Planiranje mjera

PLANIRANJE MJERA obuhvaa traganje, ocjenu i izbor mjera u podruju marketinga,

prikladnih za ostvarenje definiranih ciljeva. U ovom se dijelu istrauju mogunosti
instrumenata marketinga, kao i njihove kombinacije, koje pridonose ostvarenju ciljeva.
Odabrane mjere ine cjelinu marketing-mixa za razdoblje. Marketing-mix obuhvaa
uzajamno usklaene marketinke mjere koje pridonose ostvarenju strategija i ciljeva na
tritu.
MARKETING-MIX shvaa se i kao "taktika komponenta strategije" jer oznauje
operativnu stranu koncepcije marketinga, mjere za ostvarivanje strategijskih zadataka.
Prema Kot1eru, marketing-mix obuhvaa varijable koje se mogu kontrolirati i
kojima se poduzee koristi za ostvarivanje utjecaja na tritu. Svaka varijabla koju
poduzee moe kontrolirati i kojom se utjee na visinu reakcije kupaca varijabla je
marketing-miksa. Za neka se poduzea marketing-mix sastoji od maloga broja varijabli,
druga poduzea imaju njihov vei broj.
Postoje razliite sistematizacije marketing-mix varijabli: u SAD-u je uobiajena
klasifikacija ,,four p`S" (Product, Price, Place, Promotion), dok je u njemakom
govornom podruju zastupljeniji Sub-mix (proizvodni mix, distribucijski mix, ugovorni
mix te komunikacijski mix).
Koncepcija "four p's" ne razlikuje se bitno od koncepcije sub-mixa; postoji vrlo
velika podudarnost u varijablama produkt-mixa (Product), distribucijskog mixa (Place),
komunikacijskog mixa (Promotion) i ugovornog mixa (Price).
Osnovni zadatak PLANIRANJA MJERA jest u takvoj kombinaciji instrumenata
marketinga kojom se omoguuje optimalno ostvarenje zadanih ciljeva.

Zbog toga se pojavljuju i potekoe u planiranju mjera zbog:
- vremenskog utjecaja mjera stoga to se teko moe procijeniti vremenski uinak
mjera, osobito komunikacijskih mjera
- brojnosti moguih kombinacija jer etiri mjere u deset moguih stupnjeva ili
varijanti daju 104 moguih kombinacija, a izbor najuinkovitije kombinacije ovisi
o strunom znanju, iskustvu i spremnosti na rizike
- ukupnosti uin'aka i uzajamnoga komplementarnog, substitutivnog ili
potencirajueg utjecaja marketinkih instrumenata
- utjecaja mjera na druga poslovna podruja stoga to svaka marketinka mjera
utjee na sva druga parcijalna podruja u poduzeu te se planiranjem usklauju
takvi utjecaji
- sigurnosti utjecaja jer je svako planiranje, pa tako i planiranje mjera, PQ vezano s
nesigurnou i, u pravilu, oznauje tek oekivanja.

Planiranje mjera proizlazi iz planiranih operativnih ciljeva i usklauje se sa svim
podrujima i na svim razinama.
!

Slika 47. Marketing-sub-mix

Planiranje trokova
Nastavljajui se na plan prodaje, prometa i mjera izrauje se i PLAN TROKOVA
MARKETINGA. Trokovi marketinga obuhvaaju sve trokove koji nastaju kao
posljedica ponude i prodaje proizvoda/usluga na tritu. Trokove marketinga mogue je
ralaniti prema razliitim kriterijima.
U SAD-u je esta podjela trokova prema funkcijama koje ih uzrokuju. Tako
se razlikuju ovi trokovi marketinga:
- za postizanje ciljeva prometa (order getting) koji obuhvaaju trokove zastupstva,
rek1ame, unapreenja prodaje, rada u javnosti itd.
- za postizanje prometa (order filling) i obuhvaaju trokove obrade i fakturiranja
naloga, trokove pakiranja, dostave, skladitenja i obavljanja plaanja, te
- trokovi uprave marketinga (general administration), i to trokovi istraivanja
trita, planiranja i kontrole marketinga, trokovi najma itd.
Trokovi marketinga mogu se pridruiti i pojedinom instrumentu marketinga u
sklopu marketing-sub-mixa te se moe govoriti o trokovima unapreenja prodaje,
reklame, rada u javnosti te trokovima osobne prodaje.
Postoje, meutim, i drukije podjele marketinkih trokova. Prema vrstama
trokova oni se mogu grupirati u:
- trokove osoblja,
- materijalne trokove (prospekti, uzorci, uredski materijal itd.),
- trokove komunikacija (putni trokovi, reprezentacija, novine, asopisi, struna
literatura),
- trokove ostvarivanja prava i usluga (najamnine, pravni trokovi i trokovi
savjetovanja, licence i koncesije, takse, premije osiguranja),
- otpise, kamate, poreze
- ostale trokove.

Transparentnost marketinkih trokova osobito je vana za planiranje marketinga
pa stoga treba teiti jasnoj klasifikaciji trokova, jasnom razgranienju meu trokovima,
grupiranju samo homogenih elemenata te k1asificiranju trokova prema vrstama, a ne
nositeljima. Zbog bolje mogunosti pridruivanja i vee prikladnosti za odluivanje esto
se preporuuje ralanjivanje marketinkih trokova na FIKSNU I VARIJABILNU
KOMPONENTU.
Cijeli niz trokova u marketingu jednoznano je fiksan (najam, osiguranje,
odreeni trokovi osoblja), neki su drugi trokovi jednoznano varijabilni, a neki imaju
karakter "mjeovitih" trokova, tj. imaju i fiksnu i varijabilnu komponentu.
Ralanjivanje trokova u fiksnu i varijabilnu komponentu sloeni je zadatak u poduzeu
jer ne postoje egzaktni postupci ralanjivanja trokova. U tu svrhu primjenjuju se
matematiki ili iskustveni postupci.
Prednost matematikih postupaka jest njihova egzaktnost, no nedostatak je u tome
to se odnose na prolost i pretpostavljaju linearnu promjenu trokova.


Slika 48. Ralanjivanje trokova

Empirijski postupci takoer jame vrlo visoku tonost ako se temelje na studijama
rada, potronje itd., no esto se u nedostatku takvih studija procjenjuju vrste trokova na
temelju iskustva i strunog znanja.
DOPRINOS POKRIU FIKSNIH TROKOVA nezaobilazan je i u praksi
najee prisutni nain razgranienja te planiranja, analize i kontrole trokova i prometa.
Prije razmatranja razliitih instrumenata planiranja prometa potrebno je rei neto vie o
doprinosu pokria. Primjenom tog postupka moe se utvrditi promjena rezultata zbog
promjene odluke.
Raun doprinosa pokriu nezaobilazni je instrument planiranja, kontrole i
informiranja. Doprinos pokriu jedan je od instrumenata upravljanja s pomou ciljeva, on
bitno poveava transparentnost trokova i otkriva mogunosti njihova snienja.
Ostvarivanje dobiti/gubitaka ovisi, u konanici, o trima initeljima: visini prihoda, visini
varijabilnih trokova i visini fiksnih trokova. Openito vrijedi:


Slika 49. Doprinos pokriu fiksnih trokova

Ako se, dakle, od prihoda oduzmu varijabilni trokovi, tada se dobiva doprinos
pokriu fiksnih trokova, iz kojega se pokrivaju fiksni trokovi, a razlika iznad
pokrivenih fiksnih trokova jest dobit poduzea (podruja poduzea, grupe proizvoda ili
proizvoda). Ako doprinos pokriu nije dovoljan za pokrie fiksnih trokova, ostvaruje se
gubitak.
U proirenom obliku blok fiksnih trokova moe se ralaniti na dio koji se odnosi
na proizvode i proizvodnju, dio koji se odnosi na pojedino poslovno podruje, te dio
trokova upravljanja poduzeem, na temelju ega se izraunava do prinos pokria
prvog, drugog i treeg stupnja (stupnjevani doprinos pokriu).
Postupak doprinosa pokriu iskoritava se:
1. pri svim odlukama u podruju planiranja, prodaje i proizvodnje, gdje se mogu uzeti u
obzir vrste, koliine i cijene,
2. pri brojnim odlukama o izboru putova prodaje, sredstava prodaje, izbora trita,
3. kao podloga za sustav stimulativnog nagraivanja.

Raun doprinosa pokria prua vrlo vrijedne informacije o:
- ukupno nastalim trokovima
- trokovima razliitih funkcija
- trokovima pojedinih instrumenata
- trokovima i doprinosu pokria po proizvodu, grupi proizvoda, kupcu, grupi
kupaca, prodajnom podruju itd.
- elementima za odreivanje cijena (kalkulacije)
- elementima za priopavanje donje prodajne granice
- elementima za priopavanje toki pokria (break-even-points) . elementima za
priopavanje o veliini najmanje narudbe
- elementima za odreivanje optimalne veliine serije
- elementima za proraun optimalnog asortimana
- elementima za odluku vlastita proizvodnja/kupnja od drugih . elementima za
proraun ekonominosti
- elementima za priopavanje uspjeha
- elementima za mjerenje i odreivanje kapaciteta
- elementima za investicijski proraun
!
- elementima za proraune u logistici.

Obraun doprinosa pokria fiksnih trokova stoga je nezaobilazni instrument
planiranja trokova.
Doprinos pokriu iskoritava se u procesu operativnoga planiranja na razliite
naine. U najjednostavnijem primjeru moe se krenuti od planiranoga prometa, umanjiti
ga za odnosne varijabilne trokove i fiksne trokove, nakon ega se dolazi do vrijednosti
planirane dobiti. Proces planiranja moe tei i u suprotnom smjeru, tako da se definira
eljena dobit. Pribrajanjem tako definiranoj dobiti fiksnih trokova dolazi se do potrebne
vrijednosti doprinosa pokriu.
Razlika izmeu mogueg i potrebnog doprinosa pokriu esto se naziva operativnim
jazom. Primjena doprinosa pokriu pri planiranju poeljnog rezultata moe se prikazati
ovako:


Slika 50. Operativni jaz

Primjena jednostavnog rauna doprinosa pokriu olakava odgovor na pitanja:
1. ima li ponuda odreenih proizvoda prednost, tj. poveava li se uspjeh poduzea
poveanjem ponude odreenih proizvoda, odnosno kako uope promjena ponude
odreenih proizvoda utjee na promjenu rezultata poduzea,
2. koliko se mijenja uspjeh poduzea pri promjeni koliine proizvodnje i prodaje.

STUPNJEVANI DOPRINOS POKRIA proirenje je jednostavnog doprinosa
pokriu fiksnih trokova. Prema obraunu doprinosa pokriu fiksni se trokovi proma-
traju kao nediferencirana cjelina, nepodijeljeni blok.
Spoznajom o tome kako fiksni trokovi nisu homogena cjelina pokuavaju se pri
stupnjevanom doprinosu pokriu fiksni trokovi pripisati pojedinim proizvodima (npr.
licenciji), grupama proizvoda (npr. leasing stroja) ili poslovnim podrujima (npr. trokovi
proizvodne hale), ovisno o njihovoj blizini pojedinom proizvodu, grupi proizvoda,
proizvodnoj liniji itd. Fiksni se trokovi pridruuju upravo onom podruju u kojemu
postoji izravan uzrono-posljedini odnos te se moe zanemariti preraunavanje putem
"kljueva".
Poduzea koja se koriste jednostavnim obraunom doprinosa pokria sve ee ga
proiruju u stupnjevani doprinos pokria stoga to se time bitno poveava transparentnost
u nastanku te planiranju i kontroli trokova. Primjenom automatizirane obrade podataka
olakano je prikazivanje strukture uspjeha ne samo proizvoda nego i kupaca, prodajnih
putova, podruja prodaje itd.
Stupnjevani doprinos pokria postaje klasini instrument obrauna i upravljanja
profitnim centrima. Velika prednost stupnjevanog doprinosa pokriu jest za asortiman
prodaje, proizvodni plan i program, za rentabilnost proizvoda, grupu proizvoda, podruje
itd. Informacijska sposobnost ovakvog naina obrauna trokova je u poveanoj
transparentnosti, tj. omoguuje se odgovor na pitanje o tome:
1. pokriva li rezultat pojedinih proizvoda njihove fiksne trokove,
2. je li preostali doprinos pokriu dovoljan za pokrie fiksnih trokova grupe proizvoda,
3. preostaje li dovoljno doprinosa pokriu za pokrie opih fiksnih trokova?

Budui da je mnotvo odnosnih objekata (dijelova proizvoda, proizvoda, grupa
proizvoda, proizvodnih linija, podruja itd.), obuhvaeno primjenom stupnjevanog
doprinosa pokriu fiksnih trokova stvara se iri informacijski temelj nego kod
jednostavnog doprinosa pokria; tako se bitno pridonosi razumijevanju strukture rezultata
- gdje on nastaje i u kojem iznosu.
Planiranje prometa
Plan prodaje ini temelj plana prometa i sastavlja se u suradnji s voditeljem proizvodnje
za postojee proizvode te voditeljem istraivanja i razvoja za nove proizvode. Odluka o
odreenom volumenu prodaje znai istodobno i odluku o visini varijabilnih trokova. S
druge strane, odluka o prodaji i prodajnom asortimanu uvelike ovisi o pripadajuim
varijabilnim trokovima.
Volumen prodaje takoer ovisi o proizvodnom kapacitetu i o njegovim fiksnim
trokovima. Istie se, dakle, nuna izravna i trajna suradnja podruja prodaje i
proizvodnje kod izrade plana. Osim toga, varijabilni i fiksni trokovi esto se mogu bar
djelomino zamjenjivati.
Tako nabava nove opreme esto dovodi do snienja jedininih varijabilnih
trokova (utede na materijalu, energiji, radu), ali istodobno i do poveanja fiksnih
trokova (otpisi, kamate, servis). Uvoenjem drukijih postupaka (kupnja umjesto vlastite
proizvodnje, primjena radno intenzivnih metoda) mogua je djelomina zamjena fiksnih
trokova varijabilnima. Pri planiranju prodaje potrebno je stoga neprekidno usklaivanje
prodaje s internim podacima o trokovima.
PLAN PROMETA naelno se sastoji od dviju komponenata: plana prodaje i pro-
dajnih cijena. Plan prodaje temelji se na prognozi prodaje, predvianju budue prodaje
odreenih proizvoda/usluga odabranim grupama kupaca u odreenom razdoblju, i to uz
odreeni marketing-mix.
Svaka prognoza prodaje istodobno je i prognoza prometa jer prodaja ovisi o prodajnim
cijenama, tako da se prodajne koliine i cijene ne mogu odvojeno promatrrati. S obzirom
na funkcionalnu ovisnost prodajne koliine i cijena govori se o funkciji cijena i koliina
ili o funkciji potranje.
Za poboljanje kvalitete prognoze rabe se kvantitativni i kvalitativni postupci
poput ispitivanja na temelju uzorka, ispitivanja eksperata (primjerice Delphi-metoda),
indikatori, analize vremenskih niz ova, ekonometrijski modeli itd. Budui da se prognoze
temelje na strunom znanju i iskustvu, njihova kvaliteta uvijek ovisi o strunjaku koji ih
izrauje.

Prognoza prometa temelji se na:
- raunovodstvenim informacijama o obujmu i strukturi prometa te o njegovoj
promjeni u prolosti
!
- analizi strukture prometa prema kupcima, vrstama proizvoda, sezonskim
odstupanjima, suradnicima u prodaji
- analizi marketinkih instrumenata poput reklame, politike cijena, prodaje i trita
prodaje, nalozima kupaca, servisu
- analizi kupaca, i to kako pojedinanih kupaca, tako i analizi kupaca i grane
- analizi trokova prodaje.

Planiranje prometa bitno se razlikuje od PROGNOZIRANJA PROMETA;
prognozom se definiraju vjerojatne toke funkcije potranje, koliko jedinica moemo pro-
dati uz odreene uvjete i po odreenoj cijeni. Prigodom planiranja prometa postavlja se
pitanje: Koliko jedinica elimo prodati po kojim cijenama? Planiranje prodaje ovisi o
vanjskim initeljima, ali i cijelom nizu unutarnjih initelja, osobito o poeljnom
poslovnom rezultatu i pripadajuim varijabilnim i fiksnim trokovima.
ANALIZA TOKE POKRIA izuzetno je vaan instrument pri planiranju
prometa. S pomou nje utvruje se onaj volumen prometa kod kojeg se pokrivaju puni
trokovi. Polazi se od fiksnih i varijabilnih trokova, pri emu planer ima mogunost
variranja i utjecanja na trokove, cijene, proizvodni mix, i, openito, marketing-mix. Kod
poduzea s jednim proizvod om utjee se na fiksne i varijabilne trokove tako da se u
planskom razdoblju nastoji ostvariti optimalni rezultat. U takvom poduzeu s jednim
proizvodom minimalni se promet izraunava prema obrascu:

Px = v x + f

gdje su:
p = jedinina prodajna cijena
v = jedinini varijabilni trokovi,
f = fiksni trokovi,
x = minimalna koliina prometa.

Budui da poduzee s jednim proizvodom postoji vrlo rijetko, to se doprinos
pokria i vrijednost minimalno ga prometa utvruju prema obrascima:

f
dx
=
100

gdje su:
d = prosjeni doprinos pokria u postotku od prometa,
x = vrijednost minimainoga prometa.


Slika 51 . Analiza toke pokria

TOKA POKRIA prije svega je znak opasnosti jer se u toj toki prometom po-
krivaju svi varijabilni i fiksni trokovi, a rezultat je nula. Smanjenje prometa ispod toke
pokria znai ostvarivanje gubitaka, poveanje prometa iznad te toke znai ostvarivanje
dobiti, pa se stoga ta toka i naziva PRAGOM DOBITI. Pribliavanje pragu dobiti uvijek je
znak potrebnih promjena prodajnog asortimana, prodajne politike, pojaanja prodajnih
napora, snienja varijabilnih i fiksnih trokova itd. SIGURNOSNI RASPON odraava
odstupanje stvarnog od planiranog prometa i njegovo poveanje znai i poveanje slobode
poduzea u provoenju odreene politike prodaje.






Slika 52. Toka pokria i planirana dobit




Doprinos pokria izuzetno je jednostavan i uinkovit nain obrauna. Njegova
primjena omoguuje identificiranje prioriteta i favorita u asortimanu. PRIORITETI I
FAVORITI U asortimanu odreuju se prema jedininom doprinosu pokria fiksnih trokova
ili prema relativnom doprinosu pokria po jedinici uskoga grla.


Slika 53. Relativni doprinos pokria fiksnih trokova prema uskom grlu
Doprinos pokria po jedinici, odnosno faktom uskog grla nije dovoljan za
prosuivanje o artiklima. Proizvod koji se moe prodati samo u 500 komada usprkos svojem
doprinosu pokria od 2000 po komadu pridonosi manje poslovnom rezultatu od proizvoda s
jedininim doprinosom pokria od samo 400, no koji se moe prodati 10000 komada.
Naravno da takav nain razmiljanja vrijedi samo u sluaju da se takva koliina moe i
proizvesti. FAVORIT je, dakle, proizvod koji openito donosi najvei doprinos pokriu.




Kod ovakvih primjera odreivanja prioriteta i favorita treba uvijek imati na umu da je
rije o statikom promatranju u kojem se ne uzimaju u obzir ivotni vijek proizvoda, utjecaj
na druge proizvode u asortimanu, dugoroni ciljevi ugleda poduzea itd.
Analizu toke pokria planer e uvijek nadopuniti i krivuljom jednakih do-
prinosa pokria (izokvantom), i to barem zbog dvaju razloga:
1. u poduzeima s vie proizvoda mogu je minimalni promet po proizvodu samo uz
pretpostavku konstantnoga proizvodnog miksa, jer se za proraun individualnih doprinosa
pokria pretpostavlja svojevoljno rasporeivanje fiksnih trokova, najee prema nositeljima,
to treba izbjegavati,
2. izokvante doprinosa pokria ne uzimaju uvijek u obzir trine uvjete.

Izokvanta doprinosa pokria sastavlja se za pojedini proizvod i ona povezuje sve toke
istog doprinosa pokria. Izuzetno je korisna kao uporite za razgovor izmeu prodaje,
planiranja i raunovodstva: olakava razumijevanje kako je poveanje ili smanjenje prometa
nuno povezano s promjenom prodajnih cijena eli li se ostvariti nepromijenjeni doprinos
pokria.




Slika 54.Izokvanta doprinosa pokria


Snienje prodajnih cijena nosi prednosti u sluaju kad je krivulja potranje "ravnija"
od izokvante doprinosa pokria; u suprotnom sluaju poveanje prodajnih cijena ima
prednost.
SNIENJE I SUPSTITUCIJA TROKOVA s naglaskom na varijabilnim trokovima
dio je planiranja prometa. Varijabilni trokovi putem doprinosa pokria bitno utjeu na
prodaju, a sami ovise o prometu. Poboljanje trokovne strukture nekoga proizvoda i
poboljanje njegovog poloaja u odreivanju prioriteta ima primarnu vanost za proizvode
nositelje budue prodaje i prometa. Poveanje koliina prodaje omoguuje povoljniju nabavu
i otvara pitanje ulaganja u racionalizaciju, ime se dio varijabilnih trokova zamjenjuje
fiksnim trokovima (supstitucija trokova).






Doprinos pokria fiksnih trokova jasno pokazuje da za poslovni rezultat nije
mjerodavan samo promet nego jo vie i doprinos pokria kao razlika izmeu prometa i
varijabilnih trokova. Stoga je upravljanje prodajom i prometom djelotvornije preko
doprinosa pokria fiksnih trokova nego preko samog prometa.
Najuinkovitija motivacija jest prodajna provizija. I najbolji je doprinos pokria
beskoristan iako on poduzeu, dodue, donosi dobit, no prodaji manju zaradu, ako ona ovisi o
prometu. Sustav nagraivanja stoga treba usmjeriti prema doprinosu pokria. Ako se prodaji
ne eli otkriti jedinini doprinos pokria, tada se preporuuje stupnjevana provizija ovisna o
prometu, no temeljena na doprinosu pokria fiksnih trokova.

Proizvodi su grupirani u etiri skupine prema visini doprinosa pokriu:
- grupa 1: doprinos pokriu iznad 65% prometa
- grupa 2: doprinos pokriu izmeu 50% i 65% prometa
- grupa 3: doprinos pokriu ispod 35% prometa


Kontrolna pitanja
- Definirajte pojam i skicirajte sadraj plana marketinga.
- to sadri plan prodaje i na koja pitanja daje odgovore?
- Objasnite pojam i postupak planiranja ciljne dobiti.
- Kako se odvija planiranje prodaje? Objasnite osnovne korake.
- emu slui planiranje mjera u planu marketinga? to one obuhvaaju?
- Navedite barem dvije mjere za svako podruje planiranja mjera.
- to obuhvaa plan trokova marketinga? Navedite barem dva kriterija razlikovanja
marketinkih trokova.
- Pojasnite jednostavni i stupnjevani doprinos pokria fiksnih trokova.
- Navedite i obrazloite barem tri prednosti doprinosa pokria fiksnih trokova kao
naina obrauna.
- to je plan prometa i od ega se sastoji?
- U emu se razlikuje planiranje od prognoziranja prometa?
- Skicirajte toku pokria i protumaite kako se analizira.
- Objasnite odnose prometa i doprinosa pokria, s jedne strane, i financijske motivacije
zaposlenih, s druge strane.
Planiranje proizvodnje
U podruju proizvodnje naglasak je na ciljnom koritenju postojeim resursima. Proizvodnja
uinaka uspjena je kad se dosljedno slijede tehniki, vremenski, organizacijski i ekonomski
ciljevi, a to se postie brinim planiranjem u pojedinim podrujima nabave, kapaciteta,
zaposlenih ljudi, sredstava rada i radnog toka169.
Zadatak planiranja u podruju proizvodnje jest priprema programa proizvodnje i odvijanja
procesa proizvodnje.

Planiranjem proizvodnje odgovara se na sljedea pitanja:
- to treba proizvoditi?
- Koliko treba proizvoditi?
- Gdje proizvoditi?
- Kako proizvoditi?
- ime proizvoditi?
- Kada proizvoditi?
- Kakvi trokovi nastaju pri proizvodnji?

!
Planiranje proizvodnje izvodi se iz ciljeva poslovanja poduzea kao cjeline.

Proizvodno-ekonomski ciljevi planiranja proizvodnje jesu:
- minimiziranje protoka vremena proizvodnje
- minimiziranje vezivanja kapitala
- pridravanje termina proizvodnje
- optimiziranje iskoritenja kapaciteta
- minimiziranje trokova opreme
- minimiziranje trokova transporta.

Planiranje proizvodnje vrlo je sloeno podruje koje obuhvaa mnotvo tehnikih
detalja i procesa, ija bi obrada prelazila okvire ovog rada. Neka podruja planiranja
proizvodnje izrazito pripadaju tehnikim znanostima. Stoga se o planiranju proizvodnje
govori samo u kontekstu operativnoga planiranja poslovanja s ekonomskoga stajalita.


Slika 55. Struktura podruja planirane proizvodnje

Planiranje proizvodnje moe se ralaniti prema razliitim kriterijima, u literaturi ne
postoji jednoznani pristup, a primjenjuje se i razliita terminologija. Radi bolje preglednosti
ovo se podruje promatra preko planiranja uvjeta za proizvodnju te planiranja ciljeva i mjera,
unutar ega se posebno ulazi u podruje planiranja proizvoda i proizvodnoga programa,
trokova te planiranja odvijanja procesa proizvodnje.
Planiranje uvjeta proizvodnje
Planiranje uvjeta odnosi se na stvaranje pretpostavki za neometano i ekonomino odvijanje
proizvodnje, to obuhvaa:
- stvaranje pravnih preduvjeta,
- osiguranje potencijala u podrujima ljudskog rada, materijala, pogonskih sredstava i
financija te
- ovladavanje problemima unutarnje lokacije (Layout).

Budui da se stvaranje uvjeta u prva dva podruja ne odnosi samo na proizvodnju, u
nastavku se panja posveuje stvaranju uvjeta specifinih za proizvodnju.
PLANIRANJE LAYOUTA u proizvodnji podrazumijeva planiranje unutarnjeg raz-
mjetaja, idejni nacrt unutarnjih lokacija. Idejni plan u proizvodnji je utvrivanje prostorne
strukture proizvodnog pogona. Osnovna ideja planiranja layouta jest u optimalnom (u smislu
!
toka materijala) strukturiranju zadanoga broja objekata (organizacijskih cjelina) meu kojima
postoje veze.

Osnovni CILJ PLANIRANJA LAYOUTA jest u minimiziranju trokova, i to:
- trokova transporta ljudi, sirovina, pomonog i pogonskog materijala, nedovrenih
proizvoda, gotovih proizvoda, otpadaka
- trokova promjene lokacije kod promjene layouta, te
- trokova meu skladitenja, uvjetovanih procesom ili smetnjama u procesu.

Osim osnovnog cilja, navode se i pojedini podciljevi:
- minimiziranje vremena protoka dijela za obradu
- to nie optereenje likvidnosti
- visoka razina sigurnosti
- neometano odvijanje procesa proizvodnje (bez smetnji)
- visoka preglednost strukture proizvodnje, olakana kontrola
- to povoljnije iskoritavanje prostora
- ostvarivanje poeljne fleksibilnosti
- atraktivna radna mjesta po mjeri ovjeka.

Pri planiranju layouta ne postoji puna sloboda oblikovanja, nego se uzimaju u obzir
odrednice zahtjeva lokacije i danosti lokacije. ZAHTJEVI LOKACIJE obuhvaaju:
- proizvode, koji svojom veliinom, teinom i drugim obiljejima odreuju potrebe za
povrinom, transportnim sredstvima i vrstom transportnih sredstava, te takoer bitno
utjeu na smjer tokova materijala, radni slijed, itd.
- pogonska sredstva utjeu na potrebe za povrinom, visinu prostora, nosivost podova,
potrebu za svjetlom, nabavu i isporuku, odnose prema susjednim podrujima itd.
- radnike i njihove zahtjeve za humanim radnim mjestima zatienim od nezgoda,
oblikovanim prema znanstvenim zahtjevima
- proizvodnu organizaciju koja utjee na radni tok, kao i oblikovanje unutarnjega
transporta.

Za potrebe planiranja layouta iskoritavaju se brojne informacije, a osobito su vane
informacije o:
- programu proizvoda
- programu proizvodnje
- potrebnim pogonskim sredstvima
- potrebnoj povrini
- potrebnim radnicima.

Postoje razliiti postupci planiranja layouta - od vrlo jednostavnih do kompleksnih
matematikih modela grupiranih najee u skupine analitikih postupaka, heuristikih
postupaka te integriranih postupaka. Koritenje sustava s raunalnom potporom, primjerice
CAD, ima veliku vanost u postupcima planiranja layouta.
Planiranje ciljeva i mjera proizvodnje
Planiranje uvjeta prva je faza u procesu planiranja proizvodnje uinaka. U drugoj se fazi
planiraju ciljevi i mjere proizvodnje. Ishodite operativnoga planiranja ciljeva i mjera u
podruju proizvodnje jesu planovi prodaje i podaci o zalihama. PLANIRANJE CILJEVA I
MJERA u podruju proizvodnje obuhvaa173:
!
!
1. planiranje proizvodnoga programa (outputa)
2. planiranje mjera, i to:
a) planiranje potronih faktora (inputa)
b) planiranje odvijanja proizvodnje (procesa).

Planiranje proizvodnog programa
Planiranje proizvodnoga programa ima i sa strategijskog i s operativnog stajalita odluujui
utjecaj na razvoj poduzea. Odluke o proizvodnom programu donose se i na strategijskoj i na
operativnoj razini. Operativno planiranje proizvodnje obuhvaa utvrivanje vrsta i koliina
proizvoda koji e se proizvoditi u iduem kratkoronom razdoblju i to na temelju zadanih
odnosno planiranih potencijala. Operativno planiranje proizvodnje najee se provodi kao
godinje, kvartalno, mjeseno, tjedno ili dnevno.
PLANIRANJE PROIZVODNOGA PROGRAMA u okviru operativnoga planiranja
obuhvaa odreivanje vrsta i koliina proizvoda koji se kane proizvoditi u planskom
razdoblju i dijelovima tog razdoblja. Pri tom se primjenjuje ralanjivanje prema grupama
proizvoda, vrstama i varijantama proizvoda te prema nalozima, odnosno djelominim
nalozima za proizvodnju (primjerice pri serijskoj proizvodnji).
Openito se polazi od prodajnih koliina pojedinih artikala utvrenih u planu prodaje te se
uzima u obzir predvidivo stanje zaliha na poetku godine, anakon toga sastavljaju se planovi
proizvodnje i kapaciteta. Ti planovi odraavaju:
1. potranju za proizvodnim sredstvima u pojedinim mjesecima, i to na temelju razlike
izmeu plana prodaje i stanja zaliha, kao i
2. ponudu kapaciteta odreenjem kapaciteta pojedinih proizvodnih podruja.

Ako prema planiranju nadolazeeg razdoblja postoje jo i slobodni kapacite ti za
proizvodnju, tada se planom precizira njihova uporaba bilo za proizvodnju za drugoga, za
proizvodnju drugih proizvoda itd.
Ako se plan proizvodnje ne moe ostvariti raspoloivim kapacitetom, tada postoji
mogunost vremenskog (pomak u druga razdoblja, prekovremeni sati i sl.) ili mjesnog
(proizvodnja kod drugih, kupovanje od drugih i sl.) usklaivanja iskoritavanja kapaciteta.
Planovi proizvodnje i kapaciteta ine ishodite za investicijski plan i plan odravanja.
Investicijski plan sadri pregled investicijskih projekata za idue razdoblje: vrstu i koliinu
investicijskih projekata, izdataka za nabavu, internu kamatnu stopu i razdoblje amortizacije za
pojedini projekt, i to kako za zamjenske investicije, tako i za investicije racionalizacije i
proirenja. Svaki investicijski plan treba, u naelu, sadravati investicijski proraun za svaki
pojedini objekt.

Planiranje proizvodnoga programa daje informacije o tome:
- koje proizvode proizvoditi kojim redoslijedom, to ovisi o postojeim i oekivanim
narudbama, a planiranjem se tei minimiziranju trokova promjene vrste programa
koje naloge kupaca i skladita ostvarivati, te . koje koliine proizvoditi

PLANIRANJE PROIZVODA sloeni je proces koji obuhvaa:
1. inovaciju proizvoda,
2. varijaciju proizvoda,
3. eliminaciju proizvoda.

Kod INOVACIJE PROIZVODA dolazi do ukljuivanja novih proizvoda u proizvodni
program. Novi proizvodi mogu biti rezultat vlastitog ili tueg istraivanja (proizvodnja po
!
licenci, oponaanje). Vano je naglasiti da su to novi proizvodi sa stajalita poduzea, a ne
trita, jer proizvodi koji su novi za poduzee ne moraju nuno biti novi i za trite.
Kod VARIJACIJE PROIZVODA mijenjaju se pojedina obiljeja postojeih proizvoda
kako bi se udovoljilo specifinim zahljevima odreenih korisnika proizvoda ili kako bi se
prilagodila promijenjenim obiljejima potronje i/ili proizvodnih faktora. Varijacije proizvoda
mogu se ostvarivati i promjenom usluge ili dodavanjem usluga vezanih uz neki proizvod.
ELIMINACIJA PROIZVODA oznauje konani izlaz pojedinih varijanata proizvoda
iz proizvodnih programa i esto je posljedica mjera standardizacije ili daljnjeg razvoja
proizvoda. Eliminacija se odnosi i na povlaenje cijele grupe proizvoda, to moe znaiti
izlazak iz neke grane djelatnosti. Na operativnoj razini cilj eliminacije jest spoznaja proizvoda
koji iz faze zasienja prelaze u fazu degeneracije i njihovo pravodobno iskljuivanje iz
asortimana. Eliminacijom proizvoda izbjegavaju se gubitci poduzea. Ovaj proces zahtijeva
sustavni postupak uz primjenu potrebnih instrumenata, primjerice koncepcije ivotnog vijeka
proizvoda.

Proces planiranja proizvoda moe se ralaniti u sljedee aktivnosti:
1. poticaj za planiranje proizvoda; izvor poticaja jesu poslovni plan, poslovna strategija i
politika,
2. traganje za idejama i izbor prijedloga proizvoda; traganje za moguim rjeenjima problema,
3. izbor naloga za razvoja, te
4. izbor proizvoda i njegova realizacija.

Planiranje proizvoda polazi od marketinkih odluka o strukturi proizvodnoga
programa i obuhvaa odreivanje obiljeja proizvoda, toan opis proizvoda. Plan proizvoda
sadri:
- crte kao grafiki opis proizvoda koji se esto izrauje uz primjenu sustava CAD
(Computer Aided Design)
- komadnu listu s podacima o vrsti, mjerama - teini, koliini, povrini, itd., kvaliteti,
oznakama sirovina, dijelova, ugradbenih elemenata proizvoda, potrebnim terminima,
mjestu skladitenja, slijedu ugradnje itd., te
- numeraciju kao organizacijsko pomono sredstvo planiranja proizvoda kojom se
zajedno pripadajui predmeti oznauju prema jedinstvenom naelu. Takva numeracija
slui identifikaciji, klasifikaciji te informaciji.

Posebnu pozornost zahtijeva izbor izmeu naloga kupaca i naloga skladita. Naime,
nasuprot nalozima skladita nalozi kupaca zahtijevaju manje skladite, nie vezivanje kapitala
i sadre nii rizik od prodaje, no istodobno ne omoguuju u punoj mjeri iskoritavanje
mogunosti degresije trokova kao nalozi skladita. U praksi se esto tei kompromisnom
rjeenju: proizvodi s visokim trokovima i visokim rizikom proizvode se po narudbi, drugi se
proizvode za skladite. Odluku o tome olakava primjena ABC-analize.
PLANIRANJE PROIZVODNIH KOLIINA dio je planiranja proizvodnoga programa
i ovisi o prodajnim, proizvodnim i financijskim aspektima. U ovoj se fazi esto planira i
kapacitet: raspoloivi se kapacitet usporeuje s potrebnim kapacitetom te se po potrebi
planiraju odreene mjere prilagoavanja. Budui da potreban kapacitet ne ovisi samo o
koliinama nego i o terminima, pri planiranju kapaciteta uzimaju se u obzir i planirani rokovi.
Znaajna uloga u okviru planiranja koliina pripada veliini serije.
VELIINA SERIJE jest ona koliina proizvodnje odreene vrste proizvoda koja se
uzastopno moe proizvoditi s pomou odreene opreme bez promjene vrsta ili serije. to
ee nastaju promjene, to su vii trokovi promjene. Stoga su s proizvodno-ekonomskoga
stajalita poeljne to vee serije, no one istodobno vode poveanju zaliha i time poveanim
!
trokovima skladitenja i kapitala. Stoga se tei trokovno najpovoljnijoj seriji, optimalnoj
veliini serije.
OPTIMALNA VELIINA SERIJE jest ona veliina kod koje je minimalna suma
trokova skladitenja, kapitala i proizvodnje. Postoje razliiti naini izraunavanja optimalne
veliine serije, no najee se primjenjuje klasina Andlerova formula:

|
|
.
|

\
|
=
b p
a m
x
opt
*
* * 200

gdje su:
a = fiksni trokovi neovisni o veliini serije,
b = jedinini (komadni) proporcionalni trokovi ovisni o veliini serije,
m = koliina prodaje za razdoblje,
p = stopa trokova skladitenja,
x= broj jedinica proizvoda jedne serije.


Planiranje potronih faktora (inputa)

Planiranje mjera u proizvodnji obuhvaa planiranje potronih faktora te planiranje odvijanja
procesa proizvodnje.
PLANIRANJE POTRONIH FAKTORA obuhvaa odreivanje vrste i koliine po-
tronih faktora (sirovina, dijelova proizvoda, pomone i pogonske energije) potrebnih za
ostvarenje proizvodnoga programa. Ishodite za odreivanje potreba za potronim faktorima
kao to su sirovine i dijelovi proizvoda jest proizvodni program prema vrstama i koliinama
gotovih proizvoda; ishodite za utvrivanje pomonog i pogonskog materijala primarno je
potronja prolog razdoblja. Pomona sredstva za odreivanje potreba za potronim faktorima
jesu komadne liste i informacije o upotrebi dijelova te stohastike metode prorauna bruto
potreba. Kod kemijsko-analitike proizvodnje u obzir dolaze recepture, a kod protone
proizvodnje prorauni o koritenju.
Podaci planiranja potronih faktora slue planiranju vrijednosti kao ishoditu za
proraun trokova materijala za plansko razdoblje. Takve bruto koliine za planiranje
proizvodnje i nabave odreuju se uzimanjem u obzir stanja na zalihama, oekivanih narudbi
te naloga koji su ve u proizvodnji. Na taj se nain dobivaju neto potrebe potronih faktora,
koje se pokrivaju kupnjom ili vlastitom proizvodnjom.
PLANIRANJE TROKOVA U planu proizvodnje najee se provodi ralanjiva-
njem na pojedinane trokove proizvodnje (pojedinani trokovi materijala i rada) i ope
trokove proizvodnje, ralanjene na fiksnu i varijabilnu komponentu, Udjel opih trokova
proizvodnje u ukupnim trokovima poduzea neprekidno se poveava zbog modernih
proizvodnih struktura tako da raste i njihova vanost, to ilustrira sljedea slika.

Slika 56. Struktura izravnih i posrednih trokova proizvodnje
Planiranje trokova temelji se na rezultatima planiranja ciljeva i mjera u proizvodnji,
osobito planiranju potrebne potronje faktora i planiranju toka. S pomou takvih planova
odreuje se potrebna potronja koliina i vremena proizvodnih faktora, iz ega se dalje izvode
odrednice za obujam odreenih opih trokova.
Vrednovanje trokovnih elemenata cijenama ili obraunskim stopama omoguuje
odreivanje planske vrijednosti velikog dijela trokova proizvodnje. Osim toga, planiraju se i
opi trokovi proizvodnje, osobito kalkulativni otpisi i kalkulativne kamate po mjestu i
podruju, i to na temelju planiranja rezultata poduzea i metoda otpisa, kalkulativnih
kamatnih stopa, itd.
Tekoe pri planiranju trokova nastaju zbog izbora razliitih naina vrednovanja
potronih faktora. Ako se planiranje trokova temelji na oekivanim trokovima, tada se pri
odreivanju potronje koliina i vremena rabe NORMALIZIRANE VELIINE o koliinama,
vremenima i vrijednostima. Ako je planiranje trokova, osim toga, usmjereno i na
prosuivanje proizvodnosti i ekonominosti procesa proizvodnje, tada se rabe
STANDARDNE VELIINE U smislu poeljnih normi potronje za koliine i vrijeme,
vrednovane prema standardnim cijenama (planska, obraunska cijena).
Odreivanje standardnih veliina koliina i vremena temelji se na tehniko-
ekonomskim studijama procesa proizvodnje. Vano je usmjerenje standardnih stopa na
normalno koritenje proizvodnim kapacitetima, uz normalno odravanje i normalne uvjete
proizvodnje, a ne na maksimalno mogui stupanj koritenja kapacitetima. Utvrivanje
standardnih cijena slui iskljuivanju promjena cijena na tritu i temelji se na trinim
cijenama uzimanjem u obzir oekivanih promjena cijena u budunosti.
PLANIRANJE TROKOVA POJEDINANOG MATERIJALA polazi od neto
planirane koliine pojedinanog materijala za pojedini proizvod. Ovdje se misli na pojedi-
nane materijale koji se prema planskoj proizvodnji nalaze sadrani u gotovom proizvodu i
odreuju se prema tehnikim podacima planiranja proizvodnje, osobito na temelju komadnih
lista i receptura. Multipliciranjem odnosne neto planirane koliine pojedinanog materijala s
utvrenim koliinama gotovih proizvoda prema programu proizvodnje dobivaju se neto
planske koliine pojedinanih materijala.
Budui da se u gotovo svakoj proizvodnji rauna s gubitcima materijala zbog otpadaka
ili smanjenja, tako se pri planiranoj proizvodnji uzimaju u obzir i neizbjeni gubitci
pojedinanog materijala te se dobivaju bruto planirane koliine pojedinanog materijala za
razdoblje. Mnoenjem bruto planirane koliine pojedinanog materijala s pripadajuim
standardnim cijenama dolazi se do planiranih trokova pojedinanih materijala za razdoblje.
Planiranje pojedinanih materijala provodi se, u pravilu, za program proizvodnje, a ne
za mjesta proizvodnje. Ukoliko se meutim eli planirati i nadzirati ekonominost potronje
pojedinanih materijala, tada se planiranje provodi i prema mjestima troka. Takvo planiranje
trokova pojedinih materijala ne samo prema proizvodnom programu nego i prema mjestima
troka sve vie dobiva na vanosti zbog dvaju razloga: prvo, trokovi pojedinanih materijala
sudjeluju u ukupnim trokovima proizvodnje izmeu 50 do 70%, a, drugo, poveana ili
smanjena potronja pojedinanog materijala (izuzimajui promjene oblikovanja proizvoda i
potpuno automatizirane procese) proizlazi iz brinog odnosa radnika u proizvodnji. Planiranje
trokova pojedinanih materijala i prema mjestima troka omoguuje utjecanje na njegovu
potronju.
Odstupanja izmeu planiranih i stvarno nastalih trokova pojedinanih materijala u
nekom razdoblju nastaju zbog promjena u cijenama, promjena proizvodnoga programa te
promjena u potronji.
Promjene u stupnju koritenja kapacitetima te promjene u pokriu fiksnih trokova po
prirodi stvari ne dolaze do izraaja kod pojedinanih trokova.
PLANIRANJE TROKOVA POJEDINANOG RADA odnosi se na planiranje plaa,
koje se kao pojedinani trokovi mogu neposredno pridruiti proizvodu kao nositelju troka.
Iako ovo pridruivanje postaje sve problematinije zbog opsluivanja vie strojeva te zbog
sve vieg stupnja mehanizacije i automatizacije procesa proizvodnje, ipak je mogue i
svrsishodno odvajanje trokova pojedinanih materijala i rada od opih trokova.
Planiranje trokova rada ograniava se na onaj ljudski uinak koji izravno utjee na
poboljanje proizvoda, dok se trokovi osiguranja i drugi doprinosi posebno uzimaju u obzir u
sklopu opih trokova. Ukupni trokovi pojedinih plaa temelje se na
- podacima o ukupnom broju razliitih radnih faza razdoblja sa zadanim vremenima
rada po proizvodnom mjestu i
- komadnom ili vremenski odreenom faktoru plaa po jedinici proizvoda ili radnoj fazi
po proizvodu (standardna stopa plaa).

Poveani grupni rad utie na sve ee planiranje faktora plaa i trokova plaa za radne
grupe.
Planiranje trokova pojedinanih plaa pretpostavlja planiranje radnih operacija na
temelju planova rada i time planiranje vremena proizvodnje, odnosno podrazumijeva
raspoloive podatke o 'normalnoj' potronji vremena za pojedinu radnu fazu. Odreivanje
faktora plaa povezano je s dvama problemima: pridruivanje odgovarajuih grupa plaa
razliitim fazama rada te odreivanje tarifne stope za plansko razdoblje.
Kao i pri planiranju trokova pojedinanih materijala, tako se i prigodom planiranja
trokova pojedinanog rada preporuuje planiranje ne samo prema proizvodnom programu
nego i prema mjestima troka.
Uzroci odstupanja pojedinanih trokova od plana proizlaze iz odstupanja izmeu
planiranih i stvarnih stopa plaa (odstupanje u cijenama), odstupanja u proizvodnom
programu te odstupanja izmeu planiranog i ostvarenog vremena (odstupanje u potronji).
Nasuprot planiranju trokova pojedinanih materijala, kod trokova pojedinanog rada
mogu nastati odstupanja zbog promjene stupnja iskoritenosti kapaciteta. Kod
podzaposlenosti poduzea plae proizvodnje treba tretirati kao fiksne trokove, to dolazi do
izraaja u potronji vremena proizvodnje.
PLANIRANJE OPIH TROKOVA PROIZVODNJE obuhvaa sve trokove koji se
ne mogu pridruiti proizvodu kao pojedinani trokovi. Ono se, naelno, provodi orijentirano
na pojedinu organizacijsku cjelinu, mjesta i podruja trokova, pri emu se koliko je mogue
(i ekonomski opravdano) ralanjuje na odnosne vrste trokova.

Planiranje opih trokova proizvodnje slui:
- utvrivanju trokova kao inputa za plan rezultata
- utvrivanju kalkulativnih stopa za pridruivanje opih trokova proizvodu i dobivanje
informacija o trokovima planskoga programa
- ocjeni i utjecanju na ekonominost procesa proizvodnje, ovisno o mjesti
ma i podrujima trokova.

Ishodite planiranja opih trokova proizvodnje jest planirano iskoritavanje kapaciteta
pojedinoga mjesta troka u ostvarenju planiranoga programa proizvodnje. Na temelju
proizvodnoga programa razdoblja i vremena zaposlenosti pojedinih trokovnih mjesta
odreuje se budue iskoritavanje kapaciteta za svako trokovno mjesto. Za takvo
iskoritavanje kapaciteta utvruje se visina opih trokova koji smiju nastati kod ekonomine
proizvodnje.

Razlikuju se sljedee vrste opih trokova:
- fiksni opi trokovi (trokovi zadanog kapaciteta, neovisni o stupnju njegove
iskoritenosti, primjerice vremenska amortizacija, najamnine, kamate)
- skokoviti fiksni opi trokovi (trokovi koji su konstantni unutar odreenog raspona
iskoritavanja kapaciteta, primjerice trokovi osoba nadzora)
- proporcionalni opi trokovi (trokovi koji se mijenjaju u istom odnosu kao i
iskoritavanje kapaciteta, primjerice pomoni materijal, energija), te
- djelomino promjenjivi opi trokovi (trokovi koji se sastoje od fiksnog i
proporcionalnog dijela, primjerice trokovi energije - pripreme i rada, trokovi
odravanja).

Stvarno planiranje opih trokova po pojedinim mjestima troka provodi se u obliku
viestupnjevanoga sintetikog planiranja opih trokova. Pri takvu planiranju trokova
odreuju se potrebni opi trokovi za razliite stupnjeve iskoritavanja kapaciteta. Takav
primjer prikazan je u sljedeoj tablici, slika 57.
Stopa opih trokova izraava se u novanim jedinicama i slui kao kalkulativna stopa
za pridruivanje opih trokova proizvodu te za planiranje trokova proizvodnoga programa.

Planiranje odvijanja proizvodnje (procesa)
PLANIRANJE ODVIJANJA PROIZVODNOGA PROGRAMA (procesa) obuhvaa
odreivanje vremenskog i prostornog slijeda aktivnosti (tokova obrade i prerade, tokove tran-
!
!
sporta i skladitenja) za ostvarivanje proizvodnih naloga i time za ostvarenje planiranoga
proizvodnog programa. Planiranje procesa znai ujedno i odreivanje vremenske i prostorne
uporabe nositelja aktivnosti (potencijala u obliku sredstava za proizvodnju i radnika) i objekta
aktivnosti (potroni faktori, osobito materijala i dijelova proizvoda) odreene kvalitete i
koliine u svrhu proizvodnje uinaka.
Planiranje odvijanja proizvodnoga programa sadri time simultano planiranje
koritenja kapacitetima orijentiran o na potencijale te planiranje termina (odreivanje
poetnog i zavrnog termina radnoga slijeda po elementu potencijala i nalogu) orijentirano na
program i naloge kao i s time povezano planiranje koritenja potronim faktorima.

Planiranje odvijanja proizvodnje protee se na ova podruja:
- utvrivanje proizvodne strukture
- planiranje rada
- planiranje pripreme t planiranje procesa.

!

Slika 57. Viestupnjevano planiranje trokova za trokovno mjesto

UTVRDIVANJE PROIZVODNE STRUKTURE bitno utjee na tokove materijala i
informacija. To je odluka o procesu proizvodnje i ovisi o NAELIMA PROIZVODNJE.
Prema funkcionalnom naelu obuhvaaju se sva pogonska sredstva potrebna za istu
funkciju. Prema objektnam naelu pogonska sredstva slijede radni proces, dok se o grupnom
naelu govori kod kombinacije funkcionalnog i objektnog naela kako bi se postigao
optimalni tok materijala. Primjena grupnoga naela rezultira proizvodnim otocima,
proizvodnim elijama, proizvodnim segmentima i fleksibilnim proizvodnim sustavima.

Primjena naela proizvodnje vodi razlikovanju sljedeih proizvodnih struktura:
- proizvodnja u radionici slijedi funkcionalno naelo, to znai da se svi strojevi,
oprema i radna mjesta istovrsne radne funkcije prostorno smjetaju u jednu radionicu
(kovinotokari, zavarivai i sl.)
- tekua proizvodnja odvija se prema objektnam naelu: strojevi, oprema i radna mjesta
prostorno se ureuju prema slijedu proizvodnje, to omoguuje skraenje transportnih
putova u odnosu prema proizvodnji u radionici. Tekua proizvodnja zahtijeva visoka
ulaganja kapitala pa se esto s pomou jedne opreme proizvodi samo jedan proizvod.
Tekua proizvodnja zahtijeva takoer visoku razinu iskoritenosti kapaciteta da bi se
izbjegli prazni (jalovi) trokovi.
- proizvodnja na gradilitu takoer je organizirana prema objektnom naelu, no ovdje se
izraeni komadi ne transportiraju proizvodnim sredstvima, ve se provodi
centralizacija pogonskih sredstava kod proizvoda za proizvodnju. Tipini primjeri
ovakve strukture proizvodnje jesu izgradnja brodova, mostova, visokogradnja i
niskogradnja.
- grupna proizvodnja koristi se prednostima funkcionalnog i objektnog naela
- novije proizvodne strukture poput proizvodnog segmentiranja (modularna tvornica),
fraktalno strukturiranje te japanski oblici 'Iean' (mrave) proizvodnje.

PLANIRANJE RADA, uz nacrt i komadne liste, najvanija je podloga planiranja
proizvodnje. U osnovnom obliku planiranje rada obuhvaa za svaki radni tok informacije o
radnom mjestu, pogonskim sredstvima, zadanim vremenima i grupama nadnica. esto se
dodaju i informacije o potrebnom materijalu kao i o transportnim putovima.
PLANIRANJE PRIPREME poinje ve kod planiranja uvjeta i usmjerava se na mjere
koje osiguravaju raspoloivost potrebnih proizvodnih faktora odreene kvalitete u odreeno
vrijeme i na odreenom mjestu.
PLANIRANJE PROCESA temelji se na nalozima, vremenima i kapacitetima. NA-
LOZI su upute za izvoenje odreenog rada na odreenom mjestu. To mogu biti nalozi
kupaca ili interni nalozi i temelje se na proizvodnom programu ili na pojedinanim nalozima
koji se nisu mogli planirati u okviru programa proizvodnje.
UTVRDIVANJE VREMENA jedno je od najvanijih dijelova planiranja rada i ini temelj za
planiranje termina, utvrivanje trokova proizvodnje, zaposlenosti radnoga mjesta i opreme te
obraun neto nadnica. Utvrivanju vremena prethodi analiza radnih tokova tako da se
utvrivanje vremena provodi prema pojedinim vrstama toka kod ljudi, sredstava rada i
predmeta rada. Sljedea slika predouje mogue vrste radnih tokova kod ovjeka.
!

Slika 58. Vrste radnih tokova radnika

Slino se utvruju vremena tokova sredstava za rad i predmeta rada.
Prigodom planiranja vremena izuzetna se vanost pridaje TERMINIRANJU
PROTOKA kod kojeg se vremenski utvruje odvijanje proizvodnje. Ono se temelji na
podacima plana rada te uzima u obzir podatke o vremenu provoenja rada i zadanim poetnim
i konanim terminima. Vrijeme protoka nekog naloga dobiva se zbrajanjem vremena
potrebnog za provoenje zadataka, uzimajui u obzir aktivnosti koje se usporedo izvode.
Terminiranje protoka moe izgledati kao to je prikazano na slici 60.


Slika 59. Tokovi rada za predmete rada
Terminiranje rokova moe se obavljati na nekoliko naina:
- unaprijed - polazi se od odreenog termina ('danas') i odreuje se najraniji poetni
termin za potrebne aktivnosti te se odnosna vremena protoka pribrajaju pojedinim
poetnim terminima; terminiranje unaprijed jest proraun u budunost i odgovara
vremenskom slijedu proizvodnje
- unazad - ishodite je konani termin proizvodnje, oduzimanjem vremena protoka
posljednjeg radnog toka dobiva se konani termin predvienog radnog toka;
najkasniji mogui termin poetka neke aktivnosti dobiva se oduzimanjem vremena
aktivnosti od konanog termina, ime se definira najkasniji mogui termin
zapoinjanja svih aktivnosti, a kao konani rezultat dobiva se vremenska toka kada
treba zapoeti s aktivnostima;
- kombinirana terminiranje - polazi se od utvrenog termina, nakon ega se odreuje
vrijeme unaprijed i unazad; ovakav nain vodi definiranju dvaju termina za svaku
aktivnost: najranijeg i najkasnijeg, a njihova je razlika 'tampon', sigurnosna
vremenska rezerva koja, meutim, vodi i poveanom vezivanju kapitala u
proizvodnji, a aktivnosti bez takve sigurnosne zone nalaze se na 'kritinom putu'.


Slika 60. Terminiranje protoka

esto se dogaa da se nalozi ne mogu izvriti u predvienom vremenu protoka te uz
zadani poetni i konani termin proizvodnje. U takvim se sluajevima nastoji skratiti vrijeme
protoka dijeljenjem serije, ralanjivanjem radnog toka, preklapanjem, izbjegavanjem,
skraenjem vremena opremanja te srodnom proizvodnjom.
KAPACITET je, uz nalog i vrijeme, trei aspekt planiranja proizvodnoga procesa.
Planiranje protoka ne uzima u obzir granice kapaciteta. Stoga je potrebno proraunati potrebni
kapacitet, i to na temelju podataka189 o nalozima za proizvodnju, planovima rada, planovima
radnih mjesta te rezultatima terminiranja.
Za utvrivanje potrebnog kapaciteta zbrajaju se kapaciteti za svaki nalog i svaku
potrebnu grupu radnih mjesta za plansko razdoblje. Terminiranjem kapaciteta utvruju se
poetni i konani termini radnih tokova uzimanjem u obzir ograniene ponude kapaciteta.

Pri odstupanju izmeu potrebnog i raspoloivog kapaciteta nune su mjere prilagoavanja
poput
- prilagoavanja kapaciteta (proirenja ili suenja)
!
- prilagoavanja vremena (pomak termina unaprijed ili unazad)
- prilagoavanje naloga (davanje naloga drugim poduzeima ili preuzimanje poslova uz
naknadu plaa, tzv. 'lohn'-poslova)
- prilagoavanje postupka (prilagoavanje radnoga mjesta, radnoga slijeda i sl).

Tenja za ekonominou procesa proizvodnje uinaka ostvaruje se pri planiranju
procesa na dva naina: tenjom za maksimalnim iskoritavanjem kapaciteta postojeih
potencijala te tenjom za minimiziranjem (prosjenog) vremena protoka naloga u proizvodnji.
Za ostvarenje takvih podciljeva rabe se informacije o koliinama i vremenima s razliitih
aspekata: ljudskih potencijala, mjesta troka, naloga, proizvoda i one su temelj za proraun
trokova rada, energije, alata i odravanja, katkad i trokova kapitala (amortizacije i kamata) i
njihovo pridruivanje nositeljima trokova.
Planiranje proizvodnje esto sadri i planske koliinske pokazatelje proizvodnosti
rada, definirane kao odnos izmeu koliinskog outputa i koliinskog inputa. U pravilu se
oblikuju i utvruju za trokovna mjesta i podruja, a ne za poduzee u cjelini. Najee se
rabe sljedei pokazatelji:
- proizvodnosti rada
o proizvodni uinak/broj zaposlenih
o proizvodni uinak/ strojni sati
- iskoritavanja radnih sati
o vrijeme aktivnosti/radni sati
o vrijeme ekanja/radni sati
o vrijeme odmora/radni sati
o vrijeme pripreme/radni sati
- vrijeme protoka i udjeli obrade, leanja i transporta
- napori poveanja proizvodnosti i snienja trokova izraavaju se pokazateljem
o broj prijedloga za poboljanja/broj radnika
- iskoritavanja materijala
o uinak/potroena koliina materijala
o otpad/potroena koliina materijala
o gubitci materijala/potroena koliina materijala
- iskoritavanja energije
o potrebna koliina energije/potroena koliina energije, pri emu su vrijednosti
pokazatelja proizvodnosti materijala i energije uvijek manji od 1.

Sustavi planiranja i upravljanja proizvodnjom sraunalnom potporom
Izlaganje o planiranju procesa proizvodnje upotpunjuje se kratkim prikazom temelja sustava
planiranja i upravljanja proizvodnjom (PPS-sustavi). PPS-SUSTAVI raunalna su potpora
planiranja, poticanja i nadzora procesa proizvodnje u koliinskom i terminskom aspektu. Oni
su takoer sveobuhvatna koncepcija planiranja i upravljanja industrijskom proizvodnjom, te,
u pravilu, ukljuuju zadatke:
- planiranja proizvodnoga programa,
- planiranja proizvodnje te
- upravljanja proizvodnjom.

Sustavi PPS tradicionalno su podruje primjene EOP-a u industrijskom poduzeu:
razlozi su za to veliki obujam podataka te visoka kompleksnost planiranja. - Sustavi PPS
obuhvaaju ne samo proizvodnju u uem smislu nego se proteu i na podruja to prethode i
nastavljaju se na proces proizvodnje. Osobitu ulogu ima pri tom nabava. S pomou sustava
PPS - obrada prihvaenih ili oekivanih naloga s postojeim kapacitetom koliinski i
vremenski utvruje se i ostvaruje tako, da se to je mogue bolje postiu odabrani ciljevi
proizvodnje.
Zadaci sustava PPS u poduzeima se ostvaruju preteito s raunalnom potporom, to
podrazumijeva integrirano oblikovanje planiranja i upravljanja proizvodnjom i s time
povezano upravljanje podacima.

Stoga se zadaci sustava PPS mogu preciznije odrediti kao;
- planiranje programa proizvodnje i kapaciteta
- upravljanje osnovnim podacima, primjerice temeljnim podacima i nalozima za
proizvodnju
- zadaci to se odnose na materijal i upravljanje pogonom
- planiranje rokova i vremena.

Sustavi PPS ine plansku jezgru ClM-koncepcije. Postoji mnotvo sustava PPS i
razliitih naina sistematiziranja; jedan od najeih naina sistematiziranja jest onaj prema
stupnju centralizacije odluivanja, tako da se razlikuju:
- centralno organizirani sustavi PPS kod kojih se sve odluke planiranja i upravljanja
proizvodnjom donose centralizirano. Tipini oblik takvoga centralnog sustava jesu
sustavi MRP.
- centralno organizirane sustave PPS po podrujima obiljeava centralno planiranje
tijeka proizvodnje za proizvodne cjeline i istodobna vremenska konkurencija naloga i
planiranje uskih grla, za to se esto rabe sustavi OPT.
- decentralno organizirani sustavi PPS odnose se na detaljno decentralizirano planiranje
toka za sva mjesta proizvodnje. Okvirne odluke o protoku naloga omoguuju
koordinaciju, a takav tipian decentralizirani sustav jest KANBAN.

Vanost sustavnih koncepata za planiranje, upravljanje i nadzor cjelovitoga
proizvodnog procesa poveana je ponajprije razvojem EOP-a i informatike.

Najvaniji zadaci sustava PPS jesu planiranje proizvodnoga programa, planiranje koliina,
planiranje termina i kapaciteta, zatim nalozi te nadzor kapaciteta i naloga.

Takvi tradicionalni sustavi PPS - temelje se preteito na sukcesivnom konceptu
planiranja, prema kojem se navedeni parcijalni zadaci rjeavaju postupno jedan po jedan uz
poveanu detaljizaciju i krai vremenski horizont. Povratne veze pojavljuju se najvie u
smislu kotrljajuega planiranja kako bi potaknule idui ciklus planiranja.

!
!

Slika 61. Temeljna struktura sukcesivnog PPS-sustava

PLANIRANJE PROIZVODNOGA PROGRAMA kao prvi korak planiranja proizvod-
nje odnosi se na utvrivanje konanih proizvoda koje treba proizvesti, i to obzirom na vrstu,
koliinu i termine te priblino usklaivanje s raspoloivim kapacitetom. Planiranjem
proizvodnoga programa odreuju se primarne potrebe. Rezultat prvog koraka planiranja jesu
konani proizvodi, ugradbene grupe proizvoda za prodaju, pojedinani dijelovi te zamjenski
dijelovi. Oni su ishodite za planiranje materijala i termina.
PLANIRANJEM MATERIJALA utvruju se potrebe za sirovinama, meuproizvo-
dima, ugradbenim elementima i dijelovima u potrebnim koliinama i u potrebnim terminima.
Takve sekundarne potrebe odreuju se s pomou komadnih lista ili preko statistikog
postupka prognoze potreba za materijalom. Kod prorauna se uzimaju u obzir stanje na
zalihama, narudbe i neizvreni nalozi, te se dobiva terminirana informacija o neto potrebama.
PLANIRANJE TERMINA I KAPACITETA slui priblinom usklaivanju naloga za
proizvodnju s kapacitetom opreme. U prvom se koraku utvruje potrebni kapacitet za
planiranu koliinu proizvodnje, i to na temelju planiranoga protoka za pojedinu radnu fazu. U
iduem se koraku potrebni kapacitet usklauje s raspoloivim kapacitetom. Tonost
terminiranja protoka bitno ovisi o vremenu ekanja i smanjuje se zbog njegovog poveanja.
Planiranje kapaciteta, prema novim PPS-sustavima, delegira se na odnosnoga
zaposlenog suradnika, a sustav samo vizualizira posljedice. Ishodite upravljanja
proizvodnjom jest ZADAVANJE NALOGA: nakon utvrivanja raspoloivosti s obzirom na
potrebnu opremu, alate, suradnike, sirovine itd. slijedi precizno planiranje termina i
zaposlenosti kapaciteta i stvarno upravljanje proizvodnjom. Nalozi se poinju ostvarivati ako
- je poznat rok zapoinjanja proizvodnje prema nekom nalogu 41 su prisutni svi
potrebni podaci
- je raspoloiv potrebni kapacitet
- je raspoloiv potrebni materijal.

Ispitivanje potrebne raspoloivosti slui izbjegavanju smetnji zbog rada, opreme,
materijala ili odluka. NADZOR KAPACITETA I NALOGA slui osiguranju planskog
odvijanja proizvodnje i odnosi se na pridravanje potrebnih koliina, kvalitete i termina. U
ovoj fazi se takoer generiraju podaci o iskoritenju opreme, radnog vremena i slino.
Tradicionalni PPS-sustavi imaju nedostataka uglavnom zbog sukcesivnoga provoenja
parcijalnih zadataka bez povratne veze. Posljedica je u nedovoljnom uzimanju u obzir odnosa
izmeu planiranja programa, kapaciteta i koliina, kao i odnosa unutar pojedinih zadataka.
Tako se primjerice veliina serije i kod viestupnjevane serijske proizvodnje za svaki
stupanj utvruje izdvojeno za svaki stupanj, i to bez ogranienja u kapacitetu. Osim toga,
pojedini koraci nisu dovoljno usmjereni na ciljeve proizvodnje. Pojavljuje se 'sindrom protoka
vremena' zbog neusklaenoga planiranja vremena protoka i kapaciteta te dolazi do gomilanja
naloga i poveanja vremena protoka.
Velik broj nedostataka tradicionalnih PPS-sustava potaknuo je razvoj novih
koncepcija. Problem nedovoljnog usklaivanja kapaciteta pokuava se rjeavati
usmjeravanjem planiranja na zalihe i na uska grla. Razvoj EOP-a dovodi takoer do
integracije komponenata s raunalnom potporom poput CAD, CAM i sl. u CIM koncepciju te
do uporabe ekspertnih sustava u proizvodnji.
Sustavi planiranja i upravljanja proizvodnjom mogu se razliito oblikovati pa se pojedini
faktori mogu vie ili manje naglasiti. Postoje jo neki koncepti u ovom podruju, osobito
MRP-l te MRP-2.
Koncept MRP-l (Material Requirements Planning) razvijen je za planiranje potreba za
materijalom i terminiranje narudbi i vrlo je slian koncepciji PPS-a. MRP-2 (Manufactoring
Ressource Planning) koncept oznauje daljnji razvoj temeljnog koncepta. Ovdje je rije o
hijerarhijskoj koncepciji: rezultati nadreene razine planiranja okvir su podreene razine
planiranja, a predviene su i povratne veze kada se na nioj razini ne mogu pronai
zadovoljavajua rjeenja. Sustav usklaivanja odvija se prema naelu 'top-down'. Bitna su
poboljanja postignuta povezivanjem s poslovnim planovima i mogunostima simulacije za
proraun razliitih scenarija. Koncepcija MRP-2 slijedi naelo integracije, osobito se tei in-
tegraciji planova proizvodnje, prodaje i rezultata, to olakava odluivanje o logistikom
lancu tijekova materijala.

Kontrolna pitanja
- Navedite barem pet pitanja na koja se odgovara planom proizvodnje.
- Kako se definiraju proizvodno-ekonomski ciljevi planiranja proizvodnje? Navedite
barem tri cilja.
- to je planiranje layouta i koji je njegov temeljni cilj?
- to obuhvaa planiranje ciljeva i mjera proizvodnje?
- Kako se pristupa planiranju proizvodnoga programa i to on sadri?
- Nalozi kupaca i nalozi skladita imaju razliito znaenje za proizvodnju i za
poslovanje poduzea. Navedite osnovne razlike meu njima
- to obuhvaa planiranje potronih faktora?
- Kako se planiraju trokovi proizvodnje?
- Kako se planira odvijanje procesa proizvodnje i koja podruja obuhvaa?
- Skicirajte i obrazloite terminiranje protoka.
- Kako se planira potrebni kapacitet i kako se prilagoava raspoloivom kapacitetu?
- to su sustavi PPS i koje zadatke ukljuuju?

Planiranje nabave
Plan nabave proizlazi iz plana prodaje, plana proizvodnje i plana zaliha te izravno utje na
plan rezultata. On sadri prikaz situacije na tritima nabave bitnima za poduzee, informacije
o najvanijim dobavljaima za poduzee, kao i o njihovim cijenama i uvjetima isporuke,
informacije o cijenama za najvanije artikle nabave, srednjorone anse i rizike za najvanije
artikle nabave te mogunosti supstitucije za pojedine sirovine, materijale i energiju. Plan
nabave prua informacije o varijabilnim trokovima nabave te, uz plan prodaje, omoguuje
openiti pogled na doprinos pokriu fiksnih trokova i plan rezultata.
Planiranje u podruju nabave temelji se na podacima drugih parcijalnih planova,
osobito planiranju potrebnog materijala i njegove uporabe u procesu proizvodnje, kao i
planiranju prodaje. Ciljevi za podruje nabave proizlaze iz strategijskoga plana. Plan nabave,
uz planove proizvodnje i prodaje bitno odreuje integrirano planiranje transporta. Planiranje
nabave moe se ralanjeno promatrati kao;
- planiranje programa nabave (ciljevi nabave i skladitenja), te
- planiranje mjera nabave.

PLANIRANJE PROGRAMA NABAVE obuhvaa program kupnje i skladitenja.
Njime se, polazei od planiranih potreba za materijalom, utvruje u kojim koliinama i u
kojim razdobljima i odreenim terminima naruivati, kupovati i skladititi pojedinane vrste
materijala. S ovim su podrujem povezane i odluke o tome koja se visina zaliha zbog razloga
ekonominosti i sigurnosti u odvijanju poslovnoga procesa ne smije prekoraiti.
Uzimajui u obzir rokove isporuke te zahtjeve sigurnosti, odreuju se trokovno
optimalne koliine nabavke u odreenom trenutku, kao i trokovno optimalne veliine zaliha
pojedinanih materijala. Zahtjev za cjenovno i trokovno najpovoljnijom nabavom,
skladitenjem i pripremom sirovina, pomonog materijala i energije, kao i tuih dijelova i
proizvoda moe se ispuniti na temelju cjelovitoga plana.
PLANIRANJE MJERA NABAVE, tj. planiranje mjera kupnje i skladitenja provodi
se istodobno kad i planiranje programa kupnje i skladitenja. Rezultat planiranja mjera nabave
jest pregled aktivnosti za ostvarenje ciljeva plana, kao to su utvrivanje kvalitete, pregovori o
cijenama, izbor dobavljaa, proces naruivanja, kontrola ulaza robe itd. Pri utvrivanju
programa i mjera transporta, koji je izravno povezan s planiranjem kupnje i skladitenja, tei
se usklaivanju konkurentnih ciljeva poput minimiziranja trokova transporta i minimiziranja
trokova stajanja zbog nedostatka materijala.
Osnovni zadatak nabave jest osigurati raspoloivost potrebnih dobara i usluga
odgovarajue koliine i kakvoe u pravo vrijeme i na pravom mjestu, po povoljnim cijenama i
uz to povoljnije uvjete plaanja. Planiranje u podruju nabave time obuhvaa planiranje
potreba, zaliha i nabave.
Za potrebe planiranja razlikuju se sljedee vrste potreba za materijalima;
- primarne potrebe - potreba trita za gotovim proizvodima, dijelovima proizvoda za
prodaju te rezervnim dijelovima
- sekundarne potrebe - potrebe za ugradbenim grupama, pojedinanim dijelovima i
sirovinama, nunim za proizvodnju primarnih potreba
- tercijarne potrebe - jesu potrebe za pomonim sredstvima, pogonskom energijom i
opremom za zavarivanje.


Slika 62. Struktura planiranja u podruju nabave

Osim toga, razlikuju se i bruto i neto potrebe. Bruto potrebe dobivaju se zbrajanjem
sekundarnih potreba i dodatnih potreba (poveanje potreba zbog popravaka, odravanja,
istraivanja, zbog otpada i sl). Neto potrebe se dobivaju tako da se od bruto potreba
oduzimaju zalihe, stanje narudaba i predbiljeene zalihe. Tek su neto potrebe stvarne potrebe
za nabavom materijala, sirovina, dijelova, pomonih sredstava, pogonske energije itd.
Planiranje potreba za materijalima
Utvrivanje i prognoza potreba za potronim faktorima u kvalitativnom, kvantitativnom i
vremenskom aspektu u sreditu je zadataka nabave. Planiranje potreba za materijalima
izravno odreuje proizvodni proces sa svojim predvidivim potrebama - koliine, kakvoe i
vrste - u iduem planskom razdoblju te mogunosti trita da tim, buduim potrebama
udovolji, a neizravno preko plana proizvodnje na planiranje potreba uljee i plan prodaje.
Planiranje potreba za materijalom moe se provoditi na dva naina:
- deterministiki kao planiranje usmjereno na program, te
- stohastiki kao planiranje usmjereno na potronju.

Na osnovi rezultata provedene ABC-analize za A i B grupe materijala preporuuje se
primjena deterministikog, a za grupu C stohastikog postupka.
DETERMINISTIKI je POSTUPAK usmjeren na program i temelji se na podacima
programa proizvodnje i proizvoda. Programom proizvodnje utvruju se slijed proizvodnje
pojedinanih proizvoda, proizvodnja prema nalozima kupaca ili skladita te koliina koja se
kani proizvoditi. Podaci o proizvodu drugo su uporite ovog postupka, i to osobito njegove
komadne liste te utvrivanje vremena i rokova.

- Komadne liste odraavaju analitiko ralanjivanje proizvoda i, u pravilu, sadre:
temeljne podatke (broj, naziv, mjerilo materijala te oznake obiljeja, nabave I status
materijala)
- tehnike podatke (klasifikaciju dijelova materijala, teinu jedinice, konstrukcijski odjel
i konstruktor)
- ekonomske podatke o materijalu (mjesto skladitenja, ABC-oznaka, cijena, dobavlja)
- raunovodstvene podatke (obraunska vrijednost materijala, konto, kalkulativnu stopu,
nositelja trokova te prosjenu cijenu materijala).

STOHASTIKI POSTUPAK odraava orijentaciju na potronju tako da i planiranje
materijala podlijee oscilaciji potreba, koje bi trebale biti unaprijed poznate, i to to je
mogue preciznije. Planiranje potreba za materijalom temelji se na vrijednostima iz prolosti
te se pretpostavlja odgovarajue iskustvo u poduzeu. Ovakav postupak planiranja potreba
primjenjuje se za C grupu materijala te kad je planiranje na temelju programa nemogue ili
neekonomino.
Najee metode deterministikog postupka jesu izraunavanje jednostavne
aritmetike sredine, ekstrapolacija trenda, regresijska analiza itd.
Planiranje zaliha materijala
Zalihe potronih dobara prijeko su potrebne i dre se:
1. radi vremenskog premotenja, tj. usklaivanja vremena isporuke i potronje
2. zbog opreza, tj. tenje za sigurnou poradi utjecaja sluaja na potrebe, nabavu i trajnost
potronih dobara
3. zbog spekulacija, tj. moguih promjenjivfu trinih uvjeta te ansi i rizika na tritima
nabave i prodaje
4. zbog prirode proizvodnoga procesa, primjerice zahtjeva sazrijevanja prirodnih dobara.
!

Cilj je skladitenja u traganju za ekonomski orijentiranim kompromisom izmeu po
mogunosti osigurane raspoloivosti potronih dobara u vrijeme kad su potrebni, to odraava
visok stupanj usluge skladita, te niskih trokova dranja zaliha uz to nie vezivanje
financijskih sredstava.
PLANIRANJE ZALIHA MATERIJALA uvjetovano je neometanim odvijanjem proiz-
vodnog i poslovnog procesa. Postoje dva kriterija koji odreuju granice zaliha:
kriterij sigurnosti odvijanja proizvodnoga procesa definira donju granicu razine zaliha, a
kriterij ekonominosti definira gornju granicu razine zaliha. Prema tome, razina planiranih
zaliha mora se kretati unutar raspona definiranih sigurnou odvijanja poslovnoga procesa i
njegovom ekonominou.
Planiranje zaliha materijala proirenje je planiranja potreba. Nije dovoljno utvrditi
potrebe za materijalima za proces proizvodnje, nego je potrebno uzeti u obzir i postojee
zalihe.
Svrha je planiranja zaliha osiguranje raspoloivosti potrebnih materijala prema vrsti,
koliini i vremenu. Time se izbjegavaju preniske zalihe koje ugroavaju proizvodnju uinaka,
kao i previsoke zalihe koje smanjuju ekonominost poslovanja poduzea. Planiranje zaliha
pridonosi uinkovitijem upravljanju kapitalom, tako to se smanjuje vezivanje kapitala il ili se
raspoloivi kapital oslobaa za druge namjene.

Zalihe materijala u poduzeu esto su 20% do 30% vee od prosjenih potrebnih veliina, u
koje su ukljuene i sigurnosne zalihe. Raunalna potpora olakava spoznaju odnosa izmeu
stvarnoga stanja i potreba.

Previsoke zalihe mogu se smanjivati reduciranjem koliine nabave, smanjenjem
sigurnosnih zaliha te narudbama u najkasnijem moguem roku, kao i kombinacijom ovih
mogunosti.
Pri planiranju potrebno je voditi rauna i o vrstama zaliha, to predouje sljedea slika.


Slika 63. Pregled vrsta zaliha

Postoje, dakle, razliite vrste zaliha:
- INVENTURNE ZALIHE - odraavaju stvarno stanje jer se utvruju osobnim uvidom
- ZALIHE NA SKLADITU mogu biti istovjetne s inventurnim zalihama, no mogu
odraavati i knjigovodstveno stanje te odudara ti od inventurnoga stanja zbog krae,
nestanka, kvara, loma itd. Zalihe na skladitu fiziki su prisutne i ovise o ulasku i
izlasku robe sa skladita. Uobiajeno se rauna njihovo prosjeno stanje prema
razliitim obrascima (ovdje se navode najee primjenjivani):
prosjene zalihe = (poetno stanje + konano stanje) / 2
ili kao mjeseno prosjeno stanje
prosjene zalihe = (poetno stanje + 12 mjesenih stanja) / 13.
- SIGURNOSNE ZALIHE ispod ije granice je ugroen poslovni proces u poduzeu,
nazivaju se i eljeznim zalihama, minimalnim zalihama ili rezervama i to je ono stanje
materijala koje se normalno ne rabi za proizvodnju. To su zalihe koje imaju karakter
amortizera koji osigurava uinkovitost poslovanja i kod potekoa u nabavi ili kod
!
drugih zastoja. Veliina minimalnih zaliha ovisi o prosjenoj potronji materijala u
odreenom vremenu.
- MINIMALNE ZALIHE utvruju se priblino prema nekom od sljedeih obrazaca:
m = prosjena potronja za razdoblje x vrijeme nabave
m = izraunana potronja u vrijeme nabave + dodatak za oscilacije u potronji i nabavi
m = koliinski mjeseni promet x doseg minimalnih zaliha

Postoje tradicionalni naini za izraunavanje minimalnih zaliha. Prema jednom od njih
autora Kolbea, minimalne zalihe se utvruju prema obrascu:

|
.
|

\
|
+ =
100
1 *
s
v p m

gdje su:
m = minimalne zalihe
p = prosjene godinje potrebe v = prosjeno vrijeme dobavljanja
s = sigurnosni dodatak kojim se izraavaju prekoraenja i kanjenja u rokovima isporuke.

- SIGNALNE ZALIHE imaju znaenje toke naruivanja i to su zalihe koje, kad se
dostignu, iniciraju narudbu i trebaju biti tolike da premouju vrijeme nabave.
Vrijeme naruivanja mora biti pravodobno kako se za vrijeme trajanja nabave ne bi
troile sigurnosne zalihe. Sigurnosne i signalne zalihe usko su meusobno povezane.
Utvrivanje njihove visine podrazumijeva tono znanje o situaciji potronje u
poduzeu, kao i pouzdanost dobavljaa. Signalne zalihe mogu se izraunavati na
razliite naine:

s = potronja za razdoblje x vrijeme isporuke + sigurnosni dodatak
s = 2 x sigurnosno stanje
s = minimalna koliina narudbi + sigurnosno stanje

- NAJVIE ZALIHE informiraju o gornjoj prihvatljivoj granici nekog materijala na
skladitu. S pomou najviih zaliha izbjegavaju se prevelike zalihe i time nepotrebno
angairanje kapitala u zalihama.

Planiranje nabave materijala
Koliina narudbe, trenutak narudbe te visina zaliha utvruju se dinamiki u modelima
zaliha. Planiranje nabave materijala usmjereno je na planiranje potreba, planiranje zaliha te
istraivanje trita. Planiranje nabave materijala obuhvaa podruja prema sljedeoj slici:

Slika 64. Podruja planiranja nabave materijala

PLANIRANJE NAINA NABAVE ukljuuje izbor naina nabave:
- povremeno, prema potrebi (tipino za pojedinanu proizvodnju)
- nabava za zalihe (vrlo rairena, omoguuje iskoritavanje povoljnijih uvjeta nabave i
smanjuje rizike vezane za nju, no istodobno uzrokuje visoke trokove skladitenja i
kamata te vee znatan kapital)
- nabava sinkronizirana s proizvodnjom (koliina nabave i potrebna koliina gotovo su
jednake, primjenjiva za jedinstven proizvodni program i kontinuirani proces
proizvodnje)
- Just-in- Time nabava jest nain nabavljanja koji prelazi podruje nabave i odraava
cjelovitu koncepciju koja se primjenjuje i u nabavi.

PLANIRANJE KOLIINA NABAVE usko je povezano s izborom naina nabave. U
prvom je planu odreivanje optimalne koliine nabave, to znai nabavljanje one koliine uz
koju su trokovi narudbe i skladitenja najnii.
Planiranje kupnje ovisi o koliinama i rokovima za narudbe, uvjetima i putovima
dobave te dobavljaima. Planiranje kupnje nadovezuje se na prethodne faze planiranja
nabave, a to su planiranje potreba te planiranje zaliha. Postoji nekoliko naina za
izraunavanje optimalnih koliina narudbe. Uobiajena formula za izraunavanje
optimalnoga broja narudbi tijekom godine glasi:

t
n k P
n
opt
2
* *
=

gdje su:
n
opt
= optimalni broj narudbi
P = vrijednost godinjeg potroka materijala (koliina godinjeg potroka nekog materijala Q
x prosjena nabavna cijena tog materijala p).
k = trokovi rukovanja, izraeni koeficijentom (npr. kamata 12%, ostali trokovi 8%,
cjelokupni trokovi 20%, k = 0,2),
n = broj narudbi, n = 1,
t = trokovi nabavljanja za "n" narudbi.

Nakon izraunavanja optimalnoga broja narudbi, mogue je izraunati i optimalne
koliine te optimalnu uestalost naruivanja, prema obrascima:

opt
opt
n
Q
q =


a narudbe je optimalno realizirati svakih "m" mjeseci, odnosno svakih "d" dana:







;
12
opt
n
m =
opt
n
d
360
=
Optimalna koliina nabave jest ona kod koje se postie minimum zbroja trokova
skladitenja i trokova narudbi. Problemi ulaznih podataka esto se rjeavaju procjenama.
PLANIRANJE TERMINA NABAVE moe se temeljiti na potronji ili potrebama.
Nabava temeljena na potronji provodi se kao:
- postupak toke nabave - unaprijed se odreuje koliina zaliha ili toka kod koje se
inicira nabavka, to podrazumijeva kontrolu zaliha kod svakog izlaska materijala, te
- postupak ritma nabave - visina zaliha provjerava se u odreenim konstantnim
vremenskim intervalima, a narudba se inicira kad se zalihe smanje ispod odreene
razine.

Nabava temeljena na potrebama prikladna je za materijale vie razine kvalitete te se
potrebe odreuju na temelju komadnih lista. U nastavku slijedi prikaz sustava termina nabavi.
PLANIRANJE TROKOVA NABAVE ima veliku vanost, jer je jedan od ciljeva
upravljanja materijalima upravo minimiziranje trokova. Odreivanjem optimalne koliine
nabave te optimalnog termina nabave pridonosi se minimiziranju trokova.

Minimiziranje trokova mogue je tek ako su poznati svi trokovi povezani s nabavom.
Najee su to trokovi:
- stvarne nabave (neposredni kao umnoak koliine i cijene, te posredni koji ovise o
broju i veliini narudbi)
- trokovi skladitenja (trokovi prostora, dranja zaliha, trokovi kamata za vezani
kapital)
- trokovi financiranja (trokovi nabave kapitala)
- trokovi pogrenih koliina (razlike u cijeni, trokovi zastoja, neostvarene dobiti,
gubitak ugleda, ostali trokovi).


Slika 65. Sustav termina nabava

PLANIRANJE PUTOVA NABAVE provodi se prema naelu minimiziranja vremena
nabave i trokova transporta, skladitenja i rukovanja zalihama. Uobiajeno se razlikuju:
- izravni i
- neizravni putovi nabavljanja.

Izravnim putovima materijali dolaze neposredno od proizvoaa odnosno dobavljaa
kupcu odnosno korisniku. Ovakav put nabave preporuuje se za materijale grupe A.
!
Kod neizravnih putova nabave izmeu proizvoaa i kupca pojavljuje se jedna ili vie
meufaza (trgovina, komisija, broker), tako da i materijali, a i komunikacija slijede preko
trgovca.
PLANIRANJE IZVORA NABAVE podrazumijeva izbor izmeu razliitih izvora:
- make-or-buy (kratkorone i dugorone) odluke koje obuhvaaju izbor izmeu vlastite
proizvodnje i kupnje od drugih
- nain koncentracije na izvore nabave jest pitanje strategije odnosa s dobavljaima te
obuhvaa usmjerenje na meunarodna trita, na samo jednog dobavljaa za
odreenu vrstu materijala te na nabavu montiranih modula. Kod modulame nabave
prevaljuju se vane aktivnosti poput istraivanja i razvoja, istraivanja trita,
osiguranja kvalitete, nabave, logistike i proizvodnje na dobavljaa pojedinog modula.

Izbor dobavljaa obuhvaa vrednovanje dobavljaa, kao i odluku o izboru. Postoje
razliiti kriteriji vrednovanja dobavljaa: njegov ekonomski poloaj te njegova prikladnost
kao dobavljaa. Definiranje vrstih kriterija omoguuje svrsishodno vrednovanje. Izbor je
dobavljaa rezultat prethodnog vrednovanja kao i osobnog izbora.
Planiranje trokova materijala
Trokovi nabave o kojima je do sada bilo rijei samo su dio trokova materijala. Osim
trokova nabave, trokovi materijala obuhvaaju i trokove materijala za proizvodnju te ope
trokove.


Slika 66. Planiranje trokova materijala

Planirani TROKOVI MATERIJALA ZA PROIZVODNJU dobivaju se mnoenjem
planiranih koliina s planiranim cijenama. Pri planiranju trokova treba uzeti u obzir i otpad
materijala koji nastaje u procesu proizvodnje.


Planiranje OPIH TROKOVA MATERIJALA odnosi se na sve trokove u podruju
upravljanja materijalom, koji se ne mogu izravno pridruiti proizvodima.



Pri planiranju opih trokova materijala karakteristini su sljedei koraci:
- utvrivanje odnosnih veliina po mjestu troka
- utvrivanje planskih odnosnih veliina po trokovnom mjestu
- planiranje pojedinanih vrsta trokova s fiksnom i proporcionalnom komponentom
- utvrivanje planske stope obrauna trokova.

Praenje odstupanja kod opih trokova materijala provodi se kao
- ukupno odstupanje (stvarni trokovi - obraun ani planirani trokovi)
- odstupanje u potronji (stvarni trokovi - zadani trokovi)
- odstupanje zbog zaposlenosti (zadani trokovi - obraunani planski trokovi).

Kao i u procesu proizvodnje, tako je i ovdje mogue utvrivanje odstupanja za svaki
faktor koji odreuje trokove. No, zbog niih uinaka od uloga u takvom postupku u praksi se
on uglavnom ne primjenjuje.

Kontrolna pitanja
- Prikaite strukturu plana nabave.
- Planiranje potreba za materijalima moe se provoditi na dva naina; objasnite ih i
obrazloite za koju grupu materijala se koristi koji postupak.
- O emu ovisi planiranje zaliha?
- Skicirajte vrste zaliha i obrazloite barem tri vrste
- Koje aktivnosti obuhvaa planiranje nabave materijala?
- Planiranje trokova materijala obuhvaa razliite trokove. Navedite ih i obrazloite
pojedine vrste.
Planiranje djelatnika
Uz obraene parcijalne planove za funkcionalna podruja prodaje, proizvodnje i nabave,
postoje u poduzeima i druga podruja koja se, polazei od odreene veliine poduzea,
organizacijski osamostaljuju i za koja se takoer sastavljaju operativni planovi. Jedno od
takvih podruja koje zahvaa sve funkcije jest i planiranje djelatnika. U nastavku se predouju
varijable koje utjeu na planiranje djelatnika.
Planiranje djelatnika esto je vei problem nego planiranje pojedinih funkcija. Objekti
planiranja nisu gospodarska dobra, ve su to ljudi sa svojom vlastitom osobnou,
uinkovitou i spremnou za uinak i ne moe ih se po volji nabavljati, skladititi i
otputati. K tomu dolaze i pravni propisi te etiki aspekti koji uljeu na planiranje djelatnika.
Planiranje djelatnika mora uzimati u obzir niz INDIVIDUALNIH I ZAJEDNIKIH
INTERESA, ponajprije interese
- posloprimaca (sigurna radna mjesta, naknada prema uinku, humani radni uvjeti,
izbjegavanje opasnosti za zdravlje, anse napredovanja, mogunosti kvalificiranja,
dogovor na radnom mjestu, zatita od racionalizacija i sl.)
- poslodavaca (pokrie potreba za djelatnicima u pravom broju, kvaliteti te u pravo
vrijeme, niski trokovi rada, optimalno zapoljavanje djelatnika, stalno poboljavanje
kvalifikacijske razine, motivacija suradnika, identifikacija djelatnika s poslom i
poduzeem, fleksibilnost djelatnika itd.)
- sindikata (osiguranje mjesta poduke i rada, reguliranje radnoga vremena, stvaranje
povoljnih radnih uvjeta, postizanje suodluivanja itd.)
- drutva (uravnoteeno trite rada, smanjenje optereenja zbog otputanja, dugoronih
gubitaka radnoga mjesta itd.).


Slika 67. Situativni utjecaji na planiranje djelatnika

Plan djelatnika proizlazi izravno iz plana proizvodnje, prodaje i nabave te odraava ne
samo stanje zaposlenih prema mjestu i podruju rada, obrazovanju, dobi itd. nego i planirane
mjere za idue razdoblje s obzirom na interno i ekstemo daljnje obrazovanje, unapreenje,
umirovljenje, nagraivanje, zapoljavanje itd.
U planu djelatnika odraavaju se i temeljne socijalno-politike smjernice i odnos
prema zaposlenima. Organizacijski plan kao grafiki prikaz strukture organizacije i voenja
za idue razdoblje, sa svim odnosima nadreenosti i podreenosti, te ovlastima izravno utjee
na plan djelatnika i s njim je u uzajamnoj povezanosti.
Planiranje djelatnika usmjerava se na ope socijalne ciljeve te na planiranje prodaje,
proizvodnje, nabave. PLANIRANJE PROGRAMA U ovom podruju obuhvaa odreivanje
potrebnih djelatnika za budue razdoblje (djelatnike voenja i izvoenja) u kvalitativnom i
kvantitativnom smislu.
Ishodite su postojei potencijali djelatnika s obzirom na kvalitetu, kvantitetu, dobnu
strukturu, stopu f1uktuacije itd., kao i potrebne promjene u strukturi i dinamici djelatnika
ovisno o operativnom i strategijskom planiranju. Pri planiranju menedmenta izuzetna
vanost se pridaje planiranju organizacije.
PLANIRANJE MJERA odnosi se na interno i eksterno pribavljanje i unapreivanje
djelatnika, kao i njihovo otputanje. U tom kontekstu planiraju se i socijalni ciljevi i mjere za
njihovo postizanje. Pri planiranju vrijednosti u podruju djelatnika uglavnom je rije o
planiranju trokova, u socijalnom podruju o planiranju posebnih trokova, uinaka i imovine
(primjerice stambena politika poduzea).


Slika 68. Plan djelatnika

Proces planiranja djelatnika moe se temeljiti na jednom od dvaju NAELA PLANIRANJA:
1. planiranje na temelju kontinuiteta polazi od stava kako postojee stanje djelatnika u
potpunosti odgovara potrebnom stanju, tj. potrebe za djelatnicima do sada su se ispravno
odreivale u kvantitativnom i kvalitativnom smislu i ispunjavale putem odgovarajueg stanja.
Ako su planirani zadaci isti, tada se ne mijenja ni potrebno ni stvarno stanje djelatnika.
Odreivanje potrebnih djelatnika prema ovom naelu bavi se iskljuivo ocjenom posljedica
promjena. Tako se, polazei od podataka iz prolosti, utvruje ovisnost poveanja prometa i
promjena stanja djelatnika. eli li se planirati bez orijentacije na prolost, tada se na temelju
ispitivanja strunjaka procjenjuje potreban broj djelatnika za odreene zadatke.
2. alternativno planiranje polazi od nule tako to se iznova utvruju ukupne potrebe za
djelatnicima za odreeno plansko razdoblje. Ovakav nain planiranja ne ovisi o prolom i
sadanjem stanju djelatnika; prema tom postupku ukupne potrebe za djelatnicima izvode se iz
uinaka koje treba ostvariti i odnosnih kontekstualnih faktora. Osloboena se radna mjesta
prije ponovnog popunjavanja moraju sadrajno iznova utemeljiti.


Slika 69. Osnovni oblici izrade plana djelatnika
PLAN DJELATNIKA obuhvaa stanje djelatnika za nadolazee poslovno razdoblje,
esto ralanjeno prema skupinama:
- radnici i namjetenici
- zaposleni za puno radno vrijeme, djelomino radno vrijeme i pomoni djelatnici
- poslovnim podrujima
- dobnim grupama
- razinama obrazovanja, itd.

Osim toga, plan djelatnika sadri i informacije o kadrovskim i socijalno-politikim
smjernicama te prikazuje i posebne mjere planirane u ovom podruju za planirano razdoblje,
poput internih i eksternih mjera daljnjeg obrazovanja, umirovljenja, nagraivanja,
napredovanja itd.
Planiranje djelatnika dio je poslovnoga planiranja i obiljeava ga najvia razina
individualnosti i specifinosti poduzea. Stoga planovi djelatnika pojedinih poduzea i nisu
usporedivi. Usprkos tomu postoje odreeni temelji i naela: jedno je od njih individualno i
zajedniko planiranje.
INDIVIDUALNO PLANIRANJE ima pojedinog djelatnika u svojem sreditu, kon-
kretnu osobu, tako da se i planira uz njezinu pomo. Individualno planiranje polazi od
postojeega stanja poduzea i oekivanog razvoja, tj. od promjene radnih mjesta i sadraja.
Individualno planiranje obuhvaa planiranje
- karijere i napredovanja . zapoljavanja
- razvoja i
- uvoenja u posao.

ZAJEDNIKO PLANIRANJE odnosi se na vie djelatnika pojedinog podruja,
odjela, filijale ili poduzea. Ono sadri kvantitativne i kvalitativne aspekte i obuhvaa
planiranje
- potreba za djelatnicima,
- stanja djelatnika,
- promjena djelatnika,
- zapoljavanja,
- razvoja i
- trokova djelatnika.

Praksa planiranja u podruju djelatnika odraava razliite stupnjeve njegova razvoja. Tako se
razlikuju:
1. nerazvijeno planiranje: problemi se rjeavaju tek onda kad postaju akutni, a rjeavanje
problema temelji se na improvizaciji bez ikakvih zahtjeva za metodskim postupkom;
2. formalizirano planiranje: temelji se na unaprijed zadanim koracima za nositelje
odluivanja. Primjeri takvoga planiranja obrasci su za analizu postojeega stanja djelatnika ili
za planiranje potreba za djelatnicima, temeljeni preteito na pokazateljima;
3. formalna metoda planiranja primjenjuje se u sluaju kad se primjenjuju matematika ili
statistika sredstva, primjerice Markoff-modeli, linearno optimiranje ili regresijske analize.
Smatra se da sustavno i razvijeno planiranje djelatnika obiljeavaju dva kriterija, i to:
1. s obzirom na kompetentnost mora postojati samostalno mjesto koje se bavi planiranjem
djelatnika, prikupljanjem informacija i koordiniranjem mjera, te
2. osobito pri planiranju potreba vano je voditi rauna ne samo o zadacima prodaje i
proizvodnje nego i o proirenju i racionalizaciji poslovanja, i to i u kvantitativnom i u
kvalitativnom smislu.



Planiranje trokova djelatnika najizgraenije je podruje planiranja djelatnika u praksi,
nakon ega slijede planiranje stanja i potreba, planiranje pribavljanja te planiranje razvoja
djelatnika. Zbog velike vanosti trokovnog faktora potrebno je produbljivanje ovog podruja.
PLAN TROKOVA DJELATNIKA sadri trokove svih mjera u podruju djelatnika:
sastoje se od isplata djelatnicima, uveanih za zakonska i dobrovoljna davanja. Uobiajeno se
razlikuju pojedinani i opi trokovi djelatnika te fiksni i varijabilni trokovi. Ovisno o
pojedinim mjerama u podruju djelatnika, trokovi se dijele na:
- trokove nadnica i plaa
- trokove primanja djelatnika
- trokove razvoja djelatnika.
TROKOVI NADNICA I PLAA U svakom poduzeu ine najveu stavku trokova
djelatnika. Njihova visina ovisi o gospodarskoj grani i specifinostima poduzea. U
industrijskim poduzeima dominira dio nadnica, iako je podjela na nadnice i plae interna
podjela i na razini poduzea kao cjeline moe se govoriti o trokovima plaa. Struktura
trokova plaa izgleda ovako:

tarifna plaa
+ zakonska socijalna davanja
+ zakonska socijalna plaa
= tarifna plaa sa zakonskim socijalnim trokovima

+ dobrovoljni socijalni trokovi - primarni
+ dobrovoljni socijalni trokovi sekundarni
= ukupni trokovi plae

Tarifna plaa prilagoava se zahtjevima radnoga mjesta. Zakonska socijalna davanja
izdatak su za poduzee i odnose se na doprinose za socijalna osiguranja, osiguranja
zaposlenih i osiguranja od invalidnosti, osiguranje od nezgode, zdravstveno osiguranje, itd.
Zakonska socijalna plaa proizlazi iz obveze plaanja slobodnih dana - blagdana i godinjeg
odmora. Primarni dobrovoljni socijalni trokovi odnose se na bruto plae i sadre boinicu,
mirovinske dodatke, potporu za obrazovanje, jubilarne nagrade i sl. Sekundarni dobrovoljni
socijalni trokovi proizlaze iz trokova trokovnoga mjesta i obuhvaaju trokove stanova
poduzea, kantine, sportskih prostora itd.
TROKOVI PRIMANJA DJELATNIKA obuhvaaju trokove oglaavanja, razgovora
predstavljanja, testove itd., kao i trokove premjetanja i uvoenja u posao, opremanja
radnoga mjesta itd. TROKOVI RAZVOJA DJELATNIKA jesu trokovi obrazovanja,
unapreenja obrazovanja te prekvalifikacije.

eksterno utvreni
dijelovi plae

interno utvreni dijelovi
plae


Kontrolna pitanja
- to razlikuje planiranje djelatnika od primjerice planiranja marketinga, proizvodnje ili
nabave?
- Navedite primjere individualnih i zajednikih interesa o kojima treba voditi rauna pri
planiranju djelatnika.
- Skicirajte strukturu i objasnite sadraj plana djelatnika.
- Obrazloite naela planiranja djelatnika.
- to je sadraj individualnog, a to zajednikoga planiranja?
- to sadri plan trokova djelatnika?

Planiranje financija

Planiranje financija je pojam za sustavnu procjenu i proraun svih ulazeih i izlazeih tokova
plaanja koji nastaju na temelju planiranih aktivnosti u zadanom vremenu i ono nedvojbeno
ini jezgru upravljanja financijama. Iako je planiranje financija postalo dio tehnika
menedmenta tek unazad pedesetak godina, planiranje je u biti oduvijek bilo temelj zdrave
poslovne politike i upravljanja.
Planiranje ciljeva i planiranje potrebnih potencijala i aktivnosti za njihovo ostvarenje
ostvaruje se putem VRIJEDNOSNIH vELIINA financija, raunovodstva i ekonomike
poduzea: uplata i isplata, primitaka i izdataka, prihoda i rashoda, te uinaka i trokova.
Primici su financijska kategorija i odraavaju pozitivan financijski tok, sve novane
tokove koji ulaze u poduzee.
Ako gotovina izlazi iz poduzea (smanjenje stanja u blagajni), tada je rije o isplati, a
ako se u poduzee unosi gotovina, tada je rije o uplati. Ako se, meutim, uz gotovinu,
uzimaju u obzir i nastanak i promjene potraivanja ili obveza, tada se pojmovni par uplata-
isplata proiruje u pojmove primici-izdaci. Primici i izdaci ukljuuju, dakle, i promjene pri
potraivanju i obveza, lj. obuhvaaju promjene na novcu i pravu na novac. Razlika izmeu
primitaka i izdataka novani je tok (cash flow).
Tipini oblici primitaka jesu novani primici od kupaca, primici od prodaje opreme,
primici od emitiranja dionikog kapitala, primici od dugoronih posudbi, poveanje izvora
financiranja itd. Odnos izmeu pojedinih kategorija uplata i isplata, primitaka i izdataka,
prihoda i rashoda te uinaka i trokova prikazuje se na sljedei nain.


Slika 70. Vrijednosne veliine i njihov odnos

Prikazane veliine odraavaju parove srodnih pojmova. Uplate i isplate te primici i
izdaci odraavaju najvanije tijekove novca i prava na novac, potraivanja i obveze te izravno
odreuju likvidnost i financijsku situaciju u poduzeu.
Rashodi i prihodi komponente su rauna dobiti i gubitka i proizlaze iz promjena
vrijednosti stanja dobara i dugova, prikazanih u bilanci, te se smatraju raunovodstvenim
pojmovima. Trokovi i uinci odraavaju tjekove vrednovane potronje i nastanka dobara.
PREDUVJETI planiranja financija imaju veliku vanost jer njihovo ispunjenje izravno
utjee na kvalitetu samog plana: struno znanje i poznavanje faktora koji utjeu na tjekove i
stanja platnih sredstava prema njihovoj vrsti, visini i terminima. Takva se analiza protee na
DETERMINANTE OKOLINE PODUZEA, osobito sustav nabave i prodaje, konjunkturne
tendencije i ponaanje trinih partnera, promjene kamatnih stopa itd.
Osim toga, vane su i DETERMINANTE U PODUZEU poput strategijskih i ope-
rativnih planova te politike dividendi, zadrane dobiti i rezervi, kao i plaanja poreza, kamata
i financiranje/ definanciranja. Takva analiza slui poveanju sigurnosti planova platnih
tjekova i stanja, planova likvidnosti i ostvarenja ciljeva.
Pred planove financija postavljaju se takoer odreeni zahtjevi: FORMALNI se
ZAHTJEVI odnose na njihovu jasnou i kontinuitet sastavljanja, dok se MATERIJALNI
ZAHTJEVI odnose na potpunost, tonost i fleksibilnost. Potivanje navedenih zahtjeva bitno
pridonosi poveanju informacijske vrijednosti planova financija. S obzirom na izuzetnu
vanost planiranja financija, u nastavku se detaljnije prikazuju njegova NAELA:
- potpunosti obuhvata svih primitaka i izdataka (bruto princip)
- tonosti podataka i prognoza
- tonosti pridruivanja platnih tjekova u trenutcima nastajanja
- elastinosti planiranja, promjene se moraju odmah uzimati u obzir
- provjerljivosti
- transparentnosti i preglednosti
- kompetentnosti plan era podrazumijeva struno znanje i struni autoritet.

Planovi financija mogu se razlikovati s obzirom na uestalost sastavljanja (tekui i
jednokratni), s obzirom na ciljne grupe (slubeni i interni), ronost (kratkoroni, dugoroni). S
obzirom pak na veliku vanost povezivanja kretanja platnih tjekova i rokova, u nastavku se
prikazuju planovi grupirani prema ronosti.


Slika 71. Planovi financija prema razliitim rokovima

Ovisno o planskim raunskim jedinicama, razlikuju se:
- PLANIRANJE LIKVIDNOSTI, kod kojeg su obuhvaeni novani tjekovi planske
raunske jedinice; ono se provodi kao pasivno prilagoavajue, kratkorono je i vrlo
detaljno, provodi se kao dnevno, tjedno, mjeseno, tromjeseno, polugodinje i
godinje,
- PLANIRANJE POTREBA ZA KAPITALOM dugorono je priblino planiranje koje
se aktivno oblikuje iz financijske politike, a raunske su jedinice (bilanna) stanja i
njihove razlike.

Plan se financija ne sastavlja autonomno, nego u ovisnosti s ostalim poslovnim
planovima. No u usporedbi s drugim parcijalnim planovima plan financija ima posebnu
koordinativnu ulogu jer je ono globalno planiranje, tj. odnosi se na poduzee u cjelini.
Relevantne poslovne aktivnosti u njemu nalaze svoj financijski odraz.
Plan je financija time posebni instrument poslovnog upravljanja financijama.
Financijski plan povezuje plan rezultata s planskom bilancom i u openitim crtama odraava
financijska kretanja dolazeeg razdoblja.

Prema takvom shvaanju najjednostavniji prikaz plana financija izgleda ovako: planirani
rezultat

+ amortizacija
= CASH FLOW
+ poveanje vlastitog kapitala
+ poveanje kratkoronoga tueg kapitala
+ poveanje dugoronoga tueg kapitala
+ smanjenje dugotrajne imovine
+ smanjenje kratkotrajne imovine
= PORIJEKLO SREDSTAVA
+ smanjenje vlastitog kapitala
+ smanjenje kratkoronoga tueg kapitala
+ smanjenje dugoronoga tueg kapitala
+ isplata dobiti prethodne godine
= PODMIRENJE OBVEZA
+ poveanje materijalnih ulaganja prema investicijskom planu
+ poveanje zaliha
+ poveanje potraivanja
+ poveanje ostale kratkotrajne imovine
= KORITENJE SREDSTVIMA

Meuovisnost izmeu plana financija i drugih parcijalnih planova u poduzeu moe se
uspostavljati na dva naina: direktnim i indirektnim.
Kod DIREKTNE MEUOVISNOSTI pojedine pozicije prihoda i rashoda prevode se
u odgovarajue pozicije primitaka i izdataka ako nastaju u odreenom planskom razdoblju.
Direktno planiranje platnih tjekova izvodi se iz odgovarajuih strategijskih i operativnih
poslovnih planova. To je zahljevan postupak kojem stoji nasuprot jednostavnija,
!
INDIREKTNA METODA: polazi se od dobiti kojoj se dodaju ili oduzimaju rashodi koji nisu
izdaci i prihodi koji nisu primici te se time dobiva stvarni tok novca.
lndirektnim se izvoenjem planiranje platnih tjekova izvodi iz planiranog rauna
dobiti i gubitka, planiranog investiranja/dezinvestiranja, planiranog fina-
nciranja/definanciranja te planske bilance.
Planiranje financija svakako je viestupnjevani proces: planiranje plaanja i financija
obuhvaa predvianje kretanja i stanja tekuih sredstava, utvrivanje poeljne likvidnosne
rezerve te, u sluaju manjka/vika u pokriu, utvrivanje mogunosti i njihov izbor.
Cjelovit plan financija mogue je, dakle, oblikovati na dva naina: polazei od platnih
ljekova, oblikuje se direktni plan financija, dok je za indirektni plan financija godinji suviak
ishodina veliina. Direktno i indirektno planiranje financija prikazuju sljedee dvije slike.


Slika 72. Osnovna Shema plana financija-direktni nain


Slika 73. Osnovna shema planiranjafinancija - indirektni nain

Plan financija u najzastupljenijem obliku oznauje suprotstavljena prikazivanje primitaka i
izdataka, te sadr:
- poetno stanje platnih sredstava
- primitke
- izdatke
- konano stanje platnih sredstava.

Odluke o vezivanju kapitala (investiranju) te namicanju kapitala (financiranju)
poduzea promatra se s dvaju aspekata: rentabilnosti i likvidnosti.
Ocjena uspjenosti se temelji na razini prihoda i rashoda, odnosno trokova i uinaka,
dok se ocjena likvidnosti temelji na razini primitaka i izdataka. Izmeu uspjenosti i
likvidnosti esto postoji vremenski pomak zbog kojeg se, s obzirom na uspjenost i
likvidnost, razliito ocjenjuju pojedine ekonomske i financijske mjere. Stoga se, uz planiranje
uspjenosti, redovito planira i likvidnost poslovanja.
ZADATAK je planiranja financija predvianje kretanja primitaka i izdataka i njihovo
usklaivanje, kao i ouvanje likvidnosti. Pojavi li se tijekom planiranja viak ili manjak
kapitala, tada se izrauju razliite opcije i priprema optimalna i istodobno ostvariva odluka o
namicanju ili ulaganju sredstava.
Zadatak planiranja primitaka i izdataka jest u obuhvatu monetarnih tjekova izmeu
poduzea i okoline, kao i monetarnih stanja u poduzeu, i to s aspekta uinkovitosti plaanja i
s obzirom na osiguranje likvidnosti i oblikovanje optimalnoga monetarnog pribavljanja i
koritenja sredstvima.

!

Slika 74. Komponente plana financija

Zadatak planiranja primitaka i izdataka u neprekidnom je odravanju financijske ravnotee
kao neizostavnog preduvjeta ostvarenja svih drugih ciljeva.
Osim planiranja monetarnih tjekova izmeu poduzea i njegove okoline, planiranje
financija ima i zadatak utvrivanja i ouvanja za svako poduzee individualne razine platnih
sredstava, tj. likvidnosne rezerve.

Planiranje platnih tjekova i platnih sredstava grupira se u sljedee skupine:
- proraun novanog toka (cash flow)
- proraun investiranja i dezinvestiranja
- proraun vanjskog financiranja idefinanciranja proraun likvidnosnih rezervi.
!


Slika 75. Tipini primjeri primitaka i njihova planska podloga

Takvi parcijalni planovi kao koncentrirani planovi primitaka i izdataka ujedinjeni ine
plan financija poduzea kao rezultat planiranja financija. Slika 74. detaljnije predouje
navedene komponente plana financija.
Planiranje financija obuhvaa budetiranje oekivanih primitaka i izdataka za
odreeno razdoblje te uspostavljanje njihove ravnotee potujui zahtjeve solventnosti,
likvidnosti i financijske stabilnosti. Osobito je vana podloga za planiranje. Slike 75. i 76.
predouju tipine primjere primitaka i izdataka i odgovaraa.juih planskih podloga.

Slika 76. Tipini primjeri izdataka i njihova planska podloga

Prikazani osnovni oblik plana financija s njegovim komponentarna suprotstavljenih
primitaka i izdataka produbljuje se u svojim sadrajima. Pri tome se primici i izdaci definiraju
ovako:
- primici = uplate + ulaz potraivanja + izlaz obveza
- izdaci = isplate + izlaz potraivanja + ulaz obveza,
pri emu
- plan platnih sredstava obuhvaa planiranje uplata i isplata, a
- kreditni plan obuhvaa planiranje promjena u potraivanjima i obvezama.

Sljedei primjer pojanjava odnos izmeu uplata i primitaka.


U nastavku se prikazuju parcijalni planovi financija te globalni plan financija. No,
prije sastavljanja pojedinih planova utvruju se potrebe za kapitalom. Potrebe za kapitalom
proraunavaju se pri osnivanju poduzea, njegova proirenja, te pri osnivanju i proirenja
filijala. Potrebe za kapitalom prigodom kontinuiranog poslovanja mogu biti i dio plana
financija.

Uobiajeno se navode sljedei koraci planiranja financija:
- izrada prognoze za financijskim sredstvima primjenom razliitih postupaka:
subjektivnih (pragmatini, intuitivni, kvalitativni), ekstrapolirajuih (analiza
vremenskih nizova) te kauzalnih postupaka

- planiranje alternativa, tj. utvrivanje alternativnih mogunosti namicanja i
iskoritavanja kapitala
- usklaivanje i izrada plana uzimanjem u obzir optimalnih mogunosti
- kontrola plana, tj. utvrivanje odstupanja od plana i analiza uzroka odstupanja
- revizija plana, tj. tekue prilagoavanje plana ostvarenom stanju.
!

Planom financija usklauju se parcijalni poslovni planovi te se stoga smatra i
CENTRALNIM PLANOM, jer tenje za rentabilnou usklauje s mogunostima namicanja
kapitala i potrebom ouvanja likvidnosti.
POTREBE ZA KAPITALOM ovise o oekivanoj visini primitaka i izdataka te o
trajanju vezivanja kapitala, tj. pod utjecajem su faktora novca i vremena. Osim toga, postoje i
drugi faktori koji utiu na visinu potreba za kapitalom: priroda poslovnoga procesa,
zaposlenost, program uinaka, veliina poduzea, brzina odvijanja procesa itd. Kod prorauna
potreba za kapitalom ne postoje toni postupci, nego samo prorauni s priblinim rezultatima.
Potrebe za kapitalom za DUGOTRAJNU IMOVINU utvruju se na temelju trokova
nabave dugotrajne imovine te pripadajuih uplata i isplata za odreeno razdoblje.
Optimizacija potreba za kapitalom za dugotrajnu imovinu provodi se investicijskim
proraunom i primjenom neke od statikih il ili dinamikih metoda.
Potrebe za kapitalom za KRATKOTRAJNU IMOVINU utvruju se diferencirano
prema razliitim vrstama kratkotrajne imovine primjenom kumulativne ili elektivne metode.
Prema KUMULATIVNOJ METODI utvruje se prosjena dnevna potreba za kapitalom za
pojedine vrste, i to na temelju iskustva te se tako dobivena veliina mnoi s prosjenim
dnevnim potrebama za kapitalom. Sljedei primjer ilustrira primjenu kumulativne metode.
Primjena ELEKTIVNE METODE polazi od stava kako se izdaci za skladitenje i proizvodnju
rasporeuju u vremenu pa se iskoritavaju prosjena trajanja vezivanja, koja odgovaraju
polovici trajanja pojedinoga procesa.



Planiranje financija proces je koji se zbiva u vie stupnjeva: predvianje kretanja i
stanja tekuih sredstava, utvrivanje poeljne likvidnosne rezerve te, u sluaju podlikvidnosti
ili pretjerane likvidnosti, izrada opcija u svim parcijalnim planovima, kao i izbor
najprikladnije opcije. U nastavku se prikazuju parcijalni planovi financija promatrani
primamo s aspekta osiguranja likvidnosti.