Studij sestrinstva

Seminarska radnja za predmet Osnove zdravstvene njege

SESTRINSKA SKRB ZA PACIJENTA S DEKUBITUSOM

SAETAK Seminarski rad prikazuje vanu ulogu medicinske sestre pri njegovanju pacijenta s dekubitusom.Dekubitus je ogranieno oteenje koe i/ili potkonog tkiva nastalo uslijed dugotrajnog leanja. Najee se stvara na regijama tijela izloenima pritisku na tvrdu, mokru i/ili neravnu podlogu kao i na podrujima na kojima je slabije razvijeno masno tkivo. Etioloki gledano, osim starije dobi bolesnika i nepokretnosti, do pojave dekubitusa dovodi sklop vanjskih (neudoban krevet, neista koa i sl.) i unutarnjih faktora (poremeaji metabolizma i prehrane). Dekubitus ima etiri stupnja kojim definiramo opseg i veliinu dekubitalne rane te daljnji plan lijeenja i zdravstvene njege. Lijeenje je iznimno skupo i dugotrajno, a moe biti konzervativno ili kirurko. Stoga od iznimne je vanosti prevencija nastanka dekubitusa u kojoj kljunu ulogu ima medicinska sestra koja njeguje bolesnika.

KLJUNE RIJEI

Dekubitus Zdravstvena njega Lijeenje i zbrinjavanje pacijenta s dekubitusom

SADRAJ 1.UVOD1 2.ETIOLOGIJA DEKUBITUSA..2 3.MJESTA NASTANKA DEKUBITUSA...3 4.STUPANJ RIZIKA ZA NASTANAK DEKUBITUSA4 5.ETIRI RAZVOJNE FAZE DEKUBITUSA...5 6.PREVENCIJA DEKUBITUSA.6 7.ZADAE SESTRE PRI SPRJEAVANJU DEKUBITUSA...6 8.LIJEENJE DEKUBITUSA.7 9.ZADAE SESTRE KOD PACIJENTA S DEKUBITUSOM......8 10.ZAKLJUAK.....9 11.LITERATURA....10 12.POPIS SLIKA.....10

1.UVOD Izraz dekubitus potjee od latinske rijei decumbere, to znai leati. Rabi se jo i izraz dekubitalni vrijed (ulcus decubitalis). Prema definiciji EPUAP-a (European Pressure Ulcer Advisory Panel), dekubitus je lokalno oteenje koe ili potkonog tkiva nastalo zbog sile pritiska, sile vlaka ili trenja, odnosno njihovom kombinacijom. U definiciji NICE-a (National Institute for Health and Clinical Exellence; Velika Britanija) kao bitan imbenik nastanka navedena je i vlanost koe. Uslijed smanjene ili prekinute opskrbe krvlju dolazi do odumiranja tkiva (ishemika nekroza), a eventualno i dubljih struktura tkiva te se stvara dekubitus. U radu emo ukratko objasniti osnovne medicinske uzroke koji pogoduju nastanku dekubitusa te sestrinske intervencije kod pacijenta s dekubitusom sa naglaskom na prevenciju.

ETIOLOGIJA U etiologiji dekubitusa ono to je bitno spomenuti je imobilizacija, tj. pritisak na podleeu kost, a bitan imbenik u tome je hipestezija odnosno anestezija (smanjena osjetljivost ili neosjetljivost) tog dijela tijela. Dodatni elementi koji pogoduju nastanku dekubitusa su i inkontinencija te malnutricija. Tkivo odumire na podruju koe na kojem je protok bio prekinut vie od 2 3 sata. Prvo se stvara oteenje povrinskih a potom i dubljih slojeva koe to vodi formiranju otvorene rane ili ulkusa. Prekid cirkulacije stvara povoljno okruenje za razvoj i razmnoavanje bakterija. Najee su staphylococcus aureus, pseudomonas aeruginosa, actinobacter te proteus. Iako rana na koi moe biti mala, ispod koe moe biti razvijen opsean proces. Kod zdravih osoba rijetko dolazi do razvoja dekubitusa jer za leanja esto mijenjaju poloaj, ak i nesvjesno dok spavaju. Za razliku od njih, teko bolesne, komatozne ili paralizirane osobe, koje nisu sposobne izvoditi uobiajene pokrete, vrlo su sklone razvoju dekubitusa. Uz to, takvi bolesnici esto imaju znatno smanjen osjet neugode ili boli, znakova koji motiviraju osobu da se sama okrene ili zamoli sestru za promjenu poloaja. U sluaju neodgovarajue prehrane, naroito pothranjenosti, u organizam se unosi premalo hranjivih tvari to znatno umanjuje kvalitetu koe i usporava njezino cijeljenje. Tako nedostatak bjelanevina, cinka ili askorbinske kiseline, nunih za regeneraciju i obnovu koe, moe pridonijeti razvoju dekubitusa. Takve osobe najee imaju i smanjenu koliinu potkonog masnog tkiva koje dodatno mehaniki titi od udarca i pritiska. Kako bismo lake razumjeli etiologiju nastanka dekubitusa, rizine imbenike koji ubrzavaju pojavu dekubitusa, neki autori dijele u dvije skupine: 1.Vanjski imbenici neudoban krevet, neista i vlana koa, sredstva za imobilizaciju, nabori na posteljnom i osobnom rublju, mjesto pritiska proteze, trahealne kanile ili trajnog katetera. 2. Unutarnji imbenici su poremeaji metabolizma i prehrane (pothranjenost i pretilost), kardiovaskularni poremeaji, kronine i terminalne bolesti, ortopedski problemi, gubitak senzibiliteta koe. Uzimanje nekih lijekova iz grupe sedativa, analgetika ili antihipertenziva, koji usporavaju protok krvi, takoer se svrstavaju meu ozbiljne rizine imbenike, stoga je potreban dodatan oprez u takvim sluajevima.

MJESTA NASTANKA DEKUBITUSA Dekubitus se najee stvara na regijama tijela izloenim pritisku na tvrdu, mokru i/ili neravnu podlogu, tj. na podrujima izboenja koje stvara slabinski dio kraljenice, sjedna kost, peta, zglob kuka, gleanj, koljena ili laktovi, kao i na podrujima na kojima je slabije razvijeno masno tkivo.

Slika 1.-Dekubitus na peti

Slika 2.-Dekubitus na krinoj kosti Kod leanja na leima pritisak na pete je najmanji 10 mm stupca ive, na glutealnu regiju oko 30 mm, dok na sakralnu regiju pritisak iznosi 50 mm ivinog stupa. Leanje na trbuhu nema niti na jednom mjestu pritisak vei od 10 mm stupca ive. ovjek koji sjedi s natkoljenicama paralelnim s podlogom ima optereenje na sjednim kvrgama od 60 mm. U poloaju kada ima podignute natkoljenice to optereenje iznosi 100 mm. Uz gore spomenute podatke valja napomenuti da kod pritiska od 100 mm stupa ive, u roku od 10 sati e se javiti radijalna nekroza. Dok svi pritisci iznad 32 mm izazivaju privremenu ishemiju.

Slika 3.- Najea mjesta nastanka dekubitusa

STUPANJ RIZIKA ZA NASTANAK DEKUBITUSA Odreivanje stupnja rizika za nastanak dekubitusa je dio cjelovita odnosno holistikog pristupa svakom bolesniku. Danas se u klinikoj praksi koristi nekoliko podjela prema kojima se odreuje cjelokupni rizik za bolesnika, a meusobno se razlikuju u pojedinanim imbenicima rizika. U praksi se najee koristi stupnjevanje po Bradenu te Knoll i Norton skale za procjenu rizika od nastanka dekubitusa. Stupnjevanje po Bradenu procjenjuje stanje est imbenika rizika (osjetna percepcija, vlanost, stupanj fizike aktivnosti, mobilnost, prehrana, trenje i sile vlaka). Norton skala, za razliku od Braden i Knoll skale, osmiljena je u zemljama Europe te je vrlo popularna za brzu procjenu rizika od nastanka deubitusa. Ona se sastoji od pet podkategorija sa rasponom vrijednosti od 1 do 4 (1 za najmanje, 4 najvie) te rasponom rezultata od 5 do 20 bodova. Vie bodova na Norton skali upuuje na manju razinu samostalnosti pacijenta. Istraivanja su pokazala kako se veina dekubitusa razvije u prva tri tjedna od dana prijema pacijenta u zdravstvenu ustanovu, stoga se prema Amerikoj agenciji za zdravstveno istraivanje i kvalitetu, ACHPR (Agency for Healthcare Research and Quality) preporua obavljanje procjene razine ouvanosti integriteta koe u slijedeim intervalima: 1. po primitku pacijenta u zdravstvenu ustanovu 2. akutno oboljelim pacijentima svakih 48 sati ili pri promjeni stanja kronino oboljelim pacijentima jednom tjedno prva etiri tjedna, kasnije jednom mjeseno ili jednom svaka etiri mjeseca ili pri promjeni stanja pacijenta

ETIRI RAZVOJNE FAZE DEKUBITUSA I. STUPANJ na mjestu neprestanog pritiska koa poprima crvenkasto-ljubiastu boju koja ne nestaje nakon to uklonimo pritisak te crvenilo traje dulje od sat vremena nakon prestanka pritiska. II. STUPANJ dolazi do razvoja mjehura ili povrinske rane na koi, a okolna koa je crvena i iritirana. Zahvaena je koa, djelomino i potkono tkivo, praeno stvaranjem mjehura. III. STUPANJ koa je smee boje, tkivo nekrotino, vidljiv je mii te je gotovo uvijek prisutna infekcija. Proces zahvaa i dublje slojeve koe uzrokujui razvoj dubokog ulkusa. IV. STUPANJ duboki ulkus zahvaa miie i kosti; mii je potpuno razoren; gotovo uvijek prisutna infekcija.

Slika 4.- Prikaz dekubitusa po razvojnim fazama 1 4

PREVENCIJA DEKUBITUSA Najvanije je sprijeiti razvoj neugodnih i ponekad vrlo opasnih dekubitalnih rana. Takva rana lokalno je arite koje moe dovesti do sepse jer produkti odumrlog tkiva djeluju toksino, a zbog vlaenja iz rane gube se bjelanevine. Osobe koje njeguju teko bolesne i nepokretne osobe ili osobe u invalidskim kolicama moraju redovitim, svakodnevnim pregledima koe na vrijeme uoiti promjene na koi koje bi upuivale na poetni razvoj dekubitusa - crvenilo koe koje ne nestaje nakon pritisak prstima. Kako bi se na tom dijelu koe smanjio pritisak i time omoguio normalan protok krvi, potrebno je mijenjati poloaj tijela barem svakih dva sata, nekad i ee. Koa mora biti suha i ista, naroito kod inkontinentnih bolesnika. Teko bolesne ili paralizirane osobe moraju leati na posebnim krevetima, madracima ili jastucima, koji u velikoj mjeri ublaavaju pritisak na kou. Preporuljiva je i posebna zatita onih dijelova koe koji se nalaze neposredno iznad kostiju ili zglobova (laktovi, pete) vatom, vunom ili slinim mekim materijalima. Svakako je potrebna pravilna i uravnoteena prehrana i, ako je ikako mogue, kretanje bolesnika.Pod pojmom pravilne prehrane podrazumijevamo 25 30 kcal/kg nebjelanevinastog porijekla, 1.5 3 g/kg bjelanevina dnevno. Vie od 2 g/dl albumina je preduvijet da tkivo zdravo zarasta. Vitamin C bitan je za sintezu kolagena, a cink, eljezo i bakar za transportni sustav kisika.

ZADAE SESTRE PRI SPRJEAVANJU DEKUBITUSA Sestra mora poznavati initelje koji uzrokuju nastanak dekubitsa,potrebno je planirati i provoditi mjere spreavanja te uoiti na vrijeme poetne znakove i poduzeti odgovarajue postupke. Sestra na osnovu ope loeg stanja ,inkontinencije,prehrane mora procijeniti sklonost nastajanja dekubitusa te zabiljeiti mogunost nastanka dekubitusa,postaviti cilj da pacijent nee dobiti dekubitus,te planirati i provoditi odgovarajue postupke radi spreavanja dekubitusa i vrednovati poduzete mjere. Da bi sprijeili nastanak dekubitusa sestra mora provoditi osobnu higijenu bolesnika,promatrati kritina mjesta,mjenjati poloaj bolesnika u krevetu i primjeniti antidekubitalna pomagala,provoditi pravilnu prehranu i unos tekuine te poduiti bolesnika i obitelj o mjerama spreavanja dekubitusa.

LIJEENJE DEKUBITUSA Lijeenje dekubitusa podrazumijeva multidisciplinaran pristup koji obuhvaa cijeli tim zdravstvenih strunjaka: dermatologa, kirurga, internistu, urologa, neurologa, fizijatra, fizioterapeuta i medicinsku sestru. Posebno vanu ulogu ima medicinska sestra koja uz to to bolesnika njeguje provodi i mjere prevencije (edukacija bolesnika o higijeni, njezi, samokontroli). Zbog svega spomenutog, lijeenje dekubitusa spada meu najskuplja lijeenja u medicini (oko 20 000 50 000 USD po bolesniku), uz recidiv od 95% a k tome je vrlo zahtjevno i dugotrajno. Lijeenje moe biti konzervativno i kirurko, a ukljuuje lokalnu terapiju, lijeenje infekcije i borbu s predisponirajuim imbenicima. Konzervativno lijeenje Kljuan element u konzervativnom lijeenju dekubitusa je redistribucija, odnosno preraspodjela pritiska na kritinim podrujima podlaganjem jastuia, primjenom sadrenih zavoja na ugroenim mjestima, uporabom specijalnih antidekubitalnih madraca i promjenom poloaja bolesnika svakih dva sata. Vano je izbjegavati daljnje ozljede ili iritaciju oteenog podruja. Ovaj vid lijeenja svakako podrazumijeva i svakodnevno higijenu tijela, redovito mijenjanje posteljnog rublja te brigu o naborima na posteljnom i osobnom rublju. Vana je i pravilna prehrana, uz dovoljan unos bjelanevina, vitamina A i C te elemenata koji sudjeluju u transportu kisika (bakar, cink, eljezo). Kontrola infekcije obuhvaa redovitu dezinfekciju rane antiseptikom (fiziolokom otopinom ili antisepticima na bazi oktenidindihidroklorina), kao i ope mjere (uzimanje antibiotika prema antibiogramu i preporuci lijenika). U terapiju dekubitalnih ulceracija svakako spada i primjena razliitih obloga i lokalnih pripravaka, elektromagnetska terapija, UZV terapija te VAC terapija (lijeenje negativnim tlakom). Konzervativno lijeenje ujedno je potpora kirurkom lijeenju, s naglaskom na njegu i visoke higijenske mjere. Kirurko lijeenje Kirurka terapija sastoji se od radikalnog izrezivanja odumrlog tkiva, ostektomije, tj. uklanjanja upalno promjenjenih dijelova kosti, ravnanja izloenih dijelova kosti te zatvaranja defekata lokalnim konim ili miinim renjevima. U postoperativnom razdoblju najvei je naglasak na promjeni ponaanja bolesnika i prevenciji nastanka novih dekubitalnih rana.

ZADAE SESTRE KOD PACIJENTA S DEKUBITUSOM 1.STUPANJ ukloniti vanjske initelje smanjiti pritisak na oteenom dijelu koe te provoditi ostale preventivne mjere 2.STUPANJ ukloniti vanjske initelje smanjiti pritisak na oteenom dijelu koe provoditi ostale preventivne mjere zbrinjavati ranu na koi ako postoji kao i svaku kirurku neinficiranu ranu dezinfekcija okoline dezinfekcija rane primjena ordinirane lokalne terapije na ranu zatita okoline rane i sterilno previjanje 3.STUPANJ STUPANJ ukloniti vanjske initelje smanjiti pritisak na oteenom dijelu koe provoditi ostale preventivne mjere zbrinjavati nekrotino podruje kao inficiranu kirurku ranu dezinfekcija okoline rane dezinfekcija rane,primjena ordinirane lokalne terapije(antiseptici,antibiotici sredstva koja pomau stvaranje granulacija i epitelizaciju) zatita okoline rane i sterilan prevoj Cilj je zacijeljivanje dekubitusne rane za odreeno vrijeme i spreavanje nastanka novih rana. DEKUBITUS JE LOA SVJEDODBA ONIH SESTARA KOJIMA JE DUNOST NJEGOVATI BOLESNIKA.U borbi protiv dekubitusa treba osobito paziti da bolesnik bude suh,treba odravati njegovu istou,a nepokretne bolesnike treba redovito okretatii premjetatiu desni ili lijevi boni poloaj.Kou ugroenih predjela korisno je mazati silikonskim zatitnim kremama. (Ivan Prpi i suradnici KIRURGIJA udbenik za uenike srednjih medicinskih kola)

ZAKLJUAK

Uz preventivno orijentiran rad sestre i ostalog medicinskog osoblja, u zbrinjavanju dekubitusa vano mjesto zauzima i lijeenje, to e u interesu transparentnijeg rada biti popraeno i standardiziranom dokumentacijom poput Branden, Norton ili Knoll skale, fotografijom te raznim protokolima koji su dostupni u zdravstvenim ustanovama, a u svrhu prevencije komplikacija dugotrajnog leanja. Budui da se dekubitus stalno nalazi u polju napetosti izmeu lijenike odgovornosti i sestrinske kompetentnosti, implementacija i evaluacija standarda uz trajnu edukaciju, bit e u sreditu interesa dekubitus menadmenta.

LITERATURA 1. Prli, Nada. Osnove zdravstvene njege: udbenik za uenike srednjih medicinskih kola. Zagreb: kolska knjiga, 2004. 2. Gradinac, Marina. Dekubitus je mogue izbjei. // OktalPharma 55 (2007.) URL: http://www.oktal-pharma.hr/hr/content/display/134/ (20-11-2008) 3. Petek-Modri, Sanja. Dermatologija: Rana koja ne cijeli. // Vae zdravlje 40 (2/2005.) URL: http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/583/ (20-11-2008)

POPIS SLIKA Slika 1.Dekubitus na peti Slika 2.Dekubitus na krinoj kosti Slika 3.Najea mjesta nastanka dekubitusa Slika 4.Prikaz dekubitusa po razvojnim fazama 1-4