Praktikum Materijali 1

SVEUILITE U SPLITU
SVEUILINI ODJEL ZA STRUNE STUDIJE

Studij konstrukcijskog strojarstva

MATERIJALI I

PRAKTIKUM ZA LABORATORIJSKE VJEBE

Razradio: Igor Gabri, pred.

Split, 2013.
2
Sadraj

VJEBA br. 1 - VRSTE I SVOJSTVA TEHNIKIH MATERIJALA ............................... 3

VJEBA br. 2 - KRIVULJA GRIJANJA I HLAENJA ISTOG METALA .................... 9

VJEBA br. 3 - ALOTROPSKE MODIFIKACIJE / TOPLINSKA VODLJIVOST
MATERIJALA ........................................................................................ 15

VJEBA br. 4 - KRIVULJE GRIJANJA I HLAENJA LEGURA .................................. 20

VJEBA br. 5 - METALOGRAFIJA ................................................................................. 24

VJEBA br. 6 - EUTEKTIKI DIJAGRAMI SLIJEVANJA ............................................ 29

VJEBA br. 7 - EUTEKTIKI DIJAGRAM SLIJEVANJA KOMPONENTI
POTPUNE RASTVORIVOSTI U TALINI I POTPUNE
NERASTVORIVOSTI U KRUTNINI / DIJAGRAM SLIJEVANJA
KOMPONENTI POTPUNE RASTVORIVOSTI U TALINI
I KRUTNINI ............................................................................................. 37

VJEBA br. 8 - PERITEKTIKI DIJAGRAM SLIJEVANJA .......................................... 43

VJEBA br. 9 - STABILNI DIJAGRAM SLIJEVANJA Fe C ....................................... 47

VJEBA br.10 - METASTABILNI DIJAGRAM SLIJEVANJA Fe Fe
3
C ...................... 54

VJEBA br.11 - VLANA PROBA ................................................................................... 60

VJEBA br.12 - ISPITIVANJE TVRDOE: METODA PO BRINELL-u,
VICKERS-u i POLDY-u .......................................................................... 64

VJEBA br.13 - ISPITIVANJE TVRDOE: PO METODI ROCKWELL-B,
ROCKWELL-C i SHORE ........................................................................ 71

VJEBA br.14 - ISPITIVANJE DINAMIKE IZDRLJIVOSTI
ISPITIVANJE UDARNE ILAVOSTI PO CHARPY-u ......................... 77

3
SVEUILITE U SPLITU

MATERIJALI I

VJEBA br.1

VRSTE I SVOJSTVA TEHNIKIH MATERIJALA


Split, 2013.

4
Svrha vjebe je upoznavanje materijala koji se susreu u praksi i naina na koji se ti
materijali mogu raspoznavati. U drugom dijelu vjebe opisana su mehanika svojstva
materijala i kvalitativni naini usporedbe tih svojstava kod razliitih materijala.
A.) VRSTE MATERIJALA I NJIHOVO RASPOZNAVANJE

A1.) VRSTE TEHNIKIH MATERIJALA

Materijali koji se najee susreu u strojarskoj i brodograevnoj praksi:
- metali
- polimeri
- keramike
- kompoziti (kombinacije gore navedenih materijala)
- drvo

Metali:
- gvoa (legure na bazi eljeza i ugljika kao osnovnih legirnih elementa za nelegirane i
legirane elike te ljevove uz dodatke legirnih elemenata Cr, Ni, Mn, Si, V, Cu, Al,
Ti, Nb, Mo, )
- aluminijske legure (vueni i valjani proizvodi te ljevovi)
- legure bakra (mjedi i bronce)
- ostale legure (na bazi titana, nikla, magnezija )

Polimerni materijali:
- elastomeri (guma)
- plastomeri ili termoplasti (zagrijavanjem omekavaju i mogu mijenjati oblik kojeg
nakon hlaenja zadravaju PVC, polietilen, politetrafluoretilen ili teflon, aramid ili
kevlar)
- duromeri ili duroplasti ili termostabili (zagrijavanjem ne mogu mijenjati oblik nego se
na odreenim temperaturama raspadaju bakelit, epoksidi, polieseteri, poliamidi i
silikoni)

5
Keramike:
- tradicionalne
o proizvodi od gline (lonci, posue)
o konstrukcijski materijali u graevinarstvu (opeka, crijep, beton)
o stakla (boce, laboratorijska oprema)
o vatrootporni materijali (kuhinjsko posue, opeke u peima amot)
o bijela keramika (sanitarije, emajl)
- industrijske
o termokeramika (lonci za taljenje na visokim temperaturama)
o elektrokeramika (poluvodii, izolatori)
o magnetokeramika (keramike sa izraenim magnetskim svojstvima)
o mehanokeramika (elementi strojeva podloni habanju, rezni alati)
o kemokeramika (kemijske instalacije)
o biokeramika (ortopedska i stomatoloka protetika)
o optokeramika (prozorska stakla)
Keramike su u osnovi karbidi, oksidi ili nitridi (kamen, porculan, rezne ploice)

Kompoziti:

Osnovu kompozita predstavlja matrica ojaana vlaknima ili esticama (armirani beton,
stakloplastika, drvo, aluminij ojaan staklenim vlaknima, keramika ojaana esticama
silicija karbida.) Razlikujemo prirodne i umjetne, te mikro i makro kompozite.
Vlastita zapaanja ad A1.):
6
A2.) RASPOZNAVANJE MATERIJALA
Tehniki materijali se mogu raspoznavati kako vizualno tako i izvoenjem odreenih
ispitivanja. Najee se raspoznaju prema nekima od navedenih svojstava:
- boja povrine
vizualno
- specifina teina
mjerenjem volumena i vaganjem
- refleksija svijetla (metalna povrina)
vizualno
- magnetinost
pomou magneta
- toplinska i elektrina vodljivost
pomou izvora topline
- mehanika svojstva materijala (tvrdoa, vrstoa, ilavost, rastezljivost)
tvrdoa - grebanjem uzoraka iz razliitih materijala jedan po drugom i usporedba
otisaka (tvri materijal ostavlja trag na mekemu, vrstoa i rastezljivost kidalica,
ilavost Sharpyev bat)
- priguenje zvuka nakon udara o povrinu predmeta
udarcem ekia o povrinu uzorka i mjerenjem vremena priguenja zvuka
- sposobnost obrade na sobnoj, snienoj ili povienoj temperaturi
deformiranjem uzoraka na razliitim temperaturama (savijanjem u kripcu)
- oblik i namjena predmeta (odljevci, otkivci )
razni dijelovi strojeva iz svakodnevnog ivota

Vlastita zapaanja ad A2.):

7
B.) SVOJSTVA MATERIJALA

Tehniki materijali se meusobno razlikuju po svojim svojstvima i to:
- mehanikim (tvrdoa, vrstoa, ilavost, elastinost)
- fizikalnim (gustoa, talite, viskozitet)
- tehnolokim (daju informaciju o njegovoj obradivosti sposobnost deformiranja u
hladnom i toplom stanju, zavarljivost, livljivost, toplinska obradivost)
KRUTOST
VRSTOA
ILAVOST
MASA
NISKA KRUTOST !
NISKA VRSTOA !
NISKA ILAVOST !
VELIKA MASA (GUSTOA) !
SVE U REDU !

8

B1.) TVRDOA MATERIJALA
Tvrdoa materijala jest otpornost na prodiranje stranog predmeta u njegovu povrinu. Ovo
mehaniko svojstvo se moe odrediti kvalitativno usporednom metodom:
- zadiranjem jednog materijala u drugi (dali materijal ostavlja trag u drugom materijalu
nakon pokuaja zadiranja u njega usporedbom uinaka zadiranja moemo odrediti koji je
materijal tvri)
- te utiskivanjem penetratora uz pomo tvrdomjera istom silom i usporedbom veliine
otiska
U tehnikoj praksi tvrdoa materijala se mjeri kvantitativno koristei razne standardizirane
metode i opremu za mjerenje tvrdoe.

B2.) SPECIFINA MASA (GUSTOA)
Vaganjem i mjerenjem volumena valjia iz razliitih materijala moemo odrediti njihovu
specifinu masu prema izrazu

=
3
) (
) (
m
kg
volumen V
masa m
. Na osnovu gustoe metale dijelimo na
lake i teke.

B3.) SPOSOBNOST PREVIJANJA
Pokus se izvodi pomou naprave prikazane na slici preko zakaljenih elinih valjaka.

Shematski prikaz pokusa previjanja ice
Pod jednim previjanjem smatra se savijanje iz poetnog poloaja za 90 u jednu stranu, te
natrag do poetnog poloaja. Vano je previjanje obaviti u pravilnim vremenskim intervalima
(jedno previjanje u jednoj sekundi) zbog utjecaja zagrijavanja uslijed unutranjeg trenja
materijala ice. Ukupan broj previjanja do prekida predstavlja mjeru sposobnosti za
izmjenino previjanje.
9
SVEUILITE U SPLITU

MATERIJALI I

VJEBA br.2

KRIVULJA GRIJANJA I HLAENJA ISTOG METALA


Split, 2013.

10
A) ELASTINOST

Elastinost materijala jest njegova sposobnost da se nakon prestanka djelovanja optereenja
vrati u prvobitni poloaj. Trake iz razliitih materijala postavljamo u napravu prema slici 1. i
optereujemo razliitim optereenjima.
Tono na sredini i ispod trake postavi se komparator koji mjeri veliinu progiba za razliita
optereenja. Nakon rastereenja treba provjeriti dali se komparator vratio u poetni poloaj.
Ako se komparator vrati na poetni poloaj deformacija trake je bila u elastinom podruju.
Treba uoiti razlike u optereenju za postizanje istog progiba za razliite materijale, te razlike
u elastinim deformacijama za ista optereenja. Takoer donijeti zakljuak o elastinosti
razliitih materijala.
Ukoliko se posluimo izrazima iz nauke o vrstoi materijali koritenjem rezultata pokusa za
elastino podruje deformacija moe se odrediti Young-ov modul elastinosti za ispitivane
materijale. Izraz za progib sredine grede slobodno oslonjene na dva oslonca i optereene u
sredinjem djelu silom F moe se pronai u prirunicima. U tablici 2 prikazani su izrazi za
razliite sluajeve uvrenja i optereenja grede.
11
Tablica 1. Tablica 2.

Dakle za promatrani sluaj izraz za progib glasi:
[1]
gdje je: udaljenost oslonaca grede
Young-ov modul elastinosti (svojstvo materijala)
moment inercije plohe (prema tablici 1)
Dakle: [2]
gdje je: irina poprenog presjeka grede
visina poprenog presjeka grede

Uvrtavanjem izraza [2] u [1] te sreivanjem slijedi:

Uvrtavanjem podatka dobivenih pokusom odrediti priblinu vrijednost modula elastinosti
elika, bakra, aluminija i nehrajueg elika dimenzije presjeka 30x3 mm, te za aluminij
dimenzije presjeka 50x3 mm.

12
B) KRIVULJA GRIJANJA I HLAENJA ISTOG METALA

Prema shematskom prikazu na slici treba izvriti zagrijavanje olova u loncu pomou
plamenika. Talite olova je na 327C. Zagrijavanje pratiti do temperature 400C. Koristiti se
satom i digitalnim termometrom s uronjivim termoparom te u pravilnim vremenskim
razmacima oitavati temperature prilikom grijanja i hlaenja. Dobivene podatke o vremenu i
temperaturi unositi u tablicu. Tabline podatke prikazati u dijagramu -t.

Shematski prikaz grijanja metala

Uoiti slijedee pojave i objasniti:

- mjesto pojave prve taline kod grijanja
- stojite na temperaturi taljenja
- zato je preostala krutnina potonula u talini prilikom grijanja
- mjesto nastajanja prve krutnine prilikom hlaenja
- stojite na temperaturi skrutita
- usahlinu u sredini lonca nakon skruivanja
- razliku temperatura talita i skrutita (temperaturnu histerezu)

Utjecaj brzine hlaenja na
stojite
a vrlo sporo hlaenje; b vrlo sporo zagrijavanje;
c bre hlaenje; d vrlo brzo hlaenje.

min
d.
13

Kristalizacija metala

Nakon zavretka pokusa nacrtati dijagrame grijanja i hlaenja prema podacima u tablici.

Utjecaj brzine hlaenja na brzinu nastajanja klica kristalizacije i brzinu rasta kristala

Utjecajni faktori na veliinu i oblik zrna:

- brzina hlaenja
- brzina nastajanja klica kristalizacije (umjetne klice cjepiva)
- brzina rasta klica kristalizacije
- usmjereno hlaenje
a klice i poetak skruivanja;
b c napredovanje skruivanja;
d zavretak skruivanja.
a) b)
c)
d)
14

Poligonalni tapiasti igliasti ploasti
Neki ei oblici kristalnih zrna u metalu

hlaenje: grijanje:

[
m
i
n
]

t

[

C
]

[
m
i
n
]

t

[

C
]

[
m
i
n
]

t

[

C
]

[
m
i
n
]

t

[

C
]

0 345 11 0 290 11
0,5 11,5 0,5 11,5
1 12 1 12
1,5 12,5 1,5 12,5
2 13 2 13
2,5 13,5 2,5 13,5
3 14 3 14
3,5 14,5 3,5 14,5
4 15 4 15
4,5 15,5 4,5 15,5
5 16 5 16
5,5 16,5 5,5 16,5
6 17 6 17
6,5 17,5 6,5 17,5
7 18 7 18
7,5 18,5 7,5 18,5
8 19 8 19
8,5 19,5 8,5 19,5
9 20 9 20
9,5 20,5 9,5 20,5
10 21 10 21
10,5 21,5 10,5 21,5
11 22 11 22

Bakrena ipka zaobljenih rubova
Kristali dendriti esto se
nalaze u unutranjosti
odljevka

Bakrena ipka otrih rubova
hlaene mlazovima vode kod skruivanja
t [ C]
15
SVEUILITE U SPLITU

MATERIJALI I

VJEBA br.3

ALOTROPSKE MODIFIKACIJE

TOPLINSKA VODLJIVOST MATERIJALA


Split, 2013.

16
Vjeba br. 3
A1.) ALOTROPSKE MODIFIKACIJE (promjene u krutnini)

Pojedini metali pokazuju sklonost da modificiraju svoju kristalnu reetku pri odreenim
temperaturama kod grijanja ili hlaenja. Metali koji pokazuju ovo svojstvo, a najee ih
susreemo u praksi su eljezo, kositar, kobalt, nikal, mangan i titan.

Promjena reetke vezana je uz promjenu nekih svojstava metala: specifini volumen (plono
centrirana kubna reetka ima veu popunjenost od prostorno centrirane kubne reetke),
vrstoa, tvrdoa, elektrina vodljivost

Na slici (strana 14) je prikazana krivulja hlaenja istog eljeza sa obiljeenim
temperaturama alotropske modifikacije.

Na vjebama izvesti pokus alotropskih modifikacija eline ice promjera 2,5 mm. U
napravi prema slici vriti emo zagrijavanje eline ice pomou izmjeninog izvora
elektrine struje.

Uslijed elektrinog otpora u ici dolazi do zagrijavanja, zbog ega raste njezin volumen, a
time se poveava i njena duljina. Ovo produljenje emo mjeriti pomou komparatora.
Obratiti panju na promjenu boje ice za vrijeme zagrijavanja. Zagrijavanje emo izvriti do
otprilike 1000C, nakon ega emo iskljuiti izvor struje i pratiti skraenje ice uslijed
njenog hlaenja.

Temperature procijeniti usporedbom s bojama uarenog elika!

U izvjetaju navesti podatke o izmjerenim rezultatima te ukratko opisati ovisnost promjene
mikrostrukture i volumena (duljine) ice.

Naprava za pokus alotropskih modifikacija
I=50 -100A
U=20 V ~
3 mm
17
A2.) CURIE-EVA TOKA KOD NISKOUGLJINIH ELIKA

Promjena magnetskih svojstava niskougljinog elika kod grijanja i hlaenja.

Pokus za verifikaciju Curie-eve toke

Kod zagrijavanja niskougljinih elika do temperature crvenog sjaja (za isto eljezo 768C)
magnetina reetka (prostorno centrirana kubna reetka) prelazi u nemagnetinu
reetku (prostorno centrirana kubna reetka). Kako smo vidjeli u prethodnoj vjebi
alotropskih modifikacija, na krivulji grijanja, odnosno hlaenja na toj temperaturi imamo
stojite. Pokus izvodimo na nain prema slici tako se jedna ica ne jednom kraju osloni na
magnet, a drugim krajem se dovede u dodir sa drugom icom. Voditi rauna da ica koja je
na magnetu mora biti sa gornje strane.

Budui da se radi o feromagnetinim materijalima magnetske silnice se prenose sa magneta
na ice i tako sprjeavaju da jedna od njih padne. Plamenom zagrijavamo mjesto spoja dviju
ica tako dugo dok se vrhovi ne zagriju do temperature crvenog sjaja to odgovara
temperaturi prelaska iz magnetinosti u nemagnetinost. Dostizanjem ove temperature
(Curie-eva) jedna ica e pasti. Nakon hlaenja magnetska sila e opet djelovati.

OSLONAC
OSLONAC
ELINA ICA
MAGNET
POSTOLJE
PLAMENIK

18

MAGNETINO
NEMAGNETINO
19
B.) TOPLINSKA VODLJIVOST MATERIJALA

Ispitujemo kvalitativno toplinsku vodljivost za razliite tehnike materijale i to: ugljinog
elika, nehrajueg (CrNi) elika, mjedi, bakra i aluminija. Pokus izvodimo zagrijavanjem
jednog kraja trake presjeka 3 x 30 mm i duljine 300 mm pomou izvora topline (elektrino
kuhalo). Mjerenje temperature provodimo u pravilnim vremenskim intervalima na drugom
kraju trake. Potrebno je osigurati iste uvjete za svih pet uzoraka (intenzitet grijanja, mjerno
mjesto). Vremensku promjenu temperature prikazati tabelarno i u istom dijagramu za svih pet
uzorka te kvalitativno zakljuiti o toplinskoj vodljivosti ispitanih materijala.

Mjer.
br.
Vrijeme
[s]
Ugljini elik
Temp.[ C]
CrNi elik
Temp.[ C]
Mjed
Temp.[ C]
Bakar
Temp.[ C]
Aluminij
Temp.[ C]
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15

Vlastita zapaanja ad B):

vrijeme [s]
t [ C]
20
SVEUILITE U SPLITU

MATERIJALI I

VJEBA br.4

KRIVULJE GRIJANJA I HLAENJA LEGURA


Split, 2013.

21
Vjeba br. 4
A.) KRIVULJE GRIJANJA I HLAENJA LEGURA
A1.) PRIMJER POTPUNE RASTVORIVOSTI (u talini i u
krutnini)
Karakteristika kod ovih legura prigodom grijanja i hlaenja, za razliku od istih metala jest
taljenje i skruivanje u temperaturnom intervalu. Izvoenjem pokusa grijanja i hlaenja
razliitih koncentracija ovakvih legura, tj. dobivanjem njihovih krivulja hlaenja, omoguena
nam je izrada faznog dijagrama odreene legure, kako se to moe vidjeti na primjeru
dobivanja binarnog dijagrama slijevanja Cu-Ni:

Do nastajanja legura dolazi mijeanjem metala s metalima, ali i drugim elementima
(komponente). Razliiti elementi se razliito mijeaju tj. tvore:

a) kristale mjeance supstitucijskog tipa atomi rastvorene komponente
zamjenjuju na pojedinim mjestima atome rastvaraa, dimenzije atoma
obje komponente se ne razlikuju vie od 8%, element rastvaraa daje tip
reetke legure

b) kristale mjeance intersticijskog tipa atomi rastvorene komponente se
ukljuuju u meuprostore kristalne reetke rastvaraa, atomi rastvorene
komponente su znatno manjih dimenzija od atoma rastvaraa, velike
deformacije reetke i kod malog sadraja rastvorene komponente, element
rastvaraa daje tip reetke

c) kristale intermetalnog spoja tvore nove kristalne reetke razliite od
rastvaraa i rastvorene komponente, karakteristian toan omjer atoma
komponenti u spoju

d) mehanike smjese kristala kod skruivanja na stalnoj
temperaturi nastaje fina smjesa kristala komponenata koja se moe
promatrati kao jedna faza eutektikum eutektoid

% Ni

22
A2.) PRIMJER DJELOMINE RASTVORIVOSTI U KRUTNINI

Verifikaciju konkretnog binarnog dijagrama slijevanja se izvodi pomou etiri uzorka
dvokomponentne legure Pb Sn (olovo kositar zbog relativno niskog talita). Ove legure se
u praksi esto koriste kao lemovi. Uzorci legura za koje emo snimati krivulje hlaenja su
odabranog sastava i to:

Ucrtane krivulje hlaenja tretiranih legura

Uzorak br.1
100% Pb

[
m
i
n
]

t

[

C
]

[
m
i
n
]

t

[

C
]

0

Uzorak br.2
80% Pb 20% Sn

[
m
i
n
]

t

[

C
]

[
m
i
n
]

t

[

C
]

0

Uzorak br.3
40% Pb 60%Sn

[
m
i
n
]

t

[

C
]

[
m
i
n
]

t

[

C
]

0

Uzorak br.4
1% Pb 99%Sn

[
m
i
n
]

t

[

C
]

[
m
i
n
]

t

[

C
]

0

[min]
t [ C]
23

Realni binarni dijagram slijevanja Pb Sn (eutektiki)
(preslikano s interneta)

Nakon zavrenog snimanja krivulja hlaenja sva etiri uzorka, izvriti verifikaciju crtanjem
vertikala pripadajuih koncentracija u ponueni realni dijagram slijevanja i usporediti oitane
karakteristine temperature s tokama na krivuljama hlaenja.

- Komentirati pojavu vremenskog intervala usporenja pada temperature kod hlaenja
legura.
- Komentirati pojavu temperature stojita.

Zadatak:

Dobivene rezultate snimanja krivulja hlaenja prikazati tablino i dijagramom.
Dati kratki osvrt o pojavama na krivuljama hlaenja za razliite legure!
Objasniti pojavu stojita na krivulji hlaenja i pojavu usporenog hlaenja!

24
SVEUILITE U SPLITU

MATERIJALI I

VJEBA br.5

METALOGRAFIJA


Split, 2013.

25
Vjeba br. 5
METALOGRAFSKO ISPITIVANJE METALA

1.) UVOD
Metalografija (opisivanje metala) je dio znanosti o metalima koji se bavi vezom izmeu
dijagrama slijevanja, strukture i svojstava metala i legura.
Osnovni zadatak metalografije je da pri odreenom kemijskom sastavu iz pregleda makro i
mikro strukture odredi svojstva i ponaanje materijala pri danim uvjetima optereenja i da
ukae na najpovoljniju strukturu za odreeni proces prerade ili podruje primjene. Osim toga
metalografija je najvaniji postupak kontrole tekue proizvodnje.
Premda metalografski postupci ispitivanja ne mogu dati odgovore na sva pitanja i probleme
vezane uz materijale, bez njih se suvremeno ispitivanje metala i legura ne moe ni zamisliti.

2.) MIKROSTRUKTURNA ANALIZA

Analiza mikrostrukture pomou svjetlosnog mikroskopa je jedan od najee primjenjivanih
metalografskih postupaka ispitivanja. Cilj analize mikrostrukture je to vjernije i jasnije
prikazati strukturu nekog materijala i odrediti vrstu, veliinu i koliinu pojedinih mikro
konstituenata (faza) te njihovu raspodjelu. Jedan od uvjeta za kvalitetnu analizu
mikrostrukture jest kvalitetna priprema ispitnih uzoraka.

3.) PRIPREMA METALOGRAFSKIH UZORAKA

Kvalitetan ispitni uzorak za analizu mikrostrukture pomou svjetlosnog mikroskopa mora
imati potpuno ravnu i glatku povrinu. Priprema takvog uzorka moe se podijeliti u nekoliko
faza koje slijede jedna za drugom, to je shematski prikazano na slici 1.

Slika 1 Shematski prikaz procesa pripreme metalografskog uzorka
Promatranje

Poliranje

Bruenje

Zalijevanje

Rezanje
26

4.) SADRAJ VJEBE

Ovisno o cilju ispitivanja prvo treba odrediti na kojem dijelu ispitivanog komada i u kojem
poloaju treba biti povrina ispitnog uzorka, nakon ega slijedi rezanje uzorka. Uzorci su
relativno malih dimenzija (oko 15x15x10mm), ali ovisno o potrebama i raspoloivoj opremi
za pripremu i analizu dimenzije uzoraka mogu biti i vee. Rezanje treba obaviti uz intenzivno
odvoenje topline kako ne bi dolo do strukturnih promjena ispitivane povrine.

Slika 2 Ureaj za rezanje uzoraka

Nakon rezanja uzorak se zalijeva u umjetnu smolu. Zbog malih dimenzija, nepravilnog
oblika, ali i potrebe uvida u mikrostrukturu na rubovima uzorka najee se uzorci prije
bruenja trebaju zaliti u posebna sredstva koja omoguuju njihov prihvat i kvalitetnu
pripremu.
Zalijevanje moe biti toplo, preanjem s granulatom na povienim temperaturama do 180
o
C i
tlaku do 4 bara, (npr bakelit, termoplaste na akrilnoj bazi, epoksidna smola), ili hladno uz
pomo dvo ili tro komponentnih sredstava (npr. acryl, polyester, epoxidne smole).
Na slici 3 nalazi se nekoliko primjera toplo (a) i hladno (b) zalivenih uzoraka.

Slika 2 Primjeri toplo (a) i hladno (b) zalivenih metalografskih uzoraka
27
Priprema se dalje nastavlja bruenjem i poliranjem povrine ispitnog uzorka. Bruenje je
najagresivniji postupak odnoenja materijala u postupku pripreme uzorka. Kod bruenja
abraziv je uvren na podlogu, najee papir ili platno. Brusni papir je gradiran prema
veliini abrazivnog zrna. Oznake na brusnim papirima se odnose na broj rupica na situ u
duljini 1 ina - 25,4 mm (npr. na brusnom papiru oznake P240 abrazivna zrnca su prosijana
kroz sito koje na duljini 1 ina ima 240 rupica). Za pripremu uzoraka koriste se brusni papiri
finoe od P120 do P2000.
Pri bruenju se u svakom sljedeem stupnju koristi se brusno sredstvo sa sve finijim
esticama. Bruenje se moe obavljati runo ili pomou posebnih ureaja za pripremu
uzoraka.

Slika 3. Ureaj za runu pripremu uzoraka Slika 4. Ureaj za poliranje uzoraka

Poliranje je najee zavrni korak u pripremi uzoraka pri kojem se uklanjaju ogrebotine i
postie visoko sjajna povrina. Abraziv (najee u obliku paste) se slobodno giba izmeu
uzorka i fine tkanine za poliranje. Koji e se postupak primijeniti i s kojom granulacijom
abraziva ovisi o materijalu uzorka. Najei postupci su ipak grubo i fino bruenje te zavrno
poliranje. Ti postupci mogu biti provedeni runo ili strojno, slika 3,4 i 5.

Slika 5 Ureaj za bruenje i poliranje uzoraka.
28
esto se koristi i i elektrolitiko poliranje povrine. U odnosu na mehaniko poliranje ovo je
bolji postupak jer se povrina uzorka plastino ne deformira, a skrauje se i vrijeme pripreme.
Ispitni uzorci se poslije poliranja peru u toploj ili hladnoj vodi, ispiru u alkoholu i sue u
struji toplog zraka.

Razvijanje strukture
Ponekad je dovoljno promatranje povrine uzorka pri manjim ili veim mikroskopskim
poveanja u poliranom stanju, ali u najveem broju sluajeva, ipak je potrebno uiniti
vidljivim pojedine konstituente i/ili faze, tj. potrebno je razviti strukturu. To se postie
primjenom razliitih sredstava i postupaka za nagrizanje povrine ispitnih uzoraka.

Prema nainu na koji djeluje svako nagrizanje se moe svrstati u:

- nagrizanje po granicama zrna pri kojem se nagrizaju iskljuivo granice zrna metala
ili legure, a pojedina zrna se ne razlikuju po obojenju, ili

- povrinsko nagrizanje zrna poslije kojeg se kristali pojedinih faza razlikuju po izgledu.

Zadatak

Prema opisanom postupku izvriti pripremu metalografskog uzoraka te obaviti mikroskopsko
promatranje strukture jednog uzorka iz nelegiranog elika i drugog iz sivog lijeva.

29
SVEUILITE U SPLITU

MATERIJALI I

VJEBA br.6

EUTEKTIKI DIJAGRAMI SLIJEVANJA
KOMPONENTI POTPUNE RASTVORIVOSTI U TALINI I
DJELOMINE RASTVORIVOSTI U KRUTNINI


Split, 2013.
30
EUTEKTIKI DIJAGRAM SLIJEVANJA

Promatramo primjer eutektikog sustava Cu Ag sa djelominom rastvorivou u krutnini.
Dobivanje dijagrama snimanjem krivulja hlaenja za razliite koncentracije.
Karakteristina podruja u dijagramu:
- homogeno podruje taline T iznad linije A-B-C
- heterogeno podruje + T u podruju A-B-D
- heterogeno podruje + T u podruju B-C-E
- homogeno podruje u podruju A-D-F- 0%
- homogeno podruje u podruju H-E-C-100%
- heterogeno podruje + (
e e
+ ) u podruju F-D-B-G
- heterogeno podruje + (
e e
+ ) T u podruju B-G-H-E

Karakteristine linije:
- likvidus linija A-B-C
- solidus linija A-D-B-E-C
- linija rastvorivosti atoma Cu u mjeancu A-D-F
- linija rastvorivosti atoma Ag u mjeancu C-E-H

Eutektika koncentracija (oko 30%) koncentracija B (skruivanje pri konstantnoj
temperaturi)

A
B
C
D E
F
H
G
31
32

Poluni zakon faza:

Uzmemo li isjeak iz dijagrama slijevanja:

Odreivanje udjela taline i krutnine za koncentraciju x na temperaturi T
2
:

talina T : krutnina K =
____ ____
: YZ XY ; odnosno:

koliina
____
____
XZ
XY
T = *100 [%] i koliina
____
____
XZ
Z Y
K = *100 [%]

Odreivanje koncentracija taline i krutnine

Npr. koncentracija taline i krutnine na temperaturi T
2
oita se pomou okomica, na apscisi:

koncentracija taline T okomica iz Z na apscisi = x
3

koncentracija krutnine K okomica iz X na apscisi = x
2

prosjena koncentracije smjese (T+K) okomica iz Y na apscisi = x

Crtanje dijagrama koliinskog udjela pojedinih faza za odreenu
koncentraciju i odreenu temperaturu
(T)
(K)
(K+T)
(K) (T)
prva K
zadnja T
33

Na temp. t
x
(vidi donji dijagram) imamo:
- do koncentracije x

homogeni fazni sastav satkan samo od mjeanaca ` (svih 100%)
- kod koncentracije x
e
imamo eutektiku smjesu (
e
+
e
) (svih 100%) u kojoj je:
koliina [ ] % 100
x x
x x
e
e
, a koliina [ ] % 100
x x
x x
e
e

- iznad koncentracije x
homogeni fazni sastav satkan samo od mjeanaca `(svih 100%).

Za koncentraciju x (vidi dijagram desno) imamo prigodom hlaenja:
- do temp. t
1
homogeni fazni sastav satkan samo od taline T(svih 100%)
- od temp. t
1
do

t
2
heterogeni fazni sastav satkan od `+T
- od temp. t
2
do

t
3
opet homogeni fazni sastav satkan samo od krutnine ` (svih 100%)
- od temp. t
3
do

sobne heterogeni fazni sastav satkan od `+(
e
+
e
)

Npr. na temp t
x
imamo koliinski udio (prema dijagramu desno):

koliina [ ] % 100 34
___
= =
e
e
x x
x x
; a koliina [ ] % 100 13
___
= = + =
e
e e
x x
x x
E
.
a unutar izraunate koliine eutektikuma je koliinski udio :

koliina [ ] % 100 12
___
= =

x x
x x
e
e
; a koliina [ ] % 100 23
___
= =

x x
x x
e
e
.

t
1

t
2

t
3

x

x

t
x
x
34
35
36

37
SVEUILITE U SPLITU

MATERIJALI I

VJEBA br.7

EUTEKTIKI DIJAGRAM SLIJEVANJA
POTPUNE NERASTVORIVOSTI U KRUTNINI

DIJAGRAM SLIJEVANJA
KRUTNINI


Split, 2013.
38
Zadatak 1:
Konstruirati dijagram slijevanja prema priloenim krivuljama hlaenja na strani 2. Dobiveni
dijagram imenovati punim nazivom te u karakteristina podruja upisati odgovarajue faze.
Za zadane koncentracije i temperature na strani 3 izraunati i nacrtati dijagrame koliinskih
udjela. Nacrtati metalografske skice za legure prema slici na strani 4.

39

40

41
ZADATAK 2.
Konstruirati dijagram slijevanja prema priloenim krivuljama hlaenja na strani 5. Dobiveni
dijagram imenovati punim nazivom te u karakteristina podruja upisati odgovarajue faze.
Za zadane koncentracije i temperature na strani 6 izraunati i nacrtati dijagrame koliinskih
udjela te metalografske skice.

42

43
SVEUILITE U SPLITU

MATERIJALI I

VJEBA br.8

PERITEKTIKI DIJAGRAM SLIJEVANJA
DJELOMINE RASTVORIVOSTI U KRUTNINI


Split, 2013.
44
Zadatak 1:
Imenovati dijagram prikazanog na slici punim nazivom. Upisati odgovarajue faze u
dijagramu slijevanja na strani 2. Nacrtati krivulje hlaenja za koncentracije 5%B, 20%B, xp,
45%B i 60%B. Za zadane koncentracije i temperature na strani 3 nacrtati dijagrame
koliinskih udjela (koliinske udjele faza odrediti raunski pomou polunog zakona).
Nacrtati metalografske skice za koncentracije i temperature prema slici na strani 4.

45

46

47
SVEUILITE U SPLITU

MATERIJALI I

VJEBA br.9

STABILNI DIJAGRAM SLIJEVANJA Fe C


Split, 2013.
48
VJEBA br.9 - DIJAGRAM SLIJEVANJA Fe C (stabilni)

Stabilni dijagram slijevanja Fe - C

Heksagonska reetka grafita Oblici kristala grafita

910C
0,023%C
49
Faze koje se pojavljuju pri metastabilnom skruivanju za razliite koncentracije:

- primarni austenit - skruivanjem taline koncentracije manje od 4,26% C

- g primarni grafit - skruivanjem taline koncentracije vee od 4,26% C

- primarni ferit alotropskom modifikacijom reetke koncentracije manje od
0,68%C od temperature oznaene G`S` linijom do eutektoidne temperature
(738C)

- g sekundarni grafit - izluuje se kod hlaenja iz i
e
koncentracije vee od
0,68%C izmeu eutektike i eutektoidne temperature (1152C-738C)

-
e e
g + eutektikum (ledeburit) eutektikom pretvorbom (skruivanjem) taline
koncentracije 4,26% C na eutektikoj temperaturi (1152C)

-
id id
g + eutektoid eutektoidnom pretvorbom i
e
koncentracije 0,68 %C na
eutektoidnoj temperaturi (738C)

- g tercijarni grafit - neznatna koliina koja nastane padom rastvorivosti u i
id

sa 0,023%C na eutektoidnoj temperaturi (738C) na
11
10 6

%C na sobnoj
temperaturi

50

U

p
o
n
u
e
n
o
m

d
i
j
a
g
r
a
m
u

i
m
e
n
u
j
t
e

k
o
o
r
d
i
n
a
t
n
e

o
s
i

i

u
p
i
i
t
e

o
d
g
o
v
a
r
a
j
u
e

j
e
d
i
n
i
c
e
,

u
p
i
i
t
e

k
a
r
a
k
t
e
r
i
s
t
i
n
e

t
e
m
p
e
r
a
t
u
r
e
,

k
o
n
c
e
n
t
r
a
c
i
j
e

i

f
a
z
e
,

t
e

z
a

z
a
d
a
n
e

k
o
n
c
e
n
t
r
a
c
i
j
e

(
a
-
f
)

n
a
c
r
t
a
j
t
e

p
r
i
p
a
d
a
j
u
e

k
r
i
v
u
l
j
e

h
l
a
e
n
j
a

a

c

d

e

f

b

51

52

53

54
SVEUILITE U SPLITU

MATERIJALI I

VJEBA br.10

METASTABILNI DIJAGRAM SLIJEVANJA Fe Fe
3
C


Split, 2013.
55
VJEBA br.10 - DIJAGRAM SLIJEVANJA Fe Fe
3
C
(metastabilni)

Faze koje se pojavljuju pri metastabilnom skruivanju za razliite koncentracije:

- primarni austenit - skruivanjem taline koncentracije manje od 4,3% C
- C Fe
3
primarni cementit - skruivanjem taline koncentracije vee od 4,3% C
- primarni ferit alotropskom modifikacijom reetke koncentracije
manje od 0,8%C od temperature oznaene GS linijom do eutektoidne
temperature (723C)
- C Fe
3
sekundarni cementit - izluuje se kod hlaenja iz i
e
koncentracije
vee od 0,8%C izmeu eutektike i eutektoidne temperature (1145C-
723C)
-
e e
C Fe
3
+ eutektikum (ledeburit) eutektikom pretvorbom (skruivanjem) taline
koncentracije 4,3% C na eutektikoj temperaturi (1145C)
910C
0,025%C
56
-
id id
C Fe
3
+ eutektoid eutektoidnom pretvorbom i
e
koncentracije 0,8 %C na
eutektoidnoj temperaturi (723C)
- C Fe
3
tercijarni cementit - neznatna koliina koja nastane padom rastvorivosti
u i
id
sa 0,025%C na eutektoidnoj temperaturi (723C) na
7
10 2

%C na sobnoj temperaturi

Nastajanje perlita

a) 0,5%C b) 0,8%C c) 1,6%C
Mikrostrukture elika

Ovisno o koliini ugljika na gornjoj slici vidimo raspored faza i to:
a) podeutektoidni elik
b) eutektoidni elik
c) nadeutektoidni elik
d)

Zavisnost mehanikih svojstava o
sadraju ugljika
lamela cementita Fe
3
C
lamela ferita
57

58

59

60
SVEUILITE U SPLITU

MATERIJALI I

VJEBA br.11

MEHANIKO ISPITIVANJE MATERIJALA

VLANA PROBA


Split, 2013.

61
Vjeba br. 9
VLANA PROBA
Epruveta za ispitivanje A uvrsti se u prihvatne eljusti kidalice B prema slici. Epruvete
mogu biti plosnate i okrugle. Hidraulika pumpa P narine radni tlak u cilindru koji razmie
eljusti i na taj nain razvlae epruvetu. Za vrijeme ispitivanja mjerimo silu (indirektno preko
tlaka ulja u cilindru A p F = , gdje je p tlak u cilindru, a A povrina klipa) i pomake eljusti.

Djelovanjem sile F dolazi do razvlaenja epruvete za pomak l instrument na kidalici
iscrtava dijagram sila produljenje ( l F )na donjoj slici. Ovaj dijagram moe se prikazati
i u koordinatama naprezanje deformacija ( ). Naprezanje nastaje djelovanjem sile (F)
na poetni presjek epruvete (
0
A ) i iznosi:
0
A
F
= . Deformacija je definirana kao:
0
l
l
= .

a) Dijagram sila-produljenje b) Dijagram naprezanje-deformacija

Ako se po prestanku djelovanja sile epruveta vraa na poetne dimenzije onda govorimo o
podruju elastinih deformacija. Tu vrijedi Hook-eov zakon koji glasi: = E .....gdje je:
E= Young-ov modul elastinosti. Kada sila prijee granicu elastinosti, nakon rastereenja
ostaje trajno produljenje epruvete l .
62
Upisana slova na slici oznaavaju kako slijedi:
- Pr = granica proporcionalnosti
- E = granica elastinosti
- P = granica plastinosti (poputanja)
- M = maksimalno naprezanje materijala
- L = lomno naprezanje
Praktino do toke E = granica elastinosti je podruje u prednjim dijagramima, u kojem je
produenje linearno ovisno o sili. Ovo podruje protee se zapravo do kraja pravca za koji
vrijedi zakon proporcionalnosti, a zavretak ovog podruja naziva se granica
proporcionalnosti. Ova toka u dijagramima nije ucrtana, jer se nalazi neznatno ispod toke E
i s njom se praktino poklapa.
Na donjoj slici vidimo dijagrame rastezanja za razliite materijale:

Izgled Hookeovog dijagrama za razliite materijale

Tvrdi i krhki materijali ne pokazuju izraenu granicu plastinosti, a na mjestu loma ne dolazi
do suenja presjeka. ilavi materijali meutim imaju izraenu granicu plastinosti i znatno
suenje epruvete na mjestu loma (npr. meki elici) .
Svojstva i karakteristike pri vlanoj probi:

[ ] % 100
0

=
l
l
A
k
- konano relativno produljenje epruvete nakon loma (elongacija), gdje je:
[ ] mm l l l
k k 0
= - konano produljenje epruvete nakon loma

[ ] % 100
0
0
=
A
A A
Z
k
- konano relativno suenje presjeka nakon loma (kontrakcija)
=
2
0
mm
N
A
F
R
e
e
- granica elastinosti
=
2
0
mm
N
A
F
R
p
p
- granica plastinosti (poputanja)
=
2
0
mm
N
A
F
R
m
m
- vlana (rastezna) vrstoa materijala
[N/mm
2
]
[%]
1
2
3
4
1 tvrdi elik
2 meki elik
3 sivi lijev
4 Al legura
63
Za materijale koji nemaju izraenu granicu plastinosti, uzima se u svakodnevnoj strojarskoj
praksi konvencionalna granica plastinosti koja predstavlja naprezanje pri trajnoj deformaciji
od 0,2% nakon rastereenja, i iznosi:
=
2
0
2 , 0
2 , 0
mm
N
A
F
R
p
p

Ako veliine raspoloivih komada nisu dovoljni za izradu standardne epruvete najee se
koriste proporcionalne epruvete (duge ili kratke).
Profili, uad, lanci, cijevi, ice ispituju se u obliku u kojem se koriste, a vlane probe
nazivaju se tehnoloke.

Zadatak:
1. Izvriti vlanu probu dvije cilindrine epruvete iz elika za poboljavanje HRN 2C45
(stara oznaka .1531) s 0,46%C. Na jednoj epruveti je provedena toplinska obrada
poboljavanja (kratkotrajno zagrijavanje na temp. iznad A3 linije i naglo hlaenje u vodi
uz naknadno poputanje na temp. 550C u trajanju 30 minuta). Druga epruveta je
omekana (arenjem na temp. iznad A3 linije uz naknadno sporo ohlaivanje u ugaenoj
pei).
2. Rezultate ispitivanja prikazati tablino i Hooke-ovim dijagramom!
3. U dijagramu oznaiti karakteristine veliine (vlanu vrstou materijala, granicu
elastinosti i granicu poputanja) te odrediti njihove vrijednosti!
4. Izraunati elongaciju i kontrakciju zadanih materijala!

64
SVEUILITE U SPLITU

MATERIJALI I

VJEBA br.12


ISPITIVANJE TVRDOE

METODA PO BRINELL-u, VICKERS-u i POLDY-u


Split, 2013.
65
Vjeba br. 12

ISPITIVANJE TVRDOE po BRINELL-u i po VICKERS-u

Vanu ulogu u praksi i primjeni razliitih metala ima svojstvo tvrdoe. Zapravo je tvrdoa
mjera odraza faznog sastava i strukture u metalu. Dakle: to je tvrdoa vea to je materijal
otporniji na troenje! Na temelju poznate tvrdoe, esto se priblino moe odrediti i vlana
vrstoa Rm. Najee primjenjivani naini mjerenja tvrdoe u strojarskoj praksi su:

Stacionarni aparati (laboratorijski ili radioniki):
- Postupak mjerenja tvrdoe po Rockwell-u (HRC i HRB)
- Postupak mjerenja tvrdoe po Brinell-u (HB)
- Postupak mjerenja tvrdoe po Vickers-u (HV)

Prenosivi (terenski) aparati:
- Postupak mjerenja tvrdoe po Poldy-u (HB)
- Postupak mjerenja tvrdoe po Shore-u

Suvremeni sofisticirani prenosivi aparat je tvrdomjer na principu ultrazvunog odjeka, s
monitorom za oitanje npr. pripadajue tvrdoe HV, prema donjoj slici:

Prednost ovog ureaja je to ne ostavlja ni najmanji otisak (esto nepoeljnu ozljedu)!

Tvrdoe dobivene razliitim postupcima mogu se konvertirati pomou usporednih tablica.

66
a) ISPITIVANJE TVRDOE HB po BRINELL-u

Tvrdoa po Brinell-u je mjera otpornosti ispitivanog materijala prodiranju kuglice promjera
D pritiskane silom F, prema slici. HB je omjer izmeu sile i povrine otiska tj. kugline kalote
promjer d.
Izvod izraza za HB:

A
F
HB = ; gdje je F=sila pritiska; A=povrina kugline kalote-otiska
Izvod izraza za HB:
Openito je povrina kugline kalote: h D A =

Prema slici je:
4 4 2
2 2
d D
h
D
= , tj.dubina otiska:
2 2
2
1
2
d D
D
h = ,

odnosno:
( )
2
2 2
d D D
h

= , pa je:
( )
2
2 2
d D D
D A

= ; odnosno:
( )
2 2
2
d D D D
F
HB

=

Budui da se sila ita u [N], treba stari izraz korigirati, tj. [N]-e vratiti u naputene [kp]-e
dijeljenjem s 9,81. Konano se dobije:
( )
2 2
204 . 0
d D D D
F
HB

=
[stupnjeva Brinell-ove skale]

67

Brinell-ova metoda pogodna je za ispitivanje tvrdoe mekih metala (npr. konstrukcijski
elik, obojeni metali). Prema tablicama u strojarskom priruniku, nakon utiskivanja zakaljene
kuglice promjera D u povrinu uzorka, za oitani otisak promjera d, naemo pripadajuu
tvrdou HB.

Uobiajeni promjer kuglice D=10mm i sila F=29420[N], a moe se upotrijebiti i manji:
D=5mm uz F=7355[N] ili D=2,5mm uz F=187,5[N]. Ovo ovisi o debljini uzorka, tj. za manje
debljine upotrebljavaju se proporcionalno manje kuglice i sile.

Kod standardnih aparata sila pritiska raste do nazivne F kroz 28 [s], a njeno djelovanje traje
10 15 [s]. Nakon rastereenja oita se pripadajui promjer otiska d.

Ukoliko je sila premalena otisak je mali pa ga je teko izmjeriti. Prevelika sila opet
preduboko utisne kuglicu, i po rubu kalote istisne dosta materijala, pa je teko odrediti toan
promjer otiska. Najbolje rezultate dobivamo s onim silama utiskivanja kod kojih je promjer
otiska D d 4 , 0 3 , 0 . Promjer otiska se mjeri povealom s ugraviranom mjernom skalom s
tonou 0,05 mm.

Za konstrukcijske elike na temelju izmjerene Brinell-ove tvrdoe HB moemo priblino
odrediti vlanu (rasteznu) vrstou Rm:

za ugljini elik: [ ]
2
/ .... 6 , 3 mm N HB Rm
za elik legiran s Cr: [ ]
2
/ .... 5 , 3 mm N HB Rm
i za elik legiran s Cr Ni: [ ]
2
/ .... 4 , 3 mm N HB Rm

Radi meusobne usporedbe na vjebi se ispituju tvrdoe razliitih metalnih materijala (npr.
elika, istog Cu i njegovih slitina, istog Al i njegovih slitina). Budui da je standardna
kuglica od zakaljenog elika, preporua se mjerenje za 400 HB .

Napomena: Svi ovi podaci i preporuke s tabelarnim podacima mogu se nai i u:
B.Kraut: Strojarski prirunik, u poglavlju ISPITIVANJE TVRDOE.

68
b) ISPITIVANJE TVRDOE HV po VICKERS-u

Tvrdoa po Vickers-u je mjera otpornosti ispitivanog
materijala prodiranju etverostrane dijamantne piramide
s vrnim kutom 136 pritiskane silom , prema slici. HV
je omjer izmeu sile i povrine otiska etverostrane
piramide:

A
F
HV = ; gdje je F=sila pritiska
A=povrina otiska (
1
4 A )

srednja veliina dijagonale je:
2
2 1
d d
d
+
= [mm]

Izvod izraza za HV:

Promotrimo li izgled otiska nakon rastereenja dobivamo slijedeu sliku:

Prema gornjoj slici je:
2
d
a = ;
o o
68 sin 2 2 68 sin 2
=
=
d a
v ; odnosno
o
o
68 sin 8 2
68 sin 2 2 2
2
2
1
=
d
d d
v a
A ; a ukupna povrina otiska A je:
o o
68 sin 2 68 sin 8
4 4
2 2
1
= =
d d
A A ; odnosno:
2 2
8544 , 1
68 sin 2
d
F
d
F
A
F
HV =

= =
o

F
v
a/2
a/2
d/2
d/2
68
68
A1
h
a
a
69
Budui da se sila ita u [N], treba stari izraz korigirati, tj. [N]-e vratiti u naputene [kp]-e
dijeljenjem s 9,81. Konano se dobije:

2
189 , 0
d
F
HV = [stupnjeva Vickers-ove skale]
Vickers-ova metoda pogodna je za ispitivanje tvrdoe razliitih metalnih materijala od
najmanje (npr. olova) do najvee (npr. tvrdih metala).

Optereenje F moe biti razliito: (30 ili 10) x 9,81 ..[N], a bira se ovisno o tvrdoi
ispitivanog materijala (manje optereenje za meke materijale, da otisak ostane unutar mjerne
skale, tj. da ne bude prevelik).

Ovim postupkom se mogu ispitivati mikrotvrdoe, ali u tom sluaju optereenje je reda
veliine do samo nekoliko [N], a dijagonale se mjere na istom aparatu pomou poveala s
ugraviranom mjernom skalom i tonou od 0,001 mm.

Napomena: Svi ovi podaci i preporuke s tabelarnim podacima mogu se nai i u:
B.Kraut: Strojarski prirunik, u poglavlju ISPITIVANJE TVRDOE.

Do veliine tvrdoe cca 350 HB, Vickers-ove i Brinell-ove tvrdoe se brojano podudaraju.

70
c) ISPITIVANJE TVRDOE po POLDY-u

Zakaljena elina kuglica promjera 10mm utiskuje se
istovremeno u povrinu uzorka materijala kojem mjerimo
tvrdou s donje strane i u etalon poznate vrstoe s gornje
strane, prema slici.
Udarcem ekia zakaljena kuglica ostavlja otisak i na
etalonu i na povrini metala kojem mjerimo tvrdou. Ovim
postupkom se zapravo mjeri tvrdoa po Brinell-u HB uz
poznatu tvrdou etalona HB
et
koje stoje u omjeru:
( )
( )
2
1
2
2
2
2
204 , 0
204 , 0
d D D D
F
d D D D
F
HB
HB
et
uz

=
, odakle je

2
2
2
2
1
2
d D D
d D D
HB HB
et uz

=
Iz tablica priloenih uz ovaj ureaj, lako se nae tvrdoa ispitivanog materijala nakon
oitanja promjera otiska
1
d na etalonu i
2
d na povrini uzorka.
Standardni etalon ima vrstou 7 . 686 81 , 9 70 = = Rm [N/mm
2
], tj. tvrdou HB
et
= 197.
Kako svi etaloni (probni tapovi) nemaju istu vrstou, uveden je korekcioni faktor f koji je
omjer stvarne i standardne vrstoe etalona:
. _ tan
. _ var
et dardnog s
et nog st
Rm
Rm
f =
Ako je stvarni etalon od vreg i tvreg elika, npr. 706,32 81 , 9 72 = = Rm [N/mm
2
], onda
je korekcioni faktor:
1,029 1,02857
7 , 686
32 , 706
81 , 9 70
81 , 9 72
. _ tan
. _ var
= =
= =
et dardnog s
et nog st
Rm
Rm
f (UTISNUTO NA ETALONU),
kojim mnoimo vrijednost tvrdoe oitane iz tablica!

71
SVEUILITE U SPLITU

MATERIJALI I

VJEBA br.13


ISPITIVANJE TVRDOE

PO METODI ROCKWELL-B, ROCKWELL-C i SHORE


Split, 2013.
72
Vjeba br. 13

ISPITIVANJE TVRDOE PO ROCKWELL-u

Ispitivanje ovom metodom dijelimo u dvije grupe ovisno o tvrdoi materijala kojeg
ispitujemo:

A) TVRDOA HRC PO ROCKWELL-u

Mjera otpornosti nekog materijala spram prodiranju vrha dijamantnog stoca s vrnim kutom
120 koji je optereen definiranim optereenjem ukupno [ ] N F 5 , 1471 = .
Prodiranje i povrat dijamantnog penetratora prati se preciznim komparatorom (krunim
mjernim satom):

- uzduno kretanje penetratora je posebnim prijenosnim mehanizmom pretvoreno (i to
multiplicirano) u kruno kretanje kazaljke. Mjerna skala komparatora je ve oznaena
u jedinicama HRC, iako mjeri uzduni pomak penetratora od maksimalno 0,2 mm.
Kako je mjerna skala podijeljena na ukupno 100 dijelova, jedna podjela iznosi 0,002
mm, prema slici.

- da bi se izbjegla pogreka zbog nehomogenosti povrine uzorka (a), najprije se
podizanjem uzork upire u oprugu koja pritie penetrator do razine (b) pod silom
predoptereenja [ ] N F 1 , 98
1
= to se kontrolira pomakom pomone kazaljke za
predoptereenje.

- na toj poziciji usklauje se kraj mjerne skale (brojka 100) s radnom kazaljkom. Tada
se pridoda jo i glavno optereenje [ ] N F 1373,4
2
= koje s predoptereenjem daje
ukupnu silu [ ] N F 5 , 1471 = . Naravno penetrator prodire koliko mu materijal doputa
do razine (d).

- nakon rastereenja od djelovanja glavnog optereenja
2
F ostvari se elastini povrat i
penetrator se zaustavi na razini (e). Ako je poetak (brojka 0) mjerne skale na razini
(c) onda nam razmak od razine (c) do pozicije zaustavljenog penetratora (e)
(predoptereenje stalno djeluje) predstavlja traenu tvrdou u stupnjevima hrc, prema
slici.

Ova metoda primjenjuje se za sve metalne materijale ija je tvrdoa od 20 HRC do 70 HRC.
Preciznost mjerenja kod radionikih aparata iznosi 1,5 HRC.

Radi meusobne usporedbe na vjebi se ispituju tvrdoe poboljanih elika i alatnih elika.
Dobiveni rezultati se usporeuju s rezultatima mjerenja tvrdoe prema VICKERS-u
koritenjem usporednih tablica.

73

B) TVRDOA HRB PO ROCKWELL-u

Na istom aparatu za mjerenje tvrdoe mekih metalnih materijala, dijamantni stoac se
zamijeni s penetratorom koji ima na vrhu zakaljenu kuglicu 116. Postupak je potpuno
analogan prethodnom, ali se na istom aparatu sada podeava:
- sila predoptereenja ostaje ista, tj. [ ] N F 1 , 98
1
= ;
- glavno optereenje sada iznosi [ ] N F 9 , 882
2
= ;
- ukupna sila je dakle smanjena na [ ] N F 981 = .
Mjerna skala je produena na 0,26 mm, ali je podijeljena na 130 dijelova po 0,002 mm. Time
je omogueno koritenje istog ve ugraenog na aparatu preciznog komparatora (krunog
mjernog sata).

74
Nakon rastereenja od djelovanja glavnog optereenja
2
F ostvari se elastini povrat i
penetrator se zaustavi na razini (e). Ako je poetak (brojka 0) mjerne skale na razini (c) onda
nam razmak od razine (c) do pozicije zaustavljenog penetratora (e) (predoptereenje stalno
djeluje) predstavlja traenu tvrdou u stupnjevima HRB, prema slici.
Ova metoda primjenjuje se za sve metalne materijale ija je tvrdoa od 35 HRB do 100 HRB.
Preciznost mjerenja kod radionikih aparata iznosi 2 HRB.
Radi meusobne usporedbe na vjebi se ispituju tvrdoe razliitih konstrukcijskih elika.
Dobiveni rezultati se usporeuju s rezultatima mjerenja tvrdoe prema VICKERS-u
koritenjem usporednih tablica.

75
C) TVRDOA PO SHORE-u

Skleroskopom po SHORE-u putamo uteg s (uvijek iste) odreene visine (h
1
) da udari u
povrinu uzorka, prema slici. Zavisno o modulu elastinosti (E) uzorka dobije se manja ili
vea visina odskoka (h
2
). Rezultat kod ovog dinamikog postupka ovisi jo o masi i obliku
uzorka. Ova metoda je pogodna u serijskoj proizvodnji istovrsnih izradaka, pogotovo kaljenih
(npr. radilice motora).
Odskok oitan u [mm] u priloenoj tablici uz instrument nudi priblinu tvrdou u [HB] i
[HRC] itd.
Napomena: Ako tvrdou definiramo kao mjerilo otpornosti prema zadiranju u povrinu
dotinog materijala, onda ova metoda nije eksplicitna!
Ureaj se sastoji od cijevi u kojoj se nalazi uteg sa kuglastim vrhom. Skleroskop postavljamo
okomito na povrinu kojoj mjerimo tvrdou. Uteg se postavlja na visinu
1
h , prema slici.
Konica zadrava uteg na ovoj visini. Nakon otputanja konice uteg pada kroz cijev i odbija
se od povrine materijala na visinu odskoka
2
h , gdje se zadri. Tvrdoa je tim vea im je
vea visina odbijanja
2
h za uvijek istu poetnu visinu
1
h . Za oitanu vrijednost
2
h , iz tabele
koja se nalazi u priboru ureaja oitava se pripadajua vrijednost tvrdoe. Da bi mjerenje bilo
valjano povrina mora biti glatka i okomita na smjer padanja utega. Masa ispitivanog komada
mora biti to vea kako bi sva energija udarca ostala u ispitivanom komadu.

odskok
UTEG
76
Na slijedeim slikama daje se pregled nekoliko primjera pravilnog i nepravilnog koritenja
ovog ureaja:

77
SVEUILITE U SPLITU

MATERIJALI I

VJEBA br.14


ISPITIVANJE DINAMIKE IZDRLJIVOSTI
ISPITIVANJE UDARNE ILAVOSTI PO CHARPY-u


Split, 2013.

78
Vjeba br. 14
ISPITIVANJE DINAMIKE IZDRLJIVOSTI I UDARNE
ILAVOSTI

A) ISPITIVANJE DINAMIKE IZDRLJIVOSTI R
d

Dinamika izdrljivost se definira kao najvee naprezanje kod kojeg materijal epruvete izdri
beskonani ili propisani broj ciklusa bez pojave pukotine.

a) IZMJENINA DINAMIKA IZDRLJIVOST R
diz

Epruveta od tretiranog materijala izvrgnuta je istom izmjeninom optereenju (npr. vlak-
tlak), prema sl. a.1. Pripadajua Whlerova krivulja prikazana je na slici a.2.

b) ISTOSMJERNA DINAMIKA IZDRLJIVOST R
dis

Epruveta od tretiranog materijala izvrgnuta je poetnom istosmjernom optereenju (npr. na
vlak), prema sl. b.1. Pripadajua Whlerova krivulja prikazana je na slici b.2.

Osim vrijednosti za dinamiku izdrljivost, treba navesti i podatak o odgovarajuem broju
ciklusa te izgledu i dimenziji epruvete.
+

a
0 =
sr
trajanje
naprezanja amplituda
a
_
naprezanje srednje
sr
_
. 1 . _ a Slika
diz
R
a d
R =
. 2 . _ a Slika
a sr
=
trajanje
naprezanje gornje
g
_
g
dis
R
a d
R = 2
Broj ciklusa N (u log. mjerilu)
0
0
Slika b.1.
Broj ciklusa N (u log. mjerilu)
Slika b.2.
79

c) MEHANIZAM LOMA
Uslijed raznih nepravilnosti u grai materijala i nehomogenosti strukture, te povrinskih
hrapavosti dolazi do koncentracije naprezanja na tim mjestima to moe rezultirati inicjalnim
mikropukotinama.
Ponavljanjem optereenja ova pukotina se iri glatko i valovito kroz podruje tzv. trajnog
loma (I). Time se nosivi presjek smanjuje i kada naprezanje dosegne lomnu vrstou
materijala, dolazi do pucanja i preostalog presjeka u podruju trenutnog loma (II), prema sl.c.

I Podruje trajnog loma (glatko i eventualno
valovito)

II Podruje trenutnog loma (zrnasti prijelom)

Prigodom konstruiranja treba voditi rauna da je dinamika izdrljivost konstrukcije manja
od izdrljivosti dobivene ispitivanjem glatke i polirane epruvete od istog materijala. Ova
smanjenja nastaju uslijed raznih koncentratora naprezanja (povrinska hrapavost, promjena
debljine, otri rubovi, greke u materijalu) i vanjskih utjecaja (korozija, temperatura).

d) UREAJ ZA ISPITIVANJE IZMJENINE DINAMIKE IZDRLJIVOSTI

Realiziran je jednostavnom izvedbom koja se sastoji od elektromotora s adaptiranom stegom
za uvrenje jednog kraja epruvete u produetku osovine. Na drugom kraju modificirane
epruvete za vlanu probu, preko kotrljajueg leaja omoguen je ovjes s utezima. Rotacijom
osovine elektromotora, konzolno optereena epruveta ima izvodnice naizmjenino optereene
na vlak kada je izvodnica u gornjem poloaju, odnosno na tlak kada je izvodnica u donjem
poloaju.

G

Primjenom veeg naprezanja, npr.
1
epruveta izdri manji broj ciklusa N
1
. Smanjenjem
naprezanja poveava se broj ciklusa koje epruveta izdri. Kada se naprezanje smanji na
Slika c. Izgled presjeka loma

f
3

OSOVINA
ELEKTROMOTORA
EPRUVETA
+
-
R
d

UTEG
Slika d.2. Konstrukcija WHLER-ove krivulje
STEZNA
NAPRAVA
a
N
1
N
2
N
3
pripadajui broj ciklusa
Slika d.1. Ureaj za ispitivanje
80
razinu dinamike izdrljivosti R
d
, epruveta praktino moe izdrati beskonaan broj ciklusa.
Naprezanje kao funkciju broja ciklusa kojeg materijal izdri do loma prikazuje Wohler-ova
krivulja na slici d.2. Vidimo da se ona kod odreenog broja titraja asimptotski pribliava
vrijednosti R
d
(praktino za elik broj ciklusa do loma uzima se
7
10 = N , za lake metale
8
10 = N ). Dakle, najvee naprezanje R
d
[N/mm
2
] kod kojeg ispitivana epruveta izdri
7
10 = N za elik, odnosno
8
10 = N za lake metale, nazivamo dinamika izdrljivost (ili
granica umora) materijala.

ZADATAK
Pomou rotacione umaralice izvriti ispitivanje izdrljivosti na tri epruvete iz elika
EN C45N (stara oznaka HRN .1531). Svaku epruvetu opteretiti razliitom teinom i
odrediti broj promjena ciklusa do loma umnokom izmjerenog vremena i broja okretaja
umaralice n. Dobivene rezultate prikazati u Wohler-ovom dijagramu - log N!

Karakteristine dimenzije ispitivanja:

Maksimalno naprezanje izraunati prema izrazu:

gdje je: M moment u najmanjem presjeku: M=Fl
W
y
moment inercije presjeka koji za kruni presjek iznosi

Pripadajui broj promjena ciklusa do loma izraunati mnoenjem poznatog broj okretaja
rotacione umaralice n=2820 okr/min i izmjerenog vremena do loma epruvete.

y
W
M
=
32
3
d
W

=

l=105 mm
d=6 mm
F
1
=77,98 N
F
2
=81,9 N
F
3
=88,42 N
81
B) ISPITIVANJE UDARNE ILAVOSTI PO CHARPY-U

Ispitivanje udarne ilavosti spada u dinamika ispitivanja materijala. Na donjim slikama
vidimo lijevo ureaj za ispitivanje udarne ilavosti Charpy-ev bat, a desno je prikazan nain
postavljanja zarezane epruvete. Bat u obliku klatna podie se na odgovarajuu visinu
1
h i
puta da udari u epruvetu (sa suprotne strane zareza). Kod ispitivanja nakon loma epruvete
mora doi do prolaska bata na suprotnu stranu. U protivnom pokus nije valjan. Mjeri se
visina
2
h koju bat ostvari nakon loma epruvete.

Udarna ilavost je definirana kao radnja utroena za prelamanje epruvete standardnih
dimenzija (10x10x55 mm). Vrijednost radnje W odreuje se kao razlika potencijalne energije
bata prije
1
W i nakon loma
2
W .

) (
2 1 2 1 2 1
h h G h G h G W W W = = =
ili preko kuta nagiba bata:
) cos (cos
1 2
= R G W [Nm] ili [J]

Odreivati emo ilavost materijala za dvije razliite temperature i to sobnu i -7C.
Promotriti izgled i vrstu prijeloma (krti i ilavi lom)

Na gornjem dijagramu vidimo ovisnost ilavosti raznih materijala o temperaturi. Objasniti
kako temperatura, a kako zarezno djelovanje utie na ilavost.

82
Literatura

1. Deeli, R.: Metali u strojogradnji, FESB, Split, 1985.
2. Maleevi, N.: Metali I, II, III, IV, FSB, Zagreb, 1968.
3. Anzulovi, B.: Metali 1, FESB, Split, 1990.
4. paniek, .; urkovi L.: MATERIJALI I, FSB, Zagreb, 2005.
5. Kolumbi Z.; Tomac N.: MATERIJALI, Filozofski fakultet, Rijeka, 2005.
6. Tehnika enciklopedija, razni lanci, JLZ, Zagreb, 1967.
7. Frantz, M.: MEHANIKA SVOJSTVA MATERIJALA, FSB, Zagreb, 2005.
8. Filetin, T.; Kovaiek, F.; Indof, J.: Svojstva i primjena materijala, FSB, Zagreb, 2011.
9. Kraut, B: Strojarski prirunik, Tehnika knjiga, Zagreb, razna izdanja
10. Metals Handbook, Vol I - XI, Metals Park, 1981 - 1980.
11. Callister, W: Materials Science and Engineering, 8th Edition, Wiley & Sons, New York,
2011.

Praktikum Materijali 1

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Praktikum Materijali 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U SPLITU

SVEUILINI ODJEL ZA STRUNE STUDIJE

homogeni fazni sastav satkan samo od mjeanaca `(svih 100%).

[stupnjeva Brinell-ove skale]

You might also like