Elementarna Teorija Brojeva

Milan Janjic
Predavanja iz Elementarne teorije

brojeva 2013 god.
Prirodno-matematicki fakultet
Univerzitet u Banjoj Luci
Algebra Algebra
0.1 Uvod
Bez muke nema nauke.
Narodna poslovica
Ovo su predavanja koja se drze 2012-2013. godine i nastala su modikova-
njem i popravkom gresaka iz prethodne verzije predavanja.
Vec vise od 2000 godina, teorija brojeva odusevljava i inspirise i mate-
maticare profesionalci i matematicare amatere. Razvija se uz ucesce velikog
broja matematicara iz svih dijelovima svijeta.
Mnogi matematicari koji se bave ovom granom matematike, na celu sa jed-
nim od najcuvenijih, Gotfridom Hardijem, smatrali su da ova divna nauka nema
prakticnih primjena.

Cak se smatralo da joj ta neprimjenjivost i daje posebnu
ljepotu. Medutim, razvoj savremenih tehnologija od ove je nauke napravio pri-
mjenljivu nauku u brojnim oblastima ljudskog djelovanja, kao sto su umjetnost,
teorija kodiranja, kriptograja i kompjuterske nauke.
1
1
Prvo predavanje
1.1 Euklidov algoritam
Matematika je kraljica svih nauka,
a aritmetika je kraljica matematike.
Karl Fridrih Gaus
Na pocetku cemo dokazati jednu znacajnu osobinu cijelih brojeva na osnovu
koje cemo izvesti Osnovni stav aritmetike, jednu od vaznih teorema u mate-
matici. Kao i do sada, sa Z cemo oznacavati cijele brojeve. Dokaz se bazira na
poznatom principu minimuma za nenegativne cijele brojeve koji glasi: Svaki
neprazan podskup skupa nenegativnih cijelih brojeva ima minimalni element.
Propozicija 1.1 (Princip dijeljenja sa ostatkom)
Neka su a, b Z i b = 0. Postoje jedinstveni cijeli brojevi q i r za koje je
a = qb +r, 0 r < |b|. (1.1)
Dokaz
Posmatrajmo skup A = {atb : t Z}. Jasno je da se, bez obzira na vrijednosti
a i b, moze izabrati t tako da bude atb 0. To znaci da u skupu A mora biti
nenegativnih brojeva. Prema principu minimuma, u skupu A postoji najmanji
nenegativan broj. Oznacimo taj broj sa r. Slijedi da postoji cio broj q za koji
je a = qb + r. Tvrdimo da je 0 r < |b|. Ako to nije slucaj, onda bismo imali
GLAVA 1. PRVO PREDAVANJE 1.1. EUKLIDOV ALGORITAM
r = |b| +r
, pri cemu je 0 r
< r. Tada je r
= a qb |b| = a (q 1)b A,
a to je nemoguce, prema izboru broja r. Time je postojanje broja r dokazano.
Dokazimo da je broj r je jedinstven. Pretpostavimo suprotno, da razliciti
brojevi r
1
, r
2
, gdje je r
1
< r
2
, zadovoljavaju uslov (1.1). Na osnovu toga imamo
q
1
b +r
1
= q
2
b +r
2
, tj. 0 = r
2
r
1
= (q
1
q
2
)b. Slijedi da je r
2
r
1
visekratnik
od b, a to je nemoguce, jer je 0 < r
2
r
1
< |b|. Iz cinjenice da je r jedinstven i
iz a = q
1
b +r = q
2
b +r slijedi q
1
= q
2
, pa je i q jedinstven.
Broj r iz jednakosti (1.1) se naziva ostatkom pri dijeljenju broja a brojem
b, dok se q naziva cijelim dijelom ili kolicnikom.
Jednakost (1.1) se cesto pise u obliku
a r mod b,
i kaze se da je a jednako r po modulu b. Napomenimo da je ovu oznaku uveo
Gaus.
Ako je r = 0, onda se kaze da je a djeljiv sa b ili da b dijeli a, i pise b|a.
Dakle, b|a ako i samo ako postoji q Z takav da je a = bq. Djeljivost je svakako
najzanimljivija osobina cijelih brojeva. U sljedecoj propoziciji dokazujemo neke
od njenih osnovnih osobina.
Propozicija 1.2
Za cijele brojeve vrijede sljedece tvrdnje.
1. 1|n za svaki cio broj n.
2. Ako je m = 0, tada m|0 i m|m.
3. Ako m|n i m|q, tada m|un +vq, za svaka dva cijela broja u i v.
4. Ako m|1, tada m = 1 ili m = 1.
5. Ako m|n i n|m, tada m = n.
6. Ako m|n i n|r, tada m|r.
Dokaz
Sve se tvrdnje jednostavno dokazuju, neposredno iz denicije. Mi cemo za ilu-
straciju dokazati trecu tvrdnju.
Iz m|n i m|q slijedi n = am, q = bm, za neke a i b. Za proizvoljne u i v
vrijedi un +vq = aum+bvm = (au +bv)m, pa vrijedi m|(un +vq).
Jednakost a = b c nazivamo netrivijalnom faktorizacijom broja a ako
su i b i c razliciti od 1.
3
1.1. EUKLIDOV ALGORITAM GLAVA 1. PRVO PREDAVANJE
Definicija 1.3
Cio broj p > 1 nazivamo prostim ako za svaka dva cijela broja a i b iz p|ab
slijedi p|a ili p|b.
Propozicija 1.4
Ako je p prost broj i p|a
1
a
2
a
n
, tada postoji indeks i za koji p|a
i
.
Dokaz
Za n = 1 tvrdnja je ocigledna, a za n = 2 slijedi iz denicije. Ako je tvrdnja
tacna za n1 i ako p|a
1
a
2
a
n
, tada p|a
n
ili p|a
1
a
2
a
n1
. Ako p|a
n
onda
je teorema dokazana, a u suprotnom p|a
i
, za neki 1 i n 1, na osnovu
induktivne pretpostavke.
Izlozicemo sada jedan zanimljiv Ojlerov rezultat o djeljivosti. Brojevi oblika
2
2
n
+ 1, gdje n 0, nazivaju se Fermaovim brojevima. Prvih pet Fermaovih
brojeva su 3, 5, 17, 257, 65537, i svi su prosti. Ferma je pogresno mislio da su svi
Fermaovi brojevi prosti. Medutim, Ojler je dokazao da je 2
2
5
+ 1 slozen broj.
Primjer 1.5
Vrijedi 641|
(
2
2
5
+ 1
)
.
Rjesenje. Ovo je rjesenje zanimljivo jer se u njemu eksplicitno dijeljenje uopste
ne pojavljuje. Uocimo da vrijedi:
641 = 5 2
7
+ 1 = 2
4
+ 5
4
.
Prema tome,
2
2
5
+ 1 = 2
32
+ 1 = 2
4
2
28
+ 1 = (641 5
4
) 2
28
+ 1
= 641 2
28
(5 2
7
)
4
+ 1 = 641 2
28
(641 1)
4
+ 1
= 641(2
28
641
3
+ 4 641
2
6 641 + 4).
Primijenicemo teoremu o dijeljenju sa ostatkom za dokaz da se svaki pri-
rodan broj moze jednoznacno prikazati u brojnom sistemu sa proizvoljnom
osnovom.
Teorema 1.6
Neka je b > 1 prirodan broj. Tada se svaki prirodan broj n moze prikazati na
4
jedinstven nacin u obliku:
n = a
k
b
k
+a
k1
b
k1
+ +a
0
,
pri cemu su a
0
, a
1
, . . . , a
k
nenegativni cijeli brojevi manji od b.
Dokaz
Na osnovu principa dijeljenja sa ostatkom imamo n = q
1
b+a
0
, 0 a
0
< b. Ako
podijelimo q
1
sa b, dobijemo q
1
= q
2
b+a
1
, 0 a
1
< b. Slijedi n = q
2
b
2
+a
1
b+a
0
.
Ponavljamo ovaj postupak do trenutka kada bude q
k
< b. Uzmemo a
k
= q
k
i
dobijemo trazeno razlaganje. Jedinstvenost razlaganja slijedi iz jedinstvenosti
ostatka pri dijeljenju.
Pored standardne baze 10 najcesce se koristi binarni sistem zapisa brojeva,
u kome je osnova 2.
Primjer 1.7
Broj ima sljedeci zapis u bazi 7 : (456)
7
. Zapisati taj broj u bazi 5.
Rjesenje. U dekadskom zapisu broj ima oblik: 4 7
2
+ 5 7 + 6 = 237. Iz niza
dijeljenja sa 5 dobijamo:
237 = 47 5 + 2, 47 = 9 5 + 2, 9 = 1 5 + 4, 1 = 0 5 + 1
Prema tome, 237 = (1422)
5
.
Ako se za osnovu uzme 2, onda prethodna teorema ima sljedeci oblik.
Posljedica 1.8
Za svaki prirodan broj n postoji jedinstven niz m
k
> m
k1
> > m
0
0 za
koji je
n = 2
m
k
+ 2
m
k1
+ + 2
m
0
.
Pomocu prethodnog prikaza moguce je odrediti optimalnu strategiju u sta-
roj japanskoj igri NIM.
Primjer 1.9
Igru NIM igraju dva igraca na sljedeci nacin. Na tri hrpe nalaze se stapici. Prvi
igrac sa bilo koje od hrpa uzima najmanje jedan stapic, zatim isto cini drugi
igrac, itd. Pobjednik je onaj koji uzme posljednji stapic. Naci najbolju mogucu
strategiju za pobjedu u ovoj igri.
5
Rjesenje. Neka je p, q, r broj stapica na prvoj, drugoj i trecoj hrpi respektivno.
Trojku (p, q, r) nazivamo pozicijom. Predstavimo p, q, r u binarnom sistemu
p = e
k
2
k
+e
k1
2
k1
+ +e
0
,
q = f
k
2
k
+f
k1
2
k1
+ +f
0
,
r = g
k
2
k
+g
k1
2
k1
+ +g
0
.
Za poziciju kazemo da je nepovoljna ako su svi brojevi e
i
+ f
i
+ g
i
, i =
0, 1, . . . , k, parni. Ostale pozicije nazivamo povoljnim. Npr. pozicija (0, 0, 0) je
nepovoljna. U ostalim sljucajevima u kojima je e
i
+f
i
+g
i
paran moraju dva od
ova tri broja biti jedinice, a jedan nula. U tom slucaju stapica ima bar na dvije
hrpe. Prema tome, ako je igrac u nepovoljnoj poziciji, on nema pobjednickog
poteza.
Pokazacemo da igrac koji se nalazi u nepovoljnoj poziciji, bilo kojim pote-
zom stavlja protivnika u povoljnu poziciju. Neka je npr. (p, q, r) nepovoljna pozi-
cija i neka igrac uzme nekoliko stapica sa jedne hrpe. Neka je npr. uzeo pp
1
stapica sa prve hrpe. Nastaje pozicija (p
, q, r), gdje je p
< p. Pokazimo da je
ona povoljna. Pomenuti zbirovi za ovu poziciju su oblika e
i
+f
i
+g
i
, pri cemu je
bar jedan e
i
manji od odgovarajuceg e
i
. Kada bi i ova pozicija bila nepovoljna
to bi znacilo da su svi brojevi e
i
+ f
i
+ g
i
, e
i
+ f
i
+ g
i
parni. Razlika parnih
brojeva je paran broj, pa bi to znacilo da su svi e
i
e
i
parni. Medutim broj
e
i
e
i
moze biti samo 0 ili 1, pa bi moralo biti e
i
e
i
= 0, tj. e
i
= e
i
, za svako
i, a to je nemoguce.
Dakle, strategija igre se sastoji u potezu koji treba odigrati u povoljnoj
poziciji. Ako se u povoljnoj poziciji svi stapici nalaze na jednoj hrpi, onda se
odmah dobija. Na kraju, pitanje je sta treba igrac raditi ako je u povoljnoj
poziciji, a stapici se nalaze na vise hrpa. Pokazacemo da se tada moze odigrati
tako da se protivnik stavi u nepovoljnu poziciju.
Pretpostavimo da je j najveci od indeksa 0, 1, 2, . . . , k za koji je e
j
+f
j
+g
j
neparan broj. Posto je pozicija povoljna, takav j postoji. Sigurno je bar jedan
od brojeva e
j
, f
j
, g
j
jednak 1. Neka je to e
j
. Dakle,
p = e
k
2
k
+ + 2
j
+ +e
0
.
Posmatrajmo sada broj
p
= e
k
2
k
+ + 0 2
j
+x
j1
2
j1
+x
0
.
Jasno je p
< p, kako god izabrali x

j1
, . . . , x
0
.
Moguce je izabrati x
i
, i = 0, 1, . . . , j 1, tako da f
i
+ g
i
+ x
i
bude paran
broj. Dakle, pozicija (p
, q, r) je nepovoljna i stvara se uzimanjem sa prve hrpe

p p
stapica.
Rijesicemo jos jedan zanimljiv zadatak, koji potice jos iz 17. vijeka.
6
Primjer 1.10
Treba napraviti cetiri tega tako da je njihova ukupna tezina 40 kg, uz uslov da
se pomocu tih tegova i terazija moze izmjeriti svaka tezina od 1 do 40. Kolika
treba biti tezina svakog tega? Kako izmjeriti tezinu od 34 kg?
Rjesenje. Zanimljivo je da se rjesenje dobija uz pomoc zapisa brojeva u bazi 3.
Zapravo, taj zapis cemo malo modikovati. Pokazimo da se svaki pozitivan cio
broj n moze napisati u obliku
n = e
k
3
k
+e
k1
3
k1
+ +e
1
3 +e
0
, e
i
{1, 0, 1}, (i = 0, 1, . . . , k).
Zaista, neka je n = f
k
3
k
+ f
k1
3
k1
+ + f
1
3 + f
0
prikaz broja n u bazi 3.
Ako je svaki f
i
jednak 0 ili 1, onda se nema sta dokazivati. Neka je s najmanji
broj za koji je f
s
= 2. Zamijenjujuci f
s
sa 3 1 dobijamo
n = f
k
3
k
+f
k1
3
k1
+ + (f
s+1
+ 1)3
s+1
3
s
+e
s1
3
s1
+ +e
0
.
Znaci, e
s
= 1.
Ako je f
s+1
= 0, tada je e
s+1
= 1. Ako je f
s+1
= 1, onda je e
s+1
= 1, dok
se f
s+2
uvecava za 1. Na kraju, ako je f
s+1
= 2, onda je e
s+1
= 0, dok se f
s+2
ponovo uvecava za 1. Ponavljajuci ovaj postupak na kraju dobijamo zeljeni
prikaz. Prema tome, razlaganje postoji. Ako u tom razlaganju prebacimo na
lijevu stranu sabirke kod kojih je e
i
= 1, a izostavimo sabirke kod kojih je
e = 0, dobijamo
n + 3
i
1
+ 3
i
2
+ + 3
i
t
= 3
j
1
+ 3
j
2
+ + 3
j
r
.
Ova se jednakost moze interpretirati u terminima vaganja na terazijama. Ako
imamo tegove od 1, 3, 3
2
, . . . , 3
k
kilograma i ako je x predmet neke tezine n,
koja nije veca od zbira tezina svih tegova, tj. n 1+3+3
2
+ +3
k
=
3
k+1
1
2
,
tada na jedan tas vage stavimo predmet x i tegove tezine 3
i
1
, . . . , 3
i
r
, a na drugi
tas tegove tezine 3
j
1
, 3
j
2
, . . . , 3
j
t
. Vaga ce biti u ravnotezi ako predmet x ima
tezinu n.
Za rjesenje postavljenog problema trebaju nam tegovi od 1, 3, 9 i 27 kilo-
grama. Tezinu od 34 kg cemo izmjeriti na sljedeci nacin:
34 = 3
3
+ 2 3 + 1 = 3
3
+ 3
2
3 + 1.
Dakle, ako hocemo da provjerimo da li je neki predmet tezak 34 kilograma, na
jedan tas stavljamo taj predmet i teg od tri kilograma, a na drugi tegove od
27, 9 i 1 kilogram, pa ako je vaga u ravnotezi onda je predmet tezak 34 kg.
Definicija 1.11
Ako su a
1
, a
2
, . . . , a
n
cijeli brojevi, koji nisu svi jednaki nuli, tada se najveci
cio broj koji dijeli sve a
i
naziva najvecim zajednickim djeliteljem tih brojeva
7
i oznacava se sa (a
1
, a
2
, . . . , a
n
). Specijalno je (a, b) najveci zajednicki djelitelj
brojeva a i b.
Lako je dokazati da se najveci zajednicki djelitelj za vise brojeva moze biti
denisan rekurentno, tj. da vrijedi
(a
1
, a
2
, . . . , a
n
) = ((a
1
, a
2
, . . . , a
n1
), a
n
). (1.2)
Za cijele brojeve a
1
, a
2
, . . . , a
n
, koji nisu svi jednaki nuli, denisemo naj-
manji zajednicki sadrzilac, kao najmanji pozitivan cio broj, koga dijele svi
a
i
, i = 1, 2, . . . , n. Za taj broj koristimo oznaku [a
1
, a
2
, . . . , a
n
].
Izlozicemo sada Euklidov algoritam za odredivanje najveceg zajednickog
djelitelja dva cijela broja. Napomenimo da rijec algoritam znaci postupak za
rjesavanje nekog problema, koji u konacnom broju koraka dovodi do rjesenja
tog problema ili dokazuje da problem nema rjesenje.
Propozicija 1.12 (Euklidov algoritam)
Neka su a, b Z i b > 0. Ako su q i r jedinstveni cijeli brojevi takvi da je
a = qb +r i 0 r < b, tada je (a, b) = (b, r).
Dokaz
Ako je r = 0 onda b|a, pa je (a, b) = b, sto znaci da je tvrdnja tacna u ovom
slucaju. Pretpostavimo zato da je r > 0. Kako (a, b)|a i (a, b)|b, prema propo-
ziciji 1.2, imamo (a, b)|r. Prema tome, (a, b) (b, r). Isto tako, (b, r)|bq +r, sto
znaci (b, r)|a, pa (b, r) (a, b). Slijedi da je (a, b) = (b, r).
Napomenimo da se ovdje stvarno radi o algoritmu, jer je ili r = 0, pa je u
tom slucaju (a, b) = b, ili je 0 < r < b, kada se postupak ponavlja tako da se
umjesto para a, b uzme par b, r. Kako je r < b, slijedi da ce se ponavljanjem,
u konacno mnogo koraka doci do ostatka koji je jednak nuli, kada se postupak
zavrsava.
Moguce je, dakle, po gornjem pravilu formirati konacan niz dijeljenja sa
ostatkom
a = q
0
b +r
1
,
b = q
1
r
1
+r
2
,
r
1
= q
2
r
2
+r
3
,
.
.
.
r
k2
= q
k1
r
k1
+r
k
,
r
k1
= q
k
r
k
+ 0.
(1.3)
8
Pri tome je
(a, b) = (b, r
1
) = (r
1
, r
2
) = . . . = (r
k1
, r
k
) = (r
k
, 0) = r
k
.
Primjer 1.13
Odrediti (529, 1541, 1817).
Rjesenje. Prvo cemo odrediti (529, 1541). Imamo
1541 = 2 529 + 483,
529 = 1 483 + 46,
483 = 10 46 + 23,
46 = 2 43 + 0.
Dakle, (529, 1541) = 23. U skladu sa (1.2) vrijedi (529, 1541, 1817) = (23, 1817).
Kako je
1817 = 23 79 + 0,
zakljucujemo da je (529, 1541, 1817) = 23.
U sljedecoj teoremi cemo pokazati da se najveci zajednicki djelitelj brojeva
a i b moze izraziti preko samih a i b.
Izraze oblika
n
i=1
x
i
a
i
nazivamo linearnim kombinacijama brojeva
a
1
, a
2
, . . . , a
n
. Brojeve x
1
, x
2
, . . . , x
n
nazivamo koecijentima linearne kom-
binacije.
Propozicija 1.14 (Bezuova formula)
Ako su a i b cijeli brojevi takvi da je bar jedan razlicit od 0, tada se (a, b) moze
dobiti kao linearna kombinacija brojeva a i b sa cijelim koecijentima.
Dokaz
Izlozicemo dva dokaza ove teoreme.
1. Iz jednakosti (1.3) zakljucujemo da je r
1
linearna kombinacija od a i b, r
2
je linearna kombinacija od b i r
1
, r
3
je linearna kombinacija od r
2
i r
1
, itd.
Broj r
k
je linearna kombinacija od r
k1
i r
k2
. Odavde slijedi da
(a, b) = r
k
= s
1
r
k1
+t
1
r
k2
= s
1
(s
2
r
k2
+t
2
r
k3
) +t
1
r
k2
=
= (s
1
s
2
+t
1
)r
k2
+t
2
r
k3
= . . . = sa +tb.
Napominjemo da je ovaj dokaz algoritamski, tj. pomocu njega mozemo
dobiti konkretne brojeve s i t za koje je (a, b) = sa + tb. Vidjecemo da je
to vazno u primjenama.
9
2. Za razliku od prvog, ovaj dokaz ce biti ,,egzistencijalan, tj. bice dokazano
da trazena linearna kombinacije postoji, ali nece biti receno kako se ona
konkretno moze naci. Posmatrajmo skup {ua +vb|u, v Z} svih linearnih
kombinacija od a i b sa cijelim koecijentima. Neka je S skup svih pozitivnih
brojeva iz prethodnog skupa. Jasno je da je skup S neprazan. Na osnovu
principa minimuma, u skupu S postoji najmanji element d. Dokazimo da
je d = (a, b). Kako je d iz S, to postoje cijeli brojevi s i t takvi da je
d = sa +tb. Imamo da d|a i d|b, jer ako npr. d ne bi dijelio a, onda bismo
imali a = qd +r, (0 < r < d), sto znaci da je r = a qd = a q(sa +tb) =
(1 qs)a + qtb S, sto je nemoguce, jer je r < d. Prema tome, d dijeli
i a i b. Ako je c bilo koji djelitelj od a i b, tada, prema propoziciji 1.2,
c|sa +tb = d, pa je c d. Prema tome, d je najveci zajednicki djelitelj od
a i b.
Primjer 1.15
Izraziti (2012, 1941) kao linearnu kombinaciju od 2012 i 1941.
Rjesenje. Imamo
2012 = 1 1941 + 71,
1941 = 27 71 + 24,
71 = 2 24 + 23,
24 = 1 23 + 1.
23 = 23 1 + 0.
Prema tome, (2012, 1941) = 1. Dalje imamo
1 = 24 23 = 24 (71 2 24) = 71 + 3 24
= 71 + 3 (1941 27 71) = 3 1941 82 71
= 3 1941 82 (2012 1941)
= 85 1941 82 2012.
Vrijedi i opstija tvrdnja.
Propozicija 1.16
Ako su a
1
, a
2
, . . . , a
n
cijeli brojevi od kojih je barem jedan razlicit od nule, tada
je (a
1
, a
2
, . . . , a
n
) neka linearna kombinacija brojeva a
1
, a
2
, . . . , a
n
.
10
Dokaz
Dokaz vodimo indukcijom po n. Za n = 2 tvrdnja vrijedi na osnovu pret-
hodne propozicije. Pretpostavimo da je tvrdnja tacna za n 1 2. Neka je
d
1
= (a
1
, a
2
, . . . , a
n1
). Prema induktivnoj pretpostavci, postoje cijeli brojevi
y
1
, y
2
, . . . , y
n1
, za koje je d
1
= y
1
a
1
+ +y
n1
a
n1
.
Isto tako, postoje cijeli brojevi z
1
, z
2
, za koje je (d
1
, a
n
) = z
1
d
1
+ z
2
a
n
. Iz
jednakosti (1.2) slijedi
(a
1
, a
2
, . . . , a
n
) = (d
1
, a
n
) = z
1
(y
1
a
1
+ +y
n1
a
n1
) +z
2
a
n
.
Definicija 1.17
Cijele brojeve a i b nazivamo relativno prostim ako je (a, b) = 1.
Iz prethodne propozicije neposredno slijedi sljedeca tvrdnja.
Propozicija 1.18
Cijeli brojevi a i b su relativno prosti ako i samo ako postoje cijeli brojevi x i
y takvi da
ax +by = 1.
Propozicija 1.19
Ako (a, b) = 1 i a|bc, tada a|c.
Dokaz
Postoje cijeli brojevi u i v za koje je au + bv = 1. Mnozenjem sa c dobijamo
a(uc) +v(bc) = c. Kako a|bc, to a|c.
U sljedecoj tvrdnji dajemo dvije jednostavne karakterizacije prostih brojeva.
Propozicija 1.20
Sljedece tvrdnje su ekvivalentne.
1. Broj p je prost.
2. Za svaki cio broj a vrijedi p|a ili (a, p) = 1.
3. Broj p ima samo trivijalnu faktorizaciju.
11
Dokaz
Tvrdnju dokazujemo tako sto cemo dokazati niz implikacija 1. 2. 3. 1.
1. 2. Neka je p prost, a a proizvoljan cio broj. Ako p a i ako je d = (p, a),
onda je p = d. Vrijedi p = dd
, pa p|d ili p|d
. Ako p|d, onda bi moralo biti p = d,

sto nije. Zbog toga p|d
, a to znaci da je p = d
, tj. d = 1.
2. 3. Neka je p = ab, (a > 0, b > 0), faktorizacija broja p. Ako p|a,
onda je p = a, pa je ta faktorizacija trivijalna. Ako p a onda, prema b),
(p, a) = 1, tj. vrijedi xp + ya = 1, za neke cijele brojeve x i y. Mnozeci sa b
dobijamo xbp + yab = b, pa p|b, odnosno p = b. Prema tome, faktorizacija je,
opet, trivijalna.
3. 1. Neka p|ab. Ako p|a, tvrdnja je dokazana. Ako p a i ako je d = (p, a),
tada je p = dd
, za neki pozitivan cio broj d
. Kako p ima samo trivijalnu

faktorizaciju slijedi d = 1, jer ako je d
= 1, onda je d = p, pa bi bilo p|a. Znaci

1 = xa +yp, za neke cijele brojeve x i y slijedi b = xab +ybp, pa p|b.
Kao posljedicu prethodne tvrdnje razmatracemo linearnu Diofantovu
jednacinu. Inace, Diofantovim se nazivaju jednacine u kojima se traze cje-
lobrojna rjesenja za nepoznate. Jednacina
ax +by = c, (1.4)
pri cemu su a, b, c dati cijeli brojevi, a x i y nepoznati cijeli brojevi, se naziva
linearnom Diofantovom jednacinom.
Pretpostavimo da jednacina (12.6) ima rjesenje. Ako je d = (a, b), onda
imamo da d|ax + by, pa zakljucujemo da d|c. Dakle, d|c je potreban uslov da
jednacina (12.6) ima rjesenje. Dokazimo da je taj uslov i dovoljan. Na osnovu
propozicije 1.14 postoje cijeli brojevi u i v za koje vrijedi au + bv = d. Kako
d|c to znaci da je c = d d
, za neki cio broj d
, pa je a(ud
) +b(vd
) = c. Dakle,
x = ud
, y = vd
je rjesenje jednacine (12.6), cime je tvrdnja dokazana.

Neka je (x
0
, y
0
) ksirano, a (x, y) bilo koje rjesenje jednacine. Tada imamo
a(x x
0
) = b(y
0
y). Dijeljenjem sa d dobijamo
a
d
(x x
0
) =
b
d
(y
0
y).
Kako je
(
a
d
,
b
d
)
= 1, na osnovu propozicije 1.19 zakljucujemo da je xx
0
= k
b
d
,
za neki cio broj k. Uvrstavanjem dobijamo y
0
y = k
a
d
. Sa druge strane, za
proizvoljan cio broj k lako je provjeriti da je
x = x
0
+k
b
d
, y = y
0
k
a
d
, (1.5)
rjesenje jednacine (12.6). Ovaj skup rjesenja nazivamo opstim rjesenjem.
Tako smo dokazali sljedecu propoziciju.
12
Propozicija 1.21
Da bi jednacina ax + by = c imala rjesenje potrebno je i dovoljno da d|c, pri
cemu je d = (a, b). Ako je (x
0
, y
0
) jedno rjesenje, tada je opste rjesenje data sa
(1.5).
Primjedba 1.22
Primijetimo da je u prethodnom postupku opisano i kako se moze naci jedno
rjesenje (x
0
, y
0
). Naime, ako pomocu Euklidovog algoritma odredimo cijele bro-
jeve u i v za koje je au + bv = d, onda je x
0
= ud
, y
0
= vd
trazeno rjesenje.
Pri tome je d
=
c
d
.
Primjer 1.23
Dokazati da se broj 713 ne moze napisati kao suma dva pozitivna broja, od
kojih je jedan djeljiv sa 22, a drugi sa 35.
Rjesenje. Treba dokazati da linearna Diofantova jednacina 22x + 35y = 713
nema pozitivnih rjesenja. Kako su 22 i 35 relativno prosti, to jednacina ima
rjesenje. Iz Euklidovog algoritma dobijamo: 1 = 8 22 5 35. Slijedi da je
x
0
= 8 713 = 5704, y
0
= 5 713 = 3565 partikularno rjesenje. Opste
rjesenje je
x = 5704 +k 35, y = 3565 k 22,
pri cemu je k bilo koji cio broj. Treba dokazati da ni za jedno k ne mogu i x, i y
istovremeno biti pozitivni. Problem se lako svodi na problem odredivanja cije-
log broja k za koji je
5704
35
< k <
3565
22
, a lako se vidi da takav broj ne postoji.
Sljedeci problem je specijalni slucaj tzv. problema razmjene novcanica,
koji je 1884. godine postavio Frobenijus, a glasi: Date su novcanice vrijednosti
n
1
, n
2
, . . . , n
k
, pri cemu je (n
1
, n
2
, . . . , n
k
) = 1. Odrediti najveci iznos koji se
ne moze isplatiti u ovim novcanicama (ovaj iznos se naziva Frobenijusovim
brojem).
Ako je neki od brojeva n
i
jednak 1, onda se jasno svaki iznos moze isplatiti.
Broj 3 je Frobenijusov broj za iznose od 2 i 5. Naime, jasno je da se iznos 3
ne moze isplatiti u datim novcanicama. Dalje, svaki paran iznos se, ocigledno
moze isplatiti. Ako je 2k+1, (k 2) neparan iznos, onda 2k+1 = 2(k2) +5,
pa se i ovaj iznos moze isplatiti.
U sljedecem primjeru cemo odrediti Frobenijusove brojeve za dvije vrste
novcanica.
13
1.2. OSNOVNI STAV ARITMETIKE GLAVA 1. PRVO PREDAVANJE
Primjer 1.24
Za vrijednosti novcanica n
1
i n
2
, Frobenijusov broj je n
1
n
2
n
1
n
2
.
Rjesenje. Iznos N moze biti isplacen ako postoje nenegativni cijeli brojevi x
i y za koje je xn
1
+ yn
2
= N. Kako su n
1
i n
2
relativno prosti, na osnovu
propozicije 1.18, postoje cijeli brojevi a i b za koje je an
1
+ bn
2
= 1, pa je
(aN)n
1
+ (bN)n
2
= N. Dijeljeci aN sa n
2
dobijamo aN = qn
2
+ r, (0 r
n
2
1), tako da prethodna jednakost postaje rn
1
+ yn
2
= N, pri cemu je
y = bN + q. Prema tome, iznos N se moze isplatiti ako je y nenegativan cio
broj. Dakle, najveci iznos koji se ne moze isplatiti se dobija za y = 1 i jednak
je N = (n
2
1)n
1
n
2
.
1.2 Osnovni stav aritmetike
Matematicari uzalud pokusavaju da otkriju pravilnosti u
nizu prostih brojeva, pa imamo razloga da vjerujemo da u
tu misteriju ljudski um nikada nece prodrijeti.
Leonard Ojler
Dokazacemo sada osnovnu teoremu aritmetike, jednostavan a znacajan re-
zultat.
Teorema 1.25 (Osnovni stav aritmetike)
Svaki cio broj a > 1 se moze na jedinstven nacin napisati u obliku proizvoda
a = p
k
1
1
p
k
2
2
p
k
n
n
, (1.6)
pri cemu su p
1
< p
2
< < p
n
prosti brojevi, dok su k
1
, k
2
, . . . , k
n
pozitivni
cijeli brojevi.
Dokaz
Dokazimo prvo da razlaganje (1.6) postoji. Koristimo strogi princip mate-
maticke indukcije. Tvrdnja je tacna za a = 2, jer je 2 prost broj. Pretpostavimo
da je tvrdnja tacna za sve brojeve b, za koje je 2 b < a. Ako je a prost, onda
je tvrdnja tacna. Ako a nije prost, onda se, na osnovu propozicije 1.20 moze
netrivijalno faktoristi. Dakle, postoje cijeli brojevi b i c, 0 < b < a, 0 < c < a,
za koje je a = bc. Kako za b i c postoji razlaganje (1.6), na osnovu induktivne
pretpostavke takvo razlaganje postoji i za a.
Dokazimo sada jedinstvenost razlaganja (1.6). Neka je
a = q
l
1
1
q
l
2
2
q
l
m
m
, (1.7)
14
GLAVA 1. PRVO PREDAVANJE 1.2. OSNOVNI STAV ARITMETIKE
jos jedno razlaganje broja a. Za a = 2 tvrdnja je ocigledno tacna. Pretpostavimo
da je tvrdnja tacna za sve cijele brojeve b, gdje je 2 b < a.
Imamo p
1
|q
l
1
1
q
l
2
2
q
l
m
m
, pa na osnovu propozicije 1.4 postoji i takav da
p
1
|q
i
. Kako je q
i
prost broj to je p
1
= q
i
. Kracenjem sa p
1
dobijamo
p
k
1
1
1
p
k
2
2
p
k
n
n
= q
l
1
1
q
l
i
1
i
q
l
m
m
.
Kako je b = p
k
1
1
1
p
k
2
2
p
k
n
n
< a razlaganja iz prethodne jednakosti su ista,
na osnovu induktivne pretpostavke. Slijedi da je n = m, p
i
= q
i
, k
i
= l
i
za
1 i n.
Jedna od vaznih tema elementarne teorije brojeva je i izucavanje svojstava
tzv. aritmetickih funkcija. To su funkcije koje preslikavaju skup prirodnih
brojeva u skup realnih ili kompleksnih brojeva. Ovdje cemo pomenuti dvije
takve funkcije.
Za svaki prirodan broj n denisemo funkcije (n) i (n) na sljedeci nacin:
1. (n)= broj pozitivnih djelitelja broja n,
2. (n)= suma pozitivnih djelitelja broja n.
Pomocu osnovnog stava aritmetike jednostavno se mogu izracunati vrijed-
nosti ovih funkcija. Neka je
n = p
m
1
1
p
m
2
2
p
m
k
k
, p
1
< p
2
< < p
k
,
razlaganje broja n na proste faktore. Svi pozitivni djelitelji broja n imaju oblik
p
s
1
1
p
s
2
2
p
s
k
k
, 0 s
i
m
i
, i = 1, 2, . . . , k.
Prema tome, broj djeljitelja jednak je broju nizova (s
1
, s
2
, . . . , s
k
), za koje je
0 s
i
m
i
, (i = 1, 2, . . . , k).
Broj s
1
moze uzeti vrijednosti 0 s
1
m
1
, dakle, m
1
+1 razlicitih vrijed-
nosti, s
2
moze uzeti m
2
+ 1 razlicitih vrijednosti itd. Na kraju s
k
moze uzeti
m
k
+ 1 razlicitih vrijednosti. Na taj nacin dobijamo
(n) =
k
i=1
(m
i
+ 1).
Za (n) vrijedi
(n) =
(s
1
,s
2
,...,s
k
)
p
s
1
1
p
s
2
2
p
s
k
k
=
= (1 +p
1
+ +p
m
1
1
) (1 +p
2
+ +p
m
2
2
) (1 +p
k
+ +p
m
k
k
).
Zakljucujemo da formula vrijedi, jer se svaki sabirak prve sume pojavljuje tacno
jednom u razvoju drugog izraza. Vrijedi i obrnuto, razvojem izraza na desnoj
15
1.2. OSNOVNI STAV ARITMETIKE GLAVA 1. PRVO PREDAVANJE
strani dobijamo sabirke sume na lijevoj strani. Koristeci se formulom za sumu
clanova geometrijske progresije dobijamo
(n) =
k
i=1
p
m
i
+1
i
1
p
i
1
. (1.8)
Iz prethodnih izraza direktno slijedi da su funkcije i multiplikativne, tj.
da vrijedi sljedeca propozicija.
Propozicija 1.26
Ako su brojevi m i n relativno prosti, tada vrijedi
(m n) = (m)(n), (m n) = (m)(n).
Propozicija 1.27
Neka su m i n prirodni brojevi i neka su
n = p
s
1
1
p
s
2
2
p
s
k
k
, m = p
t
1
1
p
t
2
2
p
t
k
k
,
njihova razlaganja na proste faktore gdje s
i
i t
i
mogu uzimati i vrijednost nula.
Tada je
(m, n) = p
min{s
1
,t
1
}
1
p
min{s
2
,t
2
}
2
p
min{s
k
,t
k
}
k
,
[m, n] = p
max{s
1
,t
1
}
1
p
max{s
2
,t
2
}
2
p
max{s
k
,t
k
}
k
.
Isto tako je
m n = [m, n] (m, n).
Dokaz
Prve dvije tvrdnje su jasne. Isto tako, vrijedi
[m, n](m, n) = p
s
1
+t
1
1
p
s
2
+t
2
2
p
s
k
+t
k
k
= m n.
Ako je p prost onda se brojevi oblika M
p
= 2
p
1 nazivaju Mersenovim
brojevima. Ovi brojevi su povezani sa jos jednom vaznom klasom prirodnih
brojeva. To su savrseni brojevi. Ovi brojevi su bili posebno zanimljivi starim
Grcima. Prirodan broj nazivamo savrsenim ako je jednak sumi svojih pravih
djelitelja. To znaci da je n savrsen ako i samo ako je (n) = 2n. Prije dokaza
glavnog rezultata treba nam jedan pomocni.
16
GLAVA 1. PRVO PREDAVANJE 1.2. OSNOVNI STAV ARITMETIKE
Propozicija 1.28
Neka su a i n prirodni brojevi veci od 1 i neka je k = a
n
1 prost broj. Tada
je a = 2 i n je prost broj.
Dokaz
Kako vrijedi a
n
1 = (a 1)(a
n1
+a
n2
+ + 1), to broj na desnoj strani
moze biti prost samo ako je a = 2. U tom slucaju, kada n ne bi bio prost, bilo bi
n = n
1
n
2
, (n
1
, n
2
> 1), pa bismo imali 2
n
1 = (2
n
1
1)
[
2
(n
2
1)n
1
+ + 1
]
,
a ovaj broj nije prost.
Ni do danas se ne zna da li savrsenih brojeva ima konacno mnogo ili ne. Isto tako
se ne zna da li postoji neparan savrsen broj. Karakterizacija parnih savrsenih
brojeva je bila poznata i starim Grcima.
Propozicija 1.29
Paran broj n je savrsen ako i samo ako postoji prost broj p takav da je M
p
prost broj i n = 2
p1
(2
p
1).
Dokaz
Neka su p i M
p
prosti brojevi i neka je n = 2
p1
(2
p
1). Tada, prema formuli
(1.8), vrijedi
(n) =
2
p
1
2 1

(2
p
1)
2
1
2
p
2
= 2
p
(2
p
1) = 2n,
pa je n savrsen.
Obrnuto, pretpostavimo da je n paran savrsen broj. Neka je n = 2
l
k, pri
cemu je l > 0, a k je neparan. Na osnovu multiplikativnosti funkcije i formule
(1.8) zakljucujemo da vrijedi (n) = (2
l
)(k) = (2
l+1
1)(k). Kako je n
savrsen, imamo (n) = 2n = 2
l+1
k, sto znaci da vrijedi
2
l+1
k = (2
l+1
1)(k).
Kako su 2
l+1
i 2
l+1
1 relativno prosti, na osnovu propozicije 1.19, slijedi
(
2
l+1
1
)
|k, tj. k = (2
l+1
1)m. Zakljucujemo da je (k) = 2
l+1
m. Iz
ocigledne jednakosti (k) = (2
l+1
1)m+m = k +m imamo da (k) = m+k,
pri cemu su i m i k djelitelji od k. Slijedi da je m jedini pravi djelitelj od k, pa
mora biti m = 1, pa zakljucujemo da je k prost. Dakle, broj 2
l+1
1 je prost,
pa je prema prethodnoj propoziciji l + 1 = p prost. Zakljucujemo da vrijedi
n = 2
l
k = 2
p1
(2
p
1).
17
1.3. KONGRUENCIJE GLAVA 1. PRVO PREDAVANJE
1.3 Kongruencije
Kako je moguce da matematika, koja je tvorevina
ljudskog uma, nezavisna od iskustva, bude prekrasno
prilagodena stvarnim pojavama?
Albert Ajnstajn
Djeljivost je svakako najinteresantnija osobina cijelih brojeva. To je osnova
aritmetike, odnosno, elementarne teorije brojeva.
Neka je n > 1 cio broj. Za cijele brojeve a i b kazemo da su kongruentni po
modulu n ako n|(a b), i to oznacavamo sa a b mod n. Posljednju relaciju
nazivamo relacijom kongruentnosti po modulu n.
U sljedecoj propoziciji cemo izloziti osnovne osobine ove relacije.
Propozicija 1.30
1. Kongruentnost po modulu n je relacija ekvivalencije u skupu cijelih brojeva.
2. Brojevi a i b daju isti ostatak pri dijeljenju sa n ako i samo ako a b mod n.
3. Svaki cio broj a je kongruentan po modulu n tacno jednom broju iz skupa
{0, 1, . . . , n 1}.
4. Ako je a a
mod n i b b
mod n, tada je a +a
b +b
mod n.
5. Ako je a a
mod n i b b
mod n, tada je aa
bb
mod n.
6. Ako je ac bc mod n i (c, n) = 1, tada je a b mod n.
Dokaz
1. Kako n|0, to znaci da n|aa, pa je a a mod n, za svako a Z. Dakle,
je reeksivna relacija. Iz n|ab ocigledno slijedi n|ba, pa je simetricna.
Na kraju, neka n|a b i n|b c. Kako je a c = a b + b c, na osnovu
propozicije 1.2 slijedi n|a c, pa je tranzitivna.
2. Neka je a = qn + r, b = q
n + r
, (r, r
{0, 1, . . . , n 1}). Tada je

a b = (q q
)n + r r
. Prema tome, ako n|a b onda na osnovu

propozicije 1.2, n|r r
, a to je moguce samo za r = r
. Obrnuto, ako je
a = qn +r, b = q
n +r, r {0, 1, . . . , n 1}, onda jasno n|a b.

3. Slijedi direktno iz 2.
4. Ako je a a
mod n i b b
mod n, tada n|a a
, n|b b
, pa opet na
osnovu propozicije 1.2 vrijedi n|a a
+b b
, tako da 4. vrijedi.
5. Iz aa
bb
= aa
ab
+ ab
bb
= a(a
) + (a b)b
slijedi da
n|a(a
) + (a b)b
, tj. n|aa
bb
, te je i 5. tacno.
18
GLAVA 1. PRVO PREDAVANJE 1.3. KONGRUENCIJE
6. Iz n|(a b)c i (n, c) = 1, na osnovu propozicije 1.19 slijedi da n|a b.
Osobina 4. iz prethodne propozicije nam govori da je relacija kongruentnosti
kompatibilna sa sabiranjem cijelih brojeva, a osobina 5. da je kompati-
bilna sa mnozenjem. Vidjecemo znacaj tih cinjenica u sljedecem poglavlju.
Skup {k
1
, k
2
, . . . , k
n
} cijelih brojeva koji daju sve moguce ostatke po mod n se
naziva potpunim sistemom predstavnika po modulu n. Iz 3. se vidi da je
{0, 1, . . . , n1} jedan takav skup. To je skup najmanjih nenegativnih ostataka.
Uocimo sada jednu osobinu binomnih koecijenata, koja ce nam trebati za
dalja razmatranja.
Propozicija 1.31
Neka je p prost broj, a 0 < k < p. Tada p|
(
p
k
)
.
Dokaz
Zaista, iz
(
p
k
)
=
p(p1)(pk+1)
k!
, slijedi p(p 1) (p k + 1) =
(
p
k
)
k!. Kako
broj p dijeli broj na lijevoj strani prethodne jednakosti, p dijeli bar jedan od
faktora na desnoj strani. Kako je
(
p
k
)
jedini faktor na desnoj strani koji nije
manji od p, slijedi da p|
(
p
k
)
.
Sljedeci rezultat neki nazivaju i ,,idiotskom Njutnovom binomnom formu-
lom, dok ga neki nazivaju ,,studentskim snom.
Propozicija 1.32
Ako su a i b cijeli brojevi i p prost broj, tada je
(a +b)
p
a
p
+b
p
mod p. (1.9)
Dokaz
Na osnovu Njutnove binomne formule imamo
(a +b)
p
= a
p
+
(
p
1
)
a
p1
b + +
(
p
p 1
)
ab
p1
+b
p
.
Tvrdnja slijedi na osnovu upravo dokazane cinjenice da su svi sabirci izraza
na desnoj strani prethodne jednakosti, izuzev, eventualno, a
p
i b
p
, djeljivi sa
p.
19
Sada cemo dokazati malu Fermaovu teoremu, znacajan rezultat u elemen-
tarnoj teoriji brojeva.
Teorema 1.33
Ako je a cio, a p prost broj, tada je a
p
a mod p.
Dokaz
Dokazimo prvo teoremu za pozitivne cijele brojeve. Dokaz izvodimo indukcijom
po a. Za a = 1 tvrdnja je trivijalna. Pretpostavimo da je tvrdnja tacna za a 1,
tj. da vrijedi:
a
p
a mod p.
Na osnovu kompatibilnosti kongruentnosti sa sabiranjem slijedi
a
p
+ 1 a + 1 mod p.
Na osnovu (1.9) dobijamo
(a + 1)
p
a
p
+ 1 mod p.
Tvrdnja slijedi iz posljednje dvije kongruencije, na osnovu tranzitivnosti.
Za a = 0 teorema je ocigledno tacna. Ako je a < 0, onda je a > 0 pa
prema prethodnom vrijedi
(a)
p
a mod p.
Za p = 2 ova kongruencija postaje a
2
a mod 2, sto je ekvivalentno sa
a
2
+a 0 mod 2. Kako je broj a
2
+a = a(a +1) uvijek paran, tvrdnja vrijedi.
Ako je p neparan prost broj imamo a
p
a mod p, pa poslije mnozenja sa
1 zakljucujemo da tvrdnja vrijedi.
Primjedba 1.34
Formulaciju teoreme, bez dokaza, Ferma je poslao pismom jednom prijetelju,
obecavsi da ce mu uskoro poslati i dokaz, ali to nikada nije ucinio. Sluzbeno
se smatra da je teoremu prvi dokazao Ojler, nekih stotinjak godina kasnije.
Medutim, isti takav dokaz je nasao Lajbnic, u jednom svom neobjavljenom
radu, pedesetak godina prije Ojlera.
Ovaj cemo dio zavrsiti diskusijom o tzv. linearnim kongruencijama. Neka je
n > 1 ksiran cio broj. Ako su a i b dati cijeli brojevi, a x nepoznat cio broj,
onda se jednacina
ax b mod n (1.10)
20
naziva linearnom kongruencijom.
Rjesavanje ove jednacine se svodi na rjesavanje linearne Diofantove jednacine.
Zaista, ako je x
0
rjesenje kongruencije (1.10), onda je ax
0
+ ny
0
= b, za neki
y
0
. To znaci da je (x
0
, y
0
) rjesenje linearne Diofantove jednacine ax + ny = b.
Vrijedi i obrnuto, ako je (x
0
, y
0
) rjesenje te linearne Diofantove jednacine, onda
je x
0
rjesenje kongruencije (1.10).
Propozicija 1.35
Linearna kongruencija (1.10) ima rjesenje ako i samo ako (a, n)|b. Ako je x
0
jedno rjesenje kongruencije (1.10), tada su
x
0
, x
0
+
n
(a, n)
, x
0
+
2n
(a, n)
, . . . , x
0
+
[(a, n) 1]n
(a, n)
, (1.11)
sva, po modulu n medusobno nekongruentna, rjesenja te jednacine. Speci-
jalno, ako su a i n relativno prosti, tada linearna kongruencija ima jedinstveno
rjesenje.
Dokaz
Neka je d = (a, n). Da je d|b potreban i dovoljan uslov za rjesivost linearne
kongruencije slijedi iz odgovarajuceg rezultata za linearne Diofantove jednacine.
Neka je x
0
bilo koje rjesenje linearne kongruencije, a (x
0
, y
0
) rjesenje li-
nearne Diofantove jednacine ax + ny = b. Za drugi dio teoreme dovoljno
je dokazati da je svako rjesenje x = x
0
+ t
n
d
, (t Z), kongruentno po
modulu n jednom rjesenju iz skupa (1.11), te da su rjesenja iz (1.11) ne-
kongruentna po modulu n. Neka je t = qd + r, (0 r d 1). Tada
je x
0
+
tn
d
= x
0
+ (qd + r)
n
d
= x
0
+ qn +
rn
d
. Medutim, jasno je da je
x
0
+qn +
rn
d
x
0
+
rn
d
mod n, pa je
x
0
+
tn
d
x
0
+
rn
d
mod n,
a posljednje je jedno od rjesenja iz (1.11).
Ako je x
0
+
kn
d
= x
0
+
k
n
d
mod n, k, k
{0, 1, . . . , d 1}, tada mora biti

k = k
, jer ako je k < k
, tada je
(kk
)n
d
0 mod n, tj.
(kk
)n
d
= sn, za neki
cio broj s, pa bismo imali
kk
d
= s, sto bi znacilo da je
kk
d
cio broj, a to je,
zbog k k
< d, nemoguce.
Primjer 1.36
Rijesiti jednacinu 11x 28 mod 1943.
21
Rjesenje. Vrijedi (11, 1943) = 1, pa je rjesenje jedinstveno. Rjesavamo prvo Di-
ofantovu jednacinu 11x+1943y = 28. Pomocu Euklidovog algoritma dobijamo
530 11 3 1943 = 1. Mnozenjem sa 28 dobijamo 14840 11 84 1943 = 28,
pa je x = 14840 1239 mod 1943 rjesenje nase jednacine.
Primjer 1.37
Rijesiti jednacinu 143x 4 mod 315.
Rjesenje. Ako zamijenimo 4 sa 319 onda mozemo podijeliti sa 11 i dobiti kon-
gruenciju 13x 29 mod 315. Ako zamijenimo 29 sa 286, i podijelimo sa 13
dobijamo x 22 293 mod 315.
Latinskim kvadratom reda n se naziva kvadratna tabela sa n
2
polja
na kojoj je razmjesteno n razlicitih predmeta, pri cemu svaki predmet ima
n identicnih kopija, tako da ni u jednoj vrsti i koloni nemaju dva ista pred-
meta. Kako nije bitno o kojim se predmetima radi, najcesce se uzimaju brojevi
0, 1, 2, . . . , n 1. Za dva latinska kvadrata istog reda kazemo da su ortogo-
nalni, ako su uredeni parovi napravljeni od odgovarajucih elemenata jednog i
drugog kvadrata medusobno razliciti.
Posmatrajmo sljedeca dva latinska kvadrata treceg reda
0 1 2
2 0 1
1 2 0
0 1 2
1 2 0
2 0 1
.
Kako su svi uredeni parovi
(0, 0), (1, 1), (2, 2), (2, 1), (0, 2), (1, 0), (1, 2), (2, 0), (0, 1)
medusobno razliciti, ovi latinski kvadrati su ortogonalni.
Sa druge strane, postoje samo dva latinska kvadrata drugog reda
0 1
1 0
1 0
0 1,
koji nisu ortogonalni.
Primjedba 1.38
Izucavanje latinskih kvadrata inicirao je Ojler, postavljajuci tzv. problem 36
ocira. Naime, na jednom prijemu kod Carice u Petrogradu, na kome je bio
i Ojler, bilo je i 36 ocira. Po sest ocira je bilo iz sest razlicitih regimenti i
svi ociri iz iste regimente bili su u razlicitim cinovima. Ojler je pitao da li
je moguce svrstati ocire u sest vrsta, sa po sest ocira, tako da ni u jednoj
22
vrsti i koloni ne budu dva ocira istog cina, niti dva ocira iz iste regimente.
Jezikom savremene matematike formulacija tog problema ima oblik: Postoje
li dva ortogonalna latinska kvadrata sestog reda? Mi necemo izlagati rjesenje
Ojlerovog problema jer je ono nesto komplikovanije. Odgovor na to pitanje je
negativan, jer ne postoje ortogonalni latinski kvadrati sestog reda.
Mi cemo dokazati da za svaki prost broj p > 2 postoje ortogonalni latinski
kvadrati reda p.
Neka je 0 < k < p. Formirajmo tabelu X
k
= (x
(k)
ij
)
pp
na sljedeci nacin:
x
(k)
ij
(j 1) + (i 1)k mod p, (i, j = 1, . . . , p).
Ako bi dva broja x
(k)
i,j
1
i x
(k)
i,j
2
iz i-te vrste bili jednaki, vrijedilo bi j
1
1 +
(i 1)k j
2
1 +(i 1)k mod p, sto je ekvivalentno sa j
1
j
2
mod p, iz cega
slijedi j
1
= j
2
. Dakle, elementi u vrstama tabele su medusobno razliciti. Isto
tako je jednakost j 1 + (i
1
1)k j 1 + (i
2
1)k mod p, ekvivalentna sa
jednakoscu k(i
1
i
2
) 0 mod p. Kako su k i p relativno prosti ova kongruencija
ima jedinstveno rjesenje i
1
i
2
mod p, pa je i
1
= i
2
, sto znaci da su elementi
i u kolonama medusobno razliciti. Dakle, X
k
je latinski kvadrat.
Propozicija 1.39
Ako je p > 2 i 0 < k < k
< p, tada su X
k
i X
k
ortogonalni latinski kvadrati.
Dokaz
Treba dokazati da su parovi (x
(k)
ij
, x
(k
)
ij
), (i, j = 0, 1, . . . , p 1), medusobno
razliciti. Dva takva para (x
(k)
i
1
j
1
, x
(k
)
i
1
j
1
) i (x
(k)
i
2
j
2
, x
(k
)
i
2
j
2
) su jednaki ako i samo ako
vrijedi
j
1
1 + (i
1
1)k j
2
1 + (i
2
1)k mod p,
j
1
1 + (i
1
1)k
j
2
1 + (i
2
1)k
mod p.
Na osnovu kompatibilnosti kongruentnosti sa sabiranjem, odavde slijedi
j
1
j
2
+ (i
1
i
2
)k 0 mod p,
j
1
j
2
+ (i
1
i
2
)k
0 mod p.
(1.12)
Oduzimanjem lijevih i desnih strana ove dvije kongruencije dobijamo
(i
1
i
2
)(k
k) 0 mod p.
Kako je 0 < k < k
< p, to je k
k relativno prost sa p, pa ova kongruencija

ima jedinstveno rjesenje po modulu p, iz cega slijedi i
1
= i
2
. Sada iz bilo koje
jednacine (1.12) lako slijedi j
1
= j
2
.
23
2
Drugo predavanje
Jos je Euklid dokazao da postoji bekonacnu prostih brojeva. Dokaz nam je
svima poznat. Mi cemo ovdje izloziti tri elegantna dokaza te teoreme, koji se
razlikuju od Euklidovog.
Teorema 2.1
Postoji beskonacno mnogo prostih brojeva.
Dokaz (Kummer)
Pretpostavimo suprotno, da su p
1
< p
2
. . . < p
n
svi prosti brojevi. Neka je
N = p
1
p
2
p
n
. Broj N 1 > 1 ima bar jedan prosti faktor p. Slijedi da p
dijeli N (N 1) = 1, sto je nemoguze.
Dokaz (Goldbah)
Razliciti Fermaovi brojevi su relativno prosti. Zaista, neka je m < n i neka su
F
m
= 2
2
m
+ 1, F
m
= 2
2
n
+ 1 Fermaovi brojevi. Indukcijom se lako dokazuje
da vrijedi F
n
= F
0
F
1
F
n1
+2. Ako d|F
m
i d|F
n
, onda, prema prethodnoj
jednakosti d|2. Dakle, d = 1 ili d = 2. Kako su Fermaovi brojevi neparni, mora
biti d = 1. Neka je sada p
n
neki prosti faktor broja F
n
. Tada je p
n
= p
m
, (m =
n), pa postoji beskonacno mnogo prostih brojeva.
GLAVA 2. DRUGO PREDAVANJE
Dokaz (Saidak2005)
Neka je n > 1 bilo koji prirodan broj. Brojevi n i n + 1 su relativno prosti, pa
oni imaju po jedan razlicit prosti faktor.Postoje, dakle, bar dva prosta broja.
Brojevi n(n + 1) i n(n + 1) + 1 su relativno prosti, pa se prosti faktor od
n(n +1) +1 razlikuje od oba orosta faktora broje n(n +1). Postoje, dakle,
bar tri prosta broja. Ovaj se proces moze nastaviti beskrajno.
Medutim, pojavljivanje prostih brojeva je nepravilno i tesko predvidivo.
Izlozicemo nekoliko rezultat vezanih za ovu problematiku. Medu njima i cuvenu
Teoremu o prostim brojevima, koju je postulirao Gaus, a ciji je dokaz izuzetno
tezak.
Prvi rezultat koji navodimo je jednostavan a korisan. Za cio broj a kazemo
da je m-ti stepen, ako je a = b
m
, za neki cio broj b.
Teorema 2.2
Ako su a
1
, . . . , a
n
u parovima relativno prosti brojevi i ako je a
1
a
2
a
n
neki
m-ti stepen, tada je svaki a
i
neki m-ti stepen.
Dokaz
Na osnovu osnovnog stava aritmetike, neki broj x je m-ti stepen ako i samo ako
su svi eksponenti njegovih prostih faktora visekratnici od m. Prema tome, ako
je p
km
neki faktor od a
1
a
n
, onda p|a
1
. . . a
n
, pa p|a
i
, za neki i. Prema tome,
p je faktor od a
i
i nijednog drugog a
j
, (i = j), pa je p
km
|a
i
. Zakljucujemo da
su ovog oblika svi faktori od a
i
, pa zakljucujemo da je a
i
neki m-ti stepen.
Prethodna tvrdnja nije tacna, ako a
i
nisu relativno prosti, za sto je jednostavno
naci primjer. Koristeci se osnovnim stavom aritmetike lako mozemo uopstiti
Pitagorin rezultat o iracionalnosti broja
2.
Teorema 2.3
Ako pozitivan cio broj m mije potpun kvadrat, onda je

m iracionalan broj.
Dokaz
Pretpostavimo suprotno, da je

m racionalan. Tada postoje relativno prosti
brojevi u i v, za koje je v
2
= m u
2
. Kako su u
2
i v
2
relativno prosti, to v
2
|m, pa
poslije kracenja sa v
2
dobijamo 1 = m
1
u
2
, sto bi znacilo da je u
2
= 1 = m
1
,
a to bi znacilo da je m = v
2
, sto je nemoguce, jer m nije potpun kvadrat.
25
Oznacicemo sa p
n
n-ti prost broj. Tako je p
1
= 2, p
2
= 3, p
3
= 5 itd. Iskori-
sticemo Euklidov dokaz za dobijanje jedne procjene o velicini prostih brojeva.
Teorema 2.4
Vrijedi: p
n
2
2
n1
.
Dokaz
Koristimo indukciju po n. Za n = 1 tvrdnja je ocigledno tacna. Pretpostavimo
da je tvrdnja tacna za n i posmatrajmo broj p
1
p
n
+ 1. Taj broj mora biti
djeljiv nekim prostim brojem p, pri cemu p ne moze biti ni jedan od brojeba
p
1
, p
2
, . . . , p
n
. Dakle
p
n+1
p p
1
p
2
. . . p
n
+1 2
2
0
2
2
1
2
2
n1
+1 2
1+2++2
n1
+1 = 2
2
n
1
+1.
Dakle,
p
n+1

1
2
2
2
n
+ 1 < 2
2
n
.
Napomenimo da je prethodna procjena veoma gruba. Npr. za n = 4 imamo
2
2
3
= 256, dok je p
4
= 7. Navescemo i jednu bolju ocjenu, koja slijedi iz tzv.
Bertranove hipoteze iz 1842. godine, jednog od najpoznatijih rezultata teorije
brojeva.
Teorema 2.5 (Bertranova hipoteza)
Za svako n 2 izmedu n i 2n postoji prost broj.
Dokaz ove teoreme izlazi izvan okvira naseg kursa. Napomenimo da je hipotezu
1852. godine dokazao cuveni ruski matematicar

Cebisev.
Teorema 2.6
Vrijedi p
n
< 2
n
.
Dokaz
Koristimo indukciju po n. Za n = 2 tvrdnja vrijedi, jer je p
2
= 3 < 2
2
= 4. Neka
tvrdnja vrijedi za n, tj. neka je p
n
< 2
n
. Na osnovu Bertranove hipoteze postoji
prost broj p za koji je 2
n
< p < 2
n+1
. Zakljucujemo da je p
n+1
p < 2
n+1
.
26
Za realan broj x > 0 sa (x) oznacava se broj prostih brojeva p za koje je
p x.
Godine 1793, K. F. Gaus je postulirao da se funkcija (x) moze aproksimi-
rati funkcijom
li x =
x
2
dt
ln t
.
Preciznije, Gaus je postulirao sljedeci rezultat
lim
x
(x)
li x
= 1.
Dokaz i ovog rezultata prevazilazi okvir naseg kursa. Samo cemo navesti jedan
njegov ekvivalentan iskaz:
(x)
x
ln x
,
koji se naziva Teorema o prostim brojevima.
U saglasnosti sa prvim iskazom ove teoreme, treba dokazati da je
lim
x
li x
x
ln x
= 1,
sto se jednostavno dobija na osnovu Lopitalovog pravila.
Teoremu o prostim brojevima su prvi dokazali, nezavisno jedan od drugog,
Dirihle i Vale Poason. Teorema o prostom broju se moze interpretirati i jezi-
kom teorije vjerovatnoce. Klasicna vjerovatnoca p nekog dogadaja denise se
kao = p =
m
n
, pri cemu je m broj ,,povoljnihishoda, a n broj svih mogucih
ishoda. Postavlja se pitanje: Ako slucajno izaberemo prirodan broj n, kolika
je vjerovatnoca da taj broj bude prost?
Ovdje je broj povoljnih mogucnosti jednak (n), sto je,aproksimativno, jed-
nako
n
ln n
, dok je n ukupan broj svih mogucnosti. Dakle,
p
1
ln n
.
Ovo znaci da se porastom broja n prosti brojevi sve rjede pojavljuju.
Explicitna formula za (x) ne postoji. Ko je otkrije, slava je pred njim.
Postavlja se pitanje: Kako dobiti sve proste brojeve do nekog ksiranog broja
n. Problem je, dakle, izbaciti sve slozene brojeve od 1 do n. To je za velike n
mukotrpan posao.
Jedan od najstarijih metoda, vezana za ovaj problem, je tzv. Eratostenovo
sito. Naime, da bi se izostavili svi slozeni brojevi do n dovoljno je izostaviti one
koji imaju prosti faktor p, za koji vrijedi p <

n. Zaista, ako je a n slozen
broj, onda je a = b c, (b, c > 1). neka je npr. b c. Ako je p prost faktor od
a tada p|bc, pa p|b ili p|c. U svakom slucaju je p
2
bc = a, tj. p
a. Prema
tome, da bismo dobili proste brojeve iz intervala [1, n], dovoljnu je izbaciti one
koji su djeljivi sa prostim brojem koji je
n.
27
Tako dobijamo da ima 168 prostih brojeva od 1 do 1000, 135 od 1001 do
2000, 127 od 2001 do 3000 itd.
Konstatujmo da je veliki izazov za sve matematicare da se izmisli formula
koja proizvodi proste brojeve. Medu takvim formula je i poznata Ojlerova funk-
cija f(n) = n
2
+n+41, cije su sve vrijednosti za intervalu [0, 40] prosti brojevi.
Naravno f(41) nije prost broj.
Navescemo jos neke zanimljive osobine prostih brojeva. Oni mogu biti blizu
jedan drugog. Kako je 2 jedini paran prost broj, jedini par prostih brojeva
koji se razlikuju za 1 je (2, 3). Ostali parovi se razlikuju bar za dva, kao
(3, 5), (5, 7), (17, 19) itd. Ovakvi se parovi nazivaju blizancima. Otvoren je pro-
blem da li blizanaca ima konacno ili beskonacno mnogo. Sa druge strane, su-
sjedni prosti brojevi mogu biti veoma udaljeni jedan od drugog.
Preciznije, za svaki prirodan broj n postoji n uzastopnih prirodnih brojeva,
od kojih ni jedan nije prost. Zaista, broj (n+1)!+2 je djeljiv sa 2, broj (n+1)!+3
je djeljiv sa 3, itd broj (n + 1)! + (n + 1) je djeljiv sa n + 1. Dakle, nijedan od
n uzastopnih brojeva
(n + 1)! + 2, (n + 1)! + 3, . . . , (n + 1)! +n + 1,
nije prost.
Jos jedna slavna hipoteza o prostim brojevima potice iz 1742. godine i
naziva se Goldbahova hipoteza, koja glasi: Svaki paran broj veci od 2 jednak
je zbiru dva prosta broja.
Euklidov dokaz se moze modikovati tako da se dokaze da postoji bes-
konacno mnogo prostih brojeva odredenog oblika. Ovdje cemo dokazati jedan
takav rezultat.
Teorema 2.7
Postoji beskonacno mnogo prostih brojeva oblika 4k + 3.
Dokaz
Pretpostavimo suprotno, da su p
1
, p
2
, . . . , p
n
svi prosti brojevi navedeneog
oblika. Posmatrajmo broj N = 4p
1
p
2
p
n
1. Broj N je neparan i oblika
je 4k + 3. Prema tome, njegovi prosti faktori su neparni prosti brojevi, koji su
svi oblika 4k + 1 ili 4k + 3. Medutim, N ne moze imati prosti faktor oblika
4k +3, pa bi svi njegovi faktori morali biti oblika 4k +1. Ali, proizvod brojeva
tog oblika mora biti, ponovo, oblika 4k + 1. sto je kontradikcija.
Napominjemo da se, istom metodom, ne moze dokazati da ima beskonacno
mnogo prostih brojeva oblika 4k + 1. Zasto?
Zavrsicemo ovu sekciju sa jos jednim od cuvenih problema vezanih za proste
brojeve. Godine 1837 Dirihle je dokazao sljedeci rezultat
28
Teorema 2.8 (Dirihleova teorema)
Ako su a i b relativno prosti prirodni brojevi, tada u aritmetickoj progresiji
a, a +b, a + 2b, . . . , a + (n 1)b, . . .
Ima beskonacno mnogo prostih brojeva.
Sigurno najznacajniji rezultat iz teorije brojeva dokazan u 21 vijeku je sljedeci
rezultat kineskog matematicara Tao-a, iz 2007. godine:
Teorema 2.9 (Green, Tao)
Za svaki prirodan broj n postoji aritmeticka progresija sa n clanova koji su svi
prosti brojevi.
29
3
Trece predavanje
Mozda ce mi buduca pokolenja biti
zahvalna bar zato, sto sam pokazao da
anticki matematicari nisu znali sve.
Pijer Ferma
Tri se teoreme smatraju fundamentalnim rezultatima elementarne teorije
brojeva. To su Mala Fermaova teorema, Ojlerova i Vilsonova teorema. O njima
i njihovim primjenama bice rijeci u ovom predavanju. Sve tri ove teoreme se
mogu dokazati kao jednostavne posljedice nekih osnovnih osobina prstena Z
n
i
osobina grupe U
n
jedinica tog prstena. Osim toga, Malu Fermaovu teoremu smo
dokazali u prethodnom koristeci se Nutnovom binomnom formulom i jednom
osobinom djeljivosti binomnih koecijenata.
U kontekstu aritmetike prstena Z
n
to izgleda ovako
Teorema 3.1 (Ojlerova teorema)
Ako je (a, n) = 1 tada je
a
(n)
1 mod n.
Dokaz
Element [a]
n
je invertibilan u prstenu Z
n
ako i samo ako je (a, n) = 1. In-
vertibilni elementi prstena Z
n
cine grupu U
n
, u odnosu na mnozenje. U toj
grupi ima (n) elemenata, pa tvrdnja slijedi iz poznate posljedice Lagranzove
teoreme.
GLAVA 3. TRE
CE PREDAVANJE
Teorema 3.2 (Mala Fermaova teorema)
Ako je p prost broj, a a cio broj, tada je
a
p
a mod p.
Dokaz
Ako p | a onda je tvrdnja ocigledna. Ako p a onda, zbog (p) = p 1, iz
Ojlerove teoreme slijedi a
p1
1 mod p, pa mnozenjem ove kongruenacije sa
a doijamo tvrdnju.
Teorema 3.3 (Vilsonova teorema)
Za svaki prosti broj p vrijedi
(p 1)! 1 mod p.
Dokaz
Znamo da je Z
p
polje, ako i samo ako je p prost broj. Izmnozimo sve nenulte
elemente tog polja. Dobijamo
X = [1]
p
[2]
p
[p 1]
p
= [(p 1)!]
p
.
Element [x] Z
p
je sam sebi inverzni element ako je [x
2
] = [1], tj. ([x]
p

1)([x]
p
+ 1 = [0]
p
). Kako u polju nema djelitelja nule slijedi [x]
p
= [1]
p
ili
[x] + p = [1]
p
= [p 1]
p
. Prema tome [1]
p
, [p 1]
p
su jedina dva elementa
sa tom osobinom. To znaci da se, za svako [a]
p
razlicito od ova dva elementa,
pored [a]
p
u proizvodu [1]
p
[2]
p
[p 1]
p
nalazi i [a]
1
p
pa je taj proizvod
jednak [p 1]
p
= [1]
p
.
Kao sto se vidi, dokazazi ovih teorema su jednostavni u okviru arit-
metike modn. Medutim ovu je aritmetiku razvio Gaus u djelu: Aritmeticka
istrazivanja, godine 1801. Teoreme o kojima govorimo su formulisane i doka-
zane mnogo ranije. Za malu fermaovu teoremu imamo sljedecu pricu. Postavio
je Ferma 1630. godine jednom svom prijatelju i napisao mu da bi mu poslao i
dokaz da nije tako dug. Ferma, medutim, taj dokaz nikada nije objavio. Prvi
dokaz je dao Ojler skoro sto godina kasnije, 1736. godine, mada je, izgleda,
dokaz dao Lajbnic, vec 1683. godine u jednom svom neobjavljenom radu.
Dacemo jos jedan dokaz Male Fermaove teoreme, razlicit od oba navedena.
Dokaz (Fermaova teorema)
Vidjeli smo da teorema ocigledno vrijedi ako p | a. Pretpostavimo da p a.
31
GLAVA 3. TRE
CE PREDAVANJE
Posmatrajmo brojeve
a, 2a, . . . , (p 1)a.
Ni jedan od ovih brojeva nije djeljiv sa p, jer ako p | ia povlaci p | i ili p | a, a ni
jedna od te dvije tvrdnje nije tacna. Iz istih razloga nikoja dva od prethodnih
brojeva nisu kongruentni po modulu p. Dakle, svi brojevi pri dijeljenju sa p
daju razlicite ostatke 1, 2, . . . , p 1. Vrijedi, prema tome,
a 2a . . . (p 1)a 1 2 (p 1) mod p.
Imamo, prema tome,
a
p1
(p 1)! (p 1)! mod p.
prethodna se kongruencija moze skratiti sa (p 1)!, jer p (p 1)!.
Izlozicemo sada nekoliko primjena male Fermaove teoreme.
Primjer 3.4
Provjeriti da je
5
38
4 mod 11.
Rjesenje. Na osnovu male Fermaove teoreme imamo 5
10
1 mod 11. Dalje je
5
38
= (5
10
)
3
(5
2
)
4
1
3
3
4
81 4 mod 11.
Primjer 3.5
Odrediti one proste brojeve p za koje je
2
p1
1
p
potpun kvadrat.
Broj 2 nema navedenu osobinu. Kako za ostale proste brojeve p vrijedi p |2, na
osnovu male Fermaove teoreme slijedi da je
2
p1
1
p
cio broj. Pretpostavimo da
postoji n za koje je
2
p1
1
p
= n
2
. Tada je 2
p1
1 = pn
2
. Slijedi da je n neparan
broj, Kako je i p neparan, recimo, p = 2k + 1 to je (2
k
1)(2
k
+ 1) = pn
2
.
Brojevi 2
k
1 i 2
k
+1 su relativno prosti pa bar jedan od njih mora biti potpun
kvadrat.
Ako je 2
k
1 = r
2
tada je 2
k
= r
2
+ 1, pa je 2
p1
= (r
2
+ 1)
2
. Slijedi da r
mora biti neparan, pa ako je r = 2s + 1 to je 2
p1
= 4(2s
2
+ 2s + 1), a ovo je
moguce samo za s = 0 i onda slijedi da je p = 3.
Ako je 2
k
+1 = r
2
onda je 2
k
= r
2
1, pa je 2
p1
= (r
2
1)
2
. Opet r mora
biti neparan, pa ako je r = 2s + 1 tada je 2
p1
= 16(s
2
+s)
2
, a ovo je moguce
samo za s = 1, pa je sada p = 7.
32
GLAVA 3. TRE
CE PREDAVANJE
Primjer 3.6
Postoji beskonacno mnogo prostih brojeva oblika 4k + 1.
Rjesenje. Neka je n bilo koji prirodan broj i neka je N = (n!)
2
+ 1. Broj N je
neparan i veci od 1. Neka je p najmanji prosti djelitelj od N. Vrijedi p > n.
Kako je p paran on je oblika 4k +1 ili 4k +3. Kako je p djelitelj od N to vrijedi
(n!)
2
1 mod p.
Stepenovanjem sa
p1
2
dobijamo
(n!)
p1
(1)
p1
2
mod p.
Kako p ne dijeli n! na osnovu male Fermaove teoreme vrijedi
(1)
p1
2
1 mod p.
Ako bi p bio oblika 4k + 3 vrijedilo bi
(1)
p1
2
= (1)
2k+1
1 mod p,
pa bi p|2, sto nije moguce.
Dokazali smo, dakle, da za svako n postoji prost broj p > n oblika 4k + 1,
cime je teorema dokazana.
Jedna od najvaznijih primjena male Fermaove teoreme je za utvrdivanje da
li je neki broj prost ili ne. Naime, ako se ustanovi da kongruencija a
n
a mod n
nije tacna za neko a, onda sigurno znamo da n nije prost broj.
33
4
Cetvrto predavanje
Primjer 4.1
Pokazati da je 117 slozen broj.
Rjesenje. Dokazimo da 2
117
2 mod 117.
Vrijedi 2
117
= (2
7
)
16
2
5
. Kako je 2
7
= 128 11 mod 117, imamo
2
117
11
16
2
5
(121)
8
2
5
4
8
2
5
2
21
mod 17.
Dalje je 2
21
11
3
121 11 44 mod 117. Dakle, 2
117
44 2 mod 117.
Jos su stari Kineski matematicari postavili sljedecu hipotezu: Broj n je prost
ako i samo ako n | 2
n
n. Zanimljivo je da je hipoteza tacna za n 340. Tek
1819. godine ustanovljeno je da hipoteza nije tacna za 341 = 11 31.
Da bismo to ustanovili iskoristicemo sljedeci rezultat:
Propozicija 4.2
Ako su p i q razliciti prosti brojevi, a a cio broj, za koji vrijedi:
a
q
a mod p, a
p
a mod q.
Tada je
a
pq
a mod pq.
Dokaz
Vrijedi a
pq
= a
q
mod p. Na osnovu pretpostavke slijedi a
pq
a mod p. Na isti
nacin dobijmo a
pq
a mod q, iz cega slijedi tvrdnja.
GLAVA 4.

CETVRTO PREDAVANJE
Primjer 4.3
Vrijedi 2
341
2 mod 341.
Rjesenje. Kako je 341 = 11 31 imamo:
2
11
= 2
5
2
5
2
5
1 1 2 = 2 mod 31.
2
31
= (2
5
)
6
2 10
6
2 = (100)
3
2 2 mod 11,
pa tvrdnja vrijedi na osnovu prethodne propozicije.
Slozen broj n nazivamo pseudo prostim ako n | 2
n
2. Iz prethodnog
primjera slijedi da je 341 pseudo prost i to je najmanji takav broj. Postoji
beskonacno mnogo pseudo prostih brojeva, sto ce slijediti iz sljedece propozicije.
Propozicija 4.4
Ako je n pseudo prost broj, tada je M
n
= 2
n
1 pseudo prost.
Dokaz
Kako je n slozen broj, on se moze napisati u obliku n = rs, (1 r s < n).
Jednostavno se provjerava da vrijedi 2
r
1 | 2
n
1. Dakle, M
r
| M
n
, pa je M
n
slozen broj. Na osnovu pretpostavke imamo n | 2
n
2. prema tome imamo
2
M
n
1
= 2
2
n
2
= 2
kn
,
za neki pozitivan cio broj k. Prema tome imamo
2
M
n
1
1 = 2
kn
1 = (2
n
1)(2
n(k1)
+cdots + 2
n
+ 1).
Dakle M
n
| 2
M
n
1
1, tako da je
2
M
n
2 mod M
n
.
Sada cemo dati jednu primjenu Vilsonove teoreme, koja je vezana za kvadratne
kongruencije.
Propozicija 4.5
Neka je p neparan prost broj. Tada kvadratna kongruencija
x
2
+ 1 0 mod p,
ima rjesenje ako i samo ako je p 1 mod 4.
35
GLAVA 4.

CETVRTO PREDAVANJE
Dokaz
Neka je a rjesenje date kongruencije. Tada p a. Na osnovu male Fermaove
teoreme vrijedi
1 a
p1
=
(
a
2
)
p1
2
= (1)
p1
2
mod p.
Kako je p neparan prost broj to je p = 4k + 3 ili p = 4k + 1. Prvi slucaj
otpada je tada
p1
2
= 2k + 1 pa imamo 1 1 mod p iz cega slijedi p|2, sto je
nemoguce. Prema tome p mora biti oblika p = 4k + 1.
Obrnuto, neka je p = 4k + 1. Vrijedi
(p1)! = 12
p 1
2

p + 1
2
(p2)(p1) 1(1)2(2)
p 1
2

p 1
2
mod p.
Vrijedi, dakle,
(p 1)! (1)
p1
2
(
1 2
p 1
2
)
2
mod p.
Sa druge strane, na osnovu Wilsonove teoreme je (p 1)! 1 mod p i
cinjenice da je
p1
2
paran vrijedi
1
[
(
p 1
2
)
!
]
2
mod p,
pa je, dakle
(
p1
2
)
! rjesenje kongruencije.
O Ojlerovoj teoremi bice jos govora kada se budu izucavala svojstva Ojlerove
funkcije. Ovdje cemo dati samo jednu njenu jednostavnu primjenu.
Propozicija 4.6
Neka je (a, n) = 1. tada rekurzija ax b mod n ima rjesenje
x = a
(n)1
b mod n.
.
Dokaz
Znamo od ranije da u ovom slucaju jednacina ima jedinstveno rjesenje. Sa druge
strane je
ax a
(n)
b b mod n.
36
GLAVA 4.

CETVRTO PREDAVANJE
Primjer 4.7
Neka je p prost, a n bilo koji prirodan broj. Tada je
(np)!
n!p
n
(1)
n
mod p.
Rjesenje. Neka je a cio broj za koji je a 1 mod p. Tada je
a(a + 1) (a + (p 2) (p 1)! 1 mod p.
Prema tome imamo
(np)!
n!p
n
=
(np)!
p 2p 3p np
=
n
r=1
[(r 1)p +1] [(r 1)p +2] [(r 1)p +p 1].
Kako je (r 1)p + 1 1 mod p, to je svaki faktor proizvoda, prema pret-
hodnom, kongruentan 1 po modulu p. Dakle,
(np)!
n!p
n

n
r=1
(1) (1)
n
mod p.
37
5
Peto predavanje
5.1 Multiplikativne funkcije
Funkcije koje su denisane na skupu prirodnih brojeva, a cije su vrijed-
nosti u polju realnih ili kompleksnih brojeva nazivaju se aritmeticke funkcije.
Aritmeticku funkciju f nazivamo multiplikativnom ako iz (m, n) = 1 slijedi
f(mn) = f(m)f(n).
Vec ranije smo ustanovili da su aritmeticke funkcije i multiplikativne.
Svakako najznacajnija aritmeticka funkcija je Ojlerova funkcija.
Teorema 5.1
Ojlerova funkcija (n) je multiplikativna.
Dokaz
Neka je (m, n) = 1. Postavimo sve brojeve od 1 do mn u pravougaonu tabelu
na sljedeci nacin
1 2 3 . . . n
n + 1 n + 2 n + 3 . . . 2n
.
.
.
.
.
.
.
.
. . . .
.
.
.
(m1)n + 1 (m1)n + 2 (m1)n + 3 . . . mn
.
Trebamo dokazati da na ovoj tabeli ima (m)(n) brojeva koji su relativno
prosti sa mn. Napomenimo da, ako je (m, n) = 1, tada je r relativno prost sa
mn ako i samo ako je relativno prost i sa m i sa n
GLAVA 5. PETO PREDAVANJE 5.1. MULTIPLIKATIVNE FUNKCIJE
Neka je r pozitivan cio broj koji nije veci od n. Pretpostavimo da je (r, n) =
d > 1. Tada je svaki broj u r-toj koloni prethodne tabele djeljiv sa d, pa
nije relativno prost sa n. Sa druge strane, ako je (r, n) = 1, onda je svaki
broj iz r-te kolone relativno prost sa n. Prema tome, brojeve u tabeli, koji su
relativno prosti sa mn nalaze se u r-toj koloni, za koju vrijedi (r, n) = 1 i koji su
relativno prosti sa m. Takvih kolona ima (n). Treba jos dokazati da u svakoj
od tih (n) kolona ima (m) brojeva koji su relativno prosti sa m. Za to je
dovoljno dokazati da brojevi jedne takve kolone cine potpuni sistem ostataka
po modulu m. Zaista, ako je r+k
1
n = q
1
m+r
1
, r+k
2
n = q
2
m+r
2
, pri cemu je
0 k
1
, k
2
m1. Ako bi bilo r
1
= r
2
,tada bi vrijedilo (k
1
k
2
)n = (q
1
q
2
)m.
Kako je (m, n) = 1, slijedilo bi da m dijeli k k
1
, sto je nemoguce.
Konstatujmo dvije jednostavne cinjence za funkciju (n). Ako je p prost
broj, onda su svi brojevi 1, 2, . . . , p 1 relativno prosti sa p pa vrijedi
(p) = p 1.
Isto tako, brojevi koji nisu veci od p
k
i nisu relativno prosti sa p
k
, pri cemu je
p prost broj, moraju biti oblika s p, (1 s p
k1
) i ocigledno ih je tacno
p
k1
. Vrijedi, prema tome
(p
k
) = p
k
p
k1
.
Kao neposrednu posljedicu prethodnih razmatranja imamo
Teorema 5.2
Ako je n = p
k
1
p
k
2
p
k
t
razlaganje broja n na proste faktore, tada vrijedi
(n) = n
t
k=1
(
1
1
p
k
)
.
Primjer 5.3
Pokazati da je (360) = 96.
Teorema 5.4
Ako je n > 2 onda je (n) paran broj.
Dokaz
Ako je n = 2
k
, onda je (2
k
) = 2
k
2
k1
= 2
k1
i k > 1, pa je tvrdnja tacna,
u ovom slucaju.
39
5.1. MULTIPLIKATIVNE FUNKCIJE GLAVA 5. PETO PREDAVANJE
Ako n nije oblika 2
k
, onda je n djeljiv nekim neparnim prostim brojem p.
Dakle n = p
k
m, pri cemu je p m. Slijedi (n) = (p
k
)(m) = p
k1
(p
1)(m), a p 1 je paran.
Teorema 5.5
Za svaki prirodan broj n vrijedi
n =
d|n
(d).
Dokaz
Podijelimo sve brojeve iz skupa 1, 2, . . . , n u klase C
d
, tako da u klasi C
d
leze
oni brojevi m za koje d = (m, n). Jasno je da skupovi C
d
, pri cemu d|n, cine
particiju prethodnog skupa. Medutim, broj x se nalazi u klasi C
d
ako i samo
ako je (x, n) = d tj. ako i samo ako
(
x
d
,
n
d
)
= 1. Prema tome, u klasi C
d
ima
(
n
d
)
brojeva, pa vrijedi n =
d|n
(
n
d
)
=
d|n
(d).
Definicija 5.6
Funkciju sa skupa pozitivnih cijelih brojeva u R ili C nazivamo aritmetickom.
Aritmeticku funkciju f nazivamo multiplikativnom ako vrijedi f(mn) =
f(m)f(n), kad god su m i n relativno prosti.
U prethodnoj teoremi je dokazano da je Ojlerova funkcija multiplikativna.
Ranije je takode pokazano da su funkcije i multiplikativne.
Teorema 5.7
Ako je f multiplikativna funkcija, tada je funkcija F(n) =
d|n
f(d) takode
multiplikativna.
Dokaz
Neka su m i n relativno prosti. Svaki djelitelj d broja mn moze se napisati u
obliku d = d
1
d
2
, pri cemu su d
1
i d
2
relativno prosti i d
1
|m, d
2
|n. Prema tome
vrijedi
F(mn) =
d|mn
f(d) =
d
1
d
2
|mn
f(d
1
d
2
) =
d
1
|m,d
2
|n
f(d
1
)f(d
2
) =
d
1
|m
f(d
1
)
d
2
|n
f(d
2
) = F(m)F(n).
40
GLAVA 5. PETO PREDAVANJE 5.1. MULTIPLIKATIVNE FUNKCIJE
Definicija 5.8
Neka su f i g aritmeticke funkcije. Tada se Dirihleov proizvod ili multiplikativna
konvolucija f g defnise na sljedeci nacin
(f g)(n) =
d
1
d
2
=n
f(d
1
)g(d
2
) =
d|n
f(d)g
(
n
d
).
Jasno je da funkcije f i g simetricno ulaze u prethodnu jednakost, a to znaci
da je f g = g f. Isto tako je
f (g h)(n) =
d
1
d
2
d
3
=n
f(d
1
)f(d
2
)f(d
3
); (n N),
pa lako zakljucujemo da je
f (g h) = (f g) h.
Defnisimo funkciju i tako da bude i(1) = 1, i(n) = 0; (n > 1). Jednostavno se
provjerava da za svaku aritmeticku funkciju f vrijedi
f i = i f = f.
Oznacicmo sa [1] konstantnu funkciju, koja uvijek uzima vrijednost 1.
Definicija 5.9
Za aritmeticku funkciju f funkciju F = f [1] nazivamo sumacionom funkcijom
od f.
Jasno je da vrijedi: F(n) =
d|n
f(d).
Ranije je dokazano da je F(n) = n sumaciona funkcija za Ojlerovu funk-
ciju.
Teorema 5.10
Dirihleov proizvod multiplikativnih funkcija je multiplikativna funkcija.
Dokaz
Neka su f i g dvije multiplikativne funkcije i (m, n) = 1. Po deniciji imamo
(f g)(mn) =
d
1
d
2
=mn
f(d
1
)g(d
2
). (5.1)
41
5.1. MULTIPLIKATIVNE FUNKCIJE GLAVA 5. PETO PREDAVANJE
Isto tako imamo
(f g)(m) =
i
1
i
2
=m
f(i
1
)g(i
2
), (f g)(n) =
j
1
j
2
=n
f(j
1
)g(j
2
).
Odavde slijedi
(f g)(m)(f g)(n) =
i
1
i
2
=m
f(i
1
)g(i
2
)
j
1
j
2
=n
f(j
1
)g(j
2
).
Kako su m i n relativno prosti to su i
t
, (t = 1, 2) relativno prosti sa j
t
, (t = 1, 2),
sto implicira
(f g)(m)(f g)(n) =
i
1
j
1
i
2
j
2
=mn
f(i
1
)f(j
1
)g(i
2
)g(j
2
) =
d
1
d
2
=mn
f(d
1
)g(d
2
).
Poredeci ovu sa jednakoscu (5.1) zakljucujemo da vrijedi
(f g)(mn) = (f g)(m)(f g)(n).
Teorema 5.11
Sumaciona funkcija multiplikativne funkcije je multiplika tivna.
Dokaz
Dokaz slijedi iz prethodne teoreme i cinjenice da je [1] multiplikativna funkcija.
42
6
Sesto predavanje
Odredicemo sada inverz od [1] u odnosu na multiplikativnu konvoluciju.
Oznaci imo ga sa . Zbog [1] = i vrijedi ([1] )(1) = (1) = 1. Isto tako
je, za n > 1, imami ([1] )(n) =
d|n
(d). Specijalno, za prosti broj p vrijdi
([1] )(p) = (1) +(p) = 1 +(p) = 0, pa je
(p) = 1.
Dalje je ([1] )(p
2
) = 1 +(p) +(p
2
) = (p
2
) = 0. Indukcijom lako slijedi da
je
(p
k
) = 0, (k 2).
Ako zelimo da bude multiplikativna funkcija onda, za medusobno razlicite
proste brojeve p
1
, p
2
. . . p
k
mora vrijediti
(p
1
p
2
p
k
) = (1)
k
.
Iz navedenih osobina jasno je da funkcija treba biti defnisana na sljedeci
nacin.
(n) =
1 ako n = 1,
0 ako p
2
|n za neki prost brojp,
(p
1
p
2
p
k
) = (1)
k
ako su p
1
, p
2
, , p
k
medusobno razliciti prosti brojevi.
Iz prethodnih razmatranja dobijamo
Teorema 6.1
Funkcije i [1] su jedna drugoj inverzne, u odnosu na Dirihleov proizvod.
GLAVA 6.

SESTO PREDAVANJE
Teorema 6.2 (Mebijusova formula inverzije)
Neka je f neka aritmeticka funkcija, a F njena sumaciona funkcija tj. F(n) =
d|n
f(d). Tada vrijedi
f(n) =
d|n
(d)F
(
n
d
)
.
Dokaz
Vrijedi F = [1] f, pa je F = ([1] f) = ( [1]) f = i f = f.
Funkcija (n) moze biti napisana u obliku
(n) =
d|n
1.
Kako je f = [1] multiplikativna funkcija na osnovu teoreme 5.11, ponovo za-
kljucujemo da je multiplikativna funkcija. Mebijusova formula inverzije u
ovom slucaju glasi:
1 =
d|n
(d)
(
n
d
)
.
Isto tako je
(n) =
d|n
d,
a kako je i f(n) = n multiplikativna funkcija, dobijamo
n =
d|n
(d)
(
n
d
)
.
Teorema 6.3
Neka je f aritmeticka funkcija. Postoji Dirihleov inverz g funkcije f ako i samo
ako je f(1) = 0. Rekurentna formula za g data je sa
g(n)f(1) =
d|n, d<n
g(d)f
(
n
d
)
.
Dokaz
Ako funkciju g denisemo rekurzivno sa g(1) =
1
f(1)
, a za n > 1 pomocu
rekurzije u teoremi lako dobijamo da je f g = i.
44
GLAVA 6.

SESTO PREDAVANJE6.1. PRIMITIVNI KORIJENI I INDEKSI
Izlozicemo jednu jednostavnu primjenu Mebijusove formule inverzije. Dokazali
smo da je F(n) = n sumaciona funkcija Ojlerove funkcije (n), tj. da vrijedi
n =
d|n
(n).
Na osnovu Mebijusove formule inverzije dobijamo
(n) =
d|n
(d)
n
d
.
Ova se formula moze koristiti za racunanje vrijednosti Ojlerove funkcije.
Primjer 6.4
Izracunati (15).
Rjesenje Djelitelji od 15 su 1, 3, 5, 15, pa imamo
(15) = 15(1) + 5(3) + 3(5) +(15) = 15 5 3 + 1 = 8.
6.1 Primitivni korijeni i indeksi
Neka su a i m pozitivni cijeli brojevi za koje je (a, m) = 1. Redom elementa
a po modulu m, u oznaci, o
m
(a) nazivamo red elementa a u grupi jedinica U
m
po modulu m. Jasno je da vrijedi
Teorema 6.5
Neka su a, m pozitivni cijeli brojevi za koje je (a, m) = 1, i ako je o
m
(a) red
elementa a po modulu m. Tada ako a
n
= 1 (mod m), onda o
m
(a)|n.
Specijalno, o
m
(a)|(m). Isto tako, ako je m = p prost broj, onda o
m
(a)|p1.
Primjer 6.6
o
7
(2) = 3.
Definicija 6.7
Broj a nazivamo primitivnim korijenom po modulu m ako je o
m
(a) = (m).
Drugim rijecima, a je primitivni korijen po modulu m, ako i samo ako je grupa
U
m
ciklicka. Iz jednostavnog svojstva ciklickih grupa slijedi
45
6.1. PRIMITIVNI KORIJENI I INDEKSIGLAVA 6.

SESTO PREDAVANJE
Teorema 6.8
Ako postoji primitivni korijen po modulu m onda postoji ((m)) takvih ko-
rijena.
Teorema 6.9
Neka su a, m pozitivni cijeli brojevi za koje je (a, m) = 1, i neka je o
m
(a) red
elementa a po modulu m. Ako je a
i
a
j
mod m tada je i j mod o
m
(a).
Teorema 6.10
Neka je o
m
(a) = e. Tada je o
m
(a
k
) =
e
(e,k)
.
Dokaz
Ako o
m
(a
k
) = l, tada je e|kl, pa
e
(e,k)
|
lk
(e,k)
, pa kako su
e
(e,k)
i
k
(e,k)
relativno
prosti vrijedi
e
(e,k)
|l. Sa druge strane je
(a
k
)
e
(e,k)
= (a
e
)
k
(e,k)
1 mod m,
tvrdnja vrijedi.
Speecijalno, o
m
(a
k
) = e ako i samo ako (e, k) = 1.
46
7
Sedmo predavanje
U sljedecoj tabeli navodimo redove elemenata po modulu 13.
broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
red 1 12 3 6 4 12 12 4 3 6 12 2
Teorema 7.1
Neka je primitivni korijen po modulu m. Tada su najmanji ostaci ,
2
, . . . ,
(m)
po modulu m neka permutacija brojeva m i relativno prosti sa m.
Teorema 7.2 (Lagranzova teorema)
Neka je f(x) =
n
i=0
a
i
x
i
, polinom stepena n 1 sa cijelim koecijentima, a
p prost broj i p |a
n
. Tada jednacina
f(x) 0 mod p (7.1)
ima najvise n nekongruentnih po modulu p rjesenje.
Dokaz
Indukcijom po n. Ako je n = 1 tada imamo kongruenciju
ax b mod p,
pri cemu (a, p) = 1. Znamo da ta kongruencija ima tacno jedno rjesenje. Pret-
postavimo da je n > 1. Ako jednacina (7.1) nema rjesenja onda je sve jasno.
GLAVA 7. SEDMO PREDAVANJE
Pretpostavimo da je jedno njeno rjesenje, tj. da vrijedi .
f() 0 mod p.
Odavde slijedi da je
f(x) f() 0 mod p.
Ova se jednacina svodi na jednacinu
(x )f
1
(x) modp,
pri cemu je f
1
(x) polinom n 1-og stepena sa cijelim koecijentima. Svako
rjesenje kongruencije (7.1) koje nije kongruentno po modulu p rjesenju
mora biti rjesenje kongruencije
f
1
(x) 0 mod p,
jer je (p, ) = 1, pa tvrdnja slijedi indukcijom.
Teorema 7.3
Neka je p prost broj, a d|p 1. Tada kongruencija
x
d
1 0 mod p (7.2)
ima tacno d nekongruentnih rjesenja po modulu p.
Dokaz
Napomenimo da jednacina x
p1
1 mod p ima tacno p 1 nekongruentnih
rjesenja po modulu p. Naime, ocigledno su 1, 2, . . . , p 1 rjesenja te jednacine,
na osnovu male Fermaove teoreme. Sa druge strane, ako je x bilo koje rjesenje
onda p ne dijeli x pa je x kongruentno nekom od gore navedenih rjesenja. Ako je
p 1 = kd onda je x
p1
1 = (x
d
1) g(x), pri cemu je g(x) polinom stepena
d(k 1). Prema prethodnom, jednacina g(x) 0 mod p moze imati najvise
dk d rjesenja, pa jednacina x
d
1 modp mora imati bar d rjesenja.
Kao posljedicu ove teoreme navodimo
Teorema 7.4 (Vilsonova teorema)
Ako je p prost broj onda je (p 1)! 1 mod p.
48
Dokaz
Posmatrajmo funkciju
f(x) = (x 1) (x p + 1) x
p1
+ 1.
To je polinom p 2 stepena, pa ima najvise p 2 nekongruentnih rjesenje
po modulu p. Sa druge strane, 1, 2, . . . , p 1 su nekongruentna rjesenja, a to
znaci da su svi koecijenti jednaki nuli po modulu p. Uzimajuci slobodan clan
dobijamo Vilsonovu teoremu.
Teorema 7.5
Neka je p prost broj i neka d | p 1. Tada postoji tacno (d) cijelih brojeva
ciji je red jednak d po modulu p.
Dokaz
Neka d | p 1 i neka je (d) broj cijelih ciji je red d. Posmatrajmo sumu
c|d
(c). Neka a ima red c. Iz a
c
1 mod p 1, slijedi a
d
1 mod p 1.
Prema tome, a je rjesenje jednacine (7.2), iz cega slijedi
c|d
(c) d. Sa
druge strane, svako rjesenje jednacine (7.2) ima nek i red c, za koji vrijedi c | d,
pa vrijedi i obrnuta nejednakost. Dakle, imamo
d =
c|d
(c).
Na osnovu Mebijusove formule inverzije dobijamo (d) = (d).
Kao posljedicu dobijamo
Teorema 7.6
Ako je p prost broj, tada postoji primitivni korijen po modulu p. Prema tome,
postoji (p 1) primitivnih korijena po modulu p.
Primjer 7.7
Odrediti primitivni korijen po modulu 19.
Rjesenje. Vrijedi: p1 = 18 = 23
2
. Treba, dakle, odrediti elemente reda 2 i reda
3
2
u grupi U
19
. Za prvi element mora vrijediti x
2
1 mod 19, x 1 mod 19.
Jasno je da je to broj 18. Sljedeci broj x
2
mora imati red 9 tj. mora biti rjesenje
kongruencije x
9
1 mod 19. Direktnom provjerom nalazimo da su rjesenja te
jednacine data sa 1, 4, 5, 6, 7, 9, 11, 16, 17. Svako ovo rjese nje ima red 1, 3 ili 9.
49
Na taj nacin ispadaju brojevi 1, 7, 11. Tako imamo sest mogucnosti za izbor
x
2
. Mnozenjem ovih vrijednosti sa x
1
= 18 dobijamo sljedecih sest primitivnih
korijena po modulu 19. a to su 2, 3, 10, 13, 14, 15. Lako se provjerava da je 2
primitivni korijen po modulu 9, tako da i neki slozeni brojevi imaju primitivne
korijene. Navescemo sada dva primjera slozenih brojeva, koji nemaju primitivne
korijene.
Teorema 7.8
Za k 3 broj 2
k
nema primitivnog korijena.
Dokaz
Pretpostavimo da je a neparan broj i da je k 3. Tada
a
2
k2
1 mod 2
k
.
Dokaz vodimo indukcijom po k. Lako se provjerava da tvrdnja vrijedi za k = 3,
jer su brojevi 1, 3, 5, 7 rjesenja kongruencije x
2
1 mod 8. Pretpostavimo da
tvrdnja vrijedi za k. Dakle a
2
k2
= 1 + b 2
k
. Vrijedi; a
2
k1
=
(
a
2
k2
)
2
=
(1 +b 2
k
)
2
= 1 + 2
k+1
(b +b
2
2
k1
). Tako dobijamo
a
2
k1
1 mod 2
k+1
.
Brojevi koji su relativno porosti sa 2
k
su upravo neparni brojevi, pa je (2
k
) =
2
k1
. Prema prethodnom, za svaki neparan broj a i svaki k 3 vrijedi
a
(2
k
)
2
1 mod 2
k
,
sto znaci da 2
k
nema primitivnog korijena.
50
8
Osmo predavanje
Broj 1 je primitivni korijen po modulu 2, dok je 3 primitivni korijen po
modulu 4.
Teorema 8.1
Ako je m > 2 i n > 2, pri cemu je (m, n) = 1, tada broj mn nema primitivnog
korijena.
Dokaz
Neka je h = [(m), (n)], a d = ((m), (n)). Na osnovu teoreme 5.4, vrijedi
d 2. Prema tome
h =
(m)(n)
d

(mn)
2
.
Sa druge strane, na osnovu Ojlerove teoreme imamo a
(m)
1 mod m. Stepe-
nujuci ovu kongruenciju sa
(n)
d
dobijamo
a
h
=
(
a
(m)
)
(m)
d
1 mod m.
Dakle, red elementa a ne moze biti (mn).
Moze se dokazati da vrijedi sljedeca teorema:
8.1. INDEKSI GLAVA 8. OSMO PREDAVANJE
Teorema 8.2
Postoji primitivni korijen broja n ako i samo ako broj n ima jedan od oblika.
n = 2, 4, p
k
, 2p
k
, (p > 2 prost broj).
Prethodni rezultat je dokazao Gaus 1801. godine.
8.1 Indeksi
Neka je primitivni korijen po modulu p. Tada su ,
2
, . . . ,
p1
nekon-
gruentni po modulu p i ni jedan nije djeljiv sa p. Prema teoremi 7.1 ti brojevi
predstavljaju neku permutaciju skupa {1, 2, . . . , p 1}. Prema tome, za svaki
cio broj a, koji nije djeljiv sa p, postoji k za koji je a
k
mod p. Ocigledno
vrijedi
Teorema 8.3
Ako je primitivni korijen po modulu p i p a, tada je kongruencija
a
m
mod p
ekvivalentna kongruenciji
ind
a m mod p 1.
Pri tome je broj k jednoznacno odreden. Taj se broj naziva indeksom broja
a, (u odnosu na primitivni korijen i oznacava se sa k = ind
(a).
Primjer 8.4
Konstruisati tablicu indeksa po modulu 19 u odnosu na primitivni korijen 2.
Rjesenje. Trazena tablica ima oblik:
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
18 1 13 2 16 14 6 3 8 17 12 15 5 7 11 4 10 9
.
U prvom redu su napisani brojevi, a u drugoj njihovi indeksi.
Ako je ind
(a) = k, ind
(b) = m, tada je ind
(ab) = k +m. Ova jednakost

znaci da je multiplikativna grupa U
p
izomorfna aditivnoj grupi {0, 1, . . . , p1}
po modulu p, tako da indeksi imaju ososbinu koju imaju logaritmi.
Specijalno je ind
(a
m
) = m ind
(a).
52
GLAVA 8. OSMO PREDAVANJE 8.1. INDEKSI
Primjer 8.5
Rijesiti jednacinu 4x
9
7 mod 13.
Rjesenje. Lako se provjerava da je 2 jedan od primitivnih korijena po modulu
13. Naime, za stepena od 2 imamo
2
1
2 2
5
4 2
9
5
2
2
4 2
6
12 2
10
10
2
3
8 2
7
11 2
11
7
2
4
3 2
8
9 2
12
1
,
pri cemu su sve kongruencije po modulu 13. Postavljena jednacina eqvivalentna
je jednacini
ind
2
4 + 9ind
2
x ind
2
7 mod 12.
Iz prethodne tabele slijedi
2 + 9ind
2
x 11 mod 12,
tj.
9ind
2
x 9 mod 12,
koja je ekvivalentna sa
ind
2
x 1 mod 4.
Ova jednacina ima rjesenje
ind
2
x = 1, 5, 9.
Sa tabele citamo da su rjesenja kongruencije
x = 2, 5, 6 mod 13.
Teorema 8.6
Neka je p prost broj, a cio broj koji nije djeljiv sa p, a m pozitivan cio broj.
Neka je, dalje, d = (m, p 1). Tada kongruencija
x
m
a mod p (8.1)
ili nema rjesenja ili ima tacno d rjesenja.
Dokaz
Neka je primitivni korijen po modulu p. Neka je k = ind
(a), i = ind
(x).
Tada jednacina (8.1) ima oblik:
mi

k
mod p.
53
8.2. KVADRATNE KONGRUENCIJE GLAVA 8. OSMO PREDAVANJE
Po deniciji primitivnog korijena po modulu p ova jednacina ima rjesenje ako
i samo ako linearna kongruencija
m i k mod p 1
ima rjesenje.
Ako je d = (m, p 1), onda ova jednacina ima rjesenje ako i samo ako d|k
i, u tom slucaju, jednacina ima tacno d rjesenja.
Teorema 8.7
Sljedeci uslovi su ekvivalentni
1
Jednacina (8.1) ima rjesenje.

2
Jednacina y
d
a mod p ima rjesenje,
3
Vrijedi a
p1
d
1 mod p.
Dokaz
Ako je x rjesenje jednacine (8.1) tada je
(
x
m
d
)
d
a mod p, sto znaci da 1
.
Neka jednacina y
d
a mod p ima rjesenje y. Na osnovu male Fermaove
teoreme vrijedi y
p1
1 mod p, na osnovu cega dobijamo
(
y
d
)
p1
d
1 mod p,
tj,
a
p1
d
1 mod p.
Dakle, 2
.
Dokazimo, na kraju, da 3
. Iz uslova 3
, na osnovu teoreme 8.3, slijedi

k
p 1
d
p 1 mod p 1,
iz cega slijedi da d|k, pa tvrdnja vrijedi, na osnovu prethodne teoreme.
8.2 Kvadratne kongruencije
Primjenom prethodne teoreme na kvadratnu kongruenciju dobijamo
54
GLAVA 8. OSMO PREDAVANJE 8.2. KVADRATNE KONGRUENCIJE
Teorema 8.8 (Ojlerov kriterijum)
Neka je p neparan prost broj, a a cio broj koji nije djeljiv sa p. Tada kvadratna
kongruencija
x
2
a mod p (8.2)
ima rjesenje ako i samo ako a
p1
2
1 mod p.
Definicija 8.9
Cijeli brojevi a za koje jednacina (8.2) ima rjesenje, nazivaju se kvadratni
ostaci po modulu p. Ostali cijeli brojevi se nazivaju kavadratnim neostacima
po modulu p.
Kako za svaki neparan prost broj p i svaki cio broj iz skupa {1, 2, . . . , p1}
na osnovu male Fermaove teoreme vrijedi a
p1
1 mod p, imamo
(
a
p1
2
1
)(
a
p1
2
+ 1
)
0 mod p.
Odavde slijedi
a
p1
2
1 mod p ili a
p1
2
1 mod p.
Prema tome, vrijedi
Teorema 8.10
Ako je p neparan prost broja, tada je cio broj a, p |a kvadratni neostatak ako
i samo ako
a
p1
2
1 mod p.
Primjer 8.11
Broj 13 ima sest kvadratnih ostataka 1, 3, 4, 9, 10, 12 i sest kvadratnih neosta-
taka 2, 5, 6, 7, 8, 11.
Teorema 8.12
Neparan prost broj p ima tacno
p1
2
kvadratnih ostataka i isto toliko kvadratnih
neostataka.
Dokaz
Kako jednacina x
p1
2
1 mod p ima najvise
p1
2
rjesenja, to znaci da ima
najvise
p1
2
kvadratnih ostataka. Sa druge strane, brojevi 1
2
, 2
2
, . . . ,
(
p1
2
)
2
su
kvadratni ostaci i, pri tome, su nekongruentni po modulu p. Zaista, ako bi dva
55
8.2. KVADRATNE KONGRUENCIJE GLAVA 8. OSMO PREDAVANJE
takva broja k
2
i m
2
bili kongruentni po modulu p imali bismo k
2
m
2
mod p,
Slijedi da p|k +m ili p|k m. To je nemoguce jer su i k +m i k m manji od
p. Prema tome, postoji nar
p1
2
kvadratnih ostataka.
56
9
Deveto predavanje
Posmatrajmo kvadratnu kongruenciju
ax
2
+bx +c 0 (mod p), (p a),
pri cemu je p neparan prost broj. Mnozenjem sa 4a dobijamo
(2ax)
2
+ 4abx + 4ac 0 (mod p), (p a),
iz cega dobijamo
y
2
D mod p) (9.1)
pri cemu je y = 2ax + b, D = b
2
4ac. Prema tome, pitanje da li pocetna
kongruencija ima rjesenje ekvivalentno je pitanju: Da li je diskriminanta D
kvadratni ostatak ili ne.
Napomenimo jos da, ako je y
0
rjesenje gornje kongruencije, onda je drugo
rjesenje p y
0
i ta dva rjesenja nisu kongruentni po modulu p. Zaista, imamo
(p x
0
)
2
= p
2
2px
0
+ x
2
0
x
2
0
D mod p. Sa Druge strane, ako bi bilo
x
0
p x
0
mod p slijedilo bi p | x
0
, sto nije tacno.
Da bi nasli rjesenje jednacine (9.1) treba odrediti brojeve iz skupa
{
1, 2
2
, . . . ,
(
p 1
2
)
2
}
,
koji su kongruentni broju D, po modulu p.
Primjer 9.1
Rijesiti kvadratne kongruencije
3x
2
4x + 7 0 mod 13.
GLAVA 9. DEVETO PREDAVANJE
3x
2
+ 7x + 5 0 mod 13.
Rjesenje Za prvu kongruenciju imamo x 6, 4 (mod 13). Druga kongruencija
nema rjesenja.
Koristenje Ojlerovog kriterijuma za velike p i a zahtijeva mnogo racuna.
Za njegovo skracivanje od velike koristi su tzv. Lezandrovi simboli. Neka je p
neparan prost broj, a a cio broj za koji p a. Lezandrov simbol (a/p) =
(
a
p
)
se denise sa
(a/p) =
{
1 ako je a kvadratni ostatak po modulu p
1 ako a nije kvadratni ostatak
U specijalnom slucaju, za p = 13 imamo
(1/13) = (3/13) = (4/13) = (9/13) = (10/13) = (12/13) = 1,
(2/13) = (5/13) = (6/13) = (7/13) = (8/13) = (11/13) = 1.
Prije svega, Ojlerov kriterijum se sada moze zapisati u obliku
U sljedecoj teoremi dajemo fundamentalne osobine Lezandrovih simbola.
Teorema 9.2
Neka je p neparan prost broj, a a, b cijeli brojevi, za koje je p ab. Tada
1. Ako a b mod p tada (a/p) = (b/p).
2. (a
2
/p) = 1.
3. (a/p) a
p1
2
b mod p.
4. (a/p)(b/p) = (ab/p).
5. (1/p) = 1, (1/p) = (1)
p1
2
.
Dokaz
Osobine 1. i 2. su ocigledne. Osobina 3. je Ojlerov kriterijum.
(ab/p) (ab)
p1
2
a
p1
2
b
p1
2
(a/p) (b/p) mod p,
sto dokazuje 4.
Iz osobine (2) slijedi
1. Proizvod dva kvadratna ostatka je kvadratni ostatak. (To znaci da kva-
dratni ostaci cine grupu)
2. Proizvod dva kvadratna neostatka je kvadratni ostatak.
58
3. Proizvod kvadratnog ostatka je kvadratnog neostatka je kvadratni neosta-
tak.
Posljedica 9.3
Neka je p neparan prost broj. Tada
(1/p) =
{
1 if p 1(mod 4),
1 if p 3(mod 4).
Dokaz
Vrijedi: (1/p) = (1)
p1
2
mod p = (1)
p1
2
.
Primjer 9.4
Izracunati (4/41), (9/83).
Rjesenje. Vrijedi
(4/41) = (1/41)(4/41) = (1/41) = 1,
(9/83) = (1/83)(9/83) = (1/83) = 1.
Primjer 9.5
Dokazati da ima beskonacno mnogo prostih brojeva oblika 4k + 1.
Dokaz. Pretpostavimo suprotno, da su p
1
, p
2
, . . . , p
m
svi prosti brojevi oblika
4k+1. Neka je N = (2p
1
p
2
p
m
)
2
+1. Posto je N neparan on mora biti djeljiv
nekim neparnim prostim brojem p. To znaci da je ((2p
1
p
2
p
m
)
2
1 mod p.
Na osnovu teoreme 9.2 vrijedi (2p
1
p
2
p
m
)
2
/p) = 1, pa bi imali (1/p) =
1, a to bi znacilo da p morao biri oblika 4k + 1, sto nije tacno.
Dacemo sada dokaz Gausove leme koja fundamentalna za izucavanje kva-
dratnih ostataka i neostataka. Neka je p neparan prost broj i a cio broj koji
nije djeljiv sa p. Oznacimo P =
p1
2
i posmatrajmo brojeve
a, 2, . . . , Pa.
Dodajuci ili oduzimajuci visekratnike od p mozemo pretpostaviti da svi ovi
brojevi leze u intervalu (
p
2
,
p
2
). To zapravo znaci da je svaki broj u gornjem
nizu kongruentan jednom od brojeva u sljedecem nizu
1, 2, . . . , P.
59
Pokazimo da na ovaj nacin ne moze pojaviti isti broj k sa dva razlicita pred-
znaka, jer bi tada p||2k| p2, a to je nemoguce. Isto tako se ne moze pojaviti
isti broj sa istim predznakom. Dakle, u posljednjem nizu se moraju pojaviti svi
brojevi iz niza 1, 2, . . . , P sa oderedenim predznakom. Mnozenjem dva
niza dobijamo
a 2a Pa (1) (2) (P) mod p.
Kracenjem sa 2, 3, . . . , P dobijamo
a
P
(1)
mod p.
Na osnovu Ojlerovog kriterijuma dobijamo
(a/p) = (1)
.
Teorema 9.6 (Gausova lema)
Neka je p neparan prost broj, a a cio broj koji nije djeljiv sa p i neka je broj
negativnih elemenata u nizu a, 2a, . . . , Pa, tada je
(a/p) = (1)
.
60
10
Deseto predavanje
Primjer 10.1
Pomocu Gausove leme pokazati da je 5 kvadratni ostatak o modulu 19.
Rjesenje. Trebamo svaki od brojeva 5, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40, 45 dodavanjem
visekratnika od 19 smjestiti u interval (
19
2
,
19
2
). Dobijamo brojeve
5, 9, 4, 1, 6, 8, 3, 2, 7,
od kojih su 4 negativna.
Pomocu Gausove leme lako se moze odrediti kvadratni karakter broja 2.
Metod iz ovih razmatranja daje osnovnu ideju za dokaz Gausovog zakona uza-
jamnosti. Bice koristena sljedecjednostavna cinjenica: Ako je a realan broj, koji
nije cio, a m cio broj, tada se u interalu oblika (a, a +2m) nalazi se paran broj
cijelih brojeva. Zaista, cijeli brojevi koji se nalaze u tom intervalu su
a + 1, a + 2, . . . , a + 2m,
i ima ih tacno 2m.
Neka je a = 2, a p neparan prost broj i P =
p1
2
. Posmatramo niz
2, 4, . . . , 2P.
U prethodnom postupku negativni ce postati samo oni koji su veci od
p
2
.
Treba, dakle, odrediti broj cijelih brojeva x za koje je
p
2
< 2x < p, odnosno,
broj cijelih brojeva x, za koje je
p
4
< x <
p
2
. Pretpostavimo da je p = 8k + r,
pri cemu r mora pripadati skupu {1, 3, 5, 7}. Dobijamo nejednacine
2k +
r
4
< x < 4k +
r
2
.
GLAVA 10. DESETO PREDAVANJE
Translacijom ulijevo za 2k, a zatim izostavljanjem brojeva iz intervala (
r
2
, 2k +
r
2
), kojih je paran broj, zakljucujemo da je parnost brojeva iz trazenog intervala
ista kao i parnost cijelih brojeva y za koje vrijedi
r
4
< y <
r
2
.
Ako je r = 1 takvih brojeva nema. Ako je r = 3 onda ima jedan, ako je r = 5
ima jedan i ako je r = 7 imaju dva. Time je dokazana sljedeca teorema:
Teorema 10.2
Broj 2 je kvadratni ostatak prostih brojeva oblika 8k1, a kvadratni neostatak
prostih brojeva oblika 8k 3.
Razmatranja za broj 3 su slicna. U ovom slucaju posmatramo brojeve
3, 6, . . . , 3P. Svi su ovi brojevi manji od
3p
2
Oni koji ce poslije pomjeranja
postati negativni nalaze se u intervalu (
p
2
, p). Trazimo, dakle, cijele brojeve x
za koje je
p
6
< x <
p
3
.
napisimo p u obliku p = 12k +r, pri cemu r moze uzeti vrijednosti 1, 5, 7 i 11.
Nejednakost dobija oblik
2k +
r
6
< x < 4k +
r
3
,
i kao malocas svodi se na nejednacinu
r
6
< x <
r
3
.
Rjesenja ne postoje u slucajevima kada je r = 1, jedno rjesenje ako je r = 5 ili
r = 7, a dva rjesenja ako je r = 11. Tako vrijedi
Teorema 10.3
Broj 3 je kvadratni ostatak za proste brojeve oblika 12k 1, a kvadratni neo-
statak za proste brojeve oblika 12k 5.
Iz prethodna dva rezultata zakljucujemo sljedece. Kvadratni karakter broja 2
ne zavisi od prostog broja p nego samo od ostatka r koji nastaje njegovim
dijeljenjem sa 8. I pri tome brojevi sa ostatkom r i 8 r imaju isti karakter.
U drugom rezultatu je pokazano da kvadratni karakter broja 3 zavisi samo od
ostatka r
pri dijeljenju sa 12 i da ostaci r
i 12 r
imaju isti karakter.

Ojler je postulirao tu tvrdnju za proizvoljan slucaj, ali je nije znao dokazati.
Ta Ojlerova tvrdnja je ekvivalentna cuvenom Gausovom zakonu o reciprocitetu
i moze se jednostavno dokazati pomocu Gausove leme.
62
Neka je p neparan prost broj, a a cio broj takav da p a. Tada kvadratni
karakter broja a po modulu p ne zavisi od broja p, nego samo od ostatka r
pri dijeljenju broja p sa 4a. Pored toga, brojevi r i 4a r imaju isti kvadratni
karakter.
Dokaz
Posmatramo brojeve a, 2a, . . . , Pa i pitamo se: Koji ce od njih, poslije pomje-
ranja u interval
p
2
< x <
p
2
biti negativni.
To su ocigledno visekratnici broja a koji pripadaju intervalima
(
i p
p
2
, i p
)
, (i = 1, 2, . . . , b),
pri cemu je b najveci broj za koji je b
a
2
. Dijeljenjem sa a problem se svodi
na prebrojavanje cijelih brojeva iz intervala
(
i
p
a

p
2a
, i
p
a
)
, (i = 1, 2, . . . , b).
Ako napisemo p u obliku p = 4ka+r, (0 r < 4a), pomjeranjem za 4ki ulijevo
i izostavljanjem parnog broja clanova iz intervala
(
2k +
(
i
1
2
)
, i
r
a
)
dobijamo intervale
((
i
1
2
)
r
a
, i
r
a
)
, (i = 1, 2, . . . , b).
Prethodni intervali zavise samo od r, a ne od pojedinih prostih brojeva. Time
je prvi dio teoreme dokazan.
Ako umjesto r stavimo 4a r onda i-ti interval postaje
(
(
i
1
2
)
4a r
a
, i
4a r
a
)
,
tj.
(
4i 2
(
i
1
2
)
r
a
, 4i i
r
a
)
.
Izostavljanjem parnih brojeva dobijamo
(
(
i
1
2
)
r
a
, i
r
a
)
,
a ovaj je interval, bar sto se tice parnosti brojeva u njemu ekvivalentan pola-
znom.
63
Teorema 10.5 (Gausov princip reciprocnosti)
Neka su p i q razliciti neparni prosti brojevi. Tada je
(
p/q
)
(
q/p
)
= (1)
p1
2

q1
2
.
Dokaz
Pretpostavimo da je p q mod 4. Mozemo pretpostaviti da je p > q, te da je
p = 4a + q. Pri tome p a i q a. Dalje je jasno da p i q daju isti ostatak pri
dijeljenu sa 4a. To, na osnovu Ojlerove teoreme, znaci da vrijedi
(
a/p
)
=
(
a/q
)
.
Sa druge strane je
(
p/q
)
=
(
(4a +q)/q
)
=
(
4a/q
)
=
(
a/q
)
.
Analogno je
(
q/p
)
=
(
(4a +p)/p
)
=
(
4a/p
)
=
(
1/p
)(
a/p
)
.
Prema tome imamo
(
p/q
)
(
q/p
)
=
(
1/p
)
,
a ovo znaci da je
(
p/q
)
(
q/p
)
= 1,
ako su i p i q oblika 4k + 1, a
(
p/q
)
(
q/p
)
= 1,
ako su i p i q oblika 4k + 3.
U slucaju p q mod 4 imamo p + q 0 mod 4. To znaci da p i q daju
suprotne ostatke po modulu 4. Imamo
(
p/q
)
=
(
(4a q)/q
)
=
(
4a/q
)
=
(
a/q
)
.
Na isti nacin
(
q/p
)
=
(
a/p
)
.
Kako su, na osnovu Ojlerove teoreme, ponovo
(
a/p
)
i
(
a/q
)
jednaki, teorema
je dokazana.
64
11
Jedanaesto predavanje
Ako su p i q neparni prosti brojevi i bar jedan oblika 4k +1, tada je
p1
2
q1
2
paran broj. Taj je broj neparan samo u slucaju kada su i p i q oblika 4k + 3.
Tako se Gausov princip reciprocnosti moze formulisati u sljedecem obliku.
Posljedica 11.1
1. Ako su p i q prosti brojevi, od kojih je bar jedan oblika 4k + 1 tada je
(a/p) = (b/p).
2. Ako su oba p i q oblika 4k + 3 tada je
(a/p) = (b/p).
Izlozicemo jos jedan dokaz ove vazne teoreme, koji je smislio Ajzenstajn.
Dokaz (Drugi dokaz zakona reciprocnosti)
Posmatrajmo pravougaonik u xy ravni, ciji su vrhovi:
(0, 0), (0,
q
2
), (
p
2
, 0), (
p
2
,
q
2
).
Neka je R unutrasnjost pravougaonika. U unutrasnnjosti ocigledno ima
p1
2
q1
2
tacaka sa cjelobrojnim koordinatama. Ideja dokaza je da se ove tacke prebroje
na dva razlicita nacina.
Jednacina dijagonale D (0, 0), (
p
2
,
q
2
) glasi y =
q
p
x, (0 x
p
2
). Jasno je da
se ni jedna tacka ne nalazi na dijagonali D.
GLAVA 11. JEDANAESTO PREDAVANJE
Neka je T
1
dio unutrasnjosti ispod dijagonale, a T
2
dio iznad dijagonale. U
intervalu (0,
kq
p
) imamo
kq
p
cjelobrojnih tacaka. To znaci da na vertikalnoj
liniji (k, 0), (k,
kq
p
), (1 k
p1
2
) postoji tacno
kq
p
cjelobrojnih tacaka.
Prema tome postoji
p1
2
k=1
kq
p
cjelobrojnih tacaka u T
1
. Analogno, u dijelu
T
2
ima
q1
2
k=1
kp
q
tacka. Tako dobijamo

p 1
2

q 1
2
=
p1
2
k=1
kq
p
+
q1
2
k=1
kp
q
. (11.1)
Neka je a proizvoljan neparan cio broj takv da p a. Posmatrajmo skup
{a, 2, a, . . . , Pa}, pri cemu je P =
p1
2
. Dokazimo da vrijedi jednakost
(a/p) = (1)
P
k=1
ka
p

. (11.2)
Dijeljenjem svakog visekratnika ka sa p dobijmo
ak = q
k
p +r
k
, (k = 1, 2, . . . , P).
Pri tome je, za svaki k, 1 r
k
p 1. Slijedi
ka
p
= q
k
+
r
k
p
, iz cega slijedi
q
r
=
ka
p
. Prema tome imamo

ak =
ka
p
p +r
k
. (11.3)
Broj iz Gausove leme jednak je broju onih r
k
, za koje je
p
2
< r
k
< p.
Oznacicemo ovakve r
k
sa s
k
, a ostale sa t
k
. Prema tome, p s
1
, p s
2
, . . . , p
s
, t
+1
, . . . , t
P
cine permutaciju skupa 1, 2, . . . , P. Zbog toga vrijedi
P
k=1
k =
k=1
(p s
k
) +
P
k=+1
t
k
,
tj.
P
k=1
k = p
k=1
s
k
+
P
k=+1
t
k
. (11.4)
Sumirajuci po k u relaciji (11.3) dobijamo
P
k=1
ak = p
P
k=1
ka
p
+
P
k=1
r
k
. (11.5)
Oduzimajuci (11.4) od (11.5) dobijmo
(a 1)
P
k=1
k = p
(
P
k=1
ka
p
)
+ 2
k=1
s
k
. (11.6)
66
GLAVA 11. JEDANAESTO PREDAVANJE
Vodeci racuna da je a p 1 mod 2 dobijamo

P
k=1
ka
p
mod 2,
a ovo znaci da vrijedi (11.2).
Ako su p i q razliciti neparni prosti brojevi, na osnovu prethodnog dobijamo
(p/q)(q/p) = (1)
q1
2
k=1
kp
q
+
p1
2
k=1
kq
p
.
Gausov zakon reciprocnosti dobijamo poredenjem posljednje jednakosti sa
(11.1).
Primjer 11.2
Izracunati (34/97).
Rjesenje. Prije svega je 34 = 2 17. Broj 97 je prost oblika 8k + 1. Zbog toga
je (2/97) = 1, pa je (34/97) = (17/97). Kako su 17 i 97 prosi i nisu oba
oblika 4k + 3 to je, na osnovu principa reciprociteta (17/97) = (97/17). Kako
je 97 12 mod 17 To je
(34/97) = (12/17) = (3/17) = (17/3).
Posto je 17 1 mod 3, na kraju dobijamo (34/97) = (1/3) = 1.
67
12
Dvanaesto predavanje
12.1 Neprekidni razlomci
Kontinuantom niza a
0
, a
1
, . . . , a
n
realnih brojeva nazivamo determinantu
C
n
= [a
0
, a
1
, . . . , a
n
] =
a
0
1 0 0 0
1 a
1
1 0 0
0 1 a
3
0 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0 0 0 a
n1
1
0 0 0 1 a
n
.
Vrijedi
C
0
= a
0
, C
1
= a
0
a
1
+ 1, c
2
= a
0
+a
2
+a
0
a
1
a
2
, . . .
Razvijanjem po elementima posljednje vrste dobijamo rekurentnu formulu
C
n
= C
n1
a
n
+C
n2
, (n > 1). (12.1)
Razvojem po prvoj vrsti dobijamo
C
n
= a
0
[a
1
, . . . , a
n
] + [a
2
, . . . , a
n
], (n > 1). (12.2)
Ako je a
0
= a
1
= . . . = a
n
= 1, onda obje formule daju rekuryiju za Fi-
bonacijeve brojeve, tako da, u tom slucaju imamo C
n
= F
n
.
GLAVA 12. DVANAESTO PREDAVANJE12.1. NEPREKIDNI RAZLOMCI
Kontinuanta C
n
dobija se kada se proizvodu a
0
a
1
a
n
dodaju svi izrazi,
koji se iz njega dobiju izostavljanjem jednoh ili vise faktora oblika a
i
a
i+1
, (i =
0, . . . , n 1).
Dokaz
Vrijedi C
0
= a
0
, C
1
= a
0
a
1
+1, pa je tvrdnja tacna za n = 0 i n = 1. Pretposta-
vimo da tvrdnja vrijedi za k < n i neka je n > 1. Svi sabirci koji iz proizvoda
a
0
a
n
izostavljanem faktora a
n1
a
n
sastoje se od proizvoda a
0
a
n2
i
svih proizvoda koji iz njega nastaju izostavljanjem po dva uzastopna faktora
i ti sabirci jasno cine kontinuantu niza a
0
, . . . , a
n2
. U svim ostalim sabircima
kao faktor se mora pojaviti a
n
, (jer se on ne pojavljuje jedino u sabircima u
kojima je izostavljen par a
n1
a
n
), a njihov zbir je [a
0
, . . . , a
n1
] a
n
, pa prva
tvrdnja vrijedi na osnovu formule (12.1).
Teorema 12.2
Vrijedi:
[a
0
, a
1
, . . . , a
n
]
[a
1
, a
2
, . . . , a
n
]
= a
0
+
1
a
1
+
1
a
2
+
1
.
.
.
+
1
a
n
. (12.3)
Dokaz
Formula (12.2) moze se napisati u obliku.
[a
0
, . . . , a
n
]
[a
1
, . . . , a
n
]
= a
0
+
1
[a
1
,...,a
n
]
[a
2
,...,a
n
]
.
Primjenom ove formule na nazivnik desne strane itd., dobijamo tvrdnju.
Izraz na desnoj strani jednakosti (12.3) naziva se neprekidni ili verizni raz-
lomak.
Vrijedi i obrat prethodne teoreme
Teorema 12.3
Svaki se pozitivan racionalan broj na jedinstven nacin moze prikazati kao ne-
prekidni razlomak.
69
12.1. NEPREKIDNI RAZLOMCIGLAVA 12. DVANAESTO PREDAVANJE
Dokaz
Neka
a
b
racionalan broj, ciji su brojnik i nazivnik relativno prosti. Primjenom
Euklidovog algoritma na brojeve a i b dobijamo
a = q
0
b +r
0
,
b = q
1
r
0
+r
1
,
r
0
= q
2
r
1
+r
2
,
.
.
.
r
n2
= q
n
r
n1
+ 1.
Odavde lako dobijamo jednakost
a
b
= q
0
+
1
q
1
+
1
q
2
+
1
.
.
.
+
1
q
n
.
Ako je a
0
, a
1
, . . . beskonacan niz onda se konacni neprekidni razlomci nazi-
vaju konvergentama tog niza. Konvergentu na desnoj strani jednakosti (12.3)
nazivacemo n-tom konvergentom niza i oznacavati sa A
n
.
Sljedeca teorema se naziva Osnovna teorema o neprekidnim razlomcima, a
uspostavlja vezu izmedu ,,susjednih konvergenti:
A
n1
= a
0
+
1
a
1
+
1
a
2
+
1
.
.
.
+
1
a
n1
i A
n
= a
0
+
1
a
1
+
1
a
2
+
1
.
.
.
+
1
a
n
.
Teorema 12.4
Oznacimo C
n
= [a
0
, a
1
, . . . , a
n
], D
n
= [a
1
, a
2
, . . . , a
n
]. Vrijedi
C
n
D
n1
C
n1
D
n
= (1)
n1
.
Drugim rijecima vrijedi
A
n
A
n1
=
(1)
n1
D
n1
D
n
. (12.4)
Isto tako je
A
n
A
n2
=
(1)
n
a
n
D
n2
D
n
. (12.5)
Dokaz
Na osnovu (12.1) vrijedi
C
n
D
n1
C
n1
D
n
= (a
n
C
n1
+C
n2
)D
n1
C
n1
(a
n
D
n1
+D
n2
) =
70
(C
n1
D
n2
C
n2
D
n1
).
Ponavljajuci ovaj postupak dobijamo prvu tvrdnju teoreme. Preostale dvije
jednakosti se jednostavno dobijaju iz dokazane jednakosti.
Jednostavna posljedica ove teoreme je
Posljedica 12.5
Kontinuante C
n
i D
n
su relativno prosti brojevi.
Primjer 12.6
Rijesiti Diofantovu jednacinu
ax +by = c, (12.6)
pri cemu su a, b, c cijeli brojevi.
Rjesenje Ako je d = (a, b) tada jednacina (12.6) ima rjesenje ako i samo ako
d | c. Ako jednacina ima rjesenje x
0
i ako je x bilo koje rjesenje, tada je
a
d
(x x
0
) =
b
d
(y y
0
).
Kako su
a
d
i
b
d
relativno prosti odavde dobijamo xx
0
|
b
d
, tj. vrijedi x = x
0
+t
b
d
,
za neki cio broj t. Sada iz prethodne jednakosti slijedi y = y
0
t
a
d
, tako da
opste rjesenje jednacine ima oblik
x = x
0
+t
b
d
, y = y
0
t
a
d
, (t Z).
Da bi odredili rjesenje (x
0
, y
0
) mozemo postupiti na sljedeci nacin: Posma-
trajmo prvo specijalan slucaj c = 1. Ako je
a
b
=
[q
0
, q
1
, . . . , q
n
]
[q
1
, q
2
, . . . , q
n
]
=
C
n
D
n
.
Na osnovu prethodne posljedice vrijedi a = C
n
, b = D
n
. Sa druge strane, na
osnovu teoreme 12.4 vrijedi
C
n
D
n1
C
n1
D
n
= (1)
n1
,
pa dobijamo
aD
n1
bC
n1
= (1)
n1
.
Na taj nacin, ako je n neparan broj, tada je x
0
= D
n1
, y
0
= C
n1
, a ako je
n paran broj, onda je x
0
= D
n1
, y
0
= C
n1
.
Na kraju, ako su (x
0
, y
0
) rjesenja jednacine ax +by = 1, tada su (cx
0
, cy
0
)
rjesenje polazne jednacine.
71
12.1. NEPREKIDNI RAZLOMCIGLAVA 12. DVANAESTO PREDAVANJE
Teorema 12.7
Neka je A
n
n-ta konvergenta niza a
0
, a
1
, . . . . Tada je
A
2i
< A
2i+2
, A
2i+3
< A
2i+1
, A
2i
< A
2j+1
, (i, j 0).
Dokaz
Da parne konvergente cine monotono rastuci, a neparne konvergente monotono
opadajuci niz sljijedi iz jednakosti (12.5). Iz jednakosti (12.4) slijedi da je A
2i
<
A
2i+1
. Ako su i < j proizvoljni onda je A
2i
< A
2j
jer parne konvergente cine
monotono rastuci niz , i, zbog prethodne nejednakosti, A
2j
< A
2j+1
.
Prema prethodnoj teoremi parne konvergente cine monotono rastuci niz
ogranicen s gornje strane, a neparne konvergente cine monotono opadajuci
niz ogranicen sa donje strane. Prema tome oba ta niza konvergiraju. Sa
druge strane za svaku kontinuantu C
n
se indukcijom lako dokazuje da vri-
jedi C
n
> n. To znaci da da kada u (12.4) pustimo da n dobijamo
A
n
A
n1
0, (n ), a to znaci da i parne i neparne konvergente kon-
vergiraju jedinstvenom broju
Dokazimo da je taj broj iracionalan. Pretpostavimo suprotno. Tada za svako
n vrijedi A
2n
< < A
2n+1
. Prema tome imamo 0 < A
2n
< A
2n+1
A
2n
.
Sa druge strane, na osnovu (12.4) vrijedi A
2n+1
A
2n
=
1
D
2n
D
2n+1
. Prema
tome, ako je =
a
b
, imamo
0 <
a
b

C
2n
D
2n
<
1
D
2n
D
2n+1
,
iz cega slijedi
0 < aD
2n
bC
2n
<
b
D
2n+1
.
Kako je D
2n+1
> 2n + 1 to je za dovoljno veliko n ispunjeno
b
D
2n+1
< 1, pa
bi se cio broj aD
2n
bC
2n
nalazio u intervalu (0, 1), sto je nemoguce. Tako je
dokazana
Teorema 12.8
Konvergente beskonacnog niza a
0
, a
1
, . . . konvergiraju nekom iracionalnom
broju .
72
Za broj iz prethodne teoreme kaze se da je predstavljen beskonacnim nepre-
kidnim razlomkom
= A
n
= a
0
+
1
a
1
+
1
a
2
+
1
.
.
.
a
n1
+
1
a
n
+
1
.
.
.
.
73
13
Trinaesto predavanje
Najjednostavniji primjer za ilustraciju prethodne teoreme je niz sastavljen
od samih jedinica. Postavlja se pitanje kojem iracionalnom broju konvergiraju
kontinuante tog niza.
Theorem 13.1
Konvergente niza sastavljenog od jedinica konvergiraju Zlatnom presjeku.
Dokaz
Dokaz sljiedi iz poznate cinjenice da je C
n
= F
n
, pri cemu je F
n
Fibonacijev
broj. Prema tome
lim
n
A
n
= lim
n
F
n
F
n1
=
5 + 1
2
,
na osnovu Bineove formule.
Primjer 13.1
Odrediti iracionalni broj odreden nizom 3, 6, 1, 4, 1, 4, . . . .
Rjesenje. Neka je y iracionalan broj odreden periodicnim dijelom 1, 4, 1, 4, . . . .
Tada je y odreden i nizom 1, 4, y. Drugim rijecima vrijedi
y = 1 +
1
4 +
1
y
= 1 +
y
4y + 1
=
5y + 1
4y + 1
.
GLAVA 13. TRINAESTO PREDAVANJE
Odavde dobijamo
y =
1 +
2
2
.
Ako je broj koji trazimo, taj je broj odreden nizom 3, 6, y iz cega slijedi
= 3 +
1
6 +
1
1+
2
2
=
14
2
4
.
Dokazimo sada da se svaki iracionalan broj moze predstaviti kao beskonacan
neprekidan razlomak. Neka je iracionalan. Formiracemo dva niza brojeva:
jedan cjelobrojni (a
0
, a
1
, . . .) takav da su svi a
1
, a
2
, . . . pozitivni i jedan niz
iracionalnih brojeva x
0
, x
1
, . . . na sljedeci nacin:
Uzecemo x
0
= , a
0
= x
0
. Broj x
0
a
0
je iracionalan i 0 < x
0
a
0
< 1.
Zbog toga je x
1
=
1
x
0
a
0
> 1 takode iracionalan. Uzmimo sada a
1
= x
1
.
Sigurno je a
1
1 i 0 < x
1
a
1
< 1 je iracionalan broj, pa se prethodni postupak
moze ponovljati neograniceno. Na taj se nacin mogu formirati trazeni nizovi
po sljedecem pravilu
x
n
=
1
x
n1
a
n1
, a
n
= x
n
, (n = 0, 1, . . .).
Odavde dobijamo
x
n1
= a
n1
+
1
x
n
, (n = 1, 2, . . .),
odnosno
x
0
= a
0
+
1
x
1
= a
0
+
1
a
1
+
1
x
2
= = a
0
+
1
a
1
+
1
a
2
+
1
.
.
.
a
n1
+
1
a
n
+
1
x
n+1
.
Koristeci teoremu 12.2 dobijamo
x
0
=
C
n+1
D
n+1
,
gdje je
C
n+1
= (a
0
, a
1
, . . . , a
n
, x
n+1
), D
n+1
= (a
1
, a
2
, . . . , a
n
, x
n+1
).
Koristeci formulu (12.1) slijedi
x
0
=
C
n
x
n+1
+C
n1
D
n
x
n+1
+D
n1
. (13.1)
Pri tome su C
n
, D
n
, (n = 1, 2, . . .) konvergente niza a
0
, a
1
, a
2
, . . . . Imamo,
dakle,
x
0
C
n
D
n
=
C
n
x
n+1
+C
n1
D
n
x
n+1
+D
n1
C
n
D
n
=
(1)
n
(D
n
x
n+1
+D
n1
)D
n
.
75
Dalje je x
n+1
> a
n+1
, sto implicira
| x
0
C
n
D
n
|<
1
(D
n
a
n+1
+D
n1
)D
n
=
1
D
n+1
D
n
<
1
(n + 1)n
.
Pustajuci da n dobijamo = x
0
= lim
n
C
n
D
n
, cime je teorema doka-
zana. U dokazu prethodne teoreme dokazana je i sljedeca
Theorem 13.2
Ako su
C
n
D
n
konvergente iracionalnog broja , onda je
|
C
n
D
n
| <
1
D
n+1
D
n
1
D
2
n
.
Primjer 13.2
Prikazati zlatni presjek =
5+1
2
u obliku neprekidnog razlomka.
Rjesenje. U ovom slucaju je a
0
= = 1. Dalje je
x
1
=
1

=
1
51
2
= ,
pa je a
1
= 1. Produzavajuci proces dobijamo = (1; 1, 1, . . .).
Primjer 13.3
Broj
23 predstaviti kao neprekidan razlomak.

Rjesenje. Postupajuci u skladu sa prethodnom teoremom dobijamo
x
0
=
23 = 4 + (
23 4) a
0
= 4
x
1
=
1
x
0
x
0
=
1
234
= 1 +
233
7
a
1
= 1
x
2
=
1
x
1
x
1
=
7
233
= 3 +
233
2
a
2
= 3
x
3
=
1
x
2
x
2
=
2
233
= 1 +
233
7
a
3
= 1
x
4
=
1
x
3
x
3
=
7
234
= 8 + (
23 4) a
4
= 8.
Vidimo dalje da je x
5
= x
1
, iz cga slijedi da je x
6
= x
2
itd. Na taj nacin
dobijamo niz 4, 1, 3, 1, 8, 1, 1, 8, . . . .
Primjer 13.4
Odrediti konvergente broj .
76
Rjesenje. Vrijedi 3.141592653.... Imamo
x
0
= = 3 + ( 3) a
0
= 3
x
1
=
1
x
0
x
0
=
1
0.141592653...
= 7.06551330... a
1
= 7
x
2
=
1
x
1
x
1
=
1
7.06551330...
= 15.99659440 . . . a
2
= 15
x
3
=
1
x
2
x
2
=
1
0.06551330...
= 1.00341723 . . . a
3
= 1
x
4
=
1
x
3
x
3
=
1
0.00341723...
= 292.63467 . . . a
4
= 292.
Inace, za broj nije poznata reprezenrtancija u obliku neprekidnog razlomka,
koja bi na bilo koji nacin bila pravilna. Sa druge strane, vec je Ojler nasao
takve reprezentacije vezane za broj e. Navescemo ovdje sljedece
e1
e+1
= (0; 2, 6, 10, 18, . . .) aritmeticki niz
e
2
1
e
2
+1
= (0; 1, 3, 5, 7, 9 . . .) aritmeticki niz
e = (2; 1, 2, 1, 1, 4, 1, 1, 8, 1 . . .) parni brojevi razdvajaju dvije jedinice
Iz posljednjeg prikaza slijedi da je broj e iracionalan. Dacemo ovdje jos
jedan, jednostavan, dokaz te vazne cinjenice.
Theorem 13.3
Dokazati da je broj e iracionalan.
Dokaz
Koristimo se poznatom formulom
e =
i=0
1
i!
.
Pretpostavimo da je e =
a
b
racionalan broj i uzmimo prirodan broj n > b. Tada
je
N = n!
(
a
b

n
i=0
1
i!
)
prirodan broj. Sa druge strane je
N = n!
i=n+1
1
i!
=
i=n+1
n!
i!
.
Odavde slijedi
N =
1
n + 1
+
1
(n + 1)(n + 2)
+ +
1
(n + 1)(n + 2) (n +k)
+ .
Slijedi
N <
1
n + 1
+
1
(n + 1)(n + 2)
+
1
(n + 2)(n + 3)
+
1
(n + 3)(n + 4)
+ .
77
Zakljucujemo da je
N <
1
n + 1
+
(
1
n + 1

1
n + 2
)
+
(
1
n + 2

1
n + 3
)
+ .
Slijedi 1 < N <
2
n+1
, sto je nemoguce, jer je N prirodan broj.
78
14
Cetrnaesto predavanje
14.1 Pitagorine trojke
Rjesavacemo Diofantovu jednacinu
x
2
+y
2
= z
2
. (14.1)
Njena se rjesenja nazivaju Pitagorinim trojkama. Ako je (x, y, z) Pitagorina
trojka, onda su i sve trojke (x, y, z) takode Pitagorina. U daljem cemo naci
pozitivna rjesenja ove jednacine. Najpoznatija Pitagorina trojka je, naravno,
(3, 4, 5). Druga, malo manje poznate su npr. (5, 12, 13) i (12, 35, 37).
Jos je sam Pitagora otkrio da postoji besjonacno mnogo trojki, ali su, tek
u Euklidovim elementima, pronadene sve trojke.
Neka je (x, y, z) rjesenje. Pretpostavicemo da ne postoji cio broj koji dijeli
sve x, y, z, jer je jasno da je za svaki cio broj a i trojka (ax, ay, az), takode
rjesenje. Prvo zakljucujemo da su svaka od dva broja x, y i z medusobno rela-
tivno prosti. To znaci da su x i y razlicite parnosti. Ne mogu oba ta broja
biti neparni. Zaista, ako je x = 2n + 1, y = 2m + 1, tada je x
2
+ y
2
=
4(n
2
+ m
2
+ m + n) + 2, pa slijedi da je z
2
paran broj. Ali, tada z mora
biti paran broj, pa je z
2
mora biti djeljiv sa 4. To je nemoguce, jer broj
4(n
2
+m
2
+m+n) + 2 ocigledno nije djeljiv sa 4.
Prema tome brojevi x i y su jedan paran, a jedan neparan. Uzmimo da je
x paran a y neparan. Tada je i z neparan pa su
1
2
(z y),
1
2
(z +y)
14.1. PITAGORINE TROJKE GLAVA 14.

CETRNAESTO PREDAVANJE
cijeli brojevi, pa je i njihov proizvod cio broj. Ti su brojevi i relativno prosti,
jer ako bi neki broj dijelio oba, onda bi dijelio i njihov zbir i razliku, pa bi taj
broj dijelio i y i z, a to je nemoguce, jer su ta dva broja relativno prosti.
Vrijedi, medutim
1
2
(z y)
1
2
(z +y) =
(
x
2
)
2
.
Na osnovu osnovnog teorema aritmetike odavde zakljucujemo da su oba broja
1
2
(z y) i
1
2
(z +y) potpuni kvadrati, pa ako je z y = 2a
2
, z +y = 2b
2
. Tada
je x
2
= 4a
2
b
2
. Zakljucujemo da pozitivna rjesenje jednacine ima oblik
x = 2ab, y = b
2
a
2
, z = a
2
+b
2
, (14.2)
pri cemu su a i b pozitivni i b > a. Brojevi a i b, ocigledno, moraju biti relativno
prosti. Osim toga, uvijek jedan paran, a jedan neparan.
Obrnuto, ako su x, y, z dati posljednjim formulama (14.2), pri cemu su a i b
relativno prosti i razlicite parnosti, onda se lako provjerava da je x
2
+y
2
= z
2
.
Dokazimo jos da je trojka data sa (14.2) primitivna. Kako su a i b razlicite
parnosti, to je z neparan. Prema tome, ako neki prosti broj p dijeli x, y i z,
onda je p > 2. Prema tome, p | (z +y) i p | (z y), pa p | 2a
2
i p | 2b
2
, iz cega
slijedi p | a i p | b, sto je nemoguce.
Teorema 14.1
Sva rjesenja jednacine x
2
+y
2
= z
2
data su sa
y = 2abt, y = t(b
2
a
2
), z = t(a
2
+b
2
),
pri cemu su a, b, t proizvoljni cijeli brojevi, za koje je (a, b) = 1.
Primjer 14.2
Dokazati da je poluprecnik upisane kruznice u Pitagorin trougao sa cjelobroj
nim stranicama uvijek vio broj.
Rjesenje. Uporedivanjem povrsina lako dobijamo jednakost xy = r(x +y +z),
pri cemu su x i y katete, z hipotenuza, a r poluprecnik upisane kruznice. Na
osnovu formula (14.2) lako se vidi da je
r =
xy
x +y +z
,
cio broj.
80
GLAVA 14.

CETRNAESTO PREDAVANJE 14.2. JEDNA
CINA X
4
+Y
4
= Z
2
.
14.2 Jednacina x
4
+ y
4
= z
2
.
Teorema 14.3 (Fermaova teorema)
Diofantova jednacina x
4
+y
4
= z
2
nema pozitivnih cjelobrojnih rjesenja.
Dokaz
Neka je (a, b, c) rjesenje jednacine a
4
+ b
4
= c
2
. Neka je (a, b) = d. Tada je
a = d, b = d, za neke cijele, relativno proste i . Slijedi (d)
4
+(d)
4
= c
2
.
Ako uzmemo = d
2
c, tada je, ocigledno, (, , ) takode rjesenje jednacine.
Mozemo, dakle, odmah pretpostaviti da su a i b relativno prosti. Kako je c > 0
mozemo pretpostaviti da je c najmanje moguce.
Ocigledno je (a
2
, b
2
, c) Pitagorina trojka. Medutim kako je (a, b) = 1 to je i
(a
2
, b
2
) = 1, pa je to, u stvari primitivna Pitagorina trojka. Prema prethodnom,
postoje relativno prosti pozitivni cijeli brojevi m, n razlicite parnosti za koje je
a
2
= 2mn, b
2
= m
2
n
2
, c = m
2
+n
2
.
Ako bi m bio paran, a n neparan onda bi imali b
2
3 (mod 4). Kako je, sa
druge strane, b neparan to mora biti b
2
1 (mod 4). Dobijena kontradikcija
pokazuje da je m neparan, a n paran broj. Neka je n = 2q. Tada je a
2
= 4mq,
pa je
(
a
2
)
2
= mq. Kako su m i n relativno prosti, to su i m i q relativno
prosti, pa iz prethodne jednakosti slijedi da su i m i q potpuni kvadrati. Neka
je m = t
2
, q = u
2
.
Sa druge strane je n
2
+ b
2
= m
2
, a kako su m in relativno prosti to je
(n, b, m) primitivna Pitagorina trojka. Zbog toga postoje pozitivni, relativno
prosti, cijeli brojevi v i w za koje je
n = 2vw, b = v
2
w
2
, m = v
2
+w
2
.
Iz prve jednakosti slijedi
n
2
= vw = q = u
2
,
pa kako su v i w relativno prosti, to su i v i w potpuni kvadrati. Stavimo
v = r
2
, w = s
2
. Sada jednacina v
2
+ w
2
= m postaje v
4
+ w
4
= t
2
. Prema
tome (v, w, t) je rjesenje nase jednacine.
Sa druge strane imamo
0 < t t
2
= m m
2
< m
2
+n
2
= c,
sto je suprotno pretpostavci da je c najmanje moguce. Time je teorema doka-
zana.
81
15
Petnaesto predavanje
15.1 Pelova jednacina
Vidjecemo, sada, kako se rjesava tzv. Pelova jednacina. Vjerovatno prvi put
u matematici ta se jednacina javila u tzv. Arhimedovom problemu sa stokom.
Naime, On je postavio problem da se odredi broj pojedinih vrsta od osam vrsta
stoke ciji su brojevi vezani sa sedam linearnih odnosa i dva odnosa koji govore
da se neki brojevi potpuni kvadrati. Poslije jednostavnog racuna problem se
svodi na jednacinu
x
2
4729494y
2
= 1.
Pokazano je (1880) da najmanje rjesenje problema predstavlja broj sa 41 cifrom.
Oko 650. godine nove ere indijski matematicar Brahmagupta je napisao:
Osoba koja za godinu dana rijesi jednacinu x
2
92y
2
= 1 je matematicar.
Njegova tvrdnja ima smisla, jer je najmanje rjesenje jednacine x = 1151, y =
120 i nije ga lako naci numericki. Diofantova jednacina oblika
x
2
Ny
2
= 1,
pri cemu je N dati cio broj, naziva se Pell-ova jednacina. To je jos jedno od
pogresnih imena u Istoriji matematike. Naime, nije utvrdeno da matematicar
Pell ima mnogo veze sa ovom jednacinom. Pogresno ime ja dao Ojler, koji je
imao mnogo veze sa ovom jednacinom.
Slucaj N = 0 je trivijalan. Rjesenja su tada x = 1, dok y moze biti
proizvoljan. Ako je N = 1 tada jednacina postaje x
2
+ y
2
= 1 pa su jedina
rjesenje x = 1, y = 0 i x = 0, y = 1. Ako je N 2, tada je, opet, rjesenje
x = 1, y = 0.
GLAVA 15. PETNAESTO PREDAVANJE 15.1. PELOVA JEDNA
CINA
Prema tome, mozemo se ograniciti na slucaj N > 0. Ako je N potpun
kvadrat npr. N = m
2
onda je, opet, rjesenje jednostavno, jer tada jednacina
postaje x
2
(my)
2
= 1, pa su joj rjesenja x my = 1, x + my = 1, ili
x my = 1, x +my = 1.
Prema tome, mozemo preci na najinteresantniji slucaj, kada je N pozitivan
i nema kvadratnih faktora. Smatra se da je Ferma prvi iznio tvrdenje da ova
jednacina ima beskonacno mnogo rjesenja. Prvi potpuni dokaz dao je Lagranz.
Napomenimo sljedece cinjenice o rjesenjima
1. Ako je (x, y) netrivijalno rjesenje, tada su (x, y), (x, y), (x, y) takode
rjesenja. Dakle, rjesenja se javljaju u cetvorkama, pa se uvijek mozemo
ograniciri na pozitivna rjesenja.
2. Kako je 1 + Ny
2
= x
2
netrivijalno rjesenje bi se moglo naci racunajuci
vrijednost izraza 1 +Ny
2
za razlicite vrijednosti y i ustanoviti kada je taj
izraz potpun kvadrat. Metod je trivijalalan ali je, naravno, nepraktican.
Tako je 1 + 92 120
2
= 1151
2
, tako da je x = 1151, y = 120 rjesenje
jednacine x
2
92y
2
= 1.
3. Ako su (a, b) rjesenja onda je a
2
Nb
2
= (a b
N)(a +b
N) = 1. Zbog
toga iracionalni brojevi oblika a + b
N igraju znacajnu ulogu u trazenju

rjesenja. Iz konvencionalnih razloga reci cemo da broj a + b
N proizvodi
rjesenje.
Lako se vidi da, ako r i s proizvode rjesenje tada to cini i rs. Naime, ako je
r = a+b
N, s = c+d
N, tada je rs = (ac+bdN) +(ad+bc)
N. Provjerava
da rs takode proizvodi rjesenje. Zaista, ako je x = ac +bdN, y = ad +bc, tada
je
x
2
Ny
2
= a
2
c
2
+ 2acbdN +b
2
d
2
N
2
a
2
d
2
N 2abcdN b
2
c
2
N =
= c
2
(a
2
nb
2
) +d
2
N(a
2
+b
2
N) = c
2
d
2
N = 1.
Specijalno, svaki pozitivan stepen od r takode proizvodi rjesenje.
Sada cemo dokazati da, ako Pelova jednacina ima rjesenje onda postoji i
najmanje rjesenje. Pretpostavimo da r = a + b
N i s = c + d
N proizvode
rjesenja, pri cemu su a, b, c, d > 0. Tada je r < s ako i samo ako a < c.
Ako a > c tada je a
2
> c
2
. Kako je a
2
= 1 +Nb
2
, a c
2
= 1 +Nd
2
dobijamo
da je b d, a to znaci da je r s.
Obrnuto, ako je a < c, tada je a
2
< c
2
, pa je b
2
< d
2
tj. b < d pa je r < s.
Prema tome, ako a + b
N proizvodi rjesenje, onda je najmanje rjesenje ono

koje se doboje za najmanje a. Pokazacemo sada kako se pomocu najmanjeg
rjesenja moze naci beskonacno mnogo rjesenja, drugih rjesenja.
Ako je
2
N
2
= 1 tada je jasno (
2
N
2
)
n
= 1 = ( +
N)
n
( +
N)
n
, za svaki cio broj n. Prema tome, ako uzmemo x, y tako da bude
x +
Ny = ( +
N)
n
, x
Ny = (
N)
n
,
83
15.1. PELOVA JEDNA
CINA GLAVA 15. PETNAESTO PREDAVANJE

onda x +
Ny ocigledno proizvodi rjesenje.

Rjesavanjem ovog sistema po x i y dobijamo beskonacno mnogo rjesenja.
Jedan od metoda za dobijanje najmanjeg rjesenja je i sljedeci metod koji
se osniva na neprekidnim razlomcima. za to cemo iskoristiti sljedecu cinjenicu
o kvadratnim iracionalnostima, koju necemo dokazivati.
Ako je n prirodan broj, bez kvadratnih faktora tada, uz oznaku a
0
=
N,
vrijedi:
N +a
0
= (2a
0
; a
1
, a
2
, . . . , a
n1
, a
n
).
Teorema 15.1
Ako je N prirodan broj, bez kvadratnih faktora, tada postoji konvergenta A
n
=
C
n
D
n
broja
N takva da su x = C
n
, y = D
n
rjesenja Pell ove jednacine x
2
Ny
2
= 1.
Dokaz
Neka su
C
n1
D
n1
i
C
n
D
n
uzastopne konvergente od
N, koje neposrerdno prethode

prvom 2a
0
.
Prema formuli (13.1) vrijedi
N =
C
n
x
n+1
+C
n1
D
n
x
n+1
+D
n1
,
pri cemu je x
n+1
=
N + a
0
. Uvrstavanjem ove vrijednosti u prethodnu jed-
nakost dobijamo
ND
n
+ (a
0
D
n
+D
n1
)
N = a
0
C
n
+C
n1
+C
n
N.
Zbog toga sto je
N iracionalan a sve su ostalo cijeli brojevi odavde dobijamo

dvije jednakosti:
a
0
C
n
+C
n1
= D
n
N, a
0
D
n
+D
n1
= C
n
.
Na osnovu teoreme 12.4 imamo
C
n
D
n1
C
n1
D
n
= (1)
n1
,
iz cega slijedi
C
n
(C
n
a
0
D
n
) (a
0
C
n
D
n
N)D
n
= (1)
n1
.
C
2
n
ND
2
n
= (1)
n1
.
Ako je[broj n neparan onda je teorema dokazana. Ako je n paran onda se isti
metod primjeni na konvergente ispred kraja drugog perioda tada ce clan a
n
biti u stvari a
2n+1
.
84
GLAVA 15. PETNAESTO PREDAVANJE 15.1. PELOVA JEDNA
CINA
Ilustrujmo ovu teoremu sa dva primjera
Primjer 15.2
Rijesiti jednacinu x
2
21y
2
= 1.
Rjesenje. Vrijedi
21 = 4, 1, 1, 2, 1, 1, 8. Tu je n = 5. Konvergente su
4
1
,
5
1
,
9
2
,
23
5
,
32
7
,
55
12
. Rjesenje su, znaci, x = 55, y = 12.
Primjer 15.3
Rijesiti jednacinu x
2
29y
2
= 1.
Rjesenje Vrijedi
29 = 5, 2, 1, 1, 2, 10. Ovdje je n = 4. Konvergente su

5
1
,
11
2
,
16
3
,
27
5
,
70
13
.
To znaci da je x = 70, y = 13 rjesenje jednacine x
2
29y
2
= 1. Da bi nasli
rjesenje nase jednacine odredujemo sljedecih pet konvergenti
727
135
,
1524
283
,
2251
418
,
3775
701
,
9801
1820
.
Rjesenje je, dakle, x = 9801, y = 1820.
85

Elementarna Teorija Brojeva

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Elementarna Teorija Brojeva

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Milan Janjic

Predavanja iz Elementarne teorije

< p, kako god izabrali x

, q, r) je nepovoljna i stvara se uzimanjem sa prve hrpe

, pa p|d ili p|d

. Ako p|d, onda bi moralo biti p = d,

, za neki pozitivan cio broj d

. Kako p ima samo trivijalnu

= 1, onda je d = p, pa bi bilo p|a. Znaci

, za neki cio broj d

je rjesenje jednacine (12.6), cime je tvrdnja dokazana.

{0, 1, . . . , n 1}). Tada je

. Prema tome, ako n|a b onda na osnovu

n +r, r {0, 1, . . . , n 1}, onda jasno n|a b.

mod n, tada n|a a

{0, 1, . . . , d 1}, tada mora biti

, jer ako je k < k

k relativno prost sa p, pa ova kongruencija

(b) = m, tada je ind

(ab) = k +m. Ova jednakost

Jednacina (8.1) ima rjesenje.

, na osnovu teoreme 8.3, slijedi

pri dijeljenju sa 12 i da ostaci r

imaju isti karakter.

tacka. Tako dobijamo

. Prema tome imamo

23 predstaviti kao neprekidan razlomak.

N igraju znacajnu ulogu u trazenju

N, tada je rs = (ac+bdN) +(ad+bc)

N proizvodi rjesenje, onda je najmanje rjesenje ono

CINA GLAVA 15. PETNAESTO PREDAVANJE

Ny ocigledno proizvodi rjesenje.

N, koje neposrerdno prethode

N iracionalan a sve su ostalo cijeli brojevi odavde dobijamo

29 = 5, 2, 1, 1, 2, 10. Ovdje je n = 4. Konvergente su

You might also like