4.

Plitki temelji

4.1. Svrha, klasifikacija i kriteriji prihvatljivosti plitkih temelja

Svrha i klasifikacija temelja
Temelji su dijelovi konstrukcije preko kojih se ona oslanja o tlo. Preko njih se djelovanja na konstrukciju prenose na tlo. Kako je tlo u pravilu bitno meki i slabiji materijal od uobiajenih materijala iz kojih je izgraena konstrukcija, temelji su prijelazni dijelovi u kojima se preraspodjeljuju unutranje sile iz vitkih i tankih elemenata konstrukcije u masivne i iroke zone tla. Vrste temelja su mnogobrojne i mogu se razvrstat i na razliite naine od kojih je uobiajen onaj po nainu prijenosa optereenja u tlo: plitki i duboki te njihova kombinacija. Plitki temelji prenose optereenja u plitke slojeve tla, dok duboki prenose optereenje ili u dublje slojeve ili u sve slojeve du njihove visine. Granica izmeu plitkih i dubokih temelja nije strogo odreena, ali se kao gruba podjela moe prihvatiti ona po kojoj su odnos dubine na kojoj temelj prenosi optereenje na tlo i irine temelja manji od 4 do 5. Plitki se, pak, temelji dalje dijele na samce, temeljne trake, temeljne rotilje, temeljne ploe te kombinaciju ploe i rotilja. Duboki se temelji dijele na pilote, bunare, kesone te neke druge manje zastupljene vrste (vidi sliku 4-1 ).

4 P LITKI TEMELJI

Slika 4-1 Jedna od klasifikacija temelja

Slika 4-2 Temelj samac (lijevo) i temeljna traka (desno)

Slika 4-3 Temeljni rotilj (lijevo) i temeljna ploa (desno)

Temelji samci su manji masivni kvadri ili slina tijela ili manje ploe iji je odnos irine i debljine takav da im je progib od savijanja zanemariv u odnosu na slijeganje1 (Slika 4-2). Zbog toga se u proraunima pretpostavlja da su kruti. P renose optereenja pojedinanih stupova konstrukcije. esto se koriste kao temelji stupova tvornikih i drugih hala, strojeva i stupova mostova kad to nosivost i krutost temeljnog tla omoguuje. Nekad su se gradili od kamena i opeke, a danas od nearmiranog i armiranog betona. Najjeftiniji su nain temeljenja.

Slijeganje je vertikalni pomak temelja koji nastaje od njegovog optereenja; o slijeganju e kasnije biti vie rijei.
1

4.1 SVRHA, KLASIFIKACIJA I KRITERIJI PRIHVATLJIVOSTI PLITKIH TEMELJA

Temeljne trake su izdueni plitki temelji, obino ispod zidova zgrada i slinih primjera (Slika 4-2). Obzirom na krutost u ravnini zidova, progib tih temelja u odnosu na njihovo slijeganje je zanemariv kao i kod samaca pa se takoer svrstavaju u krute temelje. Grade se na slian nain i iz istog materijala kao temelji samci. Uz temelje samce najjeftiniji su nain temeljenja. Temeljni rotilji su mrea temeljnih traka, ali uglav nom prenose optereenja stupova pa savijanje traka vie nije ogranieno zidovima ( Slika 4-3). Zato obino njihov progib u odnosu na slijeganje vie nije zanemariv pa se svrstavaju u savitljive temeljne konstrukcije. Izvode se u pravilu od armiranog betona. Koriste se u sluajevima kad nosivost i krutost temeljnog tla u odnosu na optereenje konstrukcije ne omoguuje izbor temelja samaca i od njih su zbog poveanog utroka materijala skuplji . Temeljne ploe su plone temeljne konstrukcije kojima progib u odnosu na slijeganje nije zanemariv pa se svrstavaju u savitljive temeljne konstrukcije. Grade se u pravilu od armiranog betona. Prenose optereenja stupova i zidova konstrukcije, a koriste se kad nosivost i krutost tla ne omoguuju izbor temeljnog rotilja, a zbog poveanog utroka materijala od njih su skuplji (Slika 4-3). Kombinacija temeljne ploe i rotilja koristi se u sluajevima veih optereenja stupova kad bi zbog lokanih koncentracija unutarnjih sila u ploi oko stupa potrebna debljina ploe postala nerazumno debela. Grade se od armiranog betona. Sam se rotilj moe izvesti ili na gornjoj ili na donjoj plohi ploe. Izbor u pojedinom sluaju je ovisan o tehnolokim zahtjevima koritenja konstrukcije (greda rotilja smeta komunikaciji i transportu u prostoru komu je ploa podni element) te zahtjeva pri izradi i kvaliteti hidroizolacije (zatite konstrukcije od podzemne vode; rotilj s donje strane ploe smeta komotnoj izradi hidroizolacije kad ona mor a biti s donje strane temelja zbog pritiska podzemne vode). Piloti su tapni elementi koji se ugrauju u tlo buenjem, zabijanjem ili utiskivanjem, a prenose optereenje gornje konstrukcije trenjem po svom platu i preko donjeg kraja 2 ili stope (Slika 4-4). Grade se od razliitih materijala: nekad od drveta, a danas u pravilu od elika, armiranog ili prednapetog betona. Obino se rade u grupi te spajaju s naglavnom ploom (ili gredom ako su tlocrtno poredani u pravcu) na mjestu pri kljuenja stupa gornje konstrukcije. Koriste se kad temeljenje nije mogue izvesti plitko jer su znatno skuplji od plitkog temelja.

Gornji kraj pilota se ponekad naziva glavom pilota.

4 P LITKI TEMELJI

Slika 4-4 Grupa pilota s naglavnom ploom (lijevo) i temeljna ploa s pilotima (desno)

Kombinirani temelj od ploe s pilotima koriste se kod jako optereenih temelja, kao to su na primjer neboderi, na tlu ned ovoljne nosivosti (Slika 4-4). Mada naoko slini temeljima na pilotima, po mehanizmu prijenosa optereenja u tlo od njih se bitno razlikuju. Dok temelji na pilotima prenose optereenje u tlo prvenstveno preko pilota pa se utjecaj naglavne ploe na njihovu nosivost i slijeganje obino zanemaruje, kombinirani temelji prenose optereenje u tlo podjednako preko ploe i preko pilota. Dok se temelji na pilotima trebaju dimenzionirati tako da njihovo optereenje bude znatno manje od njihove nosivosti, kod kombiniranih temelja, kod kojih ukupna nosivost obino nije upitna, piloti se mogu iskoristiti do krajnosti to znai da se mogu opteretiti i do sloma. Bunari su velike, sloene i zahtjevne temeljne konstrukcije oblika sanduka otvorenog s gornje i s donje strane ili oblika upljeg valjka koje slue za prijenos vrlo velikih optereenja stupova velikih mostova u dublje i bolje nosive slojeve tla ili na temeljnu stijenu. Sanduk bunara obino se izvodi od armiranog ili prednapetog betona, po nekad u elinoj oplati. Izvode se iskapanjem tla u otvorenom iz njihove unutranjosti uz istovremenu dogradnju konstrukcije na povrini ime se oni istovremeno grade i sputaju u dubinu. Da bi se ostvarilo njihovo sputanje u tlu, teina im mora biti vea od trenja sanduka s okolnim tlom. Kesoni su slini bunarima, ali su s gornje strane zatvoreni kako bi se u njihovoj unutranjosti tijekom izgradnje i iskopa tla mogao nametnuti poveani tlak zraka radi spreavanja prodora tla i vode kroz donji otvoreni dio sanduka. Zbog zatvorenosti sanduka kesona s gornje strane potrebno je predvidjeti posebne prelazne komore kroz koje mogu komunicirati ljudi i oprema te kroz koje se moe iznositi iskopano tlo. To su vrlo zahtjevne

4.1 SVRHA, KLASIFIKACIJA I KRITERIJI PRIHVATLJIVOSTI PLITKIH TEMELJA

konstrukcije koje nameu izuzetno otean e uvjete rada pri iskopu (kesonska bolest) pa se izbjegavaju gdje god to mogue. Osim opisanih vrsta temelja, geotehnika praksa poznaje niz drugih, posebnih i rjee koritenih temeljnih konstrukcija koje zadovoljavaju neke posebne uvjete nametnute okolnostima gornje konstrukcije i uvjetima u tlu. Jedan primjer takve konstrukcije je duboki temelj na vertikalnim zidovima izvedenim u tlu koja se koristi kad je potrebna izuzetna nosivost temelja na vodoravna optereenja, na primjer zbog bonog pritiska kliznog tijela u klizitu na duboki temelj stupa mosta. Poznati su i mnogi drugi, vie ili manje egzotini oblici temelja koji su nastali kao rjeenje problema izazvanim posebnim okolnostima u tlu ili okolnostima nametnutim gornjom konstrukcijom.

Optereenja temelja i interakcija konstrukcija-temeljtlo

Optereenja temelja uglavnom nastaju djelovanjem konstrukcije koju pridravaju. Ta optereenja se preko temelja prenose u tlo koje se zbog toga deformira, to pak izaziva pomake, rotacije i deformacije temelja. Zbo g zajednikog meu-djelovanja konstrukcije, temelja i tla, u veini sluajeva optereenje temelja ovisi kako o krutosti konstrukcije, tako i o krutosti temelja i krutosti tla. Drugim rijeima, konstrukcija, temelj i tlo ine jedan jedinstveni sustav koji zahtijeva zajednike pomake, rotacije, deformacije i kontaktna naprezanja na njihovim meusobnim sueljima. To meu djelovanje konstrukcije, temelja i tla naziva se i interakcijom. Proraunski modeli i prorauni potpune interakcije konstrukcije temelja i tla pri raznim sluajevima i kombinacijama optereenja koja se javljaju tijekom gradnje i koja se mogu pojaviti za vrijeme koritenja konstrukcije, kako za provjeru graninih stanja nosivosti tako i za provjeru graninih stanja uporabivosti, oito se vrlo sloen, zahtjevan i obiman problem koji se u praksi vrlo rijetko provodi u svojoj potpunosti. Vrlo su este razliita pojednostavljenja kako proraunskih modela tako i samih prorauna kako bi se problem pojednostavio i uinio praktiki provedivim. Openito se preputa projektantu da se odlui na izbor prihvatljivih pretpostavki pojednostavljenja koje vode k jednostavnijim proraunskim modelima i jednostavnijim proraunima. Nemogue je openito klasificirati te pretpostavke niti je mogue dati openite preporuke koje bi obuhvatile sve sluajeve u praksi. Zato e se ovdje zadrati samo na nekim tipinim primjerima.

4 P LITKI TEMELJI

U sluaju temelja zgrada, mostova i potpornih zidova na kruem tlu, kad se oekuju manja slijeganja pa se koriste temelji samci ili temeljne trake ispod krutih zidova, ili piloti ispod takvih temelja, optereenja temelja se obino odreuju u proraunu konstrukcije uz pretpostavku da su temelji nepomini. Tako proraunate sile koje optereuju temelje unose se u proraun stabilnosti i uporabivosti temel ja kao zadane i o pomacima i deformacijama temelja neovisne veliine. Proraunom stabilnosti i uporabivosti temelja s tako izraunatim optereenjem dokazuje se da je rizik od dosezanja graninog stanja nosivosti dovoljno mali te da su pomaci temelja za granino stanje uporabivosti u granicama pretpostavljeno malih veliina. U sluaju da se mora temeljiti na mekem tlu, na temeljnim rotiljima ili temeljnoj ploi, opet se proraun gornje konstrukcije provodi kao da su temelji nepomini, ali se provodi prora un interakcije temelja i tla (bez sudjelovanja konstrukcije) s prethodno izraunatim i o pomacima temelja neovisnim optereenjima od konstrukcije. Time je proraun interakcije samo djelomino proveden jer se zanemario utjecaj konstrukcije na optereenje sustava temelj-tlo. U izuzetnim sluajevima vrlo osjetljivih ili jako znaajnih ili jako optereenih konstrukcija na slabijem tlu, provodi se proraun potpune interakcije. Takvi su prorauni u praksi izuzetno rijetki. Optereenja na temelje mogu biti stalna i nepromjenjiva ili prolazna ili promjenjiva. Ova posljednja se mogu mijenjati relativno brzo ili relativno sporo obzirom na potrebno vrijeme konsolidacije tla pa tako, slino kao u sluaju kosina, razlikujemo dva krajnja stanja: drenirano i nedrenirano. U prvom stanju su deformacije spore u odnosu a brzinu konsolidacije, tako da se tlakovi vode u porama tla ravnaju prema zakonima stacionarnog strujanja ili su hidrostatiki, znai neovisni o deformacijama tla. U nedreniranom sluaju, na tlakove od staciona rnog strujanja superponiraju se tlakovi nastali deformacijama tla u nedreniranim uvjetima. Izmeu ova dva krajnja stanja mogua su meustanja u kojima se odvija vremenski proces konsolidacije tla. Ovi sloeni, u naelu trodimenzionalni procesi u tlu, pri p rovjeri stabilnosti i uporabivosti temelja uzimaju se u praksi samo priblino u obzir. Obino se prorauni provode posebno za nedrenirano, a posebno za drenirano stanje, dok se konsolidacija, posebno njeno trajanje, procjenjuje priblino.

4.1 SVRHA, KLASIFIKACIJA I KRITERIJI PRIHVATLJIVOSTI PLITKIH TEMELJA

Izbor temelja i kriteriji prihvatljivosti

Izbor vrste i dimenzija temelja ovisit e o vrsti i karakteristikama tla na gradilitu, vrsti i veliini optereenja, kriterijima prihvatljivosti kao to su prvenstveno stabilnost, uporabivost, trajnost i primjerena tehnologija gradnje, te o cijeni i trajanju same gradnje. Izboru se pristupa metodom pokuaja i provjere ukljuujui sve vie detalja kako napreduju faze projektiranja. Sa stanovita geotehnike najvaniji kriteriji prihvatljivosti su stabilnost, uporabivost i primjerena tehnologija gradnje temelja. U sluaju koritenja eurokodova, provjera stabilnosti i uporabivosti provodi se raunski koritenjem proraunskih modela mehanike metodom graninih stanja uz primjenu parcijalnih koeficijenata prema naelima kako je opisano u Poglavlju 2. Za granina stanja nosivosti temelja najee su kritina stanja GEO i STR. Granina stanja GEO odnose se na pojavu sloma ili velikih deformacija u tlu ili na suelju tla i temelja, dok se granina stanja STR odnose na pojavu sloma ili velikih deformacija u samom tijelu temelja. U pojedinim sluajevima mogu biti mjerodavna i ostala granina stanja nosivosti3. Od graninih stanja GEO u sluaju temeljnih konstrukcija najvanije je nosivost temeljnog tla. To je optereenje koje u tlu izaziva slom , a time i velike i neprihvatljive pomake temelja i openito gubitak njegove stabilnosti. Granina stanja uporabivosti temeljnih konstrukcija proizlaze iz posljedica gubitka uporabivosti gornje konstrukcije (konstrukciji koju pridravaju) koju pomaci, rotacije i deformacije temelja mogu izazvati bez da dosegnu neko od graninih stanja nosivosti. Eurokod 7 definira slijedee pojmove vezane za vertikalne pomake temelja (slijeganja), njihove rotacije i deformacije koje treba pri analizi prihvatljivosti temelja uzeti u obzir: slijeganje, , diferencijalno slijeganje, , rotaciju, , kutnu deformaciju, , relativni progib, , kvocijent progiba, , naginjanje, , te relativnu rotaciju ili kutnu distorziju, (Slika 4-5). Za ne ke od tih veliina Eurokod 7 preporua granine vrijednosti, koje ne bi trebalo premaiti za neko od graninih stanja uporabivosti, za uobiajene vrste konstrukcija ako nekim drugim zahtjevima projektanta ili budueg korisnika gornje konstrukcije nije
Na primjer, temelj samac na vrstoj goloj stijeni treba provjeriti na prevrtanje kaokrutog tijela bez sudjelovanja vrstoe bilo tla bilo materijala temelja (granino stanje nosivosti EQU); ili, uplji sanduasti temelj moe biti izloen uzgonu podzemne vode pa mu prijeti da ispli va na povrinu (granino stanje nosivosti UPL); ili, temelj u dnu rijeke moe biti izloen podlokavanju uslijed strujanja vode i time gubitku nosivosti (granino stanje nosivosti HYD).
3

4 P LITKI TEMELJI

Slika 4-5 Definicije slijeganja , diferencijalnih slijeganja , rotacija i kutnih deformacija temelja (a), definicije relativnih progiba i kvocijenta progiba (b), te definicije naginjanja i relativne rotacije ili kutne distorzije (EN 1997-1:2004).

posebno drugaije zahtijevano (Tablica 4-1). Treba naglasiti da vrijednosti u ovoj tablici nisu striktno zahtijevane, ve slue projektantu za snalaenje i orijentaciju u nedostatku nekih drugih zahtjeva. Vrijednosti se mogu premaiti ako projektant uz odgovarajuu analizu sagleda sve posljedice na konstrukciju, opremu i strojeve, instalacije i njene prikljuke na zgradu, udobnost i prihvatljivost za ljude te neke druge mogue kriterije te na temelju toga argumentirano zakljui da je usprkos premaenim vrijednostima konstrukcija ipak uporabiva. Granine vrijednosti iz tablice 4-1 vrijede za ulegnuti oblik deformacija temelja, dok za grbljenje (Slika 4-6) vrijednosti treba prepoloviti.

Slika 4-6 Ulegnuti (lijevo) i pogrbljeni (desno) oblik deformacije konstrukcije ili temelja

4.2 ANALIZA I PROJEKTIRANJE PLITKIH TEMELJA

Tablica 4-1 Granine vrijednosti deformacija konstrukcija i pomaka temelja za obine konstrukcije s ujednaenim optereenjima na temelje (EN 1997 1:2004) ulegnuti oblik deformacija
Opis graninog pomaka, kuta ili deformacije najvea dozvoljena relativna rotacija otvorenih okvirnih konstrukcija, ispunjenih okvira i nosivih zidova od opeke prihvatljivo najvee slijeganje oznaka vrijednost do obino , napomena izazvat e najvjerojatnije granino stanje nosivosti u gornjoj konstrukciji vrijedi za obine konstrukcije na temeljima samcima ili trakama; vea slijeganja su prihvatljiva ako relativne rotacije ostanu u prihvatljivim granicama i ako ukupna slijeganja ne izazivaju probleme s instalacijskim prikljucima na zgradu, komunikaciju s okolinom, pre velika naginjanja i slino.

50 mm

4.2. Analiza i projektiranje plitkih temelja

Kontaktni pritisci izmeu temelja i tla
Temelji i tlo u koje pre nose optereenje dotiu se preko ploha koje su zajednike granine plohe oba tijela. Kod plitkog temelja to je vrlo esto vodoravna ploha koja se nazivaju jo temeljnom plohom ili temeljnom ravninom ako su ravne. Sa stanovita mehanike na njima mora vrijed iti kompatibilnost naprezanja i pomaka izmeu dva tijela, temelja i temeljnog tla. Kompatibilnost naprezanja znai da naprezanja na temeljnoj plohi, kojima temelj djeluje na temeljno tlo moraju biti jednaka po veliini, ali suprotnog smjera od onih kojima tlo djeluje na temelj. Kompatibilnost pomaka znai da je pomak svake toke temelja na plohi temeljenja u smjeru okomitom na tu plohu jednak po veliini i po smjeru pomaku nasuprotne toke u tlu osim, mode, u sluajevima kad je dolo do djelominog odvajan ja temelja i tla. Naprezanja i pomaci na temeljnoj plohi ovisni su o optereenju temelja, geometrijskim karakteristikama i krutosti temelja i temeljnog tla te

10

4 P LITKI TEMELJI

(a)

(b)

(c)

(d)

Slika 4-7 Probno optereenje kvadratnog temelja samca na pijesku centrinom vertikalnom silom: (a) mjerena raspodjela normalnih kontaktnih naprezanja na temeljnoj plohi na srednjem presjeku (puna linija) i usporedba s teoretskim rjeenjem za elastini poluprostor (crtkano) i za plastini slom (crta-dvotoka) u raznim fazama optereenja; (b) odnos prosjenog kontaktnog normalnog naprezanja na temeljnoj plohi i slijeganja temelja; (c) skica sloma tla opaena u etvrtom ciklusu optereenja; (d) slika sloma tla ( karakteristika) ispod plitkog temelja prema teoriji plastinosti za trakasto optereenje (Prandtlovo rjeenje); preraeno prema Leussink i dr (1966).

karakteristikama temeljne plohe od kojih je hrapavost obino najvanija. Kao to je ve ranije reeno, naprezanja u tlu i u temelju rezultat su njihove interakcije, a s graevinskog stanovita su bitna radi dimenzioniranja temelja kao i provjere njihove stabilnosti i uporabivosti. Kao pouan primjer razvoja naprezanja na suelju temelja i temeljnog tla u usporedbi s teoretskim rjeenjima posluit e rezultati jednog eksperimenta u kojem je jedan plitki kvadratni temelj samac bio postavljen na pjeskovito tlo te je optereivan do sloma tla (Slika 4-7, prema Leussink i dr., 1966). Temelj je bio opskrbljen mjernim ureajima za mjerenje normalnih naprezanja na suelju s tlom. Optereenje je teklo u ciklusima

4.2 ANALIZA I PROJEKTIRANJE PLITKIH TEMELJA

11

optereenje-rastereenje sa sve veom amplitudom optereenja do pojave velikih deformacija koje se tumae kao slom tla . Na slici 4-7 (a) prikazana je punom linijom raspodjela kontaktnih normalnih naprezanja na temeljnoj plohi za etiri razliita optereenja temelja. Na istoj slici pod (b) je prikazan odnos prosjenog normalnog naprezanja na temeljnoj plohi (sila optereenja podijeljena s povrinom temeljne plohe) i odgovarajueg slijeganja tijekom pokusa. Na istom su dijagramu zaokruenim brojevima naznaene faze u kojima su izmjerene raspodjele kontaktnih naprezanja prikazana na slici (a). Na slici (c) je prikazana skica sloma tla iza etvrte faze optereenja. Na slici (d) je za usporedbu prikazano teoretsko Prandtlovo rjeenje sloma tla ispod trakastog optereenja na plastinom poluprostoru prema teoriji plastinosti. Kao to pokazuje slika 4-7 (a), tijekom porasta optereenja temelja ne raste samo veliina normalnog kontaktnog naprezanja, ve se bitno mijenja i oblik raspodjele tog naprezanja. U poetku (faza ) ona u srednjem dijelu temelja slii teoretskoj raspodjeli za kruti temelj na elastinom poluprostoru (crtkana linija 4), dok se na rubovima pribliava teoretskom rjeenju za raspodjelu ispod temelja na idealnom plastinom poluprostoru (linija crta dvotoka 5). Elastino rjeenje karakteriziraju singularne toke na rubovima krutog temelja na kojima je teoretski kontaktno naprezanje beskonano, dok je u sredini temelja to naprezanje najmanje. Ali, nosivost tla je ograniena i ne moe preuzeti tako velika optereenja pa na rubovima dolazi do njegove plastifikacije. S druge strane, teoretsko rjeenje teorije plastinosti karakterizira najvee naprezanje u sredini temelja (komponenta s faktorom u izrazu za nosivost plitkih temelja), dok prema rubovima linearno pada do najmanje veliine (koja odgovara komponenti s faktorom u izrazu za nosivost plitkih temelja jer komponenta s faktorom ovdje nema utjecaja obzirom da pijesak nema kohezije, a komponenta uz ima na rubu vrijednost nula). Kako optereenje temelja dalje raste, plastifikacija tla i spod temelja se iri prema njegovoj sredini pa se shodno tome mijenja i oblik raspodjele kontaktnih naprezanja (faze , i ). U fazi tlo ispod i pored temelja je gotovo potpuno plastificirano, a raspodjela kontaktnih naprezanja se gotovo
Crtkana linija odgovara raspodjeli kontaktnog pritiska ispod krunog krutog temelja na povrini linearno elastinog izotropnog poluprostora prema rjeenju Borowicka (1936); vidi u: Szavits Nossan, A. (2007). 5 Linija crta- dvotoka odgovara Terzaghijevom rjeenju (Terzaghi, 1943) za raspodjelu naprezanja ispod trakastog temelja na idealno plastinom poluprostoru s Mohr-Coulombovim zakonom vrstoe uz parametre vrstoe , i 3 jedininu teinu tla od kN/m vidi u: kao i fusnota 4.
4

12

4 P LITKI TEMELJI

potpuno pribli ila rjeenju teorije plastinosti. Iza te faze optereenja slijedi potpuni slom tla ispod temelja kako prikazuje slika 4-7 (c). Na susjednoj slici (d) prikazane su za usporedbu zone sloma (klizne plohe ili i karakteristike) za Prandtlovo rjeenje plastinog sloma ispod trakastog optereenja na plastinom poluprostoru (uz zanemarenu jedininu teinu tla6). Rezultati ovog eksperimenta te usporedbe s teoretskim rjeenjima su pouni kao tipini primjer problema u geotehnic i jer zorno prikazuju sloenost problema interakcije tla i temelja ve i na jednostavnom sluaju temelja samca na sloju pijeska. Oito je da su uobiajeni postupci prorauna slijeganja temelja prije sloma, koji se dijelom oslanjaju na rjeenja teorije elastinosti, kao i postupci odreivanja graninog stanja nosivosti temeljnog tla, koji se temelje na teoriji plastinosti, samo gruba aproksimacija stvarne interakcije temelja i tla. Kod sloenijih temelja, posebno onih savitljivih, problem postaje jo sloeniji. Bez obzira na te potekoe, geotehnika struka je nala pribline, prihvatljive i primjenjive postupke prognoze slijeganja temelja, nosivosti temeljnog tla kao i interakcije savitljivih temelja s temeljnim tlom. Ti se postupci temelje na odgovarajuim teoretskim rjeenjima teorije elastinosti i teorije plastinosti, ali esto uz koritenje nekih korekcija. Potvrde teoretskih rjeenja ili mogue korekcije su dobivene empirijski usporedbom teorijskih rjeenja i mjerenja na terenu ili na modelima. Sama teoretska rjeenja bez provjere i li bez mogue korekcije temeljem opaanja na terenu na stvarnim konstrukcijama ili na modelima i bez usporedivog iskustva s njihovom primjenom u geotehnikoj struci u pravilu nisu prihvatljiva!

Opi izraz za nosivost tla ispod plitkog temelja

Terzaghijevo priblino rjeenje za prosjeno efektivno normalno kontaktno naprezanje na vodoravnoj temeljnoj plohi centrino optereenog trakastog temelja koji izaziva slom tla, i koji se ponekad naziva nosivost tla, moe se napisati u slijedeem obliku za drenirane uvjete u tlu (4.1)

vidi u: kao i fusnota 4.

4.2 ANALIZA I PROJEKTIRANJE PLITKIH TEMELJA

13

Slika 4-8 Ekscentrino optereen plitki temelj s ekvivalentnom temeljnom plohom povrine , mjerodavnom za proraun nosivosti temeljnog tla, i dubinom temeljenja ( ); prema Eurokodu 7 (EN 19971:2004)

U gornjem izrazu su

faktori nosivosti koji ovise o efektivnom

parametru vrstoe (efektivni kut trenja) Mohr-Coulombovog zakona vrstoe za tlo, je takoer parametar vrstoe (efektivna kohezija) istog zakona, je irina trakastog te melja 7, je efektivna jedinina teina tla, a

misli se na irinu tlocrtnog obrisa temelja; svaki taj obris ima irinu b i duljinu l pri emu se podrazumijeva da je irina nikad nije vea od duljine ili da je uvijek .
7

14

4 P LITKI TEMELJI

je efektivno vertikalno naprezanje u tlu na dubini temeljne plohe 8. Za nedrenirane uvjete izraz za nosivost tla poprima jednostavniji oblik (4.2) gdje je sada prosjeno normalno kontaktno naprezanje (pazi: ukupno, a ne efektivno naprezanje) koje izaziva nedrenirani slom u tlu, je nedrenirana vrstoa tla, a je vertikalno naprezanje u tlu na dubini temeljne plohe (pazi: ukupno, a ne efektivno naprezanje). Izrazi (4.1) i (4.2) se mogu koristiti u praksi samo pri dimenzioniranju trakastih temelja s vodoravnom temeljnom plohom optereenih silama ija je rezultanta vertikalno linijsko optereenje koje djeluje u uzdunoj osi trake, dakle centrino u odnosu na popreni presjek trakastog temelja. U praksi se javlja potreba za dimenzioniranjem i drugaij e oblikovanih temelja, posebno pravokutnih, kvadratnih ili krunih temelja samca , kao i drugaije optereenih temelja, posebno onih s kosim i s ekscentrinim optereenjem. Za tako oblikovan e temelje i takvu vrsta optereenja nije izvedeno ope rjeenja teorije plastinosti, ve su naena priblina rjeenja za neke posebne sluajeve . Meu poznatijima su radovi Meyerhofa (Meyerhof, 1951, 1953, 1955, 1963, 1982) za ukopani trakasti temelj pod vertikalnim ili kosim te centrinim ili ekscentrinim optereenjem. Meyerhofovo rjeenje za faktore nosivosti i jednako je PrandtlReissnerovom, dok je faktor odreen priblinim postupkom koji se neto razlikuje od Terzaghievog. Utjeca j oblika temelja te ekscentrinog ili nagnutog optereenja na nosivost plitkih temelja prouavali su bilo teoretski bilo eksperimentalno jo DeBeer (1970), Brinch Hansen (1970) i Vesi (1973, 1975). Vesi (1973, 1975) je za odreivanje izraza za koristio priblina rjeenja Caquot-a i Kerisel-a (1953) 9 koji su pak numeriki integrirali originalne diferencijalne jednadbe Bussinesq -a (1876, 1885) koje priblino opisuju stanje plastine ravnotee u plastinom tijelu sa
Doprinos nosivosti, , lana s koeficijentom nosivosti u izrazu (4.1) (doprinos od efektivne vlastite teine plastinih zona u tlu) je ovdje izraen kao prosjeno efektivno normalno naprezanje, dok je stvarna raspodjela od tog doprinosa trokutna, najvea u sredina, a jednaka nuli na rubovima. U praksi se uvodi pojednostavljenje kojim se trokutna raspodjela zamjenjuje prosjenim jednolikim
8

naprezanjem. Otuda se u tom lanu izraza za nosivost pojavljuje faktor

. Vidi u: kao

i fusnota 4 9 Boussinesq- ove jednadbe plastine ravnotee prvi je numeriki integrirao Caquot (1935), a zatim Caquot i Kerisel (1948)

4.2 ANALIZA I PROJEKTIRANJE PLITKIH TEMELJA

15

Tablica 4-2 Formule za lanove u izrazu za nosivost tla 19971:2004

prema EN

lan

izraz nedrenirano 1 1 1

drenirano ; izraeno u radijanima

kad H djeluje u smjeru b 1 kad H djeluje u smjeru l; kad H djeluje pod kutom odnosu na l, tada je u

0 ; m kao za

nezanemarivom vlastitom teinom. Na temelju tih istraivanja autori Eurokoda 7 odluili su se da se nosivost tla ispod plitkog temelja s pravokutnom temeljnom plohom izrazi za nedrenirano stanje kao (4.3) a za drenirano stanje kao

16

4 P LITKI TEMELJI

(4.4) pri emu je vertikalna otpornost tla pri slomu (sila), i su vertikalna komponenta ukupnog odnosno efektivnog prosjenog kontaktnog naprezanja na temeljnoj plohi u trenutku sloma za nedrenirane odnosno za drenirane uvjete u tlu, je nedrenirana vrstoa tla, je efektivna kohezija tla, i su vertikalno ukupno odnosno efektivno naprezanje u tlu na najmanjoj dubini temeljne plohe , koja se naziva dubinom temeljenja, je efektivna jedinina teina tla, , i su faktori nosivosti ovisni o efektivnom parametru vrstoe (tablica 4-2), a , i s indeksima c, q i su koeficijenti prikazani u tablici 4-2. Geometrijske karakteristike temelja su prikazane na slici 4-8. Problem nosivosti ekscent rino optereenog temelja rijeen je tako da je pretpostavljeno da je odnosno jednoliko rasprostrto naprezanja po dijelu temeljne plohe povrine pa stoga otpornost mora biti u teitu vertikalne projekcije tog istog dijela temeljne plohe. Kako djelovanje i otpornost pri slomu moraju leati na istom pravcu i biti suprotnog smjera, slijedi da e pri slomu od ekscentrinog optereenja samo dio temeljne plohe biti optereen, a da e teite te plohe biti na mjestu probodita rezultan te optereenja s temeljnom plohom . Umanjena temeljna ploha povrine naziva ekvivalentnom temeljnom plohom. Njena povrina je to manja to je ekscentrinost optereenja vei (Slika 4-8). Prema istoj slici povrina ekvivalentne temeljne plohe iznosi (4.5) gdje su i irina i duina stranica vertikalne projekc ije ekvivalentne temeljne plohe10 (Slika 4-8). Razina podzemne vode utjee na nosivost tla ispod plitkog temelja za drenirane uvjete. To se odraava na veliinu vertikalnog efektivnog naprezanja u tlu na razini temeljne plohe, , i na veliinu efektivne jedinine teine tla, , u izrazu (4.4). U sluaju da je voda ispod zone sloma u tlu (oko

Meu reduciranim dimenzijama ekvivalentne temeljne plohe, s se uvijek oznaava irina, a s duljina plohe tako da bude zadovoljeno neovisno o smjerovima stranica i (koje se takoer oznauju na nain da je ispunjeno ). U pojedinim kombinacijama ekscentriciteta i moe se pojaviti sluaj da je paralelno s , a s .
10

4.2 ANALIZA I PROJEKTIRANJE PLITKIH TEMELJA

17

jedna do dvije irine temelja), za treba uvrstiti ukupno vertikalno 11 naprezanje u tlu , (ako je tlo jedinine teine , a dubina temeljenja , tada je ), a umjesto treba staviti . Ukoliko je razina podzemne vode na razini temeljne plohe, ostaje kao i u prethodnom sluaju, dok za efektivnu jedininu teinu treba staviti , gdje je specifina teina vode. I konano, ako je voda na povrini terena, ostaje kao i u prethodnom sluaju, a za vertikalno efektvno naprezanje na dubini temeljenja treba staviti .

Otpornost na klizanje
Plitke temelje optereene znaajnijom komponentom tangencijalne sile u temeljnoj plohi (sili koja lei u ravnini temeljne plohe) treba provjeriti na opasnost od klizanja temelja po tlu na koje temelj prenosi optereenje. Do klizanja temelje dolazi kad sila koja izaziva klizanje dosegne otpornost na klizanje na suelju izmeu temelja i tla. Ova otpornost ovisi o karakteru tog suelja. Neka ispitivanja i iskustvo upuuju na odrivost pretpostavke da e zbog uobiajenog naina izvedbe temelja, lijevanjem svjeeg betona neposredno na pripremljenu podlogu od tla, prianjanje izmeu temelja i tla biti toliko dobro da u potpunosti aktivirana otpornost na klizanje priblino odgovara onoj koja proizlazi iz punog aktiviranja posmine vrstoe tla. Kako je vrstoa tla izraena preko Mohr-Coulombovog zakona , mjrodavni parametri za proraun otpornosti na klizanje su parametri vrstoe i te normalno kontaktno naprezanje na temeljnoj plohi. Otpornost na klizanje, izraena kao s ila koja se pri klizanju temelja opire tangencijalnoj komponenti optereenja na temelj na razini temeljne plohe, moe se izraziti kao (4.6)

gdje se integracija vrstoe na suelju tla i temelja provodi preko onog dijela temeljne povrine preko kojeg se prenosi normalno optereena, a to je ekvivalentna povrina definirana u prethodnom poglavlju izrazom (4.5). Kao i u tlu, i na suelju izmeu temelja i tla su prisutni bilo drenirani bilo

jer je tlak porne vode jednak nuli ako se zanemari negativni tlak od kapilarnog dizanja (to se redovito iz sigurnosnih razloga zanemaruje).
11

18

4 P LITKI TEMELJI

nedrenirani uvjeti. Ovi posljednji praktino mogu biti mjerodavni samo u sitnozrnim tlima. U dreniranim se uvjetima pri procjeni vrstoe u praktinoj primjeni u pravilu zanemaruje utjecaj efektivne kohezije zbog mogue poremeenosti tla pri iskopu i izgradnji temelja pa je vrstoa izraena kao , dok u nedreniranim uvjetima ona iznosi , gdje je nedrenirana vrstoa temeljnog tla. U dreniranim uvjetima treba uzeti u obzir da vrstoa ovisi o efektivnom normalnom naprezanju na kontaktu temelja i tla, pa u raun vrstoe treba uzeti u obzir , osim normalnog naprezanja i mogui tlak porne vode ako su mogue okolnosti da je temelj ispod razine podzemne vode. U zoni kapilarne podzemne vode na negativni tlak vode, koji bi poveao normalno naprezanje , ne treba raunati. esto se u praksi temelj izvodi lijevanjem svjeeg betona u pripremljenu jamu u tlu. Pri tome se, naroito za sitnozrno tlo, dno jame pripremi na nain da se na svjee iskopano tlo nasipa i zbije tanji sloj pijeska, ljunka ili lomljenog kamena. To se izvodi kako se svjei beton ne bi lijevao na razmoenu i mekanu izloenu povrinu tla te kao bi se dobila uredna ravna povrina. Klizanje tako izvedenog temelja moe se ostvariti bilo na suelju izmeu betona temelja i nasutog krupnozrnog tla bilo na suelju nasutog krupnozrnog tla i originalnog temeljnog tla, ovisno na kojem suelju je manja posmina vrstoa . U oba sluaja otpornost na klizanje treba raunati samo po efektivnoj povrini , izraz (4.5), a pri proraunu posmine vrstoe u izrazu (4.6) pretpostaviti da je raspodjela normalnog naprezanja na tom suelju jednaka prosjenom normalnom naprezanju , gdje je normalna komponenta optereenja na razini temeljne plohe. U rijetkim sluajevima, kad se ranije u oplati izvedeni temeljni blok polae neposredno na tlo pa mu je povrina suelja s tlom zbog izrade u oplati glatka, uobiajena je praksa da se trenje klizanja po tlu umanji na 2/3 onog koje bi bilo mjerodavno da se temelj izvodio neposrednim lijevanjem na iskopano tlo.

Pomaci plitkih temelja

SLIJEGANJE ZA CENTRINO VERTIKALNO OPTEREENJE
Optereenje konstrukcije prenosi se preko temelja u temeljno tlo, to u tlu izaziva dodatna naprezanja u odnosu na ve prisutna od njegove vlast ite teine, podzemne vode i drugih uzroka. Ova dodatna naprezanja izazivaju deformacije tla, a ove pak pomake temelja koji na njemu lei. Vertikalna

4.2 ANALIZA I PROJEKTIRANJE PLITKIH TEMELJA

19

komponenta tih pomaka naziva se slijeganjem. Obzirom na relativnu brzinu kojom se u graevinarstvu pojavljuje optereenje u odnosu na brzinu konsolidacije u tlu, openito je pogodno slijeganje podijeliti u tri komponente: : trenutano slijeganje koje se ostvaruje istovremeno s nanoenjem optereenja; u slabo propusnim tlima to se slijeganje obino odigrava pod nedreniranim uvjetima u tlu pri emu se zbog tih uvjeta mijenjaju pritisci vode u porama, a ako je tlo potpuno zasieno vodom popraeno je i deformacijama bez promjene volumena; : konsolidacijsko slijeganje nastaje zbog nestacionarnog procjeivanja vode u tlu koje je pak izazvano razlikom trenutanih pornih tlakova i konanih pornih tlakova koji odgovaraju dugotrajnom stacionarnom teenju u dreniranim uvjetima; u poetku, kad je ta razlika najvea i brzina konsolidacije pa time i konsolidacijskog slijeganja je najbra, da bi s vremenom brzina konsolidacije i konsolidacijskog slijeganja postupno padala dok konano ne zavri ulaskom tla u stanje dreniranih uvjeta; : slijeganje izazvano puzanjem tla ; ovo slijeganje nastaje zbog vrlo sporih brzina deformacija skeleta tla pod konstantnim efektivnim naprezanjem, koje se naziva puzanjem; puzanje i pripadno slijeganje u pravilu se odvija u dreniranim uvjetima, prisutno je u svim vrstama tla, ali je praktiki zamjetno najvie u sitnozrnim tlima , to vie to su ona meka i to su plastinija i to tek unutar dueg promatranog razdoblja; u praktinoj geote hnici esto se zanemaruj u. Slijeganje temelja je vano pri provjeri pouzdanosti konstru kcije obzirom na granina stanja uporabivosti. Mjerodavna optereenja za ta granina stanja obino su dva do tri puta manja od onih za granino stanje uporabivosti 12 pa je mehaniko ponaanje tla blie elastinom nego plastinom pri slomu. Zbog toga je primjereno u geotehnici uobiajeno pojednostavljenje da se pomaci temelja proraunavaju primjenom izraza iz teorije elastinosti. Trenutano slijeganje centrino optereenog plitkog temelja u nedreniranim uvjetima na potpuno vodom zasienom tlu moe se openito izraziti izrazom iz teorije elastinosti

Svi parcijalni koeficijenti, kako za optereenja tako i za materijalne karakteristike, pri provjeri graninih stanja uporabivosti jednaki su jedinici!
12

20

4 P LITKI TEMELJI

(4.7) gdje je prosjeno kontaktno naprezanja na temeljnoj plohi, je irina temelja (kraa dimenzija tlocrtnog obrisa temelja), je ekvivalentni Youngov modul elastinosti tla , a je koeficijent slijeganja, bezdimenzionalna veliina ovisna o obliku temelja, dubini njegove ukopanosti u tlo, Poissonovom broju za tlo te relativnom odnosu prosjenog kontaktnog naprezanja i nosivosti tla 13. Neke tipine vrijednosti za prikazane su na tablici 4-3. Za nedrenirane uvjete u potpuno vodom zasienom tlu za Poiss onov broj treba uvrstiti
Tablica 4-3 Koeficijent slijeganja za plitke temelje na homogenom tlu

Opis - sredina savitljivog krunog temelja promjera b na homogenom tlu

- kruti kruni temelj promjera b na homogenom tlu (za kruti temelj povrine tlocrtnog obrisa temelja A: )

Opi izraz

Drenirano

Nedrenirano (

~1

0.75

~0.8

~0.59

Ukupno slijeganje u dreniranim uvjetima, nakon gotove konsolidacije, moe se izraziti slinim izrazom onom u (4.7): (4.8) gdje je ekvivalentni Youngov modul tla za drenirane uvjete odreen preko efektivnih naprezanja. U izrazu (4.8) f je koeficijent slijeganja koji se za

Navedeni izraz za slijeganje vrijedi egzaktno za slijeganje temelja na elastinom poluprostoru, dok je on priblian za realna tla iji je odnos naprezanja i deformacija nelinearan i u kojem na mjestima koncentracije naprezanja moe doi do plastifikacije materijala. U tom sluaju je neki prosjeni sekantni modul nelinearnog tla koji uvrten u ovaj izraz daje stvarno slijeganje. Vie o problemu slijeganja i praktinim postupcima procjene slijeganja vidi u: kao napomena 4.
13

4.2 ANALIZA I PROJEKTIRANJE PLITKIH TEMELJA

21

jednostavne sluajeve moe preuzeti iz tablice 4-3 uz odgovarajui Poissonov broj tla za drenirane uvjete (kako je za drenirane uvjete Poissonov broj tla relativno mali, od 0.1 do 0.3, njegovo zanemarivanje nee u procjenu slijeganja unijeti nezanemarivu pogreku ). U sluaju nehomogenog tla, u kojem se na utjecajnim dubinama nalaze slojevi bitno razliite krutosti, pogotovo ako se radi o mekim slojevima, treba koristiti pogodnije postupke procjene slijeganja od ovih iz izraza (4.7) i (4.8)14. Pouno je procijeniti odnos trenutanog, , i konanog slijeganja , , za sluaj potpuno vodom zasienog sitnozrnog tla ako se zanemari puzanje. Iz izraza (4.7) i (4.8) te tablice 4-3 za kruni temelj slijedi (4.9) Kako je uvrtavanjem u (4.9) ), , a uvijek je , slijedi

(4.10) Ovaj izraz vrijedi samo ako je temelj na homogenom sloju tla ija debljina nije manja od utjecajne dubine temelja (dubine do koje deformacije tla jo doprinose slijeganju temelja). U tom sluaju, obzirom na mogui raspon efektivnog Poissonovog broja izmeu 0 i 0.3, slijedi da e trenutano slijeganje biti izmeu 50 % i 80 % konanog slijeganja plitkog temelja na sitnozrnom tlu. Jasno, kod krupnozrnog tla, kod kojeg se konsolidacija odvija usporedno s optereenjem, trenutano slijeganje e ujedno biti i konano. Samo slijeganje od konsolidacije, , sitnozrnog tla dobije se oduzimanjem izraza (4.7) od izraza (4.8). Za grubi proraun, sam tijek konsolidacije, slijeganja u vremenu, moe se dobiti iz izraza (4.11) gdje je prosjeni stupanj konsolidacije iz Terzaghijeve jednodimenzionalne teorije konsolidacije 15. Obiljeje slijeganja uslijed puzanja je logaritamska zakonitost u vremenu. To znai da e priblino vrijediti
14 15

vidi detaljnije u: kao i fusnota 4. vidi detaljnije u: kao i napomena 4.

22

4 P LITKI TEMELJI

(4.12) gdje je t vrijeme. Veliinu slijeganja od puzanja, bez kvalitetnih laboratorijskih pokusa na kvalitetnim neporemeenim uzorcima, obino nije mogue pouzdano utvrditi. U geotehnikoj praksi najvei je problem pouzdane prognoze slijeganja lei u pouzdanoj procjeni krutosti tla odnosno pouzdanom utvrivanju ekvivalentnih Youngovih modula iz izraza (4.7) ili (4.8), a vremenskog toka slijeganja iz pouzdanog utvrivanja koeficijenta konsolidacije, , koji se koristi za odreivanje prosjenog stupnja konsolidacije, , u izrazu (4.11). Tu se treba pridravati preporuka Eurokoda 7 -2, kao je naznaeno u Poglavlju 2, te preporuka suvremene mehanike tla. Openito se u praksi najbolji rezultati dobiju koritenjem kvalitetnih edometars kih pokusa na kvalitetnim neporemeenim uzorcima za meka do srednje kruta (normalno konsolidirana do malo prekonsolidirana) sitnozrna tla, a korelacijama iz terenskih pokusa (CPT, CPTU, SPT, geofizika mjerenja brzina posminih valova i druga) za kruta (jako prekonsolidirana) sitnozrna tla i za sva krupnozrna tla.

ROTACIJA KRUTIH TEMELJA

Analize slijeganja u prethodnom poglavlju odnosile su se na centrino optereene temelje kod kojih vertikalno optereenje djeluje u teitu temeljne plohe. U praksi se, m eutim, gotovo redovito na temelju pojavljuje ekscentrino optereenje ili moment sila. Takvo optereenje e, osim slijeganja, izazvati i naginjanje temelja. Ono se u praksi rjee rauna, ali ponekad moe biti znaajno za pouzdanost konstrukcije u granino m stanju uporabivosti. Ovdje e se prikazati jednostavan primjer prorauna naginjanja krutog krunog temelja pri povrini tla koje je homogeno u zoni utjecajne dubine temelja, znai jedne do dvije njegove irine. Ovaj proraun moe posluiti i za priblinu procjenu naginjanja i u drugim sluajevima, ako tonost nije naroito znaajna. Vertikalna krutost krutog krunog temelja promjera na povrini elastinog poluprostora dana je izrazom 16

16

vidi Szavits-Nossan (2007)

4.2 ANALIZA I PROJEKTIRANJE PLITKIH TEMELJA

23

(4.13) gdje je vertikalna centrina sila (optereenje u teitu temeljne plohe), je slijeganje temelja pod tom silom, i su Youngov modul elastinosti i Poissonov broj elastinog poluprostora. Rotacijska krutost istog temelja na moment sila dana je izrazom (4.14) gdje je kut naginjanja temelja (Slika 4-5). Ako se s sile koji daje moment oznai ekscentricitet

(4.15) slijedi iz izraza (4.13), (4.14) i (4.15) za tangens kute naginjanja jednostavan izraz (4.16) U sluaju pravokutnog temelja izraz (4.16) moe posluiti za pribline procjene naginjanja ako se za i uvrste komponenta ekscentriciteta i stranica temeljne plohe istog smjera (na primjer i ili i ). Kao i kod slijeganja, i za naginjanje bi se mogle definirati njegove trenutane, konsolidacijske i puzee komponente, ali to u praksi nije uobiajeno. Ovdje nije na odmet naglasiti da se slijeganje i naginjanje temelja rauna pri provjeri graninog stanja uporabivosti to znai da se za temeljno tlo vrijede priblino pretpostavke teorije elastinosti te da je mehaniko ponaanje tla daleko od sloma i odgovarajueg graninog stanja nosivosti. To znai da pojam ekvivalentne temeljne plohe, reducirane veliine u odnosu na ukupnu temeljnu plohu, pri proraunu slijeganja i naginjanja nema smisla i znaenja. Primjena ekvivalentne plohe sa slike 4-8 ima samo smisla pri odreivanju nosivosti temeljnog tla za granino stanje nosivosti.

SAVITLJIVI TEMELJI: INTERAKCIJA KONSTRUKCIJA-TEMELJ-TLO

Prethodne analize slijeganja i nosivosti temelja preteno su se odnosila na krute temelje kao to su temelji samci ili temeljne trake ispod zidov a. Kad

24

4 P LITKI TEMELJI

dimenzije temeljne plohe u odnosu na debljinu temelja postanu znaajne, to je sluaj kod veih temeljnih stopa temelja samaca ili traka, kod temeljnih rotilja i temeljnih ploa, ili kad deformacija temelja izazove znaajniju promjenu kontaktnih naprezanja izmeu temelja i tla, neke od pretpostavki ranije opisanih prorauna mogu grijeiti na strani nesigurnosti. U tim sluajevima treba provesti proraun interakcije temelj -tlo ili konstrukcijatemelj-tlo. Poseban je problem dimenzioniranja samog betonskog konstruktivnog elementa temelja na granino stanje nosivosti (granino stanje STR) u sluaju kad je za dimenzioniranje tlocrtnih dimenzija temelja mjerodavno granino stanje uporabivosti. To je prvenstveno sluaj kod temelja veih dimenzija (recimo irina preko 10 m) kao to su temeljne ploe. U tom je sluaju raspodjela kontaktnih naprezanja izmeu temelja i tla ona koja je blia postavkama teorije elastinosti nego onima teorije plastinosti. Tada jednolika ili linearna raspodjela kontaktnih pritisaka vie nije prihvatljiva aproksimacija. I tada treba provesti proraun interakcije temelja i tla bez obzira to se temelj u odnosu na tlo ponaa kao kruto tijelo. To proizlazi iz oblika raspodjele kontaktnih naprezanja za elastino tlo, koje g karakterizira koncentracija kontaktnih naprezanja uz rubove temelja (vidi sliku 4-7). Proraun interakcije konstrukcije temelja i tla zah tijeva uspostavljanje kompatibilnosti pomaka i naprezanja na meusobnim sueljima sv a tri dijela mehanikog sustava. Oito je da je problem odreivanja unutranjih sila u svakom od dijelova postaje vrlo sloen. Danas su razvijeni praktini postupci za takve prorau ne i oni su uglavnom iterativni jer se kompatibilnost uspostavlja postupno i u koracima do zadovoljavajue tonosti (Szavits Nossan i Marene, 1988). Detaljnije e se postupak prikazati u posebnom poglavlju.

Provjera pouzdanosti prema Eurokodu 7

GRANINA STANJA NOSIVOSTI I UPORABIVOSTI
Oblik i dimenzije temelja treba prema Eurokodu 7 izabrati tako da rizik od dosezanja bilo kojeg mogueg graninog stanja bude dovoljno mali. To se postie raunskim provjerama primjenom odgovarajuih parcijalnih koeficijenata. U raunskim provjerama za granina stanja nosivosti koristi se jedan od tri proraunska pristupa opisana u Poglavlju 2. Ovdje e se opisati provjera prema proraunskom pristupu 1 . Provjera prema ostalim proraunskim pristupima slijedi analogno uvaavajui postavke Eurokoda 7 prikazane u Poglavlju 2.

4.2 ANALIZA I PROJEKTIRANJE PLITKIH TEMELJA

25

Eurokod 7 popisuje najea mogua granina stanja za plitke teme lje te trai da se za svaki posebni sluaj u geotehnikom projektu izradi lista onih graninih stanja koja se mogu za taj sluaj predvidjeti. Najea mogua granina stanja nosivosti za plitke temelje su: gubitak ope stabilnosti pri kojem neki dio temeljnog tla zajedno s temeljom i konstrukcijom postaje klizno tijelo, a mehanizam klizanja odgovara onom kod nestabilnih kosina (granino stanje GEO); ovakvi se sluajevi javljaju kad je temelj na kosini ili blizu ruba kosine 17; slom tla ispod temelja izazvan pre velikim pritiskom kojim temelj optereuje tlo (granino stanje GEO); kontaktni pritisak ili kontaktno naprezanje izmeu temelja i tla koje izaziva slom u tlu je nosivost tla; gubitak stabilnosti klizanjem pri kojem dolazi do klizanja temelja po temeljnoj plohi zbog pre velikog bonog optereenja temelja (granino stanje GEO); kombinirani slom konstrukcije, temelja i tla (granino stanje STR/GEO); slom konstrukcije uslijed pomaka temelja pri emu u tlu ne mora doi do sloma (granino stanje STR); ovaj se sluaj moe javiti kod temelja na mekom tlu u kojem su deformacije i pomaci veliki i prije sloma; Najea granina stanja uporabivosti su: prevelika slijeganja ili diferencijalna slijeganja unutar temelja ili meu susjednim temeljima; preveliko izdizanje temelja uslijed bujanja tla, djelovanja mraza i drugih uzroka; neprihvatljive vibracije koje se mogu javiti kod temelja strojeva. Osim navedenih graninih u pojedinim sluajevima mogu biti mjerodavna i druga granina stanja : na primjer EQU u sluaju mogueg prevrtanja neke visoke graevine na pojedinanom plitkom temelju, ili granino stanje HYD u sluaju mogueg podlokavanja rijenog dna ispod
Proraun globalne stabilnosti slian po ukljuenim modelima proraunu nosivosti tla ispod plitkog temelja. To to se u praksi ta dva prorauna odvajaju posljedica je ogranienosti modela nosivosti tla. U nekom opem modelu, kao to su na primjer modeli mehanike neprekidnih sredina, problem globalne stabilnosti i problem nosivosti tla ispod plitkog temelja sastavni su dijelovi jednog te istog modela i rjeavaju se zajedniki.
17

26

4 P LITKI TEMELJI

plitkog temelja stupa mosta u rijeci (ovo posljednje zahtjeva provjeru mogunosti podlokavanja koje treba sprijeiti odgovarajuim mjerama).

PRIMJER: PROVJERA POUZDANOSTI TEMELJA SAMCA OBZIROM NA GRANINA STANJA NOSIVOSTI I UPORABIVOSTI
Primjer provjere graninih stanja nosivosti za kvadratni plitki temelj samac18 prikazuje slika 4-9. Temeljno tlo ima karakteristine materijalne parametre: efektivnu koheziju, , efektivni kut trenja, , i jedininu teinu, . Prije rauna provjere treba sva optereenja, sile i momente na temelj, vlastitu teinu temelja te vlastitu teinu nasipa iznad temelja svesti na odgovarajue sile na temeljnoj plohi na mjestu gdje ju sijee njihova rezultanta, razdvojeno na stalnu komponentu i dvije prolazne komponente i . Za prolazne komponente e se pretpostaviti da mogu djelovati neovisno (to ovisi o mehanizmu djelovanja na konstrukciju) pa njihovo uzimanje u raunu u obzir ovisi da li je povoljno ili nepovoljno za stabilnost. Ako je povoljno, pripadni parcijalni faktor djelovanja jednak je nuli. Ako je nepovoljno, pripadni parcijalni faktor djelovanja je onaj kojeg trai pojedini projektni pristup. Razdvajanje na stalnu i prolazne komponente je potrebno zbog razliitih parcijalnih koeficijenata koji se primjenjuju na odgovarajue komponente. Treba provjeriti slijedea granina stanja nosivosti: (a) nosivost tla ispod temelja (GEO), (b) klizanje temelja (GEO), i (c) nosivost presjeka betonskog presjeka temeljne stope na mjestu najveeg momenta savijanja uz stup (STR). Provjera e provesti koristei Projektni pristup 1. Po tom pristupu, kao to je opisano u Poglavlju 2, koriste se dvije kombinacije parcijalnih koeficijenata, K1 i K2. U prvoj, K1, faktoriziraju se djelovanja, ali ne i parametri tla, dok se u drugoj, K2, faktoriziraju parametri tla, ali ne i djelovanja (osim prolaznog). PROVJERA GRANINOG STANJA NOSIVOSTI ZA NOSIVOST TLA (GEO) Kombinacija K1: Djelovanja Vertikalno: Horizontalno: Otpornost nosivost tla: treba izraunati prema izrazu (4.4) koristei karakteristine parametre vrstoe za tlo , (parcijalni faktori na jedinine teine tla, , su uvijek i u svim kombinacijama jednaki jedinicito vrijedi i za jedininu teinu vode)
18

kvadratni temelj: temelj kojemu je kvadrat tlocrtni obris temeljne plohe

4.2 ANALIZA I PROJEKTIRANJE PLITKIH TEMELJA

27

Slika 4-9 Ekscentrino optereen plitki temelj samac

Vertikalna: Provjera graninog stanja: ako stoji uvjet , pouzdanost temelja zadovoljava, u suprotnom je dimenzija temelja pre mala. Kombinacija K2: Djelovanja Vertikalno: Horizontalno: Otpornost nosivost tla: treba izraunati prema izrazu (4.4) koristei faktorizirane parametre vrstoe za tlo , (parcijalni faktori na jedinine teine tla, , su uvijek i u svim kombinacijama jednaki jedinici to vrijedi i za jedininu teinu vode; nadalje, u sluaju nedreniranog stanja, parcijalni faktor na nedreniranu vrstou iznosi 1.40!)

28

4 P LITKI TEMELJI

Slika 4-10 Dimenzioniranje presjeka konzole temeljne stope na granino stanje nosivosti (STR)

Vertikalna: Provjera graninog stanja: ako stoji uvjet , pouzdanost zadovoljava, u suprotnom je dimenzija temelja pre mala. Komentar: kombinacija K2 bit e obino mjerodavna za odreivanje dimenzije temelja, dok e kombinacija K1 biti obino mjerodavna za dimenzioniranje betonskog presjeka temelja (visine presjeka i armature) i to kako zbog razliitih parcijalnih koeficijenata tako i zbog nelinearne ovisnosti veliine o parametrima vrstoe. PROVJERA GRANINOG STANJA NOSIVOSTI ZA KLIZANJE (GEO) Mjerodavna e biti kombinacija K1 (u sluaju dvojbe proraun treba provesti za obje kombinacije) Djelovanja Vertikalno: (parcijalni koeficijent za povoljno djelovanje) Horizontalno: Otpornost (zanemaren pasivni otpor ispred temelja) Provjera graninog stanja: ako stoji uvjet , pouzdanost zadovoljava, u suprotnom je dimenzija temelja pre mala.

4.2 ANALIZA I PROJEKTIRANJE PLITKIH TEMELJA

29

PROVJERA GRANINOG STANJA NOSIVOSTI ZA NOSIVOST PRESJEKA STOPE TEMELJA (STR) Mjerodavna e biti kombinacija K1 jer daje vee kontaktne pritiske. U sluaju dvojbe o mjerodavnosti kombinacije, treba provjeriti obje. Djelovanja Vertikalno: , iz toga treba izraunati prosjeni pritisak temelja na tlo te moment savijanja u temeljnoj stopi uz stup, ili na sredini temelja (Slika 4-10) to je na strani sigurnosti, (kNm/m) 19, s kojim treba provjeriti nosivost presjeka betona prema pravilima Eurokoda 2. Napomena Ako je za tlocrtne dimenzije temelja mjerodavno granino stanje uporabivosti moe se za manje temelje raunati s ovim momentom savijanja, ali bi bilo bolje s moment savijanja proraunati temeljem rauna interakcije temelj - tlo po teoriji elastinosti iz optereenja . Za temeljne rotilje, a pogotovo temeljne ploe, kod kojih je za tlocrtne dimenzije mjerodavno granino stanje uporabivosti, trebalo bi betonski presjek i armaturu dimenzionirati temeljem momenta savijanja dobivenog iz prorauna interakcije temelj -tlo (ili konstrukcija-temelj-tlo) uz optereenje ! Otpornost: Proraunski moment otpornosti armirano-betonskog presjeka prema Eurokodu 2 (Eurokod 2 ne poznaje proraunske pristupe 1, 2 ili 3 iz Eurokoda 7 pa e se proraunska otpornost presjeka rau nati koritenjem odgovarajuih materijalnih parcijalnih koeficijenata za beton i betonski elik, kako ve predvia Eurokod 2). Provjera graninog stanja: ako stoji uvjet , pouzdanost presjeka temeljne stope zadovoljava, u suprotnom je dimenzija presjeka ili povrina armature pre mala.

ovo je izraz za moment savij anja u stopi na mjestu stupa; statiki, stopa je konzola, a izraz je moment savijanja na korijenu konzole uz stup od jednolikog optereenja.
19

30

4 P LITKI TEMELJI

PROVJERA GRANINOG STANJA UPORABIVOSTI Djelovanja Vertikalno: (parcijalni koeficijenti za granino stanje uporabivosti) Provjera graninog stanja: ako stoji uvjet za najvea dozvoljena slijeganja, , ili neki drugi zadani uvjet na pomake temelja, pouzdanost za to granino stanje zadovoljava; ako ne, treba mijenjati dimenzije temelja (ili a k vrstu temelja). Slino treba provjeriti za naginjanje ako je takav uvjet zahtijevan.

PITANJE DOZVOLJENOG EKSCENTRICITETA

Eurokod 7 ne ograniava veliinu mogueg ekscentriciteta djelovanja, osim to navodi da za ekscentricitet vei od 1/3 irine temelja treba poduzeti posebne mjere opreza. One ukljuuju posebnu provjeru naina i pouzdanosti kojom se utvrdilo optereenje kao i ukljuivanje u raun mogue stvarno smanjenje dimenzije temelja zbog nepreciznosti u izvoenju. Nepreciznost do 10 cm treba pretpostaviti.

UTJECAJ NA SUSJEDNE GRAEVINE

Pri izboru vrste temelja i njihovom dimenzioniranju treba voditi rauna o tome da oni izazivaju slijeganje ne samo tla ispod sebe ve i u neposrednoj okolini temelja. Ako se na utjecajnoj udaljenosti nalazi neka postojea zgrada, to slijeganje moe ugroziti susjedne graevine bilo da u njima izazove granino stanje nosivosti, to je rjee, ili granino stanje uporabivosti, to naalost nije tako rijetko. Postoje razliiti naini da se taj utjecaj smanji, ali da bi se odabralo najbolje rjeenja prvo treba veliinu tog utjecaja odrediti. Tome mogu posluiti postupci prorauna slijeganja kojima raspolae M ehanika tla.

NAJMANJA DUBINA TEMELJENJA

Eurokod 7 navodi da temeljenje treba izvesti ta ko da se izbjegne djelovanje mraza na tlo. Dugotrajnije temperature ispod 0 0C mogu dovesti do zamrzavanja tla ispod njegove povrine. Smrzavanje moe u tlu uzrokovati nastanak ledenih lea koje nakon otapan ja ostavljaju u tlu prazan prostor podloan slijeganju. Da bi se izbjegle tetne posljedice takvog slijeganja, poeljno je temeljiti ispod dosega smrzavanja tla. U Hrvatskoj je to za nizinska podruja oko 0.8 m, a za planinska 1.2 m. Obzirom da te dubine nisu

4.3 P RORAUN INTERAKCIJE KONSTRUKCIJA-TEMELJ-TLO

31

znaajne, bolje se pridravati ovih preporuka, nego dokazivati da odreenim okolnostima tetnih posljedica smrzavanja nema.

MJERODAVNO GRANINO STANJE ZA DIMENZIONIRANJE PLITKIH TEMELJA OVISNO O IRINI TEMELJA

Eurokodovi trae da pri dimenzioniranju bilo koje konstrukcije, pa tako i plitkih temelja, treba dokazati da ni jedno od granini h stanja nosivosti te niti jedno od graninih stanja uporabivosti nee biti prijeeno. Provjera u praksi moe brzo pokazati da su za razliite konstrukcije mjerodavna razliita granina stanja. Tako je i s plitkim temeljima. Kod plitkih temelja manjih dimenzija e se pokazati da je mjerodavno za njihovo dimenzioniranje preteno granino stanje nosivosti i to uglavnom ono koje se odnosi na nosivost tla ispod temelja. Kod veih temelja, posebno temeljnih temeljnih ploa, mjerodavno za njihovo dimenzioniranje bit e redovito neko od graninih stanja uporabivosti , posebno ono koje se odnosi na dozvoljena slijeganja. Ako je to sluaj, dimenzionira nje betonskog presjeka temeljne ploe u pravilu e se provesti temeljem prorauna interakcije temel j-tlo ili konstrukcija-temelj-tlo ali za optereenja koja odgovaraju projektnom pristupu K1 za granina stanja nosivosti, tj. za faktorizirana optereenja odgovarajuim faktorima 1.35 za stalno i 1.50 za prolazno optereenje.

4.3. Proraun interakcije konstrukcija -temelj-tlo

(dodat e se naknadno)

Reference
Borowicka, H. (1939). Druckverteilung unter elastischen Platten. Ingenieur Archiv, 10 (2), 113-125. Brinch Hansen, J. (1970). A Revised and Extended Formula for Bearing capacity . Bulletin No. 28, Danish Geotechnical Institute, Copenhagen. Boussinesq, J.V. (1876). Essai thorique sur l'equilibre d'elasticit des massifs pulvrulents et sur la pousse des terres sans cohsion. Mem.Acad.R. Belg. Vol. 40. (pretiskano s malo promijenjenim naslovom - Paris: Gautier-Villars, 1876). Boussinesq, J.V. (1885). Sur l'integration par approximations successive d'une equation ... dont dependent les pressions int rieurs d'un massif de sable {

32

4 P LITKI TEMELJI

l'tat boleux'. U: Application des potentieles l'tude de l'equilibre et du mouvement des solides lastiques. Gauthier-Villars, Paris (No. 27): 705-712. Caquot, A. (1935). Equilibre des massifs frottement interne . Gauthier-Villars, Paris. Caquot, A., Kerisel, J. (1948). Tables de bute et pousse. Gauthier-Villars, quai des Augustins, Paris. Caquot, A., Kerisel, J. (1948). Tables for the Calculation of Passive Pressure, Active Pressure and Bearing Capacity of Foundations. Gauthier-Villars, Paris. Caquot, A., Kerisel, J. (1953). Sur le terme de surface dans le calcul des foundations en mileu pulverant. Proceedings Third International Conference on Soil Mechanics and Foundation Engineering, Zrich, 1:336-337. DeBeer, E.E. (1970). Experimental determination of the shape factors of sand. Gotechnique, 20(4): 307 Leussink, H., Blinde, A., Abel, P.-G. (1966). Versuche ber die Sohldruckverteilung unter starren Grndungskrpern auf kohsionslosem Sand. Verff. 22 Inst. Bodenmech. Felsmech. TH Karlsruhe (citirano u: Smoltczyk, U. (2003). Geotechnical Engineering Handbook, Vol. 3., Ernst&Sohn, Berlin). Meyerhof, G.G. (1951). The ultimate bearing capacity of foundations. Gotechnique, 2, 301-332. Meyerhof, G.G. (1953). The bearing capacity of foundations under eccentric and inclined loads. Proceedings of the Third International Conference on Soil Mechanics and Foundation Engineering, 1: 440-445. Meyerhof, G.G. (1955). The influence of roughness of base and ground-water conditions on the ultimate bearing capacity of foundations, Gotechnique, 5:227-242. Meyerhof, G.G. (1963). Some recent research on the bearing capacity of foundations. Canadian Geotechnical Journal, 1(1): 16-26. Meyerhof, G.G. (1982). The bearing capacity and settlement of foundations, TechPress, Technical University of Nova Scotia, Halifax. Szavits-Nossan, A. (2007). Uvod u mehaniku tla. (rukopis predavanja). Sveuilite u Zagrebu, Graevinski fakultet. Szavits-Nossan, A., Marene, M. (1988), Proraun interakcije konstrukcije i temeljnog tla iterativnim postupkom. Jugoslavenski asopis za inenjersko modeliranje, Vol. 1, No.2, 25-31. Terzaghi, K. (1943). Theoretical Soil Mechanics. John Wiley and Sons, Inc. New York. Vesi, A.S. (1973). Anal ysis of ultimate loads of shallow foundations. ASCE Journal of the soil mechanics and foundations division, 99(SM1):45-73. Vesi, A.S. (1975). Bearing capacity of shallow foundations, Foundation Engineering Handbook, 1st edition, Winterkorn, H.F., Fang, H.-Y., eds., Van Nostrand Reinhold, New York, 121-147.