SKRIPTA ZA KOLEGIJ PRAKSA ITANJA

ASONANCA:
1.
jez. knji. stilska figura ponavljanja istih samoglasnika radi postizanja
odreenog zvukovnog ugoaja ili glasovnih efekata [O monotona naa zvona
bona...]
2. srok ili rima u kojima se ne podudaraju slogovi, nego samo vokali [Povedoe
dobre konje poljem...]
3. zvuna slinost suzvuje

A!"#$%AC"&A: jez. knji. stilska figura u kojoj se isti suglasnik ponavlja u nizu
naglaenih slogova [Vijavica. Vjetar vije./ovjeka ni vuka nije.]
' !"%S(" )A%A!$!"*+":
ANA,O%A ' jez. knji. stilska figura ponavljanja neke rijei ili istih rijei na poetku vi-e
uzastopnih stihova ili reeni.a
$)",O%A /
1. retor. ponavljanje iste rijei ili skupine rijei na kraju reeni.e0 odnosno stiha [upotrijebiti
epiforu]
S"+)!O(A / knji. stilska figura: dva ili vi-e stihova poinju i zavr-avaju istom
rijeju
ANA1")!O*A / jez. knji. pjesnika figura0 zavr-ne rijei jednoga stiha poetne su
onoga koji slijedi epanastrofa0 udvostruenje0 usp. antimeta2ola
)O!")#O#ON / Poliptoton Ovo je stilski postupak ponavljanja vi-e o2lika fleksije0
tj3 ista se rije ponavlja u istoj reeni.i u vi-e pade4a i 2rojeva: 5omo homini lupus
- ONO+A#O)$&A ' Onomatopeja 6gr3 onoma 7 ime0 poiein 7 napraviti8
glasovna je figura opona-anja ili preno-enja zvukova iz prirode u nekom
knji4evnome djelu
' 9!ASO:N" S"+;O!"*A+
- S"N$S#$*"&A '
1. a. psih. uenje i osje<aj po kojem se ono -to opa4amo svojim osjetilima mo4e mije-ati
6mirisi imaju o2lik0 2oje0 zvukove itd38 b. knji. stilska figura povezivanja slika koje ne
potjeu od istoga osjetila [meko plavetnilo]
2. fiziol. osjet koji se pojavljuje u jednom dijelu tijela na podra4aj primljen na drugom dijelu
tijela
1. %"+A
$=,ON">(A ,=N(C"&A ' eufonija 6gr383 1. ;lagozvunost0 ugodan akustiki
dojam koji se posti4e prikladnim iz2orom glasova ili rijei3 2. 9lasovna promjena
nastala z2og te4nje za lak-im izgovorom 6:uedol mj3 :uji dol83
+$#%">(A ,=N(C"&A '
+=?(A %"+A / rima: knji. glasovno podudaranje krajnjih slogova 6o23 od nagla-enog
vokala posljednje rijei8 dvaju 6ili vi-e8 stihova rimovani izraz0 srok3
daktilska rima rima s podudaranjem u tri sloga
muka rima rima s podudaranjem u jednom slogu
enska rima rima s podudaranjem u dva sloga
leoninski srok, rima unutar jednoga stiha0 prema srednjovj3 lat3 pjesniku !3 )3 de
!eonu3
@3 %"#+">($ :%$1NO#$ #$(S#A
)%O*O1"&A '
"N#ONAC"&A
"N#$*"#$#
)A=*A
%$>$N">N" #$+)O
5")O#A(SA 'lingv. podreenost0 zavisnost jedne sintaktike .jeline 6o2ino
reeni.e8 od druge0 opr. parataksa
)A%A#A(SA '
1. lingv. nezavisno0 usporedno slaganje reeni.a ili dijelova reeni.a0 opr. hipotaksa
2. jez. knji. uspored2a kao pjesnika figura
A3 A)OS#%O,A '
jez. knji. stilska figura0 o2ra<anje neprisutnima kao prisutnima0 i ne4ivom kao 4ivom
AS"N1$N#ON ' Asindeton 6gr3 a 7 nega.ija0 sndetos 7 povezan8 stilska
je figura koja nastaje nizanjem rijei 2ez njihova gramatikog povezivanja
6vezni.ima83 Suprotnost je polisindetonu3
)O!"S"N1$N#ON
"*O(O!ON ' izokolon 6gr3 !" #$%&' Bd izo' C gr3 $%&( dio80 naziv za figuru
antike retorike koja se temelji na slijedu usporedno graenih reeni.a0 sintagmi ili
stihova3 =sporedni dijelovi podudaraju se gramatiki i u 2roju rijei3
$!")SA ' = lingvisti.i i poeti.i0 stilska figura izostavljanja sintaktiki nu4nih dijelova
reeni.e0 npr3 )to prije[uradi-]0 to bolje3 "zostavljanja mogu zahvatiti 2ilo koji dio
reeni.e0 uz uvjet da ona ostane razumljiva iz konteksta3 #u se ne u2rajaju hotimi.e
nedovr-ene reeni.e3 (atkad se elipsa ra2i i kao zajedniki naziv za
detrak.iju *detractio+ pa tada o2uhva<a figure poput 2rahilogije0 apokoine0 apokope0
afereze0 asindeta0 zeugme itd3 Suvremeno se pjesni-tvo elipsom rado koristi za
predoavanje razgovornoga jezika i izri.anje emo.ionalnih stanja3
*$=9+A ' 6gr3 , -./( ujarmljenje80 u -irem smislu rijei isto -to
i silepsa' sintaktika konstruk.ija u kojoj je neka rije ili sintagma lan dvaju ili
nekoliko paralelnih izriaja0 a izrie se samo jedanput u u4em smislu0 retorika figura
konstruk.ije u kojoj se sintaktiki nadreena rije u reeni.i 6glagol0 pridjev8
istodo2no odnosi na dvije sintaktiki podreene rijei0 ali na semantiki nejednak
nain 6npr3 na jednu se odnosi u izravnom0 a na drugu u prenesenom smislu: 0acio je
pogled na novine' a cigaretu u pepeljaru.83
D3 versifikaija 6lat3 versificatio' od versus( redak stih C 'ficatio( fika.ija80 termin koji u
naj-irem smislu oznauje graenje stihova0 pretvaranje proznoga teksta u stihovni
tekst0 ili samo umije<e sastavljanja stihova3 = u4em smislu0 versifika.ija je znanost o
nastanku0 tvor2i0 graenju stihova0 pa je tada podudarna s metrikom0 prozodijom ili s
teorijom stiha0 koja prouava prirodu stiha0 njegovo znaenje u knji4evnosti i strukturu
svih pojavnih stihovnih o2lika3 )romatrana kao odreeni sustav0 versifika.ija mo4e
2iti kvantitativna 6naziva se i metrikom0 antikom ili klasinom80 sila2ika 6naziva se
i slogovnom8 i ak.enatska 6naziva se i naglasnom0 kvalitativnom ili tonskom83
(vantitativna versifika.ija temelji se na injeni.i da su se u grkoj i latinskoj
knji4evnosti stihovi pjevali ili govorili tako da su se mogli razlikovati dugi i kratki
slogovi njihovim pravilnim rasporedom do2iva se temeljna ritmiko'melodijska
jedini.a E stopa0 a najvi-a je o2likovna jedini.a u toj versifika.iji E strofa3 =
sila2ikoj je versifika.iji temeljno naelo pravljenja stihova 2roj slogova u svakom
stihu 6E S"!A;">(" S#"5 83 Ak.enatska versifika.ija0 osim na podudarnost redaka u
stihovnom nizu0 te4i-te stavlja na pravilan raspored nagla-enih i nenagla-enih slogova
u svakom pojedinom retku3 Sila2iki se versifika.ijski sustav naje-<e povezuje s
ak.enatskim u ak.enatsko'sila2iki sustav3 / 5rvatska se versifika.ija0 poput drugih
na.ionalnih versifika.ija0 mijenjala tijekom povijesti3 Od prvih za2ilje4enih pojava
stihovno ustrojenoga govora do polovi.e F"F3 st3 prevladavala je sila2ika
versifika.ija0 potom ak.enatska do prve polovi.e FF3 st30 kada dolazi do
-irenja E slo2odnoga stiha3 6E )%O*O1"&A S#"5 %"#A+ 8
+O%A '
lingv. kratki slog
S#O)A ' knji. najmanja ritmika jedini.a stiha
"(#=S ' lingv. pojaan izgovor nekog sloga u stihu0 izdvaja jedan slog od drugih
(O!ON '
1. jez. knji. u antikoj retori.i0 dio reeni.e spojen jednim ritmikim ak.entom
2. u interpunk.iji0 dvije toke dvotoka
C$*=%A '
1. jez. knji. ritmiki odmor0 stanka usred stiha od vi-e stopa [trohejska cezura bukolska
cezura muka cezura enska cezura]
2. glazb. stanka izmeu svr-etka jednoga i poetka drugoga motiva predah
"*O+$#%">NOS# '
"*OS"!A;">NOS#
+$#A+$#%">NOS#
G3 N&A:AHN"&" S#"5O:" 5%:A#S($ (N&"H$:NOS#"
OS+$%AC ' stih od osam slogova0 uz desetera. naje-<i stih hrvatske usmene knji4evnosti3
Oso2ito je svojstven usmenomu lirskomu0 tzv3 4enskomu pjesni-tvu0 a nerijetko su i poslovi.e
u osmer.ima 6npr31ete danci kao sanci' II a godita kao nita83 Naje-<i je stalni o2lik
osmer.a hrvatskog i usmenog i umjetnikog pjesni-tva simetrini osmera.0 koji ima .ezuru
iza etvrtoga sloga0 a posljednji je slog u stihu nenagla-en3 = osmer.ima je spjevana i
najpoznatija pjesma 53 !u.i<a 2ur nijedna na svit vila' a taj je stih postao oso2ito popularan u
F:""3 st30 od Osmana "3 9unduli<a0 i do pred kraj F"F3 st3 postao0 mjesto dvostruko
rimovanoga dvanaester.a0 jedan od najra-irenijih stihova hrvatskoga pjesni-tva3
!"%S(" JKera. $)S(" 1$S$#$%AC0 JJ$%AC0 @1%"+O:AN" J@$%AC ' silabi!ki
stih 6kasnolat3 sllabicus L gr3 !3$$/45 "6( slogovni80 tip stiha ritam kojega se temelji na
ponavljanju redaka s istim ili pri2li4no istim 2rojem slogova3 =logu ritmikoga signala u
sila2ikom versifika.ijskom sustavu ima redak ili dio retka 6lanak80 a kraj retka ili lanka
shva<a se kao stanka meu signalima3 O2ino se sintaktike grani.e distri2uiraju ravnomjerno
pa uz isti 2roj slogova sila2iki stih posjeduje i sintaktiku izomeriju 6jednakodijelnost83
%azvio se u romanskim knji4evnostima0 odakle se -irio i u ostale europske knji4evnosti3
*ahvaljuju<i ugledu talijanske i fran.uske knji4evnosti te dugotrajnosti stihovnih struktura0
neki od najpoznatijih europskih stalnih o2lika sila2iki su metri: talijanski
jedanaestera. *endecasillabo+ stih je najpoznatijih lirskih i epskih djela talijanske
knji4evnosti u fran.uskoj knji4evnosti sve do FF3 st3 prevladavao je aleksandrina. 6stih od
dvanaest slogova s .ezurom iza -estoga sloga83 Sila2iki stih je i stih hrvatske usmene
knji4evnosti i umjetnike knji4evnosti od ranoga novovjekovlja do ?enoina do2a3 Najpoznatiji
su sila2iki stihovi desetera. 6D C G80 simetrini osmera. 6D C D8 i dvostruko rimovani
dvanaestera. 6G C G83
;=9A%?#"C$ ' "bugar#ia$, vrsta najstarije zapisane hrvatske usmenoknji4evne
pripovjedne pjesme te4i 2aladnomu uo2lienju3 Stih 2ugar-ti.a dugaak je i anizosila2ian0
no naje-<e ima JM ili JG slogova3 Sna4na .ezura smje-tena je uglavnom iza sedmog ili osmog
sloga3 Stihovi 2ugar-ti.e katkad imaju i prilo4ak0 dodatak naje-<e od G slogova3 *a
popunjavanje svojega dugog stiha 2ugar-ti.a se koristi karakteristinim postup.ima0 poput
udvostruivanja pridjeva i prijedloga ili upora2e umanjeni.a3 )odrijetlo naziva nije posve
razja-njeno0 a naje-<e se povezuje s etnikom ;ugarin0 glagolom bugariti' u znaenju tu4no
pjevati0 i latinskim pridjevom vulgaris' koji je oznaivao pjesme na pukom jeziku3 )rvi zapis
neke 2ugar-ti.e za2ilje4en je potkraj F:3 st3 meu moli-kim 5rvatima u "taliji3 *atim su0
sredinom F:"3 st30 nastala dva oso2ito poznata zapisa iz 7ibanja i ribarskog prigovaranja)3
5ektorovi<a3 &o- su neki znameniti hrvatski knji4evni.i ostvarili pojedinane zapise 6&3
;arakovi<0 )3 *rinski80 no najve<i 2roj 2ugar-ti.a pohranjen je u nekoliko
osamnaestostoljetnih rukopisa iz 1u2rovnika i ;oke kotorske3 S F"F3 st3 2ugar-ti.e
i-ezavaju0 tako da ih vi-e nije mogu<e susresti u izved2i3 )retpostavlja se da su popustile
pred pr evla-<u epskih deseterakih pjesama3 "ako zaokupljene epskom0 junakom tematikom
/ kr-<ansko'turskim suko2ima0 z2ivanjima iz ugarske0 srpske0 2osanske i hrvatske povijesti0
mjesnim 6pera-tanskim8 dogaajima / 2ugar-ti.e su sklone strukturnim znaajkama 2aladne
vrste3 Na formalnoj razini gotovo svaka0 2ar u nekoj mjeri0 pokazuje temeljnu odliku 2aladnih
tekstova / sa4eto pripovijedanje3 Od pripovjednih i stilskih 2aladnih postupaka 2ugar-ti.a
primjenjuje neutralne o2like pripovijedanja0 nagao zapoetak radnje0 dijalogiziranje i dodatno0
gradirano ponavljanje 6za razliku od epskoga0 koje je istovjetno83 )remda se u njoj pojavljuju
tipini epski juna.i / (raljevi< +arko0 +ilo- (o2ili<0 Si2injanin &anko0 Sekula i dr3 /
2ugar-ti.a se esto usredotouje na promatrae i postranine sudionike junakoga suko2a0
iz2jegavaju<i njegov sredi-nji prostor3 &unaka je tematika0 tako0 potisnuta u pozadinu0 a u
prvom je planu istaknut pojedinani do4ivljaj ili ljudska interak.ija3 Na sadr4ajnoj razini
2aladno je u 2ugar-ti.ama zastupljeno motivima iz kruga o2iteljskih odnosa0 pojedinanim
sud2inama0 uvstvenim oitovanjima u razliitim o2li.ima meuljudskog djelovanja3
;ugar-ti.a0 takoer0 esto prikazuje pojedinosti iz feudalnoga dvorskog 4ivota3
G3#%O)" " ,"9=%$ +"S!" '
A!$9O%"&A '
AN"#"#$*A
$=,$+"*A+
9%A1AC"&A ' %tupnjevanje ili gradaija 6lat3 gradatio 7 vrhuna. 6u retori.i88 figura je
koja nastaje iz2orom rijei i misli kojima se postupno pojaava ili sla2i poetna predod42a3
)ostupno pojaavanje ili sla2ljenje neke slike3 Najve<i je stupanj klimaks 6gr3 kl8maks 7
ljestve80 a najmanji antiklimaks3
5")$%;O!A ' &iperbola 6gr3 NOPQBRS 7 preuveliavanje hper9 7 pre'0 ballein 7
2a.iti8 figura je preuveliavanja radi nagla-avanja nekog emo.ionalnog stava3
"%ON"&A ' 'ronija 6gr3 O PTUOVW0 eironeia 7 hinjeno ignoriranje8 jezini je izraz i figura u
kome je pravo znaenje rijei ili prikriveno ili suprotno doslovnom znaenju izraza0
upotrije2ljenih rijei3
"ronija je forma .rnog humora 6vidi humor83 Od ironije su jai sarkazam i groteska3
(A #A5A%*A /
!"#O#A / (itota 6gr3 RXYZYS[0 lit:tes 7 jednostavnost8 stilska
je figura oprjena hiper2oli koja umanjuje izraz jer ga zamjenjuje sla2ijim izrazom
koji je negativan i suprotan3 )odvrsta litote je i mejoza3
+$#A,O%A / )etafora 6gr3 meta 7 promjena0 pherein 7 nositi \OYW]BP^ 7 prijenos8
skra<ena je pored2a0 po njoj se ostvaruje prijenos znaenja tako da se istakne jedna zajednika
znaajka iz jednog podruja 4ivota i svijeta koja se po naelu slinosti pove4e s drugim
podrujem3 #o je stilsko izra4ajno sredstvo koje zamjenjuje stvarnu priu ljep-om pjesnikom
slikom3
;etafora je semanti<ka preinaka osnovnih zna<enjskih jedinica koju uzrokuje' odnosno
indicira kontekst od njih bitno razli<it.== 6Ante Stama<8
+$#ON"+"&A ' )etonimija 6gr3 meta 7 promjena0 9numia 7 sufiks za figure0 izveden
od onoma 7 ime met>numia 7 promjena imena8 upora2a je rijei u prenesenom znaenju0 ali
se znaenje ne prenosi po slinosti kao kod metafore0 nego prema odreenim stvarnim
odnosima0 dodirivanju ili povezanosti u prostoru ili vremenu0 odnosno0 prema logikoj vezi3
O(S"+O%ON ' Oksimoron 6gr3 o?@mAron: o?s 7 o-tar C moros 7 tup8 je
jezina figura 6pose2na vrsta antiteze8 u kojoj se spajaju dva nespojiva0 kontradiktorna
pojma 6antonimi83
)A%A1O(S ' aradoks 6gr3 NWP^_B`B[0 paradoksos 7 nevjerojatan para9 7
protiv0 d:?a 7 mi-ljenje8 jest misao i figura koja u se2i sadr4i proturjenost nekoj
tvrdnji koja je op<eprihva<ena0 ili nekom ispravnom zakljuku3 )aradoks je va4no
sredstvo u govorni-tvu jer se njime posti4e ve<a uvjerljivost misli koju govornik
zastupa3 )rema defini.iji koju daje +ark Sains2ura paradoks je: b&edan naizgled
neprihvatljiv zakljuak koji proizlazi iz naizgled prihvatljive premise0 putem naizgled
prihvatljiva zakljukab3 = filozofiji i ekonomiji termin se koristi kao sinonim
za antinomiju3
)$%SON","(AC"&A
)O%$1;A
S"+;O!
S"N$91O5A ' %inegdoha 6gr3 cdUOe_Bfg0 sn9 7 s0 uz0 ekdoche 7 smisao0
razumijevanje0 interpreta.ija8 podvrsta je metonimije u kojoj se uzima dio za .jelinu3
M3 "S(A*NA "NS#ANCA !"%S(O9 S=;&$(#A
"+)$%SONA!N" '
)$%SONA!"*"%AN" '
(O!$(#":"*"%AN" A1%$SA# /
mimeza 6gr380 va4an pojam starogr3 poetike i estetike0 a oznaava opona-ateljski
odnos umjetnosti prema stvarnosti3 (on.ep.ija umjetnosti kao m3 nastaje u okviru
shva<anja da je filozofija iznad pjesni-tva3 = tom smislu )laton dr4i umjetnost manje
vrijednom0 jer opona-a realni svijet0 koji ve< jest samo pona-anje svijeta ideja0 pa je
stoga sjena sjene3 Aristotel mijenja znaenje m3 smatraju<i je svojstvenu ljudskoj
prirodi i prema njemu ne znai doslovno opona-anje stvarnosti0 nego prikazivanje
umjetnikova do4ivljaja stvarnosti i raznih mogu<nosti u prirodi3 *naenje m3 ponovno
o4ivljava u renesansi0 a od kasnog prosvjetiteljstva do romantike imala je veliku ulogu
u raznim estetskim raspravama 6!essing0 S.hiller0 S.hlegel83 $3 Auer2a.h sred3 FF3 st3
ponovno uzima pojam m3 u neogranienom znaenju tumaenja stvarnosti kroz knji43
djelo3
dijegeza 6gr3 BCD-E!C6( razlaganje0 pripovijedanje80 prema 93 9enetteu0
pripovijedanje posredovano pripovjedaima ili likovima3 Strukturalistikoj upotre2i
pojma impli.itna je opreka s pojmom mimeze ili izravnog opona-anja3
aktant oznauje onoga u iju se korist 6ili na iju -tetu8 odvija radnja3 Aktanti
6djelovatelji0 initelji8 se definiraju izvanjezino ili semantiki kao 2i<a0 stvari ili
sadr4aji koji sudjeluju u pro.esu radnje izra4ene glagolom3
#ermin kronotop pritom preuzimamo u onome znaenju u kojem ga i o2likovao ruski
teoretiar +ihail ;ahtin h misle<i na iprostorno/vremenski kompleks u izgradnji
proznog knji4evnog djela
Anagnorisis 6I j n k n r s s I An.ient 9reek : UWlUmPXcX[8 is a moment in a plaa or
other nork nhen a .hara.ter makes a .riti.al dis.overa3 Anagnorisis originalla
meant re.ognition in its 9reek .onteot0 not onla of a person 2ut also of nhat that
person stood for3 Anagnorisis nas the herops sudden anareness of a real situation0 the
realisation of things as thea stood0 and finalla0 the herops insight into a relationship
nith an often antagonisti. .hara.ter in Aristotelian trageda3
[J]
dramske tehnike kviprokvoq ' namjernoga izazivanja s.enske z2rke putem zamjene
oso2a
Mise en abyme 6,ren.h pronun.iation: [miz r n a2im] also mise en abme8 is a ,ren.h term
derived from heraldra0 and literalla means bpla.ed intoa2assb3 #he term has developed a
num2er of parti.ular senses in modern .riti.ism sin.e it nas pi.ked up from heraldra 2a the
,ren.h author Andrs 9ide3
#he most .ommon sense of the phrase is also knonn as the droste effe.t0 des.ri2ing the visual
eoperien.e of standing 2etneen tno mirrors0 seeing an infinite reprodu.tion of oneps image0
2ut the phrase has several other meanings in the realm of the .reative arts and literara theora3
"n testern art histora0 bmise en abmeb is a formal te.hniuue in nhi.h an image .ontains a
smaller .opa of itself0 in a seuuen.e appearing to re.ur infinitela bre.ursiveb is another term
for this3
#eorija pripovjednog teksta 6naratologija8 dio je knji4evne teorije0 a osim u tim akademskim
krugovima postoji i temeljni ljudski poriv za slu-anjem i kazivanjem pria3 Ona ini
ekspli.itnom pripovjednu kompeten.iju 6ono -to konzumenti nesvjesno znaju0 npr3 kada je
pria zavr-ena kako tre2a0 a kada je ne-to ostalo u zraku33383
3 $kspozi.ija / pripovjedni uvod u poetnu situa.iju0 nije nu4na za svako djelo3
%azlikujemo neposrednu 6na poetku se upoznajemo s likovima80 iznenadni nastupIeo
a2rupto 6upoznajemo se s ve< razvijenom radnjom8 i zadr4anu 6izlaganje poinje
radnjom u tijeku0 a pisa. nas postupno upoznaje s likovima83 >itateljevo neznanje
uvodi se kao neznanje lika0 a rasplet koji u se2i sadr4i elemente ekspozi.ije naziva se
regresivni rasplet3
)rizor ' dio ina u kojem se likovi na s.eni ne mijenjaju3 )rizori se neposredno dijele na
replike3
kategorija pripovjedne analize: red 6vremenski slijed pripovijesti / prolepsa 6anti.ipa.ija80
analepsis 6vra<anje unatrag8 i anakronije koja uzrokuje nesklad izmeu fa2ule i si4ea80 trajanje
6izostavljanje0 pro-irivanje0 sa4imanje0 usporavanje333 epizoda80 uestalost 6koliko se puta
dogaaj dogodio i koliko je puta isprian80 nain 6distan.a / odnos prema materijalu /
mimezaIdijegeza0 upravniIneupravni govor333 i perspektiva / koliko zna pripovjeda80 glas 6tko
pripovijeda i kome8 i preko njih upu<uje na razliku izmeu pripovijedanja 6pro.es prianja
prie8 i pripovijesti 6ono o emu pripovijedamo83
Autoreferen.ijalnost se oituje u tome -to autor samim pisanjem poku-ava unaprijediti ili
o2noviti knji4evnost0 pa je to ujedno posredno promi-ljanje same knji4evnosti3
#e stupnjeva dijegetinosti 9enette naziva dijegetikim razinama3 Njih nastanjuju
pripovjedai0 likovi0 dogaaji i stanja0 a odlikuju se razliitim stupnjem vjerodostojnosti3
Osim razina0 postoje i razliite vrste univerzuma0 pa tako izvandijegetiki pripovjeda o2itava
izvan univerzuma ustanovljenog pripovijedanjem0 unutardijegetiki unutar0 a metadijagetiki
je sastavni dio pripovijesti3 Svi ti pripovjedai mogu 2iti heterodijegetiki0 ako ne sudjeluju u
univerzumima ustanovljenima pripovijedanjem ili homodijegetiki ako sudjeluju3 )odvrsta
homodijegetikih tekstova u kojoj je pripovjeda glavni lik zove se autodijegetiki
pripovjedni tekst3 (ada metadijage tika razina preuzme funk.iju temeljne0 rije je o
pseudodijagetikim tekstovima3
)')*+A
J8&edan od kljunih starogrkih estetikih i poetikih pojmova0 koji je imao golemu ulogu u
ustrojavanju zapadnog mi-ljenja o umjetnosti3
%azlika Aristotelove i )latonove kon.ep.ije mimeze:
)laton gradi svoj pojam m3 na tzv3 inertnim umjetnostima / slikarstvu i kiparstvu pa u prvi
plan dospijeva dimenzija opona-anja3 *a )3 je m3 izvedena0 sekundarna djelatnost u odnosu na
djelatnost prirode0 koja ve< i sama opona-a ne2eski poredak ideja0 i zato je sjena sjene3
Aristotel polazi od tzv3 progresivnih umjetnosti / pjesni-tva i glaz2e koje nastaju iz
2o4anskog nadahnu<a pa je u prvom planu dimenzija prikazivanja i tako shva<ena umjetnost
oplemenjuje prirodu novim mogu<nostima3 +tm0 dimenzija stvaranja 6poiesis8 stopljena je s
dimenzijom otkrivanja 6euresis8 prirode -to se raza2ire u usponu normativne poetike3
)relazak s opona-anja na prikazivanje / ;odmer i ;reitinger koji se nadovezuju na
!ei2nizovu poetiku mogu<ih svjetova3
@8= suvremenoj teoriji / u opre.i prema pojmu dijegeze / 9enette aktualizirao )latonovu
opreku da 2i revidirao opreku prikazivanjeIkazivanje angloamerike teorije proze koja tvrdi
da je pokazivanje vrednije3 )laton preferira pripovjedako posredovanje 6dijegezu8 nad
dramskim predstavljanjem 6mimezom83 )remda se 93 priklanja toj preferen.iji0 on ne motri
vi-e m3 i d3 kao odvojene moduse0 ve< kao nu4an sastavni dio svih modusa0 koji se
meuso2no razlikuju po tome nagla-avaju li proizvodnju ili proizvod3
A8%i.oeur / razumijevanje pojma m3 / nu4no sim2oliko posredovanje iskustva vremena:
m " 7 pretfigura.ija0 posredovanje 4ivljenog vremena koje pripada polju praktinog ljudskog
djelovanja
m "" 7 konfigura.ija0 posredovanje pripovjednog vremena0 polje teksta
m """ 7 prefigura.ija0 posredovanje vremena itanja0 polje re.ep.ije
,A-.(A ' %'/* "0omaevski$
J8#ema / izvjesno jedinstvo koje se sastoji od manjih tematskih elemenata povezanih
uzrono'vremenskom vezom 6u f3 djelima8 ili smjenjivanih 2ez unutarnje povezanosti 6nef3
djela83
@8,abula / .jelokupnost dogaaja u njihovoj unutra-njoj povezanosti3 %azvija se tako -to se u
pripovijedanje uvede nekoliko oso2a3 Njihovi uzajamni odnosi u svakom odreenom trenutku
jesu situa.ija 6polo4aj83 ,3 se izla4e od prijelaza iz jedne u drugu situa.iju / peripetije0 a svaka
se situa.ija odlikuje proturjeno-<u interesa / kolizijom ili 2or2om meu likovima koji 4ele
promijeniti situa.iju na razliite naine 6intriga80 koja uklanja ili stvara nove proturjenosti3
Na kraju f3 uklonjena proturjeja i izmirena situa.ija ne izaziva dalje kretanje 'v rasplet3
*aplet / ukupnost dogaaja koji naru-avaju nepokretnost polazne situa.ije i pokre<u f3 jer u
uravnote4enu situa.iju uvode dogaaj koji tu ravnote4u naru-ava te on o2ino odreuje tijek
radnje3 )red raspletom se dogaa kulmina.ija napetosti / Spannung3
A8%i1e je umjetniki izgraen raspored dogaaja u djelu3 %azlaganjem djela na tematske
dijelove dolazimo do nedjeljivih dijelova / motiva0 koji u komparativnim prouavanjima
oznaavaju tematsko jedinstvo svih djela3 #ema nerastavljivog dijela djela / motiv3 Spajaju<i
se meuso2no tematski povezuju djelo3 ,3 je ukupnost motiva u njihovoj logikoj uzrono'
vremenskoj povezanosti0 a s3 ukupnost tih istih motiva u uzastopnosti i povezanosti kako su
izneseni u djelu3 %azlikujemo povezane motive / koji se ne mogu iskljuiti 6karakteristini za
f38 i slo2odne 6dominiraju s383 Svaka -kola ima vl3 repertoar slo2odnih0 dok su vezani svima
isti3 1inamini motivi / koji mijenjaju situa.iju0 sredi-nji pokretai3 Statini / opisi3
$kspozi.ija / pripovjedni uvod u poetnu situa.iju0 nije nu4na za svako djelo3 %azlikujemo
neposrednu 6na poetku se upoznajemo s likovima80 iznenadni nastupIeo a2rupto 6upoznajemo
se s ve< razvijenom radnjom8 i zadr4anu 6izlaganje poinje radnjom u tijeku0 a pisa. nas
postupno upoznaje s likovima83 >itateljevo neznanje uvodi se kao neznanje lika0 a rasplet koji
u se2i sadr4i elemente ekspozi.ije naziva se regresivni rasplet3 )retpovijest je povezano
izlaganje ve<eg dijela dogaaja koji prethode dogaajima koji uvode u to izlaganje3
Na.hges.hi.hte je pripovijedanje o onom -to <e 2iti umetnuto u vezanu priu prije poetka
dogaaja koji tu 2udu<nost pripremaju 6vidoviti snovi0 proroanstva83 :eliku ulogu u s3 ima
pripovjeda3 @ tipa pripovijedanja: apstraktno / sveznaju<i pripovjeda koji zna ak i skrovite
misli junaka i konkretno / u J3 l3 pripovjeda priop<enja iznosi uz o2ja-njenja kako i kad je
saznao za dogaaj3 +ogu<i i mje-oviti sustavi3 ,a2ularno vrijeme / vrijeme u kojem se
predvia ispunjenje izlaganih dogaaja i koje se odreuje datiranjem trenutka radnje
6apsolutno / konkretan kronolo-ki trenutak i relativno / vremenski odnos dogaaja80 vrijeme
pripovijedanja / ono koje je potre2no za itanje djela3 +jesta radnje: statina 6juna.i
okupljeni na jednome mjestu8 i kinetika 6pre2a.uju se radi nu4nih suko2a83
"*9%A1N&A 13 S"H$A: J8$(S)O*"C"&A ' u primitivnoj d3 ' uvoenje prologa0 pose2nog
glum.a koji je izlagao polaznu fa2ularnu situa.iju3 =spostavom naela realistike motiva.ije
prolog je uveden u d30 a njegovu ulogu preuzima jedan od likova3 $3 mo4e 2iti jednostavna i
zadr4ana0 neposredna i posredna0 a razlikujemo i e3 am2ijenta0 karaktera0 izvanjske
emo.ionalnosti 6gledatelji8 i odnosa meu likovima3 $3 olak-ava plakat koji donosi imena
likova0 njihove veze0 te mjesto i vrijeme radnje3 !a4na e3 / .ilj da odvue pozornost s
neposrednog fa2ularnog tijeka0 koji se otkriva iznenada u trenu.ima jake napetosti3 S
o2zirom da je realistina motiva.ija d3 ekspozi.ije relativno te-ka0 postoji ograniena
koliina s.enskih postupaka e3 @8*A)!$# / uvoenje dinamikog motiva koji odreuje
fa2ularni razvitak0 npr3 lju2av junaka koji nailaze na prepreke 6tipian83 (orespondira s
raspletom koji donosi rje-enje zada<e iz zapleta3 A8%A*:"&AN&$ "N#%"9$ prikazuje se
svladavanjem prepreka3 :eliku ulogu igraju motivi neznanja iji je sustav o2ino slo4en3
)onekad gledatelj ne zna -to se dogodilo i -to je poznato likovima0 e-<e o2rnuto3 %je-avanje
tih zagonetki ' prislu-kivanje0 preuzimanje pisama333 D8S=S#A: 9O:O%A ' da 2i se uveli
motivi koji se tiu dogaanja izvan s.ene0 uvoeni glasni.i ili tekli<i 6klasina d383 *a
priznanje ' govori wu stranui0 koje nisu mogli uti nazoni na s.eni te dijalozi junaka i
njihovih pouzdanika koji nisu imali drugu ulogu3 S padom klasinog sustava likova u Jx3 st3
ulogu glasnika imaju epizodni likovi3 M8S=S#A: "*!A*A(A3 +otiva.ija ulazaka i
izlazaka likova3 G8%AS)!$# / prevladava tradi.ionalni rasplet 6smrt0 svad2a83 :a4nu ulogu
igra spanunng / moment napetosti koji prethodi raspletu3 ?to je jaa izgradnja spannunga0
sna4nije je d3 djelo3 %asplet se ne poklapa uvijek sa zavr-etkom3
M8Svi juna.i klasine tragedije pro4ivljavaju unutarnji suko2 suprotstavljenih osje<aja3 )rvo
je komedija poela naru-avati jedinstva3 = suvremenom kazali-tu dominira masovna gluma
nad individualnom i karakterizira ga 2rz razvitak s.enske tehnike3
A8NO:$!A ' jednostavna fa2ula s kratkim nizom situa.ija koje se smjenjuju3 )rete4no se
razvija u pripovijedanju3 +otivi se mogu spajati neprekidnim pripovijedanjem 6svaki novi
motiv pripremljen je prethodnim8 ili fragmentarno 6prekid poglavlja ili dijela83 :elika uloga
moment S(A*A 6kazivanja8 od strane pripovjedaa koji iskazuje okvirne motive / opis
okolnosti u kojim je uo priu i povod za njeno kazivanje i razrauje kazivake manire /
izrada pose2nog jezika0 a ako tog el3 nema0 govorimo o apstraktnom pripovijedanju3 )ostoje i
nefa2ularne n3 Osnovno o2ilje4je n3 ' vrst zavr-etak3 *2og kratke fa2ule u kojoj je te-ko iz
situa.ija razviti konano rje-enje est je iznenadan rasplet ' uvoenje novih likova i motiva3
Na kraju n3 mo4e se nalaziti moralna senten.ija kojom se o2ja-njava ono -to se dogodilo /
regresivni rasplet3 $l3 fa2ule / pripovijedanje 6sustav dinaminih motiva8 i opisi 6statinih80
izmeu kojih se razvija paralelizam3 = razliitim epohama zapa4ena tenden.ija prema
ujedinjavanju n3 u .ikluse 61ekameron0 JKKJ no<8 / n3 se povezuju pomo<u okvirne n3 koja
nema samostalnu funk.iju0 nego se uvodi da uokviri .iklus3
>vrstim z2li4avanjem n3 nastaje jedinstveno umjetniko djelo / %O+AN3 N3 se ni4u oko J
junaka3 $pizodna li.a tk3 prelaze iz n3 u n30 no samo to @ nije dostatno3 N3 tre2a uiniti
nezamislivima izvan r3 6jer ako su zamislive0 govorimo o umetnutim n3 -to je stara tehnika r3
koju ponekad susre<emo i danas80 uni-titi njihovu .jelovitost3 #ipovi romaneskne izgradnje:
J8Stupnjevani 6lanani8 r3 ' tipian postupak povezivanja n3 ' postupno izlaganje koje se ni4e
oko J junaka i kre<e se prema kronologijskoj postupnosti3 *avr-na situa.ija svake n3
predstavlja poetak sljede<e3 )ostup.i povezivanja: la4ni rasplet / kako 2i se itateljeva
pozornost odvukla od prave situa.ije0 tajna / fa2ularna uloga motiva nejasna0 uvodni motivi
zahtijevaju dopunu3 @8)rstenasta izgradnja / okvirna n3 se prote4e na .ijeli r3 te se u nju
uvode ostale n3 koje nisu ni ravnopravne ni postupne3 A8)aralelna izgradnja ' likovi se
grupiraju u nekoliko skupina od kojih je svaka povezana svojom sud2inomIfa2ulom3
)ripovijedanje se vodi na vi-e razina0 junak iz jedne razine prelazi u drugu0 na taj se nain
nekoliko n3 ukr-ta3 Sistemi zavr-etaka r3: J8tradi.ionalna situa.ija ' smrt0 4enid2a3 @8rasplet
prstenaste n3 A8uvoenje nove n3 izgraene drugaije od ostalih 6u stupnjevitoj izgradnji80
izgraene drukije nego sve prethodne3 D8epilog / pripovjedno stiskanje na kraju0 u2rzano
pripovijedanje / vremenski prekid0 u2rzavanje tempa3 %omani su o2ini graeni na
izvanknji43 tematskoj grai op<ekulturalna znaenja koja je umjetniki motivirana3 &unak je
o2javljiva autorovih iskaza0 ali autor pazi na uklanjanje odgovornosti 6dodijeliti misli
pozitivnomInegativnom liku0 kakve33383 )edaliza.ija teme / privlaenje pozornosti na motive
koji ne smiju 2iti ravnopravni3 O2li.i romana: J8avanturistiki @8povijesni A8psiholo-ki
D8parodijski i satirini M8fantastini G8pu2li.istiki0 y8nesi4ejni / krajnje sla2a fa2ula0 lako
pre2a.ivanje dijelova 2ez vidljive si4ejne promjene3
mora 6lat3 mora / zadr4avanje0 2oravak0 trajanje8 / du4ina trajanja izgovora kratkog
sloga mjerna jedini.a
iktus 6z8 / ritmiki udar koji je naje-<e padao na prvi dugi slog u stopi
vrste rima:
o parna rima / vezuje dva uzastopna stiha0 aa bb
o ukrtena rima / dolazi naizmjenino u stihovima0 abab
o obgrljena rima / abba
o nagomilana rima / kada se jedna rima ponavlja u vi-e stihova0 aaa aaaa
o isprekidana rima / kada nema vrste sheme0 abb abdad
prava2pravilna rima / podudaraju se nagla-eni glasovi i svi glasovi koji
slijede iza nagla-enih 6srama'jama0 zvono'ono8
!ista rima / podudaraju se i vrste naglasaka 6trava'glava8
ne!ista rima / ne podudaraju se svi naglas.i ili svi suglasni.i 6trava'krava8
neprava rima / glasovno podudaranje poinje iza nagla-enog sloga 6igrahu'
lomljahu8
bogata rima / podudaraju se i glasovi ispred nagla-enog 62ludni.a'ludni.a8
muka rima / kada se u rimi podudara jedan slog 6put'skut8
1enska rima / ako se podudaraju po dva sloga 6vrana'rana8
srednja2dje!ija2daktilska rima / ako se podudaraju tri sloga 6sudni.a'
ludni.a8
%adi se o tekstu b1va aspekta jezika i dva tipa afazijeb3 Na- govor funk.ionira
na prin.ipu iz2ora i kom2ina.ije jezikih jedini.a3 "z2or se vr-i iz postoje<eg fundusa0
a kom2ina.ija se pravi prema pravilima gramatike datog jezika3 =koliko doe do
smetnji u jednoj od ovih opera.ija0 radi se o afazijskom poreme<aju govora3
&ako2son je pokazao na nizu klinikih sluajeva kako se pona-aju oso2e sa
smetnjom u opera.iji oda2ira a kako sa smetnjom u opera.iji kom2iniranja jedini.a
jezika3 "z mentalnih pro.esa0 poput !eva'Straussa0 on pravi strukturalni o2raza. koji
je mogu<e primijeniti i na diskurs3 Oda2ir se vr-i na paradigmatskoj osi jezika a
kom2ina.ija na sintagmatskoj za oda2ir ka4e da je to metaforiki a za kom2iniranje
da je metonimijski put nastanka diskursa prvi je karakteristian za romantizam a
drugi za realizam0 od prvoga se tkaju pjesniki a od drugoga prozni tekstovi3 "0 da
dovr-imo ovaj dihotomijski niz opaskom 1avida !odgea0 koji je takoer 2io inspirisan
&ako2sonovim tekstom: metafora je moderna a metonimija postmoderna figura.
Najkra<e reeno0 mimesis / u toj tradi.iji / oznaava {podra4avanje stvarnosti u umjetnosti|0 ili0
drugim rijeima0 {prikazivanje stvarnosti sredstvima umjetnosti|3 Shva<anje knji4evnosti kao
mimeze pretpostavlja da knji4evnodjelo ne samo upu<uje ili ukazuje na vanjski svijet ve< i da t
prikazujepojaveu njemu3 A kako je knji4evnost jezika umjetnost0 ta pretpostavka
nu4no podrazumijeva da i sam jezik ima sposo2nost da svojim znakovima 6glasovima0
rijeima0 reeni.ama8 opisuje0 predstavlja0 prikazuje vanjski svijet3
= n o v i j e v r i j e me r i j e mi me s i s s e e - < e p o j a v l j u j e u s u 4 e n o m
z n a e n j u 0 i t o u suvremenoj naratologiji 6{znanosti o prii i prianju|80 gdje oznaava jedan
od dva osnovna
narativna postupka 6mimesis : diegesis0 odnosno {prikazivanje| / {pripovijedanje|80 ka
o i u lingvisti.i0gdje oznaava imitativne forme jezikog znaka0 kao -to je0 na primjer0
onomatopeja3{ vjenih formi|0 tj3 svijeta "deja3 =mjetnost koja mimetiki ponavlja pojavnu
stvarnost z2og toga je tek {sjena sjene|0 {slika slike|3
)O?"!&A!AC -alje )%"+AOC= jednu )O%=(=3
1a 2i 2ila operativna0 potre2an joj je (ON#$(S# na koji se odnosi
6}referentz 2i 2io drugi0 pomalo dvosmislen naziv80 a koji primala. mo4e shvatiti
tu je zatim (O10 koji je u potpunosti0 ili 2ar djelimino0 zajedniki i po-iljao.u i primao.u ~
i tu je najzad (ON#A(#0 tj3 fiziki kanali psiholo-ka veza izmeu po-iljao.a i primao.a0
koja omogu<ava da 2udu u komunika.iji3 Svi ti faktori 6 po-iljala. 0 primala.0 poruka0 kontekst0
kodi d kontakt8 t prisutni su u svakom komunikativnom aktu0 ali se u pojedinim
iskazima / u zavisnosti od njihove funk.ije / naglasak stavlja na samo jedan od njih0
-to onda u izvjesnoj mjeri odreuje pose2ni karakter iskaza3 Na osnovu razliite usmjerenosti jezika
na neki od tih -est faktora &ako2son je izdvojio i -est njegovih funk.ija:a
8 referen.ijalna 6ili {denotativna| ili {kognitivna|8 funk.ija je usmjerenje na {predmet|0 {referent|
ili (ON#$(S#0 odnosno na{ono o emu se govori| 6{tre<e li.e|0 u gramatikoj terminologiji8
28 ekspresivna 6ili {emotivna| ili {afektivna|8 funk.ija je usmjerenje na )O?"!&AOCA
6{prvo li.e|80 tako da u prvi plan dolazi onaj koji izra4ava svoje misli0 osje<anja0 stavove i te4nje
.8 konativna funk.ija je usmjerenje na )%"+AOCA 6{drugo li.e|8: u prvi plan dolazi onaj
kojem se o2ra<amo0 od kojeg ne-to tra4imo ili oekujemo0 kojeg 4elimo pokrenuti na neku
ak.iju i sl3
d8 fatika funk.ija je usmjerenje na (ON#A(#0 # tj3 na komunika.ijski kanal
e8 metajezika funk.ija je usmjerenje na (O10 tj3 na zajedniki jeziki sistem0 2ez kojeg nema
meuso2nog sporazumijevanjaf8 poetska funk.ija je usmjerenje na )O%=(=0 u znaenju koju ta
rije ima u teoriji komunika.ije0 tj3 na organiza.iju iskaza 6ne0dakle0 na njegov sadr4aj8 prema
&ako2sonovim rijeima0 poetska se funk.ija ostvaruje {kao usmjerenost na poruku kao takvu0 tj3kao
dovoenje u fokus poruke radi nje same|
6Naime0 ;arthes je u svom poznatom ogledu Smrt Autora izrazio uvjerenje da se knji4evni tekst
mora izvu<i ispod kontrole njegovog autora0 kako 2i se omogu<ila itateljeva neograniena
interpretativna igra8
A takvim raznovrsnim ponavljanjem glasovi povezuju rijei u vr-<e .jeline nego -to 2i ih mogla
povezati uo2iajena sredstva gramatikog0 sintagmatskog povezivanja0 ali ih na taj nain i
semantiki intenziviraju0 dovode<i i njihov smisao u istaknutije semantike odnose i u izrazitije
emo.ionalno o2ojenu situa.iju3 Ostvareni eufonini sklad pjesme izaziva u nama muzike
rezonan.e0koje i omogu<uju da se ona emotivna tenzija iz pjesme prenese u na- do4ivljaj pjesme3
edan od naina na koji se posti4e jaa povezanost i koherentnostteksta i njegova potpunija ureenost
jeste postupak ponavljanja0 koji senekad zasniva na doslovnom ponavljanju istih jezikih jedini.a0 a
nekadna njihovom variranju3 A tre2a imati na umu da su upravo ponavljanje ivariranje osnovni
prin.ipi umjetnike organiza.ije uop<e3
ASONANCA 6L lat3 assonare0 {zvuati u skladu| sazvuje8 / ponavljanjeistih samoglasnika u
uzastopnim rijeima pri tome je foniki efekt jai ako se ponavljaju nagla-eni samoglasni.i3
A!"#$%AC"&A 6L lat3 alliteratio L adClittere0 {ka slovu|0 {slaganjeslova na slovo|
{nagomilavanje|8 / ponavljanje istih suglasnika uuzastopnim rijeima pri tome je foniki efekt jai
ako se ponavljaju poetni suglasni.i rijei: {:ijavi.a3 :jetar :ije3 >ovjeka ni :uka
nije|6(a-telan0 #ifusari83
ANA,O%A 6L grki anaphore0 {nano-enje|8 / ponavljanje istih jezikih jedini.a 6glasova ili
glasovnih sklopova0 rijei ili grupa rijei8 na poetkuuzastopnih stihova ili reeni.a:Otkud
zlato koji kruha nejma0Otkud zlato koji ruha nejma3336+a4urani<0 Smrt Smail'age >engi<a8"li: "
nema sestre ni 2rata" nema o.a ni majke" nema drage ni druga3336=jevi<0 Svakida-nja jadikovka8
$)",O%A 6L grki epiphore0 {dodavanje|8 / ponavljanje jezikih jedini.ana kraju uzastopnih
stihova ili reeni.a:>ujem u snuSanjam u snu:idim u snu6(a-telan0 !ivade izgu2ljenih ova.a8
S"+)!O(A 6L grki samploke0 {splitanje|0 {uplitanje|8 / ponavljanjeiste jezike jedini.e na
poetku i na kraju stiha ili reeni.e3 6#o znai dase u njoj kom2iniraju anafora i epifora8: Nit ja
znadoh kad mi ljeto doe0 Nit ja znadoh kad mi zima doe~6Narodna pjesma3
ANA1")!O*A 6L grki anadiplosis0 {udvostruenje|8 / ponavljanjeistih rijei na kraja jednog i na
poetku sljede<eg stiha3)oranila rano u nedjelju0= nedjelju prije jarka sun.a3336Narodna pjesma8"li:
:rati mi moje krpi.e+oje krpi.e od istoga sna3336:asko )opa0 :rati mi moje krpi.e8
ANA1")!O*A 6L grki anadiplosis0 {udvostruenje|8 / ponavljanjeistih rijei na kraja jednog i na
poetku sljede<eg stiha3)oranila rano u nedjelju0= nedjelju prije jarka sun.a3336Narodna pjesma8"li:
:rati mi moje krpi.e+oje krpi.e od istoga sna3336:asko )opa0 :rati mi moje krpi.e8

%ima se o2ino definira kao podudaranje glasova na kraju dva ili vi-e stihova3 (arakteristino je da se rima
javlja i u usmenoj knji4evnosti0 i to gotovo kod svih naroda0 -to znai da je ona ne samo drevni ve< i temeljni
prin.ip ureivanja knji4evnoumjetnikog govora0 i to kako u stihu tako i u prozi3 = na-oj narodnoj
knji4evnosti0 na primjer0 ona je ak e-<a u kratkim proznim 4anrovima nego u lirskoj i epskoj poeziji3 #ako
rimu nalazimo u poslovi.ama 6{;olje je do2ar glas nego zlatan pas|80 kao i u zagonetkama 6re.imo0 u
ovoj o igli i kon.u: {&a sam mlad0tanak0 lijep kad putujem imam rep -to god idem dalje0 mog repa sve
manje izgu2im ga putuju<i0 pa 2ez repa doem ku<i|83 "pak0 njen pravi domen je stih3 *naaj i naini
rimovanja nisu isti u svim jezi.ima i u svim epohama3 = nekim jezi.ima rima je rijetka pojava3 = antikoj
poeziji ona nije 2ila uo2iajena kao nain organiza.ije stihova i strofa0 ve< se javljala samo povremeno
kao pose2an o2lik ponavljanja0 koji je Aristotelu %etori.i izdvojio i oznaio terminom
homojoteleuton0 definiraju<iga kao postupak kojim se {zavr-e.i rijei u o2a lana jednog odjeljka ine
slinim|3 = staroj poeziji romanskih jezika 6starofran.uskoj0 staro-panjolskoj i provansalskoj8 asonan.e na
kraju stiha 2ile su e-<e od rima3 6Neki smatraju da se rima zapravo i razvila iz tih asonantskih zavr-etaka
stiha38 = stvari0 rimovani stih je postepeno zamijenio klasini nerimovani stih najprije u srednjovjekovnoj
latinskoj poeziji3 A 1ante je 2io jedan od prvih pjesnika koji su rimu upotrije2ili kao dosljedan nain
organiziranja pjesnike strukture3 (rajem srednjeg vijeka rima ulazi u sve europske knji4evnosti kao redovan
postupak organiza.ije stiha3 Ali ona nema isti znaaj u svim knji4evnostima3 ,ran.uska i talijanska poezija su
gotovo nezamislive 2ez rime i slo4enih o2lika rimovanja3 Nasuprot tome0 u engleskoj poeziji podjednako je
esti rimovani kao i nerimovani stih0 tzv3 2lank verse 6{2ijeli| ili {prazanstih|80 koji je 2io standardni stih
eliza2etanske drame0 a koji je / nakon -to ga je +ilton prihvatio kao stih svog spjeva "zgu2ljeni raj / postao
uo2iajen i karakteristian stih engleske poezije3 6= tom nerimovanom stihu asonan.a i alitera.ija igraju istu
ulogu koju drugdje igra rima38+oderna poezija0 opet0 svugdje0 pa i kod nas0 esto napu-ta rimu0 ili jez
amjenjuje razliitim drugim o2li.ima ponavljanja3 Ali se i u njoj rima smatra osnovnim postupkom kojim se
stih organizira u ve<e ritmike .jeline3 O2ino se nagla-avaju dvije funk.ije koje rima ima u strukturi:
J3 %ima ima izrazito eufoniku funk.iju3 )rema A3 t3 Shlegelu0 estetska uloga rime 2ila 2i u tome da privue
na-u pa4nju na rijei kao zvukovna z2ivanja i da prisili na- duh da ih kao takve oslu-kuje0 poredi i o.jenjuje3 A
i 5egel je tvrdio da rima istie fiziko postojanje rijei0 skre<u<i nam pa4nju na rijei kao zvukove 2ez o2zira
na njihovo znaenje: fizika0 akustika komponent arijei djeluje na na-a ula i dopire do sr.a 2ez
posredstva razuma3
@3 %ima ima i metriku ulogu0 koja se sastoji u oznaavanju kraja stiha0 u njegovom intona.iono'ritmikom
zaokru4ivanju i organiziranju u strofe3 %ima je0 dakle0 {akustiko ponavljanje koje ima organizatorsku ulogu u
metrikoj kompozi.iji stiha| 6:3Hirmunski83 #o znai da ona ima ne samo eufoniko'ornamentalninego i
funk.ionalno'organiza.ioni karakter3 &er0 upravo je rima organizator strofne forme0 a esto i ukupne forme
pjesme3 Shva<ena kao glasovno ponavljanje0 rima se javlja u razliitim varija.ijama:
+u-ka rima je ona u kojoj se podudaraju jednoslo4ne rijei: 2rat / 2at fi n / sin zvuk / puk i sl3
Henska rima je ona u kojoj se podudaraju dvoslo4ne rijei: .vz je<a / sre<a zvono / 2ono i sl3 Srednja
ili daktilska rima je ona u kojoj se podudaraju troslo4ne rijei: .vjetova / svjetova i sl3
)ravilna0 potpuna ili savr-ena rima 6fran.3 rime suffi sante8 je ona rima u kojoj se glasovi podudaraju od
nagla-enog sloga pa do kraja rijei:kro-anja / no-anja lju2avi / u2avi tuge / duge3 >ista rima je ona u kojoj se
i naglasak podudara: fi n / sin dar / 4ar 2li4e / sti4e 2lagi / dragi isl3 ;ogata rima 6fran.3 rime ri.he8 je ona u
kojoj se podudaraju i glasovi ispred nagla-enog vokala: .vjetova / svjetova3 $ho'rima je ona u kojoj jedan
lan u se2i sadr4i .ijeli drugi lan: 2lista / lista3 (ao faktor organiza.ije stihova u nad stihovne .jeline
6strofe i pjesme80 rima uspostavlja razliite formalne o2ras.e 6{sheme rimovanja|80koji postaju
nositelji odreenih pjesnikih o2lika3 =o2iajen nain da se oznai {shema rimovanja| jeste da se malim
slovima a2e.ede 6a 2 .i td38 oznae stihovi koji se meuso2no rimuju 6a 2 a 2 i sl380 dok se znakom o
oznaava nerimovani stih3 )arna rima je ona koja vezuje dva uzastopna stiha0 u dvostihu0 etvorostihu
6katrenu8 itd3: aa 22 .. dd ee ff gg3 =kr-tena rima je ona u kojoj se stihovi naizmjenino rimuju0 po shemi a 2 a
23 O2rgljena rimaostvaruje shemu a 2 2 a3 Nagomilane rime su one gdje se rimuje vi-e uzastopnih stihova
6aaa2 i sl383 #o je naroito karakteristino za neke persijsko'arapske pjesnike o2like 6gazel0 ru2aija i
dr383
)ose2nu vrstu rima predstavljaju unutarnje rime0 u kojima se rimuju zadnje rijei polustihova3 #akve rime su
(eoninska rima "fran. rime brisee$, u kojoj se rije! ispred ezure rimuje sa zadnjom rije!i stiha, kao u
ovom 3aki#evom stihu4 5emo potok be1i 6 ko zna kuda te1i7 +ove se 8leoninska9 po
srednjovjekovnom latinskom pjesniku (eonu od sv. :iktora, koji ju je prvi upotrijebio us vojim
dugim elegijskim stihovima3 =nutarnja parna rima je ona u kojoj se u uzastopnim stihovima meuso2no
rimuju rijei pred .ezurom0 kao -to je u tzv3 dvostrukorimovanom dvanaester.u0 popularnom stihu hrvatskih
primorskih pjesnika F:" i F:"" st30 kao kod ?i-ka +eneti<a: *ovija-e zora dan a slavno prolitje
travi.u dro2nu van0 zelen lis6t8 i .vitje333%ima u pjesmi mo4e 2iti ponekad sasvim neva4na0 tako da jedva
zapa4amo njeno prisustvo0 jer je pjesnik sasvim konven.ionalno upotre2ljava kao o2raza.
odreene strofne forme0 zanemaruju<i njene druge funk.ije3 = tim sluajevima zvuk i sklop jedne rijei sami
ods e2e iznuuju drugu rije kao svoj par u rimi3 Ali ako se rimovanje0kao glasovno podudaranje0 ukljuuje u
organiza.iju pjesme kao njen 2itan tvoraki prin.ip0 onda ono neiz2je4no pretpostavlja stvaranje
semantikih odnosa izmeu rimovanih rijei3 A jo- su neki njemaki estetiari u F"F stolje<u 6*orgen i dr38 na
osnovu (antove ideje o{jedinstvu razliitosti| do-li do zakljuka da podudaranje glasova
6-to podrazumijeva formalna defini.ija rime8 mo4e imati estetsku funk.iju jedino kada / i zato
-to / istie razlike u znaenju3 )rin.ip {razliitosti u jedinstvu| jedini je stvaralaki prin.ip kojim se
pjesnik mo4e suprotstaviti monotoniji mehanikog ponavljanja rimovanih rijei3 Nije0 dakle0 dovoljno da
se rijei rimuju da 2i se do2io do2ar stih: {Nisu dvije rijei ista glasa odmah i rime / pisao je :ladimir
Nazor3 / +ora 2iti ne-to tre<e -to je0 vidljivo0 pa i nevidljivo0 izmeu njih ili ak u njima da ih
ve4e i da od dvoga napravi jedno i stvori puni dvozvuk3|
9!ASO:NA S"+;O!"(A je mnogo -ira od onomatopeje i zasniva se na ekspresivnoj vrijednosti glasova0
koji u izvjesnim kom2ina.ijama mogu i sami po se2i 2iti izra4ajni0 2ilo da postaju nositelji znaenja0 2ilo da
oko se2e -ire izvjesnu emo.ionalnu auru3 )a iako glasovi u jeziku nemaju semantiku vrijednost0 niti mogu
polagati prava na neka svoja stalna znaenja0 jer je nositelj znaenja .jelovit jeziki znak a ne njegova glasovna
strana 6{oznaka|80 ne mo4e se ignorirati injeni.a da su glasovi fonike pojave koje imaju akustiki karakter i
koje z2og toga mogu imati i pose2ne i samostalne zvune vrijednosti: postoje du2oki vokali 6o0 u8 i visoki
vokali 6i0 e80 tvrdi konzonanti 6t0 d0 k0 g8 i meki konzonanti 6g j0 lj0 nj0 -80 koji u izvjesnim kom2ina.ijama mogu
do2iti izrazito eufonian karakter0 a potpomognuti du4inom ili kratko<om vokala mogu zazvuati veoma
melodiozno0 kao0 na primjer0 u ?anti<evim stihovima: {)uina plava spava0 prohladni pada mrak3 :rh
hridi .rne trne zadnji rumen izrak333| "zvjesne kom2ina.ije glasova mogu do2iti i izrazitije ekspresivnu
vrijednost: gomilanje du2okih vokala0 na primjer0 mo4e ostaviti tmurni0sumorni i mukli utisak0 kao u drugoj
strofi iste ?anti<eve pjesme: {Suzdahom tuge duge u2ogi moli puk333| 6:ee na -kolju83 Od antikog vremena
ponavljaju se tvrdnje da foniki kvaliteti glasova imaju i neku svoju semantiku 2oju3 #ako je jo- Sokrat tvrdio
da glas i mo4e podesno izraziti ono -to je fino i nje4no0 a !ei2niz jes matrao da glas r sugerira sna4an
pokret0 pa je pogodan za izra4avanje odgovaraju<eg smisla3 Na isti nain %anko +arinkovi< je u
jednoj svojoj pripovije.i ovako govorio o glasu 4: NOH u toj rijei H je ono najstra-nije #o je
onaj dio odreen za klanje = svakom drugom jeziku to je alat za rezanje333 ali noH je klanje0
samo2ojstvo0 zloin0 u svakom sluaju neki kriminal3 Na primjer0 {2ode4| 2ez H 2io 2i
sasvim nedu4na stvar3332ode kao trn ili igla3 {!ave4|0 {lupe4|0 {po4ar| / sve no<ne stra-ne
stvari0 z2og kojih se ovjek 2oji le<i u krevet i zaspati3 Naravno0 ne mo4e se osporiti postojanje
odreene veze izmeu visokih vokala i osje<anja tananosti0 jasnosti i fi no<e0 ili0 pak0 izmeu du2okih
vokala i osje<anja sumornosti0 mutnosti i sporosti3 {9lasovni sim2olizam / istakao je &ako2son / neosporno je
o2jektivna rela.ija0 zasnovana na pojavnoj povezanosti razliitih ulnih puteva0 a pose2no vizuelnog i
auditivnog do4ivljavanja3| #a povezanost razliitih ulnih puteva op<enito je poznata kao sinestezijaD0
i ona svakako igra znaajnu ulogu u na-em do4ivljavanju semantike i emo.ionalne vrijednosti glasova3
+eutim0 ne tre2a smatrati da glasovi sami po se2i sugeriraju znaenja3 Ni jedan glas ne mo4e sugerirati uvijek
isti smisao: suvi-e je malo glasova0 a tako mnogo razliitih smislova koje rijei 4ele izraziti0da 2i se moglo
oekivati da glas u0 na primjer0 izra4ava uvijek isti osje<aj sumornosti i muklosti3 =vjerenje da glasovi mogu
odra4avati smisao rijei dovodi do one smije-ne situa.ije o kojoj je govorio #imofejev u svojoj {#eoriji
knji4evnosti|3 Naime0 ruski pjesnik :jazemski je u prepir.i s jednim talijanskim sim2olistikim pjesnikom
po2ijao ovo shvatanje0 tra4e<i od njega da po zvuku odredi smisao ruskih rijei: O0A0
3 #alijan je pretpostavio da se u svim tim sluajevima {radi o neem gru2om0 surovom0 mo4da
psovki|3 Na pitanje -to 2i po zvuku mogla znaiti rije $A 6{teletina|8 odgovorio je da
je to 2ez sumnje {umiljata0 nje4na rije kojom se o2ra<amo 4enama|3
D S"N$S#$*"&A 6L grki saneisthetis0 {suosjet|8 / psihiki je fenomen koji se sastoji u tome
da pri neposrednom ulnom do4ivljavanju jedan do4ivljaj spontano izaziva drugi0 s drugog ulnog izvora0 tako
da dolazi do mije-anja ulnih utisaka 6slu-no'vidnih0 vidno'dodirnih0mirisno'slu-nih i sl383 &avlja se u stanjima
pojaane osjetljivosti0 kad se {uju 2oje| 6fran .3audition .oloree0 {slu-anje u 2ojama|80 tj3 kad
se auditivne senza.ije 6glasovi ili rijei0 muziki tonovi0 prirodni zvuk8 neposredno
{prevode| u vizuelne slike: {" kad stari klavir dirne- rukom lakom0 2i<e zvu.i
.rni333| 6&3 1ui<83 "sto tako se mogu {vidjeti mirisi|0 {osje<ati okus 2oje| isl3 O tom
spontanom vezivanju razliitih ulnih predstava svjedoe i mnogi jeziki izrazi:tako za zvukove ka4emo da su
{o-tri| ili {reski|0 {svijetli| ili {tamni| i sl30 za mirise da
su{t e- ki | i l i {l aki |0 za 2oj e da s u {dr eave|0 {meke|0 {t vr de| i s l 3 )oj av
a s e t umai funk.ionalnom povezano-<u razliitih osjetilnih podruja do4ivljava se i u
normalnim uvjetima0 ali je
jo-i z r a z i t i j a p o d u t j e . a j e m n e k i h d r o g a 6 n a p r 3 me s k a l i n a 8 3
%o ma n t i k i 0 a n a r o i t o sim2olistiki pjesni.i esto su te4ili da izraze takav intenzivira
n0 sinestezijski {pomjeren| i slo4endo4ivljaj predmeta3 #ako je ;audelaire u
pjesmi Saglasnosti govorio o sjedinjavanju {mirisa0 2oja i zvukova|0 nagla-avaju<i da su
{neki mirisi 333soni0 2lagi kao o2oe0 zeleni kao trava0 / a drugi r as ko- ni 0 mo<ni i
por oni |3 A Ar t hur %i m2aud j e u pj es mi Samogl as ni .i
gl as ovi ma pripisivao sna4no evokativno djelovanje izrazito vizuelnog karaktera: { A .rno0
$ 2ijelo0 " .rveno0O plavo0 Ovaj sluaj pouan je u dva smisla3 )rije svega0 glasovna sim2olika nije potpuno
o2jektivna rela.ija izmeu oznake i oznaenog0 ve< jezasnovana na psiholo-koj vezi0 koju osje<a jedino onaj
koji razumije znaenje rijei i koji na taj nain mo4e u svom duhu {prepoznati|taj odnos3
+ogu se razlikovati tri stepena onomatopejskog o4ivljavanja prirode i z2ivanja u njoj:
J8 kada rijei same po se2i imaju onomatopejski karakter0 kao0na primjer0 u poetku Nazorove pjesme Cvrak:
{" .vri0 .vri .vrak333|
@8 kada rijei koje same po se2i nisu onomatopejske ulaze u kontekst s onomatopejskim rijeima0 do2ivaju<i i
same takav karakter0 kao0na primjer0 u drugom dijelu navedenog Nazorovog stiha 333na voru .rne smre0 u
kojem imamo onomatopeju drugog reda0 jer rijei preuzimaju onomatopejski karakter od rijei {.vri
.vrak| 6takav karakter ne 2i imale u nizu: {i pjeva -eva na voru .rne smre|8
A8 kad su rijei dovedene u jednu zvukovnu shemu u kojoj postaju sredstva zvukovnog {slikarstva|0
tj3 opona-anja prirodnog zvuka pomo<u glasova ljudskog govora 2ez neposrednog
onomatopejskog{zvuka'jeke|0 kao0 na primjer0 u ovoj 1ui<evoj strofi 0 u kojoj glasovi nastoje ostvariti
auditivnu sliku opisanog predjela 6-um 4ita0 4u2or potoka0 zrikanje zrikava.a80 a da ni jedna rije
sama po se2i nema onomatopejski karakter: &emena 4uta polja zrela0 %eni se pli<ak zrai(upina sja0
sunana0 vrela0 #u zmija ko-ulju svlai3
%itam 6L grki rathmos0 {tok|0 {tijek|8 predstavlja onaj kvalitet nekog z2ivanja koji nastaje vi-e ili manje
ravnomjernim ponavljanjem izvjesnih pojava u odreenim vremenskim razma.ima3
)rozodija 6L grki prosodia0 {ono -to je pridodato pjesmi|8 / = antikoj nau.i o stihu tom
rijejuoznaavana su ak.enatsko'kvantitativna svojstva slogova u novije vrijeme
njom se oznaavajuona svojstva stiha koja se tiu du4ine i kratko<e0 odnosno nagla-enosti i
nenagla-enosti slogova3 = modernoj lingvisti.i to je op<i naziv za tzv3
suprasegmentalne fonolo-ke pojave0 tj3 fonemske vrijednosti koje se prote4u na
.ijele jezike segmente3 #e prozodijske vrijednosti su: naglasak0 jaina sloga0 trajanje0
spajanje glasova ili njihovo rastavljanje pauzom0 segmenta.ija rijei na slogove
6sila2inost83 A sve to odra4ava spe.ifinu artikula.ionu aktivnost koja se pri
govoru dogaa u grlu3 #i prozodijski elementi govora ne mijenjaju znaenje iskaza0
ali esto prenose neku dodatnu ili popratnu informa.iju3
"ntona.ija 6L novolat3 intonare0 {podi<i glas|0 {oglasiti se|8 u lingvisti.i oznaav
a ritmiko melodijsko o2likovanje rijei i reeni.a0 koje prema-uje njihove normalne ak.enatske i
kvantitativne karakteristike3 Oituje se u mijenjanju du4ine pojedinih izgovorenih slogova0 u
stavljanju udarnog reenikog naglaska na pose2no mjesto u reeni.i0 u promjeni visine tona
6tj3 u silaznoj ili uzlaznoj melodi.i tvrdnje ili pitanja8 i sl3 drugim rijeima0 vrijeme i prostor 4ive rijei0 njena
materijaliza.ija0nain na koji ona realno postoji u svoj konkretnosti svog smisla3 +i esto ne mo4emo shvatiti
smisao reeni.e ako ne znamo njenu intona.iju0 po-to joj tek ona daje konano znaenje3
"N#ONAC"&A podrazumijeva promjene u visini tona u izgovaranju rijei0 grupa rijei i reeni.e3 +o4e 2iti
silazna0 uzlazna i ravna3 = zavisnosti od toga govorni niz do2iva ne samo svoju spe.ifinu melodiku ve< i neke
pose2ne izra4ajne vrijednosti3 Odreena intona.ija mo4e ak {svladati| osnovno znaenje rijei0 prisiliti rije da
preuzme pose2nu nijansu znaenja0 pa ak i da joj izokrene znaenje3 "ronijski izgovoreno {;a- si
pametan| znai suprotno od onoga -to sama rije oznaava3 A potvrdno {1a| izgovoreno s pose2nom
intona.ijom mo4e izraziti ljutnju0 prkos0 utivost0 sumnju0 nevjeri.u0 pa ak i nega.iju3
"N#$N*"#$# podrazumijeva jainu izgovora pojedine rijei ili #'grupe rijei u reeni.i i o2ino se podudara
s tzv3 reenikim ak.entom ili iktusom 6Llat3 i.tus0 {udar|80 koji je znaajan intona.ioni formant reeni.e0 jer
konkretizira njen smisao3 %eeni.a {*emlja se okre<e| mo4e imati naglasak na su2jektu ili na predikatu0 -to toj
tvrdnji daje razliite nijanse znaenja: u prvom sluaju insistira se na tome da je *emlja ta koja se okre<e 6a ne
Sun.e80 dok u drugom sluaju smisao odgovara 9alilejevoj prkosnoj opas.i $ppur si muove 6{"pak se
okre<e|8 nakon presude njegovom astronomskom uenju3
)A=*A 6ili stanka8 je ona akustika praznina koja razdvaja skupine glasova3 *naajno je sredstvo isti.anja
dijelova reeni.e0 ali i ritmikog organiziranja govornog niza0 jer se mo4e javiti kao vrlo istaknut ritmiki
signal3 )auza takoer mo4e 2iti intona.ioni formant sintaktikih konstruk.ija0 kao na primjer u distingviranju
samostalnhi podreenih atri2uta u sintagmi: prvi0 veliki uspjeh i prvi veliki uspjeh0 gdje se razlika u znaenju
izra4ava upravo prisustvom ili odsustvom pauze 6u tekstu o2ilje4ene zarezom83 Naravno0 pauze
mogu 2iti i nositelji emo.ionalnog sadr4aja reeni.a0 2ilo da su neposredni izraz emo.ije0 2ilo da su sredstva
kojim se oznaava njeno prisustvo3 *2og toga naroito dramski pis.i0 kao i kazali-ni i filmski umjetni.i0
o2ra<aju pose2nu pa4nju mjestu0 du4ini i uestalosti pauza0 koje su znaajno izra4ajno sredstvo tih
umjetnosti3
%$>$N">(" #$+)O je 2rzina s kojom se izgovaraju pojedine reeni.e ili dijelovi reeni.e0 -to je uvijek
zavisno od stava3
)arataksa 6L grki a parataois0 {redanje u vrstu|8 / uzastopno slaganje
samostalnih0 nezavisnih reeni.a0 2ez veznika0 ili s nezavisnim 6sastavnim0 rastavnim i sl38 vezni.ima3
5ipotaksa 6L grki a hapotaois0 {podreivanje|8 / povezivanje su2ordiniranih0 podreenih0 zavisnih
reeni.a pomo<u zavisnih veznika0 relativnih zamjeni.a i sl30 ime se stvaraju
slo4ene reeni.e3
A)OS#%O,A 6L grki apostrofe0 {okretanje na drugu stranu|0{odvra<anje|8 / digresija u govoru koja nastaje
kad se govornik nekome direktno o2rati 6re.imo0 tu4itelj su.u ili suda. okrivljenom83 (ao stilska figura0 ona
oznaava o2ra<anje odsutnim ili umrlim oso2ama kao da su prisutne ili 4ive0 ili0 pak0 oslovljavanje
mjesta0 prirodnih pojava3
AS"N1$#6ON8 6L grki asandeton0 {nepovezan|8 / nizanje rijei ili grupa rijei 2ez veznika0 -to stvara
ispresije.ani reeniki tok i o2ino izra4ava napregnutost unutra-njeg stanja3
)O!"S"N1$#6ON8 6L grki polisandeton0 {vi-estruko povezan|8 / pove<anje 2roja sastavnih veznika0
-to daje pose2an ritam reeni.i0 jer istie svaki njen segment3
)A%A!$!"*A+ ili "*O(O!ON 6L grki iso.olon0 {jednakih lanaka|8 / dvije ili vi-e uzastopnih reeni.a
iste du4ine i sintaktike strukture3 #akvo povezivanje reeni.a ostvaruje sintaktiki identitet s punom
uravnote4eno-<u izraza3 (ao kod =jevi<a: {#amo0 tamo da putujem0I #amo0 tamo da tugujem3|
$!")SA 6L grki elleipsis0 {nedostatak|0 {izostavljanje|8 / izostavljanje dijelova reeni.e0 kojim se reeni.a
svodi na osnovne rijei0 tj3 na rije ikoje nose semantiko ili emotivno te4i-te3 $liptian nain izra4avanja
o2ian je i u svakodnevnom govoru3 1ovoljno je re<i {(i-a| da 2i se iskazao smisao: {)oela je padati
ki-a|3 #akvo izostavljanje jezikih jedini.a u nekom iskazu o2ino je posljedi.a op<e te4nje
ka ekonominosti izraza i izostavljanju svega -to je izli-no za puno razumijevanje smisla3
*$=9+A 6L grki sanezeugmenon0 {u istom jarmu|0 {sjedinjenost|8 / figura kojom se vi-e
podreenih rijei pridodaje jednoj istoj odredni.i 6imeni.i0 pridjevu ili glagolu8 ostvaruje
ekonominost izraza po .ijenu jezike nepravilnosti0 kao u ovim stihovima iz narodne pjesme:
" prigrnu <urak od kurjaka0
A na glavu kapu od kurjaka3
= historiji europske poezije razvila su se / i teorijski se izdvajaju / tri osnovna sistema versifika.ije:
l3 (vantitativni sistem
@3 Sila2iki sistem i
A3 Sila2iko'tonski 6ili sila2iko'ak.enatski8 sistem3
#u tradi.ionalnu podjelu u pitanje je doveo %oman &ako2son0 upozoravaju<i da se stih ne mo4e karakterizirati
samo po njegovim metrikim konstantama0 ve< da se u o2zir moraju uzeti i druge njegove razliite tenden.ije:
{*ato je|0 smatra on0 {neodr4iva podjela stihova na kvantitativne0 sila2ike i ak.enatske3 Sasvim je sigurno da
u svakoj strukturi stiha prete4e jedan sastavni dio0 ali se pri ispitivanju ne smijemo ograniiti samo na
navoenje onoga -to je dominantno3 +ora 2iti utvrena itava hijerarhija podreenih sastavnih dijelova3|
+eutim0 2ez o2zira na tu njegovu razlo4nu primjed2u0 ostaje uo2iajeno da se podjela
metrikih sistema vr-i po onome -to je u njima dominantno0 dok se u njihovom opisu nastoji voditi
rauna i o svim drugim metrikim tenden.ijama koje u njima djeluju3
Stih klasine grke i latinske poezije formirao se na osnovu kvantiteta sloga0 tj3 u rasporedu dugih i kratkih
slogova3 *ato se zove kvantitativni metar3 ;io je predmet detaljnog izuavanja jo- u pozno antiko do2a0 a
terminologija koja se u tom izuavanju za njegavezala esto se i danas upotre2ljava u opisivanju stiha3
(ako je rekao "van Slamnig0 {klasino metriko nazivlje0 prvotno smi-ljeno i razraeno da 2i se njima
opisao klasini grki i latinski kvantitativni stih0 odavno se stalo primjenjivati i na versifika.ije koje
nisu kvantitativne|3 ?tovi-e0 .ijela klasina {nauka o stihu| znatno je i vrlo dugo utje.ala na sva kasnija
prouavanja stiha3 *ato je neophodno imati 2ar osnovni uvidu kvantitativni metriki sistem i u terminologiju
pomo<u koje se onopisuje3 Osnovu tog metra ini regulirano smjenjivanje dugih i kratkih slogova3
C$*=%A 6L lat3 .aedere0 {sje<i|0 {presje<i|8 je metriki termin kojim se danas mo4e oznaiti svaka uoljiva
stanka u govoru0 a naroito u izgovaranju stihova3 = svom prvom znaenju ona oznaava jedan pose2an
metriki postupak0 tj3 svojevrstan {presjek| stiha0 koji mo4e0ali ne mora izazvati stanku u govoru0 a
koji nije ovisan o sintaktikim pauzama u govornom nizu3 = stvari0 .ezura se metrikom
regula.ijom name<e prirodnom tijeku govora kao znaajan i vrlo istaknut ritmiki signal0 koji se pravilno
ponavlja na odreenim mjestima u stihu3 )o pravilu stih ima jednu pravu .ezuru0 koja ga dijeli na
dva polustiha0a oznaava se znakom II3 = klasinom latinskom stihu ona se uvijek javljala unutar
srednje stope3 Naime0 grani.e meu stopama se nisu podudarale s grani.ama meu rijeima0
a .ezura je o2ino dolazila po zavr-etku rijei0 a u sredini stope3 #o je stvaralo izvjesnu
ritmiku napetost izmeu prirodnog govora i njegove metrike ureenosti0odnosno izmeu normalnih
sintaktikih pauza i metrikih pauza koje su odreene stopama3 =koliko se kraj rijei podudarao s krajem
stope0takva .ezura se zvala dijereza3 (ako u novijoj europskoj poeziji .ezura po pravilu podrazumijeva i
zavr-etak rijei i zavr-etak metrikog lanka6polustiha80 neki teoretiari stiha smatraju da 2i taj metriki
{usjek| 2ilo ispravnije nazivati dijerezom3 *a to0 ipak0 nema razloga0 po-to termin nije opis pojave ve< je samo
njeno ime3
Osnovu sila2ikog stiha ini isti 2roj slogova u svim stihovima jedne pjesme 6izosila2iki stih80 ili
pak kom2ina.ija stihova razliitog 2roja slogova0 ali prema nekom strogo utvrenom rasporedu
6heteros ila2ikistih83 Stihovi se uglavnom razlikuju prema 2roju slogova: -estera.0sedmera.0 osmera.0
devetera.0 desetera.0 jedanaestera.0 dvanaestera.0 trinaestera. itd3 Osim 2roja slogova znaajna je i .ezura0 tj3
ona metrika grani.a koja stih presije.a uvijek na istom mjestu i tako ga dijeli na lanke i polustihove3 Ako je
.ezura na sredini stiha i dijeli ga na dva jednaka polustiha0 onda se govori o simetrinom stihu:
simetrini desetera. 6MC M80 simetrini dvanaestera. 6G C G8 i sl3
Asimetrini0 epski0 {guslarski| desetera.0 u kojem su ispjevane junak enarodne pjesme0 ima .ezuru poslije
etvrtog sloga0 tako da se stih sastoji od dva dijela nejednake du4ine0 ali parnog 2roja slogova 6D II G8:
5rani majka dva nejaka sina @ C @ II D C @
u zlo do2a u gladne godine @ C @ II A C A
na presli.u i desni.u ruku333 D II D C @
Simetrini0 lirski desetera.0 u kojem su ispjevane mnoge lirsken arodne pjesme0 ima .ezuru poslije petog sloga0
tako da se stih sastoji od dva jednaka dijela s neparnim 2rojem slogova 6M C M8 i sa smjenjivanjem parnih i
neparnih slogovnih .jelina:S
un.e 2i sjalo0 sjati ne mo4e A C @ II @ C A
(i-a 2i pala0 pasti ne mo4e A C @ II @ C A
"2rahim'2ega svezana vode0 M II A C @
Svezana vode da ga o2jese333 A C @ II @ C A
%ilabi!ko;tonska versifi kaija
= poeziji na ve<ini modernih europskih jezika / u engleskoj0njemakoj0 ruskoj0 talijanskoj itd3 / pored 2roja
slogova presudn umetriku ulogu igra i ak.ent3 6*2og toga neki smatraju da 2i taj metriki sistem pravilnije
2ilo zvati sila2iko'ak.enatskim38 )ri tome se razvilon ekoliko varijanti tog metra3 Ako 2roj i mjesto
nenagla-enih slogova u stihu varira0 a odreen je samo 2roj nagla-enih slogova0 takav se stih naziva istim
tonskim3 A ako je uz 2roj nagla-enih slogova regulirani 2roj i raspored nenagla-enih slogova0 takav stih se
naziva sila2iko tonskim3
Osmera. u narodnoj poeziji naje-<e je asimetrini stih s .ezurom poslije petog sloga 6M C A8:
Osu se ne2o zvezdama i ravno polje ov.ama3336Narodna pjesma8
Simetrini osmera.0 s .ezurom po sredini 6D C D80 trohejske intona.ije 6s nagla-enim neparnim slogovima80
karakteristian je stih romantiarske poezije:
)odi4e se eta mala Na Cetinju
9ore Crne3+alena je0 ali hra2ra3336+a4urani<0 Smrt Smail'age >engi<a8
&edanaestera. je stih s .ezurom poslije petog sloga 6M C G8 i s prete4nom nagla-eno-<u parnih slogova3 #a
jampska tenden.ija jasan je znak da je to {uvezeni| stih3 Njegova osnova je talijanski ende.asilla2o0 u kojem je
posljednji naglasak uvijek na JK3 slogu0 iza kojeg o2ino0 ali ne io2avezno0 dolazi jo- jedan
nenagla-eni slog3 6(ad on nedostaje0 govori se o katelektikom jedanaester.u0 tj3 stihu kojem prema metrikom
planu nedostaje jedan slog83 #o je temeljni jampski stih i srpske i hrvatske poezije s kraja F"F i s poetka
FF st3
1vostruko rimovani dvanaestera. je 2io glavni du4i stih hrvatske .renesansne poezije3 )odloga mu je 2ila
dvanaestera. srednjovjekovn elatinske poezije3 "ma J@ slogova0 .ezuru poslije -estog sloga i dvostruku rimu0
vanjsku i unutarnju3 = njemu je +aruli< ispjevao svoj ep &udita0 a 2io je omiljeni stih hrvatskih
renesansnih pjesnika F:" i F:"" st3:
*ovija-e zora dan a slavno prolitje travi.u dro2nu van0 zelen lis i .vitje0 ja kad 2ih uhi<en od ove gospoje0
ke o2raz naki<en u slavi vas poje3
(ako vrijeme i prostor u prii ine jednu kompleksnu .jelinu0 +ihail ;ahtin je skovao zgodan
termin kronotop 6L grkikronos0 {vrijeme|0 i topos0 {mjesto|83 Svaka pria ima svoj kronotop0koji mo4e 2iti
samo naznaen0 kao u na-em primjeru0 a mo4e ser azviti s mno-tvom detalja koji o4ivljavaju jedno vrijeme i
ine dru-tveni am2ijent u kojem se de-ava radnja prie3
Osim toga0 on podrazumijeva i vremenski period u koji je smje-tena radnja0 jer vrijeme u povijesnom smislu
2itno odreuje 4ivotnu supstan.u svakog prostora3 *2og toga je +ihail ;ahtin i skovao termin kronotop0 u
kojem je povezao {vrijeme| 6.hronos8 i {mjesto| 6 s topos80 kao oznaku za vremensko'prostorni am2ijent
z2ivanja u romanu3 Najzad0 on podrazumijeva i op<u0 supstan.ijalnu okolinu u kojoj 4ivi junak
romana:religijske0 duhovne0 moralne0 so.ijalne i emo.ionalne okolnosti 4ivota3
= svom shematiziranom opisu narativnih struktura naratolozi zato i ne govore o {likovima|0 koji su konkretne
realiza.ije te strukturne komponente narativa0 ve< o aktantima0 tj3 {djelatni.ima|0 ija je funk.ija u vr-enju
odreenih radnji3{Aktanti su|0 kako ka4e #zvetan #odorov0 {jedini.e s dva li.a|3 S jedne strane0 oni su linosti
smje-tene u vrijeme i prostor0 o2ino s vlastitim imenom s druge strane0 oni imaju svoje mjesto u radnji i
ispunjavaju funk.ije koje u reeni.i ispunjavaju imeni.e: mogu 2iti su2jekti radnje ili njeni o2jekti3 A
karakteristino je da se aktanti redovno pojavljujuu parovima0 ili tzv3 2inarnim opozi.ijama3
A!$9O%"&ASlo4eni.a od grkih rijei allo0 {drugo| i agoreio0 {govorim|0oznaava fi guru prenesenog
znaenja0 u kojoj jedna stvar 6predmet0situa.ija ili prizor8 oznaava drugu stvar3 Slina je metafori0 ali
se prote4e na .ijelu sliku ili ak na .ijelu radnju3 *ato je neki nazivaju{pro-irenom metaforom|3
+eutim0 dok metaforika intui.ija proizvodiopales.entno znaenje0 koje se ne mo4e uvijek tono odrediti0
alegorijskavizija je odreenija: jedan krug pojava u potpunosti se odnosi na drugikrug pojava3 >esta je u
poslovi.ama0 a i zagonetke se gotovo redovnozasnivaju na takvoj alegorijskoj sli.i:9radi ra4anj a ze. u -umi3
AN#"#$*A9rki antithesis0 {suprotnost|0 fi gura je koja dovodi u vezu dva pojma po suprotnosti ili koja
sueljava neke krajnosti0 kao u narodnoj poslovi.i {(o visoko leti nisko pada| ili: {&a
2osiljak sijem0 meni pelinnie|3 )ose2no su je voljeli 2arokni pjesni.i0 kao "van 9unduli<0 koji u poemi
Suze sina razmetnoga ovako povezuje suprotne pojmove:Smrt ne gleda niije li.e:&ednako se od nje
tlaeSiroma-ke ku<ari.e3
$=,$+"*A+O od grke rijei eufemismus0 {u2la4enost|0 ova figura znai upotre2u 2la4eg ili
zao2ilaznog izraza kojim se iz2jegava direktna rije0 koja je nepristojna ili uvredljiva0 kao kad0 umjesto {ostario
je| ka4emo{nije vi-e mlad|3 9oethe je u tom smislu duhovito primijetio: {+u-kar.i stare0 a 4ene se mijenjaju3|
$ufemistiki izrazi esto zamjenjuju rijei koje oznaavaju neke dijelove tijela i tjelesne funk.ije0 a pose2no su
uo2iajeni u osmrtni.ama: {preselio se na ahiret|0 {ostavio nas je u 2olu|0 {preminuo je| i sl3
9%A1AC"&A od latinske rijei gradus0 {stupanj|0 oznaava postupno reanje rijei ili slika po jaini znaenja
ili osje<anja3 #o {stupnjevanje| mo4e voditi navi-e0 pojaavaju<i smisao0 pa se takva grada.ija naziva
klimaks0a mo4e voditi nani4e0 ka smirivanju0 pa se zove antiklimaks3 >uvena je +a4urani<eva grada.ija u
prizoru kad haralije vuku zaro2ljenike vezane konjima za repove3
5")$%;O!A 9rki {pre2a.ivanje|0 figura je pretjerivanja0 2ilo u smislu uveliavanja stvari 6{&ao jadna0 hude
sam ti sre<e 1a se jadna za zelen 2or hvatim i on 2i se zelen osu-io|80 2ilo u smislu umanjivanja
6{+anji od makovog zrna|83 +eutim0 to pretjerivanje u hiper2oli ne znai iznevjeravanje istine0 ve<
nala4enje pravog izraza za intenzitet emo.ije ili za neku drugu unutarnju tenziju3 = hiper2oli se razara loginost
doslovnog smisla0 ali se utoliko vi-e istie podrazumijevani smisao: 1a je ne2o -to je list hartije0 ?to je more da
je .rn mure<ep0 )a da pi-em tri godine dana0 Ne 2ih svojih napisala jada~
"%ON"&A$ ironeia 6grki {pretvaranje|8 oznaava iskaz ije je podrazumijevano znaenje
suprotno od iskazanog0 kao u prividnoj pohvali: {#o ti je 2a- pametno| "ronija je o2ino
podsmje-ljiva0 ali se uknji4evnosti vi-e zasniva na od2ijanju da se ono o emu se govori predstavi
oz2iljnim i znaajnim3 (nji4evno je uspje-nija -to se vi-e podrazumijeva a manje ka4e3
(A#A5%$*A Od grke rijei katahresis0 {lo-a upotre2a| to je vrsta metafore u kojoj je slinost upitna:
{pokositi 2radu|0 umjesto {o2rijati se|3 = drugom smislu katahreza oznaava metaforike izraze koji su postali
nazivi za stvari koje nemaju drugog imena: krilo prozora0 grlo 2o.e i sl
3!"#O#A!itotes0 grki {pojednostavljenost|0 oznaava fi guru koja ne-to istie tako -to negira ono -to je tome
suprotno: {Ne mrzim je| 6umjesto {:olim je|80 ili {On nije 2a- najpametniji momak| 6umjesto{On je glup|80
ili {Oj0 djevojko ne mnogo lijepa0 ni lijepa0 ni od roda velika| 6umjesto ru4na i prosta83 Neki litotu definiraju
kao {o2rnutu hiper2olu|0 koja umanjuje veliinu ili znaaj onoga o emu se govori3 +eutim0 op<enito se
smatra da u litoti nema pretjerivanja0 pa se ne mo4e smatrati vrstom hiper2ole3 6"zraz {+anji je od makovog
zrna| je hiper2ola jer pretjeruje0 mada u o2rnutom smislu83
+$#A,O%A 9rki {preno-enje|0 figura je kojom se znaenje s jedne rijei prenosi na drugu0 i to tako
-to se zamjenjuju predmeti po njihovoj slinosti3 )ravo znaenje je odreeno kontekstom3 %e.imo0
reeni.a{*asjala je nova zvijezda| ima jedno znaenje u lanku iz astronomije0a sasvim drugo u vijesti sa
estrade3 = poeziji metafora esto oznaava nijanse znaenja koje se zapravo drukije ne 2i mogle ni izraziti3
Smatraju je {najpoetinijom figurom|0 jer u jednoj trenutnoj intui.iji u jednom 2ljesku imagina.ije0 otkriva
slinost u razliitim stvarima0ili0 pak0 uspijeva iskazati neke tanane prelive znaenja0 koji su0 inae0neiskazivi3
6O metafori vidi vi-e u prethodnom poglavlju38
+$#ON"+"&A 9rki {preimenovanje|0 figura je koja zamjenjuje rijei po 2liskosti ili logikoj
povezanosti oznaenih predmeta3 +ogu se vr-iti razliite zamjene: umjesto uzroka kazuje se
posljedi.a 6kad rakija stadegovoriti~80 umjesto jedne radnje kazuje se predmet koji je s njom u vezi 6od
kolijevke do gro2a~80 umjesto ovjekovog djela kazuje se njegovo ime 6itajte Andri<a~8 itd3 = svim tim
sluajevima vr-i se svoenje jednog kompleksnog pojma na jednu od njegovih sastavni.a36O metonimiji vidi
vi-e u prethodnom poglavlju38
O(S"+O%ON 9rka slo4eni.a oois0 {o-tro|0 moros0 {ludost|0 upu<uje na spoj rijei oprenog
znaenja: {javna tajna|0 {4ivi le-|0 ili u Sarajli<evim stihovima: +ala velika moja0 No<as <emo za njih
voljeti~"van 9oran (ovai< u poemi &ama tom figurom efikasno izra4ava u4asnu stvarnost0 u kojoj se
najsuprotnije predstave spajaju u jedan isti do4ivljaj: {gorim0 ledenim0 u te-koj sam mori|0 ili: {kad
se mrtvi val 4ivota sti-o~| ili: {potoi< studen pali vatru 4arku3|
)A%A1O(S 9rka rije koja oznaava ono -to je suprotno op<em mi-ljenju ili uo2iajenim oekivanjima:
prividno protivrjean iskaz0 koji je istinit na jednom du2ljem nivou smisla3 Na paradoksu je0 na
primjer0 zasnovana pjesma 9uslar 9ustava (rkle.a r :9uslara sretoh0 ;io je slijep 3Alz ree: {Sinko0
4ivot je lijep|*2unih se malko: {*ar z2ilja lijep|{:idjet <e-0 sinko0 kad 2ude- slijep|
S"+;O! 9rki sam2olon0 {znak|0 {znamenje|0 nije dio repertoara figura klasine retorike3 = anti.i rije je
znaila znak za raspoznavanje0 koji nu4no nema nieg zajednikog s onim -to oznaava0 ve< je
uveden po dogovoru3 #ek kasnije0 u kr-<anskoj teologiji0 on je do2io znaenje slike koja u se2i sadr4i neku
-iru0 2o4ansku istinu3 = knji4evnosti je do2io pose2an znaaj kad je poeo oznaavati ne-to pojedinano koje
sugerira ne-to op<e0 odnosno konkretno koje upu<uje na ne-to apstraktno3 Njemaki filozof (ant
nazvao ga je {estetikom idejom|0 tj3 idejom koja je izra4ena u ulnoj formi3 Smisao sim2ola u knji4evnosti je
u nagovje-taju0 koji se ne mo4e znaenjski uvrstiti3 A ako se znaenje uvrsti0 sim2ol postaje lako odrediv0 ali
gu2i poetsku sugestivnost0 pa ga je tada 2olje zvati am2lem3 6O sim2olu vidi vi-e u tre<em
poglavlju ove knjige: {(nji4evnost kao sim2olika forma|38
S"N$91O5A 9rki {uzeto zajedno|0 figura je koja zamjenu znaenja vr-i na liniji kvantiteta0 tako da dio
zamjenjuje .jelinu ili .jelina dio0 jedinka vrstu ili vrsta jedinku0 jednina mno4inu ili mno4ina jedninu3 6O
sinegdohi vidi vi-e u prethodnom poglavlju38
,A;=!A 6L lat3 fa2ula0 {pria|8 ono je o emu se pria: niz dogaaja u koje su upletene neke
linosti i koji u tom nizu imaju svoj poetak i kraj3 #o je0 u stvari0 onaj apstrakt koji se mo4e izvesti
iz narativnog teksta i |prepriati|3 ,a2ula ima longitudinalnu strukturu0 koju odreuju dva prin.ipa po
kojima se op<enito dogaaji odvijaju3 )rvo je vremenski prin.ip0 kad pria slijedi samu
kronologiju dogaaja0 kao u onom primjeru koji je naveo ,orster: {(ralj je umro0 a onda je i kralji.a
umrla|3 1rugo je logiki prin.ip0 koji se uglavnom svodi na prin.ip kauzaliteta 6uzronosti80 kao
u onom drugom ,orsterovom primjeru: {(ralj je umro0 a onda je od 4alosti umrla i kralji.a|3 " u drugom
sluaju sauvan je kronolo-ki slijed dogaaja0 ali ga je zasjenio osje<aj uzronosti3 6= stvari0 po ,orsteru0
prvi primjer ilustrira prin.ip {prie|0 engl3 stora0 dok drugi definira {zaplet|0engl3 plot3 +eutim0
o2a naina povezivanja dogaaja pripadaju onom nivou narativnog teksta koji oznaava termin fa2ula83 %uski
formalisti su smatrali da je fa2ula samo sirova graa koja se prerauje u priu0 pa joj nisu pridavali pose2an
znaaj3 ,a2ula je zapravo narativna shema koja se nalazi u osnovi narativnog teksta0 ali koja u njemu
do4ivljava razliite transforma.ije: tekst mo4e slijediti njen zami-ljeni kronolo-ki i logiki niz0 mo4e mu
nametnuti nov i drukiji raspored0 mo4e se od njega udaljavati0 prekidati ga digresijama i refleksijama0 remetiti
kronologiju akronizmima0 {vremenskim nesuglasnostima| 6retrospek.ijama i anti.ipa.ijama8 itd30 u
neis.rpivim mogu<nostima konkretne o2rade teksta0 pri emu se u pozadini svih tih transforma.ija0kao
vezivno tkivo0 provlai ta narativna shema koju nazivamo fa2ulom3
NA%A#": je upravo ta pose2na konstruk.ija koja je sazdana na fa2ularnoj shemi3 On
podrazumijeva preraenu i prestrukturiranu fa2ulu0 jer se kronolo-ki i logiki red dogaaja koji ine fa2ulu
potinjava pose2noj narativnoj strukturi3 (ako to narativ ini naj2olje se uoava kad se uporeuje kvazi
o2jektivno fa2ularno vrijeme0 tj3 redoslijed dogaaja0 i su2jektivno narativno vrijeme tj3 redoslijed govorenja3
6&edna tenden.ija naratolo-kih prouavanja u Njemakoj postavila je tu opozi.iju izmeu
$rzlzeit i terztle *eit u osnovu svog uenja38 1ok u fa2uli redoslijed dogaaja nu4no ima kronolo-ki slijed0
u narativu su vrlo uo2iajeni razliiti postup.i {vremenskog premje-tanja|3 %e.imo0 na nekoj toki
u razvoju prie nara.ija nas vra<a na dogaaje koji su se u fa2ularnom vremenu ranije dogodili0
-to se posti4e razliitim o2li.ima retrospek.ije0 kao -to su analepsa 6prekid prie govorom o onome -to se
dogodilo ranije80 flash2a.k 6filmski termin koji oznaava kratko {osvjetljenje| nekog ranijeg dogaaj80 sje<anje
i sl3
prolepsa 6prekid prie govorom o onome -to <e se kasnije dogoditi83
#aj odnos izmeu vremena o kojem se pripovijeda i vremena pripovijedanja 9erard 9enette je
oznaio kao duration 6fran.3 {trajanje|80 pa je razlikovao etiri naina na koji narativ mo4e tretirati fa2ularno
vrijeme:
6a8 elipsa0 kad se potpuno izostavi jedan isjeak fa2ularnog vremena0kao kad se prianje prekine i onda nastavi
napomenom: {)oslije godinu dana~|
628 pauza0 kad se potpuno ukine tok fa2ularnog vremena0 kao kad se prianje prekine opisima0 refleksijama0
op<im razmatranjima i sl3
6.8 prizor0 kad se podudare dva vremena0 pa se jedan fa2ularni dogaaj prika4e u njegovom punom
trajanju0 kao kad se uprizoruju s.ene s dijalogom meu linostima
6d8 rezime0 kad se u prii fa2ularno vrijeme sumira0 kao kad se itave godine sa4mu u jednoj reeni.i3
{dinamiki motivi| su najkra<e kompozi.ione .jeline narativnog teksta koje po svom sadr4aju pokre<u priu0
-to znai da su u funk.iji njenog narativnog razvoja {statiki motivi|0 nasuprot tome0 zaustavljaju
priu razliitim {prekidima| kao-to su dugi opisi0 usputna razmi-ljanja i sl3
"mpli.irani autor 6autorovo }drugo jaz8: se nikakav narator ne pojavljuje stvara se impli.itna slika autora kojis
toji iza s.ene0 2ilo kao redatelj0 2ilo kao lutkar koji vodi svoje lutke0 2ilo kao ravnodu-ni ;og0 koji
}mirno ureuje noktez3 #aj impli.irani autor se uvijek razlikuje od }stvarnog ovjekaz/ kako ga god mi
zami-ljali / koji dok stvara svoje djelo stvara i sliku 2oljeg se2e0 svoje}drugo jaz3
= starijim raspravama o pripovijedanju 2ila su izdvojena dva osnovna narativna o2lika: pripovijedanje u
tre<em li.u0 ili $r'forma 6odnjem3 $r0 {on|80 i pripovijedanje u prvom li.u0 ili ".h'forma 6od njem3".h0 {ja|83 =
prvom sluaju pripovjeda ne ogla-ava svoje prisustvo0 ve< svojim {juna.ima| govori u tre<em li.u0 kao da se
nalazi izvan svijetao kojem pria0 dok se u drugom sluaju on sam pojavljuje u svojoj prii0 2ilo kao pasivni
promatra dogaaja0 2ilo kao aktivni uesnik u njima3 O2je te forme nalazimo0 re.imo0 u {Odiseji|0 u
kojoj se jednim dijelom o Odisejevim dogodov-tinama govori u tre<em li.u0 kad je sam
5omer pripovjeda0 a Odisej samo njegov glavni junak0 a jednim dijelom u prvom li.u0 kad je
Odisej u isto vrijeme i glavni junak i onaj koji pripovijeda3
)itanje {#ko vidi| 9enette je doveo u vezu s pojmom fokaliza.ije ili {fokusiranja|0 koji kod njega oznaava
usmjerenost pogleda s odreene toke na predmet posmatranja3 )ri tome je on razlikovao tr iosnovna vida
fokaliza.ije:
a8 nulta fokaliza.ija0 kad se ne mo4e odrediti perspektiva iz koje se vide dogaaji i likovi 6to
je omnis.ient point of vien u terminologiji taanea ;ootha8
28 unutarnja fokaliza.ija0 kad se pria izla4e iz jedne unutarnje toke0 o2ino iz svijesti neke od
linosti0a mo4e 2iti fiksirana0 promjenljiva ili vi-estruka
.8 vanjska fokaliza.ija0 kad se pria izla4e iz jedne toke koja je izvan linosti o kojima se pria i kad se one
vide izvana3 )o rijeima +ieke ;al0 {u onome -to 9enettenaziva unutarnja fokaliza.ija narativ je fokusiran
kroz svijest linosti0dok je vanjska fokaliza.ija ne-to sasvim drugo: narativ je fokusiran na linost0 a ne kroz
nju|3
)ripovijest ' (od nas se rije pripovijest o2ino upotre2ljava za du4e novele0 koje prikazuju .ijeli 4ivot svog
junaka0 kao -to je to u svojim kratkim romanima inio August ?enoa3 "ako nije terminolo-ki do kraja
definiran0 pojam pripovijest zgodan je da oznai jedan veoma est o2lik narativa0 koji po svom
sadr4aju lii na 4ivotopis3 A jo- od )lutarhovih Hivota takav narativ je 2io jedna od najpopularnijih formi
narativne knji4evnosti3 = srednjem vijeku on je / u o2liku {4ivota sveta.a| / predstavljao i jednu od glavnih
vrsta {visoke| knji4evnosti3 +nogi smatraju da upravo u tim srednjovjekovnim hagiografijama i 2iografijama
tre2a tra4iti zaetke romana0 koji je od samog poetka 2io zasnovan na prikazu 4ivota junaka3
S vi-e prava drugi historiari knji4evnosti vide porijeklo romana u proznim pripovjednim djelima
poznohelenske knji4evnosti0 koja su nastajala u prvim stolje<ima nove ere 6#eogen i 5erakleja 5eliodora0
1aphnis i Chloe !ongusa i dr383 #a su djela imala za2avni karakter i govorila uglavnom o zgodama i
nezgodama lju2avnika koje je sud2ina rastavila i koji se na kraju0 esto u smrti0 opet spajaju3 )o nekim
svjedoanstvima ta su djela 2ila popularna naroito meu o2razovanim 4enama onog vremena3 = tom smislu
ona su zaista 2ila prvi pravi antipod oz2iljnoj0 junakoj0 mu-koj epskoj poeziji3 #i }protoromaniz0koji su z2og
njihove tematike oznaavani zajednikim imenom erotikon 6$rtoi.i 9rae.i8 svakako su najstariji pre.i
modernog romana: ve< su se oni o2ra<ali itatelju 6itateljki8 kao individui i govorili o onom -to je nju moglo
najvi-e zanimati / o privatnom0 naroito o emo.ionalnom 4ivotu drugih individua3 +eutim0
izmeu njih i pojave prvih pravih romana pro-lo je isuvi-e mnogo vremena0 preko JAKK godina0 da 2i se
taj poznohelenski erotikon mogao smatrati izravnim zaetnikom romana kao knji4evne vrste3
)ravim preteom romana historiari knji4evnosti smatraju tzv3 srednjovjekovni roman0 koji je od F"" do F:"
stolje<a 2io najpopularnije -tivo stanovnika europskih gradova3 #im se imenom oznaavaju
duge pripovijesti o 4ivotu i podvizima kraljeva0 vitezova i dvorskih dama0 ije poduhvate
motivira ili 4udnja za slavom0 ili kr-<anska vjera0 ili velika lju2av0 ili0 pak0 puka sklonost prema
avanturama3 One su se pojavile najprije u starofran.uskoj knji4evnosti0 u F"" stolje<u0 kao prozni surogati
starijih epskih pjesama 6.hansons de geste83 = ,ran.uskoj su i nazvane romani0 jer su i 2ile pisane na pukom0
{romanskom|0a ne na uenom0 latinskom jeziku3 Neke od njih su nastajale i ranije0u 2izantskoj knji4evnosti0 na
grkom jeziku0 pa su se u prijevodima prenosile na *apad0 ali isto tako i na "stok0 u %usiju3 #akav
je sluaj0re.imo0 s poznatim romanom o Aleksandru :elikom3
#o su imaginarne prie ograniene du4ine0 koje imaju za .ilj da za2ave i koje prikazuju neki dogaaj koji
po2uuje interes promjenom sud2ine vode<ih linosti ili njihovim karakteristinim pona-anjem dogaaj se
tie stvarnih ljudi u stvarnom okru4enju3 6NO:$!A8
= svakom od tih razliitih naina karakteriza.ije lik se mo4e ve< na poetku romana pojaviti kao potpuna
linost0 koja0 poslije0 iz situa.ije u situa.iju oituje iste karakterne .rte 6{statiki lik|80 ili se utoku romana0 pod
utje.ajem 4ivotnih situa.ija0 mo4e toliko mijenjat ida je na kraju drukiji nego na poetku 6{dinamiki lik|83 On
mo4e 2iti{ravan lik| koji je uvijek isti i koji nas svojim postup.ima ne mo4e iznenaditi0 a mo4e 2iti i {puni lik|
6round .hara.ter80 koji je toliko kompleksan i am2ivalentan da su r njegovi postup.i esto nepredvidivi0 pa
izmie pro.jeni ne samo drugih likova u romanu ve< i samih itatelja3 Osim toga0 lik se u romanu
mo4e pojaviti kao linost koja ima svoju fizionomiju0 svoju 2oju glasa0 svoj nain odijevanja0
svoje karakteristine geste0 ali mo4e 2iti i li-en fizike pojavnosti i pred nas iza<i kao ista svijest 6-to
je sluaj s ve<inom junak akoji imaju i ulogu pripovjedaa0 kao i s junakom epistolarnog romana0 koji u
pismima oituje svoju du-u0 ali ne i svoj izgled83
*2og toga je +ihail ;ahtin i skovao termin kronotop0 u kojem je povezao {vrijeme| 6.hronos8 i {mjesto| 6 s
topos80 kao oznaku za vremensko'prostorni am2ijent z2ivanja u romanu3 Najzad0 on podrazumijeva i op<u0
supstan.ijalnu okolinu u kojoj 4ivi junak romana: religijske0 duhovne0 moralne0 so.ijalne i
emo.ionalne okolnosti 4ivota0 oko njega3 1rugim rijeima0 prostor 6kronotop8 predstavlja sve ono -to okru4uje
likove romana i stvara odreenu atmosferu u kojoj oni 4ive3
= svojoj #eoriji proze :iktor ?klovski je izdvojio dva para {motiva| upravo po njihovim funk.ijama u
izgradnji narativne strukture3
1. :ezani motivi su oni koji osiguravaju povezanost fa2ularnog razvoja3 6#o su oni motivi koji se ne
mogu izostaviti u koherentnom{prepriavanju| sadr4aja romana38 Naspram njih stoje slo2odni motivi0
koji nisu 2itni za razvoj fa2ule0 ali su esto presudni za narativnu strukturu3 6#u spadaju razliita
{odstupanja| od tijeka prie: opisi eksterijera ili interijera0 introspek.ije0 tj3 pogledi u unutarnja stanja
linosti0 historijske retrospek.ije0 moralne i filozofske refleksije itd38
2. 1inamiki motivi su oni koji mijenjaju situa.iju i tako pokre<u radnju3 6#o su prije svega postup.i
junaka i reak.ije na ono -to on ini38 Naspram njih stoje statiki motivi0 koji ne mijenjaju
situa.iju0 ali zato popunjavaju priu razliitim detaljima3 6Naje-<e su to opisi
prirode0mjesta0 linosti itd38 Statiki motivi su o2ino i slo2odni motivi3 Ali svaki statiki motiv nije u
isto vrijeme i slo2odni motiv3 6#oma-evski daj eovaj primjer: junak romana je kupio revolver to0
meutim0 nimalo ne mijenja situa.iju u fa2ularnom razvoju0 zato se taj motiv mo4e smatrati statinim0
ali on nije i slo2odan0 jer se 2ez tog revolvera na kraju romana nije moglo dogoditi u2istvo38
1istri2u.ione funk.ije imaju one jedini.e koje su ruski formalisti nazvali {vezanim| i {dinaminim|
motivima: rasporeene u tekstu0 one uspostavljaju meuso2nu korela.iju dogaaja koji ine fa2ulu romana
i povezuju ih u uzrono'posljedini niz3 6Navedeni primjer #oma-evskog ;arthes je ovako
protumaio: {kupovina revolvera ima svoj korelat u onom trenutku kad <e se on upotrije2iti|38 #akve
funk.ionalne jedini.e ;arthes je smatrao nukleusima 6{jezgrama|8 narativne strukture: svaka pria se
zasniva na nizu tih fa2ularnih {jezgri|0 oko kojih se {satelitski|okupljaju razliite druge narativne
jedini.e0 koje je ;arthes nazvao katalizatorima0 a koje0 uglavnom0 popunjavaju prostor izmeu
{glavnih jedini.a|0 tj3 narativnih {jezgri|3"ntegra.ione funk.ije imaju one jedini.e koje nisu 2itne za
razvoj fa2ule0 tj3 za uzrono'posljedini i vremenski slijed dogaaja0 ali koje su ipak znaajne za znaenje prie3
6#o su {slo2odni| i {statini| motivi ruskih formalista38 ;arthes ih naziva {pokazateljima| 6indeksima8: oni
oznaavaju psiholo-ka stanja linosti romana0 iznose injeni.e koje se odnose na njihov identitet0 doaravaju
atmosferu0 govore o prostoru romana itd3
%oman stepenaste kompoziije izgraen je vezivanjem motiva u suk.esivnom nizu0 o2ino kon.entriranih
oko jednog istog junaka3 )rit ome se svaki motiv razvija u priu za se2e0 ija se zavr-na situa.ija ne raspli<e0
ve< se produ4ava u sljede<em motivu0 koji je opet razvijen kao pria za se2e3 #e stepenasto nanizane
{prie| koje prelaze jedna u drugu pro-iruju tematsku grau romana0 ili0 pak0 uslo4njavaju
zadatke koje junak mora rije-iti3 #akvi romani se o2ino zasnivaju na dinamikim motivima kao -to su
putovanja0 potjere i sl3 #akav roman predstavljaju 9ogoljeve +rtve du-e0 u kojem0 po rijeima #oma-evskog0
{motiv >iikovljevog putovanja omogu<uje da se razvije niz novela0 iji su juna.i spahije od
kojih >iikov do2iva mrtve du-e3 |%oman paralelnih radnji izgraen je usporednim voenjem dviju ili vi-e
fa2ula0 od kojih svaka ima svoje glavne linosti3 )ripovijedanje u njemu tee u vi-e ravni: saop<ava se ono -to
se dogaa u jednoj ravni0zatim ono -to se dogaa u drugoj itd30 pri emu linosti prelaze iz jedne ravni u
drugu0 pa dolazi ne samo do njihovog mije-anja ve< i do mije-anja0 ispreplitanja i kri4anja motiva3
#ako je 9erard 9enette0 na primjer0 poetnu distink.iju izmeu ".h i $r forme zamijenio slo4enim sustavom
razliitih {narativnih paradigmi|0 u kojima se kom2iniraju etiri osnovne pozi.ije3 Slu4e<i se platonovskim
terminom diegesis 6{prianje|80 on ih je oznaio ovako:
6a8 ektradiegetska pozi.ija je kad je narator izvan prie0 kao 5omer u"lijadi i kao 9il ;las u istoimenom
romanu !esagea6
28 intradiegetska pozi.ija je kad se narator ogla-ava iz same prie0 kao?eherezada u JKKJ no<i i kao Odisej u
onim pjevanjima Odiseje u kojima je njemu prepu-teno da pria o onome -to je do4ivio
6.8 heterodiegetska pozi.ija je kad narator ne uestvuje u dogaajima o kojima pria0 kao 5omer0 ali i kao
?eherezada
6d8 homodiegetska pozi.ija je kad on aktivno uestvuje u dogaajima o kojima pria0 kao 9il ;las i kao Odisej3
!inosti u drami se pred nama potpuno oituju0 jer se .ijeleispoljavaju u govoru i radnji3 "mperativ s.enskog
predstavljanja inida sve ono -to je {stanje du-e|0 i op<enito unutarnja duhovna sadr4inaovjekove linosti0
do2iva per.epti2ilnu materijalnu formu0 tako da sei ono -to je po prirodi skriveno u unutarnjosti na s.eni jasno
vidi3 &er0ono -to se dogaa unutra / u likovima i izmeu njih0 u njihovoj svijestii u du2ljim odnosima meu
njima / mora se pretvoriti u ne-to -to sedogaa na s.eni3 1rama tako poduzima da ono -to je u osnovi
nevidljivo6ovjekova svijest8 uini vidljivim i da ono -to je neizre.ivo 6tajna ljudskedu-e8 dovede do izra4aja3
A to joj omogu<ava ulni0 vizuelno'auditivni jezik kazali-nih znakova3
*2og toga dramski lik i jeste rjeitiji i elokventniji neg oromaneskni junak0 koji uop<e ne mora sam govoriti0 jer
je pripovjeda taj koji o njemu govori3 Sav svoj unutarnji svijet 6emo.ije0 4elje0 strepnje0misli0 te4nje8 dramski
lik mora sam izraziti: ono -to nije izrazio / 2ilo rijeima0 2ilo postup.ima / to i nije dio njegove linosti3
*ahvaljuju<i toj rjeitosti0 dramski likovi djeluju nekako odreenije nego likovi u romanu0 koji se o2ino
postepeno razotkrivaj ui tek na kraju do2ivaju punu odreenost3 Ali to je i zato -to je dramski lik / u odnosu
na romanesknog junaka0 koji mo4e 2iti veoma kompleksan i raznostran / uvijek na neki nain
sveden ili na neku izrazitu karakternu .rtu0 ili na neki neumitan 4ivotni zadatak0 ili na neku dominantnu strast0ili
na neku tipinu ljudsku manu 6kao -to je redovito sluaj u komediji83 " kad je psiholo-ki vrlo slo4en0 on se
oituje iskljuivo u okviru onog polja djelovanja koje mu odreuje dramska radnja3
Najzad0 dramski lik je o2ino prisiljen da do kraja slijedi neke svoje strasti ili neke svoje 4ivotne
te4nje0 z2og ega neminovno dolazi u suko2 s drugim linostima u drami3 A upravo taj suko2 ini osnovu na
kojoj se dramski lik do kraja kao linost otkriva3
Ali su-tina tog suko2a je vi-e u suprotstavljenim silama 6ili agensima0 u terminologiji moderne naratologije8
nego u suprotstavljenim linostima 6tj3 akterima83
"stiu<i da suko2 predstavlja okosni.u dramske radnje0 Aristotel je s pravom naglasio da dramski suko2
ima sasvim spe.ifian karakter3 )o njemu0 naime0 agon nije {ako neprijatelj navali na neprijatelja|0niti
ako su u njega uvuena {li.a koja meuso2no nisu ni prijatelji ni neprijatelji| tek onda {kad takve 2olne radnje
nastanu meu svojima i meu prijateljima|0 suko2 je vrijedan dramske o2rade 6vidi: )oetika0gl3 F":83 Aristotel
je svakako 2io u pravu3
"nae0 osnovna jedini.a dramske radnje je prizor ili s.ena0 tj3 vremenski .jelovit segment radnje0 koji o2ino
donosi novi {pomak|u njenom razvoju3 6)rizor se u tekstu drame ponekad rastavlja na pojave0 ali one su
vi-e dramatur-ke i tehnike dioni.e nego strukturne jedini.e38 )rizori se mogu sastojati i od
fizikih radnji 6kao -to je0re.imo0 maevanje80 ali je njihov pravi sadr4aj zapravo dijalog3 1ramska radnja
se najve<im dijelom i razvija u dijalogu3 %eplike su njeni glavni pokretai3
(ako je usredotoena na jedan jedinstven tijek dogaaja koji vodika konanom ishodu0 drama ima
karakteristinu kompozi.iju0 koja se u nekim teorijama predstavlja piramidalno0 kao uspon iz poetne
take preko komplika.ija zapleta do vrhun.a 6kulmina.ije80 poslije ega se0 s mogu<nostima
novih komplika.ija0 radnja {spu-ta| ka raspletu0 kako jet o sugerirao 9ustav ,reatag u svojoj utje.ajnoj
#ehni.i drame 6JGA38
)oetni momenat u razvoju dramske radnje naziva se ekspozi.ija:to je onaj dio drame u kojem se upoznajemo
s likovima0 s njihovim meuso2nim odnosima i s miljeom u kojem 4ive3 = prin.ipu0 tu funk.iju imaju prizori
na poetku drame0 ali ekspozi.ija mo4e 2iti i odlo4ena0tako da naknadno saznajemo ono -to je potre2no za
razumijevanje radnje3 (ako je ekspozi.ija zapravo funk.ija a ne odreeni dio drame0tu ulogu mogu vr-iti i neki
paratekstualni elementi0 kao -to je afi-a 6kazali-ni program80 novinska reklama i sl3 A tu ulogu je nekad imao
i prolog0 u kojem su gledatelji do2ivali one informa.ije koje su neophodne za razumijevanje
radnje3
S {preokretom| esto dolazi i {prepoznavanje| 6anagnorisis80 koje sse mo4e ti.ati oso2a0 kao kad
Orest prepozna sestru "figeniju po pismu koji mu je predala0 pa mijenja odnos prema njoj 6"figenija na #auridi80
alise mo4e odnositi i na ono -to je neko uradio ili nije uradio0 kao u (ralju $dipu0 u kojem glavni junak0
tragaju<i za kriv.em0 na kraju dolazi d osaznanja da je on taj za kojim traga3 )o Aristotelu0 taj drugi sluaj je
uinkovitiji0 jer od takvog {prepoznavanja|0 i takvog {preokreta|0 zavisi sre<a ili nesre<a junaka3 6= novijoj
teoriji tragedije takav anagnorisis esto se oznaava izrazom {tragika ironija|83
+O1$%N"*A+ )OS#+O1$%N"*A+ %A*!"($
+odernizam o2ilje4ava: )ostmodernizam o2ilje4ava:
,orma 6povezana0 zatvorena8 Antiforma 6nepovezana0 otvorena8
Namjera "gra
)lan Sluajnost
5ijerarhija Anarhija
=mije<e I !ogos
"s.rpljenost I #i-ina
=mjetniki predmet I *avr-eno djelo
)ro.es I "zved2a I
1ogaanje 1istan.a
)arti.ipa.ija Hanr I 9rani.e
#ekst I "ntertekst
Semantika %etorika
Oznaeno Oznaitelj
"ntertekstualnost ' *a razliku od modernistike ideje da je knji4evni tekst monolo-ki govor0 u kojem se oituje
jedinstvena priroda govornog su2jekta0 postmodernisti istiu njegov dijalo-ki i intertekstualni
karakter3 (nji4evno djelo se vi-e ne konstituira kao autonomna0 zatvorena struktura0 ve< se formulira kao
svojevrstan {odgovor| na druga djela0 a esto i na izazove suvremene kulture3 = postmodernizmu je0
vjerojatno0 jaa nego ikad postala 4elja pis.a da komuni.ira s djelima drugih pisa.a3 *2og toga
postmodernistiki tekst esto ima o2ilje4ja metateksta0 koji / u .jelini ili u dijelovima / predstavlja
repliku na druge tekstove0 kao njihova nova verzija0 ili samo kao .itat0 kao odavanje poasti 6hommage80
kao polemika adapta.ija ili kao parodija0 koja je upravo sada postala pose2no popularna3 = tom smislu
naroito je karakteristian nain na koji postmodernizam upotre2ljava pasti.he0 tj3 postupak
kori-tenja fraza0motiva0 slika0 epizoda itd3 preuzetih iz djela drugog autora ili drugi hautora3 1ok je ranije taj
pojam podrazumijevao skrivanje neoriginalnostii odsustva ma-te iza tuih rijei0 sada on o2ilje4ava svjesno
nastojanje da se {tuim rijeima| 6.itatima0 remins.en.ijama i aluzijama8 rekreira atmosfera koja karakterizira
neka poznata knji4evna djela3
Svi ti razliiti intertekstualni elementi0 kao aluzija0 .itat0 parodija i pasti.he0 vi-e uspostavljaju odnos teksta s
drugim tekstovima nego s vanjskom stvarno-<u3
%oman paralelnih radnji izgraen je usporednim voenjem dviju ili vi-e fa2ula0 od kojih svaka ima
svoje glavne linosti3 )ripovijedanje u njemu tee u vi-e ravni: saop<ava se ono -to se dogaa
u jednoj ravni0zatim ono -to se dogaa u drugoj itd30 pri emu linosti prelaze iz jedne ravni u
drugu0 pa dolazi ne samo do njihovog mije-anja ve< i d omije-anja0 ispreplitanja i kri4anja motiva3
#aj paralelni fa2ularni sklop o2ino je pra<en paralelizmom u sud2ini junaka0 koji su meuso2no
suprotstavljeni ili po kontrastu karaktera ili po suprotnosti polo4aja koji zauzimaju u 4ivotu3
#akav sklop imaju #olstojevi romani %at i mir i Ana (arenjina3
1ramski suko2 &o- je antika drama dramske likove dijelila na protagoniste i antagoniste3 A u korijenu
tih naziva je grka rije agon0 koja znai{ver2alni konflikt| i koja se danas esto upotre2ljava
kao sinonim za dramski suko23 Agon oznaava konfliktni karakter samog dramskog lika0 koji je uvijek
spreman da stupi u suko2 s drugim linostima3 6Spremnost na kompromis nije karakteristika
dramskog junaka83 Agon podrazumijeva i konfliktni karakter samog dramskog dijaloga0 koji
esto do2iva o2lik 4estoka prepirke0 a ponekad se izroava u pravu svau0 pa i u fiziki suko23
+eutim0 va4nije od svega je to da je agon u odnosu meu likovima i da kao takav pokre<e razvoj
radnje 31ramska radnja naje-<e i otpoinje s prvim nagovje-tajima suko2ljenosti likova3 )ri
tome0 do tog suko2a mo4e do<i izmeu dvije linosti0 ili izmeu dvije grupe linosti0 ili
izmeu glavne linosti i njegove okoline3 Ali su-tina tog suko2a je vi-e u suprotstavljenim
silama 6ili agensima0 u terminologiji moderne naratologije8 nego u suprotstavljenim
linostima 6tj3 akterima83 =ostalom0 zato se dramski suko2 mo4e odvijati i unutar jedne
linosti0 koja je razdirana izmeu dva razliita osje<anja ili dvije suprotne 4ivotne te4nje
3"stiu<i da suko2 predstavlja okosni.u dramske radnje0 Aristotel je s pravom naglasio
da dramski suko2 ima sasvim spe.ifian karakter3
Naime0 antika r drama redovno poinje prologom 6|uvodnim govorom|80 u kojem je danod gluma.a u
monologu ili u dijalogu s drugim glum.em upoznaje gledatelje s poetnom pozi.ijom
dramske radnje0 Od tih antikih konven.ija kazali-te je kasnije preuzelo prolog0 kao zgodan o2lik
ekspozi.ije0 ali i kao nain da se autor 6ili kazali-na trupa8 o2rati gledateljstvu0 a isto tako i funk.iju
glasnika0 kao postupak kojim se u radnju mo4e uvesti ono -to se dogodilo na nekom drugom
mjestu ili u neko drugo vrijeme3
Autoreferen.ijalnost )ostmodernistiki roman je zaokupljen svojom sopstvenom fik.ionalno-<u0 tj3
injeni.om da nije ni-ta drugo nego samo roman0koji je0 kao takav0 zasnovan na isto
literarnim konven.ijama3 !inda 5ut.heon je to s pravom nazvala {kontradiktornim poduhvatom|
postmodernizma: {njegove umjetnike forme~ upotre2ljavaju i zloupotre2ljavaju
konven.iju0 koju uvode0 da 2i je odmah zatim desta2ilizirali|3 )ri tome romansijeri svoja
iskustva i svoje nedoumi.e otvoreno dijele s itateljima0 koji tako postaju svjedo.i ne samo
realnosti teksta ve< i uvjeta njegove egzisten.ije3 #akva autoreferen.ijalnost esto unosi u roman
elemente nar.izma: itatelj0 naime0 osje<a da romansijer u4iva u pisanju0 -to jo- vi-e istie
literarni karakter teksta i {denaturalizira| njegov sadr4aj3
= uvenom kontroverznom eseju Smrt Autora 6JxG38 ;arthes ses uprotstavio onim shva<anjima koji
autoru pripisuju mo< nad tekstom i koja pretpostavljaju da je autor iskljuivi vlasnik teksta0
izvor njegovih znaenja i toka iz koje se tekst mo4e o2jasniti3 )o ;arthesu0 tumaiti djel os
pomo<u linosti koja ga je napisala znai zatvoriti to djelo u krug jedne su2jektivnosti koju
zami-ljamo kao autora0 umjesto da djelo ostavimo otvorenim za stalno nova tumaenja3
Svoj esej ;arthes je zavr-io tvrdnjom da roenje >itatelja nu4no podrazumijeva smrt Autora0 jer samo
2ez prisustva i kontrole autora itatelj ima punu slo2odu u razumijevanju teksta i njegovih
znaenja0 odnosno u onome -to je ;arthes nazvao{interpretativnom igrom s tekstom|3
O2javiv-i smrt Autora0 ;arthes se0 u stvari0 po2unio protivtr adi.ionalnog vjerovanja u {korijene| ili
{porijeklo| kojim se tekst mo4eo 2jasniti0 u {prisustvo| tvor.a 6Autora8 koje ograniava tu
interpretativnu igru3 A po tradi.ionalnom vjerovanju linost autora je jedan od
takvih{korijena|3 =pravo njegovo autoritativno {prisustvo| ;arthes je 4elio ukloniti i tako
oslo2oditi tekst3
*nak posreduje izmeu onoga koji ga je proizveo i odaslao i onoga koji ga prima i tumai3 On
meu njima uspostavlja odnos meuso2nog pri2li4avanja koji i nazivamo op<enje3 Shva<eno tako0 kao
znak0 knji4evno djelo u se2i integrira itatelj akao svoje komunika.ijsko {odredi-te|3 Ono je
otvoreno prema njemu3 6Od kada je0 oko JxGM3 godine0 =m2erto $.o skovao termin otvoreno
djelo0a kasnije i otvoreni tekst0 ta ideja otvorenosti knji4evnog djela esto se javljala u
knji4evno kritikom mi-ljenju0 da 2i u posljednje dvije de.enije postala kljuni pojam
modernog tumaenja knji4evnosti83 (nji4evno djelo0 shva<eno kao znak 6ili poruka u terminu teorije
komunika.ije8 od svog itatelja zahtijeva ne samo razumijevanje ve< i tumaenje3 A tumaenje
knji4evnog djela nije naknadni in0 kako se uo2iajilo misliti0nego je aspekt samog itanja3
Shva<eno kao znak 6a ne kao mimesis0 ekspresija0 ili sim2olika forma80 knji4evno djelo ulazi
u onu izuzetno slo4enu mre4u veza0 dodira i odnosa koju podrazumijeva svaki o2lik
komunika.ije3 )a iako mu se i dalje ne oduzima njegova autonomnost0 koja se smatra
pose2nim svojstvom estetske poruke0 knji4evno djelo se sada shva<a i tumai na osnovu
statusa i polo4aja koje zauzima u toj mre4i iz ukr-tenih i vi-esmjernih komunika.ijskih
rela.ija0 u mre4i u kojoj ni-ta nijes tatino i u kojoj je sve uvueno u dinamike i reverzi2ilne
pro.ese3 #ako shva<eno0 ono je i znanosti o knji4evnosti postavilo novi izazov3 :i-e nego
samo djelo0 i vi-e nego rela.ija pisa.vdjelo0 u sredi-te njene pa4nje su do-li upravo ti slo4eni0
izukr-tani i reverzi2ilni komunika.ijski pro.esi koji se odvijaju du4 .ijele ose po-iljala. /
poruka / primala.3 :i-e nego poetni {in stvaranja| u prvi plan su sada do-li zavr-ni {akti
re.ep.ije|0 tj3 naini na koji itala. prima knji4evno djelo3
O;*O% O>$(":AN&A &$ S(=) *A&$1N">("5 5")O#$*A (O&$ S$ +O9= )%")"SA#"
N$(O+$ >"#A#$!&S(O+ NA%A?#A&=3 Novo djelo spostavlja estetski otklon od naprama o2zoru
oekivanja3 &auss
$S#$#S(A *A;!=1A )O CO+)A9NON=
!ijepo se smatralo o2jektivnim svojstvom stvari / A!" postoji raznolikost estetskih sudova / )O&$1"NC"
%A*1O;!&A N%O1" / sud ukusa je samo S=;&$(#":AN 6+A%F8 / sud odo2ravanja0 sud osjetila /
razliit od )%A(#">NO9 / ukus je mo< prosuivanja ili predoavanja nekog predmeta / estetika kao
znanost o pro.jeni / A!" opravdan zahtjev za za op<evrijedno<u i jednoglasno-<u / predmet nije lijep sam po
se2i0 ve< njegovo svojstvo / ljepota je o2jektivizirana ugoda 3
O#:O%$NO 1&$!O
Sve ve<e itateljevo osvajanje teksta / nov otvoreniji opis itanja koji ukljuuje nove elemente / sinteza raznih
gledi-ta / struktura teksta plus itateljevo tumaenje / igra teksta i slo2odouman0 otvoren itatelj '
Nasuprot 2ajkovitom narativu0 novela govori o nekoj neo2inoj zgodi iz 4ivota0 za koju se ranije
nije ulo0 koja je0 dakle0 nova3 6Otuda i naziv: tal3 novella0 {novost|38 Ona se kre<e u ovozemaljskom0
ljudskom svijetu i u njemu pronalazi ono -to je vrijedno prianja: ne-to -to je nesvakida-nje0 izuzetno0
udno0 i zato zanimljivo za priu3 )ri tome ona uspostavlja strukturnu koresponden.iju sa svijetom koji
slu-atelj6ili itatelj8 zna iz vlastitog iskustva3 Ona se ak poziva na to iskustvo0na osnovu kojeg slu-atelj
mo4e prepoznati kao nesvakida-nje i izuzetn oono o emu ona pria3 A ta podudarnost novelistike prie i
stvarnih 4ivotnih pria zahtijeva od noveliste ne samo da iza2ere uvjerljiv0 4ivotni0{realistini| motiv ve< i da
uvede uvjerljivu0 {realistinu| motiva.iju0koja dogaajima daje vr-<u kauzalnu povezanost3 = noveli
dogaaji ne samo da dolaze jedan za drugim ve< i proizlaze jedan iz drugog3 A kako je njen svijet smje-ten u
konkretnom prostoru i vremenu0 u kojem se kre<u isto tako konkretne linosti0 novela jasno razdvaja
{ovostrano|i {onostrano|0 {prirodno| i {natpirodno|3 )a i kad se 2avi pojavom natprirodnog u ljudskom
4ivotu 6a ona to esto ini80 ona ga vidi u drugoj dimenziji0 kao ono -to odnekud izvana ulazi u na- 4ivot i
dovodi u pitanje na- osje<aj sigurnosti u ovom svijetu3 1rugim rijeima0 kad govori o udima0 ona oekuje
od svojih slu-atelja 6ili itatelja8 da ih tako i prime0 kao uda3 #akve su prie nastajale jo- u klasinoj grkoj i
rimskoj knji4evnosti i esto su 2ile ukljuene u ve<a prozna djela0 kao -to je )etronijev Satirikon iz " stolje<a
i Apulejev *latni magara. iz "" stolje<a3 &edan istra4iva je takve prie definirao na nain koji u potpunosti
odgovara ve<ini defini.ija moderne novele: #o su imaginarne prie ograniene du4ine0 koje imaju za .ilj da
za2ave ikoje prikazuju neki dogaaj koji po2uuje interes promjenom sud2ine vode<ih linosti ili njihovim
karakteristinim pona-anjem dogaaj se tie stvarnih ljudi u stvarnom okru4enju3
)ripovijedanje se mo4e zasnovati kao unutarnji monolog0 koji se odvija u neijoj svijesti0 ali se ne artikulira
u ujnom govoru0 -to je postao omiljeni postupak moderne proze0 koja te4i da izrazi ono -to inae
izmie neposrednom saznanju: skrivene tokove ljudskih misli i osje<anja3 #akav narativ0 koji je potpuno
okrenut unutra0 vi-e od dogaaja posreduje dramatini svijet ljudske du-e0 koja se postupkom
unutarnjeg monologa neposredno ogla-ava3