Marko Tulije Ciceron

BIBLIOTEKA
LOGOS
MARKO TULIJE CICERON
Ureuju: Aleksa Buha, dr Muhamed Filipovi, dr Vladimir Premec, dr Kosim Prohi, dr V ojin Simeunovi, dr Vanja Sutli , i dr Abdulah areevi
Odgovorni urednik:
dr Kasira Prohi
O KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA
M
IZ D A V A K O PREDUZEE
V E S E L IN M A S L E A
SARAJEVO, 1975.
Naslov originala: CICERO DE FINIBU S BONORUM E T M ALO RU M
K N JIG A I ' I
Sa latinskog preveo i komentar napisao P E T A R PEJCINOVIC
1. Znao sam vrlo dobro, Brute,1 kada sam prenosio u latinsku knjievnost ono to su filozofi najveeg duha i izvanredne uenosti obraivali na grkom jeziku, da e ovaj moj rad naii na raznovrsne zamjerke. Nekim, i to dosta obrazovanim, ne svia se uope ovo nae zanimanje filozofijom. Drugi ga toliko ne kude, ako se umjerenije njim bavi. Oni, naime, misle da se ne bi smjelo u nj utro iti ni toliko mara ni truda. Nai e se i takvih, i to osobito onih koji svoju obrazovanost zahvaljuju grkoj knjiev nosti pa, potcjenjujui latinsku, govore da vie vole svoj napor i trud utroiti na itanje grkih knjiga. Na kraju, pretpostavljam da e biti i takvih koji e me pozivati na drugu naunu djelatnost i tvrditi da ova vrsta pisanja, iako je ugodno i prijatno zanimanje, ne odgovara mom poloaju i dostojanstvu. 2. Smatram da svima ovim moram ukratko odgovo riti, mada sam dovoljno odgovorio u knjizi2 koju sam napi sao u odbranu i pohvalu filozofije poslije estokih optubi i kritika Hortenzijevih protiv nje. Poto mi se ini da je spomenuta knjiga naila na dobar prijem kod tebe i kod onih koje smatram sposobnim da donose sudove, preduzeo
1 Marko Junije Brut, sin pravnog strunjaka Marka Juni ja Bruta i Servilije, sestre Katona Utikog, jedan od Cezarevih ubica. On se mnogo bavio filozofijom pa je napisao rasprave o vrlini (v. pogl. III, 8. O dunostima i O strpljivosti.) Sve su ove rasprave izgubljene. Bio je sljedbenik stare akademske kole kako ju je tumaio Antioh (v. knj. II, pogl. I, 24). 2 Ova je rasprava nosila naslov Hortenzije. U njoj je Ciceron branio filozofiju protiv napada Hortenzija, koga on navodi kao kuioca filozofije, nastojei u isto vrijem e privui Rimljane za studij filozofije. Na alost, od ove rasprave ostali su samo krti frag menti. U pitanju je Hortenzije koji je, po miljenju Cicerona, bio najvei savremeni rimski govornik. Roen je 114 pr. n. e.; dakle osam godina stariji od Cicerona.
KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA
sam da napiem vie takvih radova, jer sam se bojao da se ne bi o meni mislilo da sam u stanju probuditi u ljudima interes za filozofiju, ali da ga nisam u stanju zadrati. Oni pak, koji bi htjeli, mada im se svia studij filozo fije, umjerenije zanimanje njom, trae takvo ogranienje koje je teko sprovesti u djelo na predmetu koji se, ako je jednom put k njemu otvoren, ne moe pod kontrolom drati i zaustaviti. Za mene je gotovo opravdaniji stav onih koji bi htjeli da nas posve odvrate od filozofije, nego onih koji stavljaju granice predmetima koji se ne mogu ograniiti i trae od nas da stavimo mjeru u stvari ija vri jednost postaje vea to je ona obimnija i sveobuhvatnija. 3. Ako je mogue dospjeti do mudrosti, onda ne samo da joj se treba posvetiti nego u njoj i uivati; ako je, naprotiv, ovo dostignue teko, ni u tom sluaju nema nikakvih gra nica u traganju za istinom sve dotle dok se do nje ne doe. Sramota bi bilo klonuti u traganju za istinom, poto je predmet istraivanja neobino privlaan i uzvien. Dalje, ako nalazimo uivanje u pisanju, ko e biti tako zavidan i ljubomoran da nas od tog odvrati? Ili, ako mi to smatramo tegobom, ko e tuem naporu staviti granice? Jer kao to je Terencije3 Kremes zaista ovjean kad ne eli da njegov novi susjed Kopa ili ore, ili ma ta drugo radi r on njega, naime, ne odvraa od svakog rada, nego samo od niskog i nedostojnog tako su i oni previe za brinuti koje vrijea i kojima smeta na posao koji je na ma inae ugodan. II 4. Tee je zadovoljiti one koji izjavljuju da potcjenjuju latinsku knjievnost. Prije svega, kod njih me udi to to oni ne vole svoj maternji jezik, kad se radi o ozbilj nim predmetima, dok rado itaju latinske pozorine ko made od manje vrijednosti, bukvalno prevedene s grkog jezika. Pitam se, ko bi mogao gajiti mrnju protiv svega to se naziva rimsko da bi s prezrenj em gledao i odbacio
s Publije Terencije, rimski komediograf, ivio od 192 158. pr. n. e. Stihovi iz njegove komedije Heautontimorumenos (Samomuitelj) I, 1, 17.
Enijevu Mede ju4 ili Pakuvijevu5 Antiopu i navoditi kao razlog da on ne podnosi latinsku knjievnost zato to mu se dopadaju istoimene Euripidove8 drame? Zar ti misli da u ja radije itati Cecilijeve7 Sinefebe ili Terencijevu Andriju8 nego originale Menandrove.9 5. Sa miljenjem ovih se nikako ne slaem, jer smatram, iako priznajem da je Sofoklova1 0 Elektra remekdjelo, da treba ipak itati i A tilije v 1 1 neuspjeli prevod. Njega je, dodue, Licinije1 2 nazvao gvozdenim piscem, ipak je on, po mom miljenju, pisac vrijedan itanja. Biti potpuno neupuen u nae pjes nike, znak je krajnje duevne umalosti ili izopaenog ukusa. Po mom miljenju nisu dovoljno obrazovani oni koji ne poznaju nae stvari. Zar ne itamo sa istim zado voljstvom Da to samo ne bude u gaju1 3 .
4 Enije, iz Rudije u Kalabriji, (239 169, g. pr. n. e.) otac tragedije, preveo je slobodno vie grkih tragedija, pored toga je napisao, ugledajui se na grke epiare, ep Anali. Od nje govih mnogobrojnih djela sauvani su samo fragmenti. Medeja, kerka halkidskog kralja Ejeta pomogla je Jasonu prilikom otmice zlatnog runa, zatim je sa Jasonom pobjegla. Poto ju je na kraju on prezrivo odbio, poubijala je pred Jasonovim oima djecu koju je s njim izrodila. 5 Pakuvije iz Brundizija, Enijev roak, takoer je sa grkog na latinski slobodno preveo vie tragedija. I od njegovih djela ostali su samo odlomci. Antiopa je bila kerka Nikteja i Polikse. 6 Euripid, sin Mnesarhov, uveni grki pisac tragedija, roen je na Salamini na sam dan salaminske bitke (470. pr. n. e.) 7 Stacije Cecilije rodom iz Milana, rimski komediograf, prija telj Enija i Terencija, umro je 170. g. pr. n. e. I on je slobodno pre veo vei broj grkih komedija na latinski jezik. I od njegovih djela do nas su doli samo fragmenti. 8 Djevojka iz Andra. O Terenciju v. pogl. I. 9 Menandar iz Atene, sin atenskog vojskovoe Diopeita, bio je najslavniji komediograf nove grke komedije, roen je 342, a umro 291. g. pr. n. e. U novije vrijem e od njega je pronaena u potpunosti komedija Dioskul, ostale mnogobrojne njegove komedije sauvane su u odlomcima, ali postoje mnoge prerade kod latinskih pisaca. 1 0 Sofoklo iz Atene (497 405. g. pr. n. e.) bio je bez sumnje najvei grki pisac tragedija. Veliki broj njegovih tragedija sau van je u cijelosti do danas. 1 1 A tilije je pisao i komedije i tragedije. 1 2 Ne moe se sa sigurnou ustvrditi ko je bio ovaj Licinije. is poetne rijei Enijeve Medeje.
T im sk e
MARKO TULIJE CICEROPT
kao i odgovarajui tekst na grkom; zar nam se nee svidjeti Platonovi1 4 dijalozi o dobrom i blaenom ivotu izloeni na latinskom jeziku. 6. Pretposta vimo da mi ne obavljamo posao prevodioca, nego da branimo uenje onih uz iju nauku pristajemo donosei u isto vrijem e o tom na sud i pridravajui se naeg naina izlaganja, ima li onda razloga da ovi kri tiari pretpostavljaju grke stvari spisima koji su i stilski dobro "sastavljeni, a nisu obini prevodi sa grkog? I u sluaju da ustvrde da su ve Grci pisali o ovom predmetu, ne bi bilo razloga da itaju vie grkih pisaca nego to ili je potrebno itati.1 5 Da li je Hrisip^6ita izostavio od stoi kog uenja? Ipak itamo Diogena,1 7 Antipatra, Mnesarha, Panetija i mnoge druge, a prije svih, naeg prijatelja, Posidonija. Zar ne pie Teofrast1 8 o temama koje je ranije obraivao Aristotel,1 9 ali on nam uza sve to priinja veliko zadovoljstvo. Zar su epikurovci prestali pisati i davati svoje miljenje o predmetima kojima su ve Epikur8 i stari pisali? Ako Grci itaju grke pisce koji o istim te mama na razliit nain raspravljaju, zato naa publika da ne ita nae pisce?
1 4 Platon, Aristonov sin, Sokratov uenik, osniva starije Akademije. 1 5 Smisao je: ako neko pretenduje na naziv obrazovana ov jeka, mora itati mnogo grkih pisaca, bez obzira to piu o istom predmetu. 1 6 Hrisip iz Sola u K ilik iji (280 206. g. pr. n. e.), uenik Ze~ nona i Kleanta, vrlo otrouman i uen stoiar. 1 7 Diogen iz Babilona, Hrisipov uenik; Antipater iz Sidona,. uenik maloas spomenutog Diogena; Mnesarh, uenik Panetija; Panetije sa Roda (oko 200. pr. n. e.); Posidonije iz Apameje u Siriji, uenik Panetijev, uitelj Ciceronov, najodaniji sljedbenik toicizma. 1 8 Teofrast iz Eresa na otoku Lezbu, roen 392. pr. n. e., pe-ripatetiki filozof, uenik Platona i Aristotela. 1 9 Aristotel iz Stagire u Trakiji, sin lijenika Nikomaha, osni va peripatetike kole, Platonov uenik, uitelj Aleksandra V e likog. 2 ? Epikur iz Gargeta, atikog demosa (337 270. g. pr. n. e.) osniva epikurovske kole. On je nauavao da je zadovoljstvo naj vee dobro, a bol najvee zlo.
III 7. Pretpostavimo da sam ja doslovno preveo Platona ili Aristotela, onako kako su nai pjesnici prevodili pozorine komade, zar ne bih uinio, molim vas, veliku uslugu svojim graanima da sam ih poblie upoznao sa onim ne nadmaivim umovima. To,- dodue, do sada jo nisam ui nio, ali smatram da mi to nije zabranjeno uiniti. U naj manju ruku neka mjesta, bude li mi se svidjelo, doslovno u prevesti, i to ba onih filozofa koje sam maloas spo menuo, kad god mi se ukae zgodna prilika za to, kao to Enije obiava prevoditi iz Homera, a Afranije2 1 iz M enandra. Neu se protiviti, kao to na Luili je2 2 ini, da svi itaju moje spise. Kamo sree da Persije2 3 ivi i danas! A jo vie Scipion2 4 i Rutilije.2 5 Lucilije bojei se njihove
2 1 Lucije Afranije, rimski komediograf, Terencijev savremenik, pisao je tzv. comoediae togatae u kojima je umjesto grkih linosti i obiaja na pozornicu iznosio rimske. Vrlo je dobro znao. imitirati Menandra. Gaj Lucilije iz Svese Aurunke u Kampaniji, rimski vitez, pjesnik satire. Uestvovao je u ratu protiv Numancije 133. pr. n. e, pod zapovjednitvom Scipiona Afrikog. Umro je u 46. godini. P i sao je satire, epode, himne 1 jednu komediju. Naroito se istakao* kao pronalaza satire. Sauvani su samo odlomci njegovih pjesama. U vezi sa naim mjestom isp. Ciceron. O govorniku, II, 6, 25, gdje Ciceron govori da je Lucilije izjavljivao da ne pie za velike naunike kao to je Persije, nego za osrednje obrazovane ljude poput L elija Decima: N ije m i stalo da li me ita Persije, ali bih elio da me ita L elije Decim. U sljedeoj reenici, ini se, Cice ron aludira na neki drugi odlomak Luilijev, u kojem se on jo vie sputa tvrdei da pie za neobrazovane i nepismene a ne za visokoobrazovane ljude kakvi su Scipion A frik i Mlai i PublijeRutilije Ruf. Persije je inae poznat kao vrijedan, istaknut naunik. 2 3 Gaj Persije je bio kvestor 146. g. pr. n. e. u Publije Scipion A friki Mlai, sin Lucija Emilija Paula, k o ji .je 146, g. pr. n. e. razorio Kartagu, a 143. Numanciju, bio je nesamo dobar vojskovoa nego i vrlo velik govornik i vrlo okretan u veem broju naunih disciplina, osobito u filozofiji. 2 a Publije Rutilije, uenik stoiara Panetija, bio je veliki p rivrenik stoike kole. Bio je, takoer, veliki govornik i pravnL strunjak. God. 104. pr. n. e. bio je konzul.
10
<0 KRAJNOSTIMA DOBRA I ZL.A
11
kritike, govorio je da pie za stanovnike Tarenta,2 6 Konsencije i Sicilije. Bez sumnje, ova njegova dosjetka je duho vita kao i druge njegove stvari, meutim, u to doba nije bilo tako obrazovanih kritiara da se u svom radu morao osvrtati na njihov sud, a i njegova djela su lakeg sarla ja . Ona su puna najljepih dosjetki, ali iz njih izbija .osrednja uenost. 8. Kojeg itaoca da se plaim kad se usuujem posvetiti ovu knjigu_ tebi, koji se moe tak miiti u filozofiji sa Grcima?2 7 inim ovo podstaknut tvo jom prijatnom knjigom O vrlini koju si mi posvetio. Po mom miljenju, neki ljudi ne vole latinsku knji evnost zato to su naili na loe i nedotjerane knjige, na knjievna djela slabo napisana na grkom jeziku, a jo slabije prevedena ria latinski jezik.2 8 S njima bih se ja sloio kad bi oni smatrali da ne bi trebalo itati ni grke autore o istim predmetima. Meutim, ko nee itati dobre .stvari napisane izabranim rijeima, elegantnim stilom i snano, izuzev ako nije neki ovjek koji eli da ga nazivaju potpunim Grkom, kao to je u Ateni Albucija2 9 pozdravio pretor Scevola. 9. Ovaj je predmet vrlo lijepo i sasvim -duhovito obradio isti Lucilije. U usta Scevole on stavlja ove prekrasne stihove: Vie si volio da te zovu Grkom, Albucije, nego Rimljaninom i Sabinjaninom, ili zemljakom centuriona Pontija i Tritana3 0 , slavnih mueva, prvaka i stjegonoa.
2 6 Tarent je bio junoitalska grka kolonija; Konsencija (da nanja Kozenca) nalazila se u zem lji Brutija. 2 7 O Brutu v. knj. I, pogl. 1, 1. 2 8 Ciceron ovdje ima na pameti spise nekih epikurovaca kao Amasinija i Rabirija. 2 9 Mladi T it Albucije uputio se u Atenu gdje se sav dao na izuavanje Epikurovog filozofskog sistema (v. Cic. Brut, 131) i u tolikoj se m jeri grecizirao da se stidio svog italskog porijekla, Zbog toga ga je Scevola na gore navedeni nain ismijao. Albucija se toliko kosnula ova ala da je kasnije Sce volu optuio zbog pro nevjere novca, ali bez uspjeha. O vdje spomenuti Scevola je augur K v in t Mucije Scevola. 3 0 Tritan je nepoznat; centurion T it Pomponije se osobito od likovao tjelesnom snagom.
Zato te ja kao pretor pozdravljam na grkom u Ateni kada pristupa meni, ba zato to si ti tako vie volio: Xaips31, zdravo, rekoh, Tite, liktori, sva pratnja i kohorta uzviknue: Xaips, Tite! Zato mu je Albucije neprijatelj, zato protivnik. 10. Mucije ima pravo. Ja se ne mogu dovoljno nau diti odakle potjee ovo sramno nipodatavanje domaih stvari. N ije uope ovdje mjesto da to dokazujem, ali mis lim, o tome sam esto i raspravljao, da latinski jezik ne samo da nije oskudan, kako se to openito uzima, nego da je ak i bogatiji od grkog. Jer kada je nama, ili bolje reeno naim vrsnim govornicima ili pjesnicima, bar otkad imaju knjievne uzore, ikad ponestalo zaliha bujnog, lije pog i uglaenog govora?
IV to se mene tie, smatram, poto sam svojim sudskim i dravnim poslovima, zalaganjima i opasnostima ispunio dunosti na poloaju koji mi je povjerio rimski narod, da moram, svakako prema svojim sposobnostima, i na tome raditi da svojim radom i zalaganjem i nastojanjem irim prosvjetu meu svojim sugraanima. Smatram da ne tre bam voditi une prepirke s onim koji vie vole itati grke stvari, ukoliko ih oni stvarno itaju, a ne pretvaraju se da to rade. Htio bih da budem od koristi i onim koji bi eljeli da se slue objema knjievnostima, i onima koji ne osjeaju naroitu potrebu za grkim knjigama, a koje imaju na svom jeziku. 11. Oni pak koji bi vie voljeli da piem o drugim stvarima, treba da budu prema meni pravini, jer sam ja
8 1 Zdravo! Izgovori: Haire! Ovaj izraz ima znaenje naeg pozdrava:
12
MARKO TULIJE CICEROM
13 V
do sada vie napisao nego i jedan na drugi pisac,3 2 a moda u jo mnogo toga napisati ako mi bude podaren dug ivot. Svaki onaj koji se navikne da pomnjivo ita moje stvari 0 filozofiji, uvidjee da nijedan drugi predmet nije toliko vrijedan itanja. Tma li u ivotu ita vrednije to bi zasluivalo tako ozbiljno istraivanje kao predmet filozofije, osobito prob lematika koja se obrauje u ovim knjigama, naime, ta je cilj, ta je krajnja i posljednja svrha, na to treba da se odnose sve norme o blaenom ivotu i pravilnom djelo vanju, prema emu tei priroda kao vrhuncu eljenih, stvari i ega se ona kloni kao najveeg zla. Poto se u tom. pitanju najueniji ljudi temeljito razilaze, ko e smatrati da je nespojivo sa dostojanstvom koje mi svako ukazuje, ako se bavim onim to je u svakoj ivotnoj prilici najbolje 1 najispravnije? 12. Ne raspravljaju li sporno pitanje da li porod ropkinje ulazi u prihod gospodarev,3 3 vodee linosti u dravi, Publije Scevola3 1 i Marije Manilije, a protiv nji hova miljenja ne izjanjava li se jedan Marko Brut u svakom sluaju jedno pitanje koje zahtijeva otroumnost i za dohodak graana vrlo korisno; i ja itam ta djela i druga njima slina i ubudue u ih rado itati. Zar da se zanemare pitanja koja obuhvataju itav ivot? Jer koliko god su pravna pitanja omiljenija i popularnija, toliko su sigurno filozofska korisnija i plodonosnija. Ipak, treba ostaviti da itaoci o ovoj stvari donesu odluku. Smatramo da smo o itavom ovom pitanju, o najveem dobru i najveem zlu, u ovom djelu dovoljno raspravljali, jer smo u njemu prema naim mogunostima obradili ne samo nae filozofske poglede nego i ta druge filozofske kole o tom predmetu ue.
3 2 Komentator Madvig dobro je primijetio da je Var do ovog vremena napisao vei broj knjiga nego Ciceron, meutim, Sini se, ovdje Ciceron uzima u obzir i svoje govore. 3 3 Sporno je pitanje bilo da li novoroene ropkinje pripada onome koji je uivao dohodak ropkinje ili njezinom gospodaru. Prema Ulpijanu (Digeste V II, 1, 68) preovlaalo je m iljenje iBrutovo da se tjelesni plod ropkinje ne uraunava u dohodak. 3 4 Publije Marko Scevola bio je poznati pravni strunjak; Manije Manilije bio je istaknuti govornik i pravnik; Marko Brut, isto tako hio je uveni pravni strunjak ovoga doba i napisao je tri knjige o graanskom pravu.
13. Da ponemo od najlakega; prvi po redu e biti izloen Epikurov3 5 sistem koji veina ljudi najbolje pozna. Vidjee da smo ga mi tako jasno izloili da ga tako dobro i pomno ni sljedbenici te kole ne obrauju. Na je cilj cki do istine, a ne izobliiti nekoga kao protivnika. Lucije Torkvat,8 6 svestrano obrazovan ovjek, ne davno je vrlo briljivo branio Epikurovu hedonistiku nauku. Njemu sam ja odgovorio, a toj diskusiji prisustvovao je i Gaj Trijarije,3 7 mladi temeljito obrazovan i ozbiljan. 14. Njih su dvojica, naime, doli meni u posjetu na moje kumansko3 8 imanje. Najprije smo izmijenili nekoliko misli o knjievnosti za koju su i jedan i drugi pokazivali ivi interes. Na to e Torkvat: Poto smo te jedva jednom za tekli besposlena, htio bih uti zato ti uz naeg Epikura ne pristaje, koga dodue ne prezire, kao to ine gotovo svi oni koji se s njim ne slau, ali sigurno se ne slae s onim koji je po mom miljenju jedini uio pravu istinu i oslo bodio ljude najveih zabluda uei ih svemu to je po trebno za dobar i blaen ivot. Ja mislim da ti u njemu kao i ovaj na Trij arije ne uiva zbog toga to manje pazi na ljepotu stila nego Platon, Aristotel i Teofrast.3 9 Ne vje rujem nikako da ti njegove filozofske poglede ne smatra ispravnim. 15. Znaj, Torkvate! rekoh, da se potpuno va ra. Stil me toga filozofa ne vrijea, jer on umije rijeima potpuno izrei svoje misli, zna ih jasno izloiti, tako da ga ja u potpunosti razumijem. Mada ja kod filozofa ne potcje3 5 O Epikuru v. pogl. II, 6. 3 6 Lucije Manlije Torkvat, epikurovac i Ciceronov prijatelj. U graanskom ratu bilo je na Pompejevoj strani, pa je s njim preao u Grku i tu poginuo. Bio je temeljito obrazovan, imao je izvanredno pamenje, govor mu je odavao dostojanstvo i ukus, uz to je bio ovjek vrstog karaktera i neporonog ivota. 3 7 I Gaj Valerije T rijarije u graanskom ratu naao e na Pompejevoj strani. Komandovao je jednim odredom flote, uestvo vao je ti bitki kod Farsala. I on je u ovoj bitki poginuo. O njegovoj obrazovanosti govori Ciceron u Brutu 265. 3 8 Cieeronovo kumansko imanje dobilo je ime po gradu Kumi u Kampaniji. 3 9 O Platonu v. knj. I, II, 5; o Aristotelu i Teofrastu v. knj. L
II, 6 .
14
15
njujem rjeitost, ako je posjeduje, isto tako je mnogo i ne traim ako je nema. Sadraj njegovih djela ne zadovoljava, i to na vie mjesta. A li prema onoj koliko ljudi, tolika miljenja i mi moemo pogrijeiti. Zato te ree ne zadovoljava? Smatram te praved nim kritiarem i dobrim poznavaocem njegova uenja. 16. Moda ti, rekoh, smatra da mi Fedar i Zenon,4 0 jer sam obadvojicu sluao, nisu govorili istinu. Iako me ni u ta drugo nisu uvjerili do u svoju privrnost sistemu, ipak su mi Epikur.ovi pogledi dovoljno poznati. Ja sam zajedno sa naim Atikom4 1 marljivo pohaao predavanja pomenutih filozofa, i on se divio obadvojici, prema Fedru je ak pokazivao i ljubav. Svaki smo dan meusobno ras pravljali o onome to smo uli' na prMavanju i nikada izmeu nas nije dolo do nesuglasice kako sam ja stvar razumio, nego ta sam prihvatio. VI 17. ta onda, ree, elio bih uti, ti ne prihvata? N ajprije, rekoh njegovu fiziku kojom se on oso bito ponosi, zato to je u njoj potpuno neoriginalan. Demokritovu4 2 nauku sa vrlo neznatnim izmjenama nauava, ali tako da ondje gdje hoe da ispravi Demokrita, stvari, po mom miljenju, iskrivljuje. Demokrit nauava da se atomi, kako ih naziva, tj. tjeleca koja su zahvaljujui svojoj vrstoi nedjeljiva, kreu u bezgranino praznom prostoru, u kojemu nema ni vrha, ni dna, ni sredine, ni unutranjosti, ni spoljanosti i da oni u svom kretanju uda raju jedni o druge i tako se spajaju; iz tog nastaje sve to postoji i to se vidi. Ovo kretanje atoma treba shvatiti kao da nema poetka nego da je vjeno.
4 0 Fedar i Zenon bili su najistaknutiji privrenici epikurevske kole toga vremena. Oba su bili uitelji Ciceronovi. 4 1 Tit Pomponije Atik, najintimniji Ciceronov prijatelj bio je takoer pristalica Epikurove kole (isp. knj. V, I, 3). I on je na pisao vie istorijskih djela (v. Kam. Nep., Atik, 18). 4 2 Demokrit iz Abdere u Trakiji, ro. 451, g. pr. n. e., uenik Leukipa, osnivaa nauke o atomima, koju je Demokrit dalje raz radio.
18. Dok slijedi Demokrita, Epikur uglavnom ne gri jei. Mada ima mnogo stvari i kod jednog i kod drugog koje ja ne odobravam, naroito kad je u pitanju prirodna po java, mora se prouavati dvoje: prvo, ta je materija iz. koje je sve nainjeno, drugo, koja je to sila koja to sve proizvodi. Oba govore o materiji, ali silu i uinski uzrok neprimjetno preuuju. To je njihova zajednika pogreka; sljedee zablude su svojstvene samo Epikuru. On, naime, smatra da se ona nedjeljiva i vrsta tje leca kreu usljed svoje vlastite teine u vertikalnom pravcu prema dolje; po njegovom miljenju je ovo pri rodno kretanje svih tjelesa. 19. A li kad se ovaj otroumni ovjek suoio sa injenicom da ne moe jedan atom dirati drugi, ako se, kako je ranije reeno, atomi kreu u verti kalnoj liniji prema dolje, onda je pribjegao izmiljenim dokazima. On ui da svaki atom malo skree,4 3 i to tako malo koliko se samo moe zamisliti; to prouzrokuje meu sobna grupisanja, vezivanja i suovisnost kretanja atoma; iz tog se stvara svijet i svi dijelovi svijeta i sve to je u njemu. Meutim, cijela ova stvar nije samo jedna obina djetinja izmiljotina nego se njom ne postizava ono to bi on htio. Dok je s jedne strane samo skretanje atoma proiz voljan zakljuak (on, naime, ui da atomi bez uzroka skreu, a za fiziara je najvea sramota kad tvrdi da se neto bez uzroka dogaa), s druge strane, on je bez razloga atome liio onog prirodnog kretanja svih tekih tjelesa u pravcu prema dolje, kako sam tvrdi, i tim nije postigao cilj zbog kojeg je izmislio dokaz. 20. Ako, naime, svi atomi skre u s puta, nikad se nee jedni s drugim spojiti, ili ako jedni atomi skreu, a druge njihova vlastita teina nosi u verti kalnom pravcu prema dolje, tada bi trebalo u prvom redu atomima doznaiti razliite pravce kretanja: jedni da se kreu pravo a drugi koso, tada ne bi mogao (a to je Demokritova slaba taka) taj nered i mete meu atomima proiz vesti onaj divni sklad koji u svijetu vlada. Nedostojno je jednog fiziara vjerovati u ogranienu djeljivost mate4 3 Demokrit je, naprotiv tvrdio da je usljed nunog okretanja S'-'i )')'> grupisanje i vezivanje (crofX7rAoxrj, oiiyxpiat?) atoma uslijedilo* i da su zbog toga nastali bezbrojni svjetovi.
16
17
riie.4 4 To on sigurno ne bi nikad smatrao da je radije kod .svog prijatelja Polij ena4 5 uio geometriju, nego to ga je od poduavanja geometrije odvraao. Po Demokritovom mi ljenju, koji je zaista bio obrazovan i u geometriju upuen ovjek, sunce je ogromnih razmjera, Epikur, meutim, smatra da u promjeru nema vie od jedne stope,4 6 jer on .smatra da je ono onoliko koliko ga mi vidimo, ili neto vee ili manje. 21. Na taj nain Epikur ondje gdje odstupa od Demokritova uenja grijei, a postavke u kojima se s njim slae potpuno su Demokritove atomi, prazni pro stor, slike koje oni nazivaju sZSoXx, usljed ijeg nailaenja ne samo da mi vidimo nego spoznajemo; pa i bezgraninost koju oni nazivaju arcstotav, sve to potjee od Demokrita, isto tako i beskrajni svjetovi koji svakodnevno nastaju i propadaju. Mada se ja nikako ne slaem s ovim tvrdnjama, ipak bih elio da Demokrita, koga svi drugi Tivale, ne kudi4 7 on koji ga je sebi za svog jedinog vou uzeo. V II 22. Dalje, i u drugoj grani filozofije, u onoj koja se bavi istraivanjem istine i naunim raspravljanjem, tzv. iMjiv.ri4 3 , taj je va filozof bar, kako se meni ini, potpuno razoruan i razgolien. On odbacuje definicije, ne ui nita o podjeli i ralanjivanju, ne daje pravila kako se tvori zakljuak i kako se do njega dolazi; ne pokazuje na koji se nain razrjeavaju lani zakljuci (sofizmi) i razjanjavaju dvosmislenosti; za mjerila rasuivanja o stvarima uzima
4 4 Minimum : ograniena djeljivost, naime atom, tj. tjelace Tcoje je tako maleno da se dalje ne moe dijeliti. Meutim, sve to je tijelo, bez obzira to moe postati vrlo maleno, da se i dalje dijeliti. 4 5 Polijen iz Lampsaka u Misiji, prijatelj i uenik Epikurov, ranije se bavio matematikom i na tom se polju istakao, ali na Epikurov nagovor proglasio je geometriju netanom naukom. 4 6 Stopa = 0,296 m. . 4 7 Isp. Diog. Laert. X, 8 i Cic. O prirodi bogova, I, 33, 93. 4 8 U grkom rije logika Sialpsat? znai metod odreivanje vrste podjelom roda na vrste i podvrste; isp. knj. II, 26.
ula i, ako ona prime neto kao istinito to je pogreno, on smatra da je nestalo svakog kriterija izmeu istinitog i pogrenog.. ,4 9 , . . . 23. Najveu vanost polae, kako on sam kae, na ono to sama priroda prihvata i odobrava, tj. na osjeaj naslade i bola. Na ovo on svodi sve, i ono emu treba da teimo i ono ega se treba kloniti. Mada je ovo Aristipovo5 0 uenje, mada ga i Kirenaici bolje i slobodnije brane,5 1 ono je po mom miljenju takvo da nita ne moe izgledati nedostojnije ovjeka. Meni se bar ini da nas je priroda stvorila i odredila za uzvienije ciljeve. Moda se varam, ali sam potpuno uvjeren da i onaj Torkvat5 2 koji je prvi ovaj nadimak dobio, nije zato zgulio onu ogrlicu neprija telju s vrata da si priuti neku tjelesnu nasladu i da se n ije radi naslade borio protiv Latina u bitki kod Vezere za vrijeme svog treeg konzulata.5 3 Sto je dao pogubiti . sjekirom5 4 svoga sina, izgleda da se liio mnogih uivanja, je r je pretpostavio prirodnom instinktu i oinskoj ljubavi pravo suvereniteta i vrhovnog zapovjednitva. 24. Zamis lite Tita Torkvata, koji je zajedno sa Gnejom Oktavijem bio konzul, kako strogo postupa sa svojim sinom koga je aopcijom iz svoje oinske vlasti izruio Decimu Silanu. Zapovijedio mu je da se lino pred njim brani protiv optubi makedonskih poslanika zato to se kao pretor u toj provinciji dao podmiivati. On mu je poslije saslu anja obiju stranaka izrekao presudu poto se po njegovom miljenju u slubi nije ponaao kao njegovi preci i zabranio
4 9 Ovo tumaenje nije sigurno je r nedostaje, izgleda, velik -dio teksta u rukopisima. U prvom redu nedostaje kritika drugog dijela filozofije (dijalektike) Epikurova sistema, zatim poetak treeg o etici. 5 0 Aristip, Sokratov uenik iz Kirene, afrikog grada. On je osniva kirenaike kole, koja je za najvee dobro uzimala nasladu (voluptas, TjSovrj). 5 1 Dok Aristip i kirenaici smatraju nasladu apsolutnim i naj veim dobrom, Epikur njoj pridodaje i bezbolnost. 5 2 T it Manlije Torkvat upustio se sa nekim Galom god. 396. pr., n. e. u dvoboj u galskom ratu na rijeci Aniju i istrgnuo je ovom e s vrata ogrlicu (torques), odatle Torquatus. 5 3 God. 340. pr. n. e. Rijeka Vezera nalazi se u blizini "Vezuva. 6 4 God. 176. pr. n. ei
3
18
19
mu da mu dolazi na oi. Smatra li da je on u topi asu mislio na svoja lina zadovoljstva? A li da ne govorimo o opasnostima, tekoama pa i o bolu koji. svaki poteni ovjek podnosi za domovinu i za svoje, tako da on ne samo da ne udi nego se i odrie svih naslada i vie voli podnositi svakovrsne boli nego iznevje riti i najmanji dio svoje dunosti. Preimo na sluajeve koji za moje tvrdnje izgledaju manje vani, ali su uvjer ljiv iji i jai. 25. Kakvo ti, Torkvate, i ovaj na Trijarije zadovoljstvo nalazite u knjievnosti, istoriji i poznavanju prirode, u prelistavanju pjesnika i pamenju tolikih sti hova? Nemoj mi rei da ti ova zanimanja priinjaju toliko zadovoljstva koliko su maloas pomenuta djela priinila Torkvatima. Nikada na ovaj nain ni Epikur, ni Metrodor, niti ijedan drugi od ovih koji pametno misle i koji su ovla dali ovim sistemom, nije branio svoje nazore. A to se tie pitanja koje se esto postavlja zato Epikur ima tako velik broj sljedbenika, za to ima i drugih razloga, ali ipak veinu ljudi privlai to to po njihovom miljenju Epikur smatra da ono to je pravino i poteno samo po sebi priinja radost, tj. nasladu. Dobri ljudi ne misle da bi se itav njegov sistem srozao kad bi stvari tako stajale. Kad bi se priznalo da ove stvari ne stoje ni u kakvoj vezi sa tijelom, nego su same po sebi i od sebe ugodne, tada bi i vrlina i spoznaja prirode a to on nipoto nee same po sebi bile poeljne. 26. O ve postavke Epikurove, rekoh ne mogu pri hvatiti. to se tie ostalih stvari, kamo sree da je bio upu eniji u nauku (jer i tu mora priznati da nije bio dovoljno upuen u ona znanja koja daju onima koji ih posjeduju naziv uenih ljudi) ili da bar nije druge odvraao od ue nja. Ipak, vidim da se ti ni najmanje nisi dao zastraiti.
V III T o sam rekao vie zato da njega izazovem nego da sam govorim. Na to Trijarije upade sa smijekom: T i si, tako rei, Epikura potpuno izbacio iz filozofskog kruga. Jedino si mu priznao da razumije njegove poglede, bez
obzira kako se izraava. U fizici plagira tua miljenja, i to takva koja ti ne prihvata. A ako je ta kod njih htio ispraviti, uinio je to gorim. U dijalektiku5 5 se nije uope razumio. Tim to je nasladu proglasio najveim dobrom, i tu je pokazao malo razumijevanja, a najzad i to je tua svojina; o tome je Aristip ranije mnogo uspjenije ras pravljao. Na kraju si nadovezao da je bio neobrazovan. 27. Na to ja odvratih: Kad se, Trijarije, ovjek s ne kim u neem ne slae, ne smije preutati ono u emu se s njim ne slae. ta bi mene moglo sprijeiti da ne budem Epikurov sljedbenik, kad bih prihvatio njegovo uenje, tim prije, to je igraka njim ovladati. Zato ne bi trebalo kuditi uzajamne kritike onih koji se u miljenjima razi laze. Pogrdne rijei, zatim une svae, otre i polemine rasprave, po mom miljenju, uvijek su nedostojne u filo zofskim raspravljanjima. 28. Na to e Torkvat: Potpuno se slaem s tobom. Naune se rasprave ne mogu voditi bez kritike, ali se isto tako ne moe pravilno raspravljati u stanju srdbe i tvr doglavosti. Ipak bih na tvoje tvrdnje, ako te to nee zamo riti, imao tota odgovoriti. Zar ti pomilja, rekoh ja, da bih ja ovo govorio da nisam htio tvoje miljenje sasluati? Hoe li da ukratko preemo itav Epikurov sistem ili da raspravljamo samo o nasladi, oko ega se uglavnom vrti na spor? N a tebi je da odlui, odgovorih ja. Uiniu tako ree on, raspravljau samo o jednoj* i to najznaajnijoj temi. Drugi puta emo raspravljati o fizici. Uvjeriu te, kako i u ono skretanje atoma i u veli inu sunca, tako i u mnotvo drugih Demokritovih zab luda koje je Epikur opovrgao i ispravio. Sada u govoriti o nasladi, dodue nita novo, ali sam vrsto uvjeren da e ti pohvaliti ono to ja budem govorio. Budi uvjeren, rekoh ja, da neu biti tvrdoglav, nego u rado pristati uz tvoje miljenje ako uspije da me uvjeri u svoje tvrdnje.
5 3 Latinski izraz ars disserendi znai logiku, dijalektiku iH nauku o zakonima miljenja.
20
21
29. Uvjeriu te, odvrati on, samo ti mora pokazati onu nepristrasnost koju obeava. Volio bih vie da izla em u neprekidnom govoru nego putem pitanja i protupitanja. Kako hoe, rekoh. Na to on zapoe svoje izlaganje.
IX U prvom redu u, ree on, postupiti onako kako je zaetnik ovog sistema smatrao pravilnim. Utvrdiu pred met i svojstva naeg istraivanja, ne zato kao da ja pret postavljam da vi to ne znate, nego da se moje izlaganje odvija pravilno i sistematski. Mi raspravljamo o najveem i krajnjem dobru, koje po miljenju svih filozofa mora biti takvo da sve stvari moraju stajati u vezi s njim, a ono s niim. Ovo Epikur stavlja u nasladu i smatra da je naslada najvee dobro a bol najvee zlo. I ovo on pokuava na sljedei nain dokazati. 30. Svako ivo bie im se rodi ezne za nasladom i njoj se raduje kao najveem dobru, a mrzi bol kao najvee zlo i uklanja mu se koliko moe. To ono ini dok je jo u nepokvarenom stanju, kada i sama priroda sudi bezpristrasno i bez predrasuda. Zbog toga on tvrdi da nije po trebno nikakvo dokazivanje ili nauno raspravljanje zato bi trebalo za nasladom teiti a bol izbjegavati. On smatra da je ovo stvar ulnih osjeaja, isto kao i toplota vatre, bjelina snijega, slatkoa meda. Za dokazivanje ovih stvari, on smatra, nisu potrebni nikakvi duboki i odabrani dokazi; dovoljno je samo obratiti panju na njih. (Postoji razlika, on smatra, izmeu formalnog silogistikog dokaza i obi nog zapaanja i napomene; pomou prvoga se razotkrivaju skrivene i, tako rei, umotane stvari, a pomou drugoga, oevidne i bjelodane). Lii ovjeka ula, nita mu nee ostati; sama ovjekova priroda treba da o tome sudi ta je u skladu s prirodom a ta je u suprotnosti s njom. Ona nita drugo ne osjea i ni o em drugom ne sudi nego o nasladi i bolu, kamo bi upravila svoje elje i odvratnosti.
31. Ima nekih sljedbenika nae kole koji bi htjeli ove postavke tanije tumaiti, zato tvrde da nije dovoljno u rasuivanju dobra i zla oslanjati se samo na ula, nego se moe shvatiti i pameu i razumom da je naslada sama u sebi i po sebi poeljna, a da bol sam po sebi treba izbje gavati. Stoga oni tvrde da je prirodno i nama priroeno svojstvo5 6 da su neke stvari dostojne udnje a druge da zasluuju gnuanje. Drugi5 7 opet, uz koje i ja pristajem, primjeuju da ve lik broj filozofa navode itav niz dokaza kako bi dokazali da ni nasladu ne treba ubrajati meu dobra, ni bol meu zla, i misle da se mi ne smijemo suvie oslanjati na nae postavke, ve trae briljivo pripremljene dokaze i obja njenja zasnovana na odasvuda prikupljenim argumentima u raspravljanju o nasladi i bolu. X 32. A li da uvidite odakle potjee itava zabluda onih koji osuuju nasladu a u zvijezde kuju bol, izloiu itav sistem i protumaiti pravu nauku autora istine i, tako rei, tvorca blaenog ivota. Niko s prezirom ne odbacuje, niti mrzi, niti bjei od naslade zato to je ona naslada, nego zato to veliki bolovi snalaze one koji ne znaju razumno uivati. Dalje, nema nikoga ko bi bol, zato to je bol, volio, traio ili elio zado biti, nego zato to povremeno nastupe takve prilike u ko jima tekoe i bolovi prouzrokuju veliki uitak. Uzmimo jedan beznaajan svakidanji primjer: koji se od nas ikada prihvata tekih fizikih napora, osim kad hoe odatle da izvue neku korist? Ima li iko pravo da daje ukore ovjeku zato to hoe da u neem uiva zbog ega nee imati ni kakvih neprijatnosti, ili drugome, zato to izbjegava bol iz kojeg ne proizlazi nikakav uitak?
3 6 Epikurovci su ovu prirodnu i uroenu predstavu nazivali prolepsis (rrpoXYuJng). Ovaj su izraz oni posudili od stoiara. Pod tim su epikurovci podrazumijevali predstavu koja se formira u dui putem prirodnog osjeaja prije nego je razum shvati i ralani. 3 7 Ovdje se Ciceron ne izraava jasno na koju grupu epi kurova ca cilja, jer ne navodi njihovo uenje.
22
23
33. Naprotiv, javno optuujemo i smatramo da zaslu uju opravdan prezir oni koji su tako obmanuti i zave deni draima trenutnih uivanja i zaslijepljeni strau da ne mogu sagledati kakve e boli i neprijatnosti na sebe navui. Slian prestup ine i oni koji usljed slabe volje, tj. iz straha pred naporima i bolima naputaju svoje dunosti. Ovakvi se sluajevi lako i bez potekoa mogu raspoznati. U slobodno vrijeme, naime, kada nas nita ne spreava da biramo i kada nam nita ne smeta da radimo ono ta nam se najvie svia, tada svako uivanje treba prihvatiti, a svaki bol izbjegavati. Meutim, u izvjesnim sluajevima, bilo da smo vezani dunostima ili prisiljeni okolnostima, bie esto i takvih sluajeva, kad emo se morati odrei naslada i izlagati se neprijatnostima. Zbog toga e u takvim prili kama pametan ovjek odabrati ovaj put da ili odricanjem uitaka osigura sebi vea uivanja, ili da podnoenjem bolova otkloni osjetljivije i jae. Poto ja pristajem uz ovu teoriju, zato bih se bojao da neu moi dovesti s njom u sklad postupke naih Torkvata, koji si ti maloprije kao primjere vjerno i iz osobite ljubavi i blagonaklonosti prema meni naveo. Ipak me nisi laskavim rijeima izreenim u pohvalu mojih predaka ni pridobio, niti uinio neodlunij im za odgovor. Reci mi, molim te, kako. i tumai njihove postupke? Misli li uistinu da su oni tako juriali na oruanog neprijatelja da su prema svojoj djeci i svojoj vlastitoj krvi tako okrutni bili, da nisu na svoje interese ili na svoju korist pomi ljali? ak ni zvijeri tako ne postupaju da slijepo srljaju i stvaraju nered da mi ne bi mogli uvidjeti kamo njihova kretanja i napadi smjeraju. Misli li, ti, uistinu da su tako odluni ljudi izvrili tako velika djela bez razloga? 35. ta je njih na to ponukalo, kasnije u uzeti u razmatranje. Za sada sa sigurnou mogu tvrditi, ako su za ona nesumnjivo velika djela imali nekog povoda, da vrlina sama po sebi nije bila pobuda za njihova izvrenja. Zgulio je ogrlicu s neprijatelja Razumije se, ali je sebe zatitio da ne po gine. On se, meutim, izloio velikoj opasnosti Da, ali na oigled vojske ta je time postigao? Slavu i ljubav, najvee garancije za jedan siguran i bezbjedan ivot. Sina je osudio na smrt. Ako je bez razloga, ne bih elio biti potomak jednog takvog surovog i okrutnog
ovjeka; ali ako je htio zadajui sebi bol vrim uiniti pridravanje naredbama vrhovnom komandantu i vojsku u najteem ratu na uzdi drati zastraavajuim kaznama, tada se on brinuo za dobro svojih sugraana, u kome je on vidio i svoje vlastito. 36. Ovakvo naziranje moe se primijeniti na mnoge stvari. Sljedbenici vae kole, a osobito ti koji marljivo izuava starinu, nali ste pogodno tlo da pokaete vau rjeitost iznosei prie o hrabrim i slavnim ljudima i nji hovim junakim podvizima izvrenim ne iz nekog kori stoljublja, nego da se proslavi veliina same moralne vri jednosti. Meutim, sve ovo pada ako se usvoji princip prilikom izbora koji sam maloprije spomenuo, ili da rtvu jemo uivanja da bismo postigli vea zadovoljstva, ili da se izloimo bolovima da bi izbjegli vee bolove. XI 37. Za sada je, meutim, dovoljno reeno o blistavim i slavnim djelima glasovitih mueva. O usmjeravanju svih vrlina ka uivanju govorie se kasnije na odgovarajuem mjestu. Sada u samo objasniti sutinu i svojstva uivanja da bi se otklonilo krivo shvatanje neupuenih i da bi uvid je li kako je ovaj sistem, koji se smatra sladostrasnim, raz vratnim i mekoputnim, vrlo ozbiljan, umjeren i strog. Ne eznemo mi samo za uivanjem to ono direktno nekim ugodnim osjeajem u pokret stavlja5 8 nau prirodu5 9 i to izvjesnu nasladu osjeaju naa ula, nego smatramo naj veim uivanjem ono koje dolazi radi potpunog otklanjanja svakog bola.6 Kad se, naime, oslobodimo bola, pri samoj se pomisli veselimo da smo se potpuno oslobodili i rijeili
8 8 Sama naa priroda (bie), tj. naa ula. Engleskog komen tatora Madviga s pravom vrijea izraz ipsam, jer se i druga vrsta naslade, bezbolnost ulima osjea. Epikur razlikuje dvije vrste naslade. Jedna se (voluptas movens) sastoji u pokretu (motus, jcCvtjctu;), ukoliko ona naa ula pokree (movet) nekom ugodnou, druga se opet nalazi u mirnom stanju (voluptas stans, c it dat.?), ukoliko djeluje otklanjanjem bola. Diog. Laert., X , 139. 3: Veliina uivanja dosee svoj vrhu nac u otklanjanju bola.
24
25-
svih potekoa. Poto je sve to nam priinjava veselje ui vanje, jednako kao to je sve to nam priinjava nepri jatnost bol, prema tome je potpuno ispravno svako otkla njanje bola nazvano uivanjem. Na primjer, kada se glad i e utole hranom i piem, sama injenica da smo se oslo bodili neprijatnosti ima za posljedicu uivanje. Tako, ot klanjanje bola prouzrokuje uivanje. 38. Zbog toga je Epikur nauavao da izmeu bola i uivanja ne postoji nikakvo srednje stanje, jer to srednje stanje koje neki filozofi smatraju stanjem potpune bezbolnosti, nije obina naslada, nego naslada u najveem stepenu. ovjek, naime, koji je svjestan raspoloenja u kome se nalazi, nuno mora osjeati da li je u stanju uivanja ili bola. Epikur smatra osloboenje od svake vrste bola granicom i krajnjom takom naslade, tako da se tada naslada moe mnogovrsno uobliavati i mijenjati, ali se ne moe pojaavati i poveavati.6 1 39. U Ateni, na lonarskom trgu (Keramiku)6 2 nalazi se Hrisipova8 3 statua u sjedeem stavu sa ispruenom ru kom ovo sam sluao od svog oca kad bi se na raun, stoiara duhovito i dosjetljivo alio i govorio da ovakvodranje ruke oznaava radost koju mu je priinjao sljedei silogistiki zakljuak: Treba li ita tvoja ruka dok se na lazi u takvom poloaju? Ne treba nita. Samo kad bi naslada bila dobro, onda bi trebala. Da, smatram da bi trebala. Dakle, naslada nije dobro To ne bi, govorio je moj otac, ni statua rekla sve kad bi i mogla govoriti. Otrica zakljuka uperena je protiv Kirenaika, a ne protiv Epikura. Jer kad bi samo ono bilo naslada to,, tako rei, golica naa ula i u njih dolazi i po njima se razlijeva sa jednim ugodnim osjeajem, tada ni ruka, ni ikoji drugi ud ne bi mogao biti zadovoljan zbog same bez9 1 Diog. Laert., X, 144: ulno uivanje se ne poveava kad se otkloni bezbolnost, nego se samo mijenja. 6 2 Keramik (Kspaxeitoi;) je bilo ime dvaju mjesta u Ateni, od' kojih je jedno bilo unutar a drugo izvan grada. Posljednje je bilo ukraeno statutama slavnih ljudi i tu su bili pokopavani samo Atenjani koji su poginuli u ratu. 6 3 O Hrisipu v. knj. I, II, 6. O Hrisipovoj statui govori Diog. Laert; V II, 182.
bolnosti koja nije praena ugodnim i stvarnim pokretima naslade, ako se, kako Epikur ui, najvea naslada sastoji u neosjeanju nikakva bola, tada se, Hrisipov sagovornie, slaemo s tobom u prvoj premisi da njegova ruka u tak vom poloaju nita ne treba; druga tvoja premisa je netana, da bi njegova ruka trebala nasladu kad bi ona bila dobro. A razlog zato ne bi trebala naslade lei u inje nici da se ono to je osloboeno bola nalazi u stanju na slade. X II 40. Lako se iz sljedeeg moe uvidjeti da je naslada najvee dobro; predstavimo sebi ovjeka koji stalno uiva, velike i mnoge kako tjelesne tako i duevne naslade, koga trenutno ne uznemiruje niti mu prijeti ikakav bol. Moemoli i jedno takvo stanje nazvati boljim i poeljnijim? ovjek u takvom stanju nuno mora imati i snagu duha jer se o il ne boji ni smrti ni bola; smrti ne, jer zna da ona znai pot punu bezosjeajnost,6 4 bola ne, jer zna da je on obino lak ako je dugotrajan, a kratak ako je teak, tako da njegovu jainu, kratko trajanje i njegovu duinu lakoa ublauje.6 5 ' 41. Pridoda li se ovome da ovakav ovjek ne osjea strah pred boanskim biem,6 6 da ne dozvoljava da minule nas lade iz pamenja ieznu,6 7 nego se u njima veseli drei ih stalno u sjeanju; ima li prema tome ita boljeg od ovoga za ovjeka? Na drugoj strani, uzmimo nekog drugog koga su satrli najvei tjelesni i duevni bolovi koji mogu
6 4 Diog. Laert., X, 139: Sm rt za nas nije nita, jer kad se tijelo raspadne na svoje elemente ne osjea nita, a ono to nema nikakva osjeaja, za nas ne predstavlja nita. Isp. knj. I, 15. 49; knj. II, 31, 100. 6 5 Diog. Laert. X, 140: B ol ne ostaje dugo u tijelu; naprotiv, ako je bol najjai, traje vrlo kratko, pa ak i stepen bola koji je samo malo tei od ulnog uitka ne traje neprekidno vie dana. I dugotrajne tjelesne bolesti imaju vie uitka nego bola. Isp. knj. II, 29, 94. 6 6 Bogovi prema Epikurovu uenju ne pokazuju ni gnjev ni naklonost, zato se ljudi ne trebaju bojati bogova. Isp. Cic. O pri rodi bogova, knj. I, 17, 45. 6 7 Isp. knj. I, 17, 55; knj. I, 19, 62; knj. II, 32, 104 i slj.
26
27
zadesiti ovjeka, bez i najmanje nade na neko olakanje u budunosti, kome ni sadanjost ne prua nikakvog ui vanja, a ni budunost mu ga ne stavlja u izgledi, zar se moe ita bjednije nazvati od takvog ovjeka ili zamisliti. A ako u krajnjoj liniji treba da izbjegavamo ivot pun bola, onda je zaista najvee zlo ivjeti u bolu; ovoj postavci lo gino odgovara druga: ivot u uivanju znai najvee dobro. Zaista, na duh nema nijedne druge krajnje take na kojoj bi se mogao zaustaviti, jer sve vrste straha i briga stoje u vezi s bolom, a osim toga, ne postoji nijedna druga .stvar koja bi po svojoj prirodi bila u stanju da prouzrokuje vie nemira i nespokojstva. 42. Osim toga, motivi naih elja i gnuanja i uope itavog naeg djelovanja proizilaze u prvom redu ili iz naslade ili iz bola. Ako stvari stoje tako, onda je jasno da j e cilj svakog valjanog i hvale vrijednog djelovanja posti zanje ivota provedenog u zadovoljstvu. A poto je ovo naj vie, krajnje i posljednje dobro (Grci ga nazivaju koje ni s im drugim, nego nanrotiv jedino s njim sve ostale stvari stoje u uskoj vezi, mora se priznati da je naj vee dobro ivot proveden u zadovoljstvu i ugodnostima.6 8
X III Oni koji ue da se najvee dobro nalazi jedino u vrlini, zaslijepljeni sjajem i veliinom imena ne uviaju zahtjeve prirode. Ako posluaju Epikura, oslobodie se najvee zablude. Kad ne bi one vae izvanredne i krasne vrline prouzrokovale nikakve naslade, ko bi ih smatrao poeljnim i hvale vrijednim? Kao to ne cijenimo lije niku vjetinu radi nauke nego radi popravljanja zdravlja, krmarska se vjetina hvali zbog svoje praktine, a ne naune vrijednosti jer sadri pravila za uspjenu plovidbu, na isti nain i mudrost koja se mora smatrati kao vjetina
6 8 Diog. Laert. X , 138: Treba odabirati i vrline radi uivanja, a ne radi njih samih, kao to uzimamo lijek radi zdravlja. A tenej, X II, 546, f: Dobro i vrline i stvari njima sline trebamo cije niti, ukoliko nam donose uivanje, ali ako nam ne donose uivanje, trebamo ih se odrei.
ivljenja, ne bi bila poeljna kad ne bi ostavila nikakva uinka; meutim, za njom sada eznu, jer je ona, tako rei, umjetnica koja ui kako se trai i iznalazi naslada. 43. Sada vidite ta ja podrazumijevam pod nasladom kako ne bi omrazitost ovog naziva oslabila i umanjila moje izlaganje. Ljudski ivot najvie uznemiruje neznanje o dobru i zlu, i zbog krivih .pojmova o njima ljudi se esto liavaju najveih naslada i izlau mukama najteih duev nih bolova. Zato treba u pomo pozvati mudrost da nas ona oslobodi straha i pohota, da iskorijeni iz nas sva kriva shvatanja i predrasude i da nam poslui kao najpouzdanija voditeljica u postizanju naslade. Jedino mudrost moe da rastjera tugu iz naih srdaca, ona je jedina u stanju da nas zatiti od groze i straha i pod njezinim vodstvom moe se u miru ivjeti ako se ugui estina svih pouda. Poto su poude nezasitljive, one ne upropatavaju samo pojedince nego cijele porodice, a znaju esto uzdrmati i temelje dr ave. 44. One su izvor mrnje, razdora, nesloge, pobuna i ratova; one se ne motljaju samo napolju, i ne napadaju prikriveno i neobuzdano samo druge nego, kad su unutra zatvorene u srcima, stalno su u meusobnoj svai i trvenju. Nuna posljedica toga je potpuno zagoravanje ivota, tako da je jedino mudrac, koji je sve izopaenosti ispraznih elja i zabluda, tako rei, potkresao i obrezao, u stanju da ivi neuznemizivan brigama i strahom, zadovoljan u granicama koje je priroda odredila. 45. Koja je podjela pouda korisnija ili za dobro iv ljenje svrsishodnija od one kojom se Epikur posluio?6 9 TJ prvu vrstu stavio je one poude koje su prirodne i po trebne, u drugu koje su potrebne ali nisu prirodne, a u treu koje nisu potrebne ni prirodne. Kazlog ovakve pod jele je to se potrebne poude mogu bez mnogo truda i velikih trokova zadovoljiti; i prirodne potrebe ne zahti jevaju mnogo zbog toga to sama priroda ima bogatstava koja su dovoljna da je zadovolje. Ona se lako mogu pri baviti i njima se granice lako mogu staviti. Meutim,
* Cic. Tuskulanski razgovori, knj. V, 33, 93. Diog. Laert., X, 1, 149: Neke su nae elje prirodne i potrebne; druge su prirodne, a li nisu potrebne; neke opet nisu ni prirodne ni potrebne, nego su plod ispraznih misli.
28 ispraznim poudama ne granica.7 0 moe se X IV
MARKO TULIJE CICERON:
29
pronai ni
mjera ni
ne uine. Iz ovog proizlazi da i neumjerenost radi nje same ne treba izbjegavati, a da umjerenost treba traiti ne zato to sa gnuanjem gleda na nasladu, nego zato to postie vee naslade. XV 49. Isti uvjeti vae i za hrabrost. Jer ni obavljanje poslova ni podnoenje bolova nisu sami po sebi privlani; kao ni strpljivost, ni izdrljivost, ni nespavanje, pa ni ona mnogo hvaljena vrlina, radljivost,7 3 pa ak ni hrabrost; ali za tim vrlinama teimo da bi bez brige i straha ivjeli i da, koliko je mogue vie, duh i tijelo od potekoa oslobodimo. Kao to strah od smrti remeti svaki ivotni mir i kao to je kukavno pokleknuti pred bolima i podnositi ih obes hrabreno i maloduno i kao to su zbog ove duevne slabosti mnogi izdali svoje roditelje ili prijatelje, a neki ak i svoju domovinu, a veliki broj njih sebe potpuno unitio, tako je jak i uzvien duh potpuno osloboen svih briga i nemira tim to prezire smrt (jer su umrli u istom onom stanju u kom su bili prije roenja).7 4 On je spreman na bolove, svjestan da se najvei bolovi zavravaju smru, a mali da imaju este prekide i zatija, a nad umjerenim smo mi gos podari, tako da ih mi podnosimo, ukoliko su podnoljivi, a ako nisu, mi mirne due, ako nam se vie ne svia, ostav ljamo ivot kao da odlazimo sa pozornice. Iz ovog se vidi da ne treba kukaviluk i plaljivost radi njih samih prekoravati kao to ne treba ni sranost ni istrajnost zbog istih razloga hvaliti, nego da one prve treba odbaciti jer prouzrokuju bol, a za drugim treba eznuti zato to raaju nasladu. XVI 50. Jo je preostalo da govorim o pravednosti, pa e onda biti iscrpljeno raspravljanje o svakoj vrlini. O njoj se, meutim, moe rei gotovo isto to i o ostalim. Ali, kao
7 8 Tj. radljivost, koja se oituje u hvale vrijednim djelima. 7 4 M rtvi ne osjeaju nita, oni ne osjeaju ni bola, isto kao n i oni koji jo nisu roeni.
46. A ako vidimo da su zabluda i neznanje7 1 poreme tili itav na ivot i da nas jedino mudrost moe oslobo diti od estine strasti i prijetnji straha, da nas naui hlad nokrvno podnositi udarce sudbine i da nam pokae sve puteve koji vode do mira i spokojstva, zato bi se ustezali priznati da mudrost treba eljeti radi naslade, a da nerazboritost' treba izbjegavati zbog neprilika. 47. Na osnovu istih razloga moemo tvrditi da umje renost ne treba eljeti radi nje same, nego zato to donosi spokojstvo duama i njih, tako rei, svojom skladnou blai i umiruje. Umjerenost je ta koja nas opominje da slijedimo razum u stvarima koje treba da elimo ili kojih treba da se klonimo. Nije dosta samo prosuditi ta treba a ta ne treba raditi, nego moramo ostati vjerni naem prosuivanju. Veina se ljudi, zato to im nedostaje vr stoa odluke, im im se prui prilika da uivaju, savladani i oslabljeni, predaju se poput robova svojim strastima, ne mislei pri tome ni na kakve posljedice, i to je uzrok to za ljubav jedne neznatne i nepotrebne naslade, koju su drugim sredstvima mogli pribaviti i bez koje su bez bola mogli biti, upadaju u teke bolesti i trpe velike gubitke u svojim posjedima i doivljavaju sramote, a esto dolazepod udar kazni zakona i sudova. 48. Oni opet koji su odluili da tako uivaju u nasla dama da od njih nemaju za posljedice nikakve boli i ostaju vjerni svojem vlastitom prosuivanju, nastojei da ih na slade ne zavedu na put koji oni vide da je kriv, postizavaju najveu nasladu tim to se odriu naslade.7 2 Oni opet esto podnose veliku bol da ih ne bi zadesio vei ako to>
7 0 Diog. Laert, X, 1, 144: Bogatstvo prirode ima svoje gra nice i lako ga je pribaviti; ali bogatstvo ispraznih misli (glupe fan tazije) gubi se u beskrajnim daljinama Ispraznim, tj. zasnova nim na krivim pretpostavkama o dobru i zlu: (inanes) ovdje su. uzete kao kontrast stvarne poude; isp. knj. I, 53 i knj. II, 26. 7 1 Tj. zbog nepoznavanja dobra i zla; v. knj. I, 13, 43. 7 2 Isp. knj. I, 10, 33.
30
31
to sam kod mudrosti, umjerenosti, hrabrosti ukazao na njihovu tijesnu vezu sa nasladom, da se ni na koji nain od nje ne mogu rastaviti i odvojiti, to isto treba primijeniti i na pravednosti, koja ne samo da nikada nikome ne pravi tete nego, naprotiv, uvijek ulijeva neko spokojstvo i svojom prirodom i snagom, bilo da umirujue djeluje na due, bilo zbog nade da nikad nee nedostajati onih stvari za kojima ezne nepokvarena priroda.7 3 I kao to nepromiljenost, .razvrat i kukaviluk uvijek mue duu i stvaraju u njoj uznemirenost i uzrujavanje, tako je i pokvarenost, ako se udomai u neijoj dui, samom svojom prisutnou uzrok nespokojstva. A ako je naumila da izvri neko djelo, ma kako taino ono bilo, nikada nee biti sasvim sigurna da e ostati uvijek potpuno sakriveno.7 6 Obino je posijedica svih zloina najprije sumnja, zatim prianje i govorkanje, poslije ega dolazi tuilac i najzad sudac. Mnogi su zlo inci, kao to je bio sluaj za tvoga konzulata,7 7 sami sebe prijavili. 51. A ako ima nekih koji misle da su se dovoljno zabarikadirali i osigurali da ne budu otkriveni, njih, meutim, mui misao da bogovi to znaju i smatraju da muke, koje dan i no izgrizaju njihove due, alju bes mrtni bogovi kao kaznu. A li vrlo malo moe nepoteno djelovanje uticati na umanjenje ivotnih potekoa, oso bito kad se uporedi koliko ono njih oteava, bilo zbog svjesnosti zloina, bilo zbog zakonske kazne i mrnje gra ana. Ipak, kod nekih ljudi nema mjere u gramljivosti za novcem, u astohleplju i vlastoljublju, u razvratu i ras konim gozbama i u drugim pohotama, jer njih nijedna na nepoten nain steena dobit nikada ne umanjuje, nego sve vie i vie raspiruje, tako da izgleda da te ljude treba vie silom obuzdavati nego oduavati.
7 3 Priroda koju nisu nitavne strasti iskvarile. Onaj, naime, koji je sauvao neiskvarenu prirodu, kako kae Diog. Laert., X, 133: Pom njivo je razmislio o cilju koji je priroda postavila i shvata kako se lako granica dobrih stvari moe dostii i postii i kako su trajanje i snaga zla neznatni. 7 6 Diog. Laert., X , 115: ovjeku koji tajno naruava bilo koji lan drutvenog poretka nemogue je da se osjea siguran da e ostati neotkriven, bez obzira to je umakao bezbroj puta; jer sve do kraja ovog ivota nije siguran da nee biti otkriven. 7 7 Tj. za vrijem e Katilinine zavjere.
52. Zdravo rasuivanje upuuje ljude zdrava razuma na pravdu, jednakost i potenje. ovjeku nemonom i nije mom7 8 nepotena djela ne koriste, jer takav ovjek tekouspijeva u svojim naumima i teko izvlai korist, ukoliko uope uspije. S druge strane, velikodunost bolje odgo vara bogatom i uenom. Ko se njom slui, stie sebi blago naklonost, privrenost i potovanje najpogodnija sred stva za miran ivot; osobito to u takvom stanju nema nikakvog razloga za grijeenje. 53. eljama, naime, koje proizlaze iz same prirode lako se i bez nanoenja tete ikome udovoljava. Ispraznim i nitavnim eljama treba se oduprijeti,7 9 jer predmeti njihovih elja nisu vrijedni; vie je tete u samoj nepravdi nego koristi u onim stvarima koje se nepravedno stiu. Prema tome, ne bi se ispravno moglo rei da i pravdu treba eljeti radi nje same, negozato to donosi vrlo mnogo ugodnosti. Uivati naklonost i biti voljen ugodno je zato to to ini ivot sigurnijim i punijim uitaka. Mi ne drimo da se samo zbog tete koju nepoteni trpe treba kloniti zloe, nego daleko vie zbog toga to ona ovjeku kada se nastani u njegovoj dui ne dozvoljava da ikada slobodno dahne i otpoine. 54. A ako i samo velianje vrlina, ime se toliko raz meu ostali filozofi, ne moe dovesti do eljenog cilja, akose ne zasniva na nasladi, a s obzirom da je naslada jedina koja nas sebi zove i koja nas svojom prirodom privlai, onda nema nikakve sumnje da ie ona najvee i krajnje dobro i da blaeno ivjeti znai u stvari provoditi ivot u nasladi X V II 55. Ukratko u objasniti sve to je u vezi sa ovim ope priznatim pravima i dobro zasnovanim uenjima. U pitanju najvieg dobra i haj vieg zla, tj. naslade i bola, ne
7 8 ovjeku nemonom i nijemom nita ne koriste nepotena djela zato to on nema dara rjeitosti ni moi da brani svoje postupke. 7 9 Epikur kod Stobeja, Razgovori, X V II, 159: Prirodno uiva nje ne ini nepravdu izvana, nego udnja za nitavnom slavom.
:32
33
postoji nikakva zabluda. Grijee, meutim, u tome to ne znaju izvor odakle one proizlaze. Mi priznajemo da na slade i bolovi due proizlaze iz tjelesnih naslada i bolova (stoga doputam ono to si ti maloprije tvrdio8 0 da su svi epikurovci koji drukije misle, na krivom putu, a uviam da ih je velik broj, ali ne ljudi od autoriteta); mada nam duhovna naslada ini veselje, a bol potekoe, ipak oboje proizlazi iz tjelesnih osjeanja i u tijesnoj je vezi sa tije lom. Ipak, mi uimo da ovo nipoto ne iskljuuje da su duhovne naslade i bolovi mnogo jaci od tjelesnih.8 1 Jer tijelo moe da osjea samo ono to je u sadanjosti, vre menski i prostorno prisutno, dok duh osjea i prolost i budunost. Pretpostavimo da je tjelesni bol jednako te ak,8 2 ipak se na osjeaj bola moe u velikoj mjeri pove ati pomilju da nas moe kasnije zadesiti neko zlo bez granine veliine i trajnosti. Isto se moe primijeniti i na nasladu; ona postaje sve vea ako se mi niega slinog ne bojimo. 56. Oito je onda da jaka duhovna naslada ili bol znai mnogo vie za nau sreu, odnosno nesreu, nego tjelesna naslada ili bol jednakog trajanja. M i ne uimo da odmah poslije odstranjenja uivanja slijedi bol, ukoliko mjesto uitka ne nastupi bol; naprotiv, mi se veselimo zbog odstranjenja bola, pa makar i ne uslijedio nikakav uitak koji djeluje na ula. To pokazuje kolika je naslada ne osjeati bol. 57. A li kao to nas ohrabruje iekivanje dobrih stvari, isto tako osjeamo radost i zbog onih kojih Se sjeamo. Luake mui sjeanje na minule nevolje; pametni nalaze uivanje u obnavljanju ugodnih uspomena na mi nula dobra. U naoj moi lei da predamo nedae, tako rei, vjenom zaboravu, a da se sa ugodnou i veseljem
8 0 V. knj. I, V II, 25. 8 1 Diog. Laert., X, 137: T ijelo u najmanju ruku odolijeva nepogodama sadanjim, duh, meutim, i prolim i buduim isto kao i sadanjim. 8 2 Po svemu se ini da je ovo poglavlje netano prikazivanje odgovora Epikurovih sljedbenika na kritike kirineiara: 1. nekad se uivanje odbacuje zbog umne poremeenosti; 2. svako uivanje nije tjelesno; 3. tjelesna su uivanja jaa nego duhovna; 4. bez bolnost nije uivanje; 5. sjeanje na uivanje i njegovo podsjeanje nisu stvarna uivanja.
sjeamo naih uspjeha. Ali, ako se duboko i paljivo za dubimo u prole dogaaje, dogaa nam se obino da tune i nepovoljne prati bol, a vesele i uspjene radost.
X V III Evo, uistinu, izvrsnog, otvorenog, jednostavnog i di rektnog puta za blaen ivot! Jer, svakako, za ovjeka ne moe biti vee sree, nego biti bez ikakva bola i nedaa i uivati najvee duevne i tjelesne naslade. Zar ne primje ujete da je u ovoj postavci sadrano sve to ivot trai da bi to lake mogli postii najvie dobro - na krajnji cilj. Epikur, koga ste v i ozloglasili kao ovjeka koji se pre vie odao ulnim nasladama, na sav glas vie da se ugodno moe ivjeti samo ako se ivi pametno, poteno i pravedno, i da je samo pametan, poten i pravian ivot ugodan.8 8 58. Ne moe ni drava koju razdiru uzbune i prevrati biti sretna niti kua iji su gospodari zavaeni; jo manje moe dua koja je sama sa sobom u protivrjeju i zavadi osjetiti i najmanju esticu iste i nepatvorene naslade?. Dua koja se nalazi izmeu oprenih i protivrjenih tenja i odluka ne moe znati ni za kakav mir i spokojstvo. 59. A ako ivotnu radost moe uskratiti tea tjelesna bol, koliko je tek vie mogu sprijeiti bolesti due! Bolesti -due su prekomjerne i nitavne elje za bogatstvom, slavohleplje, vlastoljublje i putene elje. Tu dolaze jo sve vrste briga, nezadovoljstva, tuge, koje izjedaju ljudske due i satiru ih brigama ako ljudi ne uvide da nijedan bol ne moe obuzeti duu koji ne stoji u nekoj vezi sa sadanjim ili buduim bolom tijela. Uistinu, nema nijednog luaka a da ne boluje od neke od ovih bolesti, zato je svaki takav ovjek bijedan. 60. Postoji jo i smrt, koja kao stijena nad
8 3 Epikur kod Diog. Laert. X, 140 stavlja kao jedno od osnov n ih svojih naela (xiipica Sâi.) sljedee: Nemogue je iveti ugodnim ivotom ako se ne ivi razumno, lijepo i pravedno, kao to je nemogue ivjeti razumno, lijepo i pravedno ako se ne ivi ugodno.
3 4
MARKO TULIJE CICEROli
39
Tantalom8 4 neprestano prijeti njegovoj glavi; i oni koji su zaraeni sujevjerjem ne mogu biti spokojni. Osim toga, oni u sjeanju ne dre minule sretne asove i ne nalaze uitka u sadanjim dobrima; oni sa nestrpljenjem iekuju bu dunost, a poto ona ne moe biti sigurna, njih mui strah i tjeskoba; najvie ih mui kad prekasno osjete da su uza lud eznuli za novcem, vlau, moi i slavom. Oni ne po stiu nikakvih uivanja zbog kojih su se, zavedeni nadom da e ih postii, izloili mnogim tekim naporima. 61. Por gledaj opet druge, koji su sitniavi i uskogrudni ili jo uz to vjeiti oajnici, zlobnici, zavidnici, nepristupani, nedrueljubivi ljudi, klevetnici i nabusiti ljudi; drugi s< e odaju lakomislenim ljubavnim avanturama, jedni su opet raskalaeni, drugi drski i bestidni, na^rasiH,' TulISFvrijeme kukavice koji stalno mijenjaju svoje odluke. Zbog toga, u njihovom ivotu nikada ne prestaju potekoe. Odatle i dolazi da nijedan nerazuman ovjek nije sretan, niti ijedan mudrac nesretan. Ovo mi dokazu jemo mnogo bolje i istiniti je nego stoiari. Oni ue da je samo dobro ona bogzna kakva sjenka koju oni nazivaju moralnom vrednotom, naziv u kome se krije vie sjaja nego sadraja. Oni ue da vrlini koja se zasniva na ovom moralnom principu nije potrebna nikakva naslada i da je ona sama sebi dovoljna za blaen ivot. X IX 62. U izvjesnom smislu ovo stoiko uenje moe se zastupati, i mi ne samo da se njemu ne protivimo nego ga ak i prihvatamo. Na sljedei nain Epikur predstavlja mudraca koji je uvijek blaen. On svoje poude uvijek dri u granicama; prezire smrt; o besmrtnim bogovima ispravno sudi bez ikakva straha; on se ne dvoumi ako je bolje za njega rastaviti se sa ivotom. Opremljen takvim
8 4 Kada je Tantal, Jupiterov sin, otac Pelopa, kralja Frigije, bio pozvan za sto bogova, uzobijestio se i zloupotrijebio je ovu poast. Zbog toga je u donjem svijetu bio kanjen na taj nain to mu je nad glavom visila peina koja je stalno prijetila da e pasti, zbog ega je on bio u vjeitom strahu, a u isto vrijem e muili su ga glad i e.
svojstvima on se uvijek nalazi u stanju uivanja. Nema nijednog asa kad on nema vie uitka nego bola. On Se sjea sa ugodnou prolosti, a sadanjost savladava, tako da samo pazi na to, koliko vrijednoga i ugodnoga ona u sebi krije; on nije zavisan o budunosti, nego je mirno oekuje; pravo uivanje nalazi samo u sadanjosti; on je sasvim daleko od onih poroka koje sam ja maloprije na brojao, i kada isporeuje ivot luaka sa svojim ivotom, on nalazi ogromno uivanje. A bolovi koji bi ga mogli snai nemaju takve snage da mudrac ne bi imao vie raz loga za veselje nego za tugu. 63. Uistinu je lijepa Epikurova izreka sudbina vrlo malo smeta mudracu,8 5 ; stvarima od najvee vanosti on sam po svojoj uviajnosti i rasuivanju upravlja ; ,neogra nieni ivot moe priutiti vee uivanje nego to nam prua ovaj, koji vidimo da je ogranien.8 6 to se tie vae dijalektike,8 7 on je smatrao da ona ni najmanje ne utie ni na poboljanje ivota, niti ima uticaja kao olakavajue sredstvo za nauna istraivanja. Nadasve je cijenio fiziku. Ova nam nauka tumai pravo znaenje rijei, prirodu govora i uzroke meusobnih skladnosti i suprotnosti,8 8 dalje, kad upoznamo sutinu svih stvari, oslobaamo se sujevjerja, rjeavamo se straha od smrti i titi nas od neugodnih posljedica neznanja, koje je
8 5 Diog. Laert., X. 144: Sudbina vrlo malo smeta mudracu. Tokom itavog ivota njegove najvee i glavne misli bile su, jesu i bie rukovoene razumom. 8 8 Diog. Laert., X. 145: I neogranieno i ogranieno vrijeme pruaju jednaku koliinu uivanja ako granice tog uivanja m jeri mo razumom. 8 7 Diog. Laert X, 131 izriito kae: Oni odbacuju dijalektiku kao suvinu ovdje se misli na dijalektiku novoakademiara koji su je neobino m arljivo izuavali i kojom su se koristili. 8 8 Epikur je odbacio ortodoksnu dijalektiku (v. knj. I, X X II), ali je napadao i neke njezine probleme sa stanovita svoje fizike, npr., on porie nunost u prirodi kao i zakon iskljuive indiferentiiosti. Kriterij ili provjeravanje istine on je obradio u poglavlju koje nosi naslov Kanonikon (xava>v, regula mjerilo, pravilo). Poto se on zasniva na njegovoj teoriji o ulima, Kanonikon je svrstan u fiziku (v. Diog. Laert X, 30). Po njemu su ula nepo greiva i jedini izvor spoznaje. Ona je snabdijevala pravila za provjeravanje vrijednosti zakljuivanja na osnovu ula, a to su prvi zameci induktivne logike.
3*
36
37
esto uzrok najstranijih strahovanja. I najzad, ako nau imo ta priroda zahtijeva, postaemo uljueniji i vaspitaniji. Uistinu, onda kada temeljito ovladamo naukom zasnovanoj na neoborivim dokazima o prirodi stvari, ne emo odstupiti od naih naela, jer emo se pridravati onog putokaza koji je, tako rei, s neba doao da bi ga svi ljudi mogli upoznati, prema kojem se sve stvari odre uju, niti e nas ikada moi odvesti od naih naela rjei tost ijednog ovjeka. 64. Ako temeljito ne upoznamo prirodu stvari, ni na koji nain neemo moi braniti ispravnost naih ulnih za paanja. Dalje, svaka duhovna predstava ima svoj zaetak u ulima,8 9 a ako su ona sva ispravna, Epikurov sistem ui da jesu, tada se tek moe neto upoznati i shvatiti. Oni koji osporavaju valjanost ulnih zapaanja ue da se nita pomou njih ne moe9 0 shvatiti zato to ne priznaju ula, nisu u stanju da objasne svoje izlaganje. Osim toga, uklanjenjem spoznaje i nauke uklanja se i svaki sistem zasno van na razumu i ustrojstvu naeg ivota i naeg djelo vanja. Iz fizike crpimo hrabrost protiv straha od smrti; nepo kolebljivost protiv uasa sujevjerja; spokojstvo duha, jer ona otklanja neznanje prirodnih tajni,91; umjerenost, jer ona objanjava prirodu eli a i njihove vrste i, kako sam maloprije rekao, mjerila i kriterije znanja koji nas, kako je ve Epikur utvrdio, upuuju u metode raspoznavanja istine od neistine. XX 65. Preostaje jo da se raspravi tema o prijateljstvu koja se nipoto ne smije izostaviti iz ove rasprave. Vaa kola ui da prijateljstva uope ne bi mogla postojati ako
8 9 Diog. Laert., X, 32: Sve nae misli proistiu iz percepcija. 9 0 Ove su rijei upuene novoakaemiarima koji tvrde da su i naa ula i na razum va rljivi; prema tome, ne moe se istina doznati, nego samo vjerovatnoa. 9 1 Prirodne tajne, tj. tajne koje su skrivene na zemlji, u zraku ili na nebu. Isp. knj. I, 63. titi nas od neugodnih poslje dica neznanja koje je esto uzrok najstranijih strahovanja. Isp. knj. II, 14, 46; knj. II, 11, 37.
je naslada najvee dobro. Za prijateljstvo kae Epikur2 da od svih stvari koje nam prua mudrost za blaen ivot nijedna nije vanija, nijedna sadrajnija, nijedna ugodnija od njega. Ovo nije potvrdio samo u svojim govorima, nego mnogo vie svojim ivotom, radom i moralom. Kako je velika stvar prijateljstvo, najbolje pokazuju starodrevne prie. Mada su one i brojne i raznovrsne, jedva e nai od prastarih vremena tri para9 3 prijatelja koji poinju sa Te ej em a zavravaju sa Orestom. Ipak je Epikur9 4 u jednoj sasvim maloj kuici drao na okupu cijelo drutvo prija telja koje je bilo vezano najintimnijim osjeajima prija teljstva. Ovo i dan-danas ine Epikurovi sljedbenici. A li da se vratimo na stvar: nije potrebno govoriti o ljudima. 66. Primjeujem da su nai ljudi o prijateljstvu na tri naina9 3 raspravljali. Jedni tvrde da ne treba uivanja koja se odnose na nae prijatelje radi njih samih tako eljeti kao to eznemo za naim vlastitim uivanjima. Ovakvo miljenje, neki smatraju, potkopava temelje pri jateljstva; pristalice ovog miljenja brane svoj stav i, po mom miljenju, lako ga mogu odbraniti. Oni dokazuju da se i prijateljstvo na isti nain ne moe odvojiti od naslade kao ni vrline, o kojima je ve bilo rijei. A li poto Su usamljenost i ivot bez prijatelja puni skrivenih zamki i strahovanja, sam nas razum upuuje da sklapamo prija teljstva, jer se njihovim sklapanjem jaa i uvruje duh i podie pouzdanje da e ono biti izvor naih uivanja. 67. I kao to su mrnja, zavist i prezir prepreke nasladi, tako. je prijateljstvo ne samo najpouzdaniji uvar nego i zaetnik naslade kako za nae prijatelje tako i za nas same. Ono nam ne samo prua, uivanja u sadanjosti nego uli
9 2 Diog. Laert., X, 148: Od svih stvari koje se stiu mud rou da bi se osigurao blaen ivot, tokom cijelog ivota kudi kamo je najvanije sticanje prijatelja. 9 3 Tesej i Piritoj, (Iksionov sin, kralj lapidski, koji je s Tesejem iao u podzemni svijet da izvede Proserpinu); A hil i Patroklo; Orest i Pilad. Isp. Cic. Lelije, IV, 15. 9 4 Isp. Diog. Laert., X, 9. 9 5 Drugi je nain obraen u knj. I, 69, a trei u knj. I, 70. Samo prvi pripada Epikuru, druga dva kasnijim epikurovcima. Isp. knj. II, 26, 82.
38
39
jeva nau za bliu i dalju budunost. Poto bez prijatelj stva ni na koji nain ne moemo imati vrstog, sigurnog i neprekidnog zadovoljstva u ivotu, niti odrati prijateljstvo ako ne volimo prijatelje kao sebe same, zato se upravo pri-1 jateijstvom to i postizava, i ono je u neposrednoj vezi sa nasladom. Mi se radujemo radosti prijatelja isto toliko ko liko i naoj, a isto tako boli nas njegova nesrea. Zbog toga e mudar ovjek osjeati prema prijatelju koliko i prema sebi i radi zadovoljstva svog prijatelja podnijee iste napore koje bi podnio radi svog vlastitog. 68. Sve to je bilo reeno o vrlinama, naime, da su ti jesno povezane sa nasladama, treba rei i o prijateljstvu. Epikur je vrlo dobro rekao (navodimo gotovo doslovno njegove rijei): Isto naelo po kojem saznajemo da je pri jateljstvo najvra potpora u ivotu, jaa nam duh da se ne pribojava da e ijedno zlo vjeno i dugo trajati. 69. Ima, takoer, nekih epikurovaca koji malo stra huju od vae kritike, ali se ipak pokazuju otroumnim. Oni se boje da e izgledati da itavo prijateljstvo ramlje, ako budemo smatrali da ga treba eljeti jedino radi ui vanja koje nam ono donosi. Oni zato tvrde da prvi susreti i veze kao i prve elje za sklapanje prijateljstva proizlaze iz naslade, ali kada trajnije drugovanje dovede do istinskog prijateljstva, tada se najintimniji osjeaji dotle rascvjetaju da se, mada prijateljstvo ne donosi nikakve koristi, ipak, prijatelji radi samih sebe vole. Jer ako mjesta, hramove, gabve, rvalita, ako Martovo Polje, pse, konje, gladijatorske priredbe i borbe sa divljim zvijerima obiavamo vremenom zavoljeti, zar se nee to lake i s mnogo vie opravdanja moi ostvariti u intimnom drugovanju s ljudima.9 6 70. Ima ih koji tvrde da postoji neki savez meu mudracima, da oni svoje prijatelje jednako vole kao same sebe. Moemo shvatiti da ovako neto moe postojati, a vidimo da se ovako neto esto dogaalo. Jasno je, takoer,
8 6 Diog. Laert., X, 148: U vjeren je koje ulijeva pouzdanje da nita ega se mi moramo bojati nije vjeno, ak ni dugotrajno, ta koer nam omoguuje da sagledamo da i u naim ogranienim mogunostima nita ne poveava nau sigurnost kao prijateljstvo.
da se ne moe nai prikladnije sredstvo za blaen i ugodan ivot nego to je takva veza. Iz svega ovoga moe se zakljuiti da se sutina prija teljstva ne samo ne remeti, ako se najvee dobro nalazi u nasladi, nego da se bez njega ne mogu nai ni temeljni osnovi prijateljstva. XXI 71. Ako je, prema tome, ono to sam izloio jasnije i svjetlije od samog sunca, ako je sve ovo crpljeno iz prirod nog izvora, i, ako vjerodostojnost ovog itavog mog izla ganja potvruju ula, nepokvareni i iskreni svjedoci, ako maloljetna djeca, ak i nijeme ivotinje pouene i upu ene od same prirode u izvjesnoj mjeri govore da nema sree izvan uivanja ni nesree, a da nije vezana sa bolom, iji sud u ovim stvarima nije ni izopaen ni ma im vezan s predrasudama zar da ne dugujemo najveu zahvalnost onome koji je, tako rei, ovaj glas prirode posluao i nje govo znaenje temeljito i potpuno shvatio da je sve ljude zdrava razuma doveo na stazu mirnog, spokojnog i blae nog ivota. A to on tebi ne izgleda dovoljno uen, to je zbog toga to je smatrao da vrijedi samo ona uenost koja nas upuuje u vjetinu blaenog i zadovoljnog ivljenja. 72. Je li on trebao, kao to ja i Trijarije po tvojem nago voru inimo, provoditi svoje vrijeme u itanju pjesnika od kojih nemamo nikakve stvarne koristi nego jedino djeako uivanje, ili, je li se kao Platon trebao sav predati muzici, geometriji, aritmetici i astronomiji, naukama koje polazei od krivih pretpostavki ne mogu biti istinite, pa i kad bi bile, ne bi nita pridonijele da na ivot bude ugodniji i prema tome bolji? Je li trebalo da se on bavi ovim nau kama a zapusti glavnu nauku nauku ivota koja je tako, vana i tako teka, a opet tako korisna? Ne! Epikur nije bio ovjek kome je nedostajalo obrazovanje, nego su neuki oni koji trae od nas da uimo do pod stare dane one stvari zbog kojih treba da se stidimo to ih nismo uili kao djeca. Zavravajui svoje izlaganje, dodade: Objasnio sam svoje stanovite jedino s tom namjerom da doznam tvoje miljenje. Do sada mi se nije pruila zgodna prilika da to prema svojoj elji uinim.
41
K N JIG A II I 1. Na to su me oba pogledali i dali mi znak da .su spremni za sluanje. Zapoeo sam ovako: P rije svega, molim da ne smatrate da u vam odrati kolsko preda vanje kao profesionalni filozof. Taj metod nisam mnogo: ni filozofima odobravao. Zar je Sokrat,1 koji se s pravom moe smatrati ocem filozofije, tako ta ikada uinio? To je bio metod njegovih savremenika sofista,2 kako su se tada* nazivali. Meu njima se prvi usudio Gorgija3 iz Leonta da na jednom skupu postavi pitanje, tj. da zatrai da neki od prisutnih rekne o emu bi elio uti predavanje. Zaista, drzak pothvat, nazvao bih ga i bestidnim da ovaj obiaj kasnije nisu prihvatili i nai filozofi.4 2. Meutim, kod Platona5 moemo vidjeti kako je Sokrat ismijavao i gore spomenutog i ostale sofiste. Njegov je obiaj bio da pro pitivanjem i unakrsnim pitanjima izvlai miljenje onih s kojima je raspravljao da bi mogao na njihov odgovor, uko
1 Sokrat (469 399. pr. n. e.) se naziva ocem filozofije, je r je osnovao dijalektiku i fiziku. 2 Prvobitno se naziv sofist davao svakom filozofu, npr., sedam mudraca; u Sokratovo vrijem e su tako nazivani filozofi i retori ko jima nije bilo stalo do istine i koji nisu ili za tim da ljude u vjere nego da ih svakovrsnim bljetavim izrazima i obmanjivim zak ljucima pridobiju. Svoju su nauku ga jili najvie radi hvalisanja i line koristi. Najvaniji meu njima bili su Gorgija, Protagora,, Hipija i Prodik. s Gorgija iz Leontina na istonoj sicilskoj obali bio je uenik Empedokla iz Agrigenta, uvenog filozofa jonske kole (oko 450. pr. n. e.). 4 Tj. novoakademiari kojima je pripadao i Ciceron. 5 V. knj. I, 2. 5.
liko je bilo potrebno, dati svoje miljenje. Ovu su praksu njegovi sljedbenici odbacili, ali ju je kasnije obnovio Arkesilaj6 i uzeo za pravilo da oni koji hoe da ga sluaju ne postavljaju pitanja, nego sami iznose svoje miljenje;, kad bi ga iznijeli, on bi im odgovarao. I dok su Arkesilajevi sluaoci prema svojim sposobnostima branili svoje miljenje, kod drugih filozofa utio je onaj koji je postavio pitanje. Ovaj obiaj i danas vlada u Akademiji.7 Jer kad, npr., slualac ovako rekne naslada je po mom miljenju najvee dobro, suprotno se miljenje iznese u jednom ve zanom i neprekidnom predavanju, tako da se lako moe vidjeti da, oni koji kau da su ovoga ili onoga miljenja, stvarno tako ne misle, nego ele da uju suprotno miljenje. 3. M i praktikujemo zgodniji metod. Torkvat nije samorekao ta misli nego i razloge zato tako misli. Ipak, mislim, mada sam mnogo uivao u njegovom dugom i neprekida nom predavanju, da je zgodnije raspravljati taku po taku i zaustaviti se i ustanoviti uza to ko pristaje, a uza to ne pristaje, i iz stvari u kojima smo se sloili izvui za kljuke i na taj nain doi do rezultata. Jer kada preda vanje tee poput gorske bujice, mada sa sobom nosi mnotvo svakovrsnog materijala, od toga se ipak ne moe nita zadrati, nita uhvatiti; nigdje se ne moe bujica govora zaustaviti. U filozofskim raspravama metodsko i sistematsko izla ganje mora uvijek poinjati jednim formulisanim uvodom, kao to je sluaj i u nekim pravnim formulama, raspravIjae se o sljedeem predmetu, tako da se diskutanti m og sporazumjeti o predmetu o kojem e se raspravljati. II 4. Ovo je pravilo utvrdio Platon u Fedru,8 a prihvatio, ga je Epikur, jer je uvidio da ga treba primjenjivati u
6 Arkesilaj iz Pitane u Eoliji, uenik Polemona, osnivaa nove Akademije (oko 300. pr. n. e.). Bio je skeptik. 7 faaime, u novoj Akademiji. 8 Fedar, naslov Platonova dijaloga.Mjesto je uzeto iz pogl. X IV i glasi: U svima stvarima, mome,ima samo jedan poetak za one koji hoe da se dobro savetuju. Treba da znaju o emu ele? da se savetuju, inae e nuno pogreiti u svemu. (M. uri, Fedar)_
42
MARKO TULIJE CICERON.
43
.svakoj vrsti raspravljanja. A li nije vidio ta e ono povui za sobom. On kae da ne smatra da je potrebna definicija jedne stvari; a bez nje se ponekad diskutanti ne mogu .sporazumjeti o predmetu svoje diskusije, kao to je, npr., sluaj sa predmetom o kome mi raspravljamo. M i elimo ispitati cilj dobara, ali kako moemo doznati kakva je nje-r gova priroda, ako se nismo meusobno sporazumjeli ta mislimo pod izrazom cilj dobara, ta je to c ilj, a ta je dobro. 5. I ovo otkrivanje skrivenih znaenja, pri emu se otkriva ta znai koji predmet, jeste definicija, kojom si se ti ponekad nesvjesno posluio; jer ti si definirao pojam onog najvieg ili krajnjeg i posljednjeg da je to ono na to se odnose sve moralne radnje, a ono stoji samo po sebi. Ovo je sasvim dobro. Moda bi ti, da je bilo potrebno, definirao sam pojam dobra ili kao neto to je po prirodi poeljno ili korisno, ili ugodno ili, upravo, to nam se m ili. Dakle, ako ti nije dosadno, poto ti potpuno ne odba cuje definiciju, nego se ak njom slui kada ti treba, elio bih da sada definira ta je naslada, jer je ona sada predmet cijele nae diskusije. 6. K o je to, molim te, odvrati Torkvat, ko ne zna ta je naslada, ili kome je potrebna definicija da bolje shvati njezino znaenje? Rekao bih da sam ja taj, odvratih, da nisam uvje ren da mi je potpuno razumljiva priroda naslade i da imam potpuno jasne pojmove o njoj. Sada tvrdim da Epikur ne zna pravo znaenje naslade, nego se u tom koleba, i to bi on koji esto istie da se mora to tanije izraziti znaenje koje rijei imaju, a ipak pokatkad ne razumije pravo zna enje rijei naslada , tj. sam njen pojam.
I II Na to e Torkvat, smijui se: O vo je zbilja izvrsno, da tvorac nauke koja za cilj svih poeljnih stvari uzima nasladu, tvrdi da je ona konano i krajnje dobro, stvarno ne zna ta je sutina i svojstvo naslade!
Ja na to odvratih: Ili Epikur ne zna ta je naslada ili svi ostali ljudi na svijetu. Kako to, odvrati on. Zato to je ope miljenje da je naslada ono to ulo u se tako prima da ga to stimulira i ispunja i obasipa nekim ugodnim osjeajem. 7. P a ti misli, odgovori on, da Epikur ne poznaje tu vrstu naslade. N e uvijek, rekoh, ali doputam da je pokatkada i previe priznaje, jer on jasno izjavljuje da on ne moe razumjeti da moe biti igdje dobra izuzev onoga koje se uiva jelom i piem i naslaivanjem uiju i razvratnim ulnim nasladama. Zar on ovako neto ne govori? K ao da bih se ja trebao ove tvrdnje stidjeti, nastavi on, i kao da ne bih mogao objasniti smisao njegove izjave! Daleko sam od toga da sumnjam, rekoh, da ti to lako ne moe objasniti i nema razloga da se stidi to pristaje uz miljenje jednog mudraca koji se jedini, koliko je meni poznato, usudio uzeti sebi taj naziv. Ne mislim da se Metrodor1 0 izdavao za takvog, ali kad ga je Epikur tako nazivao, nije tu poast odbijao. Onih sedam slavnih1 1 dobili su taj naziv ne svojim nego glasanjem itavog ovje anstva. 8. Ipak u ovdje priznati da je Epikur ovim rije ima pokazao da on sigurno rijei naslada pridaje uobi ajeno i ope prihvaeno znaenje. Svi upotrebljavaju grku rije ^Sov/j i latinsku voluptas u znaenju prijatnog i ugodnog nadraaja ula. ta trai jo? upita on. Rei u ti, rekoh, ali vie zato da nauim nego da kudim tebe i Epikura. I ja bih, odgovori on, htio radije nauiti, ako ti neto pridonese, nego da tebe kudim.
Isp. Cic Tusk. razg. knj. III, 18, 41. gdje se navodi i citat iz Epikurova djela Tiepl tIXou?. Diog. Laert., X, 6: N e znam kako bi se dobro moglo zamisliti bez okusnih, spolnih i zvunih uitaka kao i uitaka lijepa oblika. 1 0 Metrodor iz Atene, najvaniji i najuveniji Epikurov uenik. 1 1 Sedam grkih mudraca.
44
0 KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA
45
Zna li, rekoh, uenje Hijeronima1 2 sa Roda o naj veem dobru, s im u vezi, po njegovu miljenju, moraju^ stajati sve ostale stvari?. Znam, odvrati on, njegovo je uenje da je cil| potpuno lienje bola. ta misli, nastavih ja dalje, isti filozof o nasladi? 9. On tvrdi da naslada sama po sebi nije poeljna,, odvrati on. Po njegovom miljenju nije isto radovati se i biti lien bola, upravo u tome, ree on, on grdno grijei,, jer, kako sam maloprije pokazao, potpuno odstranjenje bola znai najvee pojaanje naslade. Kasnije u objasniti, rekoh, kakvo znaenje ima izraz neosjeanje bola. Ako nisi sasvim tvrdoglav, mora; nuno priznati da nemaju isto znaenje naslada i neosje anje bola. U tome sam potpuno tvrdoglav, ree, jer se od toga nita istiniti je ne moe rei. Nalazi li, molim te, rekoh, edan ovjek nasladu u pijenju? K o bi mogao, ree on, tako neto poricati? Je li to ista naslada koja se osjea poslije utaivanja ei. Ne, ona je sasvim druge vrste, ree on, utaena e donosi statiku nasladu, a sam in gaenja ei je kinetika naslada. 10. Zato, rekoh ja, tako razliite stvari naziva istim imenom? Zar se ne sjea, odvrati on, to sam maloprije rekao,1 8 da se poslije uklanjanja bola naslada moe mije njati, ali ne i poveavati. Sjeam se, rekoh, ali dok je tvoj izraz sam po sebi bio potpuno ispravan, smisao ovdje nije bio dovoljno jasan. Latinska rije varietas promjena1 4 je dobar izraz i upotrebljava se u doslovnom znaenju za razliite boje, ali se u prenosnom znaenju moe upotrijebiti za
1 2 Hijeronim je pripadao peripatetikoj koli. 1 3 V. knj. I, 11, 38. 1 1 Varietas, kod Epikura noixOda (promjena), isto tako variari TtotxiXXecr&at (uiniti arenim), v. knj. I, 11, 38.
mnoge druge meusobno razliite predmete. Kae se razliita pjesma, razliit govor, razliiti obiaji, raz liita srea. Govori se obino i o razliitoj nasladi, kada ona proizlazi iz veeg broja nejednakih predmeta koji iza zivaju razliite osjeaje naslade. Ako si ti govorio o ovoj razlici, razumio bih je, kao to bih je jednako razumio da o njoj nisi ni govorio. A li ne mogu potpuno da shva tim ta znai ona promjena', kad ti kae da mi osjeamo najveu nasladu kad smo u bezbolnom stanju i kada se hranimo takvim stvarima koje u nama izazivaju ugodne ulne osjeaje da tada osjeamo aktivnu i kinetiku na sladu koja izaziva promjenu naih ugodnih osjeaja, ali ne i poveanje ranijeg uivanja koje se sastoji u odsustvu Ibola. Ne znam razloga zato ti ovo naziva nasladom. IV 11. Zar moe, ree on, ita biti ugodnije nego ne osjeati bol? Zaista, rekoh ja, nema niega boljega, ali to nije vano u ovom asu, ipak iz tog ne proizlazi da je naslada isto to i neosjeanje bola. Potpuno isto, odvrati on, i to najvea naslada, vee od ove nema. Zato se onda ne pridrava bez dvoumljenja ovoga, rekoh, kada se po tvom miljenju najvee dobro nalazi u potpunom neosjeanju bola? Zato se vrsto ne dri svoga shvatanja i zato ga ne ispovijeda i ne brani? 12. Zar je potrebno da se naslada dovodi u krug vrlina kao kakva bludnica u drutvo otmjenih i potenih ena? Ime joj je omraeno, na zlu glasu i izaziva podozrenje. Zbog toga v i esto govorite da mi ne razumijemo ta je po Epikurovim rijeima naslada. Mada sam u diskusiji dosta umjeren i obazriv, ipak, kad ujem ovu izjavu (a vrlo esto sam je uo), sklon sam da se katkada nalju tim. Zar ja ne razumijem ta znai grka rije t8ovn i latinska voluptas? K oji od ova dva jezika ja ne znam? Kako to da ja ne znam, a svi tobonji epikurovci znaju? Pored toga, sljedbenici vae kole vrlo lijepo tvrde da
46
4T
nekome koji hoe da bude filozof nije potrebno nauno poznavanje stvari. Stoga, kao to su nai stari od pluga odveli onog Cincinata1 5 da bude diktator, tako i vi sku pljate sa svih sela, dodue, potene ali ne i veoma uene ljude. 13. Dakle, ovakvi razumiju ta Epikur kae, a ja ne? Da uvidi da razumijem, rei u ti najprije da ja pod rijeju voluptas razumijem isto to on pod ^SoW). esto moramo traiti latinsku rije koja znaenjem tano od govara grkoj; ovdje nismo imali ta traiti. Ne moe se nai nijedna rije koja bi tanije izrazila u latinskom i grkom jeziku istu stvar kao latinska rije voluptas; Svi ljudi na svijetu koji znaju latinski za ovu rije veu dva pojma duhovno uivanje i prijatan naraaj ugodnog osjeaja u tijelu. I kod pjesnika Trabeje1 6 'j e ve selje prekomjerna duhovna naslada, a na to isto misli ono lice kod Ceeilija1 7 koje za sebe kae da je prepuno svakoj akog veselja. Ali, razlika je u tome to rije na slada moe oznaavati pored tjelesnih i duhovne osjeaje (po miljenju stoiara1 8 pogreno stanje koje oni ovako definiraju nerazumna ushienost duha koji sebi uobraava da je u stanju uivanja velikog dobra), a ne kae se, veselje i radost tijela. 14. Meutim, rije naslada u upotrebi svih onih koji govore latinskim jezikom znai ugodan nadraaj nekog ula. Ako hoe, moe izraz na slada prenijeti i na duu (naslaivati se iuvare moe se rei i za duu i za tijelo i od toga je izveden pridjev iucundus ugodan, prijatan) i jedino mora paziti da izmeu onoga koji kae Prepun sam veselja a sam sav pometen i zbunjen1 9
1 5 Lucije K vin t Cincinat bio je god. 458. po prvi put, a goL 439. pr. n. e. po drugi put izabran za diktatora. Ovdje se misli na drugu diktaturu. 1 8 Kvint Trabeja bio je rimski komediograf (oko 130. g. pr.n.e.), 1 7 O Ceciliju Staciju v. knj. I, 2, 4. 1 8 Diog. Laert., V II, 114: Naslada je iracionalna enja za onom stvari za kojom se ini da treba eznuti. Isp. Cic. Tusk.. razg. knj. IV, 6. 13. 1 6 Iz nepoznate komedije.
i onoga koji kae: Sada moja dua izgara.2 0 P rvi od njih je izvan sebe od veselja, a drugoga mui bolan osjeaj. Izmeu njih, nadovezujem ja, nalazi se trei koji govori: Mada se mi tek odskora poznamo2 1 Ovaj ne osjea ni veselje ni nespokojstvo; i tako se iz meu onoga koji uiva postignute tjelesne naslade i onoga koga mue najtei bolovi nalazi jedan koji nije ni u jednom od ova dva stanja.
V
15. Smatra li da sam dovoljno shvatio znaenje izraza, ili jo i sada moram uiti da govorim grki ili la tinski? Pretpostavimo i to da ja ne razumijem ta Epikur govori, ipak ja mislim da sam sasvim dobro upuen u grki jezik, pa je moda krivnja na njemu to tako nera zumljivo govori. Nejasnoa ne zasluuje kritiku u dva sluaja: ili kad se ini namjerno, kao to je sluaj sa Heraklitom2 2 koji nosi nadimak okoteivo^ Nejasni, za to to je po prirodi odve nejasno govorio, ili kad uzrok nejasnoe nije stil nego nejasnoa sadraja, kao to je sluaj u Platonovom Time ju.2 3 Po mom miljenju, Epikur nema namjere da ne govori jasno i otvoreno, ako moe, niti on raspravlja kao prirodoznanci o jednom zamrenom predmetu, niti kao matematiari o strunim, nego o jed noj jasnoj i lakoj temi koja je stekla opu popularnost. A ipak vi epikurovci poriete da mi razumijemo ta
2 0 Iz Ceeilija Stacija. Potpunije u Cic. govoru za elija: Sa je moja dua raspaljena, sad je moje srce puno jeda. 2 1 Hremove rijei iz komedije Samomuitelj, V. knj. I, 1, 1. 2 2 Heraklit, uveni filozof jonske kole, roen u Efezu g. 500. pr. n. e. Od njegovih djela ostali su samo odlomci. 2 3 Naslov Platonova dijaloga.
48
MARKO TU LU E CICERON
49
j e naslada, nego ta Epikur pod istom rijeju podrazu mijeva; iz tog proizlazi, ne da mi ne znamo pravo zna menje te rijei, nego da Epikur tu rije upotrebljava u njezinom naroitom znaenju, i ne uzima u obzir ope prihvaeno znaenje. 16. Jer ako on govori isto to i Hijeronim koji tvrdi da je najvee dobro ivjeti bez ikakvih tegoba i muka, zato vie voli da upotrebljava izraz na slada mjesto bezbolno stanje, kao to ini Hi jer onim8 4 koji zna ta govori? A ako on misli da cilj mora ukljuiti i kinetiku nasladu (jer on naziva ugodnom nasladu koja je u pokretu, a nasladu koja je liena bola, statikom ili ^nasladom mirnog stanja), na ta on onda stvarno cilja? On nije u stanju da uvjeri ikoga ko sebe pozna to jest, koji je dobro prozreo svoju narav i svoje osjeaje da su bezbolno stanje i naslada jedna te ista stvar. To bi, Torkvate, znailo initi nasilje nad ulima i upati iz due rznaenja rijei na koja smo se navikli. Zar ima nekog ko ne uvia da po prirodnim zakonima postoje ova tri stanja: prvo, stanje naslade, drugo, stanje bola, tree, u kom se ja sada, a bez sumnje i v i ovog asa nalazite, tj. niti u stanju bola niti u stanju naslade. U stanju naslade je onaj koji se naslauje jelom i piem, a u stanju bola onaj koga mue jadi i nevolje. Zar ne vidi da se veliko mnotvo ljudi nalazi na sredini izmeu onih koji ne osjeaju ni radosti ni bola. 17. Ne, ja to zaista ne vidim, ree on, ak tvrdim da svi oni koji su bez bola uivaju nasladu, i to u naj veoj m jeri. Dakle, ti misli da i ovjek koji inae nije edan, a mijea drugom medovinu, osjea istu slast kao i onaj koji je edan pije. VI Na to Torkvat uzviknu: Ako nema ta protiv toga, prekini s pitanjima. Ja sam u poetku izjavio da vie volim neprekidano izlaganje, jer sam predviao ove .sofizme.
2 4 V. knj. II, 3. 8.
Ti, dakle, vie voli, rekoh ja, da mi rasprav ljamo na retorski nego na dijalektiarski nain. Zato, odvrati on, kao da je neprekidano izlaganje svojstveno samo govornicima, a ne i filozofima. Tako misli Zenon2 5 stoiar, rekoh ja. On je obi avao govoriti, kao to je i prije njega Aristotel tvrdio, da se govorna sposobnost dijeli na dva dijela; retorika je, govorio je on, jednaka dlanu, a dijalektika pesnici, jer se govornici slue bujnijim a dijalektiari zbijenijim i sa etij im stilom. Ja u se povinuti tvojoj elji i, ako uzmognem, govoriu kao govornik, ali retorikom filozofa, a ne onom kojom se mi sluimo na sudu. Ova je posljednja, poto se slui pukim govorom, pokadto bez otrine i suvie povrna. 18. Ali, poto Epikur, Torkvate, odbacuje s prezirom dijalektiku, koja jedina sadri sve znanje za raspoznavanje sutine stvari i za prosuivanje njihovih svojstava, i ona jedina daje sistematska pravila i metode za raspoznavanje, on prenagljuje u raspravljanju i, kako se bar meni ini, ne umije da da nauno interpretiranje onoga to hoe da poduava, kao to je sluaj i sa ovom temom o kojoj mi sada raspravljamo. V i epikurovci ka ete da je naslada najvee dobro. Prema tome, treba objasniti ta je naslada, inae se ne moe razjasniti pred met nae diskusije. Da je Epikur objasnio pojam naslade, ne bi dospio u takvu nejasnou. On bi ili branio pojam naslade kako ju je shvaao Aristip,2 6 to jest, da je ona prijatno i ugodno nadraavanje ula, a to bi isto stoka, kad bi mogla govoriti, nazvala nasladom; ili da je radije na svoj nain govorio nego to govore Svi Danajci i Mikenci I atenski narod2 7
2 5 Zenon iz K iti ja na Kipru bio je osniva stoike kole (oko 300. g. pr. n. e.). O miljenju Zenonovu o ovom pitanju isp. Sekst Empirik, Protiv matematiara, II, 7: K ad su Zenona iz K itija pitali kakva je razlika izmeu dijalektike i retorike, stisnu pes nicu, zatim je otvori i re e :Ova uporeujui saeti i jezgroviti karakter dijalektike stiskanjem pesnice, a aludirajui na irinu i bujnost retorskog stiha otvaranjem i ispruanjem svojih prstiju. 2 6 O Aristipu v. knj. I, 7, 23. 2 7 Stihovi uzeti od nepoznatog pjesnika.
50
51
i ostali Grci koji se navode u ovom anapestu, on bi ogra niio pojam naslade samo na stanje bezbolnosti i odbacio Aristipovu definiciju; ili bi, ako bi prihvatio obje vrste naslade, a stvarno ih prihvata, trebao spojiti zajedno na sladu i bezbolnost i prihvatiti dvije vrste krajnjeg dobra. 19. Mnogi istaknuti filozofi stvarno prihvataju povezivanje dvaju krajnjih dobara. Aristotel2 8 je, npr., povezao vje banje u vrlini sa sreom savrenog ivota, Kalifont2 9 dodao moralnoj istoti nasladu, Diodor0 je uz moralnu istotu nadovezao i osloboenje od bola. Isto bi bio uinio i Epikur da je ovo naelo, koje se sada smatra Hijeronimovim,3 1 povezao sa starim Aristipovim naelom. Oni se stvarno meusobno razlikuju; zato je svaki za sebe izradio svoje vlastite poglede o najveem dobru i, mada se svaki slui besprekornim grkim nazivima, ni Aristip, koji nasladu naziva najveim dobrom, ne uzima bezbolno stanje kao nasladu, a ni Hijeronim, koji bezbolno stanje uzima za najvee dobro, nikad ne upotrebljava rije naslada u znaenju bezbolnosti, jer stvarno ne ubraja nasladu u poeljne stvari. VH 20. N e smije pretpostaviti da se radi samo o dvije rijei: u pitanju su, naime, dvije razliite stvari. Jedna je stvar biti bez bola, a druga osjeati uivanje. V i epiku rovci nastojite da iz ova dva toliko razliita pojma stvo rite ne samo jednu rije3 2 to bih lake podnio nego i jedan pojam, a to je apsolutno nemogue. Poto je Epi kur priznao obje vrste uivanja, morao se sluiti objema, kao to stvarno i ini, iako ih rijeima ne razlikuje. Dok
2 8 O Aristotelu, v. knj. I, 2, 6. 2 9 Klement Aleksanrijski Miscellanea, II, 415. Isp. Cic., Tusk. razg. knj. V, 30,85. O njegovom ivotu ne znamo nita. 3 0 Diodor, uenik Kritolajev, peripatetiar. Isp. Cic. Tusk. razg. knj. V, 30, 87. 8 1 O Hijeronimu, v. knj. II, 3, 8. 3 2 Naime, uivanje koje po Epikurovim nazorima obuhvata i bezbolnost
na vie mjesta hvali ono isto uivanje koje mi svi istim imenom nazivamo, on ide tako daleko da se usuuje tvrditi da on ne moe ni zamisliti bilo kakvo dobro koje nije u vezi sa ulnim Aristipovim uivanjem. Ovo on tvrdi u raspravi3 3 iji je jedini predmet najvee dobro. U jednoj drugoj knjizi, koja sadri njegove najznaajnije izreke iz raene u kratkoj i jezgrovitoj formi, govori se da su izreene proroanske mudre izreke. U njoj on pie ovim rijeima, koje su sigurno, Torkvate, tebi poznate (svaki je Epikurov sljedbenik nauio na pamet xu pa<? 8o<3 4 (osnovna pravila) svog uitelja, jer se ove kratke izreke smatraju osobito vanim za blaen ivot). Pazi dobro da li dobro prevodim ovu izreku: 21. Ako ih one stvari, u kojima razvratnici i pohotljivci nalaze ulno uivanje, mogu ili osloboditi straha od bogova, od smrti i od bola i mogu im dati upute za stavljanje granica pohotama, nemamo razloga da ih kudimo, jer e sa svih strana u izobilju imati uivanja, a ni otkuda nee im prijetiti bol ili tuga to jest zlo. 3 5 Ovdje se Trijarije3 6 nije mogao suzdrati. Zar zbilja, uzviknu on, ovo govori Epikur? (Bar se meni uinilo, mada je on to znao, htio je uti Torkvatovo priznanje). Ovaj se, meutim, nije zbunio, nego pun samopouzdanja odgovori: To su upravo njegove rijei, odvrati, ali vi ne shvaate njihov smisao. A ko misli jedno, a govori drugo, odvratih ja, sva kako neu nikad shvatiti ta on misli; meutim, on sasvim jasno govori ono to misli. I ako on ovdje hoe da kae da ne treba kuditi razvratnike i pohotljivce, ukoliko su oni pametni ljudi, on govori besmisleno jednako kao kad
3 3 U spisu Trspl teAou; 3 4 U osnovnim principima (xvpioci? Sât?). kako se vid i iz sljedeeg teksta. 3 5 Diog. Laert., X, 142: Ako su stvari koje donose uivanje pokvarenim osobama stvarno njih oslobodile od duevnog straha; mislim straha koji su prouzrokovale nebeske i atmosferske pojave, straha smrtnoga i straha od bolova; dalje, ako su ih nauile da ogranie svoje elje, nikad ne bi prigovorili to ima takvih osoba, jer bi one bile ispunjene prekomjernim uicima i bile bi oslobo ene svakog bola, bilo tjelesnog bilo duevnog, fj. svakog zla*. 3 6 V. knj. I, 5, 13.
52
53
bi rekao da ocoubice ne treba kuditi ako nisu lakomi, i ako se ne boje ni bogova ni smrti ni bola. Meutim, da li ita koristi razvratnicima i pohotljivcima initi izuzetke i zamiljati kao takve one koji, makar da i razvratno ive, ne bi ih ni najvei filozof3 7 zbog toga kudio, ukoliko bi se klonili drugih poroka. 22. Ali, Epikure, zar ne bi kudio razvratnike upravo zbog toga to je njihov jedini ivotni cilj da jure za svakojakim ulnim uivanjima, osobito kada je prema tvojoj izjavi najvee uivanje ne osjeati nikakav bol? A li nai emo razvratnike koji su na prvom mjestu bez ikakvih vjerskih skrupula, da e jesti iz rt vene zdjelice,3 8 zatim da se tako malo boje smrti da im je uvijek u ustima stih iz Himnie:3 9 Dosta mi je est mjesei ivota, sedmi zavjetavam Orku! Ustreba li im lijek protiv bola, oni e kao iz posudice za pomasti izvaditi Epikurov recept koji sve lijei ako je bol teak, tada je kratak, a ako je dug tada je lak. Jednu stvar ne mogu da shvatim: kako moe razvratnik drati svoje strasti sputane u granice? V III 23. ta bi koristilo rei ne bih imao razloga koriti ih ako bi svoje strasti drali u granicama. To je isto kao kad bismo rekli ne bih kudio razvratnike kad ne bi bih razvratnici. Isto tako mogao bi on rei da ne bi kudio ni nitkove da su dobri ljudi. Ovdje nas strogi moralist ui da rasko sama po sebi ne zasluuje da se kudi. I zaista, Torkvate, da istinu govorimo, ako je uivanje najvee dobro, onda je ovo miljenje sasvim ispravno. N e bih htio zamiljati samo ljude razvratnike, kao to je to va obiaj, koji povraaju hranu po stolu i koje sa
3 7 Tj. zbog raskalaenog ivota nisu zasluili nikakav prijekor, ipak bi se morali uvati ostalog to zasluuje prijekor. 3 8 Latinski tekst: eant e patella ima poslovino znaenje i upotrebljava se za ljude kojima nije nita sveto. Patella znai zdjela u kojoj se bogovima servirala hrana. 3 9 Himnida je komedija Ceeilija Stacija (v. knj. I, II, 4.) v je rovatno prevod istoimene Menandrove komedije.
ruaka moraju iznositi, a koji se sutradan ponovo jelom i piem pretovaraju, a da jo nisu ni jueranju hranu probavili, koji, tako rei, nikad ne vide ni izlazak ni zala zak sunca;4 0 koji su upropastili svoju oevinu i sada se zlopate i oskudijevaju. Niko od nas ne misli da takvi razvratnici ugodno ive. Uredni su i istananog ukusa oni ljudi koji se od usluga prvorazrednih kuhara i pekara, sa najizabranijim vrstama riba, ptica i divljai, uvaju da ne pretovaraju stomake, kojima vino tee, kako kae Lucilije4 1 iz pune bave iju snagu nije oduzela nikakva natega i ruka i iju trpkost nijedna cjediljka nije ishla pila, ljudi koji se zabavljaju pozorinim predstavama i uobiajenim zabavama i veselicama koje iza njih slijede; osim njih, Epikur glasno izjavljuje, ne poznaje nikakvo drugo dobro; dodaj im za poslugu i lijepe djeake; neka ovome svemu odgovaraju ilimi, srebrno posue, korintska mjed, mjesto i kua; ja opet nikada ne bih mogao rei da ovi razvratnici dobro i sretno ive. 24. Iz toga ne proizlazi da ulno uivanje nije uivanje, nego da ulno uivanje nije najvee dobro. N ije ni Lelije,4 2 koji je u mladosti bio uenik Diogena4 3 stoiara, a zatim Panetija,4 4 nazvan M udri zato to nije znao koje su stvari najugod nije za jelo (jer ne znai da kod ovjeka, ako mu duh osjea ukus, nepce mora biti bez ukusa), nego zato jer on mnogo do toga ne dri. Kiselice,4 5 kako se samo s tobom razmeu, a ipak dovoljno ne znaju tvoju vrijednost, tebi u pohvalu je esto dizao svoj glas na mudrac Lelije, grdei redom nae poguzije.
4 0 Poslovino izraavanje za razvratne ljude koji se zbog oda vanja strastima ni za ta drugo ne brinu. 4 1 O Luciliju, v. knj. I, 3, 7. 4 2 Gaj Lelije, s nadimkom Mudri. Prema njemu je Ciceron nazvao svoju raspravu O prijateljstvu. 4 3 O Diogenu, v. knj. I, 2, 6. 4 4 O Panetiju, v. knj. I, 2, 6. 4 5 Kiselica je bila obina hrana siromanih slojeva. Na ove stihove aludira i Horacije (Satire, II, 2, 46). Iz Horacijeve Satire bi se moglo; zakljuiti da je Galonije bio drabodavalac, koji je prvi na licitaciji^ za rimske trpeze prodavao morunu (acipenser), koja je bila jedna od najcjenjenijih riba u to vrijem e u Rimu.
54
55
Divno je rekao Lelije i s pravom je nazvan mudrac! Kako su divni i sljedei stihovi: Publije Galonije, nezajaljivi prodrljive, bijedni i kukavni ovjee, U svom ivotu ne rua dobro, ak i kad potroi sve to imade na morske rakove i dinovske keige. Ovo govori ovjek koji ulnim uivanjima ne pridaje nikakve vanosti. On izjavljuje da onaj ne ruava dobro za koga je ulno uivanje sve; a ipak on ne tvrdi da Ga lonije nije nikad s uivanjem ruao (to bi bila la), nego a nije dobro ruao. On postavlja vrlo otru i strogu granicu izmeu ulnog uivanja i dobra. Iz ovog proizlazi da svi koji dobro ruaju s uivanjem ruaju; a ne znai da oni koji s uivanjem ruaju dobro ruaju. Lelije je uvijek dobro ruao. ta znai dobro? 25. Neka kae Lucilije: Dobro kuhan, dobro zainjen ruak, ali iznad svega za stolom je glavna stvar: pametan razgovor. ta ima od toga? eli li znati? Zadovoljstvo. On je, naime, dolazio na ruak da vedra duha zado volji prirodne potrebe. Stoga je potpuno ispravna njegova tvrdnja da Galonije nije nikad dobro ruao i s pravom ga naziva jadnim, utoliko vie, sto je sve svoje misli usresredio samo na to. Niko nee tvrditi da on nije s uivanjem ruao. A zato nije i dobro? Jer dobro sadri u sebi i pra vino i umjereno a on je ruao neuredno, neumjereno i sramno, zbog toga nije dobro ruao. L elije nije mislio da je njegova kiselica ukusnija od Galonijevih keiga, nego je
vrlo malo mario za prijatan ukus; a to sigurno ne bi uinio da je smatrao ulno uivanje najveim dobrom. IX 26. Prema tome, trebalo bi da v i odbacite ulno uivanje, ne samo zato da bi svoje vladanje usmjerili na dobro nego i da bi se sluili jezikom pristojnog svijeta. Da li, prema tome, moemo nazvati neto najveim dob rom, s obzirom na ivot, kad osjeamo da ne moemo nazvati ak ni s obzirom na ruak? Kako, meutim, govori na filozof? Ima tri vrste pouda: prirodnih i potrebnih, prirodnih i nepotrebnih i onih koje nisu ni prirodne ni potrebne.4 7 U prvom redu, on je napravio nezgodnu pod jelu jer je od dvije vrste napravio tri. Ovo ne znai podjelu nego prelamanje preko koljena. Ljudi koji su se bavili naukom koju Epikur potcjenjuje, obino daju ovakvu podjelu. Poude su dvorodne, prirodne i isprazne (imagi narne); prirodne imaju dva pododjeljka: potrebne i nepot rebne. S tim je stvar svrena.4 8 Pogreno je pri podjeli uzimati vrste umjesto rodova (pojedinano mjesto zajed nikog). 27. Neemo, meutim, voditi rauna o formalnostima. Epikur potcjenjuje ljepotu naunog raspravljanja; on se izraava konfuzno. Moramo se tome prilagoditi, ukoliko su njegove postavke ispravne. to se mene tie, ja se potpuno s njim ne slaem, jedino se s tim mirim da jedan filozof raspravlja o ograniavanju pouda. Da li se moe pouda ograniiti? Ona se mora unititi i iz korijena iupati. Zar se o nekom ko u sebi gaji poudu ne bi moglo rei da je on uistinu gaji. On smije biti lakomac ali s ogranie njem; i preljubnik ali e morati drati mjeru; i raz vratnik isto tako. Kakva je to filozofija koja nemoralu ne zadaje smrtni udarac, nego se zadovoljava nekim srednjim
4 7 V. knj. I, 13, 45. 4 8 Epikur odobrava poput peripatetiara i akademiara i dru gih filozofa srednje indiferentno stanje strasti. Ciceron, meutim ovdje slijedei uenje stoiara odbacuje indiferentno stanje i tvrdi da strasti ne treba samo ograniavati nego ih iz korijena upati.
56
5?
stanjem poroka? Mada u potpunosti odobravam sutinu ove podjele, osjeam nedostatak u izraavanju. Trebalo je one prve nazvati prirodnim eljama;4 9 a naziv pouda trebalo je ostaviti za drugu priliku, da nju, kada bude govorio o lakomosti i neumjerenosti i o drugim veim porocima, tako rei, na smrt osudi. 28. O ovome predmetu, meutim, on vrlo rado i esto* govori, ali ga zbog toga ni najmanje ne prekoravanu Jednom tako velikom i uvenom filozofu i prilii da brani neustraivo svoju nauku, ali zato to, ini mi se, ulno uivanje, koje svi narodi tako nazivaju, uzima pod jaku zatitu, dolazi pokatkad u vrlo nezgodan poloaj. Dobiva se utisak da ne postoji nijedno nemoralno djelo koje on ne bi bio spremah radi uiivanja 'uiniti* samo ako je zagarantovano njegovo prikrivanje. Zatim, kada se zbog toga zacrvenio (jer snaga prirodnog instinkta je na kraju krajeva najjaa), on trai zatitu u tvrdnji da nita ne moe poveati uivanje onome koji ne osjea bol. Stanje bezbolnosti se, meutim, ne naziva uivanje! Ne uzne miruje me mnogo ime, odgovara on ali stvar je pot puno drugaija. Nai u stotine, a ako hoe i na tisue ljudi koji nisu tako sitniavi, ni tako muni kao vi, koje u ja lako uvjeriti u sve. Zato ne poemo korak dalje i ne dokazujemo da ne osjeati uivanje znai naj veu bol, kad ne osjeati bol znai najvee uivanje. Zato ne slijedi takav zakljuak? Jer bolu nije opreno ui vanje, nego odsustvo bola. X 29. Potpuno ne uvidjeti da mu kao najvei dokaz; slui ona vrsta uivanja bez koga, kako sam izjavljuje, uope ne shvaa ta je dobro (on ga definira kao uivanje koje se nepcem ili uima uiva, a nadovezuje i druge vrste uivanja koje se iz pristojnosti ne bi mogle imenovati). On nije u stanju, ponavljam, da uvidi da ovo dobro koje
4 9 Desideria naturae, tenje, elje prirode (opi;si<;\ suprotno strastima 7ci8u|iEats. .Ciceron misli da bi trebalo rei mjesto prirodne strasti tenje prirode.
jedino ovaj strogi i ozbiljni filozof poznaje, ne treba ak ni eljeti jer mi, prema njegovoj izjavi, ne osjeamo pot rebe za ovom vrstom uivanja sve dotle dok smo u stanju bezbolnosti.3 '0 Koliko protivrjenosti u ovome! 30. Da j e Epikur nauio kako se pojmovi definiraju i dijele, da j e shvatio snagu izraza i konano uobiajeno znaenje rijei, nikad ne bi upao u takve tekoe. Sada, eto vidi, ta radi. On naziva uivanjem ono to prije nikad niko nije tako> nazvao;5 1 on od dvije stvari pravi jednu.5 2 Ovo uivanje u pokretu (kinetiko) (tako naziva ugodna i, tako rei, slatka uivanja) on pokatkad tako poniava da bi mogaopomisliti da govori Manije Kurije,5 3 a pokatkad ih toliko u zvijezde kuje, izjavljujui da ne moe ni zamisliti da neko drugo dobro moe postojati. Takvu bi izjavu trebalo da suzbija cenzor,5 4 a ne neki filozof, jer njezin nedostatak nije samo u rijeima nego i u moralu. On ne osuuje ras ko ukoliko je bez neogranienih elja i straha. Izgleda da on ovim nastoji pridobiti sljedbenike: budui razvratnici treba prethodno da budu filozofi. 31. ini mi se da on poetke najveeg dobra trai u samom zametku ivih bia.5 5 im se ivo bie rodi, ono se raduje uivanju i tei za njim kao za dobrom, bola se kloni kao zla. Po njegovom miljenju su ona iva bia koja jo nisu iskvarena, najbolji suci dobra i zla. I ti si ovako ovo formulirao, i ovo je terminologija vae kole. Koliko tu ima zabluda! Kojom e vrstom uivanja dijete koje cvili moi prosuditi ta je najvee dobro i zlo, da li uivanjem u mirnom stanju ili uivanjem u pokretu (sta tikim ili kinetikim), jer nas Epikur neka nam bogovi budu na pomoi! ui govoriti. Ako statikim uivanjem,
5 9 itav ovaj period ima u originalu anakolutski oblik koji jezadran i u prevodu. Zbog duine umetnute reenice prouzrokovan je anakolut. 5 1 Naime, bezbolnost. 5 2 Uivanje i bezbolnost on izraava jednom rijeju uivanje. 3 3 Manije K u rije Dentat pobijedio je epirskog kralja Pira 230 g. pr. n. e. Bio je vrlo siromaan i umjeren ovjek i prezreo jezlato koje su mu ponudili samnitski poslanici. 5 4 Oni su bili uvari reda i morala u rimskoj dravi. 5 5 Isp. knj. I, 9, 30.
58
59
oigledno i priroda ide samo za samoodranjem, a s ovim se i mi slaemo, a ako kinetikim, a to je vaa tvrdnja,5 6 onda ne postoji ni najgnusnije uivanje kojem se ne bi mogli odati; i novoroeno ivo bie u ovom sluaju ne nalazi svoje prve pobude u najvioj formi uivanja, jer ,se ono po tvom miljenju nalazi u stanju neosjeanja bola. 32. Ipak, ovaj dokaz nije Epikur uzeo od male djece i ivotinja, koje on smatra ogledalom prirode; teko da je mogao rei da ih prirodni instinkt nagoni da osjeaju relju za bezbolnim stanjem. Ono ne moe podstai duevnu mo htijenja, ovo stanje bezbolnosti nema nikakve udarne snage kojom bi potaklo volju (u ovom grijei i Hijeronim)5 7 Istinski Osjeaj uivanja i naslade stvara pobude.5 8 Zato Epikur uvijek nastoji da dokae da je uivanje prirodni instinkt, jer kinetiko uivanje sebi primamljuje i malu djecu i ivotinje, a ne statiko, koje se jedino sastoji u neosjeanju bola. Prema tome, nelogino je rei da pri rodni instinkt polazi od jedne vrste uivanja, a najvee dobro stavljati u drugu vrstu. 5 9 XI 33. P o mom miljenju, ivotinje nemaju moi rasu ivanja. Njihovi instinkti mogu biti iskrivljeni, mada se ne moe rei da su pokvareni. Kao to je jedan tap namjerno savijen i iskrivljen a drugi od prirode takav, tako priroda divljih ivotinja nije iskvarena ravim odgojem, nego je takva po prirodi. Uostalom, prirodni instinkt ne tjera ni dijete da trai uivanje, nego da pazi samo na svoje line interese, samoodranje i samoouvanje. Svako ivo bie, im se rodi, voli sebe i svoje sastavne dijelove; u prvom redu ova ljubav prema sebi obuhvata dva glavna dijela: tijelo i duu; a kasnije njihove sastavne dijelove. I u tijelu i u dui izdvajaju se iznad ostalih pojedini dijelovi; im
_ _ _ _ _ _ i , 5 6 Mada v i proglaavate bezbolnost najveim dobrom. 5 7 Onaj koji je za najvee dobro uzimao bezbolnost; v. knj. I I . 3, 8. 5 8 Kinetika naslada. 5 8 Prva, tj. kinetika naslada; druga tj. bezbolnost.
ivo bie postane svjesno toga, poinje praviti razliku i ezne za onim to je od prirode prvo dato kao poeljno,6 0 a kloni se suprotnoga. 34. Veliko je pitanje da h se u ovim prvim prirodnim eljama krije6 1 uivanje ili ne;6 2 smatrati da njima ne pripada nita drugo osim uivanja, ni udovi, ni ula, ni duevna aktivnost, ni tjelesni integritet, ni zdravlje, izgleda mi najvee bezumlje. A to je polazna tak aod koje nuno mora polaziti svako uenje o dobru i zlu. Polemon,6 3 a ranije i Aristo tel6 4 smatrali su najranijim prirodnim eljama one koje sam maloprije spomenuo. Odatle je nastalo uenje starih akademiara i peripatetiara6 5 koji ue da je najvee dobro ivjeti u skladu s prirodom, to znai sluiti se naj ranijim prirodnim eljama uz pomo vrline.6 6 Kalifont6 7 je povezao sa vrlinom samo uivanje, a Diodor,6 8 bez bolno stanje. . . Kod svih spomenutih filozofa, najvee dobro logino slijedi iz njihova uenja; kod Aristipa6 9 je jednostavno ulno uivanje; kod stoiara7 0 skladnost
6 0 Latinski tekst: ea quae prima data sint natura; grki T& 7 rp < o T < x xa-ra <pii<nv, tj. stvari za kojima ivo bie poslije prvih tenji prirode ili ezne ili ih s prezirom odbija. 6 1 Stoiari su to poricali. 6 2 Tj., neoteeni udovi, neoteena ula. 6 3 Atenjanin Polemon (oko 360. g. pr. n. e.) naslijedio je Xsenokrata u starijoj Akademiji. Uostalom, treba prim ijetiti da ni Polemon ni starija Akademija, ni peripatetiari ne upotrebljavaju izraz to np-uSta. nara cpuaiv. Antioh iz Askalona u Siriji, uenik novoakademiara Filona, uitelj Ciceronov, Bratov i Lukulov, u poetku je pristajao uz noviju Akademiju (v. knj. II, 1, 2, bilj. 6) kasnije ju je napustio i pokuavao je druge filozofske sisteme, oso bito stoiki i peripatetiki da pomiri sa Akademijom. On je prenio ovaj izraz kao i mnoge druge od stoiara koji su ga prvi upotreb ljavali u koli starijih akademiara i peripatetiara. I Ciceron se poveo za ovim Antiohom. 6 4 O Aristotelu, osnivau peripatetike kole, v. knj. I, 2, 6. 6 5 Osniva stare Akademije bio je Platon, a peripatetiara Aristotel. * Tj. prema izjavi Antiohovoj, v. bilj. 4. 6 7 O Kalifontu, v. knj. II, 6, 19. 8 8 O Diodom v. knj. II, 6, 19. * O Aristipu, v. knj. I, 7, 33. 7 0 Stoiari su dobili svoje ime po Stoi, tj. dvorani sa tabovima g d je su odravali svoja predavanja. Osniva ove kole je Zenon, <v. knj. II, 6, 17.).
60
MARKO TULIJE CICEHON
61
sa prirodom; pod ovim oni razumiju moralan i krepostan ivot, a to kod njih znai, ivjeti u razumijevanju svih stvari koje iz same prirode proizlaze, pri emu oni odabiraju ono to je u skladu s prirodom a odbacuju sup rotno.7 1 35. Tako postoje tri teorije o najveem dobru koje iskljuuju moralnu vrijednost: prva Aristipova ili Epi kurova, druga Hijeronimova7 2 i trea Karneadova;7 3 tri koje priznaju moralnu vrijednost sa izvjesnim dodatnim elementom: to su Polemonova, Kalifontova i Diodorova i jedna jednostavna, iji je osniva Zenon. Ona se u ci jelosti zasniva na moralnom, to znai na vrlini. (Teorije Pironove,7 4 Aristonove i Erilove davno su odbaene). Svi osim Epikura ostali su sebi dosljedni, i time to su svoje miljenje o najveem dobru uskladili sa poetnim takama svojih teorija Aristip smatra da je najvee dobro ulno uivanje, Hijeronim neosjeanje bola, a Karnead uivanje u prvim prirodnim eljama. X II Epikur pak, ako je izjavom da je ulno uivanje prvenstveni cilj koji priroda preporuuje, podrazumijevao uivanje u Aristipovom smislu, trebao je onda za najvee dobro drati ono to i ovaj dri;7 5 a ako ga je shvaao u
7 1 Isp. knj. IV. 6 > 14; grki: iv je ti moralno znai isto to i ivjeti u skladu sa iskustvima stvarnog prirodnog toka, tj. odabirajui ono to je u skladu s prirodom, a uklanjajui se onome to je njoj suprotno. 7 2 O Hijeronimu v. knj. II, 3, 8. 7 3 Karnead iz Kirene pristajao je uz noviju Akademiju (ro. 217. g. pr. n. e.). 7 4 Piron iz Elide bio je slikar (oko 340. g. pr. n. e.), sa Anaksarhom je pratio Aleksandra Makedonskog na njegovim vojnim prohodima. Kasnije je bio sveenik u Elidi. On je tvrdio da je vrlina jedino dobro; sve ostalo je nita. Ariston sa Hiosa, Zenonov uenik ukinuo je razliku izmeu svih stvari, izuzev razlike izmeu vrline i poroka; H eril iz Kartage, stoiki filozof, uenik Zenonov, smatrao je znanje smcrorifngv najveim dobrom. (Vidi o svoj trojici knj. II, 13, 43). 3 5 Tj. kinetika naslada.
smislu Hijeronimovom, trebao je u isto vrijem e priznati Aristipovu vrstu naslade, to jest onu koju priroda naj ranije preporuuje. 36. Dalje, tvrdei7 6 da samo ula odluuju da je ui vanje dobro a bol zlo, Epikur ulima daje veu mo nego to nam zakoni daju kada u privatnim sporovima vrimo ulogu sudaca. Mi moemo -suditi samo o stvarima koje potpadaju pod nau jurizdikciju. Zato je i bezrazlona primjedba koju suci obiavaju dodavati kada izriu pre sude ako to potpada pod moju jurizdikciju ; jer ako to nije potpadalo pod njihovu jurizdikciju, presuda na isti nain nije bila valjana i kad je pomenuta primjedba bila izostavljena. O emu ula donose sud? O slatkom, gorkom, glatkom, hrapavom, bliskom, udaljenom, da li je predmet u mirnom ili pokretnom stanju, da li je etverouglast ih okrugao. 37. Prema tome, jedino razum moe donijeti pravednu presudu uz pripomo u prvom redu poznavanja ljudskih i boanskih stvari, to se s pravom naziva mud rou, a zatim uz pripomo vrlina koje razum proglaava gospodaricama svih stvari, a ti ih smatra slukinjama i pomonicama ulnih uivanja. Poslije suda svih ovih razum e donijeti najprije odluku o ulnom uivanju da ono nema nikakvog prava ne samo da se ono jedino popne na prijesto najveeg dobra, koje mi traimo, nego da se Tie smdje ni pridruiti moralnoj vrlini.7 7 Jednaku e pre sudu on donijeti i o neosjeanju bola,7 8 i Karnead7 9 e biti odbaen i nee biti priznato nijedno uenje o najve em dobru koje bi ukljuivalo ulno uivanje ili neosje anje bola ili ono koje bi iskljuivalo moralnu vrlinu. 38. Prema tome, ostae samo dva uenja o kojima e se mo rati dugo i temeljito razmiljati. Konana e presuda biti da je samo dobro ono to je moralno, a zlo ono to je nemoralno, sve drugo da nema nikakve vrijednosti, ili samo toliko da ga ne treba ni eljeti, niti ga se kloniti,
7 8 V. knj. I, 9, 30. 7 7 Kao to misle Kalifont i Diomah, v. knj. V, 8. 21 i knj. II, 11, 35. 7 8 Kako misli Hijeronim. 7 9 Vidi knj. II, 13, 42.
62
MARKO TULIJE CICERON1
63;
nego ga samo izabirati i odbacivati,8 0 ili e se prednost dati uenju8 1 u kojem e se moralno nai u punom sjaju, osim toga obogaeno prvobitnim objektima prirode8 2 i savrenou itavog ivota. I on e lake donijeti presudu, ako prije svega upozna da li se izmeu ove dvije kole vodi naelna i stvarna prepirka ili je to samo nesporazum u rijeima8 3 . X III 39. Rukovoen vanou razuma ja u to isto ui niti. Koliko vie mogu, nastojau da ublaim sporna pitanja i smatram da se sve zasebne teorije koje ne ukljuuju vrlinu moraju svakako" iz filozofije odstraniti u prvom redu uenje Aristipovo i cijele kirenaike kole,8 4 koji su se usudili da najvee dobro stave u onu vrstu uivanja koja nadrauju ula najveom slau od bacujui uenje o bezbolnosti. 40. Oni ne vide da je, kako primjeuje Aristotel,8 5 ovjek stvoren za dvije stvari, za umovanje i za rad, isto kao to je konj odreen za trke, vo za oranje, pas za tra ganje. On je, tako da kaem, smrtni bog. Kirenaici su, naprotiv, smatrali da je ovo bogoliko stvorenje stvorena
8 0 Po miljenju stoiara koji su proglasili za najvee i jedino dobro vrlinu, a za najvee i jedino zlo porok, a sve ostale stvari smatrali su indiferentnim (aia<popa). .One su se ili mogle birati (t& 7rpoir)Yfieva) ili odbaciti &K<mportYy.'j&) 8 1 Miljenje peripatetiara i starih akademiara koji su pri hvatili tri vrste dobara i zala, tj. due, tijela i sudbine. 8 2 Prim am e tenje prirode su prima naturae (v. knj. II, 11, 33), dobra tijela i sudbine. 8 3 Po miljenju Antioha (v. knj. II, 11, 4) koje je Ciceron odo bravao, stoiari su se slagali sa peripatetiarima i akademiarima u stvari, jedino su se razilazili od njih u terminologiji, (isp. knj. III, 2; knj. IV, 2, 10.). 8 4 V. knj. I, 7, 23. 8 5 O Aristotelu v. knj. I, 2, 6. Iz sauvanih Aristotelovih djela ne moe se vidjeti da on igdje upotrebljava ove rijei, mada se stvar slae sa ostalim Aristotelovim uenjem i njegovom podjelom vrline na znanje i djelovanje; isp. Plutarh, Miljenja filozofa, I,. 1. Miljenja Aristotela i Teofrasta su: Savren ovjek mora moi ne samo ono to postoji razumjeti nego mora moi izvriti 1 ono to treba da bude.
kao i ostala lijena i troma stoka samo da jede i za spolna uivanja u svrhu rasploda. Glupljeg i apsurdnijeg shvatanja, ini mi se, od ovoga nema. 41. Ovoliko kao odgo vor Aristipu, koji ovo uivanje, koje mi svi samo tako nazivamo, proglaava ne samo za najvee nego i jedinouivanje. Vaa kola drukije ui. Aristip je, kako sam ve rekao, na krivom putu. N i tjelesna ovjekova kon strukcija, ni izvanredne sposobnosti njegova duha ne po kazuju da je on roen samo zato da uiva. N i Hijeronim8 6 ne zasluuje da ga sluamo, jer smatra najveim dobrom ono isto to pokatkad ili, bolje reeno, vrlo esto i vi nazivate, tj. bezbolnost. Ako je bol zlo, nijedovoljno za srean i ugodan ivot biti bez toga zla. Pus timo Enija8 7 neka ovako govori: Onaj ima previe dobra koji nema nikakva zla. Mi moramo prosuivati blaen ivot ne suzbijanjem zla,, nego postizavanjem dobra. Ne traimo ga u dokonom primanju bilo uitaka kao Aristip ili u bezbolnosti kao* Hijeronim, nego u radu i razmiljanju. 42. Isti se argumenti mogu primijeniti i protiv Karneaovog8 8 uenja o najveem dobru koje on nije izniozato da bi ga on prihvatio, nego da ga upotrijebi kaooruje protiv stoiara s kojima je bio na ratnoj nozi. Ono je takve prirode da bi se moglo povjerovati da e biti od vanosti u vezi sa vrlinom i da e ispuniti uslove u veli koj mjeri za potpuno blaen ivot, a to je upravo predmet nae rasprave. Jer se oni koji sa vrlinom dovode u vezuili ulno uivanje, stvar do koje vrlina vrlo malo dri.
8 5 O Hijeronimu vidi knj. II, 3, 8. *7 O Eniju vidi knj. I, 2, 4, Sljedei je stih iz njegove Hekube; Isp. Euripidovu Ekubu, st. 625 i slj. Pravi sretnik je dan na dan tko ti ivi bez svakoga zla K. Rac. Euripiove drame.. 8 8 O Karneadu v. knj. I, 11, 35. Isp. Cic. Academica, knj. II. 12, 131: I Karnead je iznosio miljenje koje on dodue nije odo bravao, nego samo suprotstavljao stoiarima da se najvee do bro sastoji u uivanju ovih stvari koje nam je priroda kao primar ne preporuila.
<64
65
ili bezbolnost koja se, mada u sebi nema zla, ipak ne moe nazvati najveim dobrom, slue jednim ne ba pri hvatljivim dodatkom; ja ih ne razumijem, zato to rade tako oprezno i tako krto. Kao da moraju kupovati ono to e pridodati vrlini, najprije dodaju odve jevtine stvari, a zatim radije po jednu, mjesto da sve ono to je priroda kao primarne objekte preporuila,8 9 spoje sa mo ralnim. 43. Ariston i Piron9 su smatrali sve ove stvari pot puno bezvrijednim i tvrdili su, na primjer, da ne postoji nikakva razlika izmeu najboljeg zdravlja i najtee bo lesti; zato je potpuno ispravno to se njihovo uenje uope ne uzima u obzir. Nastojei da samo vrlini dadnu svu vanost, liili su je prava na izbor stvari i odrekli joj pravo na polaznu taku ili oslonac. Oni su na taj nain izbacili vrlinu koju su s velikom ljubavlju prigrlili. Meutim, Eril,9 1 koji sve dovodi u vezu sa znanjem, priznaje samo jedno dobro, ali ne najbolje, niti ono koje "bi se moglo u ivotu uzeti za vou. Zbog toga je i on ve davno odbaen. Poshje Hrisipa9 2 niko nije ni pokuao da ga pobija. X IV Prema tome, preostaje jo jedino vae uenje. Sa aka demiarima,9 3 koji ne dokazuju nita sigurno i koji sum njaju u mogunost spoznaje istine i u svemu nastoje samo da slijede ono to je vjerovatno, ne moe se sa pouzda nou hvatati u kotac. 44. Epikur je tim vie opasniji protivnik to je spojio dvije razliite vrste ulnog uivanja i to se osim njega i njegovih prijatelja nalo poslije toliko pobornika njegove kole koja, ja ne znam na koji nain, uspijeva da ima po drku iroke javnosti, dodue, najnekompetentnijeg, ali
8 9 Prima naturae, v. II, 11, 33. * V. knj. II, 11, 35. 0 1 V, knj. II. 11, 35. 9 2 O Hrisipu, v. knj. I, 2, 6. 8 3 Tj. noviji akademiari, v. knj. II, 1, 2, bilj. 6.
2:ato najjaeg sljedbenika. Ako ove protivnike ne pobi jemo, moramo se okaniti svake vrline, svake moralne rvrednote, i svake istinske slave. Poto smo odstranili sve ostale filozofske sisteme, ostaje samo borba u kojoj se neu boriti ja s Torkvatom, nego vrlina sa ulnim uiva njem. Ovu borbu nimalo ne potcjenjuje pronicljivi i sav jesni Hrisip,9 4 koji smatra da je suparnitvo izmeu ui vanja i vrline odluujui faktor u pitanju najveeg dobra. Ja opet smatram, ako mi poe za rukom dokazati, da postoji moralno koje se radi samoga sebe i svoje sutine mora eljeti, da e se itav va sistem odjedanput sruiti. Ja u, prema tome, najprije ukratko definirati, koliko vrijem e iziskuje, prirodu moralnoga, a zatim u, Torkvate, ukoliko me pamenje ne iznevjeri, prei na pojedine tvoje take. 45. M i pod moralnim razumijevamo samo ono to ima takvu prirodu da se i poslije oduzimanja svake korisnosti bez ikakve naplate i dobiti s pravom moe po svojoj su tini i radi samog sebe hvaliti. Definicija koju sam ja dao, samo nam donekle moe objasniti njegovu prirodu; nju objanjava kudikamo odreenije zajedniko miljenje ovjeanstva uope kao i nastojanje i djela svih visoko moralnih ljudi koji ine mnoge stvari jedino zbog toga to su moralne, pravedne i potene, iako znaju da odatle nee crpsti nikakvu korist. Iako izmeu ljudi i ivotinja postoje druge znatne razlike, najupadljivija razlika meu njima je, ipak, to je priroda obdarila ljude razumom i snanim i jakim um nim sposobnostima koje su kadre da u isto vrijeme naj bre^ izvre mnoge radnje i koje imaju, tako rei, izotren osjeaj da uoe uzroke i posljedice stvari i slinosti meu njima, da povezuju meusobno suprotne stvari, da spa jaju budunost sa sadanjou i da sagledaju itav tok budueg ivota.9 5
9 4 Izgleda da je Hrisip u spisu ~spl tsXg S v sa obrazlaganjem :stoikog uenja povezao pobijanje epikurovskog uenja. Isp. Cic. Academica, knj. II, 138 i 140. 9 5 Razum je izvor etiri tzv. kardinalne vrline: razboritosti <<pp6v7)C Ti.; prudentia), koja je upravo opisana, pravinosti (Sococipaiustiiia), hrabrosti (avSpeta fortitudo) i umjerenosti (crcopoauvri moeratio).
66
Ovaj isti razum je uinio da ovjek tei za ljudima kao svojom vrstom, da se njima prilagoava prirodom, jezikom i ophoenjem, tako da on polazei od ljubavi prema svojoj porodici i svojim blinjim neprimjetno na stoji da dalje proiri svoje interese i stupa u vezu najprije sa svojim sugraanima, zatim sa itavom ljudskom za jednicom. Razum ovjeka, kako Platon9 6 pie Arhiti, opominje da on nije roen samo za sebe nego i za domo vinu, za svoje blinje i da vrlo neznatan dio preostaje za njega samoga. 46. I poto je upravo priroda usadila u ovjeka elju da upozna istinu, to se najbolje oituje u asovima kada lieni brige eznemo da doznamo ta se i u samom nebu dogaa. Podstaknuti ovim osnovnim instinktima mi volimo istinu kao takvu, tj., sve to je vjerno, iskreno, postojano, a mrzimo stvari nitavne, lane i varljive, kao to su prevara, krivokletstvo, zloba i ne pravda. Nadalje, razum u sebi skriva neto dostojanstveno i velianstveno, prikladnije za zapovijedanje nego za poko ravanje. On smatra sve ljudske udese ne samo podno ljivim nego i lakim; on ima u sebi neto uzivieno i veliko, neto to se niega ne boji i niemu se ne uklanja, neto vjeno nepokolebljivo. 47. Poto smo objasnili ove tri osnovne vrste moral noga, dolazimo do etvrte, koja je isto tako lijepa i koja iz njih proizlazi. To je ona u kojoj je sadran red i um jerenost. Poto smo prepoznali neto slino s njom u vanj skoj ljepoti i dostojanstvu vanjskih oblika, prenosimo toisto na pristojnost u govoru i djelovanju. Zahvaljujui trima gore spomenutim odlikama, ovjek izbjegava nepromiljenost i ne usuuje se da ikome nakodi obijesnim i raskalaenim rijeima i djelima i boji se da uini ili rekne ma ta to bi moglo izgledati nemuevno.
9 6 O Platonu v. knj. I, 2. 5. Arhita iz Tarenta, filozof pitagorovac, Platonov uitelj. Navedeno mjesto je iz devetog pisma, 7, 2, 6,: T i mora i to uzeti u obzir da svaki od nas nije roen samo za sebe, nego dio naeg bia pripada domovini, dio rodite ljima, dio ostalim koji zasluuju nau ljubav. Isp. Cic. O du nostima I, 7, 22.
XV 48. Evo ti, Torkvate, u svakom pogledu, potpune i savrene slike moralnoga, koje je sadrano u etiri vrline koje si i ti spomenuo. Tvoj Epikur, meutim, tvrdi da uope nita ne zna kakva je njegova priroda i kakva su mu svojstva doznaili oni koji ga uzimaju za mjerilo najveeg dobra. Jer ako je moralna vrednota mjerilo po k o jo j, se mjere sve stvari, a porie se da je uivanje u njemu sadr ano, on tvrdi da oni lupaju prazne fraze (to su njegove vlastite rijei)9 7 i da ne razumiju i ne vide kakvo je zna enje sadrano u rijei moralna vrednota. U svakodnev nom govoru moralno znai ono to je po miljenju naroda vrijedno potovanja. A narodno miljenje, mada je, kako kae Epikur, esto samo po sebi prijatnije od nekih oblika uivanja, poeljno je jedino radi uivanja. 49. Zar ne vidi koliko je razilaenje u miljenjima? uveni filozof, iji se uticaj osjetio ne samo u Grkoj i Italiji nego i u barbarskom svijetu, tvrdi da uope ne moe shvatiti znaenje moralnog ako nije sadrano u ul nom uivanju, ukoliko to sluajno nije ono ime se osvaja pristanak i odobravanje naroda. Moje je miljenje da je to esto nisko, i ako u nekim sluajevima nije nisko, je dino nije nisko onda kada narodna masa hvali ono to je u sebi i po sebi pravo i vrijedno pohvale; ono se i ne naziva zbog toga moralno to ga mnotvo hvali, nego zato to je takve prirode da bi jo uvijek zasluivalo po hvalu zbog svoje ljepote i izgleda i kada za njega ljudi ne bi znali i kad bi izgubili dar govora. Zato i on na jed nom drugom mjestu kae savladan prirodnim instink tom kojemu se niko ne moe oprijeti, a to si ti malo prije spomenuo, da je nemogue ugodno ivjeti ako se ne ivi moralno. 50. to on sada podrazumijeva pod moralnim? Zar ne isto to pod ugodnim? Onda iz tog proizlazi zakljuak da se ne moe moralno ivjeti ako se ne ivi ugodno. Ili, uzima li ti javno miljenje kao mjerilo? On tvrdi da se bez privole javnog miljenja ne moe ugodno ivjeti. Ima
9 7 Isp. Cic. Tusk. razg. knj. V, 26. 73.
618
69
li iega sramotnijeg nego kad ivot pametna ovjeka ovisi 0 govoru glupaka? ta on shvata na ovom mjestu mo ralno? Zaista, nita drugo nego to se s pravom moe radi sebe hvaliti. Jer ako se hvali kao sredstvo za ui vanje, kakva je to pohvala koja se moe donijeti i sa zelene pijace. Ne, Epikur nije takav ovjek koji bi us tvrdio, poto je tako visoko mjesto dao moralnom, da je mogue ivjeti ugodno bez njega; on nije takav ovjek da bi poistovjetovao moralno sa popularnim i tvrdio da je nemogue ivjeti bez osvrtanja na javno miljenje; 011 shvata da moralno znai samo ono to je pravo i ono to je u sebi i za sebe i na osnovu svoje unutarnje snage 1 prirode uistinu dostojno pohvale. XVI 51. Stoga, Torkvate, kada si ti tvrdio da Epikur na sav glas govori da se ne moe ugodno ivjeti ako se ne ivi moralno i mudro, inilo mi se da se ti sam tim pono si, Tolika je bila snaga u tvojim rijeima, zahvaljujui uzvienosti misli, tako da su one obiljeavale da si ti zauzimao tako visok stav da si nas pokatkad zaustavljao i na nas gledao kao da si htio posvjedoiti da Epikur po nekad hvali moral i pravednost. Kako su prikladno sa tvojih usana odzvanjale rijei koje filozofi moraju upo trebljavati, ukoliko filozofija ne ide za tim da nam ona postane nepotrebna stvar. Jer ljubav prema onim rije ima kojim se Epikur vrlo rijetko sluio, tj., prema mud rosti, odvanosti, pravednosti, umjerenosti privlaila je najvee umove na izuavanje filozofije. 52. ulo vida, kae Platon,9 8 je najotrije, a ipak njim ne vidimo mudrosti; kad bi je vidjeli, kakvu bi arku ljubav ona prema sebi razbuktala! A zato je tako? Zato to je ona tako domiljata i dosjetljiva da najbolje
9 8 Platon, Fedar, 250 d: V id nam se, naime, pojavljuje kao naj otrije od telesnih ula, ali se njime mudrost ne vidi: jer ona bi naroitu ljubav izazvala u nama kad bi nam davala onakvu jasnu priliku svoga bia posredstvom vida. M. uri, Fedar, X X X I isp. Cic. O dunostima, knj. I, 5, 14.
umije stvarati uivanje. Zato se hvali pravednost? Ili odakle potjee ona stara izanala izreka: ovjek s kojim se moe egaiti i u mraku!9 9 Ova se izreka strogo moe primijeniti samo na naroit sluaj, ali u opoj primjeni moe znaiti da na nas u naim postupcima treba vie da utie sama radnja nego prisustvo ili odsustvo svjedoka. 53. Nitavno i beznaajno je ono to si ti naveo1 0 0 da zlikovce mui njihova vlastita savjest, bilo iz straha pred kaznom koja ih eka, bilo da su u vjeitom strahu da ih jedanput ne stigne. U ovom sluaju ne smijemo zami ljati kao plaljivca i duevno slabog ovjeka onog naeg nepotenog ovjeka koji sebe zbog svega to je poinio kinji i mui i koji se svega plai; nego ovjeka koji u svemu to s predumiljajem radi misli na svoju korist, ovjeka otroumna, okretna, prepredena, koji lako umije izmisliti da u tajnosti, bez svjedoka i bez oevica udesi prevaru. 54. Moda misli da ciljam na Lucija Tubula,1 0 1 koji je, kad je u svojstvu pretora vodio parnicu zbog mukog ubistva, tako otvoreno primao mito u ime presude da je naredni puki tribun Publije Scevola1 0 2 iznio prijedlog pred narodnu skuptinu da se povede specijalna istraga o ovoj stvari. Po zakljuku skuptine senat odredi konzula Gneja Cepiona;1 0 3 meutim, Tubul smjesta ode u pro gonstvo, jer se nije usudio da na sudu odgovara; stvar je bila i suvie jasna. X V II U pitanju nije obini pokvarenjak, nego prepredeni lopov, kakav je bio otprilike Kvint Pompej,1 0 4 kada je
8 9 Isp. Cic. O dunostima, knj. III, 19, 77. 1 # # V. knj. I, 10, 50. 1 0 1 Lucije Hostilije Tubul bio je god. 142. pr. n. e. pretor. Zbog svoje pokvarenosti bio. je na zlu glasu. 1 0 2 O Publiju Scevoli, koji je kasnije bio vrhovni sveenik, v. knj. I, 4, 12. 1 0 3 Za Gneja Servilija Cepiona znamo samo da je bio konzul. 1 0 4 K v in t Pompej ratovao je god. 140. pr. n. e. u paniji protiv Numantinaca i bio j e prisiljen da s njima sklopi,mir. Kada je nje gov nasljednik Marko Popilije doao, porekao je sklapanje mira. Isp. Cic. O dunostima, knj. III, 30. 109.
70
MABKO TULIJE CICEROM
71
poricao ugovor koji je lino sklopio sa Numantincima; rije nije dakle o ovjeku kukavici, nego o takvom koji u prvom redu ne vodi brige o svojoj savjesti i za koga nije nikakva tekoa nju uguiti. ovjek koga nazivamo podmuklim i zatvorenim tako je daleko da sebe oda, tavie, on e uspjeti da se prikae da ali tue neljudske postupke; jer ta bi drugo znailo biti prepreden? 55. Sjeam se, kako sam se naao kod Publija Sekstilija Rufa1 0 5 kada je on obavjetavao svoje prijatelje da ga je Kvint Fadije Gal1 0 6 odredio sebi za nasljednika; meutim, u njegovoj oporuci je stajalo da on moli Sekstilija da njegovo itavo nasljedstvo pripadne njegovoj kerci.1 0 7 Ovaj aranman poricao je Sekstilije. Mogao je to bez opasnosti initi, jer nije bilo nikoga da ga utjera u la. Niko mu od nas prisutnih nije vjerovao; bilo je mnogo vjerovatnije da lae onaj o ijim se interesima radilo, nego onaj koji je u svojoj oporuci napisao da moli ono to mu nalae njegova oinska dunost da moli. Jo nadoda da se zakleo na Vokonijev zakon i da se prema tome ne usuuje njega prekriti, izuzev da mu prijatelji savjetuju da uradi neto drugo. Bio sam jo mladi, dok su ostali bih ugledne linosti; nijedan od njih nije mislio da Fadiji treba dati vie nego joj moe pripasti po Vokonijevom zakonu. Tako zadra Sekstilije zamanu batinu od koje ne bi taknuo nijedne pare da se drao moralnih naela onih koji su vie cijenili moral i pravinost od svih koristi i dobiti. Smatra li da ga je kasnije zbog toga grizla savjest i da se uznemiravao? N i najmanje; naprotiv, tim se nas ljedstvom obogatio i zbog toga bio potpuno zadovoljan.
1 0 5 Inae nepoznata linost. 1 0 6 Spominje se u Ciceronovim pismima prijateljima, knj. IX, 23, 3; inae nepoznat. 1 0 7 Po Vokonijevom zakonu koji je god. 173. pr. n. e. pred loio K vin t Vokonije Saksa nisu enske osobe mogle naslijediti itavu imovinu, nego su od nje dobivale samo dio. Da bi se ovaj zakon zaobiao, postavljao bi se kakav prividni nasljednik sa oba vezom da ustupi nasljedstvo enskoj koja je trebala da bude nasljednica. Sekstilije Ruf je za takvog prividnog nasljednika ime novao Kvinta Fabija pouzdavajui se u njegovo potenje. Ovaj pak, koristei se Vokonijevim zakonom, koji je iao njemu u prilog, nije htio da preda nasljedstvo kerki, nego ga je zadrao za sebe.
On je do novca mnogo drao, koji ne samo da nije stekao nezakonitim putem nego uz pomo zakona. Po uenju vae kole vi ga morate traiti i uz vlastitu opasnost, jer je on izvor mnogih i velikih uivanja. 56. Prema tome, kao to se oni koji tvrde da su samo stvari moralne i pravine same po sebi poeljne, moraju esto izlagati opasnostima radi asti i morala, tako se isto i vai sljedbenici, kojima je ulno uivanje u svim stvarima jedino mjerilo, moraju izlagati opasnostima da bi doli do velikih uivanja. Ako se bude radilo 0 velikoj stvari ili o znaajnijoj ostavtini, va e Epikur, poto se novcem mogu pribaviti najvea uivanja, ako hoe da postigne svoje najvee dobro, morati uiniti ono isto to i Scipion,1 0 8 pred kojim je stajala najvea slava, ako bi natrag, u Afriku, namamio Hanibala. A kroz kolike je opasnosti on proao zbog toga! Cilj njegova velikog pothvata nije bila slast nego moralna vrednota. Slino e filozofu vae kole velika dobit dati podstreka da se bori na ivot i smrt za svoje uivanje, ako bude potrebno, i to s razlogom. 57. On e se veseliti ako njegovo djelo ostane sakriveno; a ako se ot krije, prezree svaku kaznu. On e biti obuavan da prezre smrt, progonstvo, pa i sam bol. Njega v i proglaavate nepodnoljivim kada zlikovcima prijetite kaznom, a pod noljivim kad tvrdite da e kod mudraca uvijek prevagu imati dobro. X V III A li zamisli da onaj koji izvri jedno nepoteno djelo nije samo prepreden nego i veoma moan, kao to je, npr., bio Marko Kras1 0 9 - koji se obino sluio svojim bogatles p ublije Kornelije Scipion Afriki Stariji konzul 206. g. pr. n. e,, istaknuti vojskovoa, koji je porazio Hanibala 201. g. pr. n. e. kod Zame u Africi.
m* Marko Licinije Kras, trij umvir sa Cezarom i Pompej om, bio je vrlo bogat ovjek; izgubio je ivot u ratu s Partima 54. g. pr. n. e.
72
MARKO TULIJE CICEROM'
7$
stvom1 1 0 ili kao to je danas na Pompej,1 1 1 koji zasluuje nau zahvalnost zbog svojeg ispravnog rada jer, koliko* je htio mogao je biti nepravedan, a da ostane nekanjen. Koliko se nepravednih djela moe uiniti koje niko ne moe osuditi! 58. Ako bi te na samrtnikoj postelji tvoj prijatelj zamolio da nasljedstvo preda njegovoi keri,1 1 2 a svoju, nftmjeru nije pismeno oitovao, kao to je Fadije uinio,, niti je kome usmeno saopio, ta e ti u tom sluaju uiniti? Bez sumnje, ti e ga predati; moda bi ga i Epikur pr 2a ! kao to je uinio Sekst Peducej,1 1 3 Sekstov sin (on je ovom naem prijatelju ostavio sina koji Je olienjenjegove visoke obrazovanosti i potenja), ovjek ne sarro obrazovan nego najplemenitiji i najpravedniji od svih drugih. Mada niko nije znao da je takvu molbu Sekstu uputio ugledni rimski vitez Gaj Plotije1 1 4 iz Nursije, ipak: je on iz vlastitih pobuda doao k njegovoj udovici r na njezino veliko iznenaenje obavijestio je o nalogu njezina mua i predao joj nasljedstvo.1 1 3 A li ja tebi postavljam: ovo pitanje: poto bi i ti, bez sumnje, to isto uinio, zar ne uvia da ti je tim jaa snaga prirodnog osjeaja, da i j n epikurovci, koji sve stvari prosuujete sa stanovita vaih interesa i, kako vi sami kaete, sa stanovita ulnog ui vanja, ipak inite tako da se iz njih jasno vidi da i v i za cilj nemate uivanje nego dunost i da pravi prirodni osjeaj vie vrijedi nego vae izopaeno i krivo uenje.
1 1 0 Ove su rijei upuene sa puno sarkazma; Krak je bio v rlo moan, mada se za postizavanje svoje moi sluio samo svojim dobrom, tj. samo onim to je njemu pripadalo i to je on smatraosvojim najveim blagom, a to je bio novac. 1 1 1 Gnej Pompej sa nadimkom Veliki, koga je Cezar pobijedio* kod Farsala. Ubijen je u Egiptu 49. g. pr, n. e. zahvaljujui izdaji tamonjeg kralja. 2 1 2 Ovo se odnosi na malo prije spomenuti Vokonijev zakon.. 1 1 3 Sekst Peducej bio je pretor na Siciliji kada je Ciceron*na istom otoku bio kvestor. Njegov sin bio je odani prijatelj Cicerona, Torkvata i Atika. 1 5 4 Inae nepoznata linost. Nursija se nalazila u sjevernom, dijelu sabinske zemlje, dananja Nora. 1 1 5 Vidi bilj. 4 knj. II, 17. .
59. Kada bi ti znao,.govorio je Karnead,1 1 da na nekom mjestu lei skrivena zmija otrovnica i da neko, ija bi smrt tebi donijela korist, ide upravo da na nju u neznanju nagazi, ti bi poinio nemoralno djelo ako ga ne bi upozorio* da na nju ne nagazi. Ipak, tvoje nedjelo ostalo bi neka njeno, jer ko bi mogao dokazati da si ti to znao? Ali, na ovoj taki zadrasmo se odve dugo. Oevidno je da j e nemogue nai potena ovjeka, ako estitost, odanost, i pravednost ne proizlaze iz prirode i ako je svima njima jedini cilj korisnost. O ovome je predmetu iscrpno ras pravljao L elije1 1 7 u mom djelu1 1 8 O dravi.
X IX 60. Prim ijeni ovo isto na umjerenost ili uzdrljivost, koje znae podvrgavanje ulnih uivanja pod kontrolu: razuma. Da li vodi dovoljnu brigu o moralnosti onaj koji se u tajnosti podaje ulnim uivanjima? Ima li neto sto je samo po sebi greno, mada ga ne prati nikakva ozloglaenost? Sto? Zar hrabri muevi u borbi srljaju sa una prijed sraunatim ulnim uivanjima i zato za domovinu prolijevaju svoju krv ili ih na to ne podstie neko oduev ljenje i sranost? ta misli, Torkvate, ije bi izlaganje onaj Torkvat Silni,1 1 9 da slua ovaj na razgovor, radije sluao, moje ili tvoje? Ja tvrdim da on nije nita iz sebi nosti radio, nego je sve iz patriotskih pobuda inio, a ti misli da je jedino zbog sebe radio. Kad bi se ti htio jo] jasnije i otvorenije izjasniti da je on sve stvari inio jedinoiz elje za uivanjem, kako onda misli da ih je mogao* preduzimati? Uzmimo da je tvoja tvrdnja ispravna. 61.; Pretpostavimo da je Torkvat sve stvari radio radi svoje ko risti (volim vie to ovako nazvati nego radi uivanja kada se radi o ovakvom ovjeku); zar je i njegov kolega u slubi
1 1 6 O Karneadu v. knj. II, 11, 35. 1 1 7 O Leliju, v. knj. II, 8, 24. 1 1 8 U treoj Ciceronovoj knjizi O dravi, u kojoj se spominjeL elije kako brani pravdu protiv Fila, koji je zastupao Karheadovo* gledite. Po ovom gleditu od prirode ne postoji pravda, ona po iva samo na koristi. 1,9 T it Manlije Torkvat; v. knj. I, 7, 24 i X, 35.
74
75
Publije Decije,1 2 0 prvi konzul u svojoj porodici, kada je sebe smrti rtvovao i otputenih uda jurnuo u najgue latinske redove, gajio ikakvu misao o ulnim uivanjima? Gdje i kada ih je mogao uivati kada je bio svjestan da e odmah umrijeti; tavie, on je za ovom smru izgarao veim arom nego to po Epikurovom miljenju treba traiti uivanje. A da ovaj njegov podvig nije s pravom bio hvaljen, ne bi njegov sin isto uinio u toku svog etvrtog konzulata; niti bi opet sin ovoga, kao konzul, u svojstvu komandanta u ratu protiv Pirha u borbi poginuo, i trei po redu uzastopce iz fam ilije kao rtva za domovinu svoj ivot poloio. 62. Neu da navodim druge primjere. Kod Grka je ovaj broj prilino ograhien: ha Leonidu,1 2 1 Epaminonu1 2 2 i jo moda na tri ili etiri. Kada bih poeo nabrajati nae, bez sumnje bih postigao to da bi ulno uivanje dopustilo da ga vrlina stavi u okove i proao bi nam dan dok bih ih sve nabrojao. I kao to je Aulo Varije,1 2 3 koji je bio uven zbog svoje strogosti kao sudac, obiavao govoriti svom sudskom kolegi, poto bi poslije sasluanja potrebnog broja svjedoka pozvali i ostale: Ili je ovaj broj svjedoka dovoljan, ili ja ne znam ta je dosta. I ja sam naveo do voljan broj svjedoka. Zar je, zaboga, tebe, u svakom po gledu dostojnog potomka tvojih predaka, podstaklo ulno uivanje da, jo dok si bio u cvijetu mladosti, otme kon zulat Publiju Suli?1 2 4 A kad si ti taj poloaj prenio na svog
iso T ri Decija, otac sin i unuk, ovdje se kao takvi nazivaju. O ni su svoj ivot poloili za domovinu: otac u ratu sa Latinima i Kampancima u blizini Vezuva (340. pr. n. e.), sin u ratu sa Samnianima, Umbrijcima, Etruanima i Galima (295. pr. n. e.) i unuk u ratu protiv Pira, epirskog kralja (279. pr. n. e,). I u Tusk. razg., knj. I, 32, 89, Ciceron govori kako je trei Decije pao za domovinu. Ostali pisci ovo ne spominju. Samo Zonara u svojim Analima V III, 5, spominje da je trei Decije rtvovao svoj ivot za domovinu. 1 2 1 Leonida, spartanski vojskovoa, pao je 430. pr. n. e. u Termopilskom klancu, kad je iao iz Tesalije u Beotiju. l:i! Epaminonda iz Tebe poginuo je u bitki kod Mantineje u A rkadiji 262. pr. n. e. 1 2 3 Inae nepoznata linost. 1 2 4 Torkvat je optuio Lucija sudu, koji se s njegovim ocem takmiio za konzulat, zbog podmuklih namjera i teko je svom ocu osigurao tu ast.
oca, energinog mua, kakav se on pokazao kao konzul i kakav uvijek kao graanin, a osobito poslije konzulata!1 2 3 Ugledajui se na njega, nauio sam tako raditi da mi je uvijek bila na srcu briga za sve, a ne moja lina. 63. ini se da si ljepo govorio1 2 6 kada si na jednu stranu stavio ovjeka prezasiena mnotvom najrazno vrsnijih uitaka koga ne mue ni sadanje patnje i koji ne ivi u strahu od buduih, a ha drugu koji u itavom svom tijelu osjea najtee muke, nesposobna da sada osjea ui tak ili da bar gaji najmanju nadu u ma kakvo uivanje. T i si tada nastavio pitati, ko je jadniji od ovoga, a ko sretniji od onoga. Na kraju si izveo zakljuak da je bol najvee zlo, a ulno uivanje najvee dobro. XX Bio je neki Lucije Torije Balbo1 2 7 iz Lanuvija1 2 8 koga se ti ne moe sjetiti. On je provodio takav ivot da se nije mogla pronai nikakva vrsta uivanja koju on nije u najveem izobilju okuao. On nije bio samo eljan ui vanja, nego se izvrsno razumio u svako od njih, a imao ih je na pretek. N ije bio nimalo sujevjeran pa se izrugivao rtvama i svetim mjestima1 2 9 u svojoj domovini; toliko se malo bojao smrti da je za domovinu na bojnom polju poloio ivot. 64. N ije ograniio poude prema Epikurovoj podjeli, nego prema svojoj zasienosti. Meutim, mnogo se brinuo za svoje zdravlje; bavio se izvjesnim gimnasti kim vjebama da bi mogao doi na ruak gladan i edan i jeo je ona jela koja su u isto vrijem e bila i najukusnija i za probavu najlaka; vino je pio radi uivanja, a ipak toliko da mu ne nakodi. N ije pratao ni drugim uiva njima, bez kojih, Epikur tvrdi, ne moe shvatiti pojam dobra. Za bol uope nije znao; da ga je osjetio, hrabro bi
1 2 5 Za vrijem e konzulata starijeg Torkvata izbila je prva Xatilinina zavjera u zajednici sa Pizonom. Poslije konzulata po magao je on Ciceronu za vrijem e konzulata savjetom i djelom. 1 2 S V. knj. I, 12, 40 i 41. 1 2 7 Inae nepoznata linost. 1 2 8 Lanuvij se nalazio u pokrajini Laciju. 1 2 9 Tu je osobito bio uven hram Junone Sospite.
76
MARKO TULIJE CICEHOISF
<3 KRAJNOSTIMA DOBRA I Z LA
77
ga podnosio, ipak bi se prije ljekarima nego filozofim a obratio. Imao je izvanrednu boju lica, elino zdravlje, uivao je najveu popularnost; ukratko, njegov ivot bio* je prepun svakojakih uivanja. 65. Po vaem uenju ovaj ovjek je sretan- u naj manju ruku od vas to trai va sistem. A li ja se ne usuu jem rei koga bih pretpostavio ovome; mjesto mene e rei sama vrlina i ona se nee ustruavati da ovome vaem sretniku pretpostavi Marka Regula.1 8 0 Ona e proglasiti Regula zato to se on svojevoljno, bez iijeg primoravan]a jedino zbog zadate rijei, iz domovine vratio neprijatelju u Kartagu; da je ba tada kada je bio muen nesanicom i glau bio sretniji nego Torije, koji je terevenio ovjenan ruinim vijencima. Regul je vodio velike ratove, dva puta je bio konzul, slavio je trijumf; ipak, sve svoje ranije podvige on nije smatrao tako znaajnim i slavnim kaoovu svoju konanu nesreu na koju se odluio zbog zadate rijei i vrstine svog karaktera; njegov svretak nama koji sluamo moe izgledati jadan i vrijedan saaljenja, ali njemu koji ga je podnio, izgledao je pun naslade. Veselost i raskalaenost, smijeh i ala, pratilice lakomislenosti ne ine ljude sretnim; esto su sretni oni jadnici ija je volja jaka i postojana. 66. Lukrecija,1 3 1 koju je nasilno obeastio jedan od kraljevih sinova, sama je sebi oduzela ivot poto je pozvala za svjedoka narod. Ozlojeenost koju je ovaj zloin izazvao u rimskom narodu dala je povoda osloboenju drave pod vodstvom i rukovoe njem Bratovim1 3 2 i zbog uspomena na ovu enu prve godine republike i njezin mu i njezin otac postali su konzuli. ezdeset godina poslije izvojevane slobode Lucije
1 3 0 Marko A tili je Regul, po drugi put konzul, u drugom punskom ratu bio je zarobljen i radi zamjene zarobljenika bio poslat u Rim, poto je poloio zakletvu da e se vratiti u Kartagu, uko liko u svojoj misiji ne uspije. Po dolasku u Rim usprotivio se raz mjeni zarobljenika i vratio se natrag u Kartagu, gdje je na okru tan nain pogubljen. 1 3 1 Lukrecija je bila kerka Spurija Lukrecija Tricipitina f ena Tarkvinija Kolatina. 1 3 2 Lucije Junije Brut, osniva rimske republike, moda j e istorijska linost, ali e vjerovatnije biti da je i on nastavak le gendarnih linosti sedam rimskih kraljeva.
Verginije,1 8 3 siromaak ovjek, vie je volio da svojom vlastitom rukom ubije neudatu ker nego da je preda pohotljivosti Apija Klaudija1 3 4 koji je tada zauzimao najvii poloaj u dravi. XXI 67. Ti, Torkvate, mora ovakve postupke ili osuditi i l i odustati od odbrane ulnog uivanja. Kakva je to od brana ili u kakvom se poloaju nalazi ulno uivanje kad ono nije u stanju da pokae nikakve glasovite ljude kao svoje svjedoke, niti ljude koji bi govorili u njegovu poh valu?1 3 5 to se nas tie, mi moemo navesti iz naih istorijskih spomenika kao svjedoke ljude iji je sav ivot Ispunjen slavnim djelima i koji nisu mogli ni da uju rije uivanje; meutim, u vaim diskusijama istorija nema ta da kae. Nikad nisam uo da je neko iz Epikurove .kole pomenuo Likurga,1 3 6 Solona, Miltijada, Temistokla, Epaminonu, a oni su neprestano u ustima svih ostalih filozofa. A sada, poto smo se i mi Rimljani poeli baviti ovim pitanjima, nas e na A tik1 3 7 iz svoje riznice snabdjeti ogromnim brojem slavnih mueva. 68. Zar nije bolje neto 0 ovim ljudima progovoriti, nego posveivati ogromne volumene Epikurovoj sljedbenici Temnisti?1 3 8 Neka o tome Grci raspravljaju; istina, njima dugujemo filozofiju 1 ostale plemenite nauke; ima, meutim, tema koje su njima doputene a nama nisu.
1 3 3 Verginije, centurion ubio je svoju kerku Verginiju 449. pr. n. e. 1 3 4 A p ije Klaudije bio je jedan od decemvira. 1 3 5 Ovaj je izraz uzet iz sudske prakse, jer su optueni pored -svjedoka dovodili i govornike koji su svim moguim govornikim sredstvima nastojali da optuenom pomognu. 1 3 6 Likurg, spartanski zakonodavac, oko 888. g. pr. n. e.; Solon, atenski zakonodavac, oko 570. g. pr. n. e.; Miltijad, Atenjanin, po bjednik kod Maratona, 490. g. pr. n. e.; Temistoklo, Atenjanin, pobjednik kod Salamine 480. g. pr. n. e.; Epaminonda, v. knj. II, 19, 62. 1 3 7 o Titu Pomponiju Atiku v. knj. I, 5, 16. 1 3 8 Temista, sljedbenica stoike kole; Diogen Laertije napoaninje dva Epikurova pisma njoj upuena.
?8
Biesni otra bitka izmeu stoiara ) ^JebU: Aa amo ono dobro sto je moralno aj moralnom, doputaju p nadmeta^ . lzvan
o k r a jn o s t im
a &a 0
kole, mora ^ " ^ ^ g o v o r i . 69. Vjeruj o kojima vrlo cesto Epik ako si dobrosebe J ne moe tu nauku u z e tiu o a u ^ ^ ^ ^ sebe, svoje m isHi svoje^tenje pr
S fs e
u uzeti ne & ^
V i^ onaj koji ^ suzdrava od
t o g f d o . Sigurno ti je poznat stih:

j e pobonosti (izvor strah).
smgsgi
do njega stoje vr svoj 0m dunou nego da H ne
. zgodnim rijeim O b i ? ^ o
nepravde
- i : ?
f e a 5 t o s i o n e da tebe sluimo; drugog pos nemamo.1 4 1 X X II

t -J 0 _ S o n k S e ru g o 1 L
3 * 0 Kao da je ^ ili nnrice! Ja samo pitam sta u
j ,
. " ^ . ^ Jrao tvrditi
istin itijeg od ove izreke. Jer, W a ve d a n , i kad prestane strahoVieruj mi, da f * ^ i j e P edan; on, meutim, nee osjedokle god se **> ^ iti P *e prikriti ono sto moze uiniti vati, sigurno nece uZl* o g jui svojoj velikoj moi; i on ati strah ako & ga smatraju dobrim ovjekom, ili sprovesti u d3 j;i j e t i % da ga ne smatraju I tako, e sigurno vise vli e g o ? gkola nam nudi, umjesto prave a da takav nije, v s nj ezin licemjerni izgled i a to ie nedvojben ti, s<* ^ prezremo pouzdani glas i istinske praved nel<ivedeino za koiebljiv im miljepropisuje nam da $e v nae savjesti P * ^ yei i za ostale vrline cije tenjima drugih. ôz uivanj a kao na vodu. Zar 72 A to e n 3 . cU "ta nazvati hrabrim? Veseli me, melie postavljat laskave rijei ne mogu pod__^rs tstOB / .0 TllOj ir>cr \ T 9 tK (- n m - n r l i i J
Niko nije P b
onaj M i ^ S t o M j e S Hijanin P o ^ i j e ^ T S 2 S , I S vi!* - i h , nisu ivjeli ugodnlm |.; ^ o

a vrem en a -
,4 vrijeme kada je Ciceron ovtr J - *- l0 % nalazi0u Grkoj- Vjerovatno je 52. g. pr.n. e. Aulo TorKV^gorlStvuU
progonstvu,
r a s p r a v u pisao , u P
da je bio notorna pijanica.
bio pretor.
. ero D
Bok je
M A B K O TU LIJE CICERON
SO A ovo za mene, koji hou i da budem i da se smatram .-zahvalnim, ne bi zasluivalo zahvalnost da nisam uvidio da je on meni bio prijatelj ne radi sebe nego radi mene; ukoliko ne shvaa pod onim radi sebe da je u inte resu svih da ispravno rade. A ako to potvrdi, na naoj je strani pobjeda; jer mi to i zahtijevamo, a zato se i bo rimo da uslunost bude sama sebi nagrada. 73. A ovo va uitelj ne dozvoljava; od svih stvari on oekuje ulno uivanje kao neku vrstu nagrade. Ponovo se vraam 'Torkvatu.1 4 6 Ako se radi ulnog uivanja na izazivanje .galskog vojnika kod rijeke Ani ja1 4 7 junaki borio i, ako je zbog ega drugog, a ne zato to se njemu uinilo da su ti podvizi dostojni junaka, na sebe stavio njegovu ogrlicu i po njoj dobio ime, ja ga ne smatram junakom. Ako se pristojnost, ednost, srameljivost, ako se jednom rijeju suzdrijivost mora obuzdavati zastraivanjem od kazne ili ozloglaenjem, a ne zatiuju se same svojom unutranjom dostojanstvenou, kakve vrste lakomstva, razvrata i poude nee prodrijeti i provaliti, ako je zajam eno ili prikrivanje ili nekanjivost ili neobuzdana slo boda? 74. A kako treba, Torkvate, na to sve gledati kad se ti, ovjek tolikog ugleda, tako nadaren i tako slavan, ne usuuje javno na jednom skupu izjasniti koji je cilj tvojih postupaka, tvojih misli i tvojih nastojanja, koji te motivi rukovode u izvravanju tvojih poduhvata,1 4 8 ukratko, ta smatra najveim dobrom u ivotu. ta bi ti htio za to dobiti sada kada uskoro bude nastupio slubu i popeo se na govornicu na javnoj skuptini (morae se svakako o tome izjasniti kojih e se pravila u pravosuu drati, a moda e po obiaju starih, ako bude smatrao zgodnim, rei neto o tvojim precima i o sebi samome), ta bi za to dobio kad bi rekao da e ti sve u toku svoje slube initi jedino radi naslade i da si sve stvari u ivotu inio jedino radi nje? T i bi sigurno uzviknuo Zar me
V. knj. I, 7, 23. 1 4 7 Anio izvire u zem lji Herniana u Laeiju i ulijeva se u T i ber kod Antemne. 1 4 8 Torkvat je u to vrijem e (50. g. pr. n. e.) bio kandidat za ;pretora; sljedee godine bio je pretor.
81
zbilja dri jo tako bezumnim i maloumnim da bih u prisustvu neupuenih na taj nain govorio. Dobro, izjavi to isto na sudu, ili ako se boji prisustva mnotva, reci to u senatu. T i to nikad nee uiniti. Jedini je raz log to je to sraman govor. Zar smatra da ja i Trijarije zavreujemo da pred nama tako sramno govori? X X III 75. Neka bude tako! Sama rije uivanje ne iza:ziva nikakvo potovanje, a moda i mi ne razumijemo njezlino znaenje. V i neprestano ponavljate da mi ne shvaamo rije uivanje u vaem znaenju. Kao da se radi o nekoj vrlo tekoj i slabo poznatoj stvari! Ako mi razumijemo kad vi govorite o nedjeljivim atomima1 4 9 i kosmikim meuprostorima3 5 *, koji ne postoje, niti mogu postojati, kako da ne razumijemo ta je uivanje, o emu i svaki vrabac zna? A ta, ako te prisilim da prizna da ja ne samo da znam ta stvarno uivanje znai (to je ugodan unutranji pokret ula) nego ta i ti pod tim ra zumije? Ti nekad smatra ono isto to sam ja maloprije napomenuo i naziva ga uivanjem u pokretu (kineti kim) i to takvo koje dozvoljava raznovrsnost stanja; -drugi put pod tim ti kae da je to neko drugo najvee uivanje kome se nita ne moe dodati, a to postoji samo onda kad je svaki bol otklonjen. Ti ga naziva uivanjem ii stanju mirovanja (statikim). 76. Pa neka i ovo pos ljednje bude uivanje. Reci na kom bilo skupu da je m otiv svih tvojih radnji elja izbjei bol, a ako ti ni ova izjava ne izgleda dovoljno uzviena ni dovoljno ugledna, reci da e sve, kako u ovoj svojoj slubi, tako i-u itavom ivotu radi svoje koristi raditi, da nee nita preuzimati to nije za tebe korisno, uope nita to nije ii tvom vlastitom interesu. Kakva e se galama podignuti na skuptini ili kakav izgled smatra da e imati tvoj predstojei konzulat? Hoe li se pridravati takvih prin1 4 9 O Epikurovu uenju o atomima v. knj. I, 6, 17. 1 5 0 Intermundia fxsTaxorruct, tj. Ta jxs'racu xoafxou SiatrrijfAaTa ^prostori izmeu svjetova), Diog. Laert., X, 89.
82
MARKO TULIJE GICEROW
83
cipa koje u privatnom ivotu i u drutvu prijatelja pri mjenjuje, ali koje ne smije javno priznati i pred naro dom ispovijediti? Tebi je uvijek u sudnici i u senatu na jeziku rijenik peripatetiara i stoiara.1 5 1 Dunost, pravinost, do stojanstvo, vjernost, pravo, moral, dostojno drave, do stojno rimskog naroda, podnijeti sve opasnosti za dravu, umrijeti za domovinu; dok ti ovako govori, mi glupani zadivljeni stojimo dok se ti sam u sebi smije. 77. Meu ovim uzvienim i velianstvenim rijeima nema mjesta ulnom uivanju, ne samo onome koji v i nazivate uiva njem u pokretu (kinetikom), a koje svi ljudi i na selu i u gradu, ponavljam, svi koji pravilno latinski govore, nazivaju ulno uivanje, nego ak ni uivanju u stanju mirovanja (statikom) koje niko osim vas epikurovaca ne naziva uivanjem. X X IV Dobro razmisli da li smije upotrebljavati nae ri jei u tvom znaenju? Ako bi htio lice ili hod simulirati da bi izgledao dostojanstveniji, ne bi bio sebi slian; hoe li onda iskrivljivati smisao rijei i govoriti ono to ne misli? Ili bi htio da mijenja svoje nazore kao to mije nja svoja odijela, da ima jedne za kuu a druge za fo rum, tako da prema vani bude lani sjaj, a istina da lei duboko skrivena u tebi? Razmisli, molim te, da li je ova ispravno. Bar meni izgledaju samo oni nazori istiniti koji su poteni, hvale vrijedni i plemeniti, koji se smiju javnoispovijedati u senatu i na javnim zborovima, u svakom drutvu i skupu tako da se ovjek ne treba stidjeti rei ono to ga nije stid misliti. 78. Kako onda moe postojati prijateljstvo? Kako moe ovjek ovjeku biti prijatelj, ako ga ne voli radi samog sebe? Kako drugo znaenje ima glagol voljeti (amare) od koga je izvedena naa rije amicitia prija teljstvo, nego eljeti nekoga obasuti svim moguim dob rima i onda kada ti od njih nema nikakve koristi. Is plati se meni dobacuje on, da se o meni tako misli.
1 5 1 V. knj. II, 11, 34 i 6, 17.
Ili jo vie, da moda takav izgleda. Ne moe takav biti ako stvarno nisi. A li kako bi mogao takav biti ako cijelim tvojim biem nije ovladala ljubav. Obino ljubav nije rezultat sraunatih sebinih motiva, nego se raa sama od sebe i nastaje iz vlastitih pobuda. A li, ti e rei, moj je cilj lini interes. Tada e tvoje prijateljstvo toliko trajati koliko ga budu pratili sebini interesi i, ako lini interesi stvaraju prijateljstvo, oni e ga i raskinuti. 79. A ta e onda raditi ako, kao to se esto dogaa, lini interes otpadne od prijateljstva? Hoe li raskinuti prijateljstvo? Kakvo je to onda prijateljstvo? Hoe li ga zadrati? Kako se to onda slae s tvojim nazorima? T i se sigurno sjea svojih izjava o prijateljstvu, da je ono poeljno samo radi line koristi. Da ne navuem mrnju ako bez zatite ostavim prijatelja na cjedilu. U prvom redu zato ta stvar zasluuje mrnju, ako ne zato to je neasna, A ako nee da napusti prijatelja zbog toga to bi taj tvoj postupak imao nepoeljne posljedice, ipak e mu poeljeti smrt da bi se oslobodio nekorisnih veza. Sta e raditi u sluaju kad on tebi ne samo ne donosi nikakve koristi nego prouzrokuje tetu tvojoj imovini i iziskuje od tebe napore, pa ak te dovede i u ivotnu opasnost? Zar nee tada uzeti u obzir svoje interese i pomisliti da je svako za sebe i za svoje lino uivanje roen? Hoe li se za prijatelje rtvovati kao jamac ti raninu, kao to je onaj pitagorovac1 8 2 uinio Sicilijamu tiraninu? Ili kad bi bio Pilad,1 5 3 bi li rekao dp. si Orest, da mjesto prijatelja umre? Ili kad bi bio Orest, bi li opo vrgnuo Pilada i sebe prokazao i kad ti ne bi vjerovali, bi li molio da vas obojicu zajedno ubiju? XXV 80. T i bi, Torkvate, bez sumnje, sve ovo uinio. Po mom miljenju nema nijednog velikog i plemenitog djela
1 5 2 Oba prijatelja Damon i Fintija bili su pitagorovci. Tiranin je bio Dionisije Stariji. Isp. Cic. Tusk. razg. knj. V, 22, 63.; O du nostima knj. III, 10, 45. 1 5 3 piia, sin strofija, fokidskog kralja; Orest, sin Agamemnona i Klitemnestre. Ciceron aludira na neku Pakuvijevu tra gediju.
84
85
od koga bi ti digao ruke, bilo iz straha pred smru ili pred bolom. Meutim, ovdje se ne pita da li to odgovara tvom karakteru, nego da li je u skladu sa tvojim nazo rima. Onaj sistem, koji ti brani, principi koje si uio i kojih se dri, podrivaju same temelje prijateljstva, bez obzira to Epikur, kao to on to stvarno i ini, do neba uzdie prijateljstvo. A li on je sam prijateljstvo njegovao. Molim te, niko i ne porie da on nije bio dobar, prijazan i human ovjek. U ovim raspravljanjima nije u pitanju njegov karakter, nego njegovo umovanje. Prepustimo grkoj lakomislenosti onaj runi i nevaljali obiaj kojim Grci pogrdnim rijeima napadaju one s kojima se o istini ne slau. Ma koliko Epikur bio ljubazan i vjeran prijatelj, ipak, ako je moje miljenje ispravno, (nita ne tvrdim kao sigurno), nije bio dovoljno otrouman mislilac. 81. A li ipak je mnoge za se pridobio. Da, i to moda s pravom, ali svjedoanstvo gomile nije osobito vano i odluujue. U svakoj vjetini, zanimanju i nauci ma koje vrste, kao i u samoj vrlini, najbolje je uvijek najrjee. I injenica da je on bio dobar ovjek i da su mnogi epikurovci takvi bili i da ih ima takvih i danas, da su oni odani svojim prijateljima, da su ostali dosljedni i istrajni cijelog svog ivota i da se u svojim postupcima nisu ravnali prema uivanju nego prema dunosti, upravo potvruje da je snaga moralne vrednote vea a uivanja manja. ivot mnogih opovrgava njihov govor. I kao to se za druge misli da su njihove rijei bolje od njihovih djela, meni izgleda da su djela ovih bolja od njihovih rijei.1 5 4 XXVI 82. Doputam da ovo ne spada u predmet rasprav ljanja. Razmotrimo ono to si ti rekao o prijateljstvu. U jednoj od tvojih taaka, ini mi se, prepoznao sam Epikurovu izreku, naime, da se prijateljstvo ne moe odvojiti od uivanja i da ga zbog toga treba njegovati, jer se bez njega ne moe sigurno i bez straha ivjeti, a
1 5 4 bilj. 6. Ovo Ciceron govori kao novoakademiar, v. knj. II, 1, 2.
prema tome ni ugodno. Na ovo sam ve iscrpno odgovorio. Naveo si jo jednu ovjeniju izreku novijih epikurovaca, koju, koliko se ja sjeam, Epikur nije nikada izrekao, naime, da se prijateljstvo u poetku sklapa iz militari stikih razloga, ali kad se razvije drugarstvo, tada zavolimo prijatelja radi njega samoga, iako uope nemamo u izgledu ulno uivanje. Mada ova izreka iz mnogo raz loga zasluuje prekor, prihvaam ipak ono to mi oni pruaju, jer je za moj stav dovoljna, ali za njihov nije. Oni njom tvrde da se moe ponekad ispravno raditi bez oekivanja i traenja uivanja. 83. Dalje si naveo kao tvrdnju drugih da mudraci izmeu sebe sklapaju saveze kako bi prema prijateljima gajili iste osjeaje koje oni gaje jedni prema drugima; rekao si da je ovo mogue i da se stvarno esto dogaalo i da mnogo pospjeuje ui vanje. Ako su ljudi mogli da zakljue ovakav savez, onda neka zakljue i takav da zavole pravinost, uzdrljivost i sve ostale vrline radi njih samih i bez nagrade. S druge strane, ako emo njegovati prijateljstvo radi dobitaka, probitanosti i sebinih interesa, ako nee biti ljubavi koja e uiniti da se prijateljstva sklapaju radi njih samih i radi njihove unutranje vrijednosti da ona sama sebi budu i povod i cilj, nema sumnje da emo vie cijeniti zemlju i kue nego prijatelje. 84. Moe ako ho e opet napomenuti Epikurove uzviene rijei izreene u pohvalu prijateljstvu. Ja ne pitam ta on stvarno kae, nego ta on moe u skladu sa svojim sistemom i svojim nazorima rei. Prijateljstvo se sklapa radi linih inte resa. Smatra li da ti ovaj Trijarije moe biti korisniji nego kad bi u posjed dobio puteolske1 5 5 itnice? Navedi sve vae izreke kojima se obino sluite. Prijatelji su zatita. Ti si sam sebi dovoljna zatita, zakoni te dovoljno zatiuju, sitna prijateljstva pruaju ti takoer dovoljnu zatitu, moi e odoljeti mrnji, lako e izbjei mrnju i zavist; Epikur ti za to daje pravila. Uostalom, trebalo bi da razdijeli velike dohotke, pa e se pomou njih uz naklonost svjetine odlino zatititi i osigurati i bez onog
1 5 5 u puteolima, gradu u Kampaniji bilo je mnogo hambara za uvanje ita koje je bilo ovamo laama dovaano sa Sicilije, iz A frik e i Egipta.
86
87
piladovskog prijateljstva. 85. Ali, s kim u, kako se obi no kae, dijeliti alu i zbilju, kome u povjeriti svoje tajne i privatne stvari? Sebi samom najbolje, a moe, ih povjeriti i osrednjem prijatelju. Pretpostavivi da prija teljstvo ima sve pogodnosti koje ti napominje, ta su one u poreenju sa preimustvima tolikog bogatstva? Vidi, dakle, ako prijateljstvo mjeri prema njegovoj nesebinoj ljubavi, nema niega uzvienijeg, a ako prema probita nosti, onda najintimnija prisnost zaostaje za prihodima unosnih imanja. Treba da voli mene, a ne moje posjede, ako hoemo da ostanemo iskreni prijatelji.
X X V II Zadravamo se, meutim, odve dugo na stvarima koje su potpuno jasne. Poto smo izveli taan zakljuak da nema nigdje mjesta ni za vrline ni za prijateljstva, ako se za mjerilo uzme uivanje, nema se izvan toga vie ta rei. Da se ipak ne bi uinilo da nisam na neke vae take odgovorio, rei u jo nekoliko rijei kao odgovor na preostale dijelove tvog izlaganja. 86, Glavna svrha i cilj itave filozofije svodi se na to da se postigne blaeni ivot, i sama elja za blaenim ivotom odvodila je ljude na ovaj studij. Ali, dok su jedni mislioci uzimali da se blaen ivot sastoji u ovom, drugi u onom, vaa kola ui da se on nalazi u uivanju, a suprotno tome da je bijeda sadrana u bolu. Daj da najprije vidimo sutinu vaeg blaenog ivota. Mislim da ete se u ovom sloiti da se ona potpuno mora nalaziti u vlasti mudraca, ukoliko blaen ivot ita znai. Ako se, naime, moe izgubiti blaen ivot, onda je blaen ivot nemogu. Ko moe biti siguran da e mu ostati stalno i vrsto ono to je prolazno i sklono propadanju? Ko se ne pouzdaje u dugotrajnost svojih dobara, on se nuno, mora bojati da ih jednog dana ne izgubi i ostane nesre tan. A niko se ne moe osjeati blaenim dokle god je u strahu za stvari od najveeg znaaja. 87. Zato niko ne moe biti potpuno blaen. M i obino govorimo o ivotu kao blaenom, ne s obzirom na jedan njegov dio, nego
s obzirom na itav ivotni tok i ivotom se moe nazvati samo potpun i zavren ivot; niti je mogue osjeati se jedno vrijeme blaenim a u drugo bijednim. Onaj koji smatra da moe biti bijedan, nee se osjeati blaenim.' Jer kad je ovjek jednom u posjedu blaenog ivota, on traje sve dotle dokle traje i mudrost, stvarna zaetnica blaenog ivota; ona ne eka kraj naeg ivota, to je prema Herodotu Solon Krezu1 5 6 pismeno savjetovao. Meutim, kako si i ti potvrdio, Epikur nauava da duina ivota ne pridonosi nita blaenom ivotu, niti je uivanje u kraem ivotu manje nego da ono vjeno traje. 88. Meutim, ova je tvrdnja puna nedosljednosti. Jer dok on najvee dobro nalazi u uivanju, porie da u jednom neogranienom ivotnom razdoblju naslada po staje vea nego u ogranienom i umjerenom. Onaj koji najvee dobro nalazi u vrlini, moe tvrditi da se blaen ivot zavrava savrenstvom vrline;1 5 7 on tvrdi da vrijeme ne donosi blaenom ivotu nikakav prirast i poveanje. A onaj koji smatra da uivanje utie na blaen ivot, kako moe ostati sebi dosljedan ako tvrdi da uivanje ne raste uporedo sa vremenom? Prema tome, ni bol nee rasti. Ili, ako je bol tei to je dui, zar dugotrajnost ne ini uivanje poeljnijim? Zato onda uvijek Epikur na ziva boga blaenim i vjenim? Ako Jupitera lii vje nosti, on nee biti sreniji od Epikura. Svaki od njih uiva najvee dobro, to jest, ulno uivanje. A li ti kae Epikur je takoer izloen i bolu. A li on do bola nita ne dri; on kae da bi, ako bi gorio,1 5 8 govorio Kako je ovo ugodno! 89. Gim onda njega boanstvo nadmauje, ako ga ne nadmauje vjenou? A li kakvo dobro moe pruiti vjeni
1 5 6 Heroot iz Halikarnasa u Kariji, nazvan ocem grke istoriografije (oko 444. g. pr. n. e.); O Solonu v. knj. II, 21, 67.; Krez, kralj Lidije, uven zbog svog ogromnog bogatstva (oko 550. g. pr. n. e.). 1 5 7 Poto je vrlini doao kraj, mora odmah i blaenom ivotu doi. us Tj. u biku tiranina Falarida koji je ivio u Agrigentu na S iciliji oko 560. g. pr. n. e. On je bio uven po- svojoj okrutnosti, pa je u vajara Perila naruio mjedenog bika da u njemu pri osuene krivce, koji bi Usljed silne vatre putali volujske glasove. ^Najprije je u njemu spalio samog umjetnika.
88
o KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA
89
ivot osim najveeg i vjenog uivanja? to koristi hvalisavo govoriti ako se ne govori dosljedno. U tjelesnom uivanju (dodau, ako hoe i u duevnom, ukoliko ono, pO' vaem uenju, proizlazi iz tjelesnog) lei blaen ivot. Zar moe iko zajamiti zanavijek mudracu ovo uivanje? Stvari kojima se postie uivanje, ne nalaze se u vlasti mudraca. Blaen ivot ne poiva samo na mudrosti, nego na onim stvarima koje mudrost moe da pribavi za ui vanje. Sve je to izvanjsko, a to je izvanjsko ovisi o slu aju. Prema tome, srea je gospodar blaenogivota, za nju Epikur kae da vrlo malo stoji na putu u ivotu mudraca.1 5 9 X X V III 90. Pa to su sitnice rei e ti. Sama priroda ini mudraca bogatim, a Epikur ui da se njezino bogatstvo lako moe stei. To je izvrsno reeno i ja mu se ne proti vim, ali jedno drugom protivrjeoi. On, naime, tvrdi1 6 0 da najoskudnija hrana, tj. ona koja se sastoji od najniih vrsta jela i pia, moe pruiti jednako uivanje kao i najizabranije poslastice sveanih gozbi. Ja bih se s njim sloio kad bi on tvrdio da je za blaen ivot svejedno kakvu hranu ko uzima, ta vie bih ga zato i pohvalio jer go vori istinu. I Sokrata koji do uivanja nije nita drao rado sluam kad govori da je glad zain jelu a e piu.1 6 1 A li uz onoga kojemu je u svemu mjerilo uivanje, a koji ivi kao Galonije,1 2 a govori kao onaj Pizon tedljivi,1 6 * ja neu pristati i ne vjerujem da govori ono to misli. 91. Epikur tvrdi da se prirodna bogatstva lako mogu stei, jer je priroda malim zadovoljna. Bez sumnje, samo kad vi epikurovci ne bi tako visoko cijenili uivanje. On tvrdi da se isto toliko uivanja crpi iz najjeftinijih kao iz naj
1 3 9 V. knj. I, 19, 63. 1 6 0 Diog. Laert., X, 130: Obina hrana prua nam isto toliko uivanja kao i raskone gozbe kad je otklonjeno ono to je pri injalo bol usljed nestaice. 1 6 1 V. Ksenofont, Uspomene, knj. I, 35. 1 6 2 V. knj. II, 8, 5. 1 6 3 Lucije Kalpurnije Pizon, sa nadimkom tedljivi, uven kao govornik, bio je puki tribun 150, g. pr. n. e.; pisao je Anale,
skupljih stvari. Ne samo da je otupio njegov mozak1 6 4 , nego i njegovo nepce. Samo ljudi koji preziru uivanja. mogu slobodno rei da oni ne cijene vie keigu od sardele; meutim, ovjek za koga je najvee dobro uivanje, mora sve prosuivati prema osjeanju a ne razumu, i mora rei da su one stvari najbolje koje su najugodnije. 92. Neka bude tako; pa neka se on doepa najveeg uivanja ne samo vrlo jeftino nego, to se mene tie, i ba dava. Pretpostavimo da se isto toliko uivanja moe nai u salati potoarki, koja je bila prema Ksenofontovom1 6 5 pisanju osnovna hrana Perzijancima, kao i na sirakukim gozbama koje estoko napada Platon,1 6 6 pretpostavimo, kaem, da je lako doi do uivanja, kako vaa kola ui ali ta emo rei o bolu? Bol moe prouzrokovati takve muke da potpuno onemogui blaen ivot, ukoliko je is tina da je bol najvee zlo. Metrodor,1 6 7 koji je, moe se rei, drugi Epikur, opisuje blaen ivot otprilike ovim rijeima; kad se tijelo nalazi u dobrom stanju i kad po stoji sigurnost da e i dalje tako ostati. Meutim, moe li iko sa sigurnou znati ta e biti s njegovim tijelom, neu rei za godinu dana, nego do veeras? Znai, mi nikada ne moemo biti bez straha da nas nee zadesiti bol, to najvee zlo, pa makar za sada i ne bio tu, jer moe svaki as da nas spopadne. Kako moe biti blaen ivot ako ga neprestano progoni strah od najveeg zla. 93. A li on nadovezu je, Epikur daje upute kako treba prezirati bol. Meutim, sama pomisao da se prezire ono to je najvee zlo je besmislena. A li kakvo je to pravilo? Najvei je bol, on kae, kratak. P rije svega, ta ti podrazumijeva pod ri jeju kratak, zatim koji bol naziva najveim? Kako to? Zar
1 8 4 Latinski tekst za razum ima rije cor srce, koje su stari Rimljani smatrali sjeditem razuma. 1 6 5 Ksenofont, Kiropaideia, knj. I, 2, 8. les p iaton. Pisma V II, 326b; Cic. Tusk, razg., knj. V, 35, 100. gdje je ovo mjesto prevedeno: Kada sam tamo doao, nije mi se dopao onaj mnogohvaljeni blaeni ivot, prepun italskih i sirakukih sudnica; dva puta dnevno biti potpuno sit, nikad sam pre noiti i ostalo to ima veze s tim ivotom, u kojem niko nikada nee biti razuman, umjeren itd. Koja priroda doputa takva mijeanje? w Rijei Metrodoreve (v. knj. II, 3. 7) nalaze se kod Klementa Aleksandrijskog u djelu Miscellanea, knj. II, 408.
90
91
najvei bol ne moe trajati vie dana? A moda i mjese cima! Ukoliko sluajno ne misli na onaj bol koji ovjeka usmrti u onom momentu kada ga spopane! Ko bi se, meutim, bojao takvog bola? Da si, kamo sree, mogao olakati one bolove koji su, vidio sam, spopadali mog vrlo odanog i nadasve obrazovanog prijatelja Gneja Oktavija,1 6 8 sina Markova, i to ne jedanput ili za kratko vrijeme, nego esto i na due vrijeme. Kakve je bolove, besmrtni bogovi, podnosio kad je izgledalo da mu svi -udovi gore! Ipak ga nisu smatrali bijednim, jer ti bolovi nisu bili najvee zlo, nego samo bolovi jednog patenika. On bi bio bijedan da se odao uivanjima u ivotu punom poroka i sramnih djela. X X IX 94. N e razumijem ta znai kad kae da je veliki bol kratak a dugotrajni lak. Vidim da ima u isto vrijeme i velikih i vrlo dugotrajnih bolova; i za njihovo podno enje ima drugih i pouzdanijih sredstava kojima se vi, koji ne volite vrline radi nje same, ne moete sluiti. Postoje neka pravila ili, bolje reeno, zakoni za hrabrost koji ovjeku zabranjuju da se u bolu ponaa kao ena. Zbog toga se mora smatrati sramotom, neu rei, podnositi bol (jer je to nekad neizbjeno), nego Filoktetovom vikom oskrnjivati onu lemnijsku stijenu.1 6 9 iie nijemo kamenje puta plane glasove odjekujui kuknjavom, naricaljkama i jadikovkama.
1 6 8 Gnej Oktavije, god. 76. pr. n. e. konzul, patio je mnogo od kostobolje. 1 6 9 Stihovi koji se navode u Tuskulskim razgovorima, knj. II, 14, 33, vjerovatno su uzeti iz Akcijeva Filokteta: on je bio sin nekog slobodnjaka. Roen je 172. g. pr. n. e. i njegov se knjievni rad uglavnom sastoji iz slobodnih prevoda, nekada ak i prerada gr kih tragedija. Filoktet, sin Peanta, dobio je od Herkula na sa-' mrti luk i strijele, bez kojih se Troja nije mogla zauzeti. Na putu za Troju ranio se Filoktet u nogu. Zbog neugodnog zadaha koji je dolazio iz njegove rane, Grci su ga morali ostaviti na otoku L erhnosu. Poslije A hilove smrti Odisej ga je, zahvaljujui svojim lukavtinama, doveo u Troju.
Neka Epikur svojim arobnjakim bajalicama utjei, ako moe, ovjeka ije ile i utroba otrovane ujedom otrovnice izazivaju uasne muke i strane bolove.1 7 0 Da li Epikur treba da dovikne: Filoktete! Ako je bol teak, onda je kratak. A li on ve desetu godinu, lei u pe ini.1 7 1 Ako je dugotrajan, on je lak, jer u razmacima do puta predah. 95. U prvom redu ovo nije est sluaj; dalje, ta vrijedi predah kada ga zagorava svjea uspomena na minuli bol i mui strah od bola koji svakog asa moe naoei? Neka umre,1 7 2 uzvikuje Epikur. Moda bi to bilo naj bolje, ali ta e biti sa izrekom Neka uvijek prevagne ui vanje.1 7 3 Ako je to istina, razmisli da ne ini zloin kada mu savjetuje smrt. Neka mu se radije rekne da je odvrat no i nemuevno dati se od bola obeshrabriti, slomiti i pod lei mu. Ona vaa izreka, Ako je teak, kratak je, a ako je dugotrajan lak je , spada meu pravila koja se pripisuju svakom uitelju. Sredstva za ublaavanje bola su vrlina, velikodunost, strpljivost i hrabrost. XXX 96, Sluaj, da se odve daleko ne rasplinjujem, ta je na samrtnikoj postelji govorio Epikur, pa da uvidi kakav raskorak vlada izmeu njegove prakse i nje gova uenja.1 7 4 Epikur pozdravlja svog Hermar1 7 0 I ovi se stihovi navode u Tusk, razg., knj II, 7, 19. 1 7 1 Sofoklo, Filoktet, 311: Ginem jadan evo ve desetu godinu od gladi i nevolje i hranim kugu prodrljivu. K. Rac, Sof. tragedije. 1 7 2 V. knj. I, 15, 49 pri kraju. 1 7 3 Po Epikurovom uenju nema za mudraca vremena kad on nema vie ulnih uitaka nego bola, v. knj. I, 19, 62. 1 7 4 Diog. Laert., X, 22; I kada mu se pribliavao kraj on je napisao sljedee pismo Idomeneju (kod Cicerona se on zove Hermarh; to moe biti Diogenova zabluda). Na ovaj sretni dan, koji je posljednji u mom ivotu, piem ti ovo. M oji neprekidni bolovi prouzrokovani prekomjernim mokrenjem i dizenterijom su tako teki da ih nita ne moe poveati, ali uprkos tome, ja sam sau
92
93
ha.1 7 5 Ove ti rijei piem, govorio on blaenog i poslednjeg dana svoga ivota. Osjeam tako strane bolove u mjehuru i greve u stomaku da se grozniji zamisliti ne mogu. Bijednog li ovjeka! Ako je bol najvee zlo, tako se neto jedino moglo rei, ali sluajmo kako on govori: Ipak, duevni uitak koji mi prua sjeanje na moju na uku i na moja otkria, potiskuje sve moje patnje. Ti uznastoj da pod zatitu uzme Metrodorovu1 7 4 djecu kako I prilii tvojoj odanosti koju si jo od mladih dana njego vao prema meni i filozofiji. 97. Epikurovoj smrti ja ne pretpostavljam na smrt jednog Epaminonde ni Leonide.1 7 7 Epaminonda poslije pobjede nad Lakedemonjanima kod Mantineje, vidjevi da je smrtno ranjen, im otvori oi, upita da l i mu je tit itav. Kada su mu njegovi kroz pla odgovorili da je itav, upita da li je neprijatelj razbijen. Dobivi povoljan odgo vor, naredi im da mu izvade koplje kojim je bio proboden. I tako poslije velikog odljeva krvi, veseo zbog pobjede, izdahnu. A Leonida, lakedemonski kralj, neprijatelju kod Terpomila izloi sebe i tri stotine drugova koje je iz Sparte izveo, kad je stavljen pred izbor da bira sramotan bijeg ili slavnu smrt. Umiranja vojskovoa su velianstvena; dok filozofi u veini sluajeva umiru u krevetu. Ipakje vrijedno znati kako umiru. Epikur na samrtnikoj postelji dri sebe sretnim. To mu slui na pohvalu. Moja radost, kae on, izravnava moje najtee boli. 98. Sluam, Epikure, rijei filozofa; ali si zaboravio ta si trebao rei. Na prvom mjestu, ako su stvari, u ijoj uspomeni, ti tvrdi, nalazi uivanje, istinite, to jest, ako su tvoji spisi i nauna ot kria istiniti, ti ne moe osjeati istinsko veselje. Svi tje lesni osjeaji za tebe su proli; ipak, ti si uvjek tvrdio da se i veselje i patnja odnose jedino na tijelo. Veselim se
vao spokojstvo i vedrinu due zbog sjeanja na nae razgovore. TI, molim te, uini sve, kako i prilii tvojoj ljubavi koju si od mladih dana prema meni i filozofiji gajio da se pobrine za Metrodora. 1 7 5 Hermarh iz Mitilene, Epikurov nasljednik, v. Diog. Laert., X, 15. 1 7 6 O Metrodoru, v. knj. II, 3, 7. 1 7 7 O obadvojici, v. knj. IV, 19, 62.
zbog proastih osjeaja on kae. Zbog kojih proastih osjeaja? Ako misli na tjelesne osjeaje, primjeujem da ti svoje filozofske nazore uzima kao protivteu onim bolima, a ne kao uspomenu na tjelesna uivanja, a ako se veseli stvarima koje se odnose na duu, onda je krivo vae uenje da ne postoji duevna radost koja nije u vezi s tijelom. Najzad, zato preporuuje Metrodorovu djecu? Zato dovodi u vezu sa tijelom taj tvoj plemeniti osjeaj dunosti i tu tvoju preveliku odanost? (bar tako ja mislim). XXXI 99. Moete se v i na sve strane, Torkvate, okretati, ipak neete u ovom uvenom pismu nita nai to bi bilo u skladu i saglasnosti sa njegovim uenjem. On sam sebe pobija; a njegove spise opovrgava i ispravnost njegova karaktera. Upravo ta briga o djeci, to ugodno sjeanje na prijateljstvo, odavanje potovanja najuzvienijim dunos tima u zadnjem asu ivota pokazuju da je ovjeku uro eno nesebino potenje koje nisu izmamile nikakve naslade niti izazvale bilo kakve nagrade i plate. Zar nam treba jasniji dokaz da su moral i potenje sami po sebi poeljni, kad vidimo tako jak osjeaj dunosti kod ovjeka na samrtnoj postelji. 100. Ali, kao to smatram ovo pismo, koje sam ma loprije gotovo doslovno preveo, vrijednim pohvale, mada se ono nipoto ne podudara sa osnovnim mislima njegove filozofije, tako isto smatram da je i njegova oporuka u potpunom neskladu ne samo sa dostojanstvom jednog filo zofa nego i sa njegovim vlastitim miljenjem. Pisao je vie puta, i to vrlo opirno, a i kratko i jasno, u knjizi koju sam maloprije spomenuo1 7 8 da smrt ne stoji ni u kakvoj vezi s nama, jer je ono to se raspalo bez osjeaja, a to je bez osjeaja, ono uope nema nikakve veze s nama. Ova se izreka mogla bolje i jasnije izraziti. Jer iz r a z ono to se raspalo je bez osjeaja ne objanjava
1 7 8 Ttepl rk'tsiuq, v. knj. II, 7, 20. Prevod grkog teksta u prvoj 'biljeci knj. I, 12, 90.
94
95
dosta jasno ta je to ono to se raspalo.1 7 9 101. Ipak, j.a razumijem ta on hoe da kae. Ja samo pitam da li ras padanjem, to jest smru, nestaje svakog osjeaja, i ako ne ostaje nita, ta je u vezi s nama, zato je on onda u svojoj oporuci tako tano i tako savjesno naredio i stavio u dunost1 8 9 da Aminomah i Timokrat, njegovi nasljednici prema odluci Hermarha. doznae dovoljnu svotu da se svake godine slavi njegov roendan mjeseca Gameliona1 8 1 i da se dvadesetog dana svakog mjeseca doznai svota za svean ruak drugovima koji su s njim vodili filozofske razgovore, da bi se sauvala uspomena ha njega i Metro dora.1 8 2 102. Moram priznati da ove rijei odaju ovjeka i vrlo mila i vrlo humana, ali jednom filozofu nikako ne prilii, a najmanje jednom fiziaru, na ta on pretenduje, da misli da se iiji roendan ponavlja. Kako to? Zar se moe jedan te isti dan vie puta ponoviti?1 8 3 Sigurno da ne moe. Ili slian? I ovo je nemogue, izuzev poslije isteka od vie hiljada godina, kada se sva nebeska tijela u isto vrijem e vrate na istupolaznu taku sa koje su pola. Prema tome, ne postoji niiji roendan. A li se ipak sma tra jedan kao takav. To doista nisam znao. Pa i kad bi priznali da se ponavlja, treba li ga slaviti i poslije smrti? I to nareuje u svojoj oporuci onaj koji nam kao neko prorotvo objavljuje da poslije smrti nema niega to stoji s nama u vezi. To ne prilii ovjeku koji je u svojim mislima proao,1 8 4 kroz bezbroj svjetova i beskonane prostore koji nemaju nikakvih obala ni granica. Da li je neto slino uinio Demokrit?1 8 5 (Da ne spominjem druge,
1 7 9 Tj. dua i tijelo. 1 8 0 V. Diog. Laert., X, 18. 1 8 1 Gamelion je sedmi mjesec atike godine; otprilike odgo vara naem januaru. 1 8 2 V. knj. H, 3, 7. 1 8 3 Ciceron ima na pameti veliku svemirsku godinu, koju su neki stari astronomi po obrascu Platonovom (Timej, 39, I) prihva tili; ona obuhvata 12. 954 suneve godine. Isp. Cic. O prirodi bo gova, knj. II, 51; Scipionov san 21; odlomak iz Hortenzija u Tacitovom Dijalogu o govornicima, 12. 1 8 4 Lukrecije, O prirodi, I, 74: T e prvi poelje otvoriti pri rode vrata. Prof. M. Tepe, Lukrecije, O prirodi. 1 8 5 O Demokritu, v. knj. I, 6, 17.
naveu samo ovoga koga je Epikur smatrao svojim uite ljem). 103. A ako je trebalo naroito istaknuti jedan dan, da li je trebao da bude prije onaj kada je on roen, negoonaj kada je on postao filozof? Na to e ti odgovoriti, pa nije mogao postati filozof ako nije bio roen. Na isti nain moglo bi se rei da i njegova baba nije bila roena. Sve u svemu, Torkvate, ne prilii uenim ljudima da ele da se poslije njihove smrti' sveanim objedom slavi uspo mena na njihovo ime. Neu uostalom govoriti kako v i slavite ove dane i kako se zbog toga izlaete podsmijehu ljudi sklonih alama. Svaa nam nije potrebna. Prim je ujem samo da je bila vie vaa stvar da slavite Epikurov roendan nego da vam on u oporuci nareuje da isti slavite. X X X II 104. Meutim, da se vratimo na na predmet (jer smo sa raspravljanja o bolu preli na ono Epikurovo pismo). O itavoj stvari moemo stvoriti ovaj zakljuak: U vrijem e dok ovjek trpi najvee zlo nije sretan. Mudrac je meutim uvijek sretan, mada katkad trpi bol; prema tome, bol nije najvee zlo. Dalje, koje znaenje ima ova tvrdnja, mudracu nee ieznuti iz uspomene minula srea, a treba da zaboravi proastu nesreu . U prvom redu, da li je u naoj moi ega emo se sjeati? Temistoklo1 8 6 je, kad mu je Simonid,1 8 7 ili neko drugi, nudio da ga ui vjetini sjeanja rekao vie bih volio vjetinu za borava jer se sjeam stvari kojih ne bih htio da se sjeam, a zaboraviti ne mogu one stvari koje bih htio zaboraviti. 105. Epikur je bio ovjek velikih umnih sposobnosti. injenica je da se jezikom tiranina slui filozof koji za branjuje da se sjeamo. Razmisli da li takve odluke ne lie na odluke vaega Manlija1 8 8 ili, jo vie, da li nisu
1 8 O Temistoklu, v. knj. II, 21, 67. 1 8 7 imonid sa Keosa, otoka Egejskog mora, ivio je oko 490. pr. n. e. Izumitelj vjetine pamenja (mnemotehnika) i uven lirski pjesnik. 1 8 8 Aluzija na onoga Manlija Torkvata koji je imao nadimak imperiosus . Isp. knj. II, 19, 60. Strogost njegovih zapovjedi pos tala je poslovina.
36
O' KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA
97
jo stroe kad mi zapovijeda neto to nisam u stanju uiniti. A ta, ako je uspomena na minule nevolje ugod na? Mnoge izreke sadre vie istine od naela vae kole. Openito se kae prebroene su tekoe ugodne. Vrlo dobro je Euripid1 8 9 napisao (pokuau prevesti stih na latinski) jer vam je svima poznat grki stih: TJgodna je uspomena na minule dane patnje.
kralj hvali da je sa sobom u grob ponio sva svoja tjelesna uivanja. Kako je mogao, kae Aristotel, mrtav ovjek da osjea ono to nije mogao ni iv due osjeati nego dokle je uivao. Tjelesna su uivanja prolazna i jedno iza drugog prohuji ostavljajui ee razloga za kajanje nego za sje anje. Sretniji je prema tome Scipion Afrikanski kad ovako razgovara sa svojom domovinom: Prestani, Rime, da drhti pred neprijateljem,
Vratimo se, meutim, na pitanje minule sree. Ako vaa kola pod tim pojmom razumije onu vrstu sree koju je sebi u pamet mogao dozvati Gaj Marije1 9 da kao izgna nik, gladan, do vrata zagnjuren u movaru, sjeanjem na svoje pobjede ublai svoj bol, ja bih vas rado sluao i otvoreno uz vas pristao. Bie nemogue da mudraev blaen ivot dostigne svoju konanu i krajnju savrenost ako bi uzastopno sve njegove dobre zamisli i djela bili izbrisani iz njegova sjeanja. 106. Vama, meutim, sjeanje na proivljena uivanja, i to na uivanja tjelesna, ine ivot blaenim. Jer ako ima kakvih drugih, onda nije istina da sva duevna uivanja nastaju u saradnji duha sa tijelom. Ako tjelesno uivanje, i onda kad je prolo, moe razvese liti, ne razumijem zato se Aristotel toliko izrugivao nad grobnom natpisu Sardanapola1 9 1 u kome se ovaj sirijski
1 8 8 O Euripidu, v. knj. I, 2, 4.; stih uzet iz izgubljene tragedije Andromahe koji citira i Plutarh. 1 9 0 Gaj Marije, pobjednik nad Jugurtom, numidskim kraljem, .zatim nad Kimbrima i TeUtonima (101. pr. n. e.), vodio je graanski rat protiv Sule god. 88 81. pr. n. e. 1 8 1 Sardanapal, asirski kralj, je provodio vrlo raskalaen iv o t O vde je nazvan sirijskim kraljem; nekada stari pisci Asiriju nazi vaju Sirijom. Nadgrobni natpis (epigramma), koji je na grkom sauvao Atenej, iji prevod u naem jeziku glasi: Kad zna da si smrtnik, U dovolji svojim eljama, uivaj u gozbama, Kad umre, nee imati nikakve radosti, Znaj da sam ja prah, nekadanji kralj mone Ninive. Ostalo mi je samo to sam pojeo, to sam u obijesti proveo i to sam u veselju i slasti proivio. Sve moje ostale divne stvari potpuno su se raspale. Dio latinskog prevoda nalazi se kod Cicerona Tusk. razg. knj, V , 35, 101. N ije poznato u kom je djelu Aristotel izrekao ovaj sud.
a isto tako izvanredno dalje: Jer su ti zatitu osigurali moji napori.1 9 2 On se raduje prebroenim naporima, ti nam nareuje da se veselimo uivanjima; on se poziva na ono. to nema nikakve veze sa tjelesnim uivanjima, a ti se samo dri tijela. X X X III 107. Kako moete zastupati naelo, koje ste v i pos tavili, da su sva duevna uivanja i patnje povezani sa uivanjima i patnjama tjelesnim? Zar ti, Torkvate, (vidim s kim raspravljam), zar ti lino nikada ne osjeti zadovolj stvo u nekoj stvari radi nje same. Neu spominjati dosto janstvo, moralnu vrednotu i unutranju vrijednost vrline o kojima smo ranije raspravljali; dotai u se manje va nih stvari: kad ti pie ili ita kakvu pjesmu ili govor, kada skuplja obavjetenja o istoriji svijeta i zemljama, zar u tebi ne pobudi zadovoljstvo kip, slika, prijatno mje sto, igre, lov, Lukulovo1 9 3 seosko imanje (da ne spominjem tvoje, inae bi imao izgovor da kae da je to izvor tje lesnog uivanja). Ove predmete, koje sam ja spomenuo,
1 9 2 Vjerovatno iz Enijevih Anala. 1 9 3 Lucije Licinije Lukul, rimski vojskovoa u ratu protiv M itridata, pontskog kralja, neobino bogat i raskoan ovjek. Njegovo se imanje isticalo osobitim luksuzom. Isp. Cic. Zakoni, knj. III, 13, 30.; Plutarh, Lukul, pogl. 39.
98
99
dovodi li ti u vezu sa tijelom ili ima neto to tebi samo od sebe priinja veselje? Mora da si ti ili vrlo tvrdoglav, kada ti jo uvijek uporno stoji na tome da je sve reeno u vezi s tijelom, ili se mora odrei cijelog Epikurovog uenja o nasladi, ako ovo porekne. 108. to se tie tvoga dokazivanja da su duevna uivanja i patnje vee od tjelesnih, zato to duh moe da uestvuje u sva tri vremenska odnosa, a tijelo osjea samo sadanjost, kako se onda moe dokazati da se onaj koji se radi mene zbog neeg veseli, vie veseli, nego ja lino. U dui uivanje nastaje radi tjelesnog uivanja i duevno uivanje je vee nego tjelesno. Iz toga proizlazi da je onaj ko eli sreu sretniji od onoga kome se srea eli. Ali, kad v i hoete da dokaete da je mudrac sretan zato to duhom osjea najvea zadovoljstva i to su ona kudi kamo vea od tjelesnih zadovoljstava, v i niste svjesni po tekoa na koje nailazite, jer iz tog proizlazi da su duevne patnje koje on osjea neizmjerno vee od njegovih tjeles nih patnji. Odatle nuno proizlazi da ponekad i onaj koga vi smatrate da je uvijek sretan, moe biti jadan i bijedan. I stvarno, neete nikad uspjeti dokazati da je on sigurno blaen dokle god uivanja i patnje uzimate kao jedina mjerila. 109. Zbog toga se, Torkvate, neko drugo najvee dobro za ovjeka mora pronai. Prepustimo uivanja ivotinjama koje vaa kola obino upotrebljava kao do kaze u pitanjima najveeg dobra. A ta ako i ivotinje, svaka prema svom prirodnom nagonu, ine mnoge stvari iz kojih se jasno vidi da i one imaju drugi cilj, a ne nasladu, s tim to jedne pokazuju njenu ljubav, ak i kad je to povezano s naporima, npr., pri porodu, pri prehrarijivanju mladih, druge uivaju u tranju i tumaranju, tree u izvjesnom smislu imitiraju dravnu zajednicu tim to ive skupnim ivotom; 110. Kod nekih vrsta ptica mogu se primijetiti izvjesni znakovi osjeanja dunosti, prepoznavanja i sjeanja, a kod mnogih vrsta primjeu jemo i ispoljavanje elja, i prema tome, ako ivotinje imaju neke slinosti sa ljudskim vrlinama, koje nemaju nikakve veze sa uivanjem, zar kod ljudi postoji vrlina samo radi uivanja? Zar emo rei da priroda nije obdarila
nikakvim osobitim darom ovjeka kao i ostala iva bia koja on u velikoj mjeri nadmauje. X X X IV 111. Prema tome, ako sve poiva na uivanju, onda nas ivotinje u svemu nadmauju. Njima zemlja sama od sebe, bez i malo truda, u obilju daje raznovrsnu hranu, dok mi skoro jedva uza sav na teki rad moemo podmi riti nae nasune potrebe. Ipak, nikako ne mogu ni pomis liti da bi najvee dobro stoke i ovjeka moglo biti isto. Zato bi onda bila potrebna tolika pomona sredstva za postizanje toliko plemenitih umjetnosti i znanosti, za to tolika saradnja najplemenitijih nastojanja, zato to liki broj vrlina, ako se sve to samo radi uivanja trai? 112. Pretpostavimo da je neko Ksersa, kada se on sa ogro mnom flotom i brojnom vojskom pjeadije i konjice poslije premoavanja Helesponta i probijanja Atosa pribliavao preko mora pjeke a preko kopna jedrei laama, kada je sa takvim snanim nadiranjem u Grku doao, upitao za uzrok tako velikih priprema za tako straan rat i da je on odgovorio da je elio da sa Himeta1 9 5 donese malo meda, svakako da bi smatrali da njegovi motivi nisu u srazmjeru sa tako ogromnim pothvatima. Tako bi se i za mudraca moglo rei da on, koji je snabdjeven i opremljen najnunijim naukama i vrlinama, ne prelazi kao Kserse mora pjeke, a brdo laama, nego da u svom umu dri cijelo nebo i cijelu zemlju sa svim morima, a trai nasladu, i prema tome, troi toliki trud radi meda. 113. Vjeruj mi, Torkvate, roeni smo za mnogo uzvienije i veliajnije svrhe. Ovo ne dokazuju samo nae umne sposobnosti koje ukljuuju sjeanje na bezbrojne dogaaje (u tvom sluaju neogranien broj), predvi anje buduih dogaaja, to se ne razlikuje mnogo od
1 9 4 Ovaj je tekst uzet iz Isokratova Panegirika, pogl. 25: Plan pomou koga je, poto je preao Helespont i prokopao Atos, plovio laama preko kopna i napredovao sa svojim trupama u unutra njost. 1 9 3 Himet, brdo u Atici, uveno po medu koji se tu dobiva.
7*
100
MARKO TU LU E CICERON O KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA
101
proricanja, zatim osjeaj ednosti, gospodarice pohota, dalje, ljubav prema pravednosti, vjernom uvaru ljudskog drutva, vrsto i nepokolebljivo preziranje bola i smrti, podnoenje potekoa i postojanost u opasnostima, sve su te odlike naeg duha; elio bih da ti malo razmisli i o naim udovima i naim ulima, i oni e se tebi pred staviti u odnosu prema vrlini ne kao njezini pratioci nego kao njezine sluge. 114. Pa ako se i u tijelu nalazi mnogo stvari koje treba pretpostaviti ulnom uivanju kao to su, npr., snaga, zdravlje, brzina, ljepota, kakva tek svojstva lee u duhu? Najueniji drevni filozofi su smatrali da duh sadri neto nebesko i boansko. Ako bi uistinu najvee dobro bilo sadrano u ulnom uivanju, kako vi nauavate, onda bi bilo poeljno provoditi dane i noi u neprekidnom uivanju najveih naslada, pri emu bi, tako rei, svako ulo bilo natopljeno i podsticano na uivanja svake vrste. A li ko bi zasluio da nosi ime ovjek ako bi samo jedan cijeli dan htio provesti u ui vanju te vrste. Kirienaici, istina, to ne odbijaju; to se tie ovoga, vai su moralniji, a kirenaici1 9 6 su moda dosljedniji. 115. Preimo, meutim, u mislima, na ova uzviena duhovna zanimanja bez kojih kod naih predaka niko nije smio biti ako nije htio da dobije ime neobrazovan, ali vas pitam da li smatrate da li su, neu rei, Homer, Arhiloh1 9 7 ili Pindar,1 9 8 nego Fidija,1 9 9 Poliklet,2 0 0 i Zeuksis2 0 1 kao cilj svog umjetnikog zanimanja uzimali ui vanje. Da li treba umjetnik da ima pred sobom uzvieniji cilj za stvaranje lijepih oblika nego istaknuti graanin za moralnu ljepotu?
1 9 6 O kirenaicima v. knj. I, 7, 23. 1 9 7 A rhl o h sa otoka Parosa, grki pjesnik, prvi jambograf, ivio oko 700. g. pr. n. e. 1 9 8 pindar iz Tebe, (517 445. pr. n. e.) najvei antiki liriar. 1 9 9 Fidija Atenjanin, uveni kipar Periklova doba oko 430. pr. n. e. so u poliklet iz Sikiona na Peloponezu, slavni kipar, isticao se i kao crta i kao slikar, takoer savremenik Periklov. 2 0 1 Zeuksis iz Herakleje u Velikoj Grkoj (Juna Italija), jedan od najuvenijih slikara antike.
Sta je^ drugo razlog zabludi, toliko ukorijenjenoj i toliko rairenoj, nego injenica da onaj koji izjavljuje da je uivanje najvee dobro, ne prosuuje ovo pitanje onim dijelom svoga duha gdje se nalazi um i razum, nego poudom, tj. najniom sposobnou duha. Pitam te, ako ima bogova, a u to i v i vjerujete, kako oni mogu biti sretni kad ne mogu ulna uivanja tijelom uivati? A ako su blaeni i bez ove vrste uivanja, zato neete da pri znate da se mudrac na slian nain slui duhom. XXXV 116. Nemoj itati, Torkvate, panegirike napisane u slavu onih junaka koje je Homer proslavio, ni one o Kiru,6 2 Agesilaju,2 0 3 Aristidu,2 0 4 Temistoklu,2 0 5 Filipu ili Aleksandru; itaj radije one koji su odrani u slavu na ih velikana, itaj govore o vaoj porodici. Nee nai da je i jedan slavljen zato to je bio spretan ili prepreden vjetak u iznalaenju uivanja. Ovo ne pokazuju pohvale na spomenicima, npr., ona kod gradskih vrata2 0 6 Veina naroda se jednoduno slae u tome da je on bio prvi i najvei ovjek u narodu. 117. Smatramo li da se vrlo velik broj naroda sloio da je Kolatin2 0 7 bio najvei ovjek u narodu zato to se najvie odlikovao u iznalaenju uivanja? Zar emo i one mladie smatrati nadobudnim i duhovno obdarenim, o kojima imamo miljenje da slue svom vlastitom interesu
2 9 2 Kir, osniva perzijskog carstva, oko 550. g. pr. n. e. 2 9 8 Agesilaj, Arhidamov sin, kralj Sparte, uven kao vojsko voa. 2 0 4 Aristid Atenjanin, oko 480. pr. n. e., zbog svoje pravednosti nazvan Pravedni. 2 0 3 O Temistoklu, v, knj. II, 21, 67. 2 0 6 Porta Capena Kapenska vrata (danas Porta di San Sebastiano) na junoj strani Kima, kroz koja se ulazilo u Atijevu ulicu, na kojoj su se nalazili spomenici mnogih slavnih mueva. 2 9 7 Aulo A tilije Regul iz Kalacije u Kampaniji, 259. i 255. pr. n. e. konzul, 250 diktator.
102
103
i da rade samo za svoju vlastitu korist. Zar ne uviamo kakva bi iz toga naziranja nastala pometnja i nered? Nestalo bi velikodunosti i zahvalnosti, veza uzajamne sloge. Jer, kad ti radi svoje koristi nekom uini uslugu, to se ne moe smatrati dobroinstvom nego zelenatvom; po mom miljenju ne zasluuje nikakvu zahvalnost onaj koji ini uslugu iz linog koristoljublja. Stvarno, gdje uivanje gospodari, tu neizbjeno naj uzvienije vrline moraju podlei. Ima vei broj gnusnih djela za koja se teko moe dokazati zato su nespojiva sa linou mud raca, ako po prirodnom zakonu moral nema najveu vrijednost. 118. I da ne navodim dalje dokaze (jer su bezbrojni), vrlina koja se s pravom hvali, mora nuno da zatvori sve prilaze uivanju. Ipak ne oekuj od mene dalja obja njenja o ovoj stvari. Zaviri sam u svoju duu i poslije svestranog i iscrpnog ispitivanja upitaj sebe da li bi vie volio provesti itav svoj ivot u onom stanju mirnoe 0 kojoj si toliko puta govorio, uivajui neprekidno na slade, slobodan od svake patnje, pa ak (to vaa kola pretpostavlja, ali to je u stvari nemogue) i osloboen svakog straha od bola, ili postati dobrotvor itavog ovje anstva i donijeti pomo i spasenje onim koji su u nevolji, pa bilo to i uz cijenu podnoenja Hei'kulovih patnji i muka. Tako su nai stari napore, koji se ne smiju izbje gavati, nazvali ipak vrlo otrim i neprijatnim izrazom muke i kad je u pitanju sam bog. 119. Traio bih od tebe, ak bih te i prisilio da mi odgovori, kad se ne bih feojao da e rei da je i Herkul sve ono to je za spas naroda uz velike napore uradio, radi svog linog uivanja uinio. Poto sam ovo rekao, Torkvat ovako odgovori: Znam kome na to treba da uputim odgovor, i mada bih 1 sam mogao neto rei, radije u nai one koji su za to spremniji. Misli valjda na nae prijatelje Sirona i Filodema,-0 8 koji su i izvanredni i ueni ljudi? Pravo ima, odvrati on.
Dva epikurovca.
Uini tako, rekoh ja, ali bi bilo pravije kad bi Trijarije izrekao neki sud o naoj diskusiji. N e pozivam njega za suca, odvrati on smijeei se, jer je neobjektivan, bar to se tie ove stvari. T i o ovoj stvari raspravlja umjerenije, a Trijarije nas mrcvari kao uvjereni stoiar. Na to upade Trijarije: Idui put u se boriti jo smjelije, jer ono to sam sada uo, stoji mi na raspolo enju, ipak te neu napasti sve dotle dok ne vidim da su te valjano pripremili za borbu ljudi koje spominje. Ovim rijeima zajedno smo zavrili etnju i diskusiju.
105
K N JIG A III I Kad bi uivanje, opovrgnuto u prethodnoj mojoj knjizd, Brute, samo za sebe moglo govoriti i kad ne bi imalo tako upornih branilaca, ono bi po mom miljenju priznalo preimustva vrline. Ono bi stvarno izgubilo svaki osjeaj stida ako bi due ustrajalo u borbi protiv vrlinev i ako bi pretpostavljalo ugodno moralnom i htjelo tvrditi da tjelesna uivanja i duevna zadovoljstva koja iz njih proizlaze imaju veu vrijednost od vrstine karaktera i istrajnosti. Stoga se kanimo njega i naredimo mu da. ostane u svojim granicama da ne bi njegova dodvaranja i primamljivosti poremetili ozbiljnost nae diskusije.1 ' 2. Pred nama je pitanje u emu lei ono najvee dobro koje elimo pronai, poto smo s jedne strane iz; njega iskljuili uivanje, a s druge strane isti se razlozi mogu navesti i protiv onih koji smatraju da je stanje bezbolnosti najvee dobro. I stvarno, ja ne bih nikad neto za najvee dobro priznao to u sebi ne sadri neki elemenat vrline, naj uzvienije stvari koja uope moe postojati. I ako mi ni u diskusiji koju smo sa Torkvatom o* ovoj stvari vodili nismo bili ni najmanje ravnoduni ni blagi, ipak nas eka kudikamo otrija borba sa stoiarima. Teme o uivanju, naime, ne raspravljaju ni odve otroumno ni odve duboko. N jegovi branioci nisu okretni u dijalektikom raspravljanju i njihovi ih protivnici bez:
1 Vidi knj. I, 1, 1.
potekoa pobijaju. 3. Stvarno, i Epikur tvrdi da o ul nom uivanju ne bi trebalo dokazivati, jer sud o njemu lei u ulima, tako da je za nas dovoljno samo podsje anje, a da je dokazivanje potpuno suvino. Zbog toga naa prethodna diskusija za i protiv njega imala je jedno stavan karakter. Jer, u govoru Torkvata nije bilo nieg nerazumljivog i zamrenog, a smatram da je moje izla ganje bilo jasno kao dan. Dobro zna kako su suptilne, ili za sada bolje rei, cjepidlaarske diskusije stoiara; pa ako je to upalo u oi Grcima, onda svakako mora vie upasti nama, jer mi moramo stvarati nove rijei i novim pojmovima davati nova imena. Zato se nee niko ovom, ko je iole upuen, uditi kad razmisli da se u svakoj naunoj grani koja je izvan naeg svakidanjeg iskustva i prakse susreemo sa novim nazivima, kad moramo iz nalaziti termine da bi oznaili pojmove koji odgovaraju svakoj pojedinoj nauci. 4. Prema tome, dijalektiari i fiziari se slue tak vim rijeima koje su i samim Grcima nepoznate. Mjerai, muziari, gramatiari, izraavaju se na svoj nain. I udbenici retorike, koji se bave uglavnom javnim i gra anskim stvarima, slue se u nastavi svojom naroitom terminologijom. II Da i preutno preemo preko ovih naih i plemenitih umjetnosti, ak ni zanatlije ne bi mogle u dobrom stanju uvati svoj zanat kad se ne bi sluili izrazima, dodue, nama nepoznatim, ali njima sasvim obinim. Pa i sama zemljoradnja, koja je daleko od svake vie forme obra zovanosti, stvorila je za predmete kojima se bavi nove nazive. Tim vie to mora uiniti filozof, jer je filozofija nauka o ivotu, i ko o njoj raspravlja, ne moe se sluiti jezikom ulice. 5. Ipak, od svih filozofa u ovom pogledu su stoiari bili najvei novatori i Zenon,2 osniva njihove kole, nije bio u tolikoj mjeri pronalaza novih ideja ko liko nove terminologije. Pa kad je u onom jeziku, koji je
2 Vidi knj. II, 6, 17.
106
107
po miljenju veine kudikamo bogatiji, naunicima bilo dozvoljeno da se za manje poznate stvari slue neuobi ajenim izrazima, koliko vie to treba dopustiti nama koji se sada po prvi puta usuujemo dirnuti u ovaj predmet? A poto sam ja ve esto govorio i to uz negodovanje ne samo Grka nego i onih koji bi radije htjeli da se sma traju Grcima a ne Rimljanima da nas Grci bogat stvom rijei ne samo ne nadvisuju nego da smo mi u ovom pogledu ispred njih. Zato moramo svim silama nastojati da ovo preimustvo ne samo u naim umjetno stima nego i u njihovim dostignemo. Dakako, one rijei koje po starom obiaju mjesto latinskih upotrebljavamo, kao to su, npr., filozofija, retorika, dijalektika, grama tika, geometrija, muzika, smatramo ih ipak, mada bi se i latinski mogle izraziti, jer su dugom upotrebom odomaene naim rijeima. Toliko o nazivima pojmova. 6. to se tie samog predmeta filozofije, esto se, Brute, bojim prijekora, to o ovoj temi piem tebi, koji si tako daleko otiao u filozofiji uope i u najvioj grani filozofije tj. etici. Kad bih ja to inio s namjerom da te poduavam, stvarno bih zasluio prijekor. A li od mene je daleko svaka pomisao na to i ne aljem ti ovo djelo da se upozna sa stvarima koje su tebi sasvim poznate, nego zato to u tvom imenu najlake nalazim smirenje i ut jehu, a i zato to u tebi nalazim nepristrasnog suca i kri tiara onih zanimanja koja su meni i tebi zajednika. Ti e mi, kao i obino, pokloniti najveu panju i donosie presude u spornim pitanjima koja sam imao sa tvojim ujakom, istaknutim i osobitim ovjekom. 7. Kad sam, naime, na svom imanju u Tuskulu bo ravio, i kad sam se htio posluiti nekim knjigama iz biblioteke mlaeg Lukula,4 otiao sam u njegovu vilu da
s Tuskulsko imanje Ciceronovo dobilo je svoj naziv po gradu Tuskulu, koji se nalazio u Laciju, u ijoj se blizini ono nalazilo. 4 Sina ranije spomenutog (knj. II, 33, 107) Lukula. Mladi je Lukul pao u bitki kod Filipa u Makedoniji. O vdje spomenuto imanje takoer se nalazilo u Tuskulu. Stariji Lukul ga je ukrasio najljepim spomenicima i najskupocjenijim predmetima. Za stara telja svome sinu Lukul je odredio Katona, djeakova ujaka. U svom testamentu preporuio ga je i Ciceronu.
ih sam po obiaju odatle donesem. Doavi tamo, iako nisam znao da se tu nalazi, naoh Marka Katona5 gdje sjedi u biblioteci okruen mnogim stoikim knjigama. Kako zna, on je s takvom poudom itao knjige da se nije mogao zasititi. On je esto imao obiaj da prkosei neosnovanim kritikama svjetine ita u kuriji, dok se se nat okupljao, a da pri tome svoje usluge dravi nije us kraivao. U tom momentu, u savrenoj tiini, kod rpe knjiga izgledao je kao da se ne moe zasititi knjiga, ako se smije jedan ovakav izraz upotrijebiti za tako uzvieno zanimanje. 8. A poto se tako desilo, da smo se mimo oekivanja sreli, ustade odmah. Tada mi uputi rijei koje se obino pri susretu govore: Kako si doao ovamo? Sigurno iz svoje vile; da sam znao da si tamo, doao bih bio do tebe. Juer su, rekoh, poele igre6 i zato se uputih iz grada i stigoh sino kasno uveer. Ovamo sam doao da podignem neke knjige iz biblioteke. I svakako, Katone, sa itavom ovom kolekcijom morae se uskoro upoznati na Lukul; elio bih da on vee uivanje nae u ovim knjigama nego u ostalom sjaju vile. Moja je vrua elja (mada odgovornost za ovo pripada uglavnom tebi) da on dobije takvu naobrazbu da bi mogao odgovoriti svom ocu i naem Cepionu7 i tebi s kojim je u tako bliskom srod stvu. Nisam bez razloga zabrinut, jer me s jedne strane na to tjera uspomena na njegova djeda ti dobro zna koliko sam cijenio Cepiona i mislim da je jo u ivotu da bi bio meu prvim ljudima u dravi a s druge strane pred oima mi lebdi Lukul, ovjek koji se vie od svih isticao, koji je sa mnom bio vezan iskrenim prijatelj stvom, istim osjeajima i miljenjem. 9. To je divno, ree on, to ti voli dijete i oba ova ovjeka dri u sjeanju, jer su ti obojica u oporuci pre
Marko Porcije Katon, koji je kasnije dobio nadimak Utiki, zato to se u graanskom ratu izmeu Pompeja i Cezara povukao u afriki grad Utiku, gdje je sebi 46. pr. n. e. oduzeo ivot. Bio je pristalica stoike kole. 6 Rimske su se igre odigravale od 4 14. septembra u ast Ju pitera, Junone i Minerve; za vrijem e njihovo sudovi nisu radili. 1 K vin t Cepion, Katonov roeni brat.
108
109
poruila svoju djecu. Svojih se obaveza, o kojima govori, nipoto ne odriem, nego uzimam tebe u pomo. Tome mogu dodati da djeak ve pokazuje mnoge znakove i ednosti i obdarenosti; zna, meutim, kako ie mlad. Svakako, rekoh ja, ali uza sve to, trebalo bi ve sada da se on dobro razumije u one nauke koje e ga, ako U njenoj dobi njima ovlada, uiniti sposobnijim za vie stvari! Tako je; mi emo o ovoj stvari jo mnogo puta de taljnije razgovarati i preduzeemo zajednike korake. Hajde da sjednemo ako hoe, ree on. To i uinismo.
III 10. Na to e on: Ti, koji ima toliko knjiga, koje su to knjige koje ti ovdje trai? Neke Aristotelove rasprave, rekoh ja, za koje znam da se ovdje nalaze, htio sam odavde odnijeti da ih proitam dok sam dokolan, jer mi se to rijetko deava. Kako bih se radovao, odvrati on, da si se opredi jelio za stoiare! Od tebe bi se vie nego i od jednog drugog ovjeka moglo oekivati da e jedino vrlinu svrstati u dobro. Razmisli, rekoh ja, da se to vie ne odnosi na tebe, jer o samoj stvari imamo iste poglede, da pojmovima ne daje nove nazive; nai se nazori u svemu podudaraju* samo se na nain izraavanja razlikuje. Nai se nazori nikako ne podudaraju, odvrati on. Jer im ti uzima bilo ta izvan moralnoga za poeljno i ubraja ga meu dobra, gasi moralno, koje je, tako rei, klju vrline, a s njim zajedno potpuno niti vrlinu. 11. T o je divno, Katone, izgovoreno, rekoh ja, ali zar ne vidi da su tvoji visoki izrazi zajedniki sa izrazima Pironovim i Aristonovim,8 za koje sve stvari imaju istu vrijednost. elio bih doznati tvoje miljenje o njima.
8 O Pironu i Aristonu v. knj. II, 11, 35.
Pita ta ja mislim, ree on. Za njih smo uli ili smo lino vidjeli da su bili u naoj dravi9 valjani, hrabri, pravedni i umjereni ljudi. Oni su bez kolske naobrazbe, po vodei se samo za prirodom, izvrili mnoga slavna djela. Njim a je priroda dala bolje obrazovanje nego to bi im moda filozofija mogla dati da su pristali uz neki drugi filozofski sistem, a ne onaj koji uzima moralno kao jedino dobro a nemoralno kao jedino zlo. Ostale filozofske kole -u svakom sluaju, jedna vie, druga manje, ali ipak sve koje raunaju meu dobra ili zla bilo ta to s vrlinom1 * ne stoji u nekom odnosu, ne samo da nam ne pomau da postanemo bolji ljudi nego utiu na kvarenje naeg ka raktera. Jer ako se ovoga principa ne bude vrsto dralo, da je jedino dobro ono to je moralno, ni na kakav se nain nee moi dokazati da se vrlinom postizava blaen ivot. Ako stvari stoje tako, onda ne znam zato se mu imo izuavanjem filozofije. Ako mudrac moe biti bije dan, svakako da neu ni ja veliku vrijednost polagati u tu vau mnogo hvaljenu i toliko slavljenu vrlinu. IV 12. to si ti do sada, Katone, rekao, mogao si to isto rei da si sljedbenik Pirona ili Aristona, odvratih ja. Jer tebi je sigurno poznato da oni moralno ne dre samo za najvee, nego kao i ti za jedino dobro; a ako je to tako, vidim da nuno proizlazi tvoja pretpostavka da su svi mudraci sretni. Upitao sam ga da li on onda preporuuje ove filozofe i da li smatra da bi trebalo da mi prihvatimo njihovo uenje. Nipoto ne bih htio da prihvatite njihovo uenje, odvrati on, jer je glavna karakteristika vrline da vri izbor izmeu stvari koje su u skladu s prirodom.1 1 Oni
9 Odgovor Katonov ne odnosi se direktno na Pirona i A ri stona; on se izraava openito kad tvrdi da sve ostale kole izuzev stoike treba odbaciti, tako i uenje Pironovo i Aristonovo. 1 0 Ciceron je trebao dodati: ili poroka, jer se jednako ne samo dobra nego i zla spominju. 1 1 Vidi knj. II, 11, 33.
110
111
filozofi koji su sve stvari1 2 uinili jednakim, zato to se ne moe raspoznati da li su dobre ili zle, i zato to ne postoji mogunost izbora meu njima, vrlinu su potpuno iskljuili. 13. Izvanredno dobro si tu stvar postavio, rekoh, ali te pitam, nee li to isto morati uiniti kad kae da je samo ono dobro to je pravo i moralno i dokinuti sve razlike izmeu ostalih stvari? Svakako, odvrati on, kad bih dokinuo sve razlike, ali ja to ne inim. 14. Kako to, odgovorih ja. A ko samo vrlina, samo ta jedina stvar koju ti naziva moralno, pravo, hvale vri jedno, ljudsko (priroda toga e postati razumljivija, ako ga odredimo sa vie izraza slinog znaenja), ako je dakle, ovo jedino dobro, za im e drugim onda osim za tim teiti? Ili, ako je samo zlo to je sramno, nemoralno, nevaljalo, pokvareno, greno i gnusno (da i ovo jasnijim uinimo upotrebom mnogih izraza), hoe li jo ta osim ovoga proglasiti ega se treba kloniti? T i sasvim dobro zna, odvrati on, ta ja hou da reknem, ali nagaam da me eli uhvatiti u odgovoru ako ti ukratko stvar izloim. Zato ti neu odgovarati taku po taku, nego u, ako ti ne smatra neuputnim, mjesto toga, poto smo oba dokoni, izloiti u cijelosti Zenonov stoiki sistem. Nipoto nije to neuputno, uzviknuh ja. T voje e tumaenje mnogo pomoi da rijeimo pitanja koja smo postavili. 15. Onda pokuajmo, ree on, iako je stoiko uenje o ovome predmetu prilino teko i nejasno, jer su neko u samom grkom jeziku oni nazivi za nove poj move, koji su sada usljed duge upotrebe postali potpuno obini, izgledali neodrivi; ta misli da e se dogoditi u latinskom? T o je vrlo laka stvar rekoh ja. Ako je Zenonu bilo dozvoljeno kada bi otkrio neku novu ideju da joj da naziv koji se dotada nije uo, zato da to isto ne bude dozvo ljeno i Katonu? Nee biti potrebno objanjavati jednu rije
1 2 Isto tako s obzirom na tjelesna i vanjska dobra kao i na tjelesna i vanjska zla.
drugom rijeju, kao to to obino ine nevjeti prevodioci, iako je obinija rije koja ima isto znaenje. Ja obino, ako drukije ne mogu, za ono to Grci izraze jednom rijeju, upotrebljavam vie rijei. Pored toga, smatram da bi nam trebalo dozvoliti upotrebu grke rijei IrgH nemamo pri ruci pogodnog latinskog izraza, i ne vidim nikakva razloga zato bi nam se ovo vie dozvoljavalo, npr., u rijeima ephippia- (sedla) acratophora (vrevi za nerazrijeeno, isto vino), nego, npr., u rijeima proegmena i apoproegmena.1 3 Meutim, ove dvije pos ljednje rijei mogle bi se posve pravilno u latinskom izraziti praeposita (pretpostavljive:), reiecta (zapostavljive). 16, Dobro ini, nastavi on, to mi u ovom pomae i radije u upotrijebiti latinske izraze koje si ti malo prije spomenuo, i u drugim sluajevima kad vidi da sam u nedoumici, ti mi priteci u pomo. Hou vrlo rado, rekoh, sve uiniti. Srea, meutim, hrabrim pomae; zato pokuaj, molim te. Zar postoji neki uzvieniji posao od ovoga? Filozofi ije uenje, ree, ja slijedim o ovoj stvari imaju ovakvo miljenje: Svako ivo bie im se rodi (odavde treba poeti) osjea sklonost prema sebi i tenju da se odri kao i ljubav prema svojoj prirodi i onim stvarima koje slue za ou vanje te prirode, dok se s druge strane u njemu pojavljuje neka odvratnost prema propadanju i onim stvarima koje bi mogle dovesti do njegova unitenja.1 4 Svoje tvrdnje
1 3 Ephippium, icpinmov, (sedlo); acratophoron xxpoczocpopov (po suda za vino) proegmenon 7rpor]Y(xvov, praepositum, (pretpostavljivo, to nije samo po sebi dobro); a oTrpovj'/ijisvov reiectum (zapostavljivo). 1 4 Diog. Laert. V II, 85: P rva tenja ivog bia po stoikom tvrenju odnosi se na samoodranje, jer se priroda od samog po etka sama sebi udvara, kao to Hrisip istie u prvoj knjizi svoga djela O ciljevima. Evo njegovih rijei: Najdraa stvar svakog ivog bia je njegovo ustrojstvo i svijest o sebi; nije vjerovatno da b i priroda otuila ivo bie od sebe ili da bi ona ostavila stvorenje koje je ona sainila bilo bez otuivanja od svog ustrojstva, bilo bez ljubavi za njega. Prema tome, preostaje nam da potvrdimo da je priroda u sainjavanju ivog bia uinila ga sebi samoj bliskim i dragim. Zato ono od sebe tjera tetno, a prihvata sve to e mu biti korisno i blisko.
112
113
oni temelje na injenici to maliani prije nego to osjete uitak ili bol trae stvari korisne po zdravlje a s odvrat-nou odbacuju tetne. Ovo se ne bi dogaalo da oni ne vole svoju prirodu a propadanja se boje; bilo bi, meutim, nemogue da oni uope osjete elje kad ne bi bili svjesni .-svog postojanja i, prema tome, osjeali ljubav prema sebi. *Ovo nas nuno vodi do zakljuka da je glavna pokretna .sila nae porodice samoljublje. 17. Veina stoikih filozofa smatra da se uivanje ne smije ubrajati u primarne prirodne tenje. Ja u cije losti dijelim njihovo miljenje, jer ako bi mi prihvatili da je priroda kao prve objekte naih elja stavila uivanje, mnogo bi nemoralnih posljedica iz toga slijedilo. Meu tim, upravo injenica da mi u prvom redu volimo one stvari koje smo od prirode najprije primili, dovoljno do kazuje da uope ne postoji ovjek, koji, stavljen pred izbor, ne bi vie volio da su svi dijelovi njegova tijela zdravi i itavi nego za istu upotrebu sakati i iskrivljeni. Spoznaje o stvarima (koje moemo nazvati shvaanje poimanje ili opaanje ili, ako nam se ovi izrazi ne .sviaju ili ako su nejasni, moemo ih nazvati xaTaXêW) u Smatram da njih treba radi njih samih usvojiti, jer one u sebi imaju neto, to, tako rei, obuhvata i u sebi sadri Istinu. Ovo se moe zapaziti kod male djece, jer vidimo da se ona raduju kad razmiljanjem sami za sebe neto pronau, premda od toga nemaju nikakve koristi. 18. Smatramo da se i umjetnostima i znanostima1 * :radi njih samih treba posveivati, djelimino zato to one u sebi kriju neto to je vrijedno da se njima bavimo, 'djelimino zbog toga to se one sastoje od predstava i sa dre u sebi neto razumno pravilno. Stoiari smatraju da m i pokazujemo veu odvratnost prema onome to je pog reno nego i prema emu drugom to je u oprenosti sa naom prirodom. (Od udova, tj. dijelova tijela, izgleda da nam je neke priroda dala da se njima sluimo, kao to su, npr., ruke,
1 5 Comprehensiones ili perceptiones je prevod grke rijei m 'raîpeii (shvatanja, pojmovi). 1 6 Upadno moe izgledati da se meu stvari za kojim najprije priroda tei ubrajaju i znanosti i umjetnosti, koje su vrlo daleke od prvih prirodnih tenji.
noge, stopala i unutranji organi; lijenici se ne slau u pogledu njihove upotrebe; drugi, meutim, ne slue nika kvoj korisnoj svrsi, nego izgleda da su odreeni samo za ukras, npr., paunov rep, areno perje golubova, brada i bradavice na prsima mukaraca). 19. Ovo je izlaganje moda suvie suhoparno jer tre tira, tako rei, osnovne elemente prirode. Za ovu vrstu predmeta ne moe se upotrijebiti bujan stil, a i ja se sa svoje strane ne trudim da to inim. Naprotiv, kada se go vori o uzvienijim temama, sam sadraj instinktivno podie stil i ljepota jezika raste zajedno sa veliinom teme. Tako je kako ti kae odvratih ja, ali ja ipak mislim da se svako jasno izlaganje jedne vane teme moe nazvati izvrsno izlaganje. Bilo bi odve djetinjasto htjeti upotrebljavati kitnjast stil za predmete ove vrste. Obra zovan i razuman ovjek zadovoljan je kada moe svoje misli izraziti jasno i razumljivo. VI 20 Nastavimo, ree on, dalje, jer smo se udaljili od onih prvih prirodnih tenji,1 7 s kojima se ono to slijedi mora podudarati. Iz ovog, u prvom redu, slijedi ova po djela: Vrednotom (ini mi se da bi to mogli tako nazvati) naziva se ono to je samo po sebi u skladu s prirodom ili to proizvodi neto takvo da zbog toga zasluuje izbor, -zato to posjeduje izvjesnu koliinu pozitivnih vrednota; ovu vrednotu oni nazivaju aiâv. Nevrijednim, napro tiv, nazivaju ono to je s prethodnim u suprotnosti. Kad su osnovne principe tako utvrdili da se ono to je u skladu sa prirodom radi samog sebe mora odabrati, a suprotno, slino tome, odbaciti,1 8 prva je dunost1 9 (tako
1 7 V. knj. II, 11, 33. 1 8 Za stvari za kojim priroda najprije tei ili ih odbacuje stoi ari upotrebljavaju izraz Xa^fiavstv, sumere (uzimati); sxXlvsa-9-aL eligere (izabrati) a7rxXsYea9-ai reicere (odbaciti). Za dobra i zla oni kau oTeio&at expetere (eljeti, eznuti) i < p e uyetv vitare (izbje gavati). 1 9 Ciceron je rije dunost na ovom mjestu netano upotrije b io; ona tek pristaje uz druga.
114
115
ja prevodim grku rije xa^xov) ouvati svoje prirodno stanje; druga, zadrati ono to je u skladu s prirodom i od sebe odstraniti suprotno. Kada je naen ovaj princip odabiranja, isto tako i odstranjivanja, tada dolazi odabi ranje uslovljeno dunou, poslije ega nastaje trajno i do kraja postojano odabiranje koje je u skladu sa prirodom. U njemu se poinje pojavljivati dobro i spoznaja o posto janju onoga to se uistinu moe nazvati dobro. 21. ovjek najprije pokazuje sklonost prema onome to je u skladu sa prirodom. im on, meutim, stekne uvid ili, bolje reeno, spoznaju o stvarima koju oni nazi vaju vvotav, i im pone razabirati red i, tako rei, sklad meu radnjama, on kudikamo vie cijeni ovu sklad nost nego sve stvari prema kojima je ranije pokazivao sklonost. On dolazi sada putem spoznaje i razuma do zakljuka da tu lei ono ovjekovo najvee dobro koje samo po sebi treba eljeti i koje zasluuje pohvalu. Poto se ovo temelji na onome to stoiari nazivaju 6[xXCavooy, a to mi, ako ti pristaje, moemo nazvati saglasnost poto se i na ovome zasniva ono dobro na koje se sve drugo mora odnositi: moralne radnje i samo moralno, to se jedino ubraja u dobro, mada se tek kasnije pojavljuje,2 1 1 ipak je jedina stvar koja zahvaljujui svojoj djelotvornosti i svom dostojanstvu zasluuje da se poeli, dok naprotiv, one prve poeljne stvari prirode ne zasluuju da se radi samih sebe ele.2 1 22. Poto, meutim, ono to sam ja nazvao dunos tima, proizlazi iz prirodnih tenji, ono nuno mora biti u vezi sa njima. Stoga se s pravom moe rei da je svima dunostima cilj da postignemo primarne prirodne tenje, ipak ne tako kao da bi ovo bilo najvee dobro, zato to se u prvim stvarima s kojima se priroda upoznala ne na lazi moralna radnja. Ona, kako smo rekli, slijedi i tek se kasnije razvija. Ona je ipak u skladu s prirodom i pod2 0 Moralno i moralne radnje koje iz njega proistiu ne pojav ljuju se odmah u prvim danima razvitka ovjeka, nego tek kasnije kada um i razum ojaaju. 2 1 Prema uenju stoiara stvari za kojim priroda najprije ezne (v. knj. II, 11, 33), zasluuju da se uzmu, usvoje i izaberu, ali ne i da se za njima ezne (vidi 20 ove knjige).
stie nas da za njom teimo kudikamo vie nego za svim ranijim stvarima. A li ovdje se mora najprije odstraniti jedna zabluda da se ne bi povjerovalo da iz ovoga proi zlazi da postoje dva najvea dobra. Kao kad neko dobije zadatak da koplje ili strijelu odapne bilo kuda, tako i mi razumijemo krajnji cilj kod dobara. Strijelac da osta nemo kod ove paralele mora sve uiniti da pravo naniani, a ipak, mada je sve uinio da postigne svoj cilj, njegov krajnji cilj, tako da kaemo, bio bi ono to mi u ivotu nazivamo najveim dobrom, dok bi stvarno poga anje cilja u naem sluaju trebalo da se odabira a ne da se eli. V II 23. Poto sve dunosti proizlaze iz osnovnih tenji prirode,2 2 nuno slijedi da i sama mudrost iz njih proizlazi. Ali, kao to se esto dogaa, da ovjek koji je nekom dru gom preporuen, vie cijeni ovoga, nego onoga koji ga je preporuio, isto se tako ne smijemo ni najmanje uditi, premda su nas osnovne tenje prirode uputile na mudrost, to nam kasnije sama mudrost postaje draa od samih tenji preko kojih smo do njih doli. I kao to su nam udovi oigledno dati za naroite ivotne svrhe, izgleda da nam naa mo htijenja, koja se u grkom naziva nije data za koji bilo nain ivota nego za njegov naroiti oblik, a to isto vai za razum u obinom smislu i za savreni razum.2 3 24. Jer kao to glumcu nije dodijeljena bilo koja uloga i plesau bilo koji ples, nego jedan odreeni, tako se mora i ivot provoditi na utvren nain, a ne na kakav bilo. Ovaj utvreni nain ivota mi nazivamo pristojan i prik ladan. Mi ne smatramo da je mudrost slina krmarskoj ili Ijekarskoj vjetini, nego kudikamo vie maloprije pomenutim vjetinama, glumi i plesu, jer se kod njih njihov cilj, tj. stvarno praktikovanje vjetine, nalazi u njima samima i ne trai se izvan njih. Ipak i u drugom pogledu izmeu ovih vjetina i mudrosti postoji razlika, zbog toga
2 8 V. knj. II, 11, 33. 8 8 Savreni razum je i mudrost kao i vrlina.
116
117
to kod njih ono to je pravilno izvedeno ne sadri sve sastavne dijelove vjetine, dok ono to mi nazivamo mo ralno ili moralno obavljene radnje, to stoiari nazivaju xaTopO-ei>[i.aT (savrene dunosti), sadri sve sastavne dijelove vrline. Mudrost je jedina koja je posve sama, na se upuena, to kod drugih vjetina nije sluaj. 25. Pogre no se usporeuje cilj ljekarske i krmarske vjetine sa ciljem mudrosti.2 4 Mudrost u sebi ukljuuje velikodunost i pravinost i iznad svega to ovjeka moe zadesiti, a to se kod drugih vjetina ne dogaa. Maloas spomenute vrline niko nee moi posjedovati ako se nije uvjerio da osim moralnog i nemoralnog nema nijednih drugih stvari koje bi se meusobno jedne od drugih udaljavale i razli kovale. 26. Pogledajmo sada kako divni zakljuci proizlaze iz datih postavki. Poto je krajnji cilj (a ti svakako pri mjeuje da ja ono to Grci nazivaju tXo<, zovem sad 'krajnji, sad konani, sad najvii cilj; moglo bi se, me utim, rei mjesto, ^krajnji i konani samo cilj) ivjeti u skladu i saglasnosti s prirodom, iz toga nuno slijedi da svi mudraci svih vremena provode blaen, savren i za dovoljan ivot, da ih nita ne prijei, ne ograniava i da nita ne potrebuju. Sta u sebi ukljuuje ne samo nauka o kojoj govorim nego i na ivot i naa dobrobit, jest uvjere nje da je moralna vrednota jedino dobro. Ove se postavke mogu podrobno i opirno najbiranijim rijeima i jakim dokazima na retoriki nain uveliavati i kititi, meutim, ja vie volim kratke i otroumne zakljuke stoiara. V III 27. Svojim dokazima oni daju sljedei silogistiki oblik: Svako dobro je dostojno pohvale; a dostojno pohvale
2 4 U dramskoj i baletskoj umjetnosti moe jedno izvoenje, izraz ili pokret biti u sebi potpun, a da se u ovoj jednoj taki ne pokae cijela umjetnost. Glumac se moe pokazati savrenim umjet nikom u jednoj ulozi, u drugoj moe podbaciti. Moralna radnja, naprotiv, ukljuuje u sebi po uenju stoiara potpunu savrenost. Ko obavi jednu radnju valjano, obavlja sve valjano; sve su radnje valjano obavljene jednake, samo je njihov sadraj razliit. K o po sjeduje jednu vrlinu, posjeduje sve.
je moralno; prema tome dobro je i moralno.2 5 Izgleda Ii ti ovaj zakljuak zadovoljavajui? Dakako da izgleda, jer vidi da se ono to je izvedeno iz dvije premise nalazi u zakljuku. Obino se stavlja prigovor protiv prve od dvije premise, da svako dobro ne zasluuje pohvalu. Priznaje se da je ono to je dostojno pohvale i moralno. Bilo bi, meutim, suvie besmislem tvrditi da postoji neko dobro koje nije poeljno, ili da se poeljno ne svia, ili ako se svia da nije vrijedno potovanja, dakle, da nije vrijedno i odobravanja; prema tome je vrijedno pohvale. A li ono to zasluuje pohvalu je moralno asno. Iz toga slijedi da je dobro i moralno asno. 28. Sada ja pitam, ko se moe ponositi bijednim ivotom ili koji nije ispunjen blaenstvom? Samo se moe ponositi blaenim. Iz toga slijedi da samo blaen ivot zasluuje da se, da tako kaem, njim ponosimo, a to se s pravom jedino moe rei za moralni ivot. Prema tome, moralni ivot je blaen ivot i ovjek koji zasluuje poh valu s pravom se hvali da ima izuzetan razlog da se i dii i osjea samozadovoljstvo, a te stvari mnogo dopri nose da se on s pravom moe proglasiti blaenim. Prema tome e se i ivot takvog ovjeka s punim pravom naz vati blaenim. Zato, ako je moralna vrednota kriterij blaenog ivota, moralna se vrednota mora smatrati jedi nim dobrom. 29. Sta na ovo? Zar bi se moglo ikako porei da se nikada nee moi izgraditi vrst, nepokolebljiv i veliko duan ovjek, koga mi nazivamo hrabrim, ukoliko se ne utvrdi da bol nije zlo? Jer kao to je nemogue da se neko ko smatra smrt zlom nje ne boji, tako isto ni u jednoj drugoj stvari niko ne moe ne obraati panju i prezreti neku stvar za koju se odluio da je zla. Poto je ova po stavka prihvaena i openito primljena, prihvaena je i druga premisa da sran i velikoduan ovjek prezire i nipodatava sve to moe ovjeka zadesiti. Iz tog slijedi
2 3 Iscrpniji se zakljuak nalazi kod Cic. Tusk. razg. knj. V, 15. 45. Isp. zakljuak Hrisipov kod Plutarha, O protivrjenostima stoiara. pogl. 13: Dobro je poeljno, poeljno je ugodno, ugodno je pohvalno, pohvalno je lijepo, I na drugom mjestu: Dobro je prijatno, prijatno je uzvieno, a uzvieno je lijepo.
118
1J9
zakljuak da nita nije zlo to nije moralno neasno. I onaj uzoriti, proslavljeni, velikoduni i uistinu hrabri ovjek koji sve ljudske stvari smatra nedostojnim svoje panje, onaj, tvrdim, kakvog mi elimo proizvesti, koga u naj manju ruku traimo, mora neosporno imati pouzdanja u se, u svoj proasti i budui ivot i dobro o sebi misliti, budui da je vrsto uvjeren da ne moe nikakvo zlo snai mudraca. Zato, evo jo jednog dokaza za istu postavku da je jedino moralna vrednota dobro i da ivjeti blaeno, to jest, moralno, znai ivjeti kreposno. IX 30. Dobro znam da su meu filozofima vladala raz liita miljenja, naglaavam, meu onim koji su najvee dobro, koje ja nazivam krajnjim ciljem, stavljali u duu. U svakom sluaju oni koji su slijedili ova shvatanja,2 6 upali su u pogreku, ali i pored toga ja ubrajam sve ove (bez obzira kojoj koli pripadaju) koji su najvee dobro stavljali u duu i u vrlinu, ne samo naprijed navedena tri filozofa,2 7 koji su potpuno odvajali najvee dobro od vrline i poistovjetovali ga ili sa uivanjem ili bezbolnou ili prvim tenjama prirode, nego i naprijed pomenutu drugu trojicu2 8 koji su smatrali da je vrlina nepotpuna bez nekog dodatka i zbog toga su joj dodali ovu ili onu od tri stvari koje sam ranije spomenuo. 31. Ali, besmisleno je i stanovite onih koji tvrde da je krajnje dobro ivot posveen nauci i onih koji ue* da nema razlike meu stvarima i da e mudrac biti sre tan ako ne bude jednoj stvari pridavao vei znaaj nego drugoj,3 0 kao i onih koji su zastupali, kao to se tvrdi za
2 6 Ova miljenja odstupaju od stoikih; stoiko je miljenje smatrano kao jedino ispravno. 2 7 Epikur (knj. I, 2, 6), Hijeronim (knj. II, 3, 8) i Karnead (knj. II, 11, 35); isp. knj. II, 11, 35. 2 8 Polemon (knj. II, 11, 34). Kalifont (knj. II, 6, 19) i Diodor (knj. II, 6, 19); isp. knj. II, 11, 34 i 35. 2 8 Ovo je bilo miljenje Herila (v. knj. II, 11, 35); isp. knj. II, 13, 43. 3 0 Ovo je bilo miljenje Pironovo i Aristonovo (v. knj. II, 11, 35); isp. knj. II, 13, 43; knj. V, 8, 23.
neke lanove Akademije, da je krajnje dobro i najvea dunost mudraca opirati se obmanama i privienjima i odluno se od njih uzdravati.3 1 Obiaj je da se svakom od ovih uenja posebno podrobno odgovori. A li nema po trebe sluiti se mnogim rijeima u stvarima koje su pot puno jasne. Sta moe biti oiglednije nego da se, ukoliko izmeu stvari koje su u skladu sa prirodom i onih koje nisu u skladu s njom, potpuno ukloni ona mnogo traena i mnogo hvaljena mudrost.3 2 Ako nema drugog izbora, poto smo iskljuili nave dena i njima slina miljenja, preostao nam je zakljuak da se najvee dobro sastoji u ivotu u kojem emo pri mjenjivati znanja djelovanja prirodnih uzroka, odabirajui ono to je u skladu sa prirodom i odbacujui ono to je suprotno tome; drugim rijeima, u ivotu koji je u skladu i saglasnosti sa prirodom.3 3 ' 32. Meutim, kod drugih znanosti i umjetnosti kad se kae izvedeno je po pravilima, ovo se mora smatrati kao neto to slijedi iza akcije kao njezin rezultat.3 4 T o stoiari nazivaju smyswigfjKXTixov (kasnije nastalo, ono to slijedi). Meutim, u postupcima, kad za neko djelo kaemo pametno izvedeno, termin se primjenjuje pot puno ispravno na djelo od samog njegova poetka. Jer, sve to proizlazi od mudraca mora odmah u svim svojim dijelovima biti savreno. Na tome se i temelji ono to mi istiemo da je poeljno. Jer kao to je grijeh izdaja omo3 1 Treba ovdje uzeti novoakademiare (v. knj. II, 1, 2). Pod obmanama (privianjima tfavTaaio visa) treba razumjeti utiske koji se primaju putem ula; uzdravanje od pristajanja (jj tt\ c nttiic i-noyjj) nauavao je osniva novije Akademije Arkesilaj; v. Tinj. II, 1, 2. 3 2 Uope vrlina u cjelini; ovdje se dodue spominje samo raz boritost, jer njoj pripada dijeljenje stvari na one koje su u skladu s prirodom i koje su u suprotnosti s njom. 3 3 Isp. knj. IV, 6, 14. Ovu je formulu postavio Hrisip. ivot u skladu s prirodom; isp. Diog. Laert. V II, 87; Stobej, Etike ekloge, II, 134. 3 4 Kad se, npr., kae za jednog umjetnika da je svoj posao obavio umjetniki (artificiose), ova se pohvala odnosi na stvarno izvrenje, na rezultat; a kad se, npr., kae za nekog mudraca da je :mudro radio, ova se hvala ne odnosi na rezultat radnje, nego na volju, na prve misli, na prvi poetak radnje.
120
MARKO TULIJE CICERON?
121
vine, zlostavljanje roditelja, pljaka hramova, gdje prestup lei u ishodu djela, tako su i strah, alost, pohota, grijesi, ak i kad su bez posljedice. Ovi posljednji su grijesi ne u svojim naknadnim posljedicama i ishodima, nego odmak u samom svom nastajanju. Slino i radnje koje proizlaze iz vrline treba prosuivati odmah od njihova poetka, a ne poslije njihova izvrenja. X 33. Dobro, koje je u naoj diskusiji vrlo esto upo trebljavano, razjanjava se i definicijom. Stoike se defi nicije zaista vrlo malo meusobno razlikuju, ali one sve smjeraju na isto. Ja se lino slaem sa Diogenom3 3 koji je postavio ovakvu definiciju: dobro je ono to je od pri rode savreno. Slijedei ovu definiciju on proglaava i korisno (nazovimo tako grki izraz < 5 > < p X 7 )[A o c ) kao pokret ili stanje koje proizlazi iz savrenog od prirode.3 6 Pojmovi se o stvarima raaju u pameti, kada se neto sazna ili iskustvom ili povezivanjem ili analogijom, ili logikim zakljuivanjem. Ovaj posljednji etvrti metod je taj po mou koga se dolazi do pojma dobra.3 7 Pamet se, naime, penje zakljuivanjem od stvari koje su u skladu sa pri rodom posredstvom logikog zakljuivanja i tada dolazi do pojma dobra. 34. Ovo dobro je zapravo ono to mi
3 5 Diogen iz Babilona; v. knj. I, 2, 6. 3 6 Vrline su dobra. Stanje ili pokret (radnja) u kojoj se nalazi vrlina stoiari nazivaju < o< p e>.?](xa quod prodest (korisno), tj. stanje ili radnja koji su onome koji ih posjeduje a i drugim korisni. V id i Stobej, Etike ekloge. Diog. Laert., V II, 104 Koristiti znai staviti u pokret ili drati u saglasnosti sa vrlinom, dok tetiti staviti u pokret ili drati u skladu s porokom. Poto se prema Diogenu, vrlina, tj. dobro sa stojalo u savrenom od prirode, tako prema njemu koristiti znai staviti u pokret ili drati u skladu s prirodom. 3 7 Sekst Empirik, Protiv matematiara, III, 40 kae: Sve to se da zamisliti zamilja se na dva glavna naina; ili putem jasnih utisaka, ili putem prenoenja sa poznatih stvari, a ovaj je nain tro vrstan: putem slinosti, putem povezivanja ili putem podudar nosti, Diog. Laert. V II, 53. takoer o ovom predmetu govori ovako: Do pojmova se dolazi na sljedee naine: do nekih direktnom vezom, do nekih slinou, do nekih podudamou, do nekih tran sformiranjem, a do nekih suprotnou.
raspoznajemo i tako nazivamo ne po izvanjskim doda cima niti po poveanju, niti po isporeivanjem s drugim stvarima, nego po njegovim bitnim svojstvima. Isto kao* to se med, mada je vrlo sladak, osjea da je sladak svojom vlastitom vrstom okusa, a ne isporeivanjem sa. drugim stvarima, tako treba i ovo dobro o kome rasprav ljamo vrlo visoko cijeniti, ali ipak njegova vrednota ne ovisi o njegovoj veliini nego o njegovoj vrsti. Vrednota se (Grci je nazivaju Ai-ta) ne ubraja ni u dobra ni u zla, ona ostaje u svojoj vrsti nepromijenjena koliko god joj se koliinski pridodaje. Vrijednost vrline je prema, tome jasna i izrazita ona dobiva vrijednost prema oso binama a ne prema poveanju. 35. Duevna poremeenja3 8 koja ivot ludih ine bijednim i alosnim (Grci ih nazivaju to x &t}), mogao bih., ako bih ih bukvalno preveo nazvati bolestima, ali se ta rije ne bi mogla primijeniti u svim sluajevima, jer niko nee nazvati saaljenje ili srdbu boleu, mada i njih Grci nazivaju to 9 -o. Prihvatimo termin duevno> poremeenje, ali, ini se, da sama rije oznaava neto manjkavo, jer ova duevna poremeenja ne izaziva nika kva prirodna sila. Sva se duevna poremeenja mogu podijeliti na etiri vrste koje se dalje mogu dijeliti na podvrste, naime, brigu, strah, poudu i na duevna pore meenja koju stoiari nazivaju zajednikim imenom i za tijelo i za duu ôvv-v (uivanje), ali ja ga vie volim zvati veselje, tako rei, ulni zanos duha u stanju ushie nosti. Ova poremeenja ne izaziva nikakva prirodna sila,, ona su sva tvorevine mate i prenaglo stvoreni usloviZbog toga e mudrac od njih uvijek biti slobodan. XI 36- Uenje da moralno treba eljeti radi njega sa moga mi dijelimo sa mnogim drugim filozofskim kolama. Izuzev tri kole3 9 koje iskljuuju vrlinu iz najveeg dobra*
3 8 Cijela reenica u originalu ima oblik anakoluta to je ostav ljeno i u prevodu. 3 9 Tj. Aristipa i Epikura, Hijeronima i Kameada; v. knj. II, 11, 35.
122
123
svi ostali filozofi zastupaju ovo miljenje, a najvie oni koji smatraju da jedino moralno treba ubrajati meu dobra. Ovo stanovite je vrlo jednostavno i lako braniti. Ima li ko ili da li je ko ikada bio tako silno lakom ili tako neobuzdanih strasti, mada je elio poiniti zloin, da bi postigao cilj i, mada je bio potpuno siguran da e ostati nekanjen, da nije radije elio da isti cilj postigne nekanjivim nego kanjivim sredstvima? Za kakvom koriu opet ili za kakvom dobiti eznemo kad elimo saznati tajne prirode, nain i uzroke kretanja nebeskih tijela? Ko ivi tako niskim nainom ivota, ili ko je toliko ravnoduan i otupio prema istraivanjima u oblasti prirode da osjea odvratnost prema ovim uzvienim studijama i kloni ih se kao bezvrijednih, bez obzira to one mogu donijeti korist i uitak? Ili ima li ikoga ko u dui ne uiva kad uje o mud rim izrekama, junakim djelima i odlukama naih predaka dvojice Scipiona sa nadimkom Afrikanski,4 0 ili moga pradjeda, koji je uvijek u tvojim ustima i ostalih hrabrih i u svakoj vrlini istaknutih mueva?4 1 38. S druge strane, koga ovjeka, koji je u estitoj porodici stekao dobar od goj i obrazovanje, ne vrijea moralna niskost, i ako on od toga ne trpi nikakvu tetu? Ko moe ravnoduno gledati ovjeka za koga smatra da provodi razuzdan i poroan ivot? Ko ne mrzi ljude podle, sujetne, lakomislene i ne vjerne? Ako dopustimo da moralna niskost nije neto ega se treba radi nje same kloniti, kakvi se dokazi mogu na voditi protiv ljudi koji su se odali svakoj vrsti nedolinih djela u tajnosti i pod zatitom mraka, ako njih ne zastra uje sama nemoralnost svojom rugobom? Bezbroj do kaza moglo bi se navesti u prilog ovog mog miljenja, ali to nije potrebno. Nema zaista nieg u to bi se manje moglo sumnjati nego da moralno radi njega samoga treba eljeti, a da s druge strane nemoralno radi njega samoga treba izbjegavati.
4 0 Publije Kornelije Scipion A frik i Stariji, koji je 201. pr. n,e. porazio Hanibala kod Zame i Publije K o m elije Scipion A friki Mlai, razoritelj Kartage, 196. g. pr. n. e. i Numancije 143. 4 1 Marko Porcije Katon Stariji sa nadimkom Cenzorin a po nekad i Mudri, bio je konzul 196. i cenzor 186. g. pr. n. e. Izmeu drugih djela objavio je isiorijsko djelo Origines (Poeci) u kome je u sedam knjiga obradio porijeklo i istoriju italskih naroda.
39. Ako je opet uenje, o kome smo ranije rasprav ljali, da je moralno jedino dobro, nuno se mora zakljuiti da se moralno mora vie cijeniti od onih indiferentnih stvari koje se uz njegovu pomo postiu. S druge strane, kad tvrdimo da ludost, kukaviluk, nepravdu i neumjerenost treba izbjegavati zbog njihovih posljedica, ove rijei ne treba tumaiti tako kao da izgledaju da su nesaglaIjive sa naelom ve postavljenim da je jedino nemoralno zlo, zbog toga to se ovo ne odnosi na tjelesne nedostatke nego na nemoralne radnje koje iz poroka proizlaze, (ono to Grci nazivaju xaxla, to u ja zvati radije porok nego pokvarenost). X II 40. Zaista, Katone, rekoh ja, ti se ovdje slui jasnim rijeima koje tano odraavaju ono to hoe rei. Prema tome, meni se ini da ti ui filozofiju da latinski govori i da joj, tako rei, daje pravo graanstva. Do sada je izgledalo da je ona u Rimu strankinja i da se nije prilagodila naem jeziku a zato uglavnom glavnu krivnju snosi tanost i istananost i misli i rijei. Znam da ima fi lozofa4 2 koji na svakom jeziku umiju izraziti svoje filo zofske misli. Oni se ne slue nikakvim podjelama i defini cijama i sami priznaju da pristaju samo uz ono s im se priroda preutno slae.4 3 Zato se kod njih u njihovim izlaganjima o najmanje nejasnim predmetima ne nalazi veliko naprezanje za dijalektiko raspravljanje. Zbog toga te paljivo pratim i pamtim sve nazive koje upotrebljava za oznaavanje pojmova o kojima raspravljamo, jer u se moda uskoro morati istim terminima posluiti. Meni se ini da si ti sasvim ispravno, shodno praksi naega jezika, upotrijebio kao suprotan naziv vrlini porok. Jer, rije porok po mom miljenju oznaava ono to po svo
4 2 Ciceron ovdje aludira na nejasne i neumjetniki napisane rasprave latinskih epikurovaca, npr., Amafanija, Rabirija, kojima se Ciceron u mnogim drugim djelima izruguje; isp. Cic. Tusk. razg; knj. I, 3, 6. 4 3 Tj.: oni tvrde da samo slijede odluke ula. Pod prirodom treba razumjeti ula; v. knj. I, 9. 30.
124
MARKO TULIJE CICERONT
125 X III
joj prirodi zasluuje prekor, a i latinska rije vituperare1 4 (vitium parare,) izvedena je od rijei vitium (porok). Da si preveo termin xaxia4 S naom rijeju malitia (zloa), latin ska rije bi nas uputila na sasvim drugo znaenje, tj. na jedan odreeni porok. Danas se, meutim, openito uzima porok u suprotnom znaenju vrlini. 41. Na to on ovako nastavi: Poto smo svoja naela utvrdili, dolazimo sada do jednog vanog spornog pitanja koje peripatetiari nisu bogzna kako uporno branili (u stvari, zbog njihova nepoznavanja dijalektike,4 6 njihov nain raspravljanja nije dovoljno ubjedljiv), ali tvoj Karnead,4 7 zahvaljujui svojoj izvanrednoj opreznosti u dijalektici i svom izvanrednom govornikom daru, doveo je stvar u krajnju opasnost zato to je u svakom rasprav ljanju, kada je u pitanju bio problem dobra i zla, stalno tvrdio da izmeu stoiara i peripatetiara ne postoji ni kakvo neslaganje u stvarima nego samo u rijeima. Meni je, meutim, sasvim jasno da je mnogo vee razilaenje izmeu filozofa tih dviju kola u stvarima nego u rijeima. Peripatetiari tvrde da sve to oni nazivaju dobrima, utie na blaen ivot, meutim, nai su miljenja da sve to zasluuje neku vrijednost ne upotpunjuje ivotnu sreu.4
4 4 Ciceron izvodi imenicu vitium (porok) od glagola vituperare (koriti, kuditi) ili obratno. 4 5 Termin zloa malitia u potpunosti ne odraava pojam poroka, to je naziv za jednu vrstu poroka; isp. Cic. Tusk. razg; knj. IV, 15, 39. 4 6 V. knj. II, 11, 34. Kad se ovdje peripatetiarima predbacuje nepoznavanje dijalektike, to je jednostrani sud sa stanovita stoi ara, koji su uivali mnogo u dijalektikim cjepidlaenjima; V . Cic. Tusk, razg; knj. IV, 5. 9. 4 7 O Karneadu, v. knj. II, 11, 35. 4 8 Peripatetiari prihvataju tri vrste dobara: dobra due, tijela i sudbine i smatraju da se samo preko dobara due postizava bla en ivot, a on se preko dobara tijela i sudbine upotpunjuje, tako da potpuno blaeno stanje moe nastupiti spajanjem sve tri vrste dobara. Stoiari, meutim, prihvataju samo dobra due i tvrde da se ivotno blaenstvo postie jedino posredstvom ovoga. Ono to su peripatetiari nazivali dobrima tijela i sudbine oni su nazivali <x$!&popa (indiferentne stvari), koje dodue imaju izvjesnu vrijed nost, ali za potpuno blaenstvo nemaju ni najmanjeg utieaja. Bla enstvo je za sebe potpuno odvojeno; ono se ne moe ni poveavati ni upotpunjavati pridodavanjem dobara tijela i sudbine, nego jedino poiva na vrlini i moralnom dostojanstvu.
42. Moe li biti ita sigurnije nego da po teoriji onih koji ubrajaju bol meu zla, mudrac ne moe biti sretan kada je muen na muilima? S druge strane, sistem onih koji ne ubrajaju bol u zlo, prisiljava nas na zakljuak da mudrac u svim vrstama muenja zadrava ivotnu sreu. Sama injenica da ljudi lake trpe istu bol kada je podnose zbog domovine, nego kada je podnose zbog nekog bezna ajnog uzroka, pokazuje da jaina boli ovisi o snazi uobra zilje, a ne o njezinoj unutranjoj prirodi. 43. Iz peripatetike teorije, koja ui da postoje tri vrste dobara, proizlazi da je ovjek sretniji to je snabdjeveniji tjelesnim ili izvanjskim dobrima. U ovome se naa gledita razilaze, jer mi, stoiari, ne moemo prihva titi uenje da je ovjek sretniji to ima u veem broju stvari koje se na tijelu cijene.4 9 Peripatetiari smatraju da se ivotna srea upotpunjuje tjelesnim preimustvima, to mi potpuno poriemo. Po naem uenju, esto povra anje i onih dobara koja mi zaista moemo nazvati dobra,5 0 ne ine ivot ni blaenijim ni poeljnijim ni vrijednijim potovanja, prema tome, na sreu malo utie gomi lanje tjelesnih preimustava. 44. Jasno, ako bi mudrost i zdravlje bili poeljni,5 1 svakako da bi oni udrueni jae bili poeljni nego mudrost sama. Ali, mada i jedno i drugo zasluuje potovanje, kad se udrue nemaju vee vrijed nosti od mudrosti same. Mi, dodue, smatramo da zdravlje
4 9 Ranije je Katon spomenuo tjelesna dobra kao krajnja dobra; ovdje i odmah poslije ovoga naziva on samo tjelesna dobra tako da tjelesna ukljuuju u isto vrijem e i krajnja. 5 0 Po miljenju stoiara jedino se preko eeg povraanja istinskih dobara, tj. preko estih moralnih radnji blaeno stanje ne pojaava. Tim manje moe veliki broj tjelesnih i krajnjih dobara poveati blaenstvo mudraca. 5 1 Po miljenju stoiara samo je mudrost poeljna, tj. samo je ona dobro; zdravlje spada u indiferentne stvari i zato ga samo v ri jed i prihvatiti i izabrati. Po miljenju peripatetiara, naprotiv, takoe su dobra i mudrost i zdravlje, a pored toga su i poeljne stvari. Obadvoje, i mudrost kao i zdravlje, imaju vrijednost aijia, a li vrednota mudrosti odnosi se na sutinu, a ne na stepen, a vred nota zdravlja nasuprot tome na stepen; v. knj. III, 10, 34. i bilj. 37 i knj. III, 12, 43.
126
127
zasluuje neku cijenu, ali ga ne ubrajamo u dobra. Isto tako mi smatramo da nita nema tako veliku vrijednost da bi se moglo pretpostaviti vrlini. Ovo ne ue peripateti ari koji moraju tvrditi da je jedna radnja bez bola po eljnija nego kada je ta radnja udruena sa bolom. Mi mislimo drukije, da li je to pravilno ili nije, o tome emo kasnije raspravljati, ali zar moe biti vee razmimoilaenje u miljenjima? X IV 45. Kao to sunevi zraci potamnjuju i zamrauju svjetlo lampe, i kao to se kap meda gubi u ogromnom prostranstvu Egejskog mora, a dodavanje bakrenog nov ia nita ne pridonosi Krezovom bogatstvu, i jedan korak u putovanju odavde do Indije ne znai nita, isto tako, ako bi prihvatili stoiku definiciju o krajnostima dobara, slijedilo bi da svaka vrijednost, koju v i polaete na tje lesna preimustva, morala potpuno biti pomraena i za strta od sjaja i veliine vrline. I kao to se prava zgoda (nazivamo tako grku rije efoociptav) ne produava vremenskim produavanjem (jer ono to se naziva pravo vremeno ima svoju odreenu mjeru), tako i nain djelo vanja (tako prevodim grku rije xaTop&waiv, jer xa Top& cofAa oznaava jedno pravo obavljeno djelo), ponav ljam, nain djelanja, isto tako slaganje sa prirodom,, ukratko samo dobro,2 koje stoji u skladnosti sa prirodom, ne doputa nikakav prirataj ili dodavanje. 46. Tako i ove stvari o kojima govorim, slino onoj malo prije spome nutoj pravoj zgodi, ne postaju vee vremenskim produ avanjem. Zbog ovoga stoiari ne smatraju da je dugotrajna srea ita privlani ja ili poeljnija od kratkptrajnije.5 3 I oni se slue ovim poreenjem. Uzmimo da se vrijednost kotuma u tome sastoji da dobro pristaje uzr nogu, nee se vei broj koturna vie cijeniti od manjega
5 2 Ciceron se ovdje ne izraava tano. Dobro se ne podudara sa prirodom, nego je podudaranje sa prirodom dobro. 5 3 Plutarh, O protivrjenostima stoiara, pogl. X X V I: Posto je na vie mjesta potvrdio da se srea ne poveava duinom vre mena, nego je jednaka srei jedne jedincate minute.
broja niti vei od manjih. Tako je i sa stvarima ije se dobro sastoji samo i jedino u saglasnosti sa prirodom i pravoj zgodi;4nee se vei broj ovih stvari cijeniti vie od manjeg broja, a druge zbog dugotrajnosti vie od kratkotrajnih. 47. Nema mnogo snage ni u dokazu kojim se protiv nas slue nai protivnici, naime, ako bi dugotrajno zdravlje bilo bolje od kratkotrajnog, onda bi dugotrajno bavljenje mudrou imalo najveu vrijednost. Oni ne uzimaju u obzir injenicu da se zdravlje m jeri duinom vremena, a da se vrlina procjenjuje pravom zgodom, tako bi se od onih koji se slue ovim dokazom jednako mogla oekivati izjava da je laka smrt ili laki poroaj bolji ako due traju nego kratkotrajni. Ne uviaju da se vrednota kod jednih stvari odreuje vremenskom kratkotrajnou, kod drugih dugotrajnou. 48. Bilo bi u skladu sa ve postavljenim principima da prema uenju onih koji smatraju da cilj dobara koji mi nazivamo krajnje ili zadnje dobro, moe rasti kad bi takoer uili da jedan ovjek moe biti mudriji od dru goga, a isto tako da moe poiniti greni je ili pravinije djelo od drugoga. Nama nije dovoljno ovo tvrditi, jer ne priznajemo da najvee dobro moe rasti. Jer kao to utopljenici ne mogu nita bolje da diu ako su u blizini povrine vode tako da mogu svakog asa izroniti, nego da su ve na dnu, i kao to je psetance koje tek to nije progledalo gotovo jednako slijepo kao i ono koje se tek otenilo, slino je i sa ovjekom koji je neto uznapre dovao u vrlini, i on je gotovo u istoj bijedi kao i onaj koji uope nikakav napredak nije uinio.5 4 XV Shvatam dobro da su ove stvari udnovate,5 5 ali poto su nae ranije tvrdnje bez sumnje istinite i dobro zasno5 4 Isp. Hrisip kod Plutarha, Protiv stoiara pogl. 26: Blaeno se stanje ne poveava vremenskom duinom i dugotrajno blaen stvo nita nije poeljnije od kratkotrajnog. 5 5 TtapaSoâ; v. knj. IV, 27, 74.
128
129
vane, a kako su ovo logiki zakljuci iz njih izvedeni, ne Tnoe se u pitanje dovoditi njihova istina. Mada stoiari poriu da se vrline i poroci mogu poveavati, uza sve to oni smatraju da se svaka od njih moe na neki nain proiriti i u neku ruku dalje razvijati.3 6 49. Sto se tie vrijednosti bogatstva, Diogen5 7 tvrdi da ono slui, tako rei, ne samo kao putovoa za uivanje i dobro zdravlje nego da u sebi sadri i jedno i drugo; ali ipak nema isti uinak u odnosu na vrlinu, pa ak ni na ostale znanosti i umjetnosti5 8 za koje novac moe po sluiti kao voa, ali nije za njih bitni faktor. Ako je, prema tome, naslada ili zdravlje dobro, onda se mora- i bogatstvo u dobra ubrajati. A ako je, naprotiv, mudrost dobro, iz tog ne slijedi da se i bogatstvo mora proglasiti za dobro. Nita to nije dobro ne moe biti bitno za stvar koja je dobra. Zbog toga, poto pojmovi i predstave o stvarima koje su, tako rei, sirovinski materijal za nauku, pobuuju elje, a poto bogatstvo ne spada u dobra, ono nije bitno za nauku. 50. Kad bi i priznali da je bogatstvo "bitno za nauku, isti se razlog ne moe primijeniti za Vrlinu, zato to za vrlinu treba puno razmiljanja i vjebe, a to nije sluaj i sa naukama, i poto vrlina u sebi obu hvata u cijelom toku ivota nepokolebljivost, postojanost i istrajnost, to se kod nauka ne ispoljava u istoj mjeri.
5 6 Ovo proirivanje i protezanje vrlina i poroka odnosi se samo na vanjsko djelovanje, a isto tako i na vei krug njegova djelo vanja. Isp. Seneka, Pisma 74, 27: Vrlina se rasprostire: ona uprav lja kraljevstvima, gradovima, provincijama, daje zakone, ga ji pri jateljstva, dijeli dunosti meu roake i djecu; nekad je zatvorena u uske granice siromatva, progonstva i sirotanstva, itd. 5 7 Diogen iz Babilona, v. knj. I, 2, 6. Ovo, meutim, sa onim to je ranije govoreno o bogatstvu stoji u vrlo slaboj vezi. 5 8 Znanosti i umjetnosti su stoiari svrstavali u vrline. M ilje n je Diogenovo o bogatstvu je nejasno ili ga je Ciceron nejasno predstavio. Ono je otprilike ovako: bogatstvo u sebi ukljuuje zdravlje i zadovoljstvo, ali ne vrlinu, znanosti i umjetnosti. Ne moe ono to nije dobro u sebi sadravati dobro. Ako su zdravlje i zadovoljstvo dobra, mora biti i bogatstvo, koje u sebi sadri oba d vo je, dobro; kod vrline i znanosti i umjetnosti stvari ne stoje tako, je r one nisu sadrane u bogatstvu. Poto bogatstvo nije nikakvo dobro, onda ni vrlina, ni znanosti ni umjetnosti ne mogu biti sadr:ane u bogatstvu.
Sada da preemo na razliku meu stvarima; ako bi smo utvrdili da ona ne postoji, cijeli bi ivot bio doveden T a zbrku, kao to je kod Aristona,5 4 za mudrost se ne bi moglo nai nikakva dunost ni posao, jer ne bi bilo uope nikakve razlike meu stvarima neophodnim za ivot i ne b i trebalo vriti izmeu njih nikakav izbor. Prema tome, iako je definitivno dokazano da je moralno jedino dobro a nemoralno jedino zlo, ipak su oni dalje tvrdili da meu onim stvarima koje su bez ikakva znaaja za blaen ili bijedan ivot, uza sve to, postojale male razlike, tako da govore da su neke od ovih stvari- vrijedne, druge ne, druge da su opet indiferentne.6 9 51. U pitanju vrijednih stvari za neke kau da postoji dovoljan razlog da ih nekim drugim pretpostavimo, npr., zdravlje, nepovrijedena ula, bezbolnost, slava, bogatstvo i 1slino, a druge nisu te pri rede. Zbog toga od stvari koje nemaju vrijednosti, za neke postoji dovoljan razlog da se odbace, npr., bol, bolest, gubitak ula, siromatvo, sramota i slino; za druge ne tvrd i tako. Zato se kod Zenona pojavila distinkcija iz meu 7rpoY)Yfjtivov i suprotnom njemu arcoTtpoY-yfiivov jer se on, mada je njegov jezik bogat, posluio novokovanicama upotrijebljenim za ovu priliku. Ta sloboda, i pored oskudnosti latinskog vokabulara, nama nije dozvo ljena, mada ti ima obiaj govoriti da je latinski jezik rijeima bogatiji od grkog. Ipak, da bi se lake razumjelo znaenje ove rijei, dobro e biti objasniti uzrok koji je naveo Zenona da skuje ovu rije. XVI 52. Kao to, tako glase njegove rijei,6 1 niko ne kae da je kralj u kraljevskom dvoru, tako rei, unapri jeen u visoki poloaj (jer to je znaenje izraza Trpovpffjiwv), nego se termin upotrebljava za one koji obavljaju neku visoku slubu iji se poloaj najvie pribliava kra
5 9 O Aristonu, v. knj. II, 11, 35. 6 0 One nisu ni u skladu s prirodom, ni suprotne njoj, kao to je , npr., ispruiti prst ovako ili onako. To su potpuno indiferentne stvari. 6 1 Vidi Stobej, Etike ekloge, 156.
130
131
ljevskom dostojanstvu, mada on zauzima do kralja drugo mjesto. Tako i u ivotu ne treba nazivati irpoTjYâ (od line, izvrsne stvari) one stvari koje stoje na najviem mjestu, nego one koje zauzimaju drugo mjesto, tj. one koje se nazivaju pretpostavljive. Za ovo moemo upotri jebiti ili navedeni izraz u doslovnom prevodu ili ispred drugih odmakle ili iza drugih zaostale, ili termin koji ja cijelo vrijeme upotrebljavam, pretpostavljive ili iz vrsne i suprotno tome zapostavljive. Ako je smisao jasan, ne treba da idemo za pretjeranom tanou u upo trebi rijei. 53. Ali, poto mi izjavljujemo da sve to je dobro dri prvo mjesto, onda ne moe ono to mi nazi vamo pretpostavljeno ili izvrsno nikako biti ni dobro ni zlo. O tome mi dajemo ovakvu definiciju: to je neto indiferentno sa osrednjom vrijednou; jer ono to stoi ari imenuju aSiacpopov, pada mi na pam*>t da ga na zovem indiferentnim. Bilo je apsolutno nemogue da medu stvarima koje se nalaze na sredini ne ostane nita to bi bilo ili u skladu s prirodom ili suprotno njoj; i ako je neto ostalo, isto tako bilo je nemogue da se nita u ove stvari ne ubroji to je dovoljno vrijedno, i da, ukoliko bi se ovo prihvatilo, nema nekih stvari koje zasluuju prednost ispred drugih. 54. Oni su izvrili pravilnu raz liku. I da bi stvar jasnije objasnili, slue se slijedeom komparacijom. Oni naime kau: uzmimo da nam je cilj i krajnja svrha bacanje kocke tako da stane uspravno. Kocka, koja je tako baena da padne pravo, imae izvjesnu prednost u odnosu na cilj,6 2 dok e se kod one koja druk ije padne suprotno dogoditi. Ipak, prednost tako baene kocke nee biti od bitnog znaaja za pomenuti cilj. Na isti se nain, razumije se, odnose one stvari koje imaju pred nost na cilj, ali one uope ne pripadaju njegovoj biti ili prirodi.
6 2 Kockanje je u Rimu bilo protuzakonito, izuzev za vrijem e sveanosti Saturnalija, ali je uprkos tome bilo vrlo rairen porok. Bilo je dvije vrste kocki: esterostrane (lat. tesserae i tali), koje su imale etiri duge strane i dva iljata vrha; kod ovih su dvije strane bile iroke, druge dvije uske. Za kocku se govorilo da je rectus kad je leala na uskoj strani, a pronus kad je leala na irokoj. Tako cadere rectus, pasti pravo prilikom bacanja, bila je prva etapa za assistere rectus, ostati uspravno.
55. Sada slijedi podjela dobara.6 3 Ona se dijele naj prije na bitna, tj. ona koja su sastavni dio krajnjeg cilja (tako u ja prevesti ona koja se nazivaju TsXixa, jer emo se drati pravila kako smo ranije odluili da sa vie rijei izrazimo ono to ne moemo jednom da bi se stvar pravilno shvatila), zatim na djelotvorna, koja Grci nazi vaju TOHYjTixa, i najzad na ona koja oba ova svojstva u sebi ujedinjuju. Od bitnih u dobra spadaju samo moralne radnje. Jedini primjer dobara koja slue krajnjem cilju (djelotvornih) je samo prijateljstvo.6 4 Prema stoikom uenju mudrost6 5 je i bitno i djelotvorno dobro, jer, uko liko je ona radnja u skladu sa prirodom, ona pripada navedenoj vrsti bitnih dobara, a ukoliko ima za poslje dicu moralne radnje i njih prouzrokuje, moe se nazvati djelotvorna. X V II 56. Ove stvari koje mi nazivamo pretpostavljive, u nekim se sluajevima radi sebe samih pretpostavljaju, u drugim zato to neto prouzrokuju, a u nekim opet zbog oba razloga.6 6 Radi sebe samih se pretpostavljaju, npr., izvjesna svojstva lica, izgleda, dranje i pokret ti jela, jer u ovim stvarima ima neega to se da pretposta viti i to se da odbaciti; druge se mogu nazvati pretpo stavljive zato to same neto prouzrokuju, npr., novac; tree opet zbog oba razloga, npr., zdrava ula i dobro zdravlje. 57. Sto se tie dobrog glasa (ono to stoiari nazivaju etiSo^tocv, prikladnije e ovdje biti da se nazove
s Diog. Laert. V II, 96: Isto tako dobra su ili konani ciljevi ili sredstva za ove ciljeve, ili su u isto vrijem e i konani ciljevi i sredstva. Prijatelj i koristi koje se od njega dobivaju su sredstva za dobro, dok su pouzdanje, sranost, sloboda, uivanje, veselje, bezbolnost i svaki drugi moralni in konani cilj. 6 4 to stoiari raunaju prijatelja u dobra ne slae se s njiho vim temeljnim naelima, jer nikad prijatelj ne moe biti dio moje vrline. 6 5 Mudrost i sve vrline; mudrost obuhvata u sebi sve vrline. 6 6 Kao i dobra i pretpostavljive stvari se dijele na tri dijela. Diog. Laert. X, 107. Od pretpostavljivih stvari neke su pretpo stavljive radi njih samih, neke radi neeg drugog, a opet neke od njih radi njih samih i radi neeg drugog.
9*
132
133
dobar glas nego slava), Hrisip i Diogen6 7 su tvrdili da, izuzimajui njegovu korist, nije vrijedno radi njega ni prst ispruiti, a ja se s njima potpuno slaem. NjihOvi nasljednici,6 8 meutim, poto nisu uspjeno mogli op<3vrgnuti Karneadove prigovore,6 9 izjavili su da je dobar glas, kako sam ga ja nazvao, radi samog sebe pretpostavljiv i prihvatljiv, i da u slobodi roenom i dobro obrazo vanom ovjeku dolikuje da eli da kod roditelja, roaka i kod dobrih ljudi uiva dobar glas, i to radi same stvari, a ne radi koristi. Oni dokazuju da se isto, kao to rili elimo dobro naoj djeci radi njih samih, a da se ak i za onu koja e se poslije nae smrti roditi treba radi njih pobrinuti, tako teto i za posmrtni dobar glas radi same stvari, bez obzira, na korist, treba da se ovjek pobrine. 58. Mada mi proglaavamo moralno jedinim dobrom, pametno je izvravati dunost, mada dunost ne ubrajamo ni u dobra ni u zla. U ovim stvarima,7 0 naime, ima neega to zasluuje odobravanje i to takvoga da se zato moe dati razuman razlog. Prema tome, za jednu radnju koja zasluuje odobravanje, moi e se navesti opravdan raz-* log.7 1 Iz ovog se, dakle, vidi da je dunost indiferentna radnja, koja se nalazi u sredini, i prema tome ne smije se svrstavati ni u dobre ni u njima suprotne radnje. A poto u stvarima koje ne treba ubrajati ni u vrline ni
5 7 O Hrisipu i Diogenu v. knj. I, 2, 6. 6 8 Vjerovatno Ciceron ima na pameti Antipatera i Panetijav. knj. I, 2, 6. 6 9 O Karneadu v. knj. II, 11, 35. 7 0 U onim indiferentnim stvarima koje zasluuju prednost. 7 1 Dunost (officium, t o xa-&r(xov) stoiari ovako definiraju (Stobej, Etike ekloge 158): ivotna pratilica, ije izvrenje ima razum no opravdanje. Oni prihvataju dvostruku dunost: jednu savr enu i drugu obinu ili indiferentnu. Savrena dunost (t6 TXsioj xaS-Tjxov ili xardpS-cofxa rectum, moralno, officium perfectum) je moralna radnja koja proizilazi iz same vrline i pripada samo mu dracu; obina ili indiferentna dunost to jiea-ov xad-rjxov, officium medium, ili obina, kako se u poglavlju jednostavno zove officiurn, t 6 xa.&y)xov dunost), jest dunost koja prilii i koja .le prikladna mudracu kao i onome koji nije mudrac. Ona ne proistie neposre dno iz vrline, nego iz izbora indiferentnih stvari prema zakonima razuma; ona pripada indiferentnim stvarima. Isp. opirnije u Cic. djelu O dunostima, 53 i slj.
u poroke, i pored toga ima neega to moe biti korisno, to se ne smije odbaciti. Postoji i izvjesni postupak ove vrste, i to sa takvim svojstvima da sam razum nalae da neto od ovih stvari inimo i izvravamo. Radnju, pak, koju smo izvrili iz razumnih razloga, nazivamo du nou. Dunost, prema tome, spada u stvari koje se ne smiju ubrojiti ni u dobra ni u zla. X V III 59. Jasno je, takoer, da mudrac obavlja neke rad nje iz djelokruga indiferentnih stvari (to jest, onih koje stoje u sredini). Kada to obavlja, on smatra to dunou. A poto njega u tom njegov sud nikad ne vara i dunost e se ubrajati meu indiferentne stvari. A ovo proizlazi i iz sljedeeg zakljuka: opaamo, naime, da neto po stoji to nazivamo moralnom radnjom,7 2 ovo je, pak, svrena dunost, prema tome, mora biti i nesvrena du nost7 3 ; npr., vraanje povjerenog blaga na osnovu pra vednosti je moralna radnja, dakle, samo vraanje povje renog blaga je dunost. Jer dodatkom na osnovu pravednosti radnja postaje moralno djelo; vraanje samo po sebi spada u dunosti. Izvan svake je sumnje da izmeu stvari koje mi nazivamo indiferentne, neke treba odabrati a druge odbaciti, prema tome, sve to se tako ini i govori sadrano je u dunosti. Iz ovoga se raza bira7 4 da e, poto je svima samoljublje priroeno, jed nako i luak i mudrac birati stvari koje su u skladu sa prirodom a suprotne odbaciti. Prema tome, postoji i dunost koja je zajednika i mudracu i luaku. Iz tog proizlazi da se ona bavi stvarima koje mi zovemo indi ferentnim. 60. Poto ove indiferentne stvari ine osnov svih dunosti, zato se ne govori bez razloga da se na njih
7 2 Recte factum (moralna radnja) xaTopôijicc vidi knj. II, 17. 58. 7 3 Mudracu odreuje vrlina pravednosti da povjereno blago vrati; onima koji nisu mudraci odreuju drugi razlozi uzeti iz datih okolnosti. Pod dunou se ovdje razumije obina dunost. 7 4 Ne iz posljednjih, nego iz naprijed navedenih da neke od in diferentnih stvari treba odabrati a druge odbaciti.
134
135
odnose sve nae misli, ukljuujui i rastanak sa ivotom i ostajanje u ivotu. Kad u ovjekovom ivotu prevagnu stvari koje su u skladu sa prirodom, njegova je dunost da ostane na ivotu, a kad prevagnu ili kad nazire da e prevagnuti stvari u suprotnosti sa prirodom, njegova je dunost da se rastane sa ivotom. Iz ovoga se jasno vidi da je katkada mudraeva dunost da se rastane sa ivo tom, iako je blaen, s druge strane luaka ostati u ivotu, mada je bijedan; jer se ono esto spominjano dobro i zlo tek kasnije razvije.7 5 61. Meutim, prve tenje prirode,'8 bez obzira da li su u skladu s njom ili ne, jesu predmet ocjene i izbora mudraca i ine u isto vrijeme sadraj kojim se mudrost mora pozabaviti. Zato moraju sve una prijed spomenute okolnosti biti mjerilo za odluku da li da se ostane u ivotu ili da se od njega odijelimo. Jer ni onaj koga vrlina zadrava u ivotu, ni oni kojima ne dostaje vrlina ne smiju dragovoljno traiti smrt. esto je dunost mudraca rastati se sa ivotom u asu kada uiva najveu sreu, ako to moe uiniti u pravo vrijeme. Stoiari su, naime, miljenja da blagovremenost pripada sutini blaenog ivota, a to znai ivota koji je u skladu s prirodom. Zato sama mudrost propisuje mudracu da je se, ako je svrsishodno, ne pridrava. Poto poroci nemaju snage da prue razlog za samoubistvo, potpuno je jasno da je dunost luaka, koji su isto tako bijedni, da ostanu u ivotu, ako kod njih iznos stvari, za koje mi kaemo da su u skladu s prirodom, prevagnu. A poto je luak jednako bijedan kada se rastaje sa ivotom i kad ostaje u njemu, duina vremena njemu ne ini ivot mrskim i odvratnim, onda se bez razloga ne govori da oni koji u veoj m jeri mogu uivati prirodne stvari7 7 treba da ostanu u ivotu. X IX 62. Dalje, stoiari smatraju bitnom stvari da je roditeljska ljubav prema djeci djelovanje prirode i da je
7 5 V. knj. II, 6. 7 6 Prima naturae (prve tenje prirode), knj. II, 11, 33. 7 7 Naturalia (prirodne stvari), v. knj. II, 11, 33.
roditeljska ljubav izvor u kojem mi nalazimo tragove poetaka udruivanja ljudskog roda u zajednice. Ovo se najprije moe razabrati iz oblika i udova tijela koji sami jasno pokazuju da je priroda imala na umu raanje. Bilo bi protivrjeno da priroda hoe raanje djece, a u isto vrijeme nee da zna za ljubav prema roenima. I kod ivotinja moe se jasno zapaziti djelovanje prirode. Kad posmatramo njihove poroajne muke i tegobe prilikom podizanja njihovih mladih, ini nam se da sluamo glas same prirode. Prema tome, kao to je jasno da je prirodno to osjeamo odvratnost prema bolu, isto je tako jasno da nas priroda nagoni da ljubimo one koje smo rodili. 63. Iz ovoga se razvio sveopi prirodni osjeaj uza jamne privlanosti koji povezuje ljudska bia i zahvalju jui njemu, ovjek ovjeku upravo zato to je ovjek ne smije biti tu. Upravo, kao to se neki dijelovi tijela, npr., oi i ui radi sebe samih na njemu nalaze, dok su drugi, npr., noge i ruke od potrebe drugim udovima, tako su neke divlje ivotinje radi sebe roene, ali tzv. pina (vrsta koljke) u svojoj prostranoj koljki i ivotinja imenom pinoteres, koja isplivava iz pine i uva strau nad njom i vraa se natrag u nju i u njoj se zatvara, ini se da na taj nain upozorava svoju domaicu da bude na oprezu. Ova vrsta ivotinja, a takoer i mravi, pele i rode obavljaju izvjesne radnje i radi drugih. Na neuporedivo veem stupnju nalazi se uzajamna veza meu ljudskim biima. Zbog toga smo mi od prirode sposobni za formi ranje udruenja, skupova i dravnih zajednica. 64. Oni vjeruju da svemirom upravlja volja bogova i da je on, tako rei, zajedniki grad i zajednika drava ljudi i bogova i da je svaki od nas dio toga svemira i da iz toga prirodno proizlazi da mi vie volimo blagostanje zajednice od svoje vlastite koristi. Jer kao to zakoni pretpostavljaju opu dobrobit dobrobiti pojedinaca, tako i dobar, pametan, zakonima pokoran ovjek, koji dobro pozna svoje graanske dunosti, vie misli na dobrobit svih nego na svoju ili samo jednog pojedinca. Izdajica domovine ne zasluuje vei prekor od ovjeka koji opu dobrobit ili opi napredak zanemaruje radi svoje line koristi ili interesa. Iz ovoga proizlazi da pohvalu zasluuje
136
MARKO TULIJE CICERON,
137'
onaj koji umire za ope dobro, jer treba da domovinu vie volimo nego same sebe. I poto se rijei (one se obino izgovaraju u dobro poznatom grkom stihu)7 8 onih koji govore da ih se nita ne tie, ako bi poslije njihove smrti itav svijet u plamenu izgorio, smatraju neljudskim i zlo inakim, onda je zaista istina da se moramo brinuti za dobrobit naih potomaka radi njih samih.
XX 65. O vo duevno raspoloenje stvorilo je obiaje sa stavljanja oporuka i postavljanje staratelja djeci onih koji su na umoru. I injenica to niko ne bi htio provo diti ivot u potpunoj samoi, ak ni onda kada bi sve ivotne slasti u neogranienom izobilju uivao, jasno pokazuje da smo roeni za meuljudsku povezanost, brat stvo i prirodnu zajednicu. Prirodna nas elja tjera da to veem broju ljudi koristimo, u prvom redu putem davanja pouka i mudrih pravila. 66. Zbog toga e se vrlo teko nai neko da nee htjeti saopiti drugom ono to sam zna i prema tome, vrlo smo skloni ne samo za uenje nego i za poduavanje. I kao to je volovima od prirode usaeno da se svim srcem i svom snagom bore protiv lavova u odbranu teladi, tako su ljudi obdareni izuzetnom snagom i sposobni za velike podvige, kao to su iz pria poznati ju naci Herkul i Liber osjeali prirodni nagon da budu zatitnici ljudskog roda. I kad Jupiteru dajemo naslove Najbolji i Najvei, Spasitelj, Zatitnik gostiju, Izbavitelj drave, pod tim elimo shvatiti da se dobrobit ljudi nalazi pod njegovom zatitom. Bilo bi, meutim, nedosljedno od besmrtnih bogova traiti da nas vole i tite, kada bi mi jedan drugoga potcjenjivali i prezirali. Zato, kao to se mi sluimo udovima prije nego to smo uli kojoj su ko^ risnoj svrsi namijenjeni, tako smo meusobno od prirode ujedinjeni i povezani u drutvenu zajednicu. Kada ne bi tako bilo' ne bi bilo mjesta ni za pravdu ni za potenje.
7 8 Svet oni je, Neron, pogl. 38: K ad umrem ja, nek se zemlja pomijea s vatrom ; isp. Dio Kasije, knj. 58, pogl. 33.
67. A li kao to po njihovom miljenju meu ljudima, postoje pravne veze, isto tako oni nauavaju da izmeu ovjeka i ivotinja ne postoji nikakav pravni odnos.w U vezi s ovim vrlo se dobro izjanjava Hrisip8 0 da je sve drugo stvoreno radi ovjeka i bogova, da oni postoje radi svoje uzajamne zajednice i udruivanja, tako da se ljudi mogu koristiti ivotinjama u svoje svrhe bez nanoenja nepravde. A ovjekova je priroda, on kae, takva da izmeu njega i ljudskog roda vlada, tako rei, graanski pravni odnos tako da e onaj koji ga se pridrava biti pravedan, a onaj koji se od njega udaljio nepravedan. A li kao to se s pravom moe rei da u pozoritu pripada svakom ono mjesto koje je zauzeo, mada je ono zajednika svojina svih, tako isto i u zajednikoj dravi ili svijetu, mada su oni zajedniki svima, vlada takav pravni odnos da svaki od nas moe posjedovati privatno vlasnitvo. 68. Dalje, poto vidimo da je ovjek od prirode odre en da titi i uva druge ljude, iz ove tenje prirode proiz lazi da se mudrac treba rado prihvatiti voenja i upra vljanja dravom i da se treba povezivati sa enom i s njom raati porod8 1 da bi ivio u skladu s prirodom. Po stoikom uenju ista i neporona ljubav djeaka8 2 je spojiva sa karakterom mudraca. ivotna pravila8 3 i ivotne
7 9 Diog. Laert. V II, 129: Oni ue da mi nemamo nikakva pra va prema niim ivim biima zbog razlike u prirodi, kao to Hrisip* govori u prvoj knjizi svoje rasprave O pravdi i Posidonije u prvoj knjizi O dunosti. 8 0 O Hrisipu, v. knj. I, 2, 6. 8 * Diog. Laert. V II, 121: Stoiari govore da e se mudrac pri miti dravnih poslova ako ga nita ne prijei tako, npr., govort Hrisip u prvoj knjizi svoga djela O ivotima je r e na taj nain suzbiti poroke i oivjeti vrlinu. Takoer, oni ue da e se on oeniti,, kao to Zenon govori u svojoj Dravi, i raati djecu. 8 2 Diog. Laert. V II, 129: Oni govore da e mudrac oseati lju bav prema mladim ljudima koji pokazuju svojim izgledom prirodni dar za vrlinu. Tako govori Zenon u Dravi i Hrisip u I knjizi svoga djela O ivotima i Apolodor u Etici. Njihova definicija ljubavi go vori da je ljubav gajenje prijateljskih osjeaja koji proizlaze iz: lijepe yanjtine, a cilj joj je prijateljstvo, nikad tjelesno uivanje. Kinike su nazivali pristalice filozofa Antistena, uenika Sokratova. Oni su uili da vrlina ne zavisi od vanjskih stvari, ali sit ili u svom nastojanju za prirodnim ivotom tako daleko da su v ri jeali svaku spoljanju pristojnost i zbog toga navukli na se prezir svih razboritih ljudi.
138
139
navike kiniara, neki tvrde, prilie mudracu, ako bi ga takav sluaj zadesio da mora tako raditi. Drugi, meutim, ni u kom sluaju ovo ne dozvoljavaju. XXI 69. Da bi se odrala cjelovitost ljudske zajednice, veze i meusobna ljubav prema ljudima, stoiari su sma trali da su (moralne) koristi i tete8 4 (koje oni nazivaju tocpsM fiocira i pXari.jj.aTa), od kojih jedne koriste a druge kode, zajednike. I ne samo da su zajednike nego su ak tvrdili da su i jednake. Povoljne i nepovoljne prilike (tako nazivam grke izraze suxp^^liaTa i Soxp^T% aT) oni smatraju da su zajednike, ali tvrde da nisu jednake. One prve stvari, tj. koje koriste ili tete jesu dobra, odnosno zla, nuno moraju biti jednaka, povoljne i nepovoljne prilike naprotiv, pripadaju onoj vrsti koje mi nazivamo pretpostavljivim i zapostavljivim; one mogu i da ne budu jed8 4 Emolumenta <iK p eX r] [ jo c t c c (moralne koristi) nazivali su stoi ari moralne radnje s obzirom na uinak, kao to s obzirom na uinak nemoralne radnje opet zvali detrimenta f&ûfiaTa (moralne tete). Isp. knj. II, 10, 33. Obje su zajednike (communia), i to tako da moralne koristi (moralne radnje) koriste s v i m a mudracima, a ne samo onome koji moralno radi; dok moralne tete kode svima k o ji nisu mudraci, a ne samo onome koji nemoralno radi. Dalje, obadvije su jednake (paria) jer su prema stoikom uenju i sve moralne i sve nemoralne radnje jednake. Commoda euxp: > 3 < i'r0!âTa <povoljne prilike) i incommoda Su^pTjoirriij.a'ra (nepovoljne prilike) su povoljni, odnosno nepovoljni dogaaji i spadaju u indiferentne stvari; prvi u pretpostavljive, drugi u zapostavljive iniferentnosti. Obje su zajednike (communia), jer dok neto to jednog zadesi bilo dobro ili zlo, drugi gleda za sebe kao povoljnu i nepovoljnu priliku. A li one nisu jednake (paria), jer su indiferentne stvari; samo su dobra i zla jednaka. Kod moralnih koristi i moralnih teta (tj. od moralnih i nemoralnih radnji xaTopfr<o(/.aTa, recte facta (moralne radnje) i djj.apT^(xa-ra, peccata (prestupi, grijei) se raz likuju utoliko to ove posljednje, tj. recte facta cocpsXâxa i peccata treba prosuivati prema njihovom porijeklu od vrline i poroka, a ne prema izvrenju i prema uinku, dok se utpeXflfxa-ra emolumenta (koristi) i BAcm u-a-ra detrimenta (tete) prosuuju prema uinku. Zato se kae: Recte facta i peccata nisu kao emolumenta i detrimenta zajedniki. Cijelo stoiko uenje koje je ovdje izneseno n ije samo cjepidlaenje, nego trpi i od protivrjeja, kako su odavno mnogi komentatori primijetili, npr. Madvig.
nake. Mada se za (moralne) koristi8 3 kae da su zajednike, moralne radnje i prestupe ne smatraju zajednikim. 70. Tvrde da prijateljstvo treba gajiti, jer ono pri pada vrsti korisnih stvari.8 6 Mada neki tvrde da mudracu treba da su na srcu prijateljevi interesi kao i njegovi vlastiti, drugi, naprotiv, govore da svakom njegovi vla stiti interesi treba da su drai. U isto vrijeme ovi po sljednji priznaju da je bogaenje na tetu drugoga u suprotnosti sa pravdom prema kojoj, ini se, od prirode imamo prirodnu sklonost. A li kola, o kojoj ja govorim, odluno se protivi stanovitu da prihvatimo ili odobrimo pravdu i prijateljstvo radi koristi. Upravo bi ova korist mogla obadvoje pokolebati i unititi. U stvari, ni pravda ni prijateljstvo uope ne mogu opstati ako se ne ele radi njih samih. 71. Pravo pak, koje se tako moe nazvati i oznaiti, po njihovom uenju zasnovano je na prirodi8 7 i daleko je od prirode mudraca ne samo initi nekom nepravdu nego mu i koditi. Zaista, nije opravdano udru ivati se i povezivati sa prijateljima i dobroiniteljima radi injenja nepravde i energino i sasvim ispravno uzima se u odbranu naelo da se nikad ne moe potenje od koristi odvojiti i da je sve poteno i pravedno moralno i obratno da je sve to je moralno poteno i pravedno. 72. Vrlinama o kojima smo mi govorili oni dodaju jo dijalektiku8 8 i fiziku. Ovim objema oni daju naziv vrline, prvoj zato to pokazuje put koji nas titi da ne prista nemo ni uz kakvu lanu nauku i da se ne damo prevariti ni od kakvih sumnjivih i prividnih mogunosti i omogu uje nam da vrsto pristajemo i branimo naela koja smo o dobru i zlu upoznali. Oni smatraju da bez dijalektike svaki ovjek moe biti zaveden od istine u pogreku. Ako u svim stvarima nepromiljenost i neznanje prate poroci, nauka koja njih odstranjuje, moe se s pravom nazvati vrlina.
8 5 Ciceron je trebao ovdje navesti ne samo moralne koristi nego i moralne tete, poto neposredno iza toga se navode, ne samo moralne radnje nego i prestupi. m Isp. Stobej, Etike ekloge 186 i slj. 8 7 Diog. Laert. V II, 128: Oni tvrde da pravda isto kao i zakon i pravo postoje od prirode a ne po dogovoru (obiaju). 8 8 Diog. Laert V II, 46: Dijalektika je neophodna.
140 X X II
MARKO TULIJE CICERON;
141
73. Potpuno ,se opravdano isti ugled pridaje fizici* jer onaj koji hoe da ivi u skladu s prirodom mora svoje principe zasnivati na ustrojstvu svijeta i njegovom uprav ljanju.8 9 Niko u stvari ne moe pravilno suditi o dobru i zlu ako nije upoznat sa ustrojstvom prirode i ivotom bogova i sa odgovorom na pitanje da li je priroda ljud ska u skladu9 0 sa opom prirodom. Izreke starih filozofa, kao to su iskoristi priliku!9 1 sluaj boga9 2 , upozna] sebe,9 3 nita previe9 4 jedino mogu da dokue njihovoznaenje koje je i te kako vano. I zaista, samo ova spoznaja moe da nas poui kakvo djejstvo ima priroda; na vrenje pravde, na odravanje prijateljstva i drugih vrsta pomenutih osjeaja. Bez objanjavanja prirodnih pojava ne moemo razumjeti ni osjeaj pobonosti prema bogovima niti koliku im zahvalnost dugujemo. 74. Ja, meutim, osjeam da sam dalje otiao nego to je moj plan traio. U stvari, odvela me izvanredna struktura stoikog sistema i njegov nevjerovatno lijep red. Zar mu se ti, tako ti besmrtnih bogova, ne divi? Zar se moe i u prirodi, koja u pogledu ljepote i savre nosti reda sve nadmauje, ili u umjetnikim djelima nai ita tako dobro sazdano i tako vrsto sklopljeno i sjedi njeno u jednu cjelinu? Nalazi li da je igdje zakljuak u protivrjeju sa svojim premisama? Ili nedosljednost izmeu ranije i kasnije tvrdnje? Gdje se jedna tvrdnja
8 9 Plutarh, O oprenostima stoiara, pogl. 9, 1033 navodi iz Hrisipovih fizikih teza: N i na kakav drugi i prikladniji nain ne moe se doi do nauke o dobru i zlu, do vrlina, do pojma blaenost osim putem sveope prirode i upravljanju svijetom. 9 0 Diog. Laert V II, 87: Nae individualne prirode su dijelovi prirode cijelog svemira. 9 1 S ovom se izrekom isporeuje sljedei stih pjesnika Fokilida iz Mileta koji je sastavio zbirku mudrih izreka (gnoma). N jegova gnoma glasi: S mjerom sluati, a ne duvati protiv vjetra. N ek i komentatori smatraju da izreka treba da glasi: parcere tempori (tedi vrijem e) XPV 0U <pet8ov Stobej, Govori, III, 47. 9 2 'E ttov izreka se pripisuje Pitagori.
93 rvoS&, trsauTov.
94 M rjS Iv a y ,a v .
ne dovezuje na drugu da bi se pri pomjeranju samo jed nog sve sruilo? Zaista, tu nema niega to bi se moglo poremetiti. 75. Koliko je dostojanstven, kako uzvien, kako po stojan lik mudraca koga oni predstavljaju! Poto je razumom dokazao da je moralna vrednota jedino dobro, iz tog proizlazi da on uvijek mora biti blaen i da svi oni nazivi koje neznalice vole ismijavati uistinu njemu pri padaju. On e imati vie prava da se nazove kralj nego 'Tarkvinije koji nije mogao upravljati ni samim sobom ni svojim podanicima, vie prava na naziv uitelj na roda9 5 (to je, naime, diktator) nego Sula, koji je bio uitelj triju ubitanih poroka: razvratnosti, gramzljivosti i svireposti; vie prava na naslov bogatuna nego Kras,9 6 koga nikada ne bi mogao navesti nikakav izgovor rata da pree Eufrat da nije osjeao nestaicu. S pravom se gospodarom svega moe nazvati samo onaj koji zna kako se svim stvarima slui, s pravom e on takoer biti nazvan lijepim, jer su crte duha ljepe nego tijela; s pravom slo bodan samo onaj koji se ne pokorava niijoj dominaciji i koji nije rob nijedne strasti; s pravom nepobjediv onaj c iji duh uprkos okovima kojima je vezano njegovo tijelo ne mogu okovati nikakvi okovi. 76. N ije mu potrebno da eka ijednu priliku u ivotu da na kraju, kad se njegov zadnji dan smru zavri, presudi da li je bio blaen ili ne, kakvu je pouku nerazborito jedan od sedam mudraca Krezu dao,9 7 jer da je Krez bio sretan, on bi bio svoju sreu neokrnjenu sve do lomae, koju mu je Pir prire dio, donio. Ako je, dakle, istina da su samo dobar ovjek i svi dobri ljudi blaeni, zar ima neega to bi vie tre balo njegovati od filozofije, ili zar ima neega boanstvenijeg od vrline?
9 5 Magister populi Prema Varonu, Latinski jezik, knj. IV, 14, diktator se nazivao magister populi. 9 6 V. knj. II, 17, 56. 9 7 V. knj. II, 27, 87.
o k r a j n o s t im a d o b b a i z l a
143
K N JIG A IV I 1. Ovim rijeima Katon je zavrio svoje izlaganje. Ja sam na to odgovorio: Zaista si, Katone, svoje po stavke, uprkos njihovom broju sa izvanrednim pame njem, i uprkos svoj njihovoj nejasnoi i nerazumljivosti sasvim jasno izloio. Zato ja moram ili potpuno odustati od odgovora ili moram uzeti vremena za razmiljanje. Nije, naime, lako potpuno shvatiti sistem tako brino sastavljen, iako pogrean (o tome se, meutim, jo ne usuujem govoriti), ali na takvoj tanosti ne samo zasno van nego i izgraen. Na to on odvrati: Zaista? Zar ti misli da u ja dopustiti da se naa stvar odgodi, kad vidim da ti po ovom naem novom zakonu1 istog dana odgovara tuiocu i u toku tri sata dovrava svoj govor? A i ovaj, koji e sada odrati, nee biti bolji od onih koje ti katkada do bij a.2 Zaponi onda i ovaj, kad su i drugi o njemu govo rili, a i ti vie puta, tako da se nee moi zabuniti zbog nedostatka rijei. 2. Ja na to odgovorih: Nemam obiaja da se lako suprostavljam stoiarima, ne zato to se ja s njima pot1 Pompej je donio u svom treem konzulatu zakon (52 pr. n. e.> da se istog dana mora dovriti pravni postupak izmeu tuitelja i optuenog i da treba dati dva sata tuitelju a tri sata tuenom. 2 Znaenje je: ako hoe da ospori uenje stoiara, nee pri hvatiti dobru stvar. Ona nee biti bolja nego mnoge pravne stvari iz kojih si ti, zahvaljujui vie tvom govornikom daru nego prav nim dokazima, dobio.
puno ne slaem, nego zato to me stid spreava; jer mnoge stvari na taj nain izlau da ih ja teko, razumijem. Doputam, ree on, da ima nekih stvari nejasnih, ali ih oni ne izlau namjerno nejasno, nego ne jasnoa izbija iz samih stvari. Zato se, rekoh ja, kada peripatetiari izlau iste Stvari ne nalazi nijedna rije nerazumljiva? Iste stvari, uzviknu on, zar nisam dovoljno jasno izloio da se stoiari i peripatetiari3 ne razilaze u rije ima nego u sadrini svojih sistema? Dobro, Katone, ja nastavih, ako uspije da to dokae, potpuno e me moi pridobiti na svoju stranu. Mislio sam, ree on, da sam o ovome dovoljno govorio. Ako hoe, najprije emo nastaviti ovo pitanje, ili ako vie voli neku drugu temu, ovu emo kasnije preuzeti. N e, odvratih ja, ja u, ukoliko ti moj zahtjev ne smatra nepravednim, sve, po svom vlastitom nahoenju, na mjestu koje se meni uini najprikladnije, pretresti. Neka bude kako ti hoe, odgovori on, iako bi moj prijedlog za samu stvar bio prikladniji, pravedno je svakom pustiti slobodne ruke.
II 3. M oje je miljenje, Katone, produih ja, da su oni stari Platonovi sluaoci Speusip, Aristotel i Ksenokrat, a kasnije njihovi Polemon i Teofrast4 izloili nauni sistem kojemu nije nita nedostajalo ni u obimu ni u dotjeranosti, tako da Zenon, kada je postao Polemonov uenik, nije imao nikakva razloga da se udalji od svog uitelja i od njegovih predasnika. Njihovo uenje bilo je sljedee bilo bi mi, meutim, drago kad bi obratio
3 O peripatetiarima v. knj. II, 11, 34. 4O Platonu, v. knj. I, 2, 5; Speusip, sestri Platonov i n je gov nasljednik u Akadem iji (347 339. pr. n. e.); O Aristotelu v. knj. I ,2, 6; Ksenokrat iz Halkedona u Bitiniji, voa Akademije u toku dvadeset pet godina od 339. g. pr. n. e; o Polemonu, v. knj. II, 11, 34; O Teofrastu, v. knj. I, 2, 6; o Zenonu, v. knj. II, 6, 17.
14 4
k r a jn o s t im a d o b r a i z l a
145
panju na svaku taku koju po tvom miljenju treba promijeniti da se ne bi dugo ekalo dok ja odgovorim na sve to si ti izlagao. Ja mislim da u ja morati cijeli nji hov sistem suprotstaviti vaem sistemu. 4. Oni su uvidjeli da smo mi openito tako sazdani 'da posjedujemo prirodnu sposobnost za priznate i istak nute vrline, kao to su pravda, umjerenost i druge te vrste (sve su one sline ostalim naukama,6 samo se razlikuju u tome to ih nadvisuju sadrajem koji tretiraju i nai nom obrade). Pored toga, oni su uvidjeli da mi za ove -vrline pokazujemo izvanrednu i goruu elju; da mi, ta koer, posjedujemo usaenu ili, bolje reeno, uroenu elju za znanjem, da smo od prirode skloni prema dru tvenom ivotu sa drugim ljudima i prema udruivanju i zajednici ljudskog roda i da se ova svojstva najjasnije istiu kod najistaknutijih duhova. To je bio razlog da u oni podijelili filozofiju na tri dijela,7 a vidimo da je Zenon ovu podjelu zadrao. 5. Jedan od ovih dijelova je onaj koji po njihovom miljenju izgrauje moralni karakter; ovaj dio koji je osnov ove nae diskusije, ja odgaam za kasnije. Ubrzo u uzeti u razmatranje pitanje to je najvee dobro. Na ovom mjestu samo napominjem nauku u kojoj su se stari peripatetiari i akademiari,8 u pogledu :sadraja, slagali, a u pogledu rijei razmimoilazili.9 Tu su
5 Ciceron ovdje navodi samo pravdu i umjerenost; neto nie mudrost koja se da naslutiti kroz uroenu elju za znanjem. 'Ciceron se ovdje po miljenju nekih komentatora drao Aristotelovi podjele kao i podjele ostalih peripatetiara koji su vrlinu dijelili na Siavo7)Ti>d] (razumna vrlina) i rjutxrj ccps-rij (moralna vrlina), kao :to se vidi iz njegova djela O dunostima, knj. II, 18. 6 Ve smo gore vidjeli da su stoiari smatrali za vrline znano sti i umjetnosti, u najmanju ruku dijalektiku i fiziku; odatle izraz druge vrste. 7 Tj, dijalektiku, fiziku i etiku. Porijeklo dijalektike i fizike j e vrlo kratko nagovijeteno rijeima: imamo uroenu elju za znanjem. 8 Akademiari, filozofi stare Akadem ije koju je Platon osnovao. 9 Ovo je bilo miljenje Antioha, (v. knj. II, 11, 4.), koji se ma n je interesovao za unutranju organizaciju kole. Njegovo miljenje ovdje prihvata Ciceron.
nauku, koju, ini mi se, sasvim ispravno mogu nazvati naukom o dravi (Grci je zovu TcoXmxov), oni snano i iscrpno obradili. III Koliko su samo oni napisali o dravi, koliko o zako nima! Koliko su ne samo pravila u svojim teoretskim spisima nego i primjera dobrog izlaganja u svojim govo rima ostavili! U prvom redu oni su predmete za koje se traila temeljitost prikladno i u dotjeranoj formi izloili sluei sad definicijama, sad podjelama, kao to i vaa kola ini, ali stil vaih je suhoparniji, dok je njihov, kako zna, ist i dotjeran. 6. Zatim, u temama koje su traile kien i dostojanstven govor, kako je uzvien i sjajan nji hov stil! Kada govore o pravednosti, o umjerenosti, o hrab rosti, o prijateljstvu, o nainu ivota, o filozofiji, o uprav ljanju dravom, oni ne slijede metod onih ljudi koji upaju trnje kao stoiari i koji ne oguljuju kosti, nego metod onih koji uzviene odlomke kieno, a nevane jednostavno i jasno nastoje izloiti. Zato, kako su divne njihove utjene, ohrabrujue i opominjue i savjetodavne rijei, koje su u svojim spisima uputili najveim linostima. U stvari, nji hove retorike vjebe bile su dvovrsne, kao to je bila i sama priroda predmeta. O svakom se spornom pitanju, M io da se radi openito o injenicama, o pravu ili o imenima, moe raspravljati ili uopeno bez spominjanja1 0 lica i prilika1 1 ili se i oni mogu uzeti u razmatranje. Oni su praktikovali oba metoda, i ovaj metod njima je omo guio izvanrednu okretnost u svakoj vrsti raspravljanja. 7. Cijelu ovu naunu oblast Zenon i njegovi nasljed nici ili nisu mogli ili nisu htjeli da obrauju, pa su je u najmanju ruku ostavili po strani. Kleant1 2 je, istina, napi sao raspravu o retorici kao i Hrisip,1 3 ali tako da onaj
1 0 Isp. Cic. O govorniku, knj. II, 24, 104. i 26, 113. 1 1 Isp. Cic. O govorniku, knj. I, 21, 138. i knj. II, 15, 65. 1 2 O Kleantu, v. knj. II, 21, 69. 1 3 O Hrisipu, v. knj. I, 2, 6. O njegovoj govornikoj vjetini, is p . Cic. O govorniku, knj I, 11, 50.
10
146
MARKO TULIJE CICERON'
147
koji eli uiti kako se postaje nijem, ne treba nita drugo itati. Stoga vidi kako govore: kuju nove rijei, uobi ajene naputaju. Kakvih se tek pothvata prihvataju! Tvrde, npr., da je itav ovaj svemir na grad. Zar ne vidi kakvog se tekog zadatka stoiki filozof laa, dokazuje da onaj koji stanuje u K irkeji1 4 treba da vjeruje da je itav ovaj svijet njegov municipij. Dakle, on raspaljuje svoje sluaoce! Kako, on da ih raspali? Prije e on ugasiti plamen ako se namjeri na nekog raspaljenog. ak i one tvoje kratke izreke, da je mudrac jedino kralj, diktator i bogatun, koje si ti vjeto zaokruio, naravno, jer si ih uio od profesora retorike. Kako su, meutim, mrave izreke u ustima stoiara kada govore o snazi vrline o vrlini koju oni smatraju tako velikom da sama od Sebe, oni tvrde, moe donijeti sreu! Sa svojim mudrijakim i sitniarskim zapitkivanj ima bodu kao aokama; oni mogu da ubijede um, ali ne mogu promijeniti duu i slualac od njih ne odlazi nita bolji nego to je doao. Predmeti o kojima oni govore moda su istiniti, svakako vrlo vani, ne obrauju se kako bi trebalo, nego na cjepidlaki nain. IV 8. Sada je na redu dijalektika i poznavanje prirode; pitanje o najveem dobru, kao to sam rekao, uzeu u razmatranje malo kasnije i posvetiu nau cijelu diskusiju njegovom objanjavanju. U ova dva dijela nije bilo nieg to je Zenon elio promijeniti; jer su stvari na najzado voljavaj ui nain obraene, i to u oba dijela. Zar su stari ita propustili to je imalo znaaja za nauno izlaganje? Oni su ne samo definirali vrlo veliki broj termina nego su nam ostavili i pravila za odreivanje definicija, zatim to stoji u vezi sa odreivanjem definicije, ralanjivanje stvari na njene sastavne dijelove. Oni sve ovo primjenjuju i daju upute na koji ih nain treba primjenjivati. Isto tako oni objanjavaju suprotne pojmove kojima su doli do rodova i vrsta unutar rodova. Zatim u vezi sa silogistikim zakljuivanjem oni tvrde da prva premisa sadri ono to
1 4 Circeji, municipij u Laciju, ispod podnoja istoimenog gorja.
oni nazivaju oiglednim1 5 tvrdnjama. Zatim stavljaju po redu drugu premisu,1 6 na kraju zakljuak sadri izvedenu istinu iz prethodnih premisa. 9. Koliko samo razliitih ob lika dedukcije oni razlikuju i kako se mnogo razlikuju od sofistikih silogizama? Zar nam oni na vie mjesta, tako rei, i sveano ne nalau da se ne pouzdajemo u osjeaje bez pomoi razuma, niti u razum bez pomoi osjeaja i da jedno od drugog ne odvajamo? Sta? Zar nisu oni onom to dijalektiari danas predaju i nauavaju prvi udarili te melje? Hrisip je, dodue, na ovom podruju mnogo radio, dok je Zenon mnogo manje od starijih kola; a neke dije love nije ni bolje od starih obradio, dok je druge potpuno izostavio. 10. to se tie ovih dvaju disciplina pomou kojih se dokazivanje i govor usavravaju, mislim vjetinu iznala enja (invencije) i naunog izlaganja, ovu su posljednju i stoiari i peripatetiari obraivali, dok su prvu peripa tetiari sjajno objasnili, a stoiari je nisu ni dotakli! Vaa kola nije, tako rei, ni nasluivala iz kojih izvora kao iz riznica treba uzimati dokaze, dok su stari filozofi, napro tiv, nauno i metodski o tom raspravljali. Ova nam vje tina iznalaenja pomae da stalno ne pjevamo istu pjesmu iz naih kolskih zabiljeaka i da se ne udaljujemo od svojih sveia. Jer onaj koji zna gdje svaki sluaj ima svoj izvor i metod kojim se do njega dolazi, on e to, mada je neto duboko sakriveno, moi otkriti i u naunim raspravama i na vlastite noge stati. Mada neki nadareni ljudi postiu govornu okretnost i bez teorijskih pravila, uza sve to vjetina je sigurniji voa od prirode. N ije isto pjesniko prosipanje rijei to i sistematsko i po umjet nikim pravilima baratanje jezikom. V 11. Slino se moe rei i za objanjavanja prirode kojom se bave i peripatetiari i vaa kola, ali ne samo iz
1 5 Perspicua, Sekst Empirik, Protiv matematiara, V III, 141 Oigledno ili jasno, ono to se odmah zapaa sjetilima i milje njem. 1 6 Ciceron se kratko izraava: ordinem sequuntur.
10*
148
O KRAJNOSTIMA DOBRA I Z LA
149
dva razloga koje navodi Epikur, naime da bi se odagnao strah od smrti i sujevjerja, nego zato to spoznaja nebes kih, stvari stvara kod ljudi izvjesna samoobuzdavanja, kada vide kako i bogovi vode rauna o samoobuzdavanju i redu, velikodunost, kada posmatraju tvorevine i djela bogova, pravednost, kada se upozna zapovijed, odluka i volja vrhovnog vladara i gospodara ijoj su prirodi prilagoeni, kako kau filozofi, istinski razum i vrhovni zakon.1 7 12. Studij fizike prua nam nezajaljivu elju za sticanjem znanja, jedino zanimanje koje nam moe priutiti astan i uzvien posao ostavljen za asove dokolice poslije zavr enih slubenih poslova. U cijeloj ovoj grani filozofije, u veini taaka stoiari su ili putem peripatetiara tvrdei da postoje bogovi i da je svijet sastavljen od etiri eleme nta. Raspravljajui o vrlo tekom pitanju da li treba da vjerujemo u postojanje petog elementa,1 8 iz kojeg je nastao um i razum, pri emu se ispitivalo od kojeg je elementa sastavljena i dua, Zenon je tvrdio da je to vatra.1 9 Neke je take drugaije objanjavao, ali njihov je broj nezna tan. to se tie glavnog pitanja, on jednako ui kao i oni da, naime, svijetom i njegovim glavnim dijelovima upravlja boanski duh i boanska priroda. Nai emo da su sadraj i zalihe materijala stoiara oskudni, a peripa tetiara vrlo obilati. 13. Koliko su oni podataka istraili i skupili o svim ivotinjskim vrstama, o njihovom raz mnoavanju, njihovim udovima i o trajanju njihovih i vota! Koliko o rastinju! Kako su obimna i mnogoobuhvatna njihova objanjenja o uzrocima postanka i raspravljanja o nainu postanka! Ov.o je obilje izvor iz kojeg se crpu najveim dijelom najsigurniji dokazi za objanjavanje pri rode svake pojedine stvari.
1 7 Ove posljednje reenice oigledno pripadaju stoikoj filozo fiji. Najvjerovatnije ih je Ciceron preuzeo iz Antioha (v. knj. II, 11, 34) i prepisao peripatetiarima. 1 8 Aristotel ne ui nigdje da iz ovih pet osnovnih elemenata nastaju um i razum, nego samo da odatle vuku porijeklo nebeska tijela, jer um i razum nemaju nita tjelesno. Cini se da je Ciceron povezao gledite stoiara sa Aristotelovim; stoiari su naime nebe skim tijelima dodjeljivali duu. 1 9 Zenon je govorio da je dua vrui dah (jtvsujxa *&spfxov, vrui dah), Diog. Laert. V II, 157.
Prema tome, ini se, da bar do sada, koliko ja uviam, nije bilo razloga da se mijenja ime,2 0 jer i pored toga to Zenon u pojedinostima nije slijedio peripatetiare, ne moe se porei injenica da je on njihov produkt. Po mom miljenju i Epikur je u najmanju ruku u fizici pravi Demokritov2 1 uenik. On je izvrio nekoliko izmjena, bolje reeno, poprilian broj. O.veini predmeta, meutim, go vori isto, u najmanju ruku o najvanijim. Mada i vai prvaci ine isto, svojim iznalazaima ne odaju zahvalnost kakvu bi trebalo. VI 14. A li o ovome dosta! Pogledajmo sada, molim, da li je on neto doprinio pitanju najveeg dobra, koje je kamen temeljac filozofije i koje je uzrok da se on udaljio od svojih predasnika, bolje reeno, osnivaa ove nauke? Dodue, ti si, Katone, savjesno izloio ta stoiari podra zumijevaju pod najveim dobrom i kako ga oni nazivaju. I ja bih htio isto tako ovdje izloiti predmet, da bi tano, ako je mogue, mogli upoznati ta je Zenon novoga pri donio. Predasnici su, meu njima najjasnije Polemon,2 2 tvrdili da se najvee dobro sastoji u ivotu koji je u skladu sa prirodom. Ovo pravilo stoiari tumae na tri naina. Prvi glasi: ivjeti u primjenjivanju onih spoz naja koje se na osnovu prirode dogaaju2 3 i upravo ovo, tvrde oni, je po Zenonovom miljenju najvee dobro i ono oznaava tano ono to si ti rijeima ivjeti u skladu sa prirodom izrazio. 15. U drugom znaenju smisao je isti kao da se reklo ivjeti u izvravanju svih ili veine indi ferentnih dunosti.2 4 Ova postavka ovako formulirana oprena je naprijed izloenoj. Ono, naime, tvoje moralno (to si nazvao xTopO -co(i.oc) pripada samo mudracu, ovo drugo, naprotiv, pripada samo zapoetoj, tako rei, nedo
2 0 Tj. peripatetiara. 2 1 O Demokritu, v. knj. I, 6, 17. 2 2 O Polemonu, v. knj. II, 11, 34. *3 V. knj. II, 11, 34. 2 4 To su obine dunosti; v. knj. II, 18 i III, 17, 58.
150
151
vrenoj dunosti2 3 i njega ponekad mogu i luaci postii. Tree znaenje, kau oni, glasi: ivjeti u uivanju svih, ili bar najizvrsnijih stvari koje su u skladu s prirodom.2 6 Meutim, ovo ne zavisi o naem slobodnom djelovanju, jer se s jedne strane potpuno ostvaruje nainom ivota koji u sebi ukljuuje uivanje vrline, s druge strane stva rima koje su u skladu s prirodom, ali su izvan nae vlasti. Meutim, ovo najvee dobro, kako je shvaeno u treem znaenju, i ivot koji se sprovodi u skladu s prirodom, pripada samo mudracu, zato to je u tijesnoj vezi s vrli nom, i ovo je najvee dobro, ono koje su, kako itamo u spisima stoiara, utvrdili Ksenokrat2 7 i Aristotel. Oni iz lau ona osnovna ustrojstva prirode, od kojih si i ti poao, otprilike, ovim rijeima. V II 16. Svako bie od prirode tei za samoodranjem, da obezbijedi neokrnjeno svoje stanje i da se odri u svojoj vrsti. U ovu svrhu, oni izjavljuju, ovjek je u pomo po zvao naufeu i vjetine da budu pri ruci prirodi; meu ove se u prvom redu ubraja vjetina ivljenja, ija je zadaa da sauva one darove koje je priroda podarila i da doe do onih koji nedostaju. Dalje, ovi su filozofi podijelili ljudsku prirodu na duu i tijelo. Poto su tvrdili da su i jedno i drugo poeljni radi sebe samih, prema tome su, govorili su oni, i vrline svakom od njih poeljne radi njih samih. U isto vrijeme oni su uzdizali duu tvrdei da
2 5 V. knj. II, 17, 58. 2 6 Ciceron ili, bolje reeno, Antioh (v. knj. II, 11, 35), koga ovdje slijedi Ciceron, ovdje jako grijei kad na mjesto dobara koja su u skladu s prirodom ili, kako se stoiari izraavaju, stavlja stvari koje su od prirode poeljne (v. knj. II, 11, 33). Svi su stari filozofi zahtijevali blaenstvo ivota ili u najmanju ruku veina njih i glavna dobra (kako govori Polemon kod Klementa Aleksandrijskog, Miscelanea, II, 180). P rije svega, najvee dobro, vrlinu, i oni su odvajali vrlinu od stvari u skladu s prirodom, ili od stvari za kojim najprije priroda tei, u kojima nije sadrana vrlina. 2 7 O Ksenokratu, v. knj. IV, 2, 3. Isp. Klement Aleksandrijski, Miscellanea, II, 180.
daleko nadmauje tijelo i shodno tome su odluke duha pretpostavljali dobrima tijela. 17. Mudrost pak, kao pra tilicu i uvaricu prirode, oni su proglasili zastupnicom i starateljicom cijelog ovjekovog bia, i zbog toga su tvr dili da se zadaa mudrosti sastoji u tome da ona, poto titi onoga koji je sastavljen od due i tijela, pomae i uva ovjeka u oba pogleda. Poto su oni u prvi mah po stavili jednostavne osnove svoj oj teoriji, ostalo su dalje izgraivali podrobnije i detaljnije, izjavljujui da za tje lesna dobra ne treba nekih zasebnih objanjenja, ali su zato dobra due ispitivali sa detaljnim razraivanjima, pronaavi na prvom mjestu da u njima lee klice pra vednosti.2 8 Oni su prvi meu svim filozofima nauavali da je ljubav roditelja prema djeci od prirode uroena i, to je po vremenskom redoslijedu starije, da je brana veza izmeu mukaraca i ena zasnovana na prirodi i da je ova veza korijen svih prijateljskih odnosa meu krvnim roacima. Polazei od ovih osnovnih tenji, oni su utvr dili porijeklo i daljnji razvoj svih vrlina. Iz istog izvora proizala je veliina duha pomou koje se lako moe sup rotstaviti i oprijeti sudbini, jer su najvanije stvari u vlasti mudraca. Promjene i udarce sudbine lako savladava ivot koji se zasniva na pravilima starih filozofa. 18. Iz osnovnih tenji koje je u nas priroda usadila, proizale su izvjesne visoke odlike dobara, nastajui dijelom iz posmatranja prirodnih tajni, jer um posjeduje neku uroenu ljubav za znanjem, odakle je proistekla elja za dokazivanjima i objanjavanjima. Zato, poto je ovjek jedino ivo bie obdareno osjeajem stida i pristojnosti, i tei za drutvom i ivotom u zajednici sa drugim ljudima i sa velikom opreznou slui se rijeima i djelima, kako bi izbjegao svako dranje koje nije moralno i pristojno. Iz ovih poe taka ili, kako sam ranije rekao, klica prirodnih darova, razvile su se umjerenost, samoobuzdavanje, pravda i sve opa moralnost u svoj svojoj punoi i savrenstvu.
2 8 Ovdje se Ciceron ne izraava tano. U duhovnim dobrima se ne nalaze slice pravednosti. Klice, kako pravilno neki komen tatori govore, nisu jo dobra, nego, ako iz njih izrastu vrline, tek tada postaju dobra. Bilo bi pravilnije da je napisao: u dui lee klice pravednosti.
152 V III
k r a j n o s t im a d o b r a i z l a
153
19. Evo ti, Katone, rekoh ja, kratak izvod uenja onih filozofa o kojima ja govorim.2 9 Poto sam ga izloio, elio bih saznati razloge zbog kojih se Zenon udaljio od ovog starog sistema, kao i to, ta on u njihovom uenju nije odobravao. Da nije to to su tvrdili da se svako bie instinktivno bori za samoodranje? Ili da svako ivo bie osjea ljubav prema sebi, nastojei da se u svojoj vrsti ouva itavo i neokrnjeno? Ili zato to cilj svih vjetina poiva na nekom osnovnom prirodnom zahtjevu, a to se isto mora konstatovati u vezi sa vjetinom ivota u cije losti? Ili zato to smo mi sastavljeni od due i tijela, a oni i njihove vrline radi njih samih zasluuju da se prihvate? Ili mu se moda nije svialo to se velika prednost pri daje duevnim odlikama? Ili moda ono o razboritosti, o spoznaji stvari, o povezanosti ljudskog roda i to su ti isti filozofi govorili o samoobuzdavanju, umjerenosti, o veli ini due i moralnom uope? Stoiari e priznati da je sve ovo divno reeno i da Zenon nije imao nikakva razloga da se od njih udalji. 20. Vjerujem da e oni optuiti stare zbog tekih pogreaka u drugim stvarima, to taj vatreni istraivalac istine nikako nije mogao da podnese. Ima li ita besmis lenije, ita neponoljivije, ita lue nego ubrajati zdravlje, bezbolnost, neokrnjen oni vid i drugih ula meu dobra, mjesto da se kae da se izmeu ovih stvari i njihovih suprotnosti ne nalazi nikakva razlika? Prema njemu, ta su stari nazivali dobrima, nisu bila dobra, nego (pretpostavljive stvari); a tako je isto i sa odlikama. Bilo je ludo od starih to su ih nazivali poeljne radi samih sebe; one nisu bile poeljne nego vrijedne da se prihvate. Ukratko govorei, kad se uzme ivot u cijelosti, i ivot koji se zas niva samo na vrlini i isporedi sa ivotom koji je izdano snabdjeven svim drugim stvarima koje su u skladu sa prirodom, posljednji nije poeljniji nego samo dostoj niji prihvatanja od prvog. Mada sama vrlina moe uiniti ivot tako blaenim da blaenij i ne moe biti, ipak ima
2 9 Tj. peripatetiari.
nekih stvari koje mudracima nedostaju u asu najveeg blaenstva. Zato se oni trude da od sebe otjeraju boli,, bolesti i tjelesne slabosti. IX 21. Kakve li velike otroumnosti! Kako opravdan razlog za osnivanje novog filozofskog pravca! Nastavi dalje3 0 prelazim sada na one postavke koje si ti znalaki obuhvatio i izloio da su ludost, nepravda i drugi poroci svih ljudi slini i da su svi grijesi jednaki; i da su oni koji su prirodnom nadarenou i naunim izgraivanjem uinili veliki napredak na putu ka vrlini, ukoliko je nisu stvarno* postigli, potpuno nesretni i da izmeu njihova ivota i ivota najgorih pokvarenjaka nema nikakve razlike, tako da ne bi onaj slavni Platon, da nije bio mudrac, ivio bolje i sretnije ni od najgoreg nitkova. Ovo je, oigledno, izmijenjeno i ispravljeno tumaenje stare filozofije koja ne moe da nae nikakav pristup u grad, na forum i u kuriju. Ko bi mogao podnijeti da onaj koji se izdaje za uitelja ozbiljnog i mudrog ivota tako govori da mijenja nazive stvarima i da, mada se u miljenju sa svojima slae, ipak pojmovima, kojima pridaje isto znaenje, daje druge nazive i mijenjajui samo rijei od misli nita ne oduzima? 22. Zar bi mogao branilac na kraju odbrane svoga okriv ljenika izjaviti da progonstvo' i konfiskacija imanja nisu zla? Da su ove stvari za odbacivanje, a ne za gnuanje?3 1 Da sudac ne smije biti milosrdan? Ili pretpostavimo da govori na skuptini pred narodom: Hanibal je pred vra tima i bacio je koplje preko gradskih zidina. Da li bi on mogao rei da padanje u ropstvo, smrt, gubitak domovinenisu zla? Bi li mogao senat odreujui trijumf Scipionu Afrikom upotrijebiti rijei zato to je njegovom hrabroeu3 2 ili zahvaljujui srei, kada se jedino za mudraca
3 0 Ciceron navaljuje na Katona da ponovo preuzme rije, ali ipak sam nastavlja svoje raspravljanje. 3 1 Ove su stvari spadale prema uenju stoiara u indiferentne stvari, zato ih je trebalo odbaciti: poroci su zasluivali zgraanja i gnusobu (v. knj. III, 16, 17). 8 2 Ove rijei ine poetak zakljuka.
154
155
moe sigurno tvrditi da posjeduje hrabrost i sreu. Kakva je to filozofija koja na javnim mjestima (forumu) govori obinim jezikom, a u spisima svojim posebnim? Osobito kada oni svojim nainom izraavanja ne daju nita nova. Misli ostaju iste, zaodjenute u novo ruho. Ima li ikakve razlike kada se nazovu bogatstvo, mo i zdravlje dobrima ili pretpostavljenim stvarima, kada im onaj koji ih na ziva dobrima ne pridaje nikakve vee vanosti od onoga koji ih naziva pretpostavljenim stvarima. Zbog toga Panetije,8 3 jedan od najuglednijih i najzaslunijih ljudi, koji je bio vrijedan lan uvenog Scipionovog3 4 i Lelijevog kruoka, u spisu posveenom Kvintu Tuberonu3 5 o pod noenju bola nigdje ni ne spominje 0110 to je trebalo da bude glavna njegova misao, da bi se mogla'dokazati nje zina istina, naime da je bol zlo; mjesto toga on opisuje njegovu sutinu i svojstva i koliko je on tu prirodi i na kraju propisuje nain kako se on mora podnositi. Zbog njegova stoikog stava, ini mi se, vae su terminoloke gluposti doivjele osudu.
T i od mene? rekoh. Ja u nastojati, ali, ako mi mnogo ne padne na pamet, neu se kloniti ni svakida njih. 25. Poi emo od pretpostavke da mi svi osjeamo ljubav prema sebi i da je naa najranija tenja kojom nas je priroda obdarila, samoodranje. U ovome se slaemo; poslije ovoga treba da vidimo ko smo mi, da bi ostali vjerni svom vlastitom karakteru. M i smo ljudska bia sastavljena od due i tijela. Ovi sastavni dijelovi imaju izvjesna svojstva, i mi moramo njih, kako nam prvi pri rodni nagon nalae, voljeti i prema njima odreivati cilj najveeg i krajnjeg dobra. On nuno mora, ako su nae premise pravilne, biti tako izraen da sadri postizanje to veeg broja onih stvari koje su u skladu sa prirodom. 26. Oni su smatrali ovo kao najvee dobro, i ono to sam ja sa vie rijei opisao, oni su ukratko nazvali ivot u skladu sa prirodom . Ovo je po njihovom miljenju krajnje dobro. XI
X 24. A li, da bih se, Katone, pribliio tvojim ranijim izjavama, drimo se strogo stvari i tvoje malopreanje izlaganje isporedimo sa uenjem koje ja njemu pretpostav ljam. Postavke koje vi imate zajednike sa starim, smatraemo za gotove, ali emo podrobnije raspravljati, ako hoe, o onim koje su sporne. Svakako, odvrati on, ja sam za temeljitije ras pravljanje i, kako ti ree, za strogo pridravanje stvari. Tvoje dosadanje izjave odgovaraju opem shvatanju; od tebe ja zahtijevam umjetnikije izlaganje.
8 3 Panetije sa Roosa, (oko 300 g. pr. n. e.) u svojim je djelima ublaio staru strogost stoike kole. 8 4 V. knj. II, 17, 56 O Scipionu, a o Leliju, knj. II, 8, 24. 8 5 K vin t Tuberon, sestri Scipiona Mlaeg, puki tribun, 132 pr. n. e., protivnik Tiberija Graka, bio je odani sljedbenik stoike filozofije.
Pozovimo sada vae uitelje ili, jo bolje, tebe (jer nema nikog sposobnijeg od tebe) da nam ovo objasni: kako vi, polazei od istih osnovnih tenji, dolazite do zakljuka da je moralno ivjeti (a to odgovara vaoj postavci ivjeti u skladu sa vrlinom ili ivjeti u saglasnosti sa prirodom)3 ^ najvee dobro i zato na cjedilu ostaviti tijelo ili sve one stvari koje su u skladu s prirodom, ali se nalaze izvan nae moi,3 7 i na kraju i samu dunost? Sada ja pitam: kako je ovako vane stvari koje je priroda tako snano preporuila iznenada mudrost ostavila? 27. Kad mi ne bi traili naj vee dobro ovjeka nego nekog drugog ivog bia koje je samo duh (neka mi bude dozvoljeno zamisliti ovakvo bie da lake doem do istine), ipak ovakvom duhu ne bi odgo varalo najvee dobro. Takvo bi bie zahtijevalo zdravlje, osloboenje od bola, trai da svoje samoodranje i uvanje
3 6 Kcct ape-fi'j vjv (ivjeti u skladu s vrlinom) ili ofxoXoyooiiivoic -rij <puaei (ivjeti u skladu s prirodom), kako kau stoiari. 3 7 Naime, tjelesne i vanjske stvari koje se ne nalaze u naoj moi.
156
157
stvari maloprije nabrojenih i postavilo bi sebi za cilj da ivi u skladu sa prirodom, a to znai, kako sam ve rekao,, posjedovanje ili svih ili veine najvanijih stvari koje su u skladu sa prirodom. 28. Moe se napraviti ivo bie kakvo hoe, ali i kad bi bilo bez tijela, kao to je ono koje sam ja zamislio, ipak bi njegov duh morao posjedovati izvjesna svojstva, slina svojstvima tijela, i za njega bi bilo mogue odre diti najvee dobro samo na principima koje sam ja izloio. Hrisip,3 8 objanjavajui razlike meu ivim biima, kae da neka od njih imaju tjelesna, a druga duhovna, a neka opet i jedna i druga preimustva. Zatim raspravlja ta se mora kao krajnje dobro ustanoviti za svaku vrstu. On stavlja ovjeka u onu vrstu kojoj je dodijelio preimustvo duha. Najvee dobro on ipak tako odreuje da ne izgleda da duh ima preimustvo, nego da je ono u svojoj sutini duh. X II Samo bi se s pravom u jednom sluaju najvee dobro moglo staviti u vrlinu, kad bi postojalo ivo ie koje bi se samo iz duha sastojalo, i to tako da ovaj duh u sebi nema nita to bi bilo u skladu s prirodom, kao to je, npr., zdravlje. 29. Meutim, slika takvog bia je nepoj mljiva zbog unutranje protivrjenosti. A ako kau3 9 da su izvjesne stvari opskurne i ne primjetne zato to su beznaajne, to doputamo, kao to Epikur tvrdi za nasladu, izjavljujui da su zadovoljstva koja su vrlo neznatna uope neprimjetna i skrivena.4 0 Ali, u ovu vrstu ulaze mnoga vana, dugotrajna tjelesna pre imustva. Prema tome, kod stvari koje se zbog svoje neznatnosti iz vida izgube, esto se dogaa da priznajemo da nam je potpuno svejedno da li one postoje ili ne (kao to je, npr., svejedno u primjeru koji si ti naveo da li e pri sunanom svjetlu upaliti lampu ili dodati troparac Krezovu bogatstvu).4 0 30. Kod stvari, meutim, koje se pot
3 S O Hrisipu, v. knj. I, 2, 6. 3 9 V. knj. III, 14, 45. 4 0 Isp. knj. I, 10, 33; 14, 47.
puno iz vida ne izgube, mogue je ipak da razlika ne bude velika (tako, npr., kad bi se ovjeku koji je ugodno proveo deset godina dodao jo jedan mjesec jednako ugod nog ivota, poto bi ovo dodavanje njegovu uivanju imalo neke vanosti, bilo bi dobro, ali ipak nepruanjem ovog uivanja ne bi se unitila njegova ivotna srea). Tjelesna dobra vie lie na onu posljednju vrstu stvari, jer ona doprinose neto to vrijedi naeg truda. Zato mi se ini da stoiari nekad zbijaju ale kada kau; u sluaju da se ivotu koji se provodi u skladu sa vrlinom pridoda posuda za ulje ili eagija, mudrac bi vie volio ivot sa ovim dodacima, ali i pored toga ne bi nita zbog toga bio sret niji. 31. Da li je stvarno ovo poreenje odrivo? Zar ga ne bi trebalo radije sa smijehom odbaciti nego ga rije ima pobijati? Zar s pravom ne zasluuje da bude ismijan ovjek koji se uznemirava da li ima ili nema posudu za ulje? A li ako oslobodi nekoga od tjelesne unakaenosti ili tekih bolova, zasluie njegovu najdublju zahvalnost. I kad bi mudraca tiranin poslao na muilite, ne bi on pokazivao isto lice kao kad bi posudu za ulje izgubio, nego bi. kao na poetku velike i teke bitke, poto vidi da mora izdrati bitku na ivot i smrt, sa bolom, glavnim nepri jateljem, u sebi probudio sve razloge za hrabrost i strp ljivost da se pod njihovom zatitom, kao to sam rekao, uvrsti protiv one teke i velike borbe. N ije pitanje da li ie dotino dobro neprimjetno i da li ga nestaje, nego da li je ono takvo da doprinosi ukupnom zbiru. Jedna jedina naslada gubi se iz vida meu mnogim u ivotu koji je proivljen u uivanju; ali upravo u tome, iako je neznatna, ona je dio ivota koji se zasniva na uivanju. U bogatstvu Krezovu novi se ne vidi, a ipak on ini dio bogatstva. Tako i za okolnosti, za koje kaemo da su u skiadu sa prirodom, mora se priznati da su dijelovi blaenog ivota.
X III 32. Jer ako, kao to se mi moramo saglasiti, postoji izvjesna prirodna tenja da se ele stvari koje su u skladu $ prirodom, onda se o svima njima mora voditi rauna.
158
MARKO TULIJE CICERON"
159
Poto smo ovo utvrdili, sada emo natenane moi pret resti pitanje o vanosti stvari, o njihovom preimustvu, koliko svaka doprinosi blaenom ivotu i o bacanjima u zasjenak stvari, kako ti kae, koje su zbog svoje neznat nosti gotovo ili sasvim nezapaljive. Kako emo sa onim u emu se potpuno slaemo? Svako mora potvrditi da je ono, na to se sve stvari od nose,4 1 slino kod svih priroda. A to je ono najvee meu poeljnim stvarima. Ljubav prema sebi je inherentna svakoj vrsti. Da li postoji i jedna vrsta koja je sebe napustila ili ma koji dio sebe ili ijedno svojstvo i sposob nost jednog takvog dijela ili pokret ili mirovanje iega to je u skladu s prirodom? Dalje, ima li i jedno bie koje je zaboravilo svoju iskonsku prirodu? Sigurno nema nijed nog koje nije nastojalo da zadri od poetka do kraja svoja svojstva. 33. Kako se dogodilo da od svih posto jeih vrsta samo ovjeka ostavi njegova priroda i zaboravi na tijelo i nae svoje najvee dobro ne u cijelom ovjeku nego samo u jednom njegovom dijelu? Kako se moe odr ati naelo koje priznaju ak i stoiari i koje je ope pri hvaeno da je cilj, to je predmet naeg ispitivanja, slian kod svih vrsta? Da bi se sauvala slinost, svaka druga vrsta bi, takoer, morala imati svoj cilj u onom dijelu organizma koji je u toj vrsti najizrazitiji.4 2 To bi bio krajnji cilj prema uenju stoiara. 34. Zato se onda uste e da promijeni svoje shvatanje o osnovnim prirodnim tenjama? Zato ti kae da je svako ivo bie odmah im se rodi sklono na samoljublje i da je zaokupljeno samoouvanjem sebe? Zato radije ne kae da je svako ivo bie stalno sklono na ono to je u njemu najbolje i da je zaokupljeno samo ouvanjem onoga to je u njemu
4 1 Zadnji cilj svim biima je slian. Meutim, stoiari ne obra aju panju na ovu slinost zadnjeg cilja kod svih bia. Dok se, naime, kod jednih ivih bia zadnji cilj u tom sastoji da je njihovo cijelo bie potpuno usavreno, po uenju stoiara, zadnji cilj ne lei u cijelom ovjeku, nego samo u dijelu ovjeka. Ako hoe stoi ari da ostanu sebi logini, morali bi poi od drugih osnovnih tenji. 4 2 Stoiari uzimaju u obzir prilikom odreivanja svog dobra samo onaj dio ovjeka koji se kod njega istie, tj. razum. Njihovo bi gledite moglo samo onda biti ispravno kad bi i kod drugih ivih bia samo ono to se istie bio zadnji cilj.
najbolje da i druga bia ni na ta drugo ne misle nego samo na ouvanje onoga to je u svakom najbolje? A li kako moe jedan dio biti najbolji kad uope nita osim njega nije dobro? Ako su opet druge stvari takoer po eljne, zato je onda ona koja je najvie poeljna sai njena iz elje prema svim ovim stvarima ili u najmanju ruku prema veini njih najvanijih? Fidija4 3 moe, npr., dati nacrt za statuu i nju dovriti, moe takoer od drugog zapoetu preuzeti i nju dovriti. Slino stoji stvar i sa mudrou. Ona sama nije rodila ovjeka, nego ga je kao nedotjerano djelo od prirode preuzela. Njezin je posao da zavri, tako rei, od prirode zapoetu statuu, ugleda jui se na prirodu. 35. Kako je u poetku priroda ovjeka nainila i koja je dunost i zadatak mudrosti? ta ona treba da zavri i usavri? Ako u jednom biu ne treba nita drugo usavravati izuzev izvjesnu djelatnost duha, a to se naziva razum, nuno njegov posljednji cilj mora biti usklaivanje njegova rada sa vrlinom, jer je savr enstvo razuma vrlina. Ako u njemu nema nita drugo to treba usavravati osim tijela, onda su glavne stvari zdravlje, bezbolnost, ljepota i ostalo. X IV 36. Sada je u pitanju najvee dobro ovjeka. ta se usteemo ispitivati ono to je postignuto u cijeloj ov jekovoj prirodi. Mada se svi slau da je sva dunost i sav zadatak mudrosti usredsreen na izgradnju ovjeka, ipak neki (nemoj misliti da ja napadam samo stoiare) iznose takva miljenja da najvee dobro stavljaju u onu grupu stvari koje su potpuno izvan nae moi, kao da rasprav ljaju o nekom biu bez due, dok opet drugi ne uzimaju u obzir nita osim duu, kao da ovjek nema nikako tijela, mada dua nije neto besadrajno (jer tako neto ja sebi ne mogu zamisliti), nego spada u neku vrstu tijela4 4i prema tome i dua se ne zadovoljava samo vrlinom nego
4 3 O Fidiji, v. knj. II, 34, 115. 4 4 Stoiari, naime, prihvataju da je dua vrui dah, kao tosmo naprijed vidjeli.
160
161
ezne za bezbolnou. Zbog toga obje kole rade tako kao da zanemaruju lijevu stranu, a zatiuju desnu, ili kao Eril,4 5 priznaju spoznajnu mo due, ali ne uzimaju u obzir njezinu radnu sposobnost. Jer su sistemi svih ovih koji mnogo izostavljaju a samo jedno za cilj uzimaju jednostrani i krnji. Potpun i savren je sistem onih koji prilikom ispitivanja najveeg dobra nijednom dijelu ni due ni tijela nisu propustili da obrate najveu panju. 37. Vaa kola, Katone, postupa drugaije. Zato to vrlina u ovjeku zauzima, mi to svi priznajemo, najvie i najuzvienije mjesto i zato to mi mudrace smatramo bez uvjetnim i savrenfm predstavnicima ovjeanstva, vi pokuavate da zaslijepite pronicljivost naeg duha blje tavim sjajem vrline. Svakog ivog bia ima neto najvee i najbolje, npr., kod konja i pasa, a ipak i oni treba da su bez bola i da su zdravi. Tako se i kod ovjeka hvali ono savreno stanje, osobito s obzirom na ono to je u njemu najbolje, tj. vrlina. Zato se meni ini da vi dovoljno ne vodite rauna kojim putem priroda ide i napreduje. Drukije ona postupa s ovjekom, kada razvije u njemu razumne sposobnosti, nego s poljskim usjevima. Jer kada ona njih od stabljike do klasa dotjera, ostavlja stabljiku kao bezvrijednu. ovjeku, naprotiv, ona uvijek neto pridodaje, tim to na cjedilu ne ostavlja prvobitno date darove. 38. Tako je ona pridodala osjeajima razum, a ne ostavlja osjeaje poslije razvijanja razuma. Pretpo stavimo vinogradarstvo ija je zadaa da proizvede vinovu lozu u svim njezinim dijelovima u najbolje stanje u najmanju ruku uzmimo da je to tako (smijem se poslu iti, kao to i vi obiavate initi, izmiljenim primjerom da bi stvar objasnio); pretpostavimo dakle da je vjetina uzgajanja vinove loze sposobnost koja se nalazi u samoj lozi, ova bi sposobnost besumnje eljela sve ostalo to se tie uzgajanja vinove loze kao i ranije, ali bi sebe stavila iznad drugih dijelova viinove loze i smatrala sebe najodlinijim elementom u organizmu vinove loze. Isto tako kada ivi organizam stekne sposobnost osjeaja, ova spo sobnost titi organizam; ali kada pridoe razum, on dobija
4 S O Erilu, v. knj. II, 11, 35; isp. knj. V, 8, 23.
dominantan poloaj, tako da onda svi raniji prirodni da rovi dou pod njegovu zatitu. 39. Prema tome, razum ne naputa brigu za one stvari nad kojima vri nadzor i tako mora upravljati cijelim tokom ivota, zato se ja ne mogu dovoljno nauditi nedosljednosti vaih uitelja. Prirodnu elju, koju oni nazivaju p^v, a takoer i dunost, pa ak i vrlinu, oni ubrajaju u stvari koje su u skladu sa prirodom. Kad su na putu- do najveeg dobra, oni pre skau sve i ostavljaju nam dvije zadae mjesto jedne. Neke stvari, naime, prihvatamo,4 6 druge elimo, mjesto da su obadvije ukljuili pod isti cilj. XV 40. V i tvrdite da vrlina ne moe imati vrste temelje ako stvari koje se izvan vrline nalaze utiu na blaen ivot. A to je sasvim suprotno. Nemogue je nai mjesta za vrlinu, ukoliko se sve stvari koje ona odabira i odba cuje ne uraunavaju u ukupan zbir. Zanemarimo li mi sve ovo upaemo u iste Aristonove4 7 pogreke i zablude za boravljajui stvari koje smo oznaili kao poetke vrline, a ako ih ne zanemarimo, a ipak ih raunamo u cilj ili u najvee dobro, neemo biti daleko od Erilova4 8 neosnova nog uenja, jer emo morati prihvatiti u isto vrijeme dva razliita ivotna pravca. On postavlja dva odvojena naj vea dobra, koja bi, pretpostavljajui da je njegovo sta novite ispravno, trebala biti objedinjena u jedno. Sada su oni tako jedan od drugog odvojeni da stoje nasuprot jedan drugome, to je, zaista, krajnja besmislenost. 41. Istina je suprotno od onog to vi tvrdite. Vrlina je apsolutna nemogunost ako se vrsto ne dri osnovnih prirodnih tenji koje sainjavaju ukupan zbir dobra. Po eli smo da traimo vrlinu koja e voditi bnigu o prirodi, a nee je naputati. Meutim, vrlina kakvu vi zamiljate
4 6 Indiferentne se stvari prema uenju stoiara prihvataju ili odabira ju, dobre pak, tj. moralno i vrlina se ele, za njima se tei i ezne. 4 7 O Aristonu, v. knj. II, 11, 35; isp. knj. II, 13, 43; knj. IV, 16, 43. 4 8 O Erilu v. knj. II, 11, 35.
ii
162
MABKO TULIJE CICERON
163
vodi brigu o izvjesnom dijelu nae prirode, a ostatak os tavlja na cjedilu. Prvo ustrojstvo ovjeka, kad bi moglo govoriti, izjavilo bi da su prve njegove elje imale za cilj samoodranje u prvobitnom stanju ovjekove prirode. Mi do sada jo nismo dovoljno objasnili koji je glavni cilj prirode. Hajde da objasnimo. Kako se moe drugaije ra zumjeti nego da nijedan dio prirode ne bude zanemaren. Ako u njoj nema niega osim razuma, onda je jedino u vrlini sadrano najvee dobro. A li ako ima i tijelo, tada e ovo objanjavanje prirode imati djejstvo da emo mi stvari u koje smo pred objanjenje vrsto vjerovali, napustiti. U tom bi sluaju ivot u skladu s prirodom znaio udalja vanje od prirode. 42. Izvjesni su filozofi, nakon to su, polazei od osjeaja, vidjeli vee i uzvienije stvari, okre nuli lea osjeajima. Slino su i oni vai, poto su, pola zei od elja, ugledali ljepotu vrline, odbacili sve to su izvan vrline vidjeli, zaboravljajui da u itavoj prirodi ima veliko obilje poeljnih stvari koje se protee od osnov nih tenji do najveeg cilja i oni ne uviaju da podrivaju kame' temelje onih lijepih i divnih stvari. XVI 43. Prema tome, meni izgleda da su na pogrenom putu svi oni koji su izjavili da se najvee dobro sastoji u moralnom ivotu, dodue neki vie nego drugi. Najvie, dakako, grijei Piron,4 9 koji poslije definicije vrline ne ostavlja nita to bi bilo vrijedno da se eli. Zatim Aris ton, koji se nije usudio da ostavi samo poricanje, nego je za motive elja mudraca uzeo to god mu na pamet padne i na to god u ivotu naie.5 0 Ariston je bolji od Pirona
4 9 O Pironu, v. knj. II, 11, 35. 5 0 Ariston nije shvatio kao stoiari da postoje izvan vrline i poroka, tzv. pretpostavljive Kporffiisva i zapostavljive (fcTroTrpcf/iY piivo!: stvari, nego je govorio da su ove stvari ovisne o razliitim okol nostima; Sekst Empirik, Protiv matematiara, knj X I, 64, i slj.: Od prirode se ne nalazi preimustvo jedne stvari ispred druge, nego ga vie stvaraju okolnosti, tj. ne nalazi se od prirode nikakvo preimustvo jedne stvari ispred druge, nego su one prihvatljive ili odbacljive, kao da upravo dolaze pred ovjekovu duu i na njega djeluju. Smisao ovog uenja je vrlo nejasan i bilo bi vrlo poeljnoda je Ciceron iscrpnije o tom pitanju raspravljao.
utoliko to je dozvolio bar neku vrstu elje, ali gori od ostalih zato to se potpuno udaljio od prirode. Stoiari, opet stavljajui krajnji cilj dobara jedino u vrlinu, slini su ve spomenutim filozofima, ali u tome to su nastojali da pronau poetke dunosti postupaju bolje od Pirona i ne naavi ih u imaginarnim stvarima koje padaju na pamet ine bolje od Aristona. Ukoliko oni govore o izvjes nim stvarima da su u skladu sa prirodom i da ih radi njih samih treba prihvatiti, a zatim odbijaju da ih uvrste u najvea dobra, oni se udaljuju od prirode i donekle su slini Aristonu. Ariston je izmislio nekakve imaginarne stvari koje padaju na pamet. Stoiari, meutim, prihvataju primarne objekte prirode,5 1 ali ih odvajaju od kraj njeg cilja i cjelokupnog zbira dobara. Poto priznaju pred nost ovim stvarima, doputaju izvjesnu mogunost izbora5 2 stvari, izgleda da slijede prirodu, ali tim to nee da pri znaju da one imaju ikakve veze sa sreom, oni se ponovo udaljuju od prirode. 44. Dovle sam izlagao one stavove iz kojih se vidi da Zenon nije imao nikakva razloga da se udalji od ranijih preasnika. Sada emo uzeti u razmatranje ostale take, ukoliko ti, Katone, nema nekih primjedbi na moje izlaganje, ili ukoliko ja nisam bio previe opiran. N i na jedno ni na drugo nemam nikakve primjedbe, odgovori on. Ja elim da ti svoje izlaganje do kraja dovede i nijedno tvoje izlaganje ne moe mi izgledati dugo. Izvrsno! odgovorih, zar mogu neto bolje poe ljeti nego raspravljati o vrlini sa Katonom, obrascem svih vrlina? 45. Prije svega ja bih elio da uoi da e najva nije naelo vae kole, koje u njoj zauzima prvo mjesto da je moralno jedino dobro i da je moralan ivot najvee dobro, biti zajedniko sa svim onima koji najvee dobro stavljaju samo u vrlinu; i vae miljenje da je nemogue odrediti pojam vrline, ako se ita pored moralnog u nju urauna takoer e prihvatiti filozofi koje sam maloprije spomenuo. Po mom miljenju mnogo bi bolje bilo da je
5 1 Prima naturae, v. knj. II, 11, 33. 5 2 Praeponunt. Ovaj se izraz odnosi na tzv. postavljive stvari), v. knj. III, 15, 50 i slj; 16.
TTporjVjjiva (pret
164
165
Zenon u svojim polemikama sa Polemonom,5 3 ije je uenje 0 osnovnim prirodnim tenjama prihvatio, poao od zaje dnikih poetaka i da je razmotrio gdje moe vrsto stati 1 odakle potjee povod za polemiziranje, nego to je stao na stranu onih koji ni jedanput nisu tvrdili da smatraju5 4 da se najvee dobro temelji na prirodnom instinktu i to se nije posluio istim dokazima i istim uenjem.5 5
X V II 46. Najmanje mogu odobriti ono to vi, poto ste po vaem miljenju dokazali da je moralno jedino dobro, po novo tvrdite da se moraju odrediti odgovarajui i prik ladni predmeti elje koji su u skladu s prirodom,5 6 iz ijeg izbora moe proizii vrlina. Ne smijete v i vrlinu uiniti ovisnom samo o jednom izboru, tako da najvee dobro mora pribaviti jo neto drugo. Jer sve to se mora uzeti, odobriti ili poeljeti, mora biti sadrano u cjeloku pnom zbiru dobara, tako da onaj koji je to postigao ne smije nita vie eljeti. Kod onih ije se najvee dobro nalazi u nasladi, zar ne vidi kako je jasno koje stvari smiju a koje ne smiju initi? Kako ndko ne moe da su mnja na to smjeraju njihove dunosti, za im moraju teiti, a od ega trebaju bjeati? Uzmimo za najvee dobro ono koje ja branim, odmah postaje jasno to su ije du nosti i ta ko treba da radi. Vi, meutim, koji nemate ni kakva cilja nego moralno i dobro, neete biti u stanju da naete nikakav izvor ni polaznu taku za dunost i dje lovanje. 47. U traenju ovoga svi e rei da slijede ono to im doe na pamet ili na ta sluajno naiu, i vi ete se vratiti prirodi.5 7 Samo bi priroda vama svima s pravom mogla odgovoriti da nije pravo motive djelovanja iz nje izvoditi a cilj blaenog ivota drugdje traiti, jer postoji
5 3 O Polemonu, v. knj. II, 11, 34. 5 4 Ciceron misli na Aristona i Pirona. 5 5 Zato to je Zenon tvrdio da je moralno samo dobro, ne moe sa bez ove reenice stvoriti nikakav pojam o vrlini. 5 6 Initia, prima naturae, v. knj. II, 11, 33. 5 7 Ariston i njegove pristalice.
samo jedno ispravno naelo u koje su ukljueni i motivi djelovanja i najvee dobro i, kao to su Aristonove tvr dnje da nema nikakve razlike meu stvarima, da postoji u svemu, izuzev vrline i poroka potpuna jednakost, potpuno odbaene. Isto tako i Zenon grijei kada tvrdi da jedino vrlina i porok ni u najmanjoj mjeri ne utiu na postizanje najveeg dobra. Dalje, on grijei kad tvrdi da, mada druge stvari5 8 nemaju nikakva uticaja na blaen ivot, ipak imaju neki uticaj na nae elje, kao da elja ne stoji ni u kakvoj vezi sa postizanjem najveeg dobra! 48. A li zar ima ita nedosljednije od postupka koji oni primjenjuju: utvrditi najprije najvee dobro, a zatim se vratiti prirodi i izvoditi od nje motive djelovanja, tj. dunost? Priroda djelovanja ili dunosti ne nagoni nas da elimo stvari koje su u skladu s prirodom, nego se njima podstie elja i dje lovanje. X V III Sada dolazim do onih tvojih kratkih reenica koje si ti nazvao zakljucima.5 9 Poeu od one kojoj po kratkoi nema ravne, svako dobro zasluuje pohvalu; sve to zaslu uje pohvalu je moralno; prema tome svako dobro je mo ralno .6 0 Ja bih to nazvao olovnim maem! K o e ti priznati prvu premisu (ako se ona i prizna, onda nije potrebna druga, jer ako svako dobro zasluuje pohvalu, onda je svako dobro moralno.6 1 49. Ko e ti to priznati izuzev Pirona, Aristona6 2 i njima slinih ije uenje ti odbacuje? Aristotel, Ksenokrat6 3 i sva ova kola to nee priznati, jer oni tvrde da u dobra spadaju zdravlje, tjelesna snaga, bogatstvo, slava i mnoge druge stvari, ali ne kau da zasluuju pohvalu. Iako oni smatraju da najvee dobro nije ogranieno samo na vrlinu, ipak pretpostavljaju vr
3 8 Izuzev vrlinu; takoer i indiferentne stvari (dSiarpopa) koje po miljenju stoiara nipoto ne bi smjele uticati na blaen ivot. 5 9 Consectaria, v. knj. III, 7, 26. 6 0 V, knj. III, 8, 27. 6 1 Jer su moralno i pohvalno jedno te isto. 8 2 O Pironu i Aristonu, v. knj. II, 11, 35. 6 3 O Aristotelu, v. knj. I, 2, 6. i o Ksenokratu, v. knj. IV, 2, 3.
166
167 X IX
linu svim ostalim stvarima. A li ta misli kakav e biti stav onih koji su potpuno odvojili vrlinu od najveeg dobra: Epikura, Hijeronima,6 4 a isto tako i onih koji zas tupaju Kameadovo6 5 najvee dobro. 50. Kako e Kalifont i Diodor6 6 moi prihvatiti tvoju premisu, koji moralnom pridodaju jo jedan faktor, koji pripada sasvim drugoj vrsti? Jesi li voljan, Katone, iz nedokazanih premisa izvesti proizvoljan zakljuak. Ono to slijedi je lani zakljuak (sorites),6 7 a on je po vaem uenju najpogrenija vrsta zakljuaka: ono to je dobro poeljno je, a to je poeljno treba eljeti, a to treba eljeti zasluuje pohvalu. Zatim slijede ostali stepeni, ali ja u se na ovom mjestu zadrati. Niko ti, naime, nee prihvatiti da ono to treba eljeti zasluuje pohvalu. Sljedei zakljuak uope ne spada u zakljuke. U njemu se osobito istie nedostatak otroumnosti, njega su dakako napravili stoiari, a ne ti, a glasi: blaen ivot zasluuje da se njim diimo, jer se nikom ne moe dogoditi da se opravdano dii bez moralnog dostojanstva.6 8 Njih e Zenonu pripisati Polemon,6 9 a i njegov uitelj, i cijela kola, kao i svi ostali filozofi koji, dodue, pretpostavljaju vrlinu svemu ostalom, ali definiciji najveeg dobra dodaju jedan dodatak; ako je vrlina neto im se treba diiti, kao to jest, i toliko nadvisuje sve stvari da se to jedva rijeima moe izrei, moi e biti blaen i onaj koji jedino posje duje vrlinu, dok mu ostalo nedostaje, a nee ti priznati da se izvan vrline nita u dobro ne smije raunati. Oni, pak koji usvajaju najvee dobro bez vrline, nee moda prihvatiti da blaen ivot neto sadri ime se s pravom moe diiti, mada, istina, oni ponekad predstavljaju i ui vanja stvarima kojima se treba diiti.
6 4 O Hijeronimu, v. knj. II, 3, 8. 8 3 V. knj. II, 11, 35; knj. V, 7, 20. 0 6 O Kalifontu i Diodoru, v. knj. II, 6, 19. 4 7 V. knj. III, 8, 28. 6 8 Ciceron protiv stoiara hoe da dokae da, u koliko i blaen ivot zasluuje pohvalu, ne moe postojati bez moralnog dostojan stva; iz tog ne slijedi da on ne sadri nita drugo osim vrline. 6 9 Polemon (v. knj. II, 11, 34), uitelj Ksenokratov (v. knj. IV, 2, 3).
52. Vidi, dakle, da ti prihvata i takve pretpostavke koje ti se ne mogu priznati ili takve, koje, iako se pri znaju, nita ti ne koriste. Ja bih u vezi sa svim stoikim silogizmima, a osobito prilikom ispitivanja najveeg dobra, smatrao da je dostojno filozofije i nas samih, ako bi ovim putem popravili na ivot, odluke i misli, a ne nae rijei. K o bi mogao kad slua saete i otroumne dokaze za koje ti kae da te vesele promijeniti svoje miljenje? Jer kada ljudi sa puno iekivanja i elje ele uti zato bol nije zlo, stoiari im tumae da on nije zlo, iako je muan, dosadan, omraen, neprirodan, tegoban za podnoenje, zato to za sobom ne povlai ni nepotenje, ni nevaljalstvo, ni grijeh, ni nemoral. Onaj koji ovo uje, mora se smijati, iako mu nije do smijeha, a ipak nee otii nita otporniji da izdri bol nego to je doao. 53. Ti ipak go vori da niko ne moe biti hrabar ko smatra bol zlom. 'Zato e biti jai ako ga po tvom vlastitom priznanju smatra munim i jedva podnoljivim. Bojaljivost dolazi od stvari a ne od rijei. T i dokazuje da bi se itav sistem sruio ako bi se samo jedno slovo premjestilo. Smatra li da ja premje tam slovo ili cijele stranice? Iako doputamo da oni u vaju metodski poredak i savrenu logiku povezanost (tako si ti izjavio), zbog ega si ih hvalio, ipak mi ne moramo prihvatiti lanano zakljuivanje zato to je do sljedno i to se dri utvrenog reda ako polazi od krivih premisa. 54. Ve u osnovnoj definiciji7 0 tvoj se uitelj Zenon udaljio od prirode tim to je najvee dobro po stavio u duhovna preimustva koja mi nazivamo vrlinom i izjavio da je samo moralno dobro i da se vrlina ne moe nalaziti ako je meu ostalim stvarima ma koja stvar bolja nego druga, i on se pridravao logikih zakljuaka iz ovih premisa. To je potpuno istina, ja to ne mogu porei. A li su zakljuci tako krivi da i premise iz kojih su oni pro7 0 U osnovnoj definiciji nije se udaljio Zenon od peripatetiia ra ; i stoiari i peripatetiari polazili su od tzv. prima naturae, { v . knj. II, 11, 33); tek u definicije najveeg dobra oni su na cjedilu ostavili prirodu.
168
169*
izali ne mogu biti istinite. 55. Logiari nas, kako zna,, ue da, ukoliko su zakljuci koji slijede iz tvrdnje-"krivi, tvrdnja iz koje ovi zakljuci proizlaze mora takoer biti kriva. Na ovom je sazdan sljedei silogizam, koji ne samo da je istinit nego i oigledan da ga logiari uzimaju kao aksiom. Ako postoji ono, postoji i ovo, ovo ne postoji, dakle, ne postoji ni ono. Prema tome, ako su vai zak ljuci neodrivi i vae su premise neodrive. Kakvi su onda vai zakljuci? Svi oni koji nisu mudri, jednako su bijedni; mudraci su u najviem stepenu blaeni; sve su moralne radnje jednake, isto tako i grijesi. Ove postavke na prvi pogled mogu izgledati zadivljavajue, ali pri tanijem ispitivanju ne ine se mnogo uvjerljivim. Uvjerenja svakog pojedinca, priroda stvari i sama istina, ini se, na sav glas viu da ih nita ne moe uvjeriti da ne postoji razlika izmeu stvari koje je Zenon potpuno izjednaio.
XX 56. Kasnije je onaj tvoj mladi Punjanin7 1 (ti zna da Kitijci,7 2 tvoji klijenti, potjeu iz Fenikije) sa otroumnou svojstvenoj njegovu narodu, uvidjevi da gubi bitku poto je doao u sukob s prirodom, poeo izvrtati rijei. Najprije je dopustio da se stvari koje mi nazivamo dob rima smatraju podesnim i u skladu s prirodom. Takoer je poeo priznavati da bi mudracu, tj. kud i kamo naj sretnijem ovjeku bilo zgodnije da posjeduje i one stvari koje se nije usudio nazivati dobrima, mada je priznavaoda su u skladu s prirodom. On tvrdi da se Platon, i kad ne bi bio mudrac, ne nalazi u istom poloaju kao tiranin Dionisije. Za Dionisija bi smrt bila najbolji put zbog ne dostatka nade u mudrost,7 3 za Platona ivot zbog nae u
7 1 K itij, grad na otoku Kipru, neko fenika kolonija, kako* svjedoi Diogen Laertije, V II, 1. 7 2 K itijci su bili Katonovi klijenti, otkako je pod njegovom, upravom otok ipak pretvoren u rimsku provinciju. 7 3 Ovo je u oprenosti sa onim to je reeno u knj. III, 18, 60.
i slj.
nju. Dalje, on doputa da su neki grijesi7 4 podnoljivi,, drugi neoprostivi, jer neki grijesi povreuju vee, drugi manje zahtjeve dunosti. Neki su luaci tako ludi da su potpuno nesposobni da postignu mudrost, dok bi je drugi mogli uz veliki napor postii. 57. U svemu ovome on seizraavao drugaije od ostalih, ali je kao i ostali isto mislio. U stvari, on nije pridavao nita manju vrijednost stva rima za koje je tvrdio da ne spadaju u dobra, nego oni koji su ih proglaavali dobrima. ta je onda htio mijenja njem njihova starog imena? U najmanju ruku on je tre bao da umanji njihovu vanost i da im da malo niu vrijednost nego peripatetiari7 5 tako da bi izgledalo da po stoji ne samo razlika u rijeima nego i u znaenju. ta kaete vi o samom blaenom ivotu, krajnjem cilju i svrsi svih stvari7 6 ? V i tvrdite da on nije vrhunac svih stvari koje priroda trai i stavljate ga potpuno samo u vrlinu. Sva se sporna pitanja kreu ili oko injenica ili okonaziva. Nepoznavanje injenice ili pogreka u terminolo giji uzrok su jednog ili drugog oblika spora. Ako ni jedno ni drugo nije sluaj, mora se potruditi da se upotrijebe ope prihvaeni i najprikladniji termini, tj. oni koji stvari jasno objanjavaju. 58. Zar moemo sumnjati u priklad nost terminologije starijih filozofa, ako u injenicama ne prave nikakvu pogreku? Pogledajmo sada njihova mi ljenja, zatim emo se vratiti pitanju njihove termino logije. XXI Oni tvrde da se enja nae due podstie kad joj se neto uini da je u skladu sa prirodom i da sve stvari koje su u skladu sa prirodom zasluuju neku cijenu i da ih treba cijeniti srazmjerno vanosti koju svaka od njih ima. Od stvari koje su u skladu sa prirodom neke ne sadre nita u sebi to bi pobuivalo na ma kakvu elju
7 4 Stobej, Etike ekloge 218. 7 5 Predasnici, filozofi prije Zenona, naime, peripatetiari. 7 8 Ovaj izraz pripada stoiarima, Ciceron ga je meu tim, po ugledu na svog uitelja Antioha (knj. II, 11, 34), kao i mnoge druge prenio na ranije filozofe.
170
171
0 kojoj smo ve esto govorili,7 7 i njih treba nazivati ni moralne ni hvale vrijedne, dok su neke takve koje pobu uju naslade u svakom ivom biu, ali u ovjeku podstiu 1 razum. Ono to je uvjetovano razumom, naziva se mo ralno, lijepo, hvale vrijedno. Ranije spomenute stvari nazivaju se prirodne, a ove posljednje, koje su u vezi sa stvarima moralnim, utiu na savrenstvo i potpunost sree. 59. Od svih onih preimustava, koja filozofi, koji ih nazivaju dobrima, ne cijene nita vie nego Zenon, koji tvrdi da ona nisu dobra, kudikamo je, oni tvrde, moralno najuzvienije i dostojno pohvale. A li ako se neko stavi pred izbor izmeu moralnog i zdravlja i moralnog i bo lesti, onda nema sumnje na koje e nas izmeu ova dva odvesti priroda. Moralno je, meutim, toliko jako i toliko nadmonije od svih ostalih stvari da ga nikakve kazne ni nagrade ne mogu navesti da skrene s onoga to je pri znalo da je pravo. Sve prividne potekoe, tegobe i za preke mogu vrline, kojima nas je priroda obdarila, uni titi. Stvari koje su u skladu s prirodom nisu beznaajne i ne zasluuju potcjenjivanje, (jer kako bi inae vrlina mogla imati tako veliku vanost), ali su ipak takve da mi mo ramo misliti da najvaniji dio blaenog ivota ili suprot nog njemu ne poiva na njima. 60. Ukratko ono to je Zenon nazivao vrijednim, prihvatljivim i u skladu sa prirodom, oni nazivaju dobrima i proglaavaju onaj dio blaenim koji se sastoji u uivanju naprijed spomenutih stvari, ili najveeg broja njih, ili onih koje su najvanije meu njima. Zenon opet samo ono naziva dobro to ima svoju naroitu i osobenu dra koja ga ini poeljnim, a za sreu se trai jedino ivot koji se provodi po propisima vrline. X X II Ako treba raspravljati o injenicama, izmeu mene i tebe, Katone, ne moe biti nikakvog neslaganja, jer su
7 7 Ciceron ovdje sebi protivrjei, zato to je pridodao malo pri je svim stvarima u skladu s prirodom izvjesnu vrijednost i prema tome i sposobnost da mogu podstai nau mo htijenja. On je tre bao rei: stvari u skladu s prirodom sadre djelomino malo vrijedaiosti u sebi, tako da ne mogu uticati na nau, mo htijenja.
naa stanovita u svakoj pojedinosti ista, kada poslije zamjene rijei isporedimo same injenice. Zenon je ovo dobro uviao, ali je bio zaveden sjajem i velelepnou rijei. Da je stvarno rijei koje je govorio, shvatao u njihovom bukvalnom znaenju, zar bi bila neka razlika izmeu njega i Pirona ili Aristona?7 8 Da nije opet pri hvatio njihova miljenja, ta bi mu koristilo odvajati se u rijeima od onih s kojima se u injenicama slagao? 61. ta, ako bi Platonovi uenici, i poslije njih njihovi sluaoci, oivjeli i tebe ovako oslovili: Dok smo sluali, Marko Katone, tebe, najodanijeg prijatelja filozofije, naj pravinijeg mua, najboljeg suca i najsavjesnijeg svje doka. kako govori, udili smo se ta te je moglo navesti da stoiare nama pretpostavi, ija je miljenja o dobrima i zlima Zenon ovdje uio od Polemona.7 9 Oni upotreblja vaju izraze koji pri. prvom pogledu izazivaju divljenje, ali pri podrobnijem ispitivanju natjeruju na smijeh. Ako si ti prihvatio te nazore, zato nisi zadrao njihovu vlastitu terminologiju? Ako je na tebe uticao ugled linosti, kako si mogao nas sve pa i samog Platona pretpostaviti onom nepoznatom ovjeku, osobito kada eli da igra vodeu ulogu u dravi, a mi smo bili ti ljudi koji smo te mogli najbolje opremiti i snabdjeti da je zatiti i sebi osigura najvei ugled? Mi smo ove predmete ispitivali, mi smo ih doveli u sistem, njihova nomenklatura i principi na ko jima se zasnivaju nae je djelo; mi smo iscrpno pisali o svim oblicima vladavina, o poloajima i promjenama, o zakonima, o uredbama i obiajima u dravi. U govornitvu, koje je najvea odlika dravnika, ti si se, kako smo uli, osobito istakao; ali, kako si mnogo mogao obo gatiti svoj govorniki dar iz naih umnih proizvoda? Kakav bi odgovor mogao dati na rijei ovako velikih ljudi? 62. Molio bih te, odgovori Katon, poto si ove rijei stavio njima u usta, da im umjesto mene odgovori, ili radije da mi da malo vremena da im ja odgovorim kad u ovom asu ne bih vie volio tebe sluati, a njima
7 8 O obojici v. knj. II, 11, 35. 7 9 O Polemonu, v. knj. II, 11, 34.
172
173
imam namjeru da odgovorim drugi put, tj. onda kada budem tebi odgovorio. X X III Sada, Katone, ako bih htio istinu odgovoriti, morao bih rei da ti pristaje uz tako nadarene i tako ugledne ljude, ali da si primijetio da stoiari one predmete, o ko jima zbog vremenske udaljenosti nisu imali jasne pred stave, nisu temeljito istraili i da su o tim predmetima ne samo raspravljali vrlo otroumno nego da su o njima doli do smjelijih i dubljih zakljuaka, u prvom redu zato to su tvrdili da dobro zdravlje "ne smije biti pred met elje nego izbora, ne zato, to zdravlje spada u dobra, nego zato to ima neku pozitivnu vrijednost (mada mu i starija kola koja se ne ustruava nazivati ga dobrom, ne pridaje neku veu vrijednost). Za tebe bi bilo nepod noljivo to su one stare (da se tako izrazim) bradonje,8 0 kako mi nae stare obiavamo nazivati, mislili da ovjek koji ivi moralno, ako je uz to dobrog zdravlja, ivi ivo tom poeljnim, boljim, vie traenim nego to je ivot ovjeka koji je, mada je jednako dobar kao i Enijev Alkmeon,8 1 sa svih strana okruen bolestima, progon stvom i siromatvom. 63. Oni stari ljudi s manjom otroumnou sma traju prvu vrstu ivota poeljnijom, izvrsnijom i blaenijom, stoiari, meutim, smatraju da samo prilikom iz bora ima prednost, ne zato to je blaeniji ivot, nega zato to je vie u skladu sa prirodom. Stoiari su, dakako, uvidjeli ono to je njihovim predasnicima promaklo, da ljudi okaljani zlodjelima i ubistvima nisu nita bjedniji nego oni to uprkos neporonog i estitog ivota nisu dospjeli do savrene mudrosti.
8 9 Barbati, oigledno prevod grke rijei TrcoytovLa'.; stari grki filozofi nosili su duge brade. 8 1 O Eniju v. knj. I, 2, 4. Alkmeon, sin Am fijaraja i Eripile osvetio se majci zbog svoga oca. On je odvuen u rat i ubijen zbog toga to ga je ona izdala. Sin ju je ubio, ali je zbog ovog zloina pao u ludilo.
64. Upravo tom prilikom8 2 ti si iznio one potpuno nepodesne analogije koje stoiari vole da upotrebljavaju. K o ne zna, ako vie njih eli da izroni iz dubine, da e odahnuu biti blii oni koji se ve pribliavaju povrini vode, ali e isto tako malo moi odahnuti kao i oni koji se jo u dubini nalaze. Nita ne pomae, kako ti zaklju uje, odmicanje i napredovanje u vrlini8 3 za ouvanje od najvee bijede sve dotle dok je stvarno ne postigne, jer i izronjavanje iz vode nita ne pomae. Poto su mladi psii koji su na pomolu da progledaju isto tako slijepi kao i tenad tek roena, slijedi da je i Platon, poto nije dostigao vrhunac mudrosti, bio isto tako slijep kao i Falaris.8 4 X X IV 65. Zaista, Katone, ne postoji nikakva analogija iz meu napretka u vrlini i sluajeva o kojima ti govori, jer u njima, mada si daleko odmakao, situacija koju eli da izbjegne jo uvijek ostaje ista sve dotle dok iz nje potpuno ne izae, jer ovjek ne odahne sve dotle dok ne izroni, a mladi psii su prije progledavanja slijepi, isto tako kao da e uvijek ostati slijepi. Ovo bi bile analogije: nekome je vid slab, drugome je cijelo tijelo iznemoglo; njihovo e se stanje uzimanjem lijekova svaki dan sve vie popravljati; ovaj drugi svaki dan "bie jai, a prvom e se vid svakim danom izotravati. Slino je i sa onim koji ozbiljno tee za vrlinom; oni e se postepeno oslo baati svojih poroka i njihovi e nedostaci svakodnevno slabiti. U svakom sluaju ti ne smatra da Tiberije Grak Stariji5 nije bio sretniji od svog sina kada je jedan ulo
8 2 V. knj. II, 14, 48. 8 3 Kod stoiara se moglo govoriti samo o napredovanju prema vrlini, a ne u vrlini; jer im je neko postigao vrlinu, odmah je sve postigao, prema tome, nije mogao vie praviti daljnja usavravanja. 8 4 O Falarisu, v. knj. II, 27, 28. 8 5 Tiberije Sempronije Grak, otac, poginuo je 213. pr. n. e. u jednom sukobu sa Lukancima; njegovi i Kornelijini sinovi bili ^su Gaj i Tiberije Sempronije Grak, koji je 133. g. pr. n. e. bio puki "tribun. Njega je ubio Scipion Nazika u pobuni koju je on svojom agrarnom reformom izazvao; Gaj Sempronije Grak, mlai brat, bio je 126. g. pr. n. e. puki tribun, i slino svome bratu, u jednoj pobu n i zbog agrarne reforme izgubio je ivot.
174
175. XXV
io sve svoje snage da uvrsti dravu, a drugi svim silama nastojao da je uniti. Uza sve to Stariji Grak nije bio mu dar ovjek; ko je takav bio? ili kada? gdje? odakle? Ili je zato to je teio za slavom i au daleko odmakao u vrlini. 66. Isporedi svog djeda Druza8 6 sa Gajem Grakom, koji je bio gotovo njegov savremenik. P rvi je nastojao da zalijei rane koje je drugi priinio dravi. Ako nita drugo, ne ini ljude tako bijednim kao nebriga prema dunostima i bezakonja, pod pretpostavkom da su sve budale ne sretne, kao to uistinu i jesu, ipak ovjek koji slui domo vini nije tako bijedan kao onaj koji eli njezinu propast. Vidan napredak u vrlini sadri znaajno smanjivanje mo ralnih pogreaka. 67. Vai uitelji, pak, dozvoljavaju na predovanje u vrlinama, ali osporavaju umanjivanje pogreaka. Vrijedi ispitati dokaz na kome ovi otroumni ljudi temelje svoje tvrdnje. Ako se sadraj umjetnosti8 7 moe poveavati, onda se i sadraj njihovih suprotnosti moe poveavati. Sadraj vrline, meutim, ne dozvoljava nikakav prirataj, prema tome, ni njezine suprotnosti moralni nedostaci ne mogu se poveavati. Da li oiglednost rasvjetljuje sumnju ili sumnja opovrgava oiglednost? Oigledno je da su jedni poroci vei od drugih. A li nije sigurno da se najvee dobro, kako ga v i stoiari nazivate, moe poveavati. Vi, meutim, mjesto da sigur nim objasnite nesigurno, pokuavate nesigurnim opo vrgnuti sigurno. 68. Stoga v i moete biti poraeni istim argumentom koji sam ja maloprije8 8 upotrijebio. Ako do kaz da jedan moralni nedostatak ne moe biti vei od drugog ovisi o tome da se najvee dobro, kako ga vi zamiljate, ne moe poveavati, onda v i morate mijenjati vae najvee dobro, jer je oigledno da moralni nedostaci ovih ljudi nisu jednaki. Moramo se pridravati pravila, da, ukoliko je zakljuak kriv, i premisa iz koje je on iz veden ne moe biti istinita.
se Marko L iv ije Druz, koji se kao puki tribun usprotivio po kuajima Gaja Graka i zbog toga dobio naziv zatitnik (patronus) senata. Kerka ovoga Druza bila je ena Marka Porcija Katona, oca ovoga Katona Utikog. 8 7 Pod nazivom znanosti u umjetnosti obuhvatali su stoiari i vrline. V. knj. IV, 1, 4.
ta vas je, dakle, dovelo u ovaj orsokak? Jedno stavno, vae nadmeno hvalisanje u odreivanju najveeg dobra. Tvrditi da je moralno jedino dobro znai odstra niti brigu oko zdravlja, budnog nadgledanja imanja, upravljanja dravnim poslovima, urednog izvravanja poslova i ivotnih dunosti; ukloniti se konano mora i samo moralno,8 9 koje je po vaem miljenju, glavna taka oko koje se sve ostalo okree. Ovaj je prigovor Hrisip protiv Aristona9 0 u najeem obliku iznio. Iz ovih pote koa izrodile su se one lukave i podmukle fraze, kakoih A tije9 1 naziva. 69. Mudrost, naime, nije imala nikakva tla na kome bi vrsto mogla stati, poto su sve dunosti bile uklonjene a dunosti su bile uklonjene jer je bioodstranjen svaki izbor i razlika; njima nije bilo mjesta poto su sve stvari bile potpuno izjednaene i jedna se od druge nije mogla razlikovati. Ove su potekoe bile, tako er, izvor iz koga su se porodila gora miljenja, nego toih je zastupao Ariston. Ova su u najmanju ruku otvorena i jasna, dok su vaa lukava i podmukla. Pitaj Aristona da li on smatra bezbolnost, bogatstvo i zdravlje dobrima. I on e odgovoriti: N e! Kako? Da li mu njihove suprotnosti izgledaju zla? Opet e isto tako rei: N e ! Pitaj Zenona; i njegov e odgovor doslovce biti isti. Upitajmo sada za ueni obojicu kako moemo ivjeti ako smatramo da nam je svejedno da li smo zdravi ili bolesni, slobodni od bolova ili od njih mueni, da li smo u stanju da odagnamo studen i glad ili ne. Ti e, nastavlja Ariston, odlino i sjajno iv jeti; ti e raditi upravo ono to ti se ini9 2 da je dobro. N i kada nee osjetiti tjeskobu, strast i strah. 70. Kakav e od govor dati Zenon? Takvo uenje je nakazno, bie njegovodgovor, na taj nain se naprosto ne bi moglo ivjeti; me utim, izmeu moralnog i nemoralnog nalazi se beskrajno velik i neizmjeran jaz, dok izmeu ostalih stvari nema uo
8 9 Ukoliko moralno mora nastati izborom, koji se, kad se svekako treba uini, ne moe ostvariti. 9 0 O Hrisipu, v. knj. I, 2, 6. O Atiju, v. knj. II, 29, 94. 8 2 V. knj. IV, 16, 43.
88 V. knj. IV, 19, 54 i slj.
176
177
pe nikakve razlike. 71. Dovle se on slae sa Aristonom; ali posluaj sada ono to slijedi i, ako moe, uzdri se od smi jeha. Ove indiferentne stvari, meu kojima po Zenonovom miljenju nema nikakve razlike, ipak su takve prirode da se neke od njih moraju odabrati, druge odbaciti, dok se na neke uope ne smije obraati panja; to znai da su one ta kve, da neke od njih eli, druge ne eli imati, dok za dru_ge i ne haje. A li ti si nam maloprije rekao da nema razlike meu njima Isto tako kaem i sada, on e od.govoriti, ali ja mislim, s obzirom na vrlinu i porok, nema razlike. XXVI 72. Zar ima, molim te, neko ko to nije znao? Ipak posluajmo! One stvari koje si ti spomenuo, ree on, zdravlje, izobilje, bezbolnost, ja ne nazivam dobrima, nego. u za njih upotrijebiti grku rije rrporffuiva, to bi od govaralo latinskoj rijei producta (pretpostavljive stvari).9 3 Ipak u ja radije upotrijebiti praeposita (pretpostavljive) ili praecipua (istaknute), poto to zvui podnoljivije i manje je tvrdo, dok s druge strane bolest, siromatvo i "bol ne nazivam zlima, nego, ako ti je po volji, reiectanea (stvari odbacij ive, i izuzimljive, na odmet). Zato za prve ne kaem udim za njima nego odabiram ih, niti ja ih -elim, nego ja ih prihvatam ; o njihovim suprotnostima ne kaem ja im se uklanjam, nego ja ih odbacujem. ta kau Aristotel i drugi Platonovi uenici? Oni nazivaju, kau oni, sve stvari u skladu sa prirodom dobrima, a njihove suprotnosti zlima. Vidi li, prema tome, da se tvoj uitelj Zenon sa Aristonom9 4 u rijeima slae, a u stvari se od njega razilazi, dok se sa Aristotelom i ostalim u stvari slae, a u rijeima razilazi. Zato se mi onda ne bi radije, poto se u stvari slaemo, sluili uobiajenom terminologijom? Ili neka mi dokae da u ja biti sprem n iji da prezrem novac ako ga ubrojim meu praeposita (pretpostavljene stvari), nego ako ga stavim u dobra, ili da u junaki je podnijeti bol ako reem da je on tegoban.
9 3 O ovim izrazima isp. knj. III, 15, 51; 16, 52. 6 4 O Aristonu, v. knj. II, 11, 35.
i muan za podnoenje i da je suprotan prirodi, nego ako ga nazovem zlom. 73. Na prijatelj Marko Pizon9 5 esto je duhovito ismijavao stoiare zbog drugih stvari, ali nikada u toli koj mjeri kao zbog ovih tvrdnja. Dobro, govorio je on, vi nam tvrdite da bogatstvo ne spada u dobra nego u praeposita (pretpostavljene stvari). ta si s tim postigao? Da li si umanjio gramzljivost? Na koji nain? Ako su u pitanju rijei, u prvom redu rije pretpostavljen je dua od rijei dobro, ali to nema nikakva znaenja za samu stvar. to se mene tie, ona je sadrajnija i upeatljivija. Odakle rije dobro vue svoje znaenje, ja ne znam, dok pretpostavljeno, mislim, znai stavljeno ispred drugih stvari. A to, ini mi se, mnogo u sebi sadri. Prema tome, on je obiavao govoriti da Zenon pridaje veu vanost "bogatstvu, poto ga uvrtava meu pretpostavljene stvari, nego Aristotel, koji je tvrdio da je bogatstvo dobro, ali ne veliko dobro i u poreenju sa moralnim i pravednim dobro koje se mora prezreti i potcijeniti i koje se ne smije mnogo eljeti. Uope, o svim ovim Zenonovim promje nama rijei on je obiavao govoriti da su nazivi, koje je on stvarno dao stvarima, a koje on nije ubrajao ni u dobra ni u zla, vie, odnosno, manje privlani nego nazivi kojima ih mi nazivamo. Tako je govorio Pizon, uzoriti ovjek i, kako zna, tvoj veliki prijatelj. to se mene tie, dozvoli mi da dodam jo nekoliko rijei i onda da zakljuimo diskusiju. Bilo bi odve dugo odgovarati na sve to si ti rekao. X X V II 74. Iz istih praznih rijei za vas su izrasla kraljev stva, carstva i bogatstva, bogatstva tako ogromna da v i izjavljujete da je sve to sadri ovaj svijet svojina mudra ovjeka. On je jedini, vi takoer tvrdite, lijep, on je jedini slobodan, on je jedini graanin. Budale su u sva kom pogledu njemu suprotne po vaem miljenju, oni su i bezumnici. Stoiari ovakve postavke nazivaju TOxpa?oa,
9 5 O Marku Pizonu, v. poetak V. knjige.
12
178
179
a mi rijetkosti, izuzeci. A li ta ima u njima izuzetnog kada se posmatraju iz blizine, ja u se s tobom spora zumjeti to se tie znaenja koje ti pridaje svakoj poje dinoj rijei, i nee meu nama biti nikakva neslaganja. V i stoiari kaete da su svi prestupi jednaki. Ja s tobom neu sada zbijati ale, kao to sam to o istom predmetu uinio, kada sam Lucija Murenu protiv tvojih optubi branio.9 6 Tada sam govorio pred neupuenim, a htio sam da se dopadnem i sluaocima, sada moram poslu savjesnije pristupiti. 75. Prestupi su jednaki. Kako to, molim te! Nita, naime, ne moe biti moralnije od moralnog niti nemoralni je od nemoralnog. Objanjavaj dalje, jer o ovom predmetu vlada veliko neslaganje. Da pogledamo tvoje naroite dokaze kojima e dokazati da su svi pres tupi jednaki! On odgovara: pretpostavimo da meu veim brojem ianih instrumenata nijedan nema tako uskla ene ice da bi mogao dati harmonian ton, kad su svi ovi instrumenti rasklaeni. Slino je i sa prestupima, poto su svi odstupanja od pravila, u jednakoj su mjeri odstupatnja od pravila; prema tome svi su jednaki. Ovdje smo obmanuti dvosmislenou. Naime, kod svih ianih instru menata isti je sluaj da su rasklaeni, ali iz toga ne slijedi da su svi jednako rasklaeni. Ovo ti poreenje nita ne koristi, jer, kad mi kaemo da su sve vrste gramzljivosti na isti nain gramzljivost, iz toga ne slijedi da ih mi mo ramo jednakim proglasiti. 76. Evo jo jednog primjera krive analogije! Kormilar, kae on, na isti nain grijei ako izgubi lau natovarenu pljevom kao i kad izgubi lau natovarenu zlatom; na isti se nain ogreuje i onaj koji bez razloga tue svoga oca, kao i onaj koji tue svoga roba. Ne shvatiti to da za vjetinu krmarenja nema ni kakva znaenja kakav teret laa vozi! Svejedno je za dobro ili loe krmarenje da li on u lai vozi pljevu ili zlato. A li razlika izmeu oca i obinog roba je takva da se preko nje ne moe i ne smije ovla prei. Prema tome, priroda predmeta na kome se vri prekraj koja kod kormilarenja nije vana, kod dunosti je vrlo vana. U sluaju kormilarenja, ako je gubitak lae uslijedio usljed nemar nosti, grijeh e biti vei ako je tovar zlato nego ako je
9 6 U govoru za Lucija Murenu pogl. 29 i 30.
pljeva. Kod svih vjetina mi traimo da im se pridrui ona mudrost koja se naziva sveopa i nju treba da imaju svi koji se bilo kojom vjetinom bave. Tako ni u ovom pogledu nisu svi prestupi jednaki. X X V III 77. Ipak, oni ostaju uporni i nee nita da popuste. Svaki je prestup, oni tvrde, dokaz slabosti i nepostojanosti karaktera; ove su pogreke kod svih luaka jednako velike, prema tome, i svi prestupi moraju biti jednaki. Kao da se doputa da su pogreke svih luaka jednako velike, i da Luci je Tubul9 7 nije bio u veem stepenu slab i nekarakteran nego Publije Scevola,9 8 na iji je prijedlog on bio osuen; i kao da meu samim predmetima na koji se pre stupi odnose ne postoji nikakva razlika, tako da se teina prestupa mijenja srazmjerno da li su prestupi na ovim predmetima vei ili manji. 78. Prema tome (poto se moje izlaganje treba da za vri), ovo je jedan od glavnih nedostataka s kojim se, po mom miljenju, tvoji prijatelji stoiari bore, jer oni sma traju da mogu u isto vrijeme odravati dva suprotna miljenja. Zar postoji vea nedosljednost nego kad ista osoba tvrdi da je moralno jedino dobro i da mi posjedu jemo prirodnu tenju prema stvarima koje su za na ivot prikladne.9 9 Na taj nain, u elji da zadre misli koje su u skladu sa ranijom naukom, oni pristaju uz Aristonove zablude; nastojanjem da se toga oslobode, u stvari prih vata ju miljenje koje zastupaju peripatetiari, mada se vrsto pridravaju svoje vlastite terminologije. I poto se nikako nee da odlue za sljedei korak da se okane ove terminologije, oni ispadaju previe odbojni, grubi i tvrdi kako u svom jeziku, tako i u svojim manirima. 79. Pane tije1 0 0 je nastojao da izbjegne ovu neprijatnu i odbojnu osobenost stoicizma, kritikujui podjednako i krutost same
9 7 O Luciju Tubulu, v. knj. II, 16, 54. 9 8 O Scevoli, v. knj. I, 4, 12. 9 9 V. knj. I, 21, 58. 1 0 0 V. knj. IV, 9, 23.
1 2 *
180
doktrine i nejasnou njihove logike. U pogledu doktrine pn je blai, a njegov stil je mnogo jasniji. Platon,1 ,0 1 Aris totel, Ksenokrat, Teofrast i Dikearh1 0 2 su mu bili stalno u ustima, kao to i njegovi spisi pokazuju. Ja ti ozbiljno preporuujem da marljivo prouava ove pisce. 80. A li poto je ve mrak, ja se moram vratiti na svoje seosko imanje. Dosta za sada; ali bih elio da ovakve raz govore esto vodimo. Svakako, odgovori on, je r ta bolje moemo raditi, i prva usluga koju u ja od tebe traiti bie da saslua moje opovrgavan je tvog izlaganja. A li zapamti da ti u svemu prihvata nae uenje izuzev nae drukije termino logije. Ja, meutim, ne prihvatam nijedan stav vae kole. Udarac na polasku, rekoh ja, ali mi emo vidjeti. Ovim smo se rijeima rastali.
K N JIG A V I 1. Poto sam, Brute,1 jednog dana odsluao sa Markom Pizonom2 uobiajeno predavanje Antiohovo u uilitu koje nosi naslov Ptolomaeum3 (Ptolomejevo uilite), (s nama zajedno bili su moj brat Kvint, T it Pomponije,4 Lucije Ciceron,5 po rodbinskim vezama moj strievi, ali po ljubavi koju prema njemu osjeam roeni brat), dogo vorili smo se da poslije podne odetamo do Akademije,6 u prvom redu zato to je to mjesto u ovo vrijem e tiho i neo
1 O Brutu, v. knj. I, 1, 1; O Antiohu, v. knj. II, 11, 34. 2 Marko Pupije Pizon, deset godina stariji od Cicerona, kon zul, 61, g. pr. n. e. bio je vrlo obrazovan ovjek, mnogo se bavio filozofijom i pristajao je uz peripatetiku kolu. B io je uenik akademiara Antioha, mnogo je godina u svojoj kui drao peri patetiara Steseju. Od rane mladosti drugovao je sa Ciceronom, ali se zbog svog prijateljskog odnosa prema Klodiju kasnije od njega odvojio. Kad je Ciceron ovo djelo izdao, on nije bio iv. V. knj. V, 3, 8. 3 Pausanija, I, 17, 2: U gimnazijumu koji n ije daleko od trga i koji se po svom graditelju naziva Ptolomejevo uilite nalaze se vrijedne mramorne statue Herma i mjedena slika Ptolomeja. Do bila je svoje ime po svom osnivau Ptolomeju Filadelfu. 4 O Titu Pomponiju Atiku, v. knj. II, 21, 67. 5 Lucije Ciceron, sin Lucija, strievi Ciceronov. Kada je Ciceron na Siciliji protiv Vera skupljao dokazni materijal, Lucije mu je bio pri ruci, ali je ve slijedee godine umro. Bio je izvrstan ovjek i naroito odan Ciceronu. Isp. Cic. Pisma Atiku I, 5. 6 Akademija je bila prostrano mjesto izvan Atene pred vra tima Dipilon, 6 stadija = (750 rimskih koraka; jedan stadion = 125 rimskih koraka ili 0,185 km.) udaljena od grada, u kojoj su se nala zila etalita za razonodu i razne druge graevine.
1 0 1 O Platonu, v. knj. I, 2, 5; o Aristotelu i Teofrastu, v. knj. I, 2, 6; o Ksenokratu, v. knj. IV, 2, 3. 1 0 2 Dikearh sa Sicilije, filozof peripatetiar i matematiar, go vornik, uenik Aristotelov.
182
183
metano od svake ljudske vreve. Stoga smo se u dogovoreno vrijeme svi skupili u Pizonovom stanu. Zatim smo od vrata ipilon7 u svakovrsnom razgovoru prevalili est stadija. Kad smo stigli do etalita Akademije, koje potpuno op ravdano zasluuje slavu, zatekli smo samou kakvu smo samo poeljeti mogli. 2. Tada Pizon ree: Da li treba da pripiem prirodnom nagonu ili nekoj vrsti obmane to posmatranje mjesta o kojima smo sluali da su se na njima esto zadravali slavni ljudi, na nas jae djeluju, nego kada sluamo o njihovim djelima ili itamo njihove spise. Tako se ja sada osjeam dirnut. Na pamet mi dolazi Platon, koji je, kako smo uli, ovdje najprije obiavao drati svoja filozofska predavanja. Tu u blizini su nje govi vrtovi koji me ne podsjeaju samo na njegovu uspo menu, nego, ini mi se, pred oi mi dozivaju njega kao ivog ovjeka. Ovdje je boravio Speusip,8 Ksenokrat i Ksenokratov uenik Polemon,9 koji je obiavao sjediti upravo na onoj stolici koju tamo vidimo. Ja sam, takoer, i pri gledanju nae kurije (mislim na Hostilijevu kuriju, ne na sadanju novu1 0 zgradu, koja mi se ini manja1 1 poslije dogradnje) obiavao misliti na Scipiona, Katona, Lelija i, u prvom redu, na svoga djeda.1 2 Tako snanu sugestivnu mo na nae pamenje vre mjesta.1 3 Bez raz loga se vjebanje pamenja ne zasniva na lokalitetima.
7 Eanije su, se ova vrata zvala frijasiska (at p i a a i a i T n i X o a ) ; nalazila su se na Keramiku, v. knj. I, 11, 39. 8 O Speusipu i Ksenokratu, v. knj. IV, 2, 3. 9 O Polemonu, v. knj. II, 11, 34. 1 0 Hostilijeva Kurija (ime dobila po kralju Tuliju Hostiliju) bila je ona koja je postojala do Suline diktature. Pod novom razu m ije Ciceron onu koju je Sula poslije ruenja stare dao napraviti. Ona je bila mnogo vea od ranije, napravljena je otprilike jednu ili d vije godine prije nego je voena ova diskusija (81 ili 80 pr. n.e.). Zato Dio Kasi je, 40, 50 govori o njoj kao izgorjeloj. Ova je zapravo bila Kornelijeva (Sulina), pa bi se Ciceronu mogao prebaciti anahronizam. 1 1 Ukoliko je izgradnjom nove bila izbrisana uspomena na staru kuriju, u kojoj je toliko istaknutih ljudi, kao Scipion Afriki, Katon, Lelij e, Pizon tedljivi govorilo. 1 2 Ovdje treba uzeti Lucija Pizona koji je dobio ime tedljivi, zato to je donio zakon protiv protuzakonitog utjerivanja novca i to je uveo dravno knjigovodstvo. 1 3 Ciceron aludira na mnemotehniku Simonidovu.
3. Na to ree Kvint: Tako je, Pizone, kako ti kae. I mene je, kada sam ovamo dolazio, privlailo sebi m je stance Kolon,1 4 iji mi je stanovnik Sofoklo1 5 stalno pred oima lebdio, a ti zna da ga ja oboavam i da u njegovim djelima uivam. Moje pamenje odvelo me je jo dalje; ja sam u viziji vidio Edipa1 6 kako se ovamo pribliava i kako u onoj pjesmi punoj njenih osjeanja pita kakav je ovo kraj ovo je, dodue, ista tvorevina mate, ali me je duboko potresla. Iza toga nastavi Pomponije: I ja, koga vi kao pri stalicu Epikura obiavate napadati, provodim mnogo vremena sa Fedrom,1 7 koji je, kako znate, moj najdrai prijatelj, u Epikurovim vrtovima, ispred kojih smo malo prije proli. A li ipak sluam savjet stare poslovice ja mislim na one koji su jo na ivotu. Ipak, i kad bih sve htio, ne mogu zaboraviti Epikura. Pristalice nae kole imaju ne samo njegove portrete nego njegove slike ure zuju u ae i prstenje. II 4. Meni se ini, odvratih ja, da se na Pomponije ali, a moda ima zato osobit razlog, jer se tako udomaio u Ateni da je gotovo postao Atianin, i meni se ini da e on dobiti takav nadimak. Ja se, Pizone, s tobom u tome slaem; mi po pravilu jae i paljivije mislimo na slavne ljude kada nas na njih opominju mjesta. Zna dobro, kako sam ja jedanput s tobom doao u Metapont1 8 i nisam se sve dotle svratio kod svog gostoprimca dok nisam raz gledao mjesto u kom je Pitagora1 9 stanovao i okonao svoj ivot. Sada pak u Ateni, mada posvuda ima velik broj tragova koji podsjeaju na velike ljude, mene se najvie
1 4 Kolon je bio atiki demos u blizini Akademije, 1 5 O Sofoklu, v. knj. I, 2, 5. K vin t Ciceron pisao je isto tako tragedije; odatle sjeanje na Sofokla. 1 6 Odnosi se na uvenu Sofoklovu tragediju Edip na Kolonu. 1 7 O Fedru, v. knj. I, 5, 16. 1 6 Metapont, grad u Lukaniji. 1 9 Pitagora sa Samosa, Ferekidov uenik, osniva pitagorovske kole, koja je po njemu dobila ime (oko 550 pr. n. e.)
184
doima ona dvorana koja je do nedavno bila Karneadova2 0 svojina. ini mi se kao da ga vidim (jer mi je dobro poz nata njegova slika), i ja smatram da samo sjedite koje je lieno tako velikog duha osjea odsustvo njegova glasa. 5. Na to nadoveza Pizon: Poto je svaki od nas neto primijetio, ta nam moe rei na Lucije? Da li on rado pohodi ono mjesto gdje su. se Demosten2 1 i Eshiri obia vali meusobno nadmetati? Jer na svakog od nas najvie ima uticaja onaj studij kojemu se posvetio. On sa crvenilom na licu ovako odgovori: N e pitaj me, i ja sam stvarno hodoastio u Falersku luku u kojoj se, kau, Demosten obiavao uz buku valova vjebati u govoru, kako bi se privikao glasom nadvladati njihovo buanje. I maloprije sam s puta malo na desno skrenuo da posjetim Periklov grob. Ovdje u ovom gradu nema kraja, kud god poemo nailazimo na tragove istorijskih spomenika. 6. Na to odvrati Pizon: Ova sklonost, Cicerone, odaje veliki duh, ako ima za cilj oponaanje velikih ljudi,, a ako smjera samo na to da istrauje tragove starine, onda je ista radoznalost. Mi te svi podstiemo mada si i ti po mom miljenju u punom zamahu2 2 da ljude koje eli upoznati nastoji i oponaati. Ovdje upadoh ja: On ve, kako vidi, ini ono to ti nareuje, Pizone, ali i pored toga meni je tvoje ohrabrenje milo. Dobro, odgovori Pizon sa svojom poznatom ljubaznou. Udruimo sve svoje snage na dobro ovog mladia, a osobito pobrinimo se da on dio svojih studija posveti i izuavanju filozofije, bilo da se ugleda na tebe za koga osjea toliku ljubav, bilo da se bolje spremi za onaj stu dij kome se posvetio. Ali, Lucije, nastavi on dalje, da li ti je potrebno nae bodrenje ili sam osjea naklonost
2 0 O Karneadu, v. knj. II, 11, 35. 2 1 Demosten, najuveniji grki govornik bio je najopasniji pro tivnik Filipa, kralja makedonskog; Eshin, naprotiv, isto tako uven kao govornik, bio je voa pro-Filipove stranke. 2 2 Latinski izraz currentem hortari t o v -rp/ov-ra oxpiiveiv (oso koliti trkaa), vaio je kao poslovica. Isp. Cic. Pisma bratu Kvintu, II, 14.
prema filozofiji? Bar, kako se meni ini, ti slua prilino paljivo Antiohova predavanja. Na to on odgovori bojaljivo ili bolje reeno edno: Ja nastojim da to inim, ali jesi li skoro sluao ijedno* predavanje o Karneadu? On me2 3 jako privlai, ali Antioh me ipak natrag vue, jer inae nema nikog drugog, drugog: koga bi mogli sluati. III 7. Poslije ovoga produi Pizon: Moda ovo nee lako* proi, jer je ovaj prisutan (ciljao je na mene), ipak ja u se usuditi da te od ove nove Akademije vratim ka onoj' staroj, u koju su, kako si uo od Antioha,2 4 ukljueni nesamo oni koji se zovu akademiari, Speusip, Ksenokrat, Polemon, Krantor i ostali nego i stari peripatetiari, na ijem se elu nalazi Aristotel, koji, sa izuzetkom Platona, po mom miljenju s pravom zasluuje da se nazove prvak meu filozofima. Pridrui se, dakle, k njima, molim te! Iz njihovih se djela i uputstava moe crpiti ne samo svaka nauka dostojna slobodna ovjeka, cijela istorija i sve vrstelijepog izraavanja nego nam oni pruaju i veliku razno vrsnost teorijskih pravila tako da niko bez ovog pomonog sredstva ne moe preuzeti kako treba ikakav znaajniji posao. Zahvaljujui njima, proizali su govornici, vojsko voe i dravnici. Da preem na manje znaajna zanimanja, ova, tako rei, tvornica svih vrsta strunjaka dala je mate matiare, pjesnike, muziare i lijenike. 8. Znai, Pizone, rekoh ja, da se ja u tome s tobom potpuno slaem, ali ti si pitanje pokrenuo u pravi as, jeri moj strievi Ciceron eli da uje kakvo miljenje imaju oni stari akademiari i peripatetiari, koje si ti spomenuo,
2 3 Tj. prema uenju Kameada ili novoakademiara. Smisao je: privlai me kola novoakademiara; ali Antioh, moj uitelj (koji jeodstupio od nove Akadem ije i nastojao da stopi staru i novu A ka demiju) privlai me natrag tim to me hoe pridobiti za svoje poglede. 2 4 Antioh (v. knj. II, 11, 34) je oito krivo miljenje gajio, koje.je i Ciceron od svog uitelja prihvatio da su se stari akademiari i peripatetiari u stvari slagali, a samo se u terminologiji razilazili, (v. knj. IV, 2, 5).
186
187
o najveem dobru. Mi smatramo da e ti to moi najlake objasniti, jer si vie godina u svojoj kui drao Staseju2 5 iz Napulja i, kao to znamo, ve vie mjeseci prouava upravo ovaj predmet kod Antioha. Dobro, dobro, odvrati on smijeei se, (dosta si vjeto izveo da na razgovor od mene zapone), izloiu naem mladom prijatelju stvar onako kako mogu, jer nam to doputa i samoa. Da mi je to predskazalo neko boan stvo da u morati raspravljati u Akademiji kao filozof, ni kada ne bih to povjerovao. Samo se bojim da u vama ostalim biti dosadan dok ovome budem ispunjao elju. Zar meni, odgovorih ja, koji sam te ovo molio? Poto su Kvint i Pomponije izjavili da isto ele, Pizon je zapoeo. Molim te, Brute, paljivo razmisli da li smatra da je u njegovom izlaganju dovoljno obuhvaena Antiohova nauka. Ja smatram da uz taj pravac ti najvie pristaje, jer si esto pohaao predavanje njegova brata Arista.2 6 IV 9. Pizon na sljedei nain izloi svoje izlaganje: Kako je lijep i bogat materijal za njegovanje nauke sadran u sistemu peripatetiara, ja sam maloprije dovoljno, to sam krae mogao, izloio. U osnovnom na crtu i ovaj se sistem, kao uostalom i svi drugi, dijeli na tri dijela. Prvi obuhvata prirodu, drugi dijalektiku, a trei nauku o moralu. Prirodu su tako temeljito ispitali da nijedan dio neba, mora i zemlje (da se pjesniki izrazim) nije mimoien. ta vie, raspravljajui o porijeklu stvari i uope itavog svemira, oni velik dio svoje nauke nisu temeljili na vjerovatnim dokazivanjima, nego na sigurnim matemati kim zakljucima, sluei se ogromnim naunim materija lom, crpljenim iz podataka koje su oni sami pronali za
2 5 Staseja, peripatetiki filozof. Isp. Cic. O govorniku, I, 22,104. 2 6 Ariston, Antiohov brat, drao je isto tako u Ateni predava nja. Plutarh (Brut pogl. II) zove ga Brutovim prijateljem i drugom.
upoznavanje skrivenih stvari. 10. Aristotel je ispitivao postanak, nain ishrane i oblik svih ivih bia, a Teofrast2 7 prirodu bilja, uzroke postanka i okolnosti svih zemaljskih proizvoda. Poznavanje ovih stvari olakalo je istraivanje svih nejasnih problema. Njihova dijalektika ne ukljuuje samo pravila dija lektikog raspravljanja nego i pravila govornikog izra avanja, a Aristotel je bio prvi koji je uveo vjebe dokazivanja za i protiv o svakoj moguoj temi, ne na Arkesilajev2 8 nain, da govori uvijek protiv svakog pred meta, nego tako da je o ovim predmetima iznosio sve to se moglo za i protiv rei. 11. I trei dio, koji raspravlja o pravilima moralnog ivota, oni su tako obradili da nisu samo uzeli u obzir ivotne okolnosti pojedinaca nego i dravno upravljanje. Aristotel2 9 nas upoznaje sa obiajima, ustanovama, ustroj stvima, a Teofrast3 0 sa zakonima ne samo svih grkih dravica nego i barbarskih. Oba raspravljaju kakva svojt stva mora da ima dravnik, osim toga oba su napisali podue rasprave o najboljoj formi vladavine. Teofrast je obradio predmet opirnije, opisujui uticaje i okolnosti politikih promjena i njihovo obuzdavanje u sluaju po trebe. to se tie naina ivota, njima se najvie sviao povueni ivot posveen razmiljanju i upoznavanju stvari. Takav ivot se njima inio najdostojniji mudraca, je r je bio najsliniji ivotu bogova. Ove teme oni su obra ivali jezikom blistavim i jasnim. V 12. U pogledu najveeg dobra njihovi se spisi dijele na dvije vrste:3 1 jedni su pisani popularnim stilom, i tu
2 7 O Teofrastu, v. knj. I, 2, 6. 2 8 O Arkesilaju, v. knj. II, 1, 2. 2 8 Aristotel je napisao djela mXirdai (Dravni ustav) i rcsp paaa sIo l q (Kraljevska vladavina). 8 0 Teofrast je napisao djelo repi v6;xcov (Zakoni), kao i neka druga djela koja se odnose na dravu. 3 1 Ve su raniji komentatori utvrdili da nije postojala nikakva podjela Aristotelovih djela na egzoterina (openito razumljiva,
188
MARKO TULIJE CICERON"
189
vrstu oni su obino nazivali s^carsptxov. Druga je vrsta, mnogo briljivi je raena3 2 i rasprave te vrste oni su osta vili u obliku komentara.3 3 Zato izgleda da uvijek ne go vore isto. U glavnim stvarima, u najmanju ruku, kod onih koje sam spomenuo, ne postoji meu njima nikakva razlika niti protivurjenost. A li u ispitivanju blaenogivota a to je svakako jedinstven predmet koji filozo fija mora uzeti kao svrhu i cilj ini se, kad se postavlja pitanje, da li je on potpuno u vlasti mudraca ili njega mogu naruiti i unititi nedae i nezgode, ponekad meu njima postoji neslaganje i kolebanje. U prvom redu toproistie iz Teofrastove knjige O blaenom ivotu,3 4 u kojoj se velika vanost pridaje sudbini. A ako je to tako, sama mudrost ne moe osigurati blaen ivot. Ovo mi se stanovite ini, da se tako izrazim, suvie mlitavo i nemuevno da bi moglo odgovoriti snazi i dostojanstvu vrline. Stoga je bolje da se drimo Aristotela i njegova sina Nikomaha. Njegove savjesno napisane knjige iz pod ruja etike, istina, pripisuju se Aristotelu, ali ja ne vidim nikakva razloga zato sin nije mogao biti slian ocu.3 5 . Ipak se moemo u mnogim takama osloniti na Teofrasta, samo moramo pripisati vie vrstine i snage vrlini. 13. Budimo sa ovim zadovoljni. Mada su njihovi nasljea
odnosno popularna) i ezoterina (nauno pisana). Od Aristotelovih djela neka su se odnosila na tem eljitije i dublje ispitivanje najva nijih filozofskih pitanja, dok su se druga bavila ispitivanjem pred meta u vezi sa ivotom i dravom, i u ispitivanju su se malo raz likovala od prvih, a jo vie su se razlikovala istorijska i prirodo slovna kao i retorika djela, dalje, kako izgleda, djela napisana u dijalokom obliku koja obrauju organizaciju i nain ivota. Prva su bila zbog dubine predmeta i tem eljite obrade prilino nerazum ljiva, a ova posljednja, meutim, mogli su i takvi ljudi razumjeti koji se nisu mnogo razumjeli u filozofiju. 3 2 Izraz se ne odnosi na nain izraavanja nego na naunu temeljitost obrade. Pod komentarima treba razumjeti neku vrstu memoara, kojeje neki filozof za svoju vlastitu, a i za upotrebu svojih prijatelja sastavio, ali ih nije objelodanio, nego ih za sebe zadrao. Oda-tle izraz Ostavili u obliku komentara. 3 4 IIspl EuSaifiovta? (O blaenom ivotu), Diog. Laert, V. knj. 48. 3 5 Nikomahova Etika ne smije se pripisati ocu, Aristotelu to je danas svrena stvar.
nici, po mom miljenju, bolji od filozofa drugih kola, ipak su se toliko odrodili da se ini da su sami sebi bili uitelji. Najprije je Teofrastov uenik Straton htio da bude istraiva prirode; na tom podruju, dodue, on je velik, poto je dao vei broj novih doprinosa, meutim, jia podruju etike vrlo je malo doprinio.3 6 N jegov uenik X.ikon3 7 ima bujan stil, ali mu je sadraj oskudan i Likob o v uenik Ariston3 8 ima ito tako kien i draestan stil, ali kod njega se ne moe nai ona temeljitost koja se zahtijeva od jednog velikog filozofa. Istina, on je mnogo pisao, i to dobro, ali na alost, njegovi spisi ne ostavljaju neki dublji utisak. 14. Prelazim preko mnogih pisaca, meu kojima i preko uenog i dopadljivog Hijeronima.3 9 Ne znam zato bih ga uope nazvao peripatetiarom. On je za najvee dobro proglaavao bezbolnost. Onaj koji se u pitanju naj veeg dobra ne slae sa svojom kolom, odvaja se od cije log njezinog filozofskog sistema. Kritolaj4 0 se trudio da oponaa stare, i stvarno im je po snazi i temeljitosti vrlo blizak i stil mu je vrlo kitnjast. Ipak, ni on nije ostao potpuno vjeran principima svoje kole. N jegov uenik Diodor4 1 je vrlini pridodao bezbolnost. I on ima svoje vlastite poglede, poto se razilazi od peripatetiara u pi tanju najveeg dobra, pa se s pravom ne moe nazvati peripatetiarom. in i mi se da je na uitelj Antioh4 2 najsavjesniji sljedbenik nauke starih, koja je prema nje govom uenju bila zajednika Aristotelu i Polemonu. ,
3 6 Isto kae Ciceron o Stratonu u djelu Acaemica, knj. I, 9, 34. On je bio iz Lampsaka u Misiji. 3 7 Likon je bio uenik i nasljednik Stratonov. V. Diog. Laert. V , 65 i slj. 3 8 Ariston sa kikladskog otoka Keosa, Ciceronov savrememk. 3 9 O Hijeronimu, v. knj. II, 3, 8. N jegovi pogledi su izneseni u knj. II, 6, 19. 4 0 Kritolaj iz Fasela u Likiji, nasljednik Aristonov, god. 218. pr. n. e. sa Karneadom i Diogenom bio lan poslanstva atenskog u Ttimu. Poznata je njegova vaga. On je, naime, rekao, kad bi se duhovna dobra stavila u jednu alicu a tjelesna i Vanjska u drugu, da bi ona prva toliko prevagnula da bi zemlju i more potpuno oborila. 4 1 O Diooru, v. knj. II, 6, 19. 4 2 O Antiohu i Polemonu, v. knj. II, 11, 34.
190 VI
MARKO TULIJE CICEROJf
191
15. Na prijatelj Lucije ini vrlo pametno kada eli u prvom redu da uje neto o najveem dobru. Kada se ovo pitanje utvrdi u jednom filozofskom sistemu, sve je utvreno. Jer ako se u ostalim takama neto i propusti i ostavi nepoznato, teta nije vea od vrijednosti predmeta na kome je neto zanemareno. Ostane li, pak, najvee dobro nepoznato, nuno mora i itav ivotni putokaz ostati nepoznat. Ovo odvodi ljude od njihovog ivotnog' pravca, pa ne mogu znati prema kojoj luci treba da se upute. Ako se upozna krajnji cilj stvari, kada se sagleda na emu se zasniva i krajnost dobra i zla, pronaen je ivotni put i podesno podeavanje svih dunosti. 16. Prema tome, pronaeno je neto prema emu treba da su usmje rene sve nae radnje i iz njega se moe otkriti i dobiti pravo za blaen ivot, ono za im svi tee. Poto vlada veliko razmimoilaenje u miljenjima ta zapravo ini najvee dobro, moramo se posluiti Karneadovom podjelom koju obiava rado upotrebljavati i na uitelj Antioh. Karnead je dao pregled svih miljenja a najveem dobru, ne samo onih koja su do sada stvarno nauavali filozofi nego i onih koje je mogue nauavati. On je, takoer, utvrdio da ne postoji nijedna umjetnost koja sama iz sebe proizlazi; njezin glavni sadraj mora se uvijek nalaziti izvan nje. Ovo nije potrebno opirnije do kazivati primjerima jer je oigledno da se nijedna umjet nost ne bavi sama sobom, umjetnost je neto sasvim razliito od cilja umjetnosti. Jer, kao to je medicina umjetnost zdravlja, a kormilarenje umjetnost upravljanja laom, tako je mudrost umjetnost ivljenja, prema tome, i ona mora biti neim uvjetovana i iz neega mora pro izlaziti. 17. Gotovo se svi slau da predmet kojim se mud rost bavi i cilj koji ona eli postii mora biti neto to odgovara i to je tijesno prilagoeno naoj prirodi. Ono mora da je takvo da samo od sebe pokrene i probudi mo htijenja koju Grci nazivaju op^v (unutarnji nagon). A li ta je to to od prvog asa naeg postojanja pokree u naoj prirodi ovu mo htijenja, u tome vlada meu filo zofima veliko neslaganje. U itavom ovom ispitivanju
najveeg dobra i najveeg zla, naime u pitanju ta je ovdje krajnji i poslednji cilj, mora se pronai izvor gdje lee mamci prirode. Otkrivi njih, ima putokaz i polaznu taku za itav problem o najveem dobru i zlu.
.VII 18. N eki smatraju da se nae prve elje odnose na uivanje, a prve odvratnosti na bol. Drugi opet misle da je bezbolnost prvi objekt naih elja, a bol prva stvar naih izbjegavanja i klonjenja. Trei opet polaze od onoga to oni nazivaju prvim stvarima u skladu sa prirodom, u koje ubrajaju neozlijeenost i ouvanje svih tjelesnih dijelova, zdravlje, zdrava i neoteena ula, bezbolnost, snagu, ljepotu i druge stvari sline ovima; postoje ovim odgovarajue i prve elje due, a to su, tako rei, iskre i klice vrlina.4 3 Potrebne su i jedne ili druge od ove tri vrste stvari da najprije podstaknu nau prirodu da osjeti elju ili odbojnost, i nita drugo nije mogue osim ove tri stvari. Prema tome, proizlazi da svaka dunost izbje gavanja ili tenje mora imati za cilj jedan od ovih obje kata i da, shodno tome, jedan od ova tri mora biti predmet, mudrosti koju mi nazivamo ivotnom umjetnou da bi ve od poetka prema njoj itav ivotni tok odredili* 19. Iz onog to mudrost prihvati za objekt svojih primarnih prirodnih pobuda, mora proizii pravilo za pra vino i moralno koje e se moi podudarati sa jednim od tri naprijed spomenuta objekta, tako e se moralno sa stojati ili u usmjeravanju svih naih radnji na uivanje, i pored toga to se ono ne postie; ili na bezbolnost, mada je nije mogue postii, ili na prisvajanje stvari koje su u skladu sa prirodom, iako se one ne mogu postii. Odatle i dolazi do razlike u razliitim poimanjima o najveem dobru i najveem zlu, koja je jednaka razlici miljenja
4 3 Ovaj dodatak klice vrlina je nejasan i teko je shvatiti zato ga je Ciceron dodao. Da klice vrlina Karnead nije ubrajao u prve potrebe vidi se iz toga, to najvee Karneadovo dobro, koje se odatle izvodi, nema vrline.
192
ti
MARKO TULIJE CICERON'
193
vezi sa primarnim prirodnim pobudama. Drugi4 4 opet, polazei od istih primarnih prirodnih pobuda, svaku du nost dovode u vezu ili s postizanjem naslade ili bezbolnosti ili prvih stvari koje su u skladu sa prirodom. 20. Izloio sam est razliitih sistema o najveem dobru. Glavni branioci posljednja tri su: Aristip,4 5 koji se zalae za nasladu, bezbolnost brani Hijeronim, a Karnead usvkja uivanje stvari za koje smo mi rekli da su u skladu ;sa prirodom; u stvari, on nije njegov zaetnik, nego bra nilac iz dijalektikih razloga. Ona prva tri sistema su mogua, od kojih je samo jedan bio branjen i to vrlo restoko. Niko nije tvrdio da je uivanje jedini cilj, i da je odluka postizanja uivanja, iako se ne moe postii, sama po sebi poeljna i moralna i jedine dobra. N iti je Ik o smatrao da nastojanje oko izbjegavanja bola, uzeto rsamo za sebe, treba raunati u poeljne stvari, ako se ono stvarno ne moe izbjei. Naprotiv, initi sve da se postigne ono to je u skladu s prirodom, pa kad se to i ne postigne, to je moralno i poeljno i jedino dobro po uenju stoiara. V III 21. O vo je est jednostavnih gledita o najveem dobru i najveem zlu, dva bez pobornika, ai etiri uzimana u odbranu. Sloenih ili dvostrukih definicija najveeg dobra bilo je u svemu tri; a ako se dublje pogleda priroda same stvari, vei broj je bio nemogu. Moe se moralnom pridodati ili naslada, kao to misle Kalifont4 6 i Dinomah,4 7 ili bezbolnost kao to je sluaj sa Diodorom,4 8 ili primarne prirodne tenje, kao to su smatrali stari, koje mi nazi vamo akademiarima i peripatetiarima.
4 4 Ovo je drugi niz triju najveih dobara koja proizilaze iz -one tri vrste prvih mamaca prirode; kod njih se stavlja dobro u postizanje i posjed onoga to se najprije eli, zato je rije nezgodno pridodata, kako su ve raniji komentatori primijetili. Ona pripada -prvom nizu. 4 5 O Aristipu, v. knj. I, 7, 23; O Hijeronimu, v. knj. II, 3, 8; o Karneadu, v. knj. II, 11, 35; isp. knj. II, 13, 42. 4 6 O Kalifontu, v. knj. II, 6, 19. 4 7 Dinomah se obino stavlja zajedno sa Kalifontom. Isp. Cic. Tusk. razg. knj. V, 30, 85; O dunostima, III, 133, 119. 4 8 O Diodoru, v. knj. II, 6, 19.
A li poto se sve ne moe odjedanput rei, za sada se mora smatrati svrenom injenicom da se naslada mora iskljuiti, jer smo mi, kao to e se uskoro pokazati, od prirode predoodreeni za vee stvari. O bezbolnosti se obino isto govori kao i o nasladi. 22. N ije nam potrebno traiti druge dokaze protiv Karneadova miljenja. Jer kad bi najvee dobro, na ma koji nain bilo shvaeno da u njemu nema moralnog, u jednom takvom filozofskom si stemu ne bi bilo mjesta ni za dunosti, ni za vrline ni za prijateljstva. Povezivanje naslade i bezbolosti sa moralnim umanjuje vrijednost moralnog, kojeg ono hoe obuhvatiti, i ini ga nemoralnim. Jer, podravati zajedno dva moralna mjerila, od kojih jedno ui da je osloboenje od zla naj vee dobro, a drugo se zanima najbeznaajnijim dijelo vima nae prirode, zamrauje, da ne kaem, kalja sav sjaj moralnoga. Preostaju jo stoiari, koji su preuzeli cijeli sistem od peripatetiara i akademiara, usvajajui iste misli pod drugim imenima. Najbolji metod obrade svake pojedine kole bio bi opovrgavanje svake od njih posebno. Sada se ponovo vratimo naem predmetu, o drugim sistemima emo ras pravljati kad nam se svidi. 23. Spokojstvo ili mirnoa due, to je po Demokritovom4 9 miljenju najvee dobro on je naziva su&ufi(dobra volja, radost, veselje) mora se potpuno isklju iti iz ove diskusije, jer je upravo ovo duevno spokojstvo blaen ivot o kojem je ovdje govor; a mi ne ispitujemo ta je on, nego gdje mu je izvor. Izvikane i naputene teorije Pironove, Aristonove i Erilove,5 0 poto ne mogu ui u krug ije smo linije ocrtali, nisu uope bile uzete u razmatranje. itavo ovo ispitivanje ciljeva, ili, bolje reeno, krajnosti dobara i zala proizlazi iz onoga to smo mi nazvali u skladu s prirodom i njoj prilagoeno i ono je, samo po sebi, najraniji objekt elja; njega, meutim,
4 9 O Demokritu, v. knj. I, 6, 17; isp. knj. V, 29, 87 i Diog. Laert. 9, 45: C ilj je spokojstvo due, koje, kako neki krivo tumae, nije isto to i naslada, nego stanje u kome duh ostaje dugo vremena spokojan i postojan, neometan nikakvim strahom, sujevjerjem, ili ma kakvim drugim uzbuenjem. 5 0 O ovoj trojici, v. knj. II, 11, 35.
194
195
potpuno uklanjaju oni koji tvrde da se u stvarima, u kojima nema nita ni moralnog ni nemoralnog ne nalazi nikakav razlog zato bi se jedna drugoj pretpostavljale, niti da moe postojati ikakva razlika meu njima. I Eril5 1 je, takoer, ako je stvarno mislio da nita nije dobro izu zev znanja, unitio time svaki razlog za razumno djelo vanje i svaki putokaz do dunosti. Na taj smo nain iskljuili gledita svih drugih filo zofa, jer, izuzev navedenih, nijedan drugi nije mogu. Zato se mora zadrati ovo uenje starih. Zato emo sli jediti metod starih, kojeg se dre i stoiari,5 2 i time emo zapoeti. IX 24. Svako ivo bie sebe voli i odmah poslije roenja nastoji da se ouva. Jer prva elja koju mu je priroda usadila u svrhu doivotnog ouvanja je elja za samo odranjem i ouvanjem sebe u stanju koje najbolje odgo vara njegovoj prirodi. Na poetku je ta tenja neodreena i nejasna i sastoji se samo u samoodranju, pa ma kakva njegova priroda bila. Ono ne shvaa, niti ta je ono, niti ta moe, niti ta je njegova priroda. Kada malo uzna preduje i pone uviati veze i odnose u kojima pojedine stvari djeluju i tiu se njega, tada pone postepeno napre dovati, sebe poznavati i shvaati zato ima pomenutu elju, i poinje na jednoj strani da tei za onim to je u skladu s njegovom prirodom, a ne drugoj da suprotno odbacuje. Svako ivo bie, prema tome, nalazi predmet svoje tenje u stvari koja je u skladu sa njegovom pri rodom. Na taj se nain raa najvee dobro, naime, ivjeti u skladu s prirodom: u takvom Stanju koje je po mogu nosti najprikladnije i najbolje odgovara prirodi. 25. Poto svako ivo bie ima svoju vlastitu prirodu, to mora i cilj svakog pojedinog biti da se njegova priroda zadovolji (Ne smeta nita to su izvjesne stvari meusobno zajed nike ostalim ivim biima, a takoer nerazumnim ivo5 1 Upada u oi da on ovo govori samo o Erilu, mada se to moe primijeniti i na Pirona i na Aristona. 5 2 V. knj. III, 5, 16.
tinjama i ovjeku, jer svi imaju zajedniku prirodu). Ipak, onaj krajnji najvei cilj koji mi traimo mora biti razliit i izdiferenciran meu razliitim vrstama ivih bia tako da svaka vrsta mora imati sebi svojstvene i prilagoene zahtjeve svoje prirode. 26. Prema tome, kad kaemo da je cilj svih ivih bia da ive u skladu s prirodom, ne smije se to shvatiti kao da smo rekli da za sva iva bia postoji jedan te isti cilj; ali kao to je ispravno rei da sve znanosti i umjet nosti imaju zajedniko svojstvo da se bave nekim umi jeem, dok svaka vrsta ima svoju posebnu granu koja njoj pripada, tako sva iva bia imaju zajedniki cilj da ive u skladu s prirodom, ali su njihove prirode razliite tako da je jedna stvar u skladu s prirodom za konja, druga za vola, trea za ovjeka, ali ipak je kod svih krajnji cilj zajed niki, i to ne samo kod ivih bia nego i kod onih stvari koje priroda hrani, puta da rastu i zatiuje ih. Meu ovim stvarima primjeujemo da, npr., u izvjesnom smislu obavljaju u svoje ime veliki broj radnji korisnih za njihov ivot i rastenje, da bi u svojoj vrsti mogli postii krajnji cilj. Prema tome, sada mogu sve u jednoj reenici saeto izloiti i bez dvoumljenja tvrditi da priroda samu sebe odrava i da je sebi za cilj i krajnju svrhu postavila da se, to je mogue u boljem stanju, u svojoj vrsti ouva i prema tome je cilj svih stvari koje, zahvaljujui prirodi, ive nuno slian, ali ne jedan te isti. Iz ovoga treba zaklju iti da je najvee i krajnje ovjekovo dobro da ivi u skladu s prirodom, to moemo ovako izloiti53: ivjeti u svakom pogledu u skladu sa ljudskom prirodom, sa svih strana potpuno savrenoj i snabdjevenoj svim svojim pot rebama. 27. Ovu teoriju moramo objasniti. Ali, ako odem u ralanjivanja pojedinosti, vi ete mi oprostiti. Moram uzeti u obzir mlade godine naeg prijatelja5 4 koji moda po prvi put slua ovaj predmet.
5 3 U ovom se izlaganju Ciceron, (zapravo Piron) dri Antioha (v. knj. I, i i , 34) koji je pokuavao da objedini poglede stoiara o najveem dobru sa pogledima peripatetiara. Peripatetiar Pole mon samo je rekao: Najvee je dobro ivjeti u skladu s prirodom. (V. knj. IV, 6, 14); ovu su definiciju preuzeli stoiari. 5 4 Lucije Ciceron.
13*
196
197
Sasvim ispravno, rekoh ja, mada je i dosadanji stil tvog izlaganja bio podesan za sluaoca svake dobi. X Poto sam ja, nastavi on, izloio granice poeljnih stvari, moj sljedei zadatak, kao to sam napomenuo, je da dokaem zato stvari stoje tako. Stoga emo s onim poeti, to sam ja najprije utvrdio i to je u stvari prvo: da uvidimo da svako ivo bie sebe voli. Mada se uope u ovo ne moe sumnjati, jer je to usaeno u samoj pri rodi i svako to osjea svojim ulima, tako da, ukoliko bi neko protiv toga htio govoriti, niko ga ne bi sluao; ipak da ta ne ostane proputeno, smatram da moram navesti i razloge zato je to tako. 28. Da li se moe pojmiti ili zamisliti da postoji neko ivo bie koje sebe mrzi? To bi bila logika suprotnost. Jer ako je ona glavna elja due svjesno poela sebi neto prisvajati to bi joj moglo ko diti, zato to je ona sama sebi neprijateljica, ona bi mo rala, ukoliko to radi sebe ini, takoer u isto vrijeme sebe i mrziti i voljeti, a to je nemogue. Jer onaj koji je sebi neprijatelj mora nuno smatrati ono to je dobro zlim i obratno, ono to je zlo dobrim, i on bi nuno morao iz bjegavati stvari koje treba da eli a eznuti za stvarima koje treba da izbjegava. A to bi, besumnje, bilo potpuno unitavanje i zatiranje ivota. Nai e se malo pojedinaca koji e pokuati da ivot dokraje konopcem ili nekim drugim sredstvom, kao to je uinio kod Terenci ja onaj5 5 koji, sam za sebe kae da je ivio u uvjerenju da se, dok je inio svom sinu manje nepravde, sam osjeao nesretnim; uza sve to, on se ne smije smatrati neprijateljem svoje vlastite linosti. 29. Kod nekih je uzrok bol, kod drugih strast. Mnogi se daju zavesti srdbom i, dok namjerno sr ljaju u propast, uvjereni da je ono to ine najbolje, bez ustezanja govore: Ovakav je moj obiaj, ti radi kako tebi odgovara.5 6 To su ljudi koji su stvarno sami sebi objavili rat, koji bi
5 5 Menedem kod Terencija; v. Samomuitelj, I, 1. 95. 5 6 Takoer, Menedemove rijei kod Terencija v. I, 2, 28.
eljeli da imaju mune dane i tegobne noi, i oni sebe zbog toga ne bi prekorili i rekli da su vjerovali da su slabo mislili na svoje vlastite interese. To je alba onih koji sebe vole i koji se za sebe brinu. Prema tome, budi sigu ran, kad se rekne za nekog ovjeka da je sam sebe upro pastio i da je sebi najgori neprijatelj i da je umoran od ivota, da postoji neki razlog iz koga se moe vidjeti da svaki ovjek sebe voli. 30. N ije dovoljno rei da nema nikoga ko sebe mrzi; mi moramo, takoer, uvidjeti da nema nikoga ko misli da mu je svejedno u kakvom se stanju nalazi. Svaka bi tenja due morala prestati kada bi mi o svom vlastitom ja poeli misliti kao o nekoj za nas indiferentnoj stvari, i osjeati u ovoj stvari pot punu ravnodunost koju pokazujemo prema stvarima koje se nas nita ne tiu. XI Bilo bi, takoer, veoma besmisleno ako bi neko htio ustvrditi da se i pored priznanja samoljublja ova snaga ljubavi odnosi na neki drugi objekat, a ne na samo bie koje sebe voli. Kad se ovo kae u odnosu na prijateljstva, na dunosti i na vrline, da se ipak shvatiti, bez obzira u kojem je smislu reeno, ta. se s tim htjelo rei; ali s ob zirom na nas same, potpuno je neshvatljivo da mi radi neke druge stvari, npr., radi naslade sebe volimo. Jasno je da mi sebe ne volimo radi naslade, nego nasladu volimo radi nas samih. 31. Ipak, ima li ita oiglednijeg od inje nice da svaki ovjek ne samo sebe voli nego da sebe voli od sveg srca. Ima li ijedan ili izmeu mnogih jedan kome se prilikom pribliavanja smrti K rv ne sledi od uasa i lice ne poblijedi od straha.6 7 Bez sumnje, pogreno je prepadati se pred raspadanjem naeg bia (to isto zasluuje prijekor i u sluaju bola); ali injenica da gotovo svi imaju takav osjeaj, dovoljan je dokaz da se priroda zgraa i aca pred smru. I tavie neki ovo ine zbog toga s pravom zasluuju prijekor tim vie moe se zakljuiti da se ovo pretjerivanje ne
5 7 Iz Enijeva Alkmena.
198
199
bi dogaalo u izuzetnim sluajevima da nije ovo u izvjes noj mjeri prirodno. Ne mislim na strah od smrti onih koji se boje smrti zbog toga to misle da e biti lieni ivot nih dobara ili zato to se boje izvjesnih strahota poslije smrti ili zato to su zabrinuti da e u bolovima umrijeti. Djeca, koja uope nita o tim stvarima ne misle esto se strano prepadnu ako im u ali prijetimo da emo ih sa kakve visine baciti. ak i d ivlje ivotinje kae Pakuvije,5 8 One kojima nedostaje svako dublje otroumlje za uvanje osjeaju jezu kada ih uhvati smrtni strah. 32. Ko nee i od mudraca oekivati da nee biti potresen kada je odluio da mora umrijeti zbog odvajanja od svojih, pa i zbog opratanja od dnevnog svjetla? Najvie se u ovak vim sluajevima snaga prirode zapaa, jer mnogi podnose i prosjaki ivot samo da bi se odrali u ivotu, a starci skrhani starou strahuju i strepe pred pribliavanjem smrti i podnose takve muke, kakve vidimo da Filoktet5 9 u tragedijama podnosi, koji je, mada je bio muen nepod noljivim bolovima, produivao svoj ivot lovom na ptice; Polako koraajui strijelom je probadao brze, a stojei one u letu, kako A tije kae, i utkivao je njihovo perje da bi sebi napravio odjeu. 33. Ovdje ja govorim samo o ljud skom rodu i uope o ivim biima, meutim, stabla i biljke imaju gotovo istu prirodu. Jer bilo da im je, kao to su vrlo ueni ljudi mislili, neka via i boanska sila ovu snagu usadila, bilo da je to rezultat sluaja, mi vidimo da se zemaljsko rastinje odrava snanom svojom korom i korijenjem, a to se kod ivih bia dogaa raspodjelom ulnih organa i dobro povezanim sklopom udova. U ovoj stvari, istina, ja se slaem sa onim koji smatraju da svim ovim stvarima upravlja priroda, jer ukoliko bi ih priroda zanemarila, njezino postojanje bilo bi nemogue; ipak ja dozvoljavam onim koji ne misle ovako o ovom pred metu da imaju miljenje kako hoe i da stvar tako shvate, da ja, kada govorim o prirodi ovjekovoj, pod tim razu5 8 O Pakuviju, v. knj. I, 2, 4. 5 9 O Filoktetu, v. knj. II, 29, 94. Sljedee su rijei uzete iz Akcijeva Filokteta (v. knj. I, 5, 16).
mijem ovjeka,0 jer to ne ini nikakve razlike. P rije bi se svako mogao udaljiti od samog sebe nego se osloboditi tenji za stvarima koje su mu korisne. Zato su s pravom najznaajniji filozofi traili porijeklo najveem dobru u prirodi i smatrali da je ova tenja za stvarima prikladnim naoj prirodi uroena svim ljudima zato to se zasniva na onoj privlanoj sili prirode na osnovu koje oni sebe vole. X II 34. Poto smo dovoljno objasnili da je samoljublje prirodni instinkt, moramo odmah poslije toga ispitati svoj stva ovjekove prirode, jer je to u stvari predmet naeg ispitivanja. Jasno je6 1 da se ovjek sastoji iz tijela i due i da duh igra vaniju ulogu a tijelo sporednu. Dalje, mi uimo da je oblik ljudskog tijela takav da nadmauje oblik ostalih ivih bia i da je njegova dua tako sai njena da nije samo opremljena ulima nego da ima pre imustvo sposobnosti miljenja, kojemu se pokorava cijela ljudska priroda, poto je obdarena izvanrednim sposob nostima razuma, spoznaje, znanja i svih vrlina. U stvari, sposobnosti tijela ne mogu se usporediti po vanosti sa dijelovima due, tavie, njih je lake razumjeti, zato emo i poeti od njih. 35. Jasno se vidi da su dijelovi, cijeli sklop, oblik i dranje naeg tijela prilagoeni prirodi. Nema sumnje da se osobitost ovjeka pozna po elu, oima, uima i osta lim dijelovima. Meutim, ovi dijelovi moraju biti zdravi i snani i imati svoje prirodne pokrete i radnje, nijedan dio ne smije biti manjkav, obolio i oslabljen to su zah tjevi prirode. Postoji i izvjestan oblik tjelesne djelatnosti koja u skladu s prirodom vri pokrete i dranja; i svaka pogreka u njima koju treba pripisati krivljenju, unaka6 0 Potpuno je nejasno na ta se gornje rijei odnose. Upravo je Ciceron govorio o neivim stvarima i iznenada prelazi na ljude. 6 1 Ciceron (odnosno Pizon) prenosi u izlaganju koje neposred no slijedi Antihovo (v. knj. II, 11, 34). gledite koje je sauvao crkveni otac sv. Augustin. I iz Stobeja (256 i 258) se vidi da Antioh izlae uenje peripatetiara.
200
201
enosti ili nepravilnosti pokreta i dranja npr., ako bi ovjek iao na rukama, ili nazad umjesto naprijed odavali bi da se ovjek potpuno odrekao svoje prirode, i da je, naputajui svoju ljudsku prirodu, poeo gajiti mrnju prema njoj. Zbog toga su izvjesni poloaji sjedenja trapavi i mlitavi pokreti, kakve izvode bestidnjaci i enskonje, sup rotni prirodi i, mada su to duevni nedostaci, navode na misao da su to tjelesna izopaenja. 36. S druge strane, raz borito i ravnomjerno dranje, stanje i pokret tijela odaje harmoninost sa prirodom. Prelazei sada na duu, ona ne samo da mora postojati nego i imati izvjesna svojstva tako da sve svoje dijelove ima neoteene i itave i da jo j ni jedna od vrlina ne manjka. Svako ulo posjeduje svoje vlastito preimustvo koje se sastoji u neometanom obavljanju njegovih funk cija brzog i lakog zapaanja prim jetljivih predmeta.
X III Dua, pak i dominantni dio due koji se naziva sposobnost miljenja, ima vie vrlina koje se svrstavaju u dvije glavne vrste:6 2 jedna se vrsta sastoji od onih vrlina koje su njezinoj prirodi uroene i nazivaju se nesvojevoljne, druge su od onih koje se, poto ovise o naoj volji, nazivaju svojim pravim imenom. Izmeu perimustava due osobito se istiu izvrsne osobine ovih posljednjih. Prvoj vrsti pripadaju mo shvatanja i pam enje; gotovo sve odlike ove vrste nazivaju se zajednikim imenom prirodni darovi i, oni koji posjeduju ove vrline, nazivaju se prirodno nadarenim. Druga vrsta obuhvata velike i istinske vrline koje mi nazivamo svojevoljnim, npr., razboritost, umjerenost, hrabrost, pravednost i druge koje ovoj vrsti pripadaju. 37. Toliko se moralo ukratko rei o tijelu i dui, ime je dat, tako rei, kratak izvod onoga to ljudska
6 2 Ovo ralanjivanje Ciceronovo prema Antiohu je jasnije i pravilnije nego Aristotelovo (u velikoj Etici I, 13) koji u prvu vrstu vrlina stavlja mudrost.
dua zahtijeva. Iz ovoga se jasno vidi, poto mi sebe vo limo i elimo da sve nae i duevne i tjelesne sposobnosti budu savrene, da nam te sposobnosti budu drage radi sebe samih, i da one imaju glavnii uticaj na dobar ivot. Jer onome kome je cilj da ouva sam sebe, moraju takoer nuno biti dragi njegovi dijelovi, i to tim drai to su savreniji i izvrsniji u svojoj vrsti. ezne se, naime, za takvim ivotom koji e bogato biti ispunjen i duevnim i tjelesnim vrlinama; takav ivot mora sadravati najvee dobro, jer on nuno mora biti takav da postigne krajnji cilj poeljnih stvari. Ako smo se u ovo osvjedoili, onda nema nikakve sumnje, poto ljudi osjeaju ljubav prema sebi radi sebe samih potpuno dragovoljno, da se i dijelovi tijela i due kao i onih sposobnosti koje se u svakom pojedincu ispoljavaju dok je u pokretu i u stanju mirovanja cijene zato to one izazivaju ljubav i to su radi sebe samih poeljne. 38. Iz ovih izlaganja moe se lako za kljuiti da su od naih sposobnosti najpoeljnije one koje imaju najveu unutarnju vrijednost, tako da su upravo najpoeljnije vrline najboljih naih dijelova koje su po eljne radi njih samih. Rezultat toga e biti da e se duevne vrline bolje cijeniti od tjelesnih i da e duevne svojevoljne vrline nadmaiti nesvojevoljne. Prve se zai sta u pravom smislu nazivaju vrlinama i imaju veliko prei mustvo zato to proizilaze iz razuma, a to je najboanskiji dio u ovjeku. Jer kod svih stvorenja koje proizvodi i izdrava priroda, koje su bez due ili skoro takve, sve imaju najvee dobro u tijelu; prema tome, po mom mi ljenju, duhovito je bilo reeno o svinji da je toj ivotinji data dua mjesto soli da se ne bi usmrdjela.6 3 X IV A li ima nekih ivotinja koje imaju neto to je slino vrlini, npr., lavovi, psi i konji. Kod njih primjeujemo ne samo tjelesne pokrete kao kod svinja nego i neku vrstu duevne aktivnosti. Kod ovjeka je sve usredsreeno u dui
6 3 Epikur, Kalifont i Diodor.
202
203
i razumnom dijelu due, koji je izvor vrline, a vrlina se definira kao savrenstvo razuma, a peripatetiari smatraju da ovu nauku treba neprestano tumaiti. I one stvari koje zemlja raa imaju svoj uzgoj i svoje dozrijevanje, slino uzgoju i dozrijevanju kod ivih bia. Tako govorimo o vinovoj lozi da ivi, da odumire; o stablu kaemo da je mlado ili staro, da je u naponu snage ali da stari. Prema tome, nije neprirodno, kao i kod ivih bia i kod njih pretpostavljati da izvjesne stvari odgovaraju a druge da su strane njihovoj prirodi i da postoji neka njegovateljica njihova rastenja i prehrane, naime, vjetina i nauka zemljoradnika, koja obrezuje, odrezuje, ispravlja, podie i podupire omoguujui im da dospiju do cilja do kojeg ih priroda tjera, tako da bi vinova loza, kad bi mogla govoriti, morala priznati da je na taj nain treba obrai vati i njegovati. Dakako, njegovanje vinove loze, da uz memo ba ovaj primjer, dolazi izvana. Jer se u njoj samoj ne nalazi dovoljno snage da bi samu sebe mogla odrati u najboljem stanju kada se ne bi primjenjivala njega. 40. Kada bi vinova loza dobila i sposobnost osjeanja da ima ^ mo htijenja i svoje vlastite pokrete, to bi, ta misli, tada uinila? Zar ne bi nastojala da svojom vlas titom snagom postigne ono to je ranije postizala uz po mo vinogradara? I zar iz toga ne vidi da bi joj se sada pridruila i briga da sauva svoje osjeanje sposobnosti i sve njihove tenje i sve dodatne organe koji bi se mogli razviti? Tako e ona sa svojstvima, koja je uvijek imala, spojiti svojstva kasnije pridodata i nee imati isti cilj koji je imao njezin njegovatelj, nego e eljeti da ivi u skladu sa prirodom koja joj je kasnije pridodata. Ona e imati slino najvee dobro kao to je i ranije imala, ali ne isto. Ona vie nee teiti za najveim dobrom biljke, nego i vog bia. Sta tek da su joj ne samo date osjeajne spo sobnosti nego i ljudska dua? Zar ne bi bilo potrebno da i ona ranija svojstva ostanu kao predmeti njezine brige, a i ova pridodata da joj budu mnogo draa, a najbolji dijelovi due da joj ostanu od svih najdrai? Zar nee nai svoj cilj i svoje najvee dobro u zadovoljenju svoje prirode, poto se um i razum kudikamo najvie istiu od svih sposobnosti? Takav je bio razvojni tok krajnjeg cilja
svih poeljnih stvari; poeo je sa prvim tenjama prirode, i postupnim penjanjem doao od samog vrha tako da se kruna nalazi u savrenosti tijela i punom razvoju umnih sposobnosti. XV 41. Poto je oblik nae prirode takav kakav sam ja izloio, zaito, kad bi, kako sam rekao na poetku, svaki ovjek im se rodi mogao znati sebe i mogao odmah upo znati bit svoje cijele prirode i njezinih pojedinih dijelova, on bi odmah uvidio pravu sutinu onoga to mi istrau jemo, naime, najvei i krajnji cilj naih elja, i ne bi grijeio ni u jednoj stvari. Ali, na poetku je na neki udan nain od nas priroda sakrivena i ne moe se pot puno prozreti i upoznati. Ipak, to vie starimo, postepeno, ili, bolje reeno, sporo dolazimo do saznanja sebe. Prema tome, najranije preporuke putem kojih priroda u nas usauje naklonost i ljubav prema nama samim su ne odreene i nejasne, i ona prva tenja due usmjerena je jedino na to da se moemo nai u jednom zdravom i ne oteenom stanju. Kada pak ponemo predmete raspo znavati i poimati ta smo, i kako se razlikujemo od ostalih ivih bia, tada poinjemo teiti za stvarima za koje nas je namijenila priroda. 42. Neto slino vidimo kod ivo tinja koje se u poetku ne odmiu od mjesta na kom su roene. Tada se poinju kretati zahvaljujui nagonima. Vidimo mlade zmije kako gmiu, paie kako plivaju, kosove kako lete, telad kako se slue rogovima, a jakrepe kako se slue svojim aokama, ukratko, svako ima svoju prirodu kao putokaz u nainu ivota. Slian se proces jasno vidi i kod ljudske rase. Tek roene bebe lee u prvo vrijeme poslije roenja tako kao da su potpuno bez um nih sposobnosti; im steknu malo snage slue se i umom i ulima; opiru se o zemlju da se usprave, slue se ru kama, prepoznaju one koji vode brigu oko njihovog odgoja; zatim uivaju u drutvu svojih vrnjaka, rado se s njima sastaju, rado se predaju igrama i vole da sluaju prie; rado poklanjaju ono ega imaju u izobilju, sa ve likom raoznalou prate ta se dogaa oko kue, poinju
204
205
razmiljati i uiti, ele da saznaju imena ljudi koje vide, u takmienjima sa drugovima od srca se vesele pobjedi, obeshrabruju se i klonu duhom ako su pobijeeni. 43. Za svaki stepen ovog razvoja mora se pretpostaviti da postoji razlog. Od prirode je ljudska sposobnost takvim osobi nama opremljena da se ini da je odreena da postigne svaku vrlinu, zato se upravo mala djeca bez uputstava, pukim matanjima o vrlini, ije klice u sebi imaju, po kreu, jer su one primarni elementi nae prirode, iz kojih se, kada se razviju, stvara tako rei, klica vrline. M i smo, naime, od roenja tako sainjeni da u sebi uvamo os novne nagone za rad, za ljubav, za predusretljivost, za zahvalnost. Mi smo obdareni umnim sposobnostima koje su sposobne za znanje, mudrost i hrabrost, a koje su nesklone njihovim suprotnostima. Zato, ne bez razloga, zapaamo, kako sam ve spomenuo, jo kod djece one tako rei, iskre vrlina, i na njima se mora um filozofa raspaliti, kako bi mogao slijediti razum kao boanskog vou i tako dospjeti do krajnjeg cilja prirode. Jer, kako sam ve nekoliko puta rekao, u njenoj dobi, kada je um jo slab, snage se nae prirode tek naziru, tako rei, kroz maglu. A li to se um dalje razvija i jaa, poinje da upo znaje snagu svoje prirode i da uvia stalni njezin razvoj, ali kao takav koji moe bolje uznapredovati.
da se priroda, kad smo postigli objekt naih elja, tu zaustavlja kao na svom krajnjem cilju i da je to najvee dobro. Ovaj se cilj nuno mora u svojoj cjelini drago voljno u sebi i radi sebe eljeti, jer smo ve dokazali da njegovi pojedini dijelovi sami po sebi zasluuju da budu poeljni. 45. Ako neko misli da je moje nabrajanje tjelesnih preimustava nepotpuno zbog izostavljanja uivanja, odlo imo diskusiju o ovom pitanju za drugi put. Da li, naime, uivanje spada meu one stvari koje mi nazivamo pri marnim objektima koji se u skladu s prirodom ili ne, to nema nikakva uticaja na ono o emu se ovdje radi. Ako, kao to ja smatram, uivanje nita ne pridodaje ukupnom zbiru prirodnih dobara, onda sam ga potpuno opravdano izostavio. Meutim, ako uivanje posjeduje svojstva koja mu neki6 3 pripisuju, ova injenica ne umanjuje vrijed nost naeg shvatanja najveeg dobra; jer ako bi se pri mamim objektima prirode, kako smo ih mi izloili, pri dodalo jo uivanje, onda bi to bio samo jedan dodatak tjelesnim preimustvima, i on ne bi promijenio tuma enje najveeg dobra, kako smo mi izloili. X V II 46. Tok dosadanjeg naeg dokazivanja polazio je od primarnih preporuka prirode. Sada emo primijeniti drugu vrstu dokazivanja i pokazati da pored dokaza o ljubavi prema sebi, svaki dio nae prirode, s obzirom na tijelo i na duu, posjeduje svoju vlastitu sposobnost, tako da je aktivnost ovih dijelova prevashodno spontana. Da ponem od tijela. Zar ne vidi kako ljudi nastoje da sa kriju unakaene, osakaene i povrijeene udove? Oni se, zaista, mnogo mue i trude kako bi postigli da sakriju svoje tjelesne nedostatke ili da oni, to je mogue manje, iziu na vidjelo. Oni ak radi lijeenja podnose velike boli da bi povratili prirodni izgled svojih udova, bez obzira to se njihova stvarna upotreba ne samo nee poboljati nego e se ak i umanjiti. Poto svaki ovjek od prirode misli da je cijelim svojim biem poeljan, i to
XVI 44. Zato moramo prodrijeti u prirodu stvari i teme ljito istraiti ta ona zahtijeva; inae drugaije ne moemo sebe upoznati; ovo je naelo toliko uzvieno da se ne moe smatrati da potjee od ovjeka, zato se i pripisuje nekom boanstvu. Zato nam Pitijski Apolon nareuje da upoznamo sami sebe, ali jedini put za samoupoznavanje sastoji se u upoznavanju naih tjelesnih i duev nih moi, u koraanju onom ivotnom stazom koja nam omoguava puno njihovo iskoritavanje. Poto je tenja due ve od samog poetka bila na to upuena da mi spomenuta dobra u njihovoj naj veoj prirodnoj savrenosti posjedujemo, mora se priznati
206
207
ne radi ega drugog, nego radi sebe samoga, iz tog se da, zakljuiti, kad je neka stvar poeljna u cjelini radi sebe same da su i njezini dijelovi poeljni radi samih sebe. 47. Dalje, zar nema niega u pokretima i dranju tijela to priroda smatra da je vano? U nainu hodanja i sje denja nekog ovjeka, u njegovim crtama i izrazu njegova lica zar nema neega to mi smatramo dostojnim ili ne dostojnim slobodna ovjeka? Zar ne mislimo esto da mnogi zasluuju prezir koji su, ini se, nekim pokretom ili dranjem povrijedili zakon ili princip prirode? A poto ljudi nastoje da se oslobode ovih prirodnih nedostataka, zato i ljepota ne bi imala pravo da bude smatrana poelj nom radi sebe same? Jer ako smatramo tjelesnu nepra vilnost i unakaenje stvarima koje treba izbjegavati radi njih samih, zato sa jednakim ili moda jo veim razlo gom ne bi teili za ljepotom oblika radi njega samoga? Ako izbjegavamo runou tjelesnih pokreta i dranja, zato da ne teimo za ljepotom? I zdravlje i snagu i bez bolnost emo eljeti ne samo zbog njihove koristi nego radi njih samih. Poto naa priroda tei za savrenou svih svojih dijelova, ona radi sebe eli ono stanje tijela koje je najvie u skladu s njim; ona se potpuno poremeti ako je tijelo bolesno ili ako trpi bolove ili ako je lieno nade. X V III
uivaju u plemenitim umjetnostima i znanostima; zar ne vidimo da zanemaruju i zdravlje i kuanstvo, da strpljivo sve podnose iz ljubavi prema spoznaji i znanju i da sa najveim naporima i naprezanjima otplauju zadovoljstvo koje crpu iz sticanja znanja? 49. Meni se, bar, ini da je Homer neto slino pred osjeao u svojoj izmiljenoj- prii o pjevanju Sirena. Ne izgleda, naime, da su one ljupkou svojih glasova ili novinom i raznovrsnou svog pjevanja obiavale privla iti prolaznike, nego zato to su tvrdile da znaju mnogo stvari, tako da su se ljudi iz elje za uenjem zaustavljali na njihovim stijenama. Na ovaj nain one pozivaju Odi seja (ja sam meu ostalim Homerovim odlomcima i ovaj preveo): Prii, Odiseju slavni, o ahejska velika diko, amo upravi lau, da pevanje pouje nae! Niko jo proao nije pored nas u crnome brodu pre no bi iz naih usta medoglasno pevanje uo pa bi se kui vrao zanesen i vie bi znao. Jer nam je poznato sve to Argejci pod irokom Trojom patie, a ta Trojanci po volji bogova venih. Znamo to god se zbiva na ovoj hranodavnoj zem ljif M. uri, Odiseja 12, 184 i slj.
48. Razmotrimo sada dijelove due iji izgled jasnije pada u oi. Sto su oni uzvieniji, to pruaju sigurnije znakove prirode. Nama je, takoer, priroena takva ljubav prema spoznaji i znanju da niko ne moe sumnjati da one ovjekovu prirodu snano privlae bez ikakvog mamca koristi. Zar ne primjeujemo da se djeaci ne daju ni udarcima odvratiti od promatranja i ispitivanja stvari koje ih okruuju. Otjeraj ih, oni e se natrag vratiti. Oni uivaju da neto saznaju. Kako su samo eljni da svoje znanje drugim saope. Kako ih zanose sveane povorke, javne igre i sline priredbe, i oni su spremni da podnesu i glad i e samo da ih vide. Uzmimo, dalje, ljude koji
Homer je uvidio da se njegovoj prii nee moi vje rovati ako se jedan tako slavni junak da obmanuti i zanijeti laskavim pjesmicama. Sirene obeavaju znanje, i nije bilo nikakvo udo to je ovaj ljubitelj mudrosti smatrao mudrost draom od domovine. Meutim, htjeti znati sve, bez obzira na njegovu vrijednost, svojstvo je radoznalih. Treba, meutim, smatrati osobinom jaih umova da su pod uticajem viih stvari i pod uticajem razmiljanja o uzvienijim stvarima.
208 X IX
209
50. Kako je tek, ta mislite, morao biti velik ar Arhimedov6 4 za naukom koji, dok je u mislima duboko zadubljen pravio grafike prikaze u prahu, nije ni osjetio da mu je domovina zauzeta? Zar ne vidimo koliko je stva ralakoga dara Aristoksen6 5 utroio na teoriju muzike? Zamisilite s kakvim je oduevljenjem Aristofan6 6 cijelog ivota prilazio knjievnosti? ta da kaem o Pitagori6 7 ili 0 Platonu ili o Demokritu? Ta, oni su, uli smo, u elji za naukom putovali po najudaljenijim zemljama svijeta! Oni koji su slijepi prema ovakvim injenicama nikada nisu voljeli neki uzvien i dostojan poznavanja studij. 1 oni koji u vezi s ovim tvrde da se studije o kojima sam ja govorio njeguju radi duevnog uivanja, ne uviaju da su one zbog toga radi samih sebe poeljne, jer dua, i kad joj se ne prua nikakva korist, nalazi u njima ui vanje, a isto se tako i posjedovanju znanja veseli i onda kad je povezano s potekoama. 51. Nadalje, da li uope koristi dalje ispitivanje tako oiglednih stvari? Mogli bismo sami sebe upitati kakav utisak na nas ine putanje zvijezda i posmatranje nebeskih stvari i spoznaja svega onoga to je priroda tamom prekrila i kakvo nam uivanje prua istorija koju mi obino volimo da ispitujemo do najmanjih sitnica, vraajui se na one dijelove koje smo propustili, tjerajui do kraja ono to smo zapoeli. Dobro znam da nam je istorija i korisna, a ne samo zabavna i prijatna. ta da kaem o uivanju u itanju izmiljenih pria iz kojih se
8 4 Arhimed iz Sirakuze, izvrsni matematiar i konstruktor, ubijen je prilikom zauzimanja Sirakuze od nekog Mareelovog v o j nika (212. g. pr. n. e). Isp. L iv ije X X V , 3. 5 Aristoksen iz Tarenta, sin muziara Ksenofila pitagorovca, Aristotelov uenik, savremenik Dikearha, autor knjige O ritmici apfzovixii oToi/sra, pokuavao je da studij muzike spoji sa filozofi jom. Isp. Cic. Tusk. razg. I, 10, 20. 6 6 Aristofan iz Bizanta, Kalimahov i Kratostenov uenik, u veni gramatiar i filolog, nadzornik Aleksandrijske biblioteke za vlade Ptolemeja Filometora. 6 7 O Pitagori, v. knj. V, 2, 4; o Platonu, v. knj. I, 2, 5.; o De mokritu, v. knj. I, 6, 17.
ne moe crpsti nikakva korist? 52. ta o naoj elji da saznamo imena ljudi koji su neto znaajno uinili, njihovo porijeklo, domovinu, a pored toga i mnogo drugih beznaajnih sitnica? ta o uivanju koje nalaze u istoriji ljudi niskog drutvenog poloaja koji se ne mogu nadati da e uzeti udjela u dravnoj upravi, tavie i same zanat lije? Moemo, takoer, primijetiti da najvie vole sluati i itati o junakim djelima oni koji zbog starake slabosti nemaju nikakve nade da e u njima uestvovati. Prema tome, prisiljeni smo da zakljuimo da predmeti naeg izuavanja i upoznavanja kriju u sebi mamce koji nas privlae na uenje i upoznavanje. 53. Stari su nam filozofi ostavili sliku budueg ivota mudraca na Otocima Blaenih gdje, po njihovom mi ljenju, osloboeni svih briga, ne osjeajui nikakvu po trebu za ivotnim potreptinama, nee nita drugo raditi nego sve svoje vrijeme provoditi u uenju i istraivanju poznavanja prirode. Mi, pak, vidimo da nam takvo zani manje prua ne samo u srei uivanje nego i u nesrei olakicu. Zbog toga su mnogi kada su pali pod vlast neprijatelja i tirana, mnogi opet u tamnici i progonstvu blaili svoje boli zanimanjem naukom. 54. Demetrije6 8 iz Falera, prvi graanin ovoga grada, kada je nepravedno bio protjeran iz svoje domovine, uputio se na dvor kralja Ptolemeja u Aleksandriji. Poto se isticao upravo u ovom filozofskom sistemu koji mi tebi preporuujemo i, kako je bio Teofrastov uenik, on je iskoristio svoje dokone asove, koje mu je donijela njegova nevolja, u sastav ljanje velikog broja izvrsnih rasprava, ni u kakve svoje line svrhe, jer ih je bio lien; ak mu je ovo duhovno zani manje bilo, tako rei, hrana pravog ljudskog obrazovanja. Lino sam esto sluao Gneja Aufidija,6 9 biveg pretora
9 8 Demetrije iz Falere, malog mjesta u Atici, ivio je u vrijeme Aleksandra Makedonskog i bio je Teofrastov uenik; za Kasandra bio je vrhovni komandant Atene (317 307), kasnije su ga protje rali Antigon i Demetrije Poliorektet; umro je u Aleksandriji (284 pr. n, e.) Bio je vrlo uen ovjek, ostavio je iza sebe mnoge spise istorijske i filozofske, isto tako i mnoge govore i pjesme. Sva nje gova knjievna ostavtina je izgubljena. 6 9 O Aufidiju, bivem pretoru iz 120. g. pr. n. e.; isp. Cic. Tusk. razg. knj. V, 38, 112. Ciceron se ovdje izraava suvie kra-
210
211
i naunika koji je bio slijep, kako izjavljuje da vie osjea stvarni gubitak svjetla nego tekoe sljepoe. Na kraju razmotrimo dar sna: kad on ne bi donosio odmaranje na em tijelu i kad ne bi bio lijek u naim naporima, mi bi ga smatrali nasiljem nad naom prirodom, jer nas on liava korienja ula i potpuno obustavlja svaki rad. Prema tome, kad priroda ne bi zahtijevala poinak i kad bi ga mogla na neki drugi nain postii, mi bi se dali na to lako privoljeti, poto mi sada i sami vrlo esto preduzimamo gotovo protiv prirode none radove da bi ta uradili i nauili. XX 55. Uoavaju se upadljivi i potpuno oiti i uvjerljivi znakovi prirode, naroito kod ovjeka, ali i kod svakog ivog bia da duh uvijek eli neto da radi i da ni pod kakvim uslovima ne bi mogao stalan mir podnositi. Ovo se da lako u najnjenijoj djetinjskoj dobi primijetiti. Iako se bojim da u u ovoj taki prei dozvoljene granice, ipak su svi stari filozofi, naroito oni iz nae kole, pri lazili kolijevkama, jer su vjerovali da e najlake moi upoznati volju prirode u prvim danima djetinjstva. P ri mjeujemo da ni bebe ne mogu biti potpuno mirne. Kada malo odrastu, nalaze uivanje u igrama, i to napor nim, od kojih ih ni udarci ne mogu zastraiti. I ova elja za aktivnou raste uporedo s njihovom dobi. Stoga mi ne bi poeljeli, i onda kad bi vjerovali da emo imati najprijatniji san, da nas daruju Endimionovim7 0 snom i,
tko: smisao je njegovih rijei: A u fi ije je osjeao nedostatak vida ne radi koristi koju bi on mogao imati iz toga za bolje vo enje kuanstva i veu brigu oko upravljanja dravom, nego radi samog vida i radi uivanja koje bi mu on mogao priutiti u vezi sa spoznajom stvari. 7 0 U m itologiji je Endimion mladi neobine ljepote ili kralj Elide ili Karijac; njegov se grob navodno nalazio na karijskom brdu Latmosu ili u Elidi. Izmeu mnogih pria satkanih oko nje gova imena najrasprostranjenija je ona koja govori o mjeseevoj ljubavi prema njemu. Po elidskoj verziji, on mu je rodio (mjesec se u grkoj m itologiji smatra enkom) 50 keri, oigledno, pede set olimpijskih mjeseci. On prema priama spava vjeni san ili zato to mu je to darovao Jupiter kao naroitu zaslugu ili zbog nekih drugih razloga.
kad bi se to dogodilo, smatrali bismo nae stanje slino smrti. 56. Posmatrajte najmlitavije ljude: vidjeete i kod najpoznatijih lijenina da su i dua i tijelo stalno u po kretu. im ih neto nuno ne spreava, trae table za kockanje, laaju se kakve igre, trae bilo koga da s njim razgovaraju, pohaaju drutva i sijela kao zamjenu za plemenitija zanimanja naukama. ak i divlje ivotinje, koje radi naeg uivanja zatvaramo u kaveze, ne podnose rado ovo ograniavanje, mada dobij aju obilati ju hranu nego da ive na slobodi, i eznu za slobodom i neobuzda nim kretanjima, koje im je od prirode dato. 57. Prema tome, to je ovjek od prirode nadareniji i izobraeniji, tim manje moe provoditi takav ivot, u kom bi on bio iskljuen iz svih javnih poslova, ak i onda kada bi mu se pruala najizabranija uivanja. Ljudi ili vole neto kod kue raditi ili, ako imaju vee ambicije, prihvata ju se dravnih poslova, bilo kao politiari, bilo kao vojnici, ili se inae posveuju potpuno naunikom zanimanju. Provodei takav ivot oni su daleko da ui vanje uine ciljem svog ivota, nego, naprotiv, podnose brige, nespokojstva i besane noi, koristei najplemenitiji dio ovjeka, na koji treba gledati kao na neto boansko u nama (jer tako moramo smatrati otricu uma i razuma); oni ne trae nikakva uivanja i ne izbjegavaju nikakav napor. Oni ne proputaju da se dive pronalascima starih i novim otkriima i, poto se ne mogu zasititi takvim zanimanjima, oni, zaboravliaiui sve drugo, ne misle ni na to nisko i nedostojno. Tolika je snaga ovih zanimanja da se i oni koji su sebi uzeli za cilj druga najvea dobra, tj. oni kojima upravljaiu koristi ili uivanja, mogu vid jeti da provode cijeli ivot u istraivanju i objanjavanju prirodnih pojava. XXI 58. Prema tome, potpuno je jasno da smo md odre eni za rad. Razliite su vrste rada, tako da vanije bacaju u zasjenak i zamrauju manje vane. Najvanije su, u prvom redu (po mom miljenju one ijim se sistemom mi sada zanimamo), promatranje i upoznavanje nebeskih
14*
212
213
tijela i onih prirodnih tajni i misterija u koje razum moe prodrijeti; zatim upravljanje dravom i poznavanje poli tikih nauka; tree, razboritost, izdrljivost, hrabrost i pravednost i ostale vrline kao i ostale aktivnosti koje su u skladu s vrlinama. To sve nazivamo jednim imenom moralno, na ije nas poznavanje i praktikovanje, kada doemo u zrele godine, dalje sama priroda upuuje. Po eci ovih stvari su maleni, ali svojim prirodnim napredo vanjem oni se uveavaju. Postoji razlog za to, jer se u asu nastajanja nalazi izvjesna slabost i njenost koja prijei da se ne vidi i ne ini ono to je najbolje. Sjaj vrline i blaenstva, dviju najpoeljnijih stvari, nadolazi kasnije, i jo mnogo kasnije dolazi puno razumijevanje njihove prirode. Sretan je ovjek, dobro kae Platon,7 1 koji i u starosti moe da stie mudrost i istinita gledita. Prema tome, poto je dosta reeno o primarnim dobrima prirode,7 2 razmotrimo sada vanije stvari koje se naovezuju na ove. 59. Priroda je ljudsko tijelo tako stvorila i sainila, da je neke njegove dijelove ve prilikom roenja uinila savrenim, a druge sa odmicanjem godina uobliavala i vrlo se malo koristila pomonim sredstvima izvana. S druge strane, ona je duu obdarila ostalim sposobno stima tako savreno kao i tijelo, jer ju je snabdjela ulima koja su sposobna da zapaaju stvari i koja ne trae skoro nikakvu pomo ili, vrlo malu, za svoje daljnje jaanje i razvijanje. Meutim, ona je zanemarila najuzvieniji i najplemenitiji dio ovjeka. Istina, ona mu je dala takav um koji je sposoban da primi svaku vrlinu, i prilikom roenja mu je usadila bez ikakve pouke zametke pojmova o najvanijim stvarima, poloivi, tako rei, temelje nje
7 1 Platon, Zakoni, II, 653a: to se pak tie razbora i usta ljenih istinitih mnijenja, sretan je onaj, koji ih postigne makar istom u starosti. V. Gortan, Platon, Zakoni 7 2 De primi naturae commodis. Ovaj je izraz netaan. Ve su raniji komentatori prim ijetili da je dvojbeno da li ovdje spo menuti poeci radnji i vrlina pripadaju potrebama prirode; prema tome izraz koristi (preimustva) ne odgovara, jer se on odnosi na stvari koje ubrzavaju i unapreuju stanje ivota u tijelu i izvan njega i prvenstveno se nazivaju prima naturae (v. knj. II, 11, 33): kao to su zdravlje, tjelesna snaga, itd.
gova obrazovanja i njega uvela u osnove vrline koje su u njemu ve bile. Ona je usadila samo klicu vrline i nita vie. 60. Prema tome, na je zadatak (a kad kaem na, mislim nauke) da na osnovama, koje smo od prirode pri mili, istraujemo daljnje razvoje, dok ne postignemo cilj. Ovo ima jednu neuporedivo veu vrijednost i radi samoga sebe je mnogo vie poeljnije nego ula i tjelesna svoj stva o kojima smo govorili; jer izvanredna savrenost duha toliko se ispred njih istie da se veliina razlike jedva moe i zamisliti. Prema tome, svako potovanje, divljenje i nastojanje odnosi se na vrlinu i na one radnje koje su s vrlinom u skladu i sva ta svojstva i zbivanja due nazivaju se jednim imenom moralna vrednota.
Sta su pojmovi ovih stvari, kakve im nazive treba dati, kakvo znaenje i kakvu prirodu svako od njih ima mi emo uskoro vidjeti.
X X II
61. Zasad emo samo objasniti da ova moralnost o kojoj ja govorim jest predmet naih elja, ne zato to mi sebe volimo nego i zbog njezine vlastite prirode i radi nje same. Ovo pokazuju djeca kod kojih se kao u ogledalima ogleda priroda. Kako velik ar pokazuju ona prilikom takmienja! Kako su srane njihove borbe i natjecanja! Kako su izvan sebe od veselja kada pobijede! Kako se osjeaju postienim kada doive poraz! Kako ne vole da budu okrivljena! Kako eznu za pohvalom! Kakvim se sve naporima ne izvrgavaju da budu prvi meu vrnja cima! Kako se dugo sjeaju onih koji su im uinili neku uslugu i kakvu elju pokazuju da je uzvrate! A upravo su ove crte najuoljivije kod najplemenitijih karaktera, kod kojih su moralne savrenosti, kako ih mi razumijemo, ve samom prirodom priblino zacrtane. 62. A li ovo se oituje ve kod djece, a jasno dolazi do izraaja u onoj dobi kad je karakter ve potpuno formiran. Ko ima tako malo slinosti s ovjekom da nee osjetiti odvratnost prema pokvarenosti, a odobravanje prema dobroti? Zar ima neko ko ne prezire mladost provedenu u razvratu i pokvarenosti? Meutim, zar ima neko ko ne voli ed
214
215
nost i istrajnost kod omladine, iako zato lino nije zainte resiran? Ko ne mrzi izdajicu iz Fregele, Pula Numitorija,7 3 mada je uinio uslugu naoj dravi? Ko nee pohvaliti i u zvijezde kovati Kora,7 4 spasioca svoga grada, ko nee u ast Erehtejevih keri7 5 -iskazati najveu pohvalu? Ko nee osjeati odvratnost prema samom imenu Tubula.7 8 Ili, ko nee voljeti Aristida i poslije njegove smrti? Zar zaboravljamo jaka osjeanja kojima smo obuzeti kada sluamo ili itamo o nekom djelu djetinje odanosti, o pri jateljstvu ili o velikodunosti? 63. Sta da govorim o nama koji smo roeni, odgojeni i sainjeni za slavu i za po tenje? Kakvo odobravanje svjetine, pa i one neobrazo vane, pobuuju one rijei kada se u teatrima izgovaraju:7 7 Ja sam Orest! i kad drugi uzvraa: Ne, ne, ja tvrdim da sam ja Orest! I kad jedan i drugi zbunjenom i zaprepaenom kralju pokazuju rjeenje:7 8
7 3 K vin t Numitorije Pul, prvak Fregele, volanskog grada u Laciju na rijeci Lirisu, izdao je pretoru Luciju Opimiju zavje ru koju su njegovi zemljaci zasnovali protiv Rima, zbog ega je grad Fregela razoren. Isp. Cic. Filipike, III, 6, 7. 7 4 Kodar, posljednji atenski kralj, koji je svojom dragovolj nom smru 1008. g. pr. n. e. spasio svoju domovinu u ratu protiv Dorana. Isp. Cic. Tusk. razg. knj. I, 48, 119. 7 5 Kerke Erehteja, estog atenskog kralja koji je prema le gendi imao tri kerke. Kada je Eumolp Traanin, sin Posejdonov i Hionin upao u Atiku, Erehtej je upitao Delfijsko proroite na koji nain moe pobijediti. Odgovoreno mu je da e uspjeti jedino onda ako rtvuje jednu od svojih keri. Htonija je bila rtvovana uz pristanak njezine majke Praksiteje. Ovaj je m otiv obradio Euripid u tragediji Erihtej. Ostale su kerke poinile samoubistvo, dok o Erihtejevoj smrti ima raznih verzija. 7 6 O Tubulu, v. knj. II, 16, 54; o Aristidu, v. knj. II, 35, 116. 7 7 Sljedee je mjesto uzeto iz Pakuvijeva Oresta (v. knj. I, 2.4.). O predmetu, v. knj. II, 24, 79. 7 6 Iza rijei: Ne, ne, ja tvrdim da sam ja Orest! mora se pomisliti na govor kralja Toada, koji je poslije oprenih tvrdnji Oresta i Pilada doveden u zabunu.
Sada nas, daj, molimo, obadva zajedno ubiti! Kad god se izvodi ovaj prizor, zar ikad izostane najvee oduevljenje? Ovo pokazuje da svi ljudi, bez izuzetka, odobravaju i hvale raspoloenje due koje radi sebe ne trai nikakvu korist, nego ostaje sebi vjerno i odano i kad trpi tetu. 64. Ovakvim primjerima nisu samo ispunjene stranice izmiljenih pria nego i istorije, a naroito istorije nae zemlje. Mi smo odabrali najboljeg ovjeka da primi svete znakove iz Ide79; mi smo slali staratelje kra ljevima;8 0 nae su vojskovoe rtvovale svoje ivote za spas domovine.8 1 Nai su konzuli8 2 upozorili kralja, koji nam je bio najvei neprijatelj, kada je bio na domak gradskih zidina, da se pripazi da ne bude otrovan; u na oj se dravi nala ena8 8 koja je dragovoljnom smru okajala svoje nasilno obeaenje i otac8 4 koji je ubio svoju kerku da ne bi bila obeaena. Ko ne uvia da su oni koji su izvrili sva ova djela i pored njih bezbroj drugih bili nadahnuti sjajem moralne veliine i nisu mis lili na line interese i, da nas, kada ovakva djela hvalimo, nita drugo ne rukovodi osim moralne vrednote. X X III Iz ovog kratkog izlaganja (nisam otiao u opirnost, koju sam mogao primijeniti, poto u samoj stvari nije pos
7 9 Publije Kornelije Scipion Nazika bio je godine 204. pr. n. e. izabran kao najbolji graanin da u zajednici sa otmjenim gra dskim gospoama u Rim primi iz Pesina, frigijskog grada sveti nje boice Kibele, majke bogova. Ovaj primjer, kako su ve ra n iji komentatori primijetili, ne odgovara ovome mjestu, jer se ovdje jasno ne vidi zato moralno dostojanstvo treba pretposta viti. 8 0 Ovo se odnosi na Marka Emilija, koji je prema istoriaru Justinu X X X , pogl. 2. i 3, upravljao Egiptom kao staratelj kralja Ptolemeja IV Epifana. 8 1 On aludira na Decije. V. knj. II, 19, 61. 8 2 Konzul Fabricije poslao je Piru, epirskom kralju, pismo koje je njemu uputio lini kraljev ljekar, u kom se on nudi da e za dobru nagradu otrovati kralja (280 g. pr. n. e.). 8 3 Lukrecija, V. knj. I, 20, 56. 8 4 Virginije, v. knj. I, 20, 66.
216
217
tojala sumnja) moe se izvui nesumnjiv zakljuak da sve vrline i moralna vrednota koja proistie iz njih i u njima se nalazi jesu po sebi i radi sebe poeljne. 65. A li u cijelom podruju moralnog, o kojem mi govorimo, nema nieg uzvienijeg, ni dalekosenijeg od meusobnog povezivanja ljudi i od onog, da se tako izra zim, udruivanja i saveznitva zajednikih interesa i stvarne ljubavi koja ljude meusobno povezuje, koja se oituje odmah pri roenju, zbog koje roditelji vole svoju djecu, koja branim vezama i potomstvom povezuje po rodicu u zasebnu cjelinu, koja postepenb i neprimjetno iri svoj uticaj izvan kue, najprije preko krvnih, zatim enidbenih veza, kasnije prijateljskim vezama, poslije toga putem susjedskih odnosa, potom preko sugraana i onih koji s nama odravaju dobre saveznike i prijateljske veze, na kraju putem povezanosti sa cijelim ovjeanstvom. Ovo duevno raspoloenje koje dodjeljuje svakom svaije i koje nastoji da blagotvorno i pravino odri pomenutu zajednicu ljudske povezanosti, kojoj ja govorim, naziva se pravednost. S njom su povezane: osjeanje dunosti, potenje, velikodunost, dobrotvornost, uslunost i druge sline vrline. One su, uglavnom, sve svojstvene praved nosti, tako da su zajednike u isto vrijem e i ostalim vrli nama. 66. Jer ljudska je priroda tako pri samom porodu sainjena da joj je, tako rei, uroena sklonost za dru tveni i dravni duh,8 5 to Grci nazivaju tto X itix 6 v , prema tome e sve radnje svake pojedine vrline biti u skladu sa drutvom i naprijed pomenutom solidarnou i ljudskom zajednicom i pravednost e u naknadu za to proiriti svoje djelovanje putem drugih vrlina i sama e njih traiti. Samo hrabar i mudar ovjek moe ouvati pravednost. Stoga, svojstva ove itave zajednice i sastava vrlina o kojima ja govorim pripadaju takoer naprijed pomenutoj moralnoj vrednoti; ukoliko je moralna vred nota ili sama vrlina ili asno i poteno djelo; ivot u skladu sa ovim djelima i u skladu sa vrlinama moe se smatrati moralno ispravan, moralan, postojan i u skladu s prirodom. 67. Bez obzira na ovu povezanost i stapanje vrlina,
8 5 Aristotel, Politika, I, 7: avS-ptoTro? tpuasi ttoaitix.ov Soo'j. o vjek je po prirodi dravotvorno bie.
ipak u izvjesnom smislu filozofi meu njima prave teoretske razlike. Mada su meusobno tako povezane i skopane, da svaka ima neto zajedniko sa svakom dru gom i nijedna se od druge neke ne moe odvojiti, ipak, svaka ima svoju vlastitu funkciju. Hrabrost se ogleda u naporima i opasnostima, umjerenost u odricanju naslada, razboritost u izboru dobra i zla, pravednost u dodjelji vanju svakom onoga to je njegovo. Poto se u svakoj vrlini nalazi izvjesna briga koja se odnosi na predmete izvan nje, koja ezne za drugim ljudima i njih obuhvaa, proizlazi da su prijatelji, braa, roaci, tazbina, graani, ukratko svi ljudi (jer je nae miljenje da cijelo ovjean stvo treba da je jedna zajednica) radi sebe samih poeljni. Ipak, nijedan od ovih odnosa nije takav da bi inio dio najveeg i krajnjeg dobra. 68. Iz ovog proizlazi da se nalaze dvije vrste stvari koje su poeljne radi sebe samih; jedna se vrsta sastoji od onih stvari kojim dolazi do savr enstva ono najvee dobro i obuhvata preimustva due i tijela. Druga sadri izvanjska dobra, to jest, dobra koja ne pripadaju ni dui ni tijelu, npr., prijatelje, roditelje, djecu, roake, domovinu, sve to je u svakom sluaju po svojoj prirodi nama drago, ali ta dobra ipak ne pripadaju istoj vrsti kao ona. Niko nikad ne bi mogao postii najvee dobro kad bi sva ta dobra koja su za nas izvanjska, mada su poeljna, bila dio najveeg dobra.
X X IV 69. Na koji e nain, ti e odvratiti, moi biti istina da se sve stvari odnose na najvee dobro, kada prijatelj stva, rodbinske veze, kada i druga izvanjska dobra nisu sadrana u najveem dobru. Ja mislim na taj nain to mi nastojimo da sauvamo ova izvanjska dobra onim dje lima dunosti koja proizlaze iz one naroite vrste du nosti koja je sa svakim pojedinim od njih povezana. Jer briga za prijatelja i za oca koristi onome koji takvu brigu ispunjava, upravo zbog toga, jer takvo ispunjavanje du nosti spada u moralne radnje koje proistiu iz vrlina. Za ovim idu mudraci pod rukovodstvom prirode.
218
KRAJNOSTIM A DOBRA I Z LA
219
S druge strane, ljude koji nisu savreni, a ipak su obdareni izvanrednim prirodnim sposobnostima, esto podstakne slava, jer ona ima izvanjski izgled slian mo ralnom. Meutim, kada bi oni mogli potpuno sa svih strana sagledati sutinu moralnog u njegovoj apsolutnoj savre nosti i potpunosti, stvar od svih drugih najdivniju i najvelianstveniju, kakvom bi radou bili ispunjeni, jer bi u samoj njezinoj sjenci nali veliko uivanje. 70. K oji se oboavalac uivanja i koji ovjek raspaljen arom strasti moe zamisliti koji je postizanjem svojih najjaih elja bio obuzet tolikim veseljem kao to je bio Scipion Afrikanski Stariji poslije pobjede nad Hanibalom, ili Mlai poslije razorenja Kartage.8 6 Da li je kada ko os jetio toliku radost zbog vonje; niz8 7 Tiber na onoj svea nosti kao to ju je osjeao Lucije Paul8 8 kada se vozio uz rijeku vodei u svojoj pratnji kao zarobljenika Kralja Perseja? 71. Ded, dragi na Lucije, stvori u svojim mislima uzvieno i gordo zdanje vrlina! V i neete vie sumnjati da su oni ljudi koji njih posjeduju, poto u ivotu pokazuju velikodunost i plemenitost, uvijek sretni, jer uviaju da e svi udarci sudbine, sve promjene vremena i prilika biti laki i slabi ako se upuste u takmienje sa vrlinom. Stvari koje smo mi proglasili tjelesnim dobrima slue sva kako za upotpunjavanje najblaenijeg ivota, ali ipak tako da bez njih moe postojati blaen ivot. Ova dodatna dobra, naime, tako su mala i beznaajna da su ona u punom sjaju vrlina tako nevidljiva kao zvijezde pri sunevim zrakama. 72. Jer, iako se potpuno opravdano govori da su ova tjelesna preimustva od vrlo male vanosti za sretan ivot, rei da ona nemaju nikakva znaaja, bilo bi previe pre tjerano. Oni koji ovo zastupaju, ini mi se, zaboravljaju one prve principe prirode koje su oni sami prihvatili. Izvjesno se znaenje mora dati i tjelesnim dobrima, samo
6 6 O dvojici Scipiona, v. knj. III, 11, 37. 6 7 Vonja niz Tiber obavljala se 25. maja u ast Fortune. Mladi ljudi su pravili vesele vonje na ovaj dan nizvodno niz T i ber; isp. Ovidije, Fasti, VI, 775 i slj. 6 8 Gaj Emilije Paul Makedonski pobijedio je 168. g. pr. n. e. Perseja, makedonskog kralja u bitki kod Pidne u Makedoniji.
se mora znati prava mjera njihova znaaja. Pravom filozofu, kome je cilj istina a ne razmetanje, s jedne strane ne dolikuje da porekne svaku vrijednost stvarima koje sami oni razmetljivi filozofi8 9 priznaju da su u skladu prirodom, a s druge e strane uoiti da su snaga vrline, da se tako izrazim, i njezin ugled tako moni da su sva druga dobra, mada nisu mala, ipak tako beznaajna da izgledaju potpuno bezvrijedna. Ovo je jezik filozofa koji na jednoj strani nita drugo ne preziru izuzev vrline, a na drugoj strani veliaju samu vrlinu svim hvalama koje joj pripadaju; ukratko, ovo je potpuno i savreno obja njenje najveeg dobra. Od ovog su sistema druge kole pokuale da prisvoje pojedine djelie, i svaka je nastojala da njen sistem ima bar izgled originalnosti. XXV 73. esto su Aristotel i Teofrast9 0 sa osobitim div ljenjem hvalili znanje radi njega samoga. Eril,9 1 zanesen jedino njim, tvrdi da je znanje najvee dobro i da nijedna druga stvar nije radi sebe poeljna. Stari su filozofi mnogo rekli o preziranju i omalovaavanju ljudskih stvari. Aris ton9 2 je izdvojio jedino ovo i tvrdio da jedino vrline treba eljeti, a poroke izbjegavati. Naa je kola uvrstila i bezbolnost meu stvari u skladu sa prirodom. Hijeronim9 3 je nju proglasio najveim dobrom. Kalifont, meutim, i poslije njega Diodor9 4 nisu se mogli, poto se prvi bio zaljubio u uivanje, a drugi u bezbolnost, liiti moralnog, koje je naa kola iznad svega veliala. 74. tavie i pris tae uivanja trae izvrdavanja i po itave dane su im u ustima samo vrline, i izjavljuju da se za uivanje samo u poetku ezne, a kasnije se navikom, tako rei, stvara druga priroda koja daje povoda za mnoge radnje kojima nije uope cilj uivanje. Preostaju jo stoiari. Oni su preuzeli
8 9 Stoiari. 8 0 V. knj. I, 2, 6. 8 1 O Erilu, v. knj. II, 11, 35. 9 2 O Aristonu, v. knj. II, 11, 35. 8 3 O Hijeronimu, v. knj. II, 3, 8. 9 4 O Kalifontu i Diodoru, v. knj. II, 6,19.
220
<* KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA
221
od nas ne samo jednu ili dvije stvari nego cijeli na filo zofski sistem. I kao to je gotovo redovna praksa lopova da promijene znakove na ukradenim stvarima, i stoiari, da bi pod svojim imenom dalje prenosili naa gledita, promijenili su imena koja su, tako rei, znakovi stvari. Preostao je, prema tome, jedini na sistem dostojan zani manja prijatelja plemenitih umjetnosti, dostojan slavnih mueva, dostojan dravnika i kraljeva. 75. Poslije ovih rijei Pizon je zastao, a zatim je na stavio: ta sada? Smatrate li da sam se ja u dovoljnoj mjeri svojim pravom posluio tim to am vas imao za sluaoce mog filozofskog predavanja? Zato, Pizone, odvratih ja, ti si i danas pokazao toliko teoretskog znanja iz ove- oblasti kao i mnogo puta ranije, da se mi, po mom miljenju, ne bi trebali poniavati pred Grcima u traenju pomoi u ovim stvarima kada bi imali ee priliku da tebe sluamo. Ja tim vie prihvatam tvoje izlaganje, jer se sjeam da je tvoj uitelj Staseja9 5 iz Napulja, bez sumnje peripatetiar velikog glasa, obi avao izlagati neto drugaije va sistem, pristajui uz one koji su dodjeljivali veliku vanost srei i nesrei i tjelesnim dobrima i zlima. To je istina odvrati on, ali na prijatelj Antioh9 ^ obrauje ovaj predmet neuporedivo bolje i uvi erij ivi je nego to ini Staseja. Ja, dodue, ne pitam koliko sam uspio da tebe uvjerim, nego koliko sam uvjerio ovog na eg prijatelja Cicerona, jer elim da ti otmem ovog ue nika. XXVI 76. Na ovo odgovori Lucije: Ja tvoje predavanje potpuno odobravam, a mislim i moj strievi takoer. Tada Pizon ree meni: ta sada? Hoe li pustiti mladiu slobodne ruke ili e radije pristati da ui ono od ega nita nee znati kada ga temeljito bude prouio?9 7
9 5 O Staseji, v. knj. V, 3. 8. 9 6 O Antiohu, v. knj. II, 11, 34. 9 7 Ove se rijei odnose na novoakademiare (v. knj. II, 1 , 2) koji su poricali spoznaju istine i priznavali samo vrijednost vjerovatnoe.
Ja odvratih: to se mene tie, ja to njemu preputam. Ali, zar se ne sjea da i ja mogu potpuno slobodno pri hvatiti uenje koje si ti izloio? Jer ko se moe uzdrati da ne prihvati uenje koje mu se ini vjerovatno? A li, moe li iko prihvatiti, ree on, uenje koje nije potpuno shvatio, razumio i upoznao? Nema, Pizone, rekoh ja, velike razlike u milje njima izmeu ova dva naa sistema. Jedini razlog zbog kojeg se meni ini da se nita ne moe zapaziti i temeljito upoznati jeste stoika definicija o sposobnosti zapaanja i spoznaje,9 8 oni, naime, tvrde da se moe zapaziti i upoznati' samo istinito, poto posjeduje takva svojstva koja su u suprotnosti sa neistinitim.9 9 Zbog toga se ja i oni U ovoj taki razilazimo, ali izmeu mene i peripatetiara1 0 0 ovdje vlada istomiljenost. Meutim, pustimo ovo pitanje, jer ono za sobom povlai dugu i dosta unu diskusiju. ini mi se da si suvie brzopleto izrekao tvrdnju da su svi mudraci u svako doba blaeni. 77. U svom izlaganju si nekako letimino preao preko ove take. A li ako se ova postavka ne dokae, onda bi mo ralo biti istinito i ono to Teofrast1 0 1 govori o sudbini, o bolu, o tjelesnim patnjama, s im se po njegovom mi ljenju blaen ivot nikako ne moe sloiti ni saglasiti.
9 8 Glagol percipere preveden je radi jasnoe i zapaanje i spoznaja. : 9 9 Stoiari su uili da svi pojmovi i ideje u dui izlaze na polje iz ulnih utisaka; zato u isto vrijem e smatraju slike koje su oni nazivali fantazijama qjavTaatac;, predstavama, (visa) Diog Laert. V II, 46.: Istinska predstava koju oni smatraju m je rilom stvarnosti definira se kao predstava koja proizlazi iz stvar nog predmeta sa samim tim predmetom i utisnuta je poput pe ata i urezana u pamet. Samo se moe priznati kao istinska predstava koja se odreenim znakom od krive predstave .razli kuje. Sekst Empirik, 7, 152.: To ne bi bio sluaj ako bi dolazila od nerealnog predmeta. Diog. Laert. V II, 50.: Na to su novoakaemiari rekli da ne postoji takav znak. 10 0 peripatetiari su se bitno razlikovali od novoakademi ara; dok su ovi poricali zapaanje i spoznaju istine i priznavali samo vrijednost vjerovatnoe, peripatetiari su priznavali stvarno, zapaanje i spoznaju, mada na drugi nain od stoiara. mi o Teofrastovim pogledima na ove stvari, v. knj. V, 5, 12.
222
223
Znailo bi stranu protivrjenost da jedan te isti ovjek bude sretan i da bude odasvuda pritisnut nevoljama. Kako bi se ovo moglo uskladiti, ne mogu zaista da shvatim. K oja ti se onda od ove dvije ne svia? upita on. Zar ti ne smatra da vrlina ima tako jaku mo da je ona sama sebi dovoljna za blaen ivot ili, ako nju prihvati, porie mogunost da su poteni ljudi, i onda kada se na laze u nevoljama, blaeni? Ja smatram da se u vrlini nalazi kudikamo najvea snaga, ali odgodimo raspravljanje o tanom stepenu nje zine veliine. Sada se samo pita da li ona moe biti onolika kolika je, ako bi se ita izvan vrline uvrstilo u dobra? 78. Ipak, ako prizna stoiarima, nastavi on, da sama prisutnost vrline moe donijeti blaenstvo, to isto onda priznaj e i peripatetiarima. Ono to se stoiari ne usuuju nazivati zlima, nego ih uvrtavaju u neprijat nosti, tekoe, stvari za odbacivanje i koje su u suprotnosti s prirodom, mi to nazivamo zlima, ali neznatnim i gotovo beskrajno beznaajnim. Prema tome, ako ovjek moe biti blaen kada je okruen prilikama koje su neprijatne i koje treba odbaciti, on moe biti blaen i onda kada je okruen i neznatnim zlima. Na to ja nadovezah: Ako je iko, onda si ti, Pizone, stvarno taj ovjek koji naj otroumnije obiava pronai u spornim pitanjima spornu taku. Zato, molim te, obrati dobro panju! Jer, moda mojom grekom ti jo nisi pot puno shvatio glavnu misao mog pitanja. Stojim ti na usluzi, odgovori on, i oekujem tvoj odgovor na moje ranije pitanje.
X X V II 79. Ja u odgovoriti, odvratih ja, da ja sada ne pitam to ta vrlina moe uiniti, nego ta se o njoj tvrdi dosljedno i ta u protivrjenosti samo sa sohom. Kako to misli? ree on. Naim e, ogovorih ja, kad Zenon na svean nain kao proroansku izreku objavljuje tvrdnju vrlina je sama sebi dovoljna za blaen ivot i kad ga neko upita zato,
on odgovara: Zato to je dobro samo ono to je moralno. Sada ja ne pitam da li je ovo istina; ja samo tvrdim da su Zenonove tvrdnje izvanredno logine i sebi dosljedne. 80.Pretpostavimo da, npr., sljedeu tvrdnju izjavi Epi kur mudrac je u svako doba blaen, (kakve on obiava s vremena na vrijem e izbacivati). Da, mudrac e, tvrdi on, kada ga razdiru najvei bolovi govoriti kako je ovo ugodno; kako malo obraa panju na to! Neu se sporiti sa ovjekom i pitati ga zato tako daleko skree s puta 0 prirodi dobra; ali ostau uporan na tome da on ne shvaa ta mora rei kada bol proglaava najveim zlom. 1 protiv tebe ja sada zauzimam isti stav. T voji nazori to se tie dobara i zala potpuno se slau sa nazorima ljudi, koji, tako rei, filozofa nisu vidjeli ni naslikana;1 0 2 ti naziva zdravlje, snagu, dranje tijela, ljepotu i neozlijeenost svakog dijela od glave do pete dobrima, a runou. bolest i slabost zlima. 81. Sto se tie vanjskih dobara, istina, ti si vrlo opre zan.1 0 3 ali poto ova tjelesna preimustva spadaju u dobra, ti e sigurno i ono to ova tjelesna dobra mogu proizve sti uvrstiti meu dobra, tj., prijatelje, djecu, roake, bogatstvo, asti i mo. Dobro pazi da ja tvrdim da niie dovoljno za blaen ivot biti mudar, ako su nevolje,1 0 4 koje mogu zadesiti mudraca, kako ti kae, zla. Radije reci, odvrati on, nije dovoljno za najblaeniji, ali je dovoljno za blaen ivot. Prim ijetio sam, rekoh ja, da si ti tu razliku i ma loprije1 0 5 napravio, a znam, i na uitelj Antioh obiava tako govoriti. A li ima li ita to se moe manje prihvatiti nego rei da je ovjek blaen, ali ipak ne dovolino "bla en? Dovoljnome je sve to se pridoda previe. Niko onda
m 2 t j koji nemaju pojma o filozofiji. 1 0 8 Pizon je ranije u pogl. 67 i 68 ove knjige prihvatio da su vanjska dobra u svakom sluaju sama za sebe poeljna, ali nisu sadrana u najveem dobru. Uostalom, Pizon (odnosno Antioh) ne tvrdi da su tjelesna dobra poeljna. 1 0 4 On je ranije napomenuo samo dobra; sad iznenada pre lazi na zla. Ovo Ciceron vrlo esto ini kako bi iz potpuno opre nog predmeta dokazao svoje stanovite. 1 0 5 V. knj. V, 24, 71.
224
225
ne moe biti previe blaen; prema tome, niko ne moe biti blaeniji od blaenoga. 82. Kako je tvoje miljenje o Kvintu Netelu.1 < )6 odvrati on, koji je tri sina kao konzule vidio, jednog od njih i kao cenzora i trijumfatora, etvrtog kao pretora i njih sve iza sebe zdrave ostavio i tri kerke poudavao, poto je sam bio konzul, cenzor i augur i slavio triiumf. Uzmimo da je on bio mudar ovjek, zar nije bio blaeniji od Regulam koji je umro kao zarobljenik u rukama neprijatelja od gladi i nesanice, pretpostavljajui da je i on bio blaen ovjek. X X V III 83. to mene to pita? odvratih ja. Postavi to pitanje stoiarima! ta misli, ree on, kakav bi mi odgovor oni dali? Da Metel nije nita blaeniji od Regula. Dobro, ree on, tim treba zapoeti. Ipak se, odvratih ja, m i udaljujemo od glavne teme. Ja, naime, ne pitam ta je istina, nego ta svaki od nas treba da kae. Kamo sree da su rekli da je jedan od drugog blaeniji,1 0 8 ti bi odmah vidio ruenje cijelog njihovog sistema. Poto je dobro sadrano samo u vrlini i u moralnoj vrednoti, a ni vrlina ni moralna vrednota, kako oni ue, ne doputaju prirast i poveanje, i poto je samo ono dobro to nuno ini vlasnika blaenim, poto ono na emu se jedino zasniva blaenstvo ne dozvoljava poveanje, kako onda neko moe biti blaeniji od dru goga? Zar ne vidi da je ovo sve jedno s drugim u skladu? I zaista (ja moram otvoreno priznati ta mislim), njihov
196 K vin t Cecilije Metel Makedonski, koji je poslije pobjede nad Andriskom, lanim pretendentom na makedonski prijesto, Ma kedoniju uinio rimskom provincijom 148. g. pr. n. e. Godine 184. pr. n. e. postao je konzul. 1 0 7 O Regulu, v. knj. II, 20, 62. 1 0 8 Ciceron izraava ovu elju kao novoakademiar da bi naao to vie materijala za diskusiju. Ta je kola nalazila oso bito uivanje u pobijanju tuih miljenja hotei tim da pokae svoju otroumnost.
sistem je jedna divno sklopljena cjelina. Kraj odgovara poetku, sredina jednom i drugom, u stvari, svaki dio svakom drugome. Oni vide kakav zakljuak slijedi iz datih premisa i ta im protuslovi. Ovdje je kao i u geo metriji; ako prizna premise, mora priznati sve. Prizna li da je samo moralna vrednota dobro, mora priznati da se blaen ivot nalazi u vrlini. I obratno: prizna li pos ljednje, mora priznati i prvo. 84. Vaa kola nije tako dosljedna. Tri su vrste dobara : bez zapinjanja tee vae izlaganje. A li kada doe do kraja, tada kola zapnu. Tada bi v i mogli rei da mudracu nita ne moe nedostajati za blaen ivot. To je normalan stav, stav Sokrata i Platona. Imam odvanosti da ovo tvrdim ! upade u rije Pizon. N e moe, ukoliko ne preinai raniji dio svog do kaza. Ako je siromatvo zlo, onda nijedan prosjak ne moe biti blaen, ne znam kako mudar bio. Zenon je ak imao odvanosti da kae da je mudri prosjak ne samo blaen nego i bogat. Osjeanje bola je zlo: i onaj koji na krstu umire, ne moe biti blaen. Djeca su dobro, biti bez djece zlo; domovina je dobro, progonstvo bijeda: zdravlje je dobro; bolest zlo; tjelesna neoteenost dobro; sakatost nevolja; dobar vid dobro; sljepilo ne valja. Moda tjeenjem filozof moe pojedine od ovih nevolja ublaiti, ali kako e ih sve zajedno podnositi? Pretpostavimo da je neko u isto vrijeme slijep, sakat, da ga mui vrlo teka bolest, da je u progonstvu, bez djece, u neimatini, da je izvrgnut tekim muenjima; kako bi njega, Zenone, na zvao? Blaenim ovjekom, odgovara Zenon. ta vie preblaenim. Svakako, onda e odgovoriti, jer sam dokazao da blaen ivot ne doputa stepene, isto kao ni vrlina, u kojoj je blaen ivot sadran. 85. Ovo je za tebe nevjerovatno, zato to ga naziva preblaenim.1 0 9 Je li tvoja tvrdnja vjerovatna? Ako me izvede pred sud obinih ljudi, nikad ih nee uvjeriti da je neko ko se nalazi u takvim okolnostima blaen. Uputi stvar pametnim lju dima, oni e moda u prvu od dvije take posumnjati da li se u vrlini nalazi toliko snage da e oni koji su vrlinom
1 0 9 Tj. zato to Zenon mudraca, i onda kada trpi sva mogua zla, proglaava ne samo blaenim nego savreno blaenim.
226
227
obdareni biti blaeni i onda ako su u biku Falaridovom;1 1 0 u drugu nee posumnjati, tj. da je stoika nauka doslje dna, a vaa da sama sebi protivrjei. Znai, tebi se svia ona Teofrastova1 1 1 knjiga O bla enom ivotu govori on. Ipak, mi se udaljujemo od predmeta, i da skratimo stvar, Pizone, rekoh ja, ja se potpuno slaem sa Teofrastom, ako su nevolje, kako ti kae, zla. 86. Zar ti ne misli da su one zla? odvrati on. Na to pitanje, kako god ja odgovorim, ti e se nuno nai u tekom poloaju. Kako misli? upita on. Jer, ako su one zla, rekoh ja, ovjek koji njih trpi nee biti blaen; s druge strane, ako nisu zla, rui se itav peripatetiki sistem. Sad vidim na to cilja, uzviknu on smijeei se, boji se da ti ne otmem uenika. T i ga sebi privuci, ako se on da privui, jer ako bude kod tebe, bie i kod mene. X X IX Onda sluaj, Lucije, ree Pizon, sada se moram lino tebi obratiti. Sav znaaj filozofije lei, kako tvrdi Teofrast, u postizanju blaenog ivota, jer nas sve obu zima arka elja za blaenstvom. 87. U ovome se ja sa tvojim strieviem potpuno slaem. Prema tome, mi treba jo jedino da raspravimo pitanje da li nam filozofski si stemi mogu osigurati blaenstvo. Oni nam to obeavaju. Kad bi tako bilo, zato je onda Platon1 1 2 putovao po Egiptu da ui aritmetiku i astronomiju od barbarskih sveenika? Zato je kasnije posjetio Arhitu1 1 3 u Tarentu, ili druge pitagorovce, Ehekrata, Time ja i Ariona u Lok1 1 0 V. knj. II, 27, 88. 1 1 1 V. knj. V, 5, 12. 1 1 2 Ovo isto spominje Ciceron u djelu Drava, knj. I, 10, 16, ali spominje samo Arhitu i Timeja, a ne Ehekrata i Akriona, ija imena nijedan drugi autor ne spominje izuzev Valerija Maksima, knj. V III, 7, 2., koji ga je, vjerovatno, uzeo iz ovog mjesta. 1 1 3 O Arhiti, v. knj. II, 14, 45. Pitagorovac Timej ivio je u Platonovo doba. Platon je po njemu nazvao jedan svoj dijalog.
rima, da bi, poto je Sokratovu nauku zorno predstavio, pridodao i Pitagorin sistem i prouio ono to je Sokrat odbacivao. Zato je lino Pitagora1 1 4 proputovao Egipat i posjetio persijske mage? Zato je prepjeaio ove og romne barbarske zemlje i prevezao se preko toliko mora? Zato je to isto Demokrit1 1 5 uinio? Pria se za Demokrita (sada neemo ulaziti u ispitivanje istinitosti ovog podatka) da se liio oinjeg vida; u najmanju ruku da bi mu duh to manje bio ometan od razmiljanja, bez sumnje on je zanemario oinsko imanje i ostavio je neobraenu zemlju, jer ta bi ga drugo zanijelo ako ne traenje blaenstva? ak, ako je smatrao da se blaenstvo sastoji u spoznaji stvari, on ga je ipak istraivanjem prirode nastojao po stii. Zbog toga on naziva najvee dobro su&ufiiocv, a esto i aS -ocjxjitatv (tj. neustraivost1 1 6 ). 88. A li ono to je on rekao o ovom predmetu jest izvrsno, ali nije do kraja obraeno. Zaista, on vrlo malo govori o vrlini, a i ono to govori ne izlae potpuno jasno. Tek kasnije se u gradu Ateni najprije Sokrat poeo baviti ovim istraivanjima, a poslije toga predmet je prenesen na ovo mjesto1 1 7 gdje smo mi sada i niko nije sumnjao da na vrlini poiva sva nada kako moralnog tako i bla enog ivota. Za Zenona, koji je ovo uenje preuzeo od naih filozofa, moe se primijeniti pravnika formula Obraivao je isti predmet na drugi nain. Ovakav pos tupak ti sada odobrava. On, dakako, moe mijenjati na zive stvari i moe mu se opratati nedosljednost, a, naravno, nama se ne moe! On porie da je ivot Metelov bio blaeniji od Regulova, a ipak ga naziva pretpostav ljenim ; ne poeljnijim nego prihvatljivijim ; i uko liko bi se dopustio izbor, trebalo bi izabrati ivot Metelov a Regulov odbaciti. ivot koji on naziva pretpostavljivi; i prihvatljiviji ja nazivam blaeniji, ali vrlo sam daleko od toga da ovome ivotu dajem veu vrijednost
1 1 4 O Pitagori, v. knj. V, 2, 4. 1 1 3 O Demokritu, v. knj. I, 6, 17. O njegovom sljepilu, v. Cic. Tusk. razg. knj. V, 39, 114. 1 1 6 Eu-9-ufxia (dobra volja, radost), adccfzfM a (neustraivost). 1 1 7 On aludira na Akademiju (v. knj. V, 1.1,) gdje je Platon nauavao i prema njoj je nazvao svoju kolu.
15*
228
MARKO TULIJE CICERON O KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA
229
od stoiara. 89. Razlika je meu nama to ja poznatim stvarima dajem poznata imena, a oni pronalaze nove na zive za isto znaenje. Kao to se u senatu uvijek neko nae koji trai tumaa,1 1 8 tako se i mi moramo posluiti tumaem kada sluamo vaa predavanja. Ja sve ono to je u skladu s prirodom nazivam dobro, a to je suprotno prirodi zlo. I ja tu nisam osamljen. Ti, Hrisipe,1 1 9 radi to isto i na trgu i kod kue, samo u koli nee da to ini. ta onda? Smatra li da se filozofi trebaju sluiti drugim jezikom nego obini ljudi? Ueni i neuki mogu se meusobno ne slagati kada je u pitanju vrijednost stvari; ali im naunici utvrde .vrijednost stvari, moraju tada, ako hoe da ostanu ljudi, govoriti uobiajenim jezi kom, ali sve dotle dok sutina stvari ostaje ista, neka kuju nove rijei po svojoj volji. XXX 90. A li ja prelazim na osuivanje nedosljednosti, da ti ne bi suvie esto mogao rei da se udaljujem. Ti stav lja nedosljednost meu pogreke u rijeima, a ja sam, meutim, smatrao da ona lei u injenicama. Samo ako se dovoljno shvati (i ovdje nam stoiari pruaju veliku pomo) da je takva snaga vrline da bi sve stvari koje bi joj se suprostavile bile zamraene i baene u zasjenak; kad bih ja sve to oni proglaavaju preimustvima, ili u najmanju ruku, stvarima vrijednim prihvatanja i iz bora i pretpostavljivim, koje oni tako definiraju da ih treba prilino visoko cijeniti; kad bih i ja ove stvari koje su stoiari sa toliko imena oznaili, koja su djelomino nova i izmiljena, npr., pretpostavljive i zapostavljiv e ,1 2 0 koje djelomino imaju isto znaenje jer kakva
1 1 8 Onaj koji je prevodio s grkog jezika onim koji su bili neupueni u taj jezik kada bi grki poslanici bili uvoeni u se nat. 1 1 9 O Hrisipu, v. knj. I, 2, 6. 1 3 0 Poto je Ciceron ranije govorio samo o dobrima i koris tima (preimustvima), morao je biti izostavljen termin reducta zapostavljive stvari. Tako se esto dogaa da Ciceron najprije govori o jednom predmetu, a kasnije se navraa na njegovu su protnost, kao to je maloprije spomenuto.
je razlika da li se neto eli i izabira? Meni se u najmanju ruku ini mnogo ljepim ono to se izabira i pri emu e primjenjuje izbor kad bih ja sve ove stvari nazvao dobrima, u obzir bi samo dolo, kolikim ih dobrima ja proglaavam i, ako bi ih nazvao poeljnim, u kome ih stepenu nazivam poeljnim.1 2 1 A ako ja ne smatram da ove stvari treba vie eljeti nego ti, da ih treba izabirati i, ako ih ja, koji ih nazivam dobrima, ne drim vrednijim nego ti, koji ih naziva pretpostavljivim, onda nuno moraju sve ove stvari biti baene u zasjenak i ne smiju izlaziti na vidjelo, nego se izgubiti u sjeni vrline kao u sunevim zracima. 91. A li ti e moda rei da ivot koji sadri iole zla, ne moe biti blaen. Isto se tako ni itno polje sa bogatim i gustim klasjem ne moe nazvati boga tim ako u njemu bilo gdje ugleda zobnu stabljiku. Isto tako ni trgovina ne bi bila unosna ako bi i pored ogromne zarade pretrpjela vrlo malu tetu. Da li ovaj princip1 2 2 vai u svim stvarima, samo ne u ivotu? Zar nee pro suditi itav ivot po njegovom najveem dijelu? Da li postoji sumnja da vrlina igra kudikamo najvaniju ulogu u ljudskim stvarima, da sve ostalo baca u zasjenak? Imau odvanosti da nazovem sve druge stvari1 2 3 u skladu s prirodom dobrima i neu ih nikako liiti njihovog sta rog imena, prije nego to izmislim neko novo; ali u staviti veliinu i dostojanstvo vrline, tako rei, na sup rotnu stranu tezge.1 2 4 92. Vjeruj mi da e ta strana tezge pretegnuti i zemlju i more zajedno. Ope je pravilo da svaka cjelina dobiva svoje ime po najnadmonijem i najpretenijem dijelu. Kaemo za nekoga da ivi veselo.
1 2 1 Sklop cijele reenice je anakolutski, to je zadrano i u prevodu. 1 2 2 Svugdje vrijedi naelo da se stvar naziva prema najve em dijelu. 1 2 3 Izuzev vrline; jer je vrlina isto tako u skladu s priro dom. 1 2 4 Ove se rijei odnose na peripatetiara Kritolaj a iz Fasela (218 g. pr. n. e.). Ciceron govori u Tusk. razg. knj. V, 17, 51: Ovom prilikom pitam ja, kako znaenje ima ona Kritolajeva vaga; u jedan tas on stavlja duhovna, u drugi tjelesna i vanjska dobra i misli da prva ima toliku prevagu da pritite kopno i more.
230
231
Ako je samo jedanput pao u tugu i neraspoloenje, je Ii njegovo veselje zauvijek iezlo. Ovo pravilo nije primi jenjeno na Marka Krasa1 2 5 koji se, po svjedoanstvu Lucilija,1 2 6 samo jedanput u ivotu nasmijao. Ta mu stvar nije smetala da dobije ime & ys'hct.cxo (onaj koji se ne smije), kako nas izvjetava Luilije. Polikrata1 2 7 sa Samosa nazivali su sretnikom. Nijedna ga nezgoda i ne prijatnost nije zadesila, osim to je dao baciti u more prsten koji je mnogo volio. Da li se zbog jedne neprilike on moe nazvati nesretnikom, i da li je on ponovo postao sretan kada je taj isti prsten naen u elucu ribe? Ali, ako je Polikrat bio budalast (a to je sigurno bio, jer je bio tiranin), nikad nije bio blaen; ako je bio mudar, onda nije bio bijedan, ak ni onda kada ga je Oret, arijev vojskovoa, razapeo na krst. T i kae: Mnoga su ga zla zadesila ! Ko to porie? A li ta zla bacila je u zasjenak veliina njegove vrline.
XXXI 93. Ili ak ne dozvoljava peripatetiarima da kau da ivot ovih dobrih ljudi, tj. mudraca, ljudi koje rese sve vrline, sadri kudikamo vie dobra nego zla? Ko to tvrdi? Ti pretpostavlja, stoiari? N i najmanje; ali upravo ti ljudi koji sve stvari mjere uivanjem i bolom, zar oni na sav glas ne govore da mudracu uvijek na raspolaganju stoji vie stvari koje eli, nego onih koje ne eli. Prema tome, kada toliku vanost pridaju vrlini oni koji priznaju da ne bi ni prstom makli radi vrline, ako ona ne bi pri injala uivanje, ta tek treba da radimo mi koji tvrdimo da svako pa i najmanje preimustvo due nadmauje sva tjelesna dobra tako da ona ostaju neprimjetna i nezapa125 Marko Kras, djed trijumvira Marka Krasa, koji je u po hodu na Parte poginuo i otac Publija K om elija Divita, koji je slavio trijumf nad Luzitancima dobio je ime dtylXaaToc, tj. nenasmijani: bio je pretor 106. g. pr. n. e. 1 2 8 O Luciju, v. knj. I, 3, 7. 1 2 7 Polikrat, vladar Samosa (540523. g. pr. n. e.). O stvari koja se ovdje napominje, isp. Herodot, knj. III, 41.
ena. Ima li ikoga koji bi se usudio ustvrditi da bi bio mudrac sposoban, kad bi bilo mogue zauvijek od sebe odbaciti Vrlinu da bi se potpuno oslobodio svakoga bola? Ko se od nas, koji se ne stidimo da nazovemo zlo ono emu stoiari daju ime tegoba, ikada usudio rei da je bolje neto moralno sa uivanjem uiniti, nego neto moralno sa bolom. 94. Mi. smatramo da je Dionisije1 2 8 iz Herakleje sramno napustio stoiare zbog bolesti oiju. Kao da ga je Zenon uio da osjeanje bola nije bolno! Ono to je on sluao, a to nije nauio, bilo je da bol nije zlo, da ga ovjek treba junaki podnositi. Da je Dionisije bio peripatetiar, vjerujem, nikad ne bi bio promijenio svoje miljenje. Oni ue da je bol zlo, ali isto kao i stoiari tvrde da treba junaki podnositi njegove tegobe. I zaista, tvoj prijatelj Arkesilaj,1 2 9 mada je u raspravljanju bio suvie tvrdoglav, ipak je pripadao nama, jer je bio Polemonov1 3 0 uenik. Kada je bio u najteim mukama kostobolje, posjetio ga je prisni prijatelj epikurovac Harmid.1 3 1 Kada je Harmid utuen od tuge odlazio, uzviknu Erkesilaj: Ostani, prijatelju Armide, molim te! Nikakav bol nije doao odatle ovamo, pokazajui u isto vrijeme na svoje noge i prsa. Svakako da je vie volio da nije osjeao nikakav bol. X X X II 95. Ovo je na sistem koji ti smatra nedosljednim. Ja, naprotiv, poto sam svjestan nebeskih i boanskih preimustava vrline, smatram da ondje ne moe biti tuge i nevolje gdje se nalaze vrlina i slavna i mona djela
1 2 8 Dionisije iz Herakleje u Velikoj Grkoj, Zenonov uenik, osnivaa stoike kole, nazvan je, kada se odvojio od stoiara i preao u tabor kirenaiara v. knj. I, 7, 23) [j ,s~c / .9 ;j. voc (tj. onaj koji mijenja svoje miljenje). Ovdje je kao razlog nave dena bolest oiju, ali u Tusk. razg. knj. II, 24, 60 bubrena bo lest. 1 2 9 O Arkesilaju, v. knj. II, 1, 2. 1 3 0 o Polemonu, v. knj. II, 11, 34. lsi p riiino nepoznata linost.
232
MAKKO TULIJE CICERON
njom nadahnuta i ako tu ima mjesta naporima i uznemiravanju, ne ustruavam se izjaviti da je svaki mudrac blaen, ali ipak da jedan moe osjeati vee blaenstvo od drugoga. Dobro, Pizone, rekoh ja, morae ovu svoju tvrdnju snanim dokazima potvrditi. Uspije li je spro vesti, moi e ne samo mog strievia Cicerona nego i mene obratiti. 96. Sto se mene tie, primijeti Kvint, ja mislim da je ovo stanovite dovoljno obrazloeno i meni je drago da filozofska kola, ije sam naune instrumente i ranije vie cijenio od bogatstva drugih kola (inila mi se tako bogata1 3 2 da sam iz nje crpio sve za im sam u naim studijama eznuo), drago mi je, ponovo kaem, da smo se uvjerili da je ona otroumnija i pronicljivija nego ostale jer su neki tvrdili da je ona u ovom pogledu manjkava.1 3 3 N ije nikako otroumnija od nae, odvrati Pom ponije u ali, ali izjavljujem da sam jako uivao u tvom izlaganju. Objasnio si misli koje sam ja smatrao da je nemogue latinski izraziti, a ti si ih tako jasno i priklad nim rijeima, kao to ine i Grci, izloio. A li vrijeme je prolo i, ako vam se svia, poimo ravno u moj stan. Poslije ovih rijei, poto nam se uinilo da smo dovoljno o predmetu raspravljali, uputili smo se u grad do Pomponijeva stana.
POGOVOR
1 3 2 V. knj. IV, 3. 5 7 i knj. V, 3, 7. 1 3 3 Vidi bilj. 7, knj. III, 12, 41.
P O H V A L A FILODOKSIJI Polazei od pretpostavke da je Ciceron sa puno duha objedinio helensku i latinsku kulturu, da je mozaik njego vih uspona, mnijenja i uzora, zbiljski pokuaj polifonije iju temu uoljivo postamentno gradi neusporediva, uvijek izdvojiva i prepoznatljiva helenska oznaka, onda nam ba smisao toga objedinjavanja doista miljenju izazovno kao pitanje predstoji. Zato ovdje i nemamo namjeru pisati uobiajeni pogovor kakav sreemo, vie ili manje, kao popratno poja njenje knjige itatelju namijenjene, ve emo nau misao ukotviti uz jedno pitanje koje i Ciceron postavlja: Pretpo
stavimo da mi ne obavljamo posao prevodioca, nego da hra nimo uenje onih uz iju nauku pristajemo donosei u isto vrijeme o tom na sud i pridravajui se naeg naina izlaga nja, ima li onda razloga da ovi kritiari pretpostavljaju grke stvari spisima koji su i stilski dobro sastavljeni, a nisu obini prijevodi sa grkog? (cf. Marko Tulije Ciceron, O krajno stima dobra i zla, I, II, 6). ta iskazuje Ciceron ovom tvrd
njom koja je modalno, dodue, oblikovana kao mogunost, ali poslije itanja teksta knjige kojem pripada postaje nesumnji vom, u djelo provedenom tvrdnjom? Dakako, za tekst nje gove knjige ne bi se moglo tvrditi da je prijevod, bar ne u do slovnom smislu, ali se nepobitno moe ustvrditi da pred nama stoji iscrpno, iroko izlaganje pitanja najvieg dobra i nje gove suprotnosti u etikim orijentacijama Epikura, Stoika i Akademije iji je i sam sljedbenik. Iz te injenice, koju e pra titelji teksta lako uoiti, proizlazi i nae pitanje, zapravo problematiziranje odnosa filodoksije i filozofije, odnosa pojmova DOKSA i SOFIA, mnijenja i mudrosti. udnju za mudrou bismo u helenskoj tradiciji, sa vie ili manje varijacija, mogli
PO G O VO R
237
236
POGOVOR
odrediti naj jedinstvenije i najjednostavnije erosom za spozna jom bia razotkrivanjem bivstvovanja bia, za istinom bia, to Aristotel smatra temeljnim nagonom ljudske naravi, da kako u podruju umnog prouavanja, u sferi poj etikog tvornog uma, u rodnom mjestu prve filozofije. Neposredno, prema tome, tematiziranje i problematiziranje bia kao hia zna ilo bi posao prve filozofije. Razotkrivenost, do koje se razot krivanjem prvenstveno kretanja bia dospijeva, u toj is toj teoretskoj, mislimo helenskoj predaji, smatrano je istin skim, nesumnjivim znanjem EPISTEME, pa je i katego rinost njegova uzimana za teorijsku pretpostavku prve filo zofije. Razotkrivenost ALETHEIA, ili u naem jeziku IS TINA, imala je u Helena posve drugaije znaenje no u nas batinika srednjovjekovnog poimanja istine - ADAEQUATIO izjenaenosti pojma i predmeta o kom je rije. Neizjednaenost, no ne u spoznajnom asu vezanom za istinitost istine, ve u sadrajnom smislu, kao odvajanje o izvornika ili uzo ra, odljepljivanje od helenskog poela, pa makar i apo krifno, makar samo u knjievnostilskom okruju, nama u ovom kontekstu neminovno postaje pitanjem, jer se, na kraju i Ciceron na nju poziva. Lako je vjerovati Ciceronovom izvje taju o nesklonosti njegovih kritiara spram filozofskog posla prenoenja helenskih etikih postavki u krug latinskog jezika i rimske kulture napose, kad su tu misao zasigurno poznavali u izvornom jeziku, i raspravljanje o istom predmetu na mate rinjem smatrali nevjernim nalijem izvornog lika. Ta naiz gled samo izlinost prenoenja i prevoenja tueg u svoj du hovni vidokrug, danas se smatra neizostavnom pretpostavkom nastavljanja, a Zapad na helensku predaju nastavlja, kako su Rimljani ve pred dva tisuljea poeli. Mi to prenoenje ci jenimo, dapae ga smatramo kamenom temeljcem moguoj samostalnosti, njegovanjem plodonosnosti zemlje u ijoj utrobi poivaju bogatstva za one koji ih znaju traiti, poticati, njego vati i razvijati. Otud i zato na naslov pohvala filodoksijii, pohvala izlaganju tueg miljenja mnijenja, pohvala nada renom raspravljanju o tuim mislima, da bli nastavljajui na tuu, budili svoju misao, prizivali u zbilju neprobuene mo gunosti vlastitog duha. Ako smo ve uvjereni u estitost tog posla pa mu i pohvalu izriemo, pitajmo se i to, ta i kako Ciceron prenosi? Ako se sloimo u tome da je neprocjenjiva zasluga sofista to su filozofijski napor usmjerili na ovjeka
i odvratili u svom vremenu duhovno oko od fizike i logike, od KOSMOSA i LOGOSA, pitajui se u biti samo za ovjeka i oko ovjeka, onda, poznajui predmet rimskog filozofira nja neemo pogrijeiti ako ga metodoloki i sadrajno u os novi veemo za ljudski svijet, zakonom uspostavljen, na za konitosti i pravnoj sigurnosti u dravi uoblien. Tako smo pri misli da to filozofiranje mora biti u svijetu, sa svijetom, moda protiv svijeta ali u svakom sluaju za svijet. (Cf. Otto SeeL Cicero und das Problem des romischen Philosophierens: Cicero i problem rimskog filozofiranja. U: Cicero ein Mensch seiner Zeit: Cicero ovjek svoga vremena. W. de Gruyter u. Co., Berlin 1968, S. 136). Kroz taj stav sagledivo je i znaenje Ciceronove obrane izvjesnih stavova helenske etike, njegovo pristajanje uz neke od njih, i najposlije njegovo prosuiva nje, koliko stavova koje prihvaa, toliko i onih koje duho vito i vjeto, stilski izuzetno i rijetko itko odbacuje. Iz toga proizlazi da je itav Ciceronov napor cjelovito saglediv iz tri kritika trenutka: 1. kritiko izlaganje 2. pristajanje i obrana 3. pobijanje i odbacivanje. Odreujui tako i na zadatak koji se dovrava u svrsi postavljenoj samim naslovom, u pokazivanju razumijevanja za posao kojim se Ciceron bavi, smatramo da smo istovre meno odredili i na metodoloki put, od tumaenja, preko kri tikog prihvaanja ili odbacivanja, do vrednovanja u meto dolokom i sadrajnom smislu ovog Ciceronovog spisa. Da kako da e na taj nain mnogostrane osobine Ciceronovog stvaralatva ostati po strani, a nadasve knjievnostilske od like jezika, no, osim nekoliko natuknica, to i nije na zadatak. Ako je Ciceron Osnova itava potonjega razvoja latinske proze (cf. J. M. Tronski, Povijest antike knjievnosti, Ma tica hrvatska, Zagreb 1951, s. 387), a na temelju njegova je
zika stvara se novolatinska humanistika proza koja je odi grala golemu ulogu u oblikovanju nacionalnih knjievnosti evropskih naroda (ibid. s. 399), onda bi svako nae nagla
avanje njegove stilistike i retorike, u ovakvom kontekstu ipak ostalo nepotpunim knjievnim pomenom, do ega nam ni najmanje nije stalo.
238 A. E P I K U R 1. Izlaganje. Epikur ili uitak sa mjerom
POGOVOR
POGOVOR
239
Navodei naslovnu tezu u ovom obliku nismo vjerni Ciceronovom stavu spram Epikurove etike, ve ovaj, a i svaki budui radni naslov iskazuje smisao naeg razumijevanja, ovdje Epikurovih filozofijskih ostataka. Nama je prvenstveno stalo do to objektivnijeg tumaenja izvorne grae, pa zato ovo upozorenje samo pokazuje na na put, a razlike e posta jati i same po sebi vidljive, kada kroz poduzeto, dodue po dosta sloeno, napokon .proemo. Kada smo neto prije pripomenuli da je Ciceron sljedbenik Akademije, pa iz njena teoretskog i sadrajnog vidokruga prilazi tumaenju Epikura, nismo strogo odredili njegovo stanovite, to smatramo naj vanijom obavezom u polazitu, pa emo to uiniti sada. Uprkos injenici da Ciceron nebrojeno puta dokazuje izu zetnu sposobnost za filozofijsku distinkciju, logiki uteme ljenu i izvedenu, za prigodnu polemiku namijenjenu, u pita nju najvieg dobra iz Akademijina etikopolitikog nasljea, njegovo razlikovanje, uprkos toga to postoji, kolnike niti Platon Aristotel Teofrast, nije dovoljno razumljivo, po gotovo kad znamo da se ba u navedenim pitanjima aristotelijanski peripatetizam bitno razlikuje od platonijanskog aka demizma, a i sam Ciceron meditira pouavan Teofrastovim spisom o istom predmetu. Iz teksta ove knjige mogli bismo tako izvesti prestrog zakljuak, da je, bar tu, veliki Rimljanin zapravo peripatetiar, kad doslovce hvali Aristotelove etike i Teofrastove spise, a Platona tek apateotiki izdvaja i meu svima izuzima. Pa kad bi i Ciceronov pristup Epikuru trebalo tumaiti samo akademiki, npr., samo slinou Platonova od nosa spram Demokrita, ostali bismo pri naoj tvrdnji zbog ok vira kriterija koji se temelji na duhu peripatetike kole. Ov dje to, na alost, .neemo podrobnije dokazivati, ali je misao doista izvediva iz konteksta knjige, a paljivi itatelj e to vrlo lako uoiti. Isto tako, kao to je obiaj da se Demokrit ne izdvaja od Leukipa, Ciceron Epikura nee razmatrati odvojeno od nje gova uitelja. Dok slijedi Demokrita, Epikur uglavnom ne grijei. (Ciceron, op. eit., I. VI, 18). Iz ove teze moglo bi se zakljuiti da se u najvanijim tezama Ciceron slae sa De-
mokritom to bi bio i logiki pogrean zakljuak, a ve u sli jedeoj reenici on je i nemogu, koliko zbog prigovora Demokritu, toliko i zbog fatalnog pitanja koje se temelji na razdvajanju hiletikog i kinetikog, tvarnog i njegova i vota kretanja, to je helenskoj filozofijskoj predaji posvema strano. Pitanje: prvo, ta je materija iz koje je sve nai njeno, drugo, koja je to sila koja to sve proizvodi, ukljuuje u sebe prapitanje na koje Helenli odgovaraju prapoelom, od elemenata do aristotelijanskog jedinstva hiletikog i morfetikog, tvarnog i oblikovnog poela, od Talesa do Platona, De mokrita i Aristotela, pa se sa njegovim razlogom valja slo iti, dok se njegov drugi dio o sili proizvoditeljici -ili mora ukljuiti u sadraj prvog pitanja, budui da se odnosi na kretanje proizvoenje, na oprirodavanje prirastanje prirode, na unutarnji ivot prirode same, a kretanje ne po stoji izvan bia. . . (Aristotel, Metafizika 1065 b 1066 b), ili mu valja porei smisao u duhu helenske prve filozofije, ili jo odreenije u duhu fizike to proizlazi iz Aristotelova stava. Ono pitanje, prema tome, koje Helen postavlja traei openito, traei ono posvemanje prisutno u ivotu bitka, traei poelo prirode, pa najprije od elemenata stvara praosnov da bi spekulativno dospio do iste izvedenice, objedinju jui elementarnost iz mnotvenosti u, primjerice, tvamost-hiletinost (Aristotel) do dvojstva tako tvarnog i oblikovnog ko jemu tvarno postojanje omoguuje 'da dospijeva do kraja filo zofijske arhelogije, Ciceron obre prigovorom da i Demokrit i Epikur, dodue, govore o materiji, ali silu i uinski uzrok neprimjetno preuuju (Cic. ibd.), u pitanje koje jedinstvo hilozoemorfizma razdvaja na bie i njegov uzrok koji nije ni ono, ni neto u njemu, pa se i kretanje u tom smislu moe shvatiti jedino kao pridolo, pridodato, drugim rijeima stvo reno, jer proizvoenje ima uzrok, ako se sam svijet ne shvati kao proizvoenje. Ako se jo ima za potvrdu i stanovite da se itavo filozofijsko miljenje kretalo spram svijeta prirode (F. W. Jaeger, La teologia dei primi pensatori greci. La nuova Italia, Firence 1967, p. 147), dakako da se misli na filozofij sko miljenje starih Helena, na prigovor Ciceronu ne moe doi u pitanje. Taj prigovor upuujemo kao tvrdnju da Cice ron nije razumio dovoljno helensku fiziku koja ga uostalom nije ni zanimala, pa njegovo prigovaranje spada u jedan rod, a sadraj kojem prigovara u drugi rod. Metabasis prela
240
POGOVOR
POGOVOR
241
enje iz roda u rod, tu znai daleko vie od logike pogreke, tu je rije o dva filozofijska svijeta. O svijetu helenskom koji poelo bitka trai u bitku samom i o svijetu rimskom koji po elo bitka trai u duhovnom, u boanskom izvan bitka. Smi sao ove pripomene ima naelno ulogu putokaza. Mi emo na prigovor prikazati na Ciceronovom tekstu. Unato toga to Demokritovo objanjenje kretanja atoma u pravcu kroz prazninu, kao ni Epikurov otklon u tom kretanju ne moemo danas smatrati dostatnim, Ciceronov prigovor obo jici, zbog izvedenog temelja u stanovitu smatramo disparat nim. Dok je sa jedne strane samo skretanje atoma proizvo
moe razumjeti u rijei proizvoenje ija bi pretpostavka bila potpuna lienost, potpuno nepostojanje, ve u sloenosti zna enja kako je kretanje pokrenuto, premda je, vjeno, obja njavajui unutar fizike problem na takav nain da mu odgo vor iz pretpostavke ostaje suvinim. Naime, spram vjenosti bitka i kretanja, prvi nepokretni pokretnik predstavlja nama nerazumljivu interpolaciju, ak i u znaenju kako se bitak kree, moda zbog toga to jo uvijek ni mi nismo dovoljno uli u znaenja helenskih rijei ARHE I KINESIS. Unato Aristotelova prigovora Leukipu i Demokritu: U pogledu pro
ljan zakljuak, (on, naime, ui da atomi bez uzroka skreu, a za fiziara je najvea sramota kad tvrdi da se neto bez uz roka dogaa), sa druge strane, on je bez razloga atoms liio onog prirodnog kretanja svih tekih tjelesa u pravcu prema dolje, kako sam tvrdi, i tim nije postigao cilj zbog kojeg je izmislio dokaiz ... Na taj nain Epikur ondje gdje odstupa od Demokritova uenja grijei, a postavke u kojima se sa njim slae potpuno su Demokritove atomi, praznina, sliice ... usljed ijeg nailaenja ne samo da mi vidimo nego spozna jemo; pa i bezgraninost..., sve to potjee od Demokrita, isto tako i beskrajni svjetovi koji svakodnevno nastaju i propa daju (Ciceron, op. eit., I, VI, 1921). Ciceronov prigovor dvo
jak je. U svom prvom dijelu upuen je na skretanje atoma po emu se Epikur razlikuje od Demokrita i nadopunjuje ga, a drugim dijelom utvruje poznato, da je sve ostalo uenik preuzeo od uitelja. Zato pitanje uzroka skretanja za Cicerona znai stvarni prigovor, objasnili smo u naem razlikovanju dva filozofijska razumijevanja bitka, ali zato Epikur nema potrebe objanjavati pitanje uzrokovanja skretanja ili Demo krit uzrokovanja kretanja u pravcu, elimo jo jednom obja sniti. Za Cicerona je pitanje uzrokovanja skretanja, ili kre tanja u pravcu, samo subsumcija podreivanje prvom pi tanju, pitanju uzroka kretanja samog. Za Demokrita, pitanje uzrokovanja kretanja naprosto ne postoji u smislu traenja bia koje kretanje proizvodi, pa ga i Aristotel tako ne po stavlja, budui da se kretanje ne izdvaja iz ivota bitka koji je vjean, kad je i ivot njegov vjean, tj. kretanje, ve ono ima svoj razlog jedino u traganju za objanjenjem kako se kree neto, kako se bitak kree. Aristotelovo pitanje o prvom nepokretnom pokretniku to isto dokazuje, budui da se ne
blema kretanja: odakle im i na koji nain ga bia imaju, ovi su ga filozofi, kao i ostali, jednostavno preutjeli (Metafizika,
985 b), budui da se i njegovo stanovite logino svodi jedino na pitanje kako se kree, a nesvodivo je na pitanje odakle u naem znaenju rijei uzrokovanje, proizvoenje i jo manje stvaranje, kad poznamo stav: nemogue je da kretanje po stane ili prestane, jer je ono vjeito (Metafizika, 1071 b), mi ostajemo pri izvedenom tumaenju, jer se postavljeno pitanje 0 uzronosti spram vjenosti ukida. Sve to smo izvodili samo zato da pokaemo jo jednom razliku u stanovitima Epikura 1 Cicerona, radi lakeg razumijevanja slijedeeg. No, na za datak i nije raspravljanje o problemima fizike, ve o etici najvieg dobra, unato toga to je Epikur najvie cijeni i sma tra njezina znanja pretpostavkom etike, budui da se kroz njena znanja oslobaamo straha od smrti, stiemo spokoj
stvo duha, jer ona otklanja neznanje prirodnih tajni, umjere nost, jer ona objanjava prirodu elja, i njihove vrste ... mje rila i kriterije znanja koja nas, kako je ve Epikur utvrdio upuuju u metode raspoznavanja istine od neistine (Cic., op.
eit., I, XIX, 64). Smatramo da e nam samo nekoliko Ciceronovih napo mena, bez dubljeg ulaenja koje on inae poduzima u izlaga nju, naznaiti bitno u Epikurovoj etici, pri emu emo naj veu panju posvetiti njegovom razraunavanju, no kasnije. Ako ve na poetku pripomenemo da su ljudska osjetila pret postavka Epikurovog pojma ovjeka, budui da mu nita nee... ostati (Cic., op. cit., I, IX, 30), ako ih ga se lii, onda je posve razumljiv njegov stav da sama ljudska priroda ne posredno sudi o tome ta je sa prirodom u skladu, a ta je sa njom u suprotnosti. No, nije vrhovno sudite u Epikura pre puteno samo osjetilima. On smatra da se i razumom samim
is
242
POGOVOR
POGOVOR
243
moe isto zakljuiti, tj. da ono to nam osjetila u stanju svoje ugode nude kao poeljno, valja eljeti, a ono to im priinja bol, izbjegavati, to znai da ima pojava koje su dostojne ud nje i onih koje izazivaju gaenje. Najvei dokaz zato bila bi injenica da nitko do uitka ne bjei naprosto zbog uivanja, ve zbog toga to veliki bolovi snalaze one koji ne znaju ra zumno uivati (Cicer., op. cit., I, X, 32). Tako shvaen etiki sistem nitko ne bi mogao smatrati razvratnim, sladostras nim. Ne smetne li se s uma da Epikur nedvosmisleno odre uje i najvei uitak kao potpun otklon svakog bola, a u razlikovanju stanja bola i uivanja ne priznaje srednje stanje, onda stanje potpune bezbolnosti nije teko razumjeti kao do sizanje krajnje granice uitka, kao postizanje najvieg do bra. U tom stanju dosie se najvii stupanj samopouzdanja i preovladavanja straha od vlastite granice, od smrti i bola, krajnji stupanj ukidanja bogobojaznosti. Strah od smrti ne staje jer se spoznaje da je stanje smrti posvemanja bezosjeajnost, strah od bola nestaje zbog toga to se zna da je lagan bol jedino dugotrajan, a teak kratak. Sve to upuuje na zak ljuak da je najvie zlo podnoenje bola, a najvie dobro i vot proveden u uivanju. Dakako da se u tom vidokrugu i fi lozofija smatra ivotnom mudrou, drugim rijeima mudrost je umjetnica koja ui kako se trai i pronalazi uitak (Cic., op. cit., I, XIII, 42). Filozofija uspostavlja znanja o razlikama dobra i zla, to obino ljudskom ivotu nedostaje, pa je pod vrgnut strahu i pohoti, neznanju i predrasudama, praznini srca :i tuzi, estini poude i grozoti nezasitljivosti. U tim zlima Epkur vidi izvore mrnje, razdora, nesloge, pobuna i ratova. Jedino je ivot mudraca slo bodan posve od pomenutih zagoravanja ivota, zato to nije optereen suvinim brigama, poznajui zadovoljan granice koje je priroda ovjeku odredila. Od svih zala koje optere uju ljudski rod, najvea su svakako zabluda i neznanje. Za bludu i neznanje potire jedino mudrost i znanje, pa ih valja eljeti radi uitka, te izbjegavanja neprilika i nespokojstva. Ni druge vrline ne treba eljeti radi njih samih. Umjerenost donosi staloen ivot, vrstoa odluke oslobaa straha od po sljedica, prosuivanje izmeu dobra i zla esto prireuje naj vii uitak zbog odricanja od nekog uitka, to znai da umje renost ne prikrauje, ve uveava uitak, to dovodi do naj vieg dobra. Podnoenje bola, strpljivost, radljivost i
hrabrost ne privlae same od sebe, ve iz spoznaje da nas tako oekuje ivot bez briga i straha. Kukaviluk i plaIjivost treba odbacivati zbog toga to priinjavaju bol, a sranost i ustrajnost njegovati jer raaju uitak. to je reeno o spomenutim vrlinama, jo vie vai za pravednost koja nam ulijeva spokojstvo, umiruje duevni ivot, ili pak obeava ivot najvie nalik nepokvarenoj prirodi. Kad zna mo koliku bol ponekad trpi tijelo, kolika li je tek estina du evne boli koja nema vremenskih granica. To znai da du hovni uitak donosi vie sree nego uitak tijela, jer se nje govo trajanje protee na prije, sada i ubudue, dok bol tijela uvijek traje ogranien vremenom. Ugodan je stoga ivot samo u ispunjenju svojih dana pameu, potenjem i pravdom, a tegoban je ispunjen bolestima due, prekomjernom ud njom za bogatstvom, slavohlepljem, vlastoljubljem, ne zasitnim zadovoljavanjem putenosti i razdiran praznovjer jem. Mudrac vodi uzoran ivot dranjem poude u grani cama, preziranjem smrti, sudom o bogovima bez straha, doista uvijek u stanju uivanja. Sadanjost mirno savlauje, nije u strahu od budunosti, jer sudbina vrlo malo smeta mudracu (Cic., op. cit., I, XIX, 63). Takva spoznaja poiva na tezi da nam ni neogranien ivot ne bi pruio vie uitka od onog ogranienog. U tom ogranienom ivotu za Epikura nijedna stvar nije vanija, nijedna sadrajnija, nijedna ugod nija od prijateljstva (Cic., op. cit., I, XIX, 65). Ta spoznaja dovodi do uvjerenja da nijedno zlo ne traje vjeno, a veza meu mudracima i jest u tom da oni svoje prijatelje jed nako vole kao same sebe (ibid 70). Ovako je doista mogao o ljudskom ivotu govoriti samo takav ovjek koji je mislio
da vrijedi samo ona uenost koja nas upuuje u vjetinu bla enog i zadovoljnog ivljenja (ibid. I, XIX, 71). A o > Epikura
se ne bi drugaije moglo govoriti. Ne bar iz okvira naih uvje renja. Ciceron, pak, misli drugaije. 2. Pobijanje. Epikur ili ivot tijela Prema Ciceronovom stanovitu, kojim on i poinje svoju kritiku, Epikur ne smatra nunim definiciju-odrednicu jedne stvari, to proizlazi iz potekoa oko razumijevanja njegovog pojma HEDONE uitak, premda nam se teoretski pri
16*
244
POGOVOR
POGOVOR
245
mjedba ini neodrivom budui da je logiki sistem Demokritov koji Epikur nasljeuje u njegovoj KANONICI bio vjero jatno tako dobro razvijen kao i Aristotelov Organon, samo to nam spis nije sauvan. No, kako ve na poetku sreemo nesporazum, a Ciceronova je nakana da dokae kako je Epikurov pojam uitka sa mjerom prezasieni hedonizam, puko osjetilno uivanje, to napominjem hotimino ve u poetku, samo da i sami izbjegnemo njegovu zabludu, pristupimo in terpretaciji. Da bi odmah otkrio svoje itanje Epikura, Cice ron izriito navodi da je prema njegovom razumijevanju Epi kur smatrao dobrim samo uivanje u jelu i pilu, u sluanju prijatnog i u razvratnom uivanju. To to Epikur uitak sma tra vrlinom, Cicerona uasava, pa ga usporeuje sa bludnicom meu estitim enama. Uitak je prema njemu na zlu glasu i izaziva podozrenje (Cic., op. cit., II, IV, 12). Unato estine usporedbe i prigovora Ciceron doputa mogunost nerazumi jevanja Epikurovog naziva uitak, premda navodi ope pri hvaen smisao rijei iz latinskog jezika kao suodgovarajue znaenje, priznajui da je Epikur upotrebljava u naroitom znaenju. Najporazniji prigovor Epikurovoj koli, ve na sa mom poetku prigovaranja svakako je ovaj: sljedbenici vae
dobra, kroz koju je jedino i mogue postii blaeno stanje, nadilaenjem ravnodunosti i stvaranjem umnog odnosa pre ma svemu, to znai da indiferentnog stanja za ovjeka nema. Cicerona tu ne opravdava ni njegovo razlikovanje, na kom uporno ostaje, stanja bez bola od stanja uitka, odnosno ne uvaavajui ba presudnu za Epikura refleksiju kojom se sta nje bezbolnosti dovodi kao izvorni kvalitet u sferu blaenstva. Tako filozofijski, umni dokaz protiv hedonistiki shvaenog Epikura Ciceronu izmie, ili bolje reeno, on ga hotimice obre spram njegova sistema. To jedinstvo stanja bez bola sa sta njem uitka, ili, jednom rijeju, ta pretpostavka blaenstva u najviem dobru Ciceronu ostaje i filoloki i filozofijski nedo stupna, zbog zlonamjernosti i neznanja, to je za Epikura najnie zlo. Dakako da je Ciceronov zakljuak iz njegovih pretpostavki za razumijevanje Epikura nepovoljan, pa kad tvrdi da iz njegova izvoda ne proizlazi sud da osjetilno ui
vanje nije uivanje, nego da osjetilno uivanje nije najvie dobro, ostaje pri tom to smo prije toga napomenuli, a sada
i njegovim tekstom potvrdili. Naa namjera pri tom nije puka obrana Epikura, ve prikazivanje Ciceronova nerazumije vanja. Sve daljnje primjedbe Epikuru koje emo sada navo diti samo su popunjavanje teoretskog okvira koji smo do voljno prikazali. On prigovara Epikurovoj podjeli pouda na prirodne i potrebne, prirodne i nepotrebne, i niti prirodne niti potrebne, nudei drugaiju podjelu. Za njega su poude samo dvorodne, prirodne, naime, i isprazne, a prirodne mogu biti potrebne i nepotrebne. Kao i svaka kolska podjela, ne mora ni ova u biti znaiti presudnu rije, ali je za Epikurovo razlikovanje vrlo znaajna, ,a Ciceronov zahtjev i prigovor Epikurovom pojednostavljenju i logikom nepreciziranju na ovom mjestu zbog nedovoljnosti pada u vodu, jer Atenjanin podrobno objanjava i opravdava svoju podjelu dok Ciceron, pristajui uz druge, svoju ne razlae. I premda se sa Epikurom potpuno ne slae, miri se sa injenicom da ovaj rasprav lja o ograniavanju pouda. Unato toga ograniavanja Ci ceron ostaje pri hedonizmu Epikurove etike, pa mu spoi tava, prigovara i zanovijeta: Kakva je to filozofija koja ne
kole vrlo lijepo tvrde da nekome koji hoe da bude filozof nije potrebno nauno poznavanje stvari (ibid.), to je i opet
neistinita primjedba budui da je fizika i znanje za Epikura pretpostavka odbacivanja straha i zablude, podjednako slo bodna i sretna ivota, koji jedino uzorno moe provoditi mu drac ili filozof. Zanimljivu primjedbu, dodue beznaajnu na kraju spram Epikurove etike pravi Ciceron povodom njegove podjele sta nja u kojima se ovjek moe nalaziti. Ne priznajui neko tree stanje, osim stanja uitka i bola, Epikur prema Ciceronu po jednostavljuje mogunosti, pa Ciceron dri da postoji i tree stanje, stanje niti bola, niti uitka, u kom se nalazi veliko mnotvo ljudi. Tome je uzrok i Epikurovo ostavljanje neobjanjenim najvanijeg pojma njegova sistema, pojma uitka. Pozivajui se primjerom na Aristipa, iju etiku bismo mogli nazvati hedonistikom za razliku od Epikurove, stiemo do jam kako Ciceron pomiljajui na Kirenaika Aristipa govori o velikom Atenjaninu. Navedena Ciceronova primjedba sa jedne strane pokazuje nerazumijevanje Epikurovog pojma uitak, a sa druge spekulativnost istog pojma u etici najvieg
moralu ne zadaje smrtni udarac, nego se zadovoljava nekim srednjim stanjem poroka? (Cic., op. cit., II, IX, 27). No, jo je gore od zanovijetanja lano podmetanje: Dobiva se utisak da ne postoji nijedno nemoralno djelo koje on ne bi bio spre-
246
POGOVOR
POGOVOR
247
man radi uivanja uiniti, samo ako je osigurano njegovo pri krivanje (ibid. 28). Zato se i ne treba uditi kad malo dalje
doziva u pomo cenzora, jer prema njegovom miljenju u toj borbi filozof ostaje nemoan kad vjeruje da Epikur propovi jeda tezu da budui razvratnici moraju prethodno biti filo zofi (Cic., op. cit., II, X, 30). Nas ovdje ne moe zanimati du hoviti cinizam, pokatkad odvratni sarkazam, jer bismo se na isti nain morali boriti sa velikim retorom kome je stalo do forme, premda to na poetku knjige ne smatra vanim, a jo vie do pobjede u sporu pod svaku cijenu, to je kao advokat najvjetije radio u rimskom sudu, ne samo zato to takav stil samo zamuuje i onako teku problematiku unutar jezikih mogunosti ve naprosto zato to bismo na taj nain prihva tili borbu sa protivnikom njegovim sredstvima kojima uistinu nismo dorasli. No vie je nego duhovito kad Ciceron Epikurovu tezu o ivom biu koje odmah po roenju uiva i bori se za dobro, a izbjegava zlo, pomiljajui, naravno, na prirodne i potrebne nagone, izvre u posve neto drugo, tvrdei da su najbolji suci razlike izmeu dobra i zla ona iva bia koja jo nisu iskvarena, malte ne novoroena, to bi se moglo i po misliti budui da reenice jedna za drugom slijede, da bi ve u slijedeem pasusu sa omalovaavanjem priupitao, kojom e to vrstom uivanja malo dijete koje cvili moi prosuditi ta je najvie dobro i zlo . .. (Cic. op. cit., II, X, 31). Da je, prema tome, uivanje prirodni instinkt tijela, a ne teoretski izvedeno najvie dobro unutar Epikurova etikog sistema, kao dan ja sno proizlazi iz Cieeronovih namjera. Mislimo da je isto tako kao dan jasno da takova kritika, to je vidljivo iz Epikurove teorije o najviem dobru, sa njom nema nikakve veze. To se dade potkrijepiti i Ciceronovom napomenom da dijete, npr., ne trai hranu radi uivanja, ve radi zadovoljenja nagona za hranom, kako bi govorio i Epikur, a on mu to isto vraa za protudokaz. Isto tako, kad pokuava ivot osjetila poistovje titi sa vrhovnim kriterijem Epikurova sistema, tvrdei da ona mogu suditi jedino o slatkom, gorkom, glatkom, hrapavom, bliskom, udaljenom ... itd., a da jedino razum moe ispravno suditi poznavajui ljudske i boanske stvari, misli da po bija Epikura, a zapravo ga ponavlja. Iz svakog Ciceronovog prigovora Epikuru proizlazi stav da ga sravnava sa hedoniz mom, npr., Aristipa, Hijeronima, ili Karneada, a neprestano zapostavlja umnost mudraeva rasuivanja, neophodnost zna
nja radi izbjegavanja zabluda i predrasuda, temeljnih pretpo stavki pobijenog sistema. U tom moru lukavo stiliziranih pri govora, Ciceron ipak ne proputa priliku da kae: Epikur tvrdi a to je vaa najsvjetlija taka da niko ne moe ugodno ivjeti ako ne ivi moralno (Cic., op. cit., II, XXII, 70), a kada mu sugovornik neprekidno ponavlja da ne razu mije znaaj Epikurove rijei uivanje, priznat e konano: a moda i mi ne razumijemo njezino znaenje (ibid., II, XXIII, 75). I na kraju, kad je ve i sam posustao u smionoj polemici, navodi uzoran ivot Epikura i epikurovaca kao do kaz izuzetnosti moralne vrijednosti spram uivanja, kao da bi bilo mogue uzorno ivjeti prema postavkama nemoralne teorije, kao da za, Epikura ne bi ve i uitak za predznak imao samo moralno. Priznajui u slijedeem stavu da ne pita: ta
on stvarno kae, nego ta on moe u skladu sa svojim siste mom i svojim nazorima rei (Cic., op. cit., II, XXVI, 84), ni
svjestan nije koliko iskreno priznaje pogrenu osnovu svojeg pristupa Epikuru, jer priznanjem da moda ne razumije nje gov pojam uitka, to smo izveli i naveli ranije, priznaje da prema toj mogunosti, a to je doslovno istina, ne moe pri mjereno govoriti u skladu sa, ili protiv njegova sistema. Zato bi vlastite Ciceronove rijei: ta koristi hvalisavo govoriti ako se ne govori dosljedno (op. cit., II, XXVII, 89), u ovom trenutku zagovarajui ispravnost metodolokog postupka, za dovoljni mogli primijeniti i na njega. To moemo ustvrditi tim pouzdanije kad se prisjetimo jo jednog promaaja u kri tici, prilikom svoenja objektivnog vaenja Epikurove teo rije o najviem dobru na vremenski ogranien period ljudskog ivota, period punog ivota svih osjetila koja se u poetku razvijaju, a onda prije kraja ivota tijela lagano gasnu. To nam je jo jedan dokaz zapostavljanja Umnosti uivanja i Ci ceronovog poimanja Epikura samo u vidokrugu golog hedo nizma. 3. Kritika primjedba Ne utvaramo sebi ni primisao da smo bogatstvo nijansi Cieeronovih prigovora u pobijanju cjelovito istumaili. Ni poto. Mislimo, naprotiv, da to nije ni posao od pravog znar aja, jer je bilo dovoljno pokazati slabosti pretpostavke od koje je Ciceron poao. U tom smo, mislimo, prema naem krite
248
POGOVOR
POGOVOR
249
riju uspjeli. To nam i nije bio suvie teak posao zbog doslov nog, ponekad nespekulativnog tumaenja i pobijanja Cicero novog Epikura. Ne smijemo propustiti ovog puta, prije ko nane ocjene, citat koji to dokazuje: U vrijeme dok ovjek
trpi najnie zlo nije sretan. Mudrac je meutim, uvijek sre tan, mada katkada trpi bol, prema tome bol nije najnie zlo
(Cic., op. cit., II, XXXII, 104). O kvalitetu ovog silogizma ne bismo govorili, ali nam nije jasno zato Ciceron misli da je njegov izvod uperen protiv Epikura. Naime, nama to nije ja sno zbog umne dimenzije Epikurovog suprotstavljanja boli uitku pa bi i navedeni silogizam mogli navesti samo u korist dokaza njegove postavke. Budui da je Ciceronov pristup Epi kuru oformljen atributima hedonizma koji iskljuuje ono umno iz hedone uitka, bukvalno gledajui Ciceron bi bio u pravu. Za najznaajniji prigovor Ciceronov Epikuru mi sma tramo ovaj: U dui uivanje nastaje radi tjelesnog uivanja,
stavovima ekajui u zasjedi, raspaljuje horizonte duha lako om izlaganja i glatkoom reenine forme, pa mu uz kritike dajemo najistaknutije mjesto u moru filodoksije Epikuru po sveene. Jer, njemu zahvaljujui imamo svjedoanstva. O tome emo, dakako govoriti cjelovito na kraju. B. S T O I C I 1. Izlaganje. Stoici ili mudrost ravnodunosti Prelazei na razgovor o stoicima, Ciceron smatra za vrlo znaajnu primjedbu o njihovom strunom nazivlju termi nologiji. I on misli poput stoika da je filozofija nauka o i votu (Cic., op. cit., III, II, 4), ali to ne znai da se njen po slenik moe sluiti jezikom ulice. Vjerojatno je i to bio raz log da su stoici, prema Ciceronovom miljenju, ba u nazivlju bili veliki novatori, a Zenon njihov osniva, nije bio u to
a duevno uivanje je vee od tjelesnog. Iz toga proizlazi da je onaj koji eli sreu sretniji od onog kome se srea eli
(Cic., op. cit., II, X XXIII, 108). Ako je iole istina u misli da je svaki uitak uvijek vezan za jedno miljenje i jedan doivljaj u nekoj linosti, a to gotovo uvijek biva razliito u raznih ljudi, onda je jedan od osnovnih atributa Epikurovog najvi eg dobra ipak egoizam. Koliko smo u pravu spram Epikura, ni nama do kraja nije jasno. Jasan nam je jedino izvor te mi sli. To jeste sa jedne strane sam Epikurov sustav, ali sa druge strane, na takav sud nas navodi i Ciceronova pretjerana kri tika. Unato toga to nam se ni sud prof. Bonjaka ne ini naj sretnijom ocjenom Epikurovog etikog sustava, najblii je i naem uvjerenju, a vjerujemo da je najblii onom to nam preosta od svjedoanstva o jedinstvu umnog i uitka. Epi
likoj mjeri pronalaza novih ideja koliko nove terminologije

(ibid., 5). Ta primjedba neka nam poslui samo za uvod u Ciceronovo tumaenje stoika. Poetak izlaganja stoike filozofije Ciceron izjednauje sa poetkom ljudskog ivota u kom se ogleda prva ovjekova ljubav prema svojoj prirodi u podmirivanju potreba tijela, to je prirodni izraz temeljne ljudske tenje za ivotom skladnim sa prirodom, poetnom i zavrnom tezom, okvirom stoike kole. Od tih prirodnih potreba Ciceron, slaui se sa stoicima, strogo razlikuje uivanje. On ga ne smatra pokretakom te njom ljudskog bia poput Epikura, pripominjui da bi u obr nutom sluaju iz suprotnog stanja proizlazilo niz opasnih i nemoralnih injenica u svakodnevnom ljudskom obitavanju. Zato stoici smatraju vrednotom... ono to je samo po sebi u skladu sa prirodom (Cic., op. cit., III, VI, 20). ivjeti u provoenju moralnih vrednota u ivot sastoji se jednostavno od nekoliko misli putovoditeljki, od kojih su ove tri bitne: 1 . uvanje svog prirodnog stanja; 2. zadravanje onog to je u skladu sa prirodom; 3. odstranjivanje suprotnog navedenom. Tako je istovremeno uspostavljen i zakon odabiranja onog to je u skladu sa prirodom i odbacivanja suprotnog. U tom vi dokrugu za stoike je presudno razumijevanje dunosti koje, dakako, proizlaze iz prirode, jer ih shvaaju kao unutarnju
kurova etika nije senzualni hedonizam, nego racionalni, koji se koristi i senzualizmom, ali samo racionalno, tj. u granicama loginog i prirodnog (B. Bonjak, Filozofija od Aristotela do renesanse. Matica hrvatska, Zagreb 1957, s. 39). U ovom smi
slu ocjenjivati Epikura znailo bi prema naem miljenju naj vie naglaavati ba atribute logino i prirodno, to Ciceron ni ne pomilja dovodei u isti smisao senzualizam Kirenaika i hedonizam Epikura. Koliko god Ciceronov pristup Epikuru teoretski stajao u praznini, koliko god spekulativno bio ne moan da ga dostigne britkou svojeg (ne tipino filozofij skog) jezika, otvara miljenju puteve oporbe, izaziva svojim
EOGOVOB
POGOVOR
251
tenju prema konanom dobru. Ako se i na mudrost tako gleda kao na vrijednost kojoj valja najosudnije teiti, onda nije ni udo to je oni nadreuju nagonima, to je smatraju vrednijom. To i nije sluajno ako se pri tom vjeruje da mu drost ukljuuje u sebe velikodunost i pravinost. Slino Epikuru, koji tvrdi da postoje samo stanja uivanja i bola, i stoici postavljaju jednostavnu razliku izmeu moralnog i ne moralnog, smatrajui da unutar vrednovanja i postoji samo moralno i nemoralno. Ako je stoga moralna vrijednost jedino dobro koje nas rukovodi u ivotu skladnom sa prirodom, a mudrost najvia ljudska odlika, onda mudraci svih vremena
izgubljenu stvar vlasniku. Kriterij, pak, za moralno i suprotno je pravednost. Na osnovu pravednosti radnja postaje mo ralno djelo, dok vraanje, npr., samo po sebi za stoike znai golu dunost. Tako razumijevanje ;i tumaenje ljudskih po stupaka ima dalekosean ?naaj u filozofiji stoike kole.
Poto sve neutralne stvari ine osnov svih dunosti, zato se ne govori bez razloga da se na njih odnose sve nae misli ukljuujui i rastanak sa ivotom i ostajanje u ivotu (Cic.,
op. cit., III, XVIII, 60). Ta postavka samo u prvom susretu izgleda nerazumljiva, dok se ne prisjetimo osnovnog gesla stoiara, ivota, naime, u skladu sa prirodom. Tada je vrlo jednostavna. Dok je na ivot u znaku skladnosti sa prirodom ivjeti nam je, a kad prevagnu one stvari koje u nj unose ne sklad sa prirodom, umirati nam je. To ne znai da je u pi tanju proizvoljnost ocjene i dragovoljnost odabiranja ivota ili smrti, ve mudro prosuivanje koje, na alost, nije u svih podjednako. Stoiari su, naime, miljenja da blagovremenost
provode blaen, savren i zadovoljan ivot, da ih nita ne pri jei, ne ograniava i da nita ne potrebuju (Cic., op. cit., III,
VII, 26). Da nam ovo moda naglo poistovjeenje moralnog, prirodnog i dobrog ne ostane bez dokaza, navest emo vrlo jasan i izrazit citat: svako dobro je dostojno pohvale a do
stojno pohvale je moralno, prema tome dobro je moralno

(Cic., op. cit., III, VIII, 27). To je za stoike neophodna pret postavka, budui da im je moralna vrednota kriterij blaenog ivota, a tako se onda moralna vrednota mora smatrati je dinom dobrotom. Ako se stane na to stanovite, onda se va lja koristiti svim sredstvima koja nam stoje na raspolaganju, a to su spram mudrosti, prije svega, znanja i poznavanja dje lovanja prirodnih uzroka, kako bismo se uskladili i saglasili sa prirodom. Isticanje vrijednosti i ugleda fizike koja upo znaje poela i ustrojstvo svijeta, samo je logiki zahtjev (Cic., op. cit., III, XXII, 73). Iz toga proizlazi i stav da moralno treba eljeti radi njega samog i nemoralno odbacivati zbog njega samog. To se sve jo uvijek odnosi samo na vrednovanje ljud skih djela. Meutim, stoici se bitno razlikuju od Epikura o kojem smo govorili s obzirom na razlikovanje stanja uitka i bola sa stoikim vrednotama moralnog i nemoralnog, ba u pogledu mogunosti treeg, onog izmeu moralnog i nemoral nog to se obino zove indiferentnim. Oni smatraju da postoje radnje u ljudskim postupcima koje se vre iz razumnih ra zloga (Cic., op. cit., III, XVII, 58) i jednostavno ih nazivaju dunostima (ibid.). Njih ne ubrajaju ni u dobro ni u zlo, ve u indiferentno. Iz toga proizlazi zakljuak da i mudrac, uzor skladnog ivota sa prirodom ponekad vri indiferentne radnje naprosto zato to ih smatra dunostima. Primjera radi po sluit emo se Ciceronovim objanjenjem. Dunost je vratiti
pripada sutini blaenog ivota, a to znai ivota koji je u skladu sa prirodom. Zato samo mudrost propisuje mudracu da je se, ako je svrsishodno, ne pridrava (ibid., 61).
U sistemu vrijednosti stoiari zasebno i vrlo istaknuto mjesto daju bratskoj ljubavi koju izvode iz ljubavi roditelja spram djece i produuju na prvobitno udruivanje ljudske za jednice. Radi toga ovjek ovjeku upravo zato to je ovjek ne smije biti tu (Cic., op. cit., III, XIX, 62). Zbog te prirodne udnje ovjek u sebi nosi sposobnost udruivanja u skupove i dravne zajednice, pa budui da stoici vjeruju u upravljanje logosa svemirom smatraju ga zajednikim gradom i zajedr nikom dravom (ibid.) ljudi i bogova u kojoj opa korist stoji iznad koristi pojedinca, Pametan i dobar, zakonima pokoran ovjek koji pozna i izvrava svoje graanske du nosti, stoiki je ideal graanina svijeta, jer smo roeni za meuljudsku povezanost, bratstvo i prirodnu zajednicu (ibid., XX, 65). Izmeu pojedinca i ovjeanstva vlada prema Hrisipu, npr., gotovo graanski pravni odnos, pa je onaj koji ga se pridrava pravedan, a onaj koji ga se ne pridrava nepravedan. U takvom redu dozvoljeno je i privatno vlas nitvo, a stari ideal mudraca na elu drave stoiki je savjet. Razumljivo je u takvom vidokrugu visoko ocjenjivanje prija teljstva, ope ljubavi i pravednosti, jer je pravedno smatrano moralnim, a nepravedno nemoralnim, ovjek mudar zna se
252
POGOVOR
POGOVOB
253
slu iti stvarim a, a dua mu je lije p a , i slobodan je, je r go spodari s vo jim strastima. Samo dobar o vjek je blaen, pa kako nam u tom e napredovanju pom ae filo zo fija , od n je vre d n ije g posla u ljudskom ivotu nema, a nita boanstven ije g od vrlin e. Tako je zavreno izla ga n je stoika.
i u stadiju najvieg dobra izbjegavaju boli, bolesti i tjelesnu slabost. Naime, iz Ciceronovog prigovora proizlazi da stoi cima podmee i bolest kao prirodnu stvar, to je nedopustiva Slijedeim pak stavom optuuje ih suvie za licemjerstvo:
Kakva je to filozofija koja na javnim mjestima govori obi nim jezikom, a u spisima svojim posebnim? (Cic., op. cit., IV,
IX, 22). Da mu je prigovor izvjetaen proizlazi i iz jedno stavne injenice da je i sam ranije pravio otru razliku meu jezikom svagdanjice i filozofijskog nazivlja. Tu posebnost stoike terminologije nazvao je dapae terminolokim glu postima (ibid., 23). Korjenito razilaenje u koncepciji izra ava Ciceron i onda kad prigovara stoicima da su dunosti uvrstili u indiferentne stvari, budui da ih on smatra onim nainima drutvenog ivota koje je priroda snano preporu ila, pa mu izgleda da se u toj postavci gubi mudrost mudraca. Za razliku od stoika, on nadalje smatra da ivot u skladu sa prirodom u svim svojim pojedinostima moe biti samo dio cje line najvieg dobra, ali najvie dobro nikako. To isto e neto kasnije strogo oblikovati u ovoj tezi: Vrlina je apsolutna
2. Pobijanje. Stoici praznina
politikog djelovanja
Ciceron stoji na stanovitu da je stoika filozofija najvieg dobra pogrena, ali priznaje da se vrlo teko suprotstavlja nji hovoj koli zbog sloene terminologije i nejasnog izvoenja. Budui da se po njegovom miljenju stoika filozofija na stavlja na Akademiju, na sistem kojem nije nita nedostajalo ni u obimu ni u ukusu (Cic., op. cit., IV, II, 3), Ciceron ne vidi razloga zbog kojeg se Zenon od nje udaljava. Politika, kao filozofija drave i prava, snano je zastupljena u Akade miji, a stoici za nju ne pokazuju nikakva interesa. Dakako da im to Ciceron zamjera, koliko zbog osobnog ivotnog stila, zbog uea u vlasti, toliko zbog privrenosti filozofiji Akade mije koju, samo usput budi reeno, smatra jednim tijelom sa peripatetikom kolom. Kada stoici tvrde da je itav kosmos jedinstven na grad, onda to Ciceron ne moe shvatiti, pogo tovo ne kao pravnik, pa im se ruga da raspaljuju sluaoce. Osim toga, Ciceron razumijeva stoiku devizu o ivotu sklad nom sa prirodom u obrnutom smislu od njene namjene. Nai me, za njega to znai ivjeti u izvravanju svih, ili veine in diferentnih dunosti, a najvie dobro pridrano je samo za mudraca. Na tako shvaenu tezu stoikog poimanja, najvieg dobra bio je omoguen niz prigovora od kojih emo neke iz loiti. Ima li ita besmislenije, ita nepodnoljivije, ita lue,
nemogunost ako se vrsto ne dri osnovnih prirodnih nagona koji sainjavaju ukupan zbir dobra (Cic., op, cit., IV, XV,
41). Stoiko naglaavanje mudrosti i razumnih osobina Cice ron je jedva doekao da bi im, i to vrlo ozb ilj^ sa im se slaemo, prigovorio u temelju zbog pojedinanosti koncepta najvieg dobra, jer proputaju toliko znaajnog i vanog u ljudskom ivotu to strogo sa razumom ne stoji u vezi. No isto tako samo moralno dobro ne moe za Cicerona predstavljati najvie dobro, jer iskljuuje svojom posebnou mnotvo du nosti u privatnom i javnom ivotu. Posljednji argument isto historiografske naravi pominje Ciceron protiv stoika na kraju pozivom na Aristotela koji je sve stvari skladne sa prirodom nazvao dobrima a suprotno zlima, to isto tvrdi i Zenon, osni va stoike kole, preuzimajui, dakle, Aristotela. I tim e pretjerati kada na kraju razliku peripatetikog i stoikog ue nja vidi samo u stoikom nazivlju koje u biti znai peripatetiku nauku. 3. Kritika primjedba Za razliku od neodmjerenog filozofijskog napada na Epikura, Ciceronovo pobijanje stoika ima posve drugu prirodu.
nego ubrajati zdravlje, bezbolnost, neokrnjen oni vid i druga ula meu dobra, mjesto da se kae da se izmeu ovih stvari i njihovih suprotnosti ne nalazi nikakva razlika (Cic., op. cit.,
IV, VIII, 20). Iako bismo se sloili sa Ciceronom da su pri rodne stvari moralno indiferentne, pa je besmisleno smatrati ih moralno dobrima, ne moemo se sloiti sa njegovim shvatanjem o njihovom jedinstvu, odnosno o nepostojanju razlike izmeu bolesti i zdravlja, jer bi to umjesto pravog prigovora bilo samo loe shvaanje i zlonamjerno prigovaranje stoicima. Iz istog razloga proizlazi i prigovor u pitanju, zato mudraci
POGOVOR
BOGOVOR
255
Budui da je po njegovom miljenju njihova etika najvieg dobra terminoloki preoblikovana etika peripatetike kole, Ciceron ih ne uzima dovoljno ozbiljno ve im spoitava ba tu inovaciju koja ipak nije samo pitanje nazivlja, ve pitanje orijentacije. Vjerujemo da su vrline stoike etike Ciceronu dje lovale isprazno kao graaninu rimskog imperija, a osobito stoiki kvietizam. Zato se samo u nekim momentima uzdie do nivoa lucidne ironije, ali u cijelosti uzevi, njegovo pobijanje ovdje sa razlogom moemo svesti na margine filozofijske oporbe to e i itatelju postati uoljivo. Nemamo namjeru ovom primjedbom stoike braniti, budui da je njihov etiki prospekt znak umora helenske kulture, etika najvieg d.ojara mogua samo na kraju umornog, a bogatog duhom vremena:Meutim, ono to su stoici ipak jedini dokuili, ono to od njih i danas ivi, ono to Ciceron sa prezirom odbacuje, jedin stvo je i jednakost svijeta, jedinstvena poruka buduim poko ljenjima, nerazumljiva suvremenicima, odsutna iz ivota o vjeanstva jo i danas. Mi u nju vjerujemo, kolikogod se inila iluzijom Ciceronu i poznijim epohama, kolikogod licemjeri svih vremena mislili ili u ivot ovjeanstva unosili suprotno. Kako ni stoicima nije preostajalo drugo do ivljenja po svo jim vlastitim mislima, tako ni nama drugo ne preostaje do i vota u toj formi, ne preputajui djelovanje principa nadi, a jo manje je uspostavljajui za princip. C. P E R I P A T E T I C ! 1. Filozofija kao politiki ivot misli Kad netko zduno podrava drugog, onda mu i u ocjer nama valja traiti znakove oduevljenja, esto slijepog div ljenja, ponesenosti tuim u kom se vlastito posvema gubi. Da li je takav kriterij mogue primijeniti u filozofiji, a jo konkretnije na Cicerona? Mislimo da ne. Evo zbog ega. Ako pri stajem uz neiju misao, ako o njoj govorim ili piem, a jo vie, ako se svekoliko moje djelovanje svodi na ve poznati i dati okvir, onda sam pripadnik jedne kole. Dakako* po usta ljenim pravilima povijesno-filozofijskog vrednovanja. Ako se pak moja misao potvruje i prelama kroz prizmu vievrsnih meusobno razliitih stanovita, onda sam oito odabirao, pri
stajao, odbacivao, drugim rijeima, prema povijesnofilozofijskim kriterijima ja sam eklektik. Nije nam ni namjera, a to ne smatramo ni moguim, opovrgavati navedene kriterije, ali ih ipak valja nadopuniti jednom vrlo znaajnom primjedbom. U temelju itavog filozofijskog posla, bilo tumaenja . samo, bilo pristajanja uz neke ili vie kola, stoji miljenje, a ono se ne da filozofijski vrednovati- nijednom od povij esnofilozofijskih metoda, ve naprosto ostaje na svakom poetku i ne prestaje na kraju jedne linosti, jedne kole, jednog oivotvorenja misli etc., pod uvjetom da mislimo na filozofiranje. To smo naglasili radi toga to namjeravamo dokazati kako Ciceronova filooksija u biti nosi peat filozofijskog miljenja, pa je za nju premalo vano zvali je mi akademizmom, eklekticizmom, ili pak drugim imenom. Za Rimljanina je odabir bio zna ajan prema onim kriterijima koje mu je nametao ivot, a poimao i odabirao je samo one postavke koje su za drutveni ivot imale najvei znaaj. Zato nas i ne udi to Ciceron hvali peripatetike i Akademiju u pogledu mnotva rasprava veza nih za dravne poslove, za zakone i zakonitost, a tekstovi o pravednosti, umjerenosti i hrabrosti, prijateljstvu, nainu i vota i filozofiji ne samo da su u njegovim oima sadraji ko jima se filozofija mora baviti ve za njega i jedini presudno vani predmet zanimanja. Aristotelova teza da je ovjek stvoren za dvije stvari, za umovanje i za rad, nala je u Ci cerona najdublji odjek (Cic., op. cit., I, XIII, 40). Iz te pret postavke Ciceron kritizira Epikurov racionalni hedonizam, stoiku devizu ivota skladnog sa prirodom, da pomenemo samo najvanije aspekte njegove knjige O krajnostima dobra i zla, iz tog pogleda kristalizira svoje pristajanje uz peripatetiku kolu. Za njega je stoika teza o najviem dobru kao ivotu skladnom sa prirodom preopenit iskaz koji je ranije u Aristotela, odreenije u njegovoj Politici, uspostavljen u vezi sa ljudskom prirodom. Ciceron ga ovako oblikuje: i vjeti u svakom pogledu u skladu sa ljudskom prirodom (Cic., op. cit., V, IX, 26\ to prije svega podrazumijeva snabdjevenost svim njenim potrebama (Cic., ibid.). Ciceron e to jo jednom snano naglasiti uvjeren da su najvei meu filozo fima traili porijeklo najviem dobru u prirodi ... (Cic., op. cit., V, XI, 33). Pomiljajui na snabdjevenost prije svega, C i ceron vjeruje da se prirodni instinkti podjednako brinu oskladu sa prirodom, kao naa osjetila i sposobnost miljenja,
256
POGOVOR
POGOVOK
257
pri emu se poziva na peripatetiki pojam due. Za cjelovit ivot due neophodno je tjelesno zdravije, zapravo zahtjev prirode. Savrenstvo tijela i pun razvoj umnih sposobnosti za Cicerona znai oslonac prema kom valja teiti. Drugim ri jeima, ovjek mora upoznati svoje tjelesne i duevne moi kako bi omoguio njihovo puno iskoritavanje (Cic., op. cit., V, XVI, 44). Aristotelijansku udnju za znanjem u tom kon tekstu nalazimo kao ivotno vanu i prirodnu ljudsku osobinu. Ako svemu jo dodamo injenicu da je za Cicerona od pre sudne vanosti rad, a ono to i emu nas ui filozofija vrijedi samo onoliko koliko je praktino u stanju ne samo obeavati nego i ostvariti najvie dobro u konkretnom ivotu, u zajed nici, u dravi, postaje nam jo bliom Ciceronova tenja-za po litikim ivotom filozofijske misli, kao njezinim drutvenim ciljem. to je ovek sposobniji, prirodno nadareniji, obrazova niji, tim manje moe provoditi takav ivot, u kom bi on bio iskljuen iz svih javnih poslova (Cic., op. cit., V, XX, 57). Pretpostavka ovakvog shvaanja je i posebna filozofija vri jednosti. 2. Akademija moralne vrijednosti u ivotu zajednice Mada se moe uiniti da neprestano nastojimo misao vo diti onim putem koji naoj zamisli od poetka pristaje, pa bi se tako zbog teoretske neobjektivnosti moglo prigovarati, mi jo uvijek mislimo da to ne bi bilo presudno. Ovaj pretpo sljednji dio nae rasprave zapoeli bismo Ciceronovom izja vom, prema naem kriteriju presudnom za njegovo doivlja vanje tenje za ostvarenjem misli Akademije, ijoj koli je tako zduno pripadao, ba zbog filozofijskog shvatanja da mi ljenje ima smisla jedino pod uvjetom ako je vezano za svag danji ivot (javni, politiki i dravni) i u njemu ostvarljivo.
viu vrijednost, pomen o duevnom raspoloenju koje sebe radi ne trai nikakvu korist, ve je istovjetno sebi i onda kada je sueljeno i vlastitom poricanju. Za Cicerona je nemogue uiniti veliko djelo bez moralne veliine u ivotnom habitusu koji uvijek zapostavlja line interese, a mogue ih je potis nuti jedino iz vidokruga moralne vrednote (Cic., op. cit., passim). To znai, bilo koju i openito sve vrednote moramo imati pred sobom kao put obinog ljudskog ivota u kom pra vednost, prijateljstvo, interes zajednice, hrabrost, itd., napro sto postaju obiaji. Najodlunija od svih vrLna za Cicerona je pretpostavka Aristotelove odrednice ovjeka kao drut vene ivotinje, u doslovnom smislu udruivanja i savezni
tva zajednikih interesa i stvarne ljubavi koja ljude meu sobno povezuje (Cic., op. cit., V, XXIII, 65). Razumljivo od obiteljske zajednice do veze izvan kue, krvnog srodstva,
prijateljstva, susjedstva, sugraanstva, saveznitva itd., do povezanosti sa cijelim ovjeanstvom (ibid.). Ciceron nedvo smisleno vjeruje u ljudsku uroenu sklonost za drutveni i dravni duh, to nepobitno preuzima od Grka, ali ne treba smetnuti s uma injenicu da su na civiliziranju te misli ba Rimljani vie od njih uradili. 3.N a kraju Na kraju, vratimo se poetku, prvim rijeima: Pohvala filodoksije. Da su uenja Epikura i stoika uvelike zahvaljujui Ciceronu ostala poznata, nesumnjiva je injenica. Etiki spisi Akademije i peripatetike kole ostali su nam sauvani, pa je njihova sudbina u Ciceronovom spisu daleko nezanimljivija, tim vie to se ni on od njih strogo ne odvaja ve ih prilagoava svojem stilu, svojim potrebama. Dok je Epikurov ra cionalni hedonizam korjenito pobijao, a stoiku filozofiju u naelu svodio na Akademiju, svoj osobni stav je oblikovao u temelju na peripateticima, ali ih ponekad nadopunjuje Stoi cima, npr., na kraju kad eli da cijelo ovjeanstvo bude jedna zajednica (Cic., op. cit., V, XXIII, 67), to sa pojmom helenskog grada drave ne stoji u vezi. Naravno, ni na jed nom mjestu nije mogao prigovoriti sebi, ali je zato logiki pravilno, retoriki uvjerljivo i stilski briljantno raspravljao i sporio sa tuim mislima i sa tuim tvrdnjama. Ciceronova
1 *
ta da govorim o nama koji smo roeni, odgojeni i sainjeni za slavu i za potenje? (op. cit., V, XXII, 63). Premda ne vje
rujemo da odgojeni za slavu nuno bivaju odgajani i za po tenje, vjerujemo da je potenje kao pretpostavka pravedno sti osnovno u Ciceronovom skladanju harmonije vrlina, o emu s obzirom na moral zajednice imamo sada namjeru go voriti. Na tom smo putu najblii Ciceronu u ijim izlaganjima vrlo esto susreemo bilo kao protudokaz, ili kao znak za naj
258
POGOVOB
knjiga zato ne predstavlja teko tivo Aristotelovih tekstova, iji stil zaudo hvali, niti poetsko tkivo Platonovih dijaloga, ali i jednog i drugog u sebi uva, nadograuje kompoziciju, oblikuje vlastiti unutarnji red i raspored, sistematizira, zau zima stavove i neprestano misli. Zato je i zanimljiv jer stva ralaki preuzima, a preuzetom daie svoj peat. Imajui pred oima injenicu da su Epikurova i stoika filozofija dva po-
slednja velika filozofijska sistema u istoriji helenske misli i njima je, u stvari, iscrpena helenska stvaralaka delatnost u oblasti Etike (M. N. uri, Istorija helenske etike, Zavod za
izdavanje udbenika SRS, Beograd 1961, s. 568), od neprocijenjenog je znaaja svjedoanstvo sauvano u Cicerona kao izvor poznavanja. Poslije svega uvjereni smo do kraja da Ci ceronova knjiga O krajnostima dobra i zla izmie suditu rubnog tiva, pa premda je smatramo klasinim primjerom filodoksije, izriemo joj u duhu kriterija o kojima smo ra spravljali, najviu pohvalu.
SADRAJ K N J IG A K N J IG A K N J IG A K N J IG A K N J IG A Pogovor I _ I I _ _ _ III _ IV V 5 40 104 142 181 233
dr Vladimir Premec
17*
M arko Tulije Cicerom
O K R A J N O S T IM A D O B R A I Z L A
Izdava I P Veselin Maslea, O OUR Izdavaka djelatnost, Sarajevo Za izdavaa Muharem Skopljak Recenzent: dr Vladim ir Premec Tehnika oprema Ahmed Muhamedagi Korektor K ira M erkulov tampa: S lP S rb ija , Beograd

Marko Tulije Ciceron - Okdiz

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Marko Tulije Ciceron - Okdiz

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BIBLIOTEKA

O KRAJNOSTIMA DOBRA I ZLA

Naslov originala: CICERO DE FINIBU S BONORUM E T M ALO RU M

Sa latinskog preveo i komentar napisao P E T A R PEJCINOVIC