POVIJESNI RAZVOJ DIDAKTIKE

SAETAK


Didaktika je starogrkog porijekla, nastala od rijei didaskein uiti; didaskalos
nastavnik u staroj Ateni koji je radio u kolama gramatista i kitarista.
Poetak nastave veemo za prve kole (shole) osnovane u Sumeru oko 2500 g.pr.K.
nije bilo udbenika, programa, nastavnih metoda.
U staroj Grkoj proiruje se sustava nastave. Zatim se pojavljuju se mislioci koji piu o
nastavi i pomau u njenom razvoju.ng
U XVI i XVII st. javljaju se teoretiari znaajni zaidaktiku: Wolfgang Ratke (1571.
1635.) Meu prvima je obradio prirodnu metodu (empirijsku metodu) koju je utemeljio
F. Bacon. Polazi se od iskustva, prirode da bi se dolo do odreenog znanja, a ne od
knjige, tj. od ivota promatranjem prema teoriji; Jan Amos Komensky (1592. 1670.)
Velika didaktika. Razvija vanjsku organizaciju nastave uvoenjem dananjeg
razredno-predmetno-satnog sistema s frontalnim oblikom rada. Njegov tip nastave
postaje ono to je i danas: razredi kao cjeline izjednaene po godinama, nastavne
cjeline, poetak i kraj kolske godine, predmeti, nastavni satovi. Komensky uvodi
latinski jezik, didaktike principe sve to se radi mora se ueniku dobro priopditi, trai
se da uvijek radi; Jean Jaques Rousseau (1712. 1778.) Najvedi kritiar feudalnog
drutva, zalae se za drugaiju organizaciju odgoja; Johann Heinrich Pestalozzi (1746.
1

1827.) Princip zornosti didaktiki razgrauje. Unosi red u to kako pouavati 3
elementa oblik, broj i rije, tj. kae da sve ima svoj oblik, broj i naziv, te uvodi odgojni
rad. Utemeljitelj je didaktikog formalizma naina kako raditi na nastavi. Unosi red u
artikulaciju nastave; Johann Friedrich Herbart (1776. 1841.) Nastavu razrauje u 4
stupnja: jasnoda, asocijacija, sistem i metoda. Zadatak mu je da se uvede organizacija i
red u znanje. Njegove metode su primili svi nastavnici. Prenio je misaoni put ovjeka na
nastavu. Njegov sustav se naziva pedagogija stare kole.
Reformna pedagogija ili pedagogija nove kole na prijelazu iz XIX. u XX. st. zagovara
novi pristup nastavi i uenju nastaju razni pravci koji se okredu prema ueniku i
pokuavaju utemeljiti nastavu na temelju potreba uenika. Zajedniko svim pravcima
su tri temeljne ideje: samorad djece (veda aktivnost uenika, uvaavanje prirode
djeteta i doivljajnost u nastavi.
Na razvoj kolstva u Hrvatskoj utjecao je Opdi kolski red, koji odreuje da je u
svakom naselju potrebno osnivati kole.
1849.god tiskaju se prva tri nepotpisana pedagoka udbenika na hrvatskome jeziku:
Znanost odhranjivanja (znanost odgajanja), Opdenita znanost poduavanja
(didaktika), Posebna znanost poduavanja (metodika).









2

1. UVOD


Miljenja o pouavanju, tj. dananje znaenje pojma didaktike moemo gledat
unazad od najmanje dvije i pol tisude godina, od starih grkih filozofa, preko Rimljana i
Komenskog do suvremenih didaktikih teorija.
Protekla etiri stoljeda razvoja didaktike teorije i kolske prakse obiljeena su
naglaenom prisutnodu razredno-satnog predmetnog sustava s brojnim pokuajima
prevladavanja njegovih slabosti.
U povijesti kole, od pojave razredno-predmetnog sustava, uoavaju se stalni pokuaji
da se ponude didaktiki modeli koji mogu udovoljiti postojedim tehnologijama
proizvodnje i kulturi ivljenja to je uoljivo uz tehnoloke revolucije
(industrijska,mehanizacijska i informatika).
Bilo je i pokuaja da se frontalna nastava i rad s velikim grupama uenika zamijene
grupnim radom, individualnim radom i radom u paru. Herbartovo uenje ostavilo je
veliki utjecaj sve do danas na organizaciji unutarnjeg nastavnog procesa. Uglavnom
kruti razredno-predmetno-satni sustav pedagozi su tijekom godina pokuavali
zamijeniti sustavima koji polaze od potreba djeteta. Nastali su tako didaktiki sustavi
koji naputaju krute okvire razredno-predmetno-satnog sustava, nudedi okvire koji
podsjedaju na stil rada i ivota u neformalnim djejim grupama i obitelji.
Didaktika misao se razvijala usporedo s usponom nauke i nastavne prakse.
U tenji za obrazovno uspjenom nastavom, ali i nastavom u kojoj de biti vie slobode,
didaktika se danas razvija kao kritiko-teorijska znanost o obrazovanju, nastavnoj
komunikaciji odnosno kao kibernetiko-informacijska teorija, kao teorija kurikuluma,
pouavanja...
Suvremena didaktika obogaduje se radovima mnogih naih teoretiara koji raaju nove
ideje i bogatije spoznaje.
3

2. KORIJEN RIJEI DIDAKTIKA

Dananje shvadanje pojma didaktike imalo je svoj dugi razvojni put. Didaktike
ideje stare su preko 2.5 tisuda godina. Smatra se da je Sredozemlje kolijevka ideja i
prakse nastavnog rada.
Didaktika (lat. didactica) izvorno potjee iz grkog jezika. Dolazi od glagola
(didaskein) to znai pouavati, obuavati, izobraavati, biti uitelj, predavati,
dokazivati, razlagati, propisivati, opominjati, zapovijedati, uvjebavati, biti pouen, uiti
se, obrazovati se za to, dati se pouiti, od sebe sam uiti, koga dati pouavati ili uiti,
dati u nauk, nekoga u neto upudivati. (Pranjid, 2005.)
Moe se izvesti i iz grke imenice (didache) to znai nauk, pouka, uputa,
predavanje, izlaganje.
Postoji jo nekoliko grkih pojmova usko vezanih za podruje didaktike: y
nauk, obuka; koji se mora ili moe uiti, uen, izuen;
uionica; nauk, pouka; pouen; naueno,
znanje, kolarina; uitelj, uiteljica, savjetnik, biti ikolovan;
pouavam, obuavam, upudujem, izobraavam, pouen sam, uim, pronalazim,
prilagoujem se, omogudujem da netko neto naui. (Pranjid, 2005.)
U svim tim grkim rijeima daju se naslutiti znaenja koja su u sklopu didaktike
sauvana do naih dana: djelatnost pouavanja, osobe zaduene da provode tu
djelatnost, tj nastavnici, uitelji, sadraji koji su prilagoeni uenju i ivotu, koje treba
svjesno usvajati i prenositi, mediji pouavanja, kola kao prostor unutar ega se
pouavanje provodi, te uenje kao uenikova djelatnost.
Kasnije su ovu rije kao didactica preuzeli Rimljani, zatim se proirila na europske
zemlje , posebno s pojavom Ratkea i Komenskog. Nije se izgubilo na sadrajnoj strani
,al su mu dodane jo neke nijanse. U latinskom jeziku postoji glagolski oblik doceo to
znai uim, obuavam, pouavam, predajem, razlaem, prireujem, nauim,
4

uvjebavam; docilis pouljiv, nauljiv, razumljiv, pojmljiv ; docilitas uljivost,
nauljivost, krotkost, blagost ; docte ueno, vjeto, umjeno, lukavo ; doctor uitelj,
pouavatelj, nauavatelj ; doctrina pouka, nauka, nastava, uenost, znanje ; doctus
kolovan, uen, izobraen, naobraen, vjet itd. (Pranjid, 2005.)
Nju je prvi upotrijebio njemaki mislilac i reformator kolskog odgojno obrazovnog
rada Johanes Wolfgang Ratke prvih godina XVII. st. U istom vremenu eki pedagog Jan
Amos Komenski pie djelo Velika didaktika koji se proirio na sve europske zemlje, ali
ne uvijek s istim znaenjem.












5

3. ODGOJNO-OBRAZOVAN MISAO GRKIH I RIMSKIH
FILOZOFA

3.1. Grka

Ved je istaknuto da je Sredozemlje kolijevka nastavne prakse. Za tu praksu i
ukupni filozofsko- znanstvenu misao vezano je i didaktiko shvadanje najdarovitijih
nastavnika i filozofa. (Filipovid, 1977.)

3.1.1. Sokrat (469.-399.)

Sokratovo shvadanje i tumaenje bilo je, da je ovjek kao misaono bide mjera
svih stvari. On je zagovarao duboko razmiljanje i moralno savrenstvo, esto
ponavljajudi; "Spoznaj samoga sebe!" Priznavao je mudrost, odnosno znanje. U odnosu
prema ljudskoj djelatnosti vrlina je hrabrost, a u odnosu prema osjedajima ona je
umjetnost. Za Sokrata je bitna vrlina, a vrlina je isto to i znanje. Iz vrline se raa blago i
sva ostala ovjekova dobra. Stoga odgoj mora biti usmjeren na postizanje vrline u svim
njezinim manifestacijama.
Osnovni zadatak odgoja je upoznati samoga sebe, to znai da je ideja znanja trajno
uporite pravom odgoju. (Bonjak, 1993. )
Ovaj uveni slobodoumni i tvrdokorni (u svojim stavovima) filozof razvio je poseban
nain pouavanja koji za didaktiku znanost ima neprocjenjivu vrijednost. (Stevanovid,
2001.)
U nastavi je primjenjivao pitanja i odgovore, poticao je sluatelja da sam nalazi pravilno
rjeenje pitanja.
Sokrat nita nije pisao, nego njegovim izlaganjima na javnim skupovima, najvie
spoznajemo iz spisa poznatih filozofa Ksenofonta, Platona i Aristotela.
6

3.1.2. Platon(427.-348. g.p.n.e)

Sokratovo uenje je nastavio , mijenjao, dopunjavao i davao originalan rjeenja
njegov uenik Platon. (Stevanovid, 2001.)
Utemeljitelj objektivnog idealizma. Osnovao prvu visokokolsku ustanovu, filozofsku
kolu Akademija.
U djelu Drava ovaj mislilac prvi raspravlja o pedagokim problemima i iznosi svoja
gledita koja su imala veliki utjecaj na shvadanja u Grkoj i Rimu. (Filipovid, 1977.)
Sastavio je svoj pedagoki susuav koji je bio namijenjen samo filozofima i vojnicima. Iz
spartanskog odgoja je uzeo i odgajanje djevojka. Platon je formirao sustav u kojem
odgojem pribliava ovjeka svijetu ideja.
Djeca se odmah nakon roenja odnose u domove gdje ih hrane dojilje, dolazi i majka
koja hrani svoju i tuu djecu. S navrenih sedam godina djeaci i djevojice (odvojeno)
kredu u dravne kole s programom atenske kole, nakon elementarne kole kredu u
palestre. Od 17.-20. godine djeaci ive kao efebi. Oni koji ne pokau sklonost za umni
rad poslije 20. kredu kao vojnici. Oni koji su sposobni za apstraktno miljenje(od 20.-
30.) prouavaju filozofiju, aritmetiku, geometriju, astronomiju i teoriju glazbe. Do svoje
30. djeaci zauzimaju mjesta u dravnoj upravi, dok oni najsposobniji sve do 35. ue
dijalektiku. Platon smatra da je dijalektika najvia filozofijska disciplina, vrhunac
obrazovanja, a prouavaju je samo odrasli mukarci.
Smatra da se odgoj zasniva na preziranju proizvodnog rada, istie da fiziki rad razvija
lo karakter te ini ovjeka nesposobnim shvatiti svijet ideja. Platon je prvi istakao ideju
javnog predkolskog odgoja i naglasio vanost igre u odgoju predkolske dobi.
Najpoznatija su mu djela: Drava (ili o pravednosti), Simpozij(ili o ljubavi), Fendon (ili o
dui), Protagora (ili o vrlini), Teetee i sofisti (ili o znanju), Parmenid (ili o idejama).

7

3.1.3. Aristotel (384.-322.)

Ubraja se u svestrane i najznaajnije filozofe antike Grke. U filozofskom i
pedagokom smislu Aristotel je ostvario najvii domet svoga vremena.
Aristotel je u Ateni osnovao filozofsku kolu u gimnaziji da hrama Apolona Likejskog po
kojem je kola i dobila naziv likej. Aristotel istie da je svijet jedinstven, pa se ideje
stvari ne mogu odvojiti od samih stvari.
Filozofski i psiholoki objanjava odgoj kojeg je smatrao kao sredstvom za uvrdivanje
dravnog ureenja. Njegova shvadanja su izloena u djelu O vaspitanju. On je prvi u
povijesti pedagogije odredio dobnu periodizaciju, dijeli zrelost na tri faze; -1.faza (od 1.
do 7. god), -2.faza (od 7. - puberteta 14.), -3.faza (od puberteta do 21. god). Do sedme
godine se djeca odgajaju u obiteljima, te slijedi kolovanje. Aristotel je bio veliki
protivnik obrazovanja djevojica, smatrao je da se one bitno razlikuju od mukaraca te
da im obrazovanje nede biti od velike koristi. Zalae se za atenski odgoj te je veliki
protivnik spartanskog odgoja to se tie fizikog odgajanja. Njegov pedagoko-
didaktiki opus znaajan je, jer je genijalno anticipirao razvojne faze linosti,
smatrao da nastava i obrazovanje polaze od prirode i intelektualnih sposobnosti
mladih, da nastavni i ukupni odgojni rad potiu harmonijski razvoj linosti koji
obuhvada tjelesni, intelektualni i moralni razvoj, smatrao je da mlade valja opteretiti
sadrajima i aktivnostima u nastavi, jer je prekomjerno angairanje tetno za linost
koja se razvija.
Didaktika znanja se stjeu trojako: opaanjem, pamdenjem i povezivanjem razliitih
sadraja, to bi se dalje moglo metodiki realizirati prikazivanjem, utvrivanjem i
vjebanjem. (Stevanovid, 2001)
Aristotel istie kako u odgoju treba postaviti tri odrednice: sredinu, ono to je mogude i
ono to dolikuje (ono to je primjereno). (Juka, Musid, Buntid, 2002.)
Poznata su mi djela: Organon, Metafizika, Nikomahova etika, Fizika, Poetika, O dui,
Politika, Retorika.
8

3.2. Rim

Nauka Rima oslanjala se na postignuda u Grkoj, ali je bila vie praktino
usmjerena.

3.2.1. Mark Fabije Kvintilijan (42.-118.g n.e.)

Djetinjstvo i kolovanje proveo je u Rimu. Bavio se odvjetnitvom, a zatim
nastavnikim radom u retorikoj koli. Ugledni profesor, dobio titulu konzula.
Kvintilijanova teorija nastave, razraena je u knjizi Instituto Oratoria/Obrazovanje
govornika,sprega uenja teoretiara Grke, pozitivnog iskustva u izvoenju nastave i
njegovog osmiljavanja i teorijskog oblikovanja miljenja o nastavi. (Filipovid, 1977.) U
njemu navodi: cilj odgoja je odgoj idealnog govornika, a prvi i najvaniji uvjet za to je
da ovjek mora biti poten i estit.
Dobar karakter + dobro govornitvo = idealan govornik. Smatrao je da vedina djece ima
prirodnu nadarenost za uenje. Prije nego pristupi obrazovanju uenika, uitelj mora
upoznati njihove prirodne sklonosti i umne sposobnosti da bi se njime individualno to
pravilnije postupalo. Uzrok neuspjeha ne leti u djejoj ne nadarenosti, ved u
odgajateljevim zahtjevima. Kljunu ulogu imaju mudre i pametne dojilje, zatim roditelji
(moraju biti obrazovani), te posluga i robovi-odgajatelji. Smatrao je da se prvo treba
uiti grki jezik (kao temelj rimske kulture), zatim latinski. Nije se slagao da se itanje
ui tek od 7. godine. Bio je uvjeren da djeca trebaju uiti od malena. Istovremeno,
djeca trebaju uiti oblik i naziv slova (izraena od bjelokosti s kojima se mogu igrati).
itanje se svladava organiziranim vjebanjem i ponavljanjem (itanje = izgovaranje
glasova, slogova,pa reenica). Vjebe pisanja treba izvoditi na tekstovima pounog i
moralnog sadraja. Takve stihove trebaju djeca uiti na pamet. Kvintilijan zastupa javno
odgajanje i kolstvo. Protivnik je kanjavanja,smatra da je to sraman i poniavajudi in
nasilja koji bi kao takvog priznao svatko da je kanjenik odrastao ovjek. Treba
9

nadzirati uenje, te time nede biti mjesta za kanjavanje. Odnos uenja i odmora treba
biti racionalan.
On je prvi detaljno pisao o didaktici nastave i njezinim naelima.
Kvintilijanovi didaktiki pogledi predstavljaju vrhunac robovlasnike pedagoko-
didaktike misli. Kao takvi, klasno idejno usmjereni nisu mogli da nadmae vrijeme
kome pripadaju, ali su u nekim navedenim pogledima i rjeenjima bili progresivnog
smjera utjecaja na mnoge mislioce feudalnog, naroito mladog kapitalistikog drutva
u Europi. (Filipovid, 1977.)













10

4. UTJECAJI NA SHVAANJE POJMA DIDAKTIKA

Tijekom 17., 18., 19. st shvadanje pojma didaktika bilo je pod utjecajem razvoja
pedagogije kao samostalne sveuiline znanosti, recepcije filozofskih misaonih
smjerova, znanstveno-teorijskih opredjeljenja te drugih duhovnih trendova, stvaranje
suvremenog kolstva iza ega su stajale moderne drave sa svojim ekonomskim i
tehnikim resursima, obrazovanost i samosvijest uiteljskog i nastavnikog kadra bez
obzira na kole iz kojih su dolazili, odnosno u kojima su radili. (Pranjid, 2005) Tako je
pojam didaktika izraslo od majstorskog umijeda do znanstvene teorije usredotoene
na praksu. On je znaio i jo uvijek znai umijede, teoriju obrazovanja i obrazovnih
sadraja, teoriju nastave i pouavanja, teoriju razvoja kurikuluma, teoriju
komunikacijskog djelovanja. (Poljak, 1984.)
Ved od svojih prvih poetaka, didaktika je istraivala odnos nastave i uenja, onoga to
bi uitelji trebali initi, i uenici usvajati, kako bi postigli zadane im ciljeve. Njezina je
osnovna briga bila omoguditi uenicima da uz pomod nastavnika razvijaju misao,
osjedaje, sposobnosti i vjetine, da se naue osobno angairati i odgovorno odluivati.
Znanstvenici su na osnovu istraivanja uoili razliite fenomene, aspekte i sastavnice
onoga to su prozvali didaktikom. Suvremeno shvadanje didaktike oblikovalo se u
sklopu pedagokih razmiljanja posljednjih 300 godina.






11

5. DIDAKTIKA DOGAANJA TIJEKOM 17.ST.

U periodu raspadanja feudalne i raanje nove buroaske vlasti dolazi za jakog
zanimanja za djela znanstvenika Grke i Rima. Osobito zanimanje pokazano je za
stvaralaki opus Aristotela i Kvintilijana. Opdi napredak znanosti i kolske prakse
omogudavao je dograivanje ranijih shvadanja, raanje nove etape u razvoju
pedagoke znanosti- nastanak didaktike. (Pranjid, 2005.)
Sedamneaesto stoljede je inae poznato po obnoviteljima svijeta koji su bili zaetnici
mnogih otkrida, tvorci sustava i pisci enciklpedija. (Pranjid, 2005.) U to vrijeme politike
i drutvene snage su nametale svoj red, uenje, to se u ono doba smatralo normalnim,
a s ime su se slagale i vjerske zajednice. U doba sukoba tradicije i novoga,
novosteenih spoznaja i ustaljenih obiaja prostor osvaja ideja ovjeka kao individue,
vezana za koncepciju kozmosa koju su zastupale i vjerski i svjetovne vlasti. Njega se
predoivalo kao krug koji su inili sljededi elementi: Bog, priroda, svjetova/ vjerska vlast
i opet Bog. Taj krug se smatra prvim sustavnim programom uvoenja ovjeka u
spoznaju sveukupna Bojeg stvorenja, ali i daljnjim razvojem i stabiliziranjem postojede
i nikad zaobilazne vlasti. (Pranjid, 2005.)
U to vrijeme i pedagozi su morali nadi svoje mjesto. S jedne strane trebali su sauvati
ljudsku izvornu kvalitetu odgajanika i zajamenu slobodu, a s druge strane biti
promicatelji i zatitnici postojedeg reda i kulture. S jedne strane ih je privlaio glas
mladih narataja da slue njegovim interesima, a s druge strane osjedali su obvezu
prema vlastima.
Prva poznata imena iz tog razdoblja bila su Wolfgang Ratichius- Ratke i Johann Amos
Komenius- Komensky.



12

5.1. Wolfgang Ratke (1571.-1635.)

Slovio je u svoje doba kao vrsni poznavatelj pedagoke misli, te nita manje
odgajatelj divljenja. (Pranjid, 2005.)
Osniva je didaktike i ujedno pedagogijski reformator. (Juka, Musid, Buntid, 2002. )
Za njega je didaktika umjetnost pouavanja i uenja.
Ratke je prvi upotrijebio pojam didaktika u pedagokom smislu. Smatrao je da dijete
najprije mora znati govoriti materinji jezik pa tek onda latinski koji je tada bio slubeni
jezik. Takoer je smatrao da se s djecom treba raditi polako, postupno i prirodno.
Ratke je zastupao vanost ponavljanja s ime se pretjerivalo, ali je smatrao da ne treba
dominirati uenje napamet.
Njegovo , za to doba, ozbiljno odgovorno bavljenje problemima pouavanja, uoavanje
nekih vanih nedostataka tadanje kole, koja je u mnogo emu polazila od
aprioristikih pozicija koje nisu bile znanstveno utemeljene, dat de za pravo onima koji
ga smatraju prvim suvremenim didaktiare. (Pranjid, 2005.)


5.2. Johann Amos Commenius- Komensky (1592.- 1670.)

U sreditu zanimanja suvremenih istraivaa povijesti didaktike misli bio je i
ostao Johann Amos Commenius- Komensky (1592- 1670) koji je ujedno i vodeda figura
obnovitelja svijeta 17. St. (Pranjid, 2005.)
Smatra se prvim klasikom povijesti pedagogije novoga vremena. (Zaninovid, 1988.)
Nivnice i Uhredski Brod nisu se jo sporazumjele o mjestu roenja Komenskog, pa su
istraivai napravili kompromis: rodio se u Nivnicama na Moravi, a djetinjstvo je
proveo u Uhredskom Brodu i okolini. (Markovid, 1990.)
13

Rodio se u obitelji podrijetlom iz Slovake koja se zvala Seges, a zatim promijenila ime
u Komensky, koja je pripadala protestantskoj sekti eke brade. Otac mu je bio
porijeklom iz Komne (otuda Komenski). Otac mlinar ili vodeniar rano je umro,tako da
je Jan ved u dvanaestoj godini bio siroe. Ostalo mu je da se muci, mijenja zanate, radi
na imanjima. U esnaestoj godini pohaao kolu (1608) stupio je u latinsku kolu u
Prerevu. Poto se tu dobro pokazao 1611. opdina eke brade ga je poslala u
protestantsku akademsku gimnaziju u Herbornu (u provinciji Hesen- Nasau u
Njemakoj) za svedenika. (Komenski, 1954.) Teoloki studij nastavio je na sveuilitu u
Heidelbergu. 1614. Godine vratio se u Moravsku, i poto je bio mlad za svedeniku
slubu, dobio je mjesto upravitelja kole eke brade u Prerovu. To mu je bila prva
pedagoka praksa koja ga je potakla da napie svoje prvo didaktiko djelo (1616).
Grammaticae facilioris praecepta koje je bilo nadahnuto Ratkeovim didaktikim
idejama. (Pranjid, 2005).
Uskoro je postao svedenik i upravitelj kole u Fulneku (1618). al ubrzo su katolike
ete, nakon bitke na Beloj gori (1620.)zapalile Fulnek pa je Komenski morao bjeati. .
Nastanio se u Lesnu (Lisa,Leso) u Poljskoj. Ubrzo je postao nastavnik, pa rektor latinske
kole.
U ponovnoj pedagokoj praksi Komenski je produio sa izuavanjem didaktike koje je
poeo jo u domovini. elio je da u prvom redu treba pomagati omladini to brim
otvaranjem kola koje de raspolagati dobrim knjigama i pouavati po dobroj metodi da
bi opet oivjela nauka, ednost i pobonost. (Komenski, 1954.)
Izbijanje tridesetogodinjeg rata pobudilo je u Komenskog snaan pesimizam glede
ljudskoga roda, to je nalo izraz u njegovom satirikom djelu "Labirint svijeta i raj
srca", objavljenom 1623. godine. Komenski je htio poboljati stanje ljudskoga roda, i to
pozivom na temeljitu reformu kolskog sastava. Zauzeo se za to da kole obvezatno
polaze sva djeca, siromana kao i bogata,enskoga pola kao i mukoga. Mladenaku je
doba podijelio na 5 razdoblja po 6 godina. U okviru svakog od tih razdoblja, prema
Komenskom, mladi ovjek treba stjecati cjelovito opde obrazovanje (jer sve je
povezano sa svime), samo u svakoj sljededoj je visi po obrazovanju. Napisao je vie
14

udbenika za osnovnu i srednju kolu. Najznaajniji od tih udbenika je Janua
linguarum reserata (Otvorena vrata jezicima). Pored Biblije, bila je
najrasprostranjenija knjiga. Vrata u jezike su mu otvorila vrata narod (Komenski,
1954.)
U ovom udbeniku, kao i u ostalima ostvario je naelo koje je odgovaralo tadanjim
drutvenim potrebama za stvarnim znanjem, naime da jezike treba uiti usporedo sa
upoznavanjem stvari. Udbenik je imao i neke nedostatke, koje je Komenski i sam
zapazio, prije svega, bio je preteak, pa je Komenski izdao neku vrstu uvoda za njega
pod naslovom Janua linguarum resarate vestibulum (Predsoblje otvorenih vrata u
jezike).
Komenski je doivio ast da ga zamoli Londonski parlament da engleskoj da prijedloge
za reformu obrazovanja, te se, poslije odbijenog poziva vedske vlade, da tamo popravi
stanje u kolstvu, odazvao pozivu engleskog parlamenta. (1641). Tu je nastavio rad na
svojim pansofiskim spisima i pripremao osnivanje neke vrste akademije nauka, koja bi
se trebala baviti pansofijom. (Markovid, 1990.)
Povratak iz Engleske iskoristio je da se u Engestu sastane sa Decarteom. Razgovor u
Engestu iskoristio je za provjeru svojih principa pred velikim suvremenikom. Poziv
kancelara vedske Oksenstjerna iz 1638. godine ostvario je tek posle posjete Engleskoj,
zahvaljujudi velikom prijatelju i dobrotvoru Ludvigu Van Geru. Veliko priznanje bilo je
ukazano Komenskom u vedskoj time sto ga je primila u audijenciju kraljica Kristina.
Kraljica je s Komenskim razgovarala latinski i tijekom razgovora mu priznala, da je
latinski nauila po njegovoj uvenoj Janui. Prijateljstvo sa Gerom omogudilo mu je
estogodinji miran i nesmetan rad u Eblagenu, iako se nije mogao posvetit pansofiji,
to mu je bila elja, nego koli i udbenicima. Plod toga rada bila je izmeu ostalog
jedna od najboljih knjiga Komenskoga Methodus linguarum novissima (Najnovija
jezika metoda, objavljena 1648. (Komenski, 1954). U njoj analizira i kritizira
dotadanje metode predavanja latinskog jezika i njima suprotstavlja svoju najnoviju
nastavnu metodu, koja se odlikuje povezivanjem stvari s rijeima, humanim odnosom
prema uenicima i izvoenjem zakljuaka prema aktivnostima uenika.
15

1643. god eka brada su ga izabrala za svedenika. Razoaran Vestfalskim mir koji je
unitio je sve nade eke brace, privremeno prihvada poziv antihazburga,
transilvanskog kneza Sigismunda Rakosija i odlazi u Blatni Potok, gdje organizira
tamonje kole u smislu pansofije. Najvanije djelo koje je napisao u Maarskoj jest
uveni Orbis pictus (Svijet u slikama) objavljeno zbog sloenog rada na drvorezima
tek 1658 u Nrnbergu. (Komenski, 1954.) Djelo je bilo vrlo omiljeno kod uenika. Orbis
pictus je prvi pokuaj da se u nastavu upotrijebe slike i to u poetnoj nastavi latinskog
jezika, ali i u nastavi materinjeg jezika i poetnoj nastavi itanja. Moemo smatrati da
je Orbis pictus prva kolska itanka. Zbog dunosti koju je imao u vezi s njegovom
crkvenom funkcijom, Komenski je morao da napusti tek otvorenu sedmogodinju
kolu. Ubrzo je u poljsko- vedskom ratu grad razruen, pa je Komenski ponovno
doivio razoarenje, te opet putuje i luta. Nema krova nad glavom. Europa je cijela
njegova. Nalazi utoiste u Amsterdamu. Posljednjih etrnaest godina ivi za eku u
Nizozemskoj. Sahranili su ga u neposrednoj blizini Amsterdama, u Nardenu.
Neposredno pred smrt napisao je: Cijeli moj ivot bio je neprestano putovanje i nisam
imao domovine. Stalno sam mijenjao mjesta boravka I nigdje nisam bio kod kude Na
kraju mi je pruio gostoprimstvo glavni grad Nizozemske, trnica svijeta. (Markovid,
1990.)
Umro je 15. 11. 1670. godine u sedamdeset osmoj godini ivota.
Bio je to ivot za koje je vrijeme ostavio 158 rukopisa.
Materinska kola predstavlja i prvo vede pedagoko djelo Komenskog ako se ne
raunaju izgorjeli rukopisi u Fulneku. Ono sto je posebno vano, ne za razvoj odgojnih
ideja ili poznavanje Komenskog, ved za poznavanje aktualnih pitanja odgoja jeste
injenica da se iz Materinske kole mogu izvuci mnoga pitanja ije odgovore mora
traiti i suvremena pedagoka misao i drutvo u cjelini.
Materinska kola nije ostala samo kao trag o prvim zrelim pokuajima da se rijee
problemi predkolskog odgoja ved je i dalje aktualni izbor problema u ovoj oblasti.
Desetljedima dugo iskustvo u odgojnom radu upozorava da se Komenskom mora
prilaziti elastino, s vjerom u vitalnost njegovih stavova. Komenski za odgojnu praksu
16

znaci savjet, smirivanje, upozorenje, opreznost, potrebu za samoispitivanjem.
Komenski odgajatelju ne dozvoljava hir ali ni lutanje, bjeanje ali i pretjerano
samopovjerenje, povrnost ali gubljenje mjere. Odgojni rad je neprekidno saznanje.
Put u pedagokom saznavanju je neprekidno otkrivanje. Tragedija je, ali i radost za
pedagoko saznavanje sto je cesto otkrivanje ved otkrivenog i nedovoljno produbljeno.
ovjeanstvo bi daleko manje grijeilo u obrazovanju da je znalo pomnije itati
Komenskog. Sto se Komenski vise ita to se bolje otkriva I neznanje postaje znanje.
(Markovid, 1990.)
Djela koja je Komenski napisao dugo su bila opdenito u uporabi kao najbolji pedagoki
udbenici. I za dananju pedagogiju ona imaju ne samo povijesno nego i sadrajno
znaenje. (Juka, Musid, Buntid, 2002.)












17

6. RAZVOJ DIDAKTIKE U 18. ST.

Osamnaesto stoljede u Europi poznato je po osnivanju nacionalnih drava, a da
bi se odralo njihovo funkcioniranje bile su nune razliite organizacije i institucije.
Mukarci su bili obvezatni pohaati kolu, osnivale su se odgojno-obrazovne ustanove
s namjerom profesionaliziranja mladog narataja za obrtnike i inovnike.


6.1. Jean Jaques Rousseau (1712.-1778.)

Meu najvede duhove Francuske u 18. st. i najpoznatije glasnike buroaske
revolucije moramo ubrajati i Jean Jaquesaa Rousseoa, koji je u pedagogiji djelomino
nastavio tradiciju Johna Locka, a djelomino na svoj poseban nain protestirao protiv
srednjovjekovnog odgoja time to je u centar odgojnog nastojanja postavio dijete,
njegove duevne i razvojne osobnosti i izmeu ostalog zahtijevao njegovu aktivnost.
(ebnik, 1962. )
Francuski knjievnik i filozof roen 28. lipnja 1712. u Genevi u braku urara Isaaca i
Susanne (ro. Bernard) Rousseau. Tjedan dana nakon to se Jean Jacques rodio
njegova je majka preminula, a kasnije tijekom djetinjstva Rousseau de kriviti sebe za
majinu smrt. Otac ne pokazuje velik interes za sina, posebice nakon to se ponovno
oenio.
Njegova mladost je bila izrazito teka, a njegov kasniji ivot veoma buran, pravi ivot
buroasko-demokratskog borca za nov drutveni poredak i novu kulturu
Nesretan i nezadovoljan bjei iz Geneve i utoite pronalazi u domu gospoe De
Warens koja ga obrada na katolicizam i kao pomajka, prijateljica i ljubavnica dugi niz
godina ima na njega snaan utjecaj. eledi da mladid stekne nekakvo znanje i zvanje
pobrinula se da zavri glazbenu kolu i tako stekne formalno glazbeno obrazovanje.
18

Tijekom ivota radio je razne poslove (egrt, lakej, nastavnik glazbe, prepisiva nota,
kudni uitelj), ali uvijek de biti djetinjasto plah i voditi se srcem. I sve de ga vie smetati
pretjerani luksuz, uplji razgovori visokog drutva i svi drutveni paraziti. Od 1742. ivi
u Parizu i tu upoznaje Diderota i druge enciklopediste, ali se brzo s njima razilazi. U
poecima svog ivota u Parizu pokuava graditi karijeru u glazbenoj struci pa tako
francuskoj Akademiji znanosti predlae novi notni sustav, ali on ne biva usvojen. Ne
odustaje od glazbene struke ved pie glazbu za opere. Istovremeno usmjerava svoje
misli i na politike teorije koje propagiraju socijalne reforme. U Parizu susrede Theresu
le Vasseur s kojom de ivjeti u divljem braku i imati petero djece. Pred kraj njegova
ivota oni de se i vjenati (1768.). Slavan postaje 1749. kada u svom djelu Discours sur
les arts et les sciences daje negativan odgovor na nagradno pitanje Akademije znanosti
o tome da li znanost i umjetnost pridonose poboljanju morala. Djelo osvaja nagradu i
brzo postaje slavno, a s njim naravno i Rousseau. U to vrijeme iz katolicizma se
preobraduje nazad na kalvinizam.
Djelo Nova Hloise pie 1761. i uspijeva izbjedi cenzuru te ono postaje jedno od
najitanijih djela svoga vremena. Sljedede godine (1762.) objavljuje djelo Emil ili o
odgoju, u kojem iznosi neke tada gotovo heretike zamisli o reformi kolstva. Iste
godine objavljeno je i njegovo najkontroverznije djelo Drutveni ugovor koje zapoinje
reenicom "ovjek je roen slobodan, a posvuda je u okovima". Objava ove dvije knjiga
izazvala je burne reakcije, prvenstveno meu francuskim katolicima i kalvinistima koji
su javno spaljivali njegova djela kako bi iskazali svoj bijes. Traeno je ak da se
Rousseau uhiti. Uzmiudi pred progoniteljima postaje paranoidan i nesiguran te ivi u
egzilu. Prvo u Pruskoj, a potom u Engleskoj gdje se drui sa kotskim filozofom
Davidom Humeom. Na koncu se vrada u Francusku, ali pod lanim imenom. Vrativi se
potajno radi na svom djelu Ispovijedi za koje inspiraciju crpi iz djela Svetog
Augustina. U tom je djelu usporeujudi sebe s drugim ljudima napisao: "Ako nisam
bolji, a onda sam drukiji".
Osnovni Rousseaovi stavovo o odgoju mogu se svesti na sljedede: odgoj treba biti
prirodan, negativan, sukcesivan, privlaan, odgojem direktnim iskustvom stvari, a ne
19

itanjem knjiga. Zbog ovakvog Rousseauovo pedagoko uenje esto nazivaju teorijom
negativnog odgoja. (Juka, Musid, Buntid, 2002.)
Preminuo je 2. srpnja 1778. u Ermenonvilleu (mjesto sjeverno od Pariza) Sahranjen je u
Parizu u zajednikoj grobnici francuskih velikana uz Victora Hugoa, Francois Marie
Aroute, Voltairea i E. Zolu.


6.2. John Locke (1632.-1704.)

Meu najvede linosti i mislioce u Engleskoj, koji su ono doba izraavali
napredne tenje mlade buroazije, i u isto vrijeme novoga plemstva, moramo ubrojati
Johna Locka. (Zebnik, 1962.) Roen u Wringtonu kod Bristola.
Lockov znaaj za povijest filozofije i pedagogije neosporan je zbog njegovog realizma
koji se zasniva na Baconovoj filozofiji.
Smatran utemeljiteljem liberalizma i engleskog empirizma, John Locke je definitivno
jedan od najznaajnijih modernih filozofa uopde. Roen u prosjenoj graanskoj
obitelji (otac mu je bio odvjetnik, a sudjelovao je i u Engleskom graanskom ratu kao
konjaniki zapovjednik u vojsci parlamenta), uz pomod utjecajnih oevih prijatelja (neki
su bili i zastupnici u parlamentu) odlazi na studij u Oxford, gdje se sukobljava sa
tradicionalnim crkvenim uenjima; Locke ih ne odbacuje, ali od skolastike filozofije
daleko su mu zanimljivija djela njegovih suvremenika, posebno Descartesa i Hobbesa.
Najvie se zanimao za filozofiju i medicinu, te je nakon okonanog studija postao
osobni lijenik utjecajnog lorda Shaftesburya. Nakon to se Shaftesbury poeo aktivno
baviti politikom, Locke je postao njegov savjetnik, tako da je nekoliko puta protjerivan
iz Engleske (najede bi u to vrijeme boravio u Nizozemskoj) pod optubama da kuje
urote protiv kralja Jamesa II. 1689. godine izdaje "Dvije rasprave o vladi", djelo koje de
se kasnije smatrati temeljima politikog liberalizma, a desetak godina kasnije "Ogled o
20

ljudskom razumu" koji je slinu vanost imao za razvoj engleskog empirizma. Zadnjih
nekoliko godina ivota prestao se (aktivno) baviti politikom i preselio na selo, te je
nakon godina borbe s tekim bolestima (astma na prvom mjestu) umro 1704. godine.
Kao i mnogi filozofi nikad se nije enio niti imao djece.
Lockovi pedagoki pogledi su se formirali pod utjecajem senzualistike teorije saznanja
njegovog vremena, pod utjecajem tadanjeg filozofskog racionalizma (Decartes)
prosvijedenog doba i pod utjecajem zajednike borbe buroazije s novim plemstvom
protiv stare feudalne kraljevske vlasti.(ebnik, 1962.)
Odbacuje ideje da je znanje sadrano u ljudskom razumu i tvrdi kako razum nije nita
do sredstvo kojim moemo stedi znanje; on nam omoguduje obradu podataka koje
dobivamo percepcijom, ali u njemu prije percepcije nema nita, on je "tabula rasa",
prazna ploa po kojoj piemo iskustvom. Locke je reprezentacionalist; vjeruje da
vanjski svijet postoji objektivno i nezavisno od nas (ontoloki realizam), a onda
kauzalnom teorijom percepcije objanjava nae znanje o njemu. Locke prihvada neke
skeptike teze i smatra da nepogreivo znanje nije mogude; nikad ne moemo znati
odgovaraju li nae mentalne reprezentacije stvarnom stanju stvari, meutim (ovisno o
tome koliko smo sigurni u kauzalnu vezu izmeu predmeta i njegove reprezentacije)
moemo imati stupnjeve vjerojatnode. Locke ovdje staje, ali de njegovi nasljednici
pokazati kamo vode takve ideje; Barkley de zavriti u subjektivnom idealizmu, a Hume
u skepticizmu.
Prema vedini najznaajnije djelo ovog engleskog filozofa (epistemolozi se nede sloiti i
taj de epitet pripisivati "Ogledu o ljudskom razumu"), Dvije rasprave o vladi, stvoreno
1689. godine da teorijski opravda stanje nakon revolucije, udarilo je temelje modernog
liberalizma. U tom djelu Locke nudi svoje objanjenje funkcije i nastanka drave,
zakonodavne, izvrne i sudske vlasti, privatnog vlasnitva, graanskih prava i obveza.
Njegova teorija ima ulogu opravdavanja pokuaja svrgavanja kralja i uspostave
vladavine u kojoj bi ovlasti vladajudeg bile ograniene ustavom. Naime u vrijeme kada
je djelo objavljeno ono daje legitimitet revoluciji vigovaca, koji su bili protiv kralja i
protiv konzervativizma. Imajudi u vidu cjelokupnu situaciju Locke se suprotstavlja
21

teorijama koje su u to vrijeme dominantne, teorije o postanku drave prema kojima
neovisan ima apsolutnu vlast i vlast o postanku graanskog drutva. Zalae se za
dravu u kojoj bi bila osigurana sloboda individue i prava razuma, a po njegovom
miljenju takva je ustavna monarhija, s pravom naroda da se silom odupre nasilju onih
koji su na vlasti. U ovom djelu on s liberalistikog stajalita iznosi kritiku apsolutistike
teorije drave, autora Sir Roberta Filmera i Thomasa Hobbesa, koje su u Lockeovo
vrijeme bile najrairenije brojne filozofe i politiare, a njegov utjecaj ne slabi ni danas.
Iza sebe je ostavio jo Ogled o ljudskom razumu , Dvije rasprave o vladi, Pismo o
toleranciji, Neke misli o obrazovanju i Razumnosti krdanstva.
Njegove ideje koje govore o ulnom opravdanju saznanja, o problemima tjelesnog
odgoja, o razvijanju ula, o borbi protiv shvadanja o priroenim idejama, o vanosti
odgoja, okoline i individualnih razlika u saznanju, o pouavanju djece na osnovu
iskustva, pridavanju vanosti runom radu- sve te ideje su najpozitivniji dio njegove
pedagogije, one znae i njeno obogadivanje, a one su snano utjecale na francuske
prosvjetitelje i na francusku pedagoku misao 18. St. (ebnik, 1962.)
Locke je utjecajan i danas, te na njemu poivaju politike teorije koje se danas zovu
libertarijanistikima (poto se naziv "liberalizam" sad primjenjuje za teorije J.S. Milla), a
prouavaju ga brojni suvremeni autori, poput Roberta Nozicka, Johna Simmonsa i
Michaela Otsuke.






22

7. DIDAKTIKA U 19. ST.

Kao i na mnoge druge znanosti i njihovu praksu, tako su i na didaktiku teoriju u
19.st znatno utjecala politika i drutveno-kulturna dogaanja. I znanosti su, kao u
njihova praksa gledali racionalni instrument koji je omogudavao identificiranje i
postizanje cilja.
Najvedi doprinos didaktiara 19.st sastojao se u tome to su nastojali otjeloviti svoju
misao da je nastava osobno sukobljavanje svakoga pojedinog uenika s njegovim
okruenjem, odnosno da nastava treba poticati proces osobne angairanosti pojedinog
uenika, kako bi uenika stimulirao u uenju, odravao u njega interes za usvajanje
novih sadraja i doveo do zadanih ciljeva.


7.1. Johan Friedrich Herbart (1776.-1841.)

Roen je u Oldenburgu, studije zavrava u Jeni, gdje se upoznaje s Kantovom
filozofijom i stjee poznanstvo s Fichteom. (Stevanovid, 2001)
Njemaki filozof, dat de nezamjenjiv doprinos razvoju suvremene didaktike. Prvi je
definirao didaktiku kao znanstveno utemeljeno uenje o nastavi. U svom pedagokom
razmiljanju ozbiljno se odnosio prema spoznaji da je ovjek razumno bide i da je u
stanju spoznati i oblikovati svijet oko sebe. ovjekovu razumnu komponentu Herbart u
pedagokom kontekstu tretira kao mogudnost obrazovanja. (Pranjid, 2005.)
Predaje pedagogiju na sveuilitu u Gttingenu, prvi profesor pedagogije na
sveuilitu. Osnovao pedagoki seminar i vjebaonicu s internetom.
Odgoj i nastava koje Herbart shvada osnovnim organiziranim medijima, odnosno
sredstvima kulturnog i socijalnog iskustva i odnosa, moraju stalno imati na umu bitnu
injenicu, naime ljudsko obrazovanje kao ishodite i vrhunac svih nastojanja. (Pranjid,
23

2005.) Neki pristupi Herbartovu pedagokom i didaktikom djelu ili su s pozicija
psihologije i etike, odnosno filozofije, tek rjee s onih antropolokih i prosvjetiteljskih,
koje su se prvenstveno usredotoile na problem interesa. Razmatra s filozofskog
aspekta: svijet se sastoji od beskonane mnoine nepromjenjivih i vjenih supstanci.
Dua je nepromjenjiva supstancija, a u sjedinjenju s tijelom stjee individualnost,
osjedaje, predodbe. Predodbe su sutina psihe (asocijativna psihologija).
Predstavnik je intelektualizma u pedagogiji i psihologiji; psihiki ivot svodi na
predodbe. Moralan ovjek je onaj koji se rukovodi svojim moralnim predodbama i
idejama. Pedagogiju smatra normativnom znanosti. Etika odreuje cilj odgoja,
psihologija sredstva (odgovara na pitanje "kako?"). Smatra da je potrebno prvo stvoriti
teoriju (treba utvrditi cilj odgoja), a zatim teoriju provesti u praksu (obzirom na cilj
koriste se sredstva). Ciljevi: mogudi i neophodan.
Herbart nastavni proces eli dovesti u sklad s psiholokim zakonitostima. To je,
svakako, nova ideja koja de pratiti didaktiku misao do naih dana. Herbart u nastavu
unosi red. Uvodi nastavnu jedinicu (sadraj jednog nastavnog sata) sa strogo
odreenom, didaktiki obrazloenom, strukturom (artikulacija nastavnoga sata). To je,
nema sumnje, bio korak naprijed. Voluntarizam u izvoenju nastave je prevladan
opdevaedom strukturom nastavnoga sata (bez obzira na sadraj). Obrada svake
nastavne jedinice mora prodi kroz etiri odnosno pet formalnih stupnjeva (Herbart-
Zillerovi formalni stupnjevi): jasnoda asocijacija sustav (sistem) metoda. To znai
kako nova znanja najprije treba objasniti uenicima (jasnoda), potom se ta znanja
povezuju, stavljaju u odnos s onim znanjima koja uenici od ranije poznaju (asocijacija),
stvara sustav znanja (sustav) te na kraju to znanje na odgovarajudi nain primjenjuju.
razraujudi ovu Herbartovu etverolanu artikulacijsku shemu F. Ziller je jasnodu
podijelio u dva stupnja (analiza sinteza) i tako stvorio artikulacijsku shemu s pet
stupnjeva (analiza sinteza asocijacija sustav metoda) Herbart-Zillerovi
formalni (artikulacijski) stupnjevi nastavnog sata. Formalnim se nazivaju zato to
predstavljaju opde vaedu formu kojoj se nuno podreuju i prilagoavaju
(prokrustovski dakako) svi sadraji (svaka nastavna jedinica) u svim predmetima.
24

Formalni stupnjevi bili su prisutni u nastavi gotovo stotinu godina. Valja, meutim, redi
kako je, s vremenom, ova forma postala vanijom od sadraja i stvarnih nastavnih
potreba.
Prvi je u pedagogiju uveo susuav, to je omogudilo da ona postane teorijska
znanost/samostalna disciplina.
Djela: Opda pedagogija, Glavne postavke metafizike, Opda praktina filozofija


7.2. Georg Michael Kerschensteiner (1854.-1932.)

Nakon herbartizma nisu nedostajali pokuaji da se znanost o odgoju utemelji
kao normativna disciplina. Pritom su se pojedine koncepcije znatno razlikovale jedna
od druge. Jedna od najznaajnijih svakako je aksiologijska koncepcija normativne
znanosti o odgoju , iji je eminentni predstavnik G.M. Kerschensteiner. (Juka, Musid,
Buntid, 2002.)
Kerschensteiner je veliki zagovornik tzv. aktivne ili radne kole. Prema njegovu
miljenju, kola treba biti radna kola, kola volje, ivota. On polazi od potrebe i
mogudnosti da se minimum znanstvenih znanja postigne maksimum uspjenosti,
sposobnosti i radne radosti. (Filipovid, 1977.)
On nije zagovornik potpune individualizacije , nego odgoj shvada u njegovu
drutvenom znaaju. Prema njemu cilj odgoja formirati graanina, a to je povezano s
moralnim odgojem.



25

8. DIDAKTIKA NA PRIJELAZU 19. U 20. ST.

Od polovine 19. st na scenu stupaju pokreti koji se izravno tiu obrazovanja.
(Pranjid, 2005.)
Prosvijedeni graanski krugovi inzistiraju na osnivanju graanskih kola, u kojima de se
uz klasine uiti i ivi jezici, posebno engleski i francuski.
Osnivanjem radnikih drutava nastoji se novosteene spoznaje i uvjerenja pretvoriti u
prednosti za sebe. Polako, ali sigurno nastaje obrazovanje odraslih.
Didaktika 20.st ima sve bitne odlike 19.st, s tim to su neke ideje dobile dublje
istraivanje, oivotvorenja drutvenih preobraaja i ranije nepoznate irine nastavne
prakse. (Filipovid, 1977.)
Krajem 19. i poetkom 20. stoljeda pojavile su se nove didaktike ideje. Staru kolu se
kritiziralo da potie memoriranje odnosno didaktiki materijalizam to je vodilo
otuenosti uenika od metoda i tehnika uenja,zatim da se koristi samo verbalna
metoda i nijedna druga te da na taj nain razvija formalizam u znanju(uenje napamet,
bez razumijevanja i logike te bez primjenjivosti nauenih znanja). U staroj koli nije bilo
aktivnosti uenika ved je bila izrazito naglaena uloga uitelja. Uenici su puno znali, ali
samo formalno,znali su teoriju, ali ne i praksu. Dominirao je enciklopedizam, hrpa
zapamdenih injenica. Stoga se javila Nova kola kao kritika stare kole koju je trebalo
nadidi i osuvremeniti.


8.1.Friedrich Adolph Diesterveg (1709.-1866.)

Njemaki progresivni pedagog-demokrata, je dosta doprinio razvoju didaktike i
unapreivanju nastave naroito svojim shvadanjima.
26

Najpoznatiji mu je rad Putokaz za obrazovanje njemakih uitelja, u kojem navodi
velik broj pravila za pouavanje uenika kao subjekta. Na prvo mjesto trai prirodnu
nastavu. Smatra da nastava djeluje odgojno na uenika ako razvija njegov misaoni
potencijal, osjedanja, volju, karakter, samostalnost i sposobnost da vlada sobom,
razumno donosi odluke i upravlja svojim ivotom; nastavnik moe uspjeno raditi u
uionici ako ima dobru opdu kulturu i ako raspolae znanjima iz logike, psihologije,
pedagogije,didaktike i metodike; nastava je stvaralaki in a nastavnik stvaralac; cilj i
zadaci u nastavi ostvaruju se dobrom nastavnikovom obradom putem tumaenja,
ponavljanja, utvrivanja i provjeravanja i to ako se misaono potpuno angaira i uenik i
nastavnik. Formirao je osnovne postavke didaktike razvojne nastave: od prostog ka
sloenom, od poznatog ka nepoznatom, od bliem ka daljem, od lakem ka teem, u
cilju postizanja dostupne nastave i trajnih znanja (preuzeo od Komenskog). Zalagao se
za demokratizaciju nastave, za uvaavanje uenika kao bitnog initelja u nastavnom
radu i za nastavnika iroke kulture, velikog stvaralakog potencijala i od odgovornog za
samostalan rad i sudjelovanje uenika) u kolskom ivotu.
Disterveg je njemaku osnovnu kolu podigao na dostojnu razinu. (Stevanovid, 2001.)


8.2. John Dewey (1859.-1952.)

Ameriki filozof, psiholog, reformator obrazovanja, ije je miljenje bilo veoma
utjecajno u SAD-u i ostatku svijeta. Takoer, smatra se i jednim od osnivaa filozofske
kole pragmatizma (zajedno sa Peirceom i Jamesom), pionirom funkcionalne
psihologije, i vodedim predstavnikom progresivnog pokreta u obrazovanju SAD-a
tijekom prve polovine 20. st.
Od brojnih znanstvenika druge polovine XIX. I prve polovine XX.st Dewey se smatra
najznaajnijim didaktiarom, jer je njegov teorijski i eksperimentalni opus izuzetno
velik i s rjeenjima trajnijeg i univerzalnijeg karaktera. (Filipovid, 1977.)
27

Njegovi najvaniji doprinosi i stavovi: primjena Herbartovog modela dovela je do
verbalizma i dogmatizma u nastavi; nastavu treba temeljiti na psihofizikom
potencijalu i zanimanjima uenika, ali ona treba da budu podreena praktinim
potrebama graana i drutva; treba odbaciti koncepciju obinog prenoenja znanja i
pridavati vedi znaaj aktivnosti uenja i aktivnoj ulozi uenika; nastavni program ne
smije biti istovjetan za sve i ne treba da ga propisuje drava. Glavne vrijednosti za koje
se Dewey zalagao su: naporan rad, lini uspjeh ovjeka, potovanje linosti, planiranje
za bududnost, potovanje moralnih normi. Njegov zahtjev da se nastava temelji na
zanimanjima,sposobnostima, potrebama i izboru svakog pojedinca svakako je znaajan
i koristan pod uslovom da se primjenjuje jednostrano, jer jednostrana primjena tog
zahtjeva moe da odvue nastavu u pedocentrizam. Program treba biti diferenciran i
da ima zajednike sadraje i sadraje prema interesu pojedinca. Dewey je doprinio da
se unaprijedi organizacija nastave, da se odjeljenje ne tretira kao kruta i jedinstvena
kategorija, da se uvede grupna nastava, da se ukinu mee izmeu kole i ivotne
sredine.
Poznata su mu djela: kola i drutvo, kola i dijete, Demokracija i odgoj,
Pedagogija i demokracija.


8.3. Maria Montessori (1870.-1952.)

Jedna od najvedih predstavnica razvojne misli i njezine mjerodavnosti za
pouavanje i uenje bila je Marija Montessori, roena u blizini Ancone u Italiji. (Pranjid,
2005.)
Njezino uenje i sustav koji je razvila bliski su naelima radne kole i pedocentrizmu
kako ga je zagovarala Ellen Key (pedagogija koja proizlazi iz djeteta) (Matijevid, 2002.)
28

Smatrala je da je za spoznaju bitan didaktiki materijal. Njena radna kola temeljila se
na tome da djeca trebaju birati sredstva,nain rada i kontrolirati uratke. To je bio
svojevrstan slobodni odgoj. Smatrala je da na taj nain uenici dobivaju intrinzinu
motivaciju ako mogu birati to de uiti prema vlastitim interesima i ako mogu samo
vrednovati svoje rezultate. Uitelji su u takvoj nastavi samo moderatori. Prednodu
ovakve nastave. Montessori je smatrala i to nema krutih nastavnih planova te to se
meu uenicima razvija odgovornost za ono to rade.
Glavne pedagoke ideje Marije Montessori mogle su se izredi na sljededi nain: odgoj
se zasniva na temeljitom poznavanju ovjeka, ovjek se razvija prema postojedem
nutarnjem planu, dijete ima duh koji je u stanju usvajati, velika vanost okruenja za
odgoj djeteta, dijete je graditelj onoga to zovemo ovjek i razvoj djeteta ima
senzibilno razdoblje. (Pranjid, 2005.)
Posebna zasluga Montesorrijeve je to je upozorila na razvojne faze tijekom djeje
ontogeneze te je razradila adekvatnu sadrajnu ponudu koja de podravati i poticati
faze, i to je inzistirala na primjerenom okruenju koje de idi tome u prilog. Tako je ona
zapravo utemeljila razvojnu pedagogiju te istodobno i razvojnu didaktiku na kojima
se jo i danas radi. (Pranjid, 2005.)
Ukupna organizacija kole, koja radi po Montessori-sustavu takva je da omoguuje
slobodan individualni razvitak linosti djeteta. Kolektivnog rada gotovo da i nema.
Otuda i odreeni prigovori rada da zanemaruje socijalizaciju djece i slobodne igre bez
didaktikih materijala. (Matijevid, 2002.)


8.4. Rudolf Steiner (1861.-1925.)

Austrijski filozof koji je osnovao Waldorfsku kolu koja se odlikuje novim
nainom rada. Temeljila se na zadovoljavanju duhovnog razvoja, bez ocjenjivanja i
ponavljanja. Razvijala se umjetnost kroz manualni rad. U takvim su kolama mogli biti
29

zastupljeni razliiti socijalni slojevi i bila je velika angairanost roditelja. Nastava se
odravala po epohama: zimi su se obraivali sadraji vezani uz zimu, u proljede sadraji
vezani uz proljede itd. Osim toga se predavao i predmet euritmija koja je sadravala
glazbeni, govoreni i scenski izraz uenika.
U waldorfskim kolama se velika pozornost posveduje socijalizaciji mladih. (Matijevid,
2002.)
Waldorfska kola se razlikuje od ostalih po metodikom, didaktikom i organizacijskom
aspektu. Kao slobodna i neovisna ustanova, sama odluuje o internim stvarima
(Pranjid, 2005.)


8.5. Celestin Freinet (1896.-1966.)

Francuski uitelj, osniva je pedagokog pokreta, prilino radikalnog, u
mijenjanju razredno-predmetno-satnog sustava. (Matijevid, 2002.)
Freinetova pedagogija u prvom redu daje djeci pravo glasa. U tu svrhu razvijene su
tehnike i sredstva te je omogudena razmjena sredstava i iskustava s drugima koji to isto
ine s djecom. Djeci je potrebno da se naue samostalno izraavati, organizirati,
razvijati i uiti. Slubeni udbenici se ne koriste u koli, uenici stjeu znanja iz
primarnih izvora bilo istraivanjem prirodi, bilo itanjem izvorne literature, u koli se
njeguju igre i natjecanja u prirodi, bez rekvizita.
Cijeli sustav rada karakterizira naglaena samostalnost uenika, ueniko literarno
stvaralatvo, povezivanje kole i ivotne sredine, te kolska samouprava. (Matijevid,
2002.)
Freinetov pokret i danas ima zagovornike u vie europskih zemalja (Italiji, Francuskoj,
Belgiji, vicarskoj, Austriji, pa i Njemakoj) (Matijevid, 2002.)
30

9. STARA I NOVA KOLA

9.1. Karakteristike stare kole

Poivala je na radu zasnovanom i provoenom po Herbartovu formalnom
sustavu nastave. (Previid, 1992.)
memoriranje sadraja bez razumijevanja (didaktiki materijalizam )-stara kola
didaktiara smatrala je da de mlada generacija biti bolje pripremljena za ivot usvoji li
tijekom kolovanja to vedu koliinu znanja, materijalni zadatak nastave smatran je
jedinim i osnovnim zadatkom nastave, tj. memoriranje to vie sadraja (uz to vedi
opseg i dubinu) bez razumijevanja i uporabne vrijednosti (steeno znanje ne moe se
primijeniti)
verbalno prenoenje znanja (verbalizam) uitelj samo predaje, a uenici samo
sluaju i piu testove (izrazito jednostrana autoritarna komunikacija)
nastavnik je subjekt (sredinja komponenta nastave) umjesto uenika, u
sreditu je uitelj i pouavanje
uenik je pasivan objekt kojem se uenje predaje
uenje esto pod prisilom
otuenje uenika od tehnika uenja, ue iskljuivo memoriranjem (bubanje
napamet), a ne kroz praksu i samostalno osmiljene aktivnosti
formalizam u znanju (uenik napamet ui sadraje, zna ih reproducirati od rijei
do rijei, zna pravila i definicije, ali ne zna ih protumaiti ni primijeniti; znanje nema
uporabnu vrijednost)
intelektualizam (usmjerenost na razvoj kognitivnih sposobnosti, prije svega
pamdenja), a ne tjelesnih i afektivnih
31

nastava se odvija po tono odreenom receptu

Jednom rijeju, kola odvojena od ivota, stvarnih potreba i mogudnosti djeteta.
Umjesto kole radosti, veselja, pa i djejih nestaluka, iz nje je vie dolazila mukla tiina
ili poneki krik za novom kolom. (Previid, 1992.)


9.2. Karakteristike nove kole

Zahtjev za novom kolom koja je prema J. Deweyu trebala prije svega
formirati zadovoljna i upotrebljiva graana, bila je izraz i drutvenih i gospodarskih
potreba s poetka 20.st. (Previid, 1992.)

kola primjerena djeci,njihovim interesima, potrebama, mogudnostima,
razlikama...
uenik je aktivniji, moe iskazati svoje potencijale
uvode se nove nastavne metode koje daju znaaj afektivnoj (razvoj slobodnog
duha, karakternih vrlina i emocionalnosti), moralnoj i psihomotorikoj, tjelesnoj (runi
rad) komponenti, a uenika se potie na vlastiti angaman, da samostalno bira
aktivnosti
stvaraju se uvjeti koji potiu ueniku slobodu
samovrednovanje (uenik vrednuje svoje uratke zajedno s uiteljem)
razbija se razredno-satno-predmetni sustav (javlja se dvosat, vrijeme za
rjeavanje problema je neogranieno, formiraju se radne zajednice i projektni
32

timovi koji zajedniki rade na rjeavanju problema, povezuju se nastavni sadraji iz vie
predmeta)
problemska (istraivaka) nastava, rad na projektu
znanje ima praktinu primjenu
pragmatinost (ui se kroz praktini rad, a manje verbalnim prenoenjem
znanja)
nastavni sadraji nisu formalizirani i kruti, oni se prilagoavaju uenikim
interesima; nastavu prilagoditi sposobnostima, interesima i potreba uenikog razvoja
individualizacija nastave (nastavni sadraji i metode se prilagoavaju ueniku)
dvosmjerna demokratska komunikacija (uenik moe postavljati pitanja i
raspravljati te tako oblikovati nastavu)
nastava je zanimljivija jer uenici prouavaju ono to ih zanima
u sreditu je uenik i uenje


9.3. Prigovori staroj koli

to se tie ciljeva odgojno-obrazovnog procesa:
ciljevi nisu dovoljno jasni, odreeni i realni
ne prate stvarne potrebe uenikovog razvoja
nisu jasni ni odreeni ishodi organiziranog uenja
odreivanje ciljeva centralizirano, bez utjecaja uenika, uitelja, roditelja i kole

33

to se tie sadraja uenja:
programski sadraji preopirni, neprimjereni (preveliki opseg i dubina s obzirom
na dob i mentalne sposobnosti), statini i nezanimljivi (ne prilagoavaju se uenikim
interesima),
(pre)opteredenost uenika
nastavni sadraji dezintegrirani i nepovezani

Organizacija nastave:
Nedovoljno razraena, nastavne metode, strategije i oblici rada (uglavnom verbalno
prenoenje znanja predavanja), nasatvni proces nije kreativan , krut i zastarjeli
razredno-predmetno-satni sustav, uenik je pasivan tj. primatelj gotovih znanja, a
uitelj temeljni subjekt, nastava nije zanimljiva uenicima.

Vrednovanje rezultata uenja:
Nisu razvijeni modeli unutarnje i vanjske evaluacije, ne postoji samovrednovanje, nisu
standardizirani ishodi procesa uenja (znanje, sposobnosti).





34

10. DIDAKTIKA U SUVREMENOM SVIJETU

Ubrzani razvoj didaktikih istraivanja i rezultata u 19. i 20. st. doveo je do
sigurne metodologije znanstvenog istraivanja i irokog fonda znanja o nastavi. Iz te
osnove je rasla didaktika misao, obogadivala se spoznajama drugih znanosti, praktino
se provjeravala u irokim rasponima nastave prakse i diferencirala po raznim bitnim
obiljejima i sekundarnim, tehnikim razlikama. (Filipovid, 1977.)
Desetine tisuda istraivaa prouava razne aspekte nastave. Dolazi se do izmjene
miljenja, prouavanja problema nastave, meusobnog informiranja o novim
pokuajima i rezultatima.
Suvremena didaktika misao prouava niz problema koje su istraivali znanstvenici
prve polovice 20.st, ali i sasvim novih problema: egzemplarna nastava, grupni rad,
individualizirana nastava, upotreba elektronskih uionica
Razvoj didaktikog miljenja pod snanim je utjecajem novih informacijsko-
komunikacijskih tehnologija, kibernetike, teorije sustava, komunikologije, kognitivne i
humanistike psihologije. Sva ta nova znanja doprinijela su vedem stupnju scijentizacije
nastavnog procesa. Postalo je naime jasnije to kako su procesi stjecanja znanja i
vjetina visoko ovisni i povezani s osjedajem osobnosti, samopotovanja, s mogudnodu
samorealizacije. Rezultat toga su nove obrazovne strategije koje tee vedoj uspjenosti,
ali koje isto tako ne gube iz vida da je za kolu najvede dobro sam ovjek pojedinac. U
tenji za obrazovno uspjenom nastavom, ali i nastavom u kojoj de biti vie slobode,
didaktika se danas razvija kao kritiko-teorijska znanost o obrazovanju, nastavnoj
komunikaciji odnosno kao kibernetiko-informacijska teorija, kao teorija kurikuluma,
pouavanja...


35

11. SUVREMENA KOLA

kola je duna osigurati razvoj djeteta na svim razinama: intelektualnoj,
tjelesnoj, emocionalnoj, duhovnoj, moralnoj i socijalnoj. (Munjiz, 2009.)
Nastavni sadraji moraju poticati uenika da usvaja opda znanja, usvaja temeljne
ljudske vrijednosti, te da se samostalno angaira i pridonosi drutvu.
kola bi trebala biti kvalitetna, dinamina, svrhovita, samopropitujuda (neprestano
preispitivati nastavne sadraje i metode, mijenjati kurikulum u skladu sa promjenama u
drutvu).

Budude stanje suvremene kole ogleda se u ovim tokama:
Druga industrijska revolucija (super brzi razvoj elektronike i raunalne
tehnologije) zahtjeva ne samo osnovno obrazovanje u podruju informacijske
tehnologije, ved i unapreivanje tog znanja. Znanja brzo zastarijevaju, raaju se nova
znanja tako da se odrasli moraju usavravati i aktualizirati u svojoj struci kako bi mogli
nastaviti raditi svoj posao.
Urbanizacijom (porastom gradova) slabi drutvena kontrola u gradovima. Tamo
nas mui anonimnost, nepripadanje, otuenost sa svim popratnim pojavama (droga,
alkohol, uline bande, mediji, kocka ...) koje vode u kriminal. Stil ivota djece iz korijena
se mijenja svatko dijete ima svoj ivotni stil. Istodobno dolazi do sukoba razliitih
kulturalnih vrijednosti i razliitih supkultura. Rast de sklonost prema faistikim
ideologijama. kole moraju upoznati uenike sa tim tetnim porivima i opasnostima.
Vaan je interkulturalni odgoj.
Pedagogija ima sve vaniju u odgoju i obrazovanju. Ekoloka pedagogija mora
osvijestiti uenike na racionalno gospodarenje kojemu glavni cilj nije samo profit, ved i
ouvanje, zatita prirode. Socijalna pedagogija mora se boriti sa gorudim problemima u
drutvu: zlostavljanje djece, agresivnost u razredu, seksualna zlouporaba, zastraujudi
36

broj samoubojstava kod mladei, rastudi broj psihosomatskih poremedaja i bolesti,
uzimanje droga i alkohola, okorjelo puenje, uinak medija na djecu i mlade.
Pedagogija slobodnog vremena treba pouiti ljude kako da se animiraju u svoje
slobodno vrijeme, kako da rade na svojim vjetinama, osobinama, kako da ue neto
zanimljivo, korisno i pritom se zabavljaju i odmaraju. U slobodno vrijeme ovjek se
moe angairati u ovim podrujima: drutvenom (kako se ponaati u drutvu),
kulturalnom (upoznavanje kulture, npr. uenje stranog jezika), stvaralakom (slobodno
vrijeme kao prilika za razvoj kreativnosti i umjetniko stvaranje) i komunikacijskom
(razvoj komunikacijskih vjetina).
Znatno dulje pohaanje kole sve vedeg broja mladih pojaava birokraciju
(raspon administrativnih poslova i dokumentacije) u upravljaju obrazovanjem. To znai
opasnost da se mladi u koli osjedaju kao objekt te sve vede i neprozirnije obrazovne
strukture birokracija je za mlade veliki problem u kojem se sve tee snalaze i
pronalaze svoj identitet, svoje interese, svoj pravi poziv.
Obrazovanje i steene sposobnosti su u dananjem svijetu koji ui sve vaniji
uvjet da se dobije posao. Zbog eksplozije znanja treba sve vie toga znati, a informacije
su danas lako raspoloive (Internet). To za obrazovne institucije ima loe posljedice
uenje postaje vanije od pouavanja. Uenik mora usvojiti aktualno potrebno znanje
koje se stalno mijenja to za kole znai stalno preispitivanje nastavnog sadraja i
programa. Nastavni sadraji i programi ne smiju biti kruti, moraju se prilagoavati
interesima razreda. Za mnoge profesore najvanije je djecu kratkorono nauiti
nastavne sadraje koji stoje u planu i programu, umjesto da ih ue ono to njih vie
zanima. Takoer, ne pridaju dovoljnu vanost metodama pouavanja (kako djecu
motivirati i to lake im prenijeti znanje koje de ostati dugorono i modi de ga
primijeniti u praksi) vano im je samo da prenesu znanja ne pitajudi se da li to
uenike zanima i da li de oni od toga imati neke koristi. Meutim, zbog krutosti
obrazovnog sustava ovo je vrlo izazovan zadatak.
Cijeli sustav obrazovanja je narastao barem 80% mladih svoje obrazovanje
produuju do 22., 23. godine ivota. Vano je opde obrazovanje obrazovanje koje svoj
37

djeci mora dati potpun svjetonazor kako bi djeca stekla osnovne kompetencije u svim
vanim podrujima, spektrima znanosti i lake uvidjela to ih zanima i to ele raditi.
Sve vie se naglaava razvoj kljunih sposobnosti: analitiko miljenje, sposobnost
timskog rada, samostalnost, kreativnost, samoinicijativa, metodike i individualne
vjetine. Sve je vie sveuilita iji zadatak je pripremiti za zanimanje. Za vrijeme
izobrazbe studenti mogu naizmjence studirati i raditi (poeljno naravno u svojoj struci).
Razvoj obrazovnog sustava de uvedati izdatke drave za obrazovanje. Meutim, ovakav
nain obrazovanja, koji sadri praktinu nastavu, mnogo je privlaniji i izazovniji od
neprestanog kljukanja znanjem nemotiviranih uenika u punosatnoj nastavi (30-35
sati tjedno) do 18. godine ivota.
Oblici uenja se iz korijena mijenjaju. Mediji kao skladita informacija imaju
ulogu suuitelja popratnog uitelja od kojeg dijete ne dobiva uvijek korisne i
pozitivne informacije. Djeca moraju biti upozorena o tetnim uincima medija
(indoktrinacija, Internet, nasilni filmovi i PC igre, ...). Uenike se sve vie stimulira da
ue samostalno iz ponuenih materijala, pretraivanjem i istraivanjem. Umnaaju se
TV-teajevi, uenje stranih jezika te strani teajevi s podruja strunog i opdeg
obrazovanja. Raste uenje u timovima, radom na projektima i samostalnim
istraivanjima. Razvija se samostalna i timska nastava.
Obrazovne institucije moraju proiriti svoju funkciju pouavanja one moraju
biti prostor gdje djeca sabiru iskustva. Javlja se sve veda potreba za savjetovanjem
uenika (kola ima savjetodavnu funkciju) kod rjeavanja osobnih problema (nasilje,
psiholoki problemi, ispitna anksioznost, razni poremedaji) i strunih problema (odabir
najbolje kole i struke, pregled raspona zanimanja). Time se sve vie istie uloga
pedagoga u kolama. Broj djelatnika u kolama u neprestanom je porastu jer kola ima
sve vie zadada.
Stavlja se sve vedi fokus na obrazovanje, usavravanje uitelja potreba
strunog usavravanja, usvajanja osnovnih psiholoko-pedagokih kompetencija i
samovrednovanja uitelja (uitelj mora vrednovati svoj rad preko uenika ili drugih
38

uitelja). Uitelj mora raditi na odravanju radne discipline, razvoju pozitivnih odnosa
sa uenicima kako bi se kola pretvorila u dinamiku, humanu i socijalnu zajednicu.

Suvremena kola ima ove zadatke (funkcije): (Munjiz, 2009.)
Heuristika funkcija nam pomae da svakidanji praktini kolski rad razjasnimo
u odnosu na postavljene ciljeve koliko mi ovakvo obrazovanje, ovo to radim u koli
pomae da postignem svoje ciljeve. Takoer nam pomae da otrije tumaimo neke
probleme, pronalazimo nove zadatke i ciljeve, npr. nove stvari koje elimo nauiti. Ona
nam daje odgovor na pitanje koliko kola uspijeva pruiti ono to od nje oekujemo (da
nas pripremaju za poziv, da postanemo bolja osoba: karakterna, socijalno
kompetentna, spremna kritiki razmiljati, ekoloki savjesna s razvijenom etikom).
Legitimacijska funkcija trai od nas da nai zahtjevi i ciljevi budu ispravni
(legitimni): da pridonose opdem obrazovanju, da nas pripremaju za poziv, da
postanemo kompetentni na tritu rada, da irimo odgovornost i humanost. Ovo su
naravno vii ciljevi svake kole, meutim nastavne metode esto ne mogu postidi takve
ciljeve.
Funkcija strukturiranja pomae nam u mnotvu nastavnih sadraja koncentrirati
se na bitne teme i ono to nas zanima. Za to trebamo imati kvalitetne nastavne
planove i programe koji ne usitnjavaju i ne ukruduju nastavni sadraj, nego ga ine
fleksibilnim, prilagodljivim interesima uenika i koncentriraju se na one teme koje
pruaju strukovna, socijalna i individualna znanja i vjetine. Primjer: koja je svrha ako
pravopis i interpunkcija oduzmu vie vremena od rasprava o ljubavi, slobodi, miru,
solidarnosti, sredi i jo se pritom ne naue?
Kritika funkcija pomae nam kritiki se postaviti prema tuim zahtjevima,
ciljevima i normama. Pomae nam da ne budemo zlorabljeni, iskoriteni, neasertivni
samo da bismo drugima udovoljavali, a iznutra bili tuni i nezadovoljni samim sobom
pomae nam da se drugima usprotivimo i ostvarimo osobno zadovoljstvo. Ovo je
vana vjetina za izgradnju kvalitetnog karaktera. kola nas mora uiti kako kritiki
39

razmiljati, propitkivati tue postupke, izboriti se za sebe, naposljetku izgraditi
identitet ovjeka koji de biti potivan i cijenjen u drutvu, koga drugi nede gaziti.
Mogudi su razliiti smjerovi razvoja suvremene kole. Unutar aktualnih promjena koje
se dogaaju u suvremenim kolskim odgojno-obrazovnim sustavima, tema odgoja
postaje sve aktualnijom. Obrazovanje se danas vie no ikad mora suoiti s mnogim
problemima s kojima se suoava dananje drutvo i svijet.
Odgojno djelovanje suvremene kole ne moemo smatrati udotvornim lijekom kojim
de se rijeiti ti problemi. Ono ipak ostaje jedno od najvanijih raspoloivih sredstava za
cjelovitiji i skladniji razvitak ovjeka pojedinca i drutva.













40

12. RAZVOJ DIDAKTIKE MISLI U HRVATSKOJ

Na razvoj osnovnog kolstva u Hrvatskoj utjecao je Opdi kolski red, zakon iz
1774. godine koji izdaje carica Marija Terezija, koji odreuje da je u svakom naselju
potrebno osnivati kole. Pravo na pouavanje djece imali su oni koji su bili osposobljeni
za to zanimanje. Uitelji se mogu sluiti samo propisanim kolskim knjigama, pismom i
pravopisom, te se sluiti novim metodama pouavanja. 1758. godine tiskana je prva
kolska knjiga na hrvatskom jeziku, hrvatska raunica "Aritmetika Hrvatske" koju je
napisao Mihajlo ilobad Balid, upnik u Martinskoj Vasi i Svetoj Nedjelji.
Godine 1777. potpisala je kraljica Marija Terezija ukaz kojim je potvrdila "Nastavni
red", temeljen na naredbi "Opdi kolski red", a ije odredbe mogu vrijediti za
Maarsku, Hrvatsku, Slavoniju i ostale zemlje ugarske krune. U tom "Nastavnom redu"
donijete su nove odredbe o nadzoru nad kolama i o osnivanju narodnih kola.
1849.god tiskaju se prva tri nepotpisana pedagoka udbenika na hrvatskome jeziku:
Znanost odhranjivanja (znanost odgajanja), Opdenita znanost poduavanja
(didaktika), Posebna znanost poduavanja (metodika). (Munjiza, 2009.)
1868. omoguden je samostalniji razvoj kolstva u Hrvatskoj pa je i hrvatski sabor 14.
listopada 1874.godine donio prvi hrvatski kolski zakonski akt, "Zakon o ustroju pukih
kola i preparandije za puko uiteljstvo u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Tim je
zakonom regulirano da su osnovne kole opde puke i traju etri godine, te graanske
koje traju najmanje tri godine nakon zavrene opde puke kole, nastala je obvezna
pet godina i besplatna, nastavni jezik je hrvatski, mogu djelovati privatne i crkvene
kole, opdine su dune izdravati kole, kole moraju imati kolski odbor, nadzor nad
radom kole povjerava se strunjacima (kolski nadzornici).
1888. godine Sabor donosi izmjene i dopune. Novim zakonom bilo je izmjenjeno:
vjerske kole takoer su javne kole, graanske kole treba zamijeniti viim pukim
kolama i opetovnicama , mogu se otvarati kole na njemakom i maarskom
nastavnom jeziku (1883.-1903.g..) , trajanje uiteljskih kola produljit s dvije na etiri
41

godine, radni vijek uitelja produiti s 30 na 40 godina, uiteljice se udajom
"dobrovoljno" odriu slube, kolski nadzornici postaju referenti upravnih vlasti i time
gube strunu samostalnost.
Na temelju zakona o pukim kolama iz 1888. godine graanske su kole zamjenjivane
viim pukim kolama i opetovnicama. Nie puke kole imaju uenike od I. do IV.
razreda. Vie kole s praktinim usmjerenjima su zamijenile graanske kole.
Opetovnica ili blagdanska kola bila je kola u kojoj se ponavljalo gradivo opde (nie)
puke kole. Ovaj tip kole namijenjen je i egrtima.
1892. godine Kraljevska zemaljska vlada donosi odluku o obveznom osnivanju
egrtskih kola. egrti (uenici) uili su zanat kod privatnih majstora ili u nekoj
organizaciji, a u koli su uili teorijske predmete. kolu su pohaali dvije ili tri godine,
jedanput ili dvaput tjedno.
1945. godine egrtske kole su zamijenjene kolama uenika u privredi s praktinom
obukom. 1974. godine te su kole ukinute. Od 1974. do 1990. godine sve srednje kole
su "usmjerene", osposobljavale su za odreena zanimanja i mogudnost nastavka
kolovanja na viim i visokim kolama. Poslije 1990. godine ukinute su srednje kole
usmjerenog obrazovanja i osnovane su gimnazije, tehnike i obrtnike kole.


12.1. Poznati hrvatski didaktiari

12.1.1. Stjepan Ilijaevi (1814.-1903.)

Njegovo stvaralatvo moe se podijeliti na knjievno i pedagoko.
Kako se u njegovo vrijeme osjedala potreba za metodikim prirunicima za uitelje, on
je napisao prvi opirniji pedagoki udbenik pod naslovom Obuka malenih ili
katehetika za porabu uiteljem i svedenikom. Tiskana je u Zagrebu 1850. godine, te je
42

due vrijeme sluila kao struna literatura mnogim uiteljima i svedenicima koji su
prema dunosti u ono vrijeme vrili nadzor nad radom uitelja.
Osim ovog djela, napisao je i dva kolska udbenika, Pismovnik, te itanku za II.
Razred niih pukih uiona. Polemikim spisom Obrana Obuke malenih od njezina
spisatelja iz 1851. godine zavrio je svoje pedagoko djelovanje.
Smatrao je da se pri odabiru nastavnih sadraja valja pridravati toga da sadraji
moraju biti korisni, uenici moraju razumjeti sadraje, nastavni sadraji trebaju
omoguditi stjecanje istine.


12.1.2. Stjepan Nowotny (1833.-1867.)

Vjerouitelj i profesor pedagogije u Zagrebu. Autor prvog hrvatskog udbenika
pedagogije i didaktike Gojitba i obuk, Be 1867. To je bila prva izvorna uevna knjiga za
pedagogiju u naim uiteljskim kolama, koju je kasnije preradio Balenovid.
Osniva asopisa Napredak, prvog pedagokog asopisa u Hrvatskoj 1. listopada
1859. do 1. sijenja 1866. godine
Smatrao je da odgoj obuhvada tri podruja: tjelesno, intelektualno i moralno, te da
odgoj ovjeka traje cijeli ivot, da pouavanje treba biti zorno prikazivati stvari o
kojima se pouava, opisivati ih i o njima raspravljati, primjereno sposobnostima
uenika metode uenja od lakeg ka teem, od poznatog ka nepoznatom, od
jednostavnijeg ka sloenijem, nauiti uenike uiti uputiti uenike kako se rjeavaju
zadaci (prvo rjeavati lake zadatke, a predi na tee tek kad se svladaju laki) temeljito
postupno uenje, isticanje bitnih stvari, osposobiti za samostalno uenje, zanimljivo
ivahno pouavanje, poticanje uenika na samostalni rad.

43

12.1.3.Stjepan Basariek (1848.-1918.)

Posebno se istakao pisanjem pedagoke literature koja je bila prilagoena
prilikama u Hrvatskoj u drugoj polovini 19. i poetkom 20. stoljeda. Autor je poznatog
etverosvenog djela Pedagogije napisanog izmeu 1880. i 1884. godine: I. dio:
Uzgojoslovlje, (1880), VI. dio: Poviest pedagogije (1881), II. dio: Obde obukoslovlje
(1882) gdje je obuhvatio sva bitna podruja didaktike, i III. dio: Posebno obukoslovlje
(1884). Bio je autor itanki i poetnica za puke kole kao i drugih djela iz podruja
pedagogijske znanosti. Struna javnost danas ga smatra utemeljiteljem sustavne
pedagogijske znanosti u Hrvatskoj.
Bio je jedan od osnivaa, a poslije i predsjednik Hrvatskog pedagokog zbora i
predsjednik Saveza hrvatskih uiteljskih drutava. Sudjelovao je u izradi kolskih
zakona, te pisanju osnova i programa za osnovne i srednje kole.
Napisao je mnogo rasprava te prve udbenike iz pedagogije za uiteljske kole. Drao je
da je osnovno obrazovanje uvjet narodnog opstanka i napretka, te je stoga ustrajao na
visokoj strunoj spremi uitelja. Bio je dugogodinji suradnik i urednik asopisa
Napredak, a pokreta i suurednik Pedagogijske enciklopedije (1895.-1916.).
Spominje didaktiku koja treba utvrditi to treba uiti (nastavne sadraje), kako treba
uiti (nastavne metode), gdje valja uiti i prema kojim zakonskim propisima urediti
kolu i nastavu
Smatrao je da treba pouavati one nastavne predmete koji imaju odgojnu vrijednost,
omoguduju najnunija znanja i primjereni su uenikovoj dobi i sposobnostima (valja
paziti na teinu, opseg i vanost) i koji mnogostruko djeluju na uenika (na njegovo um,
srce i duh/volju)
Dijelio je predmete na znanja na tim predmetima uenik pamti teoriju (pojmove,
zakonitosti, ...) i shvada ju (zemljopis, povijest); poznaje oblike i znakove (matematika,
vjeronauk, materinski jezik) i vjetine na tim predmetima ui radne operacije
(pisanje, crtanje, pjevanje, gimnastika, runi rad)
44

12.1.4. Stjepan Matievi (1880.-1940.)

Prvi pedagog akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnost. Bavio se
aksiologijom i opdim pitanjima didaktike.
U djelu Nauk o didaktikoj artikulaciji i novija psihologija miljenja razmatra etape
nastavnog procesa prema psihologijskim spoznajama, posebno spoznajama o
miljenju.(Munjiza, 2009.)
Smatrao je da je glavni cilj nastavnog sata je uenje miljenjem (koritenjem
kognitivnih sposobnosti) (Munjiza, 2009.)
Bibliografija Matievidevih radova je brojna,ali najvanija djela su mu: Zur
Grundlegung der Logik (1909) Pojam rada ili aktivnosti u radnoj koli (1934),
Osnovi nove kole (1934), Priroda, kultura i odgoj (1935), Uzgoj, kola, i uitelj u
novoj pedagogiji (1938).


12.1.5.Vlado Petz (1887.-1970.)

Definira didaktiku u sklopu pedagogije: didaktika je nauka o obrazovanju
mladog ovjeka u vrijeme njegova psihikog sazrijevanja
Postavlja tri didaktika cilja: formalno-funkcionalni cilj ostvaruje se razvojem
ovjekovih sposobnosti promatranja, reproduciranja, pamdenja, miljenja i tjelesne
okretnosti, vii odgojni cilj odnosi se na oblikovanje volje i morala usvajanjem etikih i
estetskih vrijednosti i praktino materijalni cilj ostvaruje se stjecanjem intelektualnih
znanja i vjetina kojima se osposobljava za nekakvo zanimanje
Razmatra didaktiki put uenja (etape nastavnog procesa) umjesto formalnih
stupnjeva proces uenja ostvaruje se tako da se u zajednici s uenicima utvruje cilj
45

nastavnog sata, odabiru sredstva, odreuje put (nastavne metode), zajedniki rad,
utvruju rezultati uenja odnosni ispituje ispravnost, vjerodostojnost onoga to je
naueno.


12.1.6. Marijan Koleti (1910.-1988.)

Bavio se nastavnim metodama, sredstvima u nastavi, sadrajima obrazovanja
(koncepciji nastavnih planova i programa), provjeravanju i ocjenjivanju, domadim
radovima i uenju na temelju primjera; najvie se bavio nastavnim metodama
pouavanja i uenja (nastavne metode ne slue uitelju da samo prenosi znanje, ved da
potie uenika da samostalni radi i stjee znanja).


12.1.7. Martin Petani (1910.-1983.)

Utemeljitelj koncepta didaktike kao ergodidaktike, u didaktiku unosi dva nova
zahtjeva: osim opdeg obrazovanja treba uvrstiti i radno osposobljavanje i praktinu
izobrazbu, a drugi zahtjev je organizacija nastave usmjerena uenicima radi
ostvarivanja humanizirane nastave.


12.1.8. Pero imlea (1910.-1988.)

Sredite njegovog strunog rada je didaktika, metodika i reforma odgojno-
obrazovnog sustava, uvodi koncept didaktike koji nastavu prouava kao jedinstven
46

odgojno-obrazovni proces, obrauje formalizam u znanju, njeguje odgojne funkcije
kole i nastave, uvodi inovacije u odgojno-obrazovni proces.


12.1.9. Vilko vajcer (1917.-1992.)

Prikazao gotovo sve to je bitno za didaktiku: znanstvena obiljeja didaktike,
nastavni proces i artikulaciju nastave, evaluaciju nastave, organizacija (oblici) rada na
nastavi, organizacija uenikih aktivnosti, tehnologija nastave, nastavni prostor te
uloga uitelja u odgojno-obrazovnom procesu.


12.1.10. Vladimir Poljak ( 1920.-1998.)

Bavio se didaktikom, metodikom i sustavom obrazovanja, zbog ogromnog
doprinosa u didaktici (objavio vie od 20 didaktikih djela!) moemo ga prozvati
utemeljiteljem suvremene didaktike teorije u Hrvatskoj; teoriju didaktike
sistematizirao je u poznatoj knjizi Didaktika, poseban doprinos u sagledavanju
mikroelemenata i makroelemenata nastave, upudivao na znaenje kurikuluma,
predvidio da de kurikulum biti jedan od temeljnih uporita hrvatskog odgojno-
obrazovnog sustava.




47

13. ZAKLJUAK

Povijest nastanka didaktikih ideja omogudio nam je vedi horizont sagledavanja
mnogih problema vezanih za ovo podruje, ali i spoznaja koje mogu koristit za daljnja
razmiljanja na ovu temu.
Poetak 21. stoljeda uvjetuje nova rjeenja u kolstvu. Obrazovanje se danas vie no
ikad mora suoiti s mnogim problemima s kojima se suoava dananje drutvo i svijet.
Moramo oekivati nova rjeenja u organizaciji kole koje de biti uvjetovana
usavravanjem komunikacijskih tehnologija, stila ivljenja bududih generacija, te
spoznaju znanosti koje prouavaju kolu i nastavu.
Danas, vie nego ikad ranije, oekuje se uska suradnja roditelja i institucija koje
organiziraju odgoj i obrazovanje mladih u doba srednjeg djetinjstva.








48

LITERATURA

- Bean, A., Jelavid, F., Kujundid, N. i Pletenac, V. (1991). Osnove didaktike, kolske
novine, Zagreb.
- Bognar,L., (2005), Didaktika, kolska knjiga, Zagreb.
- Bonjak, B., (1993), Povijest filozofije, Matica Hrvatske, Zagreb.
- Cindrid, M., Miljkovid, D. i Strugar, V.,(2010), Didaktika i kurikulum, IEP-D2, Zagreb.
- Frankovid, D., (1958.), Povijest kolstva i pedagogije u Hrvatskoj, PKZ, Zagreb.
- Filipovid, N., (1977.), Didaktika 1, Svjetlost, Sarajevo.
- Juka, S., Musid, I., Buntid, M., (2007), Prema filozofiji odgoja, Filozofski fakultet
Sveuilita u Mostaru, Mostar.
- Komenski, J.A., (1954), Velika didaktika, Savez pedagokih drutava Jugoslavije,
Beograd.
- Macan, I., (1997), Filozofija spoznaje, Filozofsko teoloki institut Drube Isusove,
Zagreb.
- Markovid, ., (1990), Umnici vaspitanja, Vuk Karadid, Beograd.
- Matijevid, M., (2002), Povijesni i suvremeni didaktiki sustavi, kolska knjiga, Zagreb.
- Matijevid, M., (1994), Alternativne kole, Institut za pedagogijska istraivanja, Zagreb.
- Mijatovid, A. (1999), Osnove suvremene pedagogije, Hrvatski pedagoki knjievni
zbor, Zagreb.
- Milan Matijevid, Znaajni pedagozi i najvanija pedagoka djela u Hrvatskoj tijekom
20.st., Napredak, Zagreb, 3-4 listopada 2009.,str. 301-319.
49

- Munjiz, E., (2009), Povijest hrvatskog kolstva i pedagogije, Hrvatski pedagoko-
knjievni zbor, Osijek.
- Poljak, V., (1984), Didaktika, kolska Knjiga, Zagreb.
- Pranjid, M., (2005), Didaktika (povijest, osnove, profiliranje, postupak), Golden
marketing-Tehnika knjiga, Zagreb.
- Previid, V., 1992., Alternativne kole: teorijska polazita i praktini dosezi, Institut za
pedagogijska istraivanja, Zagreb.
- Stevanovid, M., (2001), Didaktika, Expres digitalni tisak, Rijeka.
- Vukasovid, A., (2001), Pedagogija, Hrvatski katoliki zbor MI, Zagreb.
- Zaninovid, M., (1988), Opda povijest pedagogije, kolska knjiga, Zagreb.
- lebnik, L. (1962), Opta istorija kolstva i pedagogije, Nauna knjiga, Beograd.
- Jan Amos Komenski, veliki eki humanist, udruga za ruski jezik i kulturu.
http://www.ruskijezik.info/humanitas/index.php?option=com_content&view=article&
id=33:j-a-komensky-veliki-eki-humanist&catid=6:humanizam&Itemid=25
(20.9.2012)