojemu pokrovitelju, Velikomu Aleksandru imperatoru i samodrcu vserosijskomu. Ja sam pisao toliko knjiga na razliita mjesta, takoer i vaemu igumanu Petroniju, da bi on savjetovao vas i nauio, da stojite s mirom i da se proete od jedinstva s Arbanasima ... evo dakle vidim, da su sva moja ... i moje nauke ostale bez koristi ... mojega i svijeh glavara crnogorskijeh ... i prognali Vezirovie ... znate da ni ja, ni ovo praviteljstvo, niti crnogorski narod na ove stvari s vama pristati neemo, ali hoemo da isto znamo ko je etovoa pred tom vojskom bio, ko je vojsku kupio i ko je jedinstvo s Arbanasima inio i za koje uzroke, jerbo oito vidimo da to ne moe narodu hercegovakomu nego veliko zlo i nesreu donijet.568 Upadljivo je da Petar I, pored ljutnje zbog napada na Ferizovie, upotrebljava izraz nai Turci, to je s terminom nai muhamedanci, bilo najee oslovljavanje crnogorskih Muslimana. Vladika Petar I je pokazao obazrivost i prema pojedinim podgorikim Muslimanima. Crnogorski vladika je djelovao usrdno i pomirljivo 1810. godine kada je podgorikom zabitu Smail-begu Osmanagiu, zbog sukoba s Tahir-paom, oduzet zabitluk. Osmanbeg je digao pobunu, kojoj vladika Petar I nije bio naklonjen. Smatrao je da ona samo teti Osmanagiu, ali i njihovim meusobnim odnosima. Molio je Tahir-pau da na lijep nain smiri pobunjenike i Smail-begu vrati oduzeti in. Na ovu molbu paa je odgovorio da Podgorianima, ukoliko ostanu mirni, nee nita uiniti, a da zabitluk daje kome hoe. Vladiin pokuaj za izmirenjem nije uspio, pa je Tahir-paa s vojskom krenuo na Osmanagie. Smail-beg je s braom i nekoliko podgorikih Muslimana pobjegao na Cetinje i tu su bili vrlo ljubazno primljeni. Petar I je malo kasnije ponovo molio Tahir-pau da oprosti Osmanagiu i omogui mu povratak u Podgoricu. Tahir-paa je to dopustio, ali je za zabita u Podgoricu postavio Smail-agu Meikukia.569 Angaovanje Crne Gore u Hercegovakom ustanku 1875. godine nailo je na odobravanje i pojedinih muslimanskih prvaka u Nikiu. Prije toga je iz Nikia izalo i stavilo se na raspolaganje
Jefto M. Milovi, Petar I Petrovi Njego tema i drugi dokumenti, knj. 1 (1780-1820), Titograd 1987, 205. 569 Duan Vuksan, Crna Gora u 1809. i 1810. godini, Zapisi, sv. 6, Cetinje 1939, 325.
568

195

crnogorskoj upravi oko 60 Muslimana, na elu sa poznatim nikikim prvakom Mujom Hadajliem. Ovaj Nikianin je kasnije nagraen najveim crnogorskim odlikovanjem.570 I ratna zbivanja ostavljala su prostor za injenje potenih djela. Prilikom crnogorske opsade Nikia 1877. godine jedan crnogorski trgovac je otiao iz grada u vojsku svog naroda. Svoju radnju je povjerio na uvanje komiji Muslimanu. Kad su Crnogorci uli u Niki crnogorski trgovac je zatekao svoju radnju neoteenu i sa cjelokupnom robom.571 Primjeri ljudskosti i tolerancije u vrijeme osmanske uprave bili su karakteristini i za ostale crnogorske sredine: Plav, Gusinje, Roaje, Bijelo Polje, Vasojevie, Bar, Mrkojevie. No, najvie sauvanih podataka odnosi se na podruje Podgorice. Manje je poznato da je jedan broj djevojaka iz crnogorskih porodica ivio i radio u podgorikim muslimanskim kuama i da je posmatran kao i lanovi njihovih zajednica. Domainstva u kojima su ove djevojke ivjele organizovale su i njihove svadbene ispraaje kada su se udavale. Domaini su bili veoma osjetljivi kada su bili u pitanju ast i ugled ovih djevojaka i zbog toga su bili spremni da se i obra unaju sa svima koji se prema njima nijesu korektno ponaali. Istraivai ove problematike su zabiljeili sljedee: Muhamedanac je smatrao za grijeh da oskrnavi vjeru svojih sluga. Deavalo se da se Muslimani i zavade zbog sluga i svaki je smatrao za dunost i ast da se stavi u odbranu svojih slugu, makar dolo i do krvi.572 Starjeine muslimanskih domainstava su udavale ove djevojke po crnogorskom obiaju, a neke su ostarjele i umirale u kuama svojih vlasnika. Uz ove ene je podizana i najblia njihova rodbina. Tako je i Ilarion Roganovi, koji je kasnije postao crnogorski mitropolit, ivio i podizao se kod svoje tri sestre koje su ivjele kod podgorikih Muslimana.573 esto su bila uspostavljana pobratimstva izmeu podgorikih Muslimana i Crnogoraca. Ona su bila iskrena i vrsta, to pokazuje primjer pobratimstva izmeu Joa Stanojeva iz Fundine i Meda
Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Muslimansko-bonjako stanovnitvo..., 205. 571 Petar obaji, Niki..., 108. 572 Andrija Jovievi, Zeta i Ljekopolje, Beograd 1922, 395. 573 Isto.
570

196

eevia iz Podgorice. Zbog nekih neraienih rauna grupa Muslimana je htjela da uhvati i ubije Joa Stanojeva. Uoivi opasnost, Joo se zaklonio u jednu zidinu, spreman da prui otpor. Kad je saznao za ovu nemilu situaciju, Medo je odmah doao sa trideset naoruanih eevia i uzeo Joa u zatitu. Napadai su stoga odstupili, poto se nijesu smjeli zamjeriti jakom i prestinom bratstvu eevia.574 U jednoj prilici desilo se nekom Komaninu da na podgorikoj pijaci nenamjerno rani dva i ubije tri Muslimana. Jedan od ubijenih bio je Jusuf Vrani. Razgnijevljeni Muslimani eljeli su da ubiju Komanina, ali je tu namjeru osujetio Jakup Vrani, brat ubijenog Jusufa. Jakup je odveo Komanina kod zabita Ali-spahije Lekia koji ga je uputio u Komane.575 Muslimani u Podgorici su bili vrlo osjetljivi na svakog ko bi li kvidirao nenamjernog ubicu. To je nailazilo na strogu osudu pod gorike sredine, kao u sluaju islamiziranih Ramadanovia koji su ubili jednog Crnogorca, kalajdiju iz Podgorice. Ovaj kalajdija je nehotino ubio jednog roaka Ramadanovia. Podgoriki Muslimani su zbog toga Ramadanovie nazivali poganevii.576 Dobri meuetniki odnosi primjeivali su se i u svakodnevnom ivotu itelja Podgorice. Porodini ivot Muslimana proticao je i u znaku obiljeavanja vjerskih i drugih praznika. Prilikom proslavljanja Bajrama, Ramazana, suneenja i svadbi prireivana su velika vese lja, na kojima se mnogo jelo i pilo i koja su trajala po nekoliko da na. Veoma esto su na ta veselja, kao prijatelji i komije, pozivani Crnogorci. Crnogorci su, pak, skromnije od Muslimana, proslavljali slave, krtenja i svadbe. I oni su, dakako, pozivali komije i prijatelje Muslimane na svoje praznike.577 Povremeno je i Petar II Petrovi Njego odravao bliske relacije s podgorikim Muslimanima. Kada se skadarski vezir Mustafa-paa u savezu sa bosanskim glavarima suprotstavio sultanu zbog njegovih reformi, podgoriki Muslimani su odabrali sultanovu stranu. Vladika Petar II je teio da sa Muslimanima odrava prijateljske odnose, kao
Pavle S. Radusinovi, Stanovnitvo i naselja Zetske ravnice od najstarijeg do novijeg doba, knjiga druga, Niki 1991, 198. 575 Isto. 576 Isto. 577 Isto, 209.
574

197

sa jednokrvnom braom, pa im je u novonastalim okolnostima pruio podrku. Njegou su podgorike age i begovi uputili pismo u kome ga obavjetavaju da su prognali vezirovog paajliju, eksponenta protjeranog Buatlije. Crnogorski vladika im je 1. jula 1831. mudro i dobronamjerno odgovorio da su imali cijeli razlog i uinili kako jedni poteni ljudi i kako sam Gospod Bog zapovijeda. Zato kakvi biste ljudi vi bili, kada biste se sa svojim carem i gospodarem pobili, a pomagali sluzi carevu koji se pomamio... Mi se s carem nijesmo nikad bili ni svaali, nego s njegovim hajinima, koji su nagonili i nas i vas da se koljemo i da se mrzimo i da se razdvojimo. Ali ve se mrzjeti neemo, nego ivjeti kao poteni ljudi i ostali i biti u svijet jedno i braa jednovjerna.578 Njego je iste godine (1831) pisao jednom podgorikom mu slimanskom prvaku da se raduje to se na granici uva mir. Kada je 1832. godine osmanska vlast bezrazlono uhapsila dvadeset Crno goraca, Njego je urgirao kod turskog komandanta u Podgorici Afis-age da ih pusti iz tamnice. Afis-aga je usliio ovu intervenciju crnogorskog vladike i oslobodio je uhapene Crnogorce.579 Petar II Petrovi Njego je imao este kontakte sa herce go va kim vezirom Ali-paom Rizvanbegoviem-Stoeviem. Na to su ih primorali stalni nemiri izmeu Crne Gore i Hercegovine. Sto ga su morali rjeavati pogranine sporove. Nakon trodnevnih pre govora, u septembru 1842. u Dubrovniku je zakljuen ugovor u kome je istaknuto da se potpisuje mir izmeu nezavisne oblasti Crne Gore i paaluka hercegovakog. Tako je Ali-paa priznao ne zavisnost Crne Gore, koju je prije toga priznao i bosanski vezir. Ovom prilikom, Njego i Ali-paa su se pobratimili. Izmeu njih su esto razmjenjivana pisma puna zakletvi na vjeno prijateljstvo.580 U osloboenoj Crnoj Gori je prije 1878. godine bilo malo Muslimana. To nije zamaglilo pogled dalekovidog crnogorskog knjaza Danila Petrovia. Otuda u Danilovom Zakoniku, doneenom 1855. godine, l. 92, stoji sljedea odredba: Iako u ovoj zemlji nema nikakve narodnosti do jedino srpske i nikakve vjere do jedino pravoslavne istone, to opet svaki inoplemenik i inovjerac moe slobodno ivjeti u ovu slobodu i onu nau domau pravicu uivati
Duan Vuksan, Prve dvije godine Njegoeve vlade, Letopis Ma tice srpske, Novi Sad 1936, 119-120. 579 Isto, 29-30. 580 Petar II Petrovi Njego, Pisma, Podgorica 1995, passim.
578

198

kako i svaki Crnogorac i Branin uiva.581 Istoriar Jovan Bojovi je ustanovio da formulacije do jedino srpske nema u originalnoj verziji zakonika, te da je ona naknadno umetnuta.582 Ovim lanom je, zasigurno, Crna Gora prije Berlinskog kongresa, priznala slobodu ispovijedanja vjere. Uopte, u Crnoj Gori nije poznata iskljuivost prema pripadnicima druge narodnosti i vjere. To su bili jasni znaci emancipacije i humanizma u procesu njenog ukljuenja u civilizovana evropska drutva.583 Dobri po zna vaoci problematike muslimanskog naroda Crne Gore smatraju da je tretiranim lanom Danilovog zakonika izvreno ozvanienje nacionalnog identiteta Muslimana u najmanjoj balkanskoj dravi. Time je afirmisano postojanje inovjernika, znai muhamedanaca, kao i inoplemenika, odnosno Muslimana. Iz ove odrednice je evo luirala narodnosna tj. muslimanska.584 Veliku tolerantnost prema Muslimanima, kao i Albancima islamske vjeroispovijesti podgrijavao je crnogorski suveren Nikola I Petrovi Njego (1860-1918). Nju je ispoljio ve na poetku svoje dugotrajne vladavine. Poslije bitke na Krnjicama (Crmnica) u aprilu 1862. bilo je zarobljeno vie neprijateljskih vojnika, koji su sprovedeni na Cetinje. Meu njima su bili znameniti glavari Hasan Hot i Buljuk Baa Murteza. Knjaz Nikola im je u svom obraanju odao priznanje na junakoj borbi, a zatim je apostrofirao sljedee: I ja u vama ne gledam robove nego junake koje je ratna srea dovela do toga da se moraju predati neprijatelju koji e sa vama prijateljski postupati. Od ovog asa vi nijeste robovi, jer ste doli u slobodnu zemlju. Iz te slobodne zemlje hou da idete kao slobodni ljudi svome zaviaju. Kupite i zovite Turke, Arbanase, neka idu na nas i protivu nas i mi emo ih doekati onako kao to smo i vas doekali. Samo pazite da ve po drugi put ne zarobimo. U tom sluaju ne jamim za va ivot.585 Ovaj plemeniti gest izazvao je ganutost kod Hasana
Jovan Bojovi, Zakonik knjaza Danila, Titograd 1982, 165. Isto. 583 oko Pejovi, Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori 18521916, Cetinje 1971, 196. 584 Avdul Kurpejovi, Etnoloke osobenosti muslimanskog naroda u Crnoj Gori, zbornik radova Kulturni identitet muslimanskog naroda u Crnoj Gori, Podgorica 2001, 62. 585 Jovan Jovanovi, Muslimani u crnogorskoj dravi, Pobjeda 4-11. april 1980, feljton, navedeno prema: erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 35.
581 582

199

Hota, koji se crnogorskom suverenu zakleo da njegova puka nee pucati protiv Crne Gore ne od straha nego od istoga potovanja i priznanja da ste ljudi mimo drugih ljudi i po ojstvu i po junatvu.586 Svoju tolerantnost prema Muslimanima knjaz Nikola je neprekidno pokazivao. Na to su, dodue, uticali i pragmatini motivi. Poetkom sedamdesetih godina XIX vijeka jedan broj muslimanskih porodica iz Hercegovine skrasio se u Crnoj Gori. Crnogorski suveren je na razliite naine nastojao da ih pridobije jer je preko njih elio da ostvari crnogorski uticaj meu hercegovakim Muslimanima. Nije se tedjelo da bi se dosegnuo taj cilj. Zato se knjaz Nikola alio ruskom ministru Gorakovu 1872. godine da ima velike trokove poto se uveavao broj Muslimana koji su iz okolnih turskih provincija nalazili utoite u Crnoj Gori.587 Ovi Muslimani bili su srdano doekani u Crnoj Gori. Obra ana je panja na mnoge detalje koji su im olakavali boravak. Knjaz Nikola je svakom odraslom Muslimanu davao po fiorin ili dva dnevno. Volio je da ih prilikom raznih sveanosti okuplja na Cetinju. Posebnu naklonost gajio je prema barjaktaru Taloviu, te begovima Rizvanbegoviima i Pivodiima. Njima je knjaz davao po dukat dnevno.588 I Crnogorci su imali koristi od boravka Muslimana u njihovoj zemlji. Prvi pukar na Cetinju bio je Ljuman Musliman iz Albanije koji se docnije skrasio na Obodu.589 S jasnom politikom namjerom knjaz Nikola je veliao pojedine hercegovake muslimanske prvake. U svojoj pjesmi enidba bega Ljubovia, koja je napisana 1868. godine, knjaz Nikola je nainio pravu apoteozu hercegovakom begovatu. Hvalei stare begovske porodice, koje vie nijesu uivale raniju mo i ugled, crnogorski suveren se nadao da bi ih, zbog nezadovoljstva uslovljenim reformama Omer-pae Latasa, mogao pridobiti za svoje projekcije.590 Sentimentalan pristup prema Muslimanima knjaz Nikola je najupeatljivije pokazao u svojoj Proklamaciji Hercegovakom narodu iz juna 1876. godine, uoi Veljeg rata (1876-1878). Knjaz
Isto. Nikola I Petrovi, Politiki spisi, Cetinje-Titograd 1989, 98-99. 588 Vojvoda Simo Popovi, Memoari, Podgorica 1995, 553. 589 Pedeset godina na prestolu, Cetinje 1910, 50. 590 erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 32.
586 587

200

je hercegovakim Muslimanima poruio sljedee: Hercegovci muhamedanske vjere! Sve to ovdje rekoh brai Hristove vjere vai potpuno i za vas. Vrijeme kada su Vai preci primili vjeru Muhamedovu i uivali osobitu vlast i gospodstvo, prolo je odavno. Malo po emu oduzeo vi je sve Osmanlija i teki i samovoljni pritisak osmanlijski poeli ste ve i vi jako osjeati. Da nije doao i za vas ovaj sretni as i vi bi ste jo malo postali raja osmanlijska isto kao i hriani. Muhamedanci! Iako ste druge vjere vi ste braa naa... Zato ja dolazim da ve oslobodim isto kao i vau brau Hriane. U osloboenoj Hercegovini vi ete ivjeti slobodno. Zakon e u njoj za svakoga jedan i jedini biti, a za sve pravedan. U vjeru vau kao u svetinju nee niko ticati. Ja vi jamim za to, a o pravinosti i ljubavi mojoj prema vama svjedoci su stotine jednovjernika vaih, koji su u zemlji mojoj i kod mene nalazili vazda bratskoga doeka, pomoi i odlikovanja. Ja ve pozivam, dakle, muhamedanci, da ne diete oruje protiv svoje jednokrvne brae Hriana. Ako se ne moete ve danas sa vaom braom Hrianima zajedno boriti protiv Osmanlija, naega zajednikog neprijatelja, ja ve pozivam da sjedite mirno. U tome sluaju sa ivotom i imanjem svojim biete sigurni od svakoga napadaja i povrede. Ako ne uinite tako i ako mi svako pleme i mjesto preko stareinstva svojih ne izjavi svoju miroljubivost i odanstvo svoje meni e jako ao biti, ali u morati s vama kao s neprijateljima postupati.591 Oito je da ova knjaeva proklamacija odie pomirljivou, eljom za zajednikim ivotom, ali i pozivom na solidarnost utemeljenom na svijesti o zajednikom porijeklu. Za knjaza Nikolu nije bilo dvojbe da su Crnogorci i Muslimani etniki srodni narodi i stoga je Muslimane tretirao kao jednokrvnu brau. Knjaz Nikola je uglavnom potovao obeanja koja je iznio u svojoj proklamaciji. Savjetovao je svojim vojnicima, 28. juna 1876, da u ratu budu jo velikoduniji nego u periodu mira. Prema Muslimanima je zahtijevao maksimalnu obazrivost, o emu govore ovi izvodi: tedite gdje god moete i primajte sa rairenijem bratskim rukama gdje god vam na susret izau, nau brau muhamedanske vjere. Oni su naa krv, meu njima ima potomaka starih i slavnih vojvoda i ljudi naih, koje je sila, nevolja i zabluda odbila od vjere praedovske. Koji nam prue ruku od njih nas vjera nee razdvajati.
591

Besjede i proglasi kralja Nikole, Cetinje 2010, 30-31.

201

Biemo braa i ivjeemo kao braa sa njima.592 Traio je od crnogorske vojske da zatite starce, ene, djecu i ranjenike. Zabranio je kidanje glava neprijateljskim vojnicima i prijetio kaznom svima koji bi se ogluili o njegovo nareenje.593 Ova deklarativna odreenja potovana su u zbilji ratnog vrtloga. Puno je primjera kanjavanja vojnika osuenih za pljaku. Plemenitost crnogorske vojske ogledala se i u odnosu prema mu sli manskim zarobljenicima. Uopte, human odnos Crnogoraca izne nadio je hercegovake Muslimane, koji su oekivali krajnje lo e konsekvence njihovog ratovanja. Nasuprot tome, crnogorski su veren je sa svakim Muslimanom obzirno postupao, mnoge od njih je darivao lijepim poklonima, a najveu ovjenost je pokazao pre ma muslimanskim ranjenicima koje je upuivao na njegu kod crno gorskog saniteta. Zato se knjaev autoritet kod ovih Muslimana permanentno uzdizao.594 I u periodima mira izbijali su veoma ozbiljni incidenti. U Pod gorici je krajem 1874. godine dolo do tzv. Podgorikog pokolja kada je ubijeno sedamnaest nenaoruanih crnogorskih dravljana. Bila je to osveta Muslimana za smrt podgorikog zabita Jusa Mu i na Krnia. Ovaj dogaaj je za kratko pogorao odnose izmeu Crnogoraca i Muslimana i zasigurno predstavlja runu epizodu u meuetnikim relacijama u Podgorici i Crnoj Gori. Generalno posmatrano, meuetniki odnosi u Crnoj Gori za vrijeme osmanske uprave bili su uglavnom dobri, skladni i trpeljivi. Tome je dijelom doprinijela i Porta koja je skoro u cjelini spreavala zloupotrebe od strane predstavnika lokalne i oblasne osmanske vlasti. Ali taj meuetniki sklad u najveoj mjeri je poivao na na snoljivim relacijama izmeu Crnogoraca i Muslimana kod kojih je bila jako razvijena svijest o etnikoj srodnosti. Oni su se nerijetko zajedniki borili protiv samovoljnih turskih upravitelja. To predstavlja krunski dokaz njihovog povjerenja i uvaavanja. Dranje pojedinih Muslimana prema crnogorskim vladikama Rufimu i Danilu predstavlja paradigmu moralne veliine. Na drugoj strani, crnogorski vladari Petar I, Petar II, knjaz Danilo i knjaz/kralj Nikola I Petrovi potovali su Muslimane i pruali im pribjeite u
Isto, 28-29. Isto. 594 Vojvoda Gavro Vukovi, Memoari, Cetinje-Titograd 1985, 321-325.
592 593

202

delikatnim situacijama. Za njih, kao i za ostale Crnogorce, Muslimani su bili nai Turci, poturenjaci, saplemenici i, dakako, naa braa po krvi. Mit o Istrazi poturica Bilo je potrebno dva i po milenijuma, od Herodota (484-425. godine prije nove ere) do danas da se mitoloki nanosi u isto rijskoj svijesti racionalizuju i postanu predmet interesovanja drutvenih i humanistikih nauka. Pokazalo se da je to pregnue prolo bez velikog uspjeha. U prirodi ovjeka, kako su dokazali brojni psiholozi i naroito socijalni psiholozi, jo uvijek egzistira potreba za iracionalnim prihvatanjem prolosti, za emocionalnim (pojedinanim i kolektivnim) nadahnuem mitskim sadrajima iz prolosti, za eljom da ga ponesu iluzije i fantastino, utopijsko. Sve je to smjeteno u jednom zdanju ovjekove strukture linosti, bilo da ona tei ka humanom stvaralatvu ili destruktivnosti.595 Takvo poimanje prolosti karakteristino je i za ne mali dio crnogorskog naroda. Brojni su crnogorski mitovi, a jedan od naj postojanijih i najkoloritnijih predstavlja mit o Istrazi poturica. Prije nego se upustimo u razloge njegovog rasplamsavanja i posljedica koje je proizveo, potrebno je ukazati na prve pomene ovog mita u istoriografskoj produkciji. Vladika Petar I Petrovi Njego je u svojoj Kratkoj istoriji Crne Gore, pisanoj u treoj deceniji XIX vijeka, prvi naveo da je u doba vladike Danila, rodonaelnika dinastije Petrovia, dolo do Istrage poturica. Neubjedljiva je pria o ovom dogaaju jer nedostaju podaci o motivima, toku, akterima, a nema ni preciznog hronolokog lociranja Istrage poturica. Samo je navedeno da se ova radnja desila prije obnavljanja Cetinjskog manastira, odnosno 1701. godine. Sa neto vie podataka o ovom dogaaju baratao je Sima Milutinovi Sarajlija u svojoj Istoriji Crne Gore, koja je objavljena 1835. godine u Beogradu. Milutinovi je za istorijsku podlogu ovog dogaaja uzeo epsku pjesmu Oslobod, pa je navodno vladika Danilo nakon oslobaanja iz turskog ropstva u Zeti odluio da istrai poturenjake u podlovenskoj Crnoj Gori. Taj naum je i otjelotvoren, pa su neki Turci bili pobijeni, drugi prognani, a najmlai meu
ore Stankovi i Ljubodrag Dimi, Istoriografija pod nadzorom, prilozi istoriji istoriografije, Beograd 1996, 36-37.
595

203

njima pokrteni. I Milutinovi tvrdi da je do Istrage dolo prije 1701. godine. Istraga poturica bila je nesporan istorijski dogaaj i za Vuka Karadia. On je u svojoj knjizi Crna Gora i Crnogorci otvoreno rekao da je za osnovu ove prie uzeo pjesniku viziju Istrage poturica, te da saoptava ono to se u Crnoj Gori pjevalo i pripovijedalo. Prema Vuku, vladika Danilo se oko 1703. godine opredijelio da sprovede Istragu, a da su Crnogorci napali na svoju islamiziranu sabrau uoi Boia. Istragu poturica je objanjavao i Dimitrije Milakovi u svojoj Istoriji Crne Gore, navodei da se ona zbila uoi Boia 1702. i 1703. godine.596 Istraga poturica dobila je status zvanine istine s pojavom Njegoevog knjievnog djela Gorski vijenac. Ovo djelo je obje lodanjeno 1847. godine u vrijeme kad je nekim Crnogorcima, poput Pipera i Crmniana, bio blii skadarski paa nego cetinjski vladika. ak je crmniki prvak Markia Plamenac primio sablju od Osmanpae Skopljaka i tom prilikom mu obeao da e se boriti protiv njegovih neprijatelja. Ti dogaaji nesumnjivo su ostavili dubok trag na Njegoa i kod njega uslovili pomijeana osjeanja rezigniranosti, ljutnje i osvetoljubivosti.597 Izdaju u Piperima i Crmnici, epski opjevanu u deseterakoj pjesmi Kula uriia od strane samog Njegoa, crnogorski vladika u svojem glavnom djelu dakako po istovjeuje s inom turenja. Ti dogaaji iz stvarnog ivota Nje go evog doba preoblikovani su na irokoj podlozi i retrogradno izdignuti na pijedestal nacionalnog simbola za izdaju. Njegou je takoe bilo stalo da posredstvom Istrage poturica kao spoljanjem okviru utemelji i razvije kult svojeg pretka, vladike Danila kao rodonaelnika mitropolitsko-gospodarske loze Petrovia.598 Njego je svoje glavno djelo i u ideolokom i u strukturalnom pogledu zasnovao na sadraju drugog dijela pjesme Oslobod njegovog strica Petra I Petrovia Njegoa kao utemeljivaa ofi ci jelne crnogorske dravne tradicije i knjievnog prethodnika na
ivko M. Andrijaevi, Istraga poturica istoriografija, izvori, istorinost (Da li je bilo Istrage poturica), Almanah, br. 15-16, Pod gorica 2001, 96-99. 597 Zvezdan Foli, Kroz istoriju Crmnice, monografija Crmnica, Vir pazar 2009, 171-172. 598 Vojislav P. Nikevi, Istraga poturica, mit ili stvarnost, Podgori ca 2001, 87.
596

204

kojeg se ugledao. To je napravio zbog toga to je Petar I drugi dio svoje pjesme oslonio na mitu o Badnjoj veeri. Oba Petrovia su to napravili i zbog toga da bi ta pria korespondirala sa oslobodilakim tradicijama crnogorskog naroda. Time bi se on jo jae mobilisao, kao i ostali hriani pod turskom dominacijom i tako se zaustavilo irenje islama i podstakla borba protiv izdaje narodnih interesa.599 Zasigurno se istorijska podloga Gorskog vijenca ne nalazi u Badnjoj veeri nego u veoma aktuelnim i egzistencijalno znaajnim drutvenim i politikim zbivanjima koja su se desila nekoliko godina prije tampanja ovog velikog djela. Njegov ideoloki smisao ponajvie oliava borba protiv izdaje koja je, svakako, trajni problem svih naroda, a posebno malih, kakav je narod crnogorski. Stvarne dogaaje iz neposrednog ivota Njego je umjetnniki preoblikovao i nepostojeu Istragu poturica projektovao u doba vladike Danila. Ta tema posluila mu je kao fundamentalni osnov da se iroko iskae ne samo protiv onovremene izdaje ve i protiv svakog drugog vida otpadnitva od svog naroda.600 Za istoriara je osobito vano da utvrdi na kojim relevantnim izvorima poiva slika o dogaajima iz prolosti. Vladika Petar I i Sima Milutinovi Sarajlija ne navode da su koristili ni jedan mjerodavan istorijski izvor. Milutinovi kae da mu je narodna pjesma o ovom dogaaju bila jedini izvor. Ni docniji istoriografi ne govore o bilo kakvom istorijskom izvoru kada tretiraju Istragu poturica, ve se pozivaju na vladiku Petra I ili na epsko predanje o ovom navodnom dogaaju. Prvi izvor o Istrazi poturica predstavlja navodni zapis vladike Danila iz 1707. godine. Zapis je 1861. godine pronaao u Cetinjskom manastiru uitelj Nikola Musulin, a objavljen je 1863. u Glasniku Drutva srpske slovesnosti. Prenosimo integralno ovaj dokument: Piem ja vladika Danilo da se zna kako Turke izgnasmo izmeu nas 1707. godita. Prvo kad me odkupie iz Podgorice, skupismo se nekoliko glavarah crnogorskijeh u magazin na Stanjevie i tu mi dadoe vjeru da e Turke izmeu sebe izgnati i da e im udariti na Bijele poklade, a dogovor injasmo na Nikolj dan pred Boi, ali Crnogorci prevarie, na Turke ne udrie. Kad ja to vieh, jopeta se skupismo na Loven u itnicu manastirsku oko ureva dne, i tu
599 600

Isto, 118. Isto, 118-119.

205

se dogovorismo da im udrimo u Gospoine poste, no Gospoin(i) posti dooe i prooe, a Turci ostadoe zdravo. I jot se poee mnozina turiti, jere ih miae paa iz Podgorice. Kada ja vieh da Crnogorci ne smiju Turcima uloit, ja to ostavim stojati do neelje Svetijeh otacah, a u istu neelju ujem e govori narod da oe Turci skandarinski poslati nekoliko ljudi da me ufate zato to sam bunio Crnogorce da svoje Turke pobiju. Kako ja to ujem, poljem za Vuka Borilovia i etiri brata Martinovia i sve njima kaem kako je i to je i reem im ako nee Turke pobiti koji su meu njima da u se ja ma iz Crne Gore. Oni odgovore da ne smiju uloiti. Onda ja uzmem svoju sablju i dam je Boriloviu, a onijem etvorici jednom urak, drugome dvije puke pecke srebrne, treemu ipanu vezenu srebrom, a etvrtome deset dukatah, ali oni po svemu tome mene rekoe da nee nipoto to im ja neu dati moje ljude da ponu, e se bojahu i oni da jedan drugoga ne izdaju. Onda ja dozovem Vuka Njegua, Staniu Velestovca i Marka Dupiljanina i reem njima da oni pou s njima i da oni prvi ponu biti Turke. I tako pooe na Boi pree zore i pobie Turke cetinjske i eklike koji ne kee do da se pokrste kod mene. I tu se moj momak Stania Velestovac rani. Ali fala Bogorodici ne bi mu nita nego ga ona sauva. A bjee ga ubila puka posred prsih i no posjeka po obije ruke. I budi slava va vijek Bogu koji nas uva od pasje vjere. Amin.601 Obznanjivanje ovog dokumenta, i to jedinog o Istrazi potu rica nije uzrokovalo vidnije pomjeranje istoriografske interpretacije o ovom tobonjem dogaaju. Ipak, on je pospjeio neke istoriare da posumnjaju u njegovu vjerodostojnost. Prvi je tu skepsu izrazio grgeteki arhimadrit Ilarion Ruvarac 1899. godine. Ruvarcu je bilo sumnjivo to to o zapisu vladike Danila nita ne zna vladika Petar I i to on prezentira Istragu poturica drugaije nego to je opisana u zapisu. Grgetekom arhimandritu je bilo veoma problematino to cetinjski istoriografi ignoriu ono to u zapisu pie, pa nastavljaju da navode 1702. godinu kao godinu kada je uslijedila Istraga poturica. To se prvenstveno odnosi na Pavla Rovinskog, Niifora Duia, Milorada Medakovia, Dimitrija Milakovia, Lazara Perovia, Lazara Tomanovia. Na primjer, Lazar Perovi u svojoj
Zbornik dokumenata iz istorije Crne Gore (1685-1782), opremio za tampu Jefto Milovi, Cetinje 1956, 17-18.
601

206

Dvovjekovnoj vladi slavne kue Petrovi-Njego meu navedenim izvorima koje je koristio ne pominje zapis vladike Danila. Teko je povjerovati da bi ga dvorski istoriograf zaobiao da je zapis autentian. Ni knjaz Nikola nikada nije povjerovao zapisu vladike Danila. On se ak etrdeset godina poslije objavljivanja zapisa i dalje pridravao ustaljene hronologije. Za crnogorskog knjaza nije bilo dileme ustanak na domae Turke dogodio se 1702. godine.602 Ruvarac je u svojim razmatranjima postavio i glavno pitanje: Da li bi vladika Danilo novembra 1709. mogao bez potekoa poi u Pe, da je 1707. godine, kako se kae u zapisu, organizovao pokolj islamiziranih Crnogoraca. Da li je bilo mogue da se vladika Danilo slobodno kree na teritoriji turskog carstva nakon krvavog obrauna sa poturenjacima. U toliko veliku ravnodunost turskih vlasti zaista ne moemo povjerovati. I 1702. godina je u tom pogledu vrlo problematina. Podsjetiemo da je vladika Danilo vodio spor 1704. godine s Muslimanima pred erijatskim sudom u Podgorici. Ovaj sud je jednoglasno donio presudu u vladiinu korist. Osim zapisa vladike Danila o Istrazi poturica ne postoji ni jedan jedini dokument koji bi bar posredno ukazivao na to da se ona uistini odigrala. Vie uglednih istoriara (Jovan Tomi, Vladimir orovi) je istraivalo u Mletakom i Dubrovakom arhivu, ali nijesu uspjeli da pronau niti jedan podatak o ovom navodnom dogaaju. Treba imati u vidu da nepostojanje dokumenta o nekom dogaaju ne implicira da tog dogaaja nije bilo, to jest uvaavamo stanovite da postoje dogaaji o kojima nije ostalo traga u arhivskim izvorima. No, Istraga poturica nije beznaajan i bezazlen dogaaj. Rije je, kako navode pojedini istoriografi, o masovnom pokolju islamiziranog stanovnitva na prostoru koji je samo nekoliko desetina kilometara udaljen od teritorije jedne i te kako ureene drave (Mletake republike). Ta drava je zbog vlastite sigurnosti pomno pratila to se deava u njenom bliskom okruenju. Stoga je mletaka vlada do u detalje bila upoznata sa crnogorsko-turskim odnosima, kao i sa prilikama u Crnoj Gori. U Veneciju su stizali izvjetaji o zbivanjima u Crnoj Gori u kojima se paljivo opisuju i najmanji sukobi, poput otimanja stoke, sporovi oko ispaa..., tako da je odista nevjerovatno da tako velik dogaaj kao to je ovaj etniki sukob izmakne otrom oku mletakih posmatraa.
602

ivko M. Andrijaevi, Istraga poturica..., 114-115.

207

Revnosniji istraivai ovog pitanja sa sigurnou zakljuuju da bi u mletakom arhivu ostalo pisanog traga o Istrazi poturica da je Istrage zaista bilo. U nedostatku dokumenata je krajnje neuvjerljivo tvrditi da je bilo Istrage poturica, odnosno crnogorskog ustanka na domae Turke na Boi 1702, 1707. ili 1709. godine. Neubjedljivo je i to da su Mleani preutali ovaj dogaaj velikih razmjera, a da su znali o nekakvim sporovima oko ispaa u kojima je bilo nekoliko ranjenih. Zvui neozbiljno i da su Osmanlije ostale pasivne na masovni pokolj svojih istovjernika. Zar bi ovaj groteskan dogaaj proao bez adekvatnog odgovora Osmanlija i njihovog napada na Crnu Goru? Zasigurno da ne bi.603 No, vratimo se zapisu vladike Danila kojeg je akribini isto riar ivko Andrijaevi lucidno analizirao. Kao i svaka relevantna analiza i ova je zavisila od naina postavljanja pitanja i utemeljenih odgovora. Prva postavljena pitanja glasila su: Kakav je to prepad moglo izvesti osam ljudi? Koliko je stvarno bilo cetinjskih Turaka? Da li je osam ljudi moglo uhvatiti na spavanju poturenjake i pobiti ih? Sasvim sigurno je u cetinjskom kraju bilo vie islamiziranih Crnogoraca od nekoliko porodica. Oni su, kao uostalom i ogromna veina Crnogoraca, bili naoruani. Imali su i puke, poto se u vla diinom zapisu navodi da su ranili vladiinog momka Sta ni u Velestovca. Jo udnije je da je osam Crnogoraca ranom zo rom uspjelo da likvidira Turke na Cetinju i da istu stvar urade i u e kliima. Poznato je da su eklii selo petnaestak kilometara uda ljeno od Cetinja i mjesto u kojem je poturenjaka bilo najvie. A oni su bili naoruani i, za razliku od cetinjskih Turaka budni. Jer, ma koliko podranili, samo osam Crnogoraca nije moglo zorom likvidirati Muslimane na Cetinju i ponovo zorom stii u eklie, bez obzira kakve su konje imali. To znai da eklikim Muslimanima ovaj napad nije doao iznenada. Uprkos tome, prema vladiinom zapisu, svi ekliki Turci, kao i oni cetinjski koji nijesu htjeli da se pokrste ubijeni su. Sve je izvedeno u jednom danu, a Crnogorci su imali samo jednog ranjenog borca Staniu Velestovca. Valja imati na umu i da su Muslimani nedvojbeno bili istog mentalitetskog sklopa kao i Crnogorci. Drugaije reeno, bili su jednako hrabri i uporni. ini nam se da je ova pria nerealna i nemogua, upravo zbog predoene analize.604
603 604

Isto, 125. Isto, 117-118.

208

Iskrivljenu sliku negdanje stvarnosti Crne Gore, olienu pre ko Istrage poturica prihvatili su i respektabilni crnogorski isto riari u XX vijeku. Zduno ju je prigrlio i Jago Jovanovi u svojoj Istoriji Crne Gore, objavljenoj na Cetinju 1947. godine. Ova knjiga je bila veoma frekventna, pa je predstavljala zvanini kolski udbenik na svim nivoima obrazovanja. Veoma se koristila i u vannaunim krugovima Crne Gore. Stoga se ustalilo shvatanje da je ona kompetentna za sva sporna i nesporna pitanja iz crnogorske istorije. Jovanovi je Istragu poturica ovako objanjavao: Krajem XVII vijeka islamizirani Crnogorci ili poturice, postaju sve prisutniji i sve jai element u crnogorskom drutvu. Oni su postali turski agenti u crnogorskim i brdskim plemenima, te su predvodili tursku vojsku kada je napadala na Crnu Goru, prijetili vladiki Danilu i dostavljali izvjetaje o njegovom protivturskom radu, sve sa ciljem da Turci to prije napadnu i pokore slobodna crnogorska plemena. Zbog svega toga, mrnja prema poturicama je sve vie rasla i pravoslavni Crnogorci su samo ekali neki povod da preu u odlunu borbu protiv njih... Crnogorci su na Badnji dan 1709. godine otpoeli Istragu poturica i to najprije u ekliima, Crmnici, Ceklinu i cetinjskom plemenu. Za kratko vrijeme, guba iz torine je oiena, to je ojaalo jedinstvo bratstva i plemena za dalju borbu protiv neprijatelja.605 Ovaj Jovanoviev pasa je eklatantan primjer mitskog po ima nja negdanje stvarnosti. Neodrive su njegove tvrdnje o Mu slimanima kao turskim agentima u crnogorskim plemenima. U prethodnom poglavlju smo naveli da su se islamizirani Crnogorci solidarisali sa svojim sunarodnicima u podlovenskoj Crnoj Gori u vrijeme Kandijskog rata. Neprihvatljiva je konstatacija o ogromnoj mrnji Crnogoraca prema Muslimanima jer mnotvo primjera govori potpuno drugaije. Jovanovi je u prezentiranju ove prie naslijedio ideoloku matricu iz XIX vijeka i neoprezno usvojio romantiarsku i epsku fikciju kao relevantan istorijski izvor. U namjeri da naglasi oslobodilaku borbu crnogorskog naroda, Jovanovi je naprosto dijabolizirao sljedbenike islama u Crnoj Gori. Tako je kod generacija i generacija kolske i studentske populacije u Crnoj Gori usaivana iracionalna istorijska svijest.
Jago Jovanovi, Istorija Crne Gore, Podgorica 1995, drugo izda nje, 90-91.
605

209

Istragom poturica prilino se bavio i Gligor Stanojevi, jedan od najznaajnijih crnogorskih istoriara u XX vijeku. Iako je istraivao u Mletakom arhivu, gdje nije uspio da pronae niti jedan dokument o Istrazi poturica, to nije smetalo Stanojeviu da u treoj knjizi vietomne Istorije Crne Gore (Titograd, 1975) pokua da dokae da je do ovog navodnog dogaaja dolo 1707. godine. Stanojevi se, oito, opredijelio da bezuslovno vjeruje zapisu vla di ke Danila iz pomenute godine. Stoga nije iskazivao nikakvu su mnju u istorinost ovog zapisa, pa je sve proticalo tano onako kako stoji u ovom dokumentu. Ne vrei kritiku ovog izvora, to je osnovni postulat istorijske struke, ovaj istoriar je iznio veoma pojednostavljene i uproene zakljuke, poput: Od prvobitne za mi sli da se muslimani protjeraju iz zemlje, zatim da se pobiju, vladika Danilo na kraju prihvata srednje rjeenje da se ubiju poturice koje nee da se pokrste. Cilj istrage nije bio da se poturice unite, ve da se pokrste.606 Stanojevi je, kao i Jovanovi, stremio da to vie afirmie oslo bodilaka pregnua Crnogoraca, ali se u tome posluio metodom nesvojstvenim jednom opreznom istoriaru. Kao vrstan poznavalac novovjekovne istorije Crne Gore, Stanojeviu je bilo dobro poznato da su se Crnogorci, prvi od balkanskih naroda podigli protiv Osma nskog carstva. I ta borba je bila skoro neprekidna i dugotrajna, sve do konanog osloboenja. Stoga im nije bio potreban nikakav isto rijski avans izraen kroz Istragu poturica. Tim prije, to ta pria predstavlja najobimniju mitsku tvorevinu kao posljedicu uobrazilje jednog, povremeno, narcisoidnog naroda. Sasvim drugaiju percepciju Istrage poturica prezentirao je istoriar Mustafa Memi. Memieva knjiga Bonjaci-Muslimani Crne Gore (Podgorica 2003), i pored izvjesnih vrijednosti, sadri niz neprimjerenih kvalifikativa na raun crnogorskog naroda, a nasilnim konstrukcijama se izobliavaju istorijski procesi.607 Vie problematinih zbivanja u prolosti Muslimana Crne Gore autor je protumaio shodno svom trenutnom ideolokom ubjeenju.
Istorija Crne Gore, knj. 3, Titograd 1975, 244-245. Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., Izdavai knjige su Almanah iz Podgorice i Vijee kongresa bonjakih intelektu alaca iz Sarajeva. Urednik izdanja je prof. dr erbo Rastoder, a recenzenti su prof. dr Novak Kilibarda i dr Safet Bandovi.
606 607

210

Nagomilani jed i srdbu zbog zaista tekog stradanja Muslimana i Bonjaka u ratu u Bosni i Hercegovini, Memi je iznio na stranicama svoje knjige. On je, pored ostalog, izveo senzacionalnu tvrdnju da je u julu 1711. godine u podlovenskoj Crnoj Gori dolo do Istrage poturica. To je prvi i jedini podatak da se ovaj tobonji dogaaj vee za 1711. godinu. Ali ni to nije jedino otkrie ovog istoriara. Memi tvrdi da je Istraga poturica bila inspirisana od strane Rusije, te da je dolazak ruskog pukovnika Miloradovia izmijenio tolerantne odnose u Crnoj Gori.608 Autorova namjera je oigledna da ovom dogaaju prida pravoslavni obol i tako potkrijepi svoju tezu o dva nepomirljiva svijeta pravoslavnom i islamskom. Ne odnosei se prema ovom dogaaju ni sa minimumom obzi rnosti, Memi je uzroke Istrage poturica pronaao u sljedeem: Nakon iskrcavanja u Grblju 15. juna (1711 prim. Z. F), pukovnik Miloradovi je odmah pristupio realizaciju svog programa o istrebljenju tamonjih navodnih Turaka. U tome je naiao na punu saglasnost i odobravanje vladike Danila Petrovia. Povoljna okolnost bila im je da regularne turske vojske u Crnoj Gori nije nikad bilo (sem povremeno), da je u mnogome egzistirala plemenska vlast, koja je koristila instituciju opteg plemenskog zbora, da je crnogorski spahija imao svu upravnu vlast, da je on bio pravoslavne vjere, a da je samo sudska vlast bila u rukama kadije, koji je bio bez izvrnih funkcija. Ve sjutradan poslije dolaska, pukovnik Miloradovi je odrao sastanak sa 24 crnogorska, dijelom i brdska, poglavara u kui vladike Danila pod Lovenom. Na ovom skupu donijeta je odluka o istrebljenju tzv. Turaka u Crnoj Gori. U vezi sa tim, kako piu Gligor Stanojevi i Jago Jovanovi, prisutna 24 glavara izvrila su zakletvu, po uobiajenim vjerskim propisima, kojim su se zakleli da e odmah izvriti napad na svoje Turke.609 Memi je na jedan nauno neozbiljan nain pokuao da u istorijsku nauku unese vlastitu ideoloku projekciju. Njegov pokuaj pripada paranaunom anru, poto svoju elaboraciju ne zasniva ni na arhivalijama ni na relevantnoj literaturi. Istrgnutim navodima iz konteksta, Memi je nastojao da na naivan nain osnai svoju tezu. Da bi sve izgledalo ubjedljivije, ustvrdio je da je Istraga poturica
608 609

Mustafa Memi, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore..., 129-130. Isto, 130-131.

211

izazvala dvije turske kaznene ekspedicije (1712. i 1714) protiv po bunjenih Crnogoraca.610 Ovdje se radi o nedopustivoj zamjeni teza, poto su Crnogorci 1711. godine napali na utvreni Niki. Silovit odgovor stigao je 1712. godine, kada je Ahmet-paa kaznio Crnogorce zbog ovakvog djelovanja. Isto je uradio i Numan-paa uprili 1714. godine. Ovi pohodi, to je u naunoj istoriografiji odavno dokazano, nijesu uslijedili zbog Istrage poturica ve zbog odbijanja Crnogoraca da plate hara, kao i zbog nasilnitva koja su vrili na turskoj teritoriji.611 Osnovna poruka koju nam Memi alje svojom izvitoperenom slikom Istrage poturica jeste nemogunost normalne koegzistencije crnogorskog i muslimanskog naroda u novijoj istoriji. injenica je da je Istraga poturica posluila kao nadahnue pojedinim crnogorskim ekstremistima u obraunu s Muslimanima, ali nas istorija upozorava da postoje mnogobrojni suprotni primjeri. Zar nije Crna Gora u periodu 1878-1912, o emu emo kasnije detaljnije govoriti, bila u etnikom i vejrskom pogledu najtolerantnija drava na Balkanu. Naravno, o tome u Memievoj Istoriji nema ni pomena. Postepeno smanjivanje broja Muslimana u podlovenskoj Crnoj Gori desilo se nakon zavretka Morejskog rata (1684-1699). Crnogorci su u ovom ratu masovno stali na stranu Mletake republike, a Crna Gora je na izmaku XVII vijeka bila faktiki slobodna od Turaka. Tada Muslimani, kao manjina, po svemu sudei, poinju da naputaju Crnu Goru, budui da je ovakav rasplet dogaaja kod njih uzrokovao osjeaj pravne i fizike nesigurnosti. Oni su nastavili da se iseljavaju iz Crne Gore i poetkom XVIII vijeka jer su bili uplaeni da e zbog turskih kaznenih pohoda prema Crnoj Gori biti izloeni odmazdi od strane Crnogoraca. U tako napetim okolnostima dolo je do manjih sukoba izmeu Crnogoraca i dvije-tri porodice poturenjaka u ekliima. A ti sukobi, koji su ostali u svijesti ljudi, docnije su stvorili osnovu za stvaranje mita o Istrazi poturica. Ovaj mit je, kako smo naveli, bio potreban i zbog politikih i dinastikih motiva slavne kue Petrovi-Njego.
Isto, 133. Jovan Tomi, Pohod Numan-pae uprilia na Crnu Goru 1714. godine, Glas Srpske kraljevske akademije, Beograd 1932, passim.
610 611

212

Odnosi Osmanskih vlasti i islamskog stanovnitva prema pravoslavnoj crkvi Meuvjerski odnosi u Crnoj Gori pod osmanskom vlau nalazili su se u sjenci istraivakih preokupacija. A rije je o veoma vanoj istoriografskoj temi. Njen znaaj nije odreen vanou religije, shvaene kao nain vrenja vjerskih obreda, nego i sagledavanjem suivota u sredinama u kojima su pripadnici jedne, hrianske, vjeroispovijesti osvajanjem potpali pod vlast drugog, kome zvanina religija nije hrianstvo ve islam. Za istoriare je ova tema vrlo izazovna jer jo uvijek postoji jedna predrasuda da su Osmanlije prilikom osvajanja naih krajeva ruile i palile pravoslavne bogomolje, esto ih pretvarale u damije, a posebno najljepu crkvu u gradu. Ta pretpostavka o masovnom ruenju crkava je predimenzionirana, kao i teza o njihovom pretvaranju u damije. Istina, ona ima simbolinu osnovu na kojoj je izrasla. Do takvih pojava, kao to smo rekli, dolazilo je zbog izrazitog antiosmanskog djelovanja koje se odvijalo u pojedinim pravoslavnim bogomoljama. Sam karakter osmanske vlasti i islama kao religije, pored drugih okolnosti opteg politikog ili lokalnog znaaja, uzrokovali su i neke specifinosti u njihovom odnosu prema drugim religijama, na pojedinim prostorima u odreenim vremenskim razdobljima. Ipak, osnovno polazite osmanskih vlasti prema pravoslavnoj crkvi iznijeto je 1453. godine, kada je Vizantijsko carstvo doi vjelo propast. Sultan Mehmed II, osvaja Carigrada, odmah je postavio novog patrijarha, Genadija, i pruio mu zatitu: Budi mudar patrijarh, rekao mu je Mehmed, i moe raunati na nae prijateljstvo i zadrati sve privilegije koje su patrijarsi prije tebe imali.612 Sultan mu je uruio zlatnu arhipastirsku taku, poklonio mu divnog konja, na kome je novi patrijarh u pratnji turskih velikana odjahao do crkve Sv. Apostola. U ovoj crkvi je izvrena hirotonija novog patrijarha. Uskoro je, po odobrenju sultana, Patrijarija bila prenesena u Bogorodinu crkvu.613
Oksfordska istorija hrianstva, knj. 1, priredio Don Makma na res, Beograd 2004, 207. 613 Jovan Radoni, Rimska kurija i junoslovenske zemlje od XVI do XIX vijeka, Beograd 1950, 154.
612

213

Mehmed II nije pomiljao da ukine Carigradsku patrijariju, niti da pravoslavne vjernike privede islamu. Sultan je prema ovoj vjerskoj instituciji zauzeo stanovite kao i prije njega vizantijski carevi. Za sebe je zadrao pravo uticanja na izbor patrijarha i pravo nadzora nad djelovanjem patrijarijskog sinoda. To je potvreno izborom uenog Genadija Sholarija za novog patrijarha, koji je slovio kao veliki protivnik unije s Ruskom crkvom. Bio je to veliki razlog za dobijanje patrijarijskog dostojanstva.614 Sultani su konstantno imali presudan uticaj na izbor cari gradskog patrijarha. Oni su jedino mogli potvrditi ili osporiti njegov izbor. Cijena sticanja te naklonosti bila je velika. Od patrijarha se oekivalo da put do prijestola utre izdanim pekeima darovanim sultanu, dok je patrijarija kao cjelina morala iz godine u godinu prilagati osmanskoj blagajni. Zauzvrat, patrijarhu je povjeravan nad zor nad svim sultanovim hrianskim podanicima. Patrijarh je uistinu bio njihov etnarh, praktino viceupravlja islamske Porte.615 Benevolentan stav prema pravoslavnoj crkvi osmanske vlasti su ispoljile i u Crnoj Gori. Kada je sa svojom vojskom iao na Skadar, sultan Mehmed II je 1478. godine izdao povelju manastiru i kaluerima Sv. Nikole u Vranjini. Svetenicima je garantovao sva lina i imovinska prava, a od manastira niko nije smio nita uzeti. Ova zabrana odnosila se i na sultanovog pau, sandakbega, kadiju, subau, rijeju na najvie turske zvaninike.616 Povlastice su dobijene i za manasir Mileevo. Sultan je oslo bodio kaluere iz ovog manastira od plaanja haraa i ispende, a garantovao je i nepovrjedivost njihovih imanja.617 Ovo nijesu bili izuzeci, ve pravilo kojim su se rukovodile osmanske vlasti. Defter Hercegovakog sandaka iz 1477. godine je propisivao da svetena lica koja su obavljala slubu u pravoslavnim manastirima budu osloboena od poreza.618 Tolika blagonaklonost nije manifestovana prema rimokatolikom stanovnitvu u Hercegovakom sandaku. Ono je bilo obavezno da plaa taksu za vjenanje i jednu aku
Isto. Oksfordska istorija hrianstva, knj. 2, priredio Don Makman ers, Beograd 2005, 243. 616 Boidar ekularac, Dukljansko-zetske povelje, Titograd 1987, 115. 617 Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 14. 618 Hamid Hadibegi, Glavarina u osmanskoj dravi, Sarajevo 1966, 19.
614 615

214

od svake kue.619 Uopte uzevi, pravoslavna crkva je u vrijeme osmanske dominacije, o emu emo kasnije iscrpnije govoriti, bila u znatno privilegovanijoj poziciji od rimokatolike. Uglavnom su pravoslavni svetenici u Crnoj Gori pod osma nskom vlau mogli slobodno i nesmetano obavljati svoju misiju. Po brdskim zonama, poput Pive i Drobnjaka, aktivnost pravoslavnog klera bila je skromnija, omeenija, ne mnogo razliita od ivota njihovih vjernika-seljana, ali ipak korisna. Pravoslavnih svetenika, najee samoukih, nije bilo mnogo. Oni su vrili samo osnovne vjerske obrede: krtenje, vjenanje i liturgiju. Ostali manji obredi ili molitve ili nijesu obavljani ili ih je vrio sam kuni domain oko slave, na primjer. ak je i samo priee esto obavljano po domovima. Poto nije bilo dovoljno crkava svetenik bi otiao u manastir, osvetao tamo hljeb i vino i za vrijeme vaskrnjeg posta, idui od sela do sela, skupio narod u kakvoj veoj kui, prieivao ga i drao vjersku propovijed.620 Pravoslavni svetenici su uivali veliki ugled kod naroda u Pivi i ak su, po pravilu, bili bratstveniki i plemenski prvaci. Popovi su dugo vremena bili i jedini, ili gotovo jedini, pismeni ljudi u tom ple menskom drutvu. Tokom dugog vremena bilo ih je iz mnogih familija, a ponajvie u Ljeevia, Jokanovia, Pejovia, Kneevia, Popovia, Dubljevia. Manastirske arhimandrite, igumane i kaluere davalo je bratstvo Gagovia, koji su, nekako po tradiciji, bili uvari Pivskog manastira, ali ih je bilo iz bratstava Soica, Glomazia, Ra do jiia, Vraara i drugih.621 Nije nam poznat podatak da je bilo koji vei dio Crne Gore u vrijeme osmanske vlasti ostao bez pravoslavnih svetenika. To nam pokazuje i defter za hercegovaki sandak iz 1477. godine. U njemu se pominje Nahija Piva drugi naziv Bane. Navodi se da je u dematu (katunu) Stjepana, sina Miloa bio Radovan, pop, i Radonja, sin popa... Domova 86. Zimuju u selu zvanom Rudnice, a ljetuju u polovini mjesta Dol i Orah.622 U istom defteru nalaze se i podaci o
Jasmina orevi, Draevica i Riani sredinom XVI vijeka, Po dgorica 1997, 50. 620 Obren Blagojevi, Piva, Beograd 1971, 123. 621 Isto, 123. 622 Branislav urev i Lamija Hadiosmanovi, Podaci o Drobnja cima u defteru za Hercegovaki sandak iz 1477. godine, Istorijski zapisi, br. 1-2, Titograd 1972, 149.
619

215

Drobnjacima koji su u popisu vlaha Hercegove zemlje navedeni kao nahija Komarnica. Ova nahija ima demat (katun) Heraka sina Kovaeva a tu je zabiljeen i pop Nikola. Imaju zimske stanove na mjestu po imenu Komarnica i ljetnje stanove na mjestu po imenu Jezera... Kua 45 sa starjeinom demata... U dematu Mijice sina Toholjeva pomenut je Radoslav sin popa. Imaju zimske stanove na mjestu zvanom Vrh Puzen. Kua 68 sa starjeinom sela...623 Dakle, pravoslavni svetenici su i u rubnim podrujima Crne Gore normalno egzistirali i bez pritisaka od strane turskih vlasti obavljali svoju slubu. Osmanska vizija Carstva bila je utemeljena na fundamentalnom principu da se narodi dijele po religiji, a ne po narodnosnoj pripadnosti. U Kuranu i na osnovu odredaba erijata, koji je proistekao na osnovu njega, naena su utemeljenja za pravila ponaanja muslimanske zajednice. Mehmed II Osvaja organizovao je Osmansko carstvo kao skup neislamskih vjerskih zajednica, koje su se nazivale miletima i na ijem elu je bio duhovni voa. Najvei milet bio je Rum milet (Grki milet) na ijem se elu nalazio carigradski patrijarh. U tim okvirima treba posmatrati i poloaj pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Vrijedi istai da na itavom prostoru jugoistone Evrope, u vrijeme osmanske dominacije, hriani su inili veinsko stanovnitvo u odnosu na muslimane. Kljuna odlika vladavine osmanskih sultana tokom XV i XVI vijeka bila je pragmatinost. Kroz tu prizmu treba posmatrati i sve njihove postupke u odnosu prema podanicima i dobre i loe. Osmansko carstvo bilo je, prije svega, islamska drava. Hriani su tolerisani u mjeri u kojoj njihovo prisustvo ne bi vrijealo muslimane. Nakon osvajanja neke zemlje vodilo se rauna da ostane dovoljan broj stanovnika koji moe da obezbijedi nastavljanje pri vrednih aktivnosti, a istodobno i podanike koji e plaati hara i druge dabine. Bilo je dozvoljeno ispovijedanje sopstvene vjere, ali se javnim vjerskim obredima nijesu smjela vrijeati osjeanja pravovjernih, tj. muslimana.624 Ova pragmatinost osmanskih vlasti oitovala se i u domenu odnosa prema popravci i podizanju pravoslavnih bogomolja. Osma
Isto, 157-158. Ema Miljkovi Bojani, Vjerski odnosi u pljevaljskom kraju u prvom vijeku osmanske vladavine, Glasnik Zaviajnog muzeja Pljevlja, br. 3, Pljevlja 2003, 64-65.
623 624

216

nlije nijesu zabranjivale opravljanje hrianskih crkava i manastira, a to se tie izgradnje novih hrianskih sakralnih graevina, postojao je naelni stav islamskih pravnika da treba zabraniti izgradnju crkava ukoliko nijesu u tom mjestu postojale u vrijeme osvajanja. Meutim, upravo primjer Crne Gore pokazuje da ta zabrana nije doslovno ni dosljedno sprovoena u svim djelovima Carstva. Ovu konstataciju potvruju nesporne istorijske injenice. Tako se u Hercegovini nesmetano razvijalo crkveno graditeljstvo, prvenstveno uz strunu pomo dubrovakih majstora. O tome govore dokumenti o podizanju crkve u grahovskoj optini. Dubrovaki zidari Radi Obradovi sa uenikom Stjepkom, Radivoj Obradovi i Matko Vlahui obavezali su se u ugovoru od 16. februara 1499. pomenutoj optini i monahu Lavrentiju, koji je predstavljao to mjesto, da e u Grahovu izgraditi pravoslavnu crkvu posveenu Sv. Nikoli. Nije ilo sve ba glatko. Zidar Matko Vlahui je ve idueg dana odustao od posla, dok su ostali majstori poli sa kaluerom Lavrentijem u Grahovo. Monah Lavrentije se obavezao da e im za rad platiti dvadeset i devet zlatnih dukata i da e se u Grahovu starati o njihovom snabdijevanju. Zidari su, prema ugovoru, dobili i po 16 slobodnih dana za vaskrnje praznike. Izgradnja bogomolje je trajala do 1502. godine, kada je obavljena posljednja isplata za posao.625 Prava renesansa crkvenog graditeljstva na junoslovenskim prostorima nastupila je nakon obnavljanja Peke patrijarije 1557. godine. Predstojao je period ispunjen maksimalnom tolerancijom od strane osmanskih vlasti prema podizanju pravoslavnih hramova. Osnovano se pretpostavlja da je u prvim decenijama poslije obno ve Patrijarije iznova sagraeno ili obnovljeno preko stotinu pravo slavnih bogomolja na irokom podruju pod duhovnom jurisdikcijom Peke patrijarije.626 Ova institucija je tada, dolaskom na prijesto obnovljene Peke patrijarije patrijarha iz kue Sokolovia, koji su bili u rodbinskim vezama sa velikim vezirom Mehmed-paom Sokoloviem, imala veoma povoljan poloaj unutar Osmanskog carstva.627 Narodno predanje dovodi u vezu Mehmed-pau Sokolovia sa uglednom starom pivskom porodicom Gagovia. Iz ove porodice
Boris Nilevi, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Peke patrijarije 1557. godine, Sarajevo 1990, 115-116. 626 Isto, 114. 627 Isto.
625

217

su dva brata odvedena kao djeca u Carigrad, pa su tamo prozvani Sokoloviima. Jedan od njih je kasnije postao veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi, a drugi mu brat Makarije patrijarh peki. Njihov sinovac bio je Savatije Sokolovi, hercegovaki mitropolit. Turski istoriar Hamer je na osnovu turskih izvora ustvrdio da je Mehmed-paa Sokolovi porijeklom iz Pive i da je prezime dobio po Hercegovom gradu Sokolu.628 U ljetopisu manastira Tronoe pie da je Mehmed-paa bio od ugledne porodice, koja je u svom grbu imala pticu Sokola, pa su se po tome prozvali Sokolovii. I istoriar Konstantin Jiriek smatra da se Mehmed-paa Sokolovi rodio u gradu Sokolu, na Meurjeju u Pivi i da je porijeklom iz Pive.629 Zahvaljujui Mehmed-pai Sokoloviu data je saglasnost i za izgradnju Pivskog manastira. Ovaj poduhvat je inicirao mitropolit Savatije. Izgradnja manastira Uspenija Sv. Bogorodice zapoeta je 1573. godine. Gradili su ga vjeti majstori od tesane kamene kocke, due od 13 godina, sve do 1586. godine. Nekoliko godina su ikonopisci Kiro Kozma i pop Strahinja iz Budimlja, zatim ikonopisci iz poznate bokokotorske kole, te grki i rimski slikari strpljivo i nadahnuto slikali likove svetaca i boanstava po zidovima hrama. Po bogatstvu fresaka, knjiga, zapisa i drugih relikvija ovo je jedan od najznaajnijih novovjekovnih hramova u Crnoj Gori. Valja naglasiti da je izgradnju ovog manastira obilato finansirao Mehmed-paa Sokolovi.630 Ljepotu unutranjeg dijela Pivskog manastira daju izvanredne kompozicije fresaka na zidnim povrinama, koje su ouvane do naih dana. Panju osobito privlai freska ovjeka, sa desne strane vrata, okrenuta mitropolitu Savatiju, sa pola ispruenom desnom rukom ka njemu, a lijevom na prsima. Natpis iznad freske je postojao, ali je ve izbrisan, a i freska je dosta oteena. U opisu ove freske iz 1899. godine stoji: Na glavi mu je crveni kalpak, po kraju opiven zlatom, odjeven u dugaki kaftan ili ubu, bez rukava, obloen lisiinom; ispod ovog kaftana vide se na rukama rukavi uski od anterije, pro
Konstantin Jiriek, Veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi i srpski patrijarsi Makarije i Antonije, Beograd 1959, 389-390. 629 Isto, 390-392. Momilo Nii, Kulturno nasljee Pive, Podgorica 1998, 123. 630 Momilo Nii, n. d, 119-120.
628

218

irujui se na kraju.631 Slian opis freske dao je i Pavel Rovinski, istiui: A sa druge strane Turin s kiicom i u uskoj odjei. On se, kleei, pokorno klanja Bogorodici.632 Po svoj prilici, freska s desne strane vrata, kada se izlazi iz hrama, na junoj strani jeste lik velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia. Obren Blagojevi, odlian poznavalac prolosti Pive, ukazuje da freska zaista lii na Turina, jer je kapa, izgleda, bila omotana turbanom, ogrta, kao bogat turski urak, poiven krznom, haljina ispod ogrtaa mogla bi zaista biti turska anterija.633 Istraivanje Nikole Kovaevia upotpunjuje ovo zapaanje. Kovaevi je vrlo ubjedljivo naveo i sljedee: Na jednoj fresci, kod junih vrata manastira, vidi se Turin prirodne veliine, sa elenkom na glavi, sijede brade, obuen u svilenu anteriju, opasan pasom i zaogrnut urakom postavljen krznom. Turin je stavio lijevu ruku na prsa, a desnom dodaje nacrt crkve patrijarhu. To je osniva-ktitor crkve, jer se po starom obiaju osniva ivopie kod junih vrata.634 Pivski manastir su zbog freske s likom Mehmed-pae Soko lovia pohodili i mnogi Muslimani. Zabiljeeno je da su u manastir esto dolazili Smail-aga engi i njegov sin Dedaga. Oni su pred freskom Mehmed-pae Sokolovia prostirali serdadu i klanjali. Uvijek su ostavljali po utu medidiju ili dukat kao prilog crkvi. Dedaga je bio jo izdaniji. On je davao godinji prilog za Pivski manastir.635 Nerijetko se u istorjiografskoj literaturi previa da je najvanije hodoasniko mjesto u Crnoj Gori manastir Ostrog, takoe po dignut u vrijeme turske uprave. Izgradio ga je u XVII vijeku Vasilije Jovanovi, hercegovaki mitropolit. On je otkupio zemlju seljaka iz dva sela u Bjelopavliima kako bi manastirski kompleks inio cjelinu. U svom zavjetajnom pismu iz 1666. godine mitropolit Vasilije prilae zemlju Ostrogu i proklinje sve koji bi pokuali da je prisvoje.636 Manastir Ostrog veoma potuju i pohode pripadnici svih vjeroispovijesti i u dananje vrijeme.
Pavel A. Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, tom II, Cetinje 1993, 118. 632 Isto, tom IV, 431. 633 Obren Bogojevi, n. d, 503. 634 Momilo Nii, n. d, 120-121. 635 Isto, 121. 636 Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 4, Podgorica 2006, 953.
631

219

Novi manastiri podizani su i u pljevaljskom kraju. Tako su tokom XVI vijeka u irem podruju Potarja sagraeni manastiri Duboica i Sokolac, a mogue da je i manastir Dobrilovina nastao poetkom XVI vijeka. Naime, manastir Duboica, sa crkvom posveenom Sv. Nikoli, podignut je angaovanjem igumana Pavla prije 1565. godine. Te godine, trudom ovog igumana, bio je i ivopisan. Pominje se vie puta u dokumentima XVI i XVII vijeka. Godine 1737. i 1762. izdavane su bujuruldije za opravku crkve.637 Pored manastira, osmanske vlasti su doputale i izgradnju pra voslavnih crkava. Samo deset godina poslije obnavljanja Peke pa trijarije, dakle 1567, u selu Brezojevicama, na udaljenosti oko tri kilometra od Plava, izgraena je pravoslavna crkva. Nju je podigao jeromonah Nestor, s lijeve strane Lima, u neposrednoj blizini sta rog gradskog naselja. Crkvu je podigao blagodarei i pomoi ivka Beljakova i tadanjeg kneza Vukomira Stjepanova. Crkva najvjerovatnije nije imala kupolu a ni dovoljno svjetlosti poto su joj prozori bili mali. Bila je pokrivena eramidom i vremenom dosta zaputena, a kasnije je nekoliko puta devastirana. Iz njene unutranosti sauvana su dva natpisa.638 Osmanske vlasti su bile predusretljive i prema zahtjevima za opravkom pojedinih pravoslavnih bogomolja. Na to nam ukazuju i primjeri sa podruja Pljevalja. Manastir Sv. Trojice datira, bar kao mirska crkva, 1537. godine, to implicira da je najkasnije do te godine obnovljen, nakon razdoblja zaputenosti. Njegov prvi iguman bio je, zajedno sa sinom i bratom, ktitor Visarion. Pola vijeka docnije obnovili su ga i lanovi jedne porodice, meu kojima se pominje i izvjesni spahija Vojin. Manastir Sv. Trojice uveden je u turski popis iz 1572. godine. Predoena je detaljna slika manastirskog imanja. Pomenut je iguman manastira Stefan i kalueri, ali se njihov broj ne navodi. Vie vijesti o ovom manastiru, osobito o odbrani manastirskog imanja, nalazimo u kasnijem periodu.639 Manastir Sv. Arhanela Mihaila u turskim izvorima pominje se 1591. i 1593. godine. Tada je obnovljena njegova zaputena crkva. Ova opravka izvedena je na zapovijest igumana Teodora,
Olga Zirojevi, Crkve i manastiri na podruju Peke patrijarije do 1683. godine, Beograd 1984, 96. 638 Mustafa Memi, Plav i Gusinje u prolosti..., 45. 639 Olga Zirojevi, Crkve i manastiri..., 196.
637

220

a zalaganjem svetenika Strahinje iz Budimlja. Pop Strahinja je ivopisao crkvu.640 Manastir Dovolja (Pljevlja), sa crkvom posveenom Bogo ro dici izgraen je, po svemu sudei, u XV vijeku. Njegov prvi pomen u osmanskim izvorima javlja se 1513. godine. Nekoliko puta, 1545, 1623. i 1632-1635, obavljana je opravka crkve.641 Manastir Blikova (Pljevja) sa crkvom posveenom Vavedenju Bogorodice potie iz razdoblja XIII-XIV vijek. U turskim doku mentima spominje se neto prije 1615. godine. Posljednji pomen mu datira s kraja XVII vijeka.642 Dozvola za opravku crkve Sv. ora u manastiru Dobrilovina (Mojkovac) izdata je 1593. godine, to znai da je ona postojala u ranijem periodu. Dananja crkva izgraena je 1609. godine, a i vo pisana je etiri godine kasnije. Njeni prilonici su bili vojvoda Radi Miloevi i grupa lokalnih knezova. Manastir se esto spominje u XVII i XVIII vijeku.643 Nedovoljno je poznato da su osmanske vlasti uvale nepo vrje divost posjeda Pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Ta zatita bila je posebno izraena za vrijeme sultana Sulejmana Velianstvenog (1521-1566), ali i u kasnijim vremenima. Za Sulejmanove uprave mo gao je pravoslavni svetenik iz najvee zabiti traiti pravdu u Carigradu i dobiti je.644 Ta je pravdoljubivost bila prisutna i u do cnijem vremenu. Crnogorski vladika Pahomije je 1568. godine iao u Carigrad da tui sultanu turske age iz abljaka koji su posjeli manastirske ribolove Ola (Vola) i Karu. Vladika je dobio ferman koji je upuen i dukainskom sandak-begu, poto je tada Crna Gora pripadala Dukainskom sandaku. Iz fermana se uoava da je vladika uz tubu izjavio da pravoslavna crkva ne moe davati pogodbu hadetnu.645 Povodom ovog pitanja crkva se obratila, neto kasnije, i skadarskom sandak-begu. Sandak-beg je bujuruldijom iz 1576. godine naredio da se ribolovi moraju predati, odnosno vratiti crkvi.
Isto, 45. Isto, 94. 642 Isto, 55. 643 Isto, 55. 644 Boris Nilevi, n. d, 122. 645 Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 105.
640 641

221

Preko dokumenata se vidi da je crkva podnijela turske isprave kao krunski dokaz.646 Slino se dogodilo i 1575. godine, kada su crnogorski pravo slavni svetenici Simeun, Rafail i drugi iz manastira na ostrvima Skadarskog jezera podnijeli tubu podgorikom kadiji. Oni su se alili da im spahije trae desetinu od manastirskih posjeda, a da u vilajetskom defteru stoji da oni od davnina plaaju dae odsjekom. Naveli su i da oni taj porez uredno plaaju dravnoj blagajni, ali i pored toga spahije trae od njih desetinu, govorei da se te zemlje nalaze na podruju pod kontrolom spahija. Podgoriki kadija je o ovom problemu izvijestio Portu, kako su to i traili crnogorski svetenici. Na njegov izvjetaj upuen mu je ferman, izdat 12. IV 1575, od strane sultana Murata III. Sultan je naredio podgorikom kadiji da se ova problematina situacija ispita i da postupi u smislu vilajetskog deftera i izdatih zapovijesti. Murat III je naglasio i preporuio podgorikom kadiji da ... ako spahije navedenih sela suprotno zapovijesti i protivno vilajetskom defteru uzimaju od njih (svetenika prim. Z. F), desetinu i pristojbe, izgo varajui se da se nalaze na njihovom podruju, te ako spomenute spahije suprotno zapovijesti i protivno vilajetskom defteru budu htjeli da se bez ikakva osnova mijeaju u njive, livade i vinograde crkava, koji su u posjedu spomenutih svetenika i ije su granice odreene, treba da to sprijei. Nemoj dopustiti da se oni suporotno mojoj asnoj zapovijesti i protivno vilajetskom defteru mijeaju u njive, livade i vinograde spomenutih svetenika i da napadaju na njihova prava. A ono to je nareeno otsjekom da naredi da se uzme za fiskus.647 I na ovom sluaju je najvia turska vlast pokazala elju za objektivnim rjeavanjem nastalog spora i istovremeno je nastojala da sprijei dalje zloupotrebe od strane lokalnih organa vlasti. Pozivanje na dokumente, crnogorske ili turske provinijencije, bio je presudni argument u rjeavanju sporova. Vladika Mardarije je imao problem sa Humcima 1638. godine, pa se crkva oslonila na povelju Ivana Crnojevia i na turske dokumente. Kadija je priznao te dokaze, pa i kasnije, kad su stigli paini aui, ti su dokumenti posluili kao glavno svjedoanstvo. tavie, Humci su do 1638. godine drali zemlju po odredbama povelje Ivana Crnojevia, to jest uz davanje etvrtine. Iz tog svjedoanstva je vidljivo da su i
646 647

Isto, 105. Hamid Hadibegi, Turski dokumenti u Dravnom muzeju..., 117-118.

222

organi domae vlsti garantovali posjed manastira. Uostalom, jedan istorijski izvor pokazuje da je nekad dovoljno bilo da se crkva pozove na povelju pa da zadri imanje. Vladika Romil se u sporu sa predstavnicima Maina oko posjeda vinograda u Mainama 1530. godine pozvao na povelju Ivana Crnojevia. Zato su predstavnici Maina odustali od svog zahtjeva.648 Pravoslavna crkva u Crnoj Gori u drugoj polovini XVI i u XVII vijeku sticala je, na razne naine, prilino bogatstvo. Ce tinjski manastir je kupovao ili otkupljivao imanja od Crnogoraca, a u XVII vijeku i od Muslimana. Vladika Rufim je 1609. godine kupio batinu od Hasan-bega Ferhatovia. Takoe je kupio jedan mlin u Velju Kuu na Obocku rijeku za sto osamdeset groa od Ali-bega Hajdarvojvodia i njegovog brata Mustafe. Vladika nije bio najzadovoljniji ovom kupovinom. Tvrdio je da su taj mlin i neka druga imanja Ali-beg i njegov brat na silu zauzeli, da bi oni odgovorili da su to njihovi preci kupili ranije od kaluera. To im nije smetalo da nastave s trgovinom. Vladika je 28. VI 1629. od Ali-bega Hajdarvojvodia kupio jo jednu staju mlina.649 Imanja Cetinjskog manastira rasla su i zavjetanjima, ali i na raun posjeda drugih manastira. Zanimljivo je kako je Cetinjski manastir doao u posjed ribolova u Sinjcu. U defterima iz 1521. i 1523. godine upisane su hasa zemlje u posjedu sandak-bega: jedan vinograd, jedna livada i dva ribolova, od kojih je jedan na ujici. Dukainski defter iz 1570. godine govori da u Sinjcu ima 10 kua, jedna batina, jedan vinograd, jedna livada i dva ribolova, od kojih je ujica bila u posjedu stanovnika sela Sinjac. itelji Sinjca su plaali sandak-begu 300 aki. Kasnije nailazimo na vijesti da je Sinjac u posjedu Cetinjskog manstira. ak postoji originalna presuda Alije, podgorikog kadije, iz 1697. godine koja na tubu vladike Danila protiv spukih aga presuuje da je ribolov na ujici svojina Cetinjskog manastira.650 Osmanske sudske vlasti u Crnoj Gori su dosljedno potovale domae pravo. Jo jedan znak tog potovanja desio se 1646. godine. Tada je vladika Mardarije izaao pred podgorikog kadiju da bi potvrdio imanje koje je crkvi darovao Ivan Crnojevi. Ovo imanje
Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 105-106. Isto, 106. 650 Isto, 106.
648 649

223

se nalazilo u Gornjem Polju kod Cetinja, a neposluni vjernici su ga drali izvjesno vrijeme.651 Navedeni primjeri jasno pokazuju da je Pravoslavna crkva u Crnoj Gori ne samo ouvala svoja imanja, nego je u XVII vijeku i ekonomski ojaala. Osobito se to odnosi na Cetinjski manastir. U ouvanju imanja crkva se oslanjala na crnogorske pravne spomenike, ali ne treba zaboraviti da i turska vlast nije bagatelisala povelju Ivana Crnojevia iz 1485. godine, ve se njome rukovodila prilikom donoenja vie presuda. To nije bio i jedini oslonac Pravoslavne crkve u podlovenskoj Crnoj Gori na tursku vlast. Takva relacija je vidljiva iz sljedeeg pri mjera. Mitropolit Venijamin je 5. III 1591. postavio kir Iliju za pro topopa u Trnovu. Istakao je da ako se drugi svetenik uplete u parohiju popa Ilije da e biti proklet i paki da je dui hiljadu begove globe.652 Time je turska vlast bila jedan od vrstih garanata za nesmetano obavljanje vjerske slube pravoslavnih svetenika i normalnog odvijanja vjerskog ivota. Pravoslavna crkva je dug period turske dominacije u Crnoj Gori iskoristila i za irenje kruga svojih vjernika. Osmansko carstvo je, naime, zbog estih ratova sa zapadnim rimokatolikim dravama, bilo mnogo popustljivije prema pravoslavnoj crkvi nego prema zapadnom hrianstvu. Cetinjska mitropolija je znala da koristi taj osmanski antizapadni animozitet. Osim toga, Pravoslavna crkva je imala znatno vie svetenika od rimokatolike.653 Cetinjski vladika Rufim je preveo u pravoslavlje Kue, Drekalovie i Bratonoie. Malo je ko iz ovih plemena ostao rimokatolik. U Zeti i Morai 1635. godine ih nije bilo vie od hiljadu lica, a samo je oko 200 Bjelopavlia ostalo u katolikoj vjeri. Piperi, koji su 1610. godine bili rimokatolici, ve sredinom XVII vijeka su preli na pravoslavlje. O nevoljama rimokatolike crkve u tom periodu Andrija Bogdani, skopski nadbiskup, jetko je zapisao: Da su pravoslavni isto toliko protivnici katolika kao i Turci.654
Bogumil Hrabak, Podgorica do poetka XIX vijeka..., 110. Branislav urev, Turska vlast u Crnoj Gori..., 108. 653 Jovan Radoni, Rimska kurija i junoslovenske zemlje..., passim.. 654 Gavro krivani, Crkveni ljetopis iz XVII vijeka barskog nadbi skupa Andrije Zmajevia-Peratanina, Istorijski zapisi, br. 2, Cetinje 1954, 328. Vladimir orovi, Istorija Srba, knj. II, Beograd 1989, 185. Zvezdan Foli, Kroz istoriju Crmnice..., 145-146.
651 652

224

Svakodnevni ivot u vjerskom pogledu bio je preteno skla dan i tolerantan. Poznato je da su poklonici islama i pravoslavni vjernici u Sandaku zajedniki proslavljali neke praznike urev dan, Petrov dan, Mitrov dan, Ilijin dan. Imena tih praznika nijesu mijenjana, izuzev Ilindana koji Muslimani nazivaju Aliun, to znai Alijin dan. Muslimani su potovali i posjeivali pravoslavna kultna mjesta, naroito grob Sv. Save u Mileevu. Vie stranih putopisaca XVI i XVII stoljea (Mleani, Francuzi i Njemci) svjedoe o tome kako je muslimanski ivalj potovao grob Sv. Save. Benedeto Ramberti, sekretar mletake vlade, proavi kroz manastir Mileevo 1534. godine, zapazio je da ovoj bogomolji veu milostinju daje muslimanski i jevrejski ivalj nego hriani.655 Francuz an esno, koji je bio u manastiru Mileevu 1547. godine, kazuje da muslimanski ivalj veoma uvaava tijelo Sv. Save i da ini milostinju manastiru. To potvruje i drugi Francuz, ak Gaso, 1548. godine. U ljeto 1550. godine u Mileevo svraa i mletaki ambasador Katarino Zen. On je predoio opiran opis boravka u ovoj bogomolji bogat pojedinostima. I Zen je eksplicitno naveo da priloge manastiru najvie daje muslimanski ivalj koji Sv. Savu osobito tuje i jako ga se boji.656 Stoga nam se ini umjesna konstatacija uglednog srpskog istoriara Radovana Samardia da je Sinan-paa spalio moti Sv. Save zbog toga to su im se klanjali i Muslimani.657 Tolerantni meuvjerski odnosi bili su naroito izraeni na podruju Mrkojevia kod Bara. Mrkojevii su, inae, bili jedina plemenska zajednica u Crnoj Gori koja nije migrirala nakon primanja islama. I poslije procesa islamizacije potovane su roake i bra t stvenike poasti i obiaji dijela porodice ili bratsva i proirivani novim obiajima i granicama. Ako je islamiziranom roaku pripadalo da nosi barjak ili predvodi svatove, ta ast mu je i dalje pridavana. Ona je trajala sve do uvoenja novog obiaja kod pravoslavaca da barjak nosi najstariji zet. Uzajamno potovanje pokazivalo se i
Ejup Muovi, Islamizacija u novopazarskom sandaku, Istori jski zapisi, br. 3-4, Titograd 1981, 13. Boris Nilevi, n. d, 120. 656 Boris Nilevi, n. d, 120. 657 Radovan Samardi, Druga pohara Mileeva, zb. radova Seoski dani Sretena Vukoslavljevia, knj. IV, Prijepolje 1976, 154; navedeno prema Ejup Muovi, Islamizacija u novopazarskom sandaku..., 13.
655

225

prilikom proslavljanja vjerskih praznika. Za islamizirane roake i komije, pravoslavci su pripremali posebna jela. Dugo su sljedbenici islama u ovom kraju, kao maltene u cijeloj Crnoj Gori, zadrali neke obiaje karakteristine za pravoslavne vjerske praznike. A obiaji specifini za islamske praznike, kao nain ivota, veselje i smrt bili su od strane pravoslavaca maksimalno uvaavani.658 Skladni meuvjerski odnosi bili su veoma primjetni prilikom izgradnje i ouvanja vjerskih objekata. U vrijeme osmanske vlasti u Mrkojeviima se nalazilo ak deset pravoslavnih crkava. Neke od njih su do danas ne samo sauvane, nego su i obnovljene. Prva damija u Mrkojeviima podignuta je poetkom XVIII vijeka, u Veljem Selu. Pravoslavni Mrkojevii su uestvovali u izgradnji ove damije. Bio je to iskljuivo izraz njihove dobre volje i solidarnosti, a ne bilo kakve prinude. Jedan lan bratstva Boovia je dao dio svog imanja za damiju i islamsko groblje. O ovom plemenitom inu postoji zapis uklesan na zidu damije. Svetenik Kolica je donio jedan kabru (vrsta gredice) koji je sauvan i poslije obnove damije. Svetenik Kolica je predak bratstva Koliia iz Meureja. Pravoslavni Nikoevii iz Dobre Vode su, takoe, darivali jedan dio krovne grae za izgradnju damije.659 Ova damija je u Veljem ratu (1876-1878) ostala neoteena i neoskrnavljena iako se oko nje nalazio crnogorski logor.660 Mrkojevii su gorljivo potovali krst Sv. Vladimira Dukljanskog. Duklja je bila prva crnogorska dravna tvorevina kojoj su pripadali i Mrkojevii, a knez Vladimir je bio njihov gospodar. Poslije Vladimirove smrti 1016. godine krst je uvan u manastiru Preista Krajinska, a odatle je, nakon to su Krajinjani primili islam, prenesen u Mikulie, postojbinu Mrkojevia. Mrkojevii su ga brino uvali i poslije prihvatanja islama. Svake godine je mrkojeviki barjaktar birao od sto do dvjesta momaka da na Trojin dan iznesu barjak na vrh Rumije, ali i krst Sv. Vladimira kojeg je predvodnik ovog hodoaa ljubomorno uvao. U hodoau povodom iznoenja krsta Sv. Vladimira uestvovali su pripadnici svih vjeroispovijesti sa
Edhem Peroevi, Mrkojevii..., 106-107. Isto, 107. 660 erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir izuavanja istorije Muslimana u Crnoj Gori 1878-1912, Almanah, br. 5-6, Podgorica 1999, 128.
658 659

226

ovog podruja.661 Krst Sv. Vladimira nema samo vjersko znaenje, nego predstavlja simbol mira i sloge cjelokupnog stanovnitva na prostoru barske optine. Uloga Mrkojevia u ouvanju ove tradicije i njene humane poruke je zaista ogromna i hvale vrijedna. I podgoriki Muslimani su se s potovanjem odnosili prema hrianskim svetinjama. Tanije, u dvoritu poznate kue eevia sauvan je dio apside hrianske crkve. eevii su je uvali od zloupotrebe, tretirajui je kao svetinju koja ne smije biti oskrnavljena. Slian odnos prema pravoslavlju imala je veina podgorikih Muslimana. U Podgorici je postojalo nekoliko lokaliteta na kojima nije doputana gradnja nikakvih objekata zato to su na njima bile zgrade koje su pripadale pravoslavnoj crkvi.662 Korektni postupci i uzajamno uvaavanje odlikovali su odnose izmeu civilne i sudske osmanske vlasti i pravoslavnog svetenstva u pljevaljskom kraju u XVIII vijeku. Kalueri manastira Sv. Trojice su se 1709. godine molbom obratili pljevaljskom kadiji. Istakli su da im je postojea crkva u loem stanju i molili su turski sud da im izda dozvolu za njenu graevinsku obnovu. Vrlo kratko vrijeme su ekali na rjeavanje ovog zahtjeva. Bili su zadovoljni jer je kadija Ahmed izdao dozvolu kaluerima za obnovu oteene crkve.663 Dobri odnosi produeni su i u narednim decenijama. Pra vo slavni svetenici su 1735. godine traili od osmanskih vlasti da obnove krov kaluerskih elija manastira Dovolje. Ni na ovaj odgovor se nije dugo ekalo. Prijepoljski kadija Mehmed Said je po menute godine odobrio molbu pljevaljskih kaluera.664 Opravljena je 1762. godine i crkva Duboica u Matarugama.665 Ovo je vrijeme kada se javljaju ei pokuaji uzurpacije crkvenih zemljinih posjeda. Skoro svi ovi sporovi rjeavani su u mekhemi (sudnici) pred kadijom. Na sudu su se 1724. godine sporili spahija pljevaljskog kadiluka po imenu Abdulah-aga i kalueri manastira Sv. Trojice. Kalueri su optuivali pomenutog spahiju
Edhem Peroevi, Mrkojevii..., 108. Pavel A. Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, knj. IV, Podgorica 1994, 183. 663 Fehim Barjaktarevi, Turski dokumenti manastira Sv. Trojice kod Pljevalja, Spomenik Srpske kraljevske akademije, br. 62, Beograd 1935, dok. br. 75. 664 Isto, dok. br. 95. 665 Isto, dok. br. 107.
661 662

227

da im je nezakonito prisvojio dvije njive. Pljevaljski kadija je na osnovu erijata i kanuna donio presudu da se nezakonito otete njive vrate pravom vlasniku.666 Kalueri manastira Sv. Trojice ponovo su se sudili 1735. godine. Ovog puta sa ajnikim eminom Piri-agom oko posjeda koji su bili manastirsko vlasnitvo na planini emerno. Istovremeno su se sporili oko vlasnitva nad svojim imanjima u selu Crljenice i manastira Duboice. Respektujui njihovu zakonitost nad pravim vlasnikom, kadija i ovog puta donosi presudu u korist oteenih kaluera.667 Pravoslavni svetenici su vrili i trgovake transakcije s poje dinim pljevaljskim Muslimanima. Manastirsku zemlju zamijenili su s posjedima nekog Adi-bega. Rije je o posjedima manastira Premana u selu Vakovu kojeg je predstavljao kaluer Antonije. Ovi posjedi su zamijenjeni sa spahijskim posjedom u Dvoriti. Obje strane bile su zadovoljne postignutim dogovorom.668 Korektni, a u nekim prilikama i naglaeno dobri odnosi pre d stavnika lokalne vlasti i pravoslavnog svetenstva u Pljevljima, te meljili su se na vie faktora. Tome je doprinosila i injenica da su kalueri svoje poreske obaveze na vrijeme podmirivali. Dolazilo je i do neobinih situacija. Kalueri su, pokatkad, davali i vei novani iznos od propisanog poreza. Lokalne turske vlasti su u tim sluajevima pokazivale veliku revnost. Osmanska administracija ih je na to upozoravala i u narednoj poreskoj godini taj viak uplaenog novca uraunavala za novu poresku obavezu.669 Ovi primjeri nedvosmisleno ukazuju na to da je odnos pravoslavnog svetenstva i predstavnika osmanske vlasti u Pljevljima bio preteno protkan tolerancijom i dobronamjernou. Turske vlasti su potovale zakone i tako se stavljale u zatitu crkvenih posjeda. Takav odnos je uticao na to da pljevaljski kraj bude lien ozbiljnih meukonfesionalnih sukoba. Turske vlasti u Crnoj Gori su i u XIX vijeku titile integritet pravoslavnog svetenstva. To su najbolje pokazale na primjeru kaluera iz manastira Kosijerevo. Ove kaluere su lokalne vlasti
Isto, dok. br. 24. Isto, dok. br. 28. 668 Isto, dok. br. 101. 669 Isto, dok. br. 109.
666 667

228

uznemiravale raznim neprijatnostima, ometale ih da vre vjerske obrede, te im nezakonito razrezivale razne namete. Stoga je reago vao hercegovaki valija Ali-paa Stoevi. Stoevi je 23. III 1837. godine izdao bujuruldiju svetenicima ovog manastira u kojoj je decidno naglasio da ih niko ne smije uznemiravati, niti im nametati razne namete.670 Izgleda da je bratstvo manastira Kosijerevo i u narednom periodu imalo problema sa samovoljnim postupcima predstavnika lokalne vlasti i buntovnim uskocima. Vie turske vlasti su energino spreavale ove devijantne pojave. General Mahmudpaa je 26. II 1861. poruio ovim kaluerima da e im obezbijediti sigurnost u radu, a garantovao im je i vojnu pomo u sluaju da uskoci uu u manastir.671 Osmanske vlasti u Crnoj Gori nijesu se pridravale jo jedne odredbe koja se odnosi na vjerski ivot hriana. U Osmanskom carstvu je bila na snazi zabrana koja se odnosila na upotrebu crkvenih zvona. Ona je proisticala iz shvatanja vjerujuih u Alaha, jer je zvonjava crkvenih zvona odailjala titraje koji naruavaju mir i spokojan poinak dua preminulih Muslimana.672 Iz dostupnih izvora i mjerodavne literature nigdje se ne uoava da je brujanje crkvenih zvona bilo zabranjeno u Crnoj Gori. ak je u bujuruldiji hercegovakog vezira izdatoj 1863. godine jasno reeno da hriani mogu podizati crkve i na njima stavljati zvona.673 Podizanje crkava je, istina veoma rijetko, bilo i izvor nesporazuma izmeu sljedbenika islama i pravoslavnih vjernika. Jedan nemio dogaaj se tim povodom desio u Podgorici 1871. godine. Pravoslavni Podgoriani su otpoeli gradnju crkve na Guvnu Stania blizu Sahat-kule, ali su im dalji radovi bili onemogueni zbog protivljenja jednog dijela Muslimana. Ovakav rasplet dogaaja je naveo Andriju Lainovia i Pavla Radusinovia da neoprezno imputiraju Muslimanima vjersku iskljuivost i fanatizam.674 Dodue, kod dijela podgorikih Muslimana bio je u tim trenucima naglaen
670

128.

Hamid Hadibegi, Turski dokumenti u Dravnom muzeju..., 127-

Isto, 129-130. Radivoj Radi, Iz Carigrada u srpske zemlje,studije iz vizantijske i srpske istorije, Beograd 2003, 138. 673 Momilo Nii, Pivski manastir..., 325-326. 674 Pavle S. Radusinovi, Stanovnitvo i naselja..., 208.
671 672

229

vjerski naboj, ali im se iznesene etikete ne mogu pripisati. Na Guvnu Stania se nikada nije nalazila pravoslavna crkva, a nije podizana ni nakon osloboenja Podgorice 1879. godine. Skladnost i trpeljivost dominantni su prema pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori za vrijeme osmanske uprave. Tome je u velikoj mjeri doprinijela osmanska vlast. Nosioci te vlasti se nijesu pridravali naela islamskih pravnika, ve su doputali mnogobrojna odstupanja od tih pravila. Najee se to ispoljavalo u podizanju novih pravoslavnih bogomolja. Pored toga, turska vlast je izdavala mnoga odobrenja za opravku hrianskih crkava. Svakako da je ova blagonaklonost bila uglavnom motivisana pragmatinim motivima. Pravoslavna crkva je, prema zamislima osmanske vlasti, trebalo da bude moan instrument u pacifikaciji hrianskog stanovnitva. Turske vlasti su ispoljavale obzirnost i prema domaem pravu prilikom rjeavanja sudskih sporova oko crkvenih imanja. Pruene pogodnosti Pravoslavna crkva je veoma dobro iskoristila. Broj njenih bogomolja bio je uvean, a ekonomska mo, kupovinom novih imanja, znatno ojaana. Koristei novonastale politike prilike, Pravoslavna crkva u Crnoj Gori je, u pojedinim periodima, uspjela i da proiri broj svojih vjernika, zahvaljujui prelasku rimokatolika iz nekih sredina (Kui, Drekalovii, Piperi) u istono hrianstvo. Veina itelja Crne Gore bili su sljedbenici ovog podnoljivog stanja u meuvjerskim relacijama. Zato je uglavnom vjerska tolerancija odlikovala odnose izmeu poklonika islama i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori za vrijeme osmanske uprave.

230

GLAVA VI
MUSLIMANI CRNE GORE 1878-1918.
Nakon velikog oslobodilakog rata 1876-1878. Crnoj Gori je na Berlinskom kongresu, odranom 13. juna 13. jula 1878, zvanino priznata dravna nezavisnost. Tom prilikom je utvrena i njena nova granica. Ona je bila znatno proirena, budui da je odlukom velikih sila Crna Gora dobila dio svog primorja od rijeke eljeznice do zaliva Krui, tj. grad Bar sa irom okolinom, plemenske oblasti Pive, Drobnjaka, Banjana, Jezera, aranaca, dio Vasojevia i manji dio Kua i Uskoka, i gradove Podgoricu, Niki, Spu, abljak Crnojevia, Kolain, Plav i Gusinje. Ovo teritorijalno proirenje Crne Gore izazvalo je ljutnju i bijes kod grupe albanskih prvaka, koji su djelovali u okrilju Albanske lige. Njihov protest je sredinom 1878. godine bio usredotoen protiv predaje Plava i Gusinja Crnoj Gori. On je dobijao na teini zbog podrke Porte. Stoga su se velike sile opredijelile da izvre preinaenje odluka Kongresa o teritorijalnim dobicima Crne Gore. Evropska komisija je, poslije opsenih diplomatskih aktivnosti, u aprilu 1880. godine donijela odluku da Plav i Gusinje ostanu u okviru Osmanskog carstva, a da zauzvrat Ulcinj pripadne Crnoj Gori.675
675

passim.

Novak Ranatovi, Crna Gora i Berlinski kongres, Cetinje 1979,

231

Ovim teritorijalnim kompenzacijama povrina Crne Gore je iznosila 9.475 km. U svoj sastav Crna Gora je povratila dio He rcegovine s Nikikim krajem i susjednim plemenskim oblastima (Drobnjak, Piva, Uskoci, aranci, Jezera), kao i Dugu i Oputnu Rudinu, zatim Kolainski kraj i dio Gornjih Vasojevia, Zetu s Podgoricom, Spu, abljak, priobalje Skadarskog jezera od Godinja do ostrva Tophala, tj. masiv planine Rumije, i primorje od Bojane do rijeke eljeznice.676 Crna Gora je, usljed proirenja svoje teritorije, promijenila etniku i konfesionalnu sliku. To vie nije bila nacionalno i vjerski homogena drava. Crna Gora je dobila desetak hiljada Muslimana i Albanaca. Albanci su, za razliku od Muslimana, bili vjerski podvojeni jer su pripadali rimokatolikoj i islamskoj vjeroispovijesti. lan 27 Berlinskog ugovora je obavezao Crnu Goru da ravnopravno tretira sve svoje nove podanike, bez obzira na vjersku pripadnost. Crna Gora je bila duna da svim svojim dravljanima osigura istovjetna politika, vjerska i graanska prava, kao i jednaki tretman pri prijemu u javnu i dravnu slubu. Predstavnici velikih sila su iskazali i brigu za zatitu imovine pripadnika muslimanskog korpusa u Crnoj Gori. U lanu 30 Berlinskog ugovora eksplicitno je stajalo: Muslimani i drugi koji posjeduju imanja na teritorijama prikljuenim Crnoj Gori, a koji bi htjeli da se stalno nastane van Kneevine, moi e da zadre svoje nepokretnosti dajui ih pod zakup ili predajui ih drugim licima na upravu. Nikome imanje ne moe biti eksproprisano osim na zakonit nain, radi opteg interesa i uz prethodnu naknadu.677 Kako se ova odredba primjenjivala u istorijskoj zbilji Crne Gore, govorimo, pored ostalog, u narednom poglavlju. Iseljavanje Muslimana iz Crne Gore poslije Berlinskog kon gresa Niki je bio prvi grad kojeg je crnogorska vojska oslobodila u Veljem ratu. Hrabra muslimanska posada je poslije skoro dva mjeseca pruanja otpora poloila oruje u septembru 1877. godine. Osmanski zapovjednik miralaj Skender-beg je sa pratnjom i kljuevima grada doao na Duklo pod Uzdomirom da obavi predaju
676 677

Isto. Berlinski ugovor 1878, Podgorica 2009, 27-29.

232

Nikia crnogorskom vladaru. Knjaz Nikola ga je doekao s puno uvaavanja. Na ogrtau prostrtom na kamenu, turski predstavnici su bili poslueni kafom na orijentalan nain. U razgovoru se nije pominjala rije predaja, kako se ne bi povrijedio ponos pobijeenih. Najvidniji izraz takve komunikacije bile su knjaeve rijei: Junatvu treba odati ast! Kao junacima koji ste do krajnosti branili carev grad, poklanjam vam oruje.678 Poslije ulaska u Niki, 9. IX 1877. godine, crnogorski vladar je ponovo bio pun hvale na raun branitelja ovog grada: Prema 16.000 vojnika i 18 topova, koje ste eto vidjeli, vaa istrajnost kroz 48 dana i pored toga to vas je vojnika i graana bilo 1.000 puaka uinila je to, da vam svak odaje priznanje i pohvalu. Radi ovog nevienog junatva ja sam vas pozdravio. Neka ste slobodni s vaim stvarima i s vaim orujem.679 Ovo nijesu bili kurtoazni pozdravi, ve zaista izrazi potovanja prema odvanosti muslimanskih boraca u Nikiu. Ipak, politika je uvijek, manje ili vie, proeta pragmatizmom. Knjaz Nikola je bio ubjeenja da mu drugi gradovi nee pruati veliki otpor kad se rairi glas o njegovoj velikodunosti prema nikikim borcima. Viteki postupci knjaza Nikole nijesu ulili ni najmanju dozu optimizma kod ogromne veine nikikih Muslimana u dobro namjernost novih vlasti. Kod njih je probuena velika sujeta, poto vie nijesu imali svog pravovjernog gospodara. Naglaeni ponos je, takoe, bio smetnja za uspostavljanje novih mostova saradnje i prijateljstva. Bio je prisutan i strah da se njihov vjerski ivot nee moi normalno odvijati. Posebno je za nikike Muslimane bila bolna injenica da e ih gubitak feudalnog dohotka od ivija sa svojih posjeda iz okolnih sela izjednaiti sa dojueranjom rajom.680 Ovo su bili glavni razlozi da se nakon crnogorskog zauzimanja Nikia veliki broj Muslimana opredijeli za iseljenje iz svog zaviaja. Knjaz Nikola je bio ganut zlehudom sudbinom nikikih Muslimana. Lino ih je odvraao od iseljavanja, obeavao im slobodu vjeroispovijedanja, garantovao imovinska prava, ali su oni ostali nepokolebljivi. Knjaz je i tada ispoljio irokogrudost ... mnoge je bogato obdario i naredio
Kralj Nikola, Memoari, Cetinje-Titograd 1989, 465. Branko Pavievi, Istorija Crne Gore, knj. 4, tom 2, Sazdanje crnogorske nacionalne drave, Podgorica 2004, 269. 680 Jovan Ivovi, Raseljavanje nikikih Muslimana, Istorijski zapisi, br. 5-6, Cetinje 2948, 364-366.
678 679

233

da se nemonima dadnu konji, iz stana upravo do Gacka. Turci su, blagosiljajui ga poli.681 Artur Evans je s divljenjem posmatrao iseljavanje nikikih Muslimana. Engleski arheolog je zapazio da su se oni obukli u najljepa odijela, te da su nastojali da ne pokau ni najmanji znak samilosti i utuenosti. Koraali su otmeno, gordo, uzdignuta ela, ispraeni zauenim pogledima pobjednika.682 Izbjegli nikiki Muslimani nijesu zaboravljali na ovjenost crnogorskog vladara. Nazivali su ga u jednom svjedoanstvu naim bratom, a zatim se samokritiki osvrnuli na sljedee: Eto mi smo Nikiani jezero krvi crnogorske kao i oni prosuli, pa kada doe sudbina da Niki pod njih padne, on umjesto da nas pokolje i spri, potedi nae i nae djece ivote, hrs (ast) i imanje i onako postupi, to mi s njim onako duevno ne bi nikad postupili.683 Lijepe uspomene na rastanak od svog zaviaja nosio je i air efendija Pivodi. Pivodi je iz Tuzle u septembru 1878. godine pisao knjazu Nikoli: Znamo i ujemo i sada kako su moji Niii a osobito moja rodbina mirno izili i oni koji su ostali kako zadovoljno i veselo ive. Zato vam odvie za faljujemo i blagodarimo na vau ljubav i junatvo potenja.684 Ovi navodi rjeitije od svega pokazuju korektnost knjaza Nikole prema poraenim protivnicima i njegov plemenit osjeaj prema pripadnicima druge religije koje je tretirao kao dio svog naroda. Ovi korektni postupci knjaza Nikole naili su na veoma pozi tivan odjek kod predstavnika muslimanskog, ali i srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Njihovo povjerenje u crnogorskog vladara bilo je toliko da su u septembru 1878. od knjaza Nikole traili vojnu pomo u borbi protiv austrougarskog okupatora. Isticali su da im je elja da dijele zajedniki ivot sa Crnogorcima, a ne sa Austrijancima ili sa Osmanlijama. Nijesu zaboravljali na viteko dranje crnogorskog suverena kako ste sa orujem pustili mirno ljude a u enskinje im pogledati niste.685 Ovaj apel potpisalo je 28 muslimanskih prvaka
Kralj Nikola, Memoari..., 466. Artur Evans, Ilirska pisma, Sarajevo 1967, 140. 683 Veljko akoti, Niki u Knjaevini (Kraljevini) Crnoj Gori, Niki 1996, 52-53. erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir izua vanja istorije Muslimana u Crnoj Gori 1878-1912 (I dio), Almanah, br. 5-6, Podgorica 1998, 111. 684 erbo Rastoder, est nepoznatih dokumenata o Muslimanima u Crnoj Gori 1878-1879, Almanah, br. 5-6, Podgorica 1998, 212. 685 Isto, 213.
681 682

234

iz Sarajeva, Tuzle, Zvornika, epe, Gradaca, Zenice i Brkog i 14 predstavnika srpskog naroda iz Tuzle, Zvornika, Bijeljine i Brkog.686 Crnogorsku vojnu pomo u Bosni i Hercegovini arko je prieljkivao i air beg Pivodi iz Tuzle.687 Ove elje bile su u tom trenutku nerealne, jer Crna Gora iz meunarodnih obzira nije smjela vojno intervenisati u Bosni i Hercegovini. One ujedno predstavljaju dragocjeno svjedoanstvo o povjerenju koje je uivao knjaz Nikola i kod muslimanskih prvaka u Bosni i Hercegovini. Nijesu svi crnogorski glavari bili uvjereni u skladan suivot s Muslimanima. Najrigidniji je u tom pogledu bio vojvoda Boo Petrovi. Atavizam je kod njega bio jai od elje za pomirenjem, pa je ukazivao da su nikiki Muslimani zapravo Turci i da je poeljno da napuste svoj kraj. Apriorno im je pripisivao destruktivnu djelatnost, tvrdei da etiri hiljade nikikih Muslimana nee nikada priznati crnogorsku vlast i da e stoga predstavljati opasnost za dravne interese.688 Ovo Petrovievo razmiljanje nije ni u jednom trenutku doseglo znaenje opteg miljenja u Crnoj Gori. Zato predstavlja samo ilustraciju o predrasudama jednog dijela Crnogoraca prema suivotu s Muslimanima. Uprkos mnogim apelima i humanim postupcima knjaza Ni kole, veina Muslimana je poela da se iseljava iz Nikia odmah nakon crnogorskog oslobaanja ovog grada. Glavni pravci njihovog iseljavanja bili su Bosna i Albanija. Samo u Albaniju do 14. IV 1879. godine iselile su se 283 porodice. Broj iseljenih porodica je konstantno rastao. Iz Nikia i njegove neposredne okoline do kraja 1881. godine iselilo se oko 600 porodica. Ovaj podatak jasno ukazuje da je i u okolini Nikia egzistirao vei broj muslimanskih porodica. One su ivjele u okolini Polja, da bi se u vrijeme opsade Nikia sklonile u grad. Realna je procjena ratnih izvjetaa da se u opsjednutom Nikiu nalazilo oko pet hiljada Muslimana. Vie istoriara navodi da se od jeseni 1877. do 1882. godine iz Nikia iselilo 391 muslimanskih porodica, dok je u gradu ostalo samo 20 porodica.689
Isto, 214. Isto,215. 688 Ejup Muovi, Muovii, Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1981, 94. 689 oko Pejovi, Naseljavanje Nikia poslije 1878. godine, Niki 1969, 40. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Muslimansko-bonjako stanovnitvo..., 246.
686 687

235

Ovakvo stanje je, sasvim logino, dovelo do naputanja musli manskih posjeda u Nikiu. Njih su nastavili da obrauju lokalne ivije. Ali ivije su izbjegavale da izvre obaveze koje su bili duni vlasnicima zemlje. Nijesu potovana ni vlasnika prava. To su bili eklatantni primjeri krenja odredaba Berlinskog ugovora na koje se Crna Gora obavezala. Oito je da je Crna Gora formalno prihvatila ove obaveze, a da u praksi nije postojala volja da se one ispotuju. ak je i knjaz Nikola 1880. godine lino pristupio podjeli i naseljavanju Nikikog polja. Mao Vrbica, ministar unutranjih djela, napravio je Projekat po kojem bi se imalo pristupiti k podjeljenju zemalja Nikikog Polja. Ubrzo je ovaj plan operacionalizovan. Drava Crna Gora je poela kolonizovati Nikiko polje i davati zemlju Crnogorcima, mada su s pravnog aspekta vlasnici tih posjeda bili nikiki Muslimani.690 Lutanje nikikih Muslimana produava se i poslije njihovog odlaska u Bosnu i Hercegovinu. Austro-Ugarska je naime, nakon okupacije Bosne i Hercegovine, protjerala ove Muslimane koji se od jeseni 1878. godine vraaju u Niki. U svom rodnom kraju se nijesu dugo zadrali, jer su njihova imanja i kue ve bili podijeljeni crnogorskim doseljenicima. Odatle su se raselili prema Pljevljima, Makedoniji, Novom Pazaru i Kosovu. Znatan broj nikikih Mu slimana naselio se u istonoj Makedoniji, kod mjesta Male, a jedan dio je utoite pronaao u mjestu Hasanbegovu (Sinelievo) koje je udaljeno sedam kilometara od Skoplja. U Hasanbegovu je 1881. godine obavljena parcelizacija zemljita za gradnju kua. Uspomene na zaviaj nijesu iezle, pa su mahale oblikovane po rodbinskoj ve zi. To se uoava iz njihovih naziva: Nikika, Rudi njanska, Ga taka, Arnautska, Begovska i sl. U Hasanbegovu je, inae, konstituisana najvea enklava muslimanskog stanovnitva, preteno hercegovakih iseljenika (Nevesinje, Gacko, Niki, Kolain). Ova enklava se odrala do naih dana. Pored izgradnje kua, iseljenici su u Hasanbegovu podigli i damiju, ponajvie blagodarei zalaganju hode Abdulaha Bijedia.691
arko Bulaji, Agrarni odnosi u Crnoj Gori 1878-1912, Tito grad 1959, 39. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Muslimansko-bonjako stanovnitvo..., 246. 691 Redep krijelj, Muhadiri Nikia u Makedoniji, Almanah, br. 21-22, Podgorica 2003, 218.
690

236

Manji dio nikikih Muslimana se nakon naputanja Nikia skrasio u centralnoj Albaniji, u oblasti ijak kod Draa. Tu su se naselili i znameniti begovi Muovii. Kljuna mjesta naseljavanja nikikih i uopte Muslimana sa prostora dananje Crne Gore bila su Gadaz i Barak, zatim Fier na jugu Albanije, kao i rejon Vrake na obali Skadarskog jezera. Izbjeglika trasa vodila je nikike Muslimane i u Pljevlja, Bijelo Polje, Berane i Novi Pazar. Uz pomo ondanjih meunarodnih snaga, dio nikikih Muslimana je iz ovih mjesta upuivan prema Izmiru i Carigradu. U Carigradu su neki nikiki Muslimani uzeti za pripadnike obezbjeenja sultana Abdul Hamida.692 ivot preostalih muslimanskih porodica u Nikiu proticao je s izvjesnim tekoama iniciranim od strane lokalnih elnika. Pop Maan Nikevi, okruni naelnik u Nikiu, odugovlaio je predaju tovara brana pojedinim Muslimanima. Muslimanima su ovu vanu namirnicu darivali knjaz Nikola i Jefto Miletin Nikoli, nekadanji okruni naelnik u Nikiu. Zbog toga se Asim Hajrovi 2. III 1879. godine alio Mau Vrbici, ministru unutranjih djela.693 Preko ovog primjera ne moemo konstatovati da je Nikevi teio da izvri pri tisak na preostale Muslimane i tako pospjei njihovo iseljavanje, ali je uoljiva slaba primjena vladinih naredbi. To je oteavalo egzi stenciju Muslimana u Nikiu. Svega 19 muslimanskih porodica je 1882. godine ivjelo u Ni kiu. Rije je o porodicama Mehmeda Haskova Ibriia, prvog nikikog kapetana iz doba kada je Niki uao u dravni okvir Crne Gore, Hode olevi Grude, Zulice olevi Grude, Hamida Doga Grude, Muja Mekia Grude, Sulja Erkoevia, Ibra Suljovog Ferizovia, Zaja Mujkovia, Zuljice Erkovia, Deda Erkovia, sina Beira Erkovia, Pae Erkovia, udovice, Sali Hadi Beirova, Muja Hadajlia, Tahira Ljutovia, Arslana Dizdarevia, Adema Hadimusia i Paa Didia. Ove porodice su imale svoja imanja, pa su obraivale zemlju i drale stoku. Bavile su se i trgovinom. Ipak, najvie su bile usredsreene na gajenje duvana. Ta najdinaminija privredna aktivnost naglo je prekinuta uvoenjem monopola na duvan u Crnoj Gori. Ova odluka ponajvie je ishodovala da skoro
Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Muslimansko-bonjako stano vnitvo..., 248-249. 693 Jovan Ivovi, n. d, 365.
692

237

sve muslimanske porodice iz Nikia preu na teritoriju Osmanskog carstva. Samo pet muslimanskih domova je ostalo u Nikiu: jedna Ihtijarevia, dvije Jarkoevia (Danevia) i dvije porodice Hadajlia (Sukia).694 Knjaz Nikola je naprosto bio zateen ogromnim iseljavanjem Muslimana iz Nikia. Crnogorski suveren je jo ezdesetih godina XIX vijeka raunao da e pridobiti Muslimane za sutinske dravne interese, jer je dobro znao, kao i sljedbenici islama u okolnim obla stima, da oni po svom etnikom karakteru nijesu Turci ve Crnogorci koji su primili islam. Na sluaju Nikia pokazalo se da je ovo bila previe optimistina projekcija. Da bi se zaustavilo masovno iseljavanje, knjaz je 1878. godine na mjesto gradskog kapetana postavio Mehmeda Haskova Ibriia. Ni ovo imenovanje nije ohrabrilo nikike Muslimane jer je crnogorska vlast otpoela da preduzima ishitrene i nesofisticirane mjere. Svakako da je oduzimanje oruja, o emu emo opirnije govoriti, vrijealo ponos i ratniku tradiciju ovih Muslimana. Jo vee nezadovoljstvo ovom mjerom prouzrokovala je injenica da su Crnogorci slobodno nosili oruje za pojasom. Zato se kod Muslimana usadilo miljenje da Crna Gora u njima ne vidi lojalne graane. Ionako gorde nikike Muslimane zaprepastila je i mjera zabrane noenja fesova i obaveza noenja crnogorskih kapa. Fes je bio simbol vjerskog i nacionalnog identiteta i njegovo odbacivanje Muslimani su, skoro u cjelini, shvatili kao ugroavanje i povredu svojih osnovnih prava.695 Dakle, masovnom iseljavanju Muslimana iz Nikia dijelom je kumovala i crnogorska vlast. Ona, istina, to nije podsticala, ali je sprovoenjem niza osjetljivih i netaktinih mjera doprinijela da veliki broj nikikih Muslimana izgubi povjerenje u dravne vlasti Crne Gore. Crnogorska vojska je oslobodila Bar u januaru 1878. godine. I ovdje se, prilikom predaje grada, dogodila slina scena kao u Nikiu. Pred crnogorskog knjaza izali su Ibrahim-beg, komandant utvrenog grada, Selim-beg, zabit primorski i aban-beg Buatlija. Crnogorska straa im je pri ulazu u nadbiskupsku palatu odala vojniku poast. Tada je Ibrahim-beg otpasavi sablju objavio pre daju grada. Knjaz je i ovog puta viteki postupio. Povratio mu je
Petar obaji, Niki..., 121. Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Muslimansko-bonjako stanovnitvo...,248. 695 Jovan Ivovi, n. d, 363-366.
694

238

sablju, a potom mu rekao: Zadrite je i nosite ponosno, jer ako grad nijeste mogli odrati, svoju vojniku ast sjajno ste ouvali.696 Ovaj humani gest knjaza Nikole izazvao je buru emocija kod Ibrahimbega. On je spustio glavu u obje ruke i zaplakao se. Crnogorski vladar ga je tjeio biranim rijeima i izrazio mu potovanje prema hrabrom otporu u borbama za odbranu Bara.697 Knjaz je ispoljio dobrodunost i prema zarobljenim turskim vojnicima. Dodue, zadrao je nizame kao zarobljenike, ali je Turke iz Skadra i Ulcinja pustio da se slobodno vrate u svoje gradove.698 Muslimansko stanovnitvo u Baru je sa izvjesnom zebnjom doe kalo crnogorsku vojsku. To je bila oekivana reakcija, jer je kod ove populacije bila uvrijeena svijest o nesalomljivosti i trajnosti osmanske vladavine. Crnogorska vojska se veoma obazrivo odnosila prema Muslimanima. Trudila se da nijednim svojim postupkom ne proizvede osjeaj ugroenosti kod Muslimana. Jedan broj Muslimana je, ipak, ostao nepovjerljiv i uzdran. Oni su naivno vjerovali da Bar ne moe trajno ostati pod crnogorskom vlau. Vremenom je to podozrenje gotovo usahlo. Korektno dranje Crnogoraca uvjerilo je barske Muslimane da nema razloga za strah od pravne i fizike nesigurnosti.699 Hrabrim braniocima Bara sultan je dopustio da se nasele u Ku uk ekmedi, predgrau Carigrada. Poslao im je i brodove za prevoz. To nije bilo po volji crnogorskom suverenu. Knjaz Nikola je i ovom prilikom odvraao Muslimane da ne naputaju svoja ognjita.700 I zaista, iz Bara nije bilo masovnijeg iseljavanja. Pavel Rovinski je glavne razloge ovakvog opredjeljenja vidio u bogatoj i raskonoj prirodi.701 Ne treba u tome zanemariti ni mudre poteze crnogorskih vlasti. Na svaku molbu od strane Muslimana, nova vlast je davala crnogorsko dravljanstvo.702 Bio je to poetni, ali snaan korak da se kod Muslimana stvori osjeaj poistovjeivanja s Crnom Gorom kao svojom dravom.
Kralj Nikola, Memoari..., 494. Isto. 698 Isto, 495. 699 Vojvoda Gavro Vukovi, Memoari..., 448-449. 700 erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 126-127. 701 Isto, 127. 702 Simo Popovi, Memoari..., 555-556.
696 697

239

Mrkojevii su bili najvee migraciono podruje u barskom kra ju. Prvi napadi crnogorske vojske, prilikom opsade Bara, uzrokovali su njihovo povlaenje prema Skadru. Do kraja juna 1879. godine jo se nijesu bile vratile 83 iseljene porodice iz Bara i neposredne okoline.703 Uskoro je otpoeo proces njihovog povratka i vei broj ovih porodica se nastanio u svom zaviaju. Uopte uzevi, ivot u Baru je brzo uveden u normalne tokove i proticao je bez veih incidentnih situacija. Ugovor o predaji Kolaina crnogorskim organima vlasti pot pisan je u oktobru 1878. godine. I u ovom sluaju je grad predat na svean nain. Predstavnike Crne Gore doekao je na rijeci Tari juz baa sa vodom nizama i odatle su zajedno poli u Uumat. Na Brezi je jedan bimbaa sveano predao kljueve grada Bau Booviu, okrunom naelniku i predstavniku Crne Gore. Boovi je iz osloboenog Kolaina poslao telegram knjazu Nikoli i opiran izvjetaj vojvodi Mau Vrbici. Prema ovom izvjetaju, kajmakam Nuri-beg se zduno zalagao za predaju grada. To mu nijesu oprostili Muslimani iz Sandaka, koji su ga korili zbog nepruanja adekvatnog otpora. Zato je Nuri-beg otputovao za Carigrad duim putem, tj. preko Cetinja i Kotora.704 Nakon ulaska u Kolain, Boovi je izdao naredbu crnogorskoj vojsci koja odie otrim tonovima. Naredio je da se ne smije nita uzeti, niti ulaziti u muslimanske kue, te da e svaki prestupnik biti objeen ili strijeljan. Na ovo se nadovezivala i poruka crnogorskog vladara. Knjaz Nikola je savjetovao Booviu da mudro i poteno postupa prema Muslimanima, tako da im omili njihova nova otadbina i novi gospodar. Naredio mu je da pozove sve vienije ljude iz Kolaina i okoline, bez obzira na vjeru, kako bi im saoptio naredbu, a neke od njih predloio za odlikovanja i za dravnu slubu. Muslimani su se odazvali ovom pozivu i skup je, u prisustvu 74 predstavnika, odran 7. oktobra 1878. godine u Kolainu. Boovi se u svom vatrenom govoru posebno obratio predstavnicima kolainskih
oko Pejovi, Naseljavanje Bara i Ulcinja i nain regulisanja odnosa na zemlji (poslije 1878. godine), Istorijski zapisi, br. 3-4, Titograd 1970, 307. 704 Novica Rakoevi, Iseljavanje Muslimana i razgranienje Crne Gore i Turske u oblasti Kolaina poslije Berlinskog ugovora, Istorijski za pisi, br. 2, Titograd 1962, 257.
703

240

Muslimana. Podsjeao ih je da, osim vjere, nemaju nita zajedniko s Turcima, te da ih narodnost i jezik ini braom s Crnogorcima. Naglasio je da su od sada slobodni graani knjaza-gospodara, da e uivati sva prava u svojoj staroj postojbini.705 Ubrzo je u Kolainu uspostavljena nova vlast. Iz Manastira Morae je premjeteno Okruno naelstvo, a konstituisani su sud, policija i postavljeni kapetani. Struktura vlasti odgovarala je narodnosnoj strukturi. Predstavnik Crnogoraca iz Kolaina u sudu bio je Jevrem Dragovi, a Muslimana Adibuli. Muslimani su imali i svoje kapetane. Iso Pepi je bio kapetan u Kolainu, a u Poljima je na to mjesto postavljen Zejnil-aga (Zeko) Lalevi. Nekoliko Muslimana uzeto je i za knjaeve perjanike. Za starjeinu grada imenovan je Mirko Boji.706 Posmatrano u ravni novonastalih dogaaja, teko se moglo naslutiti masovno iseljavanje Muslimana iz Kolaina. Stare rane ipak su nadjaale vjesnike novog doba, pa su predrasude nadile realne injenice. Kolainski Muslimani su ostali dosljedni datoj rijei iz 1866. godine, da e se iseliti iz svog kraja ukoliko ga zauzmu Crnogorci.707 Stoga je iseljavanje, u poetku manjih razmjera, otpoelo ve u jesen 1878. godine. Kulminacija ovog procesa odigrala se u ljeto 1879. godine. Iso Pepi, kolainski kapetan, ne samo da nije zaustavljao iseljavanje svojih sunarodnika, ve ga je maksimalno podstrekavao. Pepi je odravao vezu sa Donjokolaincima i turskim vlastima u Sjenici. I Zejnil-aga Lalevi, kapetan u Poljima, takoe je podravao iseljavanje Muslimana iz Gornjeg Kolaina. A upravo su ta dva kapetana, po zamislima crnogorske vlasti, trebalo da uliju povjerenje Muslimanima u dobre namjere nove upravljake strukture. Bila su to uzaludna nadanja. Pepi je 23. VIII 1879. godine neuvijeno saoptio Bau Booviu da su se muslimanski prvaci dogovorili sa svim kolainskim Muslimanima ... da odmah sada svi diu iz granice knjaeve. Glavni razlog, po Pepievim rijeima, bila je slaba poljoprivredna godina, to je izazvalo nevjericu kod Boovia. Boovi se udio ovom opravdanju jer su Muslimani ba sada prodavali sijeno i posijano ito.708 Oigledno je da je Pepi
Isto, 258-259. Isto, 259. 707 Radoman Jovanovi, Crnogorsko-turski pogranini odnosi, Isto rijski zapisi, br. 4, Titograd 1963, 583. 708 Novica Rakoevi, Iseljavanje Muslimana..., 261.
705 706

241

kamuflirao neke razloge iseljavanja, ali nam oni iz dostupne grae nijesu dokuivi. Crnogorske vlasti nijesu previe alile za masovnim odlaskom Muslimana iz Kolaina. Ekonomski motiv je odredio ovakvo stanovite. Glad za zemljom je bila izraena u svim crnogorskim sredinama, pa se ona pokuala kompenzirati preko naputenih muslimanskih imanja. To ne znai da su crnogorske vlasti u potpunosti ignorisale lan 30 Berlinskog ugovora. Crnogorski Senat je 29. III 1879. godine preporuio Bau Booviu da preostali Muslimani u Kolainu mogu obraivati naputenu zemlju svojih sunarodnika. Crnogorcima se nije mogla dati ta zemlja bez odobrenja vlade. Prema naredbi vojvode Maa Vrbice, muslimanskim povratnicima u Kolainu trebalo je vratiti zemlju i kuu. Muslimanima je bila obe ana i prihoda sa zemlje koju su napustili.709 Negdanja stvarnost i proklamovana rjeenja bila su u du bokom raskoraku. Lokalne vlasti su inile niz nepravilnosti da bi omoguile Crnogorcima da nasele naputene muslimanske posjede. Sto porodica iz Rovaca i 40 domainstava iz Morae su 1880. godine dobile ostavljenu zemlju Muslimana. Na muslimanska imanja u Poljima naselilo se do 1883. godine 287 crnogorskih porodica iz Jezera, Lijeve Rijeke, Vasojevia, Rovaca i Morae.710 Knjaz Nikola je dozvolio kolainskim Muslimanima da mo gu prodavati zemlju i kue, ali se u praksi ova naredba u cjelini izvi toperila. Nije ni postojala volja za valjanim rjeavanjem ovog problema, poto su crnogorske vlasti potajno naredile Moraanima da ne kupuju nita od Muslimana, pravdajui to nemanjem novca. Raunalo se da e protokom vremena ta zemlja, bez ikakve nado knade, prei u vlasnitvo drave.711 Slabo se potovala i knjaeva Proklamacija od 13. VII 1881. godine o povratku Muslimana u Crnu Goru i nepovredivosti njihovih imanja. Razoarani i preputeni looj sudbini, skoro svi kolainski Muslimani su 1886. godine naputili svoja ognjita.712 Knjaz Nikola je s primjetnim ushienjem primio vijest da je Crnoj Gori na Berlinskom kongresu, pored ostalog, pripala i
Isto, 261-262. Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 123. 711 oko Pejovi, Iseljavanje Kolaina i Polja, Istorijski zapisi, br. 3, Titograd 1961, 381-382. 712 Isto, 411-413. Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 124.
709 710

242

Podgorica. Crnogorskom vladaru je naroito bilo stalo da ubijedi podgorike Muslimane, koji su inili najvei dio populacije u ovom gradu, u dobrohotnost novih vlasti. Zato im se obratio preko proklamacije u januaru 1879. godine. Akcentirao je da su Muslimani postali slobodni crnogorski dravljani, ali i da moraju potovati novokonstituisane vlasti. Apelovao je na njih da crnogorsku vojsku doivljavaju kao svoje zatitnike, a potom je dodao: Vas nee dijeliti predamnom vjera od vaih pravoslavnih i katolikih sudravljana. Svi skupa uivaete jednaku i istu ljubav moju, jednaku i istu pravicu zakona mojih. Svak je slobodan u svojoj vjeri, u svojim dobrim obiajima i u svojemu radu.713 Ve prvim svojim postupcima crnogorska vlast je nastojala da ulije povjerenje kod podgorikih Muslimana. Odmah nakon ulaska crnogorske vojske u Podgoricu 27. I 1879. godine vojvoda Boo Petrovi je odabrao dvojicu Muslimana za knjaeve perjanike. Oni su, zajedno s Petroviem, ubrzo poli na Cetinje.714 Najugledniji podgoriki Muslimani nijesu dugo ekali da iz ra ze lojalnost crnogorskom vladaru. Na Cetinju je 17. februara 1879. godine stigla deputacija podgorikih Muslimana koju su sa i njavali: Beir-beg Osmanagi, Osman-beg Osmanagi, Dervibeg Osmanagi, Mehmed-beg Leki, Zejnel Adrovi, Murat-aga Adimehov, Ahmet-beg Osmanagi, Mahmut-beg urevi, Mao Adi Ahmetov, ain-beg ehovi, Sulejman-aga Vesli, Avdo Krni, Mustafa Adiuseinovi, Etem Buli i Ibrahim-beg Ave ri. Sjutradan se deputaciji pridruio i Hadi Bajro Mui. Ova deputacija je primljena na sveanu audijenciju kod knjaza Nikole, kojeg je Beir-beg Osmanagi srdano pozdravio. Beir-beg je vatreno deklamovao, rekavi da e podanici muhamedanske vjere biti lojalni Crnoj Gori, a zatim je zamolio knjaza da ih uzme u svoje okrilje. Podvukao je da su podgoriki Muslimani uli za pravinost i velikodunost crnogorskog vladara prema Muslimanima iz drugih sredina, te da se stoga raduju to imaju takvog suverena. Obeao je knjazu da e se truditi da ne budemo manji od Tvojieh najboljih Crnogoraca, naih dananjih sugraana.715 Ovo nije bila samo
Glas Crnogorca, 27. I 1879, 3. Glas Crnogorca, br. 4, 1879, 3. 715 Glas Crnogorca, br. 5, 1879, 1. erbo Rastoder, Bonjaci-Mu sli mani Crne Gore..., 49.
713 714

243

apologija crnogorskom vladaru, nego i naznaka budueg djelovanja veine podgorikih Muslimana. Jedan broj podgorikih Muslimana, uglavnom iz niih socijalnih slojeva, teko se mirio s novonastalom konstelacijom. Takvo raspoloenje bilo je karakteristino i za Muslimane u Spuu, Zeti i abljaku Crnojevia. Iz Spua i abljaka su se iselili svi Muslimani. Dodue, u Spuu je ostao samo jedan Musliman iz zabitske kue Meikukia. On se priklonio pravoslavlju i uzeo je ime Savo. Ubrzo je postao kapetan u Spuu.716 Veliko iseljavanje bilo je u Zeti, gdje je svoje domove napustilo oko 200 muslimanskih porodica. Crnogorska vlast nije otkupila njihova imanja, poto se nadala da e i bez otkupa ona postati dravno vlasnitvo. Muslimani iz Zete su se najvie selili u pravcu Albanije, a dio njih se zadrao u Tuzima. Muslimani iz abljaka, gotovo u cjelini, ili su u Albaniju i to u Skadar, Kavaju i Dra.717 Iseljavanje iz Podgorice nije uzelo vee razmjere. Muslimani su u ovom gradu i dalje inili izrazitu veinu. Prema podacima iz 1881. godine, u Podgorici su registrovane 933 mu slimanske, 216 pravoslavnih i 13 albanskih porodica.718 Podgorica i Bar bili su izuzeci u procesu iseljavanja Mu sli mana iz Crne Gore. Mnogi raseljeni Muslimani, prvenstveno iz Nikia i Kolaina, alili su se turskoj vladi da crnogorska vlast zloupotrebljava njihovu nezavidnu poziciju. Knjaz Nikola je bio pod velikim pritiskom ne samo Turske, nego i Francuske.719 Uslo njavanje ove situacije nagnalo je crnogorskog vladara da 25. VI 1881. izda uvenu Proklamaciju o amnestiji Muslimana i uputi im poziv da se vrate u Crnu Goru. Knjaz je pozvao sve Muslimane da se vrate svojim kuama i obeao im slobodno uivanje materijalnih dobara. Garantovao im je i potovanje odredaba Berlinskog ugovora i zakona Knjaevine Crne Gore. Upozoravao ih je da: Naoj dragoj domovini potrebne su ruke da je odre na njenom mjestu prema inostranstvu i da umnoe iznutra njeno blagostanje. Mi vas pozivamo potonji put da se koristite naim oinskim raspoloenjima
Simo Popovi, Memoari..., 554-555. oko Pejovi, Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku, Titograd, 1962, 257. 718 Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 117. 719 arko Bulaji, Agrarni odnosi u Crnoj Gori..., 33.
716 717

244

i dozvoljavamo vam za povratak rok od est mjeseci raunajui od dana dananjeg.720 Ovi izrazi realpolitike i patetike nijesu doveli do znaajnijih promjena nad vlasnitvom naputenih muslimanskih imanja. Crnogorske vlasti su ispoljile pristrasnost koja je favorizovala naseljavanje Crnogoraca na ova imanja. Jednostavno reeno, nije postojala tenja da se iseljeni Muslimani vrate u svoju domovinu. Time se ublaavala akutna agrarna prenaseljenost i ujedno se na graivali Crnogorci za svoje ratne zasluge. Izgleda i da je vlast izgubila povjerenje u lojalnost raseljenih Muslimana prema crnogorskoj dravi. Kako bilo, crnogorska vlast je 1882. godine u najveoj tajnosti otkupljivala muslimanska imanja. Time je uklanjala najbitniji motiv zbog koga bi se oni vraali u Crnu Goru. Knjaz Nikola i Dravni savjet Crne Gore su naredili vojvodi uru Ceroviu da tajno otkupljuje zemlju od iseljenih Muslimana iz Nikia. Ovakvo otkupljivanje trajalo je vie od deset mjeseci i to u svim oblastima gdje su postojala imanja iseljenih Muslimana.721 Zato je najvei dio raseljenih Muslimana odluio da ostane u Osmanskom carstvu. Razapet izmeu elja za zemljom svojih sunarodnika i po tovanja odredbe Berlinskog ugovora, knjaz Nikola se opredijelio da izae u susret zahtjevima Crnogoraca. U pitanju su bili iskljuivo ekonomski, a ne etniki razlozi. Crnogorske vlasti nijesu stremile da umanje broj Muslimana, ve su nastojale da djelimino rijee optu agrarnu prenaseljenost u svojoj zemlji. Jer kako drugaije objasniti krajnje poteno dranje knjaza Nikole prilikom oslobaanja crnogorskih gradova u kojima je veinsko stanovnitvo bilo muslimanske narodnosti. Osim toga, knjaz Nikola je bio jedini hrianski vladar u Evropi koji je apelovao i insistirao da Muslimani u Crnoj Gori ne naputaju svoja ognjita. Nesumnjivo je da je knjaz etniku i vjersku arolikost svoje drave doivljavao kao prednost, a ne kao hendikep.

Crnogorski zakonici, pravni izvori i politiki akti od znaaja za istoriju dravnosti Crne Gore, knj. II, Podgorica 1998, 48-49. 721 ivko Andrijaevi, Politika crnogorske drave prema nepravoslavnim podanicima poslije 1878. godine, Prilozi, br. 40, Sarajevo 2011, 92-93.
720

245

Integracija Muslimana u drutveni ivot Knjaevine-Kraljevine Crne Gore Teko je utvrditi taan broj Muslimana u Crnoj Gori nakon 1878. godine. Najvjerovatnije se radilo o oko 10.000 Muslimana. Najvie ih je bilo u Podgorici, Ulcinju i Baru. U Podgorici i Ulcinju je ivjelo 4-5.000 Muslimana, dok ih je u Baru i okolini bilo oko etiri hiljade. Iseljavanje Muslimana desetkovalo je ovu populaciju u Nikiu. U Nikiu, nekada izrazito muslimanskom gradu, bilo je svega 19 muslimanskih kua sa 91 stanovnikom, a u Crkvicama je ivjelo 12 porodica Muslimana sa 65 stanovnika. Pavel Rovinski je krajem XIX vijeka tvrdio da u Crnoj Gori ivi 12.000 Muslimana. Crna Gora je u to vrijeme imala oko 200.000 stanovnika.722 Na osnovu oficijelnih podataka iz popisa obavljenog 31. XII 1909. go dine, ukupan broj Muslimana u Crnoj Gori iznosio je 10.659 (5.975 mukaraca i 4.684 ena). Naravno, ovaj broj se odnosi na teritoriju Crne Gore prije balkanskih ratova, prema tome bez Bijelog Polja, Berana, Pljevalja, Plava, Gusinja i Roaja. Muslimani su egzistirali u svih pet administrativnih oblasti postberlinske Crne Gore, ali je njihov raspored bio veoma neravnomjeran. Muslimani su bili naj mnogobrojniji u Primorsko-crmnikoj oblasti (8.432), potom u Zetsko-brdskoj (2.020), Nikikoj (162), Katunsko-rijekoj (38) i u Morako-vasojevikoj je ivjelo svega sedam Muslimana.723 Iz popisa je upadljiva velika nesrazmjernost izmeu broja mukaraca i ena u muslimanskom korpusu. U svim administrativnim oblastima je ivjelo, prema prezultatima popisa, mnogo vie mukaraca nego ena. Najoigledniji primjeri zabiljeeni su u Katunsko-rijekoj oblasti u kojoj je od 38 stanovnika bilo ak 36 mukaraca a samo dvije ene, dok u Morako-vasojevikoj oblasti od svega sedam itelja nije popisana niti jedna ena.724 Ovo nas upuuje na zakljuak da se dio Muslimanki nije odazvao ovom popisu stanovnitva zbog vrstih patrijarhalnih stega ili su u pitanju razlozi koje ne moemo razaznati.
Pavel A. Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, knj. IV, Cetinje 1994, 185. 723 Glas Crnogorca, br. 7, 12. II 1911, 2. 724 Isto.
722

246

Izmijenjena etnika slika Crne Gore nije, kako smo ve rekli, iznenadila knjaza Nikolu i njegove saradnike. Na takvu etniku i vjersku heterogenost, oni su se pripremali skoro dvije decenije. Trebalo je sada, u novom kontekstu, formulisati najprobitaniju politiku prema Muslimanima i Albancima. Njen glavni cilj bio je stvaranje lojalnih podanika meu ovim populacijama. Ta politika sprovoena je preko vie kolosjeka, a najvaniji su bili: oblikovanje novih identitetskih i politikih opredjeljenja nepravoslavnih itelja, naroito Muslimana slovenskog porijekla; dobijanje njihove odanosti pravljenjem raznih ustupaka i manifestovanjem blagonaklonosti prema njihovoj vjeri, te uobliavanje lojalnog glavarskog sloja od pripadnika ovih naroda.725 Prvi izrazi tog usmjerenja primjetni su na stranicama Glasa Crnogorca povodom prijema deputacije podgorikih Muslimana na Cetinju u februaru 1879. godine. Tada je zvanino crnogorsko glasilo istaklo sljedee: A od novijeh naijeh sudravljana muhamedanaca nita drugo ne oekujemo i ne traimo nego da ostanu muhamedanci kao to su i dosad bili, no da prestanu biti Turci i da postanu Crnogorci. Volja vladaoeva, s kojom se narod potpuno slae, izjednaila ih je sa svijem u svim pravima s ostalijem Crnogorcima... Prednost vladaocu ljubav k domovini, gotovost na rtve za interese zemaljske to su vrline dravljanske, koje krase stare Crnogorce, to su vrline kojima se imaju oruati i novi Crnogorci.726 Jaanje crnogorskog identiteta u svijesti Muslimana, pote n ci rao je i knjaz Nikola. Knjaz se pomenutoj deputaciji obratio ovim rijeima: to se mene i mojih vlasti tie, znajte da neu pra viti razlike meu svojim podanicima po vjeri. Moja pravda i mo ja ljubav jednaka je za sve, koji je zaslue svojijem vladanjem i svojijem dravljanskim vrlinama. Od vas oekujem da ete se kao novi Crnogorci izjednaiti sasvijem sa starim Crnogorcima. Odnesite od mene poruku svojijem jednovjernicima, da se predadu djelima mira i otadbini.727 Tako je i knjaz Nikola otvoreno poruio Muslimanima da predstoji doba oblikovanja crnogorskog identiteta.
ivko Andrijaevi, Politika crnogorske drave..., 80. Glas Crnogorca, br. 5, 1879, 1. erbo Rastoder, Bonjaci-Musli mani Crne Gore..., 49. 727 Glas Crnogorca, br. 5, 1879, 4.
725 726

247

Taj proces bio je praen i sa raznim nesnalaenjima od strane crnogorskih vlasti. One nijesu, po svoj prilici, najbolje poznavale mentalitetski sklop crnogorskih Muslimana. Preko noi se teko mogao mijenjati njihov identitet. Ali crnogorske vlasti su prvih godina nakon povratka svojih teritorija bile vrsto na tom stanovitu. Ve u martu 1879. godine donijeta je Odluka da Muslimani u novodobijenim oblastima nose crnogorske kape.728 Manji dio nikikih Muslimana je prihvatio novo obiljeje i norme ponaanja. Meu njima je bio i Mujo Adajli-Suki, potomak opjevanog Suki barjaktara. Pridruio mu se i Adem Zvizdi koji je 15. marta 1879. godine obavijestio knjaza Nikolu da je na glavu stavio crnogorsku kapu i od njega trai grb koji bi stavio na nju. Zvizdi je ukazao knjazu na to da ga nikiki Muslimani poprijeko gledaju zbog noenja crnogorske kape i da ga to uopte ne uznemirava. Traio je grb za kapu kako bi svoje sunarodnike jo vie naljutio.729 Veina nikikih Muslimana je ostala postojana u svom na rodnosnom biu. Jusuf Muovi je neskriveno upozoravao popa Maana Nikevia, nikikog naelnika, da e se iseliti ukoliko budu primorani da na glave stave crnogorske kape. Mahmut au, jedan od uglednijih Nikiana, naredbu o noenju kapa protumaio je kao pokuaj knjaza Nikole da im nametne pravoslavlje.730 Energino su reagovali i islamski svetenici iz Nikia. Oni su zabranili slje dbenicima islama da sa crnogorskim kapama ulaze u damiju. Govorili su svojim vjernicima da se ne mogu nazivati Turcima ukoliko stave na glavu crnogorsku kapu.731 Poto je crnogorska vlast u poetku bila nepopustljiva, nikiki muslimanski uglednici Jusuf Muovi, Asim Hajrovi, Mahmut au i drugi sa porodicama su krajem 1879. godine napustili Niki.732
Dravni arhiv Cetinje (DAC), fond Ministarstva unutranjih djela (MUD), fas. 1, Kapetan Maan Nikevi vojvodi Mau Vrbici, ministru unutranjih djela, 2. III 1879. 729 Isto, Kapetan Maan Nikevi vojvodi Mau Vrbici, ministru unutranjih djela, 9. III 1879. erbo Rastoder, est nepoznatih dokumenata o Muslimanima u Crnoj Gori 1878-1879, Almanah, br. 5-6, Podgorica 1999, 216. 730 ivko M. Andrijaevi, Politika crnogorske drave..., 81. 731 DAC, f. MUD, fas. 4, Kapetan Maan Nikevi vojvodi Mau Vrbici, ministru unutranjih djela, 5. III 1879. 732 Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Muslimansko-bonjako stanovnitvo..., 248.
728

248

Obaveza noenja crnogorske kape naila je na otpor Muslimana i u drugim gradovima. Veliki broj barskih Muslimana je izriito govorio da e se radije iseliti nego staviti na glavu crnogorsku kapu. Ovakav stav je uslovio bijes i odijum kod Vuka Pejovia, barskog kapetana. Pejovi je traio odobrenje sa Cetinja kako bi primorao Muslimane na noenje crnogorske kape.733 Dravne vlasti nijesu dopustile nikakvu represiju. Uskoro su uvidjele da se Muslimani nee povinovati njihovoj naredbi, ak i po cijenu iseljavanja. Stoga su crnogorske vlasti odustale od ove namjere. Tako je propao prvi pokuaj uobliavanja crnogorskog identiteta kod Muslimana. Jo probitanije mjere u oblikovanju novog identiteta kod muslimanske populacije trebalo je da se operacionalizuju preko kolskog sistema. Dakako, nije se radilo samo o stvaranju nove identitetske, nego i emancipatorske svijesti nepravoslavnih itelja Crne Gore. Tako je u januaru 1879. godine objavljen Zakon o optoj kolskoj dunosti u Knjaevini Crnoj Gori i njime je nastava u kolama proglaena slobodnom i besplatnom, ali i obaveznom za svakog crnogorskog podanika. Od ovog zakonskog akta bila su izuzeta bolesna i hendikepirana lica. kola je bila obavezna za djecu od 7. do 12. godine ivota. Propisane su i otre kazne za roditelje koji ne bi dopustili svojoj djeci da idu u kolu. Roditelj je morao platiti kaznu od 10-15 talira, a mogao se sankcionisati i zatvorom od 8-30 dana. U sluaju da se roditelj nastavio protiviti slanju djece u kole, bio bi kanjen, najprije sa 50 talira globe, a zatim bi mu se oduzele ingerencije starateljstva i bio bi kanjen kao oponent dravnih vlasti. Autori ovog zakona su pokazali razumijevanje za djecu kojima je kola bila mnogo udaljena od mjesta ivljenja, kao i za potencijalne uenike koji su bili loeg ekonomskog stanja. Ova djeca su bila osloboena od obaveze pohaanja kole.734 Crnogorske vlasti su bile odlune u sprovoenju ove mjere. Ubrzo su izdale i Naredbu u kojoj je apostrofirano da djeca islamske i rimokatolike vjeroispovijesti moraju pohaati dravnu osnovnu kolu. Bila je ovo standardna tekovina ureene drave, ali kako je to uobiajeno u svakom izmijenjenom nacionalnom i
DAC, f. MUD, fas. 4, Okruni kapetan Vuko Pejovi vojvodi Mau Vrbici, ministru unutranjih djela, 2. V 1879. 734 oko Pejovi, Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori 18521916, Cetinje 1971, 49-50.
733

249

vjerskom kontekstu, tu je bila i utkana tendencija za odgajanje nove identitetske i politike svijesti kod Muslimana i Albanaca.735 Jedan broj Muslimana i Albanaca je ovu Naredbu doivio kao napad na vlastiti identitet. Stoga je reagovalo crnogorsko kolsko nadzornitvo. Ovaj organ prosvjetne vlasti je u septembru 1880. godine poslao Uputstvo svim upraviteljima osnovnih kola u Podgorici, Baru i Nikiu, odnosno u gradovima u kojima su kolsku populaciju sainjavale sve tri vjeroispovijesti. Ovo Uputstvo je bilo mjeavina politikih, nacionalnih i vaspitno-obrazovnih stremljenja. Ve na poetku ovog akta otvoreno se ukazuje da se kod pripadnika islamske i rimokatolike vjeroispovijesti vjekovima usaivala mrnja prema Crnogorcima i crnogorskoj dravi. Nastavljalo se u istom tonu, pa se tvrdilo da su naroito muhamedanci indo ktrinirani stanovitem da je crnogorska drava netrpeljiva prema nepravoslavnim konfesijama. Neuvijeno je iznijeto miljenje da se takva slika teko moe modifikovati kod starijeg muslimanskog narataja.736 Ovo su bile preotre ocjene koje su crnogorske vlasti izno sile s jasno osmiljenim ciljem. Trebalo je racionalizovati duh no vog vremena i opravdati potrebu edukacije mlaih generacija islamske i katolike vjere. Podastrte tvrdnje predstavljale su pledoaje za praktine na mjere prosvjetnih vlasti Crne Gore. Zato se u Uputstvu navodi da je modernizacijsku svijest mogue primijeniti kod mlaih narataja. Istaknuto je da zbog eventualne opreznosti Muslimana prema dravnim kolama treba obaviti razgovore s roditeljima. Njima je valjalo objasniti da crnogorska kola nije vjerski zavod, te da su crnogorski uitelji svjetovni inovnici koji su obrazovani u mirskim kolama. Naglaeno je da je crnogorska kola koncipirana kao ustanova za sve tri vjere, da dravna vlast ima identian odnos prema svim konfesijama, te da nijedno vjersko uenje nee biti prisutno u kolskim programima. U dravnim kolama su sticana opta znanja i vjetine, a ne uenje iz vjeronauke. Obeano je da e vjerski sadraji, ukoliko postoje u nekim kolskim udbenicima, biti zanemareni u nastavi. Trebalo je da se vjerski sadraji izuavaju na asovima vjeronauke. Garantovala se zatita vjerouitelju muslimanske djece. On nije smio biti uznemiravan u izvoenju nastave, a upravitelj kole
735 736

Glas Crnogorca, br. 2, 20. I 1879, 1. Glas Crnogorca, br. 44, 1. XI 1880, 1-2.

250

ga je jedino mogao posjetiti na njegov zahtjev. Upravitelj kole je morao da se objektivno odnosi prema uenicima svih konfesija i nije mu bilo doputeno mijeanje u vjerska osjeanja. O svakoj vjeri je morao govoriti s potovanjem i bio je duan da strogo kazni i najmanju uvredu bilo ijeg vjerskog osjeanja.737 U Uputstvu se nalagalo kolskim vlastima da Muslimanima i Albancima objanjavaju da knjaz Nikola (Gospodar) jednako potuje sve tri vjere. I ova je formulacija bila u funkciji afirmacije knjaeve politike, jer je akcentirano da svaka vjera ui predanosti vladaru i oplemenjuje ljudsku duu. Na kraju je potencirano da je kljuni zadatak kolskih vlasti da rade na uvrivanju svijesti o srodnosti po jeziku, slavnoj prolosti i zajednikoj sadanjosti.738 Odziv muslimanske djece za pohaanje nastave u dravnoj koli varirao je od grada do grada. Barski Muslimani su uglavnom dobrovoljno prihvatili ovu obavezu. U dravnu osnovnu kolu su ila djeca sve tri konfesije. Izmeu njih je vladala potpuna harmonija, kao i izmeu uprave kole i njihovih roditelja. Uitelji su pomno pazili da nijednom rijeju ne uvrijede vjerska osjeanja poklonika islama i rimokatolika.739 Ovakvo stanje nije bilo karakteristino za Niki, iako je bilo propisano da kole sa muslimanskom djecom nee raditi petkom. Veina Muslimana je uporno odbijala da alje svoju djecu u dravnu kolu. U Nikiu je, inae, u decembru 1878. popisano svega 24 muslimanska djeteta sposobna da idu u kolu. Ugledno bratstvo Muovia, kao i drugi Muslimani, traili su da se za njihovu djecu otvori posebna kola.740 To je bio preambiciozni zahtjev, koji se, uz to, nalazio u dubokoj suprotnosti sa osnovnim postulatima crno gorskih vlasti. Lokalni elnici u Nikiu su smatrali da su islamski svetenici u ovom gradu bili glavni krivci za pasivan odnos muslimanske djece prema odlasku u dravnu kolu. Govorili su da ih hode vjeto animiraju za odlazak u vjersku kolu (mekteb) i da to pohaanje tretiraju kao prioritetno.741 Ovaj sloeni problem je
Isto. Isto. 739 ivko Andrijaevi, Politika crnogorske drave..., 83. 740 oko Pejovi, n. d, 54. 741 Veljko akoti, Niki u Knjaevini (Kraljevini) Crnoj Gori..., 203. Jovan Ivovi, Raseljavanje nikikih Muslimana..., 366. erbo Ras toder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 97.
737 738

251

1881. godine, naalost, rijeen tako to su dravnu kolu napustila malobrojna djeca islamske vjeroispovijesti, budui da su se njihovi roditelji iselili iz Nikia.742 Najvei otpor odlasku muslimanske djece u dravnu kolu pruen je u Podgorici. Podgoriki Muslimani su procjenjivali da e u dravnoj koli njihova djeca morati da se suoe s nacionalnim i vjerskim preobraenjem. Veina ovih roditelja je neskriveno poruila da e se prije iseliti iz Pogorice nego dozvoliti svojoj djeci da idu u dravnu kolu. Insistirali su da im djeca pohaaju, kao u prethodnom periodu, samo islamsku vjersku kolu i naglaavali da e jedino pod tim uslovom ostati da ive u Crnoj Gori.743 Ova zamrena situacija je bila ozbiljan ispit za crnogorske vlasti. Iseljavanje Muslimana iz Podgorice stvorilo bi neizbjene meunarodne reperkusije za Crnu Goru. U takvom raspletu ovog kriznog stanja Crna Gora bi mogla dobiti hipoteku vjerski netolerantne zemlje koja kri odredbe Berlinskog ugovora. Bojazan od takvih politikih implikacija primorala je crnogorsku vlast da postupi opre zno i odustane od striktnog sprovoenja Zakona o obaveznom kolovanju. Postavljena su dvojica podgorikih Muslimana za uitelje u dravnoj koli, to je dijelom omekalo otpor roditelja mu slimanske djece. Ona su se u veem broju upisivala u dravnu ko lu, ali je negodovanje jednog broja roditelja bilo aktuelno i u predstojeem periodu.744 O teini ovog problema govori i direktno ukljuivanje crnogorskog suverena. Knjaz Nikola je u pomenutoj Proklamaciji iz juna 1881. godine obeao iseljenim Muslimanima da e potovati slobodno izvoenje vjeronauke i onemoguiti sva ko 745 uplitanje kolskih vlasti u nain njenog izvoenja. Ni ovo ubje ivanje nije u prvi mah dalo oekivani rezultat. Problem je rijeen poslije vie od deset godina od ukljuivanja Podgorice u sastav Crne Gore. Bez obzira na to to je kolski sistem Crne Gore, kao i u svakoj zemlji, bio dijelom u slubi ostvarivanja odreenih ideolokih inte resa, odbijanje Muslimana da alju djecu u dravnu kolu bilo je
Veljko akoti, n. d, 205. erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 98. 743 ivko Andrijaevi, Politika crnogorske drave..., 83. 744 Isto, 83-84. 745 Crnogorski zakonici, knj. II..., 49.
742

252

neracionalno i nepromiljeno. Time je za izvjesno vrijeme usporena sveobuhvatna drutvena socijalizacija Muslimana u dravno tkivo Crne Gore. Time je pospjeena njihova ekonomska stagnacija i proputena mogunost dinaminije politike i kulturne edukacije, procesa iji je inspirator odvajkada bila intelektualna elita.746 Konstituisanje novog drutvenog i politikog okvira obino izaziva kod jednog broja stanovnika nesnalaenje i protivljenje. U tome su, prvih godina crnogorske vlasti, prednjaili podgoriki Muslimani. Oni su masovno odbili, poetkom 1879. godine, da uestvuju u popisu stanovnitva. Obrazlagali su da to ine zbog straha da e, poto budu uvedeni u crnogorske podanike, izgubiti pravo da se isele iz Crne Gore. Ovu pretjeranu sumnju odagnao je knjaz Nikola. Knjaz je na Cetinju razgovarao s predstavnicima podgorikih Muslimana i uvjerio ih da im popis ne donosi nita loe. Muslimani su mogli, kako im je knjaz govorio, odrei se crnogorskog dravljanstva bez ikakvih konsekvenci.747 Crnogorska vlast je u periodu svog uvrivanja donosila i krute i hitromislene mjere koje su vrijeale ponos Muslimana. To se prevashodno odnosi na zabranu noenja oruja za muslimanske podanike. Ta naredba je obrazloena strahom od krvne osvete, ali je veliku sjenku na njenu opravdanost bacala injenica da je Crnogorcima bilo doputeno noenje oruja. Tome su se posebno protivili Muslimani iz Nikia koji su kao jedan od glavnih razloga svog iseljavanja navodili upravo tu mjeru. Oduzeto oruje od Muslimana se uvalo u vojnom magacinu u Podgorici. Knjaz Nikola je, isuvie dockan, u Proklamaciji iz 1881. godine, obeao crnogorskim Muslimanima da e im vratiti oduzeto oruje.748 Veoma negativan odjek kod Muslimana u Crnoj Gori izazvala je knjaeva odluka o obaveznom sluenju vojnog roka. Knjaz Nikola je, dodue, oklijevao s donoenjem ove mjere jer je smatrao da je potrebno vrijeme za neutralisanje raznih atavizama kod svojih podanika. Prilikom posjete Ulcinju u avgustu 1881. godine crnogorski suveren je iznenada objelodanio da je svaki odrasli itelj Crne Gore, izuzimajui bolesne, duan da slui vojsku. Ovaj stav je zaprepastio
erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 101-102. DAC, f. MUD, fas. 9. Vojvoda Mao Vrbica, ministar unutranjih djela vojvodi Beir-begu Osmanagiu, 19. VII 1879. 748 Crnogorski zakonici, knj. II..., 49.
746 747

253

veinu Ulcinjana, preteno graana islamske i rimokatolike vjere. To nije bio izraz nelojalnosti prema crnogorskoj dravi, ve su u pitanju bili iskljuivo ekonomski motivi. Ulcinjani su uglavnom bili pomorci i eventualno sluenje vojske bi ih za izvjestan period odvojilo od svog zanimanja. Tako bi nestalo i njihovog jedinog izvora prihoda. U strahu od izvrenja ove naredbe, jedan broj Ulcinjana se iselio u Skadar. Napetu situaciju je dijelom umirio Simo Popovi, mudri guverner Ulcinja. Popovi je obeao svojim sugraanima da e regrutovati samo 150 momaka iz Ulcinja, ba koliko i Barana i Mrkojevia. Sa regrutovanim momcima iz pomenutih mjesta i ulci njskim prvacima, Popovi je stigao na Cetinje. Tu su regrutovani vojnici dobili oruje.749 Uviajui da odluka o sluenju vojnog roka izaziva veliki otpor kod dijela poklonila islama i rimokatolika, knjaz Nikola se opre dijelio za kompromisno rjeenje. Knjaz je, naime, prihvatio prijedlog Jonina, ruskog poslanika na Cetinju, da je bolje da Muslimani plaaju nizamiju (otkup od vojne slube), kao to rade hriani u Osmanskom carstvu, nego da na silu uzimaju puke u ruke. Crnogorski suveren je odredio da svaki Musliman od 18 do 50 godina plaa po est fiorina u zlatu za nizamiju u toku jedne godine. Bilo je ovo preveliko breme za pojedine ulcinjske porodice. Stoga su pojedini Ulcinjani molili crnogorske vlasti da ih prime u vojsku, budui da je bilo porodica koje su plaale i po 30 fiorina godinje. Jedan broj Muslimana se pokazao vrlo sposobnim i revnosnim vojnicima. Oni su rado ili u aki bataljon, podoficirsku kolu, a vremenom su sticali i oficirske inove. Neki od njih postajali su i poasni komandiri bataljona.750 Dio podgorikih Muslimana je nakon donoenja odluke o oba veznom sluenju vojnog roka ispoljio otvoreno nezadovoljstvo. I u ovom sluaju bili su dominantni ekonomski motivi. Njihovu ze bnju utiao je knjaz Nikola na skupu odranom pod Veljim brdom, januara 1882. godine. Ovom skupu su prisustvovali preteno pod goriki Muslimani. Knjaz im je saoptio da uvaava njihova trgo vaka i zanatlijska zanimanja i da ih stoga oslobaa tereta sluenja vojnog roka. Ovu popustljivost Muslimani su morali da kompenzuju plaanjem dabine (nizamije), koju su inae plaali Crnogorci u Podgorici za vrijeme osmanske uprave.751 Postojao je i drugi efekat
Vojvoda Simo Popovi, Memoari..., 566-567. Isto, 571-573. 751 Glas Crnogorca, br. 3, 1882, 3.
749 750

254

ove knjaeve fleksibilnosti. Raunalo se da e ona odobrovoljiti iseljene Muslimane da se vrate u svoj zaviaj i da e se neutralisati anti crnogorska propaganda koja se iz Skadra i Tuzi irila u Pod gorici.752 Plaanje nizamije je uticalo na pogoranje ekonomskog polo aja crnogorskih Muslimana. Na drugoj strani, to je bio znaajan priliv u dravnoj kasi. Muslimani su u Crnoj Gori platili vie od milion kruna nizamije do 1909. godine. Godinje su plaali oko 30.000 kruna. Poreenja radi, hriani su u Sandaku sedamdesetih godina XIX vijeka plaali 24 groa po kui. Neto kasnije, poetkom XX vijeka, obaveza nizamije u Beranskom okrugu iznosila je osam kruna i 50 helera po mukoj glavi.753 Kod jednog, manjeg broja podgorikih Muslimana postojalo je jako ubjeenje da odluke Berlinskog kongresa predstavljaju samo provizorno rjeenje. Oni su se nadali da e Albanska liga, oslonjena na Tursku, onemoguiti vraanje Ulcinja Crnoj Gori i da bi takav rasplet mogao dovesti do ponovnog ukljuivanja Podgorice pod osmansku vlast. Organizatori otpora crnogorskoj vlasti imali su intenzivne kontakte sa Odo-begom, komandantom oruanih odre da Albanske lige koji su se nalazili u Tuzima. ak je nekoliko po dgorikih Muslimana organizovalo prikupljanje i slanje pomoi Albanskoj ligi.754 Crnogorske vlasti su preko svojih vojnih i policijskih snaga doznale za veze izmeu pojedinih podgorikih Muslimana i turskih starjeina u Skadru i Tuzima. Ubrzo su otkriveni inspiratori otpora crnogorskoj vlasti. Uslijedile su istrage i hapenja. U podgorikom zatvoru se krajem avgusta 1880. godine nalazilo 18 Muslimana iz Podgorice. Optube su bile veoma teke. Ovi zatvorenici su bili okrivljeni za izdaju crnogorske drave koja je poivala na njihovoj vezi sa turskim starjeinama u Skadru i Tuzima.755 Dogaaji u Podgorici bili su ozbiljan test za crnogorsku dravu. Trebalo je sauvati njen legitimitet, a istovremeno ne pobuditi nepovjerenje Muslimana u novu vlast. Taj sloeni zadatak trebalo
Isto. erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 99-100. 754 Ejup Muovi, Muslimani Crne Gore..., 125. 755 Pavle Strugar, Jedno suenje grupi Muslimana u Podgorici 1880. godine, Istorijski zapisi, br. 3, Titograd 1968, 477-478.
752 753

255

je da operacionalizuje Mao Vrbica, crnogorski ministar unutranjih djela. Vrbica je pokazao istanani osjeaj za rjeavanje ovog spora. Odrao je govor pred uglednim podgorikim Muslimanima u kojem ih je uvjeravao da imaju jednaka prava kao i Crnogorci, te da dravne vlasti objektivno postupaju prema svim svojim podanicima. Zaloio se da se od Varokog suda i Naelstva podgorikog formira Okruni sud, a da na njegovo elo bude postavljen Beir-beg Osmanagi. I zaista, u septembru 1880. godine u Podgorici je obrazovan Okruni sud iji je predsjednik bio Beir-beg Osmanagi.756 Imenovanjem Osmanagia eljelo se pokazati da crnogorska vlast gaji povjerenje prema Muslimanima i da e odluke suda u spornom sluaju biti nepristrasne. Uhapeni Muslimani imali su malu podrku kod svojih sunarodnika u Podgorici. Veina pripadnika ovog korpusa je u ovom osjetljivom sluaju zauzela lojalno stanovite, pa je ak traila da se javno desolidarie od uhapenih lica. Njihovo povjerenje je jo jae uvreno zbog hapenja etvorice Pivljana koji su fiziki nasrnuli na grupu podgorikih Muslimana.757 Okrivljeni su na sudu optueni da su odravali tajne veze s turskim oficirima i da su od njih dobijali instrukcije za rad. Pripisana im je i subverzivna djelatnost, poto su neki od optuenih pripremani za posao turskog vojnog obavjetajca. Presuda je obuhvatila 14 okrivljenih Muslimana i izreena je krajem septembra 1880. godine. Bila je to drakonska presuda, pa su estorica okrivljenih osueni na kaznu smrti, a etvorica na kaznu doivotnog zatvora. etiri okri vljena su putena na slobodu uz davanje jemstva. Smrtne kazne nijesu izvrene jer ih je knjaz Nikola uskoro zamijenio vremenskim kaznama. Umanjene su i godine zatvora predviene za ostale osu enike. Ni ove kazne nijesu bile dugog vijeka. Poslije predaje Ulcinja Crnoj Gori, crnogorski suveren je odluio u novembru 1880. da pusti na slobodu sve osuene Muslimane.758 Pomilovanje osuenih Muslimana iz Podgorice bio je taktian i pronicljiv potez crnogorskog suverena. Knjaz Nikola je stremio da i nepovjerljivi dio ovog korpusa to jae involvira u dravno bie Crne Gore. To su bila realna predvianja. Muslimani iz Podgorice
Isto, 478-479. Isto, 479-480. 758 Isto, 480-481.
756 757

256

nijesu vie nikada preduzimali bilo kakvu antidravnu djelatnost, niti su dravne granice Crne Gore tretirali kao privremene. Bili su, od tada, duboko svjesni da Crna Gora predstavlja jedinu njihovu domovinu. Uvijek je za poten odnos prema manjinskim narodima bila potrebna jaka politika volja. Ona nije nedostajala Crnoj Gori. To je najbolje demonstrirao knjaz Nikola. Crnogorski vladar je odluio da u svim krajevima gdje su ivjeli Muslimani obavezno bude njihovog predstavnika u vlasti, a onamo gdje su bili veina imali su i kapetana. Ve osamdesetih godina XIX vijeka kapetan krajinski bio je Cano Lula Barjaktarovi, mrkojeviki Alil Kaplanovi, ulcinjski Mehmed-beg. Osim toga, od petorice lanova podgorikog naelstva 1880. godine trojica su bili vieni muslimanski prvaci.759 Dakako, prilikom izbora na dunosti u lokalnoj vlasti podrazumijevala se odanost crnogorskoj dravi i vladaru, a zatim su Muslimani birani na osnovu znanja, sposobnosti i moralnog ugleda. Istovjetna je bila procedura i u dodjeljivanju inova u vojnim formacijama na teritorijama gdje su egzistirali Muslimani. Jo jae povjerenje kod ovog korpusa knjaz je gradio i time to je obavezno jedan Musliman bio njegov ordonans-oficir. O tom specifinom odnosu pisao je Jozef Holeek, eki knjievnik i novinar, koji je 1882. godine sreo na Cetinju Islam-bega Muovia: Meu kaba dahijama (perjanicima) interesantna je linost beg Muovi iz Nikia, potomak drevnog poturenog roda koji je uvijek bio u zavadi sa okolnim stanovnitvom. Ovaj beg Muovi je nakon poslednjeg rata prionuo uz Crnu Goru i za nju je vrio znaajnu propagandu na Berlinskom kongresu 1878. godine i u Hercegovini. To je mlad, zgodan ovjek, prikladnog uzrasta, muevnog izraza lica, svaki njegov pokret odaje snagu i spretnost. Knjazu je odan srcem i duom i stalno ga prati. Nosi crnogorsko ruho, osim fesa, to predstavlja savremenog crnogorskog muslimana.760 Podgoriki Muslimani se od 1881. godine masovnije ukljuuju u drutveni ivot svog grada i Crne Gore. Istina, ve 1879. godine Beir-beg Osmanagi i Dervi-beg Osmanagi se stavljaju u slu
Orli, 1885, 26-27. Jozef Holeek, erna Hora v miru, Prag 1883, navedeno prema: Slobodan Drobnjak i Sait aboti, Muslimansko-bonjako stanovnitvo..., 236.
759 760

257

bu crnogorske vlasti i dobijaju visoka zvanja i titule. Tome su do prinijele i lokalne vlasti koje su pozvale Muslimane da se ukljue u rad gradske itaonice koja je osnovana 1881. godine. Muslimani su se rado odazvali pozivu, pa su lanovi itaonice postali: Beirbeg Osmanagi, kadija Hadi Seljo Abazovi, Mula Medo Averi, Ahmed-beg Osmanagi, Mao Hadi Ahmetov, lan Okrunog suda, Selim Bibezi, potkomandir Islam-beg Muovi, Medo Lukaevi, Sadik Lukaevi, Ablah Alivodi, Zejnel Hadrovi, Jakupaga Ljumanovi, Hasan urevi, Mula Ahmet Kaci i Zef Deda. Predsjednik Skuptine podgorike itaonice bio je Jovan Lazovi, a od 48 lanova 15 ih je bilo iz korpusa podgorikih Muslimana. Njih je u Odboru itaonice zastupao hadi Seljo Abazovi.761 Podizanje nove zgrade itaonice u Podgorici nailo je na vrlo pozitivan prijem kod lokalnih Muslimana. ak 57 Muslimana dalo je prilog za izgradnju ovog kulturnog doma.762 Sve izraenija integracija Muslimana u crnogorski drutveni milje doekana je sa vidnim simpatijama na stranicama Glasa Crnogorca. Ova pojava nadovezivala se na tendencije zvanine politike, pa otuda i ushieni znaci crnogorskog nacionalnog integra lizma: ...sve to naa drava ima i ini moe posluiti svojijem gra anima, sve ustanove njene, sve kole njene stoje u ravnoj mjeri na slubi i na raspoloenju svakojem Crnogorcu bez razlike niti na to ima viega prava pravoslavni Crnogorac, od muslimanskog ili rimokatolikog Crnogorca.763 Tolerancija se u politici najupeatljivije iskazuje konkretnim injenjem. Takvih postupaka prema uvaavanju Muslimana u Crnoj Gori bilo je zaista mnogo. Prednjaio je, to je davalo i najvie efekta, knjaz Nikola. Crnogorski vladar je pozivao Muslimane na krsnu slavu dinastije Petrovia, urevdan. Vladajua porodica je dala prilog i za izgradnju eljeznike pruge od Meke do Medine. Taj gest je pozdravila grupa podgorikih Muslimana. Ocijenila ga je kao jo jedan dokaz velike blagonaklonosti i pokroviteljskog odnosa dinastije Petrovi prema Muslimanima.764
Glas Crnogorca, br. 22, 1881, 3. Glas Crnogorca, br. 1, 1891, 2. 763 Navedeno prema: erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 52. 764 ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima 1878-1912, Almanah, br. 25-26, Podgorica 2004, 162-163.
761 762

258

Dirnut ovim postupcima, Hadi Hafiz M. Lukaevi iz Pod go rice se javno zahvalio crnogorskom suverenu. Lukaevi je primijetio da knjaz Nikola ima zatitniki odnos prema Muslimanima, to se ogleda u njihovom bezbjednom ivotu, nesmetanom obavljanju privrednih aktivnosti, ouvanju linog integriteta, pravinosti crnogorskih sudova.765 Knjaz Nikola se takoe starao i o kolovanju talentovanijih muslimanskih mladia. Na kolovanju u Carigradu nalazilo se ne koliko muslimanskih stipendista iz Crne Gore. Ismail Edinovi, jedan od njih, obratio se molbom Ministarskom savjetu Crne Gore da mu se o dravnom troku kupe potrebne knjige. Ministarski savjet je uvaio ovaj zahtjev, pa je dao preporuku nadlenom Ministarstvu da se Edinoviu kupe sve potrebne strune knjige.766 Crnogorska vlast je poklanjala veliku panju i podizanju kolskih zgrada, bez obzira na karakter kolovanja muslimanske populacije. Tako je u Mrkojeviima 1885. godine izgraena prva kolska zgrada. kola je poela da radi 15. II 1886. godine. Bila je to prva osnovna kola u istoriji ovog kraja.767 Vlast je 1894. godine dopustila i gradnju nove zgrade mekteba u Podgorici. Ovom odlukom bio je posebno obradovan turski poslanik na Cetinju. On je za realizaciju ovog posla obeao 100 lira, ali s jednim zahtjevom. Traio je da lan odbora za izgradnju mekteba bude i turski konzul u Podgorici.768 Muslimani iz ovog grada su teili i formiranju svog pjevakog drutva. Njihova nadanja bila su usmjerena na preduzimljivost uitelja Omera Bibezia i Mustafu Hadi Ahmetovia. Ona su se obistinila i muslimansko drutvo je radilo 1898. godine. Dvije godine kasnije Muslimani su pozvani da pristupe drutvu Branko, kojeg je formirala crnogorska omladina 1892. godine.769 Tako se nastavljao proces uspostavljanja meunacionalnog i meuvjerskog sklada u Podgorici. Ovaj proces je najvie odmakao na podruju Bara. Na ovom prostoru gotovo da nije bilo vidnijih nesporazuma lokalnih
Glas Crnogorca, br. 41, 1891,1-2. DAC, f. Ministarstva inostranih djela (MID), br. 157/a. Vie o tome: Momilo D. Pejovi, kolovanje Crnogoraca u inostranstvu 18601916, Podgorica 2000, passim. 767 Edhem Peroevi, Mrkojevii..., 111. 768 oko Pejovi, n. d, 55. 769 Isto, 31. erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 53-54.
765 766

259

Muslimana s crnogorskim vlastima. Barani i Mrkojevii nijesu pravili smetnje u davanju svoje djece u dravnu kolu i u tome su vidjeli samo jednu progresivnu mjeru. Oni su, takoe, bez otpora prihvatili i naredbu o oduzimanju oruja muslimanskoj populaciji. Stoga su upravo na ovom podruju najprije uspostavljeni harmonini odnosi u Crnoj Gori izmeu razliitih naroda i konfesija. Zduno ih je potencirao i crnogorski suveren. U tome se ne samo uspjelo, nego su se temelji tolerancije, trpeljivosti i razumijevanja, kao i meusobnog uvaavanja koje je proteirao knjaz Nikola pokazali kao njegova znaajna investicija u budunost, jer su izdrali sve probe potonjeg vremena. Bar i okolina bili su ogledni primjer, esto pominjani u crnogorskoj dravi u pozitivnom kontekstu vjerske i nacionalne tolerancije i ukljuivanja tamonjeg stanovnitva u crnogorsko dravno tkivo.770 Crnogorska tampa je vrlo rado objavljivala napise o prija teljskim odnosima izmeu Crnogoraca i Muslimana. Svakako da otrom novinarskom oku nije mogao promai etvorodnevni boravak deputacije podgorikih Muslimana na Cetinju. Tada je u velikoj cetinjskoj gostionici organizovan svean ruak kojem su prisustvovali i Martinovii iz Bajica, roaci Osmanagia iz Podgorice. Na ovoj proslavi je dolo do bratimljenja izmeu Martinovia i Osmanagia. Podgorike Muslimane je u ime Martinovia pozdravio Savo Ma tov Martinovi, a vojvoda Marko Martinovi je iskazao elju da se uspostavi bratska sloga izmeu Crnogoraca i Muslimana, te da usahnu razlike meu sinovima jednoga naroda.771 Glas Crnogorca je pedantno biljeio obiljeavanje dravnih praznika i sveanosti, poput roendana knjaza Nikole i knjeginje Mi lene, od strane crnogorskih Muslimana. Opirno i redovno se izvje tavalo i o proslavljanju islamskih praznika, te o odlasku hadija na hadiluk.772 Na drugoj strani, u crnogorskoj javnoj misli nije evidentiran nijedan tekst koji bi podsticao na animozitet prema Muslimanima i islamu.773 Poetna rezervisanost jednog broja crnogorskih Muslimana prema stremljenjima nove drave bila je brzo neutralisana. Veliki
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 57. Glas Crnogorca, br. 5, 1879, 4. 772 Glas Crnogorca, br. 40, 1891, 2. Glas Crnogorca, br. 26, 1895, 3. 773 erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 20.
770 771

260

zaokret u tom pogledu napravio je i dio podgorikih Muslimana. Naroito je time bio zadovoljan knjaz Nikola, koji je stoga odlikovao ove linosti: Beir-bega Osmanagia, vojvodu i senatora iz Podgorice, Dervi-agu Efovia, kapetana i sudiju iz Podgorice, Dervi-bega Osmanagia iz Podgorice, Selima Bibezia, komandira iz Podgorice, Meda Ajdarovog Lukaevia, kapetana i sudiju iz Podgorice, Smailbega Osmanagia, oficira iz Podgorice, Muja Efovia, oficira iz Podgorice i Smaja Pauku iz Podgorice. Crnogorski vladar je, osim pomenutih lica, odlikovao i porodicu Meikuia iz Podgorice, zatim barjaktara Sulja Jahia iz Podgorice, te ugledne podgorike kue Belia, Hajdaragia, Krnia, Redovia i begovsku kuu Averia. Odlikovanje je dobio i Murtezir Karauzovi, muftija crnogorskih Muslimana, kao i Selim-beg Kapetanovi, senator iz Bara, oficir Omeralovi iz Mrkojevia, Hamza-beg Muovi, autant kralja Nikole iz Nikia i Omer-beg Selmanovi, sudija iz Bara.774 Kralj Nikola nije previdio da odlikuje i brojne Muslimane koji su ivjeli van teritorije onovremene Crne Gore, a koje su tek 1912. godine uli u njeno dravno okrilje. Odlikovani su Duljko Ramusovi iz Berana, Dervi efendija eerkadi, muftija iz Pljevalja, Omerbeg Bajrovi, komandir iz Pljevalja, Safet-beg Muovi, kapetan iz Bijelog Polja, Aljuko Ramusovi, perjanik iz Berana, Mahmut-beg Manovi iz Pljevalja, Hadi Ibrahim Juhara iz Pljevalja i Sulejman Ljuhara iz Pljevalja.775 Ova odlikovanja nijesu imala samo simbolian smisao. Bila su to priznanja pojedinim Muslimanima za struan i savjestan rad, ali i za iskazanu lojalnost i ljubav prema Crnoj Gori. Taj odnos, naravno, nije proao nezapaeno, pa su se predstavnici crnogorskih Muslimana peli na visoke stepenice dravne hijerarhije. Tako je Medo Lukaevi dosegao najvii poloaj u dravnoj upravi od Muslimana. Lukaevi je od 1907. do 1911. godine bio lan Dravnog savjeta Crne Gore. Poslije njegovog penzionisanja, u Dravni savjet je izabran Murteza Karauzovi.776 Time se ustalilo nepisano pravilo da u Dravnom savjetu konstantno bude po jedan Musliman.
Isto, 83. Isto, 83-84. 776 Dravni savjet Knjaevine-Kraljevine Crne Gore 1879-1915, Dokumenta, priredili Branislav Kovaevi i ivko Andrijaevi, Cetinje 2001, 538.
774 775

261

Koliko su Muslimani bili inkorporirani u crnogorsko dru tvo najilustrativnije kazuje dogaaj iz Podgorice u aprilu 1906. godine. Podgoriki trgovci su smatrali da crnogorske vlasti na glaeno favorizuju Muslimane u njihovim poslovima. Zato su se alili Ministarstvu unutranjih djela da je trgovcima islamske vje roispovijesti bilo doputeno da dre otvorene radnje u vrijeme hrianskih praznika, dok je trgovcima pravoslavne vjere bilo zabranjeno da to ine. Ovaj postupak je ocijenjen kao diskriminacija prema hrianskim trgovcima.777 Poslije vie nesmotrenih i brzopletih mjera, crnogorska vlast je ve 1882. godine uspjela da neutralie nezadovoljstvo dijela pripadnika muslimanskog korpusa. Uspostavljeni su harmonini odnosi, pa su Muslimani odista doivaljvali Crnu Goru kao svoju dravu. A i njih je Crna Gora tretirala kao ravnopravne graane. Problema je, kao i u ivotu svakog drutva i pojedinca bilo, ali nesuglasice s vlastima imali su i Crnogorci iz podlovenske Crne Gore. Probleme je, najkrae reeno, donosio svakodnevni ivot i oni nijesu produkovani zbog neijeg nacionalnog i vjerskog porijekla. Stoga ne moe biti rijei o nikakvoj diskriminaciji na toj osnovi. Inspirator ove harmonije bio je nesumnjivo crnogorski suveren. Kralj Nikola je, istina, bio personifikacija crnogorske drave, ali i meunacionalne i meuvjerske sloge izmeu svojih podanika. Takvom svojom politikom, kralj Nikola je izgradio vrste temelje graanskoj Crnoj Gori, koji su izdrali sve probe istorijskih iskuenja u XX vijeku, posebno na podrujima na kojima je politika pomirenja i tolerancije provoena due vrijeme i u kontinuitetu, odnosno na podruju koje je do 1912. godine bilo sastavni dio crnogorske drave.778 Poloaj Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori Crnogorski ratovi protiv Osmanlija bili su iskljuivo oslo bodilakog karaktera. Crnogorci ih nijesu vodili zbog toga to su njihovi neprijatelji bili gorljivi sljedbenici islama, ve zato to je Osmansko carstvo osvojilo njihovu domovinu. O vjerskoj dimenziji ovih ratova nema ni najmanjeg znaka. Uostalom, lanom
777 778

ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima..., 163. erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 84.

262

92 Danilovog zakonika iz 1855. godine priznata je, pored ostalog, i islamska vjeroispovijest. U poreenju sa drugim dravama u susjedstvu, to je bio vidan iskorak. Srbija je uvaila islamsku religiju 1863. godine ukazom kneza Mihaila Obrenovia, Austrija je to ui nila 1912. godine, a Hrvatska tek 27. IV 1916. godine.779 Zbog meunarodnih obzira, odnosno odluka Berlinskog kon gresa, ali i plemenitih vizija, knjaz Nikola je odmah nakon Veljeg rata dopustio formiranje Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori. Bila je to prva takva zajednica na Balkanu poto je stanovnitvo islamske vjeroispovijesti u okruenju i dalje priznavalo sultana kao halifu, tj. kao vrhovnog vjerskog poglavara svih sljedbenika islama. Vjerske poslove halife vrio je u njegovo ime carigradski muftija u zvanju ejh-ul-islama vrhovnog vjerskog poglavara. Njegovo sjedite imalo je naziv Meihat, kao mjesto najvie vjerske vlasti. Prvi muftija u Crnoj Gori bio je Hadi Salih efendi Huli iz Ulcinja koji je bio rodom iz Skadra. Njemu je knjaz Nikola dao puno vanu vlast da sudi muslimanima po erijatu, onako isto kako je to bilo u turski vakat.780 Muftiju je, inae, postavio ejh-ul-islam a uz odobrenje crnogorskog suverena. Glavna dunost muftije bila je da rjeava sve sporove koji su mu proslijeeni od strane kadija. Muftija Hadi Salih je stolovao u Ulcinju. Osim muftijstva, egzistirala su i tri kadiluka: u Ulcinju, Baru i Podgorici. Njima su upravljale kadije koje je postavljao muftija a potvrivao ih je vladar preko Ministarstva prosvjete i crkvenih poslova. Kadije su sudile po erijatu i mogle su imati na raspolaganju i po jednog sudskog pandura. erijatska rjeenja postajala su izvrna tek uz saglasnost knjaza i crnogorske vlade. alba na odluku kadije podnosila se najprije muftiji, a zatim ejh-ul-islamu.781 Pored muftije i kadija, u Crnoj Gori je nedugo nakon 1878. godine bilo 46 islamskih svetenika. Egzistirali su u svim mjestima gdje ive Muslimani. Najvie islamskih duhovnika bilo je u Ulcinju ak 20, dok je u Podgorici bilo jedanaest islamskih svetenika, i to etiri imama, etiri mujezina i trojica hoda. U Crnoj Gori je bilo 36 damija. Islamskih kola (mekteba) bilo je osam, i to tri u Podgorici,
erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 89. Murteza Karauzovi, Crnogorski i Bosansko-Hercegovaki Mu slimani i nadlenost erijatskih sudova, Glas Crnogorca, br. 4, 31. I 1912. 781 erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 90.
779 780

263

tri u Ulcinju i dvije u Baru. Po jedna od tih kola u Podgorici i Ulcinju bile su namijenjene za edukaciju enske djece.782 Crnogorske vlasti su bile i te kako svjesne da vjerska dimenzija ini najtemeljniji i najosjetljiviji dio muslimanskog identiteta. Zato su najstojali da iskau potovanje i prema proslavljanju islamskih praznika. I to na najtransparentniji nain. Knjaz Nikola je u maju 1879. godine naredio da se u Baru pucanjem iz topova obiljei poetak ramazanskog posta. Naloio je vojvodi Mau Vrbici da topovi dejstvuju dva puta dnevno, ujutro i navee, i u vrijeme koje lokalni ho da odredi. Vrbica se zalagao da se takav nain obiljeavanja ra ma zana primijeni i u Podgorici, procjenjujui da ova naredba u najmnogoljudnijem crnogorskom gradu ima jo vei politiki efekat. U Podgorici se, inae, nalazila komisija za razgranienje izmeu Crne Gore i Osmanskog carstva. Crnogorska vlast je bila dareljiva i prema molbama sljedbenika islama da im se ustupi barut, kako bi pucanjem oznaili dolazak ramazanskog praznika. Takav zahtjev podnijeli su predstavnici plemena Mrkojevia, to je nailo na apso lutno razumijevanje ministra Vrbice. Crnogorski ministar je naredio da se Mrkojeviima ustupi baruta koliko budu traili, a vojnom komandantu barske oblasti je sugerisao da ne ali truda i pohvala, samo da bi privolio Mrkojevie na lojalnost dravnih vlasti.783 Pragmatizam je, oito, inicirao blagonaklonost crnogorskih vlasti prema vjerskom ivotu Muslimana. No, to je neizostavna komponenta u svakoj dravnoj politici prema nacionalnim i vjerskim manjinama. Bilo je, naravno, i iskrenih nastupa u tampi koji su ili u pravcu postizanja meukonfesionalnog sklada. Glas Crnogorca od 12. jula 1881. godine je na prvoj stranici, to je imalo posebnu teinu, isticao da je prepoznatljiva vjerska trpeljivost kod Crnogoraca, da dravna vlast titi jednako sve vjeroispovijesti, a zatim je pomalo u samohvalisanom tonu nastavio da je svaka vjera ... zatiena i samom lijepom crtom crnogorskog karaktera, karaktera samoga naroda crnogorskog, koji se vazda odlikovao najviom tolerancijom vjerozakonskom, koji je vazda pazio i potovao svoju vjeru i za ivu glavu ne bi dopustio da se takne ma u iji zakon. Crnogorac voli svoju vjeru ali ne mrzi tuu, ne prezire niti goni ikog zbog druge
782 783

ivko Andrijaevi, Politika crnogorske drave..., 93-94. Isto, 90-91.

264

vjere, ne ide za tijem niti mu je stalo do toga da ko svoju vjeru mi jenja na njegovu.784 Neke od ovih osobina Crnogoraca, a posebno tolerantnost knjaza Nikole prepoznavali su i islamski velikodostojnici u Crnoj Gori. Jedan od njih bio je i Hadi Mustafa Hilmi efendija Tikvelija koji je 1883. godine na mjestu crnogorskog muftije naslijedio Salih Hulija. Mustafa Hilmi je u jednom pismu Ministarskom savjetu Knjaevine Crne Gore decidno naveo da je praksa pokazala da su crnogorskim Muslimanima zagarantovana sva vjerska prava i da takav odnos predstavlja zalogu u njihovu svijetlu budunost.785 Knjaz Nikola je u kontinuitetu udovoljavao realnim molbama poklonika islama u Crnoj Gori. U doba muftije Mustafe Hilmija na veu vjersku edukaciju, poslati su o dravnom troku u Carigrad hafiz Hasan Mavri iz Ulcinja, hafiz Smajil Alibali iz Podgorice i Nedib Ibrievi iz Starog Bara. Od njih je jedino Hasan Mavri zavrio kolovanje.786 Drava se starala i o popravci i podizanju islamskih bogo mo lja. Kada je od eksplozije baruta izazvanoj udarom groma u Baru 1881. godine sruena i damija, imam abi se obratio preko Ministarstva unutranjih djela knjazu Nikoli. Molio ga je za pomo u popravci damije. alio se da Muslimani nemaju svoje damije, a taj nedostatak su posebno bolno doivljavali u vrijeme ramazana. Crnogorski vladar je odobrio pomo za obnovu ove damije.787 Crnogorski suveren je dao dozvolu za gradnju damije u Ulcinju. On je, 19. XI 1890. godine, poruio: Mojim vjernim podanicima muhamedancima varoi Ulcinja, a imenom muhamedancima mahala Meteriza. Odobravam i nareujem mjesto koje ste izabrali za novu damiju u mahali Meteriz na mjestu stare, svome padu sklonjene damije u istoj mahali. U znak moje vazdanje ljubavi prema vama, mojim vjernim podanicima i stalne elje moje da ste u vaoj vjeri slobodni i napredni, naredio sam da primite tri hiljade groa kao pomo za graenje gore pomenute damije.788 Knjaz, oito, nije
784 785

63-164.

Glas Crnogorca, br. 28, 12. VII 1881, 1. ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima...,

erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 93. DAC, f. MUD, fas. 22, dok br. 1009. 788 Nikola I Petrovi, Politiki spisi, Titograd-Cetinje 1989, 261-262.
786 787

265

te dio ni finansijska sredstva samo da bi uvaio i zadovoljio vjerska osjeanja islamskih vjernika. Nastavio je s tom praksom, pa je u svojoj vladarskoj eri dopustio i pomogao izgradnju jo dvije damije u Primorskoj oblasti. Zajedniki ivot razliitih vjeroispoviejsti veoma se lijepo manifestovao u Mrkojeviima. Ovaj kraj je i u vrijeme osmanske do minacije bio prepoznatljiv po toleranciji i meusobnom uvaavanju, to se produilo i u novom dravnom okviru. Muslimani iz Mrkojevia su pomagali obnovu lokalnih pravoslavnih crkava. Obnovili su 1894. godine crkvu Sv. Nikole zajedno sa pravoslavnim plemenicima. To je nailo na potovanje kod pravoslavnih svetenika.789 Uvaavanje vjerskih osjeanja svojih itelja islamske vjero ispovijesti, crnogorska vlast je ispoljavala i u nekim, dodue rijetkim, ekscesnim situacijama. Tako je 1890. godine iz Glavne damije u Podgorici nestao sakali-erif (dlaka iz brade proroka Muhameda). On je bio smjeten na skrivenom mjestu u damiji za kojeg su znali samo njeni imami. Nakon prijave ove krae, Oblasna uprava u Podgorici je sprovela opsenu istragu. Predstavnici ove uprave su pregledali prostorije damije i prokaeno mjesto i o tome su obavijestili Ministarstvo unutranjih djela na Cetinju. Ministarstvo je naloilo da lju istragu i pronalaenje krivca za ovu krau.790 Energino je re agovala i Oblasna uprava u Baru, kada je 1909. godine prilikom none molitve u barskoj damiji neko bacio nekoliko kamena na ovu bogomolju. To je uzrokovalo uznemirenost i proteste meu Muslimanima, a Oblasna uprava je odmah sprovela detaljnu istragu ne bi li pronala izvrioca ovog djela. U ovaj problem se ukljuilo i Ministarstvo unutranjih djela koje je preporuilo Oblasnoj upravi da preduzme najstroije mjere da izgrednike pronae i s njima postupi po zakonu.791 Islamski svetenici imali su sve do poetka XX stoljea status dravnih inovnika. Ova injenica pokazuje njihovu involviranost u crnogorsko drutvo. Imami su bili podreeni Ministarstvu prosvjete i crkvenih poslova. Sve do donoenja prvog crnogorskog Ustava iz 1905. godine, pitanja duhovne jurisdikcije nad sljedbenicima
erbo Rastoder, Bonjaci-Muslimani Crne Gore..., 61. DAC, f. MUD, fas. 61, dok. br. 1799. 791 ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima...,
789 790

163.

266

islama rjeavana su zakonodavnim uredbama knjaza Nikole. Ustav je, lanom 129, precizno naglasio da unutranja uprava nad mu slimanskim stanovnitvom u Crnoj Gori pripada crnogorskom muftiji. To je potvrdio i knjaz Nikola u svojoj prijestonoj besjedi povodom proglaenja Ustava, kada je akcentirao: Naim dravljanima, Muslimanima, koji ne ustupaju dobrim vladanjem, redom i poslunou i svojim hrianskim sugraanima, potvrdio sam erijat zakon o braku i diobi i nasljedstvu i izravnao ih slobodno i pravima sa njihovom hrianskom braom u dravi, a duhovne veze koje su ih vazda spajale sa njihovim Velikim Kalifom, nijesu im spreavane.792 Ustavom i zakonima bile su garantovane i vjerske slobode u Crnoj Gori. Istina, crnogorski ustav tretira pravoslavlje kao dravnu vjeru, dok ostalim priznatim vjeroispovijestima jemi slobodu. Sve tri vjere bile su zatiene zakonom.793 Propisane su u Krivinom zakonu Knjaevine Crne Gore iz 1906. godine otre kazne za ne dolino ponaanje prema bilo kojoj vjeri. U ovom zakonu je predviena zatvorska kazna od tri mjeseca do tri godine za svakoga ko javno, usmeno ili pismeno na Boga ili na iju mu drago vjeru huli, ili javno ismijava nain i obiaje slavljenja Boga ije mu drago vjere; ko djelom smeta upranjavanje ijih mu drago dozvoljenih u Crnoj Gori vjerozakonskih obreda, ili s obrazima svetih ili drugih slubi Bojoj posveenim stvarima na neastan i podrugljiv nain postupa i omalovaava ih.794 Iz ove normative je evidentna odlunost drave da sankcionie i najmanju povredu vjerskih osjeanja kod svojih graana. Time je, pogotovo kod pripadnika islamske i rimokatolike vjeroispovijesti, ulivala pravnu i fiziku bezbjednost. Drava se starala i o ekonomskoj sigurnosti islamskih svetenika. Crnogorski muftija i kadije primali su platu iz dravne blagajne, a u jednom periodu isplaivala se plata i niim vjerskim slubenicima. Naroito je po ovom pitanju bio agilan muftija Mustafa Hilmija. On je krajem 1910. godine zapoeo proceduru kod kompetentnog ministarstva da se i imamima dodjeljuje plata iz dravne kase. Mustafa Hilmija je obrazlagao svoju namjeru time da je Muslimanima preveliko breme da plaaju sveteniki prirez i
Nikola I Petrovi, Politiki spisi..., 349. Ustav za Knjaevinu Crnu Goru, Cetinje 1907. 794 Crnogorski zakonici, knj. IV..., 93.
792 793

267

jo dravni porez. Radilo se o platama za 36 imama, koliko je bilo i damija u Crnoj Gori. Muftijina upornost donijela je pozitivan rezultat. Ministarstvo prosvjete i crkvenih poslova je poetkom 1912. godine rijeilo da svih 36 islamskih svetenika primaju platu iz dravne kase.795 Postojale su izvjesne razlike u primanjima izmeu islamskih svetenika. Najviu platu imali su glavni imami. Njima je rjeenjem Ministarstva prosvjete i crkvenih djela iz avgusta 1913. godine odreena godinja plata od 960 perpera. U budetu ovog Ministarstva se nalazila posebna stavka za potrebe Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori. Za funkcionisanje ove zajednice je 1913. godine bilo izdvojeno 15.220 perpera. Od toga za godinju platu muftije 5.000 perpera, za 38 imama koliko ih je tada bilo, 5.720, za sekretara 1.440 perpera, za tri kadije ukupno 2.880 i 180 perpera za kancelarijske trokove.796 U doba muftijstva Mustafe Hilmije vladali su gotovo idilini odnosi izmeu drave i Islamske vjerske zajednice. Muftija je bez najmanjeg znaka otpora prihvatio knjaev predlog da sjedite svoje institucije preseli iz Ulcinja u Podgoricu. Time je knjaz namjeravao da umanji uticaj Mustafe Hilmije u jednoj skoro u cjelosti vjerski (islamski) homogenoj sredini.797 Mustafa Hilmija je u vie navrata istakao da crnogorski Muslimani uivaju najvei stepen vjerskih prava i sloboda. Ipak, u politici nema vjenavanja za cio ivot. Mustafa Hilmija se protivio odluci crnogorskih vlasti iz 1908. godine da se umrle osobe ne smiju sahranjivati dok ne proe 24 asa od njihove zvanino utvrene smrti. Muslimani u pojedinim sluajevima nijesu potovali ovu odluku, pozivajui se na erijatsko pravo.798 Ljut zbog neispunjavanja svog zahtjeva, Mustafa Hilmija je otiao na odsustvo u Carigrad, odakle se, meutim, nije vratio u Crnu Goru. Njegov nasljednik bio je Murteza efendija Karauzovi iz Ba ra. Za muftiju crnogorskih Muslimana imenovan je 1912. go
795

160.

ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima...,

Adnan Preki, Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori..., 16-17. Simo Popovi, Memoari..., 576-577. 798 ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima..., 164. erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 91.
796 797

268

di ne. Kralj Nikola je njegovim izborom teio da na elu Islamske vje rske zajednice bude linost koja je roenjem i svojim ukupnim aktivnostima u potpunosti okrenuta Crnoj Gori. Karauzovi je, pored vjerske, zavrio crnogorsku osnovnu kolu i vremenom je stekao ugled jednog od najobrazovanijih Muslimana u Crnoj Gori. Svoju bogatu karijeru zapoeo je kao imam u Mrkojeviima 18811882, zatim je bio imam saborne damije u Zaljevu kod Bara, vjerouitelj u koli u Mrkojeviima, kadija i vjerouitelj u Baru, poslanik u Crnogorskoj narodnoj skuptini, da bi 1911. godine bio imenovan za lana Dravnog savjeta Kraljevine Crne Gore. Bio je, kao i mitropolit crnogorski i nadbiskup barski, virilni (po poloaju) poslanik Crnogorske narodne skuptine. Postavljenje za muftiju donijelo mu je i godinju platu od 5.000 perpera. Karauzovi se bavio i kulturnim radom. Preveo je sa turskog Ilmihal i tampao ga pod naslovom Ilmihal i srpski prevod 1900. godine u Carigradu u Mahmutbegovoj tampariji. Ovo djelo je imalo 24 stranice, a svaka strana je imala dva stupca turski original i srpski prevod pisan arabicom. To je tada bio i jedini prevod Ilmihala sa turskog jezika.799 Karauzovi je bio poznati javni poslenik. Objavljivao je te kstove u Glasu Crnogorca u periodu 1902-1912. i drugim listovima i asopisima. Preteno je prezentirao svoja stanovita o politikom i vjerskom poloaju Muslimana u Crnoj Gori, ne proputajui da afirmie tolerantan stav knjaza/kralja Nikole. U Crnogorskoj narodnoj skuptini, gorljivo je branio patriotizam svojih vjernika, pa je na opasku jednog poslanika da Muslimani ne idu u vojsku, odgovorio da e se kad bude potrebno svi crnogorski podanici islamske vjeroispovijesti staviti pod crnogorsku ratnu zastavu, primiti oruje, kad ih knjaz Nikola pozove, i da e s ostalom braom Crnogorcima hrabro se boriti protivu opteg neprijatelja. Karauzoviev govor bio je ispraen frenetinim odobravanjem ostalih poslanika.800 Isticao je da crnogorski Muslimani nemaju nikakav nacionalni kompleks i da se veina njih osjea kao Crno gorci. Hvalio se harmoninim meuvjerskim odnosima u svom za vi aju, pa je 16. I 1909. godine u Skuptini uskliknuo: Nema
erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir..., 91-92. Milorad Radusinovi, Dranje crnogorskog muslimanskog ivlja za vrijeme aneksione krize 1908-1909, Istorijski zapisi, br. 3-4, Titograd, 1989, 94.
799 800

269

Bara do cara, to je opet nailo na pljesak i burno odobravanje.801 Zalagao se da se tvrave Haj i Nehaj, osloboene od Crnogoraca, pa onda Berlinskim ugovorom ustupljene Austro-Ugarskoj, vrate pod okrilje Crne Gore. Za njega su tvrave Haj i Nehaj bile klju cijelog Crnogorskog primorja.802 Tok predstojeih i dramatinih dogaaja (Prvi svjetski rat) pokazae svu iskrenost Karauzovievih nastupa u Crnogorskoj narodnoj skuptini. Za Karauzovia, naravno, nije bilo dileme u ocjeni vjerske trpeljivosti u crnogorskoj dravi. Nekoliko puta je ponavljao da crnogorski muslimani uivaju vjerska prava kakva ne uivaju muslimani ni u jednoj drugoj hrianskoj dravi. Da Muslimani imaju sva prava i slobode u Crnoj Gori, i ak osobite povlastice, navodio je i Jusuf-beg Resulbegovi, poslanik Crnogorske narodne skuptine.803 Crnogorske vlasti su obraale panju i na eventualne prelaske sljedbenika islama i ostalih inovjeraca u pravoslavlje. Taj postupak je bio zakonski regulisan preko Ustava pravoslavnih konzistorija iz 1903. godine. lan 39 ovog Ustava je propisivao da onaj inovjerac koji odlui da pree u pravoslavlje mora najprije dati izjavu u meritornom sudu da to ini dobrovoljno. Sud e potom inovjercu dati potvrdu da je izjava dobrovoljno iznesena, a on e tu izjavu pokazati pravoslavnom sveteniku. Svetenik je bio obavezan da o sluaju obavijesti Konzistoriju, koja e mu dati uputstva o postupku koji treba primijeniti.804 O zakonskom regulisanju vjerske konverzije voena je 1908. godine rasprava u Crnogorskoj narodnoj skuptini. Posebno su zanimljiva bila izlaganja crnogorskog mitropolita Mitrofana Bana i Murtezira Karauzovia, koji je u tom trenutku bio kadija i vjerouitelj u Baru. Karauzovi je bio na stanovitu da treba uvaiti pravo hriana i poklonika islama da promijene vjeru, ali da oni prije toga obave razgovor sa svetenikom koji e im sugerisati da to ne ine. Tolerantnost je u ovoj raspravi bila svojstvena crnogorskom mitropolitu. Mitrofan Ban se veoma protivio podnijetoj zakonskoj odredbi da je obaveza pravoslavnog svetenstva da prevodi inovjerce
Isto, 95. Isto. 803 ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima...,
801 802 804

164.

Crnogorski zakonici, knj. II..., 814.

270

u pravoslavlje. Ovaj stav podralo je vie poslanika, ocjenjujui da se time moe naruiti vjerska tolerancija koja u Crnoj Gori postoji.805 Tako su mitropolit Mitrofan i crnogorski poslanici titili vrlo dobre meukonfesionalne odnose u Crnoj Gori, ne elei da se pravoslavlje iri na utrb drugih vjeroispovijesti. U Crnoj Gori je bilo izrazito malo primjera vjerske konverzije. Prema dosadanjim istraivanjima zabiljeena su samo dva takva sluaja za skoro etrdeset godina zajednikog ivota. Tako je jedna djevojka pravoslavne vjeroispovijesti eljela da pree u islam, dok su dvije djevojke islamske vjeroispovijesti htjele da prihvate pravoslavlje. U oba sluaja je crnogorska vlast iskazala veliku obazrivost. Ona nije vrila nikakav pritisak na djevojku pravoslavne vjeroispovijesti da odustane od svoje namjere, dok je djevojkama islamske vjere ostavljala mnogo vremena i mogunosti kako bi promijenile svoju odluku.806 Bilo je, istina rijekih, pojedinaca u crnogorskim organima vlasti koji su jedino u pravoslavlju vidjeli ispravnu i patriotsku vjeru. Tako je Novica Nikoli, ef oblasne policije u Baru, pitao 1906. godine Ministarstvo unutranjih djela da li da vodi propagandu u korist pravoslavlja. Traio je odobrenje za podsticanje prelaska barskih Muslimana u pravoslavlje i udio se da crnogorska drava za 30 godina nije u ovom pogledu nita napravila. Kategoriki mu je odgovoreno da crnogorska vlast apsolutno ne razmilja u tom pravcu.807 Prema tome, i konfesionalno optereeni ef policije u Baru primjeuje da drava za trideset godina nije pomiljala na pokrtavanje Muslimana. Ovo je, bez sumnje, najvjerodostojnije svjedoanstvo o neprozelitskom obiljeju crnogorske vlasti prema Muslimanima. Harmonini meuvjerski odnosi odlikovali su crnogorsku zbilju u periodu 1878-1912. godine. Vjersku heterogenost svoje drave crnogorske vlasti nijesu doivljavale kao teret ve kao supstrat koji omoguava raznovrsnost ivljenja. Sasvim je sigurno da je Crna Gora u naznaenom periodu bila vjerski najtolerantnija drava na Balkanu. Takav drutveni kontekst dopustio je Muslimanima da
805

166-167.
806 807

ivko Andrijaevi, Crnogorska drava prema Muslimanima..., Isto, 164-166. Isto, 168.

271

konstituiu svoju vjersku zajednicu, a njeno nesmetano funkcionisanje stvorilo je za poklonike islama utoite za upranjavanje duhovnih stremljenja. Crnogorski Muslimani prema aneksionoj krizi Aneksija Bosne i Hercegovine od strane Austro- Ugarske proglaena 7. oktobra 1908. godine izazvala je lavinu negodovanja u Crnoj Gori. Ovaj jednostrani in mone Carevine je u velikoj mjeri poremetio nacionalne planove Crne Gore, jer je prilian dio Hercegovine odavno bio u domenu crnogorskih aspiracija. Otuda je progaenje aneksije uzrokovalo i ratniko raspoloenje u Crnoj Gori. Protesti i mitinzi su odrani na Cetinju i u ostalim crnogorskim gradovima i veim mjestima. Bijes se mijeao i sa tugom, pa je na dan proglaenja aneksije Cetinjski vjesnik izaao crno uokviren.808 Ovaj dogaaj je predstavljao najdelikatniju probu za lojalnost crnogorskih Muslimana prema svojoj dravi. Poto nijesu imali jedinstveno vostvo, Muslimani su se razliito opredjeljivali u ovom uskovitlanom vremenu. Vie faktora je odreivalo njihovo ponaanje, a ponajvie lokalne prilike, procjene mjesnih prvaka, kao i uticaj raznih agenata iz susjednih zemalja.809 Najborbeniji su bili podgoriki Muslimani. Na demonstracijama uprilienim u Podgorici 9.X 1908. godine, govorio je, pored ostalih, i ljekar Sadik Strini. Strinia je, inae, kolovao knjaz Nikola i bio je prvi ljekar iz muslimanskog korpusa u Crnoj Gori. U svom vatrenom govoru, on je pozdravio knjaza Nikolu i sultana, a zatim je pozvao svoje sugraane da daju ivot na oltar domovine.810 Podgoriki Muslimani su zduno prihvatili ovaj poziv. Njihovi predstavnici, predvoeni komandirom Omerom Bibeziem, odu evljeno su doekani u Rijeci Crnojeva, da bi 22.X 1908. godine stigli na Cetinje. U ovoj delegaciji bilo je 30 Muslimana koji su nosili crnogorske i turske zastave. Na Cetinju su srdano primljeni, a potom je Bibezi pred knjazom Nikolom odrao rodoljubivu besje du u kojoj je istakao: Vae Kr. Visoanstvo, Gospodaru. Bataljon Tebi vazda najvjernijh i najodanijh Muslimana iz Podgorice, dola zi da
808

2005, 77. 809 erbo Rastoder, Bonjaci- Muslimani Crne Gore..., 71. 810 Milorad Radusinovi, n. d, 86.

Saa Kneevi, Velika Britanija i aneksiona kriza, Podgorica

272

Ti, povodom poljednjeg mukog napadaja Austrijanaca na naa prava, izjavi u ime sviju - svoju pravu podaniku gotovost, da u svakom trenu pod Tvojom svetom zastavom urno stane na bra nik Domovine, da neovjenom i mukom krvniku junaki otpor i ao za sramotu vrati. Tvoje, Gospodaru, vazda liberalno dranje prema nama za duilo nas je da smo u svakom momentu gotovi staviti se ra me uz rame s Tvojim Crnogorcima naoruani Tvojim ubojitim oru jem. Nae ivote evo dakle u tvojim rukama, pa to bilo u oganj, u vodu, svi smo gotovi sve rtvovati. Mi smo, Gospodaru, sinovi naroda bojnom slavom opoje noga, pa te molimo da nam Tvoje oruje podari i onda odredi ulo gu u najtjenjem klancu, gdje deset vaba na jednog dou, ne bilo im hvala.811 Knjaz Nikola se zahvalio Bibeziu na iskazanoj lojalnosti i obeao mu da e Muslimanima, ako budu htjeli, podijeliti oru je. Uvjeren da se Muslimani iz Podgorice nee nipoto po zivati na nizamiju, odnosno na oslobaanje od vojne obaveze, crnogorski vladar je odluio da im odmah izae u susret. Tako su im ve dan nakon dolaska na Cetinje, date puke iz vojnog magacina, to je bilo ispraeno oduevljenjem i pucnjavom. Nastavilo se sa dijeljenjem oruja podgorikim Muslimanima, pa su oni sa svo jim sunarodnicima iz ostalih djelova Crne Gore, formirali e tiri bataljona crnogorske vojske.812 Jako antiaustrijsko raspoloenje bilo je prisutno i u Sandaku. Takvim tonovima odisala je zajednika skuptina predstavnika Crnogoraca, Srba i Muslimana odrana 22. X 1908. godine u Sje nici. Ovoj skuptini su prisustvovali predstavnici naroda iz Sjenice, Novog Pazara, Nove Varoi, Prijepolja, Pljevalja, Bijelog Polja, Roaja i Berana. Oni su osudili aneksiju Bosne i Hercegovine, apostrofirajui da je Austro-Ugarska zajedniki neprijatelj svih naroda u Sandaku, te da izmeu pravoslavnih i muslimana treba da postoji sloga i solidarnost jer su oni braa.813 Skuptina
Isto,86. Isto, 86-87. 813 Novica Rakoevi, Stanje na crnogorsko- turskoj granici uoi balkanskog rata (1908-1912), Istorijski zapisi, br. 3-4, Titograd 1962, 492-493.
811 812

273

je odredila Ahmet-efendi Gania, sudiju iz Roaja, da sastavi rezoluciju zbora. Za razliku od podgorikih i sandakih Muslimana, veina njihovih sunarodnika iz Bara i Ulcinja nije eljela da se eksponira povodom aneksije Bosne i Hercegovine. Ova rezervisanost proisti cala je zbog propagande iz Skadra, ali i udaljenosti Bosne i Hercegovine. Zato su Muslimani iz Primorske oblasti bili podo zrivi prema ponudama da prime oruje, a takoe su odbijali da slue kao komordije (intendanti) u crnogorskoj vojsci, to je bila jedna od ponuda knjaza Nikole.814 Veoma destruktivnom se pokazala propaganda iz Skadra. Turski konzul u ovom gradu je mrkojevikim prvacima navodno rekao: Ako puke primite, vie nemate obraza da u Skadar doete.815 I turski valija u Ska dru je odvraao Muslimane iz Tuemila od mogueg uea u crnogorskoj vojsci.816 Uzaludno su komandir Mehmed-beg Re sulbegovi iz Ulcinja i komandir Jusuf Barjaktrarevi iz Mrko jevia ubjeivali svoje sunarodnike da prime oruje, no veina Muslimana je ostala dosljedna u svojoj odluci. Dodue, neki Muslimani, poput barjaktara Smaila Bokovia iz Dobre Vode i Jaa Omerbaia i njegovih drugova iz Starog Bara, su gorljivo zahtijevali da im se da oruje.817 Ipak su ovo samo primjeri koji predstavljaju odstupanje od opte atmosfere meu Muslimanima u Primorskoj oblasti u vrijeme aneksione krize. Ne moe im se zbog toga pripisati nedostatak patriotizma, jer oni nijesu imali poseban osjeaj o potrebi odbrane Bosne i Hercegovine. Svoj patriotizam, o emu govorimo u narednom te matskom dijelu, Muslimani iz Primorske oblasti uvjerljivo su pokazali u Prvom balkanskom ratu. Muslimani u Podgorici bili su nepokolebljivi u namjeri da se svrstaju u redove crnogorske vojske. Skupu podgorikog mu slimanskog bataljona odranom 10. XI 1908. godine pri sustvovalo je vie od 500 vojnika. Bili su, prema svjedoenju ko mandira Selima Bibezia, izrazito ratniki raspoloeni. Traili su puke moskovke da sa njima gonimo mukog neprijatelja Austriju .818
erbo Rastoder, Bonjaci- Muslimani Crne Gore..., 72-73. Milorad Radusinovi, n. d, 92. 816 Isto. 817 Isto,89-93. 818 Isto, 89.
814 815

274

Pojedini Muslimani su zahtijevali i vee vojniko dostojanstvo. Tako je Selim abanadovi iz ete Kaplana Bibezia doao u Ministarstvo vojske Crne Gore sa eljom da mu se dodijeli barjaktarstvo u eti. Taj zahtjev je razmatrao Velia Lazovi, komandir Zetske brigade. Lazovi nije udovoljio abanadovievoj elji, nego je 16. XI 1908. godine predloio za barjaktara vo dnika Smaila Osmanovog Tuzovia. Isticao je da je Tuzovi spo soban i astan vojnik, te da potie iz ugledne porodice. Ba rjaktarstvo je traio i Buto Galii iz Spua. Galiia je 1907. go dine odlikovao knjaz Nikola, Zlatnom medaljom za revnost, a obe ano mu je da e dobiti i Danilov krst. Svoj zahtjev, Galii je temeljio na obeanju crnogorskog suverena. Ministar vojni mu je odgovorio da e postati barjaktar u podesno vrijeme.819 Dileme oko komandira i barjaktara u podgorikom musli manskom bataljonu razrijeene su u drugoj polovini novembra 1908. godine. Tada su komandiri Selim Bibezi i Andrija Raievi napravili predlog raspodjele starjeinstava, o emu svjedoe ovi podaci: eta gornjomijeanska: oficir Dervi Osmanov Redi ostaje aktivna, barjaktar Seljo Useinov Leki da se reaktivira, isti je bio barj. do 1906. eta ga trai jednoglasno. eta donjomijeanska, oficir Kaplan Selimov Bibezi, osta je aktivna, za barj. da se postavi Adira Mujov Tuzovi, vrlo po ten i uredan, eta ga trai jednoglasno. Gornjovaroka: oficir Smajo Omerov Pauka, barjaktar Su ljo Ibrov Jai, dosad. aktivni barjaktar. Donjovaroka: oficir Smajo Jusufov Averi, za barj. da se po stavi aktivni Buto Asanov Lukaevi, sinovac starog barj. Ja ku pa Lukaevia koji nema nasledstva. Podljubovika: za ofic. da se proizvede Ajdar Useinov Aj da ragi (Osmanagi), to je najuredniji u toj eti, barj. Buto Pe pi, Spuanin, a Spuana ima 20 vojnika. Gorianska: oficir Buto Asanov Adiomerovi ostaje akti van, barjaktar da se postavi Fako Mujov Alunovi, dobrog vladanja, stric mu bio barjaktar, ali se digao u Tursku.820 Otra aneksiona kriza nije prerasla u oruani sukob. Crna Go ra je prema instrukcijama iz Rusije priznala aneksiju Bosne i
819 820

Isto, 89, 93. Isto, 91. erbo Rastoder, Bonjaci- Muslimani Crne Gore..., 74.

275

He rcegovine u aprilu 1909. godine. Zauzvrat je Be prihvatio da revidira lan 29 Berlinskog ugovora kojim je obezbijeen austrougarski nadzor nad Barom i njegovim akvatorijem. Time je bio ogranien crnogorski suverenitet u Barskom pristanitu. Po nitavanjem ovog lana Crna Gora je ipak iz itave krize izvu kla neku korist.821 Istovremeno su ovi burni dogaaji pokazali spremnost jednog dijela crnogorskih Muslimana da bezrezervno slijede spolnjopolitiku orijentaciju svoje zemlje. Crnogorski Muslimani u Prvom balkanskom ratu Balkanski ratovi predstavljaju zavrnu fazu u dugotrajnom procesu istiskivanja Osmanskog carstva iz Evrope. Istodobno su ovi ratovi oliavali i pokuaj balkanskih drava (Crne Gore, Srbije, Bugarske, Rumunije i Grke) da zasvode dravni i nacionalni prostor. Crna Gora je prva objavila rat Turskoj 8. oktobra 1912. godine, da bi zatim i ostale balkanske drave ule u ovaj oruani sukob. Time je otpoeo Prvi balkanski rat u kojem su se prvi i jedini put balkanske drave nale ujedinjene u jednoj ratnoj alijansi. Glavni pravci ratnih operacija crnogorske vojske bili su usredsreeni prema Skadru, Sandaku i Metohiji. Ova vojska bila je rasporeena u tri operativna odreda: Zetski, Primorski i Istoni. Zetski i Primorski odred imali su zadatak da zauzmu Skadar, dok je Istoni odred, na elu s brigadirom Jankom Vukotiem, dejstvovao u Sandaku i Metohiji.822 Kljuni strateki cilj Crne Gore bilo je osvajanje Skadra. Za Crnu Goru je Skadar predstavljao sutinsko pitanje, prvenstveno zbog injenice da je kontrola nad Skadrom implicirala i na dzor nad Skadarskim jezerom. Osvajanjem ovog grada, pre ma za mislima crnogorskih vlasti, stvorila bi se mogunost sni a va nja nivoa jezera i dobijanja velikih povrina, prijeko po tre bne obradive zemlje. Ovi ekonomski razlozi su obogaivani na cionalo-romantiarskom i istorijskom retorikom (prijestonica Ze te u XI vijeku, sjedite oblasnih gospodara) dok su previani etni ki principi.823
Saa Kneevi, n. d, 305-306. ivko Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore..., 273-274. 823 Isto, 274.
821 822

276

U dugim i iscrpljujuim borbama za osvajanje Skadra, u crnogorskoj vojsci nalazili su se i Muslimani, preteno sa po d ruja Bara i Ulcinja. O njihovom ueu u ovim vojnim ope racijama nema pomena u relevantnoj literaturi, to je doprinijelo izobliavanju istorijske svijesti o lojalnosti Muslimana prema svojoj dravi. A na njih je crnogorska vlast gledala s velikim povjerenjem, iako se ratovalo protiv neprijatelja koji je u cjelini pripadao islamskoj vjeroispovijesti. Jedan broj Muslimana je nakon objave rata zadrao oruje koje je ranije posjedovao, a crnogorska vlast je dijelile puke i onim Muslimanima koji su obavljali intendantsku slubu. Muslimani su cijenili ukazano povjerenje. Ne postoji niti jedan podatak koji bi ukazivao na antidravni rad crnogorskih Muslimana u toku Prvog balkanskog rata.824 Nasuprot tome, Muslimani koji su bili ukljueni u stalni ka dar crnogorske vojske, uestvovali su u skoro svim borbama oko Skadra zajedno sa Crnogorcima. Na tim pozicijama su ostali do zavetka rata. U rijetkim predasima izmeu borbi, vri li su i vjerske obrede, pa je zbog toga sa njima na frontu bio i islamski svetenik. Savjesno i portvovano obavljali su i intendantske poslove. Njihova hrabrost i revnost nije prola ne za paeno. Muslimani su od crnogorskog ministra vojske dobili priznanje i pohvalu za svoj rad.825 I Muslimanke iz Bara i Ulcinja su pomagale crnogorsku vojsku na skadarskom frontu. One su za potrebe vojske pravile 2.000 kg hljeba dnevno. Izlagale su se i velikim opasnostima, poto su prenosile drva i vodu na mjestima blizu ratnih operacija.826 U Podgorici su Muslimani bili angaovani i kao sanitetlije koje su pomagale u lijeenju ranjenika sa skadarskog fronta. Crnogorsko osvajanje Skadra u aprilu 1913. godine, bilo je frenetino proslavljeno u Malesiji. Na prostranoj tukoj pijaci okupili su se pripadnici sve tri vjere i poveli veliko kolo uz gro mku pjesmu i uestalu pucnjavu. Okupljenom narodu se obra tio Usein Krni, koji je rekao: Poto se nije mogao odbra niti i osta ti Sultanu, i za Skadar i za carevinu jedini astan izlaz i svima
Vjesnik, 11. XII 1913. Isto. 826 Isto.
824 825

277

Turcima najmiliji je to se, poslije junake odbrane, pre dao Caru 827 Junaka i divljenja dostojnoj vitekoj mu vojsci. Crna Gora nije imala ni minimum ansi da zadri Ska dar, jer ovaj poduhvat nije podravala nijedna velika sila. Austro-Ugarska je ak zaprijetila vojnom intervencijom ukoliko crnogorska vojska ne napusti Skadar. Crna Gora je stoga, 9. V 1913. godine potpisala konvenciju o predaji Skadra velikim silama. Ubrzo su, 14. V 1913. godine, crnogorske trupe napustile Skadar i time je rat bio zavren.828 Za razliku od Primorskog i Zetskog, pohod Istonog odreda tekao je lako, uspjeno i munjevito. Za neto manje od dvadeset dana crnogorska vojska je zauzela Bijelo Polje, Berane, Roaje, Pljevlja, Plav, Gusinje, Pe i akovicu. Najprije je crnogorska vojska oslobodila Bijelo Polje (11. oktobra), a potom Berane (16. oktobra), Plav (19. oktobra), Gusinje (20. oktobra), Roaje (26. oktobra), Pljevlja (28. oktobra), Pe (30. oktobra) i akovicu (4. novembra).829 Teritorija koju je oslobodila crnogorska vojska za svega 20 dana bila je vea nego polovina dravnog prostora Crne Gore. I jo jedna komparacija - osloboeni prostor u oktobru i poetkom novembra 1912. godine bio je vei od teritorije Crne Gore prije Berlinskog kongresa 1878. godine. Pokrtavanje Muslimana 1913. godine Uspostavljanje crnogorske vlasti u novoosloboenim krajevi ma proticalo je bez veih tekoa. Serdar Janko Vukoti je izvje tavao kralja Nikolu da su nakon posijedanja Plava i Gusinja lokalni Muslimani preteno bili mirni, te da su pokazivali odanost prema novim vlastima. Ukazivao je da su i preplaeni Muslimani iz ovih mjesta koji su stoga izbjegli doek crnogorske vojske, poeli da se vraaju u svoje kue.830 I svakodnevni ivot u drugim gradovima proticao je bez veih incidentnih situacija. Ubrzo su uspostavljene lokalne vlasti. Naredbom serdara Janka Vukotia, komandanta
Cetinjski vjesnik, br. 32, 19. IV 1913. ivko Andrijaevi i erbo Rastoder, Istorija Crne Gore..., 276. 829 Isto, 275. 830 Biblioteka Istorijskog instituta Crne Gore (BIICG), Spisi Janka Vukotia, fas. br. 85.
827 828

278

Istonog odreda, osnovane su tokom oktobra 1912. sljedee oblasne uprave: bjelopoljska, beranska, plavsko-gusinjska, roajska, peka i akovika. Potom su formirani lokalni sudski, administrativni i policijski organi vlasti. Opsjednutost Crne Gore vojnim pohodom na Skadar, kao i nedostatak kompetentnog kadra bili su veoma primjetni prilikom konstituisanja organa lokalne uprave. U njima su se ponajvie nali donedavni turski podanici pravoslavne vjeroispovijesti iz tek osloboenih krajeva. Crnogorskih dravljana u ovim organima vlasti bilo je veoma malo ili ih uopte nije bilo. Tako je, na primjer, u upravnim vlastima u Bjelopoljskoj oblasti samo elnik Oblasti bio crnogorski dravljanin prije 1912. godine. Jo drastinija je bila struktura organa vlasti u Roajama i Beranama. Niti jedan lokalni inovnik u Roajama nije bio iz Crne Gore, a Crnogoraca nije bilo ni u lokalnim organima vlasti u Beranama. Od est oblasnih uprava, samo su na elu tri oblasne uprave bili crnogorski dravljani.831 Svi organi lokalne vlasti bili su podreeni crnogorskom ministarstvu unutranjih djela, ministarstvu vojnom i ministarstvu pravde. Nije prolo mnogo vremena pa da sva vlast u novoosloboenim krajevima bude u rukama lokalnih i oblasnih inovnika. Ve u novembru 1912. godine Istoni odred crnogorske vojske je prebaen na poloaje pod Skadrom. Nakon odlaska Janka Vukotia najviu vojnu vlast u pekom i akovikom kraju drao je vojvoda Laki Vojvodi, dok je u beranskom, roajskom i plavsko-gusinjskom kraju na vrhu vojne vlasti bio brigadir Avro Cemovi. Cemoviu je serdar Vukoti naredio da kontrolie sve vlasti sudske i policijske, a prioritetan zadatak mu je bio razoruavanje muslimanskog stanovnitva.832 Crnogorske vlasti uprkos stabilnom stanju u novo osloboenim oblastima nijesu imale povjerenja u muslimansko stanovnitvo. Naroito je ta podozrivost bila izraena u plavskogusinjskom kraju i u Metohiji, odnosno oblastima koje su se graniile sa Albanijom. To je bio kljuni motiv da se jedan broj Muslimana i Albanaca odmetne od vlasti, poimajui akciju razoruavanja kao grubu povredu svoje ratnike tradicije i nespremnosti nove vlasti da ih prihvati kao ravnopravne graane.
Isto. Branko Babi, Politika Crne Gore u novoosloboenim krajevima 1912-1914, Cetinje-Titograd 1984, 128-150. 832 BIICG, Spisi Janka Vukotia, fas. br. 85.
831

279

Upravo e akcija razoruavanja muslimanskog stanovnitva posluiti kao zgodan paravan za mnogobrojne zloupotrebe i nepo instva koje su uinili predstavnici vojnih i policijskih vlasti u novoosloboenim krajevima. Odlaskom Istonog odreda iz ovih krajeva, oni su maltene dobili odrijeene ruke u ostvarivanju svo jih nakaradnih zamisli, jer nije bilo neposrednog nadzora nad va ljanou njihovih postupaka. Ta samovolja i bezobzirnost uoa va la se i u vrijeme kada je Janko Vukoti bio komandant ove oblasti. Osloboenje od turske vlasti iskoristili su neki vojnici iz Donjovasojevike brigade za svoenje linih rauna. Jevrem Delevi, borac iz ove brigade, bez povoda je maltretirao i poniavao Muslimane i na silu im oduzimao oruje. Stoga je brigadir Laki Vojvodi uhapsio Delevia, ali mu je ubrzo lokalna vlast omoguila da pobjegne iz zatvora u Beranama. Takav postupak lokalnih vlasti je ozlojedio brigadira Vojvodia koji se alio serdaru Vukotiu. Zahtijevao je da se kazne poinioci ovog prevarnog ina, a posebno Delevi zbog skandaloznog injenja.833 Ovo je bio samo uvod u groteskne dogaaje koji e nastupiti u predstojeem periodu. Manifestovali su se, pored ostalih, i u nasilnom pokrtavanju Muslimana. Istina, prve pojave pokrtavanja, po svemu sudei, odvijale su se na dobrovoljnoj osnovi. Bili su to pojedinani sluajevi. Tako je Beo Osmanov Otaevi iz Gusinja, zajedno sa bratom i kerkom, primio poslije vie molbi, pravoslavnu vjeru u januaru 1913. godine.834 elju za primanje pravoslavlja izrazile su i porodice Arifa Tanovia i Jara Novovia.835 Crnogorske vlasti su bile zateene ovom pojavom. Na Cetinju su krajem 1912. godine saznali da pojedini Muslimani iz novoosloboenih krajeva tee da preu u pravoslavlje. O tome su Jovana S. Plamenca, ministra unutranjih djela, obavijestile lokalne policijske vlasti. Iznenaen ovim vijestima, Plamenac se za savjet obratio Crnogorskoj mitropoliji.836 Mitropolit Mitrofan je stoga izdao naredbu svom svetenstvu u kojoj naglaava
ivko M. Andrijaevi i Zoran Stanojevi, Pokrtavanje Musli mana 1913, Podgorica 2003, 59-60. Ova knjiga, pored opirne uvodne studije, sadri i 111 dokumenata i do danas predstavlja najcjelovitiju stud iju o ovoj problematici. 834 Isto, dok. br. 3, dok. br. 5. 835 Isto, dok. br. 7, dok. br. 8. 836 Isto, dok. br. 1.
833

280

da nikoga ne smiju primiti u pravoslavlje prije nego bi se inovjerac najmanje est mjeseci edukovao u poznavanju pravoslavne vjere i njenih obreda. Tek poslije toga, ukoliko bi inovjerac pristao da primi pravoslavlje, mogao se obaviti in krtenja. Crnogorski mitropolit je bio izriit da se sveta tajna krtenja ne moe izvriti bez ispunjenja predoenih uslova.837 Reakcije ministra Plamenca i mitropolita Mitrofana ubjedljivo svjedoe da zvanino Cetinje nije pomiljalo na bilo kakvu akciju u pokrtavanju Muslimana. Promjena konfesionalne slike nije figurirala ni u ratnim ciljevima Crne Gore u Prvom balkanskom ratu. Nigdje se u njima ni u minimalnim naznakama ne pominje modifikovanje zateenog vjerskog stanja u Sandaku i Metohiji.838 Svaka pomisao na nasilno pokrtavanje bila je odiozna i za crnogorskog suverena. Kralj Nikola je u jednoj depei brigadiru Avru Cemoviu istakao da prelazak u pravoslavlje moe biti samo dobrovoljan, te da svaki inovjerac mora najprije o tome dati pismenu izjavu. Tome se energino protivio i serdar Janko Vukoti, ministar vojni. Saznavi da je Vukota Pantovi, komandir iz Police, zaprijetio Muslimanima iz Beranske nahije da moraju primiti pravoslavlje ili e biti likvidirani, Vukoti je naredio brigadiru Avru Cemoviu da komandira Pantovia uhapsi i sprovede na Cetinje. Istovremeno je poruio beranskim Muslimanima da su slobodni u svojoj vjeri i obiajima, kao i da je njihova imovina sigurna i nepovrjediva.839 Neto kasnije je naredio da se slina poruka poalje plavskim i gusinjskim Muslimanima: Okupite Plavljane i Gusinjane i kaite kao to vam je reeno pri polasku da je vjera, ivot i imanje svakome slobodna i da su im crkve i damije irom otvorene, pa tako odma uinite.840 Bili su ovo ovjeni, ali dijelom i pozni pozivi jer se na Ce tinju o nasilnom pokrtavanju Muslimana u novoosloboenim krajevima saznalo tek u aprilu 1913. godine. Nasilna promjena vjere Muslimana bila je u punom jeku od januara do marta 1913. godine. Ova bezobzirna akcija odvijala se u Plavu, Gusinju, Beranama, Andrijevici, Roajama. Bila je iskljuivo autohtoni proizvod pre d stavnika vlasti iz pomenutih krajeva. Interesantno je kako su oni
Isto, dok. br. 6. Isto, str. 68. 839 Isto, str. 67-68. 840 Isto, str. 68.
837 838

281

falsifikovali izvjetaje i tako obmanjivali najvie crnogorske vlasti na Cetinju. Filip Proti, zastupnik oblasnog upravitelja u Andrijevici, 19. III 1913. godine obavijestio je ministra unutranjih djela da je vei broj Muslimana iz Gornje Ranice dao pismenu izjavu da do brovoljno prelazi u pravoslavnu vjeru. Mnogi od pokrtenih, na vodio je Proti, kupili su crnogorske kape i stavili ih na glavu.841 Ni u docnijim izvjetajima Proti nigdje nije pomenuo da se na bilo koji nain pokrtavanje u Andrijevici odvijalo pod prinudom.842 Najruiastije izvjetaje o stanju u Gusinju slao je Jovan N. Plamenac, oblasni upravitelj u Pei. Plamenac je 25. III 1913. go dine saoptio ministru unutranjih djela da su svi gusinjski Mu slimani dragovoljno primili pravoslavnu vjeru. Isticao je da su po je dina bratstva ila prema crkvi u neobinom raspoloenju, pa su pjevali i nosili crnogorske barjake. I iz ire okoline Gusinja bila je navodno izraena elja za prelazak u pravoslavlje, pa: Pojedina sela neprestano barjacima dolaze i mole da im se dozvoli prelaz u staru praedovsku vjeru. Najtee je to nema svetenika i uitelja.843 Da je sve proticalo u najboljem redu Plamenac apostrofira molbu Muslimana iz Vusanja da se njihove tri damije pretvore u crkve.844 Nijesu svi predstavnici vlasti u novoosloboenim krajevima pokazivali zadovoljstvo zbog prelaska islamskih vjernika u pravoslavlje. Prekomjernu opreznost, bolje rei apriorno nepovjerenje u lojalnost Muslimana pokazivao je brigadir Avro Cemovi, komandant Plavsko-gusinjskog vojnog okruga. Cemovi je 19. III 1913. godine pisao serdaru Janku Vukotiu da Muslimani prihvataju pravoslavlje samo zato da bi se domogli oruja. Molio je ministra vojnog da Muslimanima u Pei, akovici i Gusinju nipoto ne daje oruje.845 Nazivao je pokrtene Muslimane u Vusanju najveim turskim zlikovcima u gusinjskom kraju. Cemovi, naravno, navodi da je pokrtavanje, bez izuzetka, izvreno na dobrovoljnoj osnovi.846 Kada su na Cetinju uvidjeli da su izvjetaji o masovnom po krtavanju puni neistina i prenapregnutog uljepavanja stvarnosti
Isto, dok. br. 15. Isto, dok. br. 33. 843 Isto, dok. br. 32. 844 Isto, dok. br. 34. 845 Isto, dok. br. 19. 846 Isto, dok. br. 29.
841 842

282

odluili su da preduzmu otrije mjere. Najvia vojna vlast je smijenila Jovana N. Plamenca, oblasnog upravitelja u Pei i brigadira Avra Cemovia, komandanta Plavsko-gusinjskog vojnog okruga. Umjesto Cemovia imenovan je Maan Boovi koji je 8. V 1913. godine upu tio Janku Vukotiu, predsjedniku crnogorske vlade, opiran izvjetaj o prilikama u Plavu i Gusinju. Boovi je bez zaobilaenja, estito i objektivno, naveo da je lokalno inovnitvo u ovim krajevima poslije odlaska Istonog odreda zavelo pravi teror. Prema uglednijim i bogatijim Muslimanima preduzimane su strahovite represije. Oni su na prevaru odvoeni u umu i tu bili ubijani. esto se nije pravila razlika izmeu borbenog i neborbenog muslimanskog stanovnitva. Muslimani su jedini spas od ovog pogroma vidjeli u prihvatanju pra voslavlja.847 Boovi je dalje nastavio tvrdnjom da je u udovinim oko lno stima pokrtavanje Muslimana predstavljalo obinu farsu. Kao potvrdu ove konstatacije naveo je oiglednu injenicu da po krteni Muslimani masovno odlaze u damije. To je dijelom po vratilo povjerenje Muslimana u organe lokalne vlasti. Boovi je bio ubijeen da ni peti dio pokrtenih Muslimana nee ostati u pra voslavlju.848 Vidno razoaran postupcima lokalnih vlasti prema Mu sli manima u Beranama i Andrijevici bio je i brigadir Radomir Veovi, komandant Peko-akovike vojne oblasti. Brigadir Veovi je osuivao primitivine metode Vukote Pantovia da svaki Musliman mora staviti crnogorsku kapu na glavu i u roku od 10 dana primiti pravoslavlje ili e biti ubijen. Ovu naredbu je Pantovi izdao u fe bruaru 1913. godine, a to mu, dakako, nije smetalo da svoju dunost obavlja do maja iste godine.849 To i ne treba da udi kad je Pantoviev pretpostavljeni, bri gadir Avro Cemovi bio inspirator terora u Plavu, Gusinju, Be ranama, Andrijevici, Roajama. Svakojaka ostraenost tjerala je Cemovia i veinu njegovih saboraca da se surovo obraunaju s preteno nezatienim i nedunim muslimanskim stanovnitvom. Nije se zaustavljao samo na njegovom ikaniranju ve je sa svojim saborcima demonstrirao brutalne metode. Oni su bili uvjereni kao
Isto, dok. br. 38. Isto. 849 Isto, dok. br. 40.
847 848

283

apostoli u svom radu da ovim injenjem prave veliku korist za svoju dravu. Oigledno je da njih nije dotakao duh meuvjerske skladnosti u postberlinskoj Crnoj Gori. Ovi ljudi naprosto kao da su ivjeli za osvetu prema svojim vjenim krvnicima i stoga nijesu umjeli da naprave distinkciju izmeu nekadanjih nosilaca osmanske vlasti i njihovih podanika. Osim toga, gotovo svi inicijatori i vinovnici ovih zloina nijesu imali nikakvog osjeaja prema ugledu i interesima crnogorske drave jer su do 1912. godine ivjeli van njenih okvira.850 Van svake dileme je da je masovno pokrtavanje Muslimana 1913. godine bilo nasilnog karaktera. Izuzetno, u pojedinanim sluajevima bilo je dobrovoljnosti za prelazak u pravoslavlje, ali se to nikako ne moe rei za masovna pokrtavanja. Daleko najvie ih je bilo u Plavsko-gusinjskoj oblasti. Slavoljubivi i oholi Avro Cemovi je u izvjetaju od 23. III 1913. godine naveo da je u ovoj oblasti pokrteno tri hiljade Muslimana.851 Tu nije bio kraj njihovog stradanja. Cemovi je, takoe, 23. III 1913. poslao jo jedan izvjetaj u kojem govori da su do tog datuma ubijena 142 odmetnika u Plavu i Gusinju.852 Cemovi ne ukazuje na razloge njihove likvidacije, pa se u prvi mah na Cetinju stekao utisak da je rije o naoruanim protivnicima crnogorske vlasti. Ubrzo je postalo jasno da se veina likvidiranih osoba odupirala nasilnom pokrtavanju. To je potvrdio i brigadir Maan Boovi koji je u izvjetaju od 8. V 1913. godine pomenuo da je u Plavu i Gusinju ubijeno oko 300 Muslimana.853 Prema tome, broj stradalih Muslimana varira od 150 do 300 i teko je da je prema dostupnim arhivalijama bio vei. Na Cetinju su, bez ikakvih spoljnih pritisaka, odluili da paljivo preispitaju prilike u novoosloboenim krajevima u zimu 1913. godine. Crnogorska vlada je 17. maja 1913. godine formirala dvije istrane komisije s ciljem da one identifikuju i kazne sve poinioce zloina. Na elu prve komisije bili su Savo P. Vuleti i Gavrilo Cerovi, visoki dravni inovnici. Njihov zadatak je bio da utvrde sve zloupotrebe lokalnih vlasti na teritoriji Pei, akovice i Roaja. Drugu komisiju inili su kapetan Mato Katuri i Andrija Raenovi, lan Velikog suda. Oni su bili zadueni da izvre istrane radnje na
Isto, dok. br. 38. Isto, dok. br. 31. 852 Isto, dok. br. 29. 853 Isto, dok. br. 38.
850 851

284

prostoru Plava, Gusinja, Bijelog Polja, Bihora, Berana i Pljevalja. Ove komisije su imale velike ingerencije. Mogle su suspendovati i optuiti svakog inovnika ili vojnika u novoosloboenim krajevima, izuzev viih oficira sa inom brigadira i divizijara, za koje je trebalo dobiti saglasnost od kralja. Ali i oni su bez kraljeve saglasnosti mogli biti predmetom istranih radnji.854 Rad obje Isljedne komisije bio je odluan i dinamian. Sa sluano je na stotine svjedoka iz muslimanskog korpusa, svi oblasni upravitelji, najvii oficiri, nii inovnici i uitelji. Mnogi od njih su zaradili suspenzije i tube jer su uestvovali ili tolerisali zloine nad muslimanskim stanovnitvom. Isljedna komisija je poetkom juna definitivno ustanovila i da je bilo nasilnog pokrtavanja Muslimana.855 Prilikom ispitivanja su uznevereni Muslimani iz Gusinja jasno pravili razliku izmeu lokalne uprave i crnogorske vlasti iz Cetinja. U tom smislu je ilustrativno sasluanje Maza Omeragia iz Gusinja, 28. V 1913, koji je teko optuivao brigadira Avra Cemovia i njegove vojnike. Omeragi je s velikom uninom rekao lanovima Isljedne komisije da u sluaju opstanka stare uprave bilo bi ... bolje da nas bace u blato plavsko.856 Govorio je da su mu Cemovievi vojnici ubili brata Mujagu Omeragia, trgovca iz Gusinja, kao i da mu je Milivoje Dragovi, bivi kapetan u Gusinju, upao u kuu, polomio mu reetke s prozora i natjerao svu porodicu da igraju i pjevaju. Samo zbog straha za vlastiti i ivote ostalih lanova svoje porodice, Mazo Omeragi se sa est lanova svog domainstva priklonio pravoslavlju.857 Sline iskaze o nasilnom pokrtavanju Muslimana opovrgavali su vojni i policijski inovnici iz novoosloboenih krajeva. Nevjeto su se branili da nije bilo nikakvog pritiska u pokrtavanju Muslimana, te da su represivne mjere preduzimali samo prema protivnicima crnogorske vlasti.858 Vojnici obino pravdaju svoje zloine viim dravnim interesima i to se pokazalo i na ovom primjeru. Bio je to providan manevar koji su odmah razotkrili lanovi Isljedne komisije.
ivko M. Andrijaevi i Zoran Stanojevi, n. d, str. 65-66. Isto, str. 66-67. 856 Isto, dok. br. 43. 857 Isto. 858 Isto, dok. br. 45, dok. br. 80, dok. br. 88, dok. br. 90, dok. br. 91, dok. br. 92, dok. br. 93, dok. br. 94, dok. br. 97.
854 855

285

Ubrzo su lokalni organi vlasti bili zamijenjeni novim inovnicima, a smijenjeni su i najodgovorniji nosioci ovih nepoinstava. Zora slobodnog ivota za Muslimane u novoosloboenim obla stima na sjeveru Crne Gore poela je napokon stidljivo da svi e krajem maja 1913. godine. Sve damije, prema nareenju naj viih crnogorskih vlasti, bile su tada otvorene. Vjerski obredi u njima su bili masovni. U pravoslavlju je ostao zanemarljiv broj po krtenih Muslimana. Na Cetinju su pomno pratili razvoj do gaaja, nastojei da to vie steknu povjerenja kod Muslimana u no vosoloboenim oblastima. Labud Gojni, crnogorski ministar unu tranjih djela, 19. VII 1913. godine je naredio da se u svim no voosloboenim oblastima pucanjem iz topova proslavi Ramazan. Za prijetio je da e strogo kazniti sve one koji se oglue o ovu naredbu.859 Mirna svakodnevica proticala je, ipak, u znaku nekih iznenaujuih manifestacija. Reo Bejtov uki iz Tucanja kod Berana je 20. XI 1913. godine traio od lokalnih vlasti da mu dopuste prelazak u pravoslavnu vjeru. Naglasio je da svoj zahtjev ne podnosi pod bilo ijim uticajem.860 Nasilno pokrtavanje Muslimana 1913. godine u cjelini predstavlja samovoljnu akciju nosilaca vlasti u novoosloboenim oblastima. Ta akcija nije inicirana dravnom politikom zvaninog Cetinja, niti su najvie crnogorske vlasti uopte pomiljale na promjenu vjerske slike u osloboenim krajevima. No, dio odgovornosti poiva i na dravnim vlastima koje u tom vremenu nijesu imale dovoljno snage da preduprijede tok neeljenih dogaaja. Muslimani u Prvom svjetskom ratu Ova tematika je gotovo u potpunosti ostala van istraivakih preokupacija. Njom se nijesu bavili ni autori koji su pisali o cjelovitoj istoriji crnogorskih Muslimana. Otuda u ovom izlaganju samo nekoliko podataka o djelovanju Muslimana u Prvom svjetskom ratu 1914-1918. godine. Patriotizam crnogorskih Muslimana bio je na novoj probi u ljeto 1914. godine. Tada je poeo Prvi svjetski rat, iji je opasni talas zahvatio i Crnu Goru. Muslimani su se aktivno ukljuili u odbranu svoje drave, iako su mogli ostati pasivni zbog ranije dobijenih
859 860

Isto, str. 83. Isto, dok. br. 111.

286

povlastica. U okviru crnogorske vojske formiran je bataljon sasta vljen od Muslimana. Komanda nad ovim bataljonom povjerena je muftiji Murtezi Karauzoviu.861 Ne raspolaemo s vie podataka o djelovanju ovog bataljona. Crna Gora je u ratnom vrtlogu otvorila vrata za izbjeglice iz Bo sne i Hercegovine. Ogromnu velikodunost su u tom pogledu iska zali itelji Tuzi, bez obzira na vjersku pripadnost. Oni su pri jateljski doekali 40 porodica sa 112 osoba u decembru 1914. godine. O tome je Glas Crnogorca pisao: im su doli (izbjeglice prim. Z. F), graanstvo ove varoice, bez razlike vjere, pokazalo je predusretljivost. Istog dana stvoren je odbor za prikupljanje dobrovoljnih priloga. Osnovan je enski odbor, koji radi iz svih sela, da pritee u pomo potlaenoj sirotinji, osobito djeici, sitnoj, goloj i gladnoj.862 Crna Gora je faktiki kapitulirala u januaru 1916, mada akt o tome nije potpisala s Austro-Ugarskom. Novonastali ambijent bio je drastino izmijenjen i u Tuzima. Austrougarska vojska je u ovom mjestu vrila razna nasilja i otimainu, naroito krajem 1917. i tokom prve polovine 1918. godine. Okupator je u blizini Tuzi, u Vuksanlekiima, podigao koncentracioni logor, u kojem je stradao jedan broj crnogorskih rodoljuba.863 Crna Gora je osloboena od austrougarske okupacije u novembru 1918. godine, ali e odmah uslijediti dramatini dogaaji koji e ostaviti velike reperkusije i za muslimanski narod.

erbo Rastoder, Istorijsko-metodoloki okvir istraivanja novije istorije crkve (vjerskih zajednica) u Crnoj Gori 1878-1945, Zbornik ra dova Istorijska nauka i nastava istorije u savremenim uslovima, CANU, Podgorica 1994, 233-234. Novica Rakoevi, Crna Gora u Prvom svjetskom ratu, Podgorica 1997, 64-65. 862 Pavle S. Radusinovi, Stanovnitvo i naselja..., 259. 863 Isto, 260.
861

287

288

TERMINOLOKI KOMENTARI
abdesthana - posebna prostorija uz damije i u veim ku a ma za muslimansko ritualno pranje. adet - obiaj, pravni obiaj, obiajno pravo koje se pri mjenjuje u islamskom svijetu. adem i oglan - strani djeaci koji su kupljeni za ja njiarske regrute i razne dvorske slube. ahdnama - vjerodajnica, meudravni ugovor. aka - turski srebrni novac kovan od 1328. godine, za vri jeme vladavine emira Orhana (1326-1359) do kraja XVII vijeka. U Evropi, pa i kod nas, zvao se aspra i jaspra. akindija - opti naziv za pripadnike lake konjice, sasta vljene od Turaka i domaeg muslimanskog zemljoradnikog sta novnitva na Balkanu, koja je svojim upadima i haranjem pri premala turska osvajanja. alajbeg - neposredni starjeina spahija i zaima jednog sandaka. Alajbeg je mogao postati jedan od istaknutih zaima i subaa dotinog sandaka. Za svoju slubu uivao je veliki zijamet. alem - simbol, znak (navrh minareta ili tornja). arz - pismeni izvjetaj, predlog, predstavka sultanu, odnosno visokoj porti, pojedinih organa vlasti, od kadije do velikog vezira. asker - u turskom znai 1. vojska, vojnik; 2. turska vladajua klasa u najirem smislu rijei, suprotno nazivu raja. avlija - dvorite 289

baduhava - doslovno znai vjetar i vazduh, a kao pravni te rmin oznaava grupu uslovnih poreza, pristojbi i globa. Bajram - naziv za dva muslimanska praznika: Ramazanski bajram nastaje poslije ramazana, mjeseca posta i traje tri dana sljedeeg mjeseca islamskog kalendara. Kurban-bajram dolazi sedamdeset dana kasnije i traje etiri dana. bazar ili pazar - prvobitno znai trgovanje, zatim trg, pijaca, trite, trgovite. U svim tim znaenjima ova se rije upotrebljavala i kod nas od sredine XV vijeka za sve trgove i trita na kojime se izlagala roba i vrila razmjena dobara na otvorenom prostoru bez obzira da li se radilo o svakodnevnom trgovanju ili o onom koje se obavljalo u odreene dane. badar - organ koji je naplaivao trne takse koje su se na zivale bad. begler-beg - namjesnik najvee turske vojno-administrativne oblasti. bektaije - derviki red koji je osnovao Hadi Bekta Veli (umro 1337. godine) pa je po njemu i ovaj red dobio svoj naziv. Tom dervikom redu pripadali su i janjiari. berat - ukaz, dekret kojim se postavlja neki slubenik, do djeljuje posjed, plata ili odlikovanje. bezistan - velika trgovaka kua koja se sastoji iz niza trgovakih radnji. buljukbaa - zapovjednik jednog buljuka, manjeg odreda raznih rodova plaene vojske pjeaka ili konjanika. arija - privredni dio gradskog naselja i svakog esnafa u tom naselju. au - nii in u vojsci ili dvorski sluga kome su povjeravani razni poslovi na dvoru ili izvan dvora. ifluk ili itluk - prvobitno znai kompleks obradivog zemljita koji se mogao obraivati jednim parom volova, zatim: 1. kompleks zemljita u posjedu jedne muslimanske seljake porodice dovoljan za njeno izdravanje; 2. vrsta posjeda na mirijskoj zemlji sa posebnim ekonomsko- pravnim statusom koji se razlikovao od statusa svake druge vrste svojine na zemlji (timara, batine, mulka i vakufa). ehaja - znai doslovno domain, starjeina porodice, na stojnik, gazda i sl., a kao termin u osmanskoj administraciji 290

ova je sloenica sama i sa drugim rijeima imala viestruku upotrebu a po tome i razna znaenja. Sama rije ehaja znai: 1. pomonik, prvi saradnik i zastupnik raznih turskih organa i funkcinera: velikog vezira, beglerbega, sandak-bega, dizdara, kadije, janjiarskog age i dr. 2. starjeina raznih korporacija (esnafa), raznih druina, raznih drutvenih redova, naselja i slino. defterdar - ef finansija u centralnoj vladi u Carigradu i u svakom ejaletu (paaluku). derbendije - klanari, seljaci koji su uvali klance, klisure, mostove i uopte nesigurne prolaze na drumovima i koji su provodili putnike, pruali im utoite i osiguravali prolaz kroz takva mjesta. dizdar - zapovjednik grada, kastelan, starjeina mustahfiza. Morao je stalno boraviti u gradu i nije smio otii iz grada bez naroitog odobrenja Porte, niti je smio pustiti nekog stranca u grad. dizja - lini dravni porez, tribut ili glavarina koju su svake godine plaali svi odrasli i za rad sposobni nemuslimani podanici muslimanske drave, ako nijesu bili toga osloboeni zbog odreenih usluga dravi, ili to su bili kalueri. efendija - gospodin, obrazovan ovjek; poasni naziv za obrazovane ljude. emin - pouzdan, povjerljiv; povjerenik, nadzornik, upravitelj. Kao upravni termin u osmanskoj dravi znai slubenik kome je povjerena uprava, sakupljanje, popisivanje, uvanje i zatita odreenih dravnih prihoda, carskih domena i dobara uopte. ekindija - posjednik manjeg timara koji je bio obavezan da uestvuje u vojnim pohodima na konju bez naroite opreme. ferman - sultanova pismena zapovijest koja je potvrena njegovom tugrom. hamam - kupatilo, javno kupatilo. han - svratite, prenoite. hatib - doslovno znai govornik; u islamskoj vjerskoj orga nizaciji hatib je svetenik koji dri hutbu, obligatnu pri godnu propovjed prilikom zajednikih vjerskih obreda petkom i Bajramima. 291

haznadar - rizniar na carskom, vezirskom, beglerbegovom ili sandakbegovom dvoru. Oni su uvali novac, blagajnu i razne dragocjenosti svoga gospodara. hisar - u osmanskom- turskom znai grad, tvrava, manje utvrenje sagraeno od tvrdog materijala kao i kala, s tom razlikom to hisar nije bio opremljen kulama i bastionima niti opasan bedemima. imaret - javna kuhinja u kojoj se spremala i besplatno dijelila hrana licima koje je naznaio osniva imareta; tu su redovno spadali vakufski slubenici, koji su bili zaposleni u jednoj ili vie zadubina osnivaa imareta, zatim gradska sirotinja te putnici namjernici. ispenda - u turskom poreskom sistemu ispenda znai lini porez koji je plaala hrianska raja svom spahiji. kajmakam - zamjenik, zastupnik, namjesnik. kapidibaa - doslovno znai starjeina dvorske strae, a kao termin u osmanskoj dravi do XVIII vijeka znai zvanje i dostojanstvo neposrednog starjeine strae na dvoru sultana i najviih dravnih zvaninika u prijestonici i sreditima provincija. kula - 1. vrsta odbrambenog utvrenja u sastavu jednog grada ili nezavisno od njega; zidana je od kamena; mjesto prozora ima pukarnice podeene za odbranu; mogla je imati vie spratova; 2. viespratna stambena zgrada zidana od kamena. Mogla je biti zasebna graevina i u sastavu kue. mesdid- doslovno znai mjesto gdje se pada niice; bogomolja, damija uopte. Mesdid je mala mahalska damija u kojoj se ne obavljaju zajednike molitve petkom i Bajramima. mezra - doslovno znai ziratno zemljite, sijalite, polje, a kao turski agrarno-pravni termin znai staro selite, naputeno ili raseljeno selo. muafijet - potpuno ili djelimino osloboenje raje od svih ili pojedinih, stalnih ili povremenih dravnih ili feudalnih oba veza. mujezin - damijski slubenik koji poziva vjernike na mo litvu. mukata - kao turski finansijsko-pravni termin znai: 1. pla anje poreza odsjekom, paualno, u novcu; 2. zakup, paualna zakupnina; 3. objekt zakupa, a to je moglo biti svako dravno, feudalno i vakufsko dobro, svaki izvor prihoda. 292

mula - 1. poasni naziv za visokoobrazovane ljude u islamskom svijetu. 2. U Turskoj poasni naziv kadija najvieg ranga. mulk - vlasnitvo, sopstvenost na nekretninama sa ne ogranienim pravom raspolaganja, potpuna svojina. musafir - putnik-namjernik koji doe nekom na konak; sva ki gost iz drugog mjesta. mustahfiz - uvar tvrave. mutesarif - 1. posjednik uopte; uivalac feudalnog ili ba tinskog prava ili posjeda. mutevelija - upravitelj, starjeina vakufa, lice koje neposredno upravlja nekim vakufom prema uslovima utvrenim u aktu o osnivanju vakufa i odredbama erijatskog prava. naib - zastupnik, punomonik kadije u njegovom sjeditu ili dijelu njegovog kadiluka. nazir - doslovno znai 1. nadglednik, nadzornik; 2. kao administrativno-finansijski termin u Turskoj znai finansijski ko n trolni organ koji je nadzirao i kontrolisao finansijsko poslovanje mutevelija, emina i amaldara. subaa - prvobitno znai vojni zapovjednik, glavar, vojvoda. Ova se rije javlja u najstarijim osmanskim izvorima vojnoadministrativno zvanje, koje je bilo rasprostanjeno po cijeloj osmanskoj dravi ve u najranijem peridu njenog postojanja. tabak - zanatlija koji se bavi tavljenjem sirove koe. tufekija - pukar, zanatlija koji je izraivao puke. uur - doslovno znai desetina, deseti dio, a kao pravni termin ova rije predstavlja opti naziv za sve naturalne, feudalne poreze na proizvode od poljoprivrede, vrtlarstva, vinogradarstva, pelarstva i rudarstva. vakufnama - isprava o osnivanju vakufa i njegovom upravljanju. valija - upravitelj provincije; upotrebljava se podjednako esto kao sinonim sa terminima sandak-beg i begler-beg. vezir - najvii upravni dostojanstvenik u Osmanskoj imperiji i nizu drugih zemalja Istoka. vojnuk- poseban turski vojniki red na Balkanu regrutovan iz redova domaeg hrianskog, preteno vlakog stanovnitva. 293

vojvoda - kao administrativni termin u osmanskoj dravi ovaj naziv upotrebljavan je u vie znaenja. U najranije vrijeme upotrebljavan je u turskim spomenicima na naem jeziku: 1. kao sinonim sa nazivima: a) beglerbeg, b) udbeg i sandakbeg uopte; 2. upravitelj hasova sandak-bega u jednoj ili vie nahija u njegovom sandaku sa odreenim prerogativima politike i administrativno-policijske vlasti; 3. izvrni organ sandak-bega; 4. upravitelj hasova beglerbega, velikih vezira, sultanija i sultana sa ovlaenjima. zavija - doslovno znai ugao, kut jedne graevine odreen za eliju dervia, zatim mali mesdid. zimija - doslovno znai tienik, a kao pravni termin pre dstavlja opti naziv za sve hriane i Jevreje koji su bili po danici islamske drave koja je duna da im prua linu, moralnu i imo vinsku zatitu, a oni da plaaju lini tribut, glavarinu, koja se naziva dizija ili hara.

294

IZVORI I LITERATURA
Neobjavljeni izvori: Dravni arhiv Crne Gore ,fond Ministarstva unutrasnjih djela. Biblioteka Istorijiskog instituta Crne Gore, spisi Janka Vukotia. Objavljeni izvori: Alii Ahmed, Poimeniki popis sandaka vilajeta Herce govina, Sarajevo 1985. Andrijaevi M. ivko i Stanojevi Zoran, Pokrtavanje Mu sli mana 1913, Podgorica 2003. Barjaktarevi Fehim, Turski dokumenti manastira Sv. Trojice kod Pljevalja, Spomenik Srpske kraljevske akademije, br. 62, Beograd 1935. Berlinski ugovor 1878, Podgorica 2009. Besjede i proglasi kralja Nikole, Cetinje 2010. Branislav urev i Lamija Hadiosmanovi, Dva deftera Crne Gore iz vremena Skenderbega Crnojevia (iz 1521. i 1523), Glasnik Zemaljskog muzeja, sv. II, Sarajevo 1973. Crnogorski zakonici, pravni izvori i politiki akti od znaaja za istoriju dravnosti Crne Gore, knj. II, Podgorica 1998. Dravni savjet Knjaevine-Kraljevine Crne Gore 1879-1915, Dokumenta, priredili Branislav Kovaevi i ivko Andrijaevi, Cetinje 2001. 295

Hadibegi Hamid, Turski dokumenti u Dravnom muzeju na Cetinju, Istorijski zapisi, br. 1-2, Cetinje 1955. Kati Tatjana, Opirni popis prizenskog sandaka iz 1571. godine, Beograd 2010. Milovi M. Jefto, Petar I Petrovi Njego dokumenti , knj. 1 (1780-1820), Titograd 1987. Rastoder erbo, est nepoznatih dokumenata o Muslimanima u Crnoj Gori 1878-1879, Almanah, br. 5-6, Podgorica 1998. Ustav za Knjaevinu Crnu Goru, Cetinje 1907. Zbornik dokumenata iz istorije Crne Gore (1685-1782), opremio za tampu Jefto Milovi, Cetinje 1956. Monografije, lanci i rasprave Agovi Bajro, Damije u Crnoj Gori, Podgorica 2001. Alii Ahmed, Ureenje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo 1983. Alii Ahmed, Uredbe o organizaciji vilajeta 1867. godine, Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. XII-XIII, Sarajevo 1965. Andrejevi Andrej, Pljevaljska damija i njeno mjesto u islamskoj umjetnosti na naem tlu, Seoski dani Sretena Vukoslavljevia, knj. V, Prijepolje 1978. Andrijaevi ivko, Politika crnogorske drave prema nepravoslavnim podanicima poslije 1878. godine, Prilozi, br. 40, Sarajevo 2011. Andrijaevi ivko i Rastoder erbo, Istorija Crne Gore, od najstarijih vremena do 2003, Podgorica 2006. Andrijaevi ivko, Istraga poturica istoriografija, izvori, istorinost (Da li je bilo Istrage poturica), Almanah, br. 15-16, Podgorica 2001 Andrijaevi ivko, Crnogorska drava prema Muslimanima 1878-1912, Almanah, br. 25-26, Podgorica 2004. Babi Branko, Politika Crne Gore u novoosloboenim krajevima 1912-1914, Cetinje-Titograd 1984. Baki Radovan, Naselja Gornjeg Polimlja, Tokovi, br. 2, Berane 2009. Blagojevi Obren, Piva, Beograd 1971. Bar, grad pod Rumijom, grupa autora, Bar 1984. 296

Bulaji arko, Agrarni odnosi u Crnoj Gori 1878-1912, Ti tograd 1959. Cviji Jovan, Balkansko poluostrvo, Beograd 1991. elebi Evlija, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo 1979. uri Hajrudin, kolske prilike Muslimana u Bosni i Herce govini 1800-1878, Beograd 1965. uri Hajrudin, Muslimansko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo 1983. Dai Miomir, Vasojevii od pomena do 1860, Beograd 1986. Dai Miomir, Drutveno-politike prilike na teritoriji dananje sjeveroistone Crne Gore od druge polovine XV do kraja XVII vijeka, Istorijski zapisi, br. 1-2, Titograd 1986. Drobnjak Slobodan i aboti . Sait, Muslimansko/bonjako stanovnitvo onogokog-nikikog kraja 1477-2003, Podgorica 2005. Drobnjak Slobodan i aboti Sait, Kulturne prilike i kulturni stvaraoci Nikia iz osmanskgo perioda, Almanah, br. 25-26, Podgorica 2004. urev Branislav, Turska vlast u Crnoj Gori u XVI i XVII vijeku, Sarajevo 1953. urev Branislav, Depedogen-Podgorica, Istorijski zapisi, br. 1, Titograd 1962. urev Branislav i Hadiosmanovi Lamija, Podaci o Drobnjacima u defteru za hercegovaki sandak iz 1477. godine, Istorijski zapisi, br. 1-2, Titograd 1972. uki-Malovi Marica, Poeci islamizacije u nahiji Komarnici u XV vijeku, Glasnik zaviajnog muzeja Pljevlja, Pljevlja 2003, 5052. orevi Jasmina, Draevica i Riani sredinom XVI vijeka, Podgorica 1997. Erdeljanovi Jovan, Kui, Bratonoii i Piperi, Beograd 1981, Erdeljanovi Jovan, Stara Crna Gora, etnika prolost ple mena, Beograd 1978. Evans Artur, Ilirska pisma, Sarajevo 1976. Foli Zvezdan, Kosovski mit u politikim projekcijama XX vijeka, zb. radova Njegoevi dani, knj. 2, Niki 2010. Foli Zvezdan, Kroz istoriju Crmnice, monografija Crmnica, Virpazar 2009. 297

Foli Zvezdan, Istorija Beranskog kraja 1700-1941, Berane (monografija), Berane 2012. Hasandedi Hivzija, Spomenici islamske kulture u Herceg Novom i okolini, Almanah, br. 3-4, Podgorica 1998. Hrabak, Bogumil, Niki do poetka XIX vijeka, Beograd 1997. Hrabak Bogumil, Podgorica do poetka XIX vijeka, Beograd 2000. Hrabak Bogumil, Dubrovaki podaci o danku u krvi, Istorijski zapisi, br. 1-2, Titograd 1960. Hrabak Bogumil, Prolost Pljevalja po dubrovakim dokumentima do poetka XVII stoljea, Istorijski zapisi, br. 1-2, Cetinje 1955. Hrabak Bogumil, Vijesti o utvrivanju Herceg Novog 14931494. i 1508. godine, Istorijski zapisi, br. 1, Cetinje 1953. Hrabak Bogumil, Skadarski mutesarifi i njihov odnos prema Crnoj Gori 1685-1737, Istorijski zapisi, br. 2, Podgorica 1996, 44. Istorijski leksikon Crne Gore, grupa autora, knj.1-5, Podgorica 2006. Istorija Crne Gore, knjiga II, Titograd 1970. Istorija Crne Gore, knjiga III, Titograd 1975. Inaldik Halil, Osmansko carstvo, klasino doba 1300-1600, Beograd 1974. Jireek Konstantin, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, Sarajevo 1951. Jovanovi Jago, Istorija Crne Gore, Podgorica 1995. Jovanovi Radoman, Crnogorsko-turski pogranini odnosi, Istorijski zapisi, br. 4, Titograd 1963. Jovievi Andrija, Crnogorsko primorje i Krajina, Beograd 1922. Jovievi Andrija, Plavsko-gusinjska oblast, Polimlje, Velika i ekular, Beograd 2009. Jovievi Andrija, Zeta i Ljekopolje, Beograd 1922. Kesteranek Frano, Pad grada Bara u turske ruke 1571. godine, Istorijski zapisi, br. 3, Titograd 1960. Kovijani Risto, Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (XIV-XVI vijek), knj. II, Titograd 1974. Kujovi Dragana, Radovi autora i prepisivaa na orijentalnim jezicima iz Crne Gore (ili nastali u Crnoj Gori), Almanah, br. 35-36, Podgorica 2006. 298

Kujovi Dragana, Tragovima orijentalno-islamskog kulturnog nasljea u Crnoj Gori, Podgorica 2006. Kujovi Dragana, Udbenici na orijentalnim jezicima u arhivskim i muzejskim fondovima Crne Gore porijeklo prisustva, uloga i znaaj orijentalno-islamske pismenosti u sveukupnom kulturnom ivotu crngorskog drutva (rukopis). Kurpejovi Avdul, Kulturni identitet muslimanskog naroda Crne Gore, zbornik radova Kulturni identitet muslimanskog naroda u Crnoj Gori, Podgorica 2001. Kurpejovi Avdul, Nacionalni identitet Muslimana u Crnoj Gori, Almanah, br. 13-14, Podgorica 2000. Kurpejovi Avdul, Kulturni i nacionalni status i poloaj Muslimana Crne Gore, Podgorica 2011. Kurpejovi Avdul, Etnoloke osobenosti muslimanskog naroda u Crnoj Gori, zbornik radova Kulturni identitet muslimanskog naroda u Crnoj Gori, Podgorica 2001. Lainovi Andrija, Podgorica pod Turcima, Podgorica 1940. Lenorman Fransoa, Turci i Crnogorci, Podgorica 2002. Lutovac Milisav, Ibarski Kolain, Antropogeografska ispitivanja, Beograd 1954. Lutovac Milisav, Roaje i tavica, Beograd 1960. Manojlovi Radoman Risto, Kulturno-istorijski spomenici Pljevaljskog kraja, Istorija Pljevalja,Pljevlja 2009. Mari Jusuf, Neka obiljeja gradske pjesme stare Podgorice, Almanah, br. 27-28, Podgorica 2004. Marinkovi Mirjana i Jovana alji-Ratkovi, Islamska epigrafika na podruju Gornjeg Polimlja, Mileevski zapisi, br. 7, Prijepolje 2007. Martran Robert, Istorija Osmanskog carstva, Beograd 2002. Miljkovi Ema, Pljevaljsko drutvo preobraaj srpskog trga u osmansku kasabu, u: Istorija Pljevalja, Pljevlja 2009. Miljkovi-Bojani Ema, Vjerski odnosi u Pljevaljskom kraju u prvom vijeku osmanske vladavine, Glasnik zaviajnog muzeja Pljevlja, knj. 3, Pljevlja 2003. Medakovi Milorad, Istorija Crne Gore, u: Povjesnica crno gorska, Podgorica 1997. Memi Mustafa, Bonjaci (Muslimani) Crne Gore, Podgorica 2003. 299

Memi Mustafa, Plav i Gusinje u prolosti, Beograd 1989. Muovi Ejup, Muslimani Crne Gore od pada Zete (1499), Novi Pazar 1997. Muovi Ejup, Nahija Mileevo u sandaku Hercegovina krajem XV vijeka, Simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevia, knj. XIII, Prijepolje 1989. Muovi Ejup, Prvi kontakti Junih Slovena sa islamom, Sim pozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevia, knj. XV, Prijepolje 1993. Muovi Ejup, Muovii, Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1981. Muovi Ejup, Islamizacija u novopazarskom sandaku, Istorijski zapisi, br. 3-4, Titograd 1981. Nedeljkovi Mile, Krst i polumjesec, Beograd-Bijelo Polje 1993. Nikevi P. Vojislav, Istraga poturica, mit ili stvarnost, Pod gorica 2001. Nilevi Boris, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Peke patrijarije, Sarajevo 1990. Nii Momilo, Kulturno nasljee Pive, Podgorica 1998. Oksfordska istorija islama, priredio Don L. Espozito, Beograd 2002. Oksfordska istorija hrianstva, knj. 2, priredio Don Ma kmaners, Beograd 2005. Opta enciklopedija Larus, tom I, Beograd 1978. Orahovac Ferid, Uloga islama u formiranju kulturnog ide ntiteta Muslimana Crne Gore, Osvit, br. 2, Pogorica 2011. Pajovi Radoje, O nekim istorijskim pogledima i tretmanu Mu slimana Crne Gore, Almanah, br. 13-14, Podgorica 2000. Pavievi Branko, Istorija Crne Gore, knj. 4, tom 2, Sazdanje crnogorske nacionalne drave, Podgorica 2004. Pepi Adnan, Osmanska vlast na Crnogorskom primorju, zb. radova Hrvatsko-crnogorski dodiri: identitet povijesne i kulturne batine Crnogorskog primorja, Zagreb 2009. Pelidija Enes, Pljevlja i pljevaljski kraj u XVIII stoljeu, Istorija Pljevalja, Pljevlja 2009. Pelidija Enes i Zlatar Behija, Pljevlja i okolina u prvim stoljeima osmansko-turske vlasti, Pljevlja 1989. 300

Pelidija Enes, O stanovnitvu i poznatim porodicama Pljevalja (Taslide) i Talikog kadiluka u XVIII stoljeu, Almanah, br. 33-34, Podgorica 2006. Pejovi oko, Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori 18521916, Cetinje 1971. Pejovi oko, Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku, Titograd 1962. Pejovi oko, Iseljavanje Kolaina i Polja, Istorijski zapisi, br. 3, Titograd 1961. Peroevi Edhem, Mrkojevii (Prolost i demografska kretanja), Almanah, br. 9-10, Podgorica 2000. Petrovi V. Rastislav, Pleme Kui 1684-1796, Beograd 1981. Preki Adnan, Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori 19181941, Podgorica 2011. Popovi Toma, Pljevlja u XVI i XVII vijeku, u: Istorija Plje valja, Pljevlja 2009. Radoni Jovan, Rimska kurija i junoslovenske zemlje od XVI do XIX vijeka, Beograd 1950. Radulovi Ilija, O stanovnitvu Podgorice, Glasnik ge ogra fskog drutva, sv. XVI, Beograd 1930. Radusinovi S. Pavle, Stanovnitvo i naselja Zetske ravnice od najstarijeg do novijeg doba, knjiga druga, Niki 1991. Radusinovi Milorad, Dranje crnogorskog muslimanskog ivlja za vrijeme aneksione krize 1908-1909, Istorijski zapisi, br. 3-4, Titograd 1980. Rakoevi Novica, Crna Gora u Prvom svjetskom ratu, Podgorica 1997. Rakoevi Novica, Kolainski kraj do stvaranja jugoslovenske drave 1918. godine, monografija Kolain, Beograd 1981. Rakoevi Novica, Iseljavanje Muslimana i razgranienje Crne Gore i Turske u oblasti Kolaina poslije Berlinskog ugovora, Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1962. Rastoder erbo, Istorijsko-metodoloki okvir istraivanja novije istorije crkve (vjerskih zajednica) u Crnoj Gori 1878-1945, Zbornik radova Istorijska nauka i nastava istorije u savremenim uslovima, CANU, Podgorica 1994. Rastoder erbo, Bonjaci-Muslimani Crne Gore izmeu prolosti i sadanjosti, Podgorica 2010. 301

Rastoder erbo, O vakufima u Crnoj Gori s kraja XIX i prve polovine XX vijeka, Istorijski zapisi, br. 1, Podgorica 1997. Rastoder erbo, Istorijsko-metodoloki okvir izuavanja isto rije Muslimana u Crnoj Gori 1878-1912 (I dio), Almanah, br. 5-6, Podgorica 1998. Ranatovi Novak, Crna Gora i Berlinski kongres, Cetinje 1979. Rovinski A. Pavel, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, tom II, Cetinje 1993. Rovinski A. Pavel, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, knj. IV, Podgorica 1994. Smailagi Nedim, Leksikon islama, Epigrafika, Sarajevo 1990. Spaho Muniba, Skadarski mutesarif Mahmud-paa Buatlija prema turskim dokumentima, Istorijski zapisi, br. 4, Titograd 1963. Srbljanovi Vitomir, Husein-paina damija u Pljevljima, Mostovi, br. 7, Pljevlja 1970 . Stankovi ore i Dimi Ljubodrag, Istoriografija pod nadzorom, prilozi istoriji istoriografije, Beograd 1996. Stanojevi Gligor, Mletaki napad na Ulcinj 1696. godine, Istorijski zapisi, br. 1, Titograd 1963. Stanojevi Gligor, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka, Beograd 1970. Stanojevi Gligor, Vijesti o kugi u Crnoj Gori u prvoj polovini XVII vijeka, Istorijski zapisi, br. 4, Titograd 1964. Stanojevi Gligor, Crna Gora u doba vladike Danila, Cetinje 1955. Stanovi Vojislav, Politike ideje i religija, knj. 1, Beograd 2003. Stjepevi Ivo i Kovijani Risto, Prvi pomen Nikolj-Pazara i Bijelog Polja, Istorijski zapisi, br. 3-4, Cetinje 1959. Strugar Pavle, Jedno suenje grupi Muslimana u Podgorici 1880. godine, Istorijski zapisi, br. 3, Titograd 1968. alji Jovana, Osmanske damije kao dio osmanske batine Gornjeg Polimlja, Mileevski zapisi, br. 8, Prijepolje 2009 abanovi Hazim, Bosanski paaluk, Sarajevo 1982. akoti Veljko, Niki u Knjaevini (Kraljevini) Crnoj Gori, Niki 1996. 302

epanovi arko, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979. epanovi arko, Pregled prolosti Bijelog Polja i okoline do 1918. godine, monografija Bijelo Polje, Beograd 1987. epanovi Slobodan, Porijeklo kolainskih Muslimana, Almanah, br. 5-6, Podgorica 1999. ekularac Boidar, Crna Gora u doba Balia, Cetinje 2011. ekularac Boidar, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori, Cetinje 2000. ekularac Boidar, Dukljansko-zetske povelje, Titograd 1987. ekularac Boidar, Muslimani Crne Gore, Tokovi, br. 1-2,Berane 2011. erovi Petar, Ko je i odakle bio Mustafa ovjek crnogorske nacije, Istorijski zapisi, br. 3, Titograd 1962. kalji Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1989. krijelj Redep, Muhadiri Nikia u Makedoniji, Almanah, br. 21-22, Podgorica 2003. krivani Gavro, Crkveni ljetopis iz XVII vijeka barskog nadbiskupa Andrije Zmajevia-Peratanina, Istorijski zapisi, br. 2, Cetinje 1954. obaji M. Maksim, Muhamedanizam hercegovaki Kara kteristike poturica, Almanah, br. 7-8, Podgorica 1999. obaji Petar, Niki, Niki 1995. Terzi Slavenko, Pljevlja na putu u novo doba (1804-1913), u monografiji Istorija Pljevalja, Pljevlja 2009. Todorova Marija, Imaginarni Balkan, Beograd 2006. Vasi Milan, Gradovi pod turskom vlau, u: Istorija Crne Gore, knjiga trea, Beograd 1975. Veovi Radoslav, Pleme Vasojevii, Sarajevo 1935. Vinaver Vuk, Pohara Perasta 1624. godine, Istorijski zapisi, br. 1-2, Cetinje 1952.. Vinaver Vuk, Trgovina Bara, Bijelog Polja i Podgorice sa Dubrovnikom (1720-1770), Istorijski zapisi, br. 2, Cetinje 1953. Vinaver Vuk, Privilegije grada Bara, Istorijski zapisi, br. 1, Titograd 1962. Vinaver Vuk, Hercegovaka trgovina sa Dubrovnikom poe tkom XVIII vijeka, Istorijski zapisi, br.1-2, Cetinje 1955. Vojvoda Gavro Vukovi, Memoari, Cetinje 1996 303

Vojvoda Simo Popovi, Memoari, Podgorica 1995. Vuksan Duan, Crna Gora u 1809. i 1810. godini, Zapisi, sv. 6, Cetinje 1939. Vuksan Duan, Prve dvije godine Njegoeve vlade, Letopis Ma tice srpske, Novi Sad 1936. Zirojevi Olga, Tursko vojno ureenje u Srbiji 1459-1683, Beograd 1974. Zirojevi Olga, Crkve i manastiri na podruju Peke pa trijarije do 1683. godine, Beograd 1984. Zlokovi Ignatije, Prilozi za istoriju pomorstva i trgovine Risna, Godinjak Pomorskog muzeja Kotor, Kotor 1966. Zlokovi Maksim, Prilozi za istoriju Kumbora, Godinjak Po morskog muzeja u Kotoru, Kotor 1969 Zundhausen Holm, Istorija Srbije od 19. do 21. vijeka, Be ograd 2008. tampa: Glas Crnogorca, Cetinje Cetinjski vjesnik, Cetinje Zeta, Podgorica .

304

RECENZIJA
Rad Istorija Muslimana Crne Gore 1455 -1918, autora dr Zvezdana Folia, naunog saradnika u Istorijskom institutu Crne Gore, napisan je na osnovu dosadanje relevantne literature nastale preteno u periodu od 60-tih godina XX vijeka do dananjih dana i manjim dijelom korienja arhivske grae iz pojedinih fondova u Dravnom arhivu Crne Gore, manjeg broja asopisa, nekoliko optih enciklopedija i rjenika, jednim dijelom crnogorske periodike iz druge polovine XIX pa sve do kraja prve polovine XX vijeka. U radu za datu problematiku pisac navedenog sintetikog djela je koristio brojne priloge, lanke i posebna djela vie od 120 autora i oko 230 radova u kojima se pojedinano ili kompleksno tretira problematika crnogorskih Muslimana, bilo da se ona odnosi na istorijski nastanak i razvoj Muslimana, bilo na njihove migracije tokom istorije, ili se radilo na planu i problematici prosvjete i kulture, politike ili ekonomsku istoriju, istoriju arhitetkture gradova ili naselja u kojima su ivjeli i tome slino. Autor se veoma smjelo uhvatio u kotac sa ovom danas na jedan nain osjetljivom pro blematikom ili bolje rei ne ba toliko poeljnom temom O crnogorskim Muslimanima ili o nastanaku Muslimana u Crnoj Gori sa kojom bi istoriari izali pred itaoca, iako nema nekih posebnih razloga koji bi bili prepreka u istraivanju ili pisanju takve istorije sa problematikom o crnogorskim Muslimanima, islamiziranom slovenskom stanovnitvu. Dakle, nema prije svega naunih razloga zbog kojih bi se navedena problematika zaobilazila ili izbjegavala da se ne napie jedna njihova istorija, naravno na osnovu onoga to 305

je do danas istraeno i objavljeno u strunoj, naunoj i relevantnoj literaturi, kao i u brojnim manjim ili veim radovima i prilozima u kojima se obrauju pojedina pitanja i na kraju prezentiraju ukupnoj strunoj, naunoj i laikoj javnosti. Autor se upustio veoma smjelo u pisanje istorije crno go rskih Muslimana i veoma uspjeno, metodoloki ispravno i zna laki doveo do kraja zadatu temu. Nije bilo ni malo lako niti jednostavno konsultovati veliki broj autora i njihove radove i priloge objavljenje kao posebna izdanja ili u brojnim asopisima i zbornicima sa pojedinih naunih skupova. Meutim, uloeni rad se ipak isplatio na nain to se kao rezultat autorovih ukupnih napora, prije svega naunih i strunih, uspjeno realizuje i ujedno pojavljuje jedno sintetiko djelo pod naslovom Istorija Muslimana Crne Gore 1455 - 1918. Upravo smatram da je pored naune potrebe da se i to pitanje sagleda u cjelini i politiki trenutak u kojem se dananje crnogorsko drutvo nalazi zahtjev vie da se napie jedna istorija Muslimana ili Muslimanskoga naroda u Crnoj Gori, makar kao kratki pregled ili prirunik u kome bi italac mogao imati pregled cjelokupnog razvoja istorije toga naroda koji je tokom vjekova ivio i stvarao na ovim prostorima i ujedno uestvovao ravnopravno na izgradnji ukupnog drutveno-politikog, ekonomskog i kulturnog ambijenta na cijelom prostoru dananje Crne Gore, naravno u srazmjeri u kojoj je zastupljen svojom populacijom. Autor je nastojao da na osnovu dosadanje literature i dijelom objavljene arhivske grae prikae jedan evolutivni put njihovog nastanka i ujedno opstanka na prostoru dananje Crne Gore poevi od dolaska Osmanlija na Balkansko poluostrvo. Navedeno sintetiko djelo nastalo je, dakle, kao rezultat sveukupnog pregleda objavljene literature u kojoj je manje vie pisano fragmentarno ili onako uzgred dodirivane su pojedine teme koje stoje u uskoj vezi sa tretiranom problematikom, naravno i dijelom autorovog istraivakog rada na pojedinim temama ujedno i objavljenim radovima, pa na osnovu svega toga priao je pisanju do sada jednog neophodnog rada pod naslovom Istorija Muslimana muslimanskog naroda Crne Gore. Ono na emu bih, kao recenzent, imao izvjesnu opasku, savjet ili sugestiju odnosi se na sam naslov datoga rada jer smatram da je donekle ili malo pretenciozan, zahtjevan ili bolje rei nije adekvatan 306

u potpunosti onome to je njegova sadrina. Smatram da navedeni rad bi mogao nositi naslov Pregled istorije Muslimanskoga naroda Muslimana Crne Gore od dolaska Osmanlija pa sve do 1918. godine! Meutim, autor svakako da ima razloga zato je odabrao navedeni naslov i vjerujemo da e ga on znalaki struno i nauno uspjeti odbraniti. Koliko god se pojedincu kao itaocu ili struci i naunom radniku inilo da je lako i jednostavno napisati jedno sintetiko djelo navedene problematike, iako je literatura i bibliografija radova brojna a pojedina pitanja imaju o sebi dosta dobru kompetentnu literaturu odnosno pisce koji su izolovano posmatrali ili obraivali pojedina pitanja ili segmente iz odreene problematike, ipak, moe se rei da je pored hrabrosti da se suoite sa neistomiljenicima ili onim osobama koje jedva ekaju da neto ili nekoga kritikuju, potrebno i mnogo znanja, umjea, kao i dara talenta da se sve to to je napisano pretoi u jednu istoriju kao sintetiko djelo u kojem se obrauje tako jedna znaajna materija i to Muslimana u Crnoj Gori, gdje politiki ostraeni pojedinci, bilo kao strunjaci, nauni radnici ili ako ve hoemo i politiari pretenduju da nacionalno ili kulturno prisvoje, otue ili ne daju da se neka drutvena zajednica ili drutveno bie iskae u svom punom smislu. U navedenom djelu autor je dao sintezu nastanka Muslimana pokazujui ujedno i njihov razvojni put, opstanak i suivot sa crnogorskim narodom, pa i drugim narodima koji su tokom nekoliko vjekova ivjeli na prostoru dananje Crne Gore. est poglavlja sainjavaju rad kao jednu cjelinu, a to su: 1) Uspostavljanje osmanske vlasti i administrativno-teritorijalna podjela Crne Gore (osmanlijsko osvajanje Crne Gore), 2) Islamizacija osnova nastanka Muslimanskog naroda (poeci islamizacije), 3) Privreda i drutvo u Crnoj Gori pod osmanskom vlau, 4) Kultura i obrazovanje Muslimanskog naroda Crne Gore pod osmanskom vlau, 5) Meuetniki i meukonfesionalni odnosi u Crnoj Gori za vrijeme osmanske vlasti, i 6) Muslimani Crne Gore 1878 1918. godine. U navedenim poglavljima dat je prikaz nastanka, razvoja i meusobnog proimanja ne samo slovenskog stanovnitva koje je primilo islam - islamiziranog stanovnita - koje je ivjelo na teritoriji koji obuhvata dananja Crna Gora, ve i ukupni drutvenopolitiki, 307

ekonomski, kulturni ivot i razvitak islamiziranog stanovnitva Muslimana Crne Gore - crnogorskih Muslimana. Rad je obima oko 280 stranica formata A4 u kojem se na metodoloki ispravan nain i postupak u svih est poglavlja, koja su gotovo podjednako po broju stranica, ispriana je istorija Muslimana u Crnoj Gori i dat jedan dobar pregled ukupnog nastanka i daljeg razvitka muslimanskog naroda u Crnoj Gori sve do kraja druge decenije XX vijeka. Struktura rada je znalaki postavljena i glavna problematika je ispriana u kontinuitetu bez nekih veih pauza predaha izmeu poglavlja. Drutveni ivot islamiziranog slovenskog stanovnitva crnogorskih Muslimana dat je nenametljivo, jednostavno ispriano, potkrijepljeno literaturom korienom prilikom pisanja, sa ne tako brojnim ali adekvatnim citatima. Stil i jezik autorov je veoma pitak, jeziki koncizan i razumljiv, a to je najvanije svima jasan, odmjeren, najveim dijelom precizan i oslonjen na do sada objavljenu literaturu i arhivsku grau . Naravno da ima mjesta gdje je autor vie prepustio da citati pojedinih autora koje koristi imaju to veu ulogu, ali ima i autorovih kritikih opservacija i jasnih neslaganja sa nekim autorima povodom odreenih pitanja, gdje autor ne pravi ustupke niti kompromisna rjeenja, tako da ta neslaganja ili bolje rei kritike primjedbe, konstatacije i zakljuci ostaju onima koji budu itali ili se prepoznali da daju svoj odgovor autoru ove istorije. Mali je broj sitnijih tehnikih greaka u tekstu koje su promakle autoru, a koje e svakako biti otklonjene prije objavljivanja navedenog rada. Uvjeren sam da e autor navedeni sintetiki rad ubrzo objaviti kao posebno izdanje, naravno da ga ujedno i preporuujem za obja vljivanje. Dr Momilo D. Pejovi, vii nauni saradnik

308

BILJEKA O AUTORU

Zvezdan Foli je roen 1963. go di ne u Titogradu. Diplomirao je 1988. godine na Odsjeku za istoriju i geografiju Filozofskog fakulteta u Ni kiu. Postdiplomske studije upisao je 1994. godine na Filozofskom fakultetu u Pritini, a okonao 1998. odbranom ma gi starske teze Agrarna reforma u Crnoj Gori 1945-1947. Doktorsku di se rtaciju Drava i vjerske zajednice u Crnoj Gori 1945-1965. odbranio je 2006. na Filozofskom fakultetu u Nikiu. U periodu1990-1999. godine radio je kao profesor u H emijsko-tehnolokoj koli Spasoje Raspopovi u Titogradu Podgorici. Za asistenta u Istorijskom institutu Crne Gore izabran je 1999. godine. Bio je (2002-2003) odgovorni urednik izdavake djelatnosti u NIP Pobjeda. Ponovo se zaposlio u Istorijskom insti tutu Crne Gore 2004. godine. Ima nauno zvanje nauni sa radnik. Bio je (2008-2009) vrioc dunosti direktora Istorijskog instituta Crne Gore. Autor je preko 50 naunih radova i oko 30 feljtona i ana li za u crnogorskoj periodici. Autor i koautor nekoliko mono gra fija od kojih izdvajamo: 309

- Vjerske zajednice u Crnoj Gori 1918-1953, prilozi za isto riju, Podgorica 2001. - Udbenik za IV razred gimnazije, (koautor), Podgorica 2003. - Istorijski leksikon Crne Gore I-V, (koautor), Podgorica 2006. - Drava i vjerske zajednice u Crnoj Gori 1945-1965, Podgorica 2007. - Kroz istoriju Crmnice, Virpazar 2009. - 100 godina crnogorske elektroprivrede, (koautor), Niki 2010. - Berane, monografija,(koautor), Berane

310

IZDANJA MATICE MUSLIMANSKE CRNE GORE

U periodu 1998-2012. godine 1. Dr Avdul Kurpejovi, Program nacionalne afirmacije Muslimana u Crnoj Gori, Podgorica,1998. 2. Kulturni identitet muslimanskog naroda u Crnoj Gori, zbornik, Podgorica, 2001. 3. Dr Avdul Kurpejovi, Etnoloke odlike muslimanskog naroda u Crnoj Gori, Podgorica, 2001. 4. Ljiljana Lipovina, Bibliografija muslimanskog naroda Crne Gore, Podgorica, 2004. 5. Kulturna batina muslimanskog naroda Crne Gore, zbornik, Podgorica, 2006. 6. Dr Avdul Kurpejovi, Slovenski Muslimani zapadnog Balkana, Podgorica, 2006. 7. Dr Avdul Kurpejovi, Vjerske, kulturne i etnoloke odlike tradicionalnog braka i porodice muslimanskog naroda Crne Gore, Podgorica, 2007. 8. Dr Avdul Kurpejovi, Muslimani Crne Gore - Znaajna istorijska saznanja, dokumenta, institucije i dogaaji, Podgorica, 2008. 9. Dr Avdul Kurpejovi, Osman Grgurevi, Matica muslima nska Crne Gore Informativni vodi, Podgorica,2010. 10. OSVIT-glas Muslimana Crne Gore, 1, Podgorica, 2010. 311

11. OSVIT- glas Muslimana Crne Gore, 2, Zbornik radova sa naunog skupa Ouvanje kulturnog identiteta i batine Muslimana Crne Gore, Podgorica, 2010. 12. Dr Safet Bandovi, Iseljavanje Muslimana Crne Gore u Tursku, Knjiga I, Podgorica, 2011. 13. Vjersko i kulturno u nacionalnom identitetu Muslimana Crne Gore, zbornik, Podgorica, 2011. 14. Dr Avdul Kurpejovi, Kulturni i nacionalni status i poloaj Muslimana Crne Gore, Podgorica, 2011. 15. Dr Safet Bandovi, Iseljavanje Muslimana Crne Gore u Tursku, Knjiga II, Podgorica, 2011. 16. OSVIT- glas Muslimana Crne Gore, 3, Podgorica, 2011. 17. OSVIT- glas Muslimana Crne Gore, 4, Podgorica, 2012. 18. Dr Avdul Kurpejovi, Salko okovi, Ustavno pravni i politiki status i poloaj Muslimana Crne Gore, Podgorica, 2012.

312

CIP , ISBN 978-9940-620-01-1 COBISS.CG-ID 22514960 313

314