Sveuilite u Zadru

Odjel za povijest umjetnosti

Osnove povijesti umjetnosti








SEMINARSKI RAD
Gustav Klimt (stil '900)









Profesorica: Sofija Sori, dpu. Studentica: Ivana Juri


Zadar, 10.travnja 2012.

Uvod
Secesija (lat. secessio: odcjepljenje), u umjetnosti pokret koji je nastao potkraj 19. st. i
trajao do I. svj. rata. U Europi se pojavio pod razliitim imenima, iako je bio jedinstven stilski
izraz: Jugendstil (stil mladih) 1892. u Njemakoj, Sezession (pokret secesije) 1897. u Austriji,
potom Stile Liberty(ili Floreale) u Italiji, Art Nouveau u Francuskoj i Belgiji, Modern style u
Engleskoj. Javio se kao reakcija na akademizam i eklekticizam zadnjih desetljea 19. stoljea.
Inspiriran prirodom, u arhitekturu, primijenjenu umjetnost, slikarstvo i kiparstvo unosi
elegantnu profinjenost zakrivljenih i ornamentalnost plonih linija (likovna umjetnost). On je
elio uljepati industrijsku proizvodnju, spojiti umjetnost i obrt, ukrasiti bezline fasade
zgrada .


Stil '900
Romantini, individualistiki, protuhistoricistiki stilski pokret na prijelazu
stoljea(oko 1890.g do oko 1910.g.) u umjetnikom ivotu srednje Europe, nastao kao
opozicija protiv postojeih slubeno priznatih stalekih organizacija; grupe umjetnika
secesionirale su se i obrazovale posebna udruenja, u poetku bez zajednikog likovnog
jezika, ali s tenjom da se odupru konvencionalnom akademizmu i stvore neto novo i
moderno. Prva secesija javlja se u Mnchenu 1892.g. pod nazivom Jugendstil. Sljedea je
beka, 1897.g., te berlinska, 1899.g.
Stil '900 uglavnom se manifestirao u primijenjenim umjetnostima, u formiranju i
opremi interijera, u arhitektonskom ornamentu, tiskarstvu i grafikoj umjetnosti. U slikarstvu
se, kod nekih umjetnika - u okviru uklapanja u cjelovitu stilsku koncepciju manifestiraju
elementi novog stila kao snana, a ponekad potpuno dekorativna, linija i arabeska
1
. Mogu se
uoiti i utjecaji japanske grafike. Centar novog stila u slikarstvu je Francuska, dok obnova
umjetnikog obrta dolazi iz Engleske.
Osnovne znaajke ovog stila su izrazita simetrinost i uzbibana valovita linija u
specifinom ritmu. Karakteristina linija arabeske javlja se ve kod E. Muncha i u Toulouse-
Lautrecovim satirikim grafikim svojstvima, a kod Klimtovih dekoracija ona postaje glavno

1
Dekorativni je element ponavljajuih geometrijskih formi, najee u obliku povijenih vitica biljaka ili sa
ivotinjama. Nastala je u islamskoj umjetnosti, odakle se u 18. i 19. stoljeu proirila i u zapadnu Europu.
izraajno sredstvo. Ima izrazito dekorativne tendencije: istie ornamentalnu vrijednost
vijugavih i valovitih linija floralnog ili geometrijskog podrijetla; linija ovladava
dvodimenzionalnom i najee simetrinom formom. Umjetnika atmosfera fin-de-seicle-a
2

vrlo je sloena, pa je iz brojnih ekspresionistikih i simbolistikih strujanja teko izdvojiti
tipini Stil '900. Njegova se bit zapravo ne moe definirati kao jedinstvena stilska forma, on je
u znatnoj mjeri ostvario jedinstvenu stilsku viziju podredivi joj sve detalje. Secesija trai
uzore u staroj egipatskoj, keltskoj, indijskoj i japanskoj umjetnosti, a pokazuje i sklonost
prema eleganciji. U ovom stilu najvei procvat doivjela je primjenjena umjetnost.
Komercijalna grafika te knjievna umjetnost bila su omiljena podruja djelovanja narataja
mladih umjetnika, koji su, kao i nadolazea avangarda, teili brisanju granica izmeu ivota i
umjetnosti.
Meu najvanije slikare ubrajaju se Gustav Klimt, Egon Schiele, Ferdinand Hodler,
Giovanni Segantini, Edvard Munch, Pierre Puvis de Chavannes, Fernand Khnopff, Max
Klinger, Franz von Stuck i Henrich Vogeler. Najprepoznatljivija zajednika karakteristika
njihova rada, plono-linearan nain slikanja, rezultat je primjene izraajnih sredstava
japanskih viebojnih drvoreza u stvaranju modernog oblikovnog rijenika. Umjetnici ovog
stila bili su skloni duhovnosti i duhovnim sadrajima, kranski i mitoloki motivi
interpretiraju se na novi nain, najee kao izraz eznutljiva traganja za nadnaravnim i
boanskim. U takva nastojanja uklapalo se i pejzano slikarstvo u kojem prikazi krajolika
postaju izraajnijim zbog naglaenog kolorita. Odbacivanjem naturalizma i orijentacijom na
metafizike sadraje slikarstvo ovog stila u velikoj je mjeri utjecalo na pojavu apstraktnog
slikarstva. Jedno od najvanijih slikarskih ostvarenja ovog doba je Beethovenov friz, kojeg je
za izlobu beke secesije 1902. g. naslikao Gustav Klimt. Na traci dugoj 24 metra redaju se
personifikacije i likovi inspirirani Beethovenovim simfonijama, tvorei tako gusto tkanu
mreu s obiljem aluzija koje se kreu izmeu zloudnosti(njem. Die feindlichen Gewalten),
s jedne strane i naglaene radosti ivljenja s druge strane (njem. Freude schner
Gtterfunken).
Secesija nalazi svoju primjenu i u arhitekturi. Koncepcija prostora i konstrukcije
mijenjala se pod utjecajem tehnikih dostignua u novoj primjeni graevinskih materijala, kao
to su eljezo, staklo, armirani beton, elik). Arhitekti ovog doba odriu se imitiranja
historicistikih stilova, slue se obojenim materijalom(fajansa, keramika, terakota, mozaik,

2
franc. kraj stoljea
staklo), upotrebljavaju egzotino drvo, kovano eljezo za reetke, ograde balkona i vitke
potpornje; prozori i vrata se projektiraju asimetrino. U kasnijoj fazi ovog stila javlja se, uz
dekoraciju fasada, i snano plastino shvaanje graevnog volumena u naglaavanju pojedinih
graevinskih elemenata. Najpoznatiji arhitekti ovog doba su: Victor Horta (Hotel Tassel u
Bruxellesu, kua i atelje V. Horta), Otto Wagner (Majolika Haus, postaja podzemne
eljeznice), Josef Hoffman (Stoclet Palace), Josef Maria Olbrich ( Zgrada Secesije u Beu),
Antonio Gaudi (Casa Mila u panjolskoj), itd.
Secesija se, pak, u Hrvatskoj javlja 1897.g., dakle paralelno s bekom, kada dolazi do
istupa grupe umjetnika iz Drutva umjetnosti te oni pod vodstvom Vlahe Bukovca i Roberta
Frangea osnivaju staleku organizaciju Drutvo hrvatskih umjetnika. Kod nas, secesija e
stvoriti temelje naglog i svjetski relevantnog razvitka hrvatske umjetnosti tijekom dvadesetog
stoljea. Od hrvatskih secesionista istiu se slikari Vlaho Bukovac, Bela iko Sesija, Mirko
Raki, Tomislav Krizman, kipari Robert Frange Mihanovi i Ivan Metrovi, te arhitekti
Rudolf Lubynsky, Ignjat Fischer, Dionis Sunko, Viktor Kovai i drugi.

Gustav Klimt
Roen je u Baumgartenu, nedaleko od Bea, 14. srpnja 1862. g., a umro je u Beu, 6.
veljae 1918.g. Polazio je kolu za primjenjenu umjetnost u Beu. Udruivi se s bratom
Ernestom Klimtom i s Franzom Matschom izvodi od 1883.g. veliki broj dekorativnih radova s
alegorijskim temama: stropne slike u kazalitu u Rijeci(1883.g.), lijeilinoj zgradi i kazalitu
u dananjim Karlovim Varima(1886.g.), stubitu bekog Burgtheatra (1888.g.) itd. Ovo
razdoblje zajednikog rada naglo je prekinuto smru Klimtova brata Ernesta 1892.g., a nakon
toga slijedi u Klimtovu stvaranju viegodinja kriza.
Osnivanje beke Secesije, kojoj je on bio prvi predsjednik, oznauje u njegovu radu
novo razdoblje. ivlji kontakti s Mnchenom i Parizom rezultirali su slobodnijom paletom,
interesom za pejza i svjeijom kromatikom boja, pa su tu nastala neka njegova djela: Muzika
i Schubert za klavirom(1898.g.); Portret majke(1898.g.); Istina(Nuda veritas, 1899.g.); Zlatno
stablo jabuke(1903.g.) te brojni pejzai u kojima pored karakteristine dekorativne stilizacije
uspijeva uz primjenu secesionistikog plenerizma
3
fiksirati timung. U to vrijeme nastale su i
tri velike alegorijske kompozicije: Filozofija(1900.g.), Medicina(1901.g.) i Pravo(1903.g.) za

3
Slikanje van ateljea u punoj sunevoj svjetlosti.
predvorje bekog sveuilita. U Filozofiji je prikazao pobjedu tame nad svjetlou, suprotno
od uobiajenog poimanja filozofije. U Medicini je razotkrio njenu nesposobnost da izlijei, a
u Pravu je, pak, prikazao osuenika u vlasti tri furije
4
, Istine, Pravde i Zakona. One su
prikazane kao Erinije sa zmijama.
Barokno preobilje u ukraavanju i prikazivanju likova toliko utjee na umjetnika da ga
tjera da itavu pozadinu svojih slika ispunjava obiljem oblika
5
. Klimt je svorio vlastiti
dekorativan i ornamentalno-ploan stil u kojem je apstraktne elemente mozaikalnog karaktera
kombinirao s realistino slikanim dijelovima tijela(rukama, licem). Koloritom mu dominiraju
lomljene boje i zlatna, koja njegove slike ini nalik ikonama. Klimt je bio jedan od
najtraenijih portretista dama iz bekog visokog drutva(npr. portret Fritze Riedler iz
1906.g.).
Jedna od glavnih tema kraja stoljea bila je nadmo ene nad mukarcem. Borba
spolova je bila glavna tema svih razgovora. Na Klimtovim se slikama mukarac moe rijetko
vidjeti, njegova rijetka prisutnost slui samo da bi pojaala uinak ene. U Beu s prekretnice
stoljea mukarac je, izgleda, bio ugroen sa svih strana i vie ili manje iskljuen iz onog to
se naziva enskim svijetom kojim suvereno vlada ena. Njegova Palada Atena je prva
arhetipna nadena u nizu slinih koje je napravio. Ona je, u oklopu i s orujem, sigurna u
pobjedu, ona podinjava mukarca, a moda ak i ovjeanstvo. Eros i Thanatos su okosnica
njegova ivota i erotike i ta borba proima itavo njegovo stvaralatvo. Kako bi zadrao svoj
ugled i ugled naruitelja, nije smio ene slikati gole, pa ih je zaodijevao u otmjene halje koje
prikrivaju golotinju na nain koji privlai panju na upravo ono to je ispod njih skriveno.
Prije nego bi ih odjenuo kistom, Klimt ene slika gole, to otkriva njegova studija za sliku
Nevjesta. enski likovi na njegovim portretima nisu obine biblijske ene, ve hladne
heroine, beutne zavodnice, vladarice svijeta. Biblijska junakinja Judita(koja je svojim
arima zavela neprijatelja i potom mu odrubila glavu kako bi spasila svoj narod), kod Klimta
je varirala u vie motiva: veim je dijelom obnaena, kosa joj je njegovana, dok mrtva
Holofernova glava visi iz njene ruke optoene draguljnim naukvicama i prstenovima kako
kakva potroaka vreica iz nekog butika. U njenom pogledu nema ni kajanja, ni koketnosti,
ve samo neka udna prozranost, neki zloesti trijumfalizam. Njegove su ene uglavnom bile
plavue, zelenih oiju i bijele puti.

4
U rimskoj mitologiji pandani Erinija iz grke mitologije, boginje osvete.
5
Po Freudu, to je kompleks definiran kao horror vacui, tj. strah od praznog prostora.
Radio je i simbolistiko-alegorijske prikaze, esto snanog erotskog naboja, ali i
pejzae te majstorski uraene crtee i monumentalne zidne slike (Beethovenov i Stocletov
friz). Beethovenov friz sainjavaju tri zida s tri prie, ukupne duljine 24m: prvi zid prikazuje
enju za sreom i patnje nejakih, oni preklinju snanog oklopnika da poe u boj za sreu,
motiviran suosjeanjem i ambicijom. Sljedei zid prikazuje neprijateljske sile div Tifon,
njegove tri keri Gorgone, koje predstavljaju pohotu i razvrat. Prelijeu ih udnje i elje
ljudskog roda. Trei zid: Poezija udovoljava elju za sreom, umjetnost nas vodi u sferu
idealnog, gdje jedino svi moemo pronai istu radost, sreu i ljubav.
to se tie Stocletovog friza, Klimt je znao da su Stocletovi bili veliki kolekcionari,
prije svega indijske i budistike umjetnosti, te je, imajui to na umu, odmah poeo prouavati
orijentalnu umjetnost, kako bi za njih stvorio odgovarajui ambijent. Drvo ivota je sredinji
motiv friza, a za Klimta ono je simbol koji u kojem se ujedinjuju njemu najvaniji motivi, od
cvijeta do ene, od smrti prirode do njenog ponovnog raanja. Djevojka koja se igra ispod
jednog drveta predstavlja Iekivanje, a zagrljeni par ispod drugog drveta predstavlja
Ispunjenje. Takoer je prisutna i smrt, kao to se i moglo oekivati od Klimta, te je prikazana
kao ptica grabljivica na Drvu ivota.
Godine 1903., Klimt naputa Secesiju; slijedi razdoblje koje je za njegovo stvaralatvo
najkarakteristinije, prevladava misaono-literarna simbolika, linija je strogo stilizirana, a boja
vri dekorativnu funkciju: Vodena zmija(1907.g.), Tri doba ene(1908.g.),
Poljubac(1907./1908.g.) i dr. U posljednjim godinama dosljedno provedena stilizacija ustupa
mjesto mekem, osjeajnijem nainu: ena u crnom eiru(1910.g.), Djevica(1912.g.), Portret
djevojice(1913.g.), linija se rastvara u obrisu, a teina i tretman boje unutar tamnijih rubova
ukazuje na stanovitu ekspresionistiku tendenciju.
Zanimljivo je da Klimt nema niti jedan svoj autoportret, tj. on je za sama sebe govorio
da sebi nije nimalo zanimljiv da bi se naslikao. Zanimali su ga drugi ljudi, pogotovo ene.
Zbog injenice da nema autoportreta, rekao je da tko god eli saznati neto vie o njemu i
njegovu ivotu - treba samo pomno promatrati njegove slike.
Umro je 6. veljae 1918.g. od posljedica pretrpljenog modanog udara(kao i njegov
otac ranije), ostavljajui za sobom atelje prepun nedovrenih slika i studija.


Zakljuak
ivot Gustava Klimta u potpunosti se podudarao sa zlatnim dobom Bea s kraja
stoljea. To je bilo vrijeme umjetnike obnove i umjetnikog bunta te ujedno i raanje
modernizma. Nova umjetnost, Art Nouveau, donosi svoje samosvjesne i dekadentne pravce u
slikarstvu i literaturi, kroz koje se provlaila snana opinjenost erotikom, a nijedan drugi
umjetnik nije tako slavio Erosa, a pogotovo ene, kao muze fatalne ene i konanog
ispunjenja svrhe ivota. Klimt je obogatio secesionistike forme fantazijom i poetskim
izrazom te tako izbjegao suhu maniru i stereotipno ponavljanje, stvarajui tako unutar
Secesije samostalan slikarski opus.
















LITERATURA:
1. Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb, 1966.
2. Leksikon slikarstva i grafike, Zagreb, 2006.
3. Neret, Gilles: Gustav Klimt, Zagreb, 2000.
4. http://hr.wikipedia.org/wiki/Secesija
5. http://hr.wikipedia.org/wiki/Gustav_Klimt