Matija Bekovi roen je 29. novembra 1939. godine u Senti.

Osnovnu kolu zavrio je u selu Velje Duboko, nie razrede gimnazije u Kolainu i Slavonskom Brodu, a viu gimnaziju sa maturom u Valjevu. kolske 1958/59. godine upisao se na Filoloki fakultet u Beogradu, na grupi za jugoslovensku i optu knjievnost. Objavio je sljedee knjige: Vera Pavladoljska ( bibliofilsko izdanje Radomira Stevia Rasa, 1962), Metak lutalica ( Prosveta, 1963), Tako je govorio Matija ( Prosveta, 1964. i 1965 ), O meuvremenu ( Matica srpska, 1968. i dopunjena izdanja: Znanje, Zagreb, 1979, BIGZ, 1985. i 1986, Matica srpska 1990 ), e - tragedija koja traje ( sa Duanom Radoviem, nezavisno izdanje Slobodana Maia, 1970, Rad, 1989 ), Ree mi jedan oek ( Prosveta, 1970, 1976 ), Mea Vuka Manitoga ( SKZ, 1976, 1978 ), Lele i kuku ( Prosveta, 1980 ), Poeme ( SKZ, 76. Kolo 1983. i divot izdanje Kola 1986 ), Sluba Svetom Savi ( Glas crkve, 1987. i 1989 ), O Njegou ( Glas crkve, 1988 ), Kosovo najskuplja srpska re ( Glas crkve, 1989 ), Kaa ( SKZ, 1988, 1989 ), iji si ti , mali? ( BIGZ, 1989, 1990 ), Dvadeset i jedna pesma ( Rukopisna zbirka Mili Raki, Valjevo, 1990 ),Nadkokot ( bibliofilsko izdanje, grafike M. Kapora, Disovo prolee, aak, 1990 ), Bogojavljenje ( Rad, 1990 ), Izabrane pesme i poeme ( BIGZ, 1990 ), Moj pretpostavljeni je Gete ( Razgovori 1968 - 1990, Knjiarnica Obradovi, 1990 ), Sluba ( SKZ, 1990 ), Ovako govori Matija ( Deje novine, 1990 ), Sabrane pesme u est knjiga Metak lutalica, Ree mi jedan oek, Mea Vuka Manitoga, Lele i kuku, Kaa, iji si ti, mali? ( izdanje SKZ, BIGZ; Univerzitetska rije, 1990. i 1992 ), Ovo i ono ( Dnevnik, 1995 ), Potpis ( bibliofilsko izdanje Jovice Veljovia, Hamburg, 1995 ), eraemo se jo ( Oktoih 1996 ), Pokajnica ( Oraac 1997 ).

Cijela poema je , u stvari , ples nad prazninom , nevjerovatna dramatizacija svog ina tajne. Dobija se utisak da naratorova fantazija iznalaenje mogudnosti da se pria bez teme nema granica i da je , upravo , svrha svega da se stvori duhovna paradoksalna pria ni o emu. Pretpostavljena tajna koju inicira naslovna formula , postaje samo elemenat verbalne igre , sa prizvukom parodije , zamiljeno sredite oko koga se ona plete .To sredute moe biti bilo ta ; ona nema objektivnu vrijednost , ali zato uzima sav beskraj nekazanog , omogudujudi prianju da se uvrde samo u sebe i postaje svoj vlastiti predmet. U Pitanju je , dakle , prianje bez predmeta na nain kako se priaju prie sa predmetom , povjeravanje tajne koje nema na nain kao da je ima . Ta paradoksalna koncepcija , osil svojih humorno parodijske vrijednosti , prua jeziku novu ansu oslobaanja od bilo kakve teme , ansu da u poetskoj formi demonstrira sam sebe . dogadja se i to da se poezija zameni propovedanjem, sto je u Beckovicevom slucaju ocevidno, sto je i potvrdila odavno prisutna linija ubijanja metafore te njene zamene retorikom.