Salona Joko Dvornik Iz: asopisa broj 35

Na istonoj obali Jadrana nema tako pogodnog poloaja za razvoj grada kao to je to poloaj na kojem je nastao antiki grad Salona. Luka grada Salone, nikla u dnu dubokog katelanskog zaljeva nekad zvanog Sinus Salonitanus na samom uu kratke, ali vodom bogate rijeke Jadro, pruala je brodovima izvrsno utoite od svih vjetrova osim djelomino sjeveroistonog. Preko Salone i Aternuma (Pescara) Rim je ostvarivao najkrau vezu s Ilirikom. Salona je bila sjecite, ali i ishodite vanih kopnenih putova koji su funkcionirali od prahistorije do antike, a djelomino i kasnije, ovisno o politikim okolnostima. Duobalni put sa zapada u Saloni se rava na odvojak prema sjeveru, odnosno unutranjosti. Istono je pak put iao za Epetij i dalje niz obalu. Ovi su puto vi imali izuzetan strateki znaaj pa je njihovo raskrije, uz izvrsnu luku, predodredilo budunost Salone i njezinog nasljednika Spalatosa (Splita). Blizina rijeke Jadro, osim opskrbe vodom, pruala je i mogunosti za gospodarski razvitak (stupe, valjaonice, mlinovi, kovanice i dr.), a mogunost da se voda u nekim dijelovima grada crpi i na maloj dubini omoguavala je da se izdri i dugotrajna opsada. Plodna polja na zapadnoj i istonoj strani grada kao i stoarstvo i ribarstvo omoguavali su proizvodnju hrane koja je u potpunosti zadovoljavala potrebe grada. Povoljan smjetaj okolnih planina Kozjaka i Mosora titio je grad od otre kontinentalne klime i oteavao pristup napadaima s kopna, a jedini put prema unutranjosti vodio je kroz uski prolaz izmeu ovih dviju planina i bio dodatno branjen u najuem dijelu tvravom Klis. Kada se uzme u obzir sve izneseno, jasno je da su se na ovom mjestu stekli svi potrebni uvjeti za razvoj veeg grada to se, uz povoljan povijesni rasplet i dogodilo pa je tako Salon a postala snaan trgovaki grad i sjedite provincije. Meu povjesniarima i arheolozima prevladava miljenje kako je prvobitna Salona ustvari bila skup utvrenih ilirskih naselja koja meusobno nisu inila kompaktnu cjelinu. Odatle i ime u mnoini (Salon ae) koje se javlja u starijim zapisima. Ne moe se utvrditi godina pa ni stoljee koje bi se uzelo kao datum osnutka Salone. Utvrena ilirska naselja tu su postojala prije dolaska Grka na obale istonog Jadrana (IV. st.pr.Kr.) Jedno od tih naselja, vjerojatno najvee, tzv. Urbs Vetus postaje jezgra budueg grada koji se zatim iri na istok i zapad (Urbs Orientalis i Urbs Occidentalis). Bio je trapezastog oblika, duom stranom naslonjen na obalu, promjera oko jedan kilometar u pravcu istok-zapad i oko pola kilometra u pravcu sjever-jug. Najznaajniji grki utjecaj u Salonu dolazi iz Isse, dananjeg Visa. Isejski trgovci osnivaju na obali Tragurij (Trogir), Epetij (Stobre) i naselje nepoznatog imena u Lumbardi na Koruli. Grci kao vjeti pomorci i trgovci odravaju ive veze sa Salonom, ali ona nikada nije bila grka kolonija, o emu postoji i jasan dokument (Isejski dekret iz 56/55. g.pr.Kr.), nego grad s veinskim ilirskim odnosno delmatskim stanovnitvom u koji se naseljavaju Grci, a kasnije i Rimljani. Rimljani, pod izgovorom da ele zatititi svog saveznika Issu od ilirskih napadaja, dolaze na ove prostore po prvi put u II. st.pr.Kr. i tijekom slijedea dva stoljea vode niz ratova s ilirskim plemenima, posebno Delmatima. U jednom od tih ratova rimski konzul Lucije Cecilije Metel 119. g.pr.Kr. odlui prezimiti u Saloni, i tada se prvi put u jednom povijesnom

dokumentu pojavljuje ime grada. U graanskom ratu Cezara i Pompeja Salona se, za razliku od Isse, priklonila Cezaru i na koncu politiki profitirala jer je Cezarov nasljednik Oktavijan August podie u status rimske kolonije nazvavi je Colonia Martia Iulia Salonae. Nakon upravnih reformi koje provodi August i podjele Ilirika, Salona postaje glavni grad rimske provincije Dalmacije, doivljava nagli uspon, postupno se romanizira i zahvaljujui povoljnom poloaju i naklonosti vladarske kue Julijevaca preuzima ulogu Isse. Najstariji dio Salone tzv. Urbs Vetus bio je sredite javnog ivota grada sve do prodora kranstva, kada se sredite premjeta u novi istoni dio. U starom sreditu nalaze se terme, forum s hramom i teatar datirani u I. st. Ipak jedan pronaeni kapitel velikih dimenzija, datiran u I. st.pr.Kr. upuuje na postojanje velikih javnih graevina i prije tog perioda. Unutar stare jezgre postojale su dvije glavne komunikacije. Prva i vanija je Via Principalis (decumanus) koja je ila pravcem istok-zapad, od Porta Caesarea do Porta Graeca, a druga ( cardo) pravcem sjever-jug. Stara jezgra bila je opasana snanim zidinama. Istraeni dio oko Porta Caesarea je najvjerojatnije iz II. st.pr.Kr. i nainjen je od velikih blokova. Grad je bio opskrbljavan vodom iz vodovoda, a imao je i ureenu kanalizaciju. Nema dvojbe da je starija jezgra grada uskoro postala tijesna za potrebe naraslog administrativnog i ekonomskog sredita provincije. Grad se iri u pravcu istok-zapad. Istono i zapadno proirenje razvija se kao tzv. suburbij - slobodno i nesputano. Kasnije, kao posljedica narasle opasnosti od barbarskih plemena, posebice Markomana i Kvada, i predgraa se opasuju zidinama. Unutar istonog proirenja iskopani su ostaci nekoliko vanih zdanja kao to su episkopalni centar, razne bazilike, pet mostova, terme, a pronaeni su i ostaci bogatim mozaicima ukraenih stambenih zdanja. Na zapadnom proirenju, osim pristaninih zgrada, terma i amfiteatra, pronaeni su i ostaci bazilike. Ostaci gradskog amfiteatra, dobro ouvanog sve do XVI. st. kada je sruili Mleani da ne bi Turcima posluio kao utvrda, upuuju da je mogao primiti od 15000 do 18000 posjet itelja to znai da je grad u vrijeme svog procvata imao od 40000 do 60000 stanovnika. Predkranska Salona naalost nije dovoljno istraena, a puno toga je uniteno ve u kasnoj antici, pa i nemamo pravu sliku o tom razdoblju. Salona je najpoznatija po svojim spomenicima iz razdoblja ranog kranstva, po svojim grobljima, gradskim i cemeterijalnim bazilikama i brojnim natpisima. S razlogom se istie da je Salona, poslije Rima, najvaniji centar za prouavanje ranog kranstva. Afirmacija kranstva dogodila se u Saloni kad je ovaj grad bio na vrhuncu moi. Novo kultno sredite bilo je u istonom dijelu grada. Kranstvo od Milanskog edikta (313.g.) do stjecanja statusa dravne religije (392.g.) ivi u prisilnom suivotu sa starim religijama koje postupno odumiru. Forum prestaje biti glavno okupljalite, nema vie spektakla u amfiteatru, a terme

se zatvaraju jer ih posjeuje sve manje ljudi. Sve je to kranstvo ili izravno zabranjivalo ili destimuliralo. Novo vrijeme nosi u sebi klicu propasti graanskih vrijednosti rimske civilizacije. Upravo karakteristian primjer propadanja i degradacije je salonitanski forum na kojem se na sjevernoj strani podie tijesak (torkular) za tijetenje groa, gotovo simbolizirajui ruralizaciju grada. U srcu novog kultnog sredita, tzv.episkopalnog kompleksa, nalazi se dvojna bazilika izgraena na mjestu ranijih terma. Oba su dijela trobrodna, a unaokolo se smjeta krstionica, zgrade za sveenstvo i biskupski dvor. Gradi se i niz drugih sakralnih objekata po cijelom gradu, u pravilu bazilikalnog tipa. Za Salonu su vezana i dva kurioziteta. Kule na bedemima bile su u kasnijem razdoblju ojaane dodatnim zidovima u obliku trokutaste prizme to predstavlja prvi dosad zabiljeen zaetak bastiona, iako se openito smatra da je bastionski tip fortifikacije izum renesansnog vojnog graditeljstva. Drugi kuriozitet je postojanje dviju glavnih crkava-sjedita dvaju biskupa. Pored slavne bazilike urbane i njezina baptisterija pronaeni su u Saloni ostaci jo jedne bazilike s krstionicom. Dvije crkve s krstionicama upuuju nas dakle na zakljuak o postojanju dviju biskupija u istom gradu, budui da je u antiko doba ceremonija krtenja bila iskljuivo pravo biskupa. Sudei po ostacima ova druga bazilika izgraena je oko 500. godine. U to doba Dalmacijom vladaju Ostrogoti koji su bili arijanci. Ova kranska sekta bila je jako rairena meu germanskim plemenima. Postojanje dviju glavnih crkavasjedita biskupa znai da je pored kranske ortodoksne, nikejske, zajednice tu postojala isto tako velika heretika zajednica koja je uz potporu vladara otvoreno djelovala i imala dovoljno snage da izgradi i vlastitu episkopalnu baziliku s baptisterijem. Solinska arijanska crkva sada je s onom iz Ravene jedini veliki arhitektonski spomenik koji svjedoi o rasprostranjenosti i znaenju arijanizma u sklopu antikog kranstva. Vano je naglasiti da su arijanski gotski vladari na europskom Zapadu (Odoakar, Teodorik i drugi) uglavnom potovali organizaciju i pravni poloaj ortodoksnih, tzv. nikejskih krana. U velikoj seobi naroda avarsko-slavenska plemena oko 630.g. zauzimaju i rue Salonu, a stanovnitvo bjei na oblinje otoke i u dobro utvrenu Dioklecijanovu palau od koje nastaje grad Split. Nema zapisa suvremenika o ovom dogaaju. Srednjevjekovni pisci, bizantski car Konstantin Porfirogenet, splitski arhiakon Toma i pop Dukljanin u svojim kronikama opisuju ovaj dogaaj koji oznaava kraj antike civilizacije na ovim prostorima.

Rimsko Carstvo

Doba helenizma i rimske kulture jedno je od najfascinantnijih istorijskih razdoblja. Do danas se zadrao utjecaj grkih i rimskih filozofa, kao i kulture tih monih razdoblja... A ostaci njihove arhitekture, poput rimskog Koloseuma i grkog Akropolisa, meu najposjeenijim su znamenitostima Evrope i svijeta.

Razdoblje helenizma oznaava razdoblje od osvajanja Aleksandra Velikog i najjae moi grkog svijeta, a zavrava usponom Rimskog Carstva. U helenistikom razdoblju prvi put raste vanost javnih dunosti u drutvu, a tada poinje i razmjena meu gradovima te se poboljavaju odnosi i s drugim dravama. Javlja se svijest o zajednikom suivotu iz obostrane koristi, a u doba Aleksandra Velikog dolazi do velikog napretka borbenih tehnika.

Pretkraj razdoblja grke moi poeo se razvijati Rim, koji nakon suverenog irenja Sredozemljem poraava Kartagu u Treem punskom ratu i zauzima sve vei dio grkog teritorija. Brzim i uinkovitim prodorom u tri smjera, Rimljani su postali gospodari cijelog Mediterana, a teritorijalna veliina drave postala je jedna od najveih u povijesti.

Rimska republika imala je mnogo initelja podjele vlasti koji se i danas, u modificiranim verzijama, mogu nai u mnogim dravnim ureenjima diljem svijeta. Republika se odrala sve do dolaska cara Augusta koji ju je preustrojio, zaustavio ratove i proglasio Rimsko Carstvo.

Vrijeme do dolaska Oktavijana Augusta na vlast naziva se Rimska republika. Posljednja tri desetljea prije Krista na vlast dolazi August koji preustrojava dravu i provodi samovladu... ...ali tijekom vladavine Carstvo je upravljalo svim heleniziranim dravama na Sredozemlju, kao i keltskim podrujima sjeverne Europe. Rimsko je Carstvo ostavilo golemo naslijee dananjim zapadnim institucijama, i to u pravu, arhitekturi, kulturi i na mnogim drugim podrujima svakodnevnog ivota. Prvo to je Oktavijan napravio bilo je rasputanje vojske i organiziranje izbora na kojima je imenovan konzulom. Vratio je vlast rimskom Senatu, koji mu je poslije dodijelio naslov Augusta. Iz carskog Rima potjeu i drutvena okupljanja uz igre i predstave, s tim da su one tada bile dio propagande jer su slavile cara i njegovu obitelj. Nakon Augusta Rimskim Carstvom vladaju brojni carevi koji su ostali zapameni u povijesti, no o njima mnogo toga nije ope poznato. Rimsko Carstvo odralo se do 395. godine kada dolazi do raskola na Zapadno i Istono. Posljednji car Zapadnog Carstva Julije Nepot zbaen je 476. godine, a Istono Rimsko Carstvo (Bizant) postupno se smanjivalo i konano nestalo tek 1453. godine.