SAŽETAK PRAVNIH PROPISA O KURBANU

Uvod
S obzirom da se kurban kolje samo jedno godišnje, pohvalno je da se
čovjek, musliman, prije nego što nastupe dani klanja kurbana, podsjeti
na osnovne pravne propise koji se vezuju za kurban, kako bi ovaj ibadet
izvršio na ispravan način. Imajući u vidu da je poglavlje o kurbanu
izuzetno opširno i da su u vezi s njim islamski učenjaci zauzeli različite
stavove, spomenut ćemo u što kraćim crtama osnovne propise o
kurbanu koje bi trebao poznavati svaki musliman. Jedna od opširnijih
studija o kurbanu jeste knjiga dr. Hussamudina ibn Musa Afaneta u kojoj
nije izostavio skoro nijedno pitanje o ovoj tematici, a koja će biti osnova
ovog sažetka u kojem će biti pojašnjeni, na vrlo jednostavan i prijemčiv
način, osnovni propisi o kurbanu.

Definicija kurbana
Islamski pravnici u svojim fikhskim djelima spomenuli su mnoge
definicije kurbana, a jedna od najadekvatnijih definicija kurbana jeste:
''Kurban je životinja koja se žrtvuje u danima Kurbanskog bajrama s
ciljem približavanja Uzvišenom Allahu, uz ispunjenje odgovarajućih
uvjeta.''

Propisanost i vrijednost klanja kurbana

Na propisanost ovog ibadeta u islamu ukazuju argumenti iz Kur'ana,

sunneta Allahovog Poslanika i konsenzusa islamskih učenjaka.

Dokazi iz Kur'ana:
Na propisanost kurbana ukazuju riječi Uzvišenog: ''Zato se Gospodaru
svome moli i kurban kolji.“ (Kevser, 2.)

Dokazi iz sunneta:

Sunnet Allahovog Poslanika prepun je argumenata koji ukazuju na

propisanost ovog ibadeta.
Dvije su vrste hadisa koji ukazuju na propisanost klanja kurbana: riječi
Allahovog Poslanika i njegova praksa. Od Džabira, r.a., prenosi se da je
rekao: ''Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, pa
kada je završio hutbu, sišao je sa minbera, i doveden mu je ovan kojeg je
svojom rukom zaklao govoreći: 'Bismillahi (u ime Allaha,) Allahu ekber
(Allah je najveći), ovo je od mene i od onih iz moga ummeta koji nisu
zaklali.''' (Tirmizi, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)
Što se tiče hadisa u govornoj formi, njih je također izuzetno mnogo.
Jedan od njih je hadis Džunduba ibn Sufjana, r.a., u kojem navodi:
''Prisustvovao sam Kurban-bajramu sa Poslanikom, pa je vidio meso
kurbana koji je zaklan prije završetka namaza, te je kazao: ''Ko zakolje
kurban prije bajram-namaza, ili prije nego što klanjamo, neka ga ponovo
zakolje. Oni koji nisu zaklali, neka zakolju sa bismilom.'' (Buharija i
Muslim)
Većina učenjaka zauzela je jednoglasan stav u vezi sa klanjem kurbana i
smatra da je klanje kurbana validan i propisan ibadet u islamu.

Vrijednost klanja kurbana

Mnogo je hadisa koji ukazuju na vrijednost klanja kurbana.

Prije svega, prakticiranjem ovog ibadeta potvrđujemo slijeđenje
ustaljene prakse Allahovog Poslanika, pokoravamo se naredbama koje su
spomenute u više hadisa, kao i naredbi Uzvišenog Allaha koja je
spomenuta u suri Kevser.

Međutim, iako bi prethodno navedeno svakako trebalo da bude više

nego dovoljna motivacija čovjeku, muslimanu, da se odluči na
prakticiranje ovog ibadeta, mnogi postavljaju pitanje: Da li za klanje
kurbana postoji neka posebna nagrada koja je spomenuta u
vjerodostojnim hadisima?

Neki učenjaci kazali su da ne postoji vjerodostojan argument koji ukazuje

na posebnu vrijednost (nagradu) klanja kurbana. Kazao je Ibn El-Arabi
(pravnik malikijske pravne škole): ''Ne postoji vjerodostojan hadis o
vrijednosti klanja kurbana. Ljudi o tome prenose čudne stvari koje nisu
vjerodostojne, kao riječi: 'Kurbani će nositi ljude u Džennet (preko Sirat
ćuprije).''' (Ovaj hadis je šejh Albani ocijenio veoma slabim – daif
džidden.)
Postoje i mnogi drugi hadisi koji su apokrifni (izmišljeni) ili daif (slabi), i
ne mogu se zbog svoje slabosti koristiti kao šerijatski dokazi koji govore o
vrijednosti klanja kurbana, a koji su, nažalost, nerijetko mnogo rašireniji i
poznatiji među muslimanima od vjerodostojnih hadisa. Naprimjer, nisu
vjerodostojni hadisi da će vlasnik kurbana za svaku dlaku kurbana imati
dobro djelo, da nagrada za krv kurbana bude upisana prije nego što krv
padne na zemlju, da je to najbolje djelo koje čovjek može učiniti prvog
dana Kurban-bajrama i dr.
Rezime: Nepostojanje kur'anskih ajeta i vjerodostojnih hadisa koji
eksplicitno govore o vrijednosti klanja kurbana ne znači da to djelo nije
vrijedno. Klanje kurbana je propisan ibadet u našoj vjeri islamu, a svako
činjenje ibadeta je dobro djelo za koje će čovjek biti nagrađen ako ga
učini u ime Allaha. A ako na to pridodamo i činjenicu da je bilo hadiskih
učenjaka koji su neke hadise o vrijednosti klanja kurbana smatrali
dobrim (hasen), to čovjeka dodatno motivira da se priključi velikoj koloni
vjernika koji iskazuju svoju pokornost Uzvišenom Stvoritelju koljući
kurbane u danima Bajrama.

Mudrosti propisivanja klanja kurbana – prinošenja žrtve

Kada čovjek spozna zbog čega je neki ibadet propisan, to ga dodatno

motivira da ustraje u činjenju tog ibadeta. Stoga su učenjaci pokušali
nabrojati mudrosti propisivanja klanja kurbana, kao što su sljedeće:

1- U tome je oživljavanje sunneta Ibrahima, a.s., a naređeno nam je da

slijedimo vjeru Ibrahima, a.s. Kazao je Uzvišeni: ''Poslije smo tebi objavili:
'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao
ravnim!''' (Nahl, 123.) Prakticiranje klanja kurbana je veliki pokazatelj
čovjekove spremnosti na žrtvovanje za Allahovu vjeru i pokornosti
Uzvišenom Stvoritelju.
2- Klanje kurbana je jedan od načina kako da čovjek podmiri mesom
sebe, svoje komšije i one koji su u oskudici. Da je to bio jedan od ciljeva
klanja kurbana za vrijeme Allahovog Poslanika, ukazuju i mnoge predaje.
Enes, r.a., spomenuo je da je jedan od ashaba zaklao kurban prije
bajram-namaza, pravdajući takav postupak riječima: ''Znao sam da je
ovo dan u kojem se priželjkuje meso, sjetio sam se potrebe svojih
komšija za mesom, pa sam poželio da prvi zakoljem kurban.'' (Poslanik
ga je ukorio zbog toga što je zaklao kurban prije klanjanja bajram-
namaza, ali nije negirao razlog koji je spomenuo.)

3- Klanjem kurbana izražava se zahvalnost Allahu na mnoštvu blagodati

kojima je obasuo insana. Mnogo je blagodati kojima je Uzvišeni Allah
obasuo Svoje robove, a jedan od načina iskazivanja zahvalnosti
Uzvišenom Allahu jeste poštivanje Njegovih naredbi. U ovom slučaju
poštivanje naredbe biva klanjem kurbana, naravno za one koji su to u
mogućnosti.

PROPIS KLANJA KURBANA

Islamski učenjaci po pitanju propisa klanja kurbana imaju dva stava.
Većina islamskih učenjaka smatrala je da je klanje kurbana pritvrđeni
sunnet onima koji su u mogućnosti zaklati ga. Preneseno je da su ovog
stava bili: ashabi Ebu Bekr, r.a., Omer, r.a., Seid ibn Musejjib, Sufjan es-
Sevri, Abdullah ibn Mubarek, Alkame, potom imami Malik, Šafija i
Ahmed, te pravnici hanefijske pravne škole Ebu Jusuf i Muhammed, kao i
pravnici bukvalističke pravne škole Ishak, Ebu Sevr, Davud i Ibn Hazm, te
Ibn Munzir i dr.

Po drugom mišljenju klanje kurbana je obaveza onima koji imaju za to

mogućnosti, a tog stava bili su: Rabijetu er-Raj, El-Lejs, El-Evzai, imam
Malik kako se navodi u jednoj predaji od njega, zatim imam Ebu Hanife,
Zufer, Ebu Jusuf i Muhammed u jednoj predaji od njih, a ovo mišljenje
odabrao je i šejhul-islam Ibn Tejmijje.
Spomenuti učenjaci naveli su mnoge argumenate koji opravdavaju njihov
odabir jednog od ova dva mišljenja. Zbog skučenosti s prostorom
spomenut ćemo samo neke argumente, kako bismo uvidjeli koliki je
značaj kurbana u islamu, ne spominjući pritom koja je grupa učenjaka
zastupala određene argumente, niti ćemo navoditi kako su na taj
argument odgovorili oni koji ne zastupaju to mišljenje.

1. Riječi Uzvišenog Allaha: ''Zato se Gospodaru svome moli i kurban

kolji.'' (Kevser, 2.)
2. Od Ebu Hurejre prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: ''Ko ima
mogućnost, pa ne zakolje kurban, neka se ne približava našoj musalli
(mjestu klanjanja bajram-namaza).'' (Ibn Madže, dobrim – hasen
smatrao ga je šejh Albani.)
3. Džundub ibn Sufjan, r.a., kazao je: ''Prisustvovao sam kurbanskom
bajram-namazu sa Poslanikom, pa je vidio meso kurbana koji je zaklan
prije završetka namaza, te je kazao: 'Ko zakolje kurban prije bajram-
namaza, ili prije nego što klanjamo, neka ga ponovo zakolje. Oni koji nisu
zaklali, neka zakolju sa bismillom.'' (Buharija i Muslim)
4. Od Ummu Seleme, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: ''Kada
nastupi deset dana zul-hidždžeta, a neko od vas želi da kolje kurban,
neka ne odstranjuje ništa od svoje kose i kože.'' (Muslim i dr.)
Ne želim preferirati ni jedno od ova dva mišljenja, ali želim napomenuti
da na važnost kurbana u islamu ukazuje i činjenica da je klanje kurbana
za imućne osobe u najmanju ruku pritvrđeni sunnet, a ukoliko imamo na
umu da je nezanemarljiv broj islamskih učenjaka taj ibadet smatrao
vadžibom (strogom obavezom), onda naročito možemo shvatiti o koliko
se važnom pitanju ovdje radi.

Rekao je imam Šafija: ''Klanje kurbana je sunnet koji ne volim da se

izostavlja.''

Mnogo je drugih učenjaka koji su izrekli izjave slične ovoj, tj. da je teško
kazati da je klanje kurban vadžib (stroga obaveza), ali da su dokazi toliko
jaki da musliman koji je u mogućnosti ne bi trebao da izostavi klanje
kurbana.

Stoga je stav četiri pravne škole, te mnogih drugih mudžtehida, bio da je

klanje kurbana prioritetnije nego udjeljivanje sadake u protuvrijednosti
kurbana.

Također, većina učenjaka smatrala je propisanim klanje kurbana za sve

kategorije ljudi, bez razlike bili oni kod kuće ili na putu, za muškarce i za
žene, te za one koji su na hadždžu.

KO SE SMATRA IMUĆNIM

S obzirom da većina učenjaka spominje da je klanje kurbana propisano

onima koji su imućni, nameće se pitanje: Ko se, ustvari, smatra imućnim?
Po ovom pitanju ne postoje jasni i precizni argumenti, pa su zbog toga
mudžtehidi bili primorani da koriste analogiju, odnosno da idžtihadom
iznađu odgovor na ovo pitanje. Zato ćemo, ukratko, spomenuti stavove
mezheba, a zatim pokušati ukazati na mišljenje koje je najprioritetnije.

Hanefijska pravna škola

Pravnici hanefijske pravne škole uvjetovali su obaveznost klanja kurbana
nekoj osobi time da je bogata, tj. da posjeduje nisab zekata, a to je
imetak koji prelazi preko čovjekovih elementarnih potreba. Svoj stav
argumentirali su sljedećim hadisom: ''Ko ima mogućnost, pa ne zakolje
kurban, neka se ne približava našoj musalli (mjestu klanjanja bajram-
namaza).'' (Ibn Madže, dobrim – hasenom smatrao ga je šejh Albani)

Malikijska pravna škola

Pravnici malikijskog mezheba smatrali su da klanje kurbana nije sunnet
siromasima, onima koji ne posjeduju prehranu za cijelu godinu.
Međutim, smatrali su da je propisano klanje kurbana onome koga
izdvajanje za kurban neće dovesti u oskudicu, tj. da će zbog kurbana
oskudijevati u elementarnim potrebama tokom godine. Onaj ko ne
posjeduje novac za kupovinu kurbana, neće pozajmljivati novac kako bi
zaklao kurban.

Šafijska pravna škola

Učenjaci šafijske pravne škole smatrali su da je propisano klanje kurbana
osobama koje posjeduju sredstva za kupovinu kurbana, koja prelaze
preko njihovih elementarnih potreba u danima Bajrama, kao i potreba
onih koji su u njihovom skrbništvu.

Hanbelijska pravna škola

Pravnici hanbelijskog mezheba smatrali su da je klanje kurbana
propisano onome koji je to u mogućnosti, onome koji može da ga kupi
pa makar uzimanjem duga, ako zna da će moći vratiti dug.

Rezime: Najprihvatljivija mišljenja jesu mišljenja hanefijske i malikijske

pravne škole. Mišljenje hanefijske pravne škole zasnovano je i na
riječima Allahovog Poslanika, iako to nije jasan i precizan dokaz u ovom
poglavlju.

UVJETI ISPRAVNOSTI KURBANA

Klanje kurbana je ibadet i za njegovu ispravnost propisani su mnogi

uvjeti, stoga ćemo ih ukratko spomenuti, kako bi čovjek musliman znao
kako da postupa prilikom kupovine i nabavke kurbana.

Prvi uvjet: Da kurban bude od vrste stoke (deva, krava, bravče)

Većina islamskih pravnika, među kojima su i imami četiri pravne škole,

zauzela je jednoglasan stav da je uvjet za ispravnost kurbana da kurban
bude od vrste stoke: deva, krava, bravče (sitna stoka obuhvata koze i
ovce). To su argumentirali riječima Uzvišenog Allaha: ''Svakoj vjerskoj
zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime
prilikom klanja stoke koju im On daje.'' (El-Hadždž, 34.)
Kazao je imam Kurtubi u svome Tefsiru, komentirajući riječi ''stoke'':
''Stoka su deve, krave, bravčad.''

Drugi uvjet: Da kurban dostigne odgovarajuću starosnu dob

Po mišljenju većine islamskih učenjaka, da bi se životinja mogla zaklati

kao kurban, mora dostići određenu starosnu dob koja se obično
manifestira ispadanjem sjekutića (ar. sunijj), pošto se na taj način
određuje zrelost (punoljetnost) životinje.
S obzirom na to, učenjaci su uvjetovali da starosna dob kurbana mora
biti: deva – treba imati punih pet godina starosti i da je ušla u šestu;
krava – pune dvije godine i da je ušla u treću; ovca – šest mjeseci i više (u
slučaju ovce postoji izuzetak te je dozvoljeno da se zakolje janje koje je
starije od šest mjeseci ako je veliko); koza – da je napunila godinu dana i
ušla u drugu. U tom smislu su i riječi Allahovog Poslanika, u hadisu koji
prenosi Džabir, r.a.: ''Za kurban koljite samo zrele, punoljetne (ar.
mussin) životinje. Ako to ne budete u mogućnosti, onda (zakoljite) mlado
janje.'' (Muslim) U drugom hadisu kod imama Muslima navodi se da je
Poslanik dijelio kurbane, pa je jednom ashabu dao janje, te je ashab
kazao: ''Allahov Poslaniče, meni si dao janje?'' Pa mu je Poslanik rekao:
''Njega zakolji kao kurban.'' Ovi hadisi jasno ukazuju da je uvjet validnosti
kurbana odgovarajuća starosna dob (zrelost) ispadanje sjekutića, osim
ovce, jer se kao kurban može zaklati i ovca koja nije napunila godinu
dana starosti. Da taj propis ne obuhvata koze, ukazuje hadis jednog
ashaba koji ju je zaklao prije nego što je napunila odgovarajuću starosnu
dob, pa mu je Poslanik naredio da zakolje drugi kurban, na što je ashab
rekao: ''Imam kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutići (ar. džiza)'',
pa mu je Poslanik rekao: ''Zakolji je, ali nikome nakon tebe nije validan
kurban ako zakolje kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutići.''
(Buharija i Muslim, rivajet Muslimov)

Učenjaci su, također, postavili uvjete za ispravnost žrtvovanja janjeta za

kurban. Tako su naveli da mora biti debelo i krupno u toj mjeri da, ako bi
se umiješalo u stado zrelih ovaca, ne bi se mnogo fizičkim izgledom
razlikovalo od njih.
Rezime: Da bi kurban bio validan, životinja treba da dostigne
odgovarajuću starosnu dob:
- koza – da je napunila godinu dana starosti i ušla u drugu;
- ovca – da je napunila šest mjeseci i da se tjelesno ne razlikuje od
prosječne ovce koja je napunila godinu dana;
- krava – da je napunila dvije godine i ušla u treću (nije dozvoljeno, po
konsenzusu islamskih učenjaka, zaklati kravu mlađu od dvije godine, pa
makar bila i krupna kao ona koja je napunila dvije godine, zbog
općenitosti hadisa koji uvjetuju zrelost životinje, tj. ispadanje sjekutića.);
- deva – da je napunila pet godina starosti i ušla u šestu.

Treći uvjet: Da kurban bude bez fizičkih nedostataka i mahana

Pošto je klanje kurbana ibadet kojim se muslimani približavaju svome

Gospodaru, a Gospodar prima samo ono što je dobro, propisano je
našom vjerom da kurban treba da bude debeo, dobar, zdrav i da nema
fizičkih nedostataka i mahana koje mogu vidljivo utjecati na pomanjkanje
mesa. U tom smislu su i riječi Allahovog Miljenika: ''Kurban ne smije biti:
jednook ili izrazito ćorav, izrazito bolestan, izrazito hrom ili šepav,
zakržljao toliko da se na kostima ne može napipati meso.'' (Hadis su
zabilježili sakupljači Sunena i dr., od Berra ibn Aziba, r.a., a
vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
Ako kurban bude ovakav kako je navedeno u hadisu, neće biti validan po
konsenzusu učenjaka.
Također, ako bi kurban imao druge mahane sa istim značenjem, propis bi
bio isti. Ako bi kurban imao mahanu koja je izraženija od spomenutih, to
također čini kurban neispravnim.

Nadalje, ovaj hadis jasno ukazuje da na ispravnost kurbana neće utjecati

neka mala mahanu ili nedostatak, zbog riječi Poslanika: ''...izrazito ćorav,
izrazito bolestan, izrazito hrom i zakržljao...'', što znači, ako mahana nije
jasna i velika (uočljiva), to neće smetati.

Navest ćemo samo neke mahane koje su učenjaci spomenuli kada je u

pitanju kurban.

Mahane očiju:
- Slijep kurban nije validan, jer ako je Poslanik ukazao na ništavnost
kurbana jednooke životinje, onda je ništavnost slijepog kurbana
neupitna.

- Jednooka: to je ona koja nema jedno oko, ili ga ima ali ne vidi na njega,
također ne zadovoljava uvjet da bude kurban.

- Ona životinja koja vidi danju, a ne vidi noću, može biti kurban po
ispravnom mišljenju učenjaka, jer to ne utječe na njenu debljinu pošto se
životinje, u većini slučajeva, čuvaju na paši danju.
- Razrooka (škiljava) može biti kurban jer ta mahana ne utječe na viđenje
paše niti na njenu debljinu.

- Životinja iz čijih očiju teku suze ili krmelji, a to joj ne ometa viđenje
paše, također može biti kurban.

Mahane ušiju:

- Životinja sa malim ušima (čulava) zadovoljava da bude kurban po

mišljenju četiri pravne škole.
- Životinja koja je stvorena bez ušiju ili bez jednoga uha po mišljenju
većine učenjaka – osim hanbelijske pravne škole – ne zadovoljava da
bude kurban. (Šejh Usejmin smatrao je da ovca koja je stvorena bez ušiju
zadovoljava da bude kurban, ali je prioritetnije tražiti onu koja ima uši.)
- Ako je razrezano uho kurbanu, po mišljenju većine pravnika to je
pokuđeno, osim hanefijskih učenjaka koji to nisu smatrali pokuđenim.
- Životinja probušenog uha, po većini učenjaka, pokuđeno je da bude
kurban osim učenjaka hanefijske škole koji to nisi smatrali pokuđenim.
- Ako je životinja otkinutih ušiju ili samo jednoga (cijelog), po mišljenju
četiri pravne škole ne zadovoljava da bude kurban.

Mahane rogova:

- Životinja koja je stvorena bez rogova (šulava) može da bude kurban po

mišljenju četiri pravne škole.
- Lomljenje roga – kazao je hafiz Ibn Abdul-Ber: ''Većina učenjaka
smatrala je da je dozvoljeno klati za kurban životinju slomljenog roga,
ukoliko lomljenje roga nije prouzrokovalo krvarenje. Ako je
prouzrokovalo krvarenje, Malik je to smatrao pokuđenim jer je to
smatrao znakom jasne bolesti.''

Mahane repa:

- Većina islamskih učenjaka dozvoljavala je da se za kurban zakolje

životinja kojoj je otkinuta trećina repa ili manje od toga, dok su pravnici
šafijskog mezheba smatrali da u toj situaciji kurban nije validan.

Kada govorimo o mahanama kurbana, lijepo je spomenuti da je po

mišljenju većine islamskih učenjaka dozvoljeno da kurban bude
kastrirana životinja. Na to ukazuju mnogi hadisi u kojima je spomenuto
da je Poslanik klao za kurban dva bijela, kastrirana ovna.

Napomene:

- Većina učenjaka smatrala je da je dozvoljeno zaklati za kurban mužjaka,

pa makar često bio puštan da oplođava.

- Većina učenjaka smatrala je da je dozvoljeno zaklati steonu životinju.

- Dozvoljeno je zaklati životinju koja je ošišana (vuna).

- Dozvoljeno je zaklati žigosanu životinju.

Ovo su neke mahane koje se mogu naći pri kurbanu, ali je svakako bolje
da kurban bude zdrav i bez svih spomenutih mahana.

ZA KOLIKO JE OSOBA DOVOLJAN KURBAN

Pitanje koje se često postavlja u vezi s kurbanom jeste: Za koliko je

osoba dovoljan jedan kurban?

Većina islamskih učenjaka zastupa stav da je jedna ovca dovoljna kao

kurban za vlasnika i njegovu porodicu, bez obzira koliki broj članova
porodice bio.
Svoj stav potkrijepili su mnogim argumentima, a mi ćemo spomenuti
samo jedan. Aiša, r.a., prenijela nam je da je Poslanik, s.a.v.s., zatražio
oštar nož, pa kada mu je dala, oborio je ovna i izgovorio: ''Gospodaru,
ovo je od Muhammeda i njegove porodice i od Muhammedovog
ummeta'', a zatim ga je zaklao. (Muslim)

Zvanični stav hanefijske pravne škole po ovom pitanju je da se jedna

ovca kolje za jednu osobu, a ne za više osoba.
Kazao je poznati hadiski ekspert hanefijskog mezheba Ez-Zejlei:
''Problem u mišljenju mezheba predstavlja to što su zabranili da se kolje
ovca za više osoba iste porodice, a preneseno je da je Poslanik klao ovna
za sebe i za svoj ummet.'' Zatim je spomenuo jedan od hadisa koji
ukazuju na to. (Nasbu Er-Raje)

Što se tiče klanja deve i krave za kurban, većina učenjaka smatra da je

dozvoljeno da u klanju krave i deve za kurban učestvuje sedam osoba.
Na to ukazuju mnogi argumenti, a među njima su i riječi Džabira, r.a.: ''U
godini u kojoj je bila Hudejbija zaklali smo, zajedno sa Allahovim
Poslanikom, devu za sedam i kravu za sedam osoba.'' (Muslim)
Pod ovim se podrazumijeva udruživanje ljudi iz različitih porodica u
klanju deve ili krave za kurban, a ako bi čovjek želio da zakolje kravu ili
devu za sebe i svoju porodicu, taj čin je dozvoljen bez razilaženja
islamskih učenjaka.

KOJA JE ŽIVOTINJA NAJBOLJA ZA KURBAN?

Kada ljudi odluče da će zaklati kurban, često se pitaju koju je životinju

najbolje i najvrednije zaklati u kurban. Islamski učenjaci, u želji da dođu
do odgovora, razišli su se po ovom pitanju, tako da u vezi s tim postoje
tri različita stava islamskih učenjaka.
Prvi stav je stav većine učenjaka, a oni smatraju da je najvredniji kurban
deva, zatim krava, zatim ovca, a zatim koza. Tog stava bili su pravnici
šafijske, hanbelijske i bukvalističke pravne škole. Svoj stav argumentirali
su s više dokaza, a jedan od njih je i hadis Ebu Hurejre, r.a., u kojem stoji
da je Poslanik rekao: ''Ko se okupa petkom, kupanjem od džunupluka, a
zatim ode u džamiju, kao da je žrtvovao devu. Ko ode u drugom
vremenu, kao da je žrtvovao kravu, ko ode u trećem vremenu, kao da je
žrtvovao rogatog ovna, ko ode u četvrtom vremenu kao da je žrtvovao
kokošku, ko ode u petom vremenu kao da je žrtvovao jaje. Kada iziđe
imam, dođu meleki i slušaju vaz.'' (Buharija i Muslim)
Drugo mišljenje zastupala je malikijska pravna škola, koja je na
stanovištu da je najbolji kurban ovca, zatim krava, a zatim deva. Svoj stav
zasnovali su na činjenici da je Allah poslao ovna kao iskup Ibrahimu, a.s.,
za njegovu pokornost. Također, svoj stav dokazivali su time da je to bila
većinska praksa Allahovog Poslanika. Mnogo je vjerodostojnih hadisa u
kojima je zabilježeno da je Poslanik klao jednog ili dva ovna za kurban.

Treće mišljenje zastupala je hanefijska pravna škola, koja je smatrala da

je najbolji kurban onaj koji ima najviše mesa i čije je meso najkvalitetnije.
Svoj stav argumentirali su riječima Allahovog Poslanika: ''Najdraži kurban
Uzvišenom Allahu je onaj koji je najvredniji i onaj koji je najdeblji.'' (Hadis
je slabim – daif ocijenio šejh Albani)

Uhranjivanje kurbana

Većina islamskih učenjaka smatrala je pohvalnim uhranjivanje kurbana,

dok je, s druge strane, bilo i onih koji su to smatrali pokuđenim, jer je to,
kako kažu, praksa židova. Oni koji su taj čin smatrali pohvalnim, u prilog
tome naveli su više argumenata. Allahov Poslanik prakticirao je za
kurban klati dva debela, bijela, kastrirana ovna. Također, neki tumači
Kur'ana spomenuli su u komentaru riječi Uzvišenog: ''Eto toliko! Pa ko
poštiva Allahove propise – znak je čestita srca'' (El-Hadždž, 32.), da se
pod tim podrazumijeva lijepo ophođenje i uhranjivanje kurbana.
Također, na validnost tog čina ukazuju predaje da je uhranjivanje
kurbana neprestana praksa muslimana.

Najpoželjnija boja kurbana

Veliki broj učenjaka spomenuo je da je najvredniji kurban bijele boje,

zato što je spomenuto u više hadisa da je Poslanik klao bijele ovnove za
kurban.

Napomena:

Učenjaci nisu smatrali pokuđenom ni jednu drugu boju, ali su govorili o

tome koja je boja najpoželjnija.

Spajanje kurbana i akike

Većina islamskih pravnika smatrala je da nije dozvoljeno spojiti kurban i
akiku, koljući jednu životinju, sa namjerom da se time oduži i za kurban i
za akiku. Tog mišljenja bili su pravnici malikijske, šafijske, te većina
pravnika hanbelijske pravne škole.
Svoj stav dokazivali su logičkim dokazom: svaka od spomenutih stvari je
zaseban ibadet, za svaku od njih je propisano puštanje krvi, i ne može se
jednim klanjem odužiti za dva zasebna ibadeta.

PROPISI ZA ONOGA KO KOLJE KURBAN

Od Ummu Seleme, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik rekao: ''Kada

nastupi mjesec zul-hidždže, a neko od vas bude htio da kolje kurban,
neka ne uzima (krati) ništa od svoje kose ili kože.'' (Muslim) U drugom
rivajetu ovog hadisa, također kod imama Muslima, stoji: ''Neka ne
odstranjuje dlake i neka ne siječe nokte.''
Islamski pravnici razišli su se u shvatanju ovog vjerodostojnog hadisa.
Veliki broj učenjaka smatrao je da je činjenje spomenutih stvari strogo
zabranjeno – haram, jer kada dođe neka zabrana, u osnovi je ta zabrana
na stepenu harama sve dok ne dođu drugi argumenti koji pojašnjavaju i
ublažuju tu zabranu do stepena pokuđenosti.

Druga skupina učenjaka smatrala je odstranjivanje dlaka i sječenje

noktiju pokuđenim.

Treća skupina (hanefijska pravna škola) smatrala je činjenje navedenog

dozvoljenim, zbog drugih hadisa u kojima se navodi dozvoljenost činjenja
spomenutih stvari. No, dokaz koji su spomenuli pravnici hanefijske
pravne škole je općeg karaktera, a spomenuti hadis Ummu Seleme, r.a.,
posebnog. Poznato je da se daje prednost u postupanju po posebnim
argumentima u odnosu na opće argumente.
Pogledamo li u sve predaje spomenutog hadisa, vidjet ćemo da su
spomenute (u obliku zabrane) tri stvari: kosa, nokti i koža.
Pod riječju kosa u ovom hadisu podrazumijeva se odstranjivanje dlaka sa
tijela: brijanje, čupanje, kraćenje, spaljivanje, a također obuhvata sve
dlake na tijelu: dlake ispod pazuha, oko stidnih mjesta, bradu, brkove i
kosu na glavi.
Ako bi osoba koja želi klati kurban počinila neku od zabranjenih stvari,
namjerno ili u zaboravu, po konsenzusu islamskih učenjaka nije
obavezna da se iskupljuje posebnim iskupom. Ako je to učinila namjerno,
pokajat će se Uzvišenom Allahu kao za činjenje bilo kojeg drugog grijeha.

Napomene:

- Ovaj propis eksplicitno se veže za vlasnika kurban, a ne i za ostale

članove njegove porodice.
- Ako čovjek počini neku od zabranjenih stvari, to nikako ne utječe na
ispravnost njegovog kurbana, njegov kurban i prinošenje žrtve je validno.

- Ako bi čovjek bio opunomoćen od strane nekoga da mu zakolje kurban,

tada se zabrana ne odnosi na opunomoćenika (onoga koji će izvršiti čin
klanja kurbana).
- Ako bi se ukazala velika potreba za činjenjem neke od zabranjenih
stvari, ko što je brijanje glave kako bi se izvršio hirurški zahvat i sl., u tom
slučaju nema smetnje da se to učini.

VRIJEME KLANJA KURBANA

Klanje kurbana je vremenski ograničen ibadet. Stoga je neophodno da

svaki musliman poznaje početak i kraj tog vremena, kako ne bi pogriješio
i kurbansko meso učinio ''klasičnim'' (običnim) mesom.

Početak vremena klanja kurbana

Po pitanju početka vremena klanja kurbana stavovi pravnih škola su

slični, stoga ih nećemo spominjati pojedinačno, već ćemo ih rezimirati u
jedno mišljenje.

Vrijeme u kojem je dozvoljeno zaklati kurban počinje nakon klanjanja

bajram-namaza i bajramske hutbe, ako se bajram klanja u vremenu u
kojem ga je klanjao Allahov Poslanik, a on je bajram-namaz klanjao
nakon što bi sunce izašlo i odskočilo od horizonta u visini koplja. Ovaj
početak vremena klanja kurbana ostaje uvijek takav, bez razlike da li
onaj koji želi da kolje kurban klanjao bajram-namaz ili ne, bez obzira živio
u gradu ili na selu, bez obzira da li se u njegovom mjestu klanjao bajram-
namaz ili ne, bez razlike da li kurban zaklao poglavar muslimana ili ne.
U mjestima u kojima se ne klanja bajram-namaz, oni koji žele da kolju
kurban sačekat će da izađe sunce, da odskoči od horizonta u visini koplja,
na to će pridodati dužinu namaza i bajramske hutbe, a nakon toga mogu
početi sa klanjem kurbana.

Na spomenuto ukazuju mnogi argumenti, a spomenut ćemo samo neke

od njih.

Od Berra´a ibn Aziba, r.a., prenosi se da je Poslanik rekao: ''Prvo čime

počinjemo ovaj dan (Bajram) jeste bajram-namaz, zatim se vraćamo i
koljemo kurbane. Onaj ko postupi tako, postupio je po našem sunnetu. A
ko zakolje prije namaza, to je klasično meso koje je darovao svojoj
porodici, meso koje nema ništa sa obredom kurbana.'' (Buharija i
Muslim) Također, spomenuti hadis od Džunduba ibn Sufjan, r.a., u kojem
je rekao: ''Prisustvovao sam Kurban-bajramu sa Poslanikom, pa je vidio
meso kurbana koji je zaklan prije završetka namaza, te je rekao: 'Ko
zakolje kurban prije bajram-namaza, ili prije nego klanjamo, neka ga
ponovo zakolje. Oni koji nisu zaklali, neka zakolju sa bismillom.''
(Buharija i Muslim)

Završetak vremena u kojem se kolju kurbani

Islamski učenjaci zauzeli su po ovom pitanju različite stavove, spomenut

ćemo samo dva najjača.
Većina učenjaka smatrala je da Kurban-bajram traje tri dana, a samim
tim i vrijeme za klanje kurbana. To su dan u kojem se klanja bajram-
namaz, te dva naredna dana. Mogućnost klanja kurbana po ovom
mišljenju prestaje sa zalaskom sunca trećeg dana Bajrama. Ovog stava
bile su tri pravne škole: hanefijska, malikijska i hanbelijska.
Učenjaci šafijske pravne škole smatarali su da Kurban-bajram traje četiri
dana. To su dan u kojem se klanja bajram-namaz, te tri naredna dana.
Mogućnost klanja kurbana po ovom mišljenju prestaje sa zalaskom
sunca četvrtog dana Bajrama. Ovog stava također su bili: Ata, Evzai,
Mekhul, šejhul-islam Ibn Tejmijje, Ibn el-Kajjim, imam Ševkani i dr.
Svoje mišljenje zasnovali su na hadisu Allahovog Poslanika: ''U svim
klancima Mekke može se klati, u svim danima tešrika (boravka na Mini)
može se klati.'' (Hadis je od Džabira ibn Mut'ima, r.a., zabilježio ga je
imam Ahmed i dr., a njegovu vjerodostojnost potvrdili su hafiz Ibn
Hadžer, šejh Albani i drugi hadiski eksperti.)
Mislim da je drugo mišljenje prioritetnije zbog jasnoće argumenta kojim
su dokazivali svoj stav. A Allah najbolje zna.

Klanje kurbana noću

Većina islamskih učenjaka smatrala je dozvoljenim klanje kurbana noću,

ali ujedno i pokuđenim. Ovog mišljenja bile su tri pravne škole:
hanefijska, hanbelijska, šafijska, dok je imam Malik (malikijska pravna
škola) smatrao da je klanje kurbana noću zabranjeno.

Smatram da je prioritetnije mišljenje većine islamskih učenjaka iz razloga

što ne postoje jasni i precizni argumenti koji to zabranjuju. A ako ne
postoje validni dokazi koji to zabranjuju, onda se vraćamo na osnovu –
da je to dozvoljeno činiti sve dok ne dođe validan dokaz koji to
zabranjuje.
Hadisi u kojima je spomenuto da je Poslanik zabranio klanje kurbana
noću su slabi (daif i ne mogu se koristiti za dokazivanje šerijatskih
propisa.
Šejh Usejmin smatrao je da nije pokuđeno klati noću, jer ne postoji
dokaz na osnovu kojeg bismo kazali da je to pokuđeno. Pokuđenost je
jedan od šerijatskih propisa koji treba da se temelji na validnim
dokazima.

Najbolje vrijeme za klanje kurbana

Islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da je najbolje vrijeme za klanje

kurbana vrijeme u kojem je Poslanik klao svoje kurbane, odnosno prvog
dana Bajrama, neposredno nakon završetka bajram-namaza.

POSTUPCI PRIJE KLANJA I U TOKU KLANJA KURBANA

Čovjek koji želi zaklati kurban neophodno je da zna kako će postupiti

prije klanja i u toku samog klanja kurbana, kako bi to učinio na
najpotpuniji i najispravniji način. Islamski učenjaci spomenuli su mnogo
stvari, a neke od njih su i sljedeće:
1- Nijjet (namjera)
Čovjek bi u momentu kupovine trebao da ima namjeru kupovanja
kurbana. Mjesto namjere je u srcu i nije propisano izgovaranje namjere
riječima. Čovjek će prilikom klanja namjeravati klanje kurbana, jer je
upravo namjera ta na osnovu koje se razlikuju klasično meso i kurban.
Vanjštinom ne postoji razlika između ta dva djela. Tako možemo imati
dvojicu ljudi, jedan do drugog kolju životinje, prvi u srcu namjerava
klanje kurbana, a drugi namjerava da podmiri porodicu mesom. Svako
od njih će biti nagrađen shodno svojoj namjeri.

2- Dovođenje kurbana do mjesta klanja na lijep način

Propisano je da se kurban na lijep način dovede do mjesta klanja. U
vjerodostojnoj predaji zabilježeno je da je Omer, r.a., vidio čovjeka kako
vodi kurban tegleći ga za nogu, pa mu je rekao: ''Teško tebi, na lijep
način ga vodi u smrt.''

3- Dobro naoštriti i pripremiti nož kojim će klati kurban

Islam ne traži od čovjeka da pati životinju prilikom klanja, naprotiv, islam
to zabranjuje, te je zato propisano pripremanje i oštrenje noža kojim će
se klati kurban. Rekao je Allahov Poslanik: ''Allah je propisao
dobročinstvo prema svemu. Kada ubijate, na lijep način ubijajte, kada
koljete, na lijep način koljite. Naoštrite svoje noževe kako biste olakšali
životinji.'' (Muslim)

4- Pokuđeno je oštriti i pripremati nož pred kurbanom ili životinjom koja

se kolje
Islam ne samo da je propisao pripremanje i oštrenje noža za klanje
kurbana, već je propisao da se nož ne oštri i priprema pred kurbanom ili
životinjom koja se kolje. Rekao je Allahov Poslanik čovjeku kojeg je vidio
da je oborio ovcu i oštrio nož, a ona je gledala u njega: ''Zar želiš da je
usmrtiš više puta!? Zašto nisi nož prije pripremio?'' (Hakim, od Ibn
Abbasa, r.a., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)

5- Pohvalno je da se obori ovca ili krava prilikom klanja, dok je sunnet

kod klanja deve da se kolje stojeći, savijene prednje lijeve noge. Više je
dokaza koji potvrđuju spomenuto, tj. da je Poslanik obarao na zemlju
ovce prilikom klanja, a da je devu klao savijene prednje lijeve noge.
6- Da onaj ko kolje, kao i sami kurban, bude okrenut prema Kibli
Pohvalno je da se čovjek prilikom bilo koje vrste klanja životinja okrene u
pravcu Kible, a naročito kada je u pitanju klanje kurbana. Spomenuto je u
vjerodostojnom hadisu da je Poslanik tako činio.

7- Pohvalno je da vlasnik kurbana lično zakolje kurban, a ako ne može,

onda da prisustvuje njegovom klanju. Više je vjerodostojnih hadisa u
kojima je spomenuto da je Poslanik svojom mubarek rukom klao
kurbane.

8- Propisano je, a neki su to čak smatrali strogom obavezom, da se

spomene Allahovo ime prilikom (prije) klanja kurbana. Više je
vjerodostojnih hadisa u kojima je spomenuto da je Poslanik spominjao
Allahovo ime prilikom klanja kurbana (izgovor: ''Bismillahi'').

9- Ne smeta da neko pomogne vlasniku kurbana prilikom klanja, naročito

kod klanja krave ili bika.

10- Dozvoljeno je opunomoćiti nekoga da zakolje kurban.

Opunomoćenik treba da bude osoba koja poznaje propise vjere, klanja
kurbana, te onaj ko je poznat po prakticiranju vjere.

PODJELA KURBANSKOG MESA

Jedno od najčešće postavljanih pitanja u vezi sa propisima o kurbanu

jeste pitanje o tome kako raspodijeliti kurbansko meso. Ovo pitanje nije
strogo precizirano ni definirano argumentima Kur'ana i sunneta, što
ukazuje da je u tom pitanju ostavljeno prostora za kalkulisanje. Većina
islamskih učenjaka preporučivala je da se meso kurbana podijeli u tri
trećine: jedna se ostavlja sebi, druga se daje prijateljima, komšijama i
poznanicima, a treća siromasima. Ako bi čovjek, pak, podijelio meso
kurbana na neki drugi način, ne bi napravio nikakav prekršaj.
Prilikom podjele mesa trebalo bi na umu imati sljedeće činjenice: da je
većina učenjaka smatrala pohvalnim da čovjek pojede nešto od
kurbanskog mesa, dok je bukvalistička pravna škola to smatrala
obavezom. Svoje mišljenje argumentirali su na riječima (imperativu)
Uzvišenog Allaha: ''Jedite meso njihovo(kurbansko), a nahranite i
siromaha ubogog!'' (Hadždž, 28.) Dakle, prilikom podjele mesa čovjek
treba voditi računa o tome da ne podijeli sve meso, odnosno treba
ostaviti nešto i sebi.
Također, neophodno je znati da je bilo učenjaka koji su smatrali da je
obaveza podijeliti minimalno onu količina kurbanskog mesa koja je
obuhvaćena riječju ''sadaka'' i to su argumentirali riječima Uzvišenog:
''Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!'' (Hadždž, 28.) Ali,
bilo je i onih koji su kazali da to nije obaveza, već da je pohvalno.

Propis davanja dijela kurbanskog mesa mesaru na ime najamnine

Većina islamskih učenjaka smatrala je da nije dozvoljeno dati mesaru

bilo šta od kurbanskog mesa kao protuuslugu za klanje i guljenje
kurbana. To su argumentirali riječima Alije, r.a.: ''Naredio mi je Poslanik
da podijelim meso i kožice njegovih kurbana, i da ne dajem mesaru ništa
od toga. Rekao je: ´Mi ćemo mu dati nagradu za to od nas.´“ (Buharija i
Muslim) Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuje da nije dozvoljeno dati
mesaru kurbansko meso kao vid plaćanja za njegov rad.
Ako bi mesar bio siromašan ili spadao u kategoriju onih koji zaslužuju
kurban, dozvoljeno je da mu se daruje dio kurbanskog mesa nakon
plaćanja nadoknade. Čak su neki učenjaci kazali da je tada njemu preče
dati nego drugim siromasima, jer je on gledao to meso svojim očima pa
je moguće da je poželio da i on dobije.

Prodaja kurbanskog mesa

Većina islamskih učenjaka nije dozvoljavala da se proda bilo koji dio

kurbana. Što se tiče kožice kurbana, nju također nije dozvoljeno
prodavati, no dozvoljeno ju je sebi ostaviti i njome se koristiti. To su
argumentirali hadisom Alije, r.a., u kojem je Poslanik naredio da podijeli
meso njegovih kurbana.
Također, hadisom Allahovog Poslanika: ''Ko proda kurbansku kožicu,
njegov kurban je ništavan, nema ništa od kurbana.'' (Hakim, dobrim –
hasen ocijenio ga je šejh Albani)

Molim Uzvišenog Gospodara da nas poduči propisima vjere, da nam

olakša puteve prakticiranja propisa vjere i da podari da se okoristimo
propisima navedenim u ovom sažetku.

Naša zadnja dova je: ''Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!'

Elvedin Pezić prof.'