Ekonomska Kriza

Dragoljub Stojanov
EKONOMSKAKRIZA
I KRIZAEKONOMSKE
ZNANOSTI
EKONOMSKATEORIJAI EKONOMSKAPOLITIKA
u labirintu tranzicije od"teritorijalne" k"trinoj" dravi
QUO VADIS ECONOMICS
EKONOMSKA KRIZA
i
KRIZA EKONOMSKE
ZNANOSTI

S ljubavlju i potovanjem
eni koja mnogo vidi i malo govori

Dragoljub Stojanov
EKONOMSKA KRIZA I KRIZA EKONOMSKE ZNANOSTI

Izdava: Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci
Suizdavai: Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Rin, Zagreb

Recenzenti:
Christos Pitelis, Fellow in Economics, Queens College, Cambridge University,
Jasmina Arifovi, Simon Fraser University, Canada
Veselin Drakovi, Univerzitet Kotor, Crna Gora
Guste Santini, urednik asopisa Ekonomija/Economics

Za izdavaa:
Heri Bezi, Dekan

Za suizdavaa:
eljko ain, Dekan
Guste Santini
Lektorica:
Marica Zrili
Graka oprema i tisak
GTO
Naklada
500
Sva prava zadrava autor
Objavljivanje ove znanstvene knjige odobrilo je Povjerenstvo za izdavaku djelat-
nost Sveuilita u Rijeci odlukom-klasa: 602-09/12-01/22, Ur. br.:2170-57-05-12-3
Cip zapis ove znanstvene knjige dostupan je u raunalnom katalogu Sveuiline
knjinice u Rijeci pod brojem 121209081
ISBN 978-953-7813-10-9
5
Dragoljub Stojanov
KOMPLIMENTI KNJIZI
In his wide ranging new book, Professor Stojanov, questions the adequacy of
Neoclassical Economic Theory in the presence of the rising power of transna-
tional corporations and the current nancial crisis. Professor Stojanov nds the
standard textbook Economics to be lacking and calls for a re-consideration that
takes into account increasing returns to scale and the emergence of mega-capi-
talism, dominated by nance capital. He questions the adequacy of nation-states
to regulate the global economy and calls for a new economic theory that draws
among others on the works of Marx, Hilferding and Keynes. The book deals with
todays most challenging issues and makes very interesting reading.
Dr. sc. Christos Pitelis, Fellow, Queens College, Cambridge University
Autorova pouna pria o ekonomskim alternativama je njegovo struno i
dobronamjerno ukazivanje na put prevazilaenja preovlaujueg politikog i
ekonomskog dogmatizma, koji on s pravom kritikuje. Neoklasina apstraktnost
i bezdunost je krajnje vulgarizovana u ekstremnom neoliberalnom monizmu,
zbog ega se, pored ostalog, autor s pravom pita Quo vadis, Economics?
Monistiko-utopijske dogmatske i kvazi-institucionalne ekonomske vizije su
se pokazale kontra-produktivnim i pogubnim. One imaju anti-razvojni karakter
jer su, pored ekonomskog redukcionizma, zanemarile elementarna ogranienja u
pogledu zakonitosti, moralnosti i nenanoenja tete drugima.
Iskreno preporuujem itaocima ovu vrijednu naunu monograju profesora
Dragoljuba Stojanova, jer je napisana profesionalno, nadahnuto, argumentovano
i temeljno, nijansirana je kritikim tonovima, preciznim kvantikacijama, sve-
stranim ekonomskim analizama, oplemenjena je pounim, dobro ukompono-
vanim i autoritativnim izrekama i korektnom metodolokom aparaturom, koja
odie bogatim iskustvom, talentom i znanjem autora.
Praznici postoje da bi se slavili. tampanje ove knjige e biti praznik za hr-
vatsko, ali i regionalno ekonomsko izdavatvo. Srean sam to u biti jedan od
uesnika u tom slavlju.
Prof. dr. sc. Veselin Drakovi, Univerzitet Kotor, Crna Gora
Razvoj kapitalizma, globalnog tipa nakon 1990. g. bio toliko brz i proizveo
je takve efekte da je zaskoena ekonomska znanost i njezine pojedine teorije
dovedene u pitanje. Slaem se u kljunoj stvari: TNC su ta nova sila koja mijenja
pristup teritorijalne drave, odnosno nacionalnog gospodarstva. No, klasina di-
6
hotomija je ostala na sceni usprkos globalizaciji jer se kapitalizam rascijepio (na
onaj zapadni i azijski) pri emu je ovaj prvi zahvatila snana nancijarizacija i
bijeg od realne ekonomije, a onaj drugi je produktivni, ali se i u njega lako ubacu-
je nancijski poremeaj i elementi casino ekonomije. Prema tome, neoklasina
teorija se sada ostvaruje na globalnoj razini a da pri tome provocira nestabilnost
matine drave jer otamo TNC sve vie bjee. Nacionalna neeksibilnost i glo-
balna eksibilnost glede nadnica i ostalo otvaraju novu etapu u razvoju kapita-
lizma koja e zavriti sve veim sukobima nacionalnih politikih elita i TNC, pa
se moe oekivati jaanje protekcionizma i zastoj globalizacije.
Je li mogua uope neka nova teorija globalizacije? Nije li globalizacija u stva-
ri pokuaj iskoritavanja ekonomije obujma uz poznate zakone opadajuih pri-
nosa? Malo je ovakvih promiljanja u koje ste se upustili i zato mi je drago da ste
napisali knjigu na tu temu. U naoj Hrvatskoj gdje se od pauine koju stvaraju
main stream ekonomisti propale teorije ne vidi puno toga uz blagoslov medija
i ideologije vano je promiljati ovakve teme.
Prof. dr. sc Ivan Lovrinovi, Ekonomski fakultet, Zagreb
Tekst knjige vrlo je intrigantan i sigurna sam da e izazvati pozornost. Slaem
se da su razne ekonomske kole denitivno vezane uz odreeno stanje ekonomi-
je, odnosno uz fazu poslovnog ciklusa i nisu ope ekonomske teorije koje vrijede
u razliitim uvjetima. Kao lag na torti neoklasine paradigme dolazi Nova kla-
sina ekonomija koja nikako nije jasna, bez obzira na mnoge Nobelove nagrade.
Kako to nezaposlenost moe biti dragovoljna, a cijene i nadnice potpuno ek-
sibilne, kada je svakome laiku jasno da to nije tako u stvarnosti? I sada imamo
situaciju kada je cijela neoklasina paradigma pala u vodu, a zemlje se vraaju
dravnoj intervenciji. Ekonomija i drutvo bazirano iskljuivo na protu doivjeli
su krah i vjerojatno e to iznjedriti novu makroekonomsku teoriju, a moda ak i
potpuno novu paradigmu koja e uvaiti sve promjene koje je donijela globaliza-
cija, a kojima se autor u knjizi bavi.
Knjiga je izvrsna, lucidna. itanje knjige zahtijeva dobro poznavanje makro-
ekonomskih teorija, no za one koji se razumiju u to podruje, pravi je dragulj.
Prof. dr. sc. Nela Vlahini-Dizdarevi, Ekonomski fakultet, Rijeka
Uz ovo djelo profesora Stojanova, bolje nego to mogu sam smisliti, prista-
je misao Alberta Einsteina, koja otprilike glasi: Sama formulacija problema
znatno je vanija od njegovog rjeenja, koje je u sutini stvar tehnike vjeti-
ne. Da bi se postavila nova pitanja, nove mogunosti i stari problemi sagleda-
li iz novog kuta, potrebna je kreativnost koja zapravo oznaava pravi napredak
7
Dragoljub Stojanov
u znanosti. Autor, minucioznom analizom i nepretencioznim zakljucima,
obinom, lokalnom neumreenom ekonomistu nudi poticaj za otkrivanje
stvarnih problema ekonomske znanosti i teorija umreenih svjetskih ekonomi-
sta. Nadam se da je ovo poticaj za pionirski korak hrvatske ekonomije u pra-
vom smjeru - povratku stvarnoj, neovisnoj ekonomskoj znanosti. U suprotnom
nastavljamo sustavno papagajski razvijati modele izrabljivanja vlastitog dru-
tva koje su nam namijenili teoretiari izrabljivake ekonomije ,... sad nancij-
skim,... sad korporativistikim kreacijama.
Bez toga zanemariva je, a bit e i vie, uloga drave i ekonomije kao stvara-
lake drutvene znanosti.
Hvala kolegi Stojanovu na poticaju!
Prof. dr. sc. Zdravko Zeki, Ekonomski fakultet, Rijeka
Dragi kolega! Ovo je toliko dobro da je prola pono, a ja uz Vau knjigu!! Upravo
je to ono to ja, kao ne toliki znalac u ovom podruju tvrdim, da ekonomije nema,
odnosno nema ekonomske teorije koja bi objasnila ovo sadanje ludilo globaliza-
cje, a Vi ste to visoko struno potkrijepili injenicama ve na prvim stranicama
knjige! Dakle, od Cicerona se nismo ni makli. Laku no!
Prof. dr. sc. Neda Vitezi, Ekonomski fakultet, Rijeka
estitke za odlinu knjigu.
Prof. dr. sc. Jasmina Arifovi, Simon Fraser University,
suradnica prof. dr. sc. T. Sargenta, nobelovca 2011. G.
Za knjigu SVE ESTITKE. Knjiga je istovremeno i udbenik i moderna
analitika studija. Vrlo upeatljiv utisak ostavljaju dijelovi koji se odnose na ana-
lizu i denisanje procesa globalizacije odnosno kibernetskog neokolonijalizma,
kao i analitiki prikaz ekonomije Hrvatske.
Prof. dr. Vojo Baji, Ekonomski institut Beograd

Kako rad autora polazi od Hegelove misli - istina je cjelina - njegov je pri-
stup sveobuhvatan to mu omoguuje da se dovede u poziciju arbitra pa sli-
jedi argumentirani i jasan zakljuak glede problema koje obrauje. Tako polazi
od vlastite denicije globalizacije pa kae: globalizacija je proces privatizacije
svjetskih ekonomskih resursa od strane velikog kapitala. Njegova se denicija,
8
kao to znamo, dramatino razlikuje od standardnih denicija veeg broja auto-
ra; ona jasno ukazuje da je globalizacija proces novog u krilu starog. Posebno
cijenim doprinos autora zbog mlaih generacija koje su opijene simbol eko-
nomijom i, izmeu ostalog, zbog toga smanjuju svoje intelektualne kapacitete.
Svi veliki ekonomisti su lozorali, bez obzira da li su bili - ili nisu - u funkciji
vladajue klase, i tako nas zaduili svojim briljantnim postignuima. Rad prof.
Stojanova jedan je od bisera na ekonomskoj ogrlici ekonomske misli koji e
nesumnjivo izazvati mnogobrojne rasprave glede ekonomske teorije i ekonom-
ske politike. To je ujedno i najvei kompliment svakom radu pa samim time i
njegovom autoru.
Dr. Sc. Guste Santini, urednik asopisa Ekonomija/Economics

9
Dragoljub Stojanov
DIJALEKTIKA GLOBALIZACIJE
Postoji velik broj denicija globalizacije. Sve one se manje ili vie svode na
integriranost zemlje u meunarodnu podjelu rada, te integriranost faktora proi-
zvodnje u internacionalnim razmjerima. Tako Bhagwaty (Bhagwaty, 2004.) denira
ekonomsku globalizaciju kao integraciju nacionalnih ekonomija u meunarodnu
ekonomiju kroz trgovinu, izravne inozemne investicije, kratkorono kretanje ka-
pitala, meunarodnu mobilnost radnika i humanitaraca uope, te meunarodne
tokove tehnologije. Anne Kruger denira globalizaciju kao fenomen zahvaljujui
kojemu su ekonomski subjekti u bilo kojemu dijelu svijeta mnogo vie pod utjeca-
jem dogaaja u svijetu nego ranije (Wolf, M., 2004.) Puno nam je blia Hedersonova
denicija globalizacije. David Henderson, bivi glavni ekonomist OECD-a, denira
globalizaciju kao slobodno kretanje roba, usluga, rada i kapitala, pri emu se kre-
ira jedinstveno trite inputa i outputa, te potpuni nacionalni tretman inozemnih
investitora, tako da, ekonomski uzeto, vie nema stranaca (Wolf, M. 2004.).
Mi drimo da su ovakve i sline denicije globalizacije tehnike i povrinske
denicije globalizacije. Mi smo najskloniji vlastitoj politekonomskoj deniciji
koja dri da je globalizacija proces privatizacije svjetskih ekonomskih resursa
od strane velikog kapitala, vrlo esto virtualnog i hibridnog, o emu svjedoi ek-
sponencijalna ekspanzija nancijskih derivata zadnjih dvadesetak godina ija je
vrijednost dosegla 457 trilijuna eura 2007. g. (Deutche Borse Group, 2008). A, ako
je privatizacija politiki proces s ekonomskim konzekvencama, vrlo esto praen
i proteiran politikom meunarodnih nancijskih institucija, dijalektiki dolazi-
mo do zakljuka da je globalizacija proces transformiranja teritorijalne (nacio-
nalne) drave u trinu, korporativnu globalnu dravu kao novu etapu u razvoju
kapitalizma, koju bismo nazvali megakapitalizam, a koja, dijalektiki promatra-
no, ini etapu razvoja kapitalizma koja prethodi postkapitalizmu i posttrinom
drutvu, onako kako su to vidjeli Marx (Kapital), Keynes (Ekonomske mogunosti
naih unuka) ili Hilferding (Financijski kapital).
Ekonomska znanost, koja je do doba globalizacije uglavnom odraavala naci-
onalne ekonomske interese, transformira se u ekonomsku znanost koja odraava
interese novih temeljnih subjekata globalizacije drutva kao to su transnacio-
nalne megakorporacije i transnacionalne megabanke. Kada i ako doe do mor-
bidne armacije prvoga naela globalizacije prota, tada e globalno drutvo
biti spremno za svoju preobrazbu u posttrino gospodarstvo i post-kapitalisti-
ko drutvo (Soro), a ekonomska znanost e izgubiti svoj smisao (Keynes).
10
About Microsoft:
Founded in 1978, Microsoft (NASDAQMSFT) is the worldwide leader in sof-
twar for personal computers and democratic government. The company offers a
wide range of product and services for public, business and personal use, each
design with mission of making it easier and more enjoyable for people to take
advantage of the full power of personal computing and free society every day.
About the United States:
Founded in 1789, the USA is the most successful nation in the history of the
world, and has been a beacon of democracy and opportunity for over 200 ye-
ars. Headquartred in Washington D. C. the USA is a wholy owned subsidiary of
Microsoft Corporation.
Anonymous spoof of Microsoft that appeared on the Internet
Was the Tower of Babel the original version of the Internet? But what did
God do with Tower of Babel?
(Friedman, T. (2000) The Lexus and the Olive Tree)

11
Dragoljub Stojanov
SADRAJ
Predgovor ................................................................................................................................................................................... 15
Uvod: Labirint ekonomske misli .................................................................................................................... 19
Prvi dio
Ekonomska teorija i ekonomska politika teritorijalnedrave ......................................... 27
I Neoklasiari .................................................................................................................................................................. 29
I. 1. Perfektna konkurencija ...................................................................................................................... 29
I. 2. Firma na tritu ......................................................................................................................................... 35
I. 3. Potranja za radnom snagom ...................................................................................................... 40
I. 4. Ponuda radne snage .............................................................................................................................. 44
I. 5. Sayov zakon trita ................................................................................................................................ 48
I. 6. tednja, investicije, kamata ........................................................................................................... 51
I. 7. Uloga novca .................................................................................................................................................... 56
I. 8. Otvorena ekonomija ............................................................................................................................. 60
I. 9. Rezime ................................................................................................................................................................ 63
II Keynes kejnzijanci ....................................................................................................................................... 64
II. 1. Teorija i praksa ......................................................................................................................................... 64
II. 2. Keynesov mehanizam ........................................................................................................................ 67
II. 3. Uloga potronje ....................................................................................................................................... 72
II. 4. Investicije ...................................................................................................................................................... 74
II. 5. Kamatna stopa .......................................................................................................................................... 77
II. 6. Krize .................................................................................................................................................................... 84
II. 7. Otvorena ekonomija ............................................................................................................................ 86
II. 8. Rezime .............................................................................................................................................................. 90
III Friedman monetaristi ........................................................................................................................... 93
III. 1. Kontroverze ............................................................................................................................................... 93
III. 2. Nominalna i realna kamata ....................................................................................................104
III. 3. Prirodna stopa nezaposlenosti i Philipsova krivulja .....................................105
12
III. 4. Dravna intervencija i stabilizacijska politika ....................................................108
III. 5. Otvorena ekonomija ......................................................................................................................110
III. 6. Rezime .........................................................................................................................................................114
IV Monetarizam II .................................................................................................................................................117
V Ekonomija ponude ..........................................................................................................................................120
VI Marx i ekonomska kriza .......................................................................................................................124
VI. 1. Hipoteze i pitanja .............................................................................................................................124
VI. 2. Mehanizam kapitalistikog naina privreivanja ............................................130
VII Pokuaj sinteze .............................................................................................................................................135
VIII Koliko je Keynes Marx? .....................................................................................................................140
Literatura I. dio ................................................................................................................................................................152
Drugi dio
Dijalektika globalizacije i kontroverze ekonomske teorije i politike
na putu k trinoj dravi .....................................................................................................................................155
I K trinoj dravi .................................................................................................................................................157
I. 1. Interakcija teorije, politike, interesa i realiteta ......................................................157
I. 2. Globalizacija i transnacionalne korporacije (TNC) ............................................161
I. 3. Globalizacija: dometi i rizici ......................................................................................................165
I. 4. Dobitnici i gubitnici globalizacije ........................................................................................165
I. 5. Globalizacija: mit ili opasnost .................................................................................................166
I. 6. Vaingtonski konsenzus .................................................................................................................168
I. 7. Kontroverze i propusti paketa tranzicije .......................................................................171
I. 8. Globalizacija, konvertibilnost kapitalnih transakcija i
Vaingtonski konsenzus .......................................................................................................................185
I. 9. Kibernetski neokolonijalizam ..................................................................................................196
II Suvremena kriza i ekonomska znanost ...............................................................................205
III Hrvatska ekonomska pozicija put u slampfaciju ..............................................230
IV Kontroverze o inaciji: je li inacija od 0% mogua i korisna? ...............236
IV 1. O novcu ........................................................................................................................................................238
IV. 2. Keynesova lekcija ..............................................................................................................................240
13
Dragoljub Stojanov
IV. 3. Friedmanova lekcija .......................................................................................................................242
IV. 4. Suvremeni ekonomisti o inaciji ......................................................................................244
V Kontroverza o otvorenosti ekonomije i izvozu ...........................................................251
V. 1. Teze za promiljanje .........................................................................................................................251
V. 2. Teorija komparativnih prednosti i gospodarski rast ........................................252
V. 3. Nove teorije rasta i meunarodne trgovine ..............................................................258
V. 4. Problem Hrvatske ...............................................................................................................................261
Trei dio
Ekonomska teorija na raskriju ........................................................................................................................267
III. 1. to nas ui Mikroekonomija? ...............................................................................................269
III. 2. to nas ue neoklasine dogme ili mainstream ekonomija? ..............271
III. 3. to se u svijetu zbiva: kriza ili prosperitet? ...........................................................276
III. 4. Stari ekonomisti o krizi: Keynesov rendgen i Marxova
magnetna rezonanca ....................................................................................................................................277
III. 5. Put u megakapitalizam? ............................................................................................................280
Epilog: Ekonomska znanost bez ekonomske teorije .....................................................................281
Literatura II. i III. dio .................................................................................................................................................288

15
Dragoljub Stojanov
PREDGOVOR
Ve etiri godine svijet je suoen s dubokom ekonomskom krizom za koju neki
dre da je vea i od krize 1929. godine. Za sada se ona ublaava dravnom inter-
vencijom i monetarnom politikom sistema Federalnih rezervi SAD-a te emisionom
politikom ECB-a. ini se kao da je denitivno rjeenje krize jo uvijek daleko na
horizontu. Radi se o strukturnoj, a ne samo o nancijskoj krizi. Kriza emanira, prije
svega, iz sfere mikroekonomije, a potom se transponira u podruje makroekono-
mije. Kako ivimo u globaliziranom svijetu po naelu spojenih posuda, kriza se
globalizira. Tako se nalazimo usred krize globalne ekonomije, ali ovaj put lieni
teorijske konstrukcije globalne ekonomije. Naime, nemamo ekonomsku teoriju
globalizacije ili ekonomiju globalizacije, ali zato imamo globalizaciju ekonomije.
Da paradoks bude vei, prema ekonomistima mainstream kole, nancijski
dio krize bio je nemogu polazei od hipoteze o ekasnim tritima.
Globalizacija ekonomije pokuava se pojasniti ekonomskim znanjima koja ema-
niraju od A. Smitha, a idu preko D. Ricarda do poznatih suvremenih ekonomista, te-
orija i kola. Problem je, ini nam se, u tome to je stara mikroekonomija uteme-
ljena na naelu padajuih prinosa i rastuih trokova. Realitet suvremene mikroe-
konomije, iji su nositelji transnacionalne korporacije, naelo je padajuih trokova
i rastuih prinosa. Makroekonomska ili globalno-ekonomska teorija koja uvaava
takvu promjenu eka svojega A. Smitha. Druga, rekli bismo, strukturna dimenzija
problema suvremene krize je transformacija kapitalizma od industrijskog u nan-
cijski. Umjesto Schumpeterove kreativne destrukcije i kreativnog poduzetnika
razvio se rent-seeking nancijski kapitalist koji je Eugen Famme hipotezu o e-
kasnim nancijskim tritima (ako je uope i bila realna) transformirao u hipotezu
nancijske nestabilnosti (Minsky) i to na planu globalne ekonomije.
Mi smo stoga prvi dio knjige posvetili ekonomskoj teoriji i ekonomskim kola-
ma koje svijet poznaje. Njihova aktualnost je jednako takva kakva je bila kada smo
publicirali knjigu Ekonomska kriza i ekonomska politika 1985. godine. Zato ona
ini prvi dio nae knjige, uz dodatak Koliko je Keynes Marx koji smo publicirali
1985. godine u asopisu Trite-Novac-Kapital uz sljedeu napomenu uredni-
tva: Redakcija je slobodna da itaocima posebno skrene panju na ovaj lanak
zbog moguih pouka kako za sadanju svjetsku tako i za jugoslavensku javnost.
ini se da je preporuka urednitva bila dalekovidna.
U drugom dijelu knjige bavimo se procesom globalizacije i njezinim politi-
ko-ekonomskim efektima. Polazimo od nae denicije globalizacije po kojoj je
ona proces privatizacije svjetskih ekonomskih resursa. U tome kontekstu postaju
Keynesovi akcenti o krizama, a posebno Marxovi ponovno aktualni. Kibernetski
neokolonijalizam naslov je koji smo publicirali daleke 1984. godine, a koji danas
dobiva na aktualnosti u svjetlu njegove transformacije u, rekli bismo, korporativ-
ni kibernetski neokolnijalizam. U tome svjetlu procjenjujemo hrvatsku ekonom-
16
sku poziciju. Knjigu zavravamo promiljanjem na temu krize ekonomske teorije,
odnosno decita ekonomske teorije usred novog vala centralizacije kapitala i re-
distribucije globalne ekonomske moi. Ovaj dio monograje publicirali smo 2012.
g. u asopisu GSTF Journal of Businesss Review, Singapur. Mislimo da je cjeloku-
pna ekonomska teorija u najmanju ruku nedovoljno adekvatna u praenju procesa
globalizacije budui da je svaka kola nacionalno centrirana, tj. bavi se pitanjem
teritorijalne (nacionalne) drave. K tome ona polazi od spektra upitnih ili bolje
reeno, iz dananjeg kuta promatrano, virtualnih postavki savrene konkurencije.
Za razliku od teritorijalne, mi smo u procesu nastajanja trine drave koja trai
ne samo svoju ekonomsku teoriju nego trai svoju koordinaciju, odnosno vladu. U
tome kontekstu pokuali smo ovom monograjom dati skroman poticaj istraiva-
njima k novoj ekonomskoj teoriji.
U radu na knjizi-studiji imao sam zavidnu potporu velikog broja kolegica i kole-
ga. U tome kontekstu izuzetno se zahvaljujem na potpori i komplimentima profe-
soru Christosu Pitelisu, Queens College, Cambridge University koji je na jezgrovit i
snaan nain podcrtao glavnu tezu ove monograje rijeima: In his wide ranging
new book, Professor Stojanov, questions the adequacy of Neoclassical Economic
Theory in the presence of the rising power of transnational corporations and the
current nancial crisis. He questions the adequacy of nation-states to regulate
the global economy and calls for a new economic theory that draws among others
on the works of Marx, Hilferding and Keynes. The book deals with todays most
challenging issues and makes very interesting reading. Jednako tako hvala mojoj
nekadanjoj asistentici dr. Jasmini Arifovi, profesoru Simon Fraser University i
suradniku Tomasa Sargent-a Nobelovca 2011. g. za itanje knjige i komplimente
koje u cijelosti nisam naveo u pohvalama knjizi budui da su mi se inili pre-
komjernim.
Moja iskrena zahvalnost uz duboko potovanje za pedantno itanje rukopisa,
davanje vrijednih komentara i sugestija ali i komplimenata ide prof. dr. Stjepanu
Zduniu, velikanu jugoslavenskih i hrvatskih ekonomista od kojega se uvijek ima
mnogo nauiti. Imao sam ast i zadovoljstvo na teme knjige komunicirati s ugled-
nim kolegama: prof. dr. Ivanom Lovrinovi, prof. dr. Tihomirom Domazetom, prof.
dr. Dubravkom Radoevi te prof. dr. urom Mediem. Puno vremena uz izvanred-
nu konverzaciju proveo sam sa starim drugom dr. Gustom Santinijem, kojemu
od srca zahavaljujem za poticaje promiljanja o ovoj temi. Moj stari friend prof.
dr. Vinko Kandija dijelom je kriv za ovu knjigu budui da mi je omoguio biti na
Ekonomskom fakultetu u Rijeci, koji je jedna intelektualna, motivirajua ali i vrlo
kooperativna sredina. Takvu atmosferu i kolegijalnost potie i Dekan dr. Heri Bezi
kome se za poticanje na znanstveni rad zahvaljujem. S osobitom panjom zahvalju-
jem na strpljenju pri itanju dijelova knjige i za intelektualni doprinos divnim ko-
legicama: prof. dr. Nedi Vitezi., prof. dr. Neli Vlahini-Dizdarevi, prof. dr. Heleni
Blai, doc. dr. Natai Rupi te sjajnim kolegama: prof. dr. Zdravku Zekiu (poseb-
no za sjajan komentar na temu virtualnog kapitala derivativa), prof. dr Mariju
Peariu, prof. dr. Sai ikoviu i svakako jedinstvenom prof. dr. Vinku Kandiji.
17
Dragoljub Stojanov
Moje osobito hvala za konstruktivan i poticajan komentar ide prof. dr. Veselinu
Drakoviu, Univerzitet Crna Gora, Fakultet za pomorstvo Kotor. Zahvalnost du-
gujem mladom kolegi asistentu Pavlu Jakovcu na suradnji kod pisanja poglavlja
Ekonomska teorija na raskriju, kao i na sjajnoj administrativnoj podrci.
Mlade kolege asistenti Dario Maradin, Tomislav Galovi, Luka Samardija i
Pavle Jakovac svojim pedantnim i predanim radom meni su ostavili vie vremena
za promiljanja o ekonomskim temama, te im zahvaljujem na suradnji i koopera-
tivnosti.
Najveu zahvalnost dugujem supruzi Dragani eni koja mnogo vidi, a malo
govori, za beskrajnu potporu i sjajne racionalne komentare o mojim promiljanji-
ma. Bez nje ova knjiga, to je sigurno, nikada ne bi bila napisana.
I, naravno, svi propusti u monograji idu na teret autora ukljuujui i one koji
se odnose na prijevod citata sa stranih jezika. Za njih se ispriavam strpljivom i-
tatelju.
Rijeka, kolovoz 2012.
19
Dragoljub Stojanov
UVOD
U labirintu ekonomske misli suvremenih
ekonomista

Nita nije nemogue u jednoj tako neegzaktnoj znanosti kao to je
ekonomija
P. Samuelson

Imaginacija je vanija od znanja
Albert Einstein
I

Paul Krugman u radu Zato ve nismo svi kejnzijanci, publiciranom u aso-
pisu Fortune u kolovozu 1998. godine razmatra ulogu Keynesa i Marxa u povije-
sti ekonomske misli. On napominje da je Keynes dao velik doprinos u eksplanaciji
uzroka ekonomskih kriza i recesija. On naglaava da Keynesova Opa teorija
predstavlja za ekonomsku znanost isto to Darwinov Origin of Species znai
za bioloke znanosti. Za njega je Marxov rad samo nelogina i stupidna doktrina.
Keynes osobno na jednom od sastanaka Kluba politikih ekonomista u
Cambridgeu kae da je itao Marxa jednako tako kao da je itao detektivsku pri-
u. Mada ga je Bernard Shaw poticao da promisli Marxa, Keynes dri da Kapital
nije nita drugo do knjiga o zastarjelim akademskim kontroverzama (Snowdovn,
1994.).
Vlastitim istraivanjima Keynesa (Opa teorija) i Marxa (Kapital) jo
1985. godine doli smo do spoznaje da je Keynes = Marx (Stojanov, 1985.), osim
ideolokih razlika.
R. Lucas, nobelovac, 1980. godine pisao je da je Keynesova ekonomija toli-
ko smijena da na istraivakim seminarima nitko ne uzima Keynesovu teori-
ju ozbiljnom. Dapae, ako netko i bi, drugi sudionici bi zvidali i namigivali je-
dan drugomu, drei da je takav stav u najmanju ruku poniavajua komedija
(Krugman, 2009.).
Lucas istie 2003. godine da je sredinji problem prevencije depresije rijeen.
Tijekom 2004. godine isti stav ima i B. Bernanke, dok O. Blanchard, glavni ekono-
mist IMF-a 2009. godine naglaava da je stanje makroekonomije dobro.
20
Ni Friedman nije poteen slinih ocjena. Brad de Long (sveuilite Berkley)
lamentira nad ikakom kolom i Friedmanom te njihovim intelektualnim ko-
lapsom. kole danas u cijelosti odbacuju Friedmana i njegove ideje (Krugman,
2009.).
U listopadu 2008. godine Greenspan (ef Federalnih rezervi SAD-a) priznaje
da je u stanju oka i nevjerice budui da je s krizom koja je poela 2007. godine
cijela intelektualna zgrada ekonomije kolabirala.
Tijekom 1980-ih E. Prescott pie da je nezaposlenost pitanje voljne odluke
radnika da ne rade. Prema neoklasici i ikakoj koli, Velika kriza 1929. godine
mogla bi se objasniti izborom radnika da se odmaraju. Prescott je 2004. godine
dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju!
Ovo nas vraa H. L. Menchenu s komentarom da uvijek postoje lagana rjee-
nja za svaki problem ovjeanstva prikladna, vjerojatna ali pogrena (Krugman,
2009.). Keynes bi na to reagirao:
Pretpostavljati da je eksibilna politika plaa ispravan i odgovarajui element
sustava koji je po svojoj naravi, laissez-faire, daleko je od istine. Jedino u visoko
autoritativnim drutvima, u kojima se iznenadne, znatne i sveukupne promjene
mogu ozakoniti mogue je uspjeno provesti eksibilnu politiku plaa. Mogue je
zamisliti da se tako neto dogodi u Italiji, Njemakoj ili Rusiji, ali ne i u Francuskoj,
Sjedinjenim Amerikim Dravama ili Ujedinjenom Kraljevstvu (Keynes, 1964.).
to tek rei o oprenim miljenjima uglednih ekonomista na temu uloge slo-
bodne meunarodne trgovine u procesu privrednog razvoja kako razvijenih tako
i manje razvijenih zemalja kada se, naprimjer, Krugman ne slae sam sa sobom.
U pokuaju da ipak objasni razlog(e) nejednake raspodjele blagostanja (u uvjeti-
ma slobodne i otvorene vanjske trgovine) Krugman navodi dva problema koji su
godinama obmanjivali ekonomiste: Kao prvo, ljudi su oekivali da e pozitivni
efekti liberalizacije na rast biti izdani... Kao drugo, postojalo je ope stajalite
da e politika slobodne trgovine vie teiti ujednaivanju razvoja meu zemlja-
ma nego produbljivanju nejednakosti. Ovakvo gledite proizlazi iz teoretskih
razmatranja. Naime, jednostavan Heckser-Ohlin (H-O) trgovinski model sugerira
da bi otvaranje trgovini ekonomija bogatih radom trebalo poveati nadnice, a u
isto vrijeme relativno sniziti troak rada i kapitala. Osobno sam kriv zbog uvjere-
nja da su niske razine nejednakosti u Junoj Koreji i Tajvanu, barem djelomino,
rezultat politika izvozne orijentacije i slobodne trgovine. Nadalje, u toj vjeri (da
e otvorenost ekonomije imati ekvalizatorsko djelovanje) nisam bio jedini. Ali
ni to nije sve. U tom istom radu Krugman nastavlja s razmiljanjem: U ranijim
osvrtima na Vaingtonski konsenzus tvrdio sam da su ljudi, pogotovo ja osobno,
oekivali da e trgovinska liberalizacija biti svojevrsni ekvalizator u zemljama u
razvoju. Prvenstveno jer e zemlje bogate radom izvoziti radno intenzivna dobra,
a uvoziti kapitalno intenzivna dobra, to e s jedne strane poveati nadnice, a s
druge strane smanjiti povrate na ostale faktore. Jasno, spomenuto se u Latinskoj
Americi nije ostvarilo. Zato? (Stiglitz-Serra, 2008.)
21
Dragoljub Stojanov
Ili, ugledni J. Bhagwaty, sa Sveuilita Columbia, u knjizi In Defence of
Globalization 2004. g. na temu slobodne trgovine i njezinih blagotvornih efe-
kata na blagostanje i razvoj koje zagovara, pie: Samo e ignoranti sugerirati
siromanim zemljama razgovor o nefer trgovini, jer je to jedna kodirana fraza
koju koriste protekcionisti u razvijenim zemljama da reduciraju uvoz iz siroma-
nih zemalja, budui da se izvozna konkurentnost siromanih zemalja odraava
mjerama nefer konkurencije i nefer trgovine. Ignoranti, nobelovac Stiglitz i A.
Charlton u 2005. g. publiciraju knjigu pod naslovom Fair Trade For All-How
Trade Can Promote Development.
to tek misliti o kratkom lanku P. Krugmana u International Herald Tribune,
krajem srpnja 2012. godine u kojem on opominje New York Times da ne publici-
ra smijene priloge poput onoga profesora ikakog sveuilita C. Mulligana na
temu potpune neuinkovitosti monetarne politike na ekonomski ivot, a uteme-
ljenog na istraivanjima nobelovca E. Fame (ikako sveuilite).
Zar nismo suoeni s opom kakofonijom vrhunskih ekonomista? Kome, kada i
zato vjerovati u prosuivanju dometa ekonomske teorije i ekonomske misli? Da
ste premijer neke drave, koga biste angairali za savjetnika?
II
Kako su ovakvi stavovi i promaaji velikih ekonomista mogui ako je ekono-
mija egzaktna znanost u kojoj se sve moe s izvjesnou predvidjeti temeljem
dobrih informacija racionalnog ponaanja homo economicusa, eksibilnou
svemogueg i sveregulirajueg trita, a k tomu se moe intelektualno vericirati
sjajnim matematikim modelima poput onih koji se koriste u zici ili raketnoj
znanosti?
Kako je Fukuyama mogao zakljuiti temeljem teze o eksibilnosti trita i teze
o ekasnim nancijskim tritima da je civilizacija na kraju svoje evolucije bu-
dui da je dosegla optimalni model i put kretanja u postojeem demokratsko-tri-
nom tipu drutva? On kao da nije htio znati da je strukturna dimenzija problema
suvremene krize transformacija kapitalizma od industrijskog u nancijski i dalje.
Umjesto Schumpeterove kreativne destrukcije i kreativnog poduzetnika
razvio se rent-seeking nancijski kapitalist koji je hipotezu o ekasnim -
nancijskim tritima Eugena Famme (ako je uope i bila realna) transformirao
u hipotezu Minskog o nancijskoj nestabilnosti, i to na planu globalne ekonomi-
je. Tobin (nobelovac) nancijsku je nestabilnost kapitalizma nazvao njegovom
Ahilovom petom.
Quo vadis ekonomska znanosti od svjetske ekonomske krize 2007. godine
do danas, krize koja je bila, prema mnogima od vodeih ekonomista svijeta, ne-
mogua pojava? (Nova ekonomija; Summers, Lucas...)
22
Kao da nismo nauili lekcije ekonomske povijesti jo od Tulip, Missisipi
ili nekih drugih balona, pamunih i drugih kriza koje se ponavljaju logikom
Kondratjejeva, Marxa pa i Schumpetera jo od prvih dana trine kapitalistike
ekonomije?
Izgleda kao da nismo. Staromodnom ekonomistu to bi bilo pomalo udno,
ali mladim i posebice nobelovcima poput Lucasa, Romera ili Prescotta to je bilo
smijeno. Prema njima, privredni ciklus je povezan s tzv. realnim ekonomskim
kretanjima tehnolokim promjenama. I to je to. Kredit, novac ili suvremenim
jezikom reeno tzv. leverage nisu ni od kakvog znaenja u razvoju privrednog
ciklusa ili krize.
Stoga staromodnog ekonomista ne e iznenaditi, a mladoga hoe iteka-
ko, istraivanje trojice ekonomista publicirano u NBER working papers broj
17621, u studenome, 2011. godine pod naslovom WHEN CREDIT BITES BACK:
LEVERAGE, BUSINESS CYCLES, AND CRISES (Kada kredit uzvraa: privredni
ciklusi i krize) u kojemu oni, kako navode, po prvi put u ekonomskoj povijesti
temeljem istraivanja konstatiraju da faza buma ide ruku pod ruku s kreditnom
ekspanzijom, koja vodi k recesiji, eventualno depresiji, kada dolazi do kontrak-
cije kredita i deacijskih tendencija (scar Jord, Moritz HP. Schularick, Alan M.
Taylor, 2011.). Ovi ugledni ekonomisti kao da nikada nisu itali Keynesa, da ne
spominjemo Marxa ili Kondratjejeva, Fishera pa ak i Minskog.
Zar je onda udno da je njemaka kancelarka Angela Merkel 2008. godine na
stranakoj konvenciji CDU-a, razmatrajui uzroke svjetske ekonomske krize, re-
kla: Korijen - uzrok krize je vrlo jednostavan. ovjek jednostavno o tome tre-
ba upitati kuanicu, ovdje u Stuttgartu, u Baden-Wurttembergu. Ona bi kratko,
jednostavno i posve ispravno rekla dio ivotne mudrosti: da ne moemo ivjeti
iznad naih mogunosti. To je sr krize. Pa zato je onda svijetu teko odgovoriti
na ova pitanja? Zato to smo se previe esto oslanjali na eksperte koji to stvarno
nisu bili. Moda nismo znali da nisu bili strunjaci, ali znamo danas. Kad smo
sada poeli zajedno razmiljati o tome kako valja odgovoriti na nova globalna
pitanja, mislim da treba manje vjerovati takozvanim ekspertima. Umjesto toga
treba slijediti naelo zdravoga razuma.
Spomenimo u ovome kontekstu i Krugmanov komentar (IHT, 3. svibnja 2012.)
koncepcije efa ECB-a Jean-Claudeta Tricheta iz 2010. godine. Naime, Trichet je
tvrdio da stezanje remena ne izaziva stagnaciju u ekonomiji. Dapae, ono je pre-
duvjet za stvaranje klime povjerenja kuanstava, rmi i investitora, a ono je opet
klju zapoljavanja i rasta. U travnju 2012., nakon stezanja remena, u eurozoni se
biljei znatan pad PMIs (manufactuirng purchasing managers indices). Sada pad
PMIs ne pogaa samo periferiju Europe nego i samu Njemaku.
Slino gospoi Merkel promiljao je Ciceron 55 godina prije Krista: Javne -
nancije moraju biti zdrave, budet mora biti ujednaen, javni dug mora biti sma-
njen, moramo se boriti protiv arogancije dravne administracije i istu kontroli-
23
Dragoljub Stojanov
rati, pomo drugim zemljama mora biti smanjena kako Rim ne bi bankrotirao,
narod mora nauiti raditi umjesto da ivi od javne pomoi.
Ciceron je bio u pravu u svoje vrijeme kada je novac imao samo funkciju pro-
metnog sredstva (R-N-R), odnosno kada jo nije postao kapital (N-R-N)!!!
to nam drugo, do isto to i Ciceron, sugeriraju ili, bolje reeno, nalau suvre-
meni ekonomisti meunarodnih nancijskih institucija ili rejting agencija? to
drugo, do isto to i Ciceron, Vlada Hrvatske ima kao temelj svojih ekonomskih
reformi uz, naravno, eksibilnost trita rada?
Kako je to mogue? Zar se nita nije bitno izmijenilo od Cicerona do 2012.
godine? Kao da smo svi zatoenici neoklasinih ekonomista.
III
Meutim, izmijenilo se previe toga. Temeljni ekonomski subjekti naega
doba su transnacionalne korporacije. Temeljno mikroekonomsko naelo njiho-
vog ponaanja je naelo rastuih prinosa i padajuih trokova! Je li bilo koja od
postavki virtualne neoklasike valjana u globalnom svijetu? Ako nije, onda neo-
klasika u vrijeme globalne ekonomije zavrjeuje odlazak u ropotarnicu povijesti.
Globalna ekonomija nema svoju teorijsku konstrukciju. Uhvaeni smo u zamku
ekonomskog realiteta globalizacije i aplikacije virtualne ekonomije i/ili even-
tualno njezinih izdanaka (kola) relevantnih za teritorijalnu dravu. Virtualna
neoklasika, navodno, vodi k ekonomskoj konvergenciji kako u teritorijalnoj tako
i u globalnoj ekonomiji. U realitetu, ona je vodila k ekonomskim nejednakosti-
ma i divergenciji u teritorijalnoj dravi. U globalnoj ekonomiji i trinoj dravi
ona mora voditi divergenciji jo vie. Zar kriza Europske unije to zorno ne svje-
doi unato svim intervencijama Bruxellesa i djelomice svake drave lanice?
Europska unija postala je funkcionalna integracija velikih kapitala vie nego to
je zajednica drava. Naela teritorijalne drave i trine drave su se izmijeala i
stoga ne udi da je budunost EU-a neizvjesna.
IV
Imamo li ekonomsku teoriju globalizacije ekonomsku teoriju za
nae vrijeme?
integriranost zemlje u meunarodnu podjelu rada, te integriranost faktora proi-
zvodnje u internacionalnim razmjerima. Tako Bhagwaty (Bhagwaty, 2004.) denira
ekonomsku globalizaciju kao integraciju nacionalnih ekonomija u meunarodnu
24
ekonomiju kroz trgovinu, izravne inozemne investicije, kratkorono kretanje ka-
pitala, meunarodnu mobilnost radnika i humanitaraca uope, te meunarodne
tokove tehnologije Anne Kruger denira globalizaciju kao fenomen zahvaljujui
kojem su ekonomski subjekti u bilo kojem dijelu svijeta mnogo vie pod utjecajem
dogaaja u svijetu nego ranije (Wolf, M., 2004.) Puno nam je blia Hedersonova
denicija globalizacije. David Henderson, bivi glavni ekonomist OECD-a, denira
globalizaciju kao slobodno kretanje roba, usluga, rada i kapitala, pri emu se kre-
ira jedinstveno trite inputa i outputa, te potpuni nacionalni tretman inozemnih
investitora, tako da ekonomski uzeto, vie nema stranaca(Wolf, M. 2004.)
Mi drimo da su, ovakve i sline denicije globalizacije tehnike i povrin-
ske denicije globalizacije, koje ne odraavaju dinamiku razvoja kapitala. Mi smo
najskloniji vlastitoj politekonomskoj deniciji koja dri da je globalizacija proces
privatizacije svjetskih ekonomskih resursa od strane velikog kapitala, vrlo esto
virtualnog i hibridnog, o emu svjedoi eksponencijalna ekspanzija nancijskih
derivata zadnjih dvadesetak godina ija je vrijednost dosegla je 457 trilijuna eura
2007. g. (Deutche Borse Group, 2008). A, ako je privatizacija politiki proces s eko-
nomskim konzekvencama, vrlo esto praen i proteiran politikom meunarod-
nih nancijskih institucija, dijalektiki dolazimo do zakljuka da je globalizacija
proces transformiranja teritorijalne (nacionalne) drave u trinu, korporativnu
globalnu dravu kao novu etapu u razvoju kapitalizma, koju bi smo nazvali mega
kapitalizam, a koja dijalektiki promatrano ini etapu razvoja kapitalizma koja
prethodi postkapitalizmu i posttrinom drutvu, onako kako su to vidjeli Marx
(Kapital), Keynes (Ekonomske perspektive naih unuka) ili Hilferding (Financijski
kapital). Praktino promatrano suvremena globalizacija u uvjetima globalne eko-
nomske krize predstavlja proces centralizacije kapitala u globalnim razmjerima,
koji se ovoga puta, dogaa u uvjetima imperfektne globalne trine strukture.
Ekonomska znanost, koja je do doba globalizacije uglavnom odraavala na-
cionalne ekonomske interese, transformirati e se u ekonomsku znanost koja
odraava interese novih temeljnih subjekata globalizacije drutva kao to su
transnacionalne mega korporacije i transnacionalne mega banke. Kada i ako
doe do morbidne armacije prvog principa globalizacije prota na globalnom
planu, tada e globalno drutvo biti spremno za svoju preobrazbu u post-trino
gospodarstvo i post-kapitalistiko drutvo(Soro), a ekonomska znanost e izgu-
biti svoj smisao (Keynes).
Konzekventno tome, u uvjetima globalizacije manje i srednje razvijene drave
teko mogu imati vlastitu strategiju ekonomskog razvoja. Njihove strategijske
odluke ne mogu biti izolirane, neovisne i nacionalne. Njihova je dimenzija kom-
parativnih prednosti izmijenjena. One postaju ne samo price takers nego su i
rule takers. Ako je takva drava i zaduena, ona mora formirati strategiju ra-
zvoja drei se maksimalno pravila igre koja diktira veliki kapital.
Posve sigurno u tranzicijskom razdoblju do pune globalizacije razvijene su
zemlje i njihove transnacionalne korporacije (TNC) ne samo price makers-i
25
Dragoljub Stojanov
nego su i rule makers-i. Oni su nositelji kibernetskog neokolonijalizma - kao
sublimacije interesa razvijenih zemalja i njihovih krupnih kapitala - korporacija
na planu globalne ekonomije.
Globalizacija provocira itav niz pitanja koja se odnose na proces ekonom-
skog razvoja i njegove efekte, kako na zemlju domaina, tako i na zemlju izvozni-
ka kapitala. Primjerice, amerika TNC proizvodi produkt u Kini izvozom kapitala
iz SAD-a, a potom uvozi robu iz Kine u SAD. Iz kuta standardne platno - bilan-
ne statistike posao je ist i jasan. Meutim, politiko-ekonomski i iz kuta pita-
nja vlasnitva (kapitala posebno) ini se puno maglovitije kako tretirati takvu
transakciju. Uvoze li SAD svoju robu proizvedenu svojim kapitalom i znanjem ili
uvoze kinesku robu? FDI i TNC u globalnoj ekonomiji provociraju konfuziju na
relaciji teritorijalna drava trina drava. Ilustracije radi navodimo podatke
o uvozu robe amerikih korporacija koje posluju u inozemstvu. U periodu od
1969. godine do 1983. godine uvoz amerikih korporacija uveao se od 1,8 mlrd.
dolara na 22 mlrd. dolara. K tomu se jo uvijek dralo da amerike korporacije
gube kompetitivnost (Reich, R. 20007)
Ovo platno - bilanno pitanje je, na prvi pogled, moda samo poetak otvara-
nja Pandorine kutije koju e morati otvoriti i studirati novi ekonomisti. Jednom
otvorena Pandorina kutija globalizacije imat e dalekosean utjecaj na odnose
izmeu teritorijalne i trine drave kao i na odnose virtualne neoklasike i realne
korporatizacije svijeta. ini nam se da ne emo pogrijeiti postavljajui hipotezu
da je ekonomska znanost ostala bez odgovarajue ekonomske teorije.
Danas, moda vie nego u njegovo vrijeme, opominju rijei F. D. Roosevelta
Change is the order of the day... Economic problems, long in the making, have
brought crisis of many kinds for which the masters of old practice and theory were
unprepared... Social justice, no longer a distant ideal, has become a denite goal
Friedman, B. (2005), The Moral Consequnces of Economic Growth

PRVI DIO
EKONOMSKA TEORIJA I
EKONOMSKA POLITIKA
TERITORIJALNE DRAVE
29
Dragoljub Stojanov
I. NEOKLASIARI

Imaginacija je vanija od znanja
Albert Einstein
I. 1. PERFEKTNA KONKURENCIJA
Rearmacija neoklasine ekonomske misli u stavovima neoneoklasiara i u
obliku koncepta tekue ekonomske politike pojedinih razvijenih zapadnih ze-
malja (SAD i V. Britanija, naprimjer) te stabilizacijska, antiinacijska politika
Meunarodnog monetarnog fonda, dovoljni su razlozi da se ekonomisti jo jed-
nom vrate neoklasinoj ekonomskoj misli. Bez obzira na to to je svijet u kojem
su neoklasiari, posebno marginalisti ivjeli i mislili bio podosta drukiji u odno-
su na nae vrijeme, a posebno od vremena intervencionizma uvedenog pojavom
Keynesa na meunarodnoj ekonomskoj sceni, ini se da ipak u mislima neokla-
siara moemo nai i dosta korisnih pouka za razmiljanje o ekonomiji, tritu,
ekonomskoj politici i ekonomskim krizama.
Recimo odmah da pod neoklasiarima razumijevamo sintezu ekonomske
misli koja je dominirala pogledima ekonomista do pojave Keynesa i Roosevelta.
Predstavnici klasine ekonomske misli u odnosu na neoklasiare bili bi Marx,
Ricardo i Smith. Dakle, ekonomska misao neoklasiara formirana je i odnosi se
na razdoblje funkcioniranja kapitalizma iste, perfektne konkurencije.
Neoklasini ekonomisti doli su do spoznaje o odreenim naelima djelo-
vanja ekonomije, odnosno do spoznaja o tritu i ekonomskim zakonitostima.
Prema njima, nevidljiva ruka, automatizmom djelovanja trita, automatski us-
postavlja uvjete ravnotee i na tritu i u cjelini nacionalne privrede. Na tritu
iste konkurencije poloaj rme funkcija je njezinih prihoda i rashoda. Treba se
odmah podsjetiti jednoga od osnovnih naela neoklasiara, a to je naelo pa-
dajuih prihoda i rastuih trokova. Polazei od naela padajuih prinosa, rma
nastoji maksimizirati prot. S tim ciljem ona odluuje o izboru faktora proizvod-
nje, dakle rma formira odreenu proizvodnu funkciju. Poloaj rme nije isti na
kratak i na dugi rok. Maksimizacija prota na kratak rok dovodi rmu i industriju
u cjelini u poloaj da se na dugi rok suoe s problemom proizvodnje bez prota.
Takva mogua situacija djeluje na rmu barem u dva pravca: da pokua smanjiti
trokove proizvodnje, na jednoj strani, ili da preseli svoj kapital u drugu industri-
ju, na drugoj strani.
Razmiljanju i ponaanju rme velikim dijelom korespondira razmiljanje i
ponaanje kuanstava. Cilj kuanstva je maksimizacija korisnosti. U funkciji toga
cilja kuanstvo formira ponudu i potranju radne snage.
30
Svakako, potranja za radnom snagom tu je funkcija prota, odnosno poloa-
ja rme na tritu.
Neoklasini ekonomisti prihvaaju pretpostavku o potpunoj konkurenciji kao
jednu od osnovnih pretpostavki cjelokupne analize. Vrijeme u kojem su ivjeli
davalo im je za to pravo. Trite funkcionira u uvjetima potpune konkurencije
onda kada su, prema Baumolu, zadovoljeni sljedei uvjeti:
- Na tritu je velik broj proizvoaa. Velik broj proizvoaa omoguuje hete-
rogenu ponudu i potranju na tritu. Pojedina rma ne moe utjecati na visinu
cijene niti kao kupac niti kao prodava. Firma je tzv. price taker.
- Homogenost proizvoda. Velik broj ponuaa na tritu nudi homogene pro-
izvode. Kupcu je svejedno od koga kupuje robu.
- Na tritu postoji sloboda ulaska i izlaska. Firme ulaze na trite ili sele s
trita rukovoene, prije svega, kriterijem prota, i to oekivanog prota.
- Postoji perfektna informiranost. Ona podrazumijeva transparentnost trita
i znai potpunu informiranost rme o stanju i perspektivama trita, posebno
kada je rije o cijenama, ponudi i potranji.
- Sliku iste konkurencije moemo dopuniti kada u razmatranje ukljuimo
meunarodno trite i pravila robne arbitrae i djelovanje zakona jedne cijene.
Robna arbitraa i zakon jedne cijene omoguuju da se izjednaavaju cijene robe,
odnosno tenju k izjednaavanju u meunarodnim razmjerima.
Za nau daljnju analizu relevantno je nainiti razliku izmeu poloaja rme
i poloaja industrije na tritu u uvjetima perfektne konkurencije. Pri tome pod
industrijom razumijevamo skup svih rmi koje proizvode i nude set istih ili vrlo
slinih proizvoda na odreenim tritima (Baumol-Blinder, 1979.). Dok je rma
na tritu price taker i ne moe djelovati na visinu cijene, industrija upravo
utjee na formiranje cijene. Utjecaj se formira spontano tijekom vremena po
samoj prirodi seljenja kapitala na osnovi naela slobodnog ulaska na trite i
slobodnog izlaska s trita. Zbog toga krivulja potranje rme nema uobiajeni
nagib koji se formira po logici: to nia cijena, to via potranja. Krivulja potra-
nje rme koja je price taker uvijek je horizontalna (slika 1). Krivulja potranje
industrije ima negativan nagib (slika 2). Porast proizvodnje, odnosno porast po-
nude industrije, utjee na formiranje cijene. to je ponuda via, cijena na razini
industrije bit e nia.
Polazei od maksimizacije prota kao krajnjeg cilja i respektirajui horizon-
talnu krivulju potranje, rma tei pronalaenju optimuma svojega poslovanja,
odnosno svoje pozicije kratkorone ravnotee. Polazne toke u analizi kratkoro-
ne ravnotee rme predstavljaju: prosjeni trokovi, marginalni trokovi i margi-
nalni prihod. Firma e na vlastitoj krivulji proizvodnih mogunosti izabrati onu
kombinaciju faktora proizvodnje, cijene i outputa koja e korespondirati zakonu
da se prot maksimizira onda kada su marginalni trokovi jednaki marginalnom
prihodu.
31
Dragoljub Stojanov
Treba napomenuti da je u uvjetima potpune konkurencije prosjeni i margi-
nalni prihod rme horizontalna linija i on mora korespondirati krivulji potra-
nje. Logika ovakvog zakljuivanja je jasna i jednostavna sama po sebi. Budui
da je rma price taker, onda je njezina krivulja potranje horizontalna. Firma
ne utjee na potranju. Ona prodaje svoj proizvod po datoj cijeni. Ovo u njezinoj
kalkulaciji znai da je marginalni prihod uvijek jednak prosjenom prihodu.
Rekli smo da rma maksimizira svoj prot onda kada su jednaki marginalni
prihod i marginalni trokovi. Ovaj postulat marginalistike analize veoma je zna-
ajan. On cjelini naega pristupa daje obiljeje dinamike i pomae nam da lake
uoimo na emu se zasnivaju brojne poslovne odluke. Ovo naelo je, naprimjer,
od odluujueg znaenja za formiranje trita radne snage. Rukovodei se ciljem
maksimizacije prota te naelom izjednaavanja marginalnog prihoda i margi-
nalnih trokova, poduzetnik formira potranju za radnom snagom do one razine
prihoda i trokova na kojoj se marginalni prihod od rada izjednaava s marginal-
nim trokovima radne snage. Poduzetnik investira sve dotle dok se ne izjednae
marginalni prihod i marginalni trokovi, to u funkciji sadanje vrijednosti, od-
nosno interne stope rentabiliteta, ima posebno veliko znaenje. Djelujui na od-
luke o investiranju, makroekonomska politika mora uvaavati kriterije unosnog
investiranja i stvarati protonosnu investicijsku klimu. Ona to moe djelovanjem
na prihode i djelovanjem na trokove. Pokazat e se dalje u naem radu, kako kod
kejnzijanaca tako i kod monetarista, da su ove napomene vrlo znaajne.
32
Za sada, vratimo se naoj rmi koja e maksimizirati prot onda kada su mar-
ginalni trokovi jednaki marginalnom prihodu. Na slici 3 to je proizvodnja od
50.000 buela (toka B). Napomenimo i to da je ovaj prot privremenog karak-
tera. Oportunitetni trokovi kapitala te sloboda seljenja kapitala, koja je moti-
virana ostvarivanjem prota, uinit e da dugorona ravnotea rme ne bude
jednaka kratkoronoj ravnotei.
Ne emo rei nita novo kada kaemo da e visok prot u jednoj industriji pri-
vui novi kapital u tu industriju. Po logici stvari, uveana ponuda u toj industriji
dovodit e do formiranja cijena na nioj razini. Zakon ponude i potranje dje-
luje besprijekorno budui da govorimo o perfektnoj konkurenciji. Zahvaljujui
tomu, krivulja potranje koja je na razini rme bila horizontalna postupno do-
biva negativan nagib. Porastom ponude cijene opadaju. Istodobno, porast proi-
zvodnje provocira porast cijena inputa. Dakle, trokovi proizvodnje se poveava-
ju. Marginalni trokovi se sve vie primiu marginalnom prihodu, dok se prot
postupno smanjuje.
Prema Baumolu, na slici 4b krivulja potranje pomie se nanie, a krivulja
prosjenih trokova AC navie u odnosu na poziciju na slici 4a. Prot je sve ma-
nji, ali jo postoji. Proizvodnja izmeu toaka W i V, naprimjer 40.000 buela uz
date cijene, bit e jo iznad prosjenih trokova AC. Toliko dugo dok je marginal-
ni prihod vei od marginalnog troka, odnosno dok je prihod vei od prosjenih
trokova, nove rme e ulaziti u takve industrije. Konkurencija u okviru indu-
33
Dragoljub Stojanov
strije se intenzivira, a s njom jaaju proizvodnja i ponuda. Slika 4c predstavlja
poziciju potranje i ponude, odnosno trokova, kada rma vie ne moe pokriti
svoje trokove. Firma tada tei izlasku iz industrije preseljenju svojega kapitala.
Na slici 4b prikazana je pozicija koja je karakteristina za dugoronu ravnoteu
rme. U toki dugorone ravnotee, a u uvjetima potpune (iste) konkurencije,
rma posluje bez prota, njezin ostvareni prot jednak je nuli. Toka dugoro-
ne ravnotee rme predstavlja toku u kojoj su cijene i prihod pokrili trokove
proizvodnje. Svaki daljnji porast proizvodnje doveo bi vie do porasta trokova
proizvodnje nego do porasta prihoda rme.
Tenja za maksimizacijom prota i efekti ponude i potranje u uvjetima iste
konkurencije i slobodnog seljenja kapitala svakako dovode na dugi rok prvo in-
dustriju, a potom itavu ekonomiju u poziciju kada se ne moe ostvarivati prot.
Sloboda kretanja kapitala, dakle mobilnost kapitala, osigurava da se ostvari na-
elo: na jednak kapital jednak prot. Naelo na jednak kapital jednak prot na-
ziva se oportunitetnim trokovima kapitala. U prilog razjanjavanju ovoga pojma
navest emo jedan Baumol-Blinderov primjer. Vlasnik male radnje zarauje 3%
na svoj kapital. Neka su u isto vrijeme kamate na dravne vrijednosne papire 7%.
Vlasnik radnje moe biti zadovoljan to zarauje 3%. Meutim, u sluaju alter-
nativnog plasmana kapitala on bi mogao ostvarivati 7%. Drugim rijeima, vla-
snik radnje gubi 4% jer je svoj kapital vezao za manje unosnu aktivnost. Neki e
drugi subjekt, rma, rukovoena ovom spoznajom prebaciti svoj kapital u novu
aktivnost - industriju. Budui da se kapital na razini nacionalne privrede kree iz
industrija s niom protnom stopom u industrije s viom protnom stopom, to
onda protna stopa u svim konkurentskim industrijama ima tendenciju izjedna-
avanja, a dosee se optimalna alokacija resursa, dakako i kapitala.
Mobilnost kapitala djeluje na ponudu i potranju industrije, pa u skladu s tim
i na poloaj rme na tritu. Zbog toga dugorona ravnotea rme pretpostav-
lja da se njezin prihod izjednai s oportunitetnim trokovima kapitala. Prosjeni
trokovi rme moraju se izjednaiti s krivuljom potranje. Maksimizacija prota
odreuje takvu razinu proizvodnje rme na kojoj se sijeku marginalni trokovi
i marginalni prihod te prosjeni trokovi i krivulja potraivanja.
Ve smo rekli da mobilnost faktora proizvodnje na razini industrije dovodi do
formiranja odreenih relacija izmeu ponude i potranje u odnosu na one koji
korespondiraju konkurentskoj rmi. Umjesto horizontalne, krivulja potranje
industrije poprima negativan nagib. Na dugi rok krivulja ponude industrije, kri-
vulja je prosjenih trokova industrije. Prisjetimo se slike 2. Pretpostavimo da na
razini proizvodnje od 130.000 (toka U) dugoroni prosjeni trokovi iznose 8,50
dolara. Oni se nalaze ispod odgovarajue toke na krivulji ponude. to to znai?
To znai da bi industrija proizvodila 130.000 jedinica proizvoda samo uz cijenu
od 10 dolara. U uvjetima iste konkurencije postojanje prota (10 - 8,5 dolara)
potaknut e priljev kapitala. Vea proizvodnja i ponuda proizvoda djelovat e u
pravcu sniavanja cijena. Krivulja ponude industrije ima pozitivan nagib zbog
porasta prosjenih trokova, odnosno padajuih prinosa. Kratkorona maksi-
34
mizacija prota potie rmu na dopunsko upoljavanje faktora proizvodnje.
Cijena faktora proizvodnje zbog toga raste sve dotle dok se nastavlja proizvodnja
outputa za koju se oni koriste. Interakcija djelovanja ponude i potranje kon-
kurentsku industriju dovodi do formiranja ravnotene cijene i ravnotene proi-
zvodnje u industriji. Na slici 2 e to biti toka E. Ravnotena cijena je 8 dolara, a
ravnotena koliina 100.000. Svaka druga cijena djeluje destimulirajue na po-
nudu i potranju industrije. Cijena koja je nia od osam dolara potie potranju i
porast cijena. Suprotno tomu, cijena koja je via od 8 dolara smanjuje potranju
i djeluje na sniavanje cijena.
Ponuda, potranja, cijene i tenja za maksimizacijom prota u uvjetima per-
fektne konkurencije dovode industriju u stanje ravnotee na dugi rok. Svakako,
to stanje ravnotee nije stabilno. Ono je toka na putu k formiranju nove du-
gorone ravnotee. Zbog toga ne moemo govoriti o stabilnoj ravnotei, nego
o stalnom kolebanju industrije oko stanja ravnotee ili moda, bolje reeno, o
uktuacijama industrije, odnosno privrede u cjelini, izmeu dva stanja dugoro-
ne ravnotee. Dakako, s vremena na vrijeme javljaju se i takvi poremeaji koji
nisu dozvoljavali automatizmu trinih snaga spontano djelovanje i vraanje in-
dustrije u stanje ravnotee. U vrijeme kriza ponuda, potranja i cijene ne djeluju
onako kako se od njih oekuje.
35
Dragoljub Stojanov
I.2. FIRMA NA TRITU - PROIZVODNA
FUNKCIJA I MAKSIMIZACIJA PROFITA
Maksimizacija prota jedan je od osnovnih ciljeva koje rma ima pred sobom
u uvjetima robne proizvodnje, odnosno trine privrede. U uvjetima perfektne
konkurencije rma maksimizira prot onda kada je marginalni prihod jednak
marginalnim trokovima. Cilj rme je maksimizacija apsolutnog prota. U rea-
lizaciji toga cilja rma se slui marginalnom analizom i marginalnim protom.
Pod marginalnim protom razumijevamo prirast ukupnog prota rme do koje-
ga dolazi uslijed dodatne proizvodnje jedne jedinice outputa. Marginalni prot
jednak je razlici izmeu marginalnog prihoda i marginalnih trokova. Firmu ne
zanimaju marginalni prihod, marginalni troak i marginalni prot sami za sebe.
Ona se pridrava pravila marginalne analize da bi maksimizirala ukupan prot.
U kontekstu toga marginalni prot je indikator mogunosti ostvarivanja (dopun-
skog) prota koji se moe ostvariti dopunskom proizvodnjom. Firma e donije-
ti optimalnu odluku o obujmu proizvodnje tek onda kada je njezin marginalni
prot jednak nuli. Naime, sve dotle dok je marginalni prot vei od marginal-
nog troka, rma ne iskoritava optimalno svoje kapacitete. Ona ima slobodan
prostor koji bi se mogao iskoristiti za maksimizaciju ukupnog prota. Na drugoj
strani, negativan marginalni prot upuuje rmu na korisnost reduciranja pro-
izvodnje i sniavanja trokova proizvodnje. Kada su marginalni prihod i margi-
nalni trokovi izjednaeni, a kada je marginalni prihod jednak nuli, rma je na
svom optimumu. Tada je ukupan prot maksimiziran.
Slika 5 predstavlja odnos izmeu ukupnog prota i marginalnog prota. Na
apscisi je naznaena proizvodnja rme, a na ordinati ukupan prot. Toka Q na
36
krivulji ukupnog prota pokazuje da pri proizvodnji od 1 milijun jedinica godi-
nje rma ostvaruje prot od 5 milijuna dolara. Kreui se u proizvodnji od toke
Q k toki E, rma uveava svoju proizvodnju za 2 milijuna jedinica (Q R) uz
ukupan porast prota od 4 milijuna dolara (R E). Po jedinici proizvoda prot je
uvean za 20 dolara. To je marginalni prot, tj. prot koji je proizvod dopunske
proizvodnje. U intervalu Q E u kojem ukupan prot raste, marginalni prot je
pozitivan. Prot se moe dalje uveavati dopunskom proizvodnjom. Ako rma
odlui ostati kod proizvodnje Q (1 milijun), ona ima oportunitetni gubitak bu-
dui da svjesno odustaje od dodatne proizvodnje koja bi uveala ukupan prot.
Slino, ako je proizvodnja rme u intervalu F N, marginalni prot postaje ne-
gativan. Porast prota ne moe se ostvariti dopunskom proizvodnjom, nego, ba
obratno, smanjivanjem proizvodnje i trokova proizvodnje. Optimalno koritenje
kapaciteta rma ostvaruje samo u toki M. Toka M predstavlja takvu razinu pro-
izvodnje kod koje se prot ne moe dalje uveavati. U toki M marginalni prihod
je jednak marginalnim trokovima, dok je marginalni prot jednak nuli (Baumol-
Blinder, 1979., str. 379.). Kriterij marginalnog prota pretpostavlja da rma pri-
ce taker poznaje proizvodnu funkciju koja omoguava maksimizaciju prota.
Proizvodna funkcija nije nita drugo do odnos input output kombinacija. Ona
pokazuje koliko jedinica proizvoda Y je mogue proizvesti uz date kombinacije
faktora proizvodnje.
Jedan od naina ilustriranja proizvodne funkcije je pomou krivulje indiferen-
cije proizvodnih mogunosti i krivulje budeta, odnosno kupovne snage. Krivulja
indiferencije proizvodnih mogunosti pokazuje specikaciju inputa koji omogu-
avaju proizvodnju date koliine outputa. To znai da za svaku koliinu outputa
postoji posebna krivulja indiferencije, ali isto tako da se ista koliina outputa Y
moe proizvesti uz razliite kombinacije faktora proizvodnje. Ove mogunosti
su, prije svega, odreene tehnolokim dostignuima.
Na slici 6 rad kao faktor proizvodnje oznaen je na apscisi. Kapital kao faktor
proizvodnje oznaen je na ordinati. Proizvod Y je mogue proizvesti uz razliite
kombinacije rada i kapitala. Naprimjer, proizvod Y se moe proizvesti uz 6000 je-
37
Dragoljub Stojanov
dinica rada i 2 milijuna kapitala. Isto tako, proizvod Y se moe proizvesti uz neku
drugu kombinaciju ovih dvaju faktora proizvodnje. Respektirajui samo tehno-
loke mogunosti proizvodnje proizvoda Y, toke A ili D mogu se promatrati kao
tehniki indiferentne. To znai da se ista koliina proizvoda Y moe proizvesti uz
pomo vie ili manje rada i kapitala i obratno. Meutim, ono to je indiferentno
u tehnikom pogledu ne mora znaiti da je i u ekonomskom. Ovo posebno s obzi-
rom na injenicu da se ista koliina proizvoda Y moe proizvesti uz razliite tro-
kove, tj. padajue prinose. Pored toga, element relativnih cijena i kupovne snage
od posebnog je znaenja. Marginalna analiza, vidjeli smo to i do sada, poiva na
zakonu padajuih prinosa, odnosno rastuih trokova. U naem primjeru kreui
se krivuljom indiferencije moemo zapaziti sljedee: proizvodnja proizvoda Y u
tokama B i D i A odvija se uz razliite kombinacije faktora proizvodnje. Vidljivo
je da se za jednu jedinicu proizvoda Y koristi sve vie i vie rada, a sve manje i
manje kapitala. Odnos supstitucije kapitala radom nije konstantan. Firma mora
angairati sve vie i vie rada da bi supstituirala jedinicu kapitala. Prinos od rada
postupno opada. Krivulja indiferencije pokazuje marginalnu stopu supstitucije
inputa. Naprimjer, kada rma u proizvodnji ide od toke B k toki D, ona angaira
novih R D jedinica rada kojima supstituira BR (2 milijuna dolara) jedinica ka-
pitala. Kreui se od D k A rma supstituira dodatnih 2 milijuna dolara kapitala.
Meutim, rma sada mora angairati vie rada nego u prethodnoj iteraciji. Zakon
padajuih prinosa, u ovom sluaju rada, pretpostavlja da se mora angairati sve
vie i vie rada. Dakle, odnos supstitucije rada i kapitala nije 1:1, nije konstantan.
On se mijenja u korist kapitala, a na raun rada. U naem primjeru vea koliina
rada (SA) u odnosu na prethodnu (SE) potrebna je da se zamijeni kapital (DS = BR).
Za ekonomsko odluivanje relevantni su kriteriji marginalni prihod mar-
ginalni troak, dakle ne samo naturalni tehniki koecijenti nego i monetarni
pokazatelji. Zbog toga se rma u poslovnom odluivanju ne e rukovoditi samo
krivuljom indiferencije proizvodnje. Ona mora uvaavati odnose cijena faktora
proizvodnje kao i ukupan budet, odnosno nancijska sredstva kojima raspolae
za angairanje faktora proizvodnje. Posebno je u tome znaajan odnos relativnih
cijena, tj. cijena rada u odnosu na cijenu kapitala te raspoloivi budet rme. O
emu se zapravo radi? Radi se o tome da se, kao to smo ve vidjeli, proizvod Y
moe proizvesti uz razliite kombinacije faktora proizvodnje. Meutim, posto-
ji kombinacija faktora proizvodnje koja je optimalna s aspekta rme. To je ona
kombinacija faktora proizvodnje pri kojoj rma maksimizira prot, odnosno pri
kojoj je marginalni prot ravan nuli. Kombinirajui krivulju indiferencije proi-
zvodnje i krivulju budeta, to e biti ona pozicija (proizvodnja) pri kojoj krivulja
indiferencije proizvodnje dodiruje krivulju budeta.
38
Slika 7 prikazuje tri krivulje indiferencije proizvodnih mogunosti: 100, 240
i 300 te liniju budeta od 360.000 dolara. Krivulja budeta u isto vrijeme pred-
stavlja relativne odnose cijena faktora proizvodnje. Uz datu kupovnu snagu, od-
nosno budet i date odnose cijena faktora proizvodnje rma moe organizirati
proizvodnju koja daje maksimalan prot. Vidljivo je da je ukupna raspoloiva
proizvodnja od 300 jedinica proizvoda Y raspoloiva jedino u tehnikom smislu.
Krivulja indiferencije proizvodnje od 300 jedinica proizvoda Y ekonomski nije
opravdana jer bi zahtijevala znatno vie sredstava od onih kojima rma raspola-
e. Krivulja indiferencije proizvodnje od 300 Y lei iznad krivulje budeta (J K).
Krivulja indiferencije proizvodnje od 240 je tangenta na krivulju budeta. Ona
ekonomski i tehniki predstavlja optimalnu kombinaciju faktora proizvodnje. Da
bi se osigurala proizvodnja x jedinica proizvoda Y uz data nancijska sredstva,
optimalna kombinacija inputa je 230 ari zemlje i 16 radnika.
Uvaavajui zakon padajuih prinosa i mogue promjene relativnih cijena fak-
tora proizvodnje, na jednoj strani, te injenicu da je rma price taker, tj. da je
njezina krivulja potranje horizontalna, na drugoj strani, moe se primijetiti da
e svaka eventualna promjena relativnih cijena faktora proizvodnje utjecati na
kombinaciju faktora proizvodnje. Ako doe do sniavanja nadnica kao cijene rad-
ne snage, onda rma moe uz ista raspoloiva nancijska sredstva angairati vie
rada. Jeftiniji faktor supstituira u proizvodnji skuplji faktor. Time se mogu snia-
vati marginalni trokovi i stvarati mogunost za uveanje marginalnog prota.
39
Dragoljub Stojanov
Na slici 8 prikazan je efekt promjena cijena rada i zemlje na kombinaciju fak-
tora proizvodnje. Uz isti budet snienje relativne cijene rada - od odnosa cije-
na (J K) na odnos cijena (W V) omoguava da se angaira vie rada (K V).
Istodobno porast cijene zemlje sugerira angairanje manje zemlje u proizvodnji
datog proizvoda (J W). Zbog toga se optimalna kombinacija faktora proizvodnje
mijenja. Iz toke T ona se premjeta u toku E.
40
I.3. POTRANJA ZA RADNOM SNAGOM
Pretpostavimo, zbog daljnjih razmatranja, a posebno zbog analize Sayovog
zakona trita, da rma proizvodi jedan proizvod koji bismo nazvali drutveni
proizvod (Y). Mada su neoklasiari poznavali vie faktora proizvodnje: rad, kapi-
tal, zemlju, poduzetnitvo, pretpostavit emo, zbog pojednostavljivanja analize,
da rma posluje s dva faktora proizvodnje: radom i kapitalom. Oba faktora proi-
zvodnje imaju svoju cijenu. Cijena rada je nadnica, a cijena kapitala je diskonti-
nuirana vrijednost oekivanog prot. Dodajmo ovome da se proizvodnja odvija
na kratak rok, toliko kratak da je raspoloivi kapital ksan. Uz datu proizvodnu
tehnologiju proizvodna funkcija rme (ekonomije u cjelini) bila bi:
Y = f(K, N) (1)
Kada govorimo o nacionalnoj privredi, onda moemo poi od toga da proi-
zvodna funkcija odraava konstantne trokove i konstantne prinose. Dodajmo
odmah da ove napomene ne e biti u suprotnosti s ve spomenutim konceptom
marginalista o rastuim trokovima i padajuim prinosima. U knjizi Moderna
makroekonomija Hadjimichalakis iznosi stav da se za privredu u cjelini moe
rei da ona funkcionira uz konstantne prinose. Proizvodnja e se odvijati uz
konstantne trokove i odbacivat e konstantan prinos onda kada proporcionalni
porast faktora proizvodnje kao inputa daje proporcionalni porast proizvodnje.
Napomena o kratkom roku u kojem ne dolazi do porasta kapitala, odnosno u
kojem je uz dati kapital mogu porast zaposlenosti samo angairanjem radne
snage, dovodi nas do toga da se naelo konstantnih prinosa transformira u nae-
lo padajuih prinosa i rastuih trokova.
Naime, ako je jedan faktor proizvodnje (kapital) konstantan, dok se drugi fak-
tor proizvodnje (rad) koristi intenzivnije, proizvodnja proizvoda Y e porasti, ali
ne vie proporcionalno nego u vidu opadajuih prinosa. Ovdje dolazi do izraaja
marginalna stopa supstitucije faktora proizvodnje koju smo analizirali pri raz-
matranju krivulje proizvodne funkcije (proizvodnih mogunosti).
41
Dragoljub Stojanov
Slika 9 prikazuje odnos izmeu angairanja rada, dakle zaposlenosti, i kapita-
la, uz napomenu da je kapital konstantan. Krivulja je konkavna, to upravo odra-
ava djelovanje naela padajuih prinosa, odnosno zakon marginalnog zikog
proizvoda faktora proizvodnje (rada).
Nagib tangente na krivulju f(N, K) na slici 10 odraava marginalni proizvod rada.
Prema tome, angairanjem vie rada uz konstantni kapital mogue je uveati
proizvodnju proizvoda Y, ali svakako uz padajue prinose. Na takva zapaanja
upuuje i slika 11.
Oigledno je da proizvodnja po jedinici kapitala ili prosjean proizvod kapita-
la ovisi o zaposlenosti po jedinici kapitala.
Y/K = f (N, K) (2)
Meutim, s porastom zaposlenosti po jedinici kapitala porast proizvodnje
proizvoda Y odvijat e se uz rastue trokove. Marginalni prinos rada e opadati.
To e utjecati na izbor faktora proizvodnje, maksimizaciju prota i potranju za
radnom snagom na tritu radne snage. Potranja za radnom snagom izvodi se
42
iz relacija marginalnog prinosa rada, marginalnih trokova te cilja maksimiza-
cije prota, odnosno minimizacije trokova proizvodnje. Minimizacija trokova
proizvodnje postie se onda kada je marginalni troak rada jednak marginalnom
prinosu rada.
Da bi rma maksimizirala prot, ona mora poznavati svoje prihode i svoje
trokove. Pri tome prihod rme predstavlja proizvod date proizvodnje i njezine
cijene. Takav prihod moemo oznaiti sa R. Trokovi proizvodnje, uz ksni kapi-
tal, ovisni su o obujmu angairanog rada i njegove cijene. Tako imamo da je
r = R wN (3)
uz napomenu da je r apsolutni, a ne marginalni prot. Maksimizacija apsolut-
nog prota na naelima marginalnog prota zahtijeva takvo angairanje radne
snage pri kojem e marginalni prinos rada biti jednak marginalnim trokovima
rada.
Na slici 12 prikazana je maksimizacija prota uz odgovarajuu kombinaciju
rada i kapitala.
43
Dragoljub Stojanov
Linija od 45 svjedoi o tome da je rma price taker. Visina nadnice ne ovisi
o obujmu angairanja radne snage. Visina nadnice je funkcija ponude i potra-
nje radne snage na tritu radne snage. Firma se moe suoiti s datom visinom
nadnice kao to se suoava s datom prodajnom cijenom. Zbog toga je (wx) ravna
linija koja polazi iz koordinatnog sustava pod nagibom od 45. Budui da rma
tei maksimizaciji prota, ona mora nai toku u kojoj je najvea razlika izmeu
f(x) zaposlenosti i Wx trokova radne snage. Pri tome rma moe manipulirati
samo s faktorom rad. Na slici 12 rma ostvaruje najvei prihod na razini zaposle-
nosti x
x
. Nagib krivulje f(x) odraava marginalni prinos rada. Nagib krivulje (wx)
predstavlja nadnicu, tj. realnu nadnicu. Suglasno tomu rma e angairanjem
radne snage uveavati zaposlenost do toke u kojoj je marginalni prinos rada
jednak marginalnom troku rada, odnosno visini nadnice. Potranja za radnom
snagom e biti funkcija odnosa marginalnog prinosa rada i marginalnog tro-
ka rada. Ako realna nadnica na poetku procesa proizvodnje korespondira razini
nadnica wo (na slici 13), tada e zaposlenost biti na razini (xo). Na nioj slici (slika
13) zaposlenost je predstavljena odnosom (wo:xo). Ako je nadnica nia (w1-x)
tada e potranja za radom biti (w1-x1) (na donjoj slici). Povezujui sve relevan-
tne toke, dobivamo krivulju potranje za radnom snagom. Na razini privrede
u cjelini moemo poi od toga da se potranja za radnom snagom moe dobiti
agregiranjem potranje za radnom snagom pojedinih rmi.
44
I.4. PONUDA RADNE SNAGE
Potranja za radnom snagom izvodi se iz racionalnog ponaanja rme. U nje-
govoj osnovi nalazi se tenja za maksimiziranjem prota. Ponuda radne snage
izvodi se, prema neoklasiarima, iz racionalnog ponaanja kuanstva. Racionalno
ponaanje kuanstva odreeno je relativnim cijenama alternativnog izbora te
maksimalnim zadovoljavanjem potreba, koje se izvodi iz racionalnog ponaanja
pojedinca. Pojedinac moe birati izmeu dviju mogunosti. Jedna je da se zaposli
i da radi. Druga je da ne radi, odnosno da se odmara. Njegova e odluka velikim
dijelom ovisiti o visini nadnice, odnosno o tome kako on procjenjuje postojeu
nadnicu. On se moe pitati: isplati li mu se vie uz date nadnice da radi ili da se
odmara (da ne radi), odnosno da se u slobodno vrijeme bavi drugim aktivnosti-
ma (da ui, naprimjer, strane jezike). Kako njegova odluka o tome ovisi o visini
nadnice, to znai da je ona determinirana relativnim cijenama. Relativna cijena
jednoga proizvoda predstavlja broj jedinica drugoga proizvoda (dobra) koja se
mora ustupiti da bi se dobila jedna jedinica prvoga proizvoda. Na primjeru odmor
- rad relativna cijena odmora izraava se u visini nadnice koja se dobije na raun
skraenja odmora i zapoljavanja.
Slika 14 predstavlja kombinacije odmora i zaposlenosti (odnosno visine nad-
nice) uz date relativne cijene. Linija (1 1) predstavlja liniju budeta ili liniju
mogue potronje. Za pojedinca ona predstavlja mogue kombinacije rada i od-
mora. Pojedinac se moe 24 sata odmarati uz nadnicu jednaku nuli. On moe
raditi sva 24 sata. Najvjerojatnije je da e on odreeni dio dana raditi, a drugi se
dio dana odmarati. Koliko e pojedinac raditi, pa prema tome formirati ponudu
radne snage na tritu radne snage, a koliko e se odmarati, to ovisi o odnosu
relativnih cijena i o preferencijama pojedinca. Preferencije pojedinca mogu se
predstaviti krivuljom indiferencije. Slika 15 predstavlja jedan takav pregled kri-
vulja indiferencije.
45
Dragoljub Stojanov
Toka G sadri vie proizvoda A i proizvoda B nego toka H. Krivulja indife-
rencije 2 je zbog toga povoljnija od krivulje indiferencije 1.
Ako se naas podsjetimo krivulje proizvodnih mogunosti i zakona padaju-
ih prinosa, onda nam ne e biti teko shvatiti jednu od karakteristika krivulje
indiferencije, a to je propozicija marginalne stope supstitucije. Povezujui kri-
vulju indiferencije s linijom budeta, doi emo do optimalne odluke pojedinca.
Njegova optimalna odluka na relaciji odmor rad bit e na onoj toki na kojoj
je krivulja indiferencije tangenta na liniju budeta. U toj toki marginalna stopa
supstitucije rada i odmora jednaka je relativnim cijenama. Tako smo doli do
propozicije da e racionalni pojedinac izabrati onu kombinaciju rada i odmora
pri kojoj je marginalna stopa supstitucije jednaka relativnim cijenama. U ovom
sluaju poziciju u kojoj je marginalna stopa supstitucije jednaka realnoj nadnici.
Na slici 16 prikazan je odnos ponude rada i preferencije k radu kao funkcija
visine nadnica.
46
Na slici 16 moemo vidjeti da kada je w = w
o
pojedinac optira za OL
o
jedinica
odmora i nudi OL
1
jedinica rada. Na nioj slici to je predstavljeno sa N
1
s
. Na do-
njoj slici se mogu povezati sve kombinacije nadnica i ponude radne snage. Iz ta-
kve kombinacije izvodi se ponuda radne snage. Krivulja ponude radne snage ima
pozitivan nagib, to odraava utjecaj porasta realnih nadnica na ponudu radne
snage. Ponuda radne snage je funkcija realne nadnice. Ovom prilikom ne mora-
mo dalje elaborirati druge mogunosti ponaanja pojedinca i formiranja krivulje
ponude radne snage, mada su i one mogue. Mogue je da krivulja ponude radne
snage bude vertikalna, to znai da ponuda radne snage nije elastina na promje-
ne cijena, tj. nadnica. Logika ovakvih ponaanja pojedinaca bila je predmet pa-
nje amerike ekonomske politike osamdesetih godina XX. stoljea. Postavljeno
je pitanje hoe li s porastom nadnica ljudi raditi vie ili ne e? Odgovor na ovo
pitanje nije nedvosmislen. Porast realne nadnice predstavlja uveanje relativne
cijene rada u odnosu na odmor.
Ovaj efekt, koji se naziva efekt supstitucije (rad za odmor), formira dopun-
sku ponudu radne snage. Meutim, porastom nadnica raste i dohodak pojedinca.
Postajui bogatiji, pojedinac poinje vie cijeniti odmor, svoje slobodno vrijeme.
Preferencija k slobodnom vremenu destimulira ponudu radne snage. Zbog svega
toga ponuda radne snage e biti ovisna i o tome dominira li efekt supstitucije
47
Dragoljub Stojanov
nad efektom dohotka. tovie, ako se ta dva efekta uzajamno ponitavaju, onda
ponuda radne snage nije funkcija realne nadnice.
Zanemarimo li ovakve kuriozitete na tritu radne snage i prihvatimo li po-
nudu radne snage kao funkciju realne nadnice, kao i pretpostavku o homogenosti
radne snage, onda uz poznavanje funkcije potranje za radnom snagom moemo
formirati trite radne snage.
Slika 17. prikazuje relacije izmeu ponude i potranje za radnom snagom.
Kada je nadnica w = w, potranja za radnom snagom je ravna njezinoj ponudi.
Sutina, koju nam poruuje ova slika i neoklasiari, sastoji se u ovome: u skladu
s teorijom izbora potroaa i naelima krivulje indiferencije uz razinu nadnica
(w w) svatko tko eli raditi uz razinu nadnice (w w) moe nai posao. Ovo
je jedna od osnovnih i bitnih postavki neoklasine kole. Dogodi li se da realna
nadnica poraste na razinu w, ponuda radne snage Ns bit e vea od potranje za
radnom snagom N
o
. Tada se pojavljuje nezaposlenost. Ako je nadnica na razini
(w), potranja za radnom snagom je vea od ponude radne snage. Ponuda i po-
tranja radne snage odreuje cijenu radne snage. Nadnice su eksibilne i navie i
nanie. Nadnica kao cijena radne snage isti trite radne snage. Ona usklauje
ponudu i potranju radne snage. Cijena radne snage reagira na promjene ponu-
de i potranje radne snage vrlo brzo, skoro trenutno. Isto tako je brza reakcija
ponude i potranje radne snage na promjene nadnica. Zahvaljujui tome, prema
neoklasiarima je trite radne snage uvijek u ravnotei uz datu razinu nadnice.
Prema tome, do pojave Keynesa 1936. godine ekonomska teorija nije bila suoe-
na s problemom nevoljne nezaposlenosti. Privreda je uvijek bila na razini pune
zaposlenosti.
Na osnovi postavke neoklasiara o punoj zaposlenosti te postavke o eksibil-
nosti nadnica, u prvi plan kod neoklasiara je izbila jo jedna znaajna teza: to je
teza o jednakosti proizvodnje i potronje, odnosno o valjanosti Sayovog zakona
trita.
48
I.5. SAYOV ZAKON TRITA
Prema neoklasiarima, proizvodnja na razini pune zaposlenosti uvijek stvara
takvu potranju koja apsorbira itavu proizvodnju. Graki se Sayov zakon tri-
ta moe prikazati na nain kako je to uinio Hadjimichalakis:
Na slici 18 realna nadnica w isti trite radne snage. Uz dati kapital, koji je
ksan na kratak rok, i datu razinu zaposlenosti, dakle uz datu kombinaciju fakto-
ra proizvodnje, privreda proizvodi Y jedinica proizvoda Y. to formira potranju
za datim drutvenim proizvodom Y i odakle ona potjee? Potronja ima dvije
osnovne komponente, naravno ako apstrahiramo dravnu potronju i eksterni
sektor. To su osobna potronja (C) i investicijska potronja (I). Dvije komponente
potronje (C+I) po deniciji su jednake raspoloivoj proizvodnji Y. Naime, ako je
jedini nain da se investira prethodno raspolaganje tednjom (S), onda je tednja
po deniciji jednaka investicijama.
S = I. (4)
Ako je Y = C + S, te ako je S = I, (5)
onda je Y = C + I.
Eliminiranjem (C) iz jednadbe dolazimo do toga da je I = S.
U tom sluaju Y = C. (6)
49
Dragoljub Stojanov
Ako je to tako, a Sayov zakon na tome inzistira, onda nedovoljna potro-
nja po deniciji nije mogua. U uvjetima barter ekonomije, dakle bez kredita,
ako se realne nadnice trenutno prilagoavaju ponudi i potranji radne snage,
ne moe doi do nezaposlenosti i do prekomjerne zaposlenosti. Privreda nika-
da ne e biti suoena s nedovoljnom ili prekomjernom potranjom na tritu
radne snage. Kako u ovom jednostavnom modelu nema ostalih trita, trite
robe uvijek je uravnoteeno kao i trite radne snage. Privreda je uvijek u stanju
ravnotee.(Hadjimichalakis, 1982.)
Drugi put dokazivanja istoga znaaja trita radne snage i teze o jednakosti
potronje i proizvodnje moe se obrazloiti na sljedei nain.
Firma maksimalizira prot i angaira radnu snagu sve dotle dok se ne izjed-
nae marginalni prihod i marginalni trokovi, odnosno do razine kada je mar-
ginalni prinos rada jednak realnoj nadnici. To podrazumijeva da je marginalni
prinos kapitala jednak stopi prota. U skladu s tim svaki od faktora proizvodnje
ima svoju kompenzaciju: rad ima nadnicu, a kapital ima prot.
Y = WN + rK (7)
U makroekonomiji izraz Y = WN + rK predstavlja jednu od osnovnih jednad-
bi. Slika 19 prikazuje ovu jednakost.
U kejnzijanskoj verziji navedena jednadba moe se prikazati na sljedei nain:
Y = C + S + T. (8)
50
Jednadba govori o tome da se dio drutvenog proizvoda (Y) moe potroiti
(C), jedan dio se moe utedjeti (S), a jedan dio ide na takse (T).
Proirena jednadba s uvoenjem eksternog sektora izgleda ovako:
Y = C + I + G + (X-M). (9)
Ako je Y = WN + rK, (10)
onda je WN + rK = C + S + T. (11)
Povezujui jednadbe, u cjelini dobivamo:
C + I + G + (X-M) = Y = WN + rK = C + S + T. (12)
Jednadba C + I + G + (X-M) = Y predstavlja ravnoteu na tritu robe i
usluga.
Kako je Y = C + S + T, onda je (13)
C + I + G + (X-M) = C + S + T. (14)
Reducirajui jednadbu, za C dobivamo:
I + G + (X-M) = S-I. (15)
Ako je, dalje, X-M = 0 te ako je G = T, onda je po deniciji I = S. Kada je I =
S, onda je trite robe u ravnotei, to znai da je potronja jednaka proizvodnji.

51
Dragoljub Stojanov
I.6. TEDNJA, INVESTICIJE, KAMATA
U barter ekonomiji, dakle ekonomiji bez kredita, tednja je jednaka investici-
jama. Firme se samonanciraju. Meutim, poznato je da rma moe investirati i
na bazi pozajmljenog, dakle tueg kapitala. U tom sluaju trokovi zaduivanja
- kamata - moraju ui u raun rme. Firma tei maksimizaciji prota, ali sada
respektirajui trokove kapitala, tj. kamatu i oekivani prot. Investicije postaju
funkcija kamate i prota:
I/K = f(i, r). (16)
to je oekivana stopa prota vea, investicije e biti vee. to je kamatna
stopa via, investicije e biti nie. Negativna korelacija izmeu kamata i investi-
cija izvodi se iz Fisherova teorema. Uz date faktore proizvodnje privreda moe
proizvoditi dva proizvoda. Neka to budu Y
1
i Y
2
. Pri tome Y
1
je proizvod koji moe
biti utroen danas (odmah), a Y
2
je proizvod koji moe biti utroen sutra, njegova
potronja moe se odgoditi. Privreda se moe baviti i proizvodnjom tih dvaju
proizvoda u odreenom razmjeru. Vie Y
2
mogue je proizvesti samo uz tednju.
Za to su potrebne dodatne investicije i vie kapitala.
Kada je kamata jednaka (i
o
), toka E (slika 20) predstavlja najveu vrijednost.
OA je sadanja vrijednost koarice E. S ciljem maksimizacije prota rma se
opredjeljuje za takvu kombinaciju proizvoda Y
1
i Y
2
koja izjednaava relativne
cijene i relativne trokove obaju proizvoda.
Relativne cijene date su na tritu. Relativna cijena dananje proizvodnje Y
1

je (1 + i) jedinica proizvoda Y
2
, dok je relativna cijena sutranjeg outputa Y
2
= 1/
(1+i) jedinica Y
1
. Porast kamatne stope poveava relativnu cijenu Y
1
. Porast ka-
matne stope sniava relativnu cijenu Y
2
. Uslijed toga proizvodnja Y
2
e se smanji-
vati do razine na kojoj se trokovi proizvodnje izjednauju s relativnim cijenama.
Relativna cijena proizvoda (Y
1
)(1+i) predstavlja broj jedinica budueg proizvoda
52
(Y
2
) koji rma moe proizvesti ako odustane od jedinice sadanje proizvodnje
(Y
1
), dakle smanjit e se proizvodnja (Y
1
) danas da bi se poveala proizvodnja (Y
2
)
sutra, i to zahvaljujui porastu kapitala. De facto, rma odustaje od proizvodnje
jedne jedinice (Y
1
) da bi utedjela kako bi bila u stanju uveati svoj kapital.
Prilikom procjene buduih investicijskih projekata rma se najee ruko-
vodi kriterijem maksimiziranja sadanje vrijednosti budueg prihoda. U ocjeni
projekta rma procjenjuje njegove budue prihode za svako razdoblje funkci-
oniranja projekta (n + 1) na godinu. Firma mora poznavati trokove projekta.
Budui prihod rma procjenjuje na bazi proizvodnje i oekivanih cijena. Budui
(oekivani) prihodi umanjeni za trokove proizvodnje ine neto prihod. Sadanju
vrijednost projekta moemo predstaviti izrazom:
R
1
R
2
R
n
SV = R
0
+ ------- + ------- + -------- (17)
(1+i) (1+i)
2
(1+i)
n

pri emu R predstavlja neto prihod projekta.
Investicija se moe smatrati opravdanom ako je sadanja vrijednost buduih
prihoda projekta vea od trokova projekta. Ovim kriterijem alternativni plasma-
ni kapitala mogu se rangirati na unosne i manje unosne.
Posebno vaan moment u Fisherovoj analizi jest napomena da investicije ovi-
se o visini kamatne stope. to je kamata via, bit e nia sadanja vrijednost pro-
jekta. Kamata djeluje kao troak u procesu diskontiranja buduih prihoda date
investicije. Slika 21 pokazuje takav odnos izmeu kamate i investicija.
Porastom kamatne stope sadanja vrijednost projekta opada. Porast kamate
moe ugroziti rentabilnost i onih investicijskih projekata koji su prije porasta
kamatne stope izgledali unosni. Logika dananje vrijednosti buduih prihoda do-
vela je ekonomiste do zakljuka da porastom kamata opada investicijska potro-
nja. Na investicije ne mora utjecati samo visina kamate. Formula neto sadanje
vrijednosti projekta uvaava i prihode i trokove projekta. Porastom prihoda, na-
53
Dragoljub Stojanov
primjer, zbog porasta prodajnih cijena, projekt e imati viu sadanju vrijednost.
Porast cijena potie, dakle, investicijsku aktivnost, poput pada kamatne stope.
Ova injenica otvara vrata monetarnoj politici za barem dvostruko djelovanje.
Porastom monetarne ponude moe se utjecati na pad kamatne stope, na jednoj
strani, ali i na porast cijena, na drugoj strani. Mislimo da je Keynes imao na umu
oba smjera djelovanja kada je pisao o marginalnoj ekasnosti kapitala i ulozi
monetarne politike u formiranju pune zaposlenosti.
Investicije i tednja su funkcija kamate. tednja podrazumijeva apstinen-
ciju od potronje. Da bi netko odustao od potronje, njemu mora biti poznata
cijena takve apstinencije. Tako jo jednom dolazimo do pojma relativnih cije-
na. Relativna cijena dananje apstinencije od potronje predstavlja broj jedinica
proizvoda Y koji e pojedinac moi uivati sutra. Ovako promatrana relativna ci-
jena moe se denirati kao kamatna stopa. Relativna cijena dananjeg odustaja-
nja od potronje proizvoda Y
1
postaje tako (1 + i). Porast kamatne stope poveava
cijenu dananjeg proizvoda. Porast cijena Y
1
obeshrabruje potronju Y
1
i tako,
ustvari, stimulira tednju. rtvovanje potronje danas da bi se sutra uivalo vie
zovemo efektom supstitucije.
Na drugoj strani, porastom relativne cijene sutranjeg proizvoda, proizvoda
Y
2,
uveava se dohodak pojedinca. Vei dohodak uobiajeno je da poveava nje-
govu potronju pa i potronju dananjeg proizvoda. Ovaj efekt naziva se efek-
tom dohotka. Ako je efekt supstitucije vei od efekta dohotka, onda e porastom
kamatne stope rasti tednja i smanjiti se dananja potronja. tednja je rastua
funkcija kamate (slika 22).
Kamatna stopa ovisi, prema neoklasiarima, o ponudi i potranji kapitala.
Ona se odreuje na tritu kapitala.
54
Ako su investicije funkcija kamatne stope i ako je tednja funkcija kamatne
stope, onda e i kamatna stopa imati utjecaja na ukupnu ekonomsku aktivnost.
Uz jednaku kamatu (i) na slici 23 investicije su jednake tednji. Ako je kamata
vea (i
o
), investicije e biti manje od tednje. Ponuda kapitala koja premauje
potranju za kapitalom utjee na sniavanje kamatne stope i dovodi je na ravno-
tenu razinu. Ako su investicije vee od tednje, onda e kamata porasti sve do
ravnotene razine, odnosno do razine koja isti trite. Neoklasiari su pristalice
teze da je kamata dovoljno eksibilna da uvijek isti trite kapitala. Kada je tr-
ite kapitala u ravnotei, odnosno kada kamata osigurava ravnoteu tednje i
investicija, onda je i trite robe u ravnotei.
Prema neoklasiarima, dravna intervencija je bezuspjena i nepotrebna.
Prema njima, a ovakvu su tezu prihvatili i monetaristi, porast investicija bi pove-
ao kamatnu stopu, to bi moralo dovesti do opadanja privatnih investicija. Ako
bi pad privatne potranje bio jednak porastu dravnih ulaganja, ukupna potro-
nja ostala bi ista pa ne bi imala utjecaj na trite robe. Iz toga se izvodi zakljuak
da porastom dravnih ulaganja nije mogue poveati zaposlenost. To je poznati
fenomen istiskivanja (crowding out). Ovu pojavu prikazujemo na slici 24.
55
Dragoljub Stojanov
Na slici 24 (I
p
) predstavljaju privatne investicije, a (I
G
) dravne investicije.
Ravnotea je uspostavljena u toki 1 gdje su sve investicije privatne. Pojavom dr-
avnih investicija dolazi do porasta investicijske potranje. Kamatna stopa raste
na razinu I
1
. Uslijed porasta kamatne stope opadaju privatne investicije BC. Uz
ksnu proizvodnju na razini pune zaposlenosti potronja se smanjuje za onoliko
za koliko je porasla tednja uslijed porasta kamatne stope CD. Ukupan pad pri-
vatne potronje iznosi BD = BC + CD, to je jednako porastu dravnih investicija.
Crowding out rasprava izmeu kejnzijanaca i monetarista i danas je aktual-
na, danas moda i vie nego prije.
56
I.7. ULOGA NOVCA
Za neoklasiare vrijedi pravilo o neutralnoj ulozi novca. Realni i monetarni
tokovi privrede kao da su odvojeni. Kamatna stopa se formira na tritu kapitala
i ne ovisi o ponudi i potranji novca. Zbog toga monetarne vlasti (sredinja ban-
ka) ne mogu manipulirati monetarnom ponudom i djelovati na kamatnu stopu.
Porast monetarne mase dovodi do promjene apsolutne razine cijena, dok rela-
tivne cijene ostaju neizmijenjene. Prema neoklasiarima, realne cijene su one
cijene koje su relevantne za privrednu aktivnost. Novac ne moe utjecati na pro-
mjene relativnih cijena jer relativne cijene ovise o drugim faktorima, kao to su
trokovi proizvodnje.
Neoklasinim ekonomistima se pripisuje da su nosioci kvantitativne teorije
novca. Standardna interpretacija kvantitativne teorije novca svodi se na interak-
ciju izmeu promjena monetarne mase i ope razine cijena. Porastom monetarne
mase (koliine novca u optjecaju) dolazi do porasta cijena u nacionalnoj privredi.
Ovakav pristup ulozi novca i interpretaciji kvantitativne teorije novca svakako je
pojednostavljen. Kaemo pojednostavljen zbog toga to prema njemu vrijednost
novca ovisi samo o koliini novca u prometu, dakle samo o ponudi novca.
Odreivanje vrijednosti novca prema neoklasiarima je de facto podlono
djelovanju snaga ponude i potranje kao i vrijednosti svake druge varijable u
njihovom sustavu. Vrijednost novca, prema neoklasiarima, ovisi o ponudi i po-
tranji novca. Kada je ponuda novca vea od potranje za novcem, vrijednost
novca opada, a cijene rastu. Kada je potranja za novcem vea od ponude novca,
vrijednost novca raste, a cijene opadaju.
Kada se kvantitativnoj teoriji novca pristupa sa stajalita ponude i potra-
nje novca, onda u prvi plan izbijaju i druge funkcije novca, kao to su: funkcija
novca kao prometnog sredstva i funkcija novca kao blaga, odnosno oblika imo-
vine. Prvoj funkciji novca, novca kao prometnog sredstva, odgovara Fisherova
kvantitativna teorija novca. Od druge funkcije novca polazi kembriki pristup.
Fisherova formulacija kvantitativne teorije novca je tzv. ow formulacija, tj. ta-
kav pristup kvantitativnoj teoriji novca koji uzima u obzir vrijeme i promjene
ponude i potranje novca u tom vremenu. To je, ustvari, dinamiki pristup po-
nudi i potranji novca. Potranja za novcem se u ovom pristupu moe prikazati
kao potreba za novcem (potreba za stjecanjem novca) da bi se odvijala odreena
transakcija. Potranja za novcem jednaka je vrijednosti tekue proizvodnje (Y) i
cijeni robe tekue proizvodnje. Dakle, potranja za novcem jednaka je umno-
ku proizvedene robe i njezinih cijena (pY). Ponuda novca moe se denirati kao
koliina novca koje se ljudi ele osloboditi da bi doli do odreene robe i usluga.
Kupac raspolae odreenom koliinom novca. Raspolaganje odreenom kolii-
nom novca predstavlja dinamiki pristup ponudi novca. To je tzv. stock dimenzija
novca, odnosno statini aspekt ponude i potranje novca. Da bi se stock efekt
transformirao u ow aspekt, kvantitativni teoretiari dopunjuju stock, tj. mo-
57
Dragoljub Stojanov
netarnu ponudu M
s
sa V, tj. brzinom optjecaja novca. Tako MV predstavlja ow
(dinamiki) pristup ponudi novca. Fisher na taj nain dolazi do dobro poznate
kvantitativne teorije novca:
M
s
V = pY. (18)
Lijeva strana jednadbe predstavlja ponudu novca, tj. raspoloivu kupovnu
snagu na tritu. Desna strana jednadbe predstavlja potranju za novcem, tj.
ukupnu vrijednost robe i usluga. Ako je MV>pY, vrijednost novca e padati, od-
nosno cijena e rasti. Ako je MV<pY, vrijednost novca e porasti, to znai da e
cijene padati. Jedna od kljunih postavki kvantitativne teorije novca je postavka
o konstantnoj brzini optjecaja novca: V je konstantno. Uobiajeno se uzima da
V ovisi o institucionalnoj organizaciji odvajanja platnog prometa u zemlji te o
navikama stanovnitva. I jedno i drugo se vrlo sporo mijenja.
Pristalice kvantitativne teorije novca pretpostavljaju da je privreda uvijek na
razini pune zaposlenosti, dakle da proizvodnja (Y) ne ovisi o promjenama mone-
tarne ponude (M
s
). Proizvodnja je funkcija razine tehnologije i raspoloivosti fak-
tora proizvodnje. Uz takve pretpostavke, dakle ksno V i ksno Y, oigledno je da
e svaka promjena koliine novca dovesti samo do promjene ope razine cijena.
Kembriki pristup kvantitativnoj teoriji novca formirali su Marshal, Pigou i
Keynes. Dodajmo odmah da je Keynes u knjizi Treatise of Money kasnije napu-
stio kembriki pristup kvantitativnoj teoriji novca, i to prvenstveno zbog zane-
marene uloge kamatne stope u funkciji potranje za novcem. Kembriki pristup
kvantitativnoj teoriji novca je, ustvari, stock pristup, statini pristup odreivanja
vrijednosti novca djelovanjem ponude i potranje za novcem, ali u datom tre-
nutku. U odnosu na Fisherovu kvantitativnu teoriju novca, prema kojoj je (pY)
ow, kembriki pristup ili, kako se esto naziva, pristup gotovine ili cash ba-
lance pristup transformira ow (pY) u stock. Zbog toga se funkciji potranje
za novcem dodaje operator k kembriko k. Kembriko k oznaava razdoblje
vremena u kojem ljudi ele drati novac u rukama kao gotovinu - cash. Potranja
za novcem je zapravo potranja za dranjem gotovine. U odnosu na V, koji pred-
stavlja brzinu optjecaja novca, k oznaava proces zadravanja novca, tj. tran-
sformaciju funkcija novca od funkcije novca kao prometnog sredstva u funkciju
novca kao blaga ili imovine. Nakon toga jednadba koja odreuje vrijednost nov-
ca postaje:
M
s
= kpY. (19)
M
s
predstavlja ponudu novca, tj. raspoloivu kupovnu snagu, kpY predstavlja
potranju za novcem. Kada je M
s
> kpY, onda je ponuda novca vea od potranje za
novcem. Vlasnici novca ele se osloboditi suvinog novca budui da njegova mar-
ginalna korisnost opada. Novac je ovdje jedan od oblika imovine. Oslobaajui se
novca, vlasnici pretvaraju novac u drugi, ali jedino raspoloivi oblik imovine u
robu. Potranja za robom raste pa rastu i cijene. Meutim, ne treba zaboraviti da
58
do promjena cijena moe doi i zbog promjena k i Y. Kembriki pristup kvantita-
tivnoj teoriji novca polazi od toga da je kapital ksan. I on, kao i Fisherov pristup,
polaze od pune zaposlenosti privrede. Pod takvim okolnostima porast monetar-
ne mase normalno uzrokuje porast cijena u zemlji.
Keynes je kritizirao i na kraju napustio kvantitativnu teoriju novca zbog toga
to je ona zanemarivala djelovanje ponude i potranje novca na kamatnu stopu
kao i element elastinosti potranje za novcem prema promjenama kamatne sto-
pe. Pristalice kvantitativne teorije novca i kasnije monetaristi (Friedman i sljed-
benici) prihvaali su tezu o neelastinosti novca na promjene kamatne stope.
Prema njima, promjene ponude i potranje novca ne djeluju na kamatnu stopu.
Promjene monetarne mase dovest e zbog toga do odgovarajuih promjena cije-
na, dok e realna kamatna stopa ostati neizmijenjena.
Toka H (slika 25) predstavlja toku ravnotee izmeu ponude i potra-
nje novca uz kamatu i
n
. Pretpostavimo da je monetarna ponuda porasla od M
o

na M
1
. Prije porasta monetarne ponude trina kamatna stopa bila je jednaka
prirodnoj kamatnoj stopi i dok je razina cijena bila P
0.
Porastom M
s
dolazi do po-
remeaja odnosa M
s
i M
d
. Viak M
s
predstavlja viak potranje za robom i uslu-
gama. Krivulja I S, koja predstavlja trite robe, i krivulja M
1
/P
0
- L(i, x), koja
predstavlja odnose izmeu monetarne ponude i monetarne potranje, sijeku se
u toki F. Cijene moraju porasti. Porast cijena smanjuje viak novca u rukama
vlasnika novca. U jednadbi potranje za novcem M
s
= kpY dolazi do promjene na
segmentu (p). Potranja za novcem uveava se i postupno se usklauje s ve uve-
anom M
s
. Proces usklaivanja M
s
i M
d
odvija se u nekoliko iteracija preko porasta
cijena sve do punog usklaivanja monetarne ponude i monetarne potranje.
Realna (M
s
) i (M
d
) uravnoteit e se ponovno u toki H uz kamatu (i) jednaku
(i
n
). Kamata ostaje neizmijenjena. Usklaivanje M
s
i M
d
dovodi samo do porasta
cijena (Hadjimichalakis, 1982).
59
Dragoljub Stojanov
Zapravo, proces usklaivanja M
s
i M
d
djelovao je i na kamatnu stopu. Meutim,
taj utjecaj bio je kratkog daha i bez posljedica na privrednu aktivnost. Prvo e po-
rast M
s
sniziti kamatnu stopu. Ovaj utjecaj M
s
na kamatu Friedman naziva efek-
tom likvidnosti. Nakon toga kamata e nastaviti rasti do svoje prirodne razine.
Efekt porasta kamatne stope zbog porasta M
s
i porasta cijena Friedman naziva
efektom cijena i dohotka.
Na slici 26b kamata je jednaka i
n
0
. Porastom M
s
dolazi do efekta likvidnosti i
sniavanja kamatne stope na i
n
1
. U isto vrijeme, slika a, dolazi do porasta cijena.
Od razine p
0
cijene rastu na razinu 2p
0
. Porast cijena prati porast kamatne stope
koja se (na slici 26b) vraa na svoju poetnu razinu.
Engleski je ekonomist Gibson u dvadesetim godinama XX. stoljea zapazio
da su kretanja cijena i kretanja kamate paralelni na dugi rok. Gibsonov paradoks
elaborirao je kasnije Fisher piui o inaciji, inatornim oekivanjima i realnoj
kamati.
Keynes nije elio prihvatiti paralelnost kretanja cijena i kamata. On je polazio
od toga da se na kratak rok ne mogu izjednaiti prirodna i trina kamatna stopa.
Prema njemu, na dugi rok postoji samo tendencija izjednaavanja tih kamata.
Upravo ova pretpostavka postala je snano oruje u rukama Keynesove ekonom-
ske politike, posebno monetarne politike. Zajedno s tezom o elastinosti potra-
nje za novcem, u odnosu na kamatnu stopu, Keynes je bio spreman napustiti sve
ranije prihvaene neoklasine postavke o funkcioniranju ekonomije i izgraditi
vlastiti model i instrumentarij. Meutim, prije nego to prijeemo na analizu
Keynesovog ekonomskog mehanizma, obratit emo pozornost na ulogu ekster-
nog sektora kod neoklasiara.
60
I.8. OTVORENA EKONOMIJA
Polazne konzistentne postavke teorije platne bilance i teorije prilagoavanja
platne bilance nalazimo u radovima i stavovima Davida Humea. Obrazlaui svo-
je teoretske stavove, Hume je imao namjeru negirati osnovna naela merkantili-
stike doktrine. Osnovna naela merkantilistike doktrine u sferi platne bilance
ili korektnije trgovinske bilance, s obzirom na nerazvijenost kapitalnih transak-
cija, podrazumijevala su u praktinoj aplikaciji orijentaciju na izvoz radi stjeca-
nja plemenitog metala kao osnovnog izvora bogatstva drutva. Hume je pokuao
demisticirati znaenje aktivne trgovinske bilance u funkciji akumulacije ple-
menitog metala postavkom da se odnosi izmeu monetarne ponude i monetarne
potranje automatski moraju dovesti u ravnoteu i da je, prema tome, uzaludan
svaki napor u pravcu akumulacije plemenitog metala aktivnom izvoznom politi-
kom ili politikom supstitucije uvoza domaom proizvodnjom. Humeove postavke
kretale su se u okviru jednadbe:
M
S
V = PQ (20)
Automatski model uspostavljanja ravnotee izmeu ponude i potranje nov-
ca, koji implicitno podrazumijeva i ravnoteu platne bilance, polazio je od tri
bitne postavke (Stojanov, 1982.):
1. od ksnog obujma proizvodnje (Q)
2. od stabilne potranje za novcem
3. od konstantne brzine optjecaja novca.
Monetarna teorija Humeovog doba izgraivala se na postavkama neokla-
sine ekonomske teorije. Znamo da prema neoklasinoj teoriji privreda uvijek
tei stanju pune zaposlenosti. Puna zaposlenost je funkcija raspoloivih faktora
proizvodnje. Agregatna potranja nema utjecaja na razinu zaposlenosti. Utjecaj
potranje pokazuje se na promjenama cijena i nadnica. Prema tome, uz datu br-
zinu optjecaja novca i datu razinu proizvodnje svaki pad (porast) koliine novca u
optjecaju mora utjecati na pad (porast) cijena. Porast cijena provociran porastom
M
s
pogorava konkurentske sposobnosti izvoza domae privrede. On destimu-
lira izvoz i potie uvoz. Uvoz se plaa plemenitim metalom. Time se smanjuje
koliina novca u optjecaju. Zbog toga cijene padaju. Uspostavlja se ravnotea
ponude i potranje za novcem, ravnotea izvoza i uvoza, odnosno ravnotea
platne bilance. Mehanizam monetarne mase cijena vodi uravnoteenju platne
bilance preko inatornih i deatornih ciklusa. Cijene i nadnice su promjenjiva
veliina. Konstante su razina proizvodnje, zaposlenost te brzina optjecaja novca.
Monetarna teorija neoklasiara bavila se pitanjima razine cijena. Razina cijena
utjecala je na pojavu i razvijanje ekonomskih uktuacija. Efekti porasta cijena
61
Dragoljub Stojanov
sastojali su se u realizaciji dohotka od rentijera k poduzetnicima, one su uvea-
vale izglede na prot i poticale investicije. Pad cijena, na drugoj strani, redistri-
buirao je dohodak od poduzetnika k rentijerima, umanjivao je izglede za unosan
prot i deprecirao investicije (Johnson, 1962).
Sa stajalita suvremenih teorija platne bilance svakako je zanimljivo istaknuti
da u Humeovom modelu nailazimo na postavke globalnog monetarizma, kao
to su:
- puna zaposlenost
- konstantna brzina optjecaja novca
- stabilnost potranje za novcem
- integriranost meunarodnih trita robe i djelovanje zakona jedne cijene.
U odnosu na suvremene monetarne teorije u kojima je potranja za novcem
funkcija dohotka, kamate i cijena:
M
d
= f(Y, i, P). (21)
Humeova funkcija potranje za novcem nije detaljno specicirana. Implicitno,
meutim, na osnovi konstatacije o stabilnoj potranji za novcem i konstatacije
o punoj zaposlenosti dade se zakljuivati da je potranja za novcem funkcija do-
hotka, odnosno date proizvodnje i cijena:
M
d
= f(Y, P). (22)
Prema postavkama zakona jedne cijene, cijena proizvoda Y identina je na
svim tritima. Meunarodna trita funkcioniraju po naelu spojenih posuda.
Porast M
s,
i preko toga porast agregatne potranje, dovodi do pojave dispariteta
cijena. Disparitet cijena pokree robnu arbitrau u meunarodnim razmjerima.
U uvjetima sustava ksnih deviznih teajeva zlatnog standarda nanciranje
dopunskog uvoza odvija se odljevom novca u inozemstvo, dakle, smanjivanjem
monetarne ponude i njezinim usklaivanjem s monetarnom potranjom.
Razdoblje zlatnog standarda poznato je po sustavu ksnih deviznih teaje-
va bez aktivne intervencije. Sredinja banka bila je uglavnom pasivna. Teajevi
su se kretali u okvirima zlatnih toaka. Devizna arbitraa je tada predstavljala
svojevrsnu portfelj selekciju vlasnika imovine izmeu zlata i deviza. Ovisno o
sklonosti teaja k deprecijaciji ili aprecijaciji plaalo se zlatom ili devizama. Tako
se i bez aktivne intervencije sredinje banke ponuda i potranja deviza odrava-
la na ravnotenoj razini. Podsjetimo li se da je decit platne bilance odraavao
viak M
s
u odnosu na M
d
, a da je teaj samo odraz stanja platne bilance, te da je
M
d
stabilna, onda moemo doi do zakljuka da je osnovna determinanta teaja
nacionalne valute u vrijeme zlatnih standarda bila monetarna ponuda. Kako je
62
zlatni standard bio monetarni sustav ksnih deviznih teajeva, proces prilago-
avanja platne bilance, pa prema tome i proces usklaivanja M
s
i M
d
, odvijao se
variranjem cijena i dohotka. Praktino, M
s
se usklaivala s M
d
preko prirasta ili
smanjivanja monetarnih rezervi. Ovaj mehanizam usklaivanja M
s
i M
d
veoma
je slian Johnsonovom modelu monetarnog pristupa platnoj bilanci u uvjetima
ksnih deviznih teajeva. Bitna razlika sastoji se u tome to, prema suvremenom
monetarnom pristupu, ulogu deacioniranja M
s
preuzima devalvacija uz prisut-
nu neeksibilnost cijena i nadnica na nie.
63
Dragoljub Stojanov
I.9. REZIME
Neoklasina ekonomska teorija bavila se uglavnom pitanjima ope razine ci-
jena i ekonomskih uktuacija. Ona nije pridavala posebno znaenje pitanju za-
poslenosti. Zbog eksibilnosti cijena i nadnica, kako nanie tako i navie, ekono-
mija je uvijek bila na razini pune zaposlenosti. Ponuda i potranja radne snage
formirale su takvu razinu nadnica koja isti trite. Uz date nadnice i punu
zaposlenost privreda uvijek proizvodi toliko robe koliko nailazi na domau po-
tranju. Kamata je kategorija koja je povezana s realnim sektorom privrede. Ona
nije monetarna kategorija. Promjena odnosa M
s
i M
d
djeluje na opu razinu ci-
jena. Monetarna politika ne moe djelovati na investicijsku aktivnost politikom
kamatnih stopa. Investicije su funkcija oekivanog prota i kamatne stope. Pri
tome porast cijena potie investicijsku aktivnost, dok porast kamatne stope de-
stimulira investicije. Sklonosti privrede k punoj zaposlenost, kao i automatizam
uspostavljanja unutranje i vanjske ravnotee, eliminira ulogu drave iz privred-
nog ivota.
Neoklasiari, monetaristi, RATEX te supply side ekonomisti rearmira-
ju postavke neoklasine ekonomske misli. Meutim, i u ekonomskoj misli J. M.
Keynesa mogu se takoer nai zrnca neoklasine ekonomske teorije. Ma kako
izgledao nov i ma koliko se distancirao od neoklasiara, Keynes je u svoj me-
hanizam privrede implantirao odreene ideje prethodnika. Podsjetimo se da bi,
prema neoklasiarima, porast M
s
doveo do porasta cijena. Porast cijena uz istu
nominalnu nadnicu de facto znai pad realne nadnice. Nia realna nadnica for-
mira nie trokove proizvodnje, koji stimuliraju poduzetnika da angaira dopun-
sku radnu snagu. Tek tada nominalne nadnice rastu. Porast nominalne nadnice
kompenzira pad realne nadnice i izaziva porast cijena. Meutim, taj proces koji
je po neoklasiarima tekao spontano na tritu radne snage i trenutno, Keynes
promatra na kratak rok i ne trenutno. Uz to, porast cijena potie investicije time
to prema formuli neto sadanje vrijednosti uveava prihode (R). Zahvaljujui
tome, mogue je na kratak rok porastom M
s
djelovati na oba pola formule neto
sadanje vrijednosti na trokove proizvodnje preko visine realnih nadnica i na
prihode preko efekta cijena.
Pored toga, razlikovanje nominalne i realne kamate na kratak rok predstavlja
dopunski poticaj investicijskoj aktivnosti. Ali, to je ve kejnzijanska ekonomska
politika i uloga drave koja je u njoj imanentna.

64
II. KEYNES - KEJNZIJANCI
II.1. TEORIJA I PRAKSA
Od 1929. do 1932. godine svjetskom ekonomskom scenom dominirala je de-
acija. Nacionalni dohodak SAD-a, naprimjer, smanjio se za jednu polovinu.
Industrija SAD-a radila je s pola kapaciteta, a cijene na veliko bile su nie za 32%.
(Elsworth, 1950).
Oivljavanje privredne aktivnosti postalo je imperativ svjetske privrede.
Privrede irom svijeta tijekom velike krize doivjele su ok koji nije ostao bez po-
sljedica na razvoj ekonomske misli. Osnovne postavke neoklasinog modela funk-
cioniranja privrednog ponaanja dovedene su u pitanje. Nadnice i cijene nisu vie
bile eksibilne nanie. Pouke liberalizma bile su takve da se vie nije moglo toleri-
rati cikliko kretanje privrede.
U godinama nakon svjetske ekonomske krize pitanje zaposlenosti postalo je
primarni cilj ekonomske politike. U tom smislu praksu ekonomskog liberalizma za-
mijenila je praksa intervencionizma. Interna ravnotea dobila je primat u odnosu
na ravnoteu platne bilance.
Nakon svjetske ekonomske krize ekonomska misao bila je pod utjecajem
Keynesove ekonomske doktrine. Keynes je premjestio fokus ekonomske teorije s te-
orije cijene, koju reducira na minimalnu razinu, na pitanja zaposlenosti i kamatne
stope, kao monetarnog fenomena. U njegovoj analizi posebno znaenje dobile su
investicije i potronja u funkciji uspostavljanja interne ravnotee i rjeavanja pro-
blema zaposlenosti. Saeto reeno, Keynesov koncept bazira se na meuovisnosti
investicija, potronje, tednje i dohotka. U jednostavnijoj interpretaciji Keynesova
koncepta proizvodnja i zaposlenost ovise o agregatnoj potranji. Agregatna po-
tranja je funkcija investicija i potronje. Potronja je ovisna varijabla i varira u
skladu s kretanjima i promjenama dohotka. tednja takoer varira s promjenama
dohotka, porastom dohotka ona se uveava. U stvaranju ravnotee nacionalne pri-
vrede tednja je jednaka investicijama, dok je dohodak zbroj potronje i investicija.
Prema Keynesovom modelu, osnovna poluga privredne aktivnosti, zaposlenosti i
proizvodnje postala je potranja. Fiskalna politika dobila je zadatak da stimulira
potranju to vie to je, zbog sklonosti potronje da opada s porastom dohotka,
prijetila opasnost od pojave pretjerane tednje. Keynes je tednju promatrao kao
destimulirajui faktor rasta. Eliminiranje privrednih ciklusa svjesnom intervenci-
jom ekonomske politike i djelovanjem u pravcu porasta potronje znailo je napu-
tanje povjerenja u slobodno funkcioniranje trinog mehanizma, na jednoj strani,
i u isto vrijeme inauguraciju drave i njezine intervencije, na drugoj strani.
Bilo je teko, gotovo nemogue, pretpostaviti u vrijeme kada je nastajala
Opa teorija zaposlenosti, kamate i novca da e nakon etrdesetak godina ulo-
65
Dragoljub Stojanov
ga drave i destimuliranje tednje postati osnovne toke na koje e pristalice
ekonomije ponude upirati prstom kao na najvee slabosti Keynesove teorije.
Meutim, poslije II. svjetskog rata pa sve do ezdesetih godina XX stoljea,
privredna zbivanja u svjetskoj privredi i pojedinim nacionalnim ekonomijama
razvijala su se veoma povoljno. tovie, to je bilo razdoblje pune zaposlenosti,
relativne stabilnosti cijena, odnosno dobrodole blage inacije, razdoblje dotad
nezabiljeenog ekonomskog rasta. Svjetska privreda je, sluei se Keynesovim
porukama, izbjegavala faze recesije i zamijenila ih je razdobljem prosperiteta.
Krajem ezdesetih godina bivi ameriki predsjednik Nixon obiljeio je poslije-
ratni razvoj ekonomske misli rijeima Svi smo mi kejnzijanci danas. Termini
kao to su drutveni proizvod, monetarna ponuda i sl. ekonomski su agregati na
kojima stoji Keynesova ekonomija. Keynesova terminologija postala je esperanto
ekonomije.
Ipak, ve u drugoj polovici ezdesetih godina u meunarodnoj privredi poele
su se osjeati pojave koje su izlazile izvan tokova i kontrole kejnzijanske apara-
ture. Nacionalne privrede bivale su sve ee suoene s takvim problemima koji
po deniciji ne bi mogli postojati ako se Keynesova ekonomija dosljedno provodi.
U takve pojave spadaju: stagacija, sve vee znaenje monetarnih faktora kao
izvora inacije, sve vea negativna uloga dravne mainerije i slino.
Prema standardnim interpretacijama Keynesova ekonomskog mehanizma,
stagacija uope nije mogua. Uz sve veu ulogu drave, uz sve obilniju potro-
nju i potranju, stagnacija privredne aktivnosti inkompatibilna je s Keynesovim
postavkama o ulozi potranje kao generatora privrednog rasta, proizvodnje i za-
poslenosti. Pored toga, inacija je monetarni fenomen kojemu Keynes u poetku
nije pridavao dovoljno pozornosti. Produktivnost rada, odnosno porast produk-
tivnosti rada, aksiom je Keynesove ekonomije.
Monetarna ponuda mogla je, prema Keynesu, djelovati samo na cijene vri-
jednosnih papira, ali ne i na cijene robe. Pokazalo se poslije II. svjetskog rata, a
s vremenom sve vie, da je monetarna ponuda snaan izvor inacije u svjetskim
razmjerima.
Nakon ovih nekoliko zapaanja o ulozi Keynesove ekonomske misli u suvre-
menoj ekonomskoj praksi samo po sebi se postavlja pitanje: jesu li se uvjeti u
svjetskoj privredi toliko izmijenili da je Keynesova misao postala neprikladna ili
je, moda, u samoj njegovoj doktrini, jo u zaetku, ostalo dovoljno nekonzisten-
tnosti ili nedoreenosti koje se u suvremenim uvjetima pokazuju? Mislimo da
je pravi odgovor kako se radi i o jednom i o drugom. ezdesete i sedamdesete
godine XX. stoljea razliite su od onih dvadesetih i tridesetih. U isto vrijeme,
meutim, zanimljivo je da su inacija, nezaposlenost i nie stope rasta najvie
dole do izraaja u onim zemljama u kojima je Keynes bio najvie prihvaen, a
prije svega u Velikoj Britaniji, SAD-u i Italiji.
Walter Eltis u knjizi Inacija, depresija i ekonomska politika na Zapadu po-
stavlja tezu da se kejnzijanci moraju zapitati kako je mogue da su zemlje koje
66
su najbolje znale kako funkcionira makroekonomija, kao to je Velika Britanija
naprimjer, ostvarile najslabije rezultate i tako se pojavile kao redovni kandida-
ti za meunarodnu nancijsku pomo. Pri tome, podsjea Eltis, da ironija bude
vea, najvei dio pomoi dolazi od zemalja koje vode svoju privredu na nain
suprotan Keynesovom. Na osnovi vlastitih zapaanja Eltis navodi da je nekritiki
koritena Keynesova makroekonomska politika u suvremenim uvjetima izazvala
niz neeljenih posljedica u pojedinim zemljama. Sline teze moemo nai i kod
drugih uglednih ekonomista kao to su: Peter Drucker, Martin Feldstein, Kennet
Arow, Lawrence Gain, a posebno kod pripadnika kole ekonomije ponude kao to
su Arthur Lafer ili M. Feldstein. Ilustrativan je sljedei Eltisov primjer: u 1915.
godini vojvoda od Wellingtona bio je najuspjeniji svjetski general. Zahvaljujui
njegovom ogromnom ugledu, svi oni koji su bili kod Waterlooa vodili su britan-
sku vojsku sljedeih etrdeset godina inzistirajui pri tome da sve mora ostati
onako kako je bilo u vrijeme Wellingtona. Cijena takvog konzervativizma bila je
plaena u sljedeem ratu.
Nakon II. svjetskog rata britanskom ekonomskom politikom dominirala je
elja da se nastavi Keynesova privredna politika. Danas meutim, zahvaljujui
novim saznanjima, posebno iz domene portfelj (portfolio) teorija, ne moe se
pouzdano tvrditi da e porastom monetarne ponude opadati kamatna stopa, to-
vie, moe se desiti i suprotno.
67
Dragoljub Stojanov
II.2. KEYNESOV MEHANIZAM
Keynesov mehanizam moe se bolje razumjeti ako se povue paralela s funk-
cioniranjem privrede u XIX. stoljeu, tj. u vrijeme zlatnih standarda. Prema
Keynesovu miljenju, privreda je zadovoljavajue funkcionirala u XIX. stoljeu
prije svega zbog toga to su rast stanovnitva i inovacija, pronalaenje novih
podruja-zemlje, povjerenje te uestalost ratova, u prosjeku svake dekade, bili
dovoljni da uz sklonost potronji formira takvu marginalnu ekasnost kapitala
koja omoguava zadovoljavajuu razinu zaposlenosti, a uz takvu kamatu koja je
bila dovoljno visoka da bi bila prihvatljiva za vlasnike kapitala (imovine). Postoji
evidencija da je u razdoblju od oko 150 godina dugorona kamatna stopa u vode-
im nancijskim centrima bila oko 5% te da je ona bila dovoljno niska da potakne
investicije na takvu razinu koja nije osiguravala punu zaposlenost, ali koja nije
bila na netolerantno niskoj razini.
Analizirajui proteklih 150 godina, Keynes zapaa da su tzv. wage unit bile
u porastu, ali i da je ekasnost (produktivnost) rada takoer rasla. Zahvaljujui
tome, bila je osigurana i relativna stabilnost cijena. Keynes napominje da e da-
nas i vjerojatno ubudue marginalna ekasnost kapitala biti iz vie razloga mno-
go nia od one u XIX. stoljeu. Akutnost naih problema dolazi od toga to je
prosjena kamata, koja bi omoguila razumnu razinu zaposlenosti, nepovoljna
za vlasnike imovine, tako da ne moe biti proizvedena manipuliranjem mone-
tarnom masom. Najstabilniji i najtee promjenjivi element u naoj suvremenoj
ekonomiji bio je dosad i bit e ubudue minimalna kamata koja je prihvatljiva za
vlasnike imovine. Dugoroni odnos izmeu nacionalnog dohotka i koliine novca
ovisit e o preferenciji likvidnosti. Dugorona stabilnost ili nestabilnost cijena
ovisit e o dinamici porasta wage unit ili, preciznije cost unit u usporedbi s
porastom ekasnosti i produktivnosti sustava. (Keynes, 1936.). Ovim poduim
citatom htjeli smo skrenuti pozornost na jedan od najvanijih, ali u isto vrije-
me i najnejasnijih elemenata itavog Keynesova sustava: wage unit ili jedinica
nadnice. Mislimo da se kompleksnost ekonomije potranje i njezina ekasnost
temelji na pravilnom razumijevanju ove kategorije. Isto tako ini se da ona pred-
stavlja bazu na kojoj neoklasina ekonomija temelji svoju dinamiku privredne
aktivnosti, ali i na kojoj Keynes gradi svoju kulu koja onda stoji na stupovima
marginalne ekasnosti kapitala, kamate i sklonosti potronji. Stupovi su svakako
prije toga morali doi na temelje koje ini wage unit. Zbog toga Keynes jo na
poetku svoje Ope teorije zaposlenosti, kamate i novca eli denirati osnov-
ne kategorije, osnovne obraunske jedinice. Bavei se problemom zaposlenosti,
Keynes predlae da se uvedu dvije fundamentalne obraunske jedinice: kvantite-
ta money value (novana jedinica) i kvantiteta zaposlenosti (Keynes, 1936, str.
41.). Nastavljajui u tom pravcu on sloen rad svodi na jednostavan rad, ime bez
sumnje pojednostavljuje daljnju analizu. Jedinica jednostavnog rada osnovna je
obraunska jedinica, sloen rad je multiplicirani jednostavni rad (Keynes, 1936,
68
str. 41.). Jedinicu kojom mjeri kvantitetu (obujam) zaposlenosti naziva jedinicom
rada (labour unit). Novani izraz jedinice rada Keynes naziva wage unitjedinica
nadnice. Suglasno tome, ako je E ukupni fond nadnica ili plaa, ako je W jedinica
nadnice te ako je N kvaliteta zaposlenosti, tada je:
E = NW. (23)
Pokuamo li Keynesove kategorije interpretirati na drugi nain, onda moe-
mo napraviti takve komparacije u kojima bi jedinica nadnice bila prikazana kao
troak rada. Ona bi predstavljala odnos izmeu produktivnosti rada i nominal-
ne nadnice. Svaki pokuaj poveavanja nominalne nadnice iznad produktivnosti
rada, dakle svaki porast trokova rada djeluje inatorno i u isto vrijeme destimu-
lativno na daljnje angairanje radne snage. Odnos izmeu nominalne nadnice i
produktivnosti rada, respektirajui pretpostavke o ksnosti faktora proizvodnje,
a posebno dati tehniki sastav kapitala, vodi ekonomiju k punoj zaposlenosti
samo onda ako nadnice rastu u skladu, ili, to je jo povoljnije, s aspekta zaposle-
nosti, ako zaostaju iza porasta produktivnosti rada.
Odnos izmeu realne nadnice i marginalnog prinosa rada jedan je od temelj-
nih odnosa neoklasinih ekonomista. Znamo da su prema njima proizvodnja i
prot ili naprijed sve dotle dok je marginalni prihod vei od marginalnog tro-
ka, odnosno sve dotle dok je marginalni prinos rada vei od marginalnog troka
radne snage, sve dok je marginalni prinos rada vei od realne nadnice. Potranja
za radnom snagom funkcija je odnosa marginalne produktivnosti rada i margi-
nalnih trokova radne snage. U stanju ravnotee nacionalne privrede, na razini
pune zaposlenosti, realne nadnice su jednake marginalnom prinosu rada dok je
tednja jednaka investicijama. U sluaju kada su marginalni trokovi radne snage
(nadnice) vei od marginalnog prinosa rada, proizvodnja, tj. investicije jenjavaju,
ponuda radne snage vea je od potranje za radnom snagom, pa se javlja ne-
zaposlenost. Ravnotea izmeu ponude i potranje radne snage uspostavlja se
prilagoavanjem nadnica, tj. njihovim sniavanjem. Nominalne nadnice snia-
vaju se prema odnosu ponude i potranje. Keynesov strah od deacije ba tu i
poinje. Keynes se bojao Gibsonova paradoksa, ali ne u smislu inacije, nego u
smislu deacije. Poetna deacija izazvana padom nadnica mogla bi pojaati de-
atorna oekivanja. Ona bi vodila daljnjem padu cijena i sve veoj ponudi radne
snage u odnosu na potranju. Kriza, odnosno slom postaju neizbjeni. U knjizi
Treatise of Money Keynes je pisao: Trina kamata opada, ali ne dovoljno brzo
da dostigne prirodnu kamatu, tako da se javlja tendencija destimulacije prota
koja vodi k deaciji dohotka i padu cijena. Ako se to dogodi, na sadanji sustav
kapitalistikog individualizma bit e zamijenjen dalekosenim socijalizmom
(Hadjimichalakis, 1982, str. 153.).
U krizi se javlja izuzetna tenja k likvidnosti, k dranju gotovine. Tu poja-
vu Keynes naziva zamkom likvidnosti liquidity trap. Ekonomija je zakoena.
Nastaje masovna nezaposlenost. Takozvani Pigou efekt ne moe zaustaviti slom.
Pad cijena nije dovoljan poticaj za porast potronje. Isto tako kao to inatorna
69
Dragoljub Stojanov
oekivanja potiu potronju, deatorna oekivanja mogu destimulirati potronju
u oekivanju novih niih cijena.
Zbog ovoga, kao i zbog straha pred socijalizmom, Keynes eli zaustaviti pad
nadnica. Zapravo, on formira tezu o ksnim nominalnim, ali zato eksibilnim re-
alnim nadnicama. U uvjetima ksnih nominalnih nadnica inacija moe uiniti
isto ono to deacija s padom nominalnih nadnica.
Mislimo da u deacioniranju realnih nadnica putem inacije lei bit cjeloku-
pnog Keynesova uenja.
Kao to smo ve spomenuli, stupovi Keynesova sustava su potronja, margi-
nalna ekasnost kapitala i kamatna stopa. Porastom monetarne ponude, odno-
sno variranjem odnosa izmeu monetarne ponude i monetarne potranje, Keynes
utjee na potronju, na marginalnu ekasnost kapitala i to kako na njihov brojnik
(prihode) tako i na nazivnik (trokove) te na kamatnu stopu. Sve nia marginalna
ekasnost kapitala (MEC) zahtijeva sve niu kamatnu stopu da bi proces portfelj
(portfolio) selekcije zadrao vlasnike imovine u sferi investicijske aktivnosti.
Na poetku Ope teorije zaposlenosti Keynes nas uvodi, mada kasnije nije
nigdje eksplicitan, u odnos i znaenje razlike izmeu nominalnih i realnih nad-
nica. Svakodnevno iskustvo nam govori, bez sumnje, da je normalna situacija da
radnici ugovaraju nominalnu nadnicu (money value). Dok je praksa da radnici
odbijaju smanjivanje nominalne nadnice, njihova praksa nije da smanje ponu-
du radne snage u sluaju porasta wage goods, tj. smanjivanja realne nadnice.
Podsjetimo se da termin wage goods kao i termin marginalni proizvod u wage go-
ods industriji ili produktivnost rada u wage goods industriji ne samo da podsjea
nego je gotovo istovjetan s Marxovom napomenom da nadnice ovise o cijena-
ma, odnosno o produktivnosti rada u proizvodnji sredstava za potronju. Prema
tome, ako poraste produktivnost rada u proizvodnji sredstava za potronju, tada
e uz istu nominalnu nadnicu porasti realne nadnice. Meutim, Keynes navodi
da su uz datu organizaciju, opremu i tehniku realne nadnice i razina proizvodnje
(pa prema tome i zaposlenost) istosmjerni, zbog ega porast zaposlenosti moe
ii samo na raun pada realnih nadnica. Prema tome, ako se zaposlenost uveava,
tada na kratak rok nagrada po jedinici rada izraena u wage goods (realna nad-
nica) mora opadati da bi rastao prot. To je jednostavno spoznaja da industrija
normalno funkcionira uz padajue prinose, tako da marginalna produktivnost
rada u industriji sredstava za potronju nuno opada kako raste zaposlenost...
Zbog toga svaki pokuaj da se povea zaposlenost mora u isto vrijeme voditi opa-
danju marginalne produktivnosti, a prema tome i udio nadnica u odnosu na pro-
izvodnju. (Keynes, 1936., str. 18.)
Govorei o sutini Ope teorije... Keynes istie da razina zaposlenosti u
stanju privredne ravnotee ovisi o: 1. funkciji ponude, 2. sklonosti potronji i
3. razini investicija. Svakoj razini zaposlenosti odgovara odreena marginalna
produktivnost rada u wage goods industriji, a ona odreuje realnu nadnicu.
Zaposlenost ne moe prijei razinu pri kojoj se reducira realna nadnica na jedna-
70
kost s marginalnim trokovima rada. To znai da nisu samo promjene agregatne
potranje kompatibilne s naom privremenom pretpostavkom da su nominalne
nadnice (money value) konstantne. Za puno razumijevanje nae teorije bitno
je da se odvojimo od te pretpostavke. (Keynes, 1936., str. 29.)
Dakle, i kod Keynesa su nadnice eksibilne. Nominalne nadnice mogu i rasti,
ali realne nadnice moraju zaostajati za porastom produktivnosti rada. Umjesto
pada nadnica i straha od deacije Keynes je problem rijeio sniavanjem realnih
nadnica putem inacije.
Jedna od osnovnih karakteristika kapitalistikog naina proizvodnje jest da
on oscilira, izbjegavajui ekstremne uktuacije zaposlenosti i cijena, oko jedne
srednje pozicije (razine) koja je znatno ispod pune zaposlenosti, ali je i znatno
iznad minimalne zaposlenosti. (Keynes, 1936., str. 254.)
Prema Keynesu, to je svijet onakav kakav jest. To nisu pravila igre koja se ne
mogu mijenjati.
Ako je to tako, onda je ravnotea koju spominju neoklasiari samo specijalan
sluaj, odnosno puna zaposlenost je samo specijalan sluaj. Puna zaposlenost je
izuzetak, a ne pravilo.
Keynes je preda se postavio cilj da pronae one parametre sustava kojima se
moe upravljati kako bi se privreda uspjeno vodila k punoj zaposlenosti, dakle
takvom privrednom stanju koje je daleko od kriza, sloma pa i socijalne revolucije.
Zbog toga moemo ve sada rei da je Keynesova ekonomija - ekonomija po-
tranje, antideatorna, antikrizna ekonomska politika. Podsjeajui u svojim
razmiljanjima poesto na Marxa, nije udno da je Keynes doao do spoznaje o
potrebi zamjene proterskog naina proizvodnje elementima drutvene solidar-
nosti i etike.
U razvijenim, bogatim drutvima nije samo marginalna ekasnost kapitala
nia, nego su uslijed velike akumulacije prilike za investiranje manje povoljne,
osim ako kamatna stopa ne padne dovoljno nisko. Osnovni pokreta proizvodnje
je prot. Poduzetnik nastoji maksimizirati prot kada odluuje o razini zaposle-
nosti. Zbog toga, uz datu razinu tehnologije, resursa i trokova proizvodnje po
jedinici zaposlenosti, razina zaposlenosti i u pojedinoj rmi i u industriji u cje-
lini ovisi o prihodu koji poduzetnik oekuje od date proizvodnje (Keynes, 1936,
str. 24). Na razini pune zaposlenosti kada su investicije jednake tednji, kada je
monetarna ponuda jednaka monetarnoj potranji, a marginalni prihod jednak
marginalnim trokovima, postoji ravnotea izmeu ponude i potranje robe i ka-
pitala. Nastavi li se proizvodnja nakon te toke, poduzetnik e neizbjeno gubiti.
Zbog toga e se zalihe kapitala i razina zaposlenosti morati smanjiti toliko koli-
ko je potrebno da drutvo dovoljno osiromai da ukupna tednja postane ravna
nuli, da se pojavi jaka oskudica kapitala. Obilje kapitala i obilje robe destimuli-
raju proizvodnju. Hiperprodukcija robe i prot ne idu ruku pod ruku. Na dugi rok
kapital ne smije biti obilan ako se eli da marginalna ekasnost kapitala bude
barem tolika kolika je kamatna stopa. Drutvo s obiljem kapitala ija je marginal-
71
Dragoljub Stojanov
na ekasnost jednaka nuli suoilo bi se s negativnom marginalnom ekasnou
kapitala sa svakom dodatnom investicijom. (Keynes, 1936., str. 217.)
Marginalna ekasnost kapitala ovisi o vie faktora. Meu njima i o kretanju
cijena. I ma koliko se tvrdilo da je Keynesova ekonomija ekonomija bez inacije
ili antiinatorna ekonomija, to ne znai da je ona bez rasta cijena. Jesu li cijene u
Keynesovoj ekonomiji stabilne ili nisu, jedno je od pitanja koja su izazvala dosta
kontroverzi meu interpretatorima Keynesove ideje. Mislimo da je za sada do-
voljno podsjetiti na jednu od determinanti cijena. Ona, opet, kao da podsjea na
neke od Marxovih pogleda o cijenama. Naime, Keynes napominje da je, mada se
govori o produktivnosti kapitala, mnogo korektnije govoriti da kapital odbacuje
prihod tijekom svojega vijeka. Jedini razlog zbog kojega jedan oblik imovine (ka-
pital) odbacuje prihod koji je vei od njegove cijene kotanja jest u tome to je on
oskudan. Ako kapital postane manje oskudan, prihod e se smanjiti a da kapital
ne postane manje produktivan. Ja podravam klasinu doktrinu da je sve to je
proizvedeno, proizvedeno radom uz pomo tehnike i prirodnih resursa ija cijena
ovisi o oskudici ili obilju te rezultatu minulog rada koji je opredmeen u imovini
koja takoer ima svoju cijenu u skladu s obiljem i oskudicom. Bolje je uzeti rad,
ukljuujui i osobne usluge poduzetnika i njihovih asistenata, kao jedini faktor
proizvodnje koji funkcionira pod datim okolnostima tehnike, prirodnih izvora,
opremljenosti kapitalom i efektivne potranje (Keynes, 1936., str. 213). Ovo da-
kle, objanjava zato smo mogli uzeti jedinicu rada unit labour kao jedinu zi-
ku jedinicu koju trebamo u naem ekonomskom sustavu pored novca i vremena.
(Keynes, 1936., str. 214.)
Kada je marginalna ekasnost kapitala jednaka nuli (MEC = 0), tada je prot
jednak nuli (prot = 0) i privreda se dalje moe kretati samo u dvama pravcima: u
pravcu stagacije ili u pravcu deacije. Marx i Keynes spoznali su kako i zato pri-
vreda dolazi u fazu sloma. Meutim, Marx je zakljuio da je faza sloma neizbje-
na u okvirima kapitalistikog naina proizvodnje. Keynes je izabrao stagaciju
kao bolje rjeenje, zapravo on se opredijelio za takvu transformaciju drutvenih
odnosa koji bi mogli podravati stagaciju u okvirima kapitalizma. Ekonomska
politika u fazi stagnacije izvodi se kontraproduktivnom medicinom kao to je
poticanje potronje, politika niih kamatnih stopa i podizanje marginalne eka-
snosti kapitala. Poimo redom.
72
II. 3. ULOGA POTRONJE
Ako je prot pokreta proizvodnje, marginalna ekasnost kapitala je njezin
motor, a potronja, odnosno efektivna potranja je jedna od polaznih pretpostavki
funkcioniranja ekonomije potranje. Efektivna potranja je jednostavno agregat-
ni dohodak (prihod) koji poduzetnik oekuje ukljuujui dohodak koji e on pre-
nijeti na ostale faktore proizvodnje. Funkcija agregatne potranje dovodi u vezu
razne mogue razine zaposlenosti s prihodima koje data razina zaposlenosti od-
bacuje. Efektivna potranja je pozicija na funkciji agregatne potranje koja postaje
efektivna zato to zajedno s ponudom korespondira onoj razini zaposlenosti koja
maksimizira poduzetnikova oekivanja prota. (Keynes, 1936., str. 55)
Razina zaposlenosti odreena je pozicijom u kojoj se sijeku agregatna ponuda
i agregatna potranja. Funkcija agregatne potranje stavlja u odnos datu razinu
zaposlenosti s prihodima te razine zaposlenosti. Prihodi se sastoje od dviju kom-
ponenata: potronje (C), tj. izdataka za potronju uz datu razinu zaposlenosti i
izdataka za investicije (I) uz datu razinu zaposlenosti. Dakle:
Y = C + I. (24)
Koji dio dohotka Y ide na C, a koliki dio ide na I, ovisi o vie faktora. Izmeu
ostalih o: 1. visini dohotka, 2. o sklonosti potronji, 3. o marginalnoj ekasnosti
kapitala i 4. o kamatnoj stopi. Dio dohotka Y koji e drutvo odvojiti za potronju
C ovisi: 1. o visini dohotka, 2. o objektivnim i 3. o subjektivnim faktorima.
U osnovne objektivne faktore Keynes ubraja:
- promjene u jedinici nadnice - wage unit, s napomenom da je C vie funkcija
realnog nego nominalnog dohotka. Kao prva aproksimacija moe se uzeti da e
porastom jedinice nadnice izdatci na C porasti, uz datu razinu zaposlenosti, u
istoj proporciji (Keynes, 1936., str. 92)
- promjene u razlici izmeu dohotka i neto dohotka
- iznenadno uveanje imovine
- promjene u diskontnoj stopi, tj. promjene u relativnim cijenama robe danas
i cijena robe sutra
- promjene u skalnoj politici. to se skalna politika vie koristi kao metoda
redistribucije dohotka, sve vie e rasti sklonost potronji (Keynes, 1936., str. 95.)
- promjene u oekivanjima sadanje i budue razine dohotka.
Zavravajui analizu objektivnih faktora koji odreuju sklonost potronji,
Keynes napominje da u cjelini moramo raunati s prilino stabilnom funkcijom
ako smo prije toga eliminirali promjene u jedinici nadnice u odnosu na novac
(Keynes, 1936., str. 95.)
73
Dragoljub Stojanov
Kada govori o subjektivnim faktorima koji utjeu na sklonost potronji,
Keynes razmatra osam motiva koji djeluju destimulativno na potronju: oprez,
predvianje, kalkulaciju, poboljavanje, nezavisnost, poduzetnost, ponos, pohle-
pu. Subjektivni faktori variraju u skladu s promjenama institucionalnih i organi-
zacijskih elemenata sustava odreenog drutva. Te se promjene deavaju na dugi
rok. Zbog toga se faktori subjektivne prirode koji utjeu na sklonost potronji
mogu uzeti kao konstante.
Kako je sklonost potronji stabilna funkcija, veliina agregatne potronje
uglavnom ovisi o agregatnom dohotku. Meutim, jedan od fundamentalnih psi-
holokih zakona prema Keynesu jest da ovjek porastom dohotka uveava po-
tronju, ali ne toliko koliko raste dohodak. Prema tome, sve via razina dohotka
formirat e jaz izmeu porasta dohotka i porasta potronje. to je dohodak vei,
raskorak izmeu dohotka i potronje ostaje vei. To znai da porastom dohotka
raste tednja. tednja je destimulator investicija.
Na slici 27 dohodak i output naznaeni su na apscisi i ordinati. Linija od 45
povezuje sve toke u kojima su ove veliine jednake. Vertikalna distanca izme-
u krivulje potronje C i linije 45 predstavlja tednju. Porastom dohotka raste
potronja, ali sporije od porasta dohotka. Kada se na krivulju C doda krivulja
investicija I, dobiva se ukupna potranja C + I koja predstavlja potranju uz datu
razinu zaposlenosti. Presjek linije 45 s krivuljom C + I odreuje ravnotenu ra-
zinu dohotka.
Cilj Keynesove ekonomije potranje nije bilo koja razina ravnotee, nego ona
razina privredne ravnotee pri kojoj postoji puna zaposlenost. Budui da pora-
stom dohotka dolazi do relativno sporijeg porasta potronje, onda teret posti-
zanja cilja pune zaposlenosti mora preuzeti druga komponenta efektivne potra-
nje, a to je investicijska potronja.
74
II. 4. INVESTICIJE
Poduzetnik investira da bi ostvario prot. Marginalna ekasnost kapitala kri-
terij je kojim se on rukovodi prilikom odluivanja o investiranju. to je marginal-
na ekasnost kapitala vea, to investicije odbacuju vei prot. Marginalna e-
kasnost kapitala je stopa diskonta koja izjednaava sadanju vrijednost buduih
prihoda projekta s trokovima projekta (Keynes, 1936., str. 125). Odnos izmeu
oekivanog prihoda na uloeni kapital i trokova zamjene takvog kapitala (re-
placement cost), odnosno relacije izmeu oekivanog prihoda marginalne jedi-
nice takvog kapitala i trokova proizvodnje takve jedinice predstavlja marginalnu
ekasnost kapitala (Keynes, 1936., str. 125.).
Marginalna ekasnost kapitala predstavlja odnos izmeu oekivanih pri-
hoda i trokova proizvodnje. Marginalna ekasnost kapitala onakva kako ju
je denirao Keynes gotovo je ista s tzv. koecijentom Q koji koristi Tobin. U
Tobinovom koecijentu Q nazivnik predstavlja trokove zamjene (replace-
ment cost). To je tekua cijena po kojoj se na tritu moe podii nova tvorni-
ca, tj. realizirati nova investicija. Brojnik predstavlja trinu vrijednost investi-
cije ili mogui prot od prodaje investicije. Naprimjer, porast trine vrijed-
nosti zgrade u odnosu na tekue trokove izgradnje potie izgradnju. Poticaj za
proizvodnju dat je time to je trina cijena vea od trokova proizvodnje takve
zgrade. (Tobin, 1982.)
Porast ponude date robe ili date industrije izaziva opadanje marginalnog pri-
hoda. Na jednoj strani zbog toga to porast ponude formira klimu obilja robe, tj.
klimu hiperprodukcije, te na drugoj strani zato to daljnja proizvodnja utjee na
porast cijena faktora proizvodnje.
Svaka investicija ima svoju marginalnu ekasnost kapitala. Ona ovisi o od-
nosu prihoda i trokova. Jednu od bitnih komponenata trokova predstavlja i ka-
matna stopa (i). Zbog toga se marginalna ekasnost investicijskog projekta moe
denirati i kao kamata koja diskontira sadanju vrijednost projekta na nulu. Tako
se (m) denira kao (Branson-Litvack, 1981):
R + 1 R + 2 R + N
0 = - CT + R1 + --------- + ---------- + ------------ (25)
1+m (1+m)
2
(1+m)
n
Investicijski projekti mogu se rangirati po vrijednosti koecijenta (m). Isto
tako projekti se mogu rangirati i kriterijem sadanje vrijednosti projekta. Kriterij
sadanje vrijednosti uveo je u ekonomsku analizu Fisher. On upotrebljava ter-
min: stopa prinosa u odnosu na trokove. Ona predstavlja stopu po kojoj se ra-
unajui sadanju vrijednost svih trokova i prihoda izjednaavaju trokovi i pri-
hodi. Fisher istie da e investiranje ovisiti o odnosu izmeu sadanje vrijednosti
75
Dragoljub Stojanov
neto buduih prihoda i kamatne stope. Poticaj za investiranje postoji sve dotle
dok je sadanja vrijednost projekta vea od kamate.
Keynesova marginalna ekasnost kapitala, Fisherova stopa prinosa te Tobinov ko-
ecijent Q imaju istu ulogu pri odluivanju o izboru investicija.
Investicijski projekt isplati se sve dotle dok je marginalna ekasnost kapitala
vea od kamatne stope, sve dotle dok je interna stopa rentabiliteta (m) ili diskon-
tna stopa vea od kamate.
Na ovome mjestu treba uvesti u razmatranje i nominalnu i realnu kamatu.
Posebno zbog toga to s porastom monetarne mase treba oekivati porast proi-
zvodnje, ali i porast cijena. Porast cijena djeluje povoljno na prihode. Porast cijena
stimulira ulaganja. Porastom investicija rastu proizvodnja i zaposlenost.
Na sl. 28 vidimo da porast investicija s I na I uveava dohodak s Y naY
1
.
Porast monetarne ponude utjee na sniavanje kamatne stope. Ako je kamat-
na stopa nia, onda i marginalna ekasnost kapitala moe biti nia.
Opadanje marginalne ekasnosti kapitala lei u sutini kapita listikog naina
proizvodnje. Sniavanjem kamatne stope stvara se prostor za nove investicije i uz
pad marginalne ekasnosti kapitala sve dotle dok je marginalna ekasnost kapi-
tala vea od kamatne stope. U skladu s tim postaje jasnije da inacija stimulira
investicije i zaposlenost. Stimulativni efekt oekivanih viih cijena ne pojavljuje
se zbog toga to raste kamatna stopa (to bi bio paradoksalan nain podravanja
proizvodnje), nego zato to se relativno uveava marginalna ekasnost datog ka-
pitala. Ako bi kamatna stopa rasla usporedo s marginalnom ekasnou kapitala,
tada oekivani porast cijena ne bi bio stimulativan. (Keynes, 1936., str. 142. 143.)
Keynes je poznavao kategorije nominalne i realne kamate. On se opredijelio
za ouvanje dispariteta izmeu nominalne i realne kamate. U protivnom njegov
mehanizam ne bi mogao funkcionirati.
Keynes je protiv visoke kamate u vrijeme buma. To je bio njegov atak na ne-
oklasine ekonomiste, a danas atak kejnzijanaca na monetariste. Monetaristi se
dre pravila efekta likvidnosti i efekta cijena uvjereni da Gibsonov paradoks vai
na dugi rok.
76
Na slici 29 vidi se odnos izmeu kamate i investicija. Nia kamata potie in-
vesticije. Preko efekata na investicije ona potie proizvodnju i zaposlenost. Znai
da postoji vrlo bliska veza izmeu kamatne stope i zaposlenosti. Pad kamatne
stope potie zaposlenost. Porast kamatne stope obeshrabruje zaposlenost.
Slika 30 predstavlja tzv. realni sektor privrede. To je trite robe. Krivulja I S
ima negativan nagib budui da je nia i potie I. tednja S mora biti vea. Zbog
toga i Y mora biti vee.
Kamatna stopa je determinanta investicija. Ona postaje kljuna determinanta
zaposlenosti u uvjetima kada marginalna ekasnost kapitala opada i kada porast
potronje zaostaje za porastom dohotka.
Suprotno neoklasiarima, Keynes zastupa stav da kamata nije realni nego mo-
netarni fenomen.
77
Dragoljub Stojanov
II. 5. KAMATNA STOPA
Prema neoklasiarima, kamata odraava odnose izmeu tednje i investicija,
tj. ponude i potranje kapitala. Prema Keynesu, tednja i investicije determinira-
ne su sustavom. One nisu determinante sustava. tednja i investicije posljedica
su djelovanja determinanti sustava, kao to su: sklonost potronji, marginalna
ekasnost kapitala i kamata. Kamata je monetarni fenomen. Ona se formira na
tritu novca. Visina kamatne stope ovisi o odnosu izmeu ponude i potranje
novca. Potranju novca Keynes analizira pod terminom preferencija likvidnosti.
Pri tome kamata je nagrada za odricanje od likvidnosti za odreeno vremensko
razdoblje. Ona nije cijena koja dovodi do ravnotee ponudu i potranju resursa
za investicije. To je cijena koja usklauje ponudu i potranju novca. Ako je kama-
ta nia, potranja za gotovinom e biti vea od ponude. Ako kamata raste, pojavit
e se viak gotovine (Keynes, 1936., str. 167.). Koliinu novca u prometu, zajedno
s preferencijom likvidnosti, odreuje razina kamatne stope. Ako je (M
s)
monetar-
na ponuda, (LP) funkcija preferencije likvidnosti, a (i) kamata, tada imamo da je
M
s
= LP (i). (26)
U razmatranju problematike preferencije likvidnosti Keynes promatra dvije
funkcije novca. Jedna funkcija novca je funkcija novca kao prometnog sredstva.
Ona formira tzv. transakcijsku potranju za novcem. Druga funkcija novca je
funkcija novca kao blaga. Potranja za novcem u funkciji blaga javlja se zbog
neizvjesnosti o visini budue kamatne stope. Pojedinac koji vjeruje da e budua
kamata biti iznad trine kamate, ima razloga drati gotovinu (Keynes, 1936., str.
170.). Umjesto da investira danas, on moe investirati sutra kada cijena vrijedno-
snih papira bude nia. Kada cijena vrijednosnih papira bude nia, tada je prihod
na iste papire vii.
Funkcija preferencije likvidnosti sastoji se od dvaju segmenata: 1. transakcij-
ske potranje za novcem uz koju ruku pod ruku ide potranja za novcem u funk-
ciji rezervi za sluaj rizika i 2. pekulativne potranje za novcem.
78
Na slici 31 predstavljen je odnos izmeu monetarne ponude i monetarne potra-
nje. U desnom gornjem kvadrantu prikazana je pekulativna potranja za novcem
kao funkcija kamatne stope. Kvadrant II predstavlja transakcijsku potranju za
novcem kao funkciju dohotka. Monetarna ponuda prikazana je relacijom M
l
M
2
.
Na slici 32 prikazana je krivulja LM. Nagib krivulje LM odraava injenicu da
uz viu razinu dohotka raste transakcijska potranja za novcem. Tada manje nov-
ca ostaje za pekulativne svrhe. Da bi se utjecalo na pekulante da dre manje
nezaposlenog novca, kamata mora porasti (Johnson, 1962.). S denicijom i de-
terminacijom kamatne stope Keynes je zaokruio svoj model. U njemu uz date
faktore proizvodnje, monetarnu (potranju) marginalnu ekasnost kapitala i
sklonost potronji, s porastom monetarne ponude M
s
dolazi do sniavanja kama-
te (i). Nia kamata potie investicije ba zbog toga to se formira povoljniji odnos
izmeu marginalne ekasnosti kapitala i kamatne stope. Sniavanjem kamatne
stope stopa diskontiranja buduih prihoda smanjuje se. Vei broj investicijskih
projekata postaje unosan. Porast investicija utjee na porast efektivne potranje,
a posebno investicijske potranje. Potranja stimulira proizvodnju i zaposlenost.
79
Dragoljub Stojanov
Na putu privrede od nepune zaposlenosti k punoj zaposlenosti efekti porasta
monetarne mase i pada kamatne stope pokazuju se prije svega u porastu proi-
zvodnje. Meutim, efekti su vidljivi i u porastu cijena. Utjecaj porasta monetarne
ponude na kamatu i zaposlenost moe se prikazati ovako:
Na slici 33 prikazan je utjecaj porasta monetarne mase na kamatnu stopu. Uz
datu poetnu razinu GNP i cijenu (p) monetarna potranja je prikazana krivuljom
MD. Monetarna ponuda je prikazana krivuljom M
o
S
o
. Porast M
s
pomie krivulju
M
s
udesno od M
o
S
o
na M
1
S
1
. Monetarna ponuda je porasla od 300 mlrd. dolara na
320 mlrd. dolara. Kamatna stopa se snizila sa 6% na 5%. Kamata je elastina na
promjene monetarne ponude. Veza 2) prenosi pad kamate na porast investicija
za 50 mlrd dolara. Veza 3) sugerira da porast investicija za 50 mlrd. dolara pomie
krivulju C + I + G na C + I
1
+ G (slika 34). Veza 4) predstavlja multiplikator investi-
cija. Multiplikator investicija je reciprona vrijednost granine sklonosti tednji.
On pokazuje za koliko jedinica e se uveati dohodak (Y) ako se investicije uve-
aju za jednu jedinicu. U naem primjeru multiplikator je 2,5. Multiplicirajui 50
mlrd. dolara s 2,5, dobiva se efekt porasta dohotka od 125 mlrd. dolara (slika 34).
80
Na slici 35 ravnotea izmeu ponude i potranje ostvarena je na visini 2000
GNP i na razini cijena od 100. Nova ravnotea izmeu ponude i potranje uspo-
stavljena je na razini GNP od 2100 mlrd dolara i uz razinu cijena 103 (Baumol-
Blinder, 1979).
Keynesova ekonomija kree se k punoj zaposlenosti. Zbog toga e se efekti
porasta monetarne ponude i sniavanja kamatne stope pokazati dvojako. Oni
su vidljivi u porastu proizvodnje i dohotka. Potom se iskazuju u porastu cijena.
Porast cijena je utoliko sporiji i utoliko manje primjetan ukoliko je privreda uda-
ljenija od razine pune zaposlenosti. Efekti porasta monetarne ponude na porast
proizvodnje i porast cijena mogu se prikazati primjerom kako slijedi: porast mo-
netarne ponude za 20 mlrd. uveava agregatnu potranju za 125 mlrd. dolara
(pomak od D
o
D
o
na D
1
D
1
). Nova toka ravnotee izmeu ponude i potranje
je toka B (pomak od E na B). GNP je vei za 100 mlrd dolara uz porast cijena za
3% (100103). Ako usporedimo sliku 34 sa slikom 35, moemo vidjeti da GNP
81
Dragoljub Stojanov
nije vei za 125 mlrd. dolara nego za samo 100 mlrd. dolara. Porast cijena desti-
mulirao je potranju i u odgovarajuem omjeru je umanjio poticaj proizvodnji.
Kada privreda doe na razinu pune zaposlenosti, daljnji porast monetarne
mase, odnosno svaki novi pokuaj stimuliranja investicija, ukljuujui i skalnu
politiku, ima iskljuivo inatorne efekte. Efekt na porast zaposlenosti svakako je
minoran, zapravo ne postoji. Prema monetaristima, mogli bi se oekivati negativni
efekti inacije. Ni Keynes nije zaboravio napomenuti nekoliko puta isto inatorne
efekte poticanja investicija na razini pune zaposlenosti. (Keynes, 1936., str. 118.)
Slian efekt imat e poticanje investicija skalnom politikom. Javni radovi
naprimjer mogu zbog porasta monetarne potranje (porast transakcijske potra-
nje za novcem zbog porasta cijena i dohotka) dovesti do porasta kamatne stope.
Via (i) e tada destimulirati privatne investicije i izazvati kontraefekte na uku-
pnu zaposlenost (Keynes, 1936., str. 119.). Radi se o ve spomenutom crowding
out efektu. Moemo rei da se ovaj efekt pokazuje tim vie to je privreda blia
razini pune zaposlenosti. Prije te razine moe se govoriti o tome da e crowding
in efekti biti vei. Crowding in efekt opravdava kombiniranu primjenu mone-
tarne i skalne politike u kejnzijanskoj ekonomskoj politici.
Slika 36 pokazuje put privrede k stagaciji. Keynesova ekonomska politika
usmjerena je na sniavanje kamatnih stopa. to je kamatna stopa nia, to je i
diskontna stopa nia. to je diskontna stopa nia, vei broj investicijskih proje-
kata postaje rentabilan. to je vei broj investicijskih projekata rentabilan, vea
je proizvodnja. Porastom proizvodnje poveava se zaposlenost. Tako investici-
je nose teret porasta zaposlenosti zbog toga to sklonost pojedinaca potronji
relativno opada s porastom dohotka. Meutim, stimulacija investicija porastom
monetarne ponude moe dovesti privredu u stanje stagacije, odnosno trajne
inacije, kako je to pisao Keynes. Na slici 37 porast cijena od 100 do 104 ilustrira
proces inacije potranje. Visina inacije velikim dijelom ovisi o nagibu krivulje
ponude. Na slici 37 vidimo vremensku dimenziju procesa. Na poetku proizvod-
82
nja raste izrazito, dok cijene rastu sporije gotovo miruju. Ekonomija se kree
od toke E do toke C. Kako potranja prelazi ponudu na vie trita (naprimjer
trita sirovine i radne snage), cijene poinju rasti i privreda ide od toke C k to-
ki B. Inacija ve negativno utjee na ukupnu potranju. Proizvodnja zbog toga
poinje opadati s toke B na toku A. Poloaj privrede od toke B k A predstavlja
stagaciju, tj. porast cijena uz pad proizvodnje.
Nevolje Keynesove ekonomije ovdje poinju. Inacija u uvjetima kapitali-
stikog naina proizvodnje, dakle proterske ekonomije, destimulira investicije
zbog toga to:
1. porastom cijena opada potranja
2. trokovi proizvodnje su porasli pa se snizila marginalna ekasnost kapitala
3. naelo na jednak kapital jednak prot i dalje vai.
Teei zatiti svojega kapitala, vlasnici kapitala bjee iz investicija u druge
oblike imovine (nekretnine, zlato i sl.), ime dalje stimuliraju potranju, ali ne
i proizvodnju. Porast cijena bez porasta proizvodnje izaziva u javnosti nesigur-
nost. Sklonost k akumulaciji gotovine raste. Ona moe dovesti do potpune prefe-
rencije gotovine. U tom sluaju bilo kakav porast monetarne mase vie ne moe
izazvati pad kamatne stope. Cjelokupni porast iskazuje se u kumuliranju gotovi-
ne u rukama pojedinaca. To je vrijeme kada cijene vrijednosnih papira (dionica)
padaju. Vlasnici tih papira prodaju ih zbog toga to:
1. investicije vie nisu unosne
2. svaka nova investicija nosi gubitak
3. gotovina postaje preferencija pojedinca.
Nastaje liquidity trap. Keynes je poznavao liquidity trap, ali vie kao te-
oretsku mogunost (Keynes, 1936., str. 173.). Na drugoj strani, Friedman smatra
83
Dragoljub Stojanov
da je Keynesova teorija ekonomske politike prvenstveno i nastala radi toga da se
prevlada liquidity trap (Hadjimichalakis, 1982.). Da bi izbjegao liquidity trap,
Keynes prihvaa i takve investicije, radove, koje nemaju protonosni karakter.
Bolje i takve investicije nego nikakve. Bolje je graditi piramide i sline spomenike
nego poveavati kamatnu stopu. Visoka kamama stopa u fazi buma za Keynesa
je bila ludost. Visoka kamata bi onemoguila da bum dulje traje. Pravi lijek za
trgovinski ciklus nije u naputanju buma i dranju privrede u polukrizi (poluslo-
mu) nego u izbjegavanju sloma i dranju privrede permanentno u fazi kvazibu-
ma (Keynes, 1936., str. 322.). Ovo zbog toga to se prema Keynesu, kao i prema
Marxu, ne radi o hiperprodukciji u smislu preobilja robe u odnosu na potrebe
drutva. Radi se o hiperprodukciji u smislu preobilja ponude i proizvodnje koja se
vie ne moe odvijati uz realizaciju prota (Keynes, 1936., str. 323.). Zbog toga
porast kamatne stope kao lijek za prolongirano razdoblje abnormalno visokih
novih investicija pripada onoj vrsti lijekova koja lijei bolest ubijajui pacijenta.
(Keynes, 1936., str. 323.)
Stav monetarista je suprotan. Oni polaze od toga da uz nisku kamatu i ina-
ciju nije mogue vie unosno investirati. Radi stabilizacije privrede oni predlau
porast kamatne stope. Tko je u pravu?
Marx smatra da se faza prekomjerne proizvodnje mora zavriti slomom i
obezvrjeenjem kapitala. Keynes takoer govori o problemu vika kapitala i padu
marginalne ekasnosti kapitala. On eli stagacijom (prolongiranim bumom)
zadrati kapitalizam, ali takav kapitalizam u ijoj osnovi vie nije proterska
ekonomija. Je li to mogue?!
84
II. 6. KRIZE
Strah od kriza i revolucije kod Keynesa je bio veoma izraen. Krize nastaju
zbog nedovoljne potronje. Keynes je pristalica koncepta nedovoljne potronje
kao uzronika krize. Pri tome, kao to smo vidjeli, sklonost potronji je takva
da potronja raste s porastom dohotka, ali sporije. Porastom dohotka (Y) raste i
tednja. Zbog toga Keynes antikriznu, anticikliku terapiju prebacuje (oslanja)
na drugi segment potronje investicijsku potronju. Investicijska potronja
mora kompenzirati nedovoljnu osobnu potronju (C). Investicijska potronja
stimulira se mjerama monetarne politike i politikom kamatnih stopa.
I pored svega toga marginalna ekasnost kapitala opada. Ona opada zbog
obilja kapitala, tj. zbog obilne ponude robe, zbog porasta cijena koji destimu-
lativno djeluje na potranju i zbog porasta trokova proizvodnje. Koecijent
(Q) sniava se do razine 1, a marginalna ekasnost kapitala na nulu (MEC =
0). Marginalna ekasnost kapitala izjednaava se s kamatom. Kamatna stopa
nikada ne moe biti jednaka nuli. Kada bi kamatna stopa bila jednaka nuli, tada
bi i diskontna stopa morala biti jednaka nuli. U tom sluaju oekivani prinos
investicija bio bi ravan trokovima investicija.
Keynes istie da je opadanje marginalne ekasnosti kapitala, a time i inve-
sticija, osnovni problem koji dovodi do kriza, odnosno trgovinskih ciklusa. Pod
ciklikim kretanjima privrede Keynes misli da sustav ide fazom prosperiteta.
Snage koje potiu sustav su u poetku jake, a imaju i kumulativni efekt jedne
na druge. One postupno gube snagu dok u jednom trenutku ne budu zami-
jenjene snagama koje djeluju u suprotnom pravcu (Keynes, 1936., str. 314).
Poseban fenomen trgovinskog ciklusa su krize. Iz faze prosperiteta naglo se
prelazi u fazu krize, dok se iz faze krize postupno prelazi u fazu uspona ako
je trini mehanizam uope u stanju da izvue privredu iz krize na automatski
nain.
Prema Keynesu, bitni uzronik kriza nije porast kamatne stope, nego je na-
gli kolaps marginalne ekasnosti kapitala. Kasne faze buma karakteriziraju
optimistika oekivanja o buduim prihodima na kapitalna dobra, oekivani
prihod je toliko jak da je dovoljan da kompenzira rastue obilje kapitala, rastu-
e trokove proizvodnje i verojatni porast kamatne stope. Trite kapitala, tj.
trite vrijednosnih papira, suoeno s injenicom pada prihoda nakon tolikih
optimistikih oekivanja naglo reagira. Preferencija k likvidnosti raste, a zbog
toga i kamatna stopa. Pad marginalne ekasnosti kapitala i porast kamatne
stope destimuliraju nove investicije. Na poetku sloma postoji obilje suvinog
kapitala, kapitala ija je marginalna ekasnost ak negativna. Vremensko raz-
doblje koje mora protei prije nego to se pojavi oskudica kapitala kroz njegovo
obezvrjeivanje, a koja bi podigla marginalnu ekasnost kapitala, jest stabilna
funkcija prosjene trajnosti kapitala u datoj epohi i normalne stope rasta te
epohe. (Keynes, 1936., str. 319.)
85
Dragoljub Stojanov
Kapital se rasprodaje. Zalihe robe rasprodaju se uz niske cijene. Pad margi-
nalne ekasnosti kapitala ugroava sklonost potronji. Vlasnici kapitala koji su
poslovali s kreditima ostaju bez novca. Kriza se teko moe ublaiti reducira-
njem kamatne stope. Briga o investicijama ne moe se vie ostaviti u privatnim
rukama (Keynes, 1936., str. 320.).
Prema Keynesu, do nedovoljne potronje dolazi ponajvie zbog opadanja
marginalne ekasnosti kapitala. Marginalna ekasnost kapitala opada zbog hi-
perprodukcije koja formira niu razinu ukupne potranje i viu razinu ukupnih
trokova proizvodnje. Kriza predstavlja proces obezvrjeivanja kapitala. Proces
obezvrjeivanja kapitala stvara pretpostavke oskudice kapitala, pa prema tome
i pretpostavke za porast njegove marginalne ekasnosti. Kriza se teko moe
korigirati automatski, posebno ne samoinicijativom privatnog sektora. Pri
tome politika visokih kamatnih stopa moe biti posebno destruktivna. Keynes
ekonomskom politikom eli djelovati preventivno. Zbog toga se zalae za ek-
spanzivnu monetarnu i skalnu politiku jo prije nego izbije kriza. On eli fazu
buma pretvoriti u trajni bum, u trajnu stagaciju.
86
II. 7. OTVORENA EKONOMIJA
U otvorenoj ekonomiji interna i eksterna ravnotea postoje onda kada je pro-
izvodnja jednaka potronji, tj. kada je:
Y = A (27)
te kada su investicije jednake tednji:
S = I (28)
i kada je izvoz jednak uvozu:
X = M. (29)
Ako XM predstavljaju platnu, odnosno trgovinsku bilancu, ona e biti urav-
noteena u sluaju kada su u ravnotei tednja i investicije, tj. kada je:
X M = S I. (30)
U tom kontekstu decit platne bilance oznaava da su investicije vee od
tednje, odnosno da je apsorpcija vea od dohotka. Analizirajui Keynesovu mi-
sao, Hary Johnson dolazi do sljedeeg reda kauzalnosti: kamatna stopa je funk-
cija monetarne ponude i monetarne potranje, razina investicija je funkcija
kamatne stope i marginalne ekasnosti kapitala, razina dohotka i potronje su
funkcije investiranja i sklonosti tednji. Prema tome, Keynesov sustav je meuo-
visan sustav. Sve varijable utjeu jedna na drugu. U povratnoj sprezi monetarna
potranja je funkcija dohotka, koji opet ovisi o sklonosti investiranju i tednji
(Johnson, 1962.). Iz jedne jake meuzavisnosti sustava moemo dalje promatrati
relacije relevantnih varijabli za ravnoteu sustava. Na jednoj strani moemo pro-
matrati relaciju S I u funkciji kamatne stope, I S (analiza), a na drugoj strani
relaciju Y i (dohodak kamatna stopa) pri kojoj e monetama potranja biti
jednaka monetarnoj ponudi L M (analiza).
Ravnotea I S predstavlja ravnoteu realnog sektora ekonomije, dok ravno-
tea L M predstavlja ravnoteu monetarnog sektora ekonomije. Iz navedenih
relacija i ravnotenih stanja Johnson dolazi, na naelima Walrasovog zakona, do
sljedeeg zakljuka: ako je trite robe u ravnotei, onda ravnotea na jednom od
preostala dva trita (tritu novca i tritu kapitala) podrazumijeva i ravnoteu
na treem tritu (tritu kapitala i tritu novca).
Ako sada reinterpretiramo Keynesovu misao s pozicija suvremenih teorija
platne bilance, moemo zakljuiti da neravnotea na tritu novca moe izazvati
neravnoteu na tritu robe pa i neravnoteu platne bilance. Prema apsorpcij-
skom pristupu teoriji platne bilance, decit platne bilance rezultat je vee po-
tronje od raspoloivih mogunosti (dohotka). Apsorpcijski pristup platnoj bi-
lanci izvodi se iz dobro poznatog sustava makroekonomskih jednadbi:
87
Dragoljub Stojanov
Y = C + I + G + (X M). (31)
Agregiramo li razliite oblike potronje C, I, G, i nominiramo li ih kao ukupnu
apsorpciju A, dolazimo do nove jednadbe za otvorenu privredu:
Y = A + (X M). (32)
Daljnjim sreivanjem jednadbe dolazimo do toga da je:
(X M) = Y A. (33)
Lijeva strana jednadbe (X M) predstavlja platnu bilancu. Desna strana
jednadbe (Y A) predstavlja odnos izmeu raspoloive domae proizvodnje
(dohotka) i potronje. Jednadbu moemo napisati i na sljedei nain:
PB = Y A. (34)
Prema tome, ako se domaa apsorpcija kree u okvirima domae proizvod-
nje i raspoloivih mogunosti, platna bilanca e biti uravnoteena. Decit plat-
ne bilance pokazuje da zemlja troi vie od vlastitih mogunosti. Kada je apsor-
pcija manja od vlastite proizvodnje, zemlja ima sucit platne bilance koji moe
plasirati u inozemstvo. Nacionalna privreda tada izvozi kapital.
Na postavkama Keynesove ekonomske misli, a posebno na naelima mul-
tiplikatora investicija za zatvorenu ekonomiju, Machlup je 1942. godine for-
mirao teoriju vanjskotrgovinskog multiplikatora. U sklopu te teorije dolo je
do znaajnog zanemarivanja monetarnih faktora uz istodobno apostroranje
realnih faktora. U teoriji vanjskotrgovinskog multiplikatora Machlup je poao
od sljedeih pretpostavki:
a) od pretpostavke o nepunoj zaposlenosti
b) od pretpostavke o stabilnim cijenama
c) od pretpostavke o stabilnim kamatnim stopama
d) od pretpostavke o stabilnim deviznim teajevima
e) od pretpostavke o stabilnim nadnicama.
Teorija i mehanizam vanjskotrgovinskog multiplikatora polazi od znaenja
agregatne potranje za nacionalnu privredu. Pri tome izvoz, odnosno inoze-
mna potranja potie razvoj. Uvoz predstavlja odljev dohotka. On svodi pret-
hodni sucit platne bilance, izazvan autonomnim izvozom, u ue okvire, od-
nosno vodi ravnotei platne bilance. Iz poetnog stanja interne ravnotee S = I
i eksterne ravnotee X = M privreda djelovanjem multiplikatora dolazi u novo
stanje ravnotee na vioj razini dohotka. Pri tome je uvjet nove ravnotee:
Porast (I) + porast (X) = porast (S) + porast (M). (35)
88
Nakon ove konstatacije, a koristei postavku Walrasovog zakona i polazei
od mehanizma multiplikatora, mogli bismo doi do sljedeih zakljuaka: ako
je X = M, tj. ako je platna bilanca u ravnotei u vremenu, tj. kada su se efekti
djelovanja multiplikatora iscrpili te ako su u ravnotei tednja i investicije (S =
I), onda bi u ravnotei moralo biti i trite novca, tj. monetarna ponuda i mo-
netarna potranja M
s
= M
d
.
Machlup napominje da se proces uspostavljanja ravnotee izmeu robnih
fondova, odnosno ravnotee M
s
i M
d
, uspostavlja postupno tijekom razdoblja
djelovanja vanjskotrgovinskog multiplikatora (Machlup, 1973., str. 40.).
Prema teoriji vanjskotrgovinskog multiplikatora, stanje platne bilance odree-
no je razinom i promjenama dohotka, te graninim sklonostima potronji, tednji
i uvozu. Ova teorija zanemaruje ulogu M
s
i M
d
te ulogu kamatne stope. Machlup
napominje da bi promjene M
s
i kamatne stope mogle imati odreeni utjecaj na
internu i vanjsku ravnoteu, ali usprkos tomu zanemaruje takve promjene.
Meutim, ako se poe od pretpostavki o stabilnim nadnicama, cijenama i ka-
mati, onda se gubi dinamika sustava, dolazi se, po naem miljenju, u zablu-
du. Izmeu ostaloga, ne moe se odgovoriti na pitanje: kako zemlja moe uope
troiti vie od svojih moguosti bez sudjelovanja monetarnih faktora, odnosno
monetarne ekspanzije?
Slika 38 prikazuje ravnoteu nacionalne privrede. Krivulja indiferencije Y
0

tangenta je na krivulji proizvodnih mogunosti T T u toki A. U toki A, tj.
na toj razini ukupne proizvodnje, nacionalna privreda proizvodi 0 E koliinu
domaih proizvoda i A E koliinu vanjskotrgovinskih proizvoda. Pod vanjsko-
trgovinskim proizvodima (robom) mislimo na proizvode koji se ukljuuju u me-
unarodnu razmjenu. Promjene relativnih cijena domaih i vanjskotrgovinskih
proizvoda dovoljne su da neki proizvod, do tada orijentiran na domae trite,
postane vanjskotrgovinski.
Krivulja 11 predstavlja relativni odnos izmeu cijena domaih i vanjsko-
trgovinskih proizvoda.
89
Dragoljub Stojanov
Slika 39 prikazuje stanje neravnotee nacionalne privrede. Precijenjenou
nacionalne valute cijene domaih proizvoda porasle su (krivulja 2 2). U slua-
ju precijenjenosti valute vanjska vrijednost valute, odnosno cijena po kojoj se
nacionalna valuta konvertira u valutu zemalja B via je od kupovne snage na-
cionalne valute. Kupovna snaga domae valute nia je u razdoblju t
1
u odno-
su na razdoblje t
0
zato to su porasle cijene u zemlji. Domae cijene dakle nisu
stabilne. Precijenjenou valute stimulirana je proizvodnja za domae trite, a
destimulirana proizvodnja za izvoz. Faktori proizvodnje, ako su mobilni, kreu se
k proizvodnji domaih proizvoda. Potronja na drugoj strani preferira vanjskotr-
govinska dobra koja su jeftina. Uvoz je jeftiniji od domae proizvodnje. Zbog toga
nastaje decit trgovinske bilance C D, ali i viak proizvodnje domae robe D B.
Devalvacija ispravlja precijenjenost nacionalne valute. Meutim, cijene su
neeksibilne na dolje. Drugim rijeima, cijene na domaem tritu ne mogu se
sniziti. Meutim, mogu se devalvacijom povisiti cijene vanjskotrgovinske robe.
Nakon devalvacije uvoz postaje skuplji, dok izvoz postaje atraktivniji izraeno u
nacionalnoj valuti. Atraktivnost proizvodnje za izvoz pokree faktore proizvod-
nje u proizvodnju za izvoz. Smanjuje se proizvodnja domaih dobara. Na drugoj
strani, skuplji uvoz destimulira uvoznu potranju, pa se potranja orijentira na
domae proizvode. Rjeavanjem problema decitarne platne bilance otvara se
problem interne nestabilnosti. Potronja se svodi u realne okvire i, tovie, moe
postati nedovoljna da stimulira proizvodnju domae robe.
Dakle, decit platne bilance nastaje zbog vee monetarne ponude u odnosu
na monetarnu potranju. Devalvacija je metoda platnobilannog prilagoavanja
koja potie proces usklaivanja ponude i potranje novca. Ona deacionira do-
mae izdatke i na taj nain smanjuje realnu kupovnu snagu rezidenata. U uvje-
tima inacije i neeksibilnosti cijena i nadnica na dolje realna kupovna snaga
rezidenata moe se smanjiti porastom cijena u zemlji. Devalvacija izaziva porast
cijena u zemlji. Time se potronja usklauje s proizvodnjom.
Jesu li u Keynesovom sustavu cijene doista stabilne, kako naprimjer misle
Johnson, Machlup i drugi ili su one eksibilne na vie?
90
II. 8. REZIME
Kod neoklasinih ekonomista stanje privredne ravnotee obiljeeno je rav-
noteom na tritu robe i tritu kapitala. Ponuda je jednaka potranji, a ted-
nja je jednaka investicijama uz datu kamatnu stopu. Marginalni prihod jednak je
marginalnim trokovima, marginalni prihod rada jednak je marginalnom troku
rada, tj. realnim nadnicama. Ekonomija je na razini pune zaposlenosti. Sayov za-
kon trita vai. U Keynesovoj ekonomiji stanje privredne ravnotee obiljeeno je
ravnoteom ponude i potranje na tritu robe, krivulja I S, ravnoteom ponu-
de i potranje na tritu novca, krivulja L M, uz datu kamatnu stopu. Marginalni
prihod jednak je marginalnim trokovima, dok je marginalni prinos rada jednak
marginalnim trokovima rada, tj. realnoj nadnici. Ekonomija je na razini pune
zaposlenosti.
U emu je onda razlika? Bitna razlika je u tome to je, prema Keynesu, stanje
pune zaposlenosti teoretska konstrukcija, specijalan sluaj. Opi sluaj je nepu-
na zaposlenost. Tada ni Sayov zakon trita ne vrijedi. Pored toga, kamata nije
realni fenomen koji usklauje ponudu i potranju tednje i investicija. Kamata je
monetarni fenomen koji se odreuje na tritu novca.
Ako je nezaposlenost opi sluaj, onda to znai da neoklasiari nemaju teoriju
zaposlenosti. Oni pretpostavljaju punu zaposlenost. Prema Keynesu, neoklasia-
ri nemaju ni teoriju kamate. Ona je u njihovom sustavu neodreena. U njegovom
sustavu kamata je odreena ponudom i potranjom novca. Ona odreuje odnose
tednje i investicija, pa prema tome i dohotka i zaposlenosti.
Kod neoklasiara porast cijena vrio je redistribuciju dohotka od rentijera k
poduzetnicima. On je stimulirao investicije. U Keynesovoj teoriji ekonomske po-
litike cijene izgledaju stabilne. Nadnice izgledaju takoer stabilne. Kod neoklasi-
ara eksibilnost nadnica na nie dovodi do ravnotee ponude i potranje radne
snage. Keynesove nadnice su neeksibilne na dolje. Ili to tako samo izgleda. Ovo
pitanje razmatra i Friedman kada analizira Keynesa. On ne prihvaa rigidnost
nadnica kod Keynesa.
Ponuda i potranja imaju vanu ulogu kod neoklasiara. Ponuda i potranja
imaju veliku ulogu i kod Keynesa. Ponuda i potranja novca odreuju kamatnu
stopu. Ponuda i potranja kapitalnih dobara odreuju cijenu kapitala. Ponuda i
potranja radne snage odreuju realne nadnice. Nominalne nadnice su ksne.
Dakle, ponuda i potranja su u krajnjoj instanci veoma znaajne za Keynesovu
ekonomiju potranje. Zbog toga to Keynes konstruira model ekonomske politike
na razini nepune zaposlenosti, efekt na porast cijena nije toliko vidljiv. Ali, zato
Keynes ne zaboravlja napomenuti da prirast potranje (posebno investicijske) na
razini pune zaposlenosti ima iskljuivo inatorni karakter.
Napomene koje smo uinili na poetku ovoga poglavlja, a koje se odnose na
ulogu jedinice nadnice i jedinice rada, dolaze do izraaja kada se promatraju s
91
Dragoljub Stojanov
aspekta djelovanja ponude i potranje, tj. s aspekta cijena. Naime, vidjeli smo
da Keynesov poduzetnik tei maksimizaciji prota. On angaira radnu snagu do
toke kada su marginalni prinosi radne snage (rada) jednaki marginalnim tro-
kovima rada, tj. realnoj nadnici. Ostali su faktori proizvodnje konstantni. To
omoguava da s porastom obujma angairane radne snage raste dohodak, ali uz
padajue prinose i rastue trokove. Zbog toga krivulja marginalnog prinosa rada
ima negativan nagib (slika 40).
Uz opadanje marginalnog prinosa rada (MPL) kod neoklasika je moralo doi
do sniavanja nadnica. Keynes polazi od ksnih nominalnih nadnica. Zbog toga
mora deacionirati, umanjiti, realne nadnice porastom cijena, tj. inacijom. Da
bi se poduzetniku isplatilo angairanje radne snage, realne nadnice moraju se
sniziti. Na osnovi pravila maksimizacije prota: marginalna produktivnost rada
jednaka je realnoj nadnici MPL=W/WP dobivamo rezultat da zaposlenost raste
(pada) ako je, i samo ako je, stopa promjene cijena delta P/P vea (manja) od
stope promjena nominalne nadnice deltaW/W. Jednostavnije reeno, u uvjetima
ksnih nominalnih nadnica zaposlenost raste samo onda ako cijene rastu. Ova
razmiljanja vode nas do sutine Keynesove teorije ekonomske politike koju on
nije eksplicitno naglasio. tovie, mogua su i drukija razmiljanja. Radi se o
tezi stabilnosti cijena i nedovoljnoj potronji.
Poznato je da cijene rastu onda kada je potranja vea od ponude. Potranja
moe biti vea od ponude ako je monetarna masa vea od monetarne potranje
ili ako se ekonomija zadui u inozemstvu. Ako je potranja vea od ponude robe,
cijene rastu. Porastom cijena opada realna nadnica. Sniavanjem realne nadnice
sniavaju se trokovi proizvodnje i potie marginalna ekasnost kapitala. Time
se formira vea potranja za radnom snagom. Vie se investira, a dohodak se
uveava. Raste i zaposlenost, ali na vioj razini dohotka i na vioj razini cijena.
Ako sklonost potronji raste sporije od porasta dohotka, onda investicijska
aktivnost dobiva poticaj porastom cijena. Kreditnom ekspanzijom formira se
nova efektivna potranja. Potronja ne bi mogla biti stimulator proizvodnji ako
bi bila nedovoljna. U isto vrijeme ne bi se moglo dogoditi da se pojavi decit plat-
ne bilance. Zbog svega toga ini se da je izmeu neoklasiara i Keynesa najvea
razlika u polaznim postavkama i postavljanju modela funkcioniranja privrede.
92
Obje teorije su iste u uvjetima pune zaposlenosti i slue se istom logikom kada
govore o porastu zaposlenosti: uloga realnih nadnica, marginalne produktivno-
sti rada, ksnosti ostalih faktora proizvodnje, uloga cijena.
Neoklasiari polaze od pune zaposlenosti i vie se bave pitanjima raspodjele
dohotka. Keynes polazi od nepune zaposlenosti i vie se bavi pitanjem kako doi
do pune zaposlenosti. U tom smislu Keynesovu ekonomsku misao vie bismo tre-
tirali kao teoriju ekonomske politike nego kao istu ekonomsku teoriju.
Njegova ekonomska politika moe dovesti privredu u fazu stagacije. to tada
raditi, pitanje je na koje Keynes nije htio ili nije mogao odgovoriti?!
93
Dragoljub Stojanov
III. FRIEDMAN MONETARISTI
III. 1. KONTROVERZE
Teko da u suvremenoj ekonomskoj teoriji i ekonomskoj politici ima vie kon-
troverznih miljenja i otvorenih pitanja od onih koja postoje izmeu kole kejn-
zijanaca i struje monetarista. Na jednoj strani naprimjer mogu se nai ortodoksni
kejnzijanci sa stavom da novac u privredi nije vaan. Na drugoj strani stoje orto-
doksni monetaristi koji bi rekli da je samo novac vaan. Kontroverze se nastavlja-
ju i danas, posebno u amerikoj literaturi. U osamdesetim godinama XX. stoljea
ove struje su postale toliko znaajne ukoliko su postale polazne osnove prihvae-
nih ekonomskih politika u razvijenim zapadnim zemljama, kao to je naprimjer
praksa monetarizma u SAD-u i Velikoj Britaniji. Budui da monetarizam dominira
antiinacijskom, stabilizacijskom politikom Meunarodnog monetarnog fonda,
zbog utjecaja te institucije i zbog nezahvalnog poloaja zaduenih zemalja u ra-
zvoju on proima ekonomske politike velikog broja ovih zemalja.
Recimo i to da ima i miljenja koja ne prave posebno otru razliku izmeu
tabora kejnzijanizma i monetarizma. Naprimjer, Baumol bi rekao da je razlika
izmeu monetarista i kejnzijanaca otprilike takva kao kada Francuz kae oui, a
Amerikanac yes. Istina je, po svoj prilici, negdje u sredini. Naom analizom i kom-
paracijom struja pokuat emo to i pokazati.
Na poetku pogledajmo to o novcu, kamenu spoticanja ovih struja, misle
Artur Okun, neokejnzijanac te Milton Friedman, monetarist. Prema Okunu,
novac je drznik kao i heroj. To je vodi kojim neravnotea u agregatnoj potra-
nji moe putovati kroz sustav. U barter ekonomiji ponuda jedne robe mora nai-
i na potranju druge robe. Sayov zakon trita vrijedi. U monetarnoj ekonomiji
bilo koja ponuda robe znai prije svega potranju za novcem, potom ona moe
biti potranja za kvazinovcem ili nekim dugim supstitutom za novoproizvedeni
output... Neravnotea na tritu robe i radne snage prati neravnoteu na nan-
cijskom tritu. U tom smislu postoji mogunost da neravnotea na nancij-
skom tritu izazove neravnoteu na tritu robe i radne snage. Kada opadanje
potranje za robom kreira viak ponude radne snage, dvostruka patologija kon-
kretno se manifestira. Opadanje potranje za robom izazvano porastom cijena
dovodi do smanjenja zaposlenosti iako je marginalna produktivnost rada neiz-
mijenjena. Ako bi rme mogle plaati radnike outputom koji proizvode, one bi
mogle sebi dopustiti luksuz da i dalje dre postojeu radnu snagu uz smanjenu
proizvodnju. Ali radnici ne prihvaaju robu koju proizvode, oni rade za novac.
Dakle, rma utvruje da ima viak zaposlenih radnika uz postojeu visinu nad-
nice pa zato prevodi pad potranje za njezinim proizvodima u smanjenje zapo-
slenosti. Radnici ele novac da bi njime kupili robu i usluge. Oni ne ele novac
sam po sebi. Novac skree pozornost na visinu nadnica i cijene na racionalan
94
nain i nije simptom iluzije. Kriminal barter iluzije je oit u formulacijama koje
ignoriraju kljunu ulogu novca. Funkcije novca kao sredstva plaanja, jedinice
obrauna i oblika imovine izrazito su meuzavisne u monetarnoj ekonomiji.
Neke od karakteristika funkcionirajue monetarne ekonomije najbolje se vide
u uvjetima hiperinacije kada novac gubi svoju korisnost. Za vrijeme hiperin-
acije rizik opadanja kupovne snage novca eksplodira i potranja za novcem
i ostalim oblicima nominalne imovine opada. Posebno tedni rauni i drugi
oblici aktive s kamatom nestaju iz portfelja (portfolia). Prodavai radije uvaju
robu nego to je prodaju. Njemaka hiperinacija nakon I. svjetskog rata dovela
je do pojave gladi djece u gradovima, dok su farmeri gomilali hranu koju nisu
htjeli prodati za bezvrijednu gotovinu. Sat se vratio unatrag k barter ekonomiji,
ali institucionalni aranman nije dozvoljavao barter ekonomiju - on nije mogao
biti trenutno izgraen (Okun, 1981.).
U knjizi Monetarna povijest SAD-a Friedman o novcu pie sljedee: Novac
je fascinantan predmet za studiranje zato to je pun misterija i paradoksa. Novac
je kao koprena. Realne snage privrede su: kapacitet (sposobnosti ljudi), njihova
marljivost, ingenioznost, resursi kojima raspolau, nain ekonomske i politike
organizacije i sl. (Friedman-Swartz, 1981.). U prilog ovome stavu Friedman ci-
tira J. S. Milla: Na kratak rok ne moe biti manje znaajne stvari u ekonomiji od
novca, osim u smislu izuma za utedu rada i vremena. To je stroj koji radi brzo
i kvalitetno ono to bi bilo uraeno bez njega na manje ugodan nain: ali kao i
svaki drugi stroj, on ima poseban i neovisan utjecaj kada se pokvari. Friedman
na ove Millove misli dodaje: To je potpuna istina. Osim toga, teko da postoji
izum koji moe nanijeti vie tete drutvu kada izmakne ovjekovoj kontroli.
Nakon ovoga moemo, ini se s pravom, postaviti pitanje tko je vei monetarist:
Friedman ili Okun ili moda Keynes, ija je teorija ekonomske politike ogranie-
na s tri bitne zamke (trap): liquidity trap, trap marginalne ekasnosti kapita-
la i trap oekivanja. Da bi svladao neke od ovih zamki, posebno zamku mar-
ginalne ekasnosti kapitala, Keynes se poeo sluiti opasnim izumom - novcem
i poeo kvariti taj stroj pravei distinkciju izmeu nominalnih i realnih varijabla
(kamate, nadnica). Keynesova ekonomska politika jest antideatorna, antikrizna
ekonomska politika, ali ni u kojem sluaju nije antimonetarna ekonomska politi-
ka. tovie, vidjeli smo da je uloga novca kod Keynesa veoma izraena bez obzira
na to to su mu dometi zbog liquidity trapa limitirani. Bilo kako bilo, strah od
deacije bio je toliko velik, a Keynesova receptura politike jeftinog novca izgle-
dala je tako snano i atraktivno da su je neokejnzijanci obilato prihvatili i kori-
stili jo posebno nakon otkria tzv. Okunovog zakona. Naime, 1964. godine Okun,
koji je bio predsjednik ekonomskog savjeta predsjednika SAD-a Johnsona, pisao
je: Snana i konstantna primjena sredstava ekonomske politike pridonijela je
prevladavanju ciklusa i odbacivanju mita stagnacije (Stein, 1982.). Okunov jaz
kao razlika izmeu potencijalnog i stvarnog GNP-a predstavljao je snaan izazov
za neokejnzijance. Toliko dugo dok Okunov jaz postoji, ekonomija ne funkcionira
na razini pune zaposlenosti. Drava bi trebala politikom potranje eliminirati
95
Dragoljub Stojanov
Okunov jaz. Okunov jaz izraava kauzalnost izmeu sniavanja stope nezaposle-
nosti i porasta stope rasta GNP-a. Prema Okunovom zakonu, 1% snienja neza-
poslenosti pridonosi porastu drutvenog proizvoda (GNP) za 3 posto. Doprinos
porastu drutvenog proizvoda porastom zaposlenosti moe se dekomponirati na
tri dijela: 1. jedan posto sniena nezaposlenost poveava obujam poslovanja za
1,05 posto, 2. produava se radni tjedan jer se smanjuje honorarni rad - efekt 0,4
posto i 3. raste ponuda radne snage - efekt 0,65 posto porasta. Prema tome, sni-
avanje stope nezaposlenosti od 5 na 4 postotka predstavlja, uz porast produk-
tivnosti rada do kojega dolazi, porast drutvenog proizvoda za 3,15. Dakle, porast
zaposlenosti i porast produktivnosti rada, kojemu porast zaposlenosti pridonosi,
imaju kumulativni efekt na porast drutvenog proizvoda. Okunov zakon doveo je
do opeg prihvaanja aktivne stabilizacijske ekonomske politike koja je postala
klju koji je otvorio vrata ekspanziji u ezdesetim godinama. U isto vrijeme je,
rekli bismo, postao klju koji je otvorio vrata dananjoj pojavi stagnacije.
Neokejnzijanci su, meutim, i znatno prije Okuna vladama sugerirali slinu
ekonomsku politiku, politiku potranje koja se vodi ekspanzivnom monetarnom
ili skalnom politikom. Tako je ugledni Keynesov sljedbenik Kahn 1956. godi-
ne zastupao miljenje da je Beveridgeov cilj od svega 3 postotka nezaposleno-
sti zastario. U tom smislu Joana Robinson 1960. godine izjavljuje da je svaki cilj
ekonomske politike koji zagovara nezaposlenost veu od 2 postotka neumjestan.
Roy Harrod je elio ostvariti stopu nezaposlenosti od nula posto (Hutchison,
1981.). Stavovi neokejnzijanaca o cijenama nisu se mnogo razlikovali od stan-
dardne interpretacije uloge cijena u Keynesovoj ekonomskoj misli, manje-vie
u smislu da su cijene stabilne. Keynes je poao od ksnih nominalnih nadnica
i zatvorene ekonomije. Uz takve pretpostavke mogu postojati samo tri uzroka
promjena razine cijena: promjene u razini zaposlenosti, promjene u jedinici rada
wage unit i promjene u produktivnosti rada. Od ova tri uzroka Keynes se nije
bavio promjenama produktivnosti rada, dok je promjena jedinice rada ostavila
samo promjene u razini zaposlenosti kao moguu determinantu promjena cijena
(Johnson, 1977.) Budui da Keynesova ekonomija po pravilu funkcionira na razini
nepune zaposlenosti, onda ni zaposlenost kao determinanta cijena ne e izazvati
porast cijena. Na ovaj nain H. Johnson, neokejnzijanac, ali katkada i monetarist
(tvorac monetarnog pristupa platnoj bilanci, naprimjer) interpretira politiku ci-
jena u Keynesovom ekonomskom sustavu. Kaldor 1959., nakon to je primijeen
porast cijena u Velikoj Britaniji, ukazuje na opasnost od stabilnih cijena. Lord
Kahn u izvjetaju Radcliffe komiteta napominje da bi bila ozbiljna grjeka ako bi
cilj monetarne politike bio da osigura stabilne cijene (Hutchison, 1981.).
Mislimo da je zanimljivo pogledati kako je Keynesova misao evoluirala na-
kon to je napisao Opu teoriju zaposlenosti, kamate i novca.
Ve 1937., dakle samo godinu dana nakon objavljivanja Ope teorije,
Velika Britanija je bila suoena sa stopom od 12 posto nezaposlenosti. Tada
Keynes u jednom lanku pie: Prije tri godine bilo je vano koristiti skalnu
politiku radi podravanja investicija. Uskoro moe biti isto toliko vano ogra-
96
niiti odreene investicije. Isto tako kao to je bilo poeljno formirati budet-
ski decit u vrijeme sloma, korisno je sada koristiti suprotnu politiku. Sada
je preporuljivo odgaati podizanje bilo kakvih novih poduzea. Mislim da se
pribliavamo ili da smo se pribliili toki kada nema vie koristi od primjene
globalnih poticaja iz centra... Pokazuje se da ova faza oporavka zahtijeva novu
tehniku (Hutchison, 1981.). U 1937. godini Keynes je ve bio vrlo zabrinut vi-
sokom stopom inacije. Visoka inacija koegzistirala je sa stopom nezaposle-
nosti od 12 posto. ak i uz tako visoku stopu inacije Keynes se poeo zalagati
za smanjenje budetskog decita i javnog zaduivanje drave. On se poeo sve
vie zalagati za poticanje investicija privatnog sektora. Keynesovi pogledi iz
1937. godine jasno govore da pokuaj sniavanja nezaposlenosti ispod odre-
ene razine putem sve opsenijih poticaja iz centra moe biti fatalna grjeka.
U knjizi The Politics and Philosophy of Economics Hutchison navodi da je
Keynes bio spreman prihvatiti 4,5 posto nezaposlenosti kao ravnotenu razinu.
Podsjea li ova ideja na Friedmanovu NRH hipotezu, odnosno hipotezu o pri-
rodnoj stopi nezaposlenosti?!
Kada govorimo o evoluciji Keynesove ekonomske misli, koja se, ini se, kretala
usporedo s razvojem privrednog ciklusa, podsjetimo se i na njegove misli izrae-
ne u lanku The Balance of Payments of US 1946. Ponovno moram podsjetiti
suvremene ekonomiste da klasino uenje ima odreene permanentne istine od
velikog znaenja. U tim stvarima ima prirodnih snaga koje moemo zvati nevid-
ljivom rukom, koje vode ekonomiju ravnotei (Hutchison, 1981.). Spomenimo
i to da je u posljednjoj godini svojega ivota Keynes rekao: Ja nisam kejnezija-
nac. (Hutchison, 1981.)
Jo dvadesetih godina XX. stoljea, dok je bio kejnzijanac, Keynes je vrlo
otro reagirao na monetarnu politiku i praksu razvijenih zapadnih zemalja.
Restriktivna monetarna politika razvijenih zemalja za Keynesa je bila naprosto
kampanja protiv ivotnog standarda radnike klase koja se izvodi svjesnom in-
tenzikacijom nezaposlenosti... koristei ekonomsku prinudu protiv pojedinaca
i protiv industrije, politiku koju zemlja nikada ne bi dopustila da je znala to e
biti uinjeno. (Kaldor, 1982.)
Jedan od najotrijih kritiara monetarizma je neokejnzijanac Kaldor. Prema
njemu, osnovna karakteristika novog vala monetarizma jest ekstreman dogma-
tizam i potpuni nedostatak intelektualne koherencije. Analizirajui moneta-
rizam i njegove efekte kao lan Radckliffe komiteta, Kaldor pie: Pitam se je
li komitet svjestan da je u jednoj reenici ili dijelu reenice odbacio kvantita-
tivnu teoriju novca u svim varijantama od Cantilijuna i Humea, preko Ricarda,
Marshala, Walrasa, Fishera i Friedmana do gospoe Thatcher. Ovo zato to je
bit kvantitativne teorije novca da je monetarna potranja stabilna. To opet pret-
postavlja da je brzina optjecaja novca (V) stabilna. Kvantitativna teorija novca
vrijedi ili ne vrijedi s propozicijom da je V nepromjenjivo i stabilno na promjene
u koliini novca. Ako to nije tako... tada nema izravnog i kauzalnog utjecaja pro-
mjena u koliini novca na izdatke i razinu cijena. (Kaldor, 1982.)
97
Dragoljub Stojanov
Na drugoj strani, sloili bismo se s miljenjem M. Friedmana da jedna od za-
bluda o validnosti kvantitativne teorije novca, pa i monetarizma uope, zapravo
i poinje od pitanja o brzini optjecaja novca. Naime, prema Friedmanovoj inter-
pretaciji Keynesovih stavova, Keynes nije negirao tonost kvantitativne teorije
novca, odnosno tonost jednadbe kvantitativne teorije novca. Zapravo se radilo
o neem drugom na to je i Kaldor upozorio. Radilo se o ponaanju brzine op-
tjecaja novca u skladu s promjenom monetarne ponude. Ako poraste monetarna
ponuda, onda e se, po miljenju Keynesa ili Kaldora, smanjiti brzina optjecaja
novca. Uslijed toga e vrijednost lijeve strane jednadbe ostati ista te se ne e
nita dogoditi ni s desnom stranom jednadbe
M
s
V = pY, (36)
tj. cijene i dohodak ostat e nepromijenjeni. Na osnovi ovakvog stava o utje-
caju porasta monetarne ponude na cijene i dohodak razvile su se odreene impli-
kacije za ekonomsku politiku. Jedna od implikacija bila je da monetarna politika
nije znaajan faktor i da je njezina uloga u odravanju niske razine kamatne sto-
pe. Iz ove implikacije razvila se politika jeftinog novca (Friedman, 1973.). Druga
implikacija ove doktrine sastojala se u tome da se stabilizacijska politika moe
adekvatnije i uspjenije voditi skalnom politikom. Trea implikacija bila je da
inacija nije monetarni fenomen, nego da nastaje pritiskom prekomjerne potra-
nje.
Redeniciju kvantitativne teorije novca Friedman poinje napomenom o
tome da Keynes nije mogao znati sve ono to mi sada znamo. Naime, empirij-
skim promatranjem uoavamo da se kretanjem brzine optjecaja novca tei po-
jaavanju kretanja novca umjesto da se ono neutralizira, odnosno kompenzira.
Kada je u SAD-u od 1929. do 1933. godine opala ukupna koliina novca za jednu
treinu, opala je i brzina optjecaja novca. Gotovo u svim zemljama kada brzo ra-
ste ukupna koliina novca, brzo raste i brzina optjecaja novca. (Friedman, 1973.)
Nakon svega to smo do sada rekli, mislimo da se moemo s pravom pitati to
je zapravo monetarizam i koje su njegove glavne odlike. U rudimentarnoj formi
monetarizam se predstavlja kvantitativnom teorijom novca. Mislimo da odmah
treba dodati kako kvantitativna teorija novca nije monetarizam. Ovu napomenu
smatramo znaajnom zbog toga to se monetarizam i kvantitativna teorija novca
olako poistovjeuju bez ulaenja u detaljniju analizu monetarizma kao doktrine
i ekonomske politike.
Kvantitativna teorija novca, kako smo ve vidjeli, ima dvije osnovne forme.
Jedna je Fischerova jednadba koja vue svoje podrijetlo iz funkcije novca kao
prometnog sredstva:
M
s
V = pY. (37)
Ako je V stabilno, svaka promjena u koliini novca, dakle promjena u M, odra-
ava se na cijene. Ekonomija funkcionira u uvjetima pune zaposlenosti ako je
98
porast proizvodnje nemogu. Odnos izmeu MV, tj. monetarne ponude i pY moe
se prikazati na sljedei nain:
ako je
M
s
V > pY p > 0
M
s
V < pY p < 0
M
s
V = pY p = 0. (38)
Kembrika varijanta kvantitativne teorije novca polazi od funkcije novca kao
blaga, odnosno oblika imovine. Ova varijanta pretpostavlja da vlasnik imovine
ima u svojem portfelju barem dva oblika imovine: novac i neki drugi oblik imo-
vine, robu ili vrijednosne papire. Kembriki pristup polazi od realnih veliina.
Naime, pretpostavlja se da sredinja banka osigurava nominalnu monetarnu po-
nudu, a da vlasnici imovine ele realnu imovinu, tj. imovinu izraenu realnim ve-
liinama. Razina cijena funkcija je monetarne ponude i monetarne potranje. Pri
tome monetarnu potranju ine dohodak i kembriki koecijent k koji oznaava
sklonost dranju gotovine:
M
s
/p = kY (39)
odnosno po prethodnoj analogiji:
M
s
/p kY > O Dp > O
M
s
/p kY < O Dp < O
M
s
/p kY = O Dp = O. (40)
Kembriki pristup kvantitativnoj teoriji novca otvara nova pitanja, kao to su:
kada i zato e doi do porasta cijena? Ako novac ima svoju korisnost i svoje
trokove, onda vlasnici novca ele drati odreenu koliinu novca. Ako raspolau
veom koliinom novca od one koju ele, oni e se nastojati osloboditi novca i
prijei u drugi oblik imovine koji im nudi veu marginalnu korisnost. Jedan nain
usklaivanja monetarne ponude sa eljenom koliinom novca odvija se preko
prirasta potranje, tj. izdataka. Porast izdataka izaziva naputanje novca i prela-
enje u robu. Porast potranje za robom dovest e do porasta cijena.
Drugi nain usklaivanja monetarne ponude s monetarnom potranjom ne-
to je sloeniji. On se odvija preko trita novca i kamatne stope, tj. preko djelo-
vanja kamatne stope na investicijsku potronju. Tok utjecaja je ovakav:
M
s
/p kY > O S
1
i (C+I)P
Porast monetarne ponude predstavlja porast ponude kredita, pa kamatna
stopa opada. Nia kamatna stopa potie investicije. Porast investicija djeluje na
99
Dragoljub Stojanov
uveavanje ukupnih izdataka, potranja za robom raste. Porast potranje dovodi
do porasta cijena.
Prema tome, u obje varijante kvantitativne teorije novca efekt porasta mone-
tarne ponude na cijene je slian. Meutim, tijek utjecaja je razliit. Tijek utjeca-
ja jedan je od nesporazuma koji postoji izmeu monetarista i kejnzijanaca. Prva
metoda djelovanja monetarne ponude na cijene, Fisherova, ini se H. Johnsonu
kao crna kutija u kojoj se neto deava, ali se ne zna to. Empirijska revolucija
zahtijeva od ekonomista eksplicitnu specikaciju sustava pune ravnotee s kojim
teoretiar radi, a ne olako vjerovanje u arolije kao to je izvlaenje zeca iz eira
(Hadjimichalakis, 1982.). Drugi nain djelovanja monetarne ponude na cijene odvi-
ja se preko trita novca utjecajem na kamatnu stopu. Upravo zbog ove veze Keynes
je napustio metodu crne kutije i okrenuo se drugoj metodi. Keynes smatra da se
ne moe realno sagledati proces formiranja cijena bez respektiranja uloge kamatne
stope i razlikovanja dohotka, prota, tednje i investicija (Hadjimichalakis, 1982.).
Redeniciji kvantitativne teorije novca Friediman je priao 1956. godine.
Kvantitativnu teoriju novca on sada denira kao funkciju monetarne potranje.
Tako dolazimo do pitanja je li monetarizam ekonomska politika ili ekonomska te-
orija koja objanjava jednosmjerni utjecaj koliine novca na cijene i ukupnu eko-
nomsku aktivnost ili je to ekonomska teorija (politika) koja respektira monetarne
i realne faktore, ali koja meu njima pravi znaajnu distinkciju sa stajalita vre-
menske dimenzije ekonomskih aktivnosti. Ako je monetarizam ovo drugo, onda
on zasluuje veu pozornost od uobiajenih kritika koje se upuuju monetarizmu
kao kvantitativnoj teoriji novca.
Nobelovac Stein denira monetarizam kao ekonomsku politiku koja se nalazi
izmeu kejnzijanizma i neo-neoklasinih ekonomista. Monetarizam se sastoji od
seta empirijskih propozicija koje se odnose na efekte date stope inacije na stope
nezaposlenosti. Dok kejnzijanci generalno pripisuju varijacije stope nezaposle-
nosti sustavnim egzogenim kretanjima marginalne ekasnosti kapitala, mone-
taristi vie istiu varijacije u stopi rasta monetarne ekspanzije kao objanjenje
varijacija u nezaposlenosti. Osnovna propozicija monetarista jest da je inacija
monetarni fenomen (Stein, 1982).
Za Friedmana je kvantitativna teorija novca prije svega teorija potranje nov-
ca. To nije teorija proizvodnje, ili teorija nacionalnog dohotka, ili teorija razi-
ne cijena. Ako je kvantitativna teorija novca ili monetarizam teorija potranje
novca, onda Friedman s pravom postavlja pitanje to znai kada netko kae da
jest ili nije pristalica kvantitativne teorije. U vezi s tim Friedman napominje da
postoje oigledna i duboka bitna razilaenja u sagledavanju znaenja ove analize
za razumijevanje kratkoronih i dugoronih kretanja ope privredne aktivnosti.
Pristalica kvantitativne teorije novca usvaja empirijsku hipotezu da je potranja
novca u visokom stupnju stabilna, stabilnija nego ostale funkcije - kao to je,
naprimjer, funkcija potronje - koje se nude kao alternativni kljuni funkcionalni
odnosi. Ova hipoteza zahtijeva dva ogranienja. S jedne strane, pristalica kvan-
titativne teorije ne mora podrazumijevati, i po pravilu ne podrazumijeva, da se
100
realna koliina novca koja je traena po jedinici proizvoda ili brzina optjecaja
novca mora smatrati numeriki konstantnom, on naprimjer ne smatra da je brzi-
na optjecaja novca, koja drastino raste u razdoblju hiperinacije, u kontradikciji
sa stabilnou potranje novca. To iz razloga to on oekuje stabilnost u funkci-
onalnom odnosu izmeu traene koliine novca i varijabla koje je determinira-
ju, otar porast brzine optjecaja novca u razdobljima hiperinacije potpuno je u
skladu sa stabilnim funkcionalnim odnosom, kao to je to Cagan jasno prikazao
u svojoj studiji (Cagan u Freidman, 1973.) S druge strane, on mora otro razgra-
niiti i biti spreman da izriito specicira varijable koje je s empirijskog gledita
znaajno uvrstiti u funkciju potranje novca. Razlog je tome to bi svako povea-
nje broja varijabla koje se smatraju znaajnim, podrazumijevalo da se hipoteza
liava svojega empirijskog sadraja: zapravo, postoji mala ili nikakva razlika iz-
meu tvrdnje da je potranja novca u visokom stupnju nestabilna i tvrdnje da je
to jedna savreno stabilna funkcija neogranieno velikog broja varijabli.
Pristalica kvantitativne teorije ne samo to smatra da je funkcija potranje
novca stabilna nego takoer da ta funkcija igra presudnu ulogu u determiniranju
varijabla koje su, prema njegovom miljenju, od velike vanosti za analizu privre-
de u cjelini, naprimjer za analizu razine novanog dohotka i razine cijena. To ga
navodi da jai naglasak stavlja na potranju novca nego, naprimjer, na potranju
igala, mada ova posljednja potranja moe biti isto tako stabilna kao i prva.
Monetaristi stavljaju u prvi plan monetarnu potranju, a ne samu koliinu
novca. Posve druge prirode je pitanje meuzavisnosti i utjecaja monetarne ponu-
de i monetarne potranje te pitanje efekta ove meuzavisnosti na opu privrednu
aktivnost. Taj utjecaj moe se promatrati na kratak i na dug rok.
U odnosu na Keynesovu funkciju monetarne potranje koja se moe sastoja-
ti od samo dva oblika imovine: novca ili vrijednosnih papira, Tobin je korigirao
funkciju potranje za novcem napomenom da vlasnik imovine, raunajui na ri-
zik, moe drati imovinu i u obliku novca i u obliku vrijednosnih papira. Trei
pristup funkciji monetarne potranje je Tobin-Baumolov pristup, koji se oslanja
na transakcijske trokove dranja novca (Branson, 1981.)

etvrti oblik monetar-
ne potranje je Friedmanova funkcija monetarne potranje koja predstavlja iri
koncept monetarne potranje u odnosu na prethodno spomenute koncepte neo-
kejnzijanaca.
M/P = f (y, w, r
m
, r
b
, r
e
, l/P DP/Dt, u) (41)
gdje su:
w = dio imovine u zikom obliku ili dio dohotka od zike imovine
r
m
= oekivana normalna stopa prinosa od novca
r
b
= oekivana nominalna stopa prinosa od papira s ksnom vrijednou uklju-
ujui i promjene u njihovim cijenama
101
Dragoljub Stojanov
r
e
= oekivana nominalna stopa prinosa od dionica ukljuujui i oekivane promje-
ne u njihovim cijenama
l/P i DP/Dt = oekivana stopa promjene cijena dobara i, prema tome, oekivana
nominalna stopa prinosa od realne imovine
u = kombinirani simbol koji predstavlja bilo koju od varijabla - izuzevi va-
rijablu dohotka - koje mogu utjecati na korisnost od usluga koje prua novac
(Friedman, 1973.).
Friedmanova funkcija monetarne potranje govori o tome da vlasnik moe
drati imovinu u raznim oblicima. Pri konstrukciji svojega portfelja on tei mak-
simizirati korisnost pojedinih oblika imovine po naelu da je marginalni prihod
jednak marginalnom troku svakog oblika imovine.
Kada se znaju funkcije monetarne ponude i monetarne potranje, crna ku-
tija postaje manje misteriozna. Friedman i njegovi poznati sljedbenici Bruner i
Metzler rasvijetlili su crnu kutiju i objasnili interakciju monetarne potranje i
monetarne ponude na ukupnu ekonomsku aktivnost na sljedei nain:
Prilino kompliciran monetaristiki proces putem kojega monetarni impuls
djeluje na realne varijable jest: kada sredinja banka optira za ekspanzivnu mo-
netarnu politiku kupujui kratkorone dravne vrijednosne papire od privatnog
sektora, portfelj (portfolio) ravnotea ekonomskih subjekata se mijenja. Akcija
sredinje banke izaziva porast monetarne ponude. Vlasnici kapitala ele se oslo-
boditi vika gotovine zamjenjujui ga za oblike imovine koji daju prinos. Ako je
proces supstitucije oblika imovine usmjeren na kupovinu dravnih vrijednosnih
papira (bonds), cijena tih papira e porasti zbog uveane potranje za njima. Kao
posljedica toga prihod na te papire (bonds) relativno e se smanjiti u odnosu na
komparativne (konkurentske) nancijske oblike imovine. Proces portfelj (portfo-
lio) selekcije se nastavlja. Potranja za akcijama e se uveati. Porast cijena akcija
podrazumijeva porast cijene postojeeg kapitala iznad cijene novoproizvedene
jedinice. Ove razlike cijene, poput Tobinovog koecijenta Q, daju poticaj inve-
sticijskoj aktivnosti i vode ekspanziji proizvodnje kapitalnih dobara. Taj inve-
sticijski impuls dovodi do porasta ukupne ekonomske aktivnosti djelovanjem
multiplikatora i akceleratora. Pri tome se mora napraviti razlika izmeu trita
postojeih kapitalnih dobara i trita robe (tekua proizvodnja). Na prvom tri-
tu trguje se raspoloivim kapitalnim dobrima (investicijska potranja) zajedno s
osobnom potronjom jest predmet promatranja. To znai da postoje dvije cijene
za kapitalna dobra: jedna cijena odnosi se na postojea kapitalna dobra, a dru-
ga se odnosi na kapitalna dobra koja su proizvedena u promatranom razdoblju.
Objanjena makroekonomski, cijena je jednaka cijeni potronih dobara kao dijelu
tekue proizvodnje.
Monetaristi polaze od proirenog koncepta imovine u koju se ukljuuju trajna
potrona dobra i ak ljudski kapital. To pretpostavlja situaciju u kojoj promjene
kamatne stope i stope prinosa na nancijskom sektoru utjeu na promjene potra-
102
nje trajnih potronih dobara pa i ljudskih kapitala (edukacija i sl.). Dalje, mone-
taristi pretpostavljaju da postoji pomak (lag) izmeu kretanja cijena robe i usluga
proizvedenih kapitalnim dobrima te kretanja cijena zikog kapitala. Ovaj rasko-
rak takoer izaziva proces supstitucije izmeu potranje za kapitalnim dobrima
(izdavanje umjesto izgradnja kue). Time e ekonomija takoer biti stimulirana.
Neoklasina teorija efekata relativnih cijena istie da e se monetarni impuls ma-
nifestirati u ekspanziji potranje na svim tritima kao posljedica veeg broja sup-
stitucijskih procesa u okviru portfelja ekonomskih subjekata.
Na kraju, monetaristi istiu djelovanja efekta bogatstva koji se odvija na dva
naina. Prije svega pad kamatne stope, koji je uzrokovan ekspanzijom monetar-
ne ponude, rezultira u porastu vrijednosti postojee imovine (neizravan efekt).
Monetaristi polaze od toga da je ukupno bogatstvo determinanta izdataka za po-
tronju. Ti izdaci ravnaju se u istom pravcu u kojem se kree bogatstvo. ini se
kao da se makroekonomska agregatna potranja mijenja na dva naina: na jednoj
strani porastom imovine uslijed pada kamatne stope, i na drugoj strani proce-
sima supstitucije. Zatim, mogue je da monetarni impuls utjee na promjene u
neto imovinskoj poziciji privatnog sektora (izravni efekt). Monetaristi smatraju
da nanciranje budetskog decita pomou vrijednosnih papira (bonus) prido-
nosi porastu neto imovine privatnog sektora. Sumirajui, moemo zakljuiti da
su monetaristi, posebno Bruner i Metzler, pobili kritiku nemonetarista u odnosu
na crnu kutiju.
Oni su na jasan nain objasnili proces kojim monetarni impuls djeluje na pri-
vredu. Ta se akcija odvija kroz vrlo komplicirani proces portfelj (portofolio) selek-
cije (izbor imovine), pri emu relativni prihodi razliitih oblika imovine, efekt bo-
gatstva (porasta imovine) i efekt supstitucije imaju strateku ulogu (Sijben, 1980.).
Postoji jo jedna na prvi pogled bitna kontroverza izmeu kejnzijanaca i mo-
netarista. Ona se odnosi na smjer djelovanja meuzavisnih monetarnih i realnih
varijabla. Kejnzijanci smatraju da strujanje ima smjer od dohotka k novcu (od Y ka
M). Za monetariste vai uvjerenje da je smjer utjecaja od novca k dohotku, dakle
od M ka Y. U Monetarnoj povijesti SAD-a Friedman i Ana Schwartz nakon opsene
analize dolaze do zakljuka da su ekonomske promjene bile posljedica monetar-
nih promjena. Meutim, oni ne zaboravljaju istaknuti i sljedeu injenicu: velika
povezanost izmeu promjena u monetarnoj ponudi i ekonomskim varijablama
sama po sebi ne govori nita o podrijetlu i pravcu tih utjecaja. Monetarne pro-
mjene mogle bi plesati prema glazbi neovisno izazvanih promjena u ostalim eko-
nomskim varijablama: promjene u dohotku i cijenama mogle bi plesati po glaz-
bi neovisnih monetarnih promjena, obje mogu djelovati meuzavisno, s tim da
sve imaju elemente neovisnosti, a obje mogu plesati uz zajedniku glazbu tree
skupine utjecaja. Meutim, jedna injenica je jasna. Monetarne promjene esto
su bile neovisne u smislu da nisu bile neposredno i nuno podreene uvjetima
poslovanja. Friedman i Ana Schwatz ipak zakljuuju da je glavni kanal utjecaja
od novca k ekonomskim, realnim faktorima, posebno na dugi rok. Meusobna
interakcija, ali s novcem kao starijim partnerom na dugi rok i u veim ciklikim
103
Dragoljub Stojanov
kretanjima, te gotovo jednakim partnerom s nominalnim dohotkom i cijenama na
krai rok i u uvjetima blaih poremeaja - to je generalna poruka naih istraiva-
nja. (Friedman-Shwartz, 1963.)
S aspekta ekonomske politike, zatim komparacije s neoklasicima te neokejn-
zijancima i neo-neoklasiarima (Ratex struja) smatramo da je posebno vaan stav
monetarista u odnosu novca i realnih varijabla na kratak rok. Friedman napomi-
nje da e se na kratak rok promjena monetarne ponude odraziti na sve varijable
desne strane kembrike jednadbe monetarne potranje: dakle na k, Y i p. To zna-
i da promjena monetarne ponude ne utjee samo na razinu cijena nego i na uku-
pnu ekonomsku aktivnost (stav poput citiranog stava Brunera i Metzlera). Zbog
toga Friedman naglaava da opisati nae teze postavkom da je jedino novac od
znaenja za promjene u normalnom dohotku i za kratkorone promjene u real-
nom dohotku, znai pretjerivanje ili bar tvrdnju koja ne odraava pravi ton naih
zakljuaka. Smatram da je opisivanje naih teza postavkom - novac je jedno od
znaenja - i poslije toga staviti toku u reenici, u biti pogrjena interpretacija
naih zakljuaka. (Friedman, 1973.)
Uvaavajui utjecaj porasta monetarne ponude na ukupnu ekonomsku aktiv-
nost, moemo zakljuiti da se jedna od osnovnih postavki koja se pripisuje mo-
netarizmu, postavka o vertikalnosti Philipsove krivulje na kratak rok, nedovolj-
no precizno interpretira. tovie, moemo rei da monetaristi prihvaaju naela
Philipsove krivulje na kratak rok pa prema tome i odreene efekte ekonomske
politike na ukupnu ekonomsku aktivnost.
Distinkcija izmeu kratkog i dugog roka, koja je za monetariste veoma vana,
otkriva i druge relevantne injenice koje su znaajne za svakodnevnu ekonomsku
politiku. Meu njima bismo istakli:
- distinkciju izmeu nominalne i realne kamatne stope
- odnos Philipsove krivulje i NRH (prirodne stope nezaposlenosti)
- pitanje ekasnosti i neekasnosti monetarne politike i crowding out efekt
- ulogu drave i stabilizacijsku politiku.
104
III. 2. NOMINALNA I REALNA KAMATNA STOPA
Keynesova politika jeftinog novca pretpostavljala je diferenciranje izmeu no-
minalne i realne kamate. Razlikovanje nominalne i realne kamate kao i razlikova-
nje nominalnih i realnih nadnica, predstavljaju pokretae Keynesove ekonomije,
pa prema tome i determinante sniavanja stope nezaposlenosti.
U prethodnim poglavljima upoznali smo se s Gibsonovim paradoksom. Prema
njemu, razina cijena i visina kamatne stope kreu se ruku pod ruku na dugi rok.
Keynes nije prihvatio Gibsonov paradoks smatrajui da trina kamatna stopa ni-
kada ne dostie prirodnu kamatnu stopu.
U spirali: nominalna kamata - realna kamata te trina kamata - prirodna ka-
mata, monetarne vlasti ako ele odrati investicijsku i ukupnu privrednu aktiv-
nost, kontinuirano moraju opskrbljivati privredu dopunskom koliinom novca.
Meutim, problem se pojavljuje onoga trenutka kada ekonomski subjekti poinju
anticipirati takvo ponaanje monetarnih vlasti, odnosno onoga asa kada oni
ponu formirati inatorna oekivanja. U uvjetima inatornih oekivanja mora se
naznaiti razlika izmeu nominalne i realne kamate ili, bolje reeno, oekivane
realne kamate. Oekivana realna kamata predstavlja razliku izmeu nominalne
kamate i oekivane stope inacije:
i
r
= i - (p/p)
e
(42)
gdje je i
r
= realna kamata, i = nominalna kamata, (p/p)
e
= oekivana inacija.
Irving Fisher prvi je naznaio razliku izmeu nominalne i realne kamate.
Razlika izmeu nominalne i realne kamate posebno je znaajna za donoenje in-
vesticijskih odluka, kao i za donoenje odluka o tednji i potronji. Poznato je da
nia kamatna stopa potie investicije, a obeshrabruje tednju, dok via kamata obe-
shrabruje investicije i potie tednju (vidi sliku 21).
Meuzavisnost nominalne kamate, inacije i realne kamate i njihovo djelova-
nje na privrednu aktivnost, prema Fisheru, zahtijeva da u stanju ravnotee naci-
onalne privrede nominalna kamata mora toliko porasti da uhvati korak s oeki-
vanim rastom cijena. Tada realna kamata ostaje neizmijenjena. Ova konstatacija
poznata je kao Fisherov teorem, Fisherova hipoteza ili Fisherov efekt.
Fisherov teorem povezan s Gibsonovim paradoksom daje Friedmanov efekt
anticipacije cijena. Radi se o tome da porast monetarne ponude izaziva ve po-
znati efekt likvidnosti, te efekte cijena i dohotka. U prvo vrijeme uslijed porasta
M
s
pada nominalna kamata. Meutim, porast cijena koji prati efekt likvidnosti
diferencira nominalnu od oekivane realne kamate. Time se potiu investicije.
Porast investicija i potranje u cjelini djeluje na porast cijena. Na dugi rok nomi-
nalna kamata mora porasti toliko koliko su porasle cijene. Tada je relevantna je-
dino realna kamata. Na osnovi efekta anticipacije cijena Friedman je izveo jednu
od osnovnih postavki monetarizma - postavku o prirodnoj stopi nezaposlenosti.
105
Dragoljub Stojanov
III. 3. PRIRODNA STOPA NEZAPOSLENOSTI
I PHILIPSOVA KRIVULJA
Ako se nominalna kamata eli diferencirati i zadravati ispod prirodne kamate,
onda monetarne vlasti moraju permanentno uveavati monetarnu ponudu. Na taj
nain monetarna vlast kontinuirano vodi potranju ispred ponude i time potie
inaciju. Ekasnost politike negativne realne kamate velikim dijelom ovisi o ulo-
zi koju imaju oekivanja. Ipak, proces kontinuiranog popunjavanja monetarnog
optjecaja novcem s ciljem diferenciranja nominalne i realne kamate privredu na
dugi rok neminovno, prema monetaristima, dovodi do stanja kumulativne ina-
cije (prema Wicksellu), odnosno do stanja hiperinacije. Hiperinacija je pojava
koja je na dugi rok evidentno tetna. Zanimljivo je prisjetiti se Friedmanova stava
o hiperinaciji i prikrivenoj inaciji. Prema njemu, ak i otvorena hiperinacija
nema tako nepovoljno djelovanje na proizvodnju kao priguena inacija u kojoj
je pretean broj cijena zadran znatno ispod razine koja bi znaila ravnoteu na
tritu. (Friedman, 1973.)
Philips je 1958. godine objavio rezultate svojega istraivanja o odnosu nezapo-
slenosti i nadnica, odnosno inacije trokova (sl. br. 41).
Prema Philipsu, sniavanje stope nezaposlenosti povezano je s porastom
nadnica. Analizirajui Veliku Britaniju za razdoblje od 1861. do 1913. godine,
Philips je utvrdio da 1 posto porasta nezaposlenosti prati 1,4 posto pada stope
promjena nominalnih nadnica (Hadjimichalakis, 1982.). R. Lipsev je usporedio
Philipsovu krivulju s promjenama ponude i potranje na tritu radne snage.
Prema njemu, nominalne nadnice rastu kada postoji viak potranje za radnom
snagom, a one opadaju kada postoji viak ponude radne snage (Hadjimichalakis,
1982.).
106
U rukama neokejnzijanaca Philipsova krivulja postala je snano oruje u borbi
protiv nezaposlenosti. Uz porast cijena nezaposlenost se, inilo se neokejnzijanci-
ma, dosta lagano dade svladavati. Stimulacija potranje dravnom intervencijom
(ekspanzivnom monetarnom politikom) potie ukupne izdatke. Nezaposlenost
se sniava na raun rastue inacije. U osnovi uspjenosti koritenja Philipsove
krivulje implicitno se rauna s razlikom izmeu nominalnih i realnih nadnica i
nominalne i realne kamate. To je bilo poznato Keynesu, ali i Friedmanu, koji pie:
Budui da prodavatelj robe tipino reagira na neanticipirani porast u nominalnoj
potranji bre od porasta cijena faktora proizvodnje, realne nadnice koje radnici
dobivaju opadaju, iako se realne nadnice anticipirane od poslodavca uveavaju.
Zaista, stimulativni pad realnih nadnica ex post za radnike i njihov porast ex
ante za poslodavca je ono to omoguava da zaposlenost raste. (Sijben, 1980.)
to se deava kada se pone gubiti efekt novane iluzije, tj. kada radnici antici-
piraju inaciju i ponu je ugraivati u svoje zahtjeve za porastom nadnica. to se
deava s Philipsovom krivuljom kada se u nju ugrade oekivanja?
Uz anticipiranu inaciju i sve izraeniju svijest radnika o zabludi novane iluzi-
je zahtjevi radnika za porastom nadnica bivaju sve jai. Time kupovanje nie sto-
pe nezaposlenosti viom stopom inacije postaje za dravu sve skuplje. Potrebna
je sve via i via stopa inacije da bi se dobila sve nia stopa sniavanja neza-
poslenosti. Anticipirana inacija sve vie topi trade off izmeu inacije i neza-
poslenosti, dok se ekonomija sve vie pribliava prirodnoj stopi nezaposlenosti.
Meutim, prirodna stopa nezaposlenosti konzistentna je s inacijom od 10, 20 ili
vie posto, pa ak i s deacijom.
Na dugi rok Philipsova krivulja postaje vertikalna Philipsova krivulja, odnosno
ona postaje Phelpsova krivulja. Odnos (trade off) izmeu nezaposlenosti i inacije
gubi se.
Na slici 42a prikazan je odnos izmeu inacije i nezaposlenosti. Na poetku se
nezaposlenost moe znatno smanjiti bez vee inacije. S vremenom, uz anticipira-
nu inaciju, cijena sniavanja nezaposlenosti postaje sve via.
107
Dragoljub Stojanov
Na slici 42b ukljuivanje oekivane inacije u pregovore o nadnicama na kraju
iskljuuje trade off izmeu inacije i nezaposlenosti. Philipsova krivulja postaje
vertikalna i pribliava se prirodnoj stopi nezaposlenosti (NRH).
Uz tezu o NRH ide ruku pod ruku teza akceleracije. Akcelerirajua inacija se
pojavljuje onda kada drava eli odrati razinu nezaposlenosti ispod prirodne ra-
zine. Hipotezu NRH kao i tezu o akceleraciji inacije uveli su u ekonomsku analizu
Friedman i Philips ezdesetih godina.
Prema Friedmanu, prava dvojba nije dvojba izmeu nezaposlenosti i inacije
danas, nego dvojba izmeu nezaposlenosti danas i jo vee nezaposlenosti sutra.
Logika ove dvojbe sastoji se u tome to sve vea inacija kao metoda sniavanja
nezaposlenosti na niz kratkih rokova dovodi do takve akceleracije inacije koja
postaje kontraproduktivna. U borbi protiv hiperinacije drava e na kraju mora-
ti posegnuti za takvim otrim restriktivnim mjerama ekonomske politike koje e
sutra neminovno izazvati jo veu nezaposlenost. Svako daljnje nastojanje da se
aktualna stopa nezaposlenosti snizi ispod prirodne stope izazvat e hiperinaciju.
Podsjetimo se Keynesovih pogleda, tj. prognoza o tome da e nakon II. svjetskog
rata normalna stopa nezaposlenosti biti oko 4,5 posto. Podsjetimo se i Keynesovih
napomena o opasnosti od iste inacije kada se ekonomija priblii punoj zaposle-
nosti. Ne podsjeaju li Keynesovi stavovi po mnogo emu na Friedmanovu NRH
hipotezu i tezu akceleracije inacije?!
108
III. 4. DRAVNA INTERVENCIJA I
STABILIZACIJSKA POLITIKA
Prihvaanje NRH hipoteze na neki nain odbacuje dravnu intervenciju i mo-
gunost svjesnog reguliranja privrednih zbivanja instrumentarijem ekonomske
politike. Na dugi rok to je tako. Na kratak rok, meutim, vidjeli smo da i mone-
taristi prihvaaju postojanje odnosa izmeu inacije i nezaposlenosti. Pitanje
drutvene intervencije i uplitanja drave u privredni ivot ili apstinencija od in-
tervencije i preputanje tritu da automatski regulira privredna kretanja jo je
jedna snana kontroverza izmeu monetarista i kejnzijanaca. Tijekom ezdesetih
i ranih sedamdesetih godina XX. stoljea ortodoksni monetaristi tvrdili su da je
skalna politika suvina, a kejnzijanci su tvrdili da je monetarna politika beskori-
sna. Vodei rauna o nizu nepoznanica kada je u pitanju stabilizacijska politika i
efektima pojedinih mjera, monetaristi, konzervativniji, radije diu ruke od inter-
vencije. Na drugoj strani, kejnzijanci su mnogo vei optimisti. Kejnzijanizam je i
nastao zbog straha od deacijskog jaza i nevjerovanja u snage trita da automat-
ski izvuku privredu na put oporavka.
Stav monetarista o apstiniranju od intervencije lijepo je opisao Baumol.
Problem vremenskog pomaka, time lag, jedan je od fundamentalnih problema
stabilizacijske politike. On se pojavljuje kao toliko ozbiljan problem da niz ekono-
mista preferira odustajanje od intervencije pogrenoj intervenciji.
Na slici 43 prikazani su stvarni i potencijalni drutveni proizvodi u tijeku jed-
nog privrednog ciklusa. U toki A privreda se kree k recesiji. Ona se ne ponavlja
do toke D. Izmeu toaka D i E privreda je pregrijana - suoena je s inacijom.
to tu moe uiniti stabilizacijska politika? Prema Baumolu, recesija se obino
spoznaje kao problem u toki B. Efekti mjera koje su poduzete u toki B pojavljuju
se u toki C. Ali ako je time lag dui, tada se efekti pokazuju tek kada privreda doe
u toku D (Baumol, 1979.) Efekt poticanja potranje tako dolazi u nevrijeme. Sada
on potie inatorna kretanja. Zbog toga bi Friedman radije ostavio privredu au-
tomatskim stabilizatorima i ugraenim prirodnim samoregulirajuim mehaniz-
mima. Odatle proizlazi i Friedmanov prijedlog o konstantnoj stopi monetarnog
rasta od 2 posto.
109
Dragoljub Stojanov
CROWDING OUT EFEKT
Crowding out efekt je jo jedna od kontroverzi izmeu monetarista i kejnzi-
janaca. Ideja crowding out temelji se na hipotezi monetarista o kontraproduk-
tivnoj ulozi drave na investicije privatnog sektora. Poznato je da porast kamatne
stope po pravilu destimulira investicije privatnog sektora. Prema tome, kada dr-
ava intervenira radi kreiranja dopunske potranje na tritu, tj. kada se uveava
komponenta G u jednadbi Y = C +I+ G, ona u isto vrijeme sniava komponentu
I - investicije. Kada se drava odlui za nanciranje izdataka zaduivanjem na tr-
itu novca i kapitala, ona izdaje svoje obveznice uz kamatu. Dravne obveznice
konkuriraju akcijama korporacija. Ako je prihod od dravnih obveznica dovoljno
atraktivan, kapital se kree u dravne obveznice. Zbog toga manje kapitala ostaje
privatnom sektoru, a kamatna stopa raste. Ortodoksni kritiari dravne interven-
cije navode da jedan dolar decitnog nanciranja umanjuje za jedan dolar pri-
vatne investicije. Zbog toga ni skalna politika nema nikakav utjecaj na porast
potranje. Dakle, kada dolazi do porasta G, u isto vrijeme smanjuje se kompo-
nenta I jednadbe Y = C + I + G. Ukupan je rezultat stabilizacijske politike neutra-
lan. Mislimo da se ortodoksni stav o crowding out efektu moe prihvatiti pod
odreenim okolnostima. Pod drugim okolnostima mislimo da moe prevladati
crowding in efekt. Koje su to okolnosti? Rekli bismo da je to, prije svega, faza
privrednog ciklusa u kojem se nalazi odreena privreda. Mislimo da o toj injenici
nisu vodili dovoljno rauna ni kejnzijanci ni monetaristi, a ni neoklasiari.
110
III. 5. OTVORENA EKONOMIJA
Prema monetarnom pristupu teoriji platne bilance, platna bilanca je prvenstve-
no monetarni fenomen. U skladu s tim decit (sucit) platne bilance nastaje zbog
neusklaenosti monetarnih varijabla ponude i potranje novca. Ako je potranja
za novcem vea od ponude novca, u privredi se pojavljuje viak robe i nelikvidnost.
Rezidenti nastoje uskladiti ponudu novca s potranjom preko meunarodne raz-
mjene izvozom robe. Izvoz dovodi do sucita platne bilance. Sucit platne bilance
uveava monetarne rezerve nacionalne privrede koje ine osnovu domae mone-
tarne baze. Uveana monetarna baza je pretpostavka porasta monetarne ponude.
Na kraju, porastom monetarne ponude privreda dolazi u stanje ravnotee ponude i
potranje za novcem. Ravnotea ponude i potranje za novcem preduvjet je ravno-
tee izmeu apsorpcije i dohotka, pa prema tome i ravnotee platne bilance.
U Hume-Ricardovom modelu proces usklaivanja ponude i potranje novca
tekao je deacioniranjem ili inacioniranjem domaih izdataka. Cijene i nadnice
bile su eksibilne nadolje. Proizvodnja je bila ksna. Promjene agregatne potra-
nje izazvane odljevom ili priljevom plemenitog metala, odnosno variranjem ko-
liine novca u prometu djelovale su na kretanje cijena i nadnica i na konkurentsku
sposobnost izvoza nacionalne privrede.
U novonastaloj situaciji nakon II. svjetskog rata, karakteristinoj po ina-
tornim procesima u svjetskoj privredi, variranjem koliine novca u prometu kao
mjeri monetarno-kreditne politike ne mogu se (zapravo ne ele se) varirati cije-
ne i nadnice - svakako, nadolje. Monetarni pristup polazi od mogunosti da se
devalvacijom valute smanji realna kupovna snaga nadnica. Pad realne kupovne
snage nadnica djeluje kontraktivno na agregatnu potranju. Kontrakcija potro-
nje zatim oslobaa izvozne vikove. U otvorenoj privredi se preko platne bilance,
po naelu spojenih posuda, usklauju ponuda i potranja novca. Umjesto meha-
nizma monetarna masa - cijene - platna bilanca, koji je djelovao u vrijeme zlatnog
standarda, mehanizam monetarnog pristupa je: monetarna masa - agregatna po-
tranja - platna bilanca.
Model monetarnog pristupa platnoj bilanci zasniva se na tri fundamentalne
postavke:
1. Platna bilanca je monetarni fenomen. U transakcije iznad linije ubrajaju se
sve transakcije platne bilance, osim monetarnih rezervi koje spadaju u kompenzi-
rajue transakcije. Monetarne rezerve ine dio ukupne monetarne baze nacional-
ne privrede. Drugi dio monetarne baze ini aktiva sredinje banke:
MB = MR + D. (43)
2. Druga bitna postavka monetarnog pristupa je postavka o stabilnoj mone-
taroj ponudi. Promjene monetarne baze transponiraju se u promjene monetarne
ponude preko multiplikatora novca. Multiplikator novca je na dugi rok stabilan.
111
Dragoljub Stojanov
Uz konstantan multiplikator monetarna ponuda je odreena promjenama mone-
tarne baze, de facto promjenama monetarnih rezervi. Budui da je sredinja banka
pasivna, njezina se aktiva ne mijenja:
M
s
= mm x MB = mm (D +MR). (44)
Monetarne rezerve ovise o stanju platne bilance. S obzirom na to, promjene
monetarne ponude izvode se iz promjena platne bilance:
Ms/PB = (mMB/PB) (m(D + MR)/PB). (45)
Ve smo rekli da je sredinja banka pasivna. Dakle, ona svojim akcijama ne utje-
e na promjene monetarne ponude. Ona ne kreira novac niti operacijama otvore-
nog trita pokuava neutralizirati prirast monetarne ponude:
(D/PB) D. (46)
Prema tome, monetarna ponuda je iskljuiva funkcija stanja, odnosno pro-
mjena platne bilance i monetarnih rezervi.
/Ms / PB = (mMR) / (PB). (47)
3. Trea znaajna postavka monetarnog pristupa je postavka o stabilnoj potra-
nji za novcem. Potranja za novcem stabilna je funkcija dohotka, kamatne stope
i cijena:
M
d
= f(Y, i, P). (48)
Dinamiki promatrano, potranja za novcem mijenja se proporcionalno s pro-
mjenama dohotka i cijena. Monetarni pristup polazi od pretpostavke da je po-
tranja za novcem stabilna na dugi rok. Stabilnost potranje za novcem na dugi
rok, kao i stabilnost multiplikatora novca na dugi rok, istie u prvi plan dugoroni
aspekt monetarnog pristupa platnoj bilanci.
Potranja za novcem je, prije svega, funkcija proizvodnje. Novac u funkciji pro-
izvodnje ima svoju marginalnu korisnost. Marginalna korisnost novca u funkciji
proizvodnje opada s porastom ponude novca. Na drugoj strani, kapital ima svoju
marginalnu korisnost. Marginalna korisnost kapitala postaje via to je marginal-
na korisnost novca u proizvodnji manja. Efekt porasta marginalne korisnosti ka-
pitala, kada dolazi do rasta monetarne ponude i opadanja marginalne korisnosti
novca, sastoji se u porastu cijena kapitala - kapitalnih dobara. Porast cijena kapita-
la provocira efekt supstitucije u potranji i potronji. S kapitalnih dobara potranja
se prenosi na potrona dobra. Porast potranje za potronim dobrima sada vodi
opem porastu cijena. Porastom ope razine cijena opada kupovna snaga nomi-
nalne monetarne ponude. Procesom inacije usklauju se marginalna korisnost
novca i marginalna korisnost kapitala, ali na vioj razini cijena. U toki ravnotee
obiju marginalnih korisnosti potranja za novcem usklauje se s ponudom novca.
112
Marginalistiki pristup korisnosti kapitala i korisnosti novca sugerira da u sva-
kom trenutku uz datu razinu tehnologije i produktivnosti rada i raspoloive radne
snage postoji jedinstvena razina potranje za novcem koji maksimizira korisnost
sadanje i budue proizvodnje i suglasno tome potronje, potranja za novcem je
stabilna funkcija proizvodnje, odnosno realnog dohotka. (Riechel, 1978.)
Novac u funkciji potronje takoer ima svoju marginalnu korisnost. Marginalna
korisnost novca u funkciji potronje stoji naspram marginalne korisnosti potro-
nje, odnosno apsorpcije. Ekspanzijom monetarne ponude opada marginalna kori-
snost novca u odnosu na marginalnu korisnost apsorpcije. Rezidenti se oslobaaju
novca u zamjenu za robu. Pritisak na tritu robe dovodi do porasta cijena i sma-
njenja kupovne snage nacionalne valute. Pritisak na tritu robe postoji sve dotle
dok se marginalna korisnost novca i marginalna korisnost apsorpcije ne izjedna-
e. Na dugi rok, meutim, razina apsorpcije, pa i marginalna korisnost apsorpcije,
odreena je realnim dohotkom. Monetarni pristup ima kontakt s apsorpcijskim
pristupom u isticanju znaenja odnosa apsorpcije i dohotka i njihove korelacije
sa stanjem platne bilance. Ovdje je relevantno pitanje kako se promjene na tritu
novca reektiraju i prenose na realne varijable - dohodak i apsorpciju?
Prema monetarnom pristupu, decit platne bilance rezultat je nesklada izme-
u apsorpcije i dohotka izazvanog raskorakom izmeu ponude i potranje novca.
Pristalice monetarnog pristupa polaze od sljedeih jednadbi:
PB/P = MR / PPB = Y - A (49)
Dohodak, slino modelu Hume-Ricardo, ovisi o raspoloivosti faktorima proi-
zvodnje i tehnologije. Dakle, privreda se nalazi u stanju pune zaposlenosti.
Uz datu razinu proizvodnje i dohotka platna bilanca je odreena stanjem ap-
sorpcije. Apsorpcija je funkcija ponude i potranje novca:
A = Y + b(M
s
/P M
d
/P). (50)
Apsorpcija je jednaka razlici izmeu ponude i potranje novca ili, preciznije,
razlici izmeu stvarne i potrebne imovine rezidenata. Akcelerator apsopcije (b)
predstavlja sklonost privrede da popunjava jaz izmeu ponude i potranje za nov-
cem. Ako je ta sklonost velika, tj. ako je b = 1, onda je prilagoavanje trenutno.
Ponuda novca prilagoava se potranji, to stvara pritisak na trite robe i apsor-
bira potencijalne izvozne vikove. Izvozni vikovi se oslobaaju ako je koecijent
akceleracije apsorpcije manji od 1. Uz koecijent akceleracije apsorpcije manji od
1 privreda poinje tedjeti:
c = S A = -b(M
s
/P M
d
/P). (51)
Ako bi koecijent akceleracije apsorpcije bio jednak 1 apsorpcija bi bila jed-
naka dohotku, dok bi tednja bila ravna nuli, tj. S = 0. Prilagoavanje platne bilan-
ce, prema monetarnom pristupu, jest automatski proces. Ekonomiji je svojstvena
stabilnost na dugi rok. Model prilagoavanja pretpostavlja da se radi o maloj pri-
113
Dragoljub Stojanov
vredi koja je price taker - pivreda se uklapa u svjetske cijene i ne diktira njihovo
formiranje. U jednostavnom modelu privreda proizvodi samo vanjskotrgovinska
dobra. Elaborirani model monetarnog pristupa polazi od proizvodnje vanjskotr-
govinske i domae robe kao vrlo znaajne distinkcije sa serioznim implikacijama
na razinu zaposlenosti i platnu bilancu (Riechel, Corden, Meade).
Proces prilagoavanja dobiva impuls devalvacijom valute. Devalvacija potie
inaciju u zemlji. Porastom cijena uvozne robe opada realna kupovna snaga re-
zidenata. Rezidenti arbitriraju izmeu marginalne korisnosti novca i marginalne
korisnosti apsorpcije. Kako je realna kupovna snaga novca manja, marginalna kori-
snost novca vea je od marginalne korisnosti robe. Ukupna apsorpcija se smanjuje.
Smanjenjem ukupne apsorpcije oslobaaju se izvozni vikovi. Izvoz raste. Nastaje
sucit platne bilance. Sucitom platne bilance dolazi do priljeva meunarodnog
novca - deviza u zemlju. Monetarne rezerve ine dio monetarne baze. Preko mul-
tiplikatora novca (mm) dolazi do transformacije monetarne baze u monetarnu po-
nudu. Ponuda novca usklauje se s potranjom novca. Proces usklaivanja ponude
i potranje novca odvija se u nekoliko iteracija po istoj logici ponaanja i arbitrira-
nja rezidenata. Proces tee sve dotle dok se ne uspostavi ravnotea izmeu ponude
i potranje novca, apsorpcije i dohotka te ravnotea platne bilance.
114
III. 6. REZIME
Ako bismo pokuali nainiti pregled slinosti i razlika izmeu kejnzijanizma
i monetarizma, rukovodei se napomenom koju smo dali na poetku ovoga po-
glavlja da je razlika izmeu tih struja takva kakva je razlika izmeu yes i oui, onda
bismo mogli rei sljedee: obje ekonomske teorije, zapravo teorije ekonomskih
politika bave se uglavnom pitanjima agregatne potranje. U kejnzijanskoj ekono-
miji agregatna potranja jednaka je
A = C+ I +G. Uvjet privredne ravnotee jest da je ukupna potranja jednaka
ukupnoj proizvodnji: Y = C + I + G, tj. Y = A ako je C + I + G = A. (52)
Monetaristi u rudimentarnoj formi polaze od M V kao ukupne potranje.
Ravnotea sustava postoji onda kada su usklaeni odnosi izmeu ponude i po-
tranje, tj. kada je
M
s
V = QP (53)
U obje struje interakcija realnih i monetarnih faktora moe se promatrati
na kratak i na dugi rok. Kratkorono obje struje uvaavaju Philipsovu krivulju.
Philipsova krivulja funkcionira na bazi novane iluzije. U njezinoj se osnovi nala-
zi koncept marginalnih trokova i marginalnog prinosa. Angairanje radne snage
poticanjem agregatne potranje ide sve dotle dok se ne izjednae marginalni tro-
kovi rada s marginalnim prinosom rada, tj. sve dotle dok postoji razlika izmeu
nominalnih nadnica i oekivane realne nadnice.
Na dugi rok determinante zaposlenosti realni su resursi. Na dugi rok obje stru-
je govore o inaciji te o cijeni pune zaposlenosti. Ona se pokazuje, prije svega, u
akceleraciji inacije.
Kejnzijance i monetariste razlikuje ponajvie onaj element kojemu nisu po-
svetili dovoljno pozornosti, a to je agregatna ponuda i njezino ponaanje, tj. nje-
zin nagib. Kejnzijanci polaze od agregatne ponude koja je mnogo ravnija od mo-
netaristike agregatne ponude. Drugim rijeima, kejnzijanci polaze od nepune
zaposlenosti, tj. nezaposlenosti, a monetaristi od pune zaposlenosti (slika 44).
115
Dragoljub Stojanov
Uz takve krivulje ponude logino je da ista agregatna potranja (nagib krivulje
potranje) daje potpuno drukije rezultate u pogledu inacije, zaposlenosti pa na
kraju i u pogledu uloge stabilizacijske politike. Obje struje zanemaruju da krivulja
agregatne ponude nije zauvijek data kao takva. Ona je horizontalna u uvjetima
krize, ali i vertikalna u uvjetima prekomjerne proizvodnje, tj. pregrijane privrede.
Krivulja ponude mora se pomicati pored ostaloga i zato to se proizvodnja ne
odvija uz konstantne trokove. Obje kole respektiraju marginalne trokove, ali ih
eksplicitno ne istiu u prvi plan.
Kada krivulja ponude postane vertikalna, inacija je neizbjena ako se nastavi
dalje stimuliranje agregatne potranje. Ovu opasnost uvaavaju i Keynes nakon
1937., i Friedman respektirajui Philipsovu krivulju.
Meutim, metoda svladavanja inacije ili stagacije bitno se razlikuje u ove
dvije struje. Dok se Keynes zalae za prolongirani bum do 1937. godine, nakon toga
on prihvaa restriktivnu ekonomsku politiku kao i monetaristi. Neokejnzijanci
je ne prihvaaju ni danas. Stavovi o djelovanju monetarne politike su razliiti.
Keynesov stav je da se porastom M
s
djeluje na kamatnu stopu te preko kamate
na investicije. Kod monetarista utjecaj monetarne politike odvija se preko pro-
cesa portfelj (portfolio) selekcije. Treba se prisjetiti da taj proces podrazumijeva
i proces supstitucije oblika imovine na naelima marginalne korisnosti imovine,
kao i toga da je Keynes poao od procesa portfelj (portfolio) selekcije, pri emu je
vlasnik imovine mogao arbitrirati izmeu novca i vrijednosnih papira bonds
(Keynesovi pogledi na preferenciju likvidnosti LP).
Rasprava o tome kree li se kauzalnost utjecaja od monetarne ponude na do-
hodak ili od dohotka k novcu znaajna je, ali ne i odluujua. Ako se i Keynes i
Friedman koriste funkcijom monetarne potranje i odnosom M
s
i M
d
, onda u oba
sluaja utjecaj ide od monetarne ponude M
s
na dohodak. Obratan utjecaj nije is-
kljuen, ak se podrazumijeva budui da obje struje, a kejnzijanci jo izrazitije
raunaju s elementom oekivanja. Proizvodnja tee na bazi oekivanih cijena i
oekivanog prota.
Recimo i to da je ove dvojbe davno prije obiju struja rjeavao i rijeio Marx
tvrdnjom da roba ulazi u promet s cijenama, a ne da se cijene robe formiraju ovi-
sno o koliini novca u optjecaju.
Keynes objanjava krize kao problem nedovoljne potranje, odnosno nedo-
voljne potronje. Rekli bismo, prije svega, nedovoljne investicijske potronje.
Prema Friedmanu, kriza od 1929. do 1933. godine bila je prije svega kriza likvid-
nosti. Banke su postale nelikvidne zbog nepovjerenja deponenata. One su postale
nelikvidne, prema Friedmanu, i zbog restriktivne monetarne politike amerike
vlade. Uslijed toga banke su morale na tritu novca prodavati svoju imovinu
vrijednosne papire. Time su banke naglo oborile cijenu tih papira i potakle krizu,
drugim rijeima dolile su ulje na vatru. Banke su pale. Za nas ostaje otvoreno pi-
tanje podsjea li kriza likvidnosti banaka na nedovoljnu koliinu novca u prometu,
tj. na problem nedovoljne potronje. Ipak, i Friedman priznaje da se kriza ne bi
116
mogla izbjei liberalnijom monetarnom politikom. Ona bi se njome mogla samo
ublaiti. Ova Friedmanova razmiljanja govore o tome da fenomenu ekonomskih
kriza Fridman, kao ni njegovi sljedbenici nisu prili onako kako on to zasluuje.
Monetaristi kao da svjesno zanemaruju injenice da se radi o robnoj proizvod-
nji, proterskom nainu privreivanja i bitnoj relaciji izmeu marginalnog troka
rada i marginalnog prinosa rada. U tom pogledu Friedmanov (monetaristiki) pri-
stup krizama svakako zaostaje za Keynesovim.
117
Dragoljub Stojanov
IV. MONETARIZAM II: KOLA RACIONALNIH
OEKIVANJA
Oekivanja su u robno-novanoj privredi oduvijek imala veliko znaenje.
Marx je bio moda prvi koji je eksplicitno raunao s oekivanjima - oekivanom
prodajnom cijenom, oekivanim protom. Marshall i Keynes bili su prvi ekono-
misti koji su oekivanja uveli u ekonomsku znanost. Fisher je bio osniva tzv.
adaptivnih oekivanja.
Distinkcija izmeu nominalne i realne kamate snaan je pokreta inve-
sticijske aktivnosti. Ekasnost i efektivnost Philipsove krivulje zasniva se na
postojanju razlika izmeu nominalnih i realnih nadnica. Philipsova krivulja
bazira se na injenici da su aktualna i oekivana inacija iste. Time se tra-
de off izmeu inacije i nezaposlenosti gubi. Time, meutim, i ekonomska
politika gubi snano sredstvo u svojem arsenalu anticiklike i stabilizacijske
politike.
U uvjetima privredne ravnotee oekivana inacija ravna je stvarnoj inaciji:
(P/Pe) = (P/ P). (54)
Vrlo je teko rei kako se oekivanja formiraju. Ipak, prema struji racionalnih
oekivanja (RATEX), moe se s dosta sigurnosti tvrditi da e ne samo na dugi rok
nego i na kratki rok stvarna i oekivana stopa inacije biti jednake.
U okviru kole oekivanja, tj neoneoklasiara, moemo govoriti o trima
osnovnim vrstama oekivanja, i to: adaptivna oekivanja, racionalna oekivanja
i poluracionalna oekivanja. Adaptivna oekivanja uveo je u ekonomsku analizu
Cagan 1953. godine. U skladu s pristupom adaptivnih oekivanja ekonomski su-
bjekti - radnici, potroai, proizvoai - suoeni su s nedovoljnim i nedovoljno
pouzdanim informacijama. U nesigurnom privrednom svijetu oni formiraju svoja
inatorna oekivanja na bazi iskustva. Pri tome se nedavno steena iskustva vie
vrednuju. Iskustva o razlici izmeu stvarne i oekivane inacije ekonomski su-
bjekt projicira u budunost. Proces adaptivnih oekivanja mogao bi se prikazati
na sljedei nain:
P
e
1
- P
e
t
1 = s | Pt 1 P
e
t
-1 | 0 < s < 1, (55)
pri emu je s = koecijent prilagoavanja, dok (P-l) i (P
e
t
) predstavljaju stvar-
nu i oekivanu stopu inacije u prethodnom razdoblju.
John Muth je 1961. godine uveo u analizu racionalna oekivanja. Iskustva
adaptivnih oekivanja pokazala su da postoji mogunost greke u procjeni oe-
kivane stope inacije. Greka se temelji na nedovoljnom poznavanju ekonomske
strukture i nedovoljnim informacijama. Za razliku od adaptivnih, RATEX su ta-
kva oekivanja koja se temelje na perfektnom poznavanju ekonomske struktu-
118
re nacionalne privrede te na perfektnoj dostupnosti svih relevantnih podataka.
Upotreba matematskih modela i ekonometrije pomae da se pozicije ekonom-
skog sustava u uvjetima perfektne konkurencije predvide perfektno, tj. maksi-
malno precizno. Zahvaljujui tome privredni subjekti mogu bez greke antici-
pirati akcije ekonomske politike i tako uvijek uskladiti oekivanu sa stvarnom
stopom inacije. U okviru RATEX oekivana inacija jednaka je stvarnoj inaciji:
P = P
e.
(56)
injenica trenutnog usklaivanja oekivane i stvarne inacije eliminira iz
ekonomske analize moment novane iluzije. Zbog toga Philipsova krivulja po-
staje vertikalna, a ekonomska politika gubi prostor za bilo kakvu stabilizacijski
politiku. Prema T. Sargentu i N. Wallaceu, u tom sustavu nema prostora za dravu
da vodi anticikliku politiku. Da bi se eksploatirala Philiposva krivulja, drava bi
morala nekako zavarati javnost. Po sutini stvari kada su oekivanja racionalna,
ne postoji mogunost da vlada sustavno zavarava javnost. To znai da vlada ne
moe koristiti Philipsovu krivulju za bilo koje razdoblje.
Ako se ne mogu koristiti pogodnosti Philipsove krivulje, onda to znai da
postoji suglasnost izmeu NRH hipoteze i RATEX struje. Zapravo, monetaristi i
RATEX se u dosta elemenata i slau. Meutim, treba napomenuti da je meu nji-
ma znaajna razlika ba u tome to monetaristi dozvoljavaju mogunost primjene
Philipsove krivulje na kratak rok, dok RATEX takvu mogunost odbacuje u cjeli-
ni. Agregatna krivulja ponude kod monetarista postaje vertikalna tek na dugi rok.
Krivulja agregatne ponude kod RATEX-a je vertikalna uvijek. Politikom agregat-
ne potranje ne moe se utjecati na razinu zaposlenosti. Njome se moe utjecati
samo na razinu cijena uz istu razinu zaposlenosti. Krivulja agregatne potranje
moe se pomicati ulijevo ili udesno kao na slici 45.
Privreda je uvijek na razini pune zaposlenosti.
RATEX ipak dozvoljava skromnu mogunost koritenja efekata Philipsove kri-
vulje. To je mogue meutim samo onda ako doe do iznenadnog oka, tj. ako
doe naprimjer do nenadane monetarne ekspanzije. U vrlo kratkom roku tra-
de off se moe iskoristiti ba zbog elemenata iznenaenja. Meutim, pristalice
RATEX struje ne proputaju napomenuti da je usklaivanje vrlo brzo s tim to ok
ima svoju cijenu u poveanoj nesigurnosti. Ta nesigurnost destimulira ekonom-
sku aktivnost.
to nakon ovoga rei o RATEX struji. Ona se temelji na perfektnoj konkuren-
ciji, perfektnim informacijama kojima ekonomski subjekt raspolae, perfektnim
prognozama i ponaanju privrednog subjekta. Privreda je uvijek na razini pune za-
poslenosti. Stabilizacijska politika, tj. dravna intervencija nepotrebna je budui
da se sve akcije drave mogu precizno predvidjeti i da se privredni subjekti njima
unaprijed, tj. odmah prilagoavaju - uzimaju ih u kalkulaciju.
119
Dragoljub Stojanov
Oigledno je da ne ivimo u vrijeme iste konkurencije, niti potpunih i per-
fektnih informacija. Isto tako je jasno da krivulja agregatne ponude nije uvijek
vertikalna. Zbog toga bismo rekli da pripadnici RATEX-a, poput monetarista, za-
boravljaju da je privreda dinamina, da se kree u ciklusima i da oni zapravo go-
vore samo o jednoj fazi privrednog ciklusa, fazi pretjerane proizvodnje, a pri tome
je uzimaju kao opi sluaj. Mislimo da odatle, pored ostaloga, proizlazi i njihova
osnovna greka u tretiranju ekonomske politike. Slike 44a, 44b i 44c predstavljaju
tri kole: kejnzijanizam, monetarizam I, monetarizam II i njihovo shvaanje agre-
gatne ponude i agregatne potranje, iz ega proizlaze njihovi koncepti ekonom-
ske politike i teorije ekonomske politike.
Mislimo da sliku 44a moemo identicirati sa stanjem nezaposlenosti, odno-
sno depresijom, sliku 44b sa stanjem prosperiteta pred pretjeranu proizvodnju
i sliku 44c sa stanjem pretjerane proizvodnje. Politika potranje o kojoj de facto
govore tri struje, ne moe imati podjednake efekte u svim fazama privrednog ci-
klusa, tj. pri razliitim nagibima krivulje ponude.
120
V. EKONOMIJA PONUDE
Ekonomija ponude pojavila se prvi put u govoru kongresmena J. Kempa 1979.
godine. Ona poiva na tzv. Laferovoj krivulji koja predstavlja odnos izmeu pore-
znog optereenja i motiva za proizvodnju.
Ekonomija ponude okrenuta je proizvodnji, za razliku od Keynesove ekono-
mije i monetarizma, koji svoje ishodite imaju u potranji. Koncept ekonomije
ponude podrava meutim i M. Friedman.
Ekonomija ponude najee se interpretira tako da se u sredite pozornosti stavi
porezna politika. Pri tome se pretpostavlja da smanjivanje poreznih davanja poti-
e privatnu inicijativu. Tako potaknuta privatna inicijativa je pokreta investicija,
proizvodnje i zaposlenosti. U biti, ekonomija ponude se samo dijelom moe svodi-
ti na ulogu skalne politike, ali se nikako ne moe s njom poistovjetiti. Ekonomija
ponude ima zadatak da se bori protiv stagacije i dravne galaksije. To znai
da koncept ekonomije ponude simultano mora poticati privredni rast i suzbijati
inaciju, to je na prvi pogled suprotnost sama po sebi. U isto vrijeme ekonomija
ponude trai izlaz za sve veu potencijalnu proizvodnju, dakle ona mora stvarati
potranju uz smanjenu asistenciju drave.
Zastupnici ekonomije ponude nalazili su uporite za svoje stavove na primjeru
privreda Japana i SR Njemake.
Mislimo da je M. Feldstein imao pravo kada je govorio da Ekonomija ponude
u prvo vrijeme ne e otvoriti nova radna mjesta i smanjiti nezaposlenost. Mada
e uveana akumulacija kapitala uiniti postojea radna mjesta produktivnijima,
stopa nezaposlenosti moe se dosljednije smanjiti samo promjenom ponaanja
i motivacija. Slino tome, via stopa investicija ne e eliminirati inaciju ili je
znatnije smanjiti. Iako e vie kapitala poveati produktivnost i sniziti inaciju
barem utoliko ukoliko via produktivnost zadrava porast nadnica, stopa inacije
bit e reducirana samo promjenama u monetarnoj i skalnoj politici, koja je i do-
vela do pretjerane potranje i inatornih oekivanja. (Feldstein, 1982.)
121
Dragoljub Stojanov
Feldsteinove napomene upuuju nas na konstataciju da ekasnost ekonomije
ponude ovisi o skalnoj i monetarnoj politici, investicijskoj politici, akumulaciji
kapitala, motivaciji, dakle o uspjehu revitaliziranja privrede u cjelini.
Ekonomija ponude fokus svoje analize pomie na inaciju i privredni rast.
Keynesova ekonomija mogla je ekspanzivnom ekonomskom politikom poticati
privredni rast. Time je, meutim, ona poticala inaciju. Pri tome ekspanzivna -
nancijska politika mogla je uspjeno poticati rast sve dotle dok privreda ne doe
u stanje pune zaposlenosti. Nakon II. svjetskog rata kada su cijene postale ne-
eksibilne nanie, kada je inacija postala normalan pratilac privrednog razvoja
do sedamdesetih godina, kada je inacija postala normalan pratilac stagnacije,
dodatni stimulansi privrednom rastu znaili su dodatnu inaciju.
U sluaju da inacija postane problem, terapija se, prema neokejnzijancima,
sastoji u restriktivnoj nancijskoj politici. Meutim, poslije II. svjetskog rata re-
striktivna nancijska politika mogla je izazvati samo stagnaciju uz istu ili ak i
viu stopu inacije. Ekonomska, politika i socijalna cijena deacijske politike
postala je visoka, ak toliko visoka da mnoge zemlje i dalje optiraju radije za sta-
gaciju nego otriju deacijsku politiku. Krajem ezdesetih godina XX. stoljea,
dakle u vrijeme kada je postalo oigledno da ekonomija potranje ne moe uspje-
no rijeiti tzv. dvojbe, sluajeve kao to su inacija i nezaposlenost, a prije pojave
koncepta ekonomije ponude, ekonomska misao je u okviru postavki monetarizma
pokuala pronai prava i dugorona rjeenja.
Monetaristi su pozornost usmjerili na podeavanje monetarne ponude sta-
bilnoj funkciji monetarne potranje. Time monetaristi nisu ni pokuali zaviriti
u unutranjost funkcije monetarne potranje, u kojoj je esencijalni element pro-
izvodnja i pitanje njezinog poticanja, odnosno njezinih determinanti. I moneta-
risti su, kao i neoklasiari ili kejnzijanci, poli od pretpostavke da e proizvodnja i
produktivnost regulirati sami sebe. Zato nije neobino da monetaristi inzistiraju
na cijenama i inaciji kao prvenstveno monetarnom fenomenu.
Za razliku od ovih kola ekonomija ponude inzistira na lijeenju kako ina-
cije, tako i stagacije. Pri tome ona pristupa borbi protiv inacije reguliranjem
monetarne ponude, kako bi to inili i monetaristi, ali u isto vrijeme eli djelovati
i na monetarnu potranju utjecanjem na produktivnost i proizvodnju, kako ne bi
djelovali ni kejnzijanci ni monetaristi jednostavno zbog toga to je, prema njima,
produktivnost data veliina koja se uz to povoljno razvija sama po sebi. Tako smo
doli do toga da ekonomija ponude razvija svoj koncept na slabostima kejnzijan-
ske i monetaristike struje.
U kejnzijanskoj ekonomiji drava se pojavljuje kao snaan generator potro-
nje, potranje, proizvodnje i zaposlenosti. Time je meutim u isto vrijeme prili-
no maskirana uloga privatne inicijative i poduzetnika (posebno kod postkejnzi-
janaca). Mislimo da je ta uloga ipak vrlo velika i da predstavlja unutranju snagu i
pretpostavku ekasne dravne intervencije. Ekonomija ponude takoer inzistira
na dravnoj intervenciji. Ekonomija ponude u isto vrijeme inzistira na tome da
122
se dravna galaksija smanji i svede na razumnu mjeru suglasno oportunitetnim
trokovima njezine egzistencije. Ekonomija ponude polazi od motivacije i privat-
ne inicijative poduzetnika. Dok se Keynes kree od pojedinca k dravi, smatrajui
dravu u vrijeme depresije snagom koja treba probuditi privredu, Lafer se kree
u uvjetima stagacije i prekomjerne dravne intervencije k pojedincu kao pokre-
takoj snazi. Drava treba postati dobar asistent jednoga poretka koji, prema nje-
mu, ima svoju unutranju pokretaku logiku i snagu koja se izgrauje na bazi mo-
tivacija. Ekonomija ponude i ekonomija potranje dobrim se dijelom preklapaju
kada se radi o investicijama i njihovoj ulozi. One su motor rasta u oba koncepta. U
konceptu ekonomije potranje njih pokree potranja, dok u konceptu ekonomije
ponude njih pokreu tednja i oekivani prot. Kod Keynesa proizvodnja je funk-
cija potranje. Kod Lafera potranja je funkcija proizvodnje. U oba koncepta i po-
tranja i proizvodnja podjednako su znaajne. U oba koncepta, ako se eli ostva-
riti privredna ravnotea i stabilnost, ponuda i potranja moraju biti usklaene. U
Keynesovom konceptu potranja uvijek ide korak ispred proizvodnje. Kod ekono-
mije ponude proizvodnja ide korak ispred potranje. Ni u jednom konceptu niti
potranja niti ponuda ne smiju ii dva koraka naprijed. U tom sluaju ekonomija
potranje izazvala bi inaciju i s vremenom nezaposlenost, a ekonomija ponude
moe zapasti u krizu hiperprodukcije.
U odnosu na spomenute slinosti izmeu ekonomije ponude i ekonomije po-
tranje postoje i znaajne razlike. Naveli bismo sljedee:
- ulogu motivacije i skalne politike
- ulogu makroekonomije
- ulogu tednje
- ulogu produktivnosti rada i organskog sastava kapitala
- ulogu novca
- ope uvjete u kojima se ovi koncepti realiziraju.
U Keynesovom konceptu poreznom politikom potiu se potranja i potronja.
U ekonomiji ponude poreznom politikom potie se proizvodnja. Porezna optere-
enja treba tako podesiti da ne budu ni previsoka ni preniska, nego upravo dovolj-
na da potaknu interes za protonosnim ulaganjima kapitala.
Keynes je makroekonomist. Otuda je i uloga drave izraena. U osnovi ekono-
mije ponude dominira privatni poduzetnik. Dakle, ekonomija ponude prvenstve-
no je mikroekonomskog karaktera uz prisutnost i doziranu ulogu drave i makro-
ekonomske politike.
Akumulacija kapitala i tednja pretpostavke su rasta u konceptu ekonomije
ponude. U ekonomiji potranje tednja je destimulator rasta. U ekonomiji ponu-
de produktivnost rada je, i to na bazi porasta organskog sastava kapitala, pokreta
rasta. U Keynesovom sustavu na produktivnost rada se ne djeluje. Ona je data.
Uloga novca u ekonomiji potranje je pasivna. Novac ne izaziva inaciju.
123
Dragoljub Stojanov
Porastom monetarne ponude potiu se investicije. Uloga novca u ekonomiji po-
nude je znaajna. Restriktivna monetarna politika je sredstvo antiinacijske bor-
be. Recesijske posljedice restriktivne monetarne politike ekonomija ponude na-
stoji izbjei ili ublaiti manjim poreznim optereenjima privatnog sektora.
Ekonomija ponude nastoji se boriti protiv inacije ne samo nancijskom poli-
tikom nego i poveanjem proizvodnje. Na drugoj strani, Keynes nije ni razmiljao
o poveanju proizvodnje proirivanjem kapaciteta. On je bio zauzet problemom
kako zaposliti postojee neiskoritene kapacitete. Otuda specina interpretacija
uloge tednje u procesu privrednog rasta i konceptu ekonomije potranje.
U Keynesovom mehanizmu osnova je potranja i potronja. U Laferovom me-
hanizmu osnova je rad. Pored toga tednja, inovacije i investicije. Fiskalna politika
je u Keynesovom sustavu imala zadatak redistribuirati dohodak od jedinki s niom
sklonou potronji k subjektima s viom sklonou potronji. U ekonomiji ponu-
de implicitno se priznaje favoriziranje socijalnih razlika i njihovo produbljivanje.
Ona favorizira djelovanje trinih zakona, a time prihvaa, vie nego ekonomija
potranje, posljedice djelovanja zakona vrijednosti. Meutim, ovdje nam se po-
stavlja jedno od kljunih pitanja ekonomske politike uope: hoe li i koliko drava
uspjeti biti ekasan redistributer dohotka, realokator faktora proizvodnje i poluga
privredne stabilizacije u uvjetima kada njezina uloga treba biti znatno manja nego
dosad? Drugo znaajno pitanje koje se namee samo po sebi u okviru koncepta
ekonomije ponude jest: hoe li i koliko e drava uspjeti otupiti otricu recesije
koja nam se pak ini neizbjenom ma koliko bila dozirana? Je li uope mogue
i koliko dozirati recesiju u uvjetima jaanja privatnog poduzetnitva? Je li kriza
veih razmjera neizbjena ili se ona moe zaobii ekonomijom ponude i slinim
konceptima? Je li naziv ekonomija ponude i doziranje recesije ustvari preivljava-
nje krize pod parolom stabilizacijske ekonomske politike? Kao da je kriza prvi put
kontrolirana.
EKONOMIJA POTRANJE I EKONOMIJA PONUDE GLAVNE KARAKTERISTIKE
Ekonomija potranje Ekonomija ponude
Opi uvjeti Deacija Stagacija
uloga drave rastua padajua
uloga trita padajua rastua
uloga tednje destimulativna bitna
uloga potronje vrlo vana vana
privatna inicijativa vrlo vana vrlo vana
produktivnost neizmijenjena vrlo vana
tehniki progres neizmijenjen vrlo vaan
inacija poeljna nepoeljna
zaposlenost vrlo vana bitna na dugi rok
privredni ciklus anticiklika politika anistagacijska politika
nadnice stabilne faktor inacije
potranja vrlo vana vana
proizvodnja samoregulirajua vrlo vana
124
VI. MARX I EKONOMSKA KRIZA
VI. 1. HIPOTEZE I PITANJA
Pitanje ekonomskih kriza jedna je od tema u ekonomskoj teoriji koja je najma-
nje denirana, odnosno oko koje postoji najmanji stupanj suglasnosti. Tako je i s
marksistikom interpretacijom ekonomskih kriza. Zapravo, mogli bismo rei da
ne postoji jedinstvena konzistentna marksistika teorija ekonomskih kriza.
Mi emo pokuati rekonstrukcijom Marxovih misli iznesenih u Kapitalu doi
do spoznaje o Marxovom pogledu na krize. Pri tome emo pokuati rekonstruirati
itav privredni ciklus, dakle pokuat emo rekonstruirati tijek privrede od stanja
mirovanja do stanja sloma, za koje je, kako se uzima kao aksiom, glavni uzrok
nedovoljna potronja, odnosno eksploatacija radnike klase od strane kapitala.
Neizbjenost ciklikih kriza hiperprodukcije, denitivni slom kapitalizma i
njegova zamjena novom naprednijom drutveno-ekonomskom formacijom pred-
stavlja jednu od osnovnih poruka Marxovog ekonomskog opusa. Kapitalistikom
nainu proizvodnje imanentne su krize hiperprodukcije izazvane nedovoljnom
potronjom. Oko ove Marxove tvrdnje kao da nema vie dvojbe.
Meutim, polazei od suvremenih znanja makroekonomske teorije, polazei
od agregatnih kategorija: proizvodnja potronja zatvorena otvorena ekono-
mija inacija deacija stagacija, moemo postaviti neka zanimljiva, ali isto
tako i znaajna pitanja, kao to su naprimjer:
- jesu li sve ciklike krize hiperprodukcije doista krize hiperprodukcije u smislu
vika agregatne proizvodnje nad agregatnom potranjom
- ako je to tako, zbog ega se kriza hiperprodukcije ne moe izbjei, odnosno
zbog ega dosad nije izbjegnuta formiranjem dopunske agregatne potranje,
ekspanzivnom monetarnom politikom, naprimjer
- je li osnovni uzrok kriza siromatvo radnike klase koje se formira tijekom
privrednog ciklusa i, ako je tako, moe li se kriza hiperprodukcije prevladati, tj.
faza sloma izbjei porastom nadnica
- jesu li sve ekonomske krize, tj. krize iz Marxova vremena, velika ekonomska
kriza 1929. godine i suvremena ekonomska kriza imale zajedniki nazivnik ili
su one potpuno razliite
- ako su sve krize imale zajedniki nazivnik, u emu se on sastoji
- kakav moe biti odnos ekonomske politike prema krizama ako one imaju za-
jedniki nazivnik
- to predstavlja antitezu ekonomskim krizama i privrednim ciklusima?
125
Dragoljub Stojanov
S obzirom na sloenost pitanja koja smo postavili te mogunost pogrene in-
terpretacije stavova klasika kao i vlastite reinterpretacije, mislimo da emo dobro
uiniti ako naoj analizi pristupimo na takav nain da prvo vidimo to o krizama
piu Marx i Engels. Nakon toga moemo komparirati njihove poglede i postavlje-
na pitanja, a potom moemo nastaviti s istraivanjem bitnih determinanti kriza,
pridravajui se pri tome osnovne Marxove ekonomske misli.
Piui Douglasu 10. IV. 1879., Marx iznosi sljedei pogled na ekonomske krize:
ne bih drugi tom objavio ni pod kojim okolnostima prije nego to sadanja en-
gleska industrijska kriza ne bude dosegla svoj vrhunac. Pojave su ovaj put neobi-
ne, u mnogim pogledima razliite od onoga to su bile u prolosti, a ovo se... bez
ikakvog obzira na druge promjene okolnosti... lako objanjava injenicom to en-
gleskoj krizi ranije nikada nisu prethodile strahovite krize koje sada traju ve pet
godina u Sjedinjenim Amerikim Dravama, Junoj Americi, Njemakoj, Australiji
itd. Zbog toga se sadanji tijek stvari mora promatrati do njihove zrelosti prije
no to se one uzmognu proizvodno potroiti mislim teoretski, pa nastavlja,
ma kako se tijek ove krize mogao razviti premda je za istraivanje kapitalistike
proizvodnje i strunog teoretiara veoma vano da je promatra u njezinim poje-
dinostima ona e proi onako kao i njene prethodne i otvoriti novi industrijski
ciklus sa svim njegovim raznovrsnim fazama procvata itd. (Marx, 1948., Kapital,
tom II, str. 450.)
Usporedimo sada Marxov stav o industrijskom ciklusu i procvatu s Engelsovim
pogledima na krizu 1835. godine: Desetogodinji ciklus mrtvila, prosperiteta,
pretjerane proizvodnje i krize koji se od 1825. do 1867. g. stalno ponovno vraao
izgleda da je istekao, ali samo da bi nas doveo u barutinu oaja jedne trajne i kro-
nine depresije. eljeno razdoblje prosperiteta ne dolazi, koliko god nam se puta
uini da smo zapazili simptome koji ga nagovjetavaju, toliko puta su iezli u zra-
ku. Meutim, svaka nova zima postavlja iznova pitanja to da se radi s nezaposleni-
ma. Ali dok broj nezaposlenih raste iz godine u godinu, nema nikoga da na to pita-
nje odgovori: i mogli bismo skoro izraunati trenutak kada e nezaposleni izgubiti
strpljenje i uzeti svoju sudbinu u svoje ruke. (Marx, 1948., Kapital, tom I, str. 65).
Sada ve moemo rei da je kriza koju je Engels promatrao i iz koje nije vidio
izlaz bez socijalne revolucije bila jedna od faza tzv. dugog vala, i to ona njegova
faza koja dugo traje i koja je karakteristinija po razdobljima depresije nego po
razdobljima prosperiteta (vie u: Stojanov, 1985.).
Engelsova prognoza o zrelosti kapitalizma za prelazak u novu drutveno-eko-
nomsku formaciju bila je preuranjena. O periodinosti i ciklinosti razvoja kapi-
talistikog naina proizvodnje Marx je pisao ve prije toga sljedee: Kako sam ve
na drugom mjestu spomenuo, u ovome je od posljednje velike ope krize nastao
preokret. Akutni oblik periodinog procesa s njegovim dosadanjim desetogodi-
njim ciklusom izgleda da je preao u jedno vie kronino, razvuenije odmjenji-
vanje relativno kratkog umjerenog poboljavanja posla s relativno dugom, ne-
odluujuom depresijom. Odmjenjivanje koje se na razliite industrijske zemlje
ne razdjeljuje istodobno. A moda se radi samo o produljenju trajanja ciklusa. U
126
djetinjstvu svjetske trgovine od 1815. do 1847. godine dadu se dokazati priblino
petogodinje krize (ciklusi), od 1847. do 1867. ciklus je odluno desetogodinji:
hoe li to rei da se nalazimo u pripremnom razdoblju nekog novog svjetskog slo-
ma neuvene estine? tota kao da upuuje na to. Od posljednje ope krize iz
1867. godine nastale su velike promjene. Kolosalno irenje prometnih sredstava
oceanski parobrodi, eljeznice, elektrini telegra, Sueski kanal tek je, ustvari,
uspostavilo svjetsko trite. Uz Englesku koja je raniju industriju bila monopoli-
zirala, stao je niz konkurentskih industrijskih zemalja: u svim dijelovima svijeta
otvorene su plasiranju suvinog europskog kapitala beskrajno vee, raznolikije
oblasti, tako da se on daleko vie raspodjeljuje, a lokalna pretjerana pekulacija
lake se savlauje. Sve ovo odstranilo je ili jako oslabilo veinu starih arita krize
i prilika za stvaranje krize. Pored toga, na unutranjem tritu konkurencija se
povlai ispred kartela i trustova, dok na vanjskom tritu biva ograniena zatit-
nim carinama, kojima se osim Engleske ograuju sve velike industrijske zemlje.
Ali samo ove zatitne carine nisu nita drugo do naoruanje za konani opi indu-
strijski ratni pohod koji treba odluiti o vlasti nad svjetskim tritem. Tako svaki
od onih elemenata koji tee sprijeiti ponavljanje starih kriza krije u sebi klicu
daleko silnije budue krize. (Marx, 1948., Kapital, tom III, str. 426.)
Neizbjenost kriza potvrdila se u praksi. Svijet je i danas suoen s opasno-
u izbijanja dosad najvee ekonomske krize. Marx je oigledno i nedvosmisle-
no imao pravo. Pojavni oblici svakodnevnog ivota mijenjaju se, ali sutina, do-
minacija kapitalistikog naina proizvodnje svjetskom privredom, ostala je jo
uvijek ista. Stara domaa narodna poslovica vuk dlaku mijenja ali ud nikako
korisna je kada govorimo o ekonomskim krizama. U prilog tome prisjetimo se
pamune krize od 1861. do 1865. godine (za kronologiju krize vidjeti drugi dio
knjige naslovljen Suvremenost Marksove teorije ekonomskih kriza). Mislimo
da je frapantno kako se asocijacije nameu same po sebi izmeu pamune krize
1861., velike krize 1992. i nae krize 2008. godine.
Recimo odmah da naa zapaanja o tijeku kriza, a na osnovi analize ekonom-
ske misli neoklasiara, kejnzijanaca, monetarista I i monetarista II te Marxove
ekonomske misli, navode na konstataciju da se prije svega radi o tome da:
- krizi hiperprodukcije prethodi hiperapsorpcija
- nedovoljna potronja izvedena iz je prethodne prekomjerne potronje
- pod potronjom razumijevamo agregatnu potronju, a ne samo potronju
radnike klase
- kriza nedovoljne potronje posljedica je prekomjernog investiranja
- prekomjerno investiranje, po zakonima kapitalistikog naina proizvodnje,
dakle robno-novane privrede, po svojim imanentnim zakonima neizbjeno
dovodi do ekonomskih kriza
- kriza hiperprodukcije predstavlja pojavni oblik kriza hiperapsorpcije, tj.
prekomjerne agregatne potranje
127
Dragoljub Stojanov
- krizu hiperprodukcije nosi na leima najveim dijelom radnika klasa, a
znatno manjim dijelom onaj kapital koji kriza pogaa, koji se krizom obezvr-
jeuje i utapa u vei kapital.
U prilog tezi da je bijeda radnike klase pojavni oblik, tj. posljedica, a ne uzrok
svih kriza, te da je ona posljedica prekomjerne agregatne potranje pa i uve-
ane potranje i potronje radnike klase, posluit emo se citatom iz II. toma
Kapitala. U njemu Marx pie: U razdoblju prosperiteta, a osobito u razdoblju
njegovog vrtoglavog procvata, ne samo da raste potronja potrebnih ivotnih
sredstava i radnika klasa uzima, na trenutak (poto je za sada itava njezina
priuvna vojska aktivno nastupila), udjela u potronji luksuznih, njoj inae nedo-
stupnih roba, a osim toga i u klasi onih potrebnih sredstava potronje koja inae
najveim dijelom ine potrebna sredstva potronje samo za kapitalistiku klasu,
to sa svoje strane izaziva dizanje cijena. (Marx, 1948. Kapital, tom II, str.. 335.)
Citat nam pokazuje:
1. da u fazi prosperiteta potronja radnike klase apsolutno raste, a ne opada
2. da u fazi prosperiteta, a pred fazu sloma, ekonomija funkcionira na razini
pune zaposlenosti (itava priuvna vojska rada je angairana)
Nastavimo li pratiti Marxovu misao, onda moemo na istoj stranici drugog
toma Kapitala proitati: ista je tautologija kazati da krize potiu iz nedostata-
ka potronje sposobne za plaanje ili potroaa sposobnih za plaanje. Drukiju
vrstu potronje osim platene kapitalistiki sustav ne poznaje... Da se robe ne
mogu prodati, znai samo to da se za njih nisu nali plateno sposobni kupci,
dakle potroai. Ali ako se ovoj tautologiji hoe da proda izgled neke dublje obra-
zloenosti time to se kae da radnika klasa dobiva odve malen dio svojeg vla-
stitog proizvoda, a da e zlo biti pomoeno im od njega dobije vei dio, dakle
im bude porasla najamnina, onda se ima primijetiti samo to da se krize svaki put
pripremaju upravo u jednom razdoblju u kojemu je rast najamnina opi i radni-
ka klasa stvarno dobiva vei udio u dijelu godinjeg proizvoda koji je namijenjen
potronji. Sa stajalita onih vitezova zdravog i jednostavnog ljudskog razuma,
takvo bi razdoblje, naprotiv, moralo ukloniti krizu (Marx, 1948., Kapital, tom
II). I dalje: Izgleda, dakle, da kapitalistika proizvodnja sadri uvjete neovisne
o dobroj ili zloj volji, koji samo trenutano doputaju onaj relativan prosperitet
radnike klase, i to uvijek samo kao burnicu koja navjeuje krizu. (Marx, 1948.,
Kapital, tom II).
Na pitanje moe li dravna intervencija jednom ekspanzivnom monetarno-
kreditnom politikom ili skalnom politikom sprijeiti nastanak krize, Marx od-
govara na 448. i 449. stranici treeg toma Kapitala na sljedei nain: Potranja
za platenim sredstvima jednostavno je potranja za pretvorljivou u novac.
Ukoliko trgovci i proizvoai mogu pruiti dobra jamstva, ona je potranja za
novanim kapitalom, ukoliko to nije sluaj, dakle, ukoliko im predujam platenih
sredstava ne daje samo novani oblik nego ekvivalent za plaanje ma u kojemu
128
obliku bio, a koji im nedostaje. Ovo je toka na kojoj obje strane obine teorije u
promatranju kriza i imaju i nemaju pravo. Oni koji kau da postoji samo oskudi-
ca u sredstvima plaanja (naprimjer Friedman, vl. opaska) ili imaju u vidu samo
vlasnike bona de jamstva (papira o primljenoj robi) ili su budale koje vjeruju da
banka ima dunost i mo pomou vrijednosnih papira sve bankrotirale varalice
pretvoriti u solidne kapitaliste sposobne za plaanje (jedna varijanta kejnzijaniz-
ma, vl. opaska). Oni koji kau da postoji samo oskudica u kapitalu, ili jednostavno
priaju prazne prie, poto je jasno da u takvim vremenima ima nepretvorljivog
kapitala u masama uslijed pretjeranog uvoza i pretjerane proizvodnje, ili pak go-
vore samo o onim vitezovima kredita koji su sad doista stavljeni u takve okol-
nosti da ne mogu vie dobiti tui kapital da bi njime radili, pa sad zahtijevaju da
im banka pomogne ne samo da plate izgubljeni kapital nego da ih jo i osposobi
da dalje produlje svoje prijevare. (Marx, 1948., Kapital, tom III, str. 448. 449.)
Dakle, prema Marxu, politika promjene izdataka u smislu porasta izdataka,
odnosno politika ekspanzivne ekonomske politike ne bi mogla osigurati bez-
bolan prelazak iz faze pretjerane proizvodnje u novu fazu prosperiteta. U tom
smislu vrlo je zanimljiva i aktualna Marxova misao o moguim efektima jedne
takve ekspanzivne ekonomske politike. Kaemo aktualna zbog toga to umnogo-
me podsjea na stavove RATEX kole u pogledu ekasnosti monetarne politike u
uvjetima pune zaposlenosti i inacije. Podsjetimo se da prema RATEX koli po-
rast potranje u uvjetima pune zaposlenosti i inacije moe samo prouzroiti jo
viu inaciju i voditi privredu u stagaciju (to je bio i Keynesov stav). Monetarna
politika postaje tada neekasna, ekspanzivna monetarna politika svakako. Na
112. stranici prvoga toma Kapitala Marx pie: Uzmimo sada da je bilo kojom
neobjanjivom povlasticom prodava postao kadar robu prodati iznad njezine
vrijednosti, po 110 ako vrijedi 100, dakle s 10% nominalnim poveanjem cijene.
Prodava, dakle, utjeruje viak vrijednosti u veliini od 10. Ali poto je bio proda-
va, pretvara se on u kupca. Sada se on susree s treim vlasnikom robe koji kao
prodava uiva povlasticu da robu prodaje za 10% skuplje. Na ovjek kao proda-
va dobio je 10%, kao kupac on gubi 10%. Sve ovo izlazi, ustvari, na to da svi vla-
snici roba prodaju jedni drugima robe 10% iznad vrijednosti, to je potpuno isto
kao da ih prodaju po vrijednosti. Tako ope nominalno poveanje robnih cijena
izaziva isti uinak kao kad bi se robne vrijednosti umjesto u zlatu cijenile recimo
u srebru. Novana imena, tj. robne cijene napuhale bi se, ali odnosi meu njiho-
vim vrijednostima ostali bi isti. Znai da se stvaranje vika vrijednosti, a otud i
pretvaranje novca u kapital, ne moe objasniti niti time da prodavai prodaju
robu iznad vrijednosti, niti time da ih kupci kupuju ispod vrijednosti. (Marx,
1948, Kapital, tom I, str. 112.).
Tako dolazimo do sutine Marxove teorije kriza, a to je, po naem miljenju, pi-
tanje, tj. problem stvaranja i oploivanja vika vrijednosti. Viak vrijednosti stvara
se u proizvodnji, a realizira se u prometu. Dakle, proizvodnja i investicijska aktiv-
nost pokretai su ukupne ekonomske aktivnosti. Prot je motorna snaga investicij-
ske aktivnosti. Investicijska potronja i osobna potronja pratioci su i neophodne
129
Dragoljub Stojanov
pretpostavke realizacije prota i oploivanja kapitala. Pad protne stope, odnosno
zakon tendencijskog pada protne stope raa unutranje proturjenosti mehaniz-
ma kapitalistike proizvodnje, kapitalistike akumulacije, koje se pokazuju u obli-
ku hiperprodukcije kojoj de facto prethodi prekomjerna potronja i to, prije svega,
prekomjerna investicijska potronja, ali i rastua osobna potronja. Proizvodnja
i investicijska aktivnost odvijaju se glatko sve do toke kada prinos na dodatni
uloeni kapital ne postane ravan nuli: dakle, do toke kada je marginalni prinos
jednak marginalnim trokovima, odnosno kada je marginalni prot jednak nuli.
U tome trenutku u cjelini reprodukcijskog sustava nacionalne privrede formirane
su sve pretpostavke za prestanak investicijskih ulaganja, za porast neproizvodne
potronje i neproizvodnih ulaganja, za otputanje radnike klase i za formiranje
jaza potronje, odnosno nedovoljne potronje (usporediti s drugim dijelom knjige).
U elaboraciji nae teze posluit emo se jo jedanput Marxovim mislima.
Ekonomske krize hiperprodukcije svojstvene su kapitalistikom nainu proizvod-
nje. One su neizbjean rezultat mehanizma toga naina proizvodnje. Uporine to-
ke toga mehanizma nalaze se u sferi tzv. mikroekonomije u sferi ponaanja i mo-
tivacije kapitalistikog poduzetnika. Proturjenost kapitalistikog poduzetnika po-
kazuje se u obliku kriza na makro razini, tj. na razini nacionalne i svjetske privrede.
130
VI. 2. MEHANIZAM KAPITALISTIKOG
NAINA PRIVREIVANJA
Jedan od kljunih elemenata kapitalistikog naina proizvodnje je razlikova-
nje izmeu pojmova: vrijednost robe i cijena kotanja. Vrijednost svake kapitali-
stiki proizvedene robe predstavlja se obrascem:
VR = c+ v + mv. (57)
Ako od ove vrijednosti proizvoda odbijemo viak vrijednosti (mv), onda ostaje
samo ekvivalent ili vrijednost u robi koja nadoknauje kapital vrijednost (c + v)
utroen u elementima proizvodnje. (Marx, 1948., Kapital, tom III, str. 3.)
Ovaj dio vrijednosti robe koji nadoknauje cijenu utroenih sredstava za pro-
izvodnju i cijenu primijenjene radne snage nadoknauje samo ono to roba kota
samog kapitalista i zato ini za njega cijenu kotanja robe (Marx, 1948., Kapital,
tom III, str. 4) Dio robne vrijednosti koji se sastoji od vika vrijednosti ne kota
kapitalista nita upravo zato to radnika kota neplaenog rada. (Marx, 1948.,
Kapital, tom III, str. 4.)
Viak vrijednosti je viak vrijednosti robe preko njezine cijene kotanja. Sad
je kapitalistu jasno da ovaj prirataj vrijednosti potjee iz proizvodnih procesa
koji se poduzimaju s kapitalom, da on dakle potjee iz samoga kapitala, jer je on
tu poslije procesa, a prije procesa nije ga bilo (Marx, 1948., Kapital, tom III, str.
10) i dalje kao takav zamiljeni potomak cjelokupnog predujmljenog kapitala
viak vrijednosti dobiva preobraeni oblik prota. (Marx, 1948., Kapital, tom III,
str. 11.)
Budui da maksimizacija prota, a ne maksimizacija upotrebnih vrijednosti,
predstavlja krajnji cilj kapitalistike proizvodnje, u kontekstu nae analize poseb-
no relevantnim smatramo sljedee Marxove napomene: Ako se stoga roba proda-
je po svojoj vrijednosti, realizira se prot jednak suviku njezine vrijednosti preko
njezine cijene kotanja, dakle jednak cijelom u robi sadranom viku vrijednosti.
Ali kapitalist moe robu prodavati s protom i ako je proda ispod njezine vrijed-
nosti. Dokle god njezina prodajna cijena stoji iznad njezine cijene kotanja, iako
ispod njezine vrijednosti, uvijek se realizira dio u njoj sadranog vika vrijednosti,
dakle uvijek se pravi neki prot. (Marx, 1948., Kapital, tom III, str. 13.)
Nakon ovoga ostaje nam da rekonstruiramo i pokuamo pratiti dinamiku
Marxovog ekonomskog mehanizma. Pri tome treba imati na umu injenicu koja
je posebno znaajna ne samo za Marxovu nego i za Keynesovu, Friedmanovu i
neoklasinu analizu, a to je da je minimalna granica prodajne cijene robe data
njezinom cijenom kotanja.
Upravo ova napomena podsjea nas na naela marginalne analize. Ona pod-
sjea na relaciju izmeu marginalnog prihoda i marginalnih trokova. Zato od-
nos marginalnih prihoda i marginalnih trokova predstavlja oslonac aparature
131
Dragoljub Stojanov
dinamike procesa reprodukcije, procesa investicijske aktivnosti, procesa reali-
zacije prota i ponaanja poduzetnika. Znamo da poduzetnikovo ponaanje ima
znaajne implikacije na mezo i makro razini ekonomije.
Druga bitna komponenta Marxovog dinaminog ekonomskog mehanizma jest
protna stopa. Protna stopa predstavlja odnos vika vrijednosti prema uloe-
nom kapitalu:
r = mv / (c + v), (58)
za razliku od stope vika vrijednosti koja predstavlja odnos vika vrijednosti
prema varijabilnom kapitalu:
v
,
= mv / v. (59)
Protna stopa postaje od odluujueg znaenja za proces reprodukcije onda
kada se steknu takve okolnosti u kojima vlasnik kapitala u procesu portfelj (port-
folio) selekcije treba odluiti o plasmanu svojega kapitala. Naime, kada kamatna
stopa u fazi privrednog uspona dostigne protnu stopu, za kapitalista nastaje
tzv. kapitalistiki komunizam. Po naelu na jednak kapital jednak prot, vla-
snik kapitala postaje indiferentan prema tzv. proizvodnim ulaganjima kapita-
la. Tada on poinje svoj kapital valorizirati kao novani kapital. I ne samo to. U
fazi pretjerane proizvodnje za vlasnike industrijskog kapitala mogue su i druge
komplikacije pri plasmanu robe. Rizik poslovanja postao je sve izrazitiji, a time
rastu oportunitetni trokovi proizvodnog kapitala.
Trenutak portfelj (portfolio) selekcije u kojem se kamatna stopa izjednaava s
protnom stopom, a posebno trenutak kada se pojavi tendencija da je prevlada,
smatramo odluujuom i prijelomnom tokom itavog tijeka privrednog ciklusa.
Jedno vrijeme ekonomija je suoena s fazom stagnacije, odnosno stagacije, da
bi potom neminovno prela u fazu sloma u sluaju liberalizma ili u fazu dozira-
nog sloma u uvjetima dravne intervencije (sluaj sa SAD-om ili V. Britanijom u
razdoblju od 1980. do 1984., primjer SAD-a i EU-a u razdoblju od 2008. do 2012.).
Sljedeu, treu bitnu odrednicu Marxovog ekonomskog mehanizma predstavlja
cijena proizvodnje, odnosno proces formiranja ope (prosjene) protne stope i
proces pretvaranja robnih vrijednosti u cijenu proizvodnje. Polazna osnova for-
miranja cijene proizvodnje je injenica da razliite oblasti proizvodnje pri podjed-
nakoj eksploataciji rada formiraju vrlo razliite protne stope u skladu s razlii-
tim organskim sastavom kapitala. Pretpostavka za formiranje cijene proizvodnje
je formiranje ope protne stope, a za nju je, opet, pretpostavka da su protne
stope u svakoj oblasti proizvodnje ve svedene na prosjene stope svaka u svojoj
oblasti. Cijene koje nastaju time to se nae prosjek razliitih protnih stopa ra-
zliitih oblasti proizvodnje i taj prosjek doda cijenama kotanja razliitih oblasti
proizvodnje jesu cijene proizvodnje. Proces formiranja prosjene protne stope i
cijene proizvodnje na bazi posebnih protnih stopa odvija se putem konkurencije
i seljenja kapitala iz jedne oblasti proizvodnje u drugu. Zahvaljujui tome da ka-
132
pitalisti razliitih oblasti proizvodnje pri prodaji svojih roba izvlae natrag kapital
vrijednosti utroene u proizvodnji roba, oni ipak ne ubiru viak vrijednosti, pa da-
kle ni prot koji je u njihovoj vlastitoj oblasti proizveden pri proizvodnji tih roba,
nego samo onoliko vika vrijednosti, odnosno prota koliko pri jednakoj raspodjeli
otpada na svaki alikvotni dio cjelokupnog kapitala od cjelokupnog vika vrijed-
nosti ili cjelokupnog prota to ga cjelokupni drutveni kapital proizvodi u jed-
nom datom vremenskom razdoblju u svim oblastima proizvodnje zajedno. (Marx,
1948., Kapital, tom III, str. 119.)
Suglasno svemu tome zbroj prota svih razliitih oblasti proizvodnje mora
biti ravan zbroju vikova vrijednosti, a zbroj cijena proizvodnje cjelokupnog
drutvenog proizvodnja zbroju njihovih vrijednosti. Ali je jasno da izjednaava-
nje meu oblastima proizvodnje razliitog sastava uvijek mora teiti u tom prav-
cu da ih izjednai s oblastima srednjeg sastava, pa bilo da one tono ili samo pri-
blino odgovaraju drutvenom prosjeku. (Marx, 1948., Kapital, tom III, str. 132.)
Cijenama robe vlada zakon vrijednosti. Zakon vrijednosti jedan je od temelj-
nih ekonomskih zakona. Kada se kae da se robe razliitih oblasti proizvodnje
prodaju po svojim vrijednostima, znai kako Marx istie samo to da je njihova
vrijednost gravitacijska toka oko koje se njihove cijene okreu i po kojoj se nji-
hov stalan rast i pad izravnavaju. (Marx, 1948., Kapital, tom III, str. 138.)
Sljedea bitna komponenta Marxovog ekonomskog mehanizma jest razliko-
vanje izmeu individualne vrijednosti roba i njihove trine vrijednosti. Trina
vrijednost predstavlja prosjenu vrijednost roba proizvedenih u datoj oblasti.
Trina vrijednost, opet, predstavlja sredite kolebanja za trine cijene. Jednu
od kljunih napomena za nau analizu, koja se odnosi na relacije trina vrijed-
nost trina cijena, individualna vrijednost robe protna stopa, predstavlja to
to ne pomae nita kazati da prodaja roba proizvedenih pod najgorim uvjetima
dokazuje da su one nune za pokrie potranje. Po odreenim cijenama moe
neka vrsta robe zauzeti odreen prostor na tritu: ako se cijene promijene, pro-
stor e samo onda ostati isti ako se via cijena podudara s manjom koliinom
robe, a nia cijena s veom koliinom robe. Ako je potranja, naprotiv, toliko
snana da se ne suava kada cijene reguliraju vrijednost roba proizvedenih pod
najgorim uvjetima, onda one odreuju trinu vrijednost. Naposljetku, kada je
masa proizvedenih roba vea nego to se moe prodati po srednjim trinim vri-
jednostima, onda trinu vrijednost reguliraju robe proizvedene pod najpovolj-
nijim uvjetima (Marx, 1948., Kapital, tom III, str. 138). I dalje: da bi trina
cijena identinih roba odgovarala trinoj vrijednosti, zahtijeva se da pritisak
koji razliiti prodavai vre jedan na drugoga bude dovoljno jak da se na trite
baci masa roba koju zahtjeva drutvena potreba, tj. ona koliina za koju je dru-
tvo sposobno platiti trinu cijenu (Marx, 1948., Kapital, tom III, str. 139). Da bi
se roba realizirala na tritu, ona mora zadovoljiti neku drutvenu potrebu, ona
mora imati upotrebnu vrijednost. Druga pretpostavka za realizaciju robe je da
rad sadran u robi predstavlja drutveno potreban rad, dakle da se individualna
vrijednost robe podudara s njezinom drutvenom vrijednou.
133
Dragoljub Stojanov
Pokuamo li nakon svih ovih Marxovih stavova usporediti odreene postavke
neoklasine kole s iznesenim Marxovim pogledima, moemo doi do zanimlji-
vih spoznaja.
Upotrebna vrijednost robe korespondira pojmu korisnosti roba u tom smislu
da oba ova svojstva roba ima ako zadovoljava neku potrebu, individualni rad je
drutveno priznat rad ako se roba plasira na tritu, dakle ako je naila na plate-
no sposobnu potranju, odnosno ako je zadovoljila odreenu potrebu.
Maksimizacija prota i maksimizacija zadovoljavanja drutvenih potreba po-
stoje onda kada cijena kotanja robe dostigne prodajnu cijenu robe. Sve do toga
trenutka razlika izmeu prodajne cijene i cijene kotanja omoguava ostvarivanje
prota, odnosno oploivanje kapitala i realizaciju vika vrijednosti za vlasnika
kapitala. Prot koji apsolutno raste i protna stopa koja opada potiu kapitalista
na sve vea ulaganja. Uslijed toga njegova ponuda raste. Raste i cijena kotanja
njegove robe, budui da on angaira nove faktore proizvodnje, dakle uslijed vee
potranje za faktorima proizvodnje raste cijena inputa. Vlasnik kapitala maksi-
mizira prot kada marginalni troak sustigne prodajnu cijenu, odnosno kada je
marginalni troak jednak marginalnom prihodu ili, kako bi to Marx rekao, kada
cijena kotanja dostigne prodajnu cijenu. Svaka daljnja proizvodnja roba znai
gubitak za vlasnika kapitala. Ona predstavlja viak ponude nad potranjom i pri
tome rasipanje resursa. Sa stajalita makroekonomije, dakle nacionalne privre-
de, ona predstavlja neracionalnu raspodjelu ukupnog drutvenog fonda rada, tj.
takvu raspodjelu ukupnog drutvenog fonda rada koja u datoj proizvodnji pre-
mauje drutvenu potrebu.
Pozitivan efekt ovakvog stanja sastoji se u ekonomskoj prinudi koja prisiljava
proizvoaa robe da sniavanjem cijene kotanja participira u raspodjeli ukupne
mase vika vrijednosti, svakako na raun participacije proizvoaa ija je cijena
kotanja via. U skladu s tim Marx pie: Robna masa ne zadovoljava samo neku
potrebu nego je zadovoljava u njezinom drutvenom obujmu. Ako je, naprotiv,
koliina vea ili manja od potranje za njom, onda nastaju odstupanja trine
cijene od trine vrijednosti. A prvo je odstupanje da kada je koliina premalena,
trinu vrijednost uvijek odreuje roba koja je proizvedena pod najgorim uvje-
tima, a ako je prevelika, uvijek ona proizvedena pod najboljima (Marx, 1948.,
Kapital, tom III, str. 143). I dalje: Ako pak obujam drutvenog rada upotrijeblje-
nog na proizvodnju nekog odreenog artikla odgovara obimu drutvene potrebe
koja se ima zadovoljiti, dakle tako da proizvedena masa odgovara obinom raz-
mjeru reprodukcije pri nepromijenjenoj potranji, roba e se prodavati po svojoj
trinoj vrijednosti. Razmjena ili prodaja roba po njihovoj vrijednosti jest racio-
nalno naelo, jest prirodni zakon njihove ravnotee, odstupanja se imaju obja-
njavati polazei od toga, a ne obratno da se sam zakon objanjava iz odstupanja.
Kapitalistiki komunizam, odnosno oportunitetni trokovi kapitala, prisiljava-
ju kapitalista da se stalno bori za sniavanje cijene kotanja. U skladu s tim on je
jedan od osnovnih pokretaa tehnikog progresa. Nastojei uveati svoj prot, on
ulae sve vie kapitala u postojani kapital, a sve manje kapitala u promjenjivi kapi-
134
tal. Time on, meutim, utjee na formiranje tendencije opadanja protne stope, tj.
takve tendencije koja ima karakteristike zakona. Relativno opadanje promjenji-
vog i uveanje postojanog kapitala, mada oba dijela apsolutno rastu, jest... samo
drukiji izraz za uveanu proizvodnost rada (Marx, 1948., Kapital, tom III, str.
170). Meutim, zakon progresivnog opadanja protne stope ni u kojem sluaju
ne iskljuuje mogunost porasta apsolutne mase rada koju pokree i eksploatira
drutveni kapital, a stoga i apsolutna masa vika rada koju on prisvaja, niti isklju-
uje da kapitali koji stoje pod kontrolom pojedinanih kapitalista upravljaju rastu-
om masom rada, pa dakle i vika rada. (Marx, 1948., Kapital, tom II, str.. 433.)
Dakle, zakon tendencijskog pada protne stope govori o tome da s porastom
organskog sastava kapitala, kapitala koji vodi porastu produktivnosti rada, kapi-
talist tei ostvarenju vee ukupne mase vika rada. On to postie, ali ne na raun
smanjivanja broja zaposlenih. tovie, on upoljava vie radnika, apsolutno veu
masu ivog rada.
Prema tome, u fazi prosperiteta raste udio ivoga rada u raspodjeli novostvo-
rene vrijednosti. Zbog toga dolazi i do porasta potronje radnike klase. Potronja
radnike klase najvea je ba pred krizu. Ona je najvea onda kada protna stopa
postane najnia. Protna stopa predstavlja odnos vika vrijednosti prema uloe-
nom kapitalu, onda uz isti tehniki sastav kapital dolazi u fazi uspona jednog pri-
vrednog ciklusa do opadanja organskog sastava kapitala. Cijena kotanja primie
se prodajnoj cijeni robe. Konkurencija i tenja za maksimizacijom prota prisilja-
va kapitalista na stalnu akumulaciju kapitala. Sa svoje strane opet, akumulacija
kapitala ubrzava padanje protne stope. S druge strane, opadanje protne stope
ubrzava koncentraciju i centralizaciju kapitala. Proizvodnja tee u okvirima proi-
rene reprodukcije prema ve dobro poznatim pravilima igre koja je Marx utvrdio
shemama reprodukcije. Pretpostavka jednostavne reprodukcije da je I (c + v) =
II c ne samo da je neizmirljiva s kapitalistikom proizvodnjom... to uostalom ne
iskljuuje da u industrijskom ciklusu od 10 do 11 godina neka godina esto ima
manju godinju proizvodnju od prethodne... Ali akumulacija kapitala bila bi pri
tome nemogua. Prema tome, injenica kapitalistike akumulacije iskljuuje da II
c bude jednako I (c + v). Ipak bi ak i uz kapitalistiku akumulaciju mogao nastupiti
sluaj da uslijed tijeka procesa akumulacije II c ne samo bude jednako nego ak i
vee od I (c + v). To bi znailo hiperprodukciju u II koja bi se mogla izravnati samo
velikim slomom. (Marx, 1948., Kapital, tom II, str. 433.)
Svaki je slom proces obezvrjeenja kapitala, proces eksproprijacije malog kapi-
tala od strane veeg kapitala i proces centralizacije kapitala. Time on postaje osno-
vica za novi tehniki progres i novi uspon proizvodnje na kapitalistikim osnova-
ma. Posve je druge prirode pitanje koliko dugo e kapitalizam moi preivljavati
ovakve krize i drutvene promjene koje ih prate, a da pri tome ostane kapitalizam.
Vidjeli smo da je Engels jo prije 100 godina depresiju shvatio kao kraj kapitalisti-
kog naina proizvodnje. Sredinom osamdesetih godina 20. st. postojale su progno-
ze da bi sljedei veliki slom mogao nastupiti 1990. godine (J. J. van Duijn, 1983.). Na
kraju je doao najvei izazov nakon 1929. godine u 2008. godini. Kriza je u tijeku.
135
Dragoljub Stojanov
VII POKUAJ SINTEZE
Predmet naega istraivanja jest pokuaj pronalaenja meuzavisnosti izme-
u privrednog ciklusa i ekonomske politike kejnzijanskog, monetaristikog tipa
te tipa ekonomije ponude. Analizom uenja neoklasiara i kejnzijanaca, mone-
tarista I i II te pristalica ekonomije ponude i Marxovog ekonomskog uenja doli
smo do spoznaje da izmeu njih moemo na prvi pogled nai vrlo velike razlike,
ali istodobno izmeu njih moemo pronai zajedniki nazivnik. Mislimo da taj
zajedniki nazivnik predstavlja klju za razumijevanje nastanka i uloge pojedinih
kola, odnosno ekonomskih politika u privrednim ciklusima, ponajprije u vrijeme
krize kada se od ekonomske politike zahtijeva anticiklika terapija.
Na prvi pogled neoklasiari i monetaristi izgledaju kao komplementarne ko-
le, dok se neoklasiari i monetaristi na jednoj strani, te kejnzijanci, na drugoj
strani, potpuno iskljuuju. O Marxovom ekonomskom uenju da i ne govorimo u
ovim relacijama. U zakljunim razmatranjima svakako se ne bismo ponovno bavi-
li razlikama izmeu ovih kola jer smo to uinili ranije. Ono to moramo istaknuti
kao rezultate naega istraivanja bilo bi sljedee:
1. U stanju privredne ravnotee u svim kolama agregatna ponuda jednaka je
agregatnoj potranji. Prema neoklasiarima, taj se odnos moe prikazivati kao
jednakost:
M
s
V = PQ (60)
(potranja) = (ponuda)
Tada je i (X = M) (61)
Prema Keynesu, uvjet ravnotee postoji kada je:
Y= C + I + G + (X M). (62)
Ako je (X M) = 0 i ako zanemarimo dravne izdatke, tj. G = 0,
tada je: Y = C + I. (63)
Ako (C + I) nominiramo kao apsorpciju, onda je:
Y = A (64)
(ponuda) = (potranja)
a (X = M). (65)
Prema monetaristima, uvjet ravnotee je:
M
s
= M
d
(66)
Tada je i X = M.
136
Pri tome je M
d
= f(Y, i, P). M
s
predstavlja potranju, a M
d
ponudu. Suglasno
Marxovim uvjetima privredne ravnotee, privredna ravnotea, ako bismo je
izrazili suvremenom terminologijom, bila bi uspostavljena kada je:
Y = c + v + mv (67)
Ako je (v + mv) novostvorena vrijednost koja se grana na osobnu potronju rad-
nika i viak rada koji se razdvaja na osobnu potronju kapitalista i investicijsku
potronju, onda (v+mv) postaju: v (osobna potronja radnika), a mv ostala po-
tronja kapitalista i investicijska potronja. Jednadba
Y= c + v + mv (68)
moe se napisati kao: Y = C + I, odnosno kao Y = A, ako su C + I = A i ako po-
tujemo koncept bruto investicija. Pri tome su: C osobna potronja radnika i
kapitalista, a I investicijska potronja.
Tada je i X = M.
Drugi nain izraavanja agregatne ravnotee nacionalne privrede suglasno
Marxu bio bi:
M
s
= QP (69)
pri emu je (QP) zbroj robnih cijena uz konstantnu brzinu optjecaja novca.
Izraz (QP) predstavlja proizvodnju i oekivane, unaprijed utvrene robne cije-
ne. Vrijednosti ukupnog drutvenog proizvoda:
Y= c + v + mv ili QP (70)
treba korespondirati odgovarajua monetarna masa (M
s
).
2. Osnovni je pokreta proizvodnje prot, odnosno razlika izmeu prodajne ci-
jene i cijene kotanja. U svim pristupima (Marx, Keynes, Friedman) pretpostav-
lja se dati tehniki sastav kapitala u jednom privrednom ciklusu. Investicijska
aktivnost odvija se u skladu s naelima marginalne analize do toke kada je
prodajna cijena jednaka cijeni kotanja, odnosno do toke kada su marginalni
prihodi jednaki marginalnim trokovima.
Pri tome je osnovna odrednica odnosa prodajna cijena - cijena kotanja i odno-
sa marginalni prihod - marginalni trokovi, odnos izmeu nominalnih i realnih
nadnica, tj. odnos izmeu plaenog i neplaenog rada radnika.
3. Sve struje: neoklasina, Keynes, monetaristi, RATEX, ekonomija ponude, pred-
stavljaju teoriju ekonomske politike prije nego ekonomsku teoriju. One su veza-
ne za odreenu fazu privrednog ciklusa i daju vie ili manje vrijednu recepturu
za anticikliku ekonomsku politiku. U odnosu na njih Marxovo ekonomsko uenje
predstavlja ekonomsku teoriju koja rasvjetljava bit funkcioniranja kapitalistike
privrede, onu bit koju ove struje, odnosno teorije ekonomske politike zaobilaze.
137
Dragoljub Stojanov
4. Motor i pokretaka snaga kapitalistikog naina proizvodnje je prot.
Unutranji mehanizam koji omoguava a) stvaranje prota i b) njegovu rea-
lizaciju je razlika izmeu plaenog i neplaenog rada radnika. Neoklasina
ekonomska misao, Keynes, Friedman te ekonomija ponude implicitno govore o
istom pitanju. Naravno, za njih se rad ne pojavljuje kao stvaralac nove vrijedno-
sti i vika vrijednosti. Meutim, ove kole inzistiraju na tome da je prosperitet
mogu tek onda i samo dotle dok postoji razlika izmeu nominalne i realne
nadnice. Smatramo da je razlika izmeu nominalne i realne nadnice korespon-
dentna razlici izmeu plaenog i neplaenog rada radnika.
Toliko dugo dok kapitalist oplouje kapital, tj. dok prisvaja viak rada, investi-
cijska aktivnost je ivahna i burna. Onoga trenutka kada udio plaenog rada po-
stane tako velik da prot postane destimulativan, investicijska aktivnost prestaje.
Privreda se tada nalazi pred fazom sloma, odnosno recesije. U toj fazi ciklusa mar-
ginalni prihod ravan je nuli.
Keynesova ekonomska politika zapravo i poinje od faze sloma. Ona poinje
onda kada postoji viak neuposlenih kapaciteta, kada postoji obilje radne sna-
ge (priuvna vojska rada), kada su nadnice niske i kada su niske cijene sirovina.
Politikom jeftinog novca Keynes formira disparitete izmeu nominalnih i real-
nih nadnica. On sniava realne nadnice. Porastom monetarne ponude dolazi do
porasta potranje, a time do porasta cijena. U oekivanju porasta cijena, uz ve
prije ugovorenu nadnicu (nominalna nadnica), vlasnik kapitala vidi mogunost
za ostvarivanje prota. Keynesova ekonomska politika zasniva se na tzv. efektima
novane iluzije. Efekte novane iluzije mogue je koristiti u poetnim fazama pri-
vrednog ciklusa, dakle upravo onda kad je ponuda radne snage obilna, a mogu-
nosti izbora radnike klase, kao i njihov pritisak na nadnice, minimalan. Politikom
jeftinog novca Keynes pokree potranju. On je vodi ispred ponude. Politikom jef-
tinog novca Keynes potie investicijsku aktivnost na vie naina. Na jednoj strani,
on porastom monetarne ponude i preko toga porastom potranje utjee na porast
cijena robe - prodajnih cijena. Na drugoj strani, politikom jeftinog novca Keynes
utjee na marginalnu ekasnost kapitala time to a) sniava kamatnu stopu i b)
sniava trokove proizvodnje i na taj nain proizvodi pozitivnu razliku izmeu
prodajne cijene i cijene kotanja, odnosno izmeu marginalnog prihoda i margi-
nalnih trokova. Time se stimuliraju investicije i rjeava problem nezaposlenosti.
Odravajui razliku izmeu nominalne i realne kamate, Keynes jo vie podrava
investicijsku aktivnost.
Meutim, svom tom aparaturom Keynes postupno zagrijava svoju privredu. On
je vodi k punoj zaposlenosti i inaciji. Toga je i sam bio duboko svjestan. Ipak,
njegova prva i posljednja briga bila je rjeavanje problema nezaposlenosti u uvjeti-
ma depresije. Anticiklika ekonomska politika svakako postaje kontraproduktivna
u uvjetima pune zaposlenosti i inacije. Ona de facto provocira stagnaciju. Zbog
toga je prirodno da na razini pune zaposlenosti, odnosno u uvjetima stagacije
monetarizam dobije prevagu u odnosu na kontraproduktivni kejnzijanizam. Posve
138
sporedne naravi njihove su rasprave o tzv. crowding out ili crowding in efektima. U
fazi kada je privreda u fazi uspona, svakako e in efekt dominirati, isto tako kao
to e u uvjetima stagacije dominirati out efekt. Isto toliko relativne prirode
je pitanje pravca utjecaja izmeu novanih i realnih varijabla. Djeluje li novac na
dohodak ili dohodak utjee na formiranje adekvatne koliine novca, manje je va-
no pitanje. tovie, monetaristi naglaavaju znaenje realnih faktora na dugi rok.
Oni znaju da se na kratak rok politikom jeftinog novca, ako je pravac utjecaja od
monetarne mase, dakle od novca k realnim varijablama, moe podupirati porast
proizvodnje i zaposlenost, svakako uz rastuu inaciju; i ba zbog toga Friedman
napada Keynesov stav koji se odnosi na politiku jeftinog novca. Monetarizam I i jo
vie, monetarizam II (RATEX) ne prihvaaju efekt novane iluzije u uvjetima pune
zaposlenosti. Oni time de facto priznaju da se dalje ne moe formirati razlika iz-
meu nominalne i realne nadnice. Time pristaju na krizu kao sljedeu fazu ciklusa.
Zbog toga ne iznenauje to se Friedman zalae za konstantnu stopu monetarnog
rasta od 5% ili 2%. On eli odrati efekt novane iluzije, ali ga ne eli izgubiti pre-
komjernim poticajem potranje. On vrlo dobro zna da, ako privreda doe na razinu
pune zaposlenosti, nadnice mogu toliko porasti da e ugroziti proces oploivanja
kapitala. Prirodna stopa nezaposlenosti (NRH) predstavlja rjeenje za takvu situa-
ciju manje je snaan pritisak radnika na porast nadnica.
Kada je rije o ulozi novca i razlici izmeu kejnzijanaca i monetarista, daje-
mo u prilog raiavanju te razlike Marxov stav da robe ulaze u promet s cijena-
ma pa se onda, prema tome, formira i odgovarajua monetarna masa. to se tie
uloge brzine optjecaja novca, Marx je istakao da brzina optjecaja novca raste u
fazi prosperiteta i da opada u fazi depresije. Njegov stav je u tom pogledu jednak
Friedmanovom, a razliit od Keynesovog.
RATEX kola negira znaenje i ulogu ekonomske politike. To ne mora iznena-
ivati budui da se RATEX kola bavi pitanjem stagacije. U uvjetima stagacije
dravna intervencija politikom uveavanja izdataka moe djelovati samo ina-
torno. O tome je i Marx imao isto miljenje. Neprihvatljivo je kod RATEX kole
to restriktivna monetarna politika ne e izazvati porast nezaposlenosti. Ovakav
stav se moe interpretirati s pozicija prihvaanja prirodne stope nezaposlenosti.
Restriktivna monetarna politika pojavljuje se kao neminovnost u fazi pretjerane
proizvodnje ili stagacije. Ona mora biti antiinatornog karaktera. Ona mora vo-
diti proiavanju privrede i stvaranju uvjeta za novi uspon. Drugim rijeima, re-
striktivna monetarna politika neizbjena je prema neoklasicima, monetaristima I
i II, ekonomiji ponude, Marxu, dok Keynes radije optira za prolongiranu stagnaciju
u Opoj teoriji..., a kasnije postaje pristalica restriktivne politike. S restriktivnom
monetarnom politikom neizbjean je i porast nezaposlenosti.
Ekonomija ponude rearmira neoklasinu ekonomsku misao. Ona se zalae za
rearmaciju trita. Ona dovodi u pitanje intervencionistiku ulogu dravne ga-
laksije. Pri tome ekonomija ponude zanemaruje da privreda mora ii svojim tije-
kom i da ona mora proi sve faze privrednog ciklusa. Ako je tako, a mislimo da jest,
onda je ekonomija ponude anticiklika ekonomska politika kratkog daha smiljena
139
Dragoljub Stojanov
da se bori protiv stagacije. Ona nastoji otvoriti prostor za nove investicije time to
vlasnike kapitala motivira za novu proizvodnju ostavljajui im vie prota na ra-
un smanjivanja poreznih optereenja. Ekonomija ponude zaboravlja da se privredi
time moe dati samo skroman manevarski prostor za nova ulaganja.
im nova ulaganja krenu i im faktori ponude i potranje ponu djelovati, pri-
vreda e ponovno doi u fazu pretjerane proizvodnje. U toj fazi sniavanje poreza
ne moe biti pravo rjeenje. Zbog toga je poreznom rastereenju komplementarna
i restriktivna monetarna politika, ime se ekonomija ponude naslanja na moneta-
rizam.
Iz svega to smo do sada mogli zapaziti, mislimo da je oigledno da se sve kole
i ekonomske politike bave jednom od faza privrednog ciklusa. Zbog toga nisu u sta-
nju shvatiti problem u cjelini i ba zbog toga izgledaju toliko autonomne i iskljui-
ve jedna prema drugoj. De facto, sve ekonomske politike i kole bore se za isto, a to
je borba za stvaranje takvih uvjeta u kojima se kapital moe oploivati. I ba zbog
toga Marxovo ekonomsko uenje u odnosu na njih predstavlja cjelinu prema kojoj
sve ekonomske politike predstavljaju dijelove.
Amerika antiinacijska, politika poput antiiacijske politike Meunarodnog
monetarnog fonda osamdesetih godina XX stoljea predstavljala je de facto kom-
binaciju znanja svih teorija ekonomske politike. To je ekonomska politika rukovo-
enog, doziranog sloma. Takva je i suvremena ekonomska politika IMF-a, SAD-a i
EU-a tijekom zadnjih 3 - 4 godine od 2008. godine.
Kapitalistiki nain proizvodnje ima svoje zakonitosti. Robno-novana privre-
da ima svoje zakonitosti. Zbog toga emo nau analizu zavriti citirajui jo jed-
nom Marxa: Ako drutvo ne zamislimo kao kapitalistiko, ve kao komunistiko,
onda prije svega potpuno otpada novani kapital, pa dakle otpadaju i prenoene
transakcije koje pomou njega nastaju. Stvar se jednostavno svodi na to da drutvo
mora unaprijed izraunati koliko rada, sredstava za proizvodnju i ivotnih sred-
stava moe bez ikakve tete primijeniti na one poslovne grane koje, kao naprimjer
gradnja eljeznica, ne daju za dulje vrijeme, godinu ili vie, niti sredstva za pro-
izvodnju niti ivotna sredstva, niti ikakav koristan uinak, a ipak od cjelokupne
godinje proizvodnje odnose i rada i sredstava za proizvodnju i ivotnih sredstava.
Naprotiv, u kapitalistikom drutvu, gdje se drutveni razum armira tek post fe-
stum (naknadno) mogu i moraju tako stalno nastupati veliki poremeaji.

I dalje:
Pri drutvenoj proizvodnji otpada novani kapital. Drutvo raspodjeljuje radnu
snagu i sredstva za proizvodnju za razne poslovne grane. to se mene tie, mogu
proizvoai dobivati papirne uputnice na koje e iz drutvenih rezervi potronje
izvlaiti neku koliinu koja odgovara njihovom radnom vremenu. Te uputnice nisu
novac. One ne cirkuliraju. (Marx, 1948., Kapital, tom II, str. 287. -288.)
Imaju li drutva razvijenih zapadnih zemalja, i posebno zemalja u razvoju danas,
razvijene proizvodne snage i drutvenu svijest da mogu robno-novanu privredu za-
mijeniti kibernetskom privredom? ini se ne jo uvijek. Umjesto toga uli smo u fazu
globalizacije, koja, ini se, vodi k nastajanju novog kapitalizma - megakapitalizma.
140
VIII KOLIKO JE KEYNES MARX
Paul Krugman u radu Zato ve nismo svi kejnzijanci objavljenom u asopi-
su Fortune u kolovozu 1998. g. razmatra ulogu Keynesa i Marxa u povijesti eko-
nomske misli. On napominje da je Keynes dao velik doprinos u tumaenju uzroka
ekonomskih kriza i recesija. On naglaava da Keynesova Opa teorija pred-
stavlja za ekonomsku znanost isto to i Origin of Species Darwina za bioloke
znanosti. Za njega je Marxov rad samo nelogina i stupidna doktrina. Keynes
osobno na jednom od sastanaka Kluba politikih ekonomista u Cambridgeu veli
da je itao Marksa jednako tako kao da je itao detektivsku priu. Mada ga je
Bernard Shaw poticao da promisli Marxa, Keynes dri da Kapital nije nita dru-
go do knjiga o zastarjelim akademskim kontroverzama (Snowdovn, 1994.). Je li
tomu tako ili je moda Keynes vrlo ozbiljno proitao Marxa prije pisanja svoje
Ope teorije? Razlikuju li se uope u biti?
I
U razdoblju od 1929. do 1932. g. svjetskom ekonomskom scenom dominirala
je deacija. Nacionalni dohodak SAD-a, naprimjer, smanjio se za jednu polovinu.
Industrija SAD-a radila je sa pola kapaciteta, a cijene na veliko bile su nie za
32 % (Ellswort, P. T., 1950.) Oivljavanje privredne aktivnosti postalo je impera-
tiv svjetske privrede. Privrede irom svi jeta doivjele su u tijeku velike krize ok
koji nije ostao bez posljedica na razvoj ekonomske misli. Osnovne postavke ne-
oklasinog modela funkcioniranja privrednog ponaanja dovede ne su u pitanje.
Nadnice i cijene nisu vie bile eksibilne nanie. Pouke liberalizma bile su takve
da se nije vie moglo tolerirati cikliko kretanje privrede.
U godinama nakon svjetske ekonomske kri ze pitanje zaposlenosti postalo je
primarni cilj ekonomske politike. U tom smislu praksu eko nomskog liberalizma
zamijenila je praksa inter vencionizma. Interna ravnotea dobila je pri mat u od-
nosu na ravnoteu platne bilance. Nakon svjetske ekonomske krize ekonom ska
misao bila je pod uticanjem Keynesove eko nomske doktrine. Keynes je premje-
stio fokus ekonomske teorije s teorije cijena, koju redu cira na minimalnu razinu,
na pitanja zaposleno sti i kamatne stope, kao monetarnog fenomena. U njego-
voj analizi posebno znaenje dobile su investicije i potronja u funkciji uspo-
stavljanja interne ravnotee i rjeavanja problema zapo slenosti. Saeto reeno,
Keynesov koncept bazira se na meuzavisnosti investicija, potronje, tednje i
dohotka. U jednostavnijoj interpre taciji Keynesova koncepta proizvodnja i zapo-
slenost ovise o agregatnoj potranji. Agregatna potranja je funkcija investicija
i potronje. Po tronja je zavisna varijabla i varira u skladu sa kretanjima i pro-
mjenama dohotka. tednja takoer varira s promjenama dohotka, porastom do-
hotka ona se uveava. U stanju ravnotee na cionalne privrede tednja je jednaka
investici jama dok je dohodak zbroj potronje i investi cija. Prema Keynesovom
141
Dragoljub Stojanov
modelu osnovna poluga privredne aktivnosti, zaposlenosti i proizvod nje postala
je potranja. Fiskalna politika do bila je zadatak stimulirati potranju, tim vie
to je zbog sklonosti potronje da opada s porastom dohotka prijetila opasnost
od pre tjerane tednje. Keynes je tednju promatrao kao destimulirajui faktor
rasta. Eliminiranje privrednih ciklusa svjesnom intervencijom ekonomske poli-
tike za djelovanjem u pravcu po rasta potronje, znailo je naputanje povjere nja
u slobodno funkcioniranje trinog meha nizma na jednoj strani, i u isto vrijeme
inauguriranje drave i njezine intervencije na dru goj strani.
Bilo je teko, gotovo nemogue pretpostaviti u vrijeme kada je nastala Opa
teorija zaposlenosti, kamate i novca da e nakon etrdesetak godina uloga dr-
ave i destimuliranje tednje postati osnovne toke na koje e pristalice kole
Ekonomije ponude upirati prstom kao na najvee slabosti Keynesove teorije.
Meutim, poslije II. svjetskog rata pa sve do ezdesetih godina privredna zbi-
vanja u svjetskoj privredi i pojedinim nacionalnim ekonomijama razvijala su se
veoma povoljno. tovie, to je bilo razdoblje pune zaposlenosti, relativne sta-
bilnosti cijena, odnosno dobrodole blage inacije, razdoblje do tada nezabilje-
enog ekonomskog rasta. Svjetska privreda je sluei se Keynesovim porukama
izbjegavala faze recesije i zamijenila ih razdobljem prosperiteta. Krajem ezde-
setih godina bivi ameriki predsjednik Nixon obiljeio je poslijeratni razvoj eko-
nomske misli rijeima Svi smo mi kejnzijanci danas. Termini kao to su dru-
tveni proizvod, monetarna ponuda i sl. ekonomski su agregati na kojima stoji
Keynesova ekonomija. Keynesova terminologija postala je esperanto ekonomije.
Pa ipak, ve u drugoj polovini ezdesetih godina u meunarodnoj privredi po-
ele su se osjeati pojave koje su izlazile izvan tokova i kontrole kejnzijanske
aparature. Nacionalne privrede bivale su sve ee suoene s takvim problemima
koji po deniciji ne bi mogli postojati ako se Keynesova ekonomija dosljedno
sprovodi. U takve pojave spadaju: stagacija, opadanje produktivnosti rada u ra-
zvijenim zemljama, sve vee znaenje monetarnih faktora kao izvora inacije,
sve vea negativna uloga dravne mainerije i sl. Prema standardnim interpre-
tacijama Keynesova ekonomskog mehanizma stagacija uope nije mogua. Uz
sve veu ulogu drave, uz sve obilniju potronju i potranju stagnacija privred-
ne aktivnosti inkompatibilna je s Keynesovim postavkama o ulozi potranje kao
generatora privrednog rasta, proizvodnje i zaposlenosti. Pored toga, inacija je
monetarni fenomen kojemu Keynes nije pridavao u poetku dovoljno pozorno-
sti. Produktivnost rada, odnosno porast produktivnosti rada aksiom je Keynesove
ekonomije. Zbog toga je pad produktivnosti rada u pojedinim razvijenim zemlja-
ma suprotan svemu to je Keynesova ekonomija uila sljedbenike, barem pre-
ma interpretacijama Keynesove ekonomije. Monetarna ponuda mogla je, prema
Keynesu, djelovati samo na cijene vrijednosnih papira, ali ne i na cijene roba.
Takvu interpretaciju Keynesove ekonomije i uloge cijena u njegovoj ekonomiji
dala su ak i takva imena kao to su Harry Johnson ili Fritz Machlup (Johnson,
Machlup, 1973.). Pokazalo se poslije Drugog svjetskog ra ta, a s vremenom sve
vie, da je monetarna po nuda snaan izvor inacije u svjetskim razmjerima i da
142
je ona kao takva bila i anticipi rana u Keynesovoj ekonomiji. Nakon ovih neko liko
zapaanja o ulozi Keynesove ekonomske misli u suvremenoj ekonomskoj praksi
samo po sebi postavlja se pitanje: jesu li se uvjeti u svjetskoj privredi toliko iz-
mijenili da je Keynesova misao postala neprikladna ili je moda, u samoj njego-
voj doktrini, jo u zaet ku, ostalo dovoljno nekonzistentnosti ili nedo reenosti
koje se u suvremenim uvjetima po kazuju? Mislimo da se pravi odgovor nalazi i u
jednom i u drugom. ezdesete i sedamdesete godine XX. stoljea razliite su od
onih dvadesetih i tride setih. U isto vrijeme, meutim, zanimljivo je da su inaci-
ja, nezaposlenost i nie stope rasta najvie dole do izraaja u onim zemljama u
kojima je Keynes bio najvie prihvaen, a prije svega u V. Britaniji, SAD-u i Italiji.
Zanimljivo je i to da bi ista sudbina zadesila ove zemlje prema Marxovoj ekonom-
skoj misli, odnosno njegovom objanjenju privredne politike i privrednih ciklusa.
II
Keynesov mehanizam moe se bolje razumje ti ako se povue paralela s funk-
cioniranjem privrede u XIX. stoljeu, tj. u vrijeme zlatnih standarda. Prema
Keynesovom miljenju privre da je zadovoljavajue funkcionirala u XIX. stoljeu,
prije svega, zbog toga to je rast sta novnitva i inovacija, pronalaenje novih
pod ruja zemlje, povjerenje te uestalost ratova, u prosjeku svake dekade, bilo
dovoljno da uz sklonost potronji formira takvu marginalnu ekasnost kapitala
koja omoguava zadovolja vajuu razinu zaposlenosti, a uz takvu kamatu koja je
bila dovoljno visoka da bi bila prihva tljiva za vlasnike kapitala. Postoji eviden-
cija da je u razdoblju od oko 150 godina dugorona kamatna stopa u vodeim
nancijskim sreditima bila oko 5% te da je ona bila dovoljno niska da potakne
investicije na takvu razinu koja nije osiguravala punu zaposlenost, ali koja nije
bila na netolerantno niskoj razini. (Keynes, GT)
Analizirajui proteklih 150 godina, Keynes zapaa da su tzv. wage unit bile
u porastu, ali da je i ekasnost (produktivnost) rada takoer rasla. Zahvaljujui
tome bila je osigurana i relativna stabilnost cijena. Keynes napominje da e da-
nas i vjerojatno ubudue marginalna ekasnost kapitala biti iz mnogo razloga
nia od one u XIX. stoljeu. Akutnost naih problema dolazi od toga to je pro-
sjena kamata koja bi omoguila razumnu razinu zaposlenosti nepo voljna za vla-
snike imovine tako da ne moe biti proizvedena manipuliranjem monetarnom
masom. Najstabilniji i najtee promjenjiv element u naoj suvremenoj ekonomiji
bio je dosad i bit e ubudue minimalna kamata koja je prihvatljiva za vlasnike
kapitala... Du goroni odnos izmeu nacionalnog dohotka i koliine novca ovisit
e o preferenciji lik vidnosti. Dugorona stabilnost ili nestabilnost cijena ovisit
e o dinamici rasta wage unit ili preciznije cost unit u usporedbi s po rastom
ekasnosti produktivnog sustava (Keynes, GT). Ovim poduim citatom htjeli
smo skrenuti pozornost na jedan od najvanijih ali u isto vri jeme i najnejasni-
jih elemenata itavog Keynesova sustava: wage unit ili jedinica nadni ce ili, jo
jednostavnije, na ulogu koju nadnice imaju u procesu drutvene reprodukcije.
143
Dragoljub Stojanov
Mi slimo da se kompleksnost Keynesove ekonomije i njezina ekasnost temelji
na pravilnom razumijevanju ove kategorije. Isto tako ini se da ona predstav-
lja bazu na kojoj neoklasina eko nomija pa i neo-neoklasina ekonomija teme-
lje svoju dinamiku privredne aktivnosti, ali i na kojoj Keynes gradi svoju kulu,
koja onda stoji na stupovima marginalne ekasnosti ka pitala, kamate i sklonosti
potronji. Stupovi su svakako prije toga morali doi na temelje koje ini wage
unit. Zbog toga Keynes jo na poetku svoje Ope teorije zaposlenosti, ka mate
i novca eli denirati osnovne katego rije, osnovne obraunske jedinice. Bavei
se problemom zaposlenosti, Keynes predlae da se uvedu dvije fundamentalne
obraunske jedini ce: money value (novana nominalna jedi nica) i kvantite-
ta zaposlenosti. Nastavljajui u tom pravcu on sloen rad svodi na jednostavan
rad, ime bez sumnje po jednostavljuje daljnju analizu. Jedinica jednostavnog
rada osnovna je obraunska jedinica, sloen rad je multipliciran jednostavan rad.
Jedinicu kojom mjeri kvantitetu (obujam zaposlenosti) naziva je dinicom rada
(labour unit). Novani izraz jedi nice rada Keynes naziva wage unit jedini ca
nadnice. Suglasno tome ako je E ukupni fond nadnica ili plaa, ako je W jedinica
nadni ce te ako je N kvantitet zaposlenosti, tada je
E = NW.
Pokuamo li Keynesove kategorije interpre tirati na drugi nain, onda moe-
mo napraviti takve komparacije u kojima bi jedinica nadni ce bila prikazana kao
troak rada. Ona bi pred stavljala odnos izmeu produktivnosti rada i nominalne
nadnice. Svaki pokuaj poveanja nominalne nadnice iznad produktivnosti rada,
dakle svaki porast trokova rada djeluje in atorno i u isto vrijeme destimula-
tivno na da ljnje angairanje radne snage. Odnos izmeu nominalne nadnice i
produktivnosti rada, uvaavajui pretpostavke o ksnosti faktora pro izvodnje, a
posebno dati tehniki sastav kapi tala, vodi ekonomiju k punoj zaposlenosti samo
onda ako nadnice rastu u skladu ili, to je jo povoljnije s aspekta zaposlenosti,
ako zaostaju iza porasta produktivnosti rada.
Odnos izmeu realne nadnice i marginalnog prinosa rada jedan je od temelj-
nih odnosa neoklasine ekonomije. Znamo da su prema njoj proizvodnja i pro-
t ili naprijed sve do tle dok je marginalni prihod vei od marginal nog troka,
odnosno sve dotle dok je marginalni prinos rada vei od marginalnih troko va
radne snage ili dok je marginalni prinos rada vei od realne nadnice. Potranja za
rad nom snagom funkcija je marginalne produk tivnosti rada i marginalnih tro-
kova radne snage. U ovome esencijalnom dijelu Hayekove neoklasine ekonomije
Keynes nije odstupio od njezinih postulata. Utoliko je Keynesova revolu cija mno-
go manje revolucija, a mnogo vie intervencionistiki antideatorni mehanizam.
U istom tom esencijalnom elementu Keynes prihvaa, kao i neoklasina ekono-
mija, jedan od aksioma Marxove ekonomije, a to je da je Differentia specica
kapitalistike proizvod nje je da se u njoj radna snaga ne kupuje zato da bi se
njezinom uslugom ili njezinim proizvod om zadovoljavale osobne kupeve potre-
be. Kupev cilj je oploivanje svojega kapitala, pro izvodnja roba koje sadre vie
144
rada nego to on plaa. Radna snaga moe se prodavati samo ukoliko sredstva
za proizvodnju odrava kao kapital, ukoliko svoju vlastitu vrijednost reproducira
kao kapital i ukoliko u neplaenom radu prua jedan izvor dodatnog kapitala...
Poveavanje najamnina znai u najboljem slu aju samo smanjivanje koliine ne-
plaenog ra da koji radnik mora dati. To se smanjivanje nikako ne moe produ-
iti do toke na kojoj bi ugrozio sam kapitalistiki sustav. Akumulacija poputa
uslijed dizanja cijene rada. Ali s nje zinim opadanjem iezava uzrok njezinog
opadanja, naime nesrazmjer izmeu kapitala i izrabljive radne snage, preobilje
kapitala prema ponudi radne snage. (Marx, Kapital)
elimo jo jedanput napomenuti da ovu Marxovu misao smatramo esencijal-
nom za sve neoklasine ekonomiste, kejnzijance, postkejnzijance, monetariste,
pristalice ekonomije ponude, kolu racionalnih oekivanja. Ona de facto pred-
stavlja onu istu relaciju koja se u svim ovim kolama naziva odnosom izmeu
marginalnog prinosa rada i marginalnog tro ka rada. Za razliku od neoklasiara
i neo-neoklasiara Keynes e istu razliku konstruirati monetarnim mehanizmom
na bazi formiranja razlike izmeu nominalnih i realnih nadnica. Dakle, Marxovo
znaenje uporabne vrijednosti radne snage korespondira terminu mar ginalni
prinos radne snage ili marginalna ko risnost radne snage. Vrijednost radne snage
jednaka je marginalnom troku radne snage ili nadnici.
U stanju ravnotee nacionalne privrede, na razini pune zaposlenosti, realne
nadnice su jed nake marginalnom prinosu rada, dok je ted nja jednaka investici-
jama. U sluaju kada su marginalni trokovi radne snage (nadnice) ve i od mar-
ginalnog prinosa rada, proizvodnja, tj. investicije jenjavaju, ponuda radne snage
vea je od potranje za radnom snagom, pa se javlja nezaposlenost. Ravnotea
izmeu ponude i potranje radne snage uspostavlja se prilagoavanjem nadni-
ca, tj. njihovim sniavanjem. Nominalne nadnice se sniavaju prema odnosi ma
ponude i potranje. Keynesov strah od dea cije ba tu i poinje. Keynes se bojao
Gibsonovog paradoksa ali ne u smislu inacije, nego u smislu deacije. Poetna
deacija izazvana padom nadnica mogla bi pojaati deatorna oekivanja. Ona
bi vodila daljnjem padu cijena i sve veoj ponudi radne snage u odnosu na potra-
nju. Kriza, odnosno slom postaju neizbje ni. U knjizi Treatise of Money Keynes
je pi sao: Trina kamata opada, ali ne dovoljno brzo da stigne prirodnu kamatu
tako da se javlja tendencija destimulacije prota koja vodi k deaciji dohotka i
padu cijena. Ako se to dogo di, na sadanji sustav kapitalistikog individu alizma
bit e zamijenjen dalekosenim socijaliz mom.
U krizi se javlja izuzetna tenja k likvidnosti, k dranju gotovine. Tu poja-
vu Keynes naziva zamka likvidnosti liquidity trap. Ekonomi ja je zakoena.
Nastaje masovna nezaposlenost. Takozvani Pigoov efekt ne moe zaustaviti
slom. Pad cijena nije dovoljan poticaj za po rast potronje. Isto tako kao to in-
atorna oekivanja potiu potronju, deatorna oe kivanja mogu destimulirati
potronju u oeki vanju novih niih cijena.
Zbog ovoga, kao i zbog straha od socija lizma, Keynes eli zaustaviti pad nad-
nica. Za pravo, on formira tezu o ksnim nominalnim nadnicama ali zato ek-
145
Dragoljub Stojanov
sibilnim realnim nadni cama. U uvjetima ksnih nominalnih nadnica inacija
moe uiniti isto ono to deacija s padom nominalnih nadnica.
Mislimo da u deacioniranju realnih nadnica putem inacije lei bit cjeloku-
pnog Keynesova uenja.
Kao to smo ve spomenuli, stupovi Keynesova sustava su: potronja, mar-
ginalna ekas nost kapitala i kamatna stopa. Porastom mo netarne ponude, od-
nosno variranjem odnosa iz meu monetarne ponude i monetarne potranje
Keynes utjee na potronju, na marginalnu e kasnost kapitala, i to kako na nji-
hov brojnik (prihode) tako i na nazivnik (trokove) te na kamatnu stopu. Sve nia
marginalna ekasnost kapitala (MEC) zahtijeva sve niu kamatnu stopu da bi
proces portfelj (portfolio) selekcije zadrao vlasnike imovine u sferi investicijske
aktivno sti. O odnosu kamate i prota ili o odnosu kamate i marginalne ekasno-
sti kapitala suglasno Keynesovoj terminologiji, podsjetimo se Marxa koji kae
sljedee: Poto je kamata
1
samo dio prota... to se kao maksimalna gra nica ka-
matne stope iskazuje sam prot gdje bi dio koji pripada aktivnom kapitalistu bio
jednak nuli. Minimalna granica kamate skroz je i skroz neodreena. Ona moe
pasti na ma koju donju razinu. Meutim, tada uvijek na stupaju okolnosti ije je
djelovanje opreno, te je podiu iznad ovog relativnog minimuma.
Veinom nisko stanje kamate odgovara razdoblju prosperiteta ili ekstrapro-
ta, penjanje kamate razdjelnici izmeu prosperiteta i njego vog preokreta, a
maksimalna kamata do krajnje zelenake visine u krizi. Krajnju visinu kamata
dostie za vrijeme krize, kada se radi plaanja mora uzimati ma po koju cijenu.
I dalje Visoka kamatna stopa moe se pla ati s visokom protnom stopom a pa-
dajuom poduzetnikom dobiti. Ona se moe pla titi a to je djelomice sluaj u
vremenima pekulacije ne iz prota, ve iz samog tu eg uzajmljenog kapitala,
a to moe potrajati neko vrijeme. (Marx, Kapital)
Dakle, neko vrijeme koegzistiraju visoka protna stopa i visoka kamata, ali
niska sto pa poduzetnike dobiti. Upravo ova posljednja destimulira investicijsku
aktivnost. U nedo statku vlastitog kapitala i u isto vrijeme suo en s problemom
plasmana, vlasnik kapitala mora pozajmljivati kapital, sada ve za redov ne tran-
sakcije. On sada koristi kapital kao plateno sredstvo.
Faza pretjerane proizvodnje ili stagacija pretvara se u novu fazu ciklusa
slom, sva kako u Marxovo vrijeme kada je dravna in tervencija bila minimalna. U
Keynesovo vrijeme fazu stagacije trebalo je, po njegovom recep tu, prolongirati
sniavanjem kamatne stope kako bi ona postala nia od marginalne e kasnosti
kapitala ili, koristei se Marxovom terminologijom, od stope poduzetnike dobiti.
Na poetku Ope teorije Keynes nas uvo di, mada kasnije nije nigdje ek-
splicitan, u od nos i znaenje razlike izmeu nominalnih i realnih nadnica.
Svakodnevno iskustvo nam govori, bez sumnje, kako je normalna situacija da
radnici ugovaraju nominalnu nadnicu (mo ney value). Dok je praksa da radnici
odbijaju smanjivanje nominalne nadnice, njihova prak sa nije smanjenje ponu-
de radne snage u slu aju porasta wage goods, tj. smanjivanja realne nadnice.
146
Podsjetimo se da termin wage goods kao i termin marginalni proiz vod u wage
goods industriji ili produktiv nost rada u wage goods industriji ne samo da
podsjea nego je gotovo jednak s Marxovom napomenom da nadnice ovise o
cije nama, odnosno o produktivnosti rada u proiz vodnji sredstava za potronju.
Prema tome, ako poraste produktivnost rada u proizvodnji sredstava za potro-
nju, tada e uz istu nomi nalnu nadnicu porasti realne nadnice. Meutim, Keynes
navodi da su uz datu organizaci ju, opremu i tehniku, realne nadnice i razina
proizvodnje (pa prema tome i zaposlenost) istosmjerni tako da porast zaposle-
nosti moe ii samo na raun pada realnih nadnica. Pre ma tome, ako se zaposle-
nost uvea, tada na kratak rok nagrada po jedinici rada izraena u wage goods
(realna nadnica) mora opadati da bi rastao prot. To je jednostavno spozna ja
da industrija normalno funkcionira uz pa dajue prinose tako da marginalna
produktiv nost rada u industriji sredstava za potronju nuno opada kako raste
zaposlenost... Zbog toga svaki pokuaj da se povea zaposlenost mora u isto vri-
jeme voditi opadanju margi nalne produktivnosti a prema tome i udjelu nad nica
u odnosu na proizvodnju.
Govorei o sutini Ope teorije, Keynes istie da razina zaposlenosti u sta-
nju privredne ravnotee ovisi: 1. o funkciji ponude, 2. o sklonosti potronji i 3.
o visini investicija. Svakoj razini zaposlenosti odgovara odreena marginalna
produktivnost rada u wage goods in dustriji, a ona odreuje realnu nadnicu.
Za poslenost ne moe prijei onu razinu pri kojoj se reducira realna nadnica na
jednakost s marginalnim trokovima rada. To znai da nisu samo promjene agre-
gatne potranje kompatibilne s naom privremenom pretpostavkom da su no-
minalne nadnice (money value) konstantne. Za puno razumijevanje nae teo-
rije bitno je odvojiti se od te pretpostavke. Umjesto pada nadnica i straha od
deacije Keynes je problem rijeio sniavanjem realnih nadnica putem inacije.
Jedna od osnovnih karakteristika kapitali stikog naina proizvodnje jest nje-
govo osciliranje, izbjegavajui ekstremne uktuacije zaposleno sti i cijena, oko
jedne srednje pozicije ispod pune zaposlenosti, ali je znatno iznad minimalne
zaposlenosti. (Keynes, GT)
Prema Keynesu, to je svijet onakav kakav jest. To nisu pravila igre koja se ne
mogu mijenjati. Ako je tomu tako, onda je ravnotea koju spo minju neoklasiari
samo specijalan sluaj, od nosno puna zaposlenost je specijalan sluaj. Puna za-
poslenost je izuzetak, a ne pravilo.
Keynes je preda se postavio zadatak da pronae one parametre sustava koji-
ma se mo e upravljati kako bi se privreda uspjeno vo dila k punoj zaposlenosti,
dakle takvom pri vrednom stanju koje je daleko od sloma pa i socijalne revolu-
cije. Zbog toga moemo ve sada rei da je Keynesova ekonomija - eko nomija
potranje, antideatorna, antikrizna ekonomska politika. Podsjeajui u svojim
razmiljanjima na Marxa, nije udno da je Keynes doao do spoznaje o potrebi
zamjene proterskog naina proizvodnje elementima drutvene solidarnosti i
etike. U razvijenim bogatim drutvima nije sa mo marginalna ekasnost kapita-
la nia, nego su uslijed velike akumulacije prilike za inve stiranje manje povoljne,
147
Dragoljub Stojanov
osim ako kamatna stopa ne padne dovoljno nisko. Osnovni pokre ta proizvod-
nje je prot. Poduzetnik nastoji maksimizirati prot kada odluuje o razini za-
poslenosti. Zbog toga, uz datu razinu tehnologije, resursa i trokova proizvodnje
po jedinici zaposlenosti, razina zaposlenosti i u pojedinoj firmi i u industriji
kao cjelini ovisi o prihodu koji poduzetnik oekuje od date proizvodnje. Na ra-
zini pune zaposlenosti kada su investicije jednake tednji, kada je monetarna
ponuda jednaka monetarnoj potranji, a mar ginalni prihod jednak marginalnim
trokovi ma postoji ravnotea izmeu ponude i potra nje roba i kapitala. Nastavi
li se proizvodnja nakon te toke poduzetnik e neizbjeno gubi ti. Zbog toga e se
zalihe kapitala i razina za poslenosti morati smanjiti toliko koliko je po trebno da
drutvo dovoljno osiromai kako bi ukupna tednja postala ravna nuli, da se po-
javi jaka oskudica kapitala. Obilje kapitala i obilje roba destimuliraju proizvod-
nju. Hiperprodukcija robe i prot ne idu ruku pod ruku. Na dugi rok kapital ne
smije biti obilan ako se eli da marginalna ekasnost kapitala bude barem tolika
kolika je kamatna stopa. Drutvo s obiljem kapitala, ija je MEK jednaka nuli,
suoilo bi se s negativnom MEK sa svakom dodajnom investicijom. (Keynes, GT)
Dakle, prema Keynesu Paretov optimum od kojega polaze i u koji se zakli-
nju neoklasiari, monetaristi, ekonomija ponude i kola racionalnih oekivanja
jednostavno nije mo gu. Zbog toga ove kole i odbacuju Keynesa. U isto vrijeme
sve to je povodom hiperpro dukcije kapitala rekao Keynes, kazao je davno prije i
Marx. Usporedimo misli. U krizi koja

uspostavlja poremeenu ravnoteu, budui
da je stalna ravnotea nemogua u uvjetima oploavanja kapitala hiperproduk-
cija kapitala, ne pojedinanih vrsta robe mada hiperproduk cija kapitala uvijek
ukljuuje hiperprodukciju robe ne znai zbog toga nita drugo do hiperakumu-
laciju kapitala. Da bi se razumjelo to ova hiperakumulacija predstavlja, treba
je samo postaviti kao apsolutnu. Kada bi ta hi perprodukcija kapitala bila apso-
lutna? I to hiperprodukcija koja se ne prostire na ovu ili na onu ili na nekoliko
znaajnih oblasti, nego koja bi bila apsolutna u samom svom obujmu, koja bi
dakle obuhvaala sve oblasti proizvodnje? Apsolutna hiperprodukcija kapitala
posto jala bi im bi dodatni kapital u svrhu kapi talistike proizvodnje bio jednak
nuli. Ali svrha kapitalistike proizvodnje jest oploivanje vrijednosti kapitala, tj.
prisvajanje vika rada, proizvodnja vika vrijednosti prota. Prema tome, im bi
kapital narastao u takvom odnosu prema radnikom stanovnitvu da se ne moe
poveati ni apsolutno radno vrijeme koje to stanovnitvo daje ni proiriti rela-
tivni viak radnog vremena (ovo posljednje ionako ne bi bilo izvedivo u sluaju
kada je potranja za radom tako jaka, kada dakle po stoji tendencija za dizanjem
najamnina) kada dakle uveani kapital i proizvodi samo onoliko ili ak manju
masu vika vrijednosti nego prije svojega uveanja, onda bi dolo do apsolut-
ne hiperprodukcije kapitala. To znai da uve ani kapital ne bi proizvodio vie
prota, ili bi proizvodio ak manje prota negoli kapi tal prije svojeg uveanja. U
oba sluaja sna no bi i iznenadno opala opa protna stopa, ali ovaj put uslijed
promjena u sastavu kapitala, koja ne bi potjecala iz razvoja proizvodne sna ge, ve
iz podizanja novane vrijednosti pro mjenjivog kapitala (zbog podignutih najam-
148
nina) i iz njemu sukladnog pada u odnosu vika rada prema potrebnom radu...
(Marx, Kapital) Marginalna ekasnost kapitala ovisi o vi e faktora. Meu njima, i
od kretanja cijena. I ma koliko se tvrdilo da je Keynesova ekono mija ekonomija
bez inacije ili antiinatorna ekonomija, to ne znai da je ona bez rasta cijena.
Jesu li cijene u Keynesovoj ekonomiji stabilne ili nisu jedno je od pitanja koje je
izazvalo dosta kontroverzi meu interpretato rima Keynesove ideje. Mislimo da
je za sada dovoljno podsjetiti na jednu od determinanti cijena. Ona, opet, kao da
podsjea na neke od Marxovih pogleda na cijene. Naime, Keynes napominje da
je, mada se govori o produktiv nosti kapitala, mnogo korektnije govoriti da kapi-
tal odbacuje prihod tijekom svojega vijeka. Jedini razlog zbog kojega jedan oblik
imovine (kapitala) odbacuje prihod koji je vei od nje gove cijene kotanja jest u
tome to je on oskudan. Ako kapital postane manje oskudan, prihod e se smanji-
ti a da kapital ne postane manje oskudan. Ja podravam klasinu dok trinu da je
sve to je proizvedeno, proizvedeno radom uz pomo tehnike i prirodnih resursa
ija cijena ovisi o oskudici ili obilju te re zultatu minulog rada koji je opredmeen
u imovini koja takoer ima svoju cijenu u skla du s obiljem i oskudicom. Bolje je
uzeti rad, ukljuujui osobne usluge poduzetnika i njiho vih asistenata, kao jedini
faktor proizvodnje koji funkcionira pod datim okolnostima tehni ke, prirodnih
izvora, opremljenosti kapitalom i efektivne potranje. Ovo dakle objanjava za-
to smo mogli uzeti jedinicu rada unit labour kao jedinu ziku jedinicu koju
treba mo u naem ekonomskom sustavu pored novca i vremena. (Keynes, GT)
Kada je marginalna ekasnost kapitala jed naka nuli, tada je prot jednak nuli
i privreda se dalje moe kretati samo u dva pravca: u pravcu stagacije ili u prav-
cu deacije. Marx i Keynes spoznali su kako i zato privreda dola zi u fazu sloma.
Meutim, Marx je zakljuio da je faza sloma neizbjena u okvirima kapi talistikog
naina proizvodnje. Keynes je iza brao stagaciju kao bolje rjeenje, zapravo on
se opredijelio za takvu transformaciju drutve nih odnosa koji bi mogli podrava-
ti stagaciju u okvirima kapitalizma. Ekonomska politika u fazi stagacije izvodi
se kontraproduktivnom medicinom, kao to su poticanje potronje, politika niih
kamatnih stopa i podizanje mar ginalne ekasnosti kapitala.
Da bi izbjegao liquidity trap (kriza likvid nosti), Keynes prihvaa i takve in-
vesticije - ra dove koji nemaju protonosni karakter. Bolje je graditi piramide i
sline spomenike nego pove avati kamatnu stopu. Visoka je kamatna stopa u fazi
buma za Keynesa bila ludost. Visoka kamata bi onemoguila da bum dulje traje.
Pravi lijek za trgovinski ciklus nije u naputa nju buma i dranju privrede u polu-
krizi (poluslomu), nego u izbjegavanju sloma i dranju privrede permanentno u
fazi kvazibuma. (Keynes, GT). Ovo zbog toga to se, prema Keynesu kao i pre ma
Marxu, ne radi o hiperprodukciji u smislu preobilja robe u odnosu na potrebe
drutva. Radi se o hiperprodukciji u smislu preobilja ponude i proizvodnje koja
se vie ne moe odvijati uz realizaciju prota. Zbog toga porast kamatne stope
kao lijek za prolongirano razdoblje abnormalno visokih novih investicija pripada
onoj vrsti lijekova koja lijei bolest ubijajui pacijenta. (Keynes, GT). Stav mo-
netarista je naprimjer suprotan. Oni polaze od toga da uz nisku kamatu i inaciju
149
Dragoljub Stojanov
nije mogue vie unosno investirati. Radi stabilizacije privrede oni predlau po-
rast kamatne stope. Tko je u pravu?
Marx smatra da se faza prekomjerne proiz vodnje mora zavriti slomom i
obezvrjeenjem kapitala. Keynes takoer govori o problemu vi ka kapitala i padu
marginalne ekasnosti kapitala. On eli stagacijom zadrati kapita lizam, ali ta-
kav kapitalizam u ijoj osnovi vie nije proterska ekonomija. Je li to mogue?
III
Strah od kriza i revolucije kod Keynesa je bio vrlo izraen. Krize nastaju zbog
nedo voljne potronje. Keynes je pristalica koncepta nedovoljne potronje kao
uzronika krize. Pri tome sklonost potronji je takva da potronja raste sa pora-
stom dohotka, ali sporije. S po rastom dohotka raste i tednja. Zbog toga Keynes
antikriznu, anticikliku terapiju preba cuje (oslanja) na drugi segment potronje
- na investicijsku potronju. Investicijska potronja mora kompenzirati nedovolj-
nu osobnu potronju. Investicijska potronja stimulira se mjerama monetarne
politike i politikom kamatnih stopa.
I pored svega toga marginalna ekasnost kapitala opada. Ona opada zbog obi-
lja kapi tala, tj. zbog obilne ponude roba, zbog porasta cijena koje destimulativno
djeluje na potra nju i zbog porasta trokova proizvodnje. Mar ginalna ekasnost
kapitala izjednaava se s kamatom. Kamatna stopa nikada ne moe biti jednaka
nuli. Kada bi kamatna stopa bila jednaka nuli, tada bi i diskontna stopa morala
biti jednaka nuli. U tom sluaju oekivani pri nos investicija bio bi ravan troko-
vima investi cija.
Keynes istie da je opadanje marginalne e kasnosti kapitala, a time i inve-
sticija, osnovni problem koji dovodi do kriza odnosno trgovinskog ciklusa. Pod
ciklikim kretanjima privrede Keynes misli da sustav ide stazom pro speriteta.
Snage koje potiu sustav u po etku su jake, a imaju i kumulativan efekt jed ne na
druge. One postupno gube snagu dok u jednom trenutku ne budu zamijenjene
snaga ma koje djeluju u suprotnom pravcu. (Keynes, GT). Pose ban fenomen trgo-
vinskog ciklusa je kriza. Iz faze prosperiteta naglo se prelazi u fazu krize, dok se
iz faze krize postupno prelazi u fazu uspona ako je trini mehanizam uope u
stanju izvui privredu iz krize na automat ski nain.
Prema Keynesu, bitni uzronik kriza nije porast ka matne stope, nego je to
nagli kolaps marginal ne ekasnosti kapitala. Kasne faze buma ka rakteriziraju
optimistika oekivanja o budu im prihodima na kapitalna dobra, oekivani pri-
hod je toliko jak da je dovoljan za kompen ziranje rastueg obilja kapitala, ra-
stuih trokova proizvodnje i vjerojatni porast kamatne stope. Trite kapitala,
tj. trite vrijednosnih papira, suoeno s injenicom pada prihoda nakon toli-
kih optimistikih oekivanja, naglo reagira. Preferencija likvidnosti raste, a zbog
toga i kamatna stopa. Pad marginalne ekasnosti ka pitala i porast kamatne stope
destimuliraju no ve investicije. Na poetku sloma postoji obilje suvinog kapita-
150
la ija je marginalna ekasnost ak negativna. Vremensko razdoblje koje mo ra
protei prije nego to se pojavi oskudica kapitala kroz njegovo obezvrjeivanje,
a koja bi podigla marginalnu ekasnost kapitala, jest stabilna funkcija prosjene
trajnosti kapitala u datoj epohi i normalne stope rasta te epo he. (Keynes, GT)
Kapital se rasprodaje. Zalihe roba rasprodaju se uz niske cijene. Pad margi-
nalne e kasnosti kapitala ugroava sklonost potronji. Vlasnici kapitala koji su
poslovali s kreditima ostaju bez novca. Kriza se teko moe ublaiti i reducira-
njem kamatne stope. Briga o investicijama ne moe se vie ostaviti u privatnim
rukama. (Keynes, GT).
Prema Marxu, faza pretjerane proizvodnje ili stagacija pretvara se u novu
fazu ciklusa - u slom. Slom predstavlja deaciju. Prethod no napuhavanje cijena,
hiperprodukcija roba ili proizvodnja roba iznad drutvene potrebe mo ra se svesti
u normalne granice. Proces je bo lan i pokazuje se u padu cijena, padu dohoda ka,
masovnoj nezaposlenosti, zatvaranju poduzea. Vrijednost roba se rtvuje da bi
se osigurala fantastina i samostalna egzistencija te vrijednosti u novcu. Zato se
za nekoliko milijuna novca moraju rtvovati mnogi milijuni roba. Ovo je u kapita-
listikoj proizvodnji neizbjeno i ini jednu od njezinih ljepota. (Marx, Kapital)
Potranja za platenim sredstvima jednostavno je potranja za pretvorljivou
u novac, ukoliko trgovci i proizvoai mogu pruiti dobra jamstva: ona je potra-
nja za novanim kapitalom, a ukoliko to nije sluaj, dakle ukoliko im predujam
platenih sredstava ne daje samo novani oblik nego ekvivalent za plaanje, ma u
kom obliku bio, a koji im nedostaje. Ovo je toka o kojoj obje strane obine teorije
u promatranju kriza i imaju i nemaju pravo. Oni koji kau da postoji samo osku-
dica u sredstvima plaanja (naprimjer Friedman) ili imaju u vidu samo vlasnike
bona de jamstva (papira o primljenoj robi), ili su budale koje vjeruju da banka
ima dunost i mo pomou papirnih cedulja sve bankrotirane varalice pretvoriti
u solidne kapitaliste sposobne za plaanje (jedna varijanta kejnzijanizma).
Oni koji kau da postoji samo oskudica u kapitalu, ili jednostavno priaju pra-
zne prie, poto je ja sno da u takvim vremenima ima nepretvorljivog kapitala u
masama uslijed pretjeranog uvoza i pretjerane proizvodnje ili pak govore samo o
onim vitezovima kredita koji su sad doista stavljeni u takve okolnosti da ne mogu
vie dobiti tui kapital da bi njime radili pa sad zahtijevaju da im banka pomogne
ne samo da plate izgubljeni kapital, nego da ih jo i os posobi da dalje produlje
svoje prijevare. (Marx, Kapital)
I prema Keynesu i prema Marxu kriza pred stavlja proces obezvrjeivanja ka-
pitala. Proces obezvrjeivanja kapitala stvara pretpostavke os kudice kapitala, pa
prema tome i pretpostavke za porast njegove marginalne ekasnosti. Kriza se
teko moe korigirati automatski, posebno ne samoinicijativom privatnog sek-
tora. Pri tome politika visokih kamatnih stopa moe bi li posebno destruktivna.
Keynes ekonomskom politikom eli djelovati preventivno. Zbog toga se zalae za
ekspanzivnu monetarnu i skalnu politiku jo prije nego izbije kriza. On eli fazu
buma pretvoriti u trajni bum, u trajnu stagaciju. Keynes je na trenutak zabora-
vio na Marxovu misao koju smo maloas citirali. Ali ne zadugo.
151
Dragoljub Stojanov
IV
Mislimo da je zanimljivo pogledati kako je Keynesova misao evoluirala nakon
to je napi sao Opu teoriju zaposlenosti, kamate i nov ca. Ve 1937. g., dakle
samo godinu dana na kon objavljivanja Ope teorije, V. Britanija bila je suoena
sa stopom od 12 posto nezapo slenih. Tada Keynes u jednom lanku pie: Pri je
tri godine bilo je vano koristiti skalnu politiku radi podravanja investicija.
Uskoro moe biti isto toliko vano ograniiti odreene investicije... isto tako kao
to je bilo poeljno formirati budetski decit u vrijeme sloma, korisno je sada
koristiti suprotnu politiku... Sada je preporuljivo odgaati podizanje bilo ka-
kvih novih poduzea. Mislim da se priblia vamo ili da smo se pribliili toki kada
nema vie koristi od promjene globalnih poticaja iz sredita... Pokazuje se da ova
faza oporavka zahtijeva novu tehniku. (Hutchison, 1981.)
U 1937. g. Keynes je ve bio zabrinut viso kom stopom inacije. Visoka inacija
je koeg zistirala s visokom stopom nezaposlenosti. ak i uz tako visoku stopu ne-
zaposlenosti Keynes se poeo zalagati za smanjenje budetskog decita i javno
zaduivanje drave. On se po eo sve vie zalagati za poticanje investicija privatnog
sektora. Keynesovi pogledi iz 1937. g. jasno govore da pokuaj sniavanja neza-
poslenosti ispod odreene razine putem sve op senijih poticaja iz sredita moe
biti fatalna greka. U knjizi Politika i lozoja ekono mije Hutchison navodi da je
Keynes bio spreman prihvatiti 4,5 posto nezaposlenosti kao ravnotenu razinu. Ne
podsjea li ova ideja na Friedmanovu tezu o prirodnoj stopi nezaposlenosti ili jo
vie na Marxovu priuvnu vojsku rada koja uvijek mora postojati.
Kada govorimo o evoluciji Keynesove eko nomske misli koja se, ini se, kretala
usporedo s razvojem privrednog ciklusa, podsjetimo se i na njegove misli izrae-
ne u lanku The Balance of Payments of USA 1946. Ponovno mo ram podsjetiti
suvremene ekonomiste da klasi no uenje ima odreene permanentne istine od
velikog znaaja. U tim stvarima ima pri rodnih snaga koje moemo zvati nevidlji-
vom rukom, koje vode ekonomiju ravnotei.
Spomenimo i to da je u posljednjoj godini svojega ivota Keynes rekao: Ja
nisam kejnzijanac. (Hutchison, 1981.)
Na kraju svojega ivota Keynes je jo jednom prihvatio Marxa shvaajui da
dravna inter vencija u okviru kapitalistikog naina proiz vodnje moe jedno vri-
jeme, i samo jedno vri jeme, proizvoditi i podravati stagaciju, a da potom nei-
zbjeno slijedi denitivno sreivanje rauna. Svjedoci smo takvih procesa i danas.
Jo jedan, i to izuzetno znaajan znak jednakosti moe se postaviti izmeu
Marxa i Keynesa. Naime, obojica su vidjeli tako snaan razvoj drutva u buduno-
sti, prije svega tehnoloki, koji e dokinuti trino gospodarstvo kao sustav naj-
ekasnije alokacije tzv. oskudnih resursa. U radu Ekonomska perspektiva naih
unuka Keynes predvia kraj trine ekonomije oko 2030. godine. Marx nije bio
toliko pedantan, ali je temeljem djelovanja unutranjih zakona trine ekonomi-
je bio siguran u isti ishod. Drugim rijeima, oba velikana svjetske ekonomije nisu
dvojila o dolasku postkapitalistikog drutva.
152
LITERATURA DIO I
Argy, V. (1981.) The Postwar International Monetary Crisis, George Allen-Unwin
Balair, M. (1972.) Economic Concentration, Harcourt Brace Jovanovic
Baleti, Z. (1965.) Marksitika teorija ekonomskih kriza, Naprijed, Zagreb
Baumol, W., Blinder, A. (1979.) Economic Principles and Policy, Harcourt Brace
Jovanovic
Bergstein, C. (1975.) Dillemas of the Dollar, New York Universiyt Press
Bhagwaty, R., Jones, R. (1975.) Balance of Payments and Growth, Nort Holland
Branson, W., Litwak, J. (1981.) Macroeconomics, Harper and Row
Caves, R., Jones, R. (1977.) World Trade and Payments, Little Browna&Company
Chacoliades, M. (1981.) Principles of International Economy, McGrow Hill
Corden, W. (1977.) Ination, Exchange Rates and Economic Policy, Clarendon
Press
Courakis, A. (1981.) Ination, Depression and Economic Policy in the West,
Mannsell
Darst, D. (1981.) Bonds and Money Market, McGrow Hill
Dornbush, R. (1980.) Open Economy Macroeconomics, Basic Books
Dujin, J. (1983.) Long Wave in Economic Life, Allen &UNwin
Ellswort, P. (1950.) The International Economy, Macmilan
Faulner, E. (1982.) Essay in Supply Side Economics, Institute for Research in
Economics, Washington DC
Fisher, S. (1980.) Rational Expectations and Economic Policy, The Universityof
Chicago Press
Friedman, B. (2005), The Moral Consequnces of Economic Growth, Alfred Knopf
Friedman, M., Swartz, A. (1963.) A Monetary History of USA 1867-1960, Princeton
University Press
Friedman, M. (1973.) Teorija novca i monetarna politika, Rad, Beograd
Hadjimichalakis, M. (1982.) Modern Macroeconomics, Prenitce Hall
Harrod, R. (1966.) Reforming the World Money, St. Martin Press
Henning, C. (1958.) International Finance, Harper and Row
Hilferding, R. (1952.) Financijski kapital, Kultura, Beograd
Horvat, B. (1969.) Privredni ciklusi u Jugoslaviji, IEN, Beograd
153
Dragoljub Stojanov
Huthcison, W. (1981.) The Politics and Philosophy of Economics, Basill Blackwel
Johnson, H. (1962.) Money, Trade and Economic Growth, Allen and Unwin
Johnson, H. (1977.) Money, Balance of Payments and Internatonal Monetary
Problems, IFS, Princeton University
Kaldor, N. (1982.) The Source of Monetarizm, Oxford University Press
Kalecky, M. (1965.) Theory of Economic Dynamics, MR Press
Kenen, P., Lawrence, R. (1968.) The Open Economy, Colubia University Press
Kenen, P. (1975.) International Trade and Finance, Cambridge University Press
Kenen, P., Allen, P. (1980.) Assets Markets, Exchange rates and Economic
Integratin, Cambridge University Press
Keynes, J. M. (1936.) The General Theory of Employmnet, Inteest and Money,
Macmilan
Kenwood, A. (1983.) The Growth of International Economy 1820-1980, George
Allen-Unwin
Koroi, M. (1980.) Antiinaciona politika, EI, Zagreb
Kreinin, M., Ofcer, M. (1978.) The Monetary Approach to the Balance of
Payments, IFS Princeton university
Kreinin, M. (1979.) International Economics, Harcourt Brace Jovanovic
Lucas, R. (1981.) Studies in Business Cycles, Basic Blackwell
Marx, K. (1948.) Kultura, Beograd
Machlup, F. (1973.) Meunarodna trgovina i multiplikator nacionalnog dohotka,
Svjetlost, Sarajevo
Meade, J. (1951.) The Balance of Payments, Oxford University Press
Meadem, J. (1982.) Wage Fixing, George Allen&Unwin
Meier, G. (1976.) Leading Issues in Economic Development, Oxford Universiy
Press
Modigliani, F., Schioopa, I. (1978.) The Management of Open Economy with 100%
plus wage Indexation, IFS Princeton University
Mundel, E. (1981.) Kasni kapitalizam, Ekonomska bibilioteka, Zagreb
Muler, R. (1980.) Revitalizing America, Simon & Schuster
Okun, A. (1981.) Prices and Quantities, Basil Blackwell
Olson, M. (1982.) Rise and Decline of Nations, Yale University Press
Palmer, J., Sawhill, I. (1982.) The Reagan Experiment, The Urban Institute Press
Perkins, J. (1982.) Unemployment, Ination and New Macroeconomic Policy, St.
Martins Press
154
Pertot, V. (1978.) Japan u aritu privredne politike, Liber, Zagreb
Reich, R. (2007), Supercapitalism, Alfred Knopf
Riechel, K. (1978.) Economic Effects of Exchange rate Changes, Lexington Books
Robinson, J. (1981.) Ekonomska lozoja, SSO, Srbija
Samuelson, P. (1967.) Economics, McGraw Hill
Shineld, A. (1980.) Rational expectations and Monetary Policy, Sijthof & Norhof
Snowdon. B., Vane. H., Wynarczyk. P., (1994), A Modern Guide to
Macroeconomics, Edward Edgar
Stein, J. (1982.) Monetarists, Keynesians and New Classical Economics, Basils
Balckwell
Stojanov, D. (1982.) Meunarodne Financije, Svjetlost, Sarajevo
Stojanov, D. (1985.) Ekonomska kriza i ekonomska politika, Informator, Zagreb
Studentski, H. (1952.) Financial History of USA, McGraw Hill
Sweezy, P. (1970.) The Theory of Capitalsist Development, Modern reader
Tobin, J. (1982.) Essey in Economic Theory and Poicy, MIT Press
Whitman, M. (1981.) Policies for Internal and External Balance, IFS Princeton
University
Yeager, L. (1976.) International Monetary Relations, Harper and Row
DRUGI DIO
DIJALEKTIKA GLOBALIZACIJE
i
KONTROVERZE EKONOMSKE
TEORIJE I POLITIKE NA PUTU
K TRINOJ DRAVI
157
Dragoljub Stojanov
I GLOBALIZACIJA I EKONOMSKI
RAZVOJ
VELIKE (TNC) KOMPANIJE GLOBALNI SU ENTITETI, LJUDI TO NISU
Reich, R.

East India Company je vrsta vlade u kojoj svaki lan administracije
eli otii iz zemlje to prije moe,, ponjeti bogatsvo sa sobom, i im napu-
sti zemlju nije ga briga da li e biti razorena zemljotresom ili ne
A. Smith Wealth of Nations
I K trinoj dravi
I. 1. Interakcija teorije, politike, interesa i realiteta
Svjetska ekonomija je na raskriju, a s njom, moda i meunarodna zajednica.
U poznatoj knjizi Budunost kapitalizma L. Thurow navodi pet tektonskih po-
remeaja vremena u kojemu ivimo:
- kraj komunizma
- demografska eksplozija nezabiljeenih razmjera
- razvoj i ekspanzija intelektualnih industrija; (Dodajmo odmah da je pre-
ma J. Dunningu komponenta znanja u strukturi vrijednosti industrijskog pro-
izvoda poveana s 20% u 1950. godini na 70% u 1995. godini. Zahvaljujui
tome trina vrijednost rmi procjenjuje se sredinom 1990. godine na 2,5 do
ak 5 puta vie u odnosu na vrijednost njihove opipljive aktive, tj. imovine.)
- nepostojanje svjetske supersile
- globalizacija svjetske ekonomije.
Meunarodni ekonomski odnosi postali su skoro u cijelosti globalizirani tran-
sformirajui, kako mnogi kau, svijet u globalno selo. U novonastalom global-
nom selu vie nismo svjedoci konkurencija izmeu dvaju ideolokih svijetova:
kapitalizma i socijalizma. Teko je vjerovati da ce komparativni ekonomski su-
stavi uskoro postati ponovno predmet izuavanja na sveuilitima. U procesu
tranzicije k punoj globalizaciji svjetskog drutva, drutva bez drava kako neki
misle (biva premijerka Velike Britanije ga Margaret Thatcher poznata je po
158
izjavi Ne postoji tako neto kao drutvo There is not such a think as so-
ciety), komparativni ekonomski sustavi se mijenjaju nastavnim predmetom
Komparativne ekonomske politike, privremeno. U takvom procesu tranzicije
ne treba iskljuiti, nego moda treba pojaati promiljanje (poput Krugmana) o
formiranju tri ekonomska superbloka: NAFTA (SAD, Kanada, Meksiko, plus zona
Latinske Amerike), Europa (EU) i blok (zemlje ASEAN-a, kooperacija s Kinom).
Kreiranje ekonomskih blokove ne znai nestajanje konkurencije s meunarodne
ekonomske scene. Ustvari se moe oekivati da e ona postati jo jaa.
Transnacionaliziranje svjetske ekonomije, polazei od premise da se radi o
evolutivnom procesu razvoja proizvodnih snaga rada u svjetskoj perspektivi, pri-
je ili kasnije e dovesti do potpune globalizacije svjetske privrede. U tom sluaju
nestat e potreba za komparativnim ekonomskim politikama, ali ce se neizostav-
no javiti potreba za formiranjem svjetske ekonomske politike i, moda, svjetske
vlade.
Svjetsko trite rada, roba, kapitala, usluga i znanja danas je ve toliko integri-
rano da dovodi u pitanje validnost mnogih ekonomskih teorija i znanja. Postaje
sve jasnije da je F. Graham bio u pravu kada je davne 1948. godini rekao: Fatalni
defekt klasine teorije nalazi se u propustu njezinih autora da shvate krucijalan
znaaj, ili za veinu od njih ak i postojanje, roba proizvedenih zajedno ili u sva-
koj od zemalja koje meusobno trguju ili u dvije, tri ili vie zemalja koje trguju.
Nemogue je pretjerati s isticanjem znaaja zajednikog proizvoda. (Whitman,
M., 1981.)
Otac ekonomske teorije A. Smith je u svojoj knjizi Wealth of the Nations...
pisao: Trgovac, za kojega je ispravno reeno, ne mora biti graanin ni jedne ze-
mlje. Za njega je uglavnom nevano gdje se bavi trgovinom, ak mala neugod-
nost e ga izazvati da realocira svoj kapital, a zajedno s njim i proizvodnju koju
organizira iz jedne zemlje u drugu.
Prema Kindelbergeru, V. Barbour naglasio je Smithove stavove tvrdnjom
Meunarodni kapitalista od svojega prvog do posljednjeg poteza je, u pravilu,
ovjek bez drave, ak je i Amsterdamac sedamnaestog stoljea, mada ni u kojem
sluaju ovjek bez grada, bio potpuno osloboen apstraktnog ogranienja patrio-
tizma ili teorija ekonomskog nacionalizma (Kindelberger, 1978.).
Ako je Kindelberger u pravu, a ini se po mnogo emu da jest, u uvjetima
transnacionalizacije, ili moda bolje reeno transglobalizacije ekonomskog ivo-
ta, rme postaju kozmopolitske organizacije, transnacionalni akteri koji odbijaju
podrediti se tipino second best, a nerijetko i neekonomskim determinantama
politike zemalja u kojoj funkcioniraju. U tom kontekstu ekonomska teorija, bilo
da se radi o kejnzijanizmu, monetarizmu, ekonomiji ponude, ini se invalidnom.
Teorije ekonomskih politika nacionalno su obojene. One imaju nacionalne ci-
Ijeve. One favoriziraju strategije ekonomskog razvoja pojedinih drava. Time
teorije ekonomskih politika dolaze u konikt s procesom transnacionalizacije
kapitala, koji se odvija prema drukijim kriterijima. Ekonomska teorija i praksa
159
Dragoljub Stojanov
fokusirani su na pojedinu naciju - dravu. Meunarodna ekonomija se sve vie
fokusira na pojedinu rmu. Zbog svega toga moemo rei da su postojee teorije
meunarodne trgovine sve manje validne.
Prema B. Ohlinu osnovni cilj teorija meunarodne trgovine je kreiranje zna-
nja i instrumenata koji pomau konstruiranje ekonomske i socijalne politike -
interne i eksterne - koje e pojedinu naciju ili katkada i skupinu zemalja pribliiti
realizaciji ciljeva za koje su se opredijelile (Ohlin, B. 1979.).
Danas je rma, i to transnacionalna rma (TNC), osnovni subjekt meunarodne
ekonomije. Ako je to tako, onda se i fokus teorije komparativnih prednosti mora re-
alocirati s nacije - drave, kao osnovnog subjekta istraivanja, na rmu kao novog
osnovnog subjekta svjetske ekonomije. Fokus ekonomske misli pomie se s naci-
onalnog na funkcionalno. Umjesto nacionalne sve vie govorimo o funkcionalnoj
integraciji svjetske ekonomije. Standardni teorijski model teorije meunarodne
trgovine (2x2x2) sve je manje relevantan za determiniranje meunarodne konku-
rentnosti nacionalne ekonomije. Krivulja ponude pojedine rme ne mora uvijek
koincidirati s krivuljom ponude nacionalne ekonomije. Na planu svjetske ekono-
mije funkcionalna integracija kreirala je, i kreira nesmanjenim tempom uvjete za
meunarodnu ekonomsku integraciju kompanija (mergers and takeovers).
Prema D. Lumbu, konkurencija u sferi tzv. traded goods naglo se poveava od
trenutka kada su se ta dobra izloila rastuoj meunarodnoj konkurenciji. Ve u
razdoblju izmeu 1979. i 1981. godine u SAD-u 1,4 milijun radnih mjesta bio je
izgubljen u industriji, a pored toga je industrijska proizvodnja zabiljeila porast
od 30%. Integracija transnacionalnih kompanija SAD-a i Europe dosegla je vri-
jednost od 200 mlrd. dolara godinje jo 1989. godini. U istoj godini je integracija
rmi samo u Europi dosegla vrijednost od 50 mlrd. dolara. U razdoblju od 1984.
do 1988. godine izravne investicije Europe i Japana u SAD uveane su za 108
mlrd. dolara i 37 mlrd. dolara respektivno. (Lumb, D. 1990.)
Prema podacima UNCTAD-a, tijekom 1995. godine je od 55% do 60% kapitala
u vidu stranih izravnih investicija posluilo preuzimanju jedne od strane druge
TNC u meunarodnim razmjerima (Dunning, J., 1998.). Fascinirajui integracij-
ski proces, (merger) dogodio se sredinom sijenja 2000. godine. America on-
line, kompanija iz domene servisne ekonomije uloila je oko 370 mlrd. dolara
u kupovinu dionica svjetskog informatikog giganta Time Warner, otvarajui
tako nesluene perspektive u procesu integriranja korporacija i funkcionalne
integracije u svjetskoj ekonomiji. Pri tome je posebno zanimljivo, a s aspekta
bubble economy moda i vie atraktivno, da je America on-line raspolagala
s daleko manje gotovine od Time Warner kompanije. Njezin obujam prometa
je neusporedivo manji. Meutim, operacijama na nancijskim tritima uz enor-
man leverage, America on-line je uspjela pribaviti potreban iznos gotovine za
kupovinu dionica Time Warner kompanije, iji je jedan lan slavna CNN mrea.
Bilo koja od teorija meunarodne trgovine, formirana sukladno naelima
komparativnih prednosti, bez obzira na to je li krivulja proizvodnih moguno-
160
sti izvedena iz diferencije u tehnologijama (Rikardo) ili opskrbljenosti faktori-
ma proizvodnje (Hecher-Ohlin), moe veoma teko objasniti Leontijev paradoks.
U uvjetima imperfektnog trita, Vernonova teorija vanjskotrgovakog impulsa
znatno je bolje objanjenje ponaanja rme na tritu i meunarodnoj podjeli
rada, mada i Vernonova teorija jo uvijek postavlja rmu i njezinu proizvodnju
u agregatnu krivulju ponude nacionalne ekonomije. TNC se bavi uglavnom pi-
tanjem gdje da locira svoju privrednu aktivnost. S tim u vezi lokacija ponovno
dobiva na znaaju. Meutim, u dananjim uvjetima teorija lokacije iz ugla TNC
ne vodi rauna o lokaciji prirodnih inputa, ak ni o lokaciji kapitala ili radne
snage, kao to je to do nedavno bio sluaj. Globalizacija meunarodnih trita
radne snage, kapitala i faktora proizvodnje u prvi plan danas stavlja lokalitet
na kojemu su koncentrirani znanje kao i efekti tzv. eksterne ekonomije. U tome
smislu nedavna istraivanja Portera, Pitelisa, Krugmana ili Lankastera stavljaju
u prvi plan rmu i njezinu lokaciju sukladno osnovnoj determinanti kreiranja
nove vrijednosti, a to su znanje i efekti tzv. eksterne ekonomije. U tome svjetlu
uloga tzv. klastera ili industrijskih distrikta postaje predmet posebnog istrai-
vanja suvremenih ekonomista koji se bave pitanjima TNC-a i privrednog rasta.
Komparativne prednosti nacija zamijenjene su postavkama o kompetitivnim
prednostima rmi - TNC. Zahvaljujui ovim inovacijama, kompetitivne predno-
sti rme izvode se iz Porterovog dijamanta i uloge klastera. One su dinamine i
uglavnom endogene u odnosu na teorije komparativnih prednosti, koje su stati-
ne i uglavnom egzogene. U tome kontekstu tzv. Welfare implikacije meunarod-
ne podjele rada, a posebno tzv. intra-industry trade su jo predmet istraivanja.
U svakom sluaju, one sa sobom nose novine nepoznate klasinoj i neoklasinoj
ekonomskoj paradigmi.
161
Dragoljub Stojanov
I. 2. Globalizacija i transnacionalne korporacije (TNC)
Kako opisati globalizaciju? Pojam globalizacija pojavio se prvi put na strani-
cama New York Times 1974. g. u komentaru Ronalda Mullera. T. Levitt 1983. g.
denira globalizaciju kao proces determiniran tehnologijom koji vodi svijet ka
konvergenciji, i to ne samo trita nego i kultura, aspiracija i drutava. (Sargent,
D. 2009.). UNDP u svojem godinjem izvjeu za 1998. godinu dao je deniciju
globalizacije kao proces koji se disperzira kako u irinu tako i u dubinu, a koji
obuhvaa meunarodno kretanje trgovine, nancija i informacija na jedinstve-
nom, integriranom, globalnom tritu. Prema R. Rosecranceu globalizacija je
proces kojim se teritorijalna drava zamjenjuje virtualnom dravom - tri-
nom dravom (Sargent, D., 2009.).
U tome smislu mi drimo da je realna naa denicija globalizacije koja dri da
je globalizacija proces privatizacije svjetskih ekonomskih resursa od strane kru-
pnog kapitala, vrlo esto virtualnog i hibridnog, o emu svjedoi eksponencijal-
na ekspanzija nancijskih derivata zadnjih dvadesetak godina ija je vrijednost
dosegla 457 trilijuna eura 2007. g. (Deutche Borse Group, 2008.). A, ako je pri-
vatizacija politiki proces s ekonomskim konzekvencama, dijalektiki dolazimo
do zakljuka da je globalizacija proces transformiranja teritorijalne (nacionalne)
drave u megakapitalizam, tj. trinu korporativnu svjetsku dravu.
Koji su osnovni subjekti procesa globalizacije? Najkrai odgovor bio bi: meu-
narodne nancijske institucije, i to IMF i Svjetska banka, WTO (Svjetska trgovin-
ska organizacija) te transnacionalne korporacije - TNC. Prolo je ve dosta vre-
mena od kada je J. S. Mill napisao: Zapadna Indija je mjesto koje je Engleska oda-
brala za proizvodnju eera, kave i nekih drugih tropskih proizvoda. Cjelokupni
uposleni kapital je engleski, skoro sva proizvodnja odvija se u interesu Engleske.
Trgovina sa Zapadnom Indijom zato se teko moe smatrati vanjskom trgovi-
nom. Ona vie podsjea na promet izmeu sela i grada i ona je pod djelovanjem
propisa domae trgovine. (Mill, J.)
U odnosu na Millovu deniciju globalizacije, suvremena globalizacija ima jed-
nu notu koja neodoljivo podsjea na nju. To je napomena da trgovina u pitanju
nije vanjska trgovina. To je vie trgovina izmeu grada i sela u okviru jedne ju-
risdikcije. Ona vie podsjea na domau nego na meunarodnu trgovinu. Kapital
vie ne mora biti engleski, tj. zemlje podrijetla TNC-a. On moe biti i vrlo esto
je svjetski. TNC ne mora raditi u interesu svoje zemlje. Ona e najee raditi u
vlastitom interesu. K tome, lokacija inputa postaje sve manje znaajna u izboru
lokacije lijala jedne TNC-a. Podatci govore da je ve 1990. godine trgovina izme-
u dijelova (lijala) transnacionalnih korporacija bila za 27% via od vrijednosti
svjetske trgovine. Od jedne treine do jedne polovine trgovine industrijskim pro-
izvodima i od jedne treine do tri petine trgovine znanjem i kapitalom interna-
lizira se izmeu TNC-a, dakle zaobilazi tzv. svjetsko trite u konvencionalnom
smislu rijei. Moemo s pravom postaviti pitanje: to zapravo free market da-
162
nas znai i kakva je uloga pojma svjetsko trite, polazei od njegovog konvenci-
onalnog poimanja? TNC nastoji svuda u svijetu biti domaa kompanija. vicarski
Nestle ve krajem devedesetih godina prolog stoljea ima 95% svoje aktive
disperzirane po svijetu, dok je 95% prodaje Nestlea prodaja na svjetskom tri-
tu. Poznata TNC Levi Strauss realocirala je krajem 1998. g. i poetkom 1999.
g. jedan dio proizvodnje iz SAD-a u manje razvijene zemlje. Potez Straussa
motiviran je niskim nadnicama u manje razvijenim zemljama, meu kojima je
Meksiko kao lan NAFTA-e posebno atraktivna lokacija. Meutim, kljuni dio
strategije Straussa je relevantniji za novo ponaanje TNC-a. Strateka pozi-
cija Strauss-a je da se fokusira na kreiranje novog proizvoda, na dizajn i na
marketing aktivnosti. Strauss postaje strateki eksibilniji: a) alociranjem ne-
posredne proizvodnje u zonu niskih trokova rada i b) odravanjem kreativnog
dijela poslovanja u SAD-u, upravo tamo gdje bi nove ekonomske ideje koje se
bave ulogom klastera to i predvidjele. U tome smislu postavljamo na prvi pogled
apsurdno pitanje: imaju li SAD ogroman decit trgovinske bilance, koja statisti-
ka ocijelno registrira ako se veliki dio proizvodnje u Kini odvija preko amerikih
TNC-a? Amerika TNC proizvodi u Kini, a potom proizvod plasira u SAD. Radi
se s amerikim kapitalom. ija je to roba koja se izvozi iz Kine, a uvozi u SAD:
kineska ili amerika ili samo kompanijska? Ova i sline injenice upozoravaju da
meunarodna statistika mora pretrpjeti izmjene, kao i teorije platne bilance te
mjere za njezino prilagoavanje. Pred ekonomskom znanou je svijet tajni koje
ekaju rjeenje.
1) TNC su postale osnovni subjekti meunarodnog transfera dugoronog
kapitala poznatog pod imenom strane izravne investicije (FDI). TNC su postale
osnovni subjekti meunarodne trgovine. Po ve konvencionalnim procjenama od
prije nekoliko godina smatra se da oko 350 TNC-a dri u rukama vise od 40%
svjetske trgovine. Zbog svega nije udno, nego je normalno da se i rjeenje pro-
blema privrednog rasta i razvoja ponajprije manje razvijenih zemalja i zemalja
u tranziciji vidi u privlaenju TNC-a u zemlje potencijalne domaine. TNC su
se tretirale prije trideset godina onako kako se tretiraju i danas: kao lokomoti-
ve privrednog rasta manje razvijenih zemalja. IMF i Svjetska banka, ipak, danas
vie nego ikada ranije apostroraju ulogu TNC-a kao osnovnih pokretaa razvo-
ja zemalja diljem svijeta. U okviru tzv. Vaingtonskog konsenzusa nainjena su
pravila igre koja omoguavaju ili pripremaju teren za ekonomsku sveprisutnost
TNC-a u zemljama diljem svijeta, a ponajprije u zemljama u tranziciji. Davne
1960. Meksiko je poveao svoj GDP s 480 dolara u 1960. na 717 dolara u 1972.
godini, prema mnogima zahvaljujui otvaranju granica TNC-a. Brazil je u istom
periodu imao stopu rasta GDP od 9%. Ipak, u spomenutom razdoblju predsjed-
nik Brazila izjavio je: Brazil is doing well, but people are not. Pratilac sve na-
glaenije prisutnosti TNC-a na prostorima pojedinih zemalja vrlo esto je bilo
irenje jaza izmeu sve manje grupe bogatih i sve veeg broja siromanih graa-
na. Koliko su tome pridonosile i pridonose same TNC, a koliko i vlade pojedinih
zemalja jo uvijek je pitanje koje je predmet istraivanja. Jednostavno, na njega
163
Dragoljub Stojanov
jos uvijek nije denitivno odgovoreno. Ono to je danas vie nego ikada dosada
postalo jasno jest da nacionalna drava koja je ovisna o stranom privatnom ka-
pitalu, tj. o TNC-u, nije u stanju imati vlastitu strategiju privrednog rasta. Posve
druge prirode moe biti pitanje: treba li je imati?
H. Grossman i F. Adams su za suvremenu TNC rekli: Dananja korporacija je
articijelna tvorevina, ona titi vlasnike i menadere, uva njihove privilegije i eg-
zistiranje. Vjetaka ili ne, korporacija je stekla vie prava od ljudi, koje moe reali-
zirati pred zakonom, prava koje vlade tite oruanim snagama. (Korten, D., 2000.).
W. Dugger je za korporacije rekao sljedee: U korporacijskoj ekonomiji su-
vremenog Zapada, trite je pasivna institucija. Aktivna institucija je korpo-
racija... inherentno uska i kratkovidna institucija... korporacija se razvila da
slui interesima onih koji je kontroliraju, na raun onih koji je ne kontroliraju.
(Korten, D.)
Kada je rije o promiljanju na temu TNC i privredni rast, valja navesti jo dva
citata. Prema Business Weeku od 2. 8. 1993. Godine, Slobodno trite i slobod-
na trgovina u novom globalnom ekonomskom sustavu ono su to e na kraju kra-
jeva jednom zauvijek staviti toku na spori privredni rast i visoku nezaposlenost
u industrijskom svijetu. To je ono to je zapravo novi ekonomski poredak. J. C.
Brecher, na drugoj strani istie: Ogromna mogunost TNC-a da alociraju lijale
po itavom svijetu de facto sili sve radnike, lokalitete i drave da konkuriraju za
naklonost korporacija. Konsekvenca je trka do dna u kojoj e nadnice i socijalni
uvjeti opadati do razine oajnika.
FiIipinska vlada je u asopisu Fortune objavila 1975. godine oglas: Da
bismo privukli kompanije kao to je vaa, mi smo poravnali planine, posjekli
dungle, zatrpali movare, pomakli rijeke, realocirali sela, sve da bi vama i va-
em biznisu bilo lake ovdje raditi. Jesse Jackson je govorei liderima jedanaest
afrikih drava u svibnju 1993. g. bio posebno otar. Oni vie ne koriste metke i
konopac. Oni koriste Svjetsku banku i IMF. (Korten, D.)
Kada se govori o TNC-ima kao motorima privrednog rasta manje razvijenih
zemalja, polazi se od sljedeih pretpostavki i oekivanih pozitivnih efekata:
TNC donose u zemlju domaina novi i prijeko potreban kapital (u zemljama
u tranziciji je danas i Hrvatska kao poseban primjer); ukorijenjeno je miljenje
da bez stranoga kapitala, i to posebno u vidu izravnih investicija, ne moe biti
nikakvog privrednog rasta
- TNC donose sa sobom novu tehnologiju. Smatra se i danas da bez nove
tehnologije zemlje u tranziciji ne mogu napraviti nikakav iskorak na planu
privrednog rasta. Smatra se da same zemlje nisu u stanju razviti vlastitu ni
unaprijediti postojeu tehnologiju.
- TNC poveavaju zaposlenost. Posebno relevantno pitanje i problem za ze-
mlje u tranziciji u kojima je od 1990. g. dolo do drastinog porasta nezapo-
slenosti nakon primjene tranzicijske ok-terapije
164
- TNC doprinose porastu izvoza. Izvoz je posebno znaajan za tranzicijske i
manje razvijene zemlje, jer osiguravaju devize za servisiranje vanjskog duga i
uvoz potrebne opreme.
- TNC doprinose otvaranju zemlje prema svijetu. Time zemlja u uvjetima
meunarodne konkurencije moe uivati blagodati poveanja blagostanja i
civilizacije.
Druga, pesimistina strana medalje opominje. Prema raznim studijama, a po-
sebno prema studiji Barneta i Millera Globalni zahvat mogua su drukija za-
kljuivanja o ulozi TNC-a u procesu privrednog rasta manje razvijenih zemalja.
Tako, naprimjer, podaci za ile u razdoblju od 1960. do 1970. godine govore da je
od ukupnih investicija u ileu oko 78% bilo nancirano kapitalom koje su TNC
dobile iz lokalnih, dakle ileanskih izvora. U razdoblju izmeu 1960 i 1968. go-
dine oko 79% neto prota TNC su iznijele iz Latinske Amerike. Tako se dolo do
paradoksalnog podatka, a to je da je na svaki dolar neto prota 52 centa napustilo
Latinsku Ameriku, a da je 78% investicija nancirano iz domaih sredstava. U ot-
prilike istom vremenskom razdoblju na istom lokalitetu oko 46% operacija TNC-a
svodilo se na kupovanje lokalnih tvornica i eliminiranje lokalne konkurencije.
2) Posebno zanimljiv i nedostupan aspekt djelovanja TNC-a predstavljaju tzv.
transferne cijene. To su cijene po kojima se u okviru sustava jedne TNC odvijaju
poslovne operacije. Transferne cijene mogu biti znatno iznad ili ispod tzv. svjet-
skih cijena. Tzv. overpricing je u ileu u istom razdoblju za koji je spomenuta
studija raena, iznosio od 30% do 700%. U Peruu je to bilo od 50% do 300%.
Drugim rijeima, TNC moe internim obraunima vrlo lako prikazati gubitak u
poslovanju, ako joj to odgovara. Zna se da se na gubitak ne plaa porez. Prema
tome, jedan od naina izbjegavanja poreznih obveza u zemlji domainu moe biti
overpricing. Promatrano iz kuta optimista ili pesimista moe se prosuivati o
efektima prisutnosti TNC-a u manje razvijenim zemljama. Ono to se svakako
mora imati na umu je:
a) njihova ogromna snaga
b) ogroman pozitivan potencijal i mogui doprinos privrednom rastu
c) ogromna mogunost zavisnosti o TNC-ima.
Porter je u svojoj poznatoj knjizi posebno napomenuo da se strategija pri-
vrednog razvoja jedne nacionalne ekonomije, posebno manje razvijene, ne smije
oslanjati samo na TNC. U tome sluaju zemlja riskira da bude tzv. factor driven
economics, tj. privreda statinog karaktera, koja je samo izvoznik prirodnog bo-
gatstva kojim raspolae. Ono to je posebno bitno iz kuta meunarodnih nan-
cija je da su TNC kao osnovni subjekt i svjetske ekonomije i tzv. novog ekonom-
skog poretka denitivno prolirale akcije meunarodnih nancijskih institucija,
a posebno IMF-a i Svjetske banke. Poznati Vaingtonski konsenzus zapravo se
i temelji na interesima TNC-a kao dominantnim subjektima suvremenog svijeta.
165
Dragoljub Stojanov
I. 3. Globalizacija: dometi i rizici
Prosjeno carinsko optereenje na uvoz industrijskih proizvoda bilo je 1947.
godine 47%. U 1980. godini ono je reducirano na 6%. Kompletiranjem Urugvajske
runde i WTO-a prosjeno carinsko optereenje trebalo je u 2001. godini biti sve-
ga 3%. Svjetsko trite postaje, na jednoj strani, sve slobodnije i liberalnije. Na
drugoj strani, ono zahvaljujui TNC postaje sve manje perfektno, a sve vie im-
perfektno i rukovoeno. Direktne strane investicije, iznosile su 1995. godine oko
315 mlrd. dolara, to je estostruko uveanje u odnosu na razdoblje od 1981. do
1985. godine. Na meunarodnim nancijskim tritima dnevni devizni promet
poveao se od 1 mlrd. dolara, koliko je iznosio sredinom sedamdesetih godina,
na vie od 1,2 bilijuna dolara u 1996. godini (UNDP, HDR, 1997.)! Ipak, ima jedan
zanimljiv i nezanemariv podatak. Naime, globalizaciju u kojoj ivimo doivljava-
mo kao obiljeje naega doba. Ona se moe mjeriti, naprimjer, odnosom izvoza
i GDP-a kada dobivamo stupanj globaliziranosti ekonomije. On je 1913. godine
bio 12,9%, a 1993. 14,5%. Kada se pogleda odnos izvoz kapitala i GDP-a, on je
danas nii nego to je bio 1890. godine! Migracija stanovnitva jos uvijek nije
dosegla razmjere od prije I. svjetskog rata (UNDP, HDR, 1997.).
I. 4. Dobitnici i gubitnici globalizacije
Procjenjivalo se da bi svijet u cjelini trebao protirati od procesa globalizacije
i transnacionalizacije svjetske ekonomije. U razdoblju od 1995. do 2001. godine
svjetski dohodak trebao se uveati za iznos od 212 - 510 mlrd. dolara. Izvori ta-
kvog porasta svjetskog dohotka su:
- porast ekonomske ekasnosti kojem svjetska ekonomija vodi
- via stopa prinosa na kapital
- ekspanzija svjetske trgovine.
Kada je rije o gubicima u procesu globalizacije, onda su to najmanje razvije-
ne zemlje. One bi mogle izgubiti do 600 milijuna dolara godinje, dok bi zemlje
subsaharaske Afrike mogle gubiti i po 1,2 mlrd. dolara. Gubici najmanje razvije-
nih zemalja posljedica su, kako se procjenjuje:
- nejednakog pristupa trgovini
- nejednakog pristupa nancijama
- nejednake regulacije trita rada.
Prema procjenama UNDP-a, Human Development Report za 1992. godinu,
gubici manje razvijenih zemalja iznose oko 500 mlrd. dolara godinje, to je iznos
koji je deset puta vei od onoga koji ove zemlje dobivaju u raznim oblicima me-
unarodne pomoi.
166
I. 5. Globalizacija: mit ili opasnost
Kada je o mitu rije, on se zasniva:
- na apsolutnoj glorikaciji trita i komparativnih prednosti
- na eksportu kao vodeem sektoru privrednog rasta
- na maloj ili ponajbolje nikakvoj intervenciji drave u privredni ivot
- na rastuoj ulozi TNC-a kao promotora rasta svjetskog blagostanja
- na slobodnom meunarodnom kretanju kako kratkoronog tako i dugoro-
nog kapitala
- na stabilnosti deviznih teajeva i stabilizirajuoj akciji meunarodnih nan-
cijskih institucija
- na koordinaciji makroekonomskih politika vodeih zemalja ili, bolje reeno,
njihovoj podreenosti nadnacionalnim pravilima igre.
Opasnosti, koje vide nazovimo ih pesimisti, dolazile bi:
- od rizika tzv. osiromaujueg rasta posebno kod manje razvijenih zemalja
- od nekontroliranog kretanja kapitala i tzv. tekila efekta (poznati sluaj
Meksika 1995. g.)
- od neizvjesnog djelovanja TNC-a na privredni rast manje razvijenih zemalja
- od nerazvijene trine infrastrukture manje razvijenih i zemalja u tranziciji
- od korupcije vlada ovih zemalja.
Hoe li globalizacija i transglobalizacija svjetske ekonomije voditi k podiza-
nju svih amaca s plimom na istu razinu rijeke, vidjet emo. Za sada se poslui-
mo mislima Keynesa za ovu priliku i na ovu temu. Novi svijet moe biti povolj-
niji za mir u svijetu od staroga. Rat ima nekoliko uzroka, ali iznad svih su eko-
nomski uzroci ratova, posebno demografski pritisci i borba za trite. Naroito
je ovaj drugi faktor imao predominantnu ulogu u devetnaestom stoljeu i mogao
bi ponovno u sustavu domaeg laissez-faire (slobodne trgovine) i meunarod-
nog zlatnog standarda onakvog kakav je bio u ortodoksnoj formi u drugoj po-
lovini XIX. stoljea. Tada vlade nisu imale naina za ublaavanje ekonomskih
poremeaja kod kue osim putem konkurentske borbe za tritaTako, dok su
ekonomisti aplaudirali prevalirajuem meunarodnom sustavu, koji doprinosi
etvi efekata meunarodne podjele rada harmonizirajui u isto vrijeme interese
raznih nacija, oni su ostavili prikrivene one manje benigne efekte: ovi stavovi su
imali dinamiku zasnovanu na zdravom razumu i korektnim percepcijama razvoja
dogaaja koji su se zasnivali na vjerovanju da ako stara i bogata zemlja zanemari
borbu za trite, njezin prosperitet e nestati. (Keynes, GT) Danas smo svjedoci
167
Dragoljub Stojanov
injenice koju je ekonomska teorija uzela kao aksiom, a to je da zemlja ne moe
istodobno imati monetarnu suverenost, ksni teaj valute i slobodu kretanja
kapitala, i to posebno kratkoronog. Tzv. impossible trinity vee ruke svim tzv.
malim otvorenim ekonomijama u izboru i voenju ekonomske politike. Hrvatski
primjer tome pozorno svjedoi (Zduni, 2011.).
Poznati ekonomist i sociolog K. Polany u knjizi The Great Transformation
napisao je: Svjetski mir ne moe se odravati putem svjetske trgovine. Za glo-
balnu ekonomiju mora biti otkriven adekvatan tip meunarodne zajednice.
Inae, trite moe biti sotonski mlin. Soro je u Hegelovoj The Philosophy
of History pronaao uznemiravajui moment. Naime, krah civilizacija Hegel je
objasnio morbidnom intenzikacijom prvoga naela drutva. Zahvaljujui tome
to je prvo naelo suvremenog kapitalizma ideologija slobodnog trita kao i in-
dividualizam, morbidna intenzikacija prvoga naela mogla bi dovesti do sloma
sustava. Soro opominje da previe konkurencije i premalo kooperacije moe iza-
zvati nedopustivu nejednakost i nestabilnost. Ljudi se sve vie oslanjaju na novac
kao kriterij vrijednosti. Drutvo je izgubilo svoje sidro. (Atlantic Monthly)
Na kraju ovog razmatranja sjetimo se kako poznati ekonomist D. Landes vidi
svijet u kojemu ivimo. On kae: Danas postoje tri skupine ljudi:
- oni koje troe novac da bi skinuli teinu
- oni koje jedu da bi preivjeli
- oni koje se pitaju kako danas uope ruati.
168
I. 6. Vaingtonski konsenzus kao ideoloka
i teorijska osnovica globalizacije
Vaingtonski konsenzus je popularno ime za program (paket) ekonomskih
reformi u tzv. emerging market economics, odnosno bivim socijalistikim ze-
mljama. Na jednom od vaingtonskih sastanaka J. Williamson je paket reformi
nazvao Vaingtonskim konsenzusom.
Fundamentalni elementi Paketa su:
- otvorenost nacionalne privrede, tj. liberalizacija ekonomskih odnosa s ino-
zemstvom
- izvoz kao vodei sektor ekonomskog rasta
- konvertibilnost nacionalne valute
- restriktivna monetarna politika, tj. politika jakog novca
- nancijska disciplina i hard budget constraint naelo
- uloga drave reducira se na minimum i uglavnom se svodi na kreiranje uvjeta
za normalno poslovanje privatnog biznisa
- velike rme se zamjenjuju malim i srednjim poduzeima kao nosiocima pri-
vrednog razvoja
- privatizacija dravne imovine jedan je od kljunih elemenata Paketa
- industrijska politika, vanjskotrgovinska politika ili politika dohotka, tj.
kejnzijanski ekonomski instrumentariji se odbacuju.
Teorijski fundus Vaingtonskog konsenzusa nalazi se u neoklasinoj eko-
nomskoj doktrini. Kada su u pitanju zemlje u tranziciji, temeljna hipoteza je da je
privredni rast ovih zemalja funkcija free marketa i stranih izravnih investicija
(FDI) u uvjetima privatizirane ekonomske infrastrukture.
169
Dragoljub Stojanov
I. 6. 1. Vremenska dimenzija paketa
Prema veem broju poznatih ekonomista reforma mora biti drastina, sveo-
buhvatna i brza. D. Gros i A. Steinher u Economic Reform in the Soviet Union:
Pas de Deux Between Disintegration and Macroeconomic Destabilization na-
glaavaju: Uvjereni smo da tisuu malih koraka poduzetih u duljem razdoblju
ne moe biti dovoljno da se situacija u ovim zemljama promijeni. Drastina i sve-
obuhvatna reforma mora se izvesti ili Sovjetski Savez ne e moi ostvariti visoke
stope rasta. J. Sachs i D. Lipton u radu Creating a Market Economy in Eastern
Europe: The Case of Poland podravaju mainstream stav o ulozi: svjetskih ci-
jena, svjetskog trita, vanjske trgovine, konvertibilnosti valute u procesu refor-
mi, naglaavajui da se strukturna reforma ne moe izvesti bez odgovarajueg
sustava cijena... sustav cijena se ne moe kreirati bez okonanja procesa kreira-
nja prekomjerne potranje i bez konvertibilnosti valute. Jasno je da reforma mora
biti sveobuhvatna... Politiki, takoer, postoje snani argumenti u prilog tezi da
se reforma mora izvoditi rapidno. Slabane vlade, suoene s velikim ekonomskim
tekoama, najlake mogu posegnuti za drastinim mjerama na poetku svoje
vladavine. Sachs i Lipton citiraju biveg bolivijskog ministra planiranja koji je
rekao: Ako hoe maki otkinuti rep, uini to u jednom potezu, a ne malo po
malo! (Gros-Stainher)
I. 6. 2. Liberalizacija ekonomskih odnosa
s inozemstvom (EOI)
U razmatranju sektora EOI u procesu tranzicije zanimljivi su oni stavo-
vi koji podravaju drastinu liberalizaciju ovoga sektora. Osnovna namjera je
izlaganje domae privrede pozitivnim impulsima svjetskog trita i svjetske
konkurencije. Navodimo stavove Grosa i Steinhera, J. Sachsa, Svjetske banke
i P. Kenena koji se svi mogu sumirati u sljedeim razmiljanjima P. Kenena:
Prihvaanje vanjske konkurencije i meunarodne podjele rada su jedini nain
za ove zemlje da sustignu zapadni ivotni standard. Puna integracija u svjetsku
trgovinu zahtijeva konvertibilnu valutu... Trgovina moe biti motor privred-
nog rasta malih zemalja istone Europe isto tako kao to je to bila za zemlje
istone Azije. K tome, domae reforme mogu se akcelerirati primjenom kriteri-
ja svjetskog trita i svjetskih cijena. Reforma u dva koraka, koja bi se sastojala
u liberalizaciji cijena prema kriterijima domaeg trita, a potom njihovog pri-
lagoavanja svjetskim cijenama, bila bi mnogo skuplja od reforme koja se od-
mah prilagoava svjetskim cijenama. Ona bi zahtijevala dvostruku realokaciju
resursa. (Kenen, P., 1991.)
170
I. 6. 3. Reforma cijena
Reforma cijena jedna je od temelja domaih reformi. Potreba za punom libe-
ralizacijom cijena i njihovim slobodnim formiranjem univerzalno je prihvaena
od strane mainstream ekonomista. Gros i Steinher smatraju da liberalizacija
cijena ne moe izazvati inaciju ako se primjenjuje u uvjetima tvrdih budetskih
ogranienja (hard budget constraints). K tome, mainstream ekonomisti sma-
traju da efektivna nancijska disciplina podrazumijeva bankrotstva rmi. Firme
ne smiju imati priliku za pregovaranje i uvjeravanje s vlastima o ovoj temi.
I. 6. 4. Reforma nancijskog i bankarskog sektora
Financijska reforma podrazumijeva odvajanje sredinje od komercijalnih ba-
naka te kreiranje trita kapitala. Financijska reforma mora se izvesti radikalnim
ienjem svih bankarskih dubioza. (Gros-Steinher,...) Da bi se to postiglo, mora
se tijekom tranzicije ostvariti odreena visoka stabilnost cijena. Jedini nain da
se ona postigne je ili prodaja dravnih poduzea ili pomou valutne reforme.
Pored toga, budetski decit mora biti eliminiran do iznosa koji se moe nan-
cirati emitiranjem obveznica. K tome, indeksacija nadnica mora biti limitirana.

I. 6. 5. Privatizacija
Veliki broj ekonomista smatra da je privatizacija ekonomski i politiki proces.
Postojalo je vie ideja kako se privatizacija moe ostvariti. Meutim, kako je vrijeme
prolazilo, konfuzija oko izbora najbolje i najbre metode privatizacije postajala je
sve vea. U jednom intervjuu na World Netu (satelitski TV servis USIS-a), J. Sachs je
rekao: Kada itate atalinov plan od 500 dana, onda vidite da on poinje, nastav-
lja se i zavrava sa stavom da je privatizacija fundamentalna za proces tranzicije.
Mislim da je to pravi revolucionarni dogaaj poput onoga kakav je bila socijali-
stika revolucija s Lenjinom 1917. godine. Podsjetimo se da je prema atalinovom
planu ruska centralno-planska ekonomija trebala biti u cijelosti transformirana u
modernu trinu ekonomiju za svega 500 dana (jedan od kljunih savjetnika bio
je J. Sachs). Umjesto toga Solenjicin je 1998. godini napisao knjigu Rusija u pro-
valiji. Koliko je provaliji doprinijela mainstream ekonomska reforma, koliko
korupcija ruske vlade, a koliko je to sve bilo nerealno sanjarenje i igra zapadnih
ekonomista, teko je rei. U tom kontekstu zanimljivo je proitati knjigu P. Nolana
China Rise and Russia Fall, kao i knjigu K. Paquea i Ul. Schmeldinga The Fading
Miracle, koja obrauje sluaj bive DDR, za razliku od knjige Svjetske banke From
Plan to Market, 1995. godine. Kurioziteta radi spomenimo da je Lenjin svojevre-
meno rekao kako mu treba 100 godina za transformaciju kapitalizma u socijalizam.
171
Dragoljub Stojanov
I. 7. KONTROVERZE I PROPUSTI PAKETA
TRANZICIJE
Homogenost, strukturiranost i realnost Paketa tranzicije postali su za nje-
gove protagoniste, a prije svega su to IMF i Svjetska banka, upitni u odreenom
stupnju tek od nedavno, tj. nakon to su se oitovale i odreene negativne konse-
kvence paketa u nekim od zemalja u tranziciji. Druga skupina ekonomista meu
kojima su: P. Nolan, O. Ellerman, R. Salvatore, J. Stiglitz, I. K. Galbright, B. Horvat,
J. Mencinger, M. Panic, C. Pitelis, S. Zduni,, Santini, Stojanov ve su od poetka
promiljanja ekonomskih reformi u veoj ili manjoj mjeri izraavali sumnju u
realnost Paketa, a posebno kada su pitanju njegovi efekti s obzirom na:
- ekonomski rast
- zaposlenost
- brzinu
- socijalne dimenzije
- ulogu drave
- ulogu velikih i malih rmi.
172
I. 7. 1. Trajanje i brzina tranzicije
Istonoeuropske zemlje trebale su se transformirati u suvremene trine eko-
nomije. Neke od njih su u ovome bile uspjenije, neke manje uspjene. Uglavnom,
samo tri zemlje su do 2000. godine dostigle ili prekoraile razinu GDP-a kakav su
imale na poetku procesa tranzicije (Poljska, Maarska, Slovenija). Deset godina
je prolo i uope ne iznenauje da je 1996. godine J. Suchs napisao: Ja ne mislim
da je 500 dana (kako je Planom atalin zamiljena tranzicija Rusije) dovoljno da
se ono to je sada sovjetsko carstvo pretvori u trinu ekonomiju. Oni su daleko
od toga da mogu ostvariti radikalnu tranziciju za 500 dana. Iz mog ugla, ako ovo
postane opa shema za tranziciju od 5.000 dana, i to bi bilo dovoljno veliko udo
uspjeha.
Tablica 1. Stope rasta BDP-a tranzicijskih zemalja od 1989. Do 2009. godine
Drava
Indeks 2009.
(1989. g. = 100)
Prosjeno godinje
Hrvatska 105 0,2
eka 137 1,6
Estonija 128 1,2
Maarska 127 1,2
Latvija 99 0
Litva 97 0
Poljska 180 3,0
Slovenija 144 2,2
BiH 81 -0.1
Bugarska 109 0,4
Makedonija 100 0
Crna Gora 88 -1.1
Srbija 69 -2.9
Rusija 99 0
Ukrajina 60 -2,5
Sve tranzicijske zemlje
(prosjek)
131 1,4
Domazet, T.: Facing tihe Future of Economic Policy, HAZU i Hrvatski institut za
nancije, 2010.
173
Dragoljub Stojanov
I. 7. 2. Vanjski sektor: Liberalizacija, izvoz kao po-
kreta rasta i razvoja, konvertibilnost valute
Uloga vanjskog sektora u procesu tranzicije ranije represivnih (netrinih
ekonomija) dobila je vanost u oima Svjetske banke. MMF i nekoliko svjetskih
poznatih ekonomista potvrdili su da postoje kontroverzna pitanja zasnovana na
onome to se nauilo iz iskustva i alternativnih modela. Naprimjer, J. Sachs ko-
risti iskustvo zemalja jugoistone Azije. On kae da nova ortodoksnost deni-
ra politiki sadraj orijentacije k vanjskom svijetu u kojem se nalaze ove mjere:
liberalizacija trgovine, eliminacija kvantitativnih restrikcija u cijelom pravnom
sustavu, usvajanje jedinstvenih tarifa, naglasak na privatnom sektoru kao resur-
su rasta i ope smanjenje svih oblika intervencija vlade na tritu. J. Sachs uz to
kae: U najmanju ruku, strategija nema puno povijesne podrke. Uspjeh isto-
ne Azije ne pokazuje korisnost liberalizacije trgovine u makroekonomskoj krizi.
Pravi povijesni sluajevi liberalizacije u makroekonomskoj krizi su zemlje june
hemisfere (Argentina, ile i Urugvaj) tijekom 70-ih, a te epizode bile su dobro
poznati debakli, djelomino upravo zato to su postojali suprotstavljeni zahtje-
vi stabilizacije i liberalizacije. Bavei se odnosom i meuzavisnou trgovine i
razvoja, odnosom tako znaajnim za bive socijalistike zemlje u procesu tran-
zicije, M. Pani, sa Sveuilita u Cambridgeu, kae: Upitno je je li liberalizacija
trgovinske politike jedan od uzroka, a ne posljedica, izuzetnog uspjeha zapadno-
europskih zemalja u ponovnoj izgradnji privrede. Trgovinska politika je, u veli-
koj mjeri, odreena relativnim razinama razvoja i meunarodne konkurentnosti.
Ova opservacija u skladu je s idejom da se uspjeh vodeih industrijskih zemalja
u periodu od 1950. do 1969. moe lako objasniti u parametrima izvoza voenog
rastom, a ne rasta voenog izvozom. (Pani, 2003.)
174
Izvor: Pani, M. (2003.)
Pogledajmo ove dvije slike. Prva (iznad) pokazuje stupanj carinske zatite
SAD-a prije I. svjetskog rata, tj. 1913. godine. Po kriteriju razvijenosti mjerene
BDP-om, SAD bi morale imati niu carinsku zatitu od Kine ili Indije. Ipak, uvoz
u Kinu ili Indiju bio je skoro duty free. Zato? Vjerojatno zato to su Indija,
Kina i sl. bile kolonije pa, naravno, nisu imale vlastitu nego su imale nametnutu
strategiju razvoja. Ova je, opet bila u interesu kolonizatora. U isto vrijeme SAD
tite svoju industriju u povoju (infant industry argument). Slika nie pokazuje
kako su SAD promijenile zatitnu politiku kada su postale svjetski konkurentne,
odnosno kada su postale prvaci razvijenosti.
175
Dragoljub Stojanov
Izvor: Pani, (2003.)
Da se prisjetimo prolosti.
Nakon II. svjetskog rata Sjedinjene Amerike Drave predloile su Zapadnoj
Europi strategiju potpune tranzicije koja se sastojala od makroekonomske sta-
bilizacije, reforme cijena, liberalizacije vanjske trgovine, ali bez privatizacije.
Startna pozicija Zapadne Europe bila je u velikoj mjeri slina poziciji Istone
Europe nakon poetka procesa tranzicije, osim to su zemlje Istone Europe mo-
rale uiniti revolucionarne korake u privatizaciji dravne imovine to je mogue
bre. Praktino govorei, problem Istone Europe bio je puno kompliciraniji nego
problem Zapadne Europe nakon II. svjetskog rata. Usprkos vidnim dokazima su-
protnom, uvjerenje SAD-a bilo je da Zapadna Europa moe postii oporavak za
nekoliko godina, time omoguavajui da vizija postane stvarnost. Od Zapadne
Europe se oekivalo da liberalizira svoju trgovinu i platni sistem to je mogu-
e bre, neovisno o njezinim ekonomskim i politikim okolnostima. (Pani, M.
2003.). Primjer poslijeratne rekonstrukcije Velike Britanije ovdje je zanimljiv.
SAD su Velikoj Britaniji 1945. godine dale veliki kredit uz dva konkretna uvjeta:
176
da funta postane konvertibilna u roku od jedne godine i da se ukine sva diskri-
minacija na tetu amerikog izvoza do kraja 1956. godine. Konvertibilnost funte
uvedena je u srpnju 1947. godine i iznenada je ukinuta sljedei mjesec, do kada
je vie od tri i pol milijarde kredita upotrijebljeno da zadovolji potrebu za ame-
rikim dolarom po tadanjoj teajnoj listi. Uzevi u obzir relativnu snagu ove
dvije privrede i valute, ono to je u ovoj epizodi najvie iznenadilo jest to je
netko oekivao drukiji ishod. (Pani, 2003.) Iz globalnog ugla, liberalizacija se
moe braniti ne kao interes zemlje koja je zapoinje, ve interes ostatka svijeta...
Neki od pritisaka SAD-a u svrhu liberalizacije zemalja u razvoju (Brazil, Koreja,
Meksiko) zaista proizilaze vie iz brige za amerike trgovinske interese nego iz
brige za dobrobiti zemalja u razvoju. U onoj mjeri koliko je ovo stvarna motiva-
cija pritiska za liberalizaciju, s druge strane nema opravdanja za pritisak na siro-
mane zemlje u ekonomskim problemima da krenu u brze strukturalne promjene
u korist ostatka svijeta. (Sachs, J., 1987.)
177
Dragoljub Stojanov
I. 7. 3. Uloga velikih, srednjih i malih poduzea
Privreda XX i XXI. stoljea ima razliitu strukturu od privrede Adama Smitha.
Meutim, poloaj i uloga malih i srednjih poduzea u suvremenom svijetu, a po-
sebno u zemljama u razvoju, privlai posebnu pozornost. Ideologija neolibera-
lizma naglaava ulogu malih i srednjih poduzea kao promotora zdrave poslov-
ne klime i ekonomske ekasnosti, i stoga je od posebnog znaaja za ekonomski
razvoj manje razvijenih zemalja i zemalja u procesu tranzicije. Prema Ranieru
Vanni dArchiraju, mala i srednja poduzea kamen su temeljac ekonomskog
oporavka bive Europske ekonomske zajednice. Ovo je zato to su u 2000. godini
od 15,7 milijuna poduzea u Europskoj uniji, 99% mala i srednja. Od toga broja
14,5 milijuna poduzea imaju manje od deset uposlenih. Nekih 50% poduzea su
poduzea jedne osobe. Na srednja i mala poduzea otpada vie od 50% ukupnih
investicija u Europskoj uniji i 60% bruto domaeg proizvoda Europske unije.
Da se ne bi dolo do pogrenih zakljuaka, posebno do onih koji bi mogli biti
jednostrani (tj. Svjetska banka predlae da je dobro razbiti velike kompanije),
treba uzeti u obzir i sljedee: ako srednja i mala poduzea ine 99% svih podu-
zea u Europskoj uniji, a stvaraju 60% bruto drutvenog proizvoda i 50% inve-
sticija, onda proizlazi iz toga da 1% velikih kompanija jo uvijek ostvaruje 40%
bruto domaeg proizvoda i 50% investicija u Europskoj uniji. Donacije i krediti
koje Europska unija daje za srednja i mala poduzea predstavljaju znaajnu i im-
presivnu aktivnost usmjerenu k stimuliranju ekonomskog razvoja i implemen-
tiranju uglavnom kroz kanale Strukturnih fondova. Osnovni cilj ove aktivnosti
je pomo u ekonomskom razvoju odreenih regija Europske unije. 150 milijardi
ekija za razdoblje od 1994. do 1999. bio je na raspolaganju Strukturnom fondu,
iji se resursi usmjeravaju prvo k vladama drava, a ne izravno srednjim i malim
poduzeima. Ti resursi koriste se za stimuliranje ekonomskog rasta u podru-
jima slabijeg razvoja (Portugal, panjolska, Irska), industrijsko restrukturiranje
poduzea, obrazovanje. Aktivnosti Europske unije u sferi razvoja srednjih i malih
poduzea jasno pokazuju sljedee karakteristike:
- srednja i mala poduzea znaajan su komplementarni faktor ekonomskog
razvoja Europske unije
- Europska unija brine se za regionalni razvoj
- Europska unija ima poseban fond za te svrhe
- srednja i mala poduzea nisu se u Europskoj uniji razvijala autonomno i bez
koordinacije s drugim znaajnim odlukama i interesima ekonomskog razvoja.
Ovi stavovi o SME idu inae u pravcu suprotnom povijesnim dokazima o tome
koji su doprinos dala: a) velika poduzea i b) usmjeravanje ekonomskog razvo-
ja od strane vlade privrednom razvoju pojedinih zemalja (Uzeti primjer sluaja
June Koreje i uloge velikih rmi u Koreji u promociji ekonomskog razvoja. Japan
je jo i bolji primjer za to).
178
I. 7. 4. Uloga drave u ekonomskom razvoju
Prema neoliberalnom pristupu, sasvim je jasno da se od drave oekuje da
ima sve manju ulogu u procesu tranzicije bivih socijalistikih zemalja. Drava se
smatra kontraproduktivnim akterom u suvremenoj trinoj ekonomiji i, prema
svim paketima tranzicije koji su dosad stvoreni, njezina se uloga smanjuje na
najmanju moguu mjeru.
I. 7. 4. 1. Faze ekonomskog razvoja i uloga drave
Prema M. Porteru, zemlja prolazi sljedee faze ekonomskog razvoja:
- fazu voena faktorima
- fazu voena investicijama
- fazu voena inovacijama
- fazu voena bogatstvom.
Kao i njegov prethodnik A. Smith, M. Porter naglaava da nije neizbjeno da
drave prou kroz sve ove faze. Meutim, ako se zemlja upetlja u ono to A. Smith
naziva neprirodni poredak, mora se neto nauiti i platiti neka cijena. Da vidimo
koje su razlike izmeu ovih faza ekonomskog razvoja prema M. Porteru.
Faza voena faktorima
U dravama u ovoj inicijalnoj fazi, skoro sve meunarodno uspjene indu-
strijske grane u dravi ostvaruju korist skoro iskljuivo na osnovi nekih temelj-
nih faktora proizvodnje. U dijamantu je samo rudimentarni faktor proizvodnje
komparativna prednost. Dravne rme u takvoj ekonomiji konkurentne su samo
na osnovi cijene u industriji koja trai vrlo malo proizvodne i procesne tehno-
logije, koja nije skupa i koja se moe lako nabaviti. Tehnologija dolazi iz drugih
drava, a ne stvara se u dravi... Strane rme omoguavaju najvei dio pristupa
stranim tritima... Ekonomija voena faktorom je ekonomija sa slabim teme-
ljem odrivog rasta produktivnosti.
Faza voena investicijama
U ovoj fazi konkurentna prednost drave zasniva se na mogunosti i spre-
mnosti drave i njezinih rmi da agresivno investiraju... Tehnologija je obino
za jednu generaciju iza vodeih na meunarodnoj razini. Meutim, u ovoj se fazi
strana tehnologija i metode ne samo primjenjuju ve i unaprjeuju. Vrlo malo
179
Dragoljub Stojanov
zemalja u razvoju doe do ove faze. U poslijeratnom razdoblju samo su Japan, a
u posljednje vrijeme i Koreja u ovome bili uspjeni. Tajvan, Singapur, Hong Kong,
panjolska i u manjoj mjeri Brazil pokazuju znakove dostizanja ove faze.
Faza voena inovacijom
Ova faza zove se faza voena inovacijom zato to rme ne samo da pribavlja-
ju i unaprjeuju tehnologiju i metodu drugih nacija ve ih i same stvaraju. Faza
voena inovacijom predstavlja poetak velikih stranih izravnih ulaganja (izvoz
kapitala). Industrija je manje podlona okovima cijena i kretanja na teajnim
listama zato to je konkurentna i tehnoloki i strukturno. Globalizacijska strate-
gija rmi je aktivna.
Faza voena bogatstvom
Faza voena bogatstvom je, za razliku od prethodne, faza koja vodi do pro-
padanja. Problem je to ekonomija voena nekadanjim bogatstvom nije u stanju
drati svoje bogatstvo. Drutvo se uspava na lovorikama.
180
I. 7. 4. 2. Faze ekonomskog razvoja i uloga vlade
Vaingtonski konsenzus negira ulogu vlade i u tranziciji i u manje razvi-
jenim zemljama. Institucije trine ekonomije su zaboravljene. Podrazumijeva
se da je arobni tapi slobodnog trita i stranih izravnih investicija dovoljno
jako oruje ekonomskog progresa (prema IMF-u, Svjetskoj banci, Svjetskoj tr-
govinskoj organizaciji itd., i za veliki broj drugih, posebno domaih profesora
ekonomije). Je li doista tako? Dobro je poznato to su povijesne lekcije nauene
na ovu temu. M. Porter je otac teorije koja objanjava konkurentnu poziciju tran-
snacionalnih kompanija u globalnoj svjetskoj ekonomiji. to su transnacionalne
kompanije u zemlji konkurentnije, to je i zemlja konkurentnija i time se u zemlji
stvara vie bogatstva. to se tie uloge vlade naspram uloge trita, Porter (to
se moe zakljuiti na prvi pogled) podrava rjeenje koje negira ozbiljnu ulogu
vlade. Je li ovo doista tako, ili moda nije? I, to su implikacije takvog mogueg
pogrenog tumaenja Porterove ekonomije za budunost ekonomije u tranziciji
i manje razvijenih zemalja? Citiramo Portera o ulozi vlade: Vlada ima najvei
izravni utjecaj na prednost drave u fazama voenim faktorom, odnosno voe-
nim investicijom. Sredstva koja ima na raspolaganju, kao to su kapital, subven-
cije i privremena zatita, najsnanija su u ovim fazama u razvoju konkurentnosti
drave... Vlada u ovoj fazi moe igrati znaajnu ulogu u podrujima kao to su
usmjeravanje raspoloivog kapitala u odabrane industrije, preuzimanja rizika
putem eksplicitnih ili implicitnih jamstava, pomoi i stimulacija kupovine strane
tehnologije i koritenje privremene zatite da se potakne razvoj domae indu-
strije... Devalvacija moe biti korisna u ovim ranim fazama razvoja kada rme jo
uvijek ovise o cjenovnoj konkurentnosti. Osnovni zadatak vlade u fazi voenoj
inovacijom je da stvori okruenje u kojemu rme jesu i ostaju inovativne i dina-
mine... U isto vrijeme kad rme postanu vee i globalnije, sve manje bivaju po-
goene domaim makroekonomskim faktorima i sve manje podlone pritiscima
vlade... (Porter, 1990.)
181
Dragoljub Stojanov
I. 7. 5. Uloga stranih izravnih investicija i proces
ekonomskog razvoja ekonomije u tranziciji
Jedan od najzavodljivijih nedostataka Paketa tranzicije je pretjerano oslanja-
nje na strana izravna ulaganja. Dosadanja iskustva zemalja u tranziciji, kao i po-
vijesno iskustvo razliitih latinskoamerikih zemalja, pokazalo je da veina stra-
nih izravnih ulaganja ide na trita koja su potencijalno stabilna i koja su najvie
odmakla u procesu tranzicije. Naprimjer, prema podatcima Europske banke za
obnovu i razvoj Malezija je imala vie stranih izravnih ulaganja nego istonoe-
uropske zemlje zajedno do 1997. godine. Uz ukupan iznos stranih izravnih ula-
ganja, znaajnije je pitanje koje se tie budunosti zemalja koje se pokuavaju
oslanjati iskljuivo na strana izravna ulaganja da bi promovirale svoj ekonomski
razvoj zbog nedostatka:
- kapitala
- menadmenta
- tehnologije
- pristupa inozemnim tritima.
Meutim, ovdje se moe pojaviti rizik koji prati sve veu ulogu multinacio-
nalnih kompanija u domaoj ekonomiji. Inozemne multinacionalne kompanije
znaajan su dio procesa ekonomskog razvoja, posebno u ranim fazama. One ne
mogu biti jedini pokretai stvaranja prednosti drave naprednim industrijama.
Strategija razvoja, zasnovana iskljuivo na inozemnim multinacionalnim kom-
panijama, moe dravu osuditi na to da ostane ekonomija voena faktorima, a
ako je suvie veliko oslanjanje na strane multinacionalne kompanije, drava ne
e nikada biti zemlja bilo koje industrije. TNC treba biti samo jedna od kompo-
nenti razvoja nacionalne ekonomske strategije. U odreenoj fazi procesa razvoja
fokus treba usmjeriti prema domaim rmama. Glede Singapura i Irske moj je
stav da je do ovakve promjene dolo prekasno i da je bila premala. Inozemna
investiranja, usmjerena u zemlju, nikada nisu rjeenje problema konkurentnosti
neke drave. (Porter, 1990.)
Ono to Porter naglaava jest da se zemlja u razvoju treba oslanjati na strani
kapital u formi stranog izravnog ulaganja samo na poetku razvoja kad je u
fazi ekonomskog razvoja koji je upravo po tome i nazvan: faza voena faktorima.
Ako zemlja eli ui u sljedeu fazu ekonomskog razvoja, odnosno fazu voenu
investicijom, a kamoli fazu voenu inovacijom, ta zemlja ne moe uspjeti a da
nema vlastitu domau industriju. Domaa industrija, s druge strane, moe se ra-
zviti, prema Porteru, ako su strategija ekonomskog razvoja i mjere ekonomske
politike usmjerene prema procesu razvoja domae industrije. Kako on to kae:
Ako je oslanjanje na velike TNC preveliko, drava ne e biti drava ni jedne do-
182
mae industrije. U takvim okolnostima dvojna ekonomija se razvija u zemlji i
paradoks rastronosti se pojavljuje u nacionalnoj ekonomiji. S jedne strane, eko-
nomija radi s multinacionalnim kompanijama i doivljava poveanje izvoza. S
druge strane, bijeda se razvija u domaim sektorima.
Postoji opasnost da e ukupna razina produktivnosti dugorono doivjeti
pad. BDP drave moe porasti, ali bruto nacionalni proizvod moe opasti. Irska
izdvaja na ime dohodovnih plaanja, uglavnom na ime odljeva prota TNC, skoro
toliko koliki je njezin sucit trgovinske bilance.
Tablica 2. Platna bilanca Irske - tekui raun, raun kapitala i nancijski raun (u miliju-
nima )
Trgovinska
bilanca
Usluge
Dohodovna
plaanja
Tekui transferi Tekui raun
1998. 17510 -8820 -9382 1319 627
1999. 22170 -10176 -12945 1177 226
2000. 27266 -13889 -14750 994 -379
2001. 30494 -13259 -18295 305 -757
2002. 35442 -13779 -23664 707 -1295
2003. 32604 -11091 -21947 432 -2
2004. 31423 -10203 -22481 393 -867
2005. 28218 -9303 -24870 265 -5690
2006. 25031 -6797 -24033 -506 -6304
2007. 19811 -1121 -27825 -990 -10124
2008. 23811 -7670 -25155 -1154 -10169
2009. 32367 -8416 -27901 -901 -4853
Izvor: Statistika Irske
183
Dragoljub Stojanov
I. 7. 6. Inacija
Jedna od osnovnih zabluda Paketa sastoji se u tome to on smatra da je ina-
cija u tranzicijskim zemljama tzv. demand-pull tipa te da restriktivna monetarna
politika ne e znaajnije utjecati na razinu proizvodnje. Poznato je da po neokla-
sinoj ekonomiji stoji postavka o funkcioniranju privrede na razini pune zapo-
slenosti. Radi se o poznatoj hipotezi o prirodnoj stopi nezaposlenosti. Drugi pro-
blem Paketa je u tome to on pretpostavlja da je meunarodna pozicija zemlje
jaka. Meutim, mnoge tranzicijske zemlje nisu nikada bile dovoljno meunarod-
no konkurentne. One su mogle izvoziti uglavnom zahvaljujui devalvacijama va-
lute ili izvoznim poticajima. Budui da devalvacija moe djelovati proinatorno,
ona se tranzicijskim zemljama ne preporuuje. Tako su ove zemlje stavljene u
ralje tzv. interne devalvacije, to nije nita drugo doli njeno (prikriveno) ime za
deaciju. Stoga je nezaposlenost normalan pratilac tranzicije u svim zemljama.
I. 7. 7. Tranzicija - primjer bive DDR
Zahvaljujui njemakom ujedinjenju, biva DDR mogla je uvesti politiku
stabilnost i imid tzv. Zapadne Njemake. K tome, DDR je dobila pristup razvi-
jenom sustavu socijalne zatite Zapadne Njemake tako da su realni tranzicijski
trokovi mogli biti naglaeno ublaeni transferima iz Zapadne Njemake u DDR.
Ovaj moment je omoguio bivoj DDR da primijeni de facto rst best rjeenje
procesa tranzicije, to nije mogao biti sluaj u drugim tranzicijskim zemljama.
Makroekonomska politika bive DDR bila je praktino razrijeena funkcioni-
ranjem GEMSU - Njemake ekonomske, monetarne i socijalne unije.
Zahvaljujui GEMSU, mikroekonomska reforma mogla se izvesti jednim po-
tezom, samo nekoliko sektora bilo je izuzeto iz procesa deregulacije. U pogledu
EOI, problemi bive DDR su jednostavno nestali ujedinjenjem. Time je DDR po-
stala, kao dio Njemake, automatski lan EU-a. Njezina vanjska trgovina trenut-
no je liberalizirana, postajui sastavnim dijelom njemake ekonomije. U cjelini
uzeto, interna i vanjska reforma bive DDR sredinom 1990. godine bila je znatno
obuhvatnija od reforme Zapadne Njemake od prije 42 godine. Sjeajui se uspje-
ha njemake reforme iz 1948. godine, mnogi su se nadali da e reforme DDR-a
biti jo uspjenije. Meutim, kratkoroni rezultati reforme bili su obeshrabrujui:
drastian pad proizvodnje i porast nezaposlenosti. Reforma Zapadne Njemake
iz 1948. godine je za samo est mjeseci poveala industrijsku proizvodnju za oko
50%. U bivoj DDR proizvodnja je smanjena za 50% u 1990. godini. Da nije bilo
znatnih subvencija kojima su spaene mnoge rme pad proizvodnje bio bi daleko
dramatiniji. Nezaposlenost je porasla u razdoblju izmeu jeseni 1989. godine i
ljeta 1991. za 30%. Ako se mogu izvlaiti neke lekcije iz procesa specine tran-
184
zicije privrede bive DDR, onda bismo podsjetili na one koje su istakli K. Paque i
H. Schmiedling u The Fading Miracle:
1. DDR je imala sjajnu startnu poziciju za proces tranzicije, posebno sa staja-
lita makroekonomske perspektive. Pored toga, DDR je imala ogromnu nan-
cijsku podrku iz Njemake, neto kao Marshallov plan nakon II. svjetskog
rata. Moglo bi se rei da je podrka Njemake DDR-u bila ak i vea od toga
kada se analizira sa stajalita kvalitete i kvantitete pomoi.
2. Istona Njemaka je ustvari imala rast GDP od 6 do 10% u razdoblju od
1992. i 1993. godine. Meutim, taj rast je bio ostvaren zahvaljujui ogromnim
transferima kapitala iz Njemake. I pored toga raskorak od oko 200 mlrd. DM
(ili oko 100 milijardi eura) ostao je izmeu domae potronje i proizvodnje
Istone Njemake, koji se jo dugo nancirao sredstvima poreznih obveznika
Zapadne Njemake,.
3. Ekonomija istone Njemake postaje dualna ekonomija. Ona je prola
kroz proces deindustrijalizacije; struktura nove industrijske baze poprima
naglaenu karakteristiku razvoja tzv. non-traded goods. ok izazvan naglom
liberalizacijom cijena uoi ujedinjenja dvije Njemake najvie je ugrozio one
sektore industrijske aktivnosti koji su najvie bili izloeni meunarodnoj
konkurenciji.
4. Privreda bive Istone Njemake kontrahirana je na izuzetno nisku razi-
nu konkurentnosti, mjereno bilo kojim standardima. Samo u sluaju dopun-
skih i masivnih investicija, prije svega na sektoru kapitalnih dobara, privreda
Istone Njemake mogla bi postati kompetitivna i pribliiti se privrednim
performansama tzv. Zapadne Njemake. Ovaj gap se, meutim, moe nan-
cirati samo izravnim stranim investicijama bilo iz Zapadne Njemake ili iz
drugih razvijenih zemalja.
5. U prvih deset godina tranzicije Njemaka je transferirala u bivi DDR
(Istonu Njemaku) vie od tisuu milijardi maraka kako bi podigla infra-
strukturu u DDR-u i kako bi zadrala stanovnitvo bive DDR od preseljavanja
u zapadni dio.
185
Dragoljub Stojanov
I. 8. Globalizacija, konvertibilnost kapitalnih
transakcija i Vaingtonski konsenzus
Na sastanku izvrih direktora IMF-a polovinom 1997. godine izvrena je zna-
ajna izmjena Ustava IMF-a, izuzetno relevantna za tada 182 zemlje lanice.
Odlueno je da se uvede konvertibilnost za kapitalne transakcije. Konvertibilnost
valuta suglasno l. VIII Sporazuma s IMF-om odnosila se na konvertibilnost va-
luta za tekue transakcije platne bilance. Nakon II. svjetskog rata prolo je oko
petnaest godina do uvoenja konvertibilnosti valuta za tekue transakcije. Do
1958. godine samo je dolar bio konvertibilna valuta. U 1959. god. konvertibil-
nost za tekue transakcije stekle su valute lanica EEZ. Japan je proglasio svoju
valutu konvertibilnom za tekue transakcije tek 1964. godine. Konvertibilnost
valute za kapitalne transakcije, onakva kako je prihvaena izmjenom Sporazuma
IMF-a, podrazumijeva nekoliko elemenata. Ona znai mogunost rezidenata da
mogu slobodno kupovati imovinu, dionice i druge oblike vrijednosnih papira u
inozemstvu bez ogranienja (izvoz kapitala). Ona podrazumijeva mogunost ne-
rezidenata da repatriraju svoj kapital investiran u drugu zemlju. Konvertibilnost
za kapitalne transakcije otvara mogunost rezidentima da prodaju svoju imovinu
nerezidentima i naplatu izvre u stranoj valuti. Konvertibilnost shvaena na ovaj
nain, ipak, ima svoje limite. Ona pokriva tzv. deviznu komponentu vanjskotr-
govinskih ili, bolje reeno, kapitalnih transakcija. To u isto vrijeme ne znai da
je neki drugi oblik reguliranja meunarodnog kretanja kapitala eliminiran iz ar-
senala mjera ekonomske politike zemalja. Ovakva denicija konvertibilnosti ne
iskljuuje mogunost primjene sustava viestrukih deviznih teajeva za kapital-
ne transakcije, mada je IMF ne odobrava. Ona ne iskljuuje mogunost da zemlja
domain trai od investitora formiranje odreenih rezervi sigurnosti u odnosu
na plasirani kapital, ali takvih na koji se ne plaa kamata (sluaj ilea), niti ona
onemoguava limitiranje isplate kamate (ako se uope i plaa) na plasirani ka-
pital (vicarska), niti limitira mogunost rezidenata da investiraju u strane vri-
jednosne papire, ali koristei kao posrednike samo domae nancijske institucije
(Japan). Poseban kuriozitet predstavlja injenica da je neposredno nakon odluke
o uvoenju konvertibilnosti za kapitalne transakcije dolo do iznenadne i velike
nancijske krize u zemljama jugoistone Azije. Prema nekim autorima, kriza je
bila posljedica nedovoljno promiljene odluke IMF-a. IMF je promoviranjem kon-
vertibilnosti valuta za kapitalne transakcije samo popunio nedostajue elemente
Vaingtonskog sporazuma. Po IMF-u svjetska ekonomija se ne moe adekvatno
globalizirati bez slobodnog meunarodnog kretanja kapitala. Preduvjet slobod-
nog meunarodnog kretanja kapitala je uvoenje konvertibilnosti za kapitalne
transakcije. Prema Bhagwatiju, jednom od najpoznatijih svjetskih eksperata iz
domene meunarodne ekonomije i ekonomskog razvoja sve forme globalizacije
nisu podjednako poeljne, ak promatrane iz ugla ekonomske ekasnosti i pri-
vrednog rasta. Ovo je postalo posebno evidentno nakon nedavne odluke IMF-a
186
o konvertibilnosti za kapitalne transakcije, koja je bila preuranjena i veoma opa-
sna... Slobodna trgovina balvanima nije isto sto i slobodna trgovina dolarima.
(Baghwaty, 2004)
Financijsku krizu zemalja tzv. novih trita (emerging markets countries) J.
Sachs opisuje kao nagli i veliki preokret u meunarodnim tokovima kapitala, od
naglog priljeva (uvoza) kapitala k naglom odljevu (izvozu) kapitala. Financijsku
krizu je u posljednjih nekoliko godina, osim SAD-a,, osjetilo deset tzv. Emerging
market zemalja: Turska 1994., Venezuela 1994., Argentina 1995., Meksiko 1994.
1995., Indonezija 1997. 1998., Juna Koreja 1997. 1998., Malezija 1997.
1998., Filipini 1997. - 1998., Tajland 1997. 1998., Rusija 1998. (Sachs, J. 1998.).
Prema J. Sachsu, nancijska kriza se po praviIu odvijala u tri koraka:
1. teaj domae valute postaje precijenjen zahvaljujui djelovanju domaih i
vanjskih faktora
2. devizni teaj sredinja banka pokuava obraniti rasipajui monetarne re-
zerve
3. oekivanje devalvacije valute, uz gubitak rezervi, potie nancijsku paniku
i bijeg stranog kapitala.
Kriza poinje. to znai i kako je izgledala nancijska kriza koja je pogodila
zemlje jugoistone Azije, naprimjer, u odnosu na meunarodno kretanje kapitala,
mogu pokazati sljedei podaci: uvoz kapitala (priljev) u pet zemalja, Indoneziji,
Koreji, Maleziji, Filipinima, Tajlandu, poveao se od 40,5 mlrd. dolara u 1994. go-
dini na 93 mlrd. dolara u 1996. godini. Meutim, u 1997. godini dolo je do naglog
i ogromnog odljeva kapitala iz ovih zemalja. Neto odljev kapitala bio je 12 mlrd.
dolara. Od neto priljeva kapitala u iznosu od 93 milijarde dolara, pet zemalja se
suoilo s neto odljevom kapitala od 12 mlrd. dolara, to ini oko 11% vrijednosti
GDP, koje su ove zemlje imale prije nancijske krize. Svakako da su ovakvim od-
ljevom kapitala bili odjednom ugroeni: privredni rast, zaposlenost, investicije,
dohodak per capita itd. IMF je interpretirao nancijsku krizu ovih zemalja na svoj
nain. IMF-u se inilo da bi glavni uzroci krize mogli biti:
- slabosti i nedostaci istonoazijskog tipa kapitalizma
- nerazvijenost nancijskih trita ovih zemalja
- korupcija, i neadekvatna metoda upravljanja korporacijama
- neekasne investicije
- nedovoljno dobra organiziranost bankarskog sustava i sl.
U odnosu na ove determinante krize J. Sachs navodi sljedee kontraargumen-
te i pitanja:
- privredni rast ovih zemalja bio je veoma uspjean, ak zadivljujui cijelu
generaciju
187
Dragoljub Stojanov
- kriza nije bila anticipirana
- strani kapital je u ogromnim iznosima dolazio u regiju do samog izbijanja
krize (Sachs, J. 1998.).
S. Fisher, jedan od izvrnih direktora IMF-a, skloniji je meditiranju da su inve-
stitori, ali i institucionalne slabosti kao i neodlunost da se poduzmu radikalne re-
forme u ovim zemljama, doprinijeli krizi (Fisher, S. 1998.). P. Krugman smatra, po-
put Bhagwatija, da postoje barem dva valjana uzroka nedavnih nancijskih kriza:
1. Vaingtonski konsenzus i njegove slabosti
2. spontanost ponaanja nancijskih trita.
Prema Krugmanu, u osnovi Vaingtonskog konsenzusa je vjerovanje da su
viktorijanske vrline ekonomske politike - free market i jak novac klju eko-
nomskog rasta. Liberalizacija vanjske trgovine, privatizacija poduzea, ravnotea
budeta, ksni devizni teaj su ekonomski temelji za uspjean take off: ako
naete zemlju koja je ispunila ove uvjete sigurno ste nali zemlju u kojoj ete na
investicije ostvariti visok prinos.
Meksika kriza oznaava poetak deacije Vaingtonskog konsenzusa, ova
deacija jami da e druga polovina 1990-ih biti problematinija za globalni
kapitalizam od njezine prve polovine. (Krugman, P. 1995.) Krugman nastavlja:
Meksika kriza nije privremeni problem niti je ona samo meksiki problem.
Takva kriza se oekivala zato to poetni uspjeh Vaingtonskog konsenzusa
nije bio zasnovan na vrstim osnovama nego na pretjerano optimistikim oeki-
vanjima. Poanta je u tome da preporuke ekonomske politike J. Williamsona nisu
pogrene, ali je njihova ekasnost i mogunost da transformiraju Argentinu u
Tajvan preko noi - bilo veliko pretjerivanje. (Krugman, P. 1995.) Ljudi vjeruju u
odreene prie samo zato to im to kae netko tko je ugledan. Ljudi priaju svoje
prie zato to im netko tko je ugledan vjeruje. (Krugman, P. 1995) Govorei o
nancijskim tritima, Keynes je jednom prilikom napomenuo da su ova trita
slina natjecanju za izbor za miss. Meutim, u tom natjecanju suci su zamoljeni
ne da glasaju za najljepu po svome ukusu, nego da glasaju za onu ljepoticu za
koju misle da e je drugi suci izabrati kao najljepu. Nije moda uzalud J. Sachs
napomenuo da su meunarodna nancijska trita inherentno nestabilna, pa je
i istonoazijska kriza isto toliko kriza zapadnog kapitalizma kao i azijskog kapi-
talizma. (Sachs, 1998.)
Sluaj Meksika
Meksiko je tijekom 1970-ih postao jedan od najveih svjetskih dunika. U
drugoj polovini 1980-ih Meksiko je poeo s procesom ozbiljnije liberalizacije
vanjskotrgovinskog sektora. Ekonomski procvat Meksiko je doivio tek sa sma-
njivanjem vanjskih dugova 1990. godine. To je bilo impresivno smanjenje du-
188
gova, ne po svome iznosu, koliko po opredjeljenju Meksika da denitivno prie
ekonomskim reformama na liniji Vaingtonskog konsenzusa. Kapital je po-
trao u Meksiko. Meksika euforija je zapoela. U razdoblju od 1987. do 1993.
godine stopa inacije u Meksiku bila je oko 49%. Ve u 1994. godini ona je sni-
ena na svega 7%. Mada dramatina antiinatorna politika nije bila dovoljno
brza, u odnosu na svjetska kretanja, dolo je do precijenjenosti meksike valute
- pezosa. U razdoblju izmeu 1990. i 1994. godine cijene potroaa porasle su
za 63%, dok je valuta depresirana za svega 13%. Stopa rasta GDP-a bila je svega
2,5%. Sline stope rasta imale su i druge zemlje Latinske Amerike, u prosjeku
3,1% u razdoblju od 1990. do 1994. godine. Nekako je postalo jasno da Meksiko
mora devalvirati valutu ako eli potaknuti izvoz i proizvodnju. Ali kako ako je po
Vaingtonskom konsenzusu jedna od kljunih odrednica konsenzusa politika
jake valute? Na drugoj strani, vlada, a posebno pred izbore, nije mogla prihva-
titi stagnaciju. Rjeenje se potrailo u ekspanziji dravne potronje. I, normalno,
investitori su izgubili povjerenje. Oekujui devalvaciju, strani investitori bi ri-
skirali samo pod uvjetom da im se to isplati. To znai, ako bi na plasirani kapital
dobili visoku kamatu. Tako je Meksiko doao u paradoksalnu situaciju: morao je
platiti visoku kamatu da bi zadrao kapital kod kue, ali u uvjetima stagnirajue
ekonomske aktivnosti. Put prema devalvaciji, mada zaobilazan, bio je otvoren.
Sredinja banka branila je valutu koliko je mogla. Njezine monetarne rezerve su
se zato smanjile od 28 mlrd. dolara u veljai 1994. godine na 10 mlrd. dolara u
prosincu 1994. godine. Na kraju je devalvacija ipak uslijedila. Vanjski kratkoroni
dug Meksika iznosio je u tome trenutku 28 mlrd. dolara, uz monetarne rezerve
od 6 mlrd. dolara. Ovaj vanjski dug inio je svega oko 10% meksikog GDP-a prije
krize. Budet je bio u ravnotei, ali je Meksiko bio nelikvidan, ne insolventan,
nego nelikvidan u datom trenutku. Kapital je bjeao umjesto da dolazi u Meksiko.
Meksiko je spaen brzom i organiziranom akcijom SAD-a, koja je uslijedila barem
zbog dvaju razloga: zbog blizine granice i lanstva u NAFTA-i, zbog opasnosti od
irenja krize na svjetskom planu i pokretanja lavine nancijskog kolapsa svjet-
skih razmjera.
Sluaj Rusije
New York Times je na drugoj stranici u listopadu 1997. godine pisao Russia
is hot. Ve tijekom ljeta iste godine Business Week je napominjao da nitko tko
ne vidi Rusiju na svome radaru ne moe biti ozbiljan investitor. U lipnju 1997.
g. The Times je pisao da je Rusija tiger poput azijskih tigrova. ak je i Soro
kupio 25% dionica Svazinvesta vjerujui u rusku ekspanziju.
Solenjicin je 1998. g. izdao knjigu Rusija u provaliji. ok-terapija po re-
ceptu Vaingtonskog konsenzusa sruila je Rusiju (vidjeti detaljnije u P. Nolan:
Chinas Rise, Russias Fall). Liberalizacija cijena, prije toga potpuno monopo-
lizirane i centralizirane dravne privrede, dovela je 1992. g. do eksplozije cijena
189
Dragoljub Stojanov
stopa inacije bila je 2600%. Investicije su nestale. Poduzea su postala neli-
kvidna. Umjesto plaanja, poduzea su se poela sluiti trampom u meusobnim
plaanjima. Ruska vlada je poela 1993. g. prodavati obveznice poznate pod ime-
nom GKO-OFZ (obveznice dravnog trezora) denominirane u rubljima kako bi
nancirala rastui budetski decit. Porezni prihodi drave su jednostavno skoro
nestali uslijed pada proizvodnje, na jednoj strani, i porezne evazije, na drugoj
strani. Poetkom 1996. g. Rusija se poela kratkorono zaduivati u inozemstvu.
Unutarnji i vanjski dug poeo je dostizati netolerantne granice. K tome, u razdo-
blju od 1994. do 1996. g. kamata na GKO dostizala je razinu izmeu 120% i 160%
na godinjoj razini. Rusiju su prvi u panici napustili Koreja i Brazil u studenome
1997., dakle u onome trenutku kada su ove zemlje zapale u svoju nancijsku kri-
zu. Vrlo je teko procijeniti koliko je kapitala od toga trenutka napustilo Rusiju.
Ekstremne procjene idu na iznos i preko 1500 mlrd. dolara. Posve je normalno
da je Solenjicin napisao knjigu Rusija u provaliji. Je li se moglo drukije voditi
procese ekonomskih reformi u Rusiji, i ne samo u Rusiji? P. Nolan, s Cambridgea,
rekao bi svakako da, dok S. Fisher, zamjenik izvrnog direktora IMF-a, ruski
problem objanjava slabom i nedosljednom ruskom vladom da tranziciju izvede
konsekventno u skladu s Vaingtonskim konsenzusom.
190
I. 8. 1. Globalizacija i svjetska nancijska kriza:
pitanja
Krajem svibnja 1999. g. imao sam ast i zadovoljstvo biti na veeri u kui po-
znatog ekonomista J. K. Galbrighta. Razgovaralo se o stanju svjetske ekonomije.
Galbright je iznio nedvojbeno stav da je svjetska nancijska kriza neizbjena.
Na pitanje mogu li nova teorijska rjeenja sprijeiti krizu, on je vrlo rezolutno i
negativno odgovorio. Rjeenja koja su bila u pitanju odnose se na tzv. viestruku
ravnoteu i uvjete koji vode perpetuiranom ekonomskom rastu, to je u odno-
su na kejnzijansku ili neoklasinu ekonomiju velika novost uvedena od strane
Lukasa i Romera nedavno. Na jednome drugom skupu u okviru harvardskog sve-
uilita samo nekoliko dana ranije, govorio je na slian nain i gospodin Soro.
Na Sveuilitu Boston isto je miljenje o globalizaciji i nancijskoj perspektivi
imao J. Gray s London School of Economics, pa profesor H. Petersen s Boston
Collegea i drugi. Svi oni se sjeaju dosad najvee nancijske krize iz 1929. godine,
ali i onih prethodnih.
Tulip Bubble
Financijski mjehurii (bubble) prvi put su se rasplinuli u XVII. stoljeu u
Nizozemskoj. Ova kriza poznata je pod imenom Tulip bubble. Tulipani su
doneseni iz Turske u Nizozemsku 1593. godine. Potranja za njima je meu
aristokracijom bila ogromna. Uskoro su tulipani postali predmet pekulacije.
Tulipani, tj. dionice su se kupovale i prodavale, a da ih kupci/prodavai nisu
ak ni vidjeli. U 1623. g. jedan Semper August (vrsta tulipana) prodan je za
525. dolara. U 1625. g. cijena mu je porasla na 1575. dolara U 1633. g. dostigla
je 2900. dolara. U 1637. g. tri tulipana su prodavana za 16000 dolara. Dohodak
prosjenog Nizozemca bio je 79 dolara. U 1637. g. panika je poela. Mnogi su
bankrotirali, a neki sve izgubili.
Missisippi Bubble
John Law bio je kreator Missisippi bubblea koja je unitila Francusku 1720.
godine. On je formirao svoju Missisippi kompaniju 1717. g., nakon to je formirao
francusku dravnu banku. Tada je jedan dio SAD-a, Louisiana, pripala Francuskoj.
Nova Missisippi kompanija je organizirala marketing promociju doaravajui
Louisianu kao zemlju iz bajke: punu zlata, srebra i drugih izvora bogatstva. U
prosincu 1719. g. cijena dionica kompanije, koja je poetno bila 500 livres dosti-
gla je vrijednost od 20.000 livres. Stranci su poeli kupovati obeavajue dionice.
Law i sljedbenici su zaradili milijune. Onda su jednoga dana neki posumnjali u
191
Dragoljub Stojanov
rmu i poeli naglo keirati dionice. Law je poeo tiskati novac. Mnogi su tada
ak pomislili da je inacija pravi spas za datu situaciju. Naime, mislili su da imaju
osmiljenu novu ekonomsku teoriju ili barem praktino rjeenje. Meutim, na-
stala je hiperinacija. U proljee 1772. g. Law je morao pobjei iz zemlje, dok je
veina pekulanata bankrotirala.
The South Sea Bubble
South Sea kompanija osnovana je 1711. godine u Engleskoj. Kompanija je
raunala na veliki prot zahvaljujui kontroli trgovine s kolonijama u zapadnoj
Indiji i junoj Americi. Trgovina robljem i mogui prot na toj osnovi doprinijeli
su enormnoj i laganoj prodaji dionica kompanije. Ona se zaduila ak na 50 mil.
funti. Cijena dionica porasla je od 128 funti u sijenju 1720. g. na 1100 funti u ko-
lovozu 1720. godine. Uskoro, u kolovozu 1720. g. mjehurii su se rasplinuli. tete
za Britaniju, ak i za kolonije, bile su ogromne.
Velika ekonomska kriza 1929. godine
Pria o nancijskim mjehuriima pred veliku ekonomsku krizu 1929. god. su
uglavnom dobro poznata da bismo je ovdje ponavljali. (vidjeti prvi dio knjige)
Internet bubble 1999. /2000.
Internet napuhuje jednu od najveih pekulativnih bubbles od vremena
Tulipa, napisao je u Washington Postu J. Knight 18. sijenja 1999. godine.
Trite interneta je poludjelo. Trina vrijednost pojedinih rmi, posebno iz
sfere usluga, doista je dramatino porasla (cijena dionice pomnoena brojem
dionica). EBay je kompanija koja povezuje putem World Web mree kupce i
prodavae raznih vrsta roba. U rujnu 1998. g. EBay je ponudio tritu svoje di-
onice po cijeni od 18 dolara za dionicu. Krajem 1998. g. dionice EBaya su se
prodavale po cijeni od 241 dolara, a ve u prosincu iste godine po 300 dolara. U
istoj godini cijene dionica Amazon. com su porasle za 966%; American Online
za 586%; Yahooa za 584%. U isto vrijeme Ford korporacija je zabiljeila po-
rast cijena dionica od 82%;, a General Motors od samo 18%. Trina vrijednost
kompanije America Online bila je oko 75 mlrd. dolara poetkom 1999. g., Yahoo
je vrijedio oko 56 mlrd. dolara. Jaz izmeu trine i knjigovodstvene vrijed-
nosti korporacija raste i, prema mnogima, ugroava kako stabilnost amerike
tako i postojanost svjetske ekonomije. Pored toga, on neumitno postavlja pred
ekonomsku teoriju kljuno i za sada, ini se, nerijeeno pitanje. To pitanje je:
odakle dolazi i kako se stvara novostvorena vrijednost? Pitanje se moe formu-
192
lirati u sljedeem obliku: Odakle dolazi i kako se stvara prot? Prema jednima
(Smith, Marks, Keynes), prot ili nova vrijednost formiraju se u proizvodnji, a
osnovna determinanta im je rad. Prema drugima (Say, Marshal - neoklasini
ekonomisti), prot stvara kapital. Marginalna produktivnost kapitala je deter-
minanta kreiranja nove vrijednosti. Prema treima (mainstream ekonomisti,
suvremeni ekonomisti), prot emanira iz: a) produktivnosti kapitala, i to po-
sebno ljudskog human capitala, ili b) novca; tenja je da novac pravi novac, ili
c) informacija; u tome kontekstu govori se o informatikom drutvu. U takvom
drutvu materijalni inputi postaju irelevantni.
asopis Fortune 500 svake godine pravi rang-listu najveih amerikih kor-
poracija. Tom prilikom asopis uzima u obzir nekoliko indikatora:
- prihod rme
- prot
- aktivu rme
- vrijednost dionica
- trinu vrijednost rme
- prot kao postotak prihoda rme
- prot kao postotak u odnosu na aktivu nne
- dobitak za investitore
- zaradu po dionici.
Prema ovim indikatorima korporacija broj 1 u 1999. godini bila je General
Motors. Njegov prihod bio je 161,315.0 mil. dolara. Trina vrijednost rme bila
je 63,839.5 mil. dolara. Vrijednost imovine korporacije bila je 257,389.0 milijuna
dolara. Dakle, odnos vrijednost imovine rme trina vrijednost pokazuje da
General Motors ima daleko veu imovinu (knjigovodstvena vrijednost) od trine
vrijednosti rme. Kompanija iz sfere trgovine, Wal-Mart Stores, nalazi se na e-
tvrtom mjestu. Njezina knjigovodstvena vrijednost imovine bila je 49,271.0 mil.
dolara. Trina vrijednost imovine kompanije iznosila je 212,850.0 . Microsoft
se nalazi na 284. mjestu rang-liste s knjigovodstvenom vrijednou imovine od
22,357.0 mil. dolara. Microsoftova trina vrijednost bila je 418,578.8 mil. dolara.
Je li i koliko je trina vrijednost, posebno tzv. tehnolokih kompanija i kom-
panija iz sektora usluga, napuhana, pokazat e vrijeme. Vrijeme e isto tako od-
govoriti na pitanje: kako i odakle se stvara nova vrijednost? Zanimljiv podatak se
moe dobiti usporedbom rasta amerikog GDP-a i derivativa lociranih primarno
na tritu SAD-a. U 1990. po jednoj procjeni, u SAD-u vrijednost nancijskih de-
rivativa bila je oko 9,6 bilijuna dolara uz GDP od 5,8 bilijuna dolara ili 1,65 dolara
u derivativima je dolazilo na svaki dolar GDP-a. Krajem 1998. g. razina derivativa
se uveala za 474% i dosegla 55 bilijuna dolara, dok je GDP porastao samo za 48%
193
Dragoljub Stojanov
i dosegao 8,5 bilijuna dolara. Na svaki dolar GDP-a krajem 1998. g. dolazi 6,40
dolara derivativa. Hoe li i kada doi do gubitka povjerenja u ameriku privredu,
do nagle konverzije derivativa u gotovinu, kada e i hoe li kriza biti pokrenuta
insolventnou neke druge zemlje, kao to je to Meksiko, Rusija i sl., kao to je
bio sluaj s Austrijom 1929. godine? Vjerojatno to nitko niti zna niti moe pred-
vidjeti. Bhagvati, Krugman, Sachs, Soro, Galbright, Grey samo su neka od imena
ekonomista koji opominju.
194
I. 8. 2. Globalizacija meunarodnih nancijskih
trita
Milijarde dolara, eurodolara, jena, franaka, eura kreu se globaliziranim me-
unarodnim nancijskim tritima, meu kojima je eurovalutno trite jedno
od najdinaminijih te, uz ameriko nancijsko trite, dominira meunarodnim
nancijama. Slikovito govorei, milijarda dolara bila bi jednaka piramidi nai-
njenoj od novanice 1000 dolara koja bi bila via od Vaingtonskog monumenta.
Piramida od bilijun (ameriki trilijun) dolara bila bi 120 milja visoka ili dvadeset
puta via od Mont Everesta! Meunarodnim nancijskim tritima kreu se pla-
nine novca, tj. likvidne nancijske aktive. Likvidna nancijska aktiva sastoji se od
novca i likvidne nancijske aktive koja se moe lako pretvoriti u novac transakci-
jama na novanim tritima i tritima kapitala. Ekspanzija svjetske nancijske
likvidne aktive poela je od 1980. godine. Ukupan iznos svjetske likvidne aktive
bio je 1980. godine oko 11 bilijuna dolara. Porast svjetske likvidne imovine za
vie od 30 bilijuna dolara odvijao se po stopi od 10% ili po stopi od 5% realno,
nakon apsorbiranja efekata inacije. Ekspanzija svjetske nancijske likvidnosti
nije bila praena adekvatnom ekspanzijom realne tednje u svjetskim razmjeri-
ma. Stopa rasta tednje u zemljama OECD-a bila je svega 2%! Jedna od osnovnih
makroekonomskih i ekonomskih jednadbi uope je: S=I. Ako je to tako, postav-
lja se pitanje odakle je doao porast svjetske likvidne aktive po realnoj stopi od
5%. U razdoblju od 1980. do 1994. godine trgovina dionicama rapidno je uvea-
na. Vrijednost dionica kojima se trgovalo uveana je od oko 3 bilijuna na vie
od 13 bilijuna - stopa rasta od oko 12 % nominalno ili oko 70% realno. Ali, ak
neto manje od 3% dionica kojima se trgovalo bile su novoemitirane dionice u
svakoj pojedinanoj godini. Prema tome, porast vrijednosti dionica je funkcija
trine kapitalizacije dionica. Poznato je da vrijednost dionica odraava sada-
nju i oekivanu buduu vrijednost ekonomije i kao takva ne mora predstavljati
novo kretanje fondova, odnosno prikupljanje novih sredstava na tritima kapi-
tala. Trina kapitalizacija odraava vjerovanje kupaca u buduu vrijednost rmi.
Firma vrijedi onoliko koliko vjerujemo da ona vrijedi.
Drugi dio porasta vrijednosti nancijske aktive funkcija je emitiranja
obveznica, a posebno zaduivanja zapadnih drava i to ba u vrijeme zagova-
ranja Reganomike i neoklasine ekonomske doktrine. Vlade razvijenih zemalja
smatrale su daleko lakim nainom nanciranja svojih izdataka emitiranje ob-
veznica, dakle novim zaduenjem, nego porastom poreza ili, to je bilo daleko
manje popularno, sniavanjem dravnih izdataka. Drave su se zaduivale po
nominalnoj stopi od oko 13% godinje. Njihov dug porastao je od 2 bilijuna do-
lara u 1980. g. na 10 bilijuna dolara u 1994. godini. Dok su LDC i posebno zemlje
Latinske Amerike doivljavale drastian odljev kapitala i primjenjivale vie ili
manje rigorozne mjere neoliberalne ekonomije, razvijene zemlje su se obilato
sluile kejnzijanskim instrumentima podravanja proizvodnje i zaposlenosti.
195
Dragoljub Stojanov
Globalizacija meunarodnih nancijskih trita tako se pojavila kao uzrok i po-
sljedica novog-starog naina promiljanja: a) potrebnih ekonomskih reformi i b)
njihove izdrljivosti, a time i globalizacije svjetske ekonomije. Evolucija kapitala
i interesi TNC-a zahtijevali su Reganomiku. Interesi politiara zahtijevali su so-
cijalni mir. K tome, ekspanziji meunarodnih nancijskih transakcija doprinijeli
su i: ekspanzija meunarodne trgovine, tehnoloki progres i razvoj novih metoda
komunikacija u svjetskim razmjerima, kreacija novih instrumenata nancijske
aktive, liberalizacija meunarodnih trita kapitala. Liberalizacija meunarod-
nih trita kapitala i formalno je poela sredinom sedamdesetih godina XX. sto-
ljea. U 1978. godini strane banke su mogle penetrirati ameriko trite pod istim
uvjetima pod kojima su poslovale domae amerike banke. U 1988. godini bilo je
oko 500 ureda stranih banaka u SAD-u. U Njemaku stranci nisu mogli investi-
rati na domaem tritu novca i kapitala do sredine sedamdesetih godina, ak je
nerezidentima bila zabranjena isplata kamata na depozite u njemakim banka-
ma. Financijska deregulacija poela se odvijati u Njemakoj sredinom osamde-
stih godina XX. stoljea. Velika Britanija je ukinula mjere devizne kontrole na
nancijske transakcije nerezidenata tek 1979. godine. Financijska liberalizaci-
ja Japana poela je tek osamdesetih godina, s prvim rudimentarnim koracima
u 1979. godini. Potom od 1992. slijedi puna nancijska liberalizacija u Europi
formiranjem jedinstvenog trita i, na kraju, IMF je sredinom 1997. godine donio
odluku o uvoenju konvertibilnosti za kapitalne transakcije, koja je tek trebala
doprinijeti eksploziji meunarodnih nancijskih transakcija ili uvoenju mjera
devizne kontrole (kao to je sluaj u Maleziji) u cilju ouvanja ekonomske i soci-
jalne sigurnosti.
196
I. 9. KIBERNETSKI NEOKOLONIJALIZAM II:
IMF i transnacionalne korporacije (TNK)
partneri na globalnom planu
U uvjetima globalizacije svjetskoga gospodarstva, tj. uvjetima kibernetskog ne-
okolonijalizma poloaj male srednje razvijene zemlje dobiva nove dimenzije: izbor
strategije gospodarskog rasta i razvoja u uvjetima funkcionalne integracije svjetske
ekonomije nije stvar izbora dotine zemlje. Njezina razvojna i ekonomska politika
nije izolirana, neovisna i voena nacionalnim interesima. Mijenja se njezina di-
menzija komparativnih prednosti. Ona postaje ne samo price taker nego je i rule
taker. Ako je k tome zemlja i zaduena, kao to je Republika Hrvatska, onda ona
mora formulirati svoju gospodarsku strategiju i svoju ekonomsku politiku na taj
nain da to manje odstupa od pravila igre koja diktiraju temeljni subjekti svjetske
ekonomije, a to su danas transnacionalne korporacije. Svakako, u prijelaznom raz-
doblju k punoj globalizaciji svjetskoga gospodarstva to su i velike zemlje, osobito
supersile, koje su kako price settersi tako i rule makersi. Proces je slikovito na-
javio Kissinger 1974. g. promiljajui na temu kako SAD moe upravljati svijetom
u kojem e njene snage ekonomije i ideja biti glasnije od vojne sile. Trik, prema
njemu, kako je sugerirao 1974. g. je uporaba ekonomije za izgradnju svjetske poli-
tike strukture (Sargent, D. 1994.) Je li bio u pravu?
Zakonitosti trinoga gospodarstva ne mijenjaju se ve stoljeima. Unutarnje
snage robne proizvodnje ostale su iste. Godina 2008. prijetea recesija, potezi ad-
ministracije predsjednika Busha, rezanje kamata od strane FED-a, pozicija dolara,
uloga inozemnih investicija sve je to neodoljivo podsjealo na ve vieno u povi-
jesti svjetskoga gospodarstva. Stoga, okosnicu ovoga dijela knjige ini rad objavljen
u asopisu Meunarodni problemi 1984. godini pod naslovom Kibernetski neo-
kolonijalizam: Meunarodni monetarni fond i transnacionalne korporacije par-
tneri na globalnom planu. Drugi dio razmatranja ilustracija je zakonitosti pona-
anja kapitalistikoga gospodarstva u dananje vrijeme. Prilog ilustrira zakonitosti
funkcioniranja trinoga gospodarstva koje se potvruju 2008. godine i u stavovima
nobelovca Stiglitza.
Zapanjujua je slinost pozicije dolara i amerikoga gospodarstva nekad i da-
nas. Velika je razlika u poziciji i ulozi IMF-a i TNK-a u suvremenom neokoloni-
jalizmu, kada funkcionalna integracija svjetske ekonomije derogira neoklasinu
ekonomsku teoriju, teoriju komparativnih prednosti i teorije meunarodne trgo-
vine. U uvjetima kolonijalizma XIX. stoljea ovisne zemlje nisu mogle imati neovi-
snu strategiju gospodarskog rasta. U uvjetima kibernetskog neokolonijalizma XX.
i posebice XXI. stoljea povijest se ponavlja. Danas neovisne zemlje imaju ovisnu
strategiju razvoja. Te zemlje zapravo nemaju gospodarsku strategiju jer je han-
ds off koncepcija ekonomskog rasta, ustvari, i strategija bez strategije. U svemu
tome ponaanje IMF-a vidljivo je, pored ostaloga, u Vaingtonskom konsenzusu,
u razliitim stabilizacijskim programima sugeriranim (nametnutim) manje razvije-
197
Dragoljub Stojanov
nim zemljama, u funkciji je gospodarskih potreba razvijenih zemalja ili bolje reeno
ekonomske supersile. Nekada je to bio UK, a danas je to SAD. U obama sluajevima,
kao i u svakom drugom slinom sluaju, kolonijalizam je nezaobilazni dio strategije
jakih u postizanju njihovih gospodarskih ciljeva.
Realitet kibernetskog neokolonijalizama
Svijet naih dana suoen je s opasnou od najveega ekonomskog sloma. Mogli
bismo rei da je ekonomska politika SAD-a izazvala i zaotrila ekonomsku krizu,
svakako bar na relaciji sa zemljama u razvoju. Meutim, moe se postaviti i teza o
tome da u uvjetima robne proizvodnje amerika ekonomska politika ne predstavlja
nita drugo nego bolan ali neizbjean lijek u sluaju kada se gospodarstvo nae
na vrhu ciklike i strukturne krize tipa dugog vala Kondratjejeva. Kada govorimo
o robnoj proizvodnji, onda imamo na umu trina gospodarstva s kapitalistikim
nainom proizvodnje, gospodarstva iji je osnovni pokreta proizvodnje prot.
Razmatrajui MRSP koncepciju (monetarizam, Ratex, Suplly Side Economics, por-
tfelj/portfolio) koja se realizira u vidu antiinacijskog programa SAD-a, a na me-
unarodnom planu u vidu antiinacijskog plana IMF-a, moemo postaviti pitanje:
to bi se dogodilo s pojedinom nacionalnom ekonomijom (amerikom naprimjer)
da je nastavila s kejnzijanskom ekonomskom terapijom? Respektirajui cikliki as-
pekt razvoja robne proterske ekonomije, mislimo da bi kejnzijanska terapija po-
stala kontraproduktivna, posebno nakon dostizanja faze stagacije. Ona zapravo
potie stagaciju nakon odreene faze gospodarskog ciklusa, ime obeshrabruje
investicijsku aktivnost i akumulaciju. Na drugoj strani, kejnzijanska terapija u fazi
pretjerane proizvodnje podgrijava zahtjeve za porastom nadnica i novom emisi-
jom novca. Time se uveava problem nezaposlenosti. Tzv. Reganomika gurala je
gospodarstvo niza stube na razinu za koju se procjenjuje da je socijalno i politiki
podnoljiva. Osnovni zadatak takve ekonomske politike, koju smo nazvali MRSP
koncepcija, jest stvaranje pogodne klime za protonosna ulaganja. Na kraju faze
uspona gospodarskog ciklusa, u fazi tzv. pretjerane proizvodnje, gospodarstvo je
pregrijano. Trinoj ekonomiji potrebne su nie cijene inputa, nie cijene sirovi-
na, nia kamata, nie nadnice, ali i nia stopa inacije u cjelini. Zato? Poznato je
da u uvjetima visoke inacije sklonost tednji opada, dok sklonost potronji raste.
Meutim, pojaava se neproizvodna potronja. U procesu portfelj selekcije vlasni-
ci imovine ulau svoj kapital u zlato, nekretnine, trajna potrona dobra. S aspekta
poduzetnika postavlja se pitanje: je li mogue u uvjetima visoke inacije, ili bolje
reeno stagacije, i visokih kamatnih stopa ostvariti takav prot da se mogu vra-
titi kamate i ostvariti zadovoljavajua zarada, tj. takva zarada koja bar osigurava
rearmaciju naela kapitalistikog komunizma- na jednak kapital jednak prot?
Podsjetimo se Marxova stava da se kamata plaa iz prota. Dakle, prot mora biti
vei od kamate da bi se kapital plasirao kao industrijski, a ne kao novani kapital.
Sljedee pitanje glasi: kako je mogue metodama ekonomske politike stvoriti uvjete
za protonosna ulaganja kada je gospodarstvo ve dostiglo fazu stagacije? Da bi
198
se gospodarstvo dovelo u stanje protonosne klime, potrebno je kombinirati i apli-
cirati znanja razliitih kola. Ukratko, scenarij je sljedei:
1. Monetarizam: visokim kamatama vodi se borba protiv inacije. Time se stva-
ra perspektiva da realne kamate budu niske.
2. Racionalna oekivanja (Ratex): javnost i poduzetnici dugo su ivjeli u uvje-
tima inacije. Monetarna politika mora biti odluna da bi uvjerila javnost u do-
sljednost provoenja antiinacijske politike.
3. Ekonomija ponude (Suplly Side Economics): uz manju dravnu intervenciju i
uz manja zahvaanja u prihode korporacija, ostaje kompanijama vie sredstava
za samonanciranje, ime se potiu investicije.
4. Portfelj selekcija: raunajui na stabilne uvjete privreivanja, vlasnici kapita-
la vraaju svoj kapital iz nekretnina, iz novanog kapitala u industrijski kapital.
5. Kejnzijanizam (dopuna MRSP koncepcije i njezino unaprjeenje u MRSPK
koncepciju): porastom monetarne mase utjee se na sniavanje kamatne stope
s jedne te na sniavanje realnih nadnica s druge strane. Tako se priprema teren
za protonosna ulaganja (ponaanje FED-a, sijeanj 2008.).
Meutim, nikako se ne smije zaboraviti da u tijeku takvog procesa, tj. provo-
enjem takve ekonomske politike (koja predstavlja zapravo dozirani slom) dolazi
do koncentracije i centralizacije kapitala. U nae vrijeme dolazi do tree pa potom
etvrte tehnoloke revolucije. Ciklus se zaokruuje. Organski sustav kapitala i per-
spektive gospodarske strukture mijenjaju se. Poveava se nezaposlenost, rastu so-
cijalne i politike tenzije to je cijena stvaranja protonosne klime. Monopoli koji
su se formirali do gigantskih razmjera nakon II. svjetskog rata, a koji su posljednjih
dvadesetak godina prerasli u transnacionalne korporacije, podravaju antiinacij-
sku ekonomsku politiku na globalnom, svjetskom planu. U tome nalaze potporu
Meunarodnog monetarnog fonda. Kapital se globalizira. Njemu je potrebna pro-
tonosna klima na globalnoj, svjetskoj razini. Zemlje u razvoju, dunici, postaju
meta neokolonijalizma transnacionalnih korporacija, tj. kibernetskog neokolonija-
lizma. Priroda kapitalistikog naina proizvodnje ostala je ista kao to je bila u XIX.
stoljeu, samo su pojavni oblici novi. Neokolonijalizam meunarodne podjele rada
nacionalnih gospodarstava zamjenjuje se neokolonijalnom internacionalizacijom
podjele rada izmeu transnacionalnog kapitala. Cilj ostaje isti prot. Kapitalizam
evoluira u svoj vii stadij na svome putu prema samoukidanju kada se za to stvore
uvjeti (tako je Marx vidio transformaciju kapitalizma na putu njegove transformaci-
je i dokidanja, a ne kako mnogi misle ili piu u revolucionarnim prevratima).
Analizom razliitih teorija ekonomske politike kao to su kejnzijanizam, mo-
netarizam, Ratex ili ekonomija ponude na jednoj strani, te analizom Marxove eko-
nomske teorije na drugoj strani, ini se da se izmeu njih ne mogu povui nikakve
paralele, odnosno da se one iskljuuju. Meutim, mislimo da, s obzirom na zakoni-
tost ciklikog kretanja kapitalistikoga gospodarstva (osobito u tzv. dugim valovi-
ma izmeu spomenutih teorija ekonomske politike), moemo pronai i zajedniki
199
Dragoljub Stojanov
nazivnik to je i normalno kada se ima u vidu da sve teorije zapravo govore o rob-
noj proizvodnji i njezinim zakonitostima. U stanju gospodarske ravnotee u svim
kolama agregatna potranja jednaka je agregatnoj ponudi.
A) Prema neoklasiarima, taj odnos moe se prikazati kao jednadba:
M
S
V = PQ
(potranja) = (ponuda)
gdje je:
M
S
= monetarna ponuda
V = brzina optjecaja novca
P = cijene
Q = proizvodnja.
B) Prema Keynesu uvjet ravnotee postoji kada je:
Y = C + I + G + (X - M)
ako je (X - M) jednako nula i ako zanemarimo dravne izdatke, tj. ako je G = O,
tada je: Y = C + I, a ako (C + I) nominiramo kao apsorpciju, onda je: Y = A tj. (ponuda)
= (potranja), gdje je:
Y = dohodak
C = potronja
I = investicije
X = izvoz
G = dravni izdaci
M = uvoz
A = apsorpcija.
Sukladno monetaristima uvjet ravnotee jest da je:
Ms = Md
gdje je Md = f (Y, i, P), dok (Md) predstavlja potranju, a (Ms) ponudu.
Sukladno Marxovim uvjetima gospodarske ravnotee, gospodarska ravnotea
(ako bismo je pokuali izraziti suvremenom terminologijom) bila bi uspostavljena
kada je:
Y = Ck + Vk + m
gdje je:
Y = godinji proizvod
200
Ck = konstantni kapital
Vk = varijabilni kapital
m = viak vrijednosti.
Ako je (Vk + m) novostvorena vrijednost koja se dijeli na: osobnu potronju rad-
nika (najamninu) i viak rada, koji se dalje dijeli na osobnu potronju kapitalista i
investicijsku potronju, onda (Vk + m) postaje Vk = osobna potronja radnika + m =
osobna potronja kapitalista + investicijska potronja, a jednadba Y = Ck + Vk + m
moe se napisati kao:
Y= C + I
gdje je C = osobna potronja (radnika + kapitalista), a I = investicijska potronja.
Drugi nain izraavanja agregatne ravnotee nacionalnoga gospodarstva su-
kladno Marxu mogao bi biti:
M
S
(potranja) = ZQP (ponuda)
pri emu je (ZQP) zbroj robnih cijena uz konstantnu brzinu optjecaja novca.
Izraz (ZQP) predstavlja ponudu uz unaprijed utvrene cijene roba. Vrijednosti uku-
pnoga drutvenog proizvoda:
Y = Ck + Vk + m ili ZQP
treba korespondirati odgovarajua monetarna masa (Ms).
Osnovni pokreta proizvodnje jest prot, odnosno razlika izmeu prodajne ci-
jene i cijene kotanja. U svim pristupima, teorijama ekonomske politike i ekonom-
skim teorijama (Marx, Keynes, Friedman) pretpostavlja se dati tehniki sustav kapi-
tala u jednome gospodarskom ciklusu. Investicijska aktivnost provodi se sukladno
naelima marginalne analize do toke kada je prodajna cijena jednaka cijeni kota-
nja, odnosno do toke kada je marginalni prihod jednak marginalnim trokovima.
Pri tome je osnovna odrednica odnosa: prodajna cijena cijena kotanja i odnosa
marginalni prihod (MR) marginalni trokovi (MC) odnos izmeu nominalnih i re-
alnih nadnica, tj. odnos izmeu plaenog i neplaenog rada radnika.
Sve kole neoklasiari, kejnzijanci, monetaristi, Ratex i ekonomija ponude
prije predstavljaju teorije ekonomske politike nego ekonomsku teoriju. One su
vezane za odreenu fazu gospodarskog ciklusa i daju vie ili manje vrijednu re-
cepturu za anticikliku ekonomsku politiku. U odnosu na njih Marxovo ekonomsko
uenje predstavlja ekonomsku teoriju koja rasvjetljava bit funkcioniranja kapita-
listikog gospodarstva, onu bit koju te kole implicitno priznaju, ali je eksplicitno
svjesno zaobilaze.
Motor kapitalistikog naina proizvodnje jest prot. Unutranji mehanizam koji
omoguava a) stvaranje prota i b) njegovu realizaciju jest razlika izmeu plaenog
i neplaenog rada radnika. Neoklasina ekonomska misao, Keynes, Friedman, Lucas
201
Dragoljub Stojanov
i Lafer implicitno govore o istom pitanju. Naravno, za njih se rad ne pojavljuje kao
stvaralac nove vrijednosti i vika vrijednosti, tj. prota. Meutim, te kole inzistira-
ju na tome da je prosperitet mogu tek onda i samo dotle dok postoji razlika izmeu
nominalne i realne nadnice. Smatramo da razlika izmeu nominalne i realne nad-
nice korespondira razlici izmeu plaenog i neplaenog rada radnika. Tako dugo
dok kapitalist oplouje kapital, tj. dok realizira prot, investicijska je aktivnost i-
vahna. Onoga trenutka kada udio plaenog rada postane toliko veliki da prot po-
stane destimulativan, investicijska aktivnost prestaje. Gospodarstvo se tada nalazi
pred fazom sloma, odnosno recesije.
Keynesova ekonomska politika zapravo i poinje od faze sloma. Ona poinje onda
kada postoji viak neuposlenih kapaciteta, kada postoji obilje radne snage, kada
su nadnice niske i kada su cijene sirovina niske. Politikom jeftinog novca Keynes
postupno uklanja disparitet izmeu nominalnih i realnih nadnica. On sniava re-
alne nadnice. Porastom monetarne ponude dolazi do porasta potranje, a time i do
porasta cijena. U oekivanju porasta cijena uz ve prije ugovorenu nadnicu (nomi-
nalna nadnica) vlasnik kapitala vidi mogunost za ostvarivanje prota. Keynesova
ekonomska politika zasniva se na efektima novane iluzije. Efekte novane iluzije
mogue je koristiti u poetnim fazama gospodarskog ciklusa, dakle upravo onda
kada je ponuda radne snage obilna, a mogunosti izbora radnika kao i njihov pri-
tisak na porast nadnica minimalan. Politikom jeftinog novca Keynes pokree po-
tranju. On je vodi ispred ponude. Politikom jeftinog novca Keynes (esta inter-
pretacija Keynesove ekonomije jest da su kod njega cijene stabilne, npr. Johnson,
H. 1978., Money, Trade and Economic Growth ili Machlup, F. 1972., Meunarodna
trgovina i multiplikator dohotka, Svjetlost, Sarajevo, prijevod) pokree investicij-
sku aktivnost, i to na vie naina. S jedne strane, on porastom monetarne ponude,
i preko toga porastom potranje, utjee na porast cijena roba prodajnih cijena.
S druge strane, politikom jeftinog novca Keynes utjee na marginalnu ekasnost
investicija (kapitala) time to: a) sniava kamatnu stopu i b) sniava proizvodne
trokove te na taj nain proizvodi pozitivnu razliku izmeu prodajne cijene i ci-
jene kotanja, odnosno izmeu MR i MC. Time se stimuliraju investicije i postupno
se rjeava problem nezaposlenosti. Odravajui razliku izmeu nominalne i realne
kamate, Keynes jo vie podrava investicijsku aktivnost. Meutim, svom tom apa-
raturom Keynes postupno zagrijava gospodarstvo. On ga vodi k punoj zaposle-
nosti i inaciji. Toga je i sam bio duboko svjestan. Ipak, njegova prva briga bila je
rjeavanje problema nezaposlenosti u uvjetima depresije. Anticiklika ekonomska
politika svakako postaje kontraproduktivna u uvjetima pune zaposlenosti i ina-
cije. Ona zapravo provocira stagaciju. Monetarizam dobiva prevagu u odnosu na
protuproduktivni kejnzijanizam. Posve su sporedne prirode njihove rasprave o tzv.
crowding out ili crowding in efektima. U fazi gospodarskog ciklusa, kada se gospo-
darstvo nalazi u fazi uspona, dominirat e in efekt, kao to e u uvjetima stagaci-
je dominirati out efekt. Jednako tako relativne prirode jest pitanje smjera utjecaja
izmeu novanih i realnih varijabli. Djeluje li novac na dohodak ili dohodak utjee
na formiranje odgovarajue koliine novca, manje je vano pitanje. Dapae, mone-
taristi naglaavaju vanost realnih initelja na dugi rok. Oni znaju da se na kratak
202
rok politikom jeftinog novca a to je smjer utjecaja od monetarne mase (dakle od
novca) k realnim varijablama mogu koristiti efekti Phillipsove krivulje i Okunova
zakona, svakako uz rastuu inaciju. Ba zbog toga Friedman napada Keynesov stav
koji se odnosi na politiku jeftinog novca. Monetarizam I i jo vie Monetarizam II
(Ratex) ne prihvaaju efekt novane iluzije u uvjetima pune zaposlenosti. Oni time
zapravo priznaju da se dalje ne moe formirati razlika izmeu nominalne i realne
nadnice. Time oni pristaju na krizu kao iduu fazu gospodarskog ciklusa. Zbog toga
ne iznenauje da se Friedman zalae za konstantnu stopu monetarnog rasta. On
eli odrati efekt novane iluzije, ali ga ne eli izgubiti prekomjernim poticanjem
potranje. On vrlo dobro zna da ako gospodarstvo doe na razinu pune zaposleno-
sti, nadnice mogu toliko porasti da e ugroziti proces oploivanja kapitala. Prirodna
stopa nezaposlenosti (NRH) predstavlja rjeenje za takvu situaciju. Kada je rije o
ulozi novca i razlici izmeu kejnzijanaca i monetarista, dodajmo u prilog raia-
vanju te kontroverzije Marxov stav da robe ulaze u promet s cijenama, pa se onda,
prema tome, formira i odgovarajua monetarna masa. to se tie uloge brzine op-
tjecaja novca, Marxov je stav da brzina optjecaja novca raste u fazi prosperiteta i da
opada u fazi depresije. Njegov stav u tom je pogledu jednak Friedmanovu i razliit
od Keynesovih sljedbenika. Ratex kola negira vanost i ulogu ekonomske politike.
To ne mora iznenaivati jer se Ratex kola bavi pitanjem stagacije. U uvjetima
stagacije dravna intervencija politikom uveavanja izdataka moe djelovati samo
inatorno. O tome je i Marx imao isto miljenje. Ono to je neprihvatljivo kod Ratex
kole jest tvrdnja da restriktivna monetarna (ekonomska) politika ne e izazvati po-
rast nezaposlenosti. Takav stav moe se interpretirati s pozicija prihvaanja NRH.
Restriktivna monetarna politika pojavljuje se kao neminovnost u fazi pretjerane
proizvodnje ili stagacije. Ona mora biti antiinacijskog karaktera. Ona mora vo-
diti prema proiavanju gospodarstva i stvaranju uvjeta za nov uspon. Da je re-
striktivna monetarna politika neizbjena, smatraju neoklasiari, monetaristi I i II,
ekonomija ponude i Marx, dok se Keynes u Opoj teoriji zalae za prolongiranu
stagaciju, a poslije postaje pristalica restriktivne politike. Restriktivna monetarna
politika neizbjeno izaziva porast nezaposlenosti. Ekonomija ponude predstavlja
rearmaciju neoklasine ekonomske misli. Ona se zalae za rearmaciju trita.
Ona dovodi u pitanje intervencionistiku ulogu drave. U ekonomiji ponude
zanemaruje se injenica da gospodarstvo mora ii svojim tijekom i da ono mora
proi sve faze gospodarskog ciklusa. Ako je to tako, a mislimo da jest, onda je eko-
nomija ponude anticiklika ekonomska politika kratkog daha, smiljena da se bori
protiv stagacije. Ona nastoji otvoriti prostor za nove investicije time to vlasnike
kapitala motivira za novu proizvodnju ostavljajui im vie prota na raun snia-
vanja poreznih optereenja. U ekonomiji ponude zaboravlja se da se time moe
gospodarstvu dati samo skroman manevarski prostor za nova ulaganja. im nova
ulaganja krenu i im imbenici ponude i potranje ponu djelovati, gospodarstvo
e ponovno doi u fazu pretjerane proizvodnje. U toj fazi sniavanje poreza ne
moe biti pravo rjeenje.
Zbog toga je poreznim rastereenjima komplementarna i restriktivna monetar-
na politika, ime se ekonomija ponude naslanja na monetarizam.
203
Dragoljub Stojanov
Iz svega reenog oigledno je da se sve ekonomske politike (kole) bave jednom
od faza gospodarskog ciklusa. Zbog toga nisu u stanju shvatiti problem u cjelini i
ba zbog toga izgledaju toliko autonomno i iskljuivo jedna prema drugoj. Sve se
ekonomske politike (kole) zalau za isto, a to je borba za stvaranje takvih uvjeta u
kojima se kapital moe oploditi.
Amerika antiinacijska ekonomska politika osamdesetih godina XX. stoljea
kao i antiinacijska politika IMF-a, predstavlja kombinaciju svih teorija ekonom-
ske politike. To je ekonomska politika rukovoenog, doziranog, kriznog stanja.
Takav je sluaj i sa suvremenom (2012. g.) amerikom ekonomskom politikom.
Konzervativne vlade razvijenih zemalja Zapada ne e olako odustati od svoje eko-
nomske politike. Primjenom MRSP koncepcije one nastoje ouvati kapitalistiki
nain proizvodnje, odnosno ouvati kapital odnos i njegovu dominaciju, ali ovaj
put na svjetskoj razini. Zato Grka u 2012. godini plaa visoku cijenu restruktu-
riranja privrede, a vjerojatno e slinu sudbinu imati i mnoge druge prezaduene
zemlje. Trik g. Kissingera postaje stvarnost s tim to je tehnoloka evolucija neu-
mitno dovela do formiranja TNC-a kao temeljnih subjekata globalne ekonomije.
Prije transformacije teritorijalne drave u trinu dravu svjedoci smo komplemen-
tarnog odnosa velike teritorijalne s trinom dravom, odnosno kooperacije velike
zemlje i njezinih TNC-a na planu privatizacije i kolonizacije svjetskih ekonomskih
resursa. Proces se zahvaljujui informatikim dostignuima, doista izvodi njeno
i sosticirano iz najveih svjetskih nebodera koristei virtualna znanja i domete
kibernetike.
Sve vie autora danas (Ellerman; Easterly, 2006.; Goldman, 2005.; Juhaz; Kinzer;
Stiglitz) identicira aspekt kombiniranog i iterativnog utjecaja set of elite power
networks (Goldman, 2006.), tj. uskog ideolokog interesa amerike i britanske
vanjske politike i komercijalnih interesa TNK-a i meunarodnih bankarskih rmi
u proliranju ortodoksnog pristupa ekonomskom razvoju te odgovarajuih po-
litika kojih se pridravaju meunarodne agencije. Posebice je to vidljivo 2012. g.
u procjenama meunarodnih agencija za podizanje i sniavanje kreditnog ugleda
drava, kao to su Modys, Standard&Poor i Fitch. Tijekom posljednjih ezdesetak
godina Svjetska banka (World Bank) i IMF isticali su kako su oni apolitine institu-
cije. Kritiari imaju drukije argumente drei da Svjetska banka (World Bank) i IMF
(ruku pod ruku s USAID-om) imaju ideoloko utemeljenje i efektivno potiu pos-
tmodernu formu neokolonijalizma, vie nego to smanjuju siromatvo u zemljama
primaocima pomoi (Easterly, 2006; Goldman, 2005; Perkins). Inozemna je pomo
pod utjecajima globalnih interesa velikih svjetskih subjekata. Tako se npr. tvrdilo
da je za vrijeme administracije bivega amerikog predsjednika Cartera istraiva-
nje nalazita nafte i drugih resursa bilo potpomognuto projektima Svjetske banke.
Jednom kada je nafta bila otkrivena, Svjetska banka nancirala je projekte istra-
ivanja nafte i plina. Kada je nafta pronaena, Svjetska banka obratila se naftnim
kompanijama SAD-a, koje su se onda tamo ustoliile i pustile korijene. Meutim,
nafta nije bila jedini zanimljiv resurs. Tu su bili u pitanju i agrarni proizvodi, metali
i minerali, drvo, rad i kapital. Vaingtonski konsenzus serviran i nametnut zemlja-
ma u razvoju i tranzicijskim zemljama od poetka 1990-ih, podsjea neodoljivo na
204
poziciju Argentine u XIX. stoljeu i vrijeme prvobitnog kolonijalizma u veini tada
ovisnih zemalja. Kolonijalizam Vaingtonskog konsenzusa plastino je ilustrirao
Stiglitz u The IMFs Four Steps to Damnation (The Observer, April, 2001.) te u
The Globalizer Who came in from the Cold (Greg Palast, 2001.). Zanimljiv primjer
iz vremena globalizacije jest primjer Argentine kada je rapidna liberalizacija trgo-
vine i nancija kasnih 1880-ih poremetila jedan balansiran i stabilan put razvoja te
zemlje. Poetno razdoblje izgraivanja drave (state building) u 1860-im i 1870-
im ustupilo je mjesto laissez-faire ideologiji pod domaim politikim pritiscima,
to je generiralo eksplozivan i veoma spekulativan priljev kapitala, investiran pose-
bice u nekretnine. Kriza koja je uslijedila najavila je manju bankarsku krizu u Europi
uz pad Baring Brothers. Meutim, u Argentini su restriktivne mjere, sniavanje re-
alnih nadnica i rasprodaja dravnih poduzea strancima unitili razvojnu dinamiku
i, dapae, imali negativan spillover efekt na susjedne zemlje. Kriza 1890. podredila
je argentinsku dravu diktatu meunarodnih banaka koje su nametnule drastine
restriktivne mjere kako nacionalnoj tako i regionalnim vladama da bi osigurale ot-
platu njihovih zajmova i protabilnost saveznikih poduzea, kakvo je bilo British
railway. Jednako tako europske su banke iskoristile pogodnosti pada velikog broja
argentinskih poduzea u 1890-im, kako dravnih tako i privatnih, da bi konsolidi-
rali dominantnu poziciju inozemnog kapitala u kljunim segmentima argentinske
ekonomije. Poetkom novoga stoljea oni su promovirali (potakli) ponovni izvoz
kapitala u Rio de la Plata regiju koordinirajui svoje strategije s komercijalnim i
industrijskim magnatima radi ekspandiranja svojih interesa na novoj lokaciji. Takav
trend postao je opi u mnogim latinskoamerikim zemljama sukladno tomu kako su
meunarodni bankari promovirali val novih i velikih zajmova i izravnih investicija,
to se nastavilo do I. svjetskog rata.
205
Dragoljub Stojanov
II Suvremena kriza i ekonomska
znanost
Suvremena svjetska nancijska kriza, koja denitivno prerasta u ekonomsku,
tretira se od strane administracija veine zemalja, a amerike posebice, kao kri-
za nedovoljne potronje. Zahvaljujui tome je i Keynes doao ponovno u sredi-
te pozornosti kao, prema mnogima, teoretiar nedovoljne potronje. Slijedei
Keynesa, mnogi ugledni svjetski ekonomisti, poput Krugmana (2006., 2007.),
Stiglitza (2007.), Vadea (2008.), Swartz-Nelsona (2007.), Barnankea (2002.), C.
Romera (2002.), Pitelis-Argitesa, (2008.), Crottyja (2008.), Feldsteina (2009.),
Mishkina (2009.) identiciraju suvremenu krizu kao krizu nedovoljne potronje.
Na drugoj strani u manjini su autori poput Taylora (2009.) ili Rogoffa (2008.)
koji smatraju da je agregatna hiperapsorpcija prethodila krizi te da je ona njezina
temeljna determinanta. Marxova teorija ekonomskih kriza (Stojanov, 1985.), uz
empirijske podatke relevantne za Pamunu krizu iz 1861. g. (Marx) kao i podatke
vezane za 1929. (Elsworth, 1950.) sugeriraju da nedovoljna potronja teko moe
biti glavnim uzrokom krize.
Pokuavajui pratiti misli uglednih ekonomista o suvremenoj krizi, doli smo
do spoznaje da oni nedovoljnu potranju objanjavaju na sljedei nain:
1. Nedovoljna potranja izazvana je niskom razinom osobne potronje te
investicijske potronje u odnosu na GDP: Krugman, (2006., 2007.); Stiglitz,
(2007.); Vade, (2008.); Bernanke, (2002.).
2. Nedovoljna potranja primarno je izazvana pogrenom monetarnom
politikom: Barnanke (2002.); C. Romer (2002.); Friedman u Swartz-Nelson,
(2007.); Swartz, A., Swartz-Nelson, (2007.); Michkin (2009.).
3. Nedovoljna potranja posljedica je, u modelu dvije klase (rad-kapital) ne-
dostatne potronje radnika ili je u modelu tri klase (rad-podzetnici-rentije-
ri) izazvana nedovoljnom potronjom nancijskih kapitalista: Crotty (2006.,
2008.), Pitelis-Argities (2006., 2008.), Orhongazi (2007.).
4. Nedovoljna potranja i kriza konsekvenca je asimetrinih informacija, mo-
ralnog hazarda i sustavne misregulacije (Stiglitz, 2007.).
Odista se doima veoma udnim da istaknuti ekonomisti (posebno Krugman
ili Stiglitz) ne spominju pad marginalne ekasnosti kapitala (MEC) kao temeljni
uzronik krize, mada je na njega posebno ukazao sam Keynes.
Jo zanimljivije, pojedini ugledni ekonomisti drali su da ekonomska kri-
za u XXI. stoljeu nije ni mogua zahvaljujui efektima tzv. Nove ekonomije
(Krugman, 2009.; Summers, 2000.). Dapae, Krugman dri da je Keynes u krivu
za XXI. stoljee budui da nije mogao anticipirati trajnu inaciju kao i naela
mikroekonomije Nove ekonomije. (Krugman, 2006.)
206
Prema Tayloru, klasino objanjenje nancijskih kriza, unatrag stotine godi-
na je da su one izazvane ekscesima esto monetarnim ekcesima, koji su vodili
k boomu i neizbjenom bustu. U zadnjoj krizi imali smo boom na tritu
nekretnina, a potom bust koji je doveo do nancijskih poremeaja. Taylor de
facto ukazuje na politiku jeftinog novca kao stimulatora prekomjerne potra-
nje (Taylor, 2009., p. 1. 2. 3.).
Zanimljivi su i oni stavovi prema kojima nancijska kriza vie nije mogua, a
k tome svakako ne moe nancijska nestabilnost ili prezaduenost biti uzrokom
krize. To je slavna teza o tzv. ekasnosti trita (efciency market hypothe-
sis). U odnosu na ovu hipotezu su radovi Minskog o prezaduenosti kao temelj-
nom uzroku krize (nancial instability hypothesis) koja je, kao i Marxova ili
Keynesova teza, bila denitivno odbaena od strane mainstream boys (Jord,
N., Moritz H. P., Alan, M., 2011.).
Meutim, ako uzmemo kao dato da je nedovoljna potranja uzronik krize,
elimo postaviti sljedea pitanja kako bismo hipotezu testirali:
- Kako je mogue da jedna ekonomija ima decit platne balance i ina-
ciju ako je nedovoljna potranja uzronik krize? (vidjeti podatke za 1929.,
Ellswort; ili za SAD - Taylor, 2009.; ili za Pamunu krizu 1861. g., Marx,
Kapital).
- Kako je mogue da u nekoj privredi doe do naglog pada vrijednosti
assets samo zbog promjene oekivanja? Zato se oekivanja iznenadno
mijenjaju?
- Kako je mogue da osobna potronja pada u uvjetima pune zaposlenosti
kada bi ba tada trebala biti najvia sukladno neoklasinim ekonomistima, pa
i Keynesu. Marx naglaava da je potronja radnika najvea pred krizu jer su
nadnice najvie pred krizu.
- Zato se u nekoj privredi dogaa nagli pad investicija ako nije izazvan pa-
dom MEC-a?
- to izaziva pad MEC-a: je li to nedovoljna potranja ili mogue pregrijana
privreda, kao to sugeriraju Marx, Keynes i Minsky?
- Zato ekonomisti ne unose u analizu kredit koji mijenja standardne udbe-
nike postavke o krivulji 45 stupnjeva i odnos C+I u odnosu na nju? Poznato
je, a taj stav podupiremo, da je zaduivanje (leverage) jedno od glavnih
izvora kako osobne tako i investicijske potronje, pa i pekulacija.
Zaduivanje kod kue i vani omoguava hiperapsorpciju u nekoj ekonomiji. A
ona prethodi krizi i slomu.
Ako je to tako, slijedilo bi da je nedovoljna potranja posljedica prethodno
prenapuhane ekonomije koja vodi padu MEC-a. Jednom kada MEC padne na ne-
atraktivnu razinu, kamata se mora sniziti. Toliko dugo dok je MEC vii od ka-
mate investicije su unosne. Onog trenutka kada investiranje nije vie unosno,
207
Dragoljub Stojanov
asset prices su u zoni rizika, a oekivanja se raspadaju. Tvornice se zatvaraju,
nezaposlenost se poveava i slijedi drastian pad potranje kako osobne tako i
investicijske.
Mislimo da su temeljni uzroci ekonomske krize openito, pa svakako i suvre-
mene ekonomske krize, u temelju mikroekonomske i sustavne naravi. Naime, mi-
kroekonomski faktori kriza (maksimizacija prota poduzea, asimetrine infor-
macije, moralni hazard, saturacija trita, zaduenost poduzea) mogu se lagano
identicirati u svim velikim krizama, a kumuliraju se tijekom faze prosperiteta.
Faza prosperiteta je praena fazom sloma (Minski efekt) u tijeku kojega dolazi do
procesa obezvrjeivanja kapitala (kriza burzi, rasprodaja dionica, pad povjerenja,
negativna oekivanja). Kriza se manifesitra u porastu nezaposlenosti i padu in-
vesticija te izgleda kao da je uzrokovana nedovoljnom potranjom. Nedovoljna
potranja zapravo je fatamorgana poput vode koju edni vide u pustinji. Sustavni
momenti krize ine krizu teko prevladivom makroekonomskim mjerama. Radi
se o sukobu izmeu drutvenog karaktera proizvodnje i individualnog prisvaja-
nja. Uslijed toga u shemi drutva koje je komponirano od tri klase: radnik po-
duzetnik - nancijski kapitalist dolazi do promjene portfelja (portfolio) vlasnika
kapitala u smislu njegove rekompozicije ka tednji i neproizvodnim plasmanima,
ime se kriza pojaava. Mikroekonomski i sustavni uzroci krize zahtijevaju odgo-
varajua rjeenja. Makroekonomsko jaanje potranje zato postaje nedostatno i
na neki nain upitno budui da dovodi u pitanje procese obezvrjeivanja kapitala
i konstruktivne destrukcije.
Mikroekonomske i sistemske uzroke kriza ponajbolje nalazimo obraene
u Kapitalu. Za razliku od Kapitala, suvremeni ekonomisti koncentriraju se
na fatamorganu to rjeenje problema ini upitnim (Feldstein, 2009.; Mishkin,
2009.; Krugman, 2007.; Stiglitz, 2007.) Zato mislimo da ekspanzivna nancijska
politika u najboljem sluaju moe doprinijeti odlaganju procesa konstruktivne
destrukcije i pretvaranja faze sloma u fazu stagacije. Time vraanje Marxovoj
teoriji kriza zasluuje punu pozornost.
Pitanje ekonomskih kriza jedna je od tema u ekonomskoj teoriji koja je
najmanje denirana, odnosno oko koje postoji najmanji stupanj suglasnosti
(Krugman, 2006.; C. Romer, 2002.; Friedman, 2007.; J. Taylor, 2009.; Ellsworth,
1951; Stojanov, 1985.) Tako je i s marksistikom interpretacijom ekonomskih kri-
za. Zapravo, mogli bismo rei da ne postoji jedinstvena konzistentna marksisti-
ka teorija ekonomskih kriza.
Mi emo pokuati rekonstrukcijom Marxovih misli iznesenih u Kapitalu
doi do spoznaje o Marxovom pogledu na krize. Pri tome emo pokuati rekon-
struirati itav privredni ciklus, dakle pokuat emo rekonstruirati tijek privrede
od stanja mirovanja do stanja sloma, za koje je, kako se uzima kao aksiom, glavni
uzrok nedovoljna potronja (kejnzijanizam, postkejnzijanizam i suvremena in-
terpretacija krize 1929. i krize 2007. (Stiglitz, 2007.; Vade, 2008.; Krugman, 2007.;
i drugi).
208
Naa analiza pokazuje da su sve velike krize, tj. krize iz Marxovog vremena,
Velika ekonomska kriza 1929. godine i suvremena ekonomska kriza imale za-
jedniki nazivnik, bez obzira na to to mnogi ekonomisti dre da je vrijeme per-
fektne trine strukture XIX. stoljea potpuno razliito u odnosu na uvjete im-
perfektne trine strukture s kraja XX. i poetka XXI. stoljea (Krugman, 2006.;
Summers, 2000.).
Sljedee pitanje samo se po sebi namee, a to je: ako su sve krize imale zajed-
niki nazivnik, u emu se on sastoji? Potom mogu slijediti logina pitanja:
- kakav moe biti odnos ekonomske politike prema krizama ako one imaju
zajedniki nazivnik
- to predstavlja antitezu ekonomskim krizama i privrednim ciklusima?
U prvome dijelu rada pokuavamo interpretirati (kreirati) Marxov pogled na
ekonomske krize sluei se primjerom pamune krize 1861. godine. Potom raz-
matramo manifestiranje krize u uvjetima otvorene ekonomije u XIX. stoljeu i
njezinu globalizaciju. Na kraju kompariramo bitne elemente krize iz 1861. g. i
suvremene krize koja je poela 2007., koji neodoljivo podsjeaju jedni na druge,
kao i na ekonomsku krizu iz 1929. godine.
Ekonomska kriza - pristup problemu
S obzirom na sloenost pitanja koja smo postavili te mogunost pogrene
interpretacije stavova klasika, kao i vlastite reinterpretacije, mislimo da emo
dobro uiniti ako naoj analizi pristupimo na takav nain da prvo vidimo to o
krizama piu Marx i Engels. Nakon toga moemo komparirati njihove poglede u
odnosu na postavljena pitanja, a potom moemo nastaviti s istraivanjem bit-
nih determinanti kriza, pridravajui se pri tome osnovne Marxove ekonomske
misli.
Piui Douglasu 10. travnja 1879. g., Marx iznosi sljedei pogled na ekonom-
ske krize: Ne bih drugi tom objavio ni pod kojim okolnostima prije nego to sa-
danja engleska industrijska kriza ne bude dostigla svoj vrhunac. Pojave su ovaj
put neobine, u mnogim pogledima razliite od onoga to su bile u prolosti, a
ovo se... bez ikakvog obzira na druge promjene okolnosti... lako objanjava inje-
nicom to engleskoj krizi ranije nikada nisu prethodile strahovite krize koje sada
traju ve pet godina u SAD-u, Junoj Americi, Njemakoj, Australiji itd. Zbog toga
se sadanji tijek stvari mora promatrati do njihove zrelosti prije no to se one
uzmognu proizvodno potroiti mislim teorijski, pa nastavlja, ma kako se tijek
ove krize mogao razviti premda je za istraivanje kapitalistike proizvodnje i
strunog teoretiara veoma vano da je promatra u njenim pojedinostima ona
e proi onako kao i njezine prethodne i otvoriti novi industrijski ciklus sa svim
njegovim raznovrsnim fazama procvata itd.
209
Dragoljub Stojanov
Usporedimo sada Marxov stav o industrijskom ciklusu i procvatu s Engelsovim
pogledima na krizu 1835. godine: Desetogodinji ciklus mrtvila, prosperiteta,
pretjerane proizvodnje i krize koji se od 1825. g. do 1867. g. stalno ponovno vra-
ao izgleda da je istekao, ali samo da bi nas doveo u barutinu oaja jedne trajne
i kronine depresije. eljeno razdoblje prosperiteta ne dolazi, koliko god nam se
puta uini da smo zapazili simptome koji ga nagovjetavaju, toliko puta su ie-
zli u zraku. Meutim, svaka nova zima postavlja iznova pitanja to da se radi s
nezaposlenima. Ali dok broj nezaposlenih raste iz godine u godinu, nema nikoga
da na to pitanje odgovori: i mogli bismo skoro izraunati trenutak kada e neza-
posleni izgubiti strpljenje i uzeti svoju sudbinu u svoje ruke (Marx, tom I, str. 65.).
Sada ve moemo rei da je kriza koju je Engels promatrao i iz koje nije vidio
izlaz bez socijalne revolucije, bila jedna od faza tzv. dugog vala, i to ona njegova
faza koja dugo traje i koja se vie pamti po razdobljima depresije nego po razdo-
bljima prosperiteta.
Engelsova prognoza o zrelosti kapitalizma za prelazak u novu drutveno-
ekonomsku formaciju bila je preuranjena. O periodinosti i ciklinosti razvoja
kapitalistikog naina proizvodnje Marx je pisao ve prije toga sljedee: Kako
sam ve na drugome mjestu spomenuo, u ovome je od posljednje velike ope
krize nastao preokret. Akutni oblik periodinog procesa s njegovim dosadanjim
desetogodinjim ciklusom izgleda da je preao u jedno vie kronino, razvuenije
odmjenjivanje relativno kratkog umjerenog poboljavanja posla s relativno du-
gom, neodluujuom depresijom. Odmjenjivanje koje se na razliite industrijske
zemlje ne razdjeljuje istodobno. A moda se radi samo o produljenju trajanja ci-
klusa. U djetinjstvu svjetske trgovine od 1815. do 1847. dadu se dokazati priblino
petogodinje krize (ciklusi), od 1847. do 1867. ciklus je odluno desetogodinji:
hoe li to rei da se nalazimo u pripremnom razdoblju nekog novog svjetskog
sloma neuvene estine? tota kao da upuuje na to. Od posljednje ope kri-
ze od 1867. nastale su velike promjene. Kolosalno irenje prometnih sredstava
oceanski parobrodi, eljeznice, elektrini telegra, Sueski kanal tek je, ustvari,
uspostavilo svjetsko trite. Uz Englesku koja je raniju industriju bila monopoli-
zirala, stao je niz konkurentskih industrijskih zemalja: u svim dijelovima svijeta
otvorene su plasiranju suvinog europskog kapitala beskrajno vee raznolikije
oblasti, tako da se on daleko vie raspodjeljuje, a lokalna pretjerana pekulacija
lake se savlauje. Sve ovo odstranilo je ili jako oslabilo veinu starih arita
krize i prilika za stvaranje krize. Pored toga, na unutranjem tritu konkuren-
cija se povlai ispred kartela i trustova, dok na vanjskom tritu biva ograniena
zatitnim carinama, kojima se osim Engleske tite sve velike industrijske zemlje.
Ali samo ove zatitne carine nisu nita drugo do naoruanje za konani opi in-
dustrijski ratni pohod koji treba odluiti o vlasti na svjetskom tritu. Tako svaki
od onih elemenata koji tee sprjeavanju ponavljanja starih kriza krije u sebi
klicu daleko silnije budue krize. (Marx, tom III, str. 426.)

Neizbjenost kriza potvrdila se u praksi. Svijet je i danas suoen s opasnou
izbijanja dosad najvee ekonomske krize. Marx je oigledno imao pravo. Pojavni
210
oblici svakodnevnog ivota mijenjaju se ali sutina, dominacija kapitalistikog
naina proizvodnje svjetskom privredom, ostala je jo uvijek ista. Neovisno o
tome promatramo li sustav i analiziramo kao two-class (kapital - rad) model
(Marx, Kalecki), ili three-class (poduzetniki kapital rad - nancijski kapital)
model (Marx, Pitelis-Argitis, 2008.; Crotty, 2006., 2008.; Hilferding, 1948.) ini se
kao da vuk dlaku mijenja, ali ud nikako. U oba sluaja determinanta sustava
je maksimiziranje prota na razini mikroekonomskog subjekta, koja ima prepo-
znatljive makroekonomske implikacije. U prilog tome podsjetimo se pamune
krize od 1861. do 1865. godine.
Pamuna kriza od 1861. do 1865.
Prethodnica pamune krize od 1845. do 1860.

1845. Cvjetno doba pamune industrije. Veoma niska cijena pamuka. Tijekom
itavog polugodita stizale su mi svakoga tjedna prijave o novim investicijama
kapitala u tvornice: as su graene nove tvornice, as je mali broj nezauzetih
tvornica nalazio nove zakupce, as su proirivane tvornice koje su bile u radu i
postavljani novi jai parni strojevi i uveavan broj strojeva radilica.
1846. Poinju albe. Ve dulje vremena sluam kako se tvorniari pamuka uve-
like ale na deprimirano stanje u svom poslu... tijekom posljednjih est tjedana
razne su tvornice poele raditi kratkovremeno, obino 8 sati dnevno umjesto 12,
izgleda da to uzima maha, cijena pamuka jako je skoila, a cijene proizvoda ne
samo to se nisu popele ve su njihove cijene nie nego prije dizanja cijene pa-
muka. Veliko poveanje broja tvornica pamuka za posljednje 4 godine mora da je
imalo za posljedicu s jedne strane jako uveanu potranju za sirovinama, s druge
silno uvean dovoz proizvoda na trite: oba su uzroka morala zajedno utjecati
na sniavanje prota... Naravno da uveana potranja za sirovinom i pretrpanost
trita proizvodima idu ruku pod ruku.
1847. U listopadu novana kriza. Eskontna stopa 8%. Prije toga ve slom e-
ljeznike afere i istonoindijskog sustava unakrsnih uslunih mjenica... Sve su
razne poslovne grane bile jako deprimirane kada je jo bilo lako dobiti eskonte po
5% ili i manje. Nasuprot tome dovoz sirove svile bio je obilan, cijene umjerene, a
posao prema tome ivahan do posljednja dva ili tri tjedna, kada je novana kri-
za nesumnjivo pogodila ne samo proizvoae svilene potke ve jo vie njihove
glavne kupce, proizvoae modnih artikala. Jedan pogled na objavljene zvanine
izvjetaje pokazuje da se pamuna industrija posljednje tri godine uveala goto-
vo za 27%. Uslijed toga se pamuk u okruglim ciframa popeo od 4 na 6 pensa po
funti, dok prea, zahvaljujui uveanoj ponudi, stoji samo za malenkost iznad
svoje ranije cijene. Vunena industrija poela se poveavati 1836. g., otada je u
Jorkiru porasla za 40%, a u kotskoj jo vie...
211
Dragoljub Stojanov
1849. Od posljednjih mjeseci 1848. g. posao je ponovno oivio. Proizvoai
vune bili su poetkom godine neko vrijeme jako zaposleni, ali se bojim da kon-
signacije vunene robe esto zastupaju mjesto prave potranje i da se razdoblja
prividnog prosperiteta, tj. pune zaposlenosti, ne podudaraju uvijek s razdobljima
legitimne tranje.
1850. Travanj. Neprekidno glatko poslovanje 1853. Travanj veliki prosperitet.
1860. Travanj. U pamunoj industriji nije broj novopodignutih tvornica nika-
da bio tako velik kao sad, a takoer ni proirenje postojeih tvornica i potranja
za radnicima. Na sve se strane trai sirovina.
1861. Travanj. Stanje posla trenutno je deprimirano. Sirovina je skupa. Ona
je gotovo u svakoj tekstilnoj grani iznad cijene po kojoj se moe preraivati za
masu potroaa.
Sada se pokazalo da je 1860. godine u pamunoj industriji bilo pretjerano pro-
izvedeno; djelovanje toga osjealo se jo sljedeih godina. Trebalo je oko dvije do
tri godine dok je svjetsko trite usisalo pretjeranu proizvodnju iz1860. godine.
Prema tome je potranja za radom ovdje ve bila ograniena vie mjeseci prije
nego to su se osjetili uinci pamune blokade... Sreom je to mnoge spasilo od
propasti. Zalihe su rasle u vrijednoti dokle su god drane na skladitu, i tako se
izbjegao uasan pad vrijednosti koji bi inae bio neizbjean u takvoj krizi.
1861. Listopad. Posao je od nekog vremena bio vrlo deprimiran. Nije nikako ne-
vjerojatno da e u zimskim mjesecima mnoge tvornice jako skratiti radno vrijeme.
U Etonu, Stejhbridu, Mosliju, Oldhemu itd. provedeno je ogranienje radnog
vremena za punu treinu i radni sati skrauju se i dalje svakoga tjedna. Istodobno
sa svim skraivanjem radnoga vremena u mnogim se granama obara najamni-
na... Vie tvorniara bjee objavilo da e najamninu sniziti za 5-7,5%, radnici
su ostajali pri tome da stopa najamnine ostane, a da se skrate radni sati. To nije
prihvaeno i doe da trajka. Poslije mjesec dana radnici su morali popustiti. Ali
sada su dobili i jedno i drugo. Osim smanjenja nadnice, na to su radnici napo-
sljetku pristali, sada su i mnoge tvornice radile kratko vrijeme.
1862. Travanj. Patnje radnika znatno su se uveale... a ni u kojem razdoblju
industrijske povijesti nisu radnici tako utke, rezignirano i s tako strpljivom sa-
mosvijeu podnosili ovako iznenadne i teke patnje.
1863. Travanj. U tijeku ove godine ne e se moi potpuno zaposliti preko
polovine pamunih radnika. Najamnine su bile mizerne, ak i tamo gdje se ra-
dilo puno radno vrijeme. Pamuni radnici dragovoljno se ponudie za sve javne
radove, dreniranje, gradnju putova, tucanje kamena, za to su bili upotreblja-
vani da bi od mjesnih vlasti dobivali potporu. Cijela buroazija straarila je nad
radnicima.
Radnici su bili voljni ii na svaku vrstu posla gdje bi bili namjeteni prema
Public Works Act (zakon o javnim radovima). Svrha toga zakona (od 1863. g.)
bila je trostruka: 1. osposobiti mjesne vlasti da od povjerenika dravnih dugova
212
uzajmljuju novac, 2. olakati melioraciju u gradovima, 3. pribaviti nezaposlenim
radnicima rad i pristojnu slubu.
1864. Travanj. Ovdje-ondje u raznim kotarima uju se albe na manjak u rad-
nicima... Tvorniari osjeaju djelovanje Public Works Act kao neku konkuren-
ciju, i uslijed toga je mjesni odbor u Bekepu obustavio svoju djelatnost... I tako su
javni radovi postupno obustavljeni to novo izdanje nacionalnih radionica, ali
sada podignutih u korist buroazije. (Marx, tom III, str. 89. -90.)
Kriza 1929: kratko podsjeanje
O stanju privrede pred veliku ekonomsku krizu 1929. godine P. T. Ellsworth
iznosi sljedee napomene: SAD su od 1922. do 1923. g. uivale u razdoblju ne-
zabiljeenog prosperiteta... prosperitetu je pridonio investicijski bum rekordnih
razmjera. Najvei dio velikih investicija bio je u tvornice i opremu za izgradnju
novih industrija automobilske, industrije gume, ranerija nafte, proizvodnju
elektrine energije, elektrinih strojeva. Pored toga je zemlja (SAD) uivala naj-
vei graevinski bum u povijesti. (Ellsworth, P., str. 495.)
Na pitanje to je fazu prosperiteta preokrenulo u depresiju nevienih razmje-
ra Ellsworth odgovara: Uz napomenu da je svako pojednostavljivanje opasno, to
je bilo prethodno pretjerano investiranje gotovo itava ekonomija je bila satu-
rirana. Kapaciteti automobilske industrije su 1929. godine daleko prelazili mo-
gunosti prodaje. Industrija gume takoer je bila predimenzionirana. Niz drugih
proizvoaa trajnih potronih dobara, kao to su strojevi za pranje rublja, usisa-
vai i radioaparati, bili su suoeni s problemom plasmana 1929. godine. Ve po-
etkom 1928. industrija graevinarstva je poela naglo smalaksavati. Investicije
su gotovo stale. (Ellsworth, str. 496.)
Dvojbe o krizama
Usporedimo li sada Marxova pisanja o krizama, posebno o krizi pamune in-
dustrije, s evidencijom P. T. Ellswortha, lako moemo zapaziti dvije bitne karak-
teristike obaju razdoblja:
1. u oba sluaja radi se o fenomenu prekomjerne proizvodnje, prekomjernih
investicija, odnosno hiperprodukciji pred izbijanje krize
2. u oba sluaja radi se o problemu plasmana pred krizu i u tijeku krize.
Meutim, dok Ellsworth govori o saturaciji trita kao limitirajuem faktoru
novih investicija, Marx (na prvi pogled) istie problem nedovoljne potronje koji
je izazvan, prema mnogima i prije svega, nedovoljnom potronjom radnike kla-
se. On pie: Posljednji uzrok svih stvarnih kriza ostaje uvijek siromatvo masa
213
Dragoljub Stojanov
i ogranienje njihove potronje, naspram ega stoji nagon kapitalistike proi-
zvodnje da proizvodne snage razvija tako kao da njezinu granicu sainjava samo
apsolutna potrona sposobnost drutva. (Marx, tom III, str. 421.)

Problem plasmana, tj. problem nedovoljne potronje kao determinanta eko-
nomskih kriza (apostroran u zadnje vrijeme od strane nekoliko vodeih svjet-
skih ekonomista, kao to su: Stiglitz, 2007.; Krugman, 2007.; Vade, 2008.; i u kon-
tekstu likvidnosti: C. Romer, 2002.; J. Taylor, 2009.; Friedman-A. Swartz - Nelson,
2007.; Ben Barnanke, 2002.) zasluuje da ovdje malo zastanemo i zamislimo se
pred sljedeim pitanjima:
- kako i zbog ega se javlja problem nedovoljne potronje
- moe li se problem plasmana, pa i kriza, prevladati proirenjem potranje
bilo intervencijom drave (primarna emisija, skalna politika) na nacional-
nom planu ili slinom vrstom intervencije na meunarodnom planu (emisija
specijalnih prava vuenja ili nekog drugog meunarodnog novca, naprimjer)
- moe li se kriza prevladati poveavanjem nadnica radnike klase
- je li problem plasmana, odnosno nedovoljne potronje pravi uzrok kriza ili
je on pojavni oblik djelovanja primarnog uzroka?
Recimo odmah da naa zapaanja o tijeku kriza, a temeljem analize ekonom-
ske misli neoklasiara, kejnzijanaca, monetarista I i monetarista II, ekonomije
ponude te Marxove ekonomske misli, (Stojanov, 1985.) navode na konstataciju
da se, prije svega, radi o sljedeem:
- da krizi hiperprodukcije prethodi hiperapsorpcija (agregatna potronja
vea od agregatne produkcije)
- da je nedovoljna potronja konsekvenca prethodne prekomjerne potronje
- pod potronjom razumijevamo agregatnu potronju:investicijsku i osob-
nu, a ne samo osobnu potronju radnike klase
- da je kriza nedovoljne potronje posljedica prekomjernog investiranja
- da prekomjerno investiranje, po zakonima kapitalistikog naina proi-
zvodnje dakle robno-novane privrede, po svojim imanentnim zakonima nei-
zbjeno dovodi do ekonomskih kriza
- kriza hiperprodukcije predstavlja pojavni oblik kriza hiperapsorpcije, tj.
prekomjerne agregatne potranje (na slina promiljanja o uzrocima krize
2007. g. navode stavovi u radovima: J. Taylora, 2009.; Rogofa, 2008.; Pitelis-
Argitesa, 2008.; Crottya, 2008.; Orhangazia, 2007.).
Krizu hiperprodukcije nosi na leima najveim dijelom radnika klasa, a znat-
no manjim dijelom onaj kapital koji kriza pogaa, koji se krizom obezvrjeuje i
utapa u vei kapital.
214
U prilog tezi da je bijeda radnike klase pojavni oblik, tj. posljedica a ne uzrok
svih kriza, te da je ona posljedica prekomjerne agregatne potranje pa i uve-
ane potranje i potronje radnike klase, posluit emo se citatom iz II. toma
Kapitala. U njemu Marx pie: U razdoblju prosperiteta, a osobito u razdoblju
njegovog vrtoglavog procvata, ne samo da raste potronja potrebnih ivotnih
sredstava i radnika klasa uzima za as (poto je za sada itava njezina priuv-
na vojska rada aktivno nastupila) udjela u potronji luksuznih, njoj inae nepri-
stupanih artikala, a osim toga i u klasi onih potrebnih sredstava potronje koji
inae najveim dijelom sainjavaju potrebna sredstva potronje samo za kapita-
listiku klasu, to sa svoje strane izaziva rast cijena. (Marx, tom II, str. 335.)

Citat nam sugerira:
a) da u fazi prosperiteta potronja radnike klase apsolutno raste, a ne opa-
da (potronja radnika danas poetkom XXI. stoljea formirala se ne samo iz
nadnica koje su realno nazadovale zadnjih tridesetak godina (R. Reich, 2008.),
nego moda i veim dijelom temeljem kredita),
b) da u fazi prosperiteta, a pred fazu sloma, ekonomija funkcionira na razini
pune zaposlenosti (itava priuvna vojska rada je angairana), to je sukladno
neoklasinoj ekonomskoj koli i Sayovom zakonu trita.
Determinante krize
Nastavimo li pratiti Marxovu misao, onda moemo na istoj stranici drugo-
ga toma Kapitala proitati: ista je tautologija kazati da krize potjeu iz ne-
dostataka potronje sposobne za plaanje ili potroaa sposobnih za plaanje.
Drukiju vrstu potronje osim platene, kapitalistiki sustav ne poznaje... Da se
robe ne mogu prodati, znai samo to da se za njih nisu nali plateno sposobni
kupci, dakle potroai. Ali ako se ovoj tautologiji hoe da prida izgled neke du-
blje obrazloenosti time to se kae da radnika klasa dobiva odve malen udio
svojeg vlastitog proizvoda, a da e zlu biti pomoeno im od njega dobije vei
udio, dakle im bude porasla najamnina, onda se ima primijetiti samo to da se
krize svaki put pripremaju upravo u jednom razdoblju u kojemu je rast najamni-
na opi i radnika klasa stvarno dobiva vei udio u dijelu godinjeg proizvoda
koji je namijenjen potronji (to je posve sukladno djelovanju trita rada prema
neoklasinim ekonomistima u uvjetima pune zaposlenosti uslijed djelovanja za-
kona padajuih prinosa). Iz kuta onih vitezova zdravog i jednostavnog ljudskog
razuma takvo bi razdoblje, naprotiv, moralo ukloniti krizu. (Marx, isto) I dalje:
Izgleda, dakle, da kapitalistika proizvodnja sadri uvjete neovisne o dobroj ili
zloj volji, koji samo trenutno doputaju onaj relativni prosperitet radnike klase,
i to uvijek samo kao burnicu koja navjeuje krizu. (Marx, isto)

Navedene Marxove misli upuuju na zakljuak, zapravo potvruju konstata-
ciju koju smo ve iznijeli, a koja je sukladna s naim dosadanjim istraivanjima
ekonomske politike razliitih kola, a to je:
215
Dragoljub Stojanov
1. da je periodina kriza hiperprodukcije neizbjena u uvjetima prevladava-
jueg kapitalistikog naina proizvodnje
2. da je udio radnike klase u raspodjeli drutvenog proizvoda najvei pred
krizu, to je kompatibilno sa stavovima neoklasiara, monetarista i Keynesa
(mada je puna zaposlenost samo specijalan sluaj po Keynesu)
3. da se porastom udjela nadnica u raspodjeli drutvenog proizvoda kriza ne
moe izbjei, dapae tek bi se potakla, stav koji je sukladan stavovima neokla-
siara, monetarista I i II
4. da se ne moe raditi o tome da je niska najamnina, tj. nedovoljna potronja
radnike klase determinanta krize (u modelu dvije klase Kaleckog).
Na pitanje moe li dravna intervencija jednom ekspanzivnom monetarno-
kreditnom politikom ili skalnom politikom sprijeiti nastanak krize, Marx odgo-
vara na 448. i 449. stranici treega toma Kapitala na sljedei nain: Potranja
za platenim sredstvima jednostavno je potranja za pretvorljivou u novac.
Ukoliko trgovci i proizvoai mogu pruiti dobra jamstva, onda je potranja za
novanim kapitalom, ukoliko to nije sluaj, dakle, ukoliko im predujam platenih
sredstava ne daje samo novani oblik nego ekvivalent za plaanje ma u kojem
obliku bio, a koji im nedostaje. Ovo je toka na kojoj obje strane obine teorije u
promatranju kriza i imaju i nemaju pravo. Oni koji kau da postoji samo oskudica
u sredstvima plaanja (naprimjer Friedman, Bernanke, 2002.; C. Romer, 2002.;
Swartz-Nelson, 2007. op. aut.) ili imaju u vidu samo vlasnike bona de jamstva
(papira o primljenoj robi) ili su budale koje vjeruju da banka ima dunost i mo
pomou papirnih cedulja sve bankrotirale varalice pretvoriti u solidne kapitaliste
sposobne za plaanje (jedna varijanta kejnzijanizma - op. aut). Oni koji kau da
postoji samo oskudica u kapitalu, ili jednostavno trljaju jezike, poto je jasno da
u takvim vremenima ima nepretvorljivog kapitala u masama uslijed pretjeranog
uvoza i pretjerane proizvodnje, ili pak govore samo o onim vitezovima kredita
koji su sad doista stavljeni u takve okolnosti da ne mogu vie dobiti tui kapital
da bi njime radili, pa sad zahtijevaju da im banka pomogne ne samo da plate
izgubljeni kapital nego da ih jo i osposobi da dalje produlje svoje prijevare.
(Marx, tom III, str. 448., 449.)

Dakle, prema Marxu, politika promjene izdataka u smislu porasta izdataka,
odnosno politika ekspanzivne ekonomske politike ne bi mogla osigurati bezbo-
lan prelazak iz faze pretjerane proizvodnje u novu fazu prosperiteta. U tom smi-
slu je veoma zanimljiva i aktualna Marxova misao o moguim efektima jedne
takve ekspanzivne ekonomske politike. Kaemo aktualna zbog toga to umnogo-
me podsjea na stavove RATEX kole u pogledu ekasnosti monetarne politike
u uvjetima pune zaposlenosti i inacije. Podsjetimo se da prema RATEX koli
porast potranje u uvjetima pune zaposlenosti i inacije moe samo prouzroiti
jo viu inaciju i voditi privredu u stagaciju (to je bio i Keynesov stav, op. aut.).
Monetarna politika postaje tada neekasna, ekspanzivna monetarna politika
216
svakako. Na 112. stranici prvoga toma Kapitala Marx pie: Uzmimo sada da je
kojom bilo neobjanjivom povlasticom prodava postao kadar robu prodati iznad
njezine vrijednosti, po 110 ako vrijedi 100, dakle s 10% nominalnim poveanjem
cijene. Prodava, dakle, utjeruje viak vrijednosti u veliini od 10. Ali budui da
je bio prodava, pretvara se on u kupca. Sada se on susree s treim vlasnikom
robe koji kao prodava uiva povlasticu da robu prodaje za 10% skuplje. Na o-
vjek kao prodava dobio je 10%, kao kupac on gubi 10%. Sve ovo izlazi, ustvari,
na to da svi vlasnici roba prodaju jedni drugima robe 10% iznad vrijednosti, to
je potpuno isto kao da ih prodaju po vrijednosti. Tako ope nominalno poveanje
robnih cijena izaziva isti efekt kao kad bi se robne vrijednosti umjesto u zlatu ci-
jenile recimo u srebru. Novana imena, tj. robne cijene napuhale bi se, ali odnosi
meu njihovim vrijednostima ostali bi isti. Znai da se stvaranje vika vrijedno-
sti, a otud i pretvaranje novca u kapital, ne moe objasniti niti time da prodavai
prodaju robu iznad vrijednosti, niti time da ih kupci kupuju ispod vrijednosti.
(Marx, tom I, str. 112.)
Tako dolazimo do sutine Marxove teorije kriza, a to je, po naem miljenju,
pitanje, tj. problem stvaranja i oploivanja vika vrijednosti. Viak vrijednosti
stvara se u proizvodnji, a realizira se u prometu. Dakle, proizvodnja i investicij-
ska aktivnost pokretai su ukupne ekonomske aktivnosti. Prot je motorna snaga
investicijske aktivnosti. Investicijska potronja i osobna potronja pratioci su i
neophodne pretpostavke realizacije prota i oploivanja kapitala. Pad protne
stope, odnosno zakon tendencijskog pada protne stope raa unutranje protur-
jenosti mehanizma kapitalistike proizvodnje, kapitalistike akumulacije, koje
se pokazuju u obliku hiperprodukcije kojoj de facto prethodi prekomjerna po-
tronja i to, prije svega, prekomjerna investicijska potronja, ali i rastua osobna
potronja. Proizvodnja i investicijska aktivnost odvijaju se glatko sve do toke
kada prinos na dodatni uloeni kapital ne postane ravan nuli: dakle do toke
kada je marginalni prinos jednak marginalnim trokovima, odnosno kada je mar-
ginalni prot jednak nuli. U tome trenutku su u cjelini reprodukcijskog sustava
nacionalne privrede formirane sve pretpostavke za prestanak investicijskih ula-
ganja, za porast neproizvodne potronje i neproizvodnih ulaganja, za otputanje
radnike klase i za formiranje jaza potronje, odnosno nedovoljne potronje.
U elaboraciji nae teze posluit emo se jo jedanput Marxovim mislima. Za
Marxa su krize samo trenutana nasilna rjeenja postojeih proturjenosti, si-
lovite erupcije koje za trenutak ponovno uspostavljaju poremeenu ravnoteu.
(Marx, tom III, str. 200.)

U krizi koja uspostavlja poremeenu ravnoteu, budui da je stalna ravnotea
nemogua u uvjetima oploivanja kapitala, hiperprodukcija kapitala, ne poje-
dinanih vrsta robe mada hiperprodukcija kapitala uvijek ukljuuje hiperproduk-
ciju robe, ne znai zbog toga nita drugo do hiperakumulaciju kapitala. Da bi se
razumjelo to ova hiperakumulacija predstavlja, treba je samo postaviti kao ap-
solutnu. Kada bi ta hiperprodukcija kapitala bila apsolutna? I to hiperprodukcija
koja se ne protee na ovu ili na onu ili na nekoliko znaajnih oblasti proizvodnje,
217
Dragoljub Stojanov
nego koja bi bila apsolutna u samom svojem obujmu, koja bi dakle obuhvaala
sve oblasti proizvodnje.
Apsolutna hiperprodukcija kapitala postojala bi im bi dodatni kapital u svr-
hu kapitalistike proizvodnje bio jednak nuli. Ali svrha kapitalistike proizvod-
nje jest oploivanje vrijednosti kapitala, tj. prisvajanje vika rada, proizvodnja
vika vrijednosti, prota. Prema tome, im bi kapital narastao u takvom odnosu
prema radnikom stanovnitvu da se ne moe poveati ni apsolutno radno vri-
jeme koje to stanovnitvo daje, niti proiriti relativni viak radnog vremena (ovo
posljednje ionako ne bi bilo izvedivo u sluaju kada je potranja za radom tako
jaka, kada dakle postoji tendencija za dizanjem najamnina), kada dakle uvean
kapital proizvodi samo isto onoliku ili ak manju masu vika vrijednosti nego
prije svojeg uveanja, onda bi dolo do apsolutne hiperprodukcije kapitala. To
znai da uveani kapital K + AK ne bi proizvodio vie prota, ili bi proizvodio ak
manje prota negoli kapital K prije svojeg uveanja za AK. U oba sluaja bi sna-
no i iznenadno opala opa protna stopa, ali ovaj put uslijed promjene u sastavu
kapitala, koja ne bi potjecala iz razvoja proizvodnih snaga, ve iz podizanja nov-
ane vrijednosti promjenjivog kapitala (zbog podignutih najamnina) i iz njemu
sukladnog pada u odnosu vika rada prema potrebnom radu...
Granica kapitalistikog naina proizvodnje iskazuje se:
1. u tome to razvoj proizvodne snage rada stvara u padanju protne stope
takav zakon koji na izvjesnoj toki sasvim neprijateljski istupa prema njezi-
nom vlastitom razvoju, pa se zato stalno mora svladavati putem kriza
2. u tome to umjesto odnosa proizvodnje prema drutvenim potrebama,
prema potrebama drutveno razvijenih ljudi, o proirivanju ili ograniavanju
proizvodnje odluuje prisvajanje neplaenog rada i odnos tog neplaenog
rada prema opredmeenom radu, ili da se izrazimo kapitalistiki, prot i od-
nos toga prota prema primijenjenom kapitalu, dakle izvjesna visina protne
stope (Marx, tom III, str. 208.)
Ekonomske krize hiperprodukcije svojstvene su kapitalistikom nainu proi-
zvodnje. One su neizbjeni rezultat mehanizma tog naina proizvodnje. Uporine
toke toga mehanizma nalaze se u sferi tzv. Mikroekonomije, u sferi ponaanja
i motivacije kapitalistikog poduzetnika. Proturjenost kapitalistikog poduzet-
nika pokazuje se u obliku kriza na makrorazini, tj. na razini nacionalne i svjetske
privrede.
218
Privredni ciklusi
Povijest kapitalistikog naina proizvodnje pokazala je da su kapitalistikoj
privredi svojstveni ciklusi. Prema Marxu, industrijski ciklus ima sljedee faze:
stanje mirovanja, rastue oivljavanje, prosperitet, pretjeranu proizvodnju, slom
i zastoj. Ako usporedimo Marxovu terminologiju faza ciklusa s konvencionalnom
suvremenom terminologijom, onda moemo vidjeti da se radi o de facto istim
fazama privrednog ciklusa. Konvencionalno se smatra da privredni ciklus obu-
hvaa sljedee faze: depresiju, oporavak, ekspanziju, prosperitet, krizu i recesiju.
Anticipirana potranja, oekivana potranja, oekivane prodajne cijene i oeki-
vani prot predstavljaju pogonsku snagu pokretanja ukupne proizvodnje od faze
mirovanja pa do recesije i eventualno sloma. Ali jedno se produuje bez prekida
potronja kapitalista, koja se anticipira i iji se obujam izraunava u izvjesnom
razmjeru prema uobiajenom ili predvienom primanju (Marx, tom II, str. 343.).
Od faze mirovanja, pa dalje tijekom ciklusa, proizvodnja se uveava. Kapitalist
ostvaruje prot. Potranja za radnom snagom postaje sve intenzivnija. Na tritu
novca raste kamatna stopa koja izraava disproporciju izmeu ponude nova-
nog kapitala i potranje za novim kapitalom. Proces reprodukcije zahtijeva nove
inpute: sirovine i repromaterijal. Uvoz raste. Paralelno s porastom uvoza raste i
izvoz. Meutim, izvoz zaostaje za uvozom (podsjeamo na rastui decit ame-
rike platne bilance tijekom i nakon 2000-ih). Time neophodnost kreditiranja
izvoza postaje sve vea. Proces reprodukcije dolazi u stanje cvjetanja koje pret-
hodi stanju prenapregnutosti, komercijalni kredit dostie vrlo veliku irinu, koja
onda doista opet ima zdravu bazu lako utjerivih povrata i uveane proizvodnje. U
ovom je stanju kamata jo uvijek niska mada se penje iznad svog minimuma. Ovo
je doista jedino vrijeme kada se moe kazati da se niska kamata, a time i relativna
obilnost uzajmljivog kapitala, podudara sa stvarnim uveanjem industrijskog ka-
pitala. Lakoa i pravilnost povrataka spojeno sa irokim komercijalnim kreditom
osigurava ponudu pozajmljivog kapitala usprkos poveanoj potranji i sprjeava
rast kamata. S druge strane, tek sad ulaze u arenu u primjetnom stupnju oni
vitezovi koji su bez rezervnog kapitala i uope bez ikakvog kapitala, te su im
operacije zbog toga sasvim sraunate na novani kredit. Uz to sada dolazi i veliko
uveanje stalnog kapitala u svim oblicima i masovno otvaranje novih dalekose-
nih poduzea. Sada se kamata penje na svoju prosjenu visinu. Do maksimuma
e doi im izbije nova kriza. (Marx, tom II, str. 343.)

U fazi pretjerane proizvodnje kumulirane su sve proturjenosti, pretpostavke,
za nastajanje nove faze ciklusa sloma, a to su:
- inacija
- visoka kamatna stopa
- decit platne bilance
- odljev zlata (nelikvidnost).
219
Dragoljub Stojanov
Iz stanja mirovanja privreda se kree k fazi pretjerane proizvodnje, odnosno
hiperprodukcije, na naelima odnosa izmeu marginalnog prihoda i marginal-
nog troka. U kontekstu toga pridsjetimo se jo jednom Marxove napomene da
se proizvodnja neke robe isplati, da ona stvara prot sve dotle dok je njezina
prodajna cijena vea od cijene kotanja. To znai da tijekom uzlazne faze pri-
vrednog ciklusa djeluju takve snage koje dovode do pribliavanja i izjednaa-
vanja prodajne cijene i cijene kotanja. Te snage djeluju i na strani ponude i na
strani potranje. Na strani ponude, odnosno proizvodnje kapitalist predujmljuje
kapital radi oploivanja kapitala i maksimiziranja prota. Uz dati tehniki sastav
kapitala on angaira sve vie i vie sirovina i radne snage. Ponaanje pojedinih
kapitalista na makro razini, razini nacionalne privrede, formira sve intenzivniju
potranju za pojedinim inputima. U fazama uspona i prosperiteta kada se prot
relativno lako ostvaruje, potranja za inputima se svakodnevno uveava. Cijene
sirovina rastu. Nadnice takoer rastu. Kamatna stopa se uveava. Jednostavno
reeno: trokovi proizvodnje rastu s proizvodnjom svake dodatne jedinice pro-
izvoda. U pogledu ponaanja cijena sirovina Marx pie: Stoga je mogue, a kod
razvijene kapitalistike proizvodnje ak i neizbjeno, da proizvodnja i uveanje
onoga dijela postojanog kapitala koji se sastoji iz stalnog kapitala, strojeva itd.
znatno odmakne naprijed prema onom njegovom dijelu koji se sastoji iz organ-
skih sirovina, tako da potranja za ovim sirovinama raste bre od njihove ponude,
te s stoga njihova cijena raste. Ovaj rast cijena povlai ustvari za sobom: 1. da se
ove sirovine nabavljaju iz udaljenijih podruja, poto vea cijena pokriva vee
transportne trokove, 2. da se njihova proizvodnja uveava... i 3. da se upotre-
bljavaju svakojaki ranije neupotrebljavani surogati. Kad raste, cijena pone vrlo
primjetno djelovati na uveanje proizvodnje i ponudu; veinom je ve nastupila
toka preokreta kada uslijed duljeg skakanja cijena sirovine i svih roba u koje ona
ulazi kao element, potranja opada, pa stoga nastupi i reakcija u cijeni sirovina.
(Marx, tom III, str. 84)
Dodajmo tome i citat iz ve opisane pamune krize: Stanje posla poboljalo
se: ali se ciklus dobrih i loih vremena skrauje s mnoenjem strojeva, a kako
se s tim uveava i potranja za sirovinama, to se i kolebanja u stanju poslova
ee ponavljaju... Ja ve vidim predznake da se u nekim sluajevima ve stiglo
do maksimuma (cijena sirovina, op. aut), preko kojega proizvodnja postaje sve
manje unosna, dok naposljetku sasvim ne prestane donositi prot. (Marx, tom
III, str. 87.)

Protnu stopu ugroava porast cijena sirovina, ali isto tako i porast cijena
radne snage, dakle porast nadnica. U fazama uspona industrijskog ciklusa dolazi
do porasta potranje za radnom snagom, pa prema tome i do porasta nadnica.
U strukturi vrijednosti robe R = c + v + mv porast udjela varijabilnog kapitala
(v) odvija se na raun smanjivanja udjela vika rada tj. neplaenog rada radnika.
Differentia specica kapitalistike proizvodnje je da se u njoj radna snaga ne
kupuje zato da bi se njezinom uslugom ili njezinim proizvodom zadovoljile osob-
ne potrebe kupca. Kupev cilj je da oplouje svoj kapital, da proizvodi robe koje
220
sadre vie rada nego to on plaa. Radna snaga moe se prodavati samo ukoliko
sredstva za proizvodnju odrava kao kapital, ukoliko svoju vlastitu vrijednost re-
producira kao kapital i ukoliko u neplaenom radu prua jedan izvor dodatnog
kapitala... Poveanje najamnina znai u najboljem sluaju samo smanjivanje ko-
liine neplaenog rada koji radnik mora dati. To se smanjivanje nikako ne moe
produiti do toke na kojoj bi ugrozilo sam kapitalistiki sustav. Akumulacija
poputa uslijed dizanja cijene rada. A s njezinim opadanjem iezava i uzrok nje-
zinog opadanja, naime nesrazmjer izmeu kapitala i izrabljivane radne snage,
preobilja kapitala prema ponudi radne snage. Mehanizam kapitalistikog pro-
cesa proizvodnje dakle sam otklanja prepreke koje sebi prolazno stvara. (Marx,
tom III, str. 514., 515.)

Kapitalist u trokove proizvodnje uzima u raun i kamatu, i to posebno onaj
koji radi bez vlastitog kapitala. Kamata se sukladno Marxu alimentira iz vika
vrijednosti. Ona je sastavni dio prota. Zapravo, prot se dijeli na kamatu i podu-
zetniku dobit, industrijskom kapitalu pripada nagrada za rad u obliku prota, tj.
poduzetnike dobiti. Novanom kapitalistu pripada nagrada za pruanje usluga
kamata kao cijena kapitala: kao u modelu s tri drutvene klase: radnicima, podu-
zetnicima i nancijskim kapitalistom kada se BDP dijeli na sastavnice: (w) plae,
(r) poduzetniki prot te (i) kamata, koja pripada nancijskom kapitalu (Crotty,
2008.; Pitelis, 2008.; Hilferding, 1948.). Kako je kamata sastavni dio prota, ona
se moe kretati samo u okviru prota. Poto je kamata samo dio prota... to
se kao maksimalna granica kamate iskazuje sam prot, gdje bi dio koji pripada
aktivnom kapitalistu bio jednak nuli. Minimalna granica kamate skroz je i skroz
neodreena. Ona moe pasti na ma koju donju razinu. Meutim, tada uvijek na-
stupaju okolnosti ije je djelovanje suprotno te je podiu iznad ovog relativnog
minimuma.
Veinom niske kamate odgovaraju razdoblju prosperiteta ili ekstraprota,
rast kamate razdjelnici izmeu prosperiteta i njegovog preokreta, a maksimalna
kamata do krajnje lihvarske visine u krizi. Krajnju visinu dostie kamata za vrije-
me krize, kada se radi plaanja mora uzimati ma po koju cijenu. (Marx, tom III,
str. 300., 301.)

Iz svega to smo dosad rekli, ini se kako jasno proizlazi da u fazi uspona
jednog privrednog ciklusa, koji Marx naziva industrijskim, uveana potranja
za sirovinama, radnom snagom i novanim kapitalom dovodi do porasta cijena
inputa: cijena sirovina, nadnica, kamate, i to na razini nacionalne privrede. Na
razini mikrosubjekta taj porast cijena iskazuje se u porastu marginalnih trokova
njegove proizvodnje.
U isto vrijeme se proizvodnja mikrosubjekta, kapitalistikog poduzetnika,
uveava. Uveava se i proizvodnja njegovih konkurenata. Ponuda robe sve je bli-
a toki saturacije potranje. Sve dotle dok je potranja robe iznad ponude robe,
cijene mogu rasti. Taj porast cijena robe omoguava oploivanje kapitala i pored
porasta trokova proizvodnje.
221
Dragoljub Stojanov
Robe ulaze u promet s oekivanim cijenama. Porast cijena s kojim se rauna,
koji je anticipiran na razini mikrosubjekta, destimulira potranju. Krivulja agre-
gatne potranje poprima negativan nagib. Dok se ponuda robe uvea, potranja
poinje jenjavati i to zbog porasta cijena robe i zbog sve vee saturacije potra-
nje, proizvodnja se pribliava toki u kojoj su marginalni trokovi jednaki mar-
ginalnom prihodu (i to posebno u uvjetima stare mikroekonomije, tj. mikroe-
konomije padajuih prinosa), odnosno u kojoj je prodajna cijena jednaka cijeni
kotanja i u kojoj je ponuda jednaka potranji. Svaki daljnji porast proizvodnje
dovodio bi do toga da marginalni troak bude vei od marginalnog prihoda, da
potranja i dalje opada, da se dio drutvenog rada rasipa u obliku proizvodnje
robe koja nema plateno sposobnu potranju.
Anarhija kapitalistikog naina proizvodnje stimulira proizvodnju za trite
i kada vie ne postoji prava potranja za robom. Kada se spozna prava trina
situacija, trita su ve prepunjena robom. Time su stvorene sve pretpostavke za
pretvaranje prekomjerne potronje u hiperprodukciju, odnosno u fazu sloma ili
recesije (pojava tipina za suvremenu ameriku hipotekarnu krizu i nancijsku
krizu).
U fazi pretjerane proizvodnje reprodukcijski lanac je prenapregnut. Protna
stopa se snizila. Kamata je visoka. Investicije se ne isplate. Proizvodnja staje.
Svaki daljnji porast proizvodnje mogao bi se odvijati samo na raun smanjenja
vika rada, na raun vee participacije plaenog rada u raspodjeli drutvenog
proizvoda, na raun porasta trokova proizvodnje i u krajnjoj liniji gubitka sup-
stance kapitala.
Prema pravilu - na jednak kapital jednak prot, kapital se poinje okretati
unosnijim plasmanima. On se pretvara u novani kapital. Prisutna inacija obe-
shrabruje novu proizvodnju i potie sve oblike neproizvodne potronje. Umjesto
novih investicija javljaju se integracije (mergers: Crysler-Fiat, 2009. i acquisiti-
on: Bank of America Marrill Lynch, 2008. g. i sl.) horizontalnog ili konglome-
ratnog tipa. Diversiciranjem rizika kapitalist pokuava spasiti prot, koliko je to
mogue, te pojaati svoju konkurencijsku poziciju.
Samim tim to proizvodnja staje dolazi do otputanja radnika (Microsoft je
planirao otputanje 5000 radnika tijekom 2009). Otputanjem radnika ponovno
se formira priuvna vojska rada, ali i nedovoljna i sve manja potronja radnike
klase. Sve manja potronja radnike klase suoava se s porastom proizvodnje.
Osobna potronja radnika i investicijska potronja kapitalista zastaje. I dok je
druga uglavnom stala, prva postaje sve manja ba zbog toga to je druga stala.
Sada se nedovoljna potronja javlja, ali tek kao posljedica prethodne prekomjer-
ne agregatne potronje koja je prethodila krizi, a ne kao njezin uzronik.
Hiperprodukcija robe predstavlja pojavni oblik hiperapsorpcije u okvirima
nacionalne privrede. Nedovoljna potronja radnike klase ne pojavljuje se kao
uzrok kriza nego se pojavljuje kao posljedica prethodne hiperakumilacije kapi-
tala. Nedovoljna potronja radnike klase pojavljuje se ne kao prvi uzrok svih
222
kriza nego kao prva i najvea rtva svih kriza. Jedno vrijeme prije denitivnog
sloma privreda ivi u fazi pretjerane proizvodnje. Po mnogo emu faza pretjera-
ne proizvodnje podsjea na pojavu stagacije koja je suvremenim ekonomistima
poznata tek od 1970-ih. Marx o tome pie sljedee: Ali je mogue da ova visoka
protna stopa ostavi, po odbitku visoke kamatne stope, samo nisku stopu podu-
zetnike dobiti. Ova posljednja moe se srozati dok visoka protna stopa i dalje
ostaje. Ovo je mogue zato to se jedanput pokrenuta poduzea moraju dalje
voditi. U ovoj se fazi mnogo radi s istim kreditnim kapitalom (tuim kapitalom),
a visoka kamatna stopa moe mjestimice biti spekulativna, prospektivna. Visoka
kamatna stopa moe se plaati s visokom protnom stopom, a padajuom po-
duzetnikom dobiti. Ona se moe platiti a to je djelomice sluaj u vremenima
pekulacije ne iz prota, ve iz samog tueg uzajmljenog kapitala, a to moe
potrajati neko vrijeme. (Marx, tom. III, str. 446.)

Dakle, neko vrijeme koegzistiraju visoka protna stopa i visoka kamata, ali
niska stopa poduzetnike dobiti. Upravo ova posljednja destimulira investicijsku
aktivnost. U nedostatku vlastitog kapitala, a istodobno suoen s problemom pla-
smana, vlasnik kapitala mora uzajmljivati kapital, sada ve za redovne transakci-
je. On sada koristi kapital kao plateno sredstvo.
Faza pretjerane proizvodnje i stagacije pretvara se u novu fazu ciklusa u
slom, svakako u Marxovo vrijeme kada je dravna intervencija bila minimalna.
U nae vrijeme stagacija moe potrajati dulje zahvaljujui dravnoj ekonom-
skoj maineriji. Meutim, ni u Marxovo vrijeme ni danas stagacija nije nita
drugo do koegzistencija inacije i rastue nezaposlenosti dvije pojave koje ne
mogu dugo vremena ii ruku pod ruku, a da se za to ne plati visoka cijena. U
Marxovo vrijeme cijena se plaala u nastupanju sljedee faze ciklusa - sloma.
Slom predstavlja deaciju (Minsky moment). Prethodno napuhavanje cijena,
hiperprodukcija robe i proizvodnja robe iznad drutvene potrebe kao i podra-
vanje proizvodnje i proizvoaa ije je individualno radno vrijeme daleko iznad
prosjenog drutveno potrebnog radnog vremena moraju se svesti u normalne
granice. Proces je bolan i pokazuje se u padu cijena, padu dohodaka, masovnoj
nezaposlenosti, zatvaranju poduzea. Vrijednost roba se rtvuje da bi se osi-
gurala fantastina i samostalna egzistencija te vrijednosti u novcu. Zato se za
nekoliko milijuna novca moraju rtvovati mnogi milijuni roba. Ovo je u kapita-
listikoj proizvodnji neizbjeno i sainjava jednu od njezinih ljepota. U ranijim
nainima proizvodnje toga nema, jer kod uske osnovice na kojoj se oni kreu ne
moe doi do razvoja ni kredit ni kreditni novac. Dokle god se drutveni karakter
rada iskazuje kao novana egzistencija robe pa stoga kao neka stvar izvan stvar-
ne proizvodnje, dotle su neizbjene novane krize, nezavisne od stvarnih kriza,
ili kao njihovo pootrenje. (Marx, tom III, str. 450.)

U fazi sloma ponovno se uspostavlja ravnotea ponude i potranje robe. Na
tritu kapitala kapital postaje obilan. Na tritu radne snage ponuda radne sna-
ge je obilna priuvna vojska rada je stvorena. Nadnice su niske. Na tritu siro-
vina potranja je sniena. Cijene sirovina su niske. Tijekom faze sloma dolazi do
223
Dragoljub Stojanov
centralizacije kapitala. Veliki broj manjih kapitala pretvara se u manji broj veih
kapitala (suvremeni procesi mergers and acquisition) Time je stvorena pret-
postavka za novu fazu uspona privrednog ciklusa na osnovi prihvaanja novih
tehnolokih dostignua (Krugman, 2007.), o japanskom izvlaenju iz stagnacije
nakon recesije devedesetih godina 20. stoljea u odnosu na stav monetarista: A.
Swartza i M. Friedmana, (A. Swartz-Nelson, 2007.).
Proces centralizacije kapitala koji neizostavno vodi formiranju megakorpo-
racija sjajno su ilustrirali u svome radu The asymptotes of power Shimshon
Bichler i Jonathan Nitzan. Tijekom ranih 50-ih top 0,01% amerikih korpora-
cija uzimali su neto malo vie od 20% ukupnog prota nakon oporezovanja.
Procesi merger i acquisations podigli su udio 0,01% korporacija u ukupnom pro-
tu na 85% sredinom osamdesetih. U tome trenutku moglo bi se rei da je top
0,01% korporacija prisvajalo skoro cjelokupni prot u SAD-u.
Sl. 49. Dekompozicija nacionalnog dohotka SAD
Suvremenu ekonomsku krizu Bichler i Nitzan stoga analiziraju kao krizu su-
stava, a ne kao nancijsku krizu. Pri tome kriza sustava oznaava potencijalnu
opasnost po sustav kapitalizam koju izazivaju megakorporacije koje se, moda,
primiu svojoj asimptotskoj snazi (RWER, 2012.).
224
Otvorena ekonomija
Analizirajui kapitalistiki nain proizvodnje i zanimajui se prvenstveno za
njegove proturjenosti, Marx nije iznio na jednom mjestu sustavno svoj pogled
na problematiku platne bilance. Praenjem Marxovih misli, izloenih prvenstve-
no u treem tomu Kapitala u poglavlju o kamatonosnom kapitalu, moe se doi
do konzistentnog i homogenog koncepta ne samo platne bilance nego i metode
prilagoavanja platne bilance.
Platnu bilancu i metodu njezine prilagodbe Marx ne promatra kao izdvojena
pitanja relevantna sama za sebe. Platna bilanca, odnosno sucit ili decit platne
bilance odraz je konjunkturnih kretanja, dok je metoda prilagoavanja platne
bilance izraz ciklikih kriza hiperprodukcije svojstvenih kapitalistikom nainu
proizvodnje. S industrijskim ciklusom stvar stoji tako da se isto kruno kreta-
nje mora periodino reproducirati kada je prvi poticaj jednom ve dat. U stanju
malaksalosti proizvodnja se sputa ispod stupnja koji je dostigla u prethodnom
ciklusu i za koji je sada tehnika baza data. U prosperitetu - srednjem razdoblju
ona se produljuje razvijati na ovoj bazi. U razdoblju pretjerane proizvodnje i pe-
kulacija ona napinje proizvodne snage do krajnosti, izlazei preko kapitalistikih
granica procesa proizvodnje (Marx, tom III, str. 425., 426.).
Konjunkturni ciklus prema Marxu ima sljedee faze: stanje mirovanja, rastue
oivljavanje, prosperitet, pretjeranu proizvodnju, slom, zastoj, stanje mirovanja.
Stanje platne bilance odreeno je fazom konjunkturnog ciklusa. U fazi pretjerane
proizvodnje nacionalne privrede suoene su s decitom platne bilance. U fazi
sloma poinje proces uravnoteenja platne bilance.
Marx razlikuje bilancu plaanja od trgovinske bilance. Bilanca plaanja ra-
zlikuje se od trgovinske bilance po tome to je ona trgovinska bilanca kojoj rok
pada u neko odreeno vrijeme. A to krize urade jest da razliku izmeu bilance
plaanja i trgovinske bilance zbiju u kratko vrijeme, a odreene okolnosti koje
se razvijaju kod nacije koja se nalazi u krizi, kod koje zbog toga sad nastupa rok
plaanja ove okolnosti ve donose sa sobom suavanje vremena poravnanja.

Prema Marxovoj deniciji, bilanca plaanja odgovarala bi sadanjem shvaa-
nju devizne bilance, dok je trgovinska bilanca sinonim za suvremeni pojam plat-
ne bilance. Platna bilanca, odnosno trgovinska bilanca prema Marxu, sukladno
suvremenoj terminologiji obuhvaa sljedee transakcije: izvoz i uvoz robe, izvoz
i uvoz usluga, dohodovna plaanja (kamate, dividende), jednostrane transfere,
meunarodno kretanje dugoronog i meunarodno kretanje kratkoronog kapi-
tala te izvoz i uvoz plemenitog metala.
Uzimajui u obzir vrijeme u kojem je Marx pisao Kapital, a to je bilo razdo-
blje zlatnog standarda, te rekonstrukcijom stanja i kretanja platne bilance (tr-
govinske bilance po Marxovoj terminologiji) u pojedinim fazama konjunkturnog
ciklusa, moemo sve transakcije podijeliti na autonomne i kompenzirajue. Pri
225
Dragoljub Stojanov
tome u autonomne transakcije spadaju: izvoz i uvoz robe i usluga, dohodovna
plaanja, jednostrani transferi te kretanje dugoronog i kratkoronog kapitala. U
kompenzirajue transakcije platne bilance (Marxove trgovinske) spada kretanje
plemenitog metala, odnosno monetarnog zlata.
U osnovi Marx govori o dvjema vrstama neravnotee platne bilance. U jednom
sluaju decit platne bilance izazvan je sluajnim faktorom nerodicom. U dru-
gom sluaju decit platne bilance je funkcionalno povezan s ciklikim krizama
hiperprodukcije i tako on predstavlja odraz neravnomjernog razvoja kapitalisti-
kog naina proizvodnje. Decit platne bilance kumulira se usporedo s tijekom
konjunkturnog ciklusa. Tako u fazi mirovanja moemo govoriti o ravnotei plat-
ne bilance, dok se u fazi rastueg oivljavanja, a posebno u fazi prosperiteta,
formira decit platne bilance.
U fazi pretjerane proizvodnje u kapitalistikoj su proizvodnji (koja je prema na-
em istraivanju makroekonomski promatrano u stanju prekomjerne potronje)
akumulirane sve relevantne pretpostavke za nastajanje nove faze ciklusa sloma:
1. hiperprodukcija kredit odjednom prestane, plaanja zastanu, proces
reprodukcije paralizira se i, uz izuzetke koje smo ranije spomenuli, pored go-
tovo apsolutne oskudice zajmovnog kapitala, nastane preobilje nezaposlenog
industrijskog kapitala (Marx, tom III, str. 513., 514.)

2. inacija uostalom ovakav slom cijena samo izravnava njihovu raniju
napuhanost (Marx, op. Cit.)

3. visoka kamatna stopa u krizama biva upravo obratno: robe su suvine,
nepretvorljive u novac, a kamatna stopa zbog toga visoka: u nekoj drugoj fazi
ciklusa vlada velika potranja za robama zbog ega su povratci laki, a u isti
mah dizanje robnih cijena, a uslijed lakih povrataka niska kamatna stopa

4. decit platne bilance u pogledu uvoza i izvoza valja spomenuti da se
redom sve zemlje zapliu u krizu i da se onda pokazuje da su sve one, s malo
izuzetaka, previe uvezle i izvezle, dakle da je bilanca plaanja protiv svih
njih: dakle da stvari doista ne lee do bilance plaanja. Naprimjer, Engleska
pati od odljeva zlata. Ona je pretjerano uvezla. Ali su u isto vrijeme sve ostale
zemlje pretovarene engleskim robama. Dakle su i one pretjerano uvezle - sva-
kako postoji razlika izmeu zemalja koje izvoze na kredit i onih koje na kredit
ne izvoze i uvoze tek malo. (Marx, tom III, str. 427., 428.)

5. odljev zlata - slom u Engleskoj kojem je odljev zlata uvod i pratnja, saldira
bilancu plaanja... Sada dolazi red na neku drugu zemlju. Sva plaanja trebaju
se izvriti odjednom. Sada se ovdje ponavlja ista stvar. Sad Engleska ima pri-
ljev zlata, a ona druga zemlja odljev zlata. (Marx, tom III, str. 428.)

6. nesklad izmeu drutvenog karaktera proizvodnje i individualnog karaktera
prisvajanja kao jedna od osnovnih proturjenosti kapitalistikog naina proi-
226
zvodnje robni kapital kontrahiran kao potencijalni novani kapital ne moe
se realizirati. Roba se ne moe pretvoriti u novac. Prihodi neproizvodnih klasa
i onih to ive od stalnog dohotka ostaju veim dijelom stacionirani za vrije-
me napuhavanja cijena koje idu ruku pod ruku sa pretjeranom proizvodnjom
i pretjeranim pekulacijama. Otuda se njihova potrona sposobnost relativno
smanjuje, a s time i njihova sposobnost da nadoknade onaj dio cjelokupne re-
produkcije koji bi uobiajeno morao ui u njihovu potronju. Njihova potranja
opada stvarno i onda kada nominalno ostaje ista. (Marx, tom III, str. 428.)

Uravnoteenje platne bilance - globalizacija krize
Uravnoteenje platne bilance prirodna je posljedica ciklikog kretanja kapi-
talistike proizvodnje.
Proces uravnoteenja platne bilance odvija se u silaznoj fazi konjunkturnog
ciklusa, kriznim putem, dakle u isto vrijeme kada se formira nova ravnotea u
okviru samoga procesa reprodukcije.
Ravnotea platne bilance odvija se na dva naina:
a) nanciranjem
b) prilagoavanjem.
Decit platne bilance nancira se (u Marxovo vrijeme) izvozom zlata. U vri-
jeme funkcioniranja zlatnih standarda izvoz zlata bio je normalna posljedica
decita platne bilance. Financiranje platne bilance bio je automatski proces.
Financiranjem platne bilance izvozom zlata problem platne bilance se svaka-
ko nije mogao rijeiti. Decit platne bilance proizvod je hiperprodukcije. On se
moe eliminirati samo usklaivanjem i uravnoteenjem procesa reprodukcije.
Odljev zlata u takvoj situaciji znai samo dolijevanje ulja na vatru, ionako oskud-
na platena sredstva odljevom zlata postaju jo oskudnija... Jednostavna kvan-
titeta, bilo uvezenog ili izvezenog plemenitog metala ne utjee kao takav, nego
utjee prvo specinim karakterom plemenitog metala kao kapitala u novanom
obliku, a drugo da utjee kao perce koje dodano vagi postie da kolebanje vage
denitivno padne na jednu stranu: utjee zato to nastupa u okolnostima kada
ma kakav eksces pretee u ovom ili onom pravcu. (Marx, tom III, str. 497.)

Prilagoavanje, odnosno uravnoteenje platne bilance odvija se promjenama
cijena, promjenama dohotka i portfelj (portfolio) prilagoavanjem u osnovi
kriznim putem. U fazi sloma sekvenca dogaaja je sljedea: Prvo, slanje iz ze-
mlje plemenitih metala: onda rasprodaja konsigniranih roba, izvoz roba da bi se
rasprodale ili da bi se u zemlji dobili novani predujmovi za njih; drugo penja-
nje kamatne stope, otkazivanje kredita, padanje vrijednosnica, rasprodaja tuih
vrijednosnica, privlaenje tueg kapitala za plasiranje u ove obezvrijeene vri-
jednosnice, najzad bankrotstvo koje izravnava masu potraivanja. Kod toga se
227
Dragoljub Stojanov
jo esto alje plemeniti metal u zemlju u kojoj je kriza izbila jer su mjenice na
nju nesigurne, dakle plaanje je najsigurnije u plemenitom metalu. Uz to dola-
zi okolnost da su u pogledu Azije sve kapitalistike drave veinom istodobno,
izravno ili neizravno, njezini dunici. im ove razne okolnosti stanu vriti pun
utjecaj na drugu zainteresiranu zemlju, nastupa i kod ove izvoz zlata i srebra, u
kratkom roku plaanja, i ponavljaju se iste pojave. (Marx, tom III, str. 450.)
Ilustrativan primjer transmisije ciklikih kriza hiperprodukcije u meunarod-
nim razmjerima i njihov odraz na platnu bilancu pojedinih zemalja sadran je u
sljedeem citatu: Godine 1857. izbila je kriza u Sjedinjenim Dravama. Nastao
je odljev zlata iz Engleske u Ameriku. Ali, im je napuhanost u Americi prsnula,
nastala je kriza u Engleskoj i odljev zlata iz Amerike u Englesku. Isto tako izme-
u Engleske i kontinenta. U vremena ope krize bilanca plaanja je protiv svake
zemlje, bar protiv svake trgovinski razvijene zemlje, ali uvijek kod jedne poslije
druge, kao u nekoj paljbi po vodovima; im na nju doe red da plati, a kriza kad
jednom izbije, recimo u Engleskoj, zbija niz ovih termina u jedno sasvim kratko
razdoblje. Onda se pokazuje da su sve ove zemlje pretjerano uvozile, da su u svi-
ma cijene bile napuhane, a kredit prenapet. I kod svih nastupa isti slom. Pojava
odljeva zlata dolazi onda redom kod svih i upravo svojom opou pokazuje: 1)
da je odljev zlata samo fenomen krize, a ne njezin razlog, 2) da red po kojem on
nastupa kod razliitih zemalja samo pokazuje kad je na njih doao red da za-
kljue svoj raun s Bogom, kad je kod njih nastupio termin krize i kada kod njih
izbijaju njezini latentni elementi. (Marx, tom III, str. 429.)

Prilagoavanje platne bilance promjenama cijena prirodna je posljedica pro-
turjenosti izmeu drutvenog karaktera proizvodnje i individualnog karaktera
prisvajanja. U realnoj i monetarnoj formi ona se pokazuje u preobilju proizvodnje
i oskudici plateno sposobne potranje. U takvim okolnostima uoi krize i u nje-
zinom okviru, robni je kapital kontrahiran u tome svojstvu kao potencijalni nov-
ani kapital. On predstavlja za svoje vlasnike i njegove povjerioce (a takoer i kao
jamstvo za mjenice i zajmove) manje novanog kapitala nego u vrijeme kada je bio
kupljen i kada su na njegovoj osnovici bili zakljueni eskontni i zaloni poslovi.
Ako ovo treba biti smisao tvrdnje da je novani kapital neke zemlje smanjen u
vrijeme krize, onda je to identino s time da su cijene roba pale. Uostalom, ovakav
slom cijena samo izravnava njihovu ranjivu napuhanost. (Marx, tom III, str. 427.)
Pad cijena robe, deacija izazvana neophodnou uravnoteenja procesa re-
produkcije poticaj je za realizaciju robe na domaem tritu, ali i za izvoz.
Na drugoj strani, kriza na tritu novca, kao i odljev plemenitog metala znat-
no suavaju uvoznu plateno sposobnu potranju. Trgovinska bilanca zemlje
konano se mora izravnati. Ovdje mislimo na uspostavljanje ravnotee izvoza i
uvoza robe.
Prilagoavanje platne bilance prilagoavanjem portfelja (protfolia) i kamat-
ne stope dosee svoj maksimum u razdoblju krize. Dolazi do odljeva plemenitog
metala. Potranja za novanim kapitalom dostie svoj vrhunac. Kada u jednom
228
sustavu proizvodnje itava cjelina reprodukcije poiva na kreditima pa kad tu
kredit odjednom prestane te vai samo plaanje u gotovom, oigledno je da mora
nastupiti kriza, silna navala za platenim sredstvima. Stoga se na prvi pogled
cijela kriza predstavlja samo kao kreditna i novana kriza. I doista se radi samo o
pretvorljivosti mjenica u novac. (Marx, tom III, str. 426.)

U potrazi za platenim sredstvima imaoci vrijednosnih papira tee izmjeni
svojega portfelja (portfolia). Iz vrijednosnih papira oni bjee u zlato kao je-
dino i pouzdano plateno sredstvo.S rastom kamate pada njihova cijena (vri-
jednosnih papira - op. aut). Ona pada zatim zbog ope oskudice kredita, koja
prisiljava njihove imaoce da ih masovno prodaju na tritu da bi doli do nov-
ca. Naposljetku ona pada od akcija, dakle uslijed opadanja dohotka na koje one
jesu uputnice, dijelom uslijed prevarantskog karaktera poduzea koje dosta esto
predstavljaju. (Marx, tom III, str. 429.)

U uvjetima oskudice i krize na tritu novca, te u uvjetima odljeva zlata koji
tu krizu potpomae, (Einchngreenov golden fetter (C. Romer, 2002.) izmjena
portfelja (portfolia) vlasnika kapitala teko se moe ostvariti na domaem tri-
tu. Dijelom automatski zbog vee potranje za novanim kapitalom u odnosu
na ponudu, a dijelom, zahvaljujui akcijama sredinje banke suglasnim kretanju
konjunkturnog ciklusa, kamatna stopa dostie maksimum. Ona potencira kreta-
nje kapitala u meunarodnim razmjerima. Ima veliki broj europskih vrijedno-
snica... koje imaju europski promet na svim razliitim novanim tritima, i ove
se vrijednosnice, im na nekom tritu padnu za 1% ili 2% odmah kupuju radi
irenja na trita gdje im se vrijednost jo odrala. (Marx, tom III, str. 501.)
Izmjena strukture portfelja (portfolia) u vrijeme krize prelazi, dakle, nacio-
nalne granice. U potrazi za platenim sredstvima vlasnici kapitala induciraju me-
unarodno kretanje kapitala. Draoci vrijednosnih papira prodaju ih, izvoze, u
zamjenu za kapital. Iz istog se razloga dogodilo da su poniteni nalozi za stranu
robu, da su engleske investicije kapitala u starim vrijednosnim papirima unov-
ene, a novac bio donijet u Englesku da se tu investira... Tako je engleski kapital,
koji je bio investiran u inozemstvo u raznim vrijednosnicama kada je kamatna
stopa ovdje bila vrlo niska, vraen natrag kada se kamatna stopa popela. (Marx,
tom III, str. 513.). Manipulirajui kamatnom stopom, engleska banka djelovala je
u pravcu uvoza kapitala. U fazi krize meunarodno kretanje kapitala pojavljuje se
kao kompenzirajua stavka platne bilance, djeluje u pravcu smanjivanja daljnjeg
odljeva plemenitog metala iz zemlje, u pravcu uravnoteenja platne bilance i,
to je najvanije, popunjavanja domaeg monetarnog volumena. Meutim, doseg
manipuliranja kamatnom stopom u vrijeme krize ogranienih je razmjera. Treba
se podsjetiti da sve druge europske banke ine to isto i da kad danas kod njih
jekne kuknjava zbog odljeva zlata, onda sutra odjekne u Americi, a prekosutra u
Njemakoj i Francuskoj. (Marx, tom III, str. 428.)
Uravnoteenje platne bilance kriznim putem predstavlja srce procesa urav-
noteenja platne bilance. U doba prosperiteta povratci su laki, prot se uveava,
otvaraju se nova dalekosenija poduzea. U razdoblju krize i sloma povratci su
229
Dragoljub Stojanov
teki, prot opada, realizacija robe oteana je do krajnjih granica, a dalekose-
na poduzea bankrotiraju. Uravnoteenje platne bilance, odnosno prvenstve-
no uravnoteenje procesa reprodukcije odvija se u osnovi deatornim putem.
Deatorno uravnoteenje procesa reprodukcije podrazumijeva bankrote. Godine
1847. trebalo je odgovoriti tekuim obvezama Engleske. Na nesreu, odgovoreno
im je u veini bankrotstvom. (Marx, tom III, str. 429.)
Pad cijena, pad prota, bankroti obeshrabruju investicijsku aktivnost, a time
i uvoz inozemnih inputa. Platna bilanca se uravnoteuje promjenama dohodaka.
Sa zavretkom konjunkturnog ciklusa zavrava i proces uravnoteenja platne
bilance. Kraj jednog ciklusa predstavlja osnovu za poetak razvoja nove ciklike
krize hiperprodukcije.
Proces uravnoteenja platne bilance, uokviren u model, moe se prikazati
sljedeim iteracijama:
- decit platne bilance
- odljev zlata (nanciranje platne bilance)
- porast kamatne stope (uvoz kapitala i portfelj (portfolio) prilagoavanje
platne bilance)
- pad cijena (porast izvoza, pad uvoza uravnoteenje trgovinske bilance)
- pad dohotka (smanjenje uvoza, uravnoteenje trgovinske bilance).
Hoe li se u uvjetima suvremene globalizacije i istodobne dravne interven-
cije tijek procesa sutinski izmijeniti, vidjet emo uskoro. Predsjednik amerikog
trezora (riznice, rizniar) poetkom 2009.. g Greithner ve ukazuje na Kinu koja,
prema njemu, manipulirajui teajem svoje valute vodi politiku osiromaenja
susjeda (International Herald Tribune, 23. 01. 2009.) Trgovinski rat kao da je na
naem pragu izazvan ekonomskom krizom interpretiranom kao kriza nedovoljne
potronje.
230
III HRVATSKA EKONOMSKA POZICIJA
put u slampaciju
Decit platne bilance i makroekonomska politika mogu biti vodei i limitirajui
faktor gospodarskog rasta. Primjer Hrvatske (i drugih tranzicijskih zemalja) poka-
zao je svu iluzornost Vaingtonskog konsenzusa i kriterija nominalne konver-
gencije kao faktora ekonomskog rasta. Hrvatska je postala ovisna o stranoj pameti
i stranom kapitalu i naviknuta ivjeti znatno iznad svojih mogunosti. K tome,
koncept presijecanja platne bilance znaajan je kriterij za platnobilannu politiku
te politiku teaja nacionalne valute. Posebno, od 2005. g. IMF-ov koncept overall
balance usmjerio je Hrvatsku k enormnom decitu platne bilance, prezadueno-
sti i iracionalnoj politici teaja kune. Hrvatska se nalazi pred irskim i maarskim
sindromom. Jo koji mudar mainstream ekonomski potez i Hrvatska e uletjeti u
duniku krizu s nesagledivim posljedicama, i sve to sluajui savjete onih ekono-
mista koji nisu predvidjeli ni svjetsku niti hrvatsku ekonomsku krizu.
Hrvatska je suoena s ekonomskom krizom koja moe eskalirati do totalne
dunike krize irskog ili maarskog prola. Vladina ekonomska politika neolibe-
ralnog tipa, determinirana dominacijom konzervativnih ekonomista u funkciji
savjetnika, kako onih hrvatske tako i onih meunarodne provenijencije (IMF),
vodi zemlju k depresiji tipa one koja je bila imanentna vremenu zlatnog stan-
darda. Meutim, Hume-Ricardov koncept saniranja gospodarstva, platne bilance
i vanjskog duga dovodio je do paradoksa tednje, ak i u vrijeme savrene kon-
kurencije. Koncept jo manje moe funkcionirati u uvjetima nepune zaposlenosti
i imperfektne konkurencije u zemlji koja je suoena s nelikvidnou i dispro-
porcionalnom razinom proizvodnosti rada u odnosu na konkurentski (europski)
prosjek. K tome, Balance of Payments Annual 2005. IMF ne presijeca platnu bi-
lancu onako kako se ona presijecala u vrijeme Humea i Ricarda niti u vrijeme J.
Robinson ili Alexandera, pa i P. Kenena ili W. Bransona (Stojanov, 1982.). Dapae,
Manual 2005. promatra funkcionalnom i racionalnom svaku razinu decita plat-
ne bilance koja se moe pokriti uvozom kapitala u bilo kojoj formi. Pri tome se,
naravno, u vrijeme globalizacije i dominacije transnacionalnih korporacija pre-
feriraju FDI. FDI zahtijevaju stabilnu makroekonomsku klimu i nikako im nije
bliska deprecijacija teaja kao mjera koja: a) podie konkurentnost gospodarstva,
b) vodi ravnotei tekue platne bilance, c) uravnoteuje agregatnu potranju i
ponudu, d) trino alocira resurse, e) eliminira arbitrarne odluke u sferi vanj-
ske trgovine. Eliminacija teaja kao instrumenta ekonomske politike neumitno
trai rjeenje gospodarskog rasta temeljem uvoza inokapitala, to zemlju dovo-
di pred svren in kada je u pitanju suvremeno proliranje ekonomske politike.
Ekonomska politika neoklasinog tipa primijenjena u hrvatskim uvjetima nei-
zbjeno vodi gospodarstvo u dublju krizu, to je teorijski razumljivo iz kuta non
mainstream economics. Hrvatska ekonomska vlast mora se opredijeliti izmeu:
231
Dragoljub Stojanov
a) manje tete na dugi rok koja se izaziva politikom deprecijacije teaja, sukladno
stanju tekue platne bilance (i drugim prateim mjerama) ili b) politike tzv. realnog
teaja koji se formira overall konceptom platne bilance koji tedi tedie na kra-
tak rok, vodei dunikom slomu na dugi rok. Izbor nije lak buduci da ima ne samo
ekonomske nego politike i socijalne posljedice.
Dvojba naglaava izbor (ako ga ima, a ini se da ga nema) izmeu nacionalne
emancipacije i globalne subordinacije, kako pravilima igre EU-a tako i globalne
ekonomije.
Makroekonomsko okruenje Republike Hrvatske i
problem platne bilance
Na putu politike i ekonomske demokratizacije nakon Domovinskog rata RH je
od samog poetka slijedila pravila igre Vaingtonskog konsenzusa koja se ogle-
daju:
a) u privatizaciji
b) u liberalizaciji
c) u deregulaciji
d) u liberalizaciji sektora vanjske trgovine i meunarodnog kretanja kapitala
e) u oslanjanju na FDI kao temeljnu determinantu transfera kapitala i tehnolo-
gije, a time ujedno i determinantu podizanja proizvodnosti rada i izvoza.
K tome, RH se dri kriterija Maastrichta (niska stopa inacije, javni dug 60%
BDP-a, proraunski decit do 3% BDP-a, stabilnost teaja kune) s ciljem odravanja
nominalne makroekonomske stabilnosti na svojemu putu prema EU. Hrvatska kao
tzv. small open economy sudjeluje u svjetskom BDP-u (PPP) s 0,11%. Sukladno
kriterijima globalne konkurentnosti koje njeguje Global Competitiveness Forum, a
koji su po naem sudu kriterij ekonomskog imperijalizma (Stojanov, 1984., 2009.),
RH je prola uspjeno faze factor driven and investment driven razvoja te se
nalazi u fazi od 2 3, tj. u fazi efciency driven economy, tj. u ekonomiji uprav-
ljanoj inovacijama??? Na tom putu RH u gotovo svim kriterijima korespondira po-
stignuima drugih tranzicijskih zemalja. Sukladno tome stoji i kreditni rejting RH,
koji je kod svih svjetskih eminentnih kreditnih agencija jednak ili gotovo jednak.
Hrvatska ve dulje ima dugoroni kreditni rejting BBB (Standard and Poors) ili
Baa3 (Moodys). U svibnju 2009. svjetska bonitetna kua Dun and Bradstreet (D&B)
snizila je rejting Hrvatske s prijanjih DB3c na DB3d, to je donja granica raspona
umjerenog rizika. Razlog smanjenja rejtinga zabiljeeni je pad realnog hrvatskog
bruto domaeg proizvoda na tromjesenoj razini te realni rast od 2,4 posto koji je
u cijeloj 2008. ostvarilo gospodarstvo Hrvatske, u usporedbi s rastom od 5,5 posto
u 2007. Ipak, Izvjetaj o globalnoj konkurentnosti za 2009. /2010. smjeta Hrvatsku
232
na 72. mjesto od 133 zemlje. U izvjetaju za 2008. /2009. Hrvatska je zauzela 61.
mjesto, a godinu dana ranije 57. mjesto. Globalni ekonomski forum pronalazi cijeli
niz hrvatskih komparativnih nedostataka u odnosu na konkurenciju, i to ponajvie
u sferi uloge drave i korporativnog sektora. Tako je, naprimjer, po opsegu i kvali-
teti dravne regulacije u gospodarstvu Hrvatska na nezavidnom 120. mjestu, a po
nedovoljno osmiljenom troenju proraunskog novca na 102. mjestu. Pravila koja
potiu/destimuliraju priljev FDI-a u Hrvatsku pozicioniraju Hrvatsku na 120. mje-
sto na ljestvici globalne konkurentnosti. Po zatiti interesa investitora Hrvatska se
nalazi na 100. mjestu. Kada je u pitanju uinak transfera tehnologije i tehnolo-
ki apsorpcijski kapacitet domaih tvrtki, Hrvatska je 109., zahvaljujui dijelom i
kvaliteti upravljake strukture tvrtki koja je na 115. mjestu (zar je to inovacijska
ekonomija???).
Nepovoljna globalna kompetitivnost Republike Hrvatske (ali vie zbog de-
industrijalizacije, a manje zbog kriterija globalne kompetitivnosti) svakako se
odraava na stanje platne bilance. Decit platne bilance, kao izvor dopunske
akumulacije, ali i iskaz prekomjerne apsorpcije, postaje ograniavajui faktor
gospodarskog razvoja Hrvatske (Drui, 2009.; Domazet, 2009.). Decit platne
bilance izdano je pokrivan uvozom kapitala, ponajvie u formi FDI-a. Bez FDI-a
decit platne bilance dosezao bi ak 15% BDP-a (Drui, G., 2009.).
Klasine teorije platne bilance polaze od decita tekue platne bilance kao
stanja koje ukazuje na zdravo/bolesno gospodarstvo. Novi pristupi IMF-a koji
sugeriraju nanciranje decita tekue platne bilance uvozom kapitala, kako du-
goronog tako i kratkoronog, doputaju znatno vee zaduenje zemlje, ime
je koncept deniranja razine opominjueg vanjskog duga proiren, ali svakako
i riskantniji. Kada se tome doda da se u konceptu suvremenog izrauna BDP-a
uraunava siva ekonomija te cijeli usluni sektor, onda se dobije dosta iskriv-
ljena slika kvalitete gospodarstva. Takva uljepana slika (BDP vei za cca 30% u
odnosu na socijalistiku kalkulaciju BDP-a) sugerira toleranciju vanjskog duga
u odnosu na BDP od 80% ili jednako tako dri da je tolerantna razina vanjskog
duga ona koja dosee 220% vrijednosti izvoza roba i usluga. U takvom konceptu
lei kvaka 22 u koju su se ulovile tranzicijske zemlje, pa i Hrvatska, drei da
imaju zdravo gospodarstvo koje se onda moe vie zaduivati.
Neoliberalna ekonomska doktrina, statistika metodologija i IMF formiraju
sjajnu platformu za nastajanje dunike krize tijekom vremena, a da zemlja toga
nije ni svjesna. Krajem 2009. g. BDP je u Hrvatskoj dosegao vrijednost od 45,6 mi-
lijardi eura, dok je vanjski dug jednak 44,6 milijardi eura. Odnos vanjski dug/BDP
govori o tome da je Hrvatska postala prezaduena zemlja, mada to tako ne bismo
zakljuili temeljem stavova i kriterija IMF-a (nekada, u vrijeme bive Jugoslavije,
zaduenost od 30% u odnosu na BDP drala se prekomjernom, a zemlji je nametnu-
ta devalvacija dinara koja je u krajnjoj instanci bila uzrokom hiperinacije). Izvoz
robe iz Hrvatske bio je krajem 2009. g. vrijedan svega 10,5 milijardi eura. Pri svemu
tome teaj kune je stabilan, gotovo kao da se radi o formuli currency bord i po
sudu mnogih autora (Sever i suradnici, 2010.; Domazet, 2009.; Radoevi-Zduni,
233
Dragoljub Stojanov
2007., Zdunic, 2009.) znaajno je precijenjen. Meutim, u konceptu overall balance
uvoz kapitala i meunarodno zaduivanje predstavljaju izvor ponude deviza na de-
viznom tritu i vode aprecijacijskim pritiscima na teaj pa ak i onda kada izvoz i
gospodarstvo stagniraju ili su u fazi recesije, kao to je primjer s Hrvatskom u 2009.
godini. Stoga nije udno, nego je posve normalno da ekonomska politika neolibe-
ralnog tipa u uvjetima globalizacije i redenirane uloge i strukture decita platne
bilance, uz redeniranu metodologiju izrauna BDP-a, zemlju vode prema stagna-
ciji i formiranju decita, odnosno da je guraju u takvo makroekonomsko stanje
koje odie nominalnom konvergencijom (niska stopa inacije i decita dravnog
prorauna koji je u granicama Maastrichta, stabilan teaj valute) i u isto vrijeme re-
alnom divergencijom proliranom u visokoj stopi nezaposlenosti (u prvome kvar-
talu 2010. g. ak 19%), nelikvidnou (vie od 29 milijardi kuna u travnju 2010.) i
deindustrijalizaciji. I sve to unato znaajnom priljevu FDI-a.
Deindustrijalizacija zemlje
Maarski i irski sindrom postaju s vremenom neizbjeni problemi za tranzicijska
gospodarstva koja slijede logiku Vaingtonskog konsenzusa. Hrvatska je na samo-
me rubu toga sindroma. Struktura BDP-a i stanje zaposlenosti i nezaposlenosti to
stanje zorno ilustriraju, i to unato ili ba zbog velikog priljeva FDI-a (Drui, 2009.;
Domazet, 2009.; Vojni, 2009.). Ukupna inozemna ulaganja u Hrvatsku dosegla su
vrijednost od 21 milijarde eura u razdoblju od 1993. do 2008. (Drui, G., 2009.).
Unato takvoj visini FDI-a nezaposlenost je u porastu, izvoz stagnira, a Hrvatska
se transformira u uslunu ili, bolje reeno, turistiku zemlju. Male otvorene tran-
zicijske ekonomije nemaju snage, ali ni dovoljno spoznaja o potencijalnim uinci-
ma FDI-a na gospodarski rast i razvoj. Uhvaene u zamku Vaingtonskog konsen-
zusa i ekonomske koncepcije neokolonijalizma (za komparativnu analizu vidjeti
Maddison, A., 2002., str. 82., 115, 116.), one cijelu koncepciju razvoja reduciraju na
formiranje atraktivne klime za uvoz kapitala, i sve to unato meunarodnim povi-
jesnim iskustvima i postulatu Feldstain-Horioka. Tako se orijentira i ekonomska
politika Hrvatske koja, sukladno tome, logino trpi posljedice procesa deindustri-
jalizacije izazvane dogmom i datom metodologijom ocjene kvalitete privreivanja.
Struktura plasmana inozemnog kapitala u RH zorno ilustrira odsustvo industrijske
politike u Republici Hrvatskoj te normalnih uinaka free market orijentacije u pri-
vlaenju FDI-a (Drui, G., 2009.). Uvoz kapitala u formi FDI-a u Hrvatskoj (pa ni
drugdje: Estonija, Irska, Maarska..) nije dao (niti je mogao dati) oekivane uinke.
Dapae, privatizacija banaka pomogla je i pomae procesu prekomjernog troenja
stanovnitva, pri emu se troenje najvie orijentira na uvoz. Jednako tako ona je
stavila u drugi plan nenancijski sektor. Kamate na kredite hrvatskih banaka
najvie su u okruenju i u EU te se kreu oko 10% (Sever i suradnici, 2010.). Time
je cijena kapitala postala nekonkurentno visoka, a domae tvrtke za toliko manje
konkurentne. Dogma: tedjeti, tedjeti i samo tedjeti (jer e, navodno, kamata kao
234
cijena kapitala, a ne cijena novca, biti nia) vodi paradoksu tednje u uvjetima de-
presije ili recesije u vremenima Humea i Ricarda, zbog ega je Keynes i pisao Opu
teoriju (Stojanov, 1985.). U vrijeme oligopolne trine strukture u bankarskom
sektoru, koji je k tome u rukama stranaca (kao u Hrvatskoj), paradoks mora biti vie
izraen. Kada se saberu uinci neosmiljene privatizacije, deindustrijalizacije, vi-
soke cijene kapitala, nekvalitetnoga sektorskog dotoka FDI-a, precijenjenog teaja
kune, ne moe se dobiti nita drugo do ekonomska kriza u Hrvatskoj.
Poslije Domovinskoga rata spori rast nije se dovoljno uoavao jer se stalno
obraunavao na suenu osnovicu iz vremena rata. Predratna razina proizvodnje
dosegnuta je tek 2004. godine, ali sa znatno pogoranom strukturom. Industrijska
proizvodnja nije ni do danas dosegla predratnu razinu (u godini 2008. bila je na
razini oko 78% proizvodnje u 1989., odnosno oko 88% u 1990. godini). U tom je
razdoblju vie porastao udjel sektora usluga, koji je vrlo osjetljiv na krizne uvjete
razvoja. Industrijska zaposlenost bila je tek 40% predratne i u 2007. godini. To raz-
doblje se pokazalo kao razdoblje deindustrijalizacije i zaputanja poljoprivrede,
tehnolokog zaostajanja, bez novih proizvodnih i tehnoloki naprednih sektora
koji bi zamijenili tradicionalnu (palijativnu) industriju. S druge strane, nasuprot
takvom stanju u (materijalnoj) proizvodnji stajao je neprimjeren i rezistentan vo-
lumen potronje drave (Polazita nove ekonomske politike, ZDE Zagreb, 2010.).
Ali u kolopletu tadanjih ekonomsko-nancijskih okolnosti javio se jo jedan
uzronik dananje krizne situacije hrvatskog gospodarstva. Zacijelo i odluujui.
To je odljev neto dohotka. karice su se zatvarale po dvije zlokobne strane: na
jednoj, otplate duga sustizale su prirast BDP-a, a po drugoj, otplate su zapoele tok
premaivanja prirasta. Odljev je premaio priljev vanjskog novca. Ti odnosi u ovoj
2010. g., kako slute projekcije rasta BDP-a, pri ksnim vanjskim obvezama, guraju
gospodarstvo u otvorenu duniku krizu. Jedan od pokazatelja stanja zdravlja
nacionalnih ekonomija jest odnos prirasta proizvodnje (BDP) i otplata vanjskih ob-
veza. Konano, praksa pokazuje da se integracija tranzicijskih zemalja nalazi u fazi
jakih neravnotea po logici twin decita te da se ne nazire stabilna ravnotea
na dugoronoj putanji rasta. Primjer Hrvatske, meutim, pokazuje da se smanje-
nje proraunskoga decita temelji na poveanju platnobilannoga decita. Teorija
twin decita vrijedi, ali u perverznom obliku: smanjenje proraunskoga deci-
ta podravano je rastom platnobilannoga decita. Platnobilanni decit podran
je, pak, apreciranim ksnim teajem i svakovrsnim liberalizacijama. Prema tome,
u dosadanjim uvjetima politika smanjenja proraunskoga decita bila je uspjena
toliko koliko je politika smanjenja platnobilannoga decita bila neuspjena. Ona
je bila neuspjena u mjeri u kojoj je politika ksnoga teaja i monetarnih restrikcija
bila uspjena. Dakle, zakon trokuta je u Hrvatskoj politici potvrdio svoju smisle-
nost: ksni teaj i liberalizacija tokova kapitala dokinuli su monetarni suverenitet
s posljedicom da se njime ne mogu poduprijeti ciljevi nacionalnoga razvoja u ter-
minima stope rasta BDP-a i zaposlenosti, odnosno smanjenja tekuega platnobi-
lannoga decita, kao ni vanjskoga bruto duga. (Sever i suradnici, 2010.; Zduni,
2007., 2009., Santini 2009.)
235
Dragoljub Stojanov
to je skupo: rad ili menadment
U konceptu makroekonomske politike tipa Vaingtonski konsenzus tritu
rada pripada visoko i znaajno mjesto. Neoklasinoj ekonomskoj paradigmi ek-
sibilnost trita rada je alfa i omega. Tako je i u Izvjetaju o globalnoj konku-
rentnosti po kojemu u 2009. /2010. Hrvatska glede rigidnosti trita rada stoji
na poziciji 110. od 133 zemlje. Sukladno tome slijedi i zakljuak: trite rada je
u Hrvatskoj rigidno, a rad je skup. Dakle, trite rada treba eksibilizirati, a rad
uiniti jeftinijim. Meutim, je li tomu ba sve tako? Analiza ZDE-a iz 2009. g. po-
kazuje da bruto rad i nije tako skup kao to se uobiajeno dri, naravno, kompa-
rativno u odnosu na EU i OECD zemlje (Sever i suradnici, 2010.). Prije bi se reklo
da je proizvodnost rada znatno nia nego u razvijenim lanicama EU-a. A proi-
zvodnost rada je determinanta konkurentnosti o kojoj se ponajmanje vodi rau-
na, kako u Vaingtonskom konsenzusu tako i u ekonomskoj politici Hrvatske.
Zapravo, neoklasina paradigma podrazumijeva jednakost proizvodnosti rada
meu zemljama i stoga se tome pitanju ne treba okretati. Tako je i u teorijama
platne bilance (Stojanov, 1982.). Industrijska politika je u neoliberalnoj paradi-
gmi izlina. Dostatna determinanta prosperiteta je eksibilnost trita.
Zahvaljujui svemu tome, Hrvatska je postala zemlja koja od turizma oekuje
spasonosna devizna rjeenja za ovu i sljedee godine. Ako bi se javile Javonsove
suneve pjege, dunika kriza u koju upada Hrvatska postala bi previe ozbiljna
i teko rjeiva. Jednostavno je za rei, mada moda i to nije opi sluaj meu do-
maim ekonomistima, da treba neoliberalnu paradigmu zamijeniti nekom dru-
gom prorazvojnom paradigmom. Meutim, na putu u EU (kojoj je Hrvatska na
pragu) stoje nominalna sidra Maastrchta koja RH vode prema nominalnoj kon-
vergenciji s lanicama EU-a, ali i realnoj divergenciji. Na kraju ovoga poglavlja
podsjetimo se da je i EU u ekonomskoj krizi koja moda zahtijeva preispitivanje i
razvojne paradigme EU-a!?
236
IV KONTROVERZE O INFLACIJI:
Je li inacija od 0% mogua i korisna?
Vaingtonski konsenzus je u svojoj nametnutoj varijanti vie od dva de-
setljea ekonomska mantra koje su se, s asnim iznimkama, drali ekonomisti
diljem svijeta, ponajvie oni u tranzicijskim zemljama. Ekonomist, osobito ako
dolazi iz bivih socijalistikih zemalja (autor ovoga rada ima osobno iskustvo s
radom na strategiji ekonomskog razvoja za BiH), koji bi posumnjao u ispravnost
dobrobiti, kako za razvijene tako i za manje razvijene i tranzicijske zemlje, free-
marketa, privatizacije, makroekonomske stabilnosti - rigidno shvaene kao sta-
bilnost cijena - u najmanju ruku bio bi prosuivan kao boljevik, komunjara ili
zaostali ekonomist. I to sve usprkos injenici da, kako se sada vidi oima istih
uglednih ekonomista, Vaingtonski konsenzus vraa ekonomsku znanost vie
od 200 godina unatrag u vrijeme A. Smitha i J. B. Saya.
Ne tako davno, prije etiri-pet godina, poele su ozbiljne rasprave meu
uglednim ekonomistima (Barcelona Development Agenda, Stiglitz-Serra 2008.) o
ispravnosti free-market dogme, ulozi drave, eksportnoj orijentaciji i uvoznoj
supstituciji te, za divno udo, o nejednakoj raspodjeli dohotka koju mantra iza-
ziva u razvijenim zemljama (SAD) i u manje razvijenim zemljama, uz sve upadlji-
viju raspodjelu BDP-a u korist bogatijih, a na raun siromanih i srednjih slojeva
(Krugman u Stiglitz-Serra, 2008.). Mnogi ugledni i najugledniji ekonomisti zate-
eni su takvim efektima Vaingtonskog konsenzusa. Sukladno tome, iznenau-
ju oni koji tek sada postavljaju pitanja kako je takva preraspodjela uope mogua
budui da bi, sukladno mantri, ona trebala (morala) voditi konvergenciji, a ni-
kako ne prema divergenciji rasta, razvoja i raspodjele dohotka. Krugman na temu
pie: Mi ne znamo zato je nejednakost zapoela nakon 1980-ih (u SAD-u), ili
zato je dolo do otrog porasta nejednakosti izmeu ljudi sline razine obrazo-
vanja. Zato ne trebamo oekivati previe od pokuaja da razumijemo trendove
nejednakosti u zemljama u razvoju, u kojima su podatci manje pouzdani. (P.
Krugman u Stiglitz-Serra, 2008.)
U pokuajima da objasni, prije svega sebi, izvore zabluda o uravnoteenoj i
pravednoj raspodjeli BDP-a u uvjetima porasta BDP-a i otvorenosti ekonomije,
Krugman navodi dva ozbiljna trenutka koji su ugledne ekonomiste drali u za-
bludi povodom efekata djelovanja liberalnog domaeg i svjetskog trita: Prvo,
ljudi su oekivali da e pozitivni efekti liberalizacije na gospodarski rast biti ve-
liki. Drugo, bilo je openito prihvaeno da slobodna meunarodna trgovina vie
pridonosi ekonomskoj ujednaenosti u raspodjeli dohotka nego produbljavanju
razlikato je sugerirao jednostavni Heckscher-Ohlin model Ja osobno sam
bio dijelom kriv to sam vjerovao da je niska razina nejednakosti u Junoj Koreji
i Tajvanu bila, barem djelomino, rezultat njihove outward looking strategije i
ekonomske politike, i nisam samo ja vjerovao da e pomak k outward looking
237
Dragoljub Stojanov
politici imati ujednaavajui efekt. (P. Krugman, u Stiglitz-Serra, 2008.) I to nije
sve. U istom tekstu Krugman nastavlja: U mojoj karikaturi Vaingtonskog kon-
senzusa drao sam da ljudi (ja svakako) oekuju da liberalizacija trgovine pro-
ducira ujednaavanje dohotka u manje razvijenim zemljama. Oigledno, to se
nije dogodilo u Latinskoj Americi. Zato? Idui iz pitanja u pitanje ili iz greke u
greku u pogledu elje da se razumiju ili ne razumiju efekti neoliberalne dogme
na gospodarski rast Krugman, detektirajui efekt nejednakosti, upada, prema
naem miljenju, u novu zabludu. Naime, on veli sljedee: Ako elite pomoi
siromanima, pomozite siromanima skromni program pomoi siromanima,
mjeren udjelom pomoi u odnosu na BDP, moe imati veliki efekt na kvalitetu
ivota siromanih. Iako moemo pouriti sa zakljukom i biti uvelike razoarani
neuspjehom liberalizacijskih politika, rjeenje treba potraiti u promiljanju po-
litika koje mogu pomoi siromanima, a ne u negiranju liberalizacije.
Ne ini li se ovakav stav P. Krugmana pomalo neloginim u kontekstu nje-
govih prethodnih promiljanja i zapaanja? Kada je u pitanju usko shvaena
makroekonomska stabilnost, koju smo esto isticali kao nominalnu stabilnost,
ali nikako ne i pravu makroekonomsku stabilnost (Stojanov, 1997., 1999., 2000.,
2001.), ekonomska znanost danas sve vie dri do sljedeeg: iri pogled na pri-
stup makroekonomskoj stabilnosti ukljuuje ne samo stabilnost cijena i zdravu
skalnu politiku nego i stabilnu realnu ekonomiju. Stabilnost cijena, kao to smo
mogli nauiti, ne mora voditi rastu ili punoj zaposlenosti. Pretjerivanja u nasto-
janju da se odri stabilnost cijena mogu guiti gospodarski rast i voditi k visokoj
nezaposlenosti (Serra Stiglitz, 2008.). Kako nakon ovih spoznaja razumijevati
i slijediti ugledne ekonomiste, posebno kada je u pitanju odluivanje o mjerama
ekonomske politike za pojedino gospodarstvo (npr. hrvatsko)? Pokuaj promi-
ljanja i pronalaenja odgovora na ovo i slina pitanja navodi nas da zakoraimo
unazad kako bismo eventualno jo jednom uli promiljanja starih i nekada
uglednih ekonomista. Moda od povijesti i starih ekonomista nauimo jednako
toliko koliko od suvremenih ekonomskih znanstvenika? Zato ovako mislimo?
Jednostavno zato to se u prirodi trinog gospodarstva nije nita toliko bitno
promijenilo da bi se misli povijesno uglednih ekonomista zanemarile. Dapae.
(Stojanov, 1985., 2008.)
238
IV. 1. O novcu
Arthur Okun, neokejnzijanac, jednom je o novcu rekao sljedee: Novac je
drznik kao i heroj. To je katalizator kojim neravnotea u agregatnoj potranji pu-
tuje kroz sustav. U barter ekonomiji ponuda jedne robe mora naii na potranju
druge robe. Sayov zakon trita vrijedi. U monetarnoj ekonomiji bilo koja ponuda
robe znai prije svega potranju za novcem. Ona moe biti i potranja za kvazi-
novcem ili nekim drugim supstitutom za novoproizvedeni output neravnotea
na tritu robe i radne snage prati neravnoteu na nancijskom tritu. U tome
smislu postoji mogunost da neravnotea na nancijskom tritu izazove ne-
ravnoteu na tritu robe i radne snage. Kada padanje potranje za robom kreira
viak ponude radne snage, ako bi poduzea mogla plaati radnike proizvodom
koji proizvode, ona bi sebi mogla dopustiti luksuz da i dalje dre postojeu radnu
snagu uz smanjenu proizvodnju. Ali radnici ne prihvaaju robu koju proizvode,
oni rade za novac. Tako poduzee konstatira da ima viak zaposlenih radnika uz
postojeu visinu nadnice pa zato prevodi pad potranje za njezinim proizvodima
u smanjenje zaposlenosti. Radnici ele novac da bi njime kupili robu i usluge. Oni
ne ele novac sam po sebi. Novac skree pozornost na visinu nadnica i cijena na
racionalan nain i nije simptom iluzije. Kriminal barter iluzije oit je u formula-
cijama koje ignoriraju kljunu ulogu novca: funkcije novca kao sredstva plaanja,
jedinice obrauna i oblika imovine izrazito su meuovisne u monetarnoj ekono-
miji. Neke osobitosti monetarne ekonomije najbolje se vide u uvjetima hiperin-
acije kada novac gubi svoju korisnost. Za vrijeme hiperinacije rizik opadanja
kupovne snage novca eksplodira i potranja za novcem i ostalim oblicima no-
minalne imovine opada. Iz portfelja posebno nestaju tedni rauni i drugi oblici
aktive s kamatom. Prodavai radije uvaju robu nego to je prodaju: njemaka
je hiperinacija nakon I. svjetskog rata dovela do gladi djece u gradovima, dok
su farmeri gomilali hranu koju nisu htjeli prodati za bezvrijednu gotovinu. Sat
se vratio unatrag k barter ekonomiji, ali institucionalni aranman nije doputao
barter ekonomiju.
U knjizi Monetarna povijest SAD-a M. Friedman o novcu pie sljedee:
Novac je fascinantan predmet za studiranje zato to je pun misterija i paradok-
sa. Novac je kao koprena. Realne snage gospodarstva su kapaciteti (sposobnosti
ljudi), njihova marljivost, ingenioznost, resursi kojima raspolau, nain ekonom-
ske i politike organizacije i dr. (Friedman-Swartz, 1963.) U prilog ovome stavu
Fredman citira J. S. Milla: Na kratak rok ne moe biti manje znaajne stvari u
ekonomiji od novca, osim u smislu izuma za utedu rada i vremena. To je stroj
koji radi brzo i kvalitetno ono to bi bez njega bilo uraeno na manje ugodan na-
in, ali kao i svaki drugi stroj on ima poseban i neovisan utjecaj kada se pokvari.
(Friedman-Swartz, 1963.) Friedman na ove Milllove misli dodaje: To je cijela
istina. Osim toga, teko da postoji izum koji moe nanijeti vie tete drutvu
kada izmakne ovjekovoj kontroli. Sudei po Okunu, Friedmanu i Millu novac
239
Dragoljub Stojanov
je sjajan stroj, ako je pod kontrolom ovjeka. ovjek moe upravljati novcem na
vie ili manje mudar nain, kao i svakim drugim strojem. Ipak, drimo da i po-
red ove znakovite konstatacije triju eminentnih autora, ekonomijom upravljaju
interni, dinamiki zakoni koji se transformiraju (manifestiraju) u procesima koje
mi nazivamo razliitim imenima kao to su recesija, stagacija, slom. U takvim
uvjetima upravljanje novcem postaje velika umjetnost, dapae, prelazi okvire
aktualno priznate znanosti i trai nova rjeenja, aktualnoj znanosti esto teko
prihvatljiva i razumljiva. Jedan od takvih trenutaka svjetskog gospodarstva je,
ini se, i danas s nama. U uvjetima nesavrene trine strukture (danas domi-
nantne u svjetskim razmjerima), dominacije transnacionalnih korporacija, nove
intelektualizirane strukture BDP-a (posebno kod razvijenih zemalja), globali-
zacije svjetskog gospodarstva i njegove naglaene regionalizacije (EU), ekonom-
ska znanost mora posegnuti za pronalaenjem novih rjeenja, onako kako je to
nekada uinio Keynes u odnosu na neoklasinu ekonomiju.
240
IV. 2. Keynesova lekcija
Da bi savladao tri zamke: liquidity trap, zamku marginalne ekasnosti ka-
pitala i zamku oekivanja (ini se, iste one zamke koje danas vrebaju u zasjedi na
svjetsko i hrvatsko gospodarsto), Keynes se poeo sluiti opasnim strojem - nov-
cem. On je poeo kvariti taj stroj radei distinkciju izmeu nominalnih i realnih
varijabli (kamate, nadnice). Keynesova ekonomska politika jest antideacijska
antikrizna ekonomska politika, ali ni u kojem sluaju nije antimonetarna eko-
nomska politika. Strah od deacije nakon 1929. g. bio je tako velik, a Keynesova
receptura politike jeftinog novca izgledala je tako snano i atraktivno da su je
neokejnzijanci obilato prihvatili i koristili, posebice nakon otkria tzv. Okunovog
zakona. Okunov zakon (koji danas podsjea na poznato Taylorovo pravilo) doveo
je do opeg prihvaanja aktivne stabilizacijske ekonomske politike koja je posta-
la klju koji je otvorio vrata ekspanziji u ezdestim godinama XX. stoljea. U isto
vrijeme, rekli bismo, to je bio klju koji je otvorio vrata nadolazeoj stagaciji
poetkom sedamdesetih godina XX. stoljea. Neokejnzijanci su, meutim, znat-
no prije Okuna sugerirali vladama slinu ekonomsku politiku, politiku potranje
koja se vodi ekspanzivnom monetarnom ili skalnom politikom. Tako je ugled-
ni ekonomist Kahn 1956. g. zastupao miljenje da je Beveridgeov cilj od svega
3% nezaposlenosti zastario. U tome smislu J. Robinson 1960. g. izjavljuje da je
svaki cilj ekonomske politike koji zagovara nezaposlenost veu od 2% neumje-
stan. Roy Harrod je elio stopu nezaposlenosti od 0% (Hutchison. T. W., 1981.).
Stavovi neokejnzijanaca o cijenama i novcu nisu se bitno razlikovali u odnosu
na standardnu interpretaciju uloge cijena u Keynesovoj ekonomiji, manje-vie
u smislu da su cijene stabilne. Keynes je poao od ksnih nominalnih nadnica i
zatvorene ekonomije. Uz takve pretpostavke mogu postojati samo tri uzroka pro-
mjene cijena: promjene u razini zaposlenosti, promjene u jedinici rada (wage
unit) i promjene u produktivnosti rada. Keynes se nije bavio promjenama pro-
duktivnosti rada, dok je primjena jedince rada ostavila samo promjene u razi-
ni zaposlenosti kao moguu determinantu promjene razine cijena (Johnson. H,
1977.). Budui da Keynesova ekonomija po pravilu funkcionira na razini nepune
zaposlenosti, onda ni zaposlenost kao determinanta cijena ne e izazvati porast
cijena. Na ovaj je nain H. Johnson, neokejnzijanac, ali ponekad i monetarist,
interpretirao politiku cijena u Keynesovom ekonomskom sustavu. Kaldor 1959.
g., nakon to je primijeen porast cijena u Velikoj Britaniji, ukazuje na opasnost
od stabilnih cijena. Lord Kahn u izvjetaju Radcliffe Committeeu napominje da
bi bila ozbiljna greka ako bi cilj monetarne politike bio da osigura stabilne cije-
ne (Hutchison, W. T., 1981.). Meutim, u knjizi The Politics and Philosophy od
Economics Hutchison navodi da je Keynes neto kasnije bio spreman prihvati-
ti 4,5% nezaposlenosti kao prirodnu stopu nezaposlenosti. Keynesovi stavovi iz
1937. g. jasno govore da bi pokuaj sniavanja nezaposlenosti ispod odreene
razine putem sve opsenijih poticaja iz centra mogao biti fatalna pogreka. Jo
241
Dragoljub Stojanov
dvadesetih godina XX. stoljea Keynes je vrlo otro reagirao na politiku i prak-
su razvijenih zemalja: restriktivna monetarna politika razvijenih zemalja je za
njega bila naprosto kampanja protiv ivotnog standarda radnike klase koja se
izvodi svjesnom intenzikacijom nezaposlenosti koristei ekonomsku prinudu
protiv pojedinaca ili protiv industrije, politiku koju zemlja nikada ne bi dopustila
da je znala to e biti uinjeno (Kaldor, 1982.).
Kontroverze
Prema Kaldoru, jednom od najotrijih kritiara monetarizma, osnovna karak-
teristika novog vala monetarizma jest ekstreman dogmatizam i potpuni nedo-
statak intelektualne koherencije (Kaldor, 1982.). Analizirajui monetarizam i
njegove efekte kao lan Radcliffe komiteta on pie: Pitam se je li Komitet svje-
stan da je u jednoj reenici ili dijelu reenice odbacio kvantitativnu teoriju novca
u svim varijantama od Cantilliona i Humea, preko Ricarda, Marshala, Walrasa,
Fishera i Friedmana do gospoe Thatcher? Bit je kvantitativne teorije novca sta-
bilna monetarna potranja. To opet pretpostavlja da je brzina optjecaja novca
(V) stabilna. Kvantitativna teorija novca vrijedi ili ne vrijedi s propozicijom da je
(V) nepromjenjivo i stabilno u odnosu na promjene u koliini ponude novca. Ako
to nije tako, nema izravne veze i utjecaja promjene u koliini novca na izdatke
i razinu cijena (Kaldor, 1982.). Ako poraste monetarna ponuda, onda e prema
Kaldoru i ak prema Keynesu (Fiedmanova interpretacija Keynesa) doi do sma-
njivanja brzine optjecaja novca. Uslijed toga e vrijednost lijeve strane jednadbe
MsV = pY ostati ista te se ne e dogoditi nita ni s desnom stranom jednadbe,
tj. cijene i dohodak ostat e nepromijenjeni. Temeljem ovakvoga stava o utjecaju
porasta monetarne ponude na cijene i dohodak razvile su se odreene implika-
cije za ekonomsku politiku. Jedna od implikacija bila je da monetarna politika
nije znaajan faktor i da je njezina uloga u odravanju niske razine kamata. Iz
ove implikacije razvila se politika jeftinog novca (Friedman, M., 1973.). Druga
implikacija ove doktrine sastojala se u tome da se stabilizacijska ekonomska po-
litika moe adekvatnije i uspjenije voditi skalnom politikom. Trea implikacija
bila je da inacija nije monetarni fenomen, nego da nastaje pritiskom prekomjer-
ne potranje (Friedman, M. 1973.).
242
IV. 3. Friedmanova lekcija
Rasprave o ulozi novca, monetarnoj politici i inaciji nastavljene su u sli-
nom tonu pojavom monetarizma, pravca ekonomske politike koji na odreen
nain rearmira neoklasinu doktrinu. Za Friedmana je kvantitativna teorija
novca prije svega teorija potranje za novcem. U vezi s tim on napominje da
postoje oigledna bitna i duboka razilaenja u sagledavanju znaenja ove ana-
lize za razumijevanje kratkoronih i dugoronih kretanja ope gospodarske ak-
tivnosti. Pristalica kvantitativne teorije novca usvaja empirijsku hipotezu da je
potranja za novcem u visokom stupnju stabilna, stabilnija od ostalih funkcija,
kao to je npr. funkcija potronje, a koje se nude kao alternativni kljuni funkci-
onalni odnosi. Ova hipoteza postavlja dva ogranienja. S jedne strane, pristali-
ca kvantitativne teorije novca ne mora podrazumijevati (po pravilu i ne podra-
zumijeva) da se realna koliina novca koja je traena po jedinici proizvoda, ili
brzina optjecaja novca mora smatrati numerikom konstantom. On npr. ne dri
da je brzina optjecaja novca koja drastino raste u razdoblju hiperinacije i pri-
donosi njezinoj akceleraciji, u kontradikciji sa stabilnou potranje za novcem.
Razlog tomu je to on oekuje stabilnost u funkcionalnom odnosu izmeu tra-
ene koliine novca i varijabli koje je determiniraju, a otar porast brzine optje-
caja novca u razdobljima hiperinacije potpuno je u skladu sa stabilnim funkci-
onalnim odnosom, kao to je Cagan pokazao u studiji The Monetary Dynamics
of Hiperination (u Friedman, M: Studies in the Quantity Theory of Money).
S druge strane, on mora otro razgraniiti i biti spreman izriito specicirati
varijable koje je s empirijskog stajalita znaajno uvrstiti u funkciju potranje
za novcem. Razlog je u tome to bi svako poveavanje broja varijabli koje se
dre znaajnim podrazumijevalo da se hipoteza liava svojeg empirijskog sa-
draja. Zapravo, postoji mala ili nikakva razlika izmeu tvrdnje da je potranja
novca u visokom stupnju nestabilna i tvrdnje da je to jedna savreno stabilna
funkcija neogranieno velikog broja varijabli. Fiedmanova funkcija monetarne
potranje govori o tome da vlasnik imovine moe drati imovinu u raznim vi-
dovima. On tei kreiranjem optimalnog portfelja maksimalizirati korisnost po-
jedinih oblika imovine po naelu da je marginalni prihod jednak marginalnome
troku svakog vida imovine. Kada se znaju funkcije monetarne ponude i mone-
tarne potranje, crna kutija postaje manje misteriozna. Friedman te Bruner i
Metzler rasvijetlili su crnu Johnsonovu kutiju i pojasnili interakciju monetarne
ponude i monetarne potranje na ukupnu ekonomsku aktivnost. Promatrano iz
kutova ekonomske politike, zatim komparacije monetarizma s neoklasiarima,
neokejnzijancima, neoneoklasiarima te suvremenim uglednim ekonomistima,
drimo posebno znakovitim stav monetarista u odnosu na novac i realne eko-
nomske varijable, i to posebice onaj koji se odnosi na kratak rok. Friedman na-
pominje da se na kratak rok promjena monetarne ponude moe odraziti na sve
varijable desne strane kembrike jednadbe monetarne potranje: na kamatu,
243
Dragoljub Stojanov
dohodak i cijene. To znai da promjena monetarne ponude ne utjee samo na
razinu cijena nego i na ukupnu ekonomsku aktivnost. Stoga Fiedman zaklju-
uje ovako: Drim da je opisivanje naih teza postavkom: novac je jedino od
znaenja i poslije toga staviti toku u reenici, u biti pogrena.
244
IV. 4. Suvremeni ekonomisti o inaciji i
nezaposlenosti
Sukladno neoklasiarima, Paretovom optimumu ili Sayovom zakonu trita
inacija po deniciji nije mogua. Sukladno Keynesu, inacija je metoda kojom
se ekonomija podie iz velike nezaposlenosti i vodi k punoj zaposlenosti. Prema
Friedmanu, inacija na kratak rok pomae gospodarskom rastu i zaposlenosti.
Neokejnzijanci su drali da inacija nije monetarni fenomen, dok su monetaristi
imali opreno miljenje. Kontroverze na temu inacije postoje i danas kada je
svjetsko gospodarstvo na pragu stagacije ili eventualno dublje ekonomske krize
(Stojanov, 2008.). Intenzivne su rasprave o efektima monetarne politike na razinu
cijena i zaposlenosti. Gledano na dugi rok, ekonomisti se, kako stari (Keynes,
Friedman) tako i novi - aktualni, slau da postoji odreena prirodna stopa ne-
zaposlenosti koja se proinacijskom ekonomskom politikom ne moe reducirati.
Meutim, gledano na kratak rok, ostaju i dalje otvorenim pitanja trade offa iz-
meu inacije i (ne)zaposlenosti koja pokreu pitanja opravdanosti ili neoprav-
danosti jedne proinacijske ekonomske politike i njezinih efekata na gospodarski
rast i (ne)zaposlenost ili, moda prikladnije reeno, na dobrobit graana, ovisno
o tome kako se ona cijeni: monetarnom stabilnou ili zaposlenou. Stoga nije
niti udno da je IMF-ova koncepcija stabilnih cijena i neinatornog ambijenta
dovoena u pitanje od strane uglednih ekonomista poput Stiglitza, Krugmana,
Dornbusha i drugih. Naime, Vaingtonski konsenzus sugeriran je tranzicijskim
zemljama (ekonomijama) od strane meunarodnih nancijskih institucija kao
rst-best solution za ekspanzivan ekonomski rast i catching up s razvijenim
zemljama, osobito lanicama EU-a. Vaingtonski konsenzus, a o tome doista i
postoji konsenzus, temelji se na neoklasinoj ekonomskoj paradigmi. U njezinim
okvirima, opet, nema mjesta ni za jednu aktivnu, kejnzijansku, proinacijsku
ekonomsku politiku pa konzekventno ni za aktivnu monetarnu politiku. U jed-
nom broju zemalja (Estonija, Litva, Bugarska, BiH) sugeriran je i prihvaen valut-
ni odbor kao najbolje monetarno rjeenje. U drugima, meu kojima je i Hrvatska,
preferirana je politika stabilnog teaja. Onoliko koliko nas ui ekonomska zna-
nost, ali i ekonomska praksa, stabilan teaj (dapae, donekle apreciran teaj)
trebao bi djelovati antiinacijski. Konvencionalna ekonomska znanost sugeri-
ra da se stabilan teaj podrava odravanjem stope inacije na paritetu glavnih
vanjskotrgovinskih partnera. Konvencionalna - kejnzijanska ili neokejnzijanska
znanost dri da gospodarstva kod kojih postoji jaz izmeu aktualnog i potenci-
jalnog BDP-a imaju motiv za primjenu aktivne proinacijske ekonomske politi-
ke. Okunov zakon ili Taylorovo pravilo zagovaraju aktivnu monetarnu politiku s
ciljem podizanja zaposlenosti i smanjenja jaza izmeu aktualnog i potencijalnog
BDP-a. Tako R. Dornbush izraava svoj stav o inaciji i razvoju na sljedei nain:
Najvei neprijatelj tranzicije k ekonomiji slobodnog trita je sredinja banka
i njezina borba protiv inacije u nastojanju da odrava konvertibilnost valute.
245
Dragoljub Stojanov
Umjerena i pametna inacija bitna je za ekonomske performanse zemlje te
postoje vrijeme i preferencije za sve. U Europi danas, prekomjerna borba protiv
inacije kao i oajavajua valutna igra vie oteavaju trine reforme nego ideo-
logijske debate uzete zajedno. (Dornbusch, R. 1977.) Za istu je temu P. Krugman
sugerirao i sljedee promiljanje: to s drugim dijelom Vaingtonskog konsen-
zusa, vjerovanjem u znaenje zdravog novca. Ovdje je argument jo slabiji. Ako
su standardne procjene trokova zatite domae proizvodnje manje nego to ste
oekivali, takve su procjene trokova inacije deniranih kao ukupno redu-
ciranje realnog dohotka - tako niske da djeluju sramotno. Svakako, vrlo visoka
inacija (troznamenkasta ili etveroznamenkasta, koje su, naalost, bile svoj-
stvene Latinskoj Americi) ozbiljno naruava funkcioniranje slobodnog trita.
Meutim, vrlo je teko uoiti velike koristi od sniavanja inacije s recimo 20%
na 2%. Jo gore, metode koje se koriste u manje razvijenim zemljama u borbi
protiv inacije, kao to je ksni devizni teaj kao metoda izgradnje kredibilnosti,
imaju ozbiljne trokove. Sline stavove o ulozi deviznog teaja i efekata promje-
ne teaja na gospodarski rast iznosi D. Rodrik u The Real Exchange Rate and
Economic Growth: Theory and Evidence (Rodrik, 2007.). Stiglitzov komentar na
istu temu je sljedei: Vrlo esto politike (rjeenja) idu dalje od toga da snize
inaciju na razumnu razinu. Sniavanje (kresanje) inacije sve je vie i vie, ne
respektirajui trokove, postalo feti, unato snanim injenicama da nema nika-
kvoga ili skoro nikakvoga porasta produktivnosti i BDP-a ako je inacija nia od
20%. Meutim, trokovi sniavanja inacije na takvu razinu nisu beznaajni. Ne
znai da je, ako je hiperinacija loa, ekonomija s niom stopom inacije bolja.
Uvijek se mora imati na umu cijena jednostranog pristupa antiinacijske politi-
ke. (Stiglitz-Ellerman, 2004.)A. Berensten, G. Menzio, R. Wright (NBER 2008.)
citiraju Friedmana (1997.) u smislu da postoji prirodna stopa nezaposlenosti u
svako vrijeme, a koja je odreena realnim faktorima. Prirodna stopa e se dostii
uvijek kada se oekivanja u prosjeku ostvaruju. Istovjetna realna situacija konzi-
stentna je s bilo kojom apsolutnom razinom cijena ili promjenama cijena ako se
uzmu u raun efekti promjene cijena na realne trokove dranja novca (money
balances). Autori dodaju, kako je Friedman istakao, da analiza podataka koju je
on radio u to vrijeme ukazuje na strmiji nagib krivulje ponude na njezinom putu
k vertikalnosti - dugoronoj Philipsovoj krivulji. Autori napominju da e poka-
zati kako elementarna ekonomska teorija predvia takav tijek dogaaja jednako
tako jasno kao to to potvruju empirijske injenice. Autori dalje navode kako
misle da postoji jasna negativna relacija izmeu monetarnih varijabli i perfor-
mansi trita rada na dugi rok, ak i kada relacije idu u drugom smjeru na kra-
tak rok, ukljuujui esdesete godine u kojima je bila vidljiva downward sloping
Philipsova krivulja.
U radu autori pokuavaju integrirati modele inacije i nezaposlenosti koji se
uglavnom prezentiraju i analiziraju odvojeno, s namjerom da shvate (utvrde) me-
uovisnost novca i zaposlenosti koja je utemeljena na loginoj konzistentnosti mi-
kroekonomskih postulata. Njihova teorija sugerira da se inacija i nezaposlenost
246
na dugi rok kreu istosmjerno. I to prije svega radi odnosa izmeu monetarnih
varijabli i trita rada, pri emu su prema njima odluujua dva parametra: elasti-
nost potranje za novcem i vrijednost (korisnost) odmora (leisure) za ponuaa
rada. Prva varijabla odraava utjecaj monetarne politike na realnu imovinu (real
balances) pa sukladno tome i na prot, dok druga varijabla pokazuje kako se prot
odraava na razinu zaposlenosti. Polazei od konzervativnih vrijednosti elasti-
nosti potranje za novcem i elastinosti na tritu rada, moemo objasniti oko 20%
porasta nezaposlenosti u sedamdesetima XX. stoljea to je znaajan podatak, ali
ostavlja dovoljno prostora za djelovanje i drugih faktora za manje konzervativ-
ne, ali ne i nerazumne vrijednosti parametara. Model moe objasniti lavovski dio
kretanja trenda nezaposlenosti u zadnjih pola stoljea. Ovi rezultati sugeriraju da
monetarni faktori mogu biti znaajni za promjene na tritu rada, ne samo teorij-
ski nego i kvantitativno (Berenstein, Menzio, Wright, 2008.). O. Blanshard i Gali
(NBER 2008.) formiraju model kojim ele analizirati ulogu monetarnih faktora u
kreiranju/destruiranju zaposlenosti. Poput ve spomenutih autora te Keynesa i,
dapae, implicitno Friedmana, a potom i Brunera i Metzlera, razvijajui svoj model
Blanshard i Gali prosuuju ovako: Stopa po kojoj se rad zapoljava (unajmljuje) te
stoga i stanje na tritu rada ovisi o oekivanoj diskontnoj stopi kojom se diskonti-
ra marginalni prot marginalni prot je funkcija odnosa izmeu produktivnosti
rada i nadnica. Razina i kretanje nadnica najveim su dijelom funkcija ponude
i potranje rada, ukljuujui efekte supstitucije, kako izmeu razliitih initelja
proizvodnje (rad kapital) tako i na samome tritu rada kao odnos marginalne
stope supstitucije rada za odmor. Autori zakljuuju da inacija ovisi pozitivno o
razini neeksibilnosti trita rada te je negativno korelirana s produktivnou
rada. Autori sugeriraju da bi gledano iz kuta antiinacijske politike najpogodnije
bilo stabilizirati u isto vrijeme i inaciju i nezaposlenost. Meutim, budui da se
nadnice ne prilagoavaju u cijelosti i trenutno razini promjena u produktivnosti,
monetarne vlasti ne mogu simultano stabilizirati i inaciju i nezaposlenost. Kako
bi Blanshard rekao: No divine coincidence.
Stabiliziranje inacije u uvjetima nedovoljne eksibilnosti trita rada, tj. ta-
kve eksibilnosti o kakvoj mataju neoklasini ekonomisti, ne vodi k simultanom
stabiliziranju zaposlenosti. I obratno, stabiliziranje nezaposlenosti ne podrazu-
mijeva i konstantnu inaciju. Blanshard i Gali u The Macroeconomic Effects of
Oil Price Shocks: Why are the 2000s so different from 1970s? temeljem istih
postavki o eksibilnosti - neeksibilnosti trita rada te meuovisnosti izmeu
trita rada i produktivnosti rada prilaze eksplikaciji naftne krize iz 1970-ih te
kompariranju krize 1970-ih s krizom iz 2008. godine. Temeljna razlika, prema
njima, izmeu stagacije 1970-ih i eventualne stagacije 2008. g. sastoji se u
sljedeem: trite rada sada je neusporedivo eksibilnije nego to je bilo u se-
damdesetim godinama, monetarna je politika (svakako u okvirima EU-a) rigidni-
ja nego to je bila u sedamdesetim godinama. Zahvaljujui ovim razliitostima, a
prije svega eksibilnosti trita rada, ekonomska politika moe se efektnije boriti
protiv inacije i eventualno stagacije.
247
Dragoljub Stojanov
Pitanjem pridonosi li stabiliziranje inacije stabiliziranju ekonomske aktiv-
nosti bavi se i Mishkin (Mishkin, 2008.). Ve na prvoj stranici rada Mishkin tvr-
di: I ekonomska teorija i ekonomska praksa indiciraju da stabilizacija inacije
promovira osnaenje ekonomske aktivnosti na dugi rok. Ova teza temelji se na
dvama postulatima: 1) niska inacija pogoduje ekonomskom blagostanju (wel-
fare) i 2) ne postoji trade off izmeu inacije i nezaposlenosti na dugi rok. Po
Mishkinu je prirodna stopa nezaposlenosti odreena strukturom trita rada te
strukturom trita roba. Strukturne promjene su, kako na tritu rada tako i na
tritu roba, prema njemu izvan domaaja djelovanja sredinje banke. Zato e
svaki pokuaj sredinje banke da odrava nezaposlenost ispod prirodne stope biti
neuspjean. NRU (prirodna stopa nezaposlenosti) de facto je stopa nezaposleno-
sti/zaposlenosti koja se formira na potpuno konkurentnom tritu, ne samo rada
nego i kapitala, roba i deviza. Dakle, pojam NRU, prema Mishkinu, treba vezati uz
neoklasine doktrine te Sayov zakon trita i Paretov optimum. Meutim, proin-
acijska monetarna politika moe na kratak rok smanjiti nezaposlenost. Prema
tome, kratkorona Philipsova krivulja nije vertikalna (Mishkin, 2008.). U svo-
joj analizi Mishkin diferencira efekte demand shocka na inaciju, te supply
shocka na inaciju, naglaavajui konvencionalno poznatu ulogu oekivanja. On
ini zanimljivu distinkciju izmeu core inacije te headline inacije. Prema
njemu, neoklasina sinteza polazi od postavke da su cijene pojedinih roba i usluga
nedovoljno eksibilne. One se ne prilagoavaju ni trenutano ni esto. Sukladno
tome, u uvjetima ope inacije cijene se pojedinih roba i usluga mijenjaju dok se
cijene drugih roba i usluga ne mijenjaju istom dinamikom. Nejednake promje-
ne cijena roba dovode do distorzije relativnih cijena izmeu roba i usluga. Kao
posljedica toga protabilnost proizvodnje pojedinih roba i usluga ne odraava
drutvene trokove proizvodnje takvih roba, to opet djeluje na suboptimalnu
alokaciju resursa. U takvim uvjetima politika stabiliziranja cijena minimizira dis-
torzije i neracionalnosti (Mishkin, 2008.). Meutim, pod odreenim okolnostima i
u odreenim uvjetima treba dopustiti promjene cijena. Tzv. sticky prices (rigidne
cijene) trebalo bi stabilizirati. U uvjetima nedovoljno eksibilnih cijena i jednako
takve trine strukture monetarna politika trebala bi formirati uvjete kao da se
radi o perfektnoj konkurenciji, mada ona ne postoji. Dakle, monetarna politika
treba biti ingeniozna i selektivna. Mishkin navodi zanimljiv primjer porasta cije-
na energenata. Ako se radi o porastu cijene nafte za kuanstvo, monetarna vlast
treba dopustiti inaciju kao odgovor na cjenovni ok koji emanira s trita ener-
genata. Meutim, radi li se o energiji kao inputu koji se koristi u proizvodnji roba
ije su cijene sticky, stabiliziranje sticky cijena zahtijevat e da porast cijene
energenta - inputa bude korigiran padom cijena drugih roba. Mishkin se, kao i
veina ekonomista koji se zanimaju za pitanje inacije i zaposlenosti, bavi istim
pitanjem. U povodu eventualnog porasta produktivnosti rada on dri da bi realne
nadnice trebale porasti kako bi slijedile logiku MRL = MCL koja vodi optimalnoj
alokaciji resursa. Meutim, ako su nadnice znatno neeksibilnije od cijena, najbo-
lja strategija promocije proizvodnje i zaposlenosti bila bi stabiliziranje nominal-
nih nadnica kao bolje rjeenje od stabiliziranja cijena. U tim okolnostima smanji-
248
vanje ope razine cijena povealo bi realne nadnice na tritu rada. Evidentnim se
ini da se i Mishkinovi stavovi o relaciji izmeu inacije i nezaposlenosti, poput
Keynesovih ili Marksovih a potom i Freidmanovih, temelje na temeljnoj relaciji,
a to je odnos izmeu marginalne ekasnosti kapitala (Keynes) i nadnica ili margi-
nalne produktivnosti rada i marginalnih trokova rada (neoklasiari i neoklasi-
na sinteza) te na odnosu izmeu marginalne produktivnosti rada i marginalnog
troka rada u uvjetima nesavrene trine strukture (neokejnzijanci). Odnos MPL
i MCL ini se sredinjim u pristupanju pitanjima inacije, inacije i nezaposleno-
sti i eventualno antiinacijske politike, i to osobito na kratak rok. Na dugi rok, po
prirodi interakcije svih trita u trinom gospodarstvu, puna zaposlenost vodi
k neeksibilnosti trita rada s tendencijom da MCL (plae) nadiu MPL, kada
porast plaa ugroava protabilnost ulaganja.
Inacija, kao i zaposlenost, preokupacije su ekonomista ve stoljeima. Do
1929. g. u ekonomskoj teoriji dominiraju neoklasina rjeenja, a Sayov zakon
trita i Paretov optimum samo su nominalne izreke funkcioniranja ekonomije
na postulatima slobodnog i eksibilnog trita, trita bez sticky cijena i dife-
renciranih inputa i outputa. Poslije II. svjetskog rata pa sve do sredine 1960-ih
kejnzijanizam je bio mainstream economics. On se obilato koristio efektom
novane iluzije i politikom jeftinog novca, sve s ciljem podizanja zaposlenosti
na maksimalnu razinu i to sve do potencijalnih 0% ili 2-3%. Monetarizam i neo-
neoklasika armirani su nakon stagacijske krize 1970-ih. Inacija je postala
neprijatelj broj jedan nacionalnih gospodarstava pa tako i EU-a. Danas su (uz
iznimku Federalnog sustava rezervi u SAD-u) sredinje banke neovisne, a sve s
ciljem da se inacija ne bi odnekuda pojavila i oivjela. Poslije svega to smo u
radu elaborirali, ini se da ne emo puno pogrijeiti ako na temu inacije sugeri-
ramo zakljuke koji slijede:
1. Dominirajua lozoja i dominirajui pogled na svijet determinirani su in-
teresima vodeih politiko-ekonomskih snaga u svijetu (regiji) ili dravi: ta-
kvi dominantni interesi dominantnih drutvenih snaga imaju opredjeljujui
utjecaj na formiranje ekonomske ideologije i na ekonomska rjeenja.
2. Jednako takav utjecaj ima ekonomski realitet svjetskog i nacionalnog gos-
podarstva ili, bolje reeno, faza poslovnog ciklusa u kojoj se gospodarstvo na-
lazi. Iskustva s inacijom i ekonomskim menadmentom u zadnjih desetak
godina komplementarni su faktori u odreivanju stava o inaciji, strahu od
nje te antiinacijskoj politici.
3. U uvjetima savrene konkurencije i validnosti Sayovog zakona trita ina-
cija nije ni mogua ili je mogua isto toliko koliko u barter ekonomiji, dakle
nije mogua.
4. Savrena konkurencija tema je za udbenike jednako tako kao i statika u
analizi kretanja gospodarstva. Uobiajena stanja su nedovoljna zaposlenost
ili prezaposlenost kapaciteta, a manifestiraju se u vidu inacije.
249
Dragoljub Stojanov
5. Inacija postaje problem kada derogira normalne (ravnotene) relativne
cijene koje odraavaju protabilnost proizvodnje i inputa.
6. Normalno je da u uvjetima velike (vee) nezaposlenosti inacija nije mogu-
a u ozbiljnijim razmjerima. Dapae, ona je poticajna budui da redistribuira
dohodak od rentijera k poduzetnicima. U takvim je uvjetima MPL, po pravilu,
iznad MCL-a.
7. U uvjetima pune zaposlenosti marginalni prot pribliava se nuli jedno-
stavno stoga to puna zaposlenost znai porast MCL-a.
8. U uvjetima djelovanja nacionalnih ekonomija (prije ere globalizacije) mo-
netarna vlast moe pokuati, kao to je to i inila tijekom 1970-ih, stimulirati
ulaganja podizanjem cijena i istodobnom kompenzacijom cjenovne nekonku-
rentnosti plivajuim teajem.
9. Budui da u uvjetima zatvorene i demokratske ekonomije nadnice postaju
sticky, rjeenje se mora potraiti nakon odreenog postotka inacije (20%)
u antiinacijskoj politici, odnosno stoga to inacija ima tendenciju prerasta-
nja u hiperinaciju (pokvareni stroj). Ili, ako su drave (vlade) jake, one e de-
acijskom politikom stabilizirati cijene i izazvati nezaposlenost. Ovaj mane-
var ima za cilj uiniti razliku izmeu MPL i MCL atraktivnom za poduzetnike.
10. Globalizacija otvara mogunost proizvodnje na svjetskom planu. Time
globalizacija za poduzetnike otvara kare MCL-MPL na svjetskoj razini u ko-
rist prota.
11. Monopsonistiko/monopolistiko ponaanje transnacionalnih korporaci-
ja (TNC) kao i njihova price making policy za manje razvijene i vie ovisne
zemlje znai rizik uvoza protne inacije. Drugim rijeima, TNK ne formi-
raju cijene na razini uvjeta savrene konkurencije kada su MC = MR. One for-
miraju cijene kao price makersi iznad te razine i to utoliko vie ukoliko im je
trina pozicija jaa. U uvjetima diktata velikih korporacija ili TNC znakovito
se reducira efektivnost antiinacijske monetarne politike.
12. U takvim uvjetima politika dohotka ili bolje reeno kooperativnost vla-
da i biznisa postaje znakovitija od makroekonomskog menadmenta stan-
dardnog prola (primjer odnosa Vlade Republike Hrvatske i tvrtke Konzum
u Hrvatskoj poetkom rujna 2008. ili primjer porasta, a potom velikog pada
cijena nafte tijekom prve i druge polovice 2008. g. na svjetskom tritu).
13. U svim drugim uvjetima borba protiv inacije najbolje se vodi porastom
produktivnosti rada uvoenjem novih tehnologija.
14. Na temelju svega mislimo da inacija od 0% nije mogua. Ona nije ni po-
eljna u vremenskoj dinamici ba zato to nije mogua. Ekonomski zakoni
nisu se odve promijenili od XVII. stoljea do danas. Promijenila se trina
struktura za koju treba pronai nova, ali ne i povijesno nova rjeenja u nasto-
janju da se maksimizira drutveno blagostanje.
250
15. Ako je inacija preteno monetarni fenomen, kako se protiv inacije moe
boriti zemlja koja nema svoju monetarnu politiku ostaje da se vidi tijekom
naftne krize, krize hrane i eventualnih drugih kriza ove i sljedeih godina na
globalnoj razini, kao i na razinama pojedinih nacionalnih gospodarstava. ini
se da teret borbe protiv inacije mora podnijeti skalna politika kojoj treba
biti komplementarna politika dohodaka.
16. Ono to se, za sada, ini jasno je to da SAD svoju monetarnu politiku ne
temelje ni na jednoj teoriji ili koli. Njihova monetarna politika odraz je inte-
resa amerikog drutva i, prije svega, velikog kapitala. To zornije od bilo ega
ilustrira nacionalizacija dviju najveih tvrtki koje se bave nekretninama:
Freddie Mac i Fannie Mae.
17. U biti se pria o inaciji svodi na pitanje o tome kako reducirati trokove
inputa, a posebno u uvjetima kada oni postaju sticky te kada se cijene ne
mogu ili ne ele podizati, to je sluaj kada gospodarstvo dostie razinu pune
zaposlenosti.

251
Dragoljub Stojanov
V. Kontroverza o otvorenosti ekonomije
i izvozu
V. 1. Teze za promiljanje

Teza 1.
Otvorenost gospodarstva i izvozna konkurentnost sami su po sebi pouzdani
mehanizmi odrivog ekonomskog rasta (IMF, Svjetska banka, World Economic
Forum-GCI)
Teza 2.
Koristi od otvorenosti ekonomije lee na uvoznoj strani, vie nego na strani
izvoza. Openito, malo je razloga za vjerovati da dolar od izvoza doprinosi eko-
nomiji vie od dolara koji potjee od neke druge aktivnosti. Jednako tako teko je
vjerovati da dolar koji dolazi od FDI-a koristi vie od dolara koji dolazi od drugih
investicija. Dapae, vjerovanje da eksport moe podii ukupnu razinu zaposle-
nosti na dugi rok merkantilistika je zabluda koja, kada se dovede do loginog
zakljuka, vodi preferenciji ka sucitu trgovinske bilance. Polazna toka za bilo
koju ozbiljnu raspravu o temi trgovine teorija je komparativnih prednosti. Teorija
istie da je izvoz znaajan utoliko ukoliko nancira uvoz. On je sredstvo, a nije
cilj sam po sebi (Rodrik, D., The New Global Economy and Developing Countries:
Making Openess Work, 1999.)
Teza 3.
U knjizi Pop Internationalism (1996.) P. Krugman navodi da pitanje (pojam)
konkurentnosti nije nita drugo do poetski izraz proizvodnosti rada
Teza 4.
Ako je meunarodna konkurentnost toliko znaajna za gospodarski rast, po-
stavlja se pitanje kako se ona postie. Teorije meunarodne trgovine bave se pi-
tanjem konkurentnosti na razini mikroekonomskog subjekta. Kako drava (ze-
mlja) postaje konkurentnom, ostaje otvoreno pitanje (David Coldwell, 2000., The
Question of International Competitiveness, IAER, August 2000, Vol. 6. No. 30)
Teza 5.
Naa analiza ukazuje na temeljne razloge u prilog zatite infant ekonomi-
jetrita sama po sebi, openito ne vode ukupnoj dinamikoj ekasnostimi-
slimo da dinamike koristi od spektra trgovinskih restrikcija mogu prevagnuti
nad statikim trokovima(Stiglitz-Greenwlad, 2006., Helping Infant Economies
Growth: Foundations of Trade Policies for Developing Countries, AER Papers and
Proceedings, May 2006)
252
V. 2. Teorija komparativnih prednosti i
gospodarski rast: argumenti za i protiv

Okviri i temelji teorije komparativnih prednosti (TKP)
Iz elementarnih udbenika mikroekonomije poznato je da u uvjetima naci-
onalne ekonomije kada je granina stopa supstitucije u potronji proizvoda (X)
i (Y) (koju moemo uvjetno nominirati kao agregatnu potranju) jednaka gra-
ninoj stopi supstitucije u proizvodnji proizvoda (X) i (Y) (koju nominiramo kao
agregatnu ponudu), nacionalno je gospodarstvo u stanju ravnotee.
Gospodarstvo uiva kvalitete Paretova optimuma. Viak potroaa i viak
proizvoaa jesu maksimizirani (Salvatore, 2003: 293).
Moe li i kako u uvjetima Paretova optimuma (dakle, u uvjetima maksimizi-
ranog vika proizvoaa i potroaa, optimalne podjele rada, pune zaposlenosti
i platnobilanne ravnotee te strukturne ravnotee tednje i investicija) doi do
poveanja vika potroaa i podizanja agregatne potranje, tj. well beinga do-
maih potroaa na viu razinu?
Pozitivan odgovor na to pitanje daje otvaranje gospodarstva sukladno teoriji
komparativnih prednosti. Sukladno toj teoriji dvije zemlje koje imaju istu tehno-
logiju, iste ukuse i preferencije potroaa te su podjednake veliine, mogu uivati
pogodnosti podjele uveanog zajedniki kreiranog GDP-a temeljem meuna-
rodne podjele rada i specijalizacije. Tako je u uvjetima konstantnih proizvodnih
trokova, pa ak i u uvjetima rastuih trokova i padajuih prinosa u proizvodnji
dvaju proizvoda na nacionalnoj razini. Tako kako se svaka zemlja specijalizira
u proizvodnji proizvoda za koji ima komparativne prednosti, ona se suoava s
rastuim trokovima proizvodnje izvoznog proizvoda. Specijalizacija u proizvod-
nji u obje zemlje dosee ravnoteno stanje kada je MRTxy = Px/Py u obje zemlje.
U tom trenutku obje su zemlje u stanju ope ravnotee proizvodnje i razmjene,
odnosno tada su (Salvatore, 2003: 585):
MRTxy = Px/Py = MRSxy(A) = MRSxy(B).
Po logici sustava perfektne konkurencije, koja u ovom sluaju tretira dvije
zemlje kao jednu zemlju ili jednu zemlju s dvjema regijama koje funkcioniraju
na naelima spojenih posuda, Paretov optimum uvean je za dobrobit domaih
potroaa u objema zemljama (regijama) koje uivaju nie cijene uvoznih dobara
i podiu svoju krivulju indiferencije na viu razinu u odnosu na razinu autarkine
ekonomije.
U uvjetima meunarodnog Paretova optimuma rezultati slobodne trgovine
oituju se u sljedeim uincima za obje zemlje:
253
Dragoljub Stojanov
optimalnoj alokaciji resursa
optimalnom i uveanom viku potroaa bez ugroavanja vika proizvoaa
(win-win situacija)
izjednaavanju cijena rada (nadnica) u objema zemljama
konvergenciji ekonomskog rasta izmeu dviju zemalja ili regija.
Pritom se svi optimumi postiu u uvjetima:
pune zaposlenosti
stabilnosti cijena
ravnotee platne bilance.
Nije li onda posve razumljivo da se slobodna trgovina i danas u suvremenim
uvjetima kroz tzv. Export lead growth smatra vodeim imbenikom gospodar-
skog rasta svake manje razvijene zemlje ili zemlje u tranziciji?
Meutim, od posebnog je znaenja pitanje: je li (i koliko) teorija komparativ-
nih prednosti validna u uvjetima suvremenih procesa globalizacije, koji se oi-
tuju (pored ostaloga) u sljedeim karakteristinim razlikama u odnosu na uvjete
pojavljivanja TKP:
- perfektna konkurencija jest teorijski raritet. Umjesto perfektne konkuren-
cije danas je dominantni oblik konkurencije oligopolna konkurencija
- u uvjetima oligopolne ili ak monopolne konkurencije dominantna postaje
intra-industrijska razmjena izmeu zemalja sa slinim tehnologijama i pre-
ferencijama potroaa
- u uvjetima oligopolne konkurencije prevladava praksa rastuih prinosa i
padajuih trokova, umjesto prakse konstantnih trokova ili rastuih trokova
i padajuih prinosa svojstvenih perfektnoj konkurenciji
- u uvjetima oligopolne i monopolne konkurencije poduzee nije pasivno,
nego je aktivno kako glede politike cijena tako i glede politike formiranja
obiljeja robe kojom konkurira
- stoga je u uvjetima oligopolne konkurencije i globalizacije svjetske eko-
nomije funkcioniranje SME mogue uglavnom kao kooperanata velikih kor-
poracija. Cijene vie nisu funkcija presijecanja MC i MR. One su vie odraz
Lernerove formule za odreivanje cijena u uvjetima monopolne konkurencije.
254
Dobitnici i dobitnici od slobodne trgovine
Tko dobiva, a tko gubi u uvjetima slobodne trgovine temeljene na kompa-
rativnim prednostima jedno je od pitanja koje se u ekonomskim politikama
i preskripcijama IMF-a npr., ili vodeih neoliberalnih ekonomista ne postavlja.
Pitanje je suvino jer dobivaju svi: proizvoai u zemlji (A) i zemlji (B), potroai
u zemlji (A) i zemlji (B).
Meutim, ako sukladno teoriji, a osobito u verziji H-O-S dolazi do izjedna-
avanja cijena rada u objema zemljama, onda radnici razvijene zemlje postaju
gubitnici.
Dobitnici su vlasnici kapitala. Drugim rijeima, TKP izvodi redistribuciju do-
hotka u nacionalnim i meunarodnim razmjerima u korist kapitala, a na tetu
rada (P. Lichteinsten, 2007.). Da bi se nepravda umanjila, predlae se kompen-
zirajua skalna politika drave (Salvatore, 2003.).
Ako se proces na svjetskoj razini oituje u siromaenju siromanih i bogae-
nju bogatih, nije udno da ugledni profesor J. Vanek TKP proziva destruktivnom
teorijom meunarodne trgovine (Vanek, 2004.).
Tvorac TKP David Ricardo prigodom njezina kreiranja imao je cilj pojasniti
destruktivne uinke dotada prevladavajueg merkantilizma na poziciju ekono-
mije V. Britanije. Postajui najsnanija, dakle najkonkurentnija u dato vrijeme,
ekonomija V. Britanije trebala je slobodno trite:
a) za plasman svojih roba vie faze prerade
b) za nabavku, ili kako se to danas popularno kae outsorcing inputa, za
svoju industriju.
K tome, V. Britaniji je pogodovala redistribucija dohotka izmeu rentijera i
industrijalaca u korist industrijalaca. Redistribucija se najbolje mogla izvesti slo-
bodnim uvozom poljoprivrednih proizvoda (penice) iz susjednih i tada manje
razvijenih zemalja (Francuska, Njemaka) i time sniavanjem cijene domaeg
rada nadnica zbog jeftinijeg kruha, u korist prota domaih industrijalaca.
WTO i Teorija komparativnih prednosti (TKP)
Za ovu prigodu drimo zanimljivim citirati rijei Warrena Cristofera, dravnog
sekretara SAD-a, koje je izgovorio skupini amerikih biznismena u Washingtonu,
a prema Hearings Before the Subcommittee on Trade - rst session, 103rd con-
gress, November 4 and 5, 1993. (Stojanov, 2000). Za SAD je kreiranje Urugvajske
runde (dakle WTO-a vl. op.) podjednako tako znaajno kao i obnova NATO-a.
Urugvajska runda e biti novi signal za vanjsku politiku SAD-a. Kao rezultat zavr-
etka hladnog rata SAD redeniraju svoju vanjsku politiku u emu je trgovinska
255
Dragoljub Stojanov
politika osobito znaajna () ja mislim da je sada veoma jasno da SAD imaju
komparativne prednosti u najveem broju industrijskih sektora i svakako kom-
parativne prednosti u skoro svim sektorima usluga. Mislim da naa ekonomija
prolazi teko razdoblje restrukturiranja, ali postajemo mnogo konkurentniji, ne
samo u industrijskoj proizvodnji nego i u sferi usluga.
M. Kantor, ameriki predstavnik u pregovorima povodom kreiranja Urugvajske
runde, izjavio je sljedee: Urugvajska runda je pravi sporazum u pravo vrije-
me za SAD. On e kreirati stotine tisua visokoplaenih radnih mjesta u zemlji.
Ekonomisti procjenjuju da e porast trgovine upumpavati izmeu 100 i 200 mi-
lijardi dolara u ekonomiju SAD-a svake godine nakon to se Urugvajska runda
u cijelosti implementira. Finalni sporazum Urugvajske runde nainjen je prema
snazi amerike ekonomije, on otvara svjetska trita tamo gdje smo mi najkon-
kurentniji. Od agrara do elektronike, preko farmaceutske industrije do usluga,
SAD imaju jedinstvenu poziciju da izvuku koristi od Urugvajske runde, koja e
se primjenjivati na sve nae trgovinske partnere. (Hearings Before Committee
on Ways and Means and its Subcommittee on Trade, House of Representatives,
January 26, February 1, 2, 8 and 22. 1994.; Stojanov, 2000.). U nastavku izlaga-
nja veleposlanik Kantor dodaje: WTO trai od manje razvijenih zemalja da pri-
mjenjuju ista pravila nakon razdoblja tranzicije. Ove zemlje vie ne e uivati
plodove trgovine a da ne prihvate odgovornost i ne otvore svoja trita. WTO e
imati pojaan sustav rjeavanja sporova, ali nas ne e ometati da odrimo nae
trgovinske zakone i suverenost.
Postoji li i, ako postoji, kakva je u biti razlika izmeu Rikardove (britanske)
politike slobodne trgovine u XIX. i amerike u XX. stoljeu?
Oportunost TKP u tranzicijskoj zemlji
Mislimo da valja oprezno zapaziti da je WTO kreiran nakon procesa restruk-
turiranja amerike ekonomije koja je u razdoblju prije toga gubila konkurentske
pozicije u odnosu na japansku ili njemaku konkurentnost.
Nakon to je poetkom osamdesetih godina XX. stoljea roena ide-
ja Stategic Trade Policy (Brender, Spencer: International R&D Rivalry and
Industrial Strategy, Review of Economic Studies, October, 1983.) ve tijekom
osamdesetih dolo je do negacije iste ideje. P. Krugman napisao je tekst Is Free
Trade Passe (Salvatore, 2003, p. 415). Iz teorije igara pozajmljeni su antiprimjeri
potencijalno uspjene strategijske trgovinske politike unato tomu to je Airbus
ni od ega postao opasan konkurent Boeingu nekoliko godina nakon primjene
Strategijske trgovinske politike (STP).
Argumenti protiv STP-a, dakle dravne intervencije i industrijske politike kao
institucija i metoda podizanja konkurentske pozicije jedne ekonomije ili, jo bo-
lje reeno, kreiranja nove vrijednosti, mada na prvi pogled mogu djelovati uvjer-
256
ljivo, nisu dovoljno jaki. Amerika praksa, kao i izjave g. Kantora i g. Cristofera to
nedvojbeno potvruju (detaljnije vidjeti u: Salvatore, 2003.).
Vraajui se jo jednom postulatima TKP i slobodne trgovine, prisjetimo se
profesora B. Horvata koji u svojoj knjizi Theories of International Trade istie
sljedee: Ostavljajui po strani rasprave koje se odnose na izjednaavanje rente,
izjednaavanje cijena inputa - odnosno rada je drugaiji problem. Minhas na-
pominje da nadnice variraju od oko 250 dolara u siromanim zemljama do 3600
dolara u razvijenim zemljama. Nikakva slobodna trgovina ne moe eliminirati
ovakve razlike. Jasno je da se nadnice mogu izjednaavati samo ekonomskim ra-
zvojem onih zemalja koje zaostaju, a ne nikakvom slobodnom trgovinom.
Horvat dodaje da nadnice nisu funkcija marginalne produktivnosti rada nego
razine razvijenosti, koja se moe mjeriti s per capita GDP. Nakon inicijalne nie
razine razvijenosti, empirijski dokumentirani primjeri konvergencije u per capita
dohotku pokazuju da je ona rezultat tehnolokog progresa i da nema nita za-
jednikog s H-O tezom o oskudnosti resursa. Nije ni kapital simetrian. Njegova
kvazicijena prot - je izvor nanciranja rasta. Tako kako su stope rasta razlii-
te moraju biti razliite i protne stope. (Horvat, B., Theories of International
Trade, Macmillan, 1999.)
Jednako tako kao Horvat o TKP-u i H-O-S teoriji, kao determinanti gospo-
darskog rasta i determinanti kompetitivnosti jedne ekonomije, stavove razvijaju
i Easterly (2002.), Adelaman I. u: Stiglitz Meier (2001.), Pani (2003.), Pitelis
(2000.), Stiglitz u Stiglitz Meier (2001.), Murakamy (1996.), Madison (2002.).
ak i S. Fisher, kao veliki pobornik neoklasine paradigme, u Economic Growth
and Economic Policy (1987.) istie ulogu tehnikog progresa kao jedne od te-
meljnih determinanti ekonomskog rasta, osobito manje razvijenih zemalja.
Analize procesa konvergencije izmeu manje razvijenih i razvijenih zemalja
koje su proveli Summers i Heston takoer pokazuju da je konvergencija mogua i
realna, ali izmeu najrazvijenijih zemalja (Stojanov, Kandija, 2007.).
U kontekstu razmatranja TKP-a i slobodne trgovine kao determinanata eko-
nomskog rasta zanimljivo je spomenuti tezu Krugman-Eishengreen (Frankel,
1999). Naime, neki ugledni autori (Frankel, 1999.) istiu da se specijalizacija
meu zemljama uveava toliko koliko se trgovina meu njima vie integrira.
Proces slobodne trgovine, prema njima, vodi k ekonomskoj konvergenciji ex
ante. Meutim, porast integracije (Hrvatska ulazi u EU) na temelju komparativ-
nih prednosti moe zemlju udaljiti od zone optimalnog valutnog prostora (OCA)
i voditi jaanju jaza u razvijenosti izmeu zemlje i regije (Hrvatske i EU-a) su-
kladno tezi Krugman-Eishengreen. Integracija na naelima TKP-a moe suklad-
no tomu imati svoje eminentne trokove koji mogu biti uzrokom zastoja u eko-
nomskom razvoju, a ne njegova napretka (petriciranje proizvodne strukture).
Spoznaje koje u tom smislu daje povijest (Madison, 2002.), kao i ograde od
TKP-a i slobodne trgovine koje iznose eminentni ekonomisti, zasluuju da ih se
prisjetimo.
257
Dragoljub Stojanov
Stiglitz i Charlton (2005.) napominju sljedee:
1. Uspjene azijske zemlje oigledno nisu vjerovale u slobodno ili nereguli-
rano trite. Bit uspjeha tih zemalja jesu ekasne rme i dobro organizirano
trite, ali su kljunu ulogu imale vlade tih zemalja.
2. Nema sumnje da su uspjene zemlje primjenjivale inventivnu i kreativnu
ekonomsku politiku. Do danas ni jedna uspjena zemlja u razvoju nije primje-
njivala isto trini pristup ekonomskom razvoju.
3. Komparativne prednosti jesu statine (nepuna zaposlenosti, izvoz ne mora
u svakom sluaju biti u porastu tako da rad iz nezatienog sektora ne mora
biti ponovno uposlen).
4. U sasvim moguim uvjetima moe se pokazati da je slobodna trgovina
Pareto inferiorna u odnosu na autarkiju svakome moe biti gore. U manje
razvijenim zemljama trita nisu transparentna, nedovoljno su razvijena, a
ako postoje, ne osiguravaju djelovanje efekta cijena i efekta supstitucije.
5. Niti jedna danas razvijena zemlja nije se razvila iskljuivo primjenom ne-
oklasine paradigme i slobodne trgovine.
6. Neoklasina teorija dri da institucije nisu posebno bitne za funkcionira-
nje ekonomije.
Ova postavka temelji se na trima propozicijama, i to:
a) ekonomski rezultat odreen je djelovanjem fundamentalnih snaga
koje odraavaju resurse, preferencije i tehnologiju
b) ove snage vode gospodarstvo k Paretovoj ekasnosti
c) institucije ne utjeu na proces selekcije niti na ravnoteu ekonomije.
7. Neoklasinim ekonomistima povijest nije relevantna za proces razvoja,
kao ni distribucija dohotka.
8. Neoklasini teoretiari ne mogu zamiriti na injenicu da se proces eko-
nomske konvergencije ne dogaa te da je dravna intervencija neophodna.
9. Liberalizacija trgovine i privatizacija mogu dati oekivane rezultate samo
u kompetitivnom okruenju; meutim, imperfekcije u konkurenciji veoma su
rasprostranjene, posebno u manje razvijenim zemljama. Sve je vea zabrinu-
tost da velike transnacionalne korporacije mogu zlouporabiti svoju ekonom-
sku snagu kako bi dominirale tritima u manje razvijenim zemljama (Stiglitz
Charlton).
258
V. 3. Nove teorije rasta i meunarodne trgovine -
poticaj konvergenciji ili nova zabluda
Sutinski postoje dvije teorije rasta: neoklasina teorija rasta i nova teorija
rasta. Prva je zakljuana raspoloivou faktora proizvodnje, ili rada ili kapi-
tala. Onda kada rad postaje oskudan imbenik proizvodnje, a kapital je obilan,
granina produktivnost kapitala se sniava tendirajui ka kamatnoj stopi. Ono
to siromana zemlja treba, sukladno neoklasici, kako bi se razvijala, ubrzani je
transfer kapitala iz bogate zemlje: transfer kapitala ili izravne inozemne investi-
cije (FDI) mogu rijeiti problem oskudice kapitala u siromanoj zemlji te promo-
virati ekonomski rast takve zemlje.
Na drugoj strani, nova teorija rasta sugerira da je obilje kapitala u razvije-
nijoj zemlji solucija za dugoroni rast razvijene zemlje. to vie kapitala zemlja
ima, to e viu stopu rasta uivati. Nova teorija rasta kao da je rijeila problem,
tj. slabu toku neoklasine teorije koja se odnosi na ulogu resursa, kako rada tako
i kapitala.
Sukladno novoj teoriji, sve to se treba uiniti k ubrzanijem rastu jest indu-
cirati kretanja iz jednog stanja ravnotee k drugome stanju superiornije ravno-
tee. Mada taj poticaj moe zahtijevati i manje resursa, on moe zahtijevati vie
znanja i iskustva. U jednoj iroj perspektivi fundamentals neoklasine teori-
je: preferencije i tehnologija dati su endogeno, respektirajui efekte socijalnog i
ekonomskog okruenja (Easterly, W., 1988.)
Postaje razumljivo da je dugoroni i odrivi razvoj mogu samo onda kada gra-
nina ekasnost (produktivnost) kapitala ne opada do referentne kamatne stope.
Ovakav efekt se postie zahvaljujui ekonomiji opsega koja je eksterna gledano
iz kuta rme, ali je interna glede ekonomije u cijelosti (Helpman, 1998.).
Prema Helpmanu, ekonomija se ubrzanije razvija to je vea efektivna an-
gairanost rada u odnosu na R&D, to je nia referentna kamatna stopa, a vei
stupanj monopolske snage mjerene odnosom prodajne cijene prema graninim
trokovima (Helpamn, 1998.).
U uvjetima imperfektne trine strukture, karakteristine za razvijene zemlje,
nova uloga je dodijeljena inovacijama i poduzetnitvu. Nove teorije rasta, bilo
da se radi o neo-Hecksher-Ohlin modelu, neo-Chamberlian modelu ili neo-Ho-
telling modelu, rjeavaju problem oskudice rada ili obilja kapitala uvoenjem no-
vih komponenata: ljudskog kapitala, investicije u R&D te ideje proirenog asor-
timana (brands), roba u okviru industrije.
Razvoj brenda treba promatrati u dinamikom kontekstu, u kojem poduzet-
nik ima trokove razvoja u startu, a realizira prot kasnije. Toliko dugo koliko
oekivana sadanja vrijednost prota pokriva trokove razvijanja brenda, postoji
poticaj za ulaganja u R&D. Investiranje u R&D vodi akumulaciji brendiranih
proizvoda te rastu rme.(Helpamn, 1998.)
259
Dragoljub Stojanov
Postojanje prava zatite brenda kao i ekonomska raunica per se sugeriraju
diferencijaciju proizvoda. Prema tome, svaki poduzetnik nudi diferencirani proi-
zvod. Sukladno tome, u okviru svjetske podjele rada svaka zemlja specijalizira se
u proizvodnji svojih brandova (Helpamn, 1998.).
Jednako tako unutarindustrijska trgovina postaje preteita meu zemljama
koje su sline po razini produktivnosti rada, iskustva, znanja i razini R&D. Prema
tome, unutarindustrijska trgovina postaje dominantnim oblikom trgovine izme-
u zemalja sline razvijenosti. to je izrazitija ekonomija opsega, to je naglae-
nija diverzikacija proizvoda, koristi od razmjene bit e vee za zemlju.
Trgovina bez znaajnih efekata redistribucije dohotka najvjerovatnija je iz-
meu proizvoaa razvijenih zemalja (Helpamn, 1998.)
Lancaster dri kako je intraindustrijska trgovina u ozraju perfektne mono-
polistike konkurencije i otvorenosti trgovine izmeu dviju identinih zemalja
(a prethodno autarkinih) ekvivalent kreiranju jedne ekonomije, koja je dva
puta vea osim to se faktori proizvodnje sada ne kreu izmeu dviju zemalja. U
biti, proizvodnja diferenciranih proizvoda se prilagoava tako da se svaki asor-
timan proizvodi od strane jedne rme, a asortiman se jednako rasporeuje u
okviru spektra asortimana. Porast proizvodnje sniava prosjene trokove to
otvara prostor za super prot. Sa slobodnom trgovinom per capita dohodak
i cijene imaju tendenciju izjednaavanja izmeu zemalja, (unutar zemlje) ali
emo opet imati interindustrijsku razmjenu, s tim da e broj rmi u veoj zemlji
(K) biti uvean za broj rmi u maloj zemlji. Svaka rma u veoj zemlji izvozit e
dio 1/(k+1) svoje proizvodnje, a svaka rma u maloj zemlji proporcionalno k/
(k+1). Porast dohotka per capita bit e vii u maloj zemlji. (Soderstone-Reed,
1994.)
Razmatrajui ekonomske perspektive zemalja otvorenih za razmjenu u uvje-
tima vertikalne diferencijacije proizvoda i prirodnih oligopola, Shaked i Sutton
zakljuuju da ako jedna zemlja ima viu razinu dohotka od druge, kvaliteta pro-
izvodnje u uvjetima autarkije bit e via u razvijenoj zemlji. Kada doe do me-
unarodne razmjene, susrest emo vie asortimana roba nego prije otvaranja.
Zemlja s visokim dohotkom specijalizirat e se u proizvodnji kvalitetnih roba te
e ih izvoziti, dok e uvoziti proizvode nie kvalitete iz manje razvijene zemlje.
Ekspanzija trita vodit e sniavanju cijena uslijed ega e nestajati asortima-
ni slabije kvalitete. (Soderstein-Reed, 1994.)
Porterova teorija kompetitivnih prednosti ini se kao nastavak analize teorije
rasta u uvjetima imperfektnog trita. K tome ona ima i praktinu primjenu u
vidu preskripcije uvjeta za izvoz kapitala iz razvijenih zemalja, kao i za izvoz roba
iz sosticiranih zemalja u manje razvijene zemlje.
Porter postavlja tezu o tome da nema generalne i opeprihvaene teorije o
tome zato su neke zemlje konkurente, a neke nisu: za njega je jo uvijek ne-
dovoljno jasno to termin kompetitivnost znai iz kuta nacionalne ekonomije
(Porter, M., 1998., p. 3).
260
Neki vide nacionalnu konkurentnost kao makroekonomski fenomen deter-
miniran makroekonomskom stabilizacijom. Takav koncept zastupljen je u rado-
vima Global Competitiveness Foruma i tranzicijskim ekonomijama. Tranzicijske
zemlje kao da su zaboravile kako su zemlje poput Japana, J. Koreje, Italije imale
veliki dravni decit za vrijeme realizacije visokih stopa rasta, dok su neke druge,
kao Njemka, imale aprecirani teaj valute (Pitelis, 2000.).
Pitelisov komentar o temi nominalne konvergencije govori o tome da ona ne
nudi niti komparativne, a jo manje kompetitivne prednosti za bilo koju zemlju.
Pitelis naglaava da takva injenice stavlja u prvi plan industrijsku politiku za
podizanje proizvodnosti rada i konvergenciju (Pitelis, 2000.).
Koja nacija je, ako je to tako, konkurentna, a koja nije? Je li to zemlja koja ima
veliki sucit platne bilance, pita se Porter, ili je to zemlja s rastuim udjelom u
svjetskom izvozu?
Jedini razuman koncept kompetitivnosti na nacionalnoj razini je de facto
nacionalna produktivnost rada. ivotni standard zemlje ovisi o kapacitetima do-
maih rmi da dosegnu visoku razinu produktivnosti rada i da je tijekom vreme-
na podiu. (Porter, 1998., p. 6)
Sukladno Porteru i Pitelisu kao i Krugmanu, Lancasteru ili Helpmanu proces
izvozne ekspanzije je efektivan (uveava ivotni standard) ako se temelji na in-
dustrijama s visokom produktivnou rada, premjetajui manje atraktivne pro-
izvodnje u inozemstvo (Porter, 1998.).
Sumirajui stavove novih teorija rasta i novih teorija meunarodne trgovine,
mogli bismo navesti kao temeljne determinante ekonomskog rasta i produktiv-
nosti zemlje slijedee:
- trinu morfologiju ekonomije
- inovacije domaih rmi
- investicije u R&D
- podizanje ljudskog kapitala
- ulogu drave u promicanju poslovne klime
- adekvatni mix ekonomske politike, koji nije jednak za razvijenu i manje
razvijenu zemlju: manje razvijena zemlja mora vie pozornosti posvetiti in-
strumentima ekonomske politike koji modiciraju relativne cijene faktora i
koji su vie usmjereni k formiranju ekonomije ponude.
261
Dragoljub Stojanov
V. 4. Problem Hrvatske:
CEFTA - ansa i/ili proputena prilika
CEFTA, kao subregionalna integracijska grupacija utemeljena je Sporazumom
o formiranju zone slobodne trgovine izmeu zemalja: Poljske, Maarske, eke i
Slovake 21. prosinca 1992. g. u Krakovu. CEFTA je postala operativnom u srpnju
1994. godine. Glavni ciljevi CEFTA-e bili su integriranje grupe Viegrad u poli-
tiki i ekonomski prostor zapadne Europe, poticanje i razvijanje demokracije te
naela ekonomije slobodnog trita. Republika Hrvatska pridruila se CEFTA-i
2003. godine.
CEFTA 2006 utemeljena je u prosincu 2006. g., a efektivna je postala
26. srpnja 2007. Novi lanovi CEFTA-e postale su: BiH, Srbija, Crna Gora, FJR
Makedonija, UNMIK Kosovo, Albanija, Moldavija. Ciljevi CEFTA-e 2006 jednaki
su onima iz originalnog sporazuma. Uvjeti za lanstvo u CEFTA-i su:
a) lanstvo u WTO ili potivanje regulative WTO
b) sporazum o asocijaciji i pridruivanju EU
c) prihvaanje sporazuma o slobodnoj trgovini, tj. zamjena 32 bilateralna spo-
razuma o slobodnoj trgovini multilateralnim sporazumom u okviru CEFTA-e.
CEFTA je kreirana, a i ostala je kao training ground na putu pridruiva-
nja i lanstva zemalja u EU. Kada zemlja postane lanicom EU-a, ona naputa
CEFTA-u. Konsekventno tome CEFTA ima svoj ivotni tijek i vijek. Onog dana
kada sadanje lanice CEFTA-e postanu lanice EU-a, ona e izgubiti svoj smisao.
Tablica 3. Dinamika lanstva CEFTA-e
Zemlja lanstvo Prestanak lanstva BDP/p. c
Poljska
Maarska
eka
Slovaka
Slovenija
Rumunjska
Bugarska
Hrvatska
FJR Makedonija
Albanija
Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Srbija
Moldavija
UNMIK Kosovo
1992.
1992.
1992.
1992.
1996.
1997.
1999.
2003.
2006.
2007.
2007.
2007.
2007.
2007.
2007.
2004.
2004.
2004.
2004.
2004.
2007.
2007.
15 500
8 500
6 300
7 100
11 092
10 400
2 900
1 800
Izvor: Wikipedija
262
Tablica 4. Vanjskotrgovinski tijekovi CEFTA-e 2006.
1995. 2000. 2005.
Izvoz roba
(USD; FOB)
Albanija
BiH
Hrvatska
Moldavija
Crna Gora
Srbija
Makedonija
205
......
4517
739
......
......
......
256
1130
4567
477
.....
1645
1321
656
2590
8955
1105
573
4970
2040
Uvoz roba
(USD; CIF)
Albanija
BiH
Hrvatska
Moldavija
Crna Gora
Srbija
Makedonija
680
.....
7745
809
......
......
......
1070
3894
7770
770
.....
3227
2011
2478
7544
18301
2296
1211
10260
3097
Ukupno uvoz 45187
Uvoz CEFTA-e bez Hrvatske 26886
Izvoz Hrvatske/Uvoz CEFTE 33%
Izvor: Host, A. (2007.): Intragranska trgovina i ukljuivanje R. Hrvatske u EU, doktorska
disertacija i vlastiti izrauni
Za svoje relativno male lanice trite CEFTA-e od preko 30 milijuna stanovnika
predstavlja znaajnu priliku za izvoznu ekspanziju u uvjetima slobodne trgovine.
Stoga lanice oekuju od CEFTA-e znaajan poticaj gospodarskom rastu.
Suvremena mainstream economics dri da je izvoz vodei imbenik gospodar-
skog rasta. K tome, gospodarski rast lanica bit e potaknut priljevom FDI uto-
liko vie ukoliko je trite vee i razvijenije. Kooperativnom suradnjom lanice
se pripremaju za vii stupanj demokracije i trine utakmice koje ih oekuju kao
lanice EU-a i EMU.
Hrvatska je postala lanicom CEFTA-e 2003. Danas je R. H. najrazvijenija la-
nica CEFTA-e mjereno razinom BDP p/c.
Sukladno izvjeu The Global Competitivenees Report 2008. 2009.
Hrvatska spada u skupinu zemalja nominiranih kao stage 2-3 s BDP/p. c. iz-
meu 9 i 17 tisua dolara. Moldavija, kao i Kosovo koje nije obuhvaeno izvje-
em, s BDP/p. c manjim od 2000 dolara nominirane su kao tzv. Factor driven
ekonomije. U okviru stage 2 s BDP/p. c. od 3 000 9 000 dolara nalaze se
ostale lanice CEFTA-e.
263
Dragoljub Stojanov
Sukladno Global Competitiveness Indeksu za razdoblje od 2008. do 2009. g.
Hrvatska se nalazi na 61. mjestu, dok su ostale lanice CEFTA-e rangirane kako
slijedi: Crna Gora 65., Srbija 85., Makedonija 89., Bosna i Hercegovina 107.
Uvaavajui spoznaje teorija meunarodne trgovine, kako teorije kompara-
tivnih prednosti tako i teorije kompetetivnih prednosti, Hrvatska bi morala ima-
ti najvee koristi od CEFTA-e. Stoga je CEFTA na putu Hrvatske k EU u biti ne
samo training ground ve je i vie od toga. Ona bi mogla biti export ground.
Posebno danas kada je zemlja suoena s visokim ratama servisiranja vanjskoga
duga i deviznom oskudicom, kako zbog svjetske ekonomske krize tako i zbog nie
razine konkurentnosti u odnosu na razvijene zemlje, a posebno lanice EU-a.
Tablica 5. Izvoz i uvoz Hrvatske (u milijunima dolara)

2005. godina 2006. godina 2007. godina
Izvoz Uvoz Izvoz Uvoz Izvoz Uvoz
Ukupno
Razvijene zemlje
EU 27
Zemlje u razvoju
CEFTA
BiH
8773
6196
5661
2576
1755
1256
18560
14133
12606
4428
774
453
10377
7542
6665
2835
1984
1311
21502
16070
14445
5433
1034
600
12360
8707
7447
3653
2759
1783
25829
18910
16725
6920
1301
734
CEFTA izvoz/
ukupan izvoz
20% 19,2% 20%
BiH izvoz/CEFTA izvoz 72% 66% 69%
CEFTA izvoz/EU izvoz 31% 29,6% 34,5%
Izvor: Statistiki ljetopis RH (2008.) i osobni izraun
Podatci iz tablice sugeriraju sljedee:
1. Hrvatska ima sucit trgovinske bilance jedino s lanicama CEFTA-e.
2. Hrvatska je konkurentnija od svojih konkurenata jedino na prostoru CEFTA-e.
3. U okviru CEFTA-e BiH ima posebnu, najznaajniju poziciju. Ovakav visok
stupanj regionalne koncentracije izvoza Hrvatske vjerojatno je posljedica spe-
cijalnih veza BiH, tj. Federacije BiH s Hrvatskom uspostavljenih Dejtonskim
mirovnim sporazumom za BiH, vie negoli iskljuivo poslovnom orijentaci-
jom na prostor CEFTA-e.
4. Za rjeavanje trenutnog problema deviznog jaza Hrvatska mora, ili naj-
jednostavnije reeno moe, potaknuti izvoz na prostor CEFTA-e na kojem bi
morala biti relativno najkonkurentnija.
264
5. Meutim, ekonomska kriza moe upravo prostor CEFTA-e najvie i pogo-
diti, to je pokazala i nedavna zabrana uvoza mesa iz Hrvatske uvedena od
strane BiH.
Potujui temeljni cilj CEFTA-e, a to je priprema za lanstvo njezinih lanica
u EU, dugorona orijentacija na trite CEFTA-e ne djeluje obeavajue. lanstvo
ovih zemalja u EU dovodi ih sve u inferioran poloaj u odnosu na razvijene zemlje
EU-a. Mada teorija komparativnih prednosti eksplicitno ne sugerira ekonomsku
divergenciju rasta izmeu vie i manje razvijenih zemalja, teko je i skoro nemo-
gue pronai primjer zemlje u svijetu koja je dobila poticaj razvoju i konvergirala
razvijenim zemljama na temelju pravila igre free marketa i slobodne meuna-
rodne trgovine. Novije teorije meunarodne trgovine i posebno Nova ekonomska
geograja sugeriraju formiranje procesa: sredite - periferija na relaciji razvijeni
- manje razvijeni. Ako je to tako, a bojimo se da je to tako, ni lanice CEFTA-e ne
e biti izuzetak.
Ovakva mogunost upozorava na hitnost naputanja neoliberalnog koncepta
rasta i razvoja u Hrvatskoj, koji je, istini za volju, trebalo davno napustiti ili jo
bolje nikada ne biti na njegovom putu.
Formiranjem balkanske ekonomske unije, koju je nekada zagovarao pok. pro-
fesor Branko Horvat, bilo je mogue formirati uvjete za bri gospodarski rast i
razvoj Hrvatske i potencijalnih lanica EU-a koje su danas lanice CEFTA-e. Na
opseg i potencijale trgovinske suradnje izmeu drava - nekada republika bive
SFRJ - ukazao je i akademik Stipeti (1994.).
Ako se ovome doda da CEFTA nije u cijelosti regulirala pitanje dijagonalne
kumulacije podrijetla robe, efekt CEFTA-e na gospodarstvo Hrvatske manji je
nego to se moglo oekivati.
Privatizacija je bila glavni izvor dotoka FDI, kako u Hrvatskoj tako i u drugim
lanicama CEFTA-e. Kako se kapital ponaa procikliki, a privatizacije su privede-
ne kraju, teko je biti optimist, svakako jo manje na kratak rok, glede dotoka FDI
u Hrvatsku kao lanicu CEFTA-e. Hrvatska do lanstva u EU ima godinu ili dvije, pa
sukladno tome CEFTA teko moe biti trajnija orijentacija. Ulaskom u EU Hrvatska
e izgubiti prednosti najrazvijenije lanice CEFTA-ena prostoru CEFTA-e.
Teze za daljnje promiljanje

Lekcije koje (ni)su pojedine zemlje nauile u pogledu reima vanjskotrgovin-
ske politike i njegova doprinosa ekonomskom rastu evidentne su. I to kako one
iz povijesti tako i one iz nedavne prolosti, pa i sadanjosti. Posebno mogu biti
korisne one lekcije koje se mogu nauiti od danas najrazvijenijih zemalja.
U tome kontekstu prisjetimo se razmiljanja kembrikog profesora M. Pania,
s kojim je teko ne sloiti se. Predominacija imperfektne ili oligopolistike kon-
kurencije u zemljama modernog kapitalizma drugim rijeima predominacija
265
Dragoljub Stojanov
nejednakih ansi, opravdava primjenu zatitnih mjera kao i mjera iz domene in-
dustrijske politike koje omoguavaju razvoj strategijskih industrija. Bez takvih
politika manje razvijene zemlje nisu u poziciji da zatvore jaz izmeu sebe i razvi-
jenih zemalja. (Pani, 2003., str. 64.)
Nove teorije rasta tretiraju rad kao kapital ljudski kapital. Konstruirana je
teorija o ulozi znanja u proliranju ekonomskog procesa i proizvodnosti kapitala.
Sukladno TKP-u i teoriji kompetitivnih prednosti (Porter, 1998.) zemlja izvo-
znik ekonomski je uinkovitija. U TKP-u uinkovitost je vie funkcija raspoloi-
vosti resursa. U teoriji kompetitivnih prednosti uinkovitost se moe graditi, a
marginalna produktivnost kapitala beskrajno uveavati jer je ona funkcija ljud-
skog kapitala i znanja.
Imajui pred sobom sve brojniju EU te raznolikost njezinih lanica u pogle-
du razine razvijenosti, ne moe se odbaciti mogunost djelovanja Krugman-
Eichengreenova efekta, neovisno ak i o tome promiljamo li o efektima TKP-a
ili efektima teorije kompetitivnih prednosti.
Monopolska i oligopolna trina struktura, uz intraindustrijsku trgovinu, do-
miniraju europskim prostorom.
Manje razvijene lanice morale bi se vie nego dosad osloniti na industrijsku
politiku i razvojnu politiku okrenutu proizvodnji kako bi hvatale korak s razvi-
jenijim lanicama. Makroekonomska politika trebala bi biti dinaminija od one
koja slijedi ideje nominalne konvergencije, a predstavlja praksu Maastrichta.
U isto vrijeme je jasno da je transfer kapitala od razvijenih k manje razvijenim
nezaobilazna komponenta napretka manje razvijenih lanica. FDI sam po sebi ne
moe biti dovoljna pokretaka snaga razvoja uvoznika izravnih investicija.
Namee se pitanje: moe li uope manje razvijena zemlja imati prorazvojno
orijentiranu ekonomsku i razvojnu politiku u Murakamijevu smislu (Murakamy,
1996.) u uvjetima dominacije transnacionalnih kompanija i globalizacije svjetske
ekonomije?
Inovacijama i tehnikim progresom voena ekonomska politika ini se izvan
domaaja manje razvijenih zemalja isto toliko koliko su i nove teorije rasta i nove
teorije meunarodne trgovine irelevantne za njih, za njihovu razinu razvijenosti
i njihovu trinu morfologiju.
Ovakav zakljuak posebno potie Krugmanova Nova ekonomska geograja,
koja nedvojbeno sugerira formiranje relacije: sredite periferija utemeljene na
rastuim prinosima i padajuim trokovima. Nositelji Nove ekonomije su, sva-
kako, velike transnacionalne korporacije, kojih u manje razvijenim zemljama ili
nema ili su u povoju. Bez njih i Porterov dijamant kao i Global Competitivenes
Report nemaju puno smisla.
U ovome kontekstu CEFTA se ini kao poetski izraz za zavodljiv san o slo-
bodnoj trgovini kao generatoru rasta. Povijest ekonomske misli, kao i ozbiljnija
analiza teorija meunarodne trgovine realiteti su koji opominju. Izvoz je prije
funkcija ekonomskog rasta nego to ga on determinira.
266
Zakljuimo sukladno Pirovoj izreci: Jo jedna ovakva pobjeda i mi smo izgu-
bljeni. Barem utoliko ukoliko se ona odnosi na mainstream koncept konku-
rentnosti i otvorenosti ekonomije te njihove primjene u tranzicijskim zemljama.

TREI DIO
EKONOMSKA TEORIJA NA
RASKRIJU: QUO VADIS
ECONOMICS?
269
Dragoljub Stojanov
Suvremena svjetska nancijska i ekonomska kriza denitivno je dovela u pi-
tanje validnost neoklasine ekonomske paradigme. U ovome radu elimo suge-
rirati da je cjelokupna ekonomska teorija dovedena u pitanje, ne samo neokla-
sina. Mislimo da svijet nema adekvatnu ekonomsku teoriju za rjeavanje drame
naega doba. Temeljni subjekt svjetske ekonomije postale su transnacionalne
kompanije (TNC), koje imaju toliki kapacitet da zamijene nacionalnu dravu.
Tehnologija u posjedu TNC-a jednostavno ne doputa obnovu nacionalne drave
i nacionalne ekonomske politike, bila ona neoprotekcionistika ili kejnzijanska.
Stoga se nove svjetske institucije moraju razvijati za nove tehnologije i uprav-
ljanje razvojem novoga svjetskog drutva. Standardni udbenici iz ekonomije
temelje se na naelu padajuih prinosa. Cijelo podruje mikroekonomije, makro-
ekonomije i konzekventno razvojne ekonomije mora se promatrati iz kuta rastu-
ih prinosa i otvorene svjetske ekonomije. ini se da su vizionari poput Marxa i
Hilferdinga bili u pravu za razliku od Fukuyame, da ne kaemo od Krugmana ili
Stiglitza, u vienju budunosti svijeta.
III. 1. to nas ui Mikroekonomija
U udbeniku iz Mikroekonomije navodi se da kada je granina stopa supsti-
tucije (MRS) u potronji izmeu dobra (X) i dobra (Y) jednaka graninoj stopi
transformacije (MRT) izmeu dobra (X) i dobra (Y), ekonomija postie stanje
ravnotee. U takvom stanju ekonomija uiva u privilegiji ope ravnotee sa svim
pripadajuim ekasnostima i karakteristikama (mikroekonomskim i makroeko-
nomskim) ope ravnotee: ekasnost u potronji, ekasnost u proizvodnji, e-
kasnost u alokaciji faktora proizvodnje, maksimiziran proizvoaev i potroaev
viak. Paretov optimum unutar nacionalne ekonomije sugerira da se ista nalazi
na razini pune zaposlenosti te da ne postoji decit, odnosno sucit u platnoj bi-
lanci. Posljedino, nema mjesta niti inaciji kada je postignuta ravnotea izmeu
agregatne ponude i agregatne potranje.
Prema teoriji komparativnih prednosti (koju smatramo sastavnim dijelom ne-
oklasinog ekonomskog modela) i Sayovu zakonu, dvije zemlje jednake ili sline
veliine sa zajednikim ukusima i potroakim preferencijama te istom tehno-
logijom mogu uivati u blagodatima otvorene vanjske trgovine, tj. mogu uveati
zajedniki GDP sredstvima meunarodne podjele rada i meunarodne speci-
jalizacije u proizvodnji. Specijalizacija u proizvodnji u objema zemljama dostie
optimalnu ravnoteu kada se granina stopa transformacije izmeu dobara (X) i
(Y) izjednai s cijenama dobra (X) i dobra (Y). U tom trenutku obje zemlje uivaju
potpunu ekonomsku ravnoteu koju moemo izraziti sljedeom jednadbom:
MRT
xy
= P
x
/P
y
= MRS
xy
(A) = MRS
xy
(B)
gdje (A) oznaava zemlju A dok (B) oznaava zemlju B.
270
Logika savrene konkurencije, tretirajui pri tome dvije zemlje kao jednu ili
jednu zemlju, ali s dvjema regijama te uz pretpostavku da obje zemlje, odnosno
regije funkcioniraju na naelu tzv. spojenih posuda, nalae da obje (sve) zemlje
mogu poveati svoje blagostanje uvozom jeftinijih inozemnih dobara i poslje-
dino pomicanjem krivulje socijalne indiferencije na viu razinu u usporedbi s
onom prije nastale trgovinske razmjene. U uvjetima meunarodnog Pareto op-
timuma, doprinosi slobodne vanjske trgovine za obje zemlje (cijeli svijet) oituju
se u sljedeim uincima:
- optimalna alokacija resursa irom svijeta
- optimalan i uvean potroaev viak bez ugroavanja proizvoaevog vika
(win-win situacija)
- izjednaene cijene i nadnice u obje zemlje, odnosno irom svijeta
- konvergencija stopa rasta GDP-a u obje zemlje, tj. u svim zemljama uklju-
enim u vanjsku trgovinu.
Svi navedeni optimumi ostvareni su zajedno
- s punom zaposlenou u obje zemlje (irom svijeta)
- s cjenovnom stabilnou irom svijeta
- s ravnoteom u bilanci plaanja.
Ako uzmemo u obzir ova briljantna postignua slobodne trine ekonomije i
slobodne vanjske trgovine, ispada da neoklasina paradigma teorijski vrsto su-
gerira svima zemljama (a tranzicijskim zemljama ak i praktiki) da ne remete
trini automatizam. Paradigma se zalae za suzdravanje od svih moguih vr-
sta socijalne (dravne) intervencije na tritu i zastupa poduzetniki (animalni
i racionalni) duh. Svjetska nancijska kriza 2008. dovela je u pitanje validnost
veine determinanti neoklasine ekonomske doktrine. Nevidljiva ruka je ne-
stala, a tzv. vidljiva ruka mudre i istodobno uplaene drave postala je ponovno
aktualna. Je li dravna intervencija glede regulacije trita u mogunosti razri-
jeiti nancijsku i ekonomsku krizu, pitanje je od najvee vanosti na koje cijeli
svijet trai odgovor. Uz ovo krucijalno pitanje postoji jo jedna otvorena stavka:
oznaava li svjetska ekonomska kriza krah neoklasine ekonomske doktrine ili
se pak samo nalazimo na rubu novog, revitaliziranog i restrukturiranog ekonom-
skog gledita na svjetsku globalnu ekonomiju?
271
Dragoljub Stojanov
III. 2. to nas ue neoklasine dogme ili
mainstream ekonomija
A) O razvoju, trgovini i distribuciji dohotka
Vie od petnaest godina tzv. Vaingtonski konsenzus bio je, a donekle jo uvi-
jek i jest, ekonomska mantra koju su poduavali i prakticirali ekonomisti irom
svijeta, pogotovo u tranzicijskim zemljama. Ako se pak jedan ekonomist, a da jo
pri tome potjee iz tranzicijske ekonomije, usudi posijati barem zrno sumnje
u ispravnost i djelotvornost spomenutog konsenzusa (ak i naprimjeru ratom
razorene tranzicijske zemlje), vrlo esto bio bi optuen da je zastario, odnosno da
je marksist. injenici unato da je Vaingtonski konsenzus povukao ekonom-
sku znanost 200 godina unatrag, i to u vremena Saya ili pak Smitha.
Ipak, neki od vodeih svjetskih ekonomista nedavno su zapoeli ozbiljnu
raspravu o pravovaljanosti Vaingtonskog konsenzusa kao cjeline, a ne samo
onog dijela konsenzusa koji se odnosi na korisnost istoga za niskorazvijene ze-
mlje (LDC) i zemlje u tranziciji (The Barcelona Development Agenda u Stiglitz
Serra, 2008). Uloga drave u ekonomiji, razvojne strategije orijentirane na izvoz
te otvorenost vanjske trgovine kao determinante ekonomskog rasta, uvozna sup-
stitucija i (na veliko iznenaenje) nejednaka dioba blagostanja izmeu bogatih
i siromanih ponovno su u fazi promiljanja (Krugman u Stiglitz Serra, 2008).
Odjednom su pitanja poput ekonomske pravinosti i neravnomjerne razmjene
postala tema dana unato injenici proizaloj iz neoliberalne doktrine prema ko-
joj su za vrijednost GDP-a zasluni rad i kapital te gdje je takva podjela istodobno
ekasna i pravedna, i to prema naelu graninih trokova i graninog prihoda.
Krugman (u Stiglitz Serra, 2008.) o istoj temi razmilja na sljedei nain:
Ne znamo zato se nejednakost poela javljati otprilike 1980. godine niti za-
to je dolo do brzog porasta u nejednakosti nadnica meu ljudima sa slinom
razinom obrazovanja. Stoga ne bismo smjeli previe oekivati od nastojanja da
shvatimo te trendove nejednakosti u zemljama u razvoju, pogotovo jer i podatci
nisu od velike pomoi. U pokuaju da ipak objasni razlog(e) nejednake raspodje-
le blagostanja (u uvjetima slobodne i otvorene vanjske trgovine i porasta GDP-a),
Krugman navodi dva problema koji su godinama obmanjivali ekonomiste: Kao
prvo, ljudi su oekivali da e pozitivni efekti liberalizacije na rast biti izdani...
Kao drugo, postojalo je ope stajalite da e politika slobodne trgovine vie teiti
ujednaivanju nego nejednakosti. Ovakvo gledite proizlazi iz teoretskih razma-
tranja. Naime, jednostavan Heckser-Ohlin (H-O) trgovinski model sugerira da bi
otvaranje trgovini onih ekonomija bogatih radom trebalo poveati nadnice, a u
isto vrijeme sniziti troak najma rada i kapitala. Osobno sam kriv zbog uvjerenja
da su niske razine nejednakosti u Junoj Koreji i Tajvanu, barem djelomino, re-
zultat politika orijentiranih prema otvorenosti. Nadalje, u toj vjeri (da e premje-
272
tanje u pravcu otvorenosti ekonomije imati ekvalizatorsko djelovanje) nisam
bio jedini.
Ali ni to nije sve. U tom istom radu Krugman nastavlja s razmiljanjem: U
ranijim osvrtima na Vaingtonski konsenzus tvrdio sam da su ljudi, pogotovo ja
osobno, oekivali da e trgovinska liberalizacija biti svojevrsni ekvalizator u ze-
mljama u razvoju. Prvenstveno jer e zemlje bogate radom izvoziti radno inten-
zivna dobra, a uvoziti kapitalno intenzivna dobra, to e s jedne strane poveati
nadnice, a s druge strane smanjiti povrate na ostale faktore. Jasno, spomenuto
se u Latinskoj Americi nije ostvarilo. Zato?
Prihvatljiv odgovor na ovo pitanje ponudili su brojni ugledni ekonomisti.
Izmeu ostalih, odgovor je ponudio i Branko Horvat (1995.) koji je nakon opse-
ne rasprave o pretpostavkama H-O teorije zakljuio: Jedna oigledna posljedica
jest ta da trgovina nee izjednaiti cijene faktora. Nadnice u siromanim zemlja-
ma znatno su nie nego u bogatijim zemljama i nikakva koliina slobodne trgo-
vine nee izjednaiti indijske i amerike nadnice. Ono to je potrebno jest eko-
nomski razvoj, a to nije pitanje trgovine ve pitanje investicija. Proizvodni kapi-
tal iznimno je neravnomjerno rasporeen diljem svijeta. Uz Horvata i njegovu
opservaciju glede uloge H-O teorije kao determinante kompetitivnosti jedne ze-
mlje i efekata te teorije na ekonomski rast i razvoj, spominju se i Easterly (1998.),
Adelman (2001.), Pani (2003.), Pitelis (2000.), Stiglitz i Hoff (2001.), Murakami
(1996.). Meutim, miljenja ovih i mnogih drugih svjetskih uglednih ekonomista
jednostavno su odbaena od strane ekonomske ideologije i ekonomske politike
koje diktiraju najutjecajnije (i mone) grupacije predvoene njihovim ekonomi-
stima (Amerika riznica, Meunarodni monetarni fond, Svjetska banka, Svjetska
trgovinska organizacija).
B) O makroekonomskoj stabilnosti
Ekonomisti koji nisu dio mainstreama u svojim raspravama o makroeko-
nomskoj stabilnosti dugi su niz godina izazivali negodovanje o stavu da tzv. no-
minalna makroekonomska stabilnost, predloena od strane neoliberala, podra-
zumijeva sve ono to je potrebno za prosperitet zemlje. Oni nadalje sugeriraju
da nominalna makroekonomska stabilnost ne prua nikakvu vrstu komparativne
prednosti za jednu zemlje, pogotovo ne za zemlju u razvoju koja je u konkurenciji
s razvijenom zemljom (Pitelis, 2000.; Stojanov, 1997., 2000.). U zadnje vrijeme, a
pogotovo otkad je 2004. godine u Barceloni donijeta tzv. Razvojna agenda (engl.
Barcelona Development Agenda), ekonomisti sve vie zauzimaju stav da je realna
makroekonomska stabilnost bitna za gospodarstvo. Ocampo zagovara ire raz-
matranje makroekonomske stabilnosti koja ne ukljuuje samo stabilnost cijena
te dobru i odgovornu skalnu politiku, ve ukljuuje i stabilnu realnu ekonomiju.
Bilo je sasvim prirodno 1990. godine, primjerice nakon epizoda visoke inacije
i hiperinacije u Latinskoj Americi tijekom 1980-ih, staviti naglasak na cjenov-
273
Dragoljub Stojanov
nu stabilnost. Ali realna je stabilnost promjenjivost nezaposlenosti ili realnog
rasta nedvojbeno vanija. Cjenovna stabilnost, kao to smo nauili, ne moe
dovesti do rasta ili pune zaposlenosti, a prekomjerna revnost glede zagovara-
nja stabilnosti cijena moe uguiti rast i dovesti do visoke razine nezaposlenosti
(Ocampo u: Stiglitz Serra, 2008.).
Stoga nije iznenaujue kada Dornbusch (1997.) tvrdi da je najgori neprija-
telj prelaska na slobodno trino gospodarstvo sredinja banka koja ili inscenira
borbe protiv inacije ili je neopravdano zabrinuta oko odravanja konvertibilno-
sti valute. Stabilna i umjerena inacija bitna je za ekonomiju, a postoji vrijeme i
mjesto za sve. Pretjerivanje u borbi protiv inacije te beznadne igrice oko valute
ine danas u Europi vie tete reformi slobodnog trita negoli sve ideoloke ra-
sprave zajedno.
Dornbuschovo miljenje o naporima suzbijanja inacije u tranzicijskim ze-
mljama dijeli i Krugman (1995.): to je s drugom polovicom Vaingtonskog
konsenzusa, s vjerovanjem u vanost (ispravnost) novca? U ovom je sluaju si-
tuacija znatno slabija. Ako je standardna procjena trokova zatite nia od oe-
kivane, takve procjene trokova inacije (denirano kao sveukupno smanjenje
realnog dohotka) sramotno su niske. Naravno, vrlo visoke stope inacije (trozna-
menkaste ili ak etveroznamenkaste stope koje su, naalost, bile uestala poja-
va u povijesti Latinske Amerike) mogu ozbiljno poremetiti funkcioniranje trine
ekonomije. Ali, veoma je teko utvrditi je li dolo do nekih veih pomaka uslijed
smanjenja stope inacije s recimo 20% na 2%. tovie, metode koje se koriste za
postizanje dezinacije u niskorazvijenim zemljama, prije svega ksni (vezani)
devizni teaj kao nain stvaranja kredibiliteta, nose sa sobom ozbiljne trokove.
Popisu uglednih ekonomista koji se bore protiv MMF-ove rigidnosti u svezi
inacije dodat emo Stiglitza i Ellermana (2000.): Previe je puta politika otila
korak dalje od jednostavnog sniavanja inacije na prihvatljivu razinu. Rezanje
je inacije na sve nie i nie razine, bez obzira na troak, postalo feti unato
snanom dokazu o tome kako postoje jako male koristi za produktivnost i rast
kada se inacija smanjuje ispod 20%. A trokovi smanjenja inacije na tu razinu
nisu beznaajni. Ne radi se samo o tome ako je hiperinacija loa da e ekonomiji
biti bolje to je nia razina inacije. Uvijek treba uzeti u obzir i cijenu usmjereno-
sti prema jednom cilju, u ovom sluaju cijenu smanjenja inacije.
C) O konvergenciji
Neoklasino promiljanje o rastu pretpostavlja da uslijed nestaice kapitala
isti ima visok prinos. Ovo je samo po sebi mogue jer kada date radniku stroj, koji
prethodno nije imao, to pak ima veliki utjecaj na produktivnost. Skupa s pretpo-
stavkom konstantnog prinosa na opseg i uz postojanje nepromjenjivih faktora
kao to je ponuda radne snage, pretpostavka padajuih prinosa vrlo je snana.
Tijekom tranzicije k novom stabilnom stanju, rast u zemljama gdje je kapital
274
oskudan bit e visok zbog visokih povrata na kapital. Prema tome bi siromane
zemlje trebale prilino brzo sustii one bogatije. Rast je visok kada je kapital po
radniku (k) nizak, a rast opada kada (k) raste. Rast se zaustavlja kada je stopa
povrata na kapital jednaka diskontnoj stopi. (Easterly, 1998.)
Maddison (2001.) izraava slina stajalita o pitanjima rasta, razvoja te pro-
cesa sustizanja. Kada bi se svijet sastojao samo od dviju skupina zemalja (razvi-
jene i zemlje u razvoju), obrazac svjetskog razvoja mogao bi se protumaiti kao
jasna demonstracija mogunosti za uvjetnu konvergenciju predloenu od strane
neoklasine teorije rasta. Pretpostavka je da zemlje niskog dohotka imaju priliku
zbog svoje niske razvijenosti te da bi trebale biti u mogunosti ostvariti bri rast
od prosperitetnih zemalja koje se ionako nalaze blizu granice svojih tehnikih
mogunosti. Meutim, Maddison ukazuje na vrlo bitnu opasku i injenicu ni-
kad ranije spomenutu, ali moda skrivenu u neoklasinoj paradigmi, o egzogeno
zadanoj tehnologiji i kapitalu. Maddison zakljuuje da se taj potencijal moe
ostvariti samo ako su zemlje uspjene i uinkovite u mobiliziranju i alokaciji
sredstava, poboljanju njihovog ljudskog i zikog kapitala kako bi mogle asi-
milirati i usvojiti odgovarajuu tehnologiju. Nanovo oivljena Azija ugrabila je
te mogunosti. Ostale zemlje (ostatak Azije, Latinska Amerika, istona Europa i
zemlje biveg SSSR-a, Afrika) nisu. Njihova relativna pozicija znatno se pogora-
la od 1973. godine.
Fisher (1987.) dijeli Maddisonovo miljenje o ulozi tehnolokog napretka
kao jedne od glavnih determinanti ekonomskog rasta zemlje, pogotovo zemlje
u razvoju. Skromne dugorone stope rasta industrijskih zemalja kao i nauene
lekcije nisu nuno relevantne za niskorazvijene zemlje. Primarni razlog nalazi se
u injenici da su te zemlje daleko od tehnolokih granica; tehnoloki napredak
mogao bi odigrati znaajnu ulogu u njihovom buduem rastu i to bez odvijanja
znaajnijih tehnolokih proboja. Stvarni dokazi naprotiv ne podravaju hipote-
zu. Osim Japana, veina zemalja koja se trenutno nalazi u rangu industrijskih
trinih ekonomija ve jedno cijelo stoljee nalaze se meu zemljama visokog
dohotka.
Iskustva irom svijeta glede ekonomskog rasta zemalja razliitih u razvoju
koje sve vie i vie zaostaju za razvijenim zemljama (uslijed sve vee primjene
neoklasinog ekonomskog recepta), naveli su Vaneka (2004) da o teoriji kompa-
rativnih prednosti (kao vane komponente neoklasine ekonomske paradigme)
zakljui sljedee:
1. Polazina toka mojega rada jest ta da je tradicionalna teorija kompara-
tivnih prednosti, na kojoj se temelji moderna globalizacija, netona i da nije pri-
mjenjiva u dananjim uvjetima svjetske trgovine. Umjesto toga predlaem teo-
riju destruktivne trgovine koja puno bolje objanjava i rezimira ono to se danas
dogaa u svjetskoj trgovini.
2. Destruktivna trgovina vodi u svijet u kojem manjina bogatih dominira nad
veinom siromanih i, da stvar bude jo gora, ovakva situacija ima tendenciju
275
Dragoljub Stojanov
pogoranja na nain da bogati postaju jo bogatijima, a siromani siromanijima.
Tehniki gledano, situacija je eksplozivna.
Rasprava o konvergenciji izmeu niskorazvijenih i razvijenih zemalja o pi-
tanju slobodne trgovine i tijekova kapitala teko da moe izbjei Lucasov para-
doks. Taj paradoks oituje se u tome da kapital ne dotjee u siromane zemlje
gdje postoji nestaica istog. Naprotiv, kapital iz trita u nastajanju otjee u
napredne zemlje, a to je u suprotnosti s neoklasinim miljenjem prema koje-
mu bi povrat na akumulirani kapital trebao biti vii tamo gdje je kapital rijet-
kost. Lucas nadalje zakljuuje da treba napustiti neoklasinu paradigmu, dok
Reinhart i Rogoff zakljuuju da je tome glavni krivac premija rizika (Cohen u
Stiglitz Serra, 2008.) zbog loeg ponaanja. Cohen ukazuje na to da je, op-
enito gledano, omjer kapitala i outputa najvii meu siromanim zemljama.
Ovo se pak moe smatrati svojevrsnim anti-Lucasovim paradoksom. Intuicija
koju nudimo jest ta da siromane zemlje, kojima nedostaju drugi inputi kao
primjerice infrastruktura, koriste ziki kapital kao nadomjestak onih inputa
kojih skoro pa i nema.
U ovom trenutku ini se kako bi bilo korisno dati uvid u kritike neoklasi-
ne ekonomske paradigme kao i teorije komparativnih prednosti koje su iznijeli
Stiglitz i Charlton (2005.), Horvat (1995.), Rodrik (1999.), Pani (2003.), Pitelis
(2000.), Adelman (2001.). Nije nikakvo iznenaenje to to je Adelman predstavila
termin KISS (engl. Keep It Simple Stupid)
1
u svojem radu pod nazivom Fallacies
in Development Theory and Their Implications for Policy. Ona pie: Tvrdim da
je ekonomija prihvatila i pretoila KISS u sveobuhvatna naela, da je isto usvo-
jeno na poslijediplomskim studijima te da moe biti prekreno jedino na vlastitu
odgovornost samoga prekritelja. Ovo naelo zahtijeva jednostavno objanjenje
i univerzalno vaee prijedloge. Dovelo je do tri velike zablude sa tetnim poslje-
dicama, kako za teoriju tako i za ekonomsku politiku: nerazvijenost ima samo
jedan uzrok, jedan kriterij dovoljan za ocjenjivanje uspjenosti razvoja, razvoj je
log-linearni proces.
Povijesni i istodobno zahtjevni dokaz potkrijepljen s podosta primjera ra-
zvojnih iskustava mnogih zemalja tijekom povijesti, a koji idu u korist teza od
Adelmana, Stiglitza, Horvata, Pitelisa, Easterlya itd., mogu se pronai u knjizi
Angusa Maddisona (2001.) pod nazivom The World Economy.
276
III. 3. to se u svijetu zbiva: kriza ili prosperitet
Neoklasina ekonomija ne prepoznaje mogunost krize. Ipak, amerika eko-
nomija, voena neoklasinim ekonomistima, krajem rujna 2008. godine izgledala
je kao da je na granici najtee ekonomske krize koju je svijet ikada vidio. Paket
mjera izlaska iz krize, teak oko 700 milijardi amerikih dolara, predloen je od
strane Predsjednika i lanova amerikog Kongresa. Taj paket predstavlja najveu
nancijsku intervenciju od poetka razvoja kapitalistike trine ekonomije. Ne
tako davno sama odluka o prijedlogu dravne intervencije za jednog bi ekonomi-
stu bila ozbiljna i ivotna pogreka. Optuilo bi ga se za manipulaciju i glupavost
jer zdravorazumsko itanje Smitha, Saya i Paretoa ne dozvoljava raspravljanje
o ekonomskoj krizi, a kamoli da se ista smatra prijetnjom opstanku ekonomskog
sustava.
Meutim, povijest nas ui da je postojala 1929. godina. Stoga je na kraju 2008.
godine postavljeno pitanje: je li ili nije ameriki Kongres (i moni ekonomisti)
nauio lekciju o 1929. godini? Milton Friedman je smatrao da se kriza iz 1929.
godine nikada ne bi dogodila da su postojale sredinje banke i da su intervenirale
u gospodarstvu. On je krizu iz 1929. godine smatrao krizom likvidnosti. Dodue,
nakon to je dravna intervencija tijekom 1930-ih imala proinacijske efekte, pa
ak i znakove stagacije, Keynes navodi: Prije tri godine bilo je vano koristiti
skalnu politiku kao potporu ulaganjima. Kao to je bilo vano odrati budetski
decit u vrijeme kraha, sada bi bilo korisno prikloniti se drukijoj politici. Mislim
da se pribliavamo ili smo se ve pribliili toki kada intervencija od strane cen-
tra postaje beskorisna. Godine 1937. Keynes je bio duboko uznemiren visokom
stopom inacije (12% u Ujedinjenom Kraljevstvu) koja je koegzistirala s 12% sto-
pom nezaposlenosti (Hutchinson, 1981.).
Interpretacija Keynesovog objanjenja ekonomske krize, a koja je prihvaena
irom svijeta, jest ta da je kriza iz 1929. godine uzrokovana nedovoljnom po-
tronjom (npr. Vade, 2008). Ukoliko je takvo objanjenje ispravno i odgovarajue,
sadanja dravna intervencija predloena od strane Kongresa SAD-a mogla bi
premostiti tri Keynesove zamke (zamku likvidnosti, zamku oekivanja i zamku
granine ekasnosti kapitala), ali pod drastino izmijenjenim politikim okolno-
stima. Prema tome, promatrano s aspekta krize iz 2008. godine, krajnje je vano
utvrditi tko je bio u pravu (a tko u krivu) kada je rije o objanjavanju krize iz
1929. Je li to bio Friedman (tj. neoklasini ekonomisti monetaristi kao primje-
rice Metzler) ili Keynes (ali ne i kejnzijanci koji su krizu iz 1929. tretirali kao krizu
nedovoljne potronje)? Je li moda mogue da je Marx bio u pravu to se tie
objanjavanja kriza u 19. stoljeu, ali i krize uope? Upravo se zato oslanjamo i
na Keynesa i na Marxa ne bi li se ipak nauile neke lekcije.

277
Dragoljub Stojanov
III. 4. Stari ekonomisti o krizi: Keynesov rendgen
i Marxova magnetna rezonanca
a) Keynes
Osim Keynesa (1964.), Polanyja (1944.) i Hilferdinga (1952.), sve vie i vie
suvremenih ekonomista istie injenicu da je sadanje stanje ekonomskih po-
slova diljem svijeta, ukljuujui i razvijene zemlje, povezano s pretpostavkom
pogreivosti trita (Stiglitz Serra, 2008.). Meunarodna megaudruivanja
koja se odvijaju irom svijeta vie nego ikad potvruju Marxov teorem koji moe-
mo izraziti na sljedei nain: Onoga trenutka kada bi formiranje kapitala dolo
u ruke nekolicine glavnih centara, vitalni plamen proizvodnje u potpunosti bi se
ugasio. Izumro bi. Roba se proizvodi onoliko dugo sve dok se proizvodi uz prot.
Razvoj proizvodnih snaga rada povijesna je zadaa i opravdanost kapitala. To je
jednostavno nain na koji isti nesvjesno kreira materijalne potrebe viega reda
proizvodnje. Posljednji sluaj koji potvruje tezu jest akvizicija Merrill Lyncha
od strane J. P. Morgana te Lehman Brothersa od strane Bank of America tijekom
rujna 2008. godine.
Keynes je (onako kako ga itamo) smatrao da je glavni uzrok ekonomske krize
pad granine ekasnosti kapitala, tj. da taj pad uzrokuje privredni ciklus. Pod
ciklikim kretanjem smatramo da kako sustav napreduje (npr. nagore), sile koje
ga tjeraju naprijed u poetku skupljaju snagu i imaju kumulativan efekt jedna na
drugu, ali postupno gube svoju snagu sve do odreene toke u kojoj bivaju zami-
jenjene sa silama koje djeluju u suprotnom smjeru. Takoer smatramo da postoji
prepoznatljiv stupanj pravilnosti u vremenskim sekvencama i trajanju kretanja
nagore i nadolje. Meutim, postoji jo jedna karakteristika privrednog ciklusa na
koju se moramo osvrnuti kako bi nae objanjenje bilo odgovarajue: fenomen
krize injenica da se zamjena kretanja nagore s tendencijom kretanja nadolje
esto odvija iznenada i silovito dok, u pravilu, tako otra prekretnica ne postoji
kada je rije o zamjeni tendencije kretanja nadolje s onom nagore.
Tako prema Keynesu (1964.), prosperitet neoekivano mijenja svoje lice te na-
silno biva pretvoren u krizu. Trini mehanizam ne funkcionira tako brzo u obrat-
nome smjeru ako uope i funkcionira automatski. Keynes je smatrao da krize nisu
uzrokovane porastom kamatnih stopa. Krize su posljedica naglog pada granine
ekasnosti kapitala. Kasnije faze buma karakteriziraju optimistina oekivanja
o buduem prinosu kapitalnih dobara, dovoljno velikom da neutralizira njihovo
rastue obilje, rastue cijene njihove proizvodnje i, po svoj prilici, rastue kamat-
ne stope. Pod utjecajem kupaca koji su veinom neupueni u ono to kupuju te
pekulanata koji se vie brinu o predvianju sljedeeg preokreta na tritu (nego
o razumnoj procjeni budueg prinosa kapitalnih dobara), sasvim je prirodno da,
uslijed razoaranja na preoptimistinom i prenapuhanom tritu, organizirana
investicijska trita propadnu iznenada i uz katastrofalne posljedice.
278
Na poetku krize zasigurno postoji znatan dio kapitala ija je granina eka-
snost postala zanemariva ili ak negativna. Ali vremenski interval koji e morati
protei (prije nego nestaica kapitala uzrokovana njegovim troenjem, propada-
njem i zastarijevanjem uzrokuje dovoljno oitu nemogunost poveanja grani-
ne ekasnosti) moe biti donekle stabilna funkcija prosjene trajnosti kapitala
u datom razdoblju, tj. epohi. Ako se karakteristike epohe promijene, standardni
vremenski interval e se promijeniti.
Povrh toga, vrijeme trajanja krize jasno je povezano s normalnom stopom
rasta u datom razdoblju.
U vrijeme krize kapital se rasprodaje. Roba se prodaje bez obzira na cijenu. Pad
granine ekasnosti kapitala loe utjee na sklonost potronji, i to drastinim
smanjenjem ulaganja te otputanjem radnika. Miljenja smo da bi se Keynesove
zamisli mogle uzeti u obzir kao napose relevantne za dananja razvijena drutva.
Znaajan pad granine ekasnosti kapitala ima tendenciju negativnog utjecaja
na sklonost potronji. Isti obuhvaa ozbiljno opadanje trine vrijednosti dio-
nica koje kotiraju na burzi. Spomenuto pak vrlo depresivno utjee na one grupe
dioniara koji su aktivno zainteresirani za svoja ulaganja, pogotovo ako koriste
posuena sredstva. S burzovno-orijentiranim javnim svjetonazorom kakav
postoji u SAD-u, rastue trite dionica moe biti skoro pa esencijalan uvjet za
zadovoljavajuu sklonost potronji, a ova okolnost (koja se donedavno zanema-
rivala) oito slui za daljnje pogoranje depresivnih efekata uzrokovanih padom
granine ekasnosti kapitala. Kriza stoga ne moe biti ublaena smanjivanjem
kamatnih stopa. Zakljuujem da obveza ureenja trenutnog volumena investi-
cija ne moe sa sigurnou biti predana u privatne ruke. Ovu reenicu napisao
je John Maynard Keynes 1936. godine.
B) Marx
Prema Marxu (1962), faza hiperprodukcije, koju moemo nazvati i fazom sta-
gacije (prema njezinom cjelovitom opisu u Kapitalu), konvertira se u novu
fazu poslovnog ciklusa koja se naziva kriza. Ta ista kriza predstavlja duboku de-
aciju. Prethodno poveanje cijena, hiperprodukcija dobara (ili proizvodnja do-
bara iznad razine proizvodnje koja jami oekivani prot) mora biti smanjena na
razinu normalnih granica. Taj je proces bolan i oituje se u padu cijena, padu
dohodaka, masovnoj nezaposlenosti i zatvaranju poduzea. Vrijednost robe r-
tvuje se u svrhu ouvanja postojanosti te (fantastine i neovisne) vrijednosti u
novcu. Kao novana vrijednost sigurna je onoliko dugo koliko je siguran i sam
novac. Za nekoliko milijuna u novcu potrebno je rtvovati mnogo milijuna u ro-
bama. Spomenuto je pak neizbjeno u kapitalistikoj proizvodnji i ini jednu od
ljepota takve proizvodnje. Potranja za platenim sredstvima nije nita drugo
doli potranja za zamjenjivosti u novac, sve dok trgovci i proizvoai imaju na
raspolaganju valjane vrijednosnice; to je potranja za novcem- kapitalom svaki
279
Dragoljub Stojanov
put kada nema kolaterale tako da avansiranje platenih sredstava prua ne samo
oblik novca ve i ekvivalent koji nedostaje, a s kojim e se izvriti plaanje. Ovo
je toka rasprave o prevladavajuoj teoriji krize u kojoj su obje strane istodobno
u pravu i u krivu. Oni koji tvrde da jednostavno postoji manjak sredstava plaa-
nja (a moemo rei da je Friedman vidio uzroke Velike depresije iz 1929. godine
na slian nain kao Paulson i Bernanke danas) ili misle samo na vlasnike bona
de vrijednosnica ili su pak budale koje su uvjerene kako se dunost i autoritet
banaka sastoji od pretvaranja bankrotiranih varalica u solventne i ugledne kapi-
taliste, i to pomou komada papira. Oni koji pak tvrde da postoji manjak kapitala,
ili se samo igraju rijeima (budui da upravo u takvim vremenima postoji gomila
nepretvorljivog kapitala kao posljedica prevelikog uvoza i hiperprodukcije) ili se
referiraju na one kreditne kavalire koji su trenutno doista u poziciji da vie ne
mogu dobiti kapital od drugih ljudi za nastavak svojega djelovanja pa sada po-
trauju od banke ne samo da im pomogne platiti za izgubljeni kapital nego da im
omogui da nastave sa svojim prijevarama.
280
III. 5. Put u megakapitalizam?
Prema Marxu i Keynesu, kriza predstavlja proces deprecijacije kapitala. Na
prvi pogled teko da se moe utvrditi da se sadanja kriza moe smatrati kon-
struktivnom destrukcijom ili konstruktivnom konstrukcijom. Keynes smatra
da proces deprecijacije vrijednosti kapitala predstavlja preduvjet za nestaicu
kapitala, ime se poveava njegova granina uinkovitost. Kriza se teko moe
izbjei ili pak ublaiti automatskim djelovanjem trinih sila. Politika poveanja
kamatne stope u kriznim okolnostima, prema Keynesu, mogla bi osobito biti de-
struktivna. Pomou svojih mjera ekonomske politike Keynes je htio sprijeiti kri-
zu. Upravo stoga je jasno zato se on zalae za ekspanzivnu nancijsku politiku u
fazi koja prethodi krizi. On eli bum pretvoriti u trajni kvazibum.
Na tijek svjetske ekonomske povijesti, ali i sadanjosti, utjeu interesi vodeih
snaga (klasa) u drutvu. Interesi oblikuju ekonomsku ideologiju, a ekonomska
ideologija pak prua streljivo za kreiranje mjera ekonomske politike u korist dje-
lotvornog razvoja mikroekonomskih subjekata.
Stoga, pod prevladavajuim politikim i ekonomskim dogmatizmom uvjereni
smo u sljedei scenarij: golemi nancijski poticaji i nova regulativa bez promje-
ne politiko-ekonomskih postavki mogu samo privremeno odgoditi nove krize
u bankarskom sektoru i do neke mjere obnoviti povjerenje u mo drave te spo-
sobnost iste da sustav odri na ivotu. Dodue, veliki nancijski poticaji mogu
se pokazati kao proinacijski. Zbog toga moemo oekivati da svjetsko gospo-
darstvo bude suoeno sa zamkom granine ekasnosti kapitala nakon to se ri-
jei problema tzv. zamke likvidnosti. U tom sluaju kriza bi mogla biti jo dublja
vodei naposljetku svjetsko gospodarstvo od destruktivne destrukcije k novoj
fazi kapitalistike trine ekonomije koju nazivamo megakapitalizam. Mi vidi-
mo megakapitalizam kao mogui novi svjetski ekonomski sustav kojim diktiraju
megatransnacionalne korporacije i megabanke. Jedna vrsta svjetske vlade bit e
potrebna kako bi se uspostavila suradnja izmeu megakompanija i megabanaka,
s jedne strane, te siromanih ljudi (odnosno, graana svijeta), s druge strane.
Vidimo takoer sve vee smanjenje uloge nacionalne drave koja bi eventualno
mogla u potpunosti izgubiti tlo pod nogama. Ista stvar mogla bi se dogoditi i
demokraciji. Kako bi se izbjegla tzv. zamka demokracije, mogao bi se napraviti
mudar potez u smislu da se konzultira Murakamijev (1996.) developmentalizam
zajedno s radovima Marxa i Keynesa.
281
Dragoljub Stojanov
Epilog: Ekonomska znanost bez ekonomske teorije
Kapitalizam je, onako kako ga promatra Fukuyama, mrtav. Do rujna 2008. go-
dine neoklasini ekonomisti vjerovali su da e slobodna trgovina i laissez-faire
zauvijek biti kovai mira irom svijeta. Oito su bili u krivu. Quo vadis ekonom-
ska znanosti od svjetske ekonomske krize 2007. godine do danas? Kriza koja je
bila, prema mnogima od vodeih ekonomista svijeta, nemogua pojava? (Nova
ekonomija; Summers, Lucas...)
Kao da nismo nauili lekcije ekonomske povijesti jo od Tulipa, Missisipija
ili nekih drugih balona, pamunih i drugih kriza koje se ponavljaju logikom
Kondratjejeva, Marxa pa i Schumpetera jo od prvih dana trine kapitalistike
ekonomije?
Izgleda kao da nismo. Staromodnom ekonomistu to bi bilo pomalo udno,
ali mladim i posebice nobelovcima poput Lucasa, Romera ili Prescotta to je bilo
smijeno. Prema njima privredni ciklus je povezan s tzv. realnim ekonomskim
kretanjima tehnolokim promjenama. I to je to. Kredit, novac ili, suvremenim
jezikom reeno, tzv. leverage nisu ni od kakvog znaenja u razvoju privrednog
ciklusa ili krize.
Stoga staromodnog ekonomista ne e iznenaditi, a mladoga hoe itekako,
istraivanje trojice ekonomista objavljeno u NBER working papers No. 17621,
u studenom 2011. godine pod naslovom When credit bites back: leverage, bu-
siness cycles, and crises (Kada kredit uzvraa: privredni ciklusi i krize) u ko-
jem oni, kako navode, po prvi put u ekonomskoj povijesti temeljem istraivanja
dokazuju da faza buma ide ruku pod ruku s kreditnom ekspanzijom koja vodi
k recesiji, eventualno depresiji, kada dolazi do kontrakcije kredita i deacijskih
tendencija (scar Jord, Moritz HP. Schularick, Alan M. Taylor, 2011.). Ovi ugled-
ni ekonomisti kao da nikada nisu itali Keynesa, da ne spominjemo Marxa ili
Kondratjejeva, Fishera pa ak i Minskog.
Kako je to mogue? Zar se nita nije bitno izmijenilo od Cicerona do 2012.
godine? Kao da smo svi zatoenici neoklasinih ekonomista?
Tko su neoklasini ekonomisti? Neoklasini ekonomisti doli su do spozna-
je o odreenim naelima djelovanja ekonomije, odnosno do spoznaja o tritu i
ekonomskim zakonitostima. Prema njima, nevidljiva ruka automatizmom dje-
lovanja trita automatski uspostavlja uvjete ravnotee i na tritu i u cjelini
nacionalne privrede. Na tritu iste konkurencije poloaj rme funkcija je nje-
zinih prihoda i rashoda. Treba se odmah podsjetiti jednoga od osnovnih naela
neoklasiara, a to je naelo padajuih prihoda i rastuih trokova. Polazei
od naela padajuih prinosa, rma nastoji maksimizirati prot. S tim ciljem ona
odluuje o izboru faktora proizvodnje, dakle rma formira odreenu proizvodnu
funkciju. Poloaj rme nije isti na kratak i na dugi rok. Maksimizacija prota na
kratak rok dovodi rmu i industriju u cjelini u poloaj da se na dugi rok suoe
282
s problemom proizvodnje bez prota. Takva mogua situacija djeluje na rmu
barem u dva pravca: da pokua smanjiti trokove proizvodnje, na jednoj strani, ili
da preseli svoj kapital u drugu industriju, na drugoj strani.
Razmiljanju i ponaanju rme velikim dijelom korespondira razmiljanje i
ponaanje kuanstva. Cilj kuanstva je maksimiziranje korisnosti. U funkciji toga
cilja kuanstvo formira ponudu i potranju radne snage.
Svakako, potranja za radnom snagom je i tu funkcija prota, odnosno polo-
aja rme na tritu.
Neoklasini ekonomisti prihvaaju pretpostavku o istoj konkurenciji kao
jednu od osnovnih pretpostavki cjelokupne analize. Vrijeme u kojem su ivjeli
davalo im je za to pravo. Trite funkcionira u uvjetima iste konkurencije onda
kada su, prema Baumolu, zadovoljeni sljedei uvjeti:
- Na tritu je velik broj proizvoaa. Velik broj proizvoaa omoguava he-
terogenu ponudu i potranju na tritu. Pojedina rma ne moe utjecati na
visinu cijene niti kao kupac niti kao prodava. Firma je tzv. price taker. Nije li
ova pretpostavka u nae vrijeme apstrakcija?
- Homogenost proizvoda. Velik broj ponuaa na tritu nudi homogene pro-
izvode. Kupcu je svejedno od koga kupuje robu. Nije li i ova pretpostavka
apstrakcija?
- Na tritu postoji sloboda ulaska i izlaska. Firme ulaze na trite ili sele s
trita rukovoene, prije svega, kriterijem prota i to oekivanog prota. Nije
li i ova pretpostavka apstrakcija?
- Postoji perfektna informiranost. Ona podrazumijeva transparentnost trita
i znai potpunu informiranost rme o stanju i perspektivama trita, posebno
kada je rije o cijenama, ponudi i potranji. Nije li i ova pretpostavka ap-
strakcija?
- Sliku potpune konkurencije moemo dopuniti kada u razmatranje ukljui-
mo meunarodno trite i pravila robne arbitrae i djelovanje zakona jedne
cijene. Robna arbitraa i zakon jedne cijene omoguavaju da se cijene robe
izjednaavaju, odnosno da tee k izjednaavanju u meunarodnim razmjeri-
ma. Nije li i ova pretpostavka apstrakcija?
Ako su sve pretpostavke neoklasine ekonomije apstrakcije, nije li tada ne-
oklasina ekonomija jedna virtualna ekonomija? Nisu li Paretov optimum i
Sayov zakon trita virtualni? U toki Paretovog optimuma nacionalna ekonomi-
ja suoena je s naelom kapitalistikog komunizma: na jednak kapital jednak
prot. Zbog toga je Keynes okvalicirao neoklasiku kao specijalan sluaj, a on
je kreirao Opu teoriju. Je li Keynesova teorija opa teorija ili je to teorija
vezana za jednu fazu privrednog ciklusa recesiju ili depresiju? Ako je to tako,
a mi drimo da jest, onda je i monetarizam vezan za drugu fazu privrednog ci-
klusa stagaciju i, prema tome, ni on nije cjelovita ekonomska teorija. Prema
283
Dragoljub Stojanov
tome, kejnzijanizam, monetarizam, neokejnzijanizam, postkejnzijanizam, ko-
la racionalnih oekivanja, tzv. teorija realnog poslovnog ciklusa nisu generalne
ekonomske teorije. To su izdanci virtualne neoklasike vezani za odreeno sta-
nje ekonomije na putu njezinog kontinuiranog kretanja i dinamike. K tome to
su teorije ekonomskih politika (ekonomske kole) koje se odnose na reguliranje
ekonomskih kretanja jedne nacionalne ekonomije - teritorijalne drave. Mislimo
da su one za vrijeme u kojem ivimo, a to je vrijeme globalizacije, sve manje re-
levantne a ponekad ak i kontraproduktivne.
Imamo li ekonomsku teoriju globalizacije
ekonomsku teoriju za nae vrijeme?
integriranost zemlje u meunarodnu podjelu rada te integriranost faktora pro-
izvodnje u internacionalnim razmjerima. Tako Bhagwaty (Bhagwaty, 2004.) de-
nira ekonomsku globalizaciju kao integraciju nacionalnih ekonomija u me-
unarodnu ekonomiju kroz trgovinu, izravne inozemne investicije, kratkorono
kretanje kapitala, meunarodnu mobilnost radnika i humanitaraca uope te me-
unarodne tokove tehnologije. Anne Kruger denira globalizaciju kao fenomen
zahvaljujui kojemu su ekonomski subjekti u bilo kojem dijelu svijeta mnogo vie
pod utjecajem dogaaja u svijetu nego ranije (Wolf, M., 2004.). Mi drimo da su
ovakve i sline denicije globalizacije - tehnike i povrinske denicije gobaliza-
cije. Dublja denicija globalizacije i nama blia je Hendersonova denicija. David
Henderson, bivi glavni ekonomist OECD-a, denira globalizaciju kao slobod-
no kretanje roba, usluga, rada i kapitala, pri emu se kreira jedinstveno trite
inputa i outputa te potpuni nacionalni tretman inozemnih investitora tako da,
ekonomski uzeto, vie nema stranaca. (Wolf, M. 2004.)
Mi smo najskloniji vlastitoj polit-ekonomskoj deniciji koja dri da je glo-
balizacija proces privatizacije svjetskih ekonomskih resursa od strane velikog
kapitala, vrlo esto virtualnog i hibridnog, o emu svjedoi eksponencijalna ek-
spanzija nancijskih derivata zadnjih dvadesetak godina ija je vrijednost dose-
gla 457 trilijuna eura 2007. godine. (Deutche Borse Group, 2008). A, ako je pri-
vatizacija politiki proces s ekonomskim konzekvencama, dijalektiki dolazimo
do zakljuka da je globalizacija proces transformiranja teritorijalne (nacionalne)
drave u trinu, korporativnu globalnu dravu kao novu etapu u razvoju kapita-
lizma, koju bi smo nazvali megakapitalizam, a koja dijalektiki promatrano ini
etapu razvoja kapitalizma koja prethodi postkapitalizmu i posttrinom drutvu,
onako kako su to vidjeli Marx (Kapital), Keynes (Ekonomske mogunosti na-
ih unuka) ili Hilferding (Financijski kapital).
Ekonomska znanost koja je do vremena suvremene globalizacije uglavnom
odraavala nacionalne ekonomske interese, transformira se u ekonomsku zna-
nost koja odraava interese novih temeljnih subjekata globalizacije drutva,
284
kao to su transnacionalne megakporacije i transnacionalne megabanke. Kada
i ako doe do morbidne armacije prvoga naela globalizacije prota, tada e
globalno drutvo biti spremno za svoju preobrazbu u posttrino gospodarstvo i
postkapitalistiko drutvo (Soro), a ekonomska znanost e izgubiti svoj smisao.
Transnacionalizacija poslovanja i realizacije prota (globalizacija ekonomije)
moe se vidjeti i iz sljedeeg dijagrama. Gornji dio dijagrama prikazuje propor-
ciju prota amerikih korporacija u ukupnom protu nakon plaanja poreza koji
se realizira investiranjem diljem svijeta. Moemo primijetiti da je udio prota
koji dolazi iz (ROW) inozemstva iznosio manje od 10% ukupnog prota tijekom
1940-ih i 1950-ih godina. Danas je taj udio oko 50%.
Slika 50 Neto prot amerikih korporacija: plaanja (payments) svijetu, primanja
receipts) iz svijeta
285
Dragoljub Stojanov
Jednako tako s dominacijom neoliberalne doktrine otvaranje SAD-a prema
svijetu dovelo je do ekspanzije plaanja svijetu s nekih 5% u 1990-im na 20%
zadnjih godina, to predstavlja odraz penetracije amerikog trita od strane
inozemnih kororacija - payments to ROW na dijagramu. (Shimshon B. i J. Nitzan,
2012.)
Temeljni ekonomski subjekti naega doba su transnacionalne korporacije i
transnacionalne banke kao lideri i zrcalni odraz procesa globalizacije. Temeljno
mikroekonomsko naelo njihovog ponaanja je naelo rastuih prinosa i pada-
juih trokova! Transnacionalizacija ili globalizacija svjetske ekonomije formira
globalno trite, ali trite ija je jedna od glavnih karakteristika imperfektna
konkurencija s prevladavajuom oligopolnom trinom morfologijom. U uvje-
tima oligopola velike korporacije postaju price makersi, ali i rule makersi.
Trite ne odreuje ponaanje trinih subjekata kao to je to sluaj u uvjetima
pune konkurencije. Dapae, veliki formiraju trite i njime upravljaju, oni ga
dijele. Transnacionalne korporacije disperziraju proizvodnju diljem svijeta u ci-
lju minimiziranja trokova proizvodnje, a istodobno koriste svjetsku krivulju
potranje kao izvor svojega marginalnog prihoda. Dakle, dok postojea mikroe-
konomska teorija pomae razumijevanju poslovanja transnacionalnih korporaci-
ja, makroekonomska teorija globalne ekonomije nije niti na horizontu. U svemu
tome TNC znaajno utjeu na formiranje makroekonomske i razvojne politike
drava diljem svijeta koje su postale ovisnici o FDI, dakle o onome kapitalu koji
TNC-i imaju u izobilju. Dakako, kao to to i suvremena praksa pokazuje, u tome
imaju nemalu potporu meunarodnih nancijskih institucija.
Je li bilo koja od postavki virtualne neoklasike valjana u ovako nastajuem
globalnom svijetu? Ako nije, onda neoklasika u vrijeme globalne ekonomije za-
vrjeuje da ide u ropotarnicu povijesti. Opet, globalna ekonomija nema svoju te-
orijsku konstrukciju promatrano iz kuta globalne ekonomije u cijelosti, tj. iz tzv.
makroplana. to se optimizira u globalnoj ekonomiji? Je li to BDP? iji BDP
treba optimizirati: globalni ili pojedinih ekonomski nesuverenih drava
koje su se privatizacijom liile svojih resursa pa sada nemaju ime uprav-
ljati? to je s pitanjem zaposlenosti? to je s pitanjem optimalne alokacije
resursa na makrorazini ili s pitanjem ope ravnotee...? Jednaka pitanja
moemo postaviti i za EU kao potencijalnu federaciju lanica.
ini se da smo uhvaeni u zamku ekonomskog realiteta globalizacije i aplika-
cije virtualne ekonomije i/ili eventualno njezinih izdanaka (kola) relevantnih za
teritorijalnu dravu. Virtualna neoklasika, navodno, vodi k ekonomskoj konver-
genciji kako u teritorijalnoj tako i u globalnoj ekonomiji. U realitetu, ona je vodila
prema ekonomskim nejednakostima i divergenciji u teritorijalnoj dravi. U glo-
balnoj ekonomiji i trinoj dravi ona mora voditi divergenciji jo vie. Zar kriza
Europske unije to zorno ne svjedoi unato svim intervencijama Bruxellesa i dje-
lomino svake drave lanice? Europska unija postala je funkcionalna integracija
velikih kapitala vie nego to je zajednica drava. Naela teritorijalne drave i
trine drave su se izmijeala i stoga ne udi da je budunost EU-a neizvjesna.
286
Globalizacija provocira itav niz pitanja koja se odnose na proces ekonom-
skog razvoja i njegove efekte kako na zemlju domaina tako i na zemlju izvoznicu
kapitala. Naprimjer: amerika TNC proizvodi produkt u Kini izvozom kapitala iz
SAD-a, a potom uvozi robu iz Kine u SAD. Sa stajalita standardne platno-bilan-
ne statistike posao je ist i jasan. Meutim, polit-ekonomski i sa stajalita pi-
tanja vlasnitva (kapitala posebno) ini se puno maglovitije kako tretirati takvu
transakciju. Uvoze li SAD svoju robu proizvedenu svojim kapitalom i znanjem ili
uvoze kinesku robu? FDI i TNC u globalnoj ekonomiji provociraju konfuziju na
relaciji teritorijalna drava trina drava.
Ovo, na prvi pogled, platno-bilanno pitanje moda je samo poetak otvara-
nja Pandorine kutije koju e morati otvoriti i studirati novi ekonomisti. Jednom
otvorena Pandorina kutija globalizacije imat e dalekosean utjecaj na odnose
izmeu teritorijalne i trine drave kao i na odnose virtualne neoklasike i realne
korporatizacije svijeta.
Pitajmo se na kraju, to ili tko oblikuje formiranje mainstream u ekonomiji:
utjecajni svjetski ekonomisti ili druge (politike ili korporativne) snage? Ako su
to korporativne snage, kao to drimo, onda smo slobodni naslutiti da idemo pre-
ma MEGAKAPITALIZMU!? Megakapitalizam je, drimo, sljedea etapa u ra-
zvoju kapitalizma koja vodi k megakorporativnom (megabankarskom) kibernet-
skom robotiziranju ovjeka djelatanika (kibernetsko robovlasnitvo). Ovome
procesu, ini se, ide u susret neuroekonomija, koju bismo denirali kao kiber-
netiziranu neoklasiku u uvjetima imperfektnog trita. Svakako, proces e pra-
titi odumiranje teritorijalne drave. Tomu u prilog svjedoe dnevne preskripcije
ekonomske politike reduciranja javnog sektora od zemlje do zemlje, emu istini
za volju dijelom pogoduje i ekonomska kriza. Komplementarno tomu na global-
nom planu Svjetski(globalni) ekonomski forum denira kompetitivnost kao set
institucija, politika i faktora koji determiniraju razinu proizvodnosti ekonomije.
Razina produktivnosti, opet, determinira razinu prosperiteta koju zemlja moe
dosei. Razina proizvodnosti jednako tako determinira prinos na investicije u
jednoj ekonomiji, koji je fundamentalni pokreta njezine stope rasta. Drugim ri-
jeima, to je jedna ekonomija kompetitivnija bre e se razvijati. GCI (index
globalne konkurentnosti)ima dvanaest stupova. Drugi stup je makroekonomsko
ozraje ili makroekonomska stabilnost. Mi drimo da makroekonomska stabil-
nost ne daje komparativne prednosti niti jednoj zemlji, a posebno se to odnosi
na kriterij nominalne konvergencije. esti stup je ekasnost trita roba i osobito
otvorenost ekonomije. Mislimo da je teko pronai povijesni argument u prilog
ovoga stupa. Dapae, znamo primjere zemalja u kojima je export bio funkcija
rasta, te je uz k tomu ekasnu dravnu intervenciju dopunski poticao ekonom-
ski rast i razvoj. U biti, nismo mogli pronai primjer ekonomije koja se razvila
na stupovima free market ekonomije i slobodne meunarodne trgovine (vidjeti,
Maddison, A. 2002, G. M. Meier, 1995. Salvatore, D., 1995, Pani, M. 2003.) U tome
smislu ini se da GCI moe biti vie od koristi ekspanziji TNC-a stvarajui pogod-
nu globalnu klimu za ekspanziju FDI nego pojedinim zemljama. Meutim, tako
287
Dragoljub Stojanov
kako TNCe jaaju svoje pozicije u globalnoj ekonomiji trina drava erodira
teritorijalnu dravu.
Suvremena ekonomska kriza odraava centralizaciju kapitala globalnih raz-
mjera do svojih krajnjih granica. ovjek radnik nije vie samo puki faktor pro-
izvodnje na tritu rada (neoklasika). ovjek radnik postaje projektirani ki-
bernetizirani objekt, dakle robot koji doprinosi morbidnoj maksimizaciji prvoga
naela kapitalizma prota. Krugman u International Herald Tribune (travanj,
2012.) godine vidi korporativni svijet kao svijet u kojemu dominiraju: lobisti,
oruje i novac.
Naravno, mogu je i drukiji scenarij budunosti kao put ka kibernetskom
postkapitalizmu, ovisno o tome hoe li se evolucija razvoja kapitala (kapitaliz-
ma) odvijati spontano ili e se dijelom regulirati. Evolutivna transformacija ka-
pitalizma dala bi za pravo Marxu i Keynesu te njihovim vizijama novoga drutva
izraenim u Kapitalu i Ekonomskim mogunostima naih unuka. Prvo naelo
drutva postalo bi blagostanje globalnog graanina, a to znai dokidanje i trine
drave.
Sudbinu svijeta Hilferding je vidio slino s tim to je put u postkapitalizam
poploan eksproprijacijom eksproprijatora.
Ukoliko, meutim, proces postane retrogradan i teritorijalna drava pobi-
jedi trinu dravu, postala bi realna promiljanja kole ekonomskog rasta u
Francuskoj, koja ovih dana zagovara intelektualni protekcionizam. Mislimo
da suvremena tehnologija i kibernetizacija ne samo ekonomije nego i civiliza-
cije ne bi mogle preivjeti ovakav retrotijek dogaanja bez svjetskog socijal-
nog, ekonomskog i politikog zemljotresa nekoliko stupnjeva jaega od onoga
iz 1929. godine.
Poslije svega ostalo nam je upitati se:
Quo vadis Economics poetkom XXI. stoljea?
288
LITERATURA II. i III. dio
Bhagwaty, J. (1998) Poverty and Reforme, Journal of International Affairs, NY
Bryan-Farell (1996) Market Unbound, Jon W. & Sons
Shimshon B. and J. Nitzan1(RWER, 2012, No. 60)The Asimptotic Power.
Burnet-Muler (1974) Global Reach, Simon&Shuster
Duning, J. (1998) Journal of International Bussines
Fisher, S. (1998) Refomring World Finance:l essons from a Crisis, The Economist
Grosss-Stainer (1991) Economic reform in tihe Soiet Union, IFS Princeton UN.
Kindelberger, C. (1978) Government and International Trade, IFS Princeton UN.
Krugman, P. (1995) Dutch Tulips and Emerging Markets, Foreign Affaires
Ohlin, B., (1979) Some Insuciencies in the Theory of International Economics,
IFS Princeton UN.
Kenen, P. (1991) Transitional Arrangements for Trade and Payments Among
CMEA Countries, IFS Princeton Un.
Sachs, J. (1987) Trade and Exchange Rates Policies in Growtha Oriented
Adjustment Process, IMF
Sachs, J. (1998) The east Asian Financial Crisis, Brooking papes in Economic
Activity
Korten, D. (1996) When Corporations Rule tihe World, Kumarian Press
Laski, K. (1996) Lessons to be Drawn from main Mistakes in tihe Transition
Strategy, WIWE
Lumb, D. (1990) What Does it Mean to Join the World Economy, OECD
Mill, J. Writings on Development
Panic, M. (1993) Managing Reforms in tihe Eastern European Countries,
Cambridge UN
Porter, M. (1990) Competitve Advantages of the Nations
Radoevi, D. - Zduni, S. (2007), Hrvatska tranzicijska konvergencija
Soros (1997) The Atlantic Monthly
Stojanov, D. (2009) Meunaronde nancije u globalnoj ekonomiji, Ekonomski
fakultet Sarajevo
Stojanov, D. (1984)Kibernetski neokolonijalizam, Financije, Beograd
Whitman, M. (1981) International Trade and Investment, IFS Princeton
Wolf, M. (2004.), Why Globalization Works, Yale Nota Bene
289
Dragoljub Stojanov
II.
Argitis, G. (2003) Finance, Instability and economic crisis: The Marx, Keynes and
Minsky Problem since Contemporary capitalism, paper presented in the confe-
rence Economic for Future, Cambridge Un.
Argitis, G., Pitelis, C. (2008), Global Finance and Systemic Instability,
Contributions to Political economy, Vol. 27., No. 1, Oxford Un.
Argitis, G., Pitelis, C. (2006) Global nance, Income Distribution and Capital
Accumulation, Contributions to Political economy, online publication, Oxford
Un.
Barro, R., Ursua, J. (2008) Macroeconomic crises since 1870, NBER, Working
Paper 13940
Bernanke, B. (2002) Deation: Making Sure It Does not Happen Here, remarks
by Governor Ben Bernanke Before the National Economists Club, The Federal
Reserve Bord
Crotty, J. (2000) Slow Growth, Destructive Competition, and Low road Labour re-
lations: A Keynes-Marx-Schumpeter Analysis of Neoliberal Globalization, PERI,
working paper series, No. 6
Crotty, J. (2008) Structural Causes of the Global Financial Crisis: A Critical
Assesment of the New Financial Architecture, PERI, working paper series No.
180
Dujin, J. J. (1983) Long Wave in Economic Life, George Allen &Unwin, London
Eishengreen, B., Portes, R. (1987) The Anatomy of Financial Crisis, NBER, wor-
king paper No. 2126
Ellsworth, P. T. (1950) International Economics, Macmilllan
Feldstein, M. (2009) Rethinking the Role of Fiscal Policy, NBER Working paper
No. 14684
Hilferding, R. (1948) Financijski kapital, Kultura, Beograd
Jord, ., Schularick, M. HP., Taylor A. M., (2011) When credit bites back: levera-
ge, business cycles and crises, Working Paper 17621
Kenneth S., Rogoff (2008), Is the 2007 U. S. sub-prime nancial crisis so diffe-
rent? An international historical comparison, NBER, working paper No. 13761
Krugman, P. (2007) Who was Milton Friedman?, The New York review of Books,
Vol. 54, No. 2
Krugman, P. (2006) Introduction by Paul Krugman to The General Theory
of Employment, Interest, and Money, by John Maynard Keynes, an ofcial P.
Krugman web page
Krugman, P. (2012) Europes Economic Suicide, IHT, April 16th.
290
Marx, K. (1948) Kapital, Kultura, Beograd
Minsky, H., (1992), The Financial Instability Hypothesis, working paper No. 74,
Mishkin, F. (2009) Is Monetary Policy Effective During Finanial Crisis?, NBER
working paper No. 14678
Mundel, E. (1981) Kasni kapitalizam, Ekonomska biblioteka, Zagreb
Nesvetailova, A. (2008) Ponzi Finance and Global Liquidity Meltdown: Lessons
from Minsky, working paper CUTP/oo2, City University London
Orhangazi, O. (2007) Did Financialization Increase Macroeconomic Fragility?,
Department of Economics, Roosevelt Un., Chicago
Phelpes, E. (2008) Keynes had no sure cure for slumps, Financial Times, December
12th, 2008
Reich, R. (2007) Supercapitalism, Alfred A. Knopf, New York
Romer, C. (2002) Back to the Future: Lessons from the Great Depression, IMF
Survey, December 2
Schwartz, A., Nelson, E. (2007) The Impact of Milton Friedman on Modern
Monetary Economics: setting the record straight on Paul Krugman Who was
Milton Friedman, NBER working paper, 13546
Stiglitz, J. (2008) The Financial Crisis of 2007/2008 and its Macroeconomic
Consequences
Stojanov, D. (1982) Meunarodne nancije, Svjetlost, Sarajevo
Stojanov, D. (1985) Ekonomska kriza i ekonomska politika: Neoklasiari, Keynes,
Friedman, Marx, Informator, Zagreb
Stojanov, D. (1985) Koliko je Kejns Marks, Trite-novac-kapital, Beograd
Stojanov, D. (2007) The Validity of Economic Thought of Marx and Keynes for
XXI Century, Journal of Economics and Business, Vol. I, Economic faculty Rijeka,
Croatia
Summers, L. (2000) The New Wealth of Nations, Remarks by Treasury Secretary
Lawrence H. Summers Hambrecht & Quist Technology Conference San Francisco,
ca from the ofce of public affairs
The Economist, January 23, 2009
Taylor, J. (2009), The Financial Crisis and the Policy Responses: an Empirical
Analysis What Went Wrong, NBER, working paper No. 14631
Vade, R. (2008) The First-World Debt Crisis in Global Perspective, essay for con-
ference on subprime crisis, University of Warwick, Wikipedia
291
Dragoljub Stojanov
III.
Domazet, T. (2009.) Kriza, ekonomska politika i izlazna strategija, u Kriza i
okviri ekonomske politike, HAZU
Drui, G. (2009.) Izravna inozemna ulaganja i ekonomski razvoj Hrvatske,
Ekonomija, rujan
HNB (2007.) Makrobonitetna analiza, HNB, Drugo tromjeseje 2010.; standardni
prezentacijski format
Izvjetaj o globalnoj konkurentnosti, World Economic Forum, 2010
IMF (2005.) Balance of Payments Annual
Maddison, A. (2002.) The World Economy A Millenial Perspective, OECD
Santini, G. (2001.) Bespuima ekonomske politike, Binoza Press, Zagreb
Santini, G. (2009.) Reeksije jednog Turanjca, Rin, Zagreb
Sever i suradnici (2010.) Polazita nove ekonomske politike, HDE, Zagreb
Stojanov, D. (1982., 1988.) Meunarodne nancije, Svjetlost, Sarajevo
Stojanov, D. (1984.) Kibernetski neokolonijalizam, Meunarodni problemi,
Beograd
Stojanov, D. (2009.) Kibernetski neokolonijalizam II, Ekonomija, Zagreb
Stojanov, D. (1985.) Ekonomska kriza i ekonomska politika, Informator, Zagreb
Vojnic, D. (2009.) Ekonomska znanost i investicijska politika, u Kriza i okviri
ekonomske politike, HAZU
Zduni, S. (2009.) Posebnosti hrvatske monetarne politike, u Kriza i okviri
ekonomske politike, HAZU
Zduni, S. (..) Novac, Stabilnost i razvoj, EI Zagreb
IV.
Berentsen, A., Menzio, G., Wright, R. (2008) Ination and Unemployment in the
Long Run, NBER working paper 13924
Blanchard, O., Gal, J. (2007) The Macroeconomic Effects of Oil Price Shock: Why
are the 2000s so Different from 1970s?, NBER, August
Blanchard, O., Gali, J. (2008) Labor Markets and Monetary Policy: A New
Keynesian Model with Unempoyment, NBER, March, Working paper 13
Dornbusch, R. (1997) Key to Prosperity, Internet
Friedman, M. (1973) Teorija novca i monetarna politika, Rad, Beograd
292
Friedman, M., Swartz, A. (1963) A Monetary History of USA 1867-1960, Princeton
University Press
Hutchison, W. (1981) The Politics and Philosophy of Economics, Basil Blackwell
Johnson, H. (1962) Money, Trade and Economic Growth, Allen and Unwin, London
Johnson, H. (1977) Money, Balance of Payments Theory and International
Monetray Problems, International Financial Section, Princeton University
Kaldor, N. (1982) The Source of Monetarism, Oxford University Press
Keynes, J. M. (1936) The General Theory of Employment, Interest and Money,
Macmillan, London
Krugman, P. (1995) Dutch Tulips and Emerging Markets, Internet
Mishkin, F. (2008) Does Stabilizing Ination Contribute to Stabilizing Economic
Activity? Working paper 13970, NBER, April
Okun, A. (1981) A Prices and Quantities, Basil Blackwell
Rodrik, D. (2007) The Real Exchange Rate and Economic Growth: Theory and
Evidence, Harvard University, August
Serra, N., Stiglitz, J. (2008) Washigton Consensus Reconsidered, Oxford University
Press
Stiglitz, J., Ellerman, D. (2000) New Bridges Across the Chasm: Macro and- Micro-
Strategies for Russia and other Transitional Economies, Zagreb, Inernational
Review of Economics and Business
Stojanov, D. (1985) Ekonomska kriza i ekonomska politika: neoklasiari, Keynes,
Friedman, Marx, Informator, Zagreb
Stojanov, D. (1997) Economic Development Strategy for BIH, UNDP
Stojanov, D. (1999) Bosnia: Macro-economic Policy Issues Relating to a
Transition to a Market Economy, At the Crossroads: Disaster or Normalization?
The Yugoslav Successor State, Peter Lang
Stojanov, D. (2000) SupplySide Industrial Strategy for Competitiveness,
Productivity and Convergence Between SEECs and the EU, South-South, New
York
Stojanov, D. (2001) Bosnia-Herzegovina since 1995: Transition and reconstruc-
tion of the economy, Open Society Fund BiH, International Support Policies to
SEECs-Lessons (not) Learned in BiH
Stojanov, D. (2008) Kontraverze o inaciji: Je li inacija od 0% mogua, Ekonomija/
Economics, 15 (2) str. 387-408
Stojanov, D. (2008) Kibernetski neokolonijalizam II, Ekonomija, Zagreb
Tobin, J. (1982) The Essay in Economic Theory and Policy, MIT Press
293
Dragoljub Stojanov
V.
Adelamn, I. (2001) Fallacies in Development Theory and Their Implications for
Policy; u: Frontiers of Development Economics (ed. by Meier, G.; Stiglitz, J.)
Corbo, V., Goldstein, M., Khan, M. (1987) Growth-Oriented Adjustment Programs,
the IMF and World Bank
Coricelli, F., Matteo, M., Hahn, F., New Theories in Growth and Development, St
Martins Press
Deutche Bank Group (2008), The Global Derivative Market
Easterly, W. (2002), The Elusive Quest for Growth, The MIT Press
Easterly, W. (1998) Economic Policies, Economic Shock and Economic Growth, u:
New Theories in Growth and Development (ed.: Coricelli, F.; Matteo, M.; Hahn,
F.), Macmillan Press
Fisher, S. (1987) Economic Growth and Economic Policy, u: Growth Oriented
Adjustment programs (ed. Corbo, V.; Goldstein, M.; Khan, M.), the IMF
Frankel, J. (1999) No Single Currency Regime is Right for all Countries or at all
Times, International Finance Section, Princeton University
Helpman, E. (1990) Monopolistic Competition in Trade Theory, IFS, Princeton
University
Horvat, B. (1999) The Theory of International Trade, Macmillan Press
Host, A. (2007) Intragranska trgovina i ukljuivanje R. Hrvatske u EU, doktorska
disertacija, Ekonomski fakltet Rijeka
Keynes, J. M. (1930) Ecnomic Possibilities of our Grandchildren, Essays in
Persuasion, MacMillan
Krugman, P. (1996) Pop Internationalism
Krugman, P. (2000) International Economics, Addison-Wesley Publishing
Lichtenstein, P, (2007) The Theory of Unequal Exchange, chapter 13, unpublished
book
Maddison, A. (2002) The World Economy, OECD
Marx, K., (1962) Capital, vol. III, Foreign Language Publishing House, Moscow
Meier, G. M. (1995), Leading Issues in Economic Developemnt, Oxford University
Press
Murakami, Y., (1996) An Anti-classical Political-Economy Analysis, Stanford
University Press
Pani, M. (2003) Globalization and National Economic Welfare, Palgrave
Pitelis, C. (2000) Supply-Side Strategy for Productivity, Competitiveness and
Convergence, the EU-PHARE-ACE Project
294
Porter, M. (1998) The Competitive Advantage of Nations
Rodrik, D. (1999) The New Global Economy and Developing Countries: Making
Openness Work, ODC, Washington, D. C.
Rodrik, D. (1997) Has Globalization Gone too Far?, Institute for International
Economics, Washington D. C.
Sargent, D. (2009) The United States and Gobalization in the 1970s
Sachs, J. (1987) Trade and Exchange rate Policies in Growth Oriented Adjustment
Programs, u: Growth-Oriented Adjustment Programs, IMF-The World Bank, 1987.
Salvatore, D. (2003) Microeconomic: Theory and Application, Oxford University
Press
Salvatore, D. (1995), Protectionism and World Welfare, Cambridge University Press
Smith, A. Inquiry into the Causes of the Wealth of Nations
Soderstein, B., Reed, G. (1994) International Economics, Macmillan Press
Srinivasan, T. N. (2001) Trade, Development and Growth, International Economic
Section, Princeton University
Stiglitz, J., Charlton, A. (2005), Fair Trade for All, Oxford University Press
Stiglitz, J., Hoff, K. (2001) Modern Economic Theory and Development, u:
Frontiers of Development (ed. by Meier, G., Stiglitz, J.)
Stiglitz, Greenwlad (2006) Helping Infant Economies Growth: Foundations of
Trade Policies for developing Countries, AER Papers and proceedings, May 2006
Stiglitz, J., Ellerman, D., (2000) New Bridges Across the Chasm: Macro-and-Micro-
Strategies for Russia and other Transitional Economies, Zagreb International
Review of Economics and Business, 3 (1): 41-72
Stiglitz, J., Ocampo, J. A., (2008) Capital Market Liberalization and Development,
Oxford University Press
Stiglitz, J., Serra, N. (2008) The Washington Consensus Reconsidered, Oxford
University Press
Stipeti, V. (2005) Izvoz kao strategija razvoja i vanjska trgovina meu zemljama
sljednicama bive Jugoslavije, Ekonomija /Economics
Stojanov, D., Kandija, V. (2007) Relevance of Krugman-Eichengreen Effect,
Theory of Comparative Advantage and Theory of Competetive advantage for the
Enlarged Europe Convergence Process, 6th Internationa Conference Economic
Integration-Cooperation and Compettition, Economic faculty Rijeka
Stojanov, D. (2000) Meunarodne nancije u globalnoj ekonomiji, Ekonomski fa-
kultet, Sarajevo
Vanek, J. (2004) Globalization, Destructive Trade and Remedies Through
Cooperation, IAFP 2004 papers
295
Dragoljub Stojanov
Vade, R., (2008) The First-World Debt Crisis in Global Perspective, Essay on con-
ference on subprime crisis, University of Warwick, Coventry, September 18-19
2008
Vanek, J., (2004) Globalization, Destructive Trade and Remedies Through
Cooperation, paper presented at 11th conference of the international associa-
tion for the economics of participation (IAFEP) held at Catolich University of
Brussels, July 4-6 2002

In his wide ranging new book, Professor Stojanov, questions the adequacy of Neoclassical Economic
Theory in the presence of the rising power of transnational corporations and the current financial
crisis. He questions the adequacy of nation-states to regulate the global economy and calls for a new
economic theory that draws among others on the works of Marx, Hilferding and Keynes. The book
deals withtoday's most challengingissues andmakes very interestingreading.
Dragoljub Stojanov teaches Development of Economic Theory and International Finance at the
Economic Faculty Rijeka, Croatia since 2006. At the graduate level he teaches Contemporary Economic
Theory, Macroeconomics and International Finance. He has t ught both at undergraduate and
graduate levels at the Economic faculty Sarajevo until 2006. He was Visiting Fulbright Fellow at
Princeton University in 1977/78, Visiting Fulbright Professor at Boise State University 1985, and
Visiting Fulbright Professor at Boston College 1998/99. He has taught at Bologna University graduate
level in2002and2003.
He has delivered lecture at Cambridge University, Trier University, Fletcher School of Diplomacy,
Institute for World Economics at the Hungarian Academy of Science, Ljubljana University. He was
member of economic council to the Presidency of former Yugoslavia in 1989/90, and to the Presidency
of B&Hin1993/94. He is member of Rotary club.
He has writtenseveral books: International Monetary SystemandDeveloping Countries, International
Finance, International Finance in Global Economy, Macroeconomic Theory and Policy in Global
Economy, Economic Crisis and Economic Policy, Economic of Divide, Economic Development (course
pack, BostonCollege)
Praznici postoje da bi se slavili. tampanje ove knjige e biti praznik za hrvatsko, ali i regionalno
ekonomskoizdavatvo. Sreansamtoubiti jedanoduesnikautomslavlju.
estitke zaodlinuknjigu.
Autor polazi od vlastite definicije globalizacije: Globalizacija je proces privatizacije svjetskih eko-
nomskih resursa od strane velikog kapitala. Njegova se definicija, kao to znamo, dramatino
razlikuje od standardnih definicija. Rad prof. Stojanova jedan je od bisera na ekonomskoj ogrlici"
ekonomske misli koji e nesumnjivo izazvati mnogobrojne rasprave glede ekonomske teorije i
ekonomske politike. Toje ujednoi najvei kompliment svakomradupasamimtime i njegovomautoru.
a
.
"
"
"
Christos Pitelis, Queeens College, Cambridge University
Prof. dr. Veselin Drakovi, Univerzitet Kotor, Crna Gora
Prof. dr. sc. Jasmina Arifovi, Simon Fraser University
Dr. sc. Guste Santini, urednik asopisa Ekonomija/Economics
Cijena: 180 kn
ISBN 978-953-7813-10-9

Ekonomska Kriza

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Ekonomska Kriza

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ekonomska Kriza

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dragoljub Stojanov

You might also like