ZBIRKA10

Zbirka_naslovnica-TRG_SUD.
fh10 Thu Feb 16 10:09:13 2006 Page 1

Composite
C M Y CM MY CY CMY K
ZBIRKA ODLUKA
HRVATSKIH TRGOVA^KIH SUDOVA
VISOKI TRGOVA^KI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
10
Z
B
I
R
K
A

O
D
L
U
K
A

H
R
V
A
T
S
K
I
H

T
R
G
O
V
A
^
K
I
H

S
U
D
O
V
A
Broj
10
TRGOVACKlH SUDOVA
VISOKI TRGOVAKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Broj 10
ZBIRKA10NOVA.qxp 16.2.2006 9:51 Page 1
ZBlRKA ODLUKA HRVATSKlH
Nakladnik:
VISOKI TRGOVAKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Za nakladnika:
Mr. sc. BORISLAV BLA@EVI, predsjednik suda
Pripremili i uredili:
ZDRAVKO JUNAKO, sudac
Mr. sc. JOSIP KOS, sudac
Grafika priprema:
RU@ICA OLI
Grafiki urednik:
VEDRAN SINOVI
Tisak:
TISKARA ZNANJE
3
KAZALO
OBVEZNO PRAVO 19
PRAVAO INTELEKTUALNOG VLASNITVA 49
PRIJEVOZ STVARI 115
PRAVO TRGOVAKIH DRUTAVA 125
PARNINI POSTUPAK 175
OVRNI POSTUPAK 193
STEAJNI POSTUPAK 227
SUKOB ZAKONA 259
PREDGOVOR
Ova deseta Zbirka odluka hrvatskih trgovakih sudova izlazi sko-
ro 12 godina nakon izdavanja prve Zbirke u sijenju 1994. godine, a
taj kontinuitet potvruje interes ne samo sudaca i sudskih savjetni-
ka trgovakih sudova, nego i ire strune pravne javnosti za stavove
trgovakih sudova izraènih u objavljenim sentencama.
Za razliku od Zbirke (Zbornik) broj 9, koja je objavljena uz 50
godinjicu trgovakih sudova u Republici Hrvatskoj, u rujnu prole
godine, i koja je sadràvala aktualne odluke iz ranijih 8 Zbirki, ova
deseta Zbirka nastavak je ranijih 8 i donosi nove stavove u odluka-
ma trgovakih sudova donijetih nakon izdavanja Zbirke broj 8 u lip-
nju 2004. godine.
U proteklih neto vie od godinu dana bili smo suoeni s prim-
jenom bitnih izmjena i dopuna u materijalnom i procesnom pravu,
to se odrazilo i kroz odluke trgovakih sudova. Nadamo se da e i
ova Zbirka, uz ostalo, pomoi sucima i pravnicima koji se bave tr-
govakim pravom u strunijem radu, lakem pronalaènju adekvat-
nih rjeenja, a time bitno koristiti i hrvatskom gospodarstvu.
Svakako, i ovoga puta bit emo zahvalni na svim dobronamjern-
im usmenim i pisanim primjedbama i sugestijama.
PREDSJEDNIK SUDA
Mr. sc. Borislav Blaèvi
U Zagrebu, listopad 2005. godine
STVARNO KAZALO
AUTORSKO PRAVO
- autorska moralna prava - 29
- fotografija kao autorsko djelo - 26
- koautorstvo na kinematografskom au-
torskom djelu 24
- nakladniki ( izdavaki) ugovor 30
nakladnik kao predmnijevani ovlatenik
za ostvarivanje autorskog prava 20
naknada za javno izvoenje 31
naknada tete zbog raskida ugovora
32
nakladniki ugovor , pravovaljanost i
prestanak - 34
pravo jednakog iskoritavanja rau-
nalnog programa stvorenog po
narud`bi 19
pravo proizvoaa videogram kao
srodnog prava - 25
poslodavac kao nositelj iskoritavanja
autorskog djela 22
pretpostavke za odreivanje
privremene mjere zbog ugroàvanja
autorskih ili srodnih prava - 23
privremena mjera u sporovima o au-
torskim ili srodnim pravima 21
zabrana koritenja tueg autorskog
djela 28
zatita autorskih prava - 27
zatita softvera na kojem autor i
naruitelj imaju jednaka prava iskori-
tavanja - 33
CESTOVNI PRIJEVOZ
- primjena CMR Konvencije 52
GRAENJE
- odgovornost graditelja za nedostatke
graevine 13
INDUSTRIJSKI DIZAJN
- nositelj industrijskog oblija - 44
- postupanje suda u sluaju nitetnos-
ti modela - 43
- povreda industrijskog oblija 45
- pretpostavke za odreivanje
privremene mjere zbog ugroàvanja
prava na dizajn 46
KAMATA
- kamata na kamatu - 8
OBRT
- zatita prava imatelja ranije prijavl-
jene tvrtke - 54
- prestanak obrta 115
OSIGURANJE
interes osiguranja, osiguranje imovine
17
OVRNI POSTUPAK
- alternativno ovlatenje ovrenika
109
- uvanje popisanih pokretnina 120
- dostava 102
- dostava rjeenja o ovrsi 101
- jamevina kao uvjet za odreivanje
privremene mjere 128
- nadle`nost suda Republike Hrvatske
u postupku osiguranja 105
- obustava ovrhe 114, 115
- obustava i dovretak ovrhe 113
- odgoda na prijedlog ovrenika 112
- ovrni sud kontrolira zakonitost
provedbe ovrhe 111
- pretpostavke za obustavu ovrhe -
116
9
Stvarno kazalo
- vjerodostojna isprava , raun 106
- podnesci, roita i spisi 100
- polaganje kupovnine - 119
- potvrda o ovrnosti 110
- pretpostavke za izricanje sudskih pe-
nala 122
- pretpostavke za odreivanje prethod-
ne mjere 124
- privremena mjera radi osiguranja
nenovane tra`bine - 127
- prijenos tra`bine ili obveze 107,
108
- primjena odredaba drugih zakona
103 , 104
- roite za dra`bu i dosuda kupcu
118
- ukidanje prethodne mjere - 126
- vrste prethodnih mjera - 125
- zapljena rauna na temelju bjanko
zadu`nice 121, 123
- zatita ovrenika fizike osobe ; izuz-
imanje od ovrhe - 117
PARNINI POSTUPAK
apsolutna sudska nenadle`nost 83
bitna povreda odredaba parninog
postupka - 95
dokazi; izvoenje dokaza 90
dokazna snaga javnobilje`nike isprave
- 92
dostava pravnoj osobi upisanoj u sud-
ski registar 87
dostava tuèniku u Republiku Italiju
88
isprave 91
odluka drugostupanjskog suda o àlbi
94
- ponitaj pravorijeka arbitra`nog suda
- 96
prigovor radi prijeboja - 93
revizija nedoputena u sporovima iz
podruja intelektualnog vlasnitva - 99
stranaka sposobnost - 86
stvarna nadle`nost trgovakog suda
84, 85, 98
tu`ba za ponitaj pravorijeka
arbitra`nog suda - 97
- zahtjev za naknadu trokova - 89
PATENTNO PRAVO
Licencna naknada, izgubljena dobit -
35
POMORSKI PRIJEVOZ
- naknada tete ; via sila - 51
pomorski agent 49
pomorsko potraìvanje 50
STEAJNI POSTUPAK
- izjava o pristupanju dugu 132
- javnobilje`niko osiguranje tra`bine
prijenosom vlasnitva na stvari 133
- namjerno oteenje 143, 144
- obustava zbog nedostatnosti mase
150
- osporene tra`bine 148, 149
- predujmljivanje trokova prethodnog
postupka 131
- pretpostavke za pobijanje pravnih
radnji u sluaju du`nikova steaja -
142
- prijedlog za otvaranje steajnog pos-
tupka - 130
- primjena odredaba Zakona o
parninom postupku 129
- privremena mjera u steajnom pos-
tupku 138
- sklapanje ugovora o prodaji - 145
- tra`bine u steaju, doprinosi za
10
Stvarno kazalo
mirovinsko, invalidsko i zdravstveno
osiguranje 135
- tra`bine steajnih vjerovnika - 137
- tra`bine zaposlenika ( radnika) u
steajnom postupku - 136
- trokovi steajnog postupka 134
- ugovori o radu 140, 141
- unovenje nekretnina, brodova i
zrakoplova 146
- unovenje nekretnine na kojoj pos-
toji razluno pravo - 147
- zabrana ovrhe i osiguranja 139
SUKOB ZAKONA
- osiguranje parninih trokova - 152
- pretpostavke za odluivanje o sporu s
meunarodnim elementom - 151
- primjena Beke konvencije - 153
PRAVO TR@INOG NATJE-
CANJA
- nepoteno trìno natjecanje povre-
dom distributerskog prava - 48
TRGOVAKO PRAVO
- dospijee za isplatu nagrade lanovi-
ma nadzornog odbora dionikog drut-
va- 68
dospijee dividende na isplatu 58
imenovanje posebnih revizora 70
nedoputena àlba u registarskom
postupku - 82
nitavost ugovora o kupnji vlastitih
dionica - 62
odgovornost lanova trgovakog drut-
va; proboj pravne osobnosti 53
opoziv odluke glavne skuptine 59
opoziv odluke glavne skuptine o is-
plati dividende 60
pobijanje odluke nadzornog odbora o
opozivu predsjednika uprave dionikog
drutva 63
podaci koji se upisuju u registar 80,
81
pravila registarskog postupka - 79
pravo dioniara da budu obavijeteni -
69
pravo dioniara da od drutva zahtijeva
izvjee o podacima u registru dionica
61
pretpostavke za upis u sudski registar
poveanja temeljenog kapitala drutva
- 76
prijenos dionica s manjinskog na
glavnog dioniara 71
redoslijed upisa u sudski registar
povodom pripajanja trgovakih druta-
va - 78
sadràj prijave upisa drutva 57
sadràj izjave o osnivanju drutva - 73
sazivanje glavne skuptine na zahtjev
manjine - 67
spor vjerovnika drutva protiv lana
uprave drutva - 66
sudska nadle`nost 56
tu`ba na utvrenje nitavosti 72
uinak istupanja lana iz drutva 74
upis u sudski registar 75
upis pripajanja drutva - 77
zabrana konkurencije - 65
zatita koritenja tue tvrtke i brisanje
u sudskom registru imena tvrtke 55
zatita prava imatelja ranije prijavljene
tvrtke 54
zastupanje - 64
UGOVORI
- cesija - 9
- gubitak ili oteenje poiljke - 16
11
Stvarno kazalo
- jamac platac - 18
- jasnoa obveznopravnih odnosa u tr-
govakim ugovorima - 11
- obnova ugovora (novacija) 3
- obveza naruitelja primiti rad - 14
- pregled izvrenog djela i obavjeten-
je izvoaa - 12
- promjena du`nika 10
raskid ugovora s uzastopnim obvezama
1
raskid ugovora voljom naruioca - 15
zelenaki ugovor 2
ZASTARA
- opi rok zastare 5
- prekid zastarijevanja - 7
- zastara potraìvanja iz ugovora o
prometu robe i usluga - 6
- zastara za povremena potraìvanja
5
- zastara tra`bine za zatezne kamate
4
Zatita izumitelja
- zatita oplemenjivaa biljnih sorti -
47
@IG
- konkurencija dvaju registriranih
ìgova - 40
sudska zatita od neovlatenog ko-
ritenja ìga 36
zatita zatienog ìga 37
zatita ìga 38, 39 , 41
zastara za tu`bu zbog povrede prava na
ìg 42
12
Stvarno kazalo
ZAKONSKO KAZALO
ARBITRA@A
Zakon o arbitraì (Narodne novine
broj 88/01 )
lanak 36 st. 2 to. 2b 96
lanak 43 - 97
AUTORSKO PRAVO
Zakon o autorskom pravu i srodnim
pravima (Narodne novine broj
167/03)
lanak 5 i 107 19
lanak 12 i 185 20
lanak 185 21, 24, 25
lanak 185, 76 22, 23
Zakon o autorskom pravu (Narodne
novine broj 53/91, 58/93, 9/99-
proieni tekst, 76/99, 127/99,
67/01)
lanak 3 26
lanak 5 st. 1 i 3 27
lanak 7 28
lanak 27 29
lanak 61 - 34
lanak 69 st. 3 30
lanak 91 31
lanak 95 32
lanak 95,96 33
Cestovni prijevoz
Konvencija o ugovoru za meunarodni
prijevoz robe cestom (CMR) Sl.list FN-
RJ- Meunarodni ugovori br. 11/58,
Narodne novine Me. ugovori broj
1/92
lanak 1 st. 1 i 13 st. 2 - 52
INDUSTRIJSKO OBLIJE
Zakon o industrijskom obliju
(Narodne novine broj 78/99 i
127/99)
lanak 31 44
lanak 50 45
Zakon o industrijskom dizajnu
(Narodne novine broj 173/03)
lanak 55 st. 1 - 46
OBVEZNO PRAVO
Zakon o obveznim odnosima
(Narodne novine broj 53/91,
73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96,
91/96, 112/99, 8/01)
lanak 129 - 1
lanak 141 2
lanak 348 3
lanak 369 4
lanak 371, 372 5
lanak 374 6
lanak 387 7
lanak 400 8
lanak 436 st. 1 9
lanak 448 10
lanak 493 st. 1 11
lanak 614 i 615 12
lanak 614,621 i 644 13
lanak 622- 14
lanak 629 15
lanak 671 16
lanak 924 17
lanak 1004 18
OVRNI POSTUPAK
Ovrni zakon (Narodne novine broj
15
Zakonsko kazalo
57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03,
151/04)
lanak 5 st. 4, 67 i 211 - 116
lanak 7 100
lanak 8 101, 102
lanak 19 103, 104, , 105
lanak 28 106
lanak 29- 107, 108
lanak 32 109
lanak 33 110
lanak 45 i 61 st. 2 111
lanak 61 112
lanak 67 113 , 114 , 115
lanak 70 i 128 st. 1 117
lanak 98 118
lanak 100 119
lanak 117 146
lanak 133- 120
lanak 183 a 121
lanak 217 122
lanak 283 a 123
lanak 284 124
lanak 287 125
lanak 290 126
lanak 298 127
lanak 301 st. 1 - 128
PARNINI POSTUPAK
Zakon o parninom postupku
(Narodne novine broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03)
lanak 16 83
lanak 77 86
lanak 134a 87
lanak 136 88
lanak 164 89
lanak 220 90
lanak 230 91, 92
lanak 338 st. 3 93
lanak 354 st. 2 to. 11- 94
lanak 354 st. 2 to. 13 - 95
lanak 382 - 99
PATENTNO PRAVO
Zakon o industrijskom vlasnitvu
61/92, 26/93, 78/99, 33/02)
lanak 20 i 21 35
lanak 31, 48, 57 st. 1 36
POMORSKI PRIJEVOZ
Pomorski zakonik (Narodne novine
broj 17/94, 74/94, 43/96, 158/03)
lanak 687 49
lanak 878 50
Zakon o pomorskoj i unutarnjoj
plovidbi (Narodne novine broj
53/91, 26/93, 17/94)
lanak 556 - 51
RADNO PRAVO
Zakon o radu(Narodne novine broj
38/95,54/95, 65/95, 102/98,
17/01,82/01, 114/03, 123/03,
142/03, 30/04 i 137/04- proieni
tekst)
lanak 115 st. 1 140
STEAJNI POSTUPAK
Steajni zakon (Narodne novine broj
44/96, 29/99, 129/99, 123/03,
197/03, 187/04)
lanak 6 129
16
Zakonsko kazalo
lanak 39a st. 1 130
lanak 41 - 131
lanak 50 132
lanak 81 a 133
lanak 86 134, 135
lanak 96,70, 85 i 120 136
lanak 96 137
lanak 98- 138, 139
lanak 120 - 140 , 141
lanak 131 i 141 142
lanak 131 - 143, 144
lanak 163 b 145
lanak 164 st. 1 146, 147
lanak 178 148 , 149
lanak 203 150
SUDSKI REGISTAR
Zakon o sudskom registru (Narodne
novine broj 1/95, 57/96, 1/98, 30/99,
45/99)
lanak 20 79
lanak 24 80
lanak 24 i 31 81
lanak 61 - 82
SUDOVI
Zakon o sudovima (Narodne novine
broj 3/94, 75/95, 100/96, 115/97,
131/97, 129/00, 67/01, 5/02,
117/03, 17/04, 141/04)
lanak 19 84, 85
lanak 16 98
SUKOB ZAKONA
Zakon o rjeavanju sukoba zakona s
propisima drugih zemalja u odreenim
odnosima (Narodne novine broj
53/91)
lanak 19 i 20 151
lanak 20 to. 1 - 153
lanak 84 152
TRGOVAKA DRUTVA
Zakon o trgovakim drutvima
(Narodne novine broj 111/93,
34/99, 52/00, 118/03)
lanak 10 st. 3 - 53
lanak 31 st. 1 42, 54, 55
lanak 40 56
lanak 40 st. 2, 300 f, 360 st. 1 - 71
lanak 186 57
lanak 220 st. 5 i 275 58
lanak 220 st. 5 i 286 59
lanak 220 st. 5 60
lanak 226 st. 6 i 240 61
lanak 233 i 236 62
lanak 241 - 64
lanak 244 st. 2 63
lanak 248 65
lanak 252 st. 5 66
lanak 269 - 68
lanak 278 st. 3 67
lanak 287 69
lanak 298 70
lanak 357 72
lanak 388 73
lanak 421 st. 2 74
lanak 425- 75
lanak 458 st. 2 76
lanak 522- 77, 78
TRGOVINA
Zakon o trgovini (Narodne novine
broj 11/96, 101/98, 30/99, 75/99,
76/99, 62/01, 109/01 proieni
tekst ,96/03)
57 48
17
Zakonsko kazalo
70, 72 36
ZATITA IZUMITELJA
BILJNIH SORTI
Zakon o poljoprivrednom sjemenu i
poljoprivrednom sadnom materijalu
26/93, 29/94)
lanak 64 83 - 47
@IG
Zakon o industrijskom vlasnitvu
61/92, 26/93, 78/99, 33/02)
lanak 118 37
lanak 25 i 26 43
Zakon o ìgu (Narodne novine broj
78/99 i 129/99)
lanak 27 st. 1 38, 39
lanak 50 40 , 41
lanak 77 - 42
18
Zakonsko kazalo
OBVEZNO PRAVO
1.
OBVEZNO PRAVO - RASKlD UGOVORA S UZASTOPNlM OBVEZAMA
Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94,
7/96, 91/96, 112/99),
CIanak 129.
Pretpostavke za raskid ugovora
Ugovor s uzastopnim obvezama jedna strana moze raskinuti ako je iz
danih okoInosti ocito da ni one nece biti ispunjene.
Ako je ugovor s uzastopnim obvezama ujedno i fiksan ugovor on se
moze raskinuti i prije isteka vremena u kojem je duznik obvezan ispuni-
ti svoju obvezu.
Prema ocjeni ovog suda upravo time to su stranke ugovorile obvezu tuìtelja da
postavi ukupno 45 reklamnih plakata, te da ih u razdoblju od 01. travnja do 01. svib-
nja 1995. godine odràva na nain da e istrgnute odnosno oteene plakate zamijen-
iti novim, stranke su sklopile ugovor o djelu kod kojeg je ispunjenje obveze u roku
bitan sastojak ugovora. Meutim, osim to su stranke sklopile fiksan ugovor, one su
ujedno sklopile i o ugovoru s uzastopnim obvezama. Naime, upravo zbog ogranienog
vremena trajanja propagandne akcije Bata, obveza tuìtelja je bila da najkasnije do
01. travnja 1995. godine postavi reklamne plakate na svim ugovorenim lokacijama.
Meutim, time obveza tuìtelja nije u cijelosti ispunjena, budui da je on bio u obvezi
da oteene reklamne plakate mijenja novima tako da reklamni plakati budu postavl-
jeni za cjelokupno vrijeme trajanja propagandne akcije.
21
Prema odredbi lanka 125. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kad ispunjen-
je obveze u odreenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora, pa du`nik ne ispuni
obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Stavkom 2. istoga lanka
odreeno je da vjerovnik moè odràti ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez
odgaanja, obavijesti du`nika da zahtijeva ispunjenje ugovora, a prema stavku 3. tog
lanka kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku,
moè izjaviti da raskida ugovor.
Upravo time to tuìtelj nije ispunio svoju obvezu do 01. travnja 1995. godine,
ugovor se temeljem zakona mogao smatrati raskinutim. Meutim, iz dopisa trgov-
akog drutva FZd.o.o. od 25. travnja 1995. godine koje je to trgovako drutvo
uputilo tuèniku, a on tuìtelju, proizlazi da je to trgovako drutvo (a time i tuènik)
zahtijevao od tuìtelja ispunjenje ugovora na nain da se uklone nedostaci koji se
odnose na postavljanje reklama na naruenim lokacijama, na odràvanje plakata te na
dostavu foto dokumentacije (list 21. spisa). Time je tuènik kao tuìteljev vjerovnik
sukladno odredbi lanka 125. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima odrào ugovor
na snazi i to do kraja propagandne akcije budui da je zahtijevao od tuìtelja ispun-
jenje preuzete ugovorne obveze postavljanja svih reklamnih plakata na ugovorenim
lokacijama, ali i ispunjenje buduih obveza odràvanja plakata.
Prema tomu, premda su stranke sklopile ugovor o djelu u kojem je ispunjenje
obveze u roku bitan sastojak ugovora, ugovor nije raskinut prije kraja same propa-
gandne akcije kako to pogreno smatra prvostupanjski sud.
Nadalje, upravo time to su stranke ugovorile obvezu tuìtelja da odràva
reklamne plakate do kraja propagandne akcije, stranke su sklopile ugovor s uzastop-
nim obvezama obvezama tuìtelja da zamjenjuje oteene plakate. Naime, prema
odredbi lanka 129. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kad u ugovoru s uza-
stopnim obvezama jedna strana ne ispuni jednu obvezu, druga strana moè, u razum-
nom roku, raskinuti ugovor u pogledu svih buduih obveza, ako je iz danih okolnosti
oito da ni one nee biti ispunjene. Dakle, ugovor ostaje na snazi u pogledu ispunjenih
obveza ako druga ugovorna strana sukladno odredbi lanka 129. stavak 2. Zakona o
obveznim odnosima ne raskine ugovor i u pogledu ve ispunjenih obveza.
Iz iskaza sasluanog svjedoka E. L. (list 41. spisa) proizlazi da tuìtelj nije postavio
svih 45 ugovorenih plakata, ve samo njih 36 ili 37, a nije ni odràvao plakate koje je
postavio. Zato ovaj sud smatra da je tuènik, neovisno o tome to su stranke sklopile
fiksan ugovor, sukladno odredbi lanka 129. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima
mogao raskinuti ugovor o djelu prije kraja propagandne akcije i to ne samo u pogle-
du buduih obveza (obnove postavljenih plakata i postavljanja 8-9 preostalih
nepostavljenih plakata), nego i u pogledu ve ispunjene obveze tuìtelja postavljenih
36 odnosno 37 reklamnih plakata. To tuènik nije uinio do kraja trajanja propa-
gandne akcije, pa je ugovor o djelu ostao na snazi do kraja trajanja propagandne akci-
je Bata, kada je ugovor raskinut po prirodi posla.
VTS RH, Pz-6737/03 od 10. svibnja 2005.
22
2.
OBVEZNO PRAVO - ZELENASKl UGOVOR
7/96, 91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 141.
Stoga ugovorne kamate od 1% dnevno odnosno 365% godisnje koja je
ugovorena izmedu stedno kreditne zadruge i gradanina predstavIja Iih-
varsku kamatu, te je ova ugovorna kIauzuIa nistava.
PriIikom ocjene najvise ugovorne kamatne stope izmedu drugih osoba
sudsku zastitu daje se onoj kamati koju banke uobicajeno pIacaju
odnosno ugovaraju za takvu vrstu posIa, a utvrdeno je da je kod vaIutne
kIauzuIe gradaninu banka ugovaraIa kamatnu stopu od 11% godisnje u
navedeno vrijeme.
Osnova spor u ovoj parnici je pitanje doputenosti ugovorene kamatne stope, po
prigovoru tuènika. Pri razmatranju osnovanosti prigovora, odnosno ocjene da li u
ovom sluaju (ugovor o kreditu izmeu pravne i fizike osobe) stopa ugovorne
kamate (1% dnevno, odnosno 365% godinje) predstavlja lihvarsku kamatu treba,
prije svega, voditi rauna o tome da je u pitanju najvia ugovorna kamatna stopa
izmeu !/a/| |a (ne radi se o ugovornoj kamati izmeu pojedinaca ija je visina
propisana u l. 399. st. 1. ZOO). Tu visinu kamatne stope je prema odredbi l. 399.
st. 2. ZOO trebalo odrediti posebnim zakonom, pa kako takav zakon jo nije done-
sen, bilo je potrebno ispitati da li stopa ugovorne kamate (izmeu navedenih osoba)
ima elemente zelenakog ugovora l. 141. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine br. 53/91 88/01).
Prema ve usvojenoj praksi, u sluajevima kad je ugovorena kamata vea od dop-
utene, primijenit e se najvea doputena stopa kamate koja se odreuje posebnim
zakonom za odnose izmeu pravnih osoba. Kako takvog posebnog zakona nema, to
se ima uzeti da je najvea doputena kamatna stopa ona stopa koju banka plaa
odnosno ugovara za takvu ili slinu vrstu posla.
Dakle, u pogledu najvie doputene ugovorne kamatne stope izmeu drugih
osoba, trebale bi se primijeniti odredbe posebnog zakona. U vrijeme odluke o
tu`benom zahtjevu posebni zakon nije bio donijet. Budui nema posebnog zakona, a
stopa konkretne ugovorene kamate (1% dnevno, odnosno 365% godinje) je, bez
ikakve dvojbe o valjanosti zakljuka prvostupanjskog suda previsoka. Kao kriterij
utvrivanja visine stope ugovorene zatezne kamate ima posluìti odredba lanka 399.
st. 3. ZOO. Naime, kao polazite u tom sluaju sluì postavka da su stranke kamatu
ugovorile, ali da nisu odredile njezinu stopu, jer je ona koju su ugovorile previsoka, pa
joj sud ne moè dati sudsku zatitu. U takvom sluaju sud pruà zatitu onoj stopi
ugovornih kamata koju banke uobiajeno plaaju, odnosno ugovaraju za takvu ili
slinu vrstu posla, ali ne vie od stope zakonske zatezne kamate.
U vrijeme ugovaranja predmetnog pravnog posla stopa zakonske zatezne kamate
iznosila je 24% (od 9. svibnja 1996.), odnosno 18% (od 11. rujna 1996.) godine.
23
Nadalje, u vrijeme zakljuenja predmetnog ugovora o zajmu (1996. godine) kamata
koju je obvezan plaati zajmoprimac za kratkorone lombardne kredite vezane uz val-
utnu klauzulu fizikim osobama, iznosila je kod poslovnih banaka (potvrda
Zagrebake banke d.d. Zagreb) 11% godinje.
VTS RH, Pz-1931/02 od 13. travnja 2005.
3.
OBVEZNO PRAVO - OBNOVA (NOVAClJA)
7/96, 91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 348.
Ugovor o izvansudskoj nagodbi kojim stranke nisu izmijeniIe pravni
nasIov, niti gIavni predmet obveze iz postojeceg ugovora, vec su obad-
vije strane ugovoriIe obrocnu otpIatu duga ne smatra se obnovom.
@alitelj neosnovano istie da je sklapanjem izvansudske nagodbe izmeu tuìtel-
ja i tuènika nastala nova obveza temeljem lanka 348. Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01). Prema lanku 348.
stavak 1. ZOO-a, obveza prestaje ako se vjerovnik i du`nik suglase da postojeu
obvezu zamijene novom i ako nova obveza ima razliit predmet i razliitu pravnu
osnovu. Stavkom 2. istoga lanka je odreeno da sporazum vjerovnika i du`nika kojim
se mijenja ili dodaje naredba o roku, mjestu ili nainu ispunjenja, zatim naknadni spo-
razum o kamati, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj
odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu, se ne smatraju obnovom.
U konkretnom predmetu tuìtelj i tuènik sklopili su ugovor o nagodbi dana 14.
sijenja 2002. godine, kako su ga i naslovili, a on je to i po svom sadràju, jer njime
stranke nisu izmijenile pravnu osnovu, niti glavni predmet obveze iz postojeeg ugov-
ora, ve je njime jedna strana (tuènik) priznala svoj dug, a druga strana (tuìtelj)
pristala na obronu otplatu duga, pa ne moè biti govora o novaciji prije postojeeg
ugovora.
24
4.
OBVEZNO PRAVO - ZASTARA TRAZBlNE ZA ZATEZNE KAMATE
7/96, 91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 369.
Kamate kao sporedna trazbina koja proizIazi iz gIavne trazbine sIijedi u
cijeIosti njegovu pravnu sudbinu. SIijedom toga kad zastari zahtjev za
gIavnu trazbinu, zastaruju i zahtjevi za sporednu trazbinu, dakIe za ka-
mate.
Tuìtelj je podnio àlbu protiv toke II. pobijane presude kojom je odbijen s
tu`benim zahtjevom za zateznu kamatu na glavnicu od 2,815.510,56 kn tekuu od 3.
srpnja 1995. godine do isplate.
Prvostupanjski sud je prihvatio prigovor zastare ove tra`bine, koji je istaknuo
tuènik, jer je tuìtelj prvi puta zatraìo isplatu zatezne kamate podneskom od 29.
rujna 1999. godine, to je nakon proteka roka od tri godine u iznosu na nastalo glavno
potraìvanje.
Osnovano istie tuìtelj da kamata kao sporedno potraìvanje koje proizlazi iz
glavnog potraìvanja slijedi u cijelosti njegovu pravnu sudbinu. Slijedom toga kad zas-
tari zahtjev za glavno potraìvanje, zastaruju i zahtjevi za sporedna potraìvanja,
meu njima i zahtjev za kamate (lanak 369. ZOO-a). U konkretnom sluaju glavno
potraìvanje nije zastarjelo, niti je tuènik tijekom prvostupanjskog postupka istakn-
uo takav prigovor zastare, pa taj prigovor ne moè isticati niti u àlbi (lanak 352.
stavak 2. ZPP-a), pa je prvostupanjski sud trebao imati u vidu da kamate teku kon-
tinuirano od dospijea do prestanka glavnog potraìvanja. Kamata dospijeva svakim
danom zakanjenja, te rok zastarjelosti valja raunati od dana svakog pojedinanog
dnevnog potraìvanja kamata. Dakle, ne zastarijevaju kamate koje su dospjele unutar
tri godine raunajui unatrag od dana podnoenja tu`be.
VTS RH, Pz-6755/04 od 28. Iipnja 2005.
25
5.
OBVEZNO PRAVO - OPCl ROK ZASTARE; POVREMENA POTRAZlVANJA
7/96, 91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 371. i 372.
Potrazivanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije odreden neki
drugi rok zastare.
Potrazivanje banke iz ugovora o kreditu zastarijeva u petogodisnjem za-
starnom roku, jer ugovor o kreditu nije ugovor o prometu robe i usIuga.
lznimno, ukoIiko je ugovorena otpIata kredita pIacanjem anuiteta, povre-
mena potrazivanja banke iz ugovora o kreditu zastarijevaju u roku od tri
godine od dospjeIosti svakog pojedinog anuiteta.
Ugovor o kreditu nije ugovor o prometu roba i usluga, te se stoga ne primjenjuje
odredba lanka 374. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91,
73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 dalje ZOO) koja propisuje zastaru za meusobna
potraìvanja drutvenih pravnih osoba iz ugovora o prometu roba i usluga.
Ugovor o kreditu ne svrstava se u kategoriju usluga koje ima u vidu lan 374. ZOO-
a, a pojam ugovora o prometu robe i usluga iz tog propisa ne moè se izjednaiti sa
pojmom ugovora u privredi iz lanka 25. ZOO-a .
Sintagma promet roba i usluga podrazumijeva uz promet roba (karakteristian
ugovor o prodaji) i promet usluga kojima se promet roba olakava (u pravilu trgov-
akih usluga koje prate robni promet, npr. prijevoz, pedicija, komisiona trgovina, zas-
tupanje i slino) te takovih usluga koje se mogu u irem smislu izjednaiti sa proda-
jom robe (npr. ugovor o djelu, graenju i sl.).
Banke su financijske institucije iji je predmet poslovanja obavljanje bankovnih
poslova. Odobravanje kredita je zakonskim odredbama izrijekom navedeno kao
bankovni posao, te je ugovor o kreditu kojeg sklapa banka ugovor o bankovnom poslu
(bankovni ugovor).
Za potraìvanja iz ugovora o kreditu vrijedi pravilo o opem zastarnom roku, koji
prema odredbi lanka 371. ZOO-a iznosi 5 godina, osim u sluaju kad je meu
strankama ugovorena i ispunjavana otplata kredita plaanjem anuiteta, pri emu se
primjenjuje krai zastarni rok iz lanka 372. ZOO-a u kojem zastarijevaju povremena
potraìvanja (3 godine).
U konkretnom ugovoru nije ugovorena otplata kredita plaanjem anuiteta, te se
stoga ne primjenjuje zastarni rok iz lanka 372. ZOO-a u kojem zastarijevajuu povre-
mena potraìvanja i koji iznosi 3 godine, nego opi zastarni rok iz lanka 371. ZOO-
a i koji iznosi 5 godina.
VTS RH, Pz-5536/04 od 14. prosinca 2004.
26
6.
OBVEZNO PRAVO - ZASTARA POTRAZlVANJA lZ UGOVORA O PROME-
TU ROBE l USLUGA
91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 374.
Medusobna potrazivanja trgovackih drustava iz trgovackih ugovora, te
potrazivanja naknade za izdatke u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za
tri godine.
Potrazivanja iz ugovora o prometu robe i usIuga izmedu trgovackog
drustva i fizicke osobe - obrtnika - zastarijevaju u opcem zastarnom
roku od pet godina.
Prvostupanjskim rjeenjem ukinut je u cijelosti platni nalog sadràn u rjeenju o
ovrsi istog suda broj Ovrv-17382/00 od 20. rujna 2001. godine.
Iz obrazloènja rjeenja suda proizlazi da je sud prihvatio tuènikov prigovor
zastare potraìvanja, nalazei da utuèno potraìvanje zastaruje u roku od tri godine
sukladno odredbi lanka 374. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 53/91,
73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 dalje: ZOO), jer se radi o raunima iz ugovora o prodaji
robe sklopljenog 28. studenog 1996. godine, iji rauni dospijevaju 3. sijenja 1997.
godine i 17. veljae 1997. godine, dok je prijedlog za ovrhu podnesen 20. studenog
2000. godine.
Protiv tog rjeenja àli se tuìtelj iz svih razloga propisanih u odredbi lanka 353.
Zakona o parninom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 dalje: ZPP),
predlaùi da ovaj sud postupi u skladu sa àlbom.
Odgovor na àlbu nije podnesen.
@alba je osnovana.
Tuènik je obrtnik, tj. vlasnik graevinske radnje, a zastarni rok iz odredbe lanka
374. stavak 1. ZOO ne odnosi se na obrtnike, za koje vrijedi opi zastarni rok od pet
godina.
Prvostupanjski sud je dakle zbog pogrene koncepcije o mjerodavnom pravu kojeg
ovdje valja primijeniti donio pobijano rjeenje, pa je ovaj sud morao ukinuti pobijano
rjeenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak (lanak 380.
toka 3. ZPP-a).
27
7.
OBVEZNO PRAVO - PREKlD ZASTARlJEVANJA
7/96, 91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 387.
Zastarijevanje se prekida kad duznik prizna dug.
Visekratnim dopisima kojima je duznik priznao dug i trazio obrocnu ot-
pIatu duga dosIo je do prekida zastarijevanja.
Prema odredbi lanka 387. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 91/96 i 112/99, nastavno: ZOO) zastarijevanje se preki-
da kad du`nik prizna dug (stavak 1.), a priznanje duga moè se uiniti ne samo
izjavom vjerovniku, nego i na posredan nain, kao to su davanje otplate, plaanje
kamate, davanje osiguranja (stavak 2.).
lankom 392. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastarijevanje poinje tei
iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne rauna se u zakonom odreeni rok
za zastaru (stavak 1.), a zastarijevanje prekinuto priznanjem od strane du`nika poin-
je tei iznova od priznanja (stavak 2.).
Prema odredbi lanka 374. ZOO-a meusobna potraìvanja drutvenih pravnih
osoba iz ugovora u prometu robe i usluga te potraìvanja naknade za izdatke uinjene
u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine (stavak 1.), a zastarijevanje tee
odvojeno za svaku isporuku robe () (stavak 2.).
Iz dopisa tuènika od 21. prosinca 2000. godine (list 22 spisa) proizlazi da tuènik
izraàva èlju potpisati sa tuìteljem ugovor ili odreeni dokument kojim priznaje
dug i da se obvezuje dug i platiti i da taj dug ne moè zastarjeti, te predlaè dogov-
oriti realno vraanje duga. Dopisom od 6. oùjka 2001. godine (list 23 spisa) tuènik
izvjetava tuìtelja o moguoj uplati dijela duga, te o nastojanju tuènika o isplati
ostatka duga podizanjem kredita, a dopisom od 6. lipnja 2001. godine (list 24 spisa) o
nemogunosti otplate duga do mjeseca rujna, kada e normalno nastaviti s uplatama.
Konano, iz dopisa tuènika od 30. srpnja 2002. godine (list 25 spisa) proizlazi da isti
izraàva èlju vratiti dug tuìtelju te predlaè dinamiku plaanja.
Miljenje je ovog vijea da je sud prvog stupnja pogreno ocijenio navedene dopise
tuènika, a odluka suda prvog stupnja utemeljena je iskljuivo na tim dokazima.
Naime, da bi priznanje duga proizvelo materijalnopravne uinke isto mora biti jasno,
odreeno i bezuvjetno, bilo da je uinjeno na posredan ili neposredan nain, te uvijek
mora biti takvo da se njime na nedvojben nain oituje volja du`nika da doista prizna-
je dug. Neposredno priznanje duga predstavlja i prijedlog du`nika uinjen vjerovniku
da mu dozvoli obronu otplatu duga. U konkretnom sluaju iz navedenih dopisa
tuènika proizlazi da je tuènik viekratno na neposredan i posredan nain priznao dug
tuìtelju, to ima za posljedicu prekid zastarijevanja i ponovni tijek zastarijevanja.
VTS RH, Pz-8540/03 od 8. ozujka 2005.
28
8.
OBVEZNO PRAVO - KAMATA NA KAMATU
7/96, 91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 400.
Stedno kreditne zadruge nisu banke, vec financijske institucije zadru-
gara u cijem posIovanju sudjeIuje svaki zadrugar po naceIu uzajamne
pomoci. Stoga se zabrana anatocizma - zabrana ugovaranja i dosudi-
vanja kamata na kamate na iste odnosi.
Prvostupanjski je sud u pravu jer prema Zakonu o tedno kreditnim zadrugama
(Narodne novine broj 47/98 i 67/01) tedno kreditne zadruge nisu banke ve finan-
cijske institucije zadrugara u ijem poslovanju sudjeluje svaki zadrugar prema naelu
uzajamne pomoi. Iz toga proizlazi da kao financijska organizacija àlitelj ne moè
primjenjivati naelo antocizma kao to to naelo mogu primjenjivati banke, a u skladu
s l. 400. stavak 3. ZOO-a. Prema tome, traèna kamata ne bi bila doputena.
Ugovorne i zakonske zatezne kamate ne mogu se kumulirati, pa zakonska zatezna
kamata ne tee na obraunatu ugovornu kamatu.
9.
OBVEZNO PRAVO - CESlJA
7/96, 91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 436. stavak 1.
Vjerovnik moze ugovorom skIopIjenim s trecim (cesionarom) prenijeti
na njega svoje potrazivanje, izuzev onoga ciji je prijenos zabranjen za-
konom iIi koje se po svojoj prirodi ne moze prenijeti.
Teret dokaza da postoji trazbina iz osnovnog posIa je na cesionaru, ko-
jemu duznik moze istaknuti sve prigovore kao i prema ranijem
vjerovniku (cedentu).
U lanku 436. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj
53/91, .... 88/01) propisano je da vjerovnik moè ugovorom sklopljenim s treim preni-
jeti na novoga svoje potraìvanje, izuzev onog iji je prijenos zabranjen zakonom ili
koje je vezano za linost vjerovnika, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenoenju na
drugoga.
Ugovorom od 4. 1. 2000. (list 9 i 10) i njegovim Aneksom od istog datuma (list 7 i
8) P. L. je s tuìteljem zakljuilo Ugovor o ustupanju potraìvanja (cesija u smislu lan-
29
ka 463. ZOO na tuìtelja), pa je on stupio u sva prava i obveze koje je prednik imao
iz Ugovora od 26. 4. 1999. (list 31) i njegova Aneksa od 1. 6. 1999. (list 22) zakljueni
izmeu P. L. (cedent) i tuìtelja (cesionara).
Zakljuivanjem ugovora o cesiji cesionar je od cedenta bio ovlaten traìti svu
dokumentaciju koja se odnosi na ustupljeno potraìvanje, a ovaj mu je bio duàn istu
dati kako bi se cesionar u sluaju potrebe i u sudskom postupku mogao ostvariti ustu-
pljenu tra`binu.
Meutim, tuìtelj u spis nije dostavio nikakvu dokumentaciju od svog prednika
osim Ugovora i Aneksa ugovora i dva dopisa tuènika upuena tuìteljevom predniku
od 29. 4. 1999. (list 48) i od 7. 5. 1999. (list 49) u kojima nema nikakvog dokaza da je
tuìteljev prednik uspjeno posredovao u zakljuivanju bilo kakvog ugovora o kreditu
za tuènika, te je stoga tu`beni zahtjev ostao nedokazan.
VTS RH, Pz-3513/02 od 22. veIjace 2005.
10.
OBVEZNO PRAVO - PROMJENA DUZNlKA
7/96, 91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 448.
Ako je u vrijeme vjerovnikova pristanka na ugovor o preuzimanju duga
preuzimateIj bio prezaduzen, a vjerovnik to nije znao niti je morao znati,
prijasnji duznik se ne osIobada obveze, a ugovor o preuzimanju duga
ima ucinak ugovora o pristupanju dugu.
Banka priIikom pristanka na promjenu duznika treba upotrijebiti profe-
sionaInu bankarsku paznju, te ispitati bonitet novog duznika.
lanak 448. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91 88/01)
nosi naziv promjena du`nika, a njegov stavak 1. glasi: preuzimanje duga preuzimatelj
stupa na mjesto prijanjeg du`nika, a ovaj se oslobaa obveze.
U stavku 2. je odreeno ako je u vrijeme vjerovnikova pristanka na ugovor o preuz-
imanju duga, preuzimatelj bio prezaduèn, a vjerovnik to nije znao, niti je morao
znati, prijanji du`nik se oslobaa obveze, a ugovor o preuzimanju duga ima uinak
ugovora o pristupanju dugu.
U naem sluaju sporno je je li tuìtelj morao znati da je preuzimatelj duga bio
prezaduèn u vrijeme pristanka na ugovor dana 4.4.1996. kad je ugovor potpisao kao
i ugovorne strane tuènik i novi du`nik.
Tuìtelj tvrdi da to nije morao znati unato injenici da je nesporno da je novi
du`nik bio u neprekidnoj blokadi ìro-rauna od 8.11.1994. godine do izdavanja
obrasca ZAP-a 26.9.1996. (list 14), jer da on nije znao za to do 26. 9. 1996. kada je
primio izvod iz ZAP-a i da to nije dokaz za prezaduènost preuzimatelja.
30
Pravilno se pozvao prvostupanjski sud i na lanak 1067. ZOO-a, u kome je
propisano da banka u sluaju insolventnosti korisnika kredita moè otkazati ugovor o
kreditu ak i kad ta insolventnost nije utvrena sudskom odlukom, to nesumnjivo
potvruje stav prvostupanjskog suda da blokada ìro-rauna koja je trajala neprekid-
no od 4.11.1994. do dana preuzimanja duga 4.4.1996. tj. vie od jedne godine i etiri
mjeseca predstavlja prezaduènost preuzimatelja duga.
Tuìtelj je banka pa je on prilikom pristanka na promjenu du`nika morao upotri-
jebiti pa`nju koja se u pravnom prometu zahtjeva kod bankarskih poslova (lanak 18.
ZOO-a), pa je mogao i morao provjeriti kod ZAP-a stanje ìro-rauna novog du`nika
prije nego je dao pristanak da to drutvo s ogranienom odgovornou preuzme dug
od ranijeg du`nika, tim prije to bi tako postupila i svako drugo trgovako drutvo
prije nego bi dalo svoj pristanak na zakljuenje takvog ugovora.
Da je to tuìtelj uinio oito je da ne bi dao pristanak na takav ugovor, tim vie to
je mogao traìti da sa novim du`nikom zakljui ugovor o pristupanju dugu po lanku
461. ZOO-a, pa u tom sluaju ne bi trebao podnositi ovu tu`bu.
Kad to tuìtelj nije uinio tuìtelj se ne moè pozivati na stavak 2. lanka 448. ZOO-
a, jer je on mogao i morao znati da je preuzimatelj duga preuzeo dug u vrijeme
prezaduènosti.
11.
OBVEZNO PRAVO - JASNOCA OBVEZNOPRAVNlH ODNOSA U
TRGOVACKlM ODNOSlMA
7/96, 91/96,
112/99),
Kupac mora izricito izvijestiti prodavaoca da odbija primiti visak is-
porucene robe, a ne samo izvijestiti ga da mu je isporucio vecu koIicinu
stvari od ugovorene. Ako on o tome ne izvijesti prodavaoca, mora mu is-
pIatiti cijenu i za tu vecu koIicinu isporucene stvari po istoj cijeni kao i
za ostaIe kupIjene stvari.
Iz tuènikovog prigovora odgovora na tu`bu proizlazi da su stranke bile u dul-
jem poslovnom odnosu kupoprodaje, te da je tuìtelj tuèniku isporuivao robu koju
je tuènik uredno plaao sukladno dogovorima i sporazumima o odgodi plaanja
dijela duga. U odnosu na navod àlitelja da je pravodobno izvijestio tuìtelja o tome
da mu je grekom isporuena vea koliina robe, ovaj sud smatra da to, ak i pod pret-
postavkom da je tono (a to tuènik nije dokazao) nema utjecaja na pravilnost i
zakonitost pobijane presude. Naime, odredbom lanka 493. stavak 1. Zakona obvezn-
31
im odnosima propisano je da ugovorom o prodaji u privredi, kad je prodavalac stvari
odreenih po rodu dao kupcu veu koliinu nego to je ugovoreno, a kupac u razum-
nom roku ne izjavi da viak odbija, smatra se da je primio i taj viak, te je duàn plati-
ti ga po istoj cijeni.
Tuènik tijekom prvostupanjskog postupka nije izjavio da je odbio viak
isporuene robe, ve samo da je o viku isporuene robe izvijestio tuìtelja, a to je
veoma bitna razlika. Stoga sud nije ni trebao provoditi dokaz sasluanjem stranaka
budui da izvjeivanje tuìtelja o viku isporuene koliine robe nije odluna injeni-
ca o kojoj ovisi osnovanost tu`benog zahtjeva. Upravo zato sukladno navedenoj
odredbi lanka 493. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima tuènik je u obvezi i taj
(eventualni) viak isporuene robe platiti tuìtelju po istoj cijeni kao i za ugovorenu
koliinu isporuene robe. Naime, davanje koliine stvari preko ugovorene koliine
valja uzeti kao konkludentnu ponudu tuìtelja upuenu tuèniku kao kupcu za kupn-
ju te koliine po istoj cijeni po kojoj je ugovorena prodaja stvari za koliinu koja je
predana po ve ispunjenom ugovoru. Ako je toan navod tuènika istaknut tijekom
prvostupanjskog postupka da je on o isporuci robe u koliini veoj od ugovorene izvi-
jestio tuìtelja, to izvjeivanje tuìtelja je po ocjeni ovog suda tuènik uinio s ciljem
da otkloni dvojbu je li tuìtelj isporuio veu koliinu robe zabunom ili radi davanja
ponude za sklapanjem novog ugovora. Budui da tuènik nije dokazao da se tuìtelj
o tome izjasnio, davanje vee koliine robe treba smatrati tuìteljevom ponudom.
Kako tuènik nije izjavio da odbija viak isporuene robe te je taj viak primio, a nes-
porno je da je u stalnoj poslovnoj vezi s tuìteljem (to uostalom proizlazi i iz
tuènikovog prigovora odgovora na tu`bu u kojem navodi da je u dobrim poslovn-
im odnosima sa tuìteljem te izmeu njih postoje dogovori o odgodi i produènja
rokova podmirenja pojedinih potraìvanja tuìtelja), to ovaj sud utnju tuènika u
pogledu odbijanja vika isporuene robe sukladno odredbi lanka 42. stavak 3.
Zakona o obveznim odnosima smatra prihvatom tuìteljeve ponude.
12.
OBVEZNO PRAVO - PREGLED lZVRSENOG DJELA l OBAVJESTENJE
lZVOACA
7/96, 91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 614. i 615.
NaruciteIj je duzan pregIedati izvrseno djeIo i o nadenim vidIjivim ne-
dostacima obavijestiti izvodaca radova bez odgadanja.
O skrivenim nedostacima naruciteIj je duzan obavijestiti izvodaca rado-
va u subjektivnom roku od mjesec dana, unutar objektivnog roka od dvi-
je godine od primitka obavIjenog posIa.
32
Neosnovano àlitelj-tuènik istie u svojoj àlbi da je zaposlenica tuènika pot-
pisala i ovjerila peatom tvrtke tuènika ispravu 4/94 na zahtjev tadanjeg direktora
tuènika g. B. B., a da je time isti grubo zloupotrijebio svoj slu`beni poloàj i ovlaten-
je na tetu tuènika. Takvu tvrdnju tuènik niim nije dokazao tijekom postupka. Isto
tako, neosnovano tuènik-àlitelj istie u svojoj àlbi i poziva se na propise l. 501. do
507. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96,
91/96, 112/99, 88/01) jer ti propisi se samo odnose na pokretne stvari koje su u pro-
daji, pa je naravno prodavatelj duàn izdati kupcu garanciju za prodanu stvar. Dakle,
ti propisi se odnose na kupnju i prodaju, a ne i na ugovor o djelu za koji ugovor vri-
jede drugi propisi i to iz l. 600. do 629. Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom
sluaju vrijedi propis l. 614. ZOO-a, a iz stavka 1. istog zakonskog propisa, proizlazi,
da je naruitelj duàn pregledati izvreno djelo im je to redovnim tokom stvari
mogue, i o naenim nedostacima bez odgaanja obavijestiti izvoaa. Iz l. 615. st.
1. ZOO-a proizlazi, ako se kasnije pokaè neki nedostatak koji se nije mogao otkriti
obinim pregledom, naruitelj se ipak moè pozvati na njega uz uvjet da o njemu
obavijesti izvoaa to prije, a najduè u roku od mjesec dana od njegovog otkrivan-
ja (subjektivan rok), a istekom dvije godine od primitka obavljenog posla naruitelj se
vie ne moè pozvati na nedostatke (objektivni rok).
13.
OBVEZNO PRAVO - ODGOVORNOST GRADlTELJA ZA NEDOSTATKE
GRAEVlNE
Zakona o obveznim odnosima (,Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94,
7/96, 91/96, 112/99,
CIanci 614., 621. i 644.
Odgovornost graditeIja za nedostatke gradevine: za vidIjive, skrivene i
nedostatke koji utjecu na soIidnost gradevine kao cjeIine
Nedostaci u izradi gradevine koji se odnose na njezinu soIidnost su
takvi nedostaci koji ugrozavaju stabiInost i sigurnost objekta kao cje-
Iine, a da Ii je rijec o takvim nedostacima iIi ne, sud moze utvrditi samo
vjestacenjem.
Trgovaki sud u Zagrebu je presudom poslovni broj P-5829/95 od 14. lipnja 2004.
godine, pod tokom I., usvojio tu`beni zahtjev tuìtelja i naloìo tuèniku platiti
tuìtelju iznos od 2,815.510,56 kn. Pod tokom II. izreke odbijen je tuìtelj za dio
tu`benog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga od
2.815.510,56 kn koja tee od 3. srpnja 1995. godine do isplate. Pod tokom III. izreke
usvojen je dio tu`benog zahtjeva tuènika te je naloèno tuìtelju platiti tuèniku
iznos od 966.120,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekuom od 1. oùjka 1996.
godine do isplate. Pod tokom IV. izreke odbijen je tuènik za dio tu`benog zahtjeva
33
u iznosu od 5,787.527,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dospi-
jea do isplate. Pod tokom V. naloèno je tuèniku platiti tuìtelju na ime trokova
parninog postupka iznos od 642.464,40 kn, a pod tokom VI. je obvezan tuìtelj plati-
ti tuèniku na ime trokova parninog postupka iznos o 361.966,000 kn sa zateznom
kamatom tekuom od 28. svibnja 2004. godine do isplate.
Prvostupanjski sud donio je i rjeenje poslovi broj P-5829/95 od 14. lipnja 2004.
godine kojim je odbio prijedlog tuìtelja za izdavanje privremene mjere zabranom
ZAP-u da tuèniku ili treoj osobi po nalogu tuènika uskrati isplatu novanog iznosa
od 3,000.000,00 kn sa ìrorauna tuènika, pod tokom II. izreke. Pod tokom III.
izreke rjeenja odbijen je prijedlog tuènika za izdavanje prethodne mjere radi osigu-
ranja novane tra`bine u iznosu od 6.753.647,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom
i trokovima postupka, zabranom ZAP-u da tuìtelju ili treoj osobi po nalogu tuìtel-
ja isplati s njegovih rauna novani iznos za koji je odreena prethodna mjera, te
zabranom tuìtelju prodaje i optereenja poslovnog udjela u H.B.I. d.o.o. u iznosu od
49,95% ukupne vrijednosti temeljnog kapitala drutva upisanog u knjigu udjela H.B.I.
d.o.o.
Tuìtelj je podnio àlbu protiv dijela presude, i to toke II., kojim je odbijen dio
tu`benog zahtjeva tuìtelja da mu tuènik plati zakonsku zateznu kamatu na iznos
glavnog duga od 2,815.510,56 kn tekuu od 3. srpnja 1995. godine do isplate, te toke
VI., kojom je tuìtelj obvezan platiti tuèniku na ime trokova parninog postupka
iznos od 361.966,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekuom od 28. svibnja
2004. godine do isplate. @albu podnosi zbog bitne povrede odredaba parninog pos-
tupka, pogrene primjene materijalnog prava i pogreno i nepotpuno utvrenog in-
jeninog stanja. Navodi da je prvostupanjski sud kod donoenja toke II. pobijane
presude poinio bitnu povredu odredaba parninog postupka iz lanka 354. stavak 2.
toka 11. Zakona o parninom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, u daljnjem tekstu: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne
moè ispitati jer proturjei sama sebi i razlozima presude. Istie kako ne spori da je
grekom prilikom sastavljanja ovrnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave
izostavljeno potraìvanje po osnovi kamata, te je zahtjev za isplatom kamate na
utuèni iznos prvi put postavljen podneskom od 29. rujna 1999. godine. Meutim,
smatra kako je neosnovano odbijen za zakonsku zateznu kamatu na utuèni iznos jer
su lankom 369. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91,
3/94, 7/96, 112/99, u daljnjem tekstu: ZOO) odreena kao sporedna potraìvanja,
potraìvanja po osnovi kamate, plodova, trokova i ugovorne kazne te je odreeno
kako sporedna potraìvanja zastarijevaju kada zastari glavno potraìvanje. Sporedna
potraìvanja koja proizlaze iz glavne tra`bine slijede njenu sudbinu. Navodi kako je
nesporno da glavno potraìvanje tuìtelja nije zastarjelo niti je tuènik tijekom pos-
tupka isticao prigovor u tom smislu, a obzirom na to tuìtelj je osnovano naknadno
potraìvao kamatu kao sporednu tra`binu, a navodi kako tuìtelju nije zastarjelo niti
samo pravo iz kojeg proistjee potraìvanje pripadajuih zakonskih zateznih kamata.
Stoga je miljenja kako je prvostupanjski sud temeljem pravilne primjene materi-
jalnog prava naknadno, ali pravovremeno postavljeni tu`beni zahtjev trebao usvojiti i
tuìtelju dosuditi pripadajuu zakonsku zateznu kamatu. Ovo iz razloga to tra`bina
34
zateznih kamata predstavlja povremenu tra`binu koja dospijeva svakim danom
zakanjenja, te rok zastarjelosti te tra`bine valja raunati od dana svakog pojedi-
nanog dnevnog potraìvanja kamata. Glede prethodno navedenog àlbenog razloga
bitne povrede odredaba parninog postupka iz lanka 354. stavak 2. toka 11. ZPP-a
navodi kako je prvostupanjski sud proturjean kada istie da je u donoenju svoje
odluke punu vjeru poklonio nalazima i miljenjima vjetaka, kao strunih osoba poz-
vanih da znanjem svoje struke pomognu oko injeninog razrjeenja spora, a da nije
prihvatio nalaz vjetaka za raunovodstvo i financije koji je u miljenju naveo da
tuìtelju pripada zakonska zatezna kamata na iznos od 2,815.510,56 kn tekua od
dana utuènja do isplate. U pogledu toke VI. presude kojom je tuèniku dosuen
troak parninog postupka u iznosu od 361.966,00 kn sa zakonskom zateznom kam-
atom od 28. svibnja 2004. godine do isplate istie da prvostupanjski sud prilikom
odreivanja tog troka nije potivao odredbu lanka 154. stavak 2. ZPP-a prema kojoj
je trebao troak odrediti razmjerno uspjehu tuènika u parnici, a obzirom da je
tuènik sa svojim tu`benim zahtjevom uspio u visini od oko 15% evidentno je kako je
tuènik u odnosu na protutu`beni zahtjev duàn trokove postupka platiti tuìtelju a
ne obratno. Predlaè da drugostupanjski sud toku II. i VI. pobijane presude ukine i
predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troka sastava
àlbe tuìtelju.
Tuènik je podnio odgovor na àlbu u kojoj u bitnom navodi da tuìtelj proputa
odlunu injenicu da podnesenim prijedlogom za izvrenje pod poslovnim brojem Iv-
13650/95 nije utuìo s glavnicom i kamate, a protiv rjeenja o izvrenju od 6. srpnja
1995. godine tuènik je uloìo pravodobni prigovor slijedom ega je rjeenje stavljeno
izvan snage i postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, a
to znai da se primjenjuje odredba lanka 451. ZPP-a i odluuje se samo u odnosu
na postavljeni zahtjev u prijedlogu za izvrenje, a to je samo u pogledu glavnice u izno-
su od 2,248.060,61 kn, bez kamata, jer kamate po tom izvrnom prijedlogu nisu
utuène. Navodi da je tuìtelj utuìo kamate tek podneskom od 29. rujna 1999.
godine, a kako je potraìvanje glavnice bilo i prije 1991. godine to je i bio osnovan
prigovor zastare u pogledu kamata, jer nisu bile predmet ovrhe, a navodi da kamate
dijele sudbinu glavnice ako su zajedno predmet spora, ali kamate mogu biti i odvojeni
zahtjev od glavnice, pa da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je osnovan prigov-
or zastare i odbio s potraìvanjem kamate tuìtelja. Istie da sud uope nije utvrivao
dospijee pojedinog iznosa potraìvanja, pa da je ostalo nerazjanjeno da li je i u
pogledu glavnice nastupila zastara, pa iz tih razloga tuènik u pogledu glavnice od
2,248.060,31 kn, koja je dosuena tuìtelju, stavlja takoer prigovor zastare
potraìvanja, pa navodi da stoga i àlbeni razlog da nije stavljen prigovor zastare na
glavnicu, pa da se ne moè staviti na kamate, nije osnovan. Istie da je neosnovan i
àlbeni razlog tuìtelja u odnosu na parnini troak jer tuìtelj u zahtjevu za parnini
troak nije traìo posebno zahtjev za parnini troak na ime protutu`benog zahtjeva
tuènika pa mu iz tih razloga ne pripada pravo na troak u smislu lanka 164. stavak
2. i 3. ZPP-a.
@albu protiv presude podnio je i tuènik, i to protiv djela u toki I. izreke, kojom
je obvezan tuènik platiti tuìtelju iznos od 2,815.510,56 kn, djela u toki IV. izreke,
35
kojom je tuènik odbijen s tu`benim zahtjevom za iznos od 5,787.527,04 kn sa zakon-
skom zateznom kamatom od dospijea do isplate, te pod tokom V. izreke u pogledu
odluke o parninom troku. Tuènik je podnio àlbu i protiv djela rjeenja pod
tokom III. izreke rjeenja, kojom je odbijen njegov prijedlog za izdavanje prethodne
mjere. @albu ulaè zbog bitne povrede odredaba parninog postupka, pogreno i
nepotpuno utvrenog injeninog stanja te pogrene primjene materijalnog prava. U
àlbi u bitnom istie da se graevinski vjetak nije oitovao na prigovore tuènika, da
tuèniku nije dana mogunost da na roitu postavlja pitanja vjetaku povodom
prigovora, da postoje razlike izmeu nalaza graevinskog i financijskog vjetaka koje
sud nije otklonio sasluanjem vjetaka, te s tim u vezi da tuèniku nije dana
mogunost da u odnosu na vjetake raspravlja na sudu, ime da je poinjena bitna
povreda odredaba iz lanka 260. u vezi sa lankom 354. stavak 1. Zakona o parninom
postupku, te da o odlunim injenicama u pogledu prigovora presuda nema razloga
pa ima nedostataka zbog kojih se ne moè ispitati, ime je poinjena bitna povreda
odredaba iz lanka 354. stavak 2. toka 11. ZPP-a. U pogledu dosuenog iznosa na
ime plaenih popravaka za nedostatke u izvoenju u iznosu od 1,393.039,16 kn
tuènik navodi da se oitovao na nalaz i miljenje vjetaka pisanim podnescima u koji-
ma je postavljen prigovor da tuìtelj nije u zakonskom roku obavijestio o nedostaci-
ma a niti je u roku podnio zahtjev u smislu zakonske odredbe iz lanka 645. stavak 1.
i 2. ZOO-a, a da sud nije raspravio ovaj pravni prigovor niti utvrdio odlune injenice
u vezi tog prigovora. Istie da se u ovom sluaju ne radi o roku od deset godina u koje-
mu izvoa odgovara za nedostatke graevine u pogledu njezine statike i solidnosti,
koje stajalite je zauzeo prvostupanjski sud, ve o nedostacima koji nisu vezani za
solidnost graevine i njezine statike, pa da je sud ispustio iz vida odlunu injenicu da
je tuìtelj proirio tu`bu zbog nedostataka podneskom od 29. rujna 1999. godine, a to
znai nakon proteka roka od tri godine nakon to je graevina predana na upotrebu.
Pored toga navodi da nije bilo nedostataka u izvoenju, a ako ih je bilo da se radilo o
nedostacima projekta za koje odgovara projektant, pa stavlja prigovor promaene
pasivne legitimacije u pogledu utvrenih nedostataka na graevini.
U odnosu na dio presude kojom je obvezan tuènik platiti iznos od 1,422.471,40 kn
istie da prvostupanjski sud nije uope cijenio injenice iz XXX Aneksa osnovnom
ugovoru broj 127/91 na izgradnji III. faze hotela, prema kojemu je tuènik trebao
izvriti kompenzaciju s tuìteljem u iznosu od 302.521,00 DEM, a to je tuènik i
izvrio isplatom iznosa u kunskoj protuvrijednosti od 1,099.391,56 kn dana 26. rujna
1995. godine, a da je navedenim Aneksom rijeeno i potraìvanje tuènika po izvren-
ju Iv-10723/95 za iznos od 3,111.363,65 kn, koji je nakon prigovora prenesen u parnicu
pod brojem P-4946/95, te je tuènik povukao tu`bu, a tuìtelj je takoer u skladu sa
tim sporazumom trebao povui tu`bu u predmetu broj P-5829/95, s obzirom da je
navedenim ugovorom utvreno da preostali avans iznosi 2,303.798,00 DEM koji se
treba obraunati u konanom obraunu, to je i uinjeno, no, unato dogovoru tuìtelj
nije povukao svoju tu`bu.
U odnosu na odbijeni dio tu`benog zahtjeva tuènika pod tokom IV. izreke pre-
sude, u iznosu od 5,787.527,04 kn, tuènik istie da prvostupanjski sud neosnovano
utvruje da tuìtelj nije odgovoran i za radove I. faze, ve da za to odgovara HURO
36
ZAGREB, a budui je tuìtelj preuzeo graevinu s pravima i obvezama HURO
ZAGREB, koji je i osnovao tuìtelja, a da u svakom sluaju tuìtelj odgovara za
nenaplaene radove I. faze jer je preuzeo zgradu u izgradnji i nije se ogradio od
trokova izgradnje I. faze, a kako ti radovi nisu plaeni, a tuìtelj je korisnik i vlasnik
nekretnine na kojoj su izvreni ti radovi, onda po osnovi bezrazlo`nog obogaenja je
duàn platiti tuèniku izvrene i korisne radove. Navodi da je sud neosnovano odbio
tuènika s iznosom od 74.785,53 DEM u odnosu na III. fazu, a na ime teajne razlike
na prethodno primljene avanse, jer pogreno u cijelosti prihvaa nalaz financijskog
vjetaka koji smatra da je taj zahtjev neosnovan jer su radovi ugovoreni s klauzulom
klju u ruke. U odnosu na zatraèno potraìvanje od 200.000,00 DEM koje se odnosi
na ime izvedenih radova IV. faze, pogreno je sud uzeo da je taj iznos ve obraunat
u situaciji broj 2/96, a da uope nije cijenio navode tuènika koji izriito navodi da ne
prihvaa naknadne dogovore i ugovore tuìtelja i G. I. Isto tako navodi kako je
neosnovano odbije tuènikov zahtjev u koordinaciji interijera za iznos od 256.601,00
USD, za koje je tuènik dao prigovor na nalaz vjetaka, ali ovi prigovori nisu cijenjeni
pa je poinjena bitna povreda jer nema razloga o odlunim injenicama.
U pogledu rjeenja kojim je odbijena prethodna mjera pod tokom III. izreke
rjeenja istie da stajalite prvostupanjskog suda da prijedlog nije osnovan jer da nije
uinjena vjerojatnom opasnost da bi se bez istih onemoguio ili znatno oteàlo ost-
varenje predmetnih tra`bina, nije osnovano jer je tuènik dostavio podatak da je
tuìtelj oglasio prodaju predmetne zgrade, i to u nekoliko navrata, pa da stoga posto-
ji opasnost i sud je trebao donijeti mjeru zabrane otuenja i optereenja predmetne
nekretnine.
Odluku pobija i u odnosu na trokove postupka smatrajui da u pogledu tuìtelja
sud nije primijenio odredbu lanka 155. ZPP-a po kojoj odredbi pri odluivanju koji
e se trokovi stranci nadoknaditi sud e uzeti samo trokove koji su bili potrebni za
voenje parnice, a to jer je priznao tuìtelju i podneske koji nisu bili potrebni s
obzirom da su se ponavljali isti navodi iz prethodnih podnesaka, a isto tako priznat je
pristup na jedanaest roita, iako na svim roitima nije zastupao tuìtelja odvjetnik.
Predlaè da se u pobijanom dijelu pod tokom I. izreke presude u odnosu na
potraìvanje tuìtelja, kao i pod tokom IV. izreke presude, u odnosu na potraìvanje
tuènika, i pod tokom V. izreke presude, u odnosu na parnini troak tuìtelja, pre-
suda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suenje, a da se
preinai rjeenje pod tokom III. izreke rjeenja i usvoji privremena mjera zabrane
otuenja i optereenja...
@alba tuìtelja je osnovana, a àlba tuènika je djelomino osnovana.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tuìtelja da mu tuènik
vrati plaeni avans u iznosu od 1,422.472,40 kn, te da mu plati iznos od 1,393.038,16
kn po osnovi otklanjanja nedostataka graevine i umanjenja vrijednosti izvedenih
radova, te zahtjev tuènika za isplatu cijene po osnovi ugovora o graenju u iznosu od
6,753.647,58 kn.
Utvreno je da su stranke sklopile tri ugovora o graenju o izvoenju radova na
37
objektu hotela S., i vie aneksa tim ugovorima, i to tuìtelj kao naruitelj, a tuènik
kao izvoa. Izvoenje radova podijeljeno je u etiri faze, i za svaku od njih je sklo-
pljen poseban ugovor o graenju i pripadajui aneksi. Tako su za II. fazu izvoenja
radova stranke sklopile ugovor broj 2/91 od 14. sijenja 1991. godine, za III. fazu ugov-
or o graenju broj 127/91 od 31. listopada 1991. godine, te za IV. fazu ugovor broj 1/93
od 26. veljae 1993. godine. Za radove I. faze izgradnje ovog objekta sklopljen je spo-
razum I. faza od 8. lipnja 1987. godine izmeu HURO ZAGREB oour Tukanac,
kao naruitelja, i gro. T. Z., kao izvoaa.
Tuènik, kao izvoa radova, u ovom postupku potraùje neplaeni iznos cijene za
izvedene radove u sve etiri faze, za koje su ispostavljene okonane situacije te tabele
okonanog obrauna po fazama. Za I. fazu radova tuènik potraùje iznos od
2,465.830,51 kn, a koji se sastoji od trokova financiranja vee povrine objekta,
trokova konzalting usluga KIPAIKZP-a, te trokova zbog zastoja u radovima.
Prvostupanjski sud je odbio ovaj dio zahtjeva tuènika zbog prihvaenog prigovo-
ra promaene pasivne legitimacije jer ugovor za prvu fazu izgradnje objekta tuènik
nije sklopio s tuìteljem H.B.I. d.o.o., ve s HURO ZAGREB, koji je razliita pravna
osoba od tuìtelja, a tuìtelj niti je njegov pravni slijednik, (a to proizlazi iz podataka
sudskog registra), niti je preuzeo obveze nastale temeljem toga ugovora.
Tuènik u àlbi navodi da tuìtelj odgovara za nenaplaene radove I. faze jer je
preuzeo radove sa svim pravima i obvezama prethodnika, no ove tvrdnje ne proizlaze
iz utvrenih injenica u prvostupanjskom postupku, niti tuènik predlaè dokaze za
ove svoje tvrdnje. Naime, iz ugovora o graenju sklopljenih izmeu tuìtelja i tuènika
ne proizlazi da je tuìtelj preuzeo obveze nastale temeljem ugovora za radove I. faze
izgradnje, ve je u svakom od tih ugovora ugovoreno izvoenje tono specificiranih
radova za svaku pojedinu fazu (II., III. i IV.), cijena, nain i rokovi plaanja, kao i
ostale obveze izvoaa i naruitelja, a meu njima niti u jednom od ugovora i aneksa
ne spominju se bilo kakove obveze nastale u I. fazi izgradnje.
Neosnovan je i àlbeni razlog da je tuìtelj duàn po osnovi bezrazlo`nog obo-
gaenja platiti tuèniku za neplaene radove I. faze. Ovo stoga to tuènik prven-
stveno nije dokazao da za I. fazu radova ima neplaena potraìvanja. Naime, prema
zapisniku o izvrenoj primopredaji i konanom obraunu od 31. prosinca 1990. godine
(list 480. do 500. spisa) upravo je tuènik, putem svojih lanova komisije za konani
obraun i primopredaju izvedenih radova, utvrdio da je vrijednost izvedenih radova I.
faze u cijelosti podmirena izvoau, te da nema daljnjih meusobnih potraìvanja. U
spisu prileì i zapisnik komisije za utanaenje poravnanja i obraun radova na izgrad-
nji I. faze hotela DST (Sh.) u Zagrebu (list 320-327), koja je bila sastavljena od ista tri
predstavnika tuènika te dva predstavnika investitora HUP Zagreb, a radu komisije
bili su nazoni i dva predstavnika slu`be nadzora, a i prema tom zapisniku nakon
sveukupne rekapitulacije potraìvanja su svedena na 0,00. Prema tome, proizlazi da
su potraìvanja po osnovi radova I. faze izgradnje podmirena.
to se tie okonane situacije 2/96 (list 165) po osnovi koje je kao vjerodostojne
isprave, uz izvod iz zaduènja, tuènik predloìo ovrhu, a koja se odnosi na
potraìvanje za I. fazu, razvidno je da je tuènik, kao izvoa, naznaio da je ukupna
38
vrijednost izvedenih radova 2,823.406,59 kn, time da ta situacija nije ovjerena po nad-
zornom inènjeru, a u izvodu iz zaduènja tuènik je naznaio iznos potraìvanja po
toj osnovi u iznosu od 2,465.830,51 kn, od ega je plaeno predujmom 1,422.472,40
kn, pa ostaje za isplatu 1,043.358,11 kn, koliko je i utuìo. Meutim, tijekom postup-
ka ponovno istie potraìvanje iz ove faze u iznosu od 2,465.830,51 kn, koje obrazlaè
da se odnosi na vie financiranje povrine objekta, trokove konzalting usluga KIPA i
KZP-a, te na trokove zastoja krivnjom investitora u razdoblju od 3. studenog 1988.
do 6. veljae 1989. godine.
Dakle, sva ova potraìvanja odnose se na I. fazu izgradnje i ako su postojala ve su
bila poznata i uzeta u obzir u vrijeme izrade konanog obrauna (31.12.1990. godine),
kojim je utvreno da su sva potraìvanja I. faze u cijelosti podmirena izvoau i da
nema daljnjih meusobnih potraìvanja. Ne radi se, dakle, o eventualno kasnije izve-
denim radovima, pa tuènik ne moè osnovano zahtijevati isplatu po ovoj osnovi. Za
to je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev tuènika za isplatu iznosa od
2,465.830,51 kn.
Pravilno je prvostupanjski sud odbio tu`beni zahtjev tuènika u dijelu koji se
odnosi na zahtjev za plaanje radova II. faze iznad dosuenog iznosa od 217.287,04
kn. I ovaj sud prihvaa ocjenu prvostupanjskog suda kojom je prihvatio nalaz i mil-
jenje financijskog i graevinskog vjetaka, a prema kojima je po osnovi okonane
situacije broj 2/96 za izvedene radove II. faze ostao neplaeni iznos od 3.933,16 kn.
Naime, tuènik je ispostavio okonanu situaciju za isplatu iznosa od 1,515.668,50 kn,
koja je priznata po nadzornom organu u iznosu od 3.933,16 kn, a to prihvaa i finan-
cijski vjetak uzimajui u obzir odredbe ugovora broj 2/91 koji se odnosi na II. fazu
radova, a kojim su stranke ugovorile fiksne jedinine cijene koje se nee mijenjati, to
nije izmijenjeno u prva etiri aneksa, a petim aneksom stranke su utvrdile razliku u
cijeni za realizirane radove koju je tuìtelj podmirio s danom 21. kolovoza 1992.
godine, a nakon toga nije sklopljen poseban aneks kojim bi se utvrdio drugaiji nain
obrauna i plaanja preostalih nedovrenih radova od onoga ugovorenog u osnovnom
ugovoru. Stoga je valjalo prihvatiti obraun vjetaka u skladu s odredbom ugovora
broj 2/91 i utvrditi osnovanim potraìvanje po okonanoj situaciji broj 2/96 za II. fazu
radova u iznosu od 3.933,16 kn.
Na ime potraìvanja za II. fazu radova utvreno je osnovanim i potraìvanje
tuènika za trokove zastoja radova u iznosu od 213.353,89 kn od zatraènih
601.697,03 kn (162.576,88 DEM), koje je prvostupanjski sud pravilno odbio, prih-
vaajui nalaz i miljenje vjetaka graevinske struke koji je, uzimajui u obzir da je u
graevinskom dnevniku evidentirano i utvreno po obje stranke da je do zastoja dolo
u razdoblju od 15. sijenja 1991. do 26. oùjka 1991. godine jer izvoa nije pravovre-
meno uveden u posao, izvrio obraun trokova reìje gradilita i mehanizacije koji
ukupno iznose 213.353,89 kn.
Neosnovano tuènik i nakon to mu je graevinski vjetak po ovoj osnovi priznao
213.353,89 kn (56.145,76 DEM) za razdoblje od 15. sijenja 1991. do 26. oùjka 1991.
godine, potraùje i nadalje iznos od 162.576,88 DEM za razdoblje od 3. prosinca 1990.
do 30. listopada 1991. godine, premda su mu za dio tog razdoblja priznati trokovi.
39
No, sud prvog stupnja je osnovano odbio zahtjev iznad dosuenog iznosa od
213.353,89 kn jer iz izvedenih dokaza proizlazi da, osim u razdoblju od 15. sijenja
1991. do 26. oùjka 1991. godine, u ostalom spornom razdoblju nije utvreno da bi
dolazilo do zastoja radova krivnjom tuìtelja, jer to u graevinskom dnevniku nije evi-
dentirano, a evidentirani zastoji zbog zranih uzbuna (tri puta) ne mogu se pripisati
krivnji tuìtelja. U odnosu na razdoblje od 3. prosinca 1990. do 14. sijenja 1991.
godine napominje se i da je ugovor broj 2/91 za II. fazu radova sklopljen tek 14. sijen-
ja 1991. godine, kojim se izvoa obvezao da e s radovima zapoeti odmah nakon
potpisa ugovora, uslijed ega prije sklapanja ugovora i nije moglo doi do zastoja
radova i time izazvanih trokova za tuènika.
U odnosu na tu`beni zahtjev tuènika za plaanje radova III. faze pravilno je
prvostupanjski sud odbio tu`beni zahtjev iznad dosuenog iznosa od 404.470,40 kn,
prihvativi nalaz i miljenje graevinskog i financijskog vjetaka. U cijelosti je prih-
vaen tu`beni zahtjev po osnovi radova u izvedbi zelenog krova u iznosu od 88.222,36
kn (23.837,44 DEM) i protupoàrne bravarije E. u iznosu od 143.974,30 kn (38.901,46
DEM). Osnovano je prvostupanjski sud odbio zahtjev za iznos od 91.552,84 kn
(24.735,72 DEM), a prihvatio za iznos od 128.507,05 kn, koji se odnosi na naknadne
radove i trokove reìje, budui prema nalazu i miljenju graevinskog vjetaka nave-
deni naknadni radovi u vrijednosti od 91.552,84 kn u stvari predstavljaju popravke
ranije izvedenih i ve situiranih radova, a priznati su trokovi reìje u zatraènom
iznosu od 128.507,05 kn.
Valjalo je prihvatiti i nalaz i miljenje financijskog vjetaka u odnosu na potraìvan-
je po osnovi okonane situacije broj 2/96 za III. fazu radova u iznosu od 43.766,69 kn
(11.825,00 DEM) to predstavlja dodatni neplaeni iznos za priznate izvedene radove
III. faze.
Neosnovano tuènik u àlbi istie da sud prvog stupnja nije cijenio XXX. Aneks
osnovnom ugovoru broj 127/91 na izgradnji III. faze, upravo suprotno, odredbe ovog
aneksa i na njima temeljenu izjavu o kompenzaciji iznosa od 1,099.391,56 kn
(302.521,00 DEM) vjetak financijske struke obuhvatio je u svom nalazu i miljenju,
a i u okonanoj situaciji broj 2/96 za III. fazu ovjerenoj po nadzornom inènjeru, kao
i u prilogu obrauna radova III. faze XXX. Aneks.
Pravilno je prvostupanjski sud odbio dio tu`benog zahtjeva po osnovi teajne raz-
like za primljeni avans u iznosu od 276.781,24 kn (74.785,53 DEM) jer prema nalazu
i miljenu financijskog vjetaka, koji je uzeo u obzir odredbe osnovnog ugovora i
aneksa, tuènik nema osnovano potraìvanje manje plaenog avansa sa naslova tea-
jne razlike ve obvezu povrata avansa u vrijednosti od 87.327,57 DEM.
Po osnovi potraìvanja za IV. fazu radova prvostupanjski sud odbio je dio zahtjeva
tuènika iznad dosuenog iznosa od 688.030,27 kn. U cijelosti je prihvaen zahtjev po
osnovi izvedenih radova na kupaonicama u iznosu od 97.025,04 kn, koji predstavljaju
dio radova obuhvaenih okonanom situacijom broj 2/96 za IV. fazu. Pravilno je
prvostupanjski sud odbio dio zahtjeva za radove na strojarskim instalacijama iskazane
s iznosom od 200.000,00 DEM. Ove radove izveo je temeljem ugovora broj 1/93 od
26. veljae 1993. godine kooperant GORTAN INSTALACIJE d.d. koji je dostavio
40
tuìtelju, kao naruitelju, okonani obraun strojarskih radova od 18. lipnja 1996.
godine gdje navodi da je obraunao strojarske instalacije u iznosu od 7,943.767,95
DEM, a obzirom na greku kod ugovaranja izolacije kao i injenicu da radovi u kas-
inu i poslovnom dijelu graevine nisu dovreni, odobrava popust na ukupnu vrijed-
nost fakturiranih radova u iznosu od 200.000,00 DEM, tako da se u okonanoj situaci-
ji radovi obraunavaju s ukupnim iznosom od 7,743.767,95 DEM.
Ugovorom broj 1/93 odreeni su kooperanti za izvoenje pojedinih vrsta instalaci-
ja (za strojarske instalacije je to G. I. d.d.), a lankom 7. Ugovora je odreeno da e
se sva plaanja po ovom ugovoru obavljati za izvedene radove temeljem ovjerenih
privremenih i okonanih situacija koje ispostavlja izvoditelj i to tako da se izvoditelju
isplauje vrijednost manipulativnih trokova i radova koje sam izvodi, a kooperanti-
ma vrijednost kooperantskih radova. Prema tome, kako je radove na strojarskim
instalacijama izveo kooperant, a ne tuènik, upravo je kooperant bio ovlaten odobri-
ti popust na vrijednost kooperantskih radova, jer se ta vrijednost ima isplatiti kooper-
antu, a ne tuèniku, koji u skladu s ugovorom ima pravo na manipulativne trokove.
Stoga je tuènik neosnovano u vrijednost izvedenih radova strojarskih instalacija u
okonanoj situaciji obraunao i ovih 200.000,00 DEM, pa je po toj osnovi prvostu-
panjski sud pravilno odbio zahtjev tuènika.
U odnosu na manipulativne trokove za kooperante tuìtelja za radove koje je
tuìtelj ugovorio direktno, a ne preko tuènika, a za koje tuènik potraùje iznos od
232.529,27 DEM i 5.750,46 USD, ovaj sud prihvaa ocjenu prvostupanjskog suda da
su osnovani do iznosa od 80.175,56 DEM i 5.750,46 USD odnosno 333.894,96 kn, a
da u ostalom iznosu od 152.353,71 DEM nisu osnovani. Prvenstveno valja istai da
direktno ugovaranje tuìtelja, kao investitora, izvoenja odreenih radova s drugim
izvoaima, bez ukljuivanja tuènika, nije u suprotnosti s ugovorom broj 1/93, kako
to tvrdi tuènika, jer su lankom 3. stavak 6. Ugovora stranke doista utvrdile da e
naruitelj s izvoditeljem ugovoriti i neugovorene radove do konanog zavretka
izgradnje hotela, pod uvjetom da cijene tih radova budu konkurentne ostalim ponu-
diteljima. Dakle, ako je naruitelj odreene radove ugovorio sa drugim izvoaima,
nije povrijedio odredbe ugovora sklopljenog s tuènikom, jer mu je to pod naveden-
im uvjetima bilo doputeno.
Prema tome je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalazi i miljenje vjetaka,
koji je uzevi u obzir da tuìtelj i tuènik nisu ugovorili postotak manipulativnih
trokova za izvoae koji su imali ugovor sklopljen izravno s tuìteljem, a radove su
izvodili u isto vrijeme kada je i tuènik izvodio radove kao glavni izvoa, te su
djelomino koristili i gradiline usluge tuènika, te uzevi u obzir ostale manipulativne
trokove koje je tuènik imao ugovorene sa svojim kooperantima, a u odnosu na vri-
jednost izvedenih radova po tim izvoaima, iskazao da bi manipulativni trokovi
iznosili ukupno 80.175,56 DEM i 5.750,46 USD odnosno 333.894,96 kn, pa iz tako
utvrenih injenica proizlazi neosnovanost ostalog dijela zahtjeva po osnovi manipu-
lativnih trokova u iznosu od 152.353,71 DEM u kunskoj protuvrijednosti...
Tuènikova àlba je osnovana u odnosu na dio presude pod tokom I. izreke u
dijelu kojim je obvezan tuènik platiti tuìtelju iznos od 1,393.039,16 kn po osnovi
41
otklanjanja nedostataka i umanjenja vrijednosti izvedenih radova.
Prvostupanjski sud je prihvativi nalaz i miljenje vjetaka graevinske struke,
prema kojemu postoje nedostaci u izvedenim radovima tuènika, a zbog kojih su za
tuìtelja nastali trokovi otklanjanja nedostataka kao i umanjena vrijednost radova u
ukupnom iznosu od 1,393.039,16 kn, u cijelosti usvojio ovaj dio tu`benog zahtjeva
tuìtelja. Prigovor zastare koji je istaknuo tuènik u odnosu na nedostatke izvedenih
radova je odbio uz obrazloènje da za izvedbu graevine izvoa odgovara za
nedostatke koji se tiu njezine solidnosti, ako bi se ti nedostaci pokazali za vrijeme od
10 godina od predaje i primitka radova.
Dakle, prvostupanjski sud je primijenio odredbu lanka 644. stavak 1. Zakona o
obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, u daljn-
jem tekstu: ZOO) koja regulira odgovornost izvoaa za solidnost graevine, meu-
tim, prvostupanjski sud nije prethodno utvrdio da li je u konkretnom sluaju doista
rije o nedostacima koji se tiu solidnosti graevine. Nedostaci u izradi graevine koji
se odnose na njezinu solidnost su takvi nedostaci koji ugroàvaju stabilnost i sig-
urnost objekta kao cjeline, a da li je rije o takvim nedostacima ili ne, sud moè
utvrditi samo vjetaenjem, a to prvostupanjski sud nije uinio.
Ako se ne radi o nedostacima u vezi sa solidnosti graevine, tada se za odgov-
ornost za nedostatke graevine primjenjuju ogovarajue odredbe ugovora o djelu
(lanak 641. ZOO-a), a to znai odredbe lanka 614. do 621. ZOO-a. Dakle, sud treba
utvrditi o kakvim je nedostacima rije, vidljivim ili skrivenim, jer o tome ovisi je li
naruitelj na vrijeme obavijestio izvoaa o nedostacima i je li ga valjano pozvao na
uklanjanje nedostataka. Naime, prema lanku 616. naruitelj koji je izvoaa na vri-
jeme obavijestio o nedostacima izvrenog posla ne moè svoje pravo ostvarivati sud-
skim putem nakon isteka godine dana od uinjene obavijesti. Ali i nakon isteka tog
roka naruitelj moè, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvoaa, prigov-
orom protiv izvoaevog zahtjeva za isplatu naknade istai svoje pravo na sniènje
naknade i na naknadu tete.
Sve ove injenice prvostupanjski sud nije utvrivao. Takoer iz nalaza i miljenja
vjetaka moè se zakljuiti da je neke od utvrenih nedostataka na graevini tuìtelj
otklonio sam, ali da neki nedostaci nisu otklonjeni. Prvostupanjski sud nije imao u
vidu odredbu lanka 620. ZOO-a prema kojoj ako izvoa ne ukloni nedostatke ni do
isteka primjerenog roka za uklanjanje nedostataka koji mu je naruitelj odredio,
naruitelj moè po svom izboru, izvriti otklanjanje nedostataka na raun izvoaa, ili
sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor. Dakle, naruitelj ne moè postaviti tu`beni zaht-
jev na plaanje novanog iznosa u visini vrijednosti radova koje bi on tek morao obav-
iti, ve moè postaviti novani zahtjev u visini trokova uklanjanja nedostataka ako ih
je sam ve otklonio, ili moè istaknuti svoje pravo na sniènje naknade.
Prema tome, tuìtelj nije osnovano mogao traìti isplatu novanog iznosa za
nedostatke koje nije uklonio sam ili preko tree osobe, ve je za takve nedostatke
mogao traìti sniènje naknade, a prvostupanjski sud nije utvrdio koje od pojedinano
navedenih nedostataka je tuìtelj otklonio, sam ili preko tree osobe, a koje nije otk-
lonio, pa je nepotpuno utvrdio injenino stanje.
42
Kako je prvostupanjski sud u odnosu na ovaj dio tu`benog zahtjeva nepotpuno
utvrdio injenino stanje, a time je i materijalno pravo pogreno primijenio, u tom
dijelu je osnovana tuènikova àlba te je valjalo ukinuti pobijanu presudu u djelu
toke I. za iznos od 1,393.039,16 kn i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suen-
je temeljem lanka 370. ZPP-a.
Tuìtelj je podnio àlbu protiv toke II. pobijane presude kojom je odbijen s
tu`benim zahtjevom za zateznu kamatu na glavnicu od 2,815.510,56 kn tekuu od 3.
srpnja 1995. godine do isplate.
Prvostupanjski sud je prihvatio prigovor zastare ove tra`bine, koji je istaknuo
tuènik, jer je tuìtelj prvi puta zatraìo isplatu zatezne kamate podneskom od 29.
rujna 1999. godine, to je nakon proteka roka od tri godine u iznosu na nastalo glavno
potraìvanje.
Osnovano istie tuìtelj da kamata kao sporedno potraìvanje koje proizlazi iz
glavnog potraìvanja slijedi u cijelosti njegovu pravnu sudbinu. Slijedom toga kad
zastari zahtjev za glavno potraìvanje, zastaruju i zahtjevi za sporedna potraìvanja,
meu njima i zahtjev za kamate (lanak 369. ZOO-a). U konkretnom sluaju glavno
potraìvanje nije zastarjelo, niti je tuènik tijekom prvostupanjskog postupka istakn-
uo takav prigovor zastare, pa taj prigovor ne moè isticati niti u àlbi (lanak 352.
stavak 2. ZPP-a), pa je prvostupanjski sud trebao imati u vidu da kamate teku kon-
tinuirano od dospijea do prestanka glavnog potraìvanja. Kamata dospijeva svakim
danom zakanjenja, te rok zastarjelosti valja raunati od dana svakog pojedinanog
dnevnog potraìvanja kamata. Dakle, ne zastarijevaju kamate koje su dospjele unutar
tri godine raunajui unatrag od dana podnoenja tu`be.
Stoga je tuìteljeva àlba osnovana, pa je valjalo ukinuti pobijanu presudu pod
tokom II. izreke i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
VTS RH, od 28. Iipnja 2005.
43
14.
OBVEZNO PRAVO - OBVEZA NARUClTELJA PRlMlTl RAD
7/96, 91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 622
Pozivanjem naruciteIja da preuzme stvar dospijeva ispIata naknade za
izvrseno djeIo.
Potpisivanjem koIaudacijskog zapisnika naruciteIj popravka broda isti je
primio ispunjenje obveze od strane brodogradiIista - izvodaca, te
preuzeo obvezu izvesti popravIjeni brod. U protivnom duzan je pIatiti
brodsku Iezarinu brodogradiIistu.
Meu strankama je bilo sporno pravno pitanje da li je naruitelj duàn izvesti
brod nakon potpisivanja kolaudacijskog zapisnika kojim je izvrio primopredaju izve-
denih radova. Obzirom da se radi o ugovoru o popravku i odràvanju broda u rjeen-
ju spora o obvezi naruitelja da preuzme brod ne mogu se primijeniti pravila
Pomorskog zakonika. Naime, Ugovor o preinaci i popravku broda je takav ugovor
kojim se brodopopravlja obvezuje da e preinaiti ili popraviti postojei brod u
odreenom roku, a naruitelj se obvezuje platiti naknadu. Pravila o gradnji broda
primjenjuju se na ugovor o popravku ili odràvanju broda samo u smislu pravila iz
lanka 449. Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96, dalje:
PZ). Pravila Pomorskog zakonika koji ureuju sadràj i uinke ugovora o gradnji
broda primjenjuju se dakle samo iznimno na uinak ugovora o popravku i odràvan-
ju broda. Zato se u rjeenju spora iz takvih ugovora imaju primijeniti opa pravila iz
ugovora o djelu sadràna u Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine broj
53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 (lanak 600. do 627. ZOO-a). Jedna od
obveza naruitelja iz ugovora o djelu jeste primiti rad. Naime, naruitelj je duàn
primiti rad izvritelja prema odredbama ugovora i pravilima posla (lanak 622. ZOO).
Preuzimanje naruenog posla koji je obavljen u skladu s gornjim uvjetima nije samo
pravo naruitelja, nego istovremeno i njegova obveza. Posljedica takvog zakonskog
ureenja odnosa naruitelja i izvoaa jeste da naruitelj koji ne preuzme pripreml-
jeno djelo u ugovorenom roku ili po pozivu izvoaa, ili svojim ponaanjem sprijei
prijem pada u tzv. vjerovniko zakanjenje. Smatra se u tom sluaju da je rad priml-
jen, a poev od pretpostavljenog ili stvarnog prijema odnosno potpisivanja zapisnika
o prijemu izvoa stvar od tog trenutka drì kao uvar, pa ima pravo na naknadu koja
uvaru stvari pripada po pravilu iz lanka 625. stavak 2. Zakona o obveznim odnosi-
ma. Pozivanjem naruitelja da preuzme stvar dospijeva i isplata naknade za izvreno
djelo, a pozivanjem naruitelja da plati naknadu za uvanje stvari dospijeva i obveza
naruitelja na isplatu takve naknade. U konkretnom sluaju naruitelj je potpisivan-
jem kolaudacijskog zapisnika primio ispunjenje obveze od strane izvritelja, to ne pri-
jei njegovo pravo i na naknadno pozivanje na nedostatke u izvrenom djelu, a
istovremeno obvezuje naruitelja da preuzme popravljanu, odnosno odràvanu stvar.
U ovom sluaju to znai obvezu naruitelja preuzeti i izvesti brod iz akvatorija
44
izvoaevog brodogradilita, jer je u protivnom duàn plaati onu naknadu koju
brodogradilite naplauje za uvanje i vez broda.
15.
OBVEZNO PRAVO - RASKlD UGOVORA VOLJOM NARUClOCA
7/96, 91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 629.
Sve dok naruceni posao nije dovrsen, naruciIac moze raskinuti ugovor
kad god hoce.
U sIucaju raskida ugovora naruciIac je duzan naknaditi izvodacu
troskove nabavIjenog materijaIa, koji izvodac nije mogao upotrijebiti
zbog raskida ugovora o djeIu.
Odredbom l. 629. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91,
3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) propisano je da sve dok narueni posao nije dovren,
naruilac moè raskinuti ugovor kad god hoe, ali je u tom sluaju duàn isplatiti
izvoau ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos trokova koje ovaj nije uinio, a koje
bi bio duàn uiniti da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade to ju je ostvario na
drugoj strani ili to ju je namjerno propustio ostvariti.
Naime, vjetak je u svom nalazu i miljenju (list 93 spisa), kao i iskazu danom na
roitu za glavnu raspravu dana 13. lipnja 2002. godine (list 105 spisa), a kojeg navo-
di i sud prvog stupnja u obrazloènju pobijane presude, naveo da vrijednost naruenih
dijelova za izvrenje popravka iznosi 12.080,44 kn, te da se radi o dijelovima koji se
mogu upotrijebiti samo za popravak vozila koja su dosta rijetka i to za vozilo iste
marke i tipa, te godine proizvodnje. Tuìtelj je te dijelove nabavio s ciljem da ih ugra-
di u vozilo tuènika, a prema ugovoru o djelu, za kojeg je nesporno da su ga stranke
i sklopile; da su stranke sklopile ugovor o djelu kojeg je tuènik (kao naruilac) rask-
inuo proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tuènika L. D. (list 63 spisa), u kojem
navodi: ja sam s predstavnikom tuìtelja zaista dogovorio da u kamion dovesti na
popravak kod tuìtelja, a dogovor je bio da se kamion doveze negdje oko Nove
godine. Tono je da kamion nije dovezen niti kako je dogovoreno, a niti kasnije
.
Nadalje, u odnosu na navod àlitelja da je pravna osnova tuìteljeva potraìvanja
naknada tete koju je tuìtelj pretrpio, a iju visinu sud prvog stupnja nije utvrdio, ovaj
sud napominje da se pravna osnova tuìteljevog potraìvanja temelji na ugovoru o
djelu zakljuenom izmeu stranaka (l. 600. Zakona o obveznim odnosima), a kojeg
je tuènik jednostrano raskinuo prije dovretka naruenog posla (prije dovretka
popravka oteenog vozila), a nakon nabavke dijelova koje je sukladno l. 602.
45
Zakona o obveznim odnosima tuìtelj namjeravao ugraditi u tuènikovo vozilo.
Budui da pravna osnova tuìteljevog potraìvanja nije naknada tete, sud prvog stup-
nja je pravilno postupio to se nije uputao u utvrivanje visine tete, te je stoga taj
tuènikov àlbeni navod neosnovan.
16.
OBVEZNO PRAVO - GUBlTAK lLl OSTECENJE POSlLJKE
7/96, 91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 671.
Prijevoznik odgovara za gubitak iIi ostecenje posiIjke koji se dogodi od
casa preuzimanja do predaje posiIjke, osim ako su uzrokovani radnjom
ovIastene osobe, svojstvima posiIjke iIi stranim uzrocima koji se nisu
mogIi predvidjeti ni izbjeci iIi otkIoniti.
Za kradu voziIa i robe u voziIu prijevoznik odgovara, jer je ovaj rizik mo-
gao predvidjeti, te voziIo i robu osigurati od krade.
Ispravno u àlbi navodi tuìtelj da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odred-
bu lanka 671. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91,
73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO).
Citiranom odredbom odreeno je da prijevoznik odgovara za gubitak i oteenje
poiljke koji bi se dogodio od asa preuzimanja do njezine predaje, osim ako su
uzrokovani radnjom ovlatene osobe, svojstvima poiljke ili stranim uzrocima koji se
nisu mogli predvidjeti ni izbjei ili otkloniti.
Iz navedene odredbe proizlazi da se prijevoznik moè osloboditi svoje objektivne
odgovornosti u sluaju da dokaè da je teta nastala zbog vie sile, tj. dogaaja koji se
nije mogao predvidjeti, izbjei ili otkloniti. Ispravno navodi àlitelj da je rizik krae
vozila i robe u njemu tuènik mogao predvidjeti, te imajui u vidu djelatnost kojom se
bavi, vozilo kao i prijevoz osigurati kod bilo koje osigurateljske kue.
Kako kraa robe ne predstavlja viu silu u smislu odredbe lanka 671. ZOO-a, a
prijevoznik odgovara za gubitak ili oteenje robe prema kriteriju objektivne odgov-
ornosti, to je prvostupanjski sud neosnovano odbio tu`beni zahtjev, a radi pogrene
primjene materijalnog prava.
46
17.
OBVEZNO PRAVO - OSlGURANJE lMOVlNE - lNTERES OSlGURANJA
7/96, 91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 924.
Osoba koja tvrdi da ima pravo na ispIatu osigurane svote mora dokaza-
ti da ima svojstvo osiguranika i z ugovora o osiguranju imovine iIi da su
prava osiguranika na nju prenijeta na neki od zakonu propisanih nacina.
Osoba koja nije osiguranik iz ugovora o osiguranju niti je dokazaIa da su
prava osiguranika na nju prenijeta ne moze osnovano zahtijevati pravo
na ispIatu osigurane svote.
Osoba koja tvrdi da ima pravo na isplatu osigurane svote mora uz ostalo dokaza-
ti da ima svojstvo osiguranika iz ugovora ili da su prava osiguranika na nju prenijeta
na neki od zakonom propisanih naina, da se dogodio osigurani sluaj, da je nastala
teta na predmetu osiguranja . U tom sluaju ima pravo na naknadu tete ili isplatu
ugovorene svote osim ako osiguratelj ne dokaè okolnosti koje iskljuuju njegovu
odgovornost za tetu. Predmetom osiguranja u ugovorima o osiguranju na koje se
poziva tuìtelj nisu zalihe robe u skladitu, niti bilo kakve stvari u zgradama osigu-
ranika koje nisu njegovo vlasnitvo. Zato je bespredmetno svako pozivanje tuìtelja
na ugovor o zakupu. Ni sam osiguranik, koji je ujedno ugovaratelj osiguranja, ne bi
imao pravo na naknadu tete na robi, jer robu nije osigurao policama osiguranja.
Podredno se napominje da tuìtelj nije niti osiguranik iz ugovora o osiguranju na koji
se poziva, niti je dokazao da bi na njega prela prava iz tog ugovora. Jedino to je
sasvim izvjesno i znaajno a vezano je za ugovor o osiguranju jeste da se dogodio osig-
urani sluaj - poplava, pa bi osiguranik imao pravo na naknadu tete ako je teta
nastala na onim predmetima koji su obuhvaeni ugovorom o osiguranju. Naknada tih
vidova tete nije meutim predmetom spora u ovom postupku. Zato nije ispunjena
pretpostavka za naplatu osigurane svote odnosno naknadu tete po pravilima za osig-
uranje imovine iz l. 924. do 931. Zakona o obveznim odnosima ( NN br.
53/91,73/91,3/94,7/96,112/99, 88/01).
47
18.
OBVEZNO PRAVO - JAMAC PLATAC
7/96, 91/96, 112/99, 88/01)
CIanak 1004.
Obveze jamca pIatca - obrtnika - ne prestaju brisanjem iz obrtnog reg-
istra.
Obveze fizicke osobe obrtnika nisu vezane uz cinjenicu prestanka obavI-
janja gospodarske djeIatnosti.
Na pravilno i potpuno utvreno injenino stanje pravilno je primijenjeno mater-
ijalno pravo kada je prihvatio tu`beni zahtjev za naplatu obaveza koje je preuzeo
tuènik u obavljanju djelatnosti obrta, a povrh toga, se ugovorom obavezao na plaan-
je tih obaveza kao jamac platac.
Obrtnik obavlja gospodarsku djelatnost od upisa u obrtni upisnik pa do prestanka
obrta, meutim, obaveze koje je preuzeo obrtnik - fizika osoba u obavljanju djelat-
nosti obrta, ne prestaju prestankom obrta. Ugovorna strana nije obrt, kako to tvrdi
àlitelj, ve obrtnik.
Zato odgovornost obrtnika, a u ovom sluaju i povrh toga, jamca platca za obaveze
nastale u obavljanju obrta, ne prestaju brisanjem iz obrtnog registra.
Glede pozivanja tuènika na ogranienje odgovornosti obrtnika do visine imovine
unijete u obrt, a shodno odredbi iz lanka 21. Zakona o obrtu, je neosnovano jer je
druga strana dokazala da je obavezu ispunila te je u imovinu obrtnika unijela stvari u
visini vrijednosti onoga to potraùje.
48
PRAVO lNTELEKTUALNOG VLASNlSTVA
19.
AUTORSKO PRAVO - PRAVO JEDNAKOG lSKORlSTAVANJA
RACUNALNOG PROGRAMA STVORENOG PO NARUDZBl
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj
167/03. od 22.10.2003, stupio na snagu 30.10.03.),
CIanak 5. i 107.
RacunaIni program spada u jezicna autorska djeIa (cI. 5. ZASP-a) i uziva
pravnu zastitu ako je izvoran u tom smisIu da predstavIja vIastitu in-
teIektuaInu tvorevinu svog autora. Pojam racunaIni program obuhvaca
izrazaj racunaInog programa u biIo kojem obIiku ukIjucujuci i pripremni
dizajnerski materijaI (cI. 107. ZASP-a).
Autor i naruciteIj racunaInog programa mogu ugovoriti pravo iskorista-
vanja toga programa na jednake dijeIove. U tom sIucaju svoje odnose
detaIjnije ureduju autorskim ugovorom.
Pobijanom presudom citiranom u izreci Trgovaki sud u Zagrebu naloìo je
tuèniku platiti tuìtelju 650.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom poevi od
17. rujna 2004. godine do isplate, a odbijen je tuìteljev tu`beni zahtjev u dijelu kojim
zahtijeva isplatu 4.483.942,00 kn te za iznos od 73.000,00 kn za izgubljenu dobit.
Tuìtelju je naloèno naknaditi tuèniku parnini troak u iznosu od 805.057,50 kn.
Prema obrazloènju prvostupanjske presude, Ugovorom o razvoju informacijskog
sustava A. od 3. listopada 1994. godine i Aneksa tom Ugovoru od 9. srpnja 1996.
godine stranke su ugovorile, a temeljem tuènikove narud`be da tuìtelj kod tuènika
51
izvede poslove razvoja informacijskog sustava, da e stranke biti zajedniki vlasnici
cjelokupnog softverskog materijala (lanak 5. stavak 1. Ugovora), a lankom 7.
Ugovora ugovorena je cijena s rokom zavretka 1. srpnja 1995. godine, s time da je
Aneksom odreena nova cijena koja se odnosi na dodatne aktivnosti. Polazei od
sadràja odredaba ugovora, iskaza svjedoka i nalaza i miljenja vjetaka, kao i Aneksa
valja zakljuiti da se radi o ugovoru o djelu i autorskom ugovoru s ciljem razvoja infor-
macijskog sustava kod tuènika uz stalnu suradnju stranaka u tijeku realizacije.
Iz nalaza vjetaka proizlazi da je predmetni ugovor ispunjen oko 66%, za to obje
strane snose jednaku odgovornost, da je tuìtelj svoju obvezu ispunio samo za
49,865%, a s obzirom na funkcionalnost tuìtelj je izradio i instalirao kod tuènika sve
programe ukupno 73,28%.
Sukladno lanku 223. Zakona o parninom postupku tuìtelju je dosuen iznos od
650.000,00 kn, polovica od iznosa od 1.080.000,00 kn koju traì kao naknadu za
neovlateno koritenje tuìteljevog razvojnog alata Kom imajui pri tome u vidu da je
tuènik 10. veljae 1997. godine raskinuo ugovor, a tuìtelj je odbijen sa zahtjevom za
isplatu 3.297.942,00 kn na ime stvarne cijene razvoja i s iznosom od 42.120,00 kn na
ime putnih trokova, imajui pri tome u vidu da je tuènik do sada platio 502.588,00
kn. Osnovanost iznosa od 73.000,00 kn mjeseno za izgubljenu korist tuìtelj nije
dokazao.
Tuìtelj àlbom pobija presudu u dijelu pod tokom 1. izreke koja se odnosi na
poetak tijeka zateznih kamata, toku 2. izreke u cijelosti i odluku o trokovima pos-
tupka, zbog bitne povrede odredaba postupka, pogreno i nepotpuno utvrenog in-
jeninog stanja, pogrene primjene materijalnog prava te odluke o trokovima pos-
tupka s prijedlogom da se preinai u pobijanom dijelu a podredno ukine i vrati prvos-
tupanjskom sudu na ponovno odluivanje.
U àlbi navodi da u pogledu tijeka zateznih kamata, a kako se radi o materijalnoj
teti kamate teku od dana nastanka tete, a to je 11. veljae 1997. godine, time da sud
nije obrazloìo poetak tijeka kamata od 17. rujna 2004. godine kako je to navedeno
u presudi. Kako se u konkretnom sporu radi o otuenju vlasnitva na proizvodu koji
je predmet ugovora i alata, kojim je posao nainjen i povredi autorskog prava, to da
tuènik i dalje koristi software za svoje potrebe, to se ne moè u konkretnom sluaju
donositi ocjena o visini naknade sukladno lanku 223. ZPP-a. Sud navodi da tuìtelj
nije predlagao vjetaenje u pogledu osnovanosti visine tete, to je netono, jer je
tuìtelj u tijeku postupka predlagao vjetaenje po vjetaku za informatiku i teleko-
munikacije te po vjetaku za financije, dakle sud je mogao provesti vjetaenje po vje-
taku financijske struke radi utvrenja visine tete, a ne primijeniti odredbu lanka 223.
ZPP-a. Kako su stranke ugovorile da e zajedniki ostati vlasnici materijala koje je
tuìtelj proizveo to u okvirima autorskog prava tuènik je mogao stei autorsko pravo
na software-u kao zajedniko vlasnitvo tek kada izvedeni radovi i materijal budu izve-
deni u cijelosti od strane tuìtelja, dakle kad postane autorsko djelo.
Tuènik àlbom pobija toku 1. izreke kojom je tu`beni zahtjev djelomino usvojen
i odluku o trokovima postupka zbog svih zakonom predvienih razloga, s prijedlogom
da se u pobijanom dijelu presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno
odluivanje.
52
U àlbi navodi da je poinjena bitna povreda odredaba parninog postupka iz lan-
ka 354. stavak 2. toka 11. ZPP-a, jer nisu navedeni odluni razlozi za usvajanje
tu`benog zahtjeva, kao i relativno bitna povreda primjenom odredbe lanka 223.
ZPP-a. U pogledu traènja naknade za razvojni alat Kom treba imati u vidu odredbu
lanka 4. Ugovora, koji taj alat spominje kao jedan od tuìteljevih elemenata pro-
gramiranja informacijskog sustava i radi se o sredstvu za ostvarivanje ugovorenih
obveza, stoga ne moè biti predmet ugovorne obveze. Tuènik je miljenja da u
konkretnom sluaju treba primijeniti odredbu lanka 619. i 620. ZOO-a koja reguli-
raju prava naruioca na raskid ugovora o djelu u sluaju nedostataka u obavljenom
poslu, a to je utvrdio i vjetak u svome nalazu i miljenju
Tuìteljeva àlba je djelomino osnovana, a djelomino nije osnovana, dok je
tuènikova àlba osnovana
U konkretnom sluaju radi se o autorskom djelu - stvaranju raunalnog progra-
ma, time da je ugovor o autorskom djelu po svojoj prirodi ugovor o djelu, i narud`bom
tog autorskog djela tuènik je imao u vidu naroito izvoaev rad, tako da je ocjenom
sadràja ugovora i aneksa prvostupanjski sud pravilno zakljuio da su ugovorne
stranke nositelji autorskog prava na predmetnom sustavu u jednakim dijelovima.
Stranke su ugovorom odredile naknadu, i prema miljenju vjetaka stranke nisu u pot-
punosti izvrile svoje ugovorne obveze, tako da je vjetak tono odredio postotak
izvrenih radova, postotak funkcionalnosti samog izvedenog programa, a to je u biti i
uporite za odreivanje visine naknade putem strune osobe, a ne primjenom lanka
223. ZPP-a. Valjalo je stoga temeljem lanka 370. i 369. stavak 1. ZPP-a pobijanu pre-
sudu ukinuti kako je to navedeno u ovoj odluci.
@alba tuìtelja nije osnovana u odnosu na dio toke 2. izreke presude, a u kojem
dijelu je tuìtelj odbijen s osnova za izmaklu korist u iznosu od 73.000,00 kn mjeseno.
Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuìtelj nije naveo injenice i predloìo
dokaze da je pretrpio tetu s osnova izmakle dobiti. Tuìtelj je trebao dokazati in-
jenice koje predstavljaju stvarnu osnovu tog dijela tu`benog zahtjeva a sukladno
lanku 189. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima. Budui to tuìtelj nije uinio,
primjena pravila o teretu dokazivanja je opravdana ocjena prvostupanjskog suda, da
te injenice nisu dokazane. Ako sud na temelju provedenih dokaza ne moè sa sig-
urnou utvrditi postojanje potraìvanja iz tu`be odluku e donijeti primjenom prav-
ila o teretu dokazivanja (lanak 221a. ZPP-a).
Valjalo je stoga u tom dijelu pobijanu presudu potvrditi temeljem odredbe lanka
368. ZPP-a.
VTS RH, od 26. travnja 2005.
53
20.
AUTORSKO PRAVO - NAKLADNlK KAO PREDMNlJEVANl OVLASTENlK
ZA OSTVARlVANJE AUTORSKOG PRAVA
Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima, daIje: ZASP
(Narodne novine broj 167/03. od 22.10.2003),
CIanak 12. i 185.
Ako autor nije poznat niti se moze utvrditi po odredbama stavka 1. cIan-
ka 12. ZASP-a, po stavku 2. istoga cIanka autorsko je pravo za izdano
djeIo ovIasten ostvarivati nakIadnik, koji je autorsko djeIo zakonito iz-
dao.
Takav nakIadnik ovIasten je zahtijevati odredivanje privremene mjere
protiv onoga tko ugrozava njegovo pravo pod pretpostavkama propisan-
im odredbama cIanka 185. ZASP-a.
Odlukom oznaenom u izreci prvostupanjski sud je odredio privremenu mjeru
kojom se tuènicima-protivnicima osiguranja privremeno oduzimaju i iskljuuju iz
prometa svi primjerci Sa!| ////an/|a ;a 2004 / 2005. koji su identini tuìteljevim
prirunicima za 2004. i 2005. (to. 1. izreke), zatim, im se nalaè da u roku od osam
dana povuku iz prodaje sve primjerke sudskog prirunika iz to. 1. i predaju ih sudu
te im se zabranjuje svako daljnje tiskanje, dotiskivanje, prodaja, stavljanja u promet i
drugaije raspolaganje prirunicima iz to. 1. pod prijetnjom novane kazne u iznosu
od 100.000,00 kn svakom (to. 2. izreke).
To. 3. i 4. izreke pobijane odreeno je da privremena mjera ostaje na snazi do
pravomonog okonanja parninog postupka te da àlba ne odgaa provedbu iste.
Izmeu stranaka je sporno da li sudski prirunik, koji izdaje tuìtelj, predstavlja
autorsko djelo.
Tuènik smatra da se ne radi o djelu iz l. 5. Zakona o autorskom pravu i drugim
srodnim pravima (dalje: ZAPSP, Narodne novine broj 167/03), ve o djelu iz l. 8.
st. 2. ZAPSP.
Navodi: da lanak 180. Sudskog poslovnika (Narodne novine broj 80/97, 20/98,
118/01, 49/03 i 32/04) propisuje da e predmete, u kojima su odreene rasprave ili
roita, upisati istra`ni sudac, predsjednik vijea, odnosno sudac pojedinac u svoj
Poslovni dnevnik (Obrazac broj 17), po datumu i satu, za koji je pojedina rasprava ili
roite odreeno. Na odgovarajui nain postupit e se i u pogledu zabilje`be va`nijih
rokova, koji su odreeni u pojedinim predmetima. Obrazac broj 17, koji je sastavni
dio Sudskog poslovnika ima etiri propisane rubrike: dan, sat, oznaku spisa i stranke.
Odredbom l. 341. Sudskog poslovnika propisano je da poslovni dnevnik (roinik)
vode suci i drugi slu`benici, koji samostalno rade na rjeavanju predmeta, te je
propisan nain, na koji se poslovni dnevnik (roinik vodi). l. 259-297. Sudskog
poslovnika propisano je da je poslovni dnevnik (roinik) po obrascu broj 17 jedna od
pomonih knjiga, koju vode trgovaki, opinski i ùpanijski sudovi.
54
Na temelju iznijetih odredbi Sudskog poslovnika, u kojima je propisano to
sadràva poslovni dnevnik, tko ga koristi i kako se vodi, stvoren je Sudski prirunik,
koji izdaje tuìtelj, a u kojem je okosnica propisani poslovni dnevnik. U Sudskom
priruniku poslovni dnevnik je nazvan Dnevnik rada s naznaenom kalendarskom
godinom; kalendarski tjedan je sastavljen tako da je rasporeen na dvije usporedne
stranice: tri dana na desnoj i pet dana na lijevoj stranici, dodana je rubrika za eviden-
ciju predmeta te za upis telefonskih brojeva u tzv. telefonski imenik. Izvren je izbor
odreenih zakonskih tekstova, koji pomaù u dnevnom koritenju poslovnih dnevni-
ka i u odreenim postupovnim radnjama onih, koji rjeavaju sudske predmete i onih,
koji nastupaju pred sudovima.
Odabir pojedinih dijelova zakona i odreenih propisa po odreenom redu i ras-
poredu pretpostavlja vrlo dobro poznavanje pravosudnog znanstvenog podruja i
predstavlja intelektualnu tvorevinu njegovih autora. Predmetni prirunik tuìtelja
naziva se Sudskim prirunikom i po svom konceptu prelazi okvire poslovnog dnevni-
ka i propisanog obrasca 17 Sudskog poslovnika.
Radi navedenog se Sudski prirunik, koji izdaje tuìtelj, moè smatrati autorskim
djelom iz l. 7. ZAPSP.
Budui je tuìtelj naveden kao izdava Sudskog prirunika od 2001, to prvostu-
panjski sud smatra da je tuìtelj ovlaten ostvarivati autorsko pravo sukladno l. 12. st.
2. ZAPSP.
Pregledom roinika, koje izdaju tuènici, prvostupanjski sud je utvrdio da je kon-
cept njihovog sudskog prirunika odnosno poslovnog dnevnika prvotuènika za 2005.
identian sa konceptom Sudskog prirunika, koji izdaje tuìtelj, i to tako to je upotri-
jebljen naziv sudski prirunik, raspored unutar prirunika: na prvoj lijevoj stranici
otisnuti kalendar prole, tekue i slijedee kalendarske godine, sadràj prirunika ras-
poreen je u est dijelova, u svakom dijelu su zastupljeni isti propisi i identini dodaci.
Tuènici u svoje roinike nisu unijeli nita to nije unio tuìtelj, niti su sadràjno,
konceptualno ili tehniki obradili svoj roinike na drugaiji nain od tuìteljevog, a
sve dodatke su obradili na identian nain. Tuènici su tiskali svoje roinike po uzoru
na izgled i sadràj Sudskog roinika koji izdaje tuìtelj. Upravo nain, na koji je
Sudski poslovnik primijenjen te izvren izbor mjerodavnih propisa iz svih vaèih
propisa, predstavlja autorsko djelo, koje tuìtelj ima pravo iskoritavati.
Tuìtelj je uinio vjerojatnim da je njegovo pravo na reproduciranje iz l. 19.
ZAPSP i distribuciju iz l. 20. istog Zakona, povrijeeno, pa je temeljem l. 185. st. 1.
ZAPSP odlueno kao u izreci pobijane odluke.
Protiv navedene odluke àlbe su podnijela oba tuènika-protivnika osiguranja.
Prvotuènik-protivnik osiguranja (dalje: prvotuènik) pobija odluku zbog
pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja i pogrene primjene materijalnog
prava.
Navodi kako tuìtelj nije dostavio dokaz o broju prodanih primjeraka prirunika
za 2002. i 2004. godinu (u odnosu na koje navodi kako je prodano 3677 odnosno 2007
55
komada), a time i dokaz o nastanku tete. Tuìteljevi podaci za 2004. godinu su nebit-
ni jer se prodaja prirunika vri krajem kalendarske godine, dok je roite odràno 19.
studenog 2004.
Tuìtelj je prvo tvrdio da se radi o autorskom djelu iz l. 5. ZAPSP, to je prvo-
tuènik osporio. Prvostupanjski sud nalazi zatitu navodnog tuìteljevog autorskog
prava u l. 12. st. 2. istog Zakona.
U l. 180. Sudskog poslovnika odreeno je postojanje Poslovnog dnevnika
(obrazac br. 17) po datumu i satu, za koji je pojedina rasprava ili roite odreeno. U
l. 381. navedenog propisa utvreno je da Poslovni dnevnik (roinik) vode suci i drugi
slu`benici, koji samostalno rade na rjeavanju predmeta.
Zbog navedenog proizlazi da je pojam Poslovnog dnevnika roinika sudskog
prirunika, propisan od strane zakonodavca, objavljen u Narodnim novinama, te je
omoguen pristup istom bilo kome, ukljuujui i osobe, koje se bave tiskarskom dje-
latnou.
Prirodno je da takav prirunik sadrì kao popratni sadràj tekstove iz podruja
zakonodavstva, uprave i sudstva, zbog ega se radi o nezatienim tvorevinama iz l.
8. ZAPSP. Format, na koji se poziva prvostupanjski sud, je onaj propisan obrascom
broj 17, na koji se prvotuènik pozvao tijekom postupka.
Prvotuènik je u spis predao primjerak svog prirunika koji se zove Poslovni
dnevnik (roinik), koji je potpuno drukije boje, ima znatno manji broj stranica i
uvez od tvrdog materijala.
Tuìteljev prirunik ima na prednjoj strani otisnut prepoznatljivu oznaku - okrugli
znak sa nazivom zbog ega ne moè doi do zablude na trìtu. Prvotuènik drì da
sud u uvjetima slobodne trìne utakmice ne moè pruìti zatitu tuìtelju, koji pred-
stavlja drugostupanjski sud u ovom predmetu.
Sudovi su slobodno naruivali prirunike dostupne na trìtu, pa tako i od prvo-
tuènika, dok neke tiskare na podruju Republike Hrvatske nisu obuhvaene ovom
tu`bom, iako i one tiskaju prirunik.
Prvotuènik obavlja djelatnost na podruju od posebne dràvne skrbi, zapoljava
stradalnike domovinskog rata, razvojaene branitelje, samohrane majke, povratnike i
druge socijalno ugroène osobe.
Predlaè ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na
ponovan postupak.
Drugotuènik-protivnik osiguranja (dalje: drugotuènik) podnosi àlbu iz svih
razloga navedenih u l. 46. st. 1. Ovrnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99,
42/00, 173/03 i 194/03) u vezi sa l. 253. i 294. st. 3. istog Zakona, i navodi da:
Prvostupanjski sud pogreno drì da se Sudski prirunik tuìtelja moè podvesti
pod l. 7. (prvostupanjski sud ne navodi stavak) ZAPSP. Pogreno je stoga to se
Sudski prirunik moè podvesti iskljuivo pod l. 8. st. 2. ZAPSP.
56
Prete`ni dio Sudskog prirunika zauzima kalendar, koji tiskaju razna drutva, te
sam po sebi nije autorsko djelo.
l. 341. Sudskog poslovnika nije odreeno da suci i drugi slu`benici moraju
poslovni dnevnik (roinik) kupovati samo od tuìtelja. Povrh navedenog, mnogi
sudovi naruuju kalendare od tuènika jer su upotrebljiviji i cijenom povoljniji.
Tuìteljev cilj je zatiti svoj monopolistiki poloàj na trìtu temeljem kojeg naplau-
je neopravdano visoke iznose.
Neosnovana je tvrdnja da je koncept sudskih prirunika tuènika identian kon-
ceptu tuìteljevom. A4 format nije tuìteljev zatieni format, te je isti odreen u
Narodnim novinama broj 80/97. Korespondencija se na sudovima vri upravo u tom
formatu. Zbog navedenog je logino i praktino da takvi sudski prirunici budu
izraeni u A4 formatu.
Roinici nisu svojstvo samo specijaliziranih sudskih prirunika ve su sastavni dio
svih postojeih kalendara, ukljuujui i one u digitalnom obliku kao npr. Microsoft
Outlook i Lotus Notes, kao dva konkurentska proizvoda, koji su jednako upotrebljivi,
ali se samo estetski razlikuju, te su predmetom zatite autorskih prava.
Sadràj predmetnih prirunika je izraen sukladno potrebama korisnika istih, pa
taj sadràj ne moè biti predmetom zatite autorskih prava.
Drugotuènik je putem tree osobe na roite od 19. studenog 2004. donio podne-
sak, u kojem navodi da direktorica drugotuènika nije u stanju pristupiti na roite
zbog bolesti djeteta, o emu je kasnije, i to dana 24. studenog 2004. putem
punomonika dostavljen dokaz. Uz àlbu dostavlja presliku potvrde o privremenoj
nesposobnosti za rad. Prvostupanjski sud je onemoguio raspravljanje drugotuèniku
ne uvaìvi navedeno i ne zakazavi novo roite, zbog ega je poinjena apsolutno
bitna povreda odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 2. to. 6. Zakona o
parninom postupku u vezi sa l. 19. st. 1. i l. 46. st. 1. to. 6. Ovrnog zakona.
Temeljem l. 185. st. 4. ZAPSP na pitanja za odreivanje privremene mjere prim-
jenjuju se odredbe Ovrnog zakona. Zbog navedenog tuìtelj mora dokazati da nje-
gova tra`bina doista postoji, opasnost da bi protivnici osiguranja bez odreivanja
privremene mjere oteàli ili sprijeili ostvarenje tra`bine, te da bi se odreivanjem te
mjere sprijeio nastanak nenadoknadive tete, koja predlagatelju prijeti.
Pojavom prirunika tuènika na trìtu 2003. godine, kako je primijetio tuìtelj,
dolo je do zakonite konkurencije, bez ugroàvanja bilo ijih autorskih prava ili
nanoenja tete. Drugotuèniku nisu poznati toni razlozi pada tuìteljeve naklade u
2004. godini. Kasnije navodi da je to posljedica iskljuivo tuìteljeve poslovne politike.
Pad naklade inae moè biti i posljedica pojave konkurencije.
Tuìtelj nije sprijeen sudjelovati na trìtu sa svojim prirunikom niti da prilagodi
cijenu istog, ime bi postigao ono to zahtijeva u prijedlogu za odreivanjem
privremene mjere
Tuìtelj nije podnio tu`bu odmah po pojavi konkurencije 2003. ve prilikom pada
njegove naklade.
57
Odreivanjem privremene mjere teta se ini upravo drugotuèniku, jer tuìtelj
nije dokazao, da se radi o tvorevini, koja bi mogla biti predmet autorskog prava, niti
se radi o identinim tvorevinama, pa proizlazi da tuìtelj nije dokazao postojanje svoje
tra`bine.
Predlaè ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na
ponovan postupak
@albe nisu osnovane. Ispitavi pobijanu odluku temeljem l. 365. i 381. Zakona o
parninom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) u vezi
sa l. 19. st. 1. Ovrnog zakona, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravil-
nu i zakonitu odluku.
U konkretnom sluaju tuìteljev Sudski prirunik nije nezatiena tvorevina iz l.
8. st. 2. ZAPSP, sukladno kojem predmetom autorskog prava nisu otkria, slu`beni
tekstovi iz podruja zakonodavstva, uprave i sudstva (zakoni, uredbe, odluke, izvjea,
zapisnici, sudske odluke, standardi i sl.) i druga slu`bena djela, kao i njihove zbirke,
koja su objavljena radi slu`benog informiranja javnosti.
Ovo stoga to tuìteljev Sudski prirunik nije po svojoj naravi zbirka, koja se sas-
toji iskljuivo od sadràja iz navedene odredbe, ve se sastoji i od ostale raznovrsne
grae (primjerice kalendar, poslovni izrazi i skraenice na engleskom jeziku, popis
stopa zakonskih zateznih kamata unazad dvadesetak godina, kamatni raun), koju su
zajedno sa ostalim sadràjem, ukljuujui i cjelokupni raspored sadràja tuìteljevog
Sudskog prirunika, tuènici preuzeli uz minimalna odstupanja.
Zbog navedenog se tuìteljev Sudski prirunik moè podvesti pod l. 7. st. 1.
ZAPSP temeljem kojeg su zbirke samostalnih autorskih djela, podataka ili druge
grae kao to su enciklopedije, zbornici, antologije, baze podataka i sl., koje prema
izboru ili rasporedu sastavnih elemenata ine vlastite intelektualne tvorevine njihovih
autora, zatiene kao takve.
Da se radi o intelektualnoj tvorevini tuìtelja, prisutnoj kroz ve nekoliko posljed-
njih desetljea, proizlazi upravo iz izbora grae budui je isti sastavljen, stvoren s cil-
jem olakavanja rada prvenstveno pravosudnih djelatnika i ostalih osoba, koje nastu-
paju pred sudom, to pretpostavlja vrlo dobro poznavanje pravosudnog znanstvenog
i praktinog podruja, kao to to tono tvrdi prvostupanjski sud.
Prvostupanjski sud je iznio razloge zato dnevnik rada tuìteljevog Sudskog
poslovnika nadilazi poslovni dnevnik (roinik) propisan obrascem br. 17. Sudskog
poslovnika, koje prihvaa i ovaj sud, dok sudski prirunik odnosno poslovni dnevnik
tuènika ne odstupaju od tuìteljevog koncepta proirenja navedenog obrasca.
Prvostupanjski sud pravilno ukazuje i na l. 12. st. 2. ZAPSP temeljem kojeg se
smatra, da ako autor nije poznat, niti se moè odrediti po odredbi stavka 1. istog lan-
ka, autorsko je pravo za izdano djelo ovlaten ostvarivati nakladnik, koji je autorsko
djelo zakonito izdao (), to je u konkretnom sluaju tuìtelj kao izdava Sudskog
prirunika.
Sukladno l. 185. st. 1. ZAPSP sud moè, na prijedlog ovlatene osobe, koja uini
58
vjerojatnim da je pravo iz ovoga Zakona povrijeeno ili da postoji neposredna opas-
nost od povrede tih prava, odrediti osobito:
da se privremeno oduzmu ili iskljue iz prometa predmeti odnosno sredstva koji-
ma se povreuje ta prava, ili koji sluè za povredu tih prava, ili koji su nastali kao
posljedica povrede tih, ili predmeti, odnosno sredstva koji mogu sluìti kao dokazi o
uinjenoj povredi tih prava,
da se zabrani nastavljanje zapoetih radnji kojima bi se mogla nanijeti povreda
tih prava ili da se zabrani nastavljanje radnji kojima se povreuju ta prava ().
Neosnovano se drugotuènik poziva na l. 185. st. 4. ZAPSP, budui da gore nave-
dene pretpostavke za odreivanje privremene mjere iz l. 185. st. 1. ZAPSP imaju
prednost nad onima iz Ovrnog zakona, jer l. 185. st. 4. ZAPSP propisuje tek podred-
nu primjenu odgovarajuih odredbi Ovrnog zakona na pitanja u svezi s odreivan-
jem privremenih mjera, koja nisu ureena u ZAPSP.
Za odreivanje privremene mjere temeljem ZAPSP nije, dakle, kao u Ovrnom
zakonu nu`no uiniti vjerojatnim opasnost, da e bez privremene mjere protivnik
osiguranja sprijeiti ili znatno oteàti ostvarenje predlagateljeve tra`bine ili da je ista
nu`na radi spreavanja nasilja ili nenadoknadive tete.
Vjerojatnost povrede tuìteljevog prava na reprodukciju (l. 19. ZAPSP) i dis-
tribuciju (l. 20. st. 1. ZAPSP) postoji jer su na trìtu nekoliko godina prisutni
poslovni dnevnik odnosno sudski roinik tuènika (to tuènici ne spore), u kojima
su, kako je gore navedeno, preuzeti izbor i raspored sastavnih elemenata tuìteljevog
Sudskog prirunika. Postoji i vjerojatnost neposredne opasnosti od povrede tih prava
s obzirom na sudske prirunike odnosno poslovne dnevnike tuènika za 2005. godinu.
Zbog navedenog je pobijana odluka donijeta u skladu sa l. 185. st. 1. ZAPSP.
Dakle, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ispun-
jene pretpostavke iz l. 185. ZAPSP-a za odreivanje predmetne privremene mjere i
za tu svoju odluku dao je jasne i prihvatljive razloge. O svima ostalim postupovnim i
materijalno-pravnim pitanjima raspravit e se u parninom postupku. U pokrenutom
parninom postupku sud e utvrditi odlune injenice iz kojih e se moi zakljuiti o
vrsti autorskog djela, o nositelju autorskog prava, o eventualnom nepotenom
trìnom natjecanju (nelojalnoj utakmici, odnosno konkurenciji), o povredi tuìtelje-
va ili tuìteljevih prava, dakle, o osnovanosti ili neosnovanosti tu`benih zahtjeva. Za
potrebe predmetnoga postupka bilo je dovoljno da je tuìtelj dokazao svoje pravo na
navedenome autorskom djelu, koje on ve godinama izdaje kao Sa!|/ ////an/| za
odnosne godine kao i da je uinio vjerojatnim da su tuèniki prirunici istovjetnog
sadràja tj. vjerne kopije tuìteljeva Sa!| ////an/|a i da njihovi prirunici, osim to
su kopije tuìteljeva Sa!| ////an/|a, mogu izazvati zabunu na trìtu u pogledu
nakladnika.
Prvostupanjski sud nije poinio apsolutno bitnu povredu odredaba parninog pos-
tupka iz l. 354. st. 2. to. 6. Zakona o parninom postupku u vezi sa l. 381. istog
Zakona i l. 19. st. 1. i 46. st. 1. to. 6. Ovrnog zakona, na koju se poziva drugotuènik.
59
Naime iz dostavnice za drugotuènika (list 5. spisa) proizlazi da mu je dana 8. stu-
denog 2004. dostavljena tu`ba (uz koju je podnijet prijedlog za donoenjem pobijane
odluke), poziv za roite od 19. studenog 2004. i rjeenje od 5. studenog 2004.
Navedenim je rjeenjem drugotuènik pozvan da u roku od 15 dana dostavi pisani
odgovor na tu`bu.
Roite je u pogledu ostavljanja primjerenog roka, odràno u skladu sa l. 286. st.
1. Zakona o parninom postupku u vezi sa l. 293. istog Zakona i l. 19. st. 1. Ovrnog
zakona, dok samo odràvanje roita u postupku povodom prijedloga za odreivan-
jem privremene mjere nije obvezno.
U podnesku od 19. studenog 2004. (list 91. spisa) nije dostavljen dokaz o oprav-
danosti izostanka s roita istog dana, ve drugotuènik tek uz àlbu dostavlja presliku
potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad.
Prijetnja novanom kaznom iz to. 2. izreke pobijane odluke je u skladu sa l. 16.
st. 1. i 6. Ovrnog zakona
VTS RH, XXXV Pz-3500/05-4 od 15. srpnja 2005.
21.
AUTORSKO PRAVO - PRlVREMENA MJERA U SPOROVlMA O AU-
TORSKlM lLl SRODNlM PRAVlMA
Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine br.
167/03)
Canak 185.
Na prijedIog ovIastene osobe - koja ucini vjerojatnim da je pravo iz ZA-
SP-a povrijedeno iIi da postoji neposredna opasnost da ce to pravo biti
povrijedeno - sud moze rjesenjem odrediti privremenu mjeru kojom ce
privremeno oduzeti iIi iskIjuciti iz prometa predmete odnosno sredstva
kojima se povreduje to pravo iIi se zabranjuje nastavIjanje zapocetih
radnji kojima bi se mogIa nanijeti povreda toga prava. Sud ce biti duzan
donijeti predIozenu privremenu mjeru, ako druga strana na poziv suda,
a po prijedIogu ovIastene osobe ne doprinese odgovarajucu ispravu iIi
drugi dokaz iz kojeg je vidIjivo da ne povrjeduje odnosno pravo.
Prvostupanjski sud je rjeenjem odredio privremenu mjeru, te zabranio prvo i
drugotuèniku, kao nakladnicima djela ATLAS ISTONE JADRANSKE OBALE,
OTOKA I ZALEA, daljnju prodaju i distribuiranje tog dijela, te je naredio
povlaenje iz prodaje istog djela do pravomonog okonanja ovog postupka.
Tako je odluio prvostupanjski sud, jer je tuìtelj uinio vjerojatnim da je nositelj
prava iskoritavanja autorskog djela (kartografskog djela) stvorenog u izvravanju
obveza iz radnog odnosa, koje su stvorili njegovi djelatnici u izvravanju obveze iz
radnog odnosa. Iz impressuma Atlasa na listu 6 spisa razvidno je da su kao nakladni-
60
ci navedeni prvo i drugotuènik, pa je i ta injenica utvrena kao vjerojatna, da su
tuènici pasivno legitimirani. Nadalje iz impressuma je takoer razvidno da se u rubri-
ci Izvori podataka navodi upravo tuìteljevo izdanje Male karte I. i II. dio
1:100000, Hrvatski hidrografski institut 2002., ime je uinjena vjerojatnom povreda
tuìteljevog prava. Kako su ispunjeni uvjeti iz l. 185. Zakona o autorskom pravu i
srodnim pravima, prvostupanjski sud je usvojio predloènu privremenu mjeru.
Protiv rjeenja àlbu je uloìo drugotuènik. Rjeenje pobija u cijelosti tvrdei da
on nije nakladnik predmetnog Atlasa, ve samo kupac. U uvodnom dijelu pred-
metnog Atlasa da grekom pie da je on nakladnik. On nije poinio povredu niijeg
prava, pa se ne smatra odgovornim. Osim toga tuìtelju kao pravnoj osobi ne pripada
autorsko pravo, pa stoga isti nije aktivno legitimiran. Nije tono da su tuènici kopi-
rali niti preradili karte i mapu. O tome tuìtelj ne dostavlja niti jedan dokaz. Stoga
predlaè da ovaj drugostupanjski sud preinai pobijano rjeenje na nain da odbije
tuìteljev prijedlog za odreivanje privremene mjere.
Tuìtelj u odgovoru na àlbu navodi da je ista neosnovana, jer je drugotuènik
oznaen u kolofonu knjige kao nakladnik iste, a ne kao kupac i distributer, te ga ta
javna obavijest obvezuje. Predlaè da ovaj sud odbije àlbu kao neosnovanu te potvr-
di prvostupanjsko rjeenje.
@alba nije osnovana...
U smislu l. 185. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine
br. 167/03, dalje: ZASP), na prijedlog ovlatene osobe koja uini vjerojatnim da je
pravo iz ovog Zakona povrijeeno ili da postoji neposredna opasnost od povrede tih
prava, sud moè odrediti, osobito, da se privremeno oduzmu ili iskljue iz prometa
predmeti odnosno sredstva kojima se povreuju ta prava, da se zabrani nastavljanje
zapoetih radnji kojima bi se mogla nanijeti povreda tih prava. Sud e biti duàn
donijeti predloènu privremenu mjeru, ako druga strana na poziv suda, a po prijed-
logu ovlatene osobe ne doprinese odgovarajuu ispravu ili drugi dokaz iz kojeg je
vidljivo da ne povrjeuje odnosno pravo.
Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se predmnijeva da je tuìtelj nositelj
prava iskoritavanja autorskog djela objavljenog u publikacijama Male karte I. i II.
dio mjerilo 1:100000 Hrvatskog hidrografskog instituta 2002, koja su stvorili njegovi
djelatnici u izvravanju obaveza iz radnog odnosa (l. 76. ZASP-a). Naime, iz impres-
suma izdanja Male karte I. dio razvidno je da je upravo tuìtelj oznaen kao naklad-
nik (izdava). Tuìtelj je ovlaten obavljati hidrografsku djelatnost, a karte koje nas-
taju kao produkt obavljanja te djelatnosti su autorska djela u skladu sa l. 5. st. 4.
ZASP-a.
Stoga je prvostupanjski sud pravilno zakljuio da je tuìtelj aktivno legitimiran u
ovom postupku, te je prigovor drugotuènika s tog osnova neosnovan.
Nije osnovan niti prigovor promaene pasivne legitimacije drugotuènika iz razlo-
ga to je isti oznaen u impressumu Atlasa kao nakladnik. Ono to je objavljeno
obvezuje drugotuènika dok suprotno ne dokaè. Meusobni odnosi unutar tuènika,
tuìtelja se ne tiu, a drugotuènik svoje interese moè tititi u odnosu na preostale
61
tuènike u posebnom postupku.
Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada navodi da se za sada moè zakljuiti da
je drugotuènik bio nakladnik, te da je stoga pasivno legitimiran.
Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuìtelj uinio vjerojatnim i da je nje-
govo pravo povrijeeno, budui da se iz impressuma moè vidjeti da se u rubrici
Izvori podataka navodi upravo izdanje tuìtelja Male karte I. i II. dio, mjerilo
1:100000, Hrvatski hidrografski institut 2002
VTS RH, od 19. svibanja 2005.
22.
AUTORSKO PRAVO - POSLODAVAC KAO NOSlTELJ PRAVA
lSKORlSTAVANJA AUTORSKOG DJELA lMA PRAVO NA PUNOPRAVNU
SUDSKU ZASTlTU PO ZASP-a
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine, br.
167/03)
CIanak 185. u vezi s cIankom 76.
PosIodavac je nositeIj prava iskoristavanja autorskog djeIa koje su stvo-
riIi njegovi zaposIenici u izvrsavanju obveza iz radnog odnosa (cI. 76.
ZASP-a) pa uziva pravnu zastitu toga prava. Zato je Iegitimiran i za pod-
nosenje prijedIoga za odredivanje privremene mjere protiv svakoga tko
povreduje to njegovo pravo iIi neposredno prijeti da ce mu ga povrijedi-
ti (cI. 185. ZASP-a).
Trgovaki sud u Rijeci je gore citiranim rjeenjem odredio privremenu mjeru, te
zabranio prvo i drugotuèniku, kao nakladnicima djela ATLAS ISTONE JAD-
RANSKE OBALE, OTOKA I ZALEA, daljnju prodaju i distribuiranje tog dijela,
te naredio povlaenje iz prodaje toga djela do pravomonog okonanja ovog postup-
ka.
Tako je odluio prvostupanjski sud, jer je tuìtelj uinio vjerojatnim da je nositelj
prava iskoritavanja autorskog kartografskog djela koje su stvorili njegovi radnici u
izvravanju obveza iz radnog odnosa. Iz impressuma Atlasa na listu 6 spisa razvidno
je da su kao nakladnici navedeni prvo i drugotuènik, pa je i ta injenica utvrena kao
vjerojatna, da su tuènici pasivno legitimirani. Nadalje iz impressuma je takoer
razvidno da se u rubrici Izvori podataka navodi upravo izdanje tuìtelja Male karte
I. i II. dio 1:100000, Hrvatski hidrografski institut 2002., ime je uinjena vjerojatnom
povreda tuìteljevog prava. Kako su ispunjeni uvjeti iz l. 185. Zakona o autorskom
pravu i srodnim pravima, prvostupanjski sud je usvojio predloènu privremenu mjeru.
Protiv rjeenja àlbu je uloìo drugotuènik. Rjeenje pobija u cijelosti iz razloga
to on nije nakladnik predmetnog Atlasa, ve samo kupac. U uvodnom dijelu pred-
metnog Atlasa grekom pie da je on nakladnik. On nije poinio povredu niijeg
62
prava, pa se ne smatra odgovornim. Osim toga tuìtelju kao pravnoj osobi ne pripada
autorsko pravo, pa stoga isti nije aktivno legitimiran. Nije tono da su tuènici kopi-
rali niti preradili karte i mapu. O tome tuìtelj ne dostavlja niti jedan dokaz. Stoga
predlaè da ovaj drugostupanjski sud preinai pobijano rjeenje na nain da odbije
tuìteljev prijedlog za odreivanje privremene mjere.
Tuìtelj u odgovoru na àlbu navodi da je ista neosnovana, jer je drugotuènik
oznaen u kolofonu knjige kao nakladnik iste, a ne kao kupac i distributer, te ga ta
javna obavijest obvezuje. Predlaè da ovaj sud odbije àlbu kao neosnovanu te potvr-
di prvostupanjsko rjeenje. @alba nije osnovana.
Ispitujui temeljem l. 365. st. 1. i 2. i l. 381. Zakona o parninom postupku
(Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje: ZPP), a u svezi sa l.
19. Ovrnog zakona, zakonitost prvostupanjskog rjeenja u granicama àlbenih razlo-
ga i pazei po slu`benoj du`nosti na bitne povrede odredaba parninog postupka iz l.
354. st. 2. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjs-
ki sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio zakonske propise.
U smislu l. 185. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine
br. 167/03, dalje: ZASP), na prijedlog ovlatene osobe koja uini vjerojatnim da je
pravo iz ovog Zakona povrijeeno ili da postoji neposredna opasnost od povrede tih
prava, sud moè odrediti osobito da se privremeno oduzmu ili iskljue iz prometa
predmeti odnosno sredstva kojima se povreuju ta prava, da se zabrani nastavljanje
zapoetih radnji kojima bi se mogla nanijeti povreda tih prava. Sud e biti duàn
donijeti predloènu privremenu mjeru, ako druga strana na poziv suda, a po prijed-
logu ovlatene osobe ne doprinese odgovarajuu ispravu ili drugi dokaz iz kojeg je
vidljivo da ne vrijea odnosno pravo.
Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuìtelj nositelj prava iskoritavanja
autorskog djela objavljenog u publikacijama Male karte I. i II. dio mjerilo 1:100000
Hrvatskog hidrografskog instituta 2002. godine, koja su stvorili njegovi djelatnici u
izvravanju obaveza iz radnog odnosa (l. 76. ZASP-a). Iz impressuma izdanja Male
karte I. dio razvidno je da je upravo tuìtelj oznaen kao izdava. Tuìtelj je ovlaten
obavljati hidrografsku djelatnost, a karte koje nastaju kao produkt obavljanja te dje-
latnosti su autorska djela u skladu sa l. 5. st. 4. ZASP-a.
Stoga je prvostupanjski sud pravilno zakljuio da je tuìtelj aktivno legitimiran u
ovom postupku, te je prigovor drugotuènika s tog osnova neosnovan.
Nije osnovan niti prigovor promaene pasivne legitimacije drugotuènika iz razlo-
ga to je isti oznaen u impressumu Atlasa kao nakladnik. Ono to je objavljeno
obvezuje drugotuènika dok suprotno ne dokaè. Meusobni odnosi unutar tuènika,
tuìtelja se ne tiu, a drugotuènik svoje interese moè tititi u odnosu na preostale
tuènike u posebnom postupku.
Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada navodi da se za sada moè zakljuiti da
je drugotuènik bio nakladnik, te da je stoga pasivno legitimiran.
Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuìtelj uinio vjerojatnim i da je nje-
63
govo pravo povrijeeno, budui da se iz impressuma moè vidjeti da se u rubrici
Izvori podataka navodi upravo izdanje tuìtelja Male karte I. i II. dio, mjerilo
1:100000, Hrvatski hidrografski institut 2002. godine.
S obzirom na sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu l.
185. ZASP-a kada je usvojio tuìteljev prijedlog i donio privremenu mjeru
VTS RH, od 19. svibnja 2005.
23.
AUTORSKO PRAVO - PRETPOSTAVKE ZA ODRElVANJE PRlVREMENE
MJERE ZBOT UGROZAVANJA AUTORSKlH lLl SRODNlH PRAVA PO cI.
185. ZASP-a i primjena Ovrsnog zakona
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine br. 167/03)
Canak 185. u vezi cIanka 76.
CIankom 185. ZSAP-a propisane su posebne pretpostavke za odredi-
vanje privremene mjere zbog povrede, iIi neposredne opasnosti od
povrede, prava iz toga zakona (autorskih i srodnih) pa se u pogIedu
pretpostavki za odredivanje privremene mjere ne primjenjuju odgovara-
juce odredbe Ovrsnog zakona, koje se primjenjuju samo na ona pitanja
koja nisu uredena ZASP-om.
Pravo radiodifuzijskog emitiranja utemeljeno je, kao srodno pravo. odredbama
lanka 1. toka 2d. ZASP-a, a odredbama lanka 27. stavak 1. toga zakona definirano
je, dakle, odreeno je da je pravo radiodifuzijskog emitiranja iskljuivo pravo priop-
avanja autorskog djela javnosti pomou radijskih ili televizijskih programskih signala
koji su namijenjeni prijamu za javnost, beìno (ukljuujui satelit) ili putem ìca
(ukljuujui kabel i mikrovalni sustav) dok su odredbama lanka 185. stavak 1. toga
zakona propisane posebne pretpostavke za odreivanje privremene mjere za sluaj
ako je neko //ai /; ia Za|na /i///.1.n /|/ !a //// n.//.!na /an/ !
/i/.!. //| //aia. a odreeno je i kakve privremene mjere sud moè odrediti.
Pod pretpostavkama iz lanka 185. stavak 3. ZASP-a sud moè odrediti privre-
menu mjeru i bez obavjetavanja druge strane (ex parte).
Odlukom oznaenom u izreci, prvostupanjski sud je odredio privremenu mjeru
privremeno zabranivi protivniku osiguranja-tuèniku (dalje: tuènik) da nastavi sa
zapoetim radnjama emitiranja kanala L na svojoj kablovskoj televiziji, koja privre-
mena mjera ostaje na snazi sve do pravomonog okonanja spora istog suda broj P-
452/2005. U sluaju da se postupi suprotno navedenoj zabrani zaprijeeno je tuèniku
novanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn, a lanu njegove uprave B: P. novanom
kaznom u iznosu od 5.000,00 kn. Tuènik je obvezan tuìtelju nadoknaditi troak
Prvostupanjski sud je postupio temeljem l. 185. st. 1. Zakona o autorskom pravu
i srodnim pravima (dalje: ZASP, Narodne novine broj 167/03), jer je u konkret-
64
nom sluaju predlagatelj osiguranja-tuìtelj uinio vjerojatnim da je tuènik povrije-
dio njegovo pravo na radiodifuziju kao srodno pravo iz l. 1. st. 1. to. 2d. ZASP-a. Iz
dopisa tuènika tuìtelju odnosno njegovim punomonicima od 17. svibnja 2005, a
koji se moè smatrati odgovorom tuènika na zahtjev tuìtelja od 15. prosinca 2004.
za prestankom daljnjeg emitiranja programa E., proizlazi da tuènik ne osporava, da
emitira ovaj program putem svoje kablovske televizije. Ovaj zakljuak proizlazi i iz
predmeta tog dopisa u kojem je navedeno distribucija programa E.. U istom dopisu
tuènik tvrdi da sa tuìteljem nije sklopio ugovor o kabelskoj distribuciji programa E.
Neovlateno emitiranje tog programa proizlazi i iz ankete gledanosti programa E na
podruju Grada R..
Tuìtelj pravilno navodi da se odreivanjem privremene mjere ne bi konzumirao
tu`beni zahtjev zbog njenog privremenog karaktera, te da nije potrebno dokazivati
opasnost za ostvarenje tra`bine, jer su ispunjeni svi potrebni uvjeti za odreivanjem
privremene mjere propisani odredbom l. 185. st. 1. ZASP-a kao posebnog propisa u
odnosu na Ovrni zakon (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03),
jer ZASP-om nije propisano da predlagatelj osiguranja mora takvu opasnost dokazi-
vati ili uiniti vjerojatnomProtiv navedene odluke àlbu je podnio tuènik.
Smatra i tvrdi: da nisu ispunjeni uvjeti za odreivanje privremene mjere jer tuìtelj
nije uinio vjerojatnim, da je tuènik povrijedio njegovo pravo na radiodifuziju, stoga
to tuènik ne emitira program Eurosport; da je signal navedenog programa slobodan
i da je dostupan svakom; da na podruju Grada Rijeke postoji odailja preko kojeg
se prenosi signal tog programa, te na svakoj zgradi postoji antena preko kojeg
domainstva mogu primati taj signal pa da on nema nikakve veze s tim programom
niti ima bilo kakve koristi jer ga sva domainstva mogu gledati besplatno.
Netoan je zakljuak prvostupanjskog suda da tuènik u dopisu od 17. sijenja
2005. nije osporio, da emitira program Eurosporta. Suprotno navedenom, tuènik je
upozorio tuìtelja da besplatna distribucija onemoguava tuènika da program uope
prezentira pretplatnicima. Iz navedenog proizlazi da tuènik nema interesa emitirati
predmetni program te da to ne ini. Tuènik je osporio vjerodostojnost ankete
gledanosti predmetnog programa. Tuènik nema nita protiv odreivanja privremene
mjere, ali smatra da pobijana odluka nije pravilna i zakonita.
Tuènik se oitovao na prijedlog za izdavanjem privremene mjere u odgovoru na
tu`bu, u kojem je naveo da tuènik ne emitira predmetni program.Predlaè preinai-
ti pobijanu odluku i odbiti prijedlog za odreivanjem privremene mjere, a podredno
istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. @alba nije
osnovana
Sukladno l. 185. st. 2. ZASP-a sud e biti duàn donijeti predloènu privremenu
mjeru ako druga strana na poziv suda, a po prijedlogu ovlatene osobe, ne doprinese
odgovarajuu ispravu ili drugi dokaz iz kojeg je vidljivo da ne vrijea odnosno pravo.
Tuènik u svom odgovoru na tu`bu (list 104-108. spisa) jedino svojim navodima
nastoji pobiti tuìteljeve navode i vjerodostojnost dokaza koje je tuìtelj predloìo, ne
doprinijevi odgovarajuu ispravu ili drugi dokaz u smislu gore navedene odredbe
65
ZASP-a, i to, neovisno o tuènikovom dopisu od 17. sijenja 2005.
Sukladno l. 185. st. 4. ZASP-a, na pitanja u svezi s odreivanjem privremenih
mjera, koja nisu ureena ovim Zakonom, primjenjuju se odgovarajue odredbe
zakona kojim se ureuje ovrha. Iz l. 296. st. 2. Ovrnog zakona u vezi sa l. 298. st. 2.
istog Zakona i l. 185. st. 1. ZASP-a, proizlazi da predlagatelj osiguranja ne mora
dokazivati neposrednu opasnost od povrede prava iz ZASP-a kao samostalnu pret-
postavku za odreivanjem privremene mjere, ako uini vjerojatnim da bi
predloènom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu tetu. S obzirom
da tuènik tvrdi da ne emitira predmetni program niti da ima interesa to initi, nije
jasno koju bi tetu mogao pretrpjeti odreivanjem privremene mjere. Ovo proizlazi iz
tuènikovog àlbenog navoda kako se ne protivi odreivanju privremene mjere, (iako
navodi da ista nije pravilna i zakonita).
Zbog navedenog se moè uzeti kako je ispunjena navedena samostalna pret-
postavka za odreivanjem privremene mjere neposredna opasnost od povrede
prava iz ZASP-a, kako je gore iznijeto, a tuènik nije uspio dokazati suprotno tj. da je
ovlateni nositelj toga prava, pa je prvostupanjski sud pravilno i zakonito postupio
odredivi predloènu privremenu mjeru u skladu sa tuìteljevim zahtjevom i l. 185.
st. 1. to. 2. i st. 2. ZASP-a.
VTS RH, od 24. svibnja 2005.
24.
AUTORSKO PRAVO - KOAUTORSTVO NA KlNEMATOGRAFSKOM AU-
TORSKOM DJELU
Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, (Narodne novine, br.
167/03)
CIanak 185.
Ako biIo koji koautor veze prijenos prava iskoristavanja kinematograf-
skog djeIa (igranog fiIma) na potencijaInog distributera time da mu ovaj
pIati ugovorenu autorsku naknadu onda je upIata te naknade uvjet za
stjecanje prava iskoristavanja odnosnog fiIma. DakIe, potencijaIni dis-
tributer ne smije koristiti fiIm prije nego sto autoru ispIati autorsku
naknadu ako je tako izricito ugovoreno.
Medutim, ako upIata naknade ne bi biIa izricito ugovorena kao uvjet za
prijenos prava iskoristavanja fiIma onda bi autor imao samo obvezno-
pravni zahtjev protiv distributera.
Iz obrazloènja
(Napomene: Po odredbama lanka 5. stavak 2. ZASP-a filmska - kinematografska
djela, spadaju u audiovizualna autorska djela.
Po odredbama pak lanka 116. ZASP-a koautori audiovizualnog djela su: 1. glavni
66
redatelj, 2. autor scenarija, 3. autor dijaloga, 4. glavni snimatelj, 5. skladatelj glazbe
posebno skladane za koritenje u tom djelu, a ako je crte` odnosno animacija bitni
element audiovizualnog djela, koautorom takvog djela smatra se i glavni crta, odnos-
no glavni animator
Sudska graanskopravna zatita nositelja autorskih i srodnih prava vrste
tu`benih zahtjeva - teret dokazivanja, primjena Zakona o obveznim odnosima ure-
eni su odredbama lanaka 177. do 183. ZASP-a dok su odredbama lanka 185. toga
zakona ureene pretpostavke za odreivanje privremenih mjera. U ovome sluaju
radi se o zatiti prava autora scenarija napisanog po romanu A. T.: S/ /. ma|a/a. |.;
|/|ia).
Pobijanim rjeenjem prvostupanjski je sud odredio privremenu mjeru kojom se
zabranjuje:protivniku osiguranja pod 1. prikazivanje filma na kojem su kao
autori scenarija radili predlagatelji osiguranja na Festivalu igranog filma u koji
e se odràti od 16. do 23. srpnja 2005.
protivniku osiguranja pod 2 distribucija filmana kojem su kao autori scenari-
ja radili predlagatelji osiguranja I. I. i R. B. bilo na festivalskim smotrama ili u komer-
cijalnoj kinematografskoj mreì.
protivniku osiguranja pod 2. umnoàvanje na medije DVD-a i VHS-a i stavl-
janje u promet filma. na kojemu su kao autori scenarija radili predlagatelji osigu-
ranja
protivniku osiguranja pod 2. ustupanje prava na TV emitiranje filma i bilo
kakav oblik komercijalne eksploatacije likova i fabule scenarija za film ...
U obrazloènju svojega rjeenja prvostupanjski sud je naveo: da su predlagatelji
dana 13. srpnja 2005 podnijeli prijedlog za odreivanje navedene privremene mjere, da
nadle`nost ovog suda temelje na odredbi l. 52. Zakona o parninom postupku, da su
u prijedlogu naveli da su suautori scenarija dugometra`nog igranog filma i TV serije u
tri dijela pod naslovom da su obojica, svaki zasebno, sklopili istovjetan autorski
ugovor s protivnikom osiguranja pod 2. (FIZ d.o.o. Zagreb) kojim su se predla-
gatelji obvezali kao scenaristi suraivati na scenariju djela pod uvjetima iz ugovora, a
2. protivnik osiguranja se obvezao isplatiti svakome autoru autoru naknadu u bruto
iznosu od 77.233,00 kn uveanu za PDV, s rokom isplate do 20.12.2004.g. a lankom 4.
navedenih autorskih ugovora odreeno je da e isplatom ugovorene naknade autori
(koautori) ustupiti protivniku osiguranja pod 2. sva prava vezano za njegov rad na
djelu, da prema navodima predlagatelja osiguranja 2. protivnik osiguranja nije isplatio
naknadu autorima te time nije nastupio uvjet odreen lankom 4. ugovora i autori mu
nisu ustupili autorska prava tj. pravo iskoritavanja autorskog djela scenarija za pred-
metni film kao i protivnik osiguranja pod 2 neovlateno koristi njihovo autorsko djelo
(smatraju da se radi o autorskom djelu u smislu l. 5. i 116. Zakona o autorskom pravu
i srodnim pravima (NN 167/03) i da to predstavlja povredu njihovih autorskih prava.
Tvrde da je po njihovom scenariju snimljen predmetni film te da taj film 1. pro-
tivnik osiguranja namjerava prikazati na /.//ia|a. a 2. protivnik osiguranja namjerava
ga komercijalno iskoritavati, prikazivati i distribuirati na trìtu.
67
Kao dokaz za svoje tvrdnje predlagatelji osiguranja priloìli su primjerke ugovora
i podatke koji se nalaze na Internet strancima FILM FLSTI\L.
Protiv citiranoga rjeenja protivnici osiguranja izjavili su àlbe, i to, 1. protivnik
osiguranja, zbog bitne povrede odredaba parninog postupka, zbog pogrene prim-
jene materijalnog prava i zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja,
predloìvi da ovaj sud prihvati njegovu àlbu te da pobijano rjeenje preinai tako da
odbije predmetni prijedlog za odreivanja privremene mjere kao neosnovan ili pak da
to rjeenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak, ali pred drugim sudom, a
svakako pred drugim sucem, kao i 2. protivnik osiguranja zbog bitne povrede
odredaba parninog postupka, zbog pogrene primjene materijalnog prava i zbog
pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, predloìvi da ovaj sud prihvati
njegovu àlbu te da pobijano rjeenje ukine.
@alba 1. protivnika osiguranja nije doputena.
Ona nije doputena zato to taj àlitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje àlbe
protiv rjeenja koje je u odnosu na njega, na pisani prijedlog predlagatelja osiguranja
od 20. srpnja 2005, stavljeno izvan snage rjeenjem Trgovakog suda u Splitu broj R1-
109/05. od 20. srpnja 2005. te je protiv njega obustavljen postupak osiguranja.
Zato je ovaj sud odbacio navedenu àlbu kao nedoputenu po l. 380. toka 1. u
vezi s lankom 358. toka 3. ZPP-a u vezi s l. 19. OZ-a.
@alba 2. protivnika osiguranja nije osnovanaNeosnovani su àliteljevi navodi
usmjereni na bitnu povredu odredaba parninog postupka zbog toga to prvostupan-
jski sud ne bi bio stvarno i mjesno nadleàn za odluivanje o predmetnom prijedlogu
za odreivanje privremene mjere, jer se prvostupanjski sud u vezi s time pravilno pozi-
va na odredbe lanka 52. Zakona o parninom postupku (ZPP). Radi se o najavljenoj
tu`bi radi naknade tete zbog povrede autorskih prava, dakle, o moguoj izvanugov-
ornoj odgovornosti za tetu, pa je osnovana primjena citiranih odredbi lanka 52.
stavak 1. ZPP-a. Neosnovano se àliteljica poziva na odredbe ugovora o nadle`nosti
stvarno nadle`nog suda u Zagrebu, jer se stvarna nadle`nost ne moè ugovarati.
Neosnovano àlitelj istie da je prvostupanjsko rjeenje nerazumljivo i da nema
razloga. Prvostupanjski sud je naveo jasne i iscrpne razloge za svoju odluku, koje pri-
hvaa i ovaj sud. Potpuno utvrene injenice u vezi sa suautorstvom predlagatelja na
predmetnom scenariju pravilno je podveo pod odredbe lanka 116. Zakona o
autorskom pravu i srodnim pravima te je pravilno temeljem odredbi lanka 185. toga
zakona odredio predloènu privremenu mjeru protiv 2. protivnika osiguranja.
Nerazumljivo je zato àlitelj u àlbi razmatra pitanja o //./|!n/ m/.// jer se ovdje
ne radi o toj mjeri ve o ///i/.m.n/ m/.// po odredbama lanka 185. Zakona o
autorskom pravu i srodnim pravima, po kojima: (!: Na ////.!| i|a/.n. |. |/a
a/n/ i/.//a/n/m !a /. //ai /; ia Za|na /i///.1.n /|/ !a //// n.//.!na /a-
n/ ! /i/.!. //| //aia. sud moè odrediti neku od tamo navedenih mjera zabrana
ili slinu mjeru kojom se spreavaju radnje kojima se povreuju autorska prava.ili pri-
jetnje tim pravima.
68
To to àlitelj osporava predlagateljima osiguranja autorstvo scenarija u suprot-
nosti je s odredbama lanka 2. citiranih ugovora po kojima su predlagatelji scenaristi
tj. koautori scenarija zajedno s autorom romana (gospodinom Tomiem). Jesu li pak
ispunili svoje ugovorne obveze, ili ih nisu ispunili, utvrivat e se u eventualnoj parni-
ci koju moraju pokrenuti ako èle da privremena mjera ostane na snazi.
Neosnovano àlitelj prigovara predlagateljima osiguranja, a time i sudu, to su
podnijeli predmetni prijedlog ba sada kad se trebao odràti filmski festival i tome
to sud ba sada donosi po hitnom postupku predloènu privremenu mjeru. Naime,
privremena mjera se predlaè ba u situaciji kada prijeti neposredna opasnost od rad-
nji kojima se autori oteuju povredom autorskih prava ili neposrednom opasnou
da e do povreda doi. U takvim situacijama sud je ovlaten donijeti privremenu
mjeru bez da saslua protivnike osiguranja (ex parte), jer ga na to ovlauju odredbe
lanka 185. stavak 3. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, koje glase: (3:
F/// |/ /an/ !a |/ |an//. /;i1.n/. !|a;a /i/.!/ //aia /; ia Za|na m|
|/// /.;an /|/ n.ma.n /|/. a| //// /an/ ! na/an|a /.| na!|na!/i. /./.
/|/. a| //// //ai!ana /an/ !a ///i/.m.n. m/./. !/.1.n. a /ai|a ! ia |an|a
n.. |/// a/n|i//.. a! . !/.!/// /a|i. m/./.. a !a /m. //./|!n n. |ai//.// !/aa
//ana
Valja posebno istai injenicu da iz odredbi lanka 4. stavka 2. i 3. citiranih
autorskih ugovora proizlazi zakljuak da 2. protivnik osiguranja stjee pravo iskori-
tavanja koautorskog djela scenarija tek nakon potpune isplate autorskog honorara
predlagateljima osiguranja. Dakle, ako im nije isplatio honorar, kako i do kada je
ugovorom odreeno, onda nije stekao pravo iskoritavanja scenarija. Interesantno je
da àlitelj o tome ne govori u svojoj àlbi tj. niti ne tvrdi da im je platio honorar. Druga
bi situacija bila da pravo iskoritavanja autorskog djela nije vezano za isplatu i za vri-
jeme isplate.
O doputenosti tvrdnji àliteljeve zastupnice neka odlui prvostupanjski sud, koji
je ovlaten poduzeti propisane mjere protiv osoba koje vrijeaju i omalovaàvaju sud,
a pri tome je svejedno ine li one to iz neznanja ili iz bilo kojih drugih razloga.
Iz iznijetih razloga valjalo je àlbu 2. protivnika osiguranja odbiti kao neosnovanu
i potvrditi prvostupanjsko rjeenje (l. 380. toka 2. ZPP-a u vezi s l. 185. Zakona o
autorskom pravu i srodnim pravima te u vezi s l. 19. Ovrnog zakona).
VTS RH, Pz-5844/2002. od 27. srpnja 2005.
69
25.
AUTORSKO PRAVO - PRAVO PROlZVOACA VlDEOGRAMA KAO
SRODNOG PRAVA
Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj
167/03, udaIjnjem tekstu: ZASP), cIanka 185.
Pravo proizvodaca videograma je srodno pravo za koje vrijede odredbe
cIanka 4. ZASP-a po kojima se neke odredbe iz gIave pod nazivom "au-
torsko pravo" takoder primjenjuju i na srodna prava, a u skIadu sa
sadrzajem pojedinog srodnog prava.
Po cIanku 138. ZASP-a proizvodac videograma je i ona fizicka iIi pravna
osoba koja u svoje ime daje inicijativu, prikupIja sredstva, organizira i
preuzima odgovornost za stvaranje prve fiksacije sIijeda pomicnih sIika
popracenih zvukom iIi bez zvuka (videograma).
StvarateIj videograma aktivno je Iegitimiran za prijedIog za odredivanje
privremene mjere po odredbama cIanka 185. ZASP-a ako je videogram
povrijeden iIi prijeti opasnost da bude povrijeden.
Iz obrazloènja
VTS RH je u ovome sluaju rijeio kako slijedi: I O!|//a . ;a||a |a n.niana /.
. //i/1a/. //..n/. T/ia| a!a a Za/.|a |// !!I R!-!08/04 ! |//n/a 2004
!/n. a /./ II a |/.m /. !|//.n ////.!| //.!|aa/.|//.. /a/an/a !a . na|;/ FS -a
. / i/m //./m |ama !a a /|a ! 24 a/a an//. i. ///m/./|. i/!. i//.. //.!|a-
a/.|///n/m /n//mn/m a!/;a/.m / a /./ I\ a |/.m /. ;a////..na FS-a /|/ n.|m //..m
|a;na ;a/i/a
II F/./naa/. . //..n/. T/ia| a!a a Za/.|a |// !!I R!-!08/04 ! |//n/a
2004 !/n. a /./ I. III / \ / //.aia ! 'Za|/an/a/. . FS-a. ia| !a|/n/. /.//!a./-
/an/. / !////|a//an/. i/!. i//.. a /n//mn/m a!/;a/.m RI 2 | FS. //a// a///n
/ai|a II ! i //..n/a na ////.!| //.!|aa/.|/a /a/an/a a! . /;/./ //ain/ |/
niana |a;na a /;na ! !00000.00 |n. a !i/n/ |/ niana |a;na ! 30000.00
|n 3 Oia ///i/.m.na m/./a //a/. ! //aimn |nan/a /a/n/n //a/|a |// //.!-
|aa/.|//.a /a/an/a m/a /|/.na// a /|a !5 !ana ! !ana !n.n/a i //..n/a
U obrazloènju navedenog svojeg rjeenja drugostupanjski sud je naveo:
T/ia|/ a! a Za/.|a /. //..n/.m |// !!I R!-!08/2004 ! |//n/a 2004 !/n. !|/
|a n.nian ;a|//.i //.!|aa/.|//.. /a/an/a |// |a/ Za|/an/a/. . FS-a. / i/m
//./m |ama ia| !a|/n/. /;!aian/. / !////|a//an/. i/!. i//.. a /n//mn/m a!/;a/.m
RI Na|a;. . FS-a. / i/m //./m |ama !a a /|a ! 24 a/a an//. i. ///m/./|.
i/!. i//.. a /n//mn/m a!/;a/.m RI | FS /|/ n./| //./ //a// a///n /ai./ma !
/ 2 i //..n/a na ////.!| //.!|aa/.|/a /a/an/a a! . /;/./ //ain/ |/ niana
|a;na a /;na ! !00000.00 |n. a //;/|/ |/ niana |a;na ! 30000.00 |n |
FS./|/ n./| //./ //a// a///n /ai./ma ! / 2 i //..n/a. na ////.!| //.!|aa/.|-
/a /a/an/a a! . ma /;/./ / |a;na ;a/i/a a //a/an/a ! /// m/...a Oia ///i/.m.na
m/./a //a/. ! |nan/a /a/n/n //a/|a |// . //.!|aa/.|//.a /|/.na// a /|a ! !5
70
!ana ! !ana !n.n/a i //..n/a
Ta| /. !|a/ //i/a/an/|/ a!. /./ //.!|aa/.|//.a n/// ;a /.!an i/ nai! a ////.!|a
;a !/.1/ian/. ///i/.m.n. m/./.. n//. ///|;/|a n/// /na!/|a !|a;. !a |/ a m/|a !/.!a|a
|an|a ZSF-a na |/|a aa///.a. n/// !a /. a m/|a |an|a !!6 ZSF-a na |aa///.a
//.!m./n aa!/ i/;a.|n !//.|a. n/// !|a;. !a /. na '!/aa //;/|a |a |/a |/
!|a;a|a !a /. n/.;/na '///na|na /n/.|.|/aa|na /i/.i/na |//n/ .|.m.n/ //.!m./n aa!/
i/;aa|n !/.|a 8a!a/ !a //.ma !/.!|ama |an|a !85 ZSF-a //.!|aa/.|//.a /a/an-
/a n//. !|a;a|a ///an/. //.///ai|/ ;a !n.n/. ///i/.m.n. m/./.. ia|/a| /. //a !|///
Protiv rjeenja àlbu je izjavila predlagateljica osiguranja. @albu ulaè zbog
pogreno utvrenog injeninog stanja i pogrene primjene materijalnog prava. U àlbi
u bitnome navodi da je u prijedlogu i priloènim dokazima uinila vjerojatnim in-
jenicu da je nositeljica autorskog prava u odnosu na objavljene fotografije i snimku ili
da je nositeljica nekog od srodnih prava autorskog prava, te da joj je postupanjem pro-
tivnika osiguranja povrijeeno pravo iz ZASP-a. Predlaè da ovaj àlbeni sud preinai
pobijano rjeenje na nain da u cijelosti usvoji zahtjev predlagateljice osiguranja.
Za||a /. !/.|m/n niana
I///a/a/ /|//an //..n/. a||a!n !/.!|/ |an|a 365 /aia| ! / 2 /. |an|a 38!
Za|na /a/n/nm //a/|a. a a i.;/ a |an|m ! Oi/n ;a|na. a /an/.ama
/a;|a nai.!.n/| a ;a||/ / /a;./ / |a;|.n/ !a;n// na |//n. /i/.!. !/.!a|a /; |an-
|a 354 /aia| 2 ZFF-a / na //ai/|na ///m/.na ma/.///a|n //aia. ia/ a! na|a;/ !a /.
//i/a/an/|/ a! //.n ///m//.n/ ma/.///a|n //ai
I m/|a |an|a !85 Za|na aa//|m //aia / /!n/m //ai/ma (Na/!n. ni/n.
|// !6/03. a !a|/n/.m /.|/a ZSF: |// /. /a// na naa 30 |///a!a 2003 !/n..
na ////.!| i|a/.n. |. |/a a/n/ i/.//a/n/m !a /. //ai /; i Za|na /i///.1.n.
/|/ !a //// n.//.!na /an/ ! /i/.!. //| //aia a! m;. !/.!/// |// !a .
///i/.m.n !a;ma /|/ /||/a. /; //m./a //.!m.// !nn /.!/ia |//ma . /i//.1a/a
/a //aia. /|/ |/a |a;. ;a /i/.!a //| //aia. /|/ |// a na/a|/ |a /|/.!/.a /i/.!. //|
//aia. !a . ;a|/an/ na/ai|/an/. ;a/.//| /a!n// |//ma |/ . m|a nan//.// /i/.!a //|
//aia /|/ !a . ;a|/an/ na/ai|/an/. /a!n// |//ma . /i//.1a/a /a //aia
Za|n aa//|m //aia / /!n/m //ai/ma /. //.! aa//| //aia a/.!/ / /!na
//aia |a / a //ai am/./n/|a /;i1aa. //ai ///;i1aa /n/ama. //ai //|m|/|
//!a..na/a (///;i1aa i/!./ama:. //ai /an/;a.//a ;a /a!/!//a;//a. //ai
///;i1aa |a;a /!a/a|a / //ai na||a!n/|a na n//|i/m /;!an//ma
F/ai ///;i1aa i/!./ama /. ni /!n //ai. a |/.|/ /. / //aia i/!./am |a
ma/.///a|na /!|a (//|a|.//a: na |/a /. a/i/1.n (//|//an: aa!/ i/;aa|n !/.|. a|/ /
/m/n. |/|. |/. n.ma/a |a/a|/./ aa//| !/.|a
N//.|/ //aia na i/!./ama /ma /||/a/i //ai /.//!a.//an/a. !////|a//an/a. /ain
///|a;/ian/a / /ai|/an/a na /a/|aan/. /ain// Ra!/ . /;i/nm (///na|nm: //aia
///;i1aa i/!./ama. /!n aa//|m //aia
I |n|/./nm |aa/a n. /a!/ . //aia am/./n/|a /;i1aa /./ n//. /;i.!.n !/.|
/!/a/a |n//;.in// / am/./n// a m/|a |an|a !22 ZSF-a
71
N. /a!/ . n/// aa//|m //aia. i. //aia ///;i1aa i/!./ama
N. /a| /. //ai ///;i1aa i/!./ama //ai a/ .n.//. |an|m 4 ZSF-a /.
!/.1.n !a . n.|. !/.!|. /; |ai. /! na;/im 'aa//| //ai /a|1./ ///m/.n/a/a /
na /!na //aia. a a ||a!a a a!/;a/.m //.!/n /!n //aia
I m/|a |an|a !38 ZSF-a ///;i1a i/!./ama /. //;/|a /|/ //aina |a |/a a
i/. /m. !a/. /n/.//a//ia. ///|a/|/a /.!/ia. /an/;//a / //.a;/ma !i/n/ ;a /ia/an-
/. //i. //|a.//. aa!/ i/;a.|n !/.|a. |a / |//.!a /m/n/| |/|a ///a.n/| ;ia|m /|/ |.;
;ia|a (i/!./ama:
8a!a/ !a /. //ai /|///aian/a /||/a/i //ai. /.!/n n//.|/ / //aia m;. /|-
///aia// !/.| / ////./// ia|a ! n.i|a/.n |///.n/a
Da||.. n//.|/ //aia /. i|a/.na |a /; |an|a !85 ZSF-a |/a m;. ;a|///.ia//
///i/.m.na m/./a
F/.!|aa/.|//.a /a/an/a /. a/n/|a i/.//a/n/m !a /. i|a/.na |a ;a /!n.n/. ///-
/.!|a ;a !/.1/ian/. ///i/.m.n. m/./. /; |an|a !85 ZSF-a. |a!a/ !a // ///;|a;/ /;
///a /.|/a a na;/im 'L/a!/ /mam //n/ a S. |// /. ////in/| /a/an/a |/ai/ 3!
i/|n/a 2004 !/n. na i// .|.|//n/|/ /a||/|a./// /! na;/im In!.\ /; |/. /.
a/i/1.n !a /. ////in/| /a/an/a a //.!a aa!/-i/;aa|n. n/m|. |/a ///|a;a/. /|n/
!n !i/. |/a!/ I |an|a '\/a/ //|m a RI. a|/a!.n /; n/.n. ///ia/n. ||.|.//. /an
. i/!/ !a /. n/m|a n.i|a/.n /a1.na //.!|aa/.|//./ /a/an/a F/.! /a //.!|a-
a/.|//.a /. //.a;.|a !i/n/ ;a /ia/an/. //i. //|a.//. !/.|a - i/!./ama / ///;|a;/
/; /;/ai. ! |//n/a 2004 !/n.
Na /.m.|/a nai.!.n ia/ a! na|a;/ !a /. //.!|aa/.|//.a /a/an/a a/n/|a i/.//a/n/m
!a /. n//.|//.a //aia na //.!m./nm i/!./ama. /. /. i|a/.na /!n//.// ////.!| ;a
!/.1/ian/. ///i/.m.n. m/./.
I/n/.na /. i/.//a/nm / !/aa //.///ai|a /; |an|a !85 ZSF-a. a / /. !a /. /i//-
/.1.n /||/a/i //ai //.!|aa/.|//.. na /.//!a.//an/.. !////|a//an/.. /ain ///|a;/ian/. /
/ai|/an/a na /a/|aan/. /ain//. //m. / /. ////in/| /a/an/a. |a na||a!n/| .|.|-
//n/|. /a||/|a.//. |/ai/ na im ///a|a ///a///. /;i ./..n|/i. a aa!/ i/;aa|n.
n/m|. |/a /. //.!m./ /a/an/a. ;a |// /. |/ai/ !a /. /ma a //.!a
S |;//m na nai.!.n. ia/ a! /. a/i/!/ !a a //an/.n. //.///ai|. /; |an|a !85
ZSF-a. /a /. ///m/.nm |an|a 380 /|a 3 ZFF-a. a a i.;/ |an|m ! OZ-a ///..n
|a a /;/../ /! /|m I
O!|//.n /. ////.!| //.!|aa/.|//.. /a/an/a a !//.|a |// . !n/ na an//.n/. i/|
///m/./a|a i/!. i//.. a /n//mn/m a!/;a/.m //.!|aa/.|//... |a!a/ !a /a|ia m/./a n//.
//.!i/1.na a |an|a !85 ZSF-a. a //.! /a //a n//. maa ////. //aimn
|nan/a /a/n/n //a/|a |// /. //.!|aa/.|//.a !a;na /|/.na// a /|a ! !5 !ana
/a!/ //ai!an/a ///i/.m.n. m/./.
N.nian /. ////.!| //.!|aa/.|//.. /a/an/a !a . ////in/|a /a/an/a ;a////.//
;a/i/|m |a;nm. |a!a/ !a /. ;a/i/|a |a;na a ||a!a a |an|m !6 Oi/n ;a|na
//.!i/1.na am ;a !i/n. |. a //ain/ |/. a //.!|aa/.|//.a /a/an/a n//.
a/a//|a ////.!| a !na na !i/n. |. ////in/|a /a/an/a |.!. ;a/i/|. |a;n.
72
I; / /a;|a ia|/a| /. ///m/.nm |an|a 380 /|a 2 ZFF-a. a a i.;/ |an|m !
OZ-a a /m !//.|a ;a||a !|/// |a n.niana / //i/!/// //i/a/an/| //..n/.
VTS RH, Pz-4210/04-2 od 28. Iipnja 2004.
26.
PRAVO lNTELEKTUALNOG VLASNlSTVA - FOTOGRAFlJA KAO AU-
TORSKO DJELO
Zakon o autorskom pravu (Narodne novine br. 53/91, 58/93, 9/99 -
procisceni tekst i 76/99)
CIanak 3.
Fotografija se smatra autorskim djeIom ako je inteIektuaIna tvorevina
izvornog stvaraIastva.
Uvjet priznanja autorske zastite kod fotografskih djeIa je izvornost djeIa
koja proizIazi iz inteIektuaInog stvaranja.
OriginaInost fotografije znaci snimanje u izboru motiva, kut snimanja,
osvjetIjenje, tehnicka sredstva iIi kasnija obrada (retusiranje, kopiranje,
montaza snimke).
Sporno je izmeu stranaka da li su fotografije autorska djela, te visina naknade
tete.
U l. 3. st. 2. Zakona o autorskom pravu (Narodne novine broj 53/91, 58/93, 9/99 i
proieni tekst 76/99, dalje ZAP) regulirano je da su fotografska djela autorska djela.
Opi uvjet priznanja autorske zatite kod takvih djela uzima se izvornost djela to
proizlazi iz intelektualnog stvaranja.
Kod fotografskog djela originalnost, kao izraz intelektualnog stvaralatva, moè se
izraziti u vie faza stvaranja takvog djela. Ona se moè sastojati u fazi snimanja, u izboru
motiva, trenutka i kuta snimanja, osvjetljenja, tehnikih sredstava kao to su objektivi,
filtri, vrste filmova, kao i u fazi razvijanja, retuiranja, kopiranja i montaè snimke.
Ovo vijee prihvaa stajalite prvostupanjskog suda da tuìteljeve fotografije nisu
obine fotografije identiteta, ve da se radi o originalnim djelima, kao izrazu intelek-
tualnog stvaralatva, te stoga uìvaju autorskopravnu zatitu.
Stoga je tuènik objavom spornih fotografija bez dozvole autora povrijedio njego-
vo imovinsko pravo, a objavom bez navoenja tuìteljevog imena kao autora, te
deformiranjem djela skeniranjem sa Krkog kalendara povrijedio tuìteljevo moral-
no pravo autora.
73
27.
PRAVO lNTELEKTUALNOG VLASNlSTVA - ZASTlTA AUTORSKlH PRAVA
CIanak 5. stavak 1. i 3.
Autor prijevoda ima pravo na naknadu imovinske stete zbog povrede
prevoditeIjskog autorskog prava.
PrevoditeIj nema pravo na naknadu stete zbog neovIastenog objavIji-
vanja djeIa, jer ovo pripada autoru djeIa, koji daje svoju sugIasnost za
objavIjivanje djeIa u svoje ime.
Osnovano, dakle, tuènik navodi u àlbi da tuìteljica nema pravo na honorar za
prijevod i na naknadu imovinske tete zbog povrede prevoditeljskog autorskog prava
neovlatenim objavljivanjem djela, jer da jedno iskljuuje drugo. Prvostupanjski sud je
osnovano tuìteljici dosudio naknadu imovinske tete zbog neovlatenog objavljivan-
ja tuìteljiinog prevodilakog autorskog djela u iznosu od 9.553,50 kn. Ni nakladnik
cjelovitog djela Z d.d. Zagreb po ovlasti autorice izvornog djela, niti autorica izvornog
knjièvnog djela, romana T|. R||./ 8//!. M. A., ne bi mogli dati suglasnost za pred-
metno objavljivanje dijelova toga djela bez tuìteljiine suglasnosti kao autorice pri-
jevoda. Autorica romana daje suglasnost u svoje ime kao autorica izvornog djela, a
tuìteljica daje suglasnost za objavljivanje ili bilo koje drugo iskoritavanja prijevoda
romana (knjièvnog autorskog djela) kao svojeg zasebnog autorskog djela u smislu
odredbi lanka 5. stavci 1. i 3. tada vaèeg Zakona o autorskom pravu (Na/!n.
ni/n., broj 53/91, 58/93 i 9/99 od 1.2.99. - slu`beno proieni tekst, te 76/99 od
19.7.99. Izmjene i dopune stupile na snagu 27.7.99 i 127/99 od 29.11.99. ispravak i izm-
jene Narodne novine 67/01 od 24.7.01. - autorski proieni tekst) koje glase: Prijevodi,
prilagoavanja, glazbene obrade i druge prerade autorskih djela zatieni su kao i izvorno
djelo... Odredba iz stavka 1. ovoga lanka ne utjee na prava autora izvornoga djela
Vrijedi i obrnuto pravilo, da autor izvornog djela i svi drugi ovlatenici na izvornom
autorskom djelu, ovdje su to M. A. i Z d.d. Zagreb, moraju potivati tuìteljiino pre-
vodilako autorsko pravo kao zasebno zatieno pravo.
U ovome sluaju tuènik, kao nakladnik, premda je znao da je tuìteljica autorica
prijevoda predmetnoga djela, nije ni pokuao s njome sklopiti izdavaki ugovor zna-
jui da bi joj tada morao platiti naknadu u smislu odredbi lanka 61. stavak 2. Zakona
o autorskom pravu ve je prijevod djela objavljivao bez njezine suglasnosti, a to pred-
stavlja povredu autorskog prava pa tuìteljica ima pravo na sudsku zatitu u smislu
odredbi lanaka 95. i 96. Zakona.
74
28.
PRAVO lNTELEKTUALNOG VLASNlSTVA - ZABRANA KORlSTENJA
TUEG AUTORSKOG DJELA
Zakon o autorskom pravu (Narodne novine broj 53/91, 58/93, 9/99 -
CIanak 7.
NasIov autorskog djeIa zasticen je zakonom, kao i samo djeIo, te stoga
nije dopusteno za nasIov tiskovine uzimati onaj nasIov koji vec ranije
postoji na trzistu.
RazIikovna rijec izmedu dvaju tiskovina tiskanih u istom gradu ,hrvats-
ki" nije dovoIjno distinktivna, da ne bi dosIo do zabune kod prosjecnog
kupca gIede izdavaca.
U smislu lanka 7. Zakona o autorskom pravu (Narodne novine br. 53/91, 58/93,
9/99 - proieni tekst i 76/99) naslov autorskog djela zatien je po ovom zakonu kao
i samo djelo, te nije doputeno uzimati za naslov autorskog djela onaj naslov koji je
ve upotrijebljen za neko drugo djelo iste vrste ako bi takav naslov mogao izazvati
zabunu glede autora djela.
Ovo vijee prihvaa stav prvostupanjskog suda da razlikovna rije hrvatski
izmeu naziva dva glasila nije dostatna za otklanjanje moguih zabuna na trìtu.
Neosnovano prvotuènik prigovara da nije utvreno da je dolo do zabune na
trìtu, jer da zabuna kod 7% kupaca nije dovoljna da bi se utvrdilo da je dolo do
povrede prava tuìtelja.
Ovaj sud je ve prije istaknuo da je upitna vjerodostojnost ankete na okolnost
prosjenog kupca budui da je ista provedena samo za grad Zadar, a ne na irem
zadarskom podruju i to sedam mjeseci od pojave tuènikovog lista. Ona se moè pro-
matrati kao jedan od dokaza da je moglo doi do zabune na trìtu. Pored ankete
potrebno je uzeti u obzir i ostale dokaze priloène spisu, kao to su preslik koverata
od 18. veljae 2004. godine i od 17. sijenja 2004. godine, raun HEP Distribucije koji
je naslovljen na tvrtku tuìtelja s adresom tuènika, intervju sa S. L. u tjedniku tuìtel-
ja. Kada se svi navedeni dokazi uzmu u obzir tada je nedvojbeno utvreno da je do
zabune dolo i da ta zabuna i dalje traje.
Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je dolo do povrede tuìteljevog
autorskog prava iz lanka 7. Zakona o autorskom pravu.
75
29.
PRAVO lNTELEKTUALNOG VLASNlSTVA - AUTORSKA MORALNA PRAVA
procisceni tekst, 76/99, 127/99 i 67/01)
CIanak 27.
Nije dopusteno koristenje autorskog djeIa bez odobrenja autora stvaran-
jem ambaIaze u kojoj su kombinirani eIementi kucnog stiIa koji je stvo-
riIa autorica sa drugim eIementima nepoznatog stvaraoca.
Provedenim dokaznim postupkom utvreno je da je tuènik povrijedio autorsko
moralno pravo tuìteljice na nain da je nakon raskida ugovora o autorskom djelu s
tuìteljicom na svojim proizvodima koristio ambalaù koju je stvorila tuìteljica i svoju
robu prodavao u ambalaì na kojoj su kombinirani elementi kunog stila koji je stvo-
rila tuìteljica, tj. znak KIM pisan velikim bijelim slovima na svjetlo plavoj i tamno
plavoj podlozi novim stilom tuènika (nebo sa suncem). Dakle kombinirao je ele-
mente kunog stila koji je stvorila tuìteljica s novim kunim stilom nekog nepoznatog
stvaraoca. Prema odredbi lanka 27. Zakona o autorskom pravu (Narodne novine
broj 53/91, 58/93, 91/99, proieni tekst, 76/99, 127/99 i 67/01), autorska moralna
prava ine pravo autora da bude priznat i oznaen kao tvorac djela, pravo autora da
se usprotivi svakom deformiranju, sakaenju ili drugom mijenjanju djela i pravo auto-
ra da se usprotivi svakoj upotrebi djela koja bi vrijeala njegovu ast ili ugled. U
razlozima prvostupanjske presude navedene su sve relevantne injenice iz kojih proi-
zlazi da je u konkretnom sluaju povrijeeno autorsko moralno pravo tuìteljice, jer
se tuènik u mnogome koristio djelom tuìteljice. Stoga tuìteljica osnovano traì
naknadu tete zbog povrede autorsko moralnog prava i prvostupanjski sud je pravil-
no u smislu lanka 95. Zakona o autorskom pravu dosudio naknadu tete po opim
pravilima o naknadi tete.
30.
PRAVO lNTELEKTUALNOG VLASNlSTVA - NAKLADNlCKl (lZDAVACKl)
UGOVOR
Ako nakIadnik (izdavac) ne izda djeIo u ugovorenom roku iIi nakon toga
autor ima pravo zahtijevati raskid ugovora i naknadu stete zbog
neizvrsenja ugovora, a osim toga ima pravo zadrzati primIjenu naknadu.
Cinjenica da za izradu autorskog djeIa komentara zakona nije biIo
76
sudske prakse biIa je poznata nakIadniku izdavacu u trenutku skIapan-
ja ugovora, te ne ispricava izdavaca za neizvrsenje ugovora.
Nakladniki ugovor je ugovor kojim autor u pogledu odreenog dijela prenosi
pravo umnoàvanja i stavljanjem u promet (pravo izdavanja) dijela na nakladnika koji
se obvezuje da djelo izda na svoj troak. Obveze nakladnika da djelo izda tj. stavi
primjerke dijela u promet (l. 61. Zakona o autorskom pravu (Narodne novine br.
53/91, 58/93, 9/99 proieni tekst i 76/99) ). Nakladniki ugovor moè se sklopiti i
pod uvjetom da nakladnik dobije za djelo koje se izdaje pozitivno miljenje jednog ili
vie recenzenta.
No meutim, ovdje je tuènik poznavao tekst knjige prije nego to je sa tuìteljem
sklopio nakladniki ugovor, te ne moè uskratiti ugovorenu naknadu tvrdei da knjige
nije na odgovarajuoj strunoj razini. Osim toga, utvreno je da je rukopis od dana
potpisivanja ugovora 10. oùjka 1989. godine pa do njegove konane predaje pristizao
u dijelovima time da je vei dio (oko 70%) pristiglo ve poetkom lipnja 1989. godine,
a tuìtelj je cijelo vrijeme suraivao sa gosp. A., a koji nije davao nikakve prigovore
na predani materijal tuìtelja.
injenica da za izradu komentara nije bilo sudske prakse nije primjene Zakona, a
to prema prigovoru tuènika predstavlja argument da se nije objektivno mogao
napisati kvalitetan komentar, nije razlog koji negativno utjee na kvalitetu napisanog
materijala, jer to je injenica koja je bila poznata tuèniku u trenutku sklapanja ugov-
ora sa tuìteljem. Osim toga, mnogi komentari pisani su bez ijedne sudske presude
komparirajui nae pravo i iskustvo sa drugim zakonima kada su doneseni novi
zakoni.
Obveza je autora da preda nakladniku autorsko djelo koje se izdaje u ugovorenom
roku.
U ovom predmetu rok predaje nije ugovoren, ali se moè utvrditi iz okolnosti i
svrhe izdanja. Osim toga, parnine stranke su imale u vidu okolnosti koje su postojale
u vrijeme sklapanja ugovora, a one su se znatno izmijenile jer je u meuvremenu
dolo do Izmjena i dopuna Zakona o poduzeima. injenica je da je tuìtelj rukopis
predao prije 31.12.1989. godine kao dana do kada ugovor ostaje na snazi.
Obveza je nakladnika da djelo izda u ugovorenom roku. U sluaju neizvrenja te
obveze autor moè zahtijevati raskid ugovora i naknadu tete, a osim toga zadràti
primljenu naknadu, odnosno zahtijevati isplatu ugovorene naknade (l. 69. st. 3. ZAP-
a).
U konkretnom sluaju tuènik nije djelo tuìtelja izdao niti u primjerenom roku.
tovie, tuènik je jednostrano raskinuo ugovor zbog ega je duàn tuìtelju naknadi-
ti tetu.
77
31.
PRAVO lNTELEKTUALNOG VLASNlSTVA - NAKNADA ZA JAVNO
lZVOENJE
CIanak 91.
Udruga - organizacija autora ima pravo napIacivati naknadu za avno
izvodenje stranih gIazbenih djeIa.
U RepubIici Hrvatskoj postoji reciprocitet zastite stranih umjetnickih
djeIa po Bernskoj konvenciji (Bern 1896. izmjene 1911., 1928., 1948.,
1967 i 1971. Po zakonu dostatan bi bio i fakticki reciprocitet.
Tuènica pogreno smatra da za javno koritenje glazbenih djela stranih autora ne
mora plaati autorsku naknadu tuìtelju.
U Republici Hrvatskoj postoji reciprocitet zatite stranih djela po meunarodnim
ugovorima.
Republika Hrvatska prihvatila je Bernsku konvenciju za zatitu knjièvnih i umjet-
nikih djela iz 1896. godine s izmjenama (1908., 1911., 1928., 1948., 1967. i 1971.
godine).
No, po zakonu dostatan je i faktiki reciprocitet. U autorska djela smatraju se i
glazbena djela.
Na podruju Republike Hrvatske HDS ZAMP ostvaruje prava u pogledu
cjelokupnog svjetskog glazbenog repertoara, tj. daje odobrenje, ubire naknade i
nakon toga ih distribuira i u zemlji i u inozemstvu.
Stoga razlozima svoje àlbe tuènica nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost
prvostupanjske odluke.
Za svoje zakljuke prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaa i ovaj
sud bez potrebe ponavljanja.
Pravilno je utvrena i visina naknade primjenom tarifnog broj 4.1.2.2., 4.2a., 4.1b.
Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopavanje javnosti glazbenih djela (NN
80/92 i 1/97) i Pravilnik o naknadama za iskoritavanje snimljenih izvedaba umjetnika
izvoaa (NN 1/97) tarifni broj 1.1.2.2., 1.2a., 1.1b.
78
32.
PRAVO lNTELEKTUALNOG VLASNlSTVA - NAKNADA STETE ZBOG
RASKlDA UGOVORA
procisceni tekst i 76/99, 127/99, 67/01)
CIanak 95.
NaruciteIj autorskog ugovora koji raskine ugovor duzan je autoru nakna-
diti stetu. Autoru u tom sIucaju pripada naknada stete u visini ugovorene
naknade koju bi naruciteIj bio duzan izvrsiti, da je autorski ugovor ostao
na snazi. Samo u sIucaju prijevare, namjernog neispunjenja iIi krajnje
nepaznje naruciteIja osteceni autor ima pravo na naknadu cjeIokupne
stete.
Iz spisa proizlazi da su stranke zakljuile autorske ugovore u kojima je tono
ugovoren predmetni sadràj obveze, a prema kojima se prvotuìteljica obvezala pje-
vati ulogu Romea na premijeri koja je trebala biti odràna 20. listopada 2000. godine
uz ugovorenu naknadu od 3.900,00 kn netto po izvedbi, a drugotuìtelj se obvezao na
reìranje, scenografiju i osvjetljenje umjetnikog djela I CAPULETI E I MONTEC-
CHI autora V. B. na premijeri koja je trebala biti 20. listopada 2000. godine za
naknadu od 15.600,00 kn to odgovara protuvrijednosti od 4.000,00 DEM.
Tuènik je dopisom od 17. svibnja 2000., jednostrano raskinuo autorske ugovore.
U smislu lanka 132. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, .....
88/01) raskidom ugovora obje su strane osloboene svojih obveza izuzev obveza na
naknadu eventualne tete.
Kako je tuènik svojim dopisom od 17. 05. 2000., raskinuo ugovore sa tuìteljima,
duàn im je naknaditi tetu u vidu izmakle koristi.
U smislu lanka 266. Zakona o obveznim odnosima radi se o onoj teti koju je
tuènik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao mogue posljedice
povrede ugovora, s obzirom na injenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti
poznate. Tek u sluaju prijevare ili namjernog neispunjenja te neispunjenja zbog kra-
jnje nepa`nje tuìtelji bi imali pravo zahtijevati od tuènika naknadu cjelokupne tete
koja je nastala zbog raskida ugovora bez obzira na to to tuènik nije znao za poseb-
ne okolnosti zbog kojih su one nastale.
U konkretnom sluaju tuènik nije namjerno niti iz krajnje nepa`nje povrijedio
prava tuìtelja, budui da je ugovore raskinuo zbog nedostatka financijskih sredstava
za koje je oekivao da e dobiti od Grada Splita.
Dakle, iako se radi o okolnosti koja ga ne oslobaa od odgovornosti za tetu jer je
takvu okolnost mogao predvidjeti prilikom sklapanja ugovora, ipak se ne radi o nam-
jeri da ne ispuni svoju ugovornu obvezu, ve o nemogunosti ispunjenja.
Stoga ovo vijee smatra da u konkretnom sluaju treba primijeniti lanak 266.
stavak 1. Zakona o obveznim odnosima prilikom utvrivanja visine tete. To znai da
79
tuìteljima pripada ona naknada koju je tuènik u vrijeme sklapanja ugovora morao
predvidjeti kao moguu posljedicu povrede ugovora, a s obzirom na injenice koje su
mu tada bile poznate ili morale biti poznate.
Stoga je ovo vijee ocijenilo da tuìteljima pripada naknada tete u iznosu ugov-
orene naknade budui je tuènik jedino nju mogao predvidjeti kao moguu posljedicu
zbog raskida ugovora.
33.
AUTORSKO PRAVO - ZASTlTA SOFTVERA NA KOJEM AUTOR l
NARUClTELJ lMAJU JEDNAKA PRAVA lSKORlSTAVANJA
Zakon o autorskom pravu (Narodne novine, br. 53/91., 58/93. i br. 9/99.
od 1.2.99.= sIuzbeno procisceni tekst te 76/99. od 19.7.99. koje izmjene
i dopune su stupiIe na snagu 27.7.99 i 127/99. od 29.11.99. ispravak i
izmj. Nn 67/01 od 24.7. 01), daIje: ZAP,
Canak 95. i 96.
Autor racunaInog programa (softvera) koji je na naruciteIja prenio pravo
iskoristavanja toga programa, a kojeg je izradio temeIjem ugovora (o
razvoju informacijskog sustava) i temeIjem tuzenikove narudzbe, kojim
je odredeno da ce stranke biti zajednicki vIasnici cjeIokupnog softver-
skog materijaIa, pa naruciteIj jednostrano odustane od ugovora premda
je autor u preteznom dijeIu ispunio svoju obvezu, a naruciteIj i daIje ko-
risti program - ima pravo na naknadu stete pod pretpostavkama iz cIan-
ka 132. Zakona o obveznim odnosima i po odredbama cIanka 95. nave-
denoga Zakona o autorskom pravu, a ima pravo i na druge zahtjeve
propisane odredbama cIanaka 95. i 96.
Iz obrazloènja
Raunalni program smatra se autorskim pisanim djelo po odredbama lanka 3.
stavak 2, a autori takvih programa imaju iskljuivo pravo davati odobrenje za izna-
jmljivanje izvornika ili umnoènih primjeraka tih djela (l. 30a. ZAP-a), a odobrenje
se daje, izmeu ostalog, ugovorom o prijenosu ili ugovorom o izradi programa (l. 51.
do 60. ZAP-a, s time da potonji lanak upuuje na odgovarajuu primjenu Zakona o
obveznim odnosima) (Napomena: Sada su ta pitanja ureena novim Zakonom o
autorskom pravu i srodnim pravima (ZASP) (Narodne novine, br. 167/03. od
22.10.03) koji se primjenjuje od 30. listopada 2003, kada je prestao vrijediti ZAP).
Pobijanom presudom citiranom u izreci Trgovaki sud u Zagrebu naloìo je
tuèniku platiti tuìtelju 650.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom poev od
17. rujna 2004. godine do isplate, a odbijen je dio tuìteljeva tu`benog zahtjeva kojim
traì isplatu 4.483.942,00 kn te iznosom od 73.000,00 kn za izmaklu dobit. Tuìtelju je
naloèno naknaditi tuèniku parnini troak u iznosu od 805.057,50 kn.
80
Prema obrazloènju, Ugovorom o razvoju informacijskog sustava A. od 3. listopa-
da 1994. godine i Aneksa tom Ugovoru od 9. srpnja 1996. godine stranke su ugovo-
rile, a temeljem tuènikove narud`be da tuìtelj kod tuènika izvede poslove razvoja
informacijskog sustava, da e stranke biti zajedniki vlasnici cjelokupnog softverskog
materijala (lanak 5. stavak 1. Ugovora), a lankom 7. Ugovora ugovorena je cijena s
rokom zavretka 1. srpnja 1995. godine, s time da je Aneksom odreena nova cijena
koja se odnosi na dodatne aktivnosti. Polazei od odredaba ugovora iskaza svjedoka i
nalaza i miljenja vjetaka, kao i Aneksa radi se o ugovoru o djelu i autorskom ugov-
oru s ciljem razvoja informacijskog sustava kod tuènika uz stalnu suradnju stranaka
u tijeku realizacije. Iz nalaza vjetaka proizlazi da je predmetni ugovor ispunjen oko
66%, za to obje strane snose jednaku odgovornost, da je tuìtelj svoju obvezu ispunio
samo za 49,865%, a s obzirom na funkcionalnost tuìtelj je izradio i instalirao kod
tuènika sve programe ukupno 73,28%. Sukladno lanku 223. Zakona o parninom
postupku tuìtelju je dosuen iznos od 650.000,00 kn, polovica od iznosa od
1.080.000,00 kn koju traì kao naknadu za neovlateno koritenje tuìteljevog razvo-
jnog alata Kom imajui pri tome u vidu da je tuènik 10. veljae 1997. godine raskin-
uo ugovor, a tuìtelj je odbijen sa zahtjevom za isplatu 3.297.942,00 kn na ime stvarne
cijene razvoja i s iznosom od 42.120,00 kn na ime putnih trokova, imajui pri tome u
vidu da je tuènik do sada platio 502.588,00 kn. Osnovanost iznosa od 73.000,00 kn
mjeseno za izmaklu korist tuìtelj nije dokazao.
Tuìtelj àlbom pobija presudu u dijelu pod tokom 1. izreke koja se odnosi na
poetak tijeka zateznih kamata, toku 2. izreke u cijelosti i odluku o trokovima pos-
tupka, zbog bitne povrede odredaba postupka, pogreno i nepotpuno utvrenog in-
jeninog stanja, pogrene primjene materijalnog prava te odluke o trokovima pos-
tupka s prijedlogom da se preinai u pobijanom dijelu a podredno ukine i vrati prvos-
tupanjskom sudu na ponovno odluivanje.
U àlbi navodi da u pogledu tijeka zateznih kamata, a kako se radi o materijalnoj
teti kamate teku od dana nastanka tete, a to je 11. veljae 1997. godine, time da sud
nije obrazloìo poetak tijeka kamata od 17. rujna 2004. godine kako je to navedeno
u presudi. Kako se u konkretnom sporu radi o otuenju vlasnitva na proizvodu koji
je predmet ugovora i alata, kojim je posao nainjen i povredi autorskog prava, to da
tuènik i dalje koristi software za svoje potrebe, to se ne moè u konkretnom sluaju
donositi ocjena o visini naknade sukladno lanku 223. ZPP-a. Sud navodi da tuìtelj
nije predlagao vjetaenje u pogledu osnovanosti visine tete, to je netono, jer je
tuìtelj u tijeku postupka predlagao vjetaenje po vjetaku za informatiku i teleko-
munikacije te po vjetaku za financije, dakle sud je mogao provesti vjetaenje po vje-
taku financijske struke radi utvrenja visine tete, a ne primijeniti odredbu lanka 223.
ZPP-a. Kako su stranke ugovorile da e zajedniki ostati vlasnici materijala koje je
tuìtelj proizveo to u okvirima autorskog prava tuènik je mogao stei autorsko pravo
na software-u kao zajedniko vlasnitvo tek kada izvedeni radovi i materijal budu izve-
deni u cijelosti od strane tuìtelja, dakle kad postane autorsko djelo.
Tuènik àlbom pobija toku 1. izreke kojom je tu`beni zahtjev djelomino usvojen
i odluku o trokovima postupka zbog svih zakonom predvienih razloga, s prijedlogom
da se u pobijanom dijelu presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno
odluivanje.
81
U àlbi navodi da je poinjena bitna povreda odredaba parninog postupka iz lan-
ka 354. stavak 2. toka 11. ZPP-a, jer nisu navedeni odluni razlozi za usvajanje
tu`benog zahtjeva, kao i relativno bitna povreda primjenom odredbe lanka 223.
ZPP-a. U pogledu traènja naknade za razvojni alat treba imati u vidu odredbu lan-
ka 4. Ugovora, koji taj alat spominje kao jedan od tuìteljevih elemenata programi-
ranja informacijskog sustava i radi se o sredstvu za ostvarivanje ugovorenih obveza,
stoga ne moè biti predmet ugovorne obveze. Tuènik je miljenja da u konkretnom
sluaju treba primijeniti odredbu lanka 619. i 620. ZOO-a koja reguliraju prava
naruioca na raskid ugovora o djelu u sluaju nedostataka u obavljenom poslu, a to
je utvrdio i vjetak u svome nalazu i miljenju.
U odgovoru tuènika na àlbu tuìtelja, tuènik ponavlja svoje navode iz àlbe i
predlaè da se presuda potvrdi u dijelu u kojem je tuìtelj pobija.
Tuìteljeva àlba je djelomino osnovana, a djelomino nije osnovana, dok je
tuènikova àlba osnovana.
Prvostupanjski sud, odluujui o primjerenosti zatraènog iznosa naknade od
strane tuìtelja, poziva se na odredbu lanka 223. Zakona o parninom postupku
(Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 dalje ZPP), iznosei po vlastit-
om nahoenju elemente koji opravdavaju visinu dosuene (odbijene) naknade. Prije
svega u konkretnom sluaju nema mjesta primjeni odredbe lanka 223. ZPP-a, jer se
ne radi o sluaju gdje bi se visina naknade mogla utvrditi samo sa nerazmjernim
tekoama. Visina naknade mogla se je utvrditi vjetaenjem po vjetaku odgovara-
jue struke, tim vie to je tuìtelj i predlagao pored izvedenog vjetaenja i vje-
taenje po vjetaku financijske struke, a to je netono navedeno u obrazloènju pobi-
jane presude da takav prijedlog nije stavljen u tijeku postupka. Naime, prema odred-
bi lanka 223. ZPP-a sud e odluiti prema slobodnoj ocjeni o visini naknade ako se
ista ne moè utvrditi, ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim tekoama, a iz
provedenog dokaznog postupka oito je da u konkretnom sluaju nije bilo uvjeta za
primjenu citirane odredbe, jer se visina naknade mogla utvrditi bez veih tekoa
putem vjetaenja.
Nadalje prema miljenju ovoga vijea u konkretnom sluaju radi se o autorskom
djelu - stvaranju raunalnog programa, time da je ugovor o autorskom djelu po svojoj
prirodi ugovor o djelu, i narud`bom tog autorskog djela tuènik je imao u vidu naroi-
to izvoaev rad, tako da je ocjenom sadràja ugovora i aneksa prvostupanjski sud
pravilno zakljuio da su ugovorne stranke nositelji autorskog prava na predmetnom
sustavu u jednakim dijelovima. Stranke su ugovorom odredile naknadu, i prema mil-
jenju vjetaka stranke nisu u potpunosti izvrile svoje ugovorne obveze, tako da je
vjetak tono odredio postotak izvrenih radova, postotak funkcionalnosti samog
izvedenog programa, a to je u biti i uporite za odreivanje visine naknade putem
strune osobe, a ne primjenom lanka 223. ZPP-a.
Valjalo je stoga temeljem lanka 370. i 369. stavak 1. ZPP-a pobijanu presudu
ukinuti kako je to navedeno u ovoj odluci.
Tuìteljeva àlba nije osnovana u odnosu na dio toke 2. izreke presude, a u kojem
82
dijelu je tuìtelj odbijen s osnova za izmaklu korist u iznosu od 73.000,00 kn mjeseno.
Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuìtelj nije naveo injenice i predloìo
dokaze da je pretrpio tetu s osnova izmakle dobiti. Tuìtelj je trebao dokazati in-
jenice koje predstavljaju stvarnu osnovu tog dijela tu`benog zahtjeva a sukladno
lanku 189. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima. Budui to tuìtelj nije uinio,
primjena pravila o teretu dokazivanja je opravdana ocjena prvostupanjskog suda, da
te injenice nisu dokazane. Ako sud na temelju provedenih dokaza ne moè sa sig-
urnou utvrditi postojanje potraìvanja iz tu`be odluku e donijeti primjenom prav-
ila o teretu dokazivanja (lanak 221a. ZPP-a).
Valjalo je stoga u tom dijelu pobijanu presudu potvrditi temeljem odredbe lanka
368. ZPP-a
VTS RH, od 26. travnja 2005.
34.
AUTORSKO PRAVO - NAKLADNlCKl UGOVOR: PRAVOVALJANOST l
PRESTANAK
Zakona o autorskom pravu, daIje: ZAP (Narodne novine, br. 53/91, 58/93.
i br. 9/99. od 1.2.99.= sIuzbeno procisceni tekst te 76/99. od 19.7.99.
izmj. i dop. stupiIe na snagu 27.7.99. i 127/99. od 29.11.99. ispravak i izm-
jene Nn 67/01 od 24. 7. 01.),
CIanak 61.
Po cIanku 61. ZAP-a nakIadnickim ugovorom autor prenosi na nakIadni-
ka (izdavaca) pravo objavIjivanja autorskoga djeIa tiskanjem odnosno
umnozavanjem, a tumacenjem odredbi cIanka 65. ZAP-a doIazi se do za-
kIjucka da se nakIadnickim ugovorom smije ugovoriti pravo nakIadnika
i na daIjnja izdanja autorskog djeIa pod ugovorenim uvjetima.
Prestanak nakIadnickog ugovora bio je posebno ureden (za vrijeme
vazenja ZAP-a do 30.10.2003) odredbama cIanka 69. ZAP-a. On prestaje
na vise tamo propisanih nacina, a moze prestati i autorovim raskidom
ugovora zbog propisanih razIoga (ako nakIadnik nakon iscrpIjenja
jednog izdanja ne pristupi izdavanju novog ugovorenog izdanja u roku
od jedne godine od dana kad je autor to zahtijevao, ako ugovorom nije
drukcije odredeno).
NakIadnik ima pravo, razumnim ugovornim kIauzuIama, zastititi se od
eventuaInog autorovog bezrazIoznog raskida ugovora i ustupanja prava
iskoristavanja istog autorskog djeIa drugome nakIadniku, a nakon sto bi
prvi nakIadnik utro tome djeIu put na trzistu prvim izdanjima djeIa.
Iz obrazloènja
Prvostupanjskom presudom sud je odbio kao neosnovane tuìteljiine tu`bene
zahtjeve koji su glasili:
83
I/i/1a/. . !a a !ana 25!!!8 //./a|/ ia;/// ai// /;!aian/a aa//| !/.|a
|/. a ||//|/ aa///.a-/a;//.|//.a LF /; F / na||a!n/|-/a;.n/| . / / MOI
FOcLTNIc. a!;|.n/|. |// !5/!068 ! 606!5. |// 80322! !303 !8.
|// 8!832 ! 606!5. |// 8320 ! !303!8. |//8!63! ! !0!!!8 F.
MOI FOcLTNIc. Na|in/ |////. |// !5/!06 ! 606!5. |//8032! !
!303!8. |// 8!630 ! !0!!!8 F. MOI FOcLTNIc. Na/ain/ |//// 2. |//
62!5 ! 5!2!8 Na|a;. . /a;.n/|a !a na|na!/ //|i. //a/|a a /|a ! 8 !ana
I/i/1a/. . !a a !/.!|. /|. !8 Ii/a /;!aian/a |// !!5/!068 ! 606 !/n.
a/|a/n n//ai. /./ a a///n. I/aia R./a||/|. I/ia/|.. Za|na aa//|m //aia.
Za|na |i.;n/m !n/ma / m/a|n/m na.|/ma
Tako je prvostupanjski sud presudio s obrazloènjem, u bitnome, da tuìteljica nije
mogla pravovaljano jednostrano raskinuti citirane nakladnike ugovore jer bi to bilo
suprotno odredbama toaka 17. Ugovora o izdavanju sklopljenog 6.6.1995. (sve su
toke 17. i 18. priloènih ugovora istovjetne) po kojima citat: ! I;!aia /ma //a/na
//aia na /;!aian/. ia !/.|a (M/a /./n/.a ud`benik) a !a|/n//m /;!an//ma na
|/ia/|m /.;/|a a; ai/./. a im ai/a Ii/ /;!aian/a //.!/na ni /;!an/a
ia !/.|a ma . m//.n/a// am n.|. / !/.!|. i ai/a. / / /;n aa//| |n-
/a/a / /.na|a. i/ /|i/. na||a!a. |// |./|a/n/| ///m/./a|a aa//a / man/. ia;n. //.!/-
n// /; a!/;a/a / |n.././/. !/.|a Toka pak 18. ugovora glasi: | . ;| |/| |//|
/a;|a n. |/ m.1a ////an/m aia/a/ma ;a||/a/ ai/ !a|/n/.m /;!an/a ia
!/.|a. aa// a n. m;. am /;!a// n/ !/am. a/a//// aa//|a //aia !| n. na!|na!/
na||a!n/|a. /..na //aia a m/|a /|. ! i ai/a. /. /;ma||a !|// / /a|a /./a
/ !| na||a!n/|. n. /a//!a ;a|/|. na||a!. i. |n//.
Protiv prvostupanjske presude tuìteljica je izjavila àlbu, zbog pogreno i nepot-
puno utvrenog injeninog stanja, zbog bitne povrede odredaba parninog i zbog
pogrene primjene materijalnog prava, predloìvi da ju ovaj sud uvaì te da pobijanu
presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suenje.
Tuènik je dao odgovor na àlbu u kojem porie osnovanost àliteljiinih pojedinih
navoda i prijedloga te predlaè da ovaj sud odbije àlbu kao neosnovanu i da potvrdi
prvostupanjsku presudu.
@alba nije osnovana.
U ovome predmetu voden je parnini postupak o tuìteljiinom tu`benom zahtje-
vu navedenom pod tokom 1. izreke prvostupanjske presude i tu`benom zahtjevu pod
tokom 2. izreke te presude (dopunska presuda). Dakle, o zahtjevu na utvrenje da
su dana 25.11.1998. prestali vaìti citirani ugovori i o zahtjevu, pod tokom 2. izreke
prvostupanjske presude, na utvrenje da su odredbe lanka 18. Ugovora o izdavanju
broj 1195/1068 od 6.6.1995. apsolutno nitave zbog tamo navedenih razloga. Tuènik
se usprotivio tu`benim zahtjevima pobijajui njihovu osnovanost zbog nedostatka in-
jenine i pravne osnove. Tvrdio je da nije bilo osnove za tuìteljiin jednostrani rask-
id ugovora kao i da nije bilo osnove za utvrenje nitavosti citiranih odredbi toke 18
ugovora.
U prvostupanjskom postupku je utvreno, provedenim dokazima, da je tuìteljica
84
prenijela na tuènika pravo iskoritavanja svojih autorskih djela citiranim nakladni-
kim ugovorima (l. 54. Zakona o autorskom pravu, dalje: ZAP, Na/!n. ni/n., br.
53/91., 58/93. i br. 9/99. od 1.2.99.= slu`beno proieni tekst te 76/99. od 19.7.99. izmj.
i dop. stupile na snagu 27.7.99 i 127/99. od 29.11.99. ispravak i izmj. Nn 67/01 od 24 7
01). Po lanku 61. ZAP-a nakladnikim ugovorom autor prenosi na nakladnika
(izdavaa) pravo objavljivanja autorskoga djela tiskanjem odnosno umnoàvanjem, a
tumaenjem odredbi lanka 65. ZAP-a dolazi se do zakljuka da se nakladnikim
ugovorom smije ugovoriti pravo nakladnika i na daljnja izdanja autorskog djela kao
to je to uinjeno odredbama toi 17. citiranih ugovora, a pod pretpostavkama iz toki
18 ugovora.
Odredbama lanka 69. ZAP-a ureen je prestanak nakladnikog ugovora. On,
dakle, prestaje na vie tamo propisanih naina, a moè prestati i autorovim raskidom
ugovora zbog propisanih razloga (ako izdava nakon iscrpljenja jednog izdanja ne
pristupi izdavanju novog ugovorenog izdanja u roku od jedne godine od dana kad je
autor to zahtijevao, ako ugovorom nije drukije odreeno), ali se ovdje ne radi o
takvim razlozima. Dakle, osnovano je prvostupanjski sud zakljuio da nisu ostvarene
pretpostavke za tuìteljiin jednostrani raskid navedenih ugovora.
Takoer je prvostupanjski sud osnovano zakljuio, na temelju provedenih dokaza,
da nisu ostvarene propisane pretpostavke iz l. 103. Zakona o obveznim odnosima za
utvrenje pravne nitetnosti (nitavosti) odredbi toke 18. ugovora citiranoga u toki
2. izreke pobijane presude. Tuènik se citiranim odredbama toki 17. i 18. toga ugov-
ora zatitio od eventualnog tuìteljiinog bezrazlo`nog raskida ugovora i ustupanja
prava iskoritavanja istih autorskih djela drugome nakladniku, a nakon to bi tuènik
utro tome djelu put na hrvatsko trìte prvim izdanjima djela.
Tuìteljici nita nije stajalo na putu zahtijevati od tuènika povienje ugovorene
naknade, odnosno usklaivanje naknade s uspjehom na trìtu izdanih njezinih djela,
ako je smatrala da za to ima injenine podloge, jer je to bilo pravno mogue temel-
jem odredbi lanka 57. ZAP-a.
Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio odlune in-
jenice i na njih pravilno primijenio materijalno pravo koje se odnosi na raskid ugovo-
ra i na nitavost ugovornih odredbi ili ugovora, a za svoju odluku iznio je dovoljno jas-
nih razloga kako u pogledu tu`benih zahtjeva tako i u pogledu odluke o troku, pa
nema osnove za predloèno ukidanje pobijane presude
VTS RH, Pz-7602/2002. od 10. Iipnja 2005.
85
35.
PATENTNO PRAVO - LlCENCNA NAKNADA - lZGUBLJENA DOBlT
Zakona o industrijskom vIasnistvu, daIje: ZlV (Tekst Zakona o industri-
jskom vIasnistvu obuhvaca: 1. Zakon o zastiti izuma, tehnickih un-
apredenja i znakova razIikovanja (SIuzbeni Iist SFRJ, br. 34/81) 2. Zakon
o izmjenama i dopunama Zakona o zastiti izuma, tehnickih unapredenja
i znakova razIikovanja (SIuzbeni Iist SFRJ, br. 3/90) 3. Zakon o izmjena-
ma i dopunama Zakona o zastiti izuma ... (SIuzbeni Iist SFRJ, br. 20/90)
4. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zastiti izuma, tehnickih un-
apredenja i znakova razIiIkovanja koji se u RepubIici Hrvatskoj primjen-
juje kao repubIicki zakon (Narodne novine, br. 19/92) 5. Uredbu o izmjeni
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zastiti izuma, tehnicki6 un-
apredenja i znakova razIikovanja koji se u RepubIici Hrvatskoj primjen-
juje kao repubIicki zakon (Narodne novine, br. 61/92) Zbog postojanja
nove pravne terminoIogije u RepubIici Hrvatskoj, ucinjene su izvjesne
terminoIoske promjene u tekstu Zakona iskIjucivo na inicijativu ovog
Zavoda),
CIanak 20. i 21.
Tuzenik koji je neovIasteno koristio patentom zasticeni izum duzan je
tuziteIju naknaditi stetu zbog izgubIjene dobiti barem u visini moguce Ii-
cencne naknade koju bi tuziteIj postigao da je dao Iicencu za koristenje
izuma trecoj osobi.
lz obrazIozenja
Trgovaki sud u Zagrebu pobijanom presudom broj XXI P-4897/95 od 20. prosin-
ca 2001. godine naloìo je tuèniku da prestane s daljnjim obavljanjem radnji kojima
ini povredu izuma tuìtelja zatienih patenata pod nazivom.
Postupak obnove tanjurastog oglavlja naplatka s deformiranim provrtima auto-
mobilskog kotaa, priznatim od strane Dràvnog zavoda za intelektualno vlasnitvo
Republike Hrvatske i objavljenom u patentnom glasniku DZIV-a broj 3, 1996., str. 67
pod brojem P-920187, s pravom prvenstva od 1. oùjka 1985. i va`nou do 28. 2. 2005.
godine a baziran na rjeenju biveg SZP-a o priznanju toga patenta pod nazivom
Postupak reparature tanjurastog oglavlja naplatka s deformiranim provrtima auto-
mobilskog kotaa pod brojem 13891/89 P-322/85 od 1. oùjka 1985. godine, i
Poboljani postupak reparature opravke naplatka s deformiranim provrtima auto-
mobilskog kotaa priznatim od strane Dràvnog zavoda za intelektualno vlasnitvo
Republike Hrvatske i objavljenim u Hrvatskom patentnom glasniku DZIV-a broj 2,
1995, 6, str. 1214 pod brojem P-920188, s pravom prvenstva od 1. travnja 1987. i
va`nou do 31. oùjka 2007. godine, a baziran na rjeenju biveg SZP-a o priznanju
patenta pod istim nazivom pod brojem 144/89 P-565/87 od 1. travnja 1987. godine.
Tuèniku se nalaè isplata 4.654,80 kn na ime naknade za neovlateno koritenje
tuìteljevih naprijed opisanih patenata. Tuìtelj je odbijen s naknadom iz istoga osno-
va za period od 1989. do 1992. godine, kao i sa zahtjevom na naknadu nematerijalne,
86
moralne tete. Presuda e se po pravomonosti objaviti u Veernjem i Jutarnjem listu
na troak tuènika, a tuìtelj je obvezan naknaditi tuèniku parnini troak u iznosu
od 4.270,50 kn, temeljem odredbe lanka 154. stavak 2., tj. srazmjerno postignutom
uspjehu u parnici.
Iz obrazloènja pobijane presude proizlazi da je sud ocjenom provedenih dokaza
utvrdio da je tuìtelj podnio prijave izuma bivem saveznom Zavodu za patente pod
brojem P-322/85 pod nazivom Postupak reparature tanjurastog oglavlja naplatka s
deformiranim provrtima automobilskog kotaa koji je priznat od strane Dràvnog
zavoda za intelektualno vlasnitvo pod brojem P-920187 s pravom prvenstva od 1.
oùjka 1985. i va`nou do 28. veljae 2005. godine. Tuìtelj je prijavio vie izuma no
patentnu zatitu uìva kao izumitelj samo ona osoba koja je ishodila i priznanje
odreenog patenta, pa s obzirom na to tuìtelj je nositelj dva patenta pod nazivima
Postupak reparature tanjurastog oglavlja naplatka s deformiranim provrtima auto-
mobilskog kotaa i Poboljani postupak reparature opravke naplatka s deformiran-
im provrtima automobilskog kotaa pod brojem P-920188, a baziran je na prijavi
patenta bivem SZP-u pod brojem P-565/87 od 1. travnja 1987. godine. Imajui u vidu
odredbu lanka 50. stavak 1. i 44. Zakona o industrijskom vlasnitvu, pored patenata
broj P-920187 i P-920188 tuìtelj ima pravo na djelominu i privremenu zatitu svog
izuma prijavljenog pod nazivom Postupak opravke naplatka deformiranih provrta
(za koji izum je nakon reprijave patenta broj P-2116/88 od 15. 11. 1998. godine, a suk-
ladno lanu 97. ZIV-a dana 28. 10. 1994. godine, pod brojem P-920185A, podnesen
zahtjev za potpuno ispitivanje uvjeta za priznanje toga patenta, jer prava po navede-
noj prijavi P-920185A djeluju erga omnes i tuìtelj je ta prava stekao od dana pod-
noenja uredne prijave, a privremeno su iz razloga jer ovise o odluci Dràvnog zavo-
da za intelektualno vlasnitvo o priznanju i upisu priznatog prava u registar. Navod
tuènika da je izumio istu metodu reparature naplatka i da ga je prijavio nije osnovan,
jer je prijava tuènika odbijena od strane Dràvnog zavoda za intelektualno vlasnit-
vo rjeenjem od 9. lipnja 1999. godine. Ugovor broj 3058/86 od 18. rujna 1986. godine
sklopljenog izmeu Centra za unapreenje produktivnosti Zagreb i P. o ustupanju
prava koritenja tuìteljevih izuma pod brojevima P-322/85, 1550/85 i 283/86 biveg
SZP-a vaì do kraja 1990. godine, to zahtjev tuìtelja za naknadu za razdoblje do kraja
te godine 1999. godine nije utemeljen. Ugovorom od 23. svibnja 1988. godine sklo-
pljenog izmeu parninih stranaka o ustupanju prava koritenja tuìteljeva izuma
tuèniku vaìo je najvie dvije godine, to tuìteljev zahtjev za naknadu za 1989. godine
nije osnovan. Na temelju nalaza vjetaka a usporedbom bitnih elemenata u postupku
popravka oteenog automobilskog naplatka od strane tuìtelja i tuènika utvreno je
da se radi o potpuno istovjetnim postupcima (lanak 20. i 21. ZIV-a), a kako tuìtelj
nije ovlastio tuènika upotrebljavati patent nakon 1998. godine to je postupkom
tuènika neovlatenim raspolaganjem patenta (lanak 118. ZIV-a), tuènik povrijedio
patentno pravo tuìtelja, stoga je odlueno kao u izreci pod tokom 1. presude. Kako
je tuènik neovlateno upotrijebio patente tuìtelja, to tuìtelju pripada naknada, jer
takvim postupkom tuènika izgubio je mogunost ostvarenja dobiti, a naknada je
utvrena temeljem nalaza vjetaka financijske struke, baziranog na ugovoru tuìtelja
s P., Zagreb, od 18. rujna 1986. godine o ustupanju prava koritenja tuìteljevih izuma
87
broj P-322/85, P-1550/85 i 283/86 biveg SZP-a. Vjetak je u nalazu naveo koliko je
tuènik u 1993. i 1994. godini ostvario opravcima naplatka tako da licencna naknada
od ugovorenih 30% prema ugovoru iznosi 4.654,80 kn (toka 2. izreke presude). Sa
dijelom zahtjeva tuìtelj je odbijen (toka 3. izreke presude), iz razloga jer tuìtelj nije
uplatio predujam za dodatno vjetaenje tako da se nije mogla utvrditi visina naknade
i za preostale godine. Tuìtelj je takoer odbijen s zahtjevom za naknadu nemateri-
jalne tete, jer se ista ne moè utvrditi u skladu s propisima Republike Hrvatske kao
neka vrsta novane kazne za povredu zatienog patenta. Odluka o trokovima
temelji se na odredbi lanka 154. stavak 2. ZPP-a prema uspjehu stranaka u parnici uz
napomenu da tuìtelj nije sastavio trokovnik sukladno odredbi lanka 164. stavak 2.
ZPP-a.
Protiv ove presude àle se tuìtelj i tuènik.
Tuìtelj u àlbi navodi da je tuènik bez ovlatenja koristio registrirane patente
tuìtelja, zbog ega tuìtelji traè naknadu za bespravno koritenje svojih patenata.
Sud se poziva na ugovor sklopljen izmeu stranaka od 23. svibnja 1998. godine, meu-
tim nije cijenio injenicu da je ugovor jednostrano raskinut od strane tuènika 1. 11.
1988. godine, dakle ugovor je bio na snazi za vrijeme za koje tuìtelj traì naknadu, a
to je vrijeme od 1988. do 1995. godine, dok je sud dosudio naknadu za 1992., 1993. i
1994. godinu. Tuìtelj je visinu naknade uskladio s nalazom vjetaka koji je izraunao
30% od prodajne cijene usluge reparature naplatka, tako da nije bilo mjesta navedeni
iznos umanjiti za daljnjih 30%. U pogledu naknade nematerijalne tete sud je trebao
usvojiti zahtjev uz primjenu odredbe lanka 223. ZPP-a. Takoer pobija odluku o
trokovima postupka, jer je tuìtelj priloìo trokovnik po kojem sud nije postupio.
Tuènik u àlbi navodi da je sud poinio bitnu povredu odredaba parninog pos-
tupka jer nije prihvatio prijedlog za ponovno strojarsko vjetaenje, a osim toga iako
je tuènik stavio prigovor na nalaz financijskog vjetaka, a suprotno tome sud tvrdi da
prigovor nije istaknut
@alba tuènika je djelomino osnovana, a djelomino nije osnovana.
Prvostupanjski sud nije poinio bitnu povredu odredaba parninog postupka, ne
prihvaajui prijedlog tuènika da za novim strojarskim vjetaenjem, jer za to nije
bilo potrebe, budui su bitni elementi za ocjenu postupaka tuìtelja i tuènika dati u
nalazu, a imajui pri tome u vidu i odredbu lanka 20. i 21. Zakona o industrijskom
vlasnitvu (dalje: ZIV). Naime, usporedbom bitnih elemenata postupka popravka
oteenog automobilskog naplatka iz izuma tuènika (Dràvni zavod za intelektualno
vlasnitvo je rjeenjem od 9. lipnja 1999. godine odbio tuènikovu prijavu za priznan-
je prava na taj patent) s bitnim elementima postupaka priznatih patenata tuìtelja
zakljuak vjetaka je da se radi o potpuno istovjetnim postupcima. Temeljem toga
nalaza i citiranih odredbi ZIV-a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuènik
svojim postupcima povrijedio patentno pravo tuìtelja, patente koji su tuìtelju priz-
nati od strane Saveznog Zavoda za patente pod brojem P-322/85 s pravom prvenstva
od 1. oùjka 1985. odnosno 1. travnja 1987. godine i priznati od strane Dràvnog zavo-
da za intelektualno vlasnitvo RH pod brojem P-920187 s pravom prvenstva od 1.
oùjka 1985. i va`nou do 28. veljae 2005. godine i P-565/87 (bivi SZP) odnosno od
88
strane Dràvnog zavoda za intelektualno vlasnitvo pod brojem 920188 s pravom
prvenstva od 1. 4. 1987. godine s va`nou do 31. oùjka 2007. godine. Kako je utvre-
na neovlatena upotreba patenta tuìtelja od strane tuènika, tuìtelju pripada licenc-
na nagrada, jer neovlatenim koritenjem zatienog patenta nosilac patenta izgubio
je mogunost ostvarenja dobiti koja se sastoji u licencnoj naknadi za ustupljena prava
iz patenta. Kako je prvostupanjski sud na utvreno injenino stanje pravilno primi-
jenio materijalno pravo i za svoju odluku naveo jasne i odreene razloge koje prih-
vaa i ovaj àlbeni sud bez potrebe da se ponavljaju, to je àlba tuènika djelomino
odbijena i potvrena toka 1., 2. i 6. izreke presude, temeljem odredbe lanka 368.
ZPP-a.
U odnosu na toku 5. izreke a koja glasi da e se presuda objaviti u dnevnim lis-
tovima Veernjem listu i Jutarnjem listu po nastupanju pravomonosti presude na
troak tuènika, àlba tuènika je osnovana. Ovo iz razloga jer prema odredbi lanka
127. ZIV-a izumitelj odnosno autor moè tu`bom kod nadle`nog suda traìti da bude
naveden u prijavi i svim ispravama u skladu s lanom 11. ZIV-a kao stvaralac, a u
konkretnom sluaju iz tu`be proizlazi da tuìtelj ne traì da putem suda bude nave-
den u prijavi i u svim ispravama u smislu te odredbe ZIV-a. Dakle imajui u vidu
odredbu lanka 127. i 128. ZIV-a prvostupanjski sud je pogreno primijenio materi-
jalno pravo, kada je odluio da se presuda objavi u dnevnim listovima, pa je s obzirom
na to u tom dijelu presudu valjalo preinaiti u smislu lana 373. ZPP-a.
Tuìtelj àlbom pobija toku 3. i 4. izreke presude koju àlbu ovaj àlbeni sud
ocjenjuje neosnovanom. Tuìtelj navodi u àlbi da traì naknadu za bespravno
koritenje svojih patenata od 1988. do 1994. godine, a prvostupanjski sud je ocijenio
zahtjev tuìtelja neosnovanim za vrijeme od 1989. do 1992. godine imajui u vidu
nalaz vjetaka financijske struke, koji se nalaz temelji na dokumentaciji iz 1993. i 1994.
godine, jer za ranije godine nema potrebne dokumentacije. Za ostale godine naknadu
nije bilo mogue utvrditi jer tuìtelj nije platio predujam za dopunu nalaza, stoga je
pravilno sud temeljem lanka 221a. ZPP-a odluio kao u toki 3. izreke.
Tuìtelj nema osnova za naknadu nematerijalne tete, imajui u vidu odredbu lan-
ka 11. ZIV-a, prema citiranoj odredbi moralno pravo stvaraoca je da kao stvaralac
bude oznaen u prijavi odnosno ispravama koje se odnose na patente. Tuìtelj u pri-
javama nije oznaen kao izumitelj odnosno stvaralac i ne postoji zahtjev tuìtelja da u
prijavi u ispravama bude oznaen sukladno lanku 11. ZIV-a pa stoga nema osnove
za naknadu nematerijalne tete, jer nisu ispunjeni uvjeti iz lana 128. ZIV-a.
VTS RH, Pz-1365/02-5 od 23. studenog 2004.
89
36.
PRAVO ROBNOG lLl USLUZNOG ZlGA - SUDSKA ZASTlTA OD
NEOVLASTENOG KORlSTENJA ZlGA
Zakona o industrijskom vlasnitvu, dalje: ZIV (Tekst Zakona o industri-
jskom vlasnitvu obuhvaa:
1. Zakon o zatiti izuma, tehnikih unapreenja i znakova razlikovanja
(Slu`beni list SFRJ, br. 34/81)
2. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zatiti izuma, tehnikih un-
apreenja i znakova razlikovanja (Slu`beni list SFRJ, br. 3/90)
3. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zatiti izuma ... (Slu`beni
list SFRJ, br. 20/90)
4. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zatiti izuma, tehnikih un-
apreenja i znakova razlilkovanja koji se u Republici Hrvatskoj primjen-
juje kao republiki zakon (Narodne novine, br. 19/92)
5. Uredbu o izmjeni Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zatiti
izuma, tehnikih unapreenja i Znakova razlikovanja koji se u Republici
Hrvatskoj primjenjuje kao republiki zakon (Narodne novine, br. 61/92)
Zbog postojanja nove pravne terminologije u Republici Hrvatskoj, uin-
jene su izvjesne terminoloke promjene u tekstu Zakona iskljuivo na
inicijativu Dràvnog zavoda za intelektualno vlasnitvo (DZIV),
CIanci 31, 48, 57. stavak 4. i
Zakon o trgovini (Narodne novine br. 49/03. od 27.3.03. - procisceni tekst
i br. 103/03. od 26. Iipnja 03),
CIanci 70. do 72.
Od neovIastenog koristenja zasticenog ziga (robnog iIi usIuznog)
nositeIj prava moze se stititi
po ZlV-u (cIanak 117. stavak 1) iIi
po Zakonu o trgovini (cIanak 72).
Po oba navedena zakona moze zahtijevati naknadu stete, pod tamo
propisanim pretpostavkama.
Iz obrazloènja
Pobijanom presudom citiranom u izreci Trgovaki sud u Zagrebu utvrdio je da je
tuènik povrijedio zatiene znakove ìgove tuìtelja, koje je tuìtelju priznao
Dràvni zavod za intelektualno vlasnitvo, i to, SEP 2000 H, SEP, TERABONA i
HIROFA te poinio djelo nelolajne utakmice stavljanje u promet proizvoda pod
nazivom SEB broj 2000, SEP MEDITERAN broj 200, HIROFA 100, TERABONA
90
150, HAROFAS i FASABONA stavljanjem u promet proizvoda zatienog znaka
SEP u nazivima proizvoda i stavljanjem u promet proizvoda istih i slinih proizvo-
da tuìtelja te mu se zabranjuje daljnja upotreba zatienog znaka SEP u nazivima
proizvoda, stavljanjem u promet i unitavanje proizvoda te promid`benog materijala
na kojima se nalaze zatieni nazivi i znakovi tuìtelja, te se obvezuje na isplatu licenc-
ne naknade u iznosu od 943.126,61 kn, a pravomona presuda objavit e se u javnim
glasilima na teret tuènika te je tuènik duàn naknaditi parnini troak u iznosu od
93.094,20 kn.
Prema obrazloènju tuìtelj ima zatieno ime SEP za proizvodnju `buke od
strane biveg SZP-a pod broje 34261-@-294/88 od 27. 2. 1990. godine, te takoer i od
strane dràvnog zavoda za intelektualno vlasnitvo tuìtelju su priznati ìgovi broj
@950154A na ìg SEP, broj @920457N na SEP 2000 H, zatim broj @950125A na
ìg TERABONA i broj @950124A na ìg HIROFA. Sukladno lanku 25. i 26. ZIV-
a te lanka 118. stavak 1. i 2. i ZIV-a utvreno je da usporedbom zatienih tuìtelje-
vih znakova i tuènikovih isti su identini odnosno slini, jer tuìteljevi zatieni ìgovi
u odnosu na tuènikove sadrè u sebi istu rije SEP, tako da dodaci koje je tuènik
naveo uz svoje proizvode, uz osnovnu rije SEP ne mogu prosjenom kupcu tih
proizvoda ukazati na to da se radi o proizvodima razliitih proizvoaa. Kako prema
odredbi lanka 31. ZIV-a zatita obuhvaa ìg koji se sastoji od rijei ili slova ili kom-
binacije rijei ili slova ispisane bilo kojim tipom slova u bilo kojoj boji, ili izraène na
bilo koji drugi nain, prema odredbi lanka 48. ZIV-a nositelj ìga ima pravo iskljuive
upotrebe zatienog ìga u gospodarskom prometu za oznaavanje svojih proizvoda i
usluga, i to pravo djeluje ergaomes. Takoer ovdje dolazi i do primjene odredba lan-
ka 57. alineja 4. odnosno lanka 9. Zakona o trgovini koji se odnosi na nelojalnu utak-
micu odnosno nepotedno tr`no natjecanje poduzimanjem i prodajom robe s
oznakom koje stvaraju ili bi mogle stvoriti zbrku na trìtu, a to znai da je svojim
ponaanjem i radnjama tuènik povrijedio dobre poslovne obiaje (lanka 57.
Zakona). Prema lanku 59. Zakona tuìtelj ima pravo i na naknadu tete kao i temel-
jem lanka 117. stavak 1. ZIV-a, te u cilju utvrivanja visine naknade provedeno je i
vjetaenje, kojim je utvreno kolika je bila fakturirana vrijednost proizvoda u raz-
doblju od 15. 2. 1989. do 15. 11. 1994. godine. Poto je naknada jednaka prosjenoj
licencnoj naknadi u toj djelatnosti, a naknada iznosi 5%, vjetak je izraunao i kolika
je licencna naknada glede vjetaenjem izraene vrijednosti.
Protiv ove presude àli se tuènik zbog pogrene primjene materijalnog prava i
trokova parninog postupka, s prijedlogom da se ukine i predmet vrati na ponovni
postupak.
U àlbi navodi da tuìtelj nije dokazao da je prije tuènog poeo koristiti plemeni-
tu `buku, a naziv je neovlateno uzeo od njemakog proizvoaa, te porie da tuènik
ima zatieno indvidualno vlasnitvo. Obraun vjetaka je pogrean, a to se tie
objave u Veernjem listu tuènik nikada nije svoje proizvode reklamirao u tom listu.
U odgovoru na àlbu tuìtelj predlaè da se àlba tuènika odbije kao neosnovana
uz naknadu trokova.
@alba nije osnovana. Ispitujui pobijanu presudu u granicama àlbenih razloga i
91
pazei po slu`benoj du`nosti na apsolutno bitne povrede odredaba parninog pos-
tupka iz lanka 354. stavak 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj
sud nalazi da je ista pravilna i zakonita.
Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu lanka 31. Zakona o industri-
jskom vlasnitvu (ZIV), prema kojoj odredbi ako se ìg sastoji od rijei ili slova ili
kombinacije rijei i slova, zatita obuhvaa te rijei, slova i kombinacije, njihove tran-
skripcije, opisane bilo kojim tipom slova i u bilo kojoj boji ili izraène na bilo koji
drugi nain, a sukladno lanku 48. ZIV-a nosilac ìga ima iskljuivo pravo upotreblja-
vati ìg u gospodarskom prometu za oznaavanje svojih proizvoda.
Temeljem uvida u spis utvreno je da je rjeenjem Dràvnog zavoda za intelektu-
alno vlasnitvo priznato pravo na ìg SEP, SEP 2000 H, TERABONA i
HIROFA, a kako je tuènik stavljao u promet proizvode slinog ili istog naziva,
poinio je povredu prava tuìtelja na ìg, usprkos izreene zabrane od strane Trìnog
inspektorata, stavljanjem u promet proizvoda.
Stavljanjem u prodaju robe s oznakama, a kako je to naprijed navedeno tuènik je
sukladno lanku 57. Zakona o trgovini povrijedio dobre poslovne obiaje. Zbog svega
naprijed navedenog tuìtelj ima pravo na naknadu tete, i to po opim pravilima o
naknadi tete, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, dok je visina tete
utvrena na temelju nalaza i miljenja vjetaka, kako je to navedeno ve u
obrazloènju ove presude.
Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud je pravilno odluio kada je usvo-
jio tu`beni zahtjev, stoga je valjalo odbiti àlbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu
presudu temeljem odredbe lanka 368. ZPP-a.
37.
PRAVO lNTELEKTUALNOG VLASNlSTVA - ZASTlTA ZASTlCENOG ZlGA
Zakon o industrijskom vIasnistvu (Narodne novine br. 53/91, 19/92,
26/93)
CIanak 118.
NeovIasteno oponasanje registriranog iskIjucivog prava na zig postoji
ako se radi o proizvodima iste namjene, kod kojih potrosac - kupac ra-
zIiku medu proizvodima ne moze uociti uz upotrebu prosjecne paznje,
vec iskIjucivo ako upotrijebi osobitu paznju.
Rjeenjem od 13. svibnja 1997. godine Dràvni zavod za intelektualno vlasnitvo
tuìtelju je priznao pravo na ìg na znak F., koji znak je otisnut na vreicama u kojima
tuìtelj prodaje pekarski dodatak za sve vrste peciva i specijalne vrste kruha, koji znak
je ispisan jednakim velikim slovima, a naziv tvrtke tuìtelja ispisan je iznad i ispod
naziva F., a sve na tamno plavoj uokvirenoj podlozi koja je u srednjem dijelu vreice
92
na bijeloj podlozi. Na toj bijeloj podlozi takoer dominira ùta boja u gornjem i don-
jem dijelu vreice. Tuènikova vreica gotovo je iste veliine kao i vreica tuìtelja i
tek detaljnom usporedbom mogu se uoiti neznatne razlike u veliini. Inae na vrei-
ci tuènika u srednjem dijelu na bijeloj podlozi je uokvireni dio omeen smeom lin-
ijom i u gornjem uokvirenom dijelu smeim slovima ispisan je naziv F. 1. U gorenjem
dijelu vreice iznad ovoga uokvirenog dijela je dominantna ùta boja, a u donjem
dijelu na bijeloj podlozi nacrtano je klasje u smeem tonu. Dakle, moè se govoriti o
vizualnim razlikama vreica, ali ono to je bitno i dominantno na vreicama je sredin-
ji dio vreice u kojem se uokvirenom dijelu nalaze imena F. odnosno F. 1, kao i
dominirajua ùta boja u gornjem dijelu vreica.
Prema odredbi l. 31. Zakona o industrijskom vlasnitvu (Narodne novine broj
53/91, 19/92 i 26/93) ako se ìg sastoji od rijei, slova i kombinacije rijei i slova, zati-
ta obuhvaa te rijei, slova i kombinacije, njihove transkripcije, ispisane bilo kojim
tipom slova u bilo kojoj boji ili izraène na bilo koji drugi nain. Dakle, iz ove odredbe
proizlazi temeljno pravilno da se pitanje slinosti ocjenjuje prema slinostima prema
zatienom ìgu, ali primjenom pravila ukupnog utiska prosjenog kupca odnosno
potroaa. Dakle, ìg tuìtelja sastoji se od rijei F., a tuènika F. 1, oba naziva na
vreicama ispisana su tampanim slovima, time da su slova na vreici tuìtelja veeg
formata u odnosu na slova na vreici tuènika. S obzirom na citiranu odredbu l. 31.
Zakona bitan je zatieni znak, pa u tom smislu treba i tumaiti zatitu znaka.
38.
PRAVO lNTELEKTUALNOG VLASNlSTVA - ZASTlTA ZlGA
Zakon o zigu (Narodne novine br. 78/99 i 129/99)
NositeIj ziga nema pravo zabraniti trecim osobama uporabu u gospo-
darskom prometu njihova znaka iIi trgovackog imena, bez obzira na cin-
jenicu sto su ti podaci istovjetni s zigom iIi sIicni zigu, ukoIiko se oni ko-
riste u skIadu s ustaIjenom trgovackom praksom.
Obrtnik koji koristi zasticeni znak cetiri godine prije nego sto je nositeIj
ziga zastitio znak, koristi zasticeni znak u skIadu s trgovackom prak-
som, te neosnovano nositeIj ziga prema istome trazi zabranu upotrebe
zasticenog znaka.
Iz spisa tj. iz obrazloènja prvostupanjske presude proizlazi da je predmet spora
zatita tuìteljevog prava na ìg znaka I., koji tuènik koristi u nazivu svog obrta.
Nije sporno izmeu stranaka da je tuìtelj zatitio svoj znak I. pred Dràvnim
zavodom za intelektualno vlasnitva s pravom prvenstva 6. studenog 2000. godine, niti da
je tuènik otvorio obrt pod nazivom I. elektroinstalacijski radovi 14. svibnja 1996. godine.
93
U smislu l. 27. st. 1. Zakona o ìgu (Narodne novine br. 78/99 i 127/99) ìg ne daje
nositelju pravo zabraniti treim osobama uporabu u gospodarskom prometu njihova
imena, prezimena, znaka ili trgovakog imena i drugo, bez obzira na injenicu to su ti
podaci istovjetni s ìgom ili slini ìgu, ili ine dijelove ìga, ali pod uvjetom da se oni
koriste u skladu sa ustaljenom trgovakom praksom i potenom trìnom utakmicom.
Kako tuènik, tuìteljev zatien znak koristi od 1996. godine, kao svoje trgovako
ime, to je etiri godine prije nego to je tuìtelj to ime zatitio kao znak, to je prvos-
tupanjski sud pravilno utvrdio da tuènik isti koristi u skladu sa ustaljenom trgov-
akom praksom.
VTS RH, Pz-8374/03 od 30. rujna 2003.
39.
NositeIj registriranog zira ne cini povredu ziga tuziteIja oponasanjem
sve dok ima pravo upotrebIjavati zig za oznacavanje svojih proizvoda.
O eventuaInom ponistaju rjesenja o pravu na zig odIucuje Drzavni zavod
za inteIektuaIno vIasnistvo. Buduci da je isti odbio prijedIog tuziteIja da
se ponisti rjesenje o pravu na zig tuzenika, to je tuzbeni zahtjev zbog
povrede ziga neosnovan.
U smislu lanka 50. Zakona o ìgu (Narodne novine broj 78/99 i 127/99), nositelj
ìga moè podnijeti tu`bu i traìti sudsku zatitu, ako su mu povrijeena ili ugroèna
prava iz lanka 26. Zakona, a u konkretnom sluaju tuìtelj tvrdi da je tuènik povri-
jedio ìg tuìtelja proizvodnjom i stavljanjem u promet F. kave O. i F. kave E., na koji-
ma neovlateno koristi zatieni dug tuìtelja na F. J. mljevena kava i F. E. kava.
Tono je da je tuìtelj nositelj prava na ìg na navedenim proizvodima, meutim
tuènik je takoer nositelj prava na ìg i to F. mljevena kava O. vakumirana @991129 i F.
kava E. @991128 brojevi pod kojima je zaveden proizvod tuènika kod Draàvnog zavo-
da za intelektualno vlasnitvo i koje mu je pravo priznato rjeenjem Dràvnog zavoda za
intelektualno vlasnitvo. S obzirom na tu nespornu injenicu da je i tuènik nositelj prava
na ìg, nema povrede ìga i neovlatene upotrebe, kako to tvrdi tuìtelj i to sve dok tuèni
ima pravo upotrebljavati ìg u robnom prometu za oznaavanje svojih proizvoda.
Rjeenjem Dràvnog zavoda odbijen je prijedlog tuìtelja da se ponite rjeenja kojima
je tuèniku priznato pravo, to znai da je tuènik i dalje nositelj prava na ìg. S obzirom
na to ne moè se govoriti o povredi prava kraj injenica utvrenih u tijeku postupka, a
koji proizlaze iz dokumentacije u spisu, a to je da je tuènik nositelj ìga i da ima pravo
upotrebljavati ìg u robnom prometu za oznaavanje svojih proizvoda.
94
40.
PRAVO ROBNOG lLl USLUZNOG ZlGA - KONKURENClJA DVAJU ZlGO-
VA ZASTlCENlH l REGlSTRlRANlH KOD DRZAVNOG ZAVODA ZA lN-
TELEKTUALNO VLASNlSTVO
Zakon o zigu (Narodne novine br. 78/99 od 23.7.1999., stupio na snagu
31.7.99,
a primjenjuje se od 1. sijecnja 2000),
CIanak 50.
Ako Drzavni zavod za inteIektuaIno vIasnistvo zastiti i registrira zig po
prijavi koju netko podnese u zIoj vjeri (maIa fide) - znajuci da vec pos-
toji takav iIi bitno sIican zasticeni i registriran zig u korist drugoga - sud
nije ovIasten dati prednost jednome od zasticenih i registriranih zigova
u sIucaju kada svaki nositeIj koristi svoj zasticeni zig.
NositeIj prvo-zasticenog i registriranog ziga ima pravo od Drzavnog za-
voda za inteIektuaIno vIasnistvo zahtijevati ponistenje iIi utvrdenje
nistetnosti drugog, naknadno zasticenog istovjetnog iIi bitno sIicnog
ziga.
DakIe, u konkurenciji dvaju zasticenih i registriranih zigova, sud nije
ovIasten odIucivati o tome je Ii pravovaIjana zastita i registracija jednog
iIi drugog zasticenog ziga.
Iz obrazloènja
(Naznaka relevantnih bitnih propisi: lanak 1. stavak 1. Zakona o ìgu glasi: (!:
Z/m . //// ;na| |// . m;. /a//|/ ///|a;a// / |// /. ///||a!an ;a /a;|/|ian/. ///;i-
!a /|/ a|aa /.!na a!/n/|a a /!a/|m //m./a ! ///;i!a /|/ a|aa !/aa
a!/n/|a a /!a/|m //m./a lanak 2. Zakona o ìgu glasi: Zna| /. ///||a!an ;a
/a;|/|ian/. a| !/.1.n/m ///;i!/ma /|/ a|aama a a//.!|/ //i/./n/m /|/ |/n/m
///;i!/ma /|/ a|aama !a/. /.|an. /a;|/|in/ |a/a|/./. lankom 26. toga zakona
odreena su iskljuiva prava nositelja zatienog ìga, a lankom 50. odreene su vrste
tu`benih zahtjeva koje moè podijet sudu oteeni nositelj prava iz l. 26. ako mu ih
netko povrijedi ili ugrozi)
Pobijanom presudom broj XXVI P-501/01 od 22. travnja 2002. godine Trgovaki
sud u Zagrebu utvrdio je da tuènik stavljanjem u promet sirnih namaza pod znakom
FILHARMONIJA oponaa tuìteljev ìg ime je poinio povredu ìga PHILADEL-
PHIA zatienog pod brojem @-990664, te mu se zabranjuje svaka daljnja povreda
toga ìga. Tuèniku je zabranjena svaka promid`ba proizvoda tipa sirni namaz pod
nazivom FILHARMONIJA i duàn je unititi sve predmete obiljeène znakom FIL-
HARMONIJA ukljuujui i promid`beni materijal, te naknaditi tuìtelju parnini
troak u iznosu od 65.376,00 kn. Tuìtelj je odbijen s zahtjevom da se presuda objavi
u dnevnim listovima Veernji list i Jutarnji list.
Prema obrazloènju tu`ba se temelji na tuìteljevoj tvrdnji da je tuènik povrijedio
95
njegovo pravo na ìg @-990664 koje je priznao Dràvni zavod za intelektualno vlas-
nitvo. Tuènikovo negiranje slinosti u grafikom izgledu proizvoda stranaka nije
osnovano. Tuènik je prema suglasnim izjavama stranaka ispunio nalog iz privremene
mjere i povukao svoje proizvode pod nazivom FILHARMONIJA. U vrijeme pod-
noenja tu`be tuìtelj je imao registrirani ìg, dok tuènik nije imao registrirani ìg
pod tim nazivom (FILHARMONIJA), ali je to uinio u tijeku parnice, tako da je
tuèniku 15.11.2001. godine od strane Dràvnog zavoda za intelektualno vlasnitvo
priznato pravo na ìg, pod brojem Z20010341, za klase proizvoda iz razreda 29 i 30 s
rokom vaènja od 7. oùjka 2001. godine do 7. oùjka 2011. godine. Ova nova regis-
tracija ne mijenja nita na stvari, jer onaj koji podnosi prijavu ìga mora to uiniti bona
fide (lanak 28. Zakona o ìgu), a evidentno je da je tuènik postupio suprotno tj.
mala fide s naknadnom registracijom ìga, jer je preutio da mu je poznato da ve
neko trei ima registriran isti ili slian ìg. Stoga je sud miljenja da je bilo razumno
da povue naknadno ishoenu registraciju pod nazivom FILHARMONIJA. Odluka
se temelji na odredbi lanka 50. Zakona o ìgu i lana 58. Zakona o trgovini, a odlu-
ka o trokovima temelji se na odredbi lanka 154. ZPP-a.
Protiv ove presude àle se tuìtelj i tuènik.
Tuìtelj pobija presudu u odnosu na odbijajui dio te odluku o trokovima postup-
ka, zbog pogreno utvrenog injeninog stanja i pogrene primjene materijalnog
prava s prijedlogom da se preinai u pobijanom dijelu uz naknadu trokova.
U àlbi navodi da to to je tuènik povukao sporne proizvode s trìta tijekom pos-
tupka nisu odluujue za objavu presude u dnevnim listovima, dok u pogledu troko-
va sud nije naveo u kojem su postotku stranke uspjele u sporu.
Tuènik àlbom pobija presudu u dijelu u kojem je tu`beni zahtjev usvojen zbog
pogrene primjene materijalnog prava i pogreno utvrenog injeninog stanja, s pri-
jedlogom da se u tom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Prvostupanjski sud zakljuuje da tuìtelj ima zatieni ìg pod nazivom
PHILADELPHIA, a tuènik prodaje istu vrstu proizvoda pod nazivom FILHAR-
MONIJA, te izgledom tuènikov proizvod oponaa izgled tuìteljeva proizvoda, a u
zvunom smislu rije FILHARMONIJA asocira na rije PHILADELPHIA, to je
netono, a u pogledu grafikog rjeenja prvo i zadnje slovo je uveano kod jednog i
drugog proizvoda, tako da bi se o slinosti koja nije bitna moglo govoriti samo u dijelu
to su prva i zadnja slova FILHARMONIJE uveano, dok ostalo nije spojivo s poj-
mom bitne ili izuzetne slinosti, a nazivi su pojmovno razliiti. Tuìtelj je imao
zatieni ìg u vrijeme podnoenja tu`be, a da je tuènik postupio mala fide prilikom
ishoenja ìga pred Dràvnim zavodom za intelektualno vlasnitvo nije tono. Sud u
okolnostima registracije ìga pod nazivom FILHARMONIJE nema mogunosti
zabraniti tuèniku svaku promid`bu proizvoda tipa sirni namaz i svih drugih proizvo-
da FILHARMONIJA, jer zatitu i nain zatite odreuje Zakon o ìgu u lanku 20.
Dràvni zavod za intelektualno vlasnitvo utvrdio je da su ispunjene pretpostavke iz
Zakona i odobrio je registraciju ìga pod nazivom FILHARMONIJA pod brojem
Z20010341 ime se osporava tvrdnja prvostupanjskog suda da je znak neprikladan za
razlikovanje proizvoda. Stoga se ne moè govoriti o tuènikovom oponaanju ìga,
96
niti nepotenom tr`nom natjecanju a sukladno lanu 27. Zakona o ìgu, ìg ne daje
pravo zabraniti treim osobama upotrebu u gospodarskom prometu njihova imena.
U odgovoru na àlbu tuènika, tuìtelj ponavlja navode date u tijeku postupka i
predlaè da se àlba tuènika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda uz naknadu
trokova.
Tuìteljeva àlba nije osnovana. Tuènikova àlba je djelomino osnovana, a
djelomino nije osnovana.
Pregledom spisa i spisu priloène dokumentacije sud je utvrdio da je znak
PHILADELPHIA zatien ìgom broj @990664 rjeenjem Dràvnog zavoda za
intelektualno vlasnitvo koji obuhvaa robu iz razreda 29 meunarodne klasifikacije
roba. Znak FILHARMONIJA dovodi u zabludu potroaa, jer se jasno veè u priz-
nati i ve zatieni ìg tuìteljeva sirnog namaza, koji je u biti istovjetan sa zatienim
ìgom tuìtelja za sirni namaz kao istovjetnu vrstu proizvoda te izaziva zabunu u
gospodarskom prometu jer zbog bitnih istovjetnih grafikih i dizajnerskih rjeenja te
kombinacije boja dovodi u vezu znak FILHARMONIJA sa znakom PHILADEL-
PHIA. Naroito zbog toga to tuìtelj koristi tradicionalno i svima prepoznatljivu
bijelu i srebrnu boju po kojoj su tuìteljevi proizvodi ve godinama poznati na trìtu.
Ovo naroito ako se ima u vidu da se radi o proizvodima iste vrste koji su upakirani u
pribli`no istu ambalaù. Usporedbom originalnih pakiranja proizvoda nedvojbeno
proizlazi da tuènik izgledom svog proizvoda oponaa izgled proizvoda tuìtelja, a
ono postoji ako su distinktivni elementi nebitni, tako da prosjean kupac moè uoiti
razliku samo ako obrati posebnu pa`nju. Zatita ìga koja se sastoji od slova i kombi-
nacije rijei i slova obuhvaa te rijei i slova i kombinacije ispisane bilo kojim tipom
slova u bilo kojoj boji ili izraèno na bilo koji drugi nain. Proizlazi da je tuènik
proizvodnjom naprijed opisanog proizvoda povrijedio pravo na ìg tuìtelja kojemu je
priznao Dràvni zavod za intelektualno vlasnitvo, i to ìg za klasu proizvoda iz razre-
da 29 meunarodne klasifikacije pod nazivom PHILADELPHIA. Iz navedenih razlo-
ga prvostupanjska presuda u tom dijelu je pravilna i zakonita, pa je valjalo àlbu
tuènika odbiti kao neosnovanu i temeljem lanka 368. ZPP-a potvrditi prvostupan-
jsku presudu pod I. toka 1. i 2. i pod III. izreke presude.
Nesporno je da je tuìtelj sporne proizvode povukao sa trìta u tijeku postupka,
stoga àlbu tuìtelja u odnosu na odbijajui dio, a koji se odnosi na objavu presude u
dnevnom listu takoer treba odbiti kao neosnovanu.
Tuènik je u tijeku postupka i nakon donoenja privremene mjere zatraìo i
ishodio zatitu svojeg znaka FILHARMONIJA kod Dràvnog zavoda za intelektual-
no vlasnitvo pod brojem Z20010341. Jedna od osnovnih karakteristika prava koji-
ma se tite znakovi razlikovanja je ta da ta prava djeluju erga omnes, na nain da
upravo nositelj ìga ima iskljuivo pravo upotrebljavati ìg u gospodarskom prome-
tu za oznaavanje svojih proizvoda i to za vrijeme vaènja tzv. ìgovne zatite, a to
pravo djeluje i u odnosu na tuìtelja. Zbog pogrene primjene materijalnog prava
(lanak 50. Zakona o ìgu) prvostupanjski sud je izveo pogrene zakljuke da se radi
o neovlatenoj upotrebi na strani tuènika u proizvodnji i gospodarskom prometu
zatienog tuìteljeva znaka. Ne moè se govoriti o povredi prava na ìg, sve dok je
97
tuènik nositelj prava i dok se rjeenje o priznanju prava na ìg ne proglasi nitavim,
a tuìtelj ima mogunost zatraìti od Dràvnog zavoda za intelektualno vlasnitvo
proglaenje nitavim rjeenja o priznanju prava kojim se tite konkretni proizvodi
41.
PriIikom ocjene da Ii se radi o oponasanju ziga iIi ne mjerodavan je uku-
pan utisak prosjecnog potrosaca.
UkoIiko su distinktivni eIementi na proizvodima takvi, da prosjecan ku-
pac ne mora obratiti osobitu paznju da bi uocio razIiku izmedu oz-
nacenih proizvoda, ne radi se o oponasanju ziga.
Usporeujui F. JUBILARNA MLJEVENA KAVA i tuènikovu R. i R. E. na
vreici tuìteljeve kave u pakovanju od 100g je dominantna crvena boja koje je
isprekidana tankim uzdu`nim linijama crne boje, dok je na vreici od 250g ispreki-
dana tankim uzdu`nim linijama zlatne boje. Tuènikova vreica za kavu je u domi-
nantnoj crvenoj boji koja je kombinirana za bordo bojom i nema nikakve linije. Na
tuènikovoj vreici kombinacija boja nije ista u pogledu rasporeda boja, kao i prosto-
ra koje odreena boja zauzima. Oblik i veliina vreice su isti, ali raspored naziva kao
i mjesta gdje su stavljeni ènski lik sa alicom kave (tuìtelj) i alica kave (tuènik) nisu
isti. Nije slian niti nain i mjesto gdje je stavljen naziv proizvoda, niti vrsta ni velii-
na slova. U desnom kutu razvidna je preslika vodenog ìga tuìtelja u crvenoj boji i sa
crnim slovima, to tuènik na sredinjem dijelu svoje vreice nema.
U smislu l. 50. st. 2. Zakona o ìgu (Narodne novine broj 78/99 i 127/99) povre-
dom ìga se smatra i oponaanje ìga, a ono postoji ako prosjeni kupac robe bez obzi-
ra na vrstu robe mora upotrijebiti osobitu pa`nju da bi uoio razliku izmeu proizvo-
da.
U konkretnom sluaju distinktivni elementi na proizvodima tuènika su bitni, a
ukupni utisak ne upuuje na zakljuak da se radi o oponaanju robnih ìgova tuìtel-
ja.
S obzirom na navedeno prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ne postoji ukup-
ni vizualni dojam slinosti znaka tuènika sa znakovima tuìtelja, te prosjean kupac
ne mora obratiti osobitu pa`nju da bi uoio razliku izmeu znakova tuìtelja i
tuènika na proizvodima kave koju kupuje.
98
42.
PRAVO ROBNOG lLl USLUZNOG ZlGA - ZASTARA ZA TUZBU ZBOG
POVREDE PRAVA NA ZlG
Zakon o trgovackim drustvima (Narodne novine, br. 111/93., 34/99. i
52/00 i 118/03),
CIanak 31. stavak 2. i
Zakon o zigu (Narodne novine br. 173/03. od 31.10.03, stupio na snagu
8.11.03.
Primjenjuje se od 1.1.2004.),
cIanak 77.
Zastara za tuzbu zbog povrede prava na zigu
NositeIj ranijeg prava na zig u odnosu na sadasnjeg (kasnijeg) korisni-
ka ziga ne moze protiv njega podnijeti tuzbu zbog povrede prava ako su
protekIe tri godine od saznanja za povredu (subjektivni zastarni rok) iIi
pet godina od ucinjene povrede (objektivni zastarni rok).
Iz obrazloènja
Pobijanom presudom broj XXIV P-1572/2004 od 22. studenoga 2004. godine,
Trgovaki sud u Zagrebu odbio je kao neosnovan tuìteljev tu`beni zahtjev kojim je
zahtijevao da se utvrdi da je tuènik povrijedio njegovo (tuìteljevo) iskljuivo pravo
na upotrebu ìga, na nain da nezakonito upotrebljava zatieno ime G u tvrtkama
i poslovnim odnosima, te mu se takvo ponaanje zabranjuje i traì brisanje imena
Giz tvrtke u registru, a u suprotnom se tuìtelj ovlauje na brisanje temeljem pre-
sude, te da se presuda objavi u Veernjem i Jutarnjem listu na troak tuènika.
Takoer je odbijen prijedlog za odreivanje privremene mjere
Tuìtelju je naloèno naknaditi tuèniku parnini troak u iznosu od 17.041,00
kn.Prema obrazloènju, kako tuìtelj tvrdi da tuènik upotrebom imena G u svojoj
tvrtci vri povredu ìga, izvren je uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra
Trgovakog suda u D. (list 70-72 spisa), te u izvadak iz registra Trgovakog suda u Z.,
te je utvreno da je tuènik subjekt upisa na registarskom uloku Trgovakog suda u
Zagrebu dana 26. travnja 1991. godine (rjeenje broj Fi-5103/91/2), ime je stekao
svojstvo pravne osobe (lanak 5. Zakona o trgovakim drutvima Narodne novine
broj 52/00 i 118/03, dalje ZTD) i zato ima pravo na zatitu tvrtke, dok je upotreba
tvrtke regulirana lankom 21. ZTD-a. Rjeenjima Dràvnog zavoda za patente od 10.
lipnja 1994. godine i Dràvnog zavoda za intelektualno vlasnitvo od 17. srpnja 1993.
godine, usvojena je prijava tuìteljeva ìga pod brojem @934436A na ime G, a
zatieni ìg sastoji se od kombinacije grafikog prikaza osobnog imena i crteà djevo-
jice koja u naruju drì suhomesnati proizvod. Dakle, nesporno je da je tuènik
nositelj ranijeg prava kojeg je stekao upisom u sudski registar 1991. godine, a da je
tuìtelj stekao prava koja proizlaze iz ìga 20. prosinca 1993. godine, a da je tu`ba pod-
99
nijeta 7. travnja 2004. godine, pa imajui u vidu rokove iz Zakona o ìgu i ZTD-a
(lanak 31. stavak 2.), proizlazi osnovanim prigovor zastare tuìtelja u odnosu na
predmetnu tu`bu. Dakle, tuìtelj u neprekinutom razdoblju od 13 godina svjesno trpi
upotrebu njegova imena u tvrtci tuènika. Kako tuìtelj nije uinio vjerojatnim da je
njegovo pravo povrijeeno tuìtelj je odbijen i s prijedlogom za odreivanje
privremene mjere (lanak 78. Zakona o ìgu).
Protiv ove presude i rjeenja àli se tuìtelj pobijajui ih u cijelosti U àlbi navo-
di da je sud poinio bitnu povredu odredaba ZPP-a iz lanka 354. stavak 2. toka 11.,
jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne moè ispitati. Neosnovano je sud odbio
tuìtelja s tu`benim zahtjevom i prijedlogom za odreivanjem privremene mjere pri-
hvaajui prigovor da je nastupila zastara, jer da su proli rokovi iz Zakona o ìgu i
ZTD-a, iz razloga jer je tuènik navodni raniji nositelj prava upisom u sudski registar.
Tuìtelj je temeljem ugovora o kupoprodaji od 11.11.1991. godine sa steajnim
upraviteljem kupio pet trgovakih drutava koja su registrirana pod tvrtkom G prva
hrvatska tvornica salame, suena mesa i masti M.Gpotomci d.o.o. Petrinja, pa je
izvrio spajanje u jedno trgovako drutvo, koje u sebi nosi i njegovo osobno ime tako
da je postao raniji nositelj prava upotrebom imena, stoga je neutemeljeno pozivanje
suda na odredbu lanka 21. ZTD-a, jer tuènikovo koritenje predmetnog imena u
suprotnosti je s lankom 16. u vezi s lankom 12. i 14. ZTD-a. Tuènik nije ispunio niti
jedan uvjet iz lanka 10. Zakona o ìgu, a osim toga, radi se o kontinuiranoj povredi
prava na ìg tuìtelja i povredi njegova osobna imena, stoga nije protekao objektivni
zastarni rok od pet godina.
Rjeenje o odbijanju prijedloga za odreivanje privremene mjere je takoer
neosnovano, a odluka o trokovima se ne moè ispitati
@alba nije osnovana Neosnovano àlitelj navodi da je prvostupanjski sud poinio
bitnu povredu odredaba ZPP-a iz lanka 354. stavak 2. toak 11. ZPP-a, jer ne posto-
ji proturjenost izmeu izreke i razloga presude, a sud je za svoju odluku naveo jasne
i odreene razloge koje prihvaa i ovaj àlbeni sud. Na utvreno injenino stanje da
je tuènik upisom u sudski registar 26. travnja 1991. godine nositelj ranijeg prava u
odnosu na tuìtelja, koji je stekao pravo upotrebe ìga 20. prosinca 1993. godine, to
znai da tuìtelj u vremenu od 13 godina svjesno trpi upotrebu svoga imena u tvrtci
tuènika, a budui je tuìtelj podnio tu`bu 7. travnja 2004. godine, prvostupanjski sud
je pravilnom primjenom odredbe lanka 77. Zakona o ìgu i lanka 31. stavak 2.
Zakona o trgovakim drutvima odbio tuìtelja s tu`benim zahtjevom
VTS RH, Pz-648/05-3 od 1. ozujka 2005.
100
43.
PRAVO lNSDUSTRlJSKOG DlZAJNA - POSTUPANJE SUDA U SLUCAJU
NlSTETNOSTl MODELA
Zakona o industrijskom vIasnistvu (Narodne novine broj 53/91, 19/92,
26/93)
CIanci 25. i 26.
U parnicnom postupku tuziteIj ne moze s uspjehom postavIjati prema
tuzeniku odredene tuzbene zahtjeve i podnijeti prijedIog za odredivanje
privremene mjere zbog povrede modeIa kojeg je Drzavni zavod za in-
teIektuaIno vIasnistvo (DZlV) progIasio nistetnim.
Sud nije duzan prekinuti parnicni postupak do dovrsenja upravnog spo-
ra pred Upravnim sudom RepubIike Hrvatske koji se vodi protiv rjesen-
ja DZlV-a o progIasenju odnosnog modeIa nistetnim.
Iz obrazloènja
Trgovaki sud u Zagrebu pobijanom presudom broj XXI P-4796/96 od 5. veljae
2002. godine odbio je kao neosnovan tuìteljev tu`beni zahtjev koji glasi:
1. Utvruje se da su tuènici povrijedili i neovlateno koristili model drugotuìtel-
ja,
2. Utvruje se da su tuènici povrijedili autorsko pravo prvotuìtelja,
3. Zabranjuje se tuèniku kako proizvodnja tako i daljnja prodaja odnosno raspo-
laganja, otuenje i ugradnja kabelskih obujmica koje izgledom i sadràjem odgovara-
ju tuìteljevima naznaenim prema nacrtu koji je sastavni dio zahtjeva za priznanje
prava na model prijavljenog pod brojem M960128A,
4. Tuènici su du`ni tuìteljima predati kako kabelske obujmice koje su kopija nji-
hovih, tako i dijelove za iste, te pripadajue alate za izradu istih,
5. Tuènici su du`ni prvotuìtelju naknaditi iznos od 200.000,00 kn uz pripadajuu
zakonsku zateznu kamatu tekuu od dana donoenja prvostupanjske presude do
isplate,
6. Tuènici su du`ni drugotuìtelju isplatiti iznos od 900.000,00 kn uz pripadajuu
zakonsku zateznu kamatu tekuu od dana podnoenja tu`be pa do isplate,
7. Ova presuda se ima objaviti u Veernjem listu jedanput, a o troku tuènika,
8. Tuènici su du`ni nadoknaditi tuìteljima troak ovog postupka, a u sve u roku
od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, te je takoer odbijen i prijedlog za odreivanje
privremene mjere koji glasi:
1. Zabranjuje se tuènicima da raspolaù ili otue kabelske obujmice kao i
dijelove za iste, a to je sve nalik obujmicama tuìtelja,
2. Odreuje se zapljena svih takvih obujmica koje su proizveli ili stavili u promet
101
tuènici,
3. Odreuje se uvanje robe iz stavka 3. ovog rjeenja po Z.M
4. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomonog okonanja sudskog pos-
tupka koji je pokrenut ovom tu`bom ili do drugaije odluke suda, te je nadalje kon-
statirano da je tu`ba u odnosu na treetuènika J.C. povuena, a tuìtelji su du`ni
naknaditi prvotuèniku parnini troak u iznosu od 62.037,00 kn, a drugo i etvrto-
tuèniku 280.911,10 kn.
Prema obrazloènju, odredbom lanka 25. i 26. Zakona o industrijskom vlasnitvu
(ZIV) modelom se titi novi vanjski oblik odreenog proizvoda ili njegovog dijela, a
nov je ako se bitno razlikuje od onoga to je ranije prijavljeno. Rjeenjem Dràvnog
zavoda za intelektualno vlasnitvo od 28. studenog 2001. godine proglaava se ni-
tavim rjeenje Dràvnog zavoda za intelektualno vlasnitvo od 4. kolovoza 1997.
godine o priznanju prava na model broj M960128A, pod nazivom kabelska obujmica,
drugotuìtelju iz razloga jer tuìteljev model nije nov, odnosno industrijsko oblije, pa
je tuìtelj izgubio zatitu predmetnog modela. Prvotuìtelj nije dokazao da ima neko
drugo jae pravo od tuènikova, niti autorsko pravo. injenica je da su tuìtelji
pokrenuli upravni spor protiv rjeenja Dràvnog zavoda za intelektualno vlasnitvo
nema relevantnu ulogu u ovom sporu, jer se ne radi o prethodnom pitanju iz lanka
12. stavak 1. ZPP-a, jer je odluku o pitanju zatite donijelo nadle`no tijelo Dràvni
zavod za intelektualno vlasnitvo.
Protiv ove presude àle se tuìtelji zbog bitne povrede odredaba parninog pos-
tupka, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja i pogrene primjene
materijalnog prava, s prijedlogom da se ukine i uputi istom sudu na ponovno suen-
je.
U àlbi navode da je tono da je rjeenjem Dràvnog zavoda za intelektualno vlas-
nitvo proglaeno nitavim rjeenje istog nadle`nog tijela broj M960128A od 4.
kolovoza 1997. godine iz razloga jer se ne radi o novom modelu sukladno lanku 25 i
26. ZIV-a. Ovo rjeenje donijeto je po prijedlogu etvrtotuènika i ocjena tuìtelja da
etvrtotuènik nije bio u dobroj vjeri radi ega je i pokrenut upravni spor. U zahtjevu
za priznanje prava na model od strane drugotuìtelja, kao autor je naveden
prvotuìtelj, a to nitko od tuènika nije niti osporavao. Prvostupanjski sud nije pravil-
no utvrdio injenino stanje tvrdnjom da prvotuìtelj nije dokazao svoje autorsko
pravo.
U odgovoru na àlbu drugo i etvrtotuènici navode da to to su tuìtelji pokrenuli
upravni spor nakon to je rjeenjem Dràvnog zavoda za intelektualno vlasnitvo
poniteno rjeenje o priznanju prava na model nije odluujue. Prvotuìtelj ne moè
biti nositelj autorskog prava, je pored toga to je rjeenjem dràvnog zavoda za
intelektualno vlasnitvo prethodno rjeenje poniteno, a tuènici su dokazali da prije
priznanja prava na model tuìteljima proizvodili su gotovo identine obujmice, a iz
kataloga priloènih u spis evidentno je da se radi o kopiranju proizvoda stranih
proizvoaa, time tuìtelj vrijea tue autorsko pravo pa stoga predlaù da se àlba
odbije kao neosnovana.
102
@alba nije osnovana
Neosnovano àlitelji pobijaju prvostupanjsku presudu zbog pogrene primjene
materijalnog prava, jer prema odredbi lanka 25. i 26. Zakona o industrijskom vlas-
nitvu modelom se titi vanjski oblik nekog industrijskog proizvoda, dakle zatita
kreacije industrijskog oblikovanja (dizajna), koja se moè materijalizirati na industri-
jskom ili samostalnom proizvodu uvjetovana je novou koja je bitan i presudan kri-
terij, jer za podruje industrijskog vlasnitva vrijedi naelo objektivne novosti
zatienog dijela i model mora biti nov u objektivnom smislu. Autorsko djelo zatiu-
je originalnost stvarnog stvorenog djela od neovlatene reprodukcije.
Rjeenjem Dràvnog zavoda za intelektualno vlasnitvo 28. studenog 2001. godine
proglaeno je nitavim rjeenje istog nadle`nog tijela od 4. kolovoza 1997. godine o
priznanju drugotuìteljeva modela, jer tuìteljev model nije bio nov, stoga je tuìtelj i
izgubio zatitu predmetnog modela, kabelske obujmice. Prema podacima u spisu i
priloène dokumentacije proizlazi da je tuìteljev model, tj. oblik kabelske obujmice
bio poznat na trìtu dvije godine prije podnoenja prijave i kao takav je bio dostupan
javnosti prije datuma podnoenja prijave osporenog industrijskog oblija, iz ega ned-
vojbeno proizlazi zakljuak, da prijavljeni model tuìtelja nije nov, a novost je kako je
to ve naprijed navedeno bitan i presudan kriterij za priznanje i zatitu modela.
Iz naprijed svega navedenog valjalo je odbiti àlbu kao neosnovanu i potvrditi
pobijanu presudu temeljem odredbe lanka 368. ZPP-a.
VTS RH, Pz-4497/02-3 od 7. prosinca 2004.
44.
PRAVO lNTELEKTUALNOG VLASNlSTVA - NOSlTELJ lNDUSTRlJSKOG O
BLlCJA
Zakon o industrijskom obIicju (Narodne novine br. 78/99, 127/99)
CIanak 31.
NositeIj industrijskog obIicja moze podnijeti tuzbu zbog povrede prava
u sIucaju povrede iIi ugrozavanja prava.
Osoba koja je podnijeIa prijavu za priznanja prava, koja prijava je
odbacena, nije aktivno Iegitimirana na podnosenje takve tuzbe, te je os-
novano njegova tuzba odbijena.
Isticanje tuènika da mu se treba pruìti sudska zatita kao podnositelju prijave
nije osnovano u kontekstu odredaba prvenstveno lanka 50. stavak 1., lanka 31. i
lanka 39. Zakona o industrijskom obliju (NN broj 78/99 i 127/99), koje izriito gov-
ore o nositelju industrijskog oblija. Sukladno lanku 39. Zakona industrijsko oblije
stjee se donoenjem odluke o priznanju (tuìteljeve prijave su odbaene) i upisom
industrijskog oblija u registar, i takva osoba, dakle nositelj industrijskog oblija stjee
iskljuiva prava koritenja zatienog oblija proizvoda i sprjeavanja njegova
103
neovlatena koritenja od strane treih osoba. Tu`bu zbog povrede prava moè pod-
nijeti iskljuivo nositelj industrijskog obliju u sluaju povrede ili ugroàvanja prava iz
lanka 31. Zakona.
Ovdje se ne radi o tuìtelju iz lanka 31. stavak 2. tada vaèeg Zakona o industri-
jskom obliju kao podnositelju prijave industrijskog oblija ija je objava odgoena, a
koji bi za razdoblje odgode objave prijave imao pravo sprjeavanja neovlatene
uporabe u kojem bi oevidno postojalo saznanje tree osobe o obliju proizvoda iz
prijave.
Dakle odredbe koje reguliraju pitanje sudske zatite izriito govore o nositelju
industrijskog oblija, a ne o osobama koje su podnijele prijavu na priznanje prava, a
da tuìtelj nije nositelj nije sporno, niti to sam tuìtelj tvrdi.
45.
PRAVO lNTELEKTUALNOG VLASNlSTVA - POVREDA lNDUSTRlJSKOG
OBLlCJA
Zakon o industrijskom obIicju (Narodne novine br. 78/99 i 127/99)
CIanak 50.
NositeIj industrijskog obIicja ima iskIjucivo pravo koristenja zasticenog
obIicja proizvoda i sprjecavanja njegova neovIastenoga koristenja pre-
ma trecim osobama.
UkoIiko treca osoba neovIasteno proizvodi i stavIja u promet proizvod
zasticeni modeI, nositeIj industrijskog obIicja ima pravo traziti od suda
utvrdivanje postojanja povrede industrijskog obIicja, zabranu daIjnje
proizvodnje i stavIjanja u promet ukIjucujuci unistenje predmeta kojima
se vrsi povreda industrijskog obIicja, naknadu stete i objavIjivanje pre-
sude na trosak trece osobe.
U smislu lanka 31. stavak 1. i 2. Zakona o industrijskom obliju (Narodne
novine broj 78/99 i 127/99) nositelj industrijskog oblija stjee iskljuiva prava
koritenja zatienog oblija proizvoda i sprjeavanja njegova neovlatenoga koriten-
ja prema treim osobama.
Trea osoba ne moè bez suglasnosti nositelja industrijskog oblija izraivati, nudi-
ti i stavljati u promet, uvoziti, izvoziti ili rabiti proizvod koji sadràva, ini ili u bitnim
oponaa zatieno oblije proizvoda niti skladititi takav proizvod u navedene svrhe.
U smislu lanka 30. stavak 1. istoga Zakona, oblikovatelj, neovisno o tome, je li
podnositelj prijave ili nositelj prava, uvijek ima pravo biti naveden kao oblikovatelj
industrijskog oblija u svim dokumentima i javnim izlaganjima.
injenica da je tuènik pokrenuo postupak pred Upravnim sudom Republike
104
Hrvatske za ponitenje priznatog prava na model i patent, nije od znaaja za ovaj pos-
tupak. Naime, tuìteljevo pravo proizlazi iz konanog i pravomonog rjeenja
Dràvnog zavoda za intelektualno vlasnitvo koje je donijeto nakon provedenog pos-
tupka temeljem meunarodno priznatih i usvojenih standarda za priznavanje prava
na zatieni model i patent.
Dakle, tuènik je, a to je nedvojbeno utvreno, u strunom nalazu i miljenju vje-
taka financijske struke, u pravomono okonanom postupku koji se vodio pod brojem
P-17215/92 proizvodio i stavljao u promet upravo tuìteljev zatieni model.
Stoga tuìtelj ima pravo zahtijevati u skladu sa lankom 50. Zakona o industri-
jskom obliju utvrivanje postojanja povrede industrijskog oblija, zabranu izvrene
ili namjeravane povrede industrijskog oblija, uklanjanje stanja nastalog izvrenog
povredom industrijskog oblija ukljuujui unitenje predmeta kojima se vri povreda
industrijskog oblija, naknadu tete, objavljivanje presude na troak tuènika.
46.
PRAVO lNSDUSTRlJSKOG DlZAJNA - PRETPOSTAVKE ZA
ODRElVANJE PRlVREMENE MJERE ZBOG UGROZAVANJA PRAVA NA
DlZAJN
Zakona o industrijskom dizajnu (Narodne novine broj 173/03),
CIanak 55. st. 1.
Pretpostavke za odredivanje privremene mjere na prijedIog nositeIja
prava na zasticeni i registrirani industrijski dizajn propisane su odred-
bama cIanka 55. Zakona o industrijskom dizajnu pa se u pogIedu njiho-
va postojanja primjenjuju te odredbe, a ne odredbe Ovrsnog zakona
(OZ) koje se odnose na opce pretpostavke za odredivanje privremenih
mjera.
PrijedIogom za odredivanje privremene mjere zbog ugrozavanja prava
industrijskog dizajna ne moze se osnovano zahtijevati ispIata mjesecne
rente.
Za odredivanje privremenih mjera u ovome podrucju primjenjuju se
odgovarajuce odredbe OZ-a samo u pogIedu onih pitanja koja za odredi-
vanje privremenih mjera nisu uredena Zakonom o industrijskom dizajnu.
Iz obrazloènja:
Odlukom oznaenom u izreci prvostupanjski sud je stavio izvan snage rjeenje o
prekidu postupka od 3. svibnja 2004. (toka I. izreke) i odbio prijedlog za izdavanjem
privremene mjere, kojom bi se tuèniku-protivniku osiguranja (dalje: tuènik)
naloìlo da tuìtelju-predlagatelju osiguranja (dalje: tuìtelj) poevi od 1. oùjka
2003. pa do pravomonosti odluke u ovom postupku, mjeseno isplauje iznos od
105
35.000,00 kn s osnova ostvarene dobiti od prodaje \///n c|. svih koliina punjenja, i
to, najkasnije do svakog 5. u mjesecu za prethodni mjesec.
Odluka u toci I. izreke navedene odluke temelji se na uvidu prvostupanjskog suda
u rjeenje o otvaranju steaja na tuènikom Trgovakog suda u Dubrovniku, koje je
ukinuto od strane ovog suda, dok novo rjeenje nije doneseno.
Odluka u toci II. izreke navedene odluke temelji se na l. 55. st. 1. Zakona o
industrijskom dizajnu (Narodne novine broj 173/03), koji ne predvia mogunost izri-
canja predloène privremene mjere. Tuìteljev prijedlog predstavlja u stvari tu`beni
zahtjev za isplatom rente. Povrh navedenog proizlazi da tuènik upotrebljava dizajn
proizvoda temeljem valjanog ugovora s drutvom \///n D//n| Mana/a./a//n
Fa//n./|//, zbog ega je upitna vjerojatnost nastale povrede tuìteljevog prava.
Protiv navedene odluke àlbu je podnio tuìtelj, koji u àlbi navodi:
da prvostupanjski sud pogreno tumai tuìteljev prijedlog kao zahtjev za isplatom
rente,
da je dokazao da je nositelj industrijskog dizajna za razliku od tuènika, iz ega
proizlazi da trpi odreenu tetu zbog nezakonitog koritenja njegovog industrijskog
dizajna, iju naknadu je zatraìo tu`benim zahtjevom,
da je dokazao da se tuènik neosnovano bogati zbog ega je u prijedlogu za odrei-
vanje privremene mjere zatraìo isplatu iznosa od 35.000,00 kn mjeseno te
da navedeno predstavlja dvije osnove, a ne jednu kako to tumai prvostupanjski
sud...
@alba nije osnovana... Ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud donio pravilnu
i zakonitu odluku.
Navedeni tuìteljev prijedlog za odreivanjem privremene mjere, kojom bi se
naloìlo tuèniku da tuìtelju poevi od 1. oùjka 2003. pa do pravomonosti odluke
u ovom postupku, mjeseno isplauje iznos od 35.000,00 kn s osnova ostvarene dobiti
od prodaje Virgin Cole svih koliina punjenja, i to najkasnije do svakog 5. u mjesecu
za prethodni mjesec, ne moè se podvesti niti pod jednu privremenu mjeru pred-
vienu u l. 55. st. 1. Zakona o industrijskom dizajnu.
Naime, tom je odredbom predvieno izricanje privremene mjere radi:
zabrane obavljanja radnji kojima se vrijea pravo nositelja industrijskoga dizajna,
privremenog oduzimanja predmeta, koji protupravno sadràvaju, ine ili u bit-
nome oponaaju industrijski dizajn ili njihovo iskljuenje iz prometa, te
osiguranja dokaza o predmetima iz prethodne toke i mjere za ouvanje posto-
jeega stanja. Tuìteljev ne predlaè nita od navedenog.
U konkretnom sluaju nisu ispunjene niti pretpostavke za odreivanjem
privremene mjere radi osiguranja novane tra`bine iz Ovrnog zakona, koji se
podredno primjenjuje temeljem l. 55. st. 5. Zakona o industrijskom dizajnu.
106
Tuìtelj nije naveo u emu se sastoji opasnost da e bez predloène privremene
mjere tuènik sprijeiti ili znatno oteàti naplatu tra`bine, time to e svoju imovinu
otuiti, prikriti ili njome raspolagati (l. 296. st. 1. Ovrnog zakona) Valja istai
kako iz spisa ne proizlazi niti vjerojatnost da je tuènik ostvario promet od
2.500.000,00 kn, koji iznos tuìtelj potraùje tu`benim zahtjevom. Isto se odnosi i na
mjeseni iznos od 35.000,00 kn iz prijedloga za odreivanjem privremene mjere.
Povrh navedenog, odreivanje predloène privremene mjere predstavljalo bi mer-
itorno odluivanje o tu`benom zahtjevu, to je u suprotnosti sa svrhom instituta
privremene mjere radi osiguranja novane tra`bine, a to pravilno zakljuuje prvos-
tupanjski sud...
47.
ZASTlTA lZUMlTELJA NOVlH VRSTA lLl OPLEMENJlVACA BlLJA -
ZASTlTA OPLEMENJlVACA BlLJNlH SORTl
Zakon o poIjoprivrednom sjemenu i poIjoprivrednom sadnom materijaIu
(Narodne novine, br. 50/88, 28/92, 26/93, 29/94).
Zakon o priznavanju novostvorenih, odobravanju uvodenja u proizvod-
nju stranih i zastiti sorti poIjoprivrednog i sumskog biIja (Narodne
novine, br. 53/91, 26/93 i 29/94) ,
Zakona o sjemenu, sadnom materijaIu i priznavanju sorti
poIjoprivrednog biIja (Narodne novine br. 131/97 od 5.12. i br. 62/00,
koji je stupio na snagu 13. prosinca 1997, a istoga dana prestaIa su vri-
jediti prethodna dva zakona po njegovom cIanku 109, aIi nisu prestaIi
vrijediti njihovi provedbeni propisi, osim onih koji su u suprotnosti s
ovim zakonom. U Narodnim novinama br. 137/04. od 1. 10. 04. objavIjen
je procisceni tekst Zakona o sjemenu, sadnom materijaIu i priznavanju
sorti poIjoprivrednog biIja, koji obuhvaca Zakon o sjemenu, sadnom ma-
terijaIu i priznavanju sorti poIjoprivrednog biIja (Narodne novine, br.
131/97.) te njegove izmjene i dopune objavIjene u Narodnim novinama,
br. 163/03. u kojemu je naznaceno vrijeme njegova stupanja na snagu)
CIanci 64. do 83.
OpIemenjivac biIjne sorte (vrste) ima moraIna i imovinska prava na
novostvorenima, odnosno opIemenjenim biIjnim vrstama (sortama) za
koje nadIezno tijeIo svojom odIukom, donesenom u propisanome pos-
tupku, prizna da su zaista novostvorene i utvrdi tko ih je stvorio.
Iz obrazloènja
Prvostupanjskom presudom sud je usvojio tu`bene zahtjeve, i to,
1. kojim se tuènik poziva da s tuìteljem sklopi ugovor o autorskoj, odnosno ople-
107
menjivakoj naknadi prema postotku oplemenjivakog prava i postotku od naknade
prodajne cijene vrsta hibrida kukuruza navedenih u prijedlogu toga ugovora kako je
po sadràju i obliku naveden u toci I/1. izreke presude,
2. prema toci I/2. izreke u roku od 8 dana, jer e navedeni ugovor u protivnom
zamijeniti ova presuda, a
3. tokom I/3. presueno je da je tuènik duàn tuìtelju platiti na ime istovrsne
naknade od prodaje hibrida pod I/1. za razdoblje od 1. rujna 1995. do 1. rujna 2000.
iznos od 246.427,53 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose koji su specifici-
rani u tom dijelu presude, sve u roku od 8 dana,
4. po toci I/4. alternativno: /|/ a /|a ! 8 !ana / //aimn// i. //.a!. //.!a//
/a;//.|/a m/n/ma|n 20 ;/na ! ia| .n./| ma/.///a|a a /|/ I i. //.a!. nai.!.n/|
|/|//!a a am/|!n/m |/n//ama |/. . na|a;. a /.m.n|/ ///;i!n//. /|/ /a;//.|/a a /
/m. //|a//// !00000.00 |n a /|a ! 8 !ana / //aimn// i. //.a!.
Odbijen je kao neosnovan tuìteljev tu`beni zahtjev opisan pod tokom II. izreke
prvostupanjske presude, a rjeenjem je utvreno da je tuìtelj povukao dio tu`benog
zahtjeva, dok je tokom 2. rjeenja tuìtelju dosuen parnini troak u iznosu od
68.127,30 kn.
Protiv prvostupanjske presude tuènik je izjavio àlbu, zbog pogreno i nepotpuno
utvrenog injeninog stanja, zbog bitne povrede odredaba parninog postupka iz
lanka 354. stavak 2. toka 13. ZPP-a i zbog pogrene primjene materijalnog prava,
predloìvi da ju ovaj sud uvaì te da pobijanu presudu preinai u smislu àlbenih
navoda ili da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suenje.
Tuìtelj je dao odgovor na àlbu u kojem porie osnovanost àliteljevih pojedinih
navoda i prijedloga te predlaè da ovaj sud odbije àlbu kao neosnovanu i da potvrdi
prvostupanjsku presudu.
Ispitujui pobijanu presudu u pogledu bitnih povreda odredaba parninog postup-
ka na koje sud pazi po slu`benoj du`nosti, pa tako i u pogledu bitne povrede postup-
ka iz lanka 354. stavak 2. toka 13. Zakona o parninom postupku, kao i u pogledu
primjene materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da u prvostupanjskom postupku niti
pri donoenju pobijane presude nisu uinjene navedene bitne povrede postupka i da
nije pogreno primijenjeno materijalno pravo.
Neosnovano àlitelj istie kao bitnu povredu odredaba parninog postupka in-
jenicu da spisu prileè rjeenja, na slovenskom jeziku, slovenskog Ministarstva za
kmetijstvo, gozdarstvo i prehrano o dozvoli uporabe predmetnih sorti hibrida jer su te
iste sorte priznate i rjeenjima Ministarstva poljoprivrede i umarstva Republika
Hrvatske, a koja prileè spisu. Pravilno istie tuìtelj, u odgovoru na àlbu, da su te
slovenske odluke priloène samo radi informiranja o tome da se u Hrvatskoj priznate
sorte koriste i u inozemstvu, ali se na tim slovenskim odlukama ne temelji zakljuak o
tuìteljevu suautorstvu na stvaranju tih novih sorti. Zato nije povrijeeno tuènikovo
pravo da se sluì hrvatskim jezikom u ovoj parnici.
108
Nije osnovan ni àliteljev navod da prvostupanjsku presudu nije mogue ispitati
zbog nerazumljivosti. Sve o emu je prvostupanjski sud odluio on je i razumljivo
obrazloìo.
Pobijana presuda donesena je na temelju potpuno utvrenih odlunih injenica na
koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo u pogledu osnovanosti tu`benih zaht-
jeva, i to, u pogledu tuìteljeva udjela u koautorstvu, odnosno suoplemenjiva-kom
pravu odnosnih hibrida kukuruza i u pogledu udjela u pravu na naknadu, kao i u
pogledu udjela u suoplemenjivakoj naknadi i u pogledu visine naknade koja pripada
oplemenjivaima sjemena predmetnih hibrida kukuruza.
U tu`bi je tuìtelj naveo:
da je on bio dugogodinji zaposlenik kod tuènika i da je, s ostalim strunjacima,
sudjelovao u oplemenjivanju oko 110 hibrida kukuruza, koje je tuènik komercijalno
koristio, kao i
da je tuènik sve do pretvorbe 1992. svima koautorima, odnosno kooplemenjivai-
ma, dakle, i njemu, isplaivao naknadu za inventivni rad.
Ta naknada da se sastojala od paualnog iznosa za stvorenu sortu i hibrid i od stim-
ulativnog dijela od prihoda. Svakome je pripadao onaj postotak s kojim je sudjelovao
u stvaranju nove sorte, odnosno oplemenjenog pojedinog hibrida kukuruza te
da mu je tuènik prestao isplaivati navedene naknade odmah nakon provedene
svoje pretvorbe i privatizacije, a
novostvorene hibride kukuruza, popisane u tu`bi, da je i dalje komercijalno isko-
ritavao i tako ostvarivao velike godinje prihode zadràvajui za sebe i onaj dio pri-
hoda koji je pripadao tuìtelju i drugima koautorima.
Iz dokaza, koje je prvostupanjski sud proveo u prvostupanjskom postupku, i koje
je valjano analizirao i ocijenio, osnovano je zakljuio o osnovanosti navedenih
tu`benih zahtjeva. Naime, kraj nesporne injenice da je tuìtelj bio u radnom odnosu
kod tuènika i da je s uspjehom sudjelovao u oplemenjivanju mnogobrojnih vrsta sje-
mena hibridnog kukuruza - koje su priznate odgovarajuim rjeenjima Ministarstva
poljoprivrede i umarstva Republika Hrvatske, a kojim rjeenjima je takoer
utvreno da su u stvaranju tih sorti sudjelovale osobe navedene u tim rjeenjima,
meu kojima je i tuìtelj, te da se novostvorene sorte hibrida kukuruza imaju upisati
u Registar novostvorenih sorti, a sve to temeljem lanka 26. Zakona o priznavanju
novostvorenih, odobravanju uvoenja u proizvodnju stranih i zatiti sorti
poljoprivrednog i umskog bilja (Narodne novine, br. 53/91) tuìtelja valja prihvati-
ti kao sustvaratelja u oplemenjivaju sorti hibrida kukuruza navedenih u toci I/1.
izreke presude. Ta materija je sada ureena odredbama lanaka 64. do 83. Zakona o
sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja (Na/!n. ni/n.
br. 131/97 od 5.12. i br. 62/00, koji je stupio na snagu 13. prosinca 1997.). Odredbama
lanka 94. ovoga potonjeg Zakona stavljen je izvan snage Zakon o poljoprivrednom
sjemenu i poljoprivrednom sadnom materijalu (Na/!n. ni/n., br. 50/88, 28/92,
26/93, 29/94) i citirani Zakon o priznavanju novostvorenih, odobravanju uvoenja u
109
proizvodnju stranih i zatiti sorti poljoprivrednog i umskog bilja (Na/!n. ni/n., br.
53/91, 26/93 i 29/94) po ijim odredbama je postupalo Ministarstvo poljoprivrede i
umarstva donosei rjeenja o priznavanju novostvorenih sorti hibrida kukuruza, a o
kojima je rije u ovome predmetu.
Nema nikakve sumnje da je tuìtelj imao, i ima, pravo na sudsku zatitu povri-
jeenog oplemenjivakog prava, a to je prvostupanjski sud osnovano prihvatio i pri
tome je osnovano tuìtelju pruìo zatitu. Pravilno je sud utvrdio i ocijenio da tuìtel-
jevo pravo na naknadu proizlazi iz tuènikovih opih akata koji su vrijedili u vrijeme
stvaranja novih sorti hibrida kao i sadanjih odredbi lanaka 41. do 46. Zakona o zati-
ti biljnih sorti (Na/!n. ni/n. br. 131/97 od 5. prosinca 1997. i ZID toga zakona
Na/!n. ni/n. br. 62/00). Dakle, treba konstatirati da izumitelji, odnosno oplemenji-
vai biljnih sorti imaju moralna i imovinska prava na novostvorenim biljnim vrstama
(sortama) za koje se odlukama nadle`nih tijela prizna da su zaista novostvorene i tko
ih je stvorio. To tuènik sigurno zna, odnosno nije mogue ni doputeno da mu je
nepoznato. Naime, sve civilizirane dràve pruàju moralnu i imovinskopravnu sudsku
zatitu izumiteljima, odnosno autorima iz svih podruja, pa tako i iz podruja stvaran-
ja novih vrsta (sorti) poljoprivrednog bilja. To se odnosi i na izumitelje koji su u rad-
nom odnosu s tuènikom, jer i oni imaju pravo na posebnu naknadu, osim plae, u
sluaju kada sa svojim talentom, znanjem i/ili sreom stvore neku novu biljnu vrstu ili
ju bitno oplemene i kada poslodavac od toga ima neimovinsku ili materijalnu korist.
U prvostupanjskom postupku je vjetaenjem nesumnjivo utvreno da tuènik ima
velike imovinske koristi od predmetnih novostvorenih vrsta hibrida kukuruza.
Poto tuènik nije ponudio tuìtelju nikakvu konkretnu naknadu, prvostupanjski
sud je osnovano odredio vjetaenje, a vjetak je na temelju raspoloìvih podataka
izraunao visinu naknade koja pripada tuìtelju. Zato su neosnovani àliteljevi navo-
di o neprihvatljivosti vjetakog nalaza i miljenja o tome da je vjetak neosnovano
prihvatio kao mjerodavne stope koje je u tu`bi naveo tuìtelj. Tuènik nije ponudio
alternativu stopama koje je predloìo tuìtelj pa vjetak nije ni imao s ime usporei-
vati zahtijevane stope. U vezi s time prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri obrazloìo
svoju odluku. Valja primijetiti da su tuènikovi prigovori vjetakom nalazu i miljen-
ju paualni, dakle, nisu konkretni.
Dakle, u pogledu osnovanosti i visine prihvaenih tu`benih zahtjeva prvostupanjs-
ki sud je iznio dovoljno jasnih razloga u pobijanoj presudi, pa ih nije potrebno pon-
avljati
VTS RH, Pz-1468/04 od 4. sijecnja 2005.
110
48.
PRAVO TRZlSNOG NATJECANJA - NEPOSTENO TRZlSNO NATJECANJE
(NELOJALNA UTAKMlCA) POVREDOM DlSTRlBUTERSKOG PRAVA
Zakona o trgovini (Narodne novine, br. 11/96 od 9. veIjace 1996. koji je
stupio na snagu 17.2.1996, 75/99. od 16.7.99. i 62/01)
CIanak 57.
Radnju nepostenog trzisnog natjecanja cini trgovac koji, na konkretnom
trzistu, nabavIja i instaIira uredaje i opremu proizvodaca koji je s drugim
trgovcem-distributerom skIopio ugovor o iskIjucivoj distribuciji i mon-
tazi istih uredaja i opreme - a prethodno je dopisom proizvodacu tih
stvari dao podatke koji su nanijeIi stetu posIovnom ugIedu njegovom
iskIjucivom distributeru.
Premda to Zakonom o trgovini nije izricito odredeno - osteceni natje-
cateIj-trgovac moze zahtijevati da sud zabrani stetniku poduzimanje rad-
nji koje predstavIjaju neposteno trzisno natjecanje.
Iz obrazloènja
(Napomena: lanak 57. stavak 1. Zakona o trgovini daje generalnu definiciju
nepotenog trìnog natjecanja odreujui da . /! n.//.n/m //;/n/m na//..an/.m
/!/a;am//.ia/a /a!n/. //i.a |//ma . /a!/ //;/n na//..an/a /i/.1a/a !|// /|in/
|/a//, a odreuje i da je takvo natjecanje zabranjeno, dok su lankom 58. toga
zakona primjerice nabrojeni sluajevi koji predstavljaju nepoteno trìno natjecanje).
U ovome sluaju, prvostupanjski sud je presudom broj VI P-2163/00 od 21. stu-
denog 2001. godine, u toci I, utvrdio da je tuènik nabavljajui i instalirajui ureaje
i opremu proizvoaa Sensomatic Electronics Corporation mimo tuìtelja kao
iskljuivog distributera istih za Republiku Hrvatsku poinio djelo nepotenog trìnog
natjecanja. U toci I.2. utvrdio je da je prvotuènik dopisom od 28. rujna 2000. godine
upuenog firmi K. d.o.o. B., SRJ, poinio djelo nepotenog trìnog natjecanja davan-
ja podataka o tuìtelju, a koji podaci mogu nanijeti tetu ugledu i poslovanju tuìtel-
ja. U toki I.3. zabranio je prvotuèniku svako daljnje vrenje djela nepotenog
trìnog natjecanja daljnjom nabavom, montaòm i odràvanjem postojeih ureaja i
opreme proizvoaa Sensomatic Electronics Corporation iz bilo kojih drugih izvora
osim od tuìtelja kao iskljuivog distributera za Republiku Hrvatsku. U toki I.4.
naloìo je prvotuèniku da isplati tuìtelju troak u iznosu od 16.142,00 kn u roku od
8 dana. U toki II. odbio je tu`beni zahtjev tuìtelja da naloì prvotuèniku demon-
taù ve montiranog dijela opreme Sensomatic unitenje istih kao i unitenje svih ure-
aja Sensomatic navedenih na skladitu prvotuènika, a nabavljenih od strane
neovlatenih dobavljaa i da tuìtelju isplati iznos od 80.000,00 kn na ime nemateri-
jalne tete sa pripadajuim zateznim kamatama sve u roku od 8 dana pod prijetnjom
ovrhe. Rijeio je da se utvruje povlaenje tu`be prema drugotuèniku M. P.d.o.o.
Pula i obustavlja postupak radi odreivanja privremene mjere.
Tako je odluio prvostupanjski sud jer je nakon provedenog postupka utvrdio da je
111
prvotuènik dostavio ponudu za nabavu elemenata tvrtke Sensomatic Eletronics
Corporation za sustav zatite artikala tuìtelju koji je generalni distributer Sensomatic
proizvoda za Republiku Hrvatsku i Republiku Bosnu i Hercegovinu. Prvotuènik je
28. rujna 2000. godine uputio pismo pod oznakom Hitno na tvrtku K. d.o.o.
Beograd, SRJ, da nije zadovoljan nainom rada lokalnog dilera u Republici
Hrvatskoj, pa je zatraìo ponudu za navedene proizvode Sensomatic. Generalni zas-
tupnik Sensomatic Eletronics Corporation za Istonu Europu u Budimpeti svojim
dopisom odgovorom na upit prvotuènika od 30. listopada 2000.godine obavijestio
ga da tuìtelj ima ugovor o distribuciji za Republiku Hrvatsku, pa stoga ne prodaje
proizvode Sensomatic preko treih osoba, ve da za ugradnju i tehniki servis ima
slu`beno ovlatenog poslovnog partnera za Republiku Hrvatsku za prodaju, ugradnju
i jamstveni servis. Prvotuènik je unato upozorenju neovlateno nabavio Sensomatic
proizvode i ugradio ih za drugotuènika ponaajui se protivno odredbi lanka 57.
Zakona o trgovini. Prvotuènik se ponaao i protivno odredbi lanka 58. Zakona o
trgovini, jer je u dopisu od 26. rujna 2000. godine upuenog tvrtki Koving d.o.o.
Beograd, SRJ, istaknuo navode koji se odnose na tuìtelja kao lokalnog dilera
Sensomatic proizvoda u Republici Hrvatskoj, iznio je podatke o tuìtelju koji mogu
objektivno nanijeti tetu ugledu i poslovanju tuìtelja kao trgovca.
Protiv presude àlbu je uloìo prvotuènik.
Presudu pobija u dijelu u kojem je usvojen tu`beni zahtjev iz svih àlbenih razloga.
U àlbi u bitnome navodi:
da je tuìtelj dao ponudu prvotuèniku po cijeni koja je bila 110% via od cijene
tih proizvoda od drugih distributera tvrtke Sensomatic Electronics Corporation;
da je tuìtelj je drugotuèniku iznio niz neistina o prvotuèniku sve s ciljem da dru-
gotuènik odustane od sklopljenog posla s prvotuènikom;
da takvo tuìteljevo ponaanje predstavlja djelo nepotenog trìnog natjecanja;
da je nabava robe od drugog distributera uslijedila samo zbog ponaanja tuìtelja
koje je u suprotnosti sa naelom savjesnosti i potenja, te dobrim poslovnim obiaji-
ma; da prvostupanjski sud nije usvojio prijedlog prvotuènika da od tuìtelja zatraì
da dostavi u spis pregled cijena proizvoaa, te da se utvrdi da je tuìtelj nudei 110%
vie cijene postupao protivno meunarodnom sporazumu o distribuciji kroz malo-
prodaju od 1. srpnja 1999. godine. Tim ugovorom proizvoa je zadrào pravo da
direktno ili indirektno na podruju distributera moè prodavati svoje proizvode. da
prvotuènik dopisom od 28. rujna 2000. godine nije davao nikakve podatke na tetu
tuìtelja, pa nije niti poinio djelo nepotenog trìnog natjecanja iz lanka 58. stavak
3. Zakona o trgovini; da je pogreno je utvrena i vrijednost predmeta spora, pa je i
odluka o troku pogrena.
Predlaè da ovaj sud preinai presudu u pobijanom dijelu i odbije tu`beni zahtjev
uz naknadu trokova prvotuèniku, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni
postupak...
@alba nije osnovana. Ispitujui pobijanu presudu u granicama àlbenih razloga i
112
pazei po slu`benoj du`nosti na bitne povrede postupka iz lanka 354. stavak 2.
Zakona o parninom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01,
dalje: ZPP), i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je ocijenio da je
prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.
U smislu lanka 16a. Zakona o trgovini ugovorom o iskljuivoj distribuciji sklo-
pljenim izmeu proizvoaa i distributera proizvoa se obvezuje distributeru
isporuivati odreenu robu radi daljnje prodaje na odreenom podruju, a distributer
se obvezuje da e dalje prodavati tu robu u svoje ime i za svoj raun prema pravilima
prodaje koja odreuje proizvoa. Proizvoa moè istu robu isporuivati i drugim
trgovcima na malo sa podruja utvrenog ugovorom iz stavka 1. ovog lanka, pod
uvjetom da ovi ne prodaju tu robu na podruju odreenim ugovorom o iskljuivoj dis-
tribuciji. Proizvoa je obvezan na podruju utvrenom ugovorom iz stavka 1. ovog
lanka prodavati robu i ustupati pravo iskljuivo distributeru s kojim je sklopio dis-
tribucijski ugovor u okviru kupoprodajnih aran`mana, kojima se pobliè odreuju
uvjeti i nain prodaje, ispuniti sve narud`be u granicama razumnih koliina i rokova,
na distributera prenijeti poslovna znanja, tehniku i komercijalnu pomo, osposobiti
ga za poseban nain prodaje i servisiranje proizvoda iz ugovora, te da nee na istom
podruju prodavati robu iz ugovora preko vlastitih poslovnih jedinica ili zastupnika.
Distributer je obvezan u odreenom vremenu kupovati minimalne koliine robe iz
ugovora, osiguravati potroake i garancijske usluge koje prate robu iz ugovora.
Pridràvati se cijena, uputa i standarda poslovanja proizvoaa i omoguiti mu nad-
zor nad svojim poslovanjem, zaposliti osobu posebne tehnike struke da nee
konkurirati proizvoau i da e na nain utvren u ugovoru prodavati robu i potivati
druge odnose iskljuivosti, odgovarajue urediti i odràvati poslovni skladini prostor,
ugovorene proizvode prodavati sa koritenjem ìga proizvoaa ili u ambalaì i
prezentaciji kako je utvrdio proizvoa, koristiti nain promocije koji je odobrio
proizvoa, izvjeivati proizvoaa o svom radu i financijskom rezultatu.
Budui da je nesporno utvreno da je prvotuènik znao da je tuìtelj generalni dis-
tributer Sensomatic proizvoda za Republiku Hrvatsku, te da je 28. rujna 2000. godine
uputio faksimil pismo na tvrtku Koving d.o.o. Beograd, SRJ, da nije zadovoljan nai-
nom rada lokalnog dilera u Republici Hrvatskoj, pa je zatraìo ponudu za navedene
proizvode Sensomatic. Dakle, prvotuènik je unato upozorenju tuìtelja neovlateno
nabavio Sensomatic proizvode i ugradio ih za drugotuènika. Time se ponaao pro-
tivno odredbi lanka 57. Zakona o trgovini, jer je svojim ponaanjem, radnjama, radi
trìnog natjecanja povrijedio dobre poslovne obiaje.
Isto tako, ovo vijee prihvaa stav prvostupanjskog suda da je prvotuènik time to
je u pismu upuenom tvrtki Koving d.o.o. Beograd, SRJ istakao navode kako nije
zadovoljan sa lokalnim dilerom dao negativnu informaciju koja se odnosi na tuìtelja,
koja moè objektivno nanijeti tetu njegovu ugledu i poslovanju kao trgovca.
Time je prvotuènik poinio i povredu iz lanka 58. Zakona o trgovini.
Neosnovano prvotuènik navodi da je djelo nepotenog trìnog natjecanja
poinio upravo tuìtelj iz razloga to je iznio niz navoda o prvotuèniku u cilju da spri-
jei drugotuènika da posluje sa prvotuènikom.
113
Tuìteljevo je pravo da zatiti svoje interese iskljuivog distributera Sensomatic
ureaja za podruje Republike Hrvatske, a prvotuènik nije dokazao da je isti iznosio
negativne podatke o njemu.
Pored toga, navod prvotuènika da tuìtelj prodaje robu skuplju od ostalih distrib-
utera nije odluan za razrjeenje ovog spora, budui da se to tie samog poslovnog
odnosa izmeu proizvoaa, opreme i distributera. Proizvoa je ovlaten raskinuti
ugovor o iskljuivoj distribuciji ukoliko distributer ne ispunjava svoje obveze.
Prvotuènik nije dokazao da je proizvoa raskinuo ugovor o iskljuivoj distribuci-
ji sa tuìteljem, niti da je istoga obavijestio o tome da tuìtelj ne ispunjava svoje ugov-
orne obveze glede cijena, uputa i standarda poslovanja proizvoaa.
Stoga, razlozima svoje àlbe, prvotuènik nije doveo u sumnju pravilnost i zakoni-
tost prvostupanjske presude
VTS RH, P`-910/03-2 od 18. svibnja 2004.
114
PRlJEVOZ STVARl
49.
PRlJEVOZ STVARl - POMORSKl AGENT
Pomorski zakonik (Narodne novine 17/94, 74/94, 43/96)
CIanak 687.
Pomorski agent obvezan je osigurati poIog novcanih sredstava za in-
ozemnog naIogodavateIja, aIi nije duzan iz vIastitih sredstava pIacati
pristojbe i Iezarinu za brodove ciji je agent.
Pomorski agent koji radi u ime i za racun inozemnog naIogodavateIja ni-
je pasivno Iegitimiran za potrazivanja Iucke uprave po osnovu pristojbi
za upotrebu obaIe i brodsku Iezarinu.
to se tie àlbenih navoda tuìtelja Luke uprave da je tuènik pomorski agent
u ovom predmetu nastupao kao jamac platac za svog nalogodavca, a pozivom na
odredbe lanka 12. i 16. Pravilnika o uvjetima za obavljanje djelatnosti pomorskog
agenta (Narodne novine broj 17/96), pravilno sud obrazlaè da je agent u smislu
odredbe lanka 12. stavak 1. duàn osigurati polog novanih sredstava od inozemnog
nalogodavatelja, ali da to ne povlai obvezu agenta da iz vlastitih sredstava plaa
usluge, odnosno pristojbe i leàrinu za brodove iji je agent, te da se u tom sluaju radi
o pomorskom prekraju u smislu odredbe lanka 16. stavak 1. toka 3. citiranog
Pravilnika. Nadalje, prema citiranoj odredbi Pravilnika stavak 2. pomorski agent
duàn je na zahtjev osobe koja pruà usluge ili prodaje robu njegovom nalogoda-
vatelju dati jamstvo za cijenu robe i usluga do iznosa za to osiguranih sredstava, ali da
tuìtelj nije dokazao da je tuènik to jamstvo dao, odnosno da je tuìtelj to jamstvo
117
traìo, pa kako davanje jamstva nije generalna obveza agenta, prvostupanjski sud je u
tom dijelu pravilno naao neosnovane navode tuìtelja.
Iz naprijed utvrenog injeninog stanja prvostupanjski sud je izveo pravilan
zakljuak da tuènik kao agent koji radi u ime i za raun nalogodavatelja nije pasivno
legitimiran za potraìvanja tuìtelja po osnovi pristojbi za upotrebu obale i za brodsku
leàrinu u ovom predmetu.
VTS RH Pz-3212/04 od 11. svibnja 2004.
50.
PRlJEVOZ STVARl - POMORSKl PRlJEVOZ - POMORSKO POTRAZlVAN-
JE
Pomorski zakonik (Narodne novine broj 17/94, 74/94 i 43/96)
CIanak 878
Pomorsko potrazivanje oznacava, izmedu ostaIog, izdatke koje ucini po-
morski agent za racun broda.
Pod pojmom izdataka smatraju se izdatci u vidu novcanih upIata iIi
trosenja novca radi ispunjavanja ugovora o agenciji, kao i potrazivanja
pomorskog agenta iz ugovora o pomorskoj agenciji.
U odnosu na brod koji se nalazi u obalnom moru Republike Hrvatske akvatorij
Luke Rijeka. Stoga je u odnosu na navedeno u ovom predmetu sud duàn primijeni-
ti pravila Meunarodne konvencije o privremenom zadràvanju pomorskih brodova
Bruxelles 1952. godine (dalje u tekstu Konvencija), a koju je prihvatila biva SFRJ,
a preuzela Republika Hrvatska temeljem propisa o sukcesiji, te je navedena
Konvencija na snazi iznad zakona Republike Hrvatske (lanak 164. Ustava Republike
Hrvatske). Kako su potpisnice Konvencije obje dràve predlagatelja osiguranja i pro-
tivnika osiguranja, to se ista Konvencija primjenjuje u ovom pravnom odnosu.
Prema odredbi lanka 1. stavak 1. toka N. citirane konvencije Pomorsko
potraìvanje, oznaava isticanje prava ili potraìvanja nastalih iz jednog od ovih
uzroka i to izdataka agenata za raun broda ili njegova vlasnika. Naime, navedena
odredba Konvencije poklapa se s odredbom lanka 878. stavak 2. toka 10. u svezi
lanka 688. Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96) prema
kojoj je radi namirenja tra`bine navedena i tra`bina koja proizlazi iz izdataka koju
uini agent za raun broda. Prema zauzetom stavu u naprijed navedenom spisu broj
R1-83/04 odnosno P`-3636/04 da se pod pojmom izdataka ne smatraju samo izdaci
uinjeni u vidu novanih uplata ili troenja novca radi angaìranja treih u ispunja-
vanju ugovora o agenciji, ve taj pojam obuhvaa potraìvanja samog pomorskog
agenta koja ima po osnovu ugovora o pomorskoj agenciji. Naime, nije sporno da se
potraìvanje predlagatelja osiguranja odnosi upravo na navedeni brod sada pod
imenom NIKA, a prije pod imenom MEDEXPRESS. To znai da su izdaci agenta
uinjeni upravo za raun tog broda, pa nije odluno da li je brod po oduzimanju brod-
118
skih isprava, odnosno po ugovoru 26. oùjka 2004. godine, te upisu 16. travnja 2004.
godine promijenio vlasnika (sada protivnik osiguranja), a i prema odredbi lanka 254.
PZ-a, privilegij na brodu ne prestaje promjenom vlasnika broda.
VTS RH Pz-3831/04 od 6. srpnja 2004.
51.
PRlJEVOZ STVARl - POMORSKl PRlJEVOZ - NAKNADA STETE, VlSA
SlLA
Zakon o pomorskoj i unutrasnjoj pIovidbi (Narodne novine broj 53/91,
26/93 i 17/94)
CIanak 556.
Brodar odgovara za svako ostecenje, manjak iIi gubitak tereta koji primi
na prijevoz, od preuzimateIja do predaje, po naceIu pretpostavIjene
odgovornosti.
Brodar ne odgovara ako dokaze da je steta nastaIa zbog nauticke dje-
Iatnosti posade broda, pozara na brodu, stanja samog broda, zbog vise
siIe, propusta korisnika prijevoza iIi prirodnog svojstva iIi mane robe.
OIujno nevrijeme se smatra visom siIom samo ako se u datom godisn-
jem razdobIju i na odredenoj geografskoj zoni nije mogIo predvidjeti.
Prema pravilu iz lanka 550. Zakona o pomorskoj i unutranjoj plovidbi
(Narodne novine broj 53/91, 26/93, 17/94) brodar odgovara za svako oteenje, man-
jak ili gubitak tereta koji primi na prijevoz od preuzimanja pa do predaje, te za tetu
koja nastane zbog zakanjenja u predaji tereta. Radi se o propisanoj odgovornosti za
tetu po naelu pretpostavljene krivnje. To znai da brodar nee biti odgovaran za
tetu zbog manjka ili gubitka tereta ukoliko dokaè da ni on ni osobe o kojima se u
svom poslovanju sluì nisu krivi za tetu. Iznimno brodar ne odgovara po navedenom
principu ako je teta nastala zbog nautike djelatnosti posade broda, poàra na brodu
kao i za stanje samog broda, a doputeno je dokazivati i da je teta nastala u sluaje-
vima koji se mogu svrstati pod pojam vie sile, djela, odnosno propusta korisnika pri-
jevoza ili prirodnog svojstva odnosno mane robe (l. 556. ZPUP). U ovom postupku
meu strankama je nesporno da je na temelju teretnice BEI 01 vren prijevoz robe
motornim brodom ORIULA na relaciji Hamburg-Beirut Port-Libanon. Prijevoz se
odnosio na kontejnere prevoène na palubi u kojima je bilo pakirano mlijeko u prahu
i to 320 kartona 40-gramskog i 465 kartona 900-gramskog. Nesporno je i da je brod
tijekom plovidbe izmeu Malte i Krete uplovio u nevrijeme u kojem je izgubljeno 12
kontejnera i teko oteeno 3. Jedan od izgubljenih kontejnera je i onaj s oznakom
LPRU 000407/2 koji je kontejner pravnog prednika tuìtelja. U izgubljenom konte-
jneru nalazilo se mlijeko u prahu tipa Klim i to 320 kartona 40-gramskog i 465 kar-
tona 900-gramskog mlijeka ukupne vrijednosti 28.495,50 USD. Po prispijeu u
odredite primatelj je pravovremeno prigovorio manjku poiljke ime je zadrào
119
pravo na naknadu tete. Tuènik se u postupku pozvao na viu silu kao razlog iz lan-
ka 556. stavak 1. toka 2. Zakona o pomorskoj i unutranjoj plovidbi zbog kojeg sma-
tra da brodar pomorskog broda ne odgovara za tetu na teretu. Obzirom da se brodar
pozvao na okolnost koja iskljuuje njegovu odgovornost na njemu je bio teret dokaza
da je via sila bila doista uzrokom gubitka tereta. Te okolnosti brodar tijekom pos-
tupka nije dokazao. Naime, osim izvjea prema kojem je u toku plovidbe izmeu
Malte i Krete brod uletio u nevrijeme i tvrdnje da se radilo o nevremenu snage do 11
bofora, daljnjih podataka o jaini nevremena nema. Za utvrditi da je olujno nevrijeme
takve snage da se moè svrstati pod pojam vie sile bilo bi potrebno dokazati da se
radi o takvom vremenu koje se u datom godinjem razdoblju u odreenoj geografskoj
zoni nije moglo predvidjeti, odnosno da se tetni dogaaj nije mogao otkloniti ili izb-
jei. Te okolnosti brodar nije dokazao.
VTS RH, Pz-1402/01 od 6. srpnja 2004.
52.
PRlJEVOZ STVARl CESTOM - MEUNARODNl - PRlMJENA CMR KON-
VENClJE
Konvencija o ugovoru za medunarodni prijevoz robe cestom (CMR), SI.
Iist FNRJ - Medunarodni ugovori br. 11/58, Narodne novine-
Medunarodni ugovori br. 1/92,
CIanci 1. stavak 1. i 13. stavak 2.
Primjena CMR-a
Konvencija o ugovoru za medunarodni prijevoz robe cestom CMR prim-
jenjuje se uvijek kada se prijevoz obavIja uz naknadu, a mjesto utovara
i mjesto odredista naIazi se u razIicitim drzavama od kojih je bar jedna
potpisnica Konvencije. Pri tome je nebitno jesu Ii obje stranke koje su
skIopiIe ugovor o prijevozu pravne osobe sa sjedistem u RepubIici
Hrvatskoj.
Primjena kIauzuIa lncoterms-a
Kada stranke ugovore primjenu lncoterms kIauzuIe DAF (delivered at
frontier named place) to znaci da je prodavaIac duzan ugovoriti i
pIatiti prijevoz robe do ugovorenog mjesta i pIatiti sve carinske i druge
formaInosti potrebne za izvoz robe, tako da kupcu preda robu izvozno
ocarinjenu. Predaja robe prema DAF kIauzuIi obavIja se na nicijoj
zemIji tj. izmedu dviju granicnih postaja.
Iz obrazloènja
Prethodno ovaj sud napominje da je sud prvog stupnja pogreno postupio jer je u
ovom parninom postupku primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) koje ureuju ugovor o
120
prijevozu. Naime, odredbe Zakona o obveznim odnosima kao i odredbe Zakona o
prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj 26/03 proieni tekst) prim-
jenjuju se na ugovor o prijevozu u domaem prometu, dok se u ovom parninom pos-
tupku radi o prijevozu u meunarodnom prometu neovisno od toga to su parnine
stranke domae pravne osobe. Zato se na sporni ugovorni odnos izmeu ovdje
parninih stranaka trebaju primijeniti meunarodne konvencije koje su sklopljene i
potvrene u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, a koje sukladno odredbi lanka
140. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 41/01 proieni tekst) ine
dio unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj su snazi iznad Zakona. To konkretno
znai da se na ugovorni odnos izmeu ovdje parninih stranaka trebaju primijeniti
odredbe Konvencije o ugovoru za meunarodni prijevoz robe cestom CMR (Slu`beni
list FNRJ Meunarodni ugovori broj 11/58, Narodne novine-Meunarodni ugovori
broj 1/92), dok se odredbe Zakona o obveznim odnosima primjenjuju supsidijarno,
ukoliko navedenom konvencijom nije drugaije odreeno.
Upravo stoga to se u ovom parninom postupku radi o meunarodnom prijevozu
robe cestom, valja primijeniti odredbe Konvencije o ugovoru za meunarodni pri-
jevoz robe cestom CMR neovisno o tom to su ugovor o prijevozu sklopile domae
pravne osobe. Naime, odredbom l. 1. st. 1. navedene Konvencije odreeno je da e
se ona primjenjivati na svaki ugovor za prijevoz robe uz naknadu, cestom, na vozili-
ma, kada se mjesto utovara i mjesto odredita, kako je to odreeno ugovorom, nalaze
u dvjema razliitim dràvama, od kojih je bar jedna ugovorna dràva, bez obzira na
mjesto sjedita i nacionalnost stranaka.
Iz navedene odredbe Konvencije proizlazi da se Konvencija o ugovoru za meu-
narodni prijevoz robe cestom (CMR) primjenjuje uvijek kada se radi o meunarod-
nom prijevozu robe cestom, a prijevoz se obavlja uz naknadu, time da se mjesto uto-
vara tereta ili odredino mjesto nalazi u jednoj od zemalja (dràva) koje su ratificirale
tu Konvenciju. Prema tome, za primjenu navedene Konvencije bitno je da je prijevoz
obavljen cestom izmeu dviju dràva od kojih je bar jedna potpisnica Konvencije, dok
je nebitno sjedite odnosno dràvljanstvo ugovornih stranaka.
Budui da je Republika Hrvatska ratificirala navedenu Konvenciju, a iz rauna (list
3-5. spisa) koje je sudu dostavio tuìtelj proizlazi da je prijevoz obavljen cestom
izmeu Naica (Republika Hrvatska) i Torreano di Cividale (Republika Italija) s time
da se mjesto utovara tereta nalazi u Republici Hrvatskoj, to se u smislu odredbe l. 1.
Konvencije, navedena Konvencija primjenjuje u ovom parninom sporu. Da se radi o
ugovoru za meunarodni prijevoz robe cestom proizlazi i iz tovarnih listova koji se
nalazi u spisu (Ugovor o prijevozu bit e potvren ispostavljanjem tovarnog lista
l. 4. Konvencije o ugovorima za meunarodni prijevoz robe cestom CMR).
Nadalje, ovaj sud smatra neosnovanim navod tuènika kojeg je istaknuo u prigov-
oru (odgovoru na tu`bu) da nije naruio uslugu prijevoza, dakle, da nije s tuìteljem
sklopio ugovor o prijevozu. Naime, odredbom l. 9. st. 1. Konvencije odreeno je da
e tovarni list predstavljati prima faciae dokaz o sastavljanju ugovora o prijevozu,
uvjetima prijevoza i prijemu robe od strane prevozioca. Premda iz spisa nije vidljivo
kada su stranke sklopile ugovor o prijevozu, iz rubrike broj 4 tovarnog lista proizlazi
121
da je tuènik kao poiljalac dana 26. oùjka 2001. godine predao poiljku na prijevoz
tuìtelju kao prijevozniku zajedno s fakturom i otpremnicama (rubrika broj 5
tovarnog lista). Zato ovaj sud sukladno odredbi lanka 9. stavak 1. Konvencije sma-
tra da su stranke najkasnije dana 26. oùjka 2001. godine sklopile ugovor o prijevozu.
Osnovan je navod àlitelja da je sud prvog stupnja poinio bitnu povredu odreda-
ba parninog postupka iz lanka 354. stavak 2. toka 11. Zakona o parninom pos-
tupku jer su ocjene suda proturjene ispravama koje se nalaze u spisu. Naime, i prema
odredbi lanka 13. stavak 2. Konvencije o ugovoru za meunarodni prijevoz robe ces-
tom CMR, kao i prema odredbama lanka 659. stavak 2. i lanka 670. Zakona o
obveznim odnosima, na koje se u obrazloènju pobijane presude poziva prvostupan-
jski sud, primatelj robe koji se koristi svojim pravom na prijem robe i tovarnog lista
duàn je prijevozniku platiti naknadu prijevoza predvienu tovarnim listom, naravno
ukoliko samim tovarnim listom nije to drugo ugovoreno.
Uvidom u rubriku broj 14 meunarodnih tovarnih listova CMR u kojoj se nalaze
odredbe o plaanju vozarine upisano je Slov. Ital., te Incoterms klauzula DAF.
Iz navedenog proizlazi da su ovdje parnine stranke ugovorile da e naknadu pri-
jevoza tuìtelju do slovensko-talijanske granice podmiriti tuènik kao poiljatelj, a ne
primatelj robe Ethon S.r.l. kako to pogreno smatra prvostupanjski sud. Naime, kada
stranke ugovore primjenu Incoterms klauzule DAF (!.|/i./.! a/ //n//./ . nam.!
/|a..) to znai da je prodavalac duàn ugovoriti i platiti prijevoz robe do ugovorenog
mjesta i platiti sve carinske i druge formalnosti potrebne za izvoz robe, tako da je
preda kupcu izvozno ocarinjenu. Predaja robe prema DAF klauzuli obavlja se na
niijoj zemlji, to jest izmeu dviju graninih postaja.
U konkretnom sluaju stranke koje su sklopile ugovor o prodaji robe (tuènik kao
prodavalac i Ethon S.r.l. kao kupac) klauzulom DAF ugovorile su da je poiljalac,
to jest tuènik, obvezan isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz do slovensko-tali-
janske granice. Stoga tuìtelj ima pravo potraìvati od tuènika naknadu prijevoza od
Naica do slovensko-talijanske granice.
Iz rauna koje je sudu dostavio tuìtelj (list 3-5. spisa) proizlazi da je on zaraunao
tuèniku kao poiljatelju cjelokupni prijevoz od Naica do Torreano di Cividale.
Meutim, tuìtelj kao prijevoznik temeljem ugovora o prijevozu odnosno meunaro-
dnog tovarnog lista moè od tuènika potraìvati naknadu samo za dio obavljenog pri-
jevoza i to od Naica do slovensko-talijanske granice gdje je trebao robu predati pri-
matelju Ethon S.r.l. Stoga, premda je tuìtelj obavio prijevoz robe do mjesta
Torreano di Cividale kako proizlazi iz njegovih rauna i iz rubrike broj 24 meunaro-
dnih tovarnih listova u kojoj je uz tambilj Ethon S.r.l. kao mjesto preuzimanja nave-
deno Torreano, on nema pravo potraìvati od tuènika naknadu za obavljeni prijevoz
od slovensko-talijanske granice do mjesta Torreano di Cividale u Republici Italiji jer
prijevoz do navedenog mjesta nije bio ugovoren; predaja robe se naime prema
klauzuli DAF trebala obaviti na niijoj zemlji izmeu graninih postaja
Republike Slovenije i Republike Italije. Osim toga, ak i u sluaju da su stranke ugov-
orile prijevoz robe do mjesta Torreano di Cividale, tuìtelj ne moè od tuènika
potraìvati naknadu prijevoza od slovensko-talijanske granice do mjesta Torreano di
122
Cividale budui da tovarnim listom nije odreeno tko snosi naknadu tog dijela pri-
jevoza. Zbog navedenog, sukladno odredbi lanka 13. stavak 2. Konvencije o ugovoru
za meunarodni prijevoz robe cestom CMR, naknadu za taj dio prijevoza tuìtelju je
obvezan isplatiti primatelj robe Ethon S.r.l., a ne tuènik.
VTS RH, Pz-1394/04 dana 10. svibnja 2005.
123
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA
53.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - ODGOVORNOST CLANOVA
TRGOVACKOG DRUSTVA - PROBOJ PRAVNE OSOBNOSTl
Zakon o trgovackim drustvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 52/00
i 118/03)
CIanak 10. st. 3.
CIan drustva (cIan osnivac) za obveze prema vjerovnicima odgovara u
sIucaju ako je drustvo osnivac samovoIjno rasporediIo svoje za-
posIenike na rad u novo osnovana drustva, te ako nije novoosnovanom
drustvu (drustvu kceri) prenio imovinu kako se obvezao.
Drustvo osnivac soIidarno odgovara sa drustvom kceri za obveze prema
vjerovnicima zaposIenicima koji isti nisu mogIi napIatiti od drustva kecri
(novo osnovanog drustva) u stecajnom postupku.
U cijelosti se prihvaa zakljuak prvostupanjskog suda da je tuènik kao jedini
osniva drutava s ogranienom odgovornosti, samovoljno rasporedio svoje bive
zaposlenike na rad u novoosnovana drutva, te je nakon usklaivanja sa Zakonom o
trgovakim drutvima zadrào ingerenciju nad poslovanjem, radom i odlukama tih
trgovakih drutava, a istima ni do danas nije prenio imovinu koja bi tim drutvima
pripala na to se obvezao.
Prema ocjeni ovoga vijea, u konkretnom sluaju postoji solidarna odgovornost
tuènika sa ostalim drutvima koje je tuènik osnovao, a u odnosu na obveze prema
tuìteljici. Nakon usklaenja trgovakih drutava s ogranienom odgovornosti sa
odredbama Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine broj 111/93 i 34/99),
tuènik kao L. d.d. Split je i dalje zadrào poloàj vladajueg drutva nad navedenim
drutvom sa ogranienom odgovornou; pa je zahtjev tuìteljice osnovan i u odnosu
na oznaenog tuènika koji je solidarno obvezan za nastale obveze navedenih trgov-
akih drutava s ogranienom odgovornou, a sve pozivom na odredbe lanka 165. i
167. Zakona o poduzeima (Narodne novine broj 53/91 i 58/93), i lanka 10. stavak 3.,
lanka 473. stavak 1. toka 1. i 2., lanka 474., lanka 475. i lanka 496. Zakona o trgo-
vakim drutvima u svezi sa lankom 414. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj 53/91 do 112/99).
VTS RH, Pz-8695/03 od 5. Iistopada 2004.
127
54.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - ZASTlTA PRAVA lMATELJA RANlJE
PRlJAVLJENE TVRTKE
i 118/03)
CIanak 31. st. 1.
Zakon o obrtu (Narodne novine br. 49/93 proc. tekst)
Obrtnik koji je istakao naziv obrta sIicnog naziva kao i raniji obrtnik ko-
ji je ranije posIovao u istom posIovnom prostoru i preseIio svoj obrt vri-
jeda prava drugog obrtnika, jer postoji opasnost ugrozavanja prava.
Stoga obrtnik sa ranije prijavIjenim nazivom obrta ima osnovano zahti-
jevati zabranu uporabe tvrtke - naziva obrta.
Dakle, zahtjev za zatitu tvrtke tuìtelj temelji na odredbi lanka 16. stavak 4.
Zakona o obrtu (Narodne novine broj 77/93 i 90/96) koja odredba upuuje na odgo-
varajuu primjenu Zakona o trgovakim drutvima glede odredbi koje se odnose na
tvrtku i to lanka 31. ZTD-a.
Zatita iz gore citiranog lanka 31. je zatita koju pruà Zakon o trgovakim
drutvima (Narodne novine broj 111/93, 34/98, 121/99, 52/00 i 118/03. Pravo zatite
tvrtke priznaju i drugi zakoni, kao to su Zakon o trgovini i Zakon o ìgu. Te zatite
se meusobno ne iskljuuju, pa se, ako su za vie njih ispunjene pretpostavke, tuìtelj
moè koristiti najpogodnijom, najee koja predstavlja manji teret dokazivanja za
onoga tko zatitu traì.
U smislu lanka 31. stavak 1. Zakona o trgovakim drutvima, trgovac kome drugi
trgovac upotrebom ili upisom iste ili sline tvrtke koja je upisana u trgovaki registar
istog ili drugog suda, vrijea njegova prava ili ugroàva njegov poloàj u trìnoj utak-
mici ili postoji opasnost da njegova prava i poloàj u trìnoj utakmici budu povri-
jeeni, te neovlateno koristi njegov poslovni ugled ili isti prisvaja, ugroèni moè
tu`bom zahtijevati da drugi trgovac prestane upotrebljavati tu tvrtku, da se tvrtka tog
drugog trgovca izbrie iz trgovakog registra, te da ga obveè za naknadu tete.
Za pruànje zatite, prema Zakonu o trgovakim drutvima, moraju se kumula-
tivno ispuniti, prvo spomenuta pretpostavka i jedna od preostalih triju pretpostavki
koje su alternativne.
Povredu tvrtke ini onaj koji upie istu ili slinu tvrtku. O uporabi tvrtke govori se
i kada je netko istie na svojim poslovnim prostorijama, iskazuje se njome u prometu
i drugo. Dakle, povreda se moè uiniti i na drugi nain, a ne samo upisom u registar.
Uvidom u fotografije priloène spisu, ovo vijee je utvrdilo da je oblik slova kojom
tuènik oznaava svoju tvrtku, identian obliku slova kojeg tuìtelj koristi, identina je
boja, a same rijei imaju istu osnovu AKVA, a razlikuju se samo u dva slova, to
ukazuje na slinost tvrtki. Time je ispunjena prva pretpostavka jer je tuènik upora-
128
bio tvrtku koja je slina tuìteljevoj, a koja je ranije upisana.
Glede druge pretpostavke valja istaknuti da se ne traì da je neko pravo u trìnom
natjecanju ve povrijeeno, nego je dovoljno da je ugroèno ili da postoji opasnost od
ugroàvanja tog prava ili da povrijeeni samo smatra da postoji takva opasnost. Za to
je dovoljna sama injenica upisa, jer se onaj tko upie tvrtku ve i time iskazuje prema
treima, ime nastaje opasnost od ugroàvanja prava. Stoga je ispunjena i druga pret-
postavka iz lanka 31. Zakona o trgovakim drutvima za pruànje zatite tuìtelju.
Stoga je prvostupanjski sud pogreno primijenio materijalno pravo kada je odbio
tu`beni zahtjev tuìtelja koji se odnosi na zabranu tuèniku upotrebljavati tvrtku pod
nazivom A..
55.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTRAVA - ZABRANA KORlSTENJA TUE
TVRTKE l BRlSANJE U SUDSKOM REGlSTRU lMENA TVRTKE
Zakonu o trgovackim drustvima (Narodne novine, br. 111/93., 34/99. i
52/00 i 118/03, daIje u tekstu: ZTD), i Zakonu o zigu (Narodne novine, br.
173/03. od 31.10.03).
CIanak 31.
Tvrtka jednog trgovackog drustva mora se razIikovati od tvrtki drugih tr-
govackih drustava, a to znaci da ne smije sadrzavati istu karakteristicnu
rijec koju ima postojeca tuda tvrtka, koja je prije upisana u sudski reg-
istar istoga suda iIi istu karakteristicnu rijec koju vec koristi drugi trgo-
vac kao svoj robni iIi usIuzni zig (cI. 14. ZTD-a). DakIe, u konkurenciji
dviju tvrtki distinktivnost tvrtke stiti se po ZTD-u, a distinktivnost karak-
teristicne rijeci iz tvrtke u konkurenciji s karakteristicnom rijecju iz
robnog iIi usIuznog ziga stiti se po Zakonu o zigu (Na/!n. ni/n.. br.
173/03. od 31.10.03).
Ako ne ispunjava navedenu pretpostavku distinktivnosti (razIicitosti) od
drugih tvrtki iIi robnih, odnosno usIuznih zigova, po tuzbi ostecene iIi
ugrozene osobe (zavisno u sIucaju i postavIjenom tuzbenom zahtjevu)
po cI. 31. ZTD-a trgovacki sud ce svojom odIukom narediti tuzeniku: da
prestane upotrebIjavati tu tvrtku; da se tuzenikova tvrtka izbrise iz sud-
skog registra, a i obvezati tuzenika da tuziteIju naknadi stetu pricinjenu
upotrebom nedopusteno istovjetne tvrtke.
Za osnovanost zahtjeva na zastitu prava imateIja ranije prijavIjene tvrtke
nije potrebno da je do zabune stvarno vec dosIo, nego je dovoIjno da u
gospodarskom i posIovnom prometu moze doci do zabune zbog istov-
jetnosti iIi sIicnosti tvrtke.
lz obrazIozenja
129
Po definiciji iz lanka 11. ZTD-a (citat): (!:Tvrtka je ime pod kojim trgovako drut-
vo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu. (2) Tvrtka trgovakoga drutva mora
se jasno razlikovati od tvrtke drugoga trgovca upisane u sudski registar kod istoga regis-
tarskoga suda.
U ovom predmetu tuìtelj je bio: MONTZ - cOMMLRcL d.o.o. sa sjeditem u
Zagrebu a tuènik MONTZ d.o.o. sa sjeditem u Zagrebu.
Citiranom drugostupanjskom presudom odbijena je tuènikova àlba kao neosno-
vana i potvrena presuda Trgovakog suda u Zagrebu od 20. sijenja 2003. godine broj
P-2101/02, kojom je naloèno tuèniku da prestane upotrebljavati ime tvrtke
MONTZ; odreeno je brisanje rijei MONTZ iz tvrtke toga d.o.o-a u sudskom
registru Trgovakog suda u Zagrebu
Ovako je prvostupanjski sud odluio uz obrazloènje da tuìtelj u tu`bi navodi da
je s postojeom tvrtkom upisan u sudski registar istoga suda i da je pravni slijednik
tvrtke MONTZ - cOMMLRcL d.d., koja je pod tim imenom poslovala i bila upisana
kod istoga suda od 1946. te da je u registar istoga suda rjeenjem broj Tt-01/6784 od
09.01.2002. upisana tuènikova tvrtka MONTZ d.o.o. Zbog toga je tuìtelj predloìo
da sud donese presudu kojom nalaè tuèniku da prestane upotrebljavati tvrtku pod
tim imenom i brisanje toga imena tuènikove tvrtke iz registra
Ocjenjujui osnovanost tu`benog zahtjeva prvostupanjski sud je poao od naela
obvezne razliitosti (distingtivnosti) tvrtki. Po tom naelu sastojci tvrtke moraju biti
takvi da ne stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja drutva, kao i dojma o iden-
titetu ili povezanosti s drugim drutvom i da se uporabom tvrtke ne vrijeaju prava
intelektualnog vlasnitva, kao ni ostala prava drugih osoba. S tim u svezi prvostupan-
jski je sud zauzeo stav da se tvrtke moraju jedna od druge jasno razlikovati, odnos-
no da razlika mora biti takva da u uobiajenom prometu spreava zamjenu tvrtki.
Ocijenio je da se u konkretnom sluaju ne radi o takvoj razlici, jer je potrebna naroi-
ta i posebna pozornost da bi se utvrdile razlike u tvrtkama. Prvostupanjski sud smatra
da injenica da je tuìtelj esto dobivao raune i druge dopise koji su bili namijenjeni
tuèniku, i obrnuto, dokazuje da se tvrtke stranaka dovoljno ne razlikuju, te da je
ovakvoj situaciji naroito doprinijela injenica da je lan drutva i tuènikova odgov-
orna osoba V.Z. dugo godina bio direktor tuìtelja. Prvostupanjski je sud miljenja da
postoji osnovana pretpostavka da je V.Z. i osnovao tuènika s tvrtkom istoga imena
kako bi poslovao sa strankama koje su bile tuìteljevi poslovni partneri. Stoga je sud
ocijenio da su upisom sline tvrtke povrijeena prava tuìtelja i ugroèn njegov
poloàj u trìnoj utakmici, pa je usvojio tuìteljeve tu`bene zahtjeve temeljem l. 31.
ZTD-a i dosudio mu parnini troak po odredbama lanka 154. st. 1. ZPP-a.
VTS Republike Hrvatske odbio je tuènikovu àlbu kao neosnovanu i potvrdio
citiranu prvostupanjsku presudu sa sljedeim obrazloènjem:
Odredbom lanka 13. st. 1. Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine
broj 111/93, 34/93, 121/99, 52/00 i 118/03, nastavno ZTD) odreeno je da tvrtka drut-
va mora uz naznaku kojom se pobliè obiljeàva ime drutva sadràvati naznaku pred-
meta poslovanja drutva.
130
Odredbom lanka 14. st. 1. ZTD-a odreeno je da sastojci tvrtke ne mogu biti takvi
da stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja trgovakog drutva, utiska o identite-
tu ili povezanosti s drugim drutvom, da vrijeaju prava intelektualnog i industrijskog
vlasnitva ni druga prava drugih osoba, a st. 2. istog lanka propisano je da je iznimka
od odredbe st. 1. da povezana drutva u smislu odredbe l. 473. toga Zakona mogu u
svojim tvrtkama upotrebljavati zajednike sastojke.
Odredbom lanka 31. st. 1. ZTD-a odreeno je da trgovac kojem druga osoba
upotrebom ili upisom iste ili sline tvrtke, koja je upisana u sudski registar istoga ili
drugoga suda, vrijea njegova prava ili ugroàva njegov poloàj u trìnoj utakmici ili
postoji opasnost da njegova prava i poloàj u trìnoj utakmici budu povrijeeni,
odnosno ugroèni ili se druga osoba upotrebom tvrtke nepovlasno koristi njegovim
poslovnim ugledom ili ga prisvaja, moè tu`bom traìti da druga osoba prestane
upotrebljavati tu tvrtku, da se tvrtka te druge sobe izbrie iz sudskog registra, te da ju
se obveè da nadoknadi tetu priinjenu upotrebom tvrtke.
Kako je tuìteljeva tvrtka ranije upisana u sudski registar Trgovakog suda u
Zagrebu, to tuìtelj ima pravo prvenstva na zatitu tvrtke radi se o slinim tvrtkama
zbog karakteristine rijei MONTZ, koje nesporno je, obavljaju poslove iz iste dje-
latnosti. tovie, nesporno je da tuènik posluje s poslovnim subjektima s kojima je
ranije poslovao tuìtelj.
Prema odredbi l. 19. st. 1. i 2. ZTD-a trgovako drutvo moè upotrebljavati i
skraenu tvrtku, a ona mora sadràvati karakteristini dio tvrtke i naznaku oblika
trgovakog drutva.
S tim u svezi, a obzirom da je kljuna rije tvrtke tuìtelja MONTA@A (upravo je
ta rije inila i tvrtku tuìteljeva pravnog prednika) i ista ta rije ini ime tuènikove
tvrtke, te obzirom da tuènik niti ne tvrdi da ga je tuìtelj (kao nositelj ranije upisane
tvrtke) ovlastio da kljunu rije tvrtke tuìtelja koristi kao sastavni dio svoje tvrtke, a
po obliku su i tuìtelj i tuènik drutva s ogranienom odgovornou i obavljaju
poslove iz iste djelatnosti, to je doista mogue da u uobiajenom prometu prosjeno
pa`ljiv ovjek bude doveden u zabludu glede utiska o identitetu tuènika ili
povezanosti tuènika s tuìteljem, to valjano zakljuuje prvostupanjski sud. Tako je i
sasluani M.. izjavio da tuìtelj nije imao slinih problema sa drugim firmama koje
imaju ime MONTZ, jer se ne bave istom djelatnou. Ovu tvrdnju tuènik nije ospo-
rio, pa kada se uzme u obzir injenica da je bivi direktor tuìtelja poznata osoba u
struci, te da je osnovao tuènika i direktor je tuènika, pa se pojavljuje pred poslovn-
im subjektima s kojima je ranije poslovao tuìtelj, te kada se uzme u obzir da su se
neki majstori serviseri, koji su bili zaposleni kod tuìtelja, zaposlili kod tuènika i da
je bilo dosta promjena upisa u sudski registar na strani tuìtelja, to je logino da je u
poslovanju mogua zabuna. injenica da je u poslovanju stranaka ve dolo do
zabuna (pa su rauni jedne stranke poslani drugoj stranci) sluì sudu kao pomoni kri-
terij da utvrdi da do takvih zabuna u poslovanju moè doi, pa da, prema tome, ono
drutvo koje se u poslovanju duè koristi rijeju koja je kljuna rije tvrtke ima pravo
na zatitu tvrtke po odredbi l. 31. ZTD-a...
Za osnovanost zahtjeva na zatitu prava imatelja ranije prijavljene tvrtke nije
131
potrebno da je do zabune ve dolo, nego je dovoljno da u gospodarskom i poslovnom
prometu moè doi do zabune zbog istovjetnosti ili slinosti tvrtke.
U pravu je àlitelj kada kaè da se tvrtke stranaka razlikuju jer jedna ima jednu, a
druga dvije rijei, a tuìteljeva tvrtka sadrì i stranu rije. Meutim, prema miljenju
ovoga suda, ta razlika nije dovoljna da bi spreavala zabunu glede predmeta poslo-
vanja trgovakog drutva, utiska o identitetu ili povezanosti s drugim drutvom. Ovo
naroito kada se uzme u obzir da obje stranke obavljaju iste poslove i da njihove
tvrtke imaju istu kljunu rije. Stoga tuìtelj ima pravo traìti da tuènik prestane
upotrebljavati tu tvrtku i da se tvrtka tuènika izbrie iz sudskog registra.
Skree se pozornost àlitelju da nije toan àlbeni navod da su nejasni razlozi zbog
kojih je sud poklonio vjeru iskazima lanova uprave tuìtelja, jer je prvostupanjski sud
naveo da je tim iskazima poklonio vjeru usporeujui ih s drugim dokazima u pos-
tupku...
VTS RH, Pz-7054/03-3 od 28. rujna 2004.
56.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - SUDSKA NADLEZNOST
Zakon o trgovackim drustvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99,
121/99, 118/03)
CIanak 40.
Za sudenje u sporu radi naknade stete koju trgovacko drustvo potrazuje
od cIana uprave nadIezan je trgovacki sud, neovisno o tome sto je cIanu
uprave prestaIo to svojstvo u trgovackom drustvu.
lsto tako za sudenje u sporu u kojem cIan uprave protiv trgovackog
drustva potrazuje naknadu za obavIjanje duznosti cIana uprave nadIezan
je trgovacki sud.
Prema odredbi l. 40. st. 1. Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine br.
111/03 118/03) za rjeavanje sporova izmeu lanova trgovakog drutva i drutva
koji se tiu poloàja lana u drutvu, upravljanja drutvom, voenja oslova drutva,
prava i obveza lanova drutva koja proizlaze iz njihovog poloàja u drutvu, nadleàn
je trgovaki sud (ranije okru`ni privredni sud) na ijem se podruju nalazi sjedite
drutva upisano u sudski registar. Radi se o pravilu za razgranienje stvarne
nadle`nosti obzirom na predmet spora, a ne prema sadanjem svojstvu i meusobnom
odnosu stranaka. Takvo razgranienje nadle`nosti odnosi se na razgranienju po
sadràju tu`benog zahtjeva, dakle zahtjeva za pruànje pravne zatite odreenog
sadràja zasnovano na tvrdnji o ovlatenju tuìtelja da traì nastupanje odreene
pravne posljedice koje rezultiraju primjenom odreenog mjerodavnog prava na in-
jenice koje su iznijete u tu`bi.
U sporu radi naknade tete koju trgovako drutvo potraùje od lana uprave
nadleàn je po navedenom pravilu trgovaki sud neovisno to je lanu uprave presta-
132
lo to svojstvo u trgovakom drutvu. Isto vrijedi i za protutu`beni zahtjev kojim lan
uprave potraùje naknadu za obavljanje du`nosti lana uprave u drutvu. Nije sporno
da je tuìtelj bio lan uprave tuènika i da spor proistie ba iz tog odnosa, pa je za
suenje o tu`benom i protutu`benom zahtjevu nadleàn upravo trgovaki sud. Zato
je sud pogreno primijenio odredbe ZTD o stvarnoj nadle`nosti kada se oglasio
stvarno nenadle`nim za suenje.
57.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - SADRZAJ PRlJAVE UPlSA DRUSTVA
Zakona o trgovackim drustvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99 i
52/00), i Zakona o sudskom registru, (Narodne novine broj 1/95, 57/96,
1/98, 30/99 i 45/99. i 54/05),
CIanak 186.
Obveza je registarskog suda ispitati je Ii drustvo uredno osnovano, te
sadrzi Ii prijava za upis sve sastojke utvrdene zakonom, kao i jesu Ii
privijeni svi zakonom propisani privitci (cIanak 188. Zakona o trgov-
ackim drustvima). DakIe, registarski sud mora ispitati materijaIno-
pravnu praviInost (zakonitost) prijave i privitaka, aIi se navedena obveza
ne odnosi na ispitivanje mogucih ostvarenja ciIjeva novoosnovanog
drustva, iIi na ispitivanje drugih gospodarskih aspekata osnivanja,
buduci da registarski sud u izvanparnicnom postupku, kakav je postu-
pak upisa u sudski registar, nije na to ovIasten.
Registarski sud ne moze prihvatiti kao pravovaIjan dokaz - o unosu uIo-
ga u temeIjni kapitaI novoosnovanoga dionickog drustva - rjesenje suda
o priznanju trazbine u stecaju nad osnivacevim duznikom.
Iz obrazloènja:
Citiranim rjeenjem Visoki trgovaki sud Republike Hrvatske odbio je predla-
gateljevu àlbu kao neosnovanu i potvrdio rjeenje Trgovakog suda u Zagrebu broj
Tt-01/1167-8 od 5. veljae 2002. kojim je odbijena prijava za upis u sudski registar
osnivanja dionikog drutva.
Protiv takvog je rjeenja àlbu podnio predlagatelj zbog pogreno i nepotpuno
utvrenog injeninog stanja, pogrene primjene materijalnog prava i povrede odred-
aba postupka, s prijedlogom àlbenom sudu da pobijano rjeenje ukine i upie osni-
vanje navedenog drutva, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na
ponovno odluivanje.
@alba nije osnovanaSud prvog stupnja je donio pobijano rjeenje o odbijanju,
kao neosnovanog, zahtjeva za upis osnivanja drutva predlagatelja - a pozivom na
odredbe lanka 187. stavak 1. Zakona o trgovakim drutvima (kojima se odreuje
sadràj prijave za upis u sudski registar) stavak 2. toka 3. (kojom je ureeno pitanje
133
dokaza o uplaenom iznosu, unosu stvari i prava i o tome da drutvo moè s njima slo-
bodno raspolagati) te lanka 10. Statuta predlagatelja - utvrdivi kako osnivai pred-
lagatelja ne posjeduju valjane isprave kojima dokazuju unos svoje imovine u drutvo
ve, pozivajui se na rjeenje istog suda broj St-31/96, unose imovinu nagodbenog
du`nika, dakle, svoja potraìvanja priznata u steajnom postupku nad imovinom
steajnog du`nika pretvaraju u udio.
Razloge àlbenog osporavanja tog rjeenja àlitelji temelje na osnovnoj tvrdnji
kako rjeenje o prisilnoj nagodbi (broj St-31/96) pravomono te, nezavisno od stajal-
ita prvostupanjskog suda navedenog u pobijanom rjeenju, predstavlja valjanu javnu
ispravu, dakle na tvrdnji kako je upravo rjeenje broj St-31/96 ona valjana isprava
kojom osnivai predlagatelja dokazuju unos svoje imovine u drutvo. Istodobno
àlitelj istie kako je dostavio niz isprava iz kojih je razvidan smisao prisilne nagodbe
(odobrene rjeenjem St-31/96), njezin cilj i svrha, te da sadràj obrazloènja sudske
odluke (broj St-31/96) upuuje i tumai njezinu izreku.
Ovakvi àlbeni razlozi nisu prihvatljivi i njima àlitelj nije osnovano osporio
zakonitost pobijanog rjeenja. Sud ispituje prijavu za upis prema odredbama Zakona
o sudskom registru. Obveza je registarskog suda ispitati je li drutvo uredno osno-
vano, te sadrì li prijava za upis sve sastojke utvrene zakonom, kao i jesu li privijeni
svi zakonom propisani privitci (lanak 188. Zakona o trgovakim drutvima), koja
obveza ne znai ispitivanje samo formalne ispravnosti prijave i privitaka, dakle, jesu li
formalno na broju, a bez obzira na sadràj, ve registarski sud mora ispitati mater-
ijalno-pravnu pravilnost (zakonitost) prijave i privitaka. Meutim, navedena obveza
se ne odnosi na ispitivanje moguih ostvarenja ciljeva novoosnovanog drutva, ili na
ispitivanje drugih gospodarskih aspekata osnivanja, budui da registarski sud u izvan-
parninom postupku, kakav je postupak upisa u sudski registar, nije na to ovlaten.
Slijedom navedenog, ocjenjujui kako je kod drutva kapitala temelj udruìvanja
kapital, te osnivai unose u drutvo kapital, odnosno stvari i prava, dakle, u drutvo
moraju unijeti vrijednost koja stvara temeljni kapital, pravilan je i valjan zakljuak
prvostupanjskog suda kako predlagatelj nije prijavi privio valjanu ispravu kojom
dokazuje da osnivai u drutvo unose svoju imovinu, budui da rjeenje broj St-31/96
kojim je odobrena prisilna nagodba ( pri emu valja ponoviti kako registarski sud nije
ovlaten ispitivati razloge na kojima se temelji odluka o odobrenju prisilne nagodbe)
to nije.
Sud prvog stupnja pravilno je i zakonito donio pobijanu odluku, a àlba nije osno-
vana te je, temeljem lanka 61. toka 2. Zakona o sudskom registru, rijeeno kao u
izreci.
VTS RH, Pz-2016/02-3 od 28. Iipnja 2005.
134
58.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - DOSPlJECE DlVlDENDE ZA lSPLATU
Zakon o trgovackim drustvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 52/00
i 118/03),
CIanci 220. stavak 5. i 275. stavak 1. tocka 2.
Pravo na napIatu dividende dospijeva kada to svojom odIukom odredi
gIavna skupstina. U sIucaju ako odIuka gIavne skupstine ne sadrzi da-
tum dospijeca prava na napIatu dividende, to imovinsko pravo dionicara
dospijeva u roku odredenom statutom. Ako niti statut dionickog drustva
ne odreduje dospijece dividende, pravo na napIatu dividende dospijeva
zakIjucenjem gIavne skupstine koja je odIuciIa da se dobit ispIati dion-
icarima.
Uprava drustva ne moze odIucivati kada dospijeva pravo na napIatu div-
idende.
Iz obrazloènja
Pravna osnova temeljem kojem dioniar moè od dionikog drutva zahtijevati
isplatu dividende jest odluka glavna skuptine kojom je ona odluila da se dobit isplati
dioniarima. Da bi dioniari znali kada mogu postaviti zahtjev drutvu za isplatom div-
idende, taj trenutak mora biti tono odreen odlukom glavne skuptine ili statutom
drutva. U sluaju da rok nije odreen niti odlukom glavne skuptine niti statutom
drutva, dospijee obveze drutva za isplatom dividende nastaje donoenjem odluke
glavne skuptine o upotrebi dobiti. Naime, datum dospijea isplate dividende mora biti
poznat dioniarima drutva ve u trenutku donoenja odluke glavne skuptine neovis-
no o tome da li je taj datum odreen samom odlukom glavne skuptine ili statutom
(ako nije odreen niti jednim navedenim aktom dividenda dospijeva odmah) kako bi
mogli znati kada mogu postaviti zahtjev upravi drutva za isplatom dividende, ali i
upravi drutva da ona na vrijeme poduzme sve radnje potrebne za provedbu
skuptinske odluke. Nakon roka odreenog za isplatom dividende, dioniari koji su
pravodobno podnijeli zahtjev upravi drutva, ali im uprava nije na vrijeme isplatila div-
idendu, imaju pravo potraìvati od drutva i zakonske zatezne kamate. Isplatom tih
kamata drutvu nastaje teta za koju drutvu solidarno odgovaraju lanovi uprave, suk-
ladno odredbi lanka 252. stavak 2. Zakona o trgovakim drutvima.
Iz spisa proizlazi da je glavna skuptina tuènika dana 25. kolovoza 2001. godine
donijela odluku o upotrebu dobiti ostvarene u 2000. godini, kojom se (l. 4. Odluke)
utvruje dividenda za 2000. godinu u iznosu od 1.080,00 kn za jednu dionicu, te da e
se konana isplata dividende dioniarima obaviti u najpogodnijem trenutku za drut-
vo (list 42 spisa). Prema ocjeni ovoga suda, trenutak dospijea obveze drutva za
isplatom dividende navedenom odlukom glavne skuptine tuènika nije odreen, pa
bi stoga kao mjerodavan izvor za utvrivanje dospijea obveze tuènika trebalo prim-
ijeniti statut tuènika koji u odredbi lanka 105. stavak 2. Statuta propisuje da se div-
idenda isplauje u roku od 30 dana od dana donoenja odluke, ako glavna skuptina
u pojedinim sluajevima ne odredi drugaije.
135
Prema tome, budui da je glavna skuptina tuènika u svojoj odluci propustila
odrediti toan trenutak dospijea obveze drutva za isplatom dividende, ve je samo
navela da je to trenutak koji je najpovoljniji za drutvo, u konkretnom sluaju mora
se primijeniti odredba lanka 105. stavak 2. Statuta tuènika prema kojoj obveza
drutva dospijeva u roku od 30 dana od donoenja odluke, tj. najkasnije dana 25. rujna
2001. godine. Naime, u nadle`nosti je glavne skuptine, a ne uprave drutva, kako to
pogreno smatra tuènik, da odredi dospijee obveze drutva za isplatom dividende
(to uostalom proizlazi i iz odredbe lanka 105. stavak 2. Statuta tuènika). U situaciji
kada glavna skuptina ne odredi toan datum dospijea obveze drutva za isplatom
dividende, moraju se primijeniti odredbe Statuta, a ne da uprava drutva umjesto
glavne skuptine odreuje najpovoljniji trenutak za drutvo. Takvu ovlast uprava
drutva nema niti je moè imati, budui da je odredbom lanka 275. stavak 1. toka 2.
Zakona o trgovakim drutvima propisano da glavna skuptina odluuje osobito o
upotrebi dobiti. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da glavna skuptina (osim o
dijelu dobiti o kojem sukladno odredbi lanka 220. stavak 3. Zakona o trgovakim
drutvima odluuju uprava i nadzorni odbor) odluuje o svim pitanjima koja se
odnose na upotrebu dobiti ukljuujui i odreivanje datuma dospijea isplate divi-
dende. U nadle`nosti je uprave drutva kao organa drutva koji prema van ispoljava
volju drutva da u ime drutva isplati dividendu dioniarima odnosno osobama koje
na primitak isplate dividende dioniari ovlaste. Pri tome uprava drutva moè
poduzeti samo odreene tehnike radnje potrebne za provedbu odluke glavne skup-
tine o upotrebi dobiti kojom je odreena isplata dividende kao to je npr. pozivanje
dioniara koji raspolaù dionicama na donositelja da se prijave drutvu i predoe na
uvid isprave o dionicama, odnosno da dostave kuponske arke za naplatu dividende.
Meutim, u te radnje potrebne za provedbu odluke glavne skuptine ne spada prib-
avljanje sredstava potrebnih za isplatu dividende, jer ta sredstva moraju biti na raspo-
laganju drutvu u trenutku donoenja odluke. Ovaj sud napominje da niti te radnje
potrebne za provedbu skuptinske odluke o isplati dividende ne mogu trajati
neogranieno vrijeme, ve najdulje 30 dana nakon donoenja odluke odnosno 30 dana
nakon dana kojeg je glavna skuptina odredila kao datum dospijea dividende.
Pravo na dividendu je jedno od temeljnih prava koje pripadaju dioniarima.
Obzirom da je glavna skuptina drutva donijela odluku o upotrebi dobiti kojom je
odreena isplata dividende, nitko pa ni uprava to pravo dioniarima ne moè u
nedogled uskraivati, opravdavajui se da jo nije nastupio najpogodniji trenutak za
drutvo. Ako je uprava tuènika smatrala da jo nije nastupio niti da e do naredne
glavne skuptine nastupiti najpogodniji trenutak za drutvo mogla je zajedno s nad-
zornim odborom sukladno odredbi lanka 280. stavak 3. Zakona o trgovakim
drutvima predloìti glavnoj skuptini da donese odluku da se dobit ne dijeli dion-
iarima. To uprava tuènika nije uinila, ve je iz godine u godinu predlagala zajedno
s nadzornim odborom glavnoj skuptini donoenje identine, u pogledu datuma
dospijea dividende, neodreene odluke (npr. list 106 spisa koji sadrì poziv za glavnu
skuptinu za 30. kolovoza 2003. godine). Time su dioniari onemogueni u svom
pravu na postavljanje zahtjeva upravi za isplatom dividende, ali i na podnoenje tu`be
za pobijanje odluke o uporabi dobiti (lanak 365. Zakona o trgovakim drutvima),
jer tom odlukom glavne skuptine nije odlueno da se dobit ne dijeli dioniarima.
136
Meutim, time odluka glavne skuptine nije nitava ni pobojna kako to pogreno u
svojoj àlbi smatraju tuìtelji, ve se u pogledu datuma dospijea dividende mora
primijeniti odredba lanka 105. stavak 2. Statuta tuènika po kojoj se dividenda
isplauje u roku od 30 dana od dana donoenja odluke glavne skuptine.
59.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTRAVA - OPOZlV ODLUKE GLAVNE
SKUPSTlNE O lSPLATl DlVlDENDE
52/00 i 118/03)
CIanci 220. stavak 5. i cI. 286. stavak 2. i 4.
GIavna skupstina moze, sve do zakIjucenja zapisnika sa skupstine u
smisIu cI. 286. stavak 2. i 4. ZTD-a, opozvati svoju odIuku donesenu na
istoj skupstini i zamijeniti ju drugom odIukom jer se smatra da zamijen-
jena odIuka nije pravovaIjana dok konacno nije unesena u zapisnik i dok
javni biIjeznik ne potpise zapisnik. Nakon toga gIavna skupstina ne
moze mijenjati odIuku o ispIati dividende.
Vezano uz odluku tuènika od 22. prosinca 2001. godine, o opozivu i stavljanju
izvan snage odluke o isplati dividende za 1997. i 1998. godinu, istie se da odluka
glavne skuptine obvezuje drutvo danom donoenja te je pravilno utvrdio prvostu-
panjski sud da je predmetna Odluka o isplati dividende za 1997. i 1998. godinu val-
jana i da je osnovan tu`beni zahtjev tuìtelja, sve primjenom odredbe lanka 220.
stavak 4. i lanka 223. Zakona o trgovakim drutvima. Naime, glavna skuptina
drutva moè na istoj skuptini opozvati odluku donesenu na toj skuptini, ali samo
prije nego to je zakljuen zapisnik sa te skuptine, jer se smatra da donesena odluka
jo nije postala valjana.
VTS RH, Pz-4422/02-2 o0d 8. veIjace 2005.
137
60.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTRAVA - OPOZlV ODLUKE GLAVNE
SKUPSTlNE O lSPLATl DlVlDENDE
52/00 i 118/03)
Pravo dionicara na sudjeIovanje u ispIati dobiti drustva proizIazi iz
imovinskog dionicarevog prava proistekIog iz njegovih dionica, a pravo
na ispIatu stjece kada gIavna skupstina donese, po cI. 220. ZTD-a, od-
Iuku o ispIati dobiti, odnosno dividende.
Pravo na napIatu dividende od drustva uIazi u dionicarevu imovinu, kao
trazbina, s danom kada gIavna skupstina drustva donese odIuku o is-
pIati dividende, cime dionicari postaju vjerovnici drustva pa gIavna
skupstina cini povredu odredaba cIanka 49. stavak 4. Ustava RepubIike
Hrvatske ako na nekom naknadnom zasjedanju ukine ranije donesenu
odIuku o ispIati dividende.
U odnosu na tuènikov navod iz àlbe da je tuènikova skuptina 22. prosinca 2001.
godine, dakle nakon podnoenja predmetne tu`be, stavila izvan snage odluke o isplati
dobiti za 1997. i 1998. godinu, ovaj sud napominje da ta odluka nema nikakvog utjeca-
ja na ovaj parnini postupak. Naime, neovisno o injenici da ta odluka u sudskom pos-
tupku nije proglaena nitavom, ona je nitava jer se njenim sadràjem ini povreda
propisa kojima se iskljuivo ili prete`no tite interesi vjerovnika drutva (l. 355. toka
3. ZTD). Vjerovnici drutva su u ovom sluaju dioniari drutva, meu kojima je i
tuìteljica, jer svoje pravo na isplatu temelje na ranijim skuptinskim odlukama, a propis
ija se povreda odlukom skuptine od 22. prosinca 2001. godine ini jest odredba lan-
ka 49. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 41/01 i 55/01) koja
propisuje da prava steena ulaganjem kapitala ne mogu biti umanjena zakonom, niti
drugim pravnim aktom. Zbog navedenog, odluka tuènikove skuptine od 22. prosinca
2001. godine je nitava, te se smatra kao da nije ni donesena, pa je zato pogreno
tuènikovo miljenje da ta odluka proizvodi pravni uinak. Nitavost se moè isticati
tu`bom, ali i na drugi nain, kao to to proizlazi iz odredbe lanka 357. stavak 1. ZTD.
Nadalje, prema odredbi lanka 109. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
br. 53/91, 73/91, 3/49, 7/96 i 112/99) sud na nitavost pazi po slu`benoj du`nosti. Stoga
ni eventualno podizanje tu`be za utvrenje nitavosti skuptinske odluke od 22. prosin-
ca 2001. godine nema nikakvog utjecaja na ovaj parnini postupak.
138
61.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTRAVA - PRAVO DlONlCARA DA OD
DRUSTVA ZAHTlJEVA lZVJESCE O PODAClMA U REGlSTRU DlONlCA
52/00 i 118/03)
CIanci 226. stavak 6. i 240.
Bez obzira na to tko vodi registar dionica odredenoga dionickog drust-
va dionicar moze samo od drustva zahtijevati da ga izvijesti o podacima
u registru dionica utoIiko ukoIiko se odnose na njega i o tome tko su os-
taIi imateIji i kojih dionica u drustvu.
DakIe, dionicar ne moze takve podatke tuzbom zahtijevati izravno od
druge osobe koja po naIogu dionickog drustva vodi registar dionica iIi
od Sredisnje depozitarne agencije koja vodi racune dionica pojedinih
dionicara doticnog dionickog drustva.
Napomena: Po odredbama cIanka 131. stavak 3. Zakona o trzistu vrijed-
nosnih papira (Narodne novine br. 84/02. od 17.7.2002), citat: (3)
Svakome dionicaru na njegov zahtjev izdavateIj iIi sredisnja depozitarna
agencija treba omoguciti uvid u podatke iz cIanka 125. stavka 1. ovoga
Zakona, a koji se odnose na dionicare i dionice toga izdavateIja.
Medutim, po gore izrazenom stavu suda tuzbom dionicar moze zahtije-
vati podatke samo od dionickog drustva - izdavateIja.
Iz obrazloènja citirane odluke:
Drugostupanjski sud je citiranom svojom presudom odbio tuènikovu àlbu kao
neosnovanu i potvrdio presudu Trgovakog suda u Splitu broj P-1384/2003 od 14. svib-
nja 2004.
Pobijanom prvostupanjskom presudom usvojen je tuìteljev tu`beni zahtjev pa je
naloèno tuèniku da omogui tuìtelju nesmetan uvid u registar tuènikovih dionica
te je naloèno tuèniku da naknadi parnini troak tuìtelju u iznosu od 4.960,00 kn.
Iz obrazloènja pobijane presude proizlazi da je tuìtelj dioniar dionikog drut-
va - tuènika, koji je dionice stekao od Hrvatskog fonda za privatizaciju temeljem
Zakona o pretvorbi drutvenih poduzea. Tuìtelj je od uprave drutva tuènika
pisano zatraìo da mu se dostavi izvod iz knjige dionica s popisom dioniara i brojem
dionica kojima raspolaù ili da mu se omogui uvid u registar (knjigu) dionica, a to
mu nije omogueno pa je podnio ovu tu`bu. Tuènik je osporio tu`bu i tu`beni zaht-
jev, navodei da od nadle`nih tijela Republike Hrvatske i od Sredinje depozitarne
agencije nije dobio oitovanje to se zbilo s registrom koji je vodila ovlatena tvrtka.
Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud utvrdio je tu`beni zahtjev
osnovanim te odluio kao u izreci.
Protiv navedene presude, àlbu je podnio tuènik zbog bitne povrede odredaba
parninog postupka, pogrene primjene materijalnog prava i odluke o troku spora.
139
U àlbi ponavlja ve izneseno tijekom postupka, napominjui da je tuìtelj tu`beni
zahtjev trebao postaviti prema drugom tuèniku obzirom je za tuènika registar dion-
ica vodila ovlatena tvrtka, a ne prema tuèniku. Stoga predlaè ovome sudu ukinuti
pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
U odgovoru na àlbu tuìtelj ponavlja da svoj tu`beni zahtjev temelji na odredbi l.
226. ZTD-a, koju stavak 6. i citira, te predlaè odbiti àlbu i potvrditi pobijanu pre-
sudu uz naknadu trokova za sastav odgovora na àlbu...
@alba nije osnovana...Ovaj àlbeni sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i na
zakonu osnovana.
Iz stanja spisa proizlazi da je tuìtelj kao dioniar drutva tuènika, zatraìo od
uprave da mu dostavi izvod iz knjige dionica s popisom dioniara i brojem dionica
kojima raspolaù ili da mu se omogui uvid u knjigu dionica (list 4 spisa).
Prema odredbi l. 226. st. 6. Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine
11/93, 34/99, 52/00, 118/03) svaki dioniar ima pravo zahtijevati od drutva da ga izvi-
jesti o podacima u registru dionica koji se na njega odnose i o tome tko su imatelji i
kojih dionica u drutvu. Za voenje registra dionica odgovara uprava, jer ona vodi
poslove drutva na vlastitu odgovornost, kako to propisuje odredba l. 240. ZTD-a.
Samo voenje knjige dionica moè se povjeriti strunim osobama odnosno ovlaten-
im tvrtkama izvan drutva, ali se ona uvijek vodi u ime drutva.
Slijedom navedenog, ispravno je stajalite prvostupanjskog suda kada tu`beni
zahtjev utvruje osnovanim, pravilnom primjenom odredbe lanka 226. st. 6. ZTD-a.
Neosnovan je ponovljeni tuènikov àlbeni navod da je tuìtelj trebao tu`bu
postaviti prema drugome, a ne prema njemu jer da je za tuènika registar dionica
vodila ovlatena tvrtka, a to s razloga to za voenje registra dionica odgovara uprava
drutva, bez obzira kome je povjereno samo voenje registra.
Takoer iz same zakonske odredbe l. 226. st.6. ZTD-a, jasno proizlazi da svaki
dioniar ima pravo zahtijevati od drutva da ga izvijesti o podacima u registru dioni-
ca pa se tuènikovi navodi da nema saznanja to se zbilo sa registrom dionica, ukazu-
ju neozbiljnim
140
62.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - NlSTAVOST UGOVORA O KUPNJl
VLASTlTlH DlONlCA
52/00 i 118/03)
CIanak 233. i 236.
Ugovor o kupnji vIastitih dionica, koji je skIopIjen suprotno odredbama
(pretpostavkama) cIanka 233. ZTD-a, nije pravno nistav samo zbog
suprotnosti tim odredbama, jer posIjedica nistavosti nije propisana tom,
a niti ijednom drugom odredbom ZTD-a. DakIe, odredbama cIanaka 236.
i 630. tocka 23. ZTD-a propisane su posIjedice zbog nepostivanja odred-
bi cIanka 233. stavak 1. i 2. ZTD-a, a medu njima nema posIjedice pravne
nistavosti.
Svrha pobijanja pravnih radnji po cI. 141. Stecajnom zakonu
U parnici radi pobijanja pravnih radnji sud ne odIucuje o vaIjanosti iIi o
nevaIjanosti samog pravnog posIa, vec o pravnom ucinku poduzete
pravne radnje, dakIe, samo utvrduje da je pravna radnja bez pravnog
ucinka prema stecajnoj masi. Ne radi se, dakIe, o utvrdivanju nistetnos-
ti iIi o pobojnosti konkretnog pravnog posIa (izmedu ugovornih strana)
nego se samo dokidaju ucinci toga posIa prema stecajnoj masi, nar-
avno, ako je tuzbeni zahtjev osnovan.
Svrha pobijanja pravnih radnji je potpunije namirenje vjerovnika steca-
jnoga duznika, a koji se ostvaruje razIicito: ako je nesto otudeno od
imovine treba traziti povrat otudenja, ako su treci stekIi nesto od duzni-
ka duzni su to vratiti, ako je opterecena imovina treba otkIoniti
opterecenje. lnstituti stecajnog prava, propisani su Stecajnim zakonom
i svrha im je izmedu ostaIog, zastititi imovinu stecajnog duznika koja
uIazi u stecajnu masu, ako je neopravdano otudena iIi opterecena, sve s
ciIjem ostvarenja uvjeta za sto potpunije namirenje stecajnih vjerovnika..
te Vs RH broj Revt-117/04-2 i Gzz-337/03-2 od 20.1.2005. JK.
Napomena: Prethodan stav ne odnosi se na odredbe cIanka 234. ZTD-a
koje odreduju nistavost drugih, tamo navedenih, pravnih posIova dion-
ickog drustva.
Iz obrazloènja presude VTS-a RH P`-6346/02. od 29.4.2002:
Presudom Visokog trgovakog suda Republike Hrvatske odbijena je tuìteljeva
àlba i potvrena toka 1. izreke presude Trgovakog suda u Zagrebu broj P-6971/00
od 11. lipnja 2002. kojom je odbijen tu`beni zahtjev koji je bio usmjeren na utvren-
je da su nitavi S//a;am ! 23!2!8 /a/an/a //a;|/n. ;an/ian/.m ;a|;n //aia
(|///.|.:. ;a||/a.n na ;a//n/| O//n| a!a a Za/.|a ! 23 !2 !8 a i/nm
//.!m./a |// Oi/-2054/8. /;m.1a //i/a;.n/|a 8 |a //.!|aa/.|/a /a/an/a. !/a-
/a;.n/|a c |a ////in/|a /a/an/a. / D |a ;a|!aia/.|/a. |//m S//a;amm
141
D !/a/a a|n//;|a ;a|;n //aia na i//m n.|/./n/nama / / na |/.m .
S//a;ama ;an/ia //..n/. /a/an/a O//n| a!a a Za/.|a |// Oi/-2054/8 !
23!2!8 /. Ii/ ! 28!!!6 ;a||/a.n /;m.1a //i/a;.n/|a 8 / !/a/a;.n/|a
c |//m . !/a/a;.n/| |i.;a ! //i/a;.n/|a /|a//// /a|./ ! !240 !/n/.a
8!! ;a .//.na ! 4.24263.00 ISD
Tokom 2. izreke prvostupanjske presude usvojen je tu`beni zahtjev koji je bio
usmjeren na utvrenje da su bez uinka prema steajnoj masi tuìtelja prethodno
navedeni sporazumi... na kojima se zasniva rjeenje o osiguranju Opinskog suda u
Zagrebu broj Ovr-2054/98 od 23.12.1998. te Ugovor od 23.11.1998. o zasnivanju
zalo`nog prava zakljuen izmeu prvotuènika ... kojim ugovorom vlasnik doputa
uknji`bu zalo`nog prava na svojim nekretninama...
Rjeenjem je sud odbacio tu`bu s tu`benim zahtjevom koji glasi: Nalaè se
Zemljino-knji`nom odjelu Opinskog suda u Zagrebu, da u z.k.ul.br. 3217 k.o.
Stenjevec ... uspostavi ranije zemljino-knji`nog stanje kakvo je bilo prije uknji`be
prava zaloga ... tako da se u navedenim zemljino-knji`nim ulocima brie pravo zalo-
ga...Odbaen je i podredni tu`beni zahtjev kojim se traì da je prvotuènik... duàn
tuìtelju izdati zemljino-knji`no oitovanje, podobno za upis u zemljinu knjigu,
kojim bezuvjetno doputa brisanje zalo`nog prava na tuìteljevim nekretninama...
U obrazloènju prvostupanjski sud navodi da je tu`bom tuìtelj, a temeljem
odobrenja steajnog suca sukladno odredbi l.141. st. 4. Steajnog zakona i konano
specificiranog tu`benog zahtjeva, traìo da se utvrdi da su nitavi sporazum od
23.12.1998. o osiguranju tra`bine zasnivanjem zalo`nog prava, te ugovor od
28.11.1996. zatim da su bez pravnog uinka prema steajnog masi tuìtelja sporazum
od 23.12.1998. o osiguranju tra`bine zasnivanjem zalo`nog prava, te ugovor od
23.11.1998. o zasnivanju zalo`nog prava, te da se naloì zemljino knji`nom odjelu
Opinskog suda u Zagrebu uspostavu ranijeg zemljino-knji`nog stanja kakvo je bilo
prije uknji`be prava zaloga, te da se u navedenim zemljinim knjigama brie pravo
zaloga ... Za sluaj da sud ne prihvati tu`beni zahtjev iz toke 3. tuìtelj podredno
istie eventualno kumulirani tu`beni zahtjev da je prvotuènik duàn tuìtelju izdati
zemljino knji`no oitovanje, podobno za upis u zemljinu knjigu, kojim bezuvjetno
doputa brisanje zalo`nog prava na nekretninama tuìtelja.
U tu`bi navodi kako se nad tuìteljem vodi steajni postupak otvoren rjeenjem
suda br. St-171/00 od 07.06.2000., u kojem je postupku prvotuènik ASAP steajnom
prijavom od 21.07.2000. prijavio svoju tra`binu od 4,243.000 USD, a razlunu tra`binu
razlunog vjerovnika sa pravom na odvojeno namirenje i hipotekarno zaloène
nekretnine u vlasnitvu tuìtelja kao steajnog du`nika. Ova razluna tra`bina proi-
zlazi iz ugovora od 23.11.1998. o zasnivanju zalo`nog prava zakljuenog izmeu zalo-
godavatelja... i prvotuènika ... te iz rjeenja Opinskog suda u Zagrebu broj Ovr-
2054/98 od 23.12.1998., donijetog u ovrnom postupku osiguranja temeljem
Sporazuma od 23.12.1998. o osiguranju zakljuenog na zapisniku suda izmeu prvo-
tuènika kao vjerovnika, drugotuènika ... kao du`nika i zalogodavatelja kao
zalo`nog du`nika, kojemu je odreeno osiguranje... Tuìtelj je, dakle, kao trea osoba
i zalo`ni du`nik dao hipoteku na svojim nekretninama, a radi osiguranja novanih
142
tra`bina prvotuènika ...kao vjerovniku prema drugotuèniku ...kao glavnom du`niku.
Tra`bina je ... prema glavnom du`niku osigurana tom hipotekom i temelji se na ugov-
oru od 28.11.1996. zakljuenom izmeu prvotuènika...i drugotuènika ... Dakle dru-
gotuènik je ugovorom preuzeo obvezu prema prvotuèniku, a namirenje te tra`bine
...osigurano je zalogom na poslovnom udjelu u treoj osobi (zalogodavatelju) kao i
hipotekom na nekretninama u vlasnitvu te tree osobe. Tuìtelj navodi da je vrijeme
zakljuenja spornih ugovora, drugotuènik bio lan drutva tuìtelja i vlasnik cijelog
poslovnog udjela u zalogodavatelju, a prvotuènik je od 1996.godine drào u zalogu
cijeli poslovni udjel u zalogodavatelju, i to, temeljem lanka III ugovora od
28.11.1996. i l. 2. to. 3. Anexa br. 2. od 23.12.1998., slijedom ega je mogao nadzi-
rati i pratiti financijsko zalogodavateljevo poslovanje pa je stoga prvotuèniku bilo
nu`no poznato financijsko stanje i poslovanje toga trgovakog drutva tijekom tog
razdoblja. U vrijeme zakljuenja spornih ugovora u mjesecu studenom 1998. godine i
u prosincu iste godine, zalogodavatelj (zalo`ni du`nik) je ve bio visoko zaduèno
drutvos vrlo velikim preuzetim financijskim obvezama po kreditu, a koja je okolnost
bila poznata i prvotuèniku, kao imatelju zaloga na poslovnom udjelu i drugotuèniku
kao jedinom lanu drutva.
Tuìtelj tu`bu temelji na odredbi l. 133. st. 1. Steajnog zakona - navodi se dalje u
obrazloènju - koji propisuje da je pobojna pravna radnja kojom se za tra`binu lanu
drutva daje osiguranje, ukoliko je ta radnja poduzeta unutar 5 godina (nakon novele
SZ-a Nn br. 129/00 = deset godina) prije podnoenja steajnog prijedloga i na odred-
bi l. 132. Steajnog zakona koji propisuje da je pobojna pravna radnja du`nika bez
naknade ili uz neznatnu naknadu, ukoliko je poduzeta unutar 4 godine prije pod-
noenja steajnog prijedloga. Budui je steajni du`nik poduzeo pravnu radnju bez
naknade, dakle bez odgovarajue protuinidbe, slijedom ega je steajna masa
du`nika umanjena, a time su nu`no oteeni i steajni vjerovnici. Naime, zalogoda-
vatelj je, kao trea osoba, bez naknade dao hipoteku na svojoj nekretnini kao osigu-
ranje prvotuènikove tra`bine prema drugotuèniku. Naplatni pravni posao postojao
je izmeu vjerovnika i du`nika (kupnja dionica) no zalogodavatelj nije bio sudionik
tog naplatnog pravnog posla, nego posebnim pravnim poslom, davanjem hipoteke,
poduzeo pravnu radnju bez naknade slijedom ega je on bio sudionikom samo tog
besplatnog pravnog posla, jer temeljem pobijenog ugovora i sporazuma nije stekao
nikakva, niti imovinska prava, a niti koristi, ve je samo preuzeo obvezu, i to obvezu
trpjeti namirenje tue tra`bine na svojoj imovini. Stoga navedene radnje zasnivanja
hipoteke predstavljaju pravne radnje du`nika bez naknade.
Tuìtelj traì utvrenje nitavosti sporazuma od 23.12.1998. i ugovora od
28.11.1996. iz razloga to je ASAP protiv tuìtelja pokrenuo ovrni postupak Ovrv-
2247/00, u kojem je doneseno rjeenje o ovrsi temeljem ovdje pobijanog sporazuma
konstatiranog na zapisniku suda 23.12.1998., kako ovaj sporazum ima snagu sudske
nagodbe, temeljem tog ovrnog Sporazuma sud je donio rjeenje o ovrsi suglasno
izriitoj odredbi l. 267. st. 1. OZ-a, stoga tuìtelj moè isticati apsolutnu nitavost citi-
ranog ugovora i sporazuma (kao ovrne isprave u gore navedenom ovrnom postup-
ku), sve pozivom na odredbe l. 103. i 104. ZOO-a, te odredbe l. 233. i 234. Zakona
o trgovakim drutvima. Smatra da je ugovorom od 28.11.1996. ugovorena pravno
143
nedoputena inidba - prodaja dionica zabranjena ZTD-om, ostvarenje koje tra`bine
je osigurano sporazumom od 23.12.1998. Tuìtelj napominje da se tokama 1. i 2. peti-
ta tu`be pobijaju razliiti ugovori, odnosno isti je samo sporazum od 23.12.1998., ali
po razliitoj pravnoj osnovi i sa razliitim pravnim posljedicama, a glede ovrnog pos-
tupka odnosno steaja, pa napominje da zahtjev iz toke 2. nije konzumiran zaht-
jevom iz toke 1. petita tu`be.
Pored tu`be tuìtelj je podneskom od 04. 01. 2001. stavio za donoenje privremene
mjere...
U odgovoru na tu`bu prvotuènik se protivi tu`bi i tu`benom zahtjevu... istie kako
za pobijanje pravnih radnji steajnog du`nika obzirom da tuìtelj temelji tu`bu na
odredbi l.132. i 133. Steajnog zakona, bila je potrebna pretpostavka saznanja o sol-
ventnosti du`nika napominjui da je tuìtelj u vrijeme poduzimanja pravnih radnji bio
solventna firma. Prvotuènik smatra da tuìtelj pogreno tumai odredbu l. 133.
Steajnog zakona, kojeg treba povezati s odredbom l. 408. ZTD-a prema kojem
zajam kojim se nadomjeta kapital i zajam koji lan d.o.o.-a daje drutvu, a radi se
dakle o odnosu lana drutva i drutva. Dalje navodi da prvotuènik nije bio sudionik
besplatnog pravnog posla, ve sudionik u postupku osiguranja koji nije nikad pravna
radnja uz naknadu. Prvotuènik stavlja prigovor stvarne nadle`nosti Trgovakog suda
obzirom da je predmet spora ovrni sporazum stranaka koji ima snagu ovrne sudske
nagodbe. Istie kako tuìtelj niim nije dokazao osnovanost svojih tvrdnji da bi dolo
do oteivanja vjerovnika, kao to nije dokazao da je steajni du`nik namjerno
svakom pojedinom vjerovniku nanio tetu zakljuenjem ovih ugovora. Dalje napom-
inje da prvotuènik nije vjerovnik steajne mase tuìtelja te u tom sluaju ne moè biti
rijei o pogodovanju vjerovnika te da e se tek kad se pristupi diobi steajne mase i
namirenju vjerovnika, dokazati da e doi do oteenja vjerovnika.
Drugotuènik istie prigovor promaene pasivne legitimacije napominjui da
tuìtelj nema nikakvog pravnog interesa niti oekuje bilo kakvu pravnu korist od tako
postavljenog deklaratornog tu`benog zahtjeva. Drugotuènik istie prigovor pro-
maene pasivne legitimacije te zbog toga osporava u cijelosti osnovanost tu`be i
tu`benog zahtjeva i predlaè u odnosu na drugotuènika odbiti tu`bu u cijelosti.
Navodi kako se tu`ba radi pobijanja pravnih radnji podnosi protiv osobe prema kojoj
je pravna radnja poduzeta pa smatra da je potrebno utvrditi u iju je korist tuìtelj
(zalogodavatelj) zaloìo svoje nekretnine i jedino ta osoba moè biti pasivno legitimi-
rana, a nikako drugotuènik koji je dodue bio sudionik pri zasnivanju zalo`nog prava,
ali ne u svojstvu zalogoprimatelja jer zalog nije ustanovljen u njegovu korist ve u svo-
jstvu du`nika. Dalje istie da se tra`bina prvotuènika prema drugotuèniku sastoji od
obveze drugotuènika da od prvotuènika otkupi dionice iji je emitent drugotuènik
za cijenu od 4,243.000 USD, dakle od prava da od drugotuènika zahtjeva zakljuen-
je ugovora o prijenosu dionica, koji ugovor nikad nije zakljuen te prvotuènik jo uvi-
jek ima te dionice drugotuènika, pa prvotuènik nema dospjelu novanu tra`binu od
drugotuènika u iznosu od 4,243.000 USD. Stoga drugotuènik smatra da rjeenje o
osiguranju kojim je sud odredio uknji`bu zalo`nog prava na nekretninama tuìtelja, a
u korist prvotuènika nije na zakonu osnovano jer, u koliziji s odredbom l. 263. st. 1.
OZ-a i l. 264. st. 1. OZ-a. Te odredbe dozvoljavaju uknji`bu prava zaloga samo radi
144
osiguranja novane tra`bine dok pravo na zakljuenje Ugovora o prijenosu dionica
nije novana tra`bina. Drugotuènik priznaje kako nije mogao zakljuiti ugovor kojim
bi stekao vlastite dionice obzirom na odredbu l. 233. ZTD-a, stoga takav Ugovor nije
zakljuen. Kako je takvo stjecanje vlastitih dionica nedoputeno, smatra da je i obveza
drugotuènika iz ugovora od 28.06.1996. i anexa od 23.11.1998. - nitava. Glede
postavljenog tu`benog zahtjeva za utvrenjem nitavosti ugovora od 28.11.1996. i
Sporazuma od 23.12.1998. drugotuènik priznaje da je takav tu`beni zahtjev osnovan.
Na temelju provedenog dokaznog postupka, a pogotovo uvidom u ugovor o zasni-
vanju zalo`nog prava od 23.11.1998... sud nalazi da tu`beni zahtjev treba odbiti.
Uvidom u navedene akte je ut vreno da je drugotuènik ACM preuzeo obvezu
prema prvotuèniku ASAP-u, ije je namirenje tra`bine, osigurano zalogom na
poslovnom udjelu u treoj osobi, dakle, ACM-RIS d.o.o. i hipotekom na nekretnina-
ma u vlasnitvo ACM-RIS ...
Iz Ugovora o kreditu od 06.02.1996. (list 184 spisa), na kojeg se poziva i tuènik,
zakljuenog izmeu ACM kao korisnika kredita i AGRI SEED AGRICULTURAL
PRODUCTS LIMITED kao kreditora, slijedi da je korisnik kredita uzeo od kredito-
ra iznos od 6,000.000,00 DEM. Dodatkom tog ugovora o kreditu od 06.02.1996. (list
186 spisa), iste ugovorne strane, dana 07.03.1997. odreuju smanjenje kredita na
5,913.498,00 DEM. Predmetne ugovore zakljuili ACM i AGRI SEED AGRICUL-
TURAL PRODUCTS LIMITED, pa se isti ugovori ne odnose ni u emu na tuìtel-
ja, odnosno njegova prednika. Slijedom navedenog sud je zakljuio da naprijed nave-
deni ugovori nisu ni u kakvoj vezi sa pravnim radnjama koje tuìtelj pobija. Naime, iz
sporazuma i ugovora o zasnivanju zalo`nog prava od 23.11.1998. jasno slijedi da se
osigurane tra`bine prvotuènika prema drugotuèniku u iznosu od 4.243,000 USD,
koji iznos predstavlja kupovnu cijenu za 12.940 dionica koje se drugotuènik obvezao
kupiti od prvotuènika. Ovdje se radi o tu`bi radi pobijanja pravnih radnji steajnog
du`nika, koja je tu`ba podnesena sukladno odredbi l. 141. st. 4. Steajnog zakona
(NN 44/96, 29/99, 129/00) uz odobrenje steajnog suca te nema roka radi upuivanja
u parnicu pa nema niti prekluzije rokova kako to istie prvotuènik. Naime, prema
odredbi l.141. st.2. Steajnog zakona tu`ba za pobijanje pravnih radnji steajnog
du`nika moè se podnijeti u roku od 2 godine od otvaranja steajnog postupka, a
najkasnije do zakljuenja steajnog postupka, pa kako je tu`ba podnesena dana 29.
12. 2000, a steaj je otvoren 07. 06. 2000. to je tu`ba podnesena u roku.
Meutim tuènikov prigovor glede tra`bine je u redu, jer je prvotuènik traìo
razluno pravo na nekretninama upisanim u zemljine knjige i nije se trebao prijaviti
u steaj, o razlunom pravu upisanom u zemljine knjige sud ne odluuje, ali steajni
upravitelj moè ustati ovakvom tu`bom radi pobijanja pravnih radnji kojom se zapra-
vo razluno pravo osporava. Tuènik moè provoditi ovrhu, a tuìtelj istu ne moè
onemoguiti zatraènom privremenom mjerom ve institutima Ovrnog zakona pa
privremena mjera nije doputena, stoga je tuìtelj povukao prijedlog za izdavanje
privremene mjere, emu se punomonik drugotuènika nije protivio.
Predmet ovog spora je pobijanje pravnih radnji steajnog du`nika, za koje je
suenje stvarno nadleàn trgovaki sud pa je prigovor stvarne nenadle`nosti neosno-
van. Naime, odredbom lanka 19. st.2. Zakona o sudovima (NN 3/94, 100/96)
145
propisano je da trgovaki sudovi sude u svim sporovima u kojima se kao stranke
pojave pravne osobe nad kojima je otvoren postupak steaja, bez obzira na svojstvo
druge strane i vrijeme pokretanja steajnih sporova te svih sporova povodom steaja.
Prigovor promaene pasivne legitimacije u odnosu na drugotuènika, neosnovan je
iz razloga to je drugotuènik sukontrahent pobijanog sporazuma te su jedinstveni
suparniari glede pobijanja sporazuma u pravnoj zajednici, a tuìtelj osnovano tuì i
drugotuènika. Za legitimaciju u konkretnom sluaju dovoljno je da je on po takvoj
radnji sudjelovao da bez njegova sudjelovanja, njeni pravni uinci ne bi nastupili, a
nesporno je utvreno da je i drugotuènik sudionik spornih pravnih radnji pa je suk-
ladno tome i pasivno legitimiran.
Pravnu osnovu tu`benog zahtjeva iz toke 2. petita tu`be tuìtelj temelji na odred-
bi l. 132. Steajnog zakona iz razloga to je pravna radnja du`nika bez naknade
budui je steajni du`nik poduzeo radnju bez odgovarajue protuinidbe, a slijedom
ega je steajna masa du`nika umanjena pa su time i nu`no oteeni i steajni
vjerovnici.
Naime, ACM-RIS je kao trea osoba dala zalog na svojoj nekretnini, a radi osigu-
ranja ASAP-ove tra`bine prema ACM-u, a da nije stekao nikakvu korist. Kako je iz
pobijanog sporazuma jasno razvidno da je pravni prednik dopustio zasnivanje
zalo`nog prava radi osiguranja tue tra`bine odnosno duga, a da pri tom nije ostvario
nikakvu korist, nesporno je da se radi o pravnoj radnji bez naknade iz l. 132.
Steajnog zakona. Svrha pobijanja pravnih radnji je potpunije namirenje vjerovni-
ka, a koji se ostvaruje razliito: ako je neto otueno od imovine treba traìti povrat
otuenja, ako su trei stekli neto od du`nika du`ni su to vratiti, ako je optereena
imovina treba otkloniti terete. Instituti steajnog prava, propisani su Steajnim
zakonom i svrha im je izmeu ostalog, zatititi imovinu steajnog du`nika koja ulazi u
steajnu masu, ako je neopravdano otuena ili optereena, sve s ciljem ostvarenja
uvjeta za to potpunije namirenje steajnih vjerovnika.
Ugovor o zasnivanju zalo`nog prava i sporazum zakljueni su dana 23. 11. 1998., a
prijedlog za otvaranje steajnog postupka zaprimljen je na ovome sudu 26. 04. 2000.
to je ispunjen i drugi uvjet predvien odredbom l. 132. Steajnog zakona, koji
propisuje da se pravna radnja du`nika bez naknade ili uz neznatnu naknadu moè
pobijati, osim ako je poduzeta 4 godine prije podnoenja prijedloga za otvaranje
steajnog postupka, a pravne radnje su poduzete godinu i pol prije pokretanja stea-
jnog postupka, dakle unutar traènog roka od 4 godine. Pogreno prvotuènik smatra
da se na ovaj sluaj ne odnosi odredba 1. 132. Steajnog zakona ve da bi se ovdje
eventualno radilo o primjeni odredbe l. 128. Steajnog zakona, koji propisuje rok od
3 mjeseca prije podnoenja prijedloga za otvaranje steaja, a koji je rok istekao znat-
no prije otvaranja pa stoga radnje nisu pobojne. Nesporno je da je tuìtelj pobijane
ugovore zakljuio kao zalo`ni du`nik to jest da je svojom nekretninom jamio
vjerovniku, ovdje prvotuèniku, za obveze tree osobe du`nika ovdje drugotuènika.
Dakle tuìtelj dozvoljava zasnivanje hipoteke na svojoj nekretnini, radi osiguranja
ASAP-ove tra`bine koju on ima prema ACM-u, a da ASAP ne daje nita za osiguranje
svog vlastitog duga, dok ACM-RIS daje svoju nekretninu i za uzvrat ne dobiva nita
146
niti stjee kakvu korist, samo preuzima obvezu prema ASAP-u. Kako dakle osim
preuzete obveze, tuìtelj nije stekao nikakvu korist pa je to upravo pravna radnja bez
naknade. Kako je dakle poduzimanje takve pravne radnje bez naknade evidentno ilo
na tetu tuìtelja odnosno steajnog du`nika jer je dolo do umanjenja imovine
tuìtelja odnosno sada steajne mase pa se uzrona veza izmeu pobijane pravne rad-
nje i umanjenja imovine tuìtelja se sastoji u injenici da bi namirenje vjerovnika da
radnja nije bila poduzeta, bila uspjenija, jer bi zaloèna nekretnina, da nema
hipoteke, ula u steajnu masu. Dakle pobijani Ugovor i Sporazum jesu pravna radn-
ja kojom je tuìteljev prednik dopustio zasnivanje hipoteke radi osiguranja tue
tra`bine odnosno duga, a da pri tom nije ostvario nikakvu korist, te je nedvojbeno
utvreno da se ovdje radi o pravnoj radnji bez naknade, pa je tu`beni zahtjev valjalo
usvojiti te je odlueno kao u toki II. izreke.
Kako je povodom te radnje donijeta ovrna isprava i hipoteka je upisana u
zemljinu knjigu to je prvotuènik pokrenuo nezakonitu ovrhu radi naplate na teret
te imovine, ta nekretnina bi inae ulazila u steajnu masu i sluìla namirenju steajnih
vjerovnika, to je sasvim logino da su pobijanom radnjom oteeni vjerovnici slijedom
ega je ispunjena i odredba l. 127. Steajnog zakona.
Kako u parnici radi pobijanja pravnih radnji sud ne odluuje o valjanosti ili o neval-
janosti samog pravnog posla, ve o pravnom uinku poduzete pravne radnje, dakle,
samo utvruje da je pravna radnja bez pravnog uinka prema steajnoj masi to je
tuìtelj i zatraìo utvrenje nitavim ugovora od 28.11.1996. i sporazuma od 23. 11.
1998. koji ugovor pobija po razliitoj pravnoj osnovi pozivajui se na odredbe ZOO-
a i ZPP-a i sa razliitim pravnim posljedicama. Tuìtelj ima pravni interes kada traì
da se utvrdi nitavim ugovor od 28. 11. 1996. i sporazum od 23. 12. 1998. iz razloga to
je ASAP protiv tuìtelja pokrenuo ovrni postupak Ovr-2247/00, u kojem je Opinski
sud donio rjeenje o ovrsi temeljem pobijenog sporazuma konstatiranog na zapisnik
Opinskog suda od 23. 12. 1998., koji ima snagu sudske nagodbe. Temeljem tog
ovrnog sporazuma sud je donio rjeenje o ovrsi suglasno izriitoj odredbi l. 267. st.
1. Ovrnog zakona. Tuìtelj moè isticati apsolutnu nitavost ugovora i sporazuma kao
ovrne isprave, a pozivajui se na odredbu l. 103. i 104. ZOO-a i odredbi l. 233. i l.
234. Zakona o trgovakim drutvima. Ugovorom od 28.11.1996. ugovorena je pravno
nedoputena inidba koja se ogleda u injenici da je stjecanje vlastitih dionica u
naelu zabranjeno, a moè se stjecati samo u sluajevima predvienim odredbom l.
233. ZTD-a. Odredbom l. 233. ZTD-a odreeno je kada drutvo moè stjecati
vlastite dionice, a kako u konkretnom sluaju stjecanje dionica nije uinjeno u
skladu s tom odredbom, radi se o nedoputenoj inidbi, ali zbog toga ugovor ipak nije
nitav jer samo pozivanje na odredbu l. 233. ZTD-a ne znai da je ugovor zakljuen
protivno toj odredbi nitav jer tuìtelj nije dokazao i druge razloge za nitavost ugov-
ora, npr. da li je poduzetom radnjom dolo do smanjenja temeljnog kapitala drutva
ili rezervi koje se ne smiju koristiti za plaanje dioniarima itd. Sama radnja je
mo`da nedoputena, ali uinke koje bi ona proizvela tuìtelj nije dokazao, ne znai
nu`no da je ugovor nitav u smislu odredbi l. 103. ZOO-a. Stoga je odlueno kao u
toki I. izreke.
Glede pak sporazuma za kojeg tuìtelj traì da se utvrdi nitavim (toka I. petita
147
tu`be), a u toki II. da zasnivanje zalo`nog prava nema uinka prema steajnoj masi,
dakle da tra`bina postoji, ali se ne moè odvojeno namiriti iz zaloène nekretnine, dva
su kontradiktorna zahtjeva i tuìtelj se morao opredijeliti za jedan od njih, a ne
postaviti zahtjev za nitavost i pobijanje. Kako tuìtelj zapravo ima odobrenje stea-
jnog suca podnijeti tu`bu za pobijanje pravnih radnji temeljem odredbi l. 141.
Steajnog zakona oito je tu`ba bila usmjerena u tom pravcu.
Budui je o sporazumu kao radnji steajnog du`nika ve donesena odluka kojom
se utvruje da je ista bez pravnog uinka prema steajnoj masi to odluku o sporazu-
mu, iz petita tu`be toke I. tuìtelja je valjalo odbiti i s tim dijelom tu`benog zahtjeva,
iz ve gore navedenih razloga, odlueno je kao u to. I. izreke. Tu`bom za pobijanje
pravnih radnji moè se zahtijevati utvrenje da je pobojna radnja bez uinka prema
steajnoj masi i da je protivna strana du`na vratiti u steajnu masu sve imovinske
koristi steene na osnovi pobijane radnje u smislu odredbe l. 141. st. 5. Steajnog
zakona. Kumuliranje nekih drugih zahtjeva nije valjano stoga to postupak upisa u
zemljine knjige je izvanparnini postupak pa po prirodi stvari nije mogue kumulirati
prijedlog za upis u zemljine knjige i tu`beni zahtjev. Prema odredbi l. 30. st. 1.
Zakona o zemljinim knjigama knji`ni su upisi: uknji`ba, zabilje`ba i predbilje`ba.
Brisanje zaloga vri se po odredbama izvanparninog postupka i u tom postupku.
Zalogom koji se zabiljeàva, ne vre se promjene u zemljinim knjigama ve
uknji`bom i predbilje`bom, pa bi onda bila doputena samo brisovna tu`ba sukladno
l. 129. Zakona o vlasnitvu, to u ovom sluaju nije traèno (traì brisanje hipoteke
na teretovnici C, a to je izvanparnini postupak). Pogreno tuìtelj smatra da je
posljedica pobijanja pravne radnje prestanak zalo`nog prava. Promjene u zemljinim
knjigama vre se upisom prestanka zalo`nog prava, kako ovdje tuìtelj traì brisanje
prava zaloga, nije se moglo udovoljiti zahtjevu tuìtelja iz ve gore navedenih razloga,
stoga je tu`bu sa tu`benim zahtjevom toke III. petita tu`be valjalo odbaciti. I podred-
no postavljen zahtjev iz istih se razloga - odbacuje pa je odlueno kao u toki IV.
izreke.
Protiv ove presude i rjeenja àle se tuìtelj i tuèni...
Tuìteljeva àlba nije osnovana, dok je tuènikova àlba osnovana...
Glede tuìteljeve àlbe iz razloga koji se odnose na toku 1. izreke presude, a
kojom je odbijen tu`beni zahtjev za utvrenjem nitavosti sporazuma od 23. 12. 1998.
àlbeni sud nalazi da je tuìtelj postavio dva tu`bena zahtjeva koja se meusobno
iskljuuju, odnosno koja su kontradiktorna. Ispravan je zakljuak prvostupanjskog
suda da tuìtelj ima odobrenje steajnog suca za podnoenje tu`be za pobijanje
pravnih radnji temeljem odredbi l. 141. st. 4. Steajnog zakona, a nije imao odobren-
je za utvrivanje da su sporazum i ugovor nitavi. Oba se tu`bena zahtjeva odnose i
na sporazum od 23. 12. 1998. i ugovor o zasnivanju zalo`nog prava od 23. 11. 1998.
Ovdje ipak nije rije o kumulaciji tu`benih zahtjeva, ve alternativno postavljenim
tu`benim zahtjevima. Naime, tuìtelj je ovlaten traìti samo to da je pravna radnja
bez uinka prema steajnoj masi, a nije ovlaten traìti da je pravna radnja nitava
(vidi list 6 spisa). O alternativnoj mogunosti sud ne moè ni raspravljati ni odluivati
pa ni ulaziti u ocjenu njene adekvatnosti. Prema tome ovdje nema kumulacije
148
tu`benih zahtjeva. Kako je sud prihvatio da je pobojna radnja bez uinka prema stea-
jnoj masi i da je protivna strana du`na vratiti u steajnu masu sve imovinske koristi
steene na osnovu tog sporazuma time je iscrpljena mogunost odluivanja prvostu-
panjskog suda pa on nije imao ovlatenja uputati se u raspravljanje je li navedeni spo-
razum nitav, a u smislu odredaba l. 233. i 234. Zakona o obveznim odnosima (NN
53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99).
Glede navoda àlbe da je prvostupanjski sud pogreno odbacio tu`bu u to. III. i
IV. izreke rjeenja temeljei svoju odluku na stavu da kumuliranje nije valjano, jer je
postupak upisa u zemljinu knjigu izvanparnini postupak te da bi u konkretnom
sluaju bila doputena brisovna tu`ba, àlbeni sud prihvaa navode prvostupanjskog
suda. Prvostupanjski sud nije odbacio tu`beni zahtjev ve je odbacio tu`bu. Takoer
netoni su navodi àlitelja da on nije traìo da se naloì Zemljino-knji`nom odjelu
Opinskog suda u Zagrebu uspostava ranijeg zemljino-knji`nog stanja jer se takvo
proirenje tu`be nalazi na listu 33 spisa. I ovaj sud smatra da u ovom sluaju nije
mogua objektivna kumulacija jer nisu ispunjene minimalne objektivne pretpostavke
za dopustivost kumulacije, tj. da je za sve kumulirane zahtjeve stvarno nadleàn isti
sud i da je odreena ista vrsta postupka. (l 188. st. 1. ZPP). Kako u ovom sluaju nije
rije o istoj vrsti postupka jer je u jednom zahtjevu predvien parnini postupak, a u
drugom se zahtjevu radi o izvanparninom postupku, to je prvostupanjski sud donio
ispravnu odluku.
@albeni sud, meutim, nalazi da je àlba prvotuènika osnovana. Ova se àlba
odnosi na toku II. izreke presude. Nije jasno na temelju ega smatra prvostupanjski
sud da je u ovom sluaju rije o pravnim radnjama bez naknade ili uz neznatnu
naknadu iz l. 132. Steajnog zakona (NN br. 44/96, 29/99 i 129/00, dalje SZ), a ne o
tzv. kongruentnom namirenju iz l. 128. SZ. U prvom sluaju pobija se pravna radnja
koju je du`nik poduzeo u posljednjih etiri godina prije podnoenja prijedloga za
otvaranje steajnog postupka, a u drugom sluaju ako je poduzeta u posljednja tri
mjeseca prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka. Sud tvrdi da je
steajni du`nik poduzeo radnju bez odgovarajue protuindbe, a slijedom ega je
steajna masa du`nika umanjena pa su time i nu`no oteeni i steajni vjerovnici.
Naime, tuìtelj je kao trea osoba dala zalog na svojoj nekretnini radi osiguranja prvo-
tuènikove tra`bine prema drugotuèniku, a da pri tome nije stekao nikakvu korist.
Prema tome, sud smatra da se na ovaj sluaj ne odnose odredbe SZ o kongruentnom
namirenju, iako to niim ne obrazlaè. Prema l. 128. st. 1. SZ pobojne su pravne rad-
nje kojima se vjerovniku daje ili omoguava namirenje na nain i u vrijeme u skladu
sa sadràjem njegova prava. Kako je oito da se vjerovnikovo pravo temelji na spo-
razumu zakljuenom pred sudom u smislu l. 263. Ovrnog zakona to nije jasno zato
prvostupanjski sud smatra da nije rije o kongruentnom namirenju.
Sve kada bi bili toni navodi prvostupanjskog suda da je rije o pravnim radnjama
bez naknade ili uz neznatnu naknadu, pored uvjeta iz l. 132. SZ valja ispitati jesu li
ispunjeni opi uvjeti iz l. 127. SZ a to su da se remeti ujednaeno namirenje vjerovni-
ka (oteuje vjerovnika) odnosno je li rije o radnji kojom se pojedini vjerovnici stavl-
jaju u povoljniji poloàj (pogodovanje vjerovnika). Kako je rije o sporazumu i ugov-
oru o zasnivanju zalo`nog prava nije vidljivo na koji su nain oteeni vjerovnici,
149
odnosno na koji su nain pojedini vjerovnici stavljeni u povoljniji poloàj. Ovo pogo-
tovu kad se zna da samim zasnivanjem zalo`nog prava nije nitko oteen, nego bi
mogao biti oteen tek kad bi se zalo`no pravo pokualo realizirati. Napominje se da
u ovom lanku SZ nije rije o oteenju du`nika ve vjerovnika i nije rije o uman-
jenju steajne mase du`nika.
Prema tome, ovaj sud nalazi da su poinjene bitne povrede postupka iz l. 354. st.
13. ZPP-a tj. da izreka presude proturijei razlozima presude, a i ti su razlozi nejasni
i proturijeni. Stoga e prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ukloniti navedene
bitne povrede postupka ustanoviti je li se pobija kongruentno namirenje vjerovnika
ili je rije o pobijanju pravnih radnji bez naknade ili uz neznatnu naknadu, zatim e
ispitati jesu li ispunjeni uvjeti iz l. 127. SZ, tj na koji je nain i konkretno sklapanjem
ugovora i sporazuma o zasnivanju zalo`nog prava remeeno ujednaeno namirenje
vjerovnika, odnosno jesu li i na koji nain vjerovnici oteeni ili na koji su nain poje-
dini vjerovnici stavljeni u povoljniji poloàj...
VTS RH, Pz-6346/02. od 29. travnja 2002.
63.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTRAVA - POBlJANJE ODLUKE NADZORNOG
ODBORA O OPOZlVU PREDSJEDNlKA UPRAVE DlONlCKOG DRUSTVA
52/00 i 118/03)
Ako opozvani cIan iIi predsjednik uprave dionickog drustva svojom
tuzbom protiv drustva zahtijeva utvrdenje nistavosti odIuke nadzornog
odbora o opozivu njegova imenovanja na tu duznost onda sud ne moze
donijeti odIuku kao da se radi o pobijanju odIuke nadzornog odbora o
opozivu zbog toga sto je donesena bez vaznog razIoga. Kada je po cI.
244. stavak 2. ZTD-a odIuka o opozivu cIana iIi predsjednika uprave
donesena bez vaznog razIoga radi se o pobojnoj, a ne o nistavoj odIuci.
Iz obrazloènja:
Pravilno je, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud zakljuio da se u ovom
sluaju ne radi o nitavoj odluci o opozivu tuìtelja s du`nosti predsjednika tuènikove
uprave, jer je takvu odluku donio za to ovlateni organ drutva - nadzorni odbor, na
svojoj sjednici na kojoj su prisustvovali svi njegovi lanovi, a odluka je donesena
jednoglasno.
Iako se razlozi, koje tuìtelj navodi u tu`bi, odnose na pobijanje odluke tuèniko-
va nadzornog odbora o opozivu tuìtelja s du`nosti predsjednika tuènikove, u smis-
lu lanka 244. stavak 2. ZTD-a, te iako je prethodno proveo dokazni postupak i utvr-
dio da je postojao vaàn razlog za opoziv tuìtelja s navedene du`nosti, pravilno je
prvostupanjski sud zakljuio da nije mogao donijeti odluku kao da se radi o tu`bi i
150
tu`benom zahtjevu radi pobijanja jer je tuìtelj tu`bom zahtijevao utvrenje nitavosti
navedene odluke nadzornog odbora. To zbog toga to je sud duàn i smije suditi u
granicama postavljenog tu`benog zahtjeva kojeg je odredio sam tuìtelj.
U situaciji kada bi se radilo o tu`bi radi pobijanja odluke, sud bi bio ovlaten pobi-
janu odluku utvrditi nitavom, ako bi za to utvrdio pretpostavke, jer na nitavost sud
pazi po slu`benoj du`nosti, ali ne i obrnuto...
Prema obrazloènju navedene presude, iako je prethodno utvrdio postojanje
va`nog razloga za opoziv tuìtelja s du`nosti predsjednika uprave tuènika, tuìtelj u
tu`bi ne traì ocjenu zakonitosti odluke o opozivu imenovanja da se isto oglasi
nevaèim, ve traì utvrenje nitavom predmetne odluke iz razloga to ona ne
sadrì va`ne razloge za opoziv, pa kako je odluka o opozivu donesena u valjanom pos-
tupku, na sjednici Nadzornog odbora, te su za nju glasali svi lanovi Nadzornog odb-
ora i sadrì vaàn razlog za opoziv imenovanja, zakljueno je da je zahtjev za utvren-
je nitavosti takve odluke neosnovan. Takoer je navedeno da se svi razlozi - na koji-
ma tuìtelj temelji svoj tu`beni zahtjev i na koje se poziva u tu`bi - odnose na utvren-
je nevaljanosti odluke o opozivu, a da o nevaljalosti odluke o opozivu sud nije bio
ovlaten odluivati jer mora suditi u okviru zahtjeva kojeg je postavio tuìtelj, a to je
utvrivanje nitavosti predmetne odluke.
Navedenu presudu àlbom pobija tuìtelj zbog bitnih povreda odredaba parninog
postupka, pogrene primjene materijalnog prave, te zbog pogreno i nepotpuno
utvrenog injeninog stanja. Smatra pogrenim utvrenje suda prema kojem su
zakljuci i preporuke Vlade Republike Hrvatske bili osobito vaàn razlog za donoen-
je odluke o opozivu imenovanje tuìtelja sa du`nosti predsjednika uprave tuènika,
imajui u vidu namjeravanu konsolidaciju tuènika, te istie da u konkretnom sluaju
nije postojao vaàn razlog za opoziv lana uprave, u smislu odredbe lanka 244. stavak
2. Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99 i 52/00, nas-
tavno: ZTD), a to, prema njegovom miljenju, potvruju i iskazi sasluanih svjedoka,
lanova Nadzornog odbora tuènika. Dodaje da se sud u svojoj odluci poziva i na izv-
jee uprave i Nadzornog odbora tuènika o poslovanju za 2000. i 2001. godinu, koji
dokaz je izveden po slu`benoj du`nosti, uvidom u zbirku isprava registarskog suda, ali
da strankama nije dana mogunost da se o istima izjasne, to prema njegovom mil-
jenju predstavlja bitnu povredu odredaba parninog postupka. Navodi da bitna povre-
da odredaba parninog postupka postoji i jer sud o sadràju zapisnika sa 9. sjednice
Nadzornog odbora tuènika od 27. studenog 2000. godine navodi da su u istome nave-
deni razlozi za opoziv tuìtelja, koji su tada i priopeni tuìtelju, ali istie da se u nave-
denom zapisniku ne spominju zakljuak Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog fonda
za privatizaciju, kao ni njihove preporuke. Dodaje, takoer, da na navedenoj sjednici
nije donesena odluka o opozivu tuìtelja, nego o razrjeenju lanova uprave. Nadalje,
smatra neosnovanim obrazloènje suda prema kojem je tuìteljev zahtjev odbijen
zbog toga to je tuìtelj traìo utvrenje nitavosti, a trebao je traìti ponitenje odluke
o opozivu, jer da se radi o pobojnoj, a ne nitavoj odluci. Navodi, naime, da je podnio
tu`beni zahtjev radi utvrenja nitavosti odluke o opozivu, ali da je u samoj tu`bi na
nekoliko mjesta naveo da se radi o nevaljanosti, zbog nepostojanja va`nog razloga za
opoziv. Budui da se u obrazloènju tu`be navodi da nisu postojali va`ni razlozi za
151
opoziv, a to prema shvaanju suda nije osnova za traènje utvrenja nitavosti, tuìtelj
smatra kako ga je trebalo, pozvati da ispravi tu`bu, pod prijetnjom odbaaja. Smatra
neosnovanim i zakljuak suda kako tuìtelja nije mogue ponovno imenovati na
du`nost predsjednika uprave, jer takvog mjesta vie nema. Tuìtelj, naime, navodi da
ima pravo traìti vraanje na du`nost koju je obavljao prije spornog opoziva, odnos-
no na du`nost predsjednika uprave, a kako postoji mogunost da u vrijeme pravo-
monosti presude ve istekne mandat na koji je tuìtelj imenovan lanom uprave i
predsjednikom, dodaje da je postavljen i zahtjev da se tuèniku naloì imenovanje
tuìtelja na du`nost sa koje je opozvan. Predlaè ukidanje pobijane presude i vraan-
je predmeta prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
U odgovoru na àlbu tuènik predlaè odbijanje àlbe kao neosnovane. @alba nije
osnovana...
Naime, pravilno je, prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud zakljuio da se u
konkretnom sluaju ne radi o nitavoj odluci o opozivu tuìtelja s du`nosti predsjed-
nika uprave tuènika, jer je takvu odluku donio za to ovlaten organ u drutvu
Nadzorni odbor, na svojoj sjednici, na kojoj su prisustvovali svi lanovi Nadzornog
odbora, a odluka je donesena jednoglasno.
Iako se razlozi koje tuìtelj navodi u tu`bi odnose na pobijanje odluke Nadzornog
odbora tuènika o opozivu tuìtelja sa du`nosti lana uprave tuènika, u smislu
odredbe lanka 244. stavak 2. ZTD-a, te iako je prethodno proveo dokazni postupak i
utvrdio da je postojao vaàn razlog za opoziv tuìtelja sa du`nosti lana uprave
tuènika, pravilno je zakljuio prvostupanjski sud da nije mogao donijeti odluku kao
da se radi o tu`bi radi pobijanja, budui da je tuìtelj tu`bom traìo utvrenje nitavosti
odluke Nadzornog odbora, a sud je duàn suditi u granicama postavljenog tu`benog
zahtjeva kojeg je odredio sam tuìtelj. U situaciji kada se radi o tu`bi radi pobijanja
odluke, sud je ovlaten, takvu odluku utvrditi nitavom, ako bi za to postojale pret-
postavke, jer na nitavost sud pazi po slu`benoj du`nosti, ali ne i obratno. Iako je iz
zapisnika sa sjednice Nadzornog odbora tuènika od 27. studenog 2000. godine, vidlji-
vo da je donesena odluka o razrjeenju lanova uprave tuènika, izmeu ostalog, i
tuìtelja, proizlazi da se zapravo radi o opozivu istih, kao to je to navedeno i u odluci
Nadzornog odbora tuènika od 27. studenog 2000. godine, dostavljenoj tuìtelju.
Neosnovano tuìtelj smatra da je u konkretnom sluaju bilo mjesta primjeni
odredbe lanka 109. ZPP-a i pozivanju tuìtelja na ispravak tu`be. Ovo stoga to pred-
metna tu`ba nije bila nerazumljiva tu`ba, niti tu`ba koja nije sadràvala sve to je
potrebno da bi se po njoj moglo postupiti. Suprotno tome, tuìtelj, koga zastupa odv-
jetnik, izabrao je pogrean put pravne zatite.
Slijedom navedenog, pravilno je postupio prvostupanjski sud odbivi tuìteljev
zahtjev za utvrenje nitavosti odluke Nadzornog odbora tuènika od 27. studenog
2000. godine.
Budui da su za navedeni tuìteljev zahtjev vezani i ostali zahtjevi tuìtelja, pravil-
no je prvostupanjski sud odbio i takve zahtjeve, a razloge dane za to, u obrazloènju
pobijane presude, u cijelosti prihvaa i àlbeni sud...
VTS RH, Pz-6922/03-2 od 8. veIjace 2005.
152
64.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - ZASTUPANJE
Zakon o trgovackim drustvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 52/00)
CIanak 241.
Prava i obveze iz ugovora kojeg je u ime pravne osobe potpisaIa osoba
ovIastena za zastupanje stjece i preuzima zastupana pravna osoba, a ne
zastupnik drustva.
Stoga je tuzbeni zahtjev temeIjem ugovora o kreditu protiv zakonskog
zastupnika drustva neosnovan, jer isti nije potpisao ugovor u svoje ime,
vec u svojstvu zastupnika.
Na utvreno injenino stanje da drugotuèni nije potpisao ugovor o kreditu, da
je kredit isplaen pravnoj osobi, te da nije potpisao ugovor o osiguranju prijenosom
prava vlasnitva na nekretninama, odbijanjem tu`benog zahtjeva pravilno je primi-
jenjeno materijalno pravo i to odredbe l. 1065. Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine boj 53/91 . 88/01) i l. 274. OZ-a.
Neosnovano se tuìtelj u àlbi poziva na injenicu da je drugotuènik kao direktor
prvotuènika i korisnika kredita potpisao ugovor o kreditu. Naime, u samom Ugovoru
o dugoronom kreditu i sporazumu o osiguranju prijenosom vlasnitva na nekretni-
nama kao ugovorne stranke se navode tuìtelj i tvrtka MESNA INDUSTRIJA K.
d.o.o., Pore, te je A. B. ugovor potpisao kao direktor drutva.
Po miljenju ovog suda subjekti u pravnom prometu mogu biti fizike i pravne
osobe. Fizika osoba je ìv ovjek kao subjekt prava, dok je pravna osoba drutvena
tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost. Da bi pravna osoba
mogla izraziti svoju volju, ona to mora initi preko svojih odreenih organa ili tijela,
koje sainjavaju fizike osobe. Tako pravne osobe, drutva s ogranienom odgov-
ornou, temeljem odredaba Zakona o trgovakim drutvima (Narodne Novine broj
11/93, 34/99 i 52/00, dalje ZTD) zastupa uprava drutva, koja se sastoji od jedne ili vie
osoba (to se ureuje u izjavi o osnivanju ili u drutvenom ugovoru). Uprava zastupa
drutvo i poduzima sve pravne radnje zastupanja u pravnim poslovima, pred sudom i
drugim organima vlasti, te se ovlast uprave da zastupa drutvo ne mogu ograniiti, a
lanovi uprave potpisuju se u ime drutva pri emu moraju navesti tvrtku drutva i
svoje svojstvo lana uprave. (l. 241. i l. 426. ZTD-a). Stoga je pravilno zakljuio
prvostupanjski sud da je Ugovor o kreditu i sporazum o osiguranju prijenosom vlas-
nitva na nekretninama drugotuènik potpisao kao direktor trgovakog drutva
MESNA INDUSTRIJA K. d.o.o., Pore a ne u svoje osobno ime kao fizike osobe.
VTS RH, Pz-3324/02 od 9. studenog 2004.
153
65.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - ZABRANA KONKURENClJE
i 118/03)
CIanak 248.
Na podnosenje tuzbe protiv cIana uprave koji je protivno zakonskoj
zabrani obavIjao posIove bez sugIasnosti nadzornog odbora prodajuci
trgovacku robu iz predmeta posIovanja drustva aktivno je Iegitimirano
drustvo, a ne fizicka osoba, cIan drustva.
Fizicka osoba, cIan drustva nema aktivnu Iegitimaciju na podnosenje
navedene tuzbe, te sud takvu tuzbu treba odbiti.
Ovaj sud u cijelosti prihvaa pravni stav prvostupanjskog suda koji je utvrdio da
tuìtelj kao fizika osoba nije aktivno legitimiran za podnoenje tu`be protiv drugo-
tuènika, jer je odredbom lanka 248. stavak 2. Zakona o trgovakim drutvima
(Narodne novine broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03) izriito odreeno, da ako lan
uprave postupi protivno zabrani iz prethodnog stavka (lanak 248. stavak 1. ZTD-a
regulira pitanje suglasnosti za obavljanje konkurentske djelatnosti) drutvo moè od
njega traìti da mu naknadi time priinjenu tetu.
Nije osnovan ni navod tuìtelja, koji u àlbi istie da je drutveni ugovor o osni-
vanju trgovakog drutva ugovor o ortakluku. Dionika drutva i drutva sa
ogranienom odgovornou detaljno su ureena Zakonom o trgovakim drutvima,
te se odredbe Zakona o obveznim odnosima o ortakluku na trgovaka drutva ne
primjenjuju. Odredbe Zakona o obveznim odnosima koje reguliraju odredbe o ortak-
luku sadrè odreena rjeenja koja su primjenjiva za drutva osoba trgovakog prava,
ali ne i za drutva kapitala. Stoga je odredbom lanka 69. ZTD-a te odredbom lan-
ka 132. ZTD-a u svezi sa odredbom lanka 69. ZTD-a primjena propisa iz Zakona o
obveznim odnosima o ortakluku izriito predviena samo za javna trgovaka drutva
i za komanditna drutva.
VTS RH, Pz-4459/02 od 8. rujna 2004.
154
66.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - SPOR VJEROVNlKA DRUSTVA PRO-
TlV CLANA UPRAVE DRUSTVA
i 118/03)
CIanak 252. st. 5.
CIan uprave drustva odgovoran je za naknadu stete vjerovniku koji nije
mogao svoja potrazivanja napIatiti od drustva.
Za sudenje u sporu vjerovnika drustva protiv cIana uprave drustva na-
dIezan je trgovacki sud po cIanku 40. st. 1. Zakona o trgovackim drustvi-
ma, jer se radi o zahtjevu koji je akcesoran zahtjevu sto ga drustvo ima
prema cIanu uprave drustva.
Iz spisa je vidljivo da je tuìtelj dana 21. 01. 2002. godine podnio tu`bu protiv
tuènika kao solidarnih du`nika radi iznosa od 255.803,32 kn. Tuìtelj navodi da je
prvotuènik kao jedini lan uprave i drugotuèniku naruivao i kupovao robu od
tuìtelja i ostao duàn za robu i obraunate kamate iznos po raunima koje navodi.
Tuìtelj dalje navodi da i iz priloènog obrasca BON-2 za t.d. U. d.o.o. razvidno je da
je to drutvo u vrijeme narud`bi robe od tuìtelja imalo blokiran ìro raun te je jasno
da je prvotuèni znao, ili barem morao biti svjestan opasnosti da primljenu robu nee
moi platiti. Direktor je duàn voditi drutvo uzimajui u obzir saznanja sigurnog i
praktino oprobanog gospodarenja, pazei na sve mjerodavne propise, formirati uvi-
jek tonu sliku o poloàju poduzea, naroito o njegovoj rentabilnosti i likvidnosti,
tijeku poslova, poloàju na trìtu i konkurentskoj sposobnosti. Slijedom navedenog,
oito je da tuèni nije vodio poslove drutva s pozornou savjesnog i urednog gospo-
darstvenika i temeljem l. 252. st. 5. u vezi s l. 430. st. 1. i 5. Zakona o trgovakim
drutvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 52/00 i 118/03) ostvarilo se pravo
vjerovnika da traì naknadu tete neposredno od lana uprave. DOKAZ: obrazac
BON-2 (list 1 do 4). Tuìtelj je priloìo opomene pred tu`bu za plaanje navedenog
duga od 1. 6. 1999. (list 8-12), te BON-2 na dan 1. 10. 1999., iz kojeg je vidljivo da su
na raunu kod tuènika nepodmireni rauni od 6.140.868,00 kn za ije plaanje nema
pokria i da je raun u blokadi neprekidno 111 dana.
Ovaj drugostupanjski sud stoji na stajalitu da vjerovnik trgovakih drutva, dion-
ikog drutva po l. 252. st. 5. ZTD, a drutva s ogranienom odgovornou po l. 430.
st. 1. i lanku 252. st. 5. ZTD imaju pravo na zahtjev za naknadu tete protiv lana
uprave tih drutava pod uvjetima ureenim u citiranim zakonskim odredbama (l.
252. ZTD odnosno l. 430. u svezi s l. 425. st. 5. ZTD).
U konkretnom sporu u izreci pod 1. ne radi se o samostalnom zahtjevu vjerovnika
prema lanu uprave, ve o u zakonu posebno priznatom pravu vjerovnika da ostvaruje
svoje pravo za naknadu tete protiv lana uprave drutva iz prava drutva prema lanu
uprave, pa je ovaj tu`beni zahtjev akcesoran zahtjevu to ga drutvo ima prema lanu
uprave, stoga je i za ovaj tu`beni zahtjev nadleàn trgovaki sud po l. 40. st. 1. ZTD-a.
155
lanakom 19. to. 1g. Zakona o sudovima (Narodne novine, br. 3/94, 100/96,
115/97, 137/97, 129/00, 67/01 i 5/02) odreeno je u sporovima u kojima osobe nave-
dene pod a) kao suparniari sudjeluju osobe koje su u pogledu predmeta spora u
pravnoj zajednici iako njihova prava, odnosno obveze proistjeu iz iste injenine
osnove sudjeluju i druge fizike ili pravne osobe..
67.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - SAZlVANJE GLAVNE SKUPSTlNE NA
ZAHTJEV MANJlNE
i 118/03)
CIanak 278. st. 3.
UkoIiko uprava drustva na zahtjev manjinskih dionicara (najmanje 1/20
udjeIa iIi vise temeIjnog kapitaIa drustva) ne sazove gIavnu skupstinu,
sud ima pravo ovIastiti manjinske dionicare da sazovu gIavnu skupstinu.
Sud nije u obvezi radi donosenja rjesenja o promjeni osobe koja ce biti
predsjednik gIavne skupstine na zahtjev manjinskih dionicara traziti od
uprave prethodno ocitovanje.
Prema odredbi lanka 277. stavak 1. Zakona o trgovakim drutvima (Narodne
novine br. 111/93, 34/99, 52/00 i 118/03) glavna skuptina se mora odràti u prvih osam
mjeseci poslovne godine. Prvostupanjski sud je utvrdio, da je predlagatelj zatraìo u
pismenom obliku sazivanje Glavne skuptine dana 7. 6. 2004. godine, te da je sudionik
sazvao Glavnu skuptinu za dan 29. 7. 2004. godine, ali je nije odrào, jer se utvrdilo
da direktor uprave nije potpisao odluku za sazivanje te skuptine na taj dan.
Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio, da je sudionik sazvao novu Glavnu skuptinu za
dan 23. 8. 2004. godine, ali niti ova skuptina nije odràna ve je otkazana iz tehnik-
ih razloga, pa je naredna izvanredna Glavna skuptina sazvana za dan tek 27. 12. 2004.
godine. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da sudionik nije sazvao Glavnu
skuptinu u primjerenom roku, od dana kada je primio zahtjev predlagatelja za sazi-
vanjem Glavne skuptine. Stoga i ovaj sud prihvaa pravni stav prvostupanjskog suda
da su bili ispunjeni uvjeti za primjenom odredbe lanka 278. stavak 3. ZTD-a, jer
dioniari imaju pravo zahtijevati sazivanje Glavne skuptine glede raspravljanja pitan-
ja koja spadaju u njezinu nadle`nost. Stoga donoenjem takove odluke, prvostupanjs-
ki sud nije prekoraio granice svojega ovlatenja.
Prvostupanjski sud je pravilno postupio kad je umjesto javnoga bilje`nika M. J. za
predsjednika Glavne skuptine imenovao javnog bilje`nika V. M., a zbog izvanrednih
okolnosti bolesti javnog bilje`nika M. J. Iz nijednoga propisa ne proizlazi da bi sud
bio u obvezi radi donoenja takvoga rjeenja traìti od uprave sudionika prethodno
oitovanje. Iz odredbe lanka 178. stavak 3. ZTD-a proizlazi, da je pravo suda da
156
istovremeno sa donoenjem ovlatenja da dioniari sami sazovu skuptinu moè
istovremeno imenovati i predsjednika glavne skuptine. Stoga donoenje rjeenja o
promjeni osobe koja e biti predsjednik takove sazvane Glavne skuptine iz objek-
tivnih razloga, spada u samostalnu ingerenciju suda. Sud nije u obvezi radi donoen-
ja rjeenja o promjeni osobe koja e biti predsjednik glavne skuptine na zahtjev man-
jine traìti od uprave prethodno oitovanje.
68.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - DOSPlJECE ZA lSPLATU NAGRADE
CLANOVlMA NADZORNOG ODBORA DlONlCKOG DRUSTVA
Zakona o trgovackim drustvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99 i
52/00),
CIanak 269.
Ako statutom dionickog drustva nije propisano kada dospijeva obveza
ispIate nagrade za rad u nadzornom odboru, niti je to odredeno u od-
Iukom gIavne skupstine, prema shvacanju Visokog trgovackog suda
RepubIike Hrvatske takva obveza drustva moze dospjeti za ispIatu na-
jranije na dan kada je gIavna skupstina svojom odIukom utvrdiIa visinu
takve obveze za odredenu godinu, aIi nikako prije toga, jer bi to znaciIo
da je obveza dospjeIa za ispIatu prije nego sto je ona nastaIa.
Iz obrazloènja:
Citiranim drugostupanjskim rjeenjem VTS RH ukinuo je presudu Trgovakog
suda u Splitu broj P-333/03 od 3. srpnja 2003. godine, u dijelu koji se odnosi na
dosuene zakonske zatezne kamate na iznos 18.367,39 kn pa je, u tome dijelu,
predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suenje U obrazloènju je
naveo:
F/i/a/an/|m /. //.a!m /a;//.|//ma /a;.n/| |i.;an //|a//// na|na!a ;a /a! a
na!;/nm !|/a a ;a|n|m ;a/.;nm |ama/m. i. na na/n //an /;/.|m //.-
a!.
F/.ma |/a;|;.n/a nai.!.n. //.a!. m.1a //an|ama n//. //n !a /. /a;.n/| !a;an
/a;//.|//ma //|a//// na/a!a ;a /a! a na!;/nm !|/a. a|/ /. //n /ma/a |/ /a;//.|// ;|
|an/.n/a /a;.n/|a a /|aan/a !a;n/| /;na //ai na ;a|n|a ;a/.;na |ama/a Nai!/ .
!a /. ai/!m a S/a/a/ /a;.n/|a a/i/1.n |a| /a|i //ai /a;//.|//ma n. |/ ////a!a|. a
/a|i //ai /m ////a!a a||a!n !/.!|/ |an|a 2 Za|na |i.;n/m !n/ma
(Na/!n. ni/n. |// 53/!.3/!. 3/4. /6. !/6. !!2/ / 88/0!:. |/a . !n/ na
;a|an/.n/. a //an/.n/a nian. |i.;. 8a!a/ !a /. a||a!n !/.!|/ |an|a 2 S/a/a/a.
/a;.n/|a |aina |a///na !n//.|a !|a|. i//n/ na/a!. |ani/ma na!;/n !|/a. ;a
ia|a !/na ;a.|n. a a ///ma . nai!/ |a| . i//na na/a!. !/.1a/. na /.m.|/a
|/a/ ///.n. m/..n. /|a. a !/a/ia /a;.n/|a /; //./|!n m/...a. //i/a/an/|/
157
a! /. ;a||/a/ !a na/a!a |ani/ma na!;/n !|/a !///.ia ;a //|a/a /// !an |a /
/|a. /a;.n/|i/| !/.|a/n/|a /a;.n/|a. |/. . //.|a/a //|a//// ! !5 a m/...a ;a //./|!n/
m/.... |//.!m .a /. /a;//.|//ma na /a/ na/n / !a1.na |ama/a
F///i !//.|a //i/a/an/|. //.a!. |// . !n/ na !a1.n. ;a|n|. ;a/.;n.
|ama/.. ;a||a /. /!n/ /a;.n/|. ////i./ . !/.1.n/m /|i/ma !///.a //|a/. na/a!.
;a /a! a na!;/nm !|/a I//. |a| /. !|a|a i//n/ na/a!. ;a /a! a na!;/nm
!|/a ;a ! !/na !n..na na S|a///n/ !/a/ia !/;an/ !! i.|/a. 2000 !/n..
/a !a |ama/a na na/a!a ;a /a! a na!;/nm !|/a ;a ! !/na /a;//.|//ma. a |ama-
/a ;a 2000 !/na m;. ////a// /a;//.|//ma /.| ! 5 //.n/a 200! !/n.. |a!a /. !n.-
.na O!|a|a S|a///n. /m. D!a/. !a /. //.n ;a||/a/ //i/a/an/|/ a! !a
na/a!a ;a /a! a na!;/nm !|/a /ma /a/a /|a. /a!n/|a a !/a/ia /a;.n/|a. nai!./
|a| a //aia / |i.;. |ania Na!;/n !|/a /.a|//an. Za|nm //ia|/m
!/a/i/ma (Na/!n. ni/n. |// !!!/3. 34/ / 52/00:. |// . ///m/.n/a/. a |n|/./nm
|aa/a I//. |a| /a;.n/| n/|a!a n//. /;/ai/ !a /a;//.|//ma n. ////a!a |ama/a. i. !a /.
///.a |a| /a;//.|//ma ////a!a |ama/a ! //.na/|a |a! S|a///na !/a/ia !n.. !|a|a
na/a!/. // ! //.na/|a |a! /.. / |aina |i.;a. a|/ n/|a| ////. /a F/.!|a;.. /a.
//./na.n/. /|//an. //.a!. a !//.|a |// . !n/ na |ama/.. a m/|a ;a||.n/| nai!a
Za||a /. niana. F !/.!|/ |an|a 26 ///m//.n/.n Za|na //ia|/m
!/a/i/ma |ani/ma na!;/n !|/a m;. . ;a n//|i /a! //|a//// na/a!a N/a . m;.
!/.!/// / a!/.|ian/.m |ana !|/a a !|/// !/a/ia Na/a!a . m;. !/.!/// a /a/a/a
/|/ /. m;. !|//// |aina |a///na !/a/ia Na/a!a m/a |/// ///m/./.na /|i/ma |/.
|ai|/a |an !|/a / /an/a !/a/ia
O!/.!|m |an|a 2 /a;.n/|i S/a/a/a !/.1.n /. !a |ani/ma na!;/n !|/a
////a!a na/a!a ;a /a! a na!;/nm !|/a |/a . a/// ! //|n /;na m/..n.
na/a!.. |// . /;n a/i/1a/. ia|. !/n. !|a|m |ain. |a///n.
I; //a /. i/!|//i |a| /. a||a!n na////.! .////an/ !/.!|/ S/a/a/a. |aina |a///na
/a;.n/|a. !n//.|a !|a|. i//n/ na/a!. ;a |ani. na!;/n !|/a
Za||.n/ a! ma//a/ n./a;am|//i/m / ///a//.n/m /a;|. //i/a/an/| a!a ;|
|//| /. !/.!/ !///.. /a;//.|/.i/| //a;|/na ;a //|a/a na/a!a ;a /a! na!;/n !|/a
Na/m.. //i/a/an/|/ a! /. ;a||/a/ |a| //.!m./n. na/a!. //.|a/a /ma// //./man |a
/ /|a. !/.|a/n/|a /a;.n/|a. |/. . //.ma ||.|//inm ai/a //.|a/a //|a//// ! !5 a
m/...a ;a //./|!n/ m/.... /a !a /a;//.|//ma ////a!a/a / |ama/. / //m ///n.//a. /a|
//./|!n / am nai!/ |a| /. |aina |a///na /a;.n/|a !n//.|a !|a|. i//nama
na/a!. ;a /a! a na!;/nm !|/a ;a ia|a !/na ;a.|n 8a!a/ !a /a;.n/|i/m
S/a/a/m n//. ////an |a! !///.ia |i.;a //|a/. na/a!. ;a /a! a na!;/nm !|/a.
n/// /. / !/.1.n a !|a|ama |ain. |a///n.. //.ma |iaan/a ;a||.n a!a //.!m./n.
|i.;. m|. a !//.// na//an//. !anm |a!a /. /a;.n/|ia |aina |a///na a/i/!/|a i/-
/na /a|i. |i.;. ;a !/.1.na !/na. a|/ n/|a| ////. /a. /./ |/ / ;na/| !a |ama/. na
/a|ia |i.;a /.|a / ////. n. / /. //a na/a|a Ia| . /a!/ nian/ |i.;/. /|aan/.
;a|n|. |ama/. ;a ;a|an/.n/. //an/.n/.m /a|i. |i.;. ////an /. !/.!|m |an|a
2 Za|na |i.;n/m !n/ma (53/!. 3/!. 3/4. /6. !/6. !!2/ / 88/0!:. /a /.
! !ana |a!a /. |aina |a///na /a;.n/|a a/i/!/|a i//na /a|i. |i.;.. /a;.n/| ma |///
a ;a|an/.n/a n/.;/n/m //an/.n/.m O/m /a. / am /a;.n/| /. ///.|m //a/|a ///.a
158
!a /. i//na na/a!. ;a /a!a a na!;/nm !|/a ;a ! !/na a/i/1.na !|a|m |ain.
|a///n. ! !! i.|/a. 2000 !/n.. a !a /. i//na na/a!. ;a 2000 !/na a/i/1.na
!|a|m |ain. |a///n. ! 5 //.n/a 200! !/n. (/; nai.!.n/| !|a|a |/. ///|.;.
//a n//. i/!|//i ;a |/a /. !/na |a///na a/i/1/ia|a i//na na/a!.:
8a!a/ !a a /a;|;/ //i/a/an/|. //.a!.. |// . !n. na !///.. /a;.n/|i.
|i.;. na /|aan/. /a;//.|//ma na/a!. ;a /a! a na!;/nm !|/a. a ! .a i// ///m/.-
na !/.!|. |an|a 2 Za|na |i.;n/m !n/ma. |/a ////a/. /|aan/. ;a|n|.
;a/.;n. |ama/. ;a |aa/ ;a|an/.n/a //an/.n/.m nian. |i.;.. n./a;am|//i/ / ///a/-
/.n/. nai.!.n/ . !/ //.a!. n. m;. ////a// T/m. /. //n/.na a/|a/n |//na /i/.!a
!/.!a|a /a/n/n //a/|a /; !/.!|. |an|a 354 /aia| 2 /|a !3 Za|na
/a/n/nm //a/|a. a|//.! |/. /. /|//an/ !/ //.a!. n.//ai/|an / n.;a|n//. /. a
/a;.n/| nian /|//a i/m ;a||m
\a|/a| /.. /a. na /.m.|/a !/.!|. |an|a 36 /aia| ! Za|na /a/n/nm //a/-
|a. a|/na// /|//an/ !/ //i/a/an/|. //.a!. / //.!m./ a /m !//.|a i/a//// //i/a/an-
/|m a!a na /ni a1.n/. I Za/.|a. ! //n/a 2005
VTS RH, Pz-6945/03-3 od 19. srpnja 2005.
69.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - PRAVO DlONlCARA DA BUDU
OBAVlJESTENl
Zakon o trgovackim drustvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99,
121/99, 118/03)
CIanak 287.
Uprava drustva mora svakom dionicaru na gIavnoj skupstini, na njegov
zahtjev, dati obavjestenje o posIovima drustva, ako je to potrebno za
prosudbu pitanja koja su na dnevnome redu.
Zahtjev sudu da odIuci o tome mora Ii uprava dati obavjestenja mogu
podnijeti dionicari, uz uvjet ako pojedinom dionicaru nije dano zatrazeno
obavjestenje, a ako je o tocki dnevnoga reda na koju se obavjestenje
odnosi na gIavnoj skupstini donesena odIuka i svaki prisustvujuci dion-
icar koji je u zapisnik izrazio protivIjenje donesenoj odIuci.
Prema odredbi lanka 287. stavak 1. Zakona o trgovakim drutvima (Narodne
novine broj 111/93, 34/99, 121/99 i 118/03) uprava mora na glavnoj skuptini dati
svakome dioniaru na njegov zahtjev obavjetenja o poslovima drutva, ako je to
potrebno za prosudbu pitanja koja su na dnevnome redu. Obveza davanja obav-
jetenja odnosi se i na pravne i na poslovne odnose s povezanim drutvima. Stavak 4.
istog lanka propisuje, da ako je dioniaru uskraena obavijest, on moè traìti da se
njegovo pitanje i razlog zbog kojega mu je bio uskraen odgovor navede u zapisnik o
radu glavne skuptine.
159
Prema odredbi lanka 288. stavak 2. ZTD-a zahtjev sudu da odlui o zahtjevu dion-
iara o tome mora li uprava dati obavjetenje, moè podii svaki dioniar kojemu nije
dano obavjetenje, a ako je o toki dnevnoga reda na koju se obavjetenje odnosi na
glavnoj skuptini donesena odluka, i svaki dioniar koji je prisustvovao skuptini i u
zapisnik izjavio svoje protivljenje o donesenoj odluci.
Iz zapisnika sa glavne skuptine odràne dana 27. lipnja 2002. godine, sastavljenog
od strane javnog bilje`nika, vidljivo je da je uprava protustranke zastupniku predla-
gatelja odgovarala na pitanja koja su se odnosila na odluke koje su bile na dnevnom
redu glavne skuptine. Iz navedenog zapisnika nije vidljivo da bi zastupniku predla-
gatelja bila uskraena obavijest, odnosno, da je traìo da se njegovo pitanje i razlog
zbog kojeg mu je bio uskraen odgovor unesu u zapisnik.
Osim toga, iz navedenog zapisnika vidljivo da se o tokama dnevnog reda, na koje
su se obavjetenja odnosila, na glavnoj skuptini donesene odluke. Meutim, nije
vidljivo da bi zastupnik predlagatelja u zapisnik izjavio svoje protivljenje donesenim
odlukama. Stoga je, prema ocjeni ovoga suda, pravilno prvostupanjski sud zakljuio
da u konkretnom sluaju nisu ispunjene pretpostavke iz lanka 288. ZTD-a na osnovi
kojih bi sud naloìo upravi protustranke da predlagateljima odgovori na pitanja nave-
dena u zahtjevu predlagatelja.
70.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - lMENOVANJE POSEBNlH REVlZORA
i 118/03)
CIanak 298.
Odbije Ii gIavna skupstina imenovati posebne revizore, ucinit ce to sud
na prijedIog dionicara koji zajedno imaju dionice koje cine najmanje
dvadeseti dio temeIjnog kapitaIa drustva.
Za imenovanje posebnih revizora potrebno je ispunjenje pretpostavke
da gIavna skupstina drustva prethodno odbije prijedIog kvaIificiranih
manjinskih dionicara.
UkoIiko nema odIuke gIavne skupstine - odbijanja prijedIoga - nije
dozvoIjena presumpcija da je prijedIog odbijen, a niti prijedIog sudu za
imenovanjem posebnih revizora.
Sud je, meutim pravilno naao da nisu ispunjene pretpostavke za imenovanje
posebne revizije na zahtjev manjine jer glavna skuptina nije glasovala o prijedlogu pa
time nije prijedlog ni prihvatila ni odbila. Naime zatita prava manjinskih dioniara
nije propisana u tako irokom opsegu da dioniari koji ine kvalificiranu manjinu
mogu zaobii skuptinu i od suda izravno ishoditi odluku o imenovanju posebne reviz-
160
ije. Temeljno je pravo skuptine da svojom voljom odlui o prijedlogu, i dok takve
odluke nema, nije doputeno presumirati da je prijedlog odbijen. Intervencija suda u
rad drutva i njegovih tijela predstavlja iznimku od opeg pravila o autonomiji tijela
drutva da u okviru svoje nadle`nosti donose odluke koje se tiu rada drutva. Ako
dioniari koji ine kvalificiranu manjinu nisu uspjeli ishoditi uvrtenje u dnevni red
prijedloga za imenovanje posebne revizije, mogli su se posluìti svojim pravom iz l.
278. Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 52/00 i
118/03) o sazivanju glavne skuptine na zahtjev manjine. Naime ako se zahtjevu man-
jine za sazivanje glavne skuptine ili uvrtenjem u dnevni red protuprijedloga ne udo-
volji, kvalificiranoj manjini je na raspolaganju mogunost iz l. 278. st. 3. ZTD da od
suda zatraì da ih ovlasti da sami sazovu glavnu skuptinu odnosno da objave predmet
odluivanja na glavnoj skuptini. Tek nakon to dioniarima na glavnoj skuptini bude
dana mogunost da u zakonito provedenom postupku glasuju o prijedlogu za imeno-
vanje posebne revizije i oni takav prijedlog odbiju obinom veinom glasova danih na
skuptini, stjeu se uvjeti da dioniari koji zajedno imaju dionica koje ine preko 20
% temeljnog kapitala od suda zatraè imenovanje posebnih revizora. Prethodno odbi-
janje zahtijeva od strane skuptine znaajno je i za raunanje prekluzivnih rokova u
kojima dioniari mogu podnijeti zahtjev sudu. Zato je sud pravilno naao da nedosta-
je barem jedna od kumulativno propisanih pretpostavki za prihvaanje zahtijeva za
imenovanje posebnog revizora od strane suda u izvanparninom postupku.
71
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTRAVA - PRlJENOS DlONlCA S MANJlN-
SKOG NA GLAVNOG DlONlCARA
52/00 i 118/03)
CIanak 40. stavak 2., 300.f, 300.h, 300.k. i 360. stavak 1.
Manjinski dionicar nema stranacku sposobnost u izvanparnicnom pos-
tupku koji pokrece gIavni dionicar po cI. 300.h. u vezi s cI. 40. stavak 2.
ZTD-a, radi utvrdenja, pomocu vjestaka, primjerenosti otpremnine koju
treba ispIatiti manjinskim dionicarima.
lz obrazIozenja:
Pobijanim rjeenjem prvostupanjski sud je, po predlagateljevom prijedlogu, imen-
ovao ASSET d.o.o. za revizorske poslove iz Zagreba radi utvrivanja primjerenosti
iznosa otpremnine koji treba isplatiti predlagatelj kao glavni dioniar S. d.d-a iz
Zagreba, naloìo je ASSETU d.o.o. da izradi pisano izvjee o obavljenoj reviziji i
odredio da naknadu trokova revizije snosi predlagatelj.
U obrazloènju se navodi da je u postupku izvren uvid u izlist Sredinje depozi-
tarne agencije, izvadak iz sudskog registra za predloènog revizora i ponudu dioniara
161
za prodaju dionica S. d.d. Utvreno je da predlagatelj ima dionice koje se odnose na
99,5704 % udjela u temeljnom kapitalu S. d.d., te da je ASSET d.o.o. registriran za
obavljanje poslova revizije, te se rjeenje temelji na odredbama l. 300. f i 300. h st. 3.
Zakona o trgovakim drutvima.
Protiv navedenog rjeenja àle se trojica ma|/| !/n/a/a zbog pogreno i nepot-
puno utvrenog injeninog stanja, pogrene primjene materijalnog prava i bitnih
povreda odredaba parninog postupka. U àlbama navode da su oni mali dioniari S.
d.d., te im je sud propustio kao protustrankama dostaviti predlagateljev prijedlog, te
je na taj nain pogreno primijenjeno materijalno pravo. Poto je predlagatelj pro-
pustio navesti imena protustranaka, sud ga je trebao pozvati na ispravak prijedloga.
Navode, da je daljnja povreda odredbe l. 300. h Zakona o trgovakim drutvima
poinjena je na nain da je umjesto jednog ili vie vjetaka sud za utvrenje prim-
jerene otpremnine imenovao trgovako drutvo. Obrazloènju nedostaju razlozi o
odlunim injenicama, posebno o tome kako je utvreno da predlagatelj ima 99,5704
udjela u temeljnom kapitalu. Predlaè pobijano rjeenje ukinuti i predmet vratiti
prvostupanjskom sudu na ponovno odluivanje.
@albe nisu doputene.
Prema odredbi l. 300. f Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine br.
111/93, 34/99, 52/00 i 118/03, dalje ZTD) glavna skuptina moè na zahtjev dioniara
koji ima dionice koje se odnose na najmanje 95% temeljnog kapitala drutva (glavnog
dioniara) donijeti odluku na temelju koje mu se prenose dionice manjinskih dion-
iara uz plaanje tim dioniarima primjerene otpremnine u novcu. Prema odredbi l.
300. h st. 2. ZTD glavni dioniar mora glavnoj skuptini podnijeti pisano izvjee i u
njemu iznijeti pretpostavke za prijenos dionica te obrazloìti primjerenost otprem-
nine koju mora isplatiti u novcu. Primjerenost otpremnine moraju ispitati jedan ili
vie vjetaka koje na zahtjev glavnog dioniara imenuje sud iz l. 40. toga Zakona.
Odredbom l. 40. st. 2. ZTD u stvarima iz odredbe l. 300 h st. 2. toga Zakona odluu-
je se u izvanparninom postupku.
Iz odredbe l. 5. Zakona o sudskom izvanparninom postupku (koji se primjenju-
je kao pravna praksa) proizlazi da je stranka u izvanparninom postupku osoba koje
se odluka suda neposredno tie ili onaj koji ostvaruje svoj pravni interes time to traì
da sud donese izvjesnu odluku.
S obzirom na navedeni opis pojma sudionika iz odredbe l. 300. h st. 2. ZTD, ne
proizlazi da bi manjinski dioniari u postupku imenovanja vjetaka imali poloàj pro-
tustranaka. U navedenom postupku sud imenuje vjetaka iji e nalaz biti temelj za
odluivanje na skuptini drutva, pa bi uz predlagatelja, status sudionika trebalo priz-
nati samom drutvu. Ukoliko su u postupku imenovanja vjetaka poinjene povrede
propisa na koje upuuju àlitelji, oni e moi tu`bom pobijati skuptinsku odluku o
prijenosu dionica sukladno odredbi l. 360. st. 1. ZTD. Prema odredbi l. 300. k ZTD
odluka o prijenosu dionica ne moè se pobijati tu`bom zbog toga to iznos otprem-
nine koji je odredio glavni dioniar nije primjeren. Meutim, u tome sluaju e iznos
otpremnine na zahtjev manjinskog dioniara odrediti sud, takoer u izvanparninom
postupku, u kojem e manjinski dioniari biti sudionici, te su time njihova prava u
162
cijelosti zatiena. Isto vrijedi u sluaju ako glavni dioniar ne ponudi iznos otprem-
nine u novcu ili to ne uini onako kako bi to trebao uiniti, a tu`ba kojom se pobija
donesena odluka nije podignuta ili se to ne uini u za to propisanom roku, ona bude
povuena ili pravomono odbijena.
Iz navedenoga proizlazi da su àlbe podnijele osobe koje nisu ovlatene na njiho-
vo podnoenje. Stoga je temeljem odredbe l. 358. st. 1. i 3. Zakona o parninom pos-
tupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje ZPP), u svezi
s l. 21. st. 1. Zakona o sudskom izvanparninom postupku valjalo odbaciti àlbe kao
nedoputene, te je rijeeno kao u izreci. U Zagrebu, 19. sijenja 2005. godine
VTS RH, Pz-7584/04-3 od 19. sijecnja 2005.
72.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - TUZBA NA UTVRENJE NlSTAVOSTl
i 118/03)
CIanak 357.
CIanovi drustva s ogranicenom odgovornoscu i cIanovi uprave takvog
drustva ovIasteni su podici tuzbu na utvrdenje nistavosti odIuka skups-
tine, te nisu duzni obrazIagati u cemu je pravni interes na podnosenje
dekIaratorne tuzbe.
Cinjenica da je nakon skupstine za cije odIuke cIan drustva trazi da se
utvrde nistavima kasnije odrzana druga skupstina drustva na kojoj su
donesene odIuke o istim pitanjima, ne utjece na pravo podnositeIja
tuzbe da trazi utvrdenje nistavosti odIuka s ranije odrzane skupstine
drustva.
Prvostupanjski sud je pogreno primijenio odredbu l. 187. st. 2. Zakona o
parninom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01 i 117/03)
na koju se u obrazloènju poziva, a to je bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost
pobijanog rjeenja, ime je poinjena bitna povreda odredaba parninog postupka iz
l. 354. st. 1. ZPP.
Prema odredbi l. 187. st. 2. ZPP, tu`ba na utvrenje moè se podii, izmeu osta-
loga, i kad je to posebnim propisima predvieno. Iz tu`benih navoda proizlazi da
tuìtelj utvrenje nitavosti skuptinskih odluka zahtjeva kao lan drutva tuènika i
kao njegov direktor. Tuènik je drutvo s ogranienom odgovornou. Sukladno
odredbi l. 447. st. 1. Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine br. 111/93,
24/99, dalje ZTD), doputeno je u parnici zahtijevati utvrenje nitavosti odluka
skuptine drutva s ogranienom odgovornou. Prema odredbi l. 447. st. 2. i 3. ZTD,
na podnoenje takve tu`be na utvrenje ovlateni su lanovi drutva s ogranienom
odgovornou, a i svaki lan uprave i nadzornog odbora, uz uvjete propisane u nave-
163
denim odredbama. Nadalje, prema odredbi l. 424. st. 3. ZTD, uz uvjete iz te odredbe
lan uprave drutva s ogranienom odgovornou moè u parnici zahtijevati utvren-
je nevaljanosti opoziva, pri emu se na odgovarajui nain primjenjuju odredbe l.
447. i 448. ZTD. Iz navedenoga proizlazi da su lanovi drutva s ogranienom odgov-
ornou, te lanovi uprave takvog drutva, posebnim propisom ovlateni podii tu`bu
na utvrenje. Stoga tuìtelja nije bilo potrebno pozivati da navede u emu se sastoji
njegov pravni interes za podizanje predmetne tu`be. injenica da je nakon skuptine
ije odluke tuìtelj pobija u predmetnoj parnici, kasnijom skuptinskom odlukom
ponovno odlueno o tuìteljevom opozivu kao lana uprave, ne utjee na tuìteljevo
pravo da traì utvrenje nitavosti odluka s ranije skuptine drutva. Predmetnom
tu`bom tuìtelj inae zahtjeva utvrenje nitavosti i drugih skuptinskih odluka, a ne
samo odluke o njegovom opozivu kao lana tuènikove uprave.
73.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - SADRZAJ lZJAVE O OSNlVANJU
DRUSTVA
i 118/03)
CIanak 388.
Osnivac moze osobno, kao i putem punomocnika po specijaInoj
punomoci, ovjerenoj kod javnog biIjeznika, donijeti odIuku o opozivu
imenovanja cIana uprave.
Neosnovano àlitelj istie da odluku o opozivu imenovanja lana uprave moè
donijeti samo osniva drutva osobno, a ne i putem punomonika. Naime, kako je
prema lanku 387. stavak 3. Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine broj
111/93, 34/99, 52/00 i 118/03), doputeno sklapanje drutvenog ugovora, odnosno
davanje izjave o osnivanju drutva putem punomonika, s time da je striktno
odreeno da punomo mora biti ovjerena kod javnog bilje`nika, nema razloga da se
analogno tome ne dopusti i svaka kasnija izmjena i donoenje odluke lana drutva
putem punomonika. Pri tome je od odlunog znaaja da je punomo ovjerena kod
javnog bilje`nika, te da su u punomoi izriito navedena ovlatenja punomonika.
Kako sadràj punomoi nije naznaen u odredbama Zakona o trgovakim drutvima
valja primijeniti opa pravila Zakona o obveznim odnosima o zastupanju temeljem
punomoi, a prema lanku 91. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, u daljnjem tekstu: ZOO), punomonik je
ovlaten za poduzimanje samo onih poslova, odnosno radnji za koji je ovlaten. U
konkretnom sluaju to znai da je u punomoi potrebno navesti izriito ovlatenje
punomonika za opoziv odreenog lana uprave i ovlatenje za imenovanje
odreenog novog lana uprave.
164
U spisu prileì izvornik punomoi (list 5 i 6 spisa), ovjerene po javnom bilje`niku
uz ovjereni prijevod na hrvatski jezik po ovlatenom sudskom tumau (list 7 do 9
spisa) iz koje proizlazi da je osniva drutva C. B. (Holdings) Limited ovlastio
punomonika A. M.-F., da u njegovo ime i za njegov raun donese odluku o opozivu
Ivana Hrena s mjesta lana uprave direktora drutva C. B. d.o.o. Zagreb, te da
donese odluku o imenovanju novog lana uprave direktora drutva kojom e se
direktorom imenovati M. P. R.. Razvidno je iz punomoi da su ju u ime osnivaa C.
B. (Holdings) Limited potpisale ovlatene osobe za njegovo zastupanje, a to proizlazi
iz potvrde javnog bilje`nika i ovjerenog prijevoda na hrvatski jezik po ovlatenom sud-
skom tumau (list 10 do 17 spisa), time da su i punomo i potvrda opskrbljene apos-
tilom.
74.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - UClNAK lSTUPANJA CLANA lZ
DRUSTVA
i 118/03)
CIan koji istupi iz drustva ima pravo da mu se naknadi trzisna vrijednost
njegova posIovnog udjeIa, kakva je biIa u vrijeme istupanja iz drustva, a
ne u vrijeme osnivanja drustva.
Naknada trzisne vrijednosti moze se ispIatiti iz trzisne vrijednosti koja
preIazi vrijednost temeIjnog kapitaIa.
Pri tome vrijednost temeIjnog uIoga nece se nadoknaditi, jer je zabranjen
povrat temeIjnog uIoga kojim bi bio smanjen temeIjni kapitaI drustva.
Tu`beni zahtjev tuìtelja glede naknade trìne vrijednosti njegova poslovnog
udjela, prvostupanjski sud razmatra u smislu odredbe lanka 421. stavak 2. Zakona o
trgovakim drutvima (Narodne novine br. 111/93 118/03), prema kojoj lan koji
istupi iz drutva ima pravo da mu se naknadi trìna vrijednost njegova poslovnog
udjela kakva je bila u vrijeme istupanja. Meutim, do istupanja dolazi tek kada lanu
bude isplaena naknada za njegov poslovni udio, odnosno u tom trenutku mu presta-
je lanstvo i nastupaju pravne posljedice istupanja, a naknada se moè isplatiti samo
iz sredstava koja prelaze vrijednost temeljnog kapitala, jer je zabranjen povrat
temeljnog uloga kojim bi bio smanjen temeljni kapital, sve sukladno lanku 406.
stavak 1. ZTD-a, time da je visinu same naknade prema naprijed obrazloènom
prvostupanjski sud utvrdio sukladno danom nalazu i miljenju vjetaka.
165
75.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - UPlS U SUDSKl REGlSTAR
i 118/03)
CIanak 425.
Za prijavu prestanka cIanstva u upravi drustvo priIaze odIuku o opozivu
imenovanja cIana uprave, odnosno njegovu ostavku i odIuku o imeno-
vanju novog cIana.
Za prestanak cIanstva u upravi dovoIjna je ostavka cIana uprave, dok ni-
je zakonski uvjet da drustvo prihvati ostavku i odIuci o ostavci.
Prema miljenju ovog suda osnovan je àlbeni navod àlitelja da ga prvostupanjs-
ki sud nije trebalo pozivati da dostavi odluku o razrjeenju lana uprave. Naime,
ostavka lana uprave je samo jedan od naina prestanka lanstva u upravi trgovakog
drutva; osim ostavke lanstvo u upravi drutva prestaje opozivom, protekom vreme-
na (istekom mandata), smru, lienjem poslovne sposobnosti, spajanjem drutva s
drugim drutvom ili pripajanjem drutva drugom drutvu, otvaranjem steaja, spo-
razumom lana uprave s organom drutva koji ga je imenovao (nadzorni odbor ili
skuptina drutva) i slino. Ostavkom u upravi drutva lan uprave izjavljuje drutvu
svoju volju da vie ne èli obavljati tu funkciju. Njega drutvo ne moè (odbijanjem
donoenja odluke o njegovom razrjeenju) prisiliti da i dalje obavlja poslove drutva i
zastupa drutvo preuzimajui na taj nain odgovornost za voenje poslova drutva, a
da on to ne èli. Naime, lanstvo u upravi i nadzornom odboru nastaje voljom organa
(nadzornog odbora ili skuptine) koji imenuje odnosno bira osobe u upravu i nadzorni
odbor, te tih osoba da prihvaaju imenovanje odnosno izbor. Kako se nikoga ne moè
prisiliti da postane lan uprave ili nadzornog odbora, ako on to ne èli, tako se niko-
ga ne moè prisiljavati niti na to da ne prestane biti lan uprave odnosno nadzornog
odbora. Ostavka lana uprave izjavljuje se u pisanom obliku skuptini ili nadzornom
odboru (ako nadzorni odbor imenuje lanove uprave) odnosno svim lanovima drut-
va ili onom lanu drutva koji je ovlaten imenovati lana uprave, a o ostavci se mora
obavijestiti sve ostale lanove uprave te predsjednika nadzornog odbora ako drutvo
ima nadzorni odbor (lanak 424a. stavak 2. Zakona o trgovakim drutvima
Narodne novine broj 111/93, 34/99, 52/00 i 118/03). Pri tome je dovoljno da lan
uprave ostavku dostavi jednom od preostalih lanova uprave, a uprava o danoj ostavci
izvijesti onoga tko je drutvenim ugovorom ovlaten imenovati lanove uprave; za
prestanak lanstva u upravi ostavkom nije potrebna odluka drutva.
Prema odredbi lanka 425. stavak 2. Zakona o trgovakim drutvima prijavi za upis
promjene lanova uprave u sudskom registru prilaè se ostavka lana uprave. Iz nave-
dene odredbe Zakona o trgovakim drutvima koja ne predvia podnoenje sudskom
registru odluke o opozivu imenovanja lana uprave u sluaju njegove ostavke (ve
samo ostavku u pisanom obliku) takoer proizlazi da za prestanak lanstva u upravi
drutva nije potrebna suglasnost organa (odnosno lana) drutva koji je imenovao
166
lana uprave koji je podnio ostavku na tu funkciju.
76.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - PRETPOSTAVKE ZA UPlS U SUDSKl
REGlSTAR POVECANJA TEMELJNOG KAPlTALA DRUSTVA S
OGRANlCENOM ODGOVORNOSCU ULAGANJEM STVARl lLl PRAVA
Zakona o trgovackim drustvima (,Narodne novine" broj 111/93, 34/99,
121/99, 52/00, 118/03, u daIjnjem tekstu ZTD),
CIanak 458. stavak 2. tocka 3.
Kad se radi o povecanju temeIjnog kapitaIa drustva s ogranicenom
odgovornoscu - uIaganjem stvari i prava - prijavi za upis u sudski regis-
tar takva povecanja obvezno se priIazu - uz ostaIe propisane priIoge - i
ugovori kojima je to uIaganje ostvareno, jer ce u protivnome sud odbac-
iti prijavu.
Ako je predIagateIj upisa (prijaviteIj) stekao pravo vIasnistva nekretnine
upisom prava vIasnistva u zemIjisnu knjigu (F. d.o.o. Zagreb) kao ku-
pac na temeIju kupoprodajnog ugovora, onda takav ugovor ne moze
sIuziti kao pravovaIjani dokaz o ostvarenju uIaganja iste nekretnine kao
uIoga pri povecanju temeIjnog kapitaIa toga d.o.o-a, jer pravo vIasnistva
nekretnine nije u drustvo unio njegov cIan kao svoj uIog.
Iz obrazloènja:
Pobijanim rjeenjem Trgovaki sud u Zagrebu je odbacio prijavu za upis u sudski
registar predlagatelja Fd.o.o. Zagreb. Ssud je tako odluio pozivom na odredbu
lanka 46 (sada: 45. stavak 3) Zakona o sudskom registru (Narodne novine broj
1/95, 57/96, 45/99, 54/05), prema kojoj je predlagatelj bio pozvan zakljukom u roku
od 30 dana ispraviti i dopuniti prijavu na nain da u skladu sa lankom 458. stavak 3.
Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00,
118/03, u daljnjem tekstu ZTD) dostavi ugovor o ulaganju i dokaz o vlasnitvu nekret-
nine (izvadak iz zemljinih knjiga). Kako u ostavljenom roku predlagatelj nije postu-
pio po nalogu suda to je temeljem lanka 47. (sada 45. stavak 7.) Zakona o sudskom
registru odlueno kao u izreci toga rjeenja.
Protiv ovog rjeenja pravovremenu àlbu podnio je predlagatelj. U àlbi navodi da
je predlagatelj postupio sukladno zakljuku suda te je dana 6. svibnja 2005. godine
dopunom prijedloga udovoljio traènom i dostavio sudu traènu dokumentaciju, i to,
zemljinoknji`ni izvadak nekretnine kojom se poveava temeljni kapital drutva i
presliku rjeenja Opinskog suda u Zagrebu broj Z-3556/05 od 28. travnja 2005.
godine kojim se provodi vlasnitvo nad predmetnom nekretninom. Predlaè da dru-
gostupanjski sud preinai pobijano rjeenje i udovolji prijedlogu predlagatelja.
167
@alba nije osnovana. Ispitavi pobijano rjeenje temeljem lanka 365. stavak 1. i
2. Zakona o parninom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, u daljnjem tekstu ZPP) u vezi sa lankom 20. stavak 2. Zakona o sudskom reg-
istru, u granicama razloga navedenih u àlbi, te pazei po slu`benoj du`nosti na bitne
povrede odredaba postupka iz lanka 354. stavak 2. toke 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na
pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko rjeen-
je pravilno i na zakonu osnovano.
Iz spisa proizlazi da je predlagatelj podnio prijedlog za upis poveanja temeljnog
kapitala unosom stvari i izmjene izjave o osnivanju drutva s ogranienom odgov-
ornou. Kako predlagatelj nije uz prijavu priloìo posebne isprave za upis u sudski
registar, prvostupanjski sud ga je pravilno temeljem lanka 46. stavak 1. Zakona o
sudskom registru pozvao zakljukom od 30. studenog 2004. godine da u roku od 8
dana dostavi sudu temeljem lanka 458. stavak 2. toka 3. ZTD-a ugovor o ulaganju i
dokaz o vlasnitvu nekretnine tj. izvadak iz zemljinih knjiga, koji rok je produèn na
30 dana na prijedlog tuìtelja zakljukom od 6. travnja 2005. godine.
Naime, prema odredbi lanka 458. stavak 2. toka 3. ZTD-a prijavi za upis mora-
ju se priloìti, ako je temeljni kapital povean ulaganjem stvari i prava, ugovori koji-
ma je to ulaganje ostvareno.
U konkretnom predmetu pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da predlagatelj
niti naknadno nije uz prijavu priloìo propisani ugovor kojim je ulaganje nekretnine
u temeljni kapital ostvareno, jer priloèni ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen
izmeu T.T. d.d. Zagreb, kao prodavatelja, i F d.o.o. Zagreb, kao kupca, nema
sadràj ugovora o unosu stvari u temeljni kapital, ve je iz ugovora razvidno da se radi
o ugovoru o prodaji nekretnine kojim je predlagatelj stekao naslov za stjecanje prava
vlasnitva na nekretnini koja je predmet toga ugovora, a koje vlasnitvo e stei upi-
som u zemljinu knjigu. Dakle, ne radi se o tome da je do upisa vlasnitva na nekret-
nini za korist predlagatelja dolo kao posljedica unosa te nekretnine u temeljni kapi-
tal drutva od lana drutva, te koje bi u skladu sa zakonskim odredbama lanka 457.
stavak 7. ZTD-a bile unesene u drutvo prije podnoenja prijave za upis poveanja
temeljnog kapitala u sudski registar, ve je pravo vlasnitva na predlagatelja u
zemljinim knjigama upisano temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine.
Prema tome, predlagatelj nije postupio po nalogu suda jer nije temeljem lanka
458. stavak 2. toka 3. ZTD-a dostavio ugovor kojim je ulaganje nekretnine u temeljni
kapital drutva ostvareno, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu lan-
ka 47. Zakona o sudskom registru i prijavu odbacio kao nedoputenu
VTS RH, od 12. srpnja 2005.
168
77.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - UPlS PRlPAJANJA
i 118/03)
CIanak 522.
Pripojeno drustvo prestaje upisom pripajanja u trgovacki registar u ko-
jem je upisano drustvo preuzimateIj.
Nakon pripajanja upisom u trgovacki registar nije moguce podnijeti
tuzbu protiv pripojenog drustva, vec samo protiv drustva preuzimateIja
kao univerzaInog sIjednika.
Iz spisa, tj. iz obrazloènja pobijanog rjeenja proizlazi da je tuìtelj podnio tu`bu
protiv tuènika dana 4. prosinca 2003. godine, radi utvrenja nitavosti odluke Glavne
skuptine tuènika o odobrenju Ugovora o pripajanju tuènika drutvu V. d.d. od 4.
11. 2003. godine.
Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu lanka 529. Zakona o trgov-
akim drutvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99 i 118/03).
Prema lanku 529. Zakona o trgovakim drutvima, nakon upisa pripajanja u trgo-
vaki registar u kojemu je upisano drutvo preuzimatelj, tu`ba na utvrenje da je ni-
tava odluka o pripajanju to ju je donijelo pripojeno drutvo podiè se protiv drutva
preuzimatelja.
Pripojeno drutvo prestaje upisom pripajanja u trgovaki registar u kojem je
upisano drutvo preuzimatelj (lanak 522. stavak 4. ZTD-a). Stoga nakon upisa pri-
pajanja vie nije mogue protiv pripojenog drutva podnijeti tu`bu na utvrenje da je
nitava odluka o pripajanju to ju je donijelo pripojeno drutvo, jer pripojeno drutvo
vie ne postoji. Takvu tu`bu mogue je podnijeti samo protiv drutva preuzimatelja,
jer je to drutvo univerzalni pravni sljednik pripojenog drutva.
Iz iznesenoga slijedi, da je pravilan zakljuak prvostupanjskog suda da se nakon
upisa pripajanja tu`ba mogla podii samo protiv drutva preuzimatelja, a to je drut-
vo V. d.d. Vara`din.
169
78.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTRAVA - REDOSLlJED UPlSA U SUDSKl
REGlSTAR POVODOM PRlPAJANJA TRGOVACKlH DRUSTAVA
Zakonom o trgovackim drustvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99 i
52/00),
CIanak 522.
Dopusteno je istodobno podnijeti prijave za upis pripajanja u registar
drustva preuzimateIja i u registre pripojenih drustava, kao i za upis
povecanja preuzimateIjeva temeIjnog kapitaIa, te upis pripajanja obavi-
ti istog dana u registre u koje su biIa upisana pripojena drustva i u reg-
istar sjedista drustva preuzimateIja, jer to nije pravno nedopusteno, ako
se pri upisu sud drzi redosIijeda propisanog odredbama cIanka 522.
ZTD-a.
Iz obrazloènja
Osporenim je rjeenjem sud prvog stupnja, postupajui prema prijedlogu D. banke
d.d. Z, u sudski registar upisao promjenu tvrtke, sjedita, lana uprave, lanova nad-
zornog odbora, odluku o poveanju i provedbu poveanja temeljnog kapitala i pripa-
janje drutava S. banka d.d. S. i I. banka d.d. P. u dionikom drutvu pod tvrtkom N.
banka d.d. sa sjeditem u Z.
Protiv tog su rjeenja àlbu podnijeli uvodno oznaeni àlitelji, sukladno odredba-
ma lanka 59. tada vaèeg Zakona o sudskom registru, Narodne novine broj 1/95,
57/96, 1/98, 30/99 i 45/99), a koji se primjenjuje sukladno odredbi lanka 45.Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o sudskom registru (Narodne novine broj 54/05), s
prijedlogom àlbenom sudu da pobijano rjeenje ukine i odbaci prijavu predlagatelja,
podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
@alba nije osnovana... Razloge àlbenog osporavanja pobijanog rjeenja o upisu
àlitelji temelje na dvije osnovne tvrdnje, jedne glede redoslijeda upisa pripajanja, i
druge, glede upuivanja na nezakonitost postupanja pri prijavi za upis pripajanja u
registar do koje je dolo uslijed nedavanja izjave predlagatelja kako odluke o pripa-
janju nisu pobijane u propisanom roku.
U svezi s prvom tvrdnjom àlitelja istie se kako je ista demantirana sadràjem
spisa. Naime, neupitno je kako su istodobno podnesene prijave za upis pripajanja i u
registre pripojenih drutava i u registar drutva preuzimatelja, kao i za upis povean-
ja temeljnog kapitala drutva preuzimatelja, te kako je upis pripajanja obavljen istog
dana u registre u koje su bila upisana pripojena drutva i u registar sjedita drutva
preuzimatelja, a to nije pravno nedoputeno. Iz spisa je razvidno kako je tijekom pos-
tupka provedbe predmetnog upisa koriteno slanje/dostavljane isprava na temelju
kojih se upis obavlja putem faksa, dok je iz privijenih faks-dostava, slijedom satnice
koja je evidentirana na istima, razvidno kako su registarski sudovi u potpunosti po-
tovali redoslijed upisa pripajanja odreen Zakonom o trgovakim drutvima
(Narodne novine broj 111/93, 34/99 i 52/00), te je upis pripajanja, suprotno àlben-
170
im tvrdnjama, proveden sukladno odredbama lanka 522. tog Zakona u svezi sa
lankom 73. stavak 2. Zakona o sudskom registru.
U svezi s drugom tvrdnjom, kojom àlitelji upuuju na odredbu lanka 521.
Zakona o trgovakim drutvima, navodei kako je predmetna prijava za upis pripa-
janja nedoputena, budui da uz nju nije dana izjava da odluke o pripajanju nisu pobi-
jane u za to propisanom roku (ili da je pobijanje pravomono odbijeno), a àlitelji su
dan prije donoenja pobijanog rjeenja podnijeli tu`bu nadle`nom sudu radi utvren-
ja nitavim i pobijanja odluka skuptine pripojenog drutva (I. banke d.d.). Ni ovaj
àlbeni razlog nije prihvatljiv. Iz privijenog zapisnika s glavne skuptine drutva (I.
banka d.d.) ne proizlazi kako se radi o ispravi zahvaenoj razlogom apsolutne ni-
tavosti, u trenutku upisa nije postojala pravomona odluka o pobijanju, a pobojni
pravni poslovi proizvode pravne uinke, dok se u posebnom postupku ne ponite.
Budui da je postupak upisa u sudski registar izvanparnini, te su u tom postupku
propisana stroga formalna pravila za upis pa i u svezi s ispravama na temelju kojih se
upis obavlja, sud je duàn, ako su ispunjene sve pretpostavke, a to je predmetno
sluaj, obaviti upis, te je sud prvog stupnja pravilno i zakonito donio pobijanu
odluku...
VTS RH, od 28. Iipnja 2005.
79.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - PRAVlLA REGlSTARSKOG POSTUP-
KA
Zakon o sudskom registru (Narodne novine br. 1/95, 57/96 i 45/99)
CIanak 20.
OkoInost da izdavateIj punomocni nije ovIastena osoba za zastupanje
stranke pravne osobe ima za posIjedicu da odvjetnik bez vaIjane
punomoci nije mogao u registarskom postupku pravno vaIjano poduzi-
mati radnje u ime te stranke.
Uvazavanjem radnji u registarskom postupku (povIacenjem prijave za
upis u sudski registar) poduzete po odvjetniku bez vaIjane punomoci
registarski sud je pocinio bitnu povredu odredbi parnicnog postupka
(cIanak 354. st. 2. toc. 8. ZPP-a.
Podnesak od 10. svibnja 2004. godine kojim se povlai prijava za upis kao podnesak
predlagatelja podnio je punomonik koji nije imao potrebno ovlatenje predlagatelja za
poduzimanje pojedinih radnji i za zastupanje u ovom registarskom postupku.
Punomo punomoniku B. ., odvjetniku u Zagrebu, koji je podnio podnesak kojim
povlai prijavu za upis u sudski registar nije dala ovlatena osoba predlagatelja, nego je
iz punomoi vidljivo da je punomo potpisao D. R. koji prema stanju u sudskom reg-
istru nije ovlatena osoba za zastupanje predlagatelja a niti je priloèna isprava iz koje
bi proizlazilo ovlatenje izdavatelja punomoi za zastupanje predlagatelja. Kako izda-
171
vatelj punomoi nije ovlatena osoba za zastupanje predlagatelja, niti punomonik B. .,
odvjetnik, kojemu je dana punomo nije mogao valjano poduzimati radnje u ovom pos-
tupku ni zastupati predlagatelja.
Kako je prihvaanjem podneska kojim se povlai prijava za upis povrijeeno prav-
ilo o pravilnom zastupanju stranaka, poinjena je bitna povreda odredaba parninog
postupka iz odredbe lanka 354. stavak 2. toka 8. Zakona o parninom postupku
(Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99 i 117/03).
VTS RH, Pz-3992/04 od 15. Iipnja 2004. godine
80.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - PODACl KOJl SE UPlSUJU U REGlS-
TAR
CIanak 24
Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zadrugama (Narodne
novine broj 12/02) zadruge su duzne uskIaditi svoje opce akte, na
temeIju izmijenjenih akata imenovati svoja tijeIa i podnijeti prijavu reg-
istarskom sudu do 14. koIovoza 2002.
Obzirom da nije propisana sankcija za nepostupanje po zakonu, (Iex im-
perfecta), prijava za upis u sudski registar iako podnesena izvan zakon-
skog roka za uskIadenje i podnosenje prijave za upis u sudski registar
ne moze se odbaciti kao prekasno podnesena.
Tone su konstatacije prvostupanjskog suda da su prema odredbi lanka 24.
Zakona o zadrugama (Narodne novine broj 36/95, 67/01 i 12/02 ), zadruge du`ne
uskladiti svoje ope akte s odredbama istog Zakona i na temelju izmijenjenih akata
izabrati, odnosno imenovati svoja tijela i podnijeti prijavu za upis u sudski registar u
roku od 6 mjeseci, raunajui od dana stupanja na snagu novele Zakona, koja je stupi-
la na snagu 14. veljae 2002. godine.
Meutim, treba ukazati da nisu predviene pravne posljedice ako zadruge ne pos-
tupe na nain odreen u odredbi citiranog zakonskog propisa tj. da e se nad njima
provesti postupak likvidacije i brisanja iz registra, to je prvostupanjski sud oito sma-
trao neodlunim kraj zauzetog stajalita da je prijava podnesena prekasno, pa nije niti
utvrivao da li su ispunjene sve formalne i materijalno pravne pretpostavke za traèni
upis.
VTS RH, Pz-4555/04 od 20. srpnja 2004. godine
172
81.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - PODACl KOJl SE UPlSUJU U SUDS-
Kl REGlSTAR
Zakon o sudskom registru (Narodne novine br. 1/95, 57/96, 45/99)
CIanak 24. i 31.
U sudski registar se upisuju podaci propisani zakonom i promjene tih
podataka.
Zakonom nije propisano upisati u sudski registar za drustvo s
ogranicenom odgovornoscu cIanove drustva, pa tako niti podnosenje
prijedIoga za osiguranje zabrane otudenja i opterecenja posIovnih ud-
jeIa.
U pravu je prvostupanjski sud kada istie da prema odredbama lanka 24. i 31.
Zakona o sudskom registru (Narodne novine broj 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99
dalje: ZSR) propisano je koji se podaci upisuju u sudski registar za drutvo s
ogranienom odgovornosti te tim odredbama nije propisano upis u sudski registar
injenica i podnoenja prijedloga za osiguranje zabrane optereenja i otuenja
poslovnih udjela lanova drutva s ogranienom odgovornou. Naime odredbom
lanka 24. stavak 2. i toka 8. ZSR predvien je upis u sudski registar podataka
oznaenih kao zabilje`ba, meutim kako predmet upisa u sudski registar za drutva
sa ogranienom odgovornou nije bitna injenica tko su lanovi drutva osim u slua-
ju iz lanka 31. stavak 3. ZSR, pa ne moè se u sudski registar upisati niti bilo kakva
zabilje`ba u svezi s tim udjelima. Naime, temeljem odredbe lanka 24. stavak 2. toka
6g. ZSR predmet upisa u sudski registar moglo bi biti rjeenje Opinskog suda u K.
kojim bi bio usvojen prijedlog predlagatelja osiguranja, no ne i sam taj prijedlog.
82.
PRAVO TRGOVACKlH DRUSTAVA - NEDOPUSTENA ZALBA U REGlS-
TARSKOM POSTUPKU
CIanak 61.
Samo u nespornim stvarima javni biIjeznik moze zastupati stranku
temeIjem punomoci, te u tim stvarima ima prava i duznosti odvjetnika.
U spornim stvarima (na primjer ukoIiko je u registarskom postupku
sporna osnovanost prijedIoga predIagateIja) javni biIjeznik treba se
iskazati specijaInom punomoci, u protivnom on nije ovIasten na pod-
nosenje zaIbe u ime stranke.
173
Odredbom lanka 4. stavak 1. Zakona o javnom bilje`nitvu (Narodne novine
broj 78/93, 29/94, 162/98) propisano je da je javni bilje`nik ovlaten zastupati stranke
uslijed nespornim stvarima pred sudovima i drugim javnim tijelima ako su te stvari u
neposrednoj vezi s kojom njegovom ispravom.
Iz navedene odredbe Zakona proizlazi da javni bilje`nik u postupku upisa u suds-
ki registar kao izvanparninom postupku moè zastupati stranku na nain da u njeno
ime podnese prijavu za upis u sudski registar kao i sve druge isprave temeljem kojih
sud donosi rjeenje o upisu u sudski registar; identino proizlazi i iz punomoi kojom
su zastupnici predlagatelja upisa opunomoili javnog bilje`nika D. D. na poduziman-
je radnji radi upisa u sudski registar (list 52 spisa). Samo u poduzimanju tih radnji
javni bilje`nik ima prava i du`nosti odvjetnika (lanak 4. stavak 2. Zakona o javnom
bilje`nitvu). Meutim, budui da je u konkretnom sluaju sporno je li osnovan zaht-
jev predlagatelja upisa za upis u sudski registar, javni bilje`nik ne moè bez specijalne
punomoi stranke podnijeti àlbu u ime predlagatelja upisa. Naime, izjavljivanje àlbe
je radnja koju stranka poduzima kada smatra da joj je sud pobijanom odlukom
onemoguio u ostvarivanju svojih prava; prema tome, izjavljivanje àlbe nije radnja
koju javni bilje`nik moè poduzimati temeljem odredbe lanka 4. stavak 1. Zakona o
javnom bilje`nitvu. Za poduzimanje te radnje javni bilje`nik mora imati specijalnu
punomo, koju u konkretnom sluaju javni bilje`nik D. D. nema.
Odredbom lanka 358. stavak 3. Zakona o parninom postupku (Narodne novine
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) u svezi lanka 20. stavak 2. Zakona o sud-
skom registru (Narodne novine broj 1/95, 57/96, 45/99) propisano je da je àlba
nedoputena, ako je àlbu podnijela osoba koja nije ovlatena za podnoenje àlbe, a
stavkom 1. istoga lanka da e nedoputenu àlbu odbaciti rjeenjem predsjednik
vijea prvostupanjskog suda bez odràvanja roita. lankom 367. Zakona o
parninom postupku odreeno je da e nedoputenu àlbu odbaciti drugostupanjski
sud rjeenjem ako to nije uinio prvostupanjski sud.
Budui da je àlbu podnijela osoba koja nije ovlatena za podnoenje àlbe, àlba
javnog bilje`nika D. D. je u smislu odredbe lanka 358. stavak 3. Zakona o parninom
postupku nedoputena.
VTS RH, Pz-4117/04 od 6. srpnja 2004. godine
174
PARNlCNl POSTUPAK
83.
PARNlCNl POSTUPAK - APSOLUTNA SUDSKA NENADLEZNOST
Zakon o parnicnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01 i 117/03)
CIanak 16.
Sud je apsoIutno nenadIezan po tuzbi kojom se trazi da sud utvrdi da
Dok 11 upisan u Upisnik pomorskih i trgovackih brodova Lucke
kapetanije nije brod vec pIutajuci objekt.
Za utvrdenje da Ii je neki pIovni objekt brod iIi pIutajuci objekt propisan
je upravni postupak, koji provodi nadIezni upravni organ Hrvatski regis-
tar brodova.
Tu`bom se traì u stavku I. tu`benog zahtjeva da sud utvrdi da je Dok 11 upisan
u uloku 702 Upisnika pomorskih i trgovakih brodova Luke kapetanije Rijeka nije
brod, ve plutajui objekt. Za utvrditi da li je neki plovni objekt brod ili plutajui
objekt, propisan je poseban upravni postupak. Zakonom o Hrvatskom registru brodo-
va (Narodne novine br. 81/96) ustanovljen je Hrvatski registar brodova koji provodi
upravni postupak te utvruje u koju kategoriju se plovni objekt svrstava, time da je
propisana mogunost izjavljivanja pravnog lijeka protiv odluke Hrvatskog registra
brodova nadle`nom Ministarstvu pomorstva prometa i veza. O pravilnoj primjeni
materijalnog prava u tom postupku moè se odluivati u upravnom postupku prema
opim pravilima upravnog postupka. Zakonodavac nije stavio u nadle`nost suda
utvrivati da li se neki plovni objekt ima smatrati brodom ili nema.
177
84.
PARNlCNl POSTUPAK - STVARNA NADLEZNOST TRGOVACKOG SUDA
Zakon o sudovima (Narodne novine broj 3/94, 75/95, 100/96, 131/97,
129/00, 67/01))
CIanak 19.
Trgovacki sud je stvarno nadIezan za sudenje u sporu povodom osni-
vanja, rada i prestanka drustva kao i raspoIaganja cIanstvom i cIanskim
pravima u drustvu.
RaspoIaganje cIanstvom ukIjucuje otudenje i opterecenje posIovnog ud-
jeIa, te se spor o raspoIaganju cIanstvom u drustvu sa ogranicenom
odgovornoscu smatra i spor o prodaji posIovnog udjeIa.
Za ocjenu nadle`nosti trgovakog suda za suenje u ovom sporu nije presudno
lanstvo tuìtelja u drutvu u trenutku podnoenja tu`be sudu. Nadle`nost se zasniva
na pravilu iz l. 19. st. 2. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 3/94 67/01) po
kojoj trgovaki sudovi sude u sporovima povodom osnivanja, rada i prestanka drut-
va kao i raspolaganja lanstvom i lanskim pravima u drutvu. Raspolaganje
lanstvom ukljuuje otuenje i optereenje poslovnog udjela. Zato se sporom o raspo-
laganju lanstvom u drutvu sa ogranienom odgovornou smatra izmeu ostalih i
spor o prodaji poslovnog udjela. Po prirodi stvari u takvom sporu u trenutku pod-
noenja tu`be vlasnik poslovnog udjela i lan drutva je ili prodavatelj ili kupac, to
meutim ne utjee na bit spora. Zato je Trgovaki sud u Karlovcu pravilno naao da
je stvarno nadleàn suditi u ovom sporu, pa u donoenju presude nije poinjena apso-
lutno bitna povreda odredaba postupka iz l. 354. st. 2. t. 4. Zakona o parninom pos-
tupku (Narodne novine broj. 53/91 88/01).
85.
PARNlCNl POSTUPAK - STVARNA NADLEZNOST TRGOVACKOG SUDA
Zakon o sudovima (Narodne novine broj 3/94, 75/95, 100/96, 131/97,
129/00, 67/01, 5/02, 17/04 i 141/04))
CIanak 19. toc. 1b.
Spor radi ispunjenja iz ugovora o najmu (charteru) jedriIice je spor u
rjesenju kojega sud primjenjuje pIovidbeno pravo.
Stoga je za sudenje u istom sporu nadIezan trgovacki, a ne opcinski sud
Nema sumnje da se u ovom sluaju ne radi o sporu o brodu, jer je spor nastao iz
ugovora o najmu jedrilice takvih karakteristika koje je ne svrstavaju u pojam broda.
Sam ugovor o charteru spada u kategoriju ugovora o iskoritavanju brodova poznatih
178
iz Engleskog prava, a koje na Pomorski zakonik (Narodne novine br. 17/94, 74/94,
43/96, ) nije posebno regulirao nego ih je svrstao u brodarske ugovore na vrijeme
za cijeli brod iz l. 466. st. 2. Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94
i 43/96). Spor se odnosi na jahtu koja je plovni objekt namijenjen plovidbi na moru, a
po svojim tehnikim karakteristikama nije brod, pa se radi o brodici (l. 5. st. 1. t. 9.
PZ). U rjeenju spora sud e primjenjivati plovidbeno pravo sadràno u Pomorskom
zakoniku, jer se odredbe tog zakonika o ugovorima o iskoritavanju brodova prim-
jenjuju i na ugovore o iskoritavanju brodica (l. 464. st. 1. PZ), pa je za suenje
nadleàn trgovaki sud a ne opinski kako pogreno smatra prvostupanjski sud.
86.
PARNlCNl POSTUPAK - STRANACKA SPOSOBNOST
88/01 i 117/03)
CIanak 77.
Obrt je nacin obavIjanja gospodarske djeIatnosti, te nije niti fizicka niti
pravna osoba.
Za obveze nastaIe u obavIjanju obrta odgovara obrtnik, odnosno fizicka
osoba. Stranacku sposobnost nema obrt, vec fizicka osoba - obrtnik.
Neutemeljeno tuènik smatra da je odjava obrta od utjecaja na osloboenje obrt-
nika od odgovornosti za ispunjenje obveza preuzetih u obavljanju obrta. Sukladno
odredbi l. 21. st 1. Zakona obrtu (Narodne novine br. 77/93, 90/96, 102/98, 64/01 i
71/01), za obveze nastale obavljanjem obrta cjelokupnom unesenom imovinom
potrebnom za obavljanje obrta odgovara obrtnik. Odluno je da je obveza nastala u
obavljanju obrta, a to je u ovoj parnici prvostupanjski sud utvrdio, pa da na opisani
nain za tu obvezu odgovara obrtnik. Nije propisano da bi se obrtnikova obveza gasi-
la ako bi, nakon njena nastanka, obrtnik odjavio bavljenje obrtom.
Pogreno je i tuènikovo miljenje da je odjavom obrta on prestao postojati kao
pravna osoba. U ovoj parnici tuènik nije obrt, ve fizika osoba M. ., kao obrtnik.
Kao to je prethodno navedeno, za obveze nastale obavljanjem obrta odgovara fizi-
ka osoba. Prestankom obrta tuènik M. . nije prestala postojati. Obrt je nain obavl-
janja gospodarske djelatnosti, te nije pravna osoba.
179
87.
PARNlCNl POSTUPAK - DOSTAVA PRAVNOJ OSOBl UPlSANOJ U SUDS-
Kl lLl DRUGl UPlSNlK
88/01 i 117/03)
CIanak 134a.
Pravnoj osobi koja je upisana u sudski iIi drugi upisnik dostava se
obavIja na adresu navedenu u tuzbi.
Ako dostava na adresu u tuzbi ne uspije, dostava se obavIja na adresu
sjedista pravne osobe upisanu u upisniku.
Tek ako dostava ne uspije niti na tu adresu, sud ce obaviti dostavu stavI-
janjem na ogIasnu pIocu suda.
Ako je pismeno vraceno s oznakom obavijesten nije trazio to ne znaci
da je dostava uredno iskazana, a niti se moze uzeti da je zbog toga
pogresno oznaceno sjediste pravne osobe.
Ispitujui pobijano rjeenje temeljem l. 365. st. 1. i 2. Zakona o parninom pos-
tupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03), ovaj sud nalazi da su
ostvareni àlbeni razlozi bitne povrede odredaba postupka iz l. 354. st. 2. to. 13.
ZPP-a. Rjeenje ima nedostataka zbog kojih se ne moè ispitati, te u njemu nisu nave-
deni razlozi o odlunim injenicama. Naime, najprije valja istai da trgovako drut-
vo nema adresu, nego ima sjedite. To sjedite navedeno je u registru Trgovakog suda
u Zagrebu. Dalje dokaz da ono postoji prilaè i omotnice u spisu iz kojih je vidljivo
Obavijeten nije traìo. Slijedom navedenoga nije mogao prvostupanjski sud
donijeti rjeenje da se smatra da je tu`ba u ovoj pravnoj stvari povuena.
Iz svega navedenog, àlba tuìtelja ukazuje se kao osnovana, pa je rjeenje valjalo
ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, temeljem l. 369. i l.
370. ZPP-a.
U nastavku postupka, prvostupanjski sud e postupiti u smislu l. 134a. ZPP-a koji
glasi, da se pravnoj osobi koja je upisana u odreeni sudski ili drugi upisnik dostava
obavlja na adresu navedenu u tu`bi, a ako dostava na adresu navedenu u tu`bi ne
uspije, dostava e se obaviti na adresu sjedita te osobe upisane u upisniku. Ako dosta-
va ne uspije ni na toj adresi, obaviti e se stavljanjem pismena na oglasnu plou suda.
Smatrat e se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pisme-
na na oglasnu plou suda. Nakon toga, prvostupanjski sud e donijeti novu na zakonu
osnovanu odluku.
180
88.
PARNlCNl POSTUPAK - DOSTAVA TUZENlKU U REPUBLlKU lTALlJU
88/01)
CIanak 136.
Konvencija o uzajamnoj pravnoj pomoci u gradanskim i upravnim stvari-
ma SI. L. SFRJ - dodatak medunarodni ugovori br. 5/639.
CIanak 4.
Kada dostavu treba obaviti osobama iIi ustanovama u inozemstvo iIi
strancima koji uzivaju pravo imuniteta, istu vaIja obaviti dipIomatskim
putem, ako medunarodnim ugovorom iIi zakonom (ZPP) nije sto drugo
odredeno.
Dostava tuzeniku u RepubIiku ltaIiju ureduje se da se sudski akti
dostavIjaju neposredno putem Ministarstva pravosuda na sIuzbenom
jeziku zemIje koja zahtijeva, a samo popratno pismo se sastavIja na
sIuzbenom jeziku zamoIjene drzave.
lankom 4. Konvencije o uzajamnoj pravnoj pomoi u graanskim i upravnim
stvarima od 3. 12. 1960. (Sl. l. SFRJ dodatak MU br. 5/63) propisano je da se suds-
ki akti dostavljaju neposredno putem Ministarstva pravosua. lankom 6. stavak 3.
predvieno da se sudski akti sastavljaju na slu`benom jeziku zemlje zahtjeva, a to u
ovom sluaju znai na hrvatskom jeziku. U stavku 1. tog lanka predvieno je da se
samo popratno pismo sastavlja na slu`benom jeziku zamoljene zemlje, a u ovom
sluaju je to Italija.
lankom 136. ZPP-a odreeno je kad dostavu treba obaviti osobama ili ustanova-
ma u inozemstvu ili strancima koji uìvaju pravo imuniteta, dostava e se obaviti
diplomatskim putem, ako meunarodnim ugovorom ili u ovom zakonu (lanak. 146.)
nije to drugo odreeno.
lanak. 146. ZPP-a odnosi se na punomonika za primanje pismena i postavljanje
privremenog zastupnika.
Kako je iz navedenih propisa vidljivo prvostupanjski sud je pogreno primijenio
citirane zakonske propise kad je od tuìtelja traìo prevoenje tu`be na talijanski
jezik, pa kad on to nije uinio, utvrdio da se tu`ba smatra povuenom.
VTS RH, Pz-6499/01 od 27. koIovoza 2002.
181
89.
PARNlCNl POSTUPAK - ZAHTJEV ZA NAKNADU TROSKOVA
88/01 i 117/03)
CIanak 164.
O naknadi troskova postupka sud odIucuje u postupku u kojem su ti
troskovi nastaIi.
Nije moguce osnovano zahtijevati naknadu parnicnih troskova izvan
postupka u kojemu su ti troskovi nastaIi, odnosno s nasIova naknade
stete u posebnoj parnici.
to se tie trokova postupka voenog kod Opinskog suda u K. L. pod brojem
Ovrv-891/01 u iznosu od 549,00 kn valja istai da je nesporno da su voeni postupci
pred Opinskim sudom u K. L., meutim, pravilno istie prvostupanjski sud, da do
zakljuenja glavne rasprave nije sudu dostavljen dokaz o tome da bi postupci bili
pravomono dovreni, a konano i postoji presuda Vrhovnog suda Republike
Hrvatske, koji je donio odluku da o naknadi troka postupka odluuje se u postupku
u kojem su nastali, pa se naknada tih trokova ne moè zahtijevati u posebnoj parni-
ci s naslova tete (VSR broj 1947/87 od 29. 12. 1987.). Konano, i sam tuìtelj u svo-
joj àlbi istie, da se radi o pogreci Opinskog suda u K. L. u predmetu pod brojem
Ovrv-891/2001, meutim, nije podnio àlbu protiv toga rjeenja o ovrsi.
VTS RH, Pz-3076/04 od 3. koIovoza 2004.
90.
PARNlCNl POSTUPAK - DOKAZl l lZVOENJE DOKAZA
88/01 i 117/03)
CIanak 220. st. 2.
NaIaz i misIjenje vjestaka koji dokaz nije izveden po naIogu suda niti je
izveden na gIavnoj javnoj raspravi, nije pravno vaIjan dokaz, te se na
takvom dokazu ne moze temeIjiti sudska presuda.
Sud odIucuje koji ce se dokazi izvesti, te po prijedIogu stranaka moze
odIuciti o izvodenju dokaza vjestacenjem.
Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na nalazu i miljenju vjetaka prema
kojem je ugovor izmeu stranaka, u svezi kojeg su kao sredstva osiguranja dane pred-
metne zadu`nice i mjenice, raskinut. Imajui u vidu navedeni nalaz i miljenje vjeta-
ka, sud zakljuuje da protivnik nije smio, nakon to je ugovor raskinut, koristiti sred-
stva osiguranja ispunjenja ugovora, te da je naplaivanje zadu`nice za iznos za koji,
182
zasada, nema opravdanja, protivno svrsi izdanja iste i predstavlja vjerojatnost opas-
nosti za predlagateljevu tra`binu.
Meutim, iz spisa je vidljivo da je takav nalaz i miljenje vjetaka dostavio protivnik
osiguranja. Budui da se ne radi o dokazu izvedenom prema odluci suda radi utvri-
vanja odlunih injenica, odnosno, ne radi se o vjetaenju provedenom od strane
vjetaka kojeg je odredio sud, isti nije dokaz izveden u postupku pred sudom, u smis-
lu odredbe lanaka 220. i 224. Zakona o parninom postupku (Narodne novine broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03), te na njemu prvostupanjski sud nije mogao
temeljiti svoju odluku.
Naime, prema odredbi lanka 220. stavak 2. ZPP-a, sud odluuje koje e od pred-
loènih dokaza izvesti radi utvrivanja odlunih injenica. Sukladno takvom zakon-
skom odreenju sud odluuje koji e se dokazi izvesti, ali samo izmeu onih dokaza
koje su predloìle stranke. Stoga prvostupanjski sud, samo na prijedlog stranaka u pos-
tupku, moè odluiti o izvoenju dokaza vjetaenjem, u kojem sluaju, prema odred-
bi lanka 251. stavak 1. ZPP-a, treba odrediti vjetaka, te dokaz izvesti sukladno odred-
bama lanaka 251. do 262. ZPP-a.
Imajui u vidu navedene povrede odredaba parninog postupka, prvostupanjsko je
rjeenje u pobijanom dijelu nezakonito, pa ga protivnik osiguranja, svojom àlbom,
osnovano pobija.
91.
PARNlCNl POSTUPAK - lSPRAVE
88/01 i 117/03)
CIanak 230.
U parnicnom postupku stranke mogu dokazivati da je u javno-
biIjeznickoj ispravi neistinito utvrdena cinjenica iIi da je isprava neistini-
to sastavIjena.
U izvanparnicnom postupku, pa tako i u stecajnom postupku, sud nije
ovIasten kao prethodno pitanje utvrdivati istinitost iIi neistinitost javno-
biIjeznicke isprave, jer se medu strankama sporna pitanja mogu ocjen-
jivati samo u parnici.
Naime, kraj injenice da su sudski vjetak za knjigovodstvo i financije kao i privre-
meni steajni upravitelj decidirano izjavili da ne postoji nesposobnost za plaanje
(insolventnost) du`nika A. d.o.o. Metkovi, prvostupanjski se sud posve nepotrebno
u ovom izvanparninom postupku upustio u ocjenu dokazivanja apsolutne nitavosti
ugovora o preuzimanju potraìvanja od 1. listopada 2002. godine i sporazuma radi
osiguranja novane tra`bine od 24. listopada 2002. godine.
183
Dakako, iz tako utvreno injeninog stanja zatim je pogrjeno primijenio i mater-
ijalno pravo kada je prihvatio prijedlog za otvaranje steajnog postupka nad
du`nikom A. d.o.o. Metkovi.
Ovo stoga to su predmetni pravni poslovi javnobilje`nike isprave za koje su
vezane dvije presumpcije presumpcija o njihovoj autentinosti i presumpcija o istini-
tosti onoga to je u njoj potvreno lanak 2. stavak 2. Zakona o javnom bilje`nitvu
(Narodne novine broj 78/93, 29/94, 162/98, pa se samo u parnici moè ocjenjivati da li
je sadràj pravnog odnosa drugaiji od onog koje su stranke u istom utanaile lanak
230. stavak 3. Zakona o parninom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03).
Svaki vjerovnik ije je potraìvanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kad je nastalo,
moè pobijati pravnu radnju svog du`nika koja je poduzeta na tetu vjerovnika (l.
280. st. 1. ZOO). Slijedom toga, ni ovaj sud ne moè prihvatiti prejudiciranje posto-
janja steajnih razloga, koji objektivno u ovom trenutku ne postoje, jer je pravni
interes vjerovnika zatien citiranim zakonskim propisom, o pravu na pobijanje
du`nikovih pravnih radnji izvan steaja.
92.
PARNlCNl POSTUPAK - DOKAZNA SNAGA lSPRAVE SAClNJENE OD
JAVNOG BlLJEZNlKA
88/01 i 117/03)
CIanak 230.
Zapisnik sa gIavne skupstine dionickog drustva sastavIjen po javnom
biIjezniku ima snagu javne isprave.
Dopusteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrdene cin-
jenice iIi da je isprava neistinito sastavIjena, aIi ne u vanparnicnom, vec
u parnicnom postupku.
Takoer se navodi da zapisnik sa glavne skuptine sastavljen od strane javnog
bilje`nika ima snagu javne isprave. Prema odredbi lanka 230. Zakona o parninom
postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) javna isprava
dokazuje istinitost onoga to se u njoj potvruje i odreuje. Doputeno je dokazivati da
su u javnoj ispravi neistinito utvrene injenice ili da je isprava neistinito sastavljena.
Stoga predlagatelji, ako smatraju da su u zapisniku sa glavne skuptine neistinito
utvrene injenice ili da je zapisnik neistinito sastavljen, mogu u posebnom postupku
i to parninom to i dokazivati.
184
93.
PARNlCNO PROCESNO PRAVO - PRlGOVOR RADl PRlJEBOJA
88/01. i 117/02),
lzreka presude o prigovoru radi prijeboja
Ako je tijekom parnicnog postupka tuzenik istaknuo prigovor radi prije-
boja, izreka presude mora sadrzavati odIuku suda o postojanju iIi nepos-
tojanju potrazivanja istaknutog radi prebijanja.
Iz obrazloènja
Prema miljenju ovog suda sud prvog stupnja je pogreno zakljuio da je tuènik,
navodei da ima potraìvanje prema tuìtelju s osnove naknade tete, istaknuo prigov-
or prijeboja, dakle da je tuènik istaknuo materijalno pravni prigovor prijeboja.
Naprotiv, prema ocijeni ovog suda tuènik je istaknuo procesno pravni prigovor radi
prijeboja tuìteljeve tra`bine prema tuèniku s njegovom tra`binom prema tuìtelju.
Naime, u konkretnom sluaju tuènik nije istaknuo prigovor da je imao istovrsnu i
dospjelu tra`binu prema tuìtelju, te da je ovdje utuèno potraìvanje tuìtelja pre-
stalo prije pokretanja parnice zbog nastanka tuènikove tra`bine prema tuìtelju i nje-
gove konstitutivne izjave o kompenzaciji. Prema tome, u konkretnom sluaju ne radi
se o izvanprocesnog graanskopravnoj kompenzaciji (.m/.na// ./i/|/) u smislu
odredbi lanka 336-343. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91,
73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) kako to prema obrazloènju pobijane presude sma-
tra prvostupanjski sud, ve o prebijanju potraìvanja u parnici odlukom suda (.m-
/.na// /./ /a!/..m).
Kod prebijanja potraìvanja u parnici odlukom suda tuènik (u ovom parninom
postupku) ne osporava postojanje tuìteljevog potraìvanja, nego u svom prigovoru
radi prijeboja osporava samostalno postojanje tog potraìvanja smatrajui da postoji
i tuènikovo potraìvanje prema tuìtelju te traì od suda da to utvrdi i izvri prijeboj
tih tra`bina, te zbog navedenog da odbije tu`beni zahtjev. Prema tome, kod prebijan-
ja potraìvanja u parnici odlukom suda tuènik prigovorom radi prebijanja istie pos-
tojanje svog kompenzabilnog, ali jo nekompenziranog potraìvanja prema tuìtelju.
Du`nost je suda kada je tuènik istaknuo prigovor radi prijeboja da svojom deklara-
tornom odlukom utvrdi (eventualno) postojanje tuènikovog potraìvanja prema
tuìtelju, a nakon toga (ako utvrdi da to potraìvanje postoji) konstitutivnom
odlukom izvri prijeboj do iznosa potraìvanja koja se prebijaju. U sluaju da je
novano potraìvanje tuìtelja vee od potraìvanja tuènika, sud e obvezati tuènika
da isplati tuìtelju taj viak. Meutim, ako je potraìvanje tuènika vee od
potraìvanja tuìtelja, sud e samo konstitutivnom odlukom izvriti prijeboj do iznosa
tra`bina koje se prebijaju, ali nee donijeti kondemnatornu odluku kojom bi naloìo
tuìtelju da plati tuèniku viak potraìvanja osim u sluaju kada je tuènik podnio
protutu`beni zahtjev.
185
Prema odredbi lanka 333. stavak 3. Zakona o parninom postupku ako je u pre-
sudi odlueno o potraìvanju koje je tuènik istaknuo prigovorom radi prebijanja,
odluka o postojanju ili nepostojanju toga potraìvanja postaje pravomona. lankom
338. stavak 3. Zakona o parninom postupku propisano je da izreka presude sadrì
() odluku o postojanju ili nepostojanju potraìvanja istaknutog radi prebijanja.
Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je sud duàn u izreci presude odlui-
ti o postojanju ili nepostojanju potraìvanja istaknutog radi prebijanja. U konkretnom
sluaju izreka prvostupanjske presude ne sadrì odluku o postojanju odnosno nepos-
tojanju tuènikovog potraìvanja prema tuìtelju kojeg je on istaknuo prigovorom
radi prebijanja, pa je stoga izreka pobijane presude nerazumljiva ime je poinjena
bitna povreda odredaba parninog postupka propisana lankom 354. stavak 2. toka
13. Zakona o parninom postupku.
Slijedom navedenog valjalo je usvojiti tuènikovu àlbu, ukinuti pobijanu presudu
i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suenje
94.
PARNlCNl POSTUPAK - ODLUKA DRUGOSTUPANJSKOG SUDA O ZALBl
88/01)
CIanak 354. stavak 2. toc. 11.
JavnobiIjeznicki akt je ovrsna isprava ako je u njemu odredena obveza
na cinidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrzi izjavu ob-
vezanika da se na temeIju tog akta, nakon dospjeIosti cinidbe, moze
provesti prisiIna ovrha.
Drugostupanjski sud ce ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tuzbu
kada utvrdi da su stranke o tuzbenom zahtjevu vec skIopiIe ugovor koji
ima snagu ovrsnog javnobiIjeznickog akta.
Iz spisa proizlazi da je tuìtelj podnio tu`bu radi namirenja svoje tra`bine u izno-
su od 207.017,15 DEM, a koja tra`bina je utvrena Ugovorom o utvrivanju i osigu-
ranju duga sklopljenim izmeu stranaka pred javnim bilje`nikom dana 27. travnja
2001. god. Iz ovjere javnog bilje`nika V. P. broj OU-1114/2001 od 27. travnja 2001.
god. proizlazi da su stranke istom podnijele na potvrdu Ugovor o utvrivanju i osigu-
ranju duga, te da navedena isprava po svom obliku odgovara propisima o javnobil-
je`nikim ispravama, a po svome sadràju propisima o sadràju javnobilje`nikog
akta, te ima snagu izvrnog javnobilje`nikog akta.
lankom 54. stavak 1. Zakona o javnom bilje`nitvu (Narodne novine broj 78/93,
29/94 i 162/98, nastavno ZJB) propisano je da je javnobilje`niki akt izvrna isprava
ako je u njemu utvrena odreena obveza na inidbu o kojoj se stranke mogu nagodi-
186
ti i ako sadrì izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta moè radi ostvarenja
du`ne inidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvrenje.
Prema lanku 59. stavak 1. ZJB-a potvrena privatna isprava ima snagu
javnobilje`nikog akta, a ako je sastavljena po propisima lanka 54. tog Zakona ima
snagu i izvrnog javnobilje`nikog akta.
Prema odredbi lanka 21. Ovrnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99 i
42/00, nastavno: OZ) ovrna javnobilje`nika isprava je ovrna isprava na temelju koje
sud moè odrediti ovrhu u smislu lanka 20. OZ-a radi prisilnog ostvarenja tra`bine
ovrhovoditelja (ovdje tuìtelja).
Kako su stranke Ugovorom o utvrivanju i osiguranju duga od 27. travnja 2001.
god. utvrdile novanu obvezu tuènika i dospjelost iste, te kako navedena privatna
isprava ima snagu ovrnog javnobilje`nikog akta koji je po pravnoj snazi izjednaen
s pravomonom i ovrnom sudskom odlukom, pobijana presuda je zahvaena apso-
lutno bitnom povredom odredaba parninog postupka iz lanka 354. stavak 2. toka
11. Zakona o parninom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01).
95.
PARNlCNl POSTUPAK - BlTNA POVREDA ODREDABA PARNlCNOG POS-
TUPKA
112/99, 88/01)
CIanak 354. stavak 2. tocka 13.
Pocinjena je apsoIutno bitna povreda odredaba parnicnog postupka iz
cIanka 354. stavak 2. toc. 13. Zakona o parnicnom postupku kada se iz
obrazIozenja ne moze pronaci razIoge za pravno odIucnu cinjenicu.
lzrekom se obvezuje tuzenik na pIacanje cijene za preuzetu robu, dok iz
obrazIozenja nije vidIjivo tko je osoba koja je robu preuzeIa, da Ii je ta
osoba u nekoj vezi s tuzenikom, na kojeg otpremnica niti ne gIasi.
Bitna povreda odredaba parninog postupka iz lanka 354. stavak 2. toka 13.
Zakona o parninom postupku (Narodne novine broj 53/91 88/01) uvijek postoji
ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne moè ispitati, a osobito ako je izreka
presude nerazumljiva, ako proturjei sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda
nema uope razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlunim injenicama ili su ti
razlozi nejasni i proturjeni, ili ako o odlunim injenicama postoji proturjenost
izmeu onoga to se u razlozima presude navodi o sadràju isprava ili zapisnika o
iskazima danim u postupku ili samih tih isprava ili zapisnika (lanak 354. stavak 2.
toka 13. ZPP-a).
187
Prema ocjeni ovoga vijea, bitna povreda odredaba parninog postupka ogleda se
u injenici to pobijanu presudu nije mogue ispitati, niti odgovoriti na navode àlbe,
jer je obrazloènje pobijane presude nepotpuno i nejasno, na to osnovano upozora-
va àlitelj. Usvajanje tu`benog zahtjeva sud obrazlaè praktino jednom reenicom
uvidom u otpremnicu sa lista br. 12 spisa sud je utvrdio da je tuènik dana 1. rujna
1999. godine preuzeo predmetnu robu, / /. ////a|a |a |/a /. /|a / //.a;.|a.
O tome tko je osoba koja je robu preuzela i u kakvoj je vezi s tuènikom (na kojeg niti
ne glasi otpremnica), kao i na temelju ega je izveden zakljuak '. !a /. //na /|a
a//ai /a;.n/| //.a;.. / /. ////m ///.mn/.. //i/!/. u obrazloènju nema ni
rijei.
96.
PARNlCNl POSTUPAK - PONlSTAJ PRAVORlJEKA ARBlTRAZNOG SUDA
Zakon o arbitrazi (Narodne novine broj 88/01)
CIanak 36. st. 2. toc. 2b.
Sud moze ponistiti pravorijek arbitraznog suda, ako je u suprotnosti s
javnim poretkom RepubIike Hrvatske.
Pod pojmom javnog poretka (ordre pubIic) imaju se smatrati temeIjna
pravna i moraIna naceIa na kojim pociva Ustav RepubIike Hrvatske.
Svaka povreda kogentnog zakonskog i podzakonskog propisa ne znaci
da bi time arbitrazni pravorijek bio suprotan javnom poretku RepubIike
Hrvatske.
Odredbom l. 36. st. 2. to. 2b. Zakona o arbitraì (Narodne novine br. 88/01)
odreeno je, da se pravorijek moè ponititi samo ako je u suprotnosti s javnim
poretkom Republike Hrvatske.
Formulacije da je presuda Izbranog suda u suprotnosti s Ustavom Republike
Hrvatske i utvrenim osnovama drutvenog ureenja, kao i suprotnost s javnim
poretkom Republike Hrvatske, predstavljaju pravne standarde koji nisu unaprijed
odreeni zakonom, ve traè interpretaciju suca, imajui u vidu konkretan injenini
supstrat spora.
Prema miljenju ovoga suda, ve i ranija odredba l. 485. to. 6. Zakona o
parninom postupku (Narodne novine br. 53/91 ..... 117/93)(suprotnost s Ustavom
Republike Hrvatske i utvrenim osnovama drutvenog ureenja) nije kao razlog za
ponitaj pravorijeka izbranog suda propisivala suprotnost sa svimprisilnim normama,
a pogotovo ne svim pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima, kako to
pogreno zakljuuje prvostupanjski sud.
U tom pravcu treba primjenjivati i pojam javnog poretka Republike Hrvatske.
188
U pojmu javnog poretka svakako su izmeu ostalog sadràna i temeljna pravna, te
moralna naela na kojima poiva sustav Republike Hrvatske.
Primjera radi, utvrivanje valjanog ugovora nitavim, ili utvrivanje nitavog ugov-
ora valjanim, moè predstavljati povredu javnog poretka. Na to upuuje i smisao
odredbe l. 103. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je ugovor koji je protivan
Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu drutva nitav.
Ne ini meutim svaka povreda propisa pravorijek nu`no suprotnim javnom
poretku RH, pa ak i da se radi o oitoj povredi kogentnog propisa. Primjerice, povre-
da neke procesne odredbe, ne pretpostavlja sama po sebi razlog zbog kojeg bi pra-
vorijek nu`no bio u suprotnosti s javnim poretkom RH.
U takvom sluaju, sud mora u okolnostima konkretnog injeninog stanja ocijen-
iti va`nost te odredbe za javni poredak RH, ali i znaaj posljedica povrede te odredbe
u odnosu na javni poredak RH.
Dakle, ukoliko konkretna odredba nije od takvog znaaja za javni poredak RH da
njezina povreda predstavlja suprotnost tom poretku, ili znaaj posljedice povrede tog
pravila ne predstavlja suprotnost tom poretku, ni pobijani pravorijek nije nu`no u
suprotnosti s javnim poretkom RH.
97.
PARNlCNl POSTUPAK - TUZBA ZA PONlSTAJ PRAVORlJEKA ARBl-
TRAZNOG SUDA
Zakon o arbitrazi (Narodne novine broj 88/01)
CIanak 43.
Za odIucivanje o tuzbi za ponistaj pravorijeka arbitraznog suda (izbra-
nog suda) iskIjucivo je mjesno nadIezan Trgovacki sud u Zagrebu, a ne
nijedan drugi od trgovackih sudova.
Tu`ba za ponitaj pravorijeka Stalnog izbranog sudita pri Hrvatskoj gospo-
darskoj komori od 11. oùjka 2002. godine podnesena je Trgovakom sudu u Rijeci 5.
srpnja 2002. godine.
Zakon o arbitraì stupio je na snagu 19. listopada 2001. godine.
U smislu odredbe lanka 51. stavak 3. Zakona o arbitraì (Narodne novine broj
88/01) odreeno je da e se postupci koji se vode pred sudom u vrijeme stupanja na
snagu tog Zakona nastaviti po propisima koji su ranije bili na snazi.
Navedenu odredbu treba tumaiti u svezi s odredbom lanka 2. stavak 10. Zakona
o arbitraì koji definira sud kao tijelo dràvne sudbene vlasti, dok je arbitra`ni sud
(izbrani sud) odreen kao izbrani nedràvni sud koji svoja ovlatenja za suenje crpi
189
iz sporazuma stranaka. Iz navedenog proizlazi da e se postupci koji se vode pred
sudom (kao tijelom dràvne sudbene vlasti) u vrijeme stupanja na snagu Zakona o
arbitraì nastaviti po propisima koji su ranije bili na snazi (odgovarajue odredbe
ZPP-a), a postupci koji e biti pokrenuti pred sudom nakon stupanja na snagu Zakona
o arbitraì, provest e se po odredbama Zakona o arbitraì.
Obzirom da je u ovoj pravnoj stvari postupak pokrenut pred sudom nakon stu-
panja na snagu Zakona o arbitraì postupak se treba provesti po odredbama Zakona
o arbitraì.
Stoga je u pravu Trgovaki sud u Rijeci koji ukazuje na odredbu lanka 43. Zakona
o arbitraì kojom je propisano da je za odluivanje o tu`bi za ponitaj pravorijeka
arbitra`nog suda iskljuivo mjesno nadleàn Trgovaki sud u Zagrebu, a ne nijedan
drugi od trgovakih sudova.
98.
PARNlCNl POSTUPAK - STVARNA NADLEZNOST
Zakon o sudovima (Narodne novine broj 3/94, 75/95, 13/97, 129/99)
CIanak 16.
Za sudenje u regresnom sporu izmedu osiguravajuceg drustva koje je
RepubIici Hrvatskoj naknadiIo stetu zbog neodrzavanja cesta, pa su is-
pIatom na njega presIa regresna prava ostecenoga i drustva za
odrzavanje cesta, stvarno je nadIezan opcinski, a ne trgovacki sud.
Ovo iz razIoga jer osteceni RepubIika Hrvatska nije trgovac u smisIu
Zakona o trgovackim drustvima, te se ne radi o sporu iz trgovackog
ugovora.
Nadle`nost trgovakih sudova, pak, propisana je po pravilu izuzetka od ope
nadle`nosti redovnih sudova u l. 19. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 3/94,
75/95, 13/97, 129/99). Osim tog zakona, i neki posebni propisi sadrè pravila o
nadle`nosti trgovakih sudova za postupanje u graansko-pravnim stvarima, pa je
nadle`nost trgovakih sudova, izmeu ostalog, propisana nekim odredbama
Pomorskog zakonika, Zakona o trgovakim drutvima i drugim.
Predmetni spor jeste spor o graansko-pravnoj stvari u kojem se ne moè po
nekom od kriterija iz l. 19. Zakona o sudovima ili nekog drugog zakona, zasnovati
nadle`nost trgovakog suda za postupanje. Ne radi se o sporu iz trgovakog ugovora
izmeu osoba koje obavljaju trgovaku djelatnost.
Tuìtelj zasniva svoj tu`beni zahtjev na injenici da je tuènik bio u obvezi odràvati
ceste u gradu Splitu, da je zbog neodràvanja cesta nastupila teta u imovini Republike
Hrvatske Ministarstva unutarnjih poslova, te da tuìtelj temelji svoj zahtjev prema
190
tuèniku na okolnosti da je stupio u prava Republike Hrvatske prema tetniku.
Nema dakle, sumnje da oteeni, Republika Hrvatska, nije u ugovornom odnosu s
tuènikom, da Republika Hrvatska nije trgovac u smislu odredaba Zakona o trgov-
akim drutvima u svezi s odredbama o stvarnoj nadle`nosti iz l. 19. st. 1. to. 1.
Zakona o sudovima, pa kako je C. O. d.d. Zagreb stupila u prava oteenoga, ne radi
se o sporu iz trgovakog ugovora, iako su u ovom sporu tuìtelj i tuènik osobe koje
obavljaju trgovaku djelatnost.
Zato ovaj sud cijeni da je prvostupanjski sud pogreno naao da je stvarno
nadleàn postupati u ovom parninom predmetu, ime je poinjena naprijed oznae-
na apsolutno bitna povreda odredaba parninog postupka.
99.
PARNlCNO PROCESNO PRAVO - U SPOROVlMA lZ PODRUCJA lN-
TELEKTUALNOG VLASNlSTVA REVlZlJA NlJE DOPUSTENA
Zakon o parnicnom postupku (Narodne novine, br. 112/99. od
29.10.1999),
CIanak 382.
Nakon stupanja na snagu (6. studenoga 1999) Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parnicnom postupku (ZlD ZPP, Narodne novine, br.
112/99. od 29.10.1999) cIankom 382. ZPP-a nije predvidena revizija u au-
torskim predmetima niti u ostaIim predmetima iz podrucja inteIektu-
aInog vIasnistva.
Iz obrazloènja
Prvostupanjskim rjeenjem odbaena je kao nedoputena prvotuènikova revizija
izjavljena protiv presude Visokog trgovakog suda Republike Hrvatske broj XIX-P`-
3602/02. od 14. travnja 2003. kojom je potvrena prvostupanjska presuda Trgovakog
suda u Zagrebu broj. P-5114/95. od 29. sijenja 2002. Tako je prvostupanjski sud
odluio sukladno odredbama Zakona o parninom postupku (Noveli koja je objavlje-
na u Narodnim novinama broj 112/99. i stupila na snagu 6. studenoga 1999, a po kojoj
nije doputena revizija u autorskim parninim postupcima, a u ovome sluaju nije
doputena niti po visini tu`benoga zahtjeva, pozivajui se pri tome na odredbe lanka
382. ZPP-a.
Protiv citiranoga prvostupanjskog rjeenja izjavio je àlbu prvotuènik,
navodei da se àli iz svih àlbenih razloga, ali ne obrazlaè ni jedan od moguih razlo-
ga, predloìvi da ovaj sud ukine pobijano rjeenje i da se nastavi postupak revizije.
@alba nije osnovana.Nakon stupanja na snagu (6. studenoga 1999) Zakona o izm-
jenama i dopunama Zakona o parninom postupku (ZPP, Narodne novine, br.
191
112/99. od 29.10.1999) lankom 382. ZPP-a nije predviena revizija u autorskim pred-
metima niti u ostalim predmetima iz podruja intelektualnog vlasnitva. U ovome
sluaju nije predviena revizija niti po visini tu`benih zahtjeva.
Kako, dakle, prvostupanjski sud nije uinio ni jednu bitnu povredu odredaba
parninog postupka na koje sud pazi po slu`benoj du`nosti temeljem l. 365. stavak 2.
ZPP-a valjalo je àlbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rjeenje (l.
380. toka 2. ZPP-a).
192
OVRSNl POSTUPAK
100.
OVRSNl POSTUPAK - PODNESCl, ROClSTA l SPlSl
Ovrsni zakon (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03)
CIanak 7.
U postupku osiguranja sud postupa na temeIju pisanih sastava.
U postupku osiguranja (kod odIucivanja o prethodnoj mjeri) sud postu-
pa i bez sasIusanja stranaka, a izostankom sasIusanja stranaka, sto ni-
je obaveza ovrsnog suda, nije onemoguceno stranci - ovrseniku - pravo
raspravIjanja pred sudom.
Razmatrajui navode àlbe predlagatelja osiguranja drugostupanjski sud ne vidi
koji je pravni interes predlagatelja osiguranja da se ne promjene predmet i sredstva
osiguranja odreena rjeenjem istoga suda broj R1-295/2000 od 26. veljae 2001. Sud
pri provedbi osiguranja mora paziti na to da osiguranje za protivnika osiguranja bude
to manje nepovoljno (l. 6. Ovrnog zakona NN broj 57/96 173/03). Blokadom
rauna protivnika osiguranja predlagatelj ini samo teìm poloàj protivnika osigu-
ranja jer mu onemoguuje normalno poslovanje. Cilj prethodne mjere je osiguranje
novane tra`bine predlagatelja osiguranja, pa ako se taj cilj moè postignuti drugai-
je od blokade ìro-rauna protivnika osiguranja na nain koji je manje tegotan i manje
nepovoljan za protivnika osiguranja, onda sud mora izabrati takav oblik osiguranja.
Pri tome, predlagatelj osiguranja nita ne gubi jer je svrha osiguranja postignuta. Iz
gornjeg slijedi da je àlitelj trebao u àlbi navesti razloge zbog kojih smatra da je tre-
bao ostati pri mjeri osiguranja blokade ìro-rauna, a ne pri pljenidbi vrijednosnih
195
papira i po emu bi promjena sredstva i predmeta osiguranja bila za njega kao pred-
lagatelja osiguranja nepovoljnija. @alitelj o tome nita ne govori ve istie formalno-
pravne razloge. @albeni sud ne misli da je àlitelju onemogueno raspravljanje pred
sudom. Naime, u postupku osiguranja (l. 7. OZ) sud postupa na temelju podnesaka
i drugih pismena. Sud je dana 20. rujna 2001. godine otpremio prijedlog za promjenu
predmeta i sredstva osiguranja predlagatelju osiguranja, a do dana 8. listopada 2001.
godine nije bilo oitovanja predlagatelja osiguranja kao i njegove povratnice. Kako to
ne spreava sud u daljem postupanju i kako se i prethodna mjera moè donijeti bez
sasluanja stranaka (l. 7. st. 5. OZ), to àlbeni sud ne smatra da je time onemogueno
stranci raspravljanje.
101.
OVRSNl POSTUPAK - DOSTAVA RJESENJA O OVRSl
CIanak 8.
Ako iz napomene dostavIjaca (,odsutan - obavijesten" iIi ,stan zatvoren
- obavijesten" proizIazi da se prostorije ovrsenika obrtnika naIaze na
adresi iz ovrsnog prijedIoga, pa se moze zakIjuciti da je dostava
pokusana na praviInu adresu, aIi ona nije uspjeIa jer se obrtnik ne naIazi
u sjedistu svoje obrtnicke radnje, sud nije duzan pozvati ovrhovoditeIja
da dostavi adresu ovrsenika koja je upisana u registar obrtnika, te
ponovno pokusati dostavu rjesenja o ovrsi, vec isto moze dostaviti
putem ogIasne pIoce suda.
Prema odredbi lanka 8. stavak 1. Ovrnog zakona pravnoj osobi upisanoj u sud-
ski ili drugi upisnik dostava se obavlja na adresi navedenoj u prijedlogu za ovrhu. Ako
dostava na toj adresi ne uspije, dostava e se obaviti na adresu sjedita upisanog u
upisnik. Ako dostava ne uspije ni na toj adresi, obavit e se isticanjem na oglasnoj
ploi suda. Smatrat e se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana isti-
canja na oglasnoj ploi. Odredbom lanka 142. stavak 1. i 3. te lanka 134. Zakona o
parninom postupku u svezi lanka 19. stavak 1. Ovrnog zakona, propisano je da se
rjeenje o ovrsi dostavlja ovreniku, tako da se dostavi osobi ovlatenoj za primanje
pismena ili radniku koji se zatekne u uredu ili poslovnoj prostoriji, a stavkom 2. istog
lanka da ako se ovrenik ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavlja e
obavijestiti kada bi i na kojem mjestu mogao zatei ovrenika i ostaviti mu kod
odraslih lanova domainstva, susjeda ili kuepazitelja obavijest da odreeni dan i sat
bude u svom stanu odnosno na radnom mjestu. Ako ni tada dostava ne uspije dostavl-
ja moè rjeenje o ovrsi dostaviti odraslim lanovima domainstva, odnosno susjedu
ili kuepazitelju ako oni na to pristanu.
Prema navedenim napomenama dostavljaa na dostavnici rjeenja o ovrsi proizlazi
da je dostavlja, nakon to ovrenik dana 15. travnja 2003. godine nije zateen, ostavio
196
obavijest o poiljci; premda iz napomene nije vidljivo kome je ostavljena obavijest
kada e ponovno pokuati dostavu, oito je da je tu obavijest dostavlja ostavio nekom
od odraslih lanova domainstva (da je ostavio obavijest susjedu ili kuepazitelju
napisao bi da je stan zatvoren kao kod naredne dostave). Time je dostavlja postupio
sukladno odredbi lanka 142. stavak 2. Zakona o parninom postupku.
Dostavlja je pokuao izvriti dostavu i dana 16. travnja 2003. godine, ali je tada (za
razliku od prethodne dostave) stan odnosno poslovni prostor bio zatvoren. Obzirom
na navedeno dostavlja je kod susjeda ili kuepazitelja ostavio obavijest o dostavi
rjeenja o ovrsi. Dakle, nije osnovan navod àlitelja da potar nije ostavio nikakvu
obavijest o poiljci.
Nakon toga rjeenje o ovrsi je nakon 8 dana vraeno sudu prvog stupnja koji je suk-
ladno lanku 8. stavak 1. Ovrnog zakona rjeenje o ovrsi dostavio ovreniku istican-
jem na oglasnoj ploi suda.
Prema miljenju ovog suda dostava rjeenja o ovrsi uredno je dostavljena
ovreniku putem oglasne ploe.
VTS RH, P`-6238/03 od 4. studenog 2003.
102.
OVRSNl POSTUPAK - DOSTAVA
CIanak 8. st. 1.
VaIjana je dostava pravnoj osobi rjesenja o ovrsi putem ogIasne pIoce
suda.
Ovo u sIucaju ako je dostava prethodno pokusana na adresu navedenu
u prijedIogu, aIi nije uspjeIa, a nakon toga na adresu sjedista upisanog
u upisnik, nakon cega dostava nije uspjeIa ni na toj adresi.
Utvreno je uvidom u dostavnicu koja prileì spisu (list 6 spisa) da je prvostu-
panjski sud rjeenje o ovrsi broj Ovrv-2586/02 od 26. oùjka 2002. godine pokuao
dostaviti ovreniku na adresu sjedita navedenu u prijedlogu: Z., Samoborska cesta
145, no dostava nije uspjela vraena je s naznakom odselio, pa je sud prvog stup-
nja istaknuo rjeenje o ovrsi na oglasnoj ploi suda dana 24. listopada 2002. godine i
rjeenje je bilo istaknuto na oglasnoj ploi do 5. studenoga 2002. godine, te je pravo-
monost utvrena s danom 14. studenoga 2002. godine.
Utvreno je uvidom u prijedlog za ovrhu da je u prijedlogu navedena adresa
ovrenika u Z., Samoborska cesta 145, a da je i u sudskom registru u to vrijeme bilo
upisano sjedite ovrenika u Z., Samoborska cesta 145, sve do promjene sjedita 26.
rujna 2003. godine, to proizlazi iz priloènog izvatka iz sudskog registra (list 49 i 50
spisa).
Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe o dostavi pismena.
197
Naime, prema lanku 8. stavak 1. Ovrnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99,
42/00 i 173/03) pravnoj osobi koja je upisana u odreeni sudski ili drugi upisnik dosta-
va se obavlja na adresu navedenu u prijedlogu. Ako dostava na adresu navedenu u
prijedlogu ne uspije, dostava e se obaviti na adresu sjedita upisanoga u upisnik. Ako
dostava ne uspije ni na toj adresi, obavit e se isticanjem pismena na oglasnoj ploi
suda. Smatrat e se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana isticanja pis-
mena na oglasnoj ploi.
Dakle, kako dostava na adresu navedenu u prijedlogu, koja je bila ista s adresom
sjedita ovrenika upisanom u sudski registar, to ovrenik niti u àlbi ne osporava,
nije uspjela, pravilno je prvostupanjski sud obavio dostavu isticanjem na oglasnoj
ploi suda.
103.
OVRSNl POSTUPAK - PRlMJENA ODREDABA DRUGlH ZAKONA
CIanak 19.
U postupku osiguranja ne moze se ponovno odIucivati o prijedIogu za
odredivanje privremene mjere, koji prijedIog je vec ranije pravomocno
odbijen.
Ovo iz razIoga jer se u postupku osiguranja na odgovarajuci nacin prim-
jenjuju praviIa o Iitispendenciji, kao i praviIa o pravomocno presudenoj
stvari.
Tono àlitelj navodi da je poinjena bitna povreda odredaba Zakona o
parninom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/93, 112/99, 88/01, 117/03, u
daljnjem tekstu: ZPP), ali ne iz razloga koje navodi àlitelj, ve iz razloga to je prvos-
tupanjski sud odluio o prijedlogu za odreivanje privremene mjere, a koji prijedlog
za privremenu mjeru je ve pravomono odbijen, na to je prvostupanjski sud bio
duàn paziti u tijeku postupka u smislu lanka 333. stavak 2. ZPP-a. Dakle, tuìtelj je
odbijen s prijedlogom za odreivanje iste privremene mjere koju sada ponovno traì.
Pravila o litispendenciji i pravomono presuenoj stvari shodno se primjenjuju i u
ovrnom postupku, a rjeenje o predloènoj privremenoj mjeri iz tu`be postalo je
pravomono, tako da se ne moè ponovno odluivati o ponovnom prijedlogu za
odreivanje privremene mjere u odnosu na koje postoji pravomona sudska odluka.
198
104.
OVRSNl POSTUPAK - PRlMJENA ODREDABA DRUGlH ZAKONA
CIanak 19.
TemeIjem ovrsne isprave ovrha se moze odrediti samo protiv osobe ko-
ja je u ovrsnoj ispravi oznacena kao duznik i koja ima stranacku sposob-
nost.
UkoIiko je u ovrsnoj ispravi kao tuzenik oznacena osoba koja nema
stranacku sposobnost (nije fizicka niti pravna osoba), sud ce takav
ovrsni prijedIog odbaciti, jer protiv nepostojeceg duznika nije moguce
provesti ovrsni postupak.
Odredbom l. 77. st. 1. Zakona o parninom postupku (Narodne novine broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) u svezi l. 19. st. 1. Ovrnog zakona (Narodne
novine broj 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03) odreeno je da stranka u postupku moè biti
svaka fizika i pravna osoba.
Kako je kao tuènik u presudi, koja je ovrna isprava u ovoj pravnoj stvari, naz-
naen M. iz Zagreba, a isto je tako naznaen i ovrenik u konkretnom ovrnom pri-
jedlogu, to nije niti fizika niti pravna osoba, a to àlitelj niti ne spori, to je valjano
prvostupanjski sud izvrio provjeru u sudskom registru i utvrdio da takav ovrenik ne
postoji, pa kako protiv nepostojeeg ovrenika nije mogue voditi ovrni postupak, to
prvostupanjski sud nije nu`no morao pozvati ovrhovoditelja na ispravak ovrnog pri-
jedloga i valjano je donio pobijano rjeenje. Ovo stoga to je ovrni postupak strogo
formalni postupak, pa se ovrha moè odrediti samo protiv osobe koja je u ovrnoj
ispravi naznaena kao du`nik i koja, da bi mogla biti stranka u postupku, mora biti fiz-
ika ili pravna osoba, a ako se ne radi o takvoj osobi, nisu ispunjene procesne pret-
postavke za postupanje u konkretnoj stvari. Stoga je zbog nepostojanja procesnih
pretpostavki ispravno trebalo konkretni ovrni prijedlog odbaciti, a ne odbiti, ali to u
konkretnom sluaju nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rjeenja, obzirom da je
meritornom odlukom stranka dobila vii stupanj pravne zatite.
199
105.
OVRSNl POSTUPAK - NADLEZNOST SUDA REPUBLlKE HRVATSKE U
POSTUPKU OSlGURANJA
CIanak 19. st. 1.
U vezi cIanka 277. Zakona o parnicnom postupku (Narodne novine br.
57/96, 29/99, 42/00 i 173/03)
Sud u RepubIici Hrvatskoj nadIezan je za sudenje o imovinsko-pravnom
zahtjevu ako se na teritoriju RepubIike Hrvatske naIazi imovina tuzenika
iIi predmet koji se tuzbom trazi. Potrazivanje protivnika osiguranja -
strane pravne osobe - prema duzniku koji ima sjediste u RepubIici
Hrvatskoj smatra se imovinom tuzenika na teritoriju RepubIike Hrvatske,
pa stoga proistjece nadIeznost hrvatskih sudova u postupku osiguranja.
Odredbom iz l. 27. u vezi s odredbom iz l. 19. st. 1. Ovrnog zakona (Narodne
novine br. 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03) propisano je da je sud u Republici Hrvatskoj
nadleàn za suenje kad je njegova nadle`nost u sporu s meunarodnim elementom
izriito odreena zakonom ili meunarodnim ugovorom, ali ako u zakonu ili meu-
narodnom ugovoru nema izriite odredbe o nadle`nosti suda u Republici Hrvatskoj
za odreenu vrstu sporova, nadleàn je za suenje u toj vrsti sporova i kad njegova
nadle`nost proizlazi iz odredaba Zakona o mjesnoj nadle`nosti suda u Republici
Hrvatskoj. U sporovima o imovinsko-pravnim zahtjevima nadle`nost suda Republike
Hrvatske postoji, ako se na teritoriju Republike Hrvatske nalazi imovina tuènika ili
predmet koji se traì tu`bom (l. 54. st. 1. Zakona o rjeavanju sukoba Zakona s
propisima drugih zemalja, Narodne novine br. 53/91).
Potraìvanje protivnika osiguranja prema treoj osobi (du`nikov du`nik koji ima
sjedite u Republici Hrvatskoj) ima se smatrati imovinom tuènika na teritoriju
Republike Hrvatske, pa iz toga proizlazi nadle`nost hrvatskih sudova za suenje o
imovinsko-pravnom zahtjevu koji bi eventualno opravdavao podnijetu mjeru osigu-
ranja.
200
106.
OVRSNl POSTUPAK - VJERODOSTOJNA lSPRAVA - RACUN
CIanak 28.
Racun kojim izdatnik zaracunava naknadu stete nije vjerodostojna is-
prava.
Racunom se ne moze traziti naknada stete, jer je racun knjigovodstvena
isprava, a sadrzaj racuna mora biti takav da istinito predstavIja posIovnu
promjenu i obuhvaca sve podatke za unos u posIovne knjige.
Pravilan je stav prvostupanjskog suda koji je prijedlog za ovrhu na temelju vjero-
dostojne isprave odbacio, jer je utvrdio da je ovrhovoditelj uz prijedlog priloìo raun,
iz kojega je vidljivo da ovrhovoditelj njime zaraunava naknadu tete (list 49.), te kad
je ocijenio da takav raun ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu lanka 28.
Ovrnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03), na temelju kojega
sud moè donijeti rjeenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
Prema odredbama lanka 2. stavak 2. i 3. Zakona o raunovodstvu (NN 99/92)
raun je knjigovodstvena isprava i sluì kao podloga za unoenje podataka u poslovne
knjige i nadzor nad obavljanjem poslovnog zahvata, a sadràj te knjigovodstvene
isprave mora biti takav da nedvojbeno i istinito predstavlja poslovnu promjenu i da
obuhvaa sve podatke potrebne za unos u poslovne knjige. Prema odredbama Zakona
o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 47/95 127/00) raun mora
izmeu ostalog sadràvati i koliinu i uobiajeni trgovaki naziv isporuenih dobara,
te vrstu i koliinu obavljenih usluga, zatim datum isporuke ili obavljene usluge, iznos
naknade isporuenih dobara i obavljenih usluga. Iz svih ovih odredaba proizlazi da se
zahtjev za naknadu tete ne moè zaraunati raunom, te ovaj sud potvruje stajalite
prvostupanjskog suda, da takav raun ovrhovoditelja ne predstavlja vjerodostojnu
ispravu u smislu odredaba lanka 28. OZ-a.
201
107.
OVRSNl POSTUPAK - PRlJENOS TRAZBlNE lLl OBVEZE
CIanak 29.
OvjerovIjena privatna isprava vaIjan je nasIov temeIjem koje
ovrhovoditeIj dokazuje da je trazbina na njega prenesena sa osobe koja
je u ovrsnoj ispravi oznacena kao vjerovnik.
lankom 29. stavak 1. Ovrnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 42/00 i
173/03) propisano je da se ovrha odreuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovrnoj
ispravi nije oznaena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom
ispravom dokaè da je tra`bina na nju prenesena ili da je na nju na drugi nain prela.
Ovrni postupak je strogo formalni postupak i sud je povodom prijedloga za ovrhu
duàn ispitati postojanje Ovrnim zakonom propisanih formalnih pretpostavki radi
donoenja rjeenja o ovrsi. U konkretnom sluaju ovrhovoditelj je uz prijedlog za
ovrhu dostavio Ugovor o ustupanju potraìvanja od 21. lipnja 2002. god. kojim je
Conad d.o.o. ustupio ovrhovoditelju potraìvanje utvreno pravomonom presudom
istog suda poslovni broj P-1942/97 od 25. sijenja 2000. god. prema ovreniku u izno-
su od 70.000,00 kn sa pripadnom zateznom kamatom i trokovima postupka.
Navedeni ugovor je ovjerovljena privatna isprava iz lanka 29. stavak 1. OZ-a kojom
ovrhovoditelj dokazuje da je tra`bina prenijeta na njega, stoga potpisi stranaka iz tog
ugovora ne moraju biti ovjereni po javnom bilje`niku. injenica da je nad ustupitel-
jem C. d.o.o. u tijeku likvidacijski postupak te da se isti ogluuje na pozive suda radi
dostave podataka o svojoj imovini u likvidacijskom postupku nije od utjecaja na
konkretni ovrni postupak i odluku suda prvog stupnja o prijedlogu za ovrhu.
Vjerovnici likvidacijskog du`nika C. d.o.o., ukoliko smatraju da su oteeni predmet-
nim Ugovorom o ustupanju potraìvanja, mogu pobijati navedenu pravnu radnju
likvidacijskog du`nika po opim pravilima o pobijanju pravnih radnji du`nika iz lana-
ka 280. do 285. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91,
111/93, 3/94, 91/96 i 112/99).
202
108.
OVRSNl POSTUPAK - PRlJENOS TRAZBlNE lLl OBVEZE
Ovrsni zakon (Narodne novine br. 57/96 i 29/99, 42/00 i 173/03)
CIanak 29. stavak 1. i 2.
Ovrha koja je gIasiIa u ovrsnoj ispravi protiv obrtnicke radnje ne moze
se osnovano provesti protiv osobe ovrsenika obrtnika fizicke osobe.
U ovrnom se postupku aktivna i pasivna legitimacija stranaka utvruje po kri-
terijima strogog formalnog legaliteta, te se ovrha odreuje na prijedlog i u korist
osobe koja je u ovrnoj ispravi oznaena kao vjerovnik, a protiv osobe koja je u
ovrnoj ispravi oznaena kao du`nik. Prema odredbi lanka 29. stavak 1. Ovrnog
zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03) ovrha se odreuje na pri-
jedlog i u korist osobe koja u ovrnoj ispravi nije oznaena kao vjerovnik, ako ona
javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaè da je tra`bina na nju prenesena
ili da je na nju na drugi nain prela. Ako se prijenos ne moè dokazati na taj nain,
prijenos tra`bine dokazuje se pravomonom odlukom donesenom u parninom pos-
tupku. Prema stavku 2. istoga lanka - odredba stavka 1. ovog lanka na odgovarajui
se nain primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovrnoj ispravi nije oznaena kao
du`nik.
Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je presuda Trgovakog suda u Karlovcu
broj P-106/96 od 11. 6. 1996. godine donesena u odnosu na tuènika trgovaka radn-
ja M. D., Karlovac. Prema odredbi lanka 77. stavak 1. ZPP-a stranka u postupku
moè biti svaka fizika i pravna osoba. Kako trgovaka radnja nije niti fizika niti
pravna osoba, to znai da je presuda odnosno ovrna isprava donesena u odnosu na
osobu koja nije mogla biti stranka u postupku. Ovrhovoditelj je kao tuìtelj imao
pravo i mogunost protiv takove presude uloìti àlbu, ali kako to isti nije uinio, to je
takova presuda postala pravomona.
Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da prema odredbi lanka 28. stavak 2. OZ-
a vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznaeni vjerovnik i
du`nik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Poto je ovrna isprava
presuda Trgovakog suda u Karlovcu P-106/96 od 11. 6. 1996. godine donesena u
odnosu na ovrenika M. D., a ne u odnosu na D. B. (fiziku osobu obrtnika), a
ovrhovoditelj nije dokazao da je dugovanje na D. B. prelo na nain odreen odred-
bom lanka 29. stavak 2. OZ-a, to ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno
postupio kada je prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na temelju ovrne
isprave, koja nije podobna za ovrhu, odbio.
203
109.
OVRSNl POSTUPAK - ALTERNATlVNO OVLASTENJE OVRSENlKA (FAC-
ULTAS ALTERNATlVA)
CIanak 32.
OvIastenjem za zamjenu duzne obveze nekom drugom cinidbom duznik
se moze koristiti sve dok u postupku ovrhe ovrhovoditeIj ne ostvari svo-
je pravo.
Predmetom ovrhe moze biti samo duzna obveza, odnosno cinidba, a ne
i aIternativno ovIastenje ovrsenika (facuItas aIternativa).
Prvostupanjski sud je pravilno odluio kada je ocijenio da predmet ovrhe moè
biti samo otklanjanje nedostataka, jer alternativno ovlatenje (facultas alternativa)
koje je unijeto u izreku presude ne moè posluìti kao ovrni naslov, koju ocjenu pri-
hvaa i ovaj àlbeni sud, ime je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe
Ovrnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03).
Naime, fakultativne obveze su takove kod kojih du`nik duguje samo jedan pred-
met odnosno inidbu, ali se moè osloboditi te obveze predajom nekog drugog pred-
meta ili ispunjenjem druge inidbe, dakle postoji samo jedna stvar koja se duguje
odnosno inidba koju se treba izvriti. Ovim ovlatenjem za zamjenu du`ne obveze
nekom fakultativno odreenom obvezom du`nik se moè koristiti sve dok u postup-
ku ovrhe ovrhovoditelj ne ostvari svoje pravo, meutim predmet ovrhe moè biti
samo du`na stvar odnosno inidba, u konkretnom sluaju otklanjanje nedostataka, a
ne i ona koja je fakultativno navedena. Ovo iz razloga jer fakultativno ovlatenje
oslobaa du`nika od obveze nije tu`beni zahtjev, ve se po svom karakteru uzima kao
graansko-pravna ponuda o kojoj sud u tijeku postupka ne moè raspravljati, i koja
se unosi u dispozitiv presude kojom se prihvaa kondemnatorni tu`beni zahtjev, ali taj
dio dispozitiva presude ne moè biti ovrni naslov.
204
110.
OVRSNl POSTUPAK - POTVRDA O OVRSNOSTl
CIanak 33.
Ako je prijedIog za ovrhu podnesen sudu koji o trazbini nije odIucivao
uz prijedIog se podnosi ovrsna isprava, u izvorniku iIi ovjerovIjenom pri-
jepisu, na kojoj je stavIjena potvrda o ovrsnosti koju daje sud odnosno
tijeIo koje je odIucivaIo o trazbini u prvom stupnju.
Sve ovo odnosi se i na prijedIog za ovrhu temeIjem pravorijeka arbi-
traznog suda, jer se ovrha arbitrazne odIuke prosuduje po praviIima
Ovrsnog zakona.
Odredbom l. 33. st. 1. i 2. Ovrnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99,
42/00 i 173/03, dalje: OZ) odreeno je da se, ako je prijedlog za ovrhu podnesen sudu
koji o tra`bini nije odluivao u prvom stupnju, a; ////.!| /!n/ i/na ///aia a
/;i/n/|a /|/ i/./i|/.nm ////.//a, na kojoj je stavljena potvrda o ovrnosti, a koju daje
sud, odnosno tijelo koje je odluivalo o tra`bini u prvom stupnju.
Odredbom l. 21. OZ-a odreeno je to se, prema odredbama tog Zakona, sma-
tra ovrnom ispravom.
Odredbom l. 31. Zakona o arbitraì (Narodne novine broj 88/01, nastavno ZA)
odreeno je da pravorijek arbitra`nog suda ima prema strankama snagu pravomone
sudske presude (...).
Odredbom l. 39. st. 1. ZA odreeno je da e sud odrediti ovrhu domaeg pra-
vorijeka, osim ako utvrdi da postoji neki od razloga za ponitaj pravorijeka iz l. 36.
st. 2. to. 2. toga Zakona.
Odredbom l. 47. st. 1. ZA odreeno je da je stranka koja traì (...) ovrhu pra-
vorijeka (...) du`na uz svoj pisani prijedlog podnijeti sudu izvornik pravorijeka ili
propisno ovjerovljeni prijepis pravorijeka.
Zakon o arbitraì ne regulira pretpostavke pod kojima e sud odrediti predloènu
ovrhu, te se iste, stoga, prosuuju po odredbama OZ-a.
Prema odredbi l. 20. OZ-a sud odreuje ovrhu samo na temelju ovrne ili vjero-
dostojne isprave, ako tim Zakonom to drugo nije odreeno. Dakle, izuzeci od prav-
ila da se ovrha odreuje samo temeljem ovrne ili vjerodostojne isprave mogu se
propisati iskljuivo OZ-om, ne i drugim zakonima.
Prema odredbi l. 31. ZA pravorijek arbitra`nog suda ima prema strankama snagu
pravomone sudske presude. Da bi se temeljem tog pravorijeka mogla odrediti ovrha
on mora stei svojstvo ovrnosti, a mora ispunjavati i druge pretpostavke odreene
OZ-om. Kada je u pitanju pravorijek kojim je du`niku naloèno neko injenje, a o
kakvom se pravorijeku radi u konkretnom sluaju, da bi on stekao svojstvo ovrnosti,
sukladno odredbi l. 23. st. 1. OZ-a, mora protei rok za dobrovoljno ispunjenje
205
obveze, a taj rok tee od dana dostave odluke ovreniku.
Ovrni zakon nije stavio u nadle`nost ovrnog suda da utvruje je li i kada odluka
temeljem koje je podnesen ovrni prijedlog postala ovrna, ve u odredbi l. 33. st. 1.
i 2. toga Zakona izriito stoji da se, ako je prijedlog za ovrhu podnesen sudu koji o
tra`bini nije odluivao u prvom stupnju, uz ovrni prijedlog mora podnijeti i izvornik
ili prijepis odluke koja je ovrna isprava na koju mora biti stavljena potvrda o
ovrnosti |/a !a/. (: ///.| |/. /. //a;|/n/ !|a/ia| a //im /a/n/a
Ovdje jo valja rei da je ovrni postupak strogo formalni postupak, a nedostatak
potvrde o ovrnosti isprave, temeljem koje je predloèna ovrha, nedostatak je u formi,
pa se temeljem prijedloga kojem ne prileì ovrna isprava, snabdjevena potvrdom o
ovrnosti |/a /. /;!a| ///.| |/. /. //a;|/n/ !|a/ia| a //im /a/n/a. ovrha ne moè
odrediti.
111.
OVRSNl POSTUPAK - OVRSNl SUD KONTROLlRA ZAKONlTOST
PROVEDBE OVRHE
Ovrsni zakon (Narodne novine broj 57/96 i 29/99),
CIanak 45. i 61. stavak 2. tocka 7.
Na prijedIog ovrsenika - koji je zahtijevao da se otkIone nepraviInosti
ucinjene pri provedbi ovrhe - ovrsni sud moze, u potpunosti iIi
djeIomice, odgoditi ovrhu ako je ovrsenik ucinio vjerojatnim da bi
provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu iIi tesko nadoknadivu stetu, iIi
ako je ucinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se sprijeciIo nasiIje.
Iz obrazloènja:
Visoki trgovaki sud Republike Hrvatske uvaìo je ovrenikovu àlbu i ukinuo
rjeenje Trgovakog suda u Zagrebu broj Ovr-1344/01 od 24. sijenja 2002. kojim je
odbijen njegov prijedlog za odgodu ovrhe te je predmet vraen prvostupanjskom sudu
na ponovan postupak, uz obrazloènje:
Ovrenik je predloìo odgodu ovrhe zato to je nadle`ni ZAP pogreno obraunao
zatezne kamate primijenivi, umjesto proporcionalne, komformnu metodu obrauna,
zbog ega je umjesto iznosa 3.110,70 kn ovrha provedena za iznos 137.460,24 kn.
Navedeno je kako u izreci presude, koja je ovrna isprava u ovoj pravnoj stvari, nije
naveden nain obrauna kamata, te da obraun kamata ne predstavlja nepravilnost u
smislu odredbe lanka 60. stavak 2. toka. 7. Ovrnog zakona (Narodne novine broj
57/96 i 29/99), niti je sud u ovrnom postupku nadleàn nalagati ZAP-u kako i kojom
metodom e obraunati kamate, a pogotovo kada ta metoda obrauna nije navedena
u ovrnoj ispravi. Takoer je navedeno da ovrenik nije uinio vjerojatnim da bi
provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teko nadoknadivu tetu, zbog ega da
206
u konkretnom sluaju nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe.
Protiv takvog rjeenja àlbu je podnio ovrenik zbog pogrene primjene odredaba
Ovrnog zakona. Smatra kako je sud duàn nadzirati pravilnost provoenja ovrhe,
odnosno metodu i nain obrauna kamata, te dodaje da ZAP kao provedbeni organ,
obraunavajui kamate, treba postupati sukladno Miljenju Ministarstva financija te
nalogu suda. U suprotnom navodi kako se postavlja pitanje zbog ega je Ovrnim
zakonom predviena mogunost podnoenja zahtjeva za otklanjanje nepravilnosti pri
provoenju ovrhe. Netonom smatra tvrdnju prvostupanjskog suda prema kojoj
ovrenik nije uinio vjerojatnim da bi provoenjem ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili
teko nadoknadivu tetu, navodei da i sama injenica da je ovrhovoditelj u steaju te
bi novana sredstva bila unesena u steajnu masu iz koje bi se namirili vjerovnici,
upuuje na zakljuak kako bi provedbom ovrhe ovrenik pretrpio teko nadoknadivu
tetu. Osim toga, ovrenik istie kako mu teta prijeti od nepravilno provedene ovrhe,
pa smatra kako se radi o protupravnoj isplati. Predlaè ukidanje pobijanog rjeenja.
@alba je osnovana... àlbeni sud je utvrdio da je donoenjem tog rjeenja prvostu-
panjski sud poinio bitnu povredu odredaba parninog postupka propisanu odred-
bom lanka 354. stavak 2. toka 13. Zakona o parninom postupku.
Bitna povreda odredaba parninog postupka iz lanka 354. stavak 2. toka 13.
ZPP-a uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne moè ispitati, oso-
bito () ako u njoj nisu navedeni razlozi o odlunim injenicama ili su ti razlozi nejas-
ni ili proturjeni.
Iz spisa je vidljivo kako je prvostupanjski sud, prema ovrhovoditeljevu prijedlogu,
a temeljem pravomone i ovrne presude Trgovakog suda u Zagrebu broj P-3990/95
od 19. studenog 1998, odredio ovrhu na ovrenikovim novanim sredstvima. Ovrenik
je dana 5. prosinca 2001, pozvavi se na odredbu lanka 61. stavak 2. toka 7. Ovrnog
zakona, podnio prijedlog za odgodu ovrhe, navodei kako je podnio sudu i prijedlog
radi otklanjanja nepravilnosti pri provedbi ovrhe, iz razloga to je ZAP nepravilno
proveo ovrhu jer je kamate obraunao konformnom, a ne proporcionalnom
metodom, navodei da e zbog takvog obrauna kamata pretrpjeti nenadoknadivu ili
teko nadoknadivu tetu.
Odredbom lanka 61. stavak 2. toka 7. Ovrnog zakona propisano je da ovrni sud
na prijedlog ovrenika moè u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je ovrenik
uinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teko nadoknadi-
vu tetu, ili ako je uinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se sprijeilo nasilje, ako
je ovrenik zahtijevao da se otklone nepravilnosti uinjene pri provedbi ovrhe.
Iz podataka u spisu nije vidljivo je li prvostupanjski sud uope odluivao o prijed-
logu ovrenika da se ZAP-u naloì obraunati zakonske zatezne kamate sukladno
Zakonu i miljenju Ministarstva financija, Uprave za bankarski i devizni sustav. O
ovom je prijedlogu prvostupanjski sud duàn odluiti, budui je odredbom lanka 45.
stavak 2. Ovrnog zakona ovlaten zakljukom ukinuti nezakonite i nepravilne radnje
sudskog ovritelja. Kako se ovrha naovrenikovim novanim sredstvima, temeljem
odredbe lanka 150. stavak 1. Ovrnog zakona, provodi pljenidbom i prijenosom, a
207
temeljem odredbi lanaka 204. i 206. Ovrnog zakona, te radnje provodi pravna osoba
koja za ovrenika obavlja poslove platnog prometa, to je sud, argumentum a contrario
ovlaten ukinuti nepravilne radnje u provoenju rjeenja o ovrsi koje uinipravna
osoba koja za ovrenika obavlja poslove platnog prometa. Osim toga, prvostupanjski
sud uope nije naveo zbog ega smatra da ovenik nije uinio vjerojatnim da bi
provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teko nadoknadivu tetu, a imajui u
vidu razloge zbog kojih je predloìo odgodu ovrhe. Zbog iznesenoga pobijano se
rjeenje ne moè ispitati, jer nema razloga o odlunim injenicama.
@albeni sud smatra neosnovanim zakljuak prvostupanjskog suda iz obrazloènja
pobijane odluke prema kojem ovrni sud nije ovlaten u ovrnom postupku rjeavati
o primjeni metode obrauna zateznih kamata. Ovo stoga to obraun zateznih kama-
ta u postupku provedbe ovrhe predstavlja ovrnu radnju (lanak 1. stavak 1. Ovrnog
zakona), zakonitost i pravilnost koje je ovrni sud duàn nadzirati. Pogotovo je to
duàn povodom zahtjeva stranke za otklanjanje nepravilnosti u provoenju ovrhe.
Nain obrauna zateznih kamata utvren je odredbom lanka 3. stavak 1. Zakona
o zateznim kamatama, a koja nedvojbeno propisuje primjenu konformnog naina
obrauna zateznih kamata samo za razdoblje koje je krae od godinu dana. Iz nave-
dene odredbe neprijeporno proizlazi da zakonodavac ne doputa primjenu kon-
formnog naina obrauna zatezne kamate za razdoblje dulje od godine dana, jer da
je to htio, to bi i propisao...
Valjalo je, stoga, na temelju odredbe lanka 380. toka 3. Zakona o parninom pos-
tupku, a u svezi s odredbom lanka 19. Ovrnog zakona, uvaìti àlbu, ukinuti pobi-
jano rjeenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak...
112.
OVRSNl POSTUPAK - ODGODA OVRHE NA PRlJEDLOG OVRSENlKA
Ovrsni zakon (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00)
CIanak 61.
Ovrsenik moze predIoziti odgodu ovrhe ako je zahtijevao da se otkIone
nepraviInosti ucinjene pri provedbi ovrhe.
Obracun zatezne kamate u postupku provedbe ovrhe predstavIja ovrsnu
radnju ciju je zakonitost i praviInost duzan nadzirati ovrsni sudac, a
primjena konformnog nacina obracuna zateznih kamata umjesto propor-
cionaIne metode moguca je samo za razdobIje krace od godinu dana.
Odredbom iz lanka 61. stavak 2. Ovrnog zakona (Narodne novine broj 57/96,
29/99, 42/00) propisano je da ovrni sud na prijedlog ovrenika moè u potpunosti ili
djelomice odgoditi ovrhu ako je ovrenik uinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe
trpio nenadoknadivu ili teko nadoknadivu tetu, ili ako uini vjerojatnim da je to
208
potrebno da bi se sprijeilo nasilje, a pod uvjetima koje je zakonodavac pobrojao u
tokama 1. do 8. stavka 2. navedene zakonske odredbe. Izmeu ostalog, odredbom iz
lanka 61. stavak 2. toka 7. propisano je da ovrenik moè predloìti odgodu ovrhe
ako je zahtijevao da se otklone nepravilnosti uinjene pri provedbi ovrhe.
Uvidom u predmetni spis utvruje se da je ovrenik dana 3. listopada 2001. godine
podnio ovrnom sudu prijedlog da se otkloni nepravilnost uinjena pri provedbi ovrhe
temeljem rjeenja o ovrsi broj Ovrv-401/01 od 29. svibnja 2001. godine iz razloga to
je provodei ovrhu po citiranom rjeenju ZAP isto nepravilno proveo i time otetio
ovrenika. Iz dostavljenog spisa nije mogue utvrditi da je sud uope odluivao o
ovom prijedlogu ovrenika, a to je bio duàn, budui mu prema odredbi iz lanka 45.
stavak 2. OZ-a, pripada pravo da zakljukom ukine nezakonite i nepravilne radnje
sudskog ovritelja, odnosno argumentum a contrario da eventualno ukine nepravilne
radnje poinjene u provoenju rjeenja o ovrsi po nadle`nom Zavodu za platni
promet.
Ovaj àlbeni sud nije suglasan s konstatacijom prvostupanjskog suda iz
obrazloènja pobijane odluke, a iz koje proizlazi da ovrni sud nije ovlaten u ovrnom
postupku rjeavati o primjeni metode obrauna zateznih kamata. Ovo stoga to
obraun zateznih kamata u postupku provedbe ovrhe predstavlja ovrnu radnju
(lanak 1. stavak 1. OZ-a), zakonitost i pravilnost kojih je duàn nadzirati ovrni sud.
Pogotovo je to duàn povodom zahtjeva stranke za otklanjanje nepravilnosti u
provoenju ovrhe.
Nain obrauna zateznih kamata utvren je Zakonom o zateznim kamatama
(Narodne novine broj 28/96). (odredba iz lanka 3. stavak 1.), a koja nedvojbeno
propisuje primjenu konformnog naina obrauna zateznih kamata samo za razdoblje
koje je krae od godinu dana. Iz navedene odredbe neprijeporno proizlazi da zakon-
odavac ne doputa primjenu konformnog naina obrauna kamate za razdoblje dulje
od godine dana, jer da je to htio, to bi bilo i propisano.
209
113.
OVRSNl POSTUPAK - OBUSTAVA l DOVRSETAK OVRHE
CIanak 67.
Obavijest banke da na ziro racunu ovrsenika nema sredstava, te da je
rjesenje o ovrsi zavedeno u ocevidnik o redosIijedu pIacanja ne znaci da
je ovrhu nemoguce provesti.
Sud nije ovIasten u tom sIucaju pozivati ovrhovoditeIja da predIozi novo
sredstvo iIi predmet ovrhe.
Nije pravilan stav prvostupanjskog suda koji je zakljuio da se ovrha ne moè
provesti samo zato to je ovrenik zaveden u redoslijed plaanja. injenica to je
naplata ovrhovoditeljeve tra`bine na ekanju, ne znai da ista nee biti naplaena.
Prema odredbi lanka 211. Ovrnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00
i 173/03) ako u vrijeme kad je pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa
dostavljeno rjeenje o ovrsi nema sredstava na ovrenikovom raunu, ta e osoba to
rjeenje dràti u oevidniku i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na
raun. ZAP nije obavijestio prvostupanjski sud da je ìro-raun ugaen ili da postoje
neki drugi razlozi radi kojih ovrhu nije mogue provesti. Stoga su toni navodi
ovrhovoditelja, da je sud trebao o eventualnoj drugoj nemogunosti provedbe ovrhe
o tome ovrhovoditelja obavijestiti i dati mu rok u kojem moè postupiti po odredbi
lanka 5. stavka 4. OZ-a i predloìti novo sredstvo ili predmet ovrhe. Poto se podne-
sak suda od 7.11.2002. godine ne moè smatrati obavijeu o nemogunosti provedbe
ovrhe, to nisu bili ispunjeni uvjeti za donoenje rjeenja o obustavi ovrhe po rjeenju
Ovrv-10175/97 od 2.3.2003. godine ispravno 1998. godine. Stoga, ako ovrhovoditelj
èli ovrhu provesti na sredstvima ìro-rauna ovrenika i spreman je ekati dok na
ìro-raunu ovrenika ne bude sredstava, na to ima pravo, a ako èli promjenu pred-
meta sredstva ili predmeta ovrhe, moè to pravo koristiti sukladno odredbi lanka 5.
stavak 4. OZ-a.
210
114.
OVRSNl POSTUPAK - OBUSTAVA OVRHE
Ovrsni zakon (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03) -
progIasenje ovrhe nedopustenom
Ovrhu ce sud obustaviti ako je postaIa nemoguca iIi se iz drugih razIo-
ga ne moze provesti.
Odjavom obrta ovrsenik obrtnik i daIje postoji i odgovara za obveze iz
ranijeg obavIjanja obrta.
Odjava obrta nije osnov za obustavu ovrhe.
Pobijanim rjeenjem oznaenim u izreci, Trgovaki sud u Zagrebu obustavio je
ovrhu te ukinuo provedene radnje pozivom na odredbu lanka 67. stavak 2. i 5.
Ovrnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 173/03, u daljnjem tekstu: OZ),
uz obrazloènje da je ovrha postala nemogua iz razloga to ovrenik ne postoji jer je
odjavio obrt.
Protiv tog rjeenja pravovremenu àlbu podnio je ovrhovoditelj.
Prvostupanjski sud u donoenju pobijanog rjeenja zauzima pogreno stajalite da
zbog odjave obrta ovrenik vie ne postoji, pa da stoga ni ovrhu nije mogue provesti.
Naime, iz odredbe lanka 1. stavak 3. Zakona o obrtu (Narodne novine broj 49/03
proieni tekst) proizlazi da obrtniku pripadaju sva prava steena djelovanjem
obrta, a obrtnik kao fizika osoba odgovara za obveze nastale u obavljanju obrta i
nakon to je odjavio obrt.
Prema zakonskoj odredbi lanka 20. stavak 1. Zakona o obrtu, obrtnik odgovara
za obveze koje nastaju u obavljanju obrta cjelokupnom unesenom imovinom koja je
potrebna za obavljanje obrta. Prema stajalitu ovoga suda, tom odredbom propisana
je ograniena odgovornost obrtnika do visine vrijednosti imovine unesene u obrt. Pri
tom se uzima u obzir vrijednost cjelokupne imovine unesene za vrijeme trajanja obrta,
dakle, od njegova otvaranja do odjave obrta, a pri emu nije odluno nalazi li se ta
imovina i dalje u obrtu ili je izala iz obrta. Ako se radi o tra`bini koja se odnosi na
neplaeni dug za isporuenu robu ovreniku, tada je u obrt ovrenika za vrijeme nje-
govog trajanja u svakom sluaju unesena imovina u vrijednosti isporuene robe od
strane ovrhovoditelja, pa prihvaanjem ovrhe za takvu tra`binu nije prekoraen iznos
do kojega ovrenik odgovara (takvo stajalite izraèno je i u odluci Vrhovnog suda
Republike Hrvatske Rev-2525/99 od 9. srpnja 2003. godine).
Prema tome, odjavom obrta nije prestao postojati ovrenik, jer je u tom sluaju
ovrenik fizika osoba, koja i dalje postoji, samo je prestala obavljati gospodarsku dje-
latnost u okviru registriranog obrta, a i nadalje odgovara za obveze nastale u obavl-
janju obrta.
211
115.
OVRSNl POSTUPAK - OBUSTAVA OVRHE
CIanak 67. st. 2.
Prestanak obrta ne znaci da su prestaIe postojati obveze obrtnika fizicke
osobe, jer za obveze obrta obrtnik odgovara cjeIokupnom imovinom un-
esenom u obrt.
Sud nije ovIasten zbog prestanka obrta obustaviti ovrhu protiv obrtnika.
Odredba lanka 1. stavak 1. Zakona o obrtu (Narodne novine broj 49/03,
proieni tekst) propisuje da je obrt samostalno i trajno obavljanje gospodarske dje-
latnosti od strane fizike osobe sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvod-
njom, prometom ili pruànjem usluga na trìtu. Stavak 3. istog lanka propisuje da je
obrtnik, u tom smislu, fizika osoba koja obavlja jednu ili vie djelatnosti u svoje ime
i za svoj raun, a pritom se moè koristiti i radom drugih osoba.
Prema odredbi lanka 21. Zakona o obrtu, za obveze nastale u obavljanju obrta,
obrtnik odgovara cjelokupnom imovinom unesenom u obrt koja je potrebna za obavl-
janje obrta. To znai da je obrtnik osobno odgovoran za obveze nastale u obavljanju
obrta i to cIjelom imovinom, ali do visine unesene u obrt koja je potrebna za obavljan-
je obrta. Budui da je vjerodostojnom ispravom i rjeenjem o ovrsi utvrena obveza
ovrenika isplate du`nog iznosa, nastala, u obavljanju obrta, prema ovrhovoditelju, proi-
zlazi da je taj iznos ovrhovoditelj unio u ovrenikov obrt. Naime, unosom imovine u obrt
ne smatra se samo unos od strane obrtnika nego se unosom imovine u obrt smatra unos
bilo koje imovine od strane bilo koje fizike ili pravne osobe. Time to je ovrhovoditelj
ispunio svoju obvezu, unio je u imovinu obrtnika imovinu u visini vrijednosti ovrnog
zahtjeva utvrenog vjerodostojnom ispravom i izdanim rjeenjem o ovrsi. Obzirom je
ovrenik, kao obrtnik, osobno odgovoran za obveze proizale u obavljanju obrta, osno-
van je zahtjev ovrhovoditelja traìti ovrhu, sve temeljem lanka 2. toka 4. Ovrnog
zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03).
Prvostupanjski je sud pogreno primijenio odredbu lanka 77. stavak 1. Zakona o
parninom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01 i 117/03) u
obrazloènju pobijanog rjeenja. Ista propisuje da stranka u postupku moè biti svaka
fizika ili pravna osoba. Ovrenik, kako je naveden u prijedlogu, naveden je sukladno
odredbama Zakona o obrtu, kao fizika osoba koja je vlasnik obrta. Odjava obrta ne
utjee na gubitak svojstva fizike osobe na to da bude stranka u postupku, bez obzira
to je obveza nastala obavljanjem obrta, a sve iz razloga kako je do sada navedeno.
Pogrean je i zakljuak prvostupanjskog suda da ovrenik vie ne postoji te na tako
pogreno utvreno injenino stanje nije bilo ispravno primijeniti odredbu
lanka 67. stavak 2. Ovrnog zakona i obustaviti ovrhu. Iz spisa ne proizlazi da su ost-
vareni razlozi za primjenu navedene odredbe, da je ovrha postala nemogua ili da su
nastupili drugi razlozi zbog kojih se nije mogla provesti.
212
116.
OVRSNl POSTUPAK - PRETPOSTAVKE ZA OBUSTAVU OVRHE
Ovrsni zakon (,Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04,
u daIjnjem tekstu: OZ),
CIanak 5. stavak 4, cI. 67. i 211.
Cinjenica sto u vrijeme dostavIjanja rjesenja o ovrsi banci na
ovrsenikovu racunu nema sredstava, nema znacenje trajne
nemogucnosti provedbe tog rjesenja, vec znaci samo to da trenutno ne-
ma sredstava na ovrsenikovu racunu. DakIe, cim pristignu sredstva na
racun, banka ce postupiti po rjesenju i obaviti prijenos sredstava.
Zakonom nije odreden rok u kojem se rjesenje o ovrsi mora izvrsiti na
novcanim sredstvima.
Da bi se stekIe pretpostavke za primjenu cIanka 5. stavak 3. OZ-a tj. da
se rjesenje o ovrsi na odredenom predmetu iIi sredstvu ne moze
provesti pa da bi ovrhovoditeIj mogao predIoziti novo sredstvo iIi pred-
met ovrhe - mora biti sasvim izvjesno da se rjesenje o ovrsi ne moze
provesti niti u trenutku dostavIjanja rjesenja o ovrsi banci, a niti da ce
se moci provesti u nekom kasnijem razumnom razdobIju zbog posto-
janja nekih fakticnih iIi pravnih razIoga koji sprjecavaju provedbu.
Nedostatak sredstava na ovrsenikovom racunu u trenutku dostavIjanja
rjesenja o ovrsi banci nikako ne moze predstavIjati takav razIog.
Stoga se niti dostavIjanje zakIjucka ovrhovoditeIju kojim ga se obavjes-
tava o nedostatku sredstava na racunu i zavodenju rjesenja o ovrsi u
ocevidnik o redosIijedu pIacanja, ne moze uzeti kao pocetak tijeka prek-
Iuzivnog roka od dva mjeseca za podnosenje prijedIoga za promjenu
sredstva iIi predmeta ovrhe.
Iz obrazloènja
Prvostupanjski sud je rjeenjem poslovni broj Ovrv-5817/2004 od 13. svibnja 2005.
obustavio ovrhu u tom predmetu i ukinuo provedene radnje. Tako je sud odluio
pozivom na odredbu lanka 5. stavak 4. Ovrnog zakona (Narodne novine broj
57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, u daljnjem tekstu: OZ) budui ovrhovoditelj nije
stavio prijedlog za nastavak postupka na novom predmetu ili sredstvu u roku od dva
mjeseca od kada je saznao da se rjeenje o ovrsi ne moè provesti, te na odredbu lan-
ka 67. stavak 5. Ovrnog zakona.
Protiv ovog rjeenja pravovremenu àlbu podnio je ovrhovoditelj, u kojoj u bitnom
navodi da se nisu ostvarili uvjeti iz lanka 67. stavak 1. i 2. OZ-a za obustavu ovrhe.
Time to je rjeenje o ovrsi zavedeno u redoslijed naplate kod FINE kod koje se vodi
raun ovrenika i to zbog nedostatka novanih sredstava ne znai da je zbog toga
ovrha postala nemogua, a isto tako da se ne moè provesti, a da zakon ne odreuje
rok u kojemu se rjeenje o ovrsi mora izvriti na novanim sredstvima, to u konkret-
nom sluaju znai da to to trenutno nema sredstava na raunu ovrenika, ne znai da
213
ih ubudue nee biti i da se ovrha nee provesti, pa istie da je prvostupanjski sud
pogreno i bez valjanog osnova primijenio odredbu lanka 5. stavak 4. Ovrnog
zakona na koju se poziva. Predlaè da drugostupanjski sud ukine pobijano rjeenje i
predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnju provedbu ovrhe.
@alba je osnovana... ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilno prim-
ijenio odredbe lanka 5. stavak 4. i lanka 67. stavak 5. OZ-a, a to je utjecalo na
donoenje zakonite i pravilne odluke.
Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud donio rjeenje o ovrsi na temelju vjero-
dostojne isprave poslovni broj Ovrv-5817/2004 od 27. svibnja 2004. godine kojim je
radi ostvarenja ovrhovoditeljeve tra`bine odreena ovrha na novanim sredstvima
koja se vode na ovrenikovom raunu kod Zagrebake banke d.d. Zagreb. Rjeenje o
ovrsi dostavljeno je banci dana 15. listopada 2004. godine, i time je ovrhovoditelj do
iznosa ovrne tra`bine stekao zalo`no pravo na ovrenikovoj tra`bini da mu banka
isplauje sredstva s njegovih kunskih i deviznih rauna(lanak 208. stavak 2. OZ-a).
Po lanku 211. OZ-a - ako u vrijeme kad je banci dostavljeno rjeenje o ovrsi nema
sredstava na ovrenikovom raunu - ta e banka to rjeenje dràti u oevidniku i po
njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na raun. O tome da nema sredstava na
raunu banka e obavijestiti sud bez odgode.
U konkretnom je predmetu banka postupila u skladu s lankom 211. stavak 2. OZ-
a i obavijestila sud podneskom od 25. listopada 2004. godine da je rjeenje zbog
nedostatka sredstava na raunu platitelja nenaplaeno i zavedeno u redoslijed
naplate.
Prema tome, injenica to u vrijeme dostavljanja rjeenja o ovrsi banci na
ovrenikovom raunu nema sredstava, nema znaenje trajne nemogunosti provedbe
tog rjeenja o ovrsi, ve samo to da trenutno nema sredstava na ovrenikovom raunu,
a im pristignu sredstva na raun, banka e postupiti po rjeenju i obaviti prijenos
sredstava. Zakonom nije odreen rok u kojem se rjeenje o ovrsi mora izvriti na
novanim sredstvima. Da bi se stekle pretpostavke za primjenu lanka 5. stavak 3.
OZ-a mora biti sasvim izvjesno da se rjeenje o ovrsi ne moè provesti niti u trenutku
dostavljanja rjeenja o ovrsi banci, a niti e se moi provesti u nekom kasnijem raz-
doblju zbog postojanja nekih faktinih ili pravnih razloga koji sprjeavaju provedbu.
Nedostatak sredstava na ovrenikovom raunu u trenutku dostavljanja rjeenja o ovrsi
banci nikako ne moè predstavljati takav razlog, kako to pogreno zakljuuje prvos-
tupanjski sud. Stoga se niti dostavljanje zakljuka ovrhovoditelju kojim ga se obavje-
tava o nedostatku sredstava na raunu i zavoenju rjeenja o ovrsi u oevidnik o
redoslijedu plaanja, ne moè uzeti kao poetak tijeka prekluzivnog roka od dva
mjeseca za podnoenje prijedloga za promjenu sredstva ili predmeta ovrhe.
Dakle, u konkretnom predmetu nije bilo uvjeta za obustavu ovrhe primjenom
odred aba lanka 5. stavak 3. i 4. OZ-a u svezi sa lankom 67. stavak 5. OZ-a, to osno-
vano istie àlitelj
214
117.
OVRSNl POSTUPAK - ZASTlTA OVRSENlKA FlZlCKE OSOBE - lZUZl-
MANJE OD OVRHE
CIanak 70. i 128. st. 1. toc. 4.
Obrtnik odgovara za obveze iz obrta cjeIokupnom svojom imovinom, a
ne samo onom koju je unio u obrt.
Ovrha protiv obrtnika moze se provesti, osim na stvarima i pravima
nuznim za zadovoIjavanje osnovnih zivotnih potreba obrtnika i osoba ko-
je je po zakonu duzan uzdrzavati, te aIata, strojeva i drugih predmeta ko-
ji su ovrseniku obrtniku nuzni za obavIjanje obrta.
Ovrha protiv ovrsenika bivseg obrtnika se moze provesti na osobnom
dohotku kod posIodavca kod kojega je nakon odjave obrta kasnije zas-
novao radni odnos.
Prema ocjeni ovog suda, razlozi dani u obrazloènju pobijanog rjeenja zbog
kojih je ovrhovoditeljev prijedlog odbijen, a prema kojima navedena ovrenikova pri-
manja, u smislu odredbe lanka 20. Zakona o obrtu (Narodne novine broj 49/03
proieni tekst), ne predstavljaju imovinu unesenu za obavljanje obrta, nisu na
zakonu osnovani ni prihvatljivi.
Naime, obrtnik, unato odredbe lanka 20. zakona o obrtu, odgovara za svoje
obveze cjelokupnom svojom imovinom, a ne samo imovinom unesenom u obrt. Ovo
stoga to je kasnijim odredbama Ovrnog zakona propisano kada se na odreenim
stvarima ovrenika ne moè provesti ovrhe, te su propisana i posebna pravila o izuzi-
manju stvari i prava od ovrhe ili ogranienju ovrhe lanak 70., lanak. 86. stavak 1.
i lanak 128. stavak 1. toka 4. Ovrnog zakona (Narodne novine broj 57/96
173/03). Iz takvih zakonskih odreenja proizlazi da je ovrha mogua nad svim drugim
stvarima koje nisu obuhvaene navedenim lancima.
Slijedom navedenog, od ovrhe nisu izuzete stvari i prava koja obrtnik nije unio u
obrt, a ovrha protiv ovrenika obrtnika mogla bi se provesti nad svim drugim stvarima
koje nisu obuhvaene lancima odredbama lanka 70., lanka 86. stavak 1. i lanka
128. stavak 1. toka 4. Ovrnog zakona.
Budui da prvostupanjski sud u konkretnom sluaju nije ocijenio ovrhovoditeljev
prijedlog, imajui u vidu navedene odredbe Ovrnog zakona, pobijano rjeenje je
nezakonito, te ga ovrhovoditelj osnovano pobija svojom àlbom.
VTS RH, Pz-6972/02 od 21. rujna 2004.
215
118.
OVRSNl POSTUPAK - ROClSTA ZA DRAZBU l DOSUDA KUPCU
CIanak 98.
Nakon donosenja rjesenja o prodaji nekretnine kupcu, sud ce, na pri-
jedIog kupca narediti trecim osobama koje ne raspoIazu pravno vaIjan-
im pisanim pravnim temeIjem za koristenje nekretnine da je bez odgode
predaju kupcu.
U istom rjesenju sud ce odrediti protiv tih osoba ovrhu radi ispraznjen-
ja i predaje nekretnine.
Prodaja nekretnine vrena je po pravilima za prodaju koja su ureena Ovrnim
zakonom. Kada se u postupku prodaje ispune uvjeti za dosudu, sud je duàn po
lanku 98. stavak 4. Ovrnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03)
donijeti rjeenje o dosudi. U rjeenju o dosudi sud e odrediti da e se nekretnina pre-
dati kupcu nakon to poloì kupovninu, te nakon to rjeenje o dosudi postane pravo-
mono. Nakon to donese rjeenje o prodaji nekretnine kupcu sud e, na prijedlog
kupca, narediti drugim osobama koje ne raspolaù valjanim pisanim pravnim temel-
jem za koritenje nekretnine da je bez odgode predaju kupcu i u istom rjeenju odred-
iti protiv tih osoba ovrhu radi ispra`njenja i predaje nekretnine (lanak 124. stavak 1.
OZ). Navedene pretpostavke za donoenje rjeenja ispunjene su u ovom postupku
prodaje nekretnine.
Podredno se napominje da o valjanosti pravnog osnova za koritenje nekretnine
sud nije ovlaten odluiti u izvanparninom postupku. Ako je sporno ima li trea
osoba pravo koristiti nekretninu, sud e takvu osobu u povodu àlbe uputiti u parnicu
da tamo dokaè svoja prava. U ovrnom postupku odluuje se na temelju nespornih
injenica i ispituje samo da li su ispunjene procesne pretpostavke za rjeenje o ovrsi
radi ispra`njenja i predaje nekretnine.
Podredno se napominje da àlitelj za sada nije iznio injenice iz kojih bi se dalo
zakljuiti da ima valjan pisani temelj za koritenje nekretnine.
216
119.
OVRSNl POSTUPAK - POLAGANJE KUPOVNlNE
CIanak 100.
Kupac je duzan poIoziti kupovninu u sud iIi kod javnog biIjeznika u roku
koji sud odredi u zakIjucku o prodaji, a ako to ne ucini sud ce rjesenjem
prodaju ogIasiti nevazecom i odrediti novu prodaju.
lz poIozene jamcevine namirit ce se troskovi nove prodaje i naknaditi ra-
zIika izmedu kupovnine postignute na prijasnjoj i novoj prodaji. Pri tome
sud ce naznaciti koji se troskovi naknaduju iz poIozene kupovnine, te
visinu troskova nove drazbe.
Iz spisa je vidljivo da je àlitelj podnio zahtjev za povrat jamevine u iznosu
800.000,00 kn, uplaene za sudjelovanje na javnoj dra`bi za kupnju nekretnine stea-
jnog du`nika, odrànoj 26. travnja 2002. godine, na kojoj je kupio nekretninu po cijeni
8.000.000,00 kn, navodei da je odreena nova prodaja, a da je njemu krajnji rok za
isplatu ostatka kupovnine odreen za 15. listopada 2002. godine.
Odbivi takav zahtjev àlitelja, pozivom na odredbu lanka 100. stavak 3. Ovrnog
zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03), prvostupanjski sud u obra-
zloènju pobijanog rjeenju samo navodi da se trokovi nove prodaje, koji se namiru-
ju iz poloènog osiguranja, sastoje od trokova zakazivanja sjednice Odbora vjerovni-
ka na kojoj je donesena odluka o novoj dra`bi, naknada i trokova lanova Odbora
vjerovnika, oglaavanja, odràvanja i uvanja objekta-silosa, koji je predmet prodaje
itd.
Prema odredbi lanka 100. stavak 3. Ovrnog zakona, iz poloènog osiguranja
namirit e se trokovi nove prodaje i naknaditi razlika izmeu kupovnine postignute
na prijanjoj i novoj prodaji.
Meutim, prvostupanjski sud u pobijanom rjeenju ne navodi koliko iznose
trokovi nove dra`be, a radi ega smatra da àlitelju u konkretnom sluaju ne pripa-
da pravo na povrat jamevine.
217
120.
OVRSNl POSTUPAK - CUVANJE POPlSANlH POKRETNlNA
Ovrsni zakon (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03,
151/04, 88/05)
CIanak 133.
Sud je ovIasten na prijedIog ovrhovoditeIja popisane pokretnine ovrseni-
ka predati na cuvanje ovrhovoditeIju iIi trecoj osobi.
Rizik za propast pokretnina predanih na cuvanje (na pr. zivih zivotinja)
snosi ovrhovoditeIj, osim u sIucaju vise siIe.
Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud donio rjeenje poslovni broj
R1-202/03 od 4. prosinca 2003. godine kojim je odredio da se prethodna mjera
odreena rjeenjem toga suda poslovni broj R1-202/03 od 11. rujna 2003. godine ima
provesti pljenidbom pokretnih stvari protivnika osiguranja koje se nalaze u mjestu
Bretanovci ili na bilo kojem drugom mjestu gdje se zateknu pokretnine protivnika
osiguranja, budui da je prilikom provedbe postupka osiguranja temeljem rjeenja od
11. rujna 2003. godine u poslovnom prostoru protivnika osiguranja u Naicama
utvreno da na tom mjestu nema pokretnina koje bi se mogle plijeniti. Ovo rjeenje
uredno je dostavljeno predlagatelju osiguranja i protivniku osiguranja i protiv njega
nije podnesena àlba, a rjeenje je na provedbu dostavljeno Opinskom sudu u
Orahovici koji je obavio pljenidbeni popis 250 prasaca na farmi protivnika osiguranja
dana 30. prosinca 2003. godine.
Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe lanka 133. stavak 1.
Ovrnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03) te na pri-
jedlog predlagatelja osiguranja odredio da se zaplijenjene stvari 250 prasaca pro-
tivnika osiguranja, predaju na uvanju predlagatelju osiguranja. Valja ukazati i na
odredbu stavka 2. lanka 133. OZ-a u svezi s lankom 253. OZ-a, prema kojoj opas-
nost od unitenja ili oteenja pokretnina danih na uvanje ovrhovoditelju, ovdje
predlagatelju osiguranja, ili treoj osobi snosi ovrhovoditelj, osim ako je unitenje ili
oteenje posljedica vie sile, pa rizik zbog nepostojanja odgovarajuih uvjeta za
drànjem i skrb prasadi i uslijed toga nastanka tete preuzima predlagatelj osiguran-
ja.
218
121.
OVRSNl POSTUPAK - ZAPLJENA RACUNA NA TEMELJU BJANKO
ZADUZNlCE
CIanak 183.a
Bjanko zaduznicu s naknadno upisanim iznosom trazbine i podacima o
vjerovniku banci dostavIja vjerovnik s ucincima pravomocnoga sudskog
rjesenja o ovrsi.
lzdavateIj bjanko zaduznice koji nije dokazao da njegov ugovorni odnos
s protivnikom osiguranja nije nastao, odnosno da je trazbina osigurana
bjanko zaduznicom prestaIa nije vjerovnik, vec duznik. Stoga ne moze
osnovano zahtijevati izdavanje privremene mjere zabrane napIate
bjanko zaduznice.
Prema odredbi lanka 296. stavak 1. Ovrnog zakona (Narodne novine br. 57/96,
29/99, 42/00 i 173/03), da bi sud odredio privremenu mjeru, predlagatelj osiguranja
mora uiniti vjerojatnim postojanje svoje tra`bine, te mora uiniti vjerojatnom opas-
nost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja sprijeio ili znatno oteào ostvarenje
tra`bine, time to e svoju imovinu otuiti, prikriti ili na drugi nain njome raspola-
gati.
Iz spisa proizlazi da je predlagatelj osiguranja podnio prijedlog za osiguranje
tra`bine privremenom mjerom kojom se zabranjuje du`niku protivnika osiguranja
(H. p. b. d.d.) da protivniku osiguranja preda stvari (u ovom sluaju novac) predla-
gatelja osiguranja, a prema bianco zadu`nici koju je predlagatelj osiguranja na ime
osiguranja tra`bine predao protivniku osiguranja.
Pravilno je miljenje suda prvog stupnja da predlagatelj osiguranja nije uinio
vjerojatnim postojanje svoje tra`bine na ime naknade tete protiv protivnika osigu-
ranja. Naime, predlagatelj osiguranja niim nije dokazao da mu je protivnik osigu-
ranja priinio tetu ije osiguranje predloènom privremenom mjerom traì.
Naprotiv, protivnik osiguranja, prema miljenju ovoga suda, ima tra`binu prema
predlagatelju osiguranja i to upravo u visini iznosa koji je u bianco zadu`nici naveden.
Odredbom lanka 183a. stavak 2. Ovrnog zakona propisano je da bianco zadu`nicu
s naknadno upisanim iznosom tra`bine i podacima o vjerovniku banci dostavlja
vjerovnik s uincima pravomonoga sudskog rjeenja o ovrsi. Budui da je bianco
zadu`nicu izdao predlagatelj osiguranja kao sredstvo osiguranja plaanja, te da on
niim nije dokazao da poslovni odnos s protivnikom osiguranja nije ni nastao odnos-
no da je tra`bina koja je osigurana bianco zadu`nicom prestala, predlagatelj osigu-
ranja nema tra`bine prema protivniku osiguranja.
219
122.
OVRSNl POSTUPAK - PRETPOSTAVKE ZA lZRlCANJE SUDSKlH PENALA
OVRSENlKA
Ovrsni zakon (Narodne novine, br. 57/96. od 12.7.1996; 29/99. od
26.3.1999; 42/00. i 173/03 od 31.10.03, daIje: OZ),
CIanak 217.
TemeIjem odredbi cIanka 217. stavak 1. OZ-a sudski penaIi mogu se
izreci duzniku:
a) ako on ne izvrsi neku svoju nenovcanu obvezu odredenu pravo-
mocnom sudskom odIukom, dakIe, mora postojati pravomocna sudska
odIuka;
b) ako to predIozi vjerovnik i
c) ako sud odredi ovrseniku naknadni primjereni rok za izvrsenje te ob-
veze pa ju ni u tom roku ne izvrsi.
Iz obrazloènja:
Rjeenjem broj Ovr-34/05 od 8. oùjka 2005. godine Trgovaki sud u Splitu
zabranio je ovrenici uporabu naziva obrta fotokopiraonica I\RLL s kojom je
upisana u obrtni registar Ureda za gospodarstvo, @upanijske splitsko-dalmatinske, te
ako ovrenica u roku od 8 dana ne postupi sukladno naprijed navedenom du`na je
isplatiti ovrhovoditelju iznos od 500,00 kn za svaki dan zakanjenja poevi od isteka
ostavljenog joj naknadnog roka, kao i naknaditi trokove postupka u iznosu od
1.620,00 kn, a odluka se temelji na odredbi lanka 217. Ovrnog zakona.
Protiv tog rjeenja àli se ovrenica pobijajui ga u toki II. i III. izreke zbog
pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja i pogrene primjene materijalnog
prava, s prijedlogom da se ukine u pobijanoj toki II. i III. U àlbi navodi da je pos-
tupila suprotno toki I. izreke rjeenja i da je promijenila naziv obrta te fotokopi-
raonica sada glasi Obrt za usluge AB-PRINT, vlasnik T. K., Split, Rokova 2.
U odgovoru na àlbu ovrhovoditelj navodi da iz priloène dokumentacije proizlazi
da je ovrenica tek 18. travnja 2005. godine podnijela zahtjev za upis promjene nazi-
va obrta u obrtnom registru, stoga je prvostupanjsko rjeenje u cijelosti osnovano.
@alba nije osnovana
Sukladno odredbi lanka 217. stavak 1. OZ-a sudski penali mogu se izrei ako
du`nik ne izvri neku svoju nenovanu obvezu utvrenom pravomonom sudskom
odlukom, dakle, mora postojati pravomona sudska odluka, kao i prijedlog vjerovni-
ka, i ako sud odredi ovreniku naknadni primjereni rok. U konkretnom sluaju nave-
deni uvjeti su ispunjeni kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud i donio pobi-
janu odluku sukladno lanku 217. stavak 1. OZ-a. Poto àliteljica nije ispunila nave-
denu obvezu ni u naknadnom roku neosnovano se àli navodei neto to je uinila
po proteku naknadno zadanog roka
220
123.
OVRSNl POSTUPAK - ZAPLJENA RACUNA NA TEMELJU BJANKO
ZADUZNlCE
CIanak 283a.
Bjanko zaduznica ima ucinak pravomocnog rjesenja o ovrsi sui generis,
na temeIju koje se zapIjenjuju racuni kod pravnih osoba koje obavIjaju
posIove pIatnog prometa za duznika, te izravno s racuna duznika is-
pIacuju vjerovniku.
Prvostupanjski ovrsni sudac je nepraviIno postupio naIozivsi banci da
se zaduznica izdvoji iz redosIijeda napIate, jer bi to znaciIo konacno
sudenje, a ne privremeno uredenje spornog pravnog odnosa.
U smislu odredbe lanka 183. stavak 1. Ovrnog zakona (Narodne novine broj
57/96, 29/99, 42/00 i 173/03) zadu`nica ima uinak pravomonog rjeenja o ovrsi sui
generis, kojom se zapljenjuje tra`bine, ali se pri tome mora voditi rauna o pravnoj
prirodi zadu`nice, jer je ona vrijednosni papir sui generis. Prema stavu ovog suda,
du`nik moè traìti izdavanje privremene mjere radi zabrane naplate zadu`nice, uz
istodobnu zabranu postupanja banci, ali u tom sluaju radi se o privremenoj mjeri radi
osiguranja nenovane tra`bine, pa se i privremena mjera moè donijeti ako su ispun-
jeni uvjeti iz lanka 298. OZ-a.
Prema odredbi lanka 298. OZ-a privremena mjera se moè odrediti ako predla-
gatelj osiguranja uini vjerojatnim postojanje svoje tra`bine, zatim: 1) ako uini vjero-
jatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja sprijeio ili znatno oteào
ostvarenje tra`bine, osobito time to bi promijenio postojee stanje stvari, ili
2) ako uini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se sprijeilo nasilje ili nastanak
nenadoknadive tete koja prijeti.
Pobijanim rjeenjem je prvostupanjski sud odredio privremenu mjeru radi osigu-
ranja novane tra`bine, s time da je zauzeo stav da je predlagatelj osiguranja
vjerovnik, unato injenici to je upravo predlagatelj osiguranja izdavatelj zadu`nice,
te unato injenici to je sam predlagatelj osiguranja priznao da je u odnosu na pro-
tivnika osiguranja njegov du`nik za iznos od 298.296,50 kn od ega mu je platio
92.724,00 kn, dok je ostatak osporio radi reklamacije na robu. Tono je da je predla-
gatelj osiguranja podnio protiv protivnika osiguranja tu`bu radi naknade tete u izno-
su od 290.890,61 kn, ali je iz spisa vidljivo da je i protivnik osiguranja podnio protiv
predlagatelja osiguranja tu`bu radi isplate iznosa od 253.956,07 kn na ime isporuene
i izvrene usluge s osnovnoga posla, radi kojega je zadu`nica i izdana (list 70.).
221
124.
OVRSNl POSTUPAK - PRETPOSTAVKE ZA ODRElVANJE PRETHODNE
MJERE
CIanak 284
Ako prijedIog za osiguranje prethodnom mjerom nema neki formaIni ne-
dostatak, vec u njemu nisu navedeni dokazi iz kojih proizIazi vjerojat-
nost opasnosti za reaIizaciju trazbine cije se osiguranje trazi, sud nije
ovIasten pozvati predIagateIja na ispravak iIi dopunu prijave, vec treba
odIuciti o osnovanosti iIi neosnovanosti prijedIoga za osiguranje.
Prvostupanjski sud je rjeenjem od 19. veljae 2004. godine pozvao predlagatelja
osiguranja temeljem lanka 109. Zakona o parninom postupku (Narodne novine
broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01 i 117/03) u vezi s lankom 19. stavak 1. Ovrni
zakon (Narodne novine broj 57/96 i 29/99, 42/00 i 173/03) da u roku 8 dana, dostavi
dokaz kojim e uiniti vjerojatnom opasnost da bi se bez predloènog osiguranja
onemoguilo ili znatno oteàlo ostvarenje tra`bine predlagatelja osiguranja, uz upo-
zorenje da e sud postupiti sukladno lanku 109. stavak 4. ZPP-a ako predlagatelj
osiguranja u ostavljenom roku ne postupi po nalogu suda. Budui predlagatelj osigu-
ranja nije postupio po nalogu suda prvostupanjski sud je donio pobijano rjeenje o
presumiranom povlaenju prijedloga za osiguranje pozivom na lanak 109. stavak 4.
ZPP-a.
lanak 109. stavak 1. ZPP-a odreuje ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrì sve
to je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud e podnositelja pouiti i
pomoi mu da podnesak ispravi odnosno dopuni i u tu svrhu moè ga pozvati u sud
ili mu vratiti podnesak radi ispravka.
Dakle, sud treba poduzeti odgovarajue mjere prema podnositelju nerazumljivog
podneska koji ne sadrì sve to je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. Ove
mjere mogu se poduzeti radi otklanjanja formalnih nedostataka, kao npr. ako je pod-
nesak neuredno napisan, da se ne moè itati ili razumjeti, ako imena i adrese strana-
ka nisu potpuno ili tono naznaene, ako nije jasno to se podneskom traì ili slino.
Prijedlog predlagatelja osiguranja takvih nedostataka nema. Ovaj sud nalazi da je
prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom koji je podnio predlagatelj osiguranja
razumljiv i sadrì sve da bi se po njemu moglo postupiti. To to u prijedlogu nisu nave-
deni dokazi kojima e uiniti vjerojatnom opasnost da bi se bez predloènog osigu-
ranja onemoguilo ili znatno oteàlo ostvarenje tra`bine predlagatelja osiguranja, ne
ini prijedlog nerazumljivim i takvim da se po njemu ne bi moglo postupiti, jer se radi
o okolnostima koje se odnose na osnovanost prijedloga. Naime, prema lanku 284.
stavak 2. OZ-a sud e na temelju isprava (taksativno navedenih u stavku 1. toga lan-
ka) odrediti prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja uini vjerojatnom opasnost
da bi se bez toga osiguranja onemoguilo ili znatno oteàlo ostvarenje tra`bine.
222
Dakle, odluujui o osnovanosti prijedloga za osiguranje sud e izmeu ostalog
procjenjivati da li je predlagatelj osiguranja uinio vjerojatnom opasnost da bi se bez
toga osiguranja onemoguilo ili znatno oteàlo ostvarenje tra`bine, te ovisno o tome
da li je predlagatelj dokazao postojanje propisanih pretpostavaka za odreivanje
prethodne mjere odluiti o osnovanosti prijedloga usvajanjem ili odbijanjem prijed-
loga.
Prema tome, prvostupanjski sud nije bio ovlaten pozvati predlagatelja osiguranja
da prijedlog ispravi odnosno dopuni u smislu lanka 109. ZPP-a iz razloga koji se
odnose na osnovanost prijedloga za osiguranje, ve donijeti odluku o osnovanosti toga
prijedloga njegovim odbijanjem ili usvajanjem, to osnovano u àlbi istie predlagatelj
osiguranja.
125.
OVRSNl POSTUPAK - VRSTE PRETHODNlH MJERA
CIanak 287.
Ovrsni zakon ne propisuje mjeru osiguranja odredivanjem prethodne
mjere na nacin da se protivniku osiguranja naIozi da podnese sudu
prokazni popis svoje imovine.
Ovrsni sudac se ne treba upustati u ispitivanje osnovanosti takvog pri-
jedIoga za osiguranje prethodnom mjerom, vec prijedIog treba odbaciti
kao nedopusten.
Prethodno valja napomenuti da sud prvoga stupnja moè donijeti samo rjeenje
o osiguranju novane tra`bine prethodnom mjerom, a koje je propisano odredbom
lanka 287. stavak 1. Ovrnog zakona. Prema navedenoj odredbi Ovrnog zakona, kao
prethodnu mjeru sud moè odrediti predbilje`bu zalo`nog prava na nekretnini pro-
tivnika osiguranja ili na pravu uknjiènom na nekretnini, koju od mjera osiguranja iz
lanka 262. toka 2. do 10. Ovrnog zakona, te zabranu pravnoj osobi koja obavlja
poslove platnoga prometa da protivniku osiguranja ili treoj osobi po nalogu pro-
tivnika osiguranja isplati s njegova rauna novani iznos za koji je odreena prethod-
na mjera.
Iz navedene odredbe Ovrnog zakona proizlazi da Ovrni zakon ne poznaje mjeru
osiguranja odreivanjem prethodne mjere na nain da se protivniku osiguranja naloì
da podnese sudu prokazni popis svoje imovine. Stoga je ovaj sud miljenja da je time
to se je sud prvoga stupnja uputao u ispitivanje osnovanosti prijedloga za osiguran-
je predlagatelja osiguranja, umjesto da je odbacio takav prijedlog kao nedoputen,
poinio povredu materijalnog prava iz lanka 287. stavak 1. Ovrnog zakona.
Meutim, prema ocjeni ovoga suda, takva povreda nije utjecala na donoenje pravilne
223
i zakonite odluke, a ovaj sud takvu odluku ne moè preinaiti na tetu àlitelja zbog
odredbe lanka 374. Zakona o parninom postupku (Narodne novine broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) u svezi lanka 19. stavak 1. Ovrnog zakona kojim je
propisana zabrana reformationis in peius budui da je samo predlagatelj osiguranja
protiv te odluke podnio àlbu.
126.
OVRSNl POSTUPAK - UKlDANJE PRETHODNE MJERE
CIanak 290.
Sud ce na prijedIog protivnika osiguranja obustaviti postupak i ukinuti
provedene radnje ako protivnik osiguranja poIozi sudu duzni iznos
trazbine koja se osigurava, s kamatama i troskovima.
Davanje izjave protivnika osiguranja sudu kojom se dopusta zasnivanje
hipoteke na nekretnini radi osiguranja trazbine nije poIaganje duznog
iznosa, te nije osnov za ukidanje prethodne mjere.
Prvostupanjski sud je pogrenom primjenom pravila Ovrnog zakona na prijed-
log ovrenika ukinuo rjeenje o prethodnoj mjeri broj XXI R1-271/2001 od 7. stu-
denoga 2001. godine. Sud je pogreno naao da su ispunjene zakonom propisane pret-
postavke iz lanka 290. Ovrnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00 i
173/03) za ukidanje prethodne mjere na prijedlog protivnika osiguranja. Prema tom
pravilu, sud e na prijedlog protivnika osiguranja obustaviti postupak i ukinuti prove-
dene radnje:
ako protivnik osiguranja poloì sudu du`ni iznos tra`bine koja se osigurava
kamatama i trokovima,
ako protivnik osiguranja uini vjerojatnim da je tra`bina u vrijeme donoenja
rjeenja o odreivanju prethodne mjere ve bila naplaena i dovoljno osigurana,
ako je pravomono utvreno da tra`bina nije nastala ili da je prestala i,
ako odluka na temelju koje je prethodna mjera odreena, bude ukinuta u povodu
pravnog lijeka odnosno ako sudska nagodba ili javnobilje`nika isprava na temelju
koje je prethodna mjera odreena bude stavljena izvan snage.
Sud e obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje i ako u roku od 15 dana od
dana proteka vremena za koji je prethodna mjera odreena ne bude udovoljeno uvje-
tima za prisilnu ovrhu.
U ovom postupku osiguranja sud je pobijanim rjeenjem ukinuo prethodnu mjeru
tvrdei da je protivnik osiguranja poloìo sudu du`ni iznos tra`bine koja se osigurava
224
s kamatama i trokovima postupka, iako podataka o toj injenici nema u spisu.
Davanje izjave protivnika osiguranja sudu kojom se doputa zasnivanje hipoteke na
nekretnini radi osiguranja tra`bine nije polaganje dugovanog iznosa. Eventualno bi se
moglo raditi o zasnivanju zalo`nog prava na nekretnini na temelju dragovoljne izjave
vlasnika nekretnine, ali za sada ni za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke.
VTS RH, Pz-4896/04 od 7. rujna 2004.
127.
OVRSNl POSTUPAK - PRlVREMENA MJERA RADl OSlGURANJA
NENOVCANE TRAZBlNE
CIanak 298.
Sporazum o trgovinskim aspektima prava inteIektuaInog vIasnistva
1994. - (TRlPS)
Da bi se odrediIa privremena mjera zabrane uvoza i izvoza, te stavIjanja
u promet Iijeka gIede kojeg je patentirana tvar i postupak dobivanja te
tvari, predIagateIj je duzan sudu pruziti razIozne i dostupne dokaze da
je predIagateIj nositeIj prava i da je njegovo pravo povrijedeno.
Naime, radi osiguranja nenovane tra`bine moè se odrediti privremena mjera
ako su ispunjene kumulativno slijedee pretpostavke: I. da predlagatelj osiguranja
uini vjerojatnim postojanje tra`bine i II. da uini vjerojatnim opasnost da e bez
predloène mjere protivnik osiguranja sprijeiti ili znatno oteàti ostvarenje tra`bine,
osobito time to e promijeniti postojee stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se
sprijeilo nasilje ili nastanak nenadoknadive tete, o emu àlitelj ima drugaiji stav i
to u pogledu kumulacije pretpostavki. Dakle bitna pretpostavka za odreivanje
privremene mjere, bilo da se radi o novanoj ili nenovanoj tra`bini, je da postoji neka
tra`bina, te se privremenom mjerom osigurava neko budue ostvarenje tuìteljeve
tra`bine u vremenski ogranienom periodu. @alitelj neosnovano navodi da se vjero-
jatnost postojanja tra`bine zakonski pretpostavlja, stoga je pravilna odluka suda da
predlagatelj nije uinio vjerojatnim postojanje tra`bine, a to znai da manjka prva i
temeljna premisa za primjenu odredbe l. 298. Ovrnog zakona (Narodne novine broj
57/96, 29/99, 42/00 i 173/03) za odreivanje privremene mjere. S obzirom na naprijed
navedeno prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu Ovrnog zakona.
Osim odredaba Ovrnog postupka, budui se radi o tu`bi zbog povrede patenta i u
kontekstu toga o prijedlogu za odreivanje privremene mjere primjenjuju se i odredbe
Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasnitva (u daljnjem tekstu
TRIPS) i to l. 50. Prema citiranoj odredbi stavka 3. navodi se da sudske vlasti mogu
odluiti o privremenoj mjeri i da su ovlatene traìti od predlagatelja da pruì razlo`ne
i dostupne dokaze kako bi se u dovoljnoj mjeri uvjerile da je predlagatelj nositelj prava
225
i da je predlagateljevo pravo povrijeeno ili postoji neposredna opasnost od povrede
te naloìti predlagatelju da poloì kauciju ili odgovarajue osiguranje za zatitu
tuènika i spreavanje zloupotrebe. Iz teksta ovog lanka proizlazi da predlagatelj
neosnovano tvrdi da je teret dokazivanja u postupku odreivanja privremene mjere na
protivniku, a to proizlazi iz naprijed citirane odredbe Ovrnog zakona, jer l. 50. st. 3.
TRIPS-a odreuje da je tuìtelj duàn sudu pruìti dokaze, a Ovrni zakon da je pred-
lagatelj duàn uiniti vjerojatnim postojanje tra`bine i opasnost.
128.
OVRSNl POSTUPAK - JAMCEVlNA KAO UVJET ZA ODRElVANJE
PRlVREMENE MJERE
Ovrsni zakon (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00)
CIanak 301. st. 1.
Sud moze na prijedIog predIagateIja osiguranja odrediti privremenu mjeru
i kad nije ucinio vjerojatnim postojanje trazbine i opasnost ako prethodno,
u roku koji je sud odredio, da osiguranje za stetu koja bi protivniku osig-
uranja mogIa nastati odredivanjem i provedbom privremene mjere.
Sud ne moze odrediti privremenu mjeru ako predIagateIj ne upIati
odredeni iznos kao osiguranje protivniku osiguranja od eventuaIne stete
koja bi mu mogIa nastati odredivanjem i provedbom privremene mjere,
vec ce odbiti prijedIog za osiguranje.
Obvezujui predlagatelja osiguranja na uplatu 50.000,00 HRK u sudski depozit
radi osiguranja protivnika osiguranja od eventualne tete - prvostupanjski sud je
pogreno primijenio odredbe lanka 301. stavak 1. Ovrnog zakona (Narodne novine
br. 57/96, 29/99, 42/00) koje glase (citat): O/a/an/. |a ai/./ ;a !/.1/ian/. ///i/.m.n.
m/./. (!: Sa! m;. na ////.!| //.!|aa/.|/a /a/an/a !/.!/// ///i/.m.na m/./a / |a!
n//. a/n/ i/.//a/n/m ///an/. //a;|/n. / /an/ ako prethodno. a /|a |// ma /. a!
!/.!/. !a /a/an/. ;a /./a |/a |/ ////in/|a /a/an/a m|a na/a// !/.1/ian/.m /
//i.!|m ///i/.m.n. m/./. | //.!|aa/.|/ /a/an/a n. !a /a/an/. a !/.1.nm
/|a. a! . !|/// ////.!| ;a /a/an/.
Iz teksta citiranoga lanka 301. stavak 1. Ovrnog zakona proizlazi da sud ne moè
odrediti privremenu mjeru ako predlagatelj osiguranja prethodno ne uplati iznos koji
mu on (sud) odredi prije odreivanja privremene mjere. Dakle, sud nee odrediti
privremenu mjeru ako predlagatelj ne uplati odreeni iznos kao osiguranje protivniku
osiguranja od eventualne tete koja bi mu mogla nastati odreivanjem i provedbom
privremene mjere. Prvostupanjski sud je postupio obrnuto, prvo je odredio privre-
menu mjeru, a u njoj je naredio predlagatelju da uplati osiguranje, a zatim je tom
uplatom uvjetovao stupanje na snagu rjeenja koje je donio.
226
STECAJNl POSTUPAK
129.
STECAJNl POSTUPAK - PRlMJENA ODREDABA ZAKONA O PARNlCNOM
POSTUPKU
Stecajni zakon (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 l 197/02)
CIanak 6.
U vezi cIanka 358. st. 3. Zakona o parnicnom postupku (Narodne novine
broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03)
Nedopustena je tuzba sa sadrzajem tuzbenog zahtjeva da sud utvrdi nis-
tavom javnu prodaju nekretnina stecajnog duznika, jer je ogIasavanje
javne prodaje jedna od procesnih radnji kojima se upravIja stecajnim
postupkom, a samo protiv konacnih odIuka (biIo procesnih iIi materi-
jaInopravnih) dozvoIjeno je podnosenje zakonom propisanih pravnih
sredstava.
Nije sporno da je pred Trgovakim sudom u Osijeku u tijeku steajni postupak
St-92/00 u kojem je nad tuènikom otvoren steajni postupak 1. rujna 2000. godine i
u kojem je u tijeku unovenje imovine steajnog du`nika radi namirenja vjerovnika.
Steajni postupak je sudski postupak koji se vodi prema odredbama Steajnog
zakona. - Odredbe Steajnog zakona o procesnom postupanju po pravnoj prirodi su
kogentne. Stoga je prvostupanjski sud bio duàn ispitati postoje li procesne pret-
postavke za tu`bu.
Odredbama SZ-a nije dozvoljeno utvrenje nitavosti ni pobijanje oglaene javne
prodaje, a to iz razloga to je oglaavanje javne prodaje jedna od niza procesnih rad-
229
nji kojima se upravlja steajnim postupkom, a samo protiv konanih odluka, bilo pro-
cesnih ili materijalno-pravnih dozvoljeno je podnoenje Steajnim zakonom pred-
vienih pravnih sredstava.
Prema odredbi lanka 6. SZ-a u steajnom postupku se na odgovarajui nain
primjenjuju odredbe parninog postupka, a i prema odredbi lanka 278. ZPP-a protiv
odluka koje se odnose na upravljanje postupkom nije doputena ni àlba.
Stoga ne postoje procesno pravne pretpostavke za podnoenje tu`be i odluivanje
o postavljenom tu`benom zahtjevu.
VTS RH Pz-5107/02 od 7. rujna 2004.
130.
STECAJNl POSTUPAK - PRlJEDLOG ZA OTVARANJE STECAJNOG POS-
TUPKA
Stecajni zakon (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03)
CIanak 39a. stavak 1.
Vjerovnik RepubIika Hrvatska kada predIaze pokretaje stecajnog pos-
tupka podIijeze zakonskoj obvezi pIacanja predujma iznosa za pokrice
troskova prethodnog postupka.
Stecajni sudac samo iznimno moze odIuciti da se stecajni postupak nas-
tavi, iako predaIgateIj nije poIozio zatrazeni predujam.
Neosnovano se, nadalje, poziva predlagatelj na odredbu iz l. 39a. Steajnog
zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03) navodei da on nije
vjerovnik u ovom postupku, a da bi se navedena zakonska odredba odnosila samo na
predlagatelja steajnog postupka koji je ujedno i vjerovnik steajnog du`nika. Sadràj
ove zakonske odredbe nije mogue izdvajati iz konteksta ostalih odredbi Steajnog
zakona. Naime, odredba iz l. 39. Steajnog zakona propisuje da se steajni postupak
pokree prijedlogom i/./in/|a /|/ !a;n/|a. Naglaavanjem pozicije vjerovnika u
odredbi iz l. 39a., zakonodavac je samo iskljuio obvezu du`nika (kao predlagatelj
otvaranja steajnog postupka) na plaanje dodatne pristojbe. Okolnost da predla-
gatelj predlaè postupak na temelju zakonske obveze ne oslobaa ga na plaanje pris-
tojbe. Nedvojbenu intenciju da REPUBLIKA HRVATSKA, kao i druge jedinice
lokalne samouprave budu obveznici plaanja pristojbi, zakonodavac je iskazao odred-
bom iz l. 3. navedene zakonske odredbe. Uostalom, valja konstatirati da iz potvrde
banke koja za du`nika obavlja poslove platnog prometa, na koju se predlagatelj pozi-
va, proizlazi da je REPUBLIKA HRVATSKA (Dràvni proraun ) vjerovnik pred-
metnom du`niku.
VTS RH Pz-1442/03 od 18. ozujka 2003. godine
230
131.
STECAJNl POSTUPAK - PREDUJMLJlVANJE TROSKOVA PRETHODNOG
POSTUPKA
CIanak 41.
OdIuku o tome hoce Ii se provoditi prethodni postupak i je Ii za njegovu
provedbu predIagateIj duzan predujmiti sredstva donosi stecajni sudac.
Ako predujam nije poIozen nema duznosti stecajnog suca nastaviti s
prethodnim postupkom.
Zakonske pretpostavke za donoenje pobijanog rjeenja ispunjene su l. 41. st. 1.
i 2. Steajnog zakona (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03) budui da
predlagatelj nije predujmio sredstva za pokrie trokova prethodnog postupka u roku
koji mu je odreen. S tim u svezi neprihvatljiva je postavke àlitelja iznesena u àlbi,
prema kojoj se prethodni postupak ne provodi ako sam du`nik predloì pokretanje, a
pozivajui se na odredbu lanka 42. stavka 3. Steajnog zakona. U navedenoj odred-
bi Steajni zakon propisuje, za sluaj da du`nik predloì otvaranje steajnog postup-
ka, pod odreenim uvjetima i pretpostavkama, donoenje rjeenja o otvaranju stea-
jnog postupka i bez prethodnog postupka (kao i daljnjeg voenja tog postupka), ali je
odluku o tome zakonodavac prepustio diskrecijskoj ocjeni steajnog suca.
Dakle, slijedom navedenih zakonskih odreenja, u konkretnom je sluaju steajni
sudac, imajui u vidu sve okolnosti predmetnog sluaja (pri emu valja ukazati i da je
sam predlagatelj u svom prijedlogu predloìo pokretanje prethodnog postupka) pro-
sudio da ima mjesta pokretanju prethodnog postupka te ocijenio da su mu za
prethodni postupak sredstva potrebna. Slijedi da je steajni sudac postupao u grani-
cama zakonskih ovlatenja dok predlagatelj àlbom nije argumentirano i uinkovito
osporio takvu konkretnu ocjenu steajnog suca.
VTS RH Pz-104/04 od 17. veIjace 2004. godine
231
132.
STECAJNl POSTUPAK - lZJAVA O PRlSTUPANJU DUGU
Stecajni zakon (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 197/03)
CIanak 50.
Stecajni sudac ce odobriti izjavu o pristupanju dugu ako se pristupiteIj
obveze da ce u roku od dva mjeseca od dana donosenja rjesenja o
odobrenju pristupanja dugu namiriti sve dospjeIe obveze stecajnoga
duznika, a ostaIe vec nastaIe obveze u vrijeme pristupanja dugu kako
budu dospijevaIe.
Nije vaIjana seIektivna izjava o preuzimanju duga samo pojedinog (iIi
samo pojedinih) vjerovnika.
lanak 50. stavak 3. Steajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99,
129/00,123/03 i 197/03) odreuje da e steajni sudac odobriti pristupanje dugu ako se
pristupitelj obvezao da e najkasnije u roku od dva mjeseca od dana donoenja rjeen-
ja o odobrenju pristupanja dugu namiriti sve dospjele obveze steajnog du`nika, a
ostale, u vrijeme pristupanja dugu ve nastale obveze, kako budu dospijevale.
Utvreno je, uvidom u izjavu o pristupanju dugu, da su se T. G. d.o.o. Zagreb i K.
d.o.o. Zagreb, kao pristupitelji dugu, obvezali da e umjesto du`nika N. S. d.o.o. pod-
miriti dug u iznosu od 6.642.286,13 kn u rokovima i na nain suglasno lanku 50.
stavak 3. SZ-a. Prema tome, u izjavi nije ponueno sve to se odredbom lanka 50.
stavak 3. SZ-a traì, da bi steajni sudac mogao odobriti pristupanje dugu, jer da bi
izjava zadovoljila zakonske uvjete, pristupitelj se mora obvezati da e namiriti sve
dospjele obveze steajnog du`nika, to ukljuuje i one dospjele obveze koje nisu evi-
dentirane kod pravne osobe koja za njega obavlja poslove platnoga prometa, a mora
se obvezati da e namiriti i one obveze koje u vrijeme pristupanja dugu jo nisu dosp-
jele, ali su ve nastale. U ovom sluaju, pristupitelji duga obvezali su se podmiriti
samo dug u iznosu od 6.642.286,13 kn, koji predstavlja samo dio dospjelih, evidenti-
ranih nepodmirenih obveza, a to je nedovoljno za odobrenje pristupanja dugu u
skladu sa lankom 50. stavak 3. SZ-a.
232
133.
STECAJNl POSTUPAK - JAVNOBlLJEZNlCKO OSlGURANJE TRAZBlNE
PRlJENOSOM VLASNlSTVA NA STVARl
CIanak 81.a.
Vjerovnik (fiducijar) koji je trazbinu osigurao prijenosom prava vIas-
nistva temeIjem javnobiIjeznickog sporazuma upisanog u zemIjisnoj kn-
jizi ima pravo namiriti se izvan stecajnog postupka prema odredbama
propisa o ovrsi.
Vjerovnik (fiducijar) stoga nema pravni interes na podnosenje tuzbe ra-
di utvrdivanja osporenog razIucnog prava, jer osporavanje stecajnog up-
raviteIja nije od utjecaja na reaIizaciju fiducijarevog prava.
Analizirajui i ocjenjujui razloge sadràne u obrazloènju osporenog rjeenja, a u
odnosu na navode àlitelja, a sve u svezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvren-
je je suda drugog stupnja da àlitelj nije uspjeno osporio prosudbe i utvrenja prvostu-
panjskog suda koji je pravilno odbacio tu`bu utvrdivi nepostojanje pravnog interesa na
strani tuìtelja.
Polazei od okolnosti da je predmetno odbaena tu`ba, tu`ba na utvrenje kojom
tuìtelj traì utvrenje svoje tra`bine s pravom odvojenog namirenja, a koju je tra`binu
osigurao fiducijarnim prijenosom prava vlasnitva temeljem javnobilje`nikog spo-
razuma o osiguranju te koje je osiguranje upisano u javnoj (zemljinoj) knjizi, dakle,
radi se o fiducijarnom vjerovniku kao specifinom razlunom vjerovniku koji je to
postao prema samom Zakonu i koji, u smislu odredbi lanaka 81. i 81a. Steajnog
zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 197/03) ima pravo na
odvojeno namirenje na toj stvari ili pravu prema odredbama propisa o ovrsi, a ovrna
isprava je izvadak iz javne knjige, te se takav razluni vjerovnik ima pravo namiriti izvan
steajnog postupka. Budui da je tuìtelj kao fiducijar zadrào nekretnine kojima je
njegova tra`bina osigurana, i to kao punopravni vlasnik uknji`bom prava vlasnitva na
istima, izvan steajnog postupka i prije podnoenja predmetne tu`be, a koje je okol-
nosti sud prvog stupnja pravilno utvrdio, valjan je zakljuak prvostupanjskog suda da
za podnoenje predmetne tu`be tuìtelj nema pravni interes, a na to, kao to pravilno
utvrenje i sud prvog stupnja, osporavanje od strane steajnog upravitelja te upui-
vanje na parnicu, ne mogu utjecati, pa je odluka o odbaaju tu`be, sadràna pod
tokom I. izreke pobijanog rjeenja, zakonita, a àlba tuìtelja u tom dijelu neosno-
vana.
233
134.
STECAJNl POSTUPAK - TROSKOVl STECAJNOG POSTUPKA
Stecajni zakon (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00)
CIanak 86.
U vezi cIanka 86. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 38/95, 54/95,
65/95, 17/01, 82/01)
Vjerovnici stecajne mase ne ostvaruju svoje trazbine podnosenjem pri-
jave stecajnom upraviteIju, niti se njihove trazbine ne ispituju na rocis-
tu.
Vjerovnici stecajne mase - pa tako i radnici za otpremnine podnose za-
htjev stecajnom upraviteIju, a ako stecajni upraviteIj dobrovoIjno ne is-
pIati trazbinu mogu ustati tuzbom i traziti ispIatu u punom iznosu.
Tako je utvreno da se tra`bina tuìteljice u iznosu od 15.236,00 kn odnosi na dio
otpremnine koji se prema odredbi l. 86. st. 1. i 3. Zakona o radu (Narodne novine br.
38/95 82/01) u vezi s l. 86. st. 3. Steajnog zakona (Narodne novine br. 44/96
129/00) namiruje kao troak steajnog postupka (a prema zakonskim odredbama
vaèim u vrijeme donoenja prvostupanjskog rjeenja).
Prema tome, za predmetnu tra`binu tuìteljica je vjerovnik steajne mase po
osnovi trokova steajnog postupka.
Iz odredbe l. 96. SZ-a prema kojoj steajni vjerovnici mogu svoje tra`bine ost-
varivati samo u steajnom postupku proizlazi argumentum a contrario da ostali
vjerovnici mogu svoje tra`bine ostvarivati izvan steajnog postupka. Ostali vjerovnici
steajnog du`nika jesu izluni vjerovnici, razluni vjerovnici i vjerovnici steajne mase.
Vjerovnici steajne mase imaju prednost u namirenju u odnosu na steajne vjerovnike
sukladno odredbi l. 85. SZ-a. Za tra`bine koje ostvaruju kao vjerovnici steajne mase
radnici ne podnose prijavu steajnom upravitelju. Njihove tra`bine ne ispituju se na
ispitnom roitu, ve vjerovnici podnose zahtjev steajnom upravitelju da im taj iznos
isplati, time da je steajni upravitelj duàn sukladno l. 85. st. 2. SZ-a trokove stea-
jnog postupka namiriti prije ostalih obveza steajne mase. Ako steajni upravitelj
dobrovoljno ne isplati zatraèni iznos, vjerovnik moè svoju tra`binu po osnovi
trokova steajnog postupka ostvarivati izvan steajnog postupka, podnoenjem tu`be
i traìti isplatu u punom iznosu.
Naime, ako steajni upravitelj nije podnio prijavu o nedostatnosti steajne mase,
smatra se da steajne mase ima dovoljno za namirenje svih vjerovnika steajne mase
i da stoga nije od znaaja to e se pojedini vjerovnici steajne mase namiriti prije
nekih drugih vjerovnika steajne mase, kad e ionako svi vjerovnici steajne mase biti
namireni.
Stoga se odredbe l. 85. st. 2. i 3. SZ-a o namirenju trokova steajnog postupka i
ostalih obveza steajne mase razmjerno njihovoj veliini primjenjuju u sluaju prijave
234
nedostatnosti steajne mase kada se provodi postupak obustave steajnog postupka
na nain propisan lancima 203. do 212. SZ-a, dakle, kada se tra`bine vjerovnika
steajne mase ne mogu namiriti u punom iznosu, ve se namiruju razmjerno visini nji-
hovih iznosa i redoslijedu namirenja.
VTS RH Pz-1945/03 od 8. travnja 2003. godine
135.
STECAJNl POSTUPAK - TRAZBlNE U STECAJU - DOPRlNOSl ZA
MlROVlNSKO, lNVALlDSKO l ZDRAVSTVENO OSlGURANJE
Stecajni zakon, cIanak 86. (Narodne novine, br. 44/96....) i Zakon o radu
(Narodne novine br. 38/95...),
CIanak 86.
Cije su trazbine (u stecaju) doprinosi za mirovinsko, invaIidsko i
zdravstveno osiguranje?
Doprinosi na pIace radnika nisu njihove trazbine u stecajnom postupku
nad posIodavcem, jer se radi o trazbinama fondova mirovinskog i in-
vaIidskog. te zdravstvenog osiguranja koji za te trazbine podnose pri-
jave stecajnom upraviteIju .
Koje tra`bine se namiruju kao trokovi steajnog postupka propisano je odred-
bom l. 86. Steajnog zakona (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03,
dalje SZ). Prema tom propisu u trokove steajnog postupka, pored sudskih trokova
te nagrada i izdataka privremenog steajnog upravitelja, steajnog upravitelja i odbo-
ra vjerovnika, spadaju i drugi trokovi za koje je tim ili drugim zakonom odreeno da
e se namirivati kao trokovi steajnog postupka. Odredbom l. 86. st. 1. Zakona o
radu (Narodne novine br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01, dalje ZOR), koja je pos-
tojala dok nije ukinuta odredbom l. 24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
radu (Narodne novine br. 114/03), bilo je propisano koja potraìvanja radnika
imaju prednost u naplati i namiruju se kao troak steajnog postupka. Izmeu ostalih
potraìvanja radnika, tom je odredbom bilo propisano da se kao troak steajnog pos-
tupka namiruju i plae za zadnja tri mjeseca prije otvaranja steajnog postupka ili
prestanka ugovora o radu. Radi se dakle iskljuivo o potraìvanjima radnika, odnos-
no o potraìvanjima iznosa kojih su vjerovnici radnici. Bez obzira na injenicu to je
doprinos za mirovinsko osiguranje dio plae, jer se iz nje izdvaja, vjerovnici
potraìvanja po osnovi doprinosa nisu radnici, nego fondovi u iju se korist doprinosi
izdvajaju. Ne radi se dakle o potraìvanjima radnika, pa se neosnovano tuìtelj pozi-
va na odredbu l. 86. ZOR kao propis temeljem kojeg bi se njegova tra`bina po osnovi
doprinosa iz plae namirivala kao troak steajnog postupka. Kako niti jednim drugim
propisom nije odreeno da se tra`bine fondova po osnovi doprinosa iz plae namiru-
ju kao trokovi postupka, proizlazi da se radi o tra`binama koje se namiruju kao
tra`bine steajnih vjerovnika. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materi-
235
jalno pravo kada je tu`beni zahtjev za isplatu tuìteljeve tra`bine na teret trokova
steajnog postupka odbio kao neosnovan.
VTS RH, Pz-1664/02 od 10.ozujka 2005.
136.
STECAJNO PRAVO - TRAZBlNE ZAPOSLENlKA (RADNlKA) U
STECAJNOM POSTUPKU
Stecajni zakon (Narodne novine" broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03)
CIanak 96., 70., 85., i 120.
Namirenje trazbina zaposIenika (radnika) u stecajnom postupku koji se
vodi nad njihovim posIodavcem
ZaposIenici ostvarju svoje trazbine od posIodavca u stecaju na dva naci-
na:
a) kao steajni vjerovnici i
b) kao vjerovnici steajne mase,
a sto se utvrduje i prosuduje od sIucaja do sIucaja.
Kao steajni vjerovnici zaposIenici ostvaruju (namiruju) u stecajnom
postupku, u praviIu, one trazbine koje su dospjeIe do dana otvaranja
stecajnog postupka, i to, prema ispIatnim redovima u koje trazbine
spadaju, a sve to temeIjem podnesenih prijava tih trazbina. U takve
trazbine spadaju sve one zaposIenicke trazbine za koje nije posebno
propisano da se iznimno namiruju iz stecajne mase.
Po odredbama cIanka 87. stavak 1. tocka 5. Stecajnog zakona (citat): 5.
tra`bine zaposlenika steajnoga du`nika nastale nakon otvaranja stea-
jnoga postupka spadaju u ostale obveze steajne mase pa takve
trazbine zaposlenici namiruju kao vjerovnici steajne mase temeIjem
odredbi cIanka 85. SZ-a, a sto je odredeno i odredbama cIanka 120.
stavak 7. SZ-a, citat: (7) Plae i ostala primanja iz radnog odnosa na ko-
ja je pravo nastalo nakon otvaranja steajnoga postupka namiruju se
kao obveze steajne mase. (Nn 129/00)
Za trazbine koje ostvaruju kao vjerovnici stecajne mase, zaposIenici ne
podnose prijavu stecajnom upraviteIju.
Citiranim cIankom 86. Zakona o radu, koji je vrijedio do 19.7.2003, biIo
je propisano koje se zaposIenicke trazbine namiruju kao troskovi steca-
jne mase.
lz obrazIozenja:
Trgovaki sud u Osijeku je rjeenjem poslovni broj P-179/05-9 od 27. travnja 2005.
236
godine odbacio tu`bu kao nedoputenu, pod tokom I., a pod tokom II. je naloìo
tuìtelju da tuèniku naknadi trokove postupka u iznosu od 4.520,00 kn. Tako je sud
odluio pozivom na odredbu lanka 96. Steajnog zakona (Narodne novine broj
44/96, 29/99, 129/00, 123/03, u daljnjem tekstu: SZ) budui je tuìtelj podnio tu`bu
protiv tuènika sa zahtjevom za naknadu tete zbog neisplaenih plaa i sa zahtjevom
za isplatu otpremnina, a da prethodno nije svoju tra`binu prijavio u steajnom pos-
tupku koji se vodi nad tuènikom.
Protiv ovog rjeenja pravovremenu àlbu podnio je tuìtelj. U àlbi u bitnom navo-
di da za ostvarenje prava na isplatu otpremnine nije odluno postojanje ugovora o
radu na neodreeno vrijeme, ve barem dvije godine neprekidnog rada kod istog
poslodavca, a temeljem odredbe lanka 118. Zakona o radu u vezi s odredbom lan-
ka 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine broj
114/03). Istie da je posve jasno kako je Zakon o radu povoljniji za tuìtelja te suk-
ladno odredbama toga Zakona tuìtelj ima poloàj vjerovnika steajne mase, a
otpremnina do 1/3 je troak steajne mase i ima prednost pri naplati, te se ne mora
prijavljivati u steajni postupak, slijedom ega je tu`ba glede otpremnine doputena.
U odnosu na dio tu`benog zahtjeva za naknadu tete zbog nemogunosti koritenja
otkaznog roka tuìtelj smatra da je prvostupanjski sud odbacivanjem tu`be u tom
dijelu pogreno primijenio odredbe Steajnog zakona i Zakona o parninom postup-
ku jer se ne radi o tra`bini vieg isplatnog reda, ve o tra`bini koja se namiruje kao
ostale obveze steajne mase, s obzirom da je ta tra`bina nastala nakon otvaranja
steajnog postupka. Predlaè pobijano rjeenje ukinuti i predmet vratiti prvostupan-
jskom sudu na ponovno odluivanje...@alba je osnovana.
Ispitavi pobijano rjeenje temeljem lanka 365. stavak 1. i 2. Zakona o parninom
postupku (Narodne novine broj 5/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, u daljnjem tek-
stu: ZPP) u granicama razloga navedenih u àlbi, te pazei po slu`benoj du`nosti na
bitne povrede odredaba parninog postupka iz lanka 354. stavak 1. toka 2., 4., 8., 9.
i 11. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je in-
jenino stanje nepotpuno utvreno a time je i materijalno pravo pogreno primijen-
jeno.
Iz spisa proizlazi da je nad tuènikom steajni postupak otvoren dana 17. svibnja
2002. godine, a tuìtelj tu`bom zahtjeva isplatu iznosa od 8.231,60 kn po osnovi
otpremnine, te iznos od 3.799,20 kn po osnovi naknade tete zbog prijevremenog
prestanka radnog odnosa zbog otvaranja steajnog postupka.
Prvostupanjski sud polazi od stajalita da temeljem lanka 96. Steajnog zakona,
steajni vjerovnici mogu svoje tra`bine prema du`niku ostvariti samo u steajnom
postupku, te da parnica kao redovan put pravne zatite nije doputena, pa da je s
obzirom na navedeno tuìtelj morao prijaviti svoju tra`binu u steajnom postupku, a
nije mogao nakon otvaranja steajnog postupka bez prijave tra`bine podnijeti tu`bu.
Meutim, prvostupanjski sud zanemaruje injenicu da svi vjerovnici steajnog
du`nika nemaju jednak poloàj u steajnom postupku i ne ostvaruju svoje tra`bine na
isti nain. Radnici se pojavljuju u steajnom postupku kao steajni vjerovnici i kao
vjerovnici steajne mase, a kao vjerovnici steajne mase, radnici se pojavljuju i po
237
osnovi trokova steajnog postupka i po osnovi ostalih obveza steajne mase. Za
tra`bine koje ostvaruju kao vjerovnici steajne mase, radnici ne podnose prijavu stea-
jnom upravitelju. U odnosu na vrijeme otvaranja steajnog postupka nad tuènikom
ima se primijeniti odredba lanka 86. Zakona o radu (Narodne novine broj 38/95,
54/95, 65/95, 17/01, 82/01) kojom je odreeno koje se tra`bine radnika iznimno
namiruju kao trokovi steajnog postupka, premda one to inae nisu jer su nastale
prije otvaranja steajnog postupka, pa se kao trokovi steajnog postupka, izmeu
ostaloga, namiruju i otpremnine do iznosa 1/3 prosjene mjesene plae isplaene u
Republici Hrvatskoj za svaku godinu rada kod toga poslodavca. (lanak 86. Zakona
o radu, koji je vrijedio do 19.7.2003, glasio je, citat:
(!: I /.a/nm //a/|a |/.!.a ///a;/ian/a ;a/|.n/|a /; /a!n !na /ma/a
//.!n/ /// na/|a// / nam//a/a . |a //|i/ /.a/na //a/|a
- /|aa ;a ;a!n/a /// m/...a ////. /ia/an/a /.a/a /|/ //./an|a ai/a /a!a.
- na|na!a /|a. ;a !/n// !m/ na |// /. ;a/|.n/| /.|a //ai a |a|.n!a/|/
!/n/ a |// /. /i/.n /.a/ /|/ a |// /. //./a ai/ /a!a /. a //./|!n/ !/n/.
- na|na!a /|a. ;a /|/.!n/a /// m/...a ////. /ia/an/a /.a/a /|/ //./an|a ai/a
/a!a.
- ///.mn/n.. /.
- na|na!a /./. ;| //.///|/.n. ;|/.!. na /a!a /|/ ///./na|n. ||.// (2: F//a;/ian-
/. /|a. / na|na!. /|a. /; /ai|a ! ia |an|a. nam//a/a . |a //|i/ /.a/n /-
/a/|a. am ! /;na |// ;a !/.1.n/ m/... !ia/a /;na !i//. //./n. ///.n. m/.-
.n. /|a. //|a.n. a R./a||/./ I/ia/|/ (3: F//a;/ian/. ///.mn/n. /; /ai|a ! ia
|an|a /ma a /.a/nm //a/|a //.!n/ /// na/|a// am ! /;na /.!n. //./n. //-
/.n. m/..n. /|a. //|a.n. a R./a||/./ I/ia/|/. ;a ia|a nai/.na !/na /a!a |!
/a /|!ai.a (4: F//.na /|aa /; /ai|a 2 / 3 ia |an|a a/i/1a/. . na /.m.|/a
/|/.!n//| /a////|/| /!a/a|a |/ai|/.n/| ////. /ia/an/a /.a/n //a/|a:
Prema tome, prvostupanjski sud je trebao utvrditi da li tra`bina po osnovi otprem-
nine koju tuìtelj potraùje u ovom predmetu predstavlja tra`binu koja se namiruje
kao troak steajnog postupka, kako to tvrdi tuìtelj, ili predstavlja tra`binu vieg
isplatnog reda i tada ju tuìtelj moè ostvariti samo kao steajni vjerovnik, uz obvezu
prijave u steajnom postupku, a to prvostupanjski sud nije utvrivao zbog pogrenog
pravnog stava da se sve tra`bine ostvaruju podnoenjem prijave. Stoga je injenino
stanje u ovom predmetu ostalo nepotpuno utvreno, a time je pogreno primijenjeno
i materijalno pravo.
Zbog navedenih razloga tuìteljeva àlba je osnovana, pa ju je valjalo uvaìti i
ukinuti prvostupanjsko rjeenje te predmet vratiti sud prvog stupnja na ponovno
suenje temeljem odredbe lanka 380. stavak 1. toka 3. ZPP-a.
U nastavku postupka prvostupanjski sud e najprije utvrditi da li tra`binu koja je
predmet ovoga spora tuìtelj moè ostvarivati kao steajni vjerovnik ili kao vjerovnik
steajne mase, jer o tome ovisi obveza podnoenja prijave tra`bine u steajnom pos-
tupku odnosno ostvarivanje tra`bine izvan steajnog postupka, odnosno doputenost
238
ili nedoputenost tu`be protiv steajnog du`nika. Nakon toga sud e donijeti novu, na
zakonu osnovanu i valjano obrazloènu odluku...
VTS RH Pz. 4489/05, od 20. srpnja 2005.
137.
STECAJNl POSTUPAK - TRAZBlNE STECAJNlH VJEROVNlKA
CIanak 96.
Radnik tuziteIj koji trazi konstitutivnu pravnu zastitu radi ostvarivanja
statusnih prava ne spada u kategoriju stecajnih vjerovnika.
Radnik koji zahtijeva ponistaj otkaza ugovora o radu ne postavIja samo
imovinsko pravnu zastitu prema stecajnom duzniku, te nepodnosenje
prijave u stecaju nije procesna zapreka za vodenje takve parnice.
Sud pravilno konstatira da se jedna od pravnih posljedica otvaranja steajnog pos-
tupka oituje u tomu da se imovinskopravne tra`bine radnika nastale do otvaranja
steajnog postupka pretvaraju u tra`bine steajnih vjerovnika i tretiraju se kao
tra`bine osobnih vjerovnika steajnog du`nika koji u vrijeme otvaranja steajnog pos-
tupka imaju kakvu imovinskopravnu tra`binu prema njemu (arg. iz l. 70. Steajnog
zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03). Steajni vjerovnici du`ni
su svoja prava ostvarivati u steaju pravovremenom prijavom tra`bine, a tek ako
tra`bina bude osporena pod odreenim uvjetima imaju pravo na podnoenje tu`be
radi utvrenja osnovanom osporene tra`bine odnosno imaju pravo nastaviti ve
otpoetu parnicu o prijavljenoj tra`bini. U tom smislu postoji procesna zapreka za
voenje parnice o novanoj tra`bini radnika kao steajnih vjerovnika, jer je za ost-
varenje takve tra`bine propisan poseban put pravne zatite u cilju skupnog ujed-
naenog namirenja svih steajnih vjerovnika.
Opisane zapreke za voenje parnice ne odnose se na parnice u kojima se traì kon-
stitutivna pravna zatita radi ostvarivanja statusnih prava radnika. Radnik u pogledu
zahtijeva za ponitaj otkaza ugovora o radu ne spada u kategoriju steajnih vjerovni-
ka, jer se ne radi o imovinskopravnoj tra`bini prema steajnom du`niku. Takav tuìtelj
ne mora dokazivati ni pravni interes za traènje konstitutivne zatite. Kada bi se i
traìlo dokazivanje takvog interesa nema sumnje da radnik ima interesa da sud odlui
o njegovom statusu radnika u odreenom vremenskom razdoblju, jer o tomu ovise
razna prava iz ugovora o radu i u svezi sa tim ugovorom (pravo na sta`, mirovinsko
osiguranje i sl.). To pravo radnik ima i u onom sluaju kada nema uvjeta za vraanje
radnika na ranije radno mjesto, jer e za ono razdoblje za koje se utvrdi da je imao
pravo raditi, ostvariti sporedna prava iz radnog odnosa prema odreenim rad-
nikim fondovima osiguranja.
Zato je sud pogreno ocijenio da postoji pravna zapreka za voenje parnice i tu`bu
odbacio kao nedoputenu.
239
138.
STECAJNO PRAVO - PRlVREMENA MJERA U STECAJNOM POSTUPKU
Stecajni zakon (Narodne novine" broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03,
197/03)
Stecajnom vjerovniku nije dopusteno zahtijevati odredivanje privremene
mjere protiv stecajnog duznika. To se ne odnosi jedino na izIucne i ra-
zIucne vjerovnike
Steajni vjerovnik koji temeIji svoje razIucno pravo na nistetnom
pravnom posIu nije razIucni vjerovnik.
Iz obrazloènje
Trgovaki sud u Rijeci je rjeenjem poslovni broj P-876/2005 od 4. srpnja 2005.
godine odbio prijedlog tuìtelja predlagatelja osiguranja za odreivanje privremene
mjere koja glasi:
1. Zabranjuje se protivniku osiguranja otuenje, optereenje ili bilo kakvo raspo-
laganje nekretninama oznaenim kao k.. 803/1 upisana u zk.ul. 3944 k.o. Rijeka, k..
803/1 upisana u zk.ul. 1120 k.o. Rijeka i k.. 803/1 upisana u zk.ul. 3944 k.o. Rijeka u
vlasnitvu protivnika osiguranja uz zabilje`bu ove zabrane u zemljinoj knjizi kao i
oduzimanje novanih sredstava protivnika osiguranja kojim isti raspolaè kao stea-
jnom masom te polaganje predmetnog novanog iznosa na prolazni raun Trgovakog
suda u Rijeci...
Protiv ovog rjeenja pravovremenu àlbu podnio je tuìtelj predlagatelj osigu-
ranja. U àlbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogreno zakljuio da pred-
lagatelj osiguranja nije ispunio prvu pretpostavku za udovoljenje njegovu prijedlogu,
odnosno da nije dokazao postojanje vjerojatnosti njegova potraìvanja prema pro-
tivniku osiguranja, jer iz priloène dokumentacije proizlazi da predlagatelj osiguran-
ja ima prema protivniku osiguranja potraìvanje u iznosu od 5,770.470,92 kn, koje je
i prijavio u steajnom postupku, a prvostupanjski sud se u obrazloènju pobijane
odluke uope nije oitovao o predmetnoj dokumentaciji, ve je odluku zasnivao samo
na ugovoru sporazumu o reguliranju naplate dospjelih potraìvanja i reprogrami-
ranja putem srednjoronog kredita od 22. oùjka 1997. godine, a taj ugovor samo
predstavlja unifikaciju svih dogovora stranaka sadrànih u ostaloj priloènoj doku-
mentaciji. Istie i da to to je tuìteljev zahtjev deklaratorne, a ne kondemnatorne nar-
avi, ne predstavlja smetnju za postojanje vjerojatnosti njegova potraìvanja, a to
prvenstveno iz razloga to predlagatelj osiguranja kao tuìtelj svoj tu`beni zahtjev
moè ispraviti u svakom stadiju postupka. U odnosu na drugu pretpostavku odrei-
vanja osiguranja potraìvanja privremenom mjerom prema odredbi lanka 296.
Ovrnog zakona predlagatelj osiguranja navodi da se o toj okolnosti detaljno oitovao
u svojim podnescima od 31. svibnja, 14. lipnja i 15. lipnja 2005. godine, pa da su u
cijelosti ispunjene obje pretpostavke za udovoljenje njegovom zahtjevu za osiguran-
jem potraìvanja.
240
U odnosu na navode prvostupanjskog suda kako u konkretnom sluaju predla-
gatelj osiguranja nije ovlaten na predlaganje osiguranja njegova potraìvanja temel-
jem lanka 98. stavak 1. Ovrnog zakona, predlagatelj osiguranja se poziva na odredbe
lanka 98. stavak 5. Ovrnog zakona (vjerojatno se misli na Steajni zakon), tvrdei da
je predlagatelju osiguranja priznato zalo`no pravo na nekretninama protivnika osigu-
ranja. Istie da unato odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-
6/03 predlagatelj osiguranja je protiv te odluke kao i prethodnih odluka Trgovakog i
Visokog trgovakog suda Republike Hrvatske, podnio ustavnu tu`bu radi povrede
ustavnih prava iz lanka 14. stavak 2., lanka 29. i lanka 49. Ustava Republike
Hrvatske, te da je predmet jo uvijek u postupku rjeavanja pred Ustavnim sudom
Republike Hrvatske. Predlaè da drugostupanjski sud preinai prvostupanjsko rjeen-
je i usvoji u cijelosti prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranjem njegova
potraìvanja odreivanjem privremene mjere, podredno da ukine pobijano rjeenje i
predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odluivanje.
Ispitavi pobijano rjeenje temeljem lanka 365. stavak 1. i 2. i lanka 381. Zakona
o parninom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, u
daljnjem tekstu: ZPP) u svezi s lankom 19. stavak 1. Ovrnog zakona (Narodne
novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, u daljnjem tekstu: OZ) u granicama
razloga navedenih u àlbi, te pazei po slu`benoj du`nosti na bitne povrede odreda-
ba parninog postupka iz lanka 354. stavak 2. toke 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, te na
pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko rjeen-
je pravilno i na zakonu osnovano.
U konkretnom predmetu prilikom ocjenjivanja osnovanosti prijedloga za odrei-
vanje privremene mjere prvenstveno valja poi od injenice da je nad protivnikom
osiguranja otvoren steajni postupak. Polazei od cilja steajnog postupka, koji se
provodi kao generalna ovrha nad du`nikovom imovinom radi istodobnog i skupnog
namirenja vjerovnika steajnog du`nika, Steajni zakon u lanku 98. stavak 1.
(Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, u daljnjem tekstu: SZ)
propisuje zabranu ovrhe i osiguranja nakon otvaranja steajnog postupka na dijelovi-
ma du`nikove imovine koja ulazi u steajnu masu ili na drugoj imovini du`nika. Ova
zabrana ovrhe i osiguranja ne odnosi se jedino na izlune i razlune vjerovnike, koji
mogu pokrenuti postupak ovrhe i osiguranja protiv du`nika i nakon otvaranja stea-
jnog postupka (lanak 98. stavak 4. i 5. SZ-a).
Stoga je, prije ocjenjivanja da li su ispunjene pretpostavke za odreivanje
privremene mjere iz lanka 296. OZ-a, valjalo utvrditi da li je predlagatelj osiguranja
razluni vjerovnik u steajnom postupku koji se vodi nad protivnikom osiguranja.
Ovaj sud prihvaa ocjenu prvostupanjskog suda da predlagatelj osiguranja nije
razluni vjerovnik u steajnom postupku koji se vodi nad protivnikom osiguranja.
Naime, predlagatelj osiguranja svoje razluno pravo temelji na ugovoru
Sporazumu o reguliranju naplate dospjelih potraìvanja i reprogramiranja putem
srednjoronog kredita od 22. oùjka 1997. godine. Meutim, ovaj ugovor je utvren
nitavim i naloèno je brisanje upisa zalo`nog prava na nekretninama protivnika
241
osiguranja, pravomonom presudom Trgovakog suda u Rijeci poslovni broj P-
459/98 od 13. veljae 2001. godine, a i revizija predlagatelja osiguranja izjavljena pro-
tiv drugostupanjske presude Visokog trgovakog suda Republike Hrvatske poslovni
broj P`-2970/01 od 18. rujna 2002. godine kojom je potvrena navedena presuda, je
odbijena i odbaena presudom i rjeenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske
poslovni broj Revt-6/03 od 18. studenog 2004. godine.
Nitavi su oni pravni poslovi koji ne proizvode pravne uinke koje bi da su valjani
trebali proizvesti, dakle, nitavost nastaje ex tunc tj. od samog trenutka zakljuenja
posla. Kako je ugovor, temeljem kojega predlagatelj tvrdi da je stekao zalo`no pravo,
utvren nitavim, taj ugovor jo od trenutka sklapanja ne proizvodi pravne uinke, pa
tako ne moè biti niti osnova za utjecanje zalo`nog prava.
Razvidno je i iz priloènih izvadaka iz zemljine knjige da na navedenim nekretni-
nama protivnika osiguranja predlagatelj osiguranja nema upisano zalo`no pravo radi
osiguranja tra`bine.
Prema tome, predlagatelj osiguranja nije dokazao da je razluni vjerovnik, kao ni
izluni vjerovnik, pa nema pravo traìti osiguranje na dijelovima du`nikove imovine,
jer pojedini steajni vjerovnici to pravo nemaju.
Nakon to je utvreno da predlagatelj osiguranja nije ispunio osnovnu pret-
postavku za odreivanje privremene mjere radi osiguranja novane tra`bine, a to je
da u steajnom postupku koji se provodi nad protivnikom osiguranja ima status
razlunog ili izlunog vjerovnika, nije bilo nikakove svrhe ispitivati da li su ispunjene
pretpostavke iz lanka 296. OZ-a, jer i u sluaju postojanja pretpostavki za odrei-
vanje privremene mjere propisanih lankom 296. OZ-a, ne bi bilo ostvareni uvjeti za
odreivanje privremene mjere kad prethodno nije udovoljeno uvjetima iz lanka 98.
stavak 4. i 5. SZ-a.
Zbog navedenih razloga predlagateljeva àlba nije osnovana, pa ju je valjalo odbiti
i potvrditi prvostupanjsko rjeenje temeljem lanka 380. stavak 1. toka 2. ZPP-a u
svezi s lankom 19. stavak 1. i lankom 10. stavak 1. OZ-a.
VTS RH, Pz-4928/05-3 od 1. koIovoza 2005.
242
139.
STECAJNl POSTUPAK - ZABRANA OVRHE l OSlGURANJA
CIanak 98.
Zabrana ovrhe i osiguranja ne odnosi se na trazbine nastaIe nakon ot-
varanja stecajnog postupka, jer vjerovnik takve trazbine nije stecajni
vjerovnik, nego vjerovnik stecajne mase.
Vjerovnik stecajne mase ostvaruje svoju trazbinu izvan stecajnog pos-
tupka, te ima pravo ustati tuzbom radi namirenja svoje trazbine.
U odnosu na àlbeni navod ovrenika da je ovrha nedoputena protiv pravne
osobe u steaju, ukazuje se àlitelju da je odredbom lanka 98. Steajnog zakona
(Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03, nastavno : SZ) propisana zabrana
ovrhe i osiguranja protiv steajnog du`nika, a radi namirenja tra`bina steajnih
vjerovnika, dakle osobnih vjerovnika du`nika koji u vrijeme otvaranja steajnog pos-
tupka imaju koju imovinsku tra`binu prema du`niku.
Meutim, takva zabrana se ne odnosi na potraìvanja koja su nastala nakon
otvaranja steajnog postupka, jer vjerovnik takve tra`bine nije steajni vjerovnik, nego
vjerovnik steajne mase. Vjerovnik steajne mase svoju tra`binu ostvaruje kao da
steaj nije ni otvoren. Dakle, vjerovnik ima pravo ustati tu`bom radi namirenja svoje
tra`bine, ukoliko steajni du`nik dobrovoljno ne namiri tra`binu, a potom istu prisil-
no naplatiti u ovrnom postupku.
Kako je u konkretnom sluaju temeljem pravomone i ovrne presude Trgovakog
suda u Zagrebu poslovni broj P-1767/00 od 21. sijenja 2003. god. prvostupanjski sud
donio pobijano rjeenje o ovrsi radi namirenja ovrhovoditeljeve tra`bine nastale
nakon otvaranja steajnog postupka nad ovrenikom, dakle zasnovane pravnom rad-
njom steajnog upravitelja, to se ovrenikov prigovor nedoputenosti ovrhe ukazuje u
cijelosti neosnovanim.
VTS RH Pz-7820/03 od 15. rujna 2004.
243
140.
STECAJNl POSTUPAK - UGOVORl O RADU
CIanak 120.
Zakon o radu (Narodne novine br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i
114/03).
CIanak 115. st. 1.
Svi ugovori o radu otvaranjem stecajnog postupka ne prestaju.
Ako sud utvrdi da otkaz posIodavca nije dopusten i da radni odnos nije
prestao, naredit ce vracanje radnika na posao. Ovo se primjenjuje i u
sIucaju kada je posIodavac - trgovacko drustvo - u stecaju.
Sud moze u parnici donijeti odIuku kojom se radnika vraca na posao, a
stecajni upraviteIj moze otkazati nakon toga ugovor o radu uz davanje
otkaznog roka.
Ovdje valja ukazati na odredbu lanka 115. stavak 1. Zakona o radu (Narodne
novine broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03) prema kojoj ako sud utvrdi da
otkaz poslodavca nije doputen i da radni odnos nije prestao, naredit e vraanje rad-
nika na posao.
Prema stajalitu ovoga suda ovu zakonsku odredbu valja primijeniti i u sluaju kad
je otvoren steajni postupak nad poslodavcem. Naime, ako je sud u parnici utvrdio da
otkaz poslodavca uinjen prije otvaranja steajnog postupka nije bio doputen, a
steajni upravitelj nije otkazao ugovor o radu temeljem lanka 120. stavak 2.
Steajnog zakona (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03. (jer smatra da je
radniku valjano otkazan ugovor prije otvaranja steaja), proizlazi da se radnik i dalje
nalazi u radnom odnosu i steajni upravitelj bi ga morao vratiti na posao ako je to
mogue. Ako to nije mogue jer nema posla, steajni upravitelj moè odmah otkaza-
ti ugovor o radu, a u tom e sluaju radniku radni odnos prestati nakon isteka
otkaznog roka od mjesec dana propisanog lankom 120. stavak 3. SZ-a. Valja
napomenuti da prema lanku 120. stavak 1. SZ-a otvaranjem steajnog postupka
ugovori o radu ili slu`bi sklopljeni s du`nikom kao poslodavcem ne prestaju, pa dakle
svi radnici steajnog du`nika nastavljaju raditi kao da steaj nije otvoren, sve dok nji-
hov ugovor o radu ne prestane na jedan od propisanih naina.
I iz odredbe lanka 120. stavak 4. SZ-a proizlazi da sud moè u parnici donijeti
odluku kojom se nareuje vraanje radnika na posao. Prema toj odredbi, ako radnik
smatra da otkaz njegova radnog odnosa nije pravno valjan, moè traìti zatitu svojih
prava u skladu s odredbama Zakona o radu. Dakle, ako radnik kojemu je steajni
upravitelj nakon otvaranja steaja otkazao ugovor o radu ima pravo traìti od suda
utvrenje da otkaz nije doputen i da radni odnos nije prestao te da naredi njegovo
vraanje na posao, onda nema razloga da se isto pravo ne prizna i onom radniku
244
kojem je ugovor o radu otkazao poslodavac prije otvaranja steaja.
VTS RH Pz-2562/04 od 29. Iipnja 2004. godine
141.
STECAJNl POSTUPAK - UGOVORl O RADU
Stecajni upraviteIj koji je otkazao radni odnos radniku uz otkazni rok od
trideset dana zbog otvaranja stecajnog postupka kao posebno oprav-
danog otkaznog razIoga postupio je u skIadu sa Stecajnim zakonom.
Nije osnovan zahtjev radnika za naknadu stete zbog prijevremenog
prestanka radnog odnosa (u odnosu na otkazni rok prema zakonskim iIi
ugovorenim odredbama o zastiti radnika) jer na strani stecajnog duzni-
ka nema protupravnosti.
I sama àliteljica zakljuuje da su odredbe Steajnog zakona lex specialis i da se
ne primjenjuju odredbe lanka 133. Zakona o radu (Narodne novine broj 38/95,
54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03 i 30/04) o trajanju otkaznog
roka, te da steajni upravitelj moè otkaz izjaviti u kraem roku od mjesec dana
samo ako je zakonom predvien krai rok. Znai ako je Zakonom o radu pred-
vien krai otkazni rok od mjesec dana, tada e i steajni upravitelj otkazati ugovor o
radu s otkaznim rokom kraim od mjesec dana.
To praktiki znai da je Steajnim zakonom, koji je u ovom sluaju lex specialis, u
steajnom postupku propisan otkazni rok u trajanju od mjesec dana (ili krai) i to bez
obzira da li ugovor o radu otkazuje poslodavac ili zaposlenik.
Toan je navod àliteljice da je zakonom propisano da ako otkaz izjavi steajni
upravitelj druga strana moè kao steajni vjerovnik zahtijevati naknadu tete zbog pri-
jevremenog prestanka radnog odnosa (lanak 120. stavak 3. SZ-a). - Meutim,
prethodno je u istom stavku iste zakonske odredbe propisano je da nakon otvaranja
steajnog postupka steajni upravitelj u ime du`nika poslodavca i zaposlenik mogu
otkazati ugovor o radu bez obzira na dogovoreno trajanje ugovora i bez obzira na
zakonske ili ugovorne odredbe o zatiti zaposlenika te da otkazni rok iznosi mjesec
dana ako zakonom nije propisan krai otkazni rok.
To znai da ako otkaz izjavi steajni upravitelj zaposleniku pripada pravo na
naknadu tete zbog prijevremenog prestanka radnog odnosa, ako je do prestanka
radnog odnosa dolo prijevremeno tj. unutar otkaznog roka koji je predvien istom
zakonskom odredbom (mjesec dana ako zakonom nije predvien krai rok). Ako
otkaz izjavi zaposlenik bez otkaznog roka koji je propisan ili s kraim, steajni du`nik
nema pravo na naknadu tete zbog prijevremenog prestanka radnog odnosa.
245
Iz navedene zakonske odredbe ne proizlazi da zaposlenik ima pravo zahtijevati
naknadu tete za razdoblje razlike izmeu otkaznog roka predvienog Zakonom o
radu i roka od mjesec dana iz te odredbe Steajnog zakona. - Da je to bila namjera,
tada bi to bilo tako i napisano. Ne bi se propisivao istom odredbom i otkazni rok od
mjesec dana i naknaivanje tete u visini plae za period do isteka otkaznog roka
prema Zakonu o radu, nego bi se jednostavno propisala primjena rokova iz Zakona
o radu.
@aliteljiinim tumaenjem, otkazni rok od mjesec dana propisan istom odredbom
ne bi imao svrhe ni smisla, jer tada zaposlenik ne bi radio a primao bi naknadu kao da
radi za period otkaznog roka prema Zakonu o radu.
VTS RH Pz-3878/04 od 28. rujna 2004.
142.
STECAJNO PRAVO - PRETPOSTAVKE ZA POBlJANJE PRAVNlH RADNJl
U SLUCAJU DUZNlKOVA STECAJA
Stecajni zakon (Narodne novine br. 44/96, 29/99, daIje SZ),
CIanak 131. i 141.
Prema odredbi cIanka 131. stavak 1. Stecajnog zakona, vazeceg u vri-
jeme podnosenja tuzbe, pravna radnja koju je duznik poduzeo u posIjed-
njih pet godina prije podnosenja prijedIoga za otvaranje stecajnog pos-
tupka iIi nakon toga s namjerom da osteti svoje vjerovnike, moze se po-
bijati ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znaIa za namjeru
duznika.
Znanje za namjeru se pretpostavIja ako je druga strana znaIa da duzniku
prijeti nesposobnost za pIacanje i da se radnjom ostecuju vjerovnici.
Osim navedenih uvjeta iz cIanka 131. stavak 1. SZ-a, za pobijanje pravnih
radnji potrebno je zadovoIjiti i opce uvjete iz cIanka 141. stavak 1. SZ-a.
lz obrazIozenja:
Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tuìteljev zahtjev slijedeeg
sadràja:
I. Utvruje se da je osnovano osporavanje prava odvojenog namirenja tra`bine
prijavljene od strane tuènika Rijeka banka d.d. Rijeka u iznosu od 5.525.914,42 kn
uinjeno od strane steajnog upravitelja tuìtelja DI V. d.d. Novi Vinodolski u stea-
ju... i temeljem rjeenja Trgovakog sud u Rijeci poslovni broj St-47/98 od 03.02.1999.
god.
II. Utvruje se da je Sporazum sklopljen pred Opinskim sudom u Crikvenici dana
18.05.1995. god. pod poslovnim brojem R1-113/95 nitav i da nije bio podobna osno-
va za stjecanje zalo`nog prava na nekretninama tuìtelja i to industrijskim zgradama
246
i dvoritu sagraenim na k.br. 16521/1 upisanoj u z.k. ul. 3252 k.o. Novi zajedno sa
pripadajuim zemljitem u korist Rijeke banke d.d. Rijeka podru`nica Crikvenica, a
radi osiguranja tra`bine u iznosu od 1.200.000 DEM.
III. Utvruje se da su bez pravnog uinka prema steajnoj masi Sporazum sklo-
pljen pred Opinskim sudom u Crikvenici dana 18.05.1995. god. pod poslovnim bro-
jem R1-113/95 izmeu tuènika i tuìtelja - steajnog du`nika, temeljem kojeg je zas-
novano pravo zaloga na nekretninama tuìtelja i to industrijskim zgradama i dvoritu
sagraenim na k.br. 16521/1 upisanoj u z.k. ul. 3252 k.o. Novi zajedno sa pripada-
juim zemljitem u korist Rijeke banke d.d. Rijeka podru`nica Crikvenica, a radi
osiguranja tra`bine u iznosu od 1.200.000 DEM kao i Sporazum sklopljen pred
Opinskim sudom u Crikvenici pod poslovni brojem R1-107/95 od 18.05.1995. god.
izmeu tuènika i tuìtelja steajnog du`nika temeljem kojeg je zasnovano pravo
zaloga na nekretninama tuìtelja i to industrijskim zgradama i dvoritu sagraenim na
k.br. 16521/1 upisanoj u z.k. ul. 3252 k.o. Novi
zajedno sa pripadajuim zemljitem u korist Rijeke banke d.d. Rijeka podru`nica
Crikvenica, a radi osiguranja tra`bine u iznosu od 1.593.470,00 kn.
IV. Izvrit e se povrat u prijanje zemljino knji`no stanje te se odreuje brisan-
je upisa zalo`nog prava izvrenog na temelju Sporazuma sklopljenog pred
Opinskim sudom u Crikvenici dana 18.05.1995. god. pod poslovnim brojem R1-
107/95 na nekretnini k.br. 16521/1 upisane u z.k. ul. 3252 k.o. Novi, a za iznos
glavnog duga od 1.593.470,00 kn uknjièno u korist Rijeke banke d.d. Rijeka
podru`nica Crikvenica dana 12.03.1996. god. na temelju rjeenja toga suda pod
poslovnim brojem Z-489/96.
Izvrit e se povrat u prijanje zemljino knji`no stanje te se odreuje brisanje
upisa zalo`nog prava izvrenog na temelju Sporazuma sklopljenog pred Opinskim
sudom u Crikvenici dana 18.05.1995. god. pod poslovnim brojem R1-113/95 na
nekretnini k.br. 16521/1 upisane u z.k. ul. 3252 k.o. Novi, a za iznos glavnog duga od
1.200.000 DEM uknjièno u korist Rijeke banke d.d. Rijeka podru`nica Crikvenica
dana 12. 03.1996. god. na temelju rjeenja toga suda pod poslovnim brojem Z-
490/96.
Tuìtelj je odbijen i sa zahtjevom za naknadu trokova parninog postupka...
U àlbi tuìtelj, u bitnome, navodi da su, suprotno zakljuku prvostupanjskog suda,
ipak postojale sve pretpostavke za pobijanje pravnih radnji pa tako i da je postojala
namjera steajnog du`nika za oteenjem vjerovnika, da je do blokade ìro rauna
tuìtelja dolo od strane tuènika to transparentno pokazuje da su kod tuìtelja
postojale potekoe i da je tuìtelj znajui za to prihvatio traènje tuènika za davan-
jem osiguranja, pri emu je namjerno otetio ostale vjerovnike, da su u spornom raz-
doblju postojale potekoe i problemi s likvidnou to su svjedoci potvrdili, pa da je
oito postojala namjera oteenja vjerovnika i pogodovanje tuèniku jer je tuìtelj
znao da bi oteenje moglo nastupiti i na njega je pristao. Predlaè da se pobijana pre-
suda i rjeenje preinae na nain da se njegov tu`beni zahtjev usvoji u cijelosti.
Tuènik je odgovorio na àlbu. @alba nije osnovana...
247
Pravilne su odluke prvostupanjskog suda o odbijanju tuìteljevog zahtjeva iz toke
I i II, kojima je odbijen tuìteljev zahtjev za utvruje osnovanim osporavanja njegov-
og prava odvojenog namirenja tra`bine u iznosu od 5.525.914,42 kn prema rjeenju
steajnog vijea broj broj St-47/98 od 03.02.1999. god. i kojom odlukom je tuìtelj
zahtijevao utvrenje nitavim Sporazuma sklopljenog pred Opinskim sudom u C.
dana 18.05.1995. god. pod poslovnim brojem R1-113/95 kao i nepodobnost tog spo-
razuma za stjecanje zalo`nog prava na tuìteljevim nekretninama, i to... u korist
Rijeke banke d.d. Rijeka podru`nica C. radi osiguranja tra`bine u iznosu od
1.200.000 DEM.
Prvostupanjski je sud u obrazloènju dao valjane razloge za svoju odluku koje u
cijelosti prihvaa i ovaj drugostupanjski sud bez potrebe ponovnog ponavljanja. Iako
je prvostupanjski sud, umjesto odredbe l. 301. st. 4. Zakona o vlasnitvu i drugim
stvarnim pravima (NN 91/96) koju je primijenio, trebao primijeniti tada veèu odred-
bu l. 63. Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima (NN 53/91) koji je u vri-
jeme zakljuenja predmetnog Sporazuma bio na snazi, pravilnom je primjenom te
odredbe (l. 63.) materijalnog prava valjalo donijeti jednaku odluku.
Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen tuìteljev zahtjev (pod
tokom III) za utvrenje da su bez pravnog uinka pravne radnje Sporazum od 18.
svibnja 1995. god. br. R1-113/95 i Sporazum od 18. svibnja1995. god. br. R1-107/95, te
odluka kojom je odbio zahtjev za brisanje upisanog zalo`nog prava izvrenog na
temelju tih Sporazuma pod poslovnim brojem Z-489/96 i uspostavu ranijeg
zemljinoknji`nog stanja (toka IV).
Prema odredbi lanka 131. st. 1. Steajnog zakona (dalje SZ), vaèeg u vrijeme
podnoenja tu`be, pravna radnja koju je du`nik poduzeo u posljednjih pet godina
prije podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka ili nakon toga - s nam-
jerom da oteti svoje vjerovnike, moè se pobijati ako je druga strana u vrijeme poduz-
imanja radnje znala za namjeru du`nika. Znanje za namjeru se pretpostavlja ako je
druga strana znala da du`niku prijeti nesposobnost za plaanje i da se radnjom
oteuju vjerovnici. Osim navedenih uvjeta iz lanka 131. stavak 1. SZ-a, za pobijanje
pravnih radnji potrebno je zadovoljiti i ope uvjete iz lanka 141. stavak 1. SZ-a, koji
(opi uvjeti) su postojali kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
Prvostupanjski je sud, dakle primjenom lanka 131. stavak 1. ZS-a, trebao utvrdi-
ti je li steajni du`nik (tuìteljev prednik) u vrijeme kada su zakljuena dva pobijana
Sporazuma o zalogu, imao namjeru otetiti ostale svoje vjerovnike, te je li na strani
du`nikovog suugovaratelja (tuènika) postojalo znanje za takovu namjeru svog suu-
govaratelja.
Na temelju dokaza koje je proveo prvostupanjski sud i utvrenih injenica ovaj
drugostupanjski sud nalazi pravilnim zakljuak prvostupanjskog suda da u vrijeme
zakljuenja spornih Sporazuma o osiguranju kod tuìteljevog pravnog prednika nije
postojala namjera oteenja ostalih vjerovnika, a niti je tuìtelj dokazao da bi tuènik
za takovu namjeru tuìteljeva prednika znao, pa kako su izostale ove dvije pret-
postavke koje moraju biti ispunjene da bi moglo govoriti o pobojnoj pravnoj radnji,
prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je tuìteljev zahtjev odbio.
248
Dakle, tuìtelj nije u pravu kada tvrdi da je radnjom tuènika (sklapanjem
Sporazuma radi osiguranja povrata isplaenih iznosa po kreditima i izdanim garanci-
jama) nastupila posljedica namjera oteenja vjerovnika za koju je tuènik znao.
Prema podacima u spisu, tuènik je sukladno propisima po kojima posluje (Zakon
o bankama i dr.), ugovarao uobiajene mjere osiguranja za sluaj da korisnik ne bi
vratio odobrene kredite, garancije i sl.), pa je tako i Sporazumima o zalogu nekretni-
na (list 111 spisa) osigurao svoju tra`binu koju je imao prema tuìteljevom predniku
po tim osnovama. Nije tona tuìteljeva tvrdnja da se na temelju utvrenih injenica
moè zakljuiti da je tuènik znao da tuìteljevom predniku kao du`niku prijeti nes-
posobnost za plaanje i da se sklopljenim Sporazumima o zalogu tuìteljevih nekret-
nina oteuju ostali vjerovnici, jer iz podataka o zaduènosti tuìteljevog prednika (na
listu 112 124 spisa) proizlazi upravo suprotno: da ostalih vjerovnika u vrijeme
zakljuenja sporazuma i nije bilo, da je tuènik prethodno procijenio rizinost naplate
koja za njega nastaje odobravanjem predmetnih kredita i garancija, da ta procjena -
prema prirodi bankarskog poslovanja, spada u redovan uobiajen postupak banaka,
pa da je tako tuènik ocijenio kreditnu sposobnost tuìteljevog prednika utvrdivi da
on (tuìteljev prednik) moè podmirivati svoje kreditne obveze jer je izraunao da je
faktor rizinosti naplate bio znatno manji od onog faktora rizinosti koji je propisan
za tu vrstu poslova (1,92 u odnosu na propisanih 6 podaci na listu 114 spisa).
Nadalje, tuìteljev prednik je u vrijeme zakljuenja predmetnih Sporazuma uredno
podmirivao svoje obveze putem ìro rauna na kojem, u to vrijeme, nije imao
nenaplaenih potraìvanja, odnosno, drugim rijeima tuìteljev prednik je bio solven-
tan, to uostalom i nije sporno, a trenutne potekoe koje su se u poslovanju tuìtelja
u to vrijeme pojavile, prema iskazima svjedoka, nisu bile takove prirode da bi tuìtel-
jevom predniku nu`no prijetio steaj. Nadalje, tuìteljev prednik je dao osiguranje za
sredstva koja je od tuènika primio po osnovi kredita, odnosno za korist koju je imao
za posao za koji mu je tuènik izdao garanciju, pa se dakle radi o radnjama uinjen-
im u korist imovine tuìteljevog prednika, a time i o potencijalnoj steajnoj masi
tuìtelja. Stoga se takovo postupanje ne moè ocijeniti kao namjera oteenja, odnos-
no kao pogodovanje tuìteljeva prednika tuèniku u odnosu na ostale vjerovnike,
kada je upravo dotokom tuènikovih novanih sredstva tuìteljevom predniku
omogueno daljnje gotovo dvogodinje poslovanje prije nego to je (kao rezultat oito
loeg gospodarenja uprave drutva) dolo do otvaranja steajnog postupka.
Drugim rijeima, tuìteljev prednik nije u vrijeme sklapanja Sporazuma nikoga (pa
tako niti svoje ostale vjerovnike) mogao otetiti time to je kod tuènika digao kredit
i radi toga dao u zalog svoje do tada neoptereene nekretnine (jer je za to dobio pro-
tuvrijednost u kreditnom novcu)...
Nema pogodovanja niti namjere oteenja vjerovnika ni u sluaju osigurane
tra`bine iz Ugovora o zalogu nekretnina radi osiguranja mjenine obveze jer je prema
podacima u spisu, tuènik tim Ugovorom osigurao odobreni tzv. okvirni ugovor o
kreditu koji je uobiajena vrsta pravnog posla u bankarskom poslovanja upravo kod
onih komitenata ije poslovanje dotina banka redovno prati, kao to je to i bilo u
konkretnom sluaju. Tim se okvirnim ugovorom o kreditu tuènik obvezao tuìtel-
jevom predniku po njegovom nalogu odobravati kredite, garancije, akreditive i dr. s
249
odreenim dospijeem (ne kasnije od 26. svibnja 1996. god. - list 17 spisa).
Tijekom daljeg poslovanja tuìteljevom pravnom predniku je tuènik u okviru tog
odobrenog okvirnog iznosa i odobravao konkretne kredite, koje tuìteljev pravni
prednik oito nije vraao, no ta injenica (ne vraanja kredita) nije relevantna za
pitanje osnovanosti pobijanja pravne radnje osiguranja tra`bine iz Ugovora o zalogu.
I u tom sluaju samim uzimanjem kredita ostali vjerovnici nisu oteeni, nego su (ako
su) oteeni tek loim gospodarenjem sa kreditnim novcem...
Tuìteljevi navodi da je ne vraanje upravo tuènikovog kredita dovelo tuìteljevog
prednika u blokadu nema znaaja za odluku u ovom sporu. Nesporno je da je tuìtel-
jev prednik raspolagao sa nekretninama u vrijeme zakljuenja Sporazuma i da je u vri-
jeme sklapanja Sporazuma bio sposoban za plaanje pa njegova kriva poslovna proc-
jena o rokovima vraanja na koje se obvezao, pa ak niti eventualna postojea pri-
jetea nesposobnost za plaanje (koju je vjetak utvrdio da je postojala), nije dokaz o
namjeri oteenja ostalih vjerovnika, a pogotovo ne o tuènikovom znanju za tu nam-
jeru.
Konano, tuìteljev prednik nije uzeo kredit pod izuzetno nepovoljnijim uvjetima
niti su uvjeti pod kojima je tuènik dao tuìteljevom predniku kredit bili posebno
povoljni za tuènika, bez obzira na tvrdnju tuìtelja da prethodne kreditne poslove
tuènik nije osiguravao i putem zaloga na nekretninama. Osiguranje kreditora
(banke) od posljedica rizika uobiajeni je nain na koji posluju banke, a koja e od
sredstava osiguranja uzeti, odnosno zahtijevati ovisi o procjeni kreditne sposobnosti i
poslovnoj politici banke koja ne mora uvijek biti ista. Stoga se osiguranje zalogom na
nekretninama koje je zatraìo tuènik kao osiguranje u vrijeme zakljuenja poslova ne
moè smatrati pogodovanjem i takav zahtjev tumaiti kao pogodovanje tuèniku kao
jednom od vjerovnika, pogotovo ne u vrijeme kada je tuìteljev prednik uredno ispun-
javao svoje obveze jer mu ìro raun preko kojeg je poslovao nije bio u blokadi, pa
tuènik nije niti mogao imati informaciju da se osiguranjem povrata upravo njegova
kredita, eventualni drugi vjerovnici stavljaju u nepovoljan poloàj. injenica da je
tuìteljev ìro raun upao u blokadu tri mjeseca kasnije i da je posljedica te blokade
otvaranje steajnog postupka koje je uslijedilo tek dvije godine kasnije nije dokaz o
namjeri oteenja drugih vjerovnika, a niti dokaz o tuènikovom znanju za tu nam-
jeru...
Slijedom iznijetog valjalo je, a temeljem odredbe lanka 368. ZPP-a presudom
odbiti àlbu kao neosnovanu i potvrditi odluku prvostupanjskog suda.
VTS RH, Pz-2182/02 od14. Iipnja 2005.
250
143.
STECAJNl POSTUPAK - NAMJERNO OSTECENJE
CIanak 131. st. 1.
Pravni posao duznika kojim je isti prenio svoje nekretnine drugoj ugov-
ornoj strani moze se pobijati, ako je poduzet u posIjednjih deset godina
prije podnosenja prijedIoga za otvaranje stecajnog postupka s nam-
jerom ostecenja vjerovnika.
Nistav je pravni posao o prijenosu nekretnina sa duznika koji je bio u
neprekidnoj dugotrajnoj bIokadi ziro-racuna, ako je druga strana znaIa
za namjeru duznika.
Prema odredbi l. 131. st. 1. Steajnog zakona (Narodne novine br. 44/96, 29/99,
129/00, 123/03) pravna radnja koju je du`nik poduzeo u posljednjih 10 godina prije
podnoenja prijedloga za otvaranje steajnog postupka ili nakon toga sa namjerom da
oteti svoje vjerovnike, moè se pobijati ako je druga strana u vrijeme poduzimanja
radnje znala za namjeru du`nika. Znanje za namjeru se pretpostavlja ako je druga
strana znala da du`niku prijeti nesposobnost za plaanje ili da se radnjom oteuju
vjerovnici. Prvostupanjski sud je nesporno utvrdio da je Ugovor o prijenosu nekretni-
na od 31. kolovoza 1998. godine zakljuio zakonski zastupnik tuìtelja Z. . O. d.d., V.
I. sa tuènikom Z. . O. PLUS d.o.o., iji je osniva i ga V. I., a koja ima u tom
drutvu najvei udjel (15.100,00 kn u odnosu na druga 4 osnivaa iji udjeli iznose po
900,00 kn). Prvostupanjski sud je izvrio uvid u BON-2 te je utvrdio da je dana 24. lip-
nja 1998. godine tuìtelj bio u neprekidnoj blokadi 279 dana, a da su na njegovom
raunu bili evidentirani nalozi za plaanje za ije izvrenje nije bilo na raunu pokria.
Kako je dakle tuìtelj bio nesposoban za plaanje preko 6 mjeseci prije zakljuenja
spornoga ugovora to i ovaj sud nalazi da su i zakonski zastupnik tuìtelja i zakonski
zastupnik tuènika, te V. I. kao veinski udjeliar znali ili morali znati za financijsko
stanje tuìtelja (l. 281. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91
88/01) uvjeti za pobijanje i l. 252. Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine
broj 111/93 118/03) du`na pozornost i odgovornost lanova uprave). Stoga je
pravilan zakljuak prvostupanjskog suda o postojanju namjere oteenja vjerovnika
kod zakljuenja spornoga ugovora.
VTS RH Pz-6013/02 od 13. Iistopada 2004. godine
251
144.
STECAJNl POSTUPAK - NAMJERNO OSTECENJE
CIanak 131. st. 3.
Pobojan je pravni posao duznika kojim je isti prenio svoje nekretnine
drugo ugovornoj strani - bIiskoj osobi i to znatno ispod trzisne vrijed-
nosti, ako je poduzet u vrijeme dvije godine prije podnosenja prijedIoga
za otvaranje stecajnog postupka s namjerom ostecenja vjerovnika.
Prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje su stranke predloìle i koje navodi da
je izveo, naveo to proizlazi iz tih dokaza i utvruje na temelju tih dokaza da tuìtelj
u vrijeme ranije od dvije godine i pokretanja steajnog postupka prodaje sporne
nekretnine bliskoj osobi tuèniku Ad.1. Pri tome je detaljno obrazloìo zakonske
odredbe lanka 127., 131. i 136. Steajnog zakona (Narodne novine br. 44/96, 29/99,
129/00 i123/03) i kako je utvrdio da je svaki pojedinani uvjet iz tih propisa ispunjen.
Nesporno je da su sporne nekretnine prodane tuèniku Ad.1. spornim ugovorom
od 25. 08. 1997. godine za iznos od 180.000,00 DEM, a da ih je on nakon toga pre-
prodao tuèniku Ad.2. dana 17. 10. 1997., tj. u vremenu manjem od tri mjeseca za
250.000,00 DEM i da je Porezna uprava Split rjeenjem od 25. 8. 1997. utvrdila trìnu
vrijednost nekretnina u iznosu od 3,321.540,80 kn to predstavlja protuvrijednost od
851.669,94 DEM. Kod takvog nespornog injeninog stanja za utvrivanje vrijednos-
ti spornih nekretnina u vrijeme zakljuenja spornog ugovora nije trebalo izvoditi
nikakav dokaz vjetaenjem da bi se utvrdilo da su te sporne nekretnine prodane
ispod trìne vrijednosti a to je ilo na tetu buduih steajnih vjerovnika. Neosnovani
su àlbeni razlozi àlitelja u dopuni àlbe koji se odnose na vrijednost nekretnina
koliko je tuìtelj platio te nekretnine kod stjecanja, jer je on te nekretnine mogao stei
i poklonom, pa je mjerodavna vrijednost nekretnina samo u asu njihova otuenja.
145.
STECAJNl POSTUPAK - SKLAPANJE UGOVORA O PRODAJl
CIanak 163.b.
U ogIasu o prodaji stecajni upraviteIj ce naznaciti gdje ce se moci izvrsiti
uvid u popis imovine duznika odnosno popis razIucnih prava, s time da se
ta imovina odnosno razIucna prava ne moraju objaviti u ogIasu o prodaji.
Ovaj sud smatra neosnovanim i àlbene navode da je u potvrenoj odluci
Skuptine vjerovnika nejasan iznos obveze koje bi kupac trebao preuzeti, pa se ne zna
252
to bi to kupac trebao i koliko platiti, te da nije navedeno tko je razluni vjerovnik i
na kojem dijelu imovine postoji razluno pravo. Naime, odredbom lanka 163b.
stavak 1. Steajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03)
odreeno je da se u oglasu o prodaji imovine steajnog du`nika kao cjeline mora naz-
naiti gdje e se moi obaviti uvid u popis imovine steajnog du`nika i popis razlunih
prava, te kako e se moi pregledati ta imovina, odnosno dokazi o tome da ona pri-
pada du`niku; u oglasu e se isto tako naznaiti gdje e se, kako i kada moi obaviti
uvid u poslovne knjige i dokumentaciju steajnog du`nika. Stavkom 2. istoga lanka
Steajnog zakona odreeno je da popis razlunih prava iz stavka 1. istoga lanka
obuhvaa liste razlunih prava koja su upisana u zemljinim knjigama i drugim javn-
im knjigama, prijavljenih razlunih prava, te neprijavljenih razlunih prava za koja je
steajni upravitelj utvrdio da postoje.
Iz navedenih odredaba Steajnog zakona proizlazi da se u oglasu mora naznaiti
samo to gdje e se moi izvriti uvid u popis imovine, odnosno popis razlunih prava,
a ne da se ta imovina odnosno razluna prava moraju objaviti u oglasu o prodaji.
Prema toki (L) Prijedloga oglasa o prodaji (list 639 spisa) proizlazi da se imovina
koja je predmet prodaje, te ostala dokumentacija vezana za predmet prodaje moè
razgledati uz prethodni dogovor sa steajnim upraviteljem. Ovime je prema ocjeni
ovoga suda udovoljeno uvjetima iz lanka 163a. stavak 1. i 2. Steajnog zakona.
146.
STECAJNl POSTUPAK - UNOVCENJE NEKRETNlNA, BRODOVA l
ZRAKOPLOVA
Stecajni zakon (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 l 197/03)
CIanak 164. st. 1.
U vezi cIanka 117. Ovrsnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99,
42/00, 173/03)
Nekretnine na kojima postoji razIucno pravo, stecajni sudac prodaje, na
prijedIog stecajnog upraviteIja, uz odgovarajucu primjenu odredaba
propisa o ovrsi kojima je uredena ovrha na nekretnini.
Nakon pravomocnosti rjesenja o dosudi nekretnine kupcu, sud treba
odrediti rociste za diobu kupovnine, a tek nakon odrzanoga rocista
rjesenjem odIuciti o namirenju.
@alitelj pravilno ukazuje na odredbu lanka 164. stavak 1. Steajnog zakona
(Narodne novine broj, 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 197/03) prema kojoj nekretnine
na kojima postoji razluno pravo, steajni sudac prodaje, na prijedlog steajnog
upravitelja, uz odgovarajuu primjenu odredaba propisa o ovrsi kojima je ureena
ovrha na nekretnini. Namirenje razlunih vjerovnika obavlja se po pravilima ovrno-
253
ga prava, a ostalih vjerovnika po pravilima steajnoga prava.
Stoga je primjenom lanka 117. Ovrnog zakona (Narodne novine broj 57/96,
29/99, 173/03, u daljnjem tekstu: OZ) nakon pravomonosti rjeenja o dosudi nekret-
nine kupcu, sud trebao odrediti roite za diobu kupovnine, a tek nakon odrànoga
roita, rjeenjem odluiti o namirenju (lanak 118. OZ-a) uz primjenu odredaba
lanka 105. i lanak 106. OZ-a kojima su odreene osobe koje se namiruju iz kupovne
cijene nekretnine i redoslijed njihovog namirenja.
Svrha odràvanja roita za diobu kupovnine sastoji se, izmeu ostalog, u tome da
se osobama koje se namiruju u postupku ovrhe, pruì mogunost da se konano
izjasne o svojih zahtjevima, a pod odreenim uvjetima i da ospore prava drugih osoba
koje se namiruju iz prodajne cijene, kao i da svoje tvrdnje potkrijepe dokazima.
Nakon zakljuenja roita za diobu navedene osobe vie nemaju pravo iznositi novote
u vezi sa svojim zahtjevima te prigovore glede prava namirenja drugih osoba (lanak
117. stavak 3. i 4. OZ-a).
Budui prvostupanjski sud nije odredio roite za diobu kupovnine, uskratio je
àlitelju pravo na raspravljanje o visini njegove tra`bine (u odnosu na obraun kama-
ta), kao i na osporavanje prava drugih vjerovnika koji se namiruju iz prodajne cijene
nekretnine, a koje prigovore, u odnosu na razlunog vjerovnika S. d.o.o. Z., àlitelj
istie u àlbi.
VTS RH Pz-5909/04 od 28. rujna 2004. godine
147.
STECAJNl POSTUPAK - UNOVCENJE NEKRETNlNE NA KOJOJ POSTOJl
RAZLUCNO PRAVO
TuziteIj - ponudac u postupku unovcenja nekretnine koji u parnicnom
postupku trazi ponistenje odIuke stecajnog suda o izboru najpovoIjnijeg
ponudaca trebao je svoja prava stititi u stecajnom postupku koristenjem
pravnih Iijekova.
Tuzba ponudaca iz stecajnog postupku u posebnoj parnici na ponistaj
odIuke stecajnog suda nije osnovana.
Na osnovi utvrenog injeninog stanja i provedenih dokaza pravilno je prvostu-
panjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tu`beni zahtjev koji je glasio
na ponitenje natjeaja za prodaju nekretnine, koja je bila predmet prodaje u stea-
jnom postupku, te na ponitenje odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja za tu
nekretninu u steajnom postupku.
Naime, u prvostupanjskom postupku je utvreno da je tuìtelj bio jedan od
254
sudionika u postupku prodaje nekretnina provedenom u steajnom postupku koji se
vodi nad tuènikom kao steajnim du`nikom, te je u tom steajnom postupku objavl-
jen natjeaj za prodaju nekretnina tuènika, na koji se kao jedan od ponuditelja sa
svojom ponudom za kupnju nekretnina javio i tuìtelj, no njegova ponuda nije prih-
vaena, ve je kao najpovoljnija prihvaena ponuda drugog ponuditelja.
Prema tome, tuìtelj osporava radnje poduzete u steajnom postupku, a to je
mogao valjano uiniti samo u tom steajnom postupku koritenjem propisanih
pravnih lijekova protiv odluka donesenih u tom postupku, a ne moè osnovano
tu`bom traìti ponitenje odluke donesene u nekom drugom sudskom postupku..
148.
STECAJNl POSTUPAK - OSPORENE TRAZBlNE
CIanak 178.
U rjesenju o utvrdenim i osporenim trazbinama stecajni sudac mora
tocno oznaciti iznos utvrdene, kao i osporene trazbine kao i razIog ospo-
ravanja.
Ako se iz rjesenja o utvrdenim i osporenim trazbinama ne moze utvrditi
koji dio trazbine je priznat, a koji osporen i zbog cega je vjerovnik up-
ucen na parnicu, rjesenje ima nedostataka i ne moze se ispitati.
Ispitujui, temeljem lanka 365. stavak 1. i 2. i lanka 381. Zakona o parninom
postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, nastavno: ZPP), a
u svezi s lankom 6. Steajnog zakona (Narodne novine, br. 44/96, 29/99, 129/00 i
123/03 nastavno: SZ), zakonitost prvostupanjskog rjeenja u granicama àlbenih
razloga i pazei po slu`benoj du`nosti na bitne povrede odredaba parninog postup-
ka iz lanka 354. stavak 2. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj
drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud prilikom donoenja pobijanog
rjeenja poinio bitnu povredu odredaba parninog postupka iz lanka 354. stavak 2.
toka 13. ZPP-a (Narodne novine, br. 53/91 do 88/01).
Iz spisa je izmeu ostalog vidljivo da je steajna vjerovnica dana 26. 7. 2000., pod-
nijela prijavu za naplatu potraìvanja steajnog postupka u iznosu od 27.232,88 kn i to
za naknadu isplaenog dohotka 25.405,60 kn i zateznu kamatu od 10% u iznosu od
1.827,28 kn. Tra`bina se odnosi na mjesenu plau od 1. 4. 1998. do 1. 5. 1998. u izno-
su od 1.205,60 kn i mjesene iznose po 2.200,00 kn za razdoblje od 1. 5. 1998. do 1. 12.
1998., te isti iznos za razdoblje od 1. 1. 2000. do 1. 5. 2000., u mjesenim iznosima po
2.200,00, kn (list 6) i iz zapisnika o steajnom predmetu broj St-202/98 od 8. 7. 2003.,
ne moè se utvrditi koji dio tra`bine e se djelomino priznati a koji je osporen i zbog
ega je upuena na parnicu.
255
Iz navedenog je vidljivo da ima nedostataka zbog kojih se prvostupanjsko rjeenje
ne moè ispitati jer u obrazloènju rjeenja nisu navedeni razlozi koji dio tra`bine
steajnoj vjerovnici je priznat, a koji je osporen i zato je steajna vjerovnica upuena
na parnicu za osporeni dio, pa je pobijanim rjeenjem poinjena bitna povreda odred-
aba parninog postupka iz lanka 354. stavak 2. toka 13. Zakona o parninom pos-
tupku. (Narodne novine, br. 53/91 do 88/01) zbog ega je taj dio rjeenja valjalo
ukinuti temeljem lanka 380. toka 3. ZPP-a.
U ponovnom postupku prvostupanjski sud e pozvati steajnog upravitelja da se
precizno oituje koji dio prijavljene tra`bine steajnoj vjerovnici priznaje a koji ospo-
rava i iz kojih razloga i donijeti novo rjeenje u kojem e navesti razloge za koji dio
tra`bine je osporen i iz kojih razloga.
VTS RH Pz-7939/03 od 23. prosinca 2003. godine
149.
STECAJNl POSTUPAK - OSPORENE TRAZBlNE
CIanak 178. st. 5.
Nakon sto je na rocistu stecajnom vjerovniku osporena njegova prijavI-
jena trazbina, tuzba na utvrdenje iste ne moze biti preuranjena.
Primitak rjesenja o upucivanju vjerovnika na parnicu nema znacaj
zabrane poduzimanja tuzbe na utvrdenje osporene trazbine prije toga.
Nakon to je na roitu steajnom vjerovniku tra`bina osporena, njegova tu`ba za
utvrivanje vie ne moè biti preuranjena. Da je zakonodavac smatrao potrebnim
zabraniti poduzimanje takve radnje prije primitka rjeenja (jer npr. nisu sazreli uvjeti
za njeno podnoenje; ili bi to bilo logiki nedopustivo; ili bi se time ugroàvali intere-
si stranke koja ih poduzima; ili protiv koje se poduzima...) on bi to i propisao. U tom
sluaju bi odredba sadràvala i tzv. dilatorni rok, odnosno onaj koji odgaa poduzi-
manje odreene radnje (podnoenja tu`be na utvrenje osporene tra`bine) prije nas-
tupanja odreenih okolnosti (npr. primitka rjeenja o upuivanju na parnicu).
Primitak rjeenja, istina, ima utjecaj na poetak tijeka ovog roka, ali taj utjecaj
usmjeren je samo na zatitu interesa stranke u odnosu na koju rok poinje tei
(vjerovnika osporene tra`bine) i nema znaaj zabrane poduzimanja pravne radnje
prije toga (primitka rjeenja o upuivanju na parnicu), ukoliko su za to ispunjeni ostali
uvjeti. U konkretnom sluaju to (ostali uvjeti) je osporena tra`bina na roitu za ispi-
tivanje tra`bina i pravo vjerovnika da zahtjeva utvrivanje osnovanosti osporene
tra`bine u parnici pred nadle`nim sudom.
VTS RH Pz-2496/03 od 4. svibnja 2004. godine
256
150.
STECAJNl POSTUPAK - OBUSTAVA ZBOG NEDOSTATNOSTl MASE
CIanak 203.
Ako se nakon otvaranja stecajnog postupka pokaze da stecajna masa
nije dostatna niti za pokrice troskova postupka, stecajni sudac ce obus-
taviti i zakIjuciti postupak.
Neosnovano je pozivanje vjerovnika na odgovornost cIanova javnog tr-
govackog drustva, jer stecajna masa obuhvaca iskIjucivo imovinu
pravne osobe.
Odgovornost cIanova javnog trgovackog drustva ne utjece na stecajni
postupak, vec samo na ostvarivanje prava vjerovnika protiv cIanova u
eventuaInom parnicnom postupku.
Prema odredbi lanka 203. Steajnog zakona (Narodne novine broj 44/96
123/03) ako se nakon otvaranja steajnog postupka pokaè da steajna masa nije
dostatna ni za pokrie trokova postupka, steajni sudac e obustaviti i zakljuiti pos-
tupak. Postupak se nee obustaviti i zakljuiti ako se predujmi dostatan iznos novca
(stavak 1.), a prije obustave steajni sudac e pribaviti miljenje vjerovnika te sasluati
steajnog upravitelja i vjerovnike steajne mase (stavak 2.).
Kako je steajni upravitelj u izvjeu utvrdio da steajna masa nije dostatna ni za
pokrie trokova postupka, te je sud prvog stupnja pribavio miljenje vjerovnika i na
izvjetajnom roitu sasluao steajnog upravitelja i vjerovnike, pravilno je i zakonito
sud prvog stupnja donio pobijano rjeenje.
Neosnovano se steajni vjerovnik poziva na odgovornost lanova drutva steajnog
du`nika.
U konkretnom sluaju steajni du`nik je pravna osoba (javno trgovako drutvo),
te steajna masa obuhvaa iskljuivo imovinu pravne osobe. Dakle, u predmetnom
steajnom postupku mogue je unoviti samo imovinu javnog trgovakog drutva, ne
i lanova drutva. Odgovornost lanova javnog trgovakog drutva u smislu odredbe
lanka 94. stavak 1. Zakona o trgovakim drutvima (Narodne novine broj 111/93,
34/99, 52/00 i 118/03, nastavno: ZTD) ne utjee na predmetni steajni postupak, ve
ista moè biti pravna osnova za ostvarivanje prava na zatitu u eventualnom
parninom postupku.
VTS RH Pz-8213/04 od 7. Iipnja 2005. godine
257
SUKOB ZAKONA
151.
SUKOB ZAKONA - PRETPOSTAVKE ZA ODLUClVANJE O SPORU S
MEUNARODNlM ELEMENTOM
Zakon o rjesavanju sukoba zakona s propisima drugih zemaIja u
odredenim odnosima (Narodne novine broj 53/91)
CIanak 19. i 20.
Kad se radi o sporu s medunarodnim eIementom sud je duzan, izmedu
ostaIoga, utvrditi koje se materijaIno pravo primjenjuje na konkretan
sIucaj (na odnos izmedu stranaka).
Ugovorne strane, od kojih je jedna stranac, mogu - posebnim sporazu-
mom i nakon skIapanja osnovnog ugovora pa i nakon pokrenutog spora
- ugovoriti primjenu materijaInog prava. VTS RH, Pz-632/03-3 od 9. srpn-
ja 2005. JK.
lz obrazIozenja:
Citiranim rjeenjem VTS-a RH ukinuta je presuda Trgovakog suda u Splitu broj
P-2828/02 od 13. prosinca 2002. godine i predmet vraen prvostupanjskom sudu na
ponovno suenje uz obrazloènje:
Pobijanom presudom obvezan je tuènik platiti tuìtelju 2.045,17 EUR-a sa zatezn-
im kamatama od 1. listopada 1999. godine po kamatnoj stopi koju banka u mjestu
isplate priznaje na devizna sredstva u DEM po vienju do 1. veljae 2002, a nakon
toga u EUR-ima, do isplate. Ujedno je odreeno da je tuènik duàn platiti tuìtelju
parnini troak u iznosu 3.775,40 kn.
261
Prema obrazloènju navedene presude, iz kupoprodajnih ugovora na koje se pozi-
va tuìtelj, a iji sadràj tuènik ne dovodi u pitanje, razvidno je da je tuìtelj proda-
vatelj, a tuèni kupac predmetnih vozila ija je cijena 60.000,00 DEM i 10.000,00
DEM, te nema naznake da bi tuèniku bila priznata provizija ili neki drugi popust na
prodana vozila, pa da je na tuèniku teret dokaza da mu pripada pravo na umanjen-
je kupoprodajne cijene u iznosu 4.000,00 DEM. Zbog navedenog, prvostupanjski je
sud, na temelju odredbe lanka 454. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, nastavno: ZOO), obvezao
tuènika na plaanje predmetnog iznosa.
Protiv navedene presude àlbu je podnio tuènik zbog bitne povrede odredaba
parninog postupka, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja te pogrene
primjene materijalnog prava. Navodi da je pobijana presuda donesena uz
obrazloènje da tuènik nije osporio dokumente koje je priloìo tuìtelj da je pred-
loìo izvoenje dokaza sasluanjem I. V, tuènikova zastupnika po zakonu, koji pri-
jedlog je sud odbio navodei da tuènik nije naveo okolnosti na koje bi se isti trebao
sasluati. Istie da je tuènikov privremeni zastupnik u cijelosti osporio tu`bu i tu`beni
zahtjev, a time i dokumentaciju koju je priloìo tuìtelj, te da je predmetno sasluan-
je privremeni zastupnik predloìo iz razloga to nije upoznat s odnosima meu
strankama. Predlaè ukidanje pobijane presude i vraanje predmeta prvostupanjskom
sudu na ponovan postupak.
Odgovor na àlbu nije podnesen. @alba je osnovana... Donoenjem prvostupanjske
presude poinjena je apsolutno bitna povreda odredaba parninog postupka iz e lan-
ka 354. stavak 2. toka 13. ZPP-a, jer presuda ne sadrì razloge o odlunim injenica-
ma, pa ju nije mogue ispitati.
U konkretnom se sluaju, naime, radi o sporu s meunarodnim elementom
(tuìtelj je inozemna pravna osoba i radi se o uvozu robe), a prvostupanjski je sud pro-
pustio utvrditi pravno-relevantne injenice o kojima u sporu s meunarodnim ele-
mentom ovisi primjena materijalnog prava. Zbog navedenog se ne moè ispitati je li
primjena mjerodavnog prava (u ovom sluaju materijalnog prava Republike
Hrvatske) pravilna, te nije mogue ispitati one injenice koje su odlune za ono
mjerodavno pravo koje se ima primijeniti u ovom sporu.
Prema odredbi lanka 19. Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih
zemalja u odreenim odnosima (Narodne novine broj 53/91, nastavno: ZRSZ), za
ugovore je mjerodavno pravo to su ga izabrale ugovorne strane, osim ako naveden-
im zakonom ili meunarodnim ugovorom nije drugaije odreeno. Odredbom lan-
ka 20. stavak 1. toka 1. istog Zakona propisano je da se, u sluajevima kada nije
izabrano mjerodavno pravo i kada posebne okolnosti sluaja ne upuuju na drugo
pravo, kao mjerodavno pravo, za ugovor o prodaji pokretnih stvari, ima primijeniti
pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalite odnosno sjedite
prodavatelja.
Prvostupanjski sud je bio duàn prethodno utvrditi pravno-relevantne injenice za
primjenu mjerodavnog materijalnog prava u smislu naprijed navedenih odredaba
ZRSZ-a.
262
Napominje se da prema usvojenoj sudskoj praksi ugovorne strane mogu i nakon
zakljuenja ugovora, pa i nakon pokrenutog spora ugovoriti primjenu materijalnog
prava, o emu e prvostupanjski sud takoer voditi rauna. Sud e, ako to bude
potrebno, po slu`benoj du`nosti utvrditi sadràj stranog mjerodavnog prava, o emu
moè zatraìti obavijest od Ministarstva pravosua Republike Hrvatske, a i same
stranke u postupku mogu podnijeti javnu ispravu o sadràju stranog prava (lanak 13.
ZRSZ).
Poto je prvostupanjski sud propustio utvrditi pravno relevantne injenice za prim-
jenu mjerodavnog materijalnog pravo, pobijanu presudu nije mogue ispitati jer je
ista nerazumljiva i ne sadrì razloge o odlunim injenicama, ime je ostvarena apso-
lutno bitna povreda odredaba parninog postupka opisana u lanku 354. stavak 2.
toka 13. ZPP-a. Valjalo je stoga temeljem odredbe lanka 370. stavak 1. ZPP-a ukinu-
ti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suen-
je...
VTS RH P`-632/03 od 9. srpnja 2005.
152.
SUKOB ZAKONA - OSlGURANJE PARNlCNlH TROSKOVA
Zakon o rjesavanju sukoba zakona s propisima drugih zemaIja u
odredenim odnosima (Narodne novine br. 53/91)
CIanak 84.
DrzavIjani RepubIike Srbije i Crne Gore koji pokrecu parnicu pred su-
dom RepubIike Hrvatske nisu duzni prethodno osigurati parnicne
troskove.
Ovo isto vrijedi kako za fizicke tako i za pravne osobe.
Osim toga, valja ukazati protivniku osiguranja da je Hrvatski dràvni sabor na
sjednici odrànoj dana 27. oùjka 1998. godine donio Zakon o potvrivanju ugovora
izmeu Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoi u
graanskim i kaznenim stvarima. Odredbom iz lanka 16. toga Zakona propisano je
da od dràvljana jedne dràve stranke koje sudjeluju u postupku pred sudom druge
dràve stranke kao tuìtelj ili umjea nije doputeno zahtijevati osiguranje parninih
trokova samo zato to je strani dràvljanin (stavak 1.). Predujam trokova postupka
koje snosi stranka moè se zahtijevati od dràvljana druge dràve stranke pod istim
uvjetima i u istom obujmu kao i od vlastitih dràvljana (stavak 2.). Citirane zakonske
odredbe primjenjuju se i na pravne osobe (lanak 16. stavak 3.).
263
153.
SUKOB ZAKONA - PRlMJENA BECKE KONVENClJE
Konvencija Ujedinjenih naroda o ugovorima o medunarodnoj prodaji
robe
lz 1980.g.(SI. Iist SFRJ - Medunarodni ugovori broj 10/84. i Narodne
novine-Meunarodni ugovori broj 15/98, daIje: Becka konvencija),
CIanak 1, cIanak 7. stavak 2. i cIanci 23. i 24.
Primjena Becke konvencija
Becka konvencija primjenjuje se uvijek kada se radi o medunarodnoj
prodaji robe - osim u sIucaju kad su stranke izricito iskIjuciIe njenu
primjenu odnosno kad su ugovoriIe primjenu materijaInog prava poje-
dine drzave kao iskIjucivo mjerodavnog za ugovor. DakIe, ako stranke
nisu izricito iskIjuciIe primjenu Becke konvencije, a niti su ugovoriIe
primjenu materijaInog prava neke drzave kao iskIjucivo mjerodavnog za
ugovor o prodaji robe, u spornom odnosu izmedu parnicnih stranaka
vaIja primijeniti odgovarajuce odredbe Becke konvencije, jer je odred-
bama cIanka 1. stavak 1. ove Konvencije odredeno je da se ona prim-
jenjuje na ugovore o prodaji robe skIopIjene izmedu strana koje imaju
svoja sjedista na teritorijima razIicitih drzava kad su te drzave dràve
ugovornice iIi kad praviIa medunarodnog privatnog prava upucuju na
primjenu prava jedne drzave ugovornice.
Iz obrazloènja:
VTS R. Hrvatske je citiranom odlukom odbio tuènikovu àlbu kao neosnovanu i
potvrdio toku I. (djelomino) i III. Izreke presude Trgovakog suda u Zagrebu broj
XIII P-339/03 od 21. sijenja 2004. godine u dijelu kojem je tuèniku naloèno da u
roku od 8 dana tuìtelju plati iznos od 54.650,76 EUR-a, ukinuo je tu presudu u dijelu
(toka I izreke) kojim je tuèniku naloèno da plati tuìtelju zatezne kamate na iznos
54.650,76 EUR-a po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaa na tedne uloge po
vienju u EUR-ima od 05. oùjka 1990. godine do dana plaanja i u tom dijelu pred-
met vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suenje uz sljedee obrazloènje:
F|//anm //.a!m ;na.nm a /;/../ i. //.a!.. a! //i /a/n/a |i.;a /.
/a;.n/|a !a //|a// /a;//.|/a /;n ! 54650.6 LIR-a a ;a/.;nm |ama/m nai.!.n/ a
/|/ I /;/.|. /n/. //..n/a (/|a I /;/.|. //.a!.: I/m //.a!m a! /. !|/ /a;//.|-
/a a ;a|//.im ;a /|aan/. 3!00.0 LIR-a ////a!a/am |ama/m (/|a II /;/.|.
//.a!.:. /. /. a/i/!/ !a ///a///a;/ian/. /a;.n/|a a /;na 5288.3 LIR-a n//. n-
ian (/|a III /;/.|. //.a!.: R/..n/.m //|i/ma //a/|a a!/;an/m a //.a!/ a!
//i /a/n/a /. /a;.n/|a na|;/ !a a /|a ! 8 !ana /a;//.|/a na|na!/ /a/n/n/ //a| a
/;na ! !!842.! |n (/|a I\ /;/.|. //.a!.: Ta| /. a! //ia /a/n/a !|a/. /./
/. na|n //i.!.n !|a;n //a/|a a/i/!/ !a /. /a;//.|/ |a //!aia|a. ///a/ /|a
/a;.n/|a |a |a/.a. a /a;.n/| |a |a/a. n//m n//. !|a;a !a ma /. na/a|a /./a |/a /.
264
n //a|na ///i/m /a!/ ////.|/a O!|a|a //|i/ma //a/|a a! /. !n/ ///m-
/.nm !/.!|. |an|a !54 /aia| 2 Za|na /a/n/nm //a/|a.
Ta;.n/|ia ;a||a /. !/.|m/n niana. a|/ n. /; /a;|a |/. /. nai..
I; //a ///;|a;/ !a /. /a;//.|/ /!n/ /a;|a ////i /a;.n/|a /a!/ //|a/. /;na !68!.00
DLM I |/a;|;.n/a /a;|. /a;//.|/ nai!/ !a a //an|. |/|. a /|inm !na /.m.|/.m
//!a/n ai/a /. !a /. /a;.n/| ///.|m !0 !/n. a i/. nai/a/a na/a/ ! /a;//.|/a
/|a |/a ma /. /a;//.|/ ///.m/ / /a|/a///a /aan/ma |/ !02 ! 23 //.n/a !0 !/n.
(|/. /. /a;.n/| !/.|m/n /|a//: / |/ 244 ! 5 i.|/a. !0 !/n. Ta;.n/| /. a !i-
/a na /a;|a //a|na ///i/ n.!/a/|a /a/in. |.///ma.//. ma//a/a/ !a n//. |/ a
ai/nm !na /a;//.|/.m. a|/ n. //aia !a /. ///m/ /|a R|a /. na/m. ai;/|a
/i//|a IOTO / na /. |/|a .a//n|/ |i.;n/|. //.m!a /. /|a .a//n/.na na /.m.|/a /a|/a/a
LLScO. a n. /a|/a/a /a;//.|/a Raan/ |/ !02 / 244 a na|i|/.n/ na L... a n. na
/a;.n/|a Na cMR /ia/nm |//a nai.!.n/ a |a //|/a/.|// /a;//.|/ / L.. / //.ma m/|-
/.n/a /a;.n/|a //.!/ai|/a !|a; !a /. ///a//.|/ /|. L... a n. /a;//.|/ Na ///a ;a
|aina /a//aia !/;anm !ana 25 |//n/a !3 !/n. (|// 48 //a: /a;//.|/ /. nai. !a
a||/| |/ a! /a na /ani//a !a /a;.n/| n//. |a i|a/.na ;a ian/|//i/n| /|-
ian/. / !a|/. /a/. |! //a|na/ /a;|.n ;a|//.ia //m. !a /. /a!a //ain/ ni /a;|.n
;a|//.ia ;a|//.i ;a na|na!m /./. a a/a;.nm /;na a / |an|a 54 /aia| 3 Za|na
|i.;n/m !n/ma I |an//.m ///.|a //a/|a /a;.n/| /. /!n.|m //.!an/m a!a na
///a ;a |aina /a//aia !ana ! i.|/a. !4 !/n. (|// -!00 //a: nai. !a ma /.
/a;//.|/ ///a/ n.|ia|//./na /|a a|//.! .a /. |/ a ;a|an/.n/a ///a|m .//.|a /
!/a. |a. i//m |a/./ma. /a /. //.//// /./a a i/!a /.na|a |/. /. m/a /|a//// a /;n-
a ! 544.56 ISD (!03438.5 DLM: !a |/ /!n.|m ! 24 |//n/a ! !/n.
//a|na / ///i/ ;a/a/. ///a;/ian/a |/. ///;|a;/ /; /aana |/ !02 /;iai/ . /// /m.
na !/.!|a |an|a 34 Za|na |i.;n/m !n/ma (|// !!8-!! //a: F//i/ ;a/a/.
///a;/ian/a /a;//.|/ /. /// ma//a/a/ !a a |n|/./nm |aa/a ia|/a ///m//.n/// !/.!|.
/a|//an| 6/a1an| ;a|n/|a Na|n / /. a! //i /a/n/a //.a!m F 3/3 !
//n/a !8 !/n. !|/ /a;|.n/ ;a|//.i ;a na|na!m /./. ma//a/a/ !a /;m.1a //ana-
|a n//. ///a ai/n/ !n //!a/. (//.a!a /. //i/1.na !|a|m \/| //ia|
a!a R./a||/|. I/ia/|. F; 3255/8 ! 26 //.n/a ! !/n.:. Vrhovni sud Republike
Hrvatske /. a a|/!n/ !|a./ R.i !66/ ! 23 |///a!a 2002 !/n. (|// 226-228 //a:
zauzeo stav da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o prodaji |;.. /. !a /.
/a;.n/| /a/in |.///m//an |a!a/ !a /. /i//|a LLScO 6m|I //.ma !//a am
/a;.n/|a (|// 4 //a: ;a/a/n/| /a;.n/|a I /ninm //a/|a /a;//.|/ /. a||a!/ /a;|.n/
;a|//.i (|// 264-265 / 20 //a: ///a;a/a/ /;n ! 86350.85 LIR-a. a //i/a/an/|/
/. a! //a/a/a/ / !|a./ \/|in a!a /////ia nian/ /a;|.n ;a|//.ia
T.m.|/.m /a| //i.!.n //a/|a //i/a/an/|/ /. a! !n/ /|//ana //.a!a
O!/.!|m |an|a 34a Za|na /a/n/nm //a/|a !/.1.n /. !a a! |m. /.
//.!m./ i/a.n na /nin a1.n/. i.;an /. a /m //.!m./a //ain/m |iaan/.m na |/.-
ma . /.m.|// //..n/. /.i/;//| a!a |//m /. a|/na/a /|//ana !/a/a/an/|a. !nn
|//m a a|/na/. !/a/a/an/|a / //i/a/an/|a //.a!a
I !|a./ \/|in a!a R./a||/|. I/ia/|. |// R.i !66/ ! 23 |///a!a 2002
!/n. |/m a a|/na/. //i/a/an/|a / !/a/a/an/|a //.a!a /.i/;//|/ a! ma//a
265
!a /. //ai/|nm ///m/.nm ma/.///a|n //aia (| 85 / ! / | 4 Za|na |i.;n/m
!n/ma: //.|a| ;a||/a/// !a /. /a;.n/| /a;//.|/.m a !na /; ai/a //!a// |;.. /;
|/. ///;|a;/ ia/ //. /. !a /. /a/in |.///m//an (.: |a| /. /a;.n/| |a/a. /; ai/a
//!a// |;. /; |/. /. na/a| a/a;.n ///a;/ian/.. / /. n. a ni/. u obvezi platiti
prodajnu cijenu koè fakturiranu utuènim raunima- (|// 228 //a:
I; nai.!.n ///;|a;/ !a /. //ain |iaan/. \/|in a!a R./a||/|. I/ia/|.
/;/a;.n a nai.!.n/ !|a./ !a a //an|. |/|. a /|inm !na ///;a| /; ai/a
//!a//. /. !a /. //.ma /m. /a;.n/| |i.;an /|a//// /a;//.|/a .//.na ///a.n. /|. (|;.:
I//ai ;| nai.!.n. i/ nai!/ ;a|//.|/a |// . a |/// i!. na / !a ;a|//.|/ ;a||m
/|aaia ///// //ain /a/a|//. /.i/;//| a!a ma//a/a/ !a /. ///an/. /|in
!na /;m.1a //ana|a /n/.n/n. a n. //ain ///an/. /. !a . /a /a!/ /a;|.nm ;a|/-
/.ia ;a na|na!m /./. /; |an|a 54 /aia| 3 Za|na |i.;n/m !n/ma n.ma/a
n/|a|i a//..a/a na //ai/|n/ / ;a|n/// /|//an. //.a!. a!a //ia /a/n/a
O/m /a. ;a|//.|/.i nai! |//m n //aia i/./!//n/ /.|.\ //a|. |/ 426/8 !
22 |//n/a !8 !/n. |a /a;.n/|ia na/a!;|a /a;//.|/a ia/ a! ma//a n.nian/m
Oi /; /a;|a /./ /a;.n/| ///.|m //a/|a ////. !|a|. /.i/;//| a!a n//. //aia
i/./!//n/ / !//a. a /.| |a!a /. \/|in/ a! R./a||/|. I/ia/|. a|/na //i/a-
/an/|a !|a|a /!n.|m ! 0 //ain/a 2003 !/n. (|// 255 //a: /// /. aa/.n-
//n/ / !//a //.!|a;a/ !a . na ||n/ //an/a / |an/a /. /.|.\ //a|. a|aa M F
/ /. a! //ai/|n !|/ /./ /. i.;an //ain/m |iaan/.m /.i/;//| a!a Na/m.. /; nai.-
!.n !//a (|// 4 //a: ///;|a;/ !a a //an|. |/|. a /a|n/ /|in/ a/a!n// ///.|m
|/. /. /a;//.|/ /a;.n/|a ///a/ia /|a |/a /. /a;.n/| na/a/ia /a/.m /.|.\ //a|a (/. /
!/a/| /.|.\ //a|a na ///m/./ //a|a ! ! |///a!a !8. 26 |///a!a !8. 3!
|///a!a !8. 4 ///n.a !8. //.n/a !0 !/n. - |// 50-60 //a: O/m /a.
n.i/n /.|.\ //a./ ! 22 |//n/a !8 !/n.. ia/ a! (/m / /. i.;an //ain/m
|iaan/.m /.i/;//| a!a: / /.m.|/.m /n/.n/.. / /a;.n/| ///.|m //a/|a n//. /-
/aia i/./!//n/ !/a/| /.|.\ //a|a /; |//| n.!i/|.n ///;|a;/ !a /. /a;.n/| na/a/-
ia ! /a;//.|/a !//.|/n/m /a/.m (a n. /a/.m //.!n/|a: /|a |/a ma /. /a;//.|/ ///a/-
ia / |/a /. /a;.n/| ;a///m/ a / a/a|m ///;|a;/ / /; m.1ana/!n /ia/n |//a
cMR (|// 22 / 30 //a: / /!n.|a am /a;.n/|a ! ! i.|/a. !4 !/n. a |/.m /.
nai. !a ma /. /a;//.|/ ///a/ n.|ia|//./na |;a (|// !00 //a:. ma//a !a a //an|. |/|.
a ai/nm !na ///;a|m /; ai/a //!a//
M.1a//m. ;a /a;|/|a ! a!a //i /a/n/a |// ma//a !a na ai/n/ !n //!a/.
/;m.1a i!/. /a/n/n/| //ana|a ia|/a ///m//.n/// m/./!ain //ai R./a||/|. I/a|//. |a!a/
!a . //.ma !/.!|/ |an|a 20 /|a ! Za|na //.aian/a a||a ;a|na /////ma
!/a/| ;.ma|/a a !/.1.n/m !n/ma (Na/!n. ni/n. |// 53/!: ///m/.n/a/. //ai m/.-
/a !/. . a i///.m. ///m//|a /na!. na|a;/| /.!//. //!aia/.|/a. ia/ a! /. m/|/.n/a !a
. a im /a/n/nm //a/|a ///m/.n/a/a !/.!|. Konvencije Ujedinjenih naroda o ugov-
orima o meunarodnoj prodaji robe iz 1980. godine (Beka konvencija - Sl. list
Meunarodni ugovori broj 10/84), !| . !/.!|. ma/.///a|n //aia R./a||/|. I/a|//.
///m/.n/a/a a//!//a/n a||/| amm Ini.n.//m //.!/n ///an/. n//. /;//// ///..n.
a n/// . m;. ///./// /.m.|/.m na.|a na |//ma . Ini.n.//a /.m.|// (|ana| /aia| 2
Ini.n.//.: Na/m.. nai.!.na Ini.n.//a ///m/.n/a/. . ai//.| |a!a . /a!/ m.1ana/!-
n/ //!a// /|. /m a |aa/a |a! a //an|. /;//// /||/a/|. n/.na ///m/.na !nn |a!
266
a ai//|. ///m/.na ma/.///a|n //aia //.!/n. !/;ai. |a /||/a/i m/./!ainm ;a
ai/ O|;//m !a /; //a ///;|a;/ !a //an|. n/a /;//// /||/a/|. ///m/.na Ini.n.//.
I/.!/n/.n/| na/!a ai//ma m.1ana/!n/ //!a// /|.. a n/// a ai//|. ///m/.na
ma/.///a|n //ai. n.|. !/;ai. |a /||/a/i m/./!ainm ;a ai/ //!a// /|.. a
//nm !na /;m.1a i!/. /a/n/n/| //ana|a ia|/a ///m//.n/// nai.!.na Ini.n.//a
I/.!/n/.n/| na/!a
O!/.!|m |an|a ! /aia| ! nai.!.n. Ini.n.//. !/.1.n /. !a . |ni.n.//a ///m-
/.n/a/. na ai/. //!a// /|. ||/|/.n. /;m.1a //ana |/. /ma/a i/a /.!//a na /./-
//////ma /a;|////| !/;aia |a! a /. !/;ai. !/;ai. ai/n/.. /|/ |a! //ai/|a m.1ana/!n
///ia/n //aia a/aa/a na ///m/.na //aia /.!n. !/;ai. ai/n/..
U konkretnom sluaju ispunjena su oba alternativna uvjeta za primjenu navedene
Konvencije propisana odredbom lanka 1. stavak 1. Konvencije jer je tuìtelj pravna osoba
sa sjeditem u Republici Italiji, a tuènik je pravna osoba sa sjeditem u Republici
Hrvatskoj, a i pravila meunarodnog privatnog prava upuuju na primjenu prava
Republike Italije kao dràve ugovornice Konvencije (Republika Italija je navedenu konven-
ciju ratificirala 11. prosinca 1986. godine). Stoga se u konkretnom sluaju primjenjuje
navedena Konvencija koja se osim temeljem odluke o notifikaciji o sukcesiji dràve prednice
(Narodne novine-Meunarodni ugovori broj 15/98) primjenjuje u Republici Hrvatskoj i
temeljem potvrene generalne sukcesije svih ugovora koje je biva Jugoslavija sklopila s
Republikom Italijom, te Ustavne odluke o proglaenju suverene i samostalne Republike
Hrvatske Narodne novine broj 31/91, i lanka 29. Zakona o sklapanju i izvravanju
meunarodnih ugovora Narodne novine broj 28/96.
I//ai //m. / a //an|. |/|. a /a|nm /|inm !na //!a/. /.m.|/.m |/. /.
/a;.n/| /.|.\ //a|ama na/a/ia /|a. ia/ a! a||a!n !/.!|/ |an|a /aia| 2 /
|an|a 24 Ini.n.//. ma//a !a /. ///m//|m /a;.n/|i. na/a!;|. /.|.\ //a|m a /.!//.
/a;//.|/a /a;//.|/ ///m/ /a;.n/|ia /;/aia ///|ia/a /na!. I /m //.na/|a //an|. a a
m/|a !/.!|. |an|a 23 Ini.n.//. I/.!/n/.n/| na/!a ai//ma m.1ana/!n/
//!a// /|. ||//|. ai/ //!a// F/.ma !/.!|/ |an|a 3! Ini.n.//. |i.;a ///a|.
/|. /a;.n/|a |a |a/.a a/// a //.!a// /|. //im ////.i;n/|a /a!/ !/ai. |a/.a
8a!a/ !a /; m.1ana/!n/| /ia/n/| |//ia cMR ///;|a;/ !a /. /|a //.!ana ////.i;n/|a
L I!./ma. Sa.. S/| (|// 22 / 30 //a:. / nai.!.n/ /ia/n/ |//i/ //.!/ai|/a/a ///ma /a./.
!|a; ////.ma /|. ! //an. ////.i;n/|a a m/|a !/.!|. |an|a Ini.n.//. ai-
/a ;a m.1ana/!n/ ////.i; /|. ../m (S|a;|.n/ |// FNRI-M.1ana/!n/ ai// |//
!!/58:. a|/ / !|a; //an/.n/a |i.;. /a;//.|/a |a //!aia/.|/a a m/|a !/.!|. |an|a
3! Ini.n.//. I/.!/n/.n/| na/!a ai//ma m.1ana/!n/ //!a// /|.
F/.ma /m.. |;//m !a /. /a;//.|/ //an/ i/a ai/na |i.;a ///;a|a /; ai/a
//!a// ||/|/.n /a;.n/|m |a |a/..m. a /a;.n/| n//. //an/ i/a ai/na |i.;a
//|a/. .//.n. /a;//.|/a ia|/a| /. /a;.n/|a a||a!n !/.!|/ |an|a 53 Ini.n.//.
I/.!/n/.n/| na/!a ai//ma m.1ana/!n/ //!a// /|. |i.;a// na //an/.n/.
//.a;./. ai/n. |i.;.
F/.m!a /a;.n/| //.ma nai!/ma ;a||. n. //aia //ain/ /ai //i/a/an/| a!a !a
n//. na/a//|a ;a/a/a /a;//.|/.ia ///a;/ian/a. ia/ a! (|;//m !a . !/.!|. ;a/a//
!n. na //ai/|na ///m/.na ma/.///a|n //aia na |/a !/a/a/an/|/ a! /a;/ /
267
|a;|.n/ !a;n//: ma//a !a /. a! //i /a/n/a //ai/|n !|/ /a;.n/|i ma/.///a|n
//ain/ ///i/ ;a/a/.. //.m!a . //.n /// /m. /;ia na !/.!|a |an|a 24 /a|-
//an| 6/a1an| ;a|n/|a |/m /. ////an /./!/n// /| ;a/a/. //aia |/a ///-
;|a;. /; !na //ia|/| !/a/aia Na/m.. //.ma ./.n/ i a!a. a |;//m !a . /a!/
m.1ana/!n/ //!a// /|.. a |n|/./nm //a ia|/a ///m//.n/// !/.!|. Ini.n.//.
;a/a// ///a;/ian/a a ||a// m.1ana/!n. |a///!a/. /|. (S|a;|.n/ |// SFRI-
M.1ana/!n/ ai// |// 5/8. /. I/ain. !|a|. //|a.n/a ai./.n. / am/a|n.
R./a||/|. I/ia/|. - Na/!n. ni/n.' |// 3!/!. / |an|a 2 Za|na ||a/an/a /
/;i/aian/a m.1ana/!n/| ai/a - Na/!n. ni/n.' |// 28/6: / / !/.!|a |an|a 8
nai.!.n. Ini.n.//. //.ma |// ///a;/ian/a /; |a///!a/. /|. ;a/a///.ia/a ;a .////
!/n.
8a!a/ !a ! !ana na/an|a |i.;. (05 ;a/a| !0 !/n.: ! !ana a/a;.n/a (04 i.|-
/a. !3 !/n.: n//. ///.|a n/// //!/n// ;a/a/n/ /| //.!i/1.n !/.!|m |an|a
34 Za|na |i.;n/m !n/ma /a a||a!n /ma n//. ///.|a n/// ./i./!/n// /|
;a/a/. !/.1.n |an|m 8 Ini.n.//. ;a/a// ///a;/ian/a a ||a// m.1ana/!n.
|a///!a/. /|.. / n.i/n /m. / a! //i /a/n/a //.n ma//a !a /. ;a ;a-
/a/a /a;//.|/.ia ///a;/ian/a ///.|an ///.| ! /./ !/na. ;a/a/a n//. na/a//|a S/a
/a;//.|/.i a/a;.n ///a;/ian/. n//. ;a/a//.|
S|//.!m nai.!.n a||a!n !/.!|/ |an|a 368 /aia| 2 Za|na /a/n/nm /-
/a/|a ia|/a| /. a !na na /|a I /;/.|. /|//an. //.a!. a !//.|a a |/.m /. a! |i.;a
/a;.n/|a !a /a;//.|/a //|a// /;n ! 54650.6 LIR-a !|/// ;a||a /a;.n/|a |a n.niana
/ //i/!/// /|//ana //.a!a a!a //i /a/n/a
M.1a//m. /a;./ / |a;|.n/ !a;n// na a/|a/n |//n. /i/.!. !/.!a|a /a/n/n
//a/|a /; |an|a 354 /aia| 2 Za|na /a/n/nm //a/|a / na //ai/|na ///m/.na
ma/.///a|n //aia. ia/ a! na|a;/ !a /. a! //i /a/n/a a !//.|a /a;|.n ;a|//.ia |//
. !n/ na ///a;/ian/a ;a/.;n/| |ama/a //n/ /i/.!a !/.!a|a /a/n/n //a/|a /;
|an|a 354 /aia| 2 /|a !! Za|na /a/n/nm //a/|a / /i/.!a ma/.///a|n //aia
/./ n//. ///m//.n/ !/.!|a |an|a 8 Ini.n.//. I/.!/n/.n/| na/!a ai//ma m.1a-
na/!n/ //!a// /|. a i.;/ !/.!|. |an|a 2 /a|//an| Za|na |// 662 ! 22 ///n-
.a !6 !/n. |//m /. /;m//.n/.na !/.!|a |an|a !284 /aia| ! /a|//an|
6/a1an| ;a|n/|a
Na/m.. //ai/|n /. a! //ia /a/n/a ///|/|m !|a/ian/a |ama/ama ;a n./|a.na
.//.na ///a.n. /|. .//.n/ !a //!aia|a. /ma //ai na |ama/a |a!a/ !a /. /a;.n/| |a
|a/a. n//. /|a// /a;//.|/a ai/.na .//.na !//.|//. a |a| / ///;|a;/ /; !/.!|. |an-
|a 8 Ini.n.//. I/.!/n/.n/| na/!a ai//ma m.1ana/!n/ //!a// /|. Tm
!/.!|m /. ////an !a a| /.!na //ana n. /|a// .//.na /|/ n.|/ !/a/ /;n |//m /. a
;a/a/|a. !/aa //ana /ma //ai na |ama/. na /a|ai /;n. a !a //m. n. a|/ //ai //a;///
na|na!a /./. M.1a//m. |a!a/ !a Ini.n.//a I/.!/n/.n/| na/!a ai//ma m.1a-
na/!n/ //!a// /|. n//. /.a|//a|a i//na |ama/n. //.. a im !//.|a //.|a ///m//.n///
/a|//an| //ai / / /.m.|/.m !/.!|. |an|a /aia| 2 Ini.n.//. I/.!/n/.n/| na/!a
ai//ma m.1ana/!n/ //!a// /|. |/m /. ////an !a ///an/a |/a . //a ma/./-
//. a/.1.n. /m |ni.n.//m. a n/a /;//// ///..na a n//. //.aia/ . . / //m na.|/-
ma na |//ma . na /.m.|//. /|/ |.; //| na.|a. //.ma //aia m/./!ainm na nia //ai-
268
/|a m.1ana/!n ///ia/n //aia / |an|a 20 /|a ! Za|na //.aian/a a||a ;a|na
/////ma !/a/| ;.ma|/a a !/.1.n/m !n/ma (Na/!n. ni/n. |// 53/!:. |//m /.
!/.1.n !a . |a m/./!ain //ai ;a ai/ //!a// /|/./n/| /ia// ///m/.n/a/. //ai
m/./a !/. . a i///.m. ///m//|a /na!. na|a;/| //.|/ia|//.. !nn /.!//. //!aia-
.a
S|//.!m nai.!.n ia/ a! ma//a !a /a;//.|/ /ma //ai ///a;/ia// / |ama/a. a|/ n.
//.ma |/ia/|m ma/.///a|nm //aia. i. //.ma ma/.///a|nm //aia R./a||/|. I/a|//. / /
//.ma /;m//.n/.n/ !/.!|/ |an|a !284 /a|//an| 6/a1an| ;a|n/|a (c!/.. ./i/|.:.
!nn //.ma !/.!|/ |an|a 2 Za|na |// 662 ! 22 ///n.a !6 !/n. Na/m..
nai.!.nm ;a|n|m !/.!|m ////an /. !a /. /a|//an| M/n//a//i //nan.//a
|i.;n ia|. !/n. na/|an//. ! !5 ///n.a !n//.// a/.!|a i//n/ //. ;a|n|.
|ama/. 8a!a/ !a //a n. ///|.;/ //i/!a M/n//a//ia //nan.//a R./a||/|. I/a|//. i//n/
//. ;a/.;n. |ama/. |/a /a;//.|/ /ma //ai ///a;/ia// ! /a;.n/|a. a !na na /a/
!a1.n/ !/ ///a;/ian/a /a;//.|/a //n/.na /. |//na /i/.!a /a/n/n //a/|a /; |an|a
354 /aia| 2 Za|na /a/n/nm //a/|a
O/m /a. //i/a/an/|/ /. a! //n/ |//na /i/.!a /a/n/n //a/|a /; |an|a
354 /aia| 2 /|a !! Za|na /a/n/nm //a/|a / /; /a;|a /./ /. /a;//.|/a !a!/
|ama/. na /;n |ain/.. /;/a;.n. a LIR-/ma ;a /a;!||/. a |/.m LIR- n//. n/// //-
/a |a ;a|n| /.!/i /|aan/a ana/a/ //.!/n/| ;.ma|/a La//|. an//. (a /a;!||/a
! 05 ;a/|a !0 !/n. ! 3! ///n.a 200! !/n.:. /a . / ;| /a !|a|a //i-
/a/an/| a!a a !//.|a a |/.m /. /a;.n/|a na|;.n !a /a;//.|/a /|a// ;a/.;n. |ama/. /
/// |/a |an|a a m/./a //an/.n/a /|aa na /.!n. a|. / i/1.n/a a LIR-/ma ! 05
;a/|a !0 !/n. ! //|a/. n. m;. ////a//
Sa||a!n nai.!.nm. ia|/a| /. /.m.|/.m !/.!|. |an|a 36 /aia| ! Za|na
/a/n/nm //a/|a a|/na// /|//ana //.a!a a !//.|a |//m /. /a;.n/|a na|;.n !a /|a//
/a;//.|/a ;a/.;n. |ama/. na !a1.n/ /;n |ain ///a;/ian/a / a /m !//.|a i/a//// //.!-
m./ //i/a/an/|m a!a na /nin a1.n/..
I na/ai|a //a/|a. a! //i /a/n/a .. /a!/ a/i/1/ian/a i//n. |ama/n. //. |/a
. ///m/.n/a/. a R./a||/./ I/a|/// ! 05 ;a/|a !0 !/n. na !a|/.. /.m.|/.m !/.!|. |an-
|a !0 /aia| ! / 2 Ini.n.//. /;m.1a F.!./a//in. Na/!n. R./a||/|. Ia|ai//. /
I/a|//an|. R./a||/|. a;a/amn/ //ain/ /m/ a /a1an|/m / a//ain/m /ia//ma ! 3
///n.a !60 !/n. (S| |// FNRI-M.1ana/!n/ ai// |/ 5/63: !//|ma/|/m /a/.m.
a //.| M/n//a//ia //ai!. R./a||/|. I/a|//.. ;a//a;/// ! M/n//a//ia .|nm//. / //nan./-
/a R./a||/|. I/a|//. //i/!a /m. ||/|a /. |ama/na //a |/|a ////ana /.m.|/.m !/.!|.
|an|a !284 6/a1an| ;a|n/|a. a /a;!||/a ! 05 ;a/|a !0 !/n. na !a|/.
N.i/n nai.!.nm. ia/ a! na/m/n/. !a /.m.|/.m !/.!|. |an|a !3 /aia| 3
Za|na //.aian/a a||a ;a|na /////ma !/a/| ;.ma|/a a !/.1.n/m !n/ma /
/a;//.|/ m;. !/ai/// /a //i/!a M/n//a//ia .|nm//. / //nan.//a R./a||/|. I/a|//. (..///-
//|a/ !. .a/am.: Na|n / a! ///|ai/ nai.!.na //i/!a M/n//a//ia .|nm//. / //nan-
.//a R./a||/|. I/a|//.. /. na|n / /a //i/!a |a!. //.i.!.na na |/ia/|/ /.;/| ! //an.
i|a/.n a!| /amaa ;a /a|//an|/ /.;/|. a! //i /a/n/a . !n//.// nia na ;a|na
niana !|a|a
Oia/ a! /.|n na/m/n/. !a //i/!a M/n//a//ia .|nm//. / //nan.//a R./a||/|.
269
I/a|//. m/a |/// a ||a!a !/.!|m |an|a 20 / 2! Ini.n.//. /;m.1a F.!./a//in.
Na/!n. R./a||/|. Ia|ai//. / I/a|//an|. R./a||/|. a;a/amn/ //ain/ /m/ a
/a1an|/m / a//ain/m /ia//ma Na/m.. !/.!|m |an|a 20 /|a 2 nai.!.n.
Ini.n.//. !/.1.n /. !a . . /;iana!|/ !|am.n// na!|.;n/| i|a// ;.ma|/a ai/n/.a
///;na// |.; |.a|/;a.//. |a !|a;n /.!/i na /./////// //| //ana. a |an|m 2! nai.-
!.n. Ini.n.//. !/.1.n /. !a // !|am.n// //.|a/a n/// //// / |a;|.n/ /.a/ i|a// |/a
/. i|a/.na !a /| /;!a/. /. |a!a . /a!/ ///ai./ma !a |a!a i/./.na ! /m.na/. i|a//
a ia|m |aa/a na . |/// / a!/;a/a /a| a/n/.na !a . i/!/ n/.na aa/.n//n/ .I
Za/.|a. 26 //n/a 2005 !/n.
270
271
272

ZBIRKA10

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

ZBIRKA10

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

ZBIRKA10

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Zbirka_naslovnica-TRG_SUD.

fh10 Thu Feb 16 10:09:13 2006 Page 1

You might also like