FORMALNA SOCIOLOGIJA Formalizam u sociologiji ( formalna sociologija ) je pravac u sociologiji koji smatra da je sociologija posebna znanost koja izuava

drutvene oblike ( forme ) i koja se time razlikuje od svih drugih drutvenih znanosti, koje ne izuavaju oblike nego sadraj drutva, odnosno drutvene pojave. Formalnosocioloke kole: 1. Njemaka kola 2. Amerika ikaka kola Oblik je element drutvene pojave koji je relativno stalan i nepromjenjiv u inae vrlo razliitim vrstama drutvenih pojava. Drutvene pojave: promjenjive nepromjenjive = ostaju iste i spajaju se s promjenjivima u jednu cjelinu, ali zadravaju svoju osobnost i tako predstavljaju drutveni oblik ( primjer: borba rat, dvoboj, politika borba,... )

Kritike formalizma: 1. Buroaski sociolozi su svjesno stvorili formalnu sociologiju kako bi radnim masama skrenuli panju sa osnovnih sociolokih problema ( borba, klasa, revolucija ) na sporedne probleme kojima se ona bavi. 2. U fazi svog opadanja buroazija stvara, djelomino svjesno, sociologiju koja zatvara oi pred drutvenom stvarnou, koja se okrenula protiv buroazije, te se bavi sporednim pitanjima, onima u kojima se ne ogleda tragina sudbina buroazije. Takva sociologija je formalna sociologija. Razlozi nastanka formalizma: U revolucionarno doba, sredinom XIX stoljea, predstavnici radnike klase ( marksisti i dr. ) stvaraju sociologiju koja jasno istie klasnu borbu. I buroaski sociolozi stvaraju sociologiju koja se bavi problemima sukoba u drutvu, iako im daju suprotna rjeenja, propovijedajui klasni mir, suradnju, drutvenu harmomiju i sl. Naprotiv, krajem XIX stoljea, buroazija je sigurna u sebe, klasne borbe i revolucije nisu vie gorui problemi, pa se sociolozi mogu okrenuti drugim pitanjima sociologije, te tako nastaje i formalna sociologija.

Pravi razlozi: Kada je bavljenje sociologijom postalo posebna profesija, kad su osnovana socioloka udruenja, asopisi itd. U tom trenutku je postalo potrebno da se za potrebe univerzitetske nastave i upoznavanje ire javnosti sa sociologijom stvore sistematski pregledi cjelokupne sociologije kao posebne discipline i njezinih rezultata i da se tono odredi njena oblast prouavanja, kako bi se razgraniila s drugim disciplinama i dokazala svoje pravo na samostalan opstanak.

Razlozi slabljenja formalizma: Gorui problemi borbe klasa, revolucije, ratovi, rasni sukobi, naglo poveanje broja stanovnitva, nagla promjena proizvodnje automatizacijom, nagla urbanizacija, velike migracije itd. toliko su zaokupili panju sociologa, kako u kapitalistikim tako i u socijalistikim zemljama, da nije bilo ni vremena, ni raspoloenja, ni drutvene potrebe, pa ni razumijevanja za velike iste teorije formalne sociologije, vanvremenske i vanprostorne.

Zakon kontinuiteta i diskontinuiteta: Zakon kontinuiteta nove se ( misaone ) tvorevine stvaraju vodei rauna o starijim takvim tvorevinama, povezujui se s njima, dalje ih razvijajui. No poslije izvjesnog vremena vladavine kontinuiteta dolazi uvijek, prije ili kasnije, do diskontinuiteta. Zakon diskontinuiteta naputa se dotadanji pravac razvoja i okree se novim vidicima. Ovo novo je po pravilu vraanje na neki od ranijih elemenata koji su bili zanemareni i koji se sada razvijaju, ali moe biti i potpuno nova tvorevina, bez ikakve veze sa starim. Unutranji diskontinuitet se javlja kao posljedica neke vrste zasienosti dotadanjim pravcem razvoja, koji, za trenutak, izgleda da ne moe vie nita dati. Tada se on naputa i stvaraju se novi pravci.

Ferdinand Tnnies ( 1855. 1936. ) U svojoj doktorskoj raspravi je iznio svoje misli o razlici izmeu tzv. zajednice ( Gemeinschaft ) i drutva ( Gesellschaft ). Tnnies odreuje pojam sociologije prvenstveno pomou njenog predmeta, jer o metodi govori vrlo malo. Sociologiju definira kao znanost o drutvenim injenicama. A drutvene injenice kao zajedniki ivot ljudi koji postoji ukoliko ljudi djeluju jedni na druge ( Wechselwirkung ). Istie da su volja da se ivi zajedno ( Miteinanderwollen ) i uzajamno priznanje ( Bejahung ) veoma vani za uspostavljanje i odravanje drutvenog ivota. Tnnies dijeli tzv. opu sociologiju na tri dijela: na znanost o zajednikom ivotu kao takvom ( znanost o drutvenom nagonu ); na znanost o drutvenoj dui, koja sadri i drutveno pozitivno i drutveno negativne ( ujedinjujue i razjedinjujue ) motive, i na tzv. posebnu sociologiju ( ista, primjenjena i empirijska sociologija ). Drutvene pojave su, po Tnniesu ( u emu se slae s Weberom ), nastale drutvenim djelovanjem ljudi, koje je svjesno, razumno djelovanje, koje pretpostavlja volju. Volja opet pretpostavlja miljenje, koje je prvenstveno usmjereno u pravcu odreivanja cilja i sredstava za njegovo ostvarenje. Dvojna klasifikacija volja: Organska volja: - razvija se preko 3 stupnja, od najnie, afektima odreene volje, do najvie, misaono odreene volje, praene savjeu, razlikuje dobro i zlo. Izborna volja: - isto misaona i ne uputa se u ocjenu vrijednosti, ve samo u uzrono saznavanje stvarnosti. Nikada se ne moe u potpunosti ostvariti u jednom pojedincu ona se bolje ostvaruje u kolektivnom biu, koje djeluje samo na racionalnom ostvarenju ciljeva i na koju nimalo ne utjeu dopadanje, obiaji ili uspomene, tj. Elementi organske volje. Tnnies istie da se one sastoje samo iz radnji pojedinaca koji se ponaaju na unaprijed propisan nain, i s obzirom na to, takve tvorevine nemaju fiziku nego moralnu supstancu, postojanje. Predmet iste sociologije su drutvene norme i drutvene vrijednosti, osobito znaci i simboli.

Dvije vrste drutvenih skupina: Zajednica ( Gemeinschaft ): - organska volja; prirodna skupina nastala spontano, stihijski, veoma dugim razvitkom; prevladavaju osjeaji, ljubav, obiaji, tradicija, solidarnost, povjerenje, jedinstvo; iznad lanova; zaeto pomou krvnog srodstva; pojedinac vezan obiajem, nema slobode, trpi kolektivnu sudbinu; primitivna, zemljoradnika, seljaka, zadruna, s najviim oblikom narodom. Drutvo ( Gesellschaft ): - izborna volja; stvara se svjesno, racionalno, planski, organizirano; prevladava razum, sebinost, udaljavanje ljudi, propisi umjesto obiaja i tradicije; ljudi odvojeni jedni od drugih; ispod lanova; zaeto pomou akta razmjene, trgovine, ugovorom; pojedinac samostalan, sam sebi odreuje sudbinu, slobodan; civilizirano, gradsko, trgovako-industrijsko, s najviim oblikom dravom. Tnnisovo razlikovanje zajednice i drutva u stvari odraava suvremeni intenzivan prijelaz od zamljoradnikog-seoskog na industrijsko-gradsko, odn. kapitalistiko drutvo. Tri osnovne vrste pojmova koje Tnnies razlikuje u okviru iste sociologije su: drutvena bia ( sutine ) ili tvorevine, drutvene vrijednosti i drutvene norme. 1. Drutvena bia a) Drutveni odnosi nastaju voljom dva ili vie lica radi ukazivanja uzajamne pomoi ili izvrenja neke druge radnje. isti idealni tip odnosa Tnnies vidi u savezu, koji se javlja izmeu drava, drutvenih bia koja imaju najracionalniju volju i zato mogu i da ostvare najistije drutvene odnose. Savez se sklapa ugovorom, racionalnim inom. Ugovorom se uvijek ugovara zajedniki rad na ostvarenju zajednikog cilja. Kao racionalan akt ugovor je osnova drutva za Tnnisa. Postoje i odnosi koji se ne zasnivaju na ugovoru nego na tradiciji, nagonu, obiaju, tj. U kojim se izraava organska volja, kojom se zasniva zajednica. Uesnici nisu jednaki. = Zajedniarski odnosi, koji se dijele na dvije vrste: odnosi vlasti ( nejednakost, jedna strana vri vlast nad drugom... ) i zadruni odnosi vie jednakosti, meusobne ljubavi i povjerenja, solidarnost...). Mijeanjem ove dvije vrste odnosa dobiva se trea, koja ima istovremeno i elemente vlasti i zadrune elemente ( brak ). Drugi nain postanka drutvenih odnosa je voljni - ugovorom jednakih i slobodnih strana ( ugovor o radu ).

b) Drutvene skupnosti svjesno stvorene zajednice, zasnovane na tipinoj izbornoj volji, zasnovane na tipinoj izbornoj volji, radi ostvarenja tono odreenih ciljeva racionalnim sredstvima ( stranka ). Skupnosti su vrsto vezane osjeajima, au, ponosom itd. i suprotstavljaju se drugim skupnostima ( ekonomske, politike i drutveno-moralne ). Narod Tnnies smatra preteno zajednicom, a naciju drutvom. Udruenje iskljuivo drutvena pojava ( drava, crkva, ... ) Drutvene vrijednosti: -realni ili idealni predmeti koje ljudi odobravaju, cijene -individualne, ali ima i zajednikih vrijednosti -3 vrste: ekonomske, politike i duhovno-moralne ( ustanove, lica, stvari, uspomene, znaci ) Drutvene norme: -pravila ponaanja -3 vrste: poredak, pravo i moral ( zajednika volja lanova drutva) Kritika: -vie od povijesnog nego od aktualnog znaenja -povrnost i nesistematinost -nema stalnu vrijednost, ideologija -ne pokuava razlikovati sociologiju od bilo kojih drutvenih znanosti -ne odreuje svoje pojmove, prelaze jedan u drugi -nije odredio pojam volje, ne objanjava kako dolazi do drutvene, zajednike volje -anegdotsko a ne teorijsko-sistematsko...

Georg Simmel ( 1858. 1918. ) Georg Simmel je smatrao da sociologija treba prouavati forme (oblike) drutvenog ivota, pa su, na osnovu toga, drugi dali ovakvoj sociologiji njen naziv. Simmel je po svojoj osnovnoj djelatnosti bio filozof a ne sociolog. Kao filozof , on je bio kantovac i trudio se da Kantovu teoriju saznanja na osnovu kategorija a priori, koja se odnosila na prirodu (prirodne znanosti), proiri i na druge oblasti, a prije svega na drutvene znanosti. Njegova osnovna filozofska postavka svodi se na Kantovu postavku razlikovanja oblika (forme) od sadraja (materije) saznanja. Ljudski duh stvara formu, u koju se uklapa materija saznanja, pruena iskustvom. Za razliku od Kanta, Simmel ne shvaa forme kao sasvim gotove, prije iskustva, i potpuno nezavisne od njega naprotiv, one su plod dugog razvoja ljudske psihe i trpe utjecaj iskustva, kome prethode. Zato njegove kategorije a priori nemaju strogo logiki karakter, kao Kantove, nego preteito psihiki. Ni sadraj ivota ni sadraj saznanja ne mogu se doivjeti ni saznati bez ovih formi, koje moe otkriti i prouiti jedino filozofija. Sva pitanja gnoseologije sociologije (dali je drutvo cilj ili sredstvo pojedinca; dali je drutvo neto to nosi svoje vlastito znaenje u smislu metafizike i religije ili takvo znaenje ima samo pojedinac; dali drutvo ovjeku odmae ili pomae? Itd.), za Simmela se svode na pitanje: kako je drutvo uope mogue? koje je analogno poznatom Kantovom pitanju: kako je mogua priroda? Jedinstvo drutva je nezavisno od promatraa: ono se ostvaruje neposredno samim drutvenim elementima, subjektima, koji su svjesni i koji sami ostvaruju sintezu, stupajui u uzajamno meudjelovanje. Za jedinstvo drutva nije potrebna djelatnost promatraa. A priorna pretpostavka naih saznanja o drugom ovjeku je da on pripada ovoj ili onoj drutvenoj klasi, profesiji itd., uslijed eka ga mi gledamo kroz veo tog njegovog pripadnitva. Za Simmela je ljudska stvarnost eminentno individualna, a ne nad individualna drutvo nije posebna supstancija. iako smatra da se ne mogu imenovati Simmel ovu prvu kategoriju imenuje kao tipiziranje individualiteta. Druga kategorija, rezerva personaliteta, samo je druga strana one prve: pojedinac nuno zadrava jedan svoj nesvodljiv osobni dio, koji ne ulazi ni u kakvu opu drutvenu kategoriju i koji zato sociologija i ne moe prouavati to je predmet psihologije i povijesti. Ova dva elementa svakog pojedinca, drutveni i osobni, meusobno djeluju jedan na drugi prvi je proizvod drutva, a drugi odreuje reakciju pojedinca na drutveni utjecaj, ostvarujui time jedinstvo osobnosti. Osobni element takoer odreuje kakvo e biti drutvo. Trea kategorija, vrijednost individualiteta za openitost, sjedinjuje prve dvije. Ona se sastoji u drutvenoj nejednakosti ljudi, tj. u njihovim razliitim ulogama i funkcijama u drutvu. Drutvo se ostvaruje tek ako se poklapaju prva i druga kategorija.

Kritika historijskog materijalizma Simmel se, u tenji da dokae da nae shvaanje historije ne moe, u osnovi, biti objektivno, osvre i na historijski materijalizam, kao teoriju koja pokuava biti upravo to: objektivan prikaz historije. On eli pokazati kako je historijski materijalizam, kao i sve ostale teorije o historiji, metafizika i subjektivistika. Historijski materijalizam je izmieljen kako bi se dokazalo da je socijalizam historiski nuan, ime se jasno pokazije njegov subjektivistiki, psihologistiki i vrijednosni karakter. to se tie njegovog dokazivanja da je tenja za socijalizmom psihika osnova historiskog materijalizma, ono je izvedeno tako grubo da se samo od sebe rui. Ne vidi se nikakva logiki neophodna veza izmeu rasprostranjenosti ekonomskog interesa u masi i njegovog uzimanja kao odluujeeg initelja historije.

Pojam sociologije (Simmel) Predmet sociologije mora biti drutvo, ali promatrano kao jedna jedinstvena cjelina svojih bitnih crta, a ne djelomino u nekim drugim znanostima. Simmel definira drutvo pomou meudjelovanja pojedinaca: ono postoji ondje gdje vie pojedinaca stupa u meudjelovanje. Vie takvih meudjelovanja ine jedno jedinstvo drutvo. Na osnovi uoavanja ovog osnovnog sastojka drutva, meudjelovanje, Simmel razlikuje drutveni oblik od drutvenog sadraja. Prema tome, i znanost o drutvu moe imati za predmet samo te oblike zdruivanja u drutvo sve ostalo to se u drutvu dogaa ili ostvaruje nije samo drutvo nego neki sadraj koji dobiva drutveni oblik i zajedno s njim predstavlja stvaran predmet koji se uobiajeno, ali socioloki neprecizno naziva drutvom. Iz tog stvarnog predmeta sociologija mora apstrakcijom odvojiti svoj predmet drutveni oblik. Da se ovi oblici mogu odvojiti od svog sadraja Simmel nalazi dokaz u tome to jedan isti oblik moe imati razliite svrhe, sluiti raznim interesima, kao to jedan isti sadraj moe dobiti razliite oblike. Kakav e biti drutveni oblik, to, naravno, odreuje drutveni sadraj, utvruje Simmel, ali istie da to ne znai da je drutveni sadraj uvjet postojanja drutva. Sociologija je sposobna stvoriti iskaze koji su na neki nain vanvremenski i van prostorni, jer odgovaraju za sva drutva (utakmica: politika privreda, historija religija umjetnost).

Istraivanje posebnih drutvenih pojava Daleko najvei dio Simmelova sociolokog rada sastoji se u detaljnom istraivanju pojedinih drutvenih pojava, odn. oblika. Simmel nije stvorio svoj potpuni socioloki sistem, shodno svojim osnovnim teorijskim postavkama, pa se moramo zadrati na onome to je uinio. Takav sistem je, polazei od njegovih osnova, stvorio Wiese.

1. Koliinska odreenost drutvene skupine - brojnost skupina kao initelja odreenih drutvenih oblika

2. Nadreenost i podreenost - nadreenost i podreenost ne mogu nikada biti apsolutne ondje gdje bi jedna strana bila apsolutno podinjena drugoj, meu njima bi prestao postojati bilo kakav drutveni odnos; podinjena strana postaje stvar

3. Spor - kao naroiti vid borbe Simmel uzima utakmicu, koja se od borbe razlikuje po tome to uesnici ne tee da jedan drugoga unite nego da dou do istog predmetavrijednosti

4. Tajnost i tajna udruenja - uklanjanje od javnosti i drutvene cjeline, tijesno povezivanje unutar udruenja, jaka disciplina, stroge kazne za otkrivanje tajni... zatita od ireg drutva

5. Ukrtanje drutvenih krugova - pojedinac moe u isto vrijeme pripadati raznim skupinama na neposredan nain (lan jedne obitelji, jedne profesije, jedne drave itd.)

6. Siromah - siromatvo je relativan pojam: socioloki promatrano, siromah je samo onaj ije stanje izaziva drutvenu reakciju pomaganja

7. Samoodranje drutvenih skupina - pitanje odravanja i propadanja drutvenih skupina

8. Prostor i prostorni drutveni poredci - injenica je da su izvjesne skupine drutva tako vezane za jedan iskljuivi prostor, da van njega ne mogu postojati (kao drava, npr.), dok su druge slobodne od prostornih veza (kao crkva)

9. Proirenje skupine i obrazovanje individualnosti - u XII stoljeu smatralo se da treba ostvariti slobodu bez jednakosti, kao to postoji i suprotno shvaanje o ostvarenju jednakosti bez slobode - buroazijski individualizam i socijalistiki egalitarizam - Simmel smatra da se rjeenje nalazi u razvoju individualnosti, ali onakve kakva treba drutvu, tj. diferencirane, ime se nunom ini podjela rada, kao to se ona istovremeno i omoguava

10. Drutvenost - svaki drutveni oblik slui ostvarenju nekih ciljeva, interesa, koji su razliiti od njega - kada se jedan drutveni oblik osamostali i otui od svrhe, onda u njemu nastaje niz promjena on se popunjava samim formalnostima, koje dobivaju pretean znaaj (konvencije, etiketa...)

11. Religija - Simmel religiju proiruje van oblasti odnosa prema Bogu, on smatra da je u biti religijski odnos mogu i prema ljudima i stvarima - sutina religije je prema njemu drutvena

Ocjena i kritike: -mikrosocioloko promatranje drutvenih pojava -predmet njegove sociologije: procesi uzajamnog djelovanja pojedinca, a ne drutvo -smatra da su procesi samo oblici drutva, u neku ruku vanvremenski, za razliku od drutvenih sadraja -inzistiranjem na formi, Simmel je istaknuo onu crtu formalne sociologije koja joj je donijela to ime -potpuno proizvoljno razdvaja drutvene oblike od njihovog sadraja -nije jasno upotrebljavao znaenje termina drutveni oblik (dva razliita znaenja) -Simmel je, sa politikog gledita, liberal, koji je, isticanjem pojedinca kao osnova za shvaanje drutva, pobijao organicizam, koji vodi isticanju drutva iznad pojedinaca

Sociologija novca Novac, od sredstava za ostvarivanje cilja postaje cilj. Mijenja cijeli stil ivota drutva, poveava slobodu linosti. kapitalizam; depersonalizacija drutvenih odnosa; jaanje podjele rada; bezlino udruivanje u skupine... Alfred Vierkandt ( 1867. 1953. ) Alfred Vierkandt pripada formalnoj i fenomenolokoj koli. Znaajan je jer je spojio formalizam i fenomenologiju i izgradio najpotpuniji sistem formalno-fenomenoloke ope sociologije. On smatra da u razvoju kulture vlada zakon neprekidnosti (kontinuiteta). Ovaj zakon predstavlja osnovu za kulturni determinizam, kojim se mogu objasniti promjene u kulturi. Nita se u kulturi ne mijenja naglo niti spontano do promjene dolazi sporo, nagomilavanjem, vrlo postupnim,dugim i munim... Vierkandt odbija postavku o jednolinijskom razvoju ovjeanstva i drutva postoji vie pravaca razvoja. Shvaanje sociologije U svom shvaanju sociologije Vierkandt polazi od Simmela. Zato on sociologiju smatra formalnom. Ali istovremeno s tim ona po njemu mora biti filozofska nauka, i to fenomenoloka. Po njemu, sociologija ne treba biti znanost o konkretnim drutvenim pojavama, kakve se mogu opaati u stvarnom, historijskom drutvu. Sociologija je, naprotiv, znanost o posljednjim oblicima, snagama i pojavama drutvenog ivota uope i time o tvorevinama koje nastaju iz sutine drutva, nezavisno od bilo kakvih historijskih promjena. Sociologija prouava drutvo ( za razliku od njegovih konkretnih historijskih dijelova) kao samostalnu pojavu i ona mora prouavati drutvo oieno od svih doivljenih sadraja, tako da ostane samo ista shema drutvenog ivota, isti oblici drutva. Predmet sociologije su unutranje, psihike pojave u ovjeku, unutranje snage i initelji koji dovode do drutvenih pojava.

Uroene sklonosti ovjeka Vierkandt smatra da ovjek ima uroene drutvene sklonosti, koje su ili nagoni ili druga uroena svojstva i naini ponaanja. On podrobno obrauje sljedee drutvene sklonosti 1. Nagon samouvaenja ovjeku je uroena tenja da predstavlja odreenu vrijednost, da ga drugi uvaavaju 2. Nagon podinjavanja ljudi se djelomino podinjavaju jer cijene vrijednost onoga kome se podinjavaju i ele ga zadrati 3. Nagon pomaganja i njegovanja ljudi pomau jedni drugima jer su gonjeni ovim nagonom 4. Nagon za borbu goni ovjeka da teti drugom ovjeku 5. Ocjenjivanje drugih ovjek ocjenjuje druge ljude s kojima se nalazi u drutvu usporeujui ih sa sobom 6. Simpatija 7. Podravanje 8. Lakovjernost i nepovjerenje 9. Izlaenje iz sebe ovjek se moe poistovjetiti sa stvarima, drugim ljudima, s apstraktnim idejama 10. Nagon izraavanja i saopavanja 11. Drutveni nagon drutvo je psihika veza meu ljudima

Kritika: ne spada u sociologiju u uem smislu rijei uvijek postoji tisak izvjesne proizvoljnost i nesistematinosti njegovo uenje se zasniva uglavnom na zastarjelim shvaanjima (Mc Dougall) psihologizam

Leopold von Wiese

Shvaanje sociologije
Wiese smatra kako sociologija ima svoj vlastiti predmet, koji ini od nje znanost posebne vrste, koja nije ni prirodna ni duhovna i otro kritizira sve pokuaje da se sociologiju shvati kao prirodnu ili kao drutvenu znanost. Predmet sociologije je samo drutveno kao takvo, tj sam drutveni ivot, i on smatra da u sociologiju spadaju sva djela koja kao svoje osnovno pitanje postavljaju to je to sutina drutvenog? Drutveno nije nikakva supstanca, tijelo, nego samo niz dogaaja u vremenu, proces. Po njemu je sociologija znanost o stvarnosti, jer se ljudska ponaanja mogu opaziti promatranjem, a sociologija prouava upravo kako ta ponaanja utjeu jedna na drugu i kako se mijenjaju svojim meudjelovanjem. Materijalna formalna sociologija ne vodi rauna o unutranjim motivima ljudskih radnji, ve samo o oblicima njihovog meudjelovanja, o njihovoj strukturi. Wiesova je sociologija materijalna jer odgovarajue drutvene oblike objanjava ljudskim eljama.

Osnovni pojmovi sociologije

Istie kako postoje etiri osnovna socioloka pojma, odnosno etiri osnovne drutvene pojave koje ti pojmovi izraavaju. To su: drutveni proces (zajedno sa drutvenim odnosom), drutveno rastojanje, drutveni prostor i drutvena tvorevina. No, on u stvari osnovnim smatra samo dva od tih pojmova: proces i tvorevinu, a pogotovo proces, jer iz njega izvodi i sve ostale svoje pojmove. Zadatak je sociolokog istraivanja: istraivati ivot ljudi u njegovoj cjelini i njegovim dijelovima s gledita koje pojave vezivanja i odvajanja postoje i do kakvih grupiranja ti procesi vode, te kako djeluju te pojave integriranja i diferenciranja na ljude i njihovo djelovanje. Drutveni je proces: injenice kojima se ljudi jedan sa drugim ue povezuju ili se vie razdvajaju. Drutveni je proces jedan jedini osnovni socioloki pojam jer su svi ostali pojmovi izvedeni iz njega : drutveni odnos, koji je samo statiki presjek kroz proces, jedan njegov trenutak, imobiliziran proces; drutveni razmak koje je razmak izmeu toaka na kojima se ljudi nalaze u procesu pribliavanja ili udaljavanja; drutveni prostor, koji je skup svih ovih toaka; i drutvena tvorevina, koja je skup procesa, drutvenih odnosa koji su tako meusobno povezani da se u praktinom ivotu smatraju kao jedinstvo.

Drutveni procesi
Wiese govori o podjeli drutvenih procesa na vrste, a zatim o drutvenom rastojanju. Razliku dva osnovna drutvena procesa, iju definiciju ne daje. To su pribliavanje i udaljavanje. Tim dvama osnovnim procesima odgovaraju i dva osnovna drutvena odnosa : zdruenost i usamljenost. (vertikalna podjela) Po horizontalnoj se podjeli svi procesi dijele na jednostavne i sloene. Prvi su opeljudski procesi , a drugi se mogu razumjeti samo pomou predstave drutvene tvorevine u kojoj se ili meu kojima se odigravaju. Ta nam podjela omoguuje razumjeti kako drutvene tvorevine nastaju iz drutvenog procesa koji se odigravaju van (i prije) njih. Takoer, Wiese dijeli drutvene procese na procese bivanja i procese funkcioniranja.

Analiza i sistematika drutvenih procesa

Poto je zadatak ope sociologije omoguiti da se sloene drutvene pojave usporeuju na jedinstven nain, to se postie analizom pojedinanih procesa na jedinstven nain i njihovim uvrtavanjem u jedinstven sistem procesa. Pri ispitivanju ponaanja sociologija se ne bavi cjelokupnim psihikim doivljajima nego samo motivima konkretnog ponaanja. Wiese smatra kako su najvanije etiri elje koje su drutveno usmjerene, iako su u osnovi egoistine. Te su etiri drutvene elje: zahtjev za sigurnou, za priznanjem, za odazivom, i za novim iskustvima i osjeajima. Proces zdruivanja: stanje usamljenosti, dodir, podnoenje, preko kompromisa dolazi do zbliavanja i sljedeih poznatih stupnjeva pribliavanja. Zajednica se odliku suradnjom, zajednikim djelovanjem inae odvojenih snaga. Razlikuje tri vrste zajednica: par, malu zajednicu (tri ili nekoliko ljudi) i brojnu zajednicu, kao to je npr. drava. Male zajednice se obino zasnivanju dobrovoljno, a velike obino prinudom. Cilj eksploatacije moe biti zadovoljenje svoje oholosti,sluba Bogu, stjecanje bogatstva, a sredstvo za postizanje moe biti zavisnost eksploatiranog, njegova ljubav prema eksploatatoru, religijski osjeaji ili ekonomski poloaj.

Drutvene tvorevine
U drugom dijelu Ope sociologije prouava drutvene tvorevine. Prva podjela tvorevina je na masu, grupu i tijelo. Masa je tvorevina na koju njeni lanovi neposredno djeluju. Grupa ima organizaciju i zato je dalje od lanova, na nju se moe djelovati samo posredno, preko njenih organa. Tijelo je najdalje- ono je nosilac ideologije i trajnih vrijednosti. Tvorevine nisu sasvim jasno razgraniene, a ima ih i mjeovitih, koje imaju crte dvije ili sve tri njihove vrste. Nadalje, dijeli ih na rasute (difuzne), i organizirane; kratkotrajne i dugotrajne; prirodne(bioloke) i umjetne; normirane(obavezne) i slobodne; pozitivno i negativno oznaene(negativne su kada se kae da neto nisu, npr nepismeni).

a)Masa U mnotvu ljudi svaki pojedinac djeluje kao posebna jedinka, ne osjeajui se kao dio cjeline. Od mnotva nastaje masa onog trena kada se pojedinci poinju gubiti kao takvi i rade onako kako radi cijela masa zato to tako ona radi. Razlikuje mase bez vodstva i mase s vodstvom, no, daleko je vanija razlika izmeu tzv. konkretnih, vidljivih ili djelujuih masa i tzv. apstraktnih ili latentnih, nevidljivh masa. Te dvije vrste masa stoje u tijesnom odnosu. b)Grupa Tvorevina koja je relativno tako dugotrajna i jedinstvena da se ljudi koji su u njoj vezani smatraju relativno istima. Relativnim jedinstvom grupa se razlike od mase, a time to se smatra kao jedinstvo empirijskih odreenih ljudi od apstraktnih kolektiva (tijela) Ljudi ne ulaze u grupu cijelim svojim biem, nego grupu ine samo njihovi odnosi. U grupi postoji podjela rada, tj. organizacija, te se njenim duim trajanjem stvara tradicija. Grupa nastaje iz mase ili neposredno iz ljudskih odnosa, te se moe opet raspasti u masu. Vrste grupa: par (dvolana grupa; prirodna, obavezna ili slobodna) antipar (veza dva lica zasnovana na neprijateljstvu) Manje i vee grupe se meusobno ne razlikuju mnogo, njihovo je obiljeje potiskivanje osobnih odnosa i ustupanje mjesta odnosima koji se tiu stvari (ne osobnih). Velike se grupe, kao i mase pokreu uglavnom osjeajima i interesima, no akcija grupe je obino promiljena i grupni se interesi predstavljaju kao iri, dok akcija mase esto nije racionalizirana. c)Drutveno tijelo Drutvena tijela (apstraktni kolektivi) su sastavljeni od ljudskih tijela. Ne stvaraju se neposredno drutvenim procesima, nego tek posredno-raznim drugim tvorevinama koje se stvaraju neposredno tim procesima. Ona tee stvoriti situacije koje odgovaraju njihovim ciljevima i zato esto suzbijaju anti-socijalne tenje svojih lanova. No, njihov pozitivan utjecaj ne treba preuveliavati jer ona sputavaju ovjeka, potinjavajui ga svom idealu. Drutvo ne mijenja mnogo bit ljudske prirode. Svako drutveno tijelo predstavlja udrueni napor da se savladaju tekoe koje pojedinac ne moe savladati. Drutvena tijela se ne sastoje samo iz procesa pribliavanja , nego i iz procesa udaljavanja. Drave pojaavaju nacionalne, crkve vjerske, a klase socijalne mrnje i suprotnosti.

Wiese o dravi: Najtipinije i donekle najvanije drutveno tijelo. najiri i najprazniji oblik zajednikog ivota koji tei dugotrajnosti, u kome se moe razvijati najrazliitiji promjenljiv sadraj. Uvjet postojanja drave je nejednakost u snazi izmeu ljudi i njihovih grupa. Bit drave je u stvaranju vlasti koja proizlazi iz nejednakosti ljudi i sukoba interesa. Vlast objektivizira odnose nejednakih i ini ih postojanima, otud u dravi disciplina i podaniki poloaj graana i hladni i strogi odnosi. Svako drutveno tijelo slui da se ljudski sukobi i nered urede pomou jedne ideje koju ljudi prihvaaju Crkve imaju zadatak omoguiti kolektivno zadovoljavanje religijskih osjeaja. Stalei se zasnivaju na razliitim pozivima koji su hijerarhijski poredani, ali su istovremeno vezani i sa podjelom na vladajue i podinjene i naelom nasljeivanja stalekog poloaja od roditelja. Klase se interesne zajednice koje se zasnivaju na razlikama u bogatstvu, njih ine ljudi priblino istog bogatstva, obrazovanja i politike moi, kao i istih pogleda. Pojam graanskog drutva obuhvaa sve drutvene elemente koji postoje i djeluju van drave i nezavisno od nje, a esto i protiv nje. Po njemu je taj pojam nastao suprotstavljanjem drave i drutva pod utjecajem razvoja pravne znanosti i ne odgovara suvremenoj sociologiji.

Primjena sociologije
Wiese smatra kako se njegov teorijski sistem ope sociologije moe primijeniti na izuavanje konkretnih drutvenih pojava, pri emu naglaava tijesnu vezu izmeu teorijskog i empirijskog ili primijenjenog dijela sociologije. Kritizira nedovoljno obraanje panje na teoriju od strane tvz. empirijske sociologije. Smatrao je kako je sociologija znanost o ovjeku, te da ima nepregledno polje za praktinu primjenu. Time je ona istovremeno i znanost o organizaciji. Dao je i kratak nacrt biosociologije, koju shvaa kao sociologiju koja prouava one drutvene tvorevine koje imaju ne samo drutvenu, nego i prirodnu osnovu. To su porodica, narod, pleme i rasa. Za sociologiju su posebno zanimljivi porodica i narod. On je definirao porodicu kao zajednicu ija je funkcija razmnoavanje ljudi, a narod kao zajednicu koja se zasniva djelomino na zajednikom porijeklu, a djelomino na zajednikom jeziku, obiajima, religiji, politikoj organizaciji koja je manje ili vie drava i teritoriji. Narod se od plemena razlikuje manjim znaenjem zajednikog porijekla zbog velikog mijeanja ljudi.

Ocjena
a)Shvaanje sociologije Wiese se branio od predbacivanja da je njegova sociologija formalna i dokazivao da je ona u raznim znaenjima materijalna. Nedostatak te sociologije nije to je ona sistematska, a ne povijesna, jer su te dvije sociologije razliite meu sobom i obje imaju pravo na opstanak. On shvaa sociologiju kao posebnu znanost o drutvu i time ostavlja van dometa sociologije upravo najbitnija pitanja sociologije shvaene onako kako je ona u najvie sluajeva tokom svog razvoja bila shvaana, tj. kao opa nauka o drutvu. Njegova sociologija prouava samo jednu jedinu pojavu-nain na koji ljudi sainjavaju i razaraju svoje drutvene skupine te se u tom smislu ova sociologija s pravom moe nazvati formalnom. Smatrajui predmetom sociologije samo nain udruivanja i razdruivanja ljudi, tj. samo oblike drutva, on ostavlja postrani zadatak stvaranja ope slike drutva, svih njegovih sastavnih dijelova, meusobnih veza, i, najvanije, onih materijalnih drutvenih procesa- ekonomskih, kulturnih, i drugih koji predstavljaju sr i uzroke kako pojedinih naina i oblika koje on prouava pod imenom drutvenih procesa tako i ukupne slike drutva u cjelini i veze njegovih sastavnih dijelova. b)Osnovni pojmovi Wiese je nedovoljno govorio i o drugim osnovnim pojmovima svoje sociologije i nije ih dobro podrobnije objasnio. Njima je dao samo najkrae i esto isto verbalne definicije. Nerazraen je pojam drutvenog rastojanja, kao i drutvenog odnosa, pri emu nije jasan ni odnos tog pojma s pojmom drutvenog procesa. Nije razraen ni pojam drutvenog prostora, kao i mnogi drugi. No, postavljanje samog pitanja nabrajanja i razvrstavanja drutvenih procesa otkrio je jedno vano socioloko pitanje i otvorio iroko polje rada sociologa. Najvanija je kritika da je on u izlaganju o pojedinim konkretnim procesima i tvorevinama vie ili manje, a nekad i potpuno, odstupao do svog osobnog shvaanja sociologije kao znanosti o procesima pribliavanja i udaljavanja, ime je dokazano da je takvo shvaanje previe usko i neusporedivo u konkretnoj sociolokoj analizi pojmova. c)Nain obrade Wiese je zapravo dao samo relativno vrlo malo razraene, nedovrene nacrte jednog sistema i jedne teorije, a sistem ne djeluje povezano kao vrsta cjelina. Posljedica toga su i brojne nedosljednosti u izlaganju pojedinih pojmova, koje je takoer i nesistematsko i nejednako. d)Metoda Iako je njegova metoda opisa pojava i istraivanja njihovog sastava (strukturalnoformalna analiza) jasna, premda nedovoljno znanstvena, njegov stav u pogledu znanstvenog objanjenja pojava i utvrivanja znanstvenih zakona u sociologiji daleko je od toga da bude jasan. S jedne strane postavlja niz zakona, dok s druge, na vie mjesta, izraava sumnju u mogunost postavljanja zakona u sociologiji, pogotovo to se tie opeg kretanja drutva i utvrivanja onih inilaca koji su za to odluujui.

Eugne Duprel
Shvaanje sociologije
Sociologija je po njemu znanost o sloenim pojavama, koje uvijek imaju dvije strane, jednu unutranju, psihiku, a drugu vanjsku, materijalnu-tjelesno ponaanje. Smatrao je da dotad sociologija nije uspjela izgraditi jedan znanstveni pojam koji bi omoguio da se u prouavanju ima istovremeno i podjednako u vidu i jedna i druga strana drutvene pojave. Po njemu je takav pojam drutveni odnos, koji uvijek obje strane gleda u jednoj cjelini, odreujui njihov meusobni odnos i znaaj u odreenoj pojavi. Tako je odredio drutveni odnos kao pravi predmet sociologije. Kao posebni zadatak sociologije smatra istraivanja u okviru tzv. drutvene logike, tj. istraivanja o nastanku i irenju ideja koje nisu sasvim jasne, tzv. nejasnih ideja. On to naziva i sociolokom kritikom. Time se utvruju zakonitosti utjecanja ljudskih misli na njihovo ponaanje, jer je svaka misao jedna determinanta ponaanja. Tako je doao do dvojstva sociolokih metoda- promatranje je metoda prouavanja injenica i radnji te time, posredno, psihikih stanja, dok je kritika metoda prouavanja psihikih stanja. Te se metode dopunjavaju, a glavna je promatranje jer se nejasne ideje ne veu meu sobom po zakonima logike nego po interesima i koristi, a to se moe utvrditi jedino promatranjem.

Sistem sociologije
U svojoj Opoj sociologiji svoje izlaganje dijeli na dva dijela: jedan, mnogo vei, pod nazivom Oblici ivota u drutvu; koji govori o onome to bi se moglo nazvati drutvenom statikom ili opisom sastava drutva, i drugi, krai, pod nazivom civilizacija; koji govori o drutvenoj dinamici. a)Sastav drutva Tri osnovna pojma sociologije po Dupreelu: Drutveni odnos, utjecaj jednih ljudi na druge, bilo na njihove radnje ili psihika stanja. Tri su sredstva utjecanja: sila, uvjeravanje i razmjena koristi. Pozitivan je onaj odnos gdje postoji suglasnost dviju strana i slobodan pritisak na odnos; a negativan je gdje postoji suprotnosti. Drutvena skupina se odreuje polazei pod pojma tzv. dopunjavajuih odnosa. Najvaniji dio formalnog uenja o drutvenim odnosima je upravo izuavanje svojstava takvih dopunjavajuih odnosa. Skupina je skup pojedinaca povezanih meu sobom drutvenim pozitivnim i dopunjavajuim odnosima. On sve skupine svrstava u etiri vrste: porodice ili srodnike skupine, skupine zasnovane na sili, skupine vjerovanja ili miljenja i skupine razmjene koristi. Drutvena simbioza je suradnja drutvenih skupina koje ne mogu samostalno vriti sve potrebne funkcije i izmeu kojih zbog toga postoji podjela rada. Religija je s psiholokog gledita poseban nain organiziranja povjerenja, pri emu se polazi od tajanstvenog i iracionalnog. Na taj se nain postie smirenje religioznog ovjeka nasuprot njegovoj uznemirenosti zbog nemoi da savlada nepoznate sile.

b)Civilizacija Pod tim naslovom raspravlja o kretanju drutva. Polazi od stava da su sva drutva slina i da tee potpunoj istovjetnosti, jer za sve njih vae isti socioloki zakoni koje utvruje formalna sociologija. No, ona ipak nisu ista jer djeluju razliiti imbenici koji izazivaju razlike. Dva su glavna takva imbenika: demografski i tehniki, a stupanj razvoja drutva zavisi od njih. Razlikuje i tri stanja kretanja stanovnitva: umnoavanje, opadanje i stagnaciju. to se tie tehnike, razlikuje njeno napredovanje i nazadovanje, a posebnu panju posveuje njenom napretku jer smatra da on znatno utjee na kretanje drutva. Osnovni je njegov zakljuak da svaki tehniki napredat rjeava jednu krizu i istovremeno izaziva jednu novu, koju rjeava sljedei napredak itd.

Ocjena
Glavna dobra strana Dupreelove sociologije je to podvlai znaaj drutva za pojedinca istiui tzv. dopunjavajue odnose. Na taj nain on mnogo konkretnije od mnogih drugih sociologa ukazuje u emu je veza i zavisnost jedinke od drutva. No, teko se sloiti kako postoji jedna vrsta formalne sociologije koja proizlazi iz same logike drutva te vai za sva drutva svih moguih bia, pa i za ljudsko drutvo. S gledita njegovog znaaja za formalnu sociologiju, on je oito pokuavao rijeiti osnovni problem formalne sociologije- pronai neku vrstu apriornih pojmova, oblika, koje svako drutvo mora imati i koji se nuno nameu. On je te pojmove zasnivao na nunoj logici strukture drutva, te nametnuo odreena obiljeja svakom drutvu, a ne samo ljudskom. Na taj je nain proirio polje formalne sociologije i van ljudskog drutva i stvorio od nje univerzalno vaeu disciplinu.

ELEMENTI FORMALIZMA U NEKIH ZNAAJNIH SOCIOLOGA

Emile Durkheim
Glavni element koji Durkheima pribliava formalnoj sociologiji je u njegovom poznatom stavu iz Podjele drutvenog rada o dva glavna oblika drutva- ono gdje vlada mehanika i gdje vlada organska solidarnost. Mehanika se suprotstavlja organskoj kao oblik relativno nerazvijenog, primitivnog drutva, u kome nema razvijene podjele rada i gdje se pojedinac relativno oslobaa drutvene stege, jer se drutveni odnosi zasnivaju na ugovoru. Durkheimov oblik mehanike solidarnosti odgovara onome to Tonnies naziva zajednicom, a oblik organske solidarnostionome koji on naziva drutvom. Durkheim mnogo vie nego Tonnies naglaava postojanje mjetovitih oblika drutava, a isto tako, nasuprot Tonniesu, Durkheim je naklonjeniji drutvu, odn. organskoj solidarnosti, jer se tu pojedinac moe bolje razviti. No, zbog te se Durkheimove podjele ipak ne moe smatrati da se on pribliio formalnoj sociologiji, poto cijelo njegovo djelo govori protiv toga, te je on moda dalje no itko bio od formalne sociologije. Dakle, njegov je djelomini susret s formalnom sociologijom samo sluajan i cijeli se duh njegovog djela protivi duhu ove sociologije.

Max Weber
Iako je i sociologija Maxa Webera bila daleko od formalne sociologije, on je ipak u uvodu u svoje glavno djelo Privreda i drutvo, definirao drutvenu pojavu i ostale socioloke pojmove na jedan sistematian nain, van vremena i prostora, kao ope pojmove koji vae za sva drutva i za sva vremena, to je ponukalo mnoge pisce da i njega ili bar ovaj dio njegovog opusa uvrste u formalnu sociologiju. No, ti pisci nisu u pravu. Naprotiv, ak i taj Weberov rad, koji donekle lii na formalnu sociologiju, nije u stvari to. Weber je jednostavno dao jedan teorijsko-sistematski socioloki nacrt jedne ope sociologije koja bi vaila za sva drutva i vremena, a ne bi bila povijesno-genetikog karaktera. Iako bi trebalo smatrati potpuno opravdanim zakljuak da se Webera ne treba ni djelomino smatrati formalnim sociologom, vrijedi istaknuti da je on usvojio i neke pojmove koji potjeu upravo iz formalne sociologije- tako je uglavnom osvojio i pojam drutvenog odnosa, koji je jedan od osnovnih pojmova formalne sociologije

Georges Gurvitch
Otro je kritizirao formalnu sociologiju i njegov je duh bio tipino antisistematski i antipojmovan. Zahtijevao je da se sve drutvene pojave ispituju u povijesnom razvoju i s obzirom na razliite konkretne uvijete (drutvene okvire). Usprkos svemu tome, neki ga pisci smatraju izrazitim formalistom. Gurvitch je razvijao odreene pojmove koji su isto onako vanvremenski kao i oni u formalnoj sociologiji, pogotovo u onoj fenomenolokoj. Takav je pojam oblik drutvenosti, za kojeg Gurvitch kae da je nepovijestan. Drugi je dokaz u Gurvitchevom proizvoljnom razvrstavanju pojmova.

II. DIO: AMERIKI FORMALIZAM

Edward Allsworth Ross
Drutvena kontrola Termin drutvene kontrole ima u amerikoj terminologiji vrlo iroko znaenje, koje se ne poklapa s onim koje ima u europskoj. Najblie bi se kontrola mogla prevesti kao regulacija. Prema tome, Rossovo djelo se bavi zapravo svim oblicima drutvene regulacije ljudskog ponaanja, odnosno normama. Ross smatra da drutvena kontrola ne spada u samu sociologiju, ve u socijalnu psihologiju, koju on shvaa kao znanost o psihikim meuutjecajima ljudi i drutva. Po njemu se cijela socijalna psihologija moe podijeliti na dva glavna dijela; jedan dio prouava utjecaj pojedinca na drutvo u sluajevima kad on prevladava nad ovim, a drugi utjecaj drutva na pojedinca u obrnutom sluaju. Predmet sociologije Bit drutvenog procesa se po Rossu sastoji u interakciji ljudi. Drutveni se procesi dijele u tri glavne vrste: prethodne, drutvene u uem smislu i obnavljajue. Djelovanjem drutvenih procesa nastaju njihove tvorevine (proizvodi), kojih ima poet vrsta. To su ustanove, jednoobraznost, norme, drutveni odnosi i drutvene skupine. Razlikovanjem objektivnih i subjektivnih tvorevina drutvenih procesa, Ross je uspio razgraniiti i predmet sociologije od socijalne psihologije. Drutveni procesi i tvorevine Podjela drutvenih procesa po Rossu: nastanak drutva, udruivanje, vladanje, opozicija, prilagoavanje, suradnja, raslojavanje, podrutvljavanje, otuivanje, individualizacija i kristalizacija. Izvedenim drutvenim snagama Ross naziva interese, koje definira kao nagone koji se mogu zadovoljiti u drutvu. Takvih je interesa samo etiri. Ekonomski interes, religijski, politiki i saznajni. U suvremenom drutvu prevladavaju ekonomski interesi. Posebno govori i o rasnom iniocu. Smatra da se rase razlikuju i po temperamentu i po duhovnoj obdarenosti, a te se razlike ne mogu svesti na okolnosti, nego predstavljaju upravo izraz rase. to se tie drutvenosti, razlikuju se dvije vrste ljudi-oni koji su drutveni i oni koji nisu. Istie blagotvoran utjecaj drutva na ovjeka i tetne posljedice usamljenosti. Vlast smatra jednom od najrasprostranjenijih drutvenih pojava. Razlikuje: vlast roditelja nad djecom, staraca nad mladima, mua nad enom, mukaraca nad enama, ratnika nad radnicima, onih koji imaju povoljni geografski poloaj Najvii cilj vlasti je eksploatacija, koju Ross definira kao uporabu drugog kao sredstva za odreeni cilj. Razlikuje etiri vrste eksploatacije: spolnu, religijsku, egoistiku i privrednu, koja je najvanija. Kada su ljudi razliitih kultura prisiljeni ivjeti zajedno, moraju se prilagoditi jedni drugima. Proces prilagoavanja po Rossu ima etiri etape: toleranciju, kompromis, izjednaenje i stapanje.

Albion V. Small Osniva je ikake socioloke kole. Po njemu, ljudi djeluju prema svojim interesima, tj eljama, te on razlikuje est osnovnih skupina interesa. To su: interes za odravanjem ivota, zdravstveni interes, interes za drutvo, interes za znanjem, inter za ljepotu i pravednost, odn. moralni interes. Iz tog slaganja i sukobljavanja interesa Small izvodi pojam drutvenog procesa, koji nije nita drugo do li niza reagiranja pojedinaca jednih na druge s obzirom na to da li se njihovi interesi slau ili sukobljavaju. Robert E. Park Osnovni drutveni proces koji Park istie jest proces meudjelovanja(interakcije). On ima tri elementa: izraz, tumaenje i odgovor. Proces komunikacije je proces prenoenja psihikih sadraja i bez njega nema drutva ni razvoja linosti. Ljudska interakcija ima etiri glavna oblika: utakmica, sukob, prilagoavanje i asimilacija. Sva etiri procesa Park obuhvaa pojmom socijalizacije; njome ovjek postaje lan jednog drutva prihvativi njegov moralni poredak. Pitrim A. Sorokin Prvi element koji Sorokina vee za formalnu sociologiju je njegovo shvaanje sociologije kao posebne znanost, razliite od svih ostalih drutvenih znanosti. to se tie drutvene pojave, po njemu je ona ljudsko meudjelovanje sa znaenjem. Tako se drutvena pojava sastoji iz djelovanja ljudi koja imaju znaenje, a ova znaenja su sadrana u svojim materijalnim nosiocima. Skup znaenja ini kulturu, skup ljudi i njihovih radnji ini drutvo, a svaki ovjek koji vri ovakve radnje je linost. Tako su drutvo, kultura i linost nerazdvojivi za Sorokina. Razlikovao je i sedam oblika ljudskih odnosa: odnos posredstvom rada ili nerada, dvostranog ili jefnostranog karaktera, dui i stalan odnos, kao i sluajan i privremen, neposredan ili posredan, svjestan i namjeran nesvjestan i nenamjeran i formalan ili institucionaliziran. Kimbal Young On polazi od Sorokinovog pojma sociologije kao znanosti o univerzalnim drutvenim strukturama, kao to su skupine i publika, i univerzalnim drutvenim procesima, kao to su takmienje i suradnja. Talcott Parsons On je stvorio jedan teorijski sistem koji vrijedi za sve mogue drutvene pojave i za sva mogua drutva, koji je u odreenom smislu logiki nuan, i koji je zato izveden prvenstveno deduktivnim putem polazei od samog pojma drutva, odnosno od pojma ljudske akcije i interakcije.

ZAKLJUAK: KRITIKA FORMALIZMA U SOCIOLOGIJI Osnovni problem formalizma u sociologiji Lei u pitanju dali postoji sutinski posebna drutvena pojava koja se moe nazvati oblikom (formom) i kao takva sainjavati predmet posebne znanosti formalne sociologije- ili takva pojava ne postoji, u kom sluaju se formalna sociologija uope ne moe odvojiti od teorijske. Mogunost razlikovanja oblika i sadraja u drutvu Ne smatra se opravdanom kritika prema kojoj formalna sociologija nije mogua jer nije mogue stvarno odvajanje drutvenog oblika od sadraja, poto oblik i sadraj idu uvijek zajedno, jer se smatra da dvije pojave koje se u stvarnosti ne mogu razdvojiti mogu teorijski razlikovati. Kritika Najee se ovoj koli predbacivalo da se drutveni oblik ne moe odvojiti od drutvenog sadraja- a ta je kritika uglavnom netona. Predbacivalo joj se i da ona nije jedina nauka koja se bavi drutvenim oblicima, i ta primjedba samo djelomino stoji, jer se one bave njima na drugaiji nain. Takoer, da je previe individualistiki nastrojena i da mnoge pojave koje su posebne, proglasila zajednikima svim drutvima. 6. Umjereni socijalni darvinisti : Ratzenhoffer, Ward, Oppenheimer G. Ratzenhoffer je takoer doao do zakljuka da su sukobi meu rasama jedan od osnovnih pokretaa drutva, no za razliku od Gumplovitza koji je potpuno podreivao pojedinca grupi, Ratzenhoffer polazi u izuavanju drutva od pojedinca. Ne smatra da stanje sukoba drutva mora zauvijek trajati, ve kao i Spencer pretpostavlja da e nakon toga prvog militaristikog perioda, doi do mirnog drutvenog razvitka. Lester F. Ward smatra da sve strukture, i organske i drutvene, nastaju djelovanjem suprotnih sila, tako da su sukobi u drutvu neizbjeni. On takoer, kao i Ratz, usvaja miljenje da je porijeklo ovjeanstva monogenetiko, a tek kasnije su se ljudski klanovi iz ekonomskih razloga rasprili po zemlji i uslijed klimatskih uvjeta dobili obiljeja razliitih rasa. Frant Oppenheimer je po svojim analitikim kvalitetama najistaknutiji predstavnik teorije sukoba ili konfliktne teorije o porijeklu drave. Drava ne nastaje jednostavnim sukobom meu plemenima ili drutvenim grupama, ve onda kada ekonomski napredak omoguava pljaku ekonomskih dobara ratovanjem. Povod za stvaranje drave dolazi od vanjskih, a ne unutarnjih sukoba u drutvu, a nosioci drave nisu seljaci nego stoari. Ovu ideju O. Preuzima od Ibn Halduma.

7. Kritika socijalnog darvinizma Darwin se izriito ogradio od pokuaja da se zakonima prirodnog odabiranja, koji vrijede za ivotinjski svijet, tumai razvoj ljudskog drutva, kao i prenoenja biolokih zakona evolucije na povijest ljudskog drutva. Moralne kvalitete ine ovjeka sasvim drugaiji biem od ivotinje. Biolozi-darvinisti bili su osuivali primjenu darvinizma na drutvene procese, jer su bili svjesni da je to metodoloka zabluda nastala previanjem razlika ivotinje i ovjeka. Francuski rus Jacques Novicow se posvetio kritici socijalnog darvinizma, smatrao je da za razliku od ivotinjskog svijeta, borba dobiva vie intelektualni karakter u drutvu. Oito je da se prostom mehanikom sukoba ne moe objasniti porijeklo drave, jer je ona nastala iz sloenijih drutvenih procesa, prvenstveno pretvaranjem rodbinske organizacije u teritorijalnu na temelju ekonomskih i klasnih odnosa.