MICHLLLL MORAN

KLEOPATRINA
KI
Prevela s engleskoga
Andrea Milanko
1
Oktavijan rimski car, poslije poznat kao August
Ovidije pjesnik
Ptolomej najmlai sin kraljice Kleopatre i Marka Antonija
Selena ki blizanka kraljice Kleopatre i Marka Antonija
Seneka Stariji govornik i pisac
Skribonija prva Oktavijanova supruga, Julijina majka
Tiberije sin Livije i njezina prvog supruga Tiberija Klaudija Nerona
Tonija druga ki Oktavije i Marka Antonija
Verije bivi rob i uitelj glasovita ugleda
Vipsanija ki Agripe i njegove prve supruge Cecilije Atike
Vitruvije izumitelj i arhitekt, autor djela De architectura
PRVO POGLAVLJE
Aleksandrija
+a. xo:ovozz, ,o. c. vv. xv.
D
ok smo ekali dolazak vijesti, igrali smo se kockama. Iako su mi
kocke od bjelokosti zapele u dlanovima, u bacanju sam dobila
par jedinica. Zmijske oi, rekla sam hladei se dlanom. U estom
mjesecu nije neobino da se egipatski dvor skloni u aleksandrijsku
palau. No premda su morski povjetarci rashlaivali mramorne dvo-
rane i malo olakavali sparinu naleglu na gradove poput Memfsa i
Tebe, vruina je i dalje bila nepodnoljiva.
Ti si na redu, rekao je Aleksandar. Kad se majka nije obazrela,
ponovio je: Meter, ti si na redu.
No nije sluala. Licem se okrenula prema moru, prema svjetioni-
ku naih predaka koji je bio sagraen na otoku Farosu prema istoku.
Bili smo najvea obitelj na svijetu i svoju smo lozu mogli pratiti do
Aleksandra Makedonskog. Proe li dobro oeva bitka protiv Oktavi-
jana, Ptolomejevii bi mogli vladati jo tristo godina. No nastave li se
njegovi gubitci
Selena, poalio mi se brat kao da ja mogu privui majinu
pozornost.
Ptolomeju, uzmi kocke, rekla sam otro.
Ptolomej, koji je imao samo est godina, nacerio se: Ja sam na
redu?
2
Jesi, slagala sam, a kad se nasmijao, glas mu je odjeknuo tihim
dvoranama. Pogledala sam Aleksandra i moda zbog toga to smo
blizanci znala sam to misli. Sigurna sam da nas nisu ostavili,
apnula sam.
to bi uinila da si sluga i da zna da stie Oktavijanova voj-
ska?
Ne znamo dolazi li njegova vojska! obrecnula sam se, no
kad je zvuk sandala zatoptao hodnicima, majka je napokon pogledala
prema nama.
Selena, Aleksandre, Ptolomeju, vratite se!
Napustili smo igru i popeli se na krevet, no to su bile samo nje-
zine slukinje Ira i Karmion.
to? to je? uzviknula je majka.
Skupina vojnika!
iji su ljudi?
Vaeg supruga, viknula je Karmion. U naoj je obitelji bila
dvadeset godina i nikad je nisam vidjela da plae. Poto je zatvorila
vrata, vidjela sam da su joj obrazi vlani: Nose vijesti, Vae Velian-
stvo, bojim se da
Da to nisam ula! Majka je nakratko zatvorila oi: Samo mi
reci. Je li mauzolej pripremljen?
Ira je suzbijala suze i kimnula: Upravo unose posljednje drago-
cjenosti iz palae. I i lomaa je prireena ba kako ste htjeli.
Uhvatila sam Aleksandra za ruku: To ne znai da ih otac nee
suzbiti. Ima se zato boriti.
Aleksandar je prouavao kocke na dlanovima: Kao i Oktavijan.
Oboje smo pogledali majku, egipatsku kraljicu Kleopatru VII. Po
cijelom kraljevstvu tovali su je kao boicu Izidu, a kad bi za to bila
raspoloena, odijevala se kao Afrodita. No za razliku od prave boice,
ona je bila smrtnica i iz njezinih sam miia tijela mogla iitati da se
boji. Kad je netko pokucao na vrata, ukoila se. Iako smo ekali upravo
to, majka je oklijevala prije nego to je odvratila, promatrajui po redu
svako od svoje djece. Pripadali smo Marku Antoniju, no od oca je
samo Ptolomej naslijedio zlatnu kosu. Aleksandar i ja bili smo maj-
ine puti, imali smo tamne kestenjaste kovre i jantarne oi. Kakve
god bile vijesti, utite, upozorila nas je. A kad je majin glas smireno
zazvao Naprijed, zadrala sam dah.
Pojavio se jedan od oevih vojnika i nevoljko se susreo s njezinim
pogledom.
to je? zatraila je. Je li Antonije? Reci mi da nije ozlijeen.
Nije, Vae Velianstvo.
Majka je od olakanja uhvatila bisere oko vrata.
No Vaa je fota odbila sudjelovati u bitci i Oktavijanovi e
ljudi stii ovamo do sumraka.
Aleksandar je duboko udahnuo, a ja sam rukom prekrila usta.
Cijela naa fota se predala? Povisio joj se glas. Moji ljudi
odbili su se boriti za svoju kraljicu?
Mladi se vojnik promekoljio na nogama: Tu su jo etiri legije
pjeatva
I hoe li etiri legije drati u ahu cijelu Oktavijanovu vojsku?
uzviknula je.
Nee. Zbog toga morate bjeati
A kamo bismo po tebi mogli poi? upitala je. U Indiju,
Kinu? Vojnik je raskolaio oi, a Ptolomej, koji je bio pokraj mene,
poeo je cviljeti. Naredi preostalim vojnicima da nastave puniti mau-
zolej, naloila mu je. Svim dragocjenostima u palai.
A vojskovoa, Vae Velianstvo?
Aleksandar i ja pogledali smo majku. Hoe li opozvati oca?
Hoemo li se zajedniki oduprijeli Oktavijanovoj vojsci?
Donja joj je usna zadrhtala. Neka se Antoniju javi da smo
mrtvi.
Oteo mi se uzdah, a Aleksandar je oajniki viknuo: Meter,
ne! No majin ga je ljutiti pogled prostrijelio s drugog kraja odaje.
to e pomisliti otac? uzviknuo je.
Pomislit e da se nema emu vratiti. Majin glas postao je
grub. Pobjei e iz Egipta i spasiti se.
Vojnik je oklijevao. A to namjerava uiniti Vae Velianstvo?
Osjetila sam kako mi suze peku oi, no ponos mi je branio pla-
kati. Samo djeca plau, a ja imam ve deset godina.
3
Jesi, slagala sam, a kad se nasmijao, glas mu je odjeknuo tihim
dvoranama. Pogledala sam Aleksandra i moda zbog toga to smo
blizanci znala sam to misli. Sigurna sam da nas nisu ostavili,
apnula sam.
to bi uinila da si sluga i da zna da stie Oktavijanova voj-
ska?
Ne znamo dolazi li njegova vojska! obrecnula sam se, no
kad je zvuk sandala zatoptao hodnicima, majka je napokon pogledala
prema nama.
Selena, Aleksandre, Ptolomeju, vratite se!
Napustili smo igru i popeli se na krevet, no to su bile samo nje-
zine slukinje Ira i Karmion.
to? to je? uzviknula je majka.
Skupina vojnika!
iji su ljudi?
Vaeg supruga, viknula je Karmion. U naoj je obitelji bila
dvadeset godina i nikad je nisam vidjela da plae. Poto je zatvorila
vrata, vidjela sam da su joj obrazi vlani: Nose vijesti, Vae Velian-
stvo, bojim se da
Da to nisam ula! Majka je nakratko zatvorila oi: Samo mi
reci. Je li mauzolej pripremljen?
Ira je suzbijala suze i kimnula: Upravo unose posljednje drago-
cjenosti iz palae. I i lomaa je prireena ba kako ste htjeli.
Uhvatila sam Aleksandra za ruku: To ne znai da ih otac nee
suzbiti. Ima se zato boriti.
Aleksandar je prouavao kocke na dlanovima: Kao i Oktavijan.
Oboje smo pogledali majku, egipatsku kraljicu Kleopatru VII. Po
cijelom kraljevstvu tovali su je kao boicu Izidu, a kad bi za to bila
raspoloena, odijevala se kao Afrodita. No za razliku od prave boice,
ona je bila smrtnica i iz njezinih sam miia tijela mogla iitati da se
boji. Kad je netko pokucao na vrata, ukoila se. Iako smo ekali upravo
to, majka je oklijevala prije nego to je odvratila, promatrajui po redu
svako od svoje djece. Pripadali smo Marku Antoniju, no od oca je
samo Ptolomej naslijedio zlatnu kosu. Aleksandar i ja bili smo maj-
ine puti, imali smo tamne kestenjaste kovre i jantarne oi. Kakve
god bile vijesti, utite, upozorila nas je. A kad je majin glas smireno
zazvao Naprijed, zadrala sam dah.
Pojavio se jedan od oevih vojnika i nevoljko se susreo s njezinim
pogledom.
to je? zatraila je. Je li Antonije? Reci mi da nije ozlijeen.
Nije, Vae Velianstvo.
Majka je od olakanja uhvatila bisere oko vrata.
No Vaa je fota odbila sudjelovati u bitci i Oktavijanovi e
ljudi stii ovamo do sumraka.
Aleksandar je duboko udahnuo, a ja sam rukom prekrila usta.
Cijela naa fota se predala? Povisio joj se glas. Moji ljudi
odbili su se boriti za svoju kraljicu?
Mladi se vojnik promekoljio na nogama: Tu su jo etiri legije
pjeatva
I hoe li etiri legije drati u ahu cijelu Oktavijanovu vojsku?
uzviknula je.
Nee. Zbog toga morate bjeati
A kamo bismo po tebi mogli poi? upitala je. U Indiju,
Kinu? Vojnik je raskolaio oi, a Ptolomej, koji je bio pokraj mene,
poeo je cviljeti. Naredi preostalim vojnicima da nastave puniti mau-
zolej, naloila mu je. Svim dragocjenostima u palai.
A vojskovoa, Vae Velianstvo?
Aleksandar i ja pogledali smo majku. Hoe li opozvati oca?
Hoemo li se zajedniki oduprijeli Oktavijanovoj vojsci?
Donja joj je usna zadrhtala. Neka se Antoniju javi da smo
mrtvi.
Oteo mi se uzdah, a Aleksandar je oajniki viknuo: Meter,
ne! No majin ga je ljutiti pogled prostrijelio s drugog kraja odaje.
to e pomisliti otac? uzviknuo je.
Pomislit e da se nema emu vratiti. Majin glas postao je
grub. Pobjei e iz Egipta i spasiti se.
Vojnik je oklijevao. A to namjerava uiniti Vae Velianstvo?
Osjetila sam kako mi suze peku oi, no ponos mi je branio pla-
kati. Samo djeca plau, a ja imam ve deset godina.
4
Ii emo u mauzolej. Oktavijan misli da moe uetati u Egipat
i ubrati blago Ptolomejevia iz moje palae kao da je groe. No prije
u sve spaliti do temelja nego mu dopustiti da ga dotakne! Pripremite
dvije koije.
Vojnik se pourio uiniti kako mu je nareeno; po hodnicima
palae sluge su ve poele bjeati. Aleksandar je vikao za njima kroz
otvorena vrata: Kukavice! Kukavice! No nitko za to nije mario.
ene su bjeale samo s odjeom na sebi znajui da jednom kad stigne
Oktavijanova vojska, nee biti milosti. Vojnici su iz svake odaje odno-
sili skupocjene predmete, ali nije se moglo zajamiti da e zavriti u
mauzoleju.
Majka se obratila Karmion: Ne treba ostati. Nitko ne zna to
e se veeras dogoditi.
Karmion je hrabro odmahnula glavom: Tada se zajedno suoi-
mo s neizvjesnou.
Majka je pogledala Iru. Ona je imala samo trinaest godina, ali joj
je pogled bio odluan: I ja u ostati.
Onda se moramo spremati. Aleksandre, Selena, uzmite samo
jednu vreu!
Trali smo kroz hodnike kad se Aleksandar iznenada zaustavio
pred mojom odajom.
Boji li se?
Prestraeno sam kimnula. A ti?
Mislim da Oktavijan nee nikoga ostaviti na ivotu. Godinu
dana mu se opiremo i sjeti se to se dogodilo gradu Metulumu.
Sve je potpaljeno. ak i stoka i itna polja. Ali nije zapalio
Segestiku. Kad ju je Oktavijan osvojio, potedio je tamonje ljude.
A njihove vladare? usprotivio se. Sve ih je pobio.
No zato bi rimska vojska naudila djeci?
Jer nam je otac Marko Antonije!
A Cezarion? uzbudila sam se.
1
Glavni japodski grad, povjesniari se ne slau gdje se tono nalazio, pretpostavke su da je bio
u blizini brinjskog kraja, (op. prev.).
2
Segestika je bila takoer japodsko naselje, dananji Sisak, (op. prev.).
Sin je Julija Cezara. On je u najveoj opasnosti. to misli zato
ga je majka otpravila?
Pretpostavila sam kako brat bjei prema Indiji. Kako e nas opet
pronai? A Antil? tiho sam upitala. Iako je otac imao djecu s prvim
etirima suprugama i moda jo s tucetom ljubavnica, Antil je bio jedi-
ni polubrat za kojega smo znali.
Ako je Oktavijan okrutan kako se pria, pokuat e ubiti i
Antila. No moda e tebi potedjeti ivot. Ti si djevojica. A moda
kada shvate koliko si pametna
Pa to e mi pamet kad ih to ne moe zaustaviti? Suze su mi
potekle iz kutova oiju i vie nisam marila za to to je djetinjasto plakati.
Aleksandar me obavio rukom oko ramena i kad nas je Ira ugle-
dala kako stojimo na hodniku, viknula je: Nemamo vremena. Poite
se spremati!
Stupila sam u svoju odaju i odmah poela traiti crtanku. Zatim
sam vreu napunila boicama tinte i nepovezanim listovima papirusa.
Kad sam se osvrnula prema vratima, ondje je ve stajao Aleksandar s
majkom. Grki je hiton zamijenila tradicionalnom odjeom egipat-
ske kraljice. Prozrana haljina od plave svile padala joj je do poda i
ogrlice od morskih bisera blistale su joj na vratu. Na elu je nosila
zlatnu Izidinu krunu sa strvinarom. Njezina pojava bila je magina
mjeavina plavog i zlatnog. Iako je trebala zraiti pouzdanjem jedne
kraljice, pogled joj je nervozno skakao s jednog sluge na drugog koji
su trali hodnicima.
Kucnuo je as, rekla je brzo.
Tucet vojnika vukao se za nama i pitala sam se to e biti s njima
kad odemo. Ako imaju toliko pameti, poloit e oruje, no ni to im
nee biti jamstvo da e ih se potedjeti. Otac je rekao da Oktavijan
ubije svakoga tko mu se suprotstavi da bi ubio i roenu majku ako
bi mu ukaljala ime.
U dvoritu su nas ekale dvije koije.
Vozi se sa mnom, rekao je Aleksandar. Nas dvoje dijelili smo
koiju s Irom; kad su konji pobrzali, brat me je uhvatio za ruku. urili
smo se kroz vratnice i iz Kraljevske sam luke ula galebove kako se
dozivaju obruavajui se i zaranjajui uz valove koji se lome uz obalu.
Udahnula sam slani zrak pa naglo izdahnula kad su mi se oi okrenule
5
Ii emo u mauzolej. Oktavijan misli da moe uetati u Egipat
i ubrati blago Ptolomejevia iz moje palae kao da je groe. No prije
u sve spaliti do temelja nego mu dopustiti da ga dotakne! Pripremite
dvije koije.
Vojnik se pourio uiniti kako mu je nareeno; po hodnicima
palae sluge su ve poele bjeati. Aleksandar je vikao za njima kroz
otvorena vrata: Kukavice! Kukavice! No nitko za to nije mario.
ene su bjeale samo s odjeom na sebi znajui da jednom kad stigne
Oktavijanova vojska, nee biti milosti. Vojnici su iz svake odaje odno-
sili skupocjene predmete, ali nije se moglo zajamiti da e zavriti u
mauzoleju.
Majka se obratila Karmion: Ne treba ostati. Nitko ne zna to
e se veeras dogoditi.
Karmion je hrabro odmahnula glavom: Tada se zajedno suoi-
mo s neizvjesnou.
Majka je pogledala Iru. Ona je imala samo trinaest godina, ali joj
je pogled bio odluan: I ja u ostati.
Onda se moramo spremati. Aleksandre, Selena, uzmite samo
jednu vreu!
Trali smo kroz hodnike kad se Aleksandar iznenada zaustavio
pred mojom odajom.
Boji li se?
Prestraeno sam kimnula. A ti?
Mislim da Oktavijan nee nikoga ostaviti na ivotu. Godinu
dana mu se opiremo i sjeti se to se dogodilo gradu Metulumu.
Sve je potpaljeno. ak i stoka i itna polja. Ali nije zapalio
Segestiku. Kad ju je Oktavijan osvojio, potedio je tamonje ljude.
A njihove vladare? usprotivio se. Sve ih je pobio.
No zato bi rimska vojska naudila djeci?
Jer nam je otac Marko Antonije!
A Cezarion? uzbudila sam se.
1
Glavni japodski grad, povjesniari se ne slau gdje se tono nalazio, pretpostavke su da je bio
u blizini brinjskog kraja, (op. prev.).
2
Segestika je bila takoer japodsko naselje, dananji Sisak, (op. prev.).
Sin je Julija Cezara. On je u najveoj opasnosti. to misli zato
ga je majka otpravila?
Pretpostavila sam kako brat bjei prema Indiji. Kako e nas opet
pronai? A Antil? tiho sam upitala. Iako je otac imao djecu s prvim
etirima suprugama i moda jo s tucetom ljubavnica, Antil je bio jedi-
ni polubrat za kojega smo znali.
Ako je Oktavijan okrutan kako se pria, pokuat e ubiti i
Antila. No moda e tebi potedjeti ivot. Ti si djevojica. A moda
kada shvate koliko si pametna
Pa to e mi pamet kad ih to ne moe zaustaviti? Suze su mi
potekle iz kutova oiju i vie nisam marila za to to je djetinjasto plakati.
Aleksandar me obavio rukom oko ramena i kad nas je Ira ugle-
dala kako stojimo na hodniku, viknula je: Nemamo vremena. Poite
se spremati!
Stupila sam u svoju odaju i odmah poela traiti crtanku. Zatim
sam vreu napunila boicama tinte i nepovezanim listovima papirusa.
Kad sam se osvrnula prema vratima, ondje je ve stajao Aleksandar s
majkom. Grki je hiton zamijenila tradicionalnom odjeom egipat-
ske kraljice. Prozrana haljina od plave svile padala joj je do poda i
ogrlice od morskih bisera blistale su joj na vratu. Na elu je nosila
zlatnu Izidinu krunu sa strvinarom. Njezina pojava bila je magina
mjeavina plavog i zlatnog. Iako je trebala zraiti pouzdanjem jedne
kraljice, pogled joj je nervozno skakao s jednog sluge na drugog koji
su trali hodnicima.
Kucnuo je as, rekla je brzo.
Tucet vojnika vukao se za nama i pitala sam se to e biti s njima
kad odemo. Ako imaju toliko pameti, poloit e oruje, no ni to im
nee biti jamstvo da e ih se potedjeti. Otac je rekao da Oktavijan
ubije svakoga tko mu se suprotstavi da bi ubio i roenu majku ako
bi mu ukaljala ime.
U dvoritu su nas ekale dvije koije.
Vozi se sa mnom, rekao je Aleksandar. Nas dvoje dijelili smo
koiju s Irom; kad su konji pobrzali, brat me je uhvatio za ruku. urili
smo se kroz vratnice i iz Kraljevske sam luke ula galebove kako se
dozivaju obruavajui se i zaranjajui uz valove koji se lome uz obalu.
Udahnula sam slani zrak pa naglo izdahnula kad su mi se oi okrenule
6
prema blistavom suncu. Tisue Aleksandrijaca izale su na ulice. Brat
je pojaao stisak. Ni po emu se nije dalo naslutiti to bi ljudi mogli
uiniti. No stajali su mirno kao ukopani, postrojeni uz obje strane
ceste koja je vodila od palae do mauzoleja. Promatrali su nae koije
u prolazu, zatim su jedan po jedan kleknuli na tlo. Iri se jecaj oteo s
usana, a Aleksandar se okrenuo prema meni.
Trebali bi se dati u bijeg! Trebali bi bjeati odavde to dalje
mogu!
Moda ne vjeruju da stie Oktavijanova vojska.
Sigurno znaju. Cijela palaa zna.
Onda ostaju zbog nas, shvatila sam. Misle da e bogovi usli-
iti nae molitve.
Brat je odmahnuo glavom.
Kupola mauzoleja nae obitelji uzdizala se visoko na horizontu,
smjetena uz rub mora na rtu Lochiasu. U ljepa vremena doli bismo
ovamo promatrati graditelje u poslu, a sad sam se trudila zamisliti kako
e biti bez buke ekia i pjevuenja mukaraca. Pusto, pomislila sam, i
zastraujue. Iznutra je dvorana sa stupovima vodila prema odaji gdje su
bili poloeni majin i oev sarkofag. Iz te prostorije uspinjalo se stubi-
te prema gornjim odajama, do kojih je dopiralo sunce kroz otvorene
prozore. No sunce nikad nije dopiralo do donjih prostorija pa sam
zadrhtala na pomisao da emo ui u njih. Konji su se naglo zaustavili
pred drvenim vratima i vojnici su se razdvojili da propuste nau obitelj.
Vae Velianstvo. Kleknuli su pred kraljicu: to nam je i-
niti?
Majka je pogledala najstarijega ravno u oi: Ima li nade da ih
porazimo? oajniki je upitala.
Vojnik je oborio pogled: ao mi je, Vae Velianstvo.
Onda odlazite!
Mukarci su ustali zabezeknuti: A a rat?
Koji rat? majka je upitala gorko. Oktavijan je pobijedio, i
dok moj narod pada niice pred njim i klanja mu se, ja u ovdje ekati
pregovore o uvjetima predaje! Sa suprotne strane dvorita sveenice
su poele vritati o tome kako se pribliavaju Oktavijanovi vojnici i
majka se obratila Aleksandru: Unutra! viknula je. Svi unutra!
Osvrnula sam se prema naim vojnicima, lica su im bila tuna.
U mauzoleju je nestalo ljetne vruine i oi su mi se polako navikavale
na tamu. Svjetlost s otvorenih vrata osvjetljavala je blago koje je bilo
preneseno iz palae. Zlatni i srebrni novii blistali su u krinjama
od bjelokosti, a rijetko biserje razasulo se po masivnom krevetu od
cedrovine koji je bio poloen izmeu sarkofaga. Ira je drhtala u dugom
lanenom platu, i dok je Karmion prouavala hrpe drvlja posloene
ukrug dvorane, oi su joj zasuzile.
Zatvorite sva vrata, brzo je rekla majka. Zakraunajte ih to
vre moete!
A to s Antilom? brinuo se Aleksandar. Borio se
Pobjegao je s tvojim ocem!
Kad su se vrata treskom zatvorila, Ira je povukla metalni kraun
na mjesto. Najednom je nastupila tiina. Samo je pucketanje baklji
ispunjavalo odaju i Ptolomej je poeo plakati.
Tiho! obrecnula se majka.
Pristupila sam krevetu i podignula Ptolomeja u naruje: Ne
tre ba se niega bojati, uvjeravala sam ga. Pogledaj, dodala sam
njeno, svi smo ovdje.
Gdje je pater? plakao je.
Pogladila sam ga po ruci. Pater stie.
No znao je da laem i pla mu se pojaao do visokog piska od
prestravljenosti: Pater! cvilio je. Pater!
Majka je prela preko odaje do kreveta i opalivi ga po licu,
natjerala ga u muk. Njezina ruka ostavila je trag na njenom obrazu i
Ptolomeju je usna zadrhtala. Prije nego to je ponovo briznuo u pla,
Karmion mi ga je uzela iz naruja.
ao mi je, rekla sam brzo. Pokuala sam ga umiriti
Majka se uspela mramornim stubitem do drugoga kata pa sam
se pridruila Aleksandru na najdonjoj stubi. Odmahivao mi je glavom.
Vidi to se dogodi kad pokua biti njena? Trebala si ga pljusnuti.
Jo je dijete.
A majka se bori za krunu. to misli kako joj je kad ga uje
dok plae za ocem?
7
prema blistavom suncu. Tisue Aleksandrijaca izale su na ulice. Brat
je pojaao stisak. Ni po emu se nije dalo naslutiti to bi ljudi mogli
uiniti. No stajali su mirno kao ukopani, postrojeni uz obje strane
ceste koja je vodila od palae do mauzoleja. Promatrali su nae koije
u prolazu, zatim su jedan po jedan kleknuli na tlo. Iri se jecaj oteo s
usana, a Aleksandar se okrenuo prema meni.
Trebali bi se dati u bijeg! Trebali bi bjeati odavde to dalje
mogu!
Moda ne vjeruju da stie Oktavijanova vojska.
Sigurno znaju. Cijela palaa zna.
Onda ostaju zbog nas, shvatila sam. Misle da e bogovi usli-
iti nae molitve.
Brat je odmahnuo glavom.
Kupola mauzoleja nae obitelji uzdizala se visoko na horizontu,
smjetena uz rub mora na rtu Lochiasu. U ljepa vremena doli bismo
ovamo promatrati graditelje u poslu, a sad sam se trudila zamisliti kako
e biti bez buke ekia i pjevuenja mukaraca. Pusto, pomislila sam, i
zastraujue. Iznutra je dvorana sa stupovima vodila prema odaji gdje su
bili poloeni majin i oev sarkofag. Iz te prostorije uspinjalo se stubi-
te prema gornjim odajama, do kojih je dopiralo sunce kroz otvorene
prozore. No sunce nikad nije dopiralo do donjih prostorija pa sam
zadrhtala na pomisao da emo ui u njih. Konji su se naglo zaustavili
pred drvenim vratima i vojnici su se razdvojili da propuste nau obitelj.
Vae Velianstvo. Kleknuli su pred kraljicu: to nam je i-
niti?
Majka je pogledala najstarijega ravno u oi: Ima li nade da ih
porazimo? oajniki je upitala.
Vojnik je oborio pogled: ao mi je, Vae Velianstvo.
Onda odlazite!
Mukarci su ustali zabezeknuti: A a rat?
Koji rat? majka je upitala gorko. Oktavijan je pobijedio, i
dok moj narod pada niice pred njim i klanja mu se, ja u ovdje ekati
pregovore o uvjetima predaje! Sa suprotne strane dvorita sveenice
su poele vritati o tome kako se pribliavaju Oktavijanovi vojnici i
majka se obratila Aleksandru: Unutra! viknula je. Svi unutra!
Osvrnula sam se prema naim vojnicima, lica su im bila tuna.
U mauzoleju je nestalo ljetne vruine i oi su mi se polako navikavale
na tamu. Svjetlost s otvorenih vrata osvjetljavala je blago koje je bilo
preneseno iz palae. Zlatni i srebrni novii blistali su u krinjama
od bjelokosti, a rijetko biserje razasulo se po masivnom krevetu od
cedrovine koji je bio poloen izmeu sarkofaga. Ira je drhtala u dugom
lanenom platu, i dok je Karmion prouavala hrpe drvlja posloene
ukrug dvorane, oi su joj zasuzile.
Zatvorite sva vrata, brzo je rekla majka. Zakraunajte ih to
vre moete!
A to s Antilom? brinuo se Aleksandar. Borio se
Pobjegao je s tvojim ocem!
Kad su se vrata treskom zatvorila, Ira je povukla metalni kraun
na mjesto. Najednom je nastupila tiina. Samo je pucketanje baklji
ispunjavalo odaju i Ptolomej je poeo plakati.
Tiho! obrecnula se majka.
Pristupila sam krevetu i podignula Ptolomeja u naruje: Ne
tre ba se niega bojati, uvjeravala sam ga. Pogledaj, dodala sam
njeno, svi smo ovdje.
Gdje je pater? plakao je.
Pogladila sam ga po ruci. Pater stie.
No znao je da laem i pla mu se pojaao do visokog piska od
prestravljenosti: Pater! cvilio je. Pater!
Majka je prela preko odaje do kreveta i opalivi ga po licu,
natjerala ga u muk. Njezina ruka ostavila je trag na njenom obrazu i
Ptolomeju je usna zadrhtala. Prije nego to je ponovo briznuo u pla,
Karmion mi ga je uzela iz naruja.
ao mi je, rekla sam brzo. Pokuala sam ga umiriti
Majka se uspela mramornim stubitem do drugoga kata pa sam
se pridruila Aleksandru na najdonjoj stubi. Odmahivao mi je glavom.
Vidi to se dogodi kad pokua biti njena? Trebala si ga pljusnuti.
Jo je dijete.
A majka se bori za krunu. to misli kako joj je kad ga uje
dok plae za ocem?
8
Rukama sam obujmila koljena i gledala hrpu ugaraka: Nee
ona potpaliti mauzolej. Samo eli zastraiti Oktavijana. Kau da nje-
govi vojnici nisu dobili plau godinu dana. Ona mu treba. Treba mu
sve ovo.
No brat nita nije rekao. U rukama je drao par kocaka, nepre-
stano ih prevrui.
Prestani, rekla sam razdraljivo.
Trebala bi poi k njoj.
Usmjerila sam pogled na stube prema drugom katu gdje je majka
sjedila na drvenoj izrezbarenoj lealjci. Svilena joj je haljina leprala na
toplom povjetarcu, zurila je u puinu. Bit e ljuta.
Nikad se ne ljuti na tebe. Ti si njezina Lunica.
Dok je Aleksandar Helios ime dobio po Suncu, ja sam ime dobi-
la po Mjesecu. Oklijevala sam.
Ne moe je pustiti da ondje sjedi sama, Selena. Boji se.
Uspela sam se stubama, no majka se nije okrenula. Skupine per-
lica blistale su joj u pletenicama, a iznad njih je kruna sa strvinarom
kljunom pokazivala prema puini kao da je eljela odskoiti i poletje-
ti. Pridruila sam joj se na lealjci i shvatila u to se zagledala. iroki
komad morskog plavetnila bio je istokan stotinama napetih jedara. Svi
su se kljunom usmjerili prema Luci sretnih povrataka. Nije bilo bitke.
Ni otpora. Prije godinu dana naa je fota doivjela straan poraz kod
Akcija i sada su se svi predali.
On je deko, rekla je ne gledajui me. Ako misli da moe
preuzeti Antonijevu polovicu Rima, tada je budala. Nije se rodio vei
ovjek od Julija, a Rimljani su ga ostavili mrtva na podu Senata.
Mislila sam da je otac najvei ovjek u Rimu.
Majka se okrenula. Oi su joj bile tako svijetlosmee boje da su
gotovo izgledale kao da su od zlata. Juliju je mo bila draa od svega.
Tvoj otac ljubi samo vino i utrke koijama.
I tebe.
Objesili su joj se kutovi usana. Da. Ponovo se zagledala u
puinu. Sudbinu Ptolomejevia more je prvi put odredilo kad je umro
Aleksandar Veliki. Kako se carstvo raspalo, njegov polubrat Ptolomej
otplovio je u Egipat i proglasio se kraljem. Sada nam je to isto more
opet mijenjalo sudbinu. Dala sam Oktavijanu naslutiti da sam voljna
pregovarati. ak sam mu poslala svoje ezlo, ali mi nita nije dao zauz-
vrat. Nee se obnoviti Teba, majka je nagovijestila. esnaest godina
prije njezina roenja Tebu je razorio Ptolomej IX. kad su se Tebanci
pobunili. San joj je bio da je obnovi. Danas mi je posljednji dan na
egipatskom prijestolju.
Ravnodunost u njezinu glasu ulijevala je strah. emu se onda
vie moemo nadati? upitala sam.
Kau da je Oktavijana odgojila Julijeva sestra. Moda e htjeti
na prijestolju Julijeva sina.
No to misli gdje je sad?
Znala sam da je zamiljala Cezariona, njegova iroka ramena i
prekrasan osmijeh. U Bereniki sa svojim uiteljem i eka brod da
ga odvede u Indiju, ponadala se. Nakon bitke kod Akcija moj je naj-
stariji brat pobjegao, a kraljevna Jotapa, koja je bila obeana za brak s
Aleksandrom, pobjegla je natrag u Mediju. Bili smo poput lia koje
raznosi vjetar. Majka je ugledala moj izraz lica i skinula svoju ogrlicu
od ruiastih morskih bisera. Selena, ovo me je uvijek titilo. elim
da odsad titi tebe. Nataknula mi ju je preko glave, a njezin zlatni
privjesak s malim draguljima oniksa bio je hladan na dodir s grudima.
Odjednom je majka uspravila lea na drvenoj lealjci. to je to?
Zadrala sam dah i u lomljavi valova zaula sam mukarce kako
lupaju po vratima ispod nas.
Je li to on? viknula je majka. Slijedila sam je do podnoja
stubita idui za svilenom povlakom njezine haljine. Aleksandar je bio
pred vratima, pepeljasta lica.
Nije. To je otac. No ispruio je ruke i prije nego to mu se
pribliila. Rekao je da se pokuao ubiti, meter. Umire!
Antonije! majka je kriknula i prislonila lice na metalnu reet-
ku vrata. Antonije, to si to uinio? Aleksandar je stajao kraj mene
i premda nismo uli oeve rijei, majka je odmahivala glavom. Ne
Ne mogu Otvorim li vrata, svaki od tvojih vojnika moe nas uzeti
za taoce.
3
Berenika (danas Medinet-el Haras), drevna egipatska luka na zapadnoj obali Crvenog mora,
(op. prev.).
9
Rukama sam obujmila koljena i gledala hrpu ugaraka: Nee
ona potpaliti mauzolej. Samo eli zastraiti Oktavijana. Kau da nje-
govi vojnici nisu dobili plau godinu dana. Ona mu treba. Treba mu
sve ovo.
No brat nita nije rekao. U rukama je drao par kocaka, nepre-
stano ih prevrui.
Prestani, rekla sam razdraljivo.
Trebala bi poi k njoj.
Usmjerila sam pogled na stube prema drugom katu gdje je majka
sjedila na drvenoj izrezbarenoj lealjci. Svilena joj je haljina leprala na
toplom povjetarcu, zurila je u puinu. Bit e ljuta.
Nikad se ne ljuti na tebe. Ti si njezina Lunica.
Dok je Aleksandar Helios ime dobio po Suncu, ja sam ime dobi-
la po Mjesecu. Oklijevala sam.
Ne moe je pustiti da ondje sjedi sama, Selena. Boji se.
Uspela sam se stubama, no majka se nije okrenula. Skupine per-
lica blistale su joj u pletenicama, a iznad njih je kruna sa strvinarom
kljunom pokazivala prema puini kao da je eljela odskoiti i poletje-
ti. Pridruila sam joj se na lealjci i shvatila u to se zagledala. iroki
komad morskog plavetnila bio je istokan stotinama napetih jedara. Svi
su se kljunom usmjerili prema Luci sretnih povrataka. Nije bilo bitke.
Ni otpora. Prije godinu dana naa je fota doivjela straan poraz kod
Akcija i sada su se svi predali.
On je deko, rekla je ne gledajui me. Ako misli da moe
preuzeti Antonijevu polovicu Rima, tada je budala. Nije se rodio vei
ovjek od Julija, a Rimljani su ga ostavili mrtva na podu Senata.
Mislila sam da je otac najvei ovjek u Rimu.
Majka se okrenula. Oi su joj bile tako svijetlosmee boje da su
gotovo izgledale kao da su od zlata. Juliju je mo bila draa od svega.
Tvoj otac ljubi samo vino i utrke koijama.
I tebe.
Objesili su joj se kutovi usana. Da. Ponovo se zagledala u
puinu. Sudbinu Ptolomejevia more je prvi put odredilo kad je umro
Aleksandar Veliki. Kako se carstvo raspalo, njegov polubrat Ptolomej
otplovio je u Egipat i proglasio se kraljem. Sada nam je to isto more
opet mijenjalo sudbinu. Dala sam Oktavijanu naslutiti da sam voljna
pregovarati. ak sam mu poslala svoje ezlo, ali mi nita nije dao zauz-
vrat. Nee se obnoviti Teba, majka je nagovijestila. esnaest godina
prije njezina roenja Tebu je razorio Ptolomej IX. kad su se Tebanci
pobunili. San joj je bio da je obnovi. Danas mi je posljednji dan na
egipatskom prijestolju.
Ravnodunost u njezinu glasu ulijevala je strah. emu se onda
vie moemo nadati? upitala sam.
Kau da je Oktavijana odgojila Julijeva sestra. Moda e htjeti
na prijestolju Julijeva sina.
No to misli gdje je sad?
Znala sam da je zamiljala Cezariona, njegova iroka ramena i
prekrasan osmijeh. U Bereniki sa svojim uiteljem i eka brod da
ga odvede u Indiju, ponadala se. Nakon bitke kod Akcija moj je naj-
stariji brat pobjegao, a kraljevna Jotapa, koja je bila obeana za brak s
Aleksandrom, pobjegla je natrag u Mediju. Bili smo poput lia koje
raznosi vjetar. Majka je ugledala moj izraz lica i skinula svoju ogrlicu
od ruiastih morskih bisera. Selena, ovo me je uvijek titilo. elim
da odsad titi tebe. Nataknula mi ju je preko glave, a njezin zlatni
privjesak s malim draguljima oniksa bio je hladan na dodir s grudima.
Odjednom je majka uspravila lea na drvenoj lealjci. to je to?
Zadrala sam dah i u lomljavi valova zaula sam mukarce kako
lupaju po vratima ispod nas.
Je li to on? viknula je majka. Slijedila sam je do podnoja
stubita idui za svilenom povlakom njezine haljine. Aleksandar je bio
pred vratima, pepeljasta lica.
Nije. To je otac. No ispruio je ruke i prije nego to mu se
pribliila. Rekao je da se pokuao ubiti, meter. Umire!
Antonije! majka je kriknula i prislonila lice na metalnu reet-
ku vrata. Antonije, to si to uinio? Aleksandar je stajao kraj mene
i premda nismo uli oeve rijei, majka je odmahivala glavom. Ne
Ne mogu Otvorim li vrata, svaki od tvojih vojnika moe nas uzeti
za taoce.
3
Berenika (danas Medinet-el Haras), drevna egipatska luka na zapadnoj obali Crvenog mora,
(op. prev.).
10
Molim te! zaplakao je Aleksandar. Umire!
Ali ako otvori vrata naela je Karmion.
Onda kroz prozor, uzviknula sam.
Majka se toga ve dosjetila. urila se uza stube i nas petero brzo
smo joj bili za petama. Mauzolej nije bio dovren budui da nitko nije
ni sanjao da bi nam uskoro mogao zatrebati. Radnici su za sobom
ostavili alat i majka je viknula: Aleksandre, ue!
Valovi su se lomili pod istonim prozorima, no ona je irom
otvorila rebraste kapke na prozoru koji je gledao na Izidin hram. Ne
znam koliko je majci trebalo da izvede nepojmljivo. Naravno, pomogli
su joj Aleksandar i Ira. No kad je dolje oeva zakrvavljena nosiljka bila
privrena za uad, ona ga je podignula preko dvaju katova na pod
mauzoleja.
Stajala sam leima naslonjena na zid i premda sam znala da je
mramor sigurno hladan, to nisam osjeala. Ieznuo je sretni zvuk
galebova i vie nije bilo ni valova ni vojnika, pa ni slugu. Postojao je
samo otac i mjesto gdje si je zarinuo vlastiti ma meu rebra. ula
sam Aleksandrovo isprekidano disanje, no nisam ga vidjela. Vidjela
sam samo majine ruke koje su izile zakrvavljene ispod oeve tunike.
Antonije, plakala je. Antonije! Prislonila mu je obraz na
prsa. Zna li to je Oktavijan obeao nakon bitke kod Akcija? Da
e mi, naruim li tvoje ubojstvo, dopustiti da zadrim prijestolje. No
odbila sam to uiniti. Odbila sam! Obuzimala ju je neuraunljivost.
A sada to si to napravio?
Kapci su mu zatitrali. Nikad oca nisam vidjela u boli. Bio je Dio-
niz, izvan ovoga svijeta, u usporedbi s drugim mukarcima od svih
vei, bri, jai, smijeh mu je bio glasniji i osmijeh iri. No sad mu je
lijepi preplanuli izgled problijedio i kosa bila mokra od obilnog znoja.
Izgledao mi je strano bez uobiajene grke haljine i lovorova vijenca,
kao rimski vojnik smrtnik koji tekom mukom pokuava govoriti.
Re kli su da si mrtva
Jer sam im tako rekla. Kako bi pobjegao a ne kako bi se ubio.
Antonije, jo nije kasno. No svjetlo mu je u oima gubilo jainu.
Gdje su moji Sunce i Luna? apnuo je.
Aleksandar me je poveo. Mislim da bez njegove pomoi sama ne
bih bila uspjela prijei odaju.
Oeve oi pale su na mene. Selena Udahnuo je duboko
nekoliko puta. Selena, hoe li ocu donijeti vina?
Pater, u mauzoleju nema vina. No otac kao da nije razumio
moje rijei.
Dobrog vina iz Kiosa, nastavio je, a majka je jecala. Ne pla-
i. Njeno joj je dotaknuo pletenice. Napokon postajem Dioniz.
Majka je glasno ridala i ostalo mu je taman toliko snage da je uhvati
za ruku.
Trebam te iva, preklinjala je, no otac je sklopio oi. Anto-
nije! kriknula je. Antonije!
S druge strane vrata nae grobnice ula sam kako se pribliavaju
rimski vojnici. Njihovo se pjevanje prenosilo iznad mora i majka se
drala oeva tijela privivi ga uz grudi, utjeui se Izidi da ga vrati u
ivot.
to je to? Aleksandar je upitao prestraeno.
Evocatio, apnula je Karmion. Oktavijanovi vojnici zazivaju
nae bogove da prijeu na njihovu stranu i prihvate ih kao zakonite
vladare.
Bogovi nas nikad nee napustiti! viknula je majka, bijesom
prestraivi Ptolomeja. Zakopao je glavu u Karmionino krilo kad je maj-
ka ustala. Oeva krv zamrljala joj je plavu svilenu haljinu promoivi joj
do grudi, ruku, pa ak i pletenica. Dolje, zapovjedila je. Pokuaju
li razbiti vrata, zapalit emo svaki komad drveta u toj odaji!
Oevo tijelo ostavili smo na nosiljci, no okrenula sam se da se
uvjerim kako se ne mie.
Nema ga vie, Selena, brat je plakao.
Ali to ako
Nema ga. A samo bogovi znaju to je s Antilom.
Osjetila sam kako me stee u grlu, kao da mi vie nije dostajalo
zraka. Na vrhu stubita majka je predala bodee Karmion i Iri. Osta-
nite ovdje i pazite na prozore, naredila je. Probiju li se silom, znate
to vam je initi!
Braa i ja slijedili smo majine krvave stope na prvi kat. Izvana
su vojnici lupali na vrata i licem se, jedan po jedan, naguravali uz uski
raspor.
11
Molim te! zaplakao je Aleksandar. Umire!
Ali ako otvori vrata naela je Karmion.
Onda kroz prozor, uzviknula sam.
Majka se toga ve dosjetila. urila se uza stube i nas petero brzo
smo joj bili za petama. Mauzolej nije bio dovren budui da nitko nije
ni sanjao da bi nam uskoro mogao zatrebati. Radnici su za sobom
ostavili alat i majka je viknula: Aleksandre, ue!
Valovi su se lomili pod istonim prozorima, no ona je irom
otvorila rebraste kapke na prozoru koji je gledao na Izidin hram. Ne
znam koliko je majci trebalo da izvede nepojmljivo. Naravno, pomogli
su joj Aleksandar i Ira. No kad je dolje oeva zakrvavljena nosiljka bila
privrena za uad, ona ga je podignula preko dvaju katova na pod
mauzoleja.
Stajala sam leima naslonjena na zid i premda sam znala da je
mramor sigurno hladan, to nisam osjeala. Ieznuo je sretni zvuk
galebova i vie nije bilo ni valova ni vojnika, pa ni slugu. Postojao je
samo otac i mjesto gdje si je zarinuo vlastiti ma meu rebra. ula
sam Aleksandrovo isprekidano disanje, no nisam ga vidjela. Vidjela
sam samo majine ruke koje su izile zakrvavljene ispod oeve tunike.
Antonije, plakala je. Antonije! Prislonila mu je obraz na
prsa. Zna li to je Oktavijan obeao nakon bitke kod Akcija? Da
e mi, naruim li tvoje ubojstvo, dopustiti da zadrim prijestolje. No
odbila sam to uiniti. Odbila sam! Obuzimala ju je neuraunljivost.
A sada to si to napravio?
Kapci su mu zatitrali. Nikad oca nisam vidjela u boli. Bio je Dio-
niz, izvan ovoga svijeta, u usporedbi s drugim mukarcima od svih
vei, bri, jai, smijeh mu je bio glasniji i osmijeh iri. No sad mu je
lijepi preplanuli izgled problijedio i kosa bila mokra od obilnog znoja.
Izgledao mi je strano bez uobiajene grke haljine i lovorova vijenca,
kao rimski vojnik smrtnik koji tekom mukom pokuava govoriti.
Re kli su da si mrtva
Jer sam im tako rekla. Kako bi pobjegao a ne kako bi se ubio.
Antonije, jo nije kasno. No svjetlo mu je u oima gubilo jainu.
Gdje su moji Sunce i Luna? apnuo je.
Aleksandar me je poveo. Mislim da bez njegove pomoi sama ne
bih bila uspjela prijei odaju.
Oeve oi pale su na mene. Selena Udahnuo je duboko
nekoliko puta. Selena, hoe li ocu donijeti vina?
Pater, u mauzoleju nema vina. No otac kao da nije razumio
moje rijei.
Dobrog vina iz Kiosa, nastavio je, a majka je jecala. Ne pla-
i. Njeno joj je dotaknuo pletenice. Napokon postajem Dioniz.
Majka je glasno ridala i ostalo mu je taman toliko snage da je uhvati
za ruku.
Trebam te iva, preklinjala je, no otac je sklopio oi. Anto-
nije! kriknula je. Antonije!
S druge strane vrata nae grobnice ula sam kako se pribliavaju
rimski vojnici. Njihovo se pjevanje prenosilo iznad mora i majka se
drala oeva tijela privivi ga uz grudi, utjeui se Izidi da ga vrati u
ivot.
to je to? Aleksandar je upitao prestraeno.
Evocatio, apnula je Karmion. Oktavijanovi vojnici zazivaju
nae bogove da prijeu na njihovu stranu i prihvate ih kao zakonite
vladare.
Bogovi nas nikad nee napustiti! viknula je majka, bijesom
prestraivi Ptolomeja. Zakopao je glavu u Karmionino krilo kad je maj-
ka ustala. Oeva krv zamrljala joj je plavu svilenu haljinu promoivi joj
do grudi, ruku, pa ak i pletenica. Dolje, zapovjedila je. Pokuaju
li razbiti vrata, zapalit emo svaki komad drveta u toj odaji!
Oevo tijelo ostavili smo na nosiljci, no okrenula sam se da se
uvjerim kako se ne mie.
Nema ga vie, Selena, brat je plakao.
Ali to ako
Nema ga. A samo bogovi znaju to je s Antilom.
Osjetila sam kako me stee u grlu, kao da mi vie nije dostajalo
zraka. Na vrhu stubita majka je predala bodee Karmion i Iri. Osta-
nite ovdje i pazite na prozore, naredila je. Probiju li se silom, znate
to vam je initi!
Braa i ja slijedili smo majine krvave stope na prvi kat. Izvana
su vojnici lupali na vrata i licem se, jedan po jedan, naguravali uz uski
raspor.
12
Stanite iza mene, majka nas je uputila.
Uinili smo kako nam je rekla; nokte sam zarila u Aleksandrovu
ruku dok je majka pristupala vratima. Zaulo se prigueno mrmorenje
glasova kad se pojavila pred otvorenom reetkom, zatim joj je neki
mukarac s druge strane vrata poruio da se preda. Uspravila je bradu
kako bi karneolske oi strvinala ravno gledale u rimskog vojnika. Pre-
dat u se, rekla mu je kroz eljezne reetke, kad mi Oktavijan dade
rije da e Cezarion vladati egipatskim kraljevstvom.
Pribliili smo se vratima kako bismo uli vojnikov odgovor.
To vam ne mogu zajamiti, Vae Velianstvo. No moete imati
povjerenja da e se Oktavijan prema vama odnositi s dunim poto-
vanjem i dobrohotnou.
Ne marim za dobrohotnost! viknula je. Cezarion je sin Juli-
ja Cezara i zakoniti nasljednik ovoga prijestolja. Ptolomejevii vladaju
Egiptom gotovo tristo godina. to hoete? Rimsku vlast? Zapaliti
Aleksandrijsku knjinicu i ubijati po ulicama najveega grada na svije-
tu? Mislite li da e narod to dopustiti?
Va se narod ve pourio kako bi pokazao odanost caru Okta-
vijanu.
Majka se zanjihala prema natrag kao da ju je mukarac s druge
strane vrata pljusnuo. Uzeo je Julijevo ime?
Posvojeni je sin i nasljednik Gaja Julija Cezara.
A Cezarion je Cezarov sin po krvi! to ih ini braom
Nikad tako nisam o tome razmiljala i kad sam se pribliila kako
bih vidjela vojnikovo lice na prozoru, muka me ruka uhvatila oko
struka i osjetila sam hladni metalni vrak na vratu.
Meter! vrisnula sam, i prije nego to je Aleksandar dospio
poskoiti da me obrani, niz vojnika poeo je silaziti stubama s drugoga
kata. Uli su kroz otvoreni prozor. Dvojica su drala Iru i Karmion, a
trei je Ptolomeja drao za ruku.
Majka je isukla bode o pasu, no pleati Rimljanin uhvatio ju je
za zapee dok su trojica otkljuavala vrata. Putaj me! Majin glas
4
Prezime Caesar (Cezar) koje je prisvojio Oktavijan ulo je poslije u opu upotrebu u znaenju
mlaeg suvladara i prijestolonasljednika, (op. prev.).
zazvuao je kao otra prijetnja i premda nije imala ovlasti zapovijedati
rimskim vojnicima, kad ju je mukarac razoruao, pustio joj je zapee.
Bio je graen poput oca, jako miiavih nogu i snanih prsa. Mogao
joj je slomiti ruku da je htio. Zapitala sam se je li to Oktavijan.
Odvedite ih u palau. Naglaavao je svaku rije. Car e je
htjeti vidjeti prije nego to se obrati narodu Aleksandrije.
Majka je uspravila bradu. A tko si ti? zatraila je.
Agripa. Bivi rimski konzul i glavni zapovjednik careve fote.
Aleksandar mi je uputio pogled s drugog kraja odaje. Agripa je
bio vojskovoa koji je porazio naeg oca kod Akcija. On je bio tajna
svakog Oktavijanova vojnog uspjeha i mukarac kojega se otac najvie
bojao. Imao je okruglo lice i premda sam znala iz oevih opisa da ima
oko trideset jednu-dvije godine, doimao se mnogo mlai.
Agripa. Majka je usnama pomazila njegovo ime kao da je od
svile. Obraala mu se na latinskom i premda je besprijekorno govorila
osam jezika, rijei je naglaavala. Vidi li ovo blago? Pokazala mu
je leopardove koe na podu, masivne krinje od srebra i zlata ispod
kojih je jedva provirivao sag. Moe biti tvoje. Cijeli Egipat moe biti
tvoj ako eli. Zato da ga preda Oktavijanu kad si ba ti porazio
Antonija?
No Agripa se nakiljio: Nagovarate li me da se uortaim s Vama
protiv cara?
Govorim ti da e te, ako si uz mene, narod prihvatiti kao farao-
na. Ne bi bilo rata. Ni krvoprolia. Vladali bismo kao Herkul i Izida.
Mukarac koji me je drao za ruku tiho se zacerekao i majine su
oi bljesnule prema njemu.
Od Agripe trai da izda Oktavijana, rekao je. Kao da od
mora trai da prestane doticati obalu.
Agripa je stisnuo drku maa. Oajna je i ne zna to govori.
Juba, ostani tu s blagom
Juba. Majka je izgovorila njegovo ime s toliko prijezira koliko
ga se moe zbiti u jednu rije. Ti si mi poznat. Iskoraila je i Juba
me pustio. Nisam imala kamo pobjei. Mauzolej su opkolili Oktavija-
novi vojnici. Stala sam uz Aleksandra dok se majka pribliavala mu-
karcu kojemu je crna kosa bila dua nego u drugih Rimljana. Majka
13
Stanite iza mene, majka nas je uputila.
Uinili smo kako nam je rekla; nokte sam zarila u Aleksandrovu
ruku dok je majka pristupala vratima. Zaulo se prigueno mrmorenje
glasova kad se pojavila pred otvorenom reetkom, zatim joj je neki
mukarac s druge strane vrata poruio da se preda. Uspravila je bradu
kako bi karneolske oi strvinala ravno gledale u rimskog vojnika. Pre-
dat u se, rekla mu je kroz eljezne reetke, kad mi Oktavijan dade
rije da e Cezarion vladati egipatskim kraljevstvom.
Pribliili smo se vratima kako bismo uli vojnikov odgovor.
To vam ne mogu zajamiti, Vae Velianstvo. No moete imati
povjerenja da e se Oktavijan prema vama odnositi s dunim poto-
vanjem i dobrohotnou.
Ne marim za dobrohotnost! viknula je. Cezarion je sin Juli-
ja Cezara i zakoniti nasljednik ovoga prijestolja. Ptolomejevii vladaju
Egiptom gotovo tristo godina. to hoete? Rimsku vlast? Zapaliti
Aleksandrijsku knjinicu i ubijati po ulicama najveega grada na svije-
tu? Mislite li da e narod to dopustiti?
Va se narod ve pourio kako bi pokazao odanost caru Okta-
vijanu.
Majka se zanjihala prema natrag kao da ju je mukarac s druge
strane vrata pljusnuo. Uzeo je Julijevo ime?
Posvojeni je sin i nasljednik Gaja Julija Cezara.
A Cezarion je Cezarov sin po krvi! to ih ini braom
Nikad tako nisam o tome razmiljala i kad sam se pribliila kako
bih vidjela vojnikovo lice na prozoru, muka me ruka uhvatila oko
struka i osjetila sam hladni metalni vrak na vratu.
Meter! vrisnula sam, i prije nego to je Aleksandar dospio
poskoiti da me obrani, niz vojnika poeo je silaziti stubama s drugoga
kata. Uli su kroz otvoreni prozor. Dvojica su drala Iru i Karmion, a
trei je Ptolomeja drao za ruku.
Majka je isukla bode o pasu, no pleati Rimljanin uhvatio ju je
za zapee dok su trojica otkljuavala vrata. Putaj me! Majin glas
4
Prezime Caesar (Cezar) koje je prisvojio Oktavijan ulo je poslije u opu upotrebu u znaenju
mlaeg suvladara i prijestolonasljednika, (op. prev.).
zazvuao je kao otra prijetnja i premda nije imala ovlasti zapovijedati
rimskim vojnicima, kad ju je mukarac razoruao, pustio joj je zapee.
Bio je graen poput oca, jako miiavih nogu i snanih prsa. Mogao
joj je slomiti ruku da je htio. Zapitala sam se je li to Oktavijan.
Odvedite ih u palau. Naglaavao je svaku rije. Car e je
htjeti vidjeti prije nego to se obrati narodu Aleksandrije.
Majka je uspravila bradu. A tko si ti? zatraila je.
Agripa. Bivi rimski konzul i glavni zapovjednik careve fote.
Aleksandar mi je uputio pogled s drugog kraja odaje. Agripa je
bio vojskovoa koji je porazio naeg oca kod Akcija. On je bio tajna
svakog Oktavijanova vojnog uspjeha i mukarac kojega se otac najvie
bojao. Imao je okruglo lice i premda sam znala iz oevih opisa da ima
oko trideset jednu-dvije godine, doimao se mnogo mlai.
Agripa. Majka je usnama pomazila njegovo ime kao da je od
svile. Obraala mu se na latinskom i premda je besprijekorno govorila
osam jezika, rijei je naglaavala. Vidi li ovo blago? Pokazala mu
je leopardove koe na podu, masivne krinje od srebra i zlata ispod
kojih je jedva provirivao sag. Moe biti tvoje. Cijeli Egipat moe biti
tvoj ako eli. Zato da ga preda Oktavijanu kad si ba ti porazio
Antonija?
No Agripa se nakiljio: Nagovarate li me da se uortaim s Vama
protiv cara?
Govorim ti da e te, ako si uz mene, narod prihvatiti kao farao-
na. Ne bi bilo rata. Ni krvoprolia. Vladali bismo kao Herkul i Izida.
Mukarac koji me je drao za ruku tiho se zacerekao i majine su
oi bljesnule prema njemu.
Od Agripe trai da izda Oktavijana, rekao je. Kao da od
mora trai da prestane doticati obalu.
Agripa je stisnuo drku maa. Oajna je i ne zna to govori.
Juba, ostani tu s blagom
Juba. Majka je izgovorila njegovo ime s toliko prijezira koliko
ga se moe zbiti u jednu rije. Ti si mi poznat. Iskoraila je i Juba
me pustio. Nisam imala kamo pobjei. Mauzolej su opkolili Oktavija-
novi vojnici. Stala sam uz Aleksandra dok se majka pribliavala mu-
karcu kojemu je crna kosa bila dua nego u drugih Rimljana. Majka
14
ti je bila Grkinja, a tvoj otac izgubio je u bitci s Julijem Cezarom. A
gle sad. Pogled joj je preao s konog oklopa na prsima do maa
s dvostrukom otricom. Postao si Rimljanin. Koliko bi ih to samo
ispunilo ponosom.
Juba je stisnuo zube: Da sam na vaem mjestu, tedio bih rijei
za Oktavijana.
A zato on nije ovdje? zatraila je. Gdje je taj moni osvaja
kraljica?
Moda nadgleda svoju novu palau, rekao je Juba i ta je pri-
mjedba majci oduzela samopouzdanje. Obratila se Agripi.
Nemoj me voditi k njemu.
Nema druge.
A moj mu? Privukla mu je pogled prema vrhu stubita, gdje
je oevo tijelo lealo osvijetljeno popodnevnim suncem.
Agripa se namrtio budui da Rimljani nisu priznavali njihov
brak. Priredit e mu se ukop kako dostoji konzulu.
Ovdje. Potvrdila je. U mom mauzoleju.
Agripa je kimnuo. Ako tako elite.
A moja djeca?
Ii e s Vama.
A a Cezarion?
Ugledala sam pogled koji je Agripa uputio Jubi i osjetila sam
neko stezanje u grudima.
Moete osobno pitati cara kakva mu je sudbina.
DRUGO POGLAVLJE
M
ajka je koraala po svojoj sobi. Preodjenula se iz krvlju zamrljane
haljine u grimizno-zlatnu, boje koje e Oktavijana podsjetiti
da je ona i dalje egipatska kraljica. No ni nova joj biserna ogrlica oko
vrata nije prikrila injenicu da je zarobljenica. Crvene perjanice na
kacigama rimskih vojnika podrhtavale su na povjetarcu pred svakim
prozorom, pa kad je majka pokuala otvoriti vrata odaje, vojnici su i
ondje bili postavljeni.
Bili smo taoci u vlastitoj palai. Hodnicima kojima su odzvanjale
oeve pjesme sada su odjekivale grube naredbe mukaraca u urbi. Ni
dvorita, na kojima se poelo smraivati, vie nije ispunjavalo brbljanje
slugu. Vie nee biti veera na svijeama osvijetljenim barkama i nikad
vie neu sjesti ocu u krilo dok mi pripovijeda priu o svom pobjed-
nikom prolasku kroz Efez. Privila sam se uz Aleksandra i Ptolomeja
na majinoj lealjci.
Zato eka? Majka je koraala po sobi gore-dolje sve dok mi
nije pozlilo od toga to je gledam. elim znati to se vani zbiva!
Karmion i Ira zaklinjale su je da sjedne. U obinim bijelim tuni-
kama, zgrene na majinoj dugoj plavoj lealjci, podsjeale su me na
guske. Guske koje i ne slute da su u kuharovu jezercu i da su predviene
za klanje. Zbog ega bi nas inae Oktavijan drao pod prismotrom?
Ubit e nas, apnula sam. Mislim da nas nikad nee osloboditi.