Voltaireovi aforizmi: Sve nevolje dolaze na krilima, a odlaze vukui noge.

Tko ograniava svoje elje, uvijek je veoma bogat. Ljude hvalimo kad ih smatramo oholima, a molimo kad ih smatramo slabima. Najbolja vladavina je ona u kojoj se ovjek mora pokoravati samo zakonima. Anegdota o Voltaireu: Kada su 1734. godine tiskana Voltaireova Filozofska pisma, u kojima hvali vjersku i politiku toleranciju i engleski nain ivota, francuska ih je javnost oduevljeno primila, ali slubeno je miljenje djelo smatralo heretikim, knjiga je spaljena, a Voltaire je morao napustiti Pariz. Gledajui kako mu spaljuju knjige na lomai, Voltaire je prokomentirao: Moje su knjige kao kesteni. to ih vie peku, vie se prodaju. Filozofski roman: Filozofski roman je teka knjievna vrsta, zato to je hibridan. On je esej ili pamflet, jer u njemu pisac hoe da izloi ili napadne izvjesne ideje. On je i roman, jer opisuje izmiljene dogaaje. Ali ne moe biti ni tako ozbiljan kao esej, ni teko vjerojatan kao roman. Uostalom on ne tei toj vjerojatnosti i rado naglauje karakter intelektualne igre koji mu je svojstven. Pisci stvarajui takva djela ne misle ni jednog trenutka da e italac uzeti te fikcije za stvanost. Naprotiv, ini im se poeljnim da se filozofski roman pokae kao neko fantastiko pripovijedanje. Pa onda, zato je autor pribjego toj udnovatoj i uvjetnoj filozofiji? Zato da bi s vie slobode izrazio ideje koje bi se u jednom eseju pokazale kao prevratnike i vrijeale ili ozlojedile itaoce. to se italac vie osjeti prenesen u neki svijet, u kojem vlada ista ludost, to e biti umireniji i lake e prihvatiti istine koje iznenauju. Zato e filozofski roman i filozofska pria cvjetati u vrijeme kada se ideje razvijaju bre od ustanova i obiaja. Tada knjievnici, gonjeni potrebom da kau to misle, ali smetani strogou policija, cenzura ili inkvizicija, pokuavaju da pobjegnu u apsurdnost i da se uine nepovredivim inei se nevjerojatnim. Candide: Filozofski roman francuskog knjievnika Voltaira. Voltai re je ovaj roman objavio 1759. godine u enevi. Mjesec dana kasnije gradsko vijee ga zabranjuje, no ubrzo se primjerci romana pojavljuju u Parizu i drugim europskim gradovima. Knjiga postaje vrlo popularna (40 izdanja za Voltaireova ivota), ali i napadana. Na optube Voltaire jednostavno odgovara da on tu djetinjariju nije napisao. Promotrimo li strukturu Candida, uoavamo da Voltaire nije previe pozornosti posvetio ni vroj povezanosti fabule ni produbljenijoj karakterizaciji likova. To nije nikakav nedostatak i ne treba uditi, jer kad bismo Voltaireove likove prihvatili kao realne ljude, tada bi nam njihove nesretne sudbine bile uasne, a ne smijene, a pogotovo bi bio neumjesan aljivi ton koji se provlai kroz cijelu knjigu. aljivost ugoaja Voltaire postie razliitim sredstvima: povezivanjem nespojivih ideja i pojava, uporabom filozofskih pojmova u neadekvatnom kontekst (jedan od likova seksualni odnos naziva vjebom iz eksperimentalne fizike), neobinim paradoksima te povrh svega ironinim ponavljanjem kako, unato svim nevoljama u kojima se nalazi, Candide ivi u najboljem od svih moguih svjetova.Voltaireov roman je jetka satira na raun ideje njemakog filozofa Leibinza, po kojoj je svijet u kojem ivimo ba onakav kakav je morao i mogao biti, to jest da je on najbolji od svih moguih svjetova. U romanu se Leibnizova teorija ne osporava direktno, ve Voltaire svom junaku podaruje toliko patnje i bola da fraza kako je ovo najbolji od svih moguih svjetova zvui jednostavno groteskno. Osim metafizikog optimizma, na udaru Voltaireove kritike nali su se i rat, vjerska netolerancija, nasilje, ljudska glupost i dr. Bilo bi pogreno zakljuiti da je Voltaire propovijedao pesimizam. On dri da se ovjek, ako ve ne ivi u najboljem od svih moguih svjetova, treba osloboditi teorija i posvetiti koncentriranom radu kako bi taj svijet unaprijedio. To bi mogao biti smisao Candidovih rijei upuenih Panglossu kako svatko treba uzgajati svoj vrt . Voltaire je svoje remek-djelo Candida, napisao 1759., u svojoj ezdeset petoj godini. Paul Morand

je iz toga zakljuio, da u Francuskoj pisci nisu nikad mlai, nikad toliko slobodni od svakog pritiska kao poslije ezdeset godine. Oni su osloboeni od mladenakih tjeskoba, od jurnjave za poloajima, koja im, u jednoj zemlji u kojoj literatura ima socijalnu ulogu, u zrelim godinama oduzima prevelik dio njihovih snaga. Jednog dana sve e biti dobro, to je naa nada; Sve je dobro danas, to je iluzija. Ve se u ovoj pjesmi vidi nacrt doktrine progresa i filozofije, koju e Voltaire razraditi u Candidu. Pisci naeg vremena otkrili su, da je svijet besmislen; ali je Voltaire u Candidu napisao sve, to se o tome moe rei; rekao je on to duhovito, to je bolje nego se ljutiti, i to ostavlja neto hrabrosti za budui rad. Biljeke tijekom itanja: Poglavlje prvo Candide od latinski candidus to znai ist. U francuskom dolazi u znaenju naivan, nevin. U zamku gospodina baruna Thunder ten tronckha, u Vestfaliji, ivio je jedan mali djeak, kome je priroda bila dala najblaa navike. Dua mu se na licu ogledala. Rasuivao je prilino zdravo i vrlo jednostavno; zato su ga, mislim, i zvali Candide. Stare su kune sluge nasluivale, da je sin sestre gospodina baruna i nekog dobrog i potenog vlastelina iz susjedst va, za koga se ta djevojka nije nikada htjela udati, jer je mogao nabrojiti samo sedamdeset i jedno koljeno; ostatak njegova genealokog stabla unitio je zub vremena. Barun, barunica i obitelj: Gospodin barun bio je jedan od najmonijih plemia Vestfalije, jer je njegov zamak imao prozore i vrata. ak je i njegova velika dvorana bila ukraena jednim velikim sagom. Od svih pasa iz svojih dvorita po potrebi je sastavljao svoj lovaki opor; konjuari su bili vodii pasa, a seoski kapelan vrhovni ispovjednik. Svi su ga zvali monseigneur i smijali se, kad je neto propovijedao. Gospoa barunica, koja je teila oko tri stotine i pedeset funta, bila je zbog toga vrlo potovana. Doekivala je goste s dostojanstvom, koje ju je inilo jo uglednijom. Njezina ki Cunegonda, koja je imala sedamnaest godina, bjee rumena, svjea, debela, poeljna. Barunov sin u svemu je izgledao dostojan svoga oca.

Pangloss: Odgajatelj Pangloss bio je kuni prorok, i mali je Candide sluao njegova predavanja sa dobrobunou svoje dobi i svoga karaktera. Pangloss je pouavao metafiziko teologo kosmolonigologiju. Divno je dokazivao, da nema poslijedice bez uzroka i da je u ovom, najboljem od svih moguih svijetova, zamak gospodina baruna najljepi od svih zamaka, a gospoa barunuca najbolja od svih moguih barunica. - Dokazano je govorae on da stvari ne mogu biti drugaije, jer poto je sve stvoreno za neku svrhu, sve je nuno za najbolju svrhu. Upozoravam, da su nosevi stvoreni, da nose naoari, i mi imamo naoari. Noge su oito stvorene, da budu obuvene, i mi imamo obuu. Kamenje je stvoreno, da se klee i da se od njega prave zamci, zato gospodin ima vrlo lijep zamak; najvei barun pokrajine mora najbolje stanovati; a kako su svinje stvorene, da budu pojedene, mi jedemo svinjetinu itave godine. Prema tome, oni, koji tvrde da je sve dobro, govore gluposti; treba rei, da je sve najbolje. Ljubac Candida i Cunegonde: Ona ga bezazleno uhvati za ruku, mladi bezazleno poljubi djevojci ruku s mnogo ara, osjeaja i

naroitog milja; njihova se usta sretoe, oi zaarie, koljena zadrhtae, ruke zabludie. Gospodin barun Thunder ten tkonckh proe pored paravana, i, videi taj uzrok i tu posljedicu, najuri Candida iz zamka snanim udarcem noge u stranjicu. Poglavlje drugo Aforizam: Ljudi su stvoreni samo zato da pomau jedni drugima. Bugari su ga oteli i uvjebavali ga za rat: Tjerali su ga, da se okree nadesno, nalijevo, da izvadi iz puke ipku, da je opet uvue, da niani, da gaa, da stupa ubrzanim korakom, i udarili su mu trideset batina puanom ipkom. Sutradan vjebao je malo bolje, tako da je dobio samo dvadeset udaraca; prekosutradan dobio je samo deset, a drugovi su ga gledali kao neko udo. Poglavlje esto Narod ivi u strahu od inkvizicije: Poslije zemljotresa, koji je poruio tri etvrtine Lisabona, mudraci te zemlje nisu bili nali uspjenijeg sredstva da sprijee potpuno unitenje, ve da pripreme narodu jedan lijep autodafe. Candide sumnja da je ovo najbolji svijet: Ako je ovo najbolji od moguih svijetova, kakvi su tek ostali? Hajde, jo neka da su me samo iibali, to mi se dogodilo kod Bugara. Ali, vi, dragi Panglosse, najvei meu filozofima, zar sam morao vidjeti, kako su vas objesili, a da ne znam zato! O, dragi moj anabaptiste, najbolji meu l judima, zar ste se morali utopiti u toj luci? O, gospoice Cunegondo, biseru meu djevojkama, zar je trebalo da vam raspore trbuh?