!

'

Dalibor Durdov rJ zagrllaju ]ehovinih sviedoka

IsPovijest

Biblioteka:

StiLus
/ fuc

Urednik: rnr. sc. Petar Balta

Lekturri:

Anda ]akor'ljevi
Za naklctdr;.):.i: Miro Radalj

Dalibor l)urdov

U ZAGRLIAIU IEHOVII{IFI

suEDoKA
Ispovijest
II. izdanje

VERBUM sp14 ?002.

CIP - Katalogi zaclja u publikacija Sveuilina knjiZnica u Splitu

UDK

289:957 242

DURDOV Dalibor lJ zagrLlaju ]ehovinih svjedoka : Ispovijest / Dallbor Durdov. - Split: Verbum,2000. 285 str. ;21cm. - (Biblioteka Stilus ; Verbum, Split; 2)
Str. 5-6: Predgovor Kazalo.

/ Petar Balta. Biljeke: str.257 - 260. -

ISBN 953-6197-17-0 ISBN 953-6197-17-0

Predgoror

Svima nam je poznata evandeoska pripovijest o izgubljenom sinu. Vjerojatno nam uvijek iznova srce zadr(e kada sluamo ili itamo te retke koji govore o
neizmjernoj ljubavi Boga prema ovjeku, Boga koji, pogleda prikovanog za daLjinu, bdije s eZnjom i iekivanjem, nadajuii se da de na obzorju ugledati lik svoga ljubljenog sina koji se vraia Oevu domu. Knjiga koju drlte u rukama svojevrsna je varijanta te evandeoske pripovijesti pisana u prvom licu - istinita osobna ispovijest jednog povratka u kuu Oevu. To j"

pripovijest o izgubljenom sinu uivo "odigrana"; sa likovima i atmosferom koji nisu iz " daleke zemlje" nego
nai sugradani i poznanici, naa svakodnevna drutvena

vjerska stvarnost. U tom, nama dobro poznatom, ozrau, kojeg smo i sami dionici i u kojem Zivirno, odvija se povijest ovog povratka kudi, Zivotna kronologija jedne potrage za Istinom. Stoga nije udo da ova otvorena i hrabra ispovijest osvaja vei na prvi mah i plijeni svojom neposrednou i iskrenoiu. Razlog vie zato je lako uZivjeti se u njen sadr,aj, postati dionikom radnje i stoga teko ispustiti iz ruku knjigu prije nego to je iitamo, jest u tome to svatko od nas u njezinom autoru moZe pronai sebe, kao uostalom i u liku rzgubljenog sina. Nije vatno to je to to u naem Zivotu predstav,lja spiskano imanje, bludnice i svinje - je Ii to ne5to slino kao i u ovoj ispovijesti ili neto sasvim druge naravi. Ono to je svima zajedniko jest da svi imamo iskustvo odlaska... svakom od nas Otac je suznih oiju gledao u leda dok smo

zarnicaLiiza obzorlamisleii da idemo u Zivot

su bila tek bespua.

I upravo to, svima nam poznato

- a pred nama

iskustvo, ini ovu knjigu Zivotnom i svakome pristupanom. Neminovno je da autorove jasne i neuvijene poruke pobude odjek u nama , da zastanemo nad svojim Zivotom, da se upitamo znamo li mi uope gdje je kua Oeva, koliko je na Zivot udaljen od Istine? A od Istine nema na svijetu nita ljepeg i privlanijeg. Samo je pitanje koliko smo ve daleko odmakli od kue Oeve, koliko su staze odlaska ve i previSe zarasle da bi postale staze povratka. Ali i tada se isplati pokuati uti zov Oevl Isplati se traZitit lrnati hrabrosti nastaviti traiti, uputiti se dalje bespuima, u pravcu iz kojeg nam se ini da dopire Oev glas, oznaka je hrabrth tratitelja, onih za koje je Krist rekao: "Tko trai, na(i e." Ova ispovijest dokaz je rstinitosti tih Kristovih rijei.

Gledajuii iskljuivo ljudskim oima, njen autor je bio predodreden za prornaen tivot. Traumatino djetinjstvo
koje je ostavilo mnogobrojne oiljke, prekinuto kolovanje,

podloZnost poroku, gorka prognanika sudbina, mreZa sekte.". sve to je govorilo da je rije o jo jednom gubitniku u borbi sa Zivotom... Bespuia su se inila bezizgl,ednima, ni traak istine kao da se nigdje nije nazirao. Ipak, Bog nije mislio tako. Njemu je Dalibor bio jako vaZan, vai,an kao i svaki od nas.. . i za Dalibora i za svakog pojedinog od nas bi ponovno na kriZ poao. Stoga jeBoja milost djelovala, nala je raspoloZivo tlo u nemirnoj i tragalakoj dui ovoga mladog ovjeka... njegov Zivot dobio je novi smisao koji se gotovo da opipati s mnogih stranica ove ispovijesti. Taj primjer nam Zivotno poruuje da je put prema Istini mogu ma kako daleko bili, i da taj put nije nikada put u nepoznato nego put u sigurnost dom, u zagrljaj Oev. ]esmo li spremni u tom zagrljaju zaboraviti ono to smo ostavili? Ili se moZda varamo da smo se vratili, a na duh luta bespuiima svijeta? Vjerujem da ie ova knjiga svima nama biti potic aj dapreispitamo gorljivost svoje pripadnosti
6

Oevu domu, a ako smo u bespuu Livota, da odluno krenemo ka kui Oevoj. Ima li to ljepe od rairenf ruku onoga koji je suzna oka gledao zanama, aniz ije e oi, kad ugleda na lik u daljini, potei suze radosnice? Pohitimo mu u susret, budimo odvani poput Dalibora i tolikih drugih ija imena zna samo Onaj koji ih je na povratku radosno cjelivao.
U Splitu ,29. studenoga lggg.godine, godine Boga Oca.
Petar Balta

Uvod

Kuajuii Isusa u pustinji, poto je uzalud ispalio razorne pektile rz svojih ubojitih oruda, Zelje tijela i bljetavila svijeta, andeo tame se, u oajnikom pokuaju da dobije bitku u unaprijed izgubljenom ratu, hvata posljednjeg raspoloZivog oruZja: "Tada Ga odvede u Jeruzalem, postavi Ga na vrh hrama te mu ree: 'Ako si zaista sin BoZji, skoi odavde dolje, jer je pisano: 'Naredit iu svojim andelima za tebe da te neprestano uvdjl)', i'nosit e te na rukama da ne bi gdje nogom udario o kamen"' (Lk 4,9-11). Ni s mudrou svijeta, ni s umnoiu filozofa, nego sa Soetim pismom u rukama (Ps 91,9-72), kao posljednjim argumentom svoje podle rabote, Sotona izaziva Gospodina
na kuanje Boga Oca. Treba li onda hedonistikom svijetu ruzbljenom na krho-

tine crkava, pokreta, sljedbi i kojekakvih denominacija s pridjevom "krianski", ita osim otvorenog pogleda u zrcalo i ovih nekoliko redaka iz Svetog pisma pa da uvidi kako je upravo njegovo omiljeno naelo "sola Scriptura", nekad jedinstveno Kristovo stado razbacalo po duhovnoj pustinji kojom sad, kao razbacane skupine izgubljenih ovnova, svakodnevno postaju plijenom zLoga. Ta kako bi drugaije Boja rije mogla biti sredstvom razdora, mrtnje i svada, te naposljetku plodno tlo ateizma? Ba kao to vatra u ruku*, neodgovornog derita u trenu od pokornog sluge plane u zlog gospodara, Sveto pismo u rukam a " prof aniranih vjernika" postaje sredstvom za otpad i potkopavanje prave vjere.

Vei i letiminim pogledom na plodove Luterovih zabluda vie je nego oito kako Sveto pismo, samo po sebi,
nije nikakva legitimacija zaprtpadnost pravoj vjeri te kako oni koji nam dolaze na vrata ili pjevaju po trgovima nisu Boji emisari samo zbog Biblije koju dri,e u rukama. A mnogi e ba u dananje vrijeme, kada se istinske krianske i ljudske vrijednosti odbacuju poput iznoenih arapa, pokazujuii Bibliju upirati prstom na sebe kao nositelje prave vjere i povratnike iskonskom kranstvu. Bez sumnje, najpoznatiji medu njima, barem u naim krajevima, koliko zbog svoje brojnosti, toliko zbog agresivnosti s kojom nastupaju, jesu tzv. ]ehovini wjedoci, sedba koju je prije oprilike 120 godina u SjedinjenimAmerikim

Dravama osnovao mladi prezbiterijanski otpadnik

Charles Taze Russell.

Ljudi su to, gotovo u pravilu ugodne vanjtine, to s Biblijom ili asopisom Kula straara u rukama kucaju na
vaa vrata, zaustavljuj" vas na ulici, u parku, na radnom mjestu, javnom pijevozu, gdje-vas ve zateknu, i neiskazivom vas ljubaznoiu i taktom upozoravaju na smak svijeta koji je pred vratima, nudeii vam ljubav, radost i spas u zemaljskom raju. Stajalita prema di*u su, kao i prema drugim sli'rim pojavama u drutvu razliita, a esto i priliro suprotstavljena. Dok jedni u njima vide Bojeposlanike, istinske kriane posveene svom svetom poslu iz iste ljubavi prema Bogu i blinjem, drugi ih doZivljavaju prilino ravnoduno, kao jo jedan nusprodukt demokracije i ne zamarajuii se mnogo milju o njima. Neki treii u njima vide olienje sotonske zavodljivosti, vjerujuii kako se ovi na svojim bogohulnim sastancima

podaju najogavnijem bludu, incestu i prinoenju Zrtava neastivom, duhovno i materijalno se rzrabljujuii do kosti. Istina je kao i uvijek, tu negdje, izmedu krajnosti.
Saroliki spektar boja ini svijet u kojem Zivimo beskrajno sloZenim i raskonim pa samo duhovni slijepac i daltonist
10

moe stvari oko sebe, ukljuujuii i "vjerske neistomiljenike' ,

je Jehovinih svjedoka, ali

pa i "otpadnike" svih vrsta, promatrati crno-bijelo ili pak sivo. Isuvie je toga to se olako zanemaruje, a to i te kako treba uzeti u obzir prije donoenja konanog suda. Ova knjiga je moj pokuaj da, na specifian nain,kroz vlastito iskustvo, bacim malo vie svjetla na, kod nas jo uvijek, u dobroj mjeri, velom neznanja prekriveno pitan-

suvremenog sektatva

openito. Iznoseii osobno iskustvo, onako kako sam ga sam vidio i doZivio, pokuao sam opisati jedan od obrazacapo kojem moZe tei put u otpad, ali i povratak u jedinu pravu te*. Pokuao sam sa svojim skromnim potencijalima ukazattina neke, esto zaboravlj*" i preuivane uzroke irenja otpada od Crkve, ne bi li itatelji ove knjige i na sebi pronali moguii izvor sablazni to zalutalo g zr.a otjerati u tor najamnika, ali i mrvicu razumljevanja i ljubavi kao putokaz do pravog pastira. Nije.ovo nikakav "objektivan" niti precizan pogled na sekte s nekog teoretskog stajalita, ve moje videnje moga vlastitog, kratkog, ali znaajnog puta. Stoga i ne pomiljam da sam napravio neSto zato sumnjam da je uopie moguie napraviti: svoj vlastiti Zivot opisati potpuno objektivno. U ovom svjedoanstvu sigurno ne postoji ni jedna netona informacija ili La, a koliko je sve to skupa objektivno prlkazano, to je na drugima da ocijene. Ja bih za sebe jedino mogao reii da sam neogranieno pogrjeiv. Lutanje koje sam opisao u ovoj knjizi najbolji je dokaz tomu. Zato neka mi nitko ne zamjeri ako sam se tu i tamo i ne biranim rijeima okomio na nekog pojedinca ili instituciju, ili sam neke stvari vidio drugaije nego to ih drugi vide. Sve je to u nastojanju da dadem to iskreniji i otvoreniji odgovor na ona Sokantna pitanja: Pa zato?|, Pa, kako si mogao?! Zar u jehovce?!
11

Moj dosadanji "literarni r ad", izvan jeh ovizrna, osim jednog kraieg " diela" koje radije ne bih konkretnije spominjao, svodio se na pisanje nikad poslanih ljubavnih pisama i zamolbi za posao NKV radnika. Stoga ovo i nije neto to bi trebalo nekoga impresionirati ili sjesti u ui. Ova je ispovijest stvarna i istinita, a stvarnost i istina daleko su od bljetavila hollywoodskih hitova, Ovo nije ni "Moja tajna" , ni "Moja sudbin a" , ni "Moja

ispovije st" ,

ni sline "istinite" prie za emocionalno

neuravnoteZene enice, to u stanci izmedu dvije sapunice

lijee vlastite komplekse kopajuii po kojekakvim "ispovijestima" u potr azi za tudim prljavim rubljem,
pogrekama, manama i tragedijama. Ovo je namijenjeno prije svf onima to Zive negdje na granici opada i Zivota,na marginama druWa na marginanul bilo ije brige. Oni kao najidealnije trtve jehovizma su mi na prvom mjestu, u srcu i na umu. Ne pomiljam da sam u stanju napraviti neto revolucionarno, ali se makar potajice nadam da bi ova ispovijest u rukama Jehovinih svjedoka mogla pomodi barem jednom od njih da progleda i povrati se sa svog grjenog puta u krilo majke Crkve koja ga roditeljski eka. Kao to vei rekoh u zakljuku jedne prije objavljene kratke ispovijesti: ako ovo moje iskustvo posluZi svrsi da samo jednog zalutalog vrati u krilo Katolike crkve i spasi iz kandti zloga, vie sam nego zahvalan Bogu to mi se toliko smilovao te mi nakon vlastitog spasa dao dionitvo u spaavanju dua drugih.

t2

Protio struie

Drevna jezgra Splita, obavijena tamom svjee jesenske veeri, unato svojoj neprijepornoj ljepoti, posljednje je mjesto gdje bi se netko Zeljan mira i spokoja Zelio zate, osim ako nije odluio potratiti spas u lanom zaboravu i vinuti se "high", do zamagfienih visina narkotika. 170A godina krianstva prohujalo je ovim surnornim zidinama. 17AA god.ina, milijuni krieva, potoci krvi, suza t znoja.A plodovi? Sumnjam da bi raskalaeni Dioklecijanovi suvremenici mogli i zamisliti izopaenost stvorenja to 17 stoljeia kasnije tumaraju drevnimplonikom. Rap, rave, techno, i kako li se sve ne nazivaju ti poluartikulirani ivotiniski zvukovi, inspirirani ritualima afrikih plemena i sotonistikih sekti, savreno se uklapaju u ambijent novog poganstva. I sitni dileri, i ostarjele prostitutke, i psei izmet, detaljii su mozaika i samo ako ste iznimno lude sreie moe varn se desiti da proeete tim uliicama, a da vas netko ne lupi po glavi, ponudi vam " dop" , dobar provod, ili mak at " zamoli" pet kuna. Bio je to svijet koji mi se nudio vei dugi niz veeri, dok sam besciljno lutao ozbiljno sumnjajud kako u doista nai luku spasa koju sam, ve pomalo oajniki, traio. Iako sam nekoliko tjedana ranije radosno pohitao u susretbudunosti s apsolutnom sigurnou da mi ne moe izmaknuti, sada sam opet, po tko zna koji put, stajao u neizviesnosti i strahu da je ovo moZda samo jo jedna kap u moru krupnf ivotnih pogreaka i zabluda. S obzirom na sve Sto sam do tada "postig do" , bilo bi i udno i preoptimistino oekivati neto drugo. Jedne od tih veeri, dok sam obuzet crnim mislima, izgfulleno g osj eiaj a za vrij eme ib ez neko g konkretn o g ctlja,
13

hodao poluosvijetenim ulicama, ui mi je iznenada dotaknuo udnovat, neobino njean'zvuk, toliko razliit od svega onog amaraoko mene. Usred ludnice "modernog grada" odnekud je dopirala pjesma andeoskog kora . Zastao sam i podigao pogled. Stajao sam tono pred otvorenim vratima crkve. eudno. Tisuie sam puta proao preko te male poljane i nikad nisam primijetio da se tu nalazicrkva. A sad, u tamnoj noii, kroz poluotvorena vrata, do rnene je dopiralo svjetlo i zvuk milozvune pjesme vjernika na svetoj misi.

Kao da je nebo odkrinulo vrata i trakom svjetla pomilovalo taj djelii napaiene zemlje. Zakarcio sam unutra, potpuno nesvjestan svojih postupaka, i po prvi se put nakon toliko vremena prekriZio. Naao sam se usred svete mise u crkvi koju sarn jo donedavno tako napadao. Pogled mi je zastao na crnom rasPelu u desnom kutu, tik do oltara BlaZene Djevice, koja je pobjedonosno stajala na glavi zavodnika svijeta. Praznf misli, ali PrePune due zurio sam u te likove... BoZe moj, kako sam f samo mrzio tek nekoliko mjeseci ranije. A sada... Ali kako netko uopie moe biti tolika zao te mrziti svoju Majku i Spasitelja svijeta? Dopustite da vam ispriam.
popodneva, nekoliko godina ranije u rnalom primorskom mjestacu. IJpravo sam se vraao iz neega to sam nazivao Setnjom, a to je zapravo bilo tek besciljno tumaranje kroz gustu borovu umu uz more, u :uzaludnom pokuaju da se u tijelo bez duha povrati ne5to od davno izgubljene Zivotne energijeVraiao sam se u ono to sam nazivao domom, devet kvadrata omedenih sivilom devastiranih zidova nekad prestiZnog visoko kategorijskog hotela, koji je zadnjih godina bez uspjeha pokuavao nadomjestiti moj pravi dom, uniten na spaljenoj okupiranoj zemlji. Uao sam u sobu i mehanikom uhodanou okrenuo kljuem u pokuaju da sauvam neto od izgubljene intimnosti, onoga posljedtl"g to smo u ovom pelinjaku ljudi Zeljeli sauvati. Tek to
Sve je poelo jednog, isto tako iesenjeg

t4

sam uao, pozornost mi privukoe nekakve tiskovine na podu, odmah do vrata. Iskreno govorei, nije mi soba nikad bila blistavo ista i uredna. Dalo se na podu naii kojekakvih "rekvizita" ,od pepeljara prepunih opu5aka, do odjevnih predmeta i kojekakvih knjiga i asopisa, no odmah sam uoio da te asopise prvi put vidim pa je jedini zakljuak bio da ih je netko gurnuo ispod vrata. Podigao sam ih i pogledao o emu se radi. Bila su to tri broja Kule straare, asopisa koji tiskaju i raspaavaju Jehovini svjedoci. Povrno sam zr.ao da je rije o nekakvoj sekti, (*u to ta rije znaila) koja propovijeda skori smak svijeta. Nikad se prije nisam naroito interesir ao zaniih. Naslovi asopisa koje sam drao u ruci, medutim, odmah su mi privukli pozornost. ]edan je nosio naslov "Prava religija, iesi Ii je pronaao?" , drugi "Je li Isus roden u vrijeme snijegd?" , a trei "Jesu li ti rekli istinu o paklu?" Tako sam, ionako ne znaj:ui:to bih sa sobom ,izvaljenna krevet stao itati. I nisam proitao mnogo toga, a vei sam uvidio kako je ovdje rije o neem bitno drugaijem od ostalog "vjerskog" tiska koji mi je do tada bio poznat. Uinilo mi se nekako konkretnije, jasnije i zanimljivije. Naime, vei sam dosta dugo, amei i ekajuii promjene jednog mizerno g Zivljenja, odgovore na muna ivotna pitanja pokuavao pronaii u religiji. Moda netko zatoen na Golom otoku ili u Staroj Gradici misli da je upoznao sve strahote beznada i tuge. Tkav bi trebao samo nakratko useliti u prognaniku hoielsku sobicu, ako vei ne u srce jadnika iseranog s pradje-

dovskog ognjita. Priznao bi, vjerujem, kako Staljinovi logori i nisu najgora mjesta pod suncem. Tolikim rtvama, poginulim na boji5nici Domovinskog rata, odajemo dunu zahvalnost i poast za slobodu koju su nam dali, dok se malo tko uopie sjeti onf drugih rtava 5to su zatuistu, ili zbog te iste "Lijepe nae" Zivot dali shrvani nepravdom, boli i beznadem izmedu etiri zida, okovani nevidljivim okovima ljudske mrnje i zlobe. U stvari, teko je povjerovati da je samo ljudska zLo(a u stanju biti tako "kreativnd" ,
15

da je samo " zao" ovjek, beznadahnua ubajice od iskona, u stanju ubijati tako strpljivo ,razvlaedi to umiranje kroz go-

dine. Rezultati su u svakom sluaju bili sotonski, Sok i nevjerica pred sudbinom koja ih je snala bila je u poetku toliko jaka da su neki doista odbijali povjerovati kako se ova uasna prognanika drama stvarno zbiva, ba njima, sada i ovdje, a ne nekom kafenkasto-ukastom plemenu u Kambodtiili Vijetnamu/ da ovo nije ni san iz kojeg ie se za nekoliko minuta probuditi, ni TV dnevnik koji e pritiskom na dugme ugasiti. Zatirn korak po korak, dan za danom, u isprepadanu duu izbaenu u koloteine Zivota uvlai se neugasiva i neopisiva enja za toplim domo*, ?u naputenim dobrim.a, za ostavljenim uspomenama. Covjek doista ne zna ciieniti ono to ima, sve dok to ne izgubi. Prognanici i izbjeglice, mislim, najdublje su to osjetili. Tek sada, iz perspe-

ktive beskuinika prenatrpanih po hotelima, radnikim

tamb affLa, voj arnama, sp ortskim dvoranam a, zat orenim kolama , blla su i naa skromna ognjita koja smo nekad tako malo cijenili kao neto samo po sebi ransmllwo, vrijedni bise4, neprocjenjivo blago. Tko moZe platiti komadi zemlje koji se zove vlastiti dom, tko moe platiti intimu izmedu sigurnosti ta etiri draga zida, tko moZe platiti slobodu bez straha od "interne kontrole". Ipak,ma kako teki bili, prvi su se mjeseci prognanikog Ziv ota ak iniLi blaenima i b la goslovlj enima u usp oredbi s onima to su slijedili. Kad su se mjeseci vei naslagali do godina,eilnjase stala pretvarati u bijes , atugau oaj pred spoznajom da se moda
n as

nikada vie neemo vratiti svom rodnom domu. Poput

kameni(a to je nestajao u bezdanu, sve slabije su u uima stradalnika odjekivala jeftina obeanja diskreditiranih politiara o "privremenoj okupacijl" i "brzom povratku". U dugakom tunelu beznada svjetlo nade u povratak bilo je sve manje, onim kratkovidnijim i nepovjerljivim vei
16

odavno potpuno ugaslo. "Mlada hrvatska demokraclja", jo u povojima, sukladno svom uzrastu i opem stanju, vei je prilino zaud arala izmetom borbe za slobodu, ratnim profiterima i onima to su se "snali". Ostatak je mogao jedino ekati dan kad e skapati u beznadu i bijesu. Kad su u nau zemlju dobauljali pripadnici putujueg cirkusa Ujedinjenih naroda, gomila smijenih spodoba, to nigdje, nikada i niSta nije rijeila, zavladao je novi oaj i rczignacija pred spoznajom da naSe stradanje vjerojatno vie nije stvar godina nego desetljeia. Tratlli smo tokice na zemljovidu, od Cipra do afrikih nazovidr,ava, i brojali deset eaizleavanja "plavih kaciga" bez ikakvog rezultata. Zato bi kod nas ilo drugaije? Zar mi imamo posla s razumnijim protivnikorn? Njihov dolazak zapeatio je i posljednju nadu u skori povratak, ]edino su se kurve i verceri obradovali. Lani "Marllboro" , "Ballantine's" , mali voki-toki i maloljetna Zenska, a i muka tijela postali su ubrzo najtraZeniji artikli u kampovima UNPROFOR-a. I tu su se neki "snali". Snovi su se, eto, pretvarali u none more, a nade u strah od deloi,aclje i deportacije. S vremenom su nam ak i mrske zidine objekata u koje smo bili smjeteni postale milo utoite pred opasnoiu da zavrimo u nekom blatnjavom atorskom naselju krcatom takorima i uima, pod skrbi medunarodnih "human ltar aca" . Uskoro je poela podjela na ljude prvog, drugog, treeg
reda.

Prvi su na red doLi "balt1e". Bosanski Muslimani, "Bonjaci", pri su na svojoj koZi osjetili kako ni u ovoj
zajednlkoj nevolji nismo svi dostojni iste utjehe, kad je podela njfova deportacija u nekakve kampove po "otocima Titove mladostT" , odsjeenim od ostatka svijeta, ili pak "sretan put" u tree zemlje. Nedugo potom i bosanski su Hrvati shvatili kako ih naci.onalnost kojom su se odjednom stali tako epuriti ipak nee zatititi od fizike podjele na jednake i "manje jednake".

i
I
1

ii
.\

t7

Na kraju su u povlatenim objektima, dakle hotelima i turistikim naseljima, ostali sarno "istokrvnT" Hrvati. I njih se, naravno, dijelilo na one prve, druge i tree kategorije, ovisno o tome iz koje su regije dolazili, koliko su "gostoljubive" domaine uspijevali "podmazatl", koliko su staZa u Hrvatskoj vojsci stekli. .. Iprt , ove su razlike bile manje drastine.1 A onda se poelo govorkati i o silnom valu stranf gostiju 5to ie vei zakoji mjesec zapljusnuti na turistiki pakao pa je stvar i nae deloZacije postala strah i opsjednutost sviju. Strah uz srozavanje ljudskog dostojanstva ispod svake razine, koje smo vei prfvatiii satima se tiskaju(i za nekoliko konzervi pokvarene hrane iz prenatrpanih skladita velikodune zapadne Europe, vei nas je toliko suobliio zatoenicima u tamnicama smrti.
Strah, beznade, bijeda. to je sljedee?

Zivleti do iduieg paketa smrdljive hrane ili sto kuna " dteparca"- postala je to jedina svrha naeg ivota. A najgore od svega bilo je to su se i ljudi i institucije pomirili kako smo postali nova statusna skupina, jedan novi " stalT" , beskuinici na kimi dr,ave, korisni tek kao
potroai dobara koja i tako nitko ne bi potroio, kao revni praznitelji skladita UNHCR-a. I uzalud su bile duge etnje krozpredivnu borovu umu ili one uzjo ljepe more. Od stvarnosti se ne moe pobjei. Vukla se poput ofucane repine za nama naa Zalosna sudbina, naa pogrdna imena. Tuga, neumoljivo, efikasnije od poasti kolere, kosila je jadnike bez doma. Svakodnevno su odlazll| jedan- za drugim, muZevi i tene u nimalo poznim godinama. U nekoliko ratnih godina desetljeia su ih pregazTla. Pogr eb za pogrebom - nestajali su kao pjena rnorskih valova razbacana po surovim hridinama Zivata.
18

No, kad ima dvadeset i neto godina ne moZe jednostavno leii i umrijeti... ali ni ivjeti. Pogotovu ako ti je, tvrdim i gorkim prognanikim kruhom, zasoljena stvarnost tek jedna, posljednja u nizu epizoda besmislenog Livota. O svom ivotu govorim, dakako. Sukobi, nerazumijevanje , pa imrnja doista su me ojerno slijedili ovih tridesetak godina to srljam skanputicama nesredenog Zivota. Io od djetinjstva/ sve dok mi sjeianje see, neprestano sam, esto i vrlo "radikalno", prui,ao otpor nastojanjima da se moja iluzorna sloboda omedi granicama nofinalnog ponaanja. Bilo da je rije o roditeljskom odgoju, koli ili ak o rijetkim dobronamjernim pokuajima sa strane, sve

je za mene predstavljalo preteak teret i nepodnoSljive

okove. U stvari, moglo bi se reCi da sam, samo na svoi, doista specifian nain, teLio tek onoliko koliko Zeli i svako dijete, a i poneki odrastao, ali nedozreli idealist: imati sve i Zivleti u svijetu bez grarica i zakona. Razlika je jedino u tome to sam ja to onoliko agresivnije demonstrirao koliko je te odgojne spone moja divljaka narav podnosila teZe negoli neko mirnije dijete. Mislim da nije ni potrebno isticati s koliko je negativnosti i osude na takav "Zivotni kredo" gledala konzervativna seoska sredina Dalmatinske zagorc u kojoj sam Zivio. U "sigurnom zagrljaju boljevizma", jo gotovo netaknuta ruilakim valom anarholiberalizma to je nadirao sa Zapada, bila je ona u stanju izolirati ibezazlenijeg otpadnika negoli sam sm ve u tim ranim kolskim godinama bio. Ne mogu reii da nisam imao roditeljske ljubavi, a i na materijalnom planu *i ju malo toga nedostajalo. Zapravo, s obzirom na nezavidan egzistencijalni status moje obitelji mogu ak rei da sam dobivao i nesrazmjerno mnogo t kao sin jedinac, barem u ranijim godinama, bio u dobroj mjeri i razrnal,en. No jednako je tako istina da sam jo od

t9

prvih kolskih dana i u prevelikoj mjeri bio preputen sm

sebi.

Ako bih se zaista svojski potrudio istraZiti sve objektivne okolnosti, mada bih negdje i ieprkao opravdanje za injenicu da su se moji roditelji do 3. razreda osnovne
samo dva puta udostojili doi natzv. "roditeljski sastanak"

u kolu.

opravdanim razLogom ili bez njega, postalo je moje kolovanje vei od samog poetka skoro iskljuivo stvar moje osobne volje. A kad nekomu od 8-9 godina starosti prepustite takvu odluku, njegov izbor vjerojatno i nede biti
S

najsretniji. I nije bio. Uskoro sarn kolustao zaobllaziti u irokom luku, a dane provoditi po kamenjaruZagore u drutvu jedinog prijatelja kojeg sam do dananjeg dana uspio steii, dok su ostali bili uvjereni kako uredno pohadam nastavu. I kad je do uiju mojih, nikad pretjerano revniJl roditelja doIo kako ved mjesecima kole nisam ni vidio te da u 3. razredu imam ravno 208 neopravdanih izostanaka, uslijedio je bijes i vrlo neprimjerener a esto i nekontrolirane batine, to jest onoliko koliko sam vei doputao, sve ee danima i noiima izbla|u(i iz roditeljskog doma. Nakon " ozblljne analize" mog ponaanja zakhjuili su oni kako su tu prste zacljelo umijeali neki njihovi veliki, premda nikad identificirani, dumani, ili to je jo vjerojatnqe, mrare sile duhovnog svijeta to su ih, kako su vjerovali, cijeli tivot sputavale na putu do obiteljske sreie. Sve osim pomisli da se uzrocipotrateu nedostatku vlastite brige. Shodno " dljagnazi" i odgovori su se stali traZiti od koj.ekakvih gatara od Velebita do Mostara, ili u najboljem sluaju "bijelih fratata" ili pravoslavnf popova. I bilo bi potpuno krivo zakljuiti kako su pomo(potraLh i medu svedenstvom potaknuti vjerom i potovanjem. Upravo suprotno, bio je to vrhunac praznovjerja to jo i
2A

danas tako ubitano proZima vjeru tih ljudi. No, njihovo je mienje tada bilo jedino mjerodavno pa ie sva krivica ostala na meni i Bogu to je omanuo stvaranjem takvog idiota. Budui da Boga nikako nisam uspio pronai, bio sam prinuden sam ponijeti sav teret odgovornosti i krivice. Eto, negdje u toj djeoj dobi stali su se u meni gomilati kompleksi kojih se godinama, nekih akni do danas, nisam uspio otresti, a moja se osobnost poela tragiino formirati kreiuii tijekom koji se vie i nije mogao promijeniti. Ne znai to da sam odmah ponizno i spremno priznavao

krivicu za sve to me snalo. Naprotiv, zartto slijedei

obiaje svojih odgojitelja, vei sam i tada, barem javno, krivnju za sve, uvijek i svuda prebacivao na druge, trateli u tom laZnu zadovoljtinu za moju nezavidnu situaciju. Budui da moje ponaanje u koli, kao i drugdje uostalom, nikada nije bilo uzorno, postajala je ona iz dana u dan meni sve odvratnijg mjesto. Uzmu li se k tomu u obztr " obrazovne" metode koje su drugovi i drugarice nastavnice rabili, od ibe, odnosno tapa kao "konvencionalnf sredstava", do nogom u tur ili akom za guu kao nerijetkih ekstremnijih ispada, te moja averzlja prema svakom obliku nasilja, nije ni udno da sam doslovce bjeZao od kole. esti ekscesi s nastavnicima, i ne samo njima, u nekoliko su me godinatzbacili na tron glavnog problema,paiei slijepcu bilo jasno kako moje Skolovanje a onda i ivot, nee slavno zavriti. Uz to, sitne kriminalne radnje i problerni s "milicijom" bili su u dobi od 10-12 godina neto s im sarn vei saZivio. U tombesmislenomnatezanju s posljednjim svezama kontrrle prolazile su, jedna za drugom, godine baene u vjetar. BiIo je, dodue, jo nekoliko pokuaja da se neto, h vrat na nos, sklepa s mojim obrazovanjem, no nakon to sam i po treii put iskljuen iz sedmograzreda definitivno se odustalo od daljnjeg ulaganja u moiu buduinost. Sad su
21

me ak i u koli voljeli manje nego ja njih, a to je bilo zaista, zaista rnalo. Postala je ona tek jo jedno od rnjesta na kojima nisam bio dobrodoao.

"Totalno unitena osoba" i "promaena investiclju" glasila je dijagnoza m-ojih samozvanih nadrilijenika. "IrJeizljeivo bolestan" , bia sam konano potpuno "slobodan", nesputavan bilo ijom brigom ili ljubavlju. Nije teko naslutiti kako se kroz to vrijem e izgradivao moj "ugled" u ionako vie nego neprijateljski raspoloZenoj sredini. Istina je da sam godinama revno stvarao taj imid ruzbojnika i delikventa, panaravno da ga nije bilo teko ni zadri,ati, ah i neovisno o tome, vei davno prije, zalaskom onog prvog djetinjstva, uLa je moja ivotna drama duboko u svoj tragian zapLet. Ako sam dotadanji Zivot smatrao nedostojnim, a moj odnos s okolinom neprijateljskim, ono to je slijedilo trebalo je biti lekcija do smrti. Kako se moj mali privatni rat opasno rasplamsao izvan zidova roditeljskog doma, mnogi su u meni ugledali iri problem zajednice pa su smatrali kako je i njfovo pravo, ak i poslanje, dati obol "kolektivnom odgoju"" Ili jo bolje, ako to ne daje rezultata, onda barern sankcionirati takvo ponaanje. I to brutalno, kako su i Zivjeli. I jo je jedna okolnost doprinosila da su mnogi te tzv. "odgojne mjere" doivljavali kao dodatno zadovoljstvo i pranj enj e na gomil ane energij e b ezr azloZne nesnolj ivo s ti. Naime, iako je rnoja majka rodena i cijeli svoj ivot provela u mom rodnom selu, zbog oca koji je doselio iz samo nekoliko kilometara udaljenog mjesta slovili smo praktiki kao stranci i doseljenici. Teko je nekomu sa strane razumjeti to znai biti "na-

selnik" u jednoj takvoj sredini. Pojedini nai slavni

knjievnici i filmski i kazalini reiseri pokuali su svojim
22

ostvarenjima doarati odnose medu ljudima u Dalmatinskoj zagori, no vrhunski talent i ironina satira esto nisu dostatni da bi se na svjetlo dana iznijela sva sirova pakost to se skriva u srcima ljudi s kamena. Prokletstvo i izopienje, termini su koji bi prilino precizna opisali poloaj u kojem Live doseljenici u takvoj sredi ni. Kao dijete takvf, k tornu jo i vlastitim "zaslugama" odlikovan, postao sam jo u djetinjstvu prava progonjena zvljer.
Uz nep re s tan a b ezob zirna ma ltre tir anj a i izr ugivanj a n a koja sam ve bio navikao, sve ee se dogadalo da me odrasli ili barem nekoliko godina stariji, to u toj dobi dode na isto, i danas tvrdim, bez ikakv a razloga, izmlate kao najgoru betiju, U nekoliko takvih ekstremnijih "okraja", vjeru;em da sam proao ak i s teZim potresom mozga. Sjeiam se da sam jednom prilikom, joS u drugom ili treem osnovne, poslije Zivotinjskf batina koje sam primio, cijelo popodne bio zaslijepljen gustom tminom i preko etiri sata doslovno pipao tri kilometra drg put do kue. Sve to bez lijenike ili bilo ije druge intervencije. I zar je to bila rijetkost? Moj tivot se polako, ali sigurno pretvarao u panino prcZivljavanje. Iz dana u dan u strahu od sutra, od nove porcije t.:rezasluenih batina, u bijesu, u oaju. Pa zato? - pitao sam se tada jo uvijek djetinje naivno vjerujuii kako imam pravo izabrati svoj put. Pa zato? - pitam se i danas, svjestan koliko sam grijeio, a ipak nesposoban pojmiti takvu mrZnju prema djetetu. Zato se moj Livot, od onda do danas, svih tie. lie to Drine ja ispravljam? ije to sudbine ja kreiram? Zato, doista? Da, manifestirao se moj bunt na razne naine: i glazborn,

i odijevanjem, i dugom prljavom kosurinom, i pomalo

Crskim stavom prema svemu.
23

Pa ipak, objektivno govoreii, nikad nisam upao u one

prave poroke. Nikad nisam ni vidio drogu, nikad se nisam ak ni napio, nikad izazvao tunjavu, a i moje tzv. kriminalne radnje bile su vie demonstrativnog karaktera negoli su imale stvarnu teZinu, osim po moj "ugled", dakako. U nekoj urbanijoj sredini, unato svemu, slovio bih ak kao povuenije dijete. A ovdje, osrrd.enna progon i rnrZnju. Svi su irnali pravo dignuti ruku na mene. Kao sparing weia, bio sam tu da zadovotji* svaije apetite. Zato? Do kada? ]ednom sam, ipak, morao rei dosta. Jednom sam odluio pruiti opor. Nakon to me ju, r dobi od L2-13 godina, do krvi izudarao jedan dvije godine stariji poznanik, odluio sam zatltu i pravdu potraZiti kod njegova oca, moleii ga da parazgovara s njim i sprijei budue sline ispade. Ovaj me, medutim, im sam mu se pribliZio, pfije negoli sam i rije uspio izustrti, strahovitim udarcem akom oborio na asfalt. Dobro poz,natabol i zasljepljujui bljesak pred oima pri udarcu glavom u tvrdu podlogu gotovo me je onesvijestio, Ali njega to nije zadovoljilo. Nastavio me je, inilo mi se do u beskonanost, nogama udarati po cijelom tijelu, ba kao da me je ovoga puta odluio dokrajiti. I dok sam minutama nakon to se moj krvnik udaljio nepomino leao na cesti, poluonesvijeteno kroz suze zure(iu nebeski svod,

potpuno ignorirajuii kripu konica i kamion to se

zaustavio tek milimetar prije ne go me prega zto, onajnaj dub Ij i dio mog bi(a, dua, rekao bih, kao da je isplivao iz tijela i uronio u drugu, viu dimenziju. Nestalo je sLrza, a pred mojim oima blistao je kristalno isti nebeski svod, najljepa slika koju sam ikada vidio. Osjeao sam tako intenzivno da je moja dua uspostavila kontakt s neim velianstvenim, neshvatljivim i neobuhvatnim, dostojnim da moj mizerni ivot primi u svoje ruke. Tko zna kako sam to shvatio? MoZda kao neku viziju Boga, moj skriveni Bo, ili nekog 24

malog zelenog gurua. Tom uzvienom biu, IeZe na urenom asfaltu Dalmatinske zagore, dao sam i "najuzvieniju" prisegu moga Zivota: "Vie me nitko, nikada i nigdje neie udariti i

nakon toga hodati zemljom!" Nikada i nitko! Nikada mi krv nije tako strujala tilama, nikada moje tijelo i dua nisu bili kompaktriji, nikada nisam donio ni tzbltzatako nepokolebljivu odluku. Bio je to dan moga "odrastanja" .Tog dana sam preao tu granicu iz smrti u Zivot - i iz tivota u smrt bio sam spreman ubiti, bez razmlljanja, bez straha,bez treptaja. Od toga dana dvadesetcmtimetara duga otrica "skakavca" svakodnevno je bila dio moje opreme ekajui svojf pet sekundi. Ipak, ve( tada bio je milostivi Bog uzeo makar komadi mog Zivota u svoje svete ruke. On je, bez sumnje, bio taj koji nije dopustio da mi se dua optereti tako stranim grijehom. Bilo je to doista udo. Ba kao da su svi saznali za moju odluku, odjednom le nastala neobjanjiva prekretnica i prestali oni silni ataci. Naravno, ni tada ni danas nisam postao omiljen u svojoj sredini, ali me ztstavie nikada i nitko do dana dananjega nije udario. Ako to nije "prst BoLiL" , onda ne znam to jest. Naravno, tada sam sve to smatrao sluajnoiu, a tsoga fikcijom vie-manje. Moj ivot, to se ostalog tie, bio je i dae tako mizeran da tu, ak i iz dananje perspektive, teko mogu prepoznati milostBoju,a duboke traume mog djetinjstva toliko su ostale u meni da svoju krvavu prisegu ak i dan-danas ponekad napipam u srcu. U godinama koje su dolazile trebalo je na emocionalnom, kao i svakom drugom planu plaati danak nepromienosti. Nikada, 5to zbog vlastite zatvorenosti, 5to zbog okoline koja me izolirala, nisam imao brojno druStvo, no tada, u godinama kad se dijete pretvara u ovjeka, rasle su i moje emocionalne i socijalizacijske potrebe.
25

Tu se u meni vei duboko ukorijenila tjeskoba i tuga, potiskujuii sveprisutni bi"jes dublje u ponore due iz kojih ie vrebati svoju priliku. ehto sam iruti drutvo, prijatelja, djevojku, a uvijek sam ostajao sam, na rubu. Cak se ni dobrog poznanika nisam mogao prisietiti. Itlo to je tu udno? Tko bi uopie u svom drutvu elio nekoga s takvim renomeom? T surova stvarnost neprestano mi je visila pred oima. Sazrelo je konano vrijeme da se upre prstom u pravog
krivca, a njega sam mogao pronai jedino u zrcalu. Iznova sam zamrzio sve oko sebe i ponajvie sebe, prihva &iu& naposljetku da sam sm najvie "uprska a" . Zivio sam povuen u neki izmiljeni svijet i gomilao snove o danu koji e sve promijeniti, o dogadaju koji ie me postaviti tamo gdie mi je i mjesto, u vot dostojan ovjeka. Ali to su snovi ljepi - stvarnost je okrutnija. I na pragu dvadesetih bio sam jo uvijek strano usamU*n, neeljen gdie god bih se pojavio. Svi su u meni i dalje vidjeli hendikepiranog idiota to uZiva u svojoj ludosti, a ja sam prolazio kalvariju duhovnog Zivota. Oajniki sam traio drutva, ljubavi, razumijevanja.Izvana sam lagodno ivio na grbai drugih, iznutra sam se raspadao u stravinoj praznini. Pa i kad sam se s vremenom, barem izvana stabiliziraol bio zaposlen i ivio tijekovima prividnog tivota, moje emocionalne potrebe i dalje su bile neutaene. Jedino drutvo koje sam uspio nadi bili su aparati za kockanje, koji su me, medutim, podnosili jednako koliko i moji laZni prijatelji - dok bih imao novida u depu.

Irlakon tog slijedila je "diskvalifika c7ja" i povratak natragr u zatvot z-vat:. kuda, ta etiri uasna zida, jedinu utjehu koja mi se nudila.
"Onda je dola 'g0..."
Pa'9'1,...

Trebalo je u danu odrasti, razgolen stati na vjetrometi-

26

nu ivota koji me ved bio pretekao. Nakon dvije godine bojinice ideali kojima sam se, makar i privremeno, bio nakljukao poeli su se topiti pred spoznajom kako je"Lijepa na5a" moZda samo san i da je ve odavno njihoaa. Jo jednom se cilj izgubio, i smisao nestao u beskrajnom sivilu. Moe se i tada, naravno, jednostavno prepustiti da te ponese rijeka onih to Zive od danas do sutra kao da ih se ni5ta ne tie, ali.ja sam svoj bonus ve iskoristio. Moj i*ugrnarni svijet bio je mrtav zauvijek. Eto tu negdje, na toj dionici, poeo sam razmiljati i o vjeri kao moguem odgovoru. Moda bi bilo tonije refi kako je ona bila samo jedna nit irokog spektra koji mi se nudio kao odgovor. Bio sam, dodue, ve i u ranoj mladosti opijen nekakvim istonjakim religijama i mudracima, pa i okultizmom, ali nije mi trebalo dugo da zakljuim kako le sve to mladenje prazne slame. U zadnje vrijeme vie sam se bio okrenuo onom to se naziva krianstvom. U wijeme kada se zbio moj pnri susret sK,tlom straiarom,vx. sarn smatrao da mi je ono dobrim dijelom i poznato, tovie da sam iizte "utopije" iscrpio sve to bi moglo ikamo voditi i imati ikakvog smisla. Istina je, naravno, da sarn proitao tek nekoliko k^jigu do polovice, jer mi je jednostavno dosadilo citati o ljubavi i oduevljenju kojem ni traga nisam mogao naii u svojoj dui, a ni Boji putovi mi nisu bili ba jasni. - Mora da je to uistinu neki veliki Bo& kad je stvari tako postavio i jo vidi smisao u tom - razmiljao sam. Samo ne znam kakve to veze ima sa mnom? Zar sam ja traio da se rodim sada, ovdje i ovakav? Zar sam kaZio da se uopie rodim? Nije li me, bezpitanja, kao da se moj ivot mene i ne tie, doveo iz niega u postojanje, ovdje u ovu uljivu dolinu sttza, krvi, znoja, vatre, baruta, bijede i neimatine? Kao antropoidnu kreaturu , razbuktalih nagona, to se goput hijene u zamci otimala tehecl' do pogibeljne strobode. Cemu sve to? Da bi mi pokazao tko je glarmi? Ma to se mene uopie tie tko je glavnl? Ja bih samo da me se ostavi na miru... da me nikada nije ni bilo.
27

Radi po mom e i Livr, ili se odupiri i plaaj raun! I onda je taj Bog ljubav. Ma nemojte! Nije li to moZda samo izmiljotina vjetih prevaranata da se bijedne ljude izrabljule do smrti, obeiavajui im sredu u nekakvom raju na nebu, kod toboZnjeg milostivog Boga? Nije li sve to, doista, "opijum za rnase"? Posebno mi je sve to skupa bilo zbunjuju& zbog moje vie nego skromne naobrazbe kao i zbog injenice da sam itao literaturu razlTitih i medusobno esto vrlo suprotstavljenih vjerskih zajednica. Svakom se naravno daje onoliko koliko je sposoban nositi, a ja sam u to vrijeme bio "duhovno retar ditat:r" , nesposoban nositi i sebe samoga. Moj duhovni vid jednostavno nije postojao. A kako bi i postojao kad se moj vjerski odgoj svodio skoro iskljuivo na kuinu poduku, gdje, kao to i pretpostavljate, nisam imao mnogo toga nauiti. Vjeronauk sam tek tu i tamo povremeno posjeiivao, a sakramente sam primio nakon to me Zupnik doslovno kidnapirao za tu priliku. Moj odnos s Crkvom se s vremenom sve vie hladio, pa i pogoravao, od povrnosti se pretvarajuii u otvorenu odbojnost, pa i netrpeljivost. Daleko od spoznaje da su i veliki mali, i moini jadni, i da Krist poziva grenike pr-

- A to ne moZe! odgovara

On.

- Tu si i nema natrag!

ije nego pravednike, godinama sam vrtio glavom

gledajui prevarante i vercere u prvim redovima lokalne crkve.

je netko jo dok bijah dijete - i nije pogrijeio. Uz takve, to su danomice obrlazllioltare, a im bi izili vani odavali se svakojakim spletkama i ugnjetavanjima nezatiienih, medu kojima se prilino isticao i ve spomenuti batina iz mog djetinjstva, jedine uspomene vezane za Crkvu bile su one na vrlo nesavjesne sveenike. Nismo naalost svi te sree da ivimo s ljudima poput svetog Maksimilijana Kolbea.
28

na jednom mjestu vidjeti sve lopuZe i muikaroe, ne treba ti iii u zatvor nego u crkvu - rekao mi

Zelt

li

Vie je njih, usudujem se rei, nepozvanih i zalutalf u taj sveti poziv, prodefiliralo kroz okolne upe za mog tivota. U dubljem sjeianju ostala su mi dvojica - trojica. NaZalost, ne po dobru.

Kod jednog sklonost alkoholu, kod drugog prevelika

vezanostzasfrrari svijeta, a kod treeg, to je odigralo moZda i presudnu ulogu u mom negatirmom stavu prema Crkvi, bezobzirna bahatost i otvoreno, prisno kumovanje s doista

najveiim prevarantima i najbrutalnijim izrabliivaima u okolici. S ovim posljednjim sam i osobno doao u ozbiljan
sukob. Kada je naime jednom od njegovih prijatelja ustrebao dob ar poloZ,aj zanovu grobnicu, on mu je smjesta ustupio parcelu na kojoj se vei nalazio grob s posmrbdm ostacima mog darmo umrlog ujaka. Doslormo preko nodi nestalo ie i grobnice i kostiju tog ljudskog ba i Bojeg stvorenja, a ve do podne niknuli su temelji velike nove grobnice. Kada smo, okirani njegovim postupkom, zahtijevali da narn se barem kae gdje su zavrile kosti naeg rodaka, uz psovku (!) nam je odbrusio da su "baene kao i sve druge", a ako se po tom pitanju Zelimo dalje s njim raspravljatt, neka to izvolimo napraviti preko suda. Na taj se korak ipak nismo odluili pa se tako na mjestu povalita naegbliskog rodaka danas epuri blistava, bogato ukraena grobnica jednog od "velikih katolika" togkraja,dok jadnikove kosti psi razvlae po nekakvom smetlitu. Tko je Zupnik odnio "pobjedu". Nadam se samo, za dobro njegove vjene sudbine, da sa svojom savjeiu nije tako lako iziao na kraj kao s nama. Sve su ovo moildarshvatljive ljudske pogreke i mane, ali u sveenikoj odori dobivaju one iznimno nakaradan oblik, barem iz moje perspektive. Eto zbog malo bezobzirnosti i nekoliko varnica bijesa moj se ionako labav odnos s Crkvom ovim dogadajem gotovo posve prekinuo. Iako u svom srcu nikad nisam prestao biti katolik, svjesno sam kidao veze s onim to se nazivalo krianstvom, a nije imalo Kristovu narav
29

Nekakav ideal pravde, moj fiktivni bog, egzistirao ie u mojoj glavi, ali nakon svega to sam iskusio nisam mogao vjerovati da bi takva dobrota mogla imati ita zaiedniko s ovim ljudima. Eto, takvo krianstvo sam poznavao. Sada sam, medutim, na stranicama Kule st4a,are otkri.vao jednu novu dimenziju kranstva. Sve je imalo smisla, sve se slagalo, postojali su argumenti za svaku reenicu. Sve je bi.lo tako jednostavno, nikakvih "tajanstvenih glupih otajstav a" , rrikakvih dugakih misli bez smisla, nikakvih latinskih izreka, nerazumljivih i onima koii su f sklapali" Sve je bilo na mojoj, prizemnoj ruzini komuniciranja i razmlljanja. I svidalo mi se. Ved u tim prvim brojevima naao sam istomiljenike u mnogim stvarima. Po prvi put sam otkrio d.a i izvan moje glave postoji netko tko osuduje sve ono to sarn i sm osudivao, ponegdje i otrije od mene. Sve one misli koje su se godinama nagomilavale u meni ovdje su nalazile potvrdu. Posebno me se t dojmilo njihovo stajali5te o paklu. Prvi lanak Kule straare koji sam uope proitao govorio je ba o tomu: "Vjeno je muenje, gledano s moralnog gledita, nesnosno jer pfikaz$e Boga kao krvodernu neman koja za svoje trfrre, kojima niti ne dozvoljava da umru, podrava vjeni Auschwitz. Kako moe bilo tko s ljudskom dobrotom u sebi ostati miran dok smilja tako neto (tradicionalnu doktrinu o paklu)?(...) Kako kriani mogu uopie zamisliti boZanstvo koje je tako okrutno i osvetoljubivo.'z Nije li onda pakao glupost ibogohulna izmiljotina pogana? Pa naravno! Nije to bilo beznaaino otkride. Bilo je ak revolucionarno. Po prvi put imao sam konkret an dokaz da se Boga ne treba bojati. Sve je prije bila tlapnja. A da je tako potvrduje nam i Sveto pismo. Svako malo su se navodila mjesta u Bibliji koja potvrduju da pakao ne postoji te da to nije biblijski nauk. Jako mi se svidio taj nain raspravljanja i argumentiranja pa sam ved isto popodne proitao sva tri asopisa od korice do korice. I jo me se jedna stvar doimila, moda i vie
30

od same nauke. Ljudi na fotografijama bili su, inilo mi se, istinski srretni. S njihovf lica zraitaje sreia, radost, ali i vidljiva ljubav. Bili su uistinu drugaiji od svega to sam do tada poravao. Gledajufi ih tako sretne i blaZene svatko bi poZelio biti dio niih, a kad godinama ami i luta od nemila do nedraga, doslormo vape za takvim zajednitvom. Konano! Konano se neto u meni pokrenulo. Konano sam se za neto zainteresirao, nakon toliko vremena. Konano se pojavila i ona - NADA.

31

Prai susret

Jehovini svjedoci nita ne rade povrno , sazrtao sam to dosta kasnije. Na sve sepazi, sve se briZno planira iizvodi. Tako se oko tri tjedna kasnije, na istom mjestu gdje sam pronaao prvi, pojavio i drugi "paket" asopisa, ovaj put dva. Teme razliite, ali duh isti. Dak1e, nisam se prevario. Interes se pretvara u nadu, nada u radost, a radost u oduevljenje i euforiju. Tajna, intimna veza mog biia i "]ehovinog naroda" vei se rodila. Vei su naizvlestan nain bili dio mene. Sada sam i ja Zelio biti dio njih. Ali, nisam se odmah zaletro u zagrljaj, i to ne zato to sam imao neke rezerve, nego vie zbog moje, vie nego zatvorene naravi. No, nisam vie samo ekao na novi "paket" . Ubrzo sam otkrio punktove gdje Svjedoci, preteZno vikendom, stoje i nude svoje asopise. Poeo sam red.ovito uzimati literaturubez upuStanj a s razgovor s njima. I tako je to trajalo mjesecima. Vei sam i mnoStvo njihovf knjiga bio proitao i to sam ih god bolje upoznavao, to je u meni i vie rasla ielja da im se pridruZLrn. Svejedno sam " akciju" odlagao od danas do sutra, od sutra do prekosutra i dani, tjedni, mjeseci su se stali gomilati, Irlaposljetku, uvidajui kako bespovratno gubim toliko dragocjeno vrij eme, odluio sam p okrenuti inicij ativu, aLi " zaabilaznim putem". Napisao sam pismo zagrebakom Betelu3 s molbom zabibLljskim studijem koji se na poledini svakog broja Kule straare nudio. Mjesec dana poslije stigao je i odgovor. Iskreno su pohvalili moju telju da sluZim Bog* i uputili me na lokalnu skuptinu "gdje e Vas braia radosno primiti". Nije to, istini za voLju, bilo ba ono to sam oekivao. Oekivao sam da ie mi se "osposobljena osoba" pojaviti
32

na vratima i zapCIieti moje "biblijsko kolovanie". Nije mi bilo nimalo " drago" otii tamo i jednostavno uleseti medu njih. Istini za volju, ve{ sam jednom i poduzeo takav pothvat, ali sam, priblivi im se, postideno odustao. Pred sobom sarn vidio tako sretnu obite, blaga,njena lica, civilizirane, ugladene, drage ljude. Slika koju sam vei u glavi o njima stvorio ovdje se pokazivala u jo vie divnf nijansi. Izgledali su doista blaeno. - Samo, to ja imam zajedniko s njima? - upitao bf se. - Nisam li ja sve prije negoli to? Izgledao bih kao kakva betija medu njima. U jeansu, nekakvim starim polupohabanim tenisicama, neobriju., puno sam se bolje uklapao u nekakvu jazbinu, nego u skuptinu djece Boje. Tako sarn i nakon pismenog poziva odugovlaio s odlaskom na sastanak. Ali kad neie brdo Muhamedu... Iako je bila tek jesen, u ovim primorskim mjestima temperaturno jo uvijek blla ljetu negoli zimi, ta je veer bila prilino hladna. Toliko hladna da sam bio prisiljen otiii na recepciju vidjeti to ne valja s grijanjem u mojoj hotelskoj sobi. Recepcija ie, inae, bila jedno od posljednjf mjesta na koja sarn zalaziopa sam ono to je slijedilo smatra o zaista udnovatom sluajno5iu. jo izdaleka primijetio sam pred recepcijom dvojicu mukaraca s aktovkarna i Biblijama u rukama pa sam smjesta zakljuio o komu se radi. Tek to sam se pribliio, recepcionar me upita "zanekakvog Dun-

dova".
da je smjeten kod nas. - Eto to ti je raunalo - odgovorih mu. - Promai jedno slovo i nestane ovjeka. - Mislim da gospoda menetral,e- rekoh pru,aiuii ruku

-Ia ga- ree - nemam u raunalu,

a ova

gospoda tvrde

posjetiteljima.

- O ba super! - usklilru jedan od njih sa irokim osmijehom. - Mi smo iz zajednice i taman smo mislili odustati.

Ba dobro da ste naili. - I te kako - rekoh - pogotovu s obzirom da na recepci-

33

ju praktiki i ne zalazim. Ovo je stvarno sretna sluajnost. - Zaista? - iznenadi se on. - Ma kakva sluajnost?! To je prst ]ehovinl eekaj da ovo ispriamo bratu Josipu. - Aznai,bra(a iz Betela su pogreno napisali prezime * umijea se drugi - a to se njima doista rijetko dogada. - Ma vrlo vaZno - odgovorio sam. - Ta ja se iznenadim kad mi netko ispravno napie prezime. Dok smo se mi tuupoznavali, bio se vei poprilian broj dokonf znatttellnika, to su po cijeli dan visili na recepciji, okupio vidjeti to to ovako uredno odjeveni ljudi Zele od mene, odrpanca u oima mnogih. Nekoliko starijih Zena ve se stalo tiskati u red misleii da netko dijeli humanitarnu pomo. Zato sam ih pozvao do moje sobe gdje smo mogli u miru razgovarati. Mladi od dvojice posjetitelja, Marko,a bio mi je generacijski bhzak, skoro vrSnjak, dok je Ivan bio u neto zrelijim godinama, no nije zbog toga bio nita manje otvoren prema meni. I dok smo se pjeice penjali do moje sobe na osmom katu hotela, ja sam se jo jednom naao postiden u usporedbi s njima. Opet nisam bio "spreman". Sve je na meni bilo nikakvo. Io mi se iz usta dimila nekakva jeftina cigareta to je zaudarala na kilometre. Ali njima to nije ni najmanje smetalo. Ba kao da uopde nisu primjeivali tu drastinu razliku izmedu nas, koja se, barem izvana i na prvi pogled, uoavala. Tog mi dana , za divno udo, makar soba nije bila razhacana, pa se barem tu nisam morao stidjeti. Nisam ih, istina, niti aom hladne vode mogao ponuditi (to nije fraza. Onaj tko je ivio po izbleelikim sobama zrla o emu govorim), ali njima nije nedostajalo nita. Nali su sve to su eljeli i tratili - jo jednu izgubljenu ovcu. I kao da su zbogtoga bili sretniji nego to sam sm bio. A to zaista nije malo s obzirom da sam ovaj susret smatrao uslienjem svih mojih traljavih zaziva Bogu. Bio sam, dakako, predaleko od toga da bih Mu srcem i umom pripadao, no teZio sam pravednijem i boljem, i tu smo se, vjerovao sam, nali. Nije nam dugo trebalo da razvijemo iskren i otvoren
34

dijalog. Vei nakon nekoliko minuta preli smo na "t7" , na emu su braia posebno inzistirala. Mislim da nikad prije, a ni poslije toga nisam ni s kim tako brzo i tako lako otvorio duu i srce. Brada su od prvog trenutka ostavali dojam iskrene ljubavi dostojne svakog povjerenja. Obojica su pokaziv ali, i danas sam uvjeren, iskrenu brigu, ne samo za moje osobne, nego i probleme svf ostalih stradalnika u hotelskom naselju. Bili su bezrezervno posveeni onom to su radi'li, a radlli su neto velianstveno ili su oni barem tako mislili - spaavali ivot. Nije bilo pitanja koje bi me boljelo, a da ga nismo dotakli ve te iste veeri. Koliko su
sarno topline pokazivali! NaZalost, neto sasvim neuobiajeno

za sredinu u kojoj sam zadnjih godina Zivio. ive,ili, boe reeno, umiruii u toj prokletoj prognanikoj sobi, imao sam priliku osjetiti vie tjeskobe negoli svih onih godina provedenih u " zafrrorr;-" boljevike ]ugoslavije i svog vlastito g Zivota. NaSi domaiini u tirr. izbjeglikim godinama doista su se potrudili ostati nam u sjeianju do

smrti. Gotovo svi uposlenici objekata u koje smo bili

smje5teni, osim asnih iznimak, a osobito uprava, gledali su n prognanicima i izbleglicama - Zivotinje, vie-manje. Dodue, ispoetka su nas svi saZaljevali, kljukali voiem i kolaima, i krokodilske suze lili nad naim tuZnim sudbi-

Irama. Sve to radi "lipe nae Rvaske",

a za9ravo

ispostavljajui podebeo raun Vladi. Osobno nisam imao prilike biti dionikom tf "blagoslovljenih" dana, buduii da sam u to vrijeme bio na bojinici, dok je moja obitelj prvu godinu prognanstva provela u privatnom smjetaju kao nezvani gost u neem to se uz veliku dozu duhovitosti mogl o nazvati kuierkom. U vrijeme kad smo preselili u " orgarizirani smje5taj" mjeseci su se vei pretvorili u godine, a naSi su ljubazni domaini shvatili da su "Svabe" u pratnji svojih "orli a" na duZe vrijeme odleprali na druge destinacije, ostavljajuii njima "bidnima" samo prliave "vlaie, balije, bosanine, seljaine", ljude drugog ili treieg reda, iednom rijeu - marvu. Azna se kako se s marvom postu35

pa. S vremenom su se, posebno mladi prognanici, morali

kloniti skoro svakog izlaska u grad

"djelitelj pravde" ne izlema. I lokalna esto posjeiivala jer su neki od nas bili "problematini". Nije se/ naravno/ uopie pojavljivala kad bi neki podivljali konobar na mrtvo ime isprebijao nekog "Kurda". Nije se pojavljivala ni dok su isti muljali s humanitarnom pomoi za izbleglice. Razni uvari, portiri, recepcionari redovito stJrtz,blagoslov " organareda" ,uspostavljali reZim u svojim objektima, Livotinjski se iivliavajuii nad nekolicinom, zapravo teko retardiranf pojedinaca. Tkozvani "ured za prognanike i izbjeglice" kojemu bi bolje pristajao naziv "IJred protia prognanika i tzbjeglica" , na elu sa samodopadnom, pohlepnom, bezosjeiajnom ovisnicom o njemakoj valuti, bio je tek toka na "7" nepravdi prema nepoZeljnim gostima nekad blistave rivijere. Eto, takvom sam "brigom i ljubavlju" bio okruZen zadnjih godina. A sad sam konano bio u drutvu istinski dobrih ljudi, poslanih od samogBoga, vjerovao sam. Bilo mi je lijepo s njima te veeri. Svidjelo mi se biti predmetom neije iskrene brige i ljubavi. MoZe Ii mi netko zamjefitt? Na mnoge sam otrletnjavajuie spoznaje od tada do danas naiao, no o toj dvojici moje budue, odnosno, bive brae i danas mogu govoriti jedino u superlativu. Nisam se ba u Zivotu usredio s ljudima (a ni oni sa mnom, dodue), pa ipak ne mCIgu reii da nisam upozr.ao i dobrih. Ovdje je, medutim, bilo neto daleko vie. I vie je to stvar osjedajnog nego razumskog. Zato i ovo r1oie oduevljenje moZe zvuati kao hrpa otrcanih fraza. Sto su mi to, uistinlr, ponudili? Nita specijalno, nita posebno, nita opipljivo, moe se rei. MoZda i jest tako. Jednako kao to aSa vode nije nita posebno na izvoru Nila. Ali tisuu kilometara da1je, u uZarenom pijesku Sahare, nije li ta aa upravo sve? Milijun je otvorenf rana poelo zagelilati jo iste te veeri. Gusta je magla godinama zaodijevala moju duu, no te veeri nita mi nije izgledalo nepremostivo, Pa ak ni
36

,Ca ih koji lokalni nas je policija prilino

vano. Dobio sam nove, prave prijatelje i bradu, i izgled na vjeni tivot. Zaudo, jo iste veeri saznadoh kako taj ivot imam provoditi na zemlji jer je nebo rezervir arro za 144 000 "Duhom pomazanih" ,no tako kae Biblija, a to ju t, uopie i loe, mislio samSada se, dakle, moglo krenuti u ivot po BoZjim pravilima. Konano se nazirala uska staza to iza planine nesretnih dogadaia vodi LL oazlr mira. Nakon dugog i iscrpnog, no nikako iscrplj uj ueg, r azgov or a br aa prij edoe na stvar: biblijski studij. Poklonili su mi Biblij" it niiZicu Spoznaja koja aodi do ajenog tiaota, koja je sluila kao "pomodno sredstvo" pri prouavanju Biblije. - Sada kad si odluio krenuti putem tivota, znaj da fe te Sotona, daleko vie nego prije, na sve moguie naine

spoticati - ree mi Marko. *Zato budi spreman na borbu. Biblija je najvei autoritet koji mora slijediti. Nijedna nauka koja ne stoji u Bibliji nije istinlta,bez obziraiz ijih usta dolazila. Iikad se nemoj pouzdati u ljude. Toliki su imali kojekakva ukazanja, pa su milijune zaveli. Komu se oni klanjaju? Sotona je moiniji i inteligentniji od nas. I lako nas zavede, ako se vrsto ne drimo puta istine. Ifujigu koju iemo prouavati napisana je da bi nam olakala upoznavanje sa Svetim pismom i vidjet e da u njoj ne stoji ni jedan redak koji ne stoji u Bibliji. Ovu su knjigu napisala braia koja sai.njavaju klasu "vjernog i razboritog roba" ,' tojest vidivu zemaljsku organizaciju ]ehove Boga, no nemoj se ti sada time previe optereiivati. S vremenom e ti sve biti jasnije. Za sada se dri samo Biblije. I jo neto: gledaj na plodove. Isus je rekao da ne moe dobro drvo dati loeg ploda niti loe drvo dobrog ploda. Vjerujem da su ti poznati plodovi ]ehovine skuptine kad si se sam javio za protravanje. Drti se i dalje te logike i neCe promaiti. Nakon ovf zavrnf napomenabra(a su me napustila do mog prvog studijskog sata nekoliko dana kasnije. Do duboko u noi ostao sam budan razmiljajui o razgovoru
37

bib lij ski stu dij, viestruko itaj u (i zadarto p o glavlj e S p o zn aj e

protekle veeri, a jo vie o onom to slijedi. Poznavao sam Svjedoke tada vei toliko da sam znao kako su oni neto apsolutno drugaije od svega s im sam imao iskustva. Bile su mi ve paznate i rnnoge rune prie o njima, no dojam koji su ova dva ovjeka ostavili na mene bio je jai. Samo sam jedno zr.ao i zasigurno nisam pogrije5io: od sada aie nita ne1e biti kao to je bilo. Vei iduieg dana stao sam se marljivo pripremati za svoj

koja aodi do ajenog iaota i navedene biblijske retke. Savreno sam upijao svaku misao, ba kao to je i bilo zamieno. Ova k jigu je i napisana upravo zaljudekakav
sam i smbio u to wijeme: malo dezorijentirarle, malo naivne, malo iskompleksirane, a takvf je na sve strane i previe, ma koliko se naizgled stapali s ravnodunom okolinom. Imao sam, kako se uzme, sreu ili nesredu prouavati Bib-

liju s najveim ovjekom kojeg sam upoznao, Markom. Njegova iskrena Z,elia da mi pomogne i uputi u "stvari vjere" ganula bi svako1a, ak i uz spoznaju da vodi u
krivovjerje. Nije taLio vremena ni truda pojasniti mi svaki detalj dajui mi od samog poetka, kako ree, i "tvrdu hranu Boje rijei" (1 Kor 2,3).Poev od mog prvog studijskog sata, trajalo je nae prouavanje daleko vie od predvidenih 45 mintrta, Sto zbog njegove Zelje da nita ne ostane nedoreeno, to zbog iskrenog prijateljstva koje nas je odmah vezalo- Iznimno sam cijenio njegov trud, a kako i ne bf kad sam saznao koliko ga to napora kota. Njegovo radno vrijeme zavravalo je u tri sata popodne, a kod mene je ve bio u etiri. U meduvremenu je morao doi: iz tridesetak kilometara udaljenog grada u kojem je radio, prikladno se obufi, pa valjda neto i pojesti i onda navratnanos k meni. Naposljetku je u est morao i na skuptinski studij k rjigu. I sve to o svom troku, iako uopde nije bio "dobrostoje7". Bio je po zanimanju skladitar s osrednjom plaiom. Kada se jo ispostavilo da je Marko i imenovani sluga pomoinik, to je prva stepenica u "nepostojeoj"
38

hijererhiji Jehovinih svjedoka,u te da sz redovite obveze mora voditi skuptinski studij knjige, sastanke, pisati predavanja i govore, te uz moj vodi jo jedan studij na domu nisam mogao ne izraziti mu divljenje. - Trj ovjek nema jedne minute za sebe - pomislio sam. S vremenom sam ustanovio kako on po tom pitanju nije nikakva iznimka. Takozvani studij na domu vodi se kao i svi drugi studiji ]ehovinih wjedoka. U biti, sva izdanja drutvaKula strai,ara sastavljena su kao gradivo za prouavanje, tako da se na dnu stranice ve1 nalaze pitanja za odlomke na toj skanici.
Dakle, nakon to uenik naglas proita odlomak, odgovara na postaveno pitanje, a potom se obvezno ide u Bibliju provjeriti je li proitano utemeljeno na njoj. I to bi otprilike bilo to. Jednostavno i glatko. Kako se moj studij rasplamsavao, inilo mi se kako doista korak po korak zavirujem u skrivene odaje spoznaje jedinog pravog Boga. Budui da sam se vie nego iscrpno pripremao za mojih 45 minuta, bili su moji studijski sati pravo zadovoljstvo, i za mene i zabrata Marka. - Pa kad se stvari tako dobro odvijaju - ree mi uskoro ja bih ti preporuio da to prije pone posjedivati i nae sastanke u dvorani kraljevstva. To se uostalom i preporuuje od "vjernog i razboritog roba" jer Spoznaja je presaZeta u

odnosu na prijanju studijsku knjigu pa je potrebno

razninu nadopunj avati redovitim p osj edivanj em s astanaka, ako ,eli, naravno. Z_adnja primjedba bila je doista suvina. Cetiri dana poslije naao sam se na svom prvom sastanku Jehovinih svjedoka. Marko je i ovaj put spremno d"oao po mene u dogovoreno vrijeme, gotovo itav sat prije poetka sastanka, i konano smo se pojavili u "hramu" ktle straare. Dvorana kraevstva, kako Svjedoci zovu svoju "crkvu" , nalazTLa se na periferiji gradr(a i zapravo ie bila rije o oveioj preuredenoj garati s popratnim prostorijama u privatnoj jednokatnici. Tu su se bili preselili tek
p

39

nedugo prije mog dolaska pa sve to jo nije odisalo onom toplinom kojom inae odi5u dosta luksuzne dvorane. Vlasnik kuie, kojeg sam iste veeri upo znao, jo nije bio ni krten kao Jehovin svjedok i taman je kao i ja prouavao, no zato je bio A% "ir.", s cijelom svojom obitelji, srcem i duom prirastao istini i, kako ree, na putu u Zivot. Iako sam iz literature drutva vei vie-manje znao kako izgleda unutra5njost dvorane kraljevstva, ipak sam bio malo iznenaden. Oekivao sam da e to makar neim naIikovati ili podsjedati na crkve kakve sam f)aznavao, nekakav simbol, kr,moda, sliku, oltar... Ali nita od toga. ezdesetak stolica uredno poredanih u nekoliko redova, podij s govornicom i rczglasom, stol s dvije-tri stolice za prezentacTje, tri kutije za priloge i mali WC u kutu. To je bilo sve. Na panou iznad govornice nalazio se biblijski citatzatu godinu. Marko kao da je osjetio moj pomalo zbtmjeni pogled pu mi je, prije nego to me je ikomu predstavio, izvadio Sveto pismo i otvorio k lig, Izlaska, 20. poglavlje, gdje u prvoj od deset zapovijedi Jehova "strogo i izriito zabrarrjuje upotrebu bilo kakvog lika ili obli{a u oboZav anju" . Bio mi je to i vi5e nego dovoljan argument. Kako smo doli vrlo rano, zatekli smo samo nekoliko starijih i,ena koje su prispjele prije nego to se dvorana uopie otvorila. Njima me je prvima predstavio. One prijateljske i bratske geste na koje sam bio navikao kod Marka, postalo mi je ubrzo jasno, nisu uope samo njegova osobina. Svi nazoni, kao i oni to su naknadno dolazili, pristupali su mi otvorenou i prisnoiu koja se ne da izraziti pojmovima kao to su prijatestvo ili ljubaznosf nego s radoiu ili ak oduevljenjem koje me skoro i zbunjivalo. Ponaali su se kao da su nakon dugih godina eZnje ugledali najboljeg prijatelja, kao da su cijeli Zivot samo mene ekali. Koliko li je to bilo drugaije od onih namjetenih gesti i ljigave glume na koju sam bio navikao tu i tamo u svijetu u kojem sam tivio. Ovdje je na djelu bila prava, istinska i dubinska ljubav i radost. Barem sam tada bio uvieren u to.
4A

Kako se dvorana punila, oko mene se napravio zgusnuti k*g onih to su strpljivo ekali da me pozdrave i propitaju za putove kojima sam dospio do )ehovine skuptine. Koliko je god medu njima bilo razliitosti, toliko je njihov nastup bio fantastino ujednaen. Djeca od samo nekoliko godina radosno su mi trala u susret s ispruZenim ruicama, kao da sam im omiljeni ujak ili stric. To me moZda i najvie dojmilo te veeri. Cak se i danas ponekad upitam kako se djeca, koja se ne daju tek tako "uokviriti", ipak tako fantastino uskladeno ponaaju. Nije li to najoitiji dokaz da je ovdje na djelu ona jednostavna djetinja Batja ljubav? Nekoliko tinejdtera i tinejderki pristupilo mi je s istom otvorenoiu, nimalo svojstvenom toj dobi, bez mrvice onog "rna tko te ivi", koje se kod gotovo svih i te kako obilno da uoiti, ak i u takvim prilikama kao to je to sveta misa. 0 nastupu odraslih mislim da nema potrebe ni govoriti. Ukratko, od najmladeg do najstarijeg ti su me udi doekali otvorenog srca s, dotad u mom ivotu, nedoivljenom ljubaznou i toplinom. Posebno mi je, koliko ispoetka neobino, toliko i lijepo bilo to to su se svi medusobno oslovljavali s "btate" i "sestro" .Ia sam tek pridoao te jo nisam bio brat, no nisu mi dali povoda d.a se *og toga osjeiam manje dijelom zajednice. Naprotiv, tako me se te veeri duboko dojmila ta njihova srdanost da se ni do dana dananjeg, kad je rije o onom unutarnjem osje(aju, nekakvoj reakciji na ljudsku toplinu, nisam nikada i nigdje osjeao pozvarriji ili voljeniji. Zato sam i sm bio toliko otvoren s njima, kao nikad ni s kim prije. Ba kao da sam cijeli svoj nostalgini ivot proveo s njima. Tako sam prqe negoli sam uope zapoeo ozbiljno prouavanje, postao vrstim dijelom te zajednice ljudi. Nevjerojatno je koliko samo jedna veer moZe promijeniti neiji stav, pa i iivot. ak i oni radosni trenuci mog prvog susreta s Markom bili su iz ove perspektive zanemarivo hladni. Sami sastanci proli su mi dosta brzo i povrno pod dajmom velianstvenog doeka i sve sam pratio nekako
41

sa sfrane. Inae ,

pwi sastanak nedjeljom jest javno predai anahzira-

vanje, koje drrjedan od gostujuiih predavaa-starjesina iz jedne od obliznjih skuptin a, a drugi studij Kule straare,
gdje se lanci, doneseni u tom asopistl prouavaju

ju jednako kao i prilikom studija na domu, dakle itanjem odlomak po odlomak i postavljanjem pitanja od strane starjeine na koje prisutni, nakon to dobiju rije, odgovaraju, ili tonije reeno, itaju ranije podcrtane odgovore iz lanka koji prouavaju. samo prouavanje se provodi dosta strogo, rekao bih, bez tolerancije osobnih stavova sudionika, a sve u nastojanju da se "zatrLi izvorni smisao". Na poetku, kao i na kraju sastanaka pjeva se jedan od 320
hv alo spj ev a iz pj esmar rce P j ea aj mo ha alo sp j ets e I ehoo ite mo li kratka molitva za vodstvo, za vrljeme koje svi stoje teatralno pognute glave. Nakon sastanka, dok su braa i sestre

istili dvoranu,praznTli kutije s prilozima i obavljali druge obveze, Marko me je predstavio i skuptinskom starjeini koji je, moZda zbog onog urodenog strahopotovanja, a rnotda i zbog toga to je bio kratak i iskren, bez mnogo "baljenja" , ostavio posebno lijep dojam na mene. No, sad je tek poela prava opsada. Bilo mi je odmah jasno kako se ne dogada ba esto da im se pridruZi netko novi, pogotovu na svoju inicijativu. - To je Jehovino djelo - komentirala je jedna starija tena. - On je tebe doveo ovdje. Nisi ti sam doao i zato se ne treba ni bojati. Dobrih sat vremena trajalo je to prijateljsko askanje dok naposljetku nismo ostali samo nas nekolicina koje je Marko trebao odvesti kuiama. * Onda, to ti se ini? - upitao me dok je zatvarao vrata dvorane. Stajao sambez rijeisblatenim, da ne kaZem glupim, osmijehom na usnama. Bio je to moj najbolji odgovor. I dok sam te noi u krevetu, ne mogavi do pred zoru zaspatiod radosti i uzbudenja, prebirao dogadaje te veeri, po prvi put sam, inilo mi se, dSom i srcem pogledao prema gore, k nebeskom Ocu Jehovi. Po uzoru na mog dob42

rog uitelja rekao sarn mu jednostavno: -Hvaia ti, ]ehova. Hvaia ti to si me doveo kuii. Ono to sarn dugo iz daljine eznutivo promatrao sada je doista bio i nnoj dom. I vie nije bilo ni briga, ni strahova, ni tjeskoba, ni problema koji se nisu uz Jehovin blagoslov mogli pobijediti. Pa i one stvari koje su mi nekad prinjale radost sad su mi izgledale sive i besmislene" Sve se pretvori}o u nita pred spoznajom da sam dobio novu obitelj i Jehovino prijateljstvo.

43

B omb

ardir ani e lj ub aoli,

Osim nedjeljnih sastanaka, koje sam vei spomenuo, Jehovini svjedoci imaju jo, etvrtkom, tzv. teokratsku kolu propovijedanja (TSP), u kojoj se, kao to joj i ime govori, pouavaju slubi propovijedanja, i to od pravilnog izgovora i itanja, pronalaska i primjene biblijskih stavaka, do osobne pojave i odijevanja. Ona je podijeljena u nekoliko govora i prezentacija u kojima nekoliko brae i sestara glume ponudu literature na ulici dok ostali pozorno prate i pamte, Polaznici TP su svi lanovi skuptine. Nakon nje slijedi zatvoreniji sluZbeni sastanak na kojem se najeie Trz prezentacije na podiju uvjetbava ponuda aktualnih izdanja drutva, n ulici ili od kuie do kuie. Tu glavnu ulogu igrainterna publika cijaNaa slutba zalcraljeustuo, koja izlazijednom mjeseno i koja izbroja u broj detaljno i do u tanine daje instrukcije u svezi najnovijih izdanja Kule straare. Tu se britljivo izgraduje onaj, naoko spontani nastup Svjedoka u sluZbi: "Ofvori stranicu..., pokaZi ilustraciju na stranici. .., zamoli sugovornika da proita odlomk..., moe mu odgovoriti..., ako eli prekinuti razgovor reci..., mogao bi reii..., predloZi mu da..., upitaj 9a..." Svakih mjesec dana, ili ee, n redu je i poseban slubeni sastanak "po potrebi skuptine" na kojem se najee raspravlja o problemima lokalne zajednice, ponajvie o rezultatima s1ube propovijedanja. Iako je formahro otvoren za interesente,T tom sastanku, zbag njegova karaktera, uglavnom su pozvani prisustvovati samo krteni lanovi skuptine. Peti i posljednji sastanak, vie-manje otvoren i za one koji jo ne idu u slubu, jest skuptinski studij knjige. Na 44

@wiil.r

tri!!diji,:j-.

tom sastanku, koji se odrZava po privafnirn kuiama poiedinih Svjedoka, skupina od desetak ili vie lanova prouava po vei opisanom obrascu jedno od izdanja drutva. U vrijeme kad sam se prikljuio skupini koju je vodio Marko, ba se prouavala knjig a Otkriaenje - blizu je aelisnstveni arhunac. Bio je to, istini za voLju, nimalo uspjean pokuaj da se posljednja i najtajanstvenija knjiga Biblije protumai u ruhu nauka Kule straare, Na ovom posljednjem sastanku atmosfera je, inilo mi se, ipak mrvicu opuStenija negoli na onima u dvorani kraljevstva koji se vode po strogo zacrtanim smjernicama. Ovdje u uem krugu ljudi i intimnijem ugodaju daleko se vie toleriralo ire komentiranje i slobodnije interpretiranje gradiva, to ba i nije preporuka od "vjernog i razboritog roba" .Ipuk, nakon prilino vremena ustanovio sam kako f e pravi uzrok
te oputenosti leao gotovo iskljuivo u vie nego toleranturom Marku, a ne u samom karakteru sastanka. Dolo mi je to u

pamet tek kasnije kada se vod"itelj skupine promijenio i krenuo posve drugaijim pristupom. I Marko *i je dodue, vie puta naglasio kako se odgovori moraju sastojati iskljuivo iz itanja iz knjige jer bi raz;rra "osobna ttmova::tja", posebice novih i neiskusnih, mogla odvesti tko zna gdie. - To, naravno, r:re znai da mi duboko ne meditiramo nad onim to itamo - dodao je. - Nlaprotiv sati koje provedemo pripremajuii se za sastanke sati su ozbiljne meditacije i razmatranja.

Sastanak u skupinama bio je, barem za mene, ipak neto lnogo vie od samog prouavanja. U intimnoj atmosferi skupine od nekoliko osoba neposrcdnije se iskazuje i ubag bratstvo, prijatestvo, ak mnogo vie nego na skuptinskim sastancima koji bujaju svakom vrstom toplih osjeaja. Poslije svakog sastanka, sat ili dva, uz kolae i sokove, a ponekad i bogatiju trpe zu, tralalo je nae druenje. Kako je sestra domaiin u svojoj kuii bila iedina "u istini", tako su se ostali lanovi obitelji tih nekoliko sati dr,ah na "pris-

tojnoi" udaljenostr, po drugim prostorijama. Bilo nam je

45

pomalo i ,ao zbogtoga, voljeli bismo da su i oni d.io nae obitelji "u Kristu". Doista, ako je obitelj prikladannaziv za skuptinu ]ehovinih slugu u cjelini, koliko li je to prikladniie za ovu skupinu dragih, premda nesavrenih ljudi. I tu sam iz dana u dan otkrivao nove dimenziie iskrenf krdana. Nekad zamiljeni "svec7" bez mane, sada su se otkrivali u sasvim drugaijem svjetlu. ]ednostavni udi sa svojim sitnim pa i krupnimmanarna. Premda to sljedba ne preporuuje, pa L ne odobrava, neslana dobacivanja, duhovite dosjetke na raun drugih, poneka traljavost, bila je i njfova svakodnevica. Bilo je tu pojedinaca koji su za wijeme svih sastanaka neprestano dri,alt ruku u zraku tele dati odgovoq, iako su istini za volju esto imali vrlo povrSno pa i pogreno shvaianje "gradrra".Pa ipak su dobivali rije, ponekad inilo mi se i namjerno, da bi se svi malo nasmijali njihovim "biserima".Te nove spoznaje su me uistinu dodatno radovale. Boja skuptina, dakle, kao ulaznicu ne ftaisavrenstvo nego odlunost da se krene Bojim staza' ma, nastojeii se uz put otresti svih moguiih mana, iako ie nas one uvijek pratiti. Na takav sam put bio odavno spreman. I kretao sam se uspravrlo tim pomalo beskompromisnim putem posjedujudi redovito gotovo sve sastanke skuptine. Zapravo, ubrza sam, uz starjeine i nekoliko dokonih sestara, postao jedan od najredovitijih posjetitelja dvorane kraljevstva. I dalje sam se svaki put dugo i iscrp-

no pripremao za svoj studij , pd sam uvijek iznova

ko svog Duha. E sad, koliko je tu zaTsta na djelu Duh Jehovin, dvojio sam vei tada. Istina je zapravo da je knjiga Spaznaja koja aodi do ajenog tiaota na razini razmiljania jednog desetogodinjaka, i to ne preerano inteligentnog, usudio bih se re(i. Mnogo se po uzoru na Krista rabe usporedbe i parabole, ali esto isuvie prizemno i pojednostavljeno. Evo jednog klasinog ulomka: "Kadbi znao da je netko namjerno zatrovao vodu koiu piie, bi li je i
46
oduevavao brata svojim "z.nanjern", teje stalno ponavljao kako me ]ehova iaszebno zamilovao kad mi je davao toli-

dalje pio? Sigurno bi istog asa poduzeo neto kako bi pronaao moguinost opskrbe nekodljivom vodom. Slino tome, tona spoznajaBoje rijei osposobljava nas da prepoznamo pravu religiju, te da odbacimo neistode zbog kojih Bog ne prihvaia oboZavanje koje ovjeanstvo vri." Pitanje za ovaj odlomak glasi: "Sto bi uinio da netko namjerno zatruie vodu koju pije i zato nas osposobljava tona spoznaja Boje rijei?" S ovako "duboki:r." gradivom studij je doista tekao kao po loju. Iz pogLavlja u poglavlje Spoznaja nas ui kako doekati sretnu buduinost u raju na zemlji. Raj Jehovinih svjedoka u konanici je neto to bi u idealnim uvjetima skoro i sami savjesni ljudi mogli realizirati, osim besmrrosti, dakako. Taj raj je jedno idealno, ekonomski prosperitetno drutvo bez bolesti, smrti i ekolokih oneiiivaa: bogato drutvo, izobilje zdrave hrane, ista zemlja prepuna rijeka i potoka to veselo ubore kroz divne pejzate na radost sretnih ljudi to ie se mnoZiti sve dok ne napue zemlju i tako izvre prvobitni Boljinaum iz Edena (usp. 1 Kor 2,9-10).Ilustracije kojima se nastoji doarati raj redovito prikazuju radosne ljude u perivoju pred prebogatom trpezom vegetarijanske hrane i pia (usp. Rim L4,L6-17). Redovito su na tim ilustracijama prisutne sve rase kako bi se naglasila univerzalnost bratstva ]ehove Boga. Ljudima u raju drutvo prave tazr.:re divlje zvijeri koje vie neie biti prijetnja ovjeku. Tkav je raj, ma koliko on jednima izgledao nebiblijski, a drugima glupo i djetinjasto, realnost i nadolaze(a stvarnost za sve Svjedoke. Realnost je to do te mjere da se mladi Svjedoci vei sada odluuju upisati onu kolu koja ie im omoguiiti dobar "posao ttrajrt" , na primjer veterinarski ili poljoprivredni tehniari, jer "komu e trebati automehanidar uraju"?.8 Vei se sada planira i s kim se i zato vezati, koliko djece imati i gdje Zivjeti u tom zemaljskom raju. Mnogi ne ele imati vie od jedno ili dvoje djece "u ovom zlom svijettr" , ostavljajuii tu svetu obvezu za bududnost, kada e u zemaljskom raju svoje potomstvo moii odgajatibez stra47

ha od tolikih pogibelji i bolesti (usp. Mt22,29-30). No da bi se ruj doivielo mora se upoznati istinu, a ona je Bibliji, s kojom se upoznajemo u drugom poglavlju Spoznaje. U treem uimo tko je pravi Bog. Taj Bog ima ime koje ga ruzlikuje od svih lanf bogova, a koje su zli ljudi odbacili. To j" ime naravno jehova i znai "On prouzrokuje da postane" .e Potom, u etvrtom poglavlju, upoznajemo i klju spoznaje Boga, ovjeka Isusa Krista, kojeg su opet zli i neupueni ljudi rzjednaili s Bogom, iako je on samo stvorenje, dodue najmonije i najvelianstvenije u svemiru/ no ipak samo stvorenje. Sveti Duh, kojeg mnogi tuju kao Boga, nije nita drugo nego "Jehovina djetuju (a stla" , dakle neosobna energija, poput elektrine, moglo bi se rei, Sve je ovo potkrijepeno hrpom odlomaka tz Svetog pisma kako nikomu ne bi palo napamet da se ovdje radi i o emu drugom osim autentinoj biblijskoj nauci. Vei se i prije postavlja pitanje prave i krive religije, no u petom poglavlju pod naslovom Cije oboaoanje Bog prihaaa?, pie: "Izus je naglasio da tr atipravo oboZavanj e. Iz toga proizlJazi da postoje oblici oboi,avanja koje Bog ne prihva(a...Dakle, umjesto da jednostarmo kaZemo ja sam zadovoljan svojo* religijom moramo ispitati odgovara li nae oboavanje BoZjim zahtjevima10... Bili se i nama moglo dogoditi da postanemo poput farizeja? Bi, ako bi smo se, umjesto da istraZujemo to Bog Zeli,povodili za naim vjerskim tradicijama!"11 Ovdje stvari postaju jasnije. Ovo je prvi put da se negdje (u okvirima studija) spominje promjena vjere. Do sada se uglavnom govorilo o biblijskom studiju sa svrhom da se boe upozna Boga. No, buduii da moja vezas Crkvom nikad nije bila naroito jaka, nije me mnogo zabrinjavaIa promjena vjere. Ona i tako nije igrala gotovo nikakvu ulogu u mom prijanjem Zivotu,pa se nisam nieg velikog imao ni odrei. Usporedo s napretkom mog studija, napredovao je, premda laganim i nesigurnim koracima, i moj novi nain tivota. Vei sam pozrtavao sve Svjedoke iz grada i okolice

ti

48

pa smo se vrlo esto znali sastajati i izvan slubenih sastanaka, u gradu i po kuama gradeii vrsta prijateljstva. esto je i skuptina organizirala razne skupne aktivnosti kao to su radovi na uredenju dvorane i okoli5a, izleti, nogometni susreti i s1ino. I uvijek su ti susreti bili manifestacije ljubavi i bratstva. |*la razliite su mi naine bra(a ved tada pomagala na putu kojim sam krenuo. Iz dana u dan su mi dovlaili stara izdanja Kule strnare kako bih kompletirao svoju osobnu arhivu ibrte napredovao u "istirrl" . No nisu se ograniavali samo na to. esto se medu slabo upuenim ljudima mogu uti razrte neprovjerene i neistinite prie o sektamd, pd tako i o ]ehovinim svjedocima. Jedna od najpopularnijih je kako je to "ameridka sekta", dakle, vrlo imuina, koja jednostavno kupuje svoje lanove, financirajui ih u svakom pogledu. Tko, koliko i zbog ega financira sljedbu ]ehovinih svjedoka u globalu, pitanja su kojima se mnogi bave, a na koja ja nTti znam odgovor, niti Zelim nagadati. No znam zato da je dolje, ff "mikroekonomskom" planu, medu obinim malim sljedbenicima, istina toliko drugaija. Istina je da su meni osobno mnogi i na druge naine nastojali pomoii, no sve to iz svojf i te kako skromnih budZeta i garderoba, prvenstveno. Nisam medu njima upoznao mnogo onih koji bi se busali u prsa svojim bogatstvom i zapravo su barem 80% sirotinja, no sirotinja i te kako iroke due. Bar sam tada bio uvjeren da je to tako jer na neka je pitanja ak i danas teko dati odgovor. Bilo kako bilo, zttao sam da neki od njih ni sami nemaju to obu(i, pa ipak, i takvi su mi ponudili makar pohabanu kravatu ili staru kou1ju. Svaki do posljednjeg Zrtvovao bi sve od sebe samo da svi mogu izgledatruredno u sluZbi i na sastancima. Otud i ona iskrivljena slika o njima. Ljudi ih vide kako dolaze na sastanke u skupocjenoj odjeii, poput bogatih poslovnih udi, i automatski pomisle kako su i oni sami toga kova i socijalnog statusa. A koliko ih je Lrtava i preskoenih objeda stajalo to odijelo, to nitko ni ne sanja. Kad f ovjek tako pror-natra
49

izvana, moZe o njima misliti to mu drago, no kad im se jednom prj:bl:rtite, vi jednostavno postanete zarobljenikom

njihove ljubavi.
Kao to ved rekoh, od prvihbrojeva Kule straare koje sarn itao nauk ]ehovinih svjedoka nalazio je u mom srcu, pa i razurnu, plodno tlo. A kad sam im se i formahno pridruZio, poelio sm to je prije mogue postati dio njih .Ibez obzta na sve ograde koje su u meni postojale ta je teLnja rasla svakim danom u skuptini. Sada kad sam ve mjesecima s njima prouavao Bibliju i dolazio na sve sastanke, shvatio sam kako sam zaptavo odarmo vei i sarn ]ehovin wjedok. Bio sam unutra i nisam vie mogao stajati po strani i nezainteresirano promatrati dogadaje. Trebalo je za:uzett stav italrlei ,., Svetom pismu mjesta koja govore o "posljednjim vremenima" , nije mi bilo te5ko sloZiti se kako dananji narataj u popunosti odratava onaj o kojem nadahnuti pisci govore kao o zlom narataju posljednjih vremena (usp. Mt 24, Lk 21,zTim 3,7-5,2 Pet 3,34, Rirn L,7U32...).

Upoznavajuii Boju rije, upoznavao sam i svu

bezbotnost svijeta. Grijeh koji je nekad nezamijeieno prolazio ispred mojih oiju, sada se pokazivao u svoj svojoj odvratnosti. Svijet oko mene pljuvao je na Boga i slijedio poganske davolske nauke. I krianstvo koje sam nekad poznavao nosilo je dubok peat odgovornosti zalutalatvo ovjeanstva, za toliku nevinu krv to se stoljeima prolijevala. Rat koji je jo uvijek svom estinom bijesnio oko mene bio je najbolji dakaz koliko su tzv krianske Crkve zabrazdile u politici, tom najpodmuklijem maslu Sotone * davla. Doista su se oni, to su se krianima nazivali, bjesomuno istrebtjivali i u mojoj zemlji. "Shvaajuii" sve to, moji su se stavovi poeli zaokretahza L80 stupnjeva. Ta nije bilo dugo da sam se demobilizirao izHwatske vojske, kojoj sam nekoliko godina prije dragovoljno, svim srcem pristupio, a ved sam imao mnogo toga redi protiv te iste vojske, dapae, i protiv naroda kojeg je branila. [Jvidao sarn kako "ovjeku nije u vlasti njegov korak" ffer 7A,23), pa
50
,i,

t
;
i,

!,

:i..

lji

sam i svaku borbu za slobodu i pravedniji poredak na zern-

smatrao tek slijepim sluZenjem Sotoni, a jedinim

pouzdanim rjeenjem nepravdi BoZje kraljevstvo. Plima razliitf osjeiaja stala se komeati u meni. Isuvie je jo bio jak taj domoljubni duh u mojim grudima, njegovan od najranijeg djet nlstva, da bi se tek tako povukao pred jednim drugim, niSta manje snaZnim valom, oduevljenjem za nepodijeljeno sluenje Jehovi. Oduvijek sam, imajuii u vidu ulogu Crkve u ouvanju nacionalne samobitnosti hrrratskog naroda, smatrao kako te dvije stvari, dakle vjera i ljubav prema svom narodu, idu zajedno. S tim sam r tlta. No sad je sve izgledalo drugaije. Tko Zeli uistinu sluiti Bog, mora odbaciti svako prijateljsfvo svijeta, jer je njegov gospodar sotona (.rsp. Jak 4,4). Naroito je to sluaj s drZavama,lz jer koja je to ikad uspjela uspostaviti pravedan poredak? Svaka se bori za uske interese, donosei malo dobra jednima, malo zla drugima. A to je prema Bojim
mjerilima premalo. Ostaje nam dakle jedino Boje kraljevstvo. T treba uzeti Isusov stup" i nositi ga. Tu prije svega mislim na uporno i bezuvjetno odbijanje Jehovinih svjedoka da sluZe vojni rok, to znai da e prije ili poslije svaki od njih doii pred vojni sud ili i gore. Naime kada jehovin svjedok odbija szeti oruZje u ruke, nije tu mirotvorstvo na prvom mjestu, ak bi se dalo i raspravljati je li paclfizarn osobina sijedbenlka Kule straare. U stvari, oni i ne ulau formalni prigovor savjesti. Temeljno je da se ne smije sluiti ni jednoj organizaciji osim organizacije Jehovinih svjedoka. SluZenjembi se smatralo i prihvaianje civilnog vojnog roka iii bilo koje druge alternative. ak i tako banalna stvar kao to je mjesto u kuinom savjetu predstavlja sluenje nekomu drugomu i nije doputeno Svjedocima, Pa iako se moj stav tada dakle ve bio sasvim jehovski uobliio, nije mi bilo lako uvijek ostati hladan od dogadanja u "svijetu". Teko je i tada bilo uti vijesti o zloinima u Bosni i Hercegovini i pritom ne osjetiti mrvicu bijesa. JoS je previe tog "hrvatstva" bilo u meni da bih mogao pot51

puno regularno sluZiti ]ehovi. A kako i prijei preko toga kad su i mene iz rodne kuie istjerali, ne bilo tko, nego podanici iste te politike koja je sada harala tom susjednom
drZavom. No Jehovinim svjedocima tu nije doputetta zauzimati stavove. Osudivati zlo zbog zla, to da, ali stajati na stranu ,rtava nije poZeljno, jer nitko u tom ratu nije neduan i vei sutra i Zrtva postaje zloinac, a gdje je tu Jehova? Zata sam se borio i opirao da me Sotona ne bi omeo na mom putu. Stisnutih sam zubr zahrarao oi pred onim to me peklo i kretao se strogo omedenim putem u "novi

svijet".
Bilo mi je poznato da neke moje navike nisu u skladu s Bojom voljom i znaa sam da je vrijeme da se zapone s promjenama i na tom planu. Nitko mi jo nije nita izravno rekao, premda su postojale neke naznake, no znao sarn i sm da nitko tko pui ili se kocka ne moZe udi u Boje kraljevstvo, odnosno ne moe se krstiti. Ba te dvije strasti, osobito ova druga, u financiiskom pogledu, unitavale su mi ivot ve desetljee i pol . Bez pretjerivanja mogu reii da sam 95% onog to sam zaradivao troio na kockanje, a ostatak na cigarete. Mislim da sam dovoljno rekao. A kad stvari tako stoje, onda se ostale potrebe zadovoljavaju "ovako i onako",to ie reii da sam tako esto i u dvadesetim godinama tivota ovisio o osiromaenim roditeljima, zavlaeii svoje prljave ape u njihove prazne depove i dodatno im otei,avajui tegobnu zbilju. Toliko ti poroci mogu obuzeti duh te vie, osim oblijem, i nisi ovjek, nego prasac, praina kakva bi se i u najbjednijem svinjcu teko dala vidjeti. Trebalo je dakle zapoeti odlunu borbu i na tom polju. Nije mi zapravo uopde bilo prvi put da sam to odluio. Svaki put kad bih iziao iz kockarnice praznih dZepova , zakltnjao sam se svim i svaim da vie, dok sam iv neiu udi unutra. Ali trajalo je to upravo onoliko sati, minuta ili sekundi, koliko mi je kebalo da se domognem minimalne svote za uplatu. I onda sve ispoetka. Nekoliko sam puta i ozbiljnije pokuao prekinuti, no brzo sam
52

odustajao, svladan nezatomivom poudom. Sada sarn imao drugi cilj. Ne prekinuti da bih imao kunu u depu, nego da bih zavrljedio ]ehovino odobravanje, poput moje bra(e, posebno brata Marka koji mi je od poetka postao uzor. Osjeao sam da nisam sam i da ovoga puta stvarno mogu pobijediti. I doista, usprkos svoj silini naleta strasti, ve su miprvi dani, a potom i tjedni pokazali da posiedujem snagu koje prije nisam imao. Uz potporu braie, sestara i cijele skuptine nisam ni sumnjao da me i na ovoj dionici |ehova vodi. Bog ne moZe ostati gluh na molbe onih koji ga nastoje slijediti, nije ostao gluh ni na moje. Gotovo sam se sm sebi divio s kohko se odlunosti i snage suprotstavam nasrtajima andela tame. Svakim danom te borbe moj trofejni stup bio je bogatiji, a moje srce sve dublje u BoZjoj skuptini. Sve sarn dublje ulazio i u due moje brae i sestara

otkrivajui uvijek iznova toliko novih dirljivih detalja u toj lepezi razliitih ljudskih sudbina.

53

Ziaoti za lehou

Mnotvo je sveza to sljedbenike Jehove Boga povezuje u vrsto zajednitvo. Neke se od njih naalost s vremenom pretvore i u okove. Neke druge, opet, toliko su oplemenjene da ih ne moe prekinuti nikada, ma kamo te vjetrovi ivota otpuhali. lJ poetku me fascinirala njihova ljubav, toplina, zajednitvo i ustrajnost u sluZenju Bogu bez obzira na cijenu. Dakle i hrabrost. Ali sada, kad. sam im se toliko pribliio , da ne kaZem stopio s njima, poput oZiljaka na vlastitoj dui otkrivale su mi se njfove bolne rane prolosti, ZivotaizgtbLlenih u tami odbaenih. Bili su to iskreni, nevini, a esto i naivni ljudi, pijuni Zivota stjerani na rub drutva. Zli, istinski zli ljudi kreiraju nam ivote, rabei nas kao figure dok udovoljavaju svojoj nezasitnoj pohoti za "viim". "Ffou sve i hoiu sada" , ta omiena krilatica naeg doba izbacila je na povrinurazularene zvtleri, klonove s podloiu hijena, snagom bikova i apetitom prasaca, u ljudskom liku, to e sve uiniti da ostvare svoje hedonistike ambicije. I ako nema kimu i Zeludac upustiti se u tu podlu, prljavu igru bez pravde i pravila, nema ti mjesta u drutvu. Uprav o iz takvih arena brutalnosti su najee dolazili sadanje sluge Jehove Boga. Iz njihovih ponekad i suzama zalivenf pria uvidao sam koliko su mi njfove tegobne sudbine i poznate i bliske. Svi, gotovobeziznimke, u prolosti su bili ne samo izvan svih drutvenih tijekova, nego i izvan svoje Crkve ili su u njoj bili marginalizirani. Kada sam u razgovoru s jednim mladim bratom spomenuo kako nikad prije nisam ozbiljno itao Sveto pismo, on mi

odgovori:
54

* Ma ja nisam znao da takvo

to uopie postoji.

Veiina ih je kao i ja bila iz najnlieg "stalia" i preteno nieg obrazovanja. Mladi su, tu i tamo, imali srednju kolu, a stariji samo osnovnu ili ni nju. Vie obrazovanje imao je samo jedan. Dakle, jo jedna, tko zna koja po redu, karika to me povezivaLa i suobliivala rrji*u. Teko da je ijedan od njih dobio ili se izborio za priliku Zivjeti ivot dostojan ovjeka. Svi su se smatr ali zapastavljenima ili ak prevarenima i od ljudi koje su drZali slubenim predstarrnicima svoje Crkve. Naroito se sada u ratu dalo vidjeti toliko nepravde i tamo gdje je nipoto nije smjelo biti. Iriije to promicalo rnojim, oduvijek pretjerano kritikim oima, ni prije ovih novf saznanja. Dok su jedni po kojekakvim trnicama i buvljacima prodavali tone humanitarne pomoi, d a onima to su s itavim tegljaima jednostavno isparavali da i ne govorim, drugi jedva da su pola kilograma mlijeka u prahu uspjeli dobiti za dijete. I to da je od Boga? Ne hvalal Zatirnpojedinci to su i u sveienikim odorama nastupali sa stranakim interesima nerijetko se vladaju bezobraznije od prefriganih politikanata. Sve f je to kao i mene samog pomalo tjeralo iz Crkve. Bili su jednostavno preslijepi, kao to sam i sm bio da bi ljude i stvari vidjeli oma vjere. Umjesto toga, oni su sanjali ljudsko savrenstvo i drutvo socijalne pravde s obiljem iskrene brige i ljubavi. Konano su neto od toga pronali u Jehovinoj skuptini i naravno da su reagirali pozitivno i s oduSevljenjem, tovie i spremnou da za svoju novu rlu* iilivot daju. Na stranu da je to fanatizam, na stranu da je to krivovjerle. Koliko ljudi ai paznajete s talikim pauzdanjem u Boga? Dakle, iako su dolazili iz na)razliitijih sredina i etnikf skupina (poseban kuriozitet su bili " obraeni" lVluslimani), svima je bilo zajedniko da su na svojoj koi debelo osjetili tlaenje i mrZnju i da su cijeli ivot traZili malo utjehe i ljubavi. Uvidao sam tako iz dana u dan kako i oni mene razumiju, to je bila prava novost. Svaki put kad bih duZe porazgovarao s nekim od njih, bio sam do dna due ganut njiho55

vom tegobnom pro5loiu, ali i osokoljen elinom

odlunou da f nita ne skrene s puta tivota. Evo neko-

liko tih sudbina, premda je gotovo nepravda izostaviti

ikoga. Siromana esterolana obitelj, dolutala u ove krajeve negdje iz Srbije, vjerojatno ni sama nije bila naisto kojojje vjerskoj i etnikoj skupini pripadala. Bili su klasian primjer kako progonjeni i lutaoci u svijetu pronadu spokoj u ]ehovinoj skupStini. Nakon brojnih puteestvija, konano su se bili smjestili u kudi nekog odbjeglog Srbina. Nedugo nakon toga i ta je kuia bila minirana pa su nakon toga mjesecima s etvero male djece ivjeli u nekakvoj straiafibez struje i vode. Skapavali su u neimatini i strahu od egzekucije razbjenjelih mjetana. A onda su upoznali Jehovin narod, ljude koji su im djelom pokazali koliko se pravo kranstvo drastino razllkuje od svega to su prije vidjeli. Nisu njihove brojne tegobe time uopie prestale. U izvjesnom smislu je postalo jo i gore. Sada nisu bili samo cigani, etnici, nego i heretici, bludnici, rodoskvrniteljr" progonjeni i klevetani od onih to su se krianima i katolicirna nazivali. Ali bili su ustrajni sa stopostotnom sigurnoSdu da su na putu u vjeni Zivot.Ibra(a su im, naravno, koliko su god mogla, pomagala na razrre naine. Nije lako tivleti obiljeZen kao etnik i "komunjara" u sredini kojojje kokarda i petokraka nanijela toliko boli i patnje, no oni su se odvaZili. Spomenuti rat i njegove rre, a ne spomenuti jednu

sestru kao primjer koji zorno govori kako ni gubitak najbliZih ne smije stajati na putu u novi svijet, bio bi doista propust. Krhka, neobino prrjazna Zena, u crninu je uvijena kad je izgubila sina na bojinici samo etiri dana prije nego to se kao Jehovina svjedokinja trebala krstiti.'No, zar 1e ona dopustila da je ta tragedija sprijei u neopozivu
predanju Jehovi? Doslovno sa sprovoda pohitala je ona na pokrajinski kongres gdje se krstila, odbacujuii tako neizravno sve ono za to joj je sin Zivot dao. Tko moe utjeiti majku za sinom... osim Kule strai,are? Kao da je ba
56

u toj traginoj epizodi pronala onu snagu potrebnu da se preda do kraja ona se nemilice troila u slubi propovrjedanja svjedoei u svojoj skromnosti svaki trenutak. Ona je upravo savreno pretvorila bol u snagu, crpei iz svog krhkog tijela nevjerojatnu energiju i poklanjala je ]ehovi. Nekada nadaleko poznati ovisnik o drogama, u braku s medicinskom sestrom koja se starala o njemu, sada je s dvoje djece revno svjedoio za jehovu dokazujui da uz njegovu pomod ni taj problem nije nerjeiv tbez kojekakvih komuna. Njegov novi ivot bio je u pravom smislu rijei okantno svjedoanstvo za njegove sugradane i poznanike, koji su ga se sjeali kao "bijednog narkomana", a sada se nisu mogli nauditi sili koja ga je preobrazlla u estita ovjeka, makar i jehovca. esto su ga, za razLiku od ostalih Svjedoka od kojih ljudi uglavnornbjeZe, znali zaustaviti na ulici pitajuii "to mu se to dogodilo". Bile su to izvrsne prilike da posvjedoi za Jehovu i on ih nije proputao. ]edan drugi nekadanji narkoman, lan iste skuptine, tako je sigurno koraao naprijed da su svi ved i zaboravili na njegovu prolost.
Samohrana majka desetogodinje djevojic e, " obr aenica" s islama, sluaj je za sebe. MuZa je izgubila negdje u bosan-

skom ratnom vihoru, na bojiSnici ili u jednom od logora smrti, ni sama nije znala. Odgajala je svoju djevojicu odupiruii se napadima sa svih strana. I jo viSe, daleko vie! Koliko je dobrote i milosrda moglo stati u to krhko iijelo, toliko je upornosti i odvaZnosti ispoljavalo. U muslimanskom dijelu Bosne, njenom rodnom kraju koji je esto posjeivala u vrijeme kada su mudahedini tu zemlju pretrrarali u " di,arnahiriju", jedno se tako slabano stvorenje odvaZilo svjedoitt za Krista, taj najomruZentjr lik u tom kraju. Sam Bog zna kako je u tim svjedoenjima proIa samo uz klevete i izrugivanje. - Ma ti ne moZe zarnisliti s im se ja tamo sve susreem - ree mi jednom. * Vie me nitko i ne smatra normalnom. eak mi i u lice
57


irl

t. {:

r bez povoda govore da sam luda. A tek kad podem do duana... - prekinula je dubokim uzdahom. - Pa zato uopie ide tarno - upitao sam je - ionako tamo nema Zivota za lebe, barem za sada. * Nisi ti jedini to mi tako govori - ree - ali pogledaj to i s druge strane, pogledaj koliko je polje rada, pogledaj koliko ljudi tamo uopie nije ulo za istinu. Da je Pavao (sv. Pavao) tako odustajao, gdje bi bila naa vjera? A i uva mene moj ]ehova. Ma zna li ti koliko tamo ljudi proguta mrak samo zato jer su druge vjere ili nacije? A ja im otvoreno svjedoim, suprotstavljam se tom ludilu r pozivam na obraienje i nitko me prstom nije taknuo. Zar je to
sluajno?
Sluajno ili ne nastavila je ona svoj tegobni put svjedoenja

r ;

.!,

bosanskim Muslimanima u najnepovoljnije mogue vrijeme.

jedna mlada Zenabila je vrsnim primjerom ustrajnosti ]ehovinih slugu. Redovito je dolazila na sve sastanke skuptine i svakodnevno ila u sluZbu propovijedanja iako je jo redovitije zbog toga dobivala ivotinjske batine od muZa. Nije i9i uvijek polazllo za rukom biti sretnom na sastancima. Cesto je znala, ponekad i histerino, zariti lice u rame neke sestre i isplakati dio nakupljenf duevnih boli, kad ve elesne nije mogla. No, zar j, j" to pokoleba1o? Nipoto! Tvrdoglavom uporno(u je, kad joj se god ukazala prilika, i djecu dovodila na sastanke. Po svim normama ktle straare, a i ne samo njenim, mogla je ova judnica odavno napustiti muZa.la No ona nije ni pomiljala na to. Znala je da Lena stoiki trpei u braku moe najbolje powjedoiti za istinu svombrarom d*g* (1 Kor 7,1.6).Ziv1ela je svoju Kalvariju sanjajuii da e jednom uroditi plodom. Jedna druga draga dua mogla se svojom naivnou i nevinoiu svakomu uvuii pod kou. Simpatina starica, negdje izDaLmatinske zagore, mislim da to se jehovizma tie, nije imala pojma ni o ernu. Nekoliko slova to ih je znala "nabad ati" , kako sama ree, nauila je jo kao
Jo

58

djevojica uvajuii stado sa susjedima i to je bilo sve njezino obrazovanje. Ali ona je znala sve to je trebal a znati. Bila je medu dragim ljudima, bilo joj je lijepo i to je sve. Nije ila u formalnu slubu. Drugi bizanju ponekad napisali izvje5taj. Ona je bila zadovollna i nije trail,a vie.

Nekoliko udovica u poznim godinama bile su najredovitije u sluZbi, ali i na sastancima. Ne bih se smio zakleti da e sutra svanuti, a1i da e se njih dvije-tri pojaviti pred vratima dvorane kraljevstva ravno sat i pol prije nego to se ona uope otvore, u to nisam sumnjao, makar se nebo otvorilo, makar sunce stalo. Jedna od njf, vlasnica kuie u kojoj je moja skupina prouavala knjigu, gotovo je privela u sljedbu jednog lijenika specijalistu, iako nije znala ni itati ni pisati. Ljudi koji su je sretali u sluZbi bili su impresionirani njezinim znanjem i nastupom i ne sanjajui koliko skromno obrazovanje ima. Nekadanja uiteljica u mirovini veinu je tivotaprovela kao ateistkinja, odgajajui kierku jedinicu u istom duhu, priama kako je Bog izmiljotina primitivnih ljudi iz prapovijesti. No kad a )e njezina supruga pogodila opaka bolest koja ga je prikovala zapostelju i praktiki onesposobr.La za obavljanje onih najosnovnijih biolokih potreba i tako joj ne samo oduzela ivotnog suputnika te hranitelja i branitelja obitelji, nego ie vezala i dotad nesluienom obvezoln, i ona je pomoi stala tratttr odozgo. I tu su se odmah, ba kao od Boga poslani, pojavili Jehovini svjedoci, i skuptina je za nekoliko mjeseci postala i njezino sigurno utoite. Svoju tegobnu Zivotnu situaciju lijeila je ona redovito posjeujui sve sastanke u dvorani kraljevstva, a svaki je tjedan provodila vie desetaka sati u javnoj slubi. Doslovno svaki trenutak koji nije bila na redu za deurstvo pored supruga, koje je dijelila s kerkom, provodila je ona u sluZbi propovijedanja.
]edan sredovjeni Albanac, dodue, nije bio lan sljedbe, ali je esto posjeiivao nae sastanke. Premda nije bio krten, on je u skuptini pronaao jedino mjesto gdje su ga gledali
59

kao ovjeka. O mrZnji i nesnoljivosti, koja je bila njegova svakodnevica, nije mnogo govorio, flo nije ni morao. Poznavali smo mi sve obilje njegovih muka. Osim to je bio nezaposlen i esto gladan kruha, morao se skrbiti i o teko bolesnoj i gotovo umiruoj supruzi. Iako je bila tek u ranim tridesetim, Letala je shrvana neizljeivom boleiu. Gledajui tu silnu bijedu i nepravdu vjerujem da bi i kamen proplakao. Kamen moZdaibi..., ali ovjek? Postupak jedne nazovilijenice s tom jadnom enom bio je tako podao da ni danas ne mogu o tom priati, a da mi se u grudima ne skupi ona eksplozivna gruda bijesa. Hitno pazvarra zbog nekog napada koji je nesretna il,ena doZivjela, dama je nonalantno doetala, s dobrf sat i pol zakanjenja. Iako nije bila u smrtnoj opasnosti, pomod je nesretnoj eni jo uvijek bila i te kako pokebna. No to to briga tu deklariranu katolikinju! T se jednostavno okrenula i otila odakle je i dola. Ona je vidjela sve to ju je zanimalo i na brzinu napravila raunicu: Pacijentica je "Siptarka", socijalno rrezbrinuta, a iz svega vidljivog bilo joj je jasno kako po toj kui zasigurno ne lepraju "orli7". Pa to se onda nje ovo jo tie? Zivottog nesretnog paraovisio je gotovo iskljuivo o pomoi brade iz skuptine koja ni sama nisu uvijek imala

zabiral'r. Obitelj koja je skuptini ustupila kuiu za dvaranu kraljevstya naroito se hrabro nosila sa ivotom u seoskoj sredini Dalmatinske zagarc. Bili su gotovo izolirani i naprosto su udjeli za sastancima. Seoski Zupnik, tvrdili su, vei ih je s oltara prokleo i bio je to znakda odstrjel moe poeti. Ipak i u tako drastinim okolnostima oni su koristili svaki trenutak da svojim susjedima navijeste Radosnu vijest. Jedan mladi radnik po mnogo emu mi je bio slian. Duge je godine proveo izvan Zivota u koji se nije mogao ukuiti. Medutim sad kad je konano pronaao Boga, ni Sotona ga nije putao na miru. Istjeran iz roditeljskog doma ivio je kao podstanar u rodnom gradu, uvijek izblegavajuii susret s agresivnim ocem koji ga je vrebao. Nije samo on
60

strahovao od njega. Cijela ga je skuptinapoznavala. Bio je prava opa opasnost za sve. Vie je puta, kadgod i uz potporu supruge, Svjedoke i fiziki napadao na ulici, a kad su se jednom grekom zatekle u njegovu dvoritu, dvije mlade Svjedokinje tjednima su zahvaljivale jehovi to su prole samo s par modrica. Tuije zatsta teko prihvatio to mu se sin izmakao iz jarma i naumio je pod svaku cijenu izblti mu iz glave te gluposti. No i mladii je bio odluan: ako mora birati izmedu obitelji i BoZje skuptine, izbor je naravno - Jehova. Jo jedan mladi ovjek, Hrvat iz srednje Bosne, cijeli je ivot lutao traie(i neki smisao, ali ga nije nalazio. Tek je u skuptini pronaao i majku i oca. Dokazao je sebi i drugima da je stvoren zaneto daleko velianstvenije negoli biti nekakav varilac u "kverlt" . Vei nekoliko godina nakon to je stupio u skuptinu bio je imenov an za "slugu pomon7ka" , duboko cijenjen od svih zbog nesebinosti i ljubavi kojom je zraro. Vie pojedinaca iz skuptine bili su prognanici iizbleglice, proavi sudbinu slinu mojoj. Svi su oni od prezrenih bijednika i "Kurda" postali braa i sestre. Sva djeca i tinejdZeri ]ehovinih svjedoka zaklinjali su se kako su i u koli svakodnevno provocirani, a nerijetko i
ikanirani, i to ne sarno od vrnjaka nego ak i od nastarrnikog kadra. Koliko je tu bilo istine, a koliko pretjerivanja nikad nisam provjeravao, ali kad se uzme u obztr ratno stanje i nacionalna homogenost u takvim uvjetima, rrroi,e se i razumjeti nesnoSljivost prema nekomu tko ne ZeIi pozdravtti zastavu drZave u kojoj ivi, makar bio i dijete. No koliko to god nevjerojatno zvualo , s obzirom na njihove godine, i oni su kao i svi ostali, inilo se, s radou trpjelr za ]ehovu, znaju(ida e u odredeno vrijeme Zeti bogatu Zetvu kao nagradu za vjernost.

6t

N eprij atelj stzt o soij eta

"Jednog dana dodu sinovi Boji da stanu pred Jahvu, a medu njima pristupi i Satan. Jahve tad upita Satana: Odakle dolazi? - Evo prodoh zemljom i obidoh je - odgovori on. Na to e Jahve: - Nisi Li zapazio slugu mog Joba. Nema na zemlji njemu ravna. ovjek je to nepoioan i pravedan koji se Boga boji i kloni zla. A Satan odgovori Jahvi: - Zar se Job uzalud Boga boji? Zar nisi ogradio njega, kuu mu i sav posjed njegog blagoslovio si djelo ruku njegovih, stoka mu se namnoZila po zemlji. Ali prui jednom ruku i dodirni mu dobra, u lice de te prokleti" (Iab 1.,611).

Prema uenju Jehovinih svjedoka, u gornjem odlomku leZi odgovor na najmunija ovjekova pitanja: Odakle zlo, zato pravednici trpe, i najvie od sveg a, zato dobri Bog sve to podnosi? Rukavica koju je Sotona, u citiranom odlomku, bacio Jehovi u lice zahtljevala je odgovor. ]ehova je Sotoni dao odrijeSene ruke da dokae hoe li ljudi i u kunjama ostati Bogu odani. Tisuie godina Sotoninog masla urodilo je, dodue, bogatim plodom, svijet oko nas najbolji je dokaz tomu. Pa ipak, unato svim spletkama princa tame, neki su ljudi sauvali neporonost i tako dokazali da Bogu ne slue samo iz sebinih interesa. Jehova, medutim, neie do unedogled trpjeti Sotonu i njegove hipoteze. Isus Krist, to najsavrenije Boje stvorenje, pokazao je svojim uzornim Zivotom kako ovjek moie odoljeti svim navalam a zl,oga. Od 1974. godine on je ustolien na nebu kao na kraij. Stoga je od Boga odredeno vrijeme, vrijeme obrauna s bezbotnirn svijetom pred vratima. "Rat velikog dana Boga svemoguiega, Harmagedon"ls (Otk 74,74-76) moe poeti
62

jo danas. Ljudi kojima je "bog ovoga svijeta oslijepio pamet nevjerniku" (2 Kor 4,4) ne vide tu stvarnost koja dolazi te poput Noinih suvremenika odmahuju rukom i vrte glavom

na one to su utekli u sigurnost Arke. Narataj u kojem Zivimo viSe nego ijedan prije savr5eno doarava sliku narataja posljednjih dana koji srlja u sigurnu propast.
Bezbotvo, nemoral, pohlepa, sebinost, oholost, mrZnja "vrline" su ovjeka s kraja dvadesetog stoljeia. Pa ipak svatko se jo mo,e spasiti. I to nije samo stvar njega i Boga, nego i nas. "Ne opomene li bezboZnika na njegovo bezbotvo i on umre u grijehu, njegova e se krv i iz tvoje ruke iskatil" rekao je Bog jednom od mnogih naih uzora , starazayJet rom proroku Ezekielu. Svi moraju uti istinu i prihvatiti je, ako Zele. Ako ne, onda je to njihov vlastiti izbor i nae su ruke iste (usp. Ez 3,18-19; q 20,26-27). Naa je, dak1e, naj svetij a zada(a Ziv ot p rovest i u tr atenj u z alutalih ovac a,

dua otvorenih istini i njihovu privodenju Jehovinoj skuptini. Nitko tko ne bi 100% svojih moguinosti unosio u to djelo nema se pravo zvati Jehovinim svjedokom. ldaravno, sluZbu propovijedanja se ne ide "grlom u jagode". Potrebno je prvo sam dobro poznavati istinL\ zatim prodi odredeno "kolovanje", a tek onda krenuti u javnu slubu. To, medutim , ne znai da bi novi u istini trebali godinarna amiti u nekakvoj uionici. Naprotiv, "od svakoga de se tralttonoliko koliko mu je dano" (usp. Lk12,48). Dakle, s onim to ti je pri ruci kreni u spaavanje dua! Polje rada za novoga je njegova obitelj prije svega, a zatim i prijatelji, poznanici, dakle, openito njegova Zivotna i rad-

na sredina. Vjerno slijedei uputstva brae i sestara o "taktinom pristupu" i sm sam konano poeo "sjeme istine" sijati i u svojoj sredini. Iznosio sam argumente za koje sam bio siguran da e pobuditi zanimanje. A ipak se nisam ba proslavio u tim prvim nastupima. Dio rodbine ne samo da nije bio zainteresiran za neku novu istinu (naelno su svi potivali "vleru svojih predaka"), nego nisu ni sanjali to
63

se to sa rnnom dogada

niti su ikada uli za Jehovine svje-

doke. Tko su uglavnom ravnoduno sluali moje dugo uvjebavane nastupe. Ostatak je otprilike i zr.aa o emu se radi, no nije ga mno go zanimala nova vjera, a ni stara, iskreno govoreii. Tkvi su vie-manje podrugljivo sluali moje raspravebez nakane da ita od toga zapamte. Nekako slino su reagirali i ostali kojima sam pokuao navijestiti istinu. ]ednostavno bi me "blijedo" pogledali ili binezainteresirano odobravali moj nastup tek ne bih li se prije ugasio. IJ poetku sam bio iznenaden, moZda ak i Sokiran. Pa zarje moguie da nikoga od njih nije briga za Boga, istinu, pravdu i pravinost, za vjeni Zivot naposljetku. Kako se moe biti tako slijep?! - Nemoj se nita uditi tome - ree mi jedna sestra nakon to sam joj se pojadao mravim rezultatima svojf prvf "neformalnih svjedoertja" . - Isus nam je rekao da je uzak put to vodi u vjeni Zivot, a mase nikad ne idu uskim putem. Kriani su uvijek bili u manjini i bit de do samog Harmagedona. Nemoj se obeshrabriti. Bit e toga jo. Ati ja i nisam bio obeshrabren. Prije bi se reklo da sam bio ljut, ali time jo i odluniji da nastavim i suprotstavim se zlu. A i to bih drugo? Zar da pustim da moji najmiliji ostanu na brodu koii tone? Sto bi uinio kada bi vidio kako neija kuia gori dok on u njoj spokojno sniva? Zar ne bi svim silama nastojao probuditi ga bez obzira koliko te puta on, nesvjestan opasnosti, poerao? Upravo to je na posao: spaavanje iz smrtne opasnosti.Bez obzira koliko puta nas odbili, mi nikada ne odustajemo! Ovdje, na prvim satima neformalnog svjedoenja, poeo sam shvaati "neprijateljstvo svijeta" o kojem sam do tada samo sluao iz iskustva brae i sestara. Sve je poprimalo nove oblike. Vidio sam Jehovin narod gdje mirno sjedi i sluZi svom Bogu i"Goga od maga1d" , to je razvalio LvaLe nad njim (Ez 33,1-72).Vidio sam "kako je uistinu iva i
djelotvoma nje Botja,otrija od maa to prodire do najdublje nutrine ovjeka irazotkriva zlo(uu njemu" (usp. Heb 4,\264

13). Kao da je ba Bog najodvratnija stvar na svijetu. Na "slobodnom" tritu bolesne pohlepe za profltom moZete ponuditi sve: "udotvorrre" amajlije protiv uroka i prokletstava, i ajeve za mravljenje, i prepar ate za rast izgubljene kose i povratakrzgubljene mladosti, i udnovate aluminijske noZeve od nehrdajueg elika, i nove svjetonazore, pa ak i drogu i pornografiju i pedofiliju i nemoral i tazvrat svih vrsta. I nitko ili skoro nitko vam na tome neie zarnjerifi. Nikomu neie zasmetati vaa prevarantska rabota. Aim nekomu spomenete Boga, kao da ste mu amar opalili, kao da ste mu oca ubili, kao da ste ga noi,em taknuli u najbolniju ranu, bjei od vas kao ispred opora divljih pasa. Tek sam poinjao initi neto za svogBog4 a ve sam posvuda nailazio na otpo4, makar tek pasivan. U to vrijeme sam ozbiljno prouavao i knjigu Raspraoljanje na temelju pisma koja je namijenjena zapotnoi u sluZbi propovijedanja. U njoj je na nekf 400 stranica saeta sva rasprava Jehovinih svjedoka protiv drugih konfesija i svjetall.azora. Ona *i je dodatno "otvarala o7" argumentirajud koliko se svijet uistinu odmetnuo od Boga i zabrazdio u poganstvo. Vjeto koncipirana, kao prva stepenica na putu

do samoizolaclje, ispaljivala je ona uz veliku dozu podmetanja, svoje strelice tono tamo gdje je to naivne sljedb enike, aLt t zbunj ene znatl,eljnike, i onako p rep urre gorine prema pokvarenom svijetu, najvie boljelo. Kao i obino, osobita meta njenf niskih udaraca'i napada bila je Crkva kojoj sam nominalno jo uvijek pripadao. Autori Rasprarsljanja doista su se "namuili" ne bi li pronali barem jedan kranski blagdan ili obiaj koji nije bio u bliskoj vezi s poganstvom. Uzalud! Kud god se osvrne, vidi poganske bogove. Naravno, prva na udarunalazise Majka Gospodinova, Blaena Djevica Marija. Odnos prema njoj u tisku drufva je otprilike takav da bi neupuieni pnrmatra pomislio kako je ta Zenana svijet donijela andela tame, a ne Spasitelja svijeta.
65

Ova knjiga .i po emu ne zaostaje u tom. Tek jedna od est Marija koje se spominju u Svetom pismu, Ona je najobinija idovska djevojka ista obraza o kojoj Sveto pismo uopde ne govori velikim rijeima i koja je uz Isusa imala jo najmanje estero djece, medu kojima i apostola ]akova. ZaTheatokos, odnosno Bogorodicu, proglaena je u Efezu, gradu u kojem se fanatino oboi,avao lik poganske boice Artemide ili Dijane Efeke/ a o emu svjedoe i Djela apostolska 79 ,35. Prema tome, katolici ustvari i ne tuju Kristovu majku, nego se na taj nain u njfovu vjeru infiltrirao taj poganski lik.16 ]ednako se tako Presveto Trojstvo poistovjeiuje s poganskim trijadama ltar, ama i Sin (Babilon), Horus, Oziris i Izida (Egipat) i tako dalie.17 Ta kako Bog moZe biti Trojstvo kad je u Bibliji sam rekao da je ]edan i nepromjenjiv? - pita se u uduRnspraaljanje" Obiaji uzBoi posebno se napadaju i kite poganskim karakterom. Boiino drvce i sline "gluposti" podrijetlo vuku od staroslavenskih obreda u ast starog ljeta, a sam datum 25. prosinca jest dan nepobjedivog boga sunca, dakle poganska svetkovina. Toan datum Isusova rodenja uostalom nitko i ne zna. Najvjeahrije je to bilo oko 1. listopada, a sigurno nije bilo zimilI8 Uskrs je sljedei na udaru. Potpuno zanemarujui injenicu da Crkva tog dana slavi najvaZniji dogadaj u povijesti - uskrsnude Isusa Krista knjiga se usredotouje i na sasvim tercijalni folklor: jaja i zeca. Oni su, naime, u svim poganskim civilizactiama bili simbol plodnosti i spolnosti, a ak se i danas na zaglavhju pornografskog Playboya nalazi upravo zec? Sluajno? Sam naziv uskrs na mnogim jezicima, engleskom na primjer, podrijetlo vue od Astarte, to jest "poganske kraljice neba Beltis", dakle, ved spominjane Itar.1e Svi sveti su, tvrdi knjiga jo jedn avezanazovikrdanstva s poganskim religijama. L. studenoga bio je poetak keltske

t I
.!

{'
L 1i

{ t:'
{.

l*

\1

I ]:

66

nove godine i ujedno svetkovina "boga mrtvih" Samhaina.2o

I Valentinovo, praznik koji je vuLgarizirala hollywoodska elita, a eksponirala potroaka mainerija protestantske Amerike, daleko vie nego Katolika crkva, koristi se kao dobar adut da se udari po Rimu jer Valentinovo je, kae Raspraoljanje, ustvari starorimski praznik "Lupercalia" koji se slavio 15. veljae (nije tono, ali je "bLizrr",moja op.), a kojim se slavilo Junonu,boicui,enai braka, te Pana, boga prirode.zl Ovi i brojni drugi navodi o poganstvu pod krinkom krdanstva argumentiraju se, kao i obino, iz konteksta i5upanim i krivo interpretiranim citatima tz brqnf enciklopedija te raznf sumnjivih izdanja, preteZno protestantskih autora, i to se uztrnazdravo za gotovo kao dokaz da su sve hipoteze iznesene u knjizi "Bog i istina". Naravno da su ovakve neozbiljne rasprave prozirne i krhke pred ljudima koji imaju spoznaju svoje vjere ili ele ozbiljnije provjeriti utemeljenost hipoteza Kule straZare. Dovoljno je vidjeti neobjektivnost kod stvari koje su dostupne prosudbi svih. Kao da su autori Raspraaljanja glupi pa ne znaju da Katolika, kao ni druge krianske Crkve, ne slave ni 25. prosinca ni bilo koji drugi datum, pa tako ni dan boga sunca, nego rodenje Isusa Krista, kao jedan od najvaZnijih dogadaiau povijesti ovjeanstva. I da ga slavi L. listopada, po kalendaru ]ehovinih svjedoka, opet bi se naao neki prikladan poganski bog. Da je kojim sluajem neka deseterolana porodica australskih Aboridina slavila
rodendan svoje pokojne babe 15. koloyoza, ktla straarabi to spremno izvadila iz rukava kao tivi dokaz da je uznesenje Blaene Djevice Marije poganski aboridinski blagdan. Naalost, jako je malo entuzijasta medu nama "smrtnicima" koji de se dati u ozbiljno istraivanje neijih hipoteza. Mi a priori vjerujemo onome to proitamo, posebice kad se temelji na toliko toboe eminentnih izvora. A kad se to jo poklapa s naim skrivenim hipotezarna, kao to je
67

to bilo u mom sluaju, onda je to i vie nego dovoljno da se pokrene razorn-a lavina sumnje. Jo je jednu stvar zajednica neprestano stavljala pred oi: ulogu Crkava u ratovima i politikim spletkama. A i o tom se imalo tota rei. Rat u susjednol Bosni jo je bjesnio i neduna se krv u rijekama prolijevala. Sveenici, katoliki, kao i pravoslavni i muslimanski, molili su se i blagoslivljali one to ie sutra dodaro doprinijeti toj klaonici ubijajuii druga razumn a Baja stvorenja. U obrani ili agresiji, svejedno, oni e ubijati, dakle, oni su ubojice! S druge strane, gdje god si se okrenuo, mogao si vidjeti luksuz i rasko crkava i takozvanih "siromakf" samostana. Osim u holivudskim sapunicama to prikazujuivote raskalaenih bogataa, osobno sam jedino u takvim zdanjrma i imao prilike vidjeti sva ona bezobrazno skupa udesa tehnike, od kojekakvih nepogrjeivih alarma, sustava na d aljinsko upravlj anj e, kompju torizl: ane protup oZarne zatite i slinih "dindurllja" . "Siromatvo" je to kakvo bi

poZelio bilo koji bolesno pohlepni svjetovnjak. Zatirr., sveienici i redovnice za volanima najnovijih modela
th zap adnoeurop skih vozila, nedostupnih i b o gatijoj srednjoj klasi unayazvijenijim zemljama svijeta, vrijednih i po 50 ili 60 tisua njemakih maraka. Rijetki su se od njih udostoji., iz svojih udobnih sjedita, baciti pogled na tolike umirovenike to su u ranu zoruprevrtali po kontejnerima, nadajuii se nai togod od mrvica s bogatf trpeza
p restiZn

"velikih Hrvata". Eto na to su spali nakon 40-50 godina rada. Nakon 50 godina rada kojim su stvorili dobra to ih
je " eL7ta" za nekoliko ratnih godina razgrabila. Sabl azan je to preko koje i duhovno jaka osoba teko moZe prijeii. Politiari, tajkuni, nadriumj etnici i r azni svj etski " velikani ", najeie nemoralni i do srZi pokvarenl redovito su ugofivani od pastira Kristove Crkve to su se, u pohlepizaponekom donacijom, stozavali na odvratno nisku razinu.I tako od vrha do dna. Kula straara svako malo objavljuje, i to redovito na naslovnim stranicama, fotografije katolikih i
68

protestantskih dostojanstvenika u drutvu Hitlera ili njegovih bliskih suradnika-zloinaca. Suludi nacional-ovinizam opet je bjesnio na sve strane, a i sami sveienici su za dobre pare " agitirali" u politici, dajui tako i sami znatan obol krv oprolidu. Nahukan neprestanim p o tp alj ivanj em niskih strasti, prisjeiao sam se u tim otrovnim razmiljanjima lJskrsa 1990. godine i prvih viestranakih izbora u Hrvatskoj. Neposredno uoi izbora Zupnik u mojoj tupiovako je zavrio homiliju: - Bra6o i sestre, pred nama su prvi slobodni izbori. la \,'as sve pozivam da na njih izidete i glasujete. Svatko neka glasuje po svojoj savjesti. .. a ja (u zaHDZl Bilo je ovo, naravno , popra(eno gromkim pljeskorn, ali poteno govoreii, ak mi se itada, kad sam srcem i du5om bio HDZ-ovac, gadio takav nastup. Danas, kad sam zr.ao "pravu istinu", bio sam ogoren na takve podlace. Koliko smo samo sanjali nau svetu Hrvatsku, a kad tamo".. Sad kad su komunjare konano " odrabatiLe" , na njihova su mjesta posjedali "kr arrl" , ni po emu se, osim po boji partijske knjiZice, uistinu, ne razlikujuii od niih. Krepala jedna utopija, okotila se nova. Dobro doli u stvarnost, bijednici lakovjemi, to ste nam hvalospjeve pjevali. Pjevajte sad kad konano, svoji na svojoj zernlji, moete skapavati od gladi. Ta zato biste robovali tudinu kad moete za na raun kimu savijati?

Da, ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu, Pa odvedoste ljudstvo u kransku arenu!

I tu u sjajnirn loi,am, u zlatu i u slavi, Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glaviZaprernili ste vi i vae gospe bijele Na pozornici svijeta sve najprve fotee---

I gledaste u igru od biiede i od iu4u, gdje ovjeanstvo muno ko On Pod drvom pada!
69

I tamnice o crne, gdje mnogi pla se gubi, kad takovi su ljudi: il umri ili ubi!

I djevojice gole, a ispred sita suca, ah, imale bi obraz da nemaju Zeluca!
I sramotu i bijedu i uvrede i varke, I uzdahe i lai i mnoge suze i,arke...
Badava gordo kube i mramor Panteona, I papue od zlata i orgulje i zvonal
Badava tamjan mnogi i ponosni oltari, Badava alem gori na kruni i tijari!22 Sve su morali oplemeniti ti velikani roda hrvatskoga. Nisi vie glave mogao uvuii u neku videniju crkvu ili katedralu od tih silnih ekspres-obraenika, 5to ni Oe na nisu znaliizrecitirati. Ali, zar je to smetalo nae uzor-sveienike i novovjeke farizeje, kako ih je nazivala ka stra1ara? Nee li se oni i sami rado odazvatr kad ih jedna od tajkunina pozove na blagoslov jo jedne, praznim rijeima kupljene tvornice? U naoj "mladoj demokraciji" barem je popova bilo posvuda... ft skoro posvuda. Nije ih bilo jedino tamo gdje su, zaista, morali biti. Tmo gdje su crkavali jadni i bijedni, " am hartes" - ljudi zemlje. Ako su se kadgod i udostojili posjetitiizbleglike kampove i druga mjesta gdje

su bijednici skapavali, morali su svoju "velikodunost i brigu" ovjekovjeiti pa su sa sobom pova zda vukli kojekakve snimatelje i fotografe, kao da su doli na safari, a ne medu patnike. Tkvi su, navodno, vjerovali. Ne vjerujem! Znao sam to oduvijek. Oduvijek je moje srce bilo
ispunjeno sumnjamE pa i prijezirom prema tim dvolinicima.

i
T

No, nekada sam na to gledao samo kao na borbu pokvarenih ljudi u besmislenom svijetu bez Bogd, kojem pravila piu uporniji, moiniji i bezobzirniji. Tada me se
70

sve to i nije nrnogo ticalo. Sada sam se, medutim, i sam morao ukljuiti u taj sukob, na strani Jehove Boga. Brojna su mi neugodna iskustva iz slube ve bra(a ispriala, od izrugivanja i psovki do fizikih nasrtaja nazovikriana. Posebno su se uvijek isticale klevete s oltara. Jedan brat sa sela mi je redovito dolazio s novom epizo' dom svog trpljenja. - Brate, neka te ]ehova potedi mog iskustva - ree mi tako jednom - zna, ovdje u gradu je ipak malo drugaiije. Mnogo je razliitih liudi, strana ca, izhjeglica, ateista ineza' interesiranih. Oni te dodue ne sluaju, ali te i ne diraju. Ali na selu.., sveenika ti ne trebam ni spominjati. U kupovins i za najmanju sitnicu ja radije idem u grad nego u duian koji mi je svega sto metara od kue. Medu ljude, osim u sluZbi, i ne zalazimo. Po selu nam ak i dieci dovikuju da smo kurvari, subotari23 i to sve ne, a znaju ih i istuii koji put. I to uvijek vrnjaci , da ne bi netko odgovarao. Kao, to su djeja posla. Dobro je rekao Isus, "ako su mene klevetali, i vas (e" . Zato se dobro pazi ako se ikad vrati na selo. Ako nema ,le* vrstu kao stijena, pojest Cete vukovi pogani. Ma to da se dogodi, ne naPutaj jehovinu skuptinu. Da nije naih sastanaka, gdje bismo bili? Svi su imali slina iskustva, svatko svoju kalvariju, pose-

bice u manjim mjestima. Bili su i bludnici, i subotari, i masoni i kosovci, i ciovci, sve najgore. _ jedna sestra. Sto starija A zato, brate zapltala bi se smo im napravili? Niti koga napadamo niti od koga to traZimo. Sluimo Jehovi i svi nas mrze. Vidi li kako Sotona podmuklo djeluje? ZLo ilrra tisudu lica. Jednom sam se prilikom tako zatekao u hotelu dok su dvije sestre pokuale svjedoiti jednoj starijoj eni, prognanici iz okolice Drnia. - Ma nema vam ode muki', kurvetine - bila je njezina histerina reakcija. - Sina ti meni tratl, sina! Muki vam tribaju, a? Znan ja vau viru! Sva srea da sam se tog dana suzdri,ao od bijesa koji je

7l

kljuao u meni. Samo zbogsestara pred kojima nisam elio praviti scenu suzdrtao sam se da ne napravim neSto zbog ega bih sigurno poalio. Uvijek ista pria. im nekom spomene Jehovu, prvo je pitanje: -A jesu li to oni ta se skupe u sobu, ugase svitlo pa...? I koliko sam god uporno dokazivao da je to kleveta, ostajalo je zrno, bolje reeno planina sumnje. I to bi me uvijek snano pogodilo, pd r razbjesnilo. Zivio sam ved aktivno s tim narodom i znao sam svu njfovu istoiu, barem to se tie spolnosti. Ni jedna sestra nije smjela na sastanak doi imalo "slobodnie" odjeven a, a ikod kuie je morala dobro pazlti na odijevanje i vladanje. Ni jedna osoba nije smjela prenoiiti u kui osobe drugog spola, ako nije rije o bliskom rodaku, pod prijefirjom iskljuenja. Jehovska mlade nije znala ni gdje se nalaze noina okuplialiSta, a kamoli da je u njih zalazlla. Podrue spolnog morala, predbrane i brane istoie, osim u nekim pojedinostima,za neto je to se Jehovinim svjedocima apsolutno ne moZe prigovoriti, tovie, mnogim bi tzv. dobrim vjernicima mogli biti i svijetlim uzorom. I kako onda jednostavno ne planuti bijesom kad uje takve klevete? I to od koga? Kad se samo sjetim bludnitva, neistoie i svakog drugog grijeha medu onima to su nas klevetali. Jedan dogadaj ni danas ne mogu lako zaboraviti. Negdje u ljeto 1996. u obliZnjem,gradu se odravao nekakav skup mladih Hrvata katolika'iz cijelog svijeta. Dio sudionika tog dogadaja bio je nekoliko dana smjeten u ono slobodnih soba hotela u kojem sam stanovao. Boe moj, to se tu sve nije dalo vidjeti?! U itavu turistikom naselju koje broji est trgovina nestalo je svake vrste alkohola, od piva do onih najjaih likera, i to u roku od samo nekoliko sati nakon to je ta "pobotna rnladeil" pristigla. Po cijele je noi s balkona i iz soba dopirala galama i divljaka glazba.Kroz vrata i prozore letjele su boce, ae, pa i dijelovi inventara. Nitko tih nekoliko noii nije spavao u cijelom hotelu. eak su se i pripadnici UNPROFOR-a,
72

t
!
!.

nimalo uveni po ednosti i moralu, dolazili Z,aliti na recepciju. I sve to od "mlad,ih katolika" koji su stigli na jedan vjerski skup. A kad to usporedim s dostojanstvom, redom i mirom u objektima gdje bismo mi, ]ehovini svjedoci, bili smjetenizavrrleme naih kongresa. Nebo i zemlja! A ipak, takvi i roditelji takvih nas klevedu i napadaju ist i miran Jehovin narod. Pa zar to nije ruzlog da se pobjesni? Zar to nlje razlog da ovjek nekog " opa\7" po nosu? S mojom naravi, odgovor je definitivno pozitivan. Tu, u svojim prvim izletima u svijet kao "]ehovin vojnik", stao sam otkrivati jednu novu, mislim i najvru, nit u neraskidivu lancu jedinstva ]ehovinog naroda: medusobnu solidarnost i otpornost prema vanjskom sotonskom svijetu. Svijest koliko je svetosti unutra i koliko poganstva vani neprobojno je nevidljivo staklo koje nas titi od sotonskog zraka.

73

Biblij ska " srednj a kola'n

"Ne Zivi ovjek samo o kruhu, nego od svake rijei koja rzLazi iz ustaBotjlh" (Pnz 8,3). Biblija je rije Baja upravljena ljudima. Otac ju nam je dao da bismo ga u svim vremenima i na svakom mjestu mogli pronai. Ona nam nije dana poput nekog dobrog romana da bismo je proitali i poneto zadri,ali u lijepom sjeanju. Za nas, Jehovine svjedoke, ona jest najdragocjenija stvar u svemiru, klju naeg Zivota, putokaz do nae vjenosti. Naravno, kao i svaki dobar alat, treba i nju znati pravilno upotrijebiti, treba joj znattsvrhu i namjenu. Zelite li sjekirom urediti travnjak ili kosilicom nacijepati drva zasigarno neiete postiii nita do rijetko glupog iskustva. Dakle, da ne bismo Biblijom kosili travu ili cijepali drva, moramo je nauiti ispravno tumaiti. To ju najvaZnija stepenica do uinkovito sluenja ]ehovi Bogu. Tomu sluZi Teokratska kola propovijedanja (TSP), prvi korak po zavretku biblijskog studija. TP treba od vjernog, ali nevjetog sljedbenika Jehove stvoriti iskusnog propovjednika. Za to nije dovoljno samo oduevljenje za
istinu i odlurost sluZenja, nego je i sposobnost komuniciranja pokebno podiii na dostojnu razinu. Skolovanje je podijel-

jeno u dvadesetak lekcija koje su koncipirane tako da s vremenom osposobe za taktlan, djelotvoran nastup, ali i za spretno pronalaenje i pravilnu primjenu biblijskih stavaka. Vrijednost pripreme, izradfl gauarnog plana, dneano goaoriti lijepo, slobodan i irnproaiziran goaor, s taktinou, ali
postojano, goooriti srcu sluatelja, izdano gradiao izneseno na jasan nain, primjenabiblijskih staaakn, djelataorni uaadi, jaina

glasa

na Bibliju, pokazivati oduealjenje i taplinu, raunoteia i osobna pajaaa, neke su od

i stanke, usmjeri pozornost

74

tekcija rz Vodia za Teokratsku kolu propooijedania. Svaki poLaznik,a polaznici su praktiki svi, poetkom mjeseca dobije karticu sa zadatkom i lekcijom, za koju na krajubude ocrjenjer sa: D - dobro,P -poboljanje i R - raditi na tome. Dakle, po zavr5etku biblijskog studija dvije se stvari oekuju od novog u "istini": da upie TSP iubrzo potom i sam krene u javnu sluZbu propovijedanja kao "nekrteni objavitelj kraljevstva". Mnogi se dodue krste prije nego to uopie upiu f5p zbog "osjeaja hitnosti", tojest, zbog skaha da ih Harmagedon ne zatekne "vani" . Naehro, Skola i jest predvidena prvenstveno za krtene lanove skuptine, ali su nekrteni i te kako "dobro do51i". Na zadnjem satu mog biblijskog studija brat Marko mi ie rekao: - Eto, Dalibore, na posao je gotov. Meni je ovo bilo Prar.o zadovoljstvo, a vjerujem i tebi. Ti, naravno, zna da je

ovo tek poetak tvog Zivotnog puta. Sad kad si toliko spoznale o Jehovi stekao, vei si i sam sposoban donositi neke vane odluke zabududnost. Eto takav je bio moj dobri brat Marko. Nikad nije okoliao kada je trebalo pomoii ili je bilo neophodno na neto ukazati, ali je isto bio tako taktian i oprezan kada je odluku trebao prepustiti drugom.Znaosam, medutim, to *i je Zelio reii. Ipak, da ne blh"izgubio naviku", neko sam
wijeme otezaos tim korakom, pomalo i strahujui od javnog nastupa, odnosno govora s pozornice ispred ezdesetak nazonih Svjedoka. Ali, buduii da saln sihro elio napredovati, uvidao sam iz dana u dan kako je to neophodna stepenica na mom putu do "potpune sPoznaie", Pa sam se naposljetku ipak javio voditelju TSP-a sa eljom da se upiem. Taj brat bi uvijek pokazivao posebnu naklonost prema novima, ponekad ak i pretjerujudi u tom. Pri prouavanju Kule straare na primjer, nitko, ukljuujuii i starjeine, nije ni teoretski mogao dobiti rije ako je netko od gostiju ili interesenata podigao ruku. Vriiedilo je to ak i u sluaju da dotini nema pojma ni o emu i pria totalne
75

nebuloze. "Gosti moraju osjetiti koliko su voljeni", bio je

njegov kredo. Ovu moju inicijativu brat je, medutim, doekao prilino suzdrano. Nimalo oduevljen, samo je kimnuo glavom u znak da je primio na znanje. Bio sam dodue malo zateen takvom "hladnoiom", ali joj nisam
pridavao neku osobitu vaZnost, barem ne odmah. Dogadalo se ovo ba u vrijeme posjeta pokrajinskog nadglednika koji obilazi sve skup5tine na svom podruu dva do tri puta godinje. Nekoliko mjeseci ranije bio je taj simpatiniAustrijanac gost na jednom od mojih studijskih sati. Bio je tada kao i Marko oduevljen mojom otvorenoiu za istinu, to i nije sluaj kod veiine onih to prouavaju Bibliju sa Svjedocima. Uz spomen-sveanost na Isusovu smrt te oblasne kongrese, posjet pokrajinskog nadglednika najsvearuje je wijeme u skuptini. Tih je dana dvorana dupke puna interesentima i gostima, ali i onombraom i sestrama koja zbogbolesti ne mogu dolaziti na sve sastanke kroz godinu. Tijekom tog posebnog tjedna pokrajinski nadglednik odrZipo nekoliko govora i pred av anja, koristei i r aznap oma gala. Vrij eme je to duhovne okrep e za sve/ jer brat Michael bio je za skuptine koje je"nadgledao" isto to je sv. Pavao bio prvim Crkvama koje je osnivao. To je prilika da se pojasne novine vezarle za"istrnu" kojih uvijek ima u literaturi u obliku "bljeskova svjetla" , ali i vrijeme da se podnesu neki rauni za dodijeljeno podrue djelovanja. Tako brat,j*dnako kao i njegova supruga, u tih nekoliko dana, sa svakim od objavitelja odrade po jednu sluZbu od kue do kuie, kako bi uvidjeli koliko je svatko pojedinano osposobljen za slutbu. Posebno se tom prilikom obilaze one kue od kojih se inae bjei, kako bi se dokazalo da nitko nije "tako straan" da mu se ne bi moglo svjedoiti. Braa i sestre se vei vie mjeseci unaprijed upisuju u "knjigu gostoprimstyd", to jest, rezerviraju ruak, veeru ili smjetaj zabrata. To ponekad zna blt:' ak i smijeno. Naime, kako je brat pokrajinski stanovao svega 7-B km od nae skuptine,
76

nekad mu je trebalo trostruko due putovati do brata koji bi ga ugostio, nego do svoje vlastite kue. No, kako bi onda

bra(a iskoristila prednost ugostiti tog divnog, "Duhom postavljerrog" , brata? Osim toga, nepisano je pravilo da
nadglednik tijekom posjeta skuptini bude na "skrbT" bra(e i to se potuje. Posjei pokrajinskog bio je i za mene radostan dogadaj, samo je ovaj put malo neobino zapoeo. Tog sam dana, kao i obino, na sastanak do5ao odjeven "standardno", dakle u jeans i nekakvu vjetrovku. Reakcija brae i sestara na moju pojavu, medutim,nlje uope bila uobiajena. Kao da me prvi put u ivotu vide, nazoni pred vratima dvorane uputili su mi neobino izrav an, ?a i zauden pogled. Ispoetka sam pomislio da mi se samo ini i pravio sam se da nita ne primjeiujem, ali ubrzo mi je postalo jasno kako neto stvarno ne tima. Svi su me dodu5e, kao i uvijek, srdano, s osmijehom od uha do uha pozdravljali, ali me isto tako svaki odmjeravao oitujui to tako otvoreno da mi je bilo jasno kako mi Zele dati do znanja da neto nije u redu. Prvo to mi je palo napamet bilo je da sam rnoda obuo razliite arape ili cipele, moda mi je otvara na hlaama bio otvoren, moZda mi to pie na ledima, tko zna?

1:

;i
,{

:r

,i
.,i -t ii

,Ei

r{

s
L*

,*
,

ir
-.s
:,

, .t6

#
-.tiu

:J

,f}

!t

dq

# !&
ffi
,tr

t
ffi
".# ji

s ,*

Ali ne!
Eto tu, tog dana, u tojnaoko banalnoj pojedinosti, poeo sam uvidati koliko je skuptina uistinu jedinstaena. Kao u. onom divnom doeku prepunom ljubavi, kao u onom vrstom stavu prema vani i ovdje su svi bili jedan, ali i vie od

ft

,ta

fl

fr

fi fi

IE

il

toga. U tono odredenom trenutku svatko je preuzimao svoju ulogu i izvrsno ie odigrao. Kao da netko nevidljiv upravlja sve njfove pokrete. Bio sam vrlo zbunjen takvirn nastupom i taman sam mislio kako se postaviti kad me jedan od imenovanih pozove u stranu. Onda brate, Dalibore, ujem d a si se prijav io za TP ree mi. * Pa jesam - odgovorih - mislim da sam spremn. - A to svakako - nastavi on - brat Marko mi ie toliko
77

ffi

fi -* *I
,il
i

fi

fi

puta priao o tvom napretku, a i brat Michael (pokrajinski nadglednik) bio je prepun lijepih dojmova s tvog studija. Zapravo neto u vezi s tim ti i elim rei. Nemoj ovo shvatiti kao nekakav prijekor ili ultimatum. Jednostavno je bolje da to rijeimo odmah. Vidi, ovo je zbtlja sveana prilika i ako ikada elimo pokazati napredak, onda je to sada. Zna i sam koliko se pokrajinski trsi za skuptinu i koliko ga raduje kad vidi nekog novo& a i za skuptinu su to znaajni bodovi, zna. Ti si vei na, u to nitko ne sumnja. Tvoja unutarnja prornjena, i preobra,aj, redovitost na sastancima, a i studij koji si zavrio u rekordnom roku, sve to govori za sebe. AIi ipak je potrebna jo jedna stvar. Zapravo, udno mi je da s obzirom na stav koji si zauzeo ve i tu promjenu nisi napravio...

utiti, ali na ovakav sastanak doii odjeven u jeans... Kad te ne bih poznavao, pomislio bih kako uopie ne cijeni istinu. Nije ba da nema nita prikladnije obuii? - Ma imam neto - proilrrsio sam - samo ja nisam ba vidan toj odjed. Zamishda se takav nakon sastanka pojavim na poslu, gdie iu vui kartone piva, smeie i to sve ne. A jednostavno se nemam gdje presvuii u meduvremenu, rase

-? - Radi se o odijevanju * nastavi nakon stanke - nemoj

zumijeS? - Sto se tie presvlaenja, to iemo rijeiti s bratom Antom. Brat Luka se ve presvlai kod njega pa mu nede biti problem da i ti navrati. A to se tie tvoga posla, staleZ tu uopde nije bitan. ]ehova nas neie u dan suda pitati gdje smo bLlizaposleni, nego to smo zanjeganapravili. Uostalom, tko zna koliko se sada koiekakvf magistara kurva uokolo? Ono to je bitno jest na nastup. Mi predstavljamo Boga u ovom svijetu i zato moramo biti uredni. Brat Ivan iz skuptine M... je ista ulica, a nikad se ni na kilometar dvorani nije pribliio odjeven kao kakav narki.Bez uvrede, ali... Da li bi ti,na primjer, radije uzea asopis od nekog odrpanca ili nekog poput brata Michaela. A nema ni on 78

velike kole, ali ima istinu u srcu. Sve je to povezar.a. Nije to samo stvar tvog ili mog miljenja. To je od "vjernog i razboritog rob a" , dakle od samog ]ehove. Malo mi je neugodno to ti ovo morarn rei, ali ti se ni u TP ne moe upisati bez te bihre promjene. Vidi, prva stepenica napretka jest studij. I ako ga ti zavri i tu zastane, to si napravio? MuZ sestre M..., na primjer, godinama dolazi na nae sastanke, ali ne poduzima te neke promjene i isto toliko si na mjestu. A Harmagedon moZe sutra poeti, ma to sutra, DANAS! Moe Ii zamisliti takvo igranje vjenoiu? - Pa dobro, nije to ba takav problem, uinit iemo neto - rekoh s osmijehom. - Ma naravno - ree on - znam ja da ie5 ti posluati, samo morarno ovako malo, zna.-.? Reeno-uinjeno. Io istog popodneva uputio sam se u grad i za skromne novce kojima sam raspolagao kupio ono to se za to i dalo kupiti, ne ba Bog zna to. Ipak, uz ono to su mi braia bila darovala inilo mi se d.a se neto moZe sklepati. Sutranji dan bio je opet jedan od nezaboravnf. Otprilike dva sata sam potroio na spremanje, ukljuujui i glaanje pojedinf elemenata mog "radnog odijela". Od toga vie od polovine je otpalo na tu prokletu stvar - kravatu! Da je brat samo zrrao koliko ie mi muke zadatt, vjerojatro bi manje inzistirao na tom detalju. Nikako da odgonerem taj prokleti vor! Kako god bih je spetljao, sliilo je to na sve vie nego na ono to je trebalo. Naravno da mi niie padalo rru p*et zamoliti neko ga d.a mi pomogne u tom. Pa kakav bih ja ]ehovin sluga bio kad bi mi pogani vezivali kravatu? Ipak, to sam vie petljao oko nje, to mi je vie Zivce drzala. - Ma to mi je samo ovo trebalo - pjenio sam u sebi. Najradije bih je bio u paramparad iskidao i tako dao oduka svojoj divljakoj naravi, ali to iu onda? Danas se moram pojaviti s tom "krpetinom" oko vrata, kud puklo da puklo. Sreiom, u ormaru sam pronaao neku staru, otrcanlr, ali vezanu. Tko sam, korak po korak, odvezujui
79

staru, "rekonstruirao tijek stvari" i konano svezao i novu. Bila je to pobjeda! Uzeo sam Bibliju u ruku i stao pred zrcalo. Hm, ne! Jo uvijek nisam bio ono to sam elio biti. Toliko me toga na mom izgledu jo Zivciralo. Toliko sam se trudio da se preobrazim t) " facll" , a kad sam konano pogleda o u zrcalo, to sam vidio? Dudeka. - Vjerojatno je to stvar odjee - tjeio sam se. - Bit ie bolje kad si nabavim neto kvalitetnije. A ne bi mi, dodue, ni plastini kirurg bio suvian. Brat Marko koji je po obiaju doao po mene nije uope dijelio moje mienje. Bio je tako radostan zbogte promjene da sam pomislio kako se samo hog njega isplatilo toliko namuiti. A koja je tek promjena u odnosu na juer zavladala kad sam se pojavio ispred dvorane kraevstva. - Ooo, brate Dalibore, pa ti se prepoznati ne da - uskliknula je jedna sestra. - Ioi, brate, da zna kako sam radosna to si konano skinuo onaj runi oklop - rektra je druga. - Vidi, vidi kako smo danas lijepi - dobaci neki brat. - Vidi kako brat Dalibor ima ukusa - komentirala su dvojica, oito teleii da ih ujem. - E sad si tek pravi brat - ree mi moj sugovornik od juer - svaka ast. - Ma tko je to? - zinula je, toboi,e iznenadeno, jedna sestra - Dalibor? Ne mogu vjerovati. Kako si danas svje... A'bratDalibor" stajao je kao tukac na kii, crvery zbunjen, s glupim zatupLjenim osmijehom na licu. Svata su mi u ivotu govorili, ali ovakve baljezgadje... da sam "liljep" , da "imam ukusa"... takvog aljivdiju jo nisam upoznao, to jest do sada. Tko zrta, moda iu postati najbriljantniji general,, moda du svemirski brod konstruiratt, moZda prvi stignem na Mars, no ni danas nisam u stanju kupiti komad odjee po mjeri. Ali moja bra(a i sestre imali su potpuno drugaije mienje. Njihovo oduevljenje ilo je do te mjere u krajnost da sam se gotovo poeo ljutiti na takvo
80

razbacivanje pohvala. Bilo mi je neugodno, osjeao sam se glupo, ali njihovo oduevljenje nije prestajalo. Bilo kako bilo i to sam obavio i vie se nikad nisam na sastanku pojavio bez l,ravate. S vremenom sarn vie Pozornosti posveiivao tom vanjskom izgledu jer znao sam da me uskoro oekuje i javna sluZba u koju nipoto nisam Lelio oti kao kloar. No, koliko god sam se trudio moje su kombinacije, to zbog skromne garderobe, to zbog ne ba oaravajue vanj5tine kojom me Bog obdario, bile, najblae reeno, neobine. Pa ipak, nedugo nakon moje prve kravate, voditelj Teokratske kole propovijedanja dao mi je moj prvi zadatak. Napredak je sada, po njegovu mi5ljenu, bio oit i dovoljan. Hvala Jehovi! Moj prvi zadatak u TSP-u bio je u, izt\esnom smislu, i moie prvo malo razoaranje, odnosno sputanje na zemlju iz oblaka u koiima sam lebdio. italufi svakodnevno Sveto pismo i obiino literaturu drutva te dugo raspravljajuii s imenovanom braiom, posebice osokoljen njihovim pohvalama, postajao sam sve uvjereniji kako mi se spoznaja Boga otvara kao otvorena ktjigu, kao jasan glas zdravog razurrra. Od prvog predavanja fascinirali su me govori i predavanja braie imenovanih, kao i vjete prezentacije brae i sestara objavitea. Spreilro bi na svaku upadicu simulanta otvorili odgovarajuie mjesto u Pismu i tako ga kvalitetno protumaili da protivniku nije preostajalo nita drugo nego da umukne ili poda slavu ]ehovi. Koliko sam se divio njihovoj sposobnosti i vjetini, toliko sam i sm priZeljkivao nai se za govornicom i svojim umom i jezikom proslaviti ]ehovu. Pa kada sam konano dobio svoj prvi zadatak, a bilo je to protumaiti Nahumovo proroanstvo protiv Ninive i primijeniti ga na nae wijeme L zblhju, dao sam se na tako ozbiljno istraZivanje da sam

gotovo sve to se o Ninivi uopie znal.o iskopao ne ograniavajuii se samo na indeks l(ule straare. Koristeii
spomenuti indeks u kojem su navedena sva mjesta Svetog pisma koja su protumaena u izdanjima drutva, imao sam
81

uvid u sve lanke Kule straare koji su se ticali te teme u

proteklih 30-ak godina. Desetke sam puta govor mijenjao, ukraavao, popunjavao, skraivao, produivao, dok konano nisam imao govor koji je bio upravo onakav kakav sm eho, savren. Nita mu se nije dalo oduzeti ni dodati. Nikad u Zivotu nisam napravio nita emu ne bih rnogao naii 1001 zamjerku, ukljuujuii i ovu k^ligu, osim tog govora. MoZete onda zamisliti kako mi je srce tuklo kad sam se naao za goyornicom, tim najviim tronom na koji sarn se mogao, aielio, popeti. Ni sam ne znam kako sam uspio cijeli govor iznijeti od A do Zbez ijedne greke, no uspio sam. Prvi govor uvijek je po uputstvima iz Betela, popraien dugim pljeskom svih prisutnih. Meni se inilo kako onaj upuien meni traje ak i predugo. Dok sam odlazio s podija popraen tim divnim zvukom, bio sam neopisivo sretary uzbuden, ponosan, ali rastereien te sam gotovo lebdio. Poput klepeta krila andela koji su me nosili pred ]ehovin oltar zvuali su mi ti zvukovi kao najbolja potvrda koliko sam se vei visoko vinuo na nebu spoznaje. Ako ovo nije dokaz da sam spreman ui i u "najkrvavlje" obraune i rasprave o velikim obeianjima Boga svedrZitelja, onda ne znam to jest. Tioliko *i je duh bio opijen "velikim raspravama i dubokim istraZivanjima" da uistinu uope nisam ni teZio onoj prostoj ljubavi Bojoj (usp. sv. Augustin, Ispoaijesti6,S).Zatome kao hladan tu doekala kritika jednCIg od imenovanih, osim Marka mog najboljeg"prijatelja medu braCom". - Nelo ti je govor bio, brate - ree stiuii mi ruku. - Samo, ini mi se da si ponegdje malo i skretao - nastavi nakon krae stanke. - Kako skretao? - upitah iznenadeno. - Pa tako nekako, kao da si dao rnalo previSe slobode. Hajde reci iskreno, odakle si ga iupao? - Iupao? Niotkuda konkretno. Proitao sarn sve to je bilo korisno i upotrijebio. - E vidi5, brate - ree opet - ne ide to ba tako. Drugim
82

rijeima, ti si neto proitao i dao si mu svoje tumaenje, a tako se, brate , radalu krivovjerja. - Ma kakva krivovjerla?l Pa sve to sam upotrijebio jeiz
Kule strsare.

rede ali ti si to po svojem nahodenju uredivao, a to je opasno, zna. esto je Biblija u neijoj

- MoZda -

nestrunoj redakciji opasnija negoli sve knjige koje

otvoreno zastupaju krive nauke. - Pa dobro - rekoh pomalo uzbudeno - reci mi gdie sam to pogrijeio. - Ma nigdje konkretno - uzvikne on - govor ti je bio odlian i ispravan, u potpunosti, ali rije je o naelu. Nismo ti i ja pametniji od "vjernog i razboritog roba" kojeg vodi Jehova, pa da mi njih interpretiramo, slaZe se? - Ma slaZem, ali to onda trebam napraviti? ]ednostavno neto prepisati i proitati? Na moje iznenadenje odgovor je glasio: - Tono tako! - Pa emu onda sluZi ovaj govor? Gdje je tu spoznaia? Gdje je tu sloboda? Mislim, da neto kaem svojim rijeima? - IvIa kakva sloboda? -zaprepasti se on. - Sloboda!? Nita se toliko ne zloupotrebljava kao ta rile, brate dragi! Sjeti se Adama i Eve. Gdje je njih dovela njihova sloboda, pa i njfove potomke. Vidi li kako je zavrilo njihovo umovanje? Pogledaj katolike, n primjer. Gdje je zavrila njihova sloboda? Njihovi svedenici danas prije fllozofiju zavre nego teologiju , a zna to je lzaiia rekao o filozofiji i ljudskoj nauci.zs Ne zaboravi da su i oni u poetku bili na dobrom putu, ali ba ta njihova sloboda i umovanje ih je odvelo u otpad. Sloboda je relativna, a stege mora biti u svakoj kui, a posebno u Jehovinoj, jerje on Bog reda, a ne nereda. Vjernost i poslunost "vjernom i razboritom robu" znak je najveie mudrosti. Ti si imao slobodu izabtattlanak koji si i,eLio i napraviti govor, alini ja ni ti ni bilo tko drugi nema slobodu prekrajati ono Sto je napisao "vjerni i razboriti rob". To j" opasno, brate.
83

svrha govora - upitah nakon to je zavrio. - Svrha je govora,brate, u lekciji! Kako ti se zvalalekcija? lasnoa i stanke, zar ne?

Pa dobro, brate, nemoj se

ljutiti, ali koja je onda uopde

- Tono. - I? to tu nije jasno? To spada na tebe, tehnike stvari, vjeba. Da sutra na ulici zna kulturno i ruzgovijetno objasniti ovjeku. Ti prilino dobro razmiljas, ali kad pria, dosta sibrz i nerazumljiv. O tome ti vodi rauna. Sa&aj spada na "vjernogiruzboritog roba".A to se tie spoznaje, to ie doii s vremenom. eekajmalo da ovrsne. MIad si ti jo. Ti e sigurno napredovati u istini i tada 6e biti sposoban vie nositi. Doi ie vrijeme kad e ti i predavanja pisati, samo i*uj strpljenja. Sad je jo rano. Ti si tek krenuo putern istine i Sotona te Zeli svakako sputati. Zna kako je Pavao pisao Timotejvzastarjeine: "Ne novoobraenik, da se ne bi uzoholio i pao pod osudu davla" (1 Tim 3,6), a Pavao je valjda imao Duha i nije govorio od sebe. Treba jo mnogo uiti da se mogne suprotstaviti Sotoni. Zato sluaj nas. Mi te iskreno ljubimo, vada ti je to jasno, Po ovim bi se rijeima doista dalo zakljuiti kako se ovako tek mladi krote, kako se ne bi uzoholili i uzjogunilt te da
rastom spoznaje raste i odgovornost, odnosno da oni iskusniji i glavu koriste pri sastavljanju svojih duZih ili krah govora. Sasvim krivo! Kada je rije o govorima broj 1 ili vrhuncima, koje drte samo starjeine i imenovani, stvari su jo stroZe postavll*u. Ne sarno da su duni strikt'ro se drati teksta l(ulestrafure,nego su i s govornice nakon govora duni navesti broi i stranicu asopisa iz kojeg su govor prepisali. Ono najsmjenije u svemu tom jest injenica da se takvi zadaci zadaju i po dva mjeseca unaprijed, kao da bi dotini morali itavu hrpu strunog materijala prevrnuti i proitati.
s

I kada je rije o "javnim predavanjima" koja traju etrdesetak minuta i na rasporedu su nedjeljom ujutro,
stvar je slina. Iz sredinjice se po etiri ili pet mjeseci ranije dobije "kostur" govora. Kostur je to, istini za volju, s dosta 84

mesa i koe na sebi, da ne kaem dovren govor. U njemu su strogo omedene smjernice kojim govor mora tei i okviriiz kojih se ne smije izat. Navedeni su svi biblijski stavci koji se moraju smjestiti u govor, a njfovo tumaenje treba

pronai utzv. indeksu publikacljaKule straare. To j" zapravo i jedino to predava mora napraviti. Nakon tog "trtrda" proitate govor i jednostavno ste genij. Nema ovdje nikakve ironije. Zaista, nakon tih tzv. predavanja, uz drg pljesak, slijedi mnotv o pozrtivnih kritika kao da je doista rije o neijem genijalnom umnom produktu. - Ah, ba se radujem dananjem predavanju - rekla bi jedna sestra - brat Boro ima tako divna predavanja. - Ah, kako je brat Miroslav prepun Duha - uzviknuo bi neki brat - kad se samo sjetim koliko se ja namuim sastaviti govor od pet minuta, a kojom on lakoiom sastavi takvo predavanje. Kao da je brat Miroslav uopie upotrebljavao ita iznad ramena pri sastavljanju svog "nadahnutog" govora.. Ovo su rijei pokrajinskog nadglednika na jednom od kongresa: - Starjeine zavrjeduju va5e divljenje! Pomislite samo kako ta revna braia uz sve obveze imaju i po nekoliko predavanja mjeseno. A iz iskustva vam govorim da je za jedno takvo predavanje potrebno i preko 40 sati neprestanog rada. I dok vi spokojno snivate, oni jo naporno rade. Pa zar to onda nisu braa dostojna divljenja? Medutim, kad je rije o tim predavanjima, moram reii da se tu ne radi uvijek o novim temama. Postoji po prilici tridesetak naslova koji se cikliki ponavljaju. Tko jednom s astavlj eno j avno pred av anj e p re dstavlj a " tr aj an proizv o d" koji se onda i po nekoliko puta godinje stavlja u opticaj. Izuzelaksu jedino predavanja koja su zbog promjenjivosti nauka drutva izgubila na "autentinosti" pa se jednostavno zaborave. Inae, da bi se odrZala "kompaktnost" BaZjeg naroda, u svim skuptinama na svijetu dri se u odredeni dan isto predavanje
85

Dak1e, bez obzira na sva nastojanja brata da mi to taktinije kae kako se ovakve stvari ubuduie ne smiju dogadati i neie tolerirati, ostao je mojim grudima neki neugodan osjeaj. Osjeiaj grubogprizernljenja bez padobrana. No, progutao sarn kndelu priznajuii da sarn moda ipak malo previsoko poletio, pa mi je i pad bio bolniji. Bilo ugodno ili ne, posluao sam "savjete" brata i ubudude su se moji zadaci, bilo da je rije o ovom govoru ili "naprednijem" govoru broj 4, sasali iskljuivo od itanja lanaka sa stranica ktle straare. Pohvale imenovanih, naravno nisu izostale. Pa i samom mi se, zaudo, s vremenom priinjalo kako "rastem u spozn ajl" i kako mi je ]ehova blagoslovio poslunost, a Sotona se uplaen udaljio.

86

Neka ozbiljna pitanja

Biblijski studij, skuptinski sastanci, Teokratska kola propovijedanja, druZenja. Sve su to prilike da se neto primi. Neto znanja, neto blagoslova, neto prijateljstva, neto ubavi, neto savjeta i da se poneto, dakako , iuzvrati. Ir,lo krianstvo je prije svega davanje, i to apsolutno, a ne tek poneto . ZaJehovine svjedoke to je prije svega svjedoenje, odnosno sluZba propovijedanja. Tu ima priliku dati svoje vrijeme i talente Jehovi spa5avajuii Zivote zalutalih ovaca. Ako na tom polju aktivno ne radi5, sve je drugo vie-manje

uzaludng. Moj biblijski studij bio je ved davno zavren i priblrtavaLa se ve godina dana kako sam aktivno sudjelovao u ivotu "Boi,1e skuptin e" pa sam vie nego dobro zr.ao da je idui korak koji od mene svi s nestrpljenjem oekuju prijava za sluZbu propovijedanja. Tim korakom i sluZbeno postaje Jehovin svjedok, potpuno ravnopravan drugima u svemu osim to ne moe biti iskljuen. Iskljuenje je, naime, krajnja stegovna mjera za one koji su primili krtenje, odnosno, javno oitovali svoje predanje Jehovi Bogu. Objavitelji koji su stekli uvjete za sudjelovanje u slubi propovijedanja, a nisu to javno oitovali uranjanjem u vodu, budui da nisu ni primljeni u zajednicu, ne mogu iz nje biti ni iskljueni. Njihovi se prijestupi sankcioniraju ukorom, to znai da se prema njima u sluaju prijestupa moZe kontaktirati, to s iskljuenim nije sluaj. Po svom dobrom starom obiaju i s tim sam korakom odugovlaio odgadajui ga iz dana u dan. No kako je Harmagedon mogao 'Jo danas" poeti, iz liubavi i brige za moj ivot, aLizbogodgovornosti pred ]ehovom, moja bra(a
87

i sestre su se svestrano trudili posvijestiti mi koliko je neminovan tai korak, esto iizlaze(i iz normi taktinosti. Moj uitelj, uvijek iskren i otvorery pravi sljedbenik )ehove, vidio
je to kao najsvetiju i najpovla5teniju dunost pa nikada nije

dopuStao nekakvim ogradama taktinosti djelovati onamo gdje je to bilo "opasno po Zivot". eesto bi mi znaoreii: - Dalibore, ja bih ti zaista preporuio da se prijavl za nekrtenog. To je tek pravi doZivljaj i izazov. I jedna starija sestra esto je znala i(i "u glavu": - Brate Dalibore, pa ti se jo nisi prijavio za nekrtenog? Pa to jo eka5? Ba bi divno bilo dobiti jo jednog suradnika u sluZbi. ]edan bliski brat me je isto tako esto zrrao nagovarati: - Tebi to ba ide od ruke. Ne bi smio propu5tati toliko dragocjeno vrijeme. Zamisli samo, nakon Harmagedona, koliko e nas boljeti kad vidimo koliko smo jo ljudi mogli spasiti. U nekakvoj neodlunosti, takvim izravnim upozormjima sam nekako i odolijevao. Ali preko onih "polujavnih", neizravnf, koje sam vidao svaki dan, bilo je daleko tee prelaziti. Ni do danas nisam naisto kojim se to mehanizmima postiZe takva savrena koordinacija svih "trdova" skuptine u nekom duhu. Kao da je u glavama svf nekakav mikroip koji pokrede na akciju u tono odredenom trenutku. Kako je vrijeme promicalo, svaki pogled, razgovo4 gesta govorio je jedno: - Prolo je vrijeme enarenja. Dosta si tudim zubima kruh jeo. Vrijeme je da se neSto i watilehovi. Idi i propovijedaj. Ti zapravo i nisi na ako ne propovijedaS. S obzirom na sve spoznaje koje sam u meduvremenu sakupio, bilo biiiz dananje perspektive prilidno glupo re(i, ak i pomisliti, kako je netko izravno reirao taj svojevrstan pritisak, ali je zaista nevjerojatno koliko su svi ukljueni u to. Od najmanjeg djeteta koje zrta razmiljati i govoriti do najstarijeg, ukljuujuii i one iz drugih skuptina koji te jedva i poznaju. Svi se trude dati svoj obol. A sve je to ustvari
88

stvar " op(egodgoja" u skuptini. Kad starjeSina neto kae, to je obveza za sve i svi se moraju truditi i u svojoj domeni raditi na tome. A starjeina to izvede otprilike ovako (s govornice): - Braio, moram vas upozorlti kako je Betel vrlo jasno naglasio da se razniposjetitelji naih sastanaka ne nazivaju "prtlateljima istine" (bio je to termin kojim su voditelji oslovljavali one koji su prisustvovali sastancima, a nisu bili lanovi sljedbe), ve jednostavno gostima. Pravi su

prijatelji istine jedino oni koji tive kako to istina odnosno slave Jehovu propovijedajuii.

nala,e,

Ili: - Mnogi ovdje misle kako raznim takozvanim uzornim djelima mogu udovoljiti Jehovi, ali On traZi samo jedno,

Matej 24,1.4. Vi dobro znate te rijei! rli: - to bi se dogodilo kad bi danas zapoeo strani dan Jehovin? Gdje bi ti bio? Razmisli! Sto ti ini zaniega? Dobar si i poten? ]e li to dovoljn o? I nazovikriani to mogu b7ti, i budisti. Pa zar (e se oni u dan Jehovin spasiti. Samo je
jedan nan spasa:

pridruiiti

se

Jehovinoj skupStini i propovrje-

dati, propovijedati, propovijedati.

* Ima medu nama onih koji dugo dolaze na nae sastanke i misle da imaju spoznaju. Sto ih to prijei da se krste? Misle Ii oni... misli Liti da e se spasiti bez djela vjere? Naravno, u skuptini od kojih ezdesetak lanova uvijek je lako pretpostaviti na koga to brat cilja. Tko "prozvanT" moe brojne pritajene poglede na sebi osjetiti jo za vrijeme govorar a nakon toga svi, kao to vei rekoh, stupaju u akci-

Ili:

ju.
Sam in prijavljivanja u slubu za nekrtene objavitelje zapravo je kljuni trenutak u ivotu jednog novaka. To je

trenutak kada se ovjek "lomi" i donosi najznaajniju odluku, daleko vaZniju od samog krtenja koje je ionako samo simbolino i nema nikakva sakramentalnog znaenja.
89

SADA je, dakle, vrijeme da se donese odluka Zivota. Ali emu uopCe razmiljanje kada sam tako srcem prirastao uz ]ehovinu skuptinu? Sumnjam li ja to u neto ili...? Ma naravno da ne! Pa, ipak, nije sve tako jednostavno. Imao sam ve toliko spoznaje da su iz raspuknutog srca tekle rijeke odbojnosti i mrZnje prema " zlom vanjskom svijetu". Vei sam dugo hipnotiziran buljio u pozlaieno zrcalo egoizma. Ve sam i vani prilinu prainu podigao svojim propovijedanjem u svom priwemenom dornu i oko njega. Cemu onda kolebanje? ]ednostavno, nisam imao milosti tirazbora sagledati stvari onakve kakve su bile, kao i nikada prije uostalom. Duge sam godine, ameii izmedu visokf zidina vlastite ogranienosti, prieljkivao malo udske topline i ljubavi u svijetu koji me nije razurnio. Za najobinije djeje nestaluke bivao sam ruzapinjan na stup srama i rugla. U neskladu u kojem sam vegetirao uvijek sarn u drugima, tim nemilosrdnim bezosjeiajnim tvrdokocima, nalazio uzroke svojf nutarnjih boli. A koliko je sebiinosti u tom traganju za zadovoljtinom nad popijenim jadima bilo, to naravrro, nisam vrdio. Nisam vfdio koliko sam bezobrazno okrenut sebi kao jedinom sreditu svijeta,bez pomisli da bi moj djetinjasti san bio samo kap u oceanu neostvarenih telja i promaenih sudbina, jedan od est milijardi malih snova. Kao jedini pafirik na svijetu *atio sarn pomoC, eznuo za utjehom. Nespreman ne samo na kriZ, nego i na samo mrvicu ljubavi za orre koji mi uvijek nisu bili braa, prihvatio sam nekakvog nepoznatog nazovi boga kao jedinu alternativu surovoi zbihii. A kad jo saznadoh kako je On sama ljubag probudio se u meni pohlepni trgovaki duh. Pa dobro, kad je ve tako, zato ne bismo poslovah? Zeljan nekakve izmiljene ljubavi, sve bih prodao Va porciju tog "crvenog variva" .kaeiizl,azna sve strane, na kraju sam izraunao da mi je najbolji izbor On. lsta raunica, bez ljubavi, bez ikakvih emociju... Naravno, nije mi cilj ovdje razmetati se nekakvorn
90

Ianom samokritiroiu. Ne mislim da sam sve to radio s nekom nakanom i svjesno. Bilo je to samo traganje due u kojem je onajsebini duhlako odnio pobjedu nadzal<rtljalim i nikad njegovanim duhom poniznosti, tolerancije, ubavi, trpljenja i istinske poboZnosti. Ba zato je taj moj lutalaki tivot i bio tako teZak. Svatko, naime, ima svoj k{Ii, Ali on je, mislim, upravo onoliko teak koliko Ga ne shvaamo ili odbacujemo. Kao u Zivom pijesku tonemo u dublji glib propasti svakim oajnikim trzajem u telji da se vinemo u visine kojih nismo dostojni. I kada te vi3ine nisam dosegnuo u svijetu, kada se nisam naao u stvorenju, kada sam se do besvijesti ispromaivao, ostao mi je jedino ON, Bog. Da mi je preostalo ita drugo, bilo to drugo, moZda Ga se nikad ne bf ni sjetio. Bududi da nisam imao to izgubiti, odluio sam zaigratt Dao sam Mu okrajke Zivota, godine besmisla, istroenu duu i zauzvrat oekivao sve. Ubacio sam bezvrijednu zahrdahi kovani cu za milozvunu pjesmu andela. Ba to sam u jehovizmu i pronaao. Po prvi put u Zivotu netko mi je pruZio ruku i rukovao se s mojom prljavtinom, otvorio mi srce i ponudio ljubav bezrezerve i raunice. Bio sam naravno uvjeren da sam na pravom mjestu. A onda obeianja o vjenoj srei na rajskoj zemlji, i bratstvu u kojem sam i sm bio pozvrn imati udjela. PruZala mi se i mogunost napredovanja. Dobio sam ne sarno utjehu nego i povlateni poloZaj pred ]ehovom Bogom. Po uzoru na svetog Pavla (1 Tim 3,1),wlo se pozitiwro gleda na nastojarrje da se napreduje u istini, dakle, ina terjz.a"nadglednikom slubom". Tko se na sve strane guralo dobre, ali i nevjeSte ljude u obraun s vanjskim svijetom. Prirodno, to ide lake kada ti napune glavu kako si "izabran, velik, oplemenjen BoZanskom spoznajom" i podignu razinu samopouzdanja do arogantne umiljenosti. Trebalo je stoga i meni malo vremena da se "uho dam" , da shvatim kako moja prolost nije mojom krivicom promaena.

Konano sam naao uporite svim mojim tajnim

91

hipotezama. Od ranog djetinjstva, dok su roditelji, jo u zabludi, slatko tepali svom "bistrom ditetu", ono je povjerovalo kako je stvoreno za neto genilalno. Pa ipak, nije se pretvorilo u nikakvo udo, u pozitivnom smislu, barem. Crnio sam kao magarac po kojekakvim plantaZama, svinjogojskim farmama i brodogradilitima, i najviSi tron do kojeg sam se uspeo bilo je mjesto konobara u jednoj uljivoj rupi bez sanitarnog vora s vie takora nego gostiju (to i ne mora biti najgora stvar, kad se uzme u obzir profil gostiju). Pa ipak, glave tvrde i pune uvjerenja da sam "neto", djetinjim sam snovima sanjao o danu kada u svima pokazati koliko vrijedim; Pa ako to ne mogu ovdje, mogu drugdje, u Beogradu, Johanesbourgu, svejedno. Tek sada sam konano bio s ljudima koji su mi punili glavu kako sam "p*r, Duha". A oni, sluge Boga tivoga, valjda su bili kvalificirani dati takvu ocjenu. Pa to onda? Zar da rastem u poniznosti, ja koji sam tek postao svjestan svoje prave vrijednosti? Gluposti! Duboko su mi se vei u glavu uvukle "istine" Ktle strai,are, ma koliko mi neke stvari nisu bile jasne ili sam se s njimatete mirio. Nije mi naposljetku bilo teko prihvatiti materijalistiku "teologiju" drutva s obzirom na moju "duhovnost", Bilo je tu naravno dosta stvari koje su mi bile neobidne, no ipak oni nisu bili dio svijeta koji mi se tako gadio. Vidio sam izabrariBozji narod i svoju ulogu u njemu. Imao sam priliku initi neSto to ie me osobno podiii do nebeskih visina i jo za raun ]ehove Boga i spas zalutalih. Naravrlo da sam elio naprijed. Usprkos svemu tome, neki dio moje nutrine nije bio siguran, a zahtjevnost sluenja ]ehovi je takva da treba u potpunosti ra5istiti sa samim sobom. Ako si ostao samo 17o svoj, sluenje de ti postati nepodnoljivo breme. Podlonost "vjernom irazboritom robu" osnovni je predurrlet, a to ba i nije malo, naroito ako si cijeli Zivot bio posveen samo svojoj "brad7". Postajui Svjedokom, prestaje biti sve to si bio. Iako se formalno ne rzdvajqu iz svijeta, oni u njemu zaPravo ne
92

Zive. Veiina mojih prijatelja, Ftoznanika, rodbine nije vie prihvatljivo drutvo za mene. Sigurno e mi ponekad i nedostajati jer bilo je s njima, unato svemu, i lijepih trenutaka. Naposljetku, s vremenom ti i ostanu jedino lrjepe

uspomene. Nije li, medutim, u skuptini ipak mnotvo botjih ljudi. Mnotvo je i navika, obiaja i svetkovina bilo, koje jo nisam u potpunosti bio odbacio, ali ni to mi, vjerujem, ne(e biti problem, uz spoznaju koliko ]ehova mrzi takve stvari. Morat iu se u izvjesnom smislu odreii i svoje nacije i domovine, ali i to u valjda preZivjeti, "jer ni Bog nije pristran" (Dj 10,34-35). jednog od tih dana, u strahu da me Sotona ne zavede preko nekih sentimentalnosti, odluio sam radikalno prekinuti s prolodu gdje god me ona povlaila za rukav. Tko sam gotovo u transu unitio zbirku od preko 50 domoljubnih pjesama koje su se iz mene u zadnjih 15-ak godina izlijevale. Citave albume fotograhja snimljenih u vrijeme dok sam sudjelovao u ratu takoder sam unitio nastojeii zaboraviti kako sam sluZio Sotoni boreii se za neif e nacionalistike interese, Podijelio sam klincim a zastave, grbove i znakovlje postrojbi kojima sam pripadao. Rijeio sam se svih preostahh, zbograta ionako oskudnih uspomena.

- Sotona me ovdje nee pobijediti - Skripao sam zubima - ovo je bitka za tivot Ticliko sam ih ve izgubio, ovu
ne dam i gotovo! Znao sam da me i u najuZoj obitelji ekaju rezovi. Svim ih sredstvima privoditi istini ili se jednostavno ruzii s njima. Vjerojatno u negdje naii snage izata,jer moram Krista ljubiti vie nego oca i majku. Morat u, naposljetku, i ivot poloiiti za Jehovu, po pitanju "bogumrske" transfuzije krvi. Kula straara, naime, drti kako je Bog u Starom, a i Novom zavjetu mislio i na transfuziju krvi, izmedu ostalog, kad je govorio, "uvajte se krvi". Stoga se takav medicinski tretman strogo zabranjuje sljedbenicima, ak i ako to znai sigurnu smrt.
93

zbog odbijanja sluenja Sotoni u vojnikoj odori neke od drZava, ali zar ne mogu uiniti tako rnalo za ]ehovu. Sukobljavao se tako lagano osjeiaj straha s osjeiajem zadovoljstva i ponosa. O*uj prvi potajice, dok me drugi gotovo obuzimao, Uvidao sam, dodue, tek u nekakvim nijansama, neke stvari na mojoj bradi koje ispoetka nisam primjeivao. Bilo je tu s vremena na wijeme isuvie mrnje prema svijetu koji su naposljetku trebali "evangeliziratr". Nastojao sam to pripisati normalnoj ljudskoj nesavrSenosti i pojedinanim karakterima. IJ globalu, skuptina jest imala krajnie negativan stav prema vani, ali tko ga ne bi imao prema sotonskom svijetu? Ne mogu reii da meie radovala pomisao da iu u tom svijetu svakodnevrro dolaziti na vrata nepoznatim, esto vrlo neprijateljski raspoloZenirn ljudima i govoriti im stvari koje ne ele sluati. Iskreno govoreii, zgra,ao sarn se takvih pomisli. Pomisao da je ovo tek poetak mukotrpnog Zivota na vjetrometini nije me eila. Pomisao da u biti "onaj", "Jehovac" kojeg de pogani uvijek gledati kao "prokletoga", r.naLa me vei i tada baciti u depresiju. Znaa sam izpiabra(e da biti Svjedok esto nije zabavno, a vie sam puta ved i sam mogao osjetiti poglede pune mrnje dok sam dolazio na sastanke ili pak u autobusu dok sam itao KuIu straaru. Rijetko bi itko Zelio i sjesti pored mene, osim koji zbunjeni Malezijac u odori UNPROFOR-a. Sve sam to ved vidio. Ni pomisao da sve to inim "za Boga" rrjie mi uvijek vradala spokoj u tim trenucima preispitivanja. Ali bacim li pogled nekoliko godina unatrag, to u vidjeti? Nitariju, propalicu, kockara. Nemiri i sukobi na sve strane. Pa, Boile moj, na TO sam barem navikao, na to sam ve gotovo imun postao. Zato se onda bojim "ratovati" jo rnalo, ba u ratu u kojem mi je pobjeda zajamena? Zafimdalje, prateii svijetlu stazu kojom sam kroio zadnju godinu, vidio sam betiju kako se pretvara u ovjeka, ak sveca, ostavljajudi sa strane bezbroine hrpe smeia, 94

Vrlo

iu vjerojatno i u zatvoru zavriti

neisti i oguljenih ljutura. Tolike promiene na bolie nisu se dale sakriti, ak ni u oima vanjskog svijeta. A prava se vjera po plodovima poznaje, rekao mi je jo prvog dana brat Marko. Pa to onda znae sva ova kolebanja? Sotonino maslo? Pa naravrro! Toliko me je puta moj dragr lehova preko svojih vjernih slugu opomenuo na spletke klevetnika od iskona i ja sam skoro nasjeo. - E neie! ]ednom se mora donijeti odluka. Zato ne
danas?

95

Moja odluka zn lehouu

]ednom je svanulo i to danas.

Kako

li sam samo obradovao Marka kad sam mu

priopio svoju Zellu: - Oh brate, hvala ]ehovi da si se odluio. Zna, veC sam bio posumnjao kako se malo koleba. Ali nije sad vaZno. Sad de tek vidjeti koliko blagoslova donosi Bogu ugodan rad. Ovo je i za mene tako radosna vijest. Vidjeti te kako silno napreduje... Sada je njegov zadatak, kao onog koji me putem studija uveo u "istinu" ,bio prvo obavijestiti starjeinu o mojoj elji. Ovajpotom daje rok od priblino tri edna za vrijeme kojih brat dodatno sa mnom prolazi pitanja koja ie se nai na ispitu za nekrtene. LJ meduvremenu Ce starjeina imenovati povjerenstvo koje e provesti ispitivanje. Na elu pov* jerenstva je redovito sam starjein a, jer to je neto to nikako ne bi smjelo proCi bez njega. Ovo je zavrni test prije "putanja u pogon" novog vojnika Gospodina ]ehove te je potrebno temeljito ispitati je li dotini doista zreo za taj vid slube, odnosno spreman i sposoban obraniti nauk Kule str aar e. Evo nekoliko temeljnih pita rya iz krjig" Organizir nno izarauajmo nau slubu po kojoj se ispitivanje i vri: Vjeruje li dotini da je Biblija rije Boja? Poznaje Ii temeljne nauke i Zivi li po njima? Dolazi li redovito na sastanke? Zna li to Biblija govori o bludnosti, brakolomsfvu, poligamiji, homoseksualnostt? Zivili u neurednim branim ili izvanbranim odnosima? Da li je pijanica? ]e li se oneistio duhanom ili drugom stvari koja oneiduje tijelo? ]e li odluio napustiti sve organizacije "krive_religlje"? Je li na bilo koji nain umijean u "politike stvari svijeta"? Da li
96

bi, uistinu, elio postati Jehovin svjedok ...?26 Ovo su temelji na kojima se grade pitanja.
Preko dva sata trajalo je svojevrsno reetanje od dvojice braie imenovanih koji su me ispitivali. Koliko sam se god dobro pripremio, brat starjeina je ipak u "praktinom dijelu" naao nekoliko mjesta koja nisam znao. Na primjeq, jedno od pitanja glasilo je: - Gdje Biblija osuduje i izruguje boiino drvce? Zabezel<rtuto sam zastao jer nikad nisam takvo to ni uo. Ispod oka sam pogledao brata Marka, ali i on je gledao pred sebe ni sam ne urajuii odgovor. - A to je ovo - upita starjeina Marka kad je postalo oito da odgovor ne znam. Ponovo je pogledao nnene pa sarn se pokuao izvuii: - Pa Biblija naehro osuduje sve svetkovine i obiaje koje pravog Boga povezuju s poganskima. Pritom sarn citirao sv. Pavlaiz? Kor 6,14-16. - Ma znamo mi to, brate - prekine me starjeina - ali ja tebe pitam gdje to Biblija konkretno, a ne naelno, govori o boZinom drvcu? - E to stvarno ne znam - pnznao sam naposljetku. - Aha, tako - ree brat s osmijehom gledajuii Marka. Ovaj mu uzvrati osmijeh i nemono rairi ruke. - A to ie, brate, redi jednom katoliku o Boiiu zakoji rnjesec kad ponu pripreme za njega - obrati se opet meni. - Pa reii du da je to poganski obiaj koji ne slavi Krista nego Lane bogove i da Isus nije roden u vrijeme snijega... - Stvarno - upita brat - i kako ie mu to dokazatl? Izvadit ie Encyclopoediu Britannicu? Alimi ne nosimo sa sobom enciklopedije nego BIBLIIUI Dakle, u Bibliji treba naii argument. Otvori, molim te, ]eremiju, 10. poglavlje i itaj. Oworih i nadoh ove rijei: "Ovako govori ]ahve: Ne prikivajte se putu bezbonom/ i ne driite pred znacima nebeskim, jer pred njima dr5du samo bezboci. |er su straila tih naroda puka nitavnost, sarno drvo posjeeno u umi, djelo ruku tesarovih, ukraeno
97

ii
il
n

?:

srebrom i zlatom, privrieno avlima i ekidima da se ne klima. Nalik su na ptija straila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi ier ne umiju hodat. Njih se ne bojte jer zla ne mogu uiniti, ali ni dobra uiniti ne mogu" (]er 1,A,2-5). - Jesi li vidio, brate - ree mi starjeina s prijekorom koji je pak vie bio upuien Marku nego meni samom. Bilo mi je, iskreno govoreii, odmah jasno kako je isti idiotizam koristiti ove Jeremijine rijei koje osuduju idolopoktonstvo izraefgkih poganskf susjeda kao argument protiv boinih gbiaja, no starjeina je starjeina i njegova mora biti zadnja. ]o dvije ili tri sline zamke mi je postavio ne bi li we zbunio, dok s ostatkom njegovf pitanja nisam imao problema. Stoga je brat, primijetio sam to jo iste, veeri, bio vie nego zadovoljan sa firnom. I bral Marko mi na kraju ree kako sann sigumo zadovoio,, te da du dobitt "zeLeno svjetlo" za propovijedanje, samo to se mora potivati procedura po kojoj mora prodi nekoliko d,ana prije nego to mi se i slubeno dade doputenje. Prije toga je ipak potrebno rijeiti jo nekoliko "sitnica". ]edna od njih je i slub eni izlazak iz "Babilona velik og" ]r tog Sotoninog carstva krive religije, to jest Crkve kojoj sam nominalno pripadao, Bez te sitnice se, ni usprkos svom znarrju i "]ehovinorn blagosloy", javna sluba ne moe ni primirisati jer "to ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajednitvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Beliiarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazurn,Hram Boi:Ji s idolima?" {2 Kor 6,1"4*16). Kao dokez d,a sam u potpunosti raskinuo s "Belijarom" , odnosno svojom Crkvom, morao sam pfiLolti kopiju pisma u kojem sam od svog upnika kaio da me "ispie" te potvrdu s pote da sam to i uinio. Nekad su tt " zahtlevi" stizali iz Betela kao gotovi obrasci koje bi kandidat trebao samo potpisati i poslati. No kako je to izgledalo dosta "sugestivflo" , da bi se stekao dojam kako je to stvar osobne inicijative svakog pojedi*og "novaka" , sada takva pisma svatko pie za sebe, "svojim rijeima" , trrada se od vodstva
98

prilino kruto sugerira kako bi ono trebalo izgledati i to sve sadr,avati. Nakon to je proitao moje pismo brat Marko bio je vie nego oduevljen. - Brate, kakva ie ti tek predavanja pisati - rekao je. Divno, uh, ovo e botjeti - doda o je uz osmijeh Iako to pismo, kao jedan podsjetnik svih mojih zabluda, sigurno nije neto to sa zadovoljstvom itam, bio bi ipak propust izostaviti njegov sadrZaj iz ove knjige.
GASPODINE ZUPT'TTTI
Kao osoba koja se aodi kao dlan Vae iupe elim Vas abavijestiti o koracimakoje sampoduzeo u aezi sluibe Bogu te Vas zamoliti da u skladu s mojim zahtjeaom postupite. Eoo o emu se radi: Roden snm u katolikoj obitelji i krten po katolikom obredu u oaoj ,upi. Dobar dia szsag iaota nisam iaio onako kako je ta zahtijeaalo Saeto pisma, no ipak se kao ajernik nisam osjeao manje arijednim ili odbaenim ad saoje ajerske zajednice pa sam se pitao kakaag smisla ima religija ako goaori jedno, a prakticira drugo. Nakon nekog oremena sam zakljuia kako religija i nema smisla, da Bog i ne postoji i da je i sam iaat besmislen. No s aremena na arijeme bih ipak pokuao nai odgoaore na iuotna pitanja, ali on bi uaijek bio da se saa religiozni sustaa saodi na financijsku dobit i politikr,t mo. U tome nisam ielio sudjelo-

aati. lpak, Bog one eljne spoznaje i istine ne astaalja u tami (Mt 7,7-g). Tako je i moj dugi i kriaudaai put do istine konano urodio plodom. Danas ffiogu s radou u srcu uskliknuti da sarn pronaao IEDINU PRAVU RELlGllU, religiju koja za saoj autoritet priznaje IEDINO IEHOVU BOGA i Njegoau napisanu rije BIBLIIU. Oni ne temelje saoje ajeroaanje na ljudskim filozofskim dogmama, kaa to to ine ostqle "kranske Crkue", a to doaodi do mnogih religioznih zabluda (Mk 7,6-7). Oni ne prihaaeaju mutne spletke Sotone daala koji krioom religijom nastoji zaaesti ljude i odoratiti ih od sluenja Bogu. Zato oni odbacuju saa uenja koja podrijetlo auku od paganskih religija

99

Babilona, Egipta, Grilce, Rima, kao to stt: "Presaeto Trojstoo" , besmrtnost due, istilite, paklene muke, toaanje likoaa, oboaaanje saetaca i sline obiaje neznaboZaca (L Kor L0,20; 2 Kor 4,4). Oni se ne mijeaju u politike spletke niti sudjeluju u ratoairna te se na taj nain mogu identificiratilwo Kristoai uenici (Ia 13,35). Oni su i aie ad toga. Oni su ispunjenje biblijskih proroanstaaa (lz 2,24) . Oniluo ni Isw Krisf NIS U DIO OVOGA SVUETA (la L5,L9).Oni zagoaaraju nOZlf KRALIEVSTVO kao jedinu stzsarnu nadu oojeanstaa. Citaa njihoo Ziaot padreden je PROPOVryEDAN/U DOBRE VryESTI O KRALIEVSTVU BOZIEMtuko je to Gospodin lsus Krist i zapoajedio (Mt 24,14; 28,19-20). Oni su nrauno IEHOVINI SVIEDOCI. Tqko je maje traganje za istinam zaareno. Sae u ta sam uvjeren, uajeren sfrm na temelju Pisma (usp. Dj 17,2-3), a ne filozffie. Zato sam i spretnno posluao pozia naeg nebeskog Ocs iz Otkriaenja 18,4 i napustio lcriuu religiju, ilibolje reeno, u?raoo to inim. Budui da sam se u arstinu saoje adlulcc uajerio molitaom, istraioanjanpopbmimnimeditacijomolelwinimaeliansktenim naumima s oaieanstaom, magu s potpunim pouzdanjem rei da je moja adlulw da se preilam lehot:i, to u uskara patarditi simbotinim krtenjem, konana i neopoziaa. Sigurno Vam je jasno da nnkon toga ne mogr ostati ni u kaltoj aezi s Vaam organizacijom, Zata Vam i piem oao pismo te ZAHT$EVAM DA ME ISPIETE, ODNOSNO IZBRIETE IZ SVIH VAIH EVENTUALN tH EV LDEN CU A t Kr{ I tG A! Z AHVALI UI E M I P O ZD RAV LI,qNU

Eto tako sam tada otprilike mislio i osjedao. Nakon to je proitao kopiju pisma i primio potvrdu od pote da sam isto i poslao, brai starFina nq krio oduevljenje. Dva dana kasnije sve je i formalno bilo rijeeno. Na kraju sastanka starjeina mi je uruio knjiZicu Organizirana izaraoajmo nau slutbu koju imaju samo objavitelji. - Valjda zna to ovo znai - ree pruZajudi mi je. - Puno
100

]ehovinog blagoslova, brate. Sada si stupio u najvanije djelo u univerzumu. Nosi asno svoje novo ime i opravdaj povjerenje koje ti je ]ehova iskazao. Ugledavi knjiicu u mojim rukama, bra(a su me po veC dobro uhodanoj shemi stala oblijetati s estitkarna i pozivima na zajedniku slubu od kuie do kue. Za jednu malu zajednicu poput ove dobiti jednog novog/ pa jo mukarc a, bio je zaista blagoslov. Sad je sve bilo spremno... ili skoro sve. Iako to za nekrtene nije stroga obveza, starjeina me je ljubazno zarnolio da od jednog od braie prepiem sadraj "iskaznice o krvi" te ovjerim potpisima
svjedoka. - Iskaznica je, dodue, predvidena samo za krtene rekao je - ali zbog tvoje osobne sigurnosti bolje je da ima takav d.okument. Tko zna kad ti moZe zatrebatt? Krv, odnosno odbijanje transfuzijeiz religioznf razLoga

neto je po emu svjedokelehove prepoznaju i oni

neupuieniji.

Ta "istina vjere" jedan je od najboljih pokazatelja

bezrezervne odanosti Kuli straari. Osim iskaznice o krvi, obvezatnu osobnu arhivu svakog]ehovinog svjedoka sainjavaju i razne "pravne upute" vodstva, kao i posebno tiskana izdanja drutva po pitanju krvi. Tu su i posebni dodaci Nae sluilbe zalaljevstua, kao i "prigodna" izdanja asopisa Kuls straara iProbudite se!Uz to, svaki Svjedok je obvezan znati adresu i broj telefona pravnog odbora sljedbe, zaduilenog za kontaktiranje sa

zdravstvenim ustanovama i pojedinim lijenicima

"otvorenijim istini", a sve sa svrhom da se i do smrti ispofuje to "ptavo" Svjedoka. Kada je nakon ustrajnog odbijanja da primi krv jedna flanica sljedbe iz naih krajeva preminula (iako, is{tni za volju, krv najvjerojatnije nije bila uzrokom njezine smrti), podigla se i u nas prilina praina, ponajprije zahvaljujui senzacionalistikom tisku koji je od toga napravio Pravu drarnu. Medutim, umjesto da takav tragian dogadaj potakne Svjedoke na ozbiljno preispitivanje stavova i biblijske
101

utemeljenosti tog postupka, dogada se upravo suprotno. Povod je to jo vr eg vezivanja u neprobojan zid otpornosti toj metodi lijedenja. - Zarnislite samo, brado - uzviknuo je starjeina - da se netko od nas zatekao u takvoj situaciji. Da li bismo mi ostali vjerni i do smrti? Imamo li mi uop& uvijek svoje iskaznice sa sobom? ]esu li one uredno ovjerene ili ih nosimo kao bezvrijedan komad papiraT A to je s iskaznicama nae djece? Da li smo/ kao brini roditei, i nau djecu zatitili od te poasti, ili tu gledamo kratkovidno, oima poganskog svijeta? Neka vas ne ude ove rijei. Prem a Kuli straari, tivot djece pripada roditeljima te je njfova odluka hode li dopustiti da im se dade krv ili ne. U posebnom izdanju o krvi koju izdaje drutvo, u odlomku pod naslovom Briga puna ljubaoi za djecu, doslorrno pie: "Naravno, svi roditei donose odluke koje utjeu na sigurnost i ivot njihove diece: Hoe li upotrebljavati plin ili ulie za zagriiavanje prostorija? Hode li povesti djecu na dalek put? S*ij* li plivati? Thkve stvari ukljuuju i rizike, pa i one o Zivotu i smrti. Medutim, drutvo priznaje roditeljsko prayo odluke pa ie roditeljima dano pravo da donose konane odluke u gotovo svim odlukama koje se odnose na njfovu djecu."28 Pod ovim se, dakle, podrazumijeva da roditeljima pripada pravo odluke dati ili ne dati krv svom djetetu, ak i ukoliko mu prijeti sigurna smrt. U veiini se drava svijeta, sre6om, jo nikomu ne priznaje pravo da ubije bilo koga. Stoga Svjedoci po tom pitanju esto pokrefu brojne sudske sporove, sve do vrhovnog suda, s vlastima i zdravstvenim ustanovama. Specijalni odbor vodeieg tijetra se samo tom problematikom i bavi. Da bi ohrabrila Svjedoke u trenucimaLize, Kula strai,ara objavljuje brojna potresna svjedoanstva o onima koji su sudom, ali i protiv njega ustrajali u svojojvoi i umrli odani ]ehovi do kraja, ili su pak, prisiljeni na transfuziju, ostatak
102

tivota provodili gnuajuii se vlastitog tijela, poput htava brutalnog silovanja. Tako je npr. asopis Probudite se! od 22. svibnja 1994. gotovo u cijelosti posveien estorici djeaka i djevojica to su do smrti ustrajali u svojoj "istoii". Takva su svjedoanstva neophodno mentalno gorivo za iskuenja u koja ie svaki Svjedok, izravno ili
neizravno, kad-tad upasti. Kada Kula strai,ara eli ukazati nabezbonost svijeta, kao znak da su ovo uistinu posljednji dani, ona ie to popratiti s pet temeljnih ilustracija: izgladnjelo uplakano siroe to sjedi u praini ispred neke afrike straare, podivale vojnike gdje uzbLagoslov sveenika sraju u bratoubilaki rat, prostitutku i narkomana u sjeni kontejnera sirotinjske etvrti velegrada, maloljetnog razbojnika gdje nemonoj starici otima torbicu iz ruke te pacijenta na bolesnikom krevetu gdje prima krv. Transfuzija krvi je dakle jedno od pet temeljnih zala sotonskog svijeta. U vei spomenutoj brouri. o krvi, na devetoj stranici, uz fotografiju svetog oca Ivana Pavla II. pie: "PapajepreZivio atentat. Nakon izlaska iz bolnice ponovno je primljen u nju nakon dva mjeseca 'rnnogo patedi'. Zato? Zbogmogue kobne infekcije citomegalovirusom iz krvi koju je primio." Tko to tumarKula strai,ara. Iz ovakvih neprestanf ukazivanja na tetnost krvi dalo bi se zakljuiti kako vodstvo uistinu izjeda iskrena briga za tjelesnu i duhovnu istodu lanstva. Da je posrijedi ipak neto drugo, moZe posvjedoiti sljedeii primjer" Na jednom od oblasnih kongresa postavilo se pitanje: moe li se vlastita krv "uskladititi" i po potrebi primiti. Odgovor je bio kategorian: NE! Nakon to napusti nae tijelo krv vie nije dio njega nego je strano tijelo te se ni po emu ne razlikuje od tude krvi.2e Tako je jasno kako se ispod krinke Bogu ugodnog r'ladanja krv zapravo koristi kao sredstvo manipulacije i svojevrstan test lojalnosti strjedbi jer tko je spreman ii toliko daleko da vlastiti Zivot i wot svog djeteta trtvuje " za Tehovu" , tai je prekoraio sve granice.
103

Tzv. iskaznica o krvi je, barem po miljenju Svjedoka, "pravno valjani dokument" kojim se zabraduje transfuzija krvi, ak i u sluaju smrtne opasnosti, sljedeeg sadraja: Ia (ime i prezime) oaime unaprijed dajem formalnu izjaau o
saojim teljama. Oaa uputstoa odraz su moje orste odlul. Zahtijanm da mi se ne daje nikaka a transfuzij a krui (puna kra, crvenelcrane stanice, ploice ilikrana plazma) ni podknltim okolnostimA, ni tada ako je lijenici smatraju neophodnom da se sauaa maj Zioot ili zdraalje. Prihaatit u beskntne ekspandere (kao to su dextran, slana ili Ringerolla otopina, hetastrach) i druge b eskrane p ostupke. Oua praana uputa iskaz je mog prnaa da prihaatim ili odbijem medieinski tretmnn u skladu sa saojim duboko utarilenim urijed:nostima i uajerenjima. la sam jedan od lehoainih sujedoka i pruam oau uputu iz poslunosti zapaaijedima Biblije, kao to ie: "Da se uzdraaate (...) odkrui" (Djela apostolslu 1"5,28-29). To je moj nepokolebljia religiozni staa ae godina. Imam qodina.
Takoiter znam da su sa transfuzijomkrai poaezarue rfrzne opfrsnosti. Stoga sam odludio izbjei talse opasnasti i umjesto toga

prihaatiti saaki rizlkkojibi magao biti pooezan sa mojim izborom

alt ernatiano

Lijenike, anesteziologe, bolnice i niihooo osoblje o sl ob a it am o dg oo orn o sti o d bil a k akvih n e elj utih p o sli e di ca do kojih bi moglo doi uslijed mog odbijanja prtmanja knti, unato{ njihoooi kompetentnoj niezi.

b eskrano

p o stupka

Oalaujem osobu(e) naaedenu(e) na poledini da se pobrine(u) da se moja uputstoa nauedena u oooj uputi uaai,e i da odgoaari(e) nn san pitanja u aezi mog apsolutnog adbijanja primanja krai.

Dakle, po5to sam navedeni tekst iskaznice prepisao i zajedno sa svjedocima ovjerio, nita vie nije stajalo izmedu mene i javne slube. Bio je to jo jedan od onih dana kada sam bio glavni hit u skuptini. ]o jedna od prilika da se

Uz ovo slijede potpisi dvojice (pravnih) svjedoka te ovlatenog brata, a uglavnom je to jedan od starjeina, koji ie se pobrinuti da se volja dotinog ispotuje i do smrti.

rc4

nauijem sve one dirigirane ljubavi to je zraila vie iz glava negoli srdaca cijele zajednice. Ponude z.ashbu padale su kao muhe na med. Ipak jo davno odluio sam moj prvi sat sluZbe darovati onomu koji *i je najvie i pomogao na putu do nje -Marku. lako ga je obradovalo potovanje koje sam mu na taj nain iskazao. Kako smo se nalazili pred oblasnim kongresom, dogovorismo se da moi prvi sat odradimo nakon tog dogaduiu.

105

Organizir ana sp ont ano st

Slijedei i zap ov$ed iz Ponovlj enog zakona -!.6,1.6,]ehovini wjedoci se triputa godinje okupljaju na velikimpokrajin-

skim i oblasnim kongresima, od kojih neki,

medunarodnim karakterom, traju i po cijeli tjedan s vise -Skupovi -del desetaka tisua nazonih egita" . su to, rjenikom Kule streare reeno, "pravi izvori snage i ohrabrenja za sve to dolazi s bogato pripremljene trpeze ]ehove Boga" .Izrnedu ostalog, njihova je svrha baciti vise svjetla na novine u "teologiji" sljedbe, kojih je toliko da ve( zanekoliko godina svaka krlig, ili broura koju drustvo izda gubi na aktualnosti. Ustvari, ono najbitnije na ovim manifestacijama, makar s te strane, dogada se iza kulisa gdje se, nz obrazloenja novf bljeskova svjetla, odnosno novih istina, objavljenih od "vjernog i razboritog roba", polau rauni za postignuto i proputeno na dodijeljenom podru u. Za sve ostale sudionike to je, kao to to redovito podsjea Naa sluba, mjesto gdje se ui! Naposljetku, ovdje ie se odratii deseci javnih predavanja, govora i prikaza, i to od brade iz svih dijelova Europe, pa i svijeta, medu kojima su ak i oni predodredeni da budu medu 1,M000 dionika nebeskog kraljevstva s Kristom. Naravno, duhom je prisutan i sam Jehova. Zataje svaka rije izgovorena s kongresne govornice svetinja i zakon te se pozorno prati i striktno zapisuje. Svaka skuptina dunaje napraviti zaduenja za predavanja na nain da dva ili tri Svjedoka prate svako predavanje kako bi se dobila to vjernija kopija. Kongresna e se grada potom mjesecima, sve do idueg slinog skupa, pozorno analizirati na duhovnu korist cijele zaiednice106

il

i,
'
,e

t
4u

Medutim, zave(inu Svjedoka osobno, predavanja i govori, usprkos svemu, nisu najzanimljiviji dio. Prilike su to da se svi nauZiju medusobne bratske ljubavi, za kojom u svijetu gdje ine tek jedan promil stanovnitva naprosto Zedaju. Sklopit e se tu brojna nova i uvrstiti. stara poznanstva i prijateljstva, A koliko tek raduju tolika svjedoanstva s pozornice. Od punovremenih slugu to se do iscrpljenja troe dajuii svoje talente u slubi, do potresnih ispovijesti tolikih patnika medu Svjedocima, to su za svoje kalvarije bili blagoslivljani mnoZinom blagoslova. No prije i iznad svega toga, ini mi se, ovi su skupovi jo jedna fantastina prilika da se poganskom svrjetu pokae velianstvo Jehovina naroda u njegovu punom sjaju. Zato su i pripreme za ovaj skup duge i mukotrpne za sve Svjedoke. Zapravo, prije nego to se jedan skup uope odrt| pripreme za iduii vei su debelo u tijeku. Vei prije spomenuta interna tiskovina Naa slutba za kraljeostao mjesecima, izbroja u bro1, objavljuje poseban dodatak priprema za oblasni kongres, s najdetaljnijim uputstvima. Osnovno i temeljno pravilo jest da kongresima moraju blti nazoni apsolutno svi "bez obzira na obzir".
im b ismo izostankom p okazali b ezobr azan nedo statak potovanja zaljubav ]ehove Boga i trud braie iz Betela koji su mjesecima naporno radili da bi nam omogudili taj duhovni ultak. Tako oni koji su zaposleni ili drugim obvezama vezani moraju ravno est mjeseci unaprijed osigurati slobodne dane za vrijeme kongresa. Znalna novana sredstva potrebna za ovu manifestaciju, pogotovu za one iz udaljenijih krajeva, koji osim trodnevnog ili etverodnev'nog smjetaja i prehrane u skupom Sadu, moraju osigurati i nita manje skup prijevoz, potrebno je isto tako dobrih est mjeseci unaprijed poeti uplaivati "s1uzi zablagajnu" kako bi se sve na vrijeme moglo podmiriti. - Ovo je posebice bitno - ree jednom starjeina - jer je naa zajednic a paznata po tome 5to vrlo odgovorno postupa pri svim svojim poslovnim aktivnostima
Svoj

107

Tako obiteli s jednim ili dva djeteta za tu priliku mora izdvojiti i do dvije manje mjesene plaie, to siabostojeim Svjedocima i nije mali problem. Prije svakog kongresa starjeina ie upozoriti kako postoji odreden broi onih koji ipak nisu u stanju priskrbiti si potrebna sredstva pa ie njima pomoii skupStina. Tio ipak ne znai ono to mislite da znai.Neie se naime ni taknuti u "nedodirivu' skuptinsku blagajnu, koja se tko zna zbog ega zove "za skrtptinske potrebe " .i!di, to jest, ja, tt, or9 mi demo pomodi potrebitom. I to se uvijek uzima vie kao zapovijed, nego molba, Jer zamislite, molim vas, da zbog na5e uskogrudnosti brat ili sestra ne moe na kongres . Za primjerne objavitelje (to su oni koji naprave najvie sati slube, odnosno pioniri svih vrsta koji toliko daju za sljedbu da i nisu u stanju platiti ni

najosnovnije Zivotne potrebe) i njihovu djecu postoji i posebna sluba koja se stara o njihovu smjetaju kako bi se izbjeglo plaianje skupih soba. Nararmo da ni tu zajednica neCe potroiti ni novih iz blagajne. Ona ie jednostavno prikupiti ponude braie voljnih nekoga ugostiti i dodijeliti im odreden bror. Buduii da je ]ehova Bog reda, ne smiju se pritom koristiti nikakve rodbinske ili druge veze, nego svatko mora i sluZbeno preko Betela tamo gdje ga upute. Uz sve ovo potrebne su i dodatne Zrtve svih da bi se kongres uopde odrtaojer su zata potrebna enoffnna sredstva. Ovakve manifestacije (najam dvorana ili stadiona) i inae poprilino kotaju, no kod Jehovinih svjedoka to jo dodatno poskupljuje. Njihov je obiaj svaki objekt koji unajme tako dovesti u red da on naprosto blista te se uprave doslovno otimaju za tu priliku, Cesto su se kod nas u vrijeme rata te manifestacije odrtavale po dvoranama hotela ili sportskih objekata devastiranim, bilo izravnim ratnim djelovanjima, bilo neizravno, nita manje razornirn prisilnim gostima, izbleglicama i prognanicima. Za sarno nekoliko dana ili edana Svjedoci bi to tako preuredili da se nije dalo ni primijetiti da je tu neto bilo oteeno. Sve to se uopde moglo promijenitl popraviti, obojiti, sjalo je i
108

blistalo. Sve to dakako pomae ugledu Jehovine organizacije, ali kao to rekoh i kota . Zataje potrebno velikodu5no financijski podrati taj podvig i to je dunost svih. Dodaci Nae slube za kraljeastao u svakom broju pred kongres podsjeaju Svjedoke na koje sve naine mogu i trebaju pomoi: "Neka nitko ne dode pred ]ahvu praznih ruku, nego neka svatko donese koliko moZe prema blagoslovu koji ti je udijetio ]ahve (Pn276,76-17).Bez obzira da li su ljudi mogli donijeti puno ili malo, njihovi prinosi, pripremijeni unaprijed, bili su ugodni Jehovi. Slino tome, mnoga naa braia u molitvi razmiljaju o prilogu koji ie dati, bilo u gotovini, bilo ekom (naslovljen: ]ehovini svjedoci). DopuSta li da ak i tvoja mala djeca stavljaju prilog u kutiju?"to

Uz ovakve "tehnike posjebrice" ktla straara redovito objavljuje "poticajne primjere kranske velikodunosti", u obliku "ispovijesti" onih koji su, najeie ba u prigodi ovakvf manifestacija, rasprodali koro sve to su imali, novac poklonili drutvu te "bili blagoslovljeni mnoinom blagoslova" .Divne su to prilike da se talare srce, ali i novanik brade. Ako, medutim, usprkos svim "velikodunim i ljubavi prepunim" pripremama vjernog i razboritog tcba, niste stigli dati ba sve to ste mogli, uvijek ie vam se i na samom kongresu Llubazno pruZiti prilika ispraviti taj Propust. Goleme, ponekad i do metar i pol visoke, kutije za priloge poredane su u iznimno velikom broju svuda po dvorani ili stadionu, ak i na takvim mjestima kao to je to hodnik, garderoba ili ulaz u WC, u sluaju da vam ba tu padne na um i duu iskazati milosrde. MoZda se ova ironija ini pretjeranom neupuenom itatelju, no kada se uzme u obzir s kolikom se drskodu i intenzitetom krianske Crkve napadaju da financijiski iskoritavaju svoje stado, "te mnogi odlaze iz crkava izvrnutih dZep ova" ,31 onda smatram vi.e nego opravdanim i s dozomircnije u(azattna tai sustavni promidbeni program usmjeren na izvlaenie i zadnie lipe iz dtepova sljedbenika. Naravno, treba ovdie istaknu109

ti kako su vrlo zlonamjerne i neistinite prie koje krue i

medu krianima, a govore o tome kako su ]ehovini svjedoci abaezni ostaviti sljedbi svoja materijalna dobra ili neku odredenu veliku sumu novca. Ne postoji, dakle, niti takva obveza, niti nekakva strogo propisana desetina kao kod mnogih drugih "vjerskih" skupina, ali svatko mora dati sve to moe. Naravno da vau rt:'ru moete i dodatno oplemeniti "dobrovoljnim radom" za potrebe kongresa. Naposljetku, svi ti silni poslovi kotaju vie rada nego materijala , pe ponekad stotine i stotine Svjedoka radi danonoino, ak i o svojoj vlastitoj hrani, da bi sve moglo timati. Mogla bi ovo, iskreno govoreii, biti dobra tema za r azmi anj e mno gim " religioznim p od uzetnicim a " . No kad kongres konano starta, plodovi su vie nego oiti i isplativi. Nararmo, to ne znai da se itko sada treba opustiti i zaboraviti na svoju ulogu. Prilika je to da se dodatno poda hvala |ehovi blistajui obraznjegove zemaljske organizacije gdie god je to mogue. U samoposluzi ili studentskom restoranu, gdle se (barem u Zagrebu) preteno
hrane, stotine Svjedoka stajat e posluno u redu, ak i bez onog uobiajenog Zamora. tI ovoj prilici ie ak i onaj nestrpljivi i zanovijetni ovjeuljak to se u svakom redu "laktar7" , ako treba i satima ekati, strpljivo preputajudi svakom kome se to prohtije mjesto, pokazujudi pritom inae mu nimalo svojstven obzir,panju i ljubaznost. Ako se tako "potrefilo" , astatie i gladan cijeli dan ne buneci se na osoblje samo da ne bi ostavio Io dojam i uprljao ugled organizacije. Naa sluba,broj od svibnja1993., u Dodatku upuuje Svjedoke ak i na takve pojedinosti kao to je to ostavljanje

"napojnice" za usluge konobara, sobarica i drugih,

precizirajuii kako ona mora iznositi 15% vrijednosti primljene usluge. Takva "uljudnost" ne odnosi se samo na objekt ili grad u kojem se kongres odrava, nego i sve vrijeme do izlaska iz doma do povratka u isti, jer kroz sve to vrijeme Svjedoci na grudima imaju istaknutu znaku koja ih identificira kao sudionike tog skupa. Sve za dobar glas orga110

nizaclje. I sve se ove upute, bez abzira to je rije o uvijek istim stvarima,izgodine u godinu ponavljaju dok konano ne postanu mehanika navika jedne savreno uskladene obitelji. A sad zamislite est-sedam tisua ljudi u velikoj dvorani zagrebakog Doma sportova ili ak sedamdeset tisuia na nekom stadionu, bez jednog jedinog policuj"u, bez jednog jedinog redara osim samih Svjedoka. Policija, dodue, dode na svaki skup, no kad ustanovi o emu se radi, iz dobrog iskustva vrlo brzo zakljui da tu nema posla zan1u, pa jednostavno ode tamo gdje "kriminal cvijeta". Koliko sam god bio puta na nekoj po broju prisutnih slinoj priredbi, nisam je mogao ni izbliza usporediti s redom koji vlada na ovom skupu. Zagrebaka policija, kao uostalom i ona u bilo kojem drugom gradu na svijetu, nije se u stanju mjeriti s ]ehovinim svjedocima u poslovima policijske domene, kao to je to regulacija prometa ili organuacija parkinga od nekoliko tisuia vozTla. Sve savreno funkcionira. U krugu od jednog kilometra od mjesta gdje se okupilo i dorukovalo nekoliko tisuda ljudi, od ega barem etvrtina djece, neete zasigurno naii ni jedan jedini papiri ili opuak, a kamoli ne5to nalik splitskom Znjanu poslije pohoda SvetogOca tom gradu, kojije danima po tom dogadaju p od sj edao na pr izore naj p esimistinij ih futuristikih filmotrra, s tonarna svakojakog smeia. Ni5ta manje blistava nije ni unutranjost. Jo prije poetka kongresa svaka ie skuptina, odnosno njezin enski dio, dobiti precizno zadul,enje za iienje i odrZavanje odredenog dijela objekta. Sve to bivam uopie moglo zatrebati nai 6ete unr-rtra. Od garderobe, informativnog pulta, sluZbe zatzgubljeno-nadeno. Posebna je prostorija s medicinskim osobljem, posebn a za majke s djecom, posebna su mjesta i osobe zad:uene za invalide, posebna opet za one s oteienim sluhom, kojirna za to zadutene osobe tumae svaku do posljednje rijei to dopire s pozornice. Nekoliko desetaka ili ak stotina redara neprestano etaju gore-dolje
111

po dvorani i u svakom trenutku irnaju tonu evidenciju svih slobodnih miest a, paze(itakoder da netko ne bi zauzeo vie nego to mu pripada, tako rCa nitko tko dode u bilo kom trenutku nee ni sekunde ekati. Ne moZe vam se
desiti ni da u gradu zalutate u vrijeme takvih manifestacija. Smjerokazi koji upuCuju na objekt u kojem se kongres odrava postavljeni su po svim imalo promeriii* mjestima, a u bliZoj okolici deseci Svjedoka neprestano krue ne bi )i zatekli neku zalutalu ovca. Sve u svemu, rije je o vie nego primjernom redu, miru i disciplini kojem doprinose svi. Ali sve je to tek mala trfrrica za onaj silni blagoslov koji ete primiti kad program konano krene. Sye ono to vam je zadavalo brige,
to vas je bacalo u depresiju, strah, nedoumicu, jednostawro se

poput sapunice raspri pred tim velianstvenim osjeajem pripadnosti Jehovinoj obitelji. Za svakoga tko samo L7o vjeruje da su oni iskrene sluge Botje, prava je duhovna glad postati dio takvog mnotva. Premda se cijene iznad svega, predavanja betelske obitelji ne ostavljuj,r rtiizbliza tako upeatljiv dojam na Svjedoke kao pojedince, kao to je to sluaj s brojnim svjedoanstvima olere i predanjima novih. |edan ili vie bazena za krtenje, ovisno o veliini kongresa smjeteni su na najistaknutijem mjestu, ako je mogue na samoj pozornici. I kada nakon javnog obeanja da ie ustrajno sluiti Jehovi, kandidati za krtenje krenu prema svlaionici, rijeka Svjedoka nahrupi svud oko bazena, pa ak i braa redari imaju problema osloboditi prolaz krtenicima. Svatko bi Zelio stisnuti ruku slavljenicima jo dok izlaze izvode,bez obzira je li rije o nekom iz njegove skuptine ili ga vidi prvi put u ivotu. Nita manje zanimanje ne vlada ni za svjedoenje opih ili specijalnih pionira koji toliko daju za slutbu da trpe svakojaku oskudicu, zatim svjedoenja onf iz podijeljenih domova to zbogistine podnose i batine,iizgon iz kue,irazvode brakova, i zabranu vidanja vlastite djece, i odricanje rodbine, svjedoanstva onih koji se ele pridruZiti "istin|" , aliim to

tt2

svi i na sve naine prijee, svjedoanstvo L5-godinje djevojice koja prouava Bibliju i Zeli se krstiti, a roditelji
joj stoje na putu i batinama izbijaju zabludu... Svi su takvi trpjeli i batine i poniavanja svf vrsta, ali bi svaki isto tako svoje svjedoenje zavrio zahvaljivanjem Bogu to mu je dao priliku podnositi patnje zbog Njega. A koliko bi samo najrazllitijih reakcija iz mnotva dopiralo za vrijeme tih wjedoenja. Kada bi se emocije mogle pretvoriti u elektrinu energiju, mislim da bi itava Hrvatska bila obasjana tim svjetlom. Svako su malo svjedoenja bivala prekidana burnim pljeskom prisutnih, a tijekom ispovijesti sa svih se strana mogu uti uzdasi, pa i jecaji onf koji su se oduevljavali tolikom ustrajnoiu, ali i onih to su i svoje tune prie prepoznavali u tim iskazima. Na jednom od tih kongresa, a mislim da je to bilo ba na ovom koji je prethodio mojoj prvoj sluZbi, bilo je izneseno jedno osobito svjedoanstvo, toliko potresno da je u dvorani rzazvalo gotovo fanatian trans. Bila je to pria jednog brata iz
susjedne BiH. Po nacionahrosti Flrvat, naao se kao zanrbenik u srpskim rukama. Odveden je u jedan od koncentracijskih

,
iEr

r $
.
,Y
,G

ti

+.

E}

tr

logora gdje je mjesecima bio maltretiran i izgladnjivan. Konano su ga jednog dana odveli na liniju fronta i naredili mu da kopa rov. Za jednog Jehovinog svjedoka to je izravno sudjelovanje u ratu i brat je, naravno, odbio tako posluZiti Sotoni. Ne treba ni govoriti koliko je ved tu, na licu mjesta, "popio" batina, a ono to je slijedilo u logoru bilo je i za tu vrstu zattraraneoekivano brutalno. Vjerujudi
kako se opametio, sutra su ga ponovno doveli na isto mjesto s istom naredbom. Naravno, ni ovaj put nije posluao. Slijedile su nove batine, i tako danima. A onda, jednom prilikom dok su ga dovodili, s druge je strane zapucalo i on je teko ranjen, Ipak su ga nakon toga prebacili u nekakvu bolnicu, no to je znaiIo samo jo vie komplikacija. U situaciji gdje mu je ivot zaista bio opasno ugroten, on je ostao odluan u odbijanju da primi "bogumrsku" trans-

fuzlju. Nakon vie mjeseci tekih iskuenja ]ehov

Ea,
113

naravno, nije zaboravio i on se konano oporavio i bio na sigurnom. - Pa zar Jehova ikad naputa one koji mu ustrajno slue? - glasilo je zavrno pitanje. Odgovor svih prisutnih vei sam, mislim, doarao. Usprkos svemu to su napravili jed-

nom od njihove braie, nitko u ovoj dvorani nije Srbe osudivao zbog toga vie negoli Hrvate ili Muslimane, kao
da bi se ]ehovini svjedoci priklonili jednoj od strana u ratu, i tako jeftino kupili taj Sotonin trik. Zlo,naravno, osudujemo, ali ne zato to je srpsko, nego zato to je zlo. Ne znamda li

u svijetu uopde postoji skuptina Jehovinih svjedoka koja

je 'Jednonacionalna" ,a na ovim naim prostorima, gdje smo se medusobno tako isprepleli, multietninost je temeljna

karakteristika. Posebno to do izraaja dolazi na ovakvim kongresima. Tijekom cijelog kongresa itaju se pozdravi "iskrene krianske ljubavi", to pristiu iz cijelog svijeta, od Australije do Norveke a s posebnom se nestrpljivou iekuje onaj to po pravilu poput eiera dolazi na kraju: obilje toplih bratskih pozdrava od braie Jehovinih svjedoka s kongresa u Beogradu, Srbija. Zornrleg dokaza o univerzalnosti i ljubavi Jehovine organizacije nismo mogli ni zamisliti. Dok su se oni to su se krianima nazivali bjesomuno istrebljivali, Jehovin narod iz dvije zaraene drZave tako se iskreno ljubi. Posebno smo ponosni bili na te pozdrave jer su tako i oni neskloni morali priznati i uprijeti prstom u nas: "Pogledajte kako se ljube."

114

'rt

Konano u akciji

Po povratku s kongresa, dobrf dvadesetak dana nakon to sam ve primljen u slubu za nekrtene, bilo je oito kako nema vie nikakva razloga za odgadanje odlaska u sluZbu. Budem li i dalje odugovlaio, mogla bi braa ozbiljno posumnjati u vrstinu moje odluke. Konano je svanuo i taj dan. Bila je subota ujutro i ja sam iz treie smjene jo prije zore pohitao najranijom jutarnjom vezom do svog privremenog doma kako bih sve na vrijeme stigao pripremiti. Dan prije ispraio sam i posljednju kunu iz diepa i debelo se zaduio kako bih pripravio sve to mi je za sluZbu bilo nuZno. Nove cipele, koulje, hlae i preko svake mjere s kup u aktovku, j o j edan prep oznat iv "suvenir " Jehovinih svjedoka. Kotalo je sve to skupa toliko da sam jo i iduiih rnjeseci imao ozbiljnih novanih problema, ali neka! ]ednom se samo ide prvi put u sluZbu. Spremio sam se, dakle, to sam bolje mogao, uzeo "tortrt" rnaterijala, asopisa, knjiga, broura, traktata i u dogovoreno vrijeme se uputio na dogovoreno mjesto sastanka s Markom. Dok sam gotovo panino jurio dugakim hodnikom do lifta koji je na svu sreiu tog dana radio, stotine glupf, ak djejih strahovq optereivalo mi je duu. Bila je , mom selu, za rnog djetinjstva, jedna naroita ,.-oika. Tienja to je barem dva tjedna prije svih ostalih Cavala plod. I svake sam se godine uputao u podvig ne bih li "omastio brkove" . PtJzei kroz travu, izmicao bih cogledu krtog vlasnika to je svako malo motrio kroz proror. A onda je na povratku trebalo s plijenom u rukama iati petama vjetra i pretrati taj najkritiniji dio ispod same ruie. Kako mi je srce samo tuklo dok sam jurio tih 30-ak
115

metara. Eto, upravo tako sam sada strahovao da ne naide tko od moje ekipe. Navikli su ve i oni, dodue, tu i tamo, vidjeti me u nekoj urednijoj odjeii, no sada sam ipak otiao malo predaleko. Sve to sam imao na sebi bilo je daleko skupocjenije, elegantnije i po prvi put odjenuto. Tako sarn upadljivo "blistao" da se to na kilometre vidjelo. I.,la sve smo ja i moji znanci bili navikli osim na takvo izdanje. I jo mi je jedna, manje ugodna, uspomena pala na pamet. ]ednom su me u osnovnoj koli, onako od ale, jer bijah medu najneurednijima, izabraLi za "higijeniara" .Ia sarn to shvatio mrtvo ozbiljno pa sam pojurio doma priopiti vijest majci koja me ietkala, izribala, podrezaLa, podiala i odjenula da sam stvarno blistao. Kad sarn se sutra pojavio u koli kao totahra suprotnost sebi samom, i uiteljica i uenici su me nagradili tako dugim smijehom, da mi crvenilo iz obraza danima nije izlazLlo. Najradije bih bio u zemlju propao pred spoznajom kako sam dobro "nasanjkan". Najradije bih i sada, dok sam jezdio kroz hotel krijuii se od pogleda, u zemlju propao pri susretu s nekim od mojih prisnih znanaca. Projurio sam tako hodnikom i mugnuo u lift, koji je na moju radost bio prazan. U prizemlju sam se izvukao kroz improvizirani zadnjiizlaz i kroz gustu borovu umu se uputio do mjesta gdje sam se trebao nai s bratom Markom. Da me je netko vidio kako se kradomice iz hotela, bio bi uvjeren kako bjei:imiz neke ozbiljne krade ili druge kriminalne radnje. ]ednostavno nisam mogao zamisliti da me ovako "uminkanog" vidi netko od onf s kojima sam jo do nedavno kockao, puio, psovao, priao masne viceve i opienito Zivio sve vie nego svetim tivatom. Nisam mogao zamisliti da me sreturu u ovakvom izdanju. T to bih im rekao? Zarbi}:.i njima svjedoio? Kakav bi to samo cirkus bio - O moj ]ehova, pa kako iu onda svjedoiti tim ljudima? - pitao sam se u oaju. Svjedoiti se mora svima i prije svih ba onima koji te najbolje poznaju jer ie ba oni najbolje primijetiti velianstvene promjene na tebi i tako Ce na-

rlj*

116

jbolje proslaviti ]ehovu. Svaka sekunda koju sam brojio ekajui brata izgledala mi je duga poput sata. Srce mi je tuklo, a obrazi gorjeli od uzbudenja, da ne kaem i straha od onoga to me eka danas. A Sto ako naidemo na nekog agresivnog? Sto ako negdje pogrijeim? Znarr., neie mi to ]ehova zamjeriti prvi put, ali zar bih elio osramotiti organizaciju? A to ako naidem na nekoga koga poznajem? Kako njemu pristupiti? Svjedoio sam ia ve(, dodue, mnogima u svojoj sredini, ali "neformalno" , a toje znatno drugaije od formalnog. Sve je to onako uzput, u razgovoru, pa neto nabaci, kao sluajno. Prije svega, nitko od mojih sugovornika nije imao pojma da bih ja mogao biti lan kakve sekte. Jednostavno su mislili kako tek tako raspravljam i branim ih. U vrijeme tzv. demokratizacije popularno je bilo braniti sve i svaije slobode , pd tako i one vjerske. Sam nauk Kule straare veiina ne samo da nije ni razumjela nego su rnislili kako se tu nita bitno i ne suprotstavlja vjeri katolikoj. Tko nisu ni znali to zapravo elim postii fimrazgovorom. Mislili su tek da ubijam vrijeme. Tako je to bilo. No, sada... Sada ie sve poprimiti nove konture. Sada, ovako odjeven, s aktovkom, Biblijom i Kulam straaromurucr, svakom ie biti jasno da ne ubijam vrijeme nego aktivno prozelitiram za " sttbotate" , da sam i sam to.

I poteno govoreii, pla5ila me ta spoznaja. Ali Jehova ie me makar danas potedjeti takvih susreta, rekoh u sebi.
Danas idemo na Markov teren u udaljeno mjesto u kojem nikad nisam ni bio, pa nema anse da naletim na nekog poznatog. Sve e, dakle, biti dobro, tjeio sam se. Samo da netko ne naide sada, prije nego to Marko dode i ne vidi me ovako nakindurenog. Znao sam dobro da se jednom moram suoiti s tim mojim narodom i javno mu se oitovati kao jehovac, no neka se sve to malo slegne. Valjda ie mi s vremenom biti lake. Postat e mi to rutina, nadam se. U tim razmiIjanjima prekinuo me je Marko. Ve izdaleka razvukao je usne u irok osmijeh, iskren i radostan osmijeh to me vidi ovako odjevenog. Znaoje on dobro moiu
117

prouavanje knjige ili izravno od kuie. Kako smo se pribl,avali terenu koji smo trebali obraditi, tako su i strah i uzbudenje u meni rasli. Priao sam s Markom, toboZe prirodno, no glas me izdavao, strah je bio jai. Toliko su mi bra(a i sestre kroz sve ovo vrijeme napriali o mrnji pa i napadima u sluZbi da sam oekivao kako e nas vei na prvim vratima gadati "zoLjom". Rat je ovoga puta bio na mojoj strani: u turistikom raiu kao to je ovaj 'gadi1., u kasno ljeto, dvije tredine kua bile su prazne. Mrtvo da mrtvije ne moZe biti. Tek na petim vratima netko se zauo s druge strane. Bio je to djeji glas pa smo sarno na brzinu ispod vrata gurnuli dva asopisa i hitro se udaljili. Tko zna kako bi reagirao otac da nade dva neznanca kako mu dijete koje je samo d.oma wbuju za nekakvu sektu. Tako je nekako neprimjetro proao moj pryi sluZbeni bod za Jehovu, prvi asopis koji sam udijelio u javnoj sluZbi. Na iduiim vratima naidosmo na simpatinu mladu enu podrijetlom negdje iz Bosne, s nejakim djetetom u rukama. Rado je s nama popriala i duhovito, kako to topli ljudi iztthkrajeva ve znaju, komentirala nae djelo, a1i i odluno

financijsku situaciju i koliko me je Lrtavastajalo takvo odije1o. Bio je to za njega izniman znak cijenjenja sluZbe i kao mog uitelja svakako ga je radovalo. Zamolio sam, njega i djevojku, njegovubudufu suprugu, dane komentiraju moje odijevanje, na to se on od srca nasmijao, pa se uputismo u dvoranu kraljevstva na "sastanak za sluZbu propovijedanja", posljednji kojem jo nisam bio prisustvovao. Bude tu obino dvadesetak prisutnih kojima jedan od starjeina daje posljednje instrukcije u vezi s ponudom aktualnih izdanja. Tu se donosi i odluka tko ide na ulicu, a tko na dodijeljeno podrue. Nakon kratke molitve Svjedoci se u parovima po dvoje upuiuju u slubu, ve prema dodijeljenim mjestima. Svjedoci koji Zive dalje od dvorane i nisu u stanju doii na ovaj sastanak odlaze u sluZbu nakon sastanka na skupini za

odbila uzeti ponudenu literaturu.

118

Po uzoru na brata Marka i sam sm ved na prvom satu poeo zapisivati adrese, imena, literaturu i biljeke o ljudima. - Tko kad iduii put navratimo, samo pogledamo na papir i ve znamo o emu smo priali - ree Marko. - To je preporuka od zajednice i pokazala se iznimno uinkovitom. Ljudima se svida kad vide da ih se sjeia. Steknu dojam da si samo na njih mislio sve vrijeme, a to i jest cILj, razumije? Na kraju jednog uasno strmog uspona nai5li smo na kuiu ispred koje je stajalo nekoliko mukaraca i radoznalo nas gledalo. - Aha - izletlelo mi je iz usta. - Ovi bi nas rnogli i nabubati - nastavio sam u sebi. Jo moj strah nije bio nestao, daleko od toga. No on se i ovog puta pokazao neopravdanim. Bijahu to trojica Muslimana, tz}jeglica iz Bosne, koji su nas dosta ljubazno primili. Nismo se dugo zadraLi s njima. Dotakli smo se teme rata i izbjeglica, dali im asopise s tim naslovim a i pozdravili ih. Srce mi je sada ve polake kucalo, to zbog uzbrdice koja je ved bila za r.arna, to zbog iznimno ljubaznih ljudi na koje smo naili. Nije dakle bilo ni puaka, ni noeva, ni aka, ak ni tekih rijei. Hvala

- Za sada je dobro - pomislio sam.

|ehovi. ]o nekoliko praznih kua, a onda pred jednom zatekosmo stariji brani par, vrlo prljazan i raspoloen za razgovor. Mu se odmah raspriao kao da mjesecima ovjeka nije vidio, a i,,enaje rado sluala premda joj ba i nije bilo jasno o emu se tono radi. Rado je uzela i nekoliko asopisa, ali tek nakon to je saznala da su besplatni. Ni ja ni Marko nismo imali obraza traiti prilog iako je obiaj i od vodstva zapoyedena obveza kod svake ponude zatratlti prilog, odnosno "napomenuti kako se nae svijetom raSireno djelo financira". U tu svrhu svaki Svjedok ima i posebnu omotnicu na kojojpie "Dobrovoljni prilozi zaiednici za djelo Kraljevstva" da bi svi mogli vidjeti kako mi to ne stavljamo u vlastiti dZep. U knjizi Raspraaljanie na te'
119

melju Pisma ak se kae kako se u sluaju da dotini nemaju novaca moZe u zamjenu uzeti neki proizvod.32 Vedina

Svjedoka, ipak, iz\egava izravno traiti i novac, a kamoli

"ptoizvode". eovjek se dakle bio ba raspriao da do rijei od njega nismo mogli doii. Sve je znao i sve ga ie zanimalo. Rat ovaj i onaj, politika, Tudman, hrvats&o, komunjare, izbjeglice. Doli smo mu kao narueni. Njemu dobro, a nije ni nama bilo krivo. Vrijeme je prola zllo i sve ie to iii u "rok sLutbe" . No nekf pola sata kur*;" bili smo ve i vie nego zadovoljni s postignutom satnicom, a ved nam je i starid poprilino
glavu napunio svojom filozofijom . Za razltkuod uobiajenog problema Svjedoka u shbi, to jest kako zapoeti razgovor, rni smo se suoili s posve suprotnim, kako ga prekinuti, a da to ne bude naprasno i. nepristojno. Izvlaili smo se kako smo god znalii konano se na jedvite jade "iskobelja17" i otili dalje. Do kraja predvidenog vremena naili smo na jo nekoliko nezainteresiranf, ali i ljubaznih ljudi. Kada smo nakon toga svratili do jednog brata na kavu, svi su stali hvaliti moj napredak i angairanost u sluZbi, posebno velik broj asopisa koji smo podijelili. Pa ipuk, meni je od toga dana najvie u sjeanju ostala moja nervoza: - Samo da prode ovaj prokleti sat i da upiem bilo to

bilo je jedino to mi je prolazilo kroz glavu. I iskreno govoredi, ni nakon svih mojih sati slube, nita se tu

znaajno nije promijenilo, Nikad nisam osjetio ono to je biat Marko rrazvao izazovom i blagoslovom. Svaki je odlazak u sluZbu nosio sa sobom strah i nervozu, iako sam

ve nakon nekoliko tjedana zakljuio kako i ne trebam oekivati neke strane napade. Tog prvog edna jo sam jednom svjedoio od kuie do kuCe, a onda je dola subota. Dogovor je bio da se ide na ulicu s asopisima. To znai da se ide u najprometniji dio grada, tamo gdje je najvie ljudi. Sad mi je bilo jasno kako de moje Zivotno opredjeljenje naglo postati svima oito. U
120

subotu ujutro doslovno sva okolica slije se u uski centar grada oko kZnice i ribamice, a naravrro, gdje je guivatamo su i Jehovini svjedoci s Kulom straarom u rukama, nepomini poput kipova. ]o kad je lijep dan kao to je bio te subote jednostavno nema anse da desetine onih koji me poznaju ne produ tuda radoznalo buljeii. I doista, tog jutra bila je prava ludnica. Stajao sam nekako izbezumljeno, ukoeno, tupo, rumen kao rajica, oekujui neto ega sarn se bojao, zapravo ni sam ne znajui to bi to trebalo biti. Minute, spore poput kornjae u pijesku, vukle su se dok sam stajao s asopisima u mci. I poelo se dogadati. Promicala su poznata lica: konobari, prijatelji,poznanici iz hotela, prognanici, drugoviizrata...

Pogledali bi me nekako ispod oka. Netko bi kimnuo glavom, netko bi se tek u prolazu javio kao da je sve normalno. Nitko nije pokazivaopretjeran interes ili iznenadenje. Pojedinci me ak nisu ni primijetili, ili su se pretvarali. Ma da je barem jedan zastao, pogledao me, priao mi, upitao: - Ma otkud ti ovdje? Nita. - Pa dobro - pomislio sam. - Nije to tako ni loe. Kako sam oekivao, bilo je ovo i vie nego dobro. Konano ne moram nikomu nita objanjavati. MoZda sam se tf pitanja najvie i bojao. A nede me nitko ni tuii, naposljetku. Nekako *i je laknulo tog dana. Svijet moda ipak i nije tako lo5 kao to sam mislio. MoZda nas ipak mrvicu manje mrze nego to mi se to inilo. Tako je to bilo prvog dana, ili prvog sata. No, s vremenom, kako sam o tomu razmiIjao, sve mi je to manje lijepo i iskreno izgledalo. Osjedao sam se izoliranim u tom svijetu koji me je okruivao. Sad kad su znali, nije to vie bilo isto kao prije. Pogledi koje su mi upuiivali vie nisu bili isti, odnosno ja ih nisam vidio takvima. Osjeao sam se obiljeZenim. OsjeCao sam, poput nakovnja

teak pogled dok sam pognute glave prolazio kroz hotel. Znao sam da znaju, znao sam da me gledaju, zr.ao sam to misle i priaju o meni. Znao sam da krive usne i kripe zubima. Osjeiao sam da mi se podruguju i daju si tajne

L2t

znakove pune zlobnf gestikulacija. I kako bih onda reagirao? Pogadalo me to u sredite onog pakosnog ega negdje u mojoj dubini to je ekao da plane u plamenu neobjanjive mrZnje. E da, takvi smo vam mi "vlaji". Prije bismo se objesili nego preli preko neega takvog. Znamo pravu dramu napraviti od jedne ljudske pogreke ili mane, A ovdje? Ovdje irnaju "subotara", izdajicu roda svoga, i da im to niSta ne znai? Malo sutra. Pa medu takvima sam se ja rodio i odgojio. Makar njih poznajem, ako nita drugo. Pa htjeli su me kao dijete razapeti to sam mali nestaluk napravio, a sad sam im okrenuo leda, pa i vie: prsa! Prsa u prsa suprotstavljajuii se njihovu sljepilu. I da oni to ne vide i nije ihbriga? Nemoguie! Znamja s kim imam posla. Slabi ste vi glumci, gospodo draga. Danima i ednima takve su mi se misli vrzmale u glavi uzpoprilinu dozu goriva kojom su me braa i sestre loile u tom uvjerenju. I dok sam f sretao uz plaZtt, u kafiu, na veeri, u holu, nitko, ama ba nitko da me otvoreno upita o mojoj preokupaciji. A bilo je medu njima i onih koje sam zvaoprijateljima. "Jako prijateljsro." Poelo se u mojoj dui doista dogadati ne5to znaajno. S prvim satima slube spoznavao sam "mrZnju svijeta" i u meni se, kao tko zna odakle pristigla reakcija, neprimjetra iskrica tvrdoglavog ponosa i egoizma rapidno 5irila u plamen mrZnje prema vani, prema svemu vani. - Psi oholi, ako im neto smeta, ako im je neto krivo, neka mi u lice kaZu - pjenio bih tako - ja bih njima rekao da sam na njihovu mjestu. to sam im to napravio da me rnrze? Cime sam to zasluio? Nevjerojatno, zar ne? Zvuaa sam upravo poput one umirovljene jehovke to je vjeito pjenila na "Sotonine vojnike". Nevjerojatno samo s ove distance. U onom trenutku bila je to tek opravdana, normalna reakcija na "niim izazvanu rnlnju" .

122

,\aanture na ulicfrtlrfl

Svaki objavite duan je na kraju mjeseca skuptinskom nadgledniku slube predati izvjetaj sluZbe propovijedanja u obliku obrasca na koji se unose sljedeii podaci: broj podijeljenih knjiga, broura, asopisa, broj sati provedenih u slubi, b-j postignutih pretplata za izdanja drutva te broi ponovnih posjeta.33 Na kraju svog prvog sluZbenog mjeseca i ja sam uredno predao svoj izvletaj slube. Moje ime se usprkos tome nije, kao to je to bio obiaj, na kraju mjeseca s govornice proitalo kao ime novog nekrtenog objavitelja. Razlog? Premalo sati sluZbe. Nekoliko izleta na terene i jedno stajanje na ulici s asopisima bilo je ak i za novoga neprihvativo. - Znam,brate, da ti je prvi mjesec, ali ovo je ipak premalo, zar ne? - ree mi brat nadglednik sluZbe. - Potrudi se ovaj mjesec malo vie, moZe? Dodao je kako sam, to se ostalog tie, u potpunosti zadovoljio, posebno napomenuvi velik broj asopisa koje sam podijelio. Idui mjesec sam stoga stvarno upro da bih ispunio zadovoljavajuiu satnicu, te sam i postigao solidan rezultat, to mi i nije bio problem s tolikim nasrtajem na mene sa svih strana. Kao da sam jedini bio slobodan, tako su se bra(a natjecala ne bi li me uhvatila za slulbu. Kako nisam imao obrazaodbiti nikoga, morao sam napraviti strogi plan propovijedanja za cijeli mjesec, unaprijed rezervirajudi svaki slobodan trenutak, a ponekad i nautrb drugih i te kako vaZnih obveza, onih prema nemoinim roditeljima, na

primjer. Iskustva koja sarn tih prvih mjeseci skupio bila su stoga

r23

obilna i predstavljala su vrlo bitne detalje slike sljedbe i svijeta koji sam otkrivao. Razliite situacije, od kominf pa do gotovo traginih, a u kojima sam i sm esto imao udjela, djelovale su na mene ponekad i iznenadujude, ali ponekad i blago otrjenjavajuCe. Koliko je god ovaj svijer bio zao i neprijateljski raspoloen prema nama, toliko smo mu i mi esto uzvraali istom mjerom, dokazujui tako da smo isuvie ljudi slini onima vani, to smo i te kako esto znak zaboraviti, da ne kaZem uporno poricati. esto bih tako stajao subofom ujLtro na prometnoj trnici s asopisima u rukama i nisam uviiek najbolje prolazio. Gotovo redovito bi se tu pojavila jedna, samo iaizgled, slabana starica i Zmireii pogledala naslove asopisa, a onda miizista mira pljunula u lice. Drugi put bi, toboe radoznalo, prila i upitala: - A ta to ima? A kad bih joj naivno ponudio asopis, ona bi ga ljutito zgavaLa i bacila na pod, uz psovku neprimjerenu citiranja. Brojne su me, posebno one starije, ene dok su odlazile na sv" misu ili se vraiale s nje, naglas proklinjale pa sam se pitao kalffim Ii ih to otrornrim npama kljukaju to, "sinagogr Sotoninoj", to je jedan od epiteta za Katoliku crkvu. Neke druge ene, malo manje sklone vjeri, samo bi me pogledale podrugljivim pogledom koji je govorio: "Sinko, nisi ti kriv to si bolestan." To su bili oni laki problemi. Oni malo teZi nastupili bi kada bi se tu pojavio neki bijesni mesar koji nas, iz samo njemu poznatih mzLaga, ni smisliti nije mogao. Naroito ga je iritirao jedan niegov znartac, nekadanji kolega s "bautela", koji se Iehovinim svjedocima pridrutio u svojim ezdesetim. Tai bi mu jo izdaleka stao prijetiti kako e ga s mosta baciti ili batinom umlatiti, rete(i i kripedi zubima. - Aha, ima batina dva kraja - odgovorio bi mu na to moi "brat u Kristu". Spominjali bi se potom u guvi koja bi nastala i preci i potomci i tapine i kletve i letve, ali bi ipak sve zavrilo na
124

.91
...{.

ilr

s,

nekom odstojanju ili u najgorem sluaju u naguravanju i povlaenju za rukave ili kravate. I dok bi se napada udaljavao, i dalje su obojica dovikivali, esto vrlo prizemne, uvrede i prijetnje sve dok ovaj ne bi konano zamakao. Sve bi ta izazvalo pozornost nazonf pa bi se na kraju jo i dobro nasmij ali prepriavaj uii takve doiv1j aje. Nimalo zabavno, medutim, ne bi bilo kad bi se tu pojavio jedan'drugi redoviti problem, naime otac jednog od braie kojeg sam vei i spominjao. Taj se doista nikako nije mogao pomiriti da mu se sin toliko odmetnuo te ga sramoti u cijelom kraju. Vei je nekoliko puta namlatio pojedinu brau i sestre i gdje god bi uhvatio priliku, uputao se u okraje s njima. Cim bi se ory dakle, pojavio , bra(a bi zbrisala s ulice dok opasnost ne prode. ]ednom prilikom, dok ga jo nisam poznavao, stajao sam po obiaju na sredinjem gradskom trgu s asopisima u rukama i ne sluteii kolika mi se opasnost pribliava. Brat koji je stajao desetak metara dalje dao mi je na vrijeme znak da se maknem prije nego to je i sm mugnuo u jednu od pokrajnjf ulica. Bududi da nisam shvatio to mi govori, ostao sam na poloaju ne sluteii nita. Spomenuti je samo stao ispred mene i bez rijei me pogledao. A iu, traljavo kako sam ve znao, ponudf mu asopise uz usiljen osmijeh i pomalo zamuckujui. - A koji si ti? - upita me unoseii mi se isuvie u lice. Samo sam se blijedo nasmljao, shvaiajui kako ovaj moZda i nema najbolje namjere. Zaudo, taj moj prvi susret ipak je proao bez veif neugodnosti. Samo me je na odlasku potapao po ramenu i rekao: - Pozdravi mi Josipa! (misleii na odmetnutog sina). Tek nakon to je vei odavno zamakao, izide brat iz "zaklona" . -F,, brate, tebe Jehova stvamo voli, Pa zna li ti tko je
ovaj? - Ne

- Pa to je ONAJ, ]osipov otac! - Stvarno? Pa uopie nije izgledao tako strano.

r25

- odgovorih - tko?

"elementu". A to si mu rekao? - Pa nita zapravo Samo sam mu ponudio asopis odgovorio sam - Ma ti stvarno ima sree. hle sjedam se da je itko proao tako 'Jeftino" s ovim. Stajanje na ulici s asopisima se s vremenom ipak pokazalo jednostavnijim nainom da se zNadi dva ili tri sata slube, ako se zanemari bol u nogama i krima. Odlazak na teren bio je dosta sloeniji, pogotovu ako ste loe izabrali, to sam ja kao nov i neiskusan i uinio. 0 emu zapravo govorim? Svaka skuptina Jehovinih sviedoka pokriva odredeno podruje koje se uglavnom poklapa s administrativnom podjelom na gradove i opiine. Ustrojem brojnih novih opdina svaka skuptina sada pokriva nekoliko niih. Tir podruje je podijeljeno na terene tako da svaki od njih obuhvaa jedno *ur,j" ili dio veieg naselja. Za svakiteren izraduje se tzv. karta terena sa zemljovidom naselja na kojem je vidljiva svaka ulica i kua. Svaki je Stedok duan uzeti jedan teren i u to kradem ga roku obraditi, odnosno, svaku kuiu posjetiti najmanje dvaput, vodei rauna da to ne budu nikakvi slijepi posjeti, nego s vrlo odredenom nakanom da se sa stanarima uspostavi barem nekoliko biblijskih studija. Zato koristeii vei priprernljene obrasce 'biljeke od kuie do kude" u koje zapisule rr* podatke koji su mu dostupni (ime i prezime, adresu, zanimanje, status, broj lanova obiteljl materijahro stanje, tav prema istini i reakcija na svjedoenje...), svaki propovjednik vodi strogu evidenciju svog podrua suradujudi sa skuptinom. Ponekad se i bez znanja tih ljudi podaci o njima alju u zagrebaku sredinjicu, a vjerojatno i u Brooklyr, posebno ako je rije o uglednijim ljudima u Crkvi ili drutvu. Tako pojedinci zavre u sredinjici sljedbe, a da o tom pojma nemaju. Ako ste, naime, s jednirn svjedokom ]ehove razgavarali dva ili vie puta, a posebice ako ste to inili uz pitanja i odgovore iz neke od knjiga koju vam
126

- A bit ie da nije u formi. Ne dao ti Bog da ga vidi u

je ponudio, moete biti apsolutno sigurni da se va5e ime ved poodavno nalazi u srediniem kompiutoru u brooklynskom Betelu, kao ime potencijalnog interesenta, i da brojni stratezi Kule straare rade na vama ruzviiaiudi taktiku kojom de vas privesti "istini". Organizacljaje to kakvu bi mogla poZeljeti bilo koja tajna sLuba na svijetu. Irtraime, svaki razgovor na temeu studijske ige, a danas je to knjiica Spoznaja koja aodi do ujenog iaota, smatra se poetkom biblijskog studija, i podaci o osobi s kojom se prouava unose se u obrazac "izvjetaj o studiju" , koji se potom alje u sredinjicu. Veiina biblijskih studrja zapoinje upravo tako, bez pristanka, pd i znanja "studenta". Tek mjesecima kasnije on sazna da "studira" Bibliju. Vel.ik broj ljudi tako esto nije ni svjestan s kim uistinu razgovara dok raspravlja s nekom nevinom polupismenom bakicom na ulici. Ni ne pomiaju koliko mona i inteligentna nnainerije iza nje stoji koristeii je kao marionetu polako stiiuii obru Dak1e, obrada terena traje nekih 4-5 mjeseci ili manje i potom se vraa stari, a zaduuje novi. Naravno, stari ie teren odmah ili mjesec-dva kasnije uzeti netko drugi da bi tamo sa svojim talentima moda postigao ono to drugi nisu uspjeli. Tko svaka kuia koju odredeni teren pokriva mora biti posjeiena barem etiri puta godinje. Ako ne, onda je to ved ozbiljan problern cijele skuptine.Uz ove postoje i tzv. va$ski tereni, to jest oni koji izlaze iz administrativnih granica u kojima skuptina djeluje. Uglavnom su to n:ranja mjesta udaljenija od sredi5ta gdje zbog ruralnog stanovnitva ili slabe naseljenosti ne postoji organizirana skupina Jehovinih svjedoka" Na tim podruima najbliZa skuptina organi zfu anekoliko puta godinje posebne akcije u kojima sudjeluje po desetak ili vie Svjedoka. E sad, medu svim terenima postoje oni poZeljniji i oni m.anje poeljni. Iz ruzliitih razhoga neka su mjesta malo r-i.e, a neka malo manje sklona "istini". Zato se svi nastoje doepati nekog lakeg terena, na primjer onoga krcatog
127

prognanicima

i izbjeglicama, dok kao od kuge bjee od

nekf manje otvorenih za "istinu". Naravno, "btatnadglednik slube" naposljetku de se pobrinuti da se svi tereni iednako tretiraju i da nitko ne vrlja uokolo. Kako, dakle, kao novi u poetku nisam imao pojma o toj "kvalitativnoj" podjeli, naivno sarn prfvatio prvi teren koji mi je brat ponudio. Bilo je to jedno naselje toliko puta

posjeivano da skoro nitko nije elio ni vrata otvoriti. Stanormitvo je bilo stalno, pa nije bilo anse da naide na nekoga novoga. em bismo se pojavili, uskim bi nas uliicama s pristojne udaenssti stala pratiti ophodnja od tri-etiri radoznale starije Zene, nastojei krajnje prozirno sakriti svoju prisutrost. Pozomo su pratile to i s kim razgovaramo, a im bismo njima pokuali pristupiti, pobjegle bi tako hitro kao da su bar dvostruko mlade. Tko moj prvi teren ba i niie bio "obeCana zemlja" , fro zato sam mnogo vremena provodio kao gost s braiom i sestrama po njihovim terenima. Vei nekoliko mjeseci po stupanju u javnu slubu imao sam prilino jasnu sliku "]ehovinih miljeni ka". Gotovo na svim podrujima na kojima sam bio, a bio safir na vedini koja je moja skuptina pokrivala, u kue su nas s radoiu primali oni siromani, skrornni, slabi, odbaeni, stari i zaboravljeni. Ljudi protjerani iz svojf domova, ili ivota i srdaca svoje djece i rodbine, nevoljnici, neshvadeni, bilo samci, bilo parovi. Mnogi medu njima, pripadnici raznih nacionalnih manjina to su se u nacionalizmu koji je plamtio osjeiali makar manje wijednima, ako ne i ugroenima, bivi "inilicioneri" , " state komunj are" , ak i nekadanji partizani, i koliko to god nevjerojatno zvualo, nekad "zadrttateisti". Nikomu od njih nije smetalo to im nudimo "novu ,rje*". Svima im je zajedniko bilo da su, kao i velik dio Svjedoka uostalom, marginalizirani, pa i odbaeni i omraeni (usp.Job 12,5-6).Bez obzira na prolost i grifehe mladosti, bila ie to tek nernodna starad potrebna malo brige i ljubavi. Satima su mogli priati o

tz8

stvarima koje su ih pekle. Bili su nepresuni izvori jadanja i kuknjave. Od izgubljenih socijalnih prava i povlastica, malenih i neredovitih mirovina, do onf najdubljih intimnf rana, koje se malo tko od nas uopie usudi taknuti. O svemu smo, iskreno govorei, s njima pria1i vie nego o Bojem kraljevstvu, to je ipak trebala biti naa prva zada(a. Obeavali smo im dodue to kraljevstvo kao jedinu nadu, ali za njih je to ipak bila tek utopija. No da bismo bili "svima sve", pristupali smo im kako nam je god palo na pamet, samo kako bismo im privukli paZnju (usp. L Kor 9,7923) . I izdanja Kule str aar e, p osebice asopi s P robudite s e ! su tako raznolika da zaista i ne postoji ovjek koji ne bi u njima naao neto za sebe. Stoga nam nije ni bio problem ostaviti im neto za itanje, bilo da se radilo o siromatvu, bolesti, okoliSu, flori i fauni, izbjeglrkoj stvarnosti, socijalnim problemima ili ak o kuinom budZetu ili praktinim savjetima za njegovo popunjavanje. Sve se moZe ostaviti jer u potki svega stoji "BoLje kraljevsfiro" .Iza svakog lanka stoji skrivena poruka koja euz dobro " zaLTjevanje" judnom morati dati ploda. To su dakle bili oni koji su nas s radoiu primali. Neki drugi nas i nisu toliko razdragano doekivali, ali se i s njirna dalo razgovaratr, premda ne s velikim plodovima. Postoji i ona treia skupina, ona od koje smo strepili. Sa svim se ljudima, naime, viSe ili manje uspjeno dalo razgovarati, osim s onima koji se na sav glas deklariraju kao vjernici. Tkvi, ako bi se i spustili tako nisko da bi raspravljali s jehovcima, uinili bi to samo daiz sebe istresu vagone vulgarnih psovki i kleveta. Najee bi nas, ipak, sarno otjerali ili nam jednostavno ne bi ni otvarali. U to mi se vrijeme inilo kako sam Sotona progovara iz tih ljudi dok nas na sam spomen Biblije zatlerajuniz ulicu. Da budem potpuno iskren, i danas mislim da je veiinu nlih vie iritirala naa predanost Bogu nego nekakvo krivovjerje , koje su ba takvi gotovo popuno neupuieni. Bogje, uvjeren sam, bio njihov problem, ne mi. Ono drugo tek je loa maska i nai129

van pokuaj da Mu se pobjegne. Posebno smo vatrene obraune doivljavali u onom dijelu grada u kojem su se smjestili, bolje reii nagomilali, nai povratnici iz ljemake.
Lako je u bilo kojem mjestu uz more prepoznati ono to se u ovom gradiiu zove "mala Hercegovina": gomila kuetina, materijalizmom opsjednutih vlasnika, nabacana zbrdazdola, svojom neukusnom veliinom u funkciji jedino kao svjedoanstvo idiotizma ovjeka to se ne usuduje pogledati buduinosti u oibez 1000 kvadrata stana. A ba takvi, duboko ogrezli u materijalizmu, samo bi nam s balkona

doviknuli:
Znate, mi smo katolici. I mi ekamo Botle kraljevstvo. Bilo je medu takvima pravih "bisera" ,pasu nae slube u tom dijelu grada znaLe poprimiti komiary ali ponekad i

tragikomian karakter. Neke su mi posebice ostale u

sjeianju. Jednog jutra hodali smo mladahna sestra i ja po tom kvartu nastojeii izvudi to se d. Bilo je to zaista neplodno jutro. Jedva smo nekoliko minuta popriali s nekom neupuenom staricom i to tek toliko dok joj nije naila ki ili snaha i otjeratra nas. itavo smo jufro uzalud zvonili i kucali na vrata tih golemf praznih zdanja. Nabasali smo jedino na nekog starosjedioca to je obradivao komadi zemlje skriven u sjenama novogradnje. Njemu smo ostavili dva asopisa sretni to se sve ovo ipak nije pretvorilo u posve besplodno tumaranje. Na sljedeiim smo vratima skoro dobili po glavr, a onda konaro jedna osoba s kojom se, naiz gled, d alo r azgov arati. Simp atian p edeseto godinj ak rado je prihvatio razgovor o Bibllji, uz napomenu kako i on ima "istu takvu u Svabiji i proita' je sto puta". Dok smo mu objanjavali Boje naume s ovjeanstvom, on se u apsolutno svemu slagao pa sam pomislio kako e ovaj Ve sutra postati "rra" . Samo je uz osmijeh kimao glavom i divio se naoj "prosvijetljenosti". No, onda je poeo drugi in, manje ugodan. Dok smo tako razgovaral| na vratima se pojavila supruga. Izgledala je daleko opasnija od
130

je.

njega, ali i toliko starija da sam mislio kako mu je moda ak majka. Ipak, dogadaji koji su uslijedili otklonili su svaku sumnju po tom pitanju. * Mate, ostavi se ti njih, to su ti one ]ehove - uzviknula

- Baba, 'ajd u kuu i spremaj tu tuku Ba

mi ti zna to su Jehove.

uzvratio je on. -

Izgledalo je kao da se ena pokorila, no nekoliko minuta kasnije ponovo se pojavila na vratima, ovaj put s dotinom tukom u jednoj, a poveim noZem u drugoj ruci. Oito joj nije bilo ni na kraj pameti dopustiti mu da tako slobodno oijuka s nama. - Mate, goni mi to isprid kue, jesi me ujo - vikala je. Sram te bilo! n bi tako i u etnike, je li? - Ma koje etnike, Iudo enska - izderao se on * k'o da ne vidi da je ovo naa eljad. - Ma naa ti je mater, budalo pijana - nastavila je ona gotovo histerino mlatarajudi noem. Nije mi ve bilo nimalo ugodno. Tko zna naposljetku komu je "akija" bila namijenjena. - Neie ti meni pod stare dane s njima kumovat - nastavila je nakon to se nekoliko trenutaka kasnije ponovno pojavila na vratima. - Rastavit iu se ja od tebe, u ovim godinama, jesi me razumija? O se poturit, betijo jedna? Na posljednju primjedbu on je samo stisnutih usana zavrtio glavom upuiujuii nam pogled koji je govorio da je zanemarimo, iako je bilo oito da njemu samom to ne ide od ruke. Nastavio je dok je ona i dalje nabrajala kletve i prijetnje , paLjivo koliko je vei mogao/ biti aktivnim sudionikom nae rasprave. No bilo je i slijepcu vidljivo da sve u njemu kuha i da bi netko mogao pojesti "poparu" .I doista, kako i,ena nije prestajala, otpoeo je pravi "belaj" . Oito po posljednji put, zapovjedio jojje da vie neizlazi iz kue, na to je ona odgovorila samo jo jednomzajedljivom strelicom, ovaj put na raun njegove mukosti. Pogoden u izgleda najosjetljivije mjesto, on se vei posve izvan kon-

131

trole, u potpunosti zanemarujuii nau prisutnost, odjednom zaletio u nju svom silinom i oboje su u trenu uletjeli u kuiu, odakle su stale dopirati njegove psovke i njezini krici i za' pomaganje. Sestra i ja zabezek<nuto smo stajali ni sami ne vjerujudi to se dogada. Taman smo se spremali zbrisati kada se, kao dokaz da jedna nevolja nikad ne dolazi sama, s lanca u susjednom dvoritu otrgnuo nekakav mjeanac i nimalo prijateljski se zaletio prema nama, Sestra se uz krik dala u bijeg, a ni ja nisam ba zaostajao. Tek sekundu prije nego to sam ostao bez stranjice, na vratima se pojavio vlasnik psa i pozvao ga, dajuii nam znak da se udaljimo prije nego to se pojavi netko od mladih. Nije nam trebalo dvaput reii. Kakve li zahvalnosti ]ehovi to nas je izvukao iz tako napete situacije. Koliko se sjedam, vie nikad nisam

otiao na taj dio terena, zasisurno ne u ponovni posjet k ovoj obitelji.

r32

Noztokrtenik

jskom" razgovoru jedan od starjeina. - Ti i sm vidi kako su braia imenovani prezauzeti obvezama. jedva stignu obavati sve poslove arhiva, asopise , odr,avanje i to sve ne? Netko poput tebe stvarno bi bio osvjeenje, ma blagoslov, mogli bi redi. Zna da veinu u skuptini ine sestre, to je problem u svim skuptinarna, a naroito u naoj. One ne mogu preuzeti nikakva zaduZ,enja, osim odravanja dvorane. Tkvo fe uputstvo stiglo iz Retela. Osirn togt,irna jo neto: na iduiem pokrajinskom kongresu naa ie skuptina imati tri novokrtena. Mislim da bi bilo zaista ltjepo da se i ti pridrutl.Zamisli, etiri novokrtena iz jedne tako male i mlade skuptine. Kakav bi to blagoslov bio. Zavi$eti bi nam i najvei, zar ne? Ovaj i nekoliko drugih slinih razgovora - nagovora bio
je uz neke druge, vie ili manje taktine znakove koje mi je davala cijela skuptina, jasan signal to mi je initi. Pokrajinski kongres se pribliZavao i trebalo se pod hitno odluiti za krtenje. Iako sam i ovdje kao i pred poLazak u javnu slubu morao malo protresti svoju duu, preispitujuii se i analizirajui svoj put, ipak sam relativno lako ibez preveliko g dvoumlj enj a prihvatio savj et starj eine. Naposlj etku,

- Brate, toliko je zaduenja u skuptini koja bi mogao preuzeti... samo da si krten - ree mi u jednom "prijatel-

kao to vei rekoh, krtenje je tek simbolian in i onu najvaniju stepenicu davno sarn ve preao ulaskom u

sluZbu propovij edanj a. Pa iako je rije o simbolinom inu "javnog oitovanja predanja Jehovi Bogtt", pripreme za ovaj dogadaj su daleko sveobuhvatnije negoli je to sluaj s onim pred odlazak

r33

u javnu slubu. Dok smo ispijali kavu u jednom kafiiu, "neformalno" sam brata starjeinu obavijestio o mojoj telji, odnosno odluci da pristupim krtenju. Kod njega jeto izazvalo zaista rijetko videnu radost. Bilo je to zapravo po pnri put da tog ovjeka autoriteta i staloenosti vidim kako r* pop.rt ostalih "smrtnika" raduje gotovo djeom rado5u. Tj autoritativan ovjek, zbog svog odgovornog poloZaja gotovo uvijek ozbiljan poput bronane statue, sada mi j" sa suzama u oima stiskao ruku radujui se mojoj odluci. I iz dananje perspektive gledano, ne mogu poredi da je tu bilo radosti jer je to jo jedan bod za njega kao starjeinu, to pod svojom vladalakom palicom dobiva jo jednog krteno g, aLi bilo bi nepravedno i neljudski redi kako su samo sebini i fanatini interesi bili uzrokom njegove radosti. Planule su te oi i onom istinskom radoSiu, koja se ne da odglumiti. Radoiu to u mu konano postati brat, to je njegov veliki Bog dobio jo jednog regularnog sljedbenika. Velika je, dakle, doza iskrenih emocija bila prisutna dok mi je estitao na toj "hrabroj odluci". Divni su ti trenuci topline i iskrene bratske ljubavi. A koliko bi tek trajnijii ljepi bili kad ih ne bi pomutio onaj jedva primjetni besak to se samo nekoliko trenutaka kasnije pojavio. Daleko sarn ja, naravno, od toga da bih i povrno razumio ljudsku psihu, pa ipak se usudujem ustvrditi kako je pravi fenomen ta borba razliitih osoba u jednom tijelu, prisutna kod velike veine imenovanf ]ehovinih svjedoka. Kao da svaki put kada na povrinu iz dubine due ispliva ono istinsko ljudsko: ljubarl iskrenost, velikodunost, pa i poniznost, spremna iza ugla doeka onaj opsjednuti Iik to ape: - Sjeti se tko si! Ti vie nisi svoj! Sve to iniS ini za
Kulu! I u tren oka pred vama stoji netko posve drugr, neprepoznatljiva umjetna spodoba, to ie svu ljubav pretvoriti u mrZnjlr, zajedan trenutak u zamagljenim oblacima "Ze' maljsko g raja" . Kada govori o autoritetu u skuptini, Kula

t34

straara govori o "muevima to s ljubavlju i blago5u pasu stado" , no injenica da to stado i te kako duboko srlja u duevne krize, najbolji je dokaz koliko je tu uistinu ljubavi

i blagosti. Znamo li da se istim terminima govori i o autoritetu u obitelii, moemo samo zamisliti to proivljava supruga, p i djeca takvog vlastodrca, jer tko ne umije vladati svojim, kako ie vladati Bojim? (usp. L Tim 5,8).
Eto takav je bio i moj starjeina. Nesebian i dobrohotan u d"ubini svoje zaledene duSe, kao i svi ostali jehovci, no nesposoban upaliti iskru one iskonske ljubavi to bi i taj polarni led otopila u rijeku istinske predanosti Bogu i bratu ovjeku. Ukratko, bio je to nekad divan ovjek. Danas je to dobar starjein a"Botje skuptine". Tako se i njegova iskre-

na radost u trenu pretvorila u ustre pripreme za moje

krtenje. Bio je

vei istekao rok za prtlavu, ali za takav dogadaj

uinit ie brat sve da nadleni progledaju 1<roz prste. Uslijedilo je pet iscrpnih ispitivanja od strane razliitih skuptinskih povjerenstava. Tiebalo je napamet izrecitirati itavu hrpu biblijskih stavaka i naravno "isprarmo" ih protumaiti. Nije vie bilo rijei samo o osnovtrim pojmovima nego se iIo do u detalje na svim pofiima. Ta petodnevna ispitivanja toliko su temeita da i nema swhe ovdje ih sve navoditi. Ukratko, rije je o sveukupnom nauku drutva
odvojenosti od svijeta, preko borbe protiv Sotone i "njegovf crkava" de praktinih primjena u slubi p rop ovij e d anj a. Za r azliku od ispitivanj a za slubu, ovdje nisam morao ekati na odluku. Odmah po zavretku petog dijela starjeina mi je estitao i priopio da sam zadovoljio te odrao podui govor: - Danom krtenja ti prestaje biti gostom u ]ehovinoj skuptini. To znai mnotvo novih obveza, ali i isto toliko blagoslova, Ovo nije neka prolazna avantura vei opredjeenje za vjenost. Sada kada si stekao svu spoznaju i opredijelio se za ovaj in, ti si pred sebe stavio izbor: Zivot ili smrt, blagoslov ili prokletstvo. Ostane li na ovorn putu, osigurai prakse svjedoenja, od

135

predstavlja njegovu vidljivu organizaciju. Od tebe se oekuje da propovijeda uvijek i svugdje: u kui, na poslu, na putu, izletu, odmoru, rodbini, zr.ancima i neznancima, kao to to zapravo vei i ni. Sve je to neformatro svjedoenje i ono naoj zajednici daje toliki ugled i prepoznatljivost. Kad se jednom javno deklarira kao |ehovin svjedok, ti vie nisi gospodar svoga tivota, zapamti i to! Jer sve to ini moZe proslaviti ili osramotiti Jehovu, a on ne oprata onima koji ga osramote. Tvoj svakodnevni Zivot takoder moZe biti izvorom sablazni za one Zeljne istine. Zato i svojim uzornim Zivljenjem u svakom trenutku, pai kad spava, ti zaprava svjedoi, kao 5to to kaePavao u Koloanima 4,56. Uvijek vodi rauna i o svom izgledu i dt,anju, ne samo u slubi. Ti naravno uredan dolazi na naSe sastankeiznai da je to obveza..tVIa kako kravata bila neprimjeren statusni sirnbol za jednoe krianina, ona u ovom svijetu predstava neto to ljudi smatraju simbolom uenosti i ugladenosti, pa ie stoga abveza. Na poslu budi naroito estit i radian. Ne kradi, a ako treba ostati i duZe i neplaeno, neka. Samo nemojnikad svojradni elanpripisivati sebi. Gdje god dode u priliku, poveZi svoje uzorno ponaanje s ]ehovinom organizacljom, jer drugaije proslavlja samog sebe. Posebno je vano da uzarnim Zivotom svjedoi onima koji te pamte kao neurednog bezbotnika (usp. Mk 6,1).Boljeg svjedoanstva za Jehovu pred njima ne moe dati. Uvijek pokazuj radostan i srdaan duh. Nede ti to uvijek biti lako, posebno kad te ljudi mrze i proklinju, ali njim a za svjedoanstvo i kad ti se plae, ti se smij. Na kraju krajeva, to ie ih vie zaboljeti od jakih rijei. Nemoj se smesti ako nastanu progoni i trpljenje. Isus je bio pogoden, zato bi

na ti je vjena sreda, no odustane 1i, osigurana ti je vjena smrt. To su injenice. Sada vie nema povratka. Oni bez spoznaje e se u dan suda pravdati svojim neznanjem, no mi moZemo samo Zivjeti ili propasti. Nikada ovo nemoj zaboraviti! Dakle, ma gdje bio, ma to radio, ti ne prestaje biti svjedokom Jehove Boga. Ti od sada uvijek i svugdje

r36

]ehova poStedio nas. i.,le zaboravi da je |ehova obeiao spas samo onima koji ustraju. O sluZenju Sotoni i drZavamazna
ve sve... Trajao je ovaj govor dobrih pola sata, no kako piem po sjeanju, ovdje iu stati, kako ne bih odlutao. Naposljetku sam jo bio duZan obaviti dvije stvari: potpisati pravu iskaznicu o krvi te pokazati da sam zaduio kartu terena. Nakon to sam dokazao da ispuniavam sve uvjete, brat mi je

dao i slubenu ovjerenu iskaznicu koju svi moraju imati u

sluZbi, a koja dokazuje da suradujemo s odredenom

skuptinom. Na sljedeiem pokrajinskom kongresu medu 32 novokrtenika bit e i moje ime. Velianstveno organiziran, kao i svi ostali, bio je i pokrajinski kongres na kojem sarn se krstio. Takvo nesvakidaSnje ozrae ne moZe nikoga ostaviti ravnodunim, a nekog tko se krsti ba5 na tako velianstvenom skupu taj ambijent jednostavno opije. Pa iako sam tog dana zakopao sve svoje sumnje i unutarnje borbe s kojima sam se vei pomalo sueljavao, ne mogu rei da sam ba blaZeno i spokojno pristupio tom inu. I{e5to zanimljivo zbilo se dan uoi samog krtenja. Tu je veeri na moju adresu stigla krianska literatura naruena prije ravno tri godine! Sama injenica da se to zbilo tono uo krtenja bila mi je dosta znakovita, apitanja koja su se unutra postavljala i odgovori koji su se nudili bili su oit znak da mi netko neSto eli sugerirati. Pitanje je samo TKO? Jehova? Sotona? Dobro sam se zamislio te veeri ni sam ne znajuii kako postupiti. Nisam se usudio sam o tome odluiti pa se povjerih jednom od moje najprisnije braie. Nakon kraieg razmiljarya, on mi ree: - Zna to, brate, rijei se ti toga. To ti je moja preporuka. T tko bi ti uopie mogao takvo to poslati na dan kad donosi tako vaZnu odluku. Ako ne danas, a kad ie te onda Sotona vie napastovati. Jednom je bratu na dan krtenja odjednom Biblija stala sama od sebe listati se i leeti po sobi, i ne samo to. Svata ie Sotona pokuati ne bi [i te sputao. Rije5i se ti toga.
137

Ipak, ma koliko se brat trudio uvjeriti me kako je sve to Sotonino djelo, nije to pitanje izlazllo iz mojih misli ni za vrijeme dok sam ponosno sjedio u prvom redu, rezerviranom za krtenike, i sluao predavanje za krtenje. Da li pod dojmom tih paninf misli, da li zbog umora ili tko zna ega, u jednom trenutku, dok sam tako sjedio, proao me je osjetaj, toliko Ziv i stvarary a opet toliko neobian i nedoivljen, da sam se stresao. MoZda samo dvije ili tri sekunde u glavi mi se stvorio nekakav pritisak i odjednom do mene nije dopirao skoro nikakav zvuk, kao da sam zaronio duboko u vodu. Glas to je dolazio s govornice nalikovao je nerazumljivom mumljanju stotinama metara daleko. Moje misli vie nisu bile tu, ali nisu bile ni nigdje drugdje. Kao nikad prije u ivotu, nikakva, apsolufiro nikakva misao nije mi bila na pameti. Uinilo mi se kao da mi je na trenutak i srce stalo. U misterioznoj tiini gledao sarn pozornicu i sebe gdje se spremam po na klanje.Izgledalo mi je kao da uope nije rije o meni. Kao da to gledam nekog drugog gdje se sprema krenuti na putbezpovratka. Zatvorio sam odi elei skrenuti pogled od te nemile scene. Sljededi drenuta.k rb sam opet fu, stvarnosti... ili je ovo tek san? Koliko je god to "iskustvo" bilo kratko, ostavilo je dubok tragu meni mjesecima poslije. Naravno, tog dana brzo sam to pripisao umoru. Naposljetku, i na ovaj kongres doao sam iz tree smjene i neprospavane noi. Dobro da i bijele mieve nisam vidao. Bra1a bi to po obiaju pripisala princu tame, iako sam po onom neobjanjivom nutarnjem osjedaju ve tada vie nego jasno zrtao da to ozbiljno upozorenje, ma od kud dolazilo, n dolazi od Sotone. Ipak, dok sam koraao prema bazenu, pokuao sam sve to potisnuti i usredotoiti se na in koji je upravo slijedio. - Ma ovo je ipak tek simbolika i formalnost - mislio sarn - pa to ak da i grijesim? Nita ovime nije bespovratno uniteno. U samo tih nekoliko metara koje sam preao do ulaza u bazenvei sambio posve siguran kako je ovo ono to najviSe
138

elim uiniti. I dok sam uranjao u vodu perui sa sebe sve ostatke grene prolosti, deseci bliceva su me potpuno zaslijepili, a razdragano mnotvo tiskalo se svud oko bazerta u elji da to bolje vidi taj sveani in. Svako novo uranjanje buno bi pozdravili dugim pljeskom. - Eto, konano je i to gotovo - prolo mi je kroz glavu dok sam se nastojao osuiti tresudi se od leda. (Bila je, naime, vei pozna jesen i nije bilo nimalo ugodno stajati polugol i mokar od glave do pete u dvorani bez grijanja.) A onda je uslijedila dotad, a i poslije, nevidena "opsada". Poznata i nepoznata lica prilazlLa su i neiskazivom mi prisnoiu estitali. "Padali" su zagrljali, poljupci, i svaki je do zadnjeg imao prikladan biblijski stavak kao estitku. Vladala je neopisiva gutva svud oko mene, a jednako tako i oko ostalf slavljenika. Cijeli sam Zivot navikao na svakolike napad, p sam ve i obranu bio dobro uvjebao. Kako se medutim postaviti prema ovom pretjeranom i usiljenom ulizivanju, koje je toliko prozirno skrivalo podlo gu iz koje je raslo. Tu sam se ved tete snalazio . Znao sam i prije otprilike to me eka, no ovoliko "emocija" zaista nisam oekivao. U toj guZvi sam konano i prfvatio ono to sam vei i pr{e shvatio, naime koliko je tu malo njihovog osobnog. Sve je kao i uvijek bilo po istom obrascu, kao navijeni. Gledao sam nepoznata lica dok su mi prilazila ibez obzaa to sam ih prvi put vidio, znao sarn tono kako e postupiti i to reii. Iz prostograzloga jer sam zrtao to bi uinio i rekao onaj, danas sa sigurnoiu mogu re izmiljeni, Jehovin svjedok iz brqnih "ispovijesti" to nam ih j" K,ila straara izbroja u broj gurala pod nos. Naposljetku, i sm sanl ve, po nahodenju Kule,ljubav shvaao tako- Bratska ljubav, to je neto to treb a pokazivati uvijek i stalno, dok god moe ikoga ikako dovesti bhie'Jaslama". Tek je na drugom mjestu, ako je i tamo, ljubav neto to treba i
osjeati. - Pa, ine

li ti ljudi

brim nakanama -

ita od sebe, ponukani vlastitim dopitao sam se gledajui ih.

r39

Odgovor sam opet mogao pronadi i u vlastitom srcu.

Zar jeod mene nekad d"ola ona istinska ljubav koja pokree na djela? Kojeta. Nije jednostavno prihvatiti tu turu istinu, no bez obzira na sve, ona se razgolitila i bila vie nego oita. Sve je to zapravo DEMONSTRCItrA ljubavi, kao i sve drugo, uostalom. Voljeti treba ne stoga to je to

samo zato to nismo dali slavu klli straari. Bila je to jedna od presudnih spozxtaja koja mi j" pomogla da stvari ponem slagati na njihovo mjesto i time bezbolnije prihvatim one druge spoznaje koje su slijedile. Bez toga jaki bi zaokreti, to su se stali dogadati u meni i svud oko mene, uinili nepopravljivu tetu. Ono to je uslijedilo u iduih godinu dana i te kako je potkrijepilo sumnie rodene prvih dana nakon mog krtenja. Naravno, ne znai to da je tim danom, u pravom smislu rijei, zapoeo moi otpor Kuli. Tko bi se jo i usudio pomisliti takvo to? U iduCih sam nekoliko mjeseci ak znao pasti u pravi fanatini zanos, nastojei udovoljiti zaht1evima koje je moj "nebeskiOtac" postavljao preko svog "vjernog i razbodtog roba". Ipak, toga sam dana, na kongresu mog krtenja, tom mrvicom rezerve, u onom dijelu svoje due gdje jo nije dospio otrovni dim jehovizma, ostavio mjesto gdie sammogao pobjedi u trenucima krize. Upravo to "mjesto" pokazala se vrjednije od zlata i od Boga dano utoite. Zahvaljujui tom, mislirn da sam ovu svoju avanturu platio daleko ispod "nominahre" cijene, to baS i nije est sluaj.
140

Gospodin zapovjedio i to to ovjeka ini ovjekom i nasljedovateljem Krista, nego " da bi to drugi vidjeli i pridrgili nam se". I kad inimo uzorna djela, pobude su iste. Sto nam vrijedi ako "ugnjetenome priteknemo u pomoi, siroti pomognemo do pravde, za udovicu se zauzlmemo" (Iz 11,,7), a da se pritom javno, rur sva zvona, ne deklariramo kao ]ehovini svjedoci (usp. Ef 6,6). Dakle, sva su naa uzorna djela pred Jehovom nitavnabez tog Iegitimiranja. Thko na dobri Otac ostaje slijep na nae milosrde,bez obzirana iskrenu nakanu i ispravan stav srca

Eto, sad sam konano bio krten pa sam mislio kako ie i onaj svojevrsni tihi pritisak konaro popustiti. Svrha mu je, oito, bilo krtenje, pa sada vie nije bilo potrebe za tim. Konano, oekivao sam da ie se i druge stvari malo stabihziratt, da ie se promijeniti onaj djetinji odnos prema meni, da du kao brat vie narasti u vjeri konano zaranjajuii u jo neotkrivene dubine Bo{ie mudrosti. Oekivao sam naposljetku, tek toliko da ne zaboravim tko sam uistinu bio, s velikom dozom sebinosti i umiljenosti i moja "zaslttterra" zadue$a u skuptini, to sam smatrao najvedim moguim

blagoslovom.

t4t

Zar ne tnaZe dati aie?

Brojni vidljivi blagoslovi, ali i bremena mog "neoptozivog predanja Jehovi Bogrr" , stali su se doista izlijevati na mene nedugo po mom krtenju. Kao punopravnom bratu ubrzo su mi preputena brojna zaduenja u skuptini, kao to mi je i obeano. Najznaajnije mi se inilo ono "sluge za arhiy" , to je svjedoilo kako bra(a starjeine imaju velikog povjerenja u mene. Na skuptinskom studiju k jigu takoder mi je pripala vrlo bitna, ak glavna rije. Bio sam osim voditelja jedini brat pa ie tako i moralo biti. Od organizacije sastanaka, molitava, itanja i komentiranja, bila mi je preputena sva inicijativa na tom sastanku, to jest onoliko koliko mi je, tek imenovani brat voditelj i sam jo Zeljan dokazivanja i samopouzdanja, doputao. Ipak, kako je esto

morao biti odsutan, tako su me vrlo esto zapadala i vodenja sastanaka to nije djelovalo nimalo poticajno na
moju skromnost i poniznost. Kada sam uz to i u Teokratskoj koli propovijedanja poeo dobivati naprednije zadatke (tzv. govorbr.4), olako sam stao umiljati kako je mojnapredak i ]ehovin blagoslov ve toliko narastao da je vrijeme pukog sluanja tudih savjeta ve daleko iza mene i kako sam sada vei i unutar skuptine pozvan pouavati. Konano, veiinu u skuptini ine tene, u skupini sve, a Zene su stvorene da sluaju nas, zar ne? Tako je u tim prvim mjesecima nakon krtenja moj put u "vjeni Zivot" ipak bio poploan jeftinim, ali privlanim osjeiajima samodopadnosti i Zelje za dominacijom. Toliko sam, usprkos pritajenim unutarnjim borbama koje su se sve e6e javljale, bio opijen vlastitim interesima i ljubavlju prema sebi samome.
142

medutim pokazalo kako je to ipak raun bez krmara. Pojedinani dogadaji i opa atmosfera koja je uslijedila dala mi je zamisliti se nad mnogo ime. U trenucima kada sam mislio kako su sve moje sumnje tek bezoni nasrtaji Sotone te kada sam uvjeren kako me svi u skuptini ipak i vole i cijene, neka su se uvjerenja poela rasplinjivati poput jutarnje magle. Jedan, naoko banalan,razgovor poremetio je drastino moj ivotni ritam tih mjeseci. Vraiajui se jednog jutra iz noine smjene mrtav umoran, sretoh na nekom tekatu dvoje Svjedoka, jednog iskusnog brata i jednu jo nekrtenu sestru objaviteicu. Pridruio sam im se i ostali smo priajui dobrih dva i po1 sata. Sestru je ivo zanimalo moje iskustvo, kao svjee krtenog, buduii da se i sama spremala na to za koji mjesec. Dok je ona na odlasku svratila u toalet,bratmi s osmijehom ree: - E, brate, priznaj da odavno nisi lake zaradio tri sata.
se

tlbrzo

Ne mi bilo jasno o emu govori pa sam ga ffimo zbunjeno

ali nije krtena. Ona je jo uvijek interesent, a vrijeme provedeno s interesentom je sluZba- Cudno mi je da ti to
ne zna
143

pogledao. -Da, da, tri sata... skoro - nadoda on gledajuii na sat. - Kakva tri sata? - upitah naposljetku. - Tri sata slube, ega drugog - odgovori on i dalje se smijeeCi - tri sata smo razgovarali s njom... dobro, ti neto kraie, ali to ne igra bitno. - Dobro , i? * priupitalu jo uvijek ne shvaaiud o emu govori. - Sto iz - Pa Marija je sestra - rekoh - kakve to veze ima sa slubom? - Sestra jest - nastavi on - odnosno, polusestra, bolje reeno, jer jo nije krtena" - Pa ide u slubu barem koliko i ja. ee je vidam u slubi nego bilo koju krtenu sestru. - Ma nema to veze. Moe ona iii u sluZbu i pet godina,

pojma imao - odgovorih. - Mislio sam kad si nekrteni da si brat, u biti... tako i jest. - Ma duj - ree on. - Pa to ti misli , zato se svi toliko motaju oko nje? to je ona? Neto posebno? Mislim, dobra je o3ra cura, ali nije to razlog. Sutio sam. - To je najlaki oblik slube, zar ne? - nastavi on. Moda to i nije najljepe, ali je tako. A zar nije i za nju korisnije da je ovo vrijeme provela s narna nego s nekim poganima? - To *i je stvarno novo - rekao sam mu. - Znai, svaki trenutak koji provede s nekrtenim je sluba? - Pa naravno. Sto misli kako pojedin abra(a skupe po 50 sati mjeseno, a nikad ih ne vidi na ulici? Brada iz Betela daju prednost sluZbi od kuie do kuie, to je tono-Ali prode i ovo. Zna, nisu svi koji idu u sluZbu stekli potpunu spoznaju i mogu jo uvijek lako otpasti. Tu mora sam znati procijeniti treba li nekog nekrtenog gledati kao interesenta ili kao brata. To ti je kao i svako drugo neformalno svjedoenje uostalom. Na tvojojje savjesti da procijeni koliko je to bila slutba, a koliko obian razgovor. Pa mi ni s njom nismo uvijek priali o Jehovi, vie smo priali o kojeemu. I to je s1uba? - Ma naravno. Ne priamo mi ni u sluZbi uvijek o Iehovi. Ja sam preuer cijelo vrijeme s jednom Zenom priao o karanfilima i nekakvoj ribi... Znai,ti stvarno nisi ta znao? O, koliko si ti toga vei propustio. Brat Luka je uvijek bio natprosjeno iskren i otvoren. No dok je ovo govorio, mislim da ipak nije imao na umu da sam i sm tek nedavno krten te mi je ovo bila vrlo neugodna spoznaja. Logino da mi se po glavi, ali i po dui stala javljati neka sumnja, pomisao kako ni druZenja sa mnom nisu uvijek bila inspirirana prvenstveno ljubavlju, nego i nekim manje svetim i kreposnim povodima. Nije mu vjerojatno palo na pamet kako mi kroz glavti upravo prolaze svi oni prizori brae i sestara to se gotovo guraju

- Nisam

144

-.t
i
I ,:

ne bi

li mi ba oni omoguili prijevoz do doma ili

se na

drugi nain naIi pri ruci, kao da je to najveii blagoslov. A sve to zapravo u sebinom interesu da bi upisali nekoliko sati vie u svom mjesenom izvjetaju. Pa zar je to TO? Bolna je to i gorka spoznaja, naroito ako ti je ljudska toplina i srdanost temelj na kojem si izgradio svoj "odnos s
Bogom", dok si Njega samoga zapravo stavljao na sekundarno mjesto. Nemalo uznemiren tom spoznajom stao sam danima, pa i tjednima i odnose braie i sestara prema meni gledati

drugim oima analizirajui svaku gestu, tra,e(i lai, i dvolinost u svakom ugodnom trenutku koji je proao. I
zaudo, razrnatrajui sve to, inilo mi se kako me braa i sestre sada, kad sam po svemu ravnopravan, doista ni izblrzatoliko ne primjeiuju kao prije. Ba kao da su se sada svi okrenuli nekim drugim metama, novim nekrtenirn objaviteljima i interesentima. Dogodilo se tako, sluajno ili ne, da nekoliko puta ni po kii nisam uspio naii prqevoz, a sve sam se teZe prisjeao i nekog ugodnog druZenja nakon krtenja. Postajao sam uvjeren kako je ta ljubav doista, prije svega, interes te je sada, kad je izravnos interesa nestalo, i ona ishlapjela. Naravno da ovdje ni ne pomiljam ubrojiti divne osobe brae Marka, Luke, ]osipa i nekolicine d*grh plemenitih udi, to su mi se neizbrisivo uvukli u srce i duu da tamo ostanu dok i posljednfi dah ivota u meni bude. Njihova velikodunost i iskrenost, ipak, nije mogla zasjeniti opii ugodaj naglog zahladenja. E sad, je li sve to skupa objektivno i bilo tako, ili je u velikoj mjeri bilo

i*

plod svih tih broinf, pa i pretjeranih preispitivanja i

tra,enja dlaka u jajetu, teko bih i danas mogao bez zadrke

odgovoriti. Bilo kako bilo, kao posljedica ovih najnovijih spoznaja, bolje reeno, mojih interpretaclja, upao sam u stanje koje bi se najbolje moglo izraziti kao depresiia, ponekad toliko snano da sam znao pomiljati kako mi se unutar moje duhovne obitelji neto tee i ne moZe dogoditi. Najslinije je to onom eskobnom osjeiaju kad vas djevoj-

t45

ka ostavi, ili otkrijete da vas supruga vara. Ili kao bankrotirani industrijalac kad otkrije da su mu prijatelji bliski i iskreni koliko je vrst i stabilan njegov propali biznis. Osjeiate se sami i ljuti i prevareni i nasamareni, ali iznad
svega depresivni. Ipak ono to je imalo uslijediti postupno me je izvlailo iz depresije, no ne da bih oivio, nego da bih bio izbaen na novu. uzvisinu vjetrometine tivota, u borbu protiv svega i naposetku za vlastito oslobodenje. Nestajatro je depresije, dolazio je strah, neizvjesnost i neprestana nova preispitivanja. Ispoetka je to ak zvualo ugodno, kao iskreni interes

zarnoju vlastitu dobrobit. Npr.: - Ma, brate, ja se tebi divim. Kako ti uop ie Lzlazi na kraj s tim ivotnim ritmom. Noini rad, svakodnevno putovanje autobusom, sluZba. Pa koliko ti zapravo spava?

Ili:

- Brate, pa ti se vie ni vidjeti ne da! Postao si preskup

za nae oi" Gdje ti provodi dane?

Ili:
uspije li ti "ubiti oko" na poslu ili spava samo po danu? Uglavr:rom su ovakva pitanja dolazila od imenovanih ili pionirki. Iz dana u dan su se, medutim, umnoZavala, s vremenom oitujuii kako je to i vie od pukog interesa. lJ izvjesnoj su se mjeri i preformulirala pa je svako novo imalo

- Nekako te rijetko vidam u zadnje vrijeme. Iteci mi,

glasniji prizvuk prijekora. Jedna mlada sestra esto bi tako znala nabacivati: - Brate, jesi Ii ti bio u sluZbi juer ujutro, a popodne? Ne? Kakva teta. Bio je to tako plodan dan. A ni u subotu te nisam vidjela na ulici. Pa ti nema pojma to si propustio. Braa su tako divna,iskustva imali. To je za roman pisati. Tkvo se to ne smije proputati - Prekjuer smo te vie od pola sata ekali na sastanku za slubu, ali se nisi pojavio - prekorio me jednom prilikom voditelj skupine.
146

krenula i moram biti prisutan - branio sam se. - Dobro, a jutros? Ni jutros te nije bilo. - Pa valjda moram nekada i odspavati. Cijelu sam no proveolna nogama, jedva i sad gledam. - A da, opet taj tvoj posao. Ma ti bi stvarno morao pokuati nai neto drugo. - Pa to misli da i ne pokuavam, ali to se da naii s mojim obrazovanjem? - Pa moda bi mogao pokuati nai neto poput brata Josipa. On nedjeljom po trnici prodaje nekakve oglasnike i da se tu dobro zaradlti,ako si skromary naravrr.o. Azamisli koliko mu vremetta za slubu ostane. - Pa dobro, ne moemo svi prodavati novine. - Tono, ali ima itavo mnotvo takvf poslova. Pazi, ti zna koliko je naa skupina mala. Mi imamo neku kvotu i moramo je ispuniti. Ti kao jedini brat mora tu preuzeti glavnu ulogu. Koga drugogbihmogaopozvati. Nije to tako jednostavno kao to ti se ini. Ustvan, dati otvorenokaZem, ja mislim da tu i nije ba stvar u pos1u, nego vie u tebi. Pogledaj , brat Ante je specijalni pionir. Sto pedeset sati slube, predavanja i 5to sve ne? I sve stigne jer ima dobar vremenski plan. To je najbitnije. Pokuaj i ti pa ie vidjeti. - Pa to ti misli da jane radim plan - rekoh vei pomalo iziritiran. - Da nije tog a, zar bih stigao ovoliko vremena provoditi u sluZbi. ]esi li ti uopie vidio moj izvjetaj. Imam skoro dvostruko vie sati od prosjeka skuptine! - A ne, ne, ne, to nikad, nikad, nikad ne smije raditi. Bude Ii se ti s drugima usporedivao, neie daleko stiii. Ima nas raznih i tako svata moZe nauiti. Ti se drili sebe, pusti ti druge.
rauna. A ako vei traZi t7zor, pogledaj nae pionire. Oni su dostojni da ih se slijedi, ne nekakve babe - zavrio je brat. - Zna to, brate - poela bi jedna sestra - sestra Marija
147

- Pa bio sam na selu, sad je gore ba Zivo. Obnova je

- Pa samo,sam e1io rei da... - Ostavi ti to! O sebi ti vodi

odrnah po krtenju pridruila pionirskoj slubi i ba zata je i danas na prvom mjestu po fondu sati u slubi. Nikad ljepeg doba u ivotu nije imala, stotinu mi je puta rekla. Zar ne misli da bi i tebe takav korak konano vinuo tamo gdje i pripada? Sjeti se samo kako si doao u skupstinu. Tebe nije nitko vukao za rukav, tebe je Jehova osobn o pozvao. - Ja mislim, brate, da bi ti najboe bilo da za poetak upie pomoinu pionirsku slubu - ree mi starjeina jednom u "neformalnom razgovo&t" . -Vidjet e, svaki mjesec po nekoliko sati napretka i neie se okrenuti oko sebe, a vei de ispunjavati kvoti za punovremenu slubu. Sto e te onda sprijeiti da napreduje i do imenovanja. Samo je pitanje vremena. hIe daj, brate, da te lijenost zarobi. Zrra Sotona i tako sputavati. Takve i sline sugestije sve su mi ee upuivane. Koliko sam god, medutim, davao, bilo je premalo. Uvijek se teilo neemu viem. Paradoks je da sam ba u to vrijeme davao "vie" nego to sam mogao. Ne znam vie napamet prosjek skuptine, ali vjerujem da sam bio medu prvih pe! iskljuujuii pionirke. Uzalud... Dati sve od sebe, iscijediti posljednju kap energije i po cijenu drugih i te kako svetih obveza... Ovdje posebno mislirn na injenicu da sam ba u to vrijeme zapoeo obnovu kude nakon "Oluje" i da je to, s obzirom na zdravstveno stanje rnojih roditelja, bila uistinu sveta obveza. Kako sam se esto upravo na roditelje "izvlaio" ,jedan mi brat izravno Kristovim rijeima ree: "Pusti mrtve neka pokapaju mrtve, a ti idi i navjeuj kraljevstvo BoZje" (Lk
se

9,6).

Rekao je to uz osmijeh, dakako, no daleko je to bilo od ale. Napusti posao. Ako ne nade drugi, vrlo vano, prepusti se Providnosti i vidjet e da ie ii. Sve sam jo i mogao progutati, ali da u ime poslanja zapustim roditelje kojima sam tek sada morao vraiati dobrim za sve zlo koje sam bio uinio i tako zapravo i odbaciti BoZju zapovijed, to je ved
148

tee ilo. Sa strane skuptine oit je cilj bio upisati me u opdu sluZbu, jo dok sam za vru(e rane i iskoristiti do kra-

Ipak, nisam mislio da bi te sugestije mogle iii dalje, to jest biti izravnije pa i bezobraznlje, no bile su. Moj Livot mora biti sav, 0% poklonj en Kuli straari. Ono malo komunikacije s vanjskim svijetom to sam je jo odrZavao trebalo je prekinuti. A i roditelji neskloni istini su, naravno, loe drutvo, a "loe drutvo kvari korisne navike" (L Kor 15,33, New world translation) - Isus je rekao da e nam dati sto braie i sestara, majki i oeva, ako zbog njega odbacimo ove zemaske, duhovno slijepe - rekao mi je jedan mladi brat, zapoinjuii tako raspravu koja je zavrila mojim prvim izravnijim otporom unutar "Botje skuptine". - Nevje_rojatno! - reagirao sam zaista Zustro. - Pa ti !o ozbiljno? Covje eBoii,ja imam oca koji me i ne prepoznaje svaki dan, majku tek malo zdraviju,bez kuCe i ognjita. Pa gdje bi oni bili da f stvarno ostavim, reci mi? Gdje je tu ona biblijska "potuj oca i majku" (TzL2A,72), a ne kaZe li i Pavao da je gori od nevjernika onaj koji se za svoje ukuane ne brine? (1 Tim 5,8) - Ma nemoj ti meni Bibliju citirat, stariji sam ja malo u istini od tebe - uzvrati ory pogoden mojom "drskou" . - A zato ne? Ti meni pristupa Isusovim rijeima odgovorio sam. - Ma vidi, vidi, ti koji se jo od slina nisi obrisao, meni bi ve drao predavanje, je li? Tek to si mrvicu duhovno progledao, a ved misliS da si svu pamet svijeta popio. Kao prvo, deset zapovijedi nas prave kriane ne obve zuju kao zakon, to tebi nije nepoznato. A drugo, nitko ti nije ni rekao da ne potuje roditelje. Potuj ih, ali tivi svoj ivot. Jehova mora biti na prvom mjestu... ili ti moda misli drugaije? Abraham ilzaksu uzori, nama postavljeni. Do smrti, brate, do smrti... nae, ali i naih najmilijih. Misli li da brat Branko nije volio svog oca? I te kako ga je volio. Plakao je kao di-

ia.

t49

jete, danima, a1i mu nije otiao na ukop jer su mu elesna .braa po svaku cijenu eljela nazovi krianski obred. I nije mu Zao zbog toga, premda ga boli. Neka boli. Boljelo je i Isusa dok je visio na stupll, p je ostao vjeran do smrti. Sotona te moe na tolike naine kuati, a zato ne i preko roditelja. Pa kakvo bi to iskuenje bilo kad bi bilo jednostavno? * Supeq, idem askom pobit roditelje pa iu se vratit za pet minuta, mo e? - rekoh ironino i dovrih raspravu. Tko je zavrila moja prva svadica. Nije bila i posednja. Iz dana u dan rastao je tako pritisak na svakom polju, Opet je cijela skuptina nastupala kao jedan, samo ovaj put sa znatno manje takta nego prije dok sam bio "interesent". Kako je vrijeme prolazilo, postajali su pritisci ak i agresivni i to iz prostog razloga to dotadanja nastojanja nisu davala eljeni rezultat. ]ednostavno nisam bio u staniu udovoljiti svim tim prohtjevima pa sam se blago odupirao ne videiizfaza. Cak mi je i prisni brat Luka stao vrlo precizno nabacivati da napustim posao. - To su uasni ljudi, ti konobari po noinim klubovima (mislio je na mjesto na kojem sam radi.o, iako sam mu sto puta pokuao objasniti kako nije sve to radi nou "noni klub" kakav je on zamiljao) bludnici, lopovi... UtU znam ja takvih. Svemu se od njih moe nauiti, osim dobra. Doista bi i za tebe i za slutbu bilo najbolje da napusti taj posao i pokua nadi neki sa skraenim vremenom. - Pa vi svi stvarno mislite da je to tako jednostavno izvesti? - odgovorio sam. - Pa to je tu tako strano? - nastavi on. -Ia, eto, uopie nemarn posla ve godinama, pa to mi fali? Vjerujem Jehovi i on mi pomae Ne mora ti odmah nai novi posao, ali kad napustiS ovaj i ostanebezte laZne sigurnosti, onda ie aktivnije traiti drugi. ]er sad, ba tebe briga. Ima posao, a drugi ako naleti dobro, ako ne, opet dobro, tdzlijeni se i gotovo. Ima i ovo logike, a? - A jaka logika, nema to - odgovorio sam kratko.
150

takvom nemoralnom mjestu. - Molim!? - Da, da, koliko god si ti uspjean u slubi, po tvom se nastupu vidi utjecaj tih ljudi, neke geste, potapalice, pozdravi34 i to ja sve znanrt.A bojim se da ti irazmiljanje kadgod krene stranputicom. - Pa dobro, brate Luka.* prihvatih - i nisam baS odgojen na Oxfordu, to oekujepd mene? - Dobro, nema yeze. ZeLim ti samo reii koliko je bitno pakazati vjeru u ]ehovinu providnost. Ako svoju sudbinu bez rezerae poLoZlS u njegove ruke, zar misli da ie te On napustitl? Zar je ikoga napustio? Pazi, to je temeljno pitanje, pitanje vjere. Ako danas nema vjere dati otkaz u jednom uljivom kafiiu, kako e sutra ostati vjeran u smrtnoj opasnosti, kao na5a braa u Ruandi, gdje ih kolju poput pilia?
Koliko su god ovakvi i slini razgovori sadrZavali i idiotska stajalitaitetnje pojedinaca/ leka su pitanja bila i te kako na mjestu i dala su mi misliti. Cesto bih se tako zr.ao duboko zamisliti i zapitati: - Gdje je zaistamoja vjera, nakon svih ovf obrata i blagoslova koji su pali na mene? Vjerujem Ii ja konano u ita od onog to propovijedam, nadam li se iemu osim onom to vei vidim? Sto je istina? Nije li istina da je moja vjera u Providnost vie stvar ispraznih blebetanja negoli stvarnost. Oito je jo postojao irok pojas do potpune predanosti kojeg se nisam usudivao prijeii. Na svu "sre(u", ako su u meni i tinjala kolebanja i sumnje, moja braia i sestre bile su tu tek korak iza mene, spremni pogurati me na svakoj uzbrdici vjere. Tko sam, doista, davao vie nego to sam i sm vjerovao da mogu, gotovo fanatino e1ei udovoljiti i izai iz tog zaatanog kruga izloZenosti svakojakim pritiscima. Ali, gdje je granica koja ie me konano odijeliti od onih u nemilosti? Istovremeno dok sam za Kulu straaru davao
151

- Ma nemoj se ljutiti, ali na tebi se i vidi da radi na

vremena, nisam nikako mogao zatvarati oi pred tolikim stvarnosfima oko mene. Prije svega tu mislim na tolike nekrfanske osobine moje braie i sestara, to su sada poput gljiva nakon kie stale tzbljatina sve strane. Vie uopie nisam surnnjao da je tu prije bilo obilje glume. Samo sam se pitao koliko je stvarno uminkano to lice u koju sam sada gledao i koliko je tu niegove istinske ljepote. Toliko mrnje prema sotonskom "Babilonu velikom" i njegovim sljedbenicima ipak je prelazilo svaku zamislivu mjeru. Tako prizemni, pa i nepristojni, vicevi o Papi, redovnicama, svedenicima i njihovom stadu,izustaonih to su tek poneku simpatinu duhovitost donedavno smatrali neozbiljnoiu neprimjerenom iskrenom krianinu, sve su me vie uznemiravali.. Tim vie to je tu bilo prije svega rije o imenovanima, dakle stupovima skuptine. Pljuvanje po katolikim svecima, izrugivanje s karizmama i neospornim veliinama, kao to je ona majke Tereze, gailenje po najsvetijim osjeiajima vjernika, pripadnika druge vjere, sve me to tih prvih mjeseci nakon krtenja gotovo okiralo i poteno streslo. I sam nauk Kule straare sve me je ede nagonio na razmiljanje pred tim pritiskom i novim spoznajama. Tu sam se ipak jo vrlo uspjeno odupirao. Zanimljivo je bilo moje razmiljanje u to vrijeme, moda nekako klasino, slabano, ljudsko: tm u tudem oku ispred brrna u vlastitom. Ovdje je to poprimalo i druge dimenzije jer ako sam i u emu srcem i duom pristajao uz Kulu, onda se to vie od svega oitovalo ba u tom osjeiaju mrnje i superiornosti nad vanjskim svijetom. Pojavljivali su se ved tada i truniii ljubomore prema nekoj uzviSenijoj braii. Poeo sam im i zamjerati neke konkretree stvari. einito mi se kako starjeine daleko vie pozornosti i brige posveCuju onoj dvojici ili trojici malo imunije brae (a to, istini za volju, i nije bilo ba daleko od istine), te i unutar "BoLje skuptine" dopiru oni omraZeni wjetski kriteriji i ljestvice vriiednosti. Buduii da nikad nisam materijahro obilovao, to mi je ta "socijal152

posljednje atorne snage

i stotinke slobodnog

na" strana uvijek predstavljala izvor sablazni. To je rezuItiralo blagom ljubomorom ak i prema toj, inae divnoj i nevinoj braii i sestrama. No tako je to u jehovizmu i zamiljeno. Kreiraju te onakvog kakvim ele ne bi li lakSe
tobom manipulirali. Ako se neto od tih negativnosti oituje i unutar skuptine, nije vano. Bitno je da si ti " zatrzeo stav". Ostalo ie braia starjeine ve lake kontrolirati. Ipak, svijet unutar sljedbe koji mi se upravo otkrio bio je jo uvijek udobno gnijezdo u usporedbi s onim vani.-. ali i onim unutra koji se tek spremao otkriti.

153

Padaju maske

"Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom swoje wijeme

- veli Propovjednik. - Vrijeme radanja i vrijeme umiranja... Vrijeme ljubljenja i vrijeme mrnje, vrijeme rata i vrijeme mira" (Prop 3,1-B). Vrijeme stavljanja minke i vrijeme skidanja minke... Kao pohofi:ri tikvan, omamljen nepostojeom ljepotom ostarjele vjetice to ne vjerujui oima zuriu spodobu kraj koje se probu dio, osjeCa se, otprilikq zavedena rtva Kule strai,are, kad ispod debelih naslaga skupocjene minke stane izranjati odvratno lice zavodnice, kada stanu padati krinke utivosti, taktinosti, namjetene "ljubuyl" , a stanu se nabijati magareeszde da povedu putem bez povratka. Nesposoban zagledati se u zasljepljujuu svjetlost zablude, tek sam Zmireii zurio u zidine nekad toplog kutka svijeta, ne sanjajuii koliko je tu uistinu proraunatosti i diktata. Bilo mi je svejedno, i iz te nezahvalne perspektive, oito kako je tu daleko manje nevinosti i ljepote nego to to Zeli prikazati promidZbeni stroj KuIe straare. Onog trenutka kada sam svoj Zivotbezrezervno predao u ruke skuptini, nestalo je svake potrebe za utivoSiu i taktom. Ta sada smo svi "nai" . Sada si orude koje treba dobro iskoristiti, umjesto da skuplja prainu hrdajui u nekakvom kutu poganskog svijeta. Vei sam prilino aktivno bio boj protiv tih pokuaja da se potpuno Preuzme kontrola nad mojim Zivotom, sve ozbiljnije sumnjajuii da sve to ba Jehova vodi. Stvari koje sam nekada moZda i gledao, ali ih nisam primjeivao, sada su mi strahovito optereiivale duu. Teokratska kola propovijedania i vjebanje prezentacija na sluZbenom sastanku su jedno i
154

jo se nekako daju provakati, ali polaganje rauna za naueno i uinjeno neto je posve drugo" Kao punopravni krteni brat, redovito nazoan svim sastancima, pa tako i onim sluZbenim "po potrebi skuptine", koje sam prije, kao nekrteni uglavnom zaobiLazio,jer me se jednostavno nisu ticali, a i nisam kao interesent bio ni najpozvaniji prisustvovati im, pokazivali su jedno bitno drugaije lice sljedbe koje do tada skoro i nisam poznavao. Itdije ba da i na sastancima kojima sam uvijek prisustvovao nije bilo takvih "nastupa", Kad bih bolje razmislio, malo koji sastanak je prolazio bez "pranja u5iju1' objavitelja i raznf prizemnih kleveta na raun poganskog svijeta. Medutim, u to vrijeme to me se jednostavno nije toliko ticalo. To je bila stvar krtenih, ja', kao nijemi promatra, mogao sam to samo sa strane podravati kao mjeru nuZnog reda u Bojoj kui, gdje je red neophodan. Sada su, medutim, stvari bile znatno drugaije postavljene. Sada sam bio izravnim sudionikom te "velianstvene vojne navijetanja kraljevstva" , a time i izravna, ak isfurena meta, brojnih intervencija "snaga reda". U takvoj bi prigodi onaj blagi pastir gotovo "preobraen" stao za govarnicu, sijevajuii munje i gromove iz oiju prije negoli bi i jednu rije progovorio, prijekorno kruei pogledom po prisutnima, kao da su upravo unitili svemir. I dok bi itao rezultate sluZbe propovijedanja za protekli mjesec, ma koliko oni sjajni bili, pogled koji ubija i dalje je ibao njegovo stado. Zatim je, kao osuda za vjeanje, slijedilo itanje onih s deset ili manje sati sluZbe, zaustavljajui se pritom pogledom na dotinim pojedincima koji su se usudili dati tako malo. Zatim, gotovo ne vjerujuii da je takvo to uopCe moguie, ita onog ili dvoje, troje onih koji su dali samo pet sati sluZbe ili ak ni toliko. Taj bi jadnik ili nekolicina njih, crvena lica, zurili u pod dok bi ih, poput bia, ibao pogled starjeina, ali i brojnih drugih "sudaca". Goru kaznu teko je uopie zamisliti. Visoko iznad ljubavi u skuptini naLazi se interes kraljevstva
pa je onaj osudeni od starjeina, osuden i od |ehove, a onda

155

i od cijelog njegova stada. Tako e sada ostatak "Bojeg

naroda" doslovno likovati prijezirom nad tim nesretnicima iduiih mjesec dana. Mjesec dana bit e oni obiljeZeni, prokleti, izdajice. I ne postoji ba nita to bi dotinog nakon toga sprijeilo da idui mjesec nadljudskim naporima ispuni normu i pobjegne s "liste za odstrlel". M bolest, ni nemoc, ni strah... nita. Jer zna se: ako bi se sluajno dogodilo da netko dva mjeseca za redom, bez opravdanog razlag4 a opravdani razLog ne postoji, tako malo dao Jehovi, uslijedio bi ozblljar. razgovor sa starjeSinstvom iza zatvorenih vrata skuptinskog ureda. Nisam, sreiom, u svojoj kratkoj jehovskoj karijeri imao "ast" bltrpozvan na takav razgovor pa i uz najbolju matu teko mogu zamisliti ime se prozvani unutra "aste", ali mogu posvjedoiti da se radi o skanoj psihikoj torturi. Nijedan od onih koji su to proZivjeli neie vam ispriati kako je to teklo, no njihova lica govore dovoljno. Sestre s tih sastanaka redovito
izlaze uplakane, esto jo snano jecajui, abraapokunjeno,

satrveno, jadno, ali i sa stisnutim zubima i vrstom odIukom da se "poptave". Ipak, nisu samo oni "pretjerano lijeni" na udaru starjeine zavrijeme tog polaganja rauna. Cijela je skuptina redovito pod osudom jer nikad nije dala dosta ito iz prostog razloga to dosta i ne postoji. Apetiti ktle straare se ne mogu zadovoljiti, ma koliko ih kljukali. - Braio, u naoj je skuptini, kao to znate, samo dvoje oph i dvoje pomonih pionira. Zar je to doista sve Sto moZemo dati - upitao bi kruZeii pogledom po svima, posebno se zadr,avajui na onima koje je smatrao posebno odgovornima, odnosno, neodgovornima. Medu njima sam vei vrlo visoko i sam kotirao. - Pojedine skuptine imaju i do 40, pa i 50% pionira. Brat Michael mi je pokazao listu. Znate li gdje smo mi na njoj? Znate, naravno! Braio, koliko vam puta treba itati Ezekiela da biste shvatili da smo mi odgovorni za one vani, odgovorni! Nije to stvar slobodne volje, nego neopozive odgovornosti pred Jehovom. Ili je sve ovo to ja ovdje
156

priam za vas samo ala. la tvrdim da polovina ljudi u naem kraju nije niti ula za istinu. Prije dva dana bio sam na jednom isturenom vanjskom terenu i znate Ii koliko je Ijudi znalo ili ulo za ]ehovine svjedoke? Ma nt 2A%! A neki govore kako nema interesa jer je navodno sve obradeno. SIab je to izgovor za tzleavanje. I pri ovomu bi mu se pogledzadravao na pojedincima kojima je naroito zamjerao, i to toliko dugo dok i konju ne bi bilo jasno da je to tako te jadnik ne bi sakrio pogled. - Neka zato svatko pone iznova raditi vremenski plan i neka jo jednom dobro razmisli o svojoj predanosti. Siguran sam kako ie mnogi nadi kako mogu i u punovremenu
slubu.
oputeno - uzviknuo je iznenada - naprotiv! Znate li koliko smo asopisa i broura proli mjesec podijelili? Skoro 1400, i preko 80 knjiga, a traktate i ne raunam. I preko dvije tisude sati slube! A koliko smo nali u kutijama za priloge? 2800 kuna... u sve tri!35 Pa to ru izbLiza ne moe pokriti trokove tiskanja nae literature . Znate Ii vi koliko kota to tiskanje? I jo se pojedinci ne krzmaju traZlti i artikle posebne narudbe od brae iz Betela.36 Narudbe za te artikle neie se primati dok se stanje s prilozima ozbiljno ne popravi. To je konano. S druge strane, pojedina su brada u proteklf nekoliko mjeseci podijelili stotine asopisa, a ponovnih posjeta ni treiinu od toga. Pa to je onda na citj? jednostavno se rijeiti turnusa asopisa? Ili mi moZda

- Ali neka se ni oni s velikim {ondom sati ne osjeiaju

idemo u slubu USPOSTAVITI BIBLIISKI STUDII? Ali mnogi od vas su ve i zaboravili to bi to bilo. Kvalitetaie,
braio, na prvom mjestu, a ne kvantiteta. )a za sat-dva mogu sve skuptinske asopise podijehti, ali s kakvim uinkom? Ciljnae slube je doprijeti do dua ljudi iprivestiihu istinu, a ne podijeliti na dragoeni tisak nepismenim babama. Opet jedan dug pogled na meni kako ne bf posumnjao da sam i sm jedan od glavnih krivaca i promaaia. - Braio, neka se nitko ne zavarava da rnoZe 9Ao/" sluiti
157

Iehovi, a mnotvo je onih koji ni polovicu od toga ne daju. - Bila je to njegova zavrna misao.
Ovakav nastup starjeine posebno je okantan kad se zna s koliko se taktinosti slutbeno postupa prema onima s nedostacima. Nepisano je pravilo (a u prirunicima za imenovane vjerojatno i pisano) da se uvijek kad se govori o problemima u skuptini, a posebno kad se nekomu javno treba uputiti kritika, govori u prvom licu, kako nitko ne bi sumnjao da

je izoliran kao krivac i kako bi se naglasilo da to nikako nije problem pojedinca nego cijele skuptine te da svi, a posebno starjeine, imaju na sebi krivice. Tako je to "teoretski". U praksi je ovako kako sam upravo opisao. Pravi pravcati atak na sve, osim sebe. Ovo je tek jedan od redovitih slubenih sastanaka "po potrebi skuptine" na kojem se "peglaju" radosni hvalitelji Boga. Kad sam spomenuo one sastanke sa starjein arna iza zarorenih vrata, nuno je reii kako to nipoto nije neka rijetkost. Naprotiv! Poslije skoro svakog'sastanka ekalo je nekoliko "osudenika" nared pred uredom. Ta mi je injenica takoder sve vrijeme dok nisam dobio zadutenje promicala. No sada kad sam radio u arhivi, upadala mi je u oi. ]ednostavno bi me brat starjein a zamolio da napustim prostoriju jer on ima "neto obaviti". TU su se znali rjeavati i razni drugi sporovi i problemi. Ponekad je trebalo i po nekoliko sastanaka'da bi se nesporazumi medu braiom izgladrli, ako i tada. ]edan brat posebno je esto zavravao na tim sastancima i on je, zaudo, bio jedini koga to ba i
nije mnogo pogadalo. Dosta kasnije, kad sam i sm postao njegova trttra, shvatio sam i zato. Brat je bio nezaposlen i po nahodenju starjeirstva uopie se nije tmdio nad. zaposlerrje, no zato se naravrro, opet po nahodenju starjeinstva, i te kako trsio u sluZbi propovijedanja. Kod mnoge se braie tako vei bio debelo zaduio i svako je malo netko od njih pomoiu starjeina Zelio raistiti tu stvar i dobiti natrag svoj novac. No, obino bi to loe zavravalo po oteene. Po uzoru na svetog Pavta starjeina bi presudio u'korist
158

dunika rijeima: "Zato radije ne pretrpite tetu?" (L Kor 6,7).I ne samo da ne bi dobili svoj novac, nego bi jo bili i nesluZbeno o5tro ukoreni to su bili "uskogrudni" prema potrebitom bratu, koji se toliko trudio u sluZbi za |ehovu. Vidjelo se, dodue, kako bra1a i nisu najsretnija takvom presudom i to ponajprije jer su i sami bili prilino oskudni. Naposljetku, detalje ove prie mi je i ispriala jedna sestra iji mu ni knjige djetetu nije mogao kupiti jer je za to p redvidena sredstva posudio dotinom bratu. Ali, starj einu je postavio sam ]ehova, a s njim nema ale. U takvirn "montiranim procesima" posebno je aktivnu ulogu imala jedna starija sestra, to je poput najefikasnijeg pijuna, sarno njojpoznatim metodama, dolazila do raznf saznanja o "grijestna" braS i sestara i redovito to prijavljivala skuptinskom odboru. Sirok je raspon tih kaZnjivih djeIa koja se mogu dojaviti skuptini, kao izniman in ljubavi za nekog u grijehu. Spadaju tu svi iole prisniji kontakti s v ani skim svij etom, itanj e koj ekakvih politikih magazina to bi nas mogli svrstati u neki od sotonskih tabora, ili ne
daj BoZe otpadnike nazovikranske literature , zatirnrazni izlasci po kojekakvim "nemoralnim" mjestim4 kor:rzumiranje

"idolskih prinosd", to jest hrane pripravljene u prigodi nekog krianskog blagdana ili proslave, kojim bi nas ponudili nai "poganski" susjedi, zatim sudjelovanje u bilo kakvim aktivnostima koje nije organizirala skuptina, ukljuujui i gaenje umskogpo.ara, na primjer, i to sve
ne?

Ukratko, sve to bi netko od pripadnika sljedbe uinio samoinicijativno, a nije spadalo u sluZbu propovijedanja. Uglavnom, dotina bi sestr at rtz pomoi aktivne kierke, dolazila do informacija o prijestupima i redovito ih prijavljivala odboru. Znalabi ona tako i vie od sata ostati unutra dokazujui pred starjeinom grijehe optuZenoga. Svakojaki su zvukovi dopirali iznutra za vrijeme tih Procesa/ od cike i suza optuZenog, posebno ako je bila rije o sestrama, to je najeie i bio sluaj, pa do vike tuiteljice (usp. GaI6,1-2). No, mi vani smo se pravili kao da nitko nita ne
159

primjeuje, mada smo se, istini za volju, svi "u uho pretvarall" , i,eLe i sami saznati o kakvim se to straSni* grijesima unutra raspravlja. Eto, tako se iz dana u dan pred mojim oima otkrivalo pravo lice jehovizma,lice neshvatljive opijenosti, ali i lice izranjeno bezbrojnim oZiljcima pod nastojanjima da se okovima ogranienog uma ubije ono mrvicu slobode due. ak ni danas ne znam emu taj neprestani pritisak na svim po1jima... osim ako se ovjeka ne Zeli natjerati da jednostavno poludi. Zaista, onaj tko godinama otrpi sve torture i ostane vjeran Kuli straari, teko da vie moZe glavu koristiti i za to osim za eanje, a kamoli otrgnuti se i oti. Ve tada postavljao sambrojna pitanja, ve sampomiljao na odlazak, iako se to ni sebi nisam usudivao priznati. Naravno, vei sam mogao vidjeti kako to ba i ne ide tako lako. Najtee je pogledati istini u oi i upravo taj strah sprjeava ovjeka da napravi korak prema vani. Nije u biti problem samo otii, nego moda jo i vi5e vratiti se u svijet iz kojeg si pobjegao. Problem je smoii snage i poniznosti priznati da si godinama mlatio praznu slamu. Problem je pfiznati da si pogrijeio i da si bio zaveden. Da nisi ni veiik, ni izabran, niprosvijetljen. Problem je pogledati u oi ovjeka kojeg si godinama prezirao i mrzio dok si ga toboe evangelizirao, i ba njemu priznati da si pogrijeio, i da ni sam vie ni u to nisi siguran, da si izgubljeni krivovjerac i namagareni naivac. Svemu se, kao to ved rekoh, jehovac ui osim onoj istinskoj poniznosti. Podlonost skuptini vie je stvar ropske poslunosti. Svi se uporno vjebaju da postanu ono ta Kr,tla straara elipaim je naposljetku ne sarno mrsko i nemoguie oticr, nego se i svim silama trude vratiti kad doive iskljuenje, barem je to bio sluaj s onima koje sarn poznavao. ledan, inae vrlo aktivan, brani par posebno mi je ostao u sjeianju po toj Zivotnoj drami u koju su upali. Cijela je obitelj bila u "istini" i jedino najmlada kierkica, tek nekoIiko godina stara, nije bila krtena. Zbogmeni nePoznatog
160

prijestupa upali su u nemilost skuptinskog vodstva i strogo kanjeni. MuZ je iskljuen i s njim se vie ni na koji nain nije smjelo komunicirati, dok je supruga bila samo ukorena, to je znaLlo da se s njom, barem s rezervom, moglo razgovarati i i6i u sluZbu, no nije imala pravo javljati se za rije na sastancima. Naravno, u praksi je sve skupa sloenije nego se to na prvi pogled ini. Bez obzira to je komunikacija s njom doputena, ona 6e ipak biti u odredenoj izolaciji jer tko bi Zelia proaaditi arijeme s nekim koga je lehoaa osudio? Uskoro ie i njezin fond sati slube naglo opasti jer ie je i u sluZbi propovijedanja sada svi izbjegavati. A ba prva stvar koju ukoreni treba napraviti jest da vidljivo poveia svoju aktivnost u sluZbi i tako dokaZe da se popravlja. Ali kako to napraviti kad te svi izblegavaju, uu sluZbu se ne smrje sam, osim neformalno, pogotovu ako si osumnjien, odnosno ukoren? I tu se krrg zafrrara.
No ona je ipak tek neznatan dio cijelog tog tragino grnozaika. "Kakve li divne pripreme da se pomogne prijestupnicima da obnove svoju duhovnost" uskliknut e Kula straara.37 - "Prirnjenom umirujuieg savjetaizBoZje rijei i molitvom u korist duhovno slabih, starjeine im mogu pomoii da se oporave od svojih pogrenih putova." to,

medutim, ova "divna priprema" starjeinstva uistinu

znaI? Pokuat u vam doarati. Put do iskljuenja izgleda

oprilike ovako: netko od Svjedoka izvijestit ie pravni odbor skupStine, sastavljen od kojice starjeina, daje odredeni lan skuptine uinio odreden prijestup. Da bi njegova optuba bila osnovana, barem jo jedan Svjedok mora potkrijepiti njegovu tvrdnju. Popis prijestupa koji mogu dovesti do iskljuenja je praktiki beskonaan jer ne presuduje tetina djela nego kajanje grjenika. Medu eiim prijestupima su bludnost, odnosno izvanbrani i predbrani spolni odnosi, konzumiranje droge ili cigareta, sluenje vojnog roka, sudjelovanje na izborirna, dobrovoljni pristanak na transfuzij u krvi, pretjerano konzumiranje alkohola, poseb:

161

jave odbor ie jednostavno suoavanjem tuitelja i optuZenog ustanoviti je li prijestup stvarno uinjen. Ukoliko se ustanovi da jest, gotovo jedino to presuduje je
procjena lanova odbora je li pokajanje okrivljenog dovoljno ili ga treba kazniti. Najei e se " za dobro skuptine" donosi

no u sluZbi propovijedanja, sramoienje javne sluZbe i imena organizacije nabilo koji nain , sudjelovanje u proslavama ili bogoslu{*u drugih religija i tako dalje. Nakon pri

odluka o iskljuenju kako drugima ne bi palo na pamet uputati se u neSto slino. S iskljuenim se moraju prekinuti praktiki svi kontaktl pa makar on bio lan najue obitelji, dakle i otac ili supruft (1 Kor 5,77-12). Ako bi se
netko usudio tu nepis anu zapovijed prestupiti, naao bi se uskoro i sam s one strane. Rezultat te "s ljubavlju donesene stegovne mjere", kako to jo voli re(i Kula straara, u konkretnom sluaju o kojem sam poeo govoriti, jest jedna do kraja razorena i unitena obitelj. Prvo zavedena, iskoritena i izrnanipulirana, i naposljetku odbaena i iznutra razorena. Maloljetna kderka i supruga tive u istoj kui s ovjekom koji ih ju hranio i odgajao, koji ih neizmjerno ljubi, a praktiki nikakav dijalog s njim vie ne dolazi u obzir. Onaj isti otac koji vas je godinama vodio za ruicu, obasipao poljupcima i panjom, ispunjavao sve vae telje, sada je,_jednim potezom pera, ne s amo str anac, nego i neprij atelj. Covj ek kojeg s te izmedu tri milijarde mukaraca na planetuizabrali da s njim provedete Zivot, koji vam, uz djecu zapravo i jest Zivot, sada je va najljui dumanin. A kako se tek taj jadnik osjea. Sve to je imao u trenu je nestalo. Obitelj oju je ljubio izgvbio je za duge godine, ako ne i zauvljek. Zivi kao podstanar u vlastitoj obitelji bez gotovo ikakve komunikacije osim onih nekoliko neophodnih rijei za stolom i "slubenog dijaloga" bez kojeg je nemogue tivjetiu istoj kui. u *r, se ni nekrtena kierkica, na koju se zabrana ne odnosi, neie olako dati u ruke, jer bi mogao loe utjecati na nju. MoZda ie cijeli Zivot provesti dijelei postelju s hladnim mramornim
162

kipom, eitav svijet koji je poznavao i u kojem je ivio sada je uniten. Oni koji su mu bili braia i sestre sada su stranci koji ga ni vidjeti ne ele, oni kojima se radovao sada ga mrze. Vie se nem,a s kim ni napriati. Njegov ivot polako, ali sigurno gubi svaki smisao. Sve to je zadnjih godina ili desetljea radio i u to je vjerovao sada je prolo svreno vrijeme. U sluZbu vie ne ide, prouavanje je besrnisleno, a na sastancima (osim kao nijemi promatra nedjeljnog javnog predavanja) ne smije sudjelovati. A svijet vani? Ne samo da se zbog njegova neprestanog prozelitiranja i naina Zivota cijeli svijet osim jehovskog distancirao od njega, nego se ni s onima koji bi ga moda ipak prihvatili ne smije vezivati. Vide Li ga, naime, bra(a gdje se druZi s poganima, teko da ie vie ikada dobiti priliku vratiti se u skuptinu. Bjeatr, dakle, od svijeta oko sebe, dok nlu onaj drugi, svijet KuIe strai,are okreie leda, njegova je sudbina za dugo vrijeme. Pa kako onda uope preZivjeti i ne nakupiti jo duevnf boli na ionako satrvenu psihu. Moda bi se uz svoju obitelj, ako je u njemu ostalo ita od iskonskogzovaslobodg i odvaZio poii vani. No ovako sam, tko se smije usuditi krenuti u tu hladnu pustaru? Preostaje mu jedino stoiki trpjeti prljezir i ekati dvije, tri, pet godina, ili koliko je vei potrebno, vjerno i ponizno dolaziti na doputene sastanke, podnositi ignoriranje sviju, preZivjeti sam i onda se vratiti. A kad se konano vrati, opet e sve biti kao to je i bilo. Irda znak sa skuptinske govornice svi ie Svjedoci svoju ljubav upaliti na "high-heat" i ugrijati te za sve godine mrnje,kao da se nikad nije nita ni dogodilo. Ima liboeg dokazato to zapravojehovci podrazumijevaju pod pojmom ubavi, kao da bi ljubav na neiji mig mogla

tek tako planuti ili se ugasiti. To je moguie samo u jehovskim srcima. Ono to je u svemu ovom najtraginije jest injenica da svaki dio ovog sotonskog mozaika savreno funkcionira. Stanovala je obitelj o kojoj priam u mojoj blizini pa sam se i sm imao prilike u velikoj mjeri uvjeriti u uinkovitost metoda Kule straare.Iz jedne kuie
163

trole ljudi turina sastanak u dvoranu kraljevstva... ali kako? Supruga i kierka dostojanstveno uzdignute glave , a zanjima, na odstoianju od kojih sto metara, poput pokislog ofucalog mjeanca, kaska mu. I ako f netko od brae i sestara usput poveze, otii e one bez njega i ne obazirui se, makar bio p oto p, bur a,snijeg, svejedno. Poznaj u6i dotinu obitelj,

njihovu predanost Kuli straari, ali i jehovsku narav opienito, mogu s apsolutnom sigurnou reii da se ni iza
debelih zidova vlastitog doma stvari uopie ne mijenjaju. Zapovijedi starjeine zapovijedi su ]ehove, a Jehova vidi sve i svuda. Nastavila je ta nesretna obitelj obilaziti skuptinski prag sve vrijeme dok sam bio unutra, i nisu bra(a, makar do tada, pokazivala ni najmanju namjeru da ga sasluaju i prime natrag. Njegovo kajanje, vidljivo i slijepcu, u njihovim oima oito nije jo bilo dovoljno.lzaprimjer d*grma treba dugo i debelo plaiati pogreke. NajZalosnije je to ovo nije nikakva iznimka. Takvih to godinama u bunilu obigravaju skupStine jehovinih svjedoka da bi bili primljeni natrag u tamnicu je i previe.

164

Tamna stranfr rfrdosti

Nema te prepreke koju sljedbenlk Kule straare neie preskoiti da bi se spasio u dan "gnjeva Botjega",.Flarmagedona, da bi ostao u drutvuizabranih kad konano i sam prihvati da je jedan od svetih. Kako se netko, tko inae jedva smogne snage pogledati ovjeka u oi ne trepnuvi, usudi doi na vrata nekom nepoznatome i uporno mu uvijek iznova nuditi neto to ovaj ne ZeIi ni uti!? Mote, jer zna da samo tako ostaje u sigurnosti skuptine, zna da samo tako moZe vedra lica ekati "dan Jehovin" . To je, vjerujem, ono najstravinije to jedan "mali" |ehovin svjedok proZivljava i neto zbog ega ih zaista treba ZaLItt i suosjeati s njima. Strah od izopenja pokree na nevjerojatno odvaZne akcije, koje za pojedince predstavljaju prave podvige. Velik broj svjedoka Jehove je ili po prirodi, ili stoga to su u prolosti proilivljavali razne torture, preko svake mjere zatvorery uplaen, stidljiq nesiguran u sebe. Ljudi su to koji dobro razmisle prije nego to se usude ulicu prijei. Pa ipuk, pod neprestanim pritiskom Kule stra.are i Svjedoka medusobno takav se odvai krenuti i u konflikte svih vrsta. Toliko bih puta mogao zaplakati gledajuii te jadne ljude u svom "radosnom poslu". Prije nekoliko mjeseci sreo sam na ulici dvije ene u sluZbi. Naravno, nisu me poznavale, u protivnom mi ne bi ni prile. Bila je to jedna mlada djevojka u pratnji slabane Zene od svojih 35 godina. lhko su mi oprezno pristupile da im je trebalo otprilike petnaestak
minuta samo da mi objasne to zapravo ele. I kad su konano uvidjele da nemam namjeru radikalnije se obraunavati s njima, na brzinu mi dadoe jedan traktat i udalji5e se. Dugo
165

nakon toga, kako su navirala sjedanja na tolike jadnike koje sam ostavio za sobom u skuptini ]ehovinih svjedoka, u srcu mi je ostala tjeskoba. Tolike uplaene oi, uzbudeni otkucaji uznemirenih srdaca, kao ponor bez dna duboki uzdasi, drhtavi prigueni glasovi i nerv ozniprsti to stiiu fini tisak Kule strai,are. Kad se samo sjetim kako bi starjeina s govornice ponosno uzviknuo: -Jeste li vidjeli kako oni vani plamte ljubomorom udei se kako smo sretni mi, pravi sljedbenici Jehovini? Govorio je tako uvjerljivo kao da je doista vjerovao u to. A bacite li pogled po dvorani, to iete vidjeti i uti? TJzdahe, zamiljene poglede u pod, usiljene kisele osmijehe... Nasmijeeni i sretni? Znate li tko je zatsta sretan ]ehovin svjedok, osim ako nije rije o arogantnom starjeini ili pioniru? To je onaj koji u sluZbi naide na nekakvog beskuinika, kloara u parku, to tu ili u uglu nekakve kolodvorske kavane krade Bogu dane itrai koga bi malo "p7lio", kome bi malo priao o svojim promaenim idealima i nedosanjanim snovima. Tkav moZe satima... ma to satima... tjednima sluati, a .-rlr r nSt^ r ru-cJg r' pmctf; d da- nisi ne tlate. Mgti' 6ite mu pedeset godina svjedoiti, a on ni dalje pojma ne bi imao o emu to "baljezgarlte". Ispriao bi on vama zato svu povijest svijeta. Pomislili biste da je najnaitaniji genije, citirao bi i Dantea i Shakespearea, Nietzschea i Freuda,

izdiktirao bi vam nogometnu reprezentaciju SSSR-a iz pedeset i neke, psovao vlast i drZavu, a onda onako "rlsput" zamolio pet kuna, " za kruh". I to je to. Takav je dakle upravo "birrgo" uplaenom jehovcu. Takav e uzeti sve to mu ponudite. Petnaest brojeva ktle straare, Bibliju, knjigu koju nitko nee. Sve mu moZe dati i staviti u mjeseni tzvietaj. A prilog? Ako ga i nisi donio, to se ionako tajno stavlja u kutiju za priloge pa tko zna koliko je tko stavio. Uslijedit (e, naravno, na kraju kolektivno pranje uiju, ali koliko je to jednostavnije otrpjeti nego doii na vrata nekom
neprijatetjski raspoloenom. I takvi jadnici
s

"dna drutva"

r66

esto zavre na jehovskim sastancima. S nekima se i biblijski studij zapone. AIi oni se ubrzo, kad vide da tamo nema ni piva, ni hrane, ni plaar:ga, ni orgija, ohlade. Ipak se zadri,e blizu Svledoka kako bi dobili povremeno poneku kunu za pivo. A ne smeta to ni sljedbentke Kule strai,are. Dali bi oni viSestruko, samo da im se svaki put kad se zapute u slubu namjesti jedan ili dvojica takvih. Naposljetku i prestanu mariti za ta jesu li koga priveli istini. - Ta svi su ljudi pred Jehovom vrijedni, a oni maleni i od svijeta odbaeni ak su mu miljenici. Tako se tjei mali jehovac ,vraa1uii se iz slube koja se svela na puko askanje o sportu ili politici. Bitno je na kraju mjeseca upisati to vie sati i to je sve. I sm sam zfiaa tako, s jednom predivnom, ali i preko svake mjere uplaenom i nesigurnom mladom enom sa-

tima hodati gradom, a da pritom udemo tek u jednu ili dvije kue. Kako sam se jo uvijek smatrao svjeim, premizgovos svu sam inicijativu preputao njoj, a nju to ba i nije veselilo. Najsretniji bismo bili kad bismo pozvonili na vrata, a nikog nije bilo doma. - Eto, mi smo uinili svoje i nije naa krivnja Sto nikog nije bilo doma - tjeiIi bismo se medusobno, iako smo oboje znaLipreuivanu istinu da smo podruje namjerno obilazili uvijek prije podne, kad su ljudi jo na poslu ili vani, upravo suprotno od onog to je Kula straars nalagala, to jest da se napravi toan plan podruja te da se ustanovi kad je najvie ljudi kuii. Po torn planu se ak i do kasno u noC moglo ii po kuiama samo da se stanare zatekne doma i dopre do njih. Nismo mi, naravno, ni pokuali zvoniti na sva vrata. Znalaje iskusnija sestra gdje nas apsolutno ne Zele vidjeti pa smo te kuie izblegavali. A kakav je samo uZas kad pozvoni, a iznutra dopre negostoljubiv, dubok mu5ki glas: - Koji je sad vrag?! Prvo to mi je palo na pamet bilo je: -Bo,e moj, kako li izgleda? Po glasu bi mogao biti pravi
da je to bio tek naivan

167

&
.

i"

t
T

div. RaspoloZen oito nije. ]o ako je vojnik , naoru,an... Najradije bismo oboje pobjegli, tu smo se savreno razumjeli. Ali tko zna bi li nas noge posluale. A kad se konano na vratima pojavi brkata upava grdosija od ovjeka... ljude u vaem kraju... ovaj... mislite li vi da e ovom zlu doii kraj? Vjerujete li u ono... - Kojem zlul? - drekne on. - Pa... ovom... sotonskom... - Ajde se vi lipo kupite isprid mojih vrata prije nego pustim pit bula na vas! Vi ete meni popovat, bitange... Bio je to tako dobar znak da je vrijeme da se povuemo. I vie nego dobro smo razmislili prije nego to smo pokucali na neka druga vrata. Lutali bismo nakon toga gradom bez cllja, nadajuii se da demo sresti nekog vonog popriati... o bilo emu. Redovito bi tako nae sluZbe zavravale u parku gdie je pova zd.an bilo izbjeglica ili umirdvljenika i samf Zeljnih drutva i razgovora. Kako bi tek neizreciv blagoslov bio kad bi nas netko pozvao u kuu i srdano popriao s nama. Moj prvi studij zapoeo je ba u takvoj prilici. U parku smo naleeli na stariji brani par ljudi prognanih iz Banje Luke, inae Muslimana. U vrijeme kad ba i nije bilo popuje do dna due dirnula larno biti Musliman u Hrvatskoj "jih panja, interes i briga koju smo im iskazali. Oduevljeno su nas pozvali da ih posjetimo u obliZnjem mjestu. Nekoliko takvih posjeta ve je rezultiralo biblijskim studijem, iako oni nisu pojma imali u to se uputaju, no zar je to neto novo? Kolike li radosti. Tako malo truda - tako mnogo "blagoslova". Naalost, ovaj "blagoslov" ipak je bio kratkog vijeka. Nekoliko tjedana kasnije pozvao sam svog brata voditelja skupine zaprouavanje da pode sa firnom uputitime malo u vodenju studija. Na moje Stetu brat je ustanovio kako su to "ba njegovi zemljacl" pu mi je, po nekoj "Iokal168

- tu je sadl? - D... dobar dan. Mi posjeiujemo

patriotskoj" liniji, preuzeo biblijski studij ispred nosa. Kad se slina stvar ponovila nekoliko mjeseci kasnije, shvatio sam kako to nije ni sluajnost, niti osobitost reenog brata. Takve se stvari, naime, vrlo esto dogadaju unutar skuptine. Oni krcati "Jehovinog blagoslova" , to jest imenovani, jednostavno preuzimaju studije od onih malih obinih "smtrtnika" te se tako preko svake mjere bogate zaslugama pred ]ehovom i, naravno, paze na to da studenta dovedu sve do krtenja, to obini jehovac , tobo,e, ne bi bio sposoban ostvariti. Tko, maleni ostaje i dalje malen dok ovaj
blagoslovljeni raste u svakom pogledu, a ponajvie u oima starjeine, to i jest najvaZnije. I to preostaje smrtnicima nego uporno se trsiti od kude do kue ne bi li upecali jo nekog "otvorenog istini", nadajudi se da ovaj put brat imenovani to neie primijetiti te im moda i samima ostane neto od "blagoslova". A poseban problem jest u tome to se svako podrue koje se zadui mora u potpunosti obraditi ,bezikakve selekcije. Tko kroz nekoliko mjeseci jednostavno mora pokucati na sva vrata na podruju, svidalo ti se to ili ne. Budui da se podrua da je netko nesvako malo mijenjaju, velika ie "jerojatnost davno ve digao prainu i time ti dodatno smanjio i onako mrave anse za uspostavu "biblijskog studilju". - Ali tko zna to se u glavama ljudi promijenilo kroz nekoliko mjeseci - rekao bi starjeina. - Mi moramo uvijek iznova tratitr one otvorene istini. E sad, kad si dobio podruje u kojem su ljudi vie-manje nezainteresirani za vleru opdenito, to je jo i lako. Takvi e uzettasopise iako zna da ie ga baciti ili ti neie ni otvoriti vrata. Tkva su uglavnom mjesta uz obalu, gdje je zavladao
" zapadnjaki" materijalistiko-ateistiki duh. Tu ljudi, uglavnom zahvaljujudi turizmu, sve gledaju kroz njemaku marku, dok su na sve drugo oguglali, izgubljenog osjeiaja

za :4eru, domoljublje, bez ikakva identiteta, osim onog potroakog. Medutim, kad dobije neko vanjsko podrue, a to su u ovim krajevima sela u Dalmatinskoj zagori, onda

r69

automatsktnjihoai. Obraditi takvo podrue uistinu je opasno, Stoga se od karta tog podrua bjei kao od kuge. Izgubljeni mali ovjek tako eto u svom jadu neprestano izloi,en sukobima, strahu i pritiscima, luta kao ovca nadajuii se skorom oslobodenju u Harmagedonu, kao svojoj jedinoj utjesi. Svi su, dakako, svjesni svog duevnog stanja, jer tko moZe patiti, a da toga nije svjestan? Irio to je njihov tivot. Vani izlaza nema. Ostati unutra znai ostati iv, alehova sve vidi i platit e u svoje vrijeme. Posve je druga pria kada se radi o onom drugom tipu Svjedoka, starjeinama, slugama pomonicima, pionirima ili onima to su se u jehovizmu rodili ili su duga desetljeia "sluge dobre vijesti". Tu prevladava sasvim drugaiji pristup i duh. MoZda je jedna od prvih stvari koja me poela sablaZnjavati u slubi bio jedan, u biti, nemoralan pristup stvarima od strane tih "stupova skuptine i vjere". Osim raznf kleveta i za jednog krdanina nedostojnog ponaanja o emu sam ved govorio, na povrinu je izLazlJ.o i mnogo drugoga. Zvui nevjerojatno, no oni to godinama ive u zajednici koja se naziva "istinarrr" , koji ak tekim grijehom smatraju priati bajke djeici jer "tako im ne usadujemo cijenjenje za istinu" , fle samo da e vam dati svoje krajnje udnovato videnje ljudi i dogadaja, nego ie vam glatko i ne kepnuvi izrei i najbezoniju lat, t klevetu. Ako je vjera stvar argumenata, a po uenju Kule straare ona jest to i samo to, onda bi argumenti uvijek trebali biti na strani vjernika, dakle Jehovinih svjedoka. No
170

vei "nagrabusio"- Tu su se ljudi othrvali bezbotvu i ostali, makar deklarativno, vjerni Crkvi. Ne pali kod njih nekakvo moderno vjersko opredjeljenje. Po prirodi siroviji, takvi su i izravniji u obrani svojih uvjerenja. U takvim se mjestim&, koja se, istini za volju, rijetko i ide, osim u posebnim akcijama, esta zna dogoditi da zbunjeni jehovac spas trati pred oporom pasa ili nita dobroiudnijim domainom preskaui zidove i plotove. Posebno se to oitovalo u ovo ratno vrijeme kad su svi koji nisu nai si

postoje argumenti i "argumenti", ved po potrebi. Kada iz dana u dan uoava kako se za pobjedu u ,raspravi kao konanom cilju, protiv oiglednih argumenata, u korist vlastito g idiotsko g staj alita, nastup a tvrd o glavim bezumnim stavovima, otvorenim laima i najobinijim glupostima, i za to nitko ne mari, niti to koga pogada, jednostavno se mora sablazniti. Jednom sam prilikom krstario po gradu s jednorn opiom pionirkombez nekog velikog uspjeha. Nakon to smo se dobro nahodali i ispromaivali, opazTli smo jednog mladia kako sjedi na klupi rtz nogometni stadion i ita neto. Pridosmo mu i na nae iznenadenje, on rado prfvati razgovor Odmah smo krenuli s uvodom o zlom svijetu, o sreii koja slijedi u raju na zemlji i slinim standardnim temama.

razgovoru spomenuo kako studira medicinu, sestra se smjesta prebaci na '{prikladnu" temu - krv. Poput najveieg znalca stala je govoriti o " zloupotrebi" te svete tekuiine koju vre lijenici. Mladi je priznao kako ne por-+qe Bibliju, ali mu je ipak bilo udno da Sveto pismo zabranjuje neto to moZe spasiti ljudski ivot. Tvrdio je kako je krv nezamjenjivo sredstvo za spaavanje mnogih ivotate da nije ni tzbltza "opasna" koliko je to seska tvrdila. - A tetna je, gospodine, i te kako. Zamislite, da nije kansfuzije i nemorala ne bi bilo ni AIDS-a ni hepatitisa i mnogf drugih opasnih bolesti - navali ona. - A nije to ba sve tako - ree on - to je previe pojednostavljeno gledite. Danas iete i u najzaostalijim zemljama teko nadi zaratenu krv. Krv koja se moe dobiti u bilo kojoj naSoj bolnici, na primjeg 99o/o je siguma. - Ma jeste li vi baS sigurni da je sve to tako? - upita ona. - Pa, neopreznosti uvijek ima i nesreie se uvijek Kad

j" ,

deavaju, ali to su samo sluajnosti. Po vaoj logici ne biste ni auto smjeli voziti. I to je opasno, zar ne? Zamislite.koliko ljudi pogine za volanom pa vi se ipak ne zaLatete da zabranimo vozila , zar ne? A krv spaava tivot, za tazkku

od vozila.

t7t

od 99% sluajeva krv se moZe nadomjestiti.

- Vidite, tu niste u pravu - usprotivi se sestra - Nemojte

se

u vie

ljutiti, ali to je, blago reeno, glupost. Tajje

postotak makar pedeset puta manji - odgovori on. Sestra se nije predavala: - Ne znam ba jesu li vama poznate sve injenice u vezi s tim - pitala je. - Vei godinama studiram medicinu, rekoh varn - nastavi on - a tamo uim injenice. Ako nije nepristojno primijetiti, mislim da sam tu upueniji od vas. Vi niste lijenica, zar ne? Sestra odmahne glavom. - A vidite, ja u to za nekoliko godina najkasnije biti. - Ma pustite vi fakultete - opet ie sestra - nemate vi pojma koliko se sa znanou manipulira. Da, da, ja vam kaZem. Toliko vi toga jo ne znate. I dok sam ja sa strane poprimao boju kineskog stijega, sestra je i dalje momka uvjeravala kako je sve to na fakultetu ui glupost i da je jedino kvalitetno obrazovanje ono biblijsko, to ie reii, kola ktle straare. Kao biser, na kraju sestra mi ree: Jesi li vidio, brate, kako Sotona zaslijepi oi. On se kao papagaj uhvatio svoje kole, a ne vidi dalje od nosa. U sline sam situacije esto dolazio propovijedajuii s jednim od imenovanf. On se, iako opetvrlo skromno obrazovan, volio uputati u rasprave o svemu i svaemu. NajdraZe mu je bilo likovati nad neijim neznanjem dok bi on drvljem i kamenjem mlatio po kojekakvim filozofima i teolozima. On je poznavao sve: od Dnikena i malih zelenih do najdublje krianske mistike. eesto bi on tako razvio polemiku o otpadu katolianstva pljujui i napadajuii oce i svece, a posebno BlaZenu Djevicu Mariju, koju smisliti niie mogao. Uvijek bi se pritom pozivao na pisana djela otaca i krfanskih hlozofa, iako mi je i sam jednom nehotice priznao kako je sve to o njima zna nauio iz Kule straare. Tko je on tvrdio da je Augustin mrzio Tiojstvo i
172

da je nijekao Kristovo boZanstvo, kao i Petrovo prvenstvo,

da je Origen uveo u krianstvo "forme" poganskih

boZanstava Babilona i Egipta, da je Toma tvrdio kako ovjek nema besmrtru duu,.. Kad ga ie jednom, dok je tako "pametovao," sugovornik zatekao u neznanju, on se spremno obrui na njega itajui Bibliju i toboZe pravdajuii svoje tvrdnje. ShvativSi kakve gluposti brat pria, ovjek nam je naposljetku ipak pokazao vrata. To je brata silno razljutilo pa se po izlasku obruio na mene: - Pa dobro, je li ja tebe vuem kao rep za sobom? LI

ovakvim situacijama treba ga bombardirati biblliskim

stavcima, dok ga ne izludi, a ti stoji kao bena tamo. Covjek je najobiniji tukac. On neto zna o krdanstvu. Nisam sreo gluplje osobe u ivotu. On meni da ja ne znam o emu priam! Pa vie sam kr,jigu proitao nego to ih je on vidio, blesan jedan. - Znai,Augustin je stvarno odbacivao Trojstvo? - upitah dobronamjemo, - Pa kako ga onda katolici smatraju svecem? - Ma to sad i tebi trebam ne5to dokazivati? Briga me zakatolike! Da imaju logike, ne bi ni bili ovdje gdje jesu! Eto takvi su otprilike, ast iznimkama, skoro svi imenovani i punovremeni sluge. Tkvi s1r, za razliku od onf "obinih" jehovaca, spremni uiniti doslovno sve. Kucati,

zvoniti, lupati, nezvani otvarati prozore i vrata, zavlaiti

glavu svugdje. lhkvi se ni suzavcem ni psima ne daju otjeTkvi ie vam, ako su odluili, i u crkvu usred svete mise ui i odri,atigovor o "vaem idolopoklonstvu". I ako su odluili "uvaliti' vam asopis, uinit ie to ma kako se vi opirali. Od njih se jednostavno ne moZe ni sakriti ni pobjeii. Tu uglavnom prednjae pioniri koji i u posebnu kolu ili teaj za to idu. Posebno karakteristini kod ovih su njihovi skoro bolesno neprijateljski stavovi prema vani. S koliko samo odurnosti, mrnje i gadenja oni tek govore o krianstvu i ljudima koji ga slijede, dakle, prema onima koje toboe nastoje privesti istini. I oni to uopie ne kriju, unutar skuptine, naravno.

r73

ffii

ffi

ffi,

ffi
ffi,

ffi.

H Et'

[E m

s Wi
af Ef.
H,

b,

ffi x" ffi

i *!.
r"

H &
m,

w ,
&.
ffi,

* &
i

&

s w
gtr

ffi *t(. 6

$ E
, . H,

ni'l

s
ffi
tr.f

S,
tE..

E-

u.
ffi, &i i g. ffii *: !x|.
e.l

gi:

F
F.
E,
-'.

u
i,'

il
t

k.

t.
+:

'*,

'
4

i.
ii
Ei

ii
\,
?-

r"
+

*. fri

r
"1.

oboavamo pravoga Boga na njemu dopadljiv nain, ffii jedini volimo i razumijemo Bibliju. Svi ostali su pogani, bludnici, neznaboci, udi zemlje... (usp. Rim 2,3; 1743). Nae je poslanje tim bijednicwra ponuditi spas po naelu: hoe - nee - ne mora! Ali platit ie ttzato u dan }ehovin. I kad tako gleda na stvari, to onda moe osjeiati za ljude koje "evangelizira"? Ljubav rre, zasisurno! (usp. 1 Tim 5,7). Nae je ispuniti svoj zadatak u slubi, postiii zadovoljavajuiu kvotu, ostalo je Jehovina briga. Kod ovog "frpu" jehovaca postoji jo jedna stvar koja se i te kako osjeia. To je ljubomora, pa i mrnja unutar same skuptine. To se prije svega vidi po tom svojevrsnom rivalitetu koji vlada medu pionirima ili kandidatima za imenovanje. Kula strai,ara drti poZeljnim "teiti nadglednikoj slutbT" (1 Tim 3,1), odnosno natjecanju i istravanju. Pa tako u skuptini medu vodeima postoji pravi mali rat. Tko e biti blagoslovljen novim imenovanjem, tko ie prije do starjeinskog kona. Sto vie sati, studija, asopisa, krtenf, to vie Jehovirnog blagoslova, to bliZe nadglednikoj sluZbi (Fil 1,L5*17>.Akad takav konano postigne svoj cilj, poinje pravi Sotonin ples mrnje. Svi su, naravno, "sretni" to je ]ehova nekog zamilovao, no tek toliko,dok dotini ne okrene leda. Tada sijevaju ljubomorni zajedivi pogledi i izljevi prizemnih emocija. No nije to nita u usporedbi s tvrdoglavoiu, ponosom i samoljubljem to obuzme novoimenovanog. Sad se on prema ostatku skuptine ponaa otprilike kao nekada prema vanjskom svijetu. Sada je Jehova i njega izabrao i svi su tu da bi njega sluali. Da nije u konanici tragian taj idiotizam, mogla bi se f,ina komedija ispisati o toj "blagoslovljenoj bra(7" . Stavovi i pogledi neke braie su, zaista, za nasmijati se do suza. U tom se posebno isticao moj nekad. dobar prijatelj koji je to, medutim, prestao biti istog trena kad se na njega tzlila ta milost, zaftarajuii mu oizasvaku ljudsku vrijednost. Nije
174

- Mi prosviietljeni i od Jehove izabrani, mi jedini

Oni su to gledali ovako:

Y
i!
$

*
It
E,

&i.

ii:
iif.

k,

on, istini za volju, ba najbolje "kopao" sve stvari, pa ni nauk K,tle strainre, nozbog primjeme podlonosti starjeinstvu odluka o imenovanju je donesena, na oito iznenadenje velikog brolu onih koje je tako "preiao". Sada je konano nakon tolikih godina sluZenja dobio priliku postati gazda u svojoj kuii, to jest, novoformiranoj skupini za njega. Odmah po preuzimanju iste stao je novi "zapot\ednik" uvoditi neku smijenu diktaturu, odredujuii ak i takve stvari kao npr. gdje 6e tko sjediti, smije li se prozor otvoriti i sline detalje. I-J}lrzo su sastanci za prouavanje k^Jige, usprkos onoj njegovoj iskonskoj dobrodunosti, postali ne samo besmisleni, nego i prilino neugodni. Brat je bio blago reeno "super patrijarhalno" nastrojef,, vjerujem da ne bih slagao kad bih rekao da je bio Zenomrzac. Smatrao je Zene nekoliko puta manje vrijednima od mukaraca i gotovo potpuno nesposobnim zarazrnTanje. Ako se uzme u obzir da su svi lanovi njegove skupine, osim mene, bile Zene, moete naslutiti do ega je to dovelo. Njegovo uporno odbijanje da dade rije nekim sestrama rezultiralo ie otvorenim sukobom, Sto je doista prava rijetkost u sljedbi. Jedna starija sestra i njezina kii, punovremena slukinja, Zestoko su se opirale njegovu vodenju sastanaka, ali i openito obezvrjedivanju njihove uloge. Naposljetku mu je sestra otvoreno odbrusila: - Brate Jure, ja ovo vie neu podnosit. Ti se prema narna ponaa kao da smo koze. Previe si se, brate, uzoholio. Nas dvije vie sati napravimo za mjesec nego tt za godinu i mi pred ]ehovom nismo manje od tebe. Brat im je nekoliko puta oduzimao rije, ali su ga one u popunosti prestale "obadavatT" .To ga je do te mjere rtLzljuttlo te je naposljetku ustao, lupio akom po stolu i izderao se na sve nas, posebno zaprijetivi sestrama da ie zbog ovog zavriti kod starjeine. Dok smo odlazili sa sastanka, cijelo je vrijeme pjenio protiv sestara, uza sva moja neuspjela nastojanja da ga smirim. - Ma ona je bolesna - aptao je kripei zubima - kao da

t75

ja to ne vidim. Uvijek nekakve tablete loe, zatlak, toboZe. Znarr.ja to su tablete za tlak. A ni mlada nije bolja. Kakva

mater takva kii. Obie su one psihopatkinje, obadvije! A uvest (u ja tu reda. Neie brat Michael zateti ovakvo stanje! Neie, ju i* obeiavam! Zensko, uh, ensko! I zaista, vei na sljedeiem sastanku u dvorani sestre su bile pozvane na razgovor zajedno s bratom. Pri izlasku uopie nije bilo teko pogoditi tko je dobio "parnicu" pred
starjeinom. Ponaanje ovog brata nije nikakva iznimka. Veiina takvih, poto dobije zaduenja redara na kongresima, shvate to toliko djetinje ozbiljno. Tkvi rije stado razumiju vi5e kao opor pa se i ponaaju kao obani. Nitko od njih ne smije zauzett sjedalo za nekoga, nitko ne smije u WC dok traje predavanje, a ako vas uhvate na hodniku, isprait de vas kao djetece u prvom osnovne. Takvi uvijek neto provjeravaju, ispituju , zapis$u i jednom rijeju uivaju u svojoj mizernoj veliini. Kao to sam spomenuo, nije taj naecateljski duh izrai,en samo kod kandidata za imenovanje. On je jo i veii kod onih to zbog raznih razloga ne mogu batiniti tajblagoslov zbogspola ili bilo kojeg drugog ogranienja. Kod njih naprosto buja Zelja da postignu to veii fond sati i podijeljenih asopisa. Svako malo Kula straara organizira posebne vikende, tjedne, pa i mjesece "pojaane slube" kad se mnogi dodaho potiu da upiu pomodnu (60 sati mjeseno), opu (80 sati mjeseno) ili ak specijalnu pionirsku sluZbu (oko 150 sati mjeseno). I kod takvf se s jogunastim ponosom eka da se njihovo ime proita medu posebno blagoslovljenima. A kad se netko navede da upiSe pionirsku slubu, reakcija je "ve1videna", dakle s plimom negativnih osjehja. Naravno, tetoeni, ali i strogo nadgledani od starjeinstva, oni su, toboe, povlateni i omiljeni od sviju, no prava je istina daleko od toga. Prava je istina da za te ljude poinje prava drama koju u svojoj opijenosti stoiki trpe. Dakle, kad si jednom upisao neki vid pojaane slube, 176

medutim, kad si iz ovih ili onih razloga(preseljenje, zaposlenje, brak, ekonomski razlozi i slino) prinuden prekinuti s tom slubom i vratiti se Zivotu obinog jehovca? Taj se korak samo rijetki usu,ituju napraviti, ma koliko bili pritijenjeni. Kako to, kojim rijeima, rei ]ehovi: - Oprosti, ali ja ti vie ne mogu toliko davati, i,ao mi je? Ne samo da e sada, nakon mnogih godina na tronu, spasti medu obine smrtnike, nego de ih starjeinstvo, kao i kompletna skuptina, sada gledati kao izrode i izdajnike najsvetijeg poslanja. Tako jednom zapoeta punovremena ili pojaana sluZba uglavnom znai sluZenje za cijeli ivot, a da toga nisu ni svjesni. Postanu svjesni tek godinama i desetljeima kasnije, kada istroeni, poput izderanih arapa, zavre u nekom sirotinjskom svratitu. To j", dodue, kod nas joS rijetka slika jer je rije o relativno "mladdJ" pojavi, no u Americi, na primjer, gdje se broje milijunima, to je i te kako uoljiv problem. No i prije starosti stravino breme sa svih strana pritiie te "izabranike". Biti u stahroj slubi znai u potpunosti se pouzdati u Providnost i u "bratsku ljubav" o kojoj sam upravo govorio. Specijalni pioni4, na primjer, uz 150 sati sluZbe mjeseno, jo nekih tridesetak sati provede po raznim drugim sastancima i barem se dva puta toliko priprema za njih i slubu te razne studije koje kao takav logiro vodi u veiembrojr.Aonda osobni studij, razmatranje pisama i tako dae. Tom bojovniku Kule straare na kraju jedva da ostane vremena za kratak san. Pa to mu onda osim "providnosti" i preostaje? Kakav bi posao s takvim ivotnim ritmom uope mogao raditi? "Providnost", medutim, najee znai biti na grbai obitelji ili rodbine. Ako je rije o "podijeljenoj obitelji" (to jest, ako ostali lanovi obitelji nisu pripadnici sljedbe), kao to je to u 9A%
s1uajeva, onda je to prava psihika, emocionahra i egzistencijalna drama. Mnogo se medu Svjedocima trubi o bratskoj

postao si istaknut i povlaten pred ]ehovom. No to,

ljubavi i solidarnosti, no to su ipak vie-manje priice. Osim

t77

i"pobonost" uostalom, vie demonstrativna nego unutarnja, nemogue je i najirokogrudnijom ljubavlju pomoii punovremenima iz prostog razloga to je takvih i previe i to su Svjedoci, kao to sam to ved vie puta naglasio, esto i sami wlo oskudto je ta ljubav kod jehovaca, kao nL pogotovu dodatno istroeni svakodnerrnim "dobrovoljnim

prilozima" za zajednicu. Thko su punovremeni najeie

preputeni sami sebi ili svojima, preivljavajui svakako. Mnogi to ne zna1u, no najvei broj onih to po kojekakvim priredbama i sajmovima prodaju kokice, sjemenke, sokove, lizaLice, oglasnike i slino su ba punovremene sluge Kule straare. Rijetko koja izloba, sajam ili slina manifestacija prode bez njih. No kako se moZe preivjeti s tim dZeparcem, mislim da nije potrebno ni govoriti. Svi su oni

nekad vie-manje brlt zaposleni, ali su se uhvatili punovremene sluZbe, na nagovor starjeina dali otkaz i krenuli u tivotnu avanturu. IVe bih ,elio nikoga isticati,
da se ne bi prepoznali, no ima onf to i peterolanu obitelj szdri,avaju na taj nain. Nije, dakle, ivot tih "povlatenih" sljedbenlka Kule straare ni izbliza tako jednostavan kao fo biste pomislili dok rh gledafe kako iezde gradom. [.r'sudio bih se rei da je njihov kruh jo tvrdi negoli onim

"obinima".

178

Kriv

otzt oreni e

Biblij e

Postoji tolika hrpu mjesta u Svetom pismu koja se i uz najbolju volju i dugogodinje uvjebavanje teko daju protumaiti kroznaoale KuIe strai,are, ak i onim najiskusnijim propovjednicima ]ehovinih svjedoka. Dakle da bi povjerenu im zada(u mogli uspjeno vriti, Svjedoci ipak trebaju "svoju vlastitu Bibliju". Zbog toga, kao i zbogpogleda na povijest spasenja i svijeta openito, vodeie tijelo sljedbe, "Watch tower Bible and tract society" , izdalo je i svoj vlastiti prijevod Bib1ije, tzv.: "New world translation of the Holly Scriptures" (Novi svijet - prijevod Svetih spisa). Osim to brojna mjesta u Svetom pismu, ne bi li im izrnijenio znaenje, naprosto krivotvori, ubacujui i nepostojee pojmove, ovaj prijevod koristi "suvremen i srrle" rjenik, kako to kae Kula straZ,ara, zapravo nimalo primjeren ovoj vrsti knjiZevnosti. Posebnost mu je, izmedu ostalog, to na veiini mjesta u Starom zavjetu gdje se pojavljuju imenice Elohim (Bog nad bogovima), Adonai (moj Gospodin) i ]ahve (Vjeni, nepromjenjivi), koristi imenicu ]ehova. Uzto i u Novom zavjetu na mnotvu mjesta koristi tu imenicu .Taj prijevod za sadapostoji na tek nekf petnaestak jezika i ne veiini se, dakle, Svjedoci jo uvijek

moraju sluZiti onim standardnim, vei postojeiim, po

moguCnosti to je mogue "nekatolikijim", premda nijedna konfesija ne moZe zadovoljiti heretike standar de Kule straZare. Na hrvatskom i srpskom govornom podruju koristi se srpski prijevod Danii-KaradZi, koji ni na jednom mjestu ne spominje jehovsko omiljeno Boje ime, no zato je priliro "antikatoliki", koliko to, uostalom, kaljav prijevod Bojerijei uope moZe biti. Koristei ono to im je pri ruci,
179

Svjedoci u Hrvatskoj, kao i drugdje u svijetu, Bibliju tumae na, blago reeno, zanimljiv nain: Stari i Novi zavjet ne postoje, medutim, postoje hebrejska i grka pisma. Deuterokanonske knjige (Judita, Tobija, Baruh, Sirah, Mudrost, te Prva i Druga knjiga o Makabejcima) su apokrifi i apsolufiro se odbacuju. Poto je autor Biblije Bog, ona je kao i On univerzalana pa su pisci, vrijeme i uvjeti nastanka pojedinih knjiga potpuno nebitni. Kao ]ehovina Duhom vodena organiz aclja, Kuls straara uopie nema nepoznanica glede Boga i Bibtije i to ne samo u "otajstvenom" nego i u "tehnikom" smislu. Tako u knjizi Sae je Pisma od Boga nadahnuto i korisno nalazimo zaista zanimljive podatke. Iz samo autorimapaznatih izvora tu se navode sve biblijske knjige redom (osim deuterokanonskih naravno) s tonim imenom pisca, tonom godinom i mjestom nastanka. Za razliku od cjelokupne biblijske znanosti, kila straara zna tko, gdje i kada je napisao ]oba, na primjer. Evo nekoliko "podataka" iz te knjige: Biblijska knjiga broj: 8 - Ruta, pisac: Samuel, mjesto pisanja: Izrael,, pisanje zavreno: 1090. pr. n. e. Obuhvaia

godina vladavine sudaca.3e Bibtijska knjiga broj: 17 - Estera, pisac: Mordekaj, mjesto pisanja: Suan, Elam, pisanje zavrena: 475. pr. n. e. Obuhvaia vrijeme: 493.- 475. pr. n. e.aO Biblijska knjigu broj : 18 - l ab, pisac : Moj sije, mjesto pisanj a : Pusto5, pisanje zavreno:1,473. pr. n. e. Obuhva(a vrijeme: preko 140 godina, izmedu 1,657.-1473.pr. n. e. a1 "Znanje" autora ove knjige ne ograniava se samo na vrijeme nastanka i autore pojedinih biblijskih knjiga. Oni su jednako tako "precizno datirali" sve dogadaje iz povijesti
11

vrijeme:

spasenja. Tako oni znaju da je Adam stvoren 426. prije Krista, da je Kain ubio Abela 3896., da se potop zbio u jesen 237A., da je Abraham roden2018., da su Sodoma i Gomora unitene 7919., da se Jobova kunja zblla L613., da su lzraelci na-

pustili Egipat
180

7573.

. .42

Dakle, kad stvari tako stoje, smatra se posve ispravnim kao potvrdu nekog navoda Kule strsare uzeti bilo koji stavak, bilo koje biblijske ktrjig", povezati ga s jednim ili vie isto tako nasurnce iupanih stavaka te sve to skupa povezati u novu misao, naravno "pod vodstvom Svetoga Duha". to sve to stvarno znai jasno je svakom tko je dvije razliite reenice proitao u Zivotu. I djetetu je znano koliko se samo jednoj reenici izmijeni smisao kad je iupamo iz konteksta. A 5to moZete napraviti kad vam na raspolaganju stoji knjiga od L500 stranica i deseci tisuda reenica, teko je i zamisliti. Ne postoji apsurd tako velik da ga na taj nain Sveto pismo nebi moglo "pokriti" .Motete, dakle, doslovno sve. T kila straara upravo to i ini. Kad malo bolje razmislim, u cijelom jehovskom staZu nisam doZivio da se u dvorani kraljevstva proita vie od dva ili tri stavka za redom, osim u "govoru broj 2" koji se i tako zadqe vie zbog forme nego zbog sadra1a. Sve se svodi na nekakav "konjiev skok": jedan stavak iz Psalama, onda 400 stranica natragdo ]oue, pa L000 naprijed do Mateja, pa 500 natrag do lzaije. Sve to skupa "promukate" i dobijete "autentino tumaenje Biblije" u retiii Kule straare. Pojedini stavci se znaju ak "ra5lanjivati" na A, B, C dijelove, kako bi se izvuklo samo ono "korisno". Tipian primjer je stavak iz Djela apostolskih koji govori kako su prvi krani prodavali svoja imanja, a novac donosili apostolima da bi se potom dijelilo svakom prema Potrebi. Kada sa skuptinske govornice ZeIe naglasiti potrebu velikodunog davanja" za]ehovu", predavai otprilike ovako konstruiraju ta dva stavka: Di 4,3+35a: "Doista, nitko medu njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljita ili kue, prodavali bi ih i utrZak donosili i stavljali pred noge apostolima." Drrtgi dio 35. stavka koji glasi: "A dijelilo se svakomu koliko je trebao" ,je "suvian" jer blagajna drutva Watch tower ima, simbolino govoreii, samo "ulazrra vrata" i nikad se nije pokazala pretjerano spremnom odrijeiti kesu za potrebne.
181

Ponekad, medutim, ak ni ovaj "rock 'n' ro11" nije dovoljan, pa Kula straaraima i drugo rjeenje. Ne samo da se mijeaju stavci tz razLiitih biblijskih knjiga, nego se u raspravama s "nazovikrianima" koriste i mnogi razliiti bibtijski prijevodi, ponekad i po nekoliko njih u jednoj jedinoj "sloZenicT" . U knjizi Raspraaljanje na ternelju Pisma, koje predstavlia " temeljno pomono sredstvo" u slubi, uzimaju se stavci iz ak 20 razliitih prijevoda Svetog pisma. U svakom od njih postoji poneSto to se d iskoristiti da se osporizdrav nauk.

Najzorniji primjer tog vratolomnog tumaenja Batje

rijei jest "eshatologija", odnosno ono to Kula straara pod tim pojmom podrazumijeva. MoZda je pomalo i besmisleno iznositi ovdje tu konfuznukronologiju posljednjf dana

koju, uostalorn, ni veiina jehovaca ne razume do kraja, ali budui da je rije o temeljnom nauku sljedbe, onda je ovo vie nego dobar pokazatelj kakvom se logikom dolazi do "istina" Kule straare. Dakle, od samog utemeljenja 1,878. godine sljedba si je kao temeljni zadatak postavila objaviti "poganima radosnu vijest o Kristovoj prisutnosti u svijetu", o emu svjedoi i prvobitni naziv asopisa Kula straara: Sionslwkula stra,ara i glasnik Kristoue prisutnosfi. Koristei injenicu da je osniva sljedbe Charles T. Russell jo u 19. st. ukazivao na 191"4. kao godinu povratka Kristova, kao i injenicu da je ta godina u izvjesnom smislu ipak bila prekretnica novije povijesti, Ktla straara sklepala je sljedeiu teoriju, po prije opisanoj metodi: Potpuno zanemarujui injenicu da je Russell do 7974. godine, kao godine suda, doao raunajudi 5000 godina od Adama + 40 godina Kristove nevidljive prisutnosti, te da je te godine On (Krist) trebao VIDLJIVO do, Kula straara sada krede s posve drukijeg polazita: pada ]eruzalema pod Babilon, koji datira u 6A7. godinu prije Krista.a3 Tim dogadajem, navodno, poinju "odredena vremena naroda". Tako se, naim, jehovskoj terminologiji nazivaju "vremena pogand", o kojima govori Gospodin u Lk27,24:
182

"A ]eruzalem (e gazlti pogani dok se ne i.spune vremena

pogana." Ovdje Gospodin oito irna na umu opustoenje Jeruzalema od strane rimskih legija, pod generalom Titom 70. A. D. i dogadaje vezane uz tu katastrofu idovskog naroda. No po Kuli te rijei i*uj, i drugo ili veie ispunjenje pa ova vremena oznaavaju razdoblje u kojemJehova neie imati "ispostave vlasti" nazemlji. PadomJeruzalema (onog 607 .) pala je i Jehovina vlada na zemlji. To podupiru rijeima koje Bog preko proroka Ezekiela upuuje izraelskom kralju Sidikiji: "Skini mitru s glave i odloi kraljevski vijenac! ]er sve se mifenja: tko bi dolje, bit Ce uzviery a tko bi gore, bit de poniten. Ruevine, ruevine, ruevine iu postaviti kakvih nije bilo, dok ne dode onaj koji ima suditi, jer ja u mu predati sud" (Ez 21,31-32). Tkvo stanje ima trajati sedam vremena. Ali otkud to Kula straara zna? S ovim se s a,Ca povezuj e nekoliko odlom aka iz knj ige proroka Danij ela, koji govore o mentalnoj bolesti osvajaa Jeruzatrema, kralja Nlabukodonozora, koji sedam vremena, odnosno godina "bi izgnan iz drutva ljudi, jedae travu kao goveda, prala ga rosa nebeska" (Dan 4,30). Tih sedam vremena dakle simbolizira vremena pogana.,{1i koliko de trajati tih sedam vremena? "252A darra" , odgovara Kula straara, to jesl 30 dana x 12 mjeseci x 7 godina. Sad se brzo hita u krlig, Otkrivenja gdje tri i pol vremena iznose 176A dana (Otk 12,6,14). Dakle, sedam vremena jest dvostruko od toga, to jest 2520 dana. Ali kako s tim bem doii do 1914. godine? Sad na trenutak ponovno skoimo do proroka Ezekiela kojemu Bog, u posve drugom kontekstu,kae: "Dajem ti po dan za godine grijeha njfovih: sto i devedeset dana nosit ie grijeh doma lzraelova. A kad to zavri, etrdeset ie dana lei,atina desnoj strani da nosi grijeh doma ]udina; dajem ti po dan za svaku godinu" {Ez 4,5-6). Ovo je Kuli straari dovoljno da zakljui kako je "biblijsko pravi1o" pretvarati dane u godine pa tako 2520 dana jest 2520 godina. I tako, malo oduzmi, malo nadodaj (prijestupne godine u lunarnom, odnosno mjesece u solarnom kalen183

daru, te "nultu" godinu), dolazimo do 1974.godine, na koju je mnogo godina unaprijed uka zivao Russell, pa je on, stoga, autentian Botjrprorok. Naravno da ie se sada preutjeti kako je Russell za tu godinu predvidio Kristov VIDLJIVI dolazak, to jest "smak svijeta". Po sadanjem tumaenju, 1974. godine se nfr Nebu zametnuo straan rat: arkandeo Mihael (koji ie po tumaenju ktle strai,are sm Isus Krist)

zametnuo je te godine vojnu protiv Sotone i njegovih andela, pobijedio ih i zbacio s neba na zemlju (Otk 72,7-9).

Kao posedica tog nebeskog rata zapoeo je onaj na zemlji, odnosno 1. svjetski. Sada kad vie nije imao vlasti na nebu, Sotona je sav svoj bijes istresao na zemlju, svjestan da mu je jo malo vremena preostalo (Otk 12,12). - To malo vremena - kae Kula straara - jest vrijeme u kojem mi ivimo, i to potkrjepljuje brojnim svjetskim sukobima, katastrofama, moralnom i etikom dekadencijom itd. AIi to sad? Kad (e zapoeti Harmagedon? Ovakvo stanje moe trajaltstoljeiima, a to nikako ne bi poticajno djelovalo na budnost Svjedok. Po dobrom obiaju, opet e se ovi stavci, bez ikakve osnove, povezati s Kristovim rijeima iz Matga 24,34: "Zaista,kaem vam,ne, neie uminuti narataj ovaj dok se sve to ne zbude." Opet, dakle, Gospodir govori o traginim dogadajima i270. godine. No, u "vedem ispunjenju" Kule straare ove rijei znae da ie Harmagedon zapoeti prije negCI izumre narataj onf to su SVIESNO vidjeli dogadaje iz 1914.- 1918. Dakle, kraj je pred samim vratima. Tako je ova verzlja zadnjlh desetljea sve do L995. bila sluZbena i prepoznatljiva. No, kako je generacija i21914.1agno odumirala, a kraj svijeta se jo ne nazire, poela je i "eshatologija" gubiti na vitalnosti. Tako je u studenome 1995., u seriji studijskih lanaka, prvo izmedu redaka a naposljetku i otvorena, Kula strai,ara i sluZbeno priznala zabludu i opovrgla tu teoriju: "Zeljan da vidi kraj ovo g z\og sustava, ]ehovin je narod katkada nagadao s obzirom na vrijeme rzbrjanja neaolje aelike, povezujuii to ak s izraunavanjem ivotnog vijeka 184

narataia od 191,4. Medutim, nagadenjem koliko godina ili dana traje narataj ne "stiemo srce mudro" , ve( time da razmiljamo o tome kako da "brojimo dane nae" prinosei radosno hvalu ]ehovi (Psalam 90,\2). Umjesto da prua pravilo za mjerenje wemena, izraz narataj, kako ga ie upotrebljavao Isus, odnosi se prije svega na ljude koji ive u

nekom odredenotl, povijesnom razdoblju sa soojim

Ama" (istaknuo D. D. ).nn Konano, novo slubeno tumaenje se uobliuje: "Stoga se danas, u konanom ispunjenju Isusovog proroanstva ovaj narataj oigledno odnosi na narode zemlje koji vide znak Kristove prisutnosti, ali proputaju popraviti svoje
sp
e

cifinim

ar akteristik

putove."as Ipak, ne bi li zatitila sljedbenike od "poasti mlakosti", Kula straarn u istom lanku brzo naglaava: "Znai li nae

preciznije gledite o ovom narataju da je Harmagedon dalje nego to smo mislili? Nipoto! Iako mi nikad nismo dan i as, Jehova Bog ga ie uvijek zrtao i On se ne mijenja."a6Takoje nakon tolikih godina i desetljea jedna od "temeljnih istina" Kule strai,are pala u vodu. Ne ba
bezbolno.

Naime, usprkos brojnim intervencijama, posebice na pokrajinskim i oblasnim kongresima s ciljem da se sprijei malodunost, nije se tek tako moglo potisnuttrazoaranje sljedbenika koji su ovo najnovije tumaenje ipak shvatili kao pomicanje Harmagedona za desetlje(a, a moZda i stoljeia u buduinost. Toliko o "autentinom" tumaenju Biblije od strane ktle straare. I kada se govori o jehovskom poznavanju Biblije, opet se to mora shvadati dvojako. Dojam koji se stekne dok se razgovara s njima jest da su to vrhunski znalci, a velik broj neupu"Iih ak vjeruje kako oni poznaju cijelu Bibliju napamet. Sto god im vi, naime, kai,ete, oni ie vam kao rz topa odgovoriti biblijskim citatom. Ovdje treba imati na umu dvije stvari: Prvo, da oni imaju apsolutnu inicijativu u razgovoru.
185

Oni ga zapoinju i vode u smjeru kojim ,ele, a koji su ve davno zacrtali po vrlo preciznim instrukcijama vodstva sekte, koja nije ni neiskusna ni naivna i koja je tako milijune ve(. zavela. Upravo se na to troe godine i godine vjebanja na sluZbenim sastancima i Teokratskoj koli propovijedanja. Drugo, treba uvijek poi od prepostavke da sugovornik malo ili ak nimalo ne poznaje Sveto pismo, to je za svijet koji se jo uvijek naziva krCanskim zaista porazrra injenica. Takav jednostavno nije u stanju imati preciznije miIjenje o odredenoj stvari niti voditi duu raspravu. Postoje tek dvije opcije: ili ie se naelno sloiti ili se isto tako naeLro nee sloZiti, i to je sve. Ovisno o temi, potrebno je prije samog odlaska u sluZbu dobro uvjeZbati uvod, a uvodi i tijek rasprave se za svaki sluaj nalaze pri ruci u knjizi Raspraaljanje na temelju Pisma, zatim znati napamet dva ili tri stavka koji iete upotrijebitf ovisno o reakciji sugovornika i gotovo. Unaprijed se, dakle, zna s tim emo nastaviti ako se sloi ili s im napasti ako se sluajno suprotstavi. Nakon godina vjebe ide to prilino glatko. Pa naravno da e netko komu je problem i Novi zat4et pronaii biti fasciniran kad mu se pred nosom naprosto "protutnjT" kroz Sveto pismo. No, uvijek treba zapamttti da se tu nita ne dogaita spontano nega je to dugo uajefbaoan nastup. Za ilustraciju, evo jednog ulomkaizasopisa Naa sluba za lcraljeastvo koji sluLi kao predloZak za ponudu krjig" Otkrioenje - blizu je aelianstaeni arhunac uz pomoi prikaza:
til:.

fii

s;
fi.r

{
$t

i,

I
i;
a

t
$r

min.) PRIKAZ:Pionir ili neki drugi iskusni objavitelj prelazi sa zadnjeg biblijskog citata teme za razgovor na ponudu knjige Otkrivenje. Nakon to objavitelj proita stanaru iz knjige citat koji pobuduje zanimanje, mogao bi reii: "Ako biste Zeljeli proitati ovu izvanrednu igu, rado bih vam je ostavio." (Objavitelj urui stanaru k*lig, i on je pone prelistavati.) Stanar pita: "Koliko kota knjiga?" Objavitelj odgovara:
" (7

il

:Y

186

"Nae djelo nije komercijalne naravi. Ovo to danas radimo u vaem susledstvu izvrava se na potpuno d.obrovoljnoj baziu229 zemalja diljem svijeta da bi se pomoglo ljudima naii put u vjeni ivot. Ako Zelite neto priloiti za unapredivanje naeg djela, rado iu to za vas proslijediti dalje. Ali, ovu r;l5u moete zadr,att ibez davanj a priloga. " Stanar kae: "Zelirrt vam dati 5000 dinara za vae djelo." Objavitelj zavrava rijeim a: "Zahvaljujern se i jamim vam da ie se prilog koristitt za spomenutu svrhu. - A u vezi vae k jig" Lelio bf vam jo rei da se odmah u 2. poglavlju govori o velianstvenoj temi Svetog pisma. Jeste li znaIi da jedno proroanstvo koje je bilo izreeno jo u Edenskom vrtu sadrZi po ivot spasonosnu vijest za nas danas. (Otvori stranicu 9 knjige Otkriaenje kako bi pokazao naslov poglavlja i zatim objasni pomou 4. odlomka na 10. stranici da su tamo postavljena pitarrja namijenjettazarazmatranje.) Ako ste sporazunni, rado u opet doi k vama da zajedno razgovaramo o ti* pit*jima. Koji bi vam dan i u koje r*jerr." to odgovaralo?" "Meni bi najbolje odgovaralo da to bude jedna veer - moZda sljedeie srijede naveer." a7 Kada biste ovom "viteztJ" Kule strai.are, isto tako na temelju Biblije, odgovorili neto suvislo, no suprotno njegovu stavu, ili biste temu razgovora pokuali skrenuti na drugu, opet biblijsku temu, ali za koju se on nije spremio, vidjeli biste prilino zanimljiv prizor. Vie sam puta imao prilike to vidjeti, a nekoliko puta sam se i sm tako morao na vrat-na nos izvlaiti, jednostavrro "podvijajui rep." Prvo ostane zbunjen, onda se vraa na besmisleno ponavljanje ve(izrecitiranf stavaka ili uvoda, dok naposljetku ne prekinerazgovo{, pod raznim izlikama. Dakle ,poznavanje Biblije od strane Svjedoka nije ni blizu tako sjajno kako se to naizgled ini. Opienito govoreii, veina ih Bibliju proita jednom u nekoliko godina, to je prilino dobar prosjek, no to ne znai da je i poznaju. Kada se jednom krene s krivog polazita, teko je vie dosei citj. Moete raditi sve mogue proraune, no s krivim polaznim koordinatama
187

samo iete jo dublje zalutati. Kada se od samog poetka stvari naue krivo tumaiti, a jehovske su rtve uaijek potpuni poetnici, teko je doii do prave istine i zdrave nauke. Toliko je, na primjer, mjesta u Bibliji koja potvrduiu besmrtnost due, no jehovac ih, zaslijepljen s onih nekoliko kojr, tobo.e, dokazuju suprotno, uope ne primjeCuje, ma koliko ih puta proitao. Preciznije govoredi, prosjean jehovac napamet zna nekf 30-ak stavaka i jo bi ih toliko moda zrtaa izrecitirati, no imao bi problema smjesta ih pronai, Pa ipak, nakon dugih godina vletbe njegov nastup i s tim, za?ravo vrlo skromnim, fondom, izgleda prilino fascinantno pa nije udnovato da fimoge i zadive. Naravno, ovdje govorim o "tipinom" Svjedoku. Ne govorim ni o starjeinama, koji nakon dugih desetljeia duhovnog "West pointa" kadgod mogu povesti ozbiljnu raspravu i s uenim teolozima, niti o onim simpatinim bakicama s ulice koje rijetko znaju i itati.

188

Obrisi nove stvarnosti

Svaki pojedinac u okovima sljedbe irna svoj put kojim kroi do one razine "spoznaje" kad se postaje "savrefl", kad vie nema povratka. Iako je "teraplja" starjeSinstva prema svima vie-manje ista, taj put je kod svakog pojedinca drugaiji onoliko koliko se i ti ljudi medusobno razlikuju. Kod mene je to ilo onako kako je, s obzirom na moju narav, jedino i moglo iii. Upravo pijan tom Zeljom za nekakvim

raspravljanjem, teo sam tomu da to vie saznam i nauim. Pa kad su me vei stali prilino sputavati u tom,
se

moja ohola narav jo vie uzobijestila te sarn u prave male ratove poeo ulaziti. Mislim da nedu slagati ako kaZem da je u potki svega bila Zed za istinom, no pokrivena debelim slojem samoljublja. Sa sve etiri strane svijeta sivi su zidovi stvarno sputavali svaki moj pokuaj da proirim vidokrug, postajuiizdana u dana viim i bliim. Irlastojao sam isplivatiiz toga vjerujuii kako je sve to ipak tek prol azna kriza i jo5 jedno Sotonino varivo. Oito sam neke stvari bio krivo shvatio pa kad na skupnom planu nije ilo sve kako sam oekivao, pokuao sam svoj "osobni studij" obogatiti i uiniti uspjenijim. Sve vrijeme/ naime, taj studij je bio daleko od onoga to sam elio jer mi je Kula strai,ara svakim danom sve dublje prodirala u razum. ast svakomu tko se potrudio Siriti i prevoditi rije Botju, no prijevod Danii-Kara dhie postajao je s vremenom meni osobno neto najzamornije to sam itao. Zatoje pravo osvjeZenje bila Biblija "Krianske sadanjosti" koju sam nabavio ne bi li na taj nain poboljao svoje razumijevanje volje Boje. Uskoro potom poeo sam je nositi sa sobom na sastanke skuptine, a i na sastanke skupine zaprouavanje. bila
189

Mislio sam bez ikakve druge namjere i drugima i sebi omoguiiti lake praenje gradiva. Nije mi bilo ni na kraj
pameti da bi nekomu mogla smetati Biblija, pogotovu to je ovaj prijevod u Starom zavjetu koristio ime ]ahve, to se naelno smatralo poziti\mim i od vodstva sljedbe, jer kad a e nij e I ehoua, onda radij e i I aha e nego Gospo din Ipuk, ispostavilo se kako to uopde nije tako jednostavno. Nisam, zapravo, uopie bio srdadno doekan. Vei nakonnekoliko dana jedan mi imenovani nakon "strunog pregleda" ree: - Ma, imao sam ja to vei u rukama i ne znam ba. Ipak je to otpadnika literatura. Zabezeknuo sam se: - Biblija? Kako Biblija moZe biti otpadnika? - Lako, brate - r otvarajudi mi knjigu o ]uditi - evo vidi, to je apokrif. Ima ih sedam-osam. A i ovi komentari na kraju... to je d-isto krivovjerje. Najbolje da ti to ostavi. - Pa dobro, znam ja to su apokrifi - nastavio sam - to i ne itam. Ni komentare, koga briga zato? Sam prijevod mi je toliko itkiii... Zamisli razliku izmedu ovog i KaradZievog, ne s1ae li se da je to nebo i zemlia? - A kako se uzme - odgovori on - ne moZe ti to tek tako drtati u rukama svaki dan i reii neiu itati. To je kao da drZi neki porno film na polici pu kae neiu ga gledati. Dodi ie jednom Sotona i kuSati te. Tic j* otrov! - Nemoj, brate - usprotivih se malo, svojstvenim mi, povienim tonom. - Ipak je to Biblija. to loS neu uti? Bio mi se, iskreno govoreii, ovaj "braco" ved prilino popeo na g1avu. On je vei redovito svaki moj pokuaj da na logino pitanje dobijem logian odgovor doekao na isti nain: otpad. Sada je moj povieni ton ve malo naljutio brata pa on plane: - Ma zna to? Cijelu tu Bibliiu preveli su pogani. Kao da ti to ne zna... i nemoj se praviti lud! Zato bi inae "vjerni i razboritt rob" prevodio novi svijet prijevod? Mi koristimo Daniii-KaradEi jerje to najbolje totrenutro imamo. O.K.? - A tko je, molim te, preveo Karadievu? - Sada sam i
190

sam bio pogoden. - On kao nije bio pogan? - E pu nije kao ovi, ako ba hoe - odgovori brat.

- Kao koji!?
ovo zavri pred pravnim odborom. Radi to ti drago, samo se nemoj iznenaditi kad ti stignu rauni. Bio je to kraj diskusije na kakav sam ve bio navikao. Kako su ovakvi sporovi postali uestali, a nisam ia jedini bio "problematiarr" , postajala je atmosfera u mojoj skupini, ali i u cijeloj skuptini dodatno hladna. ]edino je naivna sestra domain i dalje veselo avrljala kao da se nita nije dogodilo. Onda bi tjednima opet svi izigravali zaborav i braa bi opet bila srdana, no bilo je to isuvie prozirno. Starjeina skuptine jasno mi je davao do znanja da je taj sluaj i njemu poznat. Nije to s jehovskog stajalita uopie

- Sluaj ovamo - povie on. - Dosta je bilo. Nemoj da

beznaajna stvar. Takav postupak predstavlja, makar neizravnu, pobunu protiv imenovanoga, a pobuniti se protiv imenovnoB znai pobuniti se protiv autoriteta od Jehove postavljenoga, to se po tumaenju Kule straare ak ni na nebu ne oprata (Mk 3,28-29). Prerna "statutu" ktle straare, takve koji bi se na neki nain pobunili protiv "teokratskog uredenja" moralo se oznaiti te taj nelagodni osjeaj nikako nije bio umiljen. Po tom pitanju u knjizi Organizirana izaraaajma nau slubu se precizira: "I danas ima povremeno u skuptini osoba koje dodue nisu poinile neki teZak grijeh radi kojeg bi mogli biti iskljueni, ali unato tome nastavljaju na tetan nain prezirati teokratsko uredenje... Iako pritom ne spominju niije ime

pojedini pripadnici skuptine su obvezni " oznaiti"

(obiljeZiti) osobu ili osobe te vrste u skladu s uputstvom koje je apostol Pavao dao brai u Solunltr."48 (Misli se na 2 Sol 3,6, moja op.) Pa ipak sam ja, sad vei i ozbiljno zaintrigiran, i dalje nastavio u osobnom studiju i itanju koristiti svoju novu Bibliju, noseii je tek povremeno na sastanke, u i,eljt da tzbjegnem dodatne sukobe po tom pitanju. Zavirujui esto u nju i usporedujuii je s onim to je
191

pisalo u izdanjima KuIe straare, ubrzo sam stao uvidati kako tu ipak nije samo stvar "svjeZine" prijevoda. Na mnotvu mjesta ona se bitno i sadrajno razlikuje od KaradZieve. Tako sam poeo lagano nazirati kako to BibIija moe biti "otpadnika". Iza zida krivovjerja konano su se stale naziratijo nejasne konture "drugaije istine". Mislim da nema svrhe ovdje otvarati neku raspravu o nauku sljedbe. To su uostalom vei mnogi i u naoj zemi uinili. Evo tek nekoliko tipinih primjera kako se i Biblija moe zlorabiti. Kada .eLe dokazati da je ovjek smrtary Svjedoci otvaraju Karadiievu Bibliju i prstom upiru na mjesta gdje doslovno pie: "Koja dua zgrijei ona ie umrijeti" (F;218,4 i'J.8,20, na primjer). No s Biblijom u ovom izdanju to ne mogu iz prosto gruzLoga to u isprarmom prijevodu na tom mjestu uopie ne pie dua, nego " Onajkoji zgrijei onal & umrijeti", jasno govoreii o tjelesnoj smrti i osobnoj odgovornosti, a ne o smrtnosti ljudske due. Dosta kasnije, kada sam ve bio na sarnom pragu prema vani, jo sam se jednom znaajno "zakaio" s nekom braiom. Bilo je to po pitanju "Pettovaprvenstva" , odnosno o ulozisvetog oca i Katolike okve. Moram priznati da mi ni tada nije ni na kraj pameti bilo braniti "bludnicu Babilon veliki" protiv koje sam imao jo toliko toga reii. Jednostavno sam uz onu neizbjenu dozu oholosti e1io istjerati "mak na konac" i dokazati to je istina. Evo o emu se radi: nakon to ga apostol imun Petarpriznqe za Mesiju, Gospodin mu odgovara: "Blago tebi, Simune, sine jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski. I ja ti kaZem: Ti si Petar (stijena), i na toj stijeni sagradit iu Crkvu svoju, i vrata pakla nee je nadvladatt" (Mt 16,L7-18). Poto je sv. Petru pravo ime imun, i sam Gospodir, ga preimenuje u Petra (Mk 3,16), a Petar na grkom, kao i Kefa na aramejskom, znai stijena, to i svaki ]ehovin svjed ok zna, onda je vie nego oito da ovdje Isus so. Petra imenuje stiienom sooje Ckae. KaradZiiev prijevod ovog mjesta glasi: "...A i ja kaem
192

tebi: Ti si Petar, i na oaome kamenu sazidaiu Crkvu svoiu, i vrata paklena nee je nadvladati" (naglaeno od mene), aludirajuii da Isus samog sebe oznaava stijenom, to jehovcima savreno odgovara. Inae, kada Kula stra,aranijee ulogu svetog oca, ona ne nijee sarno Petrovo prvenstvo, aludirajuii da je u prvoj Crkvi istaknuto mjesto imao apostol ]akov, koji je, po uenju Ktle straare, Gospodinov tjelesni brat i Marijin sin. Ona takoder nijee vezu izmedu Petra i prvih papa tvrdedi izmedu ostalog da Petar nije nikada ni bio u Rimu. U sve sam ovo i sambio vrsto uvjeren dok sam se suprotstavljao braii u pitanju citiranih redaka to d,ovoljno svjedoi kako mi doista nije bila namjera braniti Katoliku ,r, koliko suprotstaviti se njihovu stavu . Zelio sam im "rk jednostavrro ukazati na glupost i nedosljednost da se jedna te ista rije, u jednoj te istoj reenici ruzlltto tretira, to jest prvo transkribra, apotom doslovno prevodi. udne li istine! Orgarizacija koja se naziva istinom ne bi sebi nikako smjela dopustiti takve propuste i nedosednosti. Interesantnim se "argumentima" osporava i jo jedna temeljna istina vjere, raj na nebu. Budui daK.tla straZararaj smjeta na zerrl-

lju i to tek u buduinosti, prilian problem joj priinjavaju Gospodinove rijei koje je s kra uputio desnom razbojniku: "Zaista, kaZem ti, danas e sa mnom biti u raju" (Lk 23,43). Kako jerazbojnik jo5 istog dana mogao biti s Gospodinom u raju kad je raj neto to Ce se ostvariti tek tisudama godina kasnije? Evo kako se to objanjava: U prvobitrim grkim rukopisima nije bilo interpunkcije pa ie za sve kriv jedan obian zarez. I.daime, pogani su izmijenili znaenje Kristovf rije i podvalili svoju nauku tako to su zarez umetnuli na krivo mjesto. Kula straaraje nakon tisua godina konano ispravila tu nepravdu te ovako konstruirala tu reenicu: "Zaista ti kaZem danas: Bit 6e sa lnnom u Raju." "Kristova nauka i ostatak Biblije moraju biti temelj za odredivanje, a ne zarez umetnut u tekst stoljeima nakon ae to je Isus izrekao te rijei" , zaKjuuje Kula straara. I o ovoj sam temi nekoliko puta rasPravljao s braom
l ;

t93

i
:1

istiudi kako je prilino nevjerojatno da tako banalna stvar kao to je to gramatika pogreka ne bi nikomu upala u oi kroz sva stoljea "otpada" . Naravno, nije se ni ta primjedba nimalo srdano doekala. - Pa to je tu udno? Ne ka,e li i Pismo da je Sotona zaslijepio razume nevjernika? - bio je standardan odgovaL taz obveznu primjedbu kako "su se braia moZda uzalud muila sa mnom" kad i nakon svih spoznaja jos mogu postavljati takva pitanja. Bilo mi je, dakako, sve oitije kako se ne radi ni o kakvoj istini nego o brutalnom zatupljivanju svake trunke zdravog razuma. Dok sam tako jedne veeri na sastanku u dvorani kod sebe imao "inkriminiranu" Bibliju, dobio samrije, to jest "prednost" da proitam jedan stavak. Makinalno sam/ i ne razmiljaju iz ega itam, proitao dotini stavak.IoS dok sam itao, primijetio sam kako se neki zbunjeno okreCu. Naime, dok jedan ita naglas stavak, svi ga ostali prate u svojim Biblijama. Sada im, dakle, nije bilo jasno otkud upam te rijei koje se nikako.nisu poklapale s onim to je pisalo u njfovim Biblijarna. euo se ak i prigueni smijeh onf 5to su pomislili da sam pogrijeio stranicu ili knjigu. Bratu starjeini je naravrro sve bilo jasno. Nakon kraie stanke rekao je: - Mi elimo itati onako kako to pie u naim Biblijama. IzvoLi sestro N... Sestra slavodobitno proita stava a starjeina mi samo dobaci krata ali znaajan pogled. Ostatak sastanka, ali i dugo poslije ovoga imao sam osjeiaj kao da mi je par oiju prilijepljen na leda sve vrijeme. No koliko sam god Zelio ostati posluan i izbjegavati sukobe sa starjeinama, nastavio sam sa sve vedim intenzitetom prouavati Bibliju ne bih li dobio odgovore na ona pitanja to mi vei dugo nisu dala mira. Konano se za potrebe osobnog studija vie nisam drtao samo literature Kule straZare, iako mi ni na kraj pameti jo nije bilo da bi se nekomu suprotstavljao ili traio neki drugi put. Zelio sam samo doii do odgovora
194

koje u skuptini nisam mogao dobiti. Kada sam za istu svrhu nabavio i malu biblijsku enciklopediju, krenuo je novi niz znaajnih sukoba i ozbiljnf upozorenja. Opet je poelo na skupini za prouavanje knjige. ]edna od sestara bila je oduevljena koliinom informa cilja, fotografij a,karata, tabela koje je knjiga sadri,avala te ju je to prije eljela
posuditi. No brat je imao ve standardno, negatirmo miljenje. Samo je pokazao na oznaku KS (Krianska sadanjost) na koricama i rekao: - O tome smo ve(. razgovarali! Pa ipak je sestra rado uzela k*jig, na posudbu i to je za njega ve bilo previe. Samo nekoliko dana kasnije, na sluZbenom sastanku, dotaknuo se starjeina i te teme: - Dakle, neka bra(a smatraju da su pametniji od "$ernog i razboritog roba" , pa po skuptini ire literaturu tiskanu tko zna gdje. Mislite Ii da nam jebrah iz Betela ne bi poslali kad bi smatrali da je ona korisna zanas? A oni imaju vie duha od nas. Mi imamo nau duhovnu hranu. Vjerni rob nam ju * izobilju alje. Ne vjerujem da itko od nas uspije proitati sve 5to dobijemor pa ipak neki tratejo. To je krajnje opasno... i zarazrro. Neki su tako itali sve to im je dolo pod ruku, i gdje su danas? Tmo gdje je pla i krgut zubi.I oni su mislili da je sve to korisno. I oni su mislili: "ja sam vrst u vjeri, mene se ne moe zavestt" , pd su se prevarili. Sto mislite, kako se drugaije radaju krivovjerja i otpadi. Mi smo onoliko vrsti u vjeri koliko smo posluni "vjernom irazboritom robtr" ,boe mjerilo ne postoji. Radimo li drugaije, stavljamo sebe ispred ]ehove i pravimo se pametnijima. Neki misle kako sve mogu itati i proii tek tako. Brao, nisu otpadnici samo oni to su nedavno otpali od nae vidljive zemaljske organizac4e, nego i svi to su kroz tisuiljea otpadali od prave vjere. Drugim rijeima, sva religiazna literatura koju nije tiskao "vjerniiruzboriti rab" jest otpadnika i moZe voditi u propast- Bib1ija, naravno, nije otpadnika, no krivo prevedena i uz nekakve dodatke moZe i te kako tetiti duhovnom zdravlju pa je
195

nije preporuljivo ni itati ni posjedovati. Neki se opasno igraju svojirn vjenim ivotom, itajui i ire takvu literaturu... ak i u naim dvoranama. Na posljednje rijei mnogi su se stali osvrtati traeCi tu

"krticu"
na posljedice? - nastavio je starje5ina. * Kao pastir i starjeina ove zajednice, ju sam pred ]ehovom odgovoran za duhovno zdravlje i istoiu i ja iu tuzarazu sigurno sprijeiti, ma koliko to kotalo. Nita nije prevelika Zrtva za ]ehovu. Ovo je nekima zadnje upozore$e, zavrio je. Jo iste veeri sestra kojoj bijah posudio svoju "opadniku" krjig, sustigla me je na pola puta od skuptine do autobusne postaje i vratila mi je, uz napomenu: - Ma dobra je, ali ima tu svega. - DrZi to za sebe, dodala je namignuvi mi. I zadriao
sam.

- Moram li vas upozoriti

Usprkos svim nastojanjima da me se sputa u pokuaju da " saznam vie", moji vidici su se svakim danom proirivali. Daleko sam danas od toga da bih smatrao kako je vjera stvar argumenata, no tada sam je jedino kao takvu i poznavao pa su mi i ova brojna mala otkria bila upravo presudni detaljii to su omoguiavali put u slobodu.

196

Neaidljivi okovi

"I svatko ie, tko radi imena mojega ostavi kuu, ilibrau, ili sestre, ili oca, ili majku, ili Zene, ili djecu, ili njive, stostruko primiti i batiniti Zivot vjeni" {Mt 19,29). Dvojba pred kojom sam se nalazio prostirala se preda mnom poput ponora kojem neizbletno jurim. Preskoiti ili prikoiti, to je opasnije? U svakom u sluaju, najvjerojatnije, poletjeti bezdanu u dubine. Svijet iz kojeg sam pobjegao nije me Zelio slijediti ma koliko sam se trudio koristeii sve svoje talente. Nesmiljeni su se sukobi iz dana u dan umnoavali na svim poljima. Nakon toliko prozelitskih okraja s poganima, vei su me svi poznavali kao jehovca i uope nisu Zeljeli razgovarati sa rnnom o pitanjima vjere. Zapravo, pojedinano su mi, makar oni bliskiji, ak vrlo snaZno upirali u suprotnom pravcu, to me jo vie dovodilo u dvojbu. Kad sam na Uskrs te godine odluno odbio biti nazoan ruku na kojem su se blagovali "idolski prino si" , rrz to dokazujuii njegovo pogansko podrijetlo, kao no u srce pogodila me tuga to se poput otvorene tragedije dala itati s lica moje majke. Najradije bih zaplakao i pohitao joj u zagrtjal pokajniki je moleii da mi oprosti... ali bio je tu u mojoj usijanoj glavi ipak jo netko. - Pravo si postupio, brate - likovao je on. - Te njfove svetkovine. Sotoni se oni klanjaju u svom neznanju. Ali platit e oni ve(. zato, kad dode Harmagedon. Kako ie samo urlikati nad svojom bezumnom tvrdoglavou kad jezike budu pregrizali od muka koje e ih snaii tog velikog dana. - Zar i moja majka? - zapitao bi se u paninom strahu onaj drugi sudionik tog fiktivnogftzgovora. t97

toji sila koja bi nju natjerala da napusti te* svojih predaka - kukao je onaj drugi dio mene. - E onda ie ti ]ehova pronaii drugu majku... uostalom, nije li ti je vei pronaao? Doista. Tu je bila i moja nova majka, sjajna i puna velianstva, s britkom Sibom u ruci. Udarcirna, "blagim i punim iskrene ljubavi", vodila me sigurnim putem u vjeni ivot... pod lancima ropstva. Ve sam dugo brojio duboke masnice na dui, neizbrisive uspomene i ive dokaze "majinske ljub avl" . Bila je tu ve prilina teta napravljena. Majka...? Da pojasnim jednu stvar. Vei sam vie puta spomenuo tu jehovsku takozvanu ljubav. Neto neiskreno, namjeteno, demonstrativno... Tu mislim iskljuiao na staa sluptine kao cjeline u kojoj svaki pojedinac profesionalno igra svoju rolu. Bilo bi, medutim, i te kako krivo, nepravedno i neljudski reci da s me svi samo gurali u nekakve prve tinije. Istrna je, ma koliko to moZda bilo teko razumjeti, da sam i u to vrijeme u skuptini nalazio vie ljubavi i pravog prijateljstva nego igdje i ikada prlie u svom Zivotu. Zapravo, do samog kraja, pojedinabraa i sestre su mi iskazivali tako iskrenu naklonost, AGAPE-ljubav s tako nepomuienom ljepotom due, da sam svako malo piuii ovu knjigu, zastajkivao i odmjeravao rijei u strahu da ne povrijedim osjeaje nekog od tih divnih stvorenja, to se skrivaju ispod uturc ktle straare. Problem je jednostavno u tome to sam sada gledao i drugu stranu medalje, injenicu da me ni lanci ropstva i nemira nisu nikada vie pritiskali. Isuvie me pitanja proganjalo. Ve je mjesecima nauk Kule straare ozbiljno gubio kredit u mojim oima, a to u organizaclj| koja vjeri ima tako primitivan pristup, igra upravo presudnu ulogu. Zelirn reii kako sam, itajui razrru kransku literaturu,
198

- Ma ne, ona to ne zasluZuje... ffi moda ipuk zasluuje? - Pa naravno da zasluuje - nastavi "ort" - i ti dobro zna to ti je initi da spasi sebe i nju. - A nel Mogu ja raditi to mi drago, ali znam da ne pos-

sada ve raspolagao argumentima kojima sam mogao pobiti dosta od nauka drutva, a buduii da je sa stanovita sljedbe prava vjera samo ona koja se moZe argumentirati

"opipljivim" dokazima, jasno je da sam, dri,ei se tog

naela, doveo sm sebe do ozbiljne prekretnice . lJz to, nisam vie ni brojne sablaZnjive postupke, bilo na osobnom, bilo na skupnom planu mogao pripisivati samo ljudskim slabostima i nesavrenostima. Bilo je ve previe toga da bih i dalje okretao glavu na drugu stranu u nadi da ie samo od sebe nestati. Nakon neprestanog guranja pod tepih svih sumnji od kojih se Zeli5 sakriti, kad konano napravi pravi mali breZullak spoticanja u dnevnoj sobi svog ivota, padovi i posrtanja su sve eii i neizbjeZniji. Ba mi se to dogadalo. Uvjeravao sam sebe da sam na sigurnom, no istina je bila neto posve drugo. Istina je bila da sam izmedu vanjskog i unutarnjeg svijeta uvidao sve manje razlike, a sve vie slinosti, to je bila uistinu okantna novina. Istina je bila da mi se gadio, i da sam strepio od svakog novog odlaska u sluZbu. Istina je bila da sam vei dugo vremena sve radio na silu. Nikad nisam bio naroito blagoslovljen u sluZbi, no ipak sarn s wemenomnapravio nekoliko razgovora koji su rezultirali neim to se moglo nazvatibiblijskim studijima.Uz koliko potekoia i neizmjernog truda sam dolazio do tih plodova. Koliko lukavstva, LaLi, bezobrazne upornosti, podlosti. Radilo se toliko puta doslovno o hvatanju u zamku naivnf i dobrih ljudu to su nas primaLirziste dobrcte i ljubaznosti. Uviiek se sjetim mojih b*jrrih svjedoenja s jednom revnom pionirkom. th je dobro ispekla zanatu koli za pllnovremene sluge i naueno primjenjivala do animalnf krajnosti . Znala je ona cijeli kraj kao svoj d,ep. ZnaLaje sve kuie gdje je ne ele. No, zar je nju to smetalo da uvijek iznova dosaduje tim ljudima? I gdje bi naila na skromne i dobre ljude, nije ta proputala "poeti bogate plodove" . U jednoj takvoj kuii, koju sam i sm s njom vie puta posjeiivao, mlada ju je tena, majka etvero djece, nekoliko puta iz iste gostoljubljivosti
199

primila i ne sluteii to zapravo elimo. S vremenom je ipak shvatila o emu se radi, no opet nam nije eljela izravno rei da viSe ne dolazimo. Jednog smo jutra tako pozvonili na njezina vrata, flo nitko nije otvarao. - Ma gdje Ii bi mogla biti ovako rano? - ree sestra. Barem bi joj djecu netko morao pazltr. Priekali smo nekoliko trenutaka pa je opet dugo pozvonila. U jednom trenutku mi se uinilo kao da je iznutra dolazio nekakav zvuk, djecji glasii, ili neto slino. - Krije se - proapta sestra uz zloban osmijeh.
Kako ni nakon nekoliko minuta nitko nije otvarao, sestra slegnu ramenima pa se zaputismo dalje. Ali nakon samo nekoliko koraka, kod prvog ugla,sestra me uhvattzaruku i povue u stranu. Dade mi znak da utim i proapta: - Unutra je ona. Samo eka da odemo, vidjet ie. Stajali smo tako, poput hajduka u eki, dobrih pet minuta, ekajuii da jadnica nasjedne. I stvarno, naa se uporna bezobratina isplatila. \Irata se polagano otvorie i na ulicu izviri simpatina glavica djevojice od kojih 4-5 godina. U isti tren i mi "smjelo" iskorai.smo iz zal<Lona. - Zdravo curice - uskliknu sestra . - Zar si sama doma? IJto se na vratima, oito vrlo neugodno iznenadena, pojavi i majka. - O, pa vi ste doma, gospodo ree sestra, toboe

iznenadeno, ulaze(ibez poziva - a mi vei bili odustali. I dok je jadna ,ena zbunjena i crvena lica objanjavala kako nije ula zvona, kako je spremala djecu, kako joj se uinilo neto, sestra je ve bila na drugoj fazi: razgovoru na temelju studijske knjige, to ie omoguditi jo jednu karticu u mjesenom izvjetaju. Bilo mi je, osobno, vie nego neugodno uii u tu kuiu. Uz avaj znak od jutros i tukcu bi bilo jasno da tu nismo pazvaf, makar ne kao evangelizatori i da tena ne eli "napredovati" ni u kakvoj istini. No koga briga za to? Tko njih, uostalom, to pita. Oni su tek slijepci kojima treba otvoriti oi. Zato se jednostavno pravimo ludi i dok nas tko na silu ne izbaci, nema odustajanja. 204

Ii@rnr-b.

I jedan od mojih nesudenih biblijskih studlia zapoeo je na slian nain, kao nespora zttlor., s jedne, i bezobzirna nametljivost, s druge strane. Pokucali smo na vrata na kojima se pojavi mladi od kojih sedamnaest godina. Tek je ispijao jutarnju kavu i jo ni progledao nije pa nas je oito tek tako, da nam se ne zarnjefi, primio na tazgovor, a mi

dobar dio studijske k ligu s njim obradili , a daon nije imao pojma da vodi biblijski studij. S vremenom sam, medutim, i njega sve tee i tete hvatao, navrat-nanos, ponekad se isto tako krijuii po stubitu dok se ne bi pojavio. Kako je vrijeme prolazilo, bilo je jasno da je ion"izgubljen sluaj", samo nam, kao i velik broj drugih rtavajehovizma, nije imao snage to izravno redi. Svata je jadnik smiljao ne bi li nas se rijeio, no koliko se on god genijalno krio, mi bismo ga jednako genijalno

"udri po gasu". Po dobrom jehvskom obiaju vei smo

"provalili", Po instrukcijama primljenim od iskusnih

propovjednika znali smo dolaziti kad nas je najmanje
oekivao. Kad je naposljetku "prokockao" sve to je smislio, konano je negdje trajno nestao te ga vie ni u koje doba

nismo mogli zate(i doma. Buduii da nisam predavao izvjetaj o studiju, brat imenovani, koji je nekoliko puta sa mnom i sam bia nazoan mojim posjetima dotinom mladiiu, odluio je odrZati mi poticajni govor. Ozbiljno me je upozorio kako me Jehova sada smatra izravno odgovornim za sudbinu tog mladiia, a ni starjeina neie tek
tako prijei preko takvog promaaja. - Bolje ti je da to popravi dok se jo moZe - rekao je. Kad bismo mi tako naputali nae ovce... Tako, nakon skoro mjesec dana odluih, u duetu s jednom neiskusnijom sestrom, pokuati ponovno. Gotovo fatalna pogreka. Bilo mi je, naime, jo otprije jasno kako mu je
majka saznala za nae posjete te da se i te kako protivi tome. Znao bih vie puta vidjeti na stolu poruku koju mu je ostavila: NE PUSTAJ NIKOGA U KUCU! i bio sam prilino siguran da smo mi taj NITKO. Sada sam imao priliku i os-

zAt

obno je upoznati. Ne bih ni do danas poZalio da sam propustio tu ast. Izhaclla nas je tako drsko, uz prljetnje, psovke i kletve kakve sam rijetko uo te smo skoro letjeli niz stube. Nakon ovakvog iskustva bio sam definitivno siguran da se tu viSe neiu pojaviti. Dok smo odlazili, sestra me je tjeiIa: - A nita se tu za sada ne moe napraviti. Tieba ekati da se malo slegne praina, pa e bra(a ve odluiti to dalje. Ma ne brini, nee on tek tako biltr zaboravljen, kad je veC pokazao inetres. Blagoslovit ie to Jehova. Poevi od tog dana, jo rni je jedno breme stalo pritiskati i onako preoptereenu "grbau". Bio je to jak osjeaj odgovornosti za ljude koje sam pokuao privesti za jasLe kile straare. Koliko god sam bezuspjean u tom bio, toliko mi je sestra posvijestila kako time nikako ne prestaje moja odgovornost. Lako je meni, iskreno govoreii, bilo za "Jehovin blagoslov". Ono Sto me doista peklo bila je injenica da e skuptina sada preuzeti brigu o tim ljudima te oni nipoto neie biti "preputeni sebi". Bez obzira na sve, na toliko sam mjesta posijao sjeme koje je moglo u svata izrasti. Kad se ]ehovini svjedoci nekoga uhvate, teko ga vie ostavljaju na miru dok konano i sam ne "shvat|" da je pozvan. Pravo pitanje je glasilo: "le li skuptina ]ehovinih svjedoka mjesto gdje bih, uistinu, Zelio vidjeti svoje najmilije a onda i sve one mile i nevoljne ljude to su me tu i tamo gledali tako moleiivo i s nadom, kao da sam uistinu izaslanik Zivoga Boga?" Toliko sam trabunjao o vjenom Zivotu, sreii u raju na zemlji, o Kristovu miru. Ali kako izgleda taj mir? Zar samja to ikad osjetio i znao? Zar gaia uZivam? Mnogim bih terminima mogao opisati stanje u kojem sam zadnjih mjeseci i godina tivio, no to s mirom nije imalo nikakve veze. Pa to onda elim? U kakav to svijet pokuavam uvui te dobre ljude? Zar je svijet u kojem ja ivim raj na zemlji? Koje5ta! Skuptina ]ehovinf svjedoka sastavljena od grjenika koji uviiek iznova padaju i od ostalf se razlikuju samo po idiotskom odbijanju da po-

202

gledaju toj stvarnosti u oi. ]edino po bolesnom likovanju nad svojom svetoiu i osudom "pogana" (usp. Rim 2,7724). Zar bih, doista, pogledom u zrcalo vidio ita do, prezira i Zaljenja vrijednog, bijednog grjenika, to u skrovitosti, pod maskom svetosti, vrijeda Boga teim grijesima od onih javnih, koje sam svakodnevno osudivao. Ipuk, pod neprestanim pritiscima sa svih strana i dalje sam aktivno sudjelovao u slubi, s natprosjenom satnicom, premda, na svu sreiu, ispodprosjenim plodovima, to jest biblijskim studijima. Bilo je to srozavanje zajo jednu stepenicu niZe u uzastopnom padu na dno to mi se iz daljine inilo tako blistavim. Sada sam aktivno radio izravno protiv svoje vlastite savjesti i zdravog razum a. Tz nekog neobjanjivog, strahu slinog nagona, smogao sam snage raditi ono za to sam sa sigurnou znao da nije ispravno, to jest troiti vrijeme za privodenje nedunih trtava u tamnicu vjenosti. BiIo je to negdje na zavrnom, posljednjem krianju prije ulaska u jednosmjernu ulicu bez povratka. Savjest, to najsnaruje one\e koje narn je Stvoritelj dao, vei sam aktivno gazio. Pa kako onda, kojim to kompasom jo mogu doprijeti do Njega? Nitko, naime, ne moZe biti toliko slijep da bi mu promaklo ono temeljno: da Kula straara stvara nesretne ljude. Ako nigdje drugdje, moZe to svaki jehovac pronaii u svom vlastitom srcu. Zar mrnja ini ovjeka sretnim? Zar moe uivati Kristov mir dok ti u srcu plamti oganj mrnje prema onima koje bi, toboe, evangelizirao? Da, "ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone", rije je ]ehovina (Mt 5,44). No nije li rije Jehovini i orro' ;'1uhu", zar d.a ne mrzim tvoje neprijatelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? Mrnjom dubokom ja ih mrzim i drim ih soojim neprijateljima" (Ps 139,21"12). "Kad mu se sudilo bude, nek bude osuden i molitva mu se za grijeh uzela. Dani njegovi nek budu malobrojni, njegovu sluZbu nek dobije drugi. Djeca njegova nek postanu siroad, a njegov a Zena ud.ovica. Nek mu djeca budu skiturice, prosjaci, nek budu baena iz
203

opusEelih domova... Nitko ne imao prema njemu samitrosti. Nitko se ne smilovao siroadi njegovoj. Nek mu se zatre potomstvo, u drugorn koljenu nek se utrne ime njegovo... Prokletstvom nek se odjene kao haljinom, neka kao voda ude u njega" (Ps 109). "Nek im stoi bude zamka, a rtvene

gozbe stupica! Nek im potamne oi da ne vide, nek im bokovi zasvagda oslabellzlq na njih utinu, i,ar frroga gnjeva nek ih zahvati. Njihova kua nek opusti, u njihovu atoru nek nitko ne stanuje"! (Ps 69,23*26).Da, sve se d oprostiti, sve se moe z*oraviti: okorjelom bezbatniku to u smrfnom grijehu proklinje Boga, lopovu to se d.rznuo najveiu svetinju obeastiti, bludniku i rodoskvrnitelju, vladaru koji te zafrrarao i bievao, svima sve... No poganskom "Babilonu velikom" i njegovu ogavnom stadu...? "O BoZe! Zar da niih ne mrzim iz dna du5e. Uniti im rod! Neka im oi iskapaju u bolesti i mukamal Neka im se sjeme ugasi! Neka im djeca prose! Nieka ih medvjedica rastrga! Kurvari, bludnici, leglo gujinje. Ogavni mrzitelji Bojeg naroda. Platit iete svi vi bezakonici i kurvini sinovi u Harmagedonu. O BoZe ]ehova, zata ih jo podnosi? Kada 6e ved u krvi uguiti njihova bezakurrja?" Moe li onda biti mira u srcu koje kuje ovakve misli i kao ovca od noa strahuje da i sam ne zavri medu prokletima. Zar je onda udno to tako rijetki adlaze? Prclaze godine i desetlje (a, avanjski je svijet svakim zalaskom sunca ogav*ji i dalji. Teko je, onda , i zamisliti tiraniju toliko uZasnu da bi ga otjerala preko tog nevidljivog minskog polja do slobode. Do slobode u svijetu koji je neprijateski upravo onoliko koliko si ga sam takvim uinio. Teko je to vidjeti iz perspektive "Jehovinog propovjednika" , no upravo ljigavo nastojanje da se "spasi" druge, ma koliko tu iskrenosti bilo, dovodi naposljetku do nevjeatne reakcije. Nitko ne moZe podnositi uporno "svjedoenje" i ostati hladan. Zato? Zato to je pitanje vjere u onom svom neiskrivljenom iskonu ne samo najvaniie, nego zasigurno i najintimnije pitanje ovjekovo. Za mnoge su to pitania o 244

kojima jednostavno ne Zele priati ni s kim, a pogotovu s nekim koga prvi put vide i koga jo bije nemili glas. A ba po toj najskrivenijoj intimi ovjeka Zeli kopati poslantkkile straare. Ba tu u najskrovitije odaje due, ispod svih zatitnih mehanizama, do ranjivog nezatenog srca eli on posijati "sjeme istine". To konstantno eprkanje po osobnim osjedajima u hladnom svijetu estetskih vrijednosti logino stvara reakciju koja se s vremenom jednostarrno mora izobliiti u odbojnost, pa ak i u nesnoljivost, ovisi vei o profilu ovjeka. ALi zar bi jehovac drugaije postupio kad bi netko, niemu suproturim stavom, poku5ao sa svojim idejama doprijeti do njegova srca. Pa njemu je praktiki zabranjeno razgovarati s bilo kim tko bi o stvarima vjere imao neko konkretnije miljenje, a koje se, dakako, suprotstavlja koli ktle straare. On o tomu jednostavno ne razmilja dok osuduje

"svijet." U vrijeme kada su se u meni zbivala ona presudna razmiljanja bilo mi je isuvie toga oito. No, ipak sam jo vrsto stajao unutra, uvelike ba u strahu od "neprijateljstva svijeta".

205

Na putu izlaska

srdano obraiamo s molbom da narn poae svog Svetog Duha, kako bismo svi izvukli najveu korist iz tiva koje Cemo prouavati. Pomozi nam da svi aktivno sudjelujemo u naoj slubi te da u ovoj koli ilivota naueno 5to uspjen ije primijenimo kako bismo to vie avcarnaslinih Ijudi priveli tvojoj zemaljskoj org anizaciji. Molimo te, pouavaj i vodi svog "vjernog irazboritog roba" da bismo

- Suvereni Gospodine ]ehova! Ovom ti se prilikom

pod njegovim vodstvom ostvarili velianstvenu pobiedu u Harmagedonu. Pomozi nam u borbi protiv sotonskog svijeta i obnovi raj na zemlji to prije. Ovo te molimo kroz tvog sina Isusa Krista. AmenOvo je otprilike obrazac po kojem teku sve jehovske molitve, kako one skuptinske, tako i one "osobne". Vodi
nas u najsaetijem poslu, djelu lcraljeastrsa, te uuaj nau zernaljsku

organiznciju. To su osnovni motivi koji se spominju. Pa iako je "komunikacija s ]ehovom" popularna i esta sintagma u jehovskom rjeniku, istina je da to na sve vie slii nego na

razgovor s bilo kakvom osobom, a kamoli s Bogom Svedriteljem. Osim ove takozvane molitve koja traje izmedu 30 i 60 sekundi na poetku i kraju sastanaka i, otprilike jednako dugake, prilikom osobnog studija, u ivotu jednog jehovca apsolutno ne postoji ni nastojanja da se
uspostavi bilo kakav osobni odnos s Bogom. Kad se uzme u obzk koliko se Katolika crkva kleveta fuog "uvodenja posrednika" do Boga, nemoguie je ne zgraziti se nad injenicom da svaki put od jehovca do Boga vodi uskim mranim kanalom KuIe straare. A s njenog gledita, sve to se tie ]ehove i nae spoznaje jest "tehnike" naravi. Gotovo je
2A6

nevjerojatno koliko malo Boga asti organizacija koja se zove njegovim imenom. Prema Kuli straari, dati slavu ]ehovi znai privoditi ljude "istinl" , to jest organizaciji Jehovinih svjedoka. Tamo ie oni o Jehovi saznati sve "lelevantne injenic e" , gdje ivi,to radi, misli i eli... Potom e i oni "ispunjeni spoznajom" privoditi druge istini koju uistinu nikad nisu ni upoznali. Ne postoji nikakvih obreda, aienja, slavljenja osim lagerskih pjesama, a posebno nema sakramenata koji su "bljutava izmiljotina pogana". tI gomili pitanja koja kad-tad svakom jehovcu moraju doii u glavu, vjerujem da se upravo drastino istie ono temeljno: TKO SI Tl, GOSPODINE? Komu se ja to "molim' i to je to molitva uope? Nakon svih novih spoznaja i sablazni koje sarn doivio postajala je vie nego oita kruta stvarnost: ja, koji se nazivam ]ehovinim svjedokom, punopravnim lanom njegova izabranog naroda, nisam ni nazirao odgovor na tolika pitanja... o Bogu , vjeri, smislu svega... Moda se primijeti koliko sam za?ravo malo govorio o Bogu na ovim stranicama. Nije to nita sluajno. Svakodnevni ivot jehovca upravo je drastino prazan Boga_Zivoga. Pitanje koje bi svaki sebi trebao postaviti glasi: Sto ja to uopie znam o Bogu, koga ja to, ako uopie, slavim? "Tko je taj jehova"? {I215,2, New world kanslation). To je netko tko ivi negdje u udaljenim prostranstvima svemira, u nedostupnom svjetlu neke udaene galaksije. Netko s nekakvim "duhovnim tijelom", izgradenim od nepoznate "plemenite materije," ispunjeno strahovitom energijom to spaljuje sve 5to joj se priblii. Stoga on ima svoje andele koji su, kao i On, "sagradeni" od te plemenite tvari te mu se tako i mogu prlblrti da bi prenosili njegove poruke ljudima. Tuj Bog uopde nije posvuda, vei na vrlo ogranienom prostoru negdje u svemiru. On ima oi posvuda, no to su odi njegovih andela koji u "stoer" javljaju to se gdje dogada. Medutim, On ni njima uvijek ne vjeruje,
247

kao to to "dokazuje" Job 15,15. Tako On, da bi "provjerio tonost dospjelih informacija" ,ponekad uzme ljudsko tijelo i spusti se na zemlju, kao to je to uinio kad se spustio vidjeti je li Sodoma uistinu tako izopaena kao to je uo (Izl 78,20-2'1,). Zatim, to je Bog koji je poslao svog jedinorodenca, Mesiju, da svojim savrenim Zivotom otkupi one pale u Adamu, no ta trra ipak ne bijae dovoljna z.a spas dua grjenika. Ona nita ne koristi ako se nisi ulanio u organizaclju Watch tower (Kulu straaru, engl.). Osim toga, taj Isus kojeg pogani proglasie Bogom, uope nije posrednik izmedu Boga i ljudi. Ne! On je posrednik izmedu Boga i sto etrdeset etiri tisue "duhom pomazartl}r" , to jest Jehovinf wjedoka koji (e, za razliku od ostalih smrtnika, vladati na nebu u tisugodinjem kraljevstvu. Oni zatim nastupaju kao drugi dio lanca prenoseii Boju volju vodeem tijelu drutva Watch tower. Ono prosljeduje primljene informacije svom vjernom stadu koje potort, dijeleii asopise, drZe(ibiblijske studije, konano i poganima priopiava volju BoZju. Taj jehovski Bog je prepun ljubavi i samilosti pa je zais-

ta grdna kleveta pripisati mu pakao kojeg su izmislili

pogani. Kakav bi to milostivi Bog bio kad bi jadne grenike svu vjenost muio u goruiem ognju. Pa ipak taj isti Bog neie pokazati nikakvu milost kad u Harmagedonu bude do metar i pol u visinu napunio zemlju krvlju, ukljuujuii i krv male djeice i novorodenadi, samo zatoier im roditelji nisu bili Jehovini svjedoci. To je Bog koji je iz ehje da s nekim podijeli radost postojanja stvorio svijet a onda ga tisuiljeima prepustio Sotoni i sluajnostima, jer bi njegovo velianstvo vrijedalo baviti se pojedincima i sitnim dogadajima. On ie samo svoj izabrani narod, dakle Jehovine svjedoke, povesti u velianstvenu krvavu pobjedu. Ukratko, to je jedan strogi Bog, vrhovnik, general kojeg bi se naposljetku vie trebalo bojati negoli mu slu7tttz iste ljubavi. Po emu bi onda taj Bog imao biti ljubav to je isto tako esta potapalica ke straare?
208

To je jedna strana videnja ]ehove, ona iehovski "objektivna". Subjektivno su se ipak unutar mene stale dogadati udnovate promjene. Suhoparne molitve Kule strqare odjednom mi nisu bilo dovoljne. Nisu bile ni izbliza sve to sam elio rei Jehovi. Poelo se dogadati neto novo i udnovato. Ne zxtarnmoe li itko opisati trenutak koji nazivaobrafenjem, ako je uopie rije o trenutku fi bilo kojem drugom vremenskom pojmu. Osobno mislim da je to neto to s vremenom nema nikakve veze, stvar druge dimen-

z[ie. Zato je tako teko govoriti o tome drugim ljudima. ]ednostavno, ne zna odakle bi krenuo. Ia sam ga pokuao smjestiti u neki vremenski redoslijed ne bi Ii to sliilo na neto, ali time sam ve u izvjesnoj mjeri falsificirao to iskustvo. Naime, svaka je dua unikat, neponovljivo velianstveno stvorenje Bo{e. Tzato jezik due moe razumjeti samo njen Stvoritelj i ona sama i nitko vie. Da bi ga i drugi razumjeli, potrebno ga je prevesti na neki duhovni esperanto. ITgubi se u tom prevodenju dio njegove velianstvene raskoi i unese izvjesna zbrka,ali to je jedini nain da se neto sauva i prenese drugima. Moe zato itateljimarzgledati kako je iskustvo koje slijedi razbacano i isprevrtano. Na trenutak slijedi velianstvena spoznaja koja ponitava sve traume i strahove, uz skladanje uzviene ode milosti, a vei u iduiem retku upoznajete rnore novf tekih pitania i lutanie se nastavlja. To je tako kad duhovni uragan, potaknut onom miloiu odozgo, pokuate spustiti na zemlju, srnjestiti na papir. Tako, odozdo gledajuCi, ovo iskustvo izgleda kao itav jedan sloeni proces spoznaja samoga sebe, svijeta koji te okruZuje i naposljetku Boga ivoga kao neeg apsolutno novog, drugaijeg, veeg, velianstvenijeg od svf i najsmjelijih vizl1a. Potaknuta neizmjernom i neshvatljivom Oevom ubavljU naa se dua pretvara u zrcalo nesposobno projicirati ita drugo osim blijedog adraza tog neopisivog btraga koje je obasipa. Mislim da je ta inicijativa odozgo pokrenuta onog trena kada sam poluotvorenih oiju stao uvidati vlastitu sljepou u svakom pogledu. Tako su se i
2A9

moje molitve milostivom Ocu, bitno obogaiene istinskim emocijama, umna/,ale, iako nisam slutio kako i zato. Naravno, daleko jo od one prave poniznosti, znao sam samo da mi treba pomo. Samo nisam pojma imao to to uistinu znai. Unutar se dogadao pravi mali kaos, na trenutke borba, na trenutke strah, nedoumica i zbunjenost, a ponekad i ushiienje pri pomisli kako prava istina to 6slobada tek eka da bude pronadena negdje iza naslaga krivf uvjerenja. Bilo *i j", naravno, isuvie jasno da u mom Zivotu jo nema mira. Ona temeljna ivotna pitanja, one najdublje rane Zivota bile su jo otvorene. Pod tankim slojem zavo1a, to je tek skrivao pravo stanje stvari, bile su one jo dublje i opasnije nakon nestrunf zahvatakirurga Kule strai,are. Nakratko sam se nao u tom ugodnom okruZenju vidjevi u tom i svrhu. No kad je toga nestalo, i moj je Zivotpostajao besmislen, vraien u staru koloteinu, tek dodatno optereien okovima sektatva. Sada sam bio jo i vie rastrgan izmedu skaha iprljezta, ljubavi i ponosa, portvovnosti i tvrdoglavosti, ukratko, nemir koji je mogao doii od bilo kud... osim od Boga, jer "nemimo je srce nae dok se ne smiri u Bogu". Ipak, dok se u usplahirenom srcu osjeiao zov llubavi koja privlai, a moje molitve dobivale dimenziju oajnikih poziva izgubljenog u dubinama pakla, mainerija Kule strai,arei dae je u zavedenoj glavi imala dobrog suradnika, to se, makar i posljednjim trzajima, borio za ostanak u tamnici. Nisam jo mogao ni pomisliti, a kamli shvatiti i prihvatiti to je to kri. emu toliki jadi u mojoj dui, pitao sam se. Ne sluim li odano Jehovi? Nije li On Bog svake utlehe? Gdje Ga to ne zadovoljavam? Gdje to ne ispunjavam svoje obveze? Koliko sam god u dubini svoje due vodio rat sa samim sobom, kili stral,ari sam u temeljnim stvarima, s1uZbi propovijedanja prije svega, jo bio prilino odan. Pa stanje je ipak bilo sve teZe i munije. I kad bih od brade zaftatio pomo6, dobivao bih uvijek isti odgovor: - ft te to Sotona pokuava zavesti, ili ti se to samo ini.

2rc

to odgovor koji me zadovoljavao? Nipota! "Zar zloduh moe slijepima oi otvoriti"? (Iv 10,27). Vanjski
svijet uistinu jest opao od Boga. U to nikad nisam sumnjao. Ne sumnjam ni danas. Bog, dakle, nije u svijetu, no je Ii tzv. "lehovina skuptina" jedino mjesto gdje bi On mogao biti? Je li ona mjesto gdje bi On uope mogao biti? Trebalo je mnogo toga postaviti na mjesto. Svaki put kad bih si postavio takvo pitanje, poput kule od karata ruio se u

Je li

mojim oima kredit "Botje vidljive organizacije." VeC nedugo po dolasku u skuptinu, dodue, imao sam, tu i tamo, rezerviran stav prema odredenim "istinam a" Kule straare, no uvijek sam zattrarao oi pred tim drZei kako ie sve to i razboriti rob" , jednog dana, u jednom
novom bljesku svjetla, raistiti. Naposljetku, nauk drutva se svako malo nadopunjuje i mijenja te je teko uopie usporedivati onaj dananji s onim od prije stotinjak godina. Sve su to, dakle, bile liudske pogreke na putu do savrene istine, koja je svakim novim bljeskom sve blia. Ali kad, nakon ozbiljnih preispitivan;a, odstrani tu ll*dsku, grjenu dimenziju, istina je da ti vie i ne preostaje nita zatobi se uhvatio. fmo beskrajno sivilo iizgabljenost pred tolikim misterijima. U takvom stanju usudio sam se posluati glas to je dopiraoizdubina podsvijesfl zvuk Sapata koji je upomo ponavljao da stojim na posve krivom putu. Pa to me to onda jo &i ovdje, kakva to nevidljiva sila moju duu dri zarobtienom u tom stanju? Koliko god nevjerojatan bio, odgovor je jo uvijek glasio: jer mi je ovdje najbolje. S nostalgijom bf se prisjeiao svojih pruih mjeseci u skupni kad sarn bio voljen dvolinoSu i usiljenoiu, kad sam vidio i osjeao jedino iskrenu i, inilo mi se, neprolaznu ljubav. Pa zar je sve to zaista nepovratno nestalo? Ili moZda ipak nikada nije ni postojalo? NaZalost, s distance na kojoj sam stajao, osim te ljudske topline, nije ni bilo neeg ugodnog i lijepog. Prolost je bila "nostalgina", sadanjost oajna... a buduinost?
211

i ljubtjen, kad cijela slika nije bila nagrdena onom

svede na razinu ljudskog razmiljanja i shvaianja, krivotvoredi u tom cilju i Njegovu svetu rije. Vei sam s podsmijehom gledao na "visoke istine" kojima su mi punili glavu. Pod utjecajem mnotva novih otkrivenja, ali vjerujem daleko vi5e kao posljedica ljubavi i milosti koja
nezaslueno izlijevala na mene, u samo nekoliko tjedana ugasio se onaj fanatini osjeaj pripadnosti toj organizaciji. Osjeiao sam to intenzivno u sebi pa ipak se jo nisam usudivao napraviti presudni korak. Tko zna, neie li me vani doekati daleko gore stanje. Nisam li se toliko namuio da bih pobjega o iztogsvijeta? Pazar de me on sada doekati rairenih ruku? Nisam se jo5 usudivao ni pomisliti gdje bi uistinu trebao potratiti spas, iako se odgovor neprestano nametao. Vegetirao sam tako unutra, ak i onda kad me vie ni mrvica ubavi nije vezivala za organtzaciju Jehovinih svjedoka. S druge strane, i krdanstvo kakvo se naziralo budilo j* meni posve razliite osjedaje. Bilo je to neto apsolutno nespojivo s jehovizmom. Moja osobnost, posljedse

Kao melem na ljutu ranu u to mi je vrijeme pomagala svaka nova spoznaja. Jo i te kako jehovski obuen stao sam kopati za svim to bi ilo u prilog mojih novih saznanja. Svaki novi redak bio je novo svjetlo na putu u neotkriveni Zivot. Iza planine nagomilanf uvjerenja stale su se nazirati konture nepoznatog, skrivenog Boga . Dolazllo mi je u glavu koliko se saaka istina drastino razlikuje od onoga emu me je uila Kula straara. Nije uope katolika literatura bila jedina koja me je vodila. Kotriko god je bila daleko od savrene istine, medusobno ponegdje ak i suprotstavljena kao to su suprotstavljene i doktrine pojedinih Crkava, biLaje barem u najdubljem temelju krianska i u tom smislu i znaaino svjetlo na mom putu. Sve je bilo ugodnije od beskonanog tunela kojim me vodtla ktla straara. Stvari koje su me nekad tek povrno uznemiravale sada su se pokazivale u svom najruZnijem svjetlu, kao sitni detaljii daleko veieg i opasnijeg mozatka. ZgraZala me spoznaja koliko je prizeman i primitivan pokuaj da se Boga

212

njih godina dodatno unakaena zahvatima kirurga Kule

straare, nije bila uvijek oduevljena tom slikom. Ne postoji srce toliko sveto i estito da Bog u njemu ne

bi pronaao trunku zloe i neistoe, niti srce toliko potopljeno u Zivrpijesak grijeha da Bog ne bi mogao doprijeti do njega. Ipak, usprkos tom pokajnikom osjedaju i suzama nad vlastitim nedjelima, nije se rado predavalo to moje pogano srce Bogu milostivome. Kako se odjednom, s puta oholog egoizma, spustiti na put poniznostr, samozataje, dragovoljr,og trpljenja i mrtvljenja svih rasplamtalih nagona, pratnjenju svih strasti to bijesne u grudima, da bi se ostavilo dovoljno mjesta onoj jedinoj pred Bogom vrijednoi - ljubavi koja ne umire. [J svojoj konanici, u svojoj dubini, u svojoj biti, ne postoje dvije tako oprene stvari kao to je to pravo kranstvo i jehovizam. Raspeti Bog kriana bio mi je sada tako bijedno mizeran dok je napu5ten bespomodro visio na sramoturom drvetu L<ni,a,tako bijedan u usporedbi s velianstvenim Mesijom to pobjedonosno visi na stupu vladajuii svime. Ipak, toliko je. tog parika lake voljeti koliko su mi njegove rane bile ble. I ]udina tzdaja, amari, pljuvanje i vrijedanje pred Vijeiem, i Pilatov bi, i trnova kruna, imrnjasvjetine. "Kao to se mnogi uasnue vidjevi Ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaZeno, te obliem vie nije ni naliio na ovjeka...Bez sjaja i epote ... bez ljupkosti... prezren i odbaen, bolan i vian patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren... odvrgnut" (Iz 52,'14-53,12). Visio je na ruglo poganima, na sramotu Zidovima, umiruii medu rraj gorim r azb ojnicima, 1opovima... Kao netko koga nitko ne bi poelio u drutvu, za stolom, u kui, ni pod istim suncem. Toliko se poistovjetio s "ljudima zemlje" daje i njih zgrai,ao: "Ako si sin Boji, sidi s kriZa"(MtZ7,4A). Ne samo Mesija, gore na kriu patio je Bog svemoguii, u mukama i bijedi svog ljudskog tijela molei za muitelje i ubojice svoje, opratajui onima to su najvei zloin u svemiru poinili. Nevjerojaro, neshvatljivo , sablainjivo, ludo... A iz svake kapi prolivene krvi

2r3

niknuo je grad-utoite, stan milijunima to se usude pogledati u neisto(u vlastite due. Iz umiruieg srca potekao je potok, rijeka, more, ocean ljubavi to vodi u ivot vjeni. Nije to onaj isti jehovski osvetnik to horde divljih andela vodi na pogansku novorodenad. Pred tim Bogom jadnika i grjenika, to se iz same ljubavi i sam spustio tako nisko, mogao sam i ja zaplakati i izljubiti mu izranjeno i ispljuvano lice. Mogao je to lako postati i moj spasitelj i Bog... Samo kad bih i ja mogao postati Njegov. Unato svemu, kolebanja su jo Zivjela u meni. Pa zar nakon svega to sam od svog Jehove oekivao mogu tek tako lako uzetikrtt i nositi ga? Odredi se svake tate t,eLje, vratiti se u omraZeni svijet i nezamjetno ga mijenjati, skrivajui se od pogleda koji bi me izbacili na blistavi tron, ostati u sjeni "smrtnika" umjesto pobjedi u elitu kaei slavu i zadovolitinu? Zar ponizno svakom, i onom najbjednijem, priznaiveliinu, urnjesto oholog leta visinama s kojih sam se upravo strmoglavio? Iz srca punog ljubavi prema Bogu i blnjemu iskazati ljubav i milosrde svakom u, b ez reklame na "narodnom r adiju", bez vtzTtke, bez kozmetike i plastine kirursje. Zaranlti u sam glib okorjelog drutva u potrazizaizgubljenom ovcom. No prije svega zaroniti u neist vlastite due, tu stranu jazbinu prepunu zvijeri. Takvo je krianstvo za jednog, makar i do kraja otrijeZnjelog jehovca, skoro neprfvatljivo. Takav se vei debelo uzjogunio slijepo buljeii u pozlaieno zrcalo, tek u nebitnim detaljiima odudarajuii od hedonistikih sinova ateizma,te gajedino sloboda od svega, aiznad svega od nesebine poZrtvovnosti, uopie zanima. Ipak, i neshvatljivo i neobjanjivo, plamen ili moda tek iskra ljubavi, napravila je odluan pomak u osvjetljivanju tamnf ponora samoljublja. Vjerojatno mi je upravo tada dubine onog najintimnijeg bia, odakle polaze sve nakane i misli po prvi put u Zivotu, dotaknuo taj nevjerojatni, nepoznati osjeiaj. To je trenutak kada glava jednostavno "zagLavl" i prepusti svu inicijativu onom to nazivarno srce, a to nema
214

th..**.-

nikakve veze s istoimenim organom, I ono udari po svome, no ne vie kao suludo srljanje stazama do vlastite propasti, nego poput nepogrjeivog kompasa do doma vjenog Oca. Tko moe odbiti tom slatkom pozivu: "Udi u radost Gospodara svoga" (Mt25,21). "Ni ja te ne osudujem. Idi i odsada ne grijei vie" (Iv 8,L1). I tko ne bi prihvatio taj poziv? Naravno da sam ga prfvatio... samo na svoj nain. - Uzmi me, Gospodine, i povedi me..., ali samo trenutak, molim te. Imam jo nekoliko stvarica obaviti. Ne fu:riti se ba toliko, zar ne?

Sad sam, okrijepljen tolikim novim spoznajama, konano i argumentima mogao pobiti nauk Kule strai,are.I tu se opet javljao onaj stari osjeiaj, bez ikakve zdrave nakane. Opet je, kao i prije, rasprava i dokazivanje bilo ono za im sam udio. Sada sam opet mogao nekom "popovatl" , drati lekcije i likovati nad krivovjerjem i zabludom. Razliita meta - isto odstojanje... i neznatno izrnijenjena pravila. Nagon koji me tjerao na akciju, dok sam se spremao na obraun s jehovcima nije se gotovo uopde razlikovao od onog koji me tjerao na bezone napade na "sotonski svijet". Dobar je to pokazate koliko sam, unato, uvjeren sam izravnim Bojim intervencijama, bio daleko od one

jednostavne krianske osobnosti. Obarati uenje Kule straare, dokazivati im neku novu istinu i ne brinudi se

nmogo za njfove due. Thtina, i gora od one negdanje, i dalje me je opijala s vremena na vrijeme. Bila j", r druge strane, dokaz te oholosti i injenica to sam jo uope bio unutra. Nisam se, naime, jo ni usudio pomiljati, onima vani koji su moj put znali od poetka, priznati da sam pogrijeio. Smiljao sam nekakvo "diplomatsko" rjeenje tog problema. Kako im sada govoriti neto posve suprotrro, a zanijekati tu suprotnost i vlastitu zabludu? A kakvog smisla ima krdanstvo ako nikoga ne pouava? Tako su me kandie ktle straare posredno vrsto drtaLe, ak i nakon to sam odbacio sva negdanja uvjerenja. Ostala su, naime, naela. Neka i do danas. Usudio bih se ak rei kako 215

pritiskom skupStine, u moguinosti zadrati rtvu i cijeli ivot unutar zidina ropstva. Uz ovo, jo me je nekoliko, premda naivnijih, ipak ne i nevinijih nakana, zadrtavalo unutra. Bio se u meni pojavio nekakav luckasti zanos da na ovaj nain mogu i druge, pre svega one malene robovektle straare obratiti na istinu koju zapravojoS ni siln nisam pronaao, i ne pomiljajui kako bi to ipak bila vie stvar milosti nego argumenata. Vei sam toliko puta vidio kako jehovac stjeran uzazid,i dalje uporno ostaje pri svom, no to su ipak naje5ie bili pioniri i slini "uglednicl". Oni manji, moZda e ipak biti otvoreniji istini. Naposljetku, ja sam progledaa. Zato ne bi i oni? Ipak, nisam nikad ozbiljno i do kraja sproveo u djelo svoje zamisli. Nakon nekoliko odbijanja da se razgovara o tom, najee uz pfijetrrju pravnim odborom, shvatio sam kako je to ipak zabluda i neto daleko izvan mojih ingerencija (usp. Sir 3,2314). Moj boravak u skuptini i nakon svih ovih dogadaja bio je gotovo neobjaSnjiv U stvari, opet sam bio voden onim, toboe opravdanim, a uistinu nimalo svetim poticajem. eznuo sarn za zadovoljtinom, osje&jud se povrijedenim i prevarenim nakon tolikih intervencija u moju intimu. Z,elio sam, izjedajui je iznutra, do kraja raskrinkati tu organtzaaju to se krije pod platem svetosti. Htio saln prikupiti to vie dokaza ne bih li je mo gaa razobliiti i prikazati u pravom svjetlu te tako upozoriti sve budude potencijalne trtve. Radedi u arhivi, imao sam pristup ruznoj literaturi namijenjenoj iskljuivo starjeinama, a i "inkriminiranoi" dokumentaciji. Dala bi se ta prilina koliina materijalnih dokaza o torturi unutar skuptine i ire sekte vrlo korisno upotrijebiti u promidZbenom ratu protiv ktte straare.Ipak, to sam due kovao taj plan, sve sam manje zadovoljstva i smisla u njemu pronalazio, uz sve vedu griZnju savjesti. eir,i mi se da se to dogadalo istim onim intenzitetom kojim se moje srce otvaralo pravoi istini. Kud bi me ovo moglo,
su taj egoizam i strah u kombinaciji s konstantnim

216

uistinu, odvesti? Zar ne tek u neiskrenost, pa moZda i novu nevjeru. l*laposljetku, bez obzira na nakanu, radio sam neto dvolino, a samim tim i podlo. Izigravao sam rjernog brata, a ved dugo to nisam bio. Postajao sam krtica to Zeli potkopati temelje kuie u kojoj jo ivi, besramno koristei njihovo jo uvijek veliko povjerenje. Zar je to poteno? Ako su neki od njih i biti dvolini prema meni, zar me to pred Bogom opravdava da im uzvratim istom mjerom" Bili su to presudni trenuci. Thda sam vie nego ikada prije trebao duhovno vodstvo, a nisam se vie imao komu obratiti. Ili moZda ipak jesam? Pa zar iz mene dolaze svi ti nemiri? Zar jemoje oholo i nerazumno srce moglo pokrenuti taj duboki vrtlog u kojem su nestajale sve dodirive elje? U oajnikom pokuaju da se uhvatim za tu kompoziciju to je odmicala putem u Zivot, stao sam od Oca nebeskog traZlttpomoi iskrenije i poniznije nego ikada prije,a moZda i poslije. It{ije mi bilo jo drago priznati svoje stanje i jo sam se "tresao" pri pomisli na poraz koji sam doivio, pa

ipak...
Radedi tredu smjenu, fimoge sam samotne, tfe noii provodio u nekakvoj meditaciji, ili kako ve(. nanrati stanje u kojem ti srce strepi i strahuje pred nerzbjenom odlukom, dok onaj "razrrrrrski" dio bida nastoji sve to zauzdattbojei se nekontrolirane jurnjave novotkrivenim bespuima. Na kraju se sve to pretvori u joS jedan in drame bez kraja (usp. ]ob 30,16-20). Nezaustavljivo je srce upiralo naprijed izlijevajuii rijeku polusvjesnih zaziva milostivom Ocu iz noii u nod. I sve se, ini mi se, dogodilo u jednoj nodi, ak u jednom trenutku. Kao da sam iziao iz svog tqela, svoje due, svog ivota, svoje mune stvarnosti... Gledao sam u sred"ite svoje zablude; egoizam i umiljenost. Bolno, ali i oslobadajuie iskustvo. Kao glas kolodvorskog razglasa, dopirale su do dubina moje savjesti rijei: "Govori: Bogat sam, obogatih se i nita mi ne treba! Ane zna da si ti nevoa i bijeda, I ubog, i slijep, i go1. Savjetujem ti: kupi ,, *urr"
217

zlata u vatri i,etena da se obogati i bijele haljine da se odjene da se ne vidi tvoja sramotna golotinja, i pomasti da oi pomae i vidi" (Otk 3,17-L8). "Prinesi ruku i stavi je na moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran" (Iv 2A,27). "]a sam put i istina i ivot: nitko ne dolazi Ocu osim po meni" (Iv 74,6)."lasam pastir dobri. Pastir dobri ivot svoj polae za ovce" (Iv 10,11). "]a sam vrata. I{tozame tko ude, spasit ie se: i ulazit (e i tzLaeiti i pau nalaziti" (Iv 10,9). "to ini, ini brzo!" (Iv 13,27). "Nita nije skriveno to se nede otkriti ni tajno to se neie doznati" (Mt 1,26). "HoCe li tko za firnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj krl i neka tde za mnom" {Mt '1,6,24). "Svaki koji se uzvisuje, bit ie ponien, a koji se ponizuje, bit ie uzvien" (Lk 14,11). U jednoj je nodi nestalo onog silnog straha, boli i nemira s kojim sam vio posljednjih mjeseci. Prestalo je onog trenutka kada sam smogao snage priznati da me u sljedbi ]ehovinih svjedoka jo uvijek drao jedino mojolastiti asjeaj btjedne, izmiljene aeliine. Velianstveni sjaj istine razgolitio je do kosti prljavtinu ispod skupocjenog odijela. Sve je .tr a',nar;u;; rdas.ttf g'Javr Ctt'avrltr{-;b *rrrro r hi'o. .tstevr's*e ponosna i pretvrda da bi prepoznala i priznala vlastite pogreke godinama se samozarobljavala odvratnom tatinom. Isus nas je oslobodio od svakog tereta, pa i tereta "zakana".lpak,zaistinskuslobodupotrebno jebezrezervno se predati Bogu. Zato to zvui tako teko? Ma to je lake nego pfiznatisi potpunu i jedinu istinu i osloboditi se svakog straha i okusiti ond.a i pravu slobodu. Samo onaj tko je iz sebe istresao sve tajne, sve dvolinosti bez rezele, ni u kojem trenutku ne strahujui ni od koga, jer nita, apsolutno nita ne krije samo to je uistinu slobodan ovjek. I tada je i "predanje" Bogu suvino, jer to i jest predanje. Pokloniti Mu ono to ima. Ako samo grijehe i prljavtinu, onda grijehe i prljavtinu. Samo ne ostavtjaj ni5ta za sebe. Zato nam dua i jest onako lagana i raspjevana nakon svete ispovijedi, makar dok ne dodemo do izlazai veC poneto skrijemo 218

: I

u nju. Tek nakon tog istinskog predanja Bogu, djeom prostoom i poniznoiu, stvari poprimaju posve novu, pravu dimeniiju. to je lake nego se potpun prepustiti i uvijek spontano traIti "kruha" od Oca naega? "Tko ne
primi kraljevstvaBojega kao dijete, ne, u nj nee ui" (Mk 10,L5). Bez svijesti koliko smo maleni i bespomoni pred Bogom, teko ie u naem srcu planuti i*Lja da postanemo
djeca ljubljena. Te sam noii donio konainu odluku i ostao pri njoj: lkada aie neu ui ukraljwsku daoranu lehoainih sajedolul Sto ja imam od toga da ih Spijuniram i raskrinkavam? Gdje je tu moja dua? Gdje je to Bo& naposljetku? Zar je to stvar argumenata? Nikada vie, bila je kona&ra odluka. Spoznaja da me Krist ljubi i eka da mu poletim u zagrllaj pomogla mi je nadvladati taj stanoviti ok. Bio je to melem koji je konano stao zaeljivati rane nakupljene kroz desetljeCa

bijednog Zivota ulai i magli. Ipak, nije to bio konani kraj svih mojih lutanja.

219

Tt,

ir rnoi dom

Dvije su temeljne dionice puta to vodi od ropstva u okovima sektatva do istinske slobode pod Kristovim blagim jarmom. Za prvu, bijeg iz kandti zloga u latnu, prozirnu slobodu, na puinu pod udar divljih valova i vjetrova oslobodenih iz mjeine poganstva, potrebno je samo malo hrabrosti, ili oaja... ili ludosti. Za onu drugu, to vodi do slobode koja lijei, pod upravu jedinog dostojnog Gospodara, potrebno je vie toga: malo duhovnog vida, obilje ljubavi, mrvica ntilosti. ivat se sastoji od neprekidnih uspona i padova, onf veiih i onih manjitr, u kraCim ili duZim intervalima. Sad kad sam konano napravio taj presudni korak, to jest iziSao vani, tek sad sam bio na putu do jo jednog strmog spusta po surovom kamenjaru prepunom ljutica i korpiona. Koliko mi je jo lutati tim bespuiem? Nee li se duh neisti silno obradovati kad vei prognan uvidi kako je dobio novu priliku, zaposjesti kuu, stan ist i uredan, te dovoljno prostran da i sedam svojih sudrugova dovede? (usp. Lk 25,26). Zar se ovo sad i Gospodin sa mnom poigrav a? Zar Mu je bilo teko odmah me povesti tamo gdje mi je mjesto, u topli roditeljski dom, umjesto to me uputio vani u pustinju bez smjerok aza. Kakav putl Iz tave u vatru! Kamo sada? Kako u prep oznati, kako
znati? Dodue iz dubina podsvijesti oslukivao sam odgovor koji se neprestano nametao, samo sam hinio da ga ne ujem i ne drZeii vie vlastiti instinkt najboim vodiem. ]edno je, nairne, bilo "l7ffir'o" raspravati sa svjedocima o papinom legitimitetu, a posve drugo i zamisliti da bi mi, poslije svih

224

onf negativnih emocija koje sam prema njoj gajio, ba ona, Katolika crkva, mogla postati konano odredite. Negdje se moram skrasiti ili iu tek propasti, to je oito, ali zar natrag u omraenu "babilonsku bludnicu"? ]o se nekoliko semafora isprijeilo do konanog odredi ta. Zna1o je s vremena na vrijeme i u doba totalne opijenosti je-

hovskom "filozofijom" moje srce gorko zaplakati nad

bezr azlonim atacima koje sam poduzimao protiv negdanje majke ili barem maiehe. Ipak, previe sam je popljuvao u proteklf nekoliko godina, a da bi se tek tako povratio u njezino krilo. Naposljetku, i sva sila "argumenata" govorila je protiv nje. Ta ako sam i bio zaveden, sad sarn progledao

i sauvao zdrav razum. Ne bih ipak rekao da sam glup.

Pogotovu to nisambio nimalo usamljen u tom stavu. Brojni, vjerojatno iskreni, krani dijelili su moje miljenje u

tom pitanju.
]o uvijek sam, dakle, pomiljao kako moj put vodi negd-

je drugdje. Poslije iskustva s ]ehovinim svjedocima toliko me je odbijala, pd i plaila rije organizacija, da sam pomiSljao kako ono iskreno krianstvo i iskljuuje, ako ne svaki, ono barem onaj vrsti i homogeni oblik organizaclje te je vjera u konanici ipak osobna stvar pojedinca i Boga.'U takvu stajalitra popularnom u profaniranom svijetu, to tako slatko kaklje ui "slobodnom ovjeku" dvadesetog stoljeia, podriat ie vas i brojne "neformalne vjernike skupine" razliitih provenijencija, to su doslovno okupirale nau zemlju zadnjih nekoliko godina. skuptine" poeo sam prilidno aktivno posjeivati kojekakve "kranske" seminare, predavanja, propovijedi, filmske i ine predstave, igrokaze, koncerte, druenja "uzaltcuaja" , uvijek se dreii po strani u strahu da se ne bih joS jednom opekao. I svaki bih se put vraao u svoju sobicu s prazninom u dui, wjestan kako su sve te naizgled radosne skupine ljudi tek izgubljene ovce odlutale od pastira. Sanjari to u
221

Tih prvih nekoliko edana po odlasku iz "]ehovine

strahu od priznanja vlastite zablude lutaju tragajuil za ugodnijim odrazom u kaljui oneiienoj otpadom svijeta koji su sami stvorili. I tu oajniki tjeraju vodu na svoj mlin, mlin iji je kamen vei dugo prazno klepetao tisuama kilometara nizvodno od izvora vjere. Pokuavao sam ak "eksperimentir atl" s razliitih polazita ne bih li dobio odgovor na ona temena pitanja koja su jo bila nepoznanica. Dredse "doktrine" da su sve religije na nekoj dionici puta do sawene istine te da im je svima korijen u iskonskom kranstvu, smatrao sam kako kod sviju mora
postojati makar osnova tog neumrlog, neiskrivljenog iskonskog, kao neka sredinja linija koja bi ih sve povezivala i za kojubih se sigurno mogao uhvatiti dok se ne smirim u Bogu. Ie li to mogu put do Boga? Ostati vani, ali na "pravoj

liniji"?

Bilo je to jo jedno kratko tumaranje bez rezultata. A kako i ne bi? Stavite, naime, na jedno mjesto sve pokrete, orgarizacije crkve zajednice, drutva, sljedbe s krianskim predznakom i onda ste tek upali u neprohodnu dZunglu zaraslu tropskim raslinjem i naikanu krvolonim zvijerima. Kau da bi trebalo barem pfiznavati Isusovo boanstvo i Presveto Tiojstvo, da bi se mogao smatrati krdaninom, ali ak ni toga se svi ne dre. Pa gdje je onda temena istina od koje se moe poii kao od nepogreivog vodida do Oca nebeskoga? Ta On narn je zacijelo ostavio takvo neto, vjerujem i meni osobno. NUe me tek tako dezorijentiranog ostavio na u1ici. Medutim, to god dublje trai istinu po tom duhovnom raslinju, to jo dublje upada u sivu neizvjesnost. Nadi ie jedino razliita i suprotstavljena stajalita s obzirom na sve: suprotnosti pri pogledu na duh i materiju, razliit pristup Isusovu boZanstvu, ovjenosti, "povijesnosti", razlllte teorije o preegzistenciji, predestinaciji, suprotstavljeni stavovi prema znanosti i znanstvenosti, svijetu, razliite
metod,e "evangelizacqe"
.

227

Od onih po kojima je ovjek bespovratno unisten Adamovim padom do onih koji taj pad smatraju tek beznaajnim, simbolinim, alegorijskim ili ak izmiljenim.

iskljuivo "doslovno" do onih koji i u njoj vide sarno literarnu ili folklornu vrijednost. Od onih koji svaki tren oekuju Antikrista i Kristov ponovni dolazak do onf kojima je i to tek krivo interpretirana simbolika i legenda. Iedni priznquBibliju kao jedini i iskljuivi autoritet, dok su drugi tu nadodali i svojih "proroka i proroica" , "vidiocd", "apostola i nadapostola" ,"sve,enika i sveenica","iscjelitelja", "novih i konanih objava". Pa kad sam ve i tu, jo jednom razoarano i postideno, nemono rairio ruke, u moru tih monotonf razliitosti stala se isticati jedna, ponekad jedva zamjetna, ali povazda prisutna nit koja se doista provlaila kroz "vjerrr" sviju. Nevjerojabro je kako se neto tako oito moe zakamuflirati da se,bezmilosti odozgo,ak ni nakon upornog zurenja ne d uoiti. Poput poskoka na sivom dalmatinskom kamenu ostaje ona nezamjetra u tojnaizgled suprotstavljenoj, a zapravo "jednobojnoj" i jednodunoj ikari, sve dok joj se, esto uz kobne posljedice, ne ugazi na rep. Jedni su, naime, tolerantni premagotoao svim vjerama i crkvam4 drugi aeinu kriana sma*aju braiom, trei ne trpe samo neke vjere. jedni gotovo oboZav aiu Zidove kao jedino sredstvo Bojeg spasa, dok drugi u njima vide proklete izrode i
odbaenike Boje. Iedni sa simpatijama gledaju na nekranske religije, smatrajuii ih nesavrenim pokuajima da se dopre do Boga dok drugi u tom vide jo jedan oblik oboavanja Sotone. ]edni su zatvoreni prema svemu i svima ifiate savreno "predanje", d drugi su opet prilino "slobodni" i otvoreni slaro prema svima. ALTNE POSTOITN//EDTVA TZV. KRdNSr(A SLIED223

Od onih to Bibliju shvaiaju i prihvaiaju jedino i

B A,

CKKVA,

PO

I<RET ILI O RG AN IZACII A KOI A N E B I

IMA.

LA NEPKIIATELTSKI STAV PREMA RTMOKATOUCKOI CKKVI, U RSPONU OD BLAGE ODBOINOSr pA DO

DEMONSKE tvtXiN[rt Pa to onda sve to znai? I sm sam vei odavno prepoznao krivu. I sm sam bio u taboru protivnika "Babilona veliko1", u atoru dumana "bludnice". Uistinu, mene je zanimala prava, a ne ona, progoniteica istine koju su i tako svi vei "prokuili". Ali, tko to ovdje koga progoni? Ma ne! T ne mogu valjda svi pogrijeiti? Ili moZda mogu? Danima, u nejednakim intervalima, progonilo me to pitanje. Onda bih se malo izlei,avao, razmiljao o drugim stvarima, dok se ne bih zatekao ponovno tu, na boinom polju. Iz minute u minutu opsjedale su me te dvije opcije, j"dna za dmgom, svaka sa svojom silinom argumenata. Kao biljarske kugle dojurile bi strahovitom brzinom, zveknule jedna o drugu, onda se udaljile, ostavljajui zbunjenu "osmicn" u rotaciji oko vlastite osi, do sljedede runde. A onda konano jedan precizan ud.arac. LJ trenu se crna dua zakotrljala do rupe u kutu na kojojje pisalo ISTINA. Dolje, duboko u podzemlju kojeg sam se uasavao, zatiien i nedostupan onoj kanonadi odozgo, ugledao sarn rijeku ivih ljudi to su uzdignute glave stupali u odluan boj. Gledao sam u daljinu i vidio stotine i tisue arogantnih lajavaca, a1i i milijune izgubljenf naivaca s Biblijom u jednoj, ali i svilama, batinama, toljagama, kosama u drugoj ruci kako odluno napreduju, dok im je topovska kanonada duboko iz pozadine, daleko iza kulisa dogadanja sigumim pogocima ofvarala put po irokoj cesti kojom su koraali. Nije medu njima bilo ni ljubavi, ni sklada, ni dogovora, ni ritma. Naprotiv, srljali su svaki pravcem svojih elja i uvjerenja, ali ih je inercija sigurno vodila k jednom cilju, zemaljskom Rirnu i nebeskom ]eruzalemu ija je svjetlost
224

jo

jedina bila toliko snana da je mogla doseii ak i reisera

drame koju su stvarali, Stisnutim zubima od mrnje ili urlajui od bijesa hrlili su, uvjereni kako je pobjeda vei njihova, da ugase to zadnje svjetlo to je remetilo tamu u kojoj su Zivjeli. Ali samo nekoliko koraka prije nego to su dosegli svoj c7lj, zernlja bi se otvorila i princ tame bi ih jednog za drugim okivao vjenim okovima i bacao u plamen neugasivi. No ostali su i dalje srljali. Njihova je mrnja prema svjetlu bila veia negoli strah od vjene kazne. A onda opazih... Bilo je tu medu njima jedno prazno mjesto. Mogao si brojiti otiske stopala koja su zajedno s mno5tvom tumarala samo nekoliko metara prije, kad su odjednom ieznula. Nekoliko se pobunjenika zbunjeno osvrtalo traZeCi nestalog sudrBa, ali ubrzo su, kao i obino okrenuti sebi samima, prestali rnisliti na njega. A on je i dalje stajao sa strane i gledao ih kako tumaraju u sigurnu propast. Zaparrjen svjetlom istine jedino je jo kroz suze mogao proitati natpis u daljini: "Ier iroka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih j" koji njime id:ut' (}l4t7,13). Pokunjio sam glavu i pustio da suze kaplju po pranjavim nogama Kako li su ugodne umornim nogama bile te kapljice tekudine nakon kilometara kamenja i makadama. Pa kako sarn mogao biti tako slijep?
Doisti+ oholost i sebirost mog, uinkovitije od uarenog

ugljevlja, oslijepiti oi bijednika koji im robuje.Zbognekoliko dokonf zajedljivih Zenetina prepoznao sarn u jehovcima progonjene pravednike, a ovdje... Takva silina ataka. Tako podlo, svirepo, perfidno, slono, ustrajno... Paradoksalno, ali mrnja prema istini u stanju je napraviti ono to ljubav esto nije: poravnati planine razlika i uje-

diniti najljuie dumane.

I ja sam bio slijep na sve to. Nije li upravo ovo najoitijiznak, razotkrivanje podvale 225

naiirih razmjera? Jo jedna bitka u neprestanom ratu Kristove Crkve i paklenf vrata? Zar sam ja dostojan da osobno, "ekspres preporueno", dobijem pozivnicu u vjeni tivot? Nije li ona odaslana jo prije 200 godina, svim iskrenim traiteljima i lutaocima? Ti si Petar - STIIENA. Dvije tisuie godina nakon to su te rijei izgovorene, vrsta stijena, kao naoitiji dokaz vlastite autentinosti, jo uvijek stoji, usprkog vratima pakla to su razvratTla vale nad njom. Zar uopie moe biti ita jednostavnije? "Svi ie vas zarmzifrz},ogr,noga imena" (Mt 1O22). "Ako su donraiina Beelzebulorn nazvali, koliko de vie njegove ukuiane?" (Mt 10,25). "Blago varna kad vas, zbog mene, pogrde i prognaju i sve zla slau protiv vas. Radujte se i kliite, velika je plaia vaa na nebesima. Ta progonili su tako proroke prije \ras" (Mt 5,1L-12). Eto, stajao, tu, licem u lice s istinom, pred majkom od koje sam poput nerazunlnog derana okretao glavu. Oblak sumnje konano se stao razbistravati. Toliko *i je jo u glavi bubnjala ona iskrivljena jehovska sintagma: "Po plodovima njihovim poznat iete f." Prazne rijei duhovno slijepih. Tko moZe vidjeti istinske plodove Crkve, due to se raduju u raju u vjenom ttitku gledanja lica Boje& i najveieg ploda, radosnog osmijeha na licu nebeskog Oca? Koliko li su u usporedbi s tim sitni i beznaajni svi oni kameniii to su me toliko vremena sablatnjavali. Stojedi na ljubavi kao temelju svakog napretka, ugledao sam konano, daleko objektivnije i ulogu Crkve u svijetu. Koli. ko je ona iznad ljudi , iznad vjernika, sveenika, biskspa, iznad svijeta. Istina je da ljudi i preesto u nju donose svoje navike i mane to lako postane sablazan nejakima. Ali ovjek je socijalno biie i da bi ovjekom ostao, on mora s ovjekom i Zivjeti, a ivei s ovjekom, on od njega i ui, ne uvijek samo kreposti. Od djetinjstva naui on tu i ljudske mane,

226

ljestvice vrijednosti, obzire, stekne i komplekse. Iz abzfua prema svijetu koji ga je dao zna poneki iskompromitirati ak i svoj poloaj u Crkvi, opet na sablazan nejakima. I Zive njihovi kompleksi i mane s njima cijeli njihov Zivot kao danak okolini koja ih j" iznjedrila, ali tko moe biti vjernik, biskup, papa, a da ne bude ovjek? Ta nije Li iz istog obzfta i straha prema ljudima sveti Petar zanijekao Gospodina. Mrvica osjeiaja, trunka duhovnog vida i tu pomaile. PomaZe da se uvidi koliko je Crkva, ak i ona ,ridliiva , iznad, mana svojih pripadnika. Pa ak kada bi svaki, do posljednjeg uda institucionalne Crkve, snosio apsolutnu odgovornost zakatastrofalno stanje u svijetu, kakve li oholosti pohuliti na duu Crkve, gore na nebesima. Iskreno otvorenog srca i duhovnim teleskopom usmjerenim prema Bogu i Njegovu kraevstvu na nebu, toliko je lake i ulogu institucionalne Crkve, kao svetog tijela sastavljenog od grjenih udi, prihvatiti kao majinsku. Ljudi pod njenim krilom su zatieni na putu u vjeni tivot, samo to nisu, za razliku od sektakih puteljaka u propast, ogranieni niim do slobodnom voljom svakog pojedinca. Svatko je slobodary snos ei za svoju odluku i posedice, skrenuti na iroku poljanu to vodi do doline smole i pepela. Ipak, dok god ne zamaknu i za posljednje brdo na horizontu, ona ih suznf oiju i tugom u srcu gleda, moli i preljkuje da se povrate od propasti. Neki joj zauju vapaj ak i iz tih mranf gudura i povrate se, neki oguglaju i nastave... Njihova slobodna odluka. Sm, na svu srefu, jo nisam toliko bio zamakao. Tako je mojput, konano, ipak zavrio tamo odakle sm prije nekoliko godina radosno pobjegao. Ili bolje reeno, tu negdje,bLizu. Naime, za razliku od iroke kapije nominalnog katolianstva kroz koju sarn zbrisao vani, natrag sam se nastojao provui kroz ta1 uzani prolaz do istinske Crkve. I mislim da sam uspio.
227

udnovati su, uistinu, putovi Gospodnji. Toliko sam

puta Zelio kleknuti pred svog Oca i isplakati sve svoje nagomi-

lane neispovjedene grijehe. Cak sam to i pokuavao, ali bih svaki put poegao natrag u kaljuu prije nego 5to bih odrijeio vrh te prljave mjeine. A kako onda tek kleknuti pred ovjeka, smrtnika, onog nekad mrskog katolikog "popa-" Ipak, moje jedva ujno " da" bilo je dovoljno mom nebeskom Ocu da u uznemirenom srcu pokrene onu lavinu pokajanja to vodi u Zivot. Znarr. da mnogi svoje hirove pravdaju Bojom voljom i intervencijom. Zato sam dobro razmislio prije nego to sam se usudio ustvrditi da je ovdje konano na djelu prst Boilji. Kao to sam spomenuo na samom poetku ove knjige, kada sam i nakon svih znakova koji su mi se oitovali ipak jo dvojio kamo poi, na dobrom putu da napravim jo jedan u nizu padova, bio sam doslovna za ruku doveden natrag u dom kojem pripadam. Znarr.da je udnovato kako se i nakon tolikih duhorrnih suza prolivenih pri spoznaji istine u srcu moglo zadr,ati toliko kolebanje. Ali to je tako. eovjek se moZe na svaku strahotu priviknufr, prevjeti je i Zivjeti s njom, U to smo se naroito imali prilike uvjeriti u strahotama Domovinskog rata. I to je vei fenomen. A1i je pravo udo kako se ponesen slatkom rijekom milosti jo uvijek moZe spustiti tako nisko, do samog dna, do koloteine Zivota, kao da se nita nije dogodilo. ]ednostavno se prepusti i bude zavaran. eeka jo mrvicu hrabrosti, jo gutljaj odlunosti, jo vidljiviji znak i onda se to pretvori u beskrajno odugovlaenje, sve dok se ne zatekne u uvjerenju kako se nita naroito nije ni desilo. Moda tek beznaajan korak na kilometarskom putu. Zato je ova posljednja intervencija odozgo bila zaista neophodna i presudna. Onog trenutka kada sam zakoraio preko stepenica Crkve, zfiao sam da sam spaen, zr.aa sam da sam na pra228

vom mjestu. Nisam se nadao, nisam mislio, nisarn pretpostavljao, nisam vjerovao. Znao sam. Nije to imalo nikakve veze sa spoznajnim ni razumskim. Oluja neopisivlh, snatnih osjehja obruila se na moju duu i tijelo kroztih pola sata koliko sam bio nazoan svetoj misi. Deseci, stotine pitanja bombardiralo je sredite mojih misli i emocija. Gledao sam tf tridesetak mladih ljudi i sveienika za oltarom i bez trunke sumnje znao da sam ju to nepogrjeivo dojavilo, pozvan u ovaj dom. Srce samo se razumski dio jo plaio, strahovao, kalkulirao, opipavao. A kako i ne bi? Nakon toliko zatvorenih vrata,nakon toliko promaenf oduevljenja, na mjestu je bilo pitanje: Zar u obino malo ljudsko srce moZe stati toliko ljubavi ipatnje da preko svega prijede i ovom zbunjenom i napadenom biiu podari oprotenje svih njegovih nebrojenf pogantina? Ta jo sam uvijek tu i tamo dvojio da e mi i milostivi Bog iskazati toliko milosrde. Taj raskol unutar mene tako me je potresao da sam, obuzet onom udnovatom slabou, kakva bi me dotad znala ponekad obuzeti za velike treme, jedva stajao na noSama. Poniznost, sabranost i dostojanstvo s kojom su ti mladidi i djeojke sudjelovali u sluZbi Bojoj, dodatno me je zatekla. Neto nedoZivljeno, bez mrvice one dvoline glume ili povrnog formalizma u koje sam ispaljivao topovske salve propagirajui za sljedbu mrzitelja Crkve. Pali su na koljena i poklonili se pred bijelom hostijom s tolikim potovarj** i ljubavlju da sam i sm bio prinuden kleknuti na hladni pod i pokloniti se istinskoj Svetinji nad Svetinjama. U tih tridesetak minuta dok sam otvorenih usta iulio u kutu Crkve, pronaao sarn onaj dragocjeni biseu kamen ilivotatzgtbljen jo davno negdje na prvim krivinama neravnog puta od nevinog djetinjstva do otpadnikih vrleti. Ugledao

*i

sam skrivene stepenice za nebo, pogled gore svom Ocu kroz otvorena vrata srca. Ono to sam desetljeiima oajnikitraio, u snovima, u sljedbi, i cijelom mom Zivotu, u samo pola sata, dok sam gledao ovu mladost, samo od sebe mi se pojavilo pred oima i zaronilo do duhovnog srca. Znaa sam taj duboko skriveni odgovor. Kako je mogue da sam istraZujuii po Pismu volju Boju stekao sve uvjete za Zivotvjeni, a Boga nigdje, istinsko g tivota jo manje? Sada sam znao zato. Manjkala mi je tek jedna stvar, samo jedna "sitnica" - VJERA! Ono to je u obilju imala ona skrornna bakica dok je na koljenima obtlazila oltare, ono im je zraio taj neugledni mali prosjak pred crkvom, ono to je obasjavalo lice j"dnog nevinog djeteta, jedan "]ehovinom boZanskom sporajo* oplemenjen izabranik" nije ni dotaknuo. Pokrenulo je to jo jedan u dugom nizusnaZnf potresa u mojoj nutrini. Ako sam trenutke kada sam mjesecima prije provirio u vlastitu duu i naao je punom grijeha i zamrenim uZem mojim nogama, driao zaokretom, koliko li je otriji bio zavoju koji sam sada nespreman, pd punoj brzini uletio, kad se ona nezasluZena milost stala izlijevati na mene tako intenzivno i obilno te sam pomislio da Cu se onesvijestiti. Moje oi bile su i tada suhe. Nita osim zbunjenog pogleda nije se oitovalo na mom licu. Ati je zato dua plivala u moru slanih suza i jezeru slatke milosti. Po zavretku svete mise, dok se ova mala zajednica intenzivno druila ispred hrama Botjega, ja sam stajao nekoliko metara sa strane svjestan da je ovo kraj puta, da moram napraviti taj odluni korak. - O BoZe moj! - zavapio sam u sebi. -Znarrr da si me Ti doveo ovdje. Podaj mi zato, molim Te, snage na uinim ono to moram, da prekinem ovu nepodnoljivu neizvjesnost to mi trese tijelo. Zaustavi moje lutanje. Tu je moj dom. Pomogni mi da prevladam strah. Ti zna kako sam 230

da odigra kljunu ulogu u mom stvarnom i formalnom povratku u Crkvu mojih pradjedova. Kasnije su me, dakako bezrazlotno, znale ak i uplaiti njegove titule i dokto231

slab, Ti zna kolika sam kukavica. Dok su posljednje rijei moje neujne molitve lebdjele prema gore/ neiia ruka potapala me po nadlaktici. Prenuo sam se i pred sobom ugledao sveenika, duhormog pastira ove zajednice. - Vas prvi put vidim ovdje - ree pruajuii mi ruku. Kako ste nas pronali? - F{a, lako - odgovorio sam promuklim glasom, svjestan da je ovo ekspresan odgovor odozgo. - Pa i nije ba lako - ree on uz osmijeh - prilino smo zabaeni. Slegnuo sarn ramenim a i uzvratio mu osmijeh. Da, ova je crkva stvarno "nezgodno" okrenuta. Iako se nalazi u najstroer*sreditu grada, samo nekoliko metara od katedrale Svetog Duje, zbogulaznf vrata koja gledaju u suprotnu stranu, mislim da jedva deset posto stanovnika Sp1ita uopie zrra za nju. AIi s moje strane, doista, nije je bio problem naii. Nisam uloZio ni trunke truda, dok sam se, voden nepogreivom rukom, priblivao ovom uzvienom mjestu. Bojabfitnaruka me ovf zadnjih metara mog puta zaista paZlj ivo pratila. Crkva, mistino tijelo Kristovo, jedna je i jedina od Rima do Ognjene zemlje i nebeskf visina, ali mislim da na tom potezu ne bih rnogao naii prikladnlje zaiednice ni duhovnog pastira od ovog. Ne vjerujem da je postojao bolji odgovor na moje potrebe. Uplovio sam u najbolju luku za moju nasukanu barku. U nekoliko minuta, dok sam sa strane promatrao duhovnika ove akademske crkve, moje se srce oslobodilo straha, a tijelo napetosti. Njegovo prijateljsko lice i blaga pojava oerali su i zadnje ostatke nedoumice. Bog doista zna izabrati. lJvjerio sam se u to od tada do danas bezbroj puta. Bio je taj ovjek,bez sumnje, dostojan

rati, no bio je on " sarrta" sve to mi je frebalo, istinski poslanik Isusa Krista koji je mogao moju sudbinu usmjeriti putem ivota. Nakon to se sve pomalo stialo i veina se nazonih razila, priao sam mu i zamolio ga za ozbiljan raz;gavor Imao je vrlo zgusnut raspored pu mi je ugovorio termin za nekoliko dana, ali je samo nekoliko minuta kasnije izgleda shvatio da se ovdje radi o neemu ozbiljnom pa je na razgaYor pomaknuo za iduu veer. Kad sam mu sljedee veeri od poetka do kraja izloilio svoje lutanje zadnjih godina, opet se jedan grumen stvrdnutog, teko optereujuieg gliba iskotrljao vani iz poluotvorene due, preputajuii taj komadii slobodnog prostora milosti i pokajanju. Poput milosrdnog oca razmetnog sina, doekao je moj duhovni skrbnik tu traljavu ispovijest, bez mrvice osude ili prijekora. tovie, kao da je unaprijed znaa svaku moju rije i misao, uzvratio bi mi utjenim odgovorom i nezasluenom poporom. Jo jedna duboka otvorena rana zacijelila je te veeri kada sam uz njegovu pomod spoznao kako ova avantura ipak nije nanijela nepopravljivu tetu mojoj vjenosti. Iduih tj edana, dok sam konkreti zir ao pnprem e za p ov ratak u zajednicu vjernika, nesigurno i plaljivo, ali i ustrajno i redovito posjeiivao sam svetu misu u mojoj novoj zajednici, usudujuii se postupno tu i tamo pruZiti ruku ponekom od dobrih ljudi to su tu redovito astili Boga. Uzvrat:'li su mi onako kako to samo Botja djeca mogu. U samo nekoliko dana otkrio sam kako je moje usamljenosti neobjanjivo nestalo. Moji dani postali su ispunjeni, a djela smislena. Cak sam poeo osjeCati kako se u meni budi onaj nernirni osjeiaj izgubljenio desetljedima unatrag: uzbudenje pred planovima koje sam stao kovati. Moda to i nema veze s duhovnim, ali je bilo izvrstan pokazatelj da je cijelo moje bie oZivjelo, Zivnulo. Ipak, druZenje i ljudska toplina su zemaljska dimenzi' ju, uja sam stajao na peronu kojim bi trebao prodi vlak za
232

nebo, ali bez karte. Srce je jo bilo nemirno, nestrpljivo, u strahu da se ne izgubi u ekanju. Zarko sarn Zeliounutra, edao sam oti na svetu priest, posvetiti svoje oneiieno tijelo i duu, i silnim naporima anulirati sve ono zlo iklevetu kojom sam obasuo svoju majku.

233

U kui OeCIoi

Mnogi se danas, nakon bumih politikih promjena u

naoj zemlji, vraaju u Crkvu bivajui nerijetko i sablazan onima to je nikad nisu ni naputali. Ponekad s razlogoffi, ponekad i bez njega. Postalo je prilino uobiajeno vidjeti nekog novog pred oltarom, gdje u poznoj starosti ili bar odraslim godinama prima sakrament krtenja. I vei je to postala "rutina" i njima, d i sveienicima pomalo. Tko je io, dakle, s onima koji nikad nisu ni uli u iajednicu vjernika, zahvaljujuii prije svega svojim zabludjelim precima. Posve je druga stvar, medutim, kad se radi o onima to su se svjesno izopiili i odbacili sakramente koje su primili. Njihov je povratak u Crkvu, na Zalost, toliko rijedak da nakon Drugog vatikanskog Sabora, barem koliko ja znam, ni ne postoji novi slubeno propisani obred za tu priliku. Kao da su od njih ve svi digli ruke. Zato sam ono to je jo5 preostalo do mog konanog powataka u kuu svog nebeskog Oca smatrao ne samo velikom miloiu, nego ak i iznimnom prednou. Naime, uiniti neto u to su vei toliki prestali

vjerovati. Morao sam stoga sad jo jednom iznova proivjeti sve bure i oluje zadnjih desetljea mog ivota i
iznijeti ga kao na pladnju pred osobu ovlatenu od Crkve, u ovom sluaju nadbiskupa splitsko-makarskog. U pismu koje sam mu uputio nastojao sam iznijeti sve to sam dri,ao bitnim za moje lutanje i povratak doma. Koliko sam u tome uspio, a koliko se je to pretvorilo u obranu i napa d, ta zna on, Bog, i nekolicina ljudi koji su imali prilike proitati pismo. Buduii da se radi o etiri gusto tipkane stranice pisma iji se prvi dio gotovo do u rije podudara s dijelom prvog poglavlja ove k^jig", mislim da bi bilo suvie zarnorno citi234

rati ga u cijelosti. Stog ovdje donosim njegov drugi dio koji govori o povratku Crkvi i zbivanjima posljednjih
mjeseci.
sam onda, pitat ete, kao tako reaafi jehoaac, relatiano brzo posumnjao i na kraju " otpAo" ? Pa teko je sada odgoaoriti na to pitanje. Sada kada o tome razmljam, ini mi se knko aeinu nauka Kule straare u soojoj dubini zapraCIo nikad nisam ni prihaatio. Uaijek sam u njihoau napadu na Katoliku crkou osjeao u sebi da se na taj nain i
mene napada.

Uz sae nastojanje da pokazujem oduevljenje za njihouu istinu, ipak je u meni szte ta arijeme iajela prikrioena jeza i neka
orsta tuge to sam napustio saoju Crlwu. Prouaaajui Saeto pismo, ak i u njihoaoj interpretaciji, nije mi moglo promai mnogo toga to mi je daoalo odgoztore nabrojna pitanja od daanine. Thla sam u pokuaju da osudim Crlu szte dublje ulazio u njezine tajne. Shaaeao snm pomalo da nitka nema praao osudiaati Crkou zbog bezbonosti onih koji je posjeuju. Zapraao,kno grjenicima, tla natn dajepraoo osuitiaati

i njih.
U biti, Z,elim rei luko me naulu Kule straare nikad u stoarnosti nije zarobila. to znai biti zarobljen tattom naukom nauio sam nedauno, kad sam pokuao jednog, izuzetno mi dragog lana sljedbe aduratiti. Tb aie nijebila ista osobakoju sam do tadapoznaaao. Pretuorio se u stroj za recitiranje nepoaezanih biblijskih staaaka.

Ono to mene jest dralo zarabljenim je njihooo priaidno iedinstao i ljubao koju gsje medusobno. Mislim da sam saiesno zataarao oi pred oiglednim herezamfl u nauku Kule straare, zbog neizmjerne dobrote pojedinih lanouakoji su se mnoga puta uistinu Zrtaooali za mene. Mogu zapraoo rei da sam pnti put u iaotu osjetio da me netko smatra sebi raanim. Za njih sam bio oajek i brat, n ne palupismena Wtanga. Talwim su me, naime, smatrali i smatraja dlanoai Katolidce crlwe. Moj iaot se od tog

235

djejeg daba radikalno promijenio. Nikomu nisam dinia zlo, barem ne aie nego to ani ine jedni drugima. ZaradiCIno snm saajkruh i ivio saoj iCIot, pa ipak mi nitko od pripadnika moje Crkae nije

ajerouao

niti me smntraa "normalnim" . IEHOVCI IESU I TO IE BILO TO. Nitko ne aoli da ga

smatr aj u b etij om kad a e moe biti oa j ek, a oaj ek s am bio me du jehoacims. Zq #Lefie, ta jebio najaei dokaz da su od Boga aodenL Kad dodam da sfrm, nakon to sam im se pridruio, ostaaio aie tekih paroka, moete slotiti mozaik. Eto ksko sam tada mislio. Ipak, isto doktrinarna pitanja kao i taj unutarnji osjecaj sve me je oie muio. Besmrtnost, raj, pakao, Petroao nasljedstna. , . Sae ee sam se laao lcranske literature traei odgoaore poznatih teologa. Oni subili uprauo onakailmlte sqm i oekiaso, Pastajao srn sae sujesniji da jehoaci nisu nikakaa pran ujera nega da sam upao u opasnu sekta i da je arijeme da "zbrierfl" dak nije prekasno. Od tog sarft nrentenfr u molitrsamn szle jae malia Gaspodina da mi pokae praai put. Zaprnrlor jedno je arijeme jedina maja

molitaa glasila otprilike oaako: - Gospodine, pomozi mi pronali pravi put, Taoju prfruu istinu, praau ojera! Daj mi znak ili me usmjeri. Ako sada pripadam praaoj ajeri, zsto ne rnogu toliko toga prihaatiti, a aka ne, zata me uza sae moje molitae ne izaede iz nje? Mnogi danas saoje hiroae nazfuaju Bojim aodstuom, pn ja saoj postupak ne bih elio praadati time, ali ne mlgu ne rei knko sam uajeren da je Gospodin konano ua moje zaziae i usliqo moju molitau te Vam danas rnogu pisati ova pismo. I dok ga piem,'u rnom srcu plamti iskrena nada da e me lno odaesti natrag u jedinu od Krista i Boga ustanooljenu Crkau. Saeenik koji posreduje u oaom ree mi kako bih trebaa o snemu dobra razmisliti, ali ja oaa nisam nipoduzea bez razmiliania i bezbroj molitai. Moje je traenje trajalo dugi niz godina priie iskustaa s jehaacima, zatim na "odslutenju rokfr" kod njiLl, a nsroito nakon tag,

236

to da kaem?

U srcu duboko i gorko alim to sam napustio Saetu katolilcu Crlsu, to sam, postupajui po nalogu Kule straare, Gospadina Isusa Krista srozao na razinu smrtnog oajel<a, to sam odbijao odati slaau Njegoaoj presaetoj majci Mariji i saim saetim"a i praaednima. Zatim zbog saega toga i jo milijun drugih staari. Ali to je uinjeno udinjeno je. Ia to ponititi ne mogu, ali ispraaiti elim i mogu, uz pomo Vas i stsih onih koji nas zastupaiu kod Gospadina Boga. Da li sam sigutafi u ouo to piem? Da, siguran sam! Ali ta to znai? Znam tano ta je mislio soeenikknd mi je rekao da razmislim: "Ne gradi kuu ako nisi siguran da je moe doariti!" "Ne suprotstaaljaj se nnnom lalju ala nisi siguran da ima daaoljno snfrge zA to!" Postoje, medutim, staari koje se ne mogu proraunati. to to znai biti siguran tt neta?

Apsolutna sntn siguran da od oCIog trenutka elim sluiti Gospodinu na najbolji nain, u Njegoooj Soetoj latoliileoj Crlwi! U to sam siguran! Alikolika je snaga moje ajere? Tko mi to moe rei? Tko je to do kraja iskuao sooju ajeru? A tko uope zna da vjeruje ala nije
bio iskuan? to, dakle, znaibiti suguran?

Luciji

Dos Sanfos (jedna od

da

je uidjela z)ragq a ne Gospu. I ona je posumnjala. Pa ipak je znala da je aidjela ialco nije bila sigurna. Tako i ja. Da li sam siguran da je oao pozia od Boga, a ne uarka Sotone ili moja zabluda? SAD SAM SIGURAN DA IE TO POZN I DAMU ZELIMUDOVOLITTI! Ali prije daije godine bio sam uajeren da su jehoaci jedina praaa religija. Tka mai,e biti siguran da je siguran? Kalika je arstina moje ajere, ja ne mogu rei, jer tko moe rei da je postojan u ojeri, a da nije daiaio iskuenja, i ako iest, tko mu moe rei da u jo gorima nee popustiti?

vidjelica iz Fatime, moja naknadna op.) su rekli

237

Zrum vRATtrt. ya Zntttw uCt u IsrrNSKr oDlros s BoGoM t stuZtrr MU u svu vE er'r osr. u ro sAM srculi-l'ru zr,tm rt prurrol
NEvIERE. IA sE NE Mislim
da sam rekao sae ta sam imao rei. Kao predstaanika

IA SAM SIGURAAI D SE ZELIM VRATITI! MA NE vn qrrrt! vRATrrr sE twoZr, sAMo TAMI zDAKLE sI ooao, A IA sAM, eREMDA KATzLIK, ooao ru

saete katolike

Crlse, ja Vas jo jednom molim da posredujete u mom poaratku u njezino krilo. UnaprijedVam zahaaljujem i srdana Vas pozdraaljam elei Vam mnogo Bajeg blagoslwa!

(Pismo je doneseno uz jezirre i pravopisne ispravke, a na nekoliko je mjesta prilagodeno objavljivanju budu ei", zbog emocionalnog stanja u kojem sam ga pisaq bilo vie kaljavih konstrukcija. Smisao ni jednog dijela time nije poremeen.)

Nekoliko dana poslije, kada je stigao nadbiskupov pozitivan odgovor i doputenje zapovratak u zajednicu vjernika, uslijedio je whun ac uzbudenja i emocionalnf plima u mom srcu. Anaao se tu dodue i poneki prizemniji osjedaj. Nikada, naime, nisam volio velik publicitet pa me, onako uzbudenog, nije nimalo obradovalo kada je sveienik na kraju svete mise, javno, s oltara, najavio obred ponovnog primanjaizopenika. Kao to vei napomenuh, takvo neto vrlo je rijedak dogadaj pa ie to izazvalo velik interes i zanimanje nazonf na misi te je tom inu na kraju prisustvovalo daleko vie ljudi nego to sam oekivao, a i priZeljkivao. Ipak, staza kojom sarn sada koraao bila je posuta milijunima bijelih rui,a koje su toliki sveti zalljevali svojim molitvamazaobtadenje grjenika. Tako sam, za moju narav vie nego staloeno, pristupio pred oltar. Lakoiom andeoskih krila, udnovatom smirenoiu, kleao sam pred oltarom s upaljenom svijeiom u rukama i ispovjedio svoju tlu* i nepokolebljivu vjenu odanost Svetoj katolikoj Crkvi:
238

Pred saetim Eaandeljenq bj, datieffi saojom rul<am, te uajerm da se nitko ne moe spasiti bez one t:jere drti, vjeruje i ui suetA, katolika, apostolska i rimska Crkrsa, a protia koje sam ja

l*i,

mnogo sagrijeio, pristajui i ajerujui, to sada ueornt i,alim, naukkoji se pratiai njezinoj nauci,bolno se lwjui za saoje prosle zablude, sada ajerujem do j, suetA, katolilu, apostolslu, rimslu Crlsa, jedina i prarsa Crlsa, kaju je Krist utemeljio na zernlji, te se njoj saim srcem podlafom, Vjerujem sae lanke ta ih ona predlae da seajmtju, a odbacujemi osuitujem sae to ona odbacuje i osuituje te sam spretnan opsluiaati srse ono to mi ona rwreduje. Vjerujem u jednoga samogfr Boga, u tri Osobe Boansl,loit, premda medu sobom razliite, ipak su jednake, to jest: u Oca, i Sina, i Duha Saetoga. Nadalje ispoaijedamlutolidlci nauk o muci, smrti i uskrsnuu Gospodina naega Isusa Krista, ajerujem da su daije naraui, boZanslu i oojeanska, sjedinjene u jednoj osobi,boansko matqinstao Preblaene Djeoice Marije bez grijeha zaete, kao i njezino n eolulj ano dj eaiansta a. Ispoaijedam tinitu, stoarnu ibitnu prisutnost Tijela i Krui Gospodina naega lsusa Krista zajedno s njegoaom duom i boanstaom u Presaetom Oltarskom S alcramentu. Ispovijedam da je sedam salcramenata, ustanoaljenih od Krista Gospadina za posaetenje roda ljudskoga, A to su: lcrtenje, patarda, euharistija, pokora, zadnje pomazanje, soeti red i enidba. Vjerujem u istilite, uslcrsnue mrtaih i iaot ojeni. Priznajem praenstvo ne sarno asti nega i alasti rimskoga biskupa, nasljednika blai,enog Petra, poglaaice apostola i namj esnika Isusa Krista. Staaanje srsetaca i njihovih slilu. Ugled (autoritet) apostolske i crltene predaje, a tako i Saetoga pisma, kojeg ne smijemo tumaiti ni shuaati ni u jednom drugom smislu osim u onom koji je drala te i sada dri soeta majlu katolika Crlrca. Napokon, ispoaijedam sCIe to je bilo ustanoaljeno i odreeno od saetih kanana, opih sabora, a naulastita Tridentinskoga i
Vatikanskoga.

239

Zato iskrenim srcem i istinitom ajerom odbacujem i proklinjem saaku zabludu, saako kriaovjerje i sljedbu to se protivi reenoj saetoj, Iutolilcaj, rimskoj Crlti. Tako mi Bog pomogao i oao saeto Eoandelja, koje rukom datiem.

Amen! esnaest godina poslije prve, promaene, i posljednje, dvoline ispovijedi, sazrelo je vrijeme da se otvore sve zalwdale ustave due i milijuni kubika najintimnijih tajni s rijekom svza pokajnica izl$u pred mog nebeskog Oca, a ovo izmueno tijelo i dua konano smiri u Njemu. Koliko pogane zloe,skrivenih nedjela, potajnih pouda i neistf tehja, zlih nakana i pokvarenf misli moZe stati u te uske grudi! Ta prva ispovijed trajala je vie od sat i pol i dua se nairmo, naizgled rastereiena, vinula gore, ali je zemaska tei,ajo bila paka. Nisu irom otvorena vrata srca mogla propustiti toliki kapacitet nagomilanih grijeha da bi se u samo jednoj iskrenoj ispovijedi sve izlilo vani. Moja druga ispovijed:u24 sata trajala je ak i due od prve. Tek tada sam doista uinio taj korak, potpuno uvjeren kako s druge strane reetkaste pregrade stoji Kristov zastupnik i ovlatenik. I one najskrivenije Zelje i misli, toliko duboko zakopane, da sam ve1zaboravio kako ne dio mog Livota,isplivale su vani i nestale u moru milosti i oprotenja. ak i dok su mi do uiju dopirale te nevjerojatne rijei: - Idi u miru, Bog ti je otpustio grijehe - bilo mi je teko vjerovati da se to uistinu zbiva, da je to zaista moguie. Ali bilo je. Znao sam to zasigurno kada sam, barem onih prvih

nekoliko minuta, preputen tom izljevu neshvatljive

ljubavi, bez mrvice svjesno skrivenog grijeha, kleao pred SvetohraniStem. Konano sam i sm bio pozvan blagovati Zivotvorno Tijelo Kristovo i krenuti tom uskom stazom prema vjeno zelenom perivoju. 240

lJ tom duhormomi tjelesnom utku sveope rastereienosti shvatio sam koliko je vjera daq, iznad svf dosega naeg

uma. Kada bi moja nekadanja braia iz sljedbe jehovaca mogla osjetiti samo jedan promil milosti to se izlljena pokajniku duu u ispovjedaonici, kako bi se suznih oiju odrekli svoje zablude. Vjerovati u Boga, a ne kuati vidljive znakove Irljegove milosti, svete sakramente, promaaj je s nesluienim posljedicama, sa zrcalom kao jedinim izvorom snage i pomoi. Otud i toliko lutanje "vjernika novog doba".
to loS

reii naposljetku?

Da sam danas konano istinski krianin, krotak, tddostan, samoportvovan? Recimo samo da sam relativno istinoljubiv. Bilo bi krajnje dvolino i apsolutno nespojivo s tom konstatacijom reii kako i danas, nakon svih lutanja i blagoslova koje sam okusio, uvijek i na sve gledam oima vjere preputen Bojem vodstvu i providnosti, zr ae(i ljubavlj u to sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi (1 Kor 1'1.,7). Da mi je makar djeli toga. Isuvie je moje tijelo jo zemaljsko, isuvie sporo btojim korake jedva vukuii noge po ovoj pranjavoj cesti, a da bih svijetlio vinjom svjetloiu. I dalje sam tu, na nekom putu, koji je ponekad maglovit ponekad neravan i krivudav "Dan mi je i trn u tijelu, andeo sotonin da me udara, da se ne uzoholim, da mi milost Gospodnja bude jedina snaga koja ba u slabostima usavruje" (2 Kor 12,7-9). Ne mogu rei da me ni danas kriZ uvijek veseli, ponajmanje ba kad me pritisne. " Zakon je, znarrro, duhov trr ; ia sam p ak tjelesan, pro d an pod grijeh. ZblLjane razumijem to radim, te inim ono to ne bih htio, nego to mrzim - to inim" (Rim 7,14-'1.5). Iako *i j" "Gospodin dozvao u pamet da je njegova volja 241

da ine dobra djela uutkamo bezumne ljude" (1Pet 2,15), bezumnik u mojoj vlastitoj glavi zrtao me jo esto potpaliti

na rat mislima i rijeima, a nerijetko i sirovijim sredstvima. Ipak, kao to sam se nekada pomirio s injenicom da nisam sredite svijeta, nego tek beznaajna tokica u njemu i da moje Zelje nisu ni zakon ni obveza, pokuavam i danas prihvatiti stvarnost, ne kao neto subjektivno, krajiak svijeta dostupan mom oku i prosudbi, nego neto neogranieno objektivno, to tee izvan mene, bez mene, popuno neovisno o mojim nutarnjim previranjima. Ovisno o tome koliko mi to polaziza rukom, daju se vei ponegdje i ubrati plodovi iskustva koje nazivam obraienjem. Vjerojatno najveii medu njima, iako ponegdje jo nedozreo i kiselkast mojim ustima, jest da nerijetko ipak lake podnosim druge negoli sebe samoga. Svjestan goleme veliine brvna u vlastitom oku, isuvie sam zaokupljen kontrolom neobuzdane naravi i otrenjem otupjele savjesti, a da bih naao vremena zurTti u tude poroke... ponekad, natalost, i u tude potrebe. Ne znai to da i dalje, po sto puta na dary ne udarim po drugima. Naprotiv Onim preostalim slobodnim krajikom oka primjeiujem ak i vie nego prije sitne tokice tudih nesavrenosti, prosute po bijeloj pazadini vjere. Kad se elim utjeiti, kaem si da je to samo pokazatelj poboljanog duhovnog vida, a kad Zelim pogledati istini u oi, priznam da je samo jedna od bnih slabosti protiv kojih se jo moram boriti. A najbolji nain da se raisti sa sobom i prihvati "grjeni svijet" jest da se vlastita dua prostre po istoj toj pozadini. Doista, nestaju prijeke osude, otupljuju otrovne strjelice, padaju nedorasle ambicije, mijenja se itava slika svijeta pred pitanjem koji bih autoput do pakla sam izabrao da sam se naao u prilici biratr, kako bih sam upotrijebio mine da su mi kojim sluajem bile povjerene? Zarblhsam manje potonuo , zar bih sam bio svetlji, zar bih sam odbio slast, ast i vlast? Stvar je tek sluajnosti to se u svijetu nisane vinuo toliko da bih i drugima upao u oi. Nisam Ii s obzirom
242

na svoju marginalnu ulogu u okolini u kojoj sam obitavao i nesrazmjerno velik obol dao njezinoj pretvorbi u pakao na zemlji? Doista, koliko sam god mizerna tokica tu bio, toliko sam d*g taman trag za sobom ostavio. I zar sam ak i na-

kon dugih preispitivanja, osim tek tu i tamo za plandovanja u sjeni jehovske filozofije, takav ivot smatrao loim, a sebe pokvarenim i nemoralnim? Otkud mi onda pravo osudivati neke to su motda tz oinske ljubavi i straha od buduinosti isuvie pouzdanja stavili u materijalno i propadljivo? Ili u one to su u nedostatku vjere i pouzdanja u vinjeg suca povjerovali kako su sami pozvani uspostaviti pravedniji poredak na zemlji. Ta ako je Petar, a poslije svih Gospodinovf znakova i nakon to ga je sam priznao Mesijom, mogao zanijekati svog uitelja i usprkos tome ostati stijena Crkve, tko meni, tko bilo kom bijednom grjeniku daje pravo suditi nekomu to pod bljetavilom svijeta koji nikad nije tako mamio nije ostao savren? Kako naposljetku suditi ovjeka po zakonu koji nije znao, kako zamjeiti nedostatak savrene ljubavi i istine u svijetu lai i sebinosti? Nastojanja da stvori svijet po svojoj mjeri toliko su izmakla ovjekovoj kontroli da je konano stvorio mutanta vlastite vrste, roba svijeta koji mu je trebao posluZiti. To dehumanizirano bi(e,takozvani ovjek, ovjek odvojen od svog Stvoritelja, jest rijeka bez tzvora i ua. Ustajala vijugava kaljuil,a usred beZivotne doline ograniena visokim nasipom propadljivih dobara. Nita ne oZivljava njezinu povrinu, ni kap kie ni daak vje*a, nita. Tek gomila krastavih ,abai malarinih kukaca to rovare po njoj uznemire je toliko da pokrenu i najdublje dno podiu jo vie blata ubijajui svaku nadu u Zivot, zafrrarujuiiputsunevom svjetlu to eli do njenih dubina. Odsjeen, dezorijentiran, prazar., on ivi od danas do sutra u kaosu izokrenutih vrijednosti, kao stereotipna imitacija idealiziranih junaka to ga svakod.nevno bombardiraju s blistavog medijskog neba. 243

ta mala tokica u pozladenom komadiiu stakla, udaljen taman koliko i domet njegova duhovnog vida, tek nekoliko centimetaraod nosa, rasplinjuje se poput

Njegov

cil1,

fatamorgane svaki put kad ga dotakne.Tzasvakog breuljka ostvarenih ambicija krije se planina novf, jo privlanijih, jo poeljnijih.

Vegetira*le u svijetu umjetnf potreba, udovoljavanje tijelu, svijetu i Sotoni, nekad u borbi zamaterijalnim, nekad za slavom i probitkom, to bi bio cilj i smisao ivota, Poneki "plemenlttji" tu stvori i neku svijetlu politiku, socijalnu ideju, no bez Boga kao izvorita i ishodita i ona se ubrzo ugasi u Zitkoj rijeci rtavajo jedne zablude. IJ tom mizernom pokuaju da se izigrastvarnost ovjek
postaje rob, rob najgore vrste, rob sebe samoga. Od svakog se gospodara nekako i moe pobjei, svakom se uvaru moe uma.knuti, ali kamo pobjeii iz vlastite koZe, dapae iz vlastite due. Kao stravian plod egoizma prutase iroka strada do doline vjenog plaa i krgut a zubi. Pa kad se tako stvari sagledaju, onda je i "najgor7" ovjek, najvedi neprijatelj, najperfidnij i prevarant, najpodmukliji ubojica, najpodliji zloinac tek jadno malo stvorenje izgubljeno u labirintu Zehja i poZuda toliko zaokupljeno zemaljskim stvarima te uope nema snage podii pogleda gore, ka svjetlu to obasjava svu njegovu bijedu. I gdje je t, onda mjesto mrnji, gdje osudi, gdje prijezu.u? Dodue, lake je to reii nego uiniti, ali prepoznati dobro izmedu zLa, pronadi vrlinu medu manarna, ljubav u

surovoj borbi za centimetar ivotnog prostora, odvojiti grjenika od grijeha, baciti pogled daleko u proIost, duboko u duu stvorenja, nai prvi uzrok,pomae to u shvaianju
svijeta. Prihvaanje vlastite ogranienosti daleko je tee.

Avantura koju sam vam ispriao ,bez obzira to je trajala relativrro kratko, nije prola bez dubokih oiljaka na mojoj dui. Neki od njih e vjerojatno, kao runaizraslina, 244

Zivjeti dok i moje tijelo bude srlialo ovom dolinom suza. Gotovo nepopravljiva je teta nanesena nekim vjerskim likovima i istinama,izmedu ostaloga. Koliko sam lako prihvatio istinu o Presvetom Tiojstvu, boanstvu naega Gospodina Isusa Krista i mnoge druge istine vjere, toliko mukotrpnim i tekim nalazim zahjublti njegovu dragu roditeljicu i nau nebesku Majku, Blaenu Djevicu Mariju, ak i nakon sve one milosti koja se izlila na mene. Svjestan divovske veliine i slave koja ovjenava taj sveti lik, ju ipuk esto ne mogu iz svoje podsvijesti otjerati onu duboko ukorijenjenu misao o "obinoj smrtnici" i "paganskoj botic7". Jo i danas kad Je molim za milost i zagovor kod Njezina Sina, odnekud iz neistraZenih ponCIra svoje nutrine zaujem tihi glas: - Ta kome se to moli, ti mizerni bijednie? Zar ne jednoj smrtnici, pae poganskoj boici? Pa gdje to Sveto pismo o njoj govori tako uzvieno, nisu Ii to samo zablude zaslijepljenih? A kad onda oeram zLoga iz svoje glave, elim se koncentrirati prema svojoj nebeskoj Majci i s bolom u dui ustanovim koliko je moj odnos prema njojjo hladan. Koliko tekim nalazim predati se u Njezine svete ruke, kao najsvetiji pladanj na kojem bih i Isusu mogao biti prikazat1.

Nije samo lik Majke Boje nagrden mojim iskustvom. I gotovo sve druge krdanske vrijednosti i veliine trpe u izvjesnoj mjeri, ovisno o tome koliko se vei jehovizam na njih okomio, no to je dio borbe koja me eka ovih desetljeia pred kojima stojim. Nacionalna svijest na drugom je mjestu, odmah tzav1erskog osjeaja, na listi za odstrjel Kule straare. Tako su kozmopolitizarn i globalizam u sluZbi Sotone u meni, "nadnacionalno osvijetenom ," lrbrzo stekli vjernog sljedbenika, uvelike ni do danas nepokolebanog. Naroito se to da osjetiti u nekakvim politikim previranjirna, gdje istomiljenike mogu pronadi jedino tamo gdje je vjera ap245

solutno mrtva. eesto jednostavno preutim kad svi oko mene vide sotonsko zlo u onom to ja osobno doZivljavam kao borbu za bolji i pravedniji poredak na zemlji ili obratno. Mnotvo je i drugih rana o kojima bih mogao pisati da ie gotovo nevjerojatno koliko se toga dalo urezati u moiu osobnost za samo nekoliko godina. Ipak, sa sigurnosiu da sam konano na putu kojim me Gospodin pozvao, " drirr. da sve patnje sadanjega vremena nisu nita prema buduioj slavi koja se ima oitovati u nama" (Rim 8,18). Uz pomoi Boil1u, nastojim ivjeti onako kako On to od mene zahtijeva gledajudi naprijed. "Jedno sarno: to je za rnnom, zaboravljam, za onim to je preda mnom, preem. K eilju hitim, k nagradi vinjegpoziva BoZjeg u Kristu Isusu" (Fil 3,L314). To mi daje sigurnost i konani mir Kristov. Znamda je On umro i za mene jer, "ne trebaju zdravi lijenika nego bolesni" (Mt 9,12). Uz nekolicinu dobrf ljudi, vjerujem iskrenf vjernika, sa svim svojim manama i vrlinama, to mi je kudikamo lake. Spontanost i lakoa s kojom su me primili u tim prvim danima pomogla mi je vratiti vjeru u ovjeka. I do dan-danas oni su mi tako neophodan oslonac, a da najee toga nisu ni svjesni i to ponajprrje zbogmoje slabosti na rijedima. AIi to je tek jedna od mojih slabosti s kojom de morati ivjeti. Kao iskreni ljudi mislim da su mnogi, unato tomu, ved uspje.zaviriti i u moje srce i tamo naii more toplih osjeCaja prema njima. Neka ih oni griju dok se moja osobnost ne oslobodi do spontanog irenja istih. "Zrrarr.i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i svata navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jaa.Ipak, lijepo je i od njih to sa mnom podijelie moju nevolju" (usp. Ft],4,1214).

Znam da me Sotona ni danas, kao ni nikoga od nas, ne puta na miru, aLi znam da ni Otac ne trati od mene vie nego to mogu dati. Stoga, "uvjeren sam doista: ni smrt ni Livot, ni andeli ni vlasti, ni sadaSnjost ni budu(nost, ni sile
246

ni dubina ni visina, ni ikoji d*gr stvor nee nas mofi rastaviti od ubavi Boje u Kristu Isusu Gospodinu naemu! "(Rim
8,38-39).

247

Zavodnici

ili rtue?

Iako su, s jedne strane, kao instrumenti Kule straare

odigrali prilidrro negativnu ulo gu u mom tiv ottt, zaM ar aju(i me u labirint krivovjerla iz kojeg me je samo nezasluena Bojadobrota i milost Lzvelau Zivot, Ijudi koje sam nekoliko godinabez primjese dvolinosti zvao braiom i sestrama isuvie su mi se urezali u srce, a da bih iz njihovih ivota otiao tek tako , bez pozdrav4 poput lopova u noii. Kao da sam uinio neto krivo, neto zbog ega bi ih trebao izbjegavati. U njihovim oima sigurno jeizgledalo da sam se, poput nezahvaLrog derita, iskrao iz doma koji mi je pruZao toliko topline i bio sigurno utoite. Odluio sam stoga barem nekolicini onih najprisnijih mi"prijatelja medu braiom" , u telji da ne budu jednostrano i krivo informirani o mom postupku, do u detalje obrazloTtiruzloge mog odlaska iz "]ehovine skuptine". Tko sam mjesec-dva po mom odlasku na njihove adrese

poslao iskreno pismo prepuno toplih osjeiaja, ali i

odlunosti da se oduprem krivovjerlu Dragi prijatelji!

kie

straare:

Nakon mog viemjesenog izbiaanja s uaih sastanaka mistim da aam je jasno knka se aie ne smatram lanom uae zajednice. U ovom pismu koje aljem na adrese prisnijih mi osoba iz skuptine 7... (premda ima i onih kojima ne magu pisati jer ne znam njihoau tonu adresu) elim se sa soima Ttamfl dianim ljudima oprostiti i izraziti aam maje iskrene osjeaje bez obzira na moj postupak. Tuan sam i alostan lad pomislim da ete mi vi, najdrai prijatelji (ozso su rijei iz srca), biti stranci i akretati glaau od mene na ulici. Iskreno, iz dubine due, alim zbog toga, ali tako to ide.

248

Pa ipak l)am elim rei laks ni jedna rije koja ztam se, u rasprai koja slijedi, molda uini tekom nije namjerna talsa i nipoto nije upuena aama osobno. Naprotio, oaa djela ljubaai zauaijek fe ostati u mom srcu i sjecanju i uaijek u moliti Boga da aas blagosloai dobrim duhoanim aidom i zdraaljem. Budite sigurni da nikad netu zaboraaiti aaa doha diela, uldjuujui i niobilniji topti osmijehlud mi je trebao, i znajte da me niita ne bi uinilo sretnijim nego lcad biste mi mogli i htjeli ostati braa
obzirana oaaj moj korak. Ier uzaau srn se ljubav i nesebinu pomo odrelcao najteih porolu u soom ktotu, potol za koje uope nisam ajeroaao da se mogu odbaciti. Uz aau pomo zaista sam postao noai oujek. Uz aau sam se reanast nauio to znai a jeti saoju o jeru, i lwko j e trulo tradicionalno kranstao . Uz oau pomo i, ojerujem, Boje aodstao krenuo sam putem Zivata. Nil(frd prije susreta s CIama nisam bio dio neeg, uaijek sam se osjeao izoliranim i usamljenim. Nilffid me prije ljudi nisu drali sebi raani?n. Nil{nd prije nisam osjetio (osim moda od mojih roditelja) da me netko aoli. I sada pri pomisli na aas u majim se grudima staara taplina ljubaai i neizmjerne zahoalnosti to ste mi tu ljubaa poluzali, to u meni niste aidjeli ono ta su aidjeli drugi ljudi, pripadnici moje Crlte, nego ste vidjeli da sam ljudsko bie eljno dobrcg odnosa s drugima i prije sregn s Bogom. I upraoo zbog oaog drugog, ja i unato saoj vaoj ljubaoi ne mogu ostati s aam. Bog mi je sajedok da sam se trudio zaobiIaziti oigledne hereze u nauku Kule straare zbog uae neizmjerne ljubaai, no naposljetlfia sam ipak morao odustati jer Bog mi je ipak najoaniji. Smisao tnog isota danas je sluiti Njemu i zato satn morflo poduzeti ooaj korak. Uoijek u oas pamtiti i aoljeti, no ni zbog sae aae pojedinane ljubaui i dobrote ja ne mogu prihaatiti kriaoajerje Kule straare. Na kraju afrm upuujem izraze iskrene kranske ljubaai i malim za vas, da progledate, obratite se i postanete mi opet braea u P<AVOI VIEKr!
bez

Uz pismo poslao sam i L4 stranica gusto tipkane rasprave u kojoj sam, vjerujem dosta uspjeno, osporio nauk
249

drutva
narav.
so

i ukazao na njegovu nebiblijsku i nekransku

Danima nakon toga bio sam uzbuden u oekivanju njihova odgovora i reakcije. Duboko u sebi vrsto sam vjerovao da ie iskreno pojanjenje koje sam im poslao potaknuti makar neke od njih da preispitaju svoju vjeru i pridrue mi se u traZenju prave istine. Jo jedno razaaranje, jo jedno otreZnjenje, jo jedna duka za uho nedoraslog teologa. Od svih tek mi se jedan bivi brat javio i dugo, do kasno u noC vodio raspravu. NaZalost, ni njegova ideja nije bila traiTti istinu drugaiju od one Kzle straare, ve1 izblti "gluposti" izmoje glave i vratiti me na "praviput" .Iedina je ueha bila u tom to je on to, zarazllku od starjeina koji bi uinili isto, radio potaknut istinskom ljubavlju i iskrenou u vjeri da ini pravu stvar. Ipuk, ovdje su i argumenti bili na mojoj strani, pa se brat na kraju naao stjeran uza zid. Nakon to je gotovo priznao kako ovjek ipak posjeduje besmrru duu, to je bila osobita tema nae rasprave, on je naglo prekinuo na dijalog rijeima: - Dalibore, meni je zbagtebe drago to si ti naao novi smisao svog ivota. Drago mi je da moZe otiCi i podnijeti to, ali za mene Zivotaizvan skuptine nema. Bez obzira na sve, ju ti elim sreiu. Uz ovog brata jedino se skuptinski starjeina, kojemu uzgred reeno uopCe nisam pisao i koji je, to je jo jedan dobar p okazatelj nutarnj e kontrole, ekspresno obavijeten o mom pismu, po svaku cijenu Zelio ugovoriti sastanak sa fiInom. Znajui, medutim, to je kao starjeina skuptine duan napraviti u ovakvoj situaciji, a znajuii i tog ovjeka i njegovu "revnost" osobno, nije mi bilo te5ko zamisliti na 5to bi taj sastanak nalikovao. Stoga sam odluo odbiti tu "ast". Bio je to moj posljednji kontakt s ]ehovinim svjedocima, ne raunajuii one susrete na ulici s propovjednicima Kule straare u akciji.
.i

250

Danas, to su ljudi to poput robota, automatski, skreu

pogled kad me sretnu, jedino sjajem u oima oitujuii osjeaj koji strq ne bi mogao proizvesti, a koji zasigurno nije ljubav. Iako sam svakom od njih prilikom svakog sluajnog susreta uputio vidljiv i srdaan pozdrav, on mi je bio uzvraen samo jednom'u obliku hladnog jedva vidljivog
pokreta glavom. Ostali jednostavno skrenu pogled lijevo, desno, gore, dolje ili se pretvaraju da me nisu ni primijetili, a nerijetks, kao to ve i rekoh, plane tu i poneki bljesak udnovato slian prijeziru. I danas su to za mene bolni doZivljaji. Ta kako da ti srce ne zadrhti kad te tako prijezincm sasijee netko prema kome si nekad, pa i sad, toliko iskrenih osjeCaja gEio, netko tko ti je jednom moZda bio sve na svijetu. AIi tako to mora biti i tu nema iznimke Procedura koja slijedi nakon to netko samoinicijativno napusti skuptinu je u biti identina onoj kod iskljuenja. Odbor starjeina smjesta 6e poduzeti sve da prikupi potrebne injenice, a naroito da ispita dotinog ne bi li ga "opametio". Ako taj nzgovor ne uspije ili se ne odrL isti odbor donosi odluku o iskljueryu, odnosno konstatira da se dotini samoiskljuio. Rezultat je isti: Neka je proklet! Na sljedeem skuptinskom sastanku s govornice ie se proitati kratka obavijest: " ... ju samoiskljuen. S iskljuenim se ni na koji nain ne smije kontaktirati". Ovo "ni na koji" znai upravo ono to i pie, Iskljueni je proklet, prljeztua vrijedary odreden za unitenje, tamo gdje je pla i krgut zubi.Ii,eLili tko izbjed istu sudbinu, neka smjesta zaboravi da je ovaj ikada i postojao. Koliko se posluno slijede zapovijedi starjeine, rnislim da na kraju ove knjige zaista nema smisla naglaavati. Doslovno istog trena kada se proita obavijest s govornice, dotini je od ljubeno gbratapostao dumanin najgore vrste.
251

Tko moe objasniti taj emocionalni potres to drma srcima Svjedoka tijekom te "transformacije". Kako uope izgleda " srce" to odjednom, jednim potezom per4 najiskreniju ljubav pretvara u mrZnju i prijezir. Ja ni nakon iskustva sa svjedocima ]ehove nisam u stanju dati odgovor na to pitanje. Moi neuspio pokuaj da pristupim tim ljudima s istinskom dobrom vijeiu, s jedinom pravom i nepromjenjivom istinom posvijestio mi je s im doista imam posla. Moj pristup bio je uistinu iskren, potaknut iskljuivo bratskom i krianskom ljubavlju, kao ljudima koji su me voljeli i koje sam volio, i volim, kao ljudima koji su mi makar jednom u ivotu bili sve na svijetu, kao onima koji su me primili kad me nitko nije htio primiti, naposljetku, kao netko koga do dna due poznaju i u iju iskrenost nisu trebali sumnjati. I nisam uspio. Nisam im se uspio pribliti ni koraka. Stoga uistinu drim tekom iizazovnom zadaCorn koja stoji pred narna kr&nima - katolicima: obraenje zalutalf ovaca na nau svetu katoliku vjeru, pod okrilje majke svih vjernika. Dosadanji pokuaji, iako mi moda i nisu poznati svi aspekti te problematike, oito nisu dali mnogo rezultata. Tek je mali broj onih to se, ak i nakon to se odvae otidi, vradaju na izvor vjere. Mislim da je prije rije o promilima nego o postotcima. Ako tko i napusti put krivovjerja, obino ostane vani, u ateizmu, daleko od Boga... moda izgubljen zauvijek. Ne kaZem da sam pazvandavati savjete, zapravosvjestan sarn da nisam, ali se usudujem uprijeti prstom u oit razLogtako Zalosnom stanju: mlakost krana i potpuno krivo shvaianje poziva krianina. Kao da bi svjedoanstvo za Krista bilo samo stvar biskupa i sveienika. Kao da problem otpada, pa i ]ehovinih svjedoka, nije problem svakog pojedinog kranina i ovjeka. Doista, to su ljudi medu
252

nama. Isti oni nai susjedi kojima iemo sprem.no priskoiti u pomoi ako im kuda plane? Anjihove due? Njihove due tako olako preputamo ognju neugasivome. Iste nae kolege s posla tliizkole s kojima spremno suradujemo za nekoliko noviia ili bodova. Azabjevanje BoZjeg vrta? Ne, radije emo baciti jo koju epanicu na goruii oganj pakla. ]ehovini svjedoci su, usprkos svim svojim ogradama, dio svijeta u kojem Zivimo i o kojem vodimo rauna. Zato je naa briga i sveta obveza dati obol nastojanjima da ih se povrati u krilo Crkve iz koje su se odmetnuli. Kao Boja stvorenja, oni su dostojni malo naeg vremena i djelida naih ivota. Ne pozivam ovdje da ih a Ljubavi i obzira primamo u kuie i sluamo njihove napamet nauene propovijedi. BoZe sauvaj! Ali pozivam i molim da mrnju

i prezir prema krivovjercima

zamijenimo saaljenjem

ljubavlju prcma ZrMartajedne modne mainerije Organizacija Jehovinih svjedoka, dakle udruenje ktla straara, jest u konanici sotonska organizacija. Ako se ova kvalifikacija nekom uini pretekom, neka razmisli o "puklenim vratima" i usporedi to s aktivnoCu spomenute
organizacije. U usporedbi s njenom mrnjom prema IGtolikqi crkvi, Voltaire bi se mogao smatrati poslunim edom. Krui"ii cilj Kule straare, koji ona uope ne krije, jest unitenje Katolike crkve, a tek je prozirna gluma njezina tobonja

odbojnost prema svim "nazovikrCanskim" Crkvama bez razlike. Tkva organizacija ne sarno da je nedostojna i neprihvatljiva kao sudionik ekumenskih nastojanja, koja ionako a priori s gnuanjem odbacuje, nego je i na otvoreni neprijatelj pu mu se stoga, naravrro ,braju(i sredstva, uvijek i svuda treba odupirati. Ali to je organizachja sastavljena od nevinih, premda zavedenih ljudi, rtava dostojnih nae samilosti i ljubavi. Zato je aie nego neophodno stroga dijeliti organizaciiu fehooinih sojedoka od sojedoka f ehooe kao poiedinaca u njenim kandama. Slino je to donekle kao s ovisnicima o drogama.Znajunam se njihov izgled i postupci esto tako 253

zgaditi da bismo f najradije poslali negdje odakle se vie nikada neie vratiti. Ali sigurno, dua svakog od nas toliko puta je proplakala nad potpunim uvidom u sudbine tih nesretnika. Koliko na bijes prem a proizvodaima i preprodavaima tog zlaraste, toliko raste i nae saaljenje prema tim neduZnim trfirama. Mislim da slinu metodu trebamo primijeniti i kod ]ehovinih svjedoka. I ovdje je rije o svojevrsnoj ovisnosti, onoj duhovnoj, koja se toliko teZe lijei. I ovdje je rije o neduZnim rtvama, samo toliko nesretnijim koliko je njihovo lutanje dute, vjerojaro i vjeno za razliku od onih drugih to nakon tjelesne smrti, ini mi se, imaju vie izgleda na Zivot vjeni. I jednako kao to su jadnici s naih plonika, nekad nevina djeca i sretna mladost, postali to to jesu, barem jednim dijelom, i zbog nas i naSe nebrige, i svjedoci ]ehove su napustili svoju vjeru i krenuli u tabor protivnika istine, upravo edaju(i za istinom, A mi smo moda bili ti koji smo im zatvorili vrata pred nosom. Mi, a ne sveenici i biskupi, najedi smo i najveiiizvar sablazni, ali i najuinkovitiji mogudi most povratk a zalutaIih. To je neto to se tie mene i tebe koji ita ovu k*jigr, ma tko ti bio. Bog nas je stavio ovdje i sada jer On ima neki cilj s na.ma, sarno za prepoznati ga potrebno je podiii pogled gore k Njem, ne buljiti dolje u zemaljske stvari,
gdje doista nemamo to korisno nauiti. Ispunjenje krdanskog

poziva ne mora biti ni u misionarenju Afrikom i Azijom, ni u muenitvu na koje nismo pozvani, ni u gradnji velebnih zdarria, ni u traZenju uvijek veCf izazova. "Jer siromahe imate uvijek uza se" (Iv 12,8). Duhovni siromasi e uvijek biti tu uz nas i zasigurno nije ni krianski, a ni ljudski, gaze(i po njihovoj bijedi, verati se u poftazi za posebnim izazovima, kojt zapravo nisu nita drugo nego udovoljavanje naoj vlastitoj taStini. Duhovni siromasi medu nama su i svi oni izvan Crkve , pa i svjedoci Jehove, i Zelimo li ispuniti svoj poziv uzvraajuii na njfovo sljepilo svojirn; promaili smo i cilj naSeg poziva i svrhu naeg
254

postojanja. A za odraditi svoj poziv do kraja uspjeno doista nije potrebno mnogo, tek Zivjeti svoj tivot, ondje gdje jesi, onakav kakav jesi, kao to je to govorio, ali i radio hrvatski i katoliki velikan Petar BarbariC.
&. Zive& svakodnevno

kranski ivot, radei i tive(j- estito kako to naa sveta Katolika crlva i nalaZe, moZemo dati najrrie svjedoanstvo onima u otpadu i zaepiti usta klevetnicima. Jest, to je kup u oceanu, ali bez kapi ne bi bilo ni oceana. Ne budemo Ii tuZiteljima davali povoda da upiru prstom u nas i njihova (eetvazasigurno biti mravija, a rasap obilniji. ]er ]ehovini svjedoci, kao i svi ostali to Zele potkopati nau Katoliku crkvu, zapravo i ne Zive od svog rada, nego od kamata na nau nevjeru, mlakost i glupost. Otrov u koji umae svoje strelice Kula straara spravljamo mi, mlaki krCani. Ja i ti, koji "poivamo r:ra'zakonu' i dimo se Bogom",kojijedno govorimo, drugo radimo, a tree mislimo. "Propovijedamo da se ne krade, a krademo, zabranjujemo preljub, a preljub poinjamo, 'zakonom' se diimo, a krenjem'zakona' Boga obeaujemo" (usp. Rim 2,17-24). Mi koji redovito punimo crkve, "a jo pod izlikom drgih molitava prodiremo kuie udovike" igradimo kule na pijesku (Mk 12,4A;Mt7,26). Mi smo najbolji vanjski suradnici Kule straare. Neka narn samo Bog bude milostiv kad dode vrijeme isplate honorara. "Ne budite, dakle, nevjerni nego vjerni", poziva Gospodin (Iv 2A,27). On je taj koji uvijek radi. On je taj koji ni vrapce ni ljiljane ne preputa sluaju pa zasigurno neie odbiti ni nau ruku suradnje. Buduii, dakle, da nita nije sluajno, sigurno nije sluajno ni tp da smo sada i ovdje. Nije sluajno ni to to nam je susjed, poznanik s posla, iz kole, u nekakvoj "drugoj istini" s nekim "novim Kristom". Uvjeren sam, ako onim jednostavnim nevinim djeim povjerenjem, kojim smo svi nekad zraili i koje zacijelo jo negdje tinja u nama, primimo mku vodilju naeg nebeskog Oca i proivimo svoj ivotni poziv onakav kakav on jest, a 255

i ustrajno svoj obian "maLi"

ne onakav kakav bi naa promjenjiva i ambiciozna narav ilel1ela, pred naim Ce se oima pomaknuti brda zablude i premostiti rijeke razdora. Ni udirna, ni vatrom s nebesa, ni kozmikim silama, veC samo s malo povjerenja i ljubavi nebeski 6e kor oplemeniti mnoina novf milozvudnih glasova na slavu Onoga koji Jest.

256

Biljeke

L. Pri ovom opisu prognanikog Zivota drZim se iskljuivo vlastitog iskustva, odnosno iznosim stanje kakvo je vladalo u objektima u kojima sam bio smjeten sa svojom obitelji. Iskreno vjerujem da je stanje u drugim krajevima bilo drugaije pa stoga ovo ne postavljam kao mjerllo zaopie stanje i odnos prema prognanicima i izbjeglicama u Repubtrici Hrvatskoj. 2. Kula straara,1S. travnja 1993, str 5. 3. "Bet EL" = hebr. "ktta BoLja" (Postanak 28,17). U terminologijiJehovinf svjedoka taj pojam ozrraava sredinjice sljedbe

po pojedinim zemljama, kao i svjetsku centralu u Brooklynu. Zagrebaki Betel je sredinjica za Republiku Flrvatsku i Bosnu i
Hercegovinu.
4. Sva osobna imena, osim imena autora, promijenjena su. 5. Gospodinove rijei iz prispodobe o budnom upravitelju (Mt

24,4547), ]ehovini svjedoci primjenjuju na dvanaesterolano vodeie tijelo sljedbe u uem, a na ostatak od 1,44 000 "Drhom pomazanf", u irem smislu. 6. Kula straara vrlo otro napada hijerarhijski poredak Katolike i d*gih Crkava tvrdeii kako onnije "biblijski utemeen". Sustav nadgledanja unutar strjedbe, sastavlien od: sluge pomorika, starjeSine skupting pokrajinskog, oblasnog i zonskog nadglednika, te vodeieg tijela, nipoto se nede nazvatihijerarhijom, iako je odnos izmedu nadredenih i podredenf gotovo robovlasniki. 7.To su osobe s kojima se vodi biblijski studii ili se pokuava probuditi interes dovodeii ih na sastanke. 8. Istini za volju, ak ni ovi ne bi bili besposleni jer se na spomenutim iluskacijama " zernaLjskog raja" esto mogu vidjeti ak i traktori.
9. Spoznaja koja aodi do vjenog Ziaota, 10. Isto, str.4546. 11. Isto, str.49.

str

25.

257

dravnim vlastima Jehovini svjedoci iskazuju plaanjem poreza i izvravanjem drugih obveza koje ne dovode u pitanje nifovu "neutralnost" u svijetu. Oni de potivati sve dravne zakone koji se ne protive "]ehovinim". UsporediRaspraoljanje na temelju Pisma, str.12A-125. 13. Prema tumaenju KuIe strai,are, i kri je izmiljotina neznaboaca i veza s poganskim boanstvima, a Gospodin je razapet, odnosno objeen na stup. Usporedi Raspraaljanje na te12. Podlonost

melju Pisma, str. 16L-165. l,4.PozivajuCi se na Mateja 19,9, Kula strahara doputa razvod s mogunou pono\rnog sklapanja braka u sluaju '1r.ltada" , odnosno brane nevjere. "Razdvaj arrle" bez prava na sklapanje novog braka doputa se u sluaju tekog fizikog zlostavljanja, zatim "lijenosti", odnosrro nebrige za egzrstertcijalne potrebe obitelji, te ugroZavanja "d.uhormog ivota", odno$lo, ekstremnog pnctivljenja oboavanju Jehove Urp Tajna obiteljske sree, str. 158-161. 15. Har Magedon = brijeg Megido. Ovaj se pojam u Svetom pismu pojavljuje samo jednom (Otk 1,6,1.6). U zemljopisnom smislu odnosi se na izraelski grad-utvrdu Megido, smjeten na rubu Jizreelske ravnice, kojije kao strateka tokanadzirao prilazgorju Karmef te je bio popri5te tolikih bitki da je postao simbol bitke opienito. Tu je sudac Barak pobijedio Siseru (Suci 5,19), tu je pao kralj ]oSija u sukobu s faraonom Nekom (1 Kr 9,27;23,29). U terminologiji ]ehovinf svjedoka to nije mjesto ved dogadaj: rat u kojem e ]ehova Bog unititi sve zajednice i pojedince osim pripadnika sljedbe. 16. Usp. Raspraaljanje na temelju Pisma, str. 200. 17.Isto, str. 368-359. 18. Isto, str.277-278. 19. Isto, str. 280-281. 2A.Isto, str. 281-282. 21.Isto, str.283. 72. S. S. KranjeviC. 23. Vek broj ljudi u naim krajevima jo uvijek ne pravi razliku izmedu svjedoka Jehove i adventista. Stoga je potrebno naglasiti kako dananji jehovizam, iako je u izvjesnom smislu "edo adventizrfra" (naime, osniva jehovaca Russell je oekivanje Kristova drugog dolaska 1874. preuzeo od adventista), ima zaista malo toga zajednikog s "adventistima sedmog dana". Sedmi dan je za Jehovine svjedoke, kao i deset zapavijedi, post i sI. dio

258

Mojsijeva zakona koji je dovren s Kristom te "prave krane" ne obvezuje. Z{.lako Kula straZara osuduje pobaaj, ona ipak smatra da se "planiranje obitelji" ne suprotstavlja Bibliji te stoga ne zabranjuje ni jedan oblik kontracepcije, ali napominje kako bi pri njenom izborutrebalo voditirauna o svetostitivota, odnosno da se time ne onemoguiava ruzvojve formirane zigote.Utp. Probudite se!, 8. lipnja 1993, str.7*9. 25. Aluzija na lzaiju29,13-1.4.
26. Organizirano izaraaajmo nau slubu, str. 99-101.

veliki, mati bludnica i gnusoba zemaljskf' (Otk 77 ,5). Sinonim ljudske oholosti, pohlepe i tatine openito, Pisac Otkrivenja vjerojatno je mislio na Rim kao sredite progona kranstva u to vrijeme. Jehovini wjedoci, medutim, ovdje podrazumijevaju "svjetsko carstvo krive religqe", odnosno, Katoliku crkvu, kao i sve religije svijeta, osim svoje. Utp. Raspratslianie na
27 . "BabLlon

hove onaj "apstraktni" pojam due smjetaju upravo u krv

pozivajui
17,10-14...)
se na

temelju Pisma, str. 38-43. 28. Kako tikra moe spasiti Ziaot?, str.21.. 29. TJsp. Ujedinjeni u oboauanju jedinog praaog Boga, str 157. (Ovo je prilino zbunjujuie stanovite, s obzirom da svjedoci ]e-

mjesta u Starom zavjetu kao to su: Post 9,4;Lev

30. Naa sluba zakraljeastrso, svibanj \993, Dodatak. 31. Probudite se! , 22. oujka 1996, str. L1 . 32. Raspraaljanje na temelju Pisma, str. 20. 33. llo su posjeti osobama kojima se u jednom od prijanjih posjeta ostavilo neko od izdanja drutva. U ovaj posjet se ide s

detaljno razradenim planom koji bi trebao dovesti do biblijskog studija na domu. 34. Iako je ime ]ehova toliko banaliziraLa, sljedba strogo zabra$uje rabiti pozdrave kao to su: "Bog, zbogom, adio, adios", kao i pojmove poput "boansfrren, oboZavati" i slino. DakIe, openito sve izraze koji bi pojam "Boga" srozavali na puku "sintagmu" ili potapalicu. 35. Dobrovoljni se prilozi prikupljaju zatri"razlTite" namjene: "pril.ozi za djeLo kraljevstva" koji se u cijelosti alju sredinjici, zatim "prllozi za skuptinske potrebe" od kojih se opet znatarr dio alj e sredinjici " kao priuve", te " prllozi za izgr adniu novih dvorana kraljevstva" kojr opet zavravaju - u sredinjici.

259

36. Ovdje je rije o audio i video materijalu, uvezima asopisa, indeksima, godinjacima, kalendarima, plastinim omotima za arhiviranje asopisa, starim izdanjima na engleskom jeziku i raznim "rekvizitimar' s logotipom drutva. 37 . Kula straZara,l5. kolov oza 1997 , str. 29. 38. Koliko god se trudili, neiete ni u jednom novijem izdanju Kule straare,namijenjenom irem itateljstvu, naii decidiran stav po ovom pitanju. Stvar je to "vif instanci". Postoje, dodue, naela koja kau kako muatreba potivati ak i ako je nevjernik (1 Kor 7 ,13),no isto tako treba uzetru obzir da je onaj u nemilosti "goti od nevjernika" i "pred Jehovorn" u daleko nepovonijem poloZaju, pa se preporuka o podlonosti na njega ne odnosi. Podlonost ene je, dakle, relativna. Utp. Spoznaja koja vodi do ajednog tiaota, str. L35-L36. 39. Sae jepismo odBoganadahnutoikorisno, str 51. 40. Isto, str. 91. 4L. Isto, str. 95. 42.Isto, str.294. a3. Ovo je prva manjkavostkronologije jer je povijesno nesporno da ]eruza1em nije pao 607. nego 587.- 586. godine prije Krista. M. Kula straara 1. studenoga 1995, str. 17-L8. 45. Isto, str. 19. 46.Isto, str. 20. 47. Naa sluhba zakraljeastaa, veljaa L993, Dodatak. 48. Organizirano izaraaajmo nau slubu, str. 50.-51. 49. Raspraaljanje na temelju Pisma, str. 29A. 50. Na tomu osobito rnogu zahvaliti V. Merepu, ija mi je kr,iiguSa jedocilehoae-katolidlaprosudbatoltkapomoglautraZenju onih prvih dana nakon to se pojavila sumnja u svetost l{ule
straare.

260

Prilozi

f ehoairci

sviedoci nekad i danas

Sljedbu "Ozbilinih istraivaa Biblije", koja je 53 godine kasnije promijenila ime u lehoaini sajedocl , osnovao je godine 1878. u Pittsburgu (Pensilvania / San; ovjek imenom
Chsrles Taze Russell.

ftoden u prezbiterijanskoj obitelji, taj se svojeglavi mtradii nemirnog duha prilino teko mirio s nekirn doktrinama kongregacije kojojje pripadao, posebno s onom Katrvinovorn o predestinaciji, odnosno o predodreden osti za raj ili pakao neovisno o nairn djelima. Stoga je jo u ranoj mladosti stao ffatltiprihvatljivije odgovore na pitanja koja su ga plaiIa i zbunjivala. TJbrza je istorniIjenike u mnogim stvarima pronaao medu adventistima (u nas poznati kao subotari) koji su ba5 tih godina t1874") oekivali drugi dolazak Isusa Krista. Oduevljen njihovim naukom, Russell im se pridruio te i sam stao vrlo intenzivno prouavati Bibliju. Nedugo potom bio je vei uvjeren kako je prvi otkrio potpunr Botji plan s ovjeanstvom pa svoje "CItkriie" izlae u knjigama Sarha i nain poaratka naeg Cospodina te
Tri saijeta

ili nacrt otkupljenja.

Njegovo glavno uenje je da Krist 1874. dalazinevidljivo, dok Irtrjegov vidljivi dolazak i unitenje "poganskog svijeta", odnosno sudnji dan, pretkazuj e za 191,4. U z to, tvrdio je da ie apostoli uskrsnuti IBYB. Ba te godine raskida Russeil s adventistima i osniva svoj vlastiti pokret, a godinu dana poslije poeo je izdavati asopis Sionska Kula strai,ara i glasnik Kristoae prisutnosti, koji pod imenom Kula strqsra rzlazineprekidno do danas. U iduih su tridesetak godina ruseliti, to je bio popula263

ran nazi v zaRussellovu druinu, r azvils,iznimnu izdavaku

djelahrost irom Sjedinjenf Amerikih Drava, Kanade i Europe. Poput pravog novovremenog proroka, Russell putuje svijetom uzdui i poprijeko ,Credi tisuie propovijedi, redovito usmjerene protiv kranskih Crkava koje on naziva Babilonijom, dok su deseci tisua sljedbenika propagirali nj e gov nauk r asp aavanj em lite r ature, prikazivanj em f otodrama i filmova to je u to vrijeme bio pionirski pothvat. Iako je * meduvrernenu morala progurati neke gorke zalogaje, izmedu ostalog promaeno uskrsnude apostola 1878. te Russellove brojne dokazane podvale i prijevare/ sljedba je uoi 1914. bila brojna i snaZna, a milijuni irom svijeta su uli njfovo upozorenje. Kada je u predveerje te godine planuo d"otad najveii rahri sukob u ljudskoj povijesti, sljedbenici su bili uvjereni kako je sudnji dan doista zapoeo, a i u oima mnogih neutralnih promakaa Russellov je ugled kao proroka naglo porastao. 1914. je, rnedutim, prola, a svijet, takav kakav je vei bio, nastavio je postojati, to je izazvalo pravo rasulo medu razoaranim sljedbenicima, Ipak, ne toliko da bi se pokret potpuno ugasio. Russell je sudnji dan zatirnpomaknvo za 1918. godinu, ali je umro dvije godine prije svog novog promaaja. Sljedbu je po njegovoj smrti preuzeo Joseph F. Rutherford koji j, j* autokratskim pristupom i strogt* reZimom podigao izpepela. Russellov nauk on preinauje do nepre-

poznatljivosti, zabtanjujui izmedu ostalog slavljenje

Boia i upotrebukr,a koji je sve do tada dominirao na zgradi sjedita sljedbe. On daje sljedbi ime lehooini sajedoci te "otkriva" kako nebo nije namijenjeno za sve pravednike nego samo 2a744 000 povlatenih, dok ie se ostali morat:. zadovoljiti "rajskom zemljorn". LJnato svemu, u jednom je Rutherford slijedio svog prethodnika. Poput Russella, i on se dao u prorokovanje sudnjeg dana pa je taj dogadaj smjestio u 1925. godinu.
i:

'h

264

$:

"s

#,

p ,.t'
*,

1r:l

Da je to i te kako ozbiljno mislio, potvrduje i injenica 4u j" zatupriliku u San Diegu (California / SAD) podigao velebnu vilu koju je nazvao Bet Sarim (Kua poglavica), a u koju su po uskrsnuiu trebali odsjesti patrijarsi. Zahvaljujui, prije svega, Rutherfordovu autoritetu, ni ovaj promaaj nije uspio ozbiljnije uzdrmati sljedbu. Rutherforda je 1942. naslijedio Nathan H. Knorr koji je vie pozornosti posvetio kolovanju sljedbenika pa je tako u veljai1943. osnovao "biblijsku kolu Gilead" u kojoj se kroz est mjeseci koluju "misionari" koji se potom alju u najudaljenije krajeve zemlje ostvarujui tako zamisao da nauk sljedbe preplavi itav svijet. Uz ovu osnovao je Knorr itzv.Teolcratsku laluprvpoutedanja koja se odvija u mjesnim skuptinama sljedbe i igra bitnu ulogu u irenju nauka i raspaavanju literature s taktom. Sljedee zapai,eno l(norrovo ostvarenje bilo je izdavanje Biblije pg mjeri strjedbe , tzv. Noui saijet prijeaoda Saetog pisma.

Na doktrinalnom planu Knorr donosi zabranu transfuzije krvi tvrdedi du fu to izriitaBotja zapovijed. Naposljetku, vjemo slijedei obiaj svojih prethodnika, i on se usuduje proricati datum sudnjeg dana. Cak preciznije od svojih uzora on tvrdi da se est tisuia godina od stvaranja Adama navrava u jesen 1975. te smak poganskog svijeta i poetak BoZjeg tisudgodinjeg kraljevsfva
pretkazuje za 1. listopada te godine. Do tada je sljedba vei postala "imuna" na promaaje svojih proroka, a promjenjivost nauka prfvaena je kao neto normalno uslijed Bojeg postupnog otkrivanja svog plana ljudima. Tko ni ovaj promaaj nije ugrozio sljedbu u cjelini premda je bilo znaajnog otpada. Pred svoju smrt zapoeo je Knorr s brojnim organiza-

cijskim

i strukturalnim

promjenama unutar sljedbe

ukljuujui i one u sarnomvrhu, medu kojima je najznaajnije proirenje vodeieg tijela s 5 na 13 lanova. Izmedu njih osnovani su brojni posebni odbori koji dijele administra-

265

tivnu odgovornost za nadgledanje podrunica Sirom svijeta kao preduvjet za neslueni globalni nastup koji bi trebao obiljeZiti "posljednja vremena". Nakon Knorrove smrti kormilo sljedbe preuzima Frederick W. Franz koji nastavlia reforme zapoete od svog prethodnika. Tako se zadnjih desetlje&, slijededi openito

prihvadeno naelo anonimnosti, funkcija predsjednika udruenja Kula straara vie eksponira kao funkcija predsjednika legahre korporacije, nego kao neka istaknuta uloga u vodeiem tijelu sljedb, kojem kao "Duhom vodenoj organizaciji" pojedinci igraju sekundarnu ulogu. Kolika je

nakon tf promjena stvarna mod predsjednika drutva, teko je procijeniti, ali se posve pouzdano moZe rei da je ona daleko manja negoli Russellova ili Rutherfordova u njihovo vrijeme. Na doktrinarnom planu novi se predsjednik suzdri,ava od dubokih rezova, Prekidajuii s tradicijom svojih prethodnika, on ne daje precizno proroanstvo o sudnjem danu,

jo* iz 191.4. godine kao godine u kojoj se Krist nevidljivo

ahzatosnano propagira povezanost tog doga dajas generaci-

vratio. Naime, on tvrdi da ie barem neki od onf koji su vidjeli dogadaj e tz 191,4. biti na Zivotu i u vrijeme izbijanja "velike nevolje", odnosno F{armagedona. Pod njegovim se vodstvom sljedba gotovo rapidno iri, i brojano i zemljopisno, zahvaljujuii izmedu ostalog politikim promjenama u istonoj Europi, ali i pojaanom angatmanu u dotad dosta zapostavljenim siromanijim dijelovima planete. Tiskare Kule str'aqre za njegova su mandata viestruko poveale svoje kapacitete postitui zadivljujuu tiratu.
Frederick W. Franz umro je 7992. godine u dubokoj starosti, potpuno slijep, a na vladalakoj ga je stolici naslijedio Milton G. Henschel. U nekoliko godina koliko je do izlaska ove k*jige na toj funkcij i, p oslj e dnj i p re dsj ednik udruenj a Kula str a ar a nlje izlazio s radikalnijim novinama ako izuzmemo onu kojom
266
,.

,jl
) l1'.

lii

- i,,itga,+i:a/wi

je, dvije godine po preuzimanju dunosti, opovrgnuo nauk

svog prethodnika i Harmagedon prestao povezivati s naratajem iz 1914. kao i s bilo kojim drugim konkretnim dogadajem. On prilike u svijetu koristi kao dokaz da je sudnji dan pred vratima, odnosno u neodredenoj, ali vrlo bliskoj budunosti, Danas, na smjeni tisuiljeia, vie od 120 godina nakon osnivanja, Jehovini svjedoci su, usprkos svim svojim promaajima i lomovima, iako ne najbrojnija, zasigurno
najp oznatij a sljedb a u moru raznf pseudoreligij skih pokre-

ta i organizacqa. Tomu izmedu ostaloga imaju zahvaliti i svojoj zadlljujuoj, da ne kaZern zaprepaujuoj ,izdavakoj djelatnosti i mrei tiskara kakvom ne rasp olai,e ni jedna druga organizacija na svijetu. Tiskare drutva Watchtower, od Brooklyna do ]apana, Br az7la, Nj emake, Junoafrike Rep ublike, izbace godi.nj e vie od nevjerojatnih milijardu Biblija, knjiga, asopisa i broura uzbezbroj traktata, rasprava, pozivnica i slinog sitnog promidbenog rnaterijala. Samo asopis Kula straiara iz\azi u godinjoj nakladi od oko 550 milijuna primjeraka. Drrg, najvaZnijf dio lanca jesttzv. sluba propovijedanja, odnosno gotovo fanatino raspaavanje literature koje vre sljedbenici od Aljaske do japana. U 1998. godini potroili su oni nita manje nego milijardu i sto osamdeset est milijuna sati u toj aktivnosti. ZahvaLjujui njima, doslovno do najudaljenijih krajeva zernLje, do najmanjih otoiia, do izgubljenih sela i vrleti, dospio je nauk Kule straiare. U 104 podruZnice,2S3 dr,ave i 87 600 skuptina, skoro 5 900 000 Jehovinih svjedoka troilo je u 1998. godini svoje vrijeme i energiju na proirenje "bratstva". Rezultat je bio 316 000 novokrtenf to, i kad se oduzme broj umrlih, iskljuenih i otpalih, predstavlja porast od nekoliko postotaka. Godina 1998. ipak nije bila ba bla261

goslovlj ena za sluZbu propovijedanja ]ehovinih svjedoka. Zapravo, postigli su jedan od najslabijih rezultata u ovom desetljeu. Na pnmjer, 1996. krstili su ak 366 000 novih iako su u slubi propovijedania proveli a6 mibluna sati manjenego 1.998. godine. keba, uz to, naglasitrkako jedan dio, moda petina, novitg dolazi a obitelji Svjedoka, a ne kao plod slube propovijedanja. I{aime, djeca }ehovinih svjedoka, za razliku od katolike djece, krtenje primaju tek u tinejdZerskoj dobi, pa se tek tada poinju voditi u sluZbenoj evidenciji sljedbe kao lanovi.

elio bih u vezi broinosti Jehovinih svjedoka ovdje

razjasniti jo jednu stvar. Cesto se, naime, u javnost, vjerujem bez ikakve loe namjere, ak i od ozbiljt'rih analitiara zr.aju plasirati krivq preuveliane brojke Jehovinih svjedoka. O emu se radi? U svom godinjem izvjetaju koji izlazi svake godine u brq, Kule straare od L. sijenja sljedba u dvanaest kolona donosi razrte podatke koji ukljuuju najve i prosjer.i b*j objavitelja, broj krtenih, broj pionira itd. U zakljunoj posljednjoj koloni donosi se broj nazonih na proslavi spomen sveanosti, te jedine i najveie jehovske "svetkovine".

Vjerujuii kako broj nazonf tom sastanku odgovara

krtenf sljedbenika, mno giuzirnaju taj podatak kao slubeni broj Svjedoka. Cinjenica je, medutim, da se kao rezultat nevidene promidZbene kampanje svake godine za tu priliku dovuku mi.lijuni gostiju, odnosno poznanika, zrratlteljnika i interesenata koji nikad neie postati Jehovini svjedoci. Tko se, ovisno o skuptini, na toj sveanosti zna okupiti i do pet puta vie ljudi negoli dotina skuptina broji lanova. Iz svjetskog rzvjetaja sljedbe za 7998. godinu, u koji nema razloga sumniati, vidljivo je da je te godine na svibilo ukupno 5 BBB 650 objavitelja, odnosno onf koji su sudjelovali u slubi propovijedanja, od ega freba odbiti izvjestan broj onih koji jo nisu krteni i pitanje je hoe li ikada i biti, dok je iste godine na spomen-sveanosti bilo

brg,

j"t

268

nazono ak 13 896 372 osoba, dakle vie nego dvostruko. Jehoviz am naizgled jeftino prodaje sreiu, ljubav, bratstvo, vjeni Zivot" Ljudi u duhovnim i materijalnim krtzama skloniji su posluati takvu radosnu vijest tbez velikog

razmiljanja. Njima je ionako svaka alternativa svijetla. Stoga jehovizam uvijek bolje prolazi u krajevima koje trese ekonomska kriz a, nerazvijenost, siromatvo i neobrazovanost ili politike bure i ratovi, dok j" , razvijenijim i

politiki stabilnijim zemljama njegov rast uglavnom zaustavtjen ili mu broj ak opada.
Tako u 7996. godini u odnosu na 1995. sljedba najvei rast biljett u nekim zemljama biveg istonog bloka te iscrpljenim bivim kolonijama irom Afrike i Azije: Albanija 52'/o, Bosna i Hercegovina 28o/o, Gvineja Bisao
a 58"/o, Latvij a 32o/", Make va23o/o, Ruanda 67"/o, Rusija 37%.
33o/", Kamb
od

d o ruj

a 24%, Moldo-

IJ ekonomski razvijenim drZavama s visokom stopom abrazovanja, medutim, ve( godinama biljei vrlo mrav rast ili nultu stopu: Australlja 1o/o, Austrija 0o/o, Finska 1o/", Francuska Aoh, Italija 37o, Novi Zeland 0%, Njemaka 0%, SAD 1%, vedska 0o/o, Svicarska L'/", Velika Britanija 0%, dok u Belgiji, Danskoj, Nizozemskoj, Irlorvekoj i u nekoliko drugih zemalja ianstvo sustavno opada od 71%. U Afganistanu, A\tiru, Egiptu, Iraku, Iranu, Jemenu, |ordanu, Kini, Kuvajtu, Mongoliji, Saudijskoj Arabiji, Siriji, Sjevernoj Koi, Vijetnamu i jo dvadesetak drava svijeta djelovanje Jehovinih svjedoka je zabranjeno. Usprkos zabranarna, 1995. godine oko 47 AAA sljedbenlka tz tih zemalja redovito je podnosilo izvjetaj o svom ilegalnom djelovanju. Zanimljivo je da je godine 1998. taj broj Pao na samo 24 422 objavitelja. 7998. godine u Hrvatskoj je bilo 5336 Jehovinf svjedoka koji su u sluZbi propovijedanja proveli ukupno 7 204889 sati, a krstili su i 310 novih sljedbenika, to predstavlja porast u okvirima svjetskog prosjeka.
269

1998. bitjei vrlo slab, preciznije, drugi najslabiji rezultat od osamostaljenja nae drave. Za ilustraciju, 1996. godine krstili su ak 419 novih iako su u slubi propovijedanja proveli gotovo 50 000 sati manje.

I u Republici Hrvatskoj sluZba propovijedanja

274

to vjeruju f ehoairci wjedoci?

Nauk Jehovinih svjedoka je, kao to sarn to ve vie puta naglasio, a vidljivo je to iiz ovog kratkog pregleda njihove povijesti, neto to se sustavno mijenja i prilagoduje vremenu i uvjetima na trZitu ljudskih dua. Ipak, neke "temeljne istine", koje ih bitno razlikuju od svega to se naziva kranstvom, ostaju. Evo nekih najvaZnijih: - Bog nije Trojstvo. On je jedan i jedini, a Njegovo je ime Jehova. On ima duhovno tijelo i ivi negdje u svemiru. Njegovo prvo, i jedino izravno, stvorenje jest Isus Krist kroz kojeg je potom stvoreno sve ostalo. - Isus, dakle, nije Bog nego Mesija i ovjek. Njegova trhra na stupu (kriZ je takoder izmiotina neznabotaca) dovoljna )e za spas palih u Adamu, ali samo kao osnovni preduvjet. Da bi se postiglo sigumo spasenje potrebno je uii u "Jehovinu skuptinu", odnosno olganizaciju ]ehovinih svjedoka. Isus Krist je uskrsnuo kao duhovna osoba. On je smriu svog savrenog tijela platio drg za Adamov pad pa poslije uskrsnuia vie nije mogao posjedovati to tijelo. Dok se, prije uzaa a, ukazivao uenicima na zemlji, Isus je materljalizirao razr.a druga tijela. Zato Ga oni i nisu uvijek prepoznavali. Isus je na Nebo uzaao d,uhom, a njegova tijela se Jehova nakon toga rijeio. - Isus, kojeg se poistovjeiuje s arkandelom Mihaelom, godine 191"4. oistio je nebo i od tada nevidljivo vlada, a uskoro ie se vratiti i vidljivo, zajedno s etama andela osveturika da u ratu Harrn-agedonu uniti itav sadanji " zao svijet". U Harmagedonu e biti uniteni svi udi, osim ]ehovinih svjedoka, ukljuujui ak i malu djecu i novorodenad, bez prava na uskrsnuie.
271

- Pobjedom u tom ratu zapoinje Kristovo tisuigodinje kraljevstvo u kojem ie ljudi postati savreni. Na kraju tog
razdoblja, nakon posljednje kunje i unitenja Sotone, Isus ie svu vlast predati Ocu te ie mu se i sam podloiti i vie nede igrati nikakvu istaknutu ulogu. * Duh Sveti nije ni Bog ni osoba, nego "Jehovina djelujua slLa" , odnosno energija kojom On svoje namisli provodi u djelo. - Sotona, najveirBojrneprijateljje, prevarivi Adama i Evu, postavio dva "sporna pitanja": 1. Je li ljudima Bog uopde potreban ili su oni sami u stanju stvoriti pravedan svijet? 2. Hode li svi ljudi pod iskuenjima otpasti od Boga? Umjesto da odmah uniti klevetnika i prvi ljudski par te stvori novi i savreniji, ]ehova daje Sotni 6000 godina da dokaZe svoje tvrdnje. Naime, ]ehovini andeli koji su bili svjedocima Sotonine pobune, mogli bi posumnjati kako je on bio u pravu. Zato ie se est tisuia godina Sotonine vladavine u budunosti koristiti kao "pravni presedan" 11 sluaju da netko postavi siine hipoteze. - Pakao i istilite ne postoje. To je takoder jedan od Sotoninih trikova. Kazr.a za grijeh je smrt, a ne vjena muka. Milosrdni Bog ne bi mogao podnositi vjeno muenje grjenika. - ovlek nema besmrtnu duu. On se po tom ne tazlikuje od ivotinja. Irlakon smrti on prestaje postojati i jedino ako je bio pravedan ostaje u Bojem sjeanju za dan

uskrsnuia.
1. "Malo stado", to jest sto etrdeset etiri tisue Duhom pomazanih ]ehovinih svjedoka koji ine "nebesku klasu". Oni e biti sukraljevi i suci s Kristom u tisuigodinjem

- Postoje dvije klase spaenih:

kraljevstvu. 2. "YeLIko mnowo", odnosno ostatak Jehovinih svjedoka, kao i svi pravednici koji nisu imali prilike upoznati Boju volju, a nali su se u"knjiziivota". Oni ie Zivjeti na
272

"rajskoj zemhjT" gdje ie se eniti, udavati i mnoiti dok ne napue zemlju. - Moliti se smije samo ]ehovi "kroz Isusa Krista", no nipoto Isusu Kristu! Posrednitvo svetaca, koritenje slika, kipova i relikvija pri oboavanju je idolopokolnstvo. - Isusova majka nije ni bezgrjeno zaeta ni vjena Djevic4 ni na nebo uznesena, atenaiz Otkrivenja, odjevena u sunce, s mjesecom pod nogama i kmnom od dvanaest zvljezdana glavi nije Blaena Djevica Marija, nego "Jehovina nebeska organizaclja" , odnosno sto etrdeset etiri

bilo intravenozno (transfuzijom).

tisude jehovaca. - Bog strogo z4branjuje'blagovanje kw7" , bilo na usta,

slubi Sotone. Zato "pravikriani" ne smiju imati udjela u nikakvim meduvjerskim ili ekumenskim pokretima. bogove, odnosno Davla. - Iedini blagdan koji je Krist zapovjedio da se slavi jest

- Sve svjetske religije, osim Jehovinih svjedoka, jesu u

- Svi "nazovikrianski" blagdani slave poganske

obljetnica njegove smrti, odnosno jehovska' spomensveanost.

predaja nije pouzdana.Zafiirtaenje Svetog pisma potrebno je imati Duha Svetoga" - Svi kriani su duni propovijedati drugima o Bojem

- Sveto pismo je jedini autoritet koji treba slijediti, a

kraljevstvu.
Petar niti bilo koji drugi ovjek nego Krist. - Zanimliivo je da su ]ehovini svjedoci sve donedavno

- Stijena na kojoj je utemeljena Crkva nije ni apostol

uporno tvrdili kako je cijeli svemir stvoren u doslovnf est dana godine 4A26. prlje Krista (ili prije nove ere, kako to oni vole reii). Danas su ipak odbacili to djetinje stajalite pa ue kako je svemir stvoren u est "stvaralakih perioda", od kojih je svaki mogao trajati milijunima godina. Medutim, jo uvijek drte kako je Adam stvoren 1. listopada te godine, odnosno da 30. rujna 4026. pr. Kr. na zemlji
273

io nije bilo ovjeka. NUe stoga ni udno da su u vieitom sukobu sa zllano5fu, koja je za njih oduvijekbila tabu tema. Kad je rije o arheologiji, na primier, zanimljiv je paradoks kako jehovci tvrdoglavo odbacuju arheoloka istraivanja iji rezultati pokazuju da je grad jerihon star ak 10 000 godina (dakle 4000 godina stariji od Adama Po niihovoi raunici), dok se, s druge strane, uPravo na ta istraivanja pozivaju kad ele dokazati kako je ]erihon stvarno razoren u potresu u 1"4. ili 15. stoljedu priie Krista, kao to to tvrdi

]oua.

274

Rjenik pojmoz)n

Babilon veliki - u Svetom pismu opisan kao bludnica koja sjedi na skrletnoj divljoj zvijeri i zavodi sve narode zemlje (Otk, 17.). Za Jehovine svjedoke ona predstavlja "svjetsko carstvo krive religije", odnosno sve religije svljeta osim njihove. Betel - (Bet El, hebski kua Boja, Post 28,17). Ovim terminom asti se svjetska sredinjica Jehovinf svjedoka u Brooklynu te podrunice sljedbe po drZavarna irom svijeta.

Betelska obitelj - sainjavaju je svi koji ive i rade u Betelima irom svijeta, bilo da je rije o vodeiem tijelu, zaposlenima u redakcijama asopisa, tiskarama, farmama ili onima to obavljaju razrle poslove po srediSnjicama od prevodenja asopisa do fizikihposlova, enja i odrZavanja. Svi oni osim lanova vodeieg tijela i nadglednika provode na toj slubi po nekoliko godina ne primajui za svoj rad nikakvu naknadu. Biblijski studij - opdenito se misli na prouavanje Biblije uz pomoi tiskanih udanjadrutva Kula strasra.U stvarnosti, radi se o prouavanju tih izdanja, a iz konteksta iupani stavci iz Biblije slue kao pokri(e za nauk koji se u njima tzlae. Postoji nekoliko vrsta biblijskih studija: studij na domu - vodi se kao prva stepenica na putu do ulaska u sljedbu sa zainteresiranim osobama u njihovu domu. studij Kule straare - prouavanje odredenih lanaka iz asopisa Kula straara po istom obrascu koje je na rasporedu jednom tjedno u dvorani kraljevstva (v.).
275

IJ svakom broju KuIe straarenalaze se dva ili eventualno tri studijska lanka koji su namijenjeni prouavanju u

dvorani kraljevstva.

skuptinski studij kniige - sastanak koji se odrZava po privatnim kudama pojedinih Svjedoka. Skupine od pet
do dvadeset lanova prouavaju neko od izdanja drufva
Kula straara-

osobni studij - svakodnevno sustavno prouavanje za to predvidenog tiskanog tzdanja drutva kod kue na koje su obvezni svi Svjedoci. Ovaj posljednji igra moZda i najvaniju ulogu u stvaranju "ovisnosti" o sljedbi. Bljeskovi svjetla - novine u nauku sljedbe, najee u obliku lanaka u asopisu Kula straara ili posebnih toaka na kongresima. Budufi da se nauk sljedbe konstantno mijenja, ovim terminom se Zeli rei kako je Jehova tom novoCu svojoj zemaljskoj organizaciji osvljetlio jo jednu dionicu svog nauma s ovjeanstvom. Botja vidljiva organizacija I zemaliska organizacija orgarizacija ]ehovinih svjedoka u argonu iste. Dru5tvo - biblijsko i traktatno udruZenje Kula straara. Dvorana kraljevstva - "]ehovska crkva". Okupljalite mjesne zajednice jehovinih svjedoka. Tu se drZe govori, predavanja, prouavanja i dr. htre moe se, medutim, Bovoriti o bogoslu{u jer takvo to u jehovskoj praksi ne postoji. Gilead - L. zemlja Manaeova plemena, dio starog Tzraela istono od ]ordana. 2. Watchtatper bible schoal of Gilead (Biblijskn kola Gilead
udruenja kila straZ,ara). Posebna kola zapunouretnene sluge (v.) osnovana1943. godine. U sredinjici u Brooklynu koluje godinje dva razreda (oko Uq misionara koji se alju u sve

dijelove svijeta, posebice tamo gdje jo nije utemeljena

podruZnica ili sluZba propovijedanja ne donosi oekivane rezultate.Za svoj rad misionari primaju novanu nal:nadu. Grupa (skupina) za prouavanje - odjeljenje mjesne skuptine. Skupina od 5-20 svjedoka koji ive u blizini

2t6

okuplja se jednom tjedno u kui jednog od njih da bi

prouavala (v. skuptinski studij knjige). Harmagedon - po Bibliji mjesto zavrnog boja kraljeva zemlje pod vodstvom Sotone i njegovih lanih proroka protiv BoZanske vojske (Otk 76,1+-1,6). U terminologiji sljedbe to je rat u kojem e ]ehova Bog uni5titi sve ljude osim Jehovinf svjedoka. Imenovani - svi Jehovini svjedoci koji su od podruZnice ili vodeieg tijela postavljenina neku od duZnosti. Tu spadaju opii i specijalni pioniri (v.), sluge pomonici (v.), starjeine i nadglednici (v.) svih rangova. Indeks objanjenih biblijskih stavaka - posebno tiskano izdanje Kule straare. U njemu se naLazi popis svf biblijskih stavaka koji su protumaeni u nekoj od knjiga ili asopisa dru5tva. Koristi se kao glavno pomagalo - vodi kod sastavljanja govora i predavanja. Interesenti - prvenstveno se misli na osobe s kojima se vodi biblijski studij na domu (u.). Uz njih, tu spadaju i svi oni koji pokazuju neki interes za nauk |ehovinih svjedoka ili eie posjeuju sastanke u dztorani kraljtstaa. Iskljueni - krteni lanovi sljedbe koji su iz bilo kojeg razloga izopeni iz skuptine: Njima se zabranjuje iii u slubu propovijedanja i deklarirati se kao pnpadnik sljedbe. Ostali Svjedoci s njirrta ,bez obzkana rodbinske i druge veze, ne smiju dolaziti ni u kakav kontakt niti javno spominjati njihovo ime. Ukoliko odbor starjeina (a. praani odbor) tako odlui, nakon nekoliko godina kazne moe se iskljueni, naravno, ako se javno kaje, ponovno primiti u skuptinu, gdje ie formalno biti potpuno ravnopravan.

u dvorani kraevstva na koji su posebno pozvani gosti i interesenti. Predavanje obino dri jedan od starjeina
mjesne

avno predavanje/sastanak za javnost - nedjelJni sastanak

nepromjenjivi) nastao tako da su pisari u tekstu Starog zav277

ili neke od susjednih skuptina. |ehova - nepravilno izveden oblik tz lalrue (Vjeni,

jeta ispod konsonanata od imen alahaeh,tj. ispod lhah(Zidovi

su pisali samo suglasnike) stavili Adanaj (*oj Gospodin) i onda unijevi vokale toga nazivaizmedu sprijeda navedenf konsonanata dobili fahaaah, odnosno lehouah (8. Klai).

|ehovini sviedoci - naziv koji je sljedba Ozbiljnih

istrativaa Biblije uzela1931,. godine, primjenjujui na sebe rijei proroka lzatje: ler ai ste mi sajedoci, rije je lahvina (lehouina, Neu; wodd translstion) i moje sluge koje sam izabrao da biste znali i ajeroaali i aidjeli da sam to 1a... Vi ste mi sajedoci, rije je f ahuina (Iz 43,10-12).

Kartica objavitetj" - osobni karton objavitelja koji se nalazikod nadglednika slube propovijedanja. U njega se
iz mjeseca u mjesec upisuju rezultati sluZbe propovijedanja d otinog o avitelj a kao i eventualne primjedb e t zapa,anj a.

U sluaju preseljenja karton se zajedno s drugom

pozamanom dokumentacijom alje u novu skuptinu. Kongres - vedi skup Jehovinih svjedoka. Ima f vie vrsta: dvodnevni pokrajinski - na kojem se sastaju Svjedoci iz jedne pokrajine (oko 20 skuptina), npr. Dalmacije. jednodnevni pokrajinski - tzv. dan posebnog sastanka. Razlikuje se od prvog jedino po vrcmenu trajanja. trodnevni oblasni - na kojem se okupljaju Svjedoci iz jedne oblasti, odnosno nekoliko pokrajina, npr. Hrvatske. veliki medunarodni - koji traju po cijeli edan i znaju okupiti i vi5e od 100 000 nazonih. Najvei takav odrZan je jo 1958. godine na Yankee stadionu u lrlew Yorku, a okupio je 253 922 Svjedoka. Program svf kongresa sastoji se od brojnf predavanja, svjedoenja vjere i krtenja novih. Krtenj e - zaJehovine svjedoke to je vanjski simbol da je onaj koji se krsti uinio potpuno, neogranieno i bezuvjetno predanje Jehovi kroz Isusa Krista, drugim rijeima

yodstvu sljedbe. Ono nema nikakvo sakramentalno

znaenje, a pristupa mu se nakon to se stekne " spoznaja" , adr.osno nakon zavretka "biblijskog studija" (,r.). Krtenje se vri uranjanjem pod vodu cijelim tijelom.

278

Kula strai,ara

New York, lnc. (Biblijsko i traktatna udruenje Kula straara). Legalna korporacija osnovana 1884. godine sa sjeditem u Brooklynu/New York. Pravni instrument vodeeg tijela sljedbe.

- 1. Watchtower Bible and tract society of

2. bJajtiranije tiskano izdanje istoimenog drutva i sluZbeno glasilo sedbe. IzLazineprekidno od 187 9. godine, danas kao polumjesenik na 130 jezika od ega na 115 simultano/istovremeno u nakladi od preko 23 milijuna primjeraka. Naa sluba za kraljevstvo - asopis za internu uporabu. Izlazi jednom mjeseno. U njemu se iznose detaljne instrukcije u vezi sa svim sastancimakroz tekui mjesec, raspored lbokratske kole propovijedanja (v.), nacrt ponude aktuahrih asopisa u sluZbi propovijedanja, upute o pripremama za vetrike kongrese te posebne vijesti, upute i podaci koje nije prikladno objavljivati u asopisima za raspaavanje, npr. brojne pravne savjete po pitanju transfuzije krvi. Nekrteni objavitelji - "pripravnici" ktle straare. Osobe koje su zavrile studij na domu i sudjeluju u sluZbi propovijedanja, ali jo nisu krtene. New world translation/Novi svijet prijevod - "]ehovska Biblija". Prijevod Svetog pisma u izdanju biblijskog
udruenja Kula strai,ara
.

Objavitelji kraljevstva - svi koji sudjeluju u sluZbi propovijedanja (v.). Oblasni nadglednik - tzv.putujudi nadglednik. Imenovan od vodedeg tijela/ on slui u nekoliko pokrajina koje ine jednu oblast. Njegova glavna zada(a,uznadgledanje rada pokrajinskih nadglednika, starjeina i pionira, jest organizacija kongresa na kojima &ti glavne toke. Pionir - najmanje est mjeseci krteni Svjedok koji se pismeno obvezuje provesti odreden broj sati mjeseno u slubi propovijedanja. Postoje tri vrste pionira: pomoini pionir - abvezuje se dati 60 sati mjeseno kroz
279

neko vrijeme. U odredenim okolnostima moe se biti i stalni pomoni pionir to znai da se na tu mjesenu satnicu obvezuje kroz neodredeno vrijeme. opi pionir - obvezuje se provesti najmanje 1000 sati godinje u slubi propovijedanja. Ovaj ve ide na poseban teaj i sljedba s njim raspolaZe na nain da ga moe poslati u odredeno potrebnije podruje" NajeCe ipak sluZi u

matinoj skuptini. specijalan (poseban) pionir - njih izabire podrunica izmedu osobito uspjenih opiih pionira. Oni se alju gdje god se ukae potreba, najeie u tzv. nedodijeljena podruja, to jest tamo gdje jo ne postoji organizirana skuptina Jehovinf svjedoka ili kao ispomoi manje uspjenim mjesnim skuptinama. Iako ne postoji precizno propisana satrica, smatra se kako bi za specijalnog pionira bio podbaaj dati manje od 150 sati mjeseno, Mnogi specijalni pioniri su i
starjeine.

Pokrajinski nadglednik - od podrunice ovlatena osoba koja dvaput go,flinje posjeuje mjesne skuptine u svojoj pokrajini (oko 20 skuptina), adri,avajui pritom posebne kontakte sa starjeinama i pionirima te vodei naroitu brigu o sluZbi propovijedanja. Predsjedavajuii nadglednik - starjeina skuptine, nadglednik sluZbe propovijedanja, voditelj ff i voditelj skuptinskog studiju k"jige (v. starjeSinstvo) duni su tom prilikom podnijeti detaljno izvje(e o slubi propovijedanja te svom radu u proteklom razdoblju. Pokrajinski nadglednik pregledava kartice obj avitelja, izvletaj sluZb e prop ovij e danj a, b ilj eke o broju prisutnih na sastancima, blagajnika izvjea i raune. Na kraju svakog mjeseca on alje izvjetaj sluZbe prop ovij edanj a p odruZnici. Pomazanici/nebesk al4asal1000 - prema uenju sedbe, samo je744000 ]ehovinih svjedoka predodredeno zartebo, gdje 6e biti vladari i suci s Kristom. Veina njih ve je umrla,
zemlji jo oko B 000 jehovaca oituje tu nadu uzimanjem simbola na spomen-sveanosti (v spomen-sveanost). Ostali
a na

280

Svjedoci, kao i svi pravednici koji trebaju uskrsnuti nakon Harmagedana, iv1et ie vjeno na "rajskoj zemljT" . Ponorrni posjet- posjet osobama koje su pokazale barem totriki interes ili obzir da su primile ponudenu literaturu u slubi propovijedanja. Nekoliko dana nakon prvog posjeta ide se s razradenim planom i konkretudm ciljem koji bi ubrzo trebao dovesti do toga da se sa zainteresiranim zapone studij na domu.

Pravni odbor/slubeni odbor skup5tine - odbor koji se sastoji od predsjedavajueg starjeine, nadglednika
slube i nekoliko d*trh starjeina. Daje preporuke o imenovanj ima i r azr1eenjima, isklj uenjima, ponovnim primanji*u, donosi ukore i druge mjere za prijestupnike te rjeava razr,.e probleme i nesporazume medu lanovima mjesne

skuptine.

Probudite se! - drugi tirani polumjesenik sljedbe. Izdaje se od 7919. godine, ispoetka pod imenom Zlatni aijek. Danas rzlazi na 80 jezika od ega na 55 simultano/ istovremeno u nakladi od 15-ak milijuna primjeraka. Punbvremeni sluge * misionari, putujuei i pokrajinski nadglednici, specijalni i opi pioniri, te svi oni koji su svoje vrijeme posvetili sluenju u tolikoj mjeri da im je to profesija. Vefina ih, osim opiih pionira, prima naknadszasvoj
rad.

SkupStina

krianstvu, primjenjuje dvoj ako: na organizacij u ]ehovinih svjedoka openito, te na mjesnu zajednicu, "tlrptr", koja moe brojati od desetak do nekoliko stotina lanova. Sluge pomodnici - najnl,a stepenica na hijerarhijskoj ljestvici sljedbe. Kao to im i ime govori, njihova ie zada(a da se nadu pri ruci starjeinstvu (v.) u poslovima koje ovi ne bi stigli obaviti. Vode rauna o skup'tinskoj blagaini, zalihi literature, tehnikim pojedinostima oko sastanaka. U skuptinama s manje starjeina mogu oni preuzettiodgovornije duZnosti, npr. vodenje skuptinskog studija kt jige ili ak drenedjeljna javna predavanja u mjesnoj skuptini.
281

ovaj pojam se, slino kao i "crkva" tr

SluZba propovijedanja - glavna i temeljna djelatnost ]ehovinih svjedoka, neizostavna obveza svih lanova zajednice. Tu se rauna vrijeme provedeno u raspaavanju literature od vrata do vrata, stajanjem na ulicama i trgovima, ili hodanjem i "spontanim" razgovorom s prolaznidma, zatim vodenje biblijskih studija na domu te openito razgovor o Bojem kraljevstvu bilo gdje i bilo s kim, Oni s tjelesnim i drugim ogranienjima mogu svoju slubu odraditi i putem telefona ili pote. (N, Internet se jo gleda s prilinom rezervom.) Bilo o kojem obliku sluZbe da je rije, svaki je objavite na kraju mjeseca obvezan predati izvjetaj slube propovijedanja u obliku tiskanog obrasca nadgledniku slube propoaij edarcj a. Slubeni sastanak - jedan od $ednih sastanaka u dvorani kraljeastua- Na njemu se razmatra tivo iz Nae slube za kraljeustoo, itaju se i komentiraju blagajnika izvjeia i izvjetaji slube propovijedanja, vre pripreme za kongrese i posjete pokrajinskog nadglednika te rjeavaju problemi mjesne skuptine. Iako se to izriito ne zabranjuje, nije preporuljivo dovoditi interesente na ovaj sastanak zbag njegova internog karaktera. S pomen-sveanost/Gospo dinova veera - jedina "svetkoVina" ]ehovinih svjedoka. Na dan koji odgovara 14. danu Zidovskog mjeseca Nisana, iza zalaska sunca, okupaju se oni sa svojim gostima s daorani kraljevstaa da obiljeZe godinjicu smrti Isusa Krista. Nakon hvalospjeva i kratke molitve te prigodnog javnog predavanja, dok starjeina s govomice ita?2.pogIave Lukina evandea (posljednja veera), prisubrima se nudi beskvasni kzuh i vino, kojtzanjih nemaju nikakvu sakramentahru vaZnost, nego je rije o simbolima. Njrfr, usprkos tome, smrje blagovati samo jo ivuii ostatak l-U A0A poffinzeftika dok f ostali sudionici sveanosti prime na ruku, a potom rJr, jer su "nedostojni", dodaju dalje. Starjeine/Starjeinstvo - pojam koji se odnosi na razliite nadglednike unutar mjesne skuptine Jehovinih svjedoka, kao to su: 282

naglednik slube propovijedanja

gledanje te najvaZnije aktivnosti skuptine. Organizira plan propovijedanja, dodjeljuje podruje, dijeli ga na terene (v.), vodi evidenciju, predsjedava sastancima zasltsbu i izvjetava pokrajinskog nadglednik a o rezlrltatima.

- zaduen za nad-

voditelj Teokratske Skole propovijedanja

za edukaciju, dijeli lekcije i zadatke, daje ocjene i sugestije te eventuahro predlaZe imenovanja za napredne.

zaduten

voditelj skuptinskog studija knjige

sastancima za prouavanje kryigu po skupinama i kao des-

- predsjedava

na ruka nadglednika slube propovijedanja kontrolira i potie svoju skupinu na tu slubu, vodi sastanke za istu itd. voditelj studija Kule straare - predsjedava tom nedjeljnom sastanku u dvorani kraljevstva. Svaka skuptina ima obino nekoliko starjeina od kojih
j

edan predsj edavaj uii, odnosno starj eina mj esne skup tine. Nadglednici, starjeine, kao i sluge pomonici mogu biti samo mukarci i barem nekoliko godina krteni.

teaj za unaprjedivanje sposobnosti pouavanja, javnog nastupa i raspaavanja literature - Odr,ava se kao jedan od ednih sastanak a u daarani kralj wstua, a pohadaju ga praktiki svi lanovi mjesne zajednice. Sastoji se od pet toaka:" govor broj 1 - dri:i jedan od starjeina lLi slugu pomonika na temelju ulomka iz za to predvidenog tiskanog izdanja drutoa. Nakon 1,A-12 minuta pouavanja slijedi usmeno ponavljanje. vrhunci itanja Biblii e - starjeina lLi sluga pomonik razraduje od drutas protumaene biblijske stavke i prrmjenjuje ih na nae vrijeme i prilike. govor broj 2 - itanje Biblije novihi neiskusnih bez doktrinarne pozadine. govor broj 3 (prezentacija) - dodjeljuje se "sestrarr.a". Bududi da njima nije dopuSten pristup skuptinskoj govornici, one ga izvode s podija na nain da jedna glumi
283

Studijski lanak - vidi biblijski studij. _ Teokratska kola propovijedanja (TSP)

Svjdokinju u sluZbi od vrata do vrata, a druga stanarku ili

zainteresiranu osobu. govor broj 4 - sastoji se uglavnom kao i govor broj dva iz ltanja biblijskih stavaka, samo kao malo napredniji zahtijeva i odredeno doktrinarn tumaenje. Ako ga dri sestra, opet ga izvodi u obliku prezentacije. Teren - dio podru{a koje pokri,ru mjesna skuptina Jehovinih svjedoka namijenjeno propovijedanju. Podruje skuptine koje moe obuhvaiati vie mjesta ili jedan grad dijeli se na terene. Oni obuhvahjudio vedeg ili cijelo manje naselje. Za svaT<t od teren a izraduie se karta terena na kojoj j* zalijepljen zemljovid terena sa svakom kuiom te nazivom i brojem pod kojim se vodi u skuptinskoj evidenciji. Svaki objaaiteli obvezan je zaduiti jedan, pioniri i vie terena. O.og trenutka kada preuzrne kartu terena, on se obvezuje u nekoliko mjeseci obraditi ga odnosno posjetiti svaku kuu barem dva puta. Vodee tijelo - odbor od trenutano L2 lanova sljedbe
"kLase pomazanika" koji rukovode svim podruima djelovanja. Na tu funkciju se biraju doivotnor a na elu je predsjednik udruenja Kula straara.

iz

284

Sadraj

Predgovor

..........

..................5 ........9 ..........13 ............32 ...44 ........62 ...74 .........87 .........96 ......54 ....;......................... 115 ..........12g .....133
.....1,42

Uvod Protiv struje Prvi susret

Bombardiranie

ljubavlju

Neprijateljstvo svijeta Biblijska "srednja kola" Neka ozbillnapitanja Moja odluka zaJehovu ........... Organizirana spontanost ........... Konano u akciji Avanture na ulicama ............
Zar ne moe dati vie? ............. Padaju maske Tmna strana radosti Krivotvorenje Bibtije Obrisi nove stvarnosti ............

Novokrtenik

.....154
......................165 ........179 ........189 .....i......... ...............197

U kuii Oevoj Zavodnici ili futve?

Nevidljivi okovi Na putu izlaska T, je moj dom

.206 ;........r..... ....220 ............... ....234

..........248

Biljeke
Prilozi
Lehovini svjedoci nekad i danas Sto vjeruju Jehovini svjedoci? ...........

.257

....263
...........271, .,............,275

Rjetnik

pojmova

285

M VERBUM
POPIS NASLOVA
A}'.[IIVIA

Romano Guardini: Sveti aakoui Sveta Terezija od Djeteta Isusa: Neizeciua njenost Sveta Terezija od Djeteta Isusa: Ljubiti sve do wrti iz ljabayi Sveta Terezija od Djeteta Isusa: Oi i srve Sv. Alfonso Liguori: Kako emo ljubiti Isusa Krista Lorenzo Scupoli: Dultowti boj Sv. Petar Alkantarski: Ramafta4ja Aleksa B enigar : Naz.arcka Djeuica *

FIDES
Kard. Godfried Danneels: Krist

ili Ydenjak?
a mlade

tt.

Alessandro Maggiolini: Temelji Nanskoga ivob Giacomo Biffi: Isus iz Nazarcta

:i

uzaritih ujenika Christoph Schnborn: Ljabiti Ctkyu

*,i

IDEA
:

Joseph Bochenski: Uvod u frIozofsko

miIjenje

'l

Karol Wojtyla: Temelji etike Anto Mii6: $idnik filozofs*ih lnjmoua Hans Sedlmayr: Gublienje srcdita Romano Guardini: Konac novag uijeka* Soeren Kierkegaard: Stah i &frtanje
286

KI-ASICI KATOLIKE Kt'LTI.}RE

Veliki Katekizam Pija X. Nasljeduj Krista Giovanni Papini: Duije molitve Kristu STILUS Clive Staples Lewis: Pisma starijeg daula mladem Dalibor Durdov: U z.agrliaju lehouinih sujedoka Egon von Petersdorf: Demoni, uj,etice, spiritisti Georges Bernano s: Razgovori karmelianki Giovanni Papini: Sveti Augastin Michael D. O'Brien: Posljednja raernena* TEMPUS
Lo'vre

Katrt: Tr, ruaffia bmtaka fuba Kornelije Tacit &mtanija Mihovil Psel: O demonima

Ivan Mui6: Masonstvo u llnata Zoran Vukman: hopast suijeta ili aovo dobapganstua Zoran Vukman: Kuda ideI{rvatska Josip Jovi6: udbonosci Zaran Vukman: htt u Balkaniju POSEBNA IZDA}.IJA
Sredko Bezi: Sigumi koruci za Kristom

Maj mali molinenik

IIA}.INUOVA
Josemarfa Escriv : htt

Moja

pva biblija

* Naslovi

u pripremi

287

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbi6eva obala I 21000 Split Tel: 0Zl 6-2M, 347 -A65
Tisak: Dalmacija papir, Split

iillffilllffillililllillil