Tukidid, Povijest Peloponeskog rata

(par. 31 55, str. 21 40)

-preuzeto iz izdanja Dereta,Beograd, 1991-

KERKIRANI I KORIN!ANI PO"ALJU POSLANIKE U ATENU KOJA SE ODLU#l ZA OBRAMBENI SAVEZ S KERKIROM

31. #itavu tu godinu poslije pomorske bitke i slijede$u Korin$ani su %estoko vodili rat s Kerkiranima, gradili la&e i spremali se veoma revno na pomorsku vojnu skupljaju$i i iz samoga Peloponeza i iz ostale Helade vesla'e i snube$i ih za pla$u. Kerkirani, doznavaju$i za njihove pripreme, bojali su se pa (budu$i da nisu bili u savezu ni s kim od Helena i nisu pristupili savezu ni s Atenjanima ni s Lakedemonjanima) odlu'e oti$i k Atenjanima, da im budu saveznici i da ku(aju od njih posti$i za sebe kakvu korist. A Korin$ani, saznav(i to, do&u i sami u Atenu, da pregovaraju preko poslanika, da ne bi njihova mornarica, zdru%iv(i se s kerkirskom, bila zaprekom, da dovr(e rat, kako %ele. Kad se sastala pu'ka skup(tina, do&u da govore jedni protiv drugih. Kerkirani reko(e ovo: 32. Pravedno je, Atenjani, da oni, koji dolaze k susjedima, da ih mole za pomo$, kao (to i mi sada, ako ih nisu prije zadu%ili ni velikim dobro'instvima ni savezni(tvom, najprije njih uvjere, da mole ono, (to je i njima od najve$e koristi a ako ne, da im bar nije na (tetu, i da $e im poslije dugovati trajnu zahvalnost. Ako od toga ni(ta jasno ne doka%u, neka se ne ljute, ako ne budu imali uspjeha. Kerkirani su nas poslali vjeruju$i u to, da $e vam pru%iti jamstvo za svoju molbu za savezni(tvo. Na(e vladanje prema vama nije bilo u skladu s na(om potrebom i za na(e prilike u sada(njem 'asu bilo je beskorisno. Premda nismo nikad u prija(nje vrijeme htjeli biti ni'iji saveznici, sad smo do(li, da za to zamolimo druge, i ujedno smo ba( poradi toga ostali osamljeni u sada(njem ratu s Korin$anima. I to, (to se prije 'inilo na(om razborito('u, (to se nismo u savezni(tvu s drugima zajedno izvrgavali opasnostima prema tu&oj odluci, sad se to pokazuje kao nerazboritost i slabost. Dodu(e u pre&a(njoj smo pomorskoj bici sami suzbili Korin$ane. Budu$i da kre$u na nas s ve$om silom iz Peloponeza i ostale Helade, a mi vidimo, da ih nismo kadri svladati samo vlastitom snagom, i budu$i da je pritom velika opasnost, ako padnemo pod njihovu vlast, nu%da nas nagoni, da molimo pomo$ i od vas i od svakoga drugoga. I oprostit $ete nam, ako se to usu&ujemo u opreci s pre&a(njom povu'eno($u ne zbog zlo$e, nego zbog pogre(na mi(ljenja. 33. Ako nas i budete slu(ali, na(a $e vam molba biti lijepa prilika u mnogom pogledu; najprije, jer $ete pomo$i onima, koji trpe nepravdu, a drugima ne (kode, a zatim, pritekav(i u pomo$ nama, koji se nalazimo u najve$oj opasnosti, ubirat $ete na(u najve$u zahvalnost, jer $emo se uvijek toga sje$ati i javno iznositi dokazom. Mornaricu imamo iza va(e najve$u. I promislite, koja je sre$a rje&a, koja za neprijatelje bolnija, ako mo$, koju biste vi dr%ali vrijednom mnogo novaca i zahvalnosti, dolazi nude$i se sama i predaje vam se bez opasnosti i tro(ka, a k tomu vam donosi pred svijetom velikodu(nost i zahvalnost onih, koje $ete braniti, i 1

vama samima snagu. Sve to skupa dogodilo se od pamtivijeka tek nekolicini, i malo ih je, koji mole$i savezni(tvo isto tako daju sigurnost; i ugled onima, koje prizivaju, kao (to $e i sami to primiti stupaju$i u savez. A ako tko od vas misli, da do takva rata, u kojem bismo vam bili od koristi, ne$e do$i, vara se u mi(ljenju i ne opa%a, da su Lakedemonjani iz straha pred vama %eljni ratovanja i da Korin$ani, koji kod njih mnogo mogu i vama su neprijatelji, sad udaraju najprije na nas, prije nego navale na vas, da ne bismo kao zajedni'ki neprijatelji sna%no ustali protiv njih, pa da prije ne pogrije(e u dvojem: ili da uni(te i nas ili da sebe oja'aju. Na( je dakle posao, da to predusretnemo time, (to vam nudimo savez, a va(, da ga prihvatite, te da radije prvi na njih navalimo nego da se branimo. 34. Ako budu govorili, da nije pravedno, (to vi za(ti$ujete njihove naseljenike, neka znaju, da svaka naseobina, ako se s njom dobro postupa, (tuje svoju maticu, a ako joj se 'ini nepravda, otu&uje se od nje, jer se ne (alju naseljenici u naseobinu da budu robovi, nego ravnopravni onima (to ostaju. A da su nam 'inili nepravdu, jasno je. Kad smo ih zvali pred sud poradi Epidamna, htjeli su se rije(iti optu%bi radije ratom nego ravnopravnom presudom. Vama neka bude opomena to, (to 'ine nama svojim suplemenjacima, da se ne date zavesti od njih prijevarom i da njihovu izravnu molbu ne saslu(ate. Onaj, koji osje$a najmanje pokajanja poradi toga, (to je uga&ao protivnicima, mo%e najsigumije %ivjeti. 35. A ne$ete prekr(iti ni ugovore s Lakedemonjanima primaju$i nas, koji nismo ni'iji saveznici, jer je u ugovorima re'eno, da je onomu od helenskih gradova, koji nije ni'iji saveznik, slobodno pristupiti jednima ili drugima od vas, kako mu je milo. Stra(no $e biti, ako njima bude mogu$e ispunjati svoje brodove ljudima svojih saveznika, i jo( k tomu iz ostale Helade, (tavi(e ljudima va(ih podanika, a nas spre'avati u naumljenorn savezu i u pomo$i od kuda drugda, i ako vam budu upisali u grijeh, da smo vas uvjerili onome, (to molimo. Mnogo $emo vas vi(e kriviti, ako vas ne nagovorimo, jer $ete odbiti nas, koji smo u opasnosti i nismo vam neprijatelji, a ne$ete sprije'iti ove, koji su vam neprijatelji i na vas navaljuju, nego $ete pustiti, da pove$aju svoju mo$ i iz va(e dr%ave. To nije pravedno, nego ili njima uskratite pla$enike iz svoje dr%ave ili i nama (aljite pomo$, kako god budete uvjereni, a najvi(e tako, da nas javno primite u savez. Upu$ujemo vas na mnoge koristi, kao (to smo u po'etku rekli. Najve$a je ta, (to imamo iste neprijatelje (to je najsigurnije jamstvo), i to ne slabe, nego takve, koji mogu na(koditi onima od nas, koji se iznevjere. Ne mo%e vam biti ravnodu(no, ako se izjalovi savez, koji vam nudimo, i to pomorski, a ne kopneni, nego u prvom redu treba, ako mo%ete, da nikome drugom ne pu(tate da stekne brodove, a ako ne mo%ete, da onoga, koji je najja'i, imate za prijatelja. 36. I komu se 'ini, da se to dodu(e priznaje kori($u, ali se boji, da nagovoren time ne prekr(i ugovor, neka zna, da $e njegov strah, ako ima za sobom mo$, jo( vi(e upla(iti protivnike, dok $e smionost, koja je slaba, ako nas ne primite, jo( vi(e osmjeliti rno$ne neprijatelje. A neka zna i to, da se sad ne odlu'uje vi(e o Kerkiri nego o Ateni i da ne misli Ateni najbolje, kad kod rata, koji je na pomolu i tek (to nije izbio, gleda na neposrednu sada(njost i oklijeva dobiti jo( i utvr&eno mjesto, s kojim se uz najve$e posljedice %ivi u prijateljstvu i ratuje. Ono le%i zgodno za plovidbu iz Italije i iz Sicilije, tako da odanle mo%e sprije'iti mornarici da stigne k Pelopone%anima, a odavle je onamo propustiti, te je i za ostalo od najve$e koristi. Po ovim najkra$im glavnim crtama, i u cijelosti i pojedince, mo%ete uvidjeti, da nas ne smijete odbiti. Tri su spomena vrijedne pomorske sile me&u Helenima: va(a,

na(a i korintska. Ako pustite to, da se dvije mornarice sjedine u jednu, i ako Korin$ani najprije nas svladaju, borit $ete se na moru protiv Kerkirana i Pelopone%ana zajedno. A primite li nas u savez, borit $ete se protiv njih brodovima, koji $e biti poja'ani na(ima. Tako su rekli Kerkirani. A Korin$ani poslije njih po'nu ovako: 37. Budu$i da su Kerkirani govorili, ne samo da ih primite u savez, nego i to, da im mi nanosimo nepravdu i nepravo s njima ratujemo, nu%no je, da i mi vas najprije podsjetimo na ovo oboje pa onda prije&emo na ostali govor, da biste na( opravdani zahtjev (to sigurnije unaprijed znali i molbu ovih ne bezrazlo%no odbili. Ka%u, da poradi razboritosti nisu nikad prihvatili ni'iji savez. Tako su postupali iz opakosti, a ne zbog 'estitosti, jer nisu htjeli imati u svojim nepravdama nikakva saveznika ni svjedoka, koga bi pozivali k sebi i stidjeli se. A i njihov grad, koji ima neovisan polo%aj, dopu(ta im, da budu radije suci onoga, 'ime nekomu (kode, nego da postupaju po ugovorima zato, (to vrlo rijetko plove k susjedima, ve$ ponajvi(e primaju ostale, kad od nu%de pristaju. Razlog njihova tobo%njeg nepristajanja u savez nije to, da ne u'estvuju u nepravdama s drugima, nego da sami za se 'ine nepravdu i da se slu%e nasiljem, kad god budu ja'i, pa gdje god (to potajno steknu, ako gdje (to ugrabe, da se ne stide. A da su oni po(teni ljudi, kao (to ka%u, koliko im susjedi mogu manje na(koditi, toliko bi im bilo mogu$e o'itije pokazivati svoju pravi'nost dopu(taju$i i prihva$aju$i pravdu. 38. Ali nisu takvi ni prema ostalima ni prema nama i, premda su na(i naseljenici, sasvim su se odmetnuli i sad s nama ratuju govore$i da ih nismo poslali u naseobinu, da zlo trpe od nas. A mi ka%emo, da ih ni mi sami nismo naselili, da nas vrije&aju, nego da im budemo vo&e i da nas (tuju, kako se pristoji. Ostale nas dakle naseobine cijene, i najvi(e nas ljube naseljenici. Ta jasno je, ako smo ve$ini po volji, a ovima se jedinima bez razloga ne milimo, da ne bismo s njima ratovali ovako neobi'no, kad nam ne bi 'inili neku naro'itu nepravdu. A bilo bi lijepo, sve da i grije(imo, da popuste na(oj srd%bi, a za nas bi bila sramota silom suzbiti njihovu umjerenost. Iz obijesti i kao mo$ni bogatuni zgrije(ili su protiv nas u mnogim drugim slu'ajevima i na Epidamno se nisu osvrtali, dok je bio u zlu, a kad smo mu mi do(li u pomo$, zauzeli su ga i silom ga dr%e. 39. I ka%u, da su se prije htjeli podvr$i sudskoj odluci. Ali u tome treba da se 'ini, da ima neku rije' ne onaj, koji je premo$an i koji ide na sud iz sigurnosti, nego onaj, koji je jednak u djelima kao i u rije'ima prije rasprave. A ovi to nisu htjeli, prije nego su podsjeli mjesto, nego, kad su vjerovali, da ne$emo ostati po strani, tad su onako lijepo ponudili da se to rije(i sudskom odlukom. Ovamo su do(li, premda su ne samo sami ondje grije(ili, nego i vas sad mole, ne da im budete saveznici, nego da zajedno s njima 'inite nepravdu i da ih primite kad ste ve$ s nama u razmirici. Njima je trebalo obratiti se na vas tada, kad su bili sasvim sigurni, a ne, kad su nama u'inili nepravdu, a sami su u opasnosti. I budu$i da tada niste u'estvovali u njihovoj mo$i, ne$ete im sad prite$i u pomo$; premda ste daleko od njihovih pogre(aka, ipak $emo vas jednako okrivljivati, da zajedni'ki snosite i posljedice, kao da ste davno sjedinili svoju mo$ s njihovom. 40. Jasno smo dakle pokazali, da dolazimo k vama s opravdanim prigovorima, a ovi da su nasilnici i lakomci. Treba dokazati da ne biste pravo 'inili, kad biste ih primili u savez. Ako je

naime u ugovorima i re'eno,1 da je slobodno dr%avama neupisanim u savez pristupiti kojoj od obiju stranaka tko ho$e, ugovor ne vrijedi za one, koji pristupaju na (tetu drugih, nego za onoga, koji moli sigurnost ne krnje$i prava drugoga i koji ne$e onima, koji ga prime, ako su razboriti, prouzrokovati rat mjesto mira. A to biste vi sad do%ivjeli, ako nas ne biste slu(ali, jer ne biste samo ovima postali pomaga'i, nego i nama mjesto saveznika neprijatelji. Nu%no je, ako idete s njima protiv nas, da se oni i ne brane bez vas. Stoga je opravdano da vi stanete sasvim postrance od obojih, a ako to ne$ete, da naprotiv idete s nama protiv njih (s Korin$anima ste upravo u savezu, a s Kerkiranima niste nikad bili ni privremeno) i da ne uvodite obi'aj da primate odmetnike drugih. Kad su se odmetnuli Samljani, mi nismo glasovali protiv vas. Dok su ostali Pelopone%ani podvojeno glasovali, da li im treba pomagati, mi smo protiv njih jasno izjavili, da svatko mo%e kazniti svoje saveznike. Ako doista ho$ete primati i (tititi one, koji 'ine neko zlo, o'ito $e koji i od va(ih podanika, ne slabiji od njih, pristupiti k nama, i tako $ete ustanoviti obi'aj vi(e protiv sebe nego protiv nas. 41. Ove dakle sasvim opravdane razloge iznosimo pred vas, dovoljne po helenskim obi'ajima, ali i opomenu i ovakvu molbu za uslugu, za koju, premda vam nismo neprijatelji da vam (kodimo, niti opet prijatelji, da se njom prijateljski koristimo, ipak ka%emo da je u sada(njem 'asu treba uzvratiti. Kad ste neko$ oskudijevali ratnim la&ama u ratu s Eginjanima (prije Medskih ratova), dobili ste od Korin$ana dvadeset la&a. To dobro'instvo i ono protiv Samljana, kojima poradi nas Pelopone%ani nisu pomogli, pribavilo vam je pobjedu nad Eginjanima i kaznu Samljana. I to se dogodilo u takvim prilikama, kad ljudi idu$i protiv svojih neprijatelja za sve drugo ne mare, samo da pobijede. Dr%e prijatelje onoga, koji pritje'e u pomo$, makar on prije toga bio i neprijatelj, a neprijateljem onoga, koji im se usprotivi, makar on slu'ajno bio i prijatelj, jer i prijateljske veze manje cijene iz %elje, da odmah pobijede. 42. To uzmite na um, i neka mla&i pou'en od starijega dr%i pravednim, da nam uzvra$a jednako jedakim, i neka ne pomisli, da se tako dodu(e opravdano govori, ali, ako bude ratovao, da je drugo korisno. Korist ponajvi(e dolazi od onoga, u 'emu netko najmanje grije(i, i budu$i rat kojim vas Kerkirani pla(e i pozivaju, da 'inite nepravdu, jo( je nejasan, i nije vrijedno, da potaknuti time stupite u ve$ o'ito, a ne budu$e neprijateljstvo s Korin$anima. Pametnije je i prija(nje sumnji'enje poradi Megarana radije uni(titi (jer posljednja usluga u zgodan 'as, ako je i manja, mo%e odstraniti ve$u tu%bu). Nemojte se dati namamiti ni time, (to vam obe$avaju mo$no savezni'ko brodovlje. Ne 'initi naime nepravdu sebi ravnima 'vr($a je mo$ nego dati se skloniti odmah na otvoreni rat i vi(e posjedovati uz opasnosti. 43. Budu$i da se mi nalazimo u prilikama, u kojima srno u Lakedemonu izjavili, da svatko smije kazniti svoje saveznike, molimo vas sad, da to isto 'inite nama i, premda ste se koristili na(im glasovanjem, da nam ne na(kodite svojim zaklju'kom. Vratite nam milo za drago uvidjev(i, da je to ona zgoda, u kojoj je onaj, koji poma%e, najve$i prijatelj, a tko se usprotivi, neprijatelj. Ove evo Kerkirane niti primajte za saveznike preko na(e volje niti im poma%ite u njihovoj nepravdi. Tako rade$i, u'init $ete ono, (to dolikuje, i zaklju'it $ete najbolje za sebe same. 44. Tako su rekli i Korin$ani. A Atenjani, saslu(av(i jedne i druge, po(to se dvaput sastala skup(tina, u prvoj odobre jednako rije'i Korin$ana i Kerkirana, a u drugoj se predomisle i
1

O tome da li je sklapanje saveza Atene s Kerkirom kr(enje ugovora, Tukidid ne izri'e svoga vlastitoga mi(ljenja.

zaklju'e, da ne sklope takav savez s Kerkiranima, da bi imali iste neprijatelje i prijatelje (jer kad bi Kerkirani zahtijevali da plove zajedno s njima protiv Korinta, pogazili bi ugovor s Pelopone%anima), nego sklope s njima obrambeni savez, da poma%u jedni drugima, ako tko bude htio udariti na Kerkiru ili na Atenu ili na njihove saveznike. #inilo se, da $e i tako do$i do rata s Pelopone%anima, pa nisu htjeli Kerkiru s tolikom mornaricom prepustiti Korin$anima, nego su %eljeli da oni udare (to %e($e jedni na druge, pa da s oslabljenima, ako bude kad trebalo, i Korin$anima i s ostalima, koji imaju mornaricu, stupaju u rat. Ujedno im se 'inilo, da taj otok zgodno le%i na putu prema Italiji i Siciliji. 45. U tom smislu prime Atenjani Kerkirane u savez. Kad su Korin$ani oti(li, po(alju Kerkiranima ne mnogo kasnije deset la&a u pomo$. A zapovijedali su im Lakedemonije Kimonov, Diotim Strombihov i Proteja Epiklov. Nalo%e im, da se ne bore na moru s Korin$anima, ako ne budu napadali na Kerkiru i htjeli se iskrcati ondje ili na kojem od njihovih mjesta. To neka spre'avaju svom silom. Nalo%e im to poradi toga, da ne kr(e ugovora. Atenske dakle la&e stignu u Kerkiru. 46. Kad su se Korin$ani spremili, napadali su na Kerkiru sa sto pedeset la&a. A bilo je deset la&a elejskih, megarskih dvanaest, leukadskih deset, ampra'kih dvadeset i sedam, anaktorska jedna i devedeset la&a samih Korin$ana. Zapovjednici su im bili i iz pojedinih gradova i od Korin$ana Ksenoklid Eutiklov sa 'etiri druga. Kad se pribli%e kerkirskom kopnu plove$i od Leukade, usidre se u Himeriju u tesprotskoj zemlji. To je luka, a grad Efira le%i vi(e nje dalje od mora u eleatskom kraju Tesprotije. Kraj nje utje'e u more Aheruzijsko jezero, a kroz Tesprotiju te'e rijeka Aheront i utje'e u to jezero od kojega ima i ime. Rijeka Tijamis te'e na granici me&u Tesprotijom i Kestrinom. Izme&u tih rijeka di%e se predbre%je Himerij. Korin$ani dakle pristanu tu na kopno i udare tabor. 47. Kad su Kerkirani doznali, da oni plove protiv njih, ukrcaju mom'ad na sto i deset la&a, kojima su zapovijedali Mikijad, Ezimid i Euribat, i utabore se na jednom od otoka, koji se zovu Sibota. I ati'kih deset la&a bija(e stiglo onamo. Na predbre%ju Leukimni stajala je pje(a'ka vojska i od Zakin$ana tisu$u oklopnika, (to su do(li u pomo$. A imali su i Korin$ani na kopnu mnogo barbara, koji su im pritekli u pomo$, jer su tamo(nji kopneni stanovnici odvajkada njihovi prijatelji. 48. Kad su se Korin$ani spremili, uzmu hrane za tri dana i no$u su plovili od Himerija za pomorski boj. U zoru plove$i ugledaju kerkirske la&e na pu'ini gdje i one plove protiv njih. A kad opaze jedni druge, stanu se vrstati u bojni red. Na desnom su krilu kerkirskom bile ati'ke la&e, a ostalo su dr%ali oni sami u'iniv(i od la&a tri odjela, od kojih je svakim zapovijedao jedan od trojice vojskovo&a. Tako se svrstaju Kerkirani. A korintsko su desno krilo zapremale megarske la&e i ampra'ke, sredinu ostali saveznici svaki za se, a lijevo krilo dr%ali su sami Korin$ani la&ama, koje su najbolje plovile, prema Atenjanima i desnome krilu kerkirskom. 49. Kad je obojima bio dan znak, sudare se i borili su se na moru imaju$i jedni i drugi na palubi mnogo oklopnika i mnogo strijelaca i kopljanika, jo( dosta nespretno opremljenih na stari na'in. Pomorski je boj bio %estok, ali ne toliko po umije$u, nego vi(e sli'an kopnenoj bici. Kad bi se naime sukobili jedni s drugima, nisu se lako i mogli rastaviti poradi mno(tva i vreve la&a. Vi(e su se nekako za pobjedu pouzdavali u oklopnike na palubi, koji su se svrstali i u red

borili, dok su la&e mirovale. A probijanja2 nije bilo, nego su se borili vi(e sr'ano i sna%no nego vje(to. Svuda je dakle, bila velika buka i pomorski boj pun mete%a. U tom su boju ati'ke la&e pritjecale u pomo$ Kerkiranima, ako su gdje bili u stisci, i pla(ile protivnike, ali boja nisu zapo'injale, jer su se vojskovo&e bojale zapovijedi Atenjana. A najvi(e je trpjelo desno krilo korintsko. Kerkirani ih sa dvadeset la&a natjeraju u bijeg i raspr(ene stahu progoniti do kopna pa doplove do njihova tabora, iskrcaju se, zapale napu(tene (atore i zaplijene zalihe. Tu su dakle Korin$ani i njihovi saveznici bili slabiji, i Kerkirani su pobje&ivali. A gdje su bili sami Korin$ani, na lijevom krilu, nadmo$no su ih pobje&ivali, jer se Kerkiranima kod manje mno%ine la&a dvadeset la&a nije vratilo iz proganjanja. Atenjani, vide$i Kerkirane u nevolji, stanu im ve$ ja'e pomagati bez premi(ljanja, dok su se u po'etku uzdr%avali, da koga ne napadnu. Kad je bijeg bivao o'it, a Korin$ani su ih o(tro progonili, tad se ve' svatko la$ao posla, i nije se vi(e pravila nikakva razlika, nego od nu%de do&e dotle, da su navalili jedni na druge Korin$ani i Atenjani. 50. A kad je nastao bijeg, Korin$ani nisu vukli trupove la&a, koje bi o(tetili, ve%u$i ih za svoje brodove, nego plove$i kroz redove la&a udare na Ijude, vi(e da ih ubijaju, nego da ih ulove %ive. I svoje su prijatelje ne znaju$i ubijali, jer nisu opazili, da su pobije&eni na desnom krilu. Bilo je rnnogo la&a jednih i drugih i nadaleko su prekrile more, pa nakon sukoba nisu lako raspoznavali, koji su pobje&ivali i koji su bili pobije&eni. Ta je pomorska bitka Helena protiv Helena bila zaista mno(tvom la&a najve$a od prija(njih. A kad Korin$ani natjeraju Kerkirane u bijeg prema kopnu, okrenu se prema podrtinama brodova i svojim mrtvacima i pokupe najve$i dio pa otpreme na Sibotu, gdje im je barbarska vojska na kopnu pritekla u pomo$. A ta je Sibota pusta luka u Tesprotiji. Obaviv(i to, opet se sakupe i po'nu ploviti protiv Kerkirana, a ovi su la&ama sposobnim za plovidbu i onima, koje su im preostale, u zajednici s ati'kim brodovima i sami plovili njima u susret pobojav(i se, da se ne bi ku(ali iskrcati u njihovoj zemlji. I ve$ je bilo kasno, i oboji su zapjevali bojnu pjesmu kao za navalu, kad Korin$ani iznenada stanu voziti na krmu ugledav(i dvadeset atenskih la&a gdje plove prema njima. Te su la&e Atenjani poslije onih deset poslali u pomo$ pobojav(i se, (to se i dogodilo, da ne bi Kerkirani bili pobije&eni, a njihovih deset la&a bilo premalo, da im pomognu. 51. Korin$ani dakle, ugledav(i te la&e i naslutiv(i, da su iz Atene, a mislili su, da ih je vi(e nego (to su ih vidjeli, stanu uzmicati. Kerkirani ih nisu vidjeli (jer su plovile dosta neopa%eno), nego su se 'udili, (to se Korin$ani povla'e, dok ih neki ne ugledaju i reknu, da one la&e plove protiv njih. Tad su dakle i oni sami uzmicali (jer se ve$ mra'ilo), i Korin$ani su se sasvim povukli i prekinuli boj. Tako se rastave jedni od drugih i pomorska se bitka svr(ila podno$. Kerkirani se utabore kod Leukimne, a dvadeset onih la&a iz Atene, kojima je zapovijedao Glaukon Leagrov i Andokid Leogorin, pro(av(i kraj mrtvaca i podrtina la&a, plovile su prema njihovu taboru ne mnogo kasnije nego su ih ugledali. Kerkirani (jer je pala no$) poboje se, da nisu neprijateljske, no zatim ih prepoznaju i dadu im da se usidre. 52. Sutradan trideset ati'kih la&a i one kerkirske, koje su bile sposobne za plovidbu, zaplove prema sibotskoj luci, u kojoj su bili usidreni Korin$ani, %ele$i znati, da li $e se ogledati na moru. A oni, otisnuv(i la&e od kopna i svrstav(i ih na pu'ini u bojni red, rnirovali su ne
2

To se probijanje sastojalo u tom, da su plovili kroz bojne redove neprijateljske, da o(tete bokove i polome vesla brodova, a zatim bi se brzo okrenuli i straga ih napali.

namjeravaju$i dragovoljno po'injati pomorsku bitku, jer su vidjeli da su nado(li brodovi iz Atene neo(te$eni, a bilo im je vrlo nezgodno i 'uvanje zarobljenika, koje su imali na la&ama, i nije bilo mogu$e popraviti la&e u pustom kraju. Mislili su vi(e na plovidbu ku$i, kako $e se izvu$i, jer su se bojali, da Atenjani ne pomisle, da je ugovor prekr(en, kad su se uhvatili s njima u ko(tac, pa da ih ne$e pustiti da otplove ku$i. 53. Odlu'e dakle ukrcati neke ljude u brzi 'amac i poslati ih bez glasni'koga (tapa3 k Atenjanima, da ih isku(aju. Poslav(i ih, govorili su ovako: #inite nepravdu, Atenjani, (to po'injete rat i kr(ite ugovor. Stavljate nam se na put, dok se osve$ujemo svojim neprijateljima, jer di%ete oru%je protiv nas. Ako varn je namjera prije'iti nam da plovimo u Kerkiru ili drugamo kamo, ako ho$emo, i ako kr(ite ugovor, nas evo prve uhvatite i postupajte s nama kao s neprijateljima. Oni, dakle, tako reko(e. A oni iz vojske kerkirske, koji su to 'uli, povi'u, neka ih odmah uhvate i poubijaju. Atenjani pak ovako odgovore: Niti po'injemo rat, Pelopone%ani, niti kr(imo ugovor, nego smo samo ovim Kerkiranima, koji su nam saveznici, do(li u pomo$. Ako dakle, drugamo kamo ho$ete plovlti, ne prije'imo vam, ali ako ho$ete ploviti protiv Kerkire ili kojega njihova mjesta, oprijet $emo se iz svih sila. 54. Kad su Atenjani tako odgovorili, Korin$ani su se spremali na plovidbu ku$i i podignu u Siboti4 na kopni pobjedni znak. Kerkirani sakupe na svojoj strani podrtine brodova i mrtvace (to su ih rastjerali struja i vjetar, koji se digao no$u i raspr(io ih posvuda. I podignu pobjedni znak u Siboti na otoku, kao da su pobijedili. Jedni i drugi prisvoje sebi pobjedu poradi ovakva mi(ljenja. Korin$ani podignu pobjedni znak, jer su ostali pobjednici u pomorskoj bici sve do no$i, tako da su pokupili i ve$inu podrtina i mrtvaca, imali zarobljenika ne manje od tisu$u i potopili oko sedamdeset la&a. Kerkirani pak podignu pobjedni znak poradi toga, jer su uni(tiii oko trideset la&a, jer su nakon dolaska Atenjana sakupili na svojoj strani podrtine i mrtvace i jer su dan prije Korin$ani plove$i natrag uzmakli pred njima ugledav(i ati'ke la&e i, kad su stigli Atenjani, nisu im plovili nasuprot iz Sibote. Tako su jedni i drugi dr%ali, da su pobjednici. 55. Plove$i ku$i, Korin$ani osvoje na prijevaru Anaktorij, (to le%i na ulazu u Ampra'ki zaljev (a bio je zajedni'ki posjed Kerkirana i njihov) i, naseliv(i u njem korintske stanovnike, povuku se ku$i. I prodadu osam stotina Kerkirana, koji su im bili robovi, a dvjesta pedeset bace u tamnicu te su ih 'uvali i vrlo pazili na njih, da bi im, kad se vrate ku$i, pridobili Kerkiru. Slu'ajno su ve$inom bili i po mo$i prvaci grada. Kerkira dakle tako pro&e u ratu s Korin$anima, i atenske se la&e vrate odatle ku$i. To je bio prvi povod ratu Korin$ana protiv Atenjana, (to su se oni vezani ugovorom borili protiv njih s Kerkiranima.

Tim su htjeli re$i, da se oni jo( uvijek nalaze s Atenom u miru. Glasni'ki (tap bio je nu%an kao za(titno sredstvo samo u slu 'aju rata. 4 Sibota je ime maloga primorskog mjesta u Epiru i ime vi(e malih otoka nasuprot predbre%ju Leukimni na Kerkiri.