HILJADU I JEDNA NO D EMETRA FAUSTOVSKA BIBLIOTEKA DIMITRIJA SAVIA Svezak 2-IV ISBN 953-6093-43-X (cjelina) ISBN 953-6093-15-4 (IV.

svezak) Korektori Marija-Maja i Bojana Savi Grafika priprema Pc . grafike usluge d.o.o. Monta a Janja Julari Marijan Kalan eljka igir Likovni i tehniki urednik eljko Podore ki Tisak LIBROKON d.o.o. Zagreb PRIPOVIJEST O KAMAR EZ-ZAMANU 1 Od sto sedamdesete do dvjesta etrdeset devete noi. Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi PRIPOVIJEST O 'ALA ED-DINU ABU E - AMATU 326 Od dvjesta etrdeset devete do dvjesta ezdeset prve noi. PRIPOVIJEST O 'ALA ED-DINU I AROBNOJ SVJETILJCI 436 Od dvjesta ezdeset prve do dvjesta ezdeset sedme noi. PRIPOVIJEST O 'ALI BABI I ETRDESET RAZBOJNIKA 557 Od dvjesta ezdeset osme do dvjesta sedamdesete noi. XI

266

Ali kada je poela

sto sedamdeseta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju PRIPOVIJEST 0 KAMAR EZ-ZAMANU. ivio je u starim vremenima i odavno i ezlim vjekovima jedan kralj po imenu Sehrim an, kojemu su bile podreene mnoge trupe i sluge i stra e. Ali je on bio u poodmaklo j ivotnoj dobi, i njegove su kosti postale slabima, a nije imao nijednoga sina. Z bog toga on pone sebi zadavati mnogo brige, postane tu nim i nemirnim, i tako se on potu i jednomu od svojih vezira na svoju nevolju, tim to rekne: Ja se bojim, da e, kada umrem, moja dr ava biti izgu bljenom. Jer ja nemam nijednog sina, koji bi njome poslije moje smrti mogao vladati. Ovaj mu vezir odgovori: Mo da e Allah dopustiti, da se ipak ne to dogodi. Zbog toga se pouzdaj u Allaha, o kralju, i svesrdno mu se pomoli! Stoisedamdeseta no Tada kralj otie, obavi abdest1 izmoli dvije rak'ae2 i usrdno zazove Allaha Uzv i enoga u istoj namjeri. Zatim dadne da njegova supruga doe u njegovu postelju i ist oga je asa obljubi. Ona meutim zane posredstvom moi Allaha Uzvi enoga. Pa kada su njez

ini mjeseci bili ispunjeni, ona rodi jednoga djeaka, koji je bio tako lijep kao M jesec u noi svoje punine. Njega on nazove Kamar ez-Zaman3, a, vrlo mu se obradova v i, naredi da se odr i sveanost radosti. Tada je grad bio kien tijekom sedam dana, ud aralo se u talambase, a glasnici su s veselom vije u jurili kroz zemlje. Za njega b udu odreene dadilje i uvarice, i bio je othranjivan s bri ljivo u i ljubavlju, sve dok nije bio star petnaest godina. I on je sve nadma ivao ljepotom i dra e u, ravnomjerno u sv ojega rasta. Njegov ga je meutim otac tako silno volio, da se ni dan ni no nije mo gao od njega odvajati. On se u prekomjernosti svoje ljubavi jednom potu i svojemu ministru: - Veziru, ja sam u brizi za svojega sina Kamar ez-Zamana zbog promjenjivih sluajeva vremena i udesa, pa bih ga htio o eniti jo za svojega ivota. Vezir mu odgovori: - Znaj, o kralju, ta je odluka jedna od najizvrsnijih radnji. To je pravo i po teno, da ti o eni svojega sina za svojega ivota, prije nego to ga uini vladarom. Tada kralj Sehriman rekne: Neka dovedu mojega sina Kamar ez-Zamana! Ovaj dakle stupi pred njega i iz strahopo tovanja prema svojemu ocu pogne glavu prema podu. Njegov ga otac oslovi: - Kamar ez-Zamane, ja te hou o eniti i obradovati ti se jo za svojega ivota. 1 Obvezno ritualno pranje prije namaza, molitvenog obreda, koji se obavlja pet puta u dvadesetietiri sata. 2 Rak'a je osobita vrsta liturgijske molitve. 3 Mjesec Vremena. 2

Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu

Dragi oe - odgovori on znaj, ja ne nosim nikakve elje za tim, da se enim, i moj a du a nije naklonjena enama. Jer ja sam mnogo itao i slu ao o njihovu lukavstvu i pod muklosti, kako takoer kazuje izvjestan pjesnik: Ako me pitate o enama, tada znajte: Ja poznajem ene u svakom pogledu. Ako je osijedjela mu kareva glava i rastalio se njegov novac, On u njihovoj ljubavi vi e nema nikakva dijela. A jedan drugi kazuje: Nemoj slu ati ene. To je najljep a pokornost. Mu karac, koji enama daje svoj ular, nema nikakve sree. Makar se i tisuu godina trudio oko znanja, One ga zadr avaju od ispunjenja visokog cilja. Poslije ovih stihova on nastavi: Dragi oe, enidba je ne to, to ja nikada neu uiniti, pa makar morao takoer ispiti p r smrti! Kada je meutim sultan ehriman bio uo te rijei iz usta svojega sina, jasna svjetlo st postane mranom pred njegovim oima, i on se duboko o alosti..." Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

Sgo C stoisedamdesetiprva noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralju Sehrimanu, kada je bio uo te rijei iz usta svojega sina, jasna svjetlost postala mranom pred oima, i da je bi o duboko o alo en, jer njegov sin Kamar ez-Zaman nije htio slijediti savjet da se o eni , koji mu je on bio dao. Ali mu u svojoj velikoj ljubavi prema njemu nije htio p onavljati svoj savjet, i nije se na njega srdio, nego mu je prilazio i prijazno i dobrostivo s njime razgovarao sa svom ljubavlju, koja mo e zadobiti srce. Kroz t o je meutim vrijeme Kamar ez-Zaman sa svakim danom dobivao na ljepoti i dra esti, l jupkosti i krasoti. Kralj je dakle ekao cijelu jednu godinu. * I tada je vidio, d a je njegov sin savr en u probranosti i finoi govora. * Sav je svijet bio opijen nj egovom divotom. * Svaki je da ak zraka nadaleko i na iroko objavljivao o njegovoj dr a esnosti. * On je postao isku enjem za zaljubljene svojom ljupko u, * i rascvalom liva dom za eznutljive svojom savr eno u. * Njegov je govor bio poput neke nje ne pjesme. * N jegovo je lice posramljivalo pun Mjesec. * Njegov je stas bio od savr ene ravnomje rnosti, * od dra esnosti i ljupkosti, kao da bi bio jednak vrbovoj grani ili rogoz ovoj trstici. * Njegov je obraz svojim rumenilom * pristajao za ru u ili vjetrenku . * On je bio branik svake ljepote, * kao to o njemu kazuje pjesnikova rije: *4 4 Zvjezdicama rastavljeni dijelovi teksta oznaavaju rimovanu prozu u arapsk ome izvorniku.

Stoisedamdesetiprva no On je do ao, i svi su povikali: Neka je slavljen Allah, Preuzvi eni, Jer On je njemu stvorio i dao oblije! Od svih je posvuda on jedini knez ljepotana. Svi su se oni pognuli pred njegovom silinom. U rosi je njegovih usana nje an, sladak med, A njegovi su zubi poredani poput bise ra. Po dra esti je on, samo on jedini savr en. Da, sav je svijet smeten zbog njegove dra e sti. Sama je ljepota napisala na njegove obraze: Svjedoim, da nema nijednoga ljepotana osim samo njega jedinoga. Kada je zatim Kamar ez-Zaman napunio sljedeu godinu, njegov ga otac pozove k s ebi i rekne mu: Moj sine, zar me nee poslu ati? Tada Kamar ez-Zaman padne pred svojim ocem u strahopo tovanju i ednosti na pod i odgovori: - Dragi oe, kako te ja ne bih trebao poslu ati, kada mi je ipak Allah zapovjedio, da se tebi pokoravam i da ti se ne suprotstav ljam? Kralj Sehriman sada nastavi: - Moj sine, znaj, ja te hou o eniti i imati u tebi svoju radost jo za svojega ivota. I zatim u te, prije nego to umrem, uiniti vladarom nad svojom dr avom. 6 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu

Kada je princ uo od svojega oca ove rijei, on neko vrijeme pogne svoju glavu. Z atim je ponovo digne i rekne: - Dragi oe, to je ne to, to ja nikada neu uiniti, pa makar takoer morao ispiti pehar smrti. Ja tono znam, da mi je Allah uzvi eni postavio kao obvezu, da se tebi pokor avam. Ali za Allaho-vu volju, nemoj me muiti vjenanjem i nemoj vjerovati, da u se j a ikada u svome ivotu eniti! Jer ja sam proitao knjige od starih i novih i odatle n auio, kako mu karci bivaju od ena zavoeni i kako dospijevaju u bijedu, kako su njihov e podmuklosti beskrajne, i kakva nesrea nastaje zahvaljujui njima u ma koje vrijem e. Kako ipak lijepo kazuje pjesnik: Koga su uhvatile drske razvratnice, Taj vi e ne vidi nikakva spasa, Makar si gradio tisuu tvrava Uokolo zaljevenih olovom. Da, njihova je gradnja posve uzaludna, Beskorisne stoje tu utvrde, Jer ene e nadmudriti Svakog mu karca, bio daleko ili blizu, One, koje bojaju prste, Koje kosu uvru u pletenice, One, koje minkaju trepavice, Koje se razumiju u otrovne napitke!

Stoisedamdesetiprva no Kako izvrsno takoer kazuje jedan drugi: ene su, premda ih se slavi zbog ednosti, Samo smee, oko kojega se viju jastrebovi, kako bi po njemu rovali. Dodu e je juer jo jedino tebi va ila njihova aputava rije, Ali e sutra njihov no ni list ruku osjeati jedan drugi Gostionicu, u kojoj stanuje , od koje se sutra rastaje , U kojoj poslije tebe stanuje netko drugi, koga ti ne poznaje . Po to je kralj Sehriman uo ove rijei od svojega sina Kamar ez-Zamana, i po to mu je do ao do svijesti smisao njegovih stihova, on mu u svojoj prevelikoj ljubavi ne d adne nikakav odgovor. On to vi e postane samo jo milostiviji i dobrostiviji prema nj emu. Takoer odmah dadne da se raspusti skup. I nakon to su se bili rastali, kralj pozove svojega ministra, povue se s njime nasamo i rekne mu: - Veziru, reci mi, to ja trebam initi sa svojim sinom Kamar ez-Zamanom u stvari ma braka?..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 8 Ali kada je poela

stoisedamdesetidmga noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj pozvao svojega ministra, da se s njim povukao nasamo i rekao mu: Veziru, reci mi, to ja trebam initi sa svojim sinom Kamar ez-Zamanom u stvarima braka? Ja sam ipak tebe upitao za savjet o njegovoj enidbi, i ti si taj, koji mi je svjetovao, da ga o enim, prije nego to ga uinim vladarom. Sada sam mu ja ve vi e puta govorio o braku, ali mi se on suprotstavio. Dadni mi sada svoj sa vjet, veziru, to ja trebam uiniti? Tada ministar odgovori: Najvei kralju, priekaj s njim jo jednu godinu. Pa kada zatim bude htio s njim o tome razgovarati, tada nemoj s njime govoriti tajno, nego razgovaraj s njime o danu dr avnog sabora, kada su prisutni svi emiri i veziri i kada pred tobom stoje svi bojovnici. Kada se dakle svi ovi okupe, tada smjesta po alji po svo jega sina Kamar ez-Zamana i naredi da doe! I kada on zatim

doe, razgovaraj s njime o enidbi u prisutnosti vezira, velika a u zemlji i ljudi od ugleda i polo aja! Zatim e se on pred njima zastidjeti i u njihovoj ti prisutnosti nee vi e moi proturjeiti. Ovima se vezirovim rijeima kralj Sehriman vrlo obraduje. On taj savjet nazove dobrim i pokloni ministru rasko nu poasnu haljinu. Stoisedamdesetidruga no Jo je sljedeu jednu godinu kralj ehriman bio strpljiv sa svojim sinom Kamar ez-Z amanom. I taj je sa svakim danom dobivao na ljepoti i dra esti, na ljupkosti i sav r enosti, sve dok nije bio star gotovo dvadeset godina. * Tako ga je Allah odjenuo u haljinu dra esnosti * i okrunio ga krunom savr enosti. * Jer njegov je pogled bio vei arobnjak nego Harut5, * a igra je njegovih oiju bila zavodljivija od el-Taghut ove6. * Njegovi su obrazi sjali u ru iastoj haljini, * a njegove su trepavice posra mljivale o tricu maa. * Bjelina je njegova ela bila nalik Mjeseevu sjaju, * a crnina je njegove kose bila poput mrane noi. * Njegov je struk bio tanji nego nit u halji ni, * a njegova su bedra bila te a nego pje ani brijeg. * Osjetila su bivala zbunjeni ma mekim oblinama njegova lika, * a njegov se nje ni stas tu io zbog te ke siline njeg ovih bokova. * Da, njegove su dra i oaravale sav svijet, onako kako je o njemu govo rio pjesnik u ovim stihovima: Kunem se njegovim obrazom i njegovim nasmije enim ustima, I strijelama, koje on op skrbljuje perima, u savezu sa arolijom, Tako mi njegovih mekih oblina, nje ne svjetlosti njegova pogleda, Tako mi njegova bijelog ela, njegovih uvojaka, tako crnih i gustih, I tako mi obrve, koja mije ukrala onu jabuicu, Koja me svladava, bilo da zapovijed a ili zabranjuje, 5 Kairsko izdanje ima ovdje "Harut i Marut". Posrijedi su dva pala anela, koja su se dala zavesti od zemaljskih ena i koji su ljude poduili u arobnjakoj vje tini. Usp. Kur'an 2,96. 6 Taghut je ime jednoga staroarapskoga poganskog bo anstva, ali i oznaka za vraga. 10 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Tako mi punine njegovih uvojaka, koja se vije oko njegovih sljepoonica, Koja e ubrzo ubiti zaljubljenika, ako otuda otie, Tako mi njegovih ru iastih obraza, pahuljica, tako udesno finih, I koraljnih usana, bisernih nizova zubi, Tako mi njegova mirisna daha i tako mi tako iste rose, koja tee u njegovim usnama, slada od staroga vina, Tako mi njegovih te kih bedara, koja dr u, bilo da on kroi Ili miruje, i tako mi njego va struka, tako vitkoga i lijepoga, Tako mi njegove blagotvorne ruke, rjeitosti njegova jezika, I tako mi njegova plemenita poroda, njegove moi, tako visoke i prostrane: Mo us je odsjaj made a s njegova obraza, Od njegova daha miri u ak miomirisi. Tako takoer zraee Sunce, ono pred njim mora problijediti, Mjesec ne mo e sliiti ak ni i veru njegova nokta. Kralj Sehriman, koji je bio vezirov savjet nazvao dobrim, prieka dakle jednu d aljnju godinu sve do jednoga blagdana..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 11 'u mjijj im Ali kada je poela

stoisedamdesetitrea no ?????????????????????????$^ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj Sehriman, koji je odobrio vezirov savjet, priekao jo jednu narednu godinu sve do stanovitog blagdana. To je bio dan sastanka dr avnog sabora, i o njemu se napuni kraljeva dvorana emirima i v ezirima, velika ima u zemlji, bojovnicima i ljudima od ugleda i polo aja. Tada on da kle po alje po svojega sina Kamar ez-Zamana. I kada je taj bio do ao, on poljubi tri put pred svojim ocem pod i zatim stupi pred njega, tim to je svoje ruke dr ao prekr i ene na leima. Sada mu njegov otac rekne: Znaj, moj sine, ja sam te ovajput pozvao pred ovaj sabor i pred sve ove velika e dr ave, kako bih ti uputio stanovitu zapovi jed, kojoj ti ne treba proturijeiti. Ta je, da se ti o eni . Jer ja ti elim dati za enu neku princezu, kako bih stekao u tebi svoju radost, prije nego to umrem. Kada je Kamar ez-Zaman to bio uo od svojega oca, spustio je neko vrijeme svoju glavu k podu. Ali ga zatim odjednom obuzme ludost mladosti i djeja nerazboritost , i on rekne: Nikada se ja neu o eniti, pa makar takoer morao ispiti pehar smrti. Ti si ovjek od velike starosti, ali ni od kakva razuma. Zar me ti nisi ve dvaput prije ovoga puta pitao o braku, a da ti ja u tome nisam uinio po tvojoj volji? 13 Stoisedamdesetitrea no Nato Kamar ez-Zaman rastavi ruke sa svojih lea, zasue u svome bijesu rukave sve do lakata i izrekne pred njim mnoge rijei smetena duha. Najprije njegov otac bud e posramljen i zbunjen, jer se to dogaalo pred velika ima njegove dr ave i pred mu karc ima od boja, koji su se bili pojavili na blagdanskom saboru. Zatim ga meutim obuz me kraljevski gnjev, i on povie na svojega sina, da je zadrhtao. A mamelucima7, k oji su pred njim stajali, dovikne: Pograbite ga! Tada se oni bace na njega, zgrabe ga i dovedu ga pred prijestolje. Sada im kr alj zapovjedi, da mu svezu ruke na leima. Oni to uine, i tako je on stajao pred kr aljem svezan, tim to mu je od straha i tjeskobe klonula glava, a gra ke su se znoja sjale na njegovu elu i na njegovu licu poput bisera, i te ko ga je ti tio stid i zbu njenost. Njegov ga otac meutim pone psovati i grditi, tim to rekne: Te ko tebi, ti edo razvrata, ti sramni skote! Kako ti smije meni tako odgovarati pred mojim bojovnicima i mojom vojskom? Dakako, tebe dosada nije jo nitko kaznio..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 7 Mameluci (mamluci) su izvorno bijeli robovi. Ali kada je poela

stoisedamdesetietvrta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj Sehriman svojemu sinu Kamar ez-Zamanu rekao:

Kako ti smije meni tako odgovarati pred mojim bojovnicima i mojom vojskom? Dak ako, tebe dosada nije jo nitko kaznio. Zar ti ne zna , da bi to, to si ti uinio, bila sramota, kada bi to bio uinio netko iz prostoga puka? Nato kralj naredi mamelucima, da mu odrije e uze i da ga zatoe u kulu tvrave. Tad a ga mameluci zgrabe i odvedu ga u stanovitu staru kulu. Ondje se nalazila izvje sna ru evna dvorana i na sredini u dvorani neki stari, lomni bunar. Alije prije to ga pometu i oiste pod. Zatim postave unutra za Kamar ez-Zamana jednu seiju, pokrij u je s madracom i metnu mu na njega jastuk. Takoer mu donesu velik fenjer i vo tanu svijeu, jer je to mjesto takoer obdan bilo tamno. Nakon to su dakle mameluci odvel i onamo Kamar ez-Zamana, postave do vrata te dvorane jednog u kopljeni-ka. I sada princ legne na tu postelju, slomljena duha i o alo ena srca, pa stane sam sebi upuivat i prijekore. I kajao se zbog onoga, to je uinio svojemu ocu, sada, kada mu kajanje nije vi e ni ta koristilo. I on rekne: 15 Stoisedamdesetietvrta no Allah prokleo vjenanje i varljive djevojke i ene! Kamo sree da sam ipak poslu ao svojega oca i o enio se! Da sam to bio uinio, bilo bi za mene bolje nego ova tamnica! Tako daleko Kamar ez-Zaman. Sto se pak tie njegova oca, on ostane tijekom dana sve do Suneva zalaska na svome prijestolju. Zatim se povue sa svojim ministrom na samo i rekne mu: Znaj, veziru, ti si uzrokom svega ovoga, to se dogodilo izmeu mene i mojega si na. Jer ti si mi ovajput dao savjet. to mi meutim sada svjetuje da uinim? Najvei kralju - odgovori on - ostavi svojega sina tijekom etrnaest dana u tamn ici! Zatim ga dadni dovesti pred sebe i zapovjedi mu, neka se o eni. Zbilja, on ti nee nikada vi e proturjeiti!..." 16 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

stoisedamdesetipeta noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir rekao kralju Sehrimanu: Ostavi svojega sina tijekom etrnaest dana u tamnici! Zatim ga dadni dovesti p red sebe i zapovjedi mu, neka se o eni. Zbilja, on ti nee vi e nikada proturjeiti! Kralj prihvati vezirov savjet, i te noi, nemirna srca poradi svojega sina, leg ne na spavanje. On gaje naime usrdno ljubio, jer nije imao nijednoga drugog sina osim njega, a dotada nikada nije mogao zaspati, ako ne bi prethodno polo io svoju ruku pod glavu zaspaloga Kamar ez-Zamana. Tako je on dakle provodio no srca puna briga poradi njega i bacao se s jedne strane na drugu, kao da le i na ugljenu od gadovine8. Dolazile su mu zle misli i nije mogao spavati tijekom cijele noi. Njeg ove su oi lijevale suze i on je izgovarao ove stihove: No mi postaje tako dugom, a klevetnici spavaju. Neka ti bude dosta srce, koje trg a bol rastanka! 8 Gad je vrsta pustinjskog grma, koji raste u pijesku i gori osobito sjajn im plamenom, a daje iznimno vruu eravicu. Stoisedamdesetipeta no / dok je no tugu tako odugovlaila, ja poviem: Zar se dakle nee nikada vratiti, lijepa jutarnja svjetlosti?

Zatim on izgovori rijei jednoga drugog pjesnika: Vidio sam, kako su Vla ii od njega odvratili poglede, I kako mu je Sjevernjaa oi svez ala snom, I kako su keri Odra9 u tuzi krenule dalje Tada sam saznao da je njihovo jutro zauvijek i ezlo. Ostavimo mi sada kralja Sehrimana i okrenimo se k njegovu sinu Kamar ez-Zaman u! Kada se nad njime spustila no, stavi u kopljenik pred njega fenjer, zapali svijeu i umetne je u neki svijenjak. Takoer stavi pred njega malo jela. Tada princ pone j esti. Ali si je vazda upuivao prijekore zbog toga, to se bio nedolino ponio prema s vojemu ocu, i on rekne svojoj du i: - O du o, zar ti ne zna , da je Adamov sin vezan za svoj jezik, i daje ljudski j ezik ono, to ga strmoglavljuje u propast? I njegove oi ponu lijevati suze, i on zaplae zbog onoga to je uinio, iz o alo ena sr i nutrine pune boli. Da, on se pone gorko kajati zbog onoga, to je bio uinio svojem u ocu. I on izgovori ove stihove: ovjek umire jedino zbog posrnua svojega jezika, Smrt mu ne pada u dio zbog spotakn ua noge. 9 Keri Odra su tri zvijezde Velikog Medvjeda ili Velikih Kola, koje stoje u istome redu u vratu, odnosno u rudu. Rijeju Odar arapski jezik upravo oznauje reen o sazvije e. 18 i Pripovijest o Kamar ez-Zamanu To spotaknue ustima okajava on svojom glavom, Ali ako pogrije i nogom, bit e malo po malo spa en. Kada je zatim Kamar ez-Zaman bio gotov s jelom, zamolio je vode, kako bi si o prao ruke. Tada mu u kopljenik ispere s ruku ostatke hrane. Zatim on sam obavi abd est, izgovori veernju molitvu i zatim takoer nonu molitvu i sjedne..." 19 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

stoisedamdeseti esta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman, po to je izmolio v eernju molitvu i zatim takoer nonu molitvu, sjeo na svoju seiju i recitirao Kur'an. Izgovorio je sljedee sure10: Kravu, Kuu 'Imran, suru Jasin, Milosrdnoga, Slavljen je vladar, Cisto priznanje, i obje talismanske sure. Zatim zakljui sa zazivom11, stavi se pod Allahovu za titu, tim to rekne: - Uzimam svoje utoi te kod Allaha pred pr okletim vragom - i legne na seiju. Na njoj je le ao madrac, koji je na obje strane bio presvuen satenom iz Ma'dana12 i napunjen svilom iz Iraka, a pod svojom je gla vom imao jastuk od nojeva paperja. Ali prije nego to je legao 10 Sura znai poglavlje, a ovdje su dakako posrijedi poglavlja iz Kur 'ana, i to 2. 3. 36. 55. 67. 112. 113. 114. 11 Vjerojatno se misli na prvu suru u Kur'anu - El-Fatiha: "Hvala B

ogu, Gospodaru svjetova, Sveopem Dobroinitelju, Milostivom Gospodaru Sudnjega dana! Samo Tebe obo avamo i samo od Tebe tra imo pomoi. Uputi nas na pravi put, na put onih, koje si obasuo blagodatima Svojim, na koje se nij e izlio gnjev Tvoj i koji nisu zalutali!" Dodajemo jo i to, da se svi citati iz Kur 'ana u bilje kama ispod crte ovoga prijevoda temelje na prijevodima Hafiza Muhammeda Pand e i D emaluddina au evia: Kur'an asni. Stvarnost, Zagreb, VII. izdanje: 1989. 12 Ma'dan je vjerojatno neki grad u Perziji ili Mezopotamiji. 21 Stoisedamdeseti esta no na spavanje, on odbaci gornje haljine, svue gae i poe spavati u ko ulji od fine prozi rne tkanine, dok mu je glava bila pokrivena plavom maramom od merva. Tako je dak le tu le ao Kamar ez--Zaman onoga sata u onoj noi i bio je upravo poput punoga Mjes eca, kada stoluje na nebu u etrnaestoj noi. Zatim se umota u svileni pokriva i uton e u san, dok je fenjer gorio do njegovih nogu a svijea do njegove glave. Mirno je spavao dalje, tijekom prve treine noi, i nije znao, to le i skriveno u krilu budunost i i to je Allah, koji poznaje sve tajne, njemu odredio. Sada su to htjeli udes i unaprijed odreena sudbina, da su ova kula i ova dvora na bile stare i ve od prije mnogo godina napu tene, i da se u toj hali nalazio rims ki bunar, nastanjen od neke d innice, koja ga je izabrala za svoje obitavali te. Ona je bila od roda Iblisa13, Prokletoga, i zvala se Maimuna, ki ed-Dimirjata, jedno ga glasovitog kralja duhova..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 13 Iblis = diabolos = vrag. JLZ* .Ali kada je poela

stoisedamdesetisedma no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se ta d innica zvala Maimuna, ki ed-Di mirjata, jednoga glasovitog kralja duhova. Kada je Kamar ez-Zaman bio prespavao prvu treinu noi, popne se ova d innica iz rimskog bunara i htjedne poletjeti prema n ebu, kako bi neopazice prislu kivala. Ali kada je bila gore u bunaru, ugleda, posv e protiv obiaja, kako u kuli svijetli svjetlo. Bila je stanovala u bunaru ve jedan dugi niz godina, i kada je sada opazila sjaj svjetlosti, vrlo se zaudi i u sebi rekne: Tako ne to ja ipak ovdje jo nikada nisam do ivjela. Ona si pomisli, da to mora imati jedan osobit razlog, i tako se pokrene dalje u pravcu svjetlosti. Tada opazi, da ona dolazi iz dvorane. Zatim nae u kopljenika kako spava na vratima, i kako je jo dalje dvoranom i la naprijed, nae namje tenu poste lju, na kojoj je poivao ljudski lik, a jedna mu zapaljena svijea do glave i jedan zapaljen fenjer do njegovih nogu. Zapanjena nad svjetlo u do- ulja se d innica Maimuna posve polako k njemu. Spusti svoja krila, stane pred postelju, skine svileni pok riva s lica Kamar ez--Zamana i pogleda ga. Svladana njegovom ljepotom i njegovom ljupko u, ostane dugo vremena ondje stajati, i uvidi, daje svjetlost njegova lica s jajnija nego svjetlost svijee, da, njegovo je lice zrailo 23

Stoisedamdesetisedma no od sjajnoga svjetla. * ak su u snu njegove oi pobuivale ljubavnu muku, * njegove su one jabuice bile tamnoga sjaja, * crveno su se arili njegovi obrazi, * njegovi su kapci bili umorni za gledanje, * poput lukova su bile nadsvoene njegove obrve. * Slatko je poput mo usa mirisao njegov dah, * a tako o njemu kazuje takoer pjesnik: * Poljubio sam ga, tada jo crnjima postanu njegove oi, Te oaravajue, a obrazi se za are crveno i lijepo. O srce, ako koritelji tvrde, da se njemu ravni Ljepotom opet mogu nai, reci: 'Pustite me da ga vidim!' im gaje ugledala d innica Maimuna, ed-Dimirjatova ki, ona pohvali Allaha i rekne: Neka je blagoslovljen Allah, najdivniji Stvoritelj! Ova je naime d innica pripadala pravovjernim duhovima. Po to je tako neko vrijeme bila tu stajala i gledala Kamar ez--Zamanovo lice, tim stoje priznavala Allahov o jedinstvo i zavidjela mladiu zbog njegove ljepote i ljupkosti, ona rekne u sebi samoj: Tako mi Allaha, ja mu neu ni ta uiniti i pazit u da mu drugi ne nanesu tetu, da, ja u ga uvati od svih opasnosti. Jer ovo dra esno lice zaslu uje samo, da ga se gleda i da se o njemu govori u Allahovu slavu. Ali kako su se njegovi mogli o njemu dosjetiti, da ga ostave ovdje na ovome pustom mjestu? Da se sada popeo k njemu neki od na ih marida14, on bi ga sigurno ubio. Nato se d innica sagne nad njime i poljubi ga u elo. Zatim opet povue pokriva prek o njegova lica i umota ga, ra iri svoja krila i poleti prema nebu. Kada se popela preko doksata one dvo14 Marid je silan duh, koji se obino pojavljuje u obliju maglenog oblaka. 24 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu rane, poleti u zrak sve dalje i sve se vi e uspinjala u oblake, dok nije dosegla n ajdonje nebo15. Tada iznenada zauje udarce krila u zraku. Ona poleti ususret ovom u odjeku, pa kada mu je do la blizu, opazi, da je to jedan d inn, po imenu Dahna . Sad a ona sleti na njega kao neki kobac, a kada ju je Dahna primijetio i prepoznao, d a je ona Maimuna, ki kralja duhova, on se pred njome prepadne, i njegovi udovi za dr u. I tako je on zamoli za milost, tim to rekne: Za te zaklinjem najuzvi enijim imenom, po tovanim, i talis manom, visokocijenjenim, koji je urezan u Sulaimanov16 peat, budi dobrostiva prema meni i nemoj mi uiniti ni ta na ao! Kada je Maimuna bila ula ove rijei od Dahna a, njezino srce osjeti prema njemu suu t, i ona rekne: - Ti si mi se obratio jednom monom zakletvom, ti proklet-nie. Ali te ja unato to mu neu ostaviti slobodna, sve dok mi ne rekne , odakle dolazi u ovo vrijeme. - Visoka gospodarice - odgovori on - znaj, ja dolazim iz najudaljenijeg kraja zemlje Kine i s njezinih unutra njih otoka, i izvjestit u te o jednom udu, koje sam ove noi do ivio. Ako ti nae , da su moje rijei istinite, tada me pusti da odem svojim putem i napi i mi vlastitom rukom jedno pismo o osloboenju, da sam ja pu ten na slobo du, kako mi se ne bi suprotstavljao nijedan iz eta d innova, bilo od onih, koji let e u visini, ili od onih, koji obitavaju u dubini, ili od onih koji rone po moru! Maimuna mu meutim odgovori: Sto je to, to si ti noas vidio, ti la ljive, ti prokletnie? Izvijesti me. Ali ne la i, ako si mo da umi lja , da mo e putem la i umai mojim rukama! Jer ja ti se kunem znakom, koji je urezan u pecatnjak Sulaimana ibn Dauda17 - s obojicom neka je mir! - ako 15 Na zemlju baca sjenu sedam nebesa, koja se nalaze izmeu zemlje i vanj skoga, osmog neba. 16 Salamun je osobito na glasu zbog svoje moi nad kraljevstvom duhov a, a d innovi se vrlo esto zaklinju znakovima urezanima u njegov pecatnjak. 17 Sulaiman ibn Daud = Salamun, Davidov sin.

25 Stoisedamdesetisedma no tvoje rijei ne budu istinite, vlastitom u ti rukom poupati pera, oderat u ti ko u i po lomit u ti tvoje kosti! D in Dahna ibn Samhuri , Krilati, rekne: - Visoka gospodarice, prihvaam taj uvjet..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. ^ Ali kada je poela

stoisedamdesetiosma no Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Dahna rekao Maimuni: Visoka gospodarice, prihvaam taj uvjet. Zatim on nastavi: Znaj, moja gospodarice, noas dolazim sa skrajnjih otoka zemlje Kine. To je zemlja kralja el-Ghajura, a on je poznat kao gospodar tih otoka i toga mora i sedam dvoraca. I ondje sam vidio ker toga kralja, tako lijepu, kakvom Allah nije stvorio nijednu u njezino vrijeme. Ja ti je ne mogu opisati. Jer moj je jezik nije u stanju tako oslikati, kako to dolikuje. Unato tomu u ti pone to ispriati o njezinim dra ima i poku at u se pribli iti istini. Njezina je kosa tamna kao noi rastanka i razila enja jednoga od drugoga, njezino je meutim lice svijetlo kao dani bla enoga ponovnog vienja. A lijepo je o njoj pjevao pjesnik: Ona je razrije ila jedne noi tri uvojka svoje kose, I pokazala mi, kako su sada oda tle nastale etiri noi. Pogledala je svojim licem na Mjesec na nebu, I pokazala mi, kako su se istovremeno povezala dva Mjeseca. 27 Stoisedamdesetiosma no Njezin je nos poput o trice uglaana maa. Njezini su obrazi poput purpurnog vina, da, oba su poput crvenih anemona. Za njezine se usne ini da su koralji i karneoli . Rosa je njezinih usta dra esnija nego staro vino, a njihov okus gasi vatrenu pat nju. Njezin jezik pokree obilna pamet. Vazda joj je pri ruci neki odgovor. Njezin e grudi zaaravaju svakoga, tko ih ugleda slava neka je Njemu, koji ju je stvorio i oblikovao! - i na njih se nadovezuju dvije oble ruke, iju je pohvalu jednom obj avio ushieni pjesnik: Dvije ruke kad ne bi imale u kopama svoju zadr ku, Istekle bi iz rukava silom stano vite struje. I ima dvije sise poput kutijica od bjelokosti, od ijega sjaja Sunce i Mjesec p osuuju svoju svjetlost. I trbuh s naborima tako nje an poput neke koptske tkanine e gipatske izrade, pro ivene naboranim ukrasom nalik kovravu papiru. Taj se nadovezuj e na vitko tijelo, nezamislivo ljudskom razumu, preko bedara nalik bre uljcima od pustinjskog pijeska. Taje vuku dole, kada ona hoe ustati, i bude je, ako hoe spava ti, kao to pjesnik o njima izvrsno pjeva: Bedra su joj obje ena o nje nom struku, A ta bedra postupaju tako lo e prema njoj i meni. Ona me vrsto dr e, samo ako na njih pomislim, A nju vuku prema tlu, ako se podi e. A ta su bedra no ena od dva buta, okrugla i meka, i dva no na lista, nalik bisern im stupovima. Sve to opet poiva na dvije nje ne noge, vitke i o tre poput iljaka kopal

ja, djelu Allaha, iju za titu i 28 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu nagradu mi u ivamo. I ja se uvijek zaprepastim zbog toga, kako one u svojoj maleno sti mogu nositi sve to, to je iznad njih. Ja sam svoje opisivanje uinio kratkim, j er se bojim, da bi ono inae predugo trajalo..." 29 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela stoisedamdesetideveta no ?$WWWWW????????????WW$53'9 3 SS

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je d inn Dahna ibn Samhuri d innici Maimu ni rekao: Ja sam svoje opisivanje uinio kratkim, jer sam se bojao, da bi ono inae predugo potrajalo. im je Maimuna bila saslu ala opis ove djevojke i njezine ljepote i ljupkosti, on a je bila zaprepa ena. Dahna meutim nastavi: * Otac je te djevojke kralj pun moi, * vitez iskusan u borbi, * koji kroz bojnu vrevu gazi danju i nou, * koji gleda smrti u oi i koji se ne grozi pred propa u.* Jer on je silan gospodar, i nasilan, pobjedniki mu , koji vlada nad bojovnicima i vojskama, * nad zemljama i otocima i morem, * nad gradovima i selima u zemlji, zvan kralj el-Ghajur, poznat kao gospodar otoka i mora i sedam dvoraca. On ljubi svoju ker, ovu curu, koju sam ti opisao, vrue i usrdno, i u svojoj je ljubavi prema njoj nagomilao blaga svih kra ljeva i njoj je time sagradio sedam dvoraca, svaki od posebne vrste. Prvi od kristala, drugi od mramora, trei od kineskog elika, etvr ti od dragulja i plemenitog kamenja, peti od mozaika napravljena od gline i arenog ahata, esti od srebra, i sedmi od zlata. I svih je sedam dvoraca ispunio skupocjenim pokustvom, svilenim ilimi31 Stoisedamdesetideveta no ma, posuem od zlata i srebra i drugim potrep tinama svakojake vrste, kako to obiavaj u kraljevi. I on zapovjedi svojoj keri, da u svakome dvorcu stanuje po jedan dio godine pa da zatim pree u neki drugi. Njezino je meutim ime princeza Budur18. Kada je dakle njezina ljepota postala poznatom i kada se glas o njoj pro irio u zemlji, ponu svi kraljevi slati ljude k njezinu ocu i prositi je od njega za enu. Tada on s njome porazgovara o braku i htjedne je nagovoriti. Ona je meutim osjeal a prema tomu odbojnost i svojemu je ocu rekla: 'Dragi oe, ja uope ni najmanje ne ud im za tim, da budem vjenana. Gledaj, ja sam gospodarica i princeza, ja vladam nad

ljudima, i ja ne elim, da neki mu karac vlada nada mnom.' Ali svakiput, kada bi on a odbila neku prosidbu, elja je prosaca za njome postajala samo jo veom. Tako napos ljetku ponu svi kraljevi dalekih otoka Kine slati poklone i dragocjenosti njezinu ocu i prositi je u svojim pismima sebi za enu. Tada je njezin otac ponovo s njom e vi e puta razgovarao o braku: ali ona nije na to pristajala. Naposljetku joj je on ak dojadio, i ona mu rekne u svome gnjevu: 'Oe, ako mi ti samo jo jednom bude gov orio o braku, tada u ja otii u palau, uzet u ma, gurnut u ga uspravno u tlo i postavit i si vrh prema tijelu. Zatim u se baciti na njega, tako da mi on opet izae kroz lea i da ja tako svom ivotu uinim kraj.' Kada je kralj bio uo od nje takve rijei, jasna mu svjetlost postane mranom pred njegovim oima, a njegovo se srce zbog nje estoko raspali. Jer on se sada prestra io, da e ona sebi oduzeti ivot, i na ao se u nedoumici , to da uini s njome i s kraljevima, koji su je prosili. Tako joj on rekne: 'Ako j e to tvoja vrsta odluka, da se ne udaje , onda nemoj vi e izlaziti niti ulaziti!' Zat im je njezin otac odvede u palau, zatvori je u nju, postavi za nju deset starih en a kao nadglednice, i zabrani joj, da odlazi u sedam dvoraca. Da, on se napravi, kao da se na nju razbjesnio, i po alje pisma svim kraljevima i dadne im do znanja, daje ona spopadnuta pomraenjem uma. Ona dakle ve od prije jedne godine ivi u odvoj enosti. Ix U tap. 32 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Zatim d in Dahna jo rekne d inici Maimuni: - Ja meutim, visoka gospodarice, odlazim k njoj svake noi, gledam je i nalazim svoju radost u njezinu licu. I ja je ljubim u elo, dok ona spava, ali jer je toliko volim, ne nanosim joj nikakvu tetu, niti s njome spavam. Njezina je mladost tako lijepa i njezina ljup kost tako divna. I svatko, tko je vidi, raspaljuje se ljubomornom ljubavlju prema njoj. Zaklinjem te, gospodarice, vrati se sa mnom natrag, pogledaj njezinu ljepotu i dra est i ravnomjernost njezina stasa. A zatim, ako hoe , kazni me ili me dadni svezati. Uini to hoe , jer ti mo e zapovijedati i zabranjivati. Nato d inn Dahna spusti svoju glavu prema tlu i pusti da mu se objese krila. D inn ica se meutim Maimuna nasmije njegovim rijeima, pljune mu u lice i rekne: - Kakvo je stvorenje ta djevojka, o kojoj govori ? Ona je ipak samo lonac za neist. Fuj, fuj! Tako mi Allaha, ja sam pomislila, da ti dolazi s udesnim stvarima i da e mi prenijeti neku neobinu vijest, ti prokletnie! Kako bi to tek bilo, da si ti ugledao mojega ljubljenoga! Ja sam noas ugledala jednoga mladog ovjeka - da si ti njega ugledao makar samo u snu, od uenja bi se slijepio, i procurila bi ti slina. Tada je Dahna upita: - Sto je s tim mladiem? - Znaj, Dahna odgovori ona ovomu se mladiu dogodilo upravo tako, kao tvojoj lj ubljenoj, o kojoj si mi pripovijedao. Njegov mu je otac mnogo puta zapovjedio, d a se treba o eniti. Ali se on od toga sustezao. Pa budui da se nije pokorio, njegov se otac na njega razbjesnio i zakljuao ga u kulu, u kojoj ja stanujem. Noas sam s e onamo popela i ugledala ga. Dahna nato rekne: - Visoka gospodarice, poka i mi toga mladia, kako bih vidio, je li on ljep i nego moja ljubljena, princeza Budur, ili ne. Jer ja ne mogu vjerovati, da e se u na e vrijeme itko nai, tko bi njoj bio ravan. 33 Stoisedamdesetideveta no Maimuna meutim uzvikne: La e , ti prokletnie, ti najbjedniji maride i najneotesaniji sotono! Ja sam sigurn a, da se nitko ne nalazi na ovome svijetu, tko bi bio ravan mojemu ljubljenomu.. ."

34 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela i a! stoiosamdeseta no 1s

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je d innica Maimuna rekla d innu Dahna u: Ja sam sigurna, da se na ovome svijetu ne nalazi nitko, tko bi bio ravan moje mu ljubljenomu. Jesi li ti dakle poludio, da hoe svoju ljubljenu usporeivati s moji m ljubljenim? Ja te preklinjem Allahom, gospodarice - zamoli on - doi sa mnom i pogledaj moj u ljubljenu. Zatim u se ja s tobom vratiti natrag i pogledati tvojega ljubljenoga ! Ona mu dadne kao odgovor: To se treba svakako dogoditi, ti prokletnie, jer ti si jedan lukavi sotona. Al i u samo tada htjeti ii s tobom, i ti treba doi sa mnom, ako mi sklopimo okladu. Ta treba biti ovakva: Ako je tvoja ljubljena, koju ti tako silno ljubi i kojom se ti preda mnom hvali , stvarno ljep a nego moj ljubljeni, o kome sam ja tebi ispriala, k ojega ja silno ljubim i kojim se ja pred tobom hvalim, tada si ti dobio okladu p rotiv mene. Ako je meutim ljep i moj ljubljeni, ja sam tada dobila okladu protiv te be. Visoka gospodarice - odgovori Dahna - prihvaam od tebe tu okladu i s njome sam sporazuman. Poi sa mnom prema otocima! 35 Stoiosamdeseta no Ali Maimuna uzvikne: - Ne! Mjesto je mojega ljubljenoga bli e nego mjesto, na kome boravi tvoja ljubljena. Ono je ovdje pod nama. Sleti dakle sa mnom dolje, kako bi najprije pogledao mojega ljubljenoga. Potom emo odletjeti k tvojoj ljubljenoj. Dahna odgovori: Slu am i pokoravam se! Zatim oboje odlebde dolje i dou u dvoranu, koja je bila u kuli. Ondje Maimuna ostavi Dahna a da stoji pokraj postelje, ispru i svoju ruku i povue svileni pokriva s lica Kamar ez-Zamana, sina kralja Sehrimana, a njegovo lice svijetlo zasja, zabl ista, zasvijetli i bljesne. Maimuna ga pogleda, istoga se trenutka okrene k Dahna u i rekne: - Hajde, ti prokletnie, pogledaj ovamo! Ne budi posve i u potpunosti lud! Ja sam djevica, a on me ipak zaarava. Tada ga Dahna pogleda, i dugo ga je vremena promatrao. Zatim strese glavom i r ekne Maimuni: - Tako mi Allaha, gospodarice, tebe se mo e ispriati. Ali ti mora jo ne to drugo odvagati, naime, da su jedna djevojka i jedan mladi razliite naravi. Tako mi Allaha, ovaj tvoj ljubljeni ponajprije od svih stvorenja slii mojoj ljubljenoj po ljepoti i dra esnosti, po ljupkosti i savr enosti. I to je, kao da bi oboje bili istovremeno izljeveni u istome obliku krasote. Kada je Maimuna ula te rijei iz Dahna ovih usta, jasna svjetlost postane tamnom p red njezinim oima, i ona ga udari tako estoko svojim krilom po glavi, da je on uma lo bio od toga umro. Zatim mu rekne: - Ja te zaklinjem svjetlo u Njegovoga preslavnog lika, po uri se, ti prokletnie, ovoga trenutka, podigni svoju dragu, koju ti tako

silno ljubi , i brzo je donesi ovamo, kako bismo ih oboje polo ili jedno pokraj drugoga i mogli ih gledati, dok spavaju bok do boka. Zatim e nam se pokazati, koje je od njih dvoje divnije i ljep e. Ne 36 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu izvede li smjesta moju zapovijed, ti prokletnie, tada u pustiti da protiv tebe frca ju moje iskre i sa eci u te u svojoj vatri. Zatim u te rastrgati na komade i baciti te na pustinjski pijesak, kao opomenu za svakoga, tko stanuje i hoda po zemlji! Visoka gospodarice odgovori Dahna Tvoja je zapovijed meni obveza. Ja meutim zn am, da je moja ljubljena ljep a i dra esnija. Zatim d inn Dahna odleti bez oklijevanja. Maimuna je meutim letjela s njime, kako bi nad njim stra arila. Neko su vrijeme izbivali, potom se vrate natrag, tim to su nosili princezu. Ona je bila odjevena u finu venecijansku ko ulju s dva zlatom ob rubljena skuta i izraena najfinijim pletivima. A na rubovima su rukava bili izvez eni ovi stihovi: Tri su je stvari odvratile, da ne doe k nama Od straha od uhoda i pred zavidnikom opakom silom: Svijetli sjaj ela i zveket njezinih grivni, Slatki miris ambre, strujei iz njezina lika. Makar i pokrila elo okrajkom rukava, Makar skinula nakit kako ipak ostaje lijep njezin dah! Tako su Dahna i Maimuna nosili princezu, sve dok je nisu spustili i polo ili je na postelju uz bok Kamar ez-Zamana..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 37

Ali kada je poela

stoiosamdesetiprva no S C ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su d inn Dahna i d innica Maimuna nosili princezu Buduru, sve dok je nisu spustili i polo ili je na postelju uz bok Kamar ez-Zamana. Zatim otkriju lica obojega, i ona su bila od svih ljudi jedno drugomu najslinija, kao da bi oni bili blizanci ili roena braa. Da, oboje su bili isku enje za bogobojaznoga, kako o njima kazuje pjesnik u svojima jasnim rijeima: Moje srce, o ne ljubi samo jednu jedinu ljepoticu, Inae e ti ona donijeti nevolju u ljubavnoj igri i muku: Obuhvati svojom ljubavlju sve ljepotice, koje nae , Ako te jedna prezre, druga e bit i tvoja! A drugi kazuje: Vidio sam svojim oima dvoje usnulih na tlu. ak kada bi mi i na oku le ali, ja bih ih ljubio. 39 Stoiosamdesetiprva no Sada su Dahna i Maimuna neko vrijeme oboje promatrali. Zatim Dahna rekne:

- Tako mi Allaha, izvrsno, gospodarice, moja je ljubljena ipak ljep a! Ali Maimuna rekne: - Ne, moj je ljubljeni ljep i! Te ko tebi, Dahna u, ti si slijep i u oima i u razumu, ti ne mo e razlikovati nje no i grubo. Hoe li skrivati istinu? Zar ti ne vidi njegovu ljepotu i dra esnost i sklad nost njegova stasa? Te ko tebi, poslu aj, to u ti ja rei o svome ljubljenome! A ako ti svoju ljubljenu u istini ljubi , ti jednako tako spjevaj o njoj kao to u ja o svome ljubljenome. Zatim Maimuna poljubi Kamar ez-Zamana mnogo puta u elo, i spjeva o njemu ovu p jesmu: Sto me se tie koritelj, koji me za volju tebe grdi? Kako bi se moglo imati utjehe zbog tebe, ti tako nje na grano? Ti ima tamno oko, koje pr ti od arolije, Pred tobom nema nikakvo pribje i te ljubav od 'Udhrine19 vrste! Svojima turskim pogledima ti ranjava srca, Kako nikada o tra sjeiva ne zadaju neprijateljima rane. Ti si na mene natovario ljubavno breme. Alija, jadnica, Ja nemam dovoljno snage a k ni za no enje ko ulje! Ti zna , kako te ja ljubim. e nja je moje bie, A ljubav prema nekomu drugomu osim tebi je meni zabranjena. 19 'Udhra je arapsko pleme: "I moje su pleme oni Asra, koji umiru, ako lju be" (Heine, DerAsra). 40 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu O kad bi ipak bilo moje srce poput tvojega srca, ali jao, Usko poput tvojega vit kog tijela mi je moje tijelo izjedeno. Ali ah, on je jedan Mjesec sa svom svojom Ijupko u U krugu Adamove djece, on je ure s ljepote. Koji me kore zbog ljubavi, reknu: 'Tko je dakle taj, Zbog kojega ti tako pati ?' J a reknem: 'Opi ite miga!' Ti kruto njegovo srce, o naui ipak nje nost Od njegova stasa. Zatim e biti blago i meni naklonjeno. Ti ima , moj ljubljeni, za tu ljepotu jednog stra ara, Koji je krut prema meni, koji ne pokazuje nikakvu blagost. To je la no, ako tko ka e, da je sva ljepota u Jusufu20. Koliki su mnogi dra esni Jusu fi u tebi sjedinjeni! Duhovi me pla e, ako samo stupim pred tebe. A ipak, kada te vidim, zadr e mi srce. Ja se trudim, da iz strahopo tovanja izbjegavam tvoj pogled, A ipak, vue me k tebi. Kakva muka puna patnji! Biblijski Josip, koji je va io kao prauzor svake ljepote. 41 Stoiosamdesetiprva no Kada je Dahna saslu ao Maimuninu pjesmu u pohvalu njezinoga ljubljenoga, on dosp ije u najvee ushienje i u najvee divljenje..." 42 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

7 stoiosamdesetidruga no

Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je d inn Dahna , kada je saslu ao Maimuni nu pjesmu u pohvalu njezinoga ljubljenoga, zadrhtao od velikog ushienja i rekao: Ti si o njemu, kojega ljubi , spjevala pjesmu i lijepo si ga opisala. Tako dakl e moram zacijelo takoer ja sebi dati svakoga truda, toliko koliko sam u stanju, i spjevati ne to u pohvalu svoje ljubljene. Nato Dahna pristupi k princezi Buduri, poljubi njezino elo, pogleda Maimunu i z atim opet svoju ljubljenu Buduru, i zatim otpjeva ovu pjesmu, premda mu pjesni tvo inae nije i lo od ruke: Oni prekoravaju zbog ljubavi prema ljepoticama, i grde. Budale su nepravedni, da , nepravedni su. Dopusti robu ljubavi, da te on ponovo vidi. Jer ako on mora ku ati rastanak i biti daleko, njemu je lo e. Muen sam u e nji bujicama svojih suza, Koje su poput krvi, kojima je moje oko preplavljeno. 43 Stoiosamdesetidruga no Nije nikakvo udo u tome, to ja u ljubavi trpim. O udo, poslije tvojega rastanka se poznaje slika moje ljubavi! Nikada te neu vidjeti, ako me obuzme sumnja Ili ako moje srce zaboravi ljubav ili se zbog toga mui. Zatim jo izgovori ove stihove: Prolazio sam uz njezina mjesta na rubu doline. Bio sam pora en. Platitelj cijene k rvi nije bio ondje. Postao sam pijan od vina e nje, i tu mi je plesalo Oko suza neprestano uz pastirsku pjesmu. udim za sreom ponovnog vienja, ali mi prilii, Da se pri punim Mjeseevima21 objavljuje srea. Ne znam, nad kojim od trojega da se potu im Zato u ih nabrojiti. Slu aj, to e biti nabr ojano: Nad njezinim pogledom, nositeljem maa? Nad njezinim tijelom, bacaem koplja? Ili nad parom njezinih sljepoonica, nalik lananom oklopu? * Pitao sam o njoj svakoga, tko bi me uope susreo Od ljudi u gradu ili u pustin jskom carstvu. 21 Arapski: Budur. 44

/ Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Ona rekne: 'Ja sam u tvome srcu. Pogledaj unutra, zatim e me vidjeti!' Ja reknem: 'Gdje bi uope moglo biti moje srce?' Kada je Maimuna ula od Dahna a ove stihove, ona rekne: - Ti si to dobro uinio, Dahna u! Ali ka i, tko je od njih dvoje najljep i na svijetu? On odgovori: Moja je ljubljena Budur ljep a od tvojega ljubljenoga. Tada Maimuna uzvikne: - La e , prokletnie! Ne, moj je ljubljeni ljep i nego tvoja lju bljena. Ali on ponovi: Moja je ljubljena ljep a. Oni su se dalje prepirali rijeima, sve dok naposljetku nije Maimuna povikala n a Dahna a i htjela udariti na njega. Tada se on pone pred njome poni avati, govoriti umjerenijim rijeima, te rekne:

- Neka te istina ne vrijea! Daj da prestanemo s govorima i protugovorima. Jer svatko od nas posvjedouje, daje njegovo milo najljep e! Zato neka svatko od nas po vue svoju rije. Potra it emo nekoga, tko e pravedno odluiti izmeu nas, i pridr avat em njegove prosudbe. - Ja sam s tim sporazumna - rekne Maimuna i udari rukom po zemlji. Tada izae van neki d inn, koji je na jedno oko bio slijep, i koji je bio grbav i krastav. Nj egove su oi bile po du ini prorezane preko njegova lica, na glavi je imao sedam rog ova, a etiri su mu pramena kose visjela sve do gle anja. Njegove su ruke bile kao v ile, njegove noge kao jarboli, imao je pand e kao u lava i kopita kao u divljeg ma garca. Kada se ovaj d inn bio popeo iz 45 Stoiosamdesetidruga no zemlje van, on pred njome poljubi tlo i ostane stajati, tim to je ruke prekri io na leima. I on upita: to je tvoja elja, o gospodarice i kraljevno? Ona odgovori: - Kaska , ja elim, da ti odlui izmeu mene i prokletoga Dahna a. Zatim mu ona ispria sve, od poetka do kraja. Sada je d in Kaska pogledavao mladievo lice i djeviino lice, i gledao ih je oboje kako tu le e spavajui, kako jedno drugo dr e u zagrljaju, jer je svako od njih dvoje polo ilo svoju ruku ispod vrata drugoga . Bili su jedno drugomu jednaki po ljepoti i dra esnosti i jedno drugome ravni po ljupkosti. Kaska ih je gledao zaprepa en zbog njihove divote i miline. Zatim se okre ne k Maimuni i Dahna u, nakon to je bio dugo promatrao mladia i djevicu, i on izgovo ri ove stihove: Idi k njoj, koju ljubi , i izbjegavaj zavidnikove rijei, Jer zavidni tvo ipak nije ni kada dobro za ljubav. Svemilostivi nije nikada stvorio neki ljep i prizor Od zaljubljenog para, koji poiva na jednome krevetu. Oni le e prisno zagrljeni, pokriveni haljinom radosti, A kao jastuk jednomu slu i ra me i ruka drugoga. Ako su srca jedno s drugim povezana u vjernoj ljubavi, Ona su skovana kao elik, n ijedan ovjek nee razbiti savez. A ako te u tvome ivotu ikad susretne netko vjeran, Izvrstan je takav prijatelj! Z atim ivi samo za njega! 46 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu O ti, koji poradi ljubavi kori narod zaljubljenih, Mo e li ti bolesnu srcu biti lijen ik i spasitelj? Sjedini nas, o Gospode, u svome milosru, Prije nego to umremo, makar to bilo samo vrijeme od jednoga dana! Zatim se d inn Kaska iznova okrene k Maimuni i Dahna u i rekne im: Tako mi Allaha, ako vi hoete uti istinu, ja u vam je rei otvoreno, njih su dvoje jednaki po ljepoti i dra esnosti, po ljupkosti i savr enosti, i izmeu njih dvoje nema nikakve razlike, samo to da su razliitoga spola. Ali ja imam jo jednu drugu zamisao, a ta je, da mi uvijek probudimo jedno od obojega, a da drugo to ne zna. Pa tko zatim bude raspaljen jaom ljubavlju prema drugomu, taj mu mora biti podreen po ljepoti i ljupkosti. Maimuna rekne: Taj je savjet dobar. A Dahna : Ja sam s tim sporazuman. Sada se Dahna preobrazi u oblije buhe i ugrize Kamar ez--Zamana. Taj se meutim p restra en prene iz svojega sna..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 47

Ali kada je poela t! stoiosamdesetitrea no 1 s ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se Dahna preobrazio u oblije buhe i u grizao Kamar ez-Zamana, a da se ovaj prestra en prenuo iz svojega sna. Zatim se pon e e ati po mjestu ugriza na svome zatiljku, jer mu je od boli tako jako gorio, i pr itom se okrene na stranu. I tada ugleda kako pokraj njega netko le i, iji je dah bi o slai nego mirisni mo us i ije je tijelo bilo mek e od vrhnja. Kamar ez-Zaman se tomu ak vrlo zaudi, i tako on sjedne uspravno i pone gledati to bie, koje je poivalo njem u uz bok. I on uvidi, da je to jedna djevica, koja zrai poput nekoga skupocjenog dragulja, ili kao neka visoka kupola u Sunevu sjaju, njezin je lik bio uspravan i fin poput neke crte, njezin je rast bio kieno malen, njezine grudi nabrekle a nj ezini obrazi ru iastocrvena sjaja, kao to pjesnik o njoj kazuje: Nikada jo raznovrsno nije bilo tako sjedinjeno kao kod nje, Za koju bih rado prol io svu krv svojega srca: Jasan sjaj ela i no uvojaka, Ru e obraza i ures nasmije enih usta. 49 Stoiosamdesetitrea no A jedan drugi kazuje: Ona dolazi kao neki Mjesec i naginje se ba kao vrbova grana. Gleda kao gazela, nj ezin je dah fina ambra. To je, kao da mije tuga vrsto ukovana u srce. Kada ona odatle odlazi, tada se ono pronalazi. Kada je Kamar ez-Zaman ugledao princezu Buduru, ker kralja el-Ghajura, i vidio je kako uz njega poiva, i kada je dalje vidio, da ona ima na sebi samo venecijan sku ko ulju bez gaa, da se na njezinoj glavi nalazi zlatom protkan, biserima izraen rubac, da je u njezinim u ima par grivni, koje svijetle poput zvijezda, a da o nje zinu vratu le i ogrlica od jedinstveno dragocjenih bisera, kakve ne posjeduje nije dan kralj kada je on sve to vidio vlastitim oima, tada se njemu smete razum, i u njemu se probudi prirodna po uda, i Allah ga ispuni eljom za grljenjem. Tako on u s ebi rekne: Sto hoe Allah, to se dogodi. Ali to On nee, to se ne dogo di. Zatim on ispru i svoju ruku i okrene je i otvori razrez njezine ko ulje: tada mu postanu vidljivima njezine grudi, i on ugleda njezine sise kao dvije kutijice od bjelokosti, i sada ljubav u njemu postane jo vrelijom, i obuzme ga neodoljiva elj a za njome. Htjedne je probuditi, ali se ona nije budila, jer je Dahna uinio da ut one u dubok san. Tada ju je on drmao ovamo i onamo, i govorio: Moja mila, probudi se i pogledaj me. Ja sam Kamar ez-Zaman! Pa ipak se ona nije budila, da, ona nijednom ne pomakne svoju glavu. On je du go vremena o njoj razmi ljao, i sam je u sebi govorio: 50 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Ako ja ispravno nasluujem, tada je ovo ta djevica, s kojom me je moj otac htio vjenati - i ja sam se tijekom tri godine tomu protivio! Ali, ako tako ushtjedne Allah, kada doe jutro, rei u svojemu ocu: 'O eni me njome!' Zatim u se ja njome naslaiv ati, i pri tome to treba ostati..." 51 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela stoiosamdesetietvrta no 3 ogo

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman sam u sebi govori o: Tako mi Allaha, sutra u ujutro rei svojemu ocu: 'O eni me njome!' I neu dopustiti da proe ni polovica dana, dok me ne obraduje sjedinjenje s njome. Zatim u se naslaivati njezinom lje potom i dra esno u. Nato se Kamar ez-Zaman sagne nad Budurom, kako bi je poljubio. D innica meutim M aimuna pone drhtati i posramljeno je tu stajala, dok se d inn Dahna rastapao od rado sti. Ali kada ju je Kamar ez-Zaman htio poljubiti u usta, njega obuzme stid pred Allahom Uzvi enim, i on odvrati svoju glavu, i, tim to je svoje lice pognuo na dru gu stranu, on rekne svojemu srcu: Strpi se! I dalje je o tome razmi ljao, tim to si je kazivao: Strpit u se! Mo da je moj otac, kada se bio na mene raz bjesnio i poslao me u ovu tamnicu, takoer ovamo doveo ovu dje vicu, zapovjedio joj da spava, kako bi me njome stavio na probu, i nalo io joj, da se ne smije odmah probuditi, ako je ja htjednem buditi, i rekao joj: ' togod Kamar ez-Zaman bude s tobom inio, 53 Stoiosamdesetietvrta no daj da to saznam.' Mo da ak moj otac negdje stoji sakriven, odakle me mo e gledati, a da ja njega ne vidim, i sve vidi, to ja inim s ovom djevicom. Zatim bi me sutra g rdio i vikao: 'Kako si mogao rei, da ti nema nikakve elje za brakom, kada si ipak o vu djevicu ljubio i grlio?' Zato u se ja od nje suzdr ati, kako ne bih bio razotkri ven pred svojim ocem. Ispravno je, da ja u ovaj as ne dotiem ovu djevicu i da je v i e ne gledam. Samo u ne to od nje uzeti, to mi treba biti znak i sjeanje na nju. Zatim e za mene i za nju postojati jedan znak prepoznavanja. Zatim Kamar ez-Zaman digne princezinu ruku i uzme s njezinoga malog prsta peat njak, koji je bio vrijedan mnogo novca, jer se njegov kamen sastojao od najskupo cjenijeg dragulja. Oko njega su meutim bili urezani ovi stihovi: Ne vjeruj, da ja mogu zaboraviti savez s tobom, Pa makar ti jo tako dugo vremena boravio daleko od mene. Gospodaru moj, iskazi mi ipak velikodu nost i dobrostivost: Moj poljubac neka bude posveen tvojemu obrazu i tvojim ustima. Tako mi Allaha, nikada neu otii od tebe, Pa makar ti u ljubavi i previao granice. Ovaj je peatnjak Kamar ez-Zaman skinuo s maloga prsta princeze Budure i gurnuo ga na svoj vlastiti. Zatim joj okrene lea i pone opet drijemati. Kada je dakle d in nica Maimuna to vidjela, ona se obraduje, i rekne Dahna u i Ka ka u: - Jeste li vas dvojica vidjeli, kako je edno moj ljubljeni Kamar ez-Zaman post upio s ovom djevicom? To je dakle savr enstvo njegove izvrsnosti. Pogledajte ipak, kako je on promatrao ovu djevicu u njezinoj ljepoti i ljupkosti, a ipak je nije niti zagrlio ni poljubio, 54 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu niti je pru io prema njoj svoju ruku, nego joj je okrenuo lea i opet zaspao!

Dvojica odgovore: - Da, vidjeli smo, kako je savr eno lijepo postupio. Sada se meutim Maimuna preobrazi i uzme oblije buhe. Zatim prodre pod odjeu Budu re, d innove ljubljene, uspu e na njezin no ni list i zatim dalje na njezino bedro, pa kada je bila etiri karata22 ispod njezina pupka, tu je ona ubode. Ubrzo princeza otvori svoje oi i sjedne uspravno. I ona ugleda kako njoj uz bok poiva neki mladi, koji je u svome snu duboko disao, najljep e od svih stvorenja Allaha Uzvi enoga, ije su oi posramljivale lijepe hurije23. Rosa je njegovih usana bila slatka okusa i ljekovitija od terijaka24. inilo se, kao da su njegova usta okrugla poput Su-laim anova peata25, njegove su usnice bile poput koralja, a njegovi obrazi nje ni poput crvenih anemona, kako ga neki pjesnik opisuje u ovim stihovima: Moje se srce utje ilo za Zainabu i Navaru26 Poradi nje nih pahuljica na ru iastocrvenim obrazima. Sada ljubim srndaa u mirisnoj haljini I nemam nikakve sklonosti prema curi u ukrasu od kopi. 22 Karat (arapski: qirat) odgovara veliini zrna mahune rogaa {Ceraton ia siliqua). 23 Rajske djevice. 24 Ljekovito sredstvo, koje se primjenjivalo osobito pri trovanjima. 25 Salamunov peat je pokosnica (Pofygnatum), biljni rod iz porodice ljiljana (Liliaceae). 26 Zainab i Navar su imena djevojaka. 55 Stoiosamdesetietvrta no Moj prijatelj je u dvorani i takoer u mojoj odaji, I on mi u kui nadomije ta prisnu prijateljicu. Ti, koji me grdi , to sam napustio Zainabu i Hind27, Sto me je potaklo, to je jasno poput svjetlosti u zoru. Zar hoe , da trebam biti rob jedne robinje, Koja je iza brave i zasuna i zidnog kam enja? Kada je princeza Budiir tako ugledala Kamar ez-Zamana, nju obuzme strast i sn aga ljubavi ispunjene e njom..." Staroarapsko ensko ime. 56 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

stoiosamesetipeta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princeza Budur, kada je ugledala Kamar ez-Zamana, bila obuzeta stra u i ljubavlju ispunjenom e njom, i ona rekne sebi samoj: O sramote, to je neki strani mladi, kojega ja ne poznajem! Kako dolazi do toga, da on poiva uz mene na istoj postelji? Zatim ga ona jo jednom pogleda i pone promatrati njegovu ljepotu i ljupkost. Sa da ona rekne: Tako mi Allaha, on je lijep mladi. I gotovo da e mi se srce razdrti od elje za njim. Ah kako u se ja zbog njega osramotiti! Tako mi Allaha, kada bih znala, da je ovaj mladi taj, koji me je

prosio od mojega oca, ja ga ne bih odbila, ne, ja bih se s njime vjenala i naslaivala bih se njegovom ljupko u! I ona opet pogleda njegovo lice i rekne: Moj gospodaru, ti svjetlosti mojega oka, probudi se iz sna, obraduj se mojoj ljepoti i dra esnosti! Zatim ga ona prodrma rukom. Ali je Maimuna, kneginja duhova, uinila da je on u tonuo u dubok san i krilom je pritisnula njegovu glavu, tako da se nije mogao pr obuditi. Nato ga princeza Budur pone tresti rukom, tim to je uzvikivala: 57 Stoiosamdesetipeta no Tako ti mojega ivota, ipak me poslu aj! Probudi se iz svoga sna! Pogledaj narcis i njegovu nje nu pahuljicu! Obraduj se moje mu trbuhu i njegovim tajnama! Miluj me i ali se sa mnom od sada pa sve do jutra! Zaklinjem te Allahom, podigni se, moj gospodaru, osloni se na jastuk, nemoj ipak spavati! Ali joj Kamar ez-Zaman ne dadne nikakav odgovor, nego je u svome snu duboko d isao. Tada ona uzvikne: Ah, ah! Ti si ohol na svoju ljepotu i dra esnost, svoju ljup kost i krasotu. Ali sam lijepa, kao ti, takoer ja. to onda znai tvoje takvo pona anje? Jesu li te pouili, da mora biti stidljiv prema meni? Ili zar se moj otac, nesretni starac, s tobom dogovo rio i uzeo od tebe zakletvu, da ove noi sa mnom ne razgovara ? Ali Kamar ez-Zaman ne otvori usta i ne probudi se. Tada njezina ljubav prema njemu postane jo vrelijom, i Allah joj ispuni srce stra u prema njemu. I ona ga pogl eda jednim pogledom, koji je u njoj probudio tisuu uzdaha. Njezino je srce lupalo , cijela je njezina nutrina dospjela u uzbuenje, a njezini udovi zadr u. Sada ona Ka mar ez-Zamanu rekne: Moj gospodaru, ipak razgovaraj sa mnom! Mili moj, reci mi neku rije! Gospodaru moj, daj mi neki odgovor! Reci mi, kako se zove ! Ti si mi ugrabio razum. Ali za vrijeme svega toga Kamar ez-Zaman ostane utonuo u san i ne odgovori jo j nijednom rijeju. Tada princeza Budur uzdahne i uzvikne: Ah, ah! Zbog ega si ti tako uznosit? Ali kada ga je zatim opet prodrmala i okrenula njegovu ruku, na njegovome mal om prstu ugleda svoj peatnjak. Tada ona istisne krik uenja, a zatim ga pogleda puna ljubavi, tim to rekne: Ah, ah! Tako mi Allaha, ti si moj ljubljeni i ti me ljubi ! Ali se sada zacijelo gizda i oporo postupa prema meni, premda si ti, moj mili, do ao k meni, dok sam ja spavala i dok nisam znala, to ini , i uzeo mi peatnjak. Ali ti ga ja neu opet skidati s prsta. 58 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Nato ona rastvori njegovu ko ulju na grudima, sagne se nad njim i poljubi ga. Z atim ispru i svoju ruku i potra i, ne bi li na la ne to na njemu, to bi mogla uzeti sa so bom. Ali ne nae ni ta. I sada segne za njegovim grudima, pa jer je njegova ko a bila tako glatka, njezina ruka sklizne sve do njegova trbuha, sve do njegova pupka i zaustavi se na njegovu kurcu. Tada se njezino srce prepla i izadr e, a po uda u njoj po stane estokom, jer je udnja ena jaa nego udnja mu karaca. Ali se sama sebe zastidi. Zat im mu uzme s prsta njegov peatnjak i natakne ga na svoj umjesto onoga, koji je on njoj bio skinuo. I ona poljubi njegova usta, poljubi njegove ruke i prekrije po ljupcima cijelo njegovo tijelo. Naposljetku ga meutim pritisne uza se, povue ga na svoje grudi, obgrli ga, tim to mu je jednu ruku polo ila pod potiljak, drugu pod n jegovo plee, privine se uz njega i opet zaspe njemu uz bok..." 59 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

stoiosamdeseti esta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princeza Budur zaspala uz bok Ka mar ez-Zamanu, nakon to je bila uinila ono, to je ispriano. Sada Maimuna rekne Dahna u : Jesi li vidio, ti prokletnie, kako je ponosno i suzdr ano pos tupio moj ljubljeni, a kako se tvoja ljubljena strastveno nametala mojemu ljubljenomu? Nema nikakve sumnje, da je moj ljubljeni ljep i nego tvoja ljubljena. Ali ti ja opra tam. Zatim mu ona napi e jedno pismo o osloboenju, okrene se ka Ka ka u i rekne mu: Potpu i s Dahna om pod njegovu ljubljenu, podigni je s njime i pomozi mu da je op et odnese natrag na njezino mjesto. Jer no je skoro pro la, i od nje je ostalo samo jo kratko vrijeme. Slu am i pokoravam se! - odgovori Kaska . Tada Kaska i Dahna priu princezi Buduri potpu u pod nju, podignu je i odlebde s nj ome odatle, sve dok je nisu opet bili donijeli na njezino mjesto. Ondje je polo e na njezinu postelju. Maimuna meutim ostane ondje, utonula u prizor zaspaloga Kama r ez-Zamana, sve dok nije gotovo posve protekla no. Zatim ona opet i ezne. 61 Stoiosamdeseti esta no Kada je dakle svanula zora, Kamar ez-Zaman se probudi iz svojega sna. Okrene se nadesno i nalijevo, ali ne nae uza se nikakvu djevojku. Tada sam sebi rekne: - Sto to ima znaiti? ini se, kao da je moj otac htio u meni pobuditi elju, da se vjenam s djevicom, koja je bila kod mene. A sada ju je kri om opet uzeo, kako bi jo porasla moja elja za brakom! Tada on povie na u kopljenika, koji je spavao na vratima, ovim rijeima: Hej ti tu, prokleti mome, ustaj! U kopljenik meutim, jo od sna zbrkan u glavi, skoi i donese umivaonik i ibrik. Tad a se Kamar ez-Zaman uputi na zahod, obavi svoju nu du i opet doe natrag. Zatim obav i abdest, izmoli jutarnju molitvu i sjedne, tim to je odao hvalu Allahu Uzvi enomu. Nato pogleda prema u kopljeniku, pa kada ga je vidio kako stoji pred njime, sprem an da ga slu i, on uzvikne: - Ti tu, Savab, tko je do ao ovamo i odveo od mene djevicu, dok sam ja spavao? - Visoki gospodaru upita u kopljenik - kakvu djevicu? Kamar ez-Zaman odgovori: - Djevicu, koja je noas poivala meni uz bok! U kopljenik se zapanji nad tim rijeima, i rekne: - Tako mi Allaha, kod tebe nije bila nikakva djevica niti bilo tko drugi. Kako bi mogla k tebi ui neka djevica, kada sam ja ipak spavao na vratima, a vrata su bila zakljuana zasunom? Tako mi Allaha, visoki gospodaru, k tebi nije u ao niti mu karac ni ena! Tada kamar ez-Zaman povie: - Ti la e , bijedni robe! Kako se ti mo e takoer jo usuivati, da mene vara i da mi zatajuje , kamo je oti la djevica, koja je noas kod mene poivala, i da mi pre uuje , tko ju je od mene odveo! 62

Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Sada rekne u kopljenik, koji je bio jo uvijek zapanjen: Tako mi Allaha, visoki gospodaru, ja nisam vidio niti neku djevicu ni nekog mladia. Kamar ez-Zaman se meutim razbijesni zbog u kopljenikovih rijei i rekne mu: Ti prokletnie, moj te je otac poduio u tom obmanjivanju. Dolazi ovamo! U kopljenik dakle prie Kamar ez-Zamanu. Ovaj ga pograbi za njegov ovratnik i bac i ga na pod, pri emu prestra enomu pobjegne jedan vjetar. Zatim princ na njega klek ne, pone ga udarati nogom i daviti ga, sve dok nije pao u nesvijest. Nato ga odvue van, sve e ga za bunarsko u e i spusti ga u bunar, sve dok nije dosegao vodu, i pus ti ga da u nju potone. Sada je meutim bilo upravo hladno godi nje doba i mrzlo zims ko vrijeme. Ali je Kamar ez-Zaman potapao u kopljenika u vodu, povlaio ga u vis i o pet uranjao, i tako ga je pu tao da stalno uranja i izranja, sve dok u kopljenik nij e poeo zvati u pomo i kukavno kriati, dok je princ kazivao: Tako mi Allaha, ti prokletnie, ja te neu prije izvui iz ovog bunara, sve dok mi sve tono ne ispria o toj djevici i dok mi ne ka e , tko ju je uzeo od mene, dok sam ja spavao..." 63 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

Sgs C stoiosamdesetisedma no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman rekao u kopljeniku: Tako mi Allaha, ja te neu izvui iz ovoga bunara, prije nego to mi sve ispria o toj djevici, i prije nego to mi ka e , tko ju je uzeo, dok sam ja spavao. Ovaj, koji je ve pred oima bio vidio smrt, odgovori: Visoki gospodaru, oslobodi me, zatim u ti kazati istinu i sve ti ispriati! Tada ga on izvue iz bunara. Ali je u kopljenik bio kao izvan sebe zbog velike hl adnoe, koju je morao izdr ati, zbog muke potapanja, straha od utapljanja i udaraca. Drhtao je kao trska na olujnom vjetru, njegovi su zubi bili grevito stisnuti jed ni o druge, njegove su haljine bile mokre, a njegovo je tijelo bilo prljavo i ra zde-rano od grubih bunarskih zidova. I tako je on bio u bijednome stanju. Kada g a je Kamar ez-Zaman tako ugledao, bilo mu ga je ao. Ali kada je u kopljenik ugledao sebe gore na zemlji, on rekne: Visoki gospodaru, pusti me da odem, kako bih svukao svoje haljine, iscijedio ih i ra irio na Suncu. Obui u druge i zatim se brzo opet vratiti k tebi i ispriati ti punu istinu. 65 Stoiosamdesetisedma no - Ti beskorisni robe odgovori Kamar ez-Zaman - da pred oima nisi vidio smrt, ti nikada ne bi priznao istinu i ne bi sa mnom ovako govorio. Sada odlazi, izvr i, to hoe uiniti, i brzo se vrati natrag k meni, pa mi zatim reci istinu! Tada u kopljenik istri van, ali je on jedva jo vjerovao u svoje spasenje. as je tra

o, as je padao i opet ustajao, sve dok nije u ao ka kralju Sehrimanu, ocu Kamar ezZamana. Njega on nae, kako sjedi sa svojim vezirom u razgovoru o Kamar ez-Zamanu. Upravo je kralj ministru kazivao: - Ja ove noi nisam mogao spavati, jer je moje srce bilo zabrinuto za mojega sina Kamar ez-Zamana. Ah, bojim se, da bi mu se u staroj kuli mogla dogoditi neka nesrea. to to uope koristi, da je on u tamnici? Tada ministar odgovori: - Budi bez brige za njega! Tako mi Allaha, njemu se nee dogoditi uope ni ta lo e. Ostavi ga u tamnici tijekom mjesec dana, sve dok njegova ud ne postane bla om, njegov otpor slomljenim i njegov duh mirnijim! Dok su oni tako jedan s drugim razgovarali, kadli se iznenada k njima unutra srui u kopljenik, u jednome takvom stanju, da se kralj nad njim zapanjio. A u kopljen ik povie: - O na gospodaru i sultane, tvoj je sin postao izvan sebe, on je postao mahnitim, on mi je uinio to i to, tako da sam ja u stan ju, u kome me vidi , i pritom mi je uvijek govorio: 'Kod mene je ove noi bila neka djevica i opet je potajno oti la. Gdje je ona?' I navalio je na mene, da mu ja to trebam rei i takoer mu javiti, tko ju je bio uzeo. Ja meutim ipak nisam vidio niti neku djevicu ni nekog mladia. Vrata su bila tijekom cijele noi zakljuana, a ja sam bio spavao do vrata i imao klju ispod svoje glave, i vlastitom sam ih rukom jutros otkljuao. Kada je kralj Sehriman takvo to uo o svome sinu Kamar ez--Zamanu, on krikne i p ovie: Jao za mojega sina! 66 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Istovremeno meutim on postane vrlo gnjevan na vezira, koji je bio uzrokom sveg a toga, i on mu zapovjedi: - Odlazi i objasni mi stvar s mojim sinom! Pogledaj to se dogodilo s njegovom pameu! Vezir se odmah stavi u pokret i izae van. Ali se pritom spoticao preko skutova svojih haljina u svome strahu pred kraljevim gnjevom. I on ode s u kopljenikom pr ema kuli, kada je Sunce ve bilo visoko na nebu. Vezir dakle ue ka Kamar ez-Zamanu i nae ga kako sjedi na postelji, tim to je rec itirao Kur'an. Tada ga on pozdravi i sjedne njemu uz bok, tim to rekne: - Visoki gospodaru, ovaj nam je beskorisni u kopljenik donio o tebi jednu vijest, koja nas je uznemirila i prestra ila, i zbog koje je kralj postao bijesan. Kamar ez-Zaman meutim upita: - Sto vam je on rekao o meni, da bi si moj otac mogao zada vati brigu? U istini je on samo meni zadao brigu. Tada mu vezir dadne kao odgovor: - Do ao je k nama u jednome neprepoznatljivom stanju i tvojemu je ocu rekao ne t o, od ega neka te nebo sauva. Rob je pred nama ne to slagao, to o tebi ne bi bilo pri stojno pripovijedati. Neka ti Allah sauva tvoju mladost, neka ti sauva izvrsnost t vojega razuma i rjeitost tvojega jezika. Daleko to bilo, da bi od tebe dolazilo n e to nelijepo! - Veziru - upita Kamar ez-Zaman - to je dakle o meni rekao taj bijedni rob? Tada ministar odgovori: - On nam je pripovijedao, daje tvoj razum i eznuo. Jer da si mu ti rekao, da je pro le noi kod tebe bila neka djevica, i da si ti navaljivao na njega, da ti on treba rei, kamo je ona oti la, i da si ga zbog toga ak muio. 67 Stoiosamdesetisedma no

im je Kamar ez-Zaman saslu ao ove rijei, on se silno razbjesni, i rekne veziru: - Sada mi je to postalo posve jasno, da ste vi uputili u -kopljenika, da ini tak o, kako je uinio..." 68 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela t i stoiosamdesetiosma no 11 ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se Kamar ez-Zaman, kada je saslu ao v ezirove rijei, silno razbjesnio i zatim mu rekao: Sada mi je to postalo posve jasno, da ste vi uputili u kopljenika, da ini tako, kako je uinio, i da ste mu vi zabranili, da meni ne to ka e o djevojci, koja je noas kod mene poivala. Ti si meutim, veziru, razumniji nego taj u kopljenik. Zato mi reci na licu mjesta, kamo je oti la ona djevica, koja je ove noi poivala na mojim grudima? Jer vi ste je ipak poslali k meni i rekli joj, da ona treba poivati na mojim grudima. Mi smo takoer sve do jutra dri jemali jedno uz drugo. Ali kada sam se ja probudio, vi e je nisam na ao. Gdje je ona sada? Tada mu vezir rekne: - Moj gospodaru Kamar ez-Zamane, neka te uzme pod za titu Allahovo ime! Tako mi Allaha, mi ove noi nismo nikoga poslali k tebi. Ti si spavao sam, vrata su bila zakljuana, i pred njima je spavao u kopljenik. Nitko nije do ao k tebi, niti neka dje vica ni uope bilo tko drugi. Sada se ipak opet vrati natrag k svoje mu jasnom razumu, visoki gospodaru, i ne zadavaj si vi e nikakve brige! 69

Stoiosamdesetiosma no Pun gnjeva zbog ovih rijei, Kamar ez-Zaman uzvikne: Veziru, ona je djevica moja ljubljena, ljepotica crnih oiju i crvenih obraza, koju sam tijekom cijele ove noi dr ao u svome zagrljaju. Vezir bude zaprepa enim zbog prinevih rijei i upita ga: Jesi li ti tu djevicu vidio svojim oima na javi ili u snu? O ti nesretni starce odgovori Kamar ez-Zaman zar ti misli da sam je ja vidio svojim u ima? Vidio sam je svojima ivim oima na javi, okrenuo sam je svojom vlastito m rukom, bdio sam uz nju polovicu cijele jedne noi, i pritom sam gledao njezinu l jepotu i dra esnost, njezinu ljupkost i krasotu. Vi ste je meutim uputili i nalo ili joj, neka ne progovori sa mnom nijednu rije. Zato se ona napravila da spava, a ja sam spavao njoj uz bok sve do jutra. Tada sam se probudio iz svojega sna i nisa m je vi e na ao. Tada mu vezir rekne: Moj gospodaru Kamar ez-Zamane, mo da si ti to sve vidio u snu. To moraju biti zablude snova ili fantazije, koje su nastale zbog toga, to si pojeo jela razliite vrste, ili napokon - do apta-vanja bezonog sotone. O ti nesretni starce ponovo povie kamar ez-Zaman kako mi se ti mo e jo podrugiva i i kazivati, da su to zablude snova, dok mi je ipak ovaj u kopljenik ve priznao dj evicu, kada mi je malo prije rekao, da e se vratiti natrag k meni i ispriati mi is tinu o njoj? I istoga asa Kamar ez-Zaman skoi, baci se na vezira, i pograbi ga rukom za njeg ovu dugaku bradu. Nju on vrsto primi, omota je oko svoje ruke, strgne vezira s pos telje i baci ga na tlo. Vezir ve osjeti, da mu je du a u nosu, jer mu je brada bila tako estoko povuena. Ali Kamar ez-Zaman ga nastavi udarati nogama, tui ga po grudi

ma i rebrima i rukom mu zadavati udarce po glavi, sve dok ga nije umalo dotukao. Sada vezir sebi rekne: j Ako se ovaj rob, u kopljenik, la ju oslobodio iz ruku ovoga 70 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu pomahnitalog mladia, tada meni pristaje jo prije nego njemu, da svoj ivot isto tako spasim nekom la ju. Inae e me on ubiti. Sada u ja dakle lagati i osloboditi se iz nj egovih ruku. On je lud, bez sumnje posve lud. Tako se vezir obrati Kamar ez-Zamanu i rekne mu: Visoki gospodaru, nemoj se na mene ljutiti, tvoj mi je otac zapovjedio, da ti o toj djevici ni ta ne ka em. Ja sam meutim sada slab i iscrpljen, i bole me ovi udarci. Jer ja sam star ovjek, nedostaje mi srca i snage, da izdr im jo vi e batina. Zato imaj sa mnom malo strpljenja, ja u ti rado ispriati sve o toj mladoj djevo jci i o svemu te izvijestiti! Kada je Kamar ez-Zaman uo od njega ove rijei, on ga prestane udarati i rekne: Za to me ti nisi izvijestio o toj djevojci, prije nego to sam ti nanio sramotu i prije nego to sam te morao tui? Ustaj sada, ti nevaljali starce, i priaj mi o njoj! Vezir dadne kao odgovor: Ti ipak pita o onoj djevici lijepa lica i savr ena stasa? Dabome odgovori Kamar ez-Zaman ka i mi, tko je je doveo k meni i pustio je da poiva meni uz bok, i tko ju je u noi opet od mene uzeo? I gdje se ona ovoga asa nal azi? Ja u sam otii k njoj. A ako je moj otac, kralj ehriman, meni to namjestio, da me isku ava posredstvom te lijepe djevice, kako bih se ja s njome vjenao, tada sam ja spreman, da uem s njome u brak i da uinim kraj svojoj patnji. Jer on mi je sve to uinio samo zbog toga, jer sam ja odbijao da se vjenam. Ali ja sada pristajem da se vjenam, i jo jednom, ja pristajem da se vjenam. Obavijesti o tome mojega oca, v eziru, i savjetuj mu, da me o eni onom djevicom! Jer ja ne elim imati nijednu drugu , i moje srce ne ljubi nijednu drugu osim nje. Ustani, po uri k mojemu ocu i savje tuj mu, neka me brzo o eni. I zatim mi smjesta donesi odgovor! Rado! rekne vezir. 71 Stoiosamdesetiosma no Ali je on jedva jo vjerovao, da e moi umaknuti iz njegovih ruku. Zatim ga napust i i po uri van iz kule. Ali je posrtao pri hodu u prekomjernosti straha i tjeskobe , i trao je bez prestanka, sve dok nije u ao ka kralju Sehrimanu..." 72 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir izjurio iz kule i bez pres tanka trao, sve dok nije u ao ka kralju Sehrimanu. A im se na ao ondje, kralj mu dovik ne: Veziru, kakvo te je zlo sna lo, i tko te je tako grubo pogra bio? Za to te ja vidim tako kukavna, da dolazi k meni pun groze? Ali ovaj rekne: Moj kralju, donosim ti jednu veselu vijest! Kako ta glasi? - upita kralj. Vezir dadne kao odgovor: Znaj, tvoj je sin Kamar ez-Zaman izgubio razum i postao mahnitim. Kada je kralj uo ove rijei iz vezirovih usta, danje svjetlo postane mrano pred n

jegovim oima. I on rekne: Veziru, objasni mi narav njegove mahnitosti! Visoki gospodaru, slu am i pokoravam se! - odgovori vezir i obavijesti ga, da je on s princom pro ao tako i tako, i ispria mu, na to je stvar naposljetku iza la. 73 Stoiosamdesetideveta no Tada kralj rekne: Raduj se, o veziru! Za tu veselu vijest o ludilu mojega sina ja ti priopujem radosnu vijest, da u ti odrubiti glavu i li iti te svoje milosti, ti najbjedniji od vezira, ti najsramniji od emira! Ja znam, da si ti od samoga poetka bio povodom za ludilo mojega sina, kada si izrekao svoje mi ljenje i kada si mi dao onaj nesretan, koban savjet. Tako mi Allaha, ako je moj sin stvarno pogoen pat njom ili ludilom, tada u te dati pribiti na kupolu svoje palae i dati ti da ku a tugu. Zatim kralj skoi, poe s njim u kulu i ondje ue ka Kamar ez--Zamanu. Kada su njih dvojica do li, Kamar ez-Zaman urno ustane i podigne se s postelje, na kojoj je sje dio. On pred svojim ocem poljubi tlo, odstupi i pogne glavu prema podu, tim to je prekri io ruke na svojim leima. Tako je cijelo neko vrijeme stajao pred svojim oce m. Zatim opet digne glavu prema njemu, i dok su mu iz oiju tekle suze i slijevale se na njegove obraze, on izgovori stihove: Ako sam se prije ovoga vremena ogrije io o tebe I ako sam uinio ne to, to ne dolikuje, Tada u se pokajali za svoju krivnju, pa neka tvoja milost Sada ushtjedne zlikovca , jer se skru io, zakriliti! Tada kralj zagrli svojega sina Kamar ez-Zamana, poljubi ga u elo i dopusti mu da sjedne na postelju njemu uz bok. Zatim se okrene k veziru, pogleda ga gnjevni m okom i rekne: Ti psu od vezira, kako si mogao kazati o mome sinu, da s njim stoji tako i tako, i natjerati zbog njega moje srce u strah? Nato se kralj opet okrene k svojemu sinu i upita ga: Moj sine, kako se zove dana nji dan? 74 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Ovaj odgovori: - Danas je subota, sutra e biti nedjelja, zatim e doi poned jeljak i zatim utorak i zatim srijeda i zatim etvrtak i naposljetku petak. Tada kralj rekne: - Moj sine, moj Kamar ez-Zamane, neka je slavljen Allah, koji ti je sauvao razum! Kako se meutim zove mjesec, u kome se sada nalazimo, na arapskome? Princ odgovori: - On se zove Dhu el-Ka'da, zatim e doi Dhu el-Hia i zatim el-Muharem i zatim Safar i zatim prvi Rabi' i zatim drugi Rabi' i zatim prvi D umada i zatim drugi D umada i zatim Rad ab i zatim Sa'ban i zatim Ramadan i zatim auval. Kralj se tomu vrlo obraduje. I on pljune veziru u lice i rekne: - Ti bijedni starce, kako si mogao tvrditi, da je moj sin postao mahnitim? Sada se pokazalo, da si lud jedino ti! Tada vezir strese glavom i htjedne govoriti. Ali se predomisli i htjedne jo ma lo priekati, kako bi vidio, to e se dalje zbivati. Kralj dakle upita dalje: - Moj sine, to je to s rijeima, koje si ti rekao u kopljeniku i veziru, kada si im govorio: 'Ove sam noi poivao pokraj jedne lijepe djevice.' I to je s tom djevicom, o kojoj ti govori ? Kamar ez-Zaman se nasmije nad rijeima svojega oca i rekne mu: Oe, znaj, ja vi e nemam dovoljno snage, da podnosim ruganje. Zato nemoj ni ta vi e ktomu dodavati i nemoj vi e rei o

tome nijedne rijei! Ja sam zbog svega toga, to mi vi inite, izgu bio strpljenje. Budi dakle siguran u to, dragi oe, da sam ja spre man, da se o enim, ali samo pod tim uvjetom, da me ti o eni onom djevicom, koja je ove noi poivala meni uz bok. Jer ja si gurno znam, da si je ti poslao k meni, i da si u meni probudio 75 Stoiosamdesetideveta no e nju za njome, i da si potom prije osvita dana poslao nekoga k njoj i dao je opet od mene odvesti. Tada kralj uzvikne: Neka te Allahovo ime uzme pod za titu, moj sine! Neka Allah sauva tvoj razum od mahnitosti!..." 76 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

stoidevedeseta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj ehriman rekao svojemu sinu K amar ez-Zamanu: Neka te Allahovo ime uzme pod za titu, moj sine! Neka Allah sauva tvoj razum od mahnitosti! Kakvo je dakle bie ta dje vica, koju sam ja, kako ti ka e , ove noi poslao k tebi i zatim je prije osvita dana dao opet odvesti od tebe? Tako mi Allaha, moj sine, ja o tome ni ta ne znam. Zaklinjem te Allahovom ljubavlju, ka i mi, jesu li to zablude iz snova ili fantazije uslijed lo e ishrane? Gledaj, ti si bio tijekom ove noi muen mislima o braku i uzne miren razgovorom o njemu - Allah prokleo brak i njegov as i onoga, koji mi ga je savjetovao! Nema dakle uope nikakve sum nje, da je tvoj duh bio pomuen zbog braka, i da si ti vidio u snu, kako te grli neka lijepa djevica. I sada ti vjeruje , da si to vidio na javi. Sve su to, dragi sine, samo zablude snova. Ali Kamar ez-Zaman odgovori: Okani se ovoga razgovora! Zakuni mi se Allahom, Stvoriteljem, Sveznajuim, koji je presudio oholim tiranima i koji je uni tio perzijske kraljeve, da ti ni ta ne zna o djevici niti o mjes tu, na kome se ona zadr ava! 77 Stoidevedeseta no Tada kralj rekne: Tako mi Allaha, Svemoguega, Boga Musina28 i Ibrahimova29, ja o tome ni ta ne znam, ja o tome nemam nikakve vije sti. To se dogodilo samo putem zabluda snova, koje si ti vidio, dok si spavao! Ali Kamar ez-Zaman nastavi: Ja u ti izlo iti jednu usporedbu i njome ti dokazati, da se to dogodilo na javi..." 28 Musa = Mojsije. 29 Ibrahim = Abraham. 78 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila

zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

stoidevedesetiprva no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman rekao svojemu ocu: Ja u ti izlo iti jednu usporedbu i njome ti dokazati, da se to dogodilo na javi. Zato te ja pitam, je li se ikada dogodilo nekomu ovjeku, da je vidio sebe u snu, kako se bori u nekoj te koj borbi, i da se potom probudio iz sna i na ao u svojoj ruci krvlju natopljen ma? Kralj odgovori: Ne, tako mi Allaha, moj sine, to se jo nikada nije dogodilo. Tada Kamar ez-Zaman dalje rekne svojemu ocu: Ja u ti ispriati, to se meni dogodilo. Znaj dakle, bilo mi je ove noi, kao da sam se probudio iz sna, upravo oko ponoi, i tada sam na ao da meni uz bok poiva neka djevica, koja je imala jed nak stas i isti lik kao i ja. Zagrlio sam je i okrenuo je svojom vlasti tom rukom. Zatim sam uzeo njezin peatnjak i nataknuo ga na svoj prst, dok je ona uzela moj prsten i nataknula ga na svoj prst. I ja sam poivao njoj uz bok, ali sam se od nje suzdr ao zbog stida pred tobom i iz straha od toga, da si je ti mogao k meni poslati, kako bi me preko nje isku ao. Da, vjerovao sam, da si se ti na nekome 79 Stoidevedesetiprva no mjestu sakrio, kako bi vidio, to u ja s njome initi. Zbog toga sam se ja takoer boja o, da je poljubim u usta, uvijek jo u mislima na tebe. Jer mislio sam, da ti hoe u meni probuditi elju za brakom. Kada sam se meutim zatim u osvit dana probudio iz s voga sna, nisam vi e od djevice na ao nikakva traga, i takoer nisam vi e mogao dobiti o njoj nikakve vijesti. Nato je do lo izmeu mene i u kopljenika i vezira do onoga, to s e dogodilo. Kako sada mo e sve to biti san i tlapnja, dok je ovaj prsten ipak stva rnost? Da taj prsten nije tu, tada bih ja sve dr ao za san. Ali je bome ovdje na m ome malom prstu prsten! O kralju, pogledaj si ipak prsten, kako je on skupocjen! Nato pru i Kamar ez-Zaman prsten svojemu ocu, i taj ga uzme, pone ga promatrati i okretati ga. I okrenut k svojemu sinu, on rekne: - S tim je prstenom posrijedi neka neobina okolnost, i u njemu le i neka golema tajna! A to se tebi ove noi dogodilo s onom djevicom, to je jedna velika zagonetka. Ja takoer ne znam, odakle je taj gost do ao k nama. Ali je uzrokom cijele ove zbrke samo vezir. Sada te ja preklinjem Allahom, moj sine, strpi se, sve dok te Gospod ne oslobodi od te nu de i dok ti ne donese veliku radost. Tako takoer kazuje neki pjesnik: Mogue je, da udes jo okrene svoje uzde I donese ipak jo dobro unato zavisti vremena, Meni pospje i moju nadu, ispuni moju elju, I da jo proklije iz stare patnje nova rad ost. Moj sine, ja sam sada uvjeren, da ti nisi mahnit. Ali je tvoj do ivljaj neobian, i samo ti AUah Uzvi eni mo e s njega skinuti veo. 80 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Tada Kamar ez-Zaman uzvikne:

- Ja te preklinjem Allahom, dragi oe, iskazi mi dobrostivost i dopusti mi da t ragam za onom djevicom, dopusti da ona brzo doe k meni. Inae u morati umrijeti od t uge i neznan propasti! I zatim princ poka e svoju strast, tim to je, obrativ i se svojemu ocu, izgovorio ove stihove: Ako je tvoje obeanje, da e ti sama doi, prevarilo, Tada se pribli i eznuemu nou kao sn nje! Rekli su: 'Kako e se moi snovienje pribli iti oku mladia, Ako ga san izbjegava i ako u vijek bdije?' Nakon to je Kamar ez-Zaman bio izgovorio ove stihove, on pogleda svojega oca, iznemogao i slomljena srca. Pone provaljivati u suze i izgovarati ove stihove:... " 81 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela , i . 0S0

Ogo I

* i stoidevedesetidruga no i % / nrf ^#?WWW?9?$W??$?W?????W^1!l na ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman, kada je bio izgo vorio one stihove, plakao i jadikovao i uzdisao, jer je njegovo srce bilo ranjen o. Zatim on dalje izrekne u stihovima: Budite na oprezu pred njezinim arobnjakim pogledom, Pred ijim zrakama nikada nitko nije na ao spas! I ne dajte se zavesti njezinim nje nim govorom, Jer vidite, jako vino omamljuje ra zum! Ako bi kada ru a dotaknula obraz nje ne cure, Zaplakala bi i njezino bi oko bilo pun o suza. A ako bi kroz njezinu zemlju Zefir30 pro ao samo u snu, Uzmaknuo bi iz njezine zem lje, taj Zefir, mio i mek. 30 Personifikacija vjetra, zapadnjak, ali i vjetar uope. 83 Stoidevedesetidruga no Njezina se vrpca o vratu tu i zbog zveckanja njezina pojasa, Nijem postaje zvek ob rua o paru njezinih ruku. A ako njezina grivna na gle nju htjedne poljubiti nau nicu, Tada e ljubavnom pogledu tajna biti vidljivom. Tko me kori zbog ljubavi, ne poznaje nikakav obzir. Sto bi koristili pogledi, da nema razumijevanja? Tebe, koritelju, neka kazni Alldh, ti nema nikakve blagosti! Ljepota ove srne zas ljepljuje one, koji je vide.

Poslije ovih stihova rekne vezir kralju: - O najvei kralju na ega vremena, koliko e ti dugo boraviti kod svojega sina, dok si odvojen od svoje vojske? Mo da e ak biti poremeen red u tvojoj zemlji, jer se nala zi daleko od velika a svoje dr ave. Razuman e ovjek, ako ima razliite rane na svome tije lu, najprije lijeiti najopasnije od njih. Stoga sam ja mi ljenja, da ti treba povest i svojega sina s ovoga mjesta i odvesti ga u dvorac, koji se nalazi kod palae i k oji gleda na more. Ondje se zatvori sa svojim sinom, ali dva dana u tjednu, svak i ponedjeljak i etvrtak, zadr i za sabore vijea i za vojne smotre! O tima dvama dani ma primaj emire i vezire, komornike i namjesnike, velika e dr ave i dostojanstvenike zemlje, ktomu ostale bojovnike i podanike. Oni e ti zatim moi podastirati svoje m olbe, tako da e ti o svemu, to se tie njih, odluivati. Donosi im presude, uzimaj i da vaj, zapovijedaj i zabranjuj! Ostale dane u tjednu mo e zatim provoditi kod svojega sina Kamar ez-Zamana, tako dugo, dok Allah tebi i njemu ne pokloni utjehu. Nemo j se osjeati, kralju, previ e sigurnim pred hirovima sree i promjenjivim sluajevima u desa. Jer mudrac je uvijek na oprezu, a kako izvrsno kazuje pjesnik: Ti si dobro mislio o danima, doklegod su bili dobri, Na prijeteu nesreu udesa nisi obraao pa nju. 84 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Od mira noi si se dao zatraviti, Ali esto dolazi tama takoer u zvjezdanojasnoj noi. Svi vi, Adamova djeco, makar je vrijeme takoer dobro Za jednoga medu vama, on ipa k neka bude na oprezu! Kada je sultan bio uo ove rijei iz vezirovih usta, on uvidi, da su one ispravne i da mu njegov savjet donosi korist. One ostave na njega dubok dojam, i on se p one pla iti, da bi red u dr avi mogao biti poremeen. Tako se on dakle na licu mjesta p odigne i zapovjedi, da se njegova sina odvede s onoga mjesta u dvorac kod palae, koji gleda na more. Ovaj je dvorac stajao posred mora, a k njemu se dospijevalo po jednome gatu, koji je bio irok dvadeset lakata. Na svim su se stranama nalazil i prozori, koji su pru ali pogled na more. Pod je bio poploen arenim mramorom. Strop je bio oslikan mnogima rasko nim slikama i ukra en zlatom i azurom. Sada ga za Kama r ez-Zamana opreme takoer skupocjenima svilenim ilimima i vezenim pokrivaima, pokri ju zidove biranim brokatom i objese zavjese, koje su bile op ivene draguljima. Ona mo za Kamar ez-Zamana unesu postelju od smrekovine, koja je bila optoena biserima i skupocjenim kamenjem, i princ sjedne na nju. Ali, ah, zbog njegove velike bri ge za djevicu i zbog njegove estoke ljubavi prema njoj bila je njegova boja izbli jedjela i njegovo tijelo omr avjelo, i on nije mogao niti jesti niti piti niti spa vati. Da, on je bio poput nekoga, tko je bolestan od prije dvadeset godina. Njeg ov je dakle otac sjedio do njegova uzglavlja i zbog njega vrlo tugovao. O svakom e je ponedjeljku i etvrtku kralj u ovome dvorcu primao emire i komornike, namjesn ike i velika e dr ave, bojovnike i podanike. Oni su dolazili pred njega, obavljali s voje razliite slu be, i ostajali kod njega sve do veeri. Zatim su odlazili svojim pu tem, dok bi kralj opet ulazio u onu sobu k svojemu sinu i ne bi se ni danju ni n ou od njega odvajao. I pri tome je ostajao tijekom mnogo dana i noi. Tako je to stajalo s Kamar ez-Zamanom, sinom kralja Se-hrimana. Ali princeza Budur ki kralja el-Ghajura, gospodara 85 Stoidevedesetidruga no otoka i sedam dvoraca ona je bila, kada su je d innovi odnijeli i opet bili polo ili na njezinu postelju, dalje spavala, sve dok nije svanulo jutro. Tada se ona pro budi iz svojega sna, sjedne uspravno i pogleda nadesno i nalijevo, ali nije vi e n alazila mladia, koji je bio le ao na njezinim grudima. Tu zadr e njezina nutrina, ona bude kao izvan sebe, i ona ispusti glasan krik, koji probudi sve njezine robinje , dvorkinje i nadzornice. One po ure k njoj, a najstarija od njih stupi naprijed i rekne: Visoka gospodarice, to ti se dogodilo? Tada ona odgovori: Ti bijedna starice, gdje je moj ljubljeni, lijepi mladi, koji je

ove noi poivao na mojim grudima? Reci mi, kamo je oti ao? Kada je nadzornica ula ove rijei iz njezinih usta, jasna danja svjetlost postan e mranom pred njezinim oima. A u velikom strahu od njezina gnjeva ona rekne: Gospodarice Buduro, to trebaju znaiti ove nepriline ri jei! Ali princeza Budiir uzvikne: Jao tebi, ti bijedna starice, gdje je moj ljubljeni, lijepi mladi, * u licu t ako lijep, * stasom tako krasan, * crnih oiju i sraslih obrva, * koji je ove noi o d veeri pa skoro sve do osvita dana poivao meni uz bok? Tako mi Allaha - odgovori ona - ja nisam vidjela niti nekoga mladia ni inae bi lo koga. Ja te preklinjem, visoka gospodarice, nemoj zbijati takvu alu, koja prel azi mjeru i koja nas mo e stajati ivota! Jer mo da ova ala doe do u iju tvojemu ocu. I tk o e nas zatim spasiti iz njegovih ruku?..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 86 Ali kada je poela

/ stoidevedesetitrea no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je nadzornica princezi Buduri rekla : Ja te preklinjem, visoka gospodarice, ne zbijaj ovakvu alu, koja prelazi mjeru! Jer mo da ova ala doe tvojemu ocu do u iju. I tko e nas zatim spasiti iz njegovih ruku? Ali je princeza na tome ustrajala: Ove je noi poivao meni uz bok jedan mladi, koji ima naj ljep e lice od svih ljudi. Tada nadzornica uzvikne: Gospod neka ouva tvoj razum! Nitko nije ove noi kod tebe poivao. Sada Budur pogleda svoju ruku i ugleda na svome prstu Kamar ez-Zamanov prsten . Svoj meutim vlastiti prsten ne nae. I ona nadzornici rekne: Jao tebi, ti prokletnice, ti obmanjivaice! Zar mi ti kani lagati i tvrditi mi u lice, da nitko nije kod mene poivao, i zar mi se kani jo la no zaklinjati Allahom? Ali nadzornica dadne kao odgovor: 87 Stoidevedesetitrea no Tako mi Allaha, ja ti nisam lagala, i nisam se la no zaklela! Tada Sitt31 Budur bude obuzeta gnjevom na nju, trgne ma, koji je imala uza se, pogodi njime nadzornicu i ubije ju. U -kopljenik meutim i robinje i inoe poviu na nj u, po ure k njezinu ocu i obavijeste ga o tome, to se s njome bilo dogodilo. Bez od laganja kralj ode k svojoj keri, Sitt Buduri, i rekne joj: Draga keri, to je tebi? Ali ona uzvikne: Oe, gdje je taj mladi, koji je ove noi poivao meni uz bok? Sada se ona izbezumi, pogleda oima nadesno i nalijevo i razdere svoju haljinu sve do skuta. A kada je njezin otac to vidio, on zapovjedi robinjama da je vrsto pridr e. Te je pograbe, okuju je i stave joj oko vrata eljezni lanac, kojim je svez u o jedan prozor palae, i ondje je ostave. Tako daleko Sitt Budur. Njezinu meutim ocu, kralju el--Ghajuru, svijet postane

pretijesan, kada je vidio, to se bilo dogodilo njegovoj keri. Jer on ju je volio, i njezin mu je udes vrlo te ko pao na srce. Stoga on pozove lijenike, zvjezdare i pisce talismana i rekne im: - Tko izlijei moju ker od ove bolesti, njemu u je ja dati za enu i pokloniti mu polovicu svojega kraljevstva. Ako meutim tko ode k njoj i ne izlijei je, njemu u dati presjei vrat i njegovu glavu nasaditi pred vratima palae. I tako se dakle dogaalo, da je on svima, koji su odlazili k njoj a nisu je izl ijeili, presijecao vrat i njihove glave davao nasaivati pred vratima palae, sve dok nije bio dao etrdesetorici lijenika odrubiti glave i dok etrdesetoricu zvjezdara n ije dao razapeti na kri . Tada su se svi poeli dr ati daleko od nje, nijedan je lijeni k nije bio u stanju izlijeiti, umijea su svih uenjaka i pisaca talismana kod nje za kazivala. U Sitt Buduri se meutim poveavala 31 Sitt = Princeza. 88 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu estoka strast, i ona bude pritije njena snagom e njive ljubavi. Tada pone provaljivati u suze i uzme izgovarati ove stihove: Moj Mjesece, ljubav je prema tebi vazda uz mene, I misao na tebe, moj dru e, u nono j tami. Zatim mi u srcu bukti nou vru plamen, A njegov je ar nalik moi paklenoga ognja. Pritisnuta prekomjerno u gorue ljubavne muke, Koja me mui, jutrom sam bolesna od bolo va. Zatim ona uzdahne i izrekne dalje ove stihove: Moj pozdrav va i ljubljenomu, ma gdje on uope boravio, I ja uvijek eznem za svojim l jubljenim. Ali moj pozdrav tebi nije nikakav pozdrav rastajanja, Moj pozdrav treba biti uvi jek ljep i i uvijek dra i. Jer gledaj, ja te ljubim, ja ljubim takoer tvoju zemlju, Pa ipak sam sada prognan a daleko od svojega miloga. Kada je Sitt Budur bila izrekla ove stihove, ona zaplae, i tako je plakala, sv e dok joj oi nisu bile ranjene i njezini obrazi izblijedjeli. I u tome stanju ona ostane tijekom tri godine. No ona je imala brata po mlijeku, po imenu Marzuvan, koji je bio otputovao u najudaljenije zemlje i za cijeloga ovog vremena nije bio kod nje. On ju je volio usrdnije nego to braa obiavaju voljeti jedno drugo, pa kada se vratio doma, odmah otie k svojoj materi i upita je o svojoj sestri, Sitt Buduri. Ona mu dadne kao od govor: 89 Stoidevedesetitrea no Moj dragi sine, tvoja je sestra pogoena ludilom, i ona nosi ve od prije tri godine eljezni lanac oko vrata. Nijedan je lijenik i nijedan ovjek od znanosti nije mogao izlijeiti. Kada je Marzuvan bio saslu ao ove rijei, on rekne: - Ja moram odmah otii k njoj. Mo da otkrijem, to joj ne dostaje, i uzmognem je izlijeiti. Ali mati tada priklopi: - Ti je svakako treba posjetiti. Ali priekaj do sutra, kako bih ti ja u tome pomogla posredstvom jedne lukav tine. Nato ona ode pje ice do dvorca Sitt Budure i upusti se u razgovor s u kopljenikom , koji je na vratima dr ao stra u. Ona mu dadne jedan poklon i rekne: Ja imam jednu ker, koja je othranjena s princezom, i ja sam je poslije toga udala. Budui meutim da se tvojoj gospodarici dogodila takva nesrea, moja ki uvijek misli na nju. Sada bih te ja htjela zamoliti, budi tako dobar i dopusti mojoj keri da na kratko vrijeme otie k njoj, kako bi je ona sama vidjela. Zatim se ona treba vratiti onamo, odakle je do la, a da nitko o tome ni ta ne sazna.

U kopljenik odgovori: To se mo e dogoditi samo nou. Kada doe sultan, kako bi vidio svoju ker, i opet ode, ui zatim ti sa svojom kerju. Tada stara ena u kopljeniku poljubi ruku, ode kui i prieka sve do veeri sljedeega da na. Pa kada je bilo vrijeme, podigne se bez oklijevanja i povede svojega sina Ma rzuvana, kojega je bila odjenula u ensku odjeu, za ruku k dvorcu. Ondje poe s njim dalje, sve dok ga nije bila dovela k u kopljeniku, upravo kada je sultan bio oti ao od svoje keri. Kada ih je u kopljenik ugledao, on ustane i rekne: Ui unutra, ali se uskoro vrati! Po to je stara ena u la sa svojim sinom, ona mu svue enske haljine. Marzuvan dakle p ogleda Sitt Buduru u njezinu alosnom 90 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu stanju i pozdravi je. Zatim uzme knjige o aranju, koje je bio donio sa sobom, zap ali jednu svijeu i pone itati neke zakletvene formule. Gospodarica Budur ga meutim o dmah prepozna, im ga je ugledala, i ona mu rekne: - Dragi brate, ti si dugo bio na putovanju, i nismo o tebi imali nikakve vijesti. On joj odgovori: - To je istina. Ali je Allah dao da se vratim doma iv i zdrav. Sada sam htio opet poi na putovanje. Ali su me zadr ale vijesti, koje sam o tebi morao uti, i moje se srce rasplamsalo zbog tebe. Tako sam dakle do ao k tebi, kako bih te razrije io od tvoje bolesti. - Ah, brate uzvikne ona zar ti dakle stvarno vjeruje , da je to, to me je spopa lo, mahnitost? Kada je on to potvrdio, ona rekne: Ne, tako mi Allaha, to je samo, kako kazuje pjesnik: Oni su rekli: 'Ti mahnita u ljubavi'. Tada im ja odgovorim: 'Da, samo mahniti poz naju slast ivljenja.' Tko ljubi, ne mo e nikada udesu zapovjediti da stane, A kada mahnitost pogaa, dogaa se u njegovo vrijeme. Dabome, ja mahnitam. Dovedite mi ovamo onoga, zbog kojega mahnitam! Pa ako on izlijei moju mahnitost, tada me vi e nemojte karati! Sada Marzuvan spozna, da je ona bolesna od ljubavi, i on joj rekne: - Ispriaj mi svoj do ivljaj i sve, to ti se dogodilo! Mo da to stoji u mojoj ruci, da ne to uinim, to te mo e razrije iti..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 91

Ali kada je poela

stoidevedesetietvrta no

ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Marzuvan Sitt Buduri rekao: Ispriaj mi svoj do ivljaj i sve, to ti se dogodilo! Mo da mi Allah poka e neko sredstvo, posredstvom kojega te mogu razri je iti. Dragi brate odgovori ona - poslu aj sada moj do ivljaj! Znaj dakle, jedne sam se noi probudila iz sna, to je bilo u posljed njoj treini noi, i uspravno sjela. Tada sam ugledala sebi uz bok najljep eg mladia, koji uope postoji, i kojega ne mo e opisati nijedan jezik. * Bio je tako nje an kao vrbova grana, * ili kao da je od naravi rogozove trstike. * Tada sam povjerovala, da mu je to zapovjedio moj otac, kako bi me njegovim posredstvom stavio na probu. Jer on me je htio potaknuti na brak, kada su me kod njega prosili kraljevi. I ta me je pomisao takoer odvratila od toga, da ga probudim, jer sam se bojala da e to biti dojavljeno mojemu ocu, ako ja ne to uinim ili ako ga zagrlim. Ujutro sam meutim vidjela na svojoj ruci njegov peatnjak umjesto svojega vlastitoga, koji mi je on bio uzeo. To je moja povijest i uzrok moje mahnitosti. Ah, brate, moje je srce priraslo uz njega, otkada sam ga vidjela, tako 93

Stoidevedesetietvrta no me jako mui ljubav i e nja, ne ku am vi e slatkoga sna. Ne mogu vi e ni ta initi osim plak i jadikovati i svoju patnju dan i no odijevati u stihove. Tada ona pone provaljivati u suze i uzme izgovarati ove stihove: Ima li dakle, otkada ljubim, za mene jo slatkoga milja? Ah, taj gazeli nalik mije vazda na pameti. Krv zaljubljene zadaje mu samo laku brigu, Krv srca bolesne od ljubavi istjee zbo g njega. Zbog njega zavidim svojemu oku i svojoj misli, Dio mene eli biti nad drugim straz ar. Ali njegove oi alju ubojite strijele, koje pogaaju, i one mi prodiru duboko u srce. Hou li ga prije svoje smrti jo ponovo vidjeti, Dok jo moja noga hodoasti po ovoj zem lji? Ja skrivam svoju tajnu, ali moje suze Odaju, to ja osjeam, uhoda e to ubrzo vidjeti. Ponovno je vienje daleko, ako si ti blizu, Ako si daleko, tvoj duh boravi kod mene u svakome asu. Zatim Sitt Budur dalje rekne Marzuvanu: Pogledaj, dragi brate, kako mi ti mo e pomoi u mojoj nevolji! 94 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Tada Marzuvan pogne neko vrijeme svoju glavu prema podu, zauen i u nedoumici, to da uini. Ali naposljetku on opet podigne svoju glavu i rekne joj: - To je sve ispravno, to ti se dogodilo, makar povijest s tim mladiem i izlazi la iz okvirova mojega razuma. Pa ipak u ja proputovati kroz sve zemlje i tragati za onim, to te mo e izlijeiti. Mo da e Allah to tako urediti, da ti posredstvom moje ru ke bude izlijeena. Budi strpljiva i ne pla i se! Zatim joj Marzuvan rekne zbogom, pomoli se za njezinu postojanost i ode od nj e, dok je ona izgovarala ove stihove: Tvoja se slika vazda vraa k mojemu srcu, Makar putovao hodoasniki korak po dalekoj zemlji i kraljevstvu. elje te ipak donose blizu mojemu srcu. Kako bi bila ak jedna munja ravna duhovnom svjetlu? O ne budi daleko! Jer ti si svjetlost mojih oiju. Ali ako si odsutan, tada ja u t uzi ne minkam oi. Nato se Marzuvan uputi u kuu svoje matere i ondje provede no. Sljedeega se meutim jutra opremi za put. I zatim je krenuo i putovao bez prestanka od zemlje do zem

lje i od otoka do otoka, tijekom cijeloga jednog mjeseca, sve dok nije stigao do nekoga grada, koji se zvao et-Tairab. Ondje proe unaokolo, kako bi stanovnike pi tao o novostima. Jer mislio je, da bi mo da mogao pronai neko ljekovito sredstvo za Sitt Buduru. Kada bi god dolazio u neki grad ili mimo njega prolazio, bio je sl u ao, da je princeza Budura, ki kralja el-Ghajura, izgubila razum. Ali kada je pris tigao u grad et-Tairab, slu ao je o Kamar ez-Zamanu, sinu kralja Sehrimana, da se on razbolio i da su ga spopali ludilo i mahnitost. Marzuvan dakle upita za ime p rineva grada. Tada mu reknu: 95 Stoidevedesetietvrta no On je na jednome od otoka od Chalidana, a taj je od ovoga na eg grada udaljen morem jedan puni mjesec, kopnom meutim est mjeseci. Tada se Marzuvan ukrca na neki brod, koji je plovio prema Otocima od Chalidan a. Taj je plovio uz povoljan vjetar tijekom jednoga mjeseca, sve dok se Otoci od Chalidana nisu ukazali na domak pogledu. Pa kada su im ve bili toliko blizu, da im vi e ni ta nije preostajalo nego da pristanu uz obalu, kadli se iznenada podigne protiv njih olujni vjetar, obori jarbole i razdere laneno platno, tako da su jed ra popadala u more, a brod se zajedno s momadi i teretom izvrnuo..." 96 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

stoidevedesetipeta no #&WWWWWW?!?W?WWW?$ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je, kada je brod s cijelim svojim t eretom bio potonuo, svaki pojedini poku avao sebe spasiti. Marzuvana su meutim tjer ali valovi dalje, sve dok ga nisu bacili prema obali ispod kraljevske palae, u ko joj je bio Kamar ez--Zaman. Sada se to poklopilo, prema odluci udesa, da je bio posrijedi dan, o kome su se kod kralja Sehrimana okupljali njegovi dostojanstven ici i velika i dr ave, kako bi primili njegove zapovijedi. I tu je sjedio kralj, dok mu je njegov sin Kamar ez-Zaman bio polo io glavu u njegovo krilo a jedan u kopljen ik tjerao od njega muhe. Princ nije bio tijekom tri dana govorio i nije bio niti jeo ni pio, tako da je postao tanji od vretena. Vezir je stajao do njegovih nog u, blizu prozora, koji je gledao na more. I kako je bio podigao svoj pogled, vid io je Marzuvana, kako je u udaranju mora o brijeg skoro na ao smrt, i kako jo jedva mo e disati. Tada se u vezirovu srcu pobudi sa aljenje prema njemu, i tako on stupi pred kralja, sagne pred njim svoju glavu i rekne: - Molim te, o kralju, dopusti mi, da siem u dvori te palae i da ondje otvorim vra ta! Jer htio bih spasiti jednoga ovjeka, koji se gotovo utopio u moru, i pru iti mu pomo u njegovoj nevolji. Mo da e Allah zahvaljujui njemu osloboditi tvojega sina iz njegove nevolje. 97 Stoidevedesetipeta no Ali kralj odgovori: O veziru, dovoljno je to, to se mojemu sinu dogodilo zbog tebe i zahvaljujui tebi. Mo e biti, da e taj poluutopljenik, kada ga ti spasi , vidjeti na u bijedu i ugledati mojega sina u ovoj njegovoj nevolji i da e zatim osjetiti zluradost prema meni. Ali se ja zaklinjem Allahom, da u, ako taj poluutopljenik doe i vidi mojega

sina i zatim ode i ikomu oda na u tajnu, tada dati odrubiti glavu najprije tebi, a zatim njemu. Jer ti si, veziru, uzrokom svega toga, to nam se dogodilo, od poetka do kraja. Uini dakle, to ti se ini daje dobro! Tada se vezir stavi u pokret, otvori tajna vrata palae, koja su vodila prema m oru, i poe uzdu obalnog nogostupa dvadeset koraka. Zatim sie dolje k moru i nae Marz uvana, kako se hrva sa smru. Nato on ispru i svoju ruku, pograbi utopljenika za kik u i za nju ga izvue van. Ovaj dakle dospije iz mora na suho, u nesvjesnom stanju, trbuha puna vode i nateklih oiju. Vezir prieka neko vrijeme, dok Marzuvan ne doe o pet sebi. Zatim mu svue haljine i obue mu nove, pa po to mu je bio omotao oko glave turban jednoga od svojih slugu, on mu rekne: Znaj, ja sam bio uzrokom tvojega spasenja od gu enja, ti sada ne budi uzrokom moje i svoje smrti!..." 98 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

?&fcfi&&afi&&afifia&fiaa&a&fi?ta&aa&a3 stoidevedeseti esta no

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir, kada je bio izvr io na Marz uvanu svoje djelo spa avanja, njemu rekao: Znaj, ja sam bio uzrokom tvojega spasenja od gu enja. Ti sada ne budi uzrokom moje i svoje smrti! Tada Marzuvan upita: Kako bi to dakle bilo? Ti e se tako rekne vezir - jo ovoga asa popeti i stupiti meu emire i vezire, koji svi ute i ne govore nijedne rijei zbog Kamar ez-Zamana, sultanova sina. im je Marzuvan uo ime Kamar ez-Zaman, znao je, da je to onaj, o kome je bio slu a o govoriti po zemljama i kojega je tra io. Ali se on napravi neupuenim i upita vezi ra: A tko je Kamar ez-Zaman? Ministar mu dadne kao odgovor: To je sin sultana ehrimana, i on le i bolestan, ispru en na svojoj postelji. Nema nikakva poinka, ne jede, ne pije i ne spava, niti danju ni nou. Da, on je blizu smrti, i mi smo odustali od nade, da e on ostati na ivotu, jer smo sigurni u njegovu smrt. Dr i se 99 Stoidevedeseti esta no dakle na oprezu od toga, da ga odve dugo pogledava ili da ikamo drugamo gleda osim prema mjestu, na koje stavlja svoju nogu! Inae je gotovo s tvojim i mojim ivotom. Za ljubav Allahovu, o veziru uzvikne Marzuvan ja te molim, budi tako dobar i ispriaj mi vi e o tome mladiu, kojega mi tu opisuje . Zbog kojega se on razloga nalazi u takvome jednom stanju? Tada mu vezir dadne kao odgovor: Ja poznajem samo ovaj jedan razlog: njegov je otac ve od prije tri godine od njega zahtijevao, neka se o eni, ali on to nije htio uiniti. Naposljetku je njegov otac postao na njega ljut i stavio ga je u zatvor. Drugoga je meutim dana mladi vjerovao, da je, dok je poivao na svojoj postelji, vidio uza se neku djevicu, koja je bila zraee ljupkosti i koje ljepotu ne mo e opisati nijedan jezik. I

on nam je ispriao, da je skinuo prsten s njezina prsta i sam ga sebi stavio, a da je svoj vlastiti prsten nataknuo njoj na prst. Mi me utim ne znamo, to je u stvarnosti posrijedi s tom stvari. Tako ti Allaha, moj sine, kada se sa mnom popne u dvorac, tada ne gledaj princa, nego poi svojim putem! Jer sultanovo je srce ispunjeno srd bom protiv mene. Sada Marzuvan sebi rekne: Tako mi Allaha, to je taj, kojega tra im! Zatim poe gore, iza vezira, dok nije stigao u dvorac. Ondje vezir sjedne do no gu princa Kamar ez-Zamana. Marzuvan meutim nije mogao uiniti drugaije, nego da prie k princu, da stane pred njega, i da ga netremice gleda. Vezir umalo pri ivu tijel u umre od straha i pone ukoeno gledati Marzuvana i davati mu znakove, neka ode svo jim putem. Ali se ovaj napravi, kao da to ne vidi, i tako je dugo gledao Kamar e z-Zamana, sve dok nije stekao izvjesnost, daje on taj, kojega on tra i..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 100 Ali kada je poela Dg % stoidevedesetisedma no [D ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Marzuvan, nakon to je bio pogledao Kamar ez-Zamana i prepoznao, da je to taj, kojega on tra i, uzviknuo: - Slava neka je Allahu, Njemu, koji je stvorio njegov stas nalik njezinu stas u, njegov obraz nalik njezinu obrazu, njegovu put nalik njezinoj puti! Tada Kamar ez-Zaman otvori oi i pone u ima oslu kivati njegov govor. A kada je Marz uvan opazio, da princ oslu kuje rijei, koje mu je on govorio, on izlo i ove stihove: Vidim te duboko uzbuena, o alo ena, puna tuge, I kako se tvoje uho naginje, ako govorim o nje noj ljepoti. Je li te ranila ljubav? Jesi li pogoen strijelom? Samo tko je ranjen, taj je u ta kvu stanju! Hajde, napoji me peharima vina i izreci Mi pjesme o Suleimi, Rababi i Tan'umi32! 32 Suleima, Rabab i Tan'um su arapska imena djevojaka. 101 Stoidevedesetisedma no Suncu je u vinogradu vr njegov nebeski znak, Koji toi je njegov istok, zapad su mo ja usta. Obuzela me je ljubomora na nabore njezinih haljina, Kada ona vitko tijelo resi o pravama, Da, ljubomoran sam na pehar, iji rub ona ljubi, Kad ona, ba kao za poljubac, na nj ega priti e usne. Ne vjeruj o meni, da sam ranjen od o tra maa, Ne, pogledi su me pogodili snagom svo jih strijela. Kada mi se ona pribli ila, vidio sam vr ke njezinih prstiju Tako crveno obojane kao sokom zmajeve krvi. Rekao sam: 'Ti kiti ruku tako, kao da sam ja jednako daleko! Zar je to nagrada za onoga, kojega ispunjuje strast?' Tada mi ona baci u srce vru ljubavni ar I rekne, kao to govori netko, tko ne skriva ljubav: 'Ovo, tako mi tvojega ivota, nije sjenilo, kojim sam se obojila, Stoga me ne grdi zbog tvrdoe i zbog lukav tine pretvaranja! Ne, zaista, kada sam te ja tajput morala vidjeti kako se pra ta , Tebe, koji si meni ipakplee i ruka i gle anj,

Tada sam proplakala krvlju u svojoj nevolji rastanka, I otrla je rukom, od krvi je ona postala crvenom.' 102 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Kamo sree da sam ipak pred njome samo zaplakao u svojoj e nji, Prije nego to sam se morao pokajati, tada bi moje srce bilo izlijeeno. A ipak je ona preda mnom zaplakala, tada sam ja morao s njome plakati I rei: 'Slava neka je dodijeljena onomu, koji prethodi.' Stoga me ipak nemojte koriti, zato to je ljubim, jer zaista, Tako mi duha ljubavi , ja sam zbog nje prepun bolova. Ja plaem samo zbog nje, ije obraze resi ljepota, A njoj kod Perzijanaca i Arabljana nijedna nije ravna. Ona posjeduje Lukmanovo33 znanje, lijep Jusufov34 lik, Daudovo35 umijee pjevanja, Marjaminu36 estitost. Alija imam Ja'kubovu37 tugu, Junusovu38 brigu, Adamovu kletvu i Jobovu gorku pat nju. Ako ja umrem od ljubavi prema njoj, tada nemojte njoj dati smrt, Ne, upitajte je, tko joj je ponudio pravo na moju smrt! 33 Staroarapski mudrac. Jusuf = Josip. 35Daud = David. 36 Marjam = Marija. 3Ua'kub = Jakob. 38 Junus = Jona, prorok. 103 Stoidevedesetisedma no Kada je Marzuvan bio izlo io ovu pjesmu, doe anovo srce. On uzdahne, * stavi u pokret jezik u ocu: * Dragi oe, pusti ovoga mladia da doe i da 104 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela ozdravljujue osvje enje u Kamar ez-Zam svojim ustima * i rekne svojemu sjedne meni uz bok!..." i ona prekine priu, koju je bila

stoidevedesetiosma no / .-rij A& ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman rekao svojemu ocu : Dragi oe, pusti ovoga mladia da doe i da sjedne meni uz bok! Kada je sultan to uo od svojega sina Kamar ez-Zamana, on bude silno obradovan, premda je njegovo srce najprije bilo nastrojeno protiv Marzuvana, i premda je v e bio odluio, da e mu dati odrubiti glavu. Ali sada, kada je uo svojega sina kako go vori, i ezne njegov gnjev, on ustane i privede bli e mladia Marzuvana i dadne mu da sj edne uz Kamar ez-Zamana. Zatim kralj progovori i rekne strancu: Hvala neka je Allahu za tvoj uspje an dolazak! Ovaj odgovori: Neka ti Allah u uva tvojega sina! I on zazove na kralja nebeski blagoslov. Sada ga kralj upita: Iz koje si ti zemlje? Ovaj mu dadne kao odgovor: S otoka unutra njeg mora, iz zemlje kralja el-Ghajura, gospodara otokih utvrda, mora i sedam palaa.

105 Stoidevedesetiosma no A kralj ehriman dalje rekne: - Neka ushtjedne tvoj dolazak biti blagoslovom za mojega sina, i neka ga Allah ushtjedne osloboditi od njegove nevolje! Ovaj odgovori: - Ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, dogodit e se samo dobro! Nato se nagne Marzuvan nad Kamar ez-Zamana i pone mu aptati u uho, a da kralj i dostojanstvenici to nisu primjeivali: - Visoki gospodaru, budi jak, imaj povjerenja i nemoj se muiti! Ona, poradi koje si ti u ovoj bijedi - ne pitaj o njezinoj nevolji poradi tebe! Ti si sauvao svoju tajnu i postao si bolesnim. Ali je ona svoju tajnu objelodanila, i rekli su za nju, da je skrenula pameu. I sada ona vene u zatvoru, nosi oko svojega vrata mjedeni lanac, i u najveoj je bijedi. Ali, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, vi oboje trebate biti izlijeeni mojom rukom. Kada je Kamar ez-Zaman uo te rijei, njega obuzme nova ivotna snaga, njegovo srce postane jakim, i kroz njega proe pljusak radosti. I on dadne svojemu ocu znak, n eka ga uspravi. Kralj bude gotovo izvan sebe od radosti, i on se po uri k svojemu sinu i uspravi ga. Po to je dakle Kamar ez-Zaman bio uspravno sjeo, kralj od brige za svojega sina mahne rupiem. Tada se udalje svi emiri i veziri. A kralj za princ a postavi uspravno dva jastuka, na koje se on pri sjedenju mogao nasloniti. Nada lje kralj zapovjedi, neka se palaa namiri e afranom. Zatim izda zapovijed, da se oki ti grad, a Marzuvanu rekne: - Tako mi Allaha, moj sine, tvoj je dolazak donio sreu i blagoslov! Nato mu on uka e najvi e poasti i dadne za njega donijeti jela. Kada su ova bila d onesena, Marzuvan im pristupi, tim to rekne Kamar ez-Zamanu: Doi ovamo i jedi sa mnom. Ovaj ga poslu a, prie i pone s njime jesti. Kroz to je meutim vrijeme kralj zaziva o na Marzuvana nebeski blagoslov i govorio: 106 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu - Kako je to ipak lijepo, da si do ao, moj sine! Pa kada ga je sada otac vidio kako jede, on postane jo veseliji i sretniji, i ubrzo ode i ispria to materi i cijeloj kui. Tako je u palai bila objavljena vesela vijest o prinevu ozdravljenju, a budui da je kralj bio nalo io kienje grada, narod ta koer uzme dijela u radosti, i to je bio veliki blagdan. Marzuvan meutim provede no kod Kamar ez-Zamana, a kralj takoer u svojoj radosti i svojoj srei ostane kod oboj ice..." 107 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

stoidevedesetideveta no gfg i = ehrezad nastavi ovako:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj ehriman te noi ostao kod nji h dvojice, silno obradovan zbog ozdravljenja svojega sina. Kada je zatim bilo na stalo jutro i kralj bio oti ao i Marzuvan ostao sam s Kamar ez-Zamanom, on mu ispr ia sve, od poetka do kraja. Poeo je s rijeima: Znaj, ja poznajem nju, s kojom si ti bio sjedinjen. Ona se zove princeza Budura, ki kralja el-Ghajura. I zatim mu on ispria sve, to se Sitt Buduri bilo dogodilo, od poetka do kraja. T akoer mu je ispripovjedio o njezinoj velikoj ljubavi prema njemu, i on zakljui, ti m to rekne: Tako se dakle njoj dogodilo s njezinim ocem upravo tako kao tebi s tvojim ocem. Ti si bez sumnje taj, kojega ona ljubi, kao to je ona ta, koju ti ljubi . Sada budi jak i imaj povjerenja. Jer ja u te odvesti k njoj i s njome te uskoro opet sjediniti, i ja u s vama postupiti, kao to je rekao pjesnik: Ako kada neki prijatelj prijateljici postane nemio I jo uvijek ustrajava u odvraan ju, Tada u ja oboje sjediniti i svezati, Ba kao klin na karama no ice. 109 Stoidevedesetideveta no I zatim Marzuvan nastavi ohrabrivati Kamar ez-Zamana, sokoliti ga i tje iti i n agovarati ga, neka jede i pije. Nakon to se princ nato bio najeo jela i napio vin a, povrati mu se natrag njegova ivotna snaga, ispuni ga nova sranost, i tako bude osloboen od svoje bijede. Kroz to ga je vrijeme Marzuvan zabavljao pjesmama i pria ma, sve dok Kamar ez-Zaman nije ak ustao i zatra io da ide u hammam39. Nato ga Marz uvan povede za ruku, i njih dvojica odu u hammam, gdje su se okupali i oprali... " Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

39 Kupelj. 110 > Ali kada je poela

dvjestota no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je tajput, kada je Kamar ez-Zaman, sin kralja Sehrimana, oti ao u kupelj, njegov otac od radosti nad time zapovjedio, da se oslobodi zatvorenike, velika ima svoje dr ave poklonio rasko ne poasne haljine, razdijelio siromasima milostinju i dao okititi grad. Tako se dakle prijestolnica tijekom sedam dana sjala u nakitu. Sada meutim Mar-zuvan rekne Kamar ez-Zamanu: - Znaj, visoki gospodaru, ja sam samo s jednim ciljem do ao od Sitt Budure i sa mo me jedan razlog potakao na moje putovanje. Taj je, da ja nju oslobodim od nje zine patnje. Tako nam dakle preostaje jo samo to, da smislimo neko sredstvo, kako bismo dospjeli do nje. Pa budui da tvoj otac ne bi mogao podnijeti rastanak s to bom, ja mislim, da bi ga ti trebao sutra zamoliti za dopu tenje, da smije izai u ste pu u lov. Zatim uzmi sa sobom dvoje bisage pune novca, uzja i jednog konja i poved i sa sobom na uzici jednoga prirunog konja. Ja u zatim uiniti isto kao i ti i izjahati s tobom. Svojemu ocu ka i, da se eli u stepi oporaviti, loviti, obradovati se p

ogledu u prostrane daljine i ondje provesti jednu no. Kada meutim zatim odja imo, ot putovat emo svojim pu111 Dvjestota noc tem. Zatim takoer nemoj dopustiti nijednomu od slugu da nas prati! Savjet je dobar odgovori Kamar ez-Zaman i nad time se vrlo obraduje. A budui da se sada osjeao jakim, on otie k svojemu ocu i ispria mu o planu. Kralj mu dadne dopu tenje da ode u lov, tim to mu rekne: Dragi sine, o tisuu dana! Blagoslovljen neka je On, koji te je opet uinio jakim! Ja nemam ni ta protiv toga. Ali ostani vani samo jednu jedinu no, sutra se opet vrati k meni! Ti bome zna , da moj ivot ima za mene vrijednost samo kroz tebe. Ja takoer jo jedva mogu vjerovati, da si ti ozdravio od svoje bolesti. Jer ti si za mene kao taj, o kome je pjevao pjesnik: Makar ja takoer u svako doba posjedovao Sulaimanov ilim I ktomu carstvo perzijskih kraljeva: A moje oko ne bi moglo gledati tvoje lice Oni bi bili ravni samo muhinu krilu. Tada kralj opremi svojega sina Kamar ez-Zamana i s njime Marzuvana: izda zapo vijed, da se za njih zapregnu etiri konja, ktomu jedan dromedar41 za novac i jedn a teretna deva, koja je trebala nositi hranu i vodu. I Kamar ez-Zaman izda nalog , da nitko s njime ne treba izlaziti, kako bi ga poslu ivao. Zatim njegov otac uzm e od njega opro taj, tim to ga je pritisnuo na svoje grudi i poljubio ga i rekao mu : 40 Taj je Salamunov sag, prema legendi, nosio zajedno s njim i njeg ovu vojsku. 41 Jahaa jednogrba deva, trkaica Camelus dromedarius. 112

Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Ja te molim za volju Allaha, nemoj od mene du e biti odsutan nego jednu jedinu no. Te e me noi izbjegavati san, jer je meni onako, kako je rekao pjesnik: Ako si mi ti blizu, ja sam sretan, da, sretan, Ali ako boravim daleko od tebe, ja sam tu an, da, tu an. Za tebe bih volio umrijeti! Ako je ljubav zloin, Tada je moj zloin stra an, da, stra a n. Gori li buktinja ljubavi u tebi kao u meni? Ja ovdje trpim muke paklenoga ara. Princ odgovori: Dragi oe, ako tako ushtjedne Allah, ja u izostati samo jednu no. Zatim mu on rekne zbogom i ode. I sada se Kamar ez-Zaman i Marzuvan stave u p okret, uzja u konje, povedu sa sobom drome-dara s novcem i devu s vodom i hranom i pojasu prema stepi..." Tada primijeti ehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoe la po Kraljevu dopu tenju. 113

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su Kamar ez-Zaman i Marzuvan krenul i i odjahali prema stepi. Tako su jahali odatle od poetka dana pa sve do veeri. Ta da sja u, najedu se i napiju, nahrane svoje ivotinje i neko vrijeme otpoinu. Zatim o pet uzja u i odja u dalje. Tako su putovali tri dana. Ali etvrtoga dana dou u neki pro stran predjel, u kome se nalazio izvjestan gustik. Ondje sja u. I sada Marzuvan uz me devu i konja, oboje zakolje, meso isijee na komade i ogoli njihove kosti. Takoe r uzme Kamar ez--Zamanovu ko ulju i gae, razreze ih i uprlja ih konjskom krvlju. I naposljetku uzme prinevu suknju, razdere je i natopi je krvlju i zatim sve baci n a raskri je putova. Kada su se potom bili najeli i napili, opet uzjahali i pojahal i dalje, Kamar ez-Zaman upita svojeg pratitelja o onome, to je bio uinio, tim to re kne: Dragi brate, to znai to, to si ti uinio? Sto nam to treba koristiti? Ovaj dadne kao odgovor: Znaj, tvoj e otac, kralj ehriman, kada mi jo jednu drugu no poslije onoga dana, kojega smo od njega bili uzeli opro taj, budemo izostajali i ne budemo se odmah k njemu vraali, odmah uzja iti i jahati na im tragom. Pa kada zatim doe do onoga mjes ta, na kome sam ja prolio krv, i ugleda tvoju ko ulju i tvoje gae 115 Dvjestaiprva no poderane i umrljane krvlju, tada e pomisliti, da ti se dogodilo neko zlo od drums kih razbojnika ili od divljih ivotinja. Tako se nee vi e nadati, da e te nai, nego e se vratiti natrag u grad. I mi emo putem ove lukav tine postii svoj cilj. Tada Kamar e z-Zaman uzvikne: Rako mi Allaha, to je izvrsna lukav tina. To je dobro, to si uinio. Zatim su njih dvojica jahali dalje dan i no. Ali je tijekom cijeloga tog vreme na Kamar ez-Zaman uvijek jadikovao, kada je bio sam sa sobom, i plakao, sve dok konano blizu cilja nije opet postao veseo. I tada on izgovori ove stihove: Zar ti ukazuje tvrdou prijatelju, koji na tebe neprekidno misli? Po to si njega dugo eljela, zar sebe ve njemu odrie ? Ako sam te u ljubavi ikada izdao, neka mi bude ukazana milosti A ako sam ikada lagao, tada neka rastanak bude mojom nagradom! Nemam na sebi nikakve krivnje, da bih zaslu ivao tvrdou, Ali ako sam ikada pogrije io , to sam ve odavno okajao. To je udo vremena, da si se ti od mene rastala, Ali nam vrijeme uvijek donosi nov a uda! Kada je Kamar ez-Zaman bio izrekao ove rijei, Marzuvan uzvikne: Gledaj, to su ondje pred nama otoci kralja el-Ghajura! Tada se Kamar ez-Zaman vrlo obraduje, i on Marzuvanu zahvali za sve, to je bio uinio, poljubi ga u elo i pritisne ga na sebe..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 116 Ali kada je poela

dvjestaidruga no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se Kamar ez-Zaman, kada mu je Marzu van rekao: - Gledaj, ovo su otoci kralja el-Gha-jura obradovao i zahvalio mu za sve, to je bio uinio, poljubio ga i pritisnuo na svoje grudi. Pa kada su dosegli o toke, uputuju u prijestolnicu, i Marzuvan odvede princa u stanoviti chan42. Ondj e su se tijekom tri dana odmarali od putovanja. Nato ga Marzuvan uzme za ruku i

ode s njime u hammam. I zatim mu obue trgovake haljine. Nadalje ga opskrbi jednom geomantikom ploom, sa svim pripadnim priborom i jednim zvjezdomjerom43 od srebra. I zatim mu rekne: Hajde, visoki gospodaru, zauzmi svoj polo aj ispod kraljevske palae i izvikuj: Ja sam proraunavatelj, u pisanju uenjak! Ja sam taj, koji mo e prepoznati tra eno i tra itelja! 42 Istonjako putniko svratiste karavanseraj. 43 Astrolabium. 117 Dvjestaidruga no Ja sam mudrac, pametan i okretan! Ja sam zvjezdar, posvuda poznat! Gdje je taj, koji tra i? Kada te bude slu ao kralj, on e poslati po tebe i uvesti te k svojoj keri, Sitt B uduri, koju ti ljubi . A kada zatim ue k njoj, reci mu: 'Omogui mi rok od tri dana. A ko ona bude opet zdrava, daj mi je za enu. Ako meutim ne bude to, tada sa mnom uini onako, kako si uinio s onima prije mene!' Kralj e ti to dopustiti. Pa im bude bio s njome na samo, daj joj da te prepozna. Zatim e ona opet zadobiti snagu, kada te ugleda, njezina e mahnitost od nje ustuknuti, i ona e ozdraviti u jednoj jedinoj n oi. Nato joj dadni da jede i pije! Njezin e te meutim otac u svojoj radosti zbog nj ezina ozdravljenja s njome vjenati i s tobom podijeliti svoje kraljevstvo. Jer to je on sam sebi postavio kao uvjet. A sada sretno na noge! Kada je Kamar ez-Zaman bio uo te rijei, on rekne: Nikada mi ne nedostajala tvoja dobrota! I on uzme od njega sprave i napusti chan, odjeven i opremljen, kako smo ispria li. Hodao je odatle, sve dok nije stao ispod palae kralja el-Ghajura, i poeo vikat i: Ja sam proraunavatelj, u pisanju uenjak! Ja sam taj, koji mo e prepoznati tra eno i tra itelja! Ja otvaram knjigu aranja I proraunavam teaj stvari! Ja mogu obja njavati smisao snova i ono to je izgubljeno posredstvom talismana opet nai! Gdje je taj, koji tra i? 118 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Kada su ljudi iz grada uli ovo izvikivanje, oni ponu dolaziti k njemu. Jer oni ve od prije dugo vremena nisu bili vidjeli nijednog uenjaka u pisanju i nijednog zvjezdara. Tako dakle oni stanu oko njega, ponu ga promatrati i opaze da je on u cvatu ljepote, ljupkosti i najsavr enije dra esnosti. I dok su oni tako tu stajali, u uenju nad njegovom ljepotom i krasotom i ravnomjer-no u njegova stasa, jedan mu prie i rekne mu: Za Allahovu ljubav, ti lijepi mladi ovjee, koji umije tako probrano govoriti, ne stavljaj ipak na kocku svoj ivot, ne prepu taj sam sebe smrtnoj opasnosti u te nji za vjenanjem s princezom Budurom, kerju kralja el-Ghajura! Pogledaj samo svojima vlastitim oima glave, koje ondje vise! Oni su, kojima su one pri padale, svi bili zbog toga razloga ubijeni. Ali Kamar ez-Zaman nije obraao pa nju na njegove rijei, nego nastavi vikati sna nim glasom: Ja sam mudrac, uenjak u pisanju! Ja sam zvjezdar, koji umije proraunavati! Nato ga narod htjedne zadr ati od njegova injenja. Jedino to on uope nije obraao pa n ju na ljude, nego je u sebi rekao: - Nju poznaje samo onaj, koji pati od e nje. I on dalje povie sna nim glasom: - Ja sam mudrac, ja sam zvjezdar!..." Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. 119

Ali kada je poela

dvjestaitrea no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se Kamar ez-Zaman nije osvrtao na g ovorenje ljudi iz grada, nego je nastavio vikati: Ja sam uenjak u pisanju! Ja sam taj, koji umije proraunavati! Ja sam zvjezdar! Tada svi ljudi iz grada postanu srditi na njega, i oni reknu: Ti si ipak samo jedan budalasti, svojeglavi, glupi mladi! Imaj sa aljenja prema svojoj mladosti, svojoj nje noj dobi, svojoj ljepoti i ljupkosti! Pa ipak je Kamar ez-Zaman sve dalje uzvikivao: Ja sam zvjezdar, proraunavatelj! Je li tko tu, tko tra i? Dok je on tako uzvikivao i dok gaje narod htio od toga odvratiti, odjednom kr alj el-Ghajur zauje njegov glas i galamljenje naroda. I on rekne veziru: Sii dolje i dovedi mi tog zvjezdara! 121 Dvjestaitrea no Tada vezir urno sie dolje, uzme Kamar ez-Zamana iz gomile naroda i odvede ga go re ka kralju. Kada je dakle ovaj stao pred vladara, on poljubi pred njime pod i izgovori stihove: Osam si uresa na svoju slavu u sebi sjedinio, I kroz njih neka ti udes vazda slu i : Svoje znanje, pobo nost, glasovitost i plemenitost, Svoju rije i dubok smisao, svoj u pobjedu, divotu. Po to ga je kralj el-Ghajur pogledao, on mu dopusti da sjedne uz njega i obrati mu se s rijeima: - Tako ti Allaha, moj sine, ako ti nisi nikakav zvjezdar, nemoj stavljati svoj ivot na kocku i nemoj pristajati na moj uvjet! Jer ja sam si to postavio kao uvjet, da u svakomu pojedinomu, koji ue k mojoj keri i ne izlijei je, dati odrubiti glavu. Ali ma tko da je uope uini zdravom, da u toga s njome vjenati. Nedaj se svojom ljepotom i ljupko u zavesti u bludnju. Tako mi Allaha, tako mi Allaha! ako je ti ne izlijei , ja u ti dati odrubiti glavu! Tada Kamar ez-Zaman odgovori: - To ti stoji slobodno, i ja pristajem. Ja sam to znao ve prije nego to sam do ao k tebi. Nato kralj el-Ghajur dadne da dou kadije, kako bi ih imao za svjedoke protiv n jega, i predade ga u kopljeniku s rijeima: Odvedi ovoga k Sitt Buduri! Tada ga u kopljenik uzme za ruku i poe s njime u predvorje. Ali Kamar ez-Zaman p o uri pred njim gore, a u kopljenik pone trati i dovikivati mu: - Hej ti tu, ipak nemoj uriti u svoju vlastitu propast! Ja jo nikada nisam vidio nijednoga zvjezdara da tako kao ti tri u svoju vlastitu nesreu. Ti meutim ni ne zna , kakve ti nevolje predstoje! No Kamar ez-Zaman okrene svoje lice od u kopljenika..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 122

Ali kada je poela dvjestaietvrta no <9 \ I <tf* A m <m ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u kopljenik rekao Kamar ez-Zamanu: Strpi se, nemoj tako uriti! No Kamar ez-Zaman odvrati od njega lice i pone izgovarati ove stihove: Ja sam mudrac, ali pobedastio od tvoje ljepote, Ja ne znam, to da ka em, zbrkan u g lavi. Ako te nazovem Suncem tvoja ljepota nikada ne i ezava pred mojim pogledom; ali Sunc a zalaze. Tebe resi savr en ukras, koji rjeit ovjek ne mo e objasniti i o kome ne mo e pjevati nijedan pjeva. Zatim u kopljenik zadr i Kamar ez-Zamana pred zavjesom ispred vrata, a princ mu r ekne: to ti je od dvoga dra e: trebam li tvoju gospodaricu obraivati i lijeiti odavde, ili trebam ui k njoj i iza zavjese uiniti da ozdravi? 123 Dvjestaietvrta no Zauen nad njegovim rijeima u kopljenik odgovori: - Ako je ti izlijei odavde, tada je to vei dokaz tvoje izvrsnosti. I Kamar ez-Zaman sada sjedne ispred zavjese na pod, uzme tintarnicu, pero od trske i papir, i na njemu napi e ove rijei: 'Ovo je pismo onoga, u kome buja strast , * kojega mui ljubav, * i ije dane broji nevolja. * Jao onomu, ija se nada u ivot g ubi, * i kojemu pred oima stoji sigurna smrt! * Njegovo je srce te ko od tuge, * i ono nema vi e nikakva spasitelja niti pomonika. * A od njego va budna pogleda * nijedan tje itelj ne zadr ava alost. * Dan mu prolazi, raspaljen plamenovima, * a no u gorkoj muci. * Njegovo je tijelo izoblieno od mr avosti, * otkada o njoj koju ljubi, ne prima nikakvu vijest. *' Nato on napi e ove stihove: Ja pi em, i moje srce udi za tim da misli samo na tebe, Oko mije ranjeno od krvi, k ojom plaem. Tijelo pokriva vatra e nje i tuge Ko uljom mr avosti, s kojom se tijelo sjedinjuje. Ja tu im kod tebe ljubav, otkada me mui I oduzima u meni mjesto strpljenju: Budi milostiva, imaj smilovanja, posvjedoi svoju naklonost, Moje je srce razdrto snagom ljubavi. I pod stihovima napi e ove rimovane rijei: '* Srca ozdravljaju * pri pogledu ljubljenih bia. * Komu se od ljubljene dogodila nepravda, * njegov je lijenik Allah. * Tko od vas ili nas poini izdaju * ne posti e ono, za im udi. * Nema ni ta ljep e od jedno ga zaljubljenoga, koji ustraje u vjernosti * jednoj ljubljenoj, kroz koju biva muen. *' Kao potpis meutim on napi e: 'Od njega, koji je zaslijepljen od strasti, * koji je smeten od ljubavi, * kojemu je san popla en 124

Pripovijest o Kamar ez-Zamanu e njivom snagom ljubavi, * koji je bio zarobljen od mahnite strasti, * od Kamar ezZamana, * ehrimanova sina, * najljep em biseru njezina vremena, * izabranoj huriji, * gospodarici Buduri, * keri kralja el-Ghajura. * Znaj, da ja nou bdijem, a da si danju zadajem mune brige, * da me uvijek izjedaju bolest i mr avost, * ljubav i pa tnja e nje. * Mnogo je mojih uzdaha, * nikakva cilja suzama. * Ja sam prognan od lj ubavi, * strast me je dovela na rub groba, * a bolje rastanka spr ila moje srce. * Kao kakav krivac sam posveen e nji, * drug sam na putu patnji. * Ja sam ovjek s besa nicom, ije se oko nikada ne sklapa, * rob ljubavi, ije suze uvijek teku. * Nikada se ne gasi vatra u mome srcu, * nikada ne poivaju aree boli moje e nje.' Na rubu meutim on napi e ovaj lijep stih44: Pozdrav, koji iz riznica Gospodnje milosti uri K njoj, kod koje boravi moje srce i moja du a. I ktomu napi e jo ove stihove: Omogui mi vijest o sebi, mo da e tvoja poruka Imati prema meni samilosti, srcu poklo niti utjehu. U mojoj se strasti prema tebi i mojoj ljubavi ini neznatnim ono, to ja trpim, patn ja i muka. Neka Alldh ouva narod, ije mije boravi te tako daleko, Ljubav sam prema njemu zatvor io u jednu vrstu krinju. Sada mi se udes smilovao njegovom naklono u I bacio me u prah pred vratima moje naj milije. 44 Stihovi se naime ovdje sastoje od po dva polustiha. 125 Dvjestaietvrta no Vidio sam Buduru sebi uz bok na postelji, Mjesec je mojega vremena45 zasjao sjajem njezina Sunca. Nakon to je Kamar ez-Zaman zatim bio zapeatio pismo, napi e kao natpis ove stihov e: Upitaj moje pismo o onome, stoje napisala moja pisaa trska, Potezi e ti objaviti m oju patnju i moju ljubav. Pri pisanju su iz mojega oka provalile suze, I ah, e nja se potu ila listu kroz moju trsku. Nikada suze nisu prestajale istjecati na list. Ako moje suze presu e, lijevat u svo ju krv. I naposljetku on napi e na poleini pisma: aljem tvoj prsten, koji sam jednom zamijenio, Kada smo si bili blizu. Po alji mi sv oj prsten! Nato Kamar ez-Zaman stavi Sitt Budurin prsten u presavijeno pismo i preda ga u kopljeniku. Ovaj ga uzme i ue s njim k svojoj gospodarici..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 45 Mjesec = kamar, vrijeme = zaman. 126 Ali kada je poela

K&&&&S&&&&&&&&&& &&&&&&&&&&&&&&$ V dvjeslaipela no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Kamar ez-Zaman prsten stavio u pi smo i predao ga u kopljeniku, i da ga je ovaj nato uzeo i u ao s njim Sitt Buduri. O na uzme poslanicu iz u koplje-nikove ruke, otvori je i nae u njoj svoj vlastiti prs ten. Zatim ona proita list, pa kada je bila razumjela sadr aj, ona spozna da on dol

azi od njezinoga ljubljenoga i da je on sam taj, koji stoji pred zavjesom. I tad a ona bude gotovo kao izvan sebe od radosti, od glasnoga joj se klicanja ra ire i porastu njezine grudi, i ona izgovori ove stihove: Ja sam dugo tugovala, jer nas je udes rastavio, I uvijek su mi suze tekle iz moj ih oiju. Zaklela sam se, ako bi nas ikada udes trebao ponovo sjediniti, Da neu nikada pono vo svojim jezikom spomenuti rastanak. Radost je iznenada do la k meni i nou me je Veliinom onoga, to me je obradovalo, navela na plakanje. O oko, tebe u svako doba prate suze, One teku u mojoj radosti i takoer u mojoj patnji. 127 Dvjestaipeta no Nakon ovih se rijei gospodarica Budur smjesta podigla, upela svoje noge vrsto p reme zidu i svom svojom snagom povlaila o eljezni prsten, sve dok ga o vratu nije bila slomila i takoer raskinula lanac. Zatim istri iza zavjese van, baci se prema Kamar ez--Zamanu i poljubi ga u usta, ba kao to se golubovi ljube kljunovima. I on a ga zagrli sa svom silovito u svoje strasti i svoje e nje, i uzvikne: - Moj ljubljeni, jesam li ja budna ili sanjam? Je li nas Allah stvarno sjedinio u svojoj dobrostivosti, nakon to smo tako dugo bili rastavljeni? Hvala neka je Njemu, koji nas je sastavio zajedno, nakon to smo ve bili izgubili svaku nadu! Kada ju je u kopljenik tako vidio, on urno otri ka kralju el--Ghajuru, poljubi pr ed njim pod i rekne: - Visoki gospodaru, znaj, ovaj je zvjezdar najmoniji i najmu driji od svih zvjezdara! On je izlijeio tvoju ker, dok je stajao pred zavjesom, a da nije ulazio k njoj! Kralj meutim rekne: Tono pogledaj, je li ta vijest istinita! - O gospodaru - odgovori u kopljenik podigni se i pogledaj je, kako je ona zadobila snagu, koja je polomila eljezne lance, kako je izjurila k zvjezdani, poljubila ga i zagrlila! Sada se kralj el-Ghajur podigne i otie k svojoj keri. Kada ga je ona ugledala, skoi, zamota svoju glavu i izgovori ova dva stiha: Ja ne volim sivdk, akalicu, jer ako je imenujem, Tada izreknem sivdk, to jest, nek oga drugoga nego tebe. Ali ljubim arak, grm, jer ako njega imenujem, Tada izriem arak, to jest, vidim te .46 46 Posrijedi su igre rijei sa "sivak" (= akalica, tarilo za zube) i "siva-k" (= netko drugi nego ti), i vrste raslinja "arak" (= Salvadorapersica) i "ara-k" ( = vidim te). akalice su se naime pravile od grana arakova grma. 128 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Tada se njezin otac tako silno obraduje nad njezinim ozdravljenjem, da je got ovo izgubio razum, i on je poljubi u elo. Jer on ju je vrlo volio. Zatim se kralj el-Ghajur obrati Kamar ez-Zamanu, raspita se o njegovu zdravlju i upita ga: Iz koje ti zemlje dolazi ? Princ mu nato ispria o svome podrijetlu i svome stanju i izvijesti ga, da je n jegov otac kralj Sehriman. Zatim mu ispria cijelu svoju povijest, od poetka do kra ja, i ispripovjedi mu sve, to je on bio do ivio s gospodaricom Budurom, i uz to mu takoer ispria, kako je on bio uzeo prsten s njezina prsta i njoj stavio svoj prste n. Pun zaprepa enosti nad svim tim kralj el-Ghajur uzvikne: Va a povijest zaslu uje da bude zabilje ena u knjigama, kako bi bila itana jo poslije va e smrti iz pokoljenja u pokoljenje! Zatim on smjesta dadne pozvati kadije i svjedoke i dadne napisati brani zapis za gospodaricu Buduru i Kamar ez-Zamana. Nadalje izda zapovijed, da grad bude ok ien tijekom sedam dana, a sluge rasprostru stolove sa svakovrsnim jelima. Tako bu de proslavljen veliki blagdan sveanosti, grad bude okien, svi bojovnici obuku svoj

e najrasko nije haljine, a radosna vijest bude posvuda objavljena udaranjem u bubn jeve. Kamar ez-Zaman meutim ue ka gospodarici Buduri. Njezin se otac radovao njezi nu ozdravljenju i njezinu vjenanju i zahvaljivao Allahu, to se ona bila sjedinila u ljubavi s jednim lijepim mladim princom. Nevjesti dakle bude pred njim skinut veo, i oboje su nalikovali jedno drugomu po ljepoti i dra esnosti, po ljupkosti i krasoti. I iste je noi Kamar ez-Zaman kod nje otpoinuo i postigao kod nje cilj svo jih elja. I takoer je ona uti ala svoju udnju za njim i u ivala u njegovoj ljepoti i lj upkosti. Sve do jutra oni ostanu sjedinjeni u prisnom grljenju. Sljedeega meutim d ana kralj dadne prirediti sveanu gozbu i pozove na nju sav narod, sa otoka u nuta rnjem moru i u moru izvan njega. Tada donesu stolove i najprobranija jela, i sto lovi ostanu prostrti tijekom punoga jednog mjeseca. Nakon to je Kamar ez-Zaman tako bio uti ao svoju e nju i postigao cilj svojih elja, i nakon to je u svojoj srei dugo vreme129 Dvjestaipeta no na bio kod gospodarice Budure, tada se morao sjetiti svojega oca, kralja Sehrima na. On ga ugleda u snu, kako mu govori: Moj sine, zar mi ti to mo e uiniti? A zatim mu u snu otac izgovori ove stihove: Mjesec, koji je sjao u tami, me je prepla io svojim i eznuem I dopustio je mojim oima d a vide jo samo zvijezde. Priberi se, moja du o! Mo da e se on uskoro opet vratiti. Podnosi, moje srce, strplji vo, to ti se zbog njega dogodilo! Kada je Kamar ez-Zaman bio vidio u snu svojega oca, koji mu je tako predbaciv ao, on se ujutro probudi alostan i tu an. A kada ga je zatim gospodarica Budur upit ala za razlog, on je izvjesti o tome, to je bio vidio..." 130 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

dvjestai esta no Oo0 C SP c ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman, nakon to je gospo daricu Buduru bio izvijestio o tome, to je vidio u snu, oti ao s njome k njezinu oc u, i da su mu njih dvoje o tome ispriali i zamolili ga za dozvolu, da smiju otput ovati. Kada je on dao princu to dopu tenje, gospodarica Budur rekne: Dragi oe, ja to ne bih mogla podnijeti, da se od njega rastajem. Onda putuj s njim! - odgovori njezin otac i dadne joj dopu tenje, da sa svojim suprugom izbiva jednu punu godinu, a da zatim svake godine po jednom dolazi, kako bi posjetila svojega oca. Tada ona svojemu ocu poljubi ruku, a isto tako uini Kamar ez-Zaman. Nato kralj el-Ghajur pone svoju ker i njezina supruga opremati za putovanje. On ih opskrbi p opudbinom i svim stvarima, koje su potrebne za put, naredi da za njih dovedu kon je, koji su bili oznaeni igovima, nadalje dromedare, a za svoju ker jednu nosiljku, dadne za njih natovariti mule i teretne deve i dadne im robove i druge ljude za poslu ivanje. Tako im dadne dopremiti sve, to su trebali za putovanje. Na dan pola ska meutim, kada je kralj el-Ghajur uzimao opro taj od Kamar ez-Zamana, on mu poklo ni 131

Dvjestai esta no deset rasko nih poasnih haljina, koje su bile izvezene zlatom i op ivene draguljima. Ktomu mu dadne deset konja, deset devinih kobila i jedan koveg zlata, i on prepor ui svoju ker, gospodaricu Buduru, njegovoj za titi. Po to ih je jo otpratio sve do kraj a otokog kraljevstva, on uzme opro taj od Kamar ez-Zamana, prie k svojoj keri, gospod arici Buduri, koja je bila u svojoj nosiljci, povue je na svoje grudi i poljubi j e. Zatim u suzama izrekne: Ti koji tra i rastanak, polako! Grljenje je nagrada ljubavi. Polako! Nain je udesa obmana, Srei ve kima rastanak. Zatim on ode od svoje keri, opet prie k njezinu suprugu Kamar ez-Zamanu i jo jed nom uzme od njega opro taj i poljubi ga. Naposljetku se meutim rastane od oboga i v rati se sa svojom vojskom natrag u svoju prijestolnicu, nakon to im je bio izdao zapovijed za pokret. Putovali su dakle Kamar ez-Zaman i njegova supruga, gospodarica Budur i njiho va pratnja, prvi, drugi, trei i etvrti dan. A po to su tako bili putovali sve dalje tijekom cijeloga jednog mjeseca, zaustavili su se uz jednu livadu, jedan prostra n kraj, u kome se nalazilo mnogo krme. Ondje su podigli svoje atore, najeli se i napili i po li na poinak. Takoer je legla gospodarica Budur a kada je Kamar ez-Zaman u ao u njezin ator, on je nae kako le i i spava. Bila je odjevena u ko ulju od svile bo je marelice, koja je davala razabrati cijelo njezino oblije, na njezinoj se glavi nalazila zlatom izraena marama, koja je bila op ivena biserima i draguljima. Iznen ada vjetar digne njezinu ko ulju u zrak i otpuhne je sve do iznad pupka, tako da s u bile razgoliene takoer njezine sise, i na njoj postane vidljivim trbuh, koji je bio bjelji od snijega. U svakome bi od njegovih nabora na la mjesta unca orahova u lja. Tada on bude obuzet jo e om ljubavnom stra u, i rekne: 132 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Ako bi mi rekli, kada vru plamen gori I kada mi se plamtea vatra iri kroza srce i grudi: eli li dakle vi e da s njome bude sjedinjen Nego da pije hladnu vodu? - uzviknuo bih: Nju jedinu! Zatim Kamar ez-Zaman stavi svoju ruku na vrpcu njezinih gaa, povue je i razve e j e, jer je njegovo srce udjelo za njome. Iznenada ugleda jedan dragulj, crven popu t zmajske krvi, koji je bio privr en na vrpci. On ga odve e, pogleda ga i opazi, da su na njemu urezana dva reda imena na nekom pismu, koje nije mogao proitati, Zauen, o n u sebi rekne: - Kada ovaj kamen ne bi za nju bio velika dragocjenost, tada ga ona ne bi na ovaj nain privezala za vrpcu svojih gaa i ne bi ga kod sebe sakrila na najsigurnij em mjestu, kako ga ne bi izgubila. Sto bi ona mogla s njim initi? I kakva bi tajn a u njemu mogla biti posrijedi? Zatim on uzme kamen i napusti ator, kako bi ga promotrio pri svjetlu ..." 133 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

^939$WSW99WS W?? W?????W$'s3 dvjestaisedma no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje on uzeo kamen, kako bi ga promotr

io na svjetlu. I dok ga je on tako dr ao u ruci i pomno razgledavao, kadli se na n jega ustremi neka ptica, istrgne mu kamen iz ruke, odleti s njime i zatim se ope t spusti na zemlju. U svojoj brizi za kamen on potri za pticom. Ona meutim poleti istom brzinom, kojom je Kamar ez-Zaman trao, ispred njega. Princ je uzme slijedit i sve dalje, od mjesta do mjesta i od bre uljka do bre uljka, sve dok nije pala veer i spustila se tama. Tada ptica sjedne na neko visoko drvo. Princ ostane stajati pod njim bez pomoi, a njegove su ga snage napu tale od gladi i iscrpljenosti. Ve se osjeao izgubljenim i htjedne se vratiti, ali nije vi e poznavao put, kojim je do ao, i tako se nad njim spusti mrak. Tada on uzvikne: Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega! Zatim je legao ispod drveta, na kome je sjedila ptica, i spavao sve do jutra. Kada se nato probudio iz sna, vidio je, kako se bila probudila takoer ptica i up ravo poletjela s drveta. Sada Kamar ez-Zaman poe za njome, a ta je letjela polako dalje, istom onom brzinom, kojom je princ hodao. Tada se morao nasmije iti, i on rekne: 135 Dvjestaisedma no Allahovo udo! Juer je ova ptica letjela tako brzo, kako sam ja trao. A danas ona zna, da sam se probudio umoran i da ne mogu vi e tako brzo trati kao prije, pa zato leti tako polako, kako ja hodam. Tako mi Allaha, to je neobino! Ali ja ovu pticu moram slijediti, bez obzira na to, vodi li me to u ivot ili u smrt. Ii u za njome, kamo se god ona uope okrenula. Jer ona e se sigurno zaustaviti u nekome nastanjenom kraju. Tako dakle Kamar ez-Zaman poe dalje, dok je ptica letjela iznad njega i svaku no provodila na jednom drvetu. Slijedio ju je tijekom deset dana, i pri tome se p rehranjivao plodovima te zemlje i i pio vodu iz njezinih potoka. Ali o jedanaest ome danu doe do nekoga nastanjenog grada. Tada ptica iznenada odlepr a odatle, tako brzo kako bi netko trepnuo okom, uleti u taj grad i i ezne princu s oiju. Taj nije razumio, to to znai, i nije znao, kamo je ptica bila i eznula. I on zauen uzvikne: - Slava neka je Allahu, koji me je sauvao, sve dok nisam do ao do ovoga grada! Zatim on sjedne uz neki potok, opere si ruke, noge i lice i neko vrijeme otpoi ne. Pri tome je razmi ljao o svome ranijem ivotu u bezbri nosti i srei i u sjedinjenju s ljubljenom, i promatrao svoje sada nje stanje, umor, brige, usamljenost u tuini, glad i bol zbog rastanka. Suze mu poteku iz oiju i on rekne: Ja sam skrivao, to mi se od tebe dogodilo, ali je to do lo na svjetlo dana. San je uzmaknuo od mojega oka, tako da je ostajalo besano. Uzviknuo sam, kada je bijeda gotovo lomila moje srce: O udesu, ne mui me uvijek, ne ranjavaj me. Pogledajte ipak, kako moja du a lebdi u nu di i opasnosti! Kada bi samo gospodar ljubavi pravedno sa mnom postupao, Tada mojemu oku ne bi b io uskraen san. 136 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu O gospodarice, smiluj se onomu, kojega je e nja uinila bolesnim, Budi milostiva prema monomu ovjeku, koga je ljubav dovela u bijedu, Prema njemu, koji je neko bio bogat a sada ivi u siroma tvu. Koritelji su te muili, ja ih nisam slijedio, U i sam uinio gluhima i svoja usta nije mima. Oni su rekli: Ti ljubi jednu vitku. A moj je odgovor bio: Ja sam je izabrao izmeu mnogih i ostavio sam gomile drugih. Odustanite, oko e biti slijepo, ako udes tka nesreu! Po to je tako izrekao, Kamar ez-Zaman opet otpoine. Zatim se podigne i polako je i ao dalje, sve dok nije do ao u grad..." 137 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu odobrenju.

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman, po to je tako izre kao, otpoinuo, i zatim stupio kroz gradska vrata, a da nije znao, kamo bi se treb ao okrenuti. Tako je i ao kroz grad od jednog kraja sve do drugoga. Kroz kopnena j e vrata bio u ao, i zatim je bio i ao sve dalje, dok nije do ao do morskih vrata, a da nije nai ao ni na jednoga od gradskih stanovnika. Taj je naime grad le ao na morsko j obali. Po to je sada bio iza ao kroz morska vrata, koraao je dalje, sve dok nije pr ispio do gradskih vrtova i lugova. Onamo on ue i nastavi hodati dalje ispod drvea. Konano doe do jednoga vrta, pred ijim vratima ostane stajati. Tada izae k njemu uvar vrta i pozdravi ga. Kada mu je princ bio uzvratio pozdrav, vrtlar mu za eli dobro do licu i rekne mu: Hvala neka je Allahu, da si umakao pred stanovnicima ovoga grada, a da nisi pretrpio tetu! Brzo ui u ovaj vrt, prije neko to te netko od njih ugleda! Posve zaprepa en, Kamar ez-Zaman ue u vrt i upita vrtlara: Sto je to dakle sa stanovnicima ovoga grada, i kako s njima stoji? Ovaj dadne kao odgovor: 139 Dvjestaiosma no Znaj, svi su stanovnici ovoga grada magi. Ali tako ti Allaha, ka i mi, kako si ti do ao do ovoga grada? Zbog ega si uope stu pio u na u zemlju? Sada Kamar ez-Zaman ispria vrtlaru sve, to je bio do ivio, od poetka do kraja. Sil no zaprepa en ovaj nato rekne: Znaj, moj sine, zemlja je muslimana odavde daleko udalje na. Izmeu nje i nas le i put od etiri mjeseca morem, kopnom meutim traje cijelu jednu godinu. Mi imamo jedan brod, koji se svake godine otisne na more i plovi s robom do prvih muslimanskih zemalja. On plovi odavde do mora Otoka Ebanovine i odande prema Otocima Chalidan, nad kojima vlada kralj Sehriman. Sada je Kamar ez-Zaman neko vrijeme razmi ljao i do ao do spoznaje, da e za njega biti najbolje to, da ostane u vrtu kod vrtlara i da mu slu i kao nadniar. Tako mu o n dakle rekne: Hoe li me primiti kao nadniara u ovome vrtu? Slu am i pristajem! rekne ovaj i odmah ga poui, kako se dovodi voda do lijeha. Tada Kamar ez-Zaman pone onamo dovoditi vodu i plijeviti motikom korov. Vrtlar mu dadne jednu kratku plavu suknju, koja mu je dosezala sve do koljena. Ali dok je Kamar ez-Zaman kod vrtlara navodnjavao drvee, prolijevao je rijeke suza. A budui da je bio tako sam u tuini, nije mu mogla nijedna no i nijedan dan donijeti poinak, i on pone pjevati pjesme o svojoj ljubljenoj, meu kojima takoer ovu pjesmu: Vi ste nam dali obeanje. Niste liga odr ali? Dali ste nam svoju rije. Niste lije obi stinili? Mi smo bdjeli poradi ljubavi, a vi ste spavali. A tko spava, taj ipak nije ravan onomu, tko bdije. Mi smo vam se za kleli, da emo ljubav dr ati u tajnosti. Vas je dra io klevetnik. On je govorio, jer ste vi govorili. 140 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu O vi moji prijatelji, u patnji i u radosti, U svako ste mi doba samo vi cilj elja

. Kod jednoga od ljudi boravi moje mueno srce, O kada bi on poznavao milost i suut prema mojoj nevolji! Nije svako oko jednako ranjeno kao moje oko, Nije svako srce jednako prognano ka o moje srce. Vi ste postupili nepravedno, rekli ste: 'Ljubav ini nepravdu.' Da, vi zaista imat e pravo, jer svijet je takav. Upitajte zaljubljenoga, koji vazda uva vjernost, Pa ak i ako mu buktea vatra dr i src e u plamenu! Ako o meni donosi presudu moj protivnik u ljubavi, Kod koga da se alim? Komu u onda objaviti svoju patnju? A da ne nosim u sebi elju za nje nom ljubavlju, Tada moje srce ne bi bilo posveeno l jubavnoj slu bi! Tako je to stajalo s Kamar ez-Zamanom, sinom kralja Sehri-mana. Njegova je su pruga meutim, gospodarica Budur, ki kralja el-Ghajura, tra ila, kada se probudila, s vojega mu a, ali ga nije nalazila. Sada ona opazi, da su njezine gae otvorene. Tada potra i vor, u kome se nalazio dragulj, ali primijeti, da je on razrije en i da kame n nedostaje. I ona rekne u sebi samoj: - udo Allahovo! Gdje je moj suprug? To je, kao da bi on bio uzeo kamen i oti ao . Ali on ipak ne poznaje tajnu koju on skriva. Kamo bi on samo mogao otii? To mor a biti neka neobina stvar, koja ga je potakla da ode. Jer on to nije mogao podnos iti, da se makar samo na jedan sat odvaja od mene. Prokleo Allah kamen i onaj as! 141 Dvjestaiosma no Nato se gospodarica Budur zamisli, tim to si je govorila: Ako ja izaem k slugama i objavim im, da je moj suprug i eznuo, tada e me oni po eljeti. Zato moram primijeniti neku lukav tinu. Smjesta obue haljine svojega mu a Kamar ez-Zamana, sve e si oko svoje glave turban , koji je sliio njegovu, obuje izme i sve e veo oko podbratka i usta. U nosiljci meut im dadne da sjedi jedna robinja. Ona dakle izae iz svojega atora i pozove konju are. Kada su joj ovi bili doveli konja, ona uzja i i izda zapovijed, da se vezuju tova ri. Po to se to bilo dogodilo, zapovjedi da se krene. Nato karavana nastavi svoje putovanje. Princeza se meutim znala tako dobro pretvarati, da nitko nije sumnjao, da je ona sam Kamar ez-Zaman, a ona mu je takoer sliila po stasu i liku. Tako je putovala sa svojom pratnjom, dan i no, sve dok nije do la do jednoga grada, koji je le ao na slanome moru. Ondje naredi da se zaustave pred vratima i razapnu atore, k ako bi se odmorili. Zatim se raspita o tome gradu, i bude joj reeno: Ovo je Grad Ebanovine. Nad njim vlada kralj Armanus, i on ima ker po imenu Hajat en-Nufus..." 142 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

dvjestaideveta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je tada, kada je gospodarica Budur naredila da se zaustave pred vratima Grada Ebanovine, kako bi se odmorili, kralj Armanus izaslao jednog poslanika, kako bi saznao, koji kralj logoruje ondje pre d vratima njegove prijestolnice. Kada je glasnik do ao k atorima, on upita ljude, i oni mu ispriaju, da je to jedan princ, koji je odlutao s puta. Da on meutim putuj e prema otocima Chalidan ka kralju ehrimanu. Tada se izaslanik vrati ka kralju Ar

manusu i ispostavi mu izvje e. A kada je kralj bio uo njegove rijei, on izja i s velika i ma svoje dr ave, strancima ususret. Kada je meutim stigao do atora, sja i gospodarica Budur sa svojega konja, a sja i takoer kralj Armanus. Oni pozdrave jedno drugo, i o n je uvede u grad, popne se s njome u svoj dvorac i zapovjedi, da se rasprostru stolovi i da se iznesu zdjele s raznovrsnim jelima. Takoer izda zapovijed, da pra tnju gospodarice Budure odvedu u gostionicu. Tako oni ondje ostanu tri dana. Nat o se kralj uputi ka gospodarici Buduri. Ona je meutim toga dana bila u kupelji, i sada se njezino lice sjalo poput svjetlosti punog Mjeseca, tako da je sav svije t bio njome oaran i da su srca ljudi pri pogledu na nju bila ushiena. Kada je kral j Armanus u ao k njoj, ona je nosila svilenu haljinu, koja je bila izraena zlatom i op ivena draguljima. I on joj rekne: 143 Dvjestaideveta no Moj sine, gledaj, ja sam star, slab starac, i ja nisam bio nika da blagoslovljen sinom, nego samo jednom kerju, koja po ljepoti i ljupkosti nalikuje tebi. Ja sada nemam vi e snage, da upravljam kraljevstvom. Stoga ono treba biti tvoje, moj sine, i ako ti se svidi ova moja zemlja i ti htjedne ovdje ostati i ovdje stanovati, tada u te njome o eniti i dati ti svoje kraljevstvo, kako bih ja mogao poivati. Tada gospodarica Budur pogne svoju glavu, a od zbunjenosti joj izbiju na elo g ra ke znoja, i ona rekne sama u sebi: to da ja, sirota ena, uinim? Ako ne pristanem, nego ga napustim, tada neu biti sigurna od njega. Zatim e on zacijelo izaslati za mnom vojsku i dati me ubiti. Ako meutim pristanem na njegov prijedlog, tada e moja tajna doi na svjetlost dana. Sada sam takoer izgubila jo i svojega ljubljenoga Kamar ez-Zamana, i ne znam, to se s njime zbilo. Tako se dakle mogu spasiti samo time, da utim i pristanem i ostanem kod njega, sve dok Allah ne izvr i ono, to se mora dogoditi. Zatim gospodarica Budur podigne svoju glavu, i, tim to se slo ila s kraljem Arma nusom, ona rekne: Slu am i pokoravam se! Obradovan zbog toga, kralj zapovjedi izvikivau, da obznani po Otocima Ebanovin e, da se treba proslaviti radosna sveanost i da se moraju okititi kue. I okupe se komornici, namjesnici, emiri, veziri, dr avni velika i i gradski kadije. Zatim se on odrekne svojega gospodstva, postavi za sultana gospodaricu Buduru i odjene je u haljinu kraljevske asti. Nato svi emiri stupe pred gospodaricu Buduru u vrstom uv jerenju, da je ona mladi. I svaki je pojedini od njih, koji ju je pogledao, bio t ako uzbuen zbog prekomjernos-ti njezine ljepote i ljupkosti, daje smoio svoje gae. Kada je dakle kraljica Budur bila postavljena za vladara i dok su udarali bubnje vi, kako bi objavili ovu radosnu vijest, i kada je ona zatim bila sjela na svoje prijestolje, tada se kralj Armanus dadne na opremanje svoje keri Hajate en-Nufus . I poslije nekoliko dana bude gospodarica Budur uvedena k Hajati en-Nufus. Tada su one bile kao dva 144 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Mjeseca, koji u isto vrijeme izlaze, ili dva Sunca, koja sjedinjena stoje na neb u. Nakon to su zatim za njih bili zapalili svijee i rasprostrli za njih postelju, vrata budu zakljuana i zastori spu teni. Sada gospodarica Budur sjedne s princezom Hajatom en-Nufus. Tada ona pomisli na svojega ljubljenoga Kamar ez-Zamana i njom e ovlada gorka patnja. Ona zaplae, jer je on bio od nje rastavljen i daleko, i re kne: Ti daleki, za kojega se moje srce sve bolnije brine, Ostala sam bez ijednoga daha u tijelu, otkada mi vi e nisi blizu. Neko sam imala oko, koje se tu ilo zbog bdijenja. Sada su ga rastopile suze. Ah, ka da bi jo bilo bdijenja! Kada si odande oti ao, ostala mi je jo nje na e nja, Pitajte sada o njemu, kakvu je sudb

inu na ao u tuini! Kada moje oi ne bi bile preplavljene suzama, Tada bi prostrana zemlja bila spaljena mojim plamenovima. Tu im seAllahu zbog prijatelja, kojeg sam izgubila, Koji mojoj ljubavnoj tuzi ne posveuje nikakvo smilovanje. Ni ta mu nisam uinila na ao, osim to za njim eznem, Ljudima ljubav ipak uvijek donosi r adost i patnju. Kada je gospodarica Budur bila izgovorila te stihove, ona poljubi u usta prin cezu Hajatu en-Nufus, koja je sjedila pokraj nje. Zatim se ona odmah podigne, ob avi abdest, i tako se dugo molila, sve dok princeza nije zadrijemala. Nato ona l egne k njoj na postelju i ostane, tim to joj je okrenula lea, kod nje sve do jutra . Kada je meutim svanuo dan, kralj i njegova supruga dou k svojoj keri i upitaju je , kako joj je bilo. Tada im ona ispria, to je bila do ivjela i kakve je ula stihove. 145 Dvjestaideveta no Dok je Hajat en-Nufus tako razgovarala sa svojim roditeljima, kraljica je Bud ur bila u meuvremenu iza la i sjela na prijestolje svojega gospodstva. Dou sada k nj oj emiri i svi dr avni poglavari i velika i i estitaju joj na njezinu gospodstvu. Oni poljube pred njome pod i zazovu na nju nebeski blagoslov. Ona ih je meutim gleda la osmjehujui se, davala im poasne haljine, dodjeljivala emirima i dr avnim velika ima vi a dostojanstva i vea lena i darovima je obasipala trupe. Tada je oni zavole, a sav se narod molio za dugo trajanje njezina gospodstva, tim to su vjerovali, da j e ona mu karac. Ona je izdavala zapovijedi i zabrane, donosila presude, oslobaala z atvorenike i otpu tala pristojbe. Tako je sjedila u vijenici, sve dok nije zapoela n o. Zatim opet ode u odaju, koja je bila za nju pripremljena, i ondje nae Hajatu en -Nufus kako sjedi na postelji. Ona sjedne k njoj, pogladi je po leima, pomiluje j e i poljubi je u elo. Zatim meutim izgovori ove stihove: Sada je moja tajna kroz suze iza la na glas. Moje je izmr avjelo tijelo moju e nju objelodanilo. Ja sam skrivala ljubav, ona postane objavljenom o danu rastanka Zavidnicima kroz moju bijedu, koja nije bila skrivena. Ti, koji si napustio seiju, donio si Mojemu tijelu bolest i mojoj du i nevolju. -j Ti stanuje duboko u srcu, a moje su oi Poplavljene od suza, moje su trepavice crve ne od krvi. Krv u svojega srca dati za njega, koji boravi daleko, Zauvijek, i moja e mu e nja bit i objavljena. Imam oko, koje se iz ljubavi prema njemu Odreklo sna, povazdan je ranjeno od suz a. 146 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Neprijatelji su jamano vjerovali, da u ja to podnijeti, Ali ne, moje uho nikada ne smije na njih obraati pa nju. Va a mije vjera bila na tetu, i ja sam postigla Kroz Kamar ez-Zamana cilj svojih elj a. On je u sebi sjedinio kreposti, koje nikada prije njega Neki kralj iz davnine ni je posjedovao kao on. Zbog njegove su milosti i dobrostivosti sada ljudi zaboravili Velikodu nost Ibn Za ide,47 Muavijinu48 milostivost. Kada vrijeme ne bi bilo prekratko, moje pjevanje ne bi posustalo Pred tvojom lje potom, jo bih te dugo slavila. Zatim se kraljica Budur podigne, obri e svoje suze, obavi ab-dest i pone se moli ti. Iznova je molila toliko dugo, sve dok princezu Hajatu en-Nufus nije svladao san, tako da je zadrijemala. Zatim poe na spavanje gospodarica Budur, i spavala j e njoj uz bok sve do jutra. Sada se ona podigne, izgovori jutarnju molitvu i sje dne na prijestolje svojega gospodstva. Izdavala je zapovijedi i zabrane, sudila i izricala presude.

Dok je ona bila time zaposlena, doe u meuvremenu kralj Armanus k svojoj keri i u pita je, kako joj je bilo. Tada mu ona ispripovjedi sve, to je bila do ivjela. Ona mu takoer ponovi stihove, koje je bila izgovorila kraljica Budur, i zakljui s rijei ma: - Dragi oe, ja nisam jo nikada vidjela nekoga razumnijega i ednijeg ovjeka od svo jega mu a. Samo on uvijek plae i uzdi e. 47 Ma'n ibn Zai'da, glasovit po svojoj dare ljivosti i plemenitosti, je ivio u VIII. stoljeu poslije Kr., pod posljednjim Omaijadima i prvim Abasidima. 48 Muavija I., prvi omaijadski kalif, je vladao od 661. do 680. god ine. Bio je pametan politiar, a ponekad je s blago u postupao ak i prema svojim nepri jateljima, kako bi ih pridobio za sebe. 147 Dvjestaideveta no Njezin joj otac odgovori: - Moja keri, strpi se s njim jo ovu treu no. Ako on zatim ne ue k tebi i ne uzme t i djevianstvo, tada je na nama, da od-va emo i postupimo. Zatim u ga ja li iti vlasti i protjerati ga iz na e zemlje. Po to je on sa svojom kerju bio dogovorio ovaj plan, on sakrije u sebi svoju nam jeru..." 148 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

dvjestaideseta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj Armanus, po to je sa svojom ke rju bio dogovorio ovaj plan, sakrio u sebi svoju namjeru. Kada je zatim do la no, p odigne se gospodarica Budur s prijestolja gospodstva i uputi se u dvor. Ondje ue u odaju, koja je bila za nju pripremljena. Ona opazi, kako gore svijee i kako tu sjedi gospodarica Hajat en-Nufus. I opet je ona morala pomisliti na svojega mu a i na sve ono, to im je ono kratko vrijeme bilo donijelo, u boli zbog rastanka. Tad a ona pone plakati i tu iti se i aljivati u uzdahe, i uzme izgovarati ove stihove: Vijest je o meni, zaklinjem se, prodrla kroz svijet, Ba kao to Sunce spaljuje cije lu stepu. Govorili su njezini znakovi, samo je njihov smisao bio taman, I zato raste moja e n ja, i nikada joj nema kraja. Ja sada mrzim lijepo strpljenje, otkada ljubim. Jesi li ikada vidio zaljubljenik a kako mrzi ljubav? Pogled, koji ini bolesnim, me je estoko pogodio. A tko postaje bolesnim od pogleda, s njime je brzo svr eno. 149 Dvjestaideseta no Pustio je uvojke da lepr aju i spustio svoj veo, Tada sam i svijetlo i tamno ugled ala ljepotu oblija. U njegovima mi rukama stoje bolest i ozdravljenje, Samo, tko je pribavio bolest, ubrzo e izlijeiti ljubavne patnje. Pojas poiva opijen na njezinu meku tijelu, A bedra se puna zavisti ne podi u. Rasko uvojaka na njezinu svijetlom elu slii Tamnoj noi, prokinutoj jutarnjom svjetlo u.

Po to je bila izgovorila ove stihove, ona se htjedne opet poeti moliti. Ali je H ajat en-Nufus vrsto pograbi za njezin skut, tim to je uzviknula: O moj gospodaru, zar ti pred mojim ocem, koji ti je ipak uinio tako mnogo dobra, nema nikakva stida, da me sve do sada ostavlja samu? Kada je Budur takvo to od nje ula, ona na istome mjestu ostane uspravno sjedei i upita: Moja mila, to ti to govori ? Ja ka em odgovori ova - da jo nikada nikoga nisam vidjela, tko je tako ohol kao ti! Zar mora dakle svatko, tko je lijep, biti takoer tako ohol? Ali ja to ne ka em zato, kako bih u tebi probudila elju prema sebi, nego samo zato, jer sam zabrinu ta za tebe zbog kralja Armanusa. Jer on je odluio, ako me ti noas ne pojebe i ne od uzme mi djevianstvo, da e te sutra ujutro skinuti s polo aja i protjerati te iz svoje zemlje. Da, mo da e gnjev u njemu postati tako silan, da e te dati ubiti. Gledaj, m oj gospodaru, ja osjeam sa aljenje prema tebi, i zato te opominjem. Sada mo e donijeti svoju odluku. Kada je gospodarica Budur bila ula te rijei iz njezinih usta, ona obori glavu k podu, u nedoumici, to da uini. Zatim rekne u sebi samoj: 150 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Ako se budem protivila, ja sam izgubljena. A ako pristanem, tada e moja tajna izai na vidjelo. Ovdje sam sada kraljica nad svim Otocima Ebanovine, i oni se podvrgavaju mojoj vlasti. A samo u se ovdje moi opet sjediniti s Kamar ez-Zamanom, jer on do svoje zemlje nema nikakvoga drugog puta osim preko Otoka Ebanovine. Ah, u nedoumici sam, to da uinim? Svoju u stvar preporuiti Allahovim rukama. Jer on je najbolji Upravitelj. Ja ipak nisam nikakav mu karac, da bih mogla otvoriti ovu djevicu! Nato kraljica Budur rekne Hajati en-Nufus: Moja mila, da sam te ja ostavio samu i sebe tebi uskratio, to se dogodilo posve protiv moje volje. I zatim joj ona ispria, to je bila do ivjela, od poetka do kraja, poka e joj se i za moli je: Usrdno te molim, tako ti Allaha, nemoj me odati, uvaj moju tajnu, sve dok me Allah opet ne sjedini s mojim ljubljenim Kamar ez-Zamanom. Zatim neka doe, to hoe doi..." 151 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

dvjestaijedanaesta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je gospodarica Budur izvijestila Ha jatu en-Nufus o svojoj povijesti i da ju je zamolila za utnju. Kada je dakle ova u la njezine rijei, ona bude vrlo zauenom nad kraljiinim do ivljajima. I ona osjeti prem a njoj sa aljenje, usrdno se pomoli, da se ona uzmogne opet sjediniti sa svojim lj ubljenim Kamar ez-Zamanom, i rekne: Draga sestro, budi bez brige i bez straha! Imaj samo str pljenja, dok Allah ne izvr i ono, to je prije odredio!

Nato ona izgovori stihove: Kod mene se tajna nalazi u zakljuanoj kui. Klju je za nju izgubljen, a kua je zasunu ta. Tajnu uva samo pouzdan ovjek. I tajna je kod najboljih ljudi zapeaena. Poslije ovih stihova ona nastavi: Sestro, plemenit je ovjek, u ijim grudima tajna mo e po ivati kao u grobu. Ja nikada neu odati tvoju tajnu. 153 Dvjestaijedanaesta no Zatim su se jedna s drugom alile, grlile su se i ljubile i spavale skoro sve d o vremena poziva na jutarnju molitvu. Tada se Hajat en-Nufus podigne, donese jed noga goluba mladunca, zakolje ga iznad svoje ko ulje i umrlja se krvlju. I po to je zatim skinula svoje gae, glasno povie. Tada k njoj po ure njezine slu kinje i udare u radosne poklike. Sada takoer doe k njoj unutra njezina mati, upita je, kako joj je bilo, pone je njegovati i ostane kod nje sve do veeri. Kraljica Budur meutim, im je nastalo jutro, ode u kupelj, opere se i izmoli jutarnju molitvu. Zatim se uputi u vijenicu, sjedne na vladarsko prijestolje i pone narodu izricati presude. Kada je dakle kralj Armanus uo radosne uzvike, on upita, to je posrijedi. Tada mu bude ispriano, da je njegova ki uinjena enom. Tomu se on obraduje, i njegove se grudi nad mu od glasnog klicanja. Dadne prirediti veliku sveanu gozbu, uz iju proslavu narod proboravi dugo vremena. Ostavimo mi sada te dvije i okrenimo se ka kralju ehrimanu! On je, nakon to su njegov sin i Marzuvan izja ili u lov i hajku, kao to je prije bilo ispriano, ekao, sv e dok se nije spustila no. Kada meutim njegov sin zatim jo nije dolazio, provodio j e no bez spavanja, da, no mu je postala duga, pritiskao gaje muan nemir, njegova je uzbuenost postajala sve jaom, i on je povjerovao, da nikada nee svanuti dan. Kada je meutim bilo do lo jutro, ekao je svojega sina sve do podneva. A kako se on ni zat im jo nije vraao doma, tada ve njegovo srce pone slutiti rastanak, i on se estoko uzb udi u brizi za svojega sina. Glasno uzvikne: Jao, moj sine! Zatim pone plakati, sve dok suze nisu smoile njegove haljine i iz razdrta srca istisnule rijei: Povazdan sam korio narod ljubavi. Tada mi se morala pribli iti njezina slatkoa i gorina. Ispijao sam u punim gutljajima pehar njezine tvrdoe, I postao sam podanikom njezi nu gospodaru i sluzi. 154 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Udes se zakleo, da e on vladati u povodu na ega rastanka, I sada je udes odr ao svoju zakletvu. Nakon to je bio izgovorio ove stihove, on obri e svoje suze i dadne preko glasni ka trupama priopiti zapovijed za polazak, i zapovjedi, neka se po ure na jedno dugo trajno putovanje. Tada cijela vojska ustane na noge, i sultan se zaputi, gorei u nutrini od brige za svojega sina Kamar ez-Zamana, i sa srcem, koje je osjealo jo s amo tugu. I putovalo se ubrzanim mar evima. Kralj dakle podijeli svoju vojsku na es t dijelova, na desno i lijevo krilo, na prednju i stra nju etu i ktomu na dvije sre di nje jedinice, i dadne im rei, da se o sljedeem danu svi trebaju susresti zajedno na raskri ju putova. Tada su se vojna odjeljenja razi la, nastavili su mar i tijekom cijeloga ostatka dana putovali sve dalje, dok nije poela no. Ali su oni jahali tak oer tijekom cijele noi, sve dok nisu o sljedeem podnevu svi do li na ono mjesto, na k ome su se sastajala etiri puta. Sada nisu znali, kojim je putem bio udario princ, ali su ubrzo ugledali ostatke razderanih haljina i raskomadano meso. Takoer su u gledali jo prisutne tragove krvi i pregledavali svaki komad odjee i mesa na svim s tranama. Kada je kralj Sehriman to vidio, on iz dna svojega srca ispusti glasan krik i uzvikne: - Jao, moj sine! I on se pone udarati po licu, upati si bradu, razdere svoje haljine, a jer je vr

sto vjerovao u smrt svojega sina, sve je jae plakao i jadikovao. S njim su takoer plakali bojovnici. Jer oni su svi povjerovali, da je Kamar ez-Zaman poginuo, i p oeli su se posipati pra inom po glavi. Zatim se nad njima spusti no, dok su oni tako jo plakali i naricali, sve dok nisu bili blizu oajanju. Kraljevo se meutim srce bi lo rasplamtilo od goruih uzdaha, i on izgovori ove stihove: O ne korite alosnoga zbog njegove tuge, Njemu je dovoljno pala u dio nevolja puna patnje. 155 Dvjestaijedanaesta no On plae u prekomjernosti brige i boli, A njegove muke objavljuju, kakva vatra u njemu bukti. O sretan, koji ljubi, ako mu se patnja zaklela, Da njegovo oko nikada ne treba b iti bez suza. On pokazuje patnju, po to ga je napustio svijetli Mjesec, Koji ljep e od drugih zrai svojim sjajem. Ah, njemu je sada smrt dala ispiti pun kale 0 danu, kada je ovaj oti ao i i eznuo iz zaviaja. Da, on je napustio zemlju i oti ao od nas u bijedu 1 nijednom bratu nije za opro taj ponudio ak ni ruku. Donio nam je meutim bol rastanka i tugu I golemu muku i brigu, kada nas je napust io. Sada je on oti ao i rastao se od nas, Gospod neka ga nadati svojim rajem. Kada je kralj Sehriman bio izgovorio ove stihove, on se sa svojim trupama vra ti natrag u svoju prijestolnicu..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 156 Ali kada je poela

dvjestaidvanaesta no 3 Sgg ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se kralj Sehriman, kada je bio izgo vorio ove stihove, sa svojim trupama vratio natrag u svoju prijestolnicu. On je bio siguran, da je njegov sin poginuo, i pretpostavljao je, da ga je napala neka divlja zvijer, ili neki drumski razbojnik, i daje rastrgan na komade. Zatim on dadne po Otocima Chalidan izvikivati, da se stanovnici od tuge za njegovim sinom Kamar ez-Zamanom trebaju odjenuti u crninu. Takoer dadne njemu u spomen podii grae vinu, koju je nazvao 'Kuom tuge'. I sada je obiavao samo svakog ponedjeljka i etvrt ka u svojoj vijenici izricati presude nad svojim bojovnicima i podanicima, dok je u preostale dane u tjednu odlazio u Kuu tuge i ondje samo tugovao i svojoj boli davao odu ka u tu aljkama. I tako je govorio: Danje e nje dan, kada ti stoji preda mnom, Dan je nesree meutim dan, kada odlazi od men e. Makar ak provodio no u tjeskobi i pod prijetnjom nesree, Tvoja mije blizina slada nego boravak u daljini sa svom nevoljom. 157 Dvjestaidvanaesta no I dalje je govorio: Svoj bih ivot dao za njega, koji je svojim odlaskom Duboko povrijedio srca, izmuio ih i slomio. Tako ushtjela radost ispuniti rok udovi tva, Otkada sam kod njegova odlaska izrekao trostruku rastavu od nje.

Tako je to stajalo s kraljem Sehrimanom. Ali je kraljica Budur, ki kralja el-G hajura, bila ostala kao vladarica zemlje Ebanovine. Ondje je narod obiavao u nju upirati prstima i kazivati: To je zet kralja Armanusa! I svaku je no poivala zajedno s gospodaricom Hajatom en-Nufus i tugovala u suza ma zbog svoje e nje za svojim suprugom Kamar ez-Zamanom. Zatim je obiavala oslikavat i njegovu ljepotu i ljupkost i eljela da s njime bude sjedinjena, ma bilo to takoe r samo u snu. I pri tome je govorila: Allah bome zna, ja sam, otkad si se od mene rastavio, Tako dugo plakala, sve dok mi suze nisu presahnule. Tada mi moj koritelj rekne. 'Strpljenja! Stei e ih.' Ja uzviknem: 'O ti koji me kori , strpljenja, kako da ih naem?' Ostavimo mi sada kraljicu Budur, i opet se okrenimo ka Kamar ez-Zamanu! Taj j e bio ostao ve cijelo jedno vrijeme ondje u vrtu kod vrtlara. Ali je on dan i no p lakao i tugovao je u stihovima za pro lim danima bla enstva i za noima veselja. Zatim mu je vrtlar obiavao kazivati: O koncu e godine brod voziti prema zemlji muslimana. U takvim je mislima ivio princ, sve dok jednoga dana nije vidio, kako se narod okuplja. Kada se on nad time udio, upravo k njemu doe vrtlar i rekne: 158 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Moj sine, ostavi danas posao na miru i nemoj odvoditi k drveu nikakvu vodu. Je r danas je blagdan, i ljudi jedni druge posjeuju! Odmaraj se dakle, ali dr i jedno oko na vrtu. Jer ja u za tebe pogledati za brod! Preostaje samo jo stanovito kratk o vrijeme, dok te ne mognem poslati doma u zemlju muslimana. Nato on napusti vrt, dok je Kamar ez-Zaman ondje ostao sam. On dakle iznova p one razmi ljati o svom polo aju. Tada mu se kidalo srce, a tekle su mu suze. Da, plak ao je tako estoko, da je pao u nesvijest. Kada je zatim opet do ao k sebi, podigne se i pone hodati okolo po vrtu. I razmi ljao je, smeten i pun patnje, o nepravdama vremena i o dugom boravku u tuini i usamljenosti. Iznenada se meutim spotakne i pa dne prema naprijed. Njegovo elo udari o neki izboen korijen drveta i razdere mu se , s ela mu potee krv i pomije a se s njegovim suzama. Tada si on obri e krv, otare svo je suze i sve e si elo nekim komadom platna. Zatim je obilazio po onome vrtu dalje, zami ljen i alosna srca. I sluajno njegov pogled padne na neko drvo, u ijoj su se kr o nji svaale dvije ptice. Jedna od njih napadne na drugu, udari je kljunom po vratu i otkine joj glavu s tijela. Zatim odleti s glavom, dok je tijelo mrtve ptice p alo pred Kamar ez-Zamana na zemlju. I dok je ono tu le alo, spuste se dolje k njem u dvije velike ptice, ijedna stane s njegove prednje strane, a druga uz rep. Obj e su nad mrtvim tijelom spustile svoja krila i kljunove, ispru ile svoje vratove i plakale. Tada je morao zaplakati takoer Kamar ez-Zaman, kada je vidio kako te dv ije ptice tuguju za svojom drugom. Jer on je pomi ljao na rastanak sa svojom supru gom i na svojega oca..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 159

Ali kada je poela dvjestaitrinaesta no n HeS 3 ggg ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman, kada je vidio ka

ko te dvije ptice tuguju za svojom drugom, morao zaplakati zbog rastanka sa svoj om suprugom i svojim ocem. A kada je on dalje promatrao te dvije ptice, vidio je , da one kopaju grob i u njega sahranjuju ubijenu pticu. Zatim one odlete u zrak i neko mu vrijeme i eznu s oiju. Ali se ubrzo vrate natrag s pticom ubojicom i spus te se s njome na grob ubijene ptice. Ondje ponu klju-vati po ptici-ubojici, sve d ok je nisu bile ubile, rasporile joj trbuh, istrgle joj utrobu i pustile da po g robu ubijene ptice potee njezina krv. Zatim raskljuju njezino meso, razderu njezi nu ko u na komade, izvade sve, to je bilo u njezinoj utrobi, i razbacaju to unaokol o. Sve se to zbivalo, dok je Kamar ez-Zaman gledao i udio se. I dok je on tako pr omatrao to mjesto, na kome su te dvije ptice bile ubile drugu pticu, njegov pogl ed padne na ne to, to je vidio da se svjetluca. On prie i nae volje te ptice. On ga u zme, a kada ga je otvorio, nae u njemu dragulj, koji je bio postao uzrokom rastan ka s njegovom suprugom. Ali kada ga je on ugledao i prepoznao, sru i se od radosti onesvije en na tlo. Po to je zatim opet bio do ao k sebi, on uzvikne: Slava neka je Allahu! Ovo je jedan dobar znak, koji mi navje uje ponovno sjedin jenje s mojom ljubljenom. 161 Dvjestaitrinaesta no Zatim ga pomno promotri, prinese ga k oima, sve e ga za svoju ruku i obraduje se svojoj srei. Na to je opet i ao uokolo i ekao vrtlara sve do veeri. Ali on nije dola zio. Tako Kamar ez-Zaman legne na svoje uobiajeno mjesto i odspava sve do jutra. Tada se dadne na svoj posao, sve e si oko pasa u e od palminih vlakana, uzme sjekiru i ko aru, poe kroz vrt, pa kada je do ao do jednoga rogaa, udari sjekirom po njegovu korijenu. Budui da je zazvonilo, kao da je udarac pao na metal, on ukloni s tog m jesta zemlju na stranu, i otkrije neka preklopna vrata. Njih on otvori..." 162 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

dvjestaietrnaesta no '8 S i =1 S|S ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kamar ez-Zaman, po to je bio otvor io preklopna vrata, na ao neki ulaz i neke stube. On sie niz njih dolje, i tu otkri je neku staru dvoranu iz vremena "Ada i Thamuda49, koja je bila od tesana kamena i imala nads-voen strop. On opazi, da je ona puna sjajnoga crvenog zlata, i u se bi rekne: Sada je nevolji kraj. K meni su do le srea i radost! Zatim se iz te nadsvoene prostorije opet popne u vrt, polo i preklopna vrata ona ko, kako su bila prije, vrati se do svojega radnog mjesta i uzme dovoditi k drveu vodu, sve dok dan nije po ao u smiraje. Tada doe takoer vrtlar i rekne mu: Moj sine, raduj se, uskoro e moi putovati natrag u zaviaj. Trgovci su se opremili za putovanje, a brod e za tri dana zaplovi ti pod jedrima prema Gradu Ebanovine. To je prvi muslimanski grad. Kada prispije onamo, mora jo est mjeseci putovati dalje kopnom, dok ne stigne na Otoke Chalidan, nad kojima vlada kralj ehriman. 49 'Ad i Thamud su legendarni prastanovnici sjeverozapadne Arabije. 163 Dvjestaietrnaesta no Kamar ez-Zaman obradovan rekne:

Ne odustajte od njega, koji nikada nije mogao odustati od vas, Nemojte njemu, ko ji je nedu an, tvrdoom initi pote koe! Netko bi drugi nego ja od vremena davnog rastanka Zacijelo promijenio svoju nara v i ne bi vas vi e poznavao! Nato Kamar ez-Zaman poljubi vrtlaru ruku i rekne mu: - Moj oe, kao to ti meni donosi veselu vijest, tako u ja takoer tebe obradovati jednom velikom radosnom vije u. Nato mu on ispria o dvorani, koju je bio na ao, a vrtlar obradovan rekne: - Moj sine, ja sam u ovome vrtu ve od prije osamdeset godi na, a nisam jo nikada ni ta otkrio. Ti meutim nisi kod mene jo ni punu jednu godinu dana, a ve si na ao to blago. To je za tebe jedan dar s neba, ono e sada uiniti kraj tvojoj nevolji, i ono e ti pomoi, da se mogne vratiti k svojima i da se ponovo sjedini sa svojima milima. ^ Ali Kamar ez-Zaman odgovori: Mi ga moramo meusobno podijeliti! Zatim on povede vrtlara do onoga mjesta i poka e mu zlato, koje se nalazilo u d vadeset kraga. Deset od njih uzme on, a deset uzme vrtlar, tim to rekne: - Moj sine, napuni si mijehove vrapjim maslinama, koje rastu u ovome vrtu. Takvih ima samo u na oj zemlji, a trgovci ih izvoze u sve zemlje. Stavi ih u njih zajedno sa zlatom i uporabi ih kao krinku, tim to e najprije u mijehove staviti zlato, a potom masline na zlato. Zatim zatvori mijehove i uzmi ih sa sobom na brod. 164 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Kamar ez-Zaman se dakle odmah prihvati posla, da napuni pedeset mijehova. Sta vljao je u njih zlato, i sakrivao ga je, tim to je masline, koje je polagao na zl ato, iskoristio kao krinku. Takoer e dragulj polo io u jedan od tih mijehova. Zatim sjedne s vrtlarom na pod, kako bi naklapali. Pa budui da je sada osjeao izvjesnos t, da e se opet sjediniti sa svojima i uskoro biti kod njih, sam je u sebi rekao: Kada doem do Otoka Ebanovine, odande u otputovati prema zemlji svojega oca. A p osvuda u se raspitivati o svojoj ljubljenoj Buduri. Ah, kada bih samo znao, da li se ona vratila u svoju zemlju ili je otputovala dalje prema zemlji mojega oca, ili je li joj se na putu ne to dogodilo! I zatim on rekne: Oni su mi posadili ljubav u srce i oti li. Sada je kua ljubljene na udaljenu mjestu . Mene su napustili atori i njihovi stanari, Svratiste, koje me ne poznaje, je dale ko. I ezlo je takoer moje strpljenje, otkada su oni i ezli, Od mene je pobjegao moj san i m oja vrstoa. Otkada su me napustili, napustile su me radosti, Ah, ja nikada neu nai neko mjesto poinka. Pri rastanku su uinili da mi iz oka poteku suze, A uvijek ih lijem zbog njihova b oravka u daljini. Ako eznem za time, da ih jednom vidim, I ako je previ e uzdaha, ekanje predugo, Tada mislim na njihov lik, a u mome srcu Stanuje ljubav i vjerno sjeanje i tako nemirna e nja. 165 Dvjestaietrnaesta no Dok je dakle Kamar ez-Zaman jo ostajao ondje, kako bi priekao kraj tih triju da na, ispriao je vrtlaru pripovijest o pticama i sve, to se s njima bilo dogodilo. A ovaj se nad time vrlo zaudio. Nato obojica legnu na spavanje, i spavali su sve d o jutra. Sljedeega se meutim jutra vrtlar razboli. Le ao je bolestan tijekom dva dan a, ali je o treem danu bolest u njemu postala tako estokom, da se posumnjalo u nje govo ozdravljenje i da je Kamar ez-Zaman bio zbog toga duboko zabrinut. Tada izn enada doe kapetan s mornarima, i oni upitaju za vrtlara. Bude im reeno, da je bole

stan. Zatim oni upitaju dalje: - Gdje je dakle taj mladi, koji hoe s nama ploviti prema Otocima Ebanovine? - To je va sluga, koji stoji pred vama - odgovori Karnar ez--Zaman i nalo i, nek a se mijehovi odnesu na brod. Ovi ih uzmu i princu jo reknu: - Po uri se. Jer vjetar je povoljan! - Slu am i pokoravam se! - odvrati on. Zatim on odnese na brod svoju putnu zalihu i jo se jednom uputi k vrtlaru, kak o bi mu rekao zbogom. Ali ga nae ve u samrtnikoj borbi, i tako mu on sjedne do glav e i sklopi mu oi. A kada je zatim njegova du a bila napustila tijelo, on opremi le i sahrani ga u zemlju, tim to je du u preporuio milosrdnosti Allaha Uzvi enoga. Kada je meutim opet do ao k brodu, nae, da je ovaj ve bio podigao jedra i otplovio. I on ga je gledao kako sve dalje otplovljava na puinu, sve dok nije i ezao s njegova pogleda . Sada je Kamar ez-Zaman bio smeten i u nedoumici, poput nekoga, tko uzalud smi lj a odgovor i takoer sam ne mo e poeti govoriti. Tako se on vrati natrag u vrt i sjedn e, zgrbljen od briga i pritisnut tugom. Posipao se je pra inom po glavi i udarao s e po licu..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 166 Ali kada je poela

dvjestaipetnaesta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se Kamar ez-Zaman, kada je brod bio otplovio, vratio natrag u onaj vrt i sjeo, pognut od briga i pritisnut tugom. Z atim meutim unajmi vrt od njegova vlasnika i postavi jednog ovjeka, koji mu je pod njegovim vodstvom pomagao pri navodnjavanju drvea. Nato se uputi k preklopnim vr atima, sie u nadsvoenu dvoranu, napuni preostalo zlato u pedeset mijehova, polo i na njega masline i raspita se o brodu. Kada su mu rekli, da on putuje svake godine samo jednom, tada poraste njegov nemir, i on pone uzdisati nad svojom nevoljom, pogotovo nad time, to je bio izgubio kamen, koji je pripadao gospodarici Buduri, i on pone plakati noima i danima i u pjesmama se tu iti na svoju patnju. Ostavimo mi dakle Kamar ez-Zamana za sobom i slijedimo brod! Taj je plovio uz povoljan vjetar i doplovio do Otoka Ebanovine. Dogodilo se meutim, kako je to bi lo odreeno od udesa, da je kraljica Budur sjedila kod prozora, koji je gledao pre ma moru, i da je ugledala brod, kako uz obalu baca sidro. Tada joj zakuca srce, i ona odmah uzja i konja s emirima i komornicima i namjesnicima, odja i do obale i z austavi se kod broda, upravo kada je roba bila iskrcavana i smje tana u skladi ta. Z atim naredi da doe k njoj kapetan i upita ga, to donosi. Taj joj odgovori: 167 Dvjestaipetnaesta no O kralju, ja na ovome brodu donosim mirodije, crnila za oi, ljekovite pra ke, pomasti, meleme, svakojake skupocjenosti i vred note, rasko ne tkanine i rupce od jemenske ko e, u tolikome mno tvu, da to deve i mule ne bi mogle nositi, ktomu esencije, zaine, sumatransku alojevinu, tamarinde i vrapje masline, kojih samo rijetko ima u ovoj zemlji. Kada je kraljica Budiir ula da se govori o vrapjim maslinama, njezino ih srce p o eli, i ona upita zapovjednika broda: Koliko si maslina donio sa sobom? On odgovori: Donio sam sa sobom punih pedeset mijehova. Njihov meutim vlasnik nije do ao s nama. Neka kralj uzme od njih toliko,

koliko hoe! Sada ona zapovjedi: Iskrcaj te ih na kopno, da ih vidim! Tada kapetan dovikne mornarima, i oni donesu pedeset mijehova. Kraljica jedan otvori, pogleda masline i rekne: Ja u uzeti ovih pedeset mijehova i platiti vam za njih cijenu, ma koliko visoka ona bila. Kapetan nato dadne kao odgovor: Ove masline u na oj zemlji nemaju nikakve vrijednosti. Taj je, koji je njima napunio mijehove, zaostao iza nas, a on je neki siroma an ovjek. Nato ona upita dalje: A koliko iznosi ovdje njihova vrijednost? Tisuu dirhema odgovori ovjek. Sada ona rekne: Uzet u ih za tisuu dirhema. I ona zapovjedi, da se mijehovi odnesu u dvor. Kada je zatim bila nastala no, ona zapovjedi, da se dadne donijeti jedan mijeh, i 168 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu ona ga otvori, dok u sobi nije bio nitko osim nje i Hajate en-Nufus. Ona stavi p red sebe jednu zdjelu i istrese na nju mijeh, i iznenada u zdjelu takoer padne ci jela gomila crvenoga zlata. Tada ona rekne gospodarici Hajati en-Nufus: Ovo je bome sve samo isto zlato! Smjesta dadne donijeti sve ostale mijehove, pretra i ih i nae ih sve gotovo pune zlata, dok su masline sve zajedno punile jedva jedan jedini mijeh. Dok je ona s ada pretra ivala po zlatu, nae u njemu kamen. Ona ga uzme u ruku, tono ga promotri, i gledaj ovo, bio je to kamen, koji je ranije bio privr en za vrpcu njezinih gaa i ko ji je Kamar ez-Zaman bio uzeo sa sobom. Kada je u to postala sigurnom, ona istis ne krik radosti i padne onesvijescena na pod..." 169 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela Sgs c i dvjestai esnaesta no ogo i i 0S0 ogo I 1 ogo ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kraljica Budtir, kada je ugledal a kamen, istisnula krik radosti i pala onesvijescena na pod. Po to je zatim opet b ila do la k sebi, ona rekne u sebi samoj: Ovaj je kamen bio uzrokom mojega rastanka od mojega ljubljenoga Kamar ez-Zamana. Ali je on sada glasnik sree. I ona rekne gospodarici Hajati en-Nufus, daje pronalazak toga kamena predznak ponovnog sjedinjenja. Kada je meutim bilo svanulo jutro, ona sjedne na vladarsko prijestolje i naredi da doe zapovjednik broda. I kada je ovaj stupio pred nju, o n poljubi pred njome pod, a ona upita: Gdje si ti ostavio vlasnika ovih maslina? O najvei kralju na ega vremena odgovori on mi smo ga ostavili iza sebe u Zemlji Maga. On je vrtlar.

Tada ona nastavi: Ako mi ga ti ne dovede , tada ne sluti , kakva e se nesrea dogoditi tebi i tvojemu brodu. Zatim ona dadne zapeatiti robna skladi ta trgovaca i rekne im: 171 Dvjestai esnaesta no - Znajte, vlasnik je ovih maslina moj du nik, i ja potra ujem od njega novac. Ako mi ga vi ne dovedete ovamo, tada u vas sve dati ubiti i zaplijeniti va u robu. Ovi se dakle upute ka kapetanu i obeaju mu, da e mu nadoknaditi najamninu za nj egov brod, ako otplovi natrag i po drugiput doe, tim to su ktomu jo dodali: Uini, da se oslobodimo od ovoga nepravednog tiranina! Tada se kapetan popne na palubu i dadne razapeti jedra. Allah mu je meutim bio predodredio povoljnu plovidbu, i tako on jedne noi doe do otoka i odmah ode do vr ta. Kamar ez-Zaman, kojemu je no postala predugom i koji je morao razmi ljati o svo joj ljubljenoj, je tu sjedio i plakao nad svojim udesom i govorio: Kako se poneka no, u kojoj tiho stoje zvijezde, Spu ta nad njime, koji ne mo e podnij eti brige. Kao Dan Uskrsnua u dalekoj budunosti On budan eka pun e nje danje svjetlo. Tada kapetan pokuca na vrata. Kamar ez-Zaman ih otvori i izae k njemu. Mornari ga smjesta pograbe i odvedu na palubu. Zatim razapnu jedra i zaplove. Jedrili s u odatle dan i no. A budui da Kamar ez-Zaman nije znao, zbog ega se sve to dogaa, on ih upita o razlogu. Oni mu dadnu kao odgovor: - Ti si du nik kralja, koji vlada nad Otocima Ebanovine, zeta kralja Armanusa. Ti mu hoe krasti njegov novac, ti bijedni mome! - Tako mi Allaha - uzvikne on - ja za itavoga svojeg ivota jo nisam bio u toj z emlji. Ja ga ne poznam. Ali su oni s njime plovili dalje, sve dok nisu do li do Otoka Ebanovine. A ondj e su ga ubrzo odveli ka gospodarici Buduri. Tek to ga je ona samo ugledala, prepo znala ga je, i uzviknula: - Ostavite ga kod u kopljenika. Oni ga trebaju odvesti u kupelj! 172 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu I ona skine s trgovaca zabranu na trgovinu i pokloni kapetanu poasnu haljinu, koja je bila vrijedna desettisua dinara. A kada je te veeri do la u palau, ona ispria gospodarici Hajati en Nufus, to se bilo dogodilo, i ktomu doda: uvaj tu tajnu, sve dok ja ne postignem svoj cilj i uinim djelo, koje treba biti zabilje eno i poslije moje smrti itano pred kraljevima i podanicima! im je ona bila zapovjedila, da se Kamar ez-Zaman mora odvesti u kupelj, sluge su to uinili i odjenuli mu kraljevsku haljinu. A kada je princ do ao iz kupelji, bi o je tako nje an poput neke vrbove grane, ili poput neke zvijezde, ijim sjajem biva nadma ena svjetlost Sunca i Mjeseca. I u njega se opet vrati natrag njegova ivotno st. Zatim se on dadne na put k njoj i ue u palau. Kada ga je ugledala, ona prisili svoje srce da se strpi, sve dok ne izvede svoju namjeru. Najprije mu pokloni bi jele robove i u kopljenike, mule i deve, i dadne mu mnogo novca. Zatim dadne da se uspinje od asti do asti, sve dok ga nije bila uinila upraviteljem riznice i povjer ila mu dr avni novac. Tako mu je ona iskazivala naklonost i uinila ga svojim pouzda nikom i upoznala emire s njegovim visokim polo ajem u astima. Tada su ga svi zavolj eli. A kraljica Budur mu je svakoga dana umna ala njegove prihode. Ali Kamar ez-Za man nije znao, zbog ega ga je ona tako odlikovala. Iz obilja svojega bogatstva on pone poklanjati i isticati se dare ljivo u, i posveivati svoje vrijeme za obavljanje u sluga kralju Armanusu, tako da ga je ovaj visoko cijenio i da su ga zavoljeli em iri i sav narod, veliko i malo, i zaklinjali se njegovim ivotom. Pri svemu se tom e Kamar ez-Zaman morao uvijek iznova uditi, to ga kraljica Budur tako iznimno odli kuje. I tako on rekne u sebi samome: Tako mi Allaha, ova velika naklonost ipak mora imati neki

razlog. Mo da mi ovaj kralj ukazuje takve uvijek sve vee poasti samo zato, to ima na umu neko zlo. Sada ga moram zamoliti, da mi dadne dopu tenje, da otputujem iz njegove zemlje. Nato se on uputi ka kraljici Buduri i rekne joj: O kralju, ti si mi ukazao preobilne poasti. Ali e ti mjeru 173 Dvjestai esnaesta no svoje dobrostivosti uiniti punom, ako mi dopusti da otputujem, tim to e mi opet uzeti sve, to si mi milostivo poklonio. Kraljica Budur se nasmije i i rekne mu: Sto te tjera na to, da razmi lja o putovanju i da ne obraa pa nju na opasnosti? Ti sada ipak stoji u visokim astima i u iva dobroinstva, koja se uvijek umna aju! Tada joj Kamar ez-Zaman odgovori: O kralju, ova je naklonost, ako ona nema nikakva temelja, najvee udo, pogotovo to si mi dodijelio dostojanstva, kakva su opravdana samo za nekoga starog ovjeka, a ja sam ipak skoro jo malo dijete. Sada kraljica Budur rekne: Razlog je tomu, to ja tebe ljubim, jer je tvoja ljupkost tako iznimno velika i jer te resi tako zraea, divna ljepota. Pa ako mi dopusti ono, to ja od tebe elim, tada u te jo vi e astiti i umno iti darove i oitovanja naklonosti. Da, ja u te uiniti vezirom, unato tvojoj mladosti, kao to su ljudi ovdje mene nad sobom uinili sultanom. Danas to nije nikakvo udo, ako vladaju mladi ljudi. Kako je ipak izvrsno rekao pjesnik: ini se, da na e doba pripada Lotovu narodu, Ono se raduje tomu, da promie mlade. Kada je Kamar ez-Zaman uo ove rijei, on se zastidi, i njegovi se obrazi zacrven e, tako da se inilo da plamte. I on rekne: Ja nemam elje, da stojim u toj naklonosti, koja vodi k tomu, da poinim grijeh. Hou ivjeti tako, da budem siroma an svje tovnim dobrima, ali bogat krepo u i mu evno u. Ali kraljica Budur odgovori: Ja se neu dati prevariti tvojom suzdr ljivo u, koja je roena iz gordosti i stidljivosti. Jer izvrsno je rekao pjesnik: Ja sam mu govorio o vremenu ljubavi, ali on rekne: 'Koliko se dugo namjerava gnja viti bolnom rijeju?' 174 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Tada sam mu pokazao zlato, i on pone govoriti: 'Kamo da pobjegnem od svemoi udesa? ' Kada je Kamar ez-Zaman uo te rijei i takoer razumio stihove, on rekne: O kralju, ja nisam navikao initi takve stvari. I ja nisam dovoljno jak za to, da na meni le i takav teret, koji bi jedva mogao podnijeti ak netko stariji od mene, da ne govorimo o tome da sam ja posve mlad ovjek! Kraljica Budur se nasmije i nad ovim rijeima, i rekne: To je ipak posve neobino, da se ondje, gdje nedostaje ispravna prosudba, jasno pokazuje zabluda! Ako si ti jo mlad, kako se onda mo e bojati, da e biti gre an, i sebe okrivljivati za prijestup. Ti si bome djeak, koji se jo ne nalazi u dobi odgo vornosti. A neko dijete ipak neemo grditi niti koriti, ako se zabuni! Ti sam sebe samo sili na puku prepirku rijeima. Ali ja imam pravo da se tobom naslaujem. Zato prestani okoli ati i izmicati se. Jer Allahova je zapovijed stanoviti unaprijed odreeni znak. Ipak se bojati ponajvi e moram ja, da ne upadnem u zabludu. Lijepo je rekao pjesnik: Nadigao mi se visoko. Tada mi rekne djeak: 'Ubodi mi ga unutra i budi jak mu karac!

' Ja reknem: 'To nije pravo.' On odgovori: 'Kod mene jest.' I ja pristanem, pojebe m ga. Kada je Kamar ez-Zaman morao uti ove rijei, tada se jasno danje svjetlo preobra ti u mrak pred njegovim oima, i on uzvikne: O kralju, ti ima kod sebe lijepili robinja i ena, i njima se ravne u na e doba ne mogu nai. Zar ti one ne mogu biti dosta i bez mene? ini s njima to, to hoe , a mene ostavi na miru! Tada ona odgovori: 175 Dvjestai esnaesta no Ispravno si rekao. Pa ipak njemu, koji tebe ljubi, nee njihovim posredstvom b iti slomljeni bol i tuga. Jer ako su priroda i naklonost pokvareni, tada se brzo pokoravaju zlu savjetu. Stoga odbaci proturazloge i poslu aj pjesnikovu rije: Vidi li na tr nici poredane plodove? Smokve jednomu, drugomu sikomore! A jedan je drugi rekao: Kod poneke je grivna na nozi nijema, ali jasno zvecka pojas. Jedan je bogat ovjek , drugi se tu i zbog nu de. Ti hoe , da ja posredstvom njezine dra i u ludosti tebe zaboravim. Neu biti nikakav nevjernik, otkad sam srce ponudio vjeri. Tako mi malje na obrazu, koja e brzo njezin uvojak baciti u sjenu, Mene nee rastaviti od ljubavi prema tebi ni naji a cura ovoga svijeta. I opet jedan drugi: O ti, biseru ljepote, vjerujem u tvoju ljubav, Izabrao sam te kao jedino vjerois povijedanje. Samo sam poradi tebe napustio ene, Ljudi vjeruju, da sam postao redovnikom, izgubljenim za svijet. I opet jedan drugi: Ne usporeuj nje nog djeaka s nekom curom, Ne slu aj klevetnika koji te neopravdano kri vi! 176 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Djevojka, kojoj lice ljubi noge, je Ipak daleko od srndaa, koji ljubi tlo! I opet jedan drugi: Za tebe u dati svoj ivot, samo sam tebe izabrao, Jer te nikada nee muiti enske patnje niti poroaj. Ali da sam enama htio posvetiti svoju naklonost, Tada bi za moju djecu irok svijet bio premalen. I opet jedan drugi: Ona me je molila, a to se ipak nije nikada dogodilo, Tada je uzviknula razbje njen a zbog svoje ljubavne muke: 'Ako na meni ne ispuni svoju mu ku du nost, ne kori me, kada se sutra probudi rogat!' I opet jedan drugi: Govorila mije, kada je nisam htio jebati: Ograniena ludo, ti si najvea budala na s vijetu! Ispravan ti se pravac k meni nije dopao, Pokazat u ti jedan pravac, koji e ti se jamano dopasti! I opet jedan drugi: Ona mi je ponudila svoja stegna, Ja sam rekao: Neu doi k tebi. Tada se ona okrene od mene i rekne: Tko je budalast, neka bude na ugaru. 177 Dvjestai esnaesta no Kako se to inilo u staro doba, To se danas posve zaboravilo. Ona se okrene, tada ugledam Ono, to slii rastaljenu srebru. O gospodarice, to je bilo dobro uinjeno, Da, dobro, mene ne spopada nikakva tuga! Uinila si dobro, ponudila si vi e, Kao da bi bila posrijedi vi nja milost. Kada je Kamar ez-Zaman saslu ao od nje sve ove stihove i postao sada sigurnim,

da ne mo e izmaknuti njezinoj po udi, tada on rekne: - O kralju na ega vremena, ako to dakle mora biti, tada mi obeaj, da e tomu slino uiniti sa mnom samo jedan jedini put, premda e to jedva poslu iti tomu, da pobolj a tvoju pokvarenu prirodu. Ali potom ti to nikada ponovo ne smije od mene zahtije vati. Mo da e Allah zatim skinuti s mene krivnju. Ona odgovori: To ti obeajem. I nadam se, da e nam Allah dati opro tenje i da e nam u svojoj milostivosti oprostiti taj te ki grijeh. Jer nebes ki pojas pra tanja nije tako uzak, da ne bi obuhvatio takoer nas, razrije io nas od grijeha i te kog tereta krivnje, i da nas iz mraka bludnosti ne bi izveo k svjetlosti ispravnog vodstva! A kako je ipak lijepa pjesnikova rije: Narod nas sumnjii i na tome ustrajava Sa svom svojom du om, svojim srcem, svagda nanovo. Doi, hajde da uinimo ono, to oni misle i tako nepravdu, Koju nam oni ine, odvratimo, ali samo jednom zatim kajanje! 178 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Nato mu ona dadne vrsto obeanje i zakune mu se zakletvom Allahove opstojnosti, da se to izmeu njih treba dogoditi samo jednom, jednom za sva vremena, pa makar t akoer elja za njim njoj takoer priredila smrt i propast. Pod tim uvjetom on poe s nj ome u jednu odaju, koju je jedino ona poznavala, kako bi ona gasila vatru, koja je u njoj gorjela. On meutim rekne: Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha, koji je uzvi en i svemogu! Ovo je od Preslavnoga i Svemudroga -maprijed odreeno od prije dugo vremena. Nato on odve e svoje gae, obliven sramom, dok su mu od prevelike tjeskobe iz oiju tekle suze. Ali ga ona osmjehnuv i se pozove da s njome poe k postelji, i rekne: Poslije ove noi ti nee vi e nikada morati vidjeti ne to odvratno. I ona se nagne prema njemu i poljubi ga, tim to se tijesno pri-vinula uz njega i preplela svoje noge s njegovima. Zatim mu ona rekne: Polo i mi svoju ruku izmeu bedara na mjesto, koje ti je poznato. Mo da da e se kurac zatim, nakon to je le ao, opet moi nadignuti! Ali on zaplae i rekne: - Ja se ni ta ne razumijem u te i takve stvari. - Tako mi Allaha - uzvikne ona - ako uini , to sam ti zapovjedio, tada e ti odatle porasti radost! On dakle ispru i ruku, ali mu zadr e utroba. I on nae njezino stegno mek e od vrhnja i nje nije od svile. Ali budui da se tim dodirivanjem kod njega bio probudio u itak, on pone voditi ruku ovamo i onamo, sve dok nije do la do stanovite kupole, koja je bila bogata blagoslovima i pokretima. Nato on rekne u sebi samome: Zar je to mogue, da je ovaj kralj dvospolac, niti ena ni mu karac? Tako on zatim rekne glasno: O Kralju, ja kod tebe ne nalazim nikakav alat, kakav inae ima mu karac. to te je onda natjeralo na takav in? 179 Dvjestai esnaesta no Tada se kraljica Budur uzme smijati, sve dok nije pala na leda, i uvikne: - O ti moj ljubljeni, kako si ti brzo zaboravio one noi, koje smo mi pro ivjeli zajedno! Nato me se ona dadne prepoznati, i on sada sazna, da je ona njegova supruga, Sitt Budur, ki kralja el-Ghajura, gospodara otoka i mora. On je pritisne na sebe, a ona njega takoer zagrli. On je poljubi, a ona opet poljubi njega. Zatim legnu na postelju sjedinjenja, i izgovore pjesnikove rijei:

Kada ga je meka ruka namamila u moju blizinu, K mekom trbuhu s vrelom ljubavnom mukom, I njemu tvrdo srce napojila svojom nje no u, Tada je poslije dugog sustezanja napokon pristao. Od straha, da bi ga mogli vidjeti koritelji, ako bi do ao, Pojavio se, za tien opremo m i vrsto opasan. Struk se tu i zbog bedara, koja priti u noge Pri njihovu koraanju, kao teret devu. On je opasan maem svojih pogleda, Oklopljen rasko ju uvojaka, koji tamno are. Njegov mi miris objavljuje radost njegova dolaska, Ja letim poput neke ptice, ko ja izlijee iz kaveza. Obraze rasprostirem kao put za njegove cipele, On e mi pra kom od pra ine izlijeiti pa tnju oiju. Spajam ljubavne stjegove, kada ga grlim, Razvezala sam vorove sree, ah, jednom mije bio tako daleko. 180 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Sada u spremiti sveanost, on nek slijedi njezin zov pun radosti, daleko mu je nu da sijede starosti. U tap razasipa zvijezde zubi u ustima, One ple u na licu, koje je crveno kao od vina. Ja se meutim predajem u ni u njihovih radosti sva onomu, ije injenje ak gre nicima podaruje kajanje. Zaklinjem se ajetima50 danjeg svitanja51 na njegovu licu: Suru vjeroispovijedanja Allahova jedinstva52 neu uz njega nikada zaboraviti. Nato ispria kraljica Budur princu Kamar ez-Zamanu sve, to je bila do ivjela, od p oetka do kraja. I on takoer njoj ispria sve svoje do ivljaje. Alije on potom pone kara ti, tim to joj je rekao: Sto te je samo potaklo na ono, to si mi noas uinila? Ona odgovori: Nemoj se na mene ljutiti! To se dogodilo samo za alu, i kako bi jo uvealo u itak i radost. Kada je zatim svanuo svijetao dan i pro eo svijet svojima vatrenim zrakama, po al je kraljica Budur ovjeka ka kralju Ar-manusu, ocu princeze Hajate en Nufus. Ona g a izvijesti o tome, kako je to s njome u istini, ispria mu, da je ona Kamar ez-Za -manova ena, ispripovjedi mu, to su oboje bili do ivjeli i na koji su nain jedno od d rugoga bili rastavljeni, i dadne mu na znanje, daje njegova ki Hajat en-Nufus jo u vijek djevica. Kada je kralj 50 Ajet je stih, to jest: reenica, bilo da je po srijedi ovei reenini izriaj ili samo jedan njegov dio. 51 Kur'an 93: Sura svitanja. 52 Kur'an 112: Sura Bo jeg jedinstva. 181 Dvjestai esnaesta no Armanus, vladar nad Otocima Ebanovine, bio uo povijest kraljice Budure, keri kralj a el-Ghajura, on bude preko svake mjere zapre-pa en, i zapovjedi, da se ona zabilje i zlatnim slovima. Zatim se okrene ka Kamar ez-Zamanu i upita ga: Prine, hoe li postati mojim zetom i vjenati se s mojom kerju Haj atom en-Nufus? Ovaj mu dadne kao odgovor: Dopusti mi da najprije upitam za savjet kraljicu Buduru. Jer njoj zahvaljujem bezbrojna dobroinstva. A po to se on s njome posavjetovao, ona rekne: To je dobar plan! Zato se vjenaj s njome, a ja u joj biti slu kinjom. Jer ja sam njoj du na za razliita dobroinstva, dobrostivost i naklonost. Pomisli takoer osobito na to, da smo mi ovdje u njezinoj palai i da nas je njezin otac pretrpao dobrotom. Budui daje Kamar ez-Zaman sada vidio, da kraljica Budur taj plan odobrava i da ne gaji prema Hajati en-Nufus nikakvu ljubomoru, on se u tome s njome usuglasi.

.." 182 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

=1 Sgg dvjestaisedamnaesta no 3 gog ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se Kamar ez-Zaman sa svojom suprugo m, kraljicom Budurom u tome usuglasio. Tako on dakle ispria kralju Armanusu, to je ona bila kazala, da je ona naime suglasna s planom i da namjerava biti slu kinjom Hajati en Nufus. Kada je kralj Armanus uo te rijei iz usta Kamar ez-Za-mana, on b ude silno obradovan. Zatim otie i sjedne na svoje vladarsko prijestolje, dadne da dou svi veziri i emiri, komornici i velika i dr ave i objavi im pripovijest o Kamar ez-Zamanu i njegovoj supruzi, princezi Buduri, od poetka do kraja. I on ktomu dod a, da kani svoju ker Hajatu en-Nufus, vjenati s Kamar ez-Za-manom i njega nad njim a postaviti za sultana na mjesto njegove supruge, princeze Budure. Tada oni svi reknu: Budui da je Kamar ez-Zaman suprug princeze Budure, koja je prije bila nad nama sultanom, dok smo mi vjerovali, da je ona zet na ega kralja Armanusa, mi emo dakle njega priznati kao sultana nad sobom i bit emo njegovi podanici i uvat emo mu vazd a vjernost. Tomu se kralj Armanus vrlo obraduje. Zatim on pozove k sebi kadije i svjedoke i najvi e dostojanstvenike dr ave, i dadne sklopiti brani savez izmeu Kamar ez-Zamana i Hajate en-Nufus. Sada 183

Dvijestaisedamnaesta no nalo i da se proslavljaju blagdani radosti i da se prirede sveane gozbe. Pokloni ra sko ne poasne haljine svim emirima i vojnim satnicima, dadne podijeliti milostinju siroma nima i potrebitima i oslobodi sve zatvorenike. Narod se obradovao zbog toga to se Kamar ez-Zaman popeo na prijestolje i za elio mu dugo trajanje slave, bla enst va i uzvi enosti. im je dakle Kamar ez-Zaman postao sultanom, on ukine namete i otp usti ljude, koji su jo bili ostali u zatvoreni tvu. I on je vladao, hvaljen od svoj ih podanika, a sa dvije je svoje supruge ivio u srei i bla enstvu, u vjernosti i ves elju, tim to je naizmjence kod svake od njih dvije provodio po jednu no. Tako je t o ostalo takoer dugo vremena. Daleko su od njega bile brige i alost, i ak je njegov otac, kralj ehriman, dospio kod njega u zaborav, da, takoer ast i naklonost, koje je neko kod njega u ivao. Tada ga Allah Uzvi eni blagoslovi dvama djeacima, koje su mu rodile njegove ene, i koji su bili poput dva sjajea Mjeseca. Stariji je od dvojic e bio sin kraljice Budure i dobio ime el-Malik el-Amd ad. Mlai je meutim bio potomak kraljice Hajate en-Nufus i bio je nazvan el-Malik el-As'ad. A el-As'ad je bio j o ljep i nego el-Amd ad. Obojica su odrastali, okru eni sjajem i nje nom ljubavlju i u od goju za otmjen ivot. Izuavali su umijee pisanja i znanosti, dr avniko umijee i vite tvo, i tako su postajali uzorom savr enosti i najvee ljepote i dra esnosti, i pobuivali su ushienje ena kao i mu karaca nadaleko i na iroko. Ostajali su jedan s drugim usko pove zani, sve dok nisu bili stari sedamnaest godina. Zajedno su jeli i zajedno pili i nikada se nisu razdvajali, ni u koje vrijeme i ni na jedan as, tako da su im sv i ljudi zbog toga zavidjeli. Nakon to su bili dosegli mu evnu ivotnu dob i u svemu p ostali savr enima, njihov je otac uobiajio, ako bi odlazio na putovanje, da im dopu t a da u vijenici naizmjence zauzimaju njegovo mjesto. I zatim bi svaki od njih po jedan dan izricao narodu presude. Sada je htio udes, kojemu nitko ne mo e umaknu t

i, i sudbina, koja stoji vrsto zapisana, da je ljubav prema el-As'adu, sinu Hajat e en-Nufus, zapalila srce kraljice Budure, supruge njegova oca. A isto je tako l jubav prema el-Amd adu, sinu kraljice Budure, prodrla u srce Hajate en-Nufus, supr uge njegova oca. I tako se poela svaka od te dvije ene sa sinom svoje brane 184 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu sestre aliti, ljubiti ga i privlaiti na grudi. A kada bi njegova prava mati to vid jela, vjerovala je, da su to znakovi naklonosti i ljubavi, kakve imaju matere pr ema svojoj djeci. Da, ljubav se bila tako duboko utisnula u srca obiju ovih ena, i one su postale tako opinjene mladiima, da je svaka pojedina od njih, im bi sin nj ezine brane sestre u ao k njoj, njega odmah privlaila na grudi i da se nije htjela n ikada od njega rastajati. Ali naposljetku, kada im je to predugo potrajalo, da b udu u neizvjesnosti i da se pla e, i kada nisu vidjele nikakva puta, kako bi prisp jele do cilja svojih elja, ponu one odbijati jelo i pie i rastajati se od slatke sr ee sna. Kralj dakle opet jednom odja i u lov i zapovjedi dvojici svojih sinova, da po svom obiaju svaki dan naizmjence sjedaju na njegovo mjesto, kako bi izricali p resude..." 185 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

mai-tSaB *:J33K* Ali kada je poela

1 rt dvjestaiosamnaesta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj opet jednom izjahao u lov i zapovjedio dvojici svojih sinova, da po svom obiaju svaki dan naizmjence sjedaj u na njegovo mjesto, kako bi izricali presude. Tako je dakle prvoga dana sjeo na vladarsko prijestolje el-Amd ad, sin kraljice Budure, izdavao zapovijedi i zabran e, postavljao i otpu tao, dopu tao i zabranjivao. Tada mu kraljica Hajat en-Nufus, m ati princa el-As'ada, napi e jedno pismo, u kome ga je zamolila za njegovu naklono st. Objelodani mu, da ga strasno ljubi, odbaci ruho srama i dadne mu da zna, da ona eli, da se s njime sjedini. Ona uzme list i napi e na njega ove retke: 'Od nevo ljne, koja gori od ljubavi, * o alo ene, koja je od tebe rastavljena, * ija mladost zb og ljubavi prema tebi sahne * i koja se poradi tebe izvija u beskrajnim mukama! * Kada bih ti se ja usudila oslikavati duge patnje, * i to sam sve podnosila u alo sti * kakve me strasti izjedaju, * kakva mi patnja preplee plakanje i uzdisaje, * kako se slama moje o alo eno srce, * kako me prati jad * i slijedi briga, * to trpim time, to sam od tebe rastavljena * u tuzi i goruoj muci, * - tada bi u pismu bilo odve mnogo rijei, * i ne bih stigla do cilja opisivanja. * Nebo i zemlja me stje nju ju, * a moja si jedina nada samo ti. * Pred sobom sam ve morala gledati smrt, * i hrvala sam se sa strahotom uni tenja. * U meni raste 187 Dvijestaiosamnaesta no gorua muka, * pogotovo bol zbog odsutnosti i rastanka. * Ako bih htjela oslikati, kakve mije rane nanijela e nja, * tada nikada ne bi bilo dosta listova. * A u prek omjernosti nesree i izjedajue patnje * tebi sam posvetila ove stihove: Ako bih ti htjela opisati, kakvu vatru ja trpim, Kakvo ginue, kakav nemir i kakvu

strast, Tada bi na zemlji trska za pisanje, papir i tinta, Da, takoer svaki pojedini list bili ak ubrzo razgrabljeni.' Tada kraljica Hajat en-Nufus umota ovaj list u komad skupocjene svile, koji j e bio natopljen mo usom i ambrom, i ktomu prilo i nekoliko svojih svilenih vrpci za kosu, koje su vrijedile itava blaga. Zatim cjelinu umota u rubac i preda to jedno m u kopljeniku, komu zapovjedi, da to odnese princu el-Amd adu..." 188 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

dvjestaidevetnaesta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje ona list s poslanicom predala u kop ljeniku, kojemu je zapovjedila, da ga odnese princu Amd adu. Tada taj u kopljenik od e, a da nije znao, to je za njega bilo skriveno u tajanstvenom krilu budunosti. Al i On, koji poznaje tajne stvari, svima upravlja, kako se Njemu svia! Kada je dakl e u kopljenik bio u ao k princu el-Amd adu, on poljubi pred njim pod, urui mu rubac i p reda mu tako poslanicu. Princ uzme rubac iz u kopljenikovih ruku, otvori ga, ugled a pismo, otvori takoer njega i proita ga. A po to je bio razumio njegov sadr aj, on sp ozna, da je supruga njegova oca u svome najskrovitijem biu jedna obina izdajnica i da je ona njegova oca Kamar ez-Zamana u svome srcu bila prevarila. Tada se on s ilno razbjesni, i pone psovati ene zbog njihova injenja, tim to je uzvikivao: Prokleo Allah ene, izdajnice, koje nemaju nikakva razuma i nikakve vjere! Zatim povue svoj ma i povie na u kopljenika: Jao tebi, ti bijedni Crne! Zar mi ti tu donosi poslanicu, koja skriva izdaju, od ene svojega gospodara? Tako mi Allaha, na tebi nema ni ta dobroga, ti crnoliki, ija crna djela stoje zapisana u nebeskoj knjizi, ti mome nakaznoga i budalastog bia i odvratna za pogled! 189 Dvjestaidevetnaesta no I odmah ga pogodi maem po vratu i odvoji mu glavu od trupa. Zatim opet smota r ubac preko njegova sadr aja i turne ga u svoj d ep, otie k svojoj materi i ispria joj, to se bilo dogodilo. Pritom je grdio i psovao ak takoer nju, tim to je govorio: Od vas je svaka pojedina svagda jo kukavnija nego druga. Tako mi Allaha Svemog uega, kada se ne bih bojao, da u postupiti nepravedno protiv svojega oca Kamar ezZamana i svojega brata el-Malika el-As'ada, tada bih oti ao onamo i odrubio bih jo j glavu, onako kao to sam njezinu u kopljeniku presjekao vrat. Zatim on napusti svoju mater, kraljicu Buduru, u prekipjelome bijesu. Kada je meutim kraljici Hajati en-Nufus, supruzi njegova oca, bilo ispriano, to je on bio uinio s njezinim u kopljenikom, tada ga ona pone proklinjati i plesti protiv njega s pletke. Bolestan od bijesa, gnjeva i briga, provede el-Malik el-Amd ad tu no i takoe r ne nae vi e nikakve radosti niti u jelu, niti u piu niti u snu. O sljedeem jutru poe njegov brat, el-Malik el-As'ad, i sjedne na prijestolje sv ojega oca, kako bi izricao narodu presude. Ali se njegova mati, Hajat en-Nufus, probudi posve bolesnom, jer je dakako znala, da je el-Malik el-Amd ad bio ubio u kop ljenika. Kada je dakle el-Malik el-As'ad o onome danu bio sjeo, on je sudio i iz ricao presude, postavljao i otpu tao, izdavao zapovijedi i zabrane, darivao i udje ljivao. I tako je on sjedio na vladarskom prijestolju sve do vremena popodnevne molitve. Tada kraljica Budur, mati princa el-Malika el-Amd ada, po alje ovjeka k jedn

oj lukavoj staroj eni i objavi joj, to je osjeala u svome srcu. I ona uzme list, ka ko bi njemu povjerila poslanicu el-Maliku el-As'adu, sinu svojega supruga. I, ti m to mu se potu ila na prekomjernost svoje strasne ljubavi prema njemu, ona mu napi e ove rijei: 'Od nje, koja ide kraju od ljubavi i e nje, * njemu, koji meu ljudima ops toji kao najljep i i najplemenitiji, * koji se hvasta svojom dra esno u, koji ne poklan je nikakav posluh elji za sjedinjenjem s njime, * koji svojom naklonoo u ne usreuje o nu, * koja ponizno povija svoja lea pred groznim, okrutnim, * od nje, koju progon i ljubavni jad, * el-Malika el-As'ada ruci, * mladiu u divnoj haljini 190 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu ljepote, * ure enomu zraeom dra e u, * poput Mjeseca sjajnim licem, * elom sjajece, blje e svjetlosti. * Ovo je moje pismo njemu, koji svojom ljubavlju nareuje uvenue moje ga tijela, * koji mi rastae kosti i ko u. * Znaj, moje je strpljenje nestalo, * i j a sam bez pomoi u svojoj pameti. * Mue me e nja i bdijenje, * strpljivost me i san iz bjegavaju, * izjedaju me tuga i besanica. * U meni gori ljubav prepuna e nje, * u m eni prebivaju bolest i ginue. * Moj je ivot prinesen tebi, * ako ti smrt jedne nje n o zaljubljene priinjava radost, * tada neka ti Allah ushtjedna udijeliti dug ivot * i osloboditi te od svakoga zla!' I poslije ovih redaka ona napi e jo ove stihove: Udes je odredio, da te moram ljubiti. Ah, tvoja je ljepota ravna sjajnom Mjesecu. Ti u sebi nosi nje nost i milozvunost govora. Ti si bogat ispred svih ljudi sjajem i ljepotom. Zadovoljna sam, to si mi priredio muku. Mo da e mi pokloniti jo jedan jedini pogled. Da, sretan, tko kroz ljubav prema tebi nae smrt. Tko ne osjea ljubav i e nju, taj ne poznaje nikakvu sreu! Ktomu ona doda jo ove stihove: Tebi se, el-As'ade, tu im na plameni ar ljubavi. Smiluj se zaslijepljenoj, u kojoj bukti e nja. Kako se treba dugo sa mnom igrati ruka patnje, Ljubav i briga, bdijenje i nevolj a? Cas tonem kao u more, as jadikujem, o udo, Zbog vatrenog ara u srcu, ti cilju mojih Zelja! 191 Dvjestaidevetnaesta no Ti koji me kori , ostavi prijekor, izbjegavaj ljubav, Inae e tvoje oko ubrzo biti ol uk za suze! Koliko sam puta u boli rastanka uzviknula: Jao! A ipak, uzvik boli, on mi nikada nije uinio dobro. Ti me tvrdoom ini bolesnom, ne mogu je podnositi, Ti si lijenik, pomozi mi onim, to j e potrebno. O koritelju, ostavi se karanja, budi pred tim na oprezu, Da te ne pogodi ljubavn a bolest i da te ne uini kukavnim! Nato kraljica list poslanice natopi jako mirisnim mo usom i omota ga vrpcama iz svoje kose. One su bile od irake svile i imale su rojte od smaragdnozelenih svit aka, koji su bili op iveni biserima i draguljima. Nato cjelinu preda staroj i zapo vjedi joj, da je preda princu el-Maliku el-As'adu, sinu njezina supruga, kralja Kamar ez--Zamana. Stara ode, njoj za ljubav, i ubrzo ue k el-Maliku el--As'adu, k oji se nalazio u svojoj vlastitoj odaji, kada je ona do la. Ona mu preda list, s o nim, to je on sadr avao, i ostane neko vrijeme stajati, kako bi priekala na odgovor. Tada el-Malik el-As'ad proita pismo i shvati njegov sadr aj. Zatim ga opet omota v rpcama za kosu i turne ga u svoj d ep. Ali se vrlo razbjesni, njegov gnjev nije vi e poznavao nikakvih granica, i on pone proklinjati himbene ene. I tako on skoi, isue svoj ma iz korica, pogodi staricu u vrat i odvoji joj glavu od trupa. Zatim poe i uputi se k svojoj materi Hajati en-Nufus. Nju nae kako le i na svojoj postelji, bol esna zbog svog do ivljaja s el-Malikom el-Amd adom, i on je pone grditi i proklinjati je. Nato je napusti, uputi se k svojemu bratu el-Maliku el-Amd adu i ispria mu, to je morao do ivjeti od njegove matere, kraljice Budure. Takoer ga izvijesti o tome, da je ubio staru, koja je k njemu bila do la s poslanicom, i ktomu doda:

Tako mi Allaha, dragi brate, da mi nije bilo neugodno zbog tebe, bio bih ist oga trenutka po urio k njoj i skinuo bih joj glavu s ramena! 192 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu - Tako mi Allaha, dragi brate - odgovori el-Malik el-Amd ad - znaj, juer mi se, kada sam sjedio na vladarskom prijestolju, dogodilo isto to i tebi danas. Tvoja mi je mati poslala jednu po slanicu, koja je sadr avala sline rijei. I tako mu on ispria sve, to je on bio do ivio s kraljicom Hajatom en Nufus, tim to je ktomu dodao: - Tako mi Allaha, moj brate, da mi nije bilo neugodno zbog tebe, ja bih po urio k njoj i s njome bih uinio ono isto to i s u kopljenikom. Zatim su njih dvojica tijekom ostatka noi ostali zajedno u razgovoru i proklin jali su nevjerne ene. Ali su se uzajamno obvezali, da tu stvar zadr e u tajnosti, k ako njihov otac, Kamar ez-Zaman, ne bi o tome uo i obje ene ubio. Tako su proveli no u alosti sve do jutra. O sljedeem se jutru kralj sa svojom vojskom vrati iz lova i posjedi neko vrije me na svome vladarskom prijestolju. Zatim otpusti emire i uputi se u palau. Ondje nae obje supruge te ko bolesne na njihovim posteljama. Ali su one ve bile splele sp letke protiv svojih sinova i dogovorile se, da ih odvedu u smrt, jer su se pred njima bile razotkrile i jer su se bojale, da bi sada mogle biti u njihovoj vlast i. Kada ih je pak kralj ugledao u tome stanju, on ih upita, to im nedostaje. Tada se one pred njim podignu, poljube mu ruke i reknu, tim to su obrnule stvar: - Znaj, o kralju, tvoja su se dva sina, koji su ipak odrasli u tvo joj dobroti, ogrije ili o tvoje ene i tebe izdali i okaljali sramotom. Kada je Kamar ez-Zaman morao uti te rijei od svojih ena, jasna danja svjetlost p ostane mranom pred njegovim oima, i on se raspali od tako silnoga bijesa, da je u prekomjernosti svojega gnjeva gotovo izgubio razum. On napadne svoje ene: Objasnite mi tu stvar pobli e! Tada rekne kraljica Budur: Znaj, o najvei kralju na ega vremena, tvoj mi sin el-As'ad, izdanak Hajate en-Nufus, alje ve od prije dugo vremena posla193 Dvjestaidevetnaesta no nie i pisma i eli me navesti na brakolomstvo. Ja sam mu to branila, ali se on nije dao odvratiti. Kada si ti dakle oti ao odavde, sruio se on na mene pijan s isukani m maem u ruci. Ali je njime pogodio mojega u kopljenika i ubio ga. Zatim je s maem u ruci sjeo na moje grudi, a ja sam se prestra ila, da e me, ako mu se suprotstavim, isto tako ubiti, kao to je bio ubio mojeg u kopljenika. Tako je on dakle kod mene silom udovoljio svojoj elji. Pa ako ti meni ne pomogne protiv njega da doem do svoj ega prava, o kralju, tada u seja sama ubiti vlastitom rukom. Jer ja vi e ne elim ivje ti na ovome svijetu, nakon to se dogodilo to bezbo no djelo. Potom mu Hajat en-Nufus, gu ei se u suzama, ispria jednu slinu priu, kao to ju je bi la ispriala njezina brana sestra Bu-dur..." 194 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

dvjestaidvadeseta no

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kraljica Hajat en--Nufus svojemu mu u, kralju Kamar ez-Zamanu, ispriala jednu slinu priu kao i kraljica Budur i da je zakljuila s rijeima: Tako se takoer meni to isto dogodilo od tvojega sina el-Amd ada. Zatim ona pone plakati i naricati i rekne: Ako mi ti ne pomogne protiv njega, da doem do svojega prava, tada u ja to ispriati svojemu ocu, kralju Armanusu. Obje su dakle ene gorko plakale pred svojim suprugom, kraljem Kamar ez-Zamanom . Po to je meutim kralj vidio suze svojih dviju supruga i bio uo njihove rijei, on po vjeruje, da je sve to istina. I tada se on razbjesni silno i preko svake mjere. Tako se stavi u pokret i htjedne napasti na oba svoja sina, kako bi ih ubio. Ali mu tada stupi usuprot njegov tast, kralj Armanus koji je upravo ulazio, kako bi ga pozdravio, jer je bio uo, da se on vratio iz lova. Kada ga je ugledao, kako d r i u ruci isukan ma i kako mu od preko-mjernosti njegove srd be krv kapa iz nosa, on ga upita, to je s njime. Ovaj mu ispria sve, to mu je bilo uinjeno od njegovih sino va el-Amd ada i el-As'ada, i doda: Sada u po uriti k njima, kako bih ih kaznio najsramotnijom smru i uinio ih najsramnijim primjerom za opomenu. 195 Dvjestaidvadeseta no Njegov mu tast, kralj Armanus, koji se takoer na njih razbjesnio, dadne kao od govor: Dobro je to, to hoe uiniti, moj sine! Allah ne blagoslovio njih dvojicu, i nikada ne blagoslovio sinove, koji se ogre uju o svoje roditelje! Ali, moj sine, to u poslovici glasi: 'Tko ne razmi lja o posljedicama, njemu udes nee pokloniti nikakvu sreu.' Oni su ipak tvoji sinovi, i zato dolikuje, da ih ti ne ubije vlastitom rukom. Jer bi inae morao progutati njihovu samrtniku muku i poslije se kajati zbog njihove smrti, kada od kajanja vi e ne bi bilo nikakve koristi. Zato ih po alji s nekim od svojih mameluka, da ih on ubije u pustinji, daleko od tvojih oiju, kako to glasi u poslovici: 'Daleko od mojega prijatelja je bolje i ljep e, gdje oko ne vidi i srce nije o a lo eno.' Kada je kralj Kamar ez-Zaman od svojega tasta, kralja Ar-manusa, bio uo te rij ei, on uvidi, da one pogaaju ono ispravno. Tako on dakle svoj ma gurne opet u koric e, okrene se i sjedne na prijestolje svojega gospodstva. Zatim pozove svojega ri zniara, starca u poodmaklim godinama, iskusna u svim okolnostima i promjenjivim s luajevima vremena. Njemu on rekne: Otii k mojim sinovima el-Amd adu i el-As'adu, namakni im jake okove, stavi ih u dva sanduka i natovari ih na mulu. Zatim uzja i jahau ivotinju i otii s njima duboko u pustinju. Ondje ih pogubi, napuni dvije boce njihovom krvlju i brzo s time doi natrag k meni! Slu am i pokoravam se! rekne rizniar. Zatim se on odmah stavi u pokret, uputi se k el-Amd adu i el--As'adu i usput ih sretne, kako upravo izlaze iz predvorja palae. Bili su obukli svoje najfinije i najrasko nije haljine i htjeli se uputiti k svojemu ocu, kralju Kamar ez-Zamanu, k ako bi ga pozdravili i estitali mu na njegovu sretnom povratku s pohoda u lov. Ka da ih je rizniar ugledao, on ih zaustavi i rekne im: Moji sinovi, imajte na pameti, ja sam rob, kojemu se zapovi jeda. Va mi je otac izdao jednu zapovijed ka ite, hoete li se pokoriti njegovoj zapovijedi? 196 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Oni odgovore: Dabome!

I tako im rizniar prie, okuje ih, stavi ih u dva sanduka, natovari ih na lea jed ne mule i poe s njima van iz grada. I jahao je s njima sve dalje u pustinju, sve dok nije bilo gotovo podne. Zatim se zaustavi na jednome pustome i zabaenom mjest u, sja i sa svojega konja, skine oba sanduka s mulinih lea, otvori ih i izvadi iz n jih el-Amd ada i el-As'ada. Kada ih je obojicu ugledao, on gorko zaplae nad njihovo m ljepotom i ljupko u. Ali zatim izvue svoj ma iz korica i rekne im: Tako mi Allaha, moji dragi gospodari, te ko mi to pada, da vam nanosim patnju. Ali mene ne pogaa nikakva krivnja u svoj ovoj nevolji, jer ja sam samo rob pod zapovijeu. Va mi je otac, kralj Kamar ez-Zaman, zapovjedio, da vam odrubim glave. Oni mu dadnu kao odgovor: Emiru, uini, to ti je kralj zapovjedio! Mi emo sve, to je o nama odredio Allah Svemogui i Svesilni, podnijeti u strpljivosti. Ti si nedu an u pogledu na e krvi. Zatim oni jedan drugoga zagrle i uzmu jedan od drugoga opro taj. El-As'ad meutim rekne rizniaru: Tako ti Allaha, dragi strie, nemoj dopustiti da gutam samr tnike muke svojega brata, nemoj dopustiti da ispijam kale pogle da na njegove patnje. Ubij mene prije njega, to je za mene lak e. Ali tada rekne isto tako el-Amd ad i zamoli rizniara, da njega ubije prije njego va brata, tim to je rekao: Moj je brat mlai nego ja, u tedi mi, kako ne bih gledao nje gove muke! Sada obojica tako gorko zaplau, da njihovoj boli nije sliila nijedna druga, a r izniar s njima zaplae..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 197 nj^m^-^^^S.: Ali kada je poela

dvjestaidvadesetiprva noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je rizniar s obojicom zaplakao. Zati m se dva brata zagrle i uzmu jedan od drugoga opro taj. I jedan od njih rekne drug omu: Sve to dolazi zbog himbenosti tih izdajnica, moje matere i tvoje matere. To j e nagrada za moje dr anje prema tvojoj materi i za tvoje dr anje prema mojoj materi! Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega, mi smo Allahova stvorenja, i k Njemu se vraamo! Nato el-As'ad iznova zagrli svojega brata i pone provaljivati u uzdisaje i uzm e izgovarati ove stihove: O Ti, kojemu se mi tu imo i utjeemo, Spremni na sve, to mo e doi! Meni vi e ni ta ne poma e, nego kucati na tvoja vrata; Ako me Ti odbije , kamo da onda k ucam? 199 Dvjestaidvadesetiprva no Ti, ija se milost krije u rijei 'Budi!' Braniku svakoga dobra, stoj milostivo uza me! Kada je el-Amd ad uo, kako se njegov brat tu i, on zaplae i prigrli ga na svoje gru di i izrekne ova dva stiha: 0 Ti koji si mi vi e nego jednom udijelio Svoju pomo,

1 ije je obilje darova neizmjerno, Nikada me u mom ivotu nije pogodila patnja, Kod koje nisam na ao, da si Ti moj Spas itelj. Ja te molim, tako ti Jedinoga, Svepobjeujuega, tako ti Kralja, Svepro imajuega, ub ij mene prije mojega brata el-As'ada. Zatim e se ugasiti vatra u mome srcu, i zat im nee vi e ei boli. El-As'ad meutim zaplae i povie: Ne, ja hou najprije umrijeti! Naposljetku rekne el-Amd ad: Najljep e bi bilo, da mi jedan drugoga zagrlimo, tako da nas, kada ma fijukne po nama, ubije jednim jedinim zamahom! Nakon to su dakle obojica jedan drugog bili zagrlili i pritisnuli obraz o obra z, rizniar ih plaui omota uzetima i vrsto ih sve e. Nato isue svoj ma i rekne: Tako mi Allaha, dragi gospodari, bit e mi te ko, da vas ubi jem! Imate li vi sada jo neku elju, koju bih vam ja mogao ispuni ti, neki nalog, koji bih mogao izvesti, neku poruku, koju bih mogao prenijeti? Tada el-Amd ad dadne kao odgovor: Mi nemamo vi e nikakve elje. Ali ti ja hou dati jedan nalog, koji glasi: Polo i mojega brata el-As'ada ispod, a mene iznad, kako bi udarac maem pao najprije na mene. Kada nas zatim ubije i vrati se kralju i on te upita, jesi li prije na e smrti jo 200 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu ne to uo od nas, tada mu odgovori: 'Tvoji te sinovi daju pozdraviti i rei ti: Ti nis i znao, jesu li oni nevini ili krivi. Pa ipak si ih dao ubiti, a da se nisi uvje rio u njihovu krivnju, niti si istra io njihovu stvar.' Zatim mu reci ova dva stih a: ' ene su vragovi, stvoreni za na u propast, Ja se utjeem Alldhu pred tima vra jim zamkama. One su izvor patnji, koje se pojavljuju Meu ljudima, u svjetovnim stvarima i u stvarima vjere.' Zatim el-Amd ad zakljui s rijeima: - Mi od tebe ne elimo ni ta drugo, nego da ta dva stiha, koje si upravo uo, ponov i na emu ocu!..." 201 Tada primijeti ehrazad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoe la po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

n SS dvjestaidvadesetidruga n SsS noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Amd ad rekao rizniaru: Mi od tebe ne elimo ni ta drugo, nego da ta dva stiha, koje si upravo uo, ponovi n a emu ocu! Ali te ja molim, tako ti Allaha, imaj jo s nama ne to strpljenja, kako bih ja mogao pred svojim bratom izgovoriti takoer ova dva stiha. Zatim on gorko zaplae i uzme govoriti: Uzorom su za nas kne evi iz davnine, Koji su svi ve odavno odavde i ezli.

Mnogi su ve oti li ovim putem, Veliki i mali, starac i dijete! Kada je rizniar uo od el-Amd ada ove stihove, on estoko zaplae, tako da je njegova brada postala mokra. El-As'adove meutim oi ponu provaljivati u suze, i on pone izgov arati ove stihove: Udes stra i poslije zbivanja tragovima, Suza ne va i samo tijelu i liku. 203 Dvjestaidvadesetidruga no Kako su oblane poneke noi! Allah plaa, to smo se o njima Zadu ili. Alije njih takoer za mutila silina udesa. Nenaklonost je vremena uni tila Ibn Zubaira53, Njega nije za titio bijeg ka Ka'bi54 i k crnomu kamenu. O kamo sree da je za 'Aliju55 nastupio netko drugi Ipak je takoer Charid a nastupio kao rtva za Amra56! Navrle su suze obojale njegove obraze, i on se dalje potu i u ovoj pjesmi: Noi su i dani ivljenja oznaeni Prevarom, a lukavstvo i zloba vladaju svima u potpunosti. Fatamorgana je za njih nalik bijelim zubima, Tamno je sumraje za njih nalik crnom u onom sjaju. Ja sam se ogrije io o taj opaki svijet Nalik mau, koji borac jo dr i u koricama. Zatim on iznova pone provaljivati u uzdahe i uzme izgovarati ove stihove: Ti koji udi za ovim prostim svijetom, znaj, On je mre a nesree i kua alosti, 53 'Abdallah ibn Zubair je, u Mekki protukalif naspram Omaijadima, pao ondje 692. godine. 54 Ka'ba (aba) je sveta zgrada (Kua Bo ja) u Mekki. 55 'Ali, etvrti kalif, je bio ubijen 661. godine. 56 'Amr, osvaja Egipta (oko 640. godine), je trebao biti od urotnika umoren u d amiji. Alije upravo toga dana 'Amr, jer je bio bolestan, nalo io Charid i, da umjesto njega izgovori javnu molitvu. I tako je urotnik ubio Charid u umjesto 'Amra. 204

Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Kua, koja ti danas jo dopu ta da se smije , ali da ve Sutra plae takvoj kui neka je s e! Njegovoj svai nema kraja, a tko je u njemu zarobljen, Nikada nee biti slobodan, je r tako je mnogo opasnosti. Kako je poneko oholo gledao na njegovu prevaru, da, pokazao Se prkosnim, iskoraio daleko preko mjere i cilja, Kadli mu je on okrenuo lea tita i pustio ga Da ku a bode e, vazda spreman samo na osve tu. Tako dakle znaj, da njegovi udarci iznenada pogaaju, Ako ih on i odugovlai toliko dugo, makar oklijevala i mo udesa! Pripazi, da tvoj ivot ne ode u propast U svojoj ni tavnoj triavosti, a da ga ti ne svlada ! Presijeci vrpcu e nje, koja te za njega okiva, Hajde da ti, ispravno voen, izbori All dhov cilj! Kada je el-As'ad bio izrekao te stihove, on svojega brata el--Amd ada zagrli ta ko vrsto, da se inilo, kao da bi oba bili jedno tijelo. Ve je rizniar isukao svoj ma i htio ih obojicu pogoditi, kadli se njegov konj iznenada popla i i potri odatle u pustinju. Taj je konj meutim bio stajao tisuu zlatnika, a nosio je na sebi jedno r asko no sedlo, koje je bilo vrijedno mnogo novaca. Zato rizniar odbaci iz ruke ma i pojuri za svojim konjem..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 205

Ali kada je poela

8g C dvjestaidvadesetitrea noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je rizniar, kada je s goruim strahom u srcu pojurio za svojim konjem, sve dalje trao za njim, kako bi ga uhvatio, sve dok taj nije utrao u neki gustik. Tada on ue za njim u taj gustik. Konj se probija o sve dalje naprijed, udarao kopitima po tlu, tako da se pra ina podizala u vis, p ropinjao se, rzao i frktao ispunjen strahom, i njiskao je i divljao. Jer u ovome je gustiku stanovao jedan lav, stra na neman. Njegov je pogled izazivao stravu, a njegove su oi frcale vatru. Bijesno je izgledala njegova nju ka, a njegov je lik i spunjavao srce grozom. Kada se rizniar obazro i ugledao ovoga lava, koji je dolaz io na njega, i kada nije vidio nikakva izgleda, da pobjegne pred njim, a kod seb e takoer nije imao nikakva maa, tada on rekne u sebi samome: - Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega! U ovu sam nevolju dospio zbog grijeha nad el-Amd adom i el-As'adom. U meuvremenu je meutim za el-Amd ada i el-As'ada ega postala tako nepodno ljivom, i oni su trpili od tako estoke ei, da im se jezik objesio iz usta, i dozivali su u sv ojoj muci u pomo, ali im nitko nije pomagao. Tada oni reknu: 207 Dvjestaidvadesetitrea no Ah, kamo sree da smo bili ubijeni. Tada bismo imali po inka od ove muke! Sada ne znamo, kamo je otrao konj, a rizniar je odjurio za njim i nas ostavio da ovdje le imo okovani! Kada bi ipak samo do ao i ubio nas! To bi nam bilo lak e podnijeti od ovoga muenja. Sada pone el-As'ad: Dragi brate, istraj! Sigurno e nam doi pomo od Allaha Slavljenoga i Uzvi enoga. Jer je samo zato, to nam je On bio milostiv, konj odavde pobjegao, i nije nam se dogodilo nikakvo drugo zlo osim te ei. Zatim se on strese, pokrene se nadesno i nalijevo, tako da su se njegovi okov i razrije ili, podigne se i razrije i okove svojega brata. Nato pograbi emirov ma i r ekne svojemu bratu: Tako mi Allaha, mi neemo odavde otii, prije nego to potra imo njega i saznamo, to se s njim dogodilo. Ubrzo oni ponu slijediti njegov trag. A taj je vodio prema gustiku. Ondje rekn u jedan drugomu: Konj i rizniar sigurno jo nisu skroz prodrli kroz ovaj gustik. El-As'ad sada rekne svojemu bratu: Ti ostani ovdje stajati! Ja u unii u ovaj ibljak i pretra iti gaAli el-Amd ad odgovori: Ja ti neu dopustiti da sam ulazi , ne, ii emo zajedno. Ako pre ivimo, pre ivjet emo zajedno. A ako umremo, umrijet emo zajedno. Tako oni dakle uu oba istovremeno, i ugledaju lava, kako je upravo bio skoio na rizniara. Ovaj je meutim le ao pod njim poput neke ptiice i molio se Allahu i pru ao r uke prema nebu. Kada je el-Amd ad to vidio, on podigne ma, navali na lava i smjesti mu jedan udarac izmeu oiju, koji mu zada smrt, i lav mrtav padne na zemlju. Riznia r meutim skoi, zaprepasti se nad

208 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu ovim udom, pa kada je ugledao el-Amd ada i el-As'ada, sinove svojega gospodara, kak o ondje stoje, on se baci niice pred njima i rekne im: - Tako mi Allaha, visoki gospodari, meni je to nemogue, da se na taj nain ogrij e im o vas, da vas ubijem! Nikada ne bilo nekog ovjeka, koji bi vam oduzeo ivot, da, ja u za vas dati svoj vlastiti ivot!..." 209 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

/ /dvjestaidvadesetietvrta noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je rizniar rekao el--Amd adu i el-As'a du: Ja u za vas dati svoj vlastiti ivot! Zatim se burno baci prema njima, zagrli ih i upita ih, kako su se bili oslobo dili svojih okova i do li ovamo. Tada mu oni ispriaju, kako su bili postali edni, ka ko su se zatim okovi s jednoga bili razrije ili i kako je on zatim bio oslobodio d rugoga, i da se sve to dogodilo samo zahvaljujui njihovoj istoj savjesti. Zatim is priaju, kako su bili slijedili trag, sve dok ga nisu na li. Kada je uo njihove rijei, on im zahvali za to, to su bili uinili, i pode s njima van iz gustika. Ondje mu v ani oni reknu: Dragi strie, ti samo izvr i zapovijed na ega oca! Ali on uzvikne: Sauvao me Allah od toga, da vam ja uinim ne to na ao! ujte radije to u ja uiniti: uzet u va e haljine, a vas u odjenu ti u svoju odjeu. Zatim u napuniti dvije boce krvlju toga lava, otii ka kralju i rei mu, da sam vas ubio. Vi se meutim zaputite dalje, Allahove su zemlje prostrane! Ali znajte, dragi gospodari, da e mi rastanak s vama biti te ak. 211 Dvjestaidvadesetietvrta no Zatim sva trojica zaplau, rizniar i oba mladia. Njih dva dakle odlo e svoju odjeu, a rizniar im dadne svoje haljine. On se sam meutim otputi ka kralju, po to je bio uz eo odjeu, svezao je u dva zave ljaja i dvije boce napunio lavljom krvlju. Oba zave lj aja stavi pred sebe konju na lea, uzme opro taj od oba princa i pojasi prema gradu. Tako je jahao odatle, sve dok nije do ao ka kralju. I on ue k njemu i poljubi pred njim pod. Kralj primijeti, da je njegovo lice smeteno. To je dodu e dolazilo od n jegove pustolovine s lavom, ali kralj pomisli, da to potjee od ubijanja njegovih sinova, i tako on bude obradovan. On ga dakle upita: Jesi li obavio stvar? Da, gospodaru! odgovori rizniar i pru i mu dva zave ljaja s haljinama i dvije krvl ju napunjene boce. Kralj dalje upita: Kako si s njima pro ao? I jesu li ti mo da dali neki posljed

nji nalog? Rizniar dadne kao odgovor: Ja sam ih na ao strpljivima i predanima svojemu udesu. I oni su mi rekli: 'Na je otac nedu an'. Prenesi mu na pozdrav i reci mu: 'Tebe ne pogaa nikakva krivnja za na u smrt i za na u krv', a mi tebi dajemo nalog, da pred njim ponovi ova dva stiha: ' ene su vragovi, stvoreni za na u propast Ja se utjeem Allahu pred tima vra jim zamkama. One su izvor patnji, koje se meu ljudima Pojavljuju, u svjetovnim stvarima i u st varima vjere.' Kada je kralj bio saslu ao ove rijei iz rizniarovih usta, dugo je dr ao svoju glavu pognutom prema podu, i on spozna po znaenju ovih rijei svojih sinova, da su oni b ili nepravedno ubijeni. Zatim razmisli o zlobi ena i o zloj kobi, koja od njih do lazi. Naposljetku uzme ta dva zave ljaja i otvori ih. I u suzama uzme prevrtati ha ljine svojih sinova..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 212 Ali kada je poela V Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj Kamar ez-Za-man, kada je b io otvorio ta dva zave ljaja i u suzama uzeo prevrati haljine svojih sinova, pa ka da je zatim razmotao odjeu svojega sina el-As'ada, da je u njezinu d epu prona ao pis mo, koje je bilo napisano rukom njegove supruge Budure i omotano vrpcama iz njez ine kose. On otvori pismo i proita ga, pa kada je bio razumio sadr aj, tada je znao , da se njegovu sinu el-As'adu bila dogodila nepravda. Zatim on takoer pretra i zav e ljaj s el-Amd adovim haljinama i nade u njegovu d epu pismo, koje je bilo napisano r ukom njegove supruge Hajate en-Nufus i takoer omotano vrpcama iz njezine kose. On otvori pismo i proita ga, pa kada je bio razumio sadr aj, znao je, da se takoer tom u sinu dogodila nepravda. Tada on pljesne rukama i uzvikne: - Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega! Ja sam dakle nepravedno ubio svoje sinove! Zatim pone udarati sebe samoga po obrazima i uzvikivati: - Jao za mojim sinovima, jao! Kakva dugotrajna tuga, koju vidim pred sobom! I on zapovijedi, da se podignu dva groba u jednoj kui, koju nazove 'Kuom tuge', a na grobove dadne uklesati imena svojih 213 Dvjestaidvadesetipeta no dvaju sinova. Sada se on baci na el-Amd adov grob, i pone plakati i stenjati i nari cati, i izgovori ove stihove: O Mjesece, ti si sada utonuo u prah, Sjajne zvijezde plau evo za tobom! 0 ibo, otkad si se slomila, nijedno oko Nee poivati na nje noj igri tvojega lika. Iz ljubomore sam te oteo svojemu oku, Sve dok te ne ugleda na drugome svijetu. Besan se gu im u njegovim suzama, 1 otet sam u pakleni glib. Zatim se baci na el-As'adov grob, i pone plakati i stenjati i naricati, sve do k nije provalio u pravu rijeku suza i izgovorio ove stihove: Ah, rado bih s tobom dijelio nesreu, AlijeAllah htio drugaije nego to sam ja mislio . Crnim sam uinio svijet pred svojim pogledom, Crnilo sam oka uinio bijelim. Suze, koje isplakujem, nikada ne presahnjuju, Moje je ranjeno srce bremenito teg obama. Kako je to za mene te ko znati, da si ti ondje, Gdje su plemi i sluga jedan drugomu

ravni! Tada kralj pone sve glasnije plakati i naricati. Ali naposljetku prestane svoj u bol u suzama odijevati u stihove, i zatvori se, daleko od svojih prijatelja i drugova, u Kuu tuge. Ondje je dakle sjedio i 214 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu oplakivao svoje sinove, tim to se dr ao daleko od svojih ena i od svih svojih drugov a. Tako je to stajalo s kraljem. El-Amd ad pak i el-As'ad su u meuvremenu sve dalje putovali kroz pustinju. Jeli su bilje sa zemlje i pili ki nicu iz mlaka, tijekom cijeloga jednog mjeseca, sve dok ih put nije doveo do nekoga gorja od crnoga kre men-kamena, iji se kraj nije mogao sagledati. Kod toga se gorja ravao put. Jedna j e grana vodila kroz gorje na sredi nju visoravan, a druga se uspinjala prema vrhu, oni udare putem, koji je izlazio prema uzvisini, i hodali su po njemu tijekom p et dana, ali jo nisu vidjeli nikakva kraja. Sada ih svlada umor. Jer oni nisu bil i naviknuti na to, da se veru na brda niti uope na to, da hodaju pje ice. Pa budui d a su takoer odustali od nade, da e dosegnuti cilj, oni se okrenu i udare drugim pu tem, koji se protezao kroz gorje do sredi nje visoravni..." 215 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

ogo C dvjestaidvadeseti esta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su el-Amd ad i el--As'ad, kada su se na putu prema vrhu okrenuli i udarili putem prema sredi njoj visoravni, i li dalje p o njemu tijekom cijeloga dana, sve dok nije nastala veer. Tada rekne el-As'ad, ko ji je od dugotrajna hodanja postao umornim, svojemu bratu: Dragi brate, ja sada ne mogu vi e ii dalje. Jer ja sam odve slab. Ali el-Amd ad odgovori: Dragi brate, priberi svu svoju snagu! Allah e odvratiti od nas nevolju. Zatim su oba u tami i li jo neko vrijeme dalje, sve dok ih nije posve prekrio mr ak. Tada se el-As'ad osjeti vrlo premorenim, a njegova iscrpljenost nije vi e pozn avala nikakvih granica, i dok je uzvikivao: - Dragi brate, ja sam na smrt umoran od hodanja - on se baci na zemlju i zaplae. Njegov ga dakle brat el-Amd ad podigne i ponese ga dalje. as je i ao sa svojim teretom naprijed, as je sjedao i odmarao se , sve dok nije poela svitati zora. Tada ga odnese na jednu brdsku visoravan, i on dje oni nau izvor tekue vode i pokraj njega narovo drvo i mihrab57. Jedva su povje rovali svojim oima, kada su to ugledali. Ali ubrzo odsjednu kod ovog 57 Mihrab je polukru na ni a za molitvu, smje tena u smjeru Ka'be. 217 Dvjestaidvadeseti esta no izvora, napiju se njegove vode, najedu se plodova s narova drveta i ondje su poiv ali, sve dok se nije popelo Sunce. Zatim se usprave na noge, operu se u izvorsko j vodi, opet se najedu narova, koji su visjeli s drveta, i uzmu poivati sve do vr

emena popodnevne molitve. Ali el-As'ad nije mogao vi e hodati, jer su njegove noge bile oteene. Tako ostanu ondje tijekom tri dana, sve dok se nisu odmorili, a zat im pou dalje kroz gorje, dan i no. Dok su meutim i li tako preko brda, potpuno iscrpl jeni od umora i ei, iznenada im se uka e u daljini neki grad. Silno se obradovani on i upute prema njemu, i kada su bili u njegovoj blizini, zahvale Allahu Uzvi enomu, a el-Amd ad rekne el-As'adu: Dragi brate, ti ostani ovdje sjediti. Ja u otii do toga grada i pogledati, kakav je to grad, komu pripada, i gdje se u iroku Allahovu svijetu mi nalazimo. Zatim emo takoer saznati, kroz kakvu smo zemlju putovali, dok smo prolazili tim gorjem. Da smo bili i li uzdu njegova podno ja, tada ne bismo dospjeli do ovoga grada za itavu jednu godinu dana. Neka je slavljen Allah, to smo sada spa eni! Ali el-As'ad odgovori: - Tako mi Allaha, brate, ja u sii u taj grad, nitko drugi to ne treba uiniti. Je r ja u jamiti za tebe svojim ivotom. Ako bi me ti sada ostavio sama i oti ao i bio da leko od mene, tada bi mi zbog tebe dolazilo na pamet tisuu misli, gu ile bi me brig e zbog tebe, i ja ne bih mogao podnositi rastanak od tebe. - Onda idi i nemoj dugo izbivati! - rekne el-Amd ad. El-As'ad dakle sie prema podno ju brda, po to je bio uzeo sa sobom nekoliko zlatni ka, a njegov brat ostane sam, kako bi ga ekao. On je brzo silazio niz brdo, sve d ok nije do ao u grad. Ondje je prolazio ulicama i sreo na svom putu nekoga starog o vjeka u poodmaklim godinama, s dugakom bradom, koja mu se spu tala na grudi i ondje se dijelila u dva vr ka. ovjek je u svojoj ruci nosio tap, na svome tijelu skupocje ne haljine, a na svojoj glavi veliki crveni turban. Kada ga je el-As'ad ugledao, on se zaudi nad njegovom odjeom i njegovim izgledom, prie mu, pozdravi ga i rekne: 218 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Gdje je put prema tr nici, visoki gospodaru? Cimje stari uo mladievo pitanje, on mu se ljubazno osmjeh ne i rekne: Moj sine, meni se ini, da si ti stranac. El-As'ad mu dadne kao odgovor: Dabome, ja sam stranac..." 219 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pri u koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

n sg dvjestaidvadesetisedma noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se stari, na kojega se namjerio elAs'ad, njemu ljubazno osmjehnuo i rekao: Moj sine, meni se ini, da si ti stranac i da mu je el-As'ad dao kao odgovor: Dabome, ja sam stranac. Zatim stari nastavi: Ti si na u zemlju usreio svojim dolaskom, moj sine, a zemlju si svojega naroda svojim izbivanjem uinio neutje nom. Sto kani initi na tr nici? Dragi strie odgovori el-As'ad ja imam brata, kojega sam morao ostaviti u gorju. Mi dolazimo iz jedne daleke zemlje, i

mi smo ve tri mjeseca na putovanju. Po to smo ugledali ovaj ovdje grad, tada sam njega, svojega starijeg brata, ostavio na gorskom obronku, a ja sam do ao ovamo, kako bih kupio ne to za jelo. S tim u se vratiti k svojemu bratu i time emo se nahraniti. Tada stari rekne: Moj sine, raduj se najveselijoj vijesti! Znaj, ja dajem danas sveanu gozbu, i imam kod sebe mnogo gostiju. Za tu sam priliku spremio najbolja i najljep a jela, koja srce samo mo e po eljeti. > 221

Dvjestaidvadesetisedma no Hoe li dakle poi sa mnom k mojoj kui, kako bih ti ondje mogao dati, to eli ? Ja od tebe neu uzeti nikakav novac, nikakvu naplatu. Ali u ti dati izvje e o ovome gradu. Neka j e slavljen Allah, to sam ja nai ao upravo na tebe i to ti nisi sreo nikoga drugoga! Postupi prema svojoj dobroti - odgovori el-As'ad ali uini to to prije! Jer moj me brat eka, i on misli samo na mene. Nato stari uzme el-As'ada za ruku i povede ga kroz jednu usku uliicu, tim to mu se osmjehivao i govorio: Hvala neka je Njemu, koji te je sauvao pred narodom ovoga grada! I tako ga je vodio, sve dok nije u ao u neku prostranu kuu. U njoj se nalazila n eka dvorana, posred koje je sjedilo etrdeset starih ljudi u poodmaklim godinama, poredanih u krugu oko gorue vatre. Kleali su na koljenima uokolo vatre u svojoj sr edini, molili su joj se i bacali se niice pred njome. Kada je el-As'ad to ugledao , on se prestravi nad njima, i kroz tijelo mu proe jeza. Ali on nije znao, to je s njima zapravo posrijedi. Sada stari dovikne tim ljudima: - Vi sveenici vatre, kako je ovo jedan blagoslovljen dan! Zatim povie dalje: - Hej ti, Ghadban! Tada prie neki crni rob, visoka stasa i u asna izgleda. Njegovo je lice izgledal o grozno, a nos mu je bio posve spljo ten. Tomu Crncu on dadne neki znak, a ovaj h itro savije el-As'adove ruke na lea i okuje ih. Nato mu stari zapovjedi: Odvedi ga u podrum ispod zemlje, ostavi ga da ondje le i i reci robinji toj i toj, da mora obavljati svoj posao i muiti ga dan i no. Tada ga Crnac pograbi, odvede ga u onaj podrum i preda ga robinji. Ta preuzme svoj muiteljski posao, pri kome mu je imala davati jedan hljeb kruha ujutro ijed an hljeb naveer, nadalje jedan 222 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu krag sa slanom vodom za zore i jedan drugi za vrijeme noi. Sada sveenici jedan drug omu reknu: Kada doe vrijeme blagdana vatre, prinijet emo ga na brdu kao rtvu vatri. Robinja meutim sie k njemu i pone mu zadavati bolne udarce, sve dok mu sa slabin a nije potekla krv i dok nije pao u nesvijest. Zatim polo i jedan hljeb kruha i po lo i do njegove glave jedan krag sa slanom vodom, ode odatle i ostavi ga sama. O po noi se el-As'ad probudi, pa kada je opazio, da je okovan i pun modrica, i kako ga bole udarci, on gorko zaplae. Sada se pone sjeati svojega ranijeg ugleda i sree i s vojega gospodstva i moi, i takoer toga, da je sada rastavljen od svojega oca i svo jega zaviaja..." 223 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

dvjestaidvadesetiosma no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-As'ad opazio, kako je svezan i pun modrica, i da ga bole udarci. Tada on pone razmi ljati unatrag o svome ranije m ugledu i srei i o svome gospodstvu i moi, i on zaplae i pone provaljivati u uzdahe , i uzme izgovarati ove stihove: Boravite kod ru evina kue i pitate o na em udesu. Ne vjerujte, da mi jo stanujemo u zemlji kao prije toga! Vrijeme, koje sve rastavlja, je sada razdvojilo takoer nas, Premda srce na ih zavidnika nije na lo jo nikakvu zadovolj tinu. Mene mui biem jedna prokleta robinja, Njezino se srce puni neprijateljstvom prema meni. Mo da nasAllah opet jednom ipak sjedini I svojom kaznom otjera od nas neprijatelje . 225 Dvjestaidvadesetiosma no Kada je el-As'ad bio izgovorio ove stihove, on ispru i ruku iza svoje glave, i ondje nae kruh i krag sa slanom vodom. Malo od toga pojede, samo toliko, da bi pro du io ivot, i isto tako popije ne to vode. Ali sve do jutra nije mogao opet zaspati z bog mno tva stjenica i u iju. Kada je meutim svanulo jutro, robinja opet sie k njemu, da mu promijeni haljine. Jer njegova je odjea bila natopljena krvlju i vrsto se sl ijepila uz tijelo, tako da mu je sada ko uljom oderavala ko u. Tada on krikne i jauk ne i rekne: - Moj Gospode, ako je ovo tvoja volja, tada dopusti da jo vi e iskusim! Gospode, ti nee previdjeti mojega tlaitelja. Zato uzmi nad njime osvetu za mene! Zatim on pone provaljivati u uzdahe, i uzme izgovarati ove stihove: Strpljivost dolikuje prema tvojoj promisli, oAllah, u upravljanju svijetom, Ja u joj se utke podvrgnuti, ako se tebi tako svia. Strpljivost dolikuje prema onomu, to ti odreuje , o Gospode, Strpljivost, ak i ako bi h bio baen u vatru od trnja. Oni su vje bali na meni nasilje i neprijateljstvo i groznu porugu, Mo da e mi Ti jedno m osigurati dobru nagradu. Ne pu taj nikada, o Gospode, zlikovca daleko od svojih oiju! Jer Ti, o Gospodaru ud esa, samo si mi Ti jamac. I zatim izrekne rijei jednoga drugog pjesnika: Nikada se ne mui svojim brigama, Svu muku povjeri udesu! Na poneku se stvar gleda turobno, Ali e kasnije imati u njoj radosti. 226 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu esto biva prostranim, to ti ti, Casto biva prostranost stije njenom. JerAllah ini, to On samo hoe, A Njegovoj se volji tiho pokori! Raduj se dobru, koje ima , Zaboravi kroza nj pro li teret! Po to je on bio izgovorio ove stihove, spopadne ga opet robinja udarcima, sve d ok nije utonuo u nesvijest. Ona mu dobaci jo jedan hljeb kruha, stavi jedan krag s a slanom vodom i ode od njega. Tako ga ostavi da ondje le i, kakav je bio, sama ka o prst, duboko o alo ena, dok mu je sa slabina tekla krv, okovana eljeznim negvama i d aleko od dragih. Tada on zaplae i pomisli na svojega brata i na svoju raniju diku ..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

227

Ali kada je poela

dvjestaidvadesetideveta noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje el-As'ad pomislio na svojega brat a i na svoju raniju diku. I on je cvilio i kukao, i pla io se i tu io. Zatim je poeo provaljivati u vrele suze i uzeo izgovarati ove stihove: 0 udesu, prestani! Kako si me dugo grozno muio, 1 li avao me brae, nebrojene dane i noi! Zar nije vrijeme, da bude ganut mojim dugotrajnim izbivanjem I da se poka e blagim? Ah, tvoje je srce kao od kamena! Zlo si uinio mojim prijateljima, kada si istu zluradost Poklonio svima mojim nepri jateljima zbog nanesene patnje. Da, uzradovalo se srce neprijatelja, kada je sve ovo vidio: Jer pun sam arke e nje j a sjedio usamljen tu u tuini. Sva bijeda, koja me je sna la, jo nije bila dosta, Ovaj rastanak od prijatelja, koji je zastro pogled tmurno u, 229 Dvjestaidvadesetideveta no I tako sam ja ovdje muen tijesnom tamnicom: Ah, mene ne tje i nikakav drug, samo mi preostaje oajanje, I rijeka suza, koja curi poput ki e iz oblaka, I jauk za povratkom, iji su vrui plamenovi neugasivi, I bol i e nja, sjeanje na prohujale radosti, I uzdisaji i stenjanje iz grudiju uzbib anih bolom. Moram ku ati muku eznua, tuga me uvijek vrsto pro ima, A utonuo sam u patnju, koja mi n igda ne dopu ta poinka. Ah, ne nalazim nijednoga vjernog prijatelja, koji bi mi pokazao smilovanje, Koji bi do ao k bolesniku i prijazno mu se priklonio u tuzi. ivi li jo koji drug, koji bi se sa mnom sjedinio u ljubavi, Koji bi zbogprobdjeven ih noi i patnji sa mnom zaplakao? Htio bih mu se potu iti na tugu, koja gori u mome srcu, Dok je moje oko svagda bud no i ne poznaje vi e sna. Ah, tako mi dugom biva no, kada muenja nikada ne miruju, I ja gorim u vatri svojih briga, u plamenom aru. A stjenke i buhe piju moju krv Ba kao iz ruke mladoga, nje nog vinotoe crveno vino. A tijelo, koje pod ugrizima dosadnih kukaca i ezava, Slii, ah, novcu siroeta u ruci o pakog suca. I tako ja stanujem u jednom grobu, koji mjeri tri lakta, Ah, u uzama i u krvi pr evrem se bez prestanka. 230 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Moje su suze moje vino, i zveckanje je lanaca moj pjev, Moj je prismok moje sjean je i moj krevet tjeskobna briga. Po to je bio izgovorio te rijei do kraja, uzdisao je iznova i naricao, i pomi ljao je na to, kako je prije bio ivio, i na to, da je rastavljen od svojega brata. Tako je to stajalo s njim. Njegov je pak brat el-Amd ad ekao el-As'ada sve do po dneva. Budui da se taj ni zatim jo nije vraao, ovomu koji je ekao pone tui srce, bol g

a zbog rastanka te ko pritisne, i njegove se oi preplave morem suza..." 231 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

Sg C dvjestaitrideseta no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Amd ad ekao svog brata el-As'ada sve do podneva. Budui da se ovaj zatim jo nije vraao, njemu pone tui srce, bol ga zbo g rastanka te ko pritisne, a njegove se oi preplave morem suza. I plaui je uzvikivao: Jao, moj dragi braco! Jao, moj dru e! Jao, tegobnih li briga! Kako sam se jako bio bojao, da bismo mogli biti rastavljeni! Zatim on sie niz obronak, dok su mu njegove suze tekle po obrazima, i ue u grad . Ondje je i ao dalje, sve dok nije do ao do tr nice. Ovdje on upita ljude o imenu tog a grada i o njegovim stanovnicima. Dadnu mu kao odgovor: On se zove Grad Maga, i njegovi se stanovnici mole vatri umjesto svemoguemu Kralju. Zatim on upita dalje o Gradu Ebanovine, a oni mu odgovore: Odavde donde je kopnom putovanje od jedne godine, morem meutim plovidba od est mjeseci. Njegov se kralj ranije zvao Armanus, ali sije on sada uzeo za zeta jednog sultana i dopus tio mu da se on namjesto njega popne na prijestolje. Taj se dakle kralj zove Kamar ez-Zaman. On je ovjek od dobrote i pravednos ti, vjernosti i dare ljivosti. Kada je el-Amd ad uo kako govore o njegovu ocu, on pone plakati i uzdisati i tu iti se, i nije znao, kamo bi se trebao okrenuti. Ali si zatim kupi malo hrane i upu ti se na neko udaljeno mjesto. Ondje je sjeo i htio jesti, ali je opet morao mis liti na svojega brata, 233 Dvjestaitrideseta no i tako on opet pone plakati, i pojede s odbojno u samo jedan zalogaj, kako bi produ io svoj ivot. Zatim opet ustane i pone obilaziti okolo gradom, ne bi li dobio obavij est o svome bratu. Tada nade jednog muslimana, krojaa, koji je sjedio u svom duanu . Kod njega on sjedne i ispria mu svoju povijest. Nato kroja rekne: Ako je on pao u ruke jednoga od maga, tada e ti biti te ko, da ga ponovo vidi , ali e vas Allah mo da ipak jo sjediniti. Zatim doda: Hoe li stanovati kod mene, moj brate? Kada je el-Amd ad pristao, kroja se tomu razveseli. Sada princ ostane jedan niz dana kod njega, dok ga je ovaj tje io, ohrabrivao ga i poduavao ga u krojakom zanatu , sve dok ga on nije bio izuio. Jednoga dana meutim on izae van na morsku obalu i o pere svoje haljine. Zatim otie u hammam i odjene istu odjeu. Kada je odande opet iz a ao i zatim se ogledao po gradu, doe mu ususret na njegovu putu neka ena velike lje pote i ljupkosti. Njezin je stas resila nje na ravnomjernost, bila je prava slika dra esnosti i najvea ljepotica svojega vremena. Kada ga je ugledala, ona podigne za r sa svojega lica, namigne mu obrvama i oima i pone ga mamiti svojim pogledima, ti m to je izgovarala ove stihove: Ugledala sam te kako dolazi , i tada sam oborila svoj pogled, Uinilo se, vitki, kao

da si zraka nekoga Sunca. Jer ah, ti si najljep i ovjek, koji se ikada pojavio, A danas si ak jo ljep i nego juer. Kada bi se ljepota dijelila, jamano bi jedna petina Do la Jusufu58, ili samo jedan dio od petine, A sve bi ostalo zatim ostalo samo tvoje vlastito. Ah, svaka bi du a dala za tebe svoje du evno zdravljeP9 58 Biblijski je Josip va io kao olienje iznimne ljepote. 59 Posljednja su dva polustiha, jer u Kalkutskom izdanju nedostaju, uzeta prema Kairskom izdanju iz 1325. godine od Hid reta (= 1907. g. poslije Krista). 234 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Kada je el-Amd ad uo ove rijei iz njezinih usta, njegove se misli okrenu prema nj oj, i njegovo je srce po eli. Tada se s njim poigra mo ljubavi, i, tim to joj je nam ignuo, on izrekne ove stihove: Povrh ru a na obrazima stoje trnovi na sulicama. Tko je taj, tko bi se usudio, da ih ubere? Ne, ne pru aj ruke prema njima, jer odavno su Spremne za borbu, kada smo tek trgnu li pogled. Ka i njoj, koja je poinila nasilje i postala zavodnicom, Da, kad bi bila pravedna, samo bi jo vi e zavodila: Ako je tvoje lice zastrto arom, tada ono jo vi e mami u bludnju, Za ljepotu poput tvoje sjaj je najbolja obrana. Ona nalikuje Suncu, ne mo e ga pogledati u lice, Samo ako je skriveno lakim oblakom , mo e ga vidjeti. Nje na je vjerno uvana od svake uvrede, Zato pitajte uvara plemena: Sto se treba zbiti sa mnom? Ako me se hoe ubiti, tada njihova namjera, Zla, ne postaje djelom! Neka nas ipak ostave same! Jer, ako oni jurnu protiv mene, nee donijeti nikakvu veu nesreu Nego ova lijepa cura, ako jurne na mene pogledom. Po to je saslu ala ove stihove iz el-Amd adovih usta, ona pone provaljivati u uzdahe , i, tim to mu je opet namignula, uzme izgovarati ove stihove: 235 Dvjestaitrideseta no Ti si, ne ja, stupio putem srame ljivosti, Poka i svoju naklonost, jer blizu je to vrijeme, Kojemu ti donosi jutro svjetlo u svojega ela, Kojemu tiprostire no haljinom svojih uvoj aka! Bo anstvenim me likom sili na obo avanje, Da, ti si me namamio, odavno si me zaveo. Nikakvo udo, ako moje srce izgara u ljubavnoj vatri, Jer vatra je to, to prilii ono mu, koji slu i idolima. Ti si kupio jednu kao ja zabadava i bez cijene, Ali ako me zatim bude morao opet prodati, tada naplati cijenu. Kada je el-Amd ad saslu ao od nje takve rijei, on je upita: Hoe li ti doi k meni, ili ja trebam doi k tebi? Tada ona srame ljivo obori svoju glavu i izgovori rijei Preuz-vi enoga: Mu karci imaju prednost pred enama poradi onoga, to je Allah dao jednima ispred drugih60. El-Amd ad je razumio ovaj njezin mig..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 60 Kur'an 4,34. 236 Ali kada je poela

d vj e s taitride s e tiprva no oS C ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Amd ad razumio enin mig i znao, da ona hoe ii s njim onamo, kamo je i ao on. On se osjeti obvezanim, da damu odvede na neko dolino mjesto. Ali budui da se stidio, da ode s njome ka kui krojaa, koji je bio njegov kuedomain, najprije je besciljno koraao s njome dalje naprijed. Ona je i la iza njega, i tako su oboje hodali sve dalje, od sokaka do sokaka i od mjesta do mjesta, sve dok ona nije postala umornom i upitala ga: - Moj gospodaru, gdje je tvoja kua? On dadne kao odgovor: - Pred nama. Imamo jo samo malo ii donde! Zatim on s njome skrene u neku lijepu ulicu, i oni su i li tuda dalje, on napri jed a ona iza njega, sve dok on nije do ao do kraja i sada primijetio, da je to sl ijepa ulica. Tada on rekne: Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha Uz vi enoga i Svemoguega! Kada se meutim osvrnuo, ugleda na zavr etku ulice visoka ulazna vrata s dvjema k amenim klupama. Ali su vrata bila zakljuana. Tu el-Amd ad sjedne na jednu klupu a o na na drugu. A kada 237 Dvjestaitridesetiprva no ga je ona upitala: Moj gospodaru, na to ti eka ? - on spusti svoju glavu neko vrijem e prema tlu. Zatim je opet digne i rekne: Oekujem svojega mameluka. On ima klju. Bio sam mu zapovjedio, neka nam nabavi jelo i pie i to ve pripada vinu, dok se ja ne vratim iz kupelji. Ali u sebi samome on rekne: Mo da njoj vrijeme postane predugim. Zatim e ona otii svojim putem i mene ostaviti ovdje samoga, a ja u takoer otii svojim putem. Kada je njoj vrijeme stvarno postalo predugim, ona mu rekne: Moj gospodaru, taj nas mameluk zbilja ostavlje dugo ekati, a mi moramo sjediti ovdje na ulici! Zatim ona prie s nekim kamenom k zasunu ulaznih vrata. Ali el-Amd ad uzvikne: Ne budi prenagla! ekaj, dok ne doe mameluk! Ali ga ona nije slu ala, nego udari kamenom po zasunu, tako da se on raspuknuo na dva dijela, a vrata se otvorila. A kada je el--Amd ad rekao: - Sto te je spopal o, da si mogla to uiniti? - ona mu odgovori: O pusti samo, moj gospodaru! Sto te to brine? Zar to nije tvoja kua i tvoj stan? On meutim odgovori: Dabome. Ali nije potrebno razbijati zasun! Zatim dama ue u kuu, dok je el-Amd ad od straha pred vlasnikom kue ostao stajati u nedoumici i nije znao, to da uini. Tada mu dama rekne: Zbog ega ne ulazi , ti svjetlosti mojega oka i krvi mojega srca? On odgovori: Slu am i pokoravam se! Ali me taj mameluk ipak ostavlja dugo ekati, i ja ne znam, da li je on ne to od onoga, to sam mu naredio i zapovjedio, obavio ili ne. 238 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Nato on ue s njome, pun smrtnoga straha pred vlasnikom te kue. A unutra u kui nae jednu lijepu dvoranu sa etiri estrade, koje su le ale jedna nasuprot drugoj. Na nj

ima su se nalazile ni e i povi ena sjedala, i sve je bilo pokriveno ilimima od svile i broka-ta. U sredini se dvorane nalazio skupocjeni vodoskok, a uz njegov su rub stajali pokriveni stolovi, koji su bili ukra eni draguljima i dragocjenostima. Ti su bili puni voa i cvijea, a uz njih su stajale posude za pie. Ondje je stajao tak oer jedan svijenjak s velikom svijeom. A cijela je prostorija bila puna skupocjenih tkanina, i ondje su se nalazili kovezi i stolci, a na svakome je stolcu le ao po j edan zave ljaj haljina i na njemu kesa puna zlatnika i srebrenjaka. Pod je bio pop loen mramorom, a cijela je kua svjedoila o blagostanju svojega vlasnika. Kada je el-Amd ad sve to vidio, bio je sav u nedoumici. I on rekne u sebi samom e: Sada sam ja izgubljen! Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i k Njemu se vraamo. Ali dok je dama promatrala ovo mjesto, ona se ak vrlo radovala, da, njezina ra dost nije vi e poznavala nikakvih granica. I ona uzvikne: Tako mi Allaha, moj gospodaru, tvoj mameluk nije ni ta propustio. Pomeo je dvoranu, skuhao jela i iznio voe. Ipak sam ja do la ba u najljep e vrijeme! Ali el-Amd ad nije na nju obraao pa nju, jer je njegovo srce bilo ispunjeno straho m od vlasnika te kue. I tako mu ona rekne: Ma ne, moj gospodaru, moje srce milo! to ti tu tako stoji ? Zatim ona duboko uzdahne i dadne el-Amd adu jedan poljubac, koji je tako odjekn uo, kao kada se raspukne orah, i nastavi: Moj gospodaru, ako si se ti dogovorio s nekom drugom, tada u se ja potpasati i dvoriti je. Iz srca punog gnjeva el-Amd ad se glasno nasmije, prie i sjedne. Pritom su njego ve grudi te ko disale, i on pomisli u svojoj nutrini: 239 Dvjestaitridesetiprva no Sramotna smrt za mene, kada doe kuevlasnik! Dama meutim sjedne njemu uz bok i pone se aliti i smijati, dok je el-Amd ad tu sje dio pun briga i mrana izraza lica i smi ljao tisuu svakojakih misli i u sebi samome govorio: Ubrzo mora doi taj, kojemu pripada ova dvorana. to da mu ja tada ka em? On e me ubiti, to je posve sigurno, i onda je sa mnom gotovo. Sada se dama podigne, zasue rukave, uzme jedan podlo ak, stavi zatim na njega st olnu plou, i pone jesti. I ona rekne el--Amd adu: Jedi, moj gospodaru! Tada se el-Amd ad takoer dadne na to, da jede. Ali mu hrana nije i la u tek, morao je tovi e stalno pogledavati na vrata. Naposljetku, kada se dama bila dosita najel a, ona odnese stol, stavi na podlo ak poslu avnik s voem i pone se sladiti poslasticam a. Zatim donese vino, otvori vr, napuni jedan pehar i pru i ga el-Am-d adu. On ga uzm e iz njezine ruke, ali je u sebi mislio: Jao, jao, kuedomain! Kada taj doe i mene vidi! Njegove su oi bile upravljene prema predvorju, dok je u ruci dr ao pehar. I stva rno, dok je on upravo tako tu sjedio, odjednom doe gospodar te kue. To je bio neka da nji bijeli rob, jedan od najuglednijih ljudi toga grada. Jer on je kod kralja b io konju ar. Taj si je bio uredio ovu dvoranu za svoje vlastito u ivanje, kako bi se u njoj krijepio i u nju se povlaio, s kime je ve elio. O tome je dakle danu bio po zvao jednog ljubimca i dao da se to mjesto uredi za njega. Ovaj se ovjek zvao Bah adur. Bio je otvorene ruke, isticao se u blagosti i dare ljivosti i bio je svagda spreman na milostinju i tro enje. Kada je on dakle do ao bli e..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 240 Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Bahadur, vlasnik dvorane, konju ar , kada je do ao bli e ulaznim vratima i vidio ih otvorenima, posve polako po ao dalje i ispru io naprijed svoju glavu. Tada ugleda el-Amd ada i damu i pred njima poslu avni k s voem i vrem za vino. Upravo je u tom trenutku el-Amd ad dr ao u ruci pehar, dok je njegovo oko bilo upravljeno prema vratima. Kada se dakle njegov pogled susreo s kuedomainovim, on prob-lijedi, a njegov trbuh zadr e. Ali kada ga je Badahur vidio p robli-jedjela i u zbunjenosti, on mu dadne znak, tim to je prst stavio na usta, k ao da hoe kazati: uti i doi ovamo k meni! Tada el-Amd ad odlo i iz ruke pehar i ustane, da poe k njemu. I kada je dama upita la: Kamo? on strese glavu i dadne joj znakom razumjeti, da hoe pi ati. Zatim bosono g izae u predvorje, i kada je ugledao Bahadura, prepozna u njemu gospodara kue, po u ri k njemu, poljubi mu obje ruke i rekne mu: Ja te preklinjem Allahom, visoki gospodaru, prije nego to mi uini ne to na ao, poslu aj, to ti imam rei! I sada mu on ispria itavu svoju povijest, od poetka do kraja. Ispriao mu je, kako je bio morao napustiti svoju zemlju i svoj kra241 Dvjestaitridesetidruga no ljevski polo aj, kako u dvoranu nije stupio po svojoj slobodnoj volji, i da je dap ae dama bila ta, koja je slomila zasun, otvorila vrata i pripremila svu tu nesreu. Kada je Bahadur bio saslu ao el--Amd adove rijei i saznao njegov udes i tovi e saznao, da je on kraljevi, on osjeti prema njemu sa aljenje i samilost. Zatim mu rekne: Poslu aj moju rije, Amd ade, i pokori mi se! Tada u ti ja jamiti za to, da e od onoga, ega se boji , ostati sigurno sauvan. Ako mi se meutim bude protivio, tada u te ubiti. El-Amd ad dadne kao odgovor: Zapovijedaj mi, to hoe . Ja ti se neu nikada protiviti, jer sam ja oslobodenik tvoje velikodu nosti! Bahadur sada nastavi: Vrati se odmah natrag u kuu, sjedni na mjesto, na kome si bio, i budi u dobru raspolo enju. Zatim u ja ui unutra k tebi - ja se zovem Bahadur pa kada doem k tebi, ti me izgrdi i napadni na mene i reci: 'Za to te tako dugo nije bilo?' Nemoj od mene uzi mati nikakvu ispriku, nego me izudaraj. Ako meutim bude imao obzira prema meni, tada u ti ja oduzeti ivot. Sada ui unutra i budi veseo! I to god uope bude kroz to vrijeme od mene zahti jevao, to e odmah spremno nai pred sobom. Pro ivi ovu no posve onako, kako ti hoe . Sutra ujutro meutim otii svojim putem! Takvo to ja inim, kako bih te poastio, jer si stranac. Ja naime volim strance i dr im to za svoju obvezu, da im iskazujem po tovanje. Tada mu el-Amd ad poljubi ruku i vrati se natrag u dvoranu, nakon to je njegovo lice opet poprimilo prirodno crvenilo i bjelilo. Tek to je u ao unutra, on dovikne dami: Gospodarice, ti si svoje boravi te svojim prisustvom uinila veselim! Ovo e biti jedna blagoslovljena no! Ona meutim rekne: To je ipak neobino od tebe, da me ti sada tako ljubazno pozdravlja ! 242 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Tako mi Allaha, gospodarice odgovori el-Amd ad ja sam vrsto vjerovao, da mi je moj memeluk Bahadur ukrao neko liko skupocjenih ogrlica, od kojih je svaka vrijedna desettisuca dinara. Kako sam meutim upravo sada iza ao i jo uvijek o tome mislio, potra io sam ih i na ao ih na njihovu mjestu. Samo ne znam, za to mameluk toliko dugo izbiva. Ipak u ga morati propis

no kazniti. Tada dama bude zadovoljna el-Amd adovim odgovorom. I sada se ponu oboje aliti i p iti i biti dobre volje. Tako su se oni dalje naslaivali, sve dok se Sunce nije poe lo spremati na poinak. Tada ue Bahadur, koji je bio promijenio svoju odjeu, potpasa o svoju haljinu i obuo izme, kakve nose mameluci. On izrekne pozdrav, poljubi pod i prekri i ruke na grudima, i pogne svoju glavu prema dolje poput nekoga, tko pri znaje svoju krivnju. El-Amd ad ga pogleda gnjevnim okom i dovikne mu: O ti najbjedniji od svih mameluka, za to te nije bilo tako dllgO? Visoki gospodaru odgovori on bio sam zaposlen time, da perem svoje haljine, a nisam znao, da si ti ovdje. Ti si me na ruio ovamo za veer, a ne za dan. Ali el-Amd ad povie na njega s rijeima: Ti la e , najbjedniji od svih mameluka. Tako mi Allaha, ja te moram istui! I on smjesta skoi, baci Bahadura na pod, uzme tap i pone ga lagano tui. Ali sada skoi takoer dama, istrgne mu tap iz ruke i spopadne Bahadura tako estokim udarcima, da su mu od bola iz oiju potekle suze i daje poeo dozivati u pomo i kripati zubima. Tada el-Amd ad pone dovikivati dami: - Ne ini to! - dok je ona uvijek kazivala: Pust i me da na njemu uti am svoj gnjev! Ali joj on oduzme tap i gurne je ustranu. Tada Bahadur opet ustane na noge, obri e si suze s lica i pone ih neko vrijeme iznova dv oriti. Zatim oisti dvoranu i zapali svijee. Ali je svakiput, kada bi izlazio ili u lazio, dama psovala i proklinjala Bahadura, dok ju je el-Amd ad gnjevno napadao: 243 Dvjestaitridesetidruga no Tako ti preuzvi enog Allaha, okani se mojega mameluka. On nije navikao na tomu slino! Zatim oni nastave jesti i piti, tim to ih je Bahadur dvorio, sve do pred pono. Budui da je naposljetku postao umornim od dvorenja i od udaraca, on se usred sale spusti na pod i pone hrkati i dahtati. Dama meutim, koja je bila pijana, rekne el -Amd adu: Na noge, uzmi taj ma, koji tu visi, i odsijeci ovom mameluku glavu! Ako to ne uini , tada e to biti tvoja vlastita propast. Ali on odvrati: Sto te je spopalo, da hoe ubiti mojega memeluka? Ona dadne kao odgovor: Na e e zadovoljstvo postati samo jo potpunijim, kada on bude mrtav. Ako ti to ne uini , tada u doi ja i ubit u ga. Tada el-Amd ad uzvikne: Tako ti Allaha, ne ini to! Ali ona uzvikne: Ipak u to uiniti! - skine ma, trgne ga i poe prema Bahaduru, kako bi ga ubila. Sada el-Amd ad sebi rekne: Ovaj nam je ovjek uinio dobro, za titio nas je, bio je prema nama ljubazan, sam se uinio mojim mamelukom - kako bismo ga mi mogli za to nagraditi smru! Ne, to se ne smije nikada dogodi ti! Tada on dovikne dami: Ako moj mameluk stvarno treba nai smrt, tada to prije pris taje meni, da ga ubijem, nego tebi! Zatim joj on istrgne ma iz ruke, podigne svoju ruku u zrak i udari damu po zat iljku, tako da joj je glava odletjela s trupa i pala zatim na kuedomaina. Taj se p robudi, sjedne uspravno, otvori oi i ugleda el-Amd ada, kako stoji pred njim s okrv avljenim 244 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu maem u ruci. I dalje pogleda prema dami, kadli je ugleda kako le i na podu mrtva. O

n upita, to je s njome, a el-Amd ad mu ispria, to je ona bila uinila, i zakljui s rijei a: Ona je ustrajavala na tome, da te ubije. Ovo je sada njezina -ograda. Tada Bahadur skoi na noge, poljubi princa u elo i rekne mu: Visoki gospodaru, ah, kamo sree da si je ipak po tedio! v-ja nam meutim ne preostaje ni ta drugo initi, nego da je : dmah otpremimo, prije nego to bude dan. Zatim Bahadur potpa e svoju haljinu, uzme damin le , umota ga u ogrta, stavi u ko ar u, digne je na rame i rekne el-Amd adu: Ti si ovdje stranac i nikoga ne pozna . Tako dakle ostani tu, gdje si sada, i ekaj me do jutarnjeg svitanja. Ako se onda vratim k tebi, sigurno u ti uiniti mnogo dobra i potruditi se, da dobijem bavijest o tvome bratu. Ako se meutim o Sunevu izlasku ne vratim opet natrag k te bi, tada znaj, da je sa mnom gotovo, i zatim r.eka ti pomogne Allah! Zatim e ova kua pripasti tebi, i bit e tvoje sve, to se u njoj nalazi u novcu i dobrima. Nato on, s ko arom na ramenu, napusti dvoranu, proe s njome kroz ulice i udari p utem prema otvorenom moru, kako bi u r.;ega bacio teret. Ali kada je ve bio blizu obale, osvrne se i ugleda naelnika stra e i stra arske satnike, koji su mu prilazili sa svih >:rana. Kada su ga prepoznali, oni se zaude, otvore ko aru i nau u njoj le . Tada ga uhvate i stave ga tijekom noi sve do jutra u eljezne okove. Potom otpreme njega i ko aru, onakvu kakva je bila, ka kralju i ispostave mu izvje e o njemu. Kada je kralj to sve rio vidio i saslu ao, on se silno razbjesni i dovikne konju aru: Jao tebi! Ti ini uvijek tomu slino. Ubija ljude i baca ih D more i uzima im sav njihov imetak! Koliko mnogo umorstava mora da si poinio ve prije ovoga! Bahadur meutim pogne svoju glavu..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 245

Ali kada je poela

'2g C dvjestaitridesetitrea no 7 V k\ ^ _F cr ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Bahadur pred kraljem pognuo svoj u glavu prema tlu. Ali kralj povie na njega i rekne: Hej ti, tko je ubio ovu enu? On dadne kao odgovor: Visoki gospodaru, ja sam je ubio. Nema nikakve visosti i r.ema nikakve moi do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega! Tada kralj zapovjedi u svojemu gnjevu, neka ga se objesi. A krvnik ga na kral jevu zapovijed odvede. Naelnik ga je pratio s izvikivaem, koji je izvikivao po gra

dskim ulicama, da si narod treba pogledati smaknue kraljevskog konjusara Bahadura . I tako su obilazili naokolo po svim sokacima i ulicama. Tako daleko Bahadur. El-Amd ad je pak u meuvremenu ekao, pa kada je svanuo dan i iza lo Sunce, a Bahadur se nije vraao, tada on povie: Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega! Sto mu se moglo dogoditi, to ga je moglo snai? 247 Dvjestaitridesetitrea no Dok je on o tome razmi ljao, izvikiva izvikne, da si narod treba pogledati Bahad urovo pogubljenje, i da e on biti obje en u podne. Kada je el-Amd ad to morao uti, on zaplae i rekne: Zbilja, mi smo Allahova stvorenja, i k Njemu se vraamo! On se hoe nepravedno rtvovati za mene, dok sam ipak ja taj, koji ju je ubio. Tako mi Allaha, to se ne smije nikada dogoditi! I on odmah napusti dvoranu, zakljua vrata, po uri kroz grad, sve dok nije bio su stigao Bahadura. Tada stupi pred naelnika i zamoli ga: Visoki gospodaru, ne ubijaj Bahadura. On je nedu an! Tako mi Allaha, samo sam je ja ubio, nitko drugi. Kada je naelnik bio uo njegove rijei, on ga odvede zajedno s Bahadurom ka kralju i ispria mu, to je bio uo od el-Amd ada. Tada kralj pogleda princa i upita ga: Jesi li ti ubio enu? Dabome! dadne on kao odgovor. Kralj nastavi: Ispriaj mi, za to si je ubio, i ka i mi istinu! Tada mu ovaj dadne kao odgovor: O kralju, ja sam do ivio jednu udnovatu povijest, i neobino je to, to u ti ispriati. Kada bi to bilo iglama zapisano u kutove oiju, tada bi to bila opomena za one, koji se daju opo menuti. Zatim on kralju ispria svoju povijest i izvijesti ga o svemu, to mu se bilo dog odilo s njegovim bratom, od poetka do kraja. Kralj je bio zbog toga preko mjere z aprepa en, i on princu rekne: - Sada znam, da si ti bez krivnje. Ali reci, mladiu, hoe li ostati kod mene kao vezir? - Slu am i pokoravam se! odvrati el-Amd ad. I tada kralj pokloni njemu i Bahadura rasko ne poasne haljine, i pokloni mu jedn u lijepu kuu s u kopljenicima i slugama, da, on mu je najmilostivije dao sve, to je trebao. Zatim mu je utvr248 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu dio uzdr avanje i prihode i zapovjedio, da se treba tragati za nje-zovim bratom el -As'adom. El-Amd ad je dakle sjeo na vezirsku stolicu, sudio i izricao presude, po stavljao i otpu tao, uzimao i davao. I on po alje izvikivaa po gradskim ulicama, koji je izvikivao o njegovu bratu el-As'adu. Neko je vrijeme ovjek neprekidno izvikiv ao, po svim ulicama i sokacima. Ali veziru ne doe do u iju nikakvo izvje e o njegovu b ratu, i inilo se, da se od njega izgubio svaki trag. Tako je pro ao el-Amd ad. Ali je el-As'ad bio u meuvremenu muen od maga dan i no, ra no i kasno, tijekom cijele jedne godine, sve dok se nije pribli io blagdan maga. S ada se Bahram Mag pripravi za putovanje i opremi za sebe jedan brod..." 249 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Bahram Mag, kada je bio opremio jedan brod za putovanje, uzeo sa sobom princa el--As'ada. Bio ga je stavio u jed an velik sanduk, sanduk zakljuao i dao odnijeti na palubu. A upravo u to vrijeme, u koje je Bahram dao da se sanduk s el-As'adom odnese na brod, dogodilo se, po odluci udesa i predodredenosti, da je u blizini stajao el-Amd ad i gledao more. Ka da je on vidio sve te stvari, koje se odnose na brod, njemu zakuca srce. I tada on zapovijedi svojim slugama, da mu dovedu njegovu jahau ivotinju. Zatim uzja i i pon e jahati, praen skupinom ljudi iz svoje pratnje, uzdu morske obale. Kod Magova se broda zaustavi i zapovjedi svojim ljudima, da se popnu na njega i da ga pretra e. Ljudi se popnu na njega i pretra e cijeli brod, ali ne nau ni ta. Tako siu opet na kop no i izvijeste o tome el-Amd ada. On nato odja i natrag kui. Ali kada je stigao onamo i stupio u svoj dvorac, stegne mu se srce, on pogleda svojim oima posvuda naokol o, i tada ugleda dva stiha, koji su stajali napisani na jednome zidu. To su bila ova dva stiha: O ti moj prijatelju, ti boravi dalek pogledima, Srcu i pameti te ni ta ne mo e oteti. 251 Dvjestaitridesetietvrta no Ostavio si me za sobom u gorkome jadu I ugrabio, spavajui, mojemu oku san. Kada je el-Amd ad proitao ove stihove, morao je misliti na svojega brata, i on z aplae. Ostavimo mi sada njega i pogledajmo, to se zbivalo s Bahra-mom Magom! Taj se u krca na brod i zagalami i povie na mornare, neka naj urnije podi u jedra. Tada oni ra zapnu jedra i otisnu se na more i nastave ploviti dan i no. Svakoga je drugog dan a vadio Mag princa el-As'ada van i davao mu malo hrane za jelo i malo vode za pie , sve dok nisu do li u blizinu Vatrenog Brda. Tada se podigne protiv njih oluja, i more je, ljuljajui, nosilo brod ovamo i onamo, tako da je izgubio ispravan smjer . Sada se putnici nau u krivom pravcu plovidbe i uplove u druge vode, koje nisu b ile njihov cilj. Naposljetku dospiju do jednoga grada, koji je bio izgraen na mor skoj obali i koji je imao jednu tvravu, iji su prozori gledali na ovo more. Nad ti m je gradom vladala stanovita ena, koja se zvala kraljica Mard ana. Kapetan sada re kne Bahramu: Dragi gospodaru, mi smo skrenuti s pravog puta, i mi moramo sada pristati uz ovaj grad, kako bismo se ondje odmorili. Potom neka Allah uini, to On hoe! Bahram odgovori: V Sto ti ini i to ti misli , to je ispravno. Ja u postupiti, kako ti dr i da je pravo. Zatim kapetan nastavi: Ako kraljica po alje koga k nama i pone nas ispitivati, to da joj mi damo kao odgovor? Bahram odvrati: Ja ovdje kod sebe imam tog muslimana. Njemu emo obui mameluke haljine i zatim ga uzeti sa sobom na kopno. Kada ga kraljica bude vidjela, ona e misliti, da je on stvarno mameluk, a ja 252 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu u joj rei: 'Ja sam trgovac robljem, koji trguje bijelim robovima. Ve sam imao kod s ebe mnogo mameluka, ali sam ih sve rasprodao, osim ovoga jednoga, koji je ostao kod mene.' Tada kapetan rekne: To su izvrsne rijei! Ubrzo potom dosegnu grad, skinu jedra i spuste sidro. A kada je brod le ao o si dru, doe kraljica Mard ana sa svojom gardom, zaustavi se kod broda i pozove van kap etana. Taj doe k njoj na kopno i poljubi pred njome tlo, na to ona upita:

Kakav se teret nalazi na tvome brodu, i koga ima kod sebe? On dadne kao odgovor: - O najmonija kraljice na ega vremena, ja imam kod sebe jednog trgovca, koji trg uje bijelim robovima. - Dovedi ga ovamo k meni! - zapovjedi ona. I tada takoer Bahram doe na kopno, praen od el-As'ada, koji je i ao iza njega u ma melukim haljinama. Kada je dakle Bahram stupio pred nju, poljubio zemlju i opet s e uspravio, ona ga upita: - Kakvim se obrtom bavi ? - Ja sam trgovac robljem odvrati on. Tada ona pogleda el-As'ada o kome je stvarno povjerovala, da je mameluk, i up ita ga: Kako ti je ime? Princa su umalo ugu ile suze, ali joj on odgovori: - Moje je ime el-As'ad. Ganuta, ona dalje upita: - Umije li pisati? Pa kada je on to potvrdio, naredi da mu se pru i tintarnica, trska za pisanje i papir i rekne mu: Napi i ne to, kako bih ja to vidjela! 253 Dvjestaitridesetietvrta no Tada on napi e ova dva stiha: Ti uviavni, ka i, to mo e ovjek, Ako ga nesrea vazda progoni na svim putovima? Gospod ga je okovana bacio u more i rekao mu: 'Budi na oprezu, da te ne smoi voda !' Kada je ona bila proitala list, osjeti suut prema njemu, i tako ona rekne Bahra mu: Prodaj mi ovog mameluka! Ali joj on dadne kao odgovor: Visoka gospodarice, nije mi mogue, da ga prodam. Ja sam ipak ve prodao sve svoje mameluke, tako da mi je jedini preostao samo jo ovaj! Tada kraljica Mard ana vikne: - Ja ti njega moram oduzeti, bilo kupnjom ili kao poklon! Ali Bahram odvrati: - Ja ga ne kanim niti prodavati ni poklanjati. Tada ona odmah uhvati el-As'ada za ruku, uzme ga sa sobom i odvede ga gore u tvravu. Magu meutim dadne rei: - Ako ti ne odjedri jo danas nano od na ega grada, tada u ti oduzeti sav tvoj imetak i dati da se razbije tvoj brod. Kada je ovaj uo tu poruku, on se vrlo ra alosti i rekne: - Ovo zbilja nije nikakvo putovanje, kojemu bih se mogao radovati! Zatim se on pone pripremati za put, uzme sve, to je htio imati, i pone ekati, da padne no, kako bi opet otplovio. Mornarima meutim rekne. - Opskrbite se zalihama i napunite svoje mje ine vodom. Zaplovit emo pred kraj noi! . 254 Pripovijest o Kamar ez-Zamdnu Tada mornari obave svoje poslove i priekaju do veeri. Zatim K nad njima spusti no. Okrenimo se mi sada od njih ka kraljici Mard ani! Ta je bila oti la s el-As'adom i odvela ga u tvravu. Ondje dadne da se otvore prozori, koji gledaju na more, i z apovjedi robinjama, da donesu jela. Ove dakle postave pred njih jela, i oboje uz mu jesti. Zatim kraljica zapovjedi, da se donese vino..." 255 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z

apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela dvjestaitridesetipeta no 3 oo

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kraljica Mard ana zapovjedila robi njama, da donesu vino. One ga iznesu, i ona tada pone s el-As'adom piti. Allah meu tim, Slavljeni i Uzvi eni, ispuni njezino srce ljubavlju prema el-As'adu. I ona pon e uvijek iznova puniti pehar i pru ati mu ga, sve dok njemu nije pobjegao razum. T ada se on podigne, kako bi obavio nu du, i napusti dvoranu. Kada je nato ugledao j edna otvorena vrata, on proe kroz njih i nastavi koraati dalje, sve dok ga put nij e doveo u jedan velik vrt, u kome su se nalazile voke i cvijee svakojake vrste. On dje, ispod jednog drveta, une i obavi, to mu je bilo potrebno. Zatim se opet podign e i poe k advrvanu61, koji je bio u vrtu. Ali jo prije nego to je ponovo zavezao svo je haljine, svali se na lea. I vrtni ga zrak omami, i on utone u san, i nad njime se spusti no. Tako je to stajalo s princom. Bahram meutim, kada je nastala no, povie mornarima : Razapinjite jedra! Otplovit emo! Slu amo i pokoravamo se! odvrate oni. - Ali daj nam jo toliko vremena, da napuni mo sve svoje mje ine. Zatim emo podii jedra. 61 advrvan je vodoskok. 257 Dvjestaitridesetipeta no Mornari dakle jo jednom odu s mje inama na kopno, kako bi ih napunili. Obilazili su oko dvorca, pa jer nisu na li ni ta osim vrtnog zida, uzveru se preko njega, siu u vrt uzmu slijediti tragove nogu, koji su vodili prema Sadvrvanu. Kada su dospj eli do njega, nau el-As'ada kako le i na leima. Odmah ga prepoznaju, i silno ga obra dovani odnesu odatle, nakon to su bili napunili svoje mje ine. Zatim se opet popnu preko zida, urno odnesu princa k Bahramu i doviknu mu: Raduj se, * jer tvoja je elja ispunjena, * tvoja je briga uti ana! * Tvoj je bub anj zabubnjao, * tvoja je frula zasvirala! * Tvojega smo zarobljenika, kojega ti je kraljica Mard ana na silu oduzela, mi opet prona li, i evo ti ga donosimo. Zatim el-As'ada bace pred njega. im ga je Bahram ugledao, njegovo srce poskoi o d velike radosti, i njegove se grudi nadmu od bla enstva. On im pokloni poasne halj ine i zapovjedi im, da urno podignu jedra. Tada oni razapnu jedra i zaplove u smj eru Vatrenog Brda. Tako su dalje jedrili sve do jutra. Ostavimo mi Bahrama neka plovi dalje i okrenimo se natrag ka kraljici Mard ani! Kada ju je el-As'ad bio napustio, ona je cijelo vrijeme ekala na njega. Ali budui da se on nije vraao, ona se podigne i pone ga tra iti, ali nije mogla nai od njega n ikakva traga. Sada ona dadne zapaliti baklje i zapovjedi robinjama, da ga tra e. D a, ona sama sie u vrt, pa kada je vidjela da vrata stoje otvorena, znala je, da j e on bio u ao onamo. Ona po uri u vrt, ali ondje kod advrvana nae samo njegove sandale , pa, premda je u potrazi za njime pretra ila itav vrt, od njega ne otkrije nikakva traga. Unato tomu ga je tra ila dalje po svim kutovima vrta, sve dok nije nastalo jutro. Tada zapita o brodu, i reknu joj, da je on otplovio u prvoj treini noi. Tad a je znala, da su ga oni bili uzeli sa sobom, i ona postane gnjevnom i alosnom. O dmah izda zapovijed, da se smjesta opremi deset velikih brodova. Takoer se ona sa ma opremi za boj i ukrca se u jedan od tih deset brodova sa svojim mamelucima, r obinjama i tjelesnom gardom, koji su svi bili odjeveni u rasko ne oprave i naoru ani

primjereno ratu. Jedra budu razapeta, i ona dadne rei kapetanima: 258 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu Ako uhvatite Magov brod, tada su vam poasne haljine i ani pokloni od mene sigurni. Ako ga meutim ne ulovite, tada u vas ja dati smaknuti sve do posljednjeg ovjeka. Tada mornari postanu odu evljeni od straha i velike nade, i brzo su jedrili taj dan i sljedeu no, i zatim jo drugi dan i trei dan. Tek im o etvrtome danu brod Bahra ma Maga doe u ? idokrug. I jo prije nego to je dan po ao na poinak, opkoli brodovlje s a svih strana Magov brod, upravo kada je Bahram bio izvadio van princa el-As'ada i udarao ga i muio, dok je mueni dozivao u pomo i vapio za spasom. Ali nije nalazi o nijednog pomonika, nijednog spasitelja meu ljudima, a boljeli su ga estoki udarci . Dok je tako Mag muio svoju rtvu, on sluajno podigne pogled, i tada ugleda, kako j e brodovlje okru ilo njegov brod i opkolilo ga, ba kao to bjeloonica okru uje arenicu. S ada Bahram ugleda pred oima sigurnu smrt, uzdahne i povie: O ti tu, As'ade, ovo se sve zbiva poradi tebe! Zatim ga pograbi za ruku i zapovjedi svojim ljudima, da ga race u more, i nar uga mu se: Tako mi Allaha, ja u te poslati u smrt, prije nego to sam umrem! Mornari ga brzo pograbe za ruke i noge i bace ga u more. Ali Allah, Slavljeni i Uzvi eni, koji je htio, da on bude spa en i da jo ne dosegne konac svojega ivota, d opusti, da on izroni, nakon to je ve bio potonuo. Zatim je veslao rukama i nogama, sve dok mu Allah nije pomogao i donio mu spasenje, jer su ga valovi digli i odn ijeli ga daleko od Magova broda, i on dospije do kopna. Ondje se popne na obalu, ali je jo jedva vjerovao u svoj spas. Budui da se sada nalazio na vrstome tlu, on svue svoje haljine, iscijedi ih i ra iri. Sjedio je tu gol i plakao nad svojom nevo ljom, nad svim udarcima udesa, koji su ga bili pogodili, nad muenjem i zarobljeni t vom i usamljeno u u tuini, i zatim je izrekao ova dva stiha: Moj Allah, ne mogu to podnositi, ne znam sebi nikakve pomoi, Stije njene su mi grud i, rasjeeno je moje u e. 259 Dvjestaitridesetipeta no A kome se treba sirotan tu iti na svoje nedae Nego svojemu Gospodu? Ti si Gospodar nad gospodarima, moj spas! Poslije ovih rijei on ustane i opet obue svoje haljine. Ali nije trebao ii, kamo bi mogao doi. Tako se on poeo prehranjivati biljem ovima s drvea i piti vodu iz potoka. I ao je odatle dalje dan i no, ledao kako se u daljini nazire neki grad. Obradovan ubrza svoj korak, prispio do njega..." 260 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, apoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-As'ad, kada je prispio do tog a grada, bio iznenaen nou. Tako su dakle bila zakljuana takoer gradska vrata. Sada s e po predodredbi udesa to poklopi, da je taj grad bio onaj isti, u kome je on bi o zarobljen i u kome je njegov brat el-Amd ad bio kraljevim ministrom. Budui dakle da je el-As'ad na ao gradska vrata zatvorenima, on okrene ii u pravcu groblja, prem a grobnicama. A kada je dospio onamo, nae jednu grobnicu s vratima bez vratnice. U nju on ue i legne na pod da spava, tim to je svoje lice pokrio rukom. U meuvremenu je Bahram Mag kraljicu Mard anu, koja ga je bila uhvatila sa svojim brodovljem, bio porazio putem lukav tine i arobnja tva, okrenuo se zdrav i itav prema svojemu zaviaju i odmah odatle vesela srca odjedrio. Kada je zatim plovio mimo g

znao, kamo bi sa zemlje i plod i naposljetku ug a kada je koju je bila z

roblja, ondje se iskrca, kako je to bio predodredio udes, iz broda na kopno i poe dalje pje ke izmeu grobova. Tada grobnicu, u kojoj je spavao el-As'ad, ugleda otvo renom, i zauen rekne: Ipak u pogledati u ovu grobnicu! Pa kada je zavirio unutra, ugleda el-As'ada kako u jednom kutu te zgrade, lic a pokrivena rukom, le i spavajui. Pogleda spavau u lice, prepozna ga i uzvikne: 261 Dvjestaitrideseti esta no Zar ti jo uvijek ivi ? I on ga smjesta pograbi i odvue ga u svoju kuu, gdje je imao jednu podzemnu tam nicu, koja je bila odreena za muenje muslimana. Takoer je imao jednu ker po imenu Bu stan. On dakle namakne el-As'adu te ke okove, baci ga u onu tamnicu i dadne nalog svojoj keri, da ga mui dan i no, sve dok ne bude mrtav. Najprije ga jo on sam estoko izudara, zatim tamnicu zakljua i kljueve dadne svojoj keri. Ubrzo pak potom njegova ki Bustan opet otvori podrum i sie dolje, kako bi ga istukla. Tada ona ugleda u n jemu mladia nje ne naravi i lijepa izgleda, koji je imao visoko nadsvoene obrve i du bokocrne oi. Njezino srce bude ispunjeno ljubavlju prema njemu, i ona ga upita: Kako ti je ime? On joj dadne kao odgovor: Moje je ime el-As'ad. Tada ona uzvikne: Neka bi ti stvarno bio sretan62! I sretni neka budu tvoji dani! Ti ne zaslu uje , da bude muen i udaran. Ja znam, da se tebi dogaa nepravda. I ona mu se pone ljubazno obraati, i razve e mu njegove okove. Zatim ga je pitala o islamskoj vjeri, i on je izvijesti, da je to prava vjera, i da je na gospodar Muhammed udima bez premca i oiglednim znakovima pokazao istinu. Da je meutim slu enje vatri tetno i da niemu ne valja. I dalje ju je pouavao u islamskom vjeronauku, sve dok se se ona nije bila dala od njega preobratiti i dok njezino srce nije bilo postalo pro etim ljubavlju prema istinitoj vjeri. Takoer ispuni Allah Uzvi eni njezin u nutrinu ljubavlju prema el-As'adu, i tako ona izgovori obje63 reenice oitovanja 62 "El-As'ad" znai "Sretni". 63 Kada se kazuje da se oitovanje vjere sastoji od dvije reenice, mis li se na sljedee dvije: 1. Tvrdim da nema drugoga boga osim Boga (Allaha). 2. Tvrdim da je Muhammed Bo ji (Allahov) poslanik. 262 Pripovijest o Kamar ez-Zamanu vjere i pone nadalje pripadati narodu sree i bla enosti. Zatim mu je donosila za jel o i za pie, razgovarala s njime i molila se. Takoer mu je pripravljala pilee juhe, sve dok on nije opet do ao k snazi, njegova slaboa od njega uzmaknula i dok nije po novo zadobio svoje ranije zdravlje. To mu se dogaalo od keri Bahrama Maga. Kada je dakle djevica jednoga dana do la od el-As'ada, ostane stajati na vratima, i ba je tada tuda prolazio izvikiva i vikao: Tko stanovitoga lijepog mladia, koji izgleda tako i tako, ima kod sebe i dovede ga, taj treba imati toliko novaca, koliko zatra i! Tko ga meutim ima kod sebe i zataji ga, taj treba biti obje en pred vratima svoje kue! Njegov imetak treba biti opljakan, njegova krv treba biti neosveeno proljevena! Kada je ona odatle ula to izvikivanje, odmah je znala da je on taj tra eni. Smje sta ue opet k njemu i ispria mu, to je bila ula. Tada on izae van i uputi se k veziro voj kui. I im je iz daljine ugledao vezira, on povie: Tako mi Allaha, ovaj je vezir bome moj brat el-Amd ad! Zatim se on zajedno s djevicom, popne gore u dvorac i baci se, im je sreo svoj ega brata el-Amd ada, na njegove grudi. Takoer njega prepozna el-Amd ad i padne mu ok o vrata. Tako su njih dvojica jedan drugoga grlili, okru eni mamelucima, koji su b ili sja-hali sa svojih konja. Na neko vrijeme el-As'ad i el-Amd ad utonu u nesvije st. Ali kada su opet bili do li k sebi, el-Amd ad uzme svojega brata i odvede ga k s

ultanu, kojemu sve ispria. Sultan nato zapovjedi, da se Bahramova kua opljaka..." Tada Sehrezad primijeti, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 263

Ali kada je poela

dvjestaitridesetisedma no

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje sultan zapovjedio, da el-Amd ad tre ba opljakati Bahramovu kuu, a njega sanltoga dati objesiti. Tada vezir iza alje ljud e, da to uine. Ovi se, otpute k Bahramovoj kui, opljakaju je i njegovu ker dovedu k veziru. A taj je primi sa svim po tovanjem. Jer je el-As'ad sve bio ispriao svojemu bratu, kako je bio muen i kako mu je Bahramova ki bila inila dobro. Zato joj on is ka e visoko po tovanje. Zatim takoer el-Amd ad ispria svojemu bratu sve, to je on bio do i io s onom damom, kako je bio umakao smrti na u etu, i kako je postao vezir. Tako s e jedan tu io drugomu, kako je on nakon rastanka s bratom bio trpio. Nato dadne kr alj da doe Mag i zapovjedi, neka mu odrube glavu. Bahram meutim upita: Najmoniji kralju, jesi li ti stvarno odluio, da me dadne ubiti? Kada je kralj potvrdno odgovorio na njegovo pitanje, Bahram zamoli: Imaj sa mnom jo malo strpljenja, o kralju! Zatim on obori svoju glavu prema tlu, a kada ju je opet podigao, izgovori oito vanje vjere i postane muslimanom kao sultanov tienik. Tomu se svi obraduju. Zatim mu el-Amd ad i el-As'ad 265 Dvjestaitridesetisedma no ispriaju sve, to su oni bili do ivjeli. On se zaudi nad tim i obojici rekne: Visoki gospodari, spremajte se na put u zaviaj. Ja u vas pratiti. Obojica su bili silno radosni zbog toga i zbog njegova obraenja na Islam, ali su ipak gorko plakali. Tada im Bahram rekne: Visoki gospodari, nemojte plakati! Vi ete ipak naposljetku biti opet sjedinjeni s va ima, kao to su bili sjedinjeni takoer Ni'ma i Nu'm. Kada su oni upitali: - Kako su dakle pro li Ni'ma i Nu'm? Bahram ispria \ PRIPOVIJEST 0 NI'MI IBN ER-RABl'JU I NJEGOVOJ ROBINJI NDII. / 'Pripovijeda se - ali Allah to zna najbolje - da je neko u gradu Kufi64 ivio je dan ovjek, koji je pripadao uglednicima svojega naroda, i koji se zvao er-Rabf ib n Hatim. Posjedovao je mnogo novaca, i bio je dobrostojei. Takoer mu je bio poklon jen jedan sin, kojega je bio nazvao Ni'mat Allah65. Jednoga dakle dana, kada se nalazio u dvori tu trgovaca robljem, on ugleda neku robinju, koja je bila ponuena n a prodaju i koja je nosila na svojim rukama malu djevojicu udesne ljepote i ljupko sti. Tada er-Rabi' namigne prekupcu i upita ga: Koliko stoji ova robinja sa svojom kerju? Ovaj odgovori: 64 Neko bogat grad u donjoj Mezopotamiji. 65 "Allahova Milost", skraeno Ni'ma, to jest - "Milost". 266

Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi Pedeset dinara. Tada er-Rabi' rekne: Napi i kupoprodajni ugovor, uzmi novac i predaj ga njezinu gospodaru! Nato on izbroji prekupcu robinjinu cijenu, dadne mu takoer njegovu nagradu za posredni tvo, primi robinju i njezinu ker i ode s objema kui. Kada je dakle njegova supruga ugledala robinju, ona ga upita: Dragi bratiu, kakva je to robinja? On joj dadne kao odgovor: Ja sam je kupio, jer sam htio imati ovu malu, koju ona nosi u naruju. Znaj, kada ona naraste, tada nee u zemlji Arabljana i Perzijanaca biti nijedne, koja bi joj sliila ili koja bi bila ljep a od nje. Tada njegova sestrina rekne: / Ima pravo. I ona upita robinju: Kako ti je ime? Ova odvrati: Visoka gospodarice, moje je ime Taufik. Dalje dama upita: A kako se zove tvoja ki? Robinja odgovori: Sa'd. Tada dama rekne: Dala si joj ispravno ime21. Jer ti si sretna, i sretan je, tko te je kupio! 21 "Sa'd" znai "Srea". 267 Dvjestaitrides^tisedma no Zatim ona nastavi: Dragi bratiu, kako e je ti nazvati? Kako ti hoe dadne on kao odgovor. Pa kada je ona nato rekla: - Mi emo je nazvati Nu'm Rabi' rekne: - erTo je od tebe jedna izvrsna zamisao67. Mala je dakle Nu'm bila s Ni'mom, er-Rabi'jevim sinom, odga jana u istoj kolijevci, i oboje su bili vazda jedno s drugim, sve dok nisu dosegli starost od deset godina. I oboje su jedno drugo nadma ivali ljepotom. Djeak je njoj obiavao rei: - Moja sestro - a ona je njemu vazda govorila: - Moj brate. - Sada meutim prie er-Rabi' k svojemu sinu Ni'mi, kada je ovaj bio dosegao tu starost, i rekne mu: j Moj sine, Nu'm nije tvoja sestra, nego tvoja robinja, koju sam ja za tebe kupio, dok si ti jo le ao u kolijevci. Zato je odsada nemoj vi e zvati sestrom! Ni'ma svojemu ocu dadne kao odgovor: Ako je tomu tako, ja u se njome o eniti! Zatim on ode k svojoj materi i izvijesti je o tome. Ona samo rekne: Moj sine, ona je tvoja slu kinja. Tako dakle Ni'ma ibn er-Rabi' uzme tu robinju za enu i zavoli je. Nad time dak le proe nekoliko godina, dok su oboje dalje ivjeli u svojoj srei. U cijeloj meutim K ufi nije bilo nijedne ljep e, dra esnije i ljupkije djevojke od Nu'me. U meuvremenu j e ona bila takoer odrasla, proitala je Kur'an i knjige od znanosti, ktomu takoer na uila svirati na nekim vrstama glazbenih instrumenata. Da, ona je pjevala i sviral a na glazbalima tako divno, daje u tome nadma ivala sve ljude svojega doba. Pa kad a je dakle sjedila jednoga dana sa svojim mu em Ni'mom ibn er-Rabi'jem uz vino, 67 lanovi iste obitelji ili istog domainstva esto imaju imena, koja su izvede na od istoga jezinog korijena, ovdje: Ni'ma i N'um < nm.

268 Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabt'ju i njegovoj robinji Nu'mi posegne ona za lutnjom, ugodi strune, i za radost pone pjevati ova dva stiha: Dokle god si ti moj gospodar, u ijoj ja milosti prebivam, Moj ma, kojim sijeem iju n esree, Ne mogu me niti Zaid ni Amr68 obradovati hrabrenjem, Samo ti jedini, kada mi pri jete udarci udesa. Ni'ma dospije u najvee ushienje i uzvikne: - Tako ti mojega ivota, o Nu'mo, otpjevaj nam jo ne to uz def i uz ostale glazben e instrumente! * Tada ona pone opet pjevati * i pusti da odjekuje ova pjesma: * O ti, u ijoj ruci poiva moja uzda, tako mi tvog ivota, U svojoj u se ljubavi opirati zavidnicima, Koritelje u razgnjeviti, sebe u tebi posvetiti, Rastat u se od svojega veselja, od svojega sna, Grob u si iskopati za tvoju nje nu ljubav Posve dubokjo u svojoj nutrini, a da moje srce to ne opazi. Tada mladi uzvikne: To je divno, o Nu'mo! Dok su se oni tako radovali najljep em ivotu, el-Haad 69, namjesnik, koji je sjedio u svome dvoru, rekne u sebi: 68 Pod imenima Zaid i Amr se pomi ljaju neodreene osobe, otprilike: ni ti Janko ni Marko. 69 El-Haad ibn Jusuf je bio dvadeset godina namjesnik u Kufi, i to od 694. godine dalje. 269 Dvjestaitridesetisedma no Ja u ipak izmisliti neko sredstvo, kako bih tu robinju, koja se zove Nu'm, oteo i poslao je gospodaru pravovjernih 'Abd el-Maliku ibn Marvanu70. Jer u njegovoj se palai ne nalazi nijedna njoj ravna, nijedna, koja bi pjevala ljep e od nje. Nato on dadne da doe jedna stara dvorkinja i rekne joj: Otii u kuu gospodara er-Rabi'ja i zdru i se s robinjom Nu'mom! Zatim ku aj pronai sredstvo i putove, kako bi je otela, jer na cijeloj zemlji nema ni ta njoj ravno! Stara obea da e uiniti, to joj je el-Haad bio naredio. I sljedeeg jutra ona obue haljine od kostrijeti, objesi oko svog vrata islo s tisuama kuglica i uzme u svoj u riiku tap i jemensku krabicu..." 70 'Abd el-Malik je vladao od 685. do 705. godine. 270 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

ogo C dvjestailridesetiosma noc Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je stara obeala da e uiniti, to joj je el-Haad bio naredio, i da je sljedeega jutra obukla svoje haljine od kostrijeti, oko svog vrata objesila islo s tisuama kuglica i uzela u svoju ruku tap i jemensku krab

icu. Tako je hodala i stalno uzvikivala: Neka je hvaljen Allah! Neka je slavljen Allah! Nema dru goga boga osim Allaha! Allah je najvei! Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha, Uzvi enoga i Svemoguega! Tako je ona slavila Allaha i stalno se molila, dok je njezino srce bilo puno lukavstva i podmuklosti, sve dok nije do la do kue Ni'me ibn er-Rabfja. To je bilo o vremenu podnevne molitve. Tada pokuca na vrata. uvar na vratima joj otvori i up ita je: to eli ? Ona odgovori: Ja sam jedna siroma na Allahova slu kinja. Vrijeme me je podnevne molitve iznenadilo, i sada bih voljela obaviti svoju molitvu u ovoj blagoslovljenoj kui. Ali joj vratar odvrati: 271 Dvjestaitridesetiosma no Dobra bakice, ovo je kua Ni'me ibn er-Rabi'ja. Ovo nije nikakva d amija i nikakva bogomolja. Ali ona nastavi: Ja znam, da nema nikakve d amije i nikakve bogomolje, koja bi bila nalik kui Ni'me ibn er-Rabi'ja. Ja sam dvorkinja iz palae gospodara pravovjernih, i ja sam iza la, kako bih obavljala pobo nost i hodoastila! Tada vratar rekne: Ne dolazi u obzir, da ti ovamo ue . Tako budu izmeu njih izmjenjivane jo poneke rijei, sve dok se stara nije naposlj etku objesila za njega i uzvikivala: / Zar smije nekomu kao to sam ja biti zabranjen ulazak u kuu Ni'me ibn er-Rabi'ja, meni, koja imam pristup kuama kne eva i velika a? Tada doe van Ni'ma, pa kada je saslu ao njezine rijei, on se nasmije i rekne star oj, neka ue za njim. Ni'ma dakle opet ue unutra, praen od stare, koja gaje slijedil a, i doe s njome k Nu'mi. Stara je pozdravi s mnogo lijepih rijei, pa kada je pogl edala Nu'mu, bude smetena i zapanjena nad njezinom neusporedivom ljepotom. Zatim joj ona rekne: Gospodarice, ja te preporuujem za titi Allaha, koji je tebe i tvojega gospodara uinio ravnopravnima po ljepoti i ljupkosti! Zatim stara ue u mihrab i pone se klanjati, bacati se niice i moliti se, sve dok dan nije do ao kraju i no sve obuhvatila svojom tamom. Tada robinja rekne: Dobra majice, odmori ipak neko vrijeme svoje noge! Ali stara odvrati: Gospodarice, tko razmi lja o onome svijetu, taj se umara na ovome svijetu. Tko se meutim na ovome svijetu ne umara, taj nee dospjeti na obitavali ta pobo nih na onome svijetu. Zatim Nu'm donese staroj jela i rekne joj: 272 Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi Jedi od mojih jela i izmoli za mene Allahovu milost i smilovanje! Ali stara dadne kao odgovor: Gospodarice, ja postim. Ali ti si mlada ena, tebi dolikuje, da jede i da pije i da bude dobre volje, a Allah e dati da ti padne u dio Njegova milost. Jer Allah Uzvi eni kazuje: 'Osim onoga, koji se pokaje, vjeruje i uini dobro djelo.'71 U takvim razgovorima ostane Nu'm neko vrijeme sjediti kod stare. Zatim ona re kne Ni'mi: Moj gospodaru, zamoli najusrdnije ovu staricu, da tijekom nekog vremena ostane kod nas. Jer ona na svome obrazu nosi

znakove pobo nosti. On joj odgovori: Naredi da joj se raspremi jedna soba, u koju bi se mogla sklanjati za obavljanje pobo nosti, i zatim nemoj dopu tati da itko ulazi k njoj! Mo da e Allah, Slavljeni i Uzvi eni, kroz blagoslov, koji od nje dolazi, dati da nam padne u dio blagostanje i da se nika da ne rastanemo jedno od drugoga! Nato stara provede takoer cijelu no u molitvama i u izgovaranju kur'anskih ajet a. A kada je Allah dopustio da opet nastane jutro, ona doe k Ni'mi i Nu'mi, izrek ne im jutarnji pozdrav i ktomu doda: / Preporuujem vas Allahovoj za titi. Tada je Nu'm upita: Kamo e ii, dobra majice? Moj mi je gospodar ipak zapovjedio, da ti dadnem urediti jednu sobu, u koju bi se ti mogla povlaiti na obavljanje pobo nosti i molitve! Ali stara odvrati: Neka mu Allah dadne dug ivot i neka vam oboma podari svoju milost! Od vas elim samo to, da dadnete nalog vrataru, da 71 Kur'an 25,70, to znai: svi ostali gre nici trebaju biti ka njeni. 273 Dvjestaitridesetiosma no mi nikada ne smije braniti ulazak k vama. Ako tako ushtjedne Allah, ja u hodoastit i k svetim mjestima i za vas u moliti dan i no, kada svr im molitvu i slu bu Bo ju. Zatim ona napusti kuu. Ali je robinja Nu'm zaplakala, jer se od nje morala ras tati, i nije slutila ni ta o razlogu, koji je staru bio doveo k njoj. Ova se meutim smjesta uputi k el-Haad u, a kada je bila kod njega, on je upita: Sto donosi ? Ona odgovori: Ja sam robinju vidjela. I uvidjela sam, da je ona najvea lje potica, koja je u na e vrijeme uope roena od ene. Tada joj el-Haad rekne: Ako uini , to sam ti zapovjedio, tada ti od mene treba pasti u dio bogata nagrada. Ona nato rekne: - Molim od tebe jedan rok, punih mjesec dana. On rekne: - Dajem ti rok od jednog mjeseca. I od sada pone stara stalno posjeivati kuu Ni'me i njegove robinje Nu'me..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 274 Ali kada je poela

dvjestaitridesetideveta noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje stara od sada poela stalno posjeiva ti kuu Ni'me i njegove robinje Nu'me. I oboje su joj iskazivali sve vi e po tovanja. Svake je veeri i svakoga jutra dolazila k njima stara, i svi su joj, koji su bili u kui, nazivali dobrodo licu. I naposljetku, kada je stara jednoga dana bila sama s Nu'mom, ona joj rekne: Gospodarice, tako mi Allaha, kada doem na sveta mjesta, vazda u se moliti za tebe. I ja uvijek pri eljkujem, da ti bude sa mnom i da vidi svete ljude, koji se ondje okupljaju i koji bi mogli za tebe izmoliti sve, to ti uope po eli . Tada robinja Nu'm zamoli:

Allahu za ljubav, dobra majice, uzmi me sa sobom! Ali stara odvrati: Zamoli za dopu tenje mater svojega mu a! Zatim u te uzeti sa sobom. Tada robinja rekne svojoj svekrvi, Ni'minoj materi: Gospodarice, zamoli mojega gospodara, da dopusti meni i tebi da izaemo jednoga dana s mojom majicom, staricom, kako 275 Dvjestaitridesetideveta no bismo se na svetim mjestima molile s fakirima i zazivale Allaha! Kada je zatim d o ao Ni'ma i sjeo, stara pristupi k njemu i htjedne mu poljubiti ruke. On je meutim odbije, a ona se pomoli za njega i napusti kuu. Ali sljedeega dana stara doe opet, kada Ni'ma nije bio kod kue. Tada ona prie Nu'mi i rekne joj: Mi smo se juer molili za tebe, sada se neodlo no stavi u po kret, sve si pogledaj i vrati se natrag kui, prije nego to doe tvoj gospodar! Tada robinja rekne svojoj svekrvi: Ja te molim, Allahu za ljubav, daj mi dopu tenje, da odem s ovom svetom enom i da pogledam na posveenim mjestima Allahove svece! Ja u se brzo vratiti doma, prije nego to moj go spodar doe natrag. Ni'mina mati meutim rekne: Bojim se, da tvoj gospodar ipak to ne sazna. Tada stara ustvrdi: Tako mi Allaha, neu joj dopustiti ni da sjedne. Smjet e samo pogledati, tim to bude uspravno stajala, i nee se smjeti dogo zadr avati. Tako ona dakle otme robinju pomou lukavstva i odvede je u dvorac namjesnika el -Hadad a. Ondje ona dadne da se javi njezin dolazak, nakon to je robinju bila zakljua la u jednu sobu. Tada el--Haad do uri ovamo, pogleda je i uvidi, da je ona najljep a meu svima svojim suvremenicima i da njoj ravne on jo nikada nije bio vidio. Ali kada ga je Nu'm ugledala, ona zastre pred njim svoje lice. On je meutim nije napu tao p rije, sve dok nije prispio njegov komornik, kojega je bio dao pozvati. Zatim nar edi da s njime uzja i etrdeset jahaa i zapovjedi mu, da djevojku posjedne na jednoga brzoga i plemenitog dromedara, da s njome po uri prema Damasku i da je preda gosp odaru pravovjernih 'Abd el--Maliku ibn Marvanu. On takoer sastavi jednu poslanicu i rekne: Predaj ovu poslanicu kalifu i uzmi od njega odgovor. Zatim se urno vrati k meni! 276 Pripovijest o Ni mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi Smjesta komornik uzme robinju, posjedne je na jahau devu i s njome krene na pu t. Ali su njoj u oima stajale suze, jer je bila rastavljena od svog gospodara. Ta ko je on putovao, sve dok nije stigao u Damask. Ondje zamoli za dopu tenje, da smi je doi pred gospodara pravovjernih. Kada mu je taj dao to dopu tenje, komornik se p ojavi pred njim i ispria mu o robinji. Kalif dadne da joj se doznai njezina vlasti ta soba i ode zatim u svoj harem. Ondje potra i svoju suprugu i rekne joj: - El-Haad je kupio za mene od kne evskih keri u Kufi jednu robinju za desettisua din ara i zajedno mi je s njome poslao ovu poslanicu..." 277 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

3 oS dvjestaietrdeseta no Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kalifova supruga, kada joj je on bio ispriao o robinji, njemu rekla: Neka Allah prema tebi umno i svoju milost! Nato sestra kalifa 'Abd el-Malika ue k robinji, a kada ju je ugledala, ona uzv ikne: Tako mi Allaha, ovjek, u ijoj si ti kui, nije prevaren, ak ni daje tvoja cijena bila i stotisua dinara. Tada zausti Nu'm, robinja, i upita je: O ti ljepolika, ka i, kojemu kralju pripada ova palaa? I koji je ovo grad? Ova joj odgovori: Ovo je grad Damask, a ovo je palaa mojega brata, gospo dara pravovjernih, 'Abd el-Malika ibn Marvana. I zatim ona nastavi: - Zar ti to nisi znala? Nu'm odvrati: - Tako mi Allaha, visoka gospodarice, ja to nisam znala. 279 Dvjestaietrdeseta no Tada princeza upita dalje: Zar ti dakle ovjek, koji te je prodao i primio za tebe cijenu, nije rekao, da te je kupio kalif? Kada je Nu'm ula te rijei, ona pone prolijevati suze, i plaui rekne u sebi samoj: Zbilja, lukavstvo, koje je smi ljeno protiv mene, je uspjelo. Zatim promisli dalje o tome i sebi rekne: Ako budem o tome govorila, nitko mi nee vjerovati. Zato u utjeti i strpiti se, jer ja znam, da je Allahova pomo blizu. Nato ona stidljivo obori svoju glavu. Njezini su meutim obrazi bili crveni od putovanja i od Sunca. Tako je kalifova sestra ostavi za onaj dan samu i doe tek s ljedeeg dana opet k njoj s haljinama i ogrlicama od dragulja, koje stavi na nju. Tada gospodar pravovjernih takoer ue k njoj i sjedne pokraj nje. Njegova mu sestra rekne: Pogledaj ovu robinju, u kojoj je Allah sjedinio savr enu lje potu i ljupkost! Kalif dakle rekne Nu'mi: Digni veo sa svojega obraza! Ali ona ne skine veo sa svojega lica, i tako on ne mogne vidjeti njezine crte . Vidio je samo njezine ruke, a ipak se njegovo srce odmah ispunilo ljubavlju pr ema njoj.Tada on rekne svojoj sestri: Posjetit u je opet tek nakon tri dana, kada postane s tobom prisna. I on ustane i napusti je. Nu'm meutim, robinja, pone razmi ljati o svojoj sudbini i uzdisati zbog rastanka sa svojim gospodarom Ni'mom. A kada je do la no, ona obol i od groznice. Nije mogla ni jesti ni piti, obrazi joj postanu blijedi, i njezin a ljepota i ezne. Kada su to ispriali kalifu, on bude zabrinut zbog njezina stanja,

i odlazio je k njoj s lijenicima i mudrim ljudima. Ali je nitko nije mogao izlijei ti. 280 Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi Dok je dakle to tako stajalo s Nu'mom, bio je meutim njezin gospodar Ni'ma ve o davno do ao kui. Sjeo je na svoju postelju i uzviknuo: Nu'mo! Ali mu nikakva Nu'm ne odgovori. Tada on urno skoi i glasno povie. Ali nitko ne doe k njemu, jer su se sve slu kinje u kui bile sakrile od straha pred svojim gospod arom. Sada Ni'ma poe k svojoj materi. Nju nae kako sjedi, obraza oslonjena o ruku, i upita je: Draga mati, ka i, gdje je Nu'm? Ona mu dadne kao odgovor: Moj sine, ona je kod jedne, kod koje je sigurnija nego kod mene, kod one pobo ne starice. Ona je s njome oti la, kako bi hodoastila k fakirima i zatim se vratila doma. On upita dalje: Otkada je to njezina navika? I u koje je vrijeme danas oti la? - O ranome je danu oti la odgovori mati. I opet on upita: - Kako si joj mogla to dopustiti? - Moj sine, ona me na to nagovorila - odvrati ona. Tada Ni'ma uzvikne: Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega! Zatim ode od kue, gotovo kao bez pameti, uputi se k satniku stra e i rekne mu: Zar ti meni smje ta podvale i pu ta da mi se iz moje kue otima moja robinja? Ja u protiv tebe podnijeti tu bu kod gospo dara pravovjernih! Stra arski satnik upita: Tko ju je dakle oteo? 281 Dvjestaietrdeseta no On odgovori: Jedna stara, koja izgleda tako i tako. Ona nosi haljinu od kostrijeti i ima u ruci islo s tisuama kuglica. Nato stra arski satnik rekne: Dopremi mi ovamo staru, ja u onda osloboditi tvoju robi nju! Ni'ma uzvikne: - Tko poznaje staru? - Skriveno poznaje samo Allah, Slavljeni i Uzvi eni odgovori stra arski satnik, k oji je dobro znao, da je ona posrednica namjesnika el-Haad a. Sada mu Ni'ma rekne: Ja tra im svoju robinju samo od tebe. Izmeu mene i tebe treba suditi el-Haad ! Ovaj mirno odvrati: Otii, komu hoe ! Tada se Ni'ma uputi k dvorcu namjesnika el-Haad a. Jer njegov je otac bio u Kufi jedan od uglednih ljudi. Pa kada je do ao u namjsniki dvorac, ode komornik k el-Haad u i ispostavi mu izvje e. Namjesnik zapovjedi: Dovedite mi ga ovamo! A kada je Ni'ma stao pred njega, el-Haad ga upita: - Sto je to s tobom? Ni'ma odgovori: - Meni se dogodilo to i to. Zatim namjesnik zapovjedi: Dovedite mi satnika stra e! Mi emo mu izdati zapovijed, neka tra i staru. Kada se dakle stra arski satnik pojavio pred el-Haad om, rekne taj, koji je dobro z nao, da satnik poznaje staru: 282

Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi Ja od tebe tra im, da traga za robinjom Ni'me ibn er-Rabi'ja. Sakriveno poznaje samo Allah Uzvi eni - odvrati ovaj. Ali el-Haad nastavi: Pa ipak ti mora izja iti s konjanicima, po svim ulicama gle dati u potrazi za robinjom i tragati za njom po svim zemljama..." 283 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

dvjestaietrdesetiprva no ggg c ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Haad satniku stra e rekao: Pa ipak ti mora izja iti s konjanicima, po svim zemljama tragati za robinjom i gledati u potrazi za njome po svim putovima. Ti mora tra iti tu robinju. Nato se on okrene k Ni'mi i rekne mu: Ako se tvoja robinja ne vrati, tada u ti ja dati deset robinja iz svoje kue i deset robinja iz kue stra arskog satnika. I on iznova zapovjedi satniku: Poi i tragaj za robinjom! Taj dakle ode odatle, dok je Ni'ma bio duboko zabrinut i zdvajao nad ivotom. O vaj je bio tada star etrnaest godina, a na njegovim obrazima jo nisu bile izrasle nikakve malje. I on pone plakati i jadikovati, i iskljui se od svojih. Sve do jutr a je plakao zajedno sa svojom materom. Tada doe njegov otac i rekne mu: Moj sine, robinju je sigurno nadmudrio i oteo el-Haad , ali Allah iz sata u sat donosi spasenje. Ali je Ni'ma i dalje postajao sve alosnijim, da, on nije vi e znao, to ka e, i nije vi e znao, tko dolazi k njemu. Bio je bolestan 285 Dvjestaietrdesetiprva no tijekom tri mjeseca. Njegov se izgled promijenio, a njegov je otac ve nad njime oa javao. Posjeivali su ga takoer lijenici, i samo su kazivali: Za njega nema nikakva lijeka osim robinje. Kada je dakle njegov otac jednoga dana tako sjedio, bude mu donesena vijest o stanovitome okretnom perzijskom lijeniku, o kome su mu rekli, da on tono poznaje umijee lijeenja, astrologiju i geomantiju. Er-Rabi' naredi da ga se dovede. A kada je lijenik do ao k njemu, on mu dadne da sjedne pokraj njega i s mnogo mu po tovanja nazove dobrodo licu. Zatim mu rekne: Pogledaj, kako stoji s mojim sinom! Lijenik rekne Ni'mi:

Daj mi svoju ruku! Mladi mu pru i svoju ruku, i lijenik mu opipa puls i pogleda ga u lice. Zatim se osmjehne, okrene se k njegovu ocu i rekne mu: Tvoj sin boluje samo u srcu. Ti ima pravo, mudri ovjee - odvrati er-Rabi' ali promisli o sluaju mojega sina na temelju svih svojih znanja, izvi jesti me o svemu, to se tie njega, i nemoj mi o njegovu stanju ni ta zatajiti! Tada Perzijanac odgovori: On ljubi jednu robinju. A ta je robinja sada ili u Basri ili u Damasku. I za tvojega sina nema nikakva lijeka osim ponovnog sjedinjenja s njome. Sada er-Rabi' uzvikne: Ako ti njih dvoje sjedini , tada ti od mene treba pasti u dio nagrada, koja e te obradovati, i zahvaljujui kojoj e ti moi provesti cijeli svoj ivot u obilju i blagos tanju. To se mo e dogoditi lako i brzo! - odvrati Perzijanac, pa, okrenuv i se k Ni'mi, nastavi: - Ni ta se nemoj bojati, prikupi 286 Pripovijest o Ni mi ion er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi hrabrost! Imaj povjerenja i nemoj sebe muiti! Zatim rekne er-Rabi'ju: Donesi mi od svojega novca etiri tisue dinara! Ovaj ga donese i preda ga Perzijancu. I taj opet pone: Ja elim, da tvoj sin otputuje sa mnom u Damask. Pa ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, mi emo se vratiti samo s robinjom. Zatim se Perzijanac iznova obrati mladiu i upita ga: Kako je tvoje ime? Ovaj odgovori: Ni'ma. A Perzijanac nastavi: Ni'ma, uspravi se i pouzdaj se u Allaha Uzvi enoga! Jer On e te sigurno opet sjediniti s tvojom robinjom. Kada se mladi uspravio, lijenik mu rekne: Prikupi hrabrost! Mi emo poi jo danas. Stoga jedi i pij i budi dobro raspolo en, kako bi se osna io za putovanje! Nato se Perzijanac dadne na svoje poslove i opskrbi se svima rijetkim stvarim a, koje su mu bile potrebne. Od Ni'mina oca primi ukupno desettisua dinara, dobij e takoer od njega konje i deve i druge ivotinje, koje su mu trebale za putovanje z a no enje tereta. Zatim Ni'ma uzme opro taj od svojega oca i svoje matere i poe s lij enikom najprije u Haleb72. Ali ondje o robinji ne prime jo nikakvu obavijest. Zati m otputuju dalje u Damask, gdje su poivali tijekom tri dana. etvrtog dana Perzijan ac iznajmi jedan duan, police ukrasi pozlaenim da icama i skupocjenim tkaninama i nap uni ih finim porculanskim a ama i poklopcima. I stavi pred sebe kojekakve sprave, b oce sa svakojakim mastima i napitcima, a oko boca postavi pehare od kristala, po stavi ktomu takoer pred 72 Haleb (Aleppo) je grad u sjevernoj Siriji, a osobito je va nu ulogu odigr ao u povijesti Kri arskih ratova. 287 Dvjestaietrdesetiprva no sebe geomantiku plou i zvjezdomjer i odjene haljinu mudrih ljudi i lijenika. Ni'mu meutim dadne dovesti k sebi, odjene ga u ko ulju i u gornju haljinu od svile, stavi mu kao pojas rubac od zlatom pro ivene svile i rekne mu: - Ni'ma, ti si od danas moj sin. Vazda me nazivaj samo ocem, ja u tebe uvijek oslovljavati kao sina! - Slu am i pokoravam se! odgovori Ni'ma. Uskoro se takoer pone narod grada Damaska okupljati kod Perzijaneva duana i zadiv ljeno gledati lijepoga Ni'mu i lijep duan i sve stvari, koje su bile u njemu. Per zijanac je sada razgovarao s Ni'mom samo na perzijskome, i ovaj je njemu govorio na istome jeziku. Jer on ga je bio nauio prema obiaju sinova uglednih ljudi. Perz

ijski lijenik brzo postane poznatim kod naroda u Damasku, i ljudi mu ponu opisivat i svoje bolesti. Zatim bi im on davao ljekarije. Nadalje su mu takoer donosili bo ce, koje su bile napunjene mokraom bolesnika. On bi ih pogledao i kazivao: Taj, ija se mokraa nalazi u ovoj boci, boluje od te i te bolesti. A bolesnik bi svakiput rekao: Zbilja, ovaj lijenik ima pravo. Na taj je nain on udovoljavao molbama ljudi, a narod je grada Damaska jatimice hrlio k njemu. Glas se o njemu pro irio cijelim gradom, takoer po kuama uglednika. Dok je on dakle jednoga dana tako sjedio, k njemu doe takoer neka stara, koja je j ahala na magarcu, ije je pokrivalo na sedlu bilo od brokata, koji je bio op iven dr aguljima. Ona se zaustavi pokraj Perzijaneva duana, tim to povue magareve uzde, namig ne Perzijancu i rekne mu: Uzmi me za ruku! Nakon to joj je bio dao ruku, ona sja i s magarca i upita: - Jesi li ti taj perzijski lijenik, koji je do ao iz Iraka? Kada je on to potvrdio, ona nastavi: - Tako onda znaj, imam jednu ker, koja je bolesna. 288 Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu mi I ona izvadi bocu. Nakon to je dakle Perzijanac pogledao, to je u boci, on star oj rekne: Moja gospodarice, kako se zove ta djevica? To moram saz nati, kako bih mogao izraunati njezin horoskop i kako bih znao, koje je vrijeme ispravno za pijenje lijekova! Ona odvrati: Brate Perzijane, njezino je ime Nu'm..." 289 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

dvjestaietrdesetidruga '$8 C noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Perzijanac, kada je uo ime Nu'm, poeo raunati i pisati po svojoj ruci i da je zatim rekao: Moja gospodarice, ja joj ne mogu propisati nikakav lijek, sve dok ne saznam, iz koje je ona zemlje, jer je klima ovdje drugaije naravi. Izvijesti me dakle, u kojoj je zemlji ona odrasla i koliko je sada stara! Stara mu dadne kao odgovor: Ona je stara etrnaest godina, a kufanska je zemlja u Iraku mjesto, na kome je odrasla. Zatim on jo upita: - Od prije koliko je mjeseci ona u ovoj zemlji? - Ona se zadr ava u ovoj zemlji tek od prije malo mjeseci -odvrati stara. Kada je meutim Ni'ma saslu ao stariine rijei i uo ime svoje robinje, zakuca mu srce , i on bude ukraden svijetu. Sada Perzijanac rekne staroj:

291

Za nju e biti dobar taj i taj lijek.

Dvjestaietrdesetidruga no Ona nato rekne: Tada smije aj, to ti dr i za dobro, i daj mi to, to propisu je , uz blagoslov Allaha Uzvi enoga! S tima mu rijeima ona baci na duanski stol deset dinara. Nato se lijenik obazre prema Ni'mi i zapovjedi mu, neka dr i u pripravnosti potreban pra ak za lijek. Tada takoer stara pogleda Ni'mu i rekne: Preporuujem te Allahovoj za titi, moj sine, ona je istoga lika kao i ti. Perzijanca meutim upita: - Brate Perzijane, je li to tvoj mameluk ili tvoj sin? - On je moj sin - odvrati perzijski lijenik. Zatim Ni'ma smije a potrebne pra ke i stavi ih u jednu kutiju, uzme list papira i napi e na njega ova dva stiha: Ako mi dopustipremilostiva Nu'm milost samo jednog pogleda, Moraju zatim uzmaknuti sretna Su'da i dra esna D uml73. Kazuju: 'Zaboravi je ipak, nai e jamano dvadeset njoj nalik.' A ipak: zaboraviti je neu nikada, i nijedna joj ne mo e sliiti. Zatim turne list u kutiju, zapeati je i napi e na poklopcu kuf-skim74 pismom: 'J a sam Ni'ma ibn er-Rabi' iz Kufe.' Nato polo i kutiju pred staru. Ova je uzme, opr osti se od obojice i vrati se natrag u kalifovu palau. Kada je zatim bila do la s l ijekom robinji, ona stavi pred nju kutiju i rekne joj: 73 U navedenim je imenima djevojaka (Su'da, D uml) posrijedi takoer korijenska igra rijei sa "sreom" i "dra e u". 74 Kufsko pismo karakteriziraju o tra, uglata slova, a njime je napis ana i veina sauvanih kodeksa Kur'ana. 292 Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi Gospodarice, znaj, jedan je perzijski lijenik, najokretniji i u svim bolestima najiskusniji ovjek, kojega sam ja ikada vidjela, sada do ao u na grad. Po to je bio vidio bocu i po to sam mu bila rekla tvoje ime, ve je prepoznao tvoju bolest i propisao za tebe lijek. Zatim je njegov sin na njegovu zapovijed smije ao za tebe ovo ljekovito sredstvo. Ali u itavome Damasku nema nijednoga, tko bi bio dra esniji, Ijupkiji i krasniji od njegova sina. Takoer nitko nema takav duan kao on. Tada Nu'm uzme kutiju i proita ime svojega gospodara i ime njegova oca, koja s u stajala napisana na poklopcu. A im je to vidjela, ona probUjedi i rekne u sebi samoj: Bez sumnje je vlasnik tog duana do ao ovamo u potrazi za mnom. Zatim ona rekne staroj: Opisi mi tog mladia! Ova joj dadne kao odgovor: On se zove Ni'ma, i na njegovima je desnim trepavicama jedna znamenka. Nosi rasko ne haljine i savr ene je ljepote. Sada robinja uzvikne: Pru i mi lijek uz blagoslov i za titu Allaha Uzvi enoga! I, nasmije iv i se, ona uzme lije k i popije ga. Zatim rekne: Ovo je stvarno blagoslovljen lijek. Nato potra i dalje u kutiji i nae list. Otvori ga, proita ga, i kada je bila shva tila njegov smisao, postane sigurnom, da je on od njezina gospodara. I sada ona postane dobre volje i vesela. Kada ju je stara vidjela kako se smije i, ona joj re kne:

Ovo je stvarno blagoslovljen dan! Nu'm meutim uzvikne: Dvorkinjo, voljela bih imati ne to da pojedem i popijem! I stara dovikne slu kinjama : 293 Dvjestaietrdesetidruga no Donesite za svoju gospodaricu stolove i najljep a jela! Ove postave pred nju jela, i ba kada je bila sjela, da jede, doe unutra 'Abd el -Malik ibn Marvan, pa kada je vidio, da robinja sjedi i uzima sebi jela, on bude silno obradovan. Nato mu rekne dvorkinja: O gospodaru pravovjernih, ja ti estitam na ozdravljenju tvoje robinje Nu'me! Do ao je naime u ovaj grad jedan mudar ovjek, koji je tako iskusan u bolestima i u njihovu lijeenju, kakvo ga ja jo nijednoga nikada nisam vidjela. Od njega sam uzela jedan lijek, i ona je samo jednom od njega uzela, kadli je ve opet posta la zdravom, o gospodaru pravovjernih! Tada joj kalif rekne: Evo ti tisuu dinara! Pobrini se za to, da ona sada postane posve zdravom! On ode obradovan zbog robinjina ozdravljenja. Stara meutim ode u Perzijanev duan , dadne mu tisuu dinara i priopi mu, da je ona kalifova robinja, i nadalje mu pred a jedan list, koji je bila napisala Nu'm. Perzijanac ga uzme i preda ga dalje Ni 'mi. Ali, im ga je taj pogledao i prepoznao njezin rukopis, on padne onesvi-je en. K ada je opet bio do ao k sebi, on otvori list i nae na njemu napisane sljedee rijei: ' Od robinje, koja svoje milje75 vi e ne poznaje, kojoj je ugrabljen razum i koja je rastavljena od ljubljenoga svoga srca. Nadalje, uj, tvoje mije pismo stiglo, ono mije ra irilo grudi i ispunilo moje srce rado u. I to se dogodilo prema pjesnikovim rijeima: Do lo je pismo, o da bi ti prsti, koji su ga napisali I njemu poklonili miris, vaz da bili sauvani! 75 Arapski: "ni'ma". Podsjeamo da Ni'mino puno ime, Ni'mat Allah, znai: Alla hova Milost. 294 Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi To je bilo, kao da se kri om daje Musu u materine ruke Ili kao da se donosi Ja 'ku bu Jusufova haljina.w

Kada je Ni'ma proitao te stihove, oi mu se preplave suzama. Tada ga dvorkinja upit a: Sto je to, to ini da ti plae , moj sine? Ne dopustio Allah da tvoje oi ikada plau! Ali Perzijanac zausti i rekne: Gospodarice, kako moj sin ne bi trebao plakati, kada je ona ipak njegova robinja, a on njezin gospodar, Ni'ma ibn er-Rabi' iz Kufe? Ozdravljenje te robinje ovisi samo o tome, da ona njega vidi. I ona nema nikakve druge bolesti osim ljubavi prema njemu..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

76 Usp. Kur'an 12,96.

295

" mm i^jSJg^ w y

_ .-<^

Ali kada je poela

dvjestaietrdesetitrea ??V9?999999999 9W99V99W9?W999'* ? c noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Perzijanac staroj rekao: Kako moj sin ne bi trebao plakati, kada je ona ipak njegova robinja a on njezin gospodar, Ni'ma ibn er-Rabi' iz Kufe? Ozdravljenje te robinje ovisi samo o tome, da ona njega vidi. A ona nema nikakve druge bolesti osim ljubavi prema njemu. Zato dakle uzmi, o gospodarice, ovih tisuu dinara natrag, a tebi treba od mene pasti u dio jo vi e. Samo na nas pogledaj okom milosrea! Jer mi ne znamo, kako bismo mogli na u stvar dovesti do sretnog kraja, osim jedino uz tvoju pomo. Tada stara rekne Ni'mi: Jesi li ti stvarno njezin gospodar? Kada je on potvrdno odgovorio na to pitanje, ona nastavi: Govori istinu. Jer ona neprestano spominje tvoje ime. Sada joj Ni'ma ispria sve, to mu se dogodilo, od poetka do kraja. A stara rekne: Mladiu, samo uz moju pomo treba biti opet sjedinjen s njome. 297 Dvjestaietrdesetitrea no Zatim ona ustane, omah se vrati natrag i ue k robinji. Pogleda je u lice i smi je ei joj se rekne: Dolikovalo ti je, moja keri, da plae i bude bolesna, jer ti si rastavljena od svojega gospodara Ni'me ibn er-Rabi'ja Kufskoga! Tada Nu'm uzvikne: Tako je dakle za tebe podignut veo, i istina ti je postala bjelodanom. Stara odvrati: Imaj povjerenja i prikupi novu hrabrost! Zbilja, ja u vas oboje opet sjediniti, pa makar me to trebalo stajati takoer moje ga vlastitog ivota! Zatim se ona vrati k Ni'mi i rekne mu: Ja sam opet oti la k tvojoj robinji i bila kod nje, i vidjela sam, da ona ezne za tobom jo vi e nego ti za njome. Jer gospodar pravovjernih udi za time, da se s njome sjedini. Ali mu ona sebe uskrauje. Ako ti dakle ima vrstu volju i jako srce, tada u vas ja

oboje sjediniti, stavit u svoj ivot na kocku, pronai u sredstvo i izmisliti lukavstvo, da ti mogne prodrijeti u dvorac gospodara pravovjernih i da se sjedini sa svojom robinjom, jer ona sama ne smije izlaziti. Ni'ma uzvikne: Neka ti AUah uzvrati dobrom! Zatim se ona od njega oprosti, opet ode k robinji i rekne joj: Znaj, tvoj gospodar gotovo kopni u ljubavi prema tebi, i on bi volio doi k tebi i s tobom biti sjedinjen. to ti veli na to? Nu'm odgovori: Meni je kao i njemu. Ja takoer kopnim, i ja eznem za sje dinjenjem s njime. Tada stara uzme zave ljaj sa svakojakim priborom za ukra avanje i jedno elo, ode k Ni'mi i rekne mu: 298

ensko odij

Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi Daj da odemo u neku prostoriju, u kojoj emo biti sami! On je odvede u sobu iza duana. Ondje mu ona narumeni ruke, na minka mu podlaktic e, lijepo mu splete kosu i odjene mu djevojaku odjeu. Da, ona ga tako lijepo na mink a, kako se samo djevojke mogu na minkati, tako da se inilo, kao da je on jedna od h urija. Pa kada ga je dvorkinja vidjela takvoga, ona uzvikne: Blagoslovljen je Allah, najbolji stvoritelj! Tako mi Allaha, ti si jo ljep i od one robinje! Zatim ona nastavi: Kada dakle bude hodao, izbacuj lijevo rame naprijed i desno povlai natrag i ljuljaj bokovima tamo amo! On poe pred njome, onako kako mu je ona bila nalo ila, pa jer je sada vidjela, d a se on izvje bao u enskom hodu, ona mu rekne: ekaj, sve dok sutra naveer ne doem k tebi, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni! Zatim u te povesti i otii s tobom u palau. Ako pak bude ugledao komornike i u kopljenike, budi odva an, spusti svoju glavu prema tlu i ni sa kim ne razgovaraj, ja u s njima govoriti umjesto tebe. A uspjeh stoji kod Allaha. O sljedeem danu, nakon to je opet bilo nastalo jutro, dvorkinja doe k njemu i od vede ga u palau. Stara je hodala naprijed, a Ni'ma ju je slijedio. Tada mu dvorja nin htjedne zaprijeiti ulaz. Ali ga stara napadne: Ti najnesretniji robe, ovo je ipak robinja Nu'me, miljenice gospodara pravovjernih. Kako je ti mo e spreavati da ue? Nato ona priklopi: Ui samo, djevojko! Tako dakle on sa starom ue, i oni dou sve do vrata, koja su vodila k dvori tu pal ae. Tu mu stara rekne: Ni'ma, priberi svoju odva nost i budi jaka srca! Ui u dvori te palae i okreni se nalijevo. Zatim izbroj pet vrata i ui 299

Dvjestaietrdesetitrea no kroz esta, jer to su vrata te prostorije, koja je pripremljena za tebe! Nemoj se pla iti, a ako te netko oslovi, ti s njime ne razgovaraj i nemoj zastajati! Zatim poe s njime jo dalje, sve dok nisu stigli do vrata. Tada joj doe ususret k omornik, koji je dr ao stra u nad tim vratima, i rekne joj: - Kakva je to djevojka?..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

300 Ali kada je poela

dvjestaietrdesetietvrta noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je komornik do ao ususret staroj u up itao je: Kakva je to djevojka? Tada mu ona dadne kao odgovor: Na a je gospodarica eli kupiti. Ali u kopljenik odvrati: Ovamo ne smije ui nitko bez dopu tenja gospodara pravo vjernih. Zato se vrati s njome natrag, ja je ne mogu propustiti. Jer meni je tako zapovjeeno. Tada mu dvorkinja rekne: O ti natkomornie, priberi ipak pamet! Nu'm, robinja kali fa, ije srce visi o njoj, je upravo opet prizdravila, i jo gospodar pravovjernih jedva vjeruje u njezino ozdravljenje. Ona eli kupiti ovu robinju. Zato je nemoj spreavati da ue, kako ne bi doula Nu'm, da si je ti odbio, inae bi se mogla na tebe razljutiti i u svo joj bolesti pretrpjeti novi napad, a ako se ona na tebe razljuti, to bi te moglo stajati glave. Zatim ona nastavi: 301 Dvjestaietrdesetietvrta no Ui, djevojko, i nemoj se obazirati na njegove rijei. Ali ne kazuj gospodarici, da te je komornik htio zaustaviti na ulasku! Tada Ni'ma obori svoju glavu, ue u dvori te palae i htjedne se okrenuti na lijevu stranu. Ali se zabuni i okrene se na desnu stranu. I dalje on htjedne izbrojati pet vrata i ui na esta. Ali on izbroji est vrata i ue na sedma. Kada je dakle pro ao kroz ta vrata, ugleda prostoriju, iji je pod bio pokriven brokatnim ilimi-ma i iji su zidovi bili oblo eni pokrivaima od svile pro ivene zlatom. Ondje su se nalazile ta koer kadionice s alojevinom, ambrom i vrlo mirisnim mo usom. A u pozadini ugleda po stelju, koja je takoer bila pokrivena brokatnim tkaninama. Na nju Ni'ma sjedne, i dok je gledao to tako golemo bogatstvo, nije znao, to za njega stoji u skrivenom e. Ali dok je on tako tu sjedio u mislima o svojoj sudbini, odjednom ue k njemu s estra gospodara pravovjernih, praena od svoje slu kinje. Kada je ugledala mladia kak o ondje sjedi, ona pomisli da je posrijedi neka djavojka, i tako mu pristupi i u pita ga: Tko si ti djevojko? to je to s tobom? Tko te je ovamo doveo? Ni'ma meutim ne rekne ni ta i ne dadne joj nikakav odgovor. Tada ona nastavi: Djevojko, ako si ti jedna od inoa mojega brata i ako se on na tebe srdi, ja u te kod njega zagovarati i opet ti ga uiniti naklo njenim. Ali Ni'ma jo uvijek nije davao nikakav odgovor. Tada ona rekne svojoj slu kinji: Stani pred sobna vrata i ne dopu taj nikomu da ulazi! Zatim ona prie k njemu, pogleda ga i zaprepasti se nad njegovom ljupko u. I ona o pet uzme govoriti: Djevojko, ka i mi, tko si ti, kako se zove i za to si do la ovamo. Tebe ja jo nikada nisam vidjela u na oj palai. Budui da Ni'ma jo ni sada nije davao nikakva odgovora, kraljeva sestra postane gnjevna. Ona posegne svojom rukom za Ni'mi-

302 Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi nim grudima, pa kada je osjetila, da on nema nikakvih djevojakih sisa, nijedne mu skinuti njegovu haljinu, kako bi saznala, kakva je to okolnost s njime posrijed i. Tada Ni'ma uzvikne: Visoka gospodarice, ja sam tvoj mameluk. Kupi me! Sta vljam se pod tvoju za titu. Za titi me! Ona odgovori: Tebi se nee dogoditi ni ta na ao! Tko si ti? I tko te je doveo ovamo u moju sobu? Ni'ma odvrati: Princezo, ja sam poznat pod imenom Ni'ma ibn er-Rabi el-Kufi. I ja sam svoj ivot stavio na kocku poradi svoje robinje Nu'me, koju mi je pomou lukav tine oteo el-Haad i poslao je ovamo. Tada ona ponovi: Tebi se nee dogoditi ni ta na ao. I zatim ona dozove svoju slu kinju i zapovjedi joj: Otii u Nu'minu odaju! No u meuvremenu je stara dvorkinja u la u Nu'minu odaju i upitala je: Je li tvoj gospodar do ao k tebi? Ne, tako mi Allaha - dadne Nu'm kao odgovor. A stara rekne: Mo da se zabunio i nije na ao tvoju sobu. To bi znailo da je u ao u neku drugu odaju, a ne u tvoju! Tada uzvikne Nu'm, robinja: Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega! Sada je istekao na ivotni vijek, svi troje smo mrtvi. Sada su dvije ene tu sjedile, izgubljene u mislima, a upravo u tome asu doe k nj ima unutra robinja kalifove sestre, nakloni se pred Nu'mom pozdravljajui je i rek ne joj: 303 Dvjestaietrdesetietvrta no Moja te gospodarica poziva k sebi u goste. Slu am i pokoravam se! dadne Nu'm kao odgovor. Istovremeno joj dvorkinja pri apne: Mo da je tvoj gospodar kod kalifove sestre. Mo da je veo te tajne ve skinut! Ali se Nu'm smjesta podigne i ode, sve dok nije u la ka kali-fovoj sestri. Tada joj ova rekne: Ovdje je tvoj gospodar, on sjedi kod mene. ini se, da je proma io pravu sobu. Ali, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, vas dvoje, ti i on, ne trebate imati nikakva straha. Kada je Nu'm ula te rijei iz usta kalifove sestre, njezina se du a primiri, i ona prie k svojemu gospodaru. A on takoer, kada ju je ugledao..." 304 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

dvjestaietrdesetipeta no

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ni'ma, kada je ugledao svoju rob inju Nu'mu, pri ao k njoj. I njih dvoje pritisnu jedno drugo na grudi i padnu ones vije eni na pod. Kada su opet do li k sebi, kalifova im sestra rekne: Sjednite, posavjetovat emo se o spa avanju iz ove nevolje, u koju smo dospjeli! Slu amo i pokoravamo se, o gospodarice! odvrate njih dvoje ti ima samo zapovijed ati. Ona nato rekne: Tako mi Allaha, vama se nikada ne smije dogoditi nikakvo zlo! Nato zapovjedi svojoj slu kinji, da donese jelo i pie. Pa kada je ova bila sve d onijela, oni sjednu i ponu jesti, sve dok se nisu bili zasitili. Zatim okrenu na vino, pehari stanu kru iti ovamo i onamo, i uskoro nisu vi e poznavali nikakvih brig a. Ni'ma meutim rekne: O kada bih ipak znao, to e se poslije ovoga dogoditi! Kada ga je kalifova sestra upitala: - Ka i, Ni'ma, voli li ti Nu'mu, svoju robin ju? on uzvikne: 305 Dvjestaietrdesetipeta no - Ipak je samo ljubav prema njoj ta, koja me je natjerala u ovu ivotnu opasnost, u kojoj lebdim. Zatim se ona okrene k Nu'mi: - Ka i, Nu'mo, voli li ti svojega gospodara Ni'mu? - Visoka gospodarice uzvikne ona ipak je samo ljubav prema njemu ta, koja mi je izjela tijelo i tako promijenila moj izgled. Nato princeza nastavi: - Tako mi Allaha, vi ste stvarno dva ovjeka, koji ljube jedan drugoga. Zato neka ne bude nikoga, tko bi vas rastavljao! Imajte povjerenja i nemojte se brinuti! Tomu se oboje silno obraduju, i Nu'm zatra i lutnju. Kada joj je ta bila donese na, ona je uzme, ugodi je, posegne za strunama, * i sada ona pone pjevati i * pus ti da odjekne ova pjesma: * Kada su nas klevetnici uvijek samo poku avali rastaviti, Ma koliko da se niti na meni ni na tebi nije nalazila nikakva krivnja, I kada su pustili da na e u i slu aju mnogo bojne vike, I kada mi nije stao uz bok nikakav za titnik, nikakav prijatelj, Poela sam svojim oima, svojim dahom, svojim suzama braniti se kao maem i vatrom i v odom. Nato Nu'm dadne lutnju svojemu gospodaru Ni'mi i zamoli ga: Otpjevaj nam neku pjesmu: Tada je on uzme, ugodi je i pone pjevati i potom pusti da odjekuje ova pjesma: Mjesec bi ti sliio, da nema mrlje na licu, Sunce bi ti bilo nalik, kada se ne bi pomraivalo! 306 Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi udim se, a ipak, kako je ljubav tako udesna Sa svojim nagnuima i strepnjama i jadom svojih briga. Put mi se ini tako blizu, kada odlazim k predragoj, A ipak tako dalek, kada vidim rastanak s njome! Kada je on bio zavr io svoju pjesmu, Nu'm napuni za njega pehar i pru i mu ga. I on ga uzme i ispije ga. Nato ona napuni jedan drugi pehar i pru i ga kalif ovoj se stri. Ova ga ispije, uzme zatim i sama lutnju, zapne je i ugodi strune i otpjeva ova dva stiha: Jad i tuga stanuju u mome srcu, I u meni bjesne boli gorue ljubavi. Svaki pogled vidi kako sam izmo dena, Od patnje mi ispunjene e njom sahne tijelo. Nato ona napuni pehar i pru i ga Ni'mi. On popije, opet segne za lutnjom, ugodi njezine strune i otpjeva ova dva stiha:

Ti, kojoj sam ja dao svoju du u, koju si ti muila, Od koje je hou osloboditi, ali ne mogu, Pokloni jednomu zaljubljenomu, to e ga spasiti od smrti, Prije nego to umre, to je posljednji udarac srca! Tako su tijekom nekog vremena pjevali, i pili uz pjesme i zvuk lutnje, u dobr u raspolo enju i veselju, u radosti i bla enosti, kadli odjednom ue k njima gospodar pravovjernih. Kada su ga ugledali, oni skoe i poljube pred njime pod. On meutim po gleda Nu'mu i lutnju u njezinoj ruci, i uzvikne: - Nu'm, neka je slavljen Allah, koji je tebe oslobodio brige i bolesti! 307 Dvjestaietrdesetipeta no Tada skrene svoj pogled prema Ni'mi, koji je jo bio u djevojakim haljinama, i u pita: Sestro, kakva je to djevica pokraj Nu'me? Njegova mu sestra brzo dadne kao odgovor: Gospodaru pravovjernih, tu ima za harem jednu dra esnu robinju, a Nu'm eli jesti i piti samo u njezinu dru tvu. Zatim ona izgovori pjesnikove rijei: One su dvije protute e, a ipak, odvojene, jednako lijepe. Jednoj ljupkost sjajno s vijetli kroz drugu. Tada kalif rekne: Tako mi Allaha Svemoguega, ona je jednako tako lijepa kao Nu'm! Sutra u joj doznaiti jednu odaju pokraj njezine pri jateljice i dati da joj se onamo donesu ilimi i tkanine, da, sve, to joj dolikuje, Nu'mi u ast! Sada kalifova sestra pozove da se donesu jela i stavi ih pred svojega brata. On pone jesti i ostane ondje u njihovu dru tvu. Zatim napuni pehar i namigne Nu'mi, neka otpjeva neku pjesmu. Tada se ona lati lutnje, po to je prije toga bila iskap ila dva pehara, i otpjeva ova dva stiha: Ako mi moj drug u piu opet napuni pehar I takoer trei pehar, od pjenu avog vina te koj, Ja u cijelu no ponosno u tati lepom, O gospodaru pravovjernih, kao da sam tvoj gospodar. Gospodar pravovjernih je bio ushien, on napuni novi pehar, pru i ga Nu'mi i zapo vjedi joj, da jo vi e otpjeva. Po to je bila ispraznila pehar, * ona pusti da odjeknu strune * i pone pjevati ovu pjesmu: * 308 Pripovijest o Ni mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu mi Ti najplemenitiji od ljudi u ovome na em vremenu, Kojemu se nitko ne dii da je rava n nadaleko i na iroko, Ti jedinstveni po dobrostivosti i velianstvenoj naravi, Glas o tebi, gospodaru i kralju, prodire kroza sve zemlje. Ti si knez kne eva uokolo po svijetu, Ti daje mnogo darova, bez opoziva, bez sustezanja. Neka te uva Gospod, neprijatelju na prkos i muku, I neka ukrasi tvoje elo sreom i p objedom! Kada je kalif uo ove stihove iz Nu'minih usta, on uzvikne: Tako mi Allaha, dobro! Kako izvrsno, draga Nu'mo! Tvoj je jezik rjeit, zbilja, i tvoje su rijei tako jasne! Tako oni ostanu zajedno u veselju i radostima sve do ponoi. Tada kalifova sest ra rekne: uj, o gospodaru pravovjernih, proitala sam jednom u knjigama povijest jednoga ovjeka od visokog ranga. Kakva je to povijest? - upita kalif. Njegova sestra nato pone pripovijedati: uj, o gospodaru pravovjernih, ivio je jednom u gradu Kufi jedan mladi, koji se zvao Ni'ma ibn er-Rabi'. I on je imao jednu robinju, koju je vrlo ljubio a ona je opet ljubila njega. Bila je ta koer s njime odgojena na istoj postelji. Kada su meutim oni

odrasli i kada se njihova uzajamna ljubav uvrstila, * kadli ih pogo di udes sa svojom patnjom, * i vrijeme ih nesreom udari na muke, * jer oboma im je bio dosuen rastanak. Zli ljudi nadmudre robi nju i otmu je, kada je jednom napustila svoju kuu, pomou podmuklosti iz njezina doma. Zatim je njezin otmiar proda za desettisua dinara jednomu kralju. Robinja je meutim ljubila svojega gospodara isto tako sna no, kao to je on nju ljubio. I tako njezin 309 Dvjestaietrdesetipeta no gospodar napusti svoju kuu i dom i svoj ivot u blagostanju, otputuje, kako bije tr a io, i smisli sredstvo, kako bi se s njome opet sjedinio..." 310 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

dvjestaietrdeseti esta noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kalifova sestra dalje pripovijed ala: Ni'ma je napustio kuu i zaviaj i uvijek razmi ljao o sred stvu, kako bi se opet sjedinio sa svojom robinjom. Pritom je stav ljao svoj ivot na kocku i rtvovao krv svojega srca, sve dok mu naposljetku nije po lo za rukom, da opet nae svoju robinju. Ona je sa svoje strane imala ime Nu'm. Kada je konano bio s njome sjedinjen, ostalo je njihovo zajedniko dru enje samo kratkoga vijeka. Jer pred njima se iznenada pojavio kralj, koji ju je bio kupio od njezina otmiara, i smjesta izrekao nad njima smrtnu presudu, a da nije pokazao od sebe nikakve milosti niti odgodio izvr enje svoje presude nad njima. Sto ti, o gospodaru pravovjernih, ka e dakle na to, da je taj kralj dopustio, da doe do rijei tako malo pravinosti? Gospodar pravovjernih odvrati: To je stvarno krajnje neobina stvar. Taj je kralj kod svoje moi ipak morao dopustiti, da doe do rijei milostivost. I doliko valo mu je, da dr i pred oima tri stvari u njihovu korist. Najprije, oni su bili dva ovjeka, koji su voljeli jedan drugoga. Drugo, nalazili su se u njegovoj kui i u njegovoj moi. I tree, kralj mora 311 Dvjestaietrdeseti esta no svoju presudu nad podanicima izricati s promi ljeno u, koliko meutim vi e u jednoj stvar i, koja se tie njega samoga! Onaj je kralj dakle poinio jedan nekraljevski in. Na to ga njegova sestra zamoli: Moj brate, ja te zaklinjem Kraljem neba i zemlje, zapovijedi Nu'mi, da otpjeva jednu pjesmu, i obrati pa nju na to, to e ot pjevati! On rekne: Nu'm, otpjevaj mi neku pjesmu! * Tako dakle ona pone pjevati * i dadne da odjekuju ovi stihovi: * Udes je pun obmane i ne prestaje obmanjivati, On lomi srca i ostavlja kao ba tinu patniko raspolo enje. On opet rastavlja prijatelje, po to ih je sjedinio, I zatim vidi vrele suze kako te

ku niz obraze. On je ivio, i ja sam ivjela, moj je ivot bio pun milja, Dok nam je vrijeme donosilo tako esto ponovno vienje. Ali u sada plakati krvlju i bujicom suza Od jada zbog tvog gubitka danju i nou. Kada je gospodar pravovjernih saslu ao tu pjesmu, on bude duboko dirnut. Tada m u rekne njegova sestra: Dragi brate, tko je u nekoj stvari sam protiv sebe presudio, taj mora pri tome ostati i postupati prema svojoj rijei. Ti si sada ovom presudom odluio sam protiv sebe. 312 Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi Zatim ona uzvikne: Ni'ma, ustani, i ti takoer, Nu'mo, ustani! Po to su njih dvoje bili ustali, kalifova sestra nastavi: O gospodaru pravovjernih, ona, koja ovdje stoji, je oteta Nu'm, koju je ukrao el-Haad ibn Jusuf eth-Thakafi i poslao k tebi. I on je slagao, kada je u svom pismu tvrdio, da ju je kupio za desettisua dinara. A on, koji ovdje stoji, je Ni'ma ibn er-Rabi', njezin gospodar. I ja te preklinjem a u tvojih istih predaka i Hamzom, 'Akilom i el-'Abbasom77, oprosti tima dvoje, otpusti im njihov prijestup i pokloni ih jedno drugomu, kako bi za njih na nebu stekao bogatu nagradu! Oni su u tvojoj vlasti, oni su jeli od tvojega jela, pili od tvojega vina. A ja ovdje stojim kao njihova za govornica, i usrdno te molim, pokloni mi njihovu krv. Tada kalif odgovori: Ti ima pravo. Ja sam sam o tome presudio, a ako je neka presuda pala, ja je ne povlaim opet natrag. Zatim on upita: Nu'mo, je li ovo tvoj gospodar? Ona odgovori: Da, o gospodaru pravovjernih! On nastavi: Budite bez brige, ja vas poklanjam jedno drugomu. Zatim on upita dalje: Ni'ma, kako si ti saznao, gdje je ona? Tko ti je odao ovo mjesto? On dadne kao odgovor: O gospodaru pravovjernih, poslu aj moju povijest i uj, to u ti ispriati! Tako mi tvojih istih roditelja i predaka, neu ti ni ta pre utjeti. 77 El-'Abbas je bio rodonaelnik Abasida, Hamza je bio njegov brat, a 'Akil njegov neak. 313 Dvjestaietrdeseti esta no Zatim mu on ispripovjedi sve, to je on sam bio do ivio, to su za njega bili uinili perzijski lijenik i dvorkinja, kako ga je ona bila dovela u palau i kako se on bi o zabunio u vratima. Nad time se kalif u najveoj mjeri zaudio. I zatim on uzvikne: Dovedite mi Perzijanca! Kada su mu ga bili doveli, on ga uini jednim od svojih pouzdanika, pokloni mu poasne haljine i odredi za njega jedan lijep poklon, tim to je dodao: Ako neki ovjek sve ovo uspije sprovesti u djelo, tada nam dolikuje, da ga uinimo na im pouzdanikom. Nato kalif takoer na Ni'mi i Nu'mi iska e svoju dobrostivost i dadne im poklone. I naposljetku obdari takoer dvorkinju. Tijekom sedam dana ostanu njih dvoje kod njega u radosti i srei i u najdivnijem ivljenju. Zatim Ni'ma zamoli za dopu tenje, d a smije otputovati sa svojom robinjom. Po to im je on bio dopustio, da otputuju u Kufu, oni se odatle otpute, i Ni'ma se opet sastane sa svojim ocem i svojom mate rom. Ondje su ivjeli najljep im i najdivnijim ivotom, sve dok im nije do ao Onaj78, ko ji radostima zapovijeda da ute i koji raskida prijateljske veze.' Kada su el-Amd ad i el-As'ad bili uli iz Bahramovih usta ovu priu, budu u najveoj mjeri zaueni, i oni uzviknu:

To je zbilja jedna udesna pripovijest!..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 78 To jest: Asrael, aneo smrti, u metafori dakako - Smrt. 314 Ali kada je poela

dvjestaietrdesetisedma noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su el-Amd ad i el--As'ad, kada su iz usta Bahrama Maga, koji je bio postao muslimanom, uli ovu pripovijest, bili nad n jome u najveoj mjeri zaprepa eni. I sada oni ostanu kroz no jedan kod drugoga. Kada j e muutim svanulo jutro, el-Amd ad i el-As'ad uzja u konje i nakane se uputiti ka kral ju. Zamole za dopu tenje, da smiju ui k njemu, i on im ga dadne. Po to su zatim u li k njemu, on ih primi s visokim poastima. I zatim sjednu neko vrijeme zajedno u meuso bnom razgovoru. Dok su oni meutim tako tu sjedili, narod u gradu iznenada pone vik ati i galamiti i dozivati u pomo. Tada takoer komornik dohrli unutra ka kralju i i spria mu: Neki se kralj sa svojom vojskom ulogorio ispred grada, oni imaju trgnute maeve, i mi ne znamo, u emu se sastoji njihov cilj i njihova elja! Kralj porazgovara o komornikovu izvje u sa svojim vezirom el-Amd adom i njegovim b ratom el-As'adom. Tada el-Amd ad rekne: Ja u brzo izjahati van k njemu i saznati, kakva je okolnost s njime posrijedi. Tako dakle el-Amd ad brzo izja i van iz grada i susretne kralja s njegovom veliko m vojskom i s mamelucima na konjima. Kada su 315 Dvjestaietrdesetisedma no ovi ugledali el-Amd ada, znali su, da on dolazi kao poslanik od kralja toga grada. Zato ga oni odvedu pred sultana. A kada je el--Amd ad do ao k njemu, on poljubi pre d njim tlo. Ali gledaj, taj je kralj bio jedna ena, koja je nosila pred svojim li cem veo. I ona mu rekne: Znaj, ja nemam nikakav drugi zahtjev prema vama u ovome gradu, i ja nisam do la ni sa kojim drugim ciljem, nego kako bih potra ila izvjesnoga golobradog mameluka. Ako ja njega naem kod vas, tada budite bez brige! Ako ga meutim ne naem, tada e se izmeu vas i mene rasplamsati bijesna borba. Tada el-Amd ad upita: Visoka kraljice, kako izgleda taj mameluk, kakva je okolnost s njim posrijedi, i kako se on zove? Ona dadne kao odgovor: On se zove el-As'ad. A ja se zovem Mard ana. Taj je mameluk bio do ao k meni s Bahramom Magom. Ali je on nai ao na njega i nou mi ga opet oteo. Sto se pak tie njegova izgleda, on izgleda tako i tako. Kada je el-Amd ad to bio saslu ao, znao je, da je ona mislila na njegova brata el -As'ada. Tako joj on dakle rekne: Najvea kraljice na eg vremena, neka je slavljen Allah, koji nam je donio pomo! Taj je mameluk moj brat! Zatim joj on ispria svoju povijest i izvijesti je, to se njima dvojici bilo dog odilo u stranoj zemlji i za to su oni bili napustili Otoke Ebanovine. Kraljica se Mard ana tomu zaudi i obraduje se, to je prona la el-As'ada. I ona njegovu bratu el-Am d adu pokloni jednu poasnu haljinu. Nato se vezir vrati natrag ka kralju i ispria mu

to se bilo dogodilo. Svi se zbog toga obraduju, i uskoro poe kralj s el-Amd adom i el-As'adom kraljici ususret. Kada su oni zatim bili uvedeni k njoj, sjednu i pon u s njome naklapati. I dok su oni tako bili u razgovoru jedni s drugima, * kadli se iznenada popne u vis oblak pra ine * i prekrije svijet svojim velom. * Ali se nakon stanovitog vremena oblak razdvoji, i tada se uka e silna vojska, 316 Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi nalik umeemu moru. Bojovnici su bili opremljeni oklopima i oru jem. I oni dakle pou p rema gradu, i zatim ga opkole, kao to prsten opkoljuje u sebi mali prst, i trgnu svoje maeve. Tada el--Amd ad i el-As'ad poviu: - Zbilja, mi smo Allahova stvorenja, i k Njemu se natrag vraamo! Sto znai ova v elika vojska? To su neprijatelji, sigurno. I ako se mi ne pove emo s ovom kraljico m Mard anom u borbi protiv njih, oni e zarobiti na grad i nas ubiti. Sada nam ne pre ostaje ni ta drugo, nego da najprije izja imo k njima i da se izvijestimo o tome, ka kva je to okolnost s njima posrijedi. Smjesta se el-Amd ad stavi u pokret, izja i kroz gradska vrata i mimo vojske kral jice Mard ane. Kada je meutim prispio do nove vojske, on je prepozna kao vojsku svo jega djeda, kralja el--Ghajura, oca svoje matere, princeze Budure..." 317 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

dvjestaietrdesetiosma noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Amd ad, kada je prispio do te n ove vojske, nju prepoznao kao vojsku svojega djeda, kralja el-Ghajura, gospodara otoka i mora i sedam dvoraca. Kada je zatim stao pred njega, on pred njime polj ubi tlo i prenese mu svoje poslanstvo. Kralj odgovori: Ja se zovem kralj el-Ghajur, i ja dolazim kao ovjek putnik. Jer udes me je ra alostio kroz gubitak moje keri Budure. Ona me je napustila, i nikada se vi e nije vratila k meni. I ja nikada vi e nisam uo nikakve vijesti niti o njoj ni o njezinu suprugu Kamar ez-Zamanu. Znate li vi ne to o njima dvoma? Kada je el-Amd ad to uo, on neko vrijeme zami ljeno obori svoju glavu, pa kada je bio siguran u to, da je ovaj njegov djed, otac njegove matere, on je opet digne, poljubi zatim pred njim tlo i izvijesti ga, da je on sam sin njegove keri Budure . Tek to je kralj uo, da je ovaj ovjek sin njegove keri Budure, on se baci na njegov e grudi, i obojica zaplau. Tada kralj el-Ghajur uzvikne: Neka je slavljen Allah, moj sine, da sam se ja iv i zdrav sas tao s tobom! Nato mu el-Amd ad ispria, da su kraljevna Budura i takoer njegov vlastiti otac Ka mar ez-Zaman dobro. I nadalje ga izvijesti, 319 Dvjestaietrdesetiosma no da oni oboje ive u jednome gradu, koji se zove Grad Ebanovine. I naposljetku mu o n takoer ispria, da se njegov otac razbjesnio na njega i na njegova brata i da je zapovjedio, da budu ubijeni, ali da im se rizniar smilovao i da ih je ostavio na i

votu. Tada kralj el--Ghajur rekne: Ja u s tobom i tvojim bratom otii k tvojemu ocu i s njime u vas izmiriti i zatim ostati kod vas. Iznova el-Amd ad poljubi pred njime tlo i obraduje mu se. Sada kralj el-Ghajur pokloni svojemu unuku el-Amd adu poasnu haljinu, a ovaj se sretna lica vrati natrag k svojemu kralju i ispripo-vjedi mu o kralju el-Ghajuru. Kralj se nad time u na jveoj mjeri zaprepasti, pa zatim po alje gostinske darove, ovce, konje, deve, ive ne n amirnice i tomu slino. To isto on\dadne prenijeti takoer kraljici Mard ani, pa kada su nju obavijestili o tome, to se bilo dogodilo, ona rekne: Ja vas namjeravam pratiti sa svojom vojskom, a takoer u se ja potruditi oko pomirbe. * Ali se iznenada opet uzdigne oblak pra ine * i pone pokrivati svijet velom, * sve dok se danje svjetlo nije izgubilo u tami. * I ulo se iza njega dozivanje i vikanje i topot konja, * i uskoro ugledaju maeve kako blje te * i naprijed uperene vrhove kopalja. * Kada su dakle ti bojovnici do li blizu grada i ugledali druge dv ije vojske, oni udare u tulumbaze79. Kralj meutim ovoga grada uzvikne, kada je to opazio: Ovo mo e biti samo dan blagoslova. Neka je slavljen Allah, koji nas je u miru sjedinio s ove dvije vojske! Pa ako On tako ushtjedne, isto e nam tako dopustiti da se mirno susretnemo takoer s ovom novom vojskom. Zatim on nastavi: Amd ad! As'ad! Izja ite van i donesite nam obavijest o tim trupama! To je zbilja neka silna vojska, ja jo nikada nisam vidio nijednu veu. 79 Vrsta orijentalnog bubnja, koji se sastoji od mjedene posude presvuene k o om. 320 Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabi'ju i njegovoj robinji Nu'mi El-Amd ad dakle i njegov brat el-As'ad izja u van. Kralj je dodu e dao prethodno za sunom zatvoriti gradska vrata iz straha pred vojskom, koja je bila okru ila grad, ali dva princa sada otvore vratna krila i uzmu jahati dalje, sve dok nisu stigli do vojske, koja je upravo prispjela. Tada oni opaze, da je to jedna vrlo velika vojska, a kada su se na li u njezinoj sredini, saznaju, da je posrijedi vojska kr alja Otoka Ebanovine i da se s njome nalazi njihov otac Kamar ez-Zaman. im su ga ugledali, oni poljube pred njime tlo i ponu plakati. A kada ih je Kamar ez-Zaman prepoznao, on se baci njima ususret, gorko zaplae, zamoli ih za opro tenje i pritis ne ih na svoje grudi, dugo vremena. I zatim im ispria, kako je jako bio trpio nak on njihova odlaska od velike boli zbog rastanka s njima. Nato mu el-Amd ad i el-As 'ad ispriaju, da je do ao takoer kralj el-Ghajur. Sada Kamar ez-Zaman uzja i svojega k onja usred svoje pratnje i uzme sa sobom obadva svoja sina, el-Amd ada i el- -As'a da. Jahali su odatle, sve dok se nisu pribli ili vojnom logoru kralja el-Ghajura. Ondje jedan od njih pohita naprijed i javi ovomu kralju dolazak Kamar ez-Zamana. On mu odmah pojasi ususret, pa kada su se susreli, zaude se nad svima tim dogaaji ma i nad sluajem, zahvaljujui kojemu su se bili sjedinili ovdje na ovome mjestu. L judi su im iz grada meutim prireivali gozbe s mnogim jelima i poslasticama, i zati m su im dovodili konje, deve, donosili ive ne namirnice i ostale gostinske darove, da, sve ono to bojovnici trebaju. Dok su oni bili jo zaokupljeni time, * iznenada se ponovo podigne u vis oblak pra ine * i iznova prekrije svijet svojim velom. * Zemlja zadr e od konjskog topota, * a zvuk bubnjeva odjekne poput olujnog vjetra. * I zatim se uka e sama vojska, na oru ana do grla i oklopljena i odjevena posve u crno. U njezinoj se sredini nalazi o neki vrlo star ovjek, komu se brada spu tala na grudi, a on je takoer nosio crne h aljine. Kada su dakle iz grada ugledali ovu silnu gomilu vojske, gospodar grada rekne kraljevima: Neka je slavljen Allah, to ste se vi svi na Njegovu svemoguu zapovijed susreli o istome danu i to ste se svi izmeu sebe prepoznali kao prijatelji! * Ali to je pot aklo ovu silnu vojsku, * koja je svijet zastrla velom? * 321

Dvjestaietrdesetiosma no

Ne boj se! odvrate kraljevi. - mi smo troje kne evi, i svatko od nas troje ima brojnu bojnu silu. Ako su oni ondje nepri jatelji, tada emo se mi protiv njih boriti na tvojoj strani, pa makar oni bili jo i triput tako jaki! Dok su oni tako jedni s drugima razgovarali, odjednom doe ka gradu poslanik od ove nove vojske. Njega odvedu pred Kamar ez-Zamana, kralja el-Ghajura, Kraljicu Mard anu i kralja, koji je vladao tim gradom. Glasnik poljubi tlo i rekne: Moj kralj dolazi iz zemlje Perzijanaca. On je prije mnogo godina izgubio svojega sina, i on sada obilazi po cijelome svijetu, kako bi ga tra io. Ako se on nalazi kod vas, tada budite bez brige! Ako ga on meutim ne nae, tada se izmeu njega i vas treba ras plamsati rat, a on e va grad opusto iti. / Kamar ez-Zaman pone: To mu ne smije poi za rukom! Ali ka i, kako se on zove u zemlji Perzijanaca? Tada glasnik dadne kao odgovor: On se zove kralj Sehriman, gospodar Otoka od Chalidana. I on je ove trupe sakupio po svima onim zemljama, koje je proputo vao u potrazi za svojim sinom. Tek to je meutim Kamar ez-Zaman uo od poslanika ove rijei, on glasno krikne i pad ne onesvije en na tlo, i u svojoj nesvijesti ostane le ati cijelo neko vrijeme. Kada je opet do ao k sebi, on gorko zaplae i rekne el-Amd adu i el-As'adu i njihovim satni cima: Otiite, moji sinovi, s glasnikom i pozdravite svojega djeda, mojega oca, kralja Sehrimana! Odnesite mu o meni veselu vijest! On tuguje zbog mojega gubitka, i on sve do ovoga dana poradi mene nosi crne haljine. Zatim on kraljevima, koji su ondje bili oku pljeni, ispria sve, to je on bio do ivio u danima svoje mladosti. A kraljevi su sa zaprepa enjem slu ali. Nato takoer oni izja e s Kamar ez-Zamanom i doja e k njegovu ocu. Po to je Kamar ez-Zaman pozdravio svojega oca, oni jedan drugoga zagrle i od 322 Pripovijest o Ni'mi ibn er-Rabiju i njegovoj robinji Nu'mi prekomjernosti su radosti dugo vremena le ali u nesvijesti. Ali, kada su ponovo do l i k sebi, on svojemu ocu ispria sve, to mu se bilo dogodilo. A Sehrimana pozdrave takoer ostali kraljevi. Zatim oni otpuste Mard anu opet natrag u njezinu zemlju, na kon to su je prethodno vjenali s el-As'adom i zamolili je, neka im nikada ne prest ane oda iljati vijesti. Tako dakle ona otputuje. Nato el-Amd ad bude o enjen Bustanom, Bahramovom kerju, i zatim svi otputuju u Grad Ebanovine. Ondje se Kamar ez-Zaman uputi k svojemu tastu i ispria mu sve, to je bio do ivio i kako se ponovo sjedinio sa svojim sinovima. Taj mu vrlo obradovan estita na sretnom povratku doma. Nato k ralj el-Ghajur, otac Sitt Budure, otie k svojoj keri i pozdravi je, i tako njegova e nja za njome bude ispunjenom. Svi meutim ostanu u Gradu Ebanovine jedni s drugima pun jedan mjesec. Zatim kralj el-Ghajur otputuje sa svojom kerju u svoj zaviaj... " Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

323

Ali kada je poela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj el-Ghajur sa svojom kerju i svojom vojskom otputovao u svoj zaviaj. Uzeo je takoer sa sobom el-Amd ada, i tako su se dali na put prema svojoj zemlji. Kada je el-Ghajur zatim u svojoj prijesto lnici ponovo do ao do poinka, postavio je el-Amd ada za vladara umjesto sebe. Kamar e z-Zaman je meutim postavio svojega sina el-As'ada na svoje mjesto za vladara u gr adu njegova djeda Armanusa. A ovaj je bio s time sporazuman. Nato se opremi za p utovanje Kamar ez-Zaman i otputi se sa svojim ocem, kraljem ehrimanom, sve dok ni su prispjeli na Otoke od Chalidana. Tada njima u ast bude okien grad, i tijekom se cijeloga jednog mjeseca udaralo u tulum-baze u svrhu objavljivanja vesele vijes ti. I Kamar ez-Zaman je vladao umjesto svojega oca, sve dok im nije do ao Onaj, ko ji radostima zapovijeda da ute i koji raskida prijateljske veze. Allah meutim sve stvari zna najbolje!" Tada Kralj rekne: "Sehrezado, to je stvarno jedna posve udesna pria!" Ali ona odvrati: "Visoki Kralju, ona nije udesnija od prie o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samatu." 325 Dvjestaietrdesetideveta no "Kakva je dakle ta?" upita on. Tada ona pone priati PRIPOVIJEST 0 'ALA ED-DlNU ABD ES- AMATU. "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u starim vremenima i odavno i ezlim vjekovima ivio u Kairu jedan trgovac, po imenu Sams ed-Din. Taj je bio jedan od najboljih i najpouzdanijih trgovaca, i on je posjedovao u kopljenike i sluge, crne robove i robinje, mameluke i veliko bogatstvo, i bio je predstojnik trgovakog ce ha u Kairu. Imao je takoer jednu suprugu, koju je vrlo volio i koja je voljela nj ega. Ali ivio je s njome ve etrdeset godina, a da mu od nje nije bio poklonjen niti sin ni ki. Kada je dakle sjedio jednoga dana u svom duanu, vidio je kako od drugi h trgovaca svaki pojedini ima jednoga sina ili dva ili ak jo vi e sinova, koji su je dnako kao i njihovi oevi sjedili u duanima. Toga je meutim dana bio petak, i tako o n ode u hammam i obavi abdest, kakav se ve obavlja petkom. Kada je opet iza ao, uzm e brijaevo zrcalo, pogleda u njemu svoje lice i rekne: Svjedoim, da nema drugoga boga osim Allaha, i svjedoim, da je Muhammed Allahov prorok. Zatim pogleda svoju bradu i uvidi da bijele dlake u njoj prekrivaju crne, i p omisli na to, da su bijele dlake vjesnici smrti. Njegova je meutim ena znala vrije me njegova povratka, i tako se bila okupala i uredila za njega, kako je to ve obia vala initi. Kada je on dakle u ao k njoj, ona mu rekne: Dobra veer! Ali joj on odvrati: Dobro ja ne vidim. Budui da je ona ve prije toga bila zapovjedila slu kinji, da prostre stol za veeru , ova sada donese jelo. A ena rekne svojemu mu u: 326

Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samdtu - Jedi, moj gospodaru! Ali on samo odvrati: - Neu ni ta jesti. I on gurne stol nogom i okrene od nje svoje lice. Tada ga ona upita: - Za to to ini ? to te je oneraspolo ilo? On joj dadne kao odgovor: - Ti si uzrokom moje nevolje..." 327 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

sgs c dvjestaipedeseta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Sams ed-Din svojoj eni rekao: - Ti si uzrokom moje nevolje. Tada ga ona upita: - Za to? A on joj odvrati: Kada sam danas otvorio svoj duan, vidio sam, kako svaki trgovac ima kod sebe jednog sina ili dva ili ak vi e sinova, koji sjede u duanima jednako tako kao i njihovi oevi. I tada sam sebi rekao: 'On, koji je tvojega oca uzeo k sebi, nee ni tebe po tedjeti.' Ti si meutim u prvoj branoj noi uzela od mene zakletvu, da si neu uz tebe uzimati nijednu drugu suprugu, ak ne ni neku prile nicu, niti neku Etiopljanku ni neku Grkinju niti ikakvu drugu robinju, i da nijednu no neu provesti daleko od tebe. Sada meutim stvar stoji tako, da si ti neplodna, i da je brak s tobom, kao da se udara po kakvoj stijeni. Sada ona uzvikne: Allah je moj svjedok, da krivnja ne le i na meni, nego na tebi. Jer tvoja je jebovina prerijetka. 329 Dvjestaipedeseta no On upita: Sto je dakle s mu karcem, ija je jebovina prerijetka? Ona dadne kao odgovor: Taj ne mo e nijednu enu uiniti trudnom niti roditi ikakvo dijete. Tada on upita dalje: Gdje dakle ima ne to, to jebovinu ini gu om? Ja u si to kupiti, mo da e to moju jebovinu uiniti gu om. Ona odvrati: To potra i kod trgovaca mirodijama! Poslije ove se noi trgovac sljedeeg jutra probudi pun kajanja zbog toga, to je s vojoj eni uputio ona predbacivanja, a ona se takoer poela kajati zbog svojih predba civanja upuenih njemu. Zatim se on uputi na tr nicu i nae jednog trgovca mirodijama. Njemu on rekne: Mir bio s tobom! A kada mu je ovaj uzvratio pozdrav, on ga upita:

Ima li u tebe nekog sredstva, koje jebovinu ini gu om? ovjek mu odgovori: Imao sam jedno. Alije prodano. No upitaj kod mojega sus jeda! Nato on pone svraati k svima uokolo i pitati ih o tome, ali su ga oni ismijaval i. Naposljetku se vrati natrag u svoj duan i tu no sjedne. Bio je pak na toj tr nici jedan pu a ha i a, prvak ulinih prekupaca, koji je u ivao opium u svim oblicima i bio tako r odan zelenom ha i u. Taj se prvak zvao eih Muhammed Simsim. On je bio jedan ubogi v rag i svakoga je dana obiavao trgovcu za eljeti dobro jutro. U skladu sa svojom nav ikom doe on sada k njemu i rekne: Mir bio s tobom! 330 C V Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samatu Trgovac mu mrzovljno uzvrati pozdrav, i tada ovaj upita: O gospodaru, to je tebi, da si mrzovoljan? Tada mu on ispria sve, to se bilo zbilo izmeu njega i njegove ene, i on zakljui s rijeima: Tako sam ja dakle ve od prije etrdeset godina njome o enjen, ali mi ona nije donijela na svijet niti sina ni ker. Tada mi je bilo reeno: 'Da ona od tebe ne postaje trudnom, razlog za to le i u tome, to je tvoja jebovina prerijetka.' I sada sam tragao za nekim sredstvom, koje bi moju jebovinu uinilo gu om, ali nijed no nisam na ao. Taj drugi mu odvrati: O gospodaru, ja imam zgu njava jebovine. to bi ti rekao o ovjeku, koji e nakon tih etrdeset godina, koje su pro le, donijeti zgotovljeno, da tvoja ena od tebe postane trudnom? Trgovac uzvikne: Ako ti to uini , tada u te ja bogato nagraditi. Daj mi jedan dinar! - rekne prvak. A trgovac rekne: Evo ti dva dinara. Ovaj ih uzme i nastavi: Daj mi onu ondje porculansku zdjelu! Trgovac mu je dadne, prekupac je uzme i ode k jednomu prodavau ha i a. Od njega on kupi otprilike dvije unce finoga grkog opiuma, ne to kineske kubebe, cimeta, mirod ijskog karamfila, kar-damoma, umbira, bijelog papra i gorskog gu tera. Sve to on is tu-ca i skuha u finome maslinovom ulju. Zatim jo kupi tri unce tamjana i otprilik e jedan pehar pun crnog kumina, cjelinu razmek a i uini je zajedno s grkim pelinjim m edom latvarom80. Njega polo i u zdjelu, vrati se s njome trgovcu i dadne mu je s r ijeima: 80 Latvar je lijek koji se u ustima rastapa (grki: eleikton), napose naziv za ka asto spravljenu ljekariju - electuarium. 331 Dvjestaipedeseta no Evo zgu njavaa jebovine! Mora odatle uzimati lopaticom, nakon to si prethodno pojeo janjee meso i domaeg goluba, sna no zapapreno i zainjeno. Uzimaj dakle odavde lopaticom, zatim veeraj, i zatim popij erbet od finoga eera. Tada trgovac uzme sve to zajedno, po alje meso i golubove svojoj eni, tim to je n aredio da joj se rekne: Ovo dobro skuhaj! Uzmi takoer zgu njava jebovine i spre mi ga kod sebe, sve dok ga ja ne zatrebam i dok ga ne zatra im! Ona uini, kako joj je bio zapovjedio, i stavi mu jelo. Nakon to je zatim bio po veerao, on zatra i zdjelu i uzme iz nje. Dobro mu je prijalo, i on pojede sve. Sada on pojebe svoju enu. Tada ona iste noi od njega zane. Kada su zatim pro li prvi, dru gi i trei mjesec, njezino i enje prestane, i krv nije vi e tekla. Tada ona sazna, da je trudna. A kada su dani njezine trudnoe bili ispunjeni, spopad-nu je trudovi, i u

kui odjeknu uzvici radosti. Babica je meutim imala mnogo muke kod njezina poroaja. I ona blagoslovi novoroene u ime Muhammeda i 'Alije, izrekne: Allahu Akbar!81 -i dovikne mu u uho molitveni povik. Zatim ga povije i dadne ga njegovoj materi. Ov a polo i djeaka na svoju sisu i dadne mu piti. I on je pio, sve dok nije bio sit, i zaspao. Babica je ostajala kod nje jo tri dana, sve dok nisu pripremili marcipan ske kolae i poslastice. Njih su razdijelili o sedmome danu. Zatim pospu sol82, a trgovac ue k svojoj eni i estita joj na ozdravljenju. I on upita: Gdje je od Allaha povjereno dobro? Tada mu ona donese djete ce zraee ljepote, djelo sveprisutnoga Upravitelja. Bilo je to dodu e tek djete ce od sedam dana, ali bi svatko, tko bi ga vidio, o njemu rek ao, da je staro jednu godinu. Trgovac ga pogleda u lice i uvidi, da slii sjajnom U tapu i da na oba obraza ima znamenke ljepote83. Kada je zatim upitao svoju enu, k ako ga ona kani nazvati, ona odgovori: 81 Bog je Najvei! 82 U svrhu za tite od urokljiva pogleda. 83 Misli se dakako na made e. 332 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samdtu Kada bi to bila djevojica, tada bih joj ja odredila ime. Ali ovo je djeak, i zato mu mora ti sam dati neko ime. Obiavali su dakle ljudi onoga vremena imenovati svoju djecu po predznacima. Pa budui da je ba u to vrijeme, kada su se oni svjetovali o imenu, neki ovjek doviknu o svojemu prijatelju: - Hej ti, gospodaru 'Ala ed-Dine! - tako trgovac rekne: Nazvat emo ga 'Ala ed-Din Abu e - amat84. On dakle preda dijete dadiljama i njegovateljicama, i ono je tijekom dvije go dine pilo mlijeko. Zatim bude od toga odviknuto. Jer naraslo je i uznapredovalo i sada je moglo hodati po tlu. Ali kada je djeak bio star sedam godina, odvedu ga , zbog straha od urokljiva pogleda, u jednu podzemnu odaju, a njegov otac rekne: On ne smije napu tati ovu odaju prije nego to mu izbije brada! Njegovu njegu povjeri jednoj robinji i jednomu crnom robu. Robinja mu je prip remala obroke, a Crnac mu ih je donosio. Njegov ga otac takoer dadne obrezati i p roslavi taj dan velikom sveanom gozbom. Zatim nalo i, da za njega dolazi uitelj, koj i ga je pouavao u pisanju, u itanju Kur'ana i u znanostima, sve dok on nije bio sv e nauio i stekao bogata znanja. Dogodilo se dakle jednoga dana, da je rob, kada mu je bio donio jela, preklop na vrata ostavio otvorenima. Tada 'Ala ed-Din istri van iz odaje i doe k svojoj ma teri, kod koje je upravo bilo u posjeti jedno dru tvo uglednih ena. I dok su sada en e naklapale s njegovom materom, ovaj djeak ue k njima, nalik nekomu bijelom robu, koji je bio opijen od prekomjernosti svoje ljepote. Tek to su ga te ene ugledale, one pokriju svoja lica i doviknu njegovoj materi: Allah te kaznio, eno! Kako mo e dopustiti da k nama ulazi ovaj strani mameluk? Zar ti ne zna , da srame ljivost spada u vjer ske propise? 84 Glasovitost Vjere sa Znamenkama Ljepote. 'Ala ed-Din je u Europi postao poznatim kao Aladin (ili: Aladdin). 333 Dvjestaipedeseta no Ona rekne: Prizovite Allahovo ime!85 Ovo je moje dijete, plod mojega tijela, sin predstojnika trgovakog ceha ams ed-Dina, dijete odnjegovano od dadilje, ure eno ogrlicom i othranjeno nje nim koricama i srikama kruha! Kada su ene uzviknule: Mi u cijelome svom ivotu nismo jo nikada vidjele od tebe nijednog sina! ona odvrati: Njegov je otac bio zabrinut za njega zbog urokljiva pogleda, i zato je naredio da ga se odgaja u jednoj odaji ispod zemlje..."

Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

85 Time se odvraa pogled urokljiva oka i druga nesrea, kada se govori o neem lijepome.

334 Ali kada je poela

dvjestaipedesetiprva no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ala ed-Dinova mati enama odvratil a: Njegov je otac bio zabrinut za njega zbog urokljiva pogleda, i zato je naredio da ga se odgaja u jednoj odaji ispod zemlje. Mo da je sada rob preklopnicu ostavio otvorenom, i tako je on iza ao. Mi smo htjeli, da ne dopustimo da on iz te odaje izae prije nego to mu izbije brada. ene joj na njemu estitaju. Djeak meutim otie od njih i otri u kuno dvori te. Zatim popne u otvorenu sjenicu za primanje i sjedne. Dok je ondje sjedio, sluajno dou ro bovi s mulom njegova oca. Njima 'Ala ed-Din dovikne: Gdje je bila ta mula? Oni dadnu kao odgovor: Mi smo pratili tvojega oca, kada je jahao u duan, i sada smo je doveli natrag. Sada on upita dalje: Kakvo zvanje ima moj otac? A oni mu odvrate: 335 Dvjestaipedesetiprva no Tvoj je otac predstojnik trgovakog ceha u zemlji Egiptu, i on va i za kneza kod sinova Arabljana. Tada Ala ed-Din otie k svojoj materi i upita je: Mati, reci, kakvo zvanje ima moj otac? Moj sine odgovori ona tvoj je otac trgovac, i on je predstojnik trgovakog ceha u zemlji Egiptu i va i za kneza kod sinova Arabljana. Njegovi ga robovi trebaju p ri prodavanju pitati samo onda, kada cijena robe iznosi najmanje tisuu dinara. Ak o meutim cijena neke robe iznosi samo devetstotina dinara ili jo manje, tada ga on i ne pitaju za savjet, nego prodaju prema vlastitoj procjeni. Isto tako ne dolaz i nikakva roba iz cijeloga svijeta, bilo da je ima mnogo ili malo, a da ne prola zi kroz njegove ruke. I on raspola e njome, kako mu se svia. A isto tako se nikakva roba ne uvezuje u sve njeve i ne alje u strane zemlje, a da o tome nije odluio tvoj otac. Allah Uzvi eni je dao tvojemu ocu veliko, neizmjerno bogatstvo, moj sine! Tada on rekne: Draga mati, neka je slavljen Allah, to sam ja sin ovjeka, koji va i za kneza kod sinova Arabljana i koji je predstojnik trgovakog ceha. Ali zbog ega me on, draga m ati, zakljuava u podzemnu odaju i dr i me ondje zarobljena? Dragi sine odgovori ona mi smo te samo zbog toga zakljuali u tu odaju, jer smo bili zabrinuti za tebe zbog oiju ljudi. Urokljivo je oko istina. Da, veina ljudi,

koji poivaju u grobu su rtve urokljiva oka. On joj meutim odvrati: Draga mati, kamo ovjek treba pobjei pred udesom? ak ni oprez ne titi od udesa. I nitko nee umaknuti onomu, to mu stoji zapisano. Zbilja, On, koji je mojega djeda uzeo k sebi, nee po tedjeti niti mene ni mojega oca. Makar on danas i bio jo na ivotu, mo e ve sutra biti mrtav. Ako bi meutim moj otac izne nada umro i ja zatim stupio naprijed i rekao: 'Ja sam 'Ala ed-Din, sin trgovca ams ed-Dina', tada mi nijedan ovjek ne bi povje336 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samatu rovao, a stari bi ljudi rekli: 'Mi u cijelome svom ivotu nismo vidjeli, da je Sam s ed-Din imao nekoga sina ili neku ker.' Zatim bi do la dr avna riznica i posjed bi m ojega oca uzela pod svoje. Neka Allah ima meu bla enima onoga, tko je rekao: 'Pleme niti e gospodar umrijeti, njegovo e bogatstvo otii, a najprostiji e ljudi uzeti njeg ove ene.' Zato, draga mati, razgovaraj s mojim ocem, kako bi me on uzeo sa sobom na bazar i otvorio mi jedan duan, u kome bih ja zatim mogao sjediti s robom, i ka ko bi me nauio voditi trgovake poslove, uzimati i davati. Tada mu ona rekne: Moj sine, im tvoj otac doe kui, ja u mu to rei. Kada je dakle trgovac do ao kui, on ugleda svojega sina 'Ala ed-Dina Abu e -Samata kako sjedi kod matere. Tada on upita: Za to si ga izvela iz odaje? Dragi bratiu odvrati ona - ja ga nisam izvela, nego su robovi zaboravili zakl juati odaju i ostavili vrata otvorenima. Dok sam ja ovdje sjedila, u dru tvu nekoli cine uglednih dama, on je iznenada u ao k nama. Zatim mu ona takoer ispripovjedi, to je bio kazao njegov sin. Dragi sine - pone njegov otac - sutra u te, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, ja uzeti sa sobom na bazar. Ali, moj sine, tko eli sjediti na bazarima i u duanima, taj mora prema ljudima u svim stvarima pokazivati savr enu uljudnost. 'Ala ed-Din provede no radostan zbog rijei svojega oca. Kada je opet nastalo ju tro, njegov ga otac odvede u hammam i odjene ga u odjeu, koja je bila vrijedna mn ogo novaca. I po to su zatim dorukovali i popili svoje erbete, uzja i on svoju mulu i dadne svojemu sinu da ja i na drugoj. Tako ga on uzme sa sobom, tim to je on sam ja hao sprijeda, i uputi se s njime prema bazaru. Tada ljudi na bazaru opaze, da ov amo dolazi predstojnik trgovakog ceha, s mladiem iza sebe, lijepim poput Mjeseeva k oluta u etrnaestoj noi, i jedan drugomu rekne: Pogledaj si ovoga mladia iza predstojnika trgova tva! Mi smo imali o njemu dobro mi ljenje. Ali je on kao e njak, sijed i iznutra zelen. 337 Dvjestaipedesetiprva no A eih Muhammed Simsim, prvak, o kome smo govorili ve ranije, dovikne trgovcima: Vi trgovci, mi neemo vi e trpjeti, da on bude na poglavar, nikada! Bio je dakle obiaj, kada predstojnik trgova tva ujutro doe od kue i sjedne u svoj duan, da k njemu pristupi prvak bazara i da pred trgovcima izgovori Fatihu86. Oni su naime obiavali zajedno s prvakom odlaziti k predstojniku trgovaca i kazivati mu prvu kur'ansku suru i za eljeti mu dobro jutro. Zatim su se obiavali upuivati sva ki pojedini od njih u svoj duan. Kada je meutim tog dana predstojnik trgova tva kao obino sjeo u svoj duan, trgovci ne dou k njemu kao inae. Tada on pozove prvaka i upi ta ga: Za to se trgovci ne okupljaju kod mene kao inae? Taj dadne kao odgovor: Ja se ne razumijem u to, da javljam neugodne stvari. Znaj, trgovci su se slo ili u tome, da tebe smijene kao poglavara i da vi e ne kazuju pred tobom Fatihu.

Za to? - upita ams ed-Din. Tada ga prvak upita: to je s tim djeakom, koji sjedi pokraj tebe? Ti si ipak star ovjek i poglavar trgovaca! Je li taj djeak mo da tvoj mameluk ili neki roak tvoje ene? Ja vjerujem, da ti gaji prema njemu ne dozvoljenu ljubav i naklonost. Ali tada predstojnik krikne na njega i povie: - uti, na kodio Allah tebi i tvojoj udi! To je moj sin! Ali ovaj odvrati: - Mi nismo nikada u svome ivotu vidjeli, da ti ima sina! Tada ams ed-Din rekne: El-Fatiha je prvo poglavlje (sura) Kur'ana. 338 r Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samdtu Kada si mi ti bio donio zgu njava jebovine, moja je ena zaela i donijela na svijet djeaka. Ali, jer sam ja bio zabrinut za njega zbog urokljiva oka, odgajao sam ga u jednoj odaji ispod zemlje, i elio sam, da on tu prostoriju ne napu ta prije nego to bude u stanju rukom uhvatiti svoju bradu. Ipak njegova mati nije bila s time sporazumna, a on me zamolio, neka otvorim za njega duan, stavim u njega robu, i da ga nauim, kako se obavlja trgo vina. Nato prvak ode k ostalim trgovcima i upozna ih s pravim stanjem stvari. I oni svi zajedno pou s prvakom i upute se k predstojniku trgova tva, stupe pred njega i izgovore Fatihu. I zatim mu estitaju na njegovome sinu i reknu: Neka Gospod sauva korijen i granu! Ali ak i najsiroma niji meu nama mora, ako mu se rodi sin ili ki, pripremiti za svoje pri jatelje zdjelu punu ka e od bra na s medom i pozvati svoje poz nanike i roake. Ti to nisi uinio. On ima odgovori: Ja sam vam to jo du an. Okupit emo se u vrtu!..." 339 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

dvjestaipedesetidruga noc ehrezadina sestra Dinazad rekne: "Sestro, ispriaj nam svoju pripovijest dalje, ako si budna i jo ne spava !" Sehrezad dadne kao odgovor: "Od srca rado! Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je predstojnik trgova t va drugim trgovcima obeao gozbu i rekao im: Okupit emo se u vrtu. Sutra on po alje kune sluge u sjenicu i u paviljon, koji su se nalazili u vrtu, i zapovjedi im, da ondje postave ilime. Takoer po alje onamo, stoje trebalo za kuhan je, ovce, maslo i druge stvari, kako je to ve prilika zahtijevala. Zatim dadne da se podignu dva stola, jedan u paviljonu i drugi u sjenici. Nato se potpa u trgova c ams ed-Din i njegov sin Ala ed-Din, i otac rekne: Moj sine, kada ue neki ovjek sa sijedim vlasima, tada u ga ja primiti i posjesti ga za stol, koji je u paviljonu. Ti meutim,

moj sine, kada vidi da ulazi neki golobradi mladi, primi ga i odve di ga u sjenicu i odredi mu ondje neko mjesto za stolom. "Ala ed-Din nato upita: Oe, za to daje da se spremaju dva stola, jedan za odrasle mu karce, a drugi za mlade ljude? Dvjestaipedesetidruga no Moj sine odvrati on - znaj, golobradi se mladi stidi, da jede s odraslim mu karcima. To je njegov sin takoer dr ao za ispravno. Kako su dakle trgovci dolazili, ams ed-Din je primao odrasle mu karce i molio ih , neka sjednu za stol u paviljonu, dok je njegov sin 'Ala ed-Din primao mlade lj ude i njima dodjeljivao mjesta u sjenici. Zatim donesu jela, i gosti uzmu jesti i piti. Bili su veseli i u ivali su i pili erbete, dok su sluge pu tali da se podi e mi ris tamjana iz kadionica. Stari su gosti sjedili i razgovarali o znanosti i o pr edajama o Proroku. Meu njima se nalazio trgovac po imenu Mahmud el-Balchi. On je bio prema van musliman, ali u nutrini mag, vodio je lo ivot i bio odan ljubavi pre ma djeacima. Taj ovjek pogleda 'Ala ed-Dinovo lice pogledom, koji je u njemu potak ao tisuu uzdisaja, i bilo je to, kao da je sotona dr ao pred njime na djeakovu licu dragulj. Tada ga pograbi po udna snaga ljubavi i naj e a strast, i njegovo se srce ispu ni eljom za djeakom. Taj je trgovac, koji se zvao Mahmud el-Balchi, obiavao kupovat i svoje tkanine i robe od 'Ala ed-Dinova oca. Ustane dakle ovaj Mahmud, kako bi malo uokolo pro etao, i upravi svoje korake k mladim ljudima. Oni ustanu, kako bi ga pozdravili. 'Ala ed-Din se meutim upravo bio osjetio pritisnutim, da se popisa , i tako je on bio oti ao, kako bi obavio svoju nu du. Tada se Mahmud, trgovac, obra ti mladim ljudima s rijeima: Ako vi 'Ala ed-Dina potaknete na to, da putuje sa mnom, svakomu u pojedinomu od vas dati po jednu haljinu, koja vrijedi mnogo novaca. Zatim ih on napusti i opet se vrati u krug starijih. Mladi ljudi meutim ostanu ondje sjediti, sve dok se 'Ala ed-Din nije vratio natrag k njima. Tada oni usta nu, kako bi ga pozdravili, i dadnu mu da sjedne na poasnom mjestu na kraju dvoran e. Sada neki mladi rekne svojemu susjedu: Gospodaru Hasane, ispriaj mi o svojoj glavnici, kojom obavlja trgovinu! Kako si ti do ao do nje? 342 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samatu

Ovaj odgovori: Kada sam narastao i postao velik i dosegao mu karaku dob, ja sam rekao svojemu ocu: 'Dragi oe, daj mi robe!' Ali on rekne: 'Moj sine, ja nemam ni ta. Ti meutim otii i posudi sebi novac od nekog trgovca i poni time voditi trgovinu. Naui, kako se kupuje i prodaje, kako se daje i uzima!' Uputio sam se dakle k jednomu od trgovaca i posudio od njega tisuu dinara. Za taj sam si novac kupio tkanine, otputovao s njima u Damask i stekao za njih dvo struko. Zatim sam u Damasku pokupovao robu i otputovao s njo me u Haleb. Ondje sam je prodao i ponovo stekao dvostruko. Ta koer sam u Halebu kupio robu i po ao s njome u Baghdad, gdje sam je prodao i po treiput stekao dvostruko. Tako sam trgovao sve dalje, sve dok moja glavnica nije iznosila desettisua dinara. Na isti je nain svaki od mladih ljudi razgovarao sa svojim susjedom, sve dok n ije do ao red na 'Ala ed-Dina Abu e -Samata i dok on nije morao pripovijedati. Kada su ga upitali: Kako je s tobom, gospodaru 'Ala ed-Dine? - on im odgovori: Ja sam bio odgajan u jednoj odaji ispod zemlje, i tek sam ovoga tjedna iza ao iz nje. Sada odlazim u duan i iz njega natrag kui.

Tada drugi reknu: Ti si navikao sjediti kod kue, pa jo ne poznaje radosti putovanja. Putovanje je ipak stvar mu karaca. On odgovori: Ja nemam nikakve potrebe da putujem. Za mene je mir neprocjenjivo vrijedan. Nato jedan od mladia rekne svojemu susjedu: Taj tu je kao neka riba. Ako napusti vodu, umire! I svi reknu 'Ala ed-Dinu: Sinovi trgovaca vide svoju slavu samo u putovanju zbog dobiti. 343 Dvjestaipedesetidruga no On se meutim razbjesni zbog tog razgovora, i napusti mlade ljude, sa suzama u oima i s tugom u srcu. Uzja i mulu i uputi se kui. Ondje ga ugleda njegova mati, kak o je ispunjen rastuim gnjevom i kako mu u oima stoje suze. Tako ga ona upita: Sto je razlogom, da ti plae , moj sine? On joj dadne kao odgovor: Svi su mi se sinovi trgovaca narugali i rekli, da trgovaki sinovi vide svoju slavu samo u putovanju zbog novane dobiti..." 344 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

dvjestaipedesetitrea no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ala ed-Din rekao svojoj materi: Sinovi su mi se trgovaca narugali i rekli, da trgovaki sinovi vide svoju slavu samo u putovanju zbog dobiti. Tada ga njegova mati upita: Moj sine, eli li ti dakle putovati? - Dabome! uzvikne on. I tada ona upita dalje: - U koju zemlju eli putovati? U grad Baghdad - odgovori on. - Jer ondje se za ono, to se ima kod sebe, zaradi dvostruko. Nato ona odvrati: Dragi sine, gledaj, tvoj otac ima mnogo novaca. A ako ti on ne htjedne od svojega novca pripremiti robu, tada u to uiniti ja od svojega vlastitog imetka. On meutim rekne: Najljep e daje, tko brzo daje! Ako se za mene treba dogodi ti neko dobro djelo, vrijeme je za to sada. 345 Dvjestaipedesetitrea no Tada ona pozove robove i po alje ih po uvezivae. Nadalje ona otvori jedno skladi t e robe i dadne iznijeti za njega tkanine, koje uvezivai uvezu u deset tovara. Okrenimo se mi sada od njegove matere natrag k njegovu ocu! On je u meuvremenu po vrtu tra io svojega sina 'Ala ed-Dina, ali ga nije na ao. Pa kada je upitao za n jega, reknu mu, da je uzja io svoju mulu i odja io kui. Sada on takoer uzja i i odja i za

njim. Kada je stupio u svoju kuu, ugleda ve gotove uvezane sve njeve i odmah upita, t o to ima znaiti. Tada mu njegova ena ispria, to su sinovi trgovaca bili nagovorili n jegovu sinu 'Ala ed-Dinu. A on uzvikne: Moj sine, ne dao ti Allah da mora na putovanje po tuini! Allahov je Prorok - On neka Ga blagoslovi i pozdravi! - rekao: 'To spada u ljudsku sreu, da ovjek nalazi kruh svagda nji u svom zaviaju.' A stari su kazivali: 'Izbjegavaj putovanje, pa makar se radilo i samo o jednoj milji!' Nato on upita svojega sina: Jesi li ti stvarno odluio da putuje i ne eli vi e odustati od te odluke? Njegov mu sin dadne kao odgovor: Kanim otputovati s robom u Baghdad. Inae u odlo iti svoju odjeu, odjenuti dervi ke haljine i putovati svijetom kao haija87. Sada njegov otac rekne: Ja nisam siroma an niti bez sredstava, nego imam mnogo dobara. I on mu poka e sve, to je posjedovao u novcu, tkaninama i drugoj robi, tim to je dodao: Ja imam tkanine i razliite vrste roba, koje prilie za svaku zemlju. 87 Hodoasnik. 346 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samatu Izmeu ostaloga mu poka e etrdeset uvezanih sve njeva, od kojih je svaki pojedini no sio natpis, da je njegova cijena tisuu dinara. Zatim rekne: Moj sine, uzmi ovih etrdeset tovara zajedno s tih deset, koji su od tvoje matere, i putuj pod za titom Allaha Uzvi enoga! Ali, dragi moj sine, ja sam zabrinut za tebe zbog stanovite ume, koja le i na tvome putu i koja se zove Lavlja Gu tara, i zbog jedne doline ondje, koja se zove Pasja Dolina. U njima su bez milosra sve du e posveene smrti. Kada je sin upitao: - Za to, dragi oe? - otac mu odgovori: Zbog stanovitog Beduina88, izvjesnoga drumskog razbojni ka, koji se zove Ad lan. Ala ed-Din meutim rekne: ivot dolazi od Allaha. Ako imam u njemu dijela, tada mi se nee dogoditi nikakva teta! Nato 'Ala ed-Din odja i sa svojim ocem na tr nicu tovarne stoke. Ondje neki karav anski vodi skoi sa svoje mule, poljubi tlo pred predstojnikom trgova tva i rekne mu: Tako mi Allaha, dugo je tomu, moj gospodaru, da nisi svraao k nama ni po kakvim poslovima. On nato odvrati: Svako vrijeme ima svoj tok i svoje ljude. Allah Uzvi eni neka ima meu bla enima ovjeka, koji je rekao: Star ovjek koraa, duboko pogrbljen, o putnikom tapu, Sve do koljena mu se spu ta brada . Upitao sam ga: 'Zbog ega se ti tako duboko saginje ?' Tada on podigne svoje ruke k meni i uzvikne: 88 Beduin, arapski: Badavi, je u izvornom znaenju te rijei stanovnik pustinj e (= Pustinjski). 347 Dvjestaipedesetitrea no 'Uprahu le i moja mladost, ah, ona je od mene uzmakla, Sada hodam pogrbljen i trag am za njom.' Poslije ovih stihova on nastavi: Majstore, ne ja, nego moj sin hoe putovati. Goni odvrati:

Allah ti ga sauvao! Nato predstojnik trgova tva zakljui ugovor izmeu svog sina i karavanskog vodia, ti m to je utvrdio, da mu mladi treba biti poput nekoga sina, preporui ga njegovoj bri zi i rekne mu: Evo ti sto dinara za tvoje momke! Zatim predstojnik trgova tva kupi ezdeset mula, nadalje jednu svjetiljku i grobn i pokriva za svetoga 'Abd el-Ladira el-D ilani-ja89 i rekne: Moj sine, dokle god ja budem bio daleko od tebe, ovaj e ovjek biti tvoj otac umjesto mene. Slu aj ga u svemu, to ka e! Nato se s mulama i slugama uputi kui. I te veeri prirede itanje Kur'ana i sveanos t za eiha 'Abd el-Kadira el-D ilanija. Sljedeega meutim jutra predstojnik trgovaca da dne svojemu sinu desettisua dinara i rekne: Ako doe u Baghdad i vidi , da se tkanine lako prodaju, tada ih prodaj. Ako meutim nae da je tr i te za njih lo e, tada ivi od ovoga novca! I sada budu natovarene mule, svi uzmu jedni od drugih opro taj, i zatim karavan a krene, sve dok se nije na la izvan grada. U meuvremenu se bio spremio za putovanj e prema Baghdadu takoer Mahmud el-Balchi, iznio svoje tovare i podigao svoje atore pred vratima grada. Jer on je sebi rekao: 89 'Abd el-Ladir el-D ilani je umro u Baghdadu 1166. godine, a ondje je i po kopan. 348 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samdtu Ti se mo e naslaivati tim djeakom samo na osami, gdje te nee ometati nikakav gledatelj i nikakva uhoda! On je meutim dugovao mladievu ocu tisuu dinara, koje mu je morao platiti jo od je dnoga ranijeg posla, i tako je on dakle oti ao k njemu, kako bi se od njega oprost io. Ovaj mu rekne: Dadni tih tisuu dinara mojemu sinu 'Ala ed-Dinu! I on ga preporui njegovoj brizi, tim to rekne: On ti treba biti kao sin. I tako se 'Ala ed-Din prikljui Mahmudu el-Balchiju..." 349 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

ogo C dvjestaipedesetietvrta noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se 'Ala ed-Din Balchiju. Taj Mahmud je sada nalo io 'Ala ed-Dinovu kuharu, uha, nego je on sam mladia i njegovu karavanu opskrbljivao renulo na putovanje. O trgovcu Mahmudu el-Balchiju treba jo prikljuio Mahmudu elneka za njega ni ta ne k jelom i piem. Nato se k rei, da je on posjedov

ao etiri kue, jednu u Kairu, jednu u Damasku, jednu u Halebu i jednu u Baghdadu. Karavana je putovala sve dalje, kroz pustinje i stepe, sve dok nije do la u bli zinu Damaska. Tada Mahmud el-Balchi po alje k 'Ala ed-Dinu svojega roba, i ovaj ga nae gdje sjedi i ita. On mu prie i poljubi mu ruke. I kada ga je 'Ala ed-Din upita o o njegovoj elji, on odgovori: Moj te gospodar daje pozdraviti i moli te da mu doe u goste u njegov ator. Ali 'Ala ed-Din odvrati: Pitat u najprije za savjet svojega oca Kamal ed-Dina, vodia karavane. Zatim ga on upita za savjet, treba li da ide. Ali mu vodi rekne: Ne idi! 351

-Dvjestaipedesetietvrta noOd Damaska su putovali dalje prema Halebu, i takoer ondje Mahmud el-Balchi pri redi gozbu i po alje k 'Ala ed-Dinu, kako bi ga pozvao. On upita za savjet vodia. I ponovo ga je ovaj savjetovao, da ne ode. Kada su zatim bili putovali dalje od H aleba, i kada je izmeu njih i Baghdada le ao samo jo jedan dan putovanja, Mahmud elBalchi pripremi po treiput sveanost i po alje k 'Ala ed-Dinu, kako bi ga pozvao. Taj opet upita vodia za savjet, a ovaj gaje kao i prije toga svjetovao, neka ne ide. Ali 'Ala ed-Din rekne: Ovajput moram otii. Nato on stavi pod haljine ma i uputi se k Mahmudu el-Bal-chiju. Ovaj se podign e i poe mu ususret i pozdravi ga. Zatim postavi pred njega rasko nu gozbu, pone se j esti i piti, i operu si konano ruke. Tada se Mahmud nagne preko k 'Ala ed-Dinu, k ako bi mu ukrao jedan poljubac, ali ga ovaj uhvati rukom i uzvikne: Hej, to to ti hoe uiniti? Ovaj odgovori: Gledaj, ja sam te pozvao da doe ovamo. elim na ovome mjestu s tobom podijeliti radost, i da zajedniki tumaimo ove pjesnikove rijei: Zar ti ne mo e doi k meni samo na jedan asi, Samo koliko treba, da se pomuze ovica, ili ispee jajce, Pa da pojede , to god ti samo odgovara od bijelog kru ia, I uzme , to ti zvecka od srebrn g novia, I da bez muke podnese , to ti treba prijati, Jedan pali ili jedan pedlji ili jednu punu ruicu? Nato Mahmud el-Balchi htjedne silovati mladia. Ali on skoi, povue svoj ma i povie: 352 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samdtu Jao tvojoj sijedoj kosi! Zar te nije strah pred Allahom, koji je silan u gnjevu? Ja smatram da spada meu bla ene ovjek, koji je rekao: V uvaj svoju bijelu kosu od prljav tine, koja e je umrljati! Jer bijela boja brzo prim a mrlje. Poslije ovih rijei 'Ala ed-Din Mahmudu el-Balchiju rekne dalje: Ova je roba od Allaha povjereno dobro. Kada bih je ja mogao nekomu drugomu nego tebi prodati za zlato, tebi bih je tada prodao za srebro. Ali tako mi Allaha, ti nevaljale, ja se nika da vi e neu s tobom dru iti! Nato se 'Ala ed-Din vrati natrag ka karavanskom vodiu Kamal ed-Dinu i rekne mu : Taj je jedan obian razvratnik! Ja neu vi e nikada biti zajedno s njime, a neu s nj ime ak ni dalje putovati. Moj sine - odvrati ovaj - zar ti ja nisam rekao, da ne treba ii k njemu? Ali ak o se mi sada od njega odvojimo, moj sine, tada se pla im opasnosti za na ivot. Zato

nas pusti da i dalje putujemo u istoj karavani! Ali 'Ala ed-Din uzvikne: Nemogue je, da ja ikada opet putujem zajedno s njime! Tako on dakle dadne da se potovare njegovi tovari i nastavi sa svojim ljudima putovati dalje, sve dok nisu do li do jedne doline. Ondje se htjedne zaustaviti. Ali karavanski vodi rekne: Ne zaustavljajte se ovdje, putujte dalje, ubrzajte korak! Mo da emo moi dosegnuti Baghdad jo prije nego to se zakljuaju gradska vrata. Jer ondje se vrata otvaraju i zakljuavaju vazda sa Suncem, od straha, da bi se grada mogli domoi krivov jerci i knjige svete znanosti baciti u Tigris. 353 Dvjestaipedesetietvrta no Dragi oe - odvrati Ala ed-Din - ja s ovim robama nisam po ao na put i doputovao u ovu zemlju, kako bih tjerao trgovinu, nego da si pogledam svijeta. Karavanski vodi ponovi: Moj sine, ja sam zabrinut za tebe i za tvoje dobro zbog Be duina. Tada 'Ala ed-Din uzvikne: Ti, ovjee, jesi li ti sluga ili gospodar? Ja elim tek sutra uputovati u Baghdad, da narod toga grada vidi moju robu i da zna, tko sam ja! ini, to hoe ! - rekne vodi - ja sam ti dao svoj savjet. Sada dakle sam gledaj, kako e izai odavde ive glave! Unato tomu 'Ala ed-Din zapovjedi, da se tovari skinu s mula. Tako oni istovare terete, podignu atore i ostanu ondje mirno sve do ponoi. Tada 'Ala ed-Din izae van , kako bi slijedio jedan poziv prirode, i odjednom ugleda u daljini kako ne to blj eska. On brzo upita karavanskog vodia: Majstore, to je to to ondje svjetluca? Vodi se uspravi, bri ljivo osmotri i prepozna u onome, to je svjetlucalo, vrhove kopalja, elino oru je i maeve Beduina. Da, oni su bili tu, Beduini sa svojim poglavic om, eihom Arabljana Ad lanom Abu Nai'bom. A kada su im se Beduini pribli ili, oni pre poznaju sve njeve i jedan drugomu reknu: Ha, no plijena! Kada su ljudi iz karavane uli, da ovi tako govore, povie Kamal ed-Din, vodi: Otale, vi bijedna beduinska klete i! Ali ga Abu Naib pogodi sa svojom sulicom u grudi, a iljak svjetlucajui se prodr e iz lea van. Tada on padne mrtav pred atorskim vratima. Sada povie vodono a: Otale, vi neotesana beduinska klate i! 354 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e - amatu Ali taj bude pogoen udarcem maa po iji, a o trica sjajei se proe kroz njegove vratne ile. I takoer on padne mrtav. Sve se to dogaalo, dok je 'Ala ed-Din stajao i gleda o. Nato Beduini okru e karavanu sa svih strana, ponu ubijati ljude i od cijele 'Ala ed-Dinove dru ine ne ostave na ivotu nijednoga jedinog ovjeka. Zatim natovare sve nje ve na mule i pou odatle. 'Ala ed-Din meutim u sebi samome rekne: Tvoja e te haljina i tvoja mula ovdje sigurno stajati ivota! Zato on odlo i svoju odjeu, baci je na mulina lea i ostane samo u ko ulji i gaama. Z atim pogleda pred sebe prema atorskim vratima i ugleda ondje lokvu krvi od ubijen ih. U njoj se valjao s ko uljom i gaama, sve dok nije izgledao kao mrtvac, koji se ugu io u svojoj vlastitoj krvi. Pogledajmo mi sada, to je eih Arabljana Ad lan uinio dalje! On upita svoje ljude: Vi Arabljani, je li ova karavana do la ovamo iz Egipta, ili je otputovala iz Baghdada?..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

355

Ali kada je poela R I dvjestaipedesetipeta no I s ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su ljudi beduinskog poglavice, kada ih je on upitao: - Vi Arabljani, je li ova karavana do la ovamo iz Egipta, ili je otputovala iz Baghdada? - njemu dali kao odgovor: Ova je karavana do la ovamo iz Egipta na putu prema Baghdadu. Zatim on nastavi: Vratite se natrag k ubijenima! Vjerujem, da gospodar ove karavane jo nije mrtav. Beduini se dakle vrate natrag k mrtvima i ponu po njima jo vi e bosti i udarati i h, sve dok nisu do li do 'Ala ed-Dina. On je bio legao meu le eve. Ali kada su dospje li do njega, oni poviu: Ti se samo pravi mrtav! Mi emo te sada dokrajiti! I jedan Beduin podigne svoje koplje i htjedne ga zabosti u 'Ala ed-Dinove gru di, Ali se mladi tada pomoli: Tvoj blagoslov, o gospodaru 'Abd el-Kadiru, ti svee iz D ilana! Nato on ugleda neku ruku, koja je koplje od njegovih grudiju skrenula na grud i majstora Kamal ed-Dina, karavanskog vodia, 357 Dvjestaipedesetipeta no tako daje Beduin pogodio onoga, a 'Ala ed-Din bude spa en. Nato se Arabljani stave u pokret i otpute se s natovarenim mulama. 'Ala ed-Din opet oprezno pogleda. Al i kada je vidio, da su ptice grabljivice odletjele sa svojom naenom derainom, uspra vi se, skoi na noge i potri odatle. Ali Abu Naib Beduin rekne svojim drugovima: Ja vidim ondje neku priliku kako se mie, vi Arabljani! Tada jedan od njih pohita, pa kada je ugledao 'Ala ed-Dina kako tri, on mu dov ikne: Bijeg ti ni ta nee pomoi! Mi smo ti za leima! I on udari mamuzom svoju kobilu i pojuri za njim. 'Ala ed-Din je meutim ugleda o pred sobom lijeb za napajanje pokraj bunarske zgrade. Brzo se uzvere u prozorsk u ni u tog bunara, ispru i se u njoj i napravi se da spava. Pri tome se molio: O dobrostivi Za titnice, ra iri nada mnom pokriva svoje za tite, koji se ne mo e skinuti! Ve se Beduin uspravio pokraj bunara na svoje stremenove i ispru io ruku, kako bi pograbio 'Ala ed-Dina, kad li mladi uzvikne: Tvoj blagoslov, o gospodarice Nafisa90! Sada je vrijeme za tebe. I odjednom Beduina ugrize za ruku neki korpion, tako da je glasno kriknuo i po vikao: Ha, doite k meni, vi Arabljani, ja sam ugrizen! On padne sa svoje kobile, ali tada dou njegovi drugovi i pomognu mu da opet uz ja i, a kada su ga upitali, to se s njime dogodilo, on odgovori: Ugrizlo me je neko korpionovo mladune! 90 uvena muslimanska svetica, praunuka kalifa 'Alije, koja je umrla u Kairu

824. godine. 358 Pripovijest o Ala ed-Dinu Abu e -Samdtu Zatim oni opet pristignu svoju karavanu i odja e dalje. Pustimo mi sada njih da odu odatle i okrenimo se natrag k Ala ed-Dinu i Mahmu du el-Balchiju! Mladi je ostao le ati u prozorskoj ni i bunarske zgrade. Ali je stari trgovac bio u meuvremenu izdao zapovijed za natovaranje i po ao dalje, sve dok nij e do ao do Lavlje Gu tare. Kada je ondje na ao 'Ala ed-Dinove ljude sve pobijene, on s e obraduje i nastavi jahati, sve dok nije do ao do bunarske kue sa lijebom za napaja nje. Njegova je meutim mula bila edna, i tako se ona okrene nastranu, kako bi se n apila iz lijeba. Tada opazi Ala ed-Dinovu sjenu i pred njome se popla i. Sada Mahmu d el-Balchi podigne svoj pogled i ugleda Ala ed-Dina kako le i ondje, bez haljina, obuen samo jo u ko ulju i gae. I on ga upita: Tko je to s tobom uinio i doveo te u takvu bijedu? 'Ala ed-Din odvrati: Arabljani! Tada ovaj nastavi: Moj sine, mule i roba su te izbavili iz smrtne opasnosti! Tje i se rijeima onoga, koji je rekao: Ako je glava nekog ovjeka spa ena od smrti, Onda su ipak novac i dobro ravni vr ku no kta. Ali sada sii dolje, moj sine, i ne boj se nikakva zla! Sada sie 'Ala ed-Din iz ni e bunarskog prozora, trgovac mu dadne za jahanje jedn u mulu, i oni nastave ii, sve dok nisu do li do kue Mahmuda el-Balchija u gradu Bagh dadu. Ovaj odvede svojega gosta u kupelj, tim to mu je rekao: Novac i tovari su bili tvoja otkupnina, moj sine! Ako me sada hoe poslu ati, tada u ti ja dvostruko nadoknaditi tvoj novac i dobra. 359 Dvjestaipedesetipeta no Kada se mladi vratio iz kupelji, odvede ga Mahmud el-Balchi u zlatom ukra enu dv oranu sa etiri estrade. Zatim on dadne donijeti stol s raznovrsnim jelima, i oni uzmu jesti i piti. Ali se Mahmud el-Balchi opet nagne preko k Ala ed-Dinu, kako bi mu oteo jedan poljubac. Ali ga mladi uhvati rukom i rekne: Zar se ti dakle daje jo uvijek voditi od svojih lo ih namjera prema meni? Zar ti ja nisam rekao, kada bih tu robu mogao pro dati za zlato nekomu drugomu nego tebi, da bih je tada tebi pro dao za srebro? Ali Mahmud odvrati: Ja u ti samo za tu cijenu dati robu i mulu i haljine. Jer moja me strast prema tebi obara na tlo. Kako je ipak lijepo rekao pjes nik: Prema predaji jednoga od svojih majstora Govorio je Abu Bilal, eih, koji nam va i vi e od drugih: 'Tko ljubi, nee zagrljajima i poljupcima nikada izlijeiti svoju patnju, ne, jedino ako uti a do kraja svoj poriv.' Tada 'Ala ed-Din uzvikne: To je ne to, to se nikada nee dogoditi! Zadr i svoje haljine i svoju mulu i otvori mi vrata, da mogu izai! Sada trgovac otvori vrata: 'Ala ed-Din izae van, dok su psi lajali za njime, i ode. I dok je on tako hodao u tami, ugleda dvori na vrata neke d amije. Ue u dvori te kue Bo je i sakrije se u njemu. Tada pone prema njemu dolaziti neko svjetlo, a kada je bolje pogledao, prepozna dva fenjera u rukama dvaju robova, koji su i li ispred dva trgovca. Jedan je od te dvojice bio star ovjek lijepa lica. Drugi je bio mla di. Sada on zauje, kako mladi govori staromu: 360 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samatu Tako ti Allaha, dragi strie, vrati mi moju sestrinu! Stari meutim odvrati: Zar te ja nisam ve mnogoput zadr avao, dok si ti uvijek ima

o u ustima rastavu poput Svetoga Pisma? Sluajno stari pogleda nadesno i ugleda mladia, lijepa poput Mjeseeva koluta. On mu rekne: Mir bio s tobom! A po to mu je Ala ed-Din uzvratio pozdrav, ovaj nastavi: Moj sine, tko si ti? On dadne kao odgovor: Ja sam 'Ala ed-Din, sin ams ed-Dina, predstojnika trgo vakog ceha u Kairu. Zamolio sam svojega oca za robu, i on mi je opremio pedeset mulskih tovara u tkaninama i robi..." 361 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

2?=^_iJ>|Ka3\i,i>^_-_.

Ali kada je poela dvjestaipedeseti esta no 1 ogo I 1 oo

Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Ala ed-Din pripovijedao: Moj mije otac opremio pedeset mulskih tovara u tkaninama i robi i dao mije desettisua dinara. Ja sam zatim putovao, sve dok nisam do ao do Lavlje Gu tare. Ondje su me napali Arabljani i oduzeli mi moj novac i moje dobro. Sada sam do ao u ovaj grad, pa kada jo nisam znao, gdje da prenoim, ugledao sam ovo mjesto i ovdje se sakrio. Tada ga stari upita: Moj sine, to ti misli o tome, ako ti ja dadnem tisuu dinara i haljinu u vrijednosti od tisuu dinara i jo takoer jednu mulu u vrijednosti od tisuu dinara? 'Ala ed-Din meutim upita staroga: S kojom mi to svrhom hoe dati, moj strie? Tada ovaj nastavi: Ovaj mladi, koji me prati, je sin mojega brata, i njegov otac nema nijednoga drugoga osim njega. A ja imam jednu jedinu ker, koja se zove Zubaida Lutnjistica, lijepu i ljupku djevojku. Nju sam ja dao njemu za suprugu, i on nju vrlo ljubi, dok ona njega ne voli. 363 Dvjestaipedeseti esta noc Pa kada se on jednom zakleo trostrukom rastavom braka, njegova supruga nije mogl a ni ta br e uiniti nego da ga napusti.91 Tada je on poeo navaljivati na sve ljude, da od mene izmole, da mu je ja htjednem vratiti natrag. Ali sam mu ja rekao, da je to dopu teno samo posredstvom jednoga meumu a. Sada sam se s njime slo io u tome, da u zmemo za meumu a nekoga stranca, kako nam to ovdje nitko kasnije ne bi mogao nabija ti na nos. A budui da si ti stranac, poi s nama. Mi emo te na zakonit nain njome o eni ti, ti mo e zatim ovu no ostati kod nje, a sutra se ujutro mora opet od nje rastati. Zatim emo ti dati ono, to sam ti ja obeao. Ala. ed-Din sebi rekne: Tako mi Allaha, to je ipak mnogo ljep e, da se no provede kod jedne mlade ene, u kui i u krevetu, nego noivati po ulicama

ili u nekome otvorenom dvori tu. Tako on dakle poe s njima ka kadiji. A kada je kadija pogledao 'Ala ed-Dina, n jegovo se srce ispuni ljubavlju prema njemu, i on rekne eninu ocu: Sto je va a elja? Stari mu odgovori: Na a je elja, da uinimo ovoga mladia meumu em za na u ker i onoga mladog mu karca. Mi emo ga meutim unapri jed obvezati ugovorom, da kao jutarnji dar92 plati desettisua dinara. Kada on provede kod nje no i sutra se ujutro od nje rastane, dat emo mu haljinu u vrijednosti od tisuu dinara i jednu mulu u vrijednosti od tisuu dinara i osim toga tisuu dinara u 91 Prema muslimanskom se obiaju mo e supru nik svojoj eni dvaput zak leti: "Rastajem se od tebe", i obaput zakletve bez daljnjega povui natrag. Uini li to meutim triput, bilo to u razliitim vremenima ili u istome trenutku, tada se mo e njome opet o eniti tek ako je ona u meuvremenu u la u brak s nekim drugim i od njega se opet rastala. Taj meumu - arapski: muhallil ili mustahill mo e takoer i samo formalno poslu iti za takvu svrhu. 92 Jutarnjim se darom naziva otkup za mladu. Dvije se treine utvrene svote plaaju prije sklapanja branog ugovora, a ostatak se mora isplatiti eni u sluaju mu evljeve smrti ili rastave braka. 364 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samatu zlatu. Ako se on meutim od nje ne rastane, tada treba platiti desettisua dinara. Nato oni zakljue ugovor s tim uvjetom, a enin otac primi o tome pisanu ispravu. Zatim uzme 'Ala ed-Dina sa sobom, odjene ga u jednu novu haljinu i odvede ga ka kui svoje keri. Ondje ga ostavi da stoji pred vratima. On sam meutim ue k svojoj ker i i rekne joj: Evo ti jedan primjerak isprave o tvome jutarnjem daru. Vjenao sam te s jednim lijepim mladiem po imenu 'Ala ed-Din Abu e -Samat. Zato ga primi na najljep i nain! Nato joj on dadne pisanu ispravu i ode kui. No brati je mlade ene imao jednu domaicu, koja je esto odlazila k njegovoj sestrin i Zubaidi Lutnjistici, a on bi joj uinio poneko dobro. Njoj on rekne: Majice, ako moja sestrina Zubaida ugleda ovoga lijepog mladia, ona me poslije to ga nee vi e htjeti primiti. Zato te molim, da izmisli neku lukav tinu i da je zadr i poda lje od njega. Tako mi tvoje mladosti odvrati ona - ja neu otrpjeti, da joj se on pribli i. Nato ona ode k 'Ala ed-Dinu i rekne mu: Moj sine, dat u ti jedan dobar savjet, Allahu Uzvi enomu za ljubav, a ti prihvat i moj savjet. Jer ja sam zabrinuta za tebe zbog one ene. Ostavi je samu da spava, ne dodiruj je, uope joj se ne pribli uj! Za to? - upita on. A ona mu dadne kao odgovor: Njezino je tijelo puno gube, i ja se bojim, da te ona ne zarazi u tvojoj lijepoj mladosti. Tada on rekne: Ja je ne trebam. Zatim se ona uputi k mladoj eni i rekne joj to isto o 'Ala ed--Dinu, to je njem u bila rekla o njoj. Tada ova rekne: 365 Dvjestaipedeseti esta noc Ja ga ne trebam. Pusti ga neka spava sam, a sutra ujutro ne ka ide svojim putem! Zatim ona pozove jednu slu kinju i rekne joj: Uzmi stol s jelima i daj mu da jede! Slu kinja donese stol s jelima i stavi ga pred mladia, i on uzme jesti, sva dok se nije zasitio. Nato opet sjedne i lijepim glasom uzme izgovarati suru Ja-sin93 . Mlada ga je ena oslu kivala, i ona nae, da njegov glas tako dra esno zvui, kao kad na

rod pjeva Daudove psalme. Tada ona rekne u sebi samoj: Allah neka kazni tu staru, koja mi je o njemu rekla, da je obolio od gube! Tko nosi na sebi takvu nevolju, taj nipo to nema tako lijep glas. To je sve o njemu samo la . Nato ona uzme u ruku lutnju indijske izrade, ugodi njezine strune i zapjeva j ednim tako slatkim glasom, da su zanijemjele ptice na nebu. Pri tome ona odrecit ira ova dva stiha: Zavoljela sam vitkog srndaa crnih, sanjarskih oiju, Pri ijem bi hodu od zavisti zad rhtale vrbove grane. Odbio me je, drugu usreuje svojim dola enjem, To je jedna milost odAllaha, On je mo e, komu On hoe, dati. Kada ju je uo kako pjeva te stihove, on pone, nakon to je zavr io suru, isto tako pjevati, tim to je izrekao ovaj stih: Moj pozdrav liku, obuhvaenu haljinom, I takoer ru ama u vrtovima obraza! Ime trideseti estog poglavlja Kur'ana. 366 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samatu Tada mlada ena, obuzeta rastuom ljubavlju prema njemu, pone podizati zavjesu. A kada je 'Ala ed-Din nju ugledao, on iz-rekne ova dva stiha: Ona dolazi poput Mjeseca i naginje se poput vrbove grane, Gleda poput gazele, nj ezin je dah fina ambra. To je, kao da mi je jad vrsto prionuo uza srce, Kada ona odatle ode, tada se u nj emu nalazi on. r Nato ona izae van, ljuljajui bokovima i dra esno se povijajui, djelo Stvoritelja, koji dobrostivo udjeljuje svoje darove. I svako od njih dvoje baci na drugo pogl ed, koji mu uzvrati natrag tisuu uzdaha. Pa kada su strijele obaju pogleda, koji su jedan drugoga pogodili, vrsto le ale u njegovu srcu, on pone recitirati ova dva s tiha: Ona pogleda Mjesec na nebu i pusti me da se sjetim noi, Koje smo neko zajedniki pro vodili na zelenoj rudini. Mi oboje, mi smo vidjeli jedan Mjesec, a ipak, ja sam ugledao Samo njezino oko, a ona me je gledala u oko. Kada mu je ona sada do la bli e, i kada su izmeu njih le ala samo jo dva koraka, on p one kazivati ova dva stiha: Ona je jedne noi razrije ila tri uvojka svoje kose I pokazala mi, kako su sada od toga nastale etiri noi. Pogledala je Mjesec na nebu svojim licem, I pokazala mi, kako su se istovremeno na la dva Mjeseca. 367 Dvjestaipedeseti esta no Kada je ona meutim stupila tik pred njega, on joj dovikne: Odmakni se od mene, da me ne zarazi ! Tada ona razgoliti svoj runi zglob, i uini se da je on ilama podijeljen u dva di jela, i on zablje ti tako bijelo poput svijetloga srebrenog sjaja. I sada mu ona r ekne: Odmakni se od mene, ti, koji si zahvaen gubom, da ti mene ne bi zarazio! Tada je on upita: - Tko ti je dakle rekao, da sam ja gubav? Ona odgovori: - Stara mi je ena to rekla. Nato on uzvikne: - Stara je takoer meni rekla, da si ti oboljela od gube. I odmah on pred njome razgoliti svoje podlaktice, i ona uvidi, da je takoer nj egova ko a poput istoga srebra. Tada ona njega privue k svojim dojkama, a on nju pri tisne na svoje grudi, i oboje zagrle jedno drugo. Zatim ona njega povue sa sobom dolje, on razve e njezine haljine, i u njemu se pomakne ono, to mu je bio ostavio n jegov otac. I on uzvikne: Tvoju pomo, o eihu Zacharias, o oe ila!

Zatim on polo i svoje ruke na njezina bedra, postavi ilu slasti pred vrata procj epa i uzme prodirati, sve dok nije do ao do vrata s re etkom. Pro ao je kroz vrata pob jede, i zatim do ao do tr nice ponedjeljkom, utorkom, srijedom i etvrtkom, i spozna d a ilim u svojoj veliini odgovara estradi, i gurao je poklopac na kutiju, sve dok j e nije pogodio. Ali kada je svanulo jutro, on uzvikne: Ah, radost, koja jo nije postigla svoj cilj! Ugrabio ju je gavran i s njome odletio! Kada ga je ona upitala, to trebaju znaiti te rijei, on joj odgovori: 368 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samatu Gospodarice, ja smijem kod tebe provesti samo jo ovaj jedan sat! Ona upita dalje: Tko to ka e? A on joj odgovori: Tvoj je otac uzeo od mene jedan pismeni ugovor, da moram kao jutarnji dar za tebe platiti desettisua dinara. Ako ja to jo danas ne isplatim, tada u biti u kadijinoj kui stavljen u zatvor. Ali ja sada nemam u rukama ak ni pola pare od desettisua dinara. Nato ona rekne: Moj gospodaru, je li brani ugovor u tvojim rukama ili kod njih? On dadne kao odgovor: Ugovor je u mojim rukama. Ali ja ne posjedujem uope ni ta. Tada ona pone: To je jedna laka stvar! Ni ta se ne boj! Evo ti sto dinara. Kada bih imala vi e, rado bih ti dala toliko, koliko hoe . Ali je moj otac u svojoj velikoj ljubavi prema sinu svojega brata sve, to je onaj dobio od mene kao miraz, dao odnijeti u svoju kuu, da, odnio je onamo takoer sav moj nakit. Kada ti on dakle ujutro po alje glasnika od strane duhovnog suda..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 369

Ali kada je poela

U Sg dvjestaipedesetisedma noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje mlada ena 'Ala ed--Dinu rekla: Kada ti ujutro po alju glasnika od strane duhovnog suda i kada ti moj otac i kadija dadnu rei, da se ti treba od mene rasta ti, tada ti upitaj obojicu: 'Prema kojemu je to zakonu dopu teno, da se ja, nakon to sam se uveer vjenao, sljedeega jutra ve opet

dajem rastavljati?' Zatim poljubi kadiji ruku i dadni mu neki lijep poklon. Isto tako poljubi ruku svakom svjedoku i dadni mu deset dinara. Nato e oni svi htjeti s tobom razgovarati, pa kada te budu pitali: 'Za to se ne rastane od nje i ne uzme tisuu dinara, mulu i haljinu, kako smo to ugovorno s tobom uvjetovali?' tada im ti odgovori: 'Meni je svaka njezina dlaica toliko vrijedna kao tisuu dinara. Ja se neu nikada od nje rastati, neu uzeti niti haljinu ni bilo to drugo.' A kada ti zatim kadija rekne: 'Plati jutarnji dar!' tada mu odgovori: 'Trenutno sam bez novaca.' Zatim e kadija i svjedoci imati prema tebi sa aljenja i odobriti ti neki rok. Dok su oni jo tako jedno s drugim razgovarali, iznenada pokuca na vrata kadiji n glasnik. 'Ala ed-Din izae van k njemu, a glasnik mu rekne: Efendija te daje pozvati, tra i te tvoj tast. 371

? Dvjestaipedesetisedma no Nato mu Ala ed-Din dadne pet dinara i rekne mu: O sudski pristave, prema kojemu je to zakonu dopu teno, da se ja, nakon to sam se naveer o enio, sljedeega jutra ve opet moram rastati? Glasnik dadne kao odgovor: ak ni prema kojemu od na ih zakona to nije dozvoljeno. A ako ti ne poznaje duhovno pravo, ja u biti pred sudom tvoj zas tupnik. Zatim odu u sud, i kadija rekne 'Ala ed-Dinu: Za to se ne rastane od ene i ne uzme ono, to ti prema ugovoru pripada? On meutim prie kadiji, poljubi mu ruku, polo i mu u ruku pedeset dinara i rekne: Visoki gospodaru kadijo, prema kojemu je to zakonu dopu teno, da se ja, nakon to sam se naveer vjenao, sljedeega jutra ve opet moram dati rastaviti, protiv svoje volje? Kadija odgovori: Rastava pod prisilom nije dopu tena ni prema kojemu mus limanskomu pravnom nauku. Ali tada pone otac mlade ene: Ako se ti ne eli rastati, tada mi isplati jutarnji dar, desettisua dinara! Kada je dakle Ala ed-Din zamolio: - Dozvoli mi rok od tri dana! kadija odlui: Rok od tri dana nije dosta. On ti mora dati deset dana odgode! To bude usugla eno, a on se morao obvezati, da e poslije tih deset dana ili plat iti jutarnji dar, ili se dati rastaviti. On meutim ode od njih, nakon to je bio pr ihvatio tu obvezu, kupi mesa i ri e, masla i svega to je inae trebalo od jela, i upu ti se natrag kui. 372 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samdtu Ondje ude k mladoj eni i sve joj tono ispria, kako je bio pro ao. Tada ona uzvikne: Izmeu noi i dana se dogaaju uda! Kako je ipak izvrsna pjesnikova rije: Obuzda] svoju narav, ako te pograbi srd ba, I budi strpljiv, ako te sustigne neka nesrea! Jer gledaj, noi su bremenite od udesa, One te ko te aju i donose pokoje udo na svijet. Zatim ona zgotovi jela i donese stol. I oboje su jeli i pili i bili dobro ras

polo eni. Sada je on zamoli da priredi malo glazbe. Tada ona uzme u ruku lutnju, i tako lijepo zasvira, da bi u tome najtvri kamen osjetio radost, i da su strune p ovikale: - Kralju Daude, ti si nas zategnuo! I zatim zasvira jednim br im nainom. Dok su oni tako tu sjedili, u srei i veselju, u dobru raspolo enju i bla enosti, i znenada netko pokuca na vrata. Mlada ena rekne: Idi i vidi, tko je na vratima! Tada on sie, otvori vrata i ugleda kako ondje stoje etiri dervi a. Kada ih je upi tao, to ele, oni mu dadnu kao odgovor: Dragi gospodaru, mi smo redovnici-prosjaci, koji putuju po tuini, i mi obiavamo hraniti svoje du e glazbom i nje nim pjes nikim umijeem. Voljeli bismo dakle ove noi ostati kod tebe i tako si prikratiti vrijeme sve do jutra. Zatim emo otii svojim putem, a tvoja e nagrada stajati kod Allaha Uzvi enoga. I meu nama se ne nalazi nijedan, koji ne bi znao napamet junake spjevove i pjesme i strofe. On rekne: Ja moram najprije nekoga upitati za savjet vrati se natrag i ispria o tome svojoj mladoj eni. I kada mu je ona 373 Dvjestaipedesetisedma no rekla, neka im otvori vrata, on to uini, povede ih gore, dadne im da sjednu i za el i im dobrodo licu. Nato im donese jela, ali oni ne htjednu jesti, nego reknu: Dragi gospodaru, na a se hrana sastoji u tome, da mi izgo varamo u srcu Allahovo ime i da svojim u ima oslu kujemo pje sme. Kako je ipak izvrsna pjesnikova rije: Mi elimo samo biti u dru tvu, Jer po jedenju se samo stoka prepoznaje. Mi smo netom uli kod tebe lijepu glazbu. Ali otkada smo do li ovamo gore, ona je zanijemjela. Tko je mogla biti izvoaica? Je li to bila bijela ili crna robinja ili neka djevojka od vi ega sta le a? On im dadne kao odgovor: To je bila moja ena. I zatim on ispripovjedi sve, to je bio do ivio, tim to zakljui s rijeima: Tako mi je dakle moj tast kao cijenu za nevjestu nalo io isplatu u visini od desettisuca dinara, ali su mi odobrili rok od deset dana. Jedan od dervi a nato rekne: Ne budi tu an, nego misli samo na dobro! Ja sam eih tekyje94, i meni je podreeno etrdeset dervi a, nad kojima imam vlast. Od njih u ti sakupiti tih desettisuca dinara, i zatim e moi isplatiti punu nevjestinsku cijenu, koju duguje svojemu tastu. Ali sada pozovi svoju enu da nam odsvira neku dionicu, kako bismo se obradovali i okrijepili. Jer nekima je glazba poput hrane, drugi ma poput lijeka, i opet drugima osvje enje poput lepeze. 94 Tekyja je dervi ka zgrada u kojoj se obavljaju obredi, a u njoj se obvezn o nalazi i eihov stan. 374 V Pripovijest o Aid ed-Dinu Abu e -Samdtu Ta su meutim etiri dervi a bili kalif Harun er-Ra id, vezir D a'far Barmekid, Abu Nuv as el-Hasan ibn Hani95 i Masrur, nositelj maa osvete. Oni su bili prolazili pokra j ove kue, jer se kalif osjeao turobno i rekao svojemu ministru: Veziru, moja je elja, da siemo u grad i da po njemu obi lazimo. Jer turobno mi je u du i. Nato su bili obukli dervi ku odjeu i si li dolje u grad. I kako su do li do ove kue, u li su glazbu, i tako po eljeli, da saznaju, to je s time posrijedi. Zatim su ostali tijekom noi u slo noj radosti, dok je meu njima kru ila rije, sve dok jutro nije donij elo danju svjetlost. Tada kalif polo i pod molitveni ilim sto dinara, i zatim oni u

zmu opro taj i odu svojim putem. Kada je meutim dama podigla ilim, ugleda pod njim s to dinara i rekne svojemu mu u: Uzmi ovih sto dinara, koje sam na la pod ilimom! Dervi i su ih onamo stavili, prije nego to su oti li, a da mi to nismo primi jetili. Tada 'Ala ed-Din uzme novac i ode na tr nicu. Ondje kupi mesa, ri e, masla, ukrat ko, svega, to mu je trebalo. Naveer on zapali svijee i rekne svojoj eni: Dervi i mi desettisua dinara, koje su mi obeali, ipak nisu donijeli. Ali naravno, to su ubogi vragovi. Dok su oni jo jedno s drugim razgovarali, dervi i iznenada pokucaju na vrata. I e na uzvikne: Sii dolje i otvori im! Tada im on otvori, a kada su se bili popeli gore, on ih upita: Jeste li donijeli sa sobom desettisua dinara, koje ste mi obeali? Oni odgovore: Nije nam jo bilo mogue, da ne to od toga isposlujemo. Ali ne boj se niega lo ega. Sutra emo ti, ako tako ushtjedne Allah 95 Jedan od najveih arapskih pjesnika. 375 -Dvjestaipedesetisedma norekla, neka im otvori vrata, on to uini, povede ih gore, dadne im da sjednu i za el i im dobrodo licu. Nato im donese jela, ali oni ne htjednu jesti, nego reknu: Dragi gospodaru, na a se hrana sastoji u tome, da mi izgovaramo u srcu Allahovo ime i da svojim u ima oslu kujemo pjesme. Kako je ipak izvrsna pjesnikova rije: Mi elimo samo biti u dru tvu, Jer po jedenju se samo stoka prepoznaje. Mi smo netom uli kod tebe lijepu glazbu. Ali otkada smo do li ovamo gore, ona je zanijemjela. Tko je mogla biti izvoaica? Je li to bila bijela ili crna robinja ili neka djevojka od vi ega sta le a? On im dadne kao odgovor: To je bila moja ena. I zatim on ispripovjedi sve, to je bio do ivio, tim to zakljui s rijeima: Tako mi je dakle moj tast kao cijenu za nevjestu nalo io isplatu u visini od desettisua dinara, ali su mi odobrili rok od deset dana. Jedan od dervi a nato rekne: Ne budi tu an, nego misli samo na dobro! Ja sam eih tekyje94, i meni je podreeno etrdeset dervi a, nad kojima imam vlast. Od njih u ti sakupiti tih desettisua dinara, i zatim e moi isplatiti punu nevjestinsku cijenu, koju duguje svojemu tastu. Ali sada pozovi svoju enu da nam odsvira neku dionicu, kako bismo se obradovali i okrijepili. Jer nekima je glazba poput hrane, drugi ma poput lijeka, i opet drugima osvje enje poput lepeze. 94 Tekyja je dervi ka zgrada u kojoj se obavljaju obredi, a u njoj se obvezn o nalazi i eihov stan. 374 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samdtu Ta su meutim etiri dervi a bili kalif Harun er-Ra id, vezir D a'far Barmekid, Abu Nuv as el-Hasan ibn Hani95 i Masrur, nositelj maa osvete. Oni su bili prolazili pokra j ove kue, jer se kalif osjeao turobno i rekao svojemu ministru: Veziru, moja je elja, da siemo u grad i da po njemu obi lazimo. Jer turobno mi je u du i. Nato su bili obukli dervi ku odjeu i si li dolje u grad. I kako su do li do ove kue, u li su glazbu, i tako po eljeli, da saznaju, to je s time posrijedi. Zatim su ostali tijekom noi u slo noj radosti, dok je meu njima kru ila rije, sve dok jutro nije donij

elo danju svjetlost. Tada kalif polo i pod molitveni ilim sto dinara, i zatim oni u zmu opro taj i odu svojim putem. Kada je meutim dama podigla ilim, ugleda pod njim s to dinara i rekne svojemu mu u: Uzmi ovih sto dinara, koje sam na la pod ilimom! Dervi i su ih onamo stavili, prije nego to su oti li, a da mi to nismo primi jetili. Tada 'Ala ed-Din uzme novac i ode na tr nicu. Ondje kupi mesa, ri e, masla, ukrat ko, svega, to mu je trebalo. Naveer on zapali svijee i rekne svojoj eni: Dervi i mi desettisua dinara, koje su mi obeali, ipak nisu donijeli. Ali naravno, to su ubogi vragovi. Dok su oni jo jedno s drugim razgovarali, dervi i iznenada pokucaju na vrata. I e na uzvikne: Sii dolje i otvori im! Tada im on otvori, a kada su se bili popeli gore, on ih upita: Jeste li donijeli sa sobom desettisua dinara, koje ste mi obeali? Oni odgovore: Nije nam jo bilo mogue, da ne to od toga isposlujemo. Ali ne boj se niega lo ega. Sutra emo ti, ako tako ushtjedne Allah 95 Jedan od najveih arapskih pjesnika. 375

Dvjestaipedesetisedma no Uzvi eni, ve ne to skuhati zlatotvorakim umijeem. Ka i svojoj eni, neka nam dadne da uje neku lijepu glazbu, kako bi se time okrijepila na a srca. Jer mi volimo glazbu! Tada ona odsvira na lutnji neku dionicu, i zapjeva, da bi i najtvri kamen posk oio od radosti. I svi su provodili no u pustoj radosti i bla enstvu, u zabavi i vese lju, sve dok nije svanulo jutro i protkalo svijet svojima vatrenim zrakama. Tada kalif stavi pod molitveni ilim sto dinara. Zatim uzmu opro taj, i gosti se okrenu, kako bi oti li svojim putem. Tako su oni k njemu uvijek iznova dolazili, devet vee ri, i svake je noi kalif odlagao pod ilimom po sto dinara, sve dok nije poela deset a no. Tada nisu do li. Razlog je meutim njihova izostajanja bio taj, to je kalif posl ao ovjeka po jednoga veletrgovca i njemu zapovjedio: - Dopremi mi pedeset tovara tkanine, kakvi dolaze iz Kaira..." 376 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

Q$.&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&$Q = dvjestaipedesetiosma no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je gospodar pravovjernih onomu trgo vcu zapovjedio: Dopremi mi ovamo pedeset tovara tkanine, kakvi dolaze iz Kaira, od kojih je svaki vrijedan tisuu dinara. Napi i na svaki tovar njegovu cijenu, i dovedi mi takoer jednoga abesinijskog roba! Trgovac dopremi sve, to mu je bilo zapovijeeno. Nato kalif preda robu umivaonik i ibrik od zlata uz ostale poklone, nadalje takoer pedeset tovara. I dadne napis ati pismo u ime Sams ed--Dina, predstojnika trgovakog ceha u Kairu, 'Ala ed-Dinov a oca. Zatim rekne robu: Uzmi ove tovare i to je jo inae uz njih, otii s time u tu i tu gradsku etvrt, u kojoj je kua poglavara trgovaca, i upitaj: 'Gdje

je moj gospodar 'Ala ed-Din Abu e - amat?' Zatim e te ljudi odvesti do njegove gradske etvrti i kue. Rob uzme tovare i poklone, koji su bili uz njih, pod svoje i dadne se na put, primjereno kalifovoj zapovijedi. Ostavimo mi njega da ode i vidimo, to je u meuvremenu inio brati mlade dame! On j e oti ao k njezinu ocu i rekao mu: Doi, otii emo k 'Ala ed-Dinu i dati da se rastane od moje sestrine! 377 Dvjestaipedesetiosma no Tako obojica pou, krenu odatle i upute se k 'Ala ed-Dinu. Kada su do li u blizin u njegove kue, primijete ondje pedeset mula, natovarenih sa pedeset tovara tkanin e, nadalje jednoga roba, koji je jahao na mazgi. Njega oni upitaju, komu pripada ju ti tovari. On odgovori: Mojemu gospodaru 'Ala ed-Dinu Abu e -Samatu! Njegov ga je otac bio opskrbio rob om i poslao ga u grad Baghdad. Ali su ga napali Beduini i uzeli mu njegov novac i dobra. Kada je vijest o tome bila ispriana njegovu ocu, on je poslao mene s nov im tovarima kao nadomjestkom za one izgubljene. Poslao mu je po meni takoer jednu mazgu, na koju je natovareno pedesettisua dinara, nadalje zave ljaj odjee, koji je vrijedan mnogo novaca, jedno krzno od zerdava96 i jedan umivaonik i jedan ibrik od zlata. To je dabome moj zet - uzvikne damin otac ja u ti pokazati njegovu kuu. Dok je dakle 'Ala ed-Din sjedio kod kue u te koj brizi, netko iznenada pokuca na vrata. Tada on uzvikne: Ah, Zubaida, Allah je Sveznajui! Ali se ja bojim, da mi tvoj otac alje pandura od kadije ili ak od naelnika. Ona meutim rekne: Sii dolje i vidi, to je posrijedi! To on uini. I im je otvorio vrata, ugleda svojega tasta, predstojnika trgova tva, Zubaidina oca, i nadalje primijeti nekoga abesinskog roba tamne boje ko e, ali do padljiva izgleda, koji je jahao na mazgi. Rob smjesta sja i i poljubi mu ruke. Kad a ga je 'Ala ed-Din zapitao: Sto eli ? on odvrati: Ja sam rob svojega gospodara 'Ala ed-Dina Abu e - amata, sina Sams ed-Dina, poglavara trgovaca u zemlji Egiptu. On me je, njegov otac, poslao k njemu s ovim povjerenim dobrima. Zatim mu urui pismo. 'Ala ed-Din ga uzme, otvori ga, proita ga i nae u njemu nap isano sljedee: 96 Hermelin. 378 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samdtu 'O ti, moje pismo, kada te ugleda moj vjerni prijatelj, Tada pred njim poljubi t lo, poljubi cipelu! Ali budi pa ljivo, i ne prenagljuj se, U njegovoj ruci le i moja du a, moj spokoj!' 'Najprije neka su ti u srdanosti posveeni pozdravi i elje i preporuke!' Tako pi e Sams ed-Din svojemu sinu Abu e -Samatu: 'Znaj, dragi sine, da mi je do lo do u iju, da su ubili tvoje ljude i tebi oduzeli tvoj novac i tvoja dobra. Zato ti aljem kao nadomjestak ovih pedeset tovara egipatskih tkanina, jednu haljinu, jedno krzno o d zerdava, jedan umivaonik i jedan ibrik od zlata. Budi bez brige! Izgubljena su dobra bila bome tvoja otkupnina, moj sine! Nikada ti se ne dogodilo ni ta na ao! Tv oja mati i na i su u najboljem blagostanju i zdravi. Oni te svi daju mnogo pozdrav iti. Nadalje, moj sine, ispriano mi je bilo, da su te uzeli kao meumu a za damu Zuba idu Lutnjisticu, da meutim od tebe zahtijevaju za nju jutarnji dar od pedesettisua dinara. Taj ti iznos aljem zajedno s tovarima po tvome robu Salimu.' Kada je 'Ala ed-Din bio proitao pismo do kraja, on preuzme cijelu po iljku k seb i. Zatim se obrati svojemu tastu i rekne mu:

Dragi taste, uzmi ovih pedesettisua dinara kao jutarnji dar za svoju ker Zubaidu! Uzmi takoer tovare s robom i prodaj ih! Zatim ti treba pripasti dobit, meni treba uspostaviti natrag samo njihovu polaznu vrijednost. Ne, tako mi Allaha uzvikne ovaj - ja ni ta neu uzeti! O jutarnjem daru za svoju enu ti se sam dogovori s njome! Nato 'Ala ed-Din i njegov tast uu u kuu, po to su prethodno bili unijeli robu. Sa da Zubaida upita svojega oca: Dragi oe, komu pripadaju ovi tovari? On joj dadne kao odgovor: Oni pripadaju 'Ala ed-Dinu, tvojemu mu u. Njegov mu ih je otac poslao kao nadomjestak za sve ono, to su mu oteli Beduini. 379 Dvjestaipedesetiosma no Poslao mu je takoer pedesettisua dinara i zave ljaj odjee i krzno od zerdava i mazgu i umivaonik i ibrik od zlata. Sa svojim jutarnjim darom ti sada mo e raspolagati sa ma. 'Ala ed-Din smjesta otvori sanduk i dadne joj njezin jutarnji dar. Mladi meutim , damin brati, zamoli: Dragi strie, daj ipak da se 'Ala ed-Din opet razvede od moje ene! Ovaj mu odvrati: To sada vi e ne ide. On ipak ima za sebe ugovor. Tako dakle mladi ode odatle duboko o alo en, legne bolestan u svojoj kui i umre, jer je bio ranjen na smrt. Ali Ala ed-Din, koji se sada nalazio u posjedu tovara s robom, ode na bazar, uzme, to je trebao u jelu i piu i maslu, i sve uredi za sveanu gozbu, kao svake veer i. Pritom on rekne Zubaidi: Gledaj, oni su nam la ljivi dervi i dali jedno obeanje i prekr ili ga! Ona mu meutim dadne kao odgovor: Ti si sin predstojnika trgova tva, a u rukama nisi imao ak ni pola pare! A kako je tek sirotim dervi ima! Tada on nastavi: - Allah Uzvi eni nam je dao toliko mnogo, da mo emo biti bez njih. Ali im ja vi e n eu otvoriti vrata, kada opet dou k nama. - Za to ne? - uzvikne ona. - Srea je do la k nama tek onda, kada su nas oni posjet ili, a ipak su nam svake noi ostavljali pod ilimom po sto dinara. Ti im u svakom s luaju mora otvoriti vrata, kada dou. Kada je dakle dan sa svojom svjetlo u po ao na poinak i no sve obuhvatila tamom, oni zapale svijee. I on rekne: Hajde, Zubaida, odsviraj nam ne to! Tada takoer ve netko pokuca na vrata, a ona uzvikne: 380 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samatu Otii, pogledaj, tko je na vratima! On sie dolje, otvori vrata, pa kada je ugledao dervi e, rekne: Ah, dobro do li, vi la ljivci! Uite! Tako dakle oni pou s njime gore, on ih zamoli, neka sjednu, i donese im stol s jelom. Oni su jeli i pili, bili veseli i u dobru raspolo enju. Nato ponu: Dragi gospodaru, na a su srca bila u brizi zbog tebe! Kako si dakle pro ao sa svojim tastom? On odgovori: Allah nam je nadomjestio vi e, nego to smo mogli po eljeti! Ali oni nastave dalje: Tako nam Allaha, mi smo se pla ili poradi tebe! Samo zbog toga nismo do li k tebi, jer nismo imali u rukama nikakav novac. On im meutim rekne:

Brza mi je pomo pala u dio od Allaha Gospoda! Moj mi je otac poslao pedesettisua, ktomu pedeset tovara tkanina, od kojih je svaki pojedini vrijedan tisuu dinara, i jednu haljinu i jedno krzno od zerdava i jednu mazgu i jednoga roba i jedan umivaonik i jedan ibrik od zlata! Sa svojim sam tastom zakljuio mir, moja je ena sada po pravu moja, a ja za sve to slavim Allaha! Budui dakle da je kalif upravo iza ao, kako bi obavio nu du, nagne se vezir D a'far preko k 'Ala ed-Dinu i rekne mu: Pona aj se pristojno! Jer ti si u nazonosti gospodara pra vovjernih! Ovaj upita: V Sto sam ja uinio i u emu sam pritom pokazao nedostatak u dobru pona anju pred gospodarom pravovjernih? Tko je dakle od vas gospodar pravovjernih? Vezir odvrati: On, koji je s tobom razgovarao i koji je iza ao van, kako bi obavio nu du, on je gospodar pravovjernih, kalif Hariin er-Ra id, 381 Dvjestaipedesetiosma no a ja sam vezir D a'far. Onaj ondje je Masrur, nositelj maa njegove osvete, a onaj d rugi je Abu Nuvas el-Hasan ibn Hani! A sada, 'Ala ed-Dine, muni malo svojom glavo m i razmisli, koliko je dana puta od Kaira do Baghdada! etrdesetipet dana - odgovori on. A D a'far nastavi: Tvoji su ti tovari bili oteti prije samo deset dana. Kako je mogla vijest o tome dospjeti do tvojega oca? Kako je on mogao uvezati druge tovare i dati da na udaljenosti od etrdesetipet dana stignu tebi u deset dana? Visoki gospodaru upita 'Ala ed-Din odakle mi je dakle to palo u dio? Od kalifa, gospodara pravovjernih odvrati D a'far jer te je vrlo zavolio. Dok su oni tako jedan s drugim govorili, odjednom ue u sobu kalif. 'Ala ed-Din skoi, poljubi pred njim pod i rekne mu: Allah te ouvao, o gospodaru pravovjernih, i dao ti dug i vot! I nikada ne ponedostajala ljudima tvoja milost i dobrota! Kalif nato rekne: Moj dragi 'Ala ed-Dine, zamoli Zubaidu, da nam za pro slavu dobrog ishoda ne to odsvira. Tada ona zasvira na lutnji jednu dionicu tako nje nu i tako udesne zvunosti, da b i i najtvri kamen zbog nje osjetio radost, i da su strune povikale: Kralju Daude, ti si nas zategnuo! Tako su provodili tu no na najveseliji nain sve do jutra. Slj edeeg dana ujutro kalif rekne 'Ala ed-Dinu: Doi sutra k meni u Vijenicu! On odgovori: Slu am i pokoravam se, o Gospodaru pravovjernih, ako tako ushtije Allah Uzvi eni i ako ti bude dobro! 382 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samatu Nato 'Ala ed-Din uzme deset okruglih pladnjeva i stavi na njih skupocjene pok lone. I sljedeeg dana on ode s time u Vijenicu. Dok je dakle kalif sjedio u dr avnoj Vijenici na prijestolju, odjednom ue na vrata 'Ala ed-Din, tim to je izgovarao ova dva stiha: Svakoga neka te jutra pozdravi srea i slava, I neka takoer zavidnih svisne u svome bijesu! Tebi neka budu svijetli i sjajni dani, Ali crni neka su dani onih, koji ti se suprotstave! - Dobro do ao, 'Ala ed-Dine! - uzvikne kalif, a ovaj odvrati: - O gospodaru pravovjernih, gledaj, Prorok - Allah neka ga blagoslovi i neka

ga pozdravi! je primao poklone. Tako dakle neka budu ovih deset pladanja s onim, to je na njima, poklon tebi od mene! Gospodar ih pravovjernih primi od njega, pokloni mu poasnu haljinu, uini ga pre dstojnikom trgovakog ceha i dadne mu jedno sjedalo u Vijenici. Dok je on dakle ond je sjedio, ue takoer unutra njegov tast, Zubaidin otac. A kada je ugledao 'Ala edDina, obuena u poasnu haljinu, kako sjedi na njegovome vlastitom mjestu, on rekne gospodaru pravovjernih: O najvei kralju na ega vremena, za to taj sjedi na mome mjestu i nosi poasnu haljinu? Kalif mu dadne kao odgovor: Ja sam ga uinio predstojnikom trgova tva. Jer slu be se daju na odreeno vrijeme, ne za itav ivot. Ti si sada smijenjen. Ovaj na to rekne: On je dabome od na ega ceha i pripada na em srodstvu. Izvrsno si postupio, o gospodaru pravovjernih. Neka Allah vazda zajia e) stvari najbolje od nas uini voama! Kako poneko pone malen i postane velikim ovjekom! 383 -Dvjestaipedesetiosma noNato kalif dadne ispostaviti ferman97 za Ala ed-Dina i Meda ga naelniku. Ovaj ga preda izvikivau, a taj uzme objavljivati u Vijenici: Jedino je 'Ala ed-Din Abu e - amat od sada predstojnik trgovakog ceha! Treba se pokoravati njegovim rijeima, i treba paziti na njegovo dostojanstvo na svim mjestima! Po tovanje i uva avanje i visok stale su mu sada ve priznati! Kada je bio okonan dr avni sabor, stupe naelnik i izvikiva pred 'Ala ed-Dina, a iz vikiva ponovi: Samo je gospodar 'Ala ed-Din Abu e - amat od sada pred stojnik trgovakog ceha! Zatim ga je naelnik vodio uokolo po baghdadskim ulicama, a izvikiva je neprekid no izvikivao: Samo je gospodar 'Ala ed-Din Abu e - amat od sada pred stojnik trgovakog ceha! Sljedeeg dana on otvori jedan duan za svojega roba i dadne mu da ondje sjedi, k ako bi vodio trgovake poslove, dok je on sam odjahao u palau, kako bi zauzeo svoje mjesto u kalifovoj Vijenici..." Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z apoela po Kraljevu dopu tenju. 97 Vladarski nalog, ali i uope naredba vi ih vlasti. 384 Ali kada je poela

dvjestaipedesetideveta noc Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ala ed-Din obiavao jahati k palai , kako bi zauzimao svoje mjesto u kalif ovoj Vijenici. Dogodi se dakle jednoga da na, kada je on po svom obiaju sjedio na svome mjestu, da je netko rekao kalifu: O gospodaru pravovjernih, neka tvoja glava dugo nad ivi toga i toga iz tvoga kruga drugova za stolom! On je u ao k milosti Allaha Uzvi enoga. Tvoj meutim ivot neka je duga trajanja! Tada kalif upita: Gdje je 'Ala ed-Din Abu e -Samat? Kada je ovaj nato stupio pred njega i on ga ugledao, pokloni mu rasko nu poasnu haljinu, uini ga svojim drugom za stolom i odredi za njega mjeseni dohodak od tisuu

dinara. Tako je dakle 'Ala ed-Din boravio kod njega u dru tvu oko stola. Ali jedn oga dana, kada je on sjedio po svom obiaju na svome mjestu, kako bi kalifa dvorio , dogodilo se, da je neki emir s maem i titom stupio u Vijenicu i uzviknuo: O gospodaru pravovjernih, neka tvoja glava nad ivi satnika ezdesetorice98! On je danas umro. rijedi je naslov vi eg asnika. 385 Dvjestaipedesetideveta no Tada kalif pokloni Ala ed-Dinu novu poasnu haljinu i postavi ga za satnika ezde setorice na mjesto ranijega, koji nije bio imao niti sina ni keri ni ene. I 'Ala e d-Din ubrzo ode i zaplijeni imanje toga ovjeka. Zatim kalif rekne 'Ala ed-Dinu: Sahrani ga u zemlju i uzmi sve, to je on ostavio iza sebe u novcu, robovima, robinjama i slugama! Nato kalif mahne d epnim rupiem" i raspusti sabor. 'Ala ed--Din meutim odja i odatle , s desna praen od Ahmedafed-Da-nafa, kalifova satnika s desna, koji je imao sa s obom svoju) etrde-setoricu, a s lijeva od Hasana umana, kalifova satnika siijeva, koji je isto tako imao sa sobom svoju etrdesetoricu. TadaW 'Ala ed--Din obrati sa tniku Hasanu Sumanu i njegovim ljudima i rekne im: Razgovarajte za mene sa satnikom Ahmedom ed-Danafom, kako bi me on putem jednoga pred Allahom ovjerovljenog ugovo ra primio za svojega sina100! Tada ga Ahmed uzme za sina i rekne mu: Ja i mojih etrdeset ljudi, mi emo svakoga dana ii ispred tebe u Vijenicu. Po to je dakle 'Ala ed-Din proveo jedan odreeni niz dana u kalif ovoj slu bi, dogo dilo se jednom, da je, po to je bio napustio Vijenicu, odja io k svojoj kui i ondje Ah medu ed-Danafu i njegovim ljudima dopustio da odu svojim putem. Zatim on sjedne k svojoj eni Zubaidi Lutnjistici, kada su svijee ve bile zapaljene. Poslije stanovi toga kratkog vremena ona izae, kako bi obavila nu du. Dok je on dakle sjedio na svo me mjestu, odjednom zauje glasan krik. On urno istri, kako bi vidio, tko je bio kri knuo. Tada uvidi, da je njegova ena Zubaida Lutnjistica bila ta, koja je bila ist isnula krik. Ona je le ala ispru ena na podu. On polo i svoju ruku na njezine grudi i otkrije, da je mrtva. Kua se meutim nje99 U znak da je sjednica dr avnog vijea okonana. 100 pocj pooimom i posinkom se ovdje misli na uitelja i uenika - majsto ra i egrta. 386 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samdtu zina oca nalazila nasuprot 'Ala ed-Dinovoj kui. Pa budui da je onaj bio uo krik, on upita: O emu se radi, moj gospodaru 'Ala ed-Dine? Ovaj odvrati: Neka tvoja glava, dragi oe, nad ivi tvoju ker Zubaidu Lutnjisticu! Ali, moj oe, mrtvac e biti poa en, tim to ga se sa hrani! Sljedeega je dana oni pokopaju u zemlju, a 'Ala ed-Din i njezin otac ponu jedan drugoga tje iti. Tako je umrla Zubaida Lutnjistica. 'Ala ed-Din je meutim odjenuo korotu i dr ao se daleko od Vijenice. Jer njegovo je oko plakalo, a njegovo je srce tugovalo. Ta da kalif rekne D a'faru: Veziru, za to se 'Ala ed-Din dr i daleko od Vijenice? A vezir mu dadne kao odgovor: O gospodaru pravovjernih, on tuguje za svojom enom Zubaidom, i zauzet je primanjem suuti. Nato kalif rekne dalje veziru: - Dolikuje, da mu mi izrazimo svoju suut. - Slu am i pokoravam se! - odvrati ovaj. Sada pou-kalif i vezir, praeni od nekih slugu, i upute se na konjima 'Ala ed-Di

novoj kui. I dok je on tako tu sjedio, uu iznenada k njemu/kalif i vezir sa svojim pratiocima. On ustane, kako bi ih pozdravio. Zatim on pred kalifom poljubi pod, a ovaj mu rekne: - Allah ti milostivo nadomjestio tvoj gubitak! 'Ala ed-Din odvrati: - Allah nam te odr ao zauvijek, o gospodaru pravovjernih! Zatim kalif nastavi: Moj dragi 'Ala ed-Dine, za to se ti dr i daleko od Vije nice? 387 Dvjestaipedesetideveta no On dadne kao odgovor: Tugujem za svojom enom Zubaidom, o gospodaru pravo vjernih! Ali kalif rekne: Odbaci jad od svoje du e! Gledaj, ona je u la k milosti Allaha Uzvi enoga. Tuga ti nee moi uope ni ta koristiti! O gospodaru pravovjernih - rekne nato 'Ala ed-Din - ja u tek onda odustati od tuge za njome, kada budem mrtav i pokopan pokraj nje. Ali kalif opet pone: Kod Allaha je nadomjestak za svakoga pojedinoga, koji odavde otie. Od smrti ne titi nikakvo sredstvo, nikakvo bogat stvo. Izvrsno je rekao pjesnik: /"* /~V_x' Svatko e, koga je rodila ena, pa makar i dugo ivio, Biti jednoga dana no en na grbavo me101 odru. Kako e on moi u ivati u ivotnom milju, Kada jednom u prahu njegove obraze budu glodali crvi? Kada je kalif zatim zavr io svoju posjetu, on jo opomene 'Ala ed-Dina, neka se v i e ne dr i daleko od Vijenice, i neka se opet uputi u njegovu palau. Po to je Ala ed-Di n tu no jo bio proveo u svojoj kui, odja i, kada je nastalo jutro, u Vijenicu. Ondje o n pristupi kalifu i poljubi pred njim pod. A kalif se njemu u ast malo podigne sa svojega prijestolja, nazove mu dobrodo licu, pozdravi ga i pozove ga neka opet za uzme svoje uobiajeno mjesto, tim to doda: 'Ala ed-Dine, veeras e biti moj gost! 101 Odar dakako, kada se na njemu nosi umrloga, izgleda grbavo. 388 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samatu Potom on takoer ode s njim u svoju palau, pozove robinju po imenu Kut el-Kulub, i rekne joj: 'Ala ed-Din je imao enu po imenu Zubaida, koja ga je u brigama i tuzi obiavala tje iti. Ona je sada u la k milosti Allaha Uzvi enoga. Ja dakle elim, da mu ti na lutnji odsvira neku dioni cu, nje nu i finu, i udesnu po svojoj zvunosti, kako bi on na ao utjehu u brigama i tuzi. Kada je ona dakle izvela stanovitu udesnu glazbenu dionicu, kalif rekne: 'Ala ed-Dine, to ti ka e o glasu ove robinje? Ovaj odgovori: Zubaida je imala ljep i glas nego ona. Ali ona s toliko umijea pu ta da odzvanja lutnja, da bi ak i najtvri kamen po skoio od radosti. Kada je kalif zatim dalje upitao: Svia li ti se ona? on dadne kao odgovor: Da, o gospodaru pravovjernih! Tada kalif rekne: Tako mi mojega ivota i tako mi grobova mojih predaka, ja ti je poklanjam zajedno s njezinim slu kinjama! 'Ala ed-Din pomisli, da se kalif s njim ali. Ali kada je nastalo jutro, knez o de k svojoj robinji Kut el-Kulubi i rekne joj: Uinio sam te poklonom 'Ala ed-Dinu! Tomu se ona obradovala, jer bila ga je vidjela i zavoljela ga je. Sada se kal if uputi iz dvorca opet u Vijenicu, dadne pozvati nosae i rekne im:

Otpremite Kut el-Kulubin imetak k 'Ala ed-Dinovoj kui, a nju samu, praenu njezinim slu kinjama, odnesite onamo u no siljci! Ovi nato odnesu robinju s njezinim slu kinjama i njezinim imetkom k 'Ala ed-Din ovoj kui i odvedu je u stambene prostori 389 Dvjestaipedesetideveta no je, dok je kalif ostao sjediti u Vijenici sve do predveer. Kada je sabor bio raspu t en, on ode u svoju palau. Tako daleko kalif! Sto se pak tie Kut el-Kulube, ona je uselila s pratnjom u s tambene prostorije Ala. ed-Dinove kue. To je meutim bilo etrdeset slu kinja i ktomu j o u kopljenici. Tada ona rekne dvama u kopljenicima: Jedan od vas neka sjedne na klupicu desno od vrata, a drugi neka sjedne na kl upicu lijevo od njih! Kada doe 'Ala ed-Din, tada obojica pred njim poljubite tlo i recite mu: 'Na a te gospodarica Kut el-Kulub moli, da doe k njoj u odaju. Jer kali f ti ju je poklonio zajedno s njezinim slu kinjama.' Slu amo i pokoravamo se! - odgovore obojica i uine, kakr/ im je bila zapovjedila . Kada je zatim do ao 'Ala ed-Din, nae dva kalifova u kopljenika kako sjede do vrata. On se nad time zaprepasti, i rekne u sebi samome: Mo da ovo uope nije moja kua? Ili to se inae ovdje zbiva? Ali im su ga u kopljenici ugledali, oni skoe, poljube mu ruke i reknu: Mi smo iz kalifova kuanstva, Kut el-Kulubini smo robovi. I ona ti alje pozdrav i daje da ti se ka e, da ju je kalif tebi poklonio zajedno s njezinim slu kinjama, i ona te moli, da je posjeti . Nato im on zapovjedi: Recite joj: 'On ti naziva dobrodo licu. Ali dokle god ti bude bila u njegovoj kui, on nikada nee stupiti u odaje, u kojima ti boravi . Jer ono, to je gospodarovo, ne smije biti slugino.' Pitajte je takoer, koliko su visoki bili njezini dnevni izdatci, dok se nalazi la u kalif ovu dvorcu! Njih se dvojica popnu k njoj i prenesu joj ovu poruku. Ali kada je ona dala d a se rekne, da su njezini izdatci iznosili sto dinara dnevno, on u sebi rekne: To ipak nije za mene bilo nu no, da mi kalif pokloni Kut el-Kuliibu, kako bih ja za nju izdavao tako mnogo novca. Ali to se ne da promijeniti! 390 Pripovijest o 'Ala ed-Dtnu Abu e -Samatu Ona je tako sada stanovala kod njega cijeli jedan niz dana, dok joj je on dne vno predavao po sto dinara. Ali jednoga dana 'Ala ed--Din opet izostane iz Vijeni ce. Tada kalif rekne veziru: D a'faru, ja sam 'Ala ed-Dinu samo zbog toga dao Kut el--Kulubu, da ga ona utje i zbog gubitka njegove ene. Za to nam dakle on ve opet izostaje? O gospodaru pravovjernih odvrati ovaj taj je govorio istinu, koji je rekao: ' Tko je na ao dragu, njemu su i ezli iz oiju prijatelji.' Ali kalif nastavi: Mo da ga je ipak neki opravdan razlog zadr ao daleko od nas. Ipak, mi emo ga posjetiti! No bio je 'Ala ed-Din nekoliko dana prije toga rekao veziru: Ja sam se kalifu potu io, kako sam jako o alo en zbog smrti svoje ene Zubaide Lutnjistice, a on mi je tada poklonio Kut el-Kulubu. Tada je vezir bio odvratio: Kada te on ne bi ljubio, tada ti je on ne bi poklonio. Ali ka i, 'Ala ed-Dine, jesi li ve u ao k njoj? Ne, tako mi Allaha! - bio je on odvratio. - Ja ne znam niti koliko je ona vis oka ni koliko je iroka.

A kada ga je vezir bio upitao, za to je tomu tako, on mu je bio odgovorio: Veziru, to dolikuje vladaru, to ne dolikuje podaniku. Kalif i D a'far se sada preodjenu i pou, kako bi posjetili 'Ala ed-Dina. Kod nje gove se kue zaustave, a kada su u li, 'Ala ed-Din ih ipak prepozna. Zato on kalifu poljubi ruke. Kada ga je meutim ovaj pogledao, primijeti tragove alosti na njegovu licu, i upita: Ka i, 'Ala ed-Dine, koji je razlog za tu tugu, koja te je obuzela? Zar dakle ni si u ao ka Kut el-Kulubi? O gospodaru pravovjernih - odvrati on to dolikuje gospodaru, to ne dolikuje sl uzi. Do sada ja jo nisam u ao k njoj, i 391 Dvjestaipedesetideveta no ja ne znam niti koliko je ona visoka ni koliko je iroka. Udostoj se dakle, da me od nje oslobodi ! Tada kalif rekne: Ja bih je volio vidjeti i upitati je, kako s njome stoji! Slu am i pokoravam se, o gospodaru pravovjernih! - Dadne 'Ala ed-Din kao odgovo r. Kalif dakle otie k njoj..." 392 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

dvjestai ezdeseta no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kalif oti ao ka Kut el-Kulubi. Kad a gaje ugledala, ona se podigne i poljubi pred njime tlo. Kada ju je on zatim up itao: - Je li 'Ala ed-Din u ao k tebi? -ona mu odgovori: O gospodaru pravovjernih, ja sam ga dala zamoliti, da ue k meni. Ali on nije pristao. Nato kalif zapovjedi, da nju odnesu natrag u palau. 'Ala ed--Dinu on meutim rek ne: Ne ostaj daleko od nas! Zatim se on vrati natrag u svoju palau, dok je 'Ala ed-Din tijekom te noi ostao u svojoj kui. Kada je opet nastalo jutro, on poe i odja i u Vijenicu. Ondje sjedne n a mjesto satnika ezdese-:orice. Tada kalif izda rizniaru zapovijed, neka isplati v eziru D a'faru desettisua dinara. A kada je ovaj njemu bio predao taj iznos, kalif veziru zapovjedi: Nala em ti, da ode na tr nicu robinja i da kupi za 'Ala ed-Dina robinju za desettisua dinara! Vezir se pokori vladarovoj zapovijedi i sie dolje, tim to je uzeo sa sobom 'Ala ed-Dina i odveo ga na tr nicu robinja. No zbilo se, da je toga dana baghdadski nae lnik gradske stra e, kojega je 393 Dvjestai ezdeseta no kalif bio postavio u tu slu bu i ije je ime bilo emir Chalid, takoer si ao na tr nicu, k ako bi kupio robinju za svojega sina. To se dogodilo zbog ovoga razloga. On je i mao enu, po imenu Chatun. I ona mu je bila rodila jednoga nakaznog sina, koji se zvao Habzalam Bazzaza. Taj je bio star ve dvadeset godina i jo nije nauio jahati. A li je njegov otac bio smion junak i sran mu karac, bio je pravi vje tak u jahanju kon ja i odva no gazio po moru opasnosti. Jedne dakle noi Habzalam Bazzaza usne san i p

rospe jebo-vinu, i kada je o tome ispriao svojoj materi, ona se obraduje i to isp ria njegovu ocu, tim to je dodala: Ja bih voljela, da ga mi o enimo, jer on je zreo za brak. Ali joj ovaj odvrati: Mladi je tako nakazan, ima tako odvratan zadah, tako je prljav i oduran, da ga nee uzeti nijedna ena. Tada ona rekne: Onda emo mu kupiti robinju. Tako se zbilo prema odluci Allaha Uzvi enoga, da se o onome danu, o kome je vez ir do ao s 'Ala ed-Dinom na tr nicu, ovamo uputio takoer emir Chalid, naelnik, sa svoj im sinom Habza-lamom Bazzazom. A kada su se oni na li na tr nici, ugledaju o ruci je dnoga prekupca robinju, koja je posjedovala ljepotu i ljupkost i savr en sklad. Ta da vezir tomu ovjeku rekne: Prekupe, ponudi njezinu vlasniku za nju tisuu dinara! Kada je ovaj meutim s njome prolazio uz naelnika, ugleda je Habzalam Bazzaza, i taj pogled ostavi u njemu tisuu uzdaha. Obuzet estokom stra u i ljubavlju prema njoj kao opsjednut, on krikne: Dragi oe, kupi mi ovu robinju! Taj pozove prekupca i upita robinju za njezino ime. Zovem se Jasmin102 dadne ona kao odgovor. 102 Prema imenu cvijeta (Iasminum), kod nas dakako Jasmina. 394

Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samatu Zatim otac rekne: Moj sine, ako ti se ona svia, ja u ponuditi vi e! On dakle upita: Prekupe, koliko je za nju ponueno? A kada je taj odgovorio: Tisuu dinara on mu ponudi tisuuijedan dinar. Nato prekupac ode k Ala ed-Dinu i taj ponudi dvijetisue dinara. Koliko je god puta sada naelnikov sin nudio jedan dinar vi e, 'Ala ed-Din je povisivao svoju ponu du za tisuu dinara. Naelnikov sin ljutito upita: Prekupe, tko se nadmee sa mnom za cijenu te robinje? Prekupac mu dadne kao odgovor : Vezir D a'far je hoe kupiti za 'Ala ed-Dina Abu e -Samata. Kada je naposljetku 'Ala ed-Din bio ponudio desettisua dinara, njezin vlasnik bude s time sporazuman i prihvati za nju tu cijenu. Tako je zadobije 'Ala ed-Din i rekne joj: Ja ti poklanjam slobodu za ljubav Allaha Uzvi enoga. Zatim odmah dadne ispostaviti ispravu o tome, da je uzima za enu, i uputi se d oma. Kada se meutim prekupac htio vratiti sa svojom nagradom za prekupstvo, pozov e ga naelnikov sin i upita ga: Gdje je robinja? Ovaj odgovori: 'Ala ed-Din ju je kupio za desettisua dinara, poklonio joj slobodu i dao da se zgotovi njegov brani ugovor! Tada mladi bude duboko o alo en, pone jo e e uzdisati i vrati se natrag kui bolesta ubavi prema njoj. Ondje se baci na postelju, pone odbijati svaku hranu i biti sve e e obuzet ljubavnom stra u. Kada ga je njegova mati ugledala tako bolesna, ona mu rek ne: 395 Dvjestai ezdeseta no Allah te za titio, moj sine, kako dolazi do toga, da si ti bo lestan? Kupi mi Jasmin103, draga mati! jadikovao je on. Tada ona uzvikne: Kada prodava cvijea104 bude tuda prolazio, kupit u ti punu ko aru jasmina! On meutim odvrati:

Ja ne mislim na jasmin, koji se miri e. To je jedna robinja, koja se zove Jasmin, koju mi otac nije kupio! Kada je ona sada upitala svojega mu a: - Za to mu nisi kupio tu robinju? on rekne : Sto dolikuje gospodaru, to ne dolikuje sluzi! Ja nemam ni kakve moi, da je uzmem. Jer nitko je manji nije kupio nego Ala ed-Din, satnik ezdesetorice. Tada momkove patnje postanu jo gorima, sve dok ga nije posve napustio san i do k nije poeo odbijati sva jela, a njegova se mati omotala vrpcama tuge. Dok je ona sada tako tu sjedila kod kue u tuzi zbog svojega sina, kadli iznena da ue k njoj jedna stara, koja je bila poznata kao mati Ahmeda Kamakima Velekradl jivca. Ovaj je Velekradljivac obiavao bu iti po sredini kroza zid i verati se na go rnji zid i krasti minku s trepavica. Ta je opaka svojstva imao ve od najmanjih nog u. Zatim su ga uinili stra arskim satnikom, ali je krao novac. I upravo kada je izv odio to djelo, iznenadio ga je naelnik, pograbio ga je i odvukao ga pred kalifa. Ovaj je izdao zapovijed, da ga se dadne smaknuti na poljani krvi. Ali tada je lu pe zazvao za titu 103 Misli naravno: "Jasminu". Ovdje je inae, kao i drugdje, samo u us prav nom pade u ostavljen arapski oblik imena bez hrvatskih pade nih nastavaka. 104 Jasmin se jo i danas izvikuje po gradovima na Istoku. U Kairu na pri mjer prodava vie: "Oe mirisa, o jasmin!" ili: "Dvostruko lijepi jasmin!" i tomu slino. 396 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samatu vezira, iji zagovor kalif nikada nije ostavljao zanemarenim. No kada je ovaj sada ulo io zagovor za njega, kalif ga je upitao: Kako mo e ulagati zagovor za jednu otrovnicu, koja je ljudima tetna? O gospodaru pravovjernih - odvrati on - stavi ga u zatvor! Graditelj je prvoga zatvora bio mudar ovjek. Jer utamnienje je grob za ivoga, dok neprijateljima pribavlja radost. Nato kalif izda zapovijed, da ga stave u okove i da se na okove napi e: 'Odreeni , da na njemu ostanu sve do smrti i da budu razrije eni tek na klupi peraa le eva105. ' Tako ga okovana bace zatim u zatvor. Njegova je pak mati obiavala odlaziti ka k ui naelnika emira Chalida i posjeivati takoer svojega sina u tamnici. Kada je ona za tim njemu rekla: Zar ti ja nisam uvijek govorila, da mora odustati od svojega opa kog injenja? tada joj je on odgovorio: Tu mi je kob odredio Allah. Ali, mati, kada ode k naelnikovoj eni, zamoli je, da ulo i kod naelnika zagovor za mene. Kada je sada stara do la k naelnikovoj eni, nae je umotanu vrpcama tuge. Tada je u pita: - Sto ti je, da si tako alosna? Ova joj dadne kao odgovor: - Zbog svojega sina Habzalama Bazzaze! Neka Allah za titi tvojega sina! nastavi stara to ga je dakle sna lo? Nato joj mati ispria povijest. Dalje stara upita: Sto bi ti rekla o nekome, tko bi izveo izvjesnu podvalu, zah valjujui kojoj bi tvoj sin bio spa en? Sto ti kani uiniti? odvrati mati. I sada stara pone: 105 Pokojnikovo naime tijelo prije sahrane i u privatnim kuama vrlo esto per u za to odreeni profesionalci. 397 Dvjestai ezdeseta no Ja imam jednoga sina, koji se zove Ahmed Kamakim Velekradljivac. Taj le i okovan u tamnici, a na njegovim okovima

stoji napisano: 'Odreeni, da na njemu ostanu sve do smrti.' Obuci dakle najrasko nije haljine, koje ima , na najljep i se nain na minkaj i stupi ususret svojemu mu u sa smije kom na licu. Kada on zatim bude od tebe zahtijevao ono, to zahtijevaju mu evi od ena, ti mu se uskrati i nemoj mu dati! tovi e mu reci: 'Tako mi Allaha, udnovato! Ako mu eli ne to od svoje ene, tada navalju je na nju tako dugo, dok mu ona ne ispuni elju. Ali ako ena eli ne to od svojega mu a, tada joj on to ne dopu ta.' Ako on zatim upita: 'Sto eli ?' tada mu odvrati: 'Najprije mi se zakuni!' Ako se on zatim zakune svojom glavom ili Allahom, tada mu reci: 'Zakuni mi se rastavom od mene!'106 i nemoj mu dopustiti da te jebe, prije nego to se zakune rastavom. Kada se meutim zakune rastavom, tada mu reci: 'Ti ima u tamnici jednog satnika po imenu Ahmed Kamakim, a taj ima jednu sirotu mater. Ona se obratila na mene i zamolila me, da kod tebe ulo im zagovor, tim to je rekla: Isposluj, da on ue ka kalifu za mojega sina, tako da mu taj oprosti i stekne nebesku nagradu!' Na to Chatun rekne: Slu am i pokoravam se! Kada je dakle naelnik u ao k svojoj eni, njegova ena mu je rekla onakve rijei. im se on zatim bio zakleo rastavom, njegova mu ena dopusti da je jebe, i on kod nje pr ovede no. Kada je zatim nastalo jutro, on se opere, izmoli jutarnju molitvu i ode u zatvor. Ondje on uzvikne: Hej ti, Ahmede Kamakime, ti velelupe u, kaje li se ti za svoje injenje? On odgovori: Ja se kajem pred Allahom, i ja govorim srcem i ustima: 'Molim Allaha za opro tenje.' 106 Ako neki mu prekr i zakletvu rastavom, tada je ena ovla ena, da ga napusti i da razvrgne brak. 398

Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samatu Tada ga naelnik dadne izvaditi iz tamnice i uzme ga, okovana kakav je bio, sa sobom u Vijenicu. Ondje on stupi pred kalifa i poljubi pred njim pod. Kada je ova j dakle upitao: Emiru Chalide, to eli ? - on dovede pred prijestolje Ahmeda Kama-kim a, koji je okovanih ruku teturao amo tamo. Vladar uzvikne: Hej ti, Kamakime, jesi li ti jo uvijek na ivotu? O gospodaru pravovjernih odvrati ovaj imaj na umu, da je ivotni vijek bijednik a duga trajanja. Ali kalif nastavi: Emiru Chalide, za to si ga doveo ovamo? Ovaj dadne kao odgovor: On ima sirotu napu tenu mater, koja nema nikoga osim njega. Ona se obratila na tvojega roba, neka on kod tebe, o gospo daru pravovjernih, posreduje za njega, kako bi ga ti oslobodio okova, jer se on kaje za svoje ranije injenje, i kako bi ga ti opet uinio stra arskim satnikom, kao to je bio neko! Tada kalif upita Ahmeda Kamakima: Kaje li se ti za svoje ranije injenje? On odgovori: Ja se kajem pred Allahom, o gospodaru pravovjernih! Nato vladar dadne da doe kova, koji lupe u razrije i okove na klupi peraa le eva. Tako r ga ponovo postavi za strazarskog satnika i opomene ga, neka vazda kroi po dobro me i pravom putu. Lupe poljubi kalifu ruke i ode odatle, odjeven u haljinu straza rskog satnika. I njegovo naimenovanje bude objavljeno. Po to je on dakle ve stanovito vrijeme bio u slu bi, ode njegova mati k naelnikovoj eni, a ova joj rekne: Slava neka je Allahu, koji je oslobodio tvojega sina iz tam nice, tako da je on sada dobro i zdravo! Ali za to mu ne ka e , da treba smisliti neko sredstvo, kako bi mojemu sinu Habzalamu

Bazzazi doveo robinju Jasminu? 399 Dvjestai ezdeseta no Ja u mu to rei - odvrati ona. Zatim ona ode od nje i uputi se k svojemu sinu, kojega zatekne pijana. Ona mu rekne: Moj sine, tvoje osloboenje iz tamnice je isposlovano samo preko naelnikove ene. A ona sada eli od tebe, da ti smisli neko sredstvo, putem kojega e 'Ala ed-Din Abu e -Samat otii u smrt, a robinja Jasmin pasti u dio njezinomu sinu Habzalamu Bazzazi . Ni ta lak e od toga odgovori on - ja moram jo noas ne to sprovesti u djelo! Ta je naime no bila prva no u Mlaaku, a gospodar je pravovjernih obiavao u njoj b oraviti kod Sitt Zubaide107, kako bi oslobodio neku robinju ili nekoga mameluka ili uinio ne to slino. I nadalje je kalif obiavao svlaiti zatim svoju vladarsku haljin u, ostavljati za sobom islo, bode i kraljevski peatnjak i sve to polagati na jednu stolicu u dvorani. Takoer je imao kalif jednu zlatnu svjetiljku, na kojoj su bila nanizana na zlatnu nit tri dragulja, i tu je svjetiljku dr ao vrlo vrijednom. Obia vao je haljinu, svjetiljku i ostale dragocjenosti povjeriti u kopljenicima i zatim ulaziti u sobu gospodarice Zubaide. Sada Ahmed Kamakim Velekradljivac uzme ekati , sve dok nije zatamnila pono i zaiskrio Kanopus108, dok se oi stvorenja nisu ispu nile snom i dok ih Stvoritelj nije prekrio velom tame. Zatim uzme trgnuti ma u de snicu i svoju kuku za hvatanje u ljevicu. Do ulja se do kalifovoga primaeg salona, polo i ljestve, baci kuku na salonski krov, vrsto se za nju pridr i i uzvere se po lj estvama na krovnu terasu. Ondje podigne preklopna vrata salonskog krova i spusti se kroz njih u dvoranu. U kopljenike nae na spavanju. Brzo ih omami bunikom109, i zatim uzme kalifovu haljinu, islo, bode , d epni rupi, prsten i 107 Sitt Zubaida je kalifova sestrina i supruga. 108 Najsjajnija zvijezda poslije Siriusa, a vidi se samo ju nije od tr idesetisedme paralele. 109 Bunika {Hyoscyamus) spada u rod biljaka iz porodice pomonica Solanaceae. 400 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samatu svjetiljku s draguljima. Sada spu e na istome onom mjestu, kojim se bio uzverao, i uputi se ka kui Ala ed-Dina Abu e -Samata. Ovaj je bio upravo te veeri proslavio sv adbu s robinjom i u ao k njoj, a ona je od njega zaela. Ahmed Kamakim se dakle, Vel ekradljivac, popne preko krovne terase i sie u Ala ed-Dinovu dvoranu, podigne iz poda dvorane jednu mramornu plou, iskopa pod njome rupu i stavi u nju veinu ukrade nih stvari. Samo jednu zadr i za sebe. Zatim uvrsti mramornu plou gipsom, onako kako je bila prije uvr ena, i ode natrag istim putem, kojim se bio uzverao. I on u sebi rekne: - Sada u sjesti i napiti se. Kalifovu u svjetiljku staviti pred sebe, i pri njezinu u svjetlu lokati iz pehara. Tako dakle on poe kui. Kada je meutim nastalo jutro, kalif izae u dvoranu. Ondje nae u kopljenike omamljene bunikom i probudi ih. Kada je zatim posegnuo za stolicom , ne nae niti haljine ni prstena, niti isla ni bode a, niti d epnog rupia ni svjetiljke. Tada se silno razbijesni. Obue haljinu gnjeva - to je bila crvena haljina110 - i sjedne u Vijenicu. Sada stupi pred njega vezir, poljubi pred njim pod i rekne: - Neka Allah odvrati svaku nesreu od gospodara pravo vjernih! On meutim uzvikne: Veziru, nesrea je prekomjerno velika. Kada ga je vezir upitao: Sto se to moglo dogoditi? on mu ispria sve, to se bilo dogodilo. U istome se trenutku takoer pojavi naelnik gradske stra e i njemu uz bok

Ahmed Kamakim Velekradljivac. On opazi, kako se kalif bio silno razbjesnio. im ga je vladar ugledao, on ga nazove: Emiru Chalide, kako stoji s Baghdadom? Ovaj dadne kao odgovor: 110 Crveno je boja bijesa, jer se u bijesu zacrvene obrazi. Ali se kao zna k bijesa na Istoku esto spominju i crvene oi. 401 Dvjestai ezdeseta no - S njime je dobro i sigurno. - La e ! - rekne kalif. Tada ovaj upita: - Zbog ega, o gospodaru pravovjernih? Taj mu ispria dogaaj i doda: - Ja ti zapovijedam, da mi sve to donese natrag. O gospodaru pravovjernih - odvrati emir - octeni crv potjee iz octa i jest u njemu.111 Nijedan stranac ne mo e dospjeti na to mjesto. Ali kalif rekne: Ako mi ti ne donese te stvari, ja u te dati pogubiti. Emir odvrati: Prije nego to mene dadne ubiti, daj ubiti Ahmeda Kamakima Velekradljivca! Jer samo stra arski satnik poznaje lupe a i nitkova. Tada pone Ahmed Kamakim i rekne kalifu: Primi moj zagovor za naelnika! Ja u ti biti odgovoran za tog kradljivca, i slijedit u njegov trag, sve dok ga ne otkrijem. Ali mi dadni dva kadije i dva svjedoka. Jer tko je to uinio, taj se ne pla i pred tobom, niti pred naelnikom, niti inae pred bilo kime. Kalif rekne: - Treba imati, to zahtijeva . Daj meutim da se najprije obavi pretres u mome dvorc u, potom u vezirovoj kui i zatim u kui satnika ezdesetorice! - Ispravno si rekao, o gospodaru pravovjernih - odvrati Ahmed Kamakim - jer m o da je zlotvor netko, tko je odgojen u vladarovoj kui ili u kui nekoga od njegovih najvi ih dostojanstvenika. 111 Arapska poslovica. Umjesto "ocat" se takoer kazuje "sir" 402 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samatu Zatim kalif jo uzvikne: Tako mi moje glave, tko je izveo to nedjelo, njega u neodlo no dati ubiti, pa makar to bio i moj vlastiti sin! Sada dakle Ahmed Kamakim dobije, to je zahtijevao, ktomu jedan ferman s punomoj u, da mo e upadati u kue i obavljati pretrese. Tako on otie, sa tapom u ruci, koji je bio napravljen jednom treinom od bronce, drugom treinom od bakra, a treom treinom o d elika i eljeza. On pretra i kalifov dvorac, zatim kuu vezira D a'fara i napravi krug kod komornika i namjesnika, sve dok nije do ao do kue 'Ala ed-Dina Abu e - amata. Kada je ovaj uo galamu pred svojom kuom, on ostavi svoju suprugu Jasminu, po uri dolje i otvori vrata. Tu nae naelnika usred uzbuenoga mno tva i odmah ga upita: Sto je posrijedi, emiru Chalide? Kada mu je ovaj bio ispriao cijelu tu povijest, 'Ala ed-Din uzvikne: Uite u moju kuu i pretra ite je! Ali naelnik rekne: Oprosti, visoki gospodaru! Ti si pouzdanik, a daleko to bilo, da jedan pouzdanik bude lopov! Ali 'Ala ed-Din rekne: Moja kua mora biti bezuvjetno pretra ena. Tako dakle uu naelnik, kadije i svjedoci. Ahmed Kamakim poe uzdu poda dvorane i d oe do mramorne ploe, pod koju je bio zakopao dragocjenosti. Tu on punom snagom uda ri tapom po mramornoj ploi, tako da se raspukla. I gledaj ovo, pod njome ne to zabli sta. Satnik uzvikne:

U ime Allahovo! O Allahovo udo! Na je dolazak bio tako blagoslovljen, da nam je zahvaljujui njemu otkriveno blago. Dopustite mi da siem k blagu i da vidim, to ono sadr i! Kada su meutim kadije i svjedoci tonije pogledali ono mjesto, na li su ondje sve ukradene stvari. Nato oni napisu zapis403 Dvjestai ezdeseta no nik o sadr aju, da su te stvari bile naene u 'Ala. ed-Dinovoj kui, i stave pod to ot iske svojih peata. Nadalje zapovjede, da se 'Ala ed-Din uhiti, strgnu mu s glave turban i naprave popis svega njegovoga novca i dobara. Kroz to je meutim vrijeme Ahmed Kamakim Velekradljivac pograbio robinju Jasminu, koja je bila zanijela od 'Ala ed-Dina, i predao je svojoj materi s rijeima: Predaj je Chatuni, naelnikovoj eni! Ona dakle uzme Jasminu i ode s njome naelnikovoj eni. im ju je ugledao Habzalam Bazzaza, on opet postane zdrav, brzo poskoi i, silno obradovan, htjedne joj se pr ibli iti. Ona meutim povue iz svojega pojasa bode i uzvikne: Dalje od mene! Inae u ubiti tebe i sebe! Tada joj njegova mati Chatun dovikne: Ti kurvo, pusti mojega sina da zadovolji na tebi svoju elju! Ti kujo dadne Jasmin kao odgovor - po kojem je to za konu dozvoljeno, da se jedna ena vjena sa dva mu karca? I kako bi to moglo biti dopu teno psima, da stupe u obitavali te lavova? * Tada u momku poraste strast, * i on postane bolestan zbog snage sa i ue ljubavi, * nije vi e htio ni ta znati o hrani, * nego je legao opet na svoje jastuke. * Tada naelnikova ena iznova uzvikne: O ti kurvo, kako mo e mojemu sinu spravljati takvu muku! Zbilja, tebe u ja jo muiti . A to se tie 'Ala ed-Dina, on e sigurno biti obje en! Zatim u ja umrijeti od svoje ljubavi prema njemu odvrati Jasmin. Sada se naelnikova ena dadne na to, da joj strgne nakit i svilene haljine, koje je nosila. Zatim joj obue gae od platna za vree i ko ulju od kostrijeti, po alje je do lje u kuhinju i uini je jednom od slu kinja, tim to je rekla: Tvoja kazna treba biti, da cijepa trije e, isti luk i lo i va tru ispod lonaca. 404 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samatu Jasmin joj dadne kao odgovor: -Ja sam spremna trpjeti svaku kaznu i slu bu. Ali tvojega sina nisam spremna ak ni samo pogledati! Ali Allah joj uini naklonjenima srca slu kinja, i one su uskoro obavljale za nju kuhinjske poslove. Tako se dogodilo Jasmini. Pogledajmo mi sada, kako je pro ao 'Ala ed-Din Abu e - am at! On je u meuvremenu bio s ukradenim stvarima odveden ka kalifu. Oni su ga ljud i odveli u Vijenicu, i dok je vladar jo sjedio na prijestolju, oni se iznenada poj ave s 'Ala ed-Dinom i ukradenim dobrima. Kalif upita: Gdje ste to na li? Kada su mu odgovorili: Usred kue Ala ed-Dina Abu e -- amata on bude ispunjen srd bom . Uzme stvari, ali ne nae svjetiljku. Tada uzvikne: 'Ala ed-Dine, gdje je svjetiljka? On odgovori: Ja nisam ukrao. Ni ta ne znam. Ni ta nisam vidio. Nemam nikakve obavijesti. Ali mu kalif rekne: O ti izdajico! Kako sam te mogao privlaiti k sebi, dok si me ti odbacivao, tebi vjerovati, dok si me ti izdavao? Zatim on izda zapovijed, da ga objese. Sada naelnik sie s njime u grad, dok je izvikiva o njemu objavljivao: Ovo je nagrada, i to najmanja nagrada za onoga, koji na jed nome od zakonitih kalifa izvr i izdaju.

I narod se pone okupljati oko vje ala. Tako je to sada stajalo s 'Ala ed-Dinom. Okrenimo se mi sada k Ahmedu ed-Dana fu, 'Ala ed-Dinovu majstoru112! On je sjedio sa svojim ljudima u vrtu. I dok su oni bili veseli i zadovoljni jedni s 112 Izraz je uzet iz obrtnikog argona, u kome je majstor egrtov adoptivni ota c. 405 Dvjestai ezdeseta no drugima, iznenada ue k njima jedan od vijenikih vodono a, poljubi Ahmedu ed-Danafu ru ku i rekne mu: Satnice Ahmede ed-Danafe, ti ovdje mirno sjedi , dok je voda do la ve do grla, i ti ne zna , to se dogodilo! O emu se radi? - upita Ahmed ed-Danaf. A vodono a odgovori: Tvojega su sina, kojega si ti posinio temeljem ugovora pred Allahom, 'Ala ed-Dina, odveli na vje ala! Ahmed ed-Danaf smjesta povie: Kakav ti savjet zna , Hasane umane? On odgovori: 'Ala ed-Din je nevin u toj stvari. To je opaka podvala, koju mu je smjestio neki neprijatelj! Sto ti dakle savjetuje ? upita opet Ahmed. Ovaj nato: Mi ga moramo osloboditi, ako tako ushtjedne Allah Go spod. Ubrzo Hasan uman ode u zatvor i rekne tamniaru: Daj nam jednoga, koji zaslu uje smrt! Tada mu on dadne jednoga, koji je meu svim stvorenjima izgledao najsliniji 'Ala ed-Dinu. Njemu bude umotana glava, i Ahmed ed-Danaf ga uzme zajedno s 'Ali ez-Z aibakom iz Kaira. Kada je dakle 'Ala ed-Din upravo bio voen k vje alima, Ahmed ed-D anaf istupi naprijed i stavi svoju nogu na krvnikovu. Ali krvnik uzvikne: Daj mi mjesta, da obavim svoju slu bu! Tada Ahmed uzvikne: Prokletnie, uzmi ovoga ovdje ovjeka i objesi njega umjesto 'Ala ed-Dina Abu e -Samata! Jer njemu se dogodila nepravda. Mi emo Ismaela113 otkupiti ovnom. 113 Prema vjerovanju je Arapa Abraham trebao rtvovati Ismaela, a ne Isaaka. 406 V Pripovijest o 'Ala ed-Dtnu Abu e -Samatu Krvnik tako uzme toga ovjeka i objesi ga umjesto 'Ala ed--Dina. Zatim Ahmed ed -Danaf i 'Ali ez-Zaibak iz Kaira uzmu 'Ala ed-Dina i odu s njime u dvoranu Ahmed a ed-Danafa. Kada su bili u li onamo, 'Ala ed-Din rekne: Allah ti to nagradio dobrom, moj majstore! Nato on upita: 'Ala ed-Dine, kakvo je to djelo, koje si ti uinio? Neka Allah ima meu bla enima ovjeka, koji je rekao: 'Ako tko ima u tebe povjerenja, tada ga nemoj izdavati, ak ako i jesi izdajica.' Kalif ti je ipak dao visok polo aj na svome dvoru i imenovao te je 'vjernim pouzdanikom'. Kako si ti mogao s njime tako postupiti i ukrasti mu njegove dragocjenosti? -Tako mi iznad svega najuzvi enijega Allahova imena, moj majstore - odvrati 'Al a ed-Din - to nije moje djelo. Ja u tome nemam nikakve krivnje. Ja takoer ne znam , tko je to uinio. Tada Ahmed ed-Danaf rekne: Oito je samo neki neprijatelj uinio to djelo. Ali svakomu e pojedinomu njegova djela biti naplaena. Ipak, 'Ala ed-Dine, ti

vi e ne mo e ostati u Baghdadu. Jer kraljevi od stvari ne odusta ju, moj sine, i ako oni jednom tragaju za nekim ovjekom, tada on ima dugotrajnu nevolju. Kamo dakle da idem, moj majstore? - upita 'Ala ed-Din. A Ahmed mu dadne kao odgovor: - Odvest u te u el-Iskandariju114. To je jedan blagoslovljen grad, njegov je p rag zelen i ivot je u njemu ugodan. - Slu am i pokoravam se, moj majstore! odvrati 'Ala ed--Din. Nato Ahmed ed-Danaf rekne Hasanu Sumanu: Pazi! Ako kalif upita za mene, tada mu odgovori: 'Iza ao je, kako bi obavio ophodnju po zemlji.' 114 El-Iskandarija (= el-Iskandariya) je Aleksandrija. 407 Dvjestai ezdeseta no Zatim on uzme 'Ala ed-Dina sa sobom i napusti grad Baghdad. Njih su dvojica i l i, sve dok nisu do li do vinograda i vrtova. Tu sretnu dva Zidova, kalifove zakupc e poreza, koji su bili jahali na mazgama. Ahmed ed-Danaf ih napadne: Ovamo s uvarinom! Kada su Zidovi upitali: - Za to mi tebi trebamo dati uva-rinu? on im odgovori: Ja sam uvar ove doline. Svaki mu sada od njih dvojice dadne po sto dinara. Potom Ahmed ed-Danaf oboji cu ubije, uzme mazge i jednu uzja i, dok drugu dadne za jahanje 'Ala ed-Dinu. Tako oni odja e u grad Ajas115, odvedu mazge u chan i ondje provedu no. Sljedeega jutra 'Ala ed-Din proda svoju mazgu. ivotinju Ahmeda ed-Da-nafa povjeri na uvanje vratar u toga chana. Zatim se obojica u aja koj luci ukrcaju na brod i otplove za el-Iska ndariju. Ondje se Ahmed ed-Danaf s 'Ala ed-Dinom iskrca na kopno, pa kada su obo jica do li na trg, upravo je jedan prekupac izvikivao duan sa stanom iza njega za d evetstotinaipedeset dinara. 'Ala ed-Din ponudi tisuu. I prodava prihvati ponudu. P rodavano je pak pripadalo dr avnoj riznici. Zatim 'Ala ed-Din primi pod svoje kljue ve i otvori duan. Kada je takoer otvorio stan, nae, da je opremljen ilimima i jastuc ima. Nadalje otkrije u njemu jednu prostoriju sa zalihama. U njoj su se nalazila jedra i katarke, konop-ci i sanduci, vree pune staklenih perli i koljki, stremeno vi, sjekire, kijae, no evi, kare i sline stvari, jer je raniji vlasnik bio stareti-na r. 'Ala ed-Din Abu e - amat sada sjedne u duan, a Ahmed ed--Danaf mu rekne: Moj sine, sada su duan i stan sa svim tim, to je u njima, postali tvoje vlasni tvo. Tako dakle ti ostani ovdje, prodavaj i kupuj, i ne budi nezadovoljan. Jer Allah je Uzvi eni trgovinu bla goslovio. On kod njega ostane jo tijekom tri dana. Ali etvrtoga dana uzme od njega opro taj , tim to rekne: 115 Luka u Kilikiji. 408 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samatu Ostani ovdje, sve dok se ja ne stavim u pokret i dok ne doem opet k tebi s vije u, da ti kalif dopu ta sigurnost, i dok ne saznam, tko ti je smjestio ovu podvalu! Zatim on opet uzme ploviti, dok nije do ao u Ajas. Ondje u chanu zaprimi mazgu, odja i u Baghdad i sastane se s Hasanom umanom i njegovim ljudima. Kada ga je upit ao: - Hasane, je li se kalif raspitivao o meni? - ovaj odgovori: Ne, ti mu nijednom nisi pao na pamet. On dakle opet ostane u kalifovoj slu bi i pone vr iti istra ivanja. Jednoga dana pri mijeti, kako se kalif obratio veziru D a'faru i rekao mu: Gledaj to, veziru, kako je 'Ala ed-Din postupio sa mnom! O gospodaru pravovjernih odgovori ovaj ti si ga bome kaznio smru na vje alima. I zar nije bila nad njime izvr ena njegova kazna? Kalif nato: Veziru, ja bih volio otii i vidjeti ga kako visi. Tada mu vezir odvrati: ini, to ti se mili, o gospodaru pravovjernih!

Kalif se dakle s vezirom D a'farom uputi na poljanu za vje anje. Ondje on podigne svoj pogled i pogleda obje enoga. Ali je to bio jedan drugi, ne 'Ala ed-Din Abu e - a mat, vjerni pouzdanik. O veziru uzvikne on - ovo uope nije 'Ala ed-Din! Ovaj upita: Kako ti zna , da je to netko drugi? Kalif odvrati: 'Ala ed-Din je bio kratak, a ovaj tu je dugaak! Obje eni postaje du i - rekne vezir. Ali kalif opet pone: 'Ala ed-Din je bio svijetao, a ovaj tu ima tamnu put. 409 Dvjestai ezdeseta no A vezir odvrati: Zar ti ne zna , o gospodaru pravovjernih, da smrt donosi crnu boju? Nato kalif zapovjedi, da se les skine s vje ala. A kada se to dogodilo, on nae n a petama njegovih donova ispisana imena dvaju prvih kalifa116. Tada kalif rekne: Veziru, Ala ed-Din je bio sunnit117. A ovaj tu je krivovjerac. Neka je slava Allahu, koji poznaje skrivene stvari! uzvikne vezir. - Mi ne zn amo, je li taj tu 'Ala ed-Din ili netko drugi! Sada kalif zapovjedi, neka se les pokopa. Pa po to su ga bili sahranili, 'Ala e d-Din bude zaboravljen i posve nestane iz svakog sjeanja. Tako daleko 'Ala ed-Din. Okrenimo se mi sada k Habzalamu Bazzazi, naelnikovu s inu! On je bio tako dugo izjedan ljubavlju i stra u, sve dok nije umro i bio predan prahu. Sto se pak tie robinje Jasmine, njoj se ispunilo vrijeme njezine trudnoe, sna li su je trudovi, i ona rodi djeaia, koji je bio lijep poput Mjeseca. Slu kinje je upitaju: Kako e ga nazvati? Tada ona odgovori: Kada bi njegov otac jo bio na ivotu, on bi mu dao ime. Ali u ga sada ja nazvati Aslanom118. Ona ga je dojila tijekom pune dvije godine. Zatim ga je odvikla od sise, i dj eak pone puzati i hodati. Jednoga se meutim dana dogodilo, daje njegova mati bila z aposlena slu bom u kuhinji i da 116 To su Abu Bakr i 'Omar. ijiti katkada ispisuju ta dva imena, ili samo 'Omarovo ime, na pete donova ili na potplate, kako bi stalno mogli po njima gaziti. 117 Musliman, koji uz Kur'an priznaje i Sunnu, ovdje se misli: pravo vjerni musliman. 118 Arabizirano iz turskoga "Arslan" = "Lav". 410 V Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samdtu je djeak otrao i opazio stubi te koje je vodilo prema primaoj dvorani i da se popeo u za stube. Emir ga Chalid, koji je upravo ondje sjedio, uzme i posjedne ga na svo je krilo i pone slaviti Gospoda za to, to je bio stvorio i oblikovao. Kada je poto m pomnije pogledao njegovo lice, opazi, da on najvi e od svih stvorenja nalikuje A la ed-Dinu Abu e -Samatu. Njegova gaje meutim mati Jasmin tra ila, pa kada ga nije mo gla nai, ona se popne u primau dvoranu. Ondje ugleda emira Chalida kako sjedi i dj eaka kako se igra na njegovu krilu. Allah je meutim probudio u emirovu srcu ljubav prema djeaku. Kada se dakle dijete okrenulo i ugledalo svoju mater, ono se htjed ne baciti k njoj, ali ga emir Chalid zadr i na svome krilu i rekne joj: Doi ovamo, robinjo! Kada je ona pri la bli e, on nastavi: iji je sin ovaj djeak? Ona odvrati: To je moj sin i plod mojega srca. Tko je njegov otac? istra ivao je on dalje.

A ona odgovori: Njegov je otac bio Ala ed-Din Abu e -Samat. Alije on sada tvoj sin. On nato: 'Ala ed-Din je bio izdajica. Ali ona: Neka ga nebo ouva od izdaje! Daleko to bilo, nije istina, da bi jedan pouzdanik bio izdajica! Tada on opet pone: Kada ovaj djeak bude velik i kada odraste i tebe upita, tko je njegov otac, tada mu ka i: 'Ti si sin emira Chalida, naelnika, stra arskog vrhovnika.' 411 Dvjestai ezdeseta no Slu am i pokoravam se! odvrati ona. Zatim emir Chalid, naelnik, dadne djeaka obrezati, pone ga bri no odgajati i uzme za njega uitelja, koji ga je poduavao u pisanju i itanju. Djeak je proitao Kur'an jed nom i po drugiput i nauio ga je napamet. A obiavao je govoriti emiru Chalidu: Moj oe. - Ovaj je sada poeo prireivati borake igre i okupljati konjanike. Zatim pone odla ziti s djeakom i uiti ga ratnikom zanatu i poka e mu, kamo treba gaati kopljem i maem, sve dok on nije postao savr en u vite tvu i smion mladi. Tada je bio dosegao dob od et rnaest godina, a stekao je rang emira. Dogodilo se dakle jednoga dana, da se Aslan sastao s Ahme-dom Kamakimom Velek radljivcem. Oni su se sprijateljili jedan s drugim, i djeak ga je slijedio u toion icu. I gledaj, kadli Ahmed Kamakim izvadi svjetiljku s draguljima, koju je bio u krao zajedno s kalifovim dragocjenostima, stavi je pred sebe, pone vitlati peharo m pri njezinu svjetlu i opije se. Sada mu Aslan rekne: Satnice, pokloni mi tu svjetiljku! Ali ovaj odvrati: Ne mogu ti je dati. Za to ne? - upita Aslan. A ovaj drugi dadne kao odgovor: Jer su ljudi zbog nje oti li u propast. Dalje Aslan upita: Koji je ljudski ivot zbog nje bio izgubljen? Tada mu lopov ispria: Bio je jednom jedan ovjek, koji je do ao ovamo i bio postavljen za satnika ezdesetorice. Taj se zvao 'Ala ed-Din Abu e -Samat, i taj je poradi nje oti ao u smrt. Ponovo upita Aslan: Sto se s njime dogodilo? Na koji je nain oti ao u smrt? Ahmed odgovori: 412 - \ Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samdtu Ti si imao jednoga brata, koji se zvao Habzalam Bazzaza. Kada je on postao starim esnaest godina i zrelim za brak, zamolio je svojega oca, da mu kupi jednu robinju. I zatim mu on ispria, to se bilo dogodilo, od poetka do kraja. Tako ga je takoer izvijestio, kako se Habzalam Bazzaza bio razbolio i kakva se nepravda bila dogod ila 'Ala ed-Dinu. Aslan rekne u sebi samome: Mo da je ta robinja Jasmin moja mati. Mo da je ak 'Ala ed-Din Abu e -Samat moj otac! Mladi Aslan ode tu an i sretne usput satnika Ahmeda ed-Da-nafa. Kada ga je ovaj ugledao, on uzvikne: Slava neka je Njemu, kojemu nitko ne slii! Moj majstore, nad ime se ti zaprepa uje ? upita ga Hasan uman. A on odvrati: Nad likom ovoga mladia Aslana. Jer on od svih stvorenja najvi e slii 'Ala ed-Dinu Abu e - amatu. Nato Ahmed ed-Danaf uzvikne:

Hej ti, Aslane! A kada mu je ovaj dao odgovor, on ga upita: Kako se zove tvoja mati? Ona se zove robinja Jasmin - odgovori on. Nato rekne Ahmed: Aslane, imaj povjerenja i nemoj se muiti! Znaj, tvoj otac ne mo e biti nitko dru gi nego 'Ala ed-Din Abu e -Samat. Ali, moj sine, otii najprije k svojoj materi i up itaj je o svome ocu! Slu am i pokoravam se! rekne mladi, odmah ode k svojoj materi i upita je. Kada mu je meutim ona odgovorila: Tvoj je otac emir Chalid - on uzvikne: 413 Dvjestai ezdeseta no Nitko drugi nije moj otac nego Ala ed-Din Abu e - amat! Tada njegova mati zaplae i up ita ga: Tko ti je to ispriao, moj sine? On dadne kao odgovor: Satnik Ahmed ed-Danaf mi je to ispriao. Sada mu ona ispripovjedi sve, to se bilo dogodilo, i ktomu doda: Dragi sine, sada je istina do la na svjetlost dana, a la je ot klonjena. Znaj dakle, 'Ala ed-Din Abu e - amat je stvarno tvoj otac, ali ne on, nego te je emir Chalid odgojio i tebe uinio svojim sinom. Ako se ti dakle, moj sine, ponovo susretne sa satnikom Ahmedom ed-Danafom, tada mu reci: 'Majstore, ja te preklinjem Allahom, uzmi za mene krvnu osvetu nad ubojicom mojega oca 'Ala ed-Dina Abu e -Samata!' Smjesta Aslan ostavi svoju mater, i ode odatle, sve dok tako nije do ao k satni ku Ahmedu ed-Danafu. Njemu on poljubi ruku. Kada ga je ovaj upitao: Sto ti je, A slane? on odvrati: Ja sada znam pouzdano, da je 'Ala ed-Din Abu e - amat moj otac. I ja te molim, uzmi za mene krvnu osvetu nad njegovim ubojicom! Tko je taj, koji je ubio tvojega oca? upita Ahmed. A mladi odgovori: Ahmed Kamakim Velekradljivac! Ahmed upita dalje: Tko te je o tome obavijestio? Aslan odvrati: Ja sam vidio kod njega svjetiljku s draguljima, koja je bila nestala zajedno s kalifovim dragocjenostima. Tada sam ga zamo lio, da mi pokloni tu svjetiljku. On meutim nije htio to uiniti, nego je rekao: 'Poradi nje su bili izgubljeni ljudski ivoti.' I zatim 414 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samdtu mi je ispriao, da je on bio taj, koji je provalio u palau i ukrao te stvari i sakr io ih u kui mojega oca. Nato Ahmed ed-Danaf rekne: - Kada bude vidio, da emir Chalid, naelnik, oblai svoju bojnu opremu, tada ga za moli, neka tebi takoer obue jednu opremu. Pa kada zatim izae s njime i pred gospodar om pravovjernih izvede neko smiono djelo, i kada ti kalif zatim rekne: 'Izmoli se bi od mene neku milost, Aslane!', tada mu ti reci: 'Molim od tebe tu milost, da uzme krvnu osvetu za mojega oca nad njegovim ubojicom.' On e ti rei: 'Tvoj otac bom e jo ivi, emir Chalid, naelnik!' Ti mu meutim reci: 'Moj je otac 'Ala ed-Din Abu e -Sa mat. Emir Chalid ima samo toliko daleko pravo na mene, jer me je odgojio.' I zat im mu ispriaj sve, to si do ivio s Ahmedom Kamakimom Velekradljivcem. Naposljetku ga zamoli: 'O gospodaru pravovjernih, daj da ga se pretra i.' Tada u ti ja izvui svjet iljku iz njegova d epa! - Slu am i pokoravam se! - rekne Aslan i ode. Naie na emira Chalida, ba kada se o n bio opremio, kako bi se uputio u kalifovu Vijenicu. Tako mu on dakle rekne: - Ja te molim, obuci takoer meni bojnu opremu i povedi me sa sobom u kalifovu Vijenicu! Emir mu dadne opremu i povede ga sa sobom u Vijenicu. Nato kalif izae sa svojim trupama van ispred grada. Ondje budu podignuti paviljoni i atori, trupe se razvr

staju u redove i izau s kuglom za nabijanje i batovima. Igra zapone, tim to je jeda n konjanik kuglu udario batom, dok ju je jedan drugi njemu udarcem vratio natrag . Meu trupama se meutim nalazio jedan uhoda, koji je bio podmien, kako bi ubio kali fa. On uzme kuglu i pogodi je batom, tim to je naciljao u kalifovo lice. Ali gled aj ovo, Aslan je dohvati, tako da nije pogodila kalifa, i odbije je natrag prema onomu, tko ju je bio bacio. Njega kugla pogodi meu ramena, tako da je ovjek pao n a zemlju. Neka te Allah blagoslovi, Aslane! - uzvikne kalif. 415 Dvjestai ezdeseta no Nato svi sja e i sjednu na stolice. Sada kalif zapovjedi, da dovedu ovjeka, koji je bio bacio kuglu. Kada je ovaj stajao pred njime, on ga upita: Tko te je naveo na taj in? Jesi li ti neprijatelj ili prijatelj? Ovaj odgovori: Ja sam neprijatelj, i imao sam namjeru, da te ubijem. Zbog kojeg razloga? upita kalif. Zar ti nisi dakle musliman? Ne odgovori ovjek ja sam rafidit119. Tada kalif izda zapovijed, da ga se ubije. Aslanu meutim rekne: Izmoli sebi od mene neku milost! Mladi nato odvrati: Ja molim od tebe tu milost, da uzme za mojega oca krvnu osvetu nad njegovim ubojicom. Tada kalif rekne: - Tvoj otac bome ivi i stoji na obje svoje noge! - Tko je dakle moj otac? - upita Aslan. Emir Chalid, naelnik odgovori kalif. O gospodaru pravovjernih pone opet Aslan Taj je moj otac samo utoliko, to me je on odgojio. Moj pravi otac je 'Ala ed--Din Abu e - amat! Onda je tvoj otac bio izdajica - uzvikne kalif. Ali mladi odvrati: O gospodaru pravovjernih, daleko to bilo da bi pouzdanik bio izdajica! U emu te je dakle on izdao? 119 Pripadnik heretike sljedbe, koja kalife Abu Bakra i 'Omara dr i uzurpatorim a. 416 I V Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samdtu - On mi je ukrao moju haljinu i dragocjenosti, koje su uz nju bile - rekne ka lif. - O gospodaru pravovjernih dadne Aslan kao odgovor daleko to bilo, da bi moj otac bio izdajica! Ali, visoki gospodaru, kada ti je bila nestala tvoja haljina i tebi zatim opet bila donesena, jesi li tada vidio, da ti se vratila takoer svje tiljka? Kalif rekne: - Nju nismo na li! - Ja sam je vidio kod Ahmeda Kamakima uzvikne Aslan i ja sam ga za nju zamoli o. Ali mi je on nije htio dati, nego je rekao: 'Zbog nje su bili izgubljeni ljud ski ivoti.' I on mi je ispriao, kako je Habzalam Bazzaza, sin emira Chalida, posta o bolesnim zbog ljubavi prema robinji Jasmini, i kako je on sam bio osloboen iz l anaca, da, priznao mi je, da je on bio taj, koji je ukrao haljinu i svjetiljku. Ti meutim, o gospodaru pravovjernih, uzmi krvnu osvetu za mojega oca nad njegovim ubojicom! Tada kalif zapovijedi: - Pograbite Ahmeda Kamakima! Zapovijed bude izvr ena. Zatim on upita: - Gdje je satnik Ahmed ed-Danaf? Takoer taj bude doveden pred njega. Njemu kalif zapovjedi:

Pretra i Kamakima! Tada on segne svojom rukom u kradljivev d ep i izvue iz njega svjetiljku s dragul jima. Ovamo s tobom, ti lopove! - krikne kalif. - Odakle ti ima ovu svjetiljku? On odgovori: - Ja sam je kupio, o gospodaru pravovjernih! Kalif upita dalje: - Gdje sije kupio? I tko je u stanju, da ne to takvo tebi proda? 417 Dvjestai ezdeseta no Zatim ga stanu udarati, sve dok nije priznao, da je on bio taj, koji je bio u krao haljinu i svjetiljku. Nato kalif rekne: Kako si mogao poiniti to djelo, ti nitkove, kojim si 'Ala ed-Dina Abu e -Samata, vjernoga pouzdanika, otjerao u smrt! Sada kalif zapovjedi, da se njega i naelnika stavi u zatvor. Ali naelnik uzvikn e: Meni se dogaa nepravda, o gospodaru pravovjernih! Ti si mi zapovjedio, da ga dadnem objesiti, a ja nisam imao nikakve obavijesti o ovoj opakoj podvali. Jer taj je plan skovan izmeu stare i Ahmeda Kamakima i moje ene, ja o tome ni ta ne znam. Prizivam tvoju za titu, Aslane! Tada Aslan ulo i kod kalifa zamolbu za njega. Kada je gospodar pravovjernih zat im upitao dalje: Sto je Allah uinio s materom ovoga djeaka? Chalid rekne: - Ona je kod mene. - Zapovijedam ti odvrati vladar da ti zapovjedi svojoj eni, da joj opet obue nje zinu vlastitu odjeu i da joj vrati njezin nakit i da je postavi u njezin raniji o tmjeni polo aj, nadalje, da ti skine peat s 'Ala ed-Dinove kue i da njegov imetak i d obra vrati natrag njegovu sinu. - Slu am i pokoravam se! rekne naelnik. Zatim on ode i izda zapovijed svojoj eni. Ona obue Aslanovoj materi njezinu vla stitu odjeu, dok je on skinuo peat s 'Ala ed-Dinove kue i kljueve predao mladiu. Nato kalif rekne: Izmoli sebi od mene neku milost, Aslane! Ovaj mu dadne kao odgovor: Molim sebi kao milost od tebe, da me opet sjedini s mojim ocem! Tada kalif zaplae i rekne: Vjerojatno je tvoj otac bio taj, koji je bio obje en, i koji je umro. Ali, tako mi mojih predaka, tko mi donese sretnu vijest, da je on jo na ivotu, njemu u dati sve, to eli! 418 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samdtu Sada istupi naprijed Ahmed ed-Danaf, poljubi pred njim tlo i rekne: Dozvoli mi neka njenost, o gospodaru pravovjernih! Neka ti ona bude dozvoljena! odgovori kalif. A Ahmed nastavi: Ja ti donosim veselu vijest, da je Ala ed-Din Abu e -Samat, vjerni pouzdanik, dobro i na ivotu. Kada je kalif uzviknuo: - to ti to govori ? - Ahmed rekne dalje: Tako mi tvoje glave, moje su rijei istinite! Ja sam dao da jedan drugi umjesto njega doe pod vje ala, jedan od onih, koji su smrt zaslu ili, a njega sam odveo u el-Iskandariju. Ondje sam mu otvorio staretinarnicu. Sada kalif rekne: Zapovijedam ti, da ga dovede . Slu am i pokoravam se! odgovori on. Nato kalif zapovjedi, da mu se urui desettisua dinara, i Ahmed se dadne na put prema el-Iskandariji. Okrenimo se mi sada od Aslana k njegovu ocu Ala ed-Dinu Abu e - amatu! Taj je u m

euvremenu rasprodao sve, to je bilo u njegovu duanu. Samo mu je jo malo stvari ostal o, a meu njima jedna ko nata kesa. Kada je stresao ovu kesu, ispadne iz nje jedan b ru eni kamen, tako velik, da je ispunjavao aku. Taj je bio privr en o zlatni lanac i im ao je pet ploha, na kojima su bila urezana arobna imena i magijski znakovi, koji su izgledali poput mravljih tragova. On protrlja tih pet ploha120. Ali mu nitko ne dadne odgovor. Tako on rekne u sebi samome: To je zacijelo samo ahat!121 - i objesi ga u duanu. U tome je trenutku tuda upravo prolazio neki konzul122, idui svojim 120 Dakako: da vidi, hoe li se posredstvom toga pojaviti duh te arolije. 121 To znai s prirodnim crtama. 122 To jest: otmjen Europljanin. Budui da su konzuli u zemljama Istok a bili poznati kao zastupnici znaajnijih europskih dr ava, naziv se poeo prenositi i na druge bogate ljude sa Zapada. 419 Dvjestai ezdeseta no putem. On pogleda, opazi kamen kako ondje visi i sjedne u Ala ed-Dinov duan, tim t o je rekao: Moj gospodaru, je li ovaj kamen na prodaju? , Sve, to ja ovdje imam, je na prodaju - odgovori ovaj. Konzul upita: Hoe li mi ga prodati za osamdesettisua dinara? 'Ala ed-Din odvrati: Ponudi vi e! Nato drugi: Hoe li mi ga prodati za stotisua dinara? 'Ala ed-Din rekne: Prodajem ti ga za stotisua dinara. Izbroj mi novac! Sada konzul pone: Ja ne mogu nositi uza se jednu takvu svotu. Jer u el-Iskandariji ima kradljivaca i nitkova. Doi sa mnom na moj brod. Zatim u ti dati novac, ktomu jedan sve anj angora-vune, jedan sve anj atlasa, jedan sve anj bar una i jedan sve anj ohe. 'Ala ed-Din se podigne i zakljua duan, po to je kamen bio dao strancu. Klju preda svom susjedu s rijeima: Uzmi ovaj klju i uvaj ga, dok ja s ovim konzulom idem na brod, tako dugo kod sebe, sve dok se ja ne vratim natrag s novcem za svoj kamen. Ako ja meutim budem dugo izbivao i ako u meuvremenu satnik Ahmed ed-Danaf, koji mi je ovdje priredio moje sjedi te, doe k tebi, tada mu daj klju i reci mu, kako stvar stoji. Zatim se uputi s konzulom prema brodu. Kada su do li na palubu, konzul mu posta vi stolicu i ponudi mu neka sjedne. Zatim uzvikne: Donesite novac! I sada mu on izbroji cijenu i dadne mu takoer jo onih pet sve anja, koje mu je bi o obeao. Naposljetku on rekne: 420 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e - amatu - Moj gospodaru, obraduj me, tim to primi jedan zalogaj ili jedan gutljaj vode! 'Ala ed-Din odvrati: Ako ima vode, daj mi da se napijem! Tada konzul naredi da se donese erbet, ali je u njemu bila bunika. Kada ga je 'Ala ed-Din ispio, on padne na lea. Odmah mornari skinu mostie, postave poluge za odguravanje i razapnu jedra. Vjetar im je bio povoljan, sve dok nisu do li na otvo reno more. Tada kapetan zapovjedi, da se 'Ala ed-Dina iz kabine donese gore. To se dogodi, i zatim mu dadnu da udahne protusred-stvo protiv bunike. 'Ala ed-Din otvori oi i upita: Gdje sam ja? Kapetan uzvikne: Ti si ovdje kod mene, svezan i pod paskom. Da si prije ak i e e bio govorio: 'Ponudi vi e!', ja bih ti nudio sve vi e. Koje je tvoje zanimanje? - upita 'Ala ed-Din.

A ovaj odgovori: Ja sam kapetan, i namjeravam te odvesti k miljenici svojega srca. Dok su oni jo tako razgovarali jedan s drugim, doe iznenada na obzor neki brod s etrdeset muslimanskih trgovaca. Kapetan ih napadne svojim brodom, i dadne bacit i akije na njihov brod. Zatim prijee na palubu sa svojim ljudima, brod opljaka i od vue ga sa sobom kao plijen u grad Genovu. Ondje kapetan, koji je imao uza se 'Ala ed-Dina, ode k vratima jedne palae, koja su vodila prema moru. Kroz njih izae van neka velom pokrivena dama i upita: Jesi li donio arobni kamen i doveo njegova vlasnika? Kada je on odgovorio: Sa mno m su ona nastavi: Daj mi kamen! On joj ga dadne, vrati se natrag u luku i ispali topove kao znak svojega sret nog povratka. Tada kralj toga grada sazna, da se ovaj kapetan vratio, i tako on izae, kako bi ga pozdravio. On ga upita: 421 Dvjestai ezdeseta no Kakvo je bilo tvoje putovanje? Tada kapetan odgovori: Bilo je vrlo dobro. Zarobio sam jedan brod sa etrdesetijednim muslimanskim trgovcem. Kralj nastavi: Iskrcaj ih u luci! Tada kapetan dadne da ih okovane izvedu na kopno, meu njima takoer 'Ala ed-Dina . Sada kralj i kapetan pojase dalje, dok su dali da zarobljenici idu ispred njih pje ice, sve dok nisu do li u dr avnu vijenicu. Ondje sjednu i dadnu predvesti prvog z arobljenika. Odakle si ti, muslimane? - upita kralj. Kada je ovaj odgovorio: Iz el-Iskandarije on nastavi: Krvnice, pogubi ga! Tada ga krvnik pogodi maem i odrubi mu glavu. Isto su tako pro li drugi i trei i ostali, sve dok ih nije bilo ubijeno etrdeset i dok nije od svih preostao kao pos ljednji jo samo 'Ala ed-Din. On je morao slu ati njihove uzdahe i sada je rekao u s ebi samome: Sada neka ti Allah bude milostiv, 'Ala ed-Dine! Tvoj je ivot pri kraju. Kada gaje kralj upitao: A ti, iz koje si ti zemlje? on odgovori: Iz el-Iskandarije. Tada kralj uzvikne: Krvnice, odrubi mu glavu! Ve je krvnik podigao svoju ruku s maem i htio 'Ala ed-Dinu presjei vrat, kadli i znenada stupi pred kralja jedna stara ena dostojanstvena izgleda. On se podigne n joj u ast. Zatim ona rekne: O kralju, zar ti ja nisam rekla, kada kapetan doe sa za robljenicima, da se tada sjeti samostana sa jednim ili dva zaro bljenika, kako bi slu ili u crkvi? 422 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu Abu e -Samatu Kralj joj dadne kao odgovor: asna majko, da si do la samo jedan as prije! Ipak uzmi jvoga jednog zarobljenika, koji je jo preostao! Tada se ona okrene k 'Ala ed-Dinu i rekne mu: Hoe li slu iti u crkvi, ili trebam dopustiti da te kralj ubije? Hou slu iti u crkvi odgovori on. Tako ga ona primi, napusti s njime dr avnu vijenicu i uputi se u crkvu. Sada 'Al a ed-Din upita: Kakvu ja slu bu trebam obavljati? Ona odgovori: Mora ustajati ranim jutrom. Zatim mora uzeti pet mazgi i

s njima otii u umu, da ondje nasijee suhih drva za lo enje. Njih mora usitniti i odnijeti u samostansku kuhinju. Potom mora podii ilime, pomesti i obrisati mramorne ploe i opet polo iti cilime, kako su le ali prije. Zatim mora uzeti pola ardebba123 p enice, izvijati ga, smljeti i zamijesiti i prirediti dvopek za samostan. Zatim mora uzeti jednu vebu124 lee, oistiti je, smljeti runim mlincem i skuhati. Zatim mora napuniti etiri vodoskoka, nakon to vodu donese u bavama. I zatim mora napuniti trislai ezdeset drvenih lonia, tim to e u njih zamoiti dvopek i preko toga preliti juhu od lee, i mora svakomu redovniku i patrijarhu odnijeti po jedan loni. Tada 'Ala ed-Din uzvikne: Daj mi natrag kralja i pusti ga da me ubije. To e za mene biti lak e nego ta rabota! Ali stara nastavi: Ako bude vjerno obavljao slu bu, kojom si obvezan, umaknuti e smrti. Ako je meutim ne bude ispravno izvr avao, tada u pustiti kralja da te ubije. 123 Ardebb iznosi otprilike dva hektolitra. 124 Vebe = tridesetitri litre. 423 Dvjestai ezdeseta no Ala ed-Din je sada tu sjedio, pritisnut brigama. U crkvi je meutim bilo deset slijepih bogalja. Jedan mu od njih rekne: Donesi mi lonac! Tada mu on donese lonac, a slijepac obavi u njega svoju nu du. Zatim mu rekne: Baci govno! Kada je 'Ala ed-Din to uinio, slijepac rekne: Mesija te blagoslovio, ti slugo crkve! Ali odjednom doe stara i uzvikne: Za to nisi u crkvi obavio svoju slu bu? On odgovori: Koliko ja to imam ruku, da bih bio u stanju izvr iti sav taj posao? Ti budalo rekne ona ja sam te ipak dovela ovamo na posao! Ali tiho doda: Moj sine, uzmi ovu palicu ta je bila od mjedi i imala je na vrhu kri - izai na ulicu, pa kada te sretne naelnik stra e ovoga grada, ti mu reci: 'Pozivam te u slu bu crkvi za ljubav Gospoda na ega, Mesije!' On ti nee smjeti proturjeiti, i tako mu da j da uzima p enicu, vija, melje, sipa kroza sito, mijesi i od toga priprema dvopek . Ako ti se itko bude protivio, istui ga. Nikoga se ne boj! Slu am i pokoravam se! - odgovori on i uini, kako je ona bila rekla. On je neprestano prisiljavao na slu bu veliko i malo, tijekom sedamnaest godina . Kada je dakle jednoga dana sjedio u crkvi, iznenada opet doe stara i rekne mu: Izai van iz samostana! 424 Pripovijest o 'Aid ed-Dtnu Abu e -Samatu Kamo da odem? - upita on. Ona odgovori: - Provedi no u nekoj krmi ili kod nekoga od svojih prijate lja! On iznova upita: Za to me alje van iz crkve? A ona mu tada odvrati: Znaj, Husn Marjam125, ki kralja Juhanne126, vladara ovoga grada, namjerava doi u crkvu, kako bi hodoastila, pa ne prilii, da joj itko bude na putu! On se prividno pokori njezinim rijeima, i pred njezinim oima napusti crkvu. Ali u svojoj nutrini rekne:

Slii li ta princeza na im enama ili je ljep a nego one? Ja neu prije odlaziti, sve dok si je nisam pogledao! Tako se on dakle sakrije u stanovitoj komori, koja je imala jedan prozor okre nut prema crkvi. Dok je sada odande gledao prema crkvi, ue princeza. I on baci na nju jedan pogled, koji je u njemu ostavio za sobom tisuu uzdaha. Jer vidio je, d a ona slii U tapu, koji zrai iz oblaka. A uz nju je bila neka mlada dama..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevom dopu tenju. 125 "Ljepota Marije", to jest: "Marijina Ljepota". 126 "Juhanna" je kr ansko-arapski oblik za "Ivan" - Johannes. 425

U'1-U *S'*3* W"J ou (l

Ali kada je poela

dvjestai ezdesetiprva no 2 C ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Ala ed-Din, dok je gledao princez u, ugledao uz nju neku mladu damu, kojoj je ona rekla: Ti si me razvedrila, Zubaido! Sada 'Ala ed-Din pozornije pogleda tu damu i prepozna u njoj svoju enu Zubaidu Lutnjisticu, koja je ipak ve odavno bila umrla. Princeza zatim Zubaidi dalje rek ne: Hajde, odsviraj nam na lutnji neku glazbenu dionicu! Ali joj ova dadne kao odgovor: Ne mogu ti odsvirati nikakvu dionicu, prije nego to mi ispuni moju elju i dopusti ono, to si mi obeala. Sto sam ti ja to obeala? upita princeza. A ova odvrati: Ti si mi obeala, da e me opet sjediniti s mojim mu em "Ala ed-Dinom Abu e -Samatom, vjernim pouzdanikom127. Tada rekne princeza: 127 Posrijedi je dakako slu beni naslov na eg junaka. 427 Dvjestaikzdesetiprpa no Zubaido, imaj povjerenja i nemoj se muiti! Odsviraj nam jednu dionicu u znak zahvalnosti za na e ponovno sjedinjenje s tvojim mu em 'Ala ed-Dinom. - Gdje je on to? - upita dama. Princeza joj odgovori: - On je u onoj ondje komori, i on slu a, to mi govorimo. Tada ona zasvira na lutnji stanovitu dionicu i zapjeva, da bi ak i najtvri kame n poskoio od radosti. Ali, kada je 'Ala ed-Din to uo, pobudi se e nja u njegovim grud ima, on se srui van iz komore, pojuri prema njima dvjema i zagrli svoju enu Zubaid u Lutnjisticu. Takoer ona prepozna njega. Tada se priviju jedno uz drugo i padnu onesvije eni na tlo. Sada prie princeza Husn Marjam, po kropi ih ru inom vodom i prizove ih natrag k svijesti. Zatim rekne: Allah vas je ponovo sjedinio! Posredstvom tvojega prijateljstva, visoka gospodarice! -

doda 'Ala ed-Din. Zatim se okrene k svojoj eni Zubaidi Lutnjistici i rekne joj: - Ti si ipak bila umrla, Zubaido, i mi smo te polo ili u grob! Kako si to opet postala iva i do la na ovo mjesto? - O moj gospodaru - dadne ona kao odgovor - ja nisam stvarno umrla, nego me j e pograbio stanoviti moan d inn iz svijeta duhova i doletio sa mnom na ovo mjesto. Ta meutim, koju ste vi pokopali, je bila izvjesna d innica. Ona je uzela na sebe mo j lik i napravila se mrtvom. Ali, nakon to ste je vi bili sahranili, ona je prova lila grob, iza la iz njega van i uputila se opet u slu bu k svojoj gospodarici Husni Marjami, kraljevoj keri. Ja sam meutim sama bila kao omamljena, a kada sam otvori la svoje oi, vidjela sam sebe pred Husnom Marjamom, ovom ovdje princezom. Upitala sam je: 'Za to si me ti dala donijeti ovamo?' Tada mi je ona odvratila: 'Meni je ve odavno predodreeno, da se vjenam s tvojim mu em 'Ala ed-Dinom Abu e - amatom. Hoe dakle, 428 )

li

Pripovijest o }AIA ed-Dinu Abu e -Samtu Zubaido, mene prihvatiti, kako bih ja bila pokraj tebe njegovom enom? Zatim bi tr ebala jedna no pripadati meni, a druga tebi.' Slu am i pokoravam se, o gospodarice! ' rekla sam ja 'ali reci, gdje je moj mu ?' Ona je odgovorila: 'Na njegovu elu stoj i napisano, to mu je Allah odredio. im se na njemu ispuni, to mu stoji na elu, on mo ra neizostavno doi ovamo. Mi emo se tje iti zbog rastanka s njime pjesmama i sviranj em na lutnji, sve dok nas Allah s njime ne sjedini.' Tako sam ja, eto, cijelo ov o vrijeme ostala kod nje, sve dok nas Allah nije zajedno doveo ovamo u ovu crkvu . Nato se njemu obrati Husn Marjam s rijeima: Moj gospodaru 'Ala ed-Dine, prihvaa li me ti za enu i eli li mi biti suprug? Visoka gospodarice - rekne on ja sam musliman, a ti si kr anka! Kako se mogu o eni ti tobom? Tada ona uzvikne: Neka me od toga sauva Allah, da bi ja bila neka nevjerni ca! Ne, ja sam muslimanka. Ve se od prije osamnaest godina vr sto pridr avam islamske vjere, i slobodna sam od svakoga vjero vanja, koje bi proturijeilo muslimanskomu. Ali on nastavi: Ja bih se volio vratiti natrag u svoj zaviaj. Znaj odvrati ona ja vidim na tvome elu zapisane stvari, koje ti mora prvo ispun iti, prije nego to doe na svoj cilj. Raduj se takoer, o 'Ala ed-Dine, to ti je roen je dan sin, po imenu Aslan. On sada sjedi kod kalifa na tvome mjestu, a dosegao je dob od osamnaest godina. I znaj nadalje, da je istina do la na svjetlo dana, a la o tklonjena. Jer gospodar je pravovjernih digao veo s onoga, koji je ukrao kalifov e dragocjenosti. Taj je Ahmed Kamakim Velekradljivac, lupe , i on sada uhvaen i oko van sjedi u tamnici. I dalje saznaj, da sam ja bila ta, koja ti je bila poslala a robni kamen. Stavila sam ga u ko natu kesu, koja je bila u duanu. Ja sam ta, koja j e poslala k tebi kapetana, da dovede tebe i donese kamen. uj dakle, taj je kapeta n bio obuzet ljubavlju 429 Dvjestai ezdesetiprpa no prema meni i trudio se oko moje naklonosti. Ja sam se meutim sustezala od toga da mu dam, dapae sam mu rekla: 'Neu ti se podati prije nego to mi donese arobni kamen i dovede njegova vlasnika.' Dala sam mu sto kesa punih novca i odaslala ga u liku trgovca, dok je on ipak jedan kapetan. Kada su te zatim htjeli odvesti u smrt, p o to je ve bilo smaknuto etrdeset zarobljenika, ja sam poslala onu staru. Tada 'Ala ed-Din uzvikne: Allah te nagradio umjesto nas svakim dobrom! Izvrsno si postupila.

Nato Husn Marjam obnovi pred njim svoje islamsko oitovanje vjere. Pa kada je o n postao sigurnim u istinitost njezinih rijei, on joj rekne: Izvijesti me o moima toga arobnog kamena i reci mi, odakle on potjee! Nato mu ona ispripovjedi: Taj kamen potjee iz stanovitoga zaaranog blaga, i on po sjeduje pet moi, koje e nam biti od koristi u svoje vrijeme, kada ih budemo ustrebali. Moja je baka, mati mojega oca, bila arobnica, koja je umjela tumaiti tajne znakove i koja je pronalazila skrivena blaga. Tako je takoer ovaj arobni kamen do ao u na posjed iz izvjesnog blaga. Kada sam ja bila odrasla i dosegla dob od etrnaest godina, proitala sam Evanelje i druge Svete Spise, i na la sam pritom ime Muhammedovo - neka Ga Allah blagoslovi i neka Ga pozdravi - proitala sam naime etiri knjige, Toru128, Evanelje129, Psalme i Kur'an. Tada sam povjerovala u Muhammeda i prihvatila Islam. Jer postala sam u svojoj pameti vrsto uvjerenom, da nitko nije dostojan obo avanja osim Allaha Uzvi enoga, i da se Gospodaru svijeta dopada samo islamska vjera. Moja mi je baka, kada se bila razboljela, dala taj kamen i uputila me u njegovih pet moi. A prije nego to je umrla, moj joj otac 128 Pet knjiga Mojsijevih. 129 "Tora i Evanelje" esto = "Stari i Novi Zavjet". 430 V Pripovijest o }AIA ed-Dinu Abu e -Samdtu rekao: 'Baci za mene jednu geomantiku figuru i pogledaj, kako e se zavr iti moj udes i to e mi se dogoditi!' Tada je ona prorekla, da e daleki130 umrijeti, ubijen od j ednoga zarobljenika, koji e doi iz el-Iskandarije. Tada se moj otac zakleo, da e da ti smaknuti svakog zarobljenika, koji odande doe, a upoznao je s time takoer kapet ana, tim to je dodao: 'Ti mora bez iznimke sve muslimanske lae napasti i zarobiti, a ako nae nekoga iz el-Iskandarije, tada ga mora ubiti ili dovesti k meni.' Kapetan se pokoravao njegovoj zapovijedi, sve dok on nije naposljetku toliko mnogo ljud i pobio, koliko je imao kose na svojoj glavi. Zatim je moja baka umrla. Sada sam se ja dala na to, da bacim jednu geomantiku figuru, jer sam promislila u sebi i rekla: 'Voljela bih znati, tko e se sa mnom vjenati.' Tada mi je bilo objavljeno, da se nitko drugi nee sa mnom vjenati nego ovjek po imenu Ala ed--Din Abu e -Samat, v jerni pouzdanik. Ja sam se nad time zaudila, i ekala sam, sve dok nije proteklo vr ijeme i dok se nisam s tobom sastala. 'Ala ed-Din joj dakle dadne brani zavjet i ktomu doda: Ja bih se volio vratiti u svoj zaviaj. Ako je to tvoja volja dadne ona kao odgovor tada doi sa mnom! Nato ga ona uzme sa sobom i sakrije ga u jednu odaju svoje palae. Po to je zatim bila u la k svojemu ocu, on joj rekne: Draga keri, ja sam danas vrlo utuen. Sjedni k meni, da se s tobom kroz pie malo razvedrim! Tada ona sjedne k njemu, dadne donijeti stol s vinom, pone mu puniti pehar i p ru ati mu vino, sve dok on nije izgubio jasnu prisebnost. Nato mu u jedan pehar st avi buniku, on ispije pehar i padne na lea. Sada ona ode k 'Ala ed-Dinu, izvede g a iz odaje van i rekne mu: 130 Ta se rije rabi, da bi se izbjegao zao predznak, ali je baka pri tome d akako mislila na kralja. 431 Dvjestaikzdesetiprva no Hajde, podigni se! Tvoj protivnik le i ispru en. Uini s njime, to hoe . Ja sam ga opila i omamila bunikom. 'Ala ed-Din prie, a kada ga je vidio kako le i omamljen, vrsto mu sve e ruke na lea i stavi mu na noge lance. Zatim mu dadne protusredstvo protiv bunike, i kralj od toga opet doe k sebi. Kada je dakle taj

do ao k sebi, ugleda 'Ala ed-Dina i svoju vlastitu ker kako sjedi na njegovim grudima, i on tada uzvikne: Moja keri, zar ti tako postupa sa mnom? Ona mu odvrati: Ako sam ja stvarno tvoja ki, tada postani muslimanom. Jer ja sam postala muslimankom. Meni se objavila istina i ja sam je pri hvatila. Ali takoer i la , i ja sam je odbacila. Sebe sam predala Allahu, Gospodaru svjetova. Slobodna sam od svakoga vjerovanja, koje proturijei Islamu, na ovome i na onome svijetu. Ako ti sada hoe postati muslimanom, vrlo rado! Ako ne, tada je bolje, da bu de ubijen, nego da ostane na ivotu. 'Ala ed-Din ga takoer opomene. Ali se on protivio i ostajao tvrdokornim. Tada 'Ala ed-Din trgne bode i presjee mu grkljan, od ile do ile. Zatim napi e na jedan list , to se bilo zbilo, i polo i mu ga na elo. Zatim uzme sa sobom, to ne optereuje, a ipa k je od velike vrijednosti. I oboje napuste palau i upute se u crkvu. Ondje princ eza izvadi arobni kamen, polo i svoju ruku na stranu, na kojoj je bila odslikana po stelja, i protrlja je. Tada odjednom bude pred njom postavljena postelja. Ona se popne na nju, a 'Ala ed-Din i njegova ena Zubaida Lutnjistica uine to isto. Sada princeza pone: Tako ti onoga, to stoji zapisano na ovome kamenu, tako ti arobnih imena i magijskih znakova i znanstvenih slova, podigni se s nama, o posteljo! Tada se postelja s njima podigla i tako je letjela kroz zrak sve do jedne dol ine, u kojoj nije bilo nikakva raslinja. Sada ona digne prema gore druge etiri pl ohe toga kamena, a onu sa slikom postelje okrene k zemlji. Tada se postelja spus ti s njima na zemlju. 432 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu Abu e -Samdtu Nato ona okrene k sebi plohu, na kojoj je bila nacrtana slika jednoga rasko nog ato ra, i protrlja je, tim to je rekla: Neka u ovoj dolini bude podignut rasko an ator! Tada se podigne pred njima rasko an ator, i oni sjednu u njega. Ta je dolina bil a pusta. U njoj nije bilo nijedne biljke, nikakve vode. Zato ona okrene etiri dru ge plohe kamena prema gore i rekne: Tako ti imena Allahova, ovdje trebaju rasti drveta i uz njih treba tei rijeka! Smjesta iznikne drvee, a uz njega potee rijeka, koja je umila i buala poput valov a na moru. U njoj oni obave abdest, pomole se i napiju se od njegove vode. I ope t ona okrene tri druge strane arobnog kamena, sve dok nije do la do plohe, na kojoj se nalazila slika jednoga stola. Ona rekne: Tako ti Allahova imena, neka bude prostrt stol! Tada pred njima bude prostrt stol, na kome su le ala svakovrsna ukusna jela. On i dakle ponu jesti i piti, i budu veseli i u dobru raspolo enju. U meuvremenu je pak bio do ao kraljev sin, kako bi probudio svojega oca. Tada ga nae mrtva, i nae takoer list, koji je 'Ala ed-Din bio napisao. Njega on proita, i t ako sazna, to je na njemu stajalo. Odmah potra i svoju sestru, pa kada je nije na ao, ode k staroj u crkvu. im ju je ondje susreo, upita je o svojoj sestri. Ali mu on a dadne kao odgovor: - Od juer je nisam vi e vidjela! Tada on po uri k trupama i dovikne im: - Na konje, vi konjanici! On im ispria, to se bilo dogodilo, i zatim konjanici uzja u i pojasu odatle, sve dok se nisu pribli ili onomu rasko nom atoru. Tada Husn Marjam ugleda iznenada oblak pra ine, koji je zastro svijet svojim velom. Ali kada se popeo i razi ao, iz njega i zae njezin brat s trupama. Oni poviu: 433 Dvjestai ezdesetiprva no - Kamo kanite bje ati, kada smo vam mi ipak na tragu? Princeza upita 'Ala ed-Dina :

Kako vrsto stoje tvoje noge u borbi? On odgovori: Kao drveni klin u mekinjama! Ja se ne umijem braniti u borbi, ne znam ni ta niti o maevima ni o kopljima. Tada ona izvue arobni kamen i protrlja povr inu, na kojoj je bio odslikan konj sa svojim konjanikom. Iznenada se iz pustinje pojavi neki konjanik. Taj se borio s njima bez prekida i udarao po njima maem, sve dok nije bio slomio njihov otpor i otjerao ih. Sada princeza rekne 'Ala ed-Dinu: Kani li putovati za Kairo ili za el-Iskandariju? Za el-Iskandariju - dadne on kao odgovor. Tada se oni opet popnu na postelju. Ona nad njome izgovori arobnu formulu, i t ako postelja zave e s njima kroz zrak, i u trenutku su ve mogli sii kod el-Iskandari je. 'Ala ed-Din odvede ene u jednu peinu, ode u grad i donese im odande haljine, k oje im obue. Zatim se s njima uputi u svoj duan i odvede ih u svoj stan. Kada je z atim iza ao, da im kupi jela za ruak, odjednom susretne satnika Ahmeda ed-Danafa, k oji je upravo do ao iz Ba-ghdada. On ga ugleda na ulici, primi ga otvorenih ruku, pozdravi ga i nazove mu dobrodo licu. Satnik mu Ahmed ed-Danaf prenese veselu vije st o njegovu sinu Aslanu, koji je netom dosegao svoju dvadesetu godinu ivota. Sa svoje strane opet 'Ala ed-Din ispripo-vjedi satniku sve, to je bio do ivio, od poetk a do kraja. Zatim ga odvede u duan i u svoju odaju u stanu. Ahmed ed-Danaf je meut im bio nad svim tim u najveoj mjeri zapanjen. Ondje dakle oni provedu zajedno no s ve do jutra. A sljedeega jutra na uranak 'Ala ed-Din proda duan i cijenu za njega prilo i k ostalom novcu. Nato ga Ahmed ed-Danaf izvijesti, da ga kalif poziva k se bi. Ali 'Ala ed-Din rekne: Najprije namjeravam otputovati u Kairo, kako bih poz dravio svojega oca i svoju mater i svoju rodbinu. 434 Pripovijest o }AIA ed-Dinu Abu e -Samdtu Oni se dakle svi zajedno popnu na postelju i upute se prema Kairu, bla enomu gr adu. Siu u ulici ed-Derb el-Asfar131, jer je ondje stajala njegova roditeljska kua , i on pokuca na kuna vrata. Tada njegova mati uzvikne: * Tko to jo kuca na vrata, * otkada sam ja izgubila svoje mile? * On odgovori: To sam ja, 'Ala ed-Din! Brzo siu njegovi roditelji i uzmu ga u zagrljaj. Nato on po alje svoje ene i svoj imetak u kuu, sam s Ahmedom ed-Danafom ue unutra, i zatim se tijekom tri dana pre puste poinku. Ali kada je htio krenuti za Baghdad, njegov mu otac rekne: - Ostani kod mene, moj sine! Ali on odgovori: - Ne mogu podnijeti rastanak od svojega sina Aslana. Tako dakle on uzme sa sobom oca i mater, i svi pou u Baghdad. Ahmed ed-Danaf p o uri ispred njih ka kalifu i donese mu veselu vijest, da se 'Ala ed-Din vraa doma, i ispripovjedi mu njegovu povijest. Tada kalif izae, kako bi ga doekao, i uzme sa sobom takoer mladia Aslana. Kada su se susreli, oni ga zagrle. Zatim kalif izda z apovijed, da se dovede Ahmeda Kamakima Velekradljivca. Kada se to bilo dogodilo i lupe stajao pred njime, kalif rekne: 'Ala ed-Dine, tu ima svojega neprijatelja u svojoj moi. Smjesta 'Ala ed-Din povue svoj ma, udari Ahmeda Kamakima i odrubi mu glavu. I s ada kalif dadne, da se za 'Ala ed--Dina proslavi velika sveanost, nakon to je bio naredio da dou kadije i svjedoci i da se napi e brani ugovor za 'Ala ed-Dina i Husnu Marjamu. Kada je on zatim u ao k njoj, nae, daje ona bila Ta je ulica smje tena u sjevernom dijelu Kaira. 435 Dvjestctikzdesetiprvct no neprobu ena perla132. Nadalje kalif uini mladia Aslana satnikom ezdesetorice i oboma pokloni rasko ne poasne haljine. I oni su ivjeli divno i sretno, sve dok im nije do ao Onaj133, koji radostima zapovijeda da ute i koji razara prijateljske veze."

Nato Sehrezad pone pripovijedati134 PRIPOVIJEST 0 'Ali ED-DlNHI AROBNOJ SVJETILJCI. "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u jednome gradu Kine ivio neki si roma ni kroja. Taj je imao jednoga sina po imenu 'Ala ed-Din. A ovaj je djeak bio od mladosti nevaljalac i ni tarija. Kada je meutim bio star deset godina, htjedne ga njegov otac dati da izui neki zanat. A budui da je bio siroma an, nije mu bilo mogue, da za njega izda mnogo novaca, kako bi ga dao poduavati u nekom zanatu ili nekoj znanosti ili nekome drugom pozivu. Tako ga dakle uzme njegov otac u svoju vlast itu radionicu, kako bi ga sam pouavao u krojakom zanatu. Ali jer je djeak ipak bio obian nevaljalac i jer je uvijek imao samo obiaj, da se igra s djeacima iz gradske e tvrti, tako on nije nikada ak ni jedan jedini itav dan ostajao u radionici, nego j e uvijek samo vrebao na trenutak, kada e otac izai, da obavi neku nabavku ili da p osjeti neku mu teriju. Zatim bi odmah pobjegao i natjeravao se vani naokolo po vrt ovima, zajedno sa drugima zloestim dekima, egrtima svojega kova. Tako je on to vazd a radio. Nije se pokoravao svojim roditeljima i takoer nije uio nikakav zanat. Nje gov se otac 132 Biser. 133 Dakako: Asrael - aneo smrti, u prenosnici: Smrt. 134 Budui da u Kalkutskom izdanju tekst naredne pripovijesti - koja j e preko Gallandova francuskog prijevoda postala u Europi openito poznatom nedostaje, Littmann gaje umetnuo na temelju Zotenbergova izdanja Pari koga arapskog rukopisa. 436 Pripovijest o }Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci zbog nevaljalosti svojega sina tako jako srdio i alostio, da je postao bolesnim i umro. Djeak 'Ala ed-Din meutim ostane kod jvojih navada. Kada je dakle njegova ma ti promislila o tome, da je njezin mu preminuo, da je njezin sin meutim ni tarija, k oji ne alja ak ni za to, tada ona proda duan sa svim, to je u njemu bilo, i pone pres ti pamuk, kako bi radom svojih ruku stekla uzdr avanje za sebe i svojega proma enog sina 'Ala ed-Dina. Taj je meutim postao, jer je sada uviao, da je umakao strogosti svojega oca, u svojoj neotesanosti i nevaljal tini jo tvrdokornijim. Da, on se nav ikao ak na to, da samo u vrijeme jela dolazi kui. Njegova ga je meutim jadna, nesre tna mati morala prehranjivati od onoga, to je vlastitom rukom zaraivala pomou prede nja, sve dok on nije postao star petnaest godina..." 437 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

ogo i 1 osa dvjestai ezdesetidruga ogo I 1 ogo no ehrezad nastavi ovako: Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ala ed-Din, kada je bio star pet naest godina, jednoga dana sjedio na ulici i igrao se sa zloestim dekima. Tada izn enada doe neki maurski dervi i zastane, kako bi gledao djecu. On pogleda 'Ala ed-D ina i pone promatrati njegov izgled pozornije nego njegove drugove. Taj je dervi p

otjecao iz najudaljenijega el-Maghriba135, i on je bio arobnjak, koji je svojim u mijeem mogao jedno brdo dignuti na drugo, i koji je bio takoer iskusan u astrologi ji. Po to je 'Ala ed-Dina bio tono promotrio, on rekne u sebi samome: Ovaj je ovdje djeak taj, kojega ja tra im, da, on je to. Da bih mu u ao u trag, ja sam napustio svoj zaviaj. Zatim uzme jednoga od djeaka nastranu i pone ga ispitivati o 'Ala ed-Dinu, iji j e on sin, i dobije od njega izvje e o svemu, to se odnosilo na ovoga. Zatim prie Ala ed-Dinu, uzme ga na stranu i upita ga: Moj sine, nisi li ti sin toga i tog krojaa? 135 El-Maghrib znai Zapad, a pod njime se ovdje podrazumijeva Sjeverozapadna Afrika. 439 Dvjestcti ezdesetidruga no Dabome, moj gospodaru - odgovori mu djeak - ali je moj otac ve odavno mrtav. im je maurski arobnjak to uo, on se baci na djeaka, zagrli ga, pone ga ljubiti i p lakati, tako da su mu preko obraza obilno tekle suze. Kada je 'Ala ed-Din vidio ovo Maurovo pona anje, on se tomu zaudi, i on ga upita i rekne: Za to ti plae , moj gospodaru? I odakle ti poznaje mojega oca? Tu nim mu, slomljenim glasom Maur odgovori: Moj sine, kako mi mo e upuivati jedno takvo pitanje, nakon to si me izvijestio o tome, da je tvoj otac, moj brat, mrtav? Da, tvoj je otac bio moj brat! Ja sam sada iz svoje zemlje do ao ovamo, i poslije svojega sam zadr avanja u tuini ve bio sretan, jer sam se nadao, da u ga opet vidjeti i zahvaljujui njemu nai utje hu! Ti si me meutim sada izvijestio, da je on mrtav. Ah, krv mi nije mogla zatajiti, da si ti sin mojega brata. Ja sam te prepoznao izmeu svih ovih djeaka, premda tvoj otac, kada sam se ja od njega rastao, jo nije bio o enjen. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je maurski arobnjak 'Ala ed-Dinu, krojaevu sinu, rekao: Moj sine 'Ala ed-Dine, sada mi je to uskraeno, da utjehu i radost naem kroz tvojega oca, svojega brata, za kojega sam se nadao da u ga nakon svojega boravka u daljini vidjeti jo jednom prije svoje smrti. Ah, udes rastanka mi ga je ugrabio. Ali nitko ne mo e umaknuti sudbini, i protiv onoga, to je odluio Allah Uz vi eni, nema nikakva sredstva. Zatim on uzme 'Ala ed-Dina za ruku i rekne mu: Moj sine, ja sada nemam vi e nikakve utjehe nego jedinoga tebe. Ti sada nastupa za svojega oca, jer ti si njegov zastupnik. Tko za sobom ostavlja potomstvo, taj nije mrtav, moj sine! Sada stavi arobnjak svoju ruku u d ep, izvadi deset dinara i dadne ih 'Ala ed-Di nu s rijeima: 440 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Moj sine, gdje je va a kua, i gdje je ona, tvoja mati, ena mojega brata? 'Ala ed-Din ga uzme za ruku i poka e mu put k njihovoj kui. Tada mu arobnjak rekn e: Moj sine, zadr i taj novac i dadni ga svojoj materi. Pozdravi je od mene i reci joj, da se tvoj stric vratio iz daljine. Ako tako ushrjedne Allah, doi u sutra njeg dana k vama, kako bih je sam poz dravio i pogledao kuu, u kojoj je stanovao moj brat, i takoer kako bih vidio, gdje je njegov grob. Nato 'Ala ed-Din poljubi Maurovu ruku i u svojoj radosti urno otri k svojoj mat eri. On doe k njoj u neuobiajeno vrijeme, jer je inae dakako uvijek obiavao ulaziti k njoj samo u vrijeme jela. Veselo ue k njoj i uzvikne:

Mati, donosim ti dobru vijest, moj se stric vratio iz tuine doma i daje te poz draviti. Moj sine - odgovori ona zar mi se ti mo da hoe rugati? Tko je tvoj stric? Odakle bi ti imao nekoga ivueg strica? Ali 'Ala ed-Din nato rekne: Mati, kako si mi mogla rei, da ja nemam nikakve strieve i nikakve roake, koji bi bili na ivotu, gdje je ipak ovaj ovjek moj stric? On me je zagrlio i poljubio me je sa suzama u oima. I on mi je rekao, da ti ja to trebam priopiti. Moj sine - dadne mu ona kao odgovor da, ja znam, ti si imao jednog strica, al i je taj umro. I ja nemam nikakvu obavijest o tome, da bi ti bio imao nekoga dru gog strica. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je maurski arobnjak sljedeeg jutra iza ao i opet se poeo ogledavati za 'Ala ed-Dinom. Jer on je imao na mjeru, da se od njega vi e ne rastaje. I dok je on hodao naokolo po gradskim ulica ma, naie na 'Ala ed-Dina, koji se kao obino igrao sa zloestim dekima. Nakon to je bio pri ao k njemu, on ga uhvati za ruku, zagrli ga, poljubi ga i izvadi iz svoje kes e dva dinara, tim to rekne: 441 Dvjestai ezdesetidruga no - Otii k svojoj materi, daj joj ova dva dinara i reci joj: 'Moj bi stric volio veeras kod nas jesti. Zato uzmi ova dva dinara i priredi nam jednu lijepu veeru!' Prije svega mi ipak jo jednom poka i put do va e kue! - To u ja rado uiniti, moj strie - uzvikne 'Ala ed-Din, pode pred njim i poka e mu put do kue. Zatim ga Maur napusti i otie svojim putem. 'Ala ed-Din meutim ode doma i ispria to svojoj materi. On joj takoer dadne dva dinara s rijeima: Moj stric eli kod nas veerati. 'Ala ed-Dinova se mati odmah stavi u pokret, otie na bazar i pokupuje sve potr ebno. Zatim se vrati kui i pone pripremati veeru. Od svojih susjeda posudi, to joj j e bilo nu no u zdjelama i ostalome sudu, a kada je nastala veer, ona rekne svojemu sinu 'Ala ed-Dinu: - Moj sine, veera je spremljena. Mo da tvoj stric ne poznaje put do na e kue. Zato mu otii jedan komad puta ususret! - Slu am i pokoravam se! odgovori on. Ali dok su oni jo jedno s drugim razgovarali, netko iznenada pokuca na vrata. 'Ala ed-Din otie, da otvori. Tu je bio maurski arobnjak s jednim slugom, koji je n osio vino i voe. 'Ala ed-Din ih pusti. Sluga otie svojim putem, Maur meutim ue unutr a, pozdravi 'Ala ed-Dinovu mater i pone plakati. Zatim je upita: Gdje je mjesto, na kome je obiavao sjediti moj brat? Tada djeakova mati poka e strancu mjesto, na kome je bio sjedio njezin suprug za svojega ivota. Ovaj meutim otie onamo, spusti se na koljena i poljubi pod, tim to r ekne: * Ah, kako je bijedna moja srea, * kako je tu an moj udes, * otkada te ja vi e nemam, moj brate, o ti ilo mojega oka! Na taj je nain on jadikovao i naricao, tako da je 'Ala ed-Dinova mati stvarno morala vjerovati, da je on u istini njezin djever. Da, on se ak onesvijestio od s vojega silnog plakanja i jaukanja. Nato mu ona prie i pone s njim razgovarati, i, nakon to ga je uspravila s poda na noge, ona mu rekne: V Sto poma e, ako se mui na smrt? 442 Pripovijest o 3Ald ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da e 'Ala ed-Dinova ma ti nastavila tje iti maurskog arobnjaka. Ona ga zamoli, neka sjedne, a po to je bio s jeo, on pone, jo prije nego to je bio iznesen stol, s njome naklapati, tim to rekne: - eno mojega brata, nemoj se uditi tomu, to me ti tijekom svojega ivota jo nisi vi djela i to me takoer nisi upoznala za ivota mojega preminulog brata! Jer ja sam nap ustio ovu zemlju ve prije etrdeset godina i izbivao daleko od zaviaja. Putovao sam

u Stra nju Indiju i Prednju Indiju, proputovao sam cijelu Arabiju. Zatim sam otput ovao u egipatsku zemlju i ondje dugo stanovao u njegovoj velikoj prijestolnici, koja pripada meu svjetska uda. I naposljetku sam se zaputio prema najudaljenijem e l-Mag-hribu, i u toj sam zemlji ostao tijekom trideset godina. Jednoga sam meutim dana, o eno mojega brata, dok sam tako ondje sjedio, poeo misliti na svoju zaviajn u zemlju i na svojega brata, koji je sada preminuo. Tada me obuzme silna e nja za t ime, da ga opet vidim. Poeo sam plakati i jadikovati nad time, da sam tako daleko od njega u tuini. I naposljetku me e nja za njim uini tako nemirnim, da sam odluio, d a krenem na put u ovu zemlju, svoj zaviaj, u kome sam roen, kako bih opet vidio sv ojega brata. Jer ja sam rekao sebi samomu: 'ovjee, koliko si ti ve dugo u tuini, dal eko od svojega zaviajnog kraja, a pri tome ima samo jednoga edinog brata i inae nika kve brae. Zato na noge, otputuj, vidi ga jo jednom, prije nego to umre ! * Tko poznaj e udarce udesa ovoga vremena * i promjenjive sluajeve dana? * To bi bila gorka pa tnja, ako bih ja umro, prije nego to bih jo jednom vidio svojega brata! Allah ti j e - Njemu neka je hvala! - poklonio veliko bogatstvo, dok tvoj brat mo da ivi u osk udici i siroma tvu. Onda bi mu ti mogao pomoi i u isto vrijeme vidjeti njegovo lice .' Tada sam se smjesta stavio u pokret, spremio sam se za putovanje, poslije mol itve petkom izgovorio prvu suru136, uzjahao svoju jahau 136 Prva je sura (= poglavlje) u Kur'anu - El-Fatiha - objavljena u Mekki, i sadr i svega sedam ajeta (= reenica). Mnogi je dr e samom srikom islamske vjeroispovij esti: "[1.] Hvala Bogu, Gospodaru svjetova, [2.] Sveopem Dobroinitelju, Milostivom [3.] Gospodaru Sudnjega dana! [4.] Samo Tebe obo avamo i samo od Tebe tra imo pomoi. [5.] Uputi nas na pravi put, [6.] na put onih, koje si obasuo blagodatima Svoji m, [7.] na koje se nije izlio gnjev Tvoj : koji nisu zalutali.!" 443 Dvjestai ezdesetidmjj/a no ivotinju i do ao do ovoga grada nakon mnogih muka i tegoba, koje sam u za titi Gospod a, Svemoguega i Preuzvi enoga, strpljivo podnosio. I tako sam doputovao ovamo. Dok sam dakle prekjuer obilazio po ulicama ovoga grada, vidio sam, kako se sin mojega brata, 'Ala ed-Din, igra s djeacima. I tako mi Allaha Svemoguega, o eno mojega bra ta, im sam ga ja ugledao, moje srce bude privueno k njemu, jer je krv bila privuena ka krvi, a glas mi je mojega srca govorio, da je to sin mojega brata. Ja sam za boravio na svu svoju muku i tugu, kada sam ga vidio, i gotovo da bih bio poletio od radosti. Ali kada me je on obavijestio, da je pokojni u ao k milosrdnosti Alla ha Uzvi enoga, tada sam se u prekomjernosti svojega jada i alosti onesvijestio. Mo da ti je 'Ala ed-Din ve ispriao, kako me je to svladalo. Ali sam sada na ao malo utjeh e kroz 'Ala ed-Dina, koji dakako stupa na mjesto preminuloga. Jer tko za sobom o stavlja potomstvo, taj nije mrtav. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je maurski arobnjak , po to je svoje obraanje 'Ala ed-Dinovoj materi bio zavr io s rijeima: Tko za sobom o stavlja potomstvo, taj nije mrtav vidio, kako ona zbog toga plae, i da se zatim o bratio 'Ala ed-Dinu. Pritom je bila njegova namjera, da ona vi e ne treba misliti na svojega mu a i daje on u tome pogledu utje i, kako bi na taj nain izveo svoj lukav i plan. - Moj sine 'Ala ed-Dine - oslovi ga on - kakav si zanat izuio? Kakav poziv ima ? Jesi li izuio neki zanat, koji vas oboje, tebe i tvoju mater, prehranjuje? Tada 'Ala ed-Din bude posramljen i zbunjen, on ostavi glavu da mu visi i spus ti je prema podu. Ali njegova mati povie: - Odakle bi on? Tako mi Allaha, on se ne razumije uope ni u to! Jednoga tako beskorisnog deka ja jo nikada nisam vidjela. Cijeloga se dana natjerava naokolo sa zloestim dekima ove gradske etvrti, koji su upravo takvi kao on. Njegov je otac - o moja alosti! - umro samo od jada zbog njega. A ja sada ivim takoer u bijedi. S mukom predem pamuk dan i no, kako bih si zaradila par hljebova kruha, koji zajedniki pojedemo. Da, tako to meni ide, dragi Djeveru! Tako mi tvojega ivota, on dolazi k meni 444

Pripovijest o 'AIA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci samo u vrijeme jela, inae nikada. Ja sam ve pomi ljala na to, da mu zakljuam kuna vrat a i da mu ih vi e nikada ne otvorim i da ga pustim da tri, kako bi sebi tra io uzdr ava nje, kojim bi mogao produ iti svoje ivotarenje. Ja sam sada stara ena, ja nemam nika kve snage, da se tako muim i da na taj nain brinem za svagda nji kruh. Ah Allah, zar ja moram priskrbljivati za svoje ivotno uzdr avanje? Ja trebam nekoga, tko e mene p rehranjivati! Tada se Maur obrati Ala ed-Dinu s rijeima: Kako dolazi do toga, o sine mojega brata, da ti tako zlo pos tupa ? To je sramota za tebe! To ne pristaje ljudima tvoje vrste! Ti si ipak razuman, moj sine, i dijete asnih ljudi! To je za tebe jedna bruka, da se tvoja mati u svojoj visokoj starosti mora brinuti jo i za tvoje ivotno uzdr avanje, dok si ti ve mu karac, koji se treba ogledati za nekim ivotnim putem, zahvaljujui kojemu se mo e prehranjivati. Gledaj, moj sine, u na em gradu ima - hvala Allahu! toliko mnogo majstora koliko inae nigdje. Izaberi sebi zanat, koji tebi odgovara, da te ja u njega smjestim. Kada zatim bude stariji, moj sine, imat e svoj poziv, od kojega e moi ivjeti. Mogue je naravno, da ti ne voli zanat svojega oca. Onda si izaberi neki drugi, neki zanat, koji ti se svia! Ispriaj mi o tome. Ja u ti pomoi, toliko mnogo koliko samo uope budem mogao, moj sine! Kada je meutim Maur uvidio, da 'Ala ed-Din uti i da mu ne daje nikakav odgovor, on primijeti, da djeak uope ne eli imati nikakav posao, nego samo provoditi bespos len ivot. I tada mu on rekne: Sine mojega brata, ja ti neu initi na ao. Ako ti dakle ipak ne eli izuiti nikakav zanat, tada u ti ja otvoriti trgovaki duan s najskupocjenijim tkaninama, kako bi ti postao poznatim meu ljudima, kako bi mogao voditi trgovinu, kupovati i prodavati i kako bi postao uglednim ovjekom u gradu. Kada je dakle 'Ala ed-Din saslu ao rijei svojega maurskog strica, kako ovaj ima namjeru, da ga uini trgovcem, on se vrlo obraduje. Jer on je tono znao, da sva ta gospoda uvijek nose fine 445 Dvjestai ezdesetidrujja no i iste haljine. On, osmjehnuv i se, pogleda Maura, kimne glavom i tako naznai, da je sporazuman. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je maurski arobnjak vidio, kako se 'Ala ed-Din nasmije io. Sada je on znao, da je djeak sporazuman s t ime, da postane trgovcem, i tako mu on onda rekne: Budui da si ti sporazuman, da ti ja dadnem da postane trgovcem i da ti otvorim duan, sine mojega brata, poka i se kao mu karac! Sutra u te, ako ushtjedne Allah, najp rije povesti sa sobom na bazar i dati da ti se primjeri fino odijelo, kakvo nose trgovci. Potom u ti izabrati jedan duan i tako ti odr ati svoju rije. 'Ala ed-Dinova je mati dosada jo uvijek pomalo sumnjala u to, da je Maur njezi n djever. Ali kada je sada ula, da je on njezinu sinu obeao, da e mu otvoriti trgov aki duan i da e mu dati tkanine i kapital i tomu slino, tada je ena odluila u svojemu srcu, da je ovaj Maur stvarno njezin djever, jer neki stran ovjek ipak ne bi moga o uiniti tako ne to za njezina sina. Stoga ona pone svojega sina voditi na pravi put i opominjati ga, da treba iz svoje glave protjerati ludost, pokazati se kao mu ka rac, vazda se pokoravati svojemu stricu, koji mu je kao otac, i opet nadoknaditi vrijeme, koje je pustio da mu beskorisno proe u besposliarenju sa sebi slinima. Na to 'Ala ed-Dinova mati rasprostre stol i iznese veeru. Svi troje sjednu i ponu jes ti i piti, dok je Maur razgovarao s 'Ala ed-Dinom o pitanjima trgovakog poziva i tomu slinim stvarima. Tomu se 'Ala ed-Din tako silno radovao, da te noi nije mogao spavati. Kada je Maur primijetio, da je no uskoro pri kraju, on otie u svoje preb ivali te, nakon to im je bio obeao, da e se sljedeeg dana vratiti, kako bi s 'Ala ed-D inom oti ao na bazar i dao da mu se primjeri trgovako odijelo. im je zatim bilo svan

ulo jutro, on takoer ve opet pokuca na vrata. 'Ala ed-Dinova se mati podigne i otv ori mu kuna vrata. On meutim ne htjedne ulaziti, nego samo zatra i 'Ala ed-Dina, kak o bi s njime po ao na bazar. Tako dakle 'Ala ed-Din izae van, za eli svojemu stricu d obro jutro i poljubi mu ruku. Ovaj ga uzme za ruku i otputi se s 446 Pripovijest o }Ald ed-Dinu i arobnoj svjetiljci njime sve do bazara. Ondje on ue u neku trgovinu tkaninama, u kojoj su se nalazil e haljine svake vrste. On zatra i jedno potpuno odijelo visoke vrijednosti. Tada m u trgovac donese ono, to je on elio, u svima svojim dijelovima gotovo skrojeno i s a iveno. Sada Maur rekne 'Ala ed-Dinu: Izaberi si, moj sine, to ti se svia! Djeak je bio silno obradovan, kada je vidio, da mu njegov stric prepu ta izbor, i on si izabere prema svojemu nahoenju dijelove odjee, koji su mu se dopali. Zatim Maur smjesta isplati trgovcu cijenu za njih, poe dalje i povede 'Ala ed-Dina sa sobom u ham-mam137. Po to su se bili okupali, oni napuste kupelj sku prostoriju i popiju u dvorani erbet. Zatim 'Ala ed-Din navue na sebe, sretan i veseo, novu odjeu , prie pred svojega strica, zahvali mu i poljubi mu, zahvalan za njegovu dobrosti vost, ruku. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je taj Maur, nakon to je s Ala ed-Dinom napustio hammam, njega opet uzeo za ruku i s njime oti ao do bazara trgovaca. On mu poka e bazar i kako se ondje obavlja trgovina, i zatim mu r ekne: Moj sine, sada ti ve dolikuje, da opi s ljudima, pogotovo s trgovcima, kako bi se od njih nauio voenju trgovakih poslova, jer je to sada postao tvoj poziv. Nato ga je vodio dalje, pokazivao mu grad, d amije i drage znamenitosti, koje s u se nalazile u tome mjestu. Naposljetku ue s njime ondje u duan jednoga peenjara. Ovaj im donese ruak na srebrenim pliticama, oni ponu jesti i piti, sve dok se nisu zasitili, i zatim opet pou dalje. Sada pone Maur pokazivati 'Ala ed-Dinu parkove i velike trgove. On takoer s njime ode u sultanov dvorac i poka e mu sve te rasko ne, goleme odaje. Nakon svega ga toga odvede u chan138 stranih trgovaca, u kome je stanovao on sam. Ondje on pozove neke trgovce, koji su boravili u toj gostionici . 137 Istonjaka javna kupelj. 138 Karavanseraj, istonjako svratiste, koje odgovara suvremenom motelu - motor-hotelu. 447 DvjestM ezdesetidrujja no Kada su oni bili do li i sjeli da jedu, on im ispria, da je to sin njegova brata i da se on zove 'Ala ed-Din. Po to su se bili najeli i napili, on uzme, jer je no ve b ila poela, 'Ala ed-Dina i odvede ga natrag k njegovoj materi. Kada je meutim ona u gledala svojega sina, koji je sada sliio nekom trgovcu, bila je gotovo kao izvan sebe i prolijevala je suze radosnice. Ona pone svojemu djeveru, Mauru, zahvaljiva ti za njegovu dobrostivost, tim to mu rekne: Dragi djeveru, ja nikada ne bih mogla nai dovoljno rijei, ak ako bih ti tijekom cijeloga svojeg ivota zahvaljivala i hvalila te za dobrotu, koju si uinio mojemu sinu. Maur joj odgovori: eno mojega brata, to uope nije od mene nikakva dobros tivost. On je ipak moj sin. I to je moja obveza, da ja nastupam za svojega brata i da djetetu budem ocem. Zato samo budi mirna! Ona nastavi: - Ja se molim Allahu, zazivajui slavu prvoga i posljednjeg sveca, da te On ouva i uzdr i, moj djeveru, i da ti dadne dug ivot, kako bi ti ovomu sirotom djeaku bio za titniko krilo. On ti se treba uvijek pokoravati i slijediti te i initi samo ono, t o mu ti zapovijeda ! - eno mojega brata - odgovori Maur - 'Ala ed-Din je ve odrastao i razuman, on p otjee od izvrsnih roditelja, i ja pola em nadu u Allaha, da e on stupiti na mjesto s

vojega oca i biti utjehom tvojega oka. Ali mi je ao, da mu ja sutra, jer je petak , jo neu moi otvoriti duan, jer o petku svi trgovci nakon slu be Allahu izlaze u vrtov e i parkove. Ali, ako tako ushtjedne Allah, ja u u subotu uz Stvoriteljevu pomo uin iti ono, to namjeravam. Sutra u doi k vama i uzeti 'Ala ed-Dina, kako bih mu pokaza o vrtove i parkove vani pred gradom. Njih on mo da dosada jo nije vidio. Zatim e on takoer sretati ljude, trgovce i uglednike, koji se ondje etajui razonode, kako bi i h upoznao i kako bi oni s njime postali upoznati. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je Maur zatim oti ao i onu no proveo u svome stanu. Dan potom 448 Pripovijest o }AIA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci doe on opet ka krojaevoj kui i pokuca na kuna vrata. Ala ed--Din meutim nije od rados ti nad haljinama, koje mu je ovaj bio obukao, i nad onim lijepim, to je predhodno ga dana bio do ivio -kupanje, jelo i pie i dru enje s ljudima i u mislima na to, da e njegov stric sljedeega jutra doi i uzeti ga, da mu poka e vrtove, te noi bio spavao. Da, on nije ni oka sklopio i uope nije mogao doekati, da svane dan. im je sada zauo, da se kuca na vratima, urno je poskoio poput vatrene iskre, otvorio kuna vrata i u gledao pred sobom svojega strica iz el-Maghriba. Taj ga zagrli, poljubi ga i uzm e ga za ruku. Zatim zajedno pou, a Maur rekne djeaku: Sine mojega brata, danas u ti ne to pokazati, to ti jo nisi vidio u cijelome svom ivotu! Pri tome mu se osmjehivao i oslovljavao ga prijaznim rijeima, i oni izau kroz g radska vrata van. Maur je koraao izmeu vrtova i pokazivao djeaku velike parkove i ud esne dvorce koji su se ponosno uzdizali uvis. im bi njihov pogled pao na neki vrt ili neki dvorac ili neku palau, Maur bi zastao i pitao: Svia li ti se to, moj sine 'Ala ed-Dine? Njemu je meutim bilo, kao da bi trebao poletjeti od radosti. Jer on je gledao stvari, koje on u cijelome svome ivotu jo nije nikada bio vidio. Tako su koraali sv e dalje i sve su si razgledali, sve dok nisu postali umorni. Tada uu u jedan veli k vrt, * koji je srcu priinjao radost * i oku donosio lijep prizor. * Sadvrvani13 9 su poskakivali, * okru eni cvjetovima, * a voda je tekla iz ralja lavova, koji s u bili od zlatno ute mjedi. Zatim su sjeli za neki stol i otpoinuli. 'Ala ed-Din je bio usreen i silno radostan, i on se pone sa starim aliti i zabavljati se, kao da je on zbilja bio njegov stric. Nato Maur otvori svoj pojas i izvue iz njega kesu, koja je bila napunjena kruhom i plodovima i drugim stvarima za jelo, i rekne 'A la ed-Dinu: Sine mojega brata, ti si jamano gladan. Doi, pojedi, to hoe ! 139 adyrvan je vodoskok. 449 Dvjestai ezdesetidmgci no Tada djeak prie i pone jesti. I takoer je Maur s njim jeo. Tako su bili veseli i dobro raspolo eni i tako su otpoinuli. Zatim Maur pone: - Sine mojega brata, ako si otpoinuo, hajde da poemo jo malo dalje! 'Ala ed-Din smjesta ustane, i Maur pone ii s njime od vrta do vrta, sve dok nisu pro li kraj svi h vrtova i sada do li do nekoga visokog brda. 'Ala ed-Din, koji sve dosada jo nikad a nije iza ao iz grada i koji takoer u cijelome svom ivotu jo nije bio pro ao tako dugaa k put, rekne Mauru: - Strie, reci, kamo mi idemo? Mi smo ipak ve sve vrtove ostavili iza sebe, i sa da smo pred nekim brdom. I ako je taj put jo dugaak, tada ja vi e nemam nikakve snag e za hodanje. Jer ja sam slab od umora. Pred nama takoer nema vi e nikakvih vrtova. Hajde da se opet vratimo u grad! - Moj sine - odgovori Maur - ovo je dakako taj put. Vrtovi takoer jo nisu pri k raju, mi emo sada otii, da si pogledamo jedan vrt, kakav nemaju ak ni kraljevi. Svi vrtovi, koje smo dosada vidjeli, nisu ni ta u poreenju s tim vrtom. Zato priberi s voju snagu pri hodanju. Ti si dakako, hvala neka je Allahu, mu karac. Sada pone Maur djeaka prijaznim rijeima svraati na druge stvari i pripovijedati m u neobine pripovijesti, istinite i izmi ljene, sve dok nisu stigli do mjesta, koje

je bilo cilj ovoga maurskog arobnjaka, i za volju kojega je on doputovao iz dalek og el-Maghriba sve do Kine. I kada su oni prispjeli onamo, on rekne 'Ala ed-Dinu : Sine mojega brata, sjedni na zemlju, otpoini. Jer ovo je to mjesto, koje mi tra imo! Ako tako ushtjedne Allah, ja u ti pokaza ti udesne stvari, kakve jo nijedan ovjek na ovome svijetu nikada nije gledao. Jo nikada nitko nije dobio priliku da vidi ono, to e ti sada ugledati..." V Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 450 Ali kada je poela

dgo I -1 ogo dvjestai ezdesetitrea no ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je maurski arobnjak poslije svojih r ijei: Jo nikada nijedan smrtnik nije dobio priliku da vidi ono, to e ti sada ugledati - dalje rekao 'Ala ed-Dinu: Ali najprije, ako si otpoinuo, ustani i tra i drvo za lo enje i granje, sve suho i sasu eno, kako bismo mogli zapaliti vatru. Zatim u ti, o sine mojega brata, pokazati ne to - no, samo pusti, ti e ve vidjeti! Kada je 'Ala ed-Din to saslu ao, on pone izgarati od elje, da vidi ono, to mu je n jegov stric htio pokazati. On zaboravi umor, smjesta skoi na noge i pone skupljati suho drvo za lo enje i sasu ene grane. Skupljao je, sve dok mu Maur nije rekao: Sada je dosta, dragi neae! Nato Maur izvadi iz svojega d epa jednu kutiju, otvori je, i izvadi iz nje toli ko mnogo tamjana, koliko mu je bilo potrebno. I on je kadio i arao i prisezao i m rmljao nerazumljive rijei. Odmah postane mrano, sve se pone tresti i pone grmjeti i zemljino se tlo rastvori. Nad time se 'Ala ed-Din prestravi, i u svome strahu ht jedne pobjei. Ali kada je maurski arobnjak primijetio, da djeak hoe pobjei, on se na njega estoko razljuti, jer itav njegov posao bez 'Ala ed-Dina nije ni ta koristio. B lago se naime, 451 DvjestM ezdesetitrea no koje je on htio dignuti, otvaralo samo pred Ala ed-Dinom. Kada je dakle uvidio, da djeak hoe bje ati, on podigne svoju ruku i tako ga estoko pogodi u glavu, da mu je skoro izbio zube. 'Ala ed--Din padne onesvije en na tlo. Ali ve nakon stanovitoga k ratkog vremena posredstvom Maurova aranja opet doe k sebi i pone plakati. I on uzvi kne: Dragi strie, to sam ja uinio, da sam zaslu io od tebe jedan takav udarac? Sada ga Maur pone primirivati, tim to mu rekne: Moj sine, ja te ipak hou uiniti mu karcem. Zato mi se nemoj suprotstavljati, jer sam ja tvoj stric, koji zastupa tvojega oca. Pokoravaj mi se u svemu, to u ti rei! Nakon nekoga e kratkog vremena zaboraviti svu ovu muku i napor, kada bude gledao udesne stvari! Kada se dakle pred magom bilo otvorilo zemljino tlo i kada mu se pokazala nek a mramorna ploa, na kojoj se nalazio kolut od lijevane mjedi, on se obrati djeaku i rekne: Ako bude inio ono, to u ti ja kazivati, tada e postati

bogatijim nego to su to svi kraljevi! Samo sam te stoga, moj sine, ja takoer udario, jer ovdje le i skriveno blago, koje glasi na tvoje ime. A evo si ga ti htio napustiti i pobjei! Ali sada pripazi. Po gledaj samo, kako sam ja otvorio zemlju svojim magijskim umi jeem i svojim prisezanjem! Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je maurski arobnjak nadalje rekao 'Ala ed-Dinu: Moj sine 'Ala ed-Dine, pazi dakle! Gledaj, ispod ploe, na kojoj je onaj kolut, ondje je blago, o kome sam ti govorio. Polo i svoju ruku na kolut i podigni plou! Jer nijedan je jedini ovjek ne mo e otvoriti nego jedino ti, i nitko drugi osim tebe ne mo e svoju nogu staviti u ovu peinu s blagom, pravo je na to sve pridr ano za tebe. Mora meutim slu ati mene, tono onako kako te ja upu ujem, i ne smije smetnuti s uma nijedno slovo od mojih rijei. Ovo se sve, moj sine, dogaa za tvoje najvee dobro. Jer ovo je blago silno veliko, nijedan kralj na svijetu ne posjeduje njemu sli no. Ono pripada tebi i meni! 452 Pripovijest o }Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Ala ed-Din, siroti mladi, zaboravi sada umor, udarce i suze, on je bio posve z aaran Maurovim rijeima i radovao se, zato to je trebao postati tako bogat, da ak ni kraljevi ne bi bili bogatiji nego on. I tako on rekne: Dragi strie, zapovijedaj mi sve, to hoe . Ja u se pokoriti tvojoj zapovijedi! Ah, sine mojega brata - odgovori ovaj - ti si mi kao moje vlastito dijete, da , jo dra i. Jer osim tebe, svojega neaka, ja nemam nikakvih roaka. Ti treba biti moj b a tinik i moj nasljednik, moj sine! I on prie k 'Ala ed-Dinu i poljubi ga i nastavi: Za koga si ja dakle priskrbljujem sav ovaj trud, moj sine? Samo zaradi tebe, kako bih te uinio jednim vrlo bogatim i ugled nim ovjekom! Zato ini sve tono onako, kako ti ja kazujem! Sada prii ovomu kolutu i podigni ga, onako kako sam ti rekao! Ali 'Ala ed-Din odgovori: Strie, ovaj je kolut za mene te ak. Ja ga ne mogu sam podignuti. Doi, pomozi mi t akoer ti pri podizanju. Ja sam jo tako mlad po godinama. Dragi neae rekne nato Maur - nije nam mogue, da bilo to postignemo, ako ti ja bud em pomagao. Onda e na trud biti posve uzaludan. Ti polo i samo svoju ruku na kolut i povuci ga uvis! Zatim e se on ubrzo podii u tvojoj ruci. Ja sam ti ipak rekao, da ga nitko ne smije dotaknuti, nego jedino ti. Kada ga povue , tada izgovori svoje i me i imena svojega oca i svoje matere, i zatim e se on odmah dii u tvojoj ruci, ti meutim njegovu golemu te inu nee uope ak ni osjetiti. Tada 'Ala ed-Din pribere svoju snagu, stvori vrstu odluku i uini onako, kako ga je bio uputio Maur. I po to je izgovorio svoje ime i imena svojega oca i svoje ma tere, on posve lako plou podigne uvis, upravo tako, kako mu je bio rekao mag. I n akon to je ploa bila podignuta, on je baci nastranu. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din, na kon to je bio digao plou s ulaza u spilju s bla453 Dvjestai ezdesetitrea no gom, ugledao jedan podzemni hodnik. Do njegova se ulaza moralo sii niz otprilike dvanaest stuba. Nato mu Maur rekne: 'Ala ed-Dine, pazi, sve ini posve tono onako, kako ti budem kazivao, i ni ta od toga ne propu taj. Sa svom pa njom silazi dolje k ovom hodniku, sve dok ne dosegne tlo! Ondje e nai jednu halu, koja je podijeljena na etiri prostora. U svakome e od tih prostora nai etiri zlatna vra i druge stvari od finoga zlata i srebra. Ali uvaj se, da ne to od toga ne dotakne ili da ne to od toga uzme , nego proi pokraj svega, sve dok ne dospije u etvrti prostor! Ne dopusti ak ni svojim haljinama ili skutovima da

dotaknu vreve ili zidove i ne zadr avaj se ni jednoga jedinog tre nutka! Ako ti postupi protiv ovoga naputka, tada e odmah biti preobra en i pretvoren u crni kamen. Kada meutim doe u et vrti prostor, tada e ondje nai jedna vrata. Otvori ta vrata, tim to izrekne ona imena, koja si izrekao iznad ploe. I ui unutra! Za tim e dospjeti u jedan vrt, pun lijepog drvea, na kome vise plo dovi. Odande poi putem, koji e vidjeti pred sobom, otprilike jo pedeset lakata dalje, tako e nai jednu dvoranu, ka kojoj vodi stubi te od otprilike trideset stuba. Zatim se ogledaj gore po dvo rani. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je maurski arobnjak , nakon to je 'Ala ed-Dinu bio dao uputu, kako treba sii u peinu s blagom i u njoj ii dalje, njemu nadalje rekao: Kada bude bio u toj dvorani, ondje e nai svjetiljku, koja visi sa stropa dvorane. Uzmi tu svjetiljku, izlij ulje, koje je u njoj, i sakrij je u svoja njedra. Nemoj biti zabrinut zbog svojih haljina, jer to nije nikakvo stvarno ulje! Kada se zatim bude opet vraao natrag, tada smije otrgnuti s drvea toliko mnogo, koliko hoe . Jer sve to pripada tebi, dokle god je svjetiljka u tvojoj ruci. Kada je dakle Maur zavr io sa svojim rijeima upuenima 'Ala ed-Dinu, on sa svojega prsta skine peatnjak i natakne ga 'Ala ed--Dinu na prst s rijeima: Moj sine, ovaj e te peatnjak osloboditi od svake nevolje i opasnosti, koje bi ti mogle zaprijetiti, pod tim jednim uvjetom, da 454 Pripovijest o 'AlA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci ti pazi na sve, to sam ti ja rekao. Sada dakle na posao, sii dolje, ' priberi svoju snagu * i daj da se rasplamsa tvoja vrsta sranost. * Nemoj se bojati, jer ti si m u karac i ne vi e nikakvo dijete! Potom e , moj sine, u najkraem vremenu stei takvo bogat stvo, da e biti najbogatiji ovjek na svijetu. 'Ala ed-Din dakle sie u podzemni hodnik i nae etiri prostora. U svakom su prosto ru bila etiri zlatna vra, ali on proe pokraj njih, onako kako mu je bio rekao Maur, oprezno i odluno. Zatim ue u vrt i proe kroz njega, sve dok nije dospio do dvorane . Uspne se stubi tem gore, i u dvorani pronae svjetiljku. On je ugasi, izlije ulje, koje je bilo u njoj, na pod i sakrije je u svoja njedra. Zatim opet sie u vrt i pone si promatrati drvee. Na njemu su sjedile ptice, koje su svojim glasovima slav ile Svemogueg Stvoritelja, koje on meutim prije, kada je bio do ao, nije bio vidio. I na tome su drveu visjeli kao plodovi sve sami skupocjeni dragulji. Svako je drv o nosilo plodove od razliite vrste i boje, zelene i bijele, ute i crvene i od drug ih boja. Ovi su dragulji isijavali sjaj, koji je bio jasniji nego Sunev sjaj o do podnevu. Svaki je od ovih dragulja nadma ivao po veliini sve, to se moglo opisati, t ako da nijedan jedini kralj ovoga svijeta nije posjedovao ak ni samo jedan, koji bi bio ravan nekomu od najveih, da, ak ni jedan, koji bi bio upola toliko velik ka o oni najmanji meu njima. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din obi lazio unaokolo izmeu drvea. I pritom je gledao drveta i sve te stvari, koje zaslje pljuju pogled i otimaju razum, i on ih je pozorno promatrao. Tada on dakle uvidi , da to drvee umjesto pravih plodova nosi goleme dragulje, skupocjene smaragde, d ijamante, hijacinte, takoer bisere i druge dragocjenosti, pri pogledu na koje su osjetila postajala smetenima. Sada meutim, jer 'Ala ed-Din jo nikada u svome ivotu nije bio vidio takve stvari i jer takoer nije bio dovoljno odrastao, da spozna vr ijednost ovih skupocjenosti, s tim vi e to je jo uvijek bio mlad momak, tako je on m islio da su ti dragulji od stakla ili od kristala. Trgao je mnoge od njih i puni o njima svoje d epove na grudima, a pri tome ih je pogledavao, jesu li to zbilja g rozdovi i smokve i drugi jestivi plodovi 455 Dvjestai ezdesetitrea no ili ne. Kada je sada vidio, da su oni poput stakla, on nastavi skupljati u svoj d ep na grudima od svih vrsta ovih plodova s drvea, a da nije prepoznao dragulje i

njihovu vrijednost. A budui da nije mogao zadovoljiti svoju elju za jelom, on u mi slima rekne: Ja u si od ovih staklenih plodova napraviti jednu zbirku i kod kue se s njima igrati. Tako je trgao sve vi e i turao ih u svoje d epove na bokovima i na grudima, sve d ok ih sve nije napunio. I zatim otrgne jo vi e plodova, stavi ih u svoj veliki ruba c oko pasa i opet ga zave e. Ponese, koliko je samo uope mogao, i rekne si pritom, da e ih kod kue izlo iti kao ukras. Jer on ih je dr ao, kao to je reeno, za staklo. Ali zatim pone, od straha pred svojim maurskim stricom, trati, sve dok opet nije pro ao kroz etiri prostora i projurio kroz podzemni hodnik. Na zlatne vreve nije pri svom e povratku bacio nijedan pogled, premda mu je sada bilo dopu teno, da iz njih ne to uzme. Kada je dakle opet do ao do onog stubi ta, on se uspne uza nj, sve dok mu nije preostao samo jo jedan mali komad. To je bila posljednja stuba, a ta je bila vi a nego ostale, tako da se sam nije mogao na nju popeti, jer je nosio uza se tako m nogo. Tako on dovikne Mauru: - Strie, dadni mi svoju ruku i pomozi mi, da se mognem popeti gore! - Moj sine - povie ovaj - dadni mi svjetiljku i tako se olak aj. Mo da je ona ta, koja te optereuje. Ali mu on dadne kao odgovor: Strie, svjetiljka me uope ne optereuje. Pru i mi ipak svoju ruku! Kada budem bio gore, ja u ti dati svjetiljku. Mag je meutim iz el-Maghriba htio samo i jedino svjetiljku, i on zato pone nava ljivati na Ala ed-Dina, neka mu dadne svjetiljku. Ali budui da je djeak svjetiljku bio sakrio duboko u svoje haljine i preko nje bio natrpao plodove od dragulja, tako mu je bilo nemogue, da svojom rukom prodre sve do svjetiljke, kako bi mu je predao. Maur je dakle navaljivao na njega, da mu on treba 456 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci dati svjetiljku. Ali kako to djeak jo nije mogao uiniti, on je na njega postajao vr lo gnjevnim, i zahtijevao je svjetiljku. Ali je 'Ala ed-Din nije mogao dokuiti, k ako bi mu je dao. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sad ve, kada 'Al a ed-Din nije mogao dokuiti svjetiljku, kako bi je dao svojemu la nom stricu iz elMaghriba, ovaj Maur postajao mahnitim od bijesa, jer nije postizao svoj cilj. 'A la ed-Din mu je meutim obeavao, da e mu je on dati, kada se popne iz hodnika gore, bez la nih primisli i bez zle namjere. Po to je Maur sada uvidio, da mu 'Ala ed-Din nee izruiti svjetiljku, on bude svladan bijesom i odustane od svake nade. I on pone arati i prisezati i bacati tamjan u vatru. Tada se ploa sama od sebe opet preokre ne i zatvori se iznad ulaza posredstvom moi njegova aranja, i zemlja prekrije plou kao prije. Ali 'Ala ed-Din ostane ispod zemlje, jer nije mogao izai. arobnjak je b io dakako u stvarnosti stranac a ne 'Ala ed-Dinov stric, kao to je ve bilo ispriano , nego se on bio preobrazio i sebi dao la an izgled, kako bi posredstvom djeaka, ko ji je jedini mogao dignuti blago, stekao onu svjetiljku. Sada je meutim ovaj prok leti Maur opet zatvorio zemlju iznad 'Ala ed--Dina i prepustio ga smrti od gladi . Prokleti je naime maurski arobnjak potjecao iz najudaljenijeg el-Maghriba zemlj e Afrike i bio se ve od svoje mladosti revno bavio arobnja tvom i znanostima o duhov ima. Jer podruje je Afrike140 glasovito zbog svih ovih znanosti.Taj je dakle Maur studirao i izuavao od mladosti u svome gradu u Africi, sve dok se nije bio usavr i o u svim znanostima. I po to je u stanovitom vremenu od etrdeset godina bio prouio t ako prekomjerno mnogo arobnja tva i prisezanja zakletvama i to si usvojio, on je ot krio jednoga dana, da u najkrajnjem kraju od Kine le i neki grad po imenu el-Kal'a s141 i da je u tome gradu skriveno jedno silno veliko blago, kakvo ne posjeduje nijedan kralj 140 poci Afrikom se dakako ne misli na afriki kontinent u dana njem smi s lu rijei. Pravu je Afriku u u em smislu rijei predstavljalo podruje Tunisa i Al ira. 141 Posve je vjerojatno da je posrijedi ime grada u gorju Kailas u j ugo-

zapadnome Tibetu, koje je bilo glasovito poradi svojega bogatstva u zlatu. 457 Dvjestai ezdesetitrea no na cijelome svijetu. Da je meutim najudesnije to, to se u tome blagu nalazi stanovi ta arobna svjetiljka. Tko nju posjeduje, taj ne mo e ni od kojega ovjeka na zemlji b iti nadma en po bogatstvu i moi, da, da ak najmoniji kralj ovoga svijeta mo e samo jeda n dio bogatstva i moi i jakosti ove svjetiljke nazvati svojim vlastitim. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je Maur putem svoj ega umijea otkrio i doznao, da to blago mo e biti dignuto samo posredstvom jednoga djeaka, koji se zove 'Ala. ed-Din i koji je siroma na podrijetla, i da je ovaj djeak iz istoga tog grada. Takoer je spoznao, da je to lako i da ne stoji mnogo truda, da ga se pridobije. Stoga se smjesta i bez odlaganja opremio za putovanje u Kin u, kako smo ispriali, i uinio s 'Ala ed-Dinom sve ono, to je ve ispriano, u uvjerenju , da mo e doi u posjed svjetiljke. Ali su sada njegov trud i njegova nada bili izne vjereni, njegovi napori uzaludni, i stoga on odlui, da pusti 'Ala ed-Dina da zagl avi. Tako je dakle bio pomou svoje arolije opet pokrio zem-Ijino tlo iznad djeaka, kako bi on ondje umro. Jer tko je jo na ivotu, nad njime nije izvr eno nikakvo umors tvo. Kao drugo je meutim time imao na umu postii takoer to, da 'Ala ed-Din vi e ne mo e odatle izai i da tako takoer svjetiljka ne mo e izai iz zemljina krila. Nato on otie svojim putem i vrati se natrag u svoju zemlju Afriku, tu an i razoaran u svojoj nad i. Pustimo mi sada tog arobnjaka da otputuje odatle i pogledajmo, to se zbivalo s 'Ala ed-Dinom! im se nad njim bila sklopila zemlja, on pone dozivati Maura, kojega je dr ao svojim stricom, kako bi mu pru io ruku i kako bi se on sam mogao popeti iz podzemnog hodnika opet na zemljinu povr inu. Kako meutim nije uo nikoga da odgovara na njegovo dozivanje, on shvati tada, da je Maur s njim prijetvorno postupao, i da on uope nije njegov stric, nego jedan la ljivi arobnjak. Sada 'Ala ed-Din pone oaj avati za svoj ivot, i tu an spozna, da on ne mo e vi e doi na povr inu zemlje. Tako on dak le pone plakati i jadikovati nad svojom nesreom. Ali nakon stanovitoga se kratkog vremena ipak prene i opet sie dolje, kako bi vidio, hoe li mu Allah Uzvi eni mo da dop ustiti da nae put do nekih vrata, kroz koja bi mogao dospjeti van. Okretao se nad esno i nalijevo, ali nije nalazio ni ta 458 Pripovijest o 'MA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci nego tamu i etiri zida, koji su se oko njega zatvarali. Jer maurski mu je arobnjak svojim crnim umijeem zatvorio sva vrata, da, ak takoer vrt, u koji je 'Ala ed-Din bio u ao, kako mu ne bi ostavio nijedan izlaz na zemljinu povr inu i kako bi uskorio njegovu smrt. Tada 'Ala ed-Din pone jo gore plakati i jo vi e jadikovati, kada je uvi dio, da su sva vrata i takoer vrt bili zatvoreni. On je bio pomislio, da bi ondje mogao nai malo utjehe. Ali budui da je na ao sve zatvoreno, on krikne i zaplae poput nekoga, komu je odsjeena svaka nada. I on se vrati natrag i sjedne na stube stub i ta podzemnog hodnika, kojima je prije toga bio si ao dolje. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din sje o na stube stubi ta podzemnog hodnika i da je ondje plakao i jadikovao, jer se bio odrekao svake nade. Ali misli na to, da Allah Visokoslavljeni i Uzvi eni, ako On ne to hoe napraviti, samo ka e: 'Budi!' i da to zatim biva. Jer usred nevolje on spra vlja osloboenje. Tako je i lo takoer 'Ala ed-Dinu. Kada ga je maurski arobnjak bio po slao u podzemni hodnik, tada mu je dao jedan prsten i nataknuo mu ga na prst i p ritom rekao: Ovaj e te prsten osloboditi iz svake nevolje, * ako neka nesrea kod tebe boravi * ili te sustigne zla kob. * On e dr ati daleko od tebe svako zlo i biti ti pomonikom, gdje god samo ti bio. To se dogodilo po naumu Allaha Uzvi enoga, kako bi posredstvom toga moglo doi do 'Ala ed-Dinova spasenja. Kada je 'Ala ed-Din tu tako sjedio i tu io se nad svojom nesreom i plakao, jer je ve izgubio nadu u ivot i jer ga je svladao jad, tada on p one u prekomjernosti svoje alosti kr iti ruke, kako to ini oajnik, i podizati svoje ru ke gore i zazivati Allaha, tim to je kazivao: Svjedoim, da nema drugoga Boga osim Tebe jedinoga, Ti

Svesilini, Svemogui, Svesvladavajui, koji mrtve budi na ivot, Ti koji stvara elje i njih ispunjava , Ti koji donosi te koe i opas nosti i njih okonava ! Moja si dostatnost Ti, i Ti si najbolji bra nitelj. I ja svjedoim, da je Muhammed Tvoj sluga i Tvoj posla nik.142 Moj Allah, tako Ti Njegove slave pred Tobom, oslobodi me iz moje nevolje! 142 Oitovanje se vjere u muslimana sastoji od dva lana: "Tvrdim da nema drug oga Boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik." Osjeajno obogaena parafr aza tog oitovanja odgovara dakako situaciji. 459 Dvjestaikzdesetitrea no Dok se on tako usrdno molio Allahu i kr io ruke, u prekomjer-nosti svoje alosti poradi ove nevolje, koja se bila svalila na njegovu glavu, sluajno se zbilo, daje njegova ruka protrljala prsten..." 460' Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poela

dvjestai ezdesetietvrta noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, dok se 'Ala ed-Din molio Allahu i kr io ruke, u prekomjernosti svoje alosti poradi te nevolje, koja se bila svalila na nj egovu glavu, da se sluajno zbilo, da je njegova ruka protrljala prsten. I gledaj sada, u tren je oka stao pred njega neki uslu ni duh i rekao mu: - Na slu bu! Tvoj rob stoji pred tobom. Zahtijevaj, to hoe ! Ja sam sluga onoga, ko ji taj prsten, prsten mojega gospodara, nosi na ruci. Sada 'Ala ed-Din pogleda i ugleda jednoga marida143, koji je bio nalik nekomu od d innova na ega gospodara Sulaimana144, kako stoji pred njim. On se najprije pre stra i njegovoga stra nog izgleda. Ali kada je uo duha kako kazuje: - Zahtijevaj, to h oe ! Ja sam tvoj rob, jer je prsten mojega gospodara na tvojoj ruci -tada on opet p rikupi sranost i sjeti se onoga, to mu je Maur bio kazivao, kada mu je davao taj p rsten. Bio je vrlo obradovan, i hrabro mu rekne: 143 Marid je silan demon, koji se obino pojavljuje u obliju maglenog o bla ka. 144 Davidov je sin Salamun bio u islamskom svijetu osobito na glasu zbog svoje moi nad kraljevstvom duhova. 461 Dvjestmezdesetietvrtci no - Ti slugo gospodara ovoga prstena, elim od tebe, da me od-vede na povr inu zemlj e! U istome se tom trenutku, dok je on jo jedva zavr io ove rijei, rastvori zemlja, i on se nae vani na slobodnome kod ulaza u peinu s blagom. Kako se meutim sada 'Ala ed-Din, koji je tijekom tri dana bio sjedio u tami pod zemljom i peini s blagom, opet na ao na slobodnome, i kako su dnevna svjetlost i Suneve zrake pogodile njego vo lice, on ne mogne odmah otvoriti svoje oi, nego ih pone malo otvarati i zatim o pet malo zatvarati, sve dok njegove oi nisu stekle novu snagu i navikle se na svj etlost i bile osloboene od tmine. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din sta novito kratko vrijeme, nakon to je bio iza ao van iz peine s blagom, posve otvorio s

voje oi i bio vrlo obradovan, kada je ugledao sebe na povr ini zemlje. Ali ga obuzm e uenje, da su sada, kada se nalazio iznad ulaza u peinu s blagom, kroz koji je bio si ao, po to ga je maurski arobnjak bio otvorio, vrata opet zatvorena i zemlja opet poravnata, tako da se ondje uope vi e nije mogao otkriti nikakav trag nekih vrata. Njegova je zaprepa enost sve vi e rasla, i on ve povjeruje, da se nalazi na nekome dru gom mjestu. Nije prije znao, da se ipak nalazi na istome mjestu, sve dok nije ot krio ono mjesto, gdje su oni bili zapalili vatru od komada drveta i granja i gdj e je maurski arobnjak bio kadio i arao. Nato se on okrene nadesno i nalijevo i ugl eda u daljini vrtove. Pogleda put i prepozna, da je to isti onaj, kojim je bio d o ao. Sada on zahvali Allahu Uzvi enomu, koji ga je bio izveo na povr inu zemlje i spa sio ga od smrti, kada je ve izgubio nadu u ivot. Tako on poe i otputi se prema grad u putem, koji je sada poznavao, sve dok nije dospio do samoga grada. Ue u grad i zatim poe dalje sve do svoje roditeljske kue. Ondje ue. Ali kada je ugledao svoju m ater, on u prekomjernosti radosti, koju je osjetio zbog svojega spasenja, klone pred njome na pod. Pa budui da je morao propatiti takav strah i nevolju, i jer je sada bio svladan rado u, ali takoer iscrpljen od gladi, on se onesvijesti. Njegova je mati bila tugovala sve od rastanka s njime i bila je tu sjedila plaui i riariui n ad njim. 462 Pripovijest o }AIA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Kada ga je sada vidjela kako ulazi, ona se silno obraduje. Pa ipak je opet bila ra alo ena, kada ga je vidjela kako je onesvije ten pao na pod. No usred svega toga nje zino skrbljenje oko njega nije time bilo ometeno, nego je ona smjesta pohitala, po kropila njegovo lice ru inom vodom i izmolila od svojih susjeda miomirisne esenci je. Njih mu dadne, da ih udi e. Kada je nato opet malo do ao k sebi, on je zamoli, d a mu donese ne to za jelo, tim to rekne: Draga mati, ve od prije tri dana nisam uope ni ta jeo. Njegova mu mati donese od onoga, to je upravo imala spremljeno, sjedne pred nj ega i rekne: Hajde, moj sine, jedi i budi vedar! Kada se odmori , tada mi ispriaj, to si do ivio i to ti se dogodilo! Sada te neu ispitivati, moje dijete. Jer ti si sada umoran. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din jeo i pio i bio vedar. Nakon to je zatim bio ot-poinuo i oporavio se, on rekne svojoj materi: Ah, draga mati, na tebi le i jedna te ka krivnja prema meni, to si me prepustila onomu prokletom momku, koji je smi ljao moju propast i htio me ubiti. Znaj dakle, da sam ja gledao smrti u oi za volju toga prokletog ovjeka, kojega si ti prepoznala kao mojega strica! Da, ja bih bio mrtav, da me nije spasio Allah Uzvi eni. Jer mi smo oboje, moja mati, ti i ja, mi smo od njega bili prevareni, zato to je taj prokletnik obeavao da e meni uiniti tako mnogo dobra i to je iskazao prema meni tako mnogo ljubavi. uj dakle, mati, onaj je ovjek maurski arobnjak, jedan prokleti la ljivac, jedan obmanjiva pun lukav tina i licemjer. Ja ne vjeru jem, da bi mu sami podzemni vragovi mogli biti u tome ravnima neka ga Allah dadne upropastiti zajedno sa svima njegovim knjiga ma! Slu aj sada dalje, draga mati, to mi je uinio taj prokletnik! Sve, to u ti kazati, je ista istina. Gledaj, kako je prokletnik lagao, sjeti se obeanja, koje mi je dao, tim to je govorio, da e mi uiniti sve dobro. Sjeti se takoer ljubavi, koju je iskazivao prema meni, i promisli, kako je on sve to inio samo zato, kako bi do ao do svo jega cilja! Da, njegova je namjera bila, da mene ubije, ali hvala 463 Dvjestai ezdesetietvrta no neka je Allahu, to me je On spasio! Zato uj, draga mati, i poslu aj, to je taj prokle tnik uinio! Nato 'Ala ed-Din svojoj materi ispria sve, to je bio do ivio, tim to je od preveli

ke radosti lijevao suze. Tako je najprije izvijesti, kako se on od nje bio rasta o, kako ga je Maur bio odveo do brda, u kome se nalazilo blago, i kako je on ond je bio arao i palio tamjan. I pritom mi je, draga mati - tako je pripovijedao djeak zadao jo jedan takav udarac, da sam ja od bola izgubio svijest. Jer bio me je obuzeo velik strah, kada sam vidio, kako se posredstvom njegova magijskog umijea rascijepilo brdo i preda mnom otvorila zemlja. Tada sam zadrhtao i prestravio se od grmljavine, koju sam uo, i od tmine koja se irila, kada je on spaljivao tamjan i arao. Tako dakle htjednem, dok sam morao do ivljavati sve te stra ne stvari, u svome strahu pobjei. Ali kada je vidio, da sam se ja spre mio za bijeg, on me izgrdi i istue. To je uinio, jer on, premda se peina s blagom bila otvorila, ipak nije mogao sam u nju sii. To je naime blago moglo biti dignuto samo od mene, jer je glasilo na moje ime i nije pripadalo njemu. Samo zato, to je bio opaki arob njak, on je znao, da to blago treba biti dignuto od mene i da ta bogatstva pripadaju meni. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din, ka da je svojoj materi ispriao sve, to mu se bilo dogodilo od maurskog arobnjaka, njoj nadalje rekao: Nakon to me je meutim bio udario, on je uvidio da je prisiljen, mene opet primirivati, kako bi me nagovorio, da siem dolje u otvorenu peinu s blagom, i kako bi postigao svoj cilj. Po to me je zatim odaslao, dao mi je jedan peatnjak i gurnuo mi ga je na prst, prsten, koji je prije toga bio na njegovoj ruci. Nato ja siem dolje u tu peinu i najprije naem etiri prostorije, koje su sve bile ispunjene zlatom i srebrom i drugim dragocjenostima. Ali je sve to vrijedilo kao ni ta, i prokletnik mije strogo rekao, da ni ta od toga ne smijem dotaknuti. Zatim sam do ao u jedan velik vrt, u kojemu su bila sve sama visoka drveta s plodovima od mnogobojnog krista la, koji su mi gotovo zarobili razum, draga mati. Nakon to sam za464 ( Pripovijest o }AIA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci tim dospio u visokosagraenu dvoranu, u kojoj je bila ova svjetiljka, smjesta sam je uzeo, ugasio sam je i izlio njezin sadr aj na pod. Kod tih rijei 'Ala ed-Din izvue iz svojega d epa na grudima svjetiljku i poka e je svojoj materi. I isto joj tako dadne da vidi dragulje, koje je bio donio sa sobo m iz vrta. Bile su dvije velike kese pune takvih dragulja, od kojih se nije ni j edan jedini nalazio u posjedu kraljeva cijeloga svijeta. Ali 'Ala ed-Din nije na ravno poznavao njihovu vrijednost, nego je vjerovao, da su oni od stakla i krist ala. Zatim on u svome pripovijedanju nastavi dalje: - Draga mati, nakon to sam bio uzeo svjetiljku i na svome povratku opet do ao sve do vrata peine s blagom, pozvao sam toga prokletog Maura, koji je tvrdio, da je moj stric, da mi on treba dati ruku i povui me uvis, kako bih se mogao popeti gore. Jer ja sam nosio stvari, koje su me optereivale, i nisam se mogao sam popeti gore. Ali mi on nije pru io ruku, nego mi je rekao: 'Daj mi ovamo svjetiljku, koju ima kod sebe. Potom u ti ja dati svoju ruku i izvui te!' Budui pak da sam svjetiljku stavio dolje u svoj d ep i da su iznad nje le ale kese, i jer je tako nisam mogao dosegnuti, da mu je dadnem, ja mu reknem: 'Strie, ja ne mogu svjetiljku doseg nuti. Kada me ti izvue , tada u ti je moi dati.' Ali njemu nije bilo stalo do toga, da mene izvue, nego je on htio imati samo svjetiljku, i njegova je namjera bila, da nju od mene uzme i da zatim nada mnom zatvori zemlju, kako bi me ubio, kao to je to poslije toga takoer uinio. To je to, draga mati, to mi je bilo uinjeno od toga zlog arobnjaka. I sada joj 'Ala ed-Din ispria jo sve do kraja, i on pone Maura grditi, tim to se njegovo srce raspaljivalo u arkoj srd bi, i on uzvikne:

- Zlo sna lo toga prokletnika, prostakoga, groznog arobnja ka! On je okrutna srca, neljudski stvor, on je licemjerni obmanji va, koji ne poznaje nikakva smilovanja i nikakve suuti. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Dinova mati, kada je bila ula od svojega sina, to je maurski arobnjak s njim uinio, rekla d jeaku: 465 DvjestM ezdesettietvrta no Da, zaista, moj sine, on je nevjernik i licemjer, koji ljude ubija svojim arobnja tvom. Alije Allah Uzvi eni bio milostiv, moj sine, On te je spasio od la i i prevare ovoga prokletog arobnjaka, kojega sam ja stvarno dr ala za tvojega strica! Budui pak da 'Ala ed-Din tijekom tri dana uope nije bio spavao i da se osjeao um ornim, htjedne otpoinuti. On legne i zaspi, a isto se tako zatim njegova mati dad ne na poinak. Djeak je bez prekida spavao, sve dok se nije opet probudio tek sljed eega dana prema podnevu. I kako je otvorio oi, odmah zatra i ne to za jelo, jer je bio gladan. Ali mu njegova mati rekne: - Dragi sine, ja nemam ni ta, to bih ti mogla dati da jede . Ono, to sam jo imala, t o si ti juer pojeo. Priekaj samo malo! Jer ja imam kod sebe ne to napredene pree, koj u u odnijeti na bazar i prodati, pa u ti zatim za ono to od toga dobijem kupiti ne to za jelo. - Mati - uzvikne sada 'Ala ed-Din - zadr i preu, nemoj je prodavati, nego mi daj svjetiljku, koju sam donio sa sobom! Ja u otii i nju prodati i za njezin u utr ak ne t o kupiti, to mi mo emo pojesti. Ja vjerujem, da e svjetiljka postii veu cijenu od pred iva. Tada 'Ala ed-Dinova mati pru i svojemu sinu svjetiljku, ali, jer je primijeti la, da je prljava, ona mu rekne: - Moj sine, tu je ta svjetiljka. Ali ona je prljava. Ako je mi operemo i oisti mo, tada e se ona moi skuplje prodati. Ona zato uzme u svoju ruku ne to pijeska i pone njime trljati svjetiljku. Ali je dva to je malo bila po njoj protrljala, kadli se pred njome pojavi duh, stra an za pogled, iroka lika, koji je bio ravan nekomu divu iz pradavnih vremena, i taj je oslovi: Govori, to hoe od mene? Ja sam ovdje, ja sam tvoj sluga, ja sam sluga onoga, koji ovu svjetiljku dr i u ruci, ali ne samo ja sam, nego svi sluge ove arobne svjetiljke, koja je u tvojoj ruci! 'Ala ed-Dinova se mati meutim prestra i, obuzme je strava, i njezin se jezik zal ijepi za nepce, kada je ugledala ovaj jezovit lik. I ona mu ne mogne dati nikaka v odgovor, jer njezine oi nisu bile navikle na prizor ovakvih pojava. 466 Pripovijest o 'Ala, ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Dalje su mi pripovijedali, o najvei kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Dinova mati, kada od straha nije mogla odgovoriti ma-ridu, pala u svome strahu onesvije en a na pod. Njezin je meutim sin stajao ne to udaljen, a on je naravno takoer ve bio vi dio d inna iz peatnjaka, kada je ovaj bio protrljao u peini s blagom. Kada je on dak le uo, to je rekao d inn njegovoj materi, on brzo pritri, uzme svjetiljku iz ruke svo je matere i uzvikne: O ti slugo ove svjetiljke, ja sam gladan, i ja elim, da mi ti donese ne to za jelo. To meutim mora biti ne to dobro, ne to posve osobito! Duh i ezne samo jedan trenutak, zatim mu donese velik skupocjen stol od istoga sr ebra, na kojemu je stajalo dvanaest zdjela sa raznovrsnima skupocjenim jelima, d va srebrena pehara, dvije boce s procijeenim, starim vinom, a kraj toga je le ao kr uh, bjelji od snijega. Sve to on stavi pred 'Ala ed-Dina i i ezne. Tada djeak materi po kropi lice ru inom vodom i dadne joj da udahne sna no miri ue esencije. Kada je ona o pet do la k sebi, on joj rekne:

Draga mati, na noge, mi emo jesti ova jela, koja nam je poklonio Allah Uzvi eni! Kada je 'Ala ed-Dinova mati ugledala ovaj golemi srebreni stol, bila je nad t ime zaprepa ena, i ona rekne svojemu sinu: - Dragi sine, tko je taj dare ljivi dobroinitelj, koji se sjetio na e gladi i na ega siroma tva? Mi mu dugujemo estitu zahvalnost. ini se, da je sultan uo o na oj nu di i na j potrebitosti i da nam je poslao ovaj stol. - Draga mati odgovori on sada nije vrijeme za ispitivanje. Daj da jedemo. Jer mi smo gladni! Oni dakle sjednu uza stol i ponu jesti. Ali kada je 'Ala ed--Dinova mati dobil a da ku a takva jela, kakva ona u cijelome svom ivotu jo nije bila jela, tada ih je jela brzo i sa arkim u itkom u jedenju. Oni su naravno bili vrlo gladni, a zatim je to ipak bilo jelo, kakvo se inae iznosi pred kraljeve. Ali oni nisu znali, to je vred467 Dvjestui ezdesetietvrta no nije, stol ili jelo. Jer oni stvari poput ovih jo nikada u svome ivotu nisu bili v idjeli. Kada su bili zavr ili s objedom i bili siti, preostalo im je jo dovoljno za veeru i takoer za sutra nji dan. Nato oni operu svoje ruke i opet sjednu, kako bi n aklapali. Sada se Ala ed--Dinova mati obrati svojemu sinu s rijeima: Moj sine, ispriaj mi, to se dogodilo s d innom? Sada smo se mi hvala neka je Allahu! zahvaljujui Njegovoj dobrostivosti dosita najeli, i ti nema vi e nikakva razloga, da ka e , da si gladan. Sada joj 'Ala ed-Din ispria sve, to je on bio do ivio s duhom, nakon to je ona u s vome strahu onesvije ena klonula na pod. U najveem uenju ona rekne: To mo e biti istina. Ali makar se duhovi i pokazivali Adamovoj djeci, ja ih ipak moj sine, u itavome svom ivotu jo nikada nisam vidjela. Ja vjerujem, da je taj jamano onaj isti, koji je tebe oslobodio, kada si bio u peini s blagom. Ali joj on dadne kao odgovor: To nije onaj isti, draga mati. Ovaj duh, koji se tebi ukazao, je bio sluga svjetiljke. Kada je ona ula od njega ove rijei, upitala ga je: Kako je to onda, moj sine? On odgovori: Ovaj je duh od drugaije vrste nego onaj. Onaj je bio sluga peatnjaka, ali je ovaj, kojega si vidjela, bio sluga svjetiljke, koja je bila u tvojoj ruci..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 468 Ali kada je poela

dvjestai ezdesetipeta noc Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje 'Ala ed-Dinova mati, kada je od s ina ula rijei: - Mati, taj duh, koji ti se ukazao, je bio sluga svjetiljke uzviknu la: Gledaj sada, gledaj sada, taj tu, to znai taj prokleti momak, koji mi se ukazao i koji mije utjerao takav smrtni strah, taj je dakle u vezi sa svjetiljkom? Kada je djeak to potvrdio, ona nastavi dalje: Ja te molim, moj sine, tako ti mlijeka, koje si od mene pio, baci od sebe tu

svjetiljku i prsten. Jer oni nam prouzrouju velik strah. Ja ne bih mogla po drugi put podnijeti pogled na duhove. Takoer bi to za nas bio grijeh, da s njima opimo. Jer nas Prorok - blagoslovio Ga i pozdravio Allah - pred njima opominje. Draga mati odgovori on - tvoje zapovijedi ja inae ispunjavam od srca rado. Ali to, to si sada rekla, ja ni na koji nain ne mogu uiniti. Ja ne mogu biti niti bez svjetiljke ni bez prstena. Ti si ipak sama vidjela, kakvo nam je ona dobroinstvo uinila, kada smo bili gladni! I sjeti se toga, mati, da maurski arobnjak, la ljivac, kada sam ja bio si ao u peinu s blagom, nije od mene tra io niti zlato ni srebro, ko jih su etiri prostorije bile pune, nego mi je 469 Dvjestaikzdesetipeta no samo zapovjedio, da mu donesem jedino svjetiljku i ni ta drugo. Jer on je poznavao veliinu njezinih snaga, a da nije bio znao, da ona posjeduje silnu arobnu snagu, tada se on ne bi bio toliko trudio i muio, on ne bi iz svojega zaviaja bio u potra zi za njome dolazio sve do u na u zemlju, da, on ne bi takoer peinu s blagom opet na da mnom zatvorio, kada nije zadobio tu svjetiljku, jer mu je ja nisam mogao pru it i. Dolikuje nam, mati, da ovu svjetiljku bri no uvamo i da na nju pazimo. Jer ona j e na e ivotno uzdr avanje, ona je na e bogatstvo, i nikomu ne smijemo ni ta o njoj otkrit i. A s prstenom stoji isto tako. Ja ga nipo to ne mogu skidati sa svojega prsta. J er da nije bilo toga prstena, tada me ti nikada ne bi opet vidjela ivoga, nego bi h ja zaglavio pod zemljom u peini s blagom. Kako bih ga ja sada mogao odlagati sa svoje ruke? Tko zna, kakvu e mi jo zlu kob i nesreu i kakve alosne do ivljaje donijet i vrijeme, iz kojih me mo e osloboditi ovaj prsten? Ali u zbog tebe odnijeti ovu sv jetiljku i nikada neu dopustiti da je ti opet vidi . Kada je njegova mati bila od njega ula ove rijei i njih odva-gala i uvidjela, d a on ima pravo, ona mu rekne: - Moj sine, uini ono, to ti hoe ! Ja je sa svoje strane ne elim opet vidjeti, i ne bih voljela nikada vi e do ivjeti onaj stra an prizor, koji sam imala pred sobom. Dalje su mi pripovijedali, o najvei kralju na ega vremena, da su 'Ala. ed-Din i njegova mati tijekom dva dana jeli od onih jela, koja im je bio donio d inn. Zatim su ona bila na kraju. Kada je zatim vidio, da nemaju vi e ni ta za jelo, on uzme je dnu od zdjela, koje mu je duh bio donio na stolu. One su bile od istoga zlata, al i 'Ala ed-Din nije znao od ega se one sastoje. I po to je on s njome oti ao na bazar, susretne ga jedan idov, koji je bio prostiji nego neki vrag. Njemu on dadne zdje lu. Kada ju je idov ugledao, on uzme djeaka nastranu, kako ga nitko ne bi vidio. Z atim tono promotri zdjelu i uvjeri se, da je ona od istoga zlata. Nije meutim znao, poznaje li 'Ala ed-Din njezinu vrijednost i je li on u takvim stvarima novak. T ako ga on dakle upita: 470 Pripovijest o 'AlA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci - Koliko treba stajati ova zdjela, dragi gospodaru? 'Ala ed-Din odgovori: - Ti zna , koliko je ona vrijedna. Sada je idov bio u nedoumici, koliko da za nju ponudi 'Ala ed-Dinu. Jer djeak m u je bio odgovorio kao kakav poslovan ovjek, a on mu je htio dati samo malo. Isto vremeno se bojao, da 'Ala ed-Din ipak poznaje vrijednost te zdjele, pa je razmi lj ao, bi li mu morao mnogo ponuditi. Pa ipak on u sebi samome rekne: No, mo da on ipak o tome ni ta ne zna i ne poznaje njezinu vrijednost! Nato on izvadi iz svojega d epa jedan zlatni dinar i dadne mu ga. Kada je 'Ala ed-Din vidio dinar u svojoj ruci, on ga zadr i i brzo ode. Tada idov spozna, da djea k nije poznavao vrijednost te zdjele, i on se gorko pokaje, to mu umjesto zlatnog dinara nije bio dao jedan treak145. 'Ala ed-Din se meutim nije zaustavljao, nego otie iz tih stopa ravno pekaru, kupi kruha i dadne da mu se razmijeni dinar. Zati m s time otie k svojoj materi, dadne joj kruh i ostatak dinara te joj rekne: Mati, otii i kupi za nas, to trebamo! Tada se njegova mati uputi na tr nicu i pokupuje sve, to su trebali. Zatim su je li i bili u dobru raspolo enju. Kadgod bi dakle utr ak jedne zdjele bio potro en, on b i uzimao jednu drugu i odnosio bi je k idovu. Prokleti je meutim idov.otkupljivao o

d njega sve ove zdjele za jednu malu cijenu. Da, idov bi mu ak rado cijenu jo i sni zio. Ali budui da mu je prviput bio dao jedan dinar, pobojao se, da e djeak, ako mu on manje dadne, otii i prodati je nekomu drugomu, i da on sam zatim nee moi vi e pos tizati ovu visoku dobit. 'Ala ed-Din je prodavao zdjelu za zdjelom, sve dok ih n ije bio sve poprodavao i dok mu nije preostao jo samo stol, na kome su bile staja le zdjele. Budui pak da je ovaj bio velik i te ak, on otie i dovede idova kui. Zatim i znese pred njega stol, a kada 145 Treak iznosi dva bakrena danika, odnosno treinu srebrenoga dirhema. ( 471 Dvjestai ezdesetipeta no ga je idov ugledao, kako je velik, on mu dadne deset dinara. 'Ala ed-Din ih uzme, a idov otie. Sada su djeak i njegova mati tro ili na svoje uzdr avanje od ovih deset d inara, sve dok ih nisu bili potro ili. Tada 'Ala ed-Din opet izvadi svjetiljku i p rotrlja je. Smjesta se pred njime uspne uvis duh, koji mu se prije bio ukazao. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je duh, sluga svje tiljke, 'Ala ed-Dinu rekao: Zahtijevaj, moj gospodaru, to hoe ! Jer ja sam tvoj sluga, sluga onoga, tko ima svjetiljku. 'Ala ed-Din mu odgovori: Ja elim, da mi donese stol s jelima, kao to si mi donio prije toga. Jer ja sam gladan. U tren oka duh donese stol, jednak onomu, koji je bio donio prije toga. Na nj emu je stajalo dvanaest skupocjenih zdjela s finim jelima, ktomu takoer boce s pr ocijeenim vinom, a kraj njih je le ao bijeli kruh. 'Ala ed-Dinova je meutim mati bil a iza la, kada je saznala, da njezin sin kani protrljati svjetiljku, kako ne bi mo rala po drugiput vidjeti d inna. Poslije kratkog vremena ona opet doe unutra i ugle da ovaj stol pun srebrenih zdjela, dok se po itavoj kui irio miris skupocjenih jela . Budui da je ona sada bila zaprepa ena i radosna, Ala ed-Din joj rekne: - Gledaj, o mati, ti si mi rekla, da trebam od sebe odbaciti svjetiljku. Vidi dakle njezine arobne snage! - Dragi sine odgovori ona - neka ga Allah za to nagradi. Ali ja ga ipak ne bi h voljela opet vidjeti. Nato Ala ed-Din i njegova mati sjednu za stol i ponu jesti i piti, sve dok se nisu bili zasitili. Ono, to im je jo bilo preostalo, odlo e na stranu za sljedei dan. Pa kada su zatim jela, koja su bili dobili, bila pojedena, 'Ala ed-Din uzme jed nu od zdjela pod svoju haljinu i poe, kako bi potra io idova i njemu je prodao. Ipak je udes htio, da je prolazio pokraj duana stanovitog zlatara, koji je bio jedan a stan, pobo an i bogobojazan ovjek. im je stari zlatar ugledao 'Ala ed-Dina, on ga up ita: 472 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Moj sine, to namjerava ? Ja sam te viao ve mnogo puta, kako prolazi ovuda i zatim trguje s nekim idovom. Takoer sam vidio, kako mu daje neke predmete, pa vjerujem, da takoer sada ima opet ne to kod sebe i da njega tra i , kako bi mu to prodao. Ti zacijelo ne zna , moj sine, da kod idova dobro muslimana, koji po tuju jedinoga Allaha, Uzvi enoga, va i kao dozvoljen plijen i da oni muslimane uvijek varaju, a pogotovo ovaj prokleti idov, s kojim si ti poslovao i kojemu si pao u ake. Ima li ti, moj sine, to kod sebe, to hoe prodati, tada to meni poka i. Nemaj nikakva straha, ja u ti za to dati istinsku cijenu, kao to istinski ivi Allah Uzvi eni! Tada 'Ala ed-Din poka e staromu zdjelu. I im ju je ovaj vidio, on je uzme i izva e je na vagi. Zatim upita djeaka: - Jesu li stvari, koje si prodavao idovu, bile kao ova? Ovaj dadne kao odgovor: - Da, upravo takve. - Koliko ti je on obiavao za njih davati? - upita dalje zlatar. A 'Ala ed-Din odg

ovori: - On mi je uvijek davao po jedan dinar. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je stari zlatar, k ada je uo od 'Ala ed-Dina, da mu je idov kao cijenu za zdjelu obiavao davati samo j edan jedini dinar, uzviknuo: - O, zlo sna lo toga prokletnika, koji obmanjuje sluge Allaha Uzvi enoga! Zatim p ogleda 'Ala ed-Dina i rekne mu: - Moj sine, ovaj te je lukavi idov varao i s tobom zbijao alu. Jer ova je tvoja zdjela isto, pravo srebro. Ja sam je izvagao i na ao, da njezina vrijednost iznosi sedamdeset dinara. Pa ako ti hoe za nju imati cijenu, onda je uzmi! S tima mu rijeima zlatar izbroji sedamdeset dinara. On ih od njega primi i zah vali mu za njegovu dobrostivost, to mu je otkrio idovljevu prevaru. I svakiput, ka da je utr ak za jednu zdjelu bio potro en, on bi mu sad ve donosio jednu drugu. 'Ala ed-Din i nje' r 473

Dvjestaikzdesetipeta no gova mati su sada bili dobrostojei. Ali su dalje ivjeli kao dosada, kao ljudi sred njega stale a, a da nisu mnogo izdavali niti rasipali novac. 'Ala ed-Din je sada t akoer prestao s besposliarem'em i dru enjem sa zloestim dekima i poeo se dru iti s ispra nim ljudima. Svakoga je dana odlazio na bazar trgovaca, sjedao k uglednima i nez natnima meu njima i raspitivao se o trgovakim prilikama, o cijenama i robama i tom u slinome. Takoer je odlazio na bazar zlatara i draguljara, i ondje je obiavao sjed iti, kako bi se pobli e upoznao s draguljima i promatrao kupnju i prodaju dragog k amenja. Tu je takoer ubrzo primijetio, da one dvije kese, koje je on bio ispunio plodovima s drvea, kada je onajput bio u podzemnoj peini s blagom, ne sadr e niti zl ato ni kristal, nego dragulje, i sada je saznao, da je on bio stekao veliko boga tstvo, kakvo nisu nikada posjedovali ak ni kraljevi. On je tono promatrao sve drag ulje, koji su na bazaru draguljara bili u opticaju, i uvidio, da ni najvei meu nji ma nije ravan najmanjemu od njegovih. Tako je on uvijek dalje odlazio svaki dan na bazar draguljara, upoznavao se s ljudima i ulazio s njima u prijateljske odno se i ispitivao ih o kupnji i prodaji, o davanju i uzimanju i takoer o skupome i j eftinome. Jednoga dana meutim, nakon to se ujutro podigao i obukao, poe on kao obino na bazar zlatara. I dok je tako i ao, zauje, da glasnik izvikuje na sljedei nain: Na zapovijed na ega milostivog gospodara, najveeg kralja na ega vremena, najmonijeg vladara stoljea i navijeke, trebaju svi ljudi zatvoriti svoja skladi ta i duane i otii u svoje kue. Jer se gospodarica Badr el-Budur, sultanova ki, hoe uputiti u kupelj. Svatko, tko prekr i ovu zapovijed, bit e ka njen smru, i njegova krv treba doi na njegovu glavu! im je 'Ala ed-Din saslu ao ovu objavu, obuzme ga udnja za time, da vidi princezu, i on rekne u sebi samome: Svi ljudi govore o njezinoj ljepoti i ljupkosti. Zato je to moja najvi a elja, da je ja vidim. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da se 'Ala ed-Din poeo ogledati za nekim sredstvom, putem kojega bi mogao postii, da gleda sultanovu ker , princezu Badr el-Bu474 Pripovijest o Aid ed-Dinu i arobnoj svjetiljci duru. Tada dakle nae za najbolje, da se postavi iza vrata hamma-ma146, kako bi vi dio njezino lice, kada bude ulazila onamo. Jo istoga se asa on uputi u hammam, pri je nego to je ona do la, i postavi se na stanovitome mjestu iza vrata, gdje ga nije dan ovjek nije mogao vidjeti. Nakon to je zatim princeza po la i prolazila gradskim ulicama i uzela ih na oko, ona doe do hammama. Pa kako je onamo bila prispjela, o na pri ulasku podigne zar147 sa svojega lica. Tada zasja zrakama njezino lice ta ko bogato ljepotom, * ravno blje tavom Suncu ili nekomu skupocjenom biseru. * I on a je bila, kao to je neki pjesnik, koji je njoj slinu opisivao, o njoj pjevao: Tko je razasuo crnilo arolije po njezinim pogledima I otrgnuo ru ine cvjetove s nje

zinih obraza? Nona tama resi crnu rasko njezine kose, Ali svjetlost njezina ela obasjava mranu no. Kada je bila digla zar sa svojega lica i kada ju je 'Ala ed-Din tako ugledao, on rekne: Zaista, njezino oblije slavi Svemoguega, koji ju je oblikovao! Slava neka je Nj emu, koji ju je stvorio i ukrasio ovom ljepotom i ljupko u! Njegova se snaga atre, dok je u nju ukoeno gledao, njegove misli postanu smeten ima, njegov pogled zaaranim, a ljubav prema njoj ispuni svo njegovo srce. On se z atim vrati natrag kui i ue k svojoj materi, posve ushien, kakav je ve bio. Njegova m ati pone > njim razgovarati, ali on nije ni ta pitao niti kazivao. Zatim mu ona don ese ruak, dok je on jo uvijek ustrajavao u takvome stanju. Tada mu ona rekne: 146 Hammam je istonjaka javna kupelj. 147 Veo kojim muslimanke pred mu karcima prekrivaju lice. Zar se - za razliku od fered e, koja se kroji od ohe - izrauje od pamune tkanine ili od svile. 475 Dvjestai ezdesetipeta. no - Moj sine, to ti se dogodilo? Boli li te to? Reci mi, to se s tobom zbilo? Ti nisi takav, kao inae. Ja govorim s tobom, ali mi ti ne daje nikakav odgovor! 'Ala ed-Din se meutim - koji je dosada bio vjerovao, da su sve ene kao njegova mati, koji je dodu e o ljepoti princeze Badr el-Budure, sultanove keri, bio slu ao, a li koji nije slutio, to su to ljepota i ljupkost - okrene prema svojoj materi i s amo rekne: Pusti me! Ali je ona na njega navaljivala, neka doe jesti. On dakle prie i malo pojede. Z atim legne na svoj krevet i bio je utonuo u misli, sve dok nije nastalo jutro. T akoer je sljedeeg dana ustrajao u tome stanju. Sada je njegova mati bila u velikoj brizi zbog svojega sina, pa, jer nije znala, to se s njime bilo dogodilo, pomisl i, da je mo da bolestan. Ona mu prie i upita ga s rijeima: - Moj sine, ako osjea bolove ili inae to, tada mi reci, kako bih ja oti la i uzela nekog lijenika. Upravo se sada nalazi u ovome gradu lijenik iz zemlje Arabljana, kojega je sultan dao pozvati da doe. O njemu se iri glas, da je vrlo okretan. Ako si ti dakle bo lestan, ja u otii i pozvati ga k tebi. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din, ka da je uo, da mu njegova mati hoe dovesti lijenika, njoj rekao: - Draga mati, ja sam zdrav, ja nisam bolestan. Ali ja sam bio vjerovao, da su sve ene kao ti. I sada sam juer vidio princezu Badr el-Buduru, sultanovu ker, kako ulazi u kupelj. Nato joj on ispria sve i svaku pojedinost, koju je bio do ivio, i on zakljui s ri jeima: - Mo da si ula, kako je glasnik izvikivao, da nitko ne smije otvarati duan, niti stajati na ulici, kako bi se princeza Badr el-Budur mogla uputiti u hammam. Ja sam je meutim vidio onakvu, kakva jest. Jer kada je ona u la kroz hammamska vrata, digla je sa svojega lica zar. Ali kada sam ja ugledao njezino lice i njezin divan stas, tada me je, o mati, obuzela ljubav prema njoj sa estokom 476 Pripovijest o 'AlA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci boli, i e nja se za njome rasplamsala u itavome mom tijelu, i ja vi e neu nai nikakva mi ra, ako je ne zadobijem. Zato mislim, da u je od sultana, njezina oca, po pravu i zakonu izmoliti za suprugu. Kada je Ala ed-Dinova mati ula takve rijei od svojega sina, ona posumnja u njeg ov razum, i ona mu rekne: - Moj sine, neka te ime Allahovo okru i svojom za titom! ini se, da si ti izgubio razum, moje dijete. Dadni se opet dovesti na pravi put i ne budi poput opsjednut ih!

- Ne, draga mati - uzvikne on ja nisam izgubio razum, ja takoer ne pripadam meu opsjednute. Ove tvoje rijei ne mijenjaju ni ta na tome, to ja imam na pameti. Ja neu moi nai nikakva poinka, sve dok ne zadobijem krv svojega srca, lijepu princezu Bad r el-Buduru. Ja u je zaprositi kod njezina oca, kod sultana. - Ah, moj sine odgovori ona - ja te zaklinjem svojim ivotom, ne govori takve r ijei, da te ne bi tko uo i rekao, da si opsjednut! Odustani od takve budala tine! Tk o bi trebao imati toliko samopouzdanja i poduzeti, da sultana za to zamoli? Ja t akoer ne znam, kako ti to namjerava uiniti, da pusti da ta molba dopre do sultana, a ko sa svojim rijeima stvarno misli ozbiljno. Preko koga je onda kani zaprositi? Tada joj 'Ala ed-Din dadne kao odgovor: - Preko koga bih zacijelo, draga mati, trebao dati da se ona za mene prosi, d okle god si ti jo tu? Tko je meni vjerniji prijatelj od tebe? Ja elim, da ti sama obavi za mene tu prosidbu! - Moj sine uzvikne ona - Allah me od toga sauvao! Zar sam ja onda poput tebe i zgubila razum? Protjeraj te misli iz svoje pameti, pomisli na to, iji si ti sin! Moje dijete, ti si sin najsiroma nijega i najneznatnijeg krojaa, koji postoji u ovo me gradu. Takoer ja, tvoja mati, potjeem od posve siroma nih ljudi. Kako se ti mo e usu diti, da prosi za enu sultanovu ker, koje se otac ne bi udostojao ak niti da je vjena s nekim princem iz kue kakvoga kralja ili kakvoga sultana, osim u sluaju da bi mu on bio ( 477 Dvjestai ezdesetipeta no ravan po moi, rangu i asti. Ako bi ovaj meutim stajao samo za jedan stupanj ni e, on mu tada svoju ker ne bi dao. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din ekao , sve dok mati nije bila zavr ila sa svojim govorom, pa da joj je zatim rekao: Draga mati, sve, na to si ti pomislila, ja znam. Ja sam takoer posve svjestan, da sam ja dijete siroma nih ljudi. Ali me sve te tvoje rijei nee nikada odvratiti od moje odluke. I ja te usrd no molim, ako sam ja inae tvoj sin i ako me ti voli , uini mi tu ljubav. U protivnome e me sluaju izgubiti, i uskoro e me sustii smrt, ako ja kod svoje najvema ljubljene ne postignem cilj svojih elja. Ja sam ipak takoer, draga mati, jo uvijek tvoj sin! Kada je njegova mati ula ove rijei iz njegovih usta, ona pone u svojoj alosti zbo g njega plakati, i ona rekne: Moj sine, da, ja sam tvoja mati, i ja nemam nijedno drugo dijete, nijednu krv svojega srca osim tebe. To je moja najvi a elja, da se ja tebi obraujem i da te o enim. Pa ako ti hoe , ja u ti potra iti neku enu medu nama ravnima i ljudima na ega stale a. Ali e oni odmah pitati, ima li ti kakav zanat ili neko poljsko dobro, neko imanje ili neki vonjak, kako bi od toga ivio. to im ja zatim trebam odgovoriti? Ako ja dakle ne mogu ak ni ljudima, koji su isto tako siroma ni kao i mi, dati na to nikakav odgovor, kako bih se onda mogla usuditi, moj sine, prositi ker kralja od Kine, koji ni ispred ni iza sebe nema sebi ravnoga? Porazmisli o svemu tome svojim razumom! I tko je treba prositi za enu za jednoga krojakog sina? Sigurno znam, kada o tome govorim, da e to na u nesreu samo jo umno iti, jer nas mo e strmoglaviti u veliku opasnost od strane sultana. Da, mo da e to meni i tebi donijeti smrt. I ja sama, kako bih se ja mogla dati navesti na jedno tako opasno i smiono djelo? Moj sine, na koji bih ja dakle nain trebala kod sultana za tebe prositi njegovu ker? Kako bih ja mogla zadobiti kod njega pristup? I to ja trebam odgovoriti, ako me se bude pitalo? Mo da e me dr ati za neku poludjelu. Pa ako pretpostavi ipak, da sam oti la onamo i zadobila pristup k sultanu, kakav poklon da sa sobom ponesem za njegovu uzvi enost?

478 Pripovijest o iAld ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Dinova mati sa svojim rijeima upuenima svojemu sinu nastavila: Da, moje dijete, ja znam, da je sultan blag, da on nikoga ne odbija, tko mu se pribli i i tko ga moli za pravednost ili milost ili tko se predaje pod njegovu za titu ili ga moli za neki dar, jer on je dobrostiv i milostiv prema bli njemu i da ljnjemu. Ali on ukazuje svoju milost takoer samo onomu, tko je nje vrijedan, tko je pred njim izveo neko junako djelo u ratu ili tko je za titio njegovu zemlju. A t i sada, moj sine, meni reci, kakvo si ti veliko djelo izveo pred sultanom ili pr ed dr avnom upravom, da bi od njega zaslu ivao neki takav dokaz milosti? I drugo, ta kva milost, za kojom ti te i , nije tebi primjerena, i to je nemogue, da ti je kralj uka e. Tko se kralju pribli uje i od njega moli naklonost, taj mu mora donijeti neki poklon, koji dolikuje njegovoj uzvi enosti, onako kao to sam ti ve rekla. Kako bi o nda uope moglo biti mogue, da se ti osmjeli da doe pred sultana i zatim stane pred nje ga, kako bi od njega njegovu ker izmolio sebi za enu, a da ne bi imao uza se neki poklon, koji bi bio dostojan njegova ugleda? Draga mati dadne 'Ala ed-Din kao odgovor tvoje su rijei ispravne, i tvoje mis li pogaaju ono pravo. Ja bih trebao na sve to misliti, na to si me ti podsjetila. Pa ipak mije, o mati, ljubav prema sultanovoj keri, princezi Badr el-Buduri, dubo ko prodrla u srce, i ja vi e neu nai nikakva poinka, ako je ne zadobijem. Ti si me po dsjetila na ne to, to sam ja bio zaboravio. Ali je upravo to ono, to mi daje smionos ti, da tvojim posredstvom zaprosim od njega njegovu ker. Ti me pita , mati, kakav p oklon ja imam, da ga ponudim kralju u skladu s obiajima kakvi ve vladaju kod ljudi . Sada jamano, ja imam jedan poklon, jedan dar, i vjerujem, da nijedan jedini kra lj ne posjeduje ni ta, to bi njemu bilo ravno ili mu ak samo bilo slino. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din dal je rekao svojoj materi: Draga mati, ono, to sam ja dr ao za staklo i kristale, to su sve sami dragulji. Ja vjerujem, da od svih kraljeva na svijetu ak 479 Dvjestai ezdesetipeta no nijedan nema neki kamen, koji bi se mogao usporeivati s najmanjim od mojih dragul ja. Ja sam zahvaljujui svom openju s draguljarima saznao, da su to skupocjeni drag ulji, oni, koje sam donio sa sobom u d epovima iz peine s blagom. Ako hoe biti tako d obra, potrudi se i donesi mi porculansku zdjelu, koju posjedujemo, da je napunim tim draguljima i da je ti odnese sultanu kao poklon. Ja sam siguran, da e tebi ti me biti olak ana tvoja zadaa, kada bude stajala pred sultanom i molila ga za ono, to ja elim. Ako mi ti meutim ne bude htjela biti od pomoi, da ja postignem svoj cilj ko d princeze Badr el-Budure, znaj, mati, da u ja morati umrijeti. Nemoj sebi poradi toga poklona stvarati nikakve brige! Jer on se sastoji od najskupocjenijih drag ulja. Vjeruj mi, mati, ja sam puno puta odlazio na bazar draguljara, i tu sam vi dio, kako ti ljudi prodaju dragulje, koji po ljepoti nisu bili vrijedni ni jednu etvrtinu na ih, za tako visoke svote, da ih nije u stanju shvatiti ljudski razum. Kada sam to vidio, tada sam sebi rekao, da su dragulji, koje mi imamo, posve izn imno vrijedni. Stoga ustani, draga mati, kako sam ti rekao, donesi mi porculansk u zdjelu, o kojoj sam govorio, kako bismo u nju stavili poneke od tih dragulja i vidjeli, kako se oni u njoj izuzimaju. Tada 'Ala ed-Dinova mati otie i donese porculansku zdjelu, tim to je u sebi sam oj govorila: Ja hou ipak jednom vidjeti, je li to, to moj sin kazuje o tome kamenju, istina ili ne! Nakon to je zatim stavila pred njega zdjelu, 'Ala ed-Din pone vaditi iz kesa dr agulje i stavljati ih u nju. Bez prestanka je stavljao u nju dragulje najrazliiti je vrste, sve dok je nije napunio. Pa kada je ona bila posve puna, djeakova mati pogleda zdjelu. Ali nije u nju mogla dugo gledati, nego je morala tovi e treptati oi ma, jer su dragulji zraili i sjali i sna no blje tali. Njezina je pamet dodu e bila nji ma smetena, ali ona ipak jo nije bila posve sigurna, je li vrijednost toga kamenj

a stvarno bila tako visoka ili ne. Unato tomu je sebi kazivala, da njezin sin mo da ipak ima pravo, kada kazuje, da se tomu ravno ne nalazi u posjedu kraljeva. Tad a 'Ala ed-Din okrene prema njoj pogled i rekne: 480

Pripovijest o iAld ed-Dinu i arobnoj svjetiljci - Vidi li ti, mati, da je ovo jedan velik poklon za sultana? Ja sam siguran, da e ti zahvaljujui ovomu biti kod njega visoko po tovana i da e te on primiti sa svom pa njom. Sada ti, draga mati, vi e nema nikakva izgovora. Stoga budi tako dobra, uzm i ovu zdjelu i otii s njome u dvor! - Dakako, moj sine odgovori ona - ovaj je poklon vrlo vrijedan i skupocjen, i nitko ne posjeduje njemu ravna, onako kako si ti rekao. Ali tko bi imao hrabro sti, da se pribli i sultanu i da od njega prosi njegovu ker Badr el-Buduru? Ja se n eu moi osmjeliti, da mu ka em: - Ja elim tvoju ker - kada me on bude pitao, to elim. Ne ne, moj sine, moj bi se jezik tada zavezao. A ako pretpostavimo sluaj, da bi mi Allah dao snage i da bih na la hrabrosti, da mu ka em: elim se oroditi s tobom kroz v jenanje tvoje keri, princeze Badr el-Budure, s mojim sinom 'Ala ed--Dinom tada bi me ipak dr ali za poludjelu i otjerali me uz sramotu i porugu, a da ni ta ne govorim o tome, da bih ja dospjela u smrtnu opasnost, ne samo ja sama, nego takoer ti. A li unato svemu tomu, moj sine, ja tebi za ljubav moram sebi osokoliti srce i otii. Ipak, moj sine, ako me kralj za volju poklona primi s po tovanjem, tada u mu jamano iznijeti tvoju molbu. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Dinova mati svojemu sinu nadalje rekla: - Ja u sultanu zacijelo iznijeti tvoju molbu, naime vjenanje s njegovom kerju, ali ako me on upita, koliko su veliki tvoj posjed i tvoji prihodi, onako kako ljudi obiavaju pitati, to da mu ja tada odgovorim? Mo da e, moj sine, on pitati prije o tome nego o tebi. Ali 'Ala ed-Din odgovori: - To je nemogue, da sultan o tome pita, kada vidi dragulje i njihovu rasko . Zato se nemoj brinuti o stvarima, koje se nee dogoditi, nego samo poi, odnesi mu ove dragulje i isprosi od njega za mene njegovu ker! Nemoj nadu e tu sjediti, tim to e si smi ljati o toj stvari te ke misli! Ti si ve prije saznala o svjetilj ki, koju imam, koja sada brine za na e ivotno uzdr avanje i koja mi nabavlja sve, to od nje zatra im. Nadam se, da u uz njezinu 481 Dvjestai ezdesetipeta no pomo takoer znati, kako trebam odgovoriti sultanu, ako me on upita o tim stvarima. Na taj su nain 'Ala ed-Din i njegova mati jedno s drugim razgovarali tijekom c ijele noi. Kada je meutim nastalo jutro, mati sebi osokoli srce, pogotovo jer joj je njezin sin bio objasnio jo pone to o moima i svojstvima svjetiljke, da e im naime ona isposlovati sve, togod oni samo budu za eljeli. Dakako, kada je 'Ala ed-Din uvi dio, da njegova mati crpi hrabrost odatle, to joj on obrazla e o snagama te svjetil jke, on se poboji, da bi ona mogla o tome govoriti ljudima, pa joj zato rekne: Mati, uvaj se, da nikomu ni ta ne ka e o svjetiljci i njezinoj arobnoj moi. Jer ona e na e najvee blago. Budi pred tim na oprezu, da bilo kojemu ovjeku ne bi o njoj ne to izbrbljala, kako je ne bismo izgubili i kako se ne bismo morali odrei sretnog ivo ta, koji mi vodimo i koji zahvaljujemo njoj! Mati mu dadne kao odgovor: Toga se ne treba bojati, moj sine uzme zdjelu s dra guljima, nakon to ju je bila umotala u neki fini rubac, i poe jo zarana, kako bi na vrijeme stigla u dr avnu dvoranu i stupila u nju, prije nego to se ona ispuni ljud ima. Tako se ona dakle uputi sa zdjelom u dvor. Kada je do la onamo, dr avni se sabor jo nije bio okupio u punom broju, i ona je mogla vidjeti, kako u vladarsku halu u laze vezir i neki velika i dr ave. Ubrzo se potom dvorana ipak napuni vezirima, veli ka ima i poglavarima dr ave, emirima i uglednicima. Zatim se nakon stanovitoga kratk og vremena pojavi sultan, a dvorili su ga veziri i drugi poglavari i velika i. Vla dar u dr avnoj dvorani sjedne na prijestolje, dok su svi ondje prisutni stajali pr

ed njime prekri enih ruku, sve dok im on nije naredio, neka sjednu. Kada je to uini o, oni sjednu, svaki pojedini na svoje mjesto. Zatim su iznosili pred sultana pr avne sluajeve, i on je o svakoj pojedinoj stvari odluivao ve prema njezinoj naravi, sve dok sabor nije bio okonao. Tada se kralj podigne, opet se uputi natrag u dvo r, a svako pojedino bie otie svojim putem. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Dinova mati mogla ui, jer je bila do la prije mno tva. 482 Pripovijest o }Ald ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Ali jer joj nitko nije rekao nijednu rije, kako bije odveo pred sultana, ona je o stala ondje stajati, sve dok sastanak dr avnog sabora nije bio okonan, i dok se sul tan nije podigao i uputio u svoj dvor, i dok se svi ostali nisu uputili svojim p utem. Kada je vidjela, da je sultan napustio svoje prijestolje i oti ao u harem, o na takoer poe, vrati se svojim putem natrag i ue u svoju kuu. im ju je ugledao njezin sin Ala ed-Din sa zdjelom u ruci, znao je, da joj se zacijelo ne to dogodilo. Ali je on nije htio pitati, prije nego to je unutra u kui odlo ila zdjelu i sama mu isp riala, to joj se dogodilo. Naposljetku mu ona rekne: Dragi sine, hvala neka je Allahu, da sam danas imala hrab rosti i da sam si potra ila mjesto u dr avnoj dvorani! I premda mi jo nije bilo mogue, da razgovaram sa sultanom, ipak u, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, sutra s njime razgovarati. Danas su bili takoer jo mnogi drugi ljudi prisutni, koji kao ja nisu na li ni kakvu priliku, da razgovaraju sa sultanom. Ali budi dobre volje moj sine, sutra u sigurno s njim razgovarati, tebi za ljubav, pa makar do lo to hoe! Kada je 'Ala ed-Din uo rijei svoje matere, on bude silno obradovan, iako je u p rekomjernosti svoje ljubavi i svoje e nje za princezom Badr el-Budurom ekao na odluk u iz sata u sat. Unato tomu on se oboru a strpljivo u, i tako su oboje ekali sve do slj edeeg jutra. Tada mati opet poe i uputi se sa zdjelom prema sultanovoj dr avnoj dvor ani. Ondje vidi daje dvorana zatvorena, a kada je o tome upitala ljude, oni joj reknu: Sultan uvijek samo triput u tjednu odr ava dr avni sabor. Tako se ona toga dana morala opet vratiti kui. I sada je odlazila onamo svaki dan. Kada bi vidjela da se odr ava sabor, tada bi se postavila ispred dr avne dvoran e, tako dugo dok sve ne bi bilo svr ilo, pa bi se vraala doma. I drugoga bi dana na lazila dvoranu zakljuanom. Pri tome ona ostane cijeli jedan tjedan. Sultan ju je meutim primjeivao kod svakog sabora. Pa kada je o posljednjem danu opet do la i post avila se kao obino ispred dr avne dvorane, sve dok sabor nije bio zakljuen, a da nij e na la hrabrosti, da prie ili rekne ma i jednu rije, sultan se prilikom ulaska u ha rem obrati velikom veziru, koji ga je pratio, s rijeima: 483 Dvjestaikzdesetipetct no - Veziru, sve od prije est do sedam dana vidim kod svakoga dr avnog sabora onu s taru kako dolazi ovamo, i vidim, da ona uvijek nosi ne to pod svojim ogrtaem. Zna li ti to o njoj, o veziru, ili o njezinoj molbi? - O na gospodaru i sultane - odgovori vezir - ene imaju neznatne razumske snage . Mo da ta ena dolazi, da ti se potu i na svojega mu a ili na nekoga iz svoje obitelji. Pa ipak sultan nije bio zadovoljan vezirovim odgovorom, nego mu on zapovijedi , kada ena opet doe u dr avnu dvoranu, da je on tada treba dovesti pred njegovo prij estolje. Odmah vezir stavi svoju ruku na svoju glavu i rekne: Slu am i pokoravam se, o na gospodaru i sultane! Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Dinova mati - koja se ve bila bila navikla na to, da svaki dan odlazi do dr avne dvorane i da ondje stoji licem u lice prema sultanu, iako je bila o alo ena i vrlo umorna, ali koja je ipak svojemu sinu 'Ala ed-Dinu za ljubav svaki napor smatrala lakim - s ada opet jednom jednoga dana do la do vladarske hale, kao uvijek, i postavila se p red sultanove oi. Kada ju je ovaj ugledao, on zapovjedi svojemu veziru: Tu je ona ena, o kojoj sam ti nedavno govorio. Dovedi je

sada pred mene, kako bih saznao njezinu molbu i odluio o njezi noj stvari! Vezir smjesta pode i dovede 'Ala ed-Dinovu mati pred prijestolje. Kada je sta ra ena stala pred vladara, ona se pred njim pokloni, za eli mu mo i dug ivot i vjenu s reu i poljubi pred njime tlo. Ti eno pone sultan od prije koliko te ve dana gledam kako dolazi u dr avnu dvoranu, a da ne kazuje nijednu rije! Sada me izvijesti o tome, ima li ti neku molbu, kako bih ti je ja ispunio! Ponovo 'Ala ed-Dinova mati poljubi tlo i zazove na kralja nebeski blagoslov. Zatim pone: 484 Pripovijest o }AIA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Dabome, tako mi tvoje glave, o najvei kralju na ega vre mena, ja imam jednu molbu. Ali se prije svih stvari udostoji, da mi obea sigurnost, kako bih mogla svoju molbu podastrijeti u ima na ega gospodara i sultana. Jer mo da e tvoja visost nai da je noja molba udna. Sultan je sada rado htio saznati, kakvu to molbu ona ima, a on je takoer po na ravi bio vrlo dobrostiv ovjek. Tako joj on dakle obea sigurnost, istovremeno zapov jedi, da svi prisutni trebaju otii, i ostane ondje sam s velikim vezirom. Zatim j e on nagovori ovim rijeima: - Izlo i svoju stvar. Ti stoji pod za titom Allaha Uzvi enoga! - O najvei kralju na ega vremena - odgovori ona - ja takoer tebe molim za opro tenj e. Neka ti Allah oprosti! - rekne on nato. A ona nastavi: - O na gospodaru i sultane, ja imam jednoga sina, koji se zove 'Ala ed-Din. On je uo jednoga dana, kako je glasnik izviki vao, da nitko ne smije otvarati svoj duan ili se pokazati na grad skim ulicama, jer e se princeza Badr el-Budur, ki na ega gospo dara i sultana, uputiti u hammam. Kada je moj sin to uo, tako ju je rado htio pogledati, i sakrio se na jednome mjestu, odakle ju je mogao dobro vidjeti. To je bilo iza vrata te kupelji. Pa kada je ona zatim do la, on ju je gledao i vidio ju je jo bolje, nego to je to bio htio. Ali otkada je on nju ugledao, o najvei kralju na ega vreme na, pa sve do ovoga trenutka, njemu ivot vi e nije nikakva radost, i on je od mene zatra io, neka je ja isprosim od tvoje visosti, kako bije ti s njim vjenao. Meni nije bilo mogue, da mu tu misao pro tjeram iz pameti. Jer ljubav je prema njoj do te mjere sna no zaro bila njegovo srce, da mi je on ak rekao: 'Znaj, majice, ako svoju elju ne budem vidio ispunjenom, ja u sigurno uskoro biti mrtav.' Ja molim tvoju visost za blagost i opro tenje glede ovoga smionog pothvata, u svoje i u njegovo ime. Nemoj nam to uzeti za zlo! Kada je kralj bio saslu ao njezine rijei, on se pone, jer je zbilja bio dobrostiv gospodar, smije iti i upita: 485 Dvjestai ezdesetipeta no to je dakle to, to ima kod sebe? Kakav je to zave ljaj? Kada je Ala ed-Dinova mati vidjela, da sultan nije srdit, nego da se osmjehuj e, ona odmah otvori rubac i pru i mu zdjelu s draguljima. Sultan pogleda dragulje, pa jer je sada s njih bio skinut rubac, uinilo se kao da je itava hala obasjana l usterima i svijenjacima. On bude zaslijepljen i zbunjen od sjaja tih dragulja i z aprepasti se nad njihovom rasko ju, njihovom veliinom i njihovom ljepotom. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan, kada je pogledao dragulje, zaprepa en uzviknuo: Dosada ja jo nikada nisam vidio ni ta slino ovim dragulji ma. Tako su lijepi, tako veliki i tako divni. Vjerujem, da se u mojim

riznicama ne nalazi nijedan jedini kao oni! I okrenuv i se k svojemu veziru on nastavi: Sto ti misli , veziru, jesi li ti u svom ivotu vidio ne to poput ovih dragulja? Vezir odgovori: Ja to nisam nikada vidio, o na gospodaru i sultane, i takoer ne vjerujem, da bi se u riznicama mojega gospodara i kralja na ao ma i jedan kamen, koji bi bio tako velik kao najmanji od ovih. Nato kralj rekne: Zaista, tko mi poklanja takve dragulje, taj zaslu uje, da bude suprug moje keri Badr el-Budure. Jer koliko ja vidim, nje nije nijedan dostojniji nego on. Ali kada je vezir uo sultanove rijei, jezik mu bude kao zalijepljen od nevolje. On bude obuzet dubokim jadom, jer mu je kralj bio obeao, da e svoju ker vjenati s n jegovim sinom. Poslije izvjesnoga pak kratkog vremena on pone: O najvei kralju na ega vremena, oprosti mi! Tvoja mi je visost obeala, da princeza Badr el-Budur treba pasti u dio moje mu sinu. Neka se dobrostivost tvoje presvijetle visosti udostoji dopustiti rok od tri mjeseca! Ako tako ushtjedne Allah, poklon e mojega sina biti jo vei od ovoga! 486 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Premda je kralj dobro znao, da to nije mogue niti veziru ni takoer najmonijem kr alju, on se ipak u svojoj dobrostivosti udostojao, da dopusti odgodu od tri mjes eca, onako kako ga je bio zamolio ministar. Nato se opet okrene k Ala ed-Dinovoj materi i rekne joj: Otii k svojemu sinu i reci mu, da mu ja dajem svoju rije, da je moja ki odreena za njega. Ali je ja moram najprije opremi ti i obaviti potrebne pripreme, zbog ega se on treba strpiti jo tri mjeseca. Po to je 'Ala ed-Dinova mati primila ovaj odgovor, ona se zahvali sultanu, pomo li se za njegovo dobro i otie. Letei od radosti ona po uri odatle, sve dok nije do la kui, i u la unutra. Kada je njezin sin 'Ala ed-Din vidio, da se njezino lice osmjeh uje, on se obraduje, da e mu ona donijeti dobru vijest, pogotovo to je ova-jput ta ko brzo bila do la natrag i to nije tako dugo bila izostala kao inae uvijek i to takoe r zdjelu nije bila donijela natrag. Tako joj on dakle upravi pitanja: Draga mati, donosi li mi, neka tako ushtjedne Allah, dobru vijest? Jesu li dragulji i njihova vrijednost isposlovali svoju stvar? Jesi li dobro bila primljena kod sultana, je li se on pokazao mi lostivim i prihvatio tvoju prosidbu? Tada mu ona ispria sve, kako ju je sultan primio i kako se divio veliini i rask o i dragulja, isto tako kao vezir. I ona zakljui s rijeima: On mi je obeao, da je njegova ki odreena za tebe. Ali, moj sine, vezir je jo potajno s njime razgovarao, prije nego to mi je on dao obeanje. I zatim, po to je vezir bio s njime nasamo raz govarao, on mi ju je obeao poslije tri mjeseca. Bojim se, da vezir smi lja nesreu i da hoe promijeniti kraljevu namisao. Dalje su mi pripovijedali, o sretni Kralju, da je 'Ala ed-Din, kada je uo od s voje matere, da mu sultan poslije tri mjeseca hoe dati svoju ker, bio u vedrom ras polo enju i vrlo radostan i da je rekao: Ako je sultan obeao da e je dati poslije tri mjeseca, to je dodu e dug rok. Ali je u svakom sluaju moja radost velika. 487 Dvjestai ezdesetipeta no I on od srca zahvali svojoj materi za njezin trud, tim to joj rekne: Tako mi Allaha, draga mati, sada mi je, kao da sam bio polo en u grob i kao da si me ti iz njega izvukla gore. Ja slavim Allaha Uzvi enoga. Jer sada sam siguran, da na cijelome svijetu

nema nikoga, tko bi bio bogatiji ili sretniji nego ja! Zatim on pone ekati, sve dok nisu bila protekla dva od tri mjeseca. Tada ode Al a ed-Dinova mati jednoga dana predveer na bazar, da kupi ulje. Ali ona nae sve baz are zatvorene i cijeli grad okien i ugleda, kako su stanovnici bili stavili u svo je prozore svjetlo i cvijee. Zatim ugleda takoer vojnike i tjelesne stra e i age vis oko na konjima u sveanoj povorci, uz zapaljene baklje i svjetla. Zauena nad ovom ne obinom okieno u ona poe ondje do duana jednoga trgovca uljem, koji je bio otvoren, i ku pi od njega ulje. I ona zamoli trgovca uljem: - Tako ti tvojega ivota, strie, reci mi, to to ima danas u gradu, da su ljudi po stavili sav ovaj nakit, da su svi bazari i kue okieni i da trupe idu u povorci? - eno - odgovori trgovac uljem - ja vjerujem, ti si jamano strankinja i nisi iz ovoga grada! Ne rekne ona - ja sam iz ovoga grada. Tada on nastavi: Ti hoe biti iz ovoga grada a uope ne zna , da sin velikog vezira veeras slavi svoju svadbu s Badr el-Budurom, sultanovom kerju? Sada je on upravo u hammamu a ovi su emiri i vojnici nje gova poasna pratnja. Oni e stajati i ekati, sve dok on ne izae iz kupelji, zatim e ga odvesti u sveanoj povorci u dvorac k sulta novoj keri. Kada je 'Ala ed-Dinova mati ula od njega te rijei, ona bude o alo ena, i nije znala, kako bi to trebala uiniti, da svojemu sinu priopi ovu tu nu vijest. Jer njezin je s iroti sin iz sata u sat ekao na kraj triju mjeseci. Ipak se ona smjesta vrati kui. Pa kada je stigla i u la k svojemu sinu, ona mu rekne: 488 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Moj sine, javit u ti jednu vijest. Ali e me jad, koji e ti ona prirediti, te ko opteretiti. Reci, kakva je to vijest? - odgovori joj on. Tada ona nastavi: Sultan je prekr io svoje obeanje, koje je dao tebi u pogledu svoje keri Badr el-Budure. Veeras s njome slavi svadbu vezirov sin. Ja sam od poetka mislila, moj sine, da vezir hoe promijeniti sultanovu namjeru, kao to sam ti takoer kazala, da je preda mnom s njim potajno razgovarao. Sada je 'Ala ed-Din upita: Kako si saznala to, da e veeras vezirov sin proslaviti svad bu s princezom Badr el-Budurom? Tada mu mati ispria sve, to je bila vidjela, kako je grad bio okien, kada je ona oti la, da kupi ulje, kako su age i dr avni velika i u sveanom poretku ekali, da veziro v sin doe iz hammama, i da je ovo njegova svadbena no. Kada je 'Ala ed-Din morao o vo saslu ati, spopadne ga od jada napadaj groznice. Ali odmah potom pomisli na svj etiljku, i on radostan rekne svojoj materi: Tako mi tvojega ivota, draga mati, ja vjerujem, da joj se vezirov sin nee tako obradovati, kao to ti misli . Ali dopusti nam da sada o tome utimo! Stavi pred nas veeru, da jedemo. Potom, kada ja malo odem u svoju sobu, ve e sve biti dobro. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din pos lije veere oti ao u svoju sobu, za sobom zakljuao vrata, uzeo svjetiljku i protrljao je. Smjesta se pred njim pojavi duh i rekne: Zahtijevaj, to eli ! Jer ja sam tvoj sluga, sluga onoga, koji dr i u ruci ovu svjetiljku, ja i sve sluge te svjetiljke. Tada 'Ala ed-Din rekne: Slu aj, ja sam zamolio sultana, da mi svoju ker dadne za enu, i on mi je obeao, da e to uiniti nakon tri mjeseca. On meutim nije odr ao svoje obeanje, nego ju je dao vezirovu sinu, 489 Dvjestai ezdesetipeta no

i taj hoe ove noi s njome slaviti svadbu. Zapovijedam ti dakle, ako si ti vjeran s luga ove svjetiljke, kada ove noi bude vidio nevjestu i mlado enju kako zajedno poiva ju, donesi ih na njihovoj postelji na ovo mjesto. To je, to ja od tebe zahtijevam . Marid odgovori: Slu am i pokoravam se! I ako eli jo neku drugu uslugu osim ove, tada mi zapovjedi sve, to eli ! Ali 'Ala ed-Din rekne: Sada ne zahtijevam ni ta drugo nego to, to sam ti rekao. Tada duh i ezne, a 'Ala ed-Din se vrati natrag k svojoj materi, kako bi ostatak veeri proveo s njome. Kada se zatim pribli ilo vrijeme, u kome je oekivao dolazak du ha, on se podigne i ode u svoju sobu. Jedva da je bio ondje, kadli je ve i duh do nio dvoje novovjenanih na njihovu krevetu. Kada ih je 'Ala ed-Din ugledao, on bud e silno obradovan, i rekne duhu: Odnesi odavde tog obje enjaka i spusti ga u zahod! U tren oka odnese duh vezirova sina i spusti ga u zahod. Ali prije nego to ga je napustio, on ga zapahne stanovitim dahom, kojim je ovoga uinio ukoenim, i tako vezirov sin ostane ondje u bijednome stanju. Nato se duh vrati natrag k 'Ala edDinu i upita ga: Ako ima jo neku drugu elju, izvijesti me o njoj! 'Ala ed-Din mu odgovori: - Ujutro se vrati natrag, kako bi ih opet odnio na njihovo mjesto! - Slu am i pokoravam se! - rekne duh i i ezne. 'Ala ed-Din je meutim jedva bio vjerovao, da e mu sve tako dobro uspjeti. A kak o je sada vidio princezu Badr el-Buduru u svojoj kui, premda je ve od prije dugo v remena bio raspaljen ljubavlju prema njoj, on ipak sauva prema njoj suzdr anost, i rekne joj: 490 Pripovijest o }AIPL ed-Dinu i arobnoj svjetiljci O gospodarice ljepotica, nemoj vjerovati, da sam te ja doveo ovamo, kako bih oskvrnuo tvoju ast. To neka je daleko! Ne, ja samo nisam htio, da se tebi obraduje jedan drugi. Jer tebe je tvoj otac, sultan, meni obeao. Zato dakle bezbri no poivaj! Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je princeza Badr e l-Budur, sultanova ki, kada je sebe ugledala u ovome siroma nome i tamnom prostoru i ula Ala ed-Dinove rijei, bila spopadnuta strahom i jezom. Da, ona je bila tako z bunjena, da 'Ala ed-Dinu nije mogla dati nikakav odgovor. Nato 'Ala ed-Din svue s voje gornje haljine, stavi ma izmeu sebe i nje i uzme poivati njoj o boku na istoj postelji, a da ni ta sramotno nije uinio. Ipak je brak vezirova sina s njome on sam o htio sprijeiti. Dakako, princeza Badr el-Budur je provela jednu vrlo lo u no, i u cijelome svom ivotu ona nije bila upoznala jo nijednu goru od nje. Vezirov je meuti m sin le ao u zahodu i nije se u svome strahu, koji je osjeao pred duhom, mogao mak nuti. Ali kada je bilo jutro, stupi duh, a da 'Ala ed-Din nije protrljao svjetil jku, pred njega i rekne mu: Moj gospodaru, ako ti to eli , tada mi to zapovjedi, kako bih ti ja to rado i s rado u isposlovao! 'Ala ed-Din mu dadne kao odgovor: Otii, ponesi opet nevjestu i mlado enju natrag na njihovo mjesto! Duh u tren oka izvede 'Ala ed-Dinovu zapovijed, polo i vezirova sina pokraj pri nceze Badr el-Budure, odnese ih i spusti ih na njihovo mjesto u dvorcu tako, kak o su bili prije toga, a da ih nitko nije vidio. Ali su oni gotovo umrli od strah a, kada su vidjeli, kako su bili no eni od mjesta do mjesta. Jedva pak da ih je du h bio spustio na njihovo mjesto, kadli se takoer ve pojavi sultan kod svoje keri, k ako bi je posjetio. im je vezirov sin uo, da se otvaraju vrata, smjesta se podigne s postelje, jer je znao, da nitko drugi nije smio ulaziti osim samog sultana. A li mu je to bilo vrlo neugodno. Jer on bi se rado jo grijao, zato to je tek malo p rije toga bio napustio zahod. Ipak se podigao i stavio na sebe svoje haljine. 491

Dvjestaisezdesetipeta no Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan u ao k svo joj keri, princezi Badr el-Buduri, poljubio je u elo, za elio joj dobro jutro i upit ao, je li zadovoljna sa svojim mladim suprugom. Ipak mu ona ne dadne nikakav odg ovor. Tada je on pogleda okom gnjeva, pa po to ju je jo vi e puta bio nagovarao, dok je ona uporno utjela i nije odgovarala nijednu jedinu rije, sultan otie svojim pute m i napusti je. Nato on ue ka kraljici i ispria joj, na to se princeza Badr el-Budu r bila drznula. Pa ipak mu kraljica, koja je htjela sprijeiti, da sultan princezu zamrzi, rekne: - O najvei kralju na ega vremena, to je tako kod veine novovjenanih. O danu poslije svadbene noi one se stide i poma lo se gizdaju. Nemoj joj to uzimati za zlo. Nakon nekoliko e dana ona ve doi k sebi samoj i s ljudima e razgovarati! Ali sada, o najvei kralju na ega vremena, nju sram spreava u tome, da raz govara. Ipak u ja otii k njoj i pogledati kako je s njome. Nato kraljica obue svoje haljine, uputi se k svojoj keri, princezi Badr el-Budu ri, prie joj, za eli joj dobro jutro i poljubi je u elo. Ali joj princeza ne odgovor i nijednu jedinu rije. Sada si kraljica rekne, da joj se moralo dogoditi ne to neob ino, to ju je tako zbunilo, i zato je ona upita: - Draga keri, to te potie na jedno takvo dr anje? Ispriaj mi, to ti se dogodilo, da ti meni, koja sam ti sada do la i za eljela ti dobro jutro, ne daje nikakav odgovor! Tada princeza Badr el-Budur podigne svoju glavu i rekne: - Ne budi na mene ljuta, draga mati! Ja bih te trebala sresti sa svom pristojno u i strahopo tovanjem, jer si me ti poastila svo jom posjetom. Ipak te molim, saslu aj uzrok mojega dr anja i uvidi, kako je ova no, koja sada le i iza mene, bila za mene naj gora od svih noi! Jer tek to smo bili legli, draga mati, kadli je jedan, iji lik mi ne poznamo, podigao postelju i odnio nas u neki tamni, prljavi i sirotinjski prostor. I sada princeza Badr el-Budur ispria svojoj materi, kraljici, sve, stoje ona b ila do ivjela u toj noi, kako je njezin mladi suprug 492 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu i arobnoj svjetiljci bio odnesen, kako je ona ostala sama, kako je zatim odmah potom do ao jedan drugi mladi i uzeo poivati na mjestu njezina supruga, nakon to je bio izmeu nje i sebe pos tavio ma. I ona zakljui s rijeima: Ujutro se taj, koji nas je odnio, vratio natrag i opet nas donio ovamo na na e mjesto. Tek to nas je meutim bio donio ovamo i ostavio nas, kadli takoer ve ue moj otac, sultan, u istome trenutku, u kome smo mi bili do li ovamo. Tada mi otkazu srce i jezik, i ja ne mognem sa svojim ocem, sultanom, razgovarati, jer su me bili spopali tako silan u as i groza. Mo da se moj otac na mene zbog toga ljuti. Zato te ja molim, draga mati, ispriaj mu razlog mojega pona anja, kako mi on to ne bi zamjerio, to mu nisam da vala nikakav odgovor, i da me ne prekorava, nego da me ispria! Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je kraljica, po to j e bila ula rijei svoje keri Badr el-Budure, njoj rekla: Draga keri, pazi na to, da ni pred kim o tome ne govori ! Inae bi se poelo govoriti, da je sultanova ki izgubila razum. Ispravno si uinila, to svojemu ocu nisi ni ta o tome rekla. uvaj se, uvaj se, moja keri, da mu o tome pria ! Ipak joj princeza Badr el-Budur dadne kao odgovor: - Mati, ja sam s tobom govorila pri istoj svijesti. Ja jo nisam izgubila razum. To sam ja stvarno do ivjela. I ako mi ti to ne vjeruje , tada upitaj mojega supruga ! - Slu aj, keri rekne nato kraljica te ludosti odagnaj iz svoje pameti. Obuci svo je haljine i promatraj svadbene sveanosti, koje se poradi tebe odr avaju u gradu i u kojima sudjeluje cijela zemlja! Slu aj odjeke tulumbaza i pjevanje. Pogledaj, ka

ko je sve lijepo okieno za tvoju svadbu, draga keri! Tada kraljica dadne da smjesta dou komorkinje, i one odjenu i okite princezu B adr el-Buduru. Nato se kraljica uputi k sultanu i ispria mu, da je njihova ki imal a u noi zbrkana snovienja, i ona ga zamoli, da joj to ne zamjeri, to mu nije dala n ikakav odgovor. 493 Dvjestai ezdesetipeta no Nadalje dadne da potajno doe vezirov sin i upita ga, to se dogodilo i jesu li rijei princeze Badr el-Budure istinite ili ne. Vezirov se meutim sin pobojao, da bi ml adu enu mogao izgubiti iz ruku, i tako on odgovori: Visoka gospodarice, ja ni ta ne znam o tome, to ti kazuje . Tada kraljica bude vrsto uvjerena, daje njezina ki samo vidjela zbrkana privienj a u snu. Svadbene su sveanosti potrajale tijekom cijeloga dana, * plesaice su ples ale, pjevaice pjevale, * i odzvanjala su sva glazbala, * dok su se kraljica i vez irov sin revno trudili, da uveaju radost sveanosti, kako bi princeza postala vesel a i zaboravila svoju tugu. Da, oni nisu toga dana ni ta propu tali, to bi poticalo na radost, kako bi ona odustala od svojih misli i razvedrila se. Ali sve to nije o stavljalo na nju uope nikakav dojam, nego je ona ustrajavala u utnji i uvijek je k ao smetena pomi ljala na ono, to joj se pro le noi bilo dogodilo.Vezirov je dakako sin bio pro ao jo gore nego ona, jer je on le ao u zahodu. Ali je on dogaaj bio zatajio i nije vi e mislio na svoju muku, jer se bojao, da bi mogao izgubiti svoju suprugu i svoj ugled, pogotovo zato to su mu svi ljudi zavidjeli na ovoj srei, jer je kroz to bio do ao do visokih asti. I drugo, jer je princeza Badr el-Budur bila djevojka tako velike ljupkosti i visoke ljepote. Takoer je 'Ala ed--Din iza ao toga dana i promatrao sveanosti, koje su se odr avale u gradu i u dvorcu. Ipak se morao smije iti , osobito kada je slu ao, kako ljudi govore o visokoj asti, koja je pala u dio vezi rovu sinu, i o njegovoj velikoj srei, jer je postao sultanovim zetom, i o velikoj rasko i, koja je bila razvijena pri proslavi njegove svadbe. U sebi je naime samo me 'Ala ed-Din govorio: Vi naravno ne znate, vi siroti vragovi, to se njemu noas dogodilo. Inae mu ne biste zavidjeli! Kada je zatim bila nastala no i kada se pribli ilo vrijeme spavanja, 'Ala ed-Din otie u svoju sobu i protrlja svjetiljku. Tada je u istome trenutku stao pred nje ga duh. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din, ka da je duh stao pred njega, njemu izdao zapovi494 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci jed, da mora kao i pro le noi donijeti ovamo sultanovu ker s njezinim mladim suprugo m, jo prije nego to joj on oduzme djevi-anstvo. Duh nije oklijevao, nego smjesta i ezn e i izostane samo jedan kratak as, dok nije do lo vrijeme. Tada se opet pojavi s po steljom, na kojoj su poivali princeza Badr el-Budur i vezirov sin. Zatim on uini s mladim ovjekom ono isto to i no prije. Pograbi ga i spusti ga u zahod i ondje ga o stavi da le i ukoen od prekomjerne tjeskobe i straha. 'Ala ed-Din meutim polo i ma izmeu princeze Badr el-Budure i sebe i dadne se na poinak. Kada je nastalo jutro, duh doe opet i oboje ih odnese natrag na njihovo mjesto. 'Ala ed-Din je meutim bio isp unjen zlurado u prema vezirovu sinu. Kada se dakle sultan podigao na uranak, on pom isli na to, da se uputi svojoj keri, princezi Badr el-Buduri, da vidi, hoe li ona opet s njim uiniti kao dan prije. Po to se dakle bio probudio iz sna, on obue svoje haljine i poe k dvoru svoje keri. Jedva da je on otvorio vrata, kadli takoer ve skoi na noge vezirov sin, napusti postelju i pone oblaiti svoje haljine, iako su mu reb ra egrtala od hladnoe. Jer kada je do ao sultan, duh ih je bio upravo malo prije ona mo dopremio. Sultan ue i pribli i se k svojoj keri, princezi Badr el-Buduri, koja je poivala na svojoj postelji. On podigne zavjesu, za eli joj dobro jutro, poljubi je u elo i upita je kako se osjea. Ali kada je vidio, kako ona nabire elo, njemu ne d aje nikakav odgovor, nego ga samo ljutito pogledava i nalazi se u jednome nevolj nom stanju, on se na nju razbjesni, jer mu nije ukazivala ast nijednom rijeju, i p osumnja, da s njome ne stoji dobro. On trgne ma i dovikne joj:

Sto se s tobom dogodilo? Ili e mi sada rei, to se s tobom zbilo, ili u ti ja ovoga trenutka oduzeti ivot! Zar me ti tako cijeni i po tuje , da mi ne odgovara nijednu rije, kada ja tebi govorim? Kada je dakle princeza Badr el-Budur vidjela, da se njezin otac razbjesnio i da u ruci dr i isukan ma, tada joj i ezne sav strah, ona podigne glavu i rekne: Moj ljubljeni oe, nemoj se srditi i nemoj se prenagljivati u svome bijesu. Jer ja nemam nikakve krivnje u bijedi, u kojoj me sada vidi ! Slu aj dakle, to mi se dogodilo. I to je sigurno, kada ti 495

Dvjestaikzdesetipeta no bude saslu ao moje izvje e o tome, to mi se u ove dvije noi dogodilo, ti e me tada oslo iti od krivnje, i tvoja e visost osjeati sa mnom srdanu suut, kako ja to od tvoje lj ubavi prema meni oekujem. Nato princeza Badr el-Budur ispria svojemu ocu, sultanu, sve to joj se bilo dog odilo, i ona zakljui s rijeima: Moj oe, ako ti meni ne vjeruje , tada upitaj mojega supru ga. On e sve ispriati tvojoj visosti. Jer ja nisam slutila, to se s njim inilo, kada ga se uzimalo s moje strane, da, ja uope nisam znala, kamo ga se odnosilo. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da se sultan, kada je bio uo rijei svoje keri, bio o alostio i, sa suzama u oima, ma opet stavio u korice. O n se nagne nad svoju ker, poljubi je i rekne joj: Draga keri, za to mi ti to nisi rekla ve juer? Zatim bih ja mogao tu nevolju i strah, koji su te sna li pro le noi, odvratiti od tebe. Ali ne alosti se! Odagnaj od sebe te misli! Veeras u po staviti za tebe stra are, koji te trebaju uvati. Zatim ti se nee opet dogoditi takva bijeda. Sada se sultan uputi natrag u svoj dvor i smjesta dadne k sebi pozvati vezira . im se on pojavio i stao pred prijestolje oekujui zapovijed, sultan ga upita: - Kako ti gleda na te stvari? Mo da te je tvoj sin izvijestio o onome, to se dogo dilo njemu i mojoj keri. - O najvei kralju na ega vremena odgovori vezir ja svojega sina nisam vidio niti juer ni danas. Nato ga sultan izvijesti o svemu, to mu je bila ispriala njegova ki Badr el-Budu r, i on ktomu doda: Sada je to moja elja, da ti upita svojega sina o pravome stanju stvari. Jer to je mogue, da moja ki od straha ne zna tono, to se s njome dogodilo. Pa ipak ja vjerujem, da su sve njezine rijei istinite. 496 Pripovijest o 'AlA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Vezir se odmah stavi u pokret, otie i naredi da doe njegov sin. Zatim ga upita o svemu onome, to mu je bio ispriao sultan, je li to istina ili ne. Tada mladi uzvi kne: O veziru, moj oe, neka je to daleko, da bi princeza Badr el-Budur govorila neistinu. Ne, sve to je ona rekla, to je istina! Te su dvije noi bile za nas najjadnije to ih ima, umjesto da bi nam bile noi sree i radosti. Ali to se meni dogodilo, to je bilo najgore. Jer ja sam morao, umjesto da poivam na postelji kod svoje su pruge, le ati u zahodu, jednome mranome, stra nome, smrdlji vome, prokletom mjestu, i moja su se rebra stisnula od hladnoe. Ukratko, mladi je ispriao sve, to mu se bilo dogodilo, i naposljetku je jo ktomu dodao: Dragi oe, ja te zaklinjem, razgovaraj sa sultanom, da me on oslobodi od toga braka! To je dakako za mene visoka ast, da budem sultanov zet, pogotovo to je ljubav prema princezi Badr el-Buduri posve zarobila moje srce. Alija vi e nemam nikakve snage, da podnesem jo jednu jedinu no kao posljednje dvije.

Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da se vezir, kada je bio uo rijei svojega sina, vrlo o alostio i rastu io. Jer on je ipak htio svojega sina time, to bi ga uinio sultanovim zetom, dovesti do asti i ugleda. Tako on utone u m isli i zapadne u nedoumicu, to sada u toj stvari treba uiniti. To mu je vrlo te ko p adalo, da opet razvrgava brak, a on je ve od radosti bio pozvao deset svetaca, je r mu se bila dogodila jedna takva srea. Tako on dakle rekne svojemu sinu: Priekaj, moj sine, vidjet emo, to e se dogoditi sljedee noi. Postavit emo za vas stra are, koji vas trebaju uvati. Ipak si nemoj dopustiti, da ti opet umakne ova visoka ast, koja je tebi jedinomu pala u dio! Nato ga vezir napusti, vrati se natrag k sul tanu i izvijesti ga, da je sve, to je bila rekla princeza Badr el-Budur, istina. Tada sultan rekne: Budui da stvar tako stoji, mi ne trebamo vi e nikakve svadbe! v I on zapovjedi, da se sveanosti odmah prekinu i da se brak proglasi ni tavnim. S av se narod, svi su se stanovnici grada vrlo 497 Dvjestcii ezdesetipeta no zaudili s obzirom na neobinu okolnost, pogotovo kada su vidjeli kako iz palae dolaz e vezir i njegov sin, koji su se od jada i prekomjerne srd be nalazili u bijednom stanju. Naskoro su ljudi poeli zapitkivati: Sto se zapravo dogodilo? Zbog ega je svadba uinjena ne va eom i brak razvrgnut? Nitko nije znao, to se bilo dogodilo, osim jedinoga zaetnika cijele stvari, 'Al a ed-Dina, koji se smijao ispod brka. Tako je dakle svadba progla ena ni tavnom. Sul tan meutim nije vi e pomi ljao niti se podsjeao na ono obeanje, koje je bio dao 'Ala ed -Dinovoj materi. Niti vezir to nije inio, i nijedan od dvojice nije znao, na to je iza ao neobian do ivljaj. 'Ala ed-Din je jo ekao sve do isteka triju mjeseci, nakon ko jih je, kako mu je sultan bio obeao, trebalo biti obavljeno njegovo vjenanje s pri ncezom Badr el-Budurom. Zatim meutim on odmah po alje svoju mater k sultanu, kako b i od njega izmolila ispunjenje njegova obeanja. Tada stara ena otie u dvor, pa kada je sultan u ao u dr avnu dvoranu i ugledao 'Ala ed-Dinovu mater kako stoji pred nji m, on se prisjeti onoga obeanja, koje joj je bio dao, da e naime svoju ker vjenati s njezinim sinom. Tako se on okrene k svojemu veziru s rijeima: Veziru, tu je ona ena, koja mi je donijela dragulje i kojoj smo mi dali svoju rije, da emo nakon tri mjeseca...! Dovedi je prije svega drugoga najprije k meni! Vezir ode i dovede 'Ala ed-Dinovu mater k sultanu. Kada je zatim stala pred p rijestolje, ona se nakloni, za eli mu mo, dug ivot i sreu. Sultan je upita, ima li on a kakvu molbu, a ona mu dadne kao odgovor: O najvei kralju na ega vremena, tri su mjeseca, koja si ti kod svojega obeanja stavio kao rok, protekla. Sada je vrijeme, da ti mojega sina 'Ala ed-Dina vjena sa svojom kerju, princezom Badr el-Budurom! Kralj zapadne u nedoumicu zbog ove opomene, pogotovo jer je vidio, da 'Ala ed -Dinova mati izgleda siroma no i da pripada prostom puku. Ali je poklon, koji mu j e bila donijela, bio vrlo skupocjen i neplativ. On dakle opet nagovori vezira s rijeima: 498 Pripovijest o iAld ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Sto mi ti savjetuje da uinim? Ja sam u stvari dao svoju rije. Alije oito, da su oni siroma ni ljudi i da ne pripadaju ugled nicima. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je vezir, koji je gotovo umro od zavisti i koji se zbog onoga, to se bilo dogodilo njegovu sinu, po sve osobito alostio, u sebi samome rekao: Kako? Zar se treba jedan takav momak kao to je taj o eniti sultanovom kerju, dok e moj sin biti li en te asti?

Sultanu meutim rekne: Visoki gospodaru, to je ne to posve lako, da se toga tuinca odvrati od nas. Jer tvojoj visosti ne dolikuje, da svoju ker dadne nekomu momku, o kome se ne zna, tko je on. Tada sultan upita: - Na koji dakle nain mi mo emo tog ovjeka odvratiti od nas, kada sam mu ja ipak d ao svoju rije? Rije kraljeva je jedna pisana isprava! - Visoki gospodaru odgovori vezir moj savjet izlazi na to, da ti od njega zat ra i etrdeset zdjela od istoga ispranog zlata, koje trebaju biti napunjene takvim dra guljima, kakve je ena tajput donijela, nadalje etrdeset robinja, koje e nositi zdje le, i etrdeset robova. Kralj odgovori: Tako mi Allaha, veziru, ispravno si rekao. To je ne to, to on nee moi uiniti, i tako ga se mo emo na dobar nain osloboditi! Nato sultan rekne Ala ed-Dinovoj materi: Otii, reci svojemu sinu, da ja ostajem pri obeanju, koje sam mu dao, ali samo ako on mo e nabaviti nevjestinski dar za moju ker: tra im od njega etrdeset zdjela od istoga zlata, koje trebaju sve biti napunjene takvim draguljima, kakve si mi ti onda bila donijela. Nadalje etrdeset robinja, koje e ih nositi, i etrde set robova za njihovo poslu ivanje i pratnju! Ako tvoj sin to sve uzmogne nabaviti, ja u ga vjenati sa svojom kerju. 499 Dvjestai ezdesetipeta no Tada se Ala ed-Dinova mati dadne na put kui, tim to je kimala glavom i u sebi g ovorila: Odakle bi mojemu siroma nom sinu trebale pasti u dio takve zdjele i dragulji? Pretpostavimo, da se on vrati natrag u peinu s blagom i uzme zdjele i otrgne s drvea dragulje, iako ja ne vjerujem, da e mu to biti mogue - ali pretpostavimo, da ih on stvarno donese, odakle on treba uzeti robinje i robove? Na taj je nain ona stalno govorila sama sa sobom, sve dok nije stigla kui. 'Ala ed-Din je ve na nju ekao. Ali kada je u la, ona mu rekne: Moj sine, zar ti ja nisam govorila, da ne treba pomi ljati, kako bi ti ikada mogao zadobiti princezu Badr el-Buduru? To je ne to posve nemogue za ljude kakvi smo mi! Reci, to je posrijedi? - upita on nato. A ona nastavi: Moj sine, sultan me je primio sa svim po tovanjem, kao to je to njegov obiaj, i meni se ini, da je on dobronamjeran prema nama. Ali tvoj je neprijatelj prokleti vezir. Jer kada sam ja u tvoje ime tako bila rekla kralju, kako si ti meni kazao, naime, da je rok za njegovo obeanje protekao, i nakon to sam mu bila kazala: 'Neka ushtjedne tvoja visost sada ve izdati zapovijed, da se Badr el-Budur vjena s mojim sinom 'Ala ed-Dinom', tada se on okre nuo k veziru i s njim razgovarao. I taj mu je odgovorio potajnim apatom. I naposljetku mi je sultan dao svoj odgovor. Nato ona ispria svojemu sinu, to sultan zahtijeva, i ktomu doda: Moj sine, on hoe odmah imati od tebe odgovor. Ali ja vjerujem, mi za njega nemamo nikakav odgovor. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da se 'Ala ed-Din, ka da je uo rijei svoje matere, poeo smijati i rekao joj: Draga mati, ti ka e , da mi njemu ne mo emo dati nikakav odgovor, i ti vjeruje , da je stvar vrlo te ka! Budi tako dobra, otii 500 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu i arobnoj svjetiljci ; donesi mi ne to za jelo. Poslije jela e , ako tako ushtjedne Milosrdni, vidjeti moj odgovor. Sultan misli isto tako kao ti, da on zahtijeva ne to silno veliko, tako

da me mo e odvratiti od princeze Badr el-Budure. U stvarnosti je meutim on zatra io n e to mnogo lak e, nego to sam ja bio mislio. Ipak sada otii, kupi nam ne to za jelo, i o stavi mene samoga, kako bih mogao pripremiti odgovor! Tada njegova mati poe i otputi se, kako bi kupila na bazaru, to je trebala za p odnevni objed. 'Ala ed-Din meutim otie u svoju sobu, izvadi svjetiljku i protrlja je. Istoga trenutka stane pred njega duh i rekne: Moj gospodaru, zahtijevaj, to eli ! Ala ed-Din odgovori: Ja sam zaprosio sultanovu ker, kako bih se njome o enio. Sada je meutim sultan od mene zatra io etrdeset zdjela od istoga zlata. Od njih treba svaka pojedina vagati deset funti i biti napunjena takvim draguljima, kakvi su u vrtu peine s blagom. et rdeset robinja trebaju nositi etrdeset zdjela, uza svaku robinju treba biti po je dan u kopljenik, tako da bude u cijelosti takoer etrdeset u kopljenika. elim dakle od t ebe, da mi sve to donese . Slu am i pokoravam se, moj gospodaru! - rekne d inn, pa po to je na neko vrijeme bi o i eznuo, on dovede etrdeset robinja, od kojih je svaka bila praena od po jednog u kop ljenika i na glavi nosila po jednu zdjelu od istoga zlata, koja je bila napunjena najskupocjenijim draguljima. On ih dovede pred 'Ala ed-Dina, tim to rekne: Ovdje je ono, to si ti zahtijevao. Reci mi, eli li jo neku stvar ili neku drugu u slugu! Tada mu 'Ala ed-Din dadne kao odgovor: Sada ne elim ni ta. Ako mi meutim bude to potrebno, tada u te pozvati i rei ti. Nato duh opet i ezne. Nakon stanovitoga se kratkog vremena vrati natrag takoer 'A la ed-Dinova mati i ue u svoju kuu. Tu ugleda robove i robinje, i zauena uzvikne: 501 Dvjestai ezdesetipeta no ? To sve dolazi od svjetiljke. Zavazda je Allah sauvao mojemu sinu! Ali jo prije nego to je ona odlo ila svoj ogrta, Ala ed-Din uzvikne: Mati, sada je za tebe vrijeme, prije nego to sultan otie k svom dvoru u harem! Stoga uzmi, to je on zatra io, i smjesta mu odnesi, kako bi znao, da ja njegove zah tjeve mogu ispuniti, ak jo i vi e od toga. Takoer da je bio prevaren od svojega vezir a, kada je s njim bio mi ljenja, da se oni mogu mene osloboditi nekom meni nemoguom zadaom. 'Ala ed-Din smjesta ode, irom otvori kuna vrata i dadne da robinje i u kopljenici izlaze u parovima, uvijek po jedna robinja praena od jednoga u kopljenika, sve dok nisu ispunili gotovo cijelu ulicu. Pred njima je koraala Ala ed-Dinova mati. Lju di su u gradskoj etvrti ostajali stajati, kada bi ugledali tu divnu, udesnu predst avu, gledali su je, zaprepa ivali se, promatrali su lijepe i dra esne likove robinja u njihovima zlatom protkanima i draguljima op ivenim haljinama, od kojih je najnez natnija bila vrijedna tisue. Takoer su gledali zdjele i vidjeli sjaj, koji je izla zio iz njih i zrakama nadma ivao Sunevu svjetlost, iako je svaka pojedina od njih b ila pokrivena komadom zlatnoga brokata, koji je jednako tako nosio op av od skupoc jenih dragulja..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 502 Ali kada je poela

On rogo C dvjestai ezdeseti esta noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje 'Ala ed-Dinova mati, dok su narod

i ljudi te gradske etvrti ostajali stajati i zapanjeno gledali ovu udesnu predsta vu, koraala naprijed, praena od robinja i uskopljenika u dobro ureenoj povorci. I u vijek su iznova ljudi zastajkivali, kako bi promatrali ljepotu robinja, i slavil i svemonoga Stvoritelja, sve dok povorka nije stigla na cilj. Zatim 'Ala ed-Dinov a mati ue s njima u dvor. Ali kada su ih ugledali age i komornici i satnici vojni h trupa, oni budu obuzeti divljenjem, i bili su kao zaslijepljeni prizorom, koje mu slina jo nikada u svome ivotu nisu bili vidjeli, osobito pak robinjama, od kojih bi svaka pojedina ak jednomu svecu mogla ugrabiti razum. No premda su sultanovi komornici i trupski satnici svi potjecali od uglednika i emira, ipak su se najvi e udili nad skupocjenim haljinama, u koje su djevojke bile odjevene, i nad zdjelam a, koje su nosile na svojim glavama, i od kojih su zbog njihovoga svijetlog blje skanja i iskrenja jedva mogli otvarati oi. Nato uu vojnici, koji su bili na stra i, i ispostave sultanu izvje e, i vladar smjesta izda zapovijed, da prido li trebaju bit i dovedeni pred njega u dr avnu dvoranu. Tada 'Ala ed-Dinova mati ue s njima unutra , pa kada su stale pred prijestolje, sve se one pred sultanom poklone sa savr enom ugla-eno u i iskazivanjem po tovanja, za ele mu mo i sreu, uzmu 503 Dvjestai ezdesetiksta no zdjele sa svojih glava i spuste ih pred njega na pod. Zatim tu ostanu prekri enih ruku, nakon to su bile sa zdjela skinule pokrivala. Sultan je meutim bio u najveoj mjeri zaprepa en. Bio je zbunjen neopisivom ljepotom i Ijupko u djevojaka, i njegov je razum bio kao zaslijepljen, kada je vidio pred sobom zlatne zdjele pune dragulj a, koji su opinjavali pogled. Da, sultan je bio posve u nedoumici, tako da je slii o nekomu mutavcu i u prekomjernosti svoje zapanjenosti nije mogao izrei nijednu r ije. A njegova je pamet bila jo vi e zbunjena mi lju na to, da je sve ovo do lo u razmak u od jednoga sata. Nato on izda zapovijed, da robinje trebaju sa svim to je bilo uz njih, takoer sa zdjelama, otii u dvor princeze Badr el-Budure. Djevojke dakle o pet podignu zdjele i uu onamo. Zatim stupi naprijed Ala ed-Dinova mati i rekne su ltanu: Visoki gospodaru, to nije ni ta u poreenju s visokim polo ajem asti princeze Badr el-Budure. Ona zaslu uje mnogostruko vi e od toga. Ali se sultan okrene k veziru s rijeima: Sto ka e sada, veziru? Zar nije on, koji je u kratkom vre menu mogao pribaviti jedno takvo bogatstvo, vrijedan, da postane sultanovim zetom i da dobije za enu sultanovu ker? Vezir je dodu e bio jo vi e zapanjen nego vladar nad veliinom ovoga bogatstva. Ali ga je izjedala smrtna zavist i postajala sve jo veom, kada je vidio, da je sultan zadovoljan s jutarnjim darom148 i nevjestinskim poklonom. Sada meutim nije mogao proturijeiti istini niti rei sultanu, da sve to nije nje dostojno. I tako pone razm i ljati o sredstvu, kojim bi mogao potaknuti sultana, da uskrati 'Ala ed-Dinu svoj u ker Badr el-Buduru. Zato mu on rekne: Visoki gospodaru, sva blaga ovoga svijeta nisu toliko vrijed na kao nokat na ruci tvoje keri. Tvoja visost precjenjuje ovo u po reenju s njome. 148 Jutarnjim se darom naziva mlado enjin poklon nevjesti prije potpisivanja branog ugovora. 504

Pripovijest o 'Ala, ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan, kada je bio uo vezirove rijei, primijetio, kako ga na ovaj njegov govor potie samo njegova prekomjerna zavist. I tako se on onda obrati 'Ala ed-Dinovoj materi s rijeima: eno, otii k svojemu sinu, reci mu, da sam ja jutarnji dar od njega primio, da u j a odr ati svoje obeanje, da je moja ki sada ve njegova nevjesta i on moj zet! I reci mu nadalje, da on treba doi ovamo, kako bih ga ja upoznao. On treba biti od mene primljen s visokom poa u i po tovanjem, i veeras treba poeti svadbena sveanost. Ali, kak je reeno, daj da on bez odlaganja doe k meni! Tada 'Ala ed-Dinova mati po uri tako brzo, da bi je jedva mogli stii vjetrovi, n

atrag kui, kako bi svojemu sinu donijela veselu vijest. Da, ona je letjela od rad osti, kada je mislila na to, da njezin sin treba postati sultanovim zetom. Sulta n meutim, po to je 'Ala ed-Dinova mati bila oti la, izda zapovijed, da se okona odr avan je dr avnog sabora, otie u dvor princeze Badr el-Budure i zapovjedi, neka se robinj e sa zdjelama dovedu k njemu i njegovoj keri, kako bi ih on njoj mogao pokazati. Kada su dakle bili doveli djevojke, princeza Badr el-Budur promotri dragulje, i puna ushienja uzvikne: - Ja vjerujem, da se ni u jednoj riznici na svijetu ne nalazi ni jedan jedini dragulj od njihove vrste! Nato ona pogleda robinje i vrlo joj se dopadnu njihova ljepota i ljupkost. Ka da je zatim saznala, da sve to dolazi od njezinoga novog zarunika i da je on to p oslao njoj u ast, ona se tada obraduje, premda je upravo bila jo ra alo ena i tu na zbog svojega ranijeg supruga, vezirova sina. Silna ju je radost obuzela, kada je vidj ela te dragulje i te lijepe djevojke, a jer je ona bila tako vesela, s njome se od srca radovao njezin otac. Kada je dakle vidio, da su jad i tuga bili ustuknul i, on joj uputi ove rijei: - Draga keri, princezo Badr el-Budur, svia li se tebi ovo? Ja vjerujem, tvoj e novi mu biti jo ljep i od ministrova sina. Ako tako ushtjedne Allah, ti e u njemu do ivjeti mnogo radosti. 505 Dvjestai ezdeseti esta no Tako daleko sultan. Okrenimo se sada opet k 'Ala ed-Dinu! Kada se njegova mat i bila vratila doma i u la u njihovu kuu s licem koje je zrailo od radosti, i kada j u je bio ugledao, tada je znao, da sve dobro stoji, i tako on rekne: - Allahu neka bude vjena slava! Sada je moja elja ispunjena! - Vesela vijest, moje dijete, - rekne mati - budi dobro raspolo en i radosna sr ca, jer si postigao svoj cilj! Sultan je primio tvoj dar kao nevjestinski poklon i jutarnji dar za princezu Badr el--Buduru. Ona je sada tvoja nevjesta. Jo se vee ras, moj sine, treba odr ati va a svadba, zatim e ti ui k princezi. Sultan je, da bi po tkrijepio svoju rije, obznanio pred cijelim svijetom, da e ti biti njegov zet, i re kao je, da ovo treba biti svadbena no. Zatim je meutim on takoer dodao: 'Daj da tvo j sin doe k meni, kako bih ga ja upoznao. Ja u ga primiti s visokim poastima i odli kovanjima!' Sada je dakle, moj sine, moj nalog izvr en. Ono, to jo pre-ostaje, to je na tebi. Tada 'Ala ed-Din poljubi svojoj materi ruku i zahvali joj. Zatim ode u svoju sobu, uzme svjetiljku i protrlja je. Odmah stane pred njega duh i rekne: - Na slu bu! Zahtijevaj, to eli ! - Ja elim - odgovori 'Ala ed-Din - da me ti odnese u neku kupelj, kojoj uope nem a ravne na svijetu, i da mi zatim nabavi jednu tako skupocjenu kraljevsku haljinu , kakvu inae nema nijedan kralj. - Slu am i pokoravam se! - rekne marid, podigne ga i odnese ga u kupelj, kakvu carevi i perzijski kraljevi jo nikada nisu bili vidjeli: bila je od mramora i kar neola, udesne su slikarije, koje oaravaju pogled, u njoj bile nanesene, i u njoj s e nalazila dvorana, koja je bila sva ukra ena skupocjenim draguljima. U toj se kupelji nije nalazio nijedan ovjek. Ali kada je u ao 'Ala ed-Din, k nje mu doe neki d inn u ljudskom obliju, opere ga i dadne da mu padne u dio svaka mogua k upeljska njega, koju je on samo mogao po eljeti. 506 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din, na kon to se bio okupao i nau io kupeljske njege, pre ao iz prostora za kupanje u vanjsk u dvoranu. Ondje primijeti, da su njegove vlastite haljine bile odnesene i da na njihovu mjestu le i od svih najrasko nija kraljevska odjea. Nato mu budu doneseni erb eti i kava s ambrom. Po to se bio napio, doe k njemu skupina robova i obuku mu rask o ne haljine. Pa im se bio odjenuo, po kropio je po sebi iznimno mirisave miomirise. 'Ala ed-Din je naravno bio, kao to ti zna , siroti krojaki sin. Ali sada to nitko ne bi bio pomislio, nego bi svatko rekao: 'Ovaj je iznad svih najot-mjeniji princ' -slava neka je Njemu, koji mijenja i ostaje nepromjenjiv! Zatim se pred njim op

et pojavi duh, podigne ga i odnese ga natrag u njegovu kuu. Ondje mu on rekne: Moj gospodaru, eli li ti jo ne to? Dabome odgovori 'Ala ed-Din elim, da mi dovede etrdesetiosam mameluka149, od kojih dvadesetietiri trebaju ii preda mnom a dvadesetietiri iza mene, ktomu takoer za njih konje, opreme i oru je, a sve, to oni i njihovi konji nose, treba biti od onoga najvrednijega i najskupocjenijega, kakvo se ne nalazi ak ni u riznicama kraljeva. Nadalje mi dovedi jednog drijepca, onakvoga kakve ja u perzijski kraljevi, ija je orma od zlata i cijela optoena skupocjenim draguljima! Nabavi mi takoer etrdesetiosamtisua dinara, za svakoga memeluka po tisuu! Ja se hou sada uputiti k sultanu. Zato nemoj oklijevati, jer bez svega ovoga, to sam ti spomenuo, ja ne mogu doi pred vladara! Dovedi mi meutim takoer jo dvanaest robinja jedinstvene ljepote, koje e biti odjevene u najrasko nije haljine, kako bi pratile moju mater u sultanovu palau. Svaka robinja treba nositi odjeu, kakva doliku je za odijevanje ena kraljeva! Slu am i pokoravam se! odgovori duh, i ezne na jedno kratko vrijeme, ali ve u tren oka donese sve, to mu je bilo na-lo eno. Mameluci (ili: mamluci) je naziv za bijele robove. 507

Dvjestai ezdesetiksta no Rukom je vodio jednoga drijepca, kakav se ne mo e nai meu konjima iste arapske rase . Taj je nosio sedlenu opremu od naj-skupocjenijih zlatom pro ivenih tkanina. Tada 'Ala ed-Din odmah dovede svoju mater, preda joj dvanaest robinja i dadne joj ha ljine, da se odjene i uputi s robinjama k palai. Nato po alje jednoga od mameluka, koje mu je bio doveo d inn, k sultanu, kako bi saznao, je li sultan napustio harem ili ne. Mameluk poe na put br e nego munja i opet se urno vrati natrag s vije u: Moj gospodaru, sultan te oekuje! Tada 'Ala ed-Din uzja i. Takoer se mameluci ispred njega i iza njega popnu na sv oje konje, i njihov je izgled bio slava za Gospoda, koji ih je bio stvorio u svo j toj ljepoti i ljupkosti, koja ih je resila. I oni su meu narod razasipali zlatn ike pred svojim gospodarom 'Ala ed-Dinom, koji ih je sve nadma ivao svojom ljepoto m i ljupko u, da se posve uti o kraljevskim sinovima - slava neka bude Darovatelju, Vjenomu! I sve se to zbivalo zahvaljujui udesnim snagama arobne svjetiljke, koja je svojemu posje-dovatelju poklanjala ljepotu i divotu, bogatstvo i znanja. Narod j e meutim bio zapanjen nad 'Ala ed-Dinovom dare ivljo u i posve neuobiajenom velikodu no u svi su bili ushieni, kada su vidjeli njegovu divnu ljepotu i njegovo uzvi eno dost ojanstvo, i zahvaljivali su Milosrdnomu za ovaj plemeniti lik. Svi su na njega p rizivali nebeski blagoslov, premda su ga poznavali kao sina toga i toga krojaa. N itko mu od njih nije zavidio, nego je svaki pojedini uzvikivao: On to zaslu uje! Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din, do k je narod bio ushien nad njim i njegovom velikodu nom dare ljivo u, na svome putu prema sultanskoj palai istresavao zlatnike, i da su svi, veliko i malo, na njega prizi vali nebeski blagoslov, sve dok nije do ao do dvorca, praen od mameluka, koji su pr ed njim i iza njega takoer dijelili ljudima zlato. Sultan je dakle kod sebe bio o kupio uglednike dr ave i njima priopio, da je dao svoju rije, da e s 'Ala ed-Dinom vj enati svoju 508 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci ker. I on im zapovjedi, da ga trebaju ekati, sve dok ne doe, i zatim mu svi izai u s usret. Bio je okupio sve emire, vezire, ko-mornike, namjesnike i satnike vojnih trupa i dao da se postave kod dvorskih vrata, kako bi doekali 'Ala ed-Dina. Kada je dakle ovaj stigao, on htjedne na vratima sjahati. Ali mu jedan od emira, koje ga je kralj bio izabrao za taj nalog, rekne: Moj gospodaru, izdana je zapovijed, da ti ue na konju i da sja i tek pred vratima dr avne dvorane! Svi pou pred njime, dok

je on jahao, sve dok ga nisu doveli do vrata dr avne dvorane. Tada jedni stupe pred njega i pridr e mu stremen, drugi ga podupru s obje strane, jo drugi ga prime za ruku i pomognu mu pri sjahavanju. Iznova pou pred njim emiri i dr avni velika i pa ga uvedu u dr avnu dvoranu, sve dok tako nije stao pred sultanovo pri jestolje. Sultan odmah sie sa svojega prijestolja, zagrli ga i odvrati ga od toga, da poljubi ilim. Da, on sam poljubi svojega zeta i dadne mu da sjedne njemu s desna. 'Ala ed-Din se meutim zakune na vjernost i izgovori elje za blagoslovom, kako to pred kra ljevima prilii i dolikuje, i zatim nastavi: O na gospodaru i sultane, milost se tvoje visosti udostojala, da meni dopusti enidbu tvojom kerju, princezom Badr el-Budurom, iako ja ne zaslu ujem tu veliku naklonost, jer sam jedan od najneznatnijih meu tvojim slugama. Tako se ja molim Allahu, da tebi pokloni dug ivot. I zaista, o kralju, moj jezik nije u stanju izraziti zahvalnost prema tebi, tako je velika ova preko svake mjere visoka milost, koju si mi se ti udostojao ukazati. Sada jo molim tvoju visost, da mi htjedne pokazati neko zemlji te, prikladno za to, da na njemu dadnem izgraditi jedan dvorac, koji e biti dostojan princeze Badr el-Budure. Sultan je bio posve iznenaen, kada je ugledao 'Ala ed-Dina u toj kraljevskoj o djei. On ga je gledao i upravio oi u njegovu dra esnu ljepotu. Vidio je takoer mamelu ke, koji su tu stajali njemu na slu bu i koji su bili tako divni za pogled. Njegov a je meutim zaprepa enost bila jo vea, kada je u la 'Ala ed-Dinova mati, tako skupocjeno i rasko no odjevena, kao da bi bila neka kraljica. I dalje je ugledao dvanaest ro binja, koje su prekri enih 509 Dvjestai ezdesetihsta no ruku stajale pred njome njoj na slu bu, u dr anju koje je pokazivalo po tovanje i bilo puno pa nje. Zatim takoer pomisli na ist i fin Ala ed-Dinov nain govorenja, i zadivi se nad time jednako tako kao i svi ostali, koji su bili kod njega nazoni u vlada rskoj hali. Ali se u vezirovu srcu rasplamsa vatra zavisti prema 'Ala ed-Dinu, t ako da se on gotovo htio rasprsnuti. Nakon to je sultan bio saslu ao 'Ala ed-Dinove elje za blagoslovom i pritom primijetio pona anje koje je pokazivalo po tovanje, jed nako kao i njegovu rjeitost, on ga tada povue na svoje grudi, poljubi ga i rekne m u: ao mi je, moj sine, to nisam ve prije bio usreen tobom. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan bio, kad a je vidio 'Ala ed-Dina, silno obradovan i da je smjesta izdao zapovijed, da tre baju svirati glazbeni zborovi. Zatim se on s 'Ala ed-Dinom uputi u dvor. Ondje b ude pripremljena veera, a sluge rasprostru stolove. Sultan sjedne i dadne da 'Ala ed-Din sjedne s njegove desne strane. Nato takoer sjednu veziri i uglednici dr ave i visoki dostojanstvenici te zemlje, svaki pojedini prema svojemu rangu. Sada s u takoer svirali glazbeni zborovi, i u dvorcu se proslavljala velika sveanost rado sti. Sultan je poeo s 'Ala ed-Dinom razgovarati i s njim naklapati, dok mu je ova j odgovarao sa svom uglaeno u i finoom govora, kao da bi on bio odgojen u palaama kral jeva ili da bi s njima vazda bio opio. to je du e trajao taj razgovor izmeu njih, to je veu radost osjeao sultan, jer je uo iz njegovih usta tako lijepe odgovore i tako fino izabrane rijei. Nakon to se bilo svr ilo s jelom i pilom i stolovi bili odnese ni, sultan izda zapovijed, da se pozovu kadije i svjedoci. Ovi dou i zakljue branu vezu i napisu branu ispravu izmeu 'Ala ed-Dina i princeze Badr el-Budure. Nato se 'Ala ed-Din podigne i htjedne otii. Ipak ga sultan zadr i i rekne mu: - Kamo odavde, moj sine? * Radost je tu * a svadba je blizu; * zakljuen je spo razum * i napisan ugovor. * - Moj gospodaru i kralju - odgovori 'Ala ed-Din - ja bih volio za princezu Ba dr el-Buduru dati sagraditi jedan dvorac, koji e biti primjeren njezinu rangu i p olo aju, i ja ne mogu ui k njoj. 510

Pripovijest o 'Alci ed-Dinu i arobnoj svjetiljci prije nego to se to zbude. Ako tako ushtjedne Allah, bit e gradnja toga dvorca kro z najveu revnost tvojega sluge i zahvaljujui blagoslovu tvojega pogleda u najkraemu moguem vremenu zavr ena. Da, to je istina, ja eznem za tim, da se ve sada obraujem pr incezi Badr el-Buduri. Alije to moja du nost, da njoj slu im, i ja se moram smjesta dati na posao. Sultan mu na to dadne kao odgovor: Izaberi si neko zemlji te, moj sine, koje nae daje priklad no za tvoj plan, i uzmi si ga! Sve ti stoji na raspolaganju! Ali mi se ini da bi bilo najbolje, da ti dadne graditi dvorac na irokom mjestu, koje le i ovdje nasuprot mojoj palai, ukoliko se ono tebi dopada. S rijeima: To je takoer moja najvea elja, da budem blizu tvojoj visosti - Ala edDin uzme opro taj od sultana, izae van i odja i, praen od svojih mameluka, koji su jah ali ispred i iza njega, dok se sav svijet molio za njega i govorio: Tako nam Allaha, on to zaslu uje! Kada je zatim do ao do svoje kue, on sja i sa svojega konja, ue u svoju sobu i prot rlja svjetiljku. Tada takoer ve opet stane pred njega duh i rekne mu: Zahtijevaj, to hoe , moj gospodaru! 'Ala ed-Din mu odgovori: - elim, da mi uini jednu va nu uslugu. Ta je, da mi u svoj zurnosti podigne dvorac nasuprot sultanove palae. On treba biti udesne izgradnje, takve vrste, da ni sami kraljevi jo nisu vidjeli njemu ravan, i on mora biti savr eno namje ten, opskrbljen g olemima kraljevskim ilimima i svima drugima tomu pripadnim stvarima. - Slu am i pokoravam se! - odgovori duh. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je duh nato iseznuo . Ali jo prije nego to je svanula zora, on opet doe k 'Ala ed-Dinu i rekne mu: 511

Dvjestm ezdeseti esta no Moj gospodaru, dvorac je gotov i tako savr en, kako se to samo mo e po eljeti. Ako ga eli pogledati, poi i razgledaj ga! Tada se Ala ed-Din podigne, a duh ga odnese u jednome trenutku do dvorca. Kad a ga je mladi ugledao, bio je iznenaen tom graevinom, jer su se svi njegovi kamenov i sastojali od zelenog ahata, mramora, purpura i mozaika. Zatim ga duh odvede u riznicu, ispunjenu svim vrstama zlatnih i srebrenih stvari i draguljima u neizbr ojivoj i neizraunljivoj koliini, koje nitko ne bi mogao platiti, nitko ak ni samo p rocijeniti. I dalje ga odvede u jedan drugi prostor. Ondje 'Ala ed-Din ugleda sa v stolni pribor, zdjele i lice, ibrike i plitice od zlata i od srebra, ktomu takoe r vreve i pehare. Zatim ga duh odvede u kuhinju. Ondje ugleda kuhare opremljene s vim moguim kuharskim priborom, koji se na isti nain sav sastojao od zlata i srebra . I ponovo ga on odvede u jedan drugi prostor. Njega 'Ala ed-Din nae puna sanduka , koji bijahu napunjeni kraljevskim haljinama, stvarima, koje su otimale razum, zlatom protkanim tkaninama iz Indije i Kine i brokatima. Tako ga je on odvodio u mnoge prostore, sve pune stvari, koje nikakve rijei ne mogu opisati. I naposljet ku ga odvede u konju nicu. Ondje 'Ala ed-Din ugleda konje, kakvima ravne nije posj edovao nijedan kralj na cijelome ovom svijetu. I jo mu dalje unutra poka e duh pros toriju za ormu. Ondje nae 'Ala ed-Din ulare i sedla, koji su svi bili optoeni bise rima i dragocjenim kamenovima, i druge sline stvari. Sve je to bilo djelo jedne j edine noi. 'Ala ed--Din je bio kao zaslijepljen od zaprepa enosti nad veliinom jednog a takvog bogatstva, kakvo ni sam najmoniji vladar ovoga svijeta nije mogao naziva ti vlastitim. No dvorac je takoer jo bio pun u kopljenika i robinja, koje bi svojom ljupko u mogle zavesti i jednoga pobo nosti odanog ovjeka. Najvee je meutim udo od svega to je on vidio u dvorcu, bio u gornjemu katu graevine kiosk sa dvadesetietiri ni e, koje su cijele bile izvedene smaragdima, hijacintima i drugim draguljima. Jedna meutim ni a nije bila zavr ena. To se bilo dogodilo po 'Ala ed-Dinovoj elji, kako bi s e sultan trebao pokazati nesposobnim, da je zavr i. Po to je 'Ala ed--Din pregledao cijeli dvorac, on bude pro et velikom rado u. Zatim se okrene k duhu s rijeima: 512

Pripovijest o }AM ed-Dinu i arobnoj svjetiljci V elim od tebe jedno, to jo nedostaje i to sam ti zaboravio rei. Duh odgovori: Zahtijevaj, to eli , moj gospodaru! Tada 'Ala. ed-Din nastavi: Ja elim od tebe jedan veliki ilim od brokata, koji e biti sav protkan zlatom, i koji e se, kad bude ra iren, pru ati od mojega dvorca sve do sultanove palae, tako da princeza Badr el-Budur, kada bude dolazila ovamo, mo e po njemu koraati a da njezina noga ne treba doticati zemaljsko tlo! Duh na trenutak i ezne, vrati se natrag i rekne mu: Moj gospodaru, to, to ti eli , je tu! Zatim ga on odvede i poka e mu ilim, koji je oparavao osjetila, ispru en od sultano ve palae sve do 'Ala ed-Dinova dvorca. Konano duh odnese 'Ala ed-Dina natrag u nje govu kuu. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je, nakon to je duh bio pokazao mladiu ilim i odnio ga natrag u njegovu kuu, osvanulo jutro. Tada se s ultan probudi iz sna, ustane i otvori prozor svoje rasko ne odaje i pogleda van. K ada je ugledao pred svojom palaom graevinu, on si pone trljati oi i zatim ih irom otv arati, kako bi tono vidio. Sada je gledao velik dvorac, koji je zasljepljivao pam et, i ugledao ilim, koji je le ao ra iren od njegove palae sve do onoga dvorca. Takoer su se vratari i svi ljudi, koji su bili u dvorcu, tako silno zaprepastili, da su zbog toga gotovo gubili razum. U meuvremenu doe takoer vezir, pa upravo kada je ht io ui, ugleda novi dvorac i ilim. Tada takoer on bude posve zauen. Po to je zatim bio u o k sultanu, oni ponu razgovarati o tome udu i dadnu svojoj zaprepa enosti da doe do i zra aja, jer su vidjeli ne to, * to zaarava pogled * i ushiuje srce. * I oni reknu: Stvarno, ovo je jedan dvorac, o kome mi vjerujemo, da ni jedan kralj ne mo e izgraditi njemu ravna! 513 Dvjestai ezdeseti esta no Sultan se meutim obrati veziru s rijeima: Uvia li sada, da Ala ed-Din zaslu uje, da postane supru gom moje keri, princeze Badr el-Budure? Jesi li tono pogledao tu kraljevsku graevinu, to bogatstvo, koje ne mo e shvatiti razum nijednoga ovjeka? Ali u svojoj zavisti prema 'Ala ed-Dinu vezir odgovori: O najvei kralju na ega vremena, znaj, ta graevina i taj dvo rac i to bogatstvo, sve je to moglo nastati samo putem arob nja tva. Nijedan ovjek na cijelome svijetu, niti najmoniji vladar ni od sviju najbogatiji ovjek, ne mo e izvesti i podii ovu grae vinu u jednoj jedinoj noi. Nasuprot tomu kralj rekne: Ja se tebi udim, za to ti mora uvijek misliti ne to lo e o 'Ala ed-Dinu! Vjerujem, da to dolazi od toga, to si ti na njega ljubomoran. Ti si ipak bio nazoan, dok sam mu ja poklanjao ovo zemlji te, kada me je zamolio za gradili te, kako bi na njemu sagra dio dvorac za moju ker. Ja sam mu sam ipak u tvojoj prisutnosti dopustio, da izgradi palau na ovome zemlji tu. A tko mi je kao jutarnji dar za moju ker donio dragulje, od kojih jedan jedini ne posjeduju ak ni sami kraljevi, zar taj ne bi trebao biti u stanju, da sagradi jedan takav dvorac? Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je vezir, kada je saslu ao te rijei iz kraljevih usta i odatle shvatio, da ovaj 'Ala ed-Dina vrlo vol i, postao na njega jo ljubomornijim. Ali budui da on ipak nije mogao uiniti ni ta pro tiv njega, za uti i ne dadne nikakav odgovor. Kada je dakle takoer 'Ala ed-Din vidi o da se razdanilo i da je vrijeme, da otie u dvorac, jer je trebala zapoeti svadbe na sveanost i jer su se kod sultana okupili emiri i veziri i dr avni uglednici, kak

o bi uzeli dijela u toj sveanosti, on se tada podigne i protrlja svjetiljku. Duh se pojavi i rekne: Moj gospodaru, zahtijevaj, to eli . Ja stojim pred tobom tebi na slu bu! Tada 'Ala ed-Din odgovori: 514 Pripovijest o }Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Ja sada elim ii u sultanovu palau. Jer danas je svadba. I zato trebam desettisua dinara. elim, da mi ih ti donese . Duh na trenutak i ezne i vrati se k njemu s desettisua dinara. Zatim 'Ala ed-Din' uzja i konja, uzja e takoer mameluci ispred njega i iza njega, i on se otputi prema palai. Pritom je narodu dijelio zlato, dok je jahao mimo, tako da su ljudi bili o buzeti ljubavlju prema njemu i slavili njegovu dare ljivost. Kada se zatim pojavio pred palaom i kada su ga ugledali emiri i age i vojnici, koji su ga ekali, oni sm jesta po ure k sultanu i donesu mu obavijest. Tada se sultan podigne, poe mu ususre t, zagrli ga, poljubi ga i odvede ga za ruku u palau. Ondje on sjedne i dadne da Ala ed-Din sjedi njemu s desna. Cijeli je grad bio okien, u palai su odjekivali gl azbeni instrumenti, i razlijegale su se pjesme. Nato sultan izda zapovijed, da s e iznese ruak. Sada se po ure sluge i mameluci i rasprostru stolove, stolove, kakve kraljevi nalaze sebi pristalima. Zatim sjednu sultan i 'Ala ed-Din, uglednici d r ave i najvi i dostojanstvenici zemlje, i jeli su i pili, sve dok se nisu zasitili. Bila je to velika sveanost u dvorcu i u gradu, svi su uglednici dr ave bili obrado vani, i svi su stanovnici zemlje bili zadovoljni. Takoer su uglednici iz pokrajin a i namjesnici zemalja dolazili iz dalekih krajeva, kako bi sudo ivjeli 'Ala ed-Di novu svadbenu sveanost. Sultan se meutim u mislima i uavao takoer nad 'Ala ed-Di-novom materom, kako je ona prije obiavala k njemu dolaziti u sirotinjskim haljinama, do k je njezin sin ipak raspolagao tako golemim bogatstvima. Gradski su stanovnici hrlili k sultanovoj palai, kako bi promatrali 'Ala ed-Dinovu svadbu. Pa kada bi o ndje ugledali novu palau i njezinu lijepu graevinu, obuzimalo bi ih veliko uenje, da je jedan tako rasko an dvorac mogao biti podignut u jednoj jedinoj noi. I svi su n a 'Ala ed-Dina zazivali nebeski blagoslov, tim to su uzvikivali: Neka mu Allah dadne radost! Tako nam Allaha, on to za slu uje! Neka Allah blagoslovi njegove dane! Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da se 'Ala ed-Din, na kon to je objed bio okonan, podigao i uzeo opro taj od sultana i sa svojim mamelucim a odjahao do svojega 515 Dvjestm ezdesetiksta no dvorca, kako bi se ondje pripremio za prijem svoje supruge, princeze Badr el-Bud ure. Svi su mu meutim ljudi dovikivali, dok je prolazio mimo, kao iz jednih usta: - Neka ti Allah dadne radost! Neka Allah umno i tvoju slavu! Neka ti Allah dadn e dug ivot! Tako je on imao jednu silno veliku svadbenu povorku od ljudi iz naroda, koji su ga pratili sve do njegovoga dvorca, dok je on meu njih dijelio zlatnike. Kada je do ao do svojega dvorca, sjahao je i u ao unutra. Zatim je sjeo na divan, a mamel uci su se postavili pred njega prekri enih ruku. Nakon kratkoga vremena budu mu do neseni erbeti. Zatim on izda zapovijed svojim mamelucima, robinjama, slugama i sv ima, koji su bili u njegovu dvorcu, neka se pripreme za prijem princeze Badr elBudure, njegove supruge. Kada je dakle do lo vrijeme popodneva, zrak postao svje iji m i Suneva ega popustila, sultan zapovijedi vojnicima, emirima dr ave i vezirima, ne ka izau na borili te. Tada svi pou onamo, a s njima takoer odja i sam sultan. Isto se t ako takoer 'Ala ed-Din stavi u pokret i jednako tako izja i s mamelucima na borili no polje. Ondje on poka e svoje vite ko umijee i zapone na polju turnir, tako da se pred njim nije nijedan mogao odr ati. I pri tome je jahao drijepca, koji nije nalazio s ebi ravna meu konjima iste arapske rase. Njegova ga je supruga, princeza Badr el-B udura, gledala s prozora svojega dvora. Pa kada je ugledala na njemu takvu ljepo tu i vite ku vrlinu, bude obuzeta ljubavlju prema njemu, i bilo joj je, kao da e po letjeti od radosti. Nakon to je dakle na borili tu bilo izvedeno vi e borbenih igara,

u kojima je svatko od njih pokazao, to posjeduje u vite koj okretnosti, i nakon to ih je 'Ala ed-Din sve bio pobijedio, sultan se uputi k svojoj palai, a isto se ta ko 'Ala ed-Din vrati natrag k svojemu dvorcu. Ali kada je nastala veer, pou ugledn ici dr ave i veziri s 'Ala ed-Dinom u Sultanski hammam. On ue unutra, okupa se i na maze se mio-mirisnim esencijama. Zatim se iz kupeljskog prostora uputi u halu, o bue na sebe odjeu, koja je bila jo rasko nija nego ona prija nja, i opet uzja i na konja. Vojnici su i emiri jahali ispred njega i pratili ga u golemoj svadbenoj povorci , dok su etvorica od vezira uokolo 516 Pripovijest o }Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci njega dr ali visoko podignute maeve. Svi su stanovnici toga grada, svi stranci i vo jnici koraali ispred njega s bakljama, tulumbazima, sviralama i drugima glazbenim instrumentima svakojake vrste, sve dok ga nisu bili doveli do njegova dvorca. O ndje on sja i i ue unutra, sjedne s vezirima i emirima, koji su ga bili dopratili, dou mameluci sa erbetima i poslasticama i poslu e sav taj puk, koji je zajedno bio d o ao u povorci, bezbrojno mno tvo. Nadalje 'Ala ed--Din izda zapovijed svojim mamelu cima, da stupe pred vrata dvorca i razdijele ljudima zlatnike. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan, kada se bio vratio s turnirskog polja i opet do ao u svoju palau, uskoro izdao zapovijed, da njegovu ker, princezu Badr el--Buduru, otprate u svadbenoj povorci do dvorca n jezina supruga 'Ala ed-Dina. Smjesta bojovnici i visoki dostojanstvenici dr ave, k oji su bili pratili 'Ala ed-Dina, uzja e konje, a robinje i sluge dou van s bakljam a. I svi su pratili princezu Badr el-Buduru u rasko noj svadbenoj povorci, sve dok je nisu bili doveli u dvorac njezina supruga 'Ala ed-Dina. Pritom joj je uz bok koraala 'Ala ed-Di-nova mati, a ispred nje su i le ene vezira i emira, uglednika i visokih dostojanstvenika. U njezinoj je pratnji bilo takoer onih etrdesetiosam rob inja, koje joj je bio darovao 'Ala ed-Din, a svaka je pojedina od njih nosila po jednu veliku svijeu od kamfora i ambre u zlatnome svijenjaku, koji je bio optoen d raguljima. Takoer su sve ene i mu karci, koji su bili u palai, iza li s njome i svi su pred njome koraali sve do dvorca njezinoga mladog supruga. Ondje su je ene odvele u njezinu odaju u doksatu, oblaile su joj razliite haljine i u njima je izlagale n a ogled. A nakon to je izlaganje na ogled bilo okonano, one je odvedu u odaju njez ina supruga 'Ala ed-Dina. Nato on ue k njoj, dok je njegova mati jo bila kod nje. Kada joj je meutim 'Ala ed-Din pri ao i skinuo joj zar, mati pone promatrati ljepotu i ljupkost mlade ene. Zatim se takoer ogleda po odaji, u kojoj se nalazila. Ta je bila sva izraena od zlata i dragulja, a u njoj je visio zlatni luster, koji je b io sav optoen smaragdima i hijacintima. Tada ona rekne u sebi samoj: Prije sam mislila, da je sultanova palaa rasko na. Ali je ve sama ova soba takva, da vjerujem, da nijedan od velikih perzijskih 517 Dvjestaisezdesetiksta no kraljeva i od careva nije nikada posjedovao ne to slino, da, ja ak vjerujem, da cije li svijet ne mo e proizvesti sobu kao to je ova. Takoer se princeza Badr el-Budur pone ogledavati oko sebe, i ona se zaprepasti nad dvorcem i nad njegovom rasko ju. Nato budu rasprostrti stolovi, jeli su i pili i bili dobro raspolo eni. Naposljetku doe osamdeset robinja, od kojih je svaka nos ila u ruci po jedan glazbeni instrument od svakojake vrste. Sada djevojke ponu po kretati svoje prste, posezati za strunama i izvoditi tugaljive napjeve, tako da su razdirale srca slu atelja. Princeza se meutim Badr el-Budur sve vi e divila, i ona rekne u sebi samoj: - U cijelome svom ivotu ja jo nikada nisam slu ala ovakve napjeve! Da, ona je ak zaboravljala jesti, kako bi mogla bolje slu ati. 'Ala ed-Din ju je u meuvremenu poslu ivao vinom i pru ao joj pehar vlastitom rukom. I tako je kod njih vladalo zadovoljstvo i zanosna radost, i to je bila jedna tako divna no, kakvu n i sam el--Iskandar Veliki150 u svoje vrijeme nikada nije bio do ivio. Ali kada se bilo svr ilo s jelom i piem i stolovi ispred njih bili odneseni, 'Ala ed-Din se pod igne i ue k svojoj nevjesti. A kada je opet nastalo jutro, rizniar mu donese jednu divnu skupocjenu haljinu, iznad svega najrasko niju kraljevsku odjeu. 'Ala ed-Din

je odjene i sjedne, dok mu je bila ponuena kava s ambrom. Po to ju je bio ispio, za povijedi, da se dovedu konji. Ti budu osedlani, te tada on uzja i zajedno sa svoji m mamelucima, koji su jahali ispred i iza njega, i uputi se prema sultanovoj pal ai. im je stigao onamo i stupio na vrata, sluge pohitaju unutra i jave sultanu, da je 'Ala ed-Din tu. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan, kada je uo o 'Ala ed-Dinovu dolasku, njemu odmah po ao u susret, zagrlio ga i poljubio, ka o da bi bio njegov vlastiti sin, i da mu je dao da sjedne njemu s desna. Veziri mu i emiri, visoki dostojanstvenici dr ave i uglednici zemlje izreknu svoje estitke . I sultan mu takoer po eli sreu i blagoslov. Zatim vladar zapovi150 Aleksandar Veliki. 518 Pripovijest o JAld ed-Dinu i arobnoj svjetiljci jedi, da se donese jutarnji objed. To se dogodi, i oni ponu zajedno objedovati. N akon to su se dakle bili dosita najeli i napili i po to su sluge odnijeli ispred nj ih stolove, 'Ala ed-Din se obrati sultanu s rijeima: - Visoki gospodaru, bi li se tvoja visost udostojala, da me danas poasti o pod nevnom objedu kod princeze Badr el-Budure, i bi li tvoja visost htjela doi sa svo jom pratnjom, svim vezirima i uglednicima dr ave? - Sa zadovoljstvom, moj sine! - odgovori sultan, koji se tomu obradovao, i od mah izdao nalog vezirima i uglednicima dr ave i visokim dostojanstvenicima zemlje. Zatim on uzja i, njegova se pratnja takoer uspne na konje, i 'Ala ed-Din odja i s njima k svom dvorcu. Kada je sultan u ao u dvorac i pomnije promotrio ovu udesnu gr aevinu sa skupocjenim kamenjem, koje se sastojalo samo od zelenog ahata i karneola, njegov duh bude zaslijepljen i smeten zbog tolike krasote, tolikoga bogatstv a i tolike rasko i. Okrenut k veziru, on nato rekne: V - Sto ti sada ka e , veziru? Jesi li ti ikada u svom ivotu vidio ne to slino? Ima li a k kod najmonijeg kralja na svijetu tako mnogo bogatstva, tako mnogo zlata i dragu lja, koliko ih mi gledamo ovdje u ovome dvorcu? - Moj gospodaru i kralju - odgovori vezir - to je ne to, to ne stoji u moi jednog a vladara meu Adamovim sinovima. Sav narod na zemlji zajedno ne bi mogao izgradit i jedan takav dvorac, da, ne bi se mogli nai ak ni graditelji, koji bi bili u stan ju izvr iti jedan takav posao. Ne, to se moglo, kao to sam ja ve rekao tvojoj visost i, dogoditi samo posredstvom snage arobnja tva. Alije sultan znao, daje vezir uvijek samo iz zavisti govorio protiv 'Ala ed-D ina i njega htio uvjeriti o tome, da ovo sve nije nastalo zahvaljujui ljudskoj sn azi, nego da je posrijedi oito arobnja tvo, i tako on onda njemu rekne: Dosta, veziru, ti mi ne treba ni ta vi e rei! Ja poznajem posve dobro razlog, koji te potie na to, da govori takve rijei. 519 Dvjestai ezdeseti esta no Nato poe 'Ala. ed-Din naprijed ispred sultana, sve dok ga nije bio doveo do go rnjega kioska. Ondje ugleda vladar nadsvoen strop, prozore i re etke, koje su sve b ile izraene od smaragda, hijacinta i drugih skupocjenih dragulja. On se zaprepast i i pone netremice gledati, njegova su osjetila bila zaslijepljena i njegove misl i smetene. Sada meutim pone sultan u kiosku koraati naokolo i razgledavati sve te s tvari, koje osvajaju oko. Tada on takoer ugleda prozor, koji je 'Ala ed-Din namje rno ostavio nedovr enim i nedoraenim. im ga je sultan pogledao i vidio, da ovaj jo ni je do kraja izraen, on uzvikne: Ah, kakva teta za tebe, o prozore, da ti nisi savr en! I tim to se okrenuo k veziru, on upita: - Zna li ti razlog, zbog kojega ovaj prozor sa svojom re et kom nije bio dovr en? Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je vezir sultanu o dgovorio: - Visoki gospodaru, ja vjerujem, da ovaj prozor zbog toga nije bio zavr en, jer je tvoja visost tako brzo po urila s 'Ala ed-Dino-

vom svadbom, tako da on nije vi e imao vremena, da ga izvede do kraja. U meuvremenu je 'Ala ed-Din bio oti ao k svojoj mladoj supruzi, princezi Badr el -Buduri, kako bi joj javio dolazak njezina oca, sultana. im se on dakle vratio, s ultan ga upita: - Moj sine 'Ala ed-Dine, to je razlog za to, da jedna re etka u ovome kiosku nije dovr ena? Mladi mu dadne kao odgovor: - O najvei kralju na ega vremena, budui da je svadba mo rala biti brzo obavljena, majstori je vi e nisu mogli napraviti do kraja. Ja u je dovr iti - rekne sultan. 'Ala ed-Din pak nato rekne: Neka ti Allah dadne vjenu slavu, o Kralju! Tako e tvoja uspomena u dvorcu tvoje keri biti ovjekovjeena. 520 Pripovijest o }AIA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Odmah sultan zapovijedi, da se pozovu draguljari i zlatari, i izda takoer nare dbu, da se njima treba od njegovoga blaga dati sve, to bi oni trebali, zlato, dra gulje i plemenite kovine. Kada su se dakle draguljari i zlatari pojavili, sultan im nalo i, da izrade dio koji u re etki kioska nedostaje. Meutim je takoer princeza B adr el-Budur bila iza la iz svojih odaja, kako bi pozdravila svojega kraljevskog o ca. Kada mu je ona pri la i on ugledao njezino lice koje je zrailo od radosti, polj ubi je i poe s njome k njezinim odajama, i svi zajedno uu. Sada se meutim bilo prib li ilo vrijeme podnevnog objeda, i ve su bili postavljeni stolovi, jedan za sultana , princezu Badr el-Buduru i 'Ala ed-Dina, i jedan drugi za vezira, velika e dr ave, visoke dostojanstvenike zemlje, satnike vojnih trupa, komornike i namjesnike. Su ltan sjedne izmeu svoje keri, princeze Badr el-Budure, i svojega zeta 'Ala ed-Dina . Pa kada je on ispru io svoju ruku prema objedu i odatle ku ao, zaudio se nad takvim jelima i nad tako bogato zainjenima, skupocjenim sprav-ljanjima. Pred njima je s tajalo osamdeset robinja, od kojih bi svaka pojedina mogla rei U tapu: Podigni se, da ja sjednem na tvoje mjesto! A svaka je od njih dr ala u ruci po jedan glazbeni instrument. One dakle ugode svoja glazbala, posegnu za strunama i zasviraju tako zamamne napjeve, da bi zahv aljujui njima neko o alo eno srce moglo zaboraviti svoj jad. Sultan je postao veseo i vedar, i on je pro ivljavao takve lijepe trenutke, daje uzvikivao: Stvarno, tako ne to ne mogu imati carevi i kraljevi! Poelo se jesti i piti, i kod njih je kru io pehar, sve dok se nisu bili zasitili . Zatim budu poslu eni slatki i, voe i druga slatka jela, ali u jednoj drugoj dvorani . Onamo su se uputili i u ivali u poslasticama, sve dok se nisu zasitili. Nato se meutim kralj podigne, kako bi pogledao, je li djelo draguljara i zlatara ravno os taloj izradbi u dvorcu. On se dakle popne k njima i pogleda, kako su obavili svo j posao. Ali uvidi, da su oni daleko udaljeni od toga, da bi napravili jedan tak av posao kao taj u 'Ala ed-Dinovu dvorcu. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan - nakon t o je bio vidio djelo zlatara i draguljara i nakon 521 Dvjestdisezdesetiksta no to su mu ovi bili priopili, da su oni donijeli sve dragulje, koje su bili na li u nj egovu blagu, i da to jo nije dovoljno - sada ve izdao zapovijed, da se treba otvor iti velika riznica i zanatlijama dati sve, to im bude potrebno. Pa ako jo ni to ne bude dovoljno, da se tada treba uzeti ono, to mu je bio darovao 'Ala ed-Din. Dra guljari dakle uzmu sve dragulje, na koje ih je bio uputio sultan, i ponu raditi s njima. Ali otkriju, da takoer ni u tome nemaju dovoljno, da, oni s njima nisu mo gli dovr iti ak ni polovicu onoga komada, koji je nedostajao u re etki kioska. Nato s ultan zapovjedi, da moraju ovamo biti uzeti svi dragulji, koji se nalaze u posje du vezira i uglednika dr ave. Draguljari ih sve uzmu i uporabe ih u svome poslu, a li to iznova nije bilo dosta. O sljedeem se jutru Ala ed--Din popne gore, kako bi

vidio djelo draguljara. I on primijeti, da oni jo nisu bili zavr ili polovicu koma da koji je nedostajao u re etki. On im smjesta zapovjedi, da opet razgrade sve, to su bili izradili i da dragulje vrate natrag njihovim vlasnicima. Oni izvedu njeg ovu zapovijed i sve po alju natrag: to je bilo sultanovo, k sultanu, a stoje pripad alo vezirima, k vezirima. Zatim draguljari otiu k sultanu i priope mu, da im je to zapovjedio 'Ala ed-Din. Ovaj ih upita: - Sto vam je on rekao? Koji je razlog? Za to dakle on nije htio, da vi izradite re etku do kraja? I za to je on to, to ste vi uinili, opet poru io? O na gospodaru - odgovore oni - mi ne znamo o tome uope ni ta, nego nam je on samo zapovjedio, da sve, to smo uinili, poru imo. Sultan smjesta izda zapovijed, da se dovedu konji, uzja i i uputi se k 'Ala edDinovu dvorcu. Taj je bio u meuvremenu, po to je bio otpustio zlatare i draguljare, oti ao u svoju komoru i protrljao svjetiljku. U istome se trenutku pred njim poja vi duh i rekne: Zahtijevaj, to eli , tvoj sluga stoji pred tobom! 'Ala ed-Din meutim rekne: - Ja elim, da zavr i re etku u kiosku, koju si ostavo neza vr enom. 522 Pripovijest o }Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Od srca rado! - odgovori duh. Zatim on i ezne, pa kada se nakon stanovitoga kratkog vremena vratio natrag, rek ne: Moj gospodaru, to si mi ti zapovjedio, to sam ja izvr io. Tada se 'Ala ed-Din popne u kiosk i ugleda, da su sve njegove re etke zavr ene. D ok ih je on upravo promatrao, odjednom k njemu ue jedan u kopljenik i rekne: Visoki gospodaru, sultan dolazi k tebi, on je ve kod dvor skih vrata. 'Ala ed-Din smjesta sie dolje i pozdravi ga. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan, im je ug ledao 'Ala ed-Dina, njemu rekao: Za to si, moj sine, ti to uinio? Za to nisi dopustio draguljarima, da dovr e kiosk, kako nijedno mjesto u tvojemu dvorcu ne bi ostalo nezavr eno? O najvei kralju na ega vremena odgovori 'Ala ed-Din ja sam njega bome namjerno ostavio nezavr enim, i ja takoer nisam bio u nemogunosti, da ga zavr im. Meni je takoer bilo nemogue da elim, da me tvoja visost poasti u jednome dvorcu, u kome jo ne to ned ostaje. Neka tvoja visost ushtjedne sada vidjeti, da ja nisam nesposoban, da sve napravim savr enim, i stoga se popeti gore i pogledati re etke kioska, da li jo ne to na njima nedostaje! Nato se kralj popne na doksat, ue u kiosk i pone ondje gledati nadesno i nalije vo, ali on ne mogne otkriti nikakav nedostatak na njegovim re etkama, ne, on ih nae sve savr ene izradbe. Kada je on to vidio, zadivi se, zagrli 'Ala ed-Dina, poljub i ga i rekne mu: Dragi sine, kakvo je to udo! U jednoj si jedinoj noi ti obavio djelo, koje draguljari mjesecima ne bi mogli izvesti! Tako mi Allaha, ti na cijelome svijetu nema sebi ravnoga! 'Ala ed-Din nato rekne: Neka ti Allah pokloni dug ivot i vjeno trajanje! Tvoj sluga nije dostojan te tvoje pohvale. 523 Dvjestdikzdesetiksta no Tako mi Allaha, moj sine - uzvikne kralj ti zaslu uje svaku pohvalu, jer ti si n apravio ne to, za to nisu sposobni svi graditelji cijeloga svijeta! Nato sultan opet poe dolje i ue u odaje svoje keri, princeze Badr el-Budure, kak o bi kod nje otpoinuo. On opazi, da je ona vrlo vesela zbog sve te divne rasko i, k ojom je bila okru ena. I nakon to je kod nje jedno kratko vrijeme bio otpoinuo, on s

e vrati natrag u svoju palau. 'Ala ed-Din je meutim od sada pa nadalje svaki dan j ahao kroz grad, dok su njegovi mameluci iza njega i ispred njega nadesno i nalij evo dijelili narodu zlatnike. I sav ga je narod volio, stranci i ljudi iz zemlje , iz bliza i iz daleka, jer je bio preko svake mjere dare ljiv i velikodu an. On je umna ao prihode siroma nih i potrebitih, da, on im je dijelio darove takoer vlastitom rukom. Takvim je djelima stekao veliku slavu u cijeloj zemlji, takoer su veina ug lednika dr ave i emira obiavali objedovati za njegovim stolom, a ljudi su se zaklin jali jo samo njegovim dragocjenim ivotom. S vremena je na vrijeme takoer obiavao odl aziti u lov ili po turnirskom polju ganjati konja i pred sultanom uzimati dijela u ratnikim igrama. Kadgod bi ga princeza Badr el-Budur vidjela, kako si daje odu k a na leima konja, njezina je ljubav prema njemu postajala samo jo jaom, pa je u seb i mislila, da joj je AUah ipak poklonio jednu vrlo veliku sreu, kada je pustio da ona pro ivi onaj do ivljaj s vezirovim sinom, kako bije pri tedio za njezinoga pravog supruga 'Ala ed-Dina. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da su 'Ala ed-Dinovi izvrstan glas i slava sa svakim danom rasli, da je ljubav prema njemu bila sve u srdnija u srcima svih podanika, i da je on u oima ljudi stajao visoko i uzvi eno. U tima su danima neprijateljske konjanike trupe povele rat protiv sultana. Tada on opremi protiv neprijatelja vojsku i postavi Ala ed-Dina za vrhovnog zapovjednik a vojnih trupa. Ovaj dakle poe naprijed s oru anim snagama, sve dok nije bio blizu neprijatelja. Neprijateljske su meutim trupe bile vrlo brojne. Tada 'Ala ed-Din i sue svoj ma i poe u juri na neprijatelja. Rasplamsa se dakle bitka i okr aj, a bojna g ungula postane estokom. Ali 'Ala ed-Din slomi njihovu mo i natjera ih u bijeg. Vein u od njih pobije, a njihov 524 Pripovijest o }AIA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci imetak i dobra zarobi kao plijen. Neizbrojiv i neizraunljivo bogat plijen on done se doma. Vrati se natrag kao ponosan pobjednik i ue u grad, koji je njemu u ast bl je tao u u radosnom nakitu. Sam mu sultan izja i ususret, estita mu i zagrli ga i pol jubi ga. I u cijeloj je zemlji bila proslavljana velika sveanost. Sultan meutim od ja i s 'Ala ed-Dinom u njegov dvorac. Ondje mu radosno dirnuta izae ususret princez a Badr el-Budur, njegova mlada supruga, poljubi ga u elo, i odvede ga sa sobom u svoje odaje. Nakon stanovitoga kratkog vremena doe za njima sultan. Oni su sjedil i i pili, po to su im robinje bile donijele erbete. Zatim sultan izda zapovijed, da itava zemlja treba slaviti 'Ala ed-Dinovu pobjedu nad neprijateljima. I sada je za graane i vojnike, za sve ljude postojao samo jo Allah na nebu i 'Ala ed-Din na zemlji. Jer on nije bio samo preko svake mjere dare ljiv i velikodu an, nego je bio takoer za titio zemlju i svojom hrabro u porazio neprijatelje. Ostavimo mi sada 'Ala ed-Dina i pogledajmo jednom, to je u meuvremenu bilo s ma urskim arobnjakom! On je, nakon to se bio vratio natrag u svoju zemlju, tijekom ci jeloga ovog vremena sjedio tu an, jer je bio morao pretrpjeti toliko mnogo muke i truda, kako bi stekao svjetiljku, a ipak se bio posve uzaludno namuio, jer mu je zalogaj, koji je ve bio primaknuo ustima, ipak jo iz ruke bio odletio. I kada bi t ugujui o tome razmi ljao, tada bi obiavao proklinjati 'Ala ed-Dina, jer se bio tako silno na njega rasrdio. Ponekad bi meutim obiavao rei: - Da je to kopile krepalo pod zemljom, ja sam zbog toga ipak stvarno sretan. Sada ipak jo imam nadu, da mogu doi u posjed te svjetiljke, jer je ona jo dobro spr emljena. Jednoga meutim dana on baci pijesak za aranje, tako da su se pokazale figure. N jih je uredio u vrste skupine, i obilje avao ih, kako bi ih mogao tono promotriti i odatle sigurno utvrditi, da je 'Ala ed-Din mrtav i da je svjetiljka jo pod zemljo m dobro sauvana. Bri ljivo je gledao figure, matere i keri151, ali svjetiljku vi e nij e vidio. Tada ga spopadne bijes, i on baci jo jednom pijesak, kako bi se uvjerio o 'Ala ed-Dinovoj smrti. Ali mladia u peini s 151 Budui da se geomantike figure sastoje od crta i zareza, ovdje zacijelo p od materama treba pomi ljati na crte, a pod kerima na zareze. 525 Dvjestaisezdesetiksta no

blagom nije vi e vidio. Tada njegov bijes postane jo vei, i on se pone poveavati jo sve vi e, kada je utvrdio, da 'Ala ed-Din jo ivi na zemlji, i saznao, da je iza ao iz zem lje van i da posjeduje svjetiljku, poradi koje je on bio izdr ao toliko mnogo muka i napora, koje ovjek jedva mo e podnijeti. Sada on rekne u sebi samome: Ja sam podnio mnoge muke, natovario sam na sebe napore, koje nitko osim mene ne bi mogao izdr ati, samo zaradi te svjetilj ke: i taj je prokletnik uzima bez naprezanja! Sigurno, ako poznaje arobnu snagu svjetiljke, on je sada najbogatiji ovjek na svijetu. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je maurski arobnjak , kada je sa sigurno u saznao, da je 'Ala ed--Din bio iza ao van iz zemlje i na ao rado st u arobnosti svjetiljke, u sebi samome nastavio: Ja se moram potruditi oko toga, da ga po aljem u smrt! Nato on jo jednom baci pijesak, istra i figure i sada ve uvidi, da 'Ala ed-Din po sjeduje golemo bogatstvo i da je vjenan sa sultanovom kerju. Tada se u njemu od za visti rasplamsa vatra srd be, i on se istoga asa spremi na put prema zemlji Kini. K ada je do ao do sultanove prijestolnice, u kojoj je ivio 'Ala ed-Din, on uja i u nju i odsjedne u jednome karavanseraju152. Ondje je slu ao, kako ljudi govore uvijek s amo o rasko i 'Ala ed-Dinova dvorca. Nakon to je bio otpoinuo od putovanja, on opet odjene svoje haljine i izae, kako bi obilazio po gradskim ulicama. Ali nije mogao proi ni uz kojega ovjeka, a da se nije pripovijedalo o tome dvorcu i njegovoj ras ko i ili govorilo o 'Ala ed-Dinovoj zraeoj ljepoti, njegovoj irokogrudnoj dare ljivosti i izvrsnim svojstvima. Tada maurski arobnjak pristupi k jednomu od ljudi, koji s u na taj nain govorili o 'Ala ed-Dinu, i upita ga: Dobri mladiu, tko je taj ovjek, kojega vi opisujete i hvalite? Ovaj mu odgovori: 152 Ili: karavansaraj, isto to i chan, svratiste za putnike. 526 Pripovijest o }Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci ovjee, ini se da si ti stranac, i ti si zacijelo do ao iz neke daleke zemlje. Pretpostavimo, da si ti daleko odavde, zar ti dakle nisi jo ni ta slu ao o emiru 'Ala ed-Dinu, o njegovoj slavi, koja je, kako sam mislio, ispunila cijeli svijet? Njegov je dvorac svjetsko udo, o njemu se proulo daleko i blizu. Kako dolazi do toga, da ti nisi nikada ni ta slu ao niti o tome ni o imenu 'Ala ed-Dina, koje mu neka ushtjedne Gospod umno iti njegovu slavu i podariti radost? Sada Maur nastavi: To je moja najvea elja, da si pogledam taj dvorac. Ako mi ti hoe ukazati ljubazn ost, odvedi me onamo. Jer ja sam stranac. Slu am i pokoravam se! - odgovori ovjek, poe pred njim i odvede ga do 'Ala ed-Di nova dvorca. Maur pone promatrati dvorac i spozna, da je sve to djelo svjetiljke. I on povie : Ah! Ah! Ja moram tomu prokletniku, krojakom sinu, koji ranije nije imao dovoljno ak ni za to, da naveer jede, iskopati grob. Ako mi sudbina podari snagu, pustit u takoer njegovu mater da opet prede na koloturu, kao to je to prije morala initi. Njemu u pak samomu oduzeti ivot. Nato se vrati natrag u chan, o alo en, ojaen i tu an, kakav je ve bio u svojoj zavisti prema 'Ala ed-Dinu. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je maurski arobnjak , kada je opet bio do ao u chan, izvadio svoj astrolo ki pribor i bacio pijesak, kak o bi saznao, gdje je svjetiljka. Tu je otkrio, da je ona u dvorcu, ali ipak ne k od samoga 'Ala ed--Dina. Zbog toga se silno obraduje i rekne: Sada je to laka stvar, da tomu prokletniku oduzmem ivot, i ja ve vidim jedan put, da se domognem svjetiljke! Zatim on otie k nekomu kovau bakraru i rekne mu: Napravi mi par svjetiljki. Od mene ti treba dobiti vi e nego to je to uobiajena c

ijena! Ja od tebe samo zahtijevam, da ih brzo zgotovi . Slu am i pokoravam se! odgovori kova, dadne se na posao i zgotovi ih. 527 Dvjestdikzdesetiksta, no Kada su one dakle bile gotove, Maur mu plati toliko mnogo za njih, koliko je on zatra io, uzme ih, otie i vrati se natrag u chan. Ondje ih on stavi u jednu ko aru i pone obilaziti po gradskim ulicama i bazarima, tim to je izvikivao: O, tko mijenja stare svjetiljke za nove svjetiljke! Kada su ga ljudi uli gdje tako izvikuje, oni su ga ismijavali i kazivali: Ovaj je ovjek ipak sigurno poludio, da on obilazi naokolo i daje nove svjetiljke za stare! Sada je takoer narod za njim trao, a gradski su ga uliari slijedili od mjesta do mjesta i ismijavali ga. On se meutim suzdr avao i nije se zbog toga brinuo, nego j e obilazio sve dalje po gradu, sve dok nije do ao do ispod 'Ala ed-Dinova dvorca. Ondje je uzvikivao, koliko je samo glasnije mogao, dok su djeca kriala: Luak! Luak! Dogodilo se dakle, da je princeza Badr el-Budur bila u kiosku i ula, kako netk o uzvikuje, dok deki na njega krie, ali nije razumijevala, o emu se to zapravo radi . Tada ona jednoj od svojih robinja izda zapovijed: Otii i pogledaj, kakav je to ovjek, koji tu vie, i to on izvikuje! Robinja otie, pogleda, i ugleda nekog ovjeka, koji je izvikivao: O, tko mijenja stare svjetiljke za nove! - dok su ga iza njega deki s ulice ismijavali. Zatim se robinja vrati natrag i izvijesti svoju gospodaricu, princezu Badr el -Buduru, tim to rekne: Taj tu ovjek izvikuje: 'O, tko mijenja stare svjetiljke za nove!' A djeca tre za njim i ismijavaju ga. Tada se nasmije takoer princeza Badr el-Budur nad ovom neobinom pojavom. 'Ala e d-Din je meutim bio svjetiljku ostavio da le i u njegovoj odaji..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 528 Ali kada je poela

dvjestai ezdesetisedma noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ala ed-Din bio ostavio svjetiljk u da le i u njegovoj odaji, a da je nije polo io u svoju riznicu i ondje zakljuao. Je dna je od robinja bila to vidjela, i ta pone: Visoka gospodarice, ja mislim da sam vidjela jednu staru svjetiljku u odaji svojega gospodara 'Ala ed-Dina. Daj daje mi kod toga ovjeka zamijenimo za jednu novu, kako bismo vidjele, jesu li njegove rijei istinite ili la ne! Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je princeza Badr e l-Budur robinji rekla: Donesi tu staru svjetiljku, za koju ka e , da si je bila vidjela u odaji svojega gospodara! Jer princeza nije znala ni ta o svjetiljci, niti o njezinima arobnim snagama, ni ti je slutila, da je ona bila ta, koja je njezinu mu u 'Ala ed-Dinu bila pribavila svu tu golemu rasko . Sada je to bila njezina najvea elja, da putem jednog pokusa i spita razum toga ovjeka, koji je novo mijenjao za staro. Tako robinja otie, popne se u 'Ala ed-Dinovu odaju i vrati se natrag k princezi Badr el--Buduri sa svjeti ljkom. Budui dakle da uope nitko nije bio imao 529

Dvjestm ezdesetisedmct no nikakva pojma o lukavstvu i zloi maurskog arobnjaka, tako princeza zapovjedi nadu ko pljeniku, da on treba sii dolje i zamijeniti ovu svjetiljku za jednu novu. Ovaj u zme svjetiljku, sie dolje i dadne je Mauru. Pa po to je od njega bio dobio jednu no vu svjetiljku, nadu kopljenik se vrati natrag k princezi i dadne joj svjetiljku, k oju je bio zamijenio. Ona je promotri i nae, da je ta stvarno nova. Tada se ona p one smje kati nad Maurovim razumom. Taj meutim svjetiljku, po to ju je bio primio i pr epoznao kao svjetiljku iz peine s blagom, turne smjesta u svoje grudi, a sve osta le svjetiljke prepusti ljudima, koji su se s njim htjeli mijenjati. On hitro otri odatle, sve dok se nije na ao vani pred gradom. Zatim je hodao preko ravnih njiva , sve dok se nije spustila na. Pa budui da je sada vidio, da je u stepi sam, da on dje nema nikoga osim njega, uzme svjetiljku iz svojih grudi i protrlja je. Smjes ta se pred njim pojavi marid i rekne mu: Na slu bu! Tvoj sluga stoji pred tobom! Zahtijevaj od mene. to eli ! Maur odgovori: - Ja elim, da ti 'Ala ed-Dinov dvorac s njegovim stanovnicima i svim, to je u n jemu, podigne s njegova mjesta i mene s njim u mojoj zemlji, u zemlji Africi, sta vi na tlo. Ti poznaje moj grad. I elim, da taj dvorac stoji u mome gradu izmeu vrtov a! - Slu am i pokoravam se! rekne uslu ni marid. Zatvori oi i otvori oi, tako e se op nai u svojoj zemlji zajedno s dvorcem. I smjesta se tako dogodi. U jednome je trenutku bio Maur zajedno s 'Ala ed-Di novim dvorcem i svim, to je u njemu bilo, odnesen u zemlju Afriku. Tako daleko maurski arobnjak. Vratimo se mi sada natrag k sultanu i k 'Ala edDinu! Sultan je obiavao svakoga dana, kada bi ujutro ustao, u svojoj vjernoj ljub avi prema svojoj keri, princezi Badr el-Buduri, otvarati prozor i pogledati kroz njega. Tako je takoer onoga dana po svom obiaju otvorio prozor, kako bi pogledao k roz njega preko prema svojoj keri. 530 Pripovijest o iAld ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da sultan, kada je s prozora svoje odaje pogledao preko prema 'Ala ed-Dinovu dvorcu, ondje nije ugled ao ni ta, nego je vidio samo jedno golo mjesto, kakvo je ranije ondje bilo. Nije m ogao vidjeti niti dvorac ni inae neku graevinu. Tada ga spopadne bezgranina zaprepa en ost, razum mu se smete, i on pone trljati svoje oi, jer su mo da one mogle biti pomue ne ili zatamnjene. Zatim je opet istra ivao, ali se naposljetku uvjeri, da od dvor ca nema vi e nikakva traga. I on nije znao, to se s njime bilo zbilo, to se s njime dogodilo. Tada on dospije u jo veu smetenost, pone kr iti ruke, a suze mu se ponu kotr ljati na bradu, jer nije znao, to se to dogodilo s njegovom kerju. Smjesta po alje s lugu i dadne pozvati vezira. Taj doe, pa kada je u ao k vladaru i ugledao ga u tako alosnom stanju, on rekne: Oprosti mi, o najvei kralju na ega vremena, Allah neka zadr i daleko od tebe svako zlo! Za to si ojaen? Sultan uzvikne: Zar ti onda jo ni ta ne zna o mojoj nevolji? Zaista ne, visoki gospodaru odgovori vezir tako mi Allaha, ja uope nemam nikakv u obavijest! Nato sultan: Ti dakle jo nisi pogledao prema 'Ala ed-Dinovu dvorcu! To je istina, moj gospodaru rekne vezir sada je on jamano jo zakljuan. Ali kralj nastavi: Budui da ti uope nema nikakvu obavijest, hajde sada, pogledaj kroz prozor i vidi, gdje je 'Ala ed-Dinov dvorac, o kojem ti ka e , da je jo zakljuan! Tada vezir pogleda s prozora preko prema 'Ala ed-Dinovu dvorcu. Ali ne nae ni ta , niti dvorac ni inae to. Posve smeten i zbunjen on opet pogleda sultana, a ovaj n astavi:

Zna li sada razlog moje alosti? Jesi li vidio 'Ala ed-Dinov dvorac, o kome ka e , da je zacijelo zakljuan? 531 Dvjestai ezdesetisedma no O najvei kralju na ega vremena - rekne sada vezir ja sam se ve ranije usudio rei tvojoj visosti, da su taj dvorac i sve te stvari arobnja tvo. Tada sultan bukne od gnjeva, i on povie: Gdje je 'Ala ed-Din? Kada je vezir odgovorio, da je on u lovu, vladar izda istoga trenutka zapovij ed, da neki od aga i vojnika trebaju odjahati i dovesti 'Ala ed-Dina na polaganj e rauna okovanih ruku i nogu. Age i vojnici se upute odatle, sve dok nisu nai li na 'Ala ed-Dina. A tu mu oni reknu: O ti na gospodaru 'Ala ed-Dine, nemoj se na nas ljutiti, sul tan nam je zapovjedio, da te trebamo dovesti k njemu okovanih ruku i nogu. Mi te molimo, nemoj nam pripisivati nikakvu krivnju, jer mi stojimo pod njegovom kraljevskom zapovijeu, mi ne mo emo postupiti protiv nje! Kada je 'Ala ed-Din uo rijei aga i vojnika, on bude obuzet zaprepa eno u. Njegov je j ezik bio kao zalijepljen, jer on dakako nije znao uzrok svemu tomu. Zatim im se meutim obrati i rekne: Vi ljudi, zar vi ne znate razlog za ovu sultanovu zapovijed? Ja znam da sam n edu an, ja nisam uinio nikakav zloin protiv sultana niti protiv zemlje. Na gospodaru - odgovore oni - mi nemamo uope nikakvu obavijest! Tada 'Ala ed-Din skoi sa svojega konja i rekne im: Uinite sa mnom ono, to vam je sultan zapovjedio! Jer sul tanovoj se zapovijedi mora voljko biti pokoran. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da su age 'Ala ed-Din u stavili pute na noge i lisiine na ruke, tako ga odvukli odatle u eljeznim lancim a i s njim do li u grad. Kada su ga ljudi ugledali sa eljeznim okovima na rukama i nogama, tada su znali, da mu sultan hoe dati odrubiti glavu. Jer je on meutim bio kod njih obljubljen tako preko svake mjere, svi su se graani oku532 Pripovijest o tAl ed-Dinu i arobnoj svjetiljci pljali zajedno, svoje su oru je uzimali u ruke, napu tali svoje kue i slijedili vojni ke, kako bi vidjeli, to e se dogoditi. im su zatim vojnici sa zarobljenikom stigli do sultanove palae, oni sultanu ispostave obavijest. I taj smjesta po alje krvniku zapovijed, da treba doi i ovomu odsjei glavu. Ali kada su graani uli tu sultanovu za povijed, oni zakre vrata palae i dadnu rei sultanu: U tome emo trenutku sru iti palau preko glava sviju, koji se u njoj nalaze, i takoer preko tvoje glave, ako se 'Ala ed-Dinu dogodi ma i najmanje zlo! Vezir ue k sultanu i javi mu: O najvei kralju na ega vremena, mi emo nastradati! Zato je to najbolje, ako ti 'Ala ed-Dinu oprosti , kako nam se ne bi dogodila neka nesrea. Jer ljudi 'Ala ed-Dina vole vi e nego nas! Krvnik je meutim ve bio ra irio ilim smrti153, na koji je postavio 'Ala ed-Dina i zavezao mu oi. I sada je triput obilazio oko njega, u oekivanju posljednje sultano ve zapovijedi. Ali sultan sada ugleda, kako mno tvo naroda juri a na palau i ve se pen je gore da je razru i. On odmah izda krvniku zapovijed, da odustane od 'Ala ed-Din a, i zapovjedi izvikivau, da izae van pred narod i objavi, da je vladar 'Ala ed-Di nu oprostio i pomilovao ga. im se ovaj sada osjetio na slobodi i ugledao sultana kako sjedi na prijestolju, on pristupi k njemu i rekne: Visoki gospodaru, budui da se tvoja visost udostojala, da meni pokloni ivot, t ako neka se htjedne takoer udostojati, da meni priopi, u emu se sastoji moj zloin! Ha, izdajnice povie sultan - zar ti jo ne zna svoj zloin? Zatim se obrati veziru s rijeima: Uzmi ga i daj mu da vidi kroz prozor, gdje je njegov dvorac!

Kada ga je vezir onamo bio odveo, i kada je 'Ala ed-Din pogledao kroz prozor preko prema svojemu dvorcu, on ugleda golo Krvniki ko nati sag, na kome se obavljalo smaknue. 533 Dvjestaikzdesetisedma no mjesto, onakvo kakvo je bilo prije nego to je ondje bio sagraen dvorac. Ali od dvo rca nije vi e otkrio nijedan jedini trag. Tada se on ukoi od zaprepa enja i nije znao, to se bilo dogodilo. Ali kada je stupio natrag, sultan mu dovikne: Dakle, to si vidio? Gdje je tvoj dvorac? Gdje je moja ki. krv mojega srca, moje jedino dijete, osim kojega ja nemam vi e nijedno? O najvei kralju na ega vremena odgovori 'Ala ed-Din ja o tome ni ta ne znam. Ja ne znam, to se dogodilo! Zatim sultan nastavi: Znaj, 'Ala ed-Dine, ja sam ti oprostio, da se ti stavi u pokre: i tu stvar istra i i traga za mojom kerju. Ali daj se samo s njome opet vidjeti. Ako mi je ti ne dovede , tada u ti tako mi mojega ivota! dati odrubiti glavu! Slu am i pokoravam se, o najvei kralju na ega vremena! odgovori 'Ala ed-Din - ali mi dadni rok od etrnaest dana. Ako ti je ja nakon isteka toga vremena ne dovedem, tada mi dadni odru biti glavu i uini, to ti se mili! Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je sultan nato 'Al a ed-Dinu rekao: Ja ti odobravam eljeni rok od etrnaest dana. Ali nemo; vjerovati, da e moi utei od moje ruke. Jer ja u te dopremiti na polaganje rauna, ne samo na zemlji, nego takoer, kada bi lebdic iznad oblaka! O moj gospodaru i sultane - dadne 'Ala ed-Din kao odgo vor - kao to sam rekao tvojoj visosti, ako ja nju tebi ne dovedem u tome roku, tada u doi pred tebe, da mi ti dadne odrubiti glavu. Kada su dakle graani i sav narod ugledali 'Ala ed-Dina, oni se silno obraduju zbog pogleda na njega i ponu klicati, to je on bio na slobodi. Ali su sramota ovog a do ivljaja i stid i zluradost zavid-nika pognuli 'Ala ed-Dinovu glavu. Tako je o n dakle urio dalje i besciljno lutao naokolo po gradu i nije znao, kako je do sve ga toga do lo. Tijekom je dva dana ostajao u gradu, u dubokoj patnji, a da 534 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu i arobnoj svjetiljci nije znao, to da uini, kako bi opet na ao svoju mladu enu, princezu Badr el-Buduru, i svoj dvorac. A tih su dana neki od stanovnika dolazili k njemu potajno s jelom i piem. Potom meutim on napusti grad i pone tumarati naokolo po slobodnoj ledini, a da nije pazio na to, u kojemu se pravcu okree. Dok je on tako odlazio sve dalje, ondje doe na svome putu u blizinu neke rijeke. Tada on u prekomjernosti jada, ko ji je osjeala njegova du a, napusti svaku nadu i htjedne se strmoglaviti u vodu. Al i jer je on bio pobo an musliman, koji je priznavao samo vjeru u Allaha, tako se o n pobo-ji Allaha u svome srcu, i ostane stajati na obali rijeke, kako bi poduzeo abdest154. I dok je sada rukama crpio vodu i trljao prste jedne o druge, dogodi lo se, daje takoer prsten peatnjak bio pro-trljan. Tada se pred njim takoer ve pojav i marid i rekne: Tebi na slu bu! Tvoj sluga stoji pred tobom! Zahtijevaj, to eli ! Kada je 'Ala ed-Din ugledao duha, on se vrlo obraduje i rekne mu: Slugo, ja od tebe elim, da mi ovamo donese moj dvorac s mojom suprugom, princezom Badr el-Budurom, u njemu zajedno sa svim, to se u njemu nalazi. Ali mu marid odgovori: Moj gospodaru, vrlo mi je ao, ti tra i od mene ne to, nad ime ja ne posjedujem mo. Jer to je ne to, to ovisi o slugama

svjetiljke. Ja se to ne mogu usuditi. Tada 'Ala ed-Din nastavi: Budui daje to ne to, to nadilazi tvoje snage, onda me uzmi i spusti pokraj mojega dvorca, ma u kojoj se on zemlji nalazio. Slu am i pokoravam se, moj gospodaru! odgovori duh, podigne ga uvis i u istome ga trenutku spusti pokraj njegova dvorca u zemlji Africi, upravo pred odajom nje gove supruge. 154 Obvezno pranje prije molitve. 535 HHH Dvjestai ezdesetisedma no To je bilo o vremenu, kada je poinjala no. Ali on jednim pogledom prepozna svoj dvorac, i tada uzmaknu od njega brige i jadi, i on se pomoli Allahu, neka mu On ushtjedne, nakon to je ve bio napustio svaku nadu, dopustiti da jo jednom ponovo v idi svoju suprugu. Zatim on pone misliti o tajanstvenim putovima milosti Allaha, i ja je svemo predivna, kako mu je prsten bio donio pomo, da, kako bi on sam bio izg ubio svaku nadu, da mu Allah nije bio poslao duha ovoga prstena. Tako on postane veseo. i sva njegova alost bude od njega uzeta. Ali budui da on ve od prije etiri d ana nije u prekomjernosti svojega jada, svoje brige i svoje alosti i svojih munih misli bio spavao, tako on prie k dvorcu i legne na zemlju pod jedno drvo na spava nje. Jer dvorac se nalazio, kako je ve bilo ispriano, u zemlji Africi izmeu vrtova izvan grada. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din u t oj noi pokraj svojega dvorca pod jednim drve-tom spavao u punom miru. Dakako, * t ko bravlju glavu ima kod peenjara, * taj nou ne spava mirno.155 * Pa ipak gaje svl adao san. jer je bio tako umoran i jer od prije etiri dana nije bio spavao. I on je tako spavao, sve dok o jutru nije bio probuen cvrkutom ptica. Tada on ustane i uputi se k jednoj rijeci, koja je tekla odande kroz grad. Opere si svoje ruke i svoje lice, obavi abdest i izmoli jutarnju molitvu. Kada je molitvu bio izgovor io do kraja, vrati se natrag i sjedne pod prozore odaja princeze Badr el-Budure. Princeza je dakle u svojoj velikoj tuzi zbog rastanka od svojega supruga i od s vojega oca, sultana, kao i zbog sve te nevolje, koju je na nju bio navalio maurs ki arobnjak, obiavala ustajati svaki dan u najraniju zoru. I onda bi tu sjedila i plakala. Obno nije vi e nikada spavala, i bila je odagnala od sebe jelo i pilo. Kad a bi bila izgovorila pozdravnu formulu o koncu jutarnje molitve, k njoj je obiava la ulaziti jedna robinja, kako bije odjenula. Toga se meutim dana dogodilo, da je robinja otvorila prozor, kako bi svoju gospodaricu obradovala i utje ila pogledom na drvee i potoke. Kada je dakle 155 Poslovian izraz: na Istoku glave zaklanih ivotinja povjeravaju ovjeku, ko ji te glave kuha i priprema. Pri tome su ponekad u brizi za svoje vlasni tvo. 536 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci pogledala s prozora, ugledala je svojega gospodara 'Ala ed-Dina, kako sjedi pod prozorima doksata, i ona tada povie princezi Badr el-Buduri: O gospodarice, o gospodarice, tu sjedi moj gospodar 'Ala ed-Din, pod zidovima dvorca! Princeza brzo pritri, pogleda s prozora van i takoer ga ugleda. 'Ala ed-Din upr avo podigne svoju glavu, i pogleda je. Tada ona njega pozdravi, i on pozdravi nj u, i oboje gotovo polete od radosti. Ona mu dovikne: Ustani, doi unutra k meni kroz tajna vrata, jer prokletnik sada nije ovdje! Zatim na njezinu zapovijed sie robinja dolje i otvori mu tajna vrata. 'Ala edDin ue kroz njih unutra, a njegova mu ena, princeza Badr el-Budur, doe ususret sve do onamo. Tu oni u silnoj radosti zagrle i poljube jedno drugo, da, u prekomjern osti svoje sree oni ponu plakati. Zatim sjednu, i sada 'Ala ed-Din pone: Princezo Badr el-Buduro, prije svega drugoga bih te htio ne to upitati. Ja sam bio u svojoj odaji na tome i tome mjestu odlo io jednu staru mjedenu svjetiljku...

Ali im je princeza to ula, ona uzdahne i prekine ga: - Ah, moj prijatelju, ona je upravo uzrok toga, da smo dospjeli u ovu bijedu! - Kako je do toga do lo? - upita 'Ala ed-Din. A princeza mu Badr el-Budur ispria sve svoje do ivljaje od poetka do kraja, kako su one tu staru svjetiljku bile zamijenile za jednu novu, i zatim ona zakljui s r ijeima: O danu smo se potom vidjele rano ujutro u ovoj zemlji, a taj me je, koji nas je bio prevario i zamijenio svjetiljku, izvijestio o tome, da je on putem snage svojega arobnja tva uz pomo te svjetiljke s nama ovo bio uinio, da je on jedan Maur iz Afrike i da smo mi u njegovu gradu. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din, na kon to je princeza bila zavr ila svoje rijei, njoj rekao: 537 Dvjestai ezdesetisedma no Reci mi, kakvu namjeru ima taj prokletnik s tobom? Kako on razgovara s tobom? Sto ti ka e? to hoe od tebe? Ona mu dadne kao odgovor: Svakoga dana on dolazi k meni samo jedan jedini put, i eli me navesti na to, da ga ljubim. On hoe, da ja njega uzmem za mu a umjesto tebe, da te zaboravim i da ne mislim vi e na tebe. Rekao mi je takoer, da je moj otac, sultan, tebi dao odrubiti glavu. I pritom je uvijek govorio o tebi, da si ti bio sin siroma nih ljudi, a da je on bio uzronikom tvojega bogatstva. Tako me on uvi jek prijazno oslovljava, a od mene jo nije postigao da uje ma i jedan slatki apat. Tada Ala ed-Din nastavi: Reci mi, kamo je on odlo io svjetiljku, ako to zna ! A ona mu odgovori: On je uvijek nosi uza se. Od nje se ne mo e odvojiti ni na jedan trenutak. Tajput je, kada mi je pripovijedao sve to, to sam ti ispriala, izvadio svjetiljku iz svojih grudi i pokazao mi je. im je 'Ala ed-Din uo ove rijei, on se vrlo obraduje, i rekne joj: Princezo, slu aj, ja u sada otii. Ali u se uskoro vratiti, obuen u drugu odjeu. Nemoj se zauditi nada mnom. Naredi, da na tajnim vratima uvijek stoji jedna robinja, kako bi mi ona, im me vidi da dolazim, odmah otvorila vrata! Ja u promisliti o sred stvu i putovima, kako da toga prokletnika po aljem u smrt. Nato Ala ed-Din izae s vrata dvorca, i hodao je dalje, sve dok nije na svom pu tu sreo nekog seljaka. Njemu on rekne: Ti ovjee, uzmi moje haljine i dadni meni svoje! Seljak to ne htjedne uiniti. Ali ga 'Ala ed-Din na to prisili, oduzme mu njego ve haljine, navue ih sam na sebe, a njemu dadne svoju vlastitu skupocjenu odjeu. Z atim je i ao dalje putem prema gradu, sve dok nije u ao u njega, uputio se na bazar droga i kupio 538 Pripovijest o iAld ed-Dinu i arobnoj svjetiljci kod trgovca mirodijama jake bunike156, koja trenutano djeluje, dva drama157 za dv a dinara. Zatim je i ao istim putem natrag, sve dok nije opet stigao do dvorca. Ka da gaje ugledala slu kinja, otvorila mu je tajna vrata, i on ue unutra k princezi B adr el-Buduri. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din, na kon to je bio u ao k svojoj supruzi, princezi Badr el-Buduri, njoj rekao: Slu aj, ja elim, da se ti lijepo odjene i okiti i odustane od alosti. Kada zatim doe Maur, tada ga doekaj s pozdravom srdane dobrodo lice, primi ga nasmije ena lica i pozovi ga, da s tobom jede. Postupaj prema njemu tako, kao da si zaboravila svo jega ljubljenog 'Ala ed-Dina i svojega oca, a da si njega naprotiv

vrlo zavoljela. Zatra i od njega crvenog vina, napravi se pred njime potpuno zadovoljnom i sretnom i pij u njegovo zdravlje! Kada mu meutim dadne da ispije dva do tri pehara vina, tako da on po stane nepa ljivim, stavi mu u pehar ovaj pra ak, i opet ga napuni vinom! im on ispije taj pehar, u kome e biti pra ak, kao mrtav e pasti na lea. Kada je princeza Badr el-Budur bila ula te rijei iz 'Ala ed-Di-novih usta, ona mu rekne: To je za mene zadaa, koju ja mogu samo vrlo te ko ispuni ti. Ali budui da bismo mi mogli biti osloboeni od prosta tva ovoga prokletnika, koji me je toliko izmuio rastankom od tebe i od mojega oca, dopu teno je, da ubijemo nitkova. Nato je 'Ala ed-Din sa svojom suprugom jeo i pio, ali samo toliko mnogo, da j e uti ao glad i e, ubrzo opet ustao i napustio dvorac. Princeza meutim Badr el-Budur naredi da doe njezina sobarica, i ona je odjene i okiti. Obue rasko ne haljine i nam aze se miomirisima. A kada se to bilo dogodilo, takoer ve doe prokleti Maur. im ju j e ovaj ugledao u tome nakitu, on se vrlo 156 Bunika (Hyoscyamus) spada u rod biljaka iz porodice pomonica, Solanaceae. U medicini se danas rabi list i sjeme. 157 Jedan dram te i 3,2 grama. 539 Dvjestai ezdesetisedma no obraduje. Jo vi e meutim, kada gaje ona pozdravila nasmije ena lica, posve protiv svoj ega obiaja. Tada se u njemu jo sna nije raspali plamen ljubavi prema njoj, i on pone osjeati elju za njome. Zatim ga ona povue na svoju stranu, pozove ga, da sjedne, i rekne mu: Moj ljubljeni, ako hoe , doi veeras k meni, da zajedno blagujemo. Meni je dojadila tuga. Jer ako bih ja tu sjedila tu na ak i tisuu godina, to ne bi ni ta koristilo, Ala ed-Din se ipak ne bi mogao vratiti iz groba. Ja se pouzdajem u to, to si mi ti nedavno rekao, da ga je naime moj otac u prekomjernosti svoje boli zbog rastanka od mene zacijelo dao ubiti. Nemoj se danas i uavati nada mnom, to izgledam drugaije nego juer! Razlog je taj, to sam se dosjetila, da tebe uinim svojim ljubavnikom i sudrugom na 'Ala ed-Dinovu mjestu, jer ja nemam vi e nikoga osim tebe. Tako se ja dakle nadam, da e ti veeras doi, kako bismo zajedno jeli i jedno s drugim popili malo vina. Ja bih voljela, da mi ti dadne da ku am od vina tvoje zemlje Afrike. Mo da je ono bolje nego vino, koje ja imam ovdje i koje potjee iz na e zemlje. Da, ja imam vruu elju, da ku am vino va e zemlje. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je Maur kada je vi dio, kakvu ljubav posvjedouje prema njemu princeza Badr el-Budur, i kako je ona p osve drugaija nego ranije, dok je jo bila o alo ena - sada ve pomislio, kako je ona odus tala od svoje nade u 'Ala ed-Dina, i da je silno obradovan uzviknuo: Moj ivote, slu am i pokoravam se svemu, to ti eli i meni zapovijeda ! Ja imam u svojoj kui jedan krag vina na e zemlje, koji je ve od prije osam godina uvan pod zemljom. Ja u sada otii i iz njega napuniti toliko mnogo, koliko nam treba. Zatim u se brzo opet vratiti k tebi. Princeza mu meutim, koja ga je htjela uljuljati u sve veu sigurnost, odgovori: Ah, moj mili, ne odlazi od mene, po alji jednoga od svojih slugu, da nam on iz njega napuni, ti ostani sjediti kod mene, kako bih se radovala tvojemu dru tvu! 540 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Moja gospodarice rekne on nato nitko ne poznaje mjesto toga kraga osim mene. Ja neu dugo izbivati od tebe. Zatim Maur otie i poslije kratkog se vremena vrati natrag s toliko mnogo vina,

koliko im je bilo potrebno. Princeza Badr el-Budur mu dovikne: - Ti si sebi morao dati truda, i ja sam te opteretila, moj mili! - To uope nije ni ta, zvijezdo mojega oka dadne joj on kao odgovor ja se osjeam p oa enim, ako mogu tebi slu iti. Nato princeza Badr el-Budur sjedne s njim za stol, i oni ponu jesti. Ubrzo meut im princeza po eli piti. Smjesta joj slu kinja napuni pehar i zatim ga takoer ponudi Mauru. Princeza ispije za njegov ivot i zdravlje, dok on ispije za njezino dobro. Tako ona s njime zapone veselo a enje, a jer je ona umjela udesno lijepo i fino govor iti, ubrzo ga je zaludila, tim to je s njim naklapala slatkima, znaajnim rijeima, k ako bi u njemu raspaljivala sve vrui ljubavni ar. On meutim, Maur, pomisli, da to s ve dolazi stvarno od srca, i ne nasluti, da je ova naznaka njezine ljubavi prema njemu samo jedna zamka, koja ga je trebala odvesti u smrt. Zato je njegova stra st prema njoj postajala sve jaom, i on htjedne svisnuti od ljubavi prema njoj, ka da je uo, kakve mu ona nje ne rijei upuuje. Bio je kao otsutan duhom, njegova se glav a pone okretati od milja, a cijeli svijet nije ni ta vi e vrijedio u njegovim oima. Ka da je objed bio skoro zavr en i kada mu se vino ve bilo popelo u glavu, princeza mu Badr el-Budur, koja je to bila opazila, rekne: Mi u na oj zemlji imamo jedan obiaj, ali ne znam, obiavate li vi to takoer u va oj zemlji ili ne. Kakav je to obiaj? - upita Maur. A ona mu odgovori: On se sastoji u tome, da o koncu objeda svatko uzima pehar svojega prijatelja i ispija ga. Nato ona odmah uzme njegov pehar i napuni ga za sebe vinom, a zapovijedi robi nji, da njemu pru i njezin pehar, u kome je vino bilo pomije ano s bunikom, u skladu s uputom, koju je ona prije 541 DvjestM ezdesetisedma no toga bila dala robinji. Sve su naime robinje i sluge u dvorcu eljeli njegovu smrt i bili u tome jednodu ni s princezom Badr el-Bu-durom. Robinja mu dakle pru i pehar . Ali kada je on uo njezine rijei i vidio, da ona pije iz njegova pehara i daje nj emu da ispije njezin vlastiti pehar, tada se on pone osjeati kao el-Islandar Velik i, jer je smio vidjeti od nje takav jedan dokaz ljubavi. Ona mu meutim rekne, tim to se njihala ovamo i onamo i svoju ruku polo ila u njegovu: Ah, moja du o, tu je tvoj pehar kod mene i moj pehar kod tebe! Tako piju zaljubljenici jedan iz pehara drugoga. Zatim princeza Badr el-Budur prinese svoj pehar k ustima, ispije ga i stavi d olje. Nato se nagne preko k Mauru i poljubi ga u obraz. Njemu bude tako, kao da od radosti leti prema nebu, i kako bi sada uinio isto to i ona, on podigne pehar k ustima i posve ga isprazni, a da nije pazio na to, ima li u njemu ne to tetno. Odm ah, istoga trena, padne kao mrtav na lea, a pehar mu ispadne iz ruke. Tomu se pri nceza Badr el-Budur obraduje, a robinje kao za okladu potre i svojemu gospodaru ' Ala ed-Dinu otvore vrata dvorca. I on ue. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din, na kon to je bio u ao u dvorac, pohitao gore k odaji svoje supruge, princeze Badr el-B udure, i ondje vidio, kako ona sjedi za stolom, a Maur pred njome le i kao mrtav. Tada joj on prie, poljubi je i zahvali joj za njezino djelo, ispunjen velikom rad o u. Zatim joj se obrati s rijeima: Otii sada sa svojim robinjama unutra u svoju odaju, mene sada ostavi samoga, da dovr im svoje djelo! Princeza nije oklijevala, nego se uputila sa svojim slu kinjama u nutarnju odaj u. 'Ala ed-Din meutim zakljua za njima vrata, prie k Mauru, posegne rukom u njegove grudi i izvadi odatle svjetiljku, zatim povue svoj ma i odrubi Mauru glavu. Nato protrlja svjetiljku. Smjesta se pred njim pojavi uslu ni marid i rekne mu: Na slu bu, moj gospodaru! Sto eli ? 542 Pripovijest o 'Aid ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Tada 'Ala ed-Din odgovori:

Ja elim, da ti ovaj dvorac uzme iz ove zemlje i odnese u zemlju Kinu i spusti na isto ono mjesto, na kome je bio ranije, nasuprot sultanovoj palai. Slu am i pokoravam se, moj gospodaru! - odgovori marid. Sada 'Ala ed-Din ue k svojoj supruzi, zagrli je i poljubi je, i ona opet polju bi njega. I dok su oni sjedili jedno s drugim u prisnom sjedinjenju, marid odnes e s njima dvorac i spusti ga na njegovo mjesto, nasuprot sultanovoj palai. 'Ala e d-Din je meutim robinjama izdao zapovijed, i one rasprostru pred njim stol. Tada on sa svojom suprugom, princezom Badr el-Budurom, sjedne k stolu, i oni ponu jest i i piti, u istoj radosti i veselju, sve dok se nisu bili zasitili. Nato se upute u sobu za vesela a enja, sjednu, ponu piti i naklapati i ljubiti jedno drugo u vruoj u dnji. Oni takoer ve od prije dugo vremena nisu bili jedno s drugim veseli, i tako proborave pri tome hvale vrijednu injenju, sve dok u njihovim glavama nije zasjal o Sunce vina. Zatim ih pone obuzimati san, i oni legnu u svoj udobnosti u svoju p ostelju. Sljedeega se jutra 'Ala ed-Din podigne i probudi svoju suprugu, princezu Badr el-Buduru. Tada takoer ve dou robinje, odjenu je u njezine haljine, urese je i okite. Takoer Ala ed-Din obue svoju rasko nu haljinu. Pritom su oboje htjeli gotov o svisnuti od radosti nad tim, da su sada nakon rastanka opet jedno s drugim sje dinjeni. A princeza je bila posve osobito radosna, to je trebala o tome danu opet vidjeti svojega oca. Okrenimo se mi sada od 'Ala ed-Dina i princeze Badr el-Bu-dure opet k sultanu ! Taj je bio, nakon to je bio oslobodio 'Ala ed--Dina, neprestano alostan zbog gub itka svoje keri. U svakome je vremenu i asu on tu sjedio i za njome plakao poput en a, koje nariu, jer je ona bila njegovo jedino dijete. I svakoga bi jutra, im bi se probudio iz sna, urno odlazio k prozoru, otvarao ga i pogledavao prema mjestu, n a kome je bio stajao 'Ala ed-Dinov dvorac, i plakao, * sve dok njegove oi nisu go tovo oslijepile * i njegovi se oni kapci upalili od rana. * O tome se dakle danu on digne rano kao obino, otvori prozor i pogleda van. Tada on ugleda pred 543 f Dvjestai ezdesetisedma no sobom neku graevinu, protrlja si oi, opet pozorno pogleda, i tada postane sigurnim , da je to 'Ala ed-Dinov dvorac. Istoga trenutka pozove za konjima. Oni budu ose dlani, on pohita dolje, uzja i i pojasi prema dvorcu. Kada ga je 'Ala ed-Din vidio kako dolazi, on po uri dolje i doe mu na pola puta ususret. Uhvati ga za ruku i pon e se s njime penjati k odaji njegove keri, princeze Badr el--Budure. Ali je ona t akoer osjeala takvu udnju za svojim ocem, da je po urila dolje i pozdravila ga ve na v ratima stubi ta nasuprot nutarnjoj dvorani. Tada je otac uzme u zagrljaj i poljubi je i zaplae u suzama radosnicama. I ona je inila isto. Zatim ih 'Ala ed-Din otpra ti oboje u gornju odaju, i svi sjednu. Sada sultan pone svoju ker salijetati pitan jima, kako je i to joj se dogodilo. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je nato princeza B adr el-Budur svojemu ocu, sultanu, ispriala sve, to je ona bila do ivjela, tim to je ovako poela: Dragi oe, tek sam juer ponovo o ivjela, kada sam ugledala svojega supruga. On je taj, koji me je oslobodio iz zatvora maur skog ovjeka, prokletog arobnjaka. Vjerujem, da na cijeloj zemlji nema bezonijeg ovjeka od njega. Da nije bilo mojega ljubljenoga 'Ala ed-Dina, tada ja ne bi bila osloboena iz njegovih ruku, ah, tada me ti ne bi nikada u ivotu ponovo ugledao. Da, dragi oe, obuzeli su me alost i duboka tuga, ne samo zato to sam bila ras tavljena od tebe, nego takoer jer sam morala biti daleko od svo jega supruga. Njemu u sve dane svojega ivota biti zahvalna za dobrostivost, jer me je oslobodio od nasilja toga prokletog maga. Nato princeza Badr el-Budur ispria svojemu ocu sve, to je ona bila do ivjela. Pri povijedala mu je, kakav je Maur bio ovjek, i to joj je bio uinio. Kako se bio preob ukao u trgovca svjetiljkama, da bi nove mijenjao za stare. Budui dakle da sam vjerovala tako je ona kazivala da on to ini iz nerazboritosti, poela sam se smijati nad njime. Jer

nisam dakle mu a, njega 544

imala nikakva pojma o njegovu lukavom planu. Tako sam uzela jednu staru svjetiljku, koja se nalazila u odaji mojega poslala sam je dolje po jednom u kopljeniku, a taj je od za nju zamijenio jednu novu svjetiljku. Ali smo se sljedeega

Pripovijest o }AIA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci dana, dragi oe, na li rano ujutro zajedno s dvorcem i svim, to se u njemu nalazilo, u zemlji Africi. Ja jo uvijek nisam ni ta znala o arobnim snagama svjetiljke svojega supruga, koju sam bila zamijenila. Napokon je do ao k nama sam 'Ala ed-Din i izmi slio protiv arobnjaka jednu lukav tinu, kako bi nas oslobodio iz njegovih ruku. A d a moj mu nije stigao k nama u pravo vrijeme, prokletnik bi bio proveo svoju volju i silovao bi me. Ali mi je 'Ala ed-Din dao neki prah. Taj sam mu stavila u peha r vina da ga popije, on ga je popio i pao kao mrtav na pod. Poslije toga je k na ma do ao moj suprug, i ja ne znam to je on uinio, tako da nas je iz zemlje Afrike op et prenio ovamo na ovo mjesto. Moj gospodaru nastavi sada 'Ala ed-Din kada sam se popeo i vidio, da on le i ispru en poput nekoga ubijenoga, omam ljen bunikom, tada sam rekao princezi Badr el-Buduri: 'Otii sa svojim robinjama u unutra nju odaju!' Ona se nato udalji sa slu kinjama od jezivog prizora. Ja sam meutim pri ao prokletom Mauru, posegnuo sam svojom rukom u njegove grudi i izvadio sam iz njih svjetiljku. Jer mi je princeza Badr el-Budur bila kazala, da je on vazda nosi u svojim grudima. Nakon to sam je dakle ponovo bio zadobio, isukao sam svoj ma i odsjekao prokletniku glavu. Potom sam uporabio svjetiljku i zapovjedio duhovima, koji joj slu e, da dvorac sa svim, to je bilo unutra, odnesu i da nas spuste ovdje na ovome mjestu. Ali ako tvoja visost gaji sumnju prema mojim rijeima, tada neka se udostoji da sa mnom pogleda toga prokletog Maura! Tada kralj pode, i 'Ala ed-Din ga odvede na doksat. im je sultan ugledao Maura , on odmah izda zapovijed, neka se le otpremi i spali, a njegov pepeo raspe u vje tar. Zatim on zagrli 'Ala ed-Dina, poljubi ga i rekne mu: Ne pripisuj mi nikakvu krivicu moj sine, to sam ti htio oduzeti ivot, zbog bezonosti onoga prokletog arobnjaka, koji te je strmoglavio u tu jamu! Dragi sine, meni se to, to sam tebi uinio, mo e oprostiti. Jer vidio sam, da sam bio izgubio svoju ker, svoje jedino dijete, koje mi je milije nego moje kraljevstvo. A ti ipak zna , kako silno srce roditelja ezne za djecom. Pogotovo sam 545 DvjestM ezdesetisedma no pak to uinio, jer nisam bio imao nikoga osim princeze Badr el-Bu-dure. Tako je sultan molio 'Ala ed-Dina za opro tenje, a taj mu ga je dao. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din nat o rekao sultanu: Ti protiv mene nisi uinio ni ta, to bi bilo protiv svetoga zakona. Ali ni ja nemam na sebi nikakve krivice. Sva je nesrea do la od toga Maura, prostakog arobnjaka. Zatim kralj zapovjedi, da se okiti grad. To se takoer dogodi, i sada otponu svea nosti radosti. On nadalje zapovjedi glasniku, da po gradu izvikuje: Ovaj je dan veliki blagdan, njime otpoinju sveanosti ra dosti u cijeloj zemlji, i one trebaju trajati jedan mjesec, trideset dana, jer se princeza Badr el-Budur sa svojim suprugom vratila doma! Sve je ovo 'Ala ed-Din bio do ivio s Maurom. Pa ipak on nije trebao i unato tomu jo nai nikakva mira od prokletog Mag-hribinca, iako je njegov le bio spaljen i pep eo prosut u vjetar! Ovaj je naime nitkov imao jednoga brata, koji je bio jo prome tniji nego onaj u arobnja tvu, geomantiji i astrologiji, kako se to ka e u poslovici: 'Jedan barski bob, koji ima dvije polovice.'158 Svaki je pojedini od njih dvoji

ce stanovao u jednome drugom kraju svijeta, kako bi ga punili svojim arobnja tvom, svojom prefrigano u i svojom podmuklo u. Dogodi se dakle jednoga dana, daje Maurov bra t htio znati, kako ide njegovu bratu. Zato on baci pijesak, izvede figure, tono i h promotri i istra i, i tada sazna da je njegov brat 158 Littmann navodi da u jednome drugom rukopisu ovdje jo stoji poslovica: "Pas je ostavio iza sebe jednoga mladog psa. Taj je bio jo gori nego njegov otac. " Jedna druga arapska poslovica glasi: "Zmija uvijek donosi na svijet samo mlade zmije." Na veliku meutim drevnost istovjetne poslovice u mediteranskom bazenu uk azuje nam i Petronijev Satirikon u pogl. 45, paragr. 9: "Zmija ne raa u e." 546 Pripovijest o 'Ala ed-Dinu i arobnoj svjetiljci umro i da je stanovnik kraljevstva mrtvih. Tada se on ra alosti i postane siguran, da je njegov brat mrtav. Ali on jo po drugi put baci pje ak, kako bi saznao, kako je njegov brat oti ao u smrt, i gdje je bio umro. Tada spozna, da je njegov brat b io umro u zemlji Kini i da je na ao iznad svega sramotnu smrt. Nadalje je spoznao, da je taj, od ije je on ruke bio zaglavio, jedan mladi po imenu Ala ed-Din. On se smjesta stavi u pokret, opremi se za putovanje i krene. Prolazio je stepama i p ustinjama i gorjima tijekom mnogih mjeseci, sve dok nije do ao u Kinu, i to u sult anov grad, u kome je ivio 'Ala ed-Din. Ondje se uputi u svratiste stranaca, iznaj mi si jednu prostoriju i najprije u njoj malo otpoine. Zatim pone obilaziti gradsk im ulicama, kako bi na ao neki put, koji bi mu pru io mogunost, da postigne svoj opak i cilj. A taj je bio, da uzme na Ala ed-Dinu krvnu osvetu za svojega brata. Tako on dakle ue ondje u neku kavanu na tr nici, jednu veliku zgradu, u kojoj se je oku pljalo mnogo naroda zbog igre. Jedni su igrali igru s kameniima, drugi damu, trei ah i tomu slino. On tu sjedne i pone slu ati, kako ljudi, koji su sjedili pokraj njega , govore o nekoj staroj pobo noj eni po imenu Fatima, koja je uvijek boravila u svo joj eliji pred gradom i slu ila Allahu, i samo je o dva dana u mjesecu dolazila u s amo mjesto. Takoer se prialo, da ona ini mnoga uda. Kada je maurski arobnjak to saslu a o, on rekne u sebi samom: Sada sam na ao, to tra im. Ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, ja u posredstvom te ene postii svoj cilj! Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je maurski arobnjak pri ao ljudima, koji su govorili o udima ove pobo ne starice, i jednomu od njih reka o: - Dragi strie, slu am, kako vi priate o udima jedne svetice, koja se zove Fatima. Gdje je ona, i gdje se nalazi njezina nastamba? - udnovato! - uzvikne ovjek. - Kako je to mogue, da ti boravi u ovome gradu a jo n isi slu ao o udima svetice Fatime? Ti jadnice, ini se da si ti stranac, tako da ti d osada jo ni ta nije do lo do u iju o postovima, odricanju od svijeta i istoj bogobo-jazn osti te pobo ne ene. 547 Dvjestai ezdesetisedma no Dakako, dragi gospodaru - odgovori Maur - ja sam stranac. Prekjuer sam naveer stigao u ovaj va grad. I ja te molim, ispriaj mi o udima te kreposne ene! Reci, gdje je njezi na nastamba? Jer mene je pogodila nesrea, i ja hou otii k njoj. da je zamolim, da se ona za mene pomoli. Mo da e me Allah, Svesilni i Preslavni, posredstvom njezine molitve osloboditi od mo je nesree. Tada mu ovjek ispria o udima, bogobojaznosti i neprestanom bogoslu ju pobo ne Fatime , uzme ga za ruku, izvede ga iz grada i ondje mu poka e put k njezinu obitavali tu u stanovitoj peini na vrhu jednoga malog brda. Maur mu srdano zahvali za njegovu do brotu i vrati se natrag u svoj stan u chanu. Dogodilo se dakle, daje Fatima slje deega dana si la u grad. Maur rano ujutro napusti konai te i ugleda, kako se ljudi nat iskuju. Kada je pri ao bli e, da vidi to se zbiva, ugleda kako ondje stoji Fatima. Sv aki pojedini, koji je imao nekakvu patnju, dadne se od nje blagosloviti i zamoli je, da za njega moli, a kada bi ga ona dotakla, tada je bivao smjesta izlijeenim od patnje, koja gaje bila obuzela. Maurski ju je arobnjak slijedio, sve dok se n

ije uputila natrag u svoju peinu. Zatim je ekao veer, sve dok se nije smrailo, u ao u duan nekoga trgovca vinom, ispio jedan pehar i uputio se iz grada k peini pobo ne Fa time. Kada je do ao onamo, ue u eliju i vidi, kako svetica spava na leima na jednoj s taroj hasuri. On skoi na nju, sjedne na njezin trbuh, izvue bode i na nju krikne. O na se probudi, a im je otvorila oi, ugleda nekog ovjeka, Maura, kako sjedi na njezi nu trbuhu s trgnutim bode om, u namjeri, daje ubije. Bila je prestra ena na smrt. I tada on na nju povie: Slu aj, ako ka e jednu rije ili krikne , ubit u te istoga tre nutka! Sada meutim ini sve, to ti ka em! I on joj se zakune jednom zakletvom, da e je ostaviti na ivotu, ako bude inila o no, to joj bude govorio. Zatim ustane s njezina trbuha i nastavi: Daj mi svoje haljine i uzmi moje! Tada mu ona dadne svoje haljine, svoje poveze za glavu, svoj zar i svoj ogrta. I dalje joj on rekne: 548 Pripovijest o }Ald ed-Dinu i arobnoj svjetiljci - Mora mi takoer ne to utrljati, tako da moje lice poprimi istu boju kao i tvoje! Nato Fatima ode u unutarnji dio peine i donese boicu s ma u. Iz nje ona uzme ne to u svoju ruku i namaze mu lice. Tako ono dobije istu boju kao to je bila i njezina. Naposljetku mu takoer dadne svoj tap, poka e mu, kako treba hodati i to treba initi, kada doe u grad, stavi mu oko vrata svoje islo, i naposljetku mu pru i zrcalo s rijei ma: Gledaj, sada nema nikakve razlike izmeu tebe i mene! Maur pogleda u njega i uvidi, da je on sam tona preslika Fati-me, kojoj nije n i ta nedostajalo i kojoj se ni ta nije smjelo dodati. Ali on prekr i svoju zakletvu, k ada je bio postigao svoj cilj. Jer on zatra i od nje jedno u e, pa po to mu ga je ona bila donijela, on ga uzme i njime je zadavi u njezinoj peini. im je ona zatim bila mrtva, on izvue le i baci ga u jamu, koja se nalazila vani pred peinom. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da se Maur, nakon to j e bio umorio Fatimu i bacio je u jamu, vratio natrag u spilju i ondje spavao, sv e dok nije svanuo dan. Zatim je ustao, si ao u grad i do ao sve do Ala ed-Dinova dvo rca. Sada se oko njega pone okupljati narod, jer su svi sa sigurno u vjerovali, da j e on sveta Fatima. On takoer pone onako initi, kako je ona obiavala initi, polagao je svoju ruku na bolesnike, izgovarao za jednoga prvu suru, za drugoga neku drugu suru iz Kur'ana, a za neke tree je molio. Budui da se sada narod vrlo natiskivao i galamio, pone to oslu kivati princeza Badr el-Budur, i ona rekne slu kinjama: - Pogledajte, to se to zbiva, i koji je uzrok te galame! Nato jedan aga od u ko pljenika sie dolje, kako bi pogledao, to je posrijedi. Zatim se vrati natrag s rij eima: - Visoka gospodarice, do te galame dolazi poradi svete Fa-time. Ako mi se ti udostoji zapovjediti, tada u je ja dovesti k tebi, kako bi takoer ti bila dionikom njezina blagoslova. 549 DvjestM ezdesetisedma no Otii dovikne princeza - i dovedi mi je! Jer ja sam ve uvijek slu ala o njezinim udima i krepostima, i imam elju za tim, da je vidim, kako bi od nje bila blagoslovljena. Ljudi su mi mnogo pripovijedali o njezinim vrlinama. U kopljeniki aga otie i dovede maurskog arobnjaka, koji je bio odjeven tono kao Fat ima. I taj stupi sada pred princezu Badr el-Buduru. im ju je ugledao, on pone pred njome izricati izvjestan niz molitava. I nijedan jedini ovjek nije sumnjao u to, da je on sveta Fatima glavom. Princeza mu meutim prie, pozdravi ga i dadne mu da sjedi njoj uz bok. Zatim joj rekne: Sveta Fatima, ja bih voljela, da ti uvijek ostane kod mene, kako bih ja kroz tebe bila blagoslovljena, od tebe nauila putove pobo nosti i bogobojaznosti i s tobom se takmiila. To je bila upravo elja ovoga prokletog arobnjaka, i on sada odlui, da jo vi e dovr i

svoju prevaru. Zato joj on rekne: Visoka gospodarice, ja sam siroma na ena, koja stanuje u pustinji. Meni sline nij e vrijedno, da se zadr ava u kraljevskim dvorcima. Ni ta se nemoj brinuti, ti sveta Fatimo! odgovori princeza. Ja u ti pokazati oda ju u svojoj kui, u kojoj ti mo e slu iti Allahu, i kamo tebi nee smjeti ulaziti nijedan jedini ovjek. Ondje e moi obavljati svoje bogoslu je bolje, nego ako bi bila u svojoj peini. Maur nato rekne: Slu am i pokoravam se, visoka gospodarice! Ja neu protu rjeiti tvojim rijeima. Jer to djeca i kraljevi kazuju, ne smije se prezirati, niti odbijati. Ali te molim, da mi htjedne dopustiti da sama jedem i pijem u svojoj sobi i sama sjedim. Nitko neka mi ne smije ui. Ja isto tako ne trebam nikakva rasko na jela. Ne, uini mi samo tu milost, da mi dadne po jednoj svojoj robinji svaki dan poslati u moju sobu po jedan komad kruha i jedan gutljaj vode, pa u ja onda, kada budem gladna, jesti sama u svojoj odaji. To je prokletnik inio zato, jer se bojao, ako bi prilikom jedenja podigao zar, da bi njegova tajna bila izdana, i da bi ga se po nje550

Pripovijest o 'AlA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci govoj bradi na podbratku i usnama prepoznalo kao mu karca. Princeza mu dakle Badr el-Budur odgovori: Sveta Fatimo, budi dobre volje! Sve se treba dogoditi samo prema tvojoj elji. Ali sada doi sa mnom, kako bih ti pokazala odaju, koju u dati da se uredi za tvoj boravak kod nas! Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je princeza Badr e l-Budur odvela maga, koji se izdavao za pobo nu Fatimu, do prostorije, koju mu je bila odredila za mjesto boravka. I ondje mu ona rekne: Sveta Fatimo, ti ovdje treba stanovati. Ova odaja sada pri pada tebi. Ovdje treba obitavati u punom miru i spokojnoj odvo jenosti od ostalog svijeta. Maur joj zahvali za njezinu dobrostivost i zazove na nju nebeski blagoslov. Z atim ga princeza odvede u kiosk, ondje mu poka e nadsvoeni strop i dragulje, koji s u blje tali zraei na dvadeset-ietiri prozora, i upita ga: to misli , sveta Fatimo, o ovoj udesnoj odaji? Maur joj odgovori: Tako mi Allaha, ona je udesna, da, jo i vi e nego to! Ja vjerujem, da se na itavome svijetu ne mo e nai njoj ravna. Preko svake je mjere rasko na. Ali teta za jedno, to bi ipak moglo uveati njezinu ljepotu i divotu! Tada princeza Badr el-Budur upita: Sveta Fatimo, to joj jo nedostaje? to je to, to bi je moglo jo vi e ukrasiti? Ka i to! Ja sam mislila da je ona posve savr ena. Visoka gospodarice dadne arobnjak kao odgovor to joj jo nedostaje, to je jaje p tice Ruh, koje bi moralo visjeti u njezinoj kupoli. Kada bi ono visjelo u kupoli , tada ova odaja ne bi imala na cijelome svijetu sebi ravne! Sada princeza upita dalje: Kakva je to dakle ptica? Gdje bismo mi mogli nai njezino jaje? 551 Dvjestaikzdesetisedma no - Visoka gospodarice - odgovori Maur - to je jedna silno golema ptica, koja mo e svojim kand ama podii devu i slona i odnijeti ih u letu, jer je tako golema i sna na. Ta se ptica ponaje e nalazi na planini Kaf160. A taj majstor, koji je sagradio ovaj dvorac, on ti takoer mo e donijeti i jaje te ptice. Zatim oni prestanu s tim razgovorom, a budui da je bilo vrijeme podnevnom obje du, robinje prostru stol. Princeza Badr el--Budur sjedne i zamoli prokletog maga

, da s njome objeduje. On meutim odbije i sustegne se i uputi se u svoju odaju, k oju mu je bila odredila princeza. I robinje mu odnesu onamo objed. Kada je dakle pala veer i 'Ala ed-Din se vratio doma iz lova, princeza mu Badr el-Budur doe usu sret i pozdravi ga. On je zagrli i poljubi je, ali kada je pogledao njezino lice , opazi, da je ona pone to o alo ena i da se ne osmjehuje, kao to je to inae obiavala in . Zato je on upita: - Sto ti se dogodilo, mila moja? Reci mi, je li ti se ne to dogodilo, to uznemi ruje tvoje srce? - Nije ni ta osobito, mili moj! - odgovori ona. - Ali sam ja ipak bila vjerova la, da u na em dvorcu uope ni ta ne nedostaje. A ipak, 'Ala ed-Dine, ti zvijezdo moje ga oka, tek kada bi u kupoli gornje odaje visilo jaje ptice Ruh, tada na prostra nom svijetu ne bi bilo vi e ni ta, to bi se moglo usporeivati s na im dvorcem. Tada 'Ala ed-Din uzvikne: - Zar si ti zbog toga o alo ena? To je za mene tako lako kako samo ne to mo e biti! Budi dobre volje, samo mi reci sve, to eli , ja u ti to pribaviti, makar takoer iz dubina svijeta, u najskorijem vremenu, u najkraem roku! Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je 'Ala ed-Din, na kon to je bio umirio srce princeze Badr el-Bu-dure i sve joj obeao, to je ona eljela , smjesta oti ao u svoju sobu i protrljao svjetiljku. Istoga se trenutka pred njim pojavi marid i rekne: 160 Ta se planina prema bajkovitoj arapskoj kozmografiji nalazi na kraju s vijeta i iza nje nema vi e niega. 552 Pripovijest o }Ala, ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Zahtijevaj, to eli ! 'Ala ed-Din odgovori: Ja od tebe elim, da mi ti donese jaje ptice Ruh i da ga obje si u kupoli gornje odaje! Ali im je marid iz 'Ala ed-Dinovih usta uo te rijei, on namr ti elo i gnjevno povie silnim glasom: Ti nezahvalnie, zar ti nije dosta, da su ti na slu bu svi duhovi ove svjetiljke? Sada takoer jo tra i , da ti donesem na u gospodaricu, kako bi je ti za svoje zadovoljstvo objesio u kupoli svojega doksata, zato da bi se ti sa svojom mladom enom u tome naslaivao? Tako mi Allaha, vas dvoje zaslu ujete, da vas ja ovoga trenutka spalim u pepeo i da vas prospem u vjetar. Ali budui da vas dvoje ni ta ne znate o tim stvarima i da ne mo ete razlikovati nutarnji smisao od vanjskog privida, ja u vam oprostiti. Krivnja le i na prokletom momku, bratu maurskog arobnjaka, koji se ovdje zadr ava i koji se izdaje za pobo nu Fatimu, koji je obukao na sebe njezine haljine, a nju u njezinoj peini umorio, koji je poprimio njezin izgled i njezino injenje i do ao ovamo u namjeri, da vas ubije, kako bi uzeo krvnu osvetu za svojega brata. On je taj, koji je tvoju enu pouio, da to od tebe zatra i. Nato marid i ezne s 'Ala ed-Dinovih oiju. Ali kada je taj bio uo ove rijei, bio je gotovo kao izvan sebe, a njegovi su udovi drhtali, jer je marid bio vikao takvim gromkim glasom. Pa ipak on opet prikupi sranost i smjesta izae iz svoje sobe. Izae k svojoj eni i napravi se, kao da ima glavobolju. Jer on je znao, da je Fatima b ila poznata po tome, da posjeduje tajnu snagu, da lijei sve bolove. Kada je dakle princeza Badr el-Budur vidjela, da je on stavio svoju ruku na glavu i ula, kako se tu i na svoje bolove, ona ga tada upita za razlog. Ja ne znam - dadne joj on kao odgovor - samo boli me moja glava. Ona smjesta dadne pozvati Fatimu, kako bi mu ova polo ila na glavu svoju ruku. 553 Dvjestai ezdesetisedma no Tko je Fatima? upita 'Ala ed-Din.

A princeza mu Badr el-Budur priopi, da ona ima pobo nu Fatimu kod sebe u dvorcu na stanu. Robinje dakle otiu i dovedu prokletog Maura. Tada se 'Ala ed-Din pred n jim napravi, kao da on ni ta ne zna o njegovoj pravoj osobi, on ga dapae pozdravi, kao da bi pozdravljao stvarnu pobo nu Fatimu, poljubi skut njegova rukava i za eli m u dobrodo licu. Zatim mu rekne: Sveta Fatimo, ja te molim, ukazi mi svoju dobrostivost! Znam, da si ti navikla lijeiti bolove, a ja imam sada estoke bolove u glavi! Prokleti je Maur jedva povjerovao rijeima, koje je uo. Jer upravo je to bilo on o, to je on htio. Dalje su mi pripovijedali, o najvei Kralju na ega vremena, da je maurski arobnjak pristupio sada 'Ala ed-Dinu kao pobo na Fatima, kako bi mu polo io ruku na glavu i izlijeio ga od njegovih bolova. Ali im je stao pokraj mladia, jednu je svoju ruku p olo io na njegovu glavu, dok je drugom segnuo pod svoje haljine, kako bi izvukao b ode , kojim je htio ubiti 'Ala ed-Dina. Ali je taj bio na oprezu. On samo prieka, d ok ovaj nije posve izvukao bode , pa ga iznenada pograbi za ruku, otme mu bode i pr obode mu srce. Kada je princeza Badr el-Budur to vidjela, ona glasno krikne i uz vikne: Sto je uinila ova kreposna, pobo na ena, da si ti sada njezi nom krvlju natovario na sebe jednu tako te ku krivnju? Zar se ne boji Allahove kazne za jedan takav in, da si mogao umoriti Fa timu, pobo nu enu, ija su uda nadaleko slavna? Ali joj 'Ala ed-Din dovikne natrag: Ja uope nisam ubio Fatimu, ne, ja sam smaknuo Fatimina ubojicu! Ovo je ipak brat prokletog Maura, arobnjaka, koji te je ugrabio i zajedno s tobom posredstvom snage svojega arobnja tva odnio dvorac u Afriku. A ovaj je prokleti momak ovdje, njegov brat, do ao u ovu zemlju i izveo ovakva zlodjela: ubio je Fatimu, obukao njezine haljine i do ao ovamo, da na meni uzme krvnu osvetu za svojega brata. On je takoer taj, koji te je pouio, da zatra i od mene jaje ptice Ruh, kako bih ja kroz to na ao smrt. 554 Pripovijest o }AIA ed-Dinu i arobnoj svjetiljci Ako jo sumnja u moje rijei, prii i pogledaj, tko je taj, koga sam ja ubio! S tim rijeima 'Ala ed-Din podigne Maurov veo. Princeza Badr el-Budur pogleda i ugleda mu karca, ije je lice bilo pokriveno bradom. Sada ona spozna istinu i rekne 'Ala ed-Dinu: Moj ljubljeni, ah, ja sam te dvaput strmoglavila u smrtnu opasnosti Ali njezin suprug odgovori: -1- Ne daj da te to rastu uje! Princezo Badr el-Buduro, za ljubav tvojih oiju s ve sa istom rado u uzimam na sebe, to dolazi od tebe! Kada ga je princeza ula da tako govori, ona pritri k njemu, uzme ga u zagrljaj, poljubi ga i rekne: Ah, moj ljubljeni, sve se to dogodilo ipak samo zbog moje ljubavi prema tebi. Ja o tome nisam ni ta znala, i stvarno nisam malo cijenila tvoju ljubav. Tada je 'Ala ed-Din poljubi i pritisne je na grudi, i njihova ljubav jednoga prema drugomu postane jo usrdnijom. U isto vrijeme doe takoer sultan, i sada mu oni ispriaju sve, to se bilo dogodilo od brata maurskog arobnjaka, i takoer mu poka u nje gov le . Tada sultan zapovjedi, da ga se spali i njegov pepeo prospe u vjetar, kao to se bilo uinilo s njegovim bratom. A od sada je 'Ala ed-Din ivio sa svojom supru gom, princezom Badr el-Bu-durom, u samoj radosti i srei, slobodan od svake opasno sti. Nakon stanovitoga meutim vremena umre sultan. I tada se popne na kraljevsko prijestolje njegov zet, pone donositi presude nad podanicima po pravdi i pravinost i, i sav ga je narod volio. I on je vodio sa svojom suprugom, princezom Badr elBudurom, ivot u zadovoljstvu i bla enosti, sve dok im nije do ao Onaj, koji radostima zapovijeda da ute i koji raskida prijateljske veze..." Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z

apoela po Kraljevu dopu tenju. 555

Ali kada je poela

dvjestai ezdesetiosma noc v Sehrezad pone pripovijedati161 PRIPOVIJEST 0 'Ali BABI IETBDESET RAZBOJNIKA. "Pripovijeda se, o sretni Kralju - Allah je meutim sveznajui glede svojih sakri venih namjera i mo e nad njima najbolje upravljati! u priama iz staroga vremena * i iz pro losti pokoljenja i naroda, * koji su odavno bili posveeni propasti, * da su u ranijim danima, * koji se prote u daleko u i ezlo vremensko razdoblje, * u jednome gradu od Chorasana u Perziji ivjela dva brata od istoga oca i iste matere, od ko jih se jedan zvao Kasim, drugi meutim 'Ali Baba. Njihov je otac ve bio umro, * a to je on njima bio za 161 Budui da u Kalkutskom izdanju tekst naredne pripovijesti nedostaje, Lit tmann ga je umetnuo na temelju Macdonaldova izdanja Oxfordskoga arapskog rukopis a. U Evropi je meutim pripovijest postala openito poznatom posredstvom Gallandova francuskog prijevoda. 557 Dvjestm ezdesetiosma no sobom ostavio, * bilo je nasljedstvo od neznatne vrijednosti, * imetak, koji nem a ba neke te ine. * Tada njih dvojica podijele ono, to im je bio namakao njihov otac , premda je takoer to bilo samo malo, po pravu i pravinosti, bez prigovora i bez s porenja. Po to su dakle bili podijelili ba tinu, Kasim se o eni stanovitom bogatom enom . * Ta je posjedovala zemlji ta i vrtove u velikom broju, * ktomu vinograde i duane , * a ti su opet bili puni rasko nih stvari * i skupocjene robe, koja je i la do u n eizmjerno.* Tako se on dakle pone baviti trgovinom, prodavati i kupovati. Doe do b lagostanja, udes mu postane naklonjenim, i on stekne veliku slavu meu trgovcima n adaleko i na iroko jednako kao i meu ljudima od bogatstva i otmjenosti. Ali njegov brat 'Ali Baba uzme za enu jednu siroma nu djevojku, koja nije imala u vlasni tvu nij edan dirhem, nijedan dinar, nijednu kuu, nijedan komad zemlje. Zato on u kratkome vremenu izda sve, to je bio naslijedio od svojega oca. * Tako se dogodilo, da je na njega uskoro do la nu da sa svojim jadom * i siroma tvo sa svojim te kim brigama. * On je bio u nedoumici, to da uini, nije vi e vidio nikakva puta, kako da pribavlja s redstva za svoje prehranjivanje i ivotno uzdr avanje. * A ipak je on bio ovjek od zn anja i razuma, * okretan u uenosti i finoj naobrazbi. * Sada se on u ovim stihovi ma potu i na svoju patnju: Oni mi dabome govore: 'Ti si u svijetu, Zahvaljujui svojemu znanju, ba kao no obasjana mjeseinom.' Ja ka em: 'Pustite me na miru sa svojim pripovijestima! Znanje bez moi ipak ni ta ne znai! Kada bi se zalo ilo mene i sa mnom moje znanje, Ktomu svaka knjiga i pribor za pis anje 558 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika Za jednodnevni kruh zalog bi se vratio, Bacilo bi ga se za papir, na kome stoji odbijenica, Siroma nomu o vidite, udes siromaha, V

ivot siromaha, kako je ipak alostan! U ljetu, tada mu nedostaje svagda nji kruh, U zimi se on grije jo uz lonac za ugalj . Psi skitnice ustaju protiv njega, I svaki prostak vie na njega, grdei ga. Ako se on kod koga potu i na svoj polo aj, Tada ga svako stvorenje izopuje. Ako se takva sudbina spu ta na siromaha, Tada bi bilo najbolje, da le i u grobu!' Nakon to je bio izgovorio ove stihove, on pone premi ljati o svome polo aju. emu bi trebao pribjei? Sto bi trebao initi, kako bi zaslu ivao svoj kruh svagda nji? Tako dak le on u sebi samome rekne: - Ako ja sada s novcem, koji mi je jo preostao, kupim sjekiru i par magaraca i s njima odem u brda, ondje nasijeem drva, zatim opet siem dolje i prodam ih na gr adskoj tr nici, tada e mi sigurno utr ak od toga donijeti toliko mnogo, da mine moja nu da i da mogu uzdr avati svoju obitelj! Taj je dakle plan dr ao ispravnim, i tako se po uri, da kupi magarce i sjekiru. J utrom dakle on krene u brda sa tri magarca, od 559 Dvjestaikzdesetiosma no kojih je svaki pojedini bio tako velik kao kakva mula. Zatim ostane ondje tijeko m dana, zaposlen time, da sijee drva i da ih zajedno povezuje u sve njeve. Kada je zatim nastala veer, natovari svoje magarce i uputi se s njima dolje prema gradu, sve dok nije do ao na tr nicu. Ondje rasproda drva, a utr kom se od toga mogao pobrinu ti sam za sebe i pokriti izdatke za svoju obitelj. * Tako tuga od njega ustukne * i on ne bude vi e stije njen brigama. * Tada on pone hvaliti i slaviti Allaha i pro vede no vesela srca, u radosnu raspolo enju i smirene du e. Kada je zatim opet svanul o jutro, on se iznova stavi u pokret, poe u brda i pone initi kao i o danu prije to ga. To je sada postala njegova navika: svako bi se jutro uputio u brda, a naveer bi se vraao natrag u grad, odlazio na tr nicu da rasproda svoja drva, i utr kom bi po krivao izdatke za svoju obitelj. Tako je on dakle gledao u tom poslu svojevrstan blagoslov i stalno je ostajao pri tome, sve dok nije jednoga dana, dok se nalaz io u brdima i sjekao drva, iznenada ugledao oblak pra ine. * Taj se uzvitlao u vis * i polo io pred svijet svoj veo. * Ali kada se oblak podigao, pod njim se uka e eta vitezova, nalik prijeteim lavovima. Oni su se koili u oru ju, bili su opskrbljeni o klopima, opasani maevima, pod rukama su nosili koplja a preko lea lukove. 'Ali Bab a ih se prestra i. Dr ui i tresui se on po uri do jednoga visokog drveta, uzvere se na nj ega i sakrije se izmeu grana, kako bi pred vitezovima bio siguran, jer ih je dr ao za razbojnike. Kada je dakle bio sakriven iza lisnate grane, upravi pogled na te ljude. Dalje mi je kazivao pripovjeda ove udnovate pripovijesti i zabavnoga, neobinog i zvje a, da se 'Ali Baba, nakon to se bio popeo na drvo, i o trim okom procjenjivao vit ezove, uvjerio o tome, da su oni kradljivci i drumski razbojnici. Zatim ih je iz brojao i na ao, da ih je bilo etrdeset ljudi, od kojih je svaki pojedini sjedio na jednome plemenitom konju. Tada se on jo vi e prestra i, i te ko ga pritisne tjeskoba. N jegovi su se udovi tresli, njegova se slina osu ila, i on vi e nije znao gdje je. Sa da se vitezovi zaustave, sja u sa svojih konja i objese im oko vratova vree za hran u napunjene jemom. Nato svaki od njih posegne za bisagama, koje su le ale preko lea njegova konja, uzme ih i objesi ih sebi preko 560 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika ramena. Sve se to zbivalo, dok ih je 'Ali Baba promatrao i gledao prema njima od ozgor s drveta. Razbojniki je satnik162 koraao ispred ostalih, do ao s njima do zida jedne stijene i zaustavio se pred nekima malima elinim vratima na mjestu, koje je tako gusto bilo obraslo grmljem, da se vrata nisu mogla vidjeti. Tako se mnogo trnovitog raslinja ondje nalazilo. Takoer ih je 'Ali Baba dosada bio previdio. Ni kada ih nije niti gledao ni primijetio. Kada su dakle razbojnici stali pred elina vrata, njihov satnik povie, koliko je mogao glasnije: Sezame, otvori svoja vrata!163

I u istome se trenutku, u kome je on bio izrekao ove rijei, otvore vrata. Satn ik ue unutra, a razbojnici su ga slijedili, natovareni bisagama. Tada se 'Ali Bab a zaudi nad njihovim injenjem, i on u mislima zakljui, da svake bisage moraju biti pune kovanoga bijelog srebra i crvenog zlata. Tomu je takoer stvarno bilo tako. J er ovi su lopovi obiavali vrebati po putovima, udarati na sela i gradove i zlosta vljati stanovnike. I svakiput, kada bi opljakali neku karavanu ili izveli prepad na neko selo, oni su donosili svoj plijen na ovo zabaeno skrovito mjesto, koje se nalazilo daleko od ljudskih pogleda. 'Ali Baba je u meuvremenu ostajao u svome s krovi tu na drvetu. Dr ao se mirno i nije se micao, ali je netremice gledao prema ra zbojnicima i promatrao njihovo injenje, sve dok ih nije opet, predvoene od satnika , vidio kako izlaze s praznim bisagama. Oni ponovo vrsto svezu bisage na konjska lea, kako su bile prije, stave ivotinjama vale, uzja e i krenu odatle u istom 162 Dok rijei "razbojnik" u ovoj pripovijesti odgovara u na oj pripovje dnoj tradiciji ve otprije ustaljena rije "hajduk", rijei "satnik" (= kapetan) isto tako odgovara tradicionalna rije "haramba a". 163 Kod nas se u prijevodima odavno uobiajila formula: "Sezame, otvor i se!" Sezam se spominje ve u babilonsko-asirskima zakletvenim formulama, koje trebaju slu iti razrje enju neke arolije. Kod Arapa jo i danas pre e za sezamovo ulje va e kao prebivali ta duhova. U formuli: "Sezame, otvori svoja vrata!" je sezam (arapski: sumsum) zacijelo samo jedna magina ili kabalistika rije. U skladu s tim "otvori svoja vrata" treba znaiti: "otvori vrata, za koja si ti djelotvoran." 561 Dvjestdi ezdesetiosma no pravcu, iz kojega su bili do li. Jahali su sve dalje, sve dok nisu daleko u daljin i i ezli s pogleda. Takoer se sve to dogaalo, dok je 'Ali Baba tu tiho sjedio i dok s e nije pomicao u svome strahu, da, nije se ak usudio ni disati. Tek kad su razboj nici u daljini i ezli s njegova pogleda, sie on dolje s drveta. I dalje mi je pripovijedao pripovjeda, da je 'Ali Baba, kada se bio osjetio si gurnim od opasnosti od njih i kada se oporavio i primirio od svoje jeze, si ao s d rveta dolje i oti ao do malih vrata. Ondje zastane, i dok ih je promatrao, sam u s ebi rekne: Bi li se ova vrata, kada bih ja poput razbojnikog satnika povikao: 'Sezame, otvori svoja vrata!', otvorila ili ne? Zatim on prie tik pred njih, izrekne te rijei, i gledaj sada, vrata se naglo ot vore. Stvar je naime stajala ovako: to je mjesto bilo ureeno od duhova, marida, z aarano i vezano jednim sna nim talismanom. Ali su rijei 'Sezame, otvori svoja vrata! ' bile tajna formula, koja je bila odreena za to, da se talisman razrje uje i vrata otvaraju. Kako je 'Ali Baba dakle vidio vrata otvorenima, on proe kroz njih. Ali je jedva bio prekoraio prag, kad li se vrata iza njega zatvore. Zbog toga se on tako silno prestra i, daje izgovorio rijei, koje nikoga, tko ih izgovori, ne ostavl jaju na cjedilu: Nema nikakve moi i nema nikakve visosti do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega! Pa kada je zatim opet pomislio na rijei 'Sezame, otvori svoja vrata!', slegnu se jeza i strah, koji su ga bili spopali. Jer on sebi rekne: To me se ni ta ne tie, ako se vrata zatvaraju, jer ja dakako poznajem tajnu, kojom ih opet mogu otvoriti! On dakle poe malo dalje, i, budui da je mislio, da je peina jedan tamni prostor, dospije u najvee uenje, kada je ondje ugledao jednu od mramora izgraenu prostranu, svijetlu dvoranu, koja je bila ukra ena visokim stupovima i izvedena na rasko an nain , a u njoj je bilo nagomilano sve, to je srce moglo po eljeti u jelima i piima. Odan de ue dalje u neku drugu dvoranu, koja je bila jo vea i prostranija nego prva. * U njoj ugleda dobra udesne 562

Pripovijest o }AU Babi i etrdeset razbojnika vrste * sparena s najneobinijim dragocjenostima, * iji je sjaj oaravao oi * i ije opi sivanje ne bi po lo za rukom nijednomu ovjeku. * Ondje je le alo mno tvo ipaka od zlata, pravoga i istoga, * i druge fine stvari od srebra, * nepregledivo mnogo kovanih dinara i dirhema, * sve to u gomilama poput ljunka i pijeska, * pri emu je i ezavao s vaki broj i raun. Po to se neko vrijeme bio ogledavao po toj udnovatoj dvorani, pred njim se otvore jo jedna druga vrata. On ue unutra i doe u treu dvoranu, koja je bil a jo divnija i ljep a od druge, a ona je bila ispunjena najfinijima odjevnim predme tima krajeva i zemalja. * U njoj su se nalazile tkanine, proizvedene od skupocje noga finog pamuka, * i haljine od svile i najrasko nijeg brokata na svijetu. * Da, nije bilo nijedne jedine vrste tkanina, koja se ne bi bila na la u ovoj prostorij i: * one su potjecale sa sirijskih livada * i iz afrikih krajina, * iz Kine i Ind ustala, * iz Nubije i ak Stra nje Indije. * I dalje je u ao u dvoranu plemenitoga kam enja, koja je bila najvea i najudesnija od svih. * Ona je sadr avala bisere i dragul je, * koji se nisu mogli niti obuhvatiti okom ni izbrojati, * hijacinte i smarag de, tirkize i topaze. * Ondje su le ala brda bisera, * a na istome su se mjestu vi djeli ahati i koralji. * Naposljetku doe u dvoranu mirodija i tamjana i miomirisa , i to je bila posljednja od ovih dvorana. * Ondje su se nalazile tako probrane od ovih stvari * i od svake najfinije vrste. * Navirao je u njoj miris alojeva d rveta i mo usa. * Ambra su i cibet-ka zraile u svojoj punoj ljepoti. * Zrak je ispu njavala arolija ru ine vode i nada164. * Od tamjana se i afrana podizao skupocjen mi ris. * Poput cjepanica za lo enje le ala je ondje uokolo san-dalovina. * Aromatini su korijenovi bili ondje odbaeni kao prue, * kao da ih se vi e ne treba. * 'Ali Baba j e bio zaslijepljen prizorom ovoga neizmjerivog blaga, njegova su osjetila bila o mamljena, a njegov je razum bio zbunjen. Stajao je tu neko vrijeme, savr eno svlad an i zanesen. Zatim je prilazio bli e, kako bi pomnije razgledavao. * Jednom bi dr a o u ruci najskupocjeniji od bisera, * drugiput bi meu draguljima prepoznao najdra gocjeniji kamen. * as bi stavio nastranu komad brokata, * as bi ga pri164 Nad (nadd) je parfem od ambre, mo usa i aloja. 563

Dvjestai ezdesetiosma no mamilo zlato u zraeem sjaju. * Jednom bi se uputio k tkaninama od nje ne i fine svil e, * drugiput bi udisao mirise aloja i tamjana. * Nato on sebi rekne u mislima, da ti razbojnici, ak i da su bili povazdan ulagali duge dane i vi e godina u to, da skupljaju ova udesna blaga, ipak ne bi bili mogli nagomilati ak ni jedan mali dio od ovoga. Ovo se blago moralo ovdje nalaziti ve prije nego to su se razbojnici na njega namjerili. I svakako ga oni nisu bili stekli na zakonit nain i na putu isp ravnosti. Tako onda ne bi ni on, ako bi iskoristio ovu priliku i malo od svih ov ih bezbrojnih dobara odnio k sebi, poinio nikakvu krivnju, i ne bi na sebe trebao navui nikakav prijekor. I dalje, budui da su blaga bila tako mnogobrojna, da ih r azbojnici nisu mogli izbrojati i izraunati, tada oni ne bi primijetili, ako bi on sebi ne to od toga uzeo, i ni ta o tome ne bi saznali. Potom on napravi plan, da od zlata, koje je ondje le alo naokolo, uzme toliko mnogo, koliko je mogao ponijeti, i tako dakle pone vui vree sa zlatnicima iz unutra njosti spilje s blagom van. I sva kiput kada je htio ui ili izai, povikao bi: Sezame, otvori svoja vrata! Zatim bi se vrata otvorila. Kada je meutim bio gotov s izno enjem blaga, on time natovari svoje magarce, tim to je vree sa zlatom sakrio pod tanak sloj drva za lo e nje. I sada potjera odatle svoje teretne ivotinje, sve dok nije opet dospio do gr ada, pa se vedra i zadovoljna srca otputio kui. I dalje mije pripovijedao taj pripovjeda, daje 'Ali Baba, kada je u ao u svoju s obu, zakljuao kuna vrata, jer se bojao, da bi ga ljudi mogli iznenaditi. Po to je za tim bio u staji privezao svoje magarce i stavio im oko vrata vree s hranom, uzme

jednu vreu sa zlatom, odnese je gore k svojoj eni i baci je pred nju. Zatim sie ope t dolje i donese jednu novu, i tako sve dalje, vreu po vreu, sve dok ih sve nije b io dopremio gore. Njegova je ena gledala njegovo injenje s rastuim zaprepa enjem. Ali kada je dodirnula jednu od vrea i osjetila debele zlatnike, njezini obrazi probli jede, i njezin duh bude posve zbunjen. Jer ona je povjerovala, daje njezin mu bio sav taj golemi novac ukrao. Tako ona dakle uzvikne: Sto si to uinio, ti nesretni ovjee? Mi ne trebamo nikakva nepravedno steena dobra, a za imetkom drugih ljudi meni srce ne 564 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojniku udi. Ja se dajem zadovoljiti s onim, to mi je dodijelio Allah. Zadovoljna sam sa s vojim siroma tvom, i zahvaljujem se Allahu za ono, to mi je odredio. Ja ne te im za o nim, to posjeduju drugi ljudi, ne elim imati nikakvo nepravedno dobro! eno odgovori joj on imaj povjerenja i nemoj sebe muiti! Neka je to daleko, da bi moja ruka dotakla nepravedno dobro! Ovaj sam ovdje novac na ao u jednoj peini s blagom. Ugrabio sam priliku, uzeo ga sebi i donio ovamo. Zatim joj on ispria, to je bio do ivio s razbojnicima, od poetka do kraja * ali sv e jo jednom pripovijedati, * to bi znailo samo muiti slu atelja. * Nakon to je bio zav r io svoje izvje e, on je opomene, neka dr i svoj jezik za zubima i ne odaje tajnu. Kad a je ona to bila od njega ula, vrlo se zaprepastila i nije se vi e bojala, a silna radost ispuni njezine grudi. Kada je 'Ali Baba zatim nasred sobe bio ispraznio v ree i kada je zlato le alo na gomili, ena, koja je bila tako iznenaena zbog toga mno tv a, pone brojiti dinare. Tada joj on rekne: Ti tu, ipak ti to ne mo e izbrojati, ne ak ni u dva dana! To je beskoristan pothvat, to ne treba sada initi. Ja dr im za is pravno, da mi sada iskopamo jednu jamu i da ih u nju sakrijemo, kako ne bismo stvar odali i nikomu otkrili na u tajnu. Ali ona odgovori: Ako ti nee , da oni budu izbrojani, tada ipak moraju biti izmjereni, kako bismo znali otprilike, koliko ih je. Uini, kako ti se ini dobro! rekne on nato. Ali ja se bojim, da ljudi ne saznaju , kako s nama stoji, da ne bude zatim s nas podignut veo i da nam ne doe kajanje, kada od kajanja ne bude vi e nikakve koristi. Ali se ona nije obazirala na njegove rijei i nije na njih obraala pa nju, nego je oti la, da posudi vagan165. Ona naime u kui nije imala nikakvu spravu za mjerenje, jer je bila tako siroma na i 165 Mjerov, arapski kaila, u Siriji = trideseti est litara. 565 Dvjestai ezdesetiosma no potrebita. Tako se ona dakle uputi k svojoj jetrvi, Kasimovoj eni, i zamoli od nj e jedan vagan. Ona joj ga vrlo rado obea. Ali dok je odlazila, da ga uzme, ona se bi rekne: 'Ali Babina je ena ipak tako siroma na, i ona inae nikada ne obiava ne to mjeriti. Kakvo bi ito danas mogla imati, da treba vagan? To je dakle ona htjela rado saznati i tono znati, zato na dno mjere stavi malo voska, da ne to od mjerena ita ostane na njemu privr eno. Zatim je dadne svojoj jetrvi . Ova ga uzme, zahvali joj se za ljubaznost, koju joj je iskazala, i u svoj se ur bi vrati natrag kui. im je dakle opet bila ondje, sjedne na pod, kako bi mjerila z lato. I ona nae, da je to deset vagana. Silno obradovana ona to ispria svojemu mu u, koji je u meuvremenu iskopao jednu prostranu jamu. On dakle u nju sakrije zlato i opet na to naspe zemlju. Njegova se meutim ena po uri, da vagan odnese natrag svoj oj jetrvi. Ostavimo mi sada njih dvoje i okrenimo se ka Kasimovoj eni! im ju je 'Ali Babin a ena bila ostavila, ona okrene vagan i otkrije u njemu jedan dinar, koji je bio ostao prionuo uz vosak. Bila je zbog toga zapanjena, jer je dabome znala, da je 'Ali Baba siroma an ovjek. I ona ostane neko vrijeme sjediti u nedoumici. Zatim se

jednom uvjeri, da je to, to je bilo mjereno, pravo zlato, i sada ona uzvikne: 'Ali Baba tvrdi, da je siroma an, a vaganima mjeri zlato! Odakle on ima to bogatstvo? Kako je mogao doi do toga silnoga zlata? Tada zavist stekne vlast nad njezinim srcem, a u njezinoj se nutrini rasplams a vatra. Tako je dakle i ekivala svojega mu a puna bolnoga nestrpljenja. Kasim, njezi n suprug, je obiavao svaki dan rano ujutro odlaziti u svoj duan i ondje ostajati s ve do veeri, tim to bi se posveivao prodavanju i kupovanju i drugima trgovakim poslo vima. O tome je meutim danu njegova ena naj- eljnije ekala njegov dolazak, jer je tak o jako bila razdirana tugom i zavi u. Kada je dakle pala veer i ve zapoela no, zatvori 566 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika Kasim svoj duan i uputi se kui. im je u ao onamo, ugleda svoju enu kako sjedi mrana pog leda i alosna izraza lica. Njezine su oi bile uplakane, a njezino je srce bilo pun o nevolje. Budui da ju je vrlo volio, on je odmah upita: to ti se dogodilo, ti radosti mojih oiju, ti edo mojega srca? Za to si o alo ena? Za to plae ? Ona mu dadne kao odgovor: Ti ipak mo e samo malo pribavljati, ti si siroma an snagom! Kamo sree da sam se udala za tvojega brata! Da, on, makar i hinio siroma tvo i prema van pokazivao oskudicu i makar i tvrdio, da nema nikakva imetka, taj ima toliko mnogo zlata, da samo Allah poznaje njegovo mno tvo i da se ono mo e mjeriti samo vaganima. Ti meutim, koji tvrdi , da si imuan i dobro stojei, koji se busa u prsa s bogatstvom, ti si u stvarnosti samo jedan nesretnik, u us poredbi sa svojim bratom. Ti svoje dinare broji pojedinano. Ti si se zadovoljio s malo, a njemu si prepustio mnogo. Zatim mu ona ispria, to je bila do ivjela s 'Ali Babinom enom, kako je ta od nje b ila posudila vagan, kako je ona sama bila unutra na dno stavila ne to voska, i kak o je na njemu bio ostao prionuo dinar. Kada je Kasim bio uo od svoje ene ove rijei i tono promotrio dinar, koji je prionuo dolje u vaganu, on postane sigurnim, da n jegov brat mora biti vrlo bogat. Ali se on tomu nije obradovao. Ne, zavist je ov ladala njegovim srcem, i on protiv njega pone smi ljati zlo. Jer on je bio zavidan i nenaklonjen, prost i krt. Tako on dakle provede tu no sa svojom enom u bijednom r aspolo enju, tako je bila te ka njihova patnja, tako gorka njihova o alo enost. Oni nisu zatvarali onih kapaka, jer ih je napustilo spavanje i san. Nemirno su i besano le a li tijekom cijele noi, sve dok se Allahu nije svidjelo, da osvane jutro i da svij et zasja u svojoj svjetlosti i sjaju. Nakon to je sada Kasim bio izgovorio jutarn ju molitvu, on ubrzo otie k svojemu bratu i neoekivano mu ue u kuu. im ga je 'Ali Bab a ugledao, on mu za eli dobrodo licu i primi ga sa svom prijazno u. On mu posvjedoi svoj u srdanu radost i zamoli ga, da sjedne na poasno mjesto. Po to je Kasim ondje bio sj eo, on rekne svojemu bratu: 567 Dvjestm ezdesetiosma no Dragi brate, za to se ti pravi , kao da si siroma an i potrebit, dok ti ipak posjeduje bogatstva, koje ak ni plamenovi ne bi mogli pro drijeti? Zbog kojega si razloga ti tako krt i vodi tako bijedan ivot, dok ipak posjeduje jedan velik imetak i mnogo bi vi e mogao izdavati? Sto dakle koristi novac, ako ga ovjek ne upotre bljava? Zar ti ne zna , da krtost pripada lo ima i mrskim nainima postupanja i da se ubraja u prosta i neista svojstva? Tada mu njegov brat odgovori: - Ah, kada bi samo tako stajalo sa mnom, kao to ti kazuje ! Ne, ja sam siroma an ovjek, ja ne posjedujem nikakva dobra osim svojih magaraca i svoje sjekire. Sto si sada tu govorio, to mi izgle da vrlo zapanjujue, ne znam za to nikakav razlog, da, ja to ni naj manje ne razumijem! Ali Kasim nastavi:

jo

Tvoja ti la i obmana sada vi e ni ta ne koristi, ti me ne mo e prevariti. Jer istina je o tebi do la na svjetlo dana, i to, to si o sebi skrivao, sada je postalo oitim. Zatim mu on poka e zlatnik, koji je bio ostao prionuo u vosku, i rekne mu: - To je ono, to smo mi na li u vaganu, koji ste vi od nas bili posudili. Kada ti ne bi imao vrlo mnogo novca, tada vam ta mjera ne bi trebala i ne biste zlato mjerili vaganima! Sada 'Ali Baba sazna, da je veo s njega skinut i da je njegova tajna do la na s vjetlo dana, jer je njegova ena bila toliko glupa, da je htjela mjeriti zlato, i da je on bio uinio pogre ku, kada joj je u tome popustio. Samo, * zar ima nekog trk aa, koji nije jednom pao? * Koji ma nije jednom proma io svoj cilj? * On dakle uvidi , da on svoju gre ku ne mo e opet popraviti nego putem rtvovanja svoje tajne, i da je sada to ispravno, da je vi e ne zadr ava za sebe i da svojemu bratu priopi svoj do ivl jaj. U svakom sluaju takoer, jer je zlata bilo tako mnogo preko svih pojmova i oeki vanja, njegova vlastita srea nee biti time umanjena, ako ga on podijeli sa svojim bratom i njemu od toga dadne. Da, oni ga ne bi 568 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika mogli potro iti, ako bi ivjeli ak i sto godina i od njega pokrivali svoje dnevne izd atke. Na temelju takva razmi ljanja on svojemu bratu izlo i dogodov tinu s razbojnicim a i ispria mu, to je s njima bio do ivio. Kako je prodro u peinu s blagom, i kako je otpremio mno tvo zlata, jednako kao i sve, to je po elio od dragulja i tkanina. I on zakljui s rijeima: - Brate, sve to sam ja donio doma, treba meni i tebi zajedniki pripadati, mi emo to ravnomjerno podijeliti. Ako ti meutim bude htio imati jo vi e od toga, ja u ti to uzeti. Jer ja imam kod sebe klju za tu peinu s blagom, koji mi osigurava ulazak i povratak, posve kako ja hou, a da me nitko ne mo e sprijeiti ili zadr ati. - To je podjela, koja mi se ne svia odgovori Kasim ja elim, da mi ti poka e put do peine s blagom i da mi priopi tajnu, kako se ona mo e otvoriti. Jer ti si u meni pro budio elju za njome. Ja je elim sam vidjeti, jednako kao to si i ti u ao unutra i iz nje uzeo toliko mnogo, koliko si samo elio. Moja je elja, da odem onamo, da vidim, to je u njoj, i da uzmem ono, to mi se dopadne. Ako ti meni ne ispuni moju elju, ta da u te tu iti kod namjesnika i njemu otkriti tvoju tajnu. Tada e ti ve pasti u dio n e to, to ti se nee militi. Kada je 'Ali Baba bio uo ove rijei iz njegovih usta, on mu rekne: Za to mi prijeti namjesnikom? Ja ti neu uope ni u emu proturjeiti. Rado u te obavijestiti o tome, to ti eli znati. A samo sam zbog toga oklijevao, jer sam se pla io, da bi ti razbojnici mogli uiniti neko zlo. Ako dakle ti eli sam otii u peinu s blagom, to meni nee donijeti niti tete ni koristi. Uzmi sebi odande sve, to ti se bude svialo! Ako ti odvue takoer jo toliko mnogo, ipak nee moi otpremiti sve, to ona sadr i. I ono to ti mora ostaviti iza sebe, to je uvijek jo mnogo puta vi e nego ono, to e odnijeti. Nato mu opi e put prema brdima i mjesto peine i naui ga rijei: 'Sezame, otvori svo ja vrata!' Ktomu takoer jo dometne: 569

Dvjestm ezdesetiosma no Zadr i ove rijei vrsto u pameti! uvaj se, da ih ne zabo ravi ! Inae u biti zabrinut za tebe zbog podmuklosti razbojnika i zbog ishoda cijele te stvari. Dalje mi je priao pripovjeda, da je Kasim - po to je saznao mjesto peine s blagom i put, kako mo e do nje stii, jednako kao to je takoer uo arobne rijei - pun radosti na ustio svojega brata, a da se nije osvrtao na njegovu opomenu niti obraao pa nju na njegov savjet. Nato se on zraea lica, iz kojega je sjala radost, vrati natrag kui i ispripovjedi svojoj eni, to je bio do ivio s 'Ali Babom. On zakljui s rijeima: Sutra u rano, ako tako ushtjedne Allah, otii u brda i vrati ti se k tebi s mnogo vi e zlata, nego to je moj brat donio doma. Jer

tvoja su me predbacivanja namuila i uznemirila. A ja bih volio uiniti ne to, to e mi donijeti tvoje odobravanje. Nato on opremi deset mula i na svaku mulu natovari dva prazna sanduka. Nato o pskrbi svaku teretnu ivotinju s potrebnim priborom za pakovanje u uzetima. Zatim provede no u veselom oekivanju, da e sljedeega dana otii do peine s blagom i ondje zad obiti ono, to ona sadr i u dobrima i blagu, a da to nee morati dijeliti sa svojim br atom. im je svanulo jutro i poeo dan, opremi on svoje mule i potjera ih pred sobom prema brdima, sve dok nije do njih stigao. Kada je bio prispio onamo, on se usm jeri prema znakovima puta, koje mu je bio opisao njegov brat, kako bi na ao vrata. I sve je dalje za njima tragao, sve dok se nisu na la pred njim na zidu stijene i zmeu grmlja i ibljaka. Tek to ih je bio ugledao, on smjesta povie: Sezame, otvori svoja vrata! I gledaj sada, vrata se pred njim otvore, i on pun zapre-pa enosti u velikoj urbi pohlepno utri u peinu, da uzima blago. Nakon to je meutim bio prekoraio prag, vrata se kao obino opet zatvore. Zatim u prvoj dvorani Kasim poe dalje, iz nje dospije u drugu i treu, i tako se upuivao iz dvorane u dvoranu, sve dok nije bio prohodao s vim dvoranama. Bio je oaran udima, koja je gledao, i ushien dragocjenostima, koje j e nalazio. Bio je gotovo 570 Pripovijest o }Ali Babi i etrdeset razbojnika izvan sebe od radosti, i bio bi najradije ponio sa sobom sve dragocjenosti zajed no i pojedinano. Kako je zatim bio i ao nadesno i nalijevo i neko vrijeme premi ljao ovamo i onamo, to eli od zlata i dragocjenosti, odlui se napokon za zlato, uzme jed nu vreu punu zlata, podigne je na ramena i odnese je k vratima. Sada htjedne izgo voriti arobne rijei za otvaranje vrata, to znai, htjedne rei: 'Sezame, otvori svoja vrata!' Ali mu one ne dou na jezik, jer su mu bile posve i ezle iz pamenja. Sjedne da kle na pod, kako bi o njima razmislio. Pa ipak mu nisu dolazile na pamet, niti i h je sebi u mislima mogao predoiti, ne, bio ih je posve i u potpunosti zaboravio. On povie: Jeme, otvori svoja vrata! Ali se vrata nisu otvarala. Zatim povie: P enico, otvori svoja vrata! Ali se vrata ne pomaknu. I dalje on uzvikne: Slanute166, otvori svoja vrata! Ali vrata ostanu zatvorenima, kao to su bila. Sve dalje je imenovao jedan plod za drugim, sve dok nije bio imenovao sva imena zrnatih plodova. Jedino se rijei: 'Sezame, otvori svoja vrata!' njegov duh nije vi e mogao sjetiti. Kada je dakle s igurno znao, da to ni ta vi e ne koristi, da imenuje sva imena zrnatih plodova, on o dbaci zlato sa svojega ramena, opet sjedne i pone razmi ljati o tome, kakvo bi to z apravo moglo biti zrno, ije mu je ime bio naveo njegov brat. Ali mu ono nije i ni je dolazilo u sjeanje. Tako on ostane neko vrijeme u najveem nemiru i tjeskobi. I pri svemu si tome nije u svojim mislima mogao predoiti to ime. Zatim pone osjeati t ugu i bol i kajanje zbog onoga, to je bio uinio, kada mu kajanje nije vi e ni ta koris tilo. I on rekne: Kamo sree da sam ipak bio zadovoljan s onim, to mi je ponudio brat! Kamo sree da sam ipak odustao od pohlepe, koja e me sada strmoglaviti u propast! 166 Slanutak (Cicer arietinum) uspijeva u ju noj Europi i istonoj Indiji. Tvr de kuglaste sjemenke slu e kao hrana. 571 Dvjestoi ezdesetiosma no Pri tome se stalno udarao po licu, upao si bradu, derao svoje haljine, posipao pra inu po svojoj glavi i ronio suze u bujicama. as je kriao i naricao, koliko je s amo glasno mogao, as je tiho plakao u svojoj boli. Satovi su mu postali dugima, d ok ih je tako provodio u ovoj nu di. Da, dok je vrijeme prolazilo, svaka mu je min uta, koja je protjecala, izgledala kao neko dugo vremensko razdoblje. to se du e na lazio u peini s blagom, to su vi e u njemu uzimali maha strah i tjeskoba, sve dok n aposljetku nije izgubio nadu u svoje spasenje. I tada on rekne:

Ja moram zaglaviti, o tome nema nikakve sumnje. Nema nikakva puta k osloboenju iz ovoga tijesnog zatvora! Okrenimo se mi sada od njega k razbojnicima! Oni su se u meuvremenu bili namje rili na neku karavanu, u kojoj su se nalazili trgovci sa svojom robom. Nju oni o pljakaju, i tako ostvare velik plijen. Nato se upute prema peini s blagom, kako bi ondje sklonili svoj plijen, kao to je bio njihov obiaj. Ali kada su do li u njezinu blizinu, ugledaju mule, koje su ondje stajale natovarene sanducima. Budui da su dospjeli u sumnju i da im stvar nije izgledala sigurnom, oni kao jedan ovjek poju re na njih. Mule uteknu i raspr e se po brdima. Razbojnici se meutim nisu vi e obazir ali na njih, nego zaustave svoje konje, sja u i isuu maeve, kako bi bili na oprezu p red vlasnicima mula, jer su nagaali, da bi ih moglo biti mnogo. Budui dakle da van i pred peinom s blagom nisu vidjeli nikoga, pribli ili su se vratima. Ali kada je K asim uo topot konja i glasove ljudi, on pone oslu kivati i uskoro postane sigurnim, da su to razbojnici. Tada se on ponada, da e moi umaknuti, pa se u namjeri, da brz o odatle potri, sakrije tik iza vrata, spreman za bje anje. Zatim istupi naprijed r azbojniki satnik i rekne: Sezame, otvori svoja vrata! Kada su se vrata otvorila, Kasim iskoi van, * kako bi umakao nesrei * i stekao spasenje. * Ali kako je iskoio van, sudari se sa satnikom i obori ga na tlo. Hitr o potri naprijed izmeu razbojnika. Proe takoer mimo prvoga, drugoga i treega, ali je njih bilo dakako etrdeset ljudi, i on ipak ne mogne umai svima njima. 572 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika Jedan mu od njih krene ususret i protisne mu koplje kroz grudi, tako da mu je vr a k svjetlucajui se iza ao na lea. Tako je Kasim na ao smrt. To je nagrada za jednog ovje ka, kojega svladava pohlepa i koji smi lja podmuklosti i izdaju protiv svojega bra ta! Kada su razbojnici nato u li u peinu s blagom i vidjeli, to je odande bilo odnes eno, silno su se razbjesnili, a veina ih je vjerovala, da je ubijeni Kasim njihov protivnik i da je on takoer uzeo sve ono, to je nedostajalo od njihova posjeda. A li nisu mogli shvatiti, kako je on bio mogao dospjeti na to nepoznato, zabaeno i skrovito mjesto i na koji je nain saznao tajnu, kako se otvaraju vrata. Jer nitko osim Allaha, Slavljenoga i Uzvi enoga, nije to znao izuzev njih. Kada su ga dakle vidjeli da le i mrtav i nepokretan, obraduju se i opet se umire. Jer vjerovali su , da sada nitko drugi osim njega nee vi e dolaziti i provaljivati u peinu s blagom. I oni reknu: - Slava neka je Allahu, koji nam je pribavio mir od ovoga pro kletog momka! Kako bi sada druge opomenuli i prestra ili njegovom kaznom, oni rasijeku njegov o tijelo na etiri dijela i objese ih iza vrata, kao primjer i opomenu za svakoga, tko bi se usudio kroiti na ovo mjesto. Nato opet izau van, a vrata se zatvore, on ako kako su bila prije. Zatim uzja e svoje konje i odja e svojim putem. Ostavimo mi njih da otiu i okrenimo se sada ka Kasimovoj eni! Ta je cijeli dan sjedila i ekala ga, puna nade, da e postii svoj cilj, i puna oekivanja, da e uskoro p osjedovati svjetovna dobra, za kojima je udila, spremna da se ma i dinara i ljublje nih zlatnika. Ali kada je nastala veer, a on jo uvijek izbivao, ona postane nemirn a i ode do Ali Babe. Njemu ispria, da je njezin mu ujutro oti ao u brda i da se do t oga asa jo nije vratio doma, i da se zato ona boji, da je mogao naii na neku zaprek u ili da mu se mogla dogoditi neka nesrea. 'Ali Baba je umiri, tim to rekne: - Nemoj se brinuti! Ako je on izostao sve do ovoga sata, tada on sigurno ima svoje razloge. Ja vjerujem, da on oklijeva, da se za dana vraa u grad, jer se boji, da bi njegova tajna mogla postati oitom. On hoe doi samo nou, kako bi svoju namjeru izveo u skrovitosti. To e potrajati samo jo jedno kratko vrijeme, zatim 573 Dvjestai ezdesetiosma no e ga vidjeti, kako se sa zlatom vraa k tebi. Kada mi je bio priao, da eli ii u brda, t ada sam ja sebi zabranio, da se takoer penjem onamo, kao to to inae obiavam initi, ka ko on ne bi bio ometen mojom prisutno u i kako ne bi mogao povjerovati, da ga ja eli

m uhoditi. Neka mu Gospod uini lakim ono, to je te ko, i neka privede njegovu stvar k dobrom svr etku! Ti se meutim vrati u svoju kuu i nemoj se niega bojati! Ako tako u shtjedne Allah, sve e se okrenuti na dobro. Zatim e vidjeti, kako se on vraa k tebi * iv i zdrav * i optereen plijenom! * Kasimova se dakle ena vrati u svoju kuu, ali je ona ipak bila jo nemirna. Ondje je sjedila o alo ena, s tisuu uzdaha u srcu zbog odsutnosti svojega mu a. Pone si smi ljat same mrane misli i gajiti najgora oekivanja, sve dok nije za lo Sunce i dok nije po stalo tamno i zapoela no, a da ga nije vidjela kako se vraa doma. Tada nije htjela lei na poinak i san je tjerala od svojih oiju, jer je samo njega ekala. Kada su meuti m bile pro le dvije treine noi a njega jo uvijek nije vidjela da se vraa, ona odustane od nade u njegov dolazak i pone plakati i naricati. Ipak se suzdr avala, da ne vie tako glasno, kako to ene inae obiavaju initi. Jer bojala se, da bi o tome mogli sazn ati susjedi i zatim je pitati o razlogu njezina plakanja. Tako ona provede no bdi jui i jadikujui, u nemiru, alosti i brigama, u strahu i tuzi jednu lo u no! Ali kada j e primijetila, da je poelo jutro, ona odmah pohita k 'Ali Babi i obavijesti ga, d a se njegov brat nije vratio. Dok je govorila, suze su joj u njezinoj tuzi tekle u bujicama, a ona se nalazila u neizrecivoj nevolji. Kada je 'Ali Baba bio uo, to mu je ispriala, on povie: - Nema nikakve moi i nema nikakve visosti osim u Allaha, Uzvi enoga i Svemoguega! Sada sam ja u nedoumici, jer je on izostao sve do ovoga vremena. Ali u ja sam ot ii i istra iti, kako s njim stoji. Zatim u ti o njemu ispriati punu istinu. Neka Alla h ushtjedne biti za titnikom na dobro, a ne protivnikom na nevolju i muku! Nato on smjesta opremi svoje magarce, uzme svoju sjekiru i zaputi se u brda, kako je to obiavao initi svakoga dana. Ali kada se pribli io vratima peine s blagom i ondje nije na ao nikakve 574 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika mule, ali otkrio tragove krvi, tada se odrekne svake nade za svojega brata i bud e uvjeren o njegovoj smrti. On prie k vratima. Ali je pri tome bio pun tjeskobe i nasluivao, to se bilo dogodilo. Tek to je bio povikao: Sezame, otvori svoja vrata! a ve su se vrata posredstvom tih rijei otvorila, i on otkrije Kasimov le , koji je bio raskomadan na etiri dijela i visio iza vrata. Pri tome prizoru jeza proe kroz njegovo tijelo, njegovi zubi zacvokou, a njegove usne zadr u. I gotovo da se onesvij estio od straha i groze. Bolna ga tuga obuzme zbog njegova brata, i on poradi nj ega bude duboko o alo en. Tada on rekne: - Nema nikakve moi i nema nikakve visosti do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega! Mi smo Allahova stvorenja, i k Njemu se vraamo. Nitko ne mo e izbjei onomu, to mu stoji zapisano. A to je nekom ovjeku u skrivenome odreeno, to se na njemu mora ispuniti. Ali on zatim uvidi, da sada ni ta ne koristi niti poma e plakati i tugovati, i da je najbolje i najpotrebnije, da se prikupe snage razuma i da se stvori ispravan plan i vrsta odluka. I tako on najprije pomisli na to, da mu to stoji kao jedna v jerska obveza islama, da svojega brata umota u mrtvaki pokrov i pokopa. On odmah uzme ta etiri dijela raskomadana lesa, natovari ih na svoje magarce i pokrije ih nekima od tkanina onoga blaga. Ktomu on doda jo pone to od ostaloga blaga, to ne opt ereuje, a ipak je velike vrijednosti. Naposljetku popuni terete svojih magaraca d rvetom za lo enje. Zatim je cijelo vrijeme ekao, sve dok nije poela no. Kada se meutim spustila tama, on se zaputi prema gradu i ue u grad, dublje o alo en nego neka mati, koja je izgubila svoje dijete, a da nije znao, to da uini s ljudima, da, to uope tre ba poeti. Tako je on dakle, utonuo u more munih misli, tjerao dalje svoje magarce, sve dok se nije zaustavio pred kuom svojega brata. Pokuca na vrata, i otvori mu jedna smea robinja, Etiopljanka, koja je ondje bila kao slu kinja. Ta je bila jedna od najljep ih robinja, ljupka izgleda, dra esna stasa, mlada po godinama, lijepa li ca, na minkanih trepavica i savr ena u svakom pogledu. Ali jo vi e od toga, ona je imal a jasan uvid, prodoran razum, veliku tankoutnost i hrabro srce za asove nu de, a u s mi ljanju je sred575 Dvjestai ezdesetiosma no stava i putova ona nadma ivala najiskusnijega i najpametnijeg mu karca. Kuni su poslo

vi bili prepu teni njoj, i njoj je bilo povjereno nabavljanje onoga, stoje bilo po trebno. Kada je dakle 'Ali Baba stupio u dvori te, on joj rekne: Sada je pravo vrijeme, da se poka e , Mard ana! Mi tre bamo tvoju pomo u jednoj va noj stvari, koju u ja tebi objasniti pred tvojom gospodaricom. Doi sa mnom unutra, da mogu s to bom razgovarati. Nato on ostavi magarce u dvori tu, poe gore k eni svojega brata, dok ga je Mard ana slijedila, zbunjena i u nedoumici zbog onoga, to je bila od njega ula. Kada ga je meutim ugledala Kasimova ena, ona povie: Sto donosi , 'Ali Baba, dobro ili lo e? Jesi li na ao od njega neki trag ili dobio o njemu neku vijest? Brzo, umiri me, rashladi vatru mojega srca! Ali kako je on oklijevao s odgovorom, ona ve spozna, kako stoji istina. I ona pone kriati i naricati. On joj meutim rekne: Suzdr i se sada od vikanja, ne podi i svoj glas, kako ljudi ne bi ni ta saznali o nama i kako nas ne bi sve odvela u propast! Nato joj on ispria, kako stoje stvari i to je on bio do ivio. Kako je on bio na ao le svojega brata, raskomadan na etiri dijela i obje en unutra u peini s blagom iza vr ata. Zatim on nastavi: Misli na to i budi sigurna, da su na e dobro i na ivot i na a obitelj Allahovi darovi! Bivaju nam povjerenima srea i nesrea. Dolikuje nam da zahvaljujemo, ako On daje, i da ustrajavamo, ako On isku ava. Tuga nee nijednog mrtvaca dozvati natrag u ivot i nee odbiti od nas nikakvu nevolju. Zato ti je du nost, da ustraje . Za ustrajno u mora slijediti srea i spas. Podvrgavati se Allahovim odlukama, to je bolje nego jaukati i suprotstavljati im se. Sada je meutim pravi i ispravan plan ovo: ja u ti postati mu em i uzet u te kao suprugu. O enit u se tobom, a mojoj eni to nee biti ao, jer je ona razumna i estita u razmi ljanju i postupanju, ona je pobo na i bogobojazna. Zatim emo mi svi zajedno biti jedna 576 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika obitelj, i neka je Allahu hvala! - mi dakako imamo dovoljno novca i dobara, da s e ne trebamo naprezati i tlaiti i muiti, kako bismo zaradili svoje ivotno uzdr avanje . Zato moramo zahvaljivati Darovatelju, koji nas je obdario, i Njega slaviti za ono, to nam je milostivo udijelio! Kada je Kasimova ena bila ula 'Ali Babine rijei, tuga i duboka bol, koje je osjea la, budu malo umireni. Ona prestane plakati, osu i svoje suze i rekne mu: Ja u ti biti poslu na ena i pokorna slu kinja. to god ti uope dr ao za ispravno, tomu u se ja podrediti. Ali to se sada treba dogoditi s ovim le em? On joj dadne kao odgovor: Stvar mrtvog tijela prepusti svojoj robinji Mard ani. Ti ipak zna , koliko je velik njezin razum, kako je izvrstan njezin uvid, kako je ona u stanju ispravno planirati, kako je sposobna, da pro nalazi sredstva i putove. Zatim je on napusti i ode svojim putem. Kada je robinja Mard ana bila ula te rijei i ugledala svojega gospodara, koji je bio mrtav i ra etvoren, i kada je nadalje tono bila shvatila razlog svega toga..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju. 577

Ali kada je poela

dvjestai ezdesetideveta noc ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je robinja Mard ana -kada je ula 'Ali Babine rijei i ugledala svojega gospodara, koji je bio mrtav i ra etvoren, i kada je nadalje tono bila shvatila razlog svega toga umirila svoju gospodaricu, tim to je rekla: Nemoj se brinuti, budi mirna! Ja u se njega prihvatiti. Tako u ti sve urediti, da emo nai poinka i da veo tajne nee biti s nas skinut. Nato ona ode i uputi se k jednomu trgovcu mirodijama, koji je stanovao u toj istoj ulici. To je bio star ovjek, u poodmaklim godinama, glasovit po svojim znan jima u svim vrstama lijenikog umijea i znanosti o lijekovima, o kome se znalo, da i ma bogato iskustvo u tome, kako se pripravljaju ljekarije, i da poznaje sve drog e i ljekovite biljke. Od njega ona zatra i stanovitu pastu, koja se propisuje samo kod te kih bolesti. Tada on upita: Komu je u va em domainstvu potrebna ova pasta? Ona odgovori: Moj je gospodar Kasim pogoen jednom te kom bole u, koja ga je potpuno oborila, tako da mu je sada zacijelo blizu kraj. Drogar joj dakle pru i pastu s rijeima: 579 Dvjestaikzdesetideveta no Neka ushtjedne Allah putem ovoga pribaviti ozdravljenje! Ona prihvati lijek iz njegove ruke, plati mu za njega nekoliko dirhema i vrat i se natrag kui. Sljedeega dana rano ujutro ona opet ode k trgovcu mirodijama i za tra i od njega jedan lijek, koji se daje samo onda, kada su nestale sve nade. Kada je on upitao: -Zar pasta od juer nije ni ta koristila? - ona mu dadne kao odgovor: Ne, tako mi Allaha! Moj gospodar le i na samrti. On se bori sa smru. A moja je gospodarica ve poela plakati i naricati. On joj dadne lijek, pa po to ga je bila primila i platila za njega cijenu, ona ode. Ali se uputi 'Ali Babi i ispria mu, kakvu je lu-kav tinu bila primijenila, i p reporui mu, neka sada esto dolazi ka kui svojega brata i pri tome iznosi na vidjelo alost i tugu. On pone slijediti njezin savjet, pa kada su ga ljudi te gradske etvr ti vidjeli, kako on u kui svojega brata izlazi i ulazi sa znakovima tuge na licu, oni ga upitaju, to je tomu razlog. On im ispria o bolesti svojega brata i da je n jegova patnja vrlo te ka. Vijest se uskoro ra iri po gradu, i ljudi ponu o tome govor iti. Sljedeega se meutim jutra uputila Mard ana prije osvita zore, prolazila ulicama grada, sve dok nije do la do jednoga postolara167, po imenu eih Mustafa, starog ovj eka, koji je imao krupnu glavurdu, kratko tijelo i na podbratku i usnama dugu br adu. Taj je uvijek obiavao rano otvarati svoj duan, kao prvi na bazaru. A ljudi su takoer znali, da on ima taj obiaj. Robinja dakle doe k njemu. Ona ga pozdravi s pr obranom uljudno u i polo i mu u ruku jedan zlatnik. Kada ga je eih Mustafa vidio kako sja, on ga neko vrijeme promotri u ruci i rekne: Ovo je jedan blagoslovljen poetak! Pa kada je vidio da ona ima na njega neku molbu, on joj rekne: Izvijesti me, kakvu elju ima , ti gospodarice robinja, kako bih ti je ispunio! 167 Ovdje je zapravo posrijedi neka vrsta izmokrpe ili krpaa, to jest zanatl ije, koji se bavi iskljuivo krpanjem stare obue.

580 Pripovijest o 'Ak Babi i etrdeset razbojnika O eihu odgovori ona uzmi konce i igle, operi svoje ruke, obuj svoje sandale, i dopusti da ti zave em oi! Zatim ustani i poi sa mnom, da uini jedno dobro djelo, koje ti namiguje zemaljskom i nebeskom nagradom, a da ti ne donese ni najmanju tetu! On nastavi: Ako ti od mene tra i ne to, to se dopada Allahu i Proroku, ja u ti to od srca rado uiniti i neu ti proturjeiti. * Ako je to meutim neki zloin ili kakav prijestup, * nek i previd koji donosi krivnju ili koji je gre an, * tada te ja u tome neu slijediti. Tada si tra i nekoga drugoga, da on to obavi! Ne, tako mi Allaha, eihu Mustafa rekne ona nato to pripada dopu tenima i dozvol jenim stvarima. Nemaj nikakve brige! S ovim mu rijeima ona utisne drugi zlatnik u ruku. im je on to opazio, nije vi e mogao proturjeiti niti se izvlaiti. On skoi na noge i rekne joj: Ja ti stojim na slu bu. Sto god mi ti uope samo zapovjedi , ja u to za tebe uiniti. Nato on zakljua vrata svojega duana i uzme, to mu je bilo potrebno od konaca, ig ala i ostalog pribora za ivanje. Mard ana je meutim dr ala u pripravnosti jednu vrpcu. Nju ona sada brzo izvadi i njome mu pove e oi, kako je bilo dogovoreno, kako bi mu bilo nemogue, da prepozna mjesto, na koje je s njime htjela ii. Zatim ga uzme za ruku i pone ga voditi, dok je on hodao za njome, kroz ulice i uliice. A on je sliio nekomu slijepcu, koji ne zna, kamo ide, niti koji je tomu cilj. Tako su oboje z ajedno hodali, as je ona udarala jednim putem nadesno, as je s njega skretala nali jevo, tim to je namjerno birala zaobilazne putove, kako bi ga zbunila i kako mu n e bi dopustila da zna, kamo ona s njim odlazi. Vodila ga je sve dalje na taj nain , sve dok se nije zaustavila kod kue preminuloga Kasima. Ondje ona tiho pokuca na vrata, i istoga joj trenutka bude otvoreno. Tada ona uvede unutra eiha Mustafu i dovede ga u prostoriju, u kojoj je le ao le njezina gos581 Dvjestcii ezdesetidevetct no podara. im je on ondje stao, ona mu odve e povez oko oiju. Kada je meutim eih Mustafa otvorio oi i vidio sebe na jednome mjestu, koje nije poznavao, a sada ak pred sobo m ugledao le jednoga ubijenog ovjeka, on dospije u strah i njegovo tijelo zadr e. Ali mu Mard ana rekne: Nemoj se bojati, djedice, tebi se nee dogoditi ni ta na ao! Od tebe se samo eli, da ti dijelove ovoga ubijenog ovjeka vrsto za ije jedan uz drugi i da zajedno sastavi njegove udove, tako da se njegovo tijelo opet sastoji od jednog komada. S ovima mu rijeima ona pru i trei zlatnik. eih Mustafa ga uzme, polo i ga u svoj d ep na grudima i rekne u sebi samome: Sada je as, da se ovjek pribere i stvori ispravnu odluku. Ja sam na jednome mjestu, koje ne poznajem, i meu ljudima, o koji ma ne znam, to namjeravaju. Ako postupim protiv njihove volje, tada e mi oni sigurno nanijeti neko zlo. I tako mi ni ta drugo ne preostaje, nego da pristanem na ono to oni zahtijevaju. U svakom sam sluaju ja nedu an glede krvi ovoga ubijenog ovjeka, a ka njavanje njegova ubojice stoji kod Allaha, Slavljenoga i Uzvi e noga. I konano, to ipak nije nikakav grijeh, da se sa ije zajedno jedan le . Zbog toga na mene ne mo e pasti nikakva krivnja i ne mo e me zadesiti nikakva kazna! On dakle sjedne na pod i pone ivati dijelove ubijenoga, i zajedno ih sastavljat i, sve dok oni nisu opet postali cjelovitim tijelom. Kada je on zatim bio gotov sa svojim poslom i ispunio svoju zadau, Mard ana mu opet stavi povez oko oiju, uzme ga za ruku i povede dolje na ulicu. Zatim je i la s njim od ulice do ulice, skreta la u jednu uliicu za drugom, i dovela ga natrag sve do njegova duana, jo prije nego to su ljudi poeli izlaziti iz svojih kua, tako da ih nitko nije mogao opaziti. Kad

a je zatim opet do la do duana, ona mu skine vrpcu s oiju i rekne mu: uvaj ovu tajnu! Pripazi se, da o ovome ne govori i da ne pria o onome, to si vidio. Ne brbljaj puno o tome, to te se ni ta ne tie, inae ti se mo e dogoditi, to ti nee biti ugodno! Nato mu ona dadne etvrti zlatnik, napusti ga i ode. Kada je opet stigla kui, on a uzme tople vode i sapun, sjedne i pone prati 582 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika le svojega gospodara, sve dok ga nije bila oistila od krvi. Zatim mu odjene njegov e haljine i polo i ga na njegovu seiju. im je sa svim tim bila gotova, po alje po 'Ali Babu i njegovu enu. Pa kada su oni bili do li, ona im ispria, to je uinila, i zakljui s rijeima: Obznanite sada smrt mojega gospodara Kasima i obavijestite ljude! Istoga trenutka ene takoer ponu plakati i naricati, provale u tu aljke i jaukanja i stanu se udarati po licu, sve dok to nisu uli susjedi. Sada dou prijatelji, kako bi uzeli dijela u alosti. Bilo je mnogo plakanja, naricanje je uzimalo maha, jau kanje je postalo opim, a nevolja je bila velika. Potom vijest o Kasimovoj smrti p ostane poznatom u cijelom gradu. Prijatelji su izricali nad njim elje za blagoslo vom, ali su neprijatelji pokazivali svoju zluradost. Nakon stanovitog vremena dou perai le eva, da ga operu primjereno vjerskom obiaju. Ali Mard ana sie k njima i rekne im, da je on ve opran, namazan i odjeven u mrtvaki pokrov. I pritom im dadne kao nagradu vi e, nego to se inae obiavalo davati. Ljudi se opet upute odatle veselo rasp olo eni, pa iako nisu uviali razlog, nisu pitali o onome, to ih se ni ta ne tie. Nato l judi donesu nosiljku, iznesu le dolje, polo e ga na nju i ponesu ga prema groblju, dok su stanovnici slijedili njegovu pogrebnu povorku; potom su meutim i le Mard ana s ostalim enama kao i narikae, sve dok se nije do lo do grobnice. Ondje mu iskopaju g rob i pokopaju ga - neka bude s njime Allahova milosrdnost! Nato se ljudi opet o krenu, raspr e se i otiu svojim putovima. Na taj je nain Kasimo-vo umorstvo ostalo n epoznatim, nitko nije ni ta saznao o pravom stanju stvari, i svi su ljudi mislili, da je on umro prirodnom smru. Po to je dakle protekao iddet168, 'Ali Baba se o eni enom svojega brata, dadne za nju napisati branu ispravu i obljubi je! Ljudi nau da je njegov postupak lijep, i oni to pripi u njegovoj velikoj ljubavi prema svojemu bratu. Potom preseli svoje p okustvo u njezinu kuu i ondje se nastani s njome i svojom prvom enom. 168 Zakonski rok: udovica prema islamskom zakonu, kada nakon smrti njezina mu a prou etiri mjeseca i deset dana, smije ui u novi brak. 583 Dvjestaikzdesetideveta no Takoer prenese novac, koji je bio uzeo sa sobom iz peine s blagom. Zatim pone razmi l jati o tome, to treba biti od duana njegovoga pokojnog brata. Allah mu je bio pokl onio jednoga sina, koji je sada bio star dvanaest godina. Taj je ranije bio kod jednoga trgovca pohodio nauk i od njega nauio trgovaki posao, tako da se u njemu d obro snalazio. Budui da je njegov otac sada trebao nekoga, tko e voditi duan, on ga uzme od tog trgovca i dadne mu da sjedi u duanu, kako bi prodavao i kupovao. Pre pusti mu sva dobra i robu, koju je za sobom bio ostavio stric, i takoer mu obea, d a e ga o eniti, ako u svome poslu bude bio dobar i uspje an i ako bude i ao putem pravd e i kreposti. Ako se mi sada od ovih opet okrenemo k razbojnicima, tada emo vidjeti, da su s e oni nakon nekoga kratkog vremena vratili k peini s blagom. Kada se u li i kada ni su vi e na li Kasimov le , znali su, da jo neki od njihovih protivnika zna za njihovo in jenje, da je mrtvi morao imati drugove, i da je sada njihova tajna meu ljudima po stala poznatom. Ta ih misao pone ti tati i oni osjete gorku tugu. Zatim pregledaju, to je bilo odneseno iz peine s blagom, i nau, da se to ipak popelo na jednu pozama n u koliinu. Zbog toga su bili vrlo gnjevni, a satnik im sada rekne: * Vi ljudi od maa, * vi mu evi smioni u borbi i bitci, * sada je do lo va e vrijeme , da uzmete krvnu osvetu! Mi smo vjerovali, da je to bio samo jedan ovjek, koji j e otvorio vrata, ali ih je ipak bilo vi e. Samo mi ne znamo broj ljudi i ne znamo, gdje je njihovo boravi te. Zar se mi trebamo upu tati u opasnosti i svoje ivote stav

ljati na kocku, kako bismo skupljali blaga, i zar zatim trebaju od toga drugi lj udi imati koristi, bez muke, bez napora? To je ne to odve opako, to mi ne mo emo podno siti! Moramo dakle razmisliti o sredstvima i putovima, kojima emo predusresti na eg neprijatelja, pa emo, kada se s njim susretnemo, uzeti na njemu krvnu osvetu. Da , ja u ga pogubiti ovim maem, pa makar to za mene trebalo znaiti i propast. Sada je do lo vrijeme, da se potrudimo, da se poka emo mu evnima, hrabrima i valjanima! Raspr i te se, poite u sela i zaseoke, u velike gradove i prostrane krajeve. Nastojte dob iti obavijesti, pitajte, je li neki siromah postao boga584 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika tim ili je li neki ubijeni bio pokopan. Mogue je, da tako uete u trag na em neprijat elju i da vas Allah s njim dovede na isto mjesto. Posve osobito mi sada trebamo jednoga lukavoga i okretnog ovjeka, koji posjeduje istinsku mu ku odva nost, koji tre ba biti odreen za to, da pretra i ovaj grad. Jer na je protivnik jedan od njegovih s tanovnika, to vrsto stoji i posve je sigurno. Taj se ovjek mora preobui kao trgovac , neupadljivo ui u grad i u njemu nastojati dobiti obavijesti. Mora se raspitivat i o tome, kako u njemu izgleda, kakvi su se dogaaji u njemu zbili, tko je ondje u posljednje vrijeme umro ili bio ubijen, kakve roake ima, gdje se nalazi njegova kua i kako mu je i lo. Mo da e nas to dovesti do cilja. Jer stvar ubijenoga ne mo e osta ti skrivenom. Vijest o tome mora biti ve ra irena po gradu, o njegovoj e povijesti z nati veliko i malo. Ako dakle izvidnik zadobije na eg neprijatelja pod svoju vlast , ili obavijesti nas, gdje on boravi, tada njemu treba pasti u dio visok polo aj m eu nama, ja u mu uiniti vi im njegov rang i dostojanstvo i uiniti ga svojim nasljednik om. Ako on meutim ne ispuni svoj zadatak, ne odr i svoje obeanje i iznevjeri na a oekiv anja, tada emo znati, da je on jedna glupa bena slaba razuma, da pri pametnom pot hvatu otkazuje i da ne mo e izvesti te ku stvar. I zatim emo ga kazniti za njegovo lo e injenje i manjak u revnosti. Da, mi emo ga pustiti da umre sramotnom smru. Jer mi ne trebamo nikoga, tko posjeduje malo sranosti, i nema koristi od toga, da se zad r i netko, tko nema nikakva uvida. * Dobar je razbojnik samo onaj ovjek, koji ostal e nadma uje * i koji je iskusan u svim umijeima i lukav tinama. * Sto mislite o tome, vi odva nici? I tko e od vas dobrovoljno istupiti, kako bi preuzeo ovaj te ak, opasa n nalog? Kada su oni bili saslu ali njegove rijei i njegov nagovor, bili su sporazumni s njegovim planom. Oni prihvate uvjete, koje im je bio predlo io, zakunu se na njih i obeaju, da e ih se pridr avati. Nato istupi jedan od njih, momak visoka rasta i ra zvijena tijela, da preuzme na sebe taj te ak i kamenit put. On takoer prihvati na s ebe uvjete, koji su ve bili spomenuti i o kojima su se slo ili. Tada mu ostali polj ube noge, ukazu mu visoko po tovanje, ponu hvaliti njegovu sranost i hrabrost i slav iti njegovu izvrsnu odluku i 585 Dvjestai ezdesetideveta no odlunost. Oni mu zahvale za odva no srce u njegovima mu evnim grudima i zadive se nje govoj sna noj pustolovnosti. Tada ga satnik opomene, da bude miran i odluan i da up orabi obmanu, pod-muklost i tajne lukav tine. On ga poui, kako treba otii u grad kao trgovac, i ondje se po vanjskom izgledu baviti trgovinom, potajno meutim uhoditi . Po to mu je bio dao sve ove upute, pusti ga da ode, a razbojnici se raziu. Ovaj meutim razbojnik, koji se bio dobrovoljno ponudio, da e staviti na kocku s voj ivot za svoju brau, stavi na sebe trgovake haljine, tako se preobue i provede no u namjeri, da se uputi u grad. Kada je dakle no po la kraju i zarumenila se zora, o n poe, uzdajui se u blagoslov Allaha Uzvi enoga, ravno prema gradskim vratima, i pone hodati ulicama i trgovima, prolaziti bazarima i uliicama, dok je veina stanovnika jo bila utonula u san. Tako je on i ao sve dalje, sve dok nije dospio do bazara, u kome je imao svoj duan Hai169 Mustafa, postolar. On primijeti, da je ovaj ve bio ot vorio svoj duan i sjedio zaposlen krpanjem sandala. Jer on je, kako smo ve ispriali , obiavao rano dolaziti na bazar i otvarati prije od ostalih ljudi iz te etvrti. I zvidnik mu prie i pozdravi ga lijepim rijeima, tim to mu je ukazivao preobilno po tov anje i rekao: Neka Allah blagoslovi tvoju marljivost i neka te okruni visokom a u! Ti si bome p

rvi od svih na bazaru, koji otvara svoj duan! Moj sine - odgovori eih Mustafa revan je posao za stjecanje ivotnog uzdr avanja b olji nego spavanje. Tako ja obiavam initi svaki dan. Razbojnik nastavi: Ali, djedice, ja se udim, kako ti u ovo doba mo e tako dobro ivati, prije nego to je Sunce iza lo, premda ti ipak sigurno kod svoje visoke starosti i kod nedostatka danjeg svjetla ne mo e dobro vidjeti. 169 To jest: Hodoasnik u Mekku. 586 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika im je eih Mustafa uo od njega te rijei, on ga srdito napadne, i tim to je na njega bacio jedan bijesan pogled, on rekne: Ja vjerujem, da si ti stranac u ovome gradu. Jer kada bi bio domai, tada ne bi vodio ovakve razgovore. Ja sam kod bogatoga i siroma noga poznat zbog svojih o trih oiju. Ja sam glasovit kod velikoga i maloga zbog svoje iznimne okretnosti u umijeu ivanja. Da, nedavno su me ak uzeli ljudi, kako bih im na stanovitome tamnom mjestu sa io izvjesnog mrtvaca, i ja sam ga dobro sa io. Kada ja ne bih mogao tako o tro vidjeti, to tada ne bih mogao uiniti! Tek to je razbojnik bio uo ove rijei, on se obraduje, to je ve do ao na cilj. Jer sa da je znao, da ga je Allahova providnost tako vodila, da je odmah nabasao na ono ga, kojega je tra io. Tako mu on dakle rekne, tim to se pravio zauenim: - Ti jamano grije i , djedice. Ja vjerujem, da si ti ivao samo mrtvaki pokrov, jer ja nisam jo nikada uo o tome, da bi neki mrtvac bio ivan. Stari nato odgovori: - Ja sam ti rekao istu istinu i samo sam ti ispriao ono, to se dogodilo. Ali se meni ini, da ti ima namjeru, uhoditi tajne ljudi. Ako je to tvoja namjera, tada odlazi od mene i isku avaj svoje lukav tine kod nekoga drugoga! Mo da ti ak nalazi , da sam ja brbljav i obilan na rijeima. Ali se ja zovem Sutljivac170, ja nikada ne odajem, to elim sauvati u tajnosti, ja ti dakle neu ni ta o to me ispriati! Time razbojnik bude osna en u svome vrstom uvjerenju, daje onaj mrtvac morao bit i ovjek, kojega su oni bili ubili kod peine s blagom, i on dalje rekne eihu Mustafi : O eihu, ja nemam nikakve elje za tvojim tajnama. Pa ako ti o tome bude utio, to e biti bolje. Jer ka e se: 'Skrivati tajnu, to pripada svojstvima pobo nih.' Ja od tebe samo elim, da me ti 170 Es-Samit. 587 Dvjestcti ezdesetideveta no odvede do kue toga mrtvaca. Mo da je on neki od mojih roaka ili poznanika, a tada bi to ipak bila moja du nost, da njegovoj rodbini izrazim svoju alost za njim. Ja sam ve od prije dugo vremena bio daleko od ovoga grada, i ne znam, to se u njemu dogod ilo u vrijeme mojega izbivanja. Zatim on turne svoju ruku u svoj d ep i izvadi jedan zlatnik. Njega utisne u ru ku eihu Mustafi. Ali ga taj ne htjedne primiti, nego on razbojniku rekne: Ti me pita o neemu, to ti ja ne mogu odgovoriti. Jer tek tada su me vodili do mrtvaeve kue, nakon to su mi oko oiju bili stavili jedan povez, pa zato ne poznajem put, koji onamo vodi. Tada razbojnik opet pone: Zlatnik ti poklanjam, ispunio ti moju elju ili ne. Uzmi ga, neka ti ga blagoslovi Allah! Ne trebam ga natrag. Ali je mo da mogue, da me ti, ako malo promisli o tome, mo e dovesti na taj put, kojim si i ao, dok su tvoje oi bile zatvorene.

eih Mustafa odgovori: To mi je mogue samo, ako ti meni stavi vrpcu oko oiju, kao to su oni sa mnom tajput uinili. Jer toga se jo mogu sjetiti, kako su me uzeli za ruku, i kako su me vodili i kako su sa mnom skretali i kako su me zatim pustili da stanem. Tako u ja onda ipak mo da biti doveden do toga mjesta, koje ti tra i , i moi u ti ga pokazati. Razbojnik se obraduje, kada je saslu ao ove rijei, bude zadovoljan i pru i eihu Mus tafi drugi zlatnik, tim to mu rekne: Mi emo uiniti tako, kako si ti kazao! Nato obojica skoe na noge, eih Mustafa zakljua svoj duan, razbojnik uzme jednu vr pcu i stavi je staromu oko oiju. Zatim ga uhvati za ruku i poe s njime dalje. Pri tom je upravljao eih Mustafa razbojnika as nadesno, as je s njime skretao nalijevo, i zatim opet i ao ravno, posve onako kako je tajput s njim bila i la robinja Mard ana , sve dok naposljetku nije dospio u neki mali sokak, u kome je i ao par koraka nap rijed i zatim stao. Sada on rekne razbojniku: 588 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnikaJa vjerujem, da sam tajput stao na ovome mjestu. Tada mu razbojnik razrije i povez s njegovih oiju, i gledaj sada, istra ivanje je stvarno to bilo tako sklopilo, da je postolar sada stajao nasuprot kui nesretnoga Kasima. Poznaje li ti gospodara ove kue? upita ga razbojnik. Ne, tako mi Allaha - odgovori on ova je ulica predaleko od mojega duana. Ja is to tako ne poznajem ni ljude ove gradske etvrti. Nato mu razbojnik izrazi svoju zahvalnost i dadne mu trei zlatnik s rijeima: Otii i budi preporuen Allahu Uzvi enomu! Seih Mustafa se dakle vrati u svoj duan, radostan, to su mu kapnula tri zlatnik a. Razbojnik meutim ostane stajati, promotri kuu i tono si je pogleda. Tada otkrije , da kuna vrata izgledaju tono tako, kao vrata ostalih kua u tom sokaku. Sada se on pone bojati, da je nee moi poslije opet nai, i zato uzme kredu i napravi njome mali bijeli znak na vratima, kako bi se kasnije time dao voditi. Nato se vrati natra g u brda k svojim drugovima, veseo i u vedru raspolo enju i uvjeren, da je nalog, zbog kojega je bio iza-slan, izveden i da se sada mora jo samo izvr iti osveta. Ostavimo mi njega neko vrijeme ondje i okrenimo se k robinji Mard ani! Kada se ona bila probudila iz sna i u skladu sa svojom svagda njom navikom izgovorila juta rnju molitvu, dadne se na posao i otie, da donese dnevne potrep tine u jelu i piu. K ada se zatim s bazara vratila natrag, ugleda na vratima jedan bijeli znak. Ona g a pa ljivije pogleda, zaudi se nad njim, i ne to uznemirena rekne u sebi samoj: To je mogue, da ovo potjee od djeje igre ili da je neka rkarija, koju su naslikali ulini derani. Alije ipak najvjerojatnije, da je ovaj znak uinio neki stari neprijatelj ili kakav zavidnik, koji smi lja zlo, * jer on ima uza se neki zao plan * ili gaji neku opasnu namjeru. * Tako emo mi donijeti odluku, da njega odvedemo u bludnju i njegov neotesani plan onemoguimo. 589 Dvjestai ezdesetideveta no Nato ona uzme kredu i naslika na vratima susjeda iste takve znakove kao to je ovaj,'koji je bio nacrtao razbojnik. Tim je znakovima opskrbila otprilike deseta k vrata u sokaku. Nato ue u kuu. Ali ni ta nije govorila o toj stvari. Vidimo mi meutim, to se je zbivalo s razbojnikim momkom! im je on u brdima susreo svoje drugove, veselo im prie i donese im dobru vijest, daje njihovo nadanje isp unjeno i da su oni postigli svoj cilj, jer unutar kratkoga vremena mogu uzeti os vetu nad svojim protivnikom. Zatim im ispria, kako je sluajno prolazio uz jednog p ostolara, koji je bio sa io le , i kako gaje taj odveo do kue i kako je on sam na njo j napravio znak, kako oni ne bi zabludili i kako ne bi previdjeli vrata. Satnik mu zahvali i pohvali njegov mu evan in. I silno obradovan on se obrati razbojnicima :

Razdijelite se u skupine! Odjenite haljine obinih ljudi, sakrijte svoje oru je, poite u grad i uite u njega razliitim putovi ma i okupite se zatim u velikoj d amiji! Ja u u meuvremenu s ovim ovjekom, izvidnikom, potra iti kuu na eg protivnika, pa kada je naemo i sigurno prepoznamo, tada emo doi k vama u d amiju. Ondje emo se zatim posavjetovati, to treba uiniti, i sporazumjeti se o tome, to je najva nije, bilo da se radi o tome, da kuu napadnemo nou, bilo da to bude ne to drugo. Nakon to su razbojnici bili poslu ali njegov nagovor, oni se izjasne o njegovim rijeima kao dobrima i ispravnima i suglase se s njegovim planom. Nato se razdijel e, obuku haljine obinih ljudi, sakriju ispod njih svoje maeve, kako im je bio nare dio satnik, i razliitim se putovima upute u grad, kako ne bi ljudima upadali u oi. Zatim se sastanu u velikoj d amiji, sukladno svom dogovoru. Ali se satnik i izvid nik zapute u potragu za ulicom, u kojoj je stanovao njihov protivnik. I kada su stigli onamo, satnik otkrije jednu kuu s bijelim znakom. On upita svog druga, je li to tra ena kua, a ovaj to potvrdi. Ali njegov pogled sluajno padne na jednu drugu kuu, i tada takoer na njezinim vratima ugleda bijeli znak. Sada on ovjeka upita: - Koja je od ove dvije kua, koju mi hoemo imati, prva ili druga? 590 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika Razbojnik bude zbunjen i ne mogne dati nikakav odgovor. Zatim satnik poe nekol iko koraka dalje, a kada je na ao vi e od deset kua s tim znakom, on upita: Jesi li ti obilje io sve ove kue ili samo jednu od njih? On mu dadne kao odgovor: Ne, samo jednu! Tada satnik nastavi: Kako dakle dolazi do toga, da ih je sada deset i jo vi e? Ja ne znam, za to je tako odgovori razbojnik. Dalje satnik upita: Mo e li ti izmeu ovih kua izdvojiti onu, koju si ti obilje io vlastitom rukom? Ne - odgovori on - jer kue slie jedna drugoj i sve su istoga naina gradnje, a zn akovi su takoer svi istog oblika. Kada je satnik uo ove rijei, znao je, da mu nee vi e ni ta koristiti, da ondje jo dul je eka, i da ovajput nema nikakvu mogunost, da uzme osvetu, jer se njegovo oekivanj e pokazalo kao varavo. Tako on dakle ode s ovjekom do glavne d amije i naredi svoji m drugovima, da se vrate u brda, po to ih je bio opomenuo, da se podijele po ulica ma, kako su to bili uinili pri svome dolasku. Kada su se zatim u brdima opet okup ili zajedno na svome uobiajenom mjestu, on im ispria, to je bio do ivio s razbojnikom i da on nije bio u stanju prepoznati kuu njihova neprijatelja. On zakljui s rijeim a: Sada nam je du nost, da na njemu izvr imo kaznu, kako to zahtijevaju dogovori, koje smo sklopili jedni s drugima. Svi se s njime suglase. Budui dakle da je razbojnik, koji je bio oti ao u izvidn i tvo, bio jedan hrabar ovjek i posjedovao neustra ivo srce, on nije uzmicao, kada je uo ove rijei, i nije bio kukavica, nego istupi s vrstim znaajem i bez oklijevanja p red njega i rekne: 591 Dvjestai ezdesetideveta no To je pravedno, ja zaslu ujem smrtnu kaznu, jer se moj plan izjalovio i jer je moja pamet bila nedostatna. Ja nisam bio u stanju izvr iti svoj nalog, i zato ja nemam vi e nikakve elje, da ostajem na ivotu. Smrt je bolja nego ivot u sramoti. Istoga asa povue satnik svoj ma, udari po njegovoj iji i odvoji mu glavu od trupa . Zatim on uzvikne: * Vi mu evi, budite spremni * na borbu i okr aj! * Tko je medu vama mu karac pun hrabrosti i junake krvi, * odva na srca i nepokolebljive odva nosti? * Tko e se ponuditi za ovu zadau punu velike te koe, * za ovaj pothvat pun silne opasnosti? * Ali neka ne istupa nijedan meku ac, neka k meni ne dolazi nikakav

slabi! * Ne, samo onaj neka se pribli i, koji je u stanju, da zapone vrst plan, i koji je pun jake snage, kako bi smislio ono pravo i izveo djelatne lukav tine! Tada iz njegove momadi istupi jedan, koji se zvao Ahmed el--Ghadban171. * To j e bio ovjek * dugaka tijela i debele lubanje na njemu, * ovjek stra noga lica * i gla sa puna opakih pria, * tamne boje i groznoga lika, * imao je brkove poput maka, ko ji polazi u lov na mi eve, * a podbradak poput nekog jarca, koji stoji izmeu koza i janjadi. * On dakle uzvikne: Vi junaki ljudi, za taj zadatak sam pogodan samo ja. Ja u vam, ako tako ushtjedne Allah, donijeti tu va nu obavijest i sigurno vas dovesti do protivnikove kue! Satnik nato rekne: Tko preuzima ovaj zadatak, mora se takoer podvrgnuti uvjetima, koje smo ranije odredili. Ako se ti vrati neobavljena posla, tada ti od nas nee pasti u dio ni ta drugo, nego da ti bude odrubljena glava. Ako se meutim vrati okrunjen uspjehom, tada emo te mi poastiti vi im polo ajem i umno iti ti ugled i ast. Tebi e trebati pasti u dio svako dobro. Nato Ahmed el-Ghadban odjene trgovake haljine i uputi se prije osvita zore u g rad. A da se nije zadr avao, on poe ravno 171 El-Ghadban znai: Jarosni. 592 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika prema ulici eiha Mustafe, postolara, do kojega je na ao put prema ranijem opisivanj u svojega druga. Zatekne staroga, kako sjedi u svome duanu, pozdravi ga, sjedne k njemu, uputi mu prijazne rijei i upusti se s njim u razgovor. Konano eih doe takoer na pripovijedanje prie s mrtvacem i ispria, kako ga je bio skrpao u jedno. Tada ga Ahmed el-Ghadban zamoli, neka htjedne njega odvesti do te kue. eih Mustafa se sus tezao, da to uini, i takoer nije vi e elio o tome govoriti. Ali kada mu je razbojnik nagovijestio izgled na zlato, on se ne mogne usprotiviti. Jer novac je strijela sigurna u pogodak i zagovor, koji nitko ne odbija. Zato mu razbojnik opet stavi jednu vrpcu oko oiju, a on uini s njim ono, to je bio uinio s njegovim drugom, kao to smo ve ispriali. Otie s njim, dok nije dospio u uliicu pokojnoga Kasima, i stane pr ed njegovim vratima. Po to je razbojnik bio tako na ao put do kue, on mu skine vrpcu s oiju, dadne mu nagradu, koju mu je bio obeao, i pusti ga da ode svojim putem. Ah med el-Ghadban meutim koji je dodu e bio postigao svoj cilj, ali koji se pobojao, d a bi mogao kasnije odavde odlutati - kako bi izmakao takvoj opasnosti, napravi n a kunim vratima jedan mali crveni znak na jednome skrivenom mjestu, u uvjerenju, da ga ondje ne mo e nitko otkriti. Zatim se vrati k svojim drugovima i ispria im, to je bio uinio. Pri tome je bio u veselu raspolo enju i vi e nije sumnjao u uspjeh, je r je vrsto vjerovao, da nitko nee otkriti taj mali i skriveni znak. Tako daleko ta dvojica. Pogledajmo mi meutim, to je inila robinja Mard ana! Ta je sljedeega jutra po svom obiaju rano iza la, kako bi oti la u kupovinu mesa, povra, voa, slastica i drugih stvari, koje su potrebne za kuanstvo. A kada je s bazara opet d o la kui, ipak joj ne umakne onaj crveni znak, nego njezin pogled padne na njega, i ona ga pa ljivo pogleda. Bila je uznemirena i zapanjena nad time, i ona u svojoj o troumnosti prepozna, da je to djelo nekog neprijatelja iz daljine ili nekog zavi dnika u blizini, koji u mislima nosi neko zlo protiv ukuana. Kako bi ga zavela na krivi put, ona crvenom bojom naslika na vratima susjeda znakove iste vrste kao taj, i njih nanese na isto mjesto, koje je bio izabrao Ahmed el-Ghadban. Ali ona stvar pre uti i ne rekne ni ta o tome, kako se njezin gospodar ne bi zbog toga uzne mirivao ili pla io. 593 Dvjestm ezdesetideveta no Okrenimo se mi sada od nje natrag k razbojniku! Kada se taj ponovo na ao kod sv ojih drugova, on im ispria, to je bio do ivio s postolarom. Kako je na ao put do proti vnikove kue i kako je ondje nanio jedan crveni znak, zato da bi prepoznao kuu, kad a to vrijeme bude zahtijevalo. Satnik im odmah nalo i, da odjenu haljine obinog nar

oda, da pod njih sakriju oru je i da odu u grad razliitim putovima. Zatim jo doda: Okupite se kod te i te d amije i ondje ekajte, sve dok mi ne doemo k vama! Nato on uzme sa sobom Ahmeda el-Ghadbana i otputi se s njim u potragu za kuom, koju su htjeli nai, kako bi je ovoga puta sigurno prepoznali. Ali kada su do li u poznatu ulicu, Ahmed el--Ghadban ne mogne odrediti kuu, jer se isti znak nalazio na vrlo mnogim vratima. Bio je posve pora en pri tome prizoru i nije rekao nijednu rije. Kada je meutim satnik vidio, da ovaj ne mo e prepoznati kuu, njemu udovi zadr u, nabere elo i dospije u silan gnjev. Pritije njen, on moradne u taj as sakriti svoj b ijes, i tako se on uputi sa skromno u utjelim razbojnikom prema d amiji. Po to se ondj e bio susreo sa svojim ljudima, smjesta im zapovjedi, da se vrate u brda. Oni se raspodijele, upute se odvojenim putovima prema svojemu logori tu i sjednu na vijea nje. Sada ih satnik izvijesti, to se bilo dogodilo, * i da im udes nije dosudio, da izvr e osvetu * i speru sramotu, * jer je Ahmed el-Ghadban lo e obavio svoju stva r i nije mogao prepoznati protivnikovu kuu. Nato on povue svoj ma, udari krivca po i ji, * tako da se odatle otkotrljala njegova lubanja * i otornjala se daleko od t ijela. * A Allah odmah po alje njegovu du u u pakleni oganj, * mjesto, na kome je u as no. * Satnik sada razmisli o cijeloj stvari i u sebi samome rekne: Moji ljudi dobro pristaju za borbu i za okr aj, za pljakanje, za prolijevanje krvi i za napad. Ali oni nemaju nikakva razumije vanja za vrste lukav tina i za stvari, u kojima se radi o la i i obmani. Kada bih ja ak i jednoga za drugim od njih iza iljao, da obave tu zadau, * tada bi mi na taj nain svi i ezli, * bez koristi i bez dobiti. * Zato e biti najispravnije, ako se ja sam prihvatim ove te ke stvari! 594 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika On to razbojnicima stavi do znanja i rekne im, da e on sam otii u grad. Tada mu oni dadnu kao odgovor: Ti mo e zapovijedati i zabranjivati. Uini, to ti se ini daje dobro! On se dakle preobue i o sljedeem se jutru uputi u grad. Zatim potra i Hai Mustafu, postolara, kako su to bila uinila oba njegova izvidnika, o kojima smo pripovijeda li ranije. im ga je bio na ao, prie mu, pozdravi ga, ljubazno ga nagovori i zapone s njim razgovor. Naposljetku navede razgovor na priu s le em ubijenog ovjeka i tako je dugo navaljivao na njega, tim to mu je obeavao zveketave kovanice, sve dok ga nij e bio nagovorio i dok eih Mustafa nije postao suglasan s njegovim planom. Tako je satnik postigao od njega ono, to je htio, i upoznao kuu svojega neprijatelja, i t o ba na isti nain, kako smo prije opisali. im je stao pred tu kuu, on dadne eihu Must afi njegovu nagradu, jo vi e nego to mu je bio obeao, i otpusti ga. Zatim pogleda kuu i tono je promotri. Ali on nije trebao na njoj initi nikakve znakove, nego je preb rojao kuna vrata te ulice sve do vrata tra ene kue i upamtio si njihov broj. Nadalje takoer izbroji kune uglove i prozore i sva si ta obilje ja tako tono usijee u pamenje, da ju je sada sigurno poznavao. To je meutim inio, dok je hodao ulicom ovamo i on amo, kako kod stanovnika ne bi mogao pobuditi nikakvu sumnju protiv sebe, ako bi tako dugo ostajao stojei na mjestu. Nato se vrati k svojim ljudima i ispria im, to je bio uinio. I on doda: Sada ja poznajem kuu na eg protivnika. Sada je, ako tako ushtjedne Allah, do lo vrijeme, da se izvr i krvna osveta. Ja sam dakle o tome promislio, kojim putem mo emo postii cilj, i kojim sredstvom mo emo prodrijeti k njemu i napasti ga. To u vam objasniti. Ako vi to budete smatrali prikladnim, tada emo se dati na posao. Ali ako vi to ne budete dr ali za ispravno, tada neka svaki, koji izmisli neko djelotvornije sredstvo od mojega, o tome izvijesti i ka e, to mu se ini da je dobro. Nato ih on uputi u svoj plan, kako ga je sebi bio zamislio. Oni ga nazovu dob rim i dogovore se, da ga izvedu, i pritom se jedan drugomu zakunu zakletvom, da nijedan od njih nee zaostajati iza

595 Dvjestm ezdesetideveta no svojih drugova pri izvr enju osvete. Nato on po alje neke od njih u najbli i grad i za povjedi im, da kupe etrdeset velikih mje ina, druge od svojih ljudi po alje u okolna sela sa zapovijeu, da kupe dvadeset mula. Kada su ljudi to, to im je bio zapovjedi o, nabavili, oni sve donesu pred njega. Zatim naprave otvor svake pojedine mje ine tako velikim, da je u nju mogao upuzati jedan ovjek. I ondje svaki pojedini od r azbojnika, s bode om u ruci, upu e u jednu iroko otvorenu mje inu. im su zatim svi bili unutra i sjeli u taj tijesan zatvor, satnik opet za ije otvore tako usko, kao to su bili ranije. Zatim namaze mje ine uljem, tako da je svatko, tko bi ih pogledao, m orao vjerovati, da su napunjene uljem. Natovari dakle po dvije mje ine na po jednu mulu. Dvije meutim mje ine, koje su bile ostale prazne, stvarno napuni uljem i sta vi ih na posljednju mulu. Tako dakle bude natovareno dvadeset mula, devetnaest l judima i jedna uljem. Jer broj je razbojnika dabome iznosio jo tridesetiosam, jer nije vi e bilo onih dvaju, koje je satnik bio ubio. Nakon to je bio obavio sve svo je pripreme, potjera on pred sobom mule i pode s njima u grad, kada je Sunce ve p oelo zalaziti, zapoinjala veer i danje svijeto ustuknulo pred tamom. Zatim on potra i 'Ali Babinu kuu, koju si je bio zabilje io u sjeanje i tono poznavao. Kada je do ao on amo, namjeri se na samoga 'Ali Babu, kako sjedi vani pred vratima na klupi. Pod sobom je imao ko nati pokriva, i bio je naslonjen na lijep jastuk. Satnik uvidi, da 'Ali Baba zadovoljno i veselo i u dobru raspolo enju u iva u svome blagostanju i sv ojoj srei. Kada je do ao do njega, on ga skromno pozdravi, s poniznom uljudno u i podlo no u koja je iskazivala po tovanje. Zatim mu rekne: * Ja sam stranac iz daleke zemlje, * ija kolijevka stoji daleko odavde. * Kupi o sam veliku koliinu ulja, u nadi, da bi ga u ovome gradu mogao opet prodati uz d obitak i zaradu. Ali sam mogao ovamo doi tek naveer, jer je putovanje bilo tako da leko i put tako naporan. Tu sam dakle na ao bazare zatvorene i tragao u nedoumici naokolo za nekim boravi tem ili chanom, u kome bih mogao proboraviti tijekom noi sa svojim ivotinjama. Nisam meutim na ao nikakvo svratiste, sve dok sada nisam do ao do tebe. Pa po to sam ugledao tebe, izrekao sam Allahu hvalu i slavu. 596 (

Pripovijest o Ali Babi i etrdeset razbojnika jer imam veseo izgled, da vidim svoju elju ispunjenom i da postignem svoj cilj. * Jer iz tvojega plemenitog lica sja velikodu nost, * dok iz tvojega dobrostivog ok a progovara mu evna krepost. * Ti sigurno pripada ljudima, koji su do li do sree i bla gostanja, * bogobojaznima i pobo nima. * Bi li tebi bilo mogue, da me za ovu no prim i k sebi i da ugosti moje mule? * Time e mi uiniti veliko dobroinstvo * i bit e slavl zbog svoje dobro-stivosti. * Zatim e poradi mene biti poa en nagradom Sve-dobrostivog a Dobroinitelja, * od Njega, koji poklanja dobro za dobro * i koji za nedjela dop u ta opro tenje. * Sutra u ujutro, ako tako ushtjedne Allah, sii na tr nicu i prodati sv oje ulje. Zatim u otii od tebe sa zahvalno u prema tebi, tim to u te hvaliti poradi tvo je dobrote. 'Ali Baba se rado izjasni, da je s time sporazuman, tim to mu rekne: Srdana dobrodo lica bratu, koji dolazi k nama u nono doba! Ti e biti danas moj blag oslovljeni gost. Nas e u ovoj sretnoj noi obradovati svojim dru tvom. 'Ali Baba je bio plemenit ovjek i uzvi enih osjeaja, dare ljiv, dobra srca i izvrsn ih svojstava. On je imao isto srce i uvijek je o ljudima mislio samo dobro. Tako on dakle nije slutio, da mu tobo nji trgovac la e, i to mu uope ne padne na pamet, da bi on bio razbojniki satnik iz onih brda. On ga takoer nije mogao prepoznati, jer ga je bio vidio samo jednom, jo ktomu u posve drugom obliju. Pozove dakle svojega roba 'Abdallaha i zapovjedi mu, da uvede mule unutra. Rob izvede zapovijed, a s atnik ue za svojim ivotinjama, kako bi skinuo tovare. On i 'Abdalah spuste mje ine s mula i postave ih uza zid u kunom dvori tu. Zatim rob uzme mule, odvede ih u staju i objesi im oko vrata vree za hranu napunjene jemom. Satnik htjedne prenoiti u dvo ri tu kod svojih mje ina i zamoli, da ga se ispria, ako on nee doi u dvoranu, tim to je naveo kao izgovor, da se boji da e ukuanima biti dosadan. Ali je u stvarnosti htio izvesti svoj plan i dobiti priliku, kako bi izveo nitkovluk, koji je planirao.

Ali 'Ali Baba to ne htjedne dopustiti, nego ga pone zaklinjati, da ipak doe unutra , i tako je du597 Dvjestm ezdesetideveta no go na njega navaljivao, sve dok ga naposljetku nije htio uvui unutra silom i prot iv njegove volje. Tada mu ovaj nije vi e mogao proturjeiti i ue s njime unutra. Sada se satnik na ao u jednoj prostranoj, lijepoj dvorani, iji je pod bio poploen mramor om. Unaokolo su bile razmje tene poivaljke, jedna nasuprot drugoj, koje su bile obl o ene rasko nima ko natim pokrivaima i ilimima, a na zidu je nasuprot ulazu stajala poiva ljka, vea od drugih, koja je bila presvuena kne evskom svilom, imala srebrom pokrive ne stube i bila okrunjena jednim baldahinom. 'Ali Baba mu dadne da sjedne na tu postelju i zapovjedi, da se zapale svijee. Zatim naredi da doe Mard ana, priopi joj o dolasku svojega gosta i zapovjedi, da za veeru pripremi fina jela, kakva za njeg a prilie. Nato on sjedne k njemu i pone naklapati i razgovarati s njim, sve dok ni je bilo vrijeme jelu. Tada dakle bude prostrt stol, donesu jela u srebrenima i z latnim zdjelama a gornji kat stola stavi pred satnika. Taj je jeo s 'Ali Babom o d svih vrsta jela, sve dok se nisu bili zasitili. Zatim jela budu raspremljena i donesu staro vino. Tada je dakle meu njima kru io pehar. Kada su oni zatim bili do sta pojeli i popili i s objedovanjem bili na kraju, opet sjednu, kako bi naklapa li i zabavljali se, sve dok nije bio protekao jedan dio noi. I kako se pribli ilo v rijeme poinka i spavanja, satnik se podigne i sie u dvori te, tim to je rekao, da pri je odlaska na spavanje eli pokriti ivotinje. U stvarnosti se meutim htio sporazumje ti sa svojim ljudima o polo aju. On zato prie do prvoga i prigu enim mu glasom rekne: - Kada bacim na vas s prozora kameni, razre ite svojim bode ima mje ine i doite k meni ! Zatim isto tako rekne drugomu i treemu, sve dok nije do ao do posljednjega. Budui dakle da je 'Ali Baba imao namjeru, da o sljedeem jutru otie u hammam, nalo io je M ard ani, da pripremi rupce, koji su mu trebali. Nadalje joj zapovjedi, da ih preda Abdallahu, a za njega samoga da napravi mesnu juhu, koju je htio popiti pri nap u tanju kupelji. Nato joj jo preporui, da s gostom postupa s po tovanjem, da mu postav i mnogo pokrivaa, onako kako dolikuje njegovu polo aju, njega samoga da poslu uje i d a se brine za to, da na njemu budu ispunjene sve obveze gostoprimstva. 598 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika Slu am i pokoravam se! - odgovori ona, a on se nato uputi k svojoj postelji i legne na spavanje. Pogledajmo mi sada, to je uinio satnik, tim to emo sebi kazati: 'Pomo ipak stoji k od Allaha!' Kada se ovaj bio dogovorio sa svojim drugovima i ortacima i s njima pripremio, to treba uiniti, on se popne k Mard ani i upita je, gdje je njegovo mjest o za spavanje. Tada ona uzme jednu svijeu i odvede ga u stanovitu sobu, koja je b ila opremljena najrasko nijim ilimima i u kojoj se nalazilo sve, to je bilo potrebno u spavaim ilimima, pokrivaima i drugim predmetima za spavaonicu. Ona mu za eli laku no i ode opet u kuhinju, kako bi izvr ila zapovijed svojega gospodara. Ona pripravi rupce i to je inae bilo potrebno za kupanje i sve to preda robu 'Abdallahu. Zatim pripravi meso i pod kotlom zapali vatru. Kroz to je meutim vrijeme svjetlo u svj etiljci bivalo sve manje i manje, jer je u njoj bilo malo ulja, sve dok se konano nije posve ugasilo. Tada si ona uzme vr za ulje, ali otkrije, da je prazan. Jer su sada takoer svijee bile pri kraju, nije znala, to da uini. Jer jo joj je trebalo s vjetlo, kako bi dogotovila juhu. Kada je 'Abdallah primijetio njezinu zbunjenost , on joj rekne: Nemoj si ipak stvarati nikakve brige i nemoj biti tu na! Jo je bome u kui pri ruci ulja, i to u golemoj koliini. Zar si dakle zaboravila mje ine stranoga trgovca, koje le e u kunom dvori tu napunjene uljem? Sii dolje, uzmi odatle, koliko hoe . Sutra e mo mu ujutro platiti cijenu ulja! Kada je ula od njega ove rijei, ona pohvali dobar savjet, koji je iz njih do ao, zahvali mu se za izvrstan prijedlog, sie s vrem dolje i pristupi k mje inama..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila

zapoela po Kraljevu odobrenju. 599

Ali kada je poela dvjestaisedamdeseta no sgs c

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Mard ana, kada je ula Abdallahove r ijei, pohvalila njegov dobar savjet, zahvalila mu se za izvrstan prijedlog, si la s vrem za ulje dolje i pristupila k mje inama. Sada su meutim razbojnici ve postali ne strpljivi, jer su bili tako dugo sjedili u svome uskom zatvoru. Bili su umorni o d iskrivljenog polo aja lea, osjeali su se stije njenima, udovi su im bili kao polomlj eni, kosti su im bile kao satrte, nisu mogli vi e podnositi to stanje i nisu bili vi e u stanju izdr ati dugo zarobljeni tvo. Kada su uli Mard anu kako prilazi, pomislili su u svojoj neopreznosti, da je to satnik. Jer bila ih je pogodila strijela udes a, i na njih je do la zapovijed Allaha Gospoda. I tako jedan od razbojnika upita: Je li vrijeme za izlazak tu? Dalje mi je kazivao pripovjeda ove udnovate pripovijesti i zabavnoga, neobinog i zvje a, da se Mard ana kada je ula kako iz unutra njosti mje ine govori glas nekoga mu ka - silno prestra ila. Ona zadr e od straha i dospije u veliku tjeskobu. Netko bi se d rugi na njezinu mjestu sru io od straha ili bi glasno kriknuo. Ali je ona imala hr abro srce i brzu pamet, i tako je smjesta prozrela pravo stanje stvari i u tren oka znala, da su to razbojni601 Dvjestaisedamdeseta no ci, koji su imali opake namjere. A da nije oklijevala, ona smjesta stvori isprav nu odluku. Jer znala je, ako krikne ili ako se makne, da e tada sigurno poginuti, a isto tako njezin gospodar i svi ukuani. Zato nije povikala niti se pomakla, ne go je smjesta poela izvoditi lukav plan, koji je stvorila. Tihim glasom ona rekne prvomu: Ono e uskoro biti tu, preostaje jo samo kratak rok! Zatim prie k drugoj mje ini. I kada joj je razbojnik uputio isto pitanje kao i p rvi, ona mu dadne isti odgovor. Tako ona proe mimo sve mje ine. Razbojnici su je pi tali jedan za drugim, a ona im je odgovarala, tim to ih je opominjala na strpljen je, sve dok nije do la do mje ina na kraju reda. Budui da su ove ostale tiho, ona pri mijeti da u njima nema nikakvih ljudi. Ona ih strese, pa kada je sigurno saznala , da su one napunjene uljem, otvori jednu od dvije, zagrabi vrem toliko, koliko j e trebala, vrati se natrag u kuhinju i zapali svjetiljku. Zatim uzme jedan velik i bakreni kotao, sie s njim u dvori te i napuni ga uljem. Nato opet ode gore, stavi ga na vatru, natrpa pod njega mnogo drva, dok ulje nije zakipjelo. Pa kada je b ilo kipue, sie opet s kotlom dolje i nalije vrem ulje u otvor svake pojedine mje ine.

Kako je dakle kipue ulje padalo na glave razbojnika, ono ih je ubijalo, i oni sv i do posljednjeg ovjeka nau smrt. Nato se ona, kada se bila uvjerila, da nijedan v i e nije preostao na ivotu i da su svi mrtvi, vrati natrag u kuhinju i dogotovi mes nu juhu, kako joj je to bio zapovjedio njezin gospodar. Nakon to je bila zavr ila s voj posao, ugasi vatru i svjetiljku i sjedne, kako bi priekala i vidjela, to e uinit i satnik. Taj je u meuvremenu, nakon to je bio u ao u sobu, koja je bila za njega pr ipravljena, vrata zatvorio zasunom, ugasio svijeu i legao u krevet, kao da e spava ti. Alije bio ostao budnim i ekao samo na to, da iskoristi vrijeme i priliku, kak o bi mogao izvesti zlodjelo, koje je planirao protiv ukuana. Kada su po njegovu m i ljenju sve oi spavale i kada se ni ta vi e nije micalo, on posve tiho ustane i oprezn o pogleda oko sebe. Pa budui da nije vidio nikakvo svjetlo niti uo ikakav glas, on povjeruje, da sada svi ukuani spavaju. Tada uzme kamike ljunka i pone ih bacati u d vori te, sukladno dogovoru sa svojim drugovima. Zatim jedan trenutak prestane, u oe kivanju, da e 602 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika njegovi ljudi izai. Ali kada su oni ostajali tiho i kada od njih nije dolazio nik akav glas niti ikakav pokret, on se zaprepasti i pone bacati druge kamike i tono gaa ti, tako da su padali na mje ine. Ali ljudi jo uvijek ostanu tiho, i nijedan se od njih ne pomakne. To mu je ve postalo sumnjivo. Ali on jo po treiput baci kamenje i opet uzalud prieka, da razbojnici izau van. Sada postane posve zdvojan i strah se u ulja u njegovo srce. On sie dolje, kako bi saznao, to se s njima bilo zbilo i za to se dr e mirno. Ve odmah kod prve mje ine do njegovog nosa dopre lo zadah i smrad zagor enog ulja. Zbog toga on gotovo izgubi razum, a njegov strah i njegova jeza posta nu jo vei. Zatim poe uzdu njih i pone nagovarati jednoga za drugim. Ali su oni ustraj ali u svojoj eljeznoj utnji. Nato on prodrma i zatrese mje ine i pogleda u njih. Sad a moradne uvidjeti, da su njegovi ljudi mrtvi mrtvacati. Kada je zatim takoer jo o tkrio, da je ulje iz mje ina bilo uzeto, saznao je, na koji su nain oni bili skonali sa ivotom i to im je bilo donijelo smrt. Tada ga obuzme divlja bol, i on gorko za plae nad gubitkom svojih drugova. Ali se takoer prestra i, da bi i on sam mogao biti pograbljen, te tako odlui, da se smjesta dadne u bijeg, prije nego to mu budu zap rijeeni izlazi. Stoga otvori vrtna vrata, uzvere se preko zida, skoi na ulicu i po bjegne odatle. * Bijegom je htio nai svoje spasenje * i nastojao je brzo i eznuti, * o alo en i muen du evnim bolima * i sa tisuu uzdaha u srcu. * Mard ana ga je meutim pri mu tome promatrala iz svojega skrovi ta, a kada je bila sigurna, da je on bio napu stio kuu i odatle otrao, ona sie dolje, zatvori vrtna vrata, koja je razbojnik bio otvorio, i vrati se natrag na svoje mjesto. Okrenimo se mi sada od nje k 'Ali Babi. * Kada se na Allahovu zapovijed probu dilo jutro * i rasprostrlo svoju vatrenu svjetlost * i Sunce najljep emu od lijepi h donijelo svoj pozdrav, * tada je s njega uzmakla haljina spavanja * i pratnja slatkih snova. * On odjene svoje haljine i izae van, kako bi oti ao u hammam. Slije dio gaje meutim njegov rob 'Abdallah s priborom za kupanje i rupcima, koje je tre bao. Tako on ue u prostoriju za kupanje, okupa se i otpoine, vedar i dobro raspolo e n, a da nije slutio, to se za vri603 Dvjestmsedamdeseta no jeme protekle noi dogaalo u njegovoj kui pred kakvom ga je opasno u bio za titio Allah. Kada je sa svim ovim bio gotov, on obue druge haljine i opet ode u svoj stan. Kad a je prolazio kroz dvori te, ugleda mje ine jo na njihovu mjestu. To ga je zaudilo, i on zato upita Mard anu: to je to s ovim stranim trgovcem, da on tako kasno odlazi na bazar? Moj gospodaru - odgovori mu ona Allah ti je predodredio dug ivot i odmjerio v eliku sreu. Jer ti si ove noi umakao jednoj velikoj opasnosti, a Allah te je zarad i tvojega istog srca za titio od propasti i od sramotne smrti, tebe i tvoje. Onima je meutim, koji su tebi bili iskopali jamu, Allah dao, da u nju padnu. On ih je k aznio za njihovu zlu namjeru, jer bezonost slijedi sramota i propast. Ja sam sve ostavila, kako je bilo, kako bi ti vidio vlastitim oima, to je protiv tebe bio pri premio la ni trgovac, kako bi ti spoznao njegovo prosta tvo i valjanost svoje robinj

e Mar-d ane. Prii i pogledaj, to je u unutra njosti ovih mje ina! Tada 'Ali Baba prie bli e, pa kada je u mje ini, koja mu je bila najbli a, ugledao ov jeka s bode om u ruci, njegovi obrazi probli-jede, i njegova du a bude zateena, i on prestra eno ustukne. Ali mu ona rekne: Nemoj se bojati. Jer taj je ovjek mrtav! Nato mu ona poka e ostale mje ine, i on u svakoj pojedinoj mje ini nae po jednoga mr tvog ovjeka, koji je u svojoj ruci dr ao bode . Pun straha on ostane cijelo neko vrij eme utke stajati i pogledavao je as Mard anu, as mje ine, zapanjen i prestravljen. Jer on nije znao, to sve to znai. Zatim meutim uzvikne: Brzo, objasni mi to, to ja ondje vidim. Ali nemoj mnogo okoli ati! To, to sam ondje ugledao, ispunilo me je strahovitom grozom. Ona mu dadne kao odgovor: Priekaj jedan trenutak i ne govori glasno, kako susjedi ne bi doznali ono, to ne smije biti poznato. Primiri se, otii u svoju 604 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika sobu, sjedni na svoje sjedalo, kako bi mogao otpoinuti. Ja u ti donijeti mesnu juh u, koju sam za tebe skuhala, pa kada je popije , tada e se slegnuti strah, koji te je spopao! Nato ona ode u kuhinju, donese mu juhu i pru i mu je. On je ispije. Zatim mu on a pone govoriti na sljedei nain: - Juer si mi zapovjedio, da sredim stvari za kupelj i da ti spremim mesnu juhu . Dok sam ja, sukladno tvojoj zapovijedi, bila time zaposlena, ugasi se moja svj etiljka, jer u njoj vi e nije bilo ulja. Tada ja uzmem vr za ulje. Ali sam otkrila, da je prazan. Sada nisam znala, to trebam uiniti. Ali mi 'Abdallah rekne: 'Budi b ez brige! Jer kod nas jo uvijek ima ulja u izobilju. Sii samo dolje i uzmi toliko mnogo, koliko treba , iz mje ina ovoga trgovca, koji nouje kod nas. Sutra emo mu za to platiti cijenu.' Njegov sam savjet dr ala dobrim i si la s vrem dolje. Ali kada sam do la u blizinu mje ina, ula sam, kako iznutra govori neki glas: 'Je li vrijeme za iz lazak tu?' Tada sam znala, da se tebi radi o glavi. I tako ja njemu, bez straha i tjeskobe, reknem: 'Ne. Ali nam ostaje samo jo jedan kratak rok!' Zatim sam i la u zdu drugih mje ina, i otkrijem, da se u svakoj mje ini nalazi po jedan ovjek, koji mi je upuivao to isto pitanje ili mi se obraao slinim rijeima. Ja sam vazda davala isti odgovor, sve dok naposljetku nisam do la do dvije mje ine, koje su stvarno bile nap unjene uljem. Tada ja iz njih napunim svoj vr, zapalim svoju svjetiljku, uzmem je dan veliki kotao, koji napunim uljem, i stavim ga na vatru, sve dok ulje nije pr okljualo. Zatim odatle izlijem u otvor svake pojedine mje ine, sve dok svi razbojni ci nisu bili sfureni od kipueg ulja, kao to si ih sada vidio. Nakon to sam bila uga sila svjetiljku, ekala sam, kako bih promatrala toga momka, obmanjivakoga, prijetv ornoga, la nog trgovca. Uskoro sam ga vidjela, kako s prozora baca kamike ljunka, ka ko bi potaknuo svoje ljude. To on uini vi e puta. Kada oni meutim nisu izlazili i ka da je odustao od nade, da e ih vidjeti, on sie dolje, kako bi vidio, zbog ega ne iz laze. Tada je dakle uvidio, da su svi do posljednjeg ovjeka mrtvi. Sada se on pre stra i, da bi i on sam mogao biti pograbljen i ubijen. Zato se uzvere na vrtni zid , skoi s njega na ulicu i urno otri odatle. Ja te meutim 605 Dvjestaisedamdeseta no nisam htjela buditi, jer sam se bojala, da bi meu ukuanima mogla nastati galama. Z ato sam ekala tvoj povratak, da ti ispriam tu povijest. Ovo je moje izvje e o mome do i vljaju s tim izdajnicima - ali Allah sve zna najbolje. Sada te meutim moram takoer izvijestiti o jo neemu, to mi se dogodilo prije kratkog vremena, a to sam ja pred t obom zatajila. To je sljedee: Kada sam se jednom prije nekog vremena vratila s ba zara, ugledala sam na na ima kunim vratima jedan bijeli znak. Kod toga sam se prizo ra zabe-zeknula i postala sumnjiavom. Jer primijetila sam, da je to bilo uinjeno o d stanovitog neprijatelja, koji je snovao protiv nas neku opainu. Kako bih ga zav ela u bludnju, posve sam isti znak naslikala na vratima susjeda. Zatim sam nakon nekoliko dana primijetila, daje na na a kuna vrata bio nacrtan neki crveni znak. S

toga sam napravila na vratima susjeda isti takav znak crvenom bojom. Ali sam to od vas sakrila, kako vi zbog toga ne biste bili uznemireni. Nema nikakve sumnje, da su ti ljudi, koji su napravili one znakove, isti kao i ovi mrtvi ljudi ovdje , i da su to razbojnici, koje si ti susreo u brdima. Budui da oni sada poznaju pu t do na ega stana, mi od njih neemo imati nikakva poinka, nikakve sigurnosti, dokle god se bude jo jedan od njih nalazio na zemlji. Zato se moramo dr ati na oprezu pre d lukavstvima ovjeka, koji je odavde pobjegao. Jer on e nam sigurno raditi o glavi . Zato se moramo pripaziti. A ja u ti prva u tome biti na ruku, da pazim i da bdi jem. Dalje mi je priao taj pripovjeda, da je 'Ali Baba, nakon to je bio poslu ao izvje e s voje robinje Mard ane, bio u najveoj mjeri zaprepa en nad neobinom zgodom, koja se bila dogodila njemu i njoj. I on joj rekne: Moje je osloboenje iz te nevolje i moje spasenje iz te opasnosti, koja mije pr ijetila, do lo zahvaljujui Stvoritelj evoj svemoi, * koji je dobrostiv, i koji nam s voje milosti i dobroinstva poklanja u svako doba * i takoer zahvaljujui tvojemu isp ravom razmi ljanju * i tvojemu izvrsnom procjenjivanju! * Nato joj on zahvali, jer je tako izvrsno postupila, dokazala takvu hrabrost, tako izvrsno razmi ljala i tako ispravno planirala. I on ktomu doda: 606 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika Od sada si ti slobodna i nisi vi e robinja, pred Allahovim licem! Tvoja dobroinstva prema nama ne smiju nikada biti zabo ravljena, i ja u te nagraditi iznimnim dobrom. Jest tako, kako si rekla. Ovi su ljudi bez sumnje razbojnici iz ume. Neka je hvaljen Allah, to smo od njih osloboeni! Ali ih sada moramo pokopati i zadr ati u tajnosti to, to smo s njima do ivjeli! Zatim on pozove roba 'Abdallaha i zapovijedi mu, da donese dvije motike. Jedn u uzme on sam, drugu dadne robu. Zatim u vrtu iskopaju jednu dugaku jamu, ponu odv laiti onamo le eve razbojnika jedan za drugim, bacati ih u nju i pokrivati ih zemlj om, sve dok njihovi tragovi nisu bili i ezli. Mule prodaju na bazaru u razliitim pri godama, a isto tako uine s mje inama. To je dakle ono, to se dogodilo s razbojnicima. Pogledajmo mi sada, to je uinio njihov satnik! Kada je taj bio pobjegao iz 'Ali Babine kue, do ao u umu i u bijednom e stanju u ao u peinu s blagom, on zaplae, jer je sada bio tako sam i napu ten. Sjedne na pod i pone bolno tugovati, * to mu je samo razoaranje poklonjeno * i to se njego vo injenje okrenulo protiv njega. * Ceznuo je za svojim ljudima i nije imao vi e ni kakve elje za ivotom. Da, on je pri eljkivao smrt, tim to je uzvikivao: Jao za vama, * vi najvei junaci ovoga vremena, * vi mu evi, spremni za pljaku i borbu, * vi vitezovi, posveeni okr aju na bojnom polju! * O kamo sree da je k vama i pak do la smrt u ratu i borbi, * da vas je ipak sna ao u okr aju i hrvanju bla eni kraj! * Ali ah, vi ste umrli jednom sramotnom smru. A ja bijednik, ja sam razlogom, to ste poginuli vi, za koje bih ja trebao polo iti svoj ivot. * O kamo sree da sam ipak ja iskapio kale nesree, * prije nego to mi je darovan takav alostan udes! * A ipak, Svemogui me je i Preslavni Gospod ostavio na ivotu, kako bih ja izvr io osvetu i sp rao sramotu. Da, ja u nad svojim neprijateljem izvr iti groznu osvetu. Dat u mu da o kusi gorku patnju i silnu tugu. Kaznit u ga za njegov in, makar ja i bio sam. Ono, to nisam postigao uz pomo mnogih ljudi, to u sada, ako tako ushtjedne Allah, izvr it i sam! Tijekom je noi njegov duh bludio po moru mranih misli, * a njegovo mu je srce postalo tako te kim, * jer je stalno smi ljalo 607 Dvjestaisedamdeseta no sredstva, pomou kojih bi mogao dospjeti do svojega cilja, * i on se pla io slatkog sna. * Ujutro on takoer odbije drago jelo i usmjeri svoju pamet samo na to, * da pronae neku lukav tinu, putem koje je vjerovao, da bi mogao ostvariti svoju elju. * I naposljetku skuje jedan plan, posredstvom kojega se nadao, da e postii svoj cilj i zalijeiti svoje rane. Kada je zatim bio nastao svijetli dan, on se odjene u ha ljine jednoga trgovca, uputi se u grad i iznajmi ondje sobu u jednome od velikih

chanova, jednako kao i duan na bazaru trgovaca. Onamo on dopremi, u razliitim nav ratima, iz peine s blagom * lijepu, skupocjenu robu * i zlatom pro ivene fine tkani ne. * Meu njima su se nalazili primjerci iz Indije i rupci iz Sirije, * odjevni predm eti od brokata i poasne haljine od atlasa, * odijela od svile i lana i * dragulji od skupocjenog kamena. * Sve je to bilo sakupljeno putem pljaka kih pohoda, * koje je on bio izvodio po ovim krajevima, * od imetka i dobara ljudi * i pohranjeno u peini s blagom. * Zatim je sjedio u svome duanu, prodavao i kupovao i vodio trgo vinu. * Pri tome je obiavao jeftino prodavati * i sni avati cijene, * nudio je ljud ima ono, to su eljeli, * i govorio im ono, to su rado slu ali. * Tako on postane posv uda poznatim, * njegovo se ime spominjalo na daleko i iroko, * glas se o njemu pr o irio po zemlji, * i svatko je znao o njegovu polo aju. * Veliki su dolazili k njem u u velikom broju, * a mali su se poinjali oko njega natiskivati. * On je primao ljude s velikom susretljivo u, * postupao je s njima s prijaznom uljudno u * i pokaziv ao im nasmije eno lice i finu ud. * Vazda ih je dobrostivo oslovljavao * i zatim im davao prijazne odgovore, * sve dok ga svaki ovjek nije zavolio. * I pri tome je sve to bilo protivno njegovoj naravi. * Jer on je iznutra bio sirov i tvrd, * gr ube i neotesane udi. * On je obiavao misliti na ubojstvo i pljaku, * prolijevati kr v i stjecati plijen. * Ali nu da ima svoje zakone, i oni su ga silili na takvo injenje. Ali je sada bio Svesilni i Preslavni, kako bi izveo jedan plan i jedan splet dogaaja na ovjeku sproveo u djelo, to tako odredio, daje duan ovoga himbenog nitkov a bio smje ten nasuprot duanu 'Ali Babinog sina, koji se zvao Muhammed. Jer su meuti m oni bili susjedi, pripala su im takoer prava i obveze susjedstva, i stoga su je dan drugoga upoznali i postali prisnima. Jedino to nijedan od 608 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika njih nije znao o drugome, tko je on i odakle potjee. Pa ipak su jedan prema drugo mu stekli veliku naklonost i ljubav, esto sjedili jedan kod drugoga, i nijedan od njih dvojice nije vi e mogao biti bez svojega susjeda. Jednoga se meutim dana dogo dilo, daje 'Ali Baba do ao k svojemu sinu Muhammedu, kako bi ga posjetio i ogledao se po trgovakom bazaru. Tu on dakle nae stranog trgovca kako sjedi kod njegova si na. Tek to ga je ugledao razbojniki satnik, tono ga je prepoznao, i bio je siguran, da je ovaj njegov protivnik, kojega je tra io. Zbog toga se on silno obraduje, i obuzme ga pobjedniko veselje pri pomisli, da e uskoro vidjeti svoju elju ispunjenom , postii svoj cilj i izvr iti svoju osvetu. Ali on sakrije ovu pomisao i ne promije ni izraz lica. Kada je 'Ali Baba zatim opet bio oti ao, on upita o njemu njegova s ina, tim to se pravio, da ga ne poznaje. Muhammed mu odgovori: To je moj otac. im je dakle razbojnik dobio ovu sigurnu obavijest, on je obiavao jo e e sjediti kod Muhammeda. * Ukazivao mu je jo vi e poasti * i poeo umna ati znakove pa nje, * i iznosio je na vidjelo iskreno prijateljstvo i srdanu naklonost. * Sada ga je takoer poziva o k sebi na jelo, * davao mu gozbe i a enja, * pozivao ga na veernja naklapanja, * ni kada ga nije zaboravljao o sveanim danima pri razonodama i go enjima * i poklanjao m u je vrijedne darove i skupocjene dragocjenosti. * To je sve on inio samo zato, k ako bi izveo plan, koji je bio imao na umu, i kako bi lopovsku bezonost, koju je snovao, sproveo u djelo. Kada je Muhammed opazio njegovu veliku susretljivost i njegovo uljudno pona anje jednako kao to je vidio njegovo veliko prijateljstvo, tad a takoer njegova naklonost i ljubav prema njemu postanu neobino velikima, upravo z ato to je u njemu slutio samo naji u namjeru i najiskreniju nastrojenost. Sada se nij ednoga jedinog trenutka nije mogao odricati njegovoga dru tva i vi e se nije mogao o d njega rastajati niti danju ni nou. Zato on takoer ispria svojemu ocu, kako je str ani trgovac susretljiv prema njemu i kakvo mu prisno prijateljstvo posvjedouje, d aje on takoer bogat, plemenit i dare ljiv ovjek i da pripada prvacima svojega stale a. On ga je vrlo hvalio i pritom spominjao, da ga u svako doba poziva na fine obje de i da mu daje na poklon skupocjene vrednote. Tada mu njegov otac rekne: 609 DvjestMsedtzmdeseta no

Tebi prilii, moj sine, da mu uzvrati njegovo ljubazno i njenje, da mu priredi gozbu i da ga pozove . To treba biti u petak. Kada vi zatim budete zajedno dolazili s bogoslu ja petkom, oko podneva, i prolazili mimo na u kuu, tada ga zamoli, neka ue. Ja u zatim sve imati pripremljeno, to za toga po tovanog gosta pri lii i dolikuje. O sljedeem petku poe razbojniki satnik oko podneva zajedno s Muhammedom u d amiju. Nakon to su zatim bili obavili zajedniku molitvu, pou zajedno natrag, kako bi se u gradu razonodili. Kako su dakle i li uokolo, do li su takoer u 'Ali Babinu ulicu. Pa kada su stali pred kuu, zamoli Muhammed svojega druga, da ude unutra i ondje obj eduje, tim to rekne: Gledaj, ovo je na a kua. Ovaj meutim odbije i htjedne se ukloniti pozivu, tim to je iznio kao izgovor ko jekakve razloge. Ali Muhammed navali na njega i pone ga uporno moliti i nije prij e odustajao od njega, sve dok on nije pristao, tim to je rekao: Ja u se prilagoditi tvojoj elji i svratiti, za volju prijateljstva i kako bi te be zadovoljio. Ali e se to dogoditi samo pod tim uvjetom, da ti naredi da u jela n e doe nikakva sol. Jer ja imam veliku odbojnost prema njoj i ne mogu je niti jest i ni samo pomirisati. To je vrlo jednostavno odgovori Muhammed. Ako tvoj eludac ne mo e podnijeti sol, tada pred tebe trebaju biti iznesena jela bez soli. Kada je razbojnik uo ove rijei, on se u svojoj nutrini vrlo obraduje. Jer to je bila njegova najvea elja, da ue u kuu, a sve su lukav tine, koje je on dosada bio pre o, trebale slu iti samo tomu, da on postigne taj cilj i ostvari tu namjeru. Sada j e dakle bio siguran, da e izvesti osvetu, i bio je uvjeren, da e izvr iti svoju kazn u. I on rekne u sebi samome: Allah mi ih je sada dao u ruke, to je sigurno i bez sumnje! Po to je zatim bio prekoraio prag, u ao je u kuu. 'Ali Baba mu za eli dobrodo licu i po zdravi ga s najveom uljudno u i pa610

Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika njom. On mu dadne da sjedi u dvorani na poasnom mjestu, u uvjerenju, da je ovaj ug ledan trgovac. Jer on nije slutio, da je ovaj bio ovjek s uljem u vlastitoj osobi , jer je bio promijenio svoju odjeu i svoj izgled, i nije mu uope dolazilo na pame t, da je on pustio vuka meu ovce i lava meu stada, nego je sjeo, s njim naklapao i zabavljao ga. Njegov sin Muhammed meutim ode k Mard ani i nalo i joj, neka u jela ne stavlja nikakvu sol, jer je njihov gost ne smije jesti. To nju najprije razljut i, jer je jela ve bila pripremila, i sada je trebala kuhati druga bez soli. Ali z atim ona nae to neobinim, i stvar joj pone izgledati sumnjivom, i tako ona po eli ipa k jo jednom vidjeti ovjeka, koji ne eli i ne dotie sol, posve drugaije nego svi ostal i ljudi, jer to je stvarno ne to, to se nikada nije moglo niti uti ni vidjeti. Kada je jelo bilo gotovo i kada je do lo vrijeme veernjeg objeda, unese ona zajedno s 'A bdallahom stol i stavi ga pred gospodare. Pritom njezin pogled padne na stranog trgovca. Ona ga smjesta prepozna, jer je posjedovala o tro oko i pronicljiv razum. Bila je sigurna, da je on razbojniki satnik. To je bilo nesumnjivo i nepobitno. Zatim dopusti svom pogledu da jo du e na njemu poiva, i tada pod njegovim ogrtaem ugl eda dr ak bode a. Smjesta sebi rekne: Sada takoer razumijem razlog, zbog ega se ovaj proklet-nik suste e, da s mojim go spodarom jede sol! On hoe ubiti mojega gospodara, ali mu to va i ipak kao vrlo pros to, da to uini, ako je jeo sol172. Samo - uz pomo Allaha Uzvi enoga - on ne smije po stii svoj cilj i izvr iti to djelo! Zatim se ona dadne na svoj posao, dok ih je 'Abdallah dvorio. Jeli su dakle o d svih jela. Pritom je 'Ali Baba ukazivao svojemu gostu visoku ast i stalno ga nu dio jelom. Kada su se bili zasitili, jela budu odnesena, i donesu vino i zakusku , poslastice, voe i eerne slatki e. Oni ponu jesti od poslastica i od voa. Zatim je meu njima kru io pehar. Prokletnik je meutim neprestano obojici pru ao vina, dok se sam s uzdr avao od pijenja. Time je htio 172 Dakako: zajedniko jedenje soli predstavlja svetinju, koja dionike jeden ja obvezuje na iskreno prijateljstvo.

611 Dvjestaisedamdeseta no postii, da se ova dvojica opiju, dok bi on sam ostao budan i trijezan i pri jasno m razumu, kako bi izveo svoj plan. A taj se sastojao u tome, da on, kada obojica budu svladani pijanstvom i kada zaspu, mo e ugrabiti priliku, da prolije krv njih dvojice i da ih umori svojim bode om. Potom je kanio utei odatle kroz vrtna vrata, kao to je to ve ranije bio uinio. Dok su dakle ta trojica veselo sjedili jedni s d rugima, odjednom uu k njima Mard ana i Abdallah. Mard ana je nosila jednu ko ulju od pr o ivenoga, alek-sandrijskog rada, ktomu haljetak od kraljevskog brokata i druge ra sko ne haljine, a bila je ukra ena zlatnim pojasom, koji je bio optoen svakojakim dra guljima. Njezin je struk bio tanak, a pod njim su se isticala njezina bedra. Na njezinoj je glavi le ala mre a od bisera, a o vratu joj je visila ogrlica od smaragd a, hijacinta i koralja. I pod njom su se valovito bibale dvije sise kao dva nara . Bila je ure ena nakitom i lijepim opravama. Sliila je nekomu proljetnom cvijetu, kada se on po prvi put probudi, i Mjesecu u noi njegove punoe. Ali je takoer Abdall ah nosio rasko ne haljine, i imao je u ruci def173, po kome je udarao, dok je ona plesala poput plesaica visokoga umjetnikog dometa. Kada ju je Ali Baba vidio, on s e obraduje i osmjehujui joj se rekne: Dobrodo lica neka je prijaznoj curi, slu kinji punoj ljup kosti! Ti si izvrsno postupila, jer smo mi upravo eznuli za plesom. * Tako biva usavr enom na a bla enost, * tako biva okrunjenom na a vedra veselost. * Nato on razbojnikom satniku rekne: Ova cura nema sebi ravne. Ona je iskusna u svim stvarima i vjerna u slu bi, i ni ta od svega, to pripada finoj naobrazbi, njoj nije strano. Ona posjeduje ljepotu, izvrsna svojstva, jasan uvid i brzu pamet, da, ona u stvari u dana nje vrijeme nema sebi ravne. Ona mi je takoer uinila jedno veliko dobroinstvo, i dra a mi je nego vlastita ki. Pogledaj ipak, plemeniti gospodaru, dra esnost njezina lica, vitkost njezina tijela, ljepotu njezina plesa, kako se krasno povija i ljupko giba! 173 Posrijedi su daire (tamburin), obru s praporcima, na koji je nategnuta ko a. 612 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika Ovaj meutim nije obraao pa nju na njegove rijei i nije slu ao njegovo govorenje, neg o je bio izvan sebe od estokoga gnjeva i bijesa zbog nastupa ovih dviju osoba, ko je su mu bile predusrele opak plan, koji je skovao protiv stanovnika te kue, i be zonu izdaju, koju je imao na umu. Zatim Mard ana opet otple e jedan lijep ples ba kao tomu umijeu vine plesaice, i ona se pone br e gibati, sve dok naposljetku nije izvukla iz pojasa neki bode , tim to je uvijala rukom, kako to ine djevojke Beduinke. Prito m je o tricu polagala as na svoje vlastite grudi, as na grudi 'Ali Babe, as ju je pri bli avala grudima njegova sina Muhammeda, as je njome doticala grudi razbojnikog sat nika. Nato uzme def iz 'Abdallahove ruke i pridr i ga pred 'Ali Babom, tim to mu je dala znak, neka joj dadne neki poklon. Tada joj on dobaci jedan din&r. Sada ona pode dalje k njegovu sinu Muhammedu. Taj joj takoer dobaci jedan dinar. Naposlje tku pristupi k satniku, s bode om u jednoj ruci, s defom u drugoj. On joj htjedne ne to dati i stoga segne rukom u svoj d ep. Ali tada, neoekivano, dok je on bio zapos len time, da izvadi novac, koji mu je bio pri ruci ona mu zabije bode u grudi. On jednom silno zahrope, zatim ispusti ivot. A Allah smjesta po alje njegovu du u u pakl enu vatru, u kojoj je u asno. Ali kada su 'Ali Baba i njegov sin vidjeli, to je ona bila uinila, oni odmah skoe, ostanu zabezeknuto stajati i poviu na nju: - Ti bezona eno, ti kopile, ti kurvo, ti edo bez podrijetla, to te je potaklo na ovu strahovitu izdaju? Sto te je natjeralo na ovo gadno djelo? Ti si nas strovalila u nesreu, iz koje nema za nas nikakva spasa, ti si uzrokom, da emo mi poginuti i izgubiti ivot. Jedino to e kazna najprije pogoditi tebe, ti prokletnice, a ako ak i umakne rukama suca, ipak nee smjeti umai na im rukama!

Ona im bez straha odvrati: - Primirite se! Ubla ite svoje uzbuenje! Ako je to nagrada za onu, koja ula e za vas svoj ivot, tada se nitko vi e nee usuivati, da uini neko dobro djelo. Nemojte prebrzo o meni lo e suditi, kako se kasnije ne biste morali kajati! Radije prvo saslu ajte moje rijei, i onda o meni odluujte, to hoete! Ovaj ovjek nije nikakav trgovac, kako se on predstavlja i kako vas dvojica mislite, ne, on je 613 Dvjestaisedamdeseta no dapae razbojniki satnik iz ume, koji se ranije predstavio, da je trgovac uljem, i k oji je u va u kuu uveo mnoge ljude, skrivene u mje inama, kako bi vas ubio i kako bi vas iskorijenio. Kada sam ja tajput preduhitrila njegovu lukav tinu, tako da su ga iznevjerile njegova nada i njegova elja, tada je on morao pobjei i otii odavde. Sa mo se on nije dao time opomenuti niti prestra iti, nego je u njemu porastao divlji bijes protiv mene i protiv vas, i on je u svojoj pogubnoj namjeri ustrajao. Kak o bi dakle ispunio svoju elju i uti ao svoju udnju, otvorio je na bazaru trgovaca dua n i napunio ga rasko nom, skupocjenom robom. Zatim je u dovoljnoj mjeri sprovodio potajnu la i skrivenu prevaru i paklenske varke, sve dok nije nadmudrio i prevari o mojega gospodara Muhamme-da, tim to mu je posvjedoio la nu ljubav i neasno prijatel jstvo. Tako ga je dugo salijetao svojim obmanjivanjima, sve dok mu nije bilo pos talo mogue, da se ugura u va u kuu i da s vama sjedne za isti stol. Tada je dakle eka o na to, da iskoristi priliku, kako bi na vama izvr io izdaju, donio vam najsramot niju smrt i izbrisao sa zemlje va trag. I pritom se uzdao u o trinu svojega oru ja i u snagu svojih ruku. Nema nikakve moi i nema nikakve visosti osim u Allaha Uzvi eno ga i Svemoguega! Slava neka je Allahu, koji mu je pripremio brz kraj i propast po sredstvom moje ruke! Pogledajte njegovo lice i tono ga promotrite. Zatim e vam ist initost mojih rijei postati oiflbm! Nato ona otkrije njegov ogrta i poka e njima dvojici bode , koji je bio sakriven p od njegovim haljinama. Kada su oni dakle bili uli njezin odgovor i kada im je do ao do svijesti smisao njezinih rijei, i kada su tono promotrili lice la noga, prijetvo rnog trgovca, tada ga opet dobro prepoznaju i budu posve sigurnima, da je on bio trgovac uljem glavom. A pogledom su na bode jasno spoznali, da ih je Allah bio s auvao od velike opasnosti i od gorke smrti posredstvom njihove slu kinje Mard ane. On i uvide istinitost njezinih rijei, a odva nost njezina srca i njezina postupanja pon e pred njima zraiti u divnom sjaju. Tada joj zahvale za izvrsno djelo njezine ruk e i pohvale je, jer je sve ispravno planirala i spoznala. Zatim joj rekne 'Ali B aba: - Kada sam ti ja tajput poklonio slobodu, obeao sam ti jo vi e od toga. I sada je pravo vrijeme, da ostvarim svoju rije i da odr im svoje obeanje, i da ti ka em, to sam imao na umu, kako 614

Pripovijest o JAli Babi i etrdeset razbojnika bih ti uzvratio tvoja dobroinstva prema nama i nagradio te za tvoje dobro postupa nje, a to je, da te elim vjenati sa svojim sinom Muhammedom. to vas dvoje na to ka et e? Tada mu Muhammed dadne kao odgovor: * Ja slu am i tebi se pokoravam u svemu, to ti nareuje i odreuje , * i ne proturjei i u onome, to mi ti daje i uzima , * pa makar to bila ak i neka stvar, koja bi me mogla pla iti i uzne miriti. Ali to se tie vjenanja s Mard anom, to je moja najvea elja i cilj mojih te nji! Tako on rekne, jer ju je ljubio ve od prije dugo vremena. Da, * njegova je strast prema njoj bila vrue raspaljena * i nije poz navala niti zakona ni granice. * Jer cura je posjedovala ljepotu i dra esnost * i zraeu savr enost, * u njoj su bili izvrstan um i svoj stva lijepe naravi * sparena s plemenitim korijenom i otmjenim podrijetlom. * Zatim se dadnu na t6, da pokopaju razbojnikog satnika. Iskopaju za njega u vrtu jednu prostranu jamu i zatrpaju

ga u nju, * i tako je on le ao kod svojih drugova, ozlogla enih, * bezvjeraca, prokletih. * I nijedno od Allahovih stvorenja nije saz nalo ni ta o ovima neobinim dogaajima * i udesnim zgodama. * Pogledajmo mi sada, to se dogodilo s njegovim duanom! Kada je trgovac tako dugo vremena bio odande odsutan, * kada nikomu nije o njemu stizala nikakva vijest * i kada se od njega nije pokazivalo nikakva traga, * tada je dr avna riznica uzela pod svoje njegov posjed u robi i drugim dobrima i ostav tinama. * Kada su se zatim 'Ali Baba i njegovi na li u miru i spokoju * i stajali uvr eni u svom ivotu, * kada su se sve stvari objasnile, bila im podarena radost * i zlo o d njih odbijeno, * tada se Muhammed o eni slu kinjom Mard anom. On dadne da se za nju napi e brana isprava kod kadije pravovjernih, dadne joj prvi jutarnji dar i obveze se za drugi174. * Ponu se okupljati svatovi, 174 Misli se dakako na drugi dio toga jutarnjeg dara: dvije treine ugovoren e svote jutarnjeg dara isplauje mlado enja nevjesti prije potpisivanja branog ugovor a, a treu treinu dobiva ena u sluaju rastave braka, ili u sluaju mlado enjine smrti. c 615 Dvjestaisedamdeseta noc zapone radosna sveanost, * i budu probdjevene vesele noi. * Bude proslavljena ponek a gozba, poneko a enje, * i uzmu ktomu igrae, pjevaice i aljivce. * Naposljetku bude ne vjesti skinut zar, on ostane s njome nasamo i uzme joj djevianstvo. Tri je dana b ila trajala svadba. Nato, ali tek nakon stoje od ovih dogaaja bila protekla jedna itava godina, 'Ali Baba odlui, da opet ode do peine s blagom. On to nije vi e inio sv e od smrti svojega brata, iz straha pred podmuklo u razbojnika. Zatim, po to je Allah bio dopustio da tridesetiosam ljudi od njih umre posredstvom Mard aninih ruku, i po to je za njima u smrti slijedio njihov satnik, 'Ali Baba je jo uvijek vjerovao, da su od njih preostala dva ovjeka. Jer on ih je tajput u brdima bio izbrojio i u tvrdio, da ih je etrdeset ljudi. Stoga se takoer za cijeloga ovoga vremena pla io da opet odlazi onamo, iz straha pred njihovom podmuklo u. * Kada mu meutim o njima nij e dolazila nikakva vijest * i kada se od njih takoer nije pokazivao nikakav trag, * on postane uvjerenim, da su oni bili i ezli, i tako se*bdva i, da se uputi onamo. Uzme sa sobom svojega sina, kako bi mu pokazao peinu s blagom i oitovao mu tajnu, kako se do nje mo e dospjeti i u nju ui. Kada su se dakle pribli ili peini s blagom, n au, da je grmlje i trnovito ipra je pred vratima postalo posve gusto i preprijeilo pu t. Po tome spoznaju, da ve od prije dugo vremena nije u to blago bila vi e prodrla nijedna ljudska du a, nijedan glas, nijedna rije. Tako su dakle bili sigurni, da su dva posljednja razbojnika takoer morala poginuti. Njihov strah i ezne, i oni se usu de prii bli e i probiti se dalje naprijed. Tada 'Ali Baba uzme jednu sjekiru, pone s jei iblje i trnovito grmlje, sve dok nije prokrio put i dok pristup k vratima nije bio slobodan. Nato on rekne: Sezame, otvori svoja vrata! Smjesta se vrata otvore, on ue unutra sa svojim sinom i poka e mu sva ta blaga i rijetkosti i udesne dragocjenosti, koje je sadr avala. Muhammed je bio pri pogledu na nju kao zaslijepljen i dospio je u najveu zaprepa enost. Nakon to su zatim bili p rohodan' kroz peinu s blagom i posvuda obi li po njezinim dvoranama, i dosita se na gledali dragulja i plemenitih kovina, odlue se 616 Pripovijest o 'Ali Babi i etrdeset razbojnika vratiti doma. Tada uzmu, to im se od dragocjenosti peine s blagom dopalo, to ne opt ereuje, a ipak je velike vrijednosti, i vrate se natrag kui puni veselosti i obrad ovani zbog dobitka tih blaga. A od sada su stalno uzimali iz peine s blagom sve, t ogod su samo po eljeli. Tako su oni vodili divan i sretan ivot, sve dok im nije do ao Onaj, koji radostima zapovijeda da ute i koji raskida veze prijateljstva, koji r azara dvorove i gradi grobove..." 617 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po Kraljevu dopu tenju.

A^n\ 37. *

DEMETRA A. Filosofska biblioteka Dimitrija Savia - Branko Despot: SITNICE. 23 lanka. 1991. 171 str. 1 ilustracija, ISBN 86--901161 -1-7. - Platon: POLITEIA - Knjiga VI. i VI. Preveo Damir Barbari. Bilingv. izd. 1991. 2 48 str. 1 ilustracija. ISBN 86--81877-1-1.

- Damir Barbari: VARIA PHILOSO-PHICA. 11 studija. 1992. 202 str. 1 ilustracija. I SBN 86-81877-5-4. - Rene Descartes: METAFIZIKE MEDITACIJE. Preveo Tomislav Ladan. Bilingv. izd. 199 3. 206 str. 5 ilustracija. ISBN 86-81877-4-6-1. - F. W. J. Schelling: MINHENSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: O povijesti novije filo zofije. Prikaz filozofskog empirizma. Prvo predavanje u Munche-nu. Preveo Kiril Miladinov. 1993. 256 str. 1 ilustracija ISBN 953-6093-00-6. - Vanja Sutli: UVOD U POVIJESNO MI LJENJE (HEGEL-MARX). 1994. 193 str. 4 faksimila i portret autora. ISBN 86-81877-02-X. - Albertus Magnus: PHILOSOPHIA REALIS. Svezak prvi: Uvod. O petnaest problema. U lomci o alkemiji, kozmo-grafiji i geografiji. Albert Veliki u tri dokumenta. Bib liografija. Priredio i preveo Tomo Vere . Bilingv. izd. 1994. 243 str. 17 autograf a, minijatura, crte a i slika Alberta Velikoga. ISBN 953-6093-05-7. - Branko Despot: FILOZOFIRANJE? - Filozofija u potrazi za samom sobom. 1995. 283 str. 1 portret i 1 "sebevid" te 5 kolor reprodukcija slikarskih djela Branka Despota. ISBN 953-6093-11-1. - Emile M. Cioran: VOLJA K NEMOI. Dvije knjige: Historija i utopija. Pad u vrijem e. Prevela Gordana V. Popo-vi. 1995. 256 str. 1 portret Emila Cio-rana i 32 repro dukcije duboreza Albre-chta Diirera. ISBN 953-6093-09-X. Damir Barbari: IDEJA DOBRA. PLATONOVA POLITEIA VI I VII. Bilingv. izd. Prijevod s filolo kim i filo zofskim komentarom. 1995. 304 str. 1 reprodukcija Platonova lika. ISBN 953-6093-25-1. Platon: EROS I FILIA. Simpozij ili O ljubavi. Lisis ili O prijateljstvu. Bilingv. izd. Preveo Zdeslav Dukat. 1996. 247 str. 10 reprodukcija, 4 u koloru. ISBN 953-6093-10-3. - Zdeslav Dukat: GRKA TRAGEDIJA. Eshil. Sofoklo. Euripid. 1996. 288. str. 13 repr odukcija, od toga dvije u koloru. ISBN 953-6093-26-X. - F. W. J. Schelling: BERLINSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: Uvod u filozofiju objav e ili utemeljenje pozitivne filozofije. Druga dedukcija principa pozitivne filoz ofije. Prvo predavanje u Berlinu. Preveo Kiril Miladinov. 1996. 201 str. 2 ilust racije. ISBN 953-6093-07-3. - Milan Galovi: SOCIJALNA FILOZOFIJA - Dru tvenost i povijesnost ovjeka u razdoblju kraja moderne, 1996. 356 str. 1 portret autora i 10 reprodukcija likova filozofa .. ISBN 953-6093--27-8. - Toma Akvinski: OPUSCULA PHI-LOSOPHICA. Svezak prvi: 0 jednosti uma. O odijelje nim bivstvima. O gibanju srca. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavlovi. 1995. 401 s tr. 3 Tomin|; autografa i 13 reprodukcija Tomina lika od velikih majstora evrops kog slikarstva. ISBN 953-6093-19-7. - Toma Akvinski: OPUSCULA PHI-LOSOPHICA. Svezak drugi: O poelima naravi. O spajan ju prapoela. O poelu pojedinjenja. O tajnovitim radnjama naravi. O rasuivanju pomou zvijezda. O drijebanju. O biu u biti. O 'sedmicama'. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavlovi. 1996. 452 str. 1 Tomin lik s bakroreza Philippa Galla i 31 gravira Otta Van Veena o ivotu sv. Tome Akvinskog. ISBN 953-6093-20-0. M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Svezak prvi: O dr avi (knjiga I-VI). Bilingv. izd. Preveo Daniel Neas Hraste. 1995. 264 str. 12 rimskih portreta, 6 ukrasnih reprodukcija i fiksimil 4 lista Dr ave. ISBN 953-6093-13-8. M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Sve zak drugi: O zakonima (knjiga I III).

Bilingv. izd. Preveo Daniel Neas Hraste 1996. 224 str. 15 reprodukcija iz ivota Rimljana i Karta svijeta rimskog kozmografa Castorijusa. ISBN 953-6093-14-6. Ernst Cassirer: DESCARTES. Osno vni problemi kartezijanstva. Descartes i njegovo stoljee. Preveo Kiril Miladi-nov. 1997. 238 str. 1 portret autora i 10 re produkcija Descartesa i njegovih suvremenika. ISBN 953-6093-28-6. Hans Kramer: PLATONOVO UTE MELJENJE METAFIZIKE - Studija 0 Platonovu nepisanom uenju i teoriji poela. Bilingv. izd. Priredio te s nje makog i s grkog preveo Borislav Mikuli. 1997. 454 str. 1 portret autora i 11 reprodukcija likova filozofa. ISBN 953-6093-30-8. - Damir Barbari: S PUTA MI LJENJA. Knjiga duge. Susreti. Osvrti. K vlastitoj stvari . 1997. 480 str. 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-29-4. - Anselmo Canterburvjski: QUOD VERE SIT DEUS. Svezak prvi: Uvod. Mo-nologion. Pr oslogion. Bilingv. izd. Priredila i prevela Marina Miladinov. 1997. 327 str. 1 p ortret autora, 4 faksimila, 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093--33-2. - Ivan Duns kot: RASPRAVA O PRVOM PRINCIPU. Uvod i komentar Wolfgang Kluxen. Bili ngv. izd. S latinskog i njemakog preveo te studiju o kotu napisao Mile Babi. 1997. 414 str. 9 ilustracija iz ivota i djela Dunsa kota, 1 slika u koloru. ISBN 953-609 3--32-4. F. W. J. Schelling: FILOZOFIJA MITOLOGIJE. Svezak prvi: Piva knji ga: Monoteizam (predavanja 1-6). Dru ga knjiga: Mitologija (predavanja 7-13). Preveo Damir Barbari. 1997. 241 str. 1 Schellingov portret. ISBN 953-6093-38-3. - Kiril Miladinov: AUTOPSIJA APSOLUTNOGA - Schellingov nedovr eni projekt. 1998. 1 77 str. 1 kolor ilustracija. ISBN 953-6093-41-3. - Oskar Becker: VELIINA I GRANICA MATEMATIKOG NAINA MI LJENJA. Preveo Kiril Miladinov . Priredio Damir Barbari. 1998. 180 str. ISBN 953-6093-46-4. Soren Kierkagaard: FILOZOFIJ SKO TRUNJE. Priredio i preveo Ozren unec. 1998. 168 str. ISBN 953-6093-45-6. - Ernst Cassirer: UZ EINSTEINOVU TEORIJU RELATIVNOSTI. Preveo Dario karica. Prire dio Damir Barbari. 1998.162 str. ISBN 953-6093-47-2. - Oswald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Preveo Nerkez Smailagi. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savi. 1998. 510 str. 11 ilustracija. ISBN 953-6093--35-9. - Oswald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak drugi: Svjetsko-historijske perspektiv e. Preveo Nerkez Smailagi. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savi. 1998. 520 str. 9 ilustracija. ISBN 953-6093-36-7. - Aurelije Augustin: O SLOBODI VOLJE. Uvod. De libero arbitrio. Preispitivanja. Analitiko kazalo. Odakle teodi-ceja. Bilingv. izd. Priredio i preveo Stjepan Ku ar. 1998. 1 kolor ilustracija i 10 crno-bijelih reprodukcija s Augustino-vim likom. ISBN 953-6093-54-5. - Michel de Montaigne: ESEJI. Prva knjiga: Uvod i 57 eseja. Prevela Gorda-na V. Popovi. Priredio Dimitrije Savi. 1998. 544 str. 10 ilustracija. ISBN 953 6093-52-9. B. Faustovska biblioteka Dimitrija Savia - E. T. A. Hoffmann: DVIJE BAJKE, JEDNA UDNA I JEDNA PORNOGRAFSKA PRIA (Majstor Bu

ha. Mali Zaches zvan Zinnober. Datura fastu-osa. Sestra Monika.). Preveo Antun S lav-ko Kaleni. 1998. 493 str. 6 ilustracija. ISBN 953-6093-40-5. - 1001 NO. Svezak prvi: Od 1. do 31. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 432 str . 2 ilustracije. ISBN 953--6093-44-8. - 1001 NOC. Svezak drugi: Od 31. do 106. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 52 6 str. 4 ilustracije. ISBN 953-6093-45-6. - 1001 NO. Svezak trei: Od 107. do 169. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 456 s tr. 3 ilustracije. ISBN 953-6093-50-2. - 1001 NO. Svezak etvrti: Od 170. do 270. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 629 str. 119 ilustracija. ISBN 953-6093-15-4. Filolo ka biblioteka Dimitrija Savia - Slavomir Sambunjak: GRAMATO- stanku i znaenju glagoljice. 1998. 480 ZOFIJA KONS TANTINA FILOZO- str. 51 kolor i 50 crno-bijelih repro-FA SOLUNSKOGA. Hipoteza o podukcija. ISBN 953-6093-48-0. D. Sibyllinska biblioteka Dimitrija Savia - Biserka Witte: POETESA. 1998. 120 str. 3 kolor reprodukcije. ISBN 953--6093-42 -1. *