VJENCESLAV NOVAK: POSLJEDNJI STIPANII

Opis situacije: Prvi i drugi odlomak romana su ustvari sadanja situacija (tj. situacija 1834. g.), u kojoj se prikazuje plemika udovica Valpurga koja sjedi u svojoj oronuloj kui, i brine se za svoju bolesnu ker Luciju. Lucija dobiva pisma od svog dragog koji je ustvari jedan graanin (Tintor) koji ivi u blizini, a pie umjesto Alfreda, Jurjevog prijatelja (Juraj joj je brat). Osim Lucije i Valpurge tu je i Gertruda, posluavka, koja svrati svake veeri da Luciji ispria novosti koje se zbivaju u gradu. Lucija ivi od ljubavi prema Alfredu i majka je mora svaki dan tjerati da neto pojede. Valpurga takoer boluje. Lucija je vrlo zainteresirana za povijest svoje obitelji, pa joj mati pria priu o Stipaniima, plemikoj obitelji velikog ugleda koji je postepeno opadao. Tada dolazi do stvarnog poetka prie, fabula se vraa natrag u prolost, u davnu 1806. godinu kad se rodio prvi Stipaniev sin - Juraj. Zbog incidenta prilikom Jurjevog roenja Stipani se jako naljuti na natporunika Wintera. Juraj je od roenja uivao povlastice sina jedinca, nasljednika svega to je njegov otac imao, te je bio drugi gospodar u kui, odmah iza oca. Otac je takoer namjeravao prenijeti i mrnju na svoga sina, pa je tako i napisao pisma (jedno od njih je bilo vezano i za Winterov incident na Jurjevu krtenju) u kojima je sve opisao to se i kada se zbilo. S poslom Ante Stipani nije imao sree. Natjecao se za dva - tri mjesta u gradu, ali ih nije dobio. Sina je on sam uio, da bi mu kad je porastao doveo i uitelja. Lucija je za to vrijeme rasla u sjeni svog brata, drei se postrance, neopaena od svog oca. Izmeu njih dvoje se stvorio zid (kojem je razlog bio razliiti spol) koji je spreavao komunikaciju. Tokom vremena Lucija je stekla odbojnost prema svom ocu, iako je majka uvijek bila na strani oca i eljela ih zbliiti...

Romatiarska karakterizacija Lucije: Djevojka naoko mnogo mlaa od svoje dobi: njezin bijeli, fini, gotovo prozirni ten slabanoga lica s ozbiljnim tamnosmeim oima. Pod jasno ocrtanim obrvama i bujnom tamnom kosom nalik je to bijelo, njeno lice s odugakim, fino sadjelanima nosom i jasnocrvenim usnicama na starinske portrete mladih aristokratkinja. Lucijino je lice vrlo lijepo, ali je skriveno od pogleda senjskih mladia zbog njene bolesti. Upravo ju je Martin Tintor dobro vidio i zaljubio se u njeno lice. Lucija je osoba koja nije kriva svojoj nesrei. Najveim dijelom krivce treba potraiti u njenom ocu, Anti, i njenom bratu, Jurju, koji je manjim dijelom krivac sestrine nesree. Upravo zbog toga se javlja unutranja dvojbenost Lucije koja je razapeta izmeu svoje ljubavi (Alfreda) koji je jedini izlaz iz njene situacije, dok na drugoj strani ima ponor izgubljeno imanje njenog oca koje je potroio na obrazovanje svojeg sina koji ga je iznevjerio (a poznato je da se tada djevojka bez miraza nije mogla udati). Tu je i trea osoba, Tintor, svojevrsni osigura izlaza iz situacije i nadomjestak Alfreda. Dakle, Lucija dvoji izmeu ljubavi i smrti. Preokreti su njenog duevnog stanja vrlo esti, a uzrokovani su raznim sumnjama u pisma to ih dobiva od klerika Martina Tintora koji se u pismima predstavlja kao Alfred. Osjea da je na teret majci i zato se eli ubiti, ili otii (udati se) od nje. Lucija je lik koji se bori za svoja ljudska prava u obitelji i umire osramoena i slomljena u svojim najintimnijim oekivanjima. Prignjeena je hladnim i konzervativnim oevim odgojem. Sputana u intimnim djevojakim porivima i pravima, zapostavljena i obespravljena u roditeljskom domu, formira se u lik krhke, zatvorene, senzibilne djevojke koja trai afirmaciju vlastite linosti. Realistina karkaterizacija lika Valpurge: Brian pogled njezinih tamnih i upalih oiju odaje patnju mnogo kuanoga eljadeta. Ona svraa svaki as pogled pun skrbi prema naslonjau gdje sjedi Lucija, no iz tog prerano postaralog lica zaplamsa svaki as i jasna izjava nade to se umijea u izraz velike ljubavi materinjeg srca. Treba napomenuti da Valpurga svoje prerano postaralo lice ima zahvaliti svom obiteljskom statusu, koji je vrlo nizak, malo vei nego slukinje u Stipanievom domu. Ona se mora pokoravati ak i vlastitom sinu. Rijetki su trenutci kad Valpurgu Ante Stipani prihvaa kao svoju enu. To su veinom trenutci njegove slabosti ili nemoi da ita uini u vanjskom svijetu. Ona za stolom sjedi i uti dok se ne pojede objed, ba kao i njena ker Lucija, dok za stolom smiju razgovarati i jesti jedino otac sa svojim sinom Jurjem. Ona se boji svog mua i ne smije zadirati niti znati za njegove poslove, a kamoli prekopavati njegove papire i itati njegova pisma. Ona se brine za sina, za ker i za svog mua. Valpurga je tiha muenica podreena svome muu.

Analiza romana: U romanu se sueljavaju dva vremena, prolost i sadanjost. Novak je vjerovao da se treba osvrnuti na prolost i na temelju greaka iz prolosti rijeiti sadanje probleme, tj. u odnosima prolosti treba pronai pouke za sadanjost. Takoer je Novak u ovom romanu naglasio izrazitu razliku izmeu prolosti i sadanjosti. Posebno je naglasio kako su Stipanii u prolosti bili vrlo imuna, bogata i ugledna obitelj kojom su rukovodili mukarci, da bi u sadanjosti (1834. g. i kasnije) bili jedan vrlo siromaan sloj graanstva grada Senja zahvaljujui Anti koji je sav imutak proigrao ulaui u svoje ideale koji su se na kraju izjalovili. Dolazi do raslojavanja obitelji - stari Stipani umire, Juraj se maarizira, dok enski dio obitelji ostaje bez ideala, naputen, s dugovima koje je Ante ostavio. Prvi odlomak predstavlja sadanjost. Novak je trebao osnovu, neki razlog koji bi ga ponukao da zaviri u prolost. Taj razlog je naao u otkriu pisma, tonije u tijeku misli Valpurge kad je vidjela smijeak na licu svoje keri dok je otvarala dobiveno pismo. Taj tijek misli govori o grinji savjesti Valpurge zbog podmetnutog pisma, a sve u cilju usreivanja svoje kerke iako je dobro znala da to ne moe dugo potrajati. Sadanjost predstavlja idilu jedne kuice i u protivljenju je s naslovom Posljednji Stipanii - povijest jedne patricijske obitelji. Novak je izabrao ba taj dio za sadanjost (nultu toku) jer nakon toga dolazi do preokreta u fabuli romana, smrti se niu jedna za drugom i upravo tu, neposredno nakon nulte toke, dolazi do psiholokog sloma Lucije - romantikog lika, jednog od najvanijih likova romana iji ivot pratimo od poetka pa do kraja, a zatim i do smrti. Upravo ta Lucija je posljednji ivui Stipani. I od njenog ivota se polazi u trenutku njene najvee sree kad je Alfred (Tintor) zaprosi preko pisma. Tada se otvara pogled u budunost. I upravo tada, da bi izbjegao nepredvidivu budunost, Novak se vraa u prolost i pria priu od poetka, da bi budunost bila onakva kakva jest, a ne kakvu ju je itaoc zamislio nakon proitana prva dva dijela romana. (brzo ozdravljenje Lucije, njena udaja za bogataa koji e je izvui iz krizne situacije). Rez u fabuli dolazi u XV. dijelu romana, kada se prolost spaja sa sadanjou, a fabula naglo zavrava Lucijinom smru nakon saznanja da je Alfred ve godinu dana sretno oenjen. Tada dolazi do zastoja fabule koja ve od 1806. godine idui prema sadanjosti 1834.-oj godini postupno sve vie usporava.

Ante Stipani: Sve osjeaje dri za sebe i samo ih u rijetkim trenutcima krize dijeli sa svojom enom. S nikim ne pria o svojim poslovima, teko mu je vidjeti ikakav osjeaj na licu. Zatvoren, povuen u svoj svijet briga u kojem mu je glavna zadaa namaknuti novac za sina Jurja, bez obzira na mogunosti, svoje imovinsko stanje, ili pak stanje Jurjevog studija. Tek pred kraj ivota primjeuje Luciju kao ker. Umire na njenim rukama, dok je njegov sin, njegova uzdanica u ivotu, bio daleko od njega. Polagao je sve nade u svog sina Jurja, ali ga je on iznevjerio, ne zbog toga to je mrzio oca, naprotiv, on ga je volio, ali ga je otac drao u izolaciji mislei da je to najbolje za njega, a upravo se pokazalo suprotno. Otac je skoro cijeli ivot bio vrsto uvjeren da je postigao ono to je elio. Imao je sina koji e pronijeti slavu i donijeti zaboravljeni ugled Stipaniima. Kad je pred kraj svog ivota uvidio da mu je sin skrenuo s puta koji mu je bio zacrtao, sam Stipani se okrenuo gradu i gradskim aktivnostima koje su tada bile vrlo vane, jer je Senj dobio svoja dva predstavnika u saboru i sad je trebalo izabrati zastupnike. I tu se javlja suprotnost. Ante umire upravo nedugo nakon obavijesti da mu je sin poloio s odlinim uspjehom. Tada oev ideal biva zadovoljen i on umire mislei da se njegov san ispunio. On je superioran otac i mu koji nosi naglaen klasni osjeaj. Tragina figura biveg ovjeka koji izvanjskim dranjem eli pokazati patricijsku superiornost, a iznutra je razjedinjen, razoaran i jadan. Roman ima tri usmjerenosti: a) Semantiku - Predstavlja Senj i njegovo stanovnitvo, te prilike u tadanjoj Hrvatskoj. Iza ovog romana skriva se kritika i optuba Khuenove politike - oituje se kroz lik Jurja Stipania. b) Sintaktiku - Stari Stipani je uzronik svih pojedinanih tragedija, pa i vlastite. Prikazuje se i odnos plemstva i graana koji sve vie i vie jaaju dok plemstvo istodobno slabi, jer ostaje bez zemlje. c) Interpretativnu - Osjea se pokret narodnog preporoda koji je zahvatio i daleki Senj. Gradivo je vezano za rodni Senj i njegove probleme, za hrvatski malogradski i gradski svijet iz zaviajnog Senja, i suprotnosti izmeu sirotinje u Senju i samog plemstva (iskazano kroz obitelj Stipani). Motivi: Jurjevo kolovanje, Stipanieva financijska siituacija, njegova kandidatura za predstavnika u Saboru, Jurjev posjet kui kad mu umre otac, Alfred - uzronik glavne nesree koji udvara Luciji, da bi je napustio, Lucijina nada u vjenanje s Alfredom (pismo koje podie napetost u romanu).

O fabuli: Fabula poinje s 1834. godinom. Tonije poinje negdje od vrhunca radnje pa prema poetku, da bi se opet vratio na kraj, dakle nakon vrhunca radnje. Dolaskom na kraj vremena se spajaju. I fabula dalje tee, nastavljajui se od uvoda prema kraju. Juraj Stipani: Nije smio doi ocu pred oi dokle god on nije umro. To znai da on ipak osjea jednu odreenu krivnju (makar i u maloj mjeri) prema ocu, dok je prema majci i sestri ne osjea, kao niti to osjea neku obvezu prema njima, jer je takav njegov odgoj kojeg mu je nametnuo njegov otac. Smogao je hrabrosti da mu lae i da ga zavlai niz godina, da bi se Juraj opustio i uivao, ni ne znajui to je i koliko je za njega njegov otac napravio idui ak toliko daleko da se i ponizio i iznevjerio svoje politike stavove da bi namaknuo novac svome sinu. Ma koliko s jedne strane Ante Stipani bio lo lik, toliko je s druge strane dobar lik. Juraj Stipani je moralno deformairan lik. Tu se radi o mladom talentiranom ovjeku koji se pod utjecajem gradske sredine moralno izopauje i dehumanizira. Preobraava se u beskrupuloznu linost koja svojim egoistinim pobudama podreuje sve. Odrie se svih ljudskih obzira radi karijeristikih pobuda. Treba spomenuti i pad ugleda i moi u obitelji Stipani od poslovne i vitalne preko Antine (koja je pri kraju) do Jurjeve generacije koja dovodi obitelj do potpunog sloma uzevi maarsko prezime i potpuno se otuivi. Ideja: Sve to postoji mora propasti nakon to doivi vrhunac. O djelu: Glavni i najkompleksniji lik romana je Lucija. Tematika ovog romana su aktualna nacionalno-politika, drutveno-ekonomska i ideoloka previranja u Hrvatskoj u to doba. Ulogu pokretaa fabule imaju pisma. Pjesma na kraju romana navjetava afirmaciju graanskog stalea. Likovi su individualizirani. Ovaj roman je socijalni, odnosno roman sredine. U djelu se moe naii na mnogo suprotnosti. Djelo ima veinom karakteristike realizma i naturalizma, iako se naziru i neki stavovi (ideja romana) koji indiciraju i na modernu. Ovo je jedno od djela koje je napisano na samom kraju razdoblja naturalizma (1899.) i na poetku moderne. Djelo je takoer psiholoki obraeno. Svaka pojedina epizoda je ujedno i mala dramska struktura. Fabularni tok zaustavljaju opisi interijera i eksterijera.

Lektire - download lektira:

www.lektire.org