9.

UVOD U RADIOMOBILNU TELEFONIJU

Radiomobilna telefonija je u proteklih dvadesetak godina na cjelokupnom svjetskom
telekomunikacijskom tritu opravdano postigla epitet najrentabilnije eksponencijalno rastue
telekomunikacijske usluge. Razlog u ovome lei u tome to je mobilni telefon postao pristupaan
obinom ovjeku i dijelom njegovih dnevnih aktivnosti.
Mogunost neprekidnog kontakta sa okolinom, bez obzira gdje se ovjek nalazi, postao je novi
cilj razvoja radiomobilne telefonije. Gledano u ne tako davnu prolost, prije dvadesetak godina u
svijetu je puteno u eksploataciju nekoliko radiomobilnih telefonskih sustava, koji su se bazirali
na razliitim standardima.
Prvi meu njima bio je NMT 1979. godine. Ovaj standard je tada prihvaen od strane
nordijskih zemalja, a danas je prisutan u jo tridesetak zemalja Europe i Azije. Neto kasnije za
podruje Velike Britanije razvijen je sustav TACS, koji je danas u primjeni u nekoliko zemalja
Europe, Srednjeg i Dalekog Istoka. Amerike telekomunikacijske tvrtke realizirale su AMPS
sustav za svoje podruje, a sustav je danas u upotrebi u Australiji i Novom Zelandu.
Bliska povijest razvoja radiomobilne telefonije u Europi, mora dodirnuti i 1988. godinu kada
je u praksi trebao biti realiziran paneuropski radiomobilni sustav na osnovama NMT sustava. Do
spomenutog sporazuma nije dolo, ali je u kasnim 80-tim razvojem digitalne radio tehnologije
postala osnova GSM sustava koji danas prua pretplatnicima telekomunikacijske usluge diljem
svijeta

9.1. Radiokomunikacijski sustavi

Beini ili radio prijenos implicira prenoenje informacije s jednog mjesta na drugo putem
elektromagnetskog vala koji putuje kroz prostor. Eletromagnetski valovi imaju razliite osobine
koje ovise o njihovoj frekvenciji i mediju kroz koji se ire. Mikrovalovi, koji su reda GHz imaju
tendenciju da ne preskau prepreke poput zidova, prirodnih zapreka, razliitih graevina itd.
Suprotno od tog, ekstremno niske frekvencije radio valova ili one opet koje su reda nekoliko
desetaka MHz mogu prolaziti kroz zidove i objekte. Prema tim karakteristikama dizajniraju se
beini sustavi, bira se radna frekvencija koja je pogodna za odreeni ureaj.Komunikacijski
sustav je odgovoran za prijenos informacija od poiljaoca do primatelja.
Osnovni elementi komunikacijskog sustava su (slika 9.1.):

Slika 9.1. Blok shema komunikacijskog kanala

prijenosni kanal, ina ili beina veza poiljaoca/primatelja
modulator, transformira izvornu informaciju koja je pogodna za transfer prijenosnim kanalom
predajnik, pojaava i umee modulirani signal u prijenosni kanal
prijemnik, detektira primljeni signal na prijemnom kanalu, pojaava ga
demodulator, iz primljenog signala odvaja informaciju i alje je dalje na obradu

Upotreba digitalnih signala i modulacije ima mnogo prednosti nad analognim sustavima
To su:
visoka pouzdanost, diskretna osobina digitalnog signala ini razliku u prisutnosti uma, vrlo
visoka pouzdanost u slanju podataka i mogunosti detektiranja greki
vremenska neovisnost, digitaliziran signal je slijed brojeva, brzina digitalnog signala ne mora
biti ista onoj za vrijeme digitalizacije
neovisnost izvora signala, digitalni signal moe biti predan u istom formatu neovisno od izvora,
glas, video slika i podaci mogu se odailjati na istom kanalu
signali se mogu kodirati, sama poslana poruka, konani niz digitalnih signala ima odreeno
znaenje zavisno od pravila kojim se one interpretiraju.
Nedostatak digitalnih sustava je vea cijena primopredajnih ureaja, pogotovo za onih koji rade u
realnom vremenu.

Vrste beinih ureaja

Na samim poecima upotrebe beini ureaji bili su koriteni prvenstveno za zvukovne
komunikacije. Danas se beini prijenos koristi u mnogo ureaja i to je idealno rjeenje za
okoline gdje iano povezivanje nije mogue.
Beine ureaje moemo podjeliti na:
ureaje za prijenos audio,video signala (beini telefoni, interkom,..)
raunalne mree (beini LAN, radio modem)
komercijalne kune ureaje (alarmni sustavi, daljinski upravljai ..)
GPS (globalni sustav pozicioniranja)
tehologija radio-frekvencijske identifikacije (ureaji za praenje, kontrola prostora) itd.

9.2. Mobilni radio sustavi

Mobilne komunikacije naglo se razvijaju. U poetku razvoja mobilne tehnologije, mobilni
sustavi su bili vrlo skupi i pristupani samo najbogatijima. Devedesetih godina mobilna telefonija
postaje pristupanija irokim masama.
Razni mobilni sustavi razvijani su nakon drugog svjetskog rata, pa tako se mobilni radio sustavi
mogu podjeliti na etiri kategorije:
1) Public Land Mobile Networks (PLMN's), javne telekomunikacijske tvrtke koje pruaju
usluge mobilne telefonije. Arhitektura PLMNa zasniva se na principu elijske pokrivenosti
podruja na kojem tvrtka daje usluge. Takvi su sustavi: AMPS, TACS, NMT, GSM itd.
2) Dispatcher Land Mobile Networks su u principu komunikacijske mree koje pruaju usluge
poslovne namjene. Komunikacija se odvija izmeu mobilnih jedinica i mobilnih jedinica i
glavnog dispeera. Omoguuje se najee prijenos govora i podataka. Dispeerski sustavi su
esto separirani i prilagoeni zahtjevima kompanije. Takve sustave koriste policija, vatrogasci,
javna poduzea itd.
3) Pager ureaji omoguuju jednosmjernu komunikaciju od operatera do odreenog korisnika.
Informacije koje se alju su najee alfanumeriki podaci koji se prikau na displeju korisnikog
pagera (u Hrvatskoj sono-prijemnik, informacije se distribuiraju signalom HRTa). Informacije do
sono-prijemnika tj. pagera mogu se proslijediti FM signalom, GSM-om.
4) Satelitski telekomunkacijski sustavi mogu se povezati sa zemaljskim sustavima:
telekomunikacijskim tvrtkama, radio i televizijskim distributivnim centrima itd. Satelitski sustavi
u odnosu na putanju oko Zemlje, orbitu se dijele na LEO, MEO i GEO sustave. GEO sustavi se
koriste za telefoniju, prijenos podataka, radio i televizijsko emitiranje. Takvi sateliti su u grupaciji
EUTELSAT, INTELSAT i INMARSAT.
U budunosti LEO i MEO sustavi e se takoer upotrebljavati. Sustavi poput ARIES, IRIDIUM,
GLOBALSTAR, INMARSAT Project 21 i ODISSEY e pokrivati povrinu Zemlje sa velikim
brojem manjih satelita, tako da e biti mogue uspostaviti kvalitetan komunikacijski kanal na bilo
kojem djelu Zemlje.
9.3. Tehnike prijenosa signala
Modulacija je tehnika kojom se na nosei val upisuje informacija u svrhu prijenosa iste s
jednog mjesta na drugo. Radio val se moe modulirati po amplitudi, fazi ili frekvenciji tako da je
informacija prisutna na valu nosiocu i moe biti dekodirana tj. proitana na prijemnom djelu.
Glavni tipovi modulacije koji se koriste u digitalnoj tehnici su digitalna modulacija s pomakom
amplitude, digitalna modulacija s pomakom faze, digitalna modulacija s pomakom frekvencije te
hibridne modulacije poput kvadraturne digitalne modulacije s pomakom faze, MSK, GMSK itd.


DQPSK je modulacijski postupak u kojem fazno moduliramo nositelje pomou amplitudne
modulacije sinusne i kosinusne komponente nositelja. Fazna promjena signala ovisi o vrijednosti
trenutno emitiranog i prethodnog simbola (Tablica 9.3.).










/4 DQPSK modulacija se upotrebljava kod IS-54 standarda (ameriki sustav digitalne mobilne
telefonije D-AMPS), omoguuje visok stupanj spektralne djelotvornosti i nisku cijenu potrebnih
elektronikih sklopova. U sutini od QPSK modulacije se razlikuje po tome jer se faze mijenjaju
od 45
0
do +/- 135
stupnjeva
tj. drugaije se kodira slijed bita (Tablica 4). MSK modulacija je
naprednija varijanta PSK modulacije. Matematiki signal MSK modulacije moe se opisati

m je cijeli broj; R=2/T; brzina digitalnog signala. Uz trigonometrijske transformacije MSK signal
se moe opisati kao:

Iz jednadbi moe se zakljuiti da:
1.) Signal MSK modulacije ima konstantnu anvelopu
2.) Kako se a
i
ili b
i
mijenja svakih 1/R=T/2 sekundi, maksimalna fazna promjena je /2 3.) Ako je
nosea frekvencija f
c
viekratnik od R/4, nema diskontinuiranog faznog pomaka GMSK
modulacija (Gaussian Minimum Shift Keying) se razlikuje od MSK modulacije po tome jer ima
gausov filtar na dijelu prije procesa modulacije, to ini izlaznu snagu signala mnogo
kompaktnijom. Predmodulacijski gausov filtar ima karakteristike da djeluje na uskom
frekventnom podruju i karakteristiku da otro ree signal. To omoguuje da gui visoko-
frekvencijske komponente signala. Stupanj reagiranja na nadvienja signala je nizak to
omoguuje zatitu od trenutnih pretjeranih odstupanja signala. GMSK modulacija upotrebljava se
u GSM sustavu pokretne mobilne telefonije.

Slika 6. Spektralna gustoa snage MSK, filtrirane MSK i GMSK modulacije

Kapaciteti prijenosa u mnogim beinim sustavima su ogranieni zbog unutar-kanalnih
smetnji, koje su glavna ogranienja kapaciteta celularnih sustava. Unutar-kanalne smetnje rastu
kad se ista nosea frekvencija koristi u susjednim elijama. Jedan od glavnih ciljeva
modulacijskih tehnika je da budu sposobne tolerirati visoke nivoe unutar-kanalnih smetnji.
Postoji nekoliko karakteristika koje obiljeavaju dobru modulacijsku tehniku, to su: dobra
spektralna djelotvornost, dobra djelotvornost disipirane snage, sposobnost rada kod fedinga, niska
cijena, jednostavnost elektronikih sklopova, niska razina zraenja van dozvoljenog
frekvencijskog pojasa (Slika 6.).
Digitalne modulacije su razumljiv izbor za budue beine sustave, pogotovo za beini
prijenos video signala, te mogu unaprijediti spektralnu djelotvornost jer su digitalni signali
robusniji naspram analognih u pogledu interferencija.
Spektralna djelotvornost je glavna prednost jer beini sustavi moraju raditi u prenapuenom
frekvencijskom spektru (Tablica 5). Da se postigne velik stupanj spektralne djelotvornosti
modulacijski modeli za TDMA i FDMA sustave moraju biti odabrani tako da imaju veliku
iskoristivost namijenjenog frekvencijskog podruja, te se ta djelotvornost mjeri u jedinici bita po
sekundi po 1Hz frekvencijskog podruja (bits/s/Hz).


9.4. Tehnike viestrukog prijenosa signala FDMA, TDMA i CDMA
Glavni problem sa kojim se susreu projektanti beinih komunikacijskih sustava je kako
omoguiti pristup sustavu to veem broju korisnika na malom frekventnom pojasu.
U dananjim digitalnim beinim sustavima koristimo nekoliko metoda viestrukog pristupa.
Prve dvije i starije metode, viestruki pristup s frekvencijskom raspodjelom (FDMA) i viestruki
pristup s vremenskom raspodjelom (TDMA) koriste podjelu frekvencije i podjelu vremena da
omogue viestruk pristup. Iako su ove metode dobre u rjeavanju problema viestrukog pristupa,
razvijena je nova metoda CDMA (viestruki pristup tehnologijom proirenog spektra). CDMA
sustav koristi kombinaciju frekvencijske i kodne podjele (code division).
FDMA tehnika koristi se u danas ve zastarjelim analognim sustavima. U odreenom
vremenskom periodu kanal je dodijeljen samo jednom korisniku, tako da je drugom korisniku
dozvoljen pristup istom kanalu ukoliko je prethodni razgovor ve obavio ili je otiao u podruje
pokrivanja druge elije (Slika 7.). Standardi koji koriste FDMA su AMPS, NMT, TACS.
Nedostaci su ogranienja na ponovnoj upotrebi iste frekvencije u susjednim elijama, slab
kapacitet.
TDMA tehnika se ve dosta vremena koristi i dokazana je kao pouzdana tehnika koja omoguuje
velikom broju korisnika usluge dobre kvalitete. Dodijeljeno frekvencijsko podruje podjeli se na
kanale, koji se dijele na velik broj vremenskih raspora. Svakom korisniku se dodjeljuje jedan
vremenski raspor, tako da se preko jednog kanala opsluuje 8 korisnika (Slika 8.).
Postoji nekoliko standarda s TDMA: USDC, GSM, PCS-1900 (Tablica 6.).



CDMA tehnika se dosta razlikuje od FDMA i TDMA tehnika. Razlika je u tome to je irina
kanala 1.224 MHz i svi korisnici sustava dijele isti kanal. Signal koji se prvo emitira na kanalu se
rairi preko cijelog frekvencijskog pojasa (spread spectrum, tehnologija proirenog spektra).
Signal se kodira koristei jedinstven kod koji je poznat jedino prijemniku i predajniku. Kako je
svaki signal u kanalu jedinstven moe se razlikovati od ostalih, ispravno primiti i obraditi u
prijemniku. Proireni kodovi su najvaniji aspekti CDMA tehnologija. Kodovi se baziraju na
Walsh matrici (64x64). U matrici redovi su meusobno ortogonalni, stoga izvedeni kodovi su
jedinstveni svakoj mobilnoj jedinici, tako da nema dva ista koda i unaprijed su definirani.
Teoretski kapacitet CDMA je neogranien, meutim redovi nisu u potpunosti ortogonalni pa je i
kapacitet ogranien.

Kod mobilne telefonije (CDMA), ljudski glas (300-3400 Hz) se kodira u digitalan signal brzine
9600 bps QPSK modulacijom. Signal se tada proiri na priblino 1.23 Mbps koristei poseban kod
koji sadri i informaciju o mobilnoj jedinici (Slike 9-10.). Signal se tada emitira preko
dozvoljenog frekvencijskog podruja, kanala. Kad se emitira signal se zbraja sa ostalim signalima.
Prijemnik razdvaja signal sa odreenim kodom i pretvara ga u analogni signal. CDMA tehnika se
moe poistovjetiti kada sluatelj doe u dvoranu sa n ljudi koji razgovaraju. Ukoliko se
usredotoimo na pojedinu osobu, moemo uti to govori ili ako govore razliitim jezicima
moemo uti onu osobu iji jezik poznajemo. Kod TDMA tehnike bi prvo malo sluali osobu A,
zatim osobu B itd.

U standardnim sustavima mobilne telefonije korisni signal mora biti barem za 18dB vii od
signala smetnji, interferencija to rezultira tim da susjedne elije ne mogu dijeliti isto frekventno
podruje.
CDMA sustavi podnose vrlo visok nivo interferencije. U najteim uvjetima rada signali mogu biti
primljeni tako da bude razlika korisnog signala i signala smetnji manja od zadanih 18 dB. Obino
oko polovica ukupnih smetnji dolazi iz susjednih elija.
Teoretski CDMA je mnogo naprednija tehnologija od TDMA, meutim u praksi nije dovoljno
ispitana, dok je TDMA dokazana kao pouzdana tehnologija i dokraja je razvijena.
Kod mobilne telefonije najvaniji faktori koji se uzimaju u obzir su kapacitet sustava i mogunost
tehnike nadogradnje i realizacije sustava. Iako je CDMA ve dosta prisutna u sustavima poput
IS-95, TDMA sustavi se koriste u GSM i USDC sustavima.
CDMA omoguuje 10-20 puta vei kapacitet od FDMA sustava i 4-7 puta vei kapacitet od
TDMA sustava.

9.5. Celularni sustavi
Kod projektiranja celularnih mobilnih sustava, vrlo je vano predvidjeti snagu polja svake elije u
podruju pokrivanja sustava. U urbanim podrujima kod definiranja poloaja i snage svake bazne
stanice, projektanti se slue posebnim raunalnim programima za predvianje irenja radio valova
i odreivanja jaine polja na cijelom podruju.
Time se dakako poboljava kvaliteta, snizi se cijena i rokovi izgradnje sustava.
Maksimalan dozvoljen promjer elija GSM sustava je 35km (elije promjera 70km su jo u
eksperimentalnoj fazi), meutim zbog tehnologije prijenosa signala upotreba na mnogo veim
udaljenostima nebi bila mogua.

Ako se uzme npr. da u bloku elija koristimo 500 kanala, te kanale zbog interferencija nemoemo
iskoristiti u sljedeem elijskom bloku, nego se sustav dizajnira prema moguem broju korisnika
na tom podruju. Uobiajen broj elijskog bloka je izmeu 8 i 12. Tako je u naseljenim mjestima
tendencija k maksimalnom broju korisnika, tj. maksimalnom kapacitetu (12 elija u bloku). To
znai da treba im vie upotrijebiti ponavljanje kanala (frequency reuse), te se tei se smanjenju
elija.Ukoliko bi koristili 12 elija, svaka bi imala 40 kanala s 8 korisnika po kanalu dobivamo
320 korisnika po eliji.Kada bi htjeli pokriti neko urbano podruje, najmanji realni promjer elije
je 500m, koristei blok od 12 elija, na 2km
2
bi dobili maksimalan broj od 5120
korisnika.Ukoliko bi koristili elije promjera 1km, kapacitet e pasti na polovicu tj. na 2560
korisnika. Naravno da projektiranje celularnog sustava ima svoju cijenu, te se mora nai
kompromis izmeu cijene sustava (bazne stanice, zakupnine prostora, rente...), kapaciteta i
kvalitete sustava.
9.6. GSM
Poetkom 1980. godine poeo je ubrzani razvoj analogne celularne telefonije, posebno u
Skandinavskim zemljama, Velikoj Britaniji, Njemakoj i Francuskoj. Svaka zemlja razvijala je
zasebni sustav, tako da su sustavi bili meusobno nekompatibilni.
Poetkom 1982. godine odrava se konferencija europskih pota i telegrafa (Conference of
European Posts and Telegraphs - CEPT ) i formira se radna grupa (Groupe Special Mobile - GSM
) s ciljem da razviju europski sustav mobilne telefonije.
Sustav je trebao zadovoljavati sljedee kriterije:
dobra kvaliteta signala
niska cijena opreme i servisiranja
upotreba na meunarodnoj razini
mogunost upotrebe runih aparata
podrka za neke dodatne usluge (telefaks, prikljuak raunala, CLID...)
spektralna djelotvornost
ISDN kompatibilnost
Godine 1989. razvoj GSM-a je prebaen na Europski institut za telekomunikacijske tehnologije
(European Telecomunication Standards Institute -ETSI) i faza I GSM specifikacija je objavljena.
Komercijalna upotreba poinje sredinom 1991. i ve dvije godine kasnije postojalo je 36 GSM
mrea u 22 zemlje. Iako je GSM europski standard, u svijetu postoji preko 200 GSM (ukljuujui
PCS1900 i DCS1800) mrea u 110 zemalja svijeta. Poetkom 1994. postojalo je 1.3 milijuna
GSM pretplatnika, dok ih je u listopadu 1997. zabiljeeno 55 milijuna. Groupe Special Mobile je
promijenio naziv u Global System for Mobile Communications - globalni sustav mobilne
telefonije.
GSM preporuke su pisane na preko 8000 stranica to dovoljno govori o sloenosti samog sustava.
GSM sustav je u potpunosti digitaliziran, to omoguuje poveanje broja korisnika, kvalitete,
koritenje dodatnih servisa i kompatibilnost sa drugim sustavima. Sustav omoguuje upotrebu na
velikim podrujima koja su "prekrivena" elijskom strukturom (korisni signal koji emitira
pojedinana bazna stanica tvori eliju) i to od mikroelija ( promjer 200 metara ) do makroelija
(35 km), sa mogunou upotrebe u pokretnom vozilu ( do brzine 250 km/h ). Osim prijenosa
govora tj. klasinog telefonskog razgovora, omoguuje se slanje telefaksa, prikljuka raunala
(prijenos podataka da max. 9600 bauda), slanje elektronike pote (e-mail).
Sustav koristi TDMA i frekvencijski multipleks. Signali se prenose koristei GMSK modulaciju.
irina frekvencijskog pojasa kod GSM sustava je 25 MHz, frekventno podruje za vezu mobilna
jedinica-bazna stanica je 890-915 MHz a za vezu bazna stanica-mobilna jedinica 935-960 MHz.
Frekvencijski pojas od 25 MHz se dijeli na 125 kanala, od kojih je svaki frekventnog opsega 200
kHz. Neznatan gubitak informacije u okolnim kanalima je dozvoljen i taj gubitak je minimiziran
zahvaljujui GMSK modulaciji. Ovakve odvojene frekvencije za prijem/predaju signala
omoguuju laki istovremeni dvosmjerni prijenos. Pojedinani kanali su podijeljeni na viestruke
okvire (engl. multiframes, sadri 26 okvira), okviri su podjeljeni svaki na 8 vremenskih raspora
(engl. time slot), vremenski raspori su opet podijeljeni na 8 polja (engl. fields). Vremenski raspori
traju 0.57 ms i omoguuju protok od 156.25 bita informacije. Od 8 vremenskih raspora jedan je
za slanje, drugi za primanje dok ostalih est vremenskih raspora slui za slanje kontrolnih signala.
Skakanje frekvencije upotrebljava se da interferenciju smanji na prihvatljivu razinu. U principu
skakanje frekvencije ima prednosti u toj injenici da smetnja moe biti smanjena, ako je
smetajui signal sadran samo u uskom dijelu spektra signala preko kojeg eljeni signal skae.
Trenutna verzija GSM sustava podrava rad na 22.8 kbs jednosmjerno (full rate) i 11.4 kbs
dvosmjerno (half rate).
Sustav je ISDN kompatibilan i podrava brzinu do 9.6 kb/s.

9.6.1. Usluge koje prua GSM

Od samih poetaka razvojni timovi GSM sustava su eljeli ISDN kompatibilnost u pogledu
usluga koje moe ponuditi i kontrole prijenosa signala. Meutim, ogranienja radio prijenosa u
pogledu irine frekventnog pojasa i cijene ne dozvoljavaju da se u praksi postigne standard (ISDN
kanal B) od 64 kbps.
Najvanija usluga koju podrava GSM je telefonija. Govor se digitalizira i prenosi dalje u GSM
mreu u digitalnom obliku. Prilikom prikljuka na raunalo (najee prijenosno, preko posebne
PCMCIA kartice) nije potreban modem jer je GSM ionako digitalna mrea. Slanje telefaksa je
podrano takoer (ITU-T , preporuke T.30).
Posebnost GSM-a nad analognim sustavima je mogunost slanja SMS i e-SMS (slanje putem e-
maila) poruke. SMS (Short Messaging Service) je mogunost slanja alfanumerike poruke i to do
duljine 160 znakova.


9.6.2. Slanje telefaksa i raunalnih podataka
Radio prijenos je mnogo manje prikladan medij za prijenos podataka od telefonske linije, zbog
raznih smetnji, gubljenja signala itd. GSM sadri mnogo elemenata zatite podataka od takvih
problema. Podaci se kodiraju i obrauju tako da se omogui siguran prijenos do odredita. Obrada
digitalnog signala je vrlo sloena, tako da se poveava kompleksnost elektronikih sklopova,
cijena, te se omoguuje se prijenos do 9600 bps.
Ovisno o stupnju pouzdanosti, GSM ima dva razliita oblika za prijenos podataka, transparentni i
ne-transparentni mod (Transparent/Non-Transparent Mode), koji se razlikuju u nainu obrade
greaka.
Transparentni mod ne koristi dodatne protokole za obradu greki, te je dobro rjeenje za primjenu
gdje podaci moraju imati brz protok i gdje se toleriraju greke.
Ne-transparentni mod provjerava svaki paket podataka i zahtjeva ponovno slanje ukoliko je
poslan pogreno, to smanjuje brzinu prijenosa ali i osigurava besprijekoran prijenos podataka.
Tehnika koja se koristi kod kontrole ne-transparentnog moda je RLP (Radio Link Protocol) i
sastavni je dio GSM standarda.
Oba dva moda omoguuju slanje i primanje telefaksa, iako najvei broj davalaca GSM usluga
podravaju ne-transparentni mod.
Uz odgovarajuu GSM PCMCIA karticu i komunikacijski softver mogu je pristup Internetu (do
9600 bps), slanje elektronike pote (e-mail) to moe poslovnim ljudima biti od velike koristi.
9.6.3. SMS
Jedna od najinteresantnijih osobina GSM-a je SMS (Short Messaging Service). SMS koristi
kontrolne kanale predane od bazne stanice za prijenos do 160 alfanumerikih znakova.
SMS poruka se prikazuje na ekranu mobilne jedinice i distribuira se koristei tastaturu mobilne
stanice. U kombinaciji sa prijenosnim raunalom i odgovarajuim komunikacijskim softverom
moe se dobiti dobar sustav za distribuciju poruka.
SMS nudi dosta prednosti GSM-a nad ostalim sustavima u kombinaciji sa prijenosom podataka i
telefaksa, nudei:
prijenos alfanumerikih poruka duljine do 160 znakova
sigurna predaja poruka, podataka
mogunost primanja biranih poruka, podataka
primanje i predaja podataka za vrijeme razgovora
individualni ili grupni prijem
Kod slanja SMS poruka, ukoliko je mobilna stanica primatelja iskljuena, poruku pohranjuje
davatelj GSM usluga i isporuuje je onog trenutka kada se mobilna stanica ukljui (mod ekanja
poziva, stand by). Primanje poruke je tako osigurano, za razliku od uobiajenog naina slanja
pager poruka, gdje ukoliko se primatelj ne nalazi u podruju pokrivanja, poruka se gubi.
Primatelj i poiljatelj su takoer upoznati sa vremenom pristizanja poruke. Poruka se sprema u
memoriji SIM kartice. Primanje poruke mogue je i za vrijeme razgovora, jer SMS koristi
kontrolne kanale.
Ukoliko to davatelj GSM usluga to omoguuje mogue je slati SMS poruke na primateljev e-mail
ili telefaks ureaj, jedini zahtjev je da niz od max. 160 znakova sadrava e-mail ili broj telefaksa.
SMS se sve vie upotrebljava za razne informacijske servise, prometne izvjetaje, lokalne
novosti.

9.7. Arhitektura GSM mree

GSM mrea sastoji se od nekoliko cjelina: mobilna stanica, podsustav bazne stanice i mreni
podsustav (Slika 12.). Mobilnu stanicu nosi sam korisnik, podsustav bazne stanice kontrolira i
usklauje veze sa mobilnom stanicom. U mrenom podsustavu glavni dio je mobilni servisni
komutacijski centar koji komutira pozive izmeu mobilnih stanica i fiksne mree i mobilnih
stanica meusobno. Mobilni servisni komutacijski centar (MSC) ujedno kontrolira i upravlja
cjelokupnim sustavom.

BTS, bazna primopredajna stanica
BSC, upravljaki dio bazne stanice
EIR, registar za identifikaciju opreme, sadri listu mobilnih stanica kojima je dozvoljen pristup i listu stanica kojima nije
dozvoljen (ukradene,...)
HLR, sadri informacije o pretplatniku i informacije o trenutnom poloaju korisnika u sustavu
VLR, informacije o mobilnim stanicama u odreenim podrujima
AuC, baza podataka koja sadri ifre sa pretptnikih SIM kartica
MSC, mobilni servisni komutacijski centar
Mobilna stanica ( MS ) sastoji se od samog ureaja i pametne kartice koja se jo zove i SIM
kartica. Pomou SIM kartice omoguuje se odreena neovisnost od samog ureaja, tako da
vlasnik SIM kartice moe koristiti usluge GSM mree na bilo kojem ureaju. Prilikom sklapanja
ugovora kod davalaca GSM usluga pretplatniki broj je vezan uz SIM karticu, a ne uz ureaj.
SIM kartica sadri IMSI broj, kojom se pretplatnik identificira sustavu. Pretplatnika kartica se
takoer moe zatititi i posebnom ifrom kao zatita od neovlatenog koritenja mobilnog ureaja
(PIN broj).
Podsustav bazne stanice sastoji se od dva djela, primopredajne bazne stanice (BTS) i
upravljakog djela bazne stanice (BSC). Podsustav bazne stanice sadri primopredajne ureaje
koji svojim efektivnim dometom definiraju eliju te usklauju protokole radio prijenosa s
mobilnom stanicom.
U vrlo naseljenim mjestima zbog kvalitete signala mora postojati velik broj primopredajnih
ureaja. Instaliraju se na poviena mjesta i to najee u gradovima na krovove visokih graevina.
Zahtjevi koji se postavljaju za primopredajne ureaje su: ekonominost, niska cijena odravanja,
lako premjetanje na druge lokacije.
Upravljaki dio bazne stanice rukovodi radio resursima jednog ili vie primopredajnog ureaja,
rukovodi radio kanalima, frekvencijskim skokovima.
Glavna komponenta mrenog podsustava je mobilni servisni komutacijski centar (MSC), koji
radi poput obinog komutacijskog vorita, te zatim vri registraciju korisnika, provjerava
autentinost, usmjerava pozive pretplatnika (roaming). Ove usluge obavlja nekoliko
funkcionalnih cjelina, koje zajedno ine mreni podsustav, te se dalje veu na fiksnu telefonsku
mreu. Protokol koji se koristi unutar mrenog podsustava za prijenos signala koristi SS7
protokol, koji se takoer koristi u ISDN mreama i telefonskim centralama.
HLR i VLR registar zajedno sa mobilnim servisnim komutacijskim centrom vre usluge
usmjeravanja i preusmjeravanja poziva prema drugim mreama, te sadri podatke o trenutnom
poloaju mobilne stanice u sustavu (ukoliko se nalazi na podruju pokrivanja). HLR registar je
baza podataka i sadri sve potrebne informacije o svim pretplatnicima koji su registrirani u
odgovarajuoj GSM mrei. Svaka GSM mrea sadri po jedan HLR registar.
VLR sadri izabrane podatke iz HLR registra nune za kontrolu poziva i obraun pretplatnikih
rauna za svakog pretplatnika koji se nalaze na podruju kontrole VLR registra.
Iako svaka funkcionalna cjelina moe biti upotrijebljena kao posebna jedinica, proizvoai
opreme objedinjuju VLR sa mobilnim komutacijskim centrom.
EIR je baza podataka koja sadri listu mobilnih ureaja koji mogu pristupiti sustavu, gdje se
svaka mobilna jedinica identificira s IMEI kodom. Prilikom krae mobilne stanice vlasnik
ureaja prijavljuje krau, u EIR registru se IMEI kod oznaava kao nedozvoljen za uporabu.
Centar za provjeru identinosti (AuC), je zatiena baza podataka koja sadri kopiju tajnog
koda (PIN broj) koji sadrava svaka preplatnika SIM kartica.

9.8. Struktura GSM signala

Sustav GSM-a koristi kombinirane FDMA i TDMA tehnike za prijenos signala. FDMA ukljuuje
podjelu frekvencije na propusni pojas od maksimalno 25MHz, koja se dijeli na 124 para
frekvencija dupleks kanala irine 200kHz. Jedna ili vie noseih frekvencija dodijeljene su svakoj
baznoj stanici. Svaka od tih noseih frekvencija je vremenski podijeljena koristei viestruki
pristup s vremenskom raspodjelom da razdvoji 200 kHz kanal na 8 vremenskih raspora koji ine
8 logikih kanala.
Logiki kanal je definiran po frekvenciji i broju vremenskog raspora. Koristei 8 vremenskih
raspora svaki kanal emitira digitaliziran govor u kratkim serijama burst perioda. Osam
vremenskih TDMA raspora zajedno ini 248 poludupleksnih kanala, to odgovara boju od 1984
logikih poludupleksnih kanala.
Po jednoj eliji dolazi tada 1984/7=283 logikih poludupleksnih kanala. To dolazi zbog toga jer
elija moe koristiti 1/7 totalnog broja frekvencija. Takva raspodjela frekvencija je dovoljna da
pokrije vrlo veliko podruje. Svaki kanal je podjeljen na 8 vremenskih raspora trajanja 0.577ms
(15/26 ms), koji ine TDMA okvir duljine 4.615ms (120/26 ms). Ponavljanje svakog
pojedinanog vremenskog raspora je svakih 4.615ms, tako da tvori jedan osnovni kanal. Podaci
se prenose burst periodima i smjeteni su unutar vremenskih raspora. Brzina prijenosa
digitalnog signala je 271 kb/s (trajanje 1 bita je 3.79ms) (Slika 13.).
Radi vremenskog usklaivanja, burst period kod slanja podataka je krai od vremenskog
raspora i traje 148 umjesto omoguenih 156.25 bit perioda. GSM moe koistiti tehniku sporog
preskakanja frekvencije gdje mobilna i bazna stanica predaju svaki TDMA okvir na razliitoj
noseoj frekvenciji. Algoritam za skok frekvencije emitira se na BCC kanalu. Priguenje signala
je ovisno o noseoj frekvenciji, te se skakanje frekvencije upotrebljava da rijei taj problem.

Prometni kanali (TCH) se koriste za prijenos govora i podataka. Koriste vieokvirni sustav, koji
sadri 26 TDMA okvira (1 multiframe=26 TDMA frames). Duljina trajanja vieokvirnog sustava
je 120 ms. Od 26 okvira, 24 se koriste za prijenos govora ili podataka, jedan predstavlja SACC
kanal dok se zadnji ne koristi.
Prometni kanali kod prijema i predaje su razdvojeni za 3 burst perioda, tako da mobilna
jedinica nema potrebu za simultanom primopredajom, to pojednostavljuje elektroniku mobilne
stanice.
Koriste se za prijenos informacija vezanih uz kontrolu i upravljanje radom mree koriste se
kontrolni kanali.
Kontrolne kanale dijelimo na:
Broadcast Control Channel (BCCH), predaje potrebne informacije mobilnoj jedinici o
baznoj stanici, dodjeljuje frekvencije i sljedove za frekvencijske skokove.
Frequency Correction Channel (FCCH) i Synchronisation Channel (SCH), koriste se za
sinhronizaciju mobilne jedinice sa strukturom vremenskog raspora elije definirajui granice
burst perioda. Svaka elija u mrei emitira jedan FCCH i jedan SCH kanal.
Random Access Channel (RACH), koristi ga mobilna jedinica kad daje zahtjev za pristup
mrei.
Paging Channel (PCH), koristi se da upozori mobilnu stanicu na nadolazei poziv.
Access Grant Channel (AGCH), slui za dodjeljivanje SDCCH kanala mobilnoj jedinici.
Razvojni tim GSM-a prouavao je nekoliko tipova algoritama za kodiranje govora, gdje se traila
dobra kvaliteta govora i to manja sloenost potrebnih elektronikih sklopova (time se sniava
cijena proizvodnje, kanjenje obrade i manja potronja energije za napajanje sklopova). Izbor je
pao na RPE-LPC koder. Informacija sadrana u prethodnom uzorku, koja se brzo ne mijenja
koristi se da predvidi sljedei uzorak. Razlika izmeu prijanjeg i trenutnog uzorka predstavlja
signal. Govor se dijeli na uzorke duljine 20ms, od kojih se svaki kodira sa 260 bitova, dajui tako
brzinu digitalnog signala od 13kbps (full rate speech coding).

Zbog prirodnih i umjetnih elektromagnetskih smetnji, kodiran govor ili podaci koji se prenose
moraju biti zatieni od greki. Prilikom testiranja utvreno je da od bloka 260 bitova (20ms
govora) odreeni blok bitova je vaniji za razumijevanje nego ostali. Tako se blok od 260 bitova
dijeli na tri klase osjetljivosti (Slika 15.):
Klasa Ia 50 bita - najosjetljivija na greke
Klasa Ib 132 bita - umjerena osjetljivost na greke
Klasa II 78 bita - najmanje osjetljiva na greke

Klasa Ia ima tri paritetna bita CRC koda koji se dodaju za detekciju greke. Ukoliko se greka
detektira okvir se proglaava neispravnim , odbacuje se i zamjenjuje prijanjim ispravno
primljenim priguenim okvirom. Ta 53 bita zajedno sa 132 bita klase Ib i 4 bita zavrne sekvence
(ukupno 189 bita) ulaze u koder. Svaki ulazni bit se kodira na dva izlazna bita bazirana na
kombinaciji prijanja 4 ulazna bita. Na izlazu kodera je 378 bita, kojima se dodaje okvir od 78
bita preostalih iz klase II. Tako se svakih 20ms govora kodira sa 456 bita, to daje brzinu
digitalnog signala od 22.8kbps. Zbog daljnje zatite od greaka burst perioda, svaki uzorak se
preplie. Na izlazu kodera 456 bitova se dijeli na 8 podblokova po 57 bita. Blokovi se uzastopno
alju burst periodima s vremenskim rasporom (time-slot bursts), od kojih svaki moe prenijeti
dva 57 bitna bloka, tako da svaki burst period alje dva razliita uzorka govora (vremenska
okvira). Okviri se meusobno mijeaju, uzima se nekoliko bita prvog okvira, zatim drugog itd.,
zatim opet neto iz prvog, drugog itd.
Dubina preplitanja razlikuje se za svaki tip kanala. Ideja i cilj preplitanja, mijeanja je
smanjivanje utjecaja smetnji kod prijenosa podataka. Greke, smetnje se tako rasporeuju na vei
broj okvira, blokova tako da npr. ako je 500 bitova neispravno, rasporeivanjem na vei broj
blokova greka e tada manje utjecati na prijenos (Slika 16.).

Moduliranje signala na analognu noseu frekvenciju vri se GMSK modulacijom. GMSK
modulacija je odabrana kao kompromis izmeu spektralne djelotvornosti, sloenosti elektronike i
nepoeljne emisije (radio-frekvencijski izlaz izvan odreenog frekventnog pojasa). Sloenost
elektronike je proporcinalna potronji mobilne stanice, koja mora biti reducirana na najmanju
moguu vrijednost. Nepoeljna emisija izvan dozvoljenog frekventnog podruja mora biti
kontrolirana, tako da interferencija na okolne kanale bude minimalna.
Pri radnim frekvencijama GSM-a (900MHz), radio valovi odbijaju se praktiki od svaeg: zgrada,
planina, breuljaka, automobila, zrakoplova itd. Tako se reflektirani signali koji imaju razliit
fazni pomak mogu primati s antenom mobilne stanice. Ekvalizacija se koristi da izvue orginalni
signal od neeljenih refleksija. To radi na principu da se proui utjecaj fedinga na predani signal,
konstruira se inverzni filtar da izdvoji ostatak eljenog signala. Taj poznati signal je 26 bitna
training sekvenca koja se emitira u sredini svakog burst perioda s vremenskim rasporom.
Mobilna i bazna stanica mogu mijenjati frekvenciju izmeu predaje, prijema, te svaki TDMA
okvir predaju na razliitim noseim frekvencijama. Algoritam za frekvencijski skok se emitira na
BCC kanalu. Frekvencijski skok omoguuje prevladavanje problema koje zadaje feding.
Minimiziranje smetnji koje dolaze zbog raznih utjecaja unutar kanala je cilj projektanata
celularnih sustava, pa se tako dobivaju kvalitetnije usluge od pojedine elije. Koritenjem manjih
elija poveava se ukupni kapacitet sustava. Diskontinuirana ili prekidna predaja (DTX) je
metoda kojom se postiu odreene prednosti nad injenicom da osoba koja razgovara, govori
manje od 40% ukupnog vremena normalnog razgovora. Te prednosti se oituju u prekidanju rada
predajnika za vrijeme perioda tiine, tako se tedi energija baterije mobilne stanice.
Najvanija komponenta DTX-a je sustav za detekciju govora (VAD). Sustav mora razlikovati
govor od okolnih zvukova. Ukoliko se glas krivo interpretira tj. VAD ga proglasi okolnim
umom dolazi do iskljuivanja predajnika to se manifestira rezanjem signala i tada se
djelotvornost DTX-a znaajno umanjuje. Kad je predajnik iskljuen kod prijemne strane nema
umova to je zapravo jedna od prednosti digitalne tehnologije GSM-a.
Druga metoda koja se koristi za tednju energije baterije mobilne stanice je diskontinuiran prijem
signala. Kanal koji koristi bazna stanica (paging channel) da upozori na nadolazei poziv se
sastoji od podkanala, te svaka mobilna stanica slua svoj podkanal, tako da tri vrlo malo
energije.
Postoji pet klasa mobilnih stanica koje odreujemo prema njihovim maksimalnim snagama koje
emitira predajnik (Tablica 7). Mobilna stanica i bazna stanica rade tako da disipiraju najmanje
snage u okviru prihvatljive kvalitete veze zbog minimiziranja interferencija unutar kanala i
tednje baterije mobilne stanice. Nivoi disipirane snage mijenjaju se u koracima (vie, nie) po
2dB od maksimalne snage definirane za pojedinu klasu do minimuma od 13dBm (20mW).
Mobilna stanica mjeri jainu/kvalitetu signala te prosljeuje informaciju kontroleru bazne stanice,
koji odluuje o promjeni nivoa disipacije.
Tablica 7: Klase mobilnih stanica prema disipiranoj snazi

Klasa
snage
Maksimalna snaga mobilne stanice
/(dBm)
Maksimalna snaga bazne stanice
/(dBm)
1 20 W (43) 320 W (55)
2 8 W (39) 160 W (52)
3 5 W (37) 80 W (49)
4 2W (33) 40 W (46)
5 0.8 W (29) 20 W (43)
6 10 W (40)
7 5 W (37)
8 2.5 W (34)


9.9. Struktura GSM sustava, aspekti mree
Mobilna stanica moe se bez ikakvih prekida za vrijeme razgovora kretati unutar podruja
pokrivanja GSM mrea (international roaming), to zahtjeva provjeru autentinosti,
prosljeivanje poziva, praenje mobilne stanice u sustavu (call routing, location updating). elije
se povezuju i koordiniraju mrenim podsustavom (MSC), koristei SS7 protokole.

Sustav se sastoji od tri glavne razine sloja, koje razlikujemo po vrsti povezivanja. Prvi je fiziki
sloj koji koristi kanale za komunikaciju putem etera, drugi sloj je dio za protok informacija, koji
je modificirana verzija LAPD protokola (koristi se u ISDN-u), nosi oznaku LAPDm. Zadnji sloj
protokola prijenosa informacija se dijeli na tri podnivoa (Slika 17.):
upravljaki dio za kontrolu radio resursa (RR), kontrolira i koordinira kanale,
uspostavljanje veza.
upravljaki dio za kontrolu kretanja u sustavu (MM), upravlja odravanjem veze kod
kretanja pretplatnika (mobilne stanice), vri potrebne radnje kod registracije pretplatnika, te
provjere autentinosti.
upravljaki dio za kontrolu uspostavljanja veza (CM), kontrolira i upravlja glavnim
elementima kod vrenja poziva (CCITT preporuke Q.931), upravlja dodatnim uslugama GSM-a,
te SMS uslugama.
Protokoli povezivanja razliitih cjelina u fiksnom djelu mree, npr. HLR i VLR registra ureuju
se MAP protokolom. Specifikacije MAP protokola su vrlo sloene, te su jedne od najsloenijih u
cijelom GSM sustavu.
Upravljaki dio za kontrolu radio resursa (RR) nadgleda uspostavljanje veze izmeu mobilne
stanice i mobilnog servisnog komutacijskog centra (MSC).
Protokoli RR nivoa uvijek zapoinju iniciranjem sa strane mobilne stanice i to kroz proceduru
pristupa, ulazno-izlaznih poziva, raznih detalja vezanih za pristup mrei, kontroli i reguliranju
disipirane snage predajnika bazne stanice, te diskontinuiranog prijema i predaje.
9.10. Uspostava i odravanje veze kod pokretne mobilne stanice
Kod upotrebe mobilne stanice u celularnim sustavima podrazumjeva se da sustav mora podravati
funkciju preklapanja kanala i elija ukoliko je korisnik u pokretu i vri razgovor. Sve potrebne
radnje za preusmjeravanje signala (handover, handoff) po elijama vri RR nivo i to je jedna od
osnovnih funkcija tog djela sustava.
Postoje etiri vrste preusmjeravanja signala u GSM sustavu, koji ukljuuju prijenos poziva
izmeu:
kanala (vremenskih raspora) u samoj eliji
elija, koje su pod kontrolom kontrolera bazne stanice (BSC)
elija pod kontrolom razliitih BSC-a, ali pripadaju istom mobilnom servisnom
komutacijskom centru (MSC)
elija pod kontrolom razliitih MSC centara
Preusmjeravanje signala u elijskoj strukturi moe biti potaknuto od strane mobilne jedinice ili
MSC centra (da izbalansira promet u sustavu).
Za vrijeme pretraivanja signala okolnih elija, mobilna stanica pretrauje BCC kanale do 16
okolnih susjednih elija, te formira listu od 6 najboljih kandidata za mogue preusmjeravanje.
Ocjenjivanje kvalitete signala okolnih elija vri se na temelju mjerenja jaine signala.
Informacija se prosljeuje BSC-u, zatim MSC centru, te se za djeli sekunde donosi odluka.
Algoritmi za preusmjeravanje signala nisu specificirani u GSM preporukama. Koriste se dva
algoritma koji se temelje na mjerenju jaine signala. BSC esto nezna dali je razlog loe kvalitete
signala feding ili se mobilna stanica kree prema drugoj eliji te jaina signala pada. To se esto
dogaa u urbanim naseljima sa baznim stanicama malog radijusa (male elije).
Prvi algoritam (minimum acceptable performance algorithm) daje odreene prednosti nad
kontrolom disipirane snage, pa tako kad jaina signala padne ispod odreene toke, poveava se
snaga disipiranja mobilne jedinice. Ako daljnje poveavanje snage ne zadovolji uvjete za
uspjenu komunikaciju, tada se pretrauju signali okolnih elija. To je jednostavnija metoda,
meutim tvori izobliene granice elija kada mobilna stanica predaje maksimalnu snagu, te tada
signal prelazi u podruja druge elije.
Drugi algoritam (power budget method) koristi preusmjeravanje signala po okolnim elijama da
zadri potrebnu kvalitetu signala na istom ili niem nivou disipirane snage. Ta metoda ima
prednosti zbog bolje kontrole disipirane snage i elijskog preusmjeravanja. Smanjuje se unutar-
kanalna interferencija, te se izbjegava problem izoblienja elijskih granica.
Upravljaki dio za kontrolu kretanja (MM) ima funkciju kontrole poloaja mobilne stanice u
sustavu, tako da ukoliko doe do poziva, signal se prosljeuje mobilnoj stanici.
Prilikom poziva elije koje pokrivaju podruje alju informaciju o pridolom pozivu preko
PAGCH kanala. Ukoliko bi se signal o pozivu mobilnoj stanici slao preko svih elija u GSM
mrei to bi dosta opteretilo sustav, te mu smanjilo kapacitet. Druga mogunost je da se signal o
pozivu alje preko one elije u kojoj se korisnik trenutno nalazi, meutim tada bi trebalo
neprestano slati informacije sustavu o trenutnom poloaju pretplatnika, to je nepraktino.
Kompromisno rjeenje koje se namee je da se prilikom poziva signal mobilnoj stanici
prosljeuje putem nekoliko okolnih elija, elijskom bloku (location areas).
Procedure za prosljeivanje poziva i kontrolu kretanja u sustavu koriste MSC centar, HLR i VLR
registre. Kad se mobilna stanica ukljui na novom podruju, premjesti na drugo ili prijee u
podruje drugog davaoca GSM usluga, tada se mora registrirati sustavu da potvrdi novu lokaciju.
Informacija o poloaju alje se MSC centru i VLR registru, koji informaciju o poloaju alje
pretplatnikom VLR registru.
Procedura usko vezana uz kontrolu kretanja u sustavu je u pridjeljivanje odnosno oduzimanje
IMSI koda. Oduzimanjem IMSI koda sustav se informira da je mobilna stanica nedostupna te nije
potrebno slati informacije o eventualnom nadolazeem pozivu. Pozivatelj se najee obavjeuje
putem govornog automata da je pretplatnik trenutno nedostupan.
Ukoliko se pretplatnik ponovo vrati u zonu pokrivanja dodjeljuje se IMSI kod, te se informira
sustav da je pretplatnik dostupan.
Upravljaki dio za kontrolu uspostavljanja i odravanja veza (CM), je odgovoran dodatnom nivou
za kontrolu poziva i SMS usluga (Call control, CC). Koriste se ISDN protokoli (Q.931).
Ostale funkcije CC podnivoa ukljuuju odabir vrste usluga koje su omoguene u sustavu.
Poput prosljeivanja poziva u fiksnoj mrei, gdje je telefonski aparat prikljuen na telefonsku
mreu, GSM pretplatnik moe primati i vriti pozive i na meunarodnom nivou. Broj kojim se
vri poziv mobilnoj jedinici je MSISDN broj i on je standardiziran (E.194 numbering plan). Taj
broj predstavlja kodni broj zemlje, pozivni broj mjesta pretplatnika u kojem je prijavljen. Prvih
nekoliko brojeva predstavlja takoer i kd pretplatnikog HLR registra.

Nadolazei poziv usmjerava se na GMSC ulaz.To je u principu komutirajui sklop koji ispituje
pretplatniki HLR registar da dobije odredinu informaciju, te stoga sadri listu MSISDN brojeva
prema njihovim odgovarajuim HLR registrima. Svaki davatelj GSM usluga ima po jedan
GMSC.
Mobilna stanica alje GMSC-u MSRN broj. MSRN brojevi odreeni su zemljopisnim poloajem,
nisu dodijeljeni i poznati samom pretplatniku.
Procedura slanja poinje sa GMSC-om, gdje od pretplatnikog HLR registra trai informaciju o
MSRN broju. HLR registar pohranjuje podatke iz trenutnog pretplatnikog VLR registra. MSRN
broj se vraa u HLR registar i GMSC, koji opet moe ponovo prosljeivati novom MSC centru
(Slika 18.).

9.11. Sigurnost GSM sustava
Sigurnost GSM sustava opisana je u preporukama GSM sustava (GSM recommendations 02.09,
Security aspects 02.17, Subscriber Identity Modules 03.20, Security Related Network Functions i
03.21 Security Related Algorithms). Sigurnost GSM-a podrazumijeva; zatitu i tajnost identiteta
pretplatnika, zatitu pretplatnikih podataka.
Pretplatnik se u sustavu identificira IMSI brojem. Taj broj zajedno sa osobnim pretplatnikim
brojem (Ki) sainjava povjerljivu informaciju kojom sustav prepoznaje pretplatnika. Sheme za
ifriranje i sigurnost GSM-a su dizajnirane na takav nain da se tako osjetljive informacije nikada
ne prenose preko radio kanala.
Razgovori se ifriraju koritenjem privremenog sluajno generiranog kljua za ifriranje (Kc).
Mobilna stanica identificira se TMSI brojem koji izdaje GSM sustav i zbog dodatne sigurnosti
moe se periodiki mijenjati (npr. za vrijeme prosljeivanja poziva po elijama, roaming).
Sigurnosni mehanizmi GSM-a sastavljeni su od tri razliita elementa: pretplatniki broj (SIM),
GSM mobilne stanice i mree. SIM kartica sadri IMSI broj, osobni pretplatniki broj (Ki),
algoritam za ifriranje (A8), algoritam za zatitu (A3) i PIN broj. GSM ureaj sadri algoritam za
ifriranje A5 (Slika 19.).

Centar za identifikaciju (AUC) sadri bazu podataka o pretplatnikim podacima. Ti podaci sadre
IMSI, TMSI, LAI i osobni pretplatniki broj Ki za svakog korisnika. Ovakva raspodjela
sigurnosnih elemenata i algoritama za ifriranje omoguuje vrlo visok stupanj sigurnosti od
mogueg prislukivanja i neovlatenog koritenja.
Shema prikazuje distribuciju sigurnosnih informacija kroz sva tri elementa GSM sustava, SIM,
mobilnu stanicu i mree. U samoj mrei sigurnosne informacije se dalje distribuiraju kroz AUC
centar, te VLR i HLR registre. AUC centar generira RAND, SRES i Kc ifre koje se pohranjuju u
HLR i VLR registrima.

9.12. Provjera vjerodostojnosti pretplatnika

GSM mrea koristi za provjeru identiteta niz mehanizama za provjeru. Sluajni 128-bitni broj
(RAND) alje se mobilnoj stanici, koja rauna 32 bitni kod raspoznavanja (SRES) baziran na
ifriranju sluajnog RAND broja s A3 algoritmom koristei pretplatniki identifikacijski klju
(Ki). Nakon to mrea primi pretplatniki SRES broj, vri se ponovno izraunavanje tako da
potvrdi identitet pretplatnika.
Potrebno je naglasiti da se pretplatniki identifikacijski klju (Ki) nikad ne alje putem radio
kanala. Identifikacijski klju je pohranjen u pretplatnikoj SIM kartici, te u AUC centru, HLR i
VLR registrima. Ukoliko se izraunati SRES podudara, mobilna stanica se uspjeno prijavljuje
sustavu (Slika 20.).
Povjerljivi pretplatniki podaci IMSI i Ki nikad se ne distribuiraju putem radio kanala.


9.13. Tajnost podataka i protokoli

SIM kartica sadri algoritam (A8) za generiranje 64 bitnog kljua za ifriranje (Kc). Klju za
ifriranje se izraunava dodajui isti sluajni RAND broj (koji je koriten u procesu
identifikacije), kljuu generiranom A8 algoritmom sa osobnim pretplatnikim kljuem Kc (Slika
21.).
Klju Kc se koristi za ifriranje i deifriranje podataka izmeu mobilne i bazne stanice. Dodatni
faktor sigurnosti je mogunost promjene kljua za ifriranje, tako da je sustav dodatno zatien od
prislukivanja, te se moe takoer mijenjati u vremenskim intervalima. ifrirani glas i raunalni
podaci ifriraju se pomou algoritma A5. Mrea alje poseban zahtjev za ifrirane komunikacije,
te mobilna stanica na zahtjev poinje ifrirati/deifrirati koritenjem A5 algoritma i kljua za
ifriranje Kc (Slika 22.).

Da bi se osigurala povjerljivost identiteta pretplatnika, koristi se TMSI. TMSI se alje mobilnoj
stanici nakon to je obavljena provjera identiteta i procedure za ifriranje. Mobilna stanica
potvruje primitak. Za svako podruje odreen je i TMSI broj, te je valjan za samo za to
podruje. Izvan podruja potreban je uz TMSI i LAI broj.
9.13.1. Duljina kljua i mogunosti prijevare
Uz pretpostavku da imamo ureaj za razbijanje ifri (1 milijun kombinacija u sekundi, to je po
dananjem tehnolokom stupnju mogue), vrijeme potrebno za razbijanje 128 bitne ifre je
izuzetno veliko.
Uzimajui u obzir da efektivna duljina ifre A5 algoritma je 40 bita (inae je 64) dobije se mnogo
krae vrijeme za razbijanje ifre (Tablice 8-9.).
Duljina
kljua
32 40 56 64 128
Potrebno
vrijeme
79 minuta 12.7 dana 2,291
godina
584,542
godine
10.8x10^24
godine
Tablica 8: Tabelarni prikaz vremena potrebnog za razbijanje ifre (10^6 kombinacija/s)
Duljina kljua 1 dan 1 tjedan 1 godina
40 13 2 -
56 836,788 119,132 2,291
64 2,14x10^8 3.04x10^6 584,542
128 3.9x10^27 5.6x10^26 10.8x10^24
Tablica 9: Broj ureaja potrebnih za razbijanje ifre u odreenom vremenu
Tabelarnim prikazom vrlo se lako vidi da GSM nije lako prislukivati i ilegalno na
tui raun koristiti usluge. Na zahtjev mnogih tajnih slubi u zemljama Istone Europe i
Bliskog Istoka nije dozvoljena uporaba A5/1 algoritma, nego slabijeg A5/2.
Iako je dosta napisa u tisku (Cnn, ABC News, Time...) kako su pojedinci uspjeli razbiti ifre i ui
u GSM mreu, za sad je to beinim putem (bez kloniranja SIM kartice) mogue jedino
sigurnosnim slubama i telefonskim kompanijama koje pruaju GSM usluge.

Najvea opasnost od ilegalne uporabe GSM-a je kloniranje, kopiranje SIM kartice.
Na ilegalnom tritu postoje ve ureaji za emulaciju SIM kartice tako da je najbolja zatita
uvanje SIM kartice od mogue krae (Slika 23.).
Ukoliko do krae i doe potrebno je im prije prijaviti krau GSM operateru tako da karticu
proglasi ukradenom i onemogui pristup sustavu.
Meutim najvea zamjerka sklopovlju sustava je da se prilikom pristupa sustavu pretplatnik ne
provjerava u bazi aktivnih pretplatnika, tj. ukoliko sustavu pristupi mobilna stanica sa kloniranom
karticom sustav nee prepoznati prijevaru.
Projektanti nisu predvidjeli tu mogunost te bi danas preinake na sustavima diljem svijeta kotale
milijune dolara.


9.14. GSM u Hrvatskoj
CRONET je slubeni naziv za hrvatski GSM sustav pokretne digitalne telefonije.Sa
eksperimentalnim radom u Hrvatskoj GSM mrea je zapoela 1995. godine, dok je u oujku
1996. zapoeo i slubeni rad (Tablica 10.).
Frekvencijski opseg (predaja MS, predaja BS) 890-915 MHz i 935-960 MHz
Broj noseih frekvencija 124
Broj radio kanala 124*8=992
Razmak izmeu vala nosioca 200 kHz
Dupleksno razdvajanje 45 MHz
irina jednog kanala 25 kHz
Maksimalna snaga BTS-a 25 W
Domet pokrivanja BTS-a 0.2 - 35 km
Max.propusnost govornog kanala 13.5 kb/s
Broj BTS-ova (stanje 6/98) 370
Broj domaih pretplatnika (6/98) 69,000
Maksimalni kapacitet 200,000
Tip protokola prema javnoj telefonskoj mrei CCITT No 7 (Blue book)
Roaming automatski

Tablica 10: Tehniki podaci za CRONET

9.14.1. Dodatne GSM usluge

CLIP-prikaz na zaslonu broja koji zove, omoguava prikaz broja s kojeg je upuen poziv.
CLIR-tajnost broja kod poziva, onemoguava prikaz broja korisnika usluge na zaslonu
aparata pretplatnika kojem je upuen poziv.
DATA-dodjeljuje se poseban broj za slanje podataka do 9600 bauda, potrebno je imati uz
aparat i GSM PCMCIA karticu i raunalo.
FAX-prijenos telefaksa, potreban hardver kao i za DATA opciju.
VMS-glasovna pota, omoguuje pretplatniku da preslua glasovne poruke, 10x30 sekundi
Od ostalih usluga CRONET podrava: zabrana svih odlaznih meunarodnih poziva, zabrana svih
odlaznih poziva, poziv na ekanju, ispis rauna sa specifikacijom, tajni pozivni broj, pretplatniki
broj po izboru.
Iako je kapacitet pretplatnika 200,000, a trenutno ih ima 69,000+gostujui CRONET mrea je
relativno loe projektirana. Na otocima, Dalmaciji i Primorju postavljen je manji broj BTS-ova
to je zbog specifinosti terena premalo, tako da je kvaliteta signala vrlo loa i esto je nemogue
dobiti slobodan kanal.
Krajem 1998. godine poeo je rad nove GSM mree VIP-Net.




9.15. Satelitske komunikacije

Satelitske komunikacije podrazumijevanju vei broj beinih repetitorskih stanica (satelita)
kojima se mikrovalnim komunikacijama omoguuje komunikacija izmeu geografski udaljenih
podruja. Zbog velike visine signal koji odailje satelit, moe pokriti veliko podruje na
zemaljskoj povrini.
Svaki je satelit opremljen razliitim tipovima transpondera (primopredajnik s automatskom
predajom signala). Transponderi se sastoje od primopredajnika i antene prilagoene za odreen
frekvencijski spektar. Dolazei signal se pojaava i reemitira na drugoj frekvenciji. Najvei broj
satelita jednostavno reemitira dolazei signal, koji se koriste najee kod TV, radio prijenosa i
telefonije.
Satelitske komunikacijske kanale karakterizira:
o iroko podruje pokrivanja
o vee vrijeme kanjenja signala
o velika irina frekventnog pojasa
o trokovi predaje signala su neovisni od udaljenosti prijemnika
Primljeni mikrovalni signal je vrlo male snage (nekoliko stotina pW).
Velika parabolina antena i niskoumno mikrovalno pojaalo su najbitniji dijelovi
primopredajnika satelitske zemaljske stanice.
Satelitske veze mogu biti uspostavljene na razliitim frekvencijskim podrujima i koriste razliite
nosee frekvencije za prijem (zemaljska stanica-satelit) i predaju (satelit-zemaljska stanica).

Frekv. podruje Prijem (GHz) Predaja
(GHz)
Nedostaci
C 4 (3.7-4.2) 6 (5.925-
6.425)
Interferecija sa
zemaljskim vezama
Ku 11 (11.7-12.2) 14 (14.0-
14.5)
Priguenja prilikom kia,
oborina
Ka 20 (17.7-21.7) 30 (27.5-
30.5)
Visoka cijena opreme
L/S 1.6 (1.610-
1.625)
2.4 (2.483-
2.500)
Interferencije sa ISM
podrujem
Tablica 11: Prikaz najeih frekvencijskih podruja


Slika 24: Pokrivanje podruja signalom

Frekvencijsko podruje C (4 GHz) je najvie koriteno kod satelitskih komunikacija prve
generacije, meutim to frekventno podruje danas se koristi za zemaljske mikrovalne veze.
Dananji trend je koritenje viih frekvencija, frekvencijskih podruja Ku i Ka (11 i 20 GHz),
meutim veliki problem kod prijenosa signala ine atmosferski utjecaji (kia, snijeg, magla)
(Tablica 11.).Moderni satelitski sustavi opremljeni su s vie transpondera. Sateliti mogu usmjeriti
signal na manje podruje pokrivanja, dinamiki mijenjati i preusmjeravati signal tako da mogu
mijenjati podruje pokrivanja (Slika 24.).

Sateliti mogu biti postavljeni u orbitama sa razliitim putanjama, visinom i oblikom putanje
(kruna ili elipsasta).
Korisnici mobilnih ureaja zahtijevaju sustave koji su prilagoeni njihovim potrebama,
upotrebom neusmjerenih antena i ureaja malih dimenzija kojim se omoguuje brz pristup
globalnom komunikacijskom sustavu. Zahtjeva se telefonska kvaliteta govora i vrlo malo
kanjenje.


Slika 32: Parabolina antena zemaljske stanice

Sustav e koristiti svi koji mnogo putuju: istraivai, znanstvenici, politiari, turisti itd.
Omoguit e se upotreba solarnih telefonskih govornica u mjestima gdje bi uvoenje fiksne
mobilne mree bilo preskupo i neisplativo (npr. uz autoceste, na neprohodnim predjelima itd.).
Globalstar satelitska telefonija bit e mnogostruko jeftinija od dananjih skupih satelitskih
telefona sa usmjerenom parabolinom antenom.
Prema predvianjima oekuje se 30 milijuna potencijalnih pretplatnika.

9.16. Zakljuak
Temeljem postignutog sporazuma i potpisanog memoranduma dobiven je GSM, paneuropski
standard za mobilne telekomunikacije. GSM sustavi su potpuno kompatibilni sa ISDN-om, tako
da ih je lako implementirati u one mree gdje je prijelazni period u digitalizaciji javnih
telekomunikacijskih mrea ve postignut.
Osnovna prednost digitalnog sustava je mnogo vei kapacitet u odnosu na analogne sustave, to
se postie tehnikom malih elija.
Same osobine GSM sustava iziskuju potpuno drugaiji pristup elijskom planiranju. Osnovne
pretpostavke 900 MHz spektra su mali domet bazne stanice, jer je i snaga odailjaa bazne i
mobilne stanice manja uz nekoritenje kanala susjednih elija. Time su se istokanalne
interferencije smanjile na vrlo malu razinu. Digitalna tehnika prua i zavidnu kvalitetu prijenosa
govora, gotovo jednake onoj u fiksnoj mrei.
Zatita od prislukivanja je na vrlo visokoj razini, za razliku od analognih sustava gdje
prislukivanje razgovora nije neki problem. Osim digitalizacije govora provodi se preplitanje
vremenskih blokova, ifriranje (algoritmi A3,A5,A8), kodiranje kanala tako da je svako
amatersko prislukivanje s dananjom tehnologijom nemogue.
Osim prijenosa govora, GSM sustav omoguuje i prikljuak raunala na mobilnu stanicu preko
odgovarajue PCMCIA kartice te je tako mogue slati raunalne podatke (Email, Internet) i
telefaks poruke do brzine 9600 bauda.
Posebna zanimljivost je i SMS, mogunost slanja poruka duljine do 160 znakova svim
pretplatnicima bez obzira dali su im mobilne stanice ukljuene.
GSM prua mogunost slobodnog kretanja radiomobilnih pretplatnika, primanje i odailjanje
poziva u svakom trenutku neovisno o tome u kojoj se zemlji nalaze. Ova funkcija naziva se
meunarodno slobodno kretanje mobilnih pretplatnika i potpuno je automatizirana.
U odnosu na zastarjele analogne sustave snaga koju troi predajnik mobilne stanice je mnogo
manja, te mobilna stanica moe prema potrebi mijenjati snagu predajnog signala ime se produlji
vijek autonomnog rada mobilne stanice.
Vodei svjetski proizvoai telekomunikacijskih tehnologija razvili su sustave mobilne satelitske
telefonije (Globalstar, Iridium). Sateliti e biti smjeteni na niskoj orbiti tako da e svojim
signalom prekrivati itavu povrinu Zemlje.
Mobilna stanica imat e mogunost upotrebe oba standarda (Globalstar ili Iridium i GSM). Takvi
sustavi e biti nadogradnja dananjim GSM sustavima i rjeavat e probleme komunikacije u
mjestima slabe pokrivenosti (pustinje, teko prohodna podruja, mora...).
Iako je problem kvalitetne komunikacije rijeen uvoenjem digitalne mobilne telefonije, vodei
svjetski proizvoai razvijaju nove sustave (UMTS), kojim se daje naglasak na im vee brzine
prijenosa digitalnog signala, prijenosom multimedijalnih podataka.
Osim prijenosa govora, zvuka, podataka, telefaksa, video slike, pretplatnik e imati mogunosti
vrlo brzog pristupa Internetu, te je cilj svega to efikasnije iskoristiti vrijeme modernog
poslovnog ovjeka.