Professional Documents
Culture Documents
Ljiljana Gavrilovic, Cyber Museum: Tools for Heritage Protection, Condition of the Cultural and Natural Heritage Protection 1, Proceedings of the Regional Conference held in Kladovo, Serbia (ed. M. Popović-Živančević), ICOM SEE and National Museum in Belgrade, 2007, 167-177
Ljiljana Gavrilovic, Cyber Museum: Tools for Heritage Protection, Condition of the Cultural and Natural Heritage Protection 1, Proceedings of the Regional Conference held in Kladovo, Serbia (ed. M. Popović-Živančević), ICOM SEE and National Museum in Belgrade, 2007, 167-177
Ljiljana Gavrilovic, Cyber Museum: Tools for Heritage Protection, Condition of the Cultural and Natural Heritage Protection 1, Proceedings of the Regional Conference held in Kladovo, Serbia (ed. M. Popović-Živančević), ICOM SEE and National Museum in Belgrade, 2007, 167-177
Abstract. With the age of information, museums, along with all other types of information, have
gradually moved from a real into a virtual cyber-space, requiring a total re-conceptualization of their work. On the other hand, the concept of total heritage preservation and protection, though in theory constructive, practically presumes that large segments of the heritage (out of various reasons) either cannot be kept in or, especially, linked to museums. Thus, the very concept of heritage preservation has helped construct an image of culture far removed from reality and, therefore, virtual. Cyber-museology should provide a new concept of preservation and presentation of heritage that will allow the establishment of a cultures general image, regardless of whether a real museum, with real objects exists or not. This concept should represent an image that a potential visitor would like to see, and not, as it used to be, one developed by a curator or the exhibitions author. The interlinking of the concepts of cyber museums and heritage could ensure both the realization of the idea of heritage protection and its accessibility to users.
WHY CYBER-MUSEUMS?
The information revolution and the transition into the post-industrial and digital era have brought about enormous yet still unobservable changes to all spheres of human life. All kinds of information are being transmitted/transferred from real to virtual cyber-space, becoming readily accessible to a large number of potential users, more than ever before.1 These changes have brought about a phase of total de-elitization in access to knowledge, which started during the modern era. Along with all other means of information, museums have gradually transferred to cyber-space, which has required their total re-conceptualization. However, if we carefully examine the functioning of traditional museums and the traditionally understood concept of heritage, we will be able to see that, for most museum workers, this new moment of transferring information from
* This paper is the result of research on project no. 147021: Anthropological Research on Communications in Contemporary Serbia, financed by MNZZS PS. 1) In the English language, the term space can mean both space and the universe, cosmos, in addition to having some other meanings as well. Cyber space could be best described as numerous new technologies used by various people at various different locations (Miller and Slater); it could be seen as a culture by itself, a segment of the general all-encompassing culture, therefore, a fact of culture, or one having a complex relationship with real off-line culture/life (Hine 1998).
147
real into cyber-space has not represented a substantial change. In fact, the base for the representation of reality/actuality has remained the same, though broadened with new, previously unavailable possibilities, offering the potential resolution of a number of dilemmas associated with classical museum work. An undoubted change lies in the enhanced accessibility of the information offered by the museum, and numerous possibilities for new means of communication with the potential museum audience, as well as a release from the restriction of telling the same story over and over gain (Gavrilovi} 2006).
2) A data base is a collection of individual things (data, objects) that are not or do not have to be related but theoretically have the same value. Britannica Online, database, http://www.britannica.com/ebc/article-9362288; Wikipedia, s.v. database, http://en.wikipedia.org/wiki/Database. 3) This refers also to natural science museums, which do not speak about nature as such, but about the relationship between the culture that has formed the museum and the presented nature i.e., what it is from nature that is of interest to the culture, and in what way.
148
At present, the existing concept of heritage protection (which should be far broader and all-encompassing than the concept of the museum) is also virtual and based on choosing some objects over others (or behaviors, knowledge, beliefs, etc.), which are given greater value and, therefore, a basis for their preservation and protection. In this way, a given cultural environment is segmented and placed in value categories, where some segments are given high values while others are neglected. In this manner, museum activities and the concept of heritage protection divide the general cultural space into valued:: not valued=entering:: not entering categories of museums/heritage Therefore, museums and protected heritage should not be treated as a general cultural image (which they should be, by definition), but only as one of many possible images of a given culture, which has produced the objects and formed the museum/protected the heritage. The twofold molding of a given culture representation is not affected by the objects themselves (knowledge, beliefs, etc.), by whether or not they originated from a culture defined as foreign/alien/theirs or ours, i.e., whether or not these objects are supposed to describe others or us, since, in both cases, museum workers, professionals (judges in the sense that they have to choose some objects over others) actively participate in the creation of a cultural image (them/us), as well as in the creation of the message sent to museum users. The category of valued is further divided, by exhibition politics, into more:: less valued=exposed:: not exposed because, for the most part, museum objects in museum funds never actually see the light of day they are never shown to the public. At the same time, they are categorized as valuable enough to be used in scientific or professional research, but still not attractive enough to be shown to museum visitors. The current concepts of museum and heritage exclude, in this way, large segments of existing culture that are not considered sufficiently worthy to be shown/kept, thus relegating them to oblivion.
149
150
Acceptance further depends on the consistency of the offered viewpoint if it is intriguing enough, it will inspire the user to further research, provoking his/hers reactions and commentaries, which will allow the curators/authors of the presentation to further develop the same or some other possible parallel image of the given culture. The creation of these cognitive representations should be a task for all who are engaged in the protection and representation of heritage, which in fact, represents a new, higher level of their interaction with both the objects (museum objects, total heritage) and the users.
151
Apstrakt. Prelaskom u informaciono doba muzeji se polako, sa svim drugim vrstama informacija, pomeraju
iz realnog u virtuelni, sajber-prostor, {to zahteva potpunu rekonceptualizaciju wihovog rada. S druge strane, koncept za{tite ukupne ba{tine, iako teorijski konstruktivan, prakti~no podrazumeva da veliki segmenti ba{tine iz najrazli~itijih razloga objektivno izmi~u mogu}nostima ~uvawa i, posebno, povezivawa s muzejima. Tako se samim konceptom za{tite ba{tine konstrui{e slika kulture koja je veoma razli~ita od one {to realno postoji, te je u tom smislu virtuelna. Trebalo bi da sajber-muzeologija pru`i potpuno nov koncept odnosa prema ~uvawu i predstavqawu ba{tine, koji bi, bez obzira na to da li postoji realan muzej s realnim predmetima ili ne, omogu}io uspostavqawe op{te slike kulture, ne onakve kakvu konstrui{e kustos/autor izlo`be/programa, nego onakve kakvu korisnik `eli da konstrui{e. Povezivawem koncepta sajber-muzeja s konceptom ba{tine mo`e se, istovremeno, realno ostvariti ideja za{tite ba{tine i weno pribli`avawe korisnicima.
152
realnog u sajber-prostor ni{ta bitno nije promenilo: na~ini stvarawa osnove za reprezentovawe stvarnosti/realnosti ostali su isti, mada su pro{ireni ranije neostvarqivim mogu}nostima, {to stvara pretpostavke za razre{ewe niza dilema koje prate klasi~an muzejski rad. Promena koja je nesumwiva odnosi se na pove}anu dostupnost informacija koje muzej nudi i mogu}nost novih oblika komunikacije sa (potencijalnom) muzejskom publikom, kao i na osloba|awe od stege zauvek i na samo jedan mogu}i na~in ispri~ane pri~e (Gavrilovi}, 2006).
digitalnom obliku crte`e, fotografije, digital art, web lokacije i sli~no jer i oni, sa fizi~kim/realnim predmetima, dele isti idejni prostor. Tako bi i muzej koji postoji samo u sajber-prostoru i sadr`i samo digitalne muzealije zapravo imao iste karakteristike kao bilo koji drugi.
VIRTUELNI I SAJBER-MUZEJI
[ola (2002: 156159) nastavqaju}i se na tradicionalno vi|ewe muzeja kao skupa fizi~kih/materijalnih predmeta koji su reprezentanti posmatrane kulture deli digitalizovanu ba{tinu, po kriterijumu materijalnog postojawa, na virtuelne i sajbermuzeje/institucije: ako postoji realan muzej, kao fizi~ka zbirka predmeta (muzealija), wegova on-line verzija bila bi virtuelni muzej, dok bi sajber-muzeji bili oni koji nemaju pandan u realnom, fizi~kom svetu. Takva kategorizacija problemati~na je zbog najmawe dva razloga: 1. Muzej je sam po sebi virtuelan. To je ve{ta~ki, konstruisan prostor (fizi~ki, kulturni i idejni), u kojem postoje neki predmeti, izabrani i izdvojeni iz svoje prirodne/kulturne sredine da bi se predstavili publici kao markeri kulture, te je u potpunosti arteficijelan (Delo{, 2006). Ako bi se usvojila [olina kategorizacija, virtuelni muzej bi, kao on-line verzija ne~ega {to je ve} samo po sebi virtuelno, bio dupla virtuelizacija stvarnosti/realnosti (ma kako se ona definisala), {to, naravno, ne odgovara ~iwenicama. 2. Ne postoji mogu}nost da se formira sajber-muzej kao ne{to {to zaista nema pandan u fizi~koj realnosti svi predmeti koji bi se na{li u tom muzeju postoje negde i, iako nisu sme{teni u isti fizi~ki prostor, to ne umawuje mogu}nost wihovog istovremenog postojawa u istom/zajedni~kom idejnom prostoru. To se odnosi ~ak i na produkte koji postoje samo u
2) Baza podataka je kolekcija pojedina~nih stvari (podataka, predmeta) koje me|u sobom nisu / ne moraju da budu u bilo kakvoj direktnoj korelaciji i, teorijski, imaju istu vrednost. Britannica Online, s.v. database, http://www.britannica.com/ebc/article-9362288; Wikipedia, s.v. database, http://en.wikipedia.org/wiki/Database. 3) To se odnosi ~ak i na prirodwa~ke muzeje, koji ne govore o prirodi samoj po sebi, nego o odnosu kulture koja je formirala muzej prema prikazanoj prirodi {ta iz prirode i na koji na~in interesuje kulturu.
153
budu), nego samo kao jedna od mogu}ih, na razli~ite na~ine uslovqenih slika kulture, istovremeno one iz koje predmeti poti~u i one koja je formirala muzej / za{titila ba{tinu. Na ~iwenicu dvostrukog modelirawa reprezentacije kulture ne uti~e to da li sami predmeti (znawa, verovawa itd.) poti~u iz kulture koja se defini{e kao strana/tu|a/wihova ili na{a, odnosno da li oni treba da opi{u druge ili nas, jer u oba slu~aja postoji aktivno u~estvovawe muzealca / stru~waka / onoga koji bira predmete u kreirawu slike o kulturi (wima/nama), kao i kreirawu poruke koja se {aqe muzejskim korisnicima. Kategorija vrednog se daqe, izlo`benom politikom, deli na: vi{e : mawe vredno = prikazano : neprikazano, jer najve}i deo predmeta koji postoje u muzejskim fondovima nikada nije prikazan publici oni su kategorisani kao dovoqno vredni da se sa~uvaju kako bi se koristili u stru~nim i/ili nau~nim istra`ivawima, ali i kao ipak nedovoqno atraktivni za prikazivawe muzejskim korisnicima. Aktuelni koncept muzeja i ba{tine na taj na~in iskqu~uje velike segmente fakti~ki postoje}e kulture koji se ne smatraju dovoqno vrednim da bi bili predmet ~uvawa/prikazivawa, te se oni, bez gri`e stru~ne savesti, predaju zaboravu.
nisu u skladu sa savremenim shvatawem prava ~oveka iz zapadne (zapadnoevropske/ angloameri~ke) civilizacije. Konceptualizacija ideje ba{tine tako se zasniva na prvenstveno politi~ki diskurzivnoj primeni koncepta kulture, odnosno za{titi normativne kulture one koja je u skladu s postoje}im ideolo{kim poretkom. Iako naizgled demokratska i usmerena ka o~uvawu razli~itosti, ona je istinski naslednik evropocentri~nog vi|ewa sveta jer insistira na evropskoj i hri{}anskoj predstavi o podobnosti elemenata kulture koje bi trebalo {tititi. Dosledno po{tovawe ovih propisa zna~ilo bi da ni na koji na~in ne treba {tititi/~uvati ne samo qudo`derske obi~aje (Vujnovi}, 2006: 10) nego ni najve}i deo ritualne prakse (ukqu~uju}i hri{}ansku), koja se, po pravilu, zasniva na segregaciji po rodu/polu, ali ni ogromne delove materijalne kulture koji govore o raznim vrstama hijerarhijskih podela i iskqu~ivawa ve}eg dela pripadnika posmatrane kulture iz pristupa mo}i i/ili znawu, kao i distancama koje razli~ite kulture postavqaju u odnosu na sve one koji su kategorisani kao drugi.
154
razli~ita od one koja realno postoji.4 Naime, ~ak ni stru~wacima nije mogu}e da (za{ti}enim artefaktima, znawima itd.) konstrui{u sliku kulture kakvu vide / `ele da predstave, jer je nemogu}e staviti wene delove na isto mesto u vremenu i prostoru. Tako je slika kulture koja se dobija konceptom za{tite ba{tine okrwena (ne korespondira sa stvarno{}u) i u potpunosti je virtuelna. Generalno gledano, koncept ~uvawa ba{tine u fizi~kom realnom smislu u sukobu je s razvojem dru{tva/kulture ~uvawe bi zna~ilo zaustavqawe `ivota, zaustavqawe promene, {to jeste nemogu}e. Zbog toga je precizno dokumentovawe (Gavrilovi}, 20062007) ne samo muzejskih predmeta nego i ukupne ba{tine jedini mogu}i na~in wenog ~uvawa, bez obzira na to da li je ona materijalna (muzejski predmet, profana i sakralna arhitektura, urbanisti~ka re{ewa) ili ne (nematerijalna ba{tina). Kako precizno i detaqno dokumentovawe podrazumeva digitalizaciju i uspostavqawe mre`e radi omogu}avawa protoka informacija izme|u muzeja, drugih ba{tinskih centara, institucija za za{titu spomenika kulture i prirode, kao i krajwih korisnika wihovih usluga (pojedinaca, lokalnih zajednica, dr`ave), digitalizacija informacija je prvi korak u sajberizaciji ukupne delatnosti za{tite ba{tine.
Usvajawe ponu|ene varijante, kriti~ki odnos prema woj i daqe pro{irivawe ste~enog znawa svakog pojedinog korisnika zavise od wegovog prethodnog stepena poznavawa predmeta/teme, kao i konzistentnosti ponu|enog vi|ewa ukoliko je ono dovoqno intrigantno, podsta}i }e korisnika na daqe istra`ivawe, izazva}e wegove reakcije i komentare koji kustosima/autorima prezentacije mogu da pomognu u daqem gra|ewu istog ili nekog paralelno mogu}eg vi|ewa kulture koja se predstavqa. Kreirawe takvih saznajnih reprezentacija trebalo bi da bude zadatak svih onih koji se bave za{titom i reprezentovawem ba{tine, a time i kulture, {to je nov, zna~ajno vi{i nivo wihove interakcije kako s predmetima (muzealijama, ukupnom ba{tinom) tako i s korisnicima.
ZA[TO SAJBER-MUZEOLOGIJA
Trebalo bi da sajber-muzeologija / za{tita ba{tine pru`i potpuno nov koncept odnosa prema ~uvawu i predstavqawu ba{tine, koji bi, bez obzira na to da li postoji realan muzej s realnim predmetima (dakle: materijalnim, opipqivim) ili ne, omogu}io uspostavqawe op{te slike kulture, i to ne samo onakve kakvu konstrui{e kustos/autor izlo`be/programa nego i onakve kakvu korisnik `eli da konstrui{e. Kompleksne saznajne reprezentacije (Bearman, Trant, 2003) mogu se (~ak i moraju) pripremati za mawe samostalne ili mawe zahtevne korisnike za one koji iskqu~ivo `ele da im se ponudi ve} formirana slika kulture. To }e ipak, ~ak i za wih, biti tek prvi korak u samostalnom istra`ivawu i formirawu sopstvene varijante slike.
155
razli~itih kultura, razli~itih krajeva sveta, koje mogu da govore o naj{irem mogu}em korpusu pitawa (u zavisnosti od `eqa i potreba korisnika), a u krajwoj liniji govore o jedinstvu qudskog duha i razli~itim na~inima na koje taj duh deluje. Mre`a sajber-muzeja i celokupne sajber-ba{tine postala bi tako ukupna, sveobuhvatna informacija o kulturi, koja bi objedinila lokalne, regionalne, etni~ke, verske i nacionalne varijacije. Daqi korak u dekonstrukciji muzejske slike kulture, kao ne~ega {to za korisnike kreira nedodirqivi autoritet stru~waka, bila bi mogu}nost dogradwe skupa informacija druga~ijim pogledima i materijalom koji dostavqaju sami korisnici i/ili uspostavqawem veza sa informacijama koje ve} postoje negde u sajber-prostoru, ali nisu prepoznate kao deo sistema. Tako bi se stvarala interaktivna mre`a u kojoj bi bilo mogu}e kretati se razli~itim putevima i videti razli~ite slike stvarnosti: one koje nam nude muzejski stru~waci (eksternalisti~ke, uslovqene eksplicitno ili implicitno postavqenim ciqevima reprezentacije);
one koje nam nude korisnici iz kulture/kultura koje se reprezentuju (internalisti~ke, koje se tako|e mogu razlikovati me|u sobom u zavisnosti od op{teg ili individualnog konteksta); li~ne, koje }e svako samostalno kreirati na svom putu istra`ivawa kroz mre`u ponu|enih informacija. Sajberizacija je, zapravo, jedini mogu}i na~in za povezivawe svih elemenata ba{tine, ukqu~uju}i i one ideolo{ki/politi~ki nepodobne, koji se nalaze na razli~itim ~vori{tima vreme/prostor, {to je potpuno nemogu}e ukoliko se posmatra prava, fizi~ka ba{tina. Istovremeno, ona je i jedini na~in smawivawa uticaja ideologije na reprezentovawe kulture/kultura, jer tako izgra|en sistem pretpostavqa u~e{}e razli~itih, ~esto suprotstavqenih ideolo{kih diskursa. U tom smislu ona je pravi, nezamenqivi alat za za{titu ba{tine, o~uvawe ~itavog korpusa zna~ewa svakog wenog elementa i osnov za istinsko u~estvovawe ba{tine u op{toj raspodeli znawa.
156
REFERENCES []
Bearman, D., Trant, J., 2003, Familiarity Breeds Content: knowledge and effect in museums on the Web, Archives & Museum Informatics, Pittsburgh, http://www.archimuse.com/publishing/mw_2003_intro.html; Britannica Online, http://www.britannica.com; Vujnovi}, A., 2006, Nematerijalna ba{tina u svetu muzeja, u: Negovawe i za{tita nematerijalne ba{tine u Srbiji. Zbornik radova Muzejskog dru{tva Srbije 2, Beograd, 914; Wikipedia, http://en.wikipedia.org/; Gavrilovi}, Q., 2006, Cyber-muzej: muzejski prostor i kako ga savladati, Rad Muzeja Vojvodine 47/48, Novi Sad, 253260; Gavrilovi}, Q., 20062007, Dokumentacija etnografskog muzejskog predmeta i nova muzeolo{ka paradigma, Zbornik 15, Narodni muzej, Ni{; Delo{, B., 2006, Virtuelni muzej, Beograd; Manovich, L., 2001, Database as symbolic form, http://transcriptions.english.ucsb.edu /archive/courses/warner/english197/Schedule_files/Manovich/Database as symbolic form.htm; Milenkovi}, M., 2003, Problem etnografski stvarnog. Polemika o Samoi u krizi etnografskog realizma, Etnolo{ka biblioteka 12, Beograd; Miller, D., Slater, D., The Internet, An Ethnographic Approach, http://ethnonet.gold.ac.uk/chapter.html; Hine, C., 1998, Virtual Ethnography, International Conference: 2527 March 1998, Bristol, UK, Conference Papers, http://www.sosig.ac.uk/iriss/papers/paper16.htm; [ola, T., 2002, Marketing u muzejima ili o vrlini i kako je obznaniti, Beograd.
157