Biljeke o piscu: Sue Towsend je suvremena engleska spisateljica iji su romani za omladinu prevedeni na mnoge svjetske jezike, a neki su postali predlokom za radio i scenska djela. Nakon to je 1982. godine objavila prvo djelo, pod naslovom "Adrian", uskoro je, zahvaljujui izvanrednom prijemu kod itatelja, napisala i objavila "Tajni dnevnik Adriana Molea" i "Novi jadi Adriana Molea".
Kratki sadraj: U ovom modernom romanu, upoznajemo glavni lik, trinaestogodinjeg Adriana Molea, te kroz njegova razmiljanja saznajemo o svim problemima koji ga mue, kao i osobama s kojima se preplie njegov ivot. Roman je zapravo njegov vlastiti dnevnik u kojem se niu njegove misli i zbivanja koja ga zaokupljaju, od dana do dana, od sijenja jedne godine do travnja idue. Sadraj knjige nije vezana radnja, to je niz sliica iz njegovog ivota, niz njegovih "jada", njegovi sukobi s okolinom, s roditeljima, njegove nedoumice, njegova traganja za stotinama odgovora.
Analiza likova: Adrian je djeak u pubertetu. O njegovom izgledu znamo malo. Znamo da ga mue bubuljice i pritevi, moda je pomalo "bucmast", kako kae njegov lijenik. Vie znamo o njegovim ivotnim prilikama i neprilikama. Roditelji su mu u stalnoj svai, ak se na neko vijeme i rastaju, povremeno se baka pojavljuje u kui, s njima ivi pas, a kasnije ak i oeva ljubavnica s djetetom i starac Bert. Unato svim tim problemima, Adrian polako odrasta, iskljuuje se iz svijeta odraslih kad je to potrebno za njegov vlastiti mir, gotovo sve situacije uspijeva sam rijeiti. On zapravo voli svoje roditelje, pokuava ih vidjeti sa svim vrlinama i manama, ne sukobljava se s njima otvoreno. Ima plemenitu narav (brine o starcu Bertu Baxteru), kolskim drugovima oprata neke njihove propuste, paljiv je i osjeajan (bira poklone za svoje drage, pie pjesme). On je zapravo jedno dobro dijete koje na neobino duhovit nain pliva u "olujnom pubertetskom moru". ak je i ambiciozan, trudi se biti to bolji u koli, mata o svojoj budunosti. Zaljubljen je u Pandoru i ljubav mu pomae u svakodnevnim "nevoljama", uz nju uspijeva odravati ravnoteu u svom ivotu: "Nazvao sam Pandoru. Posjetit e me nakon sata iz viole. Ljubav mi je jo jedini spas da totalno ne poludim..." (citat, str. 217.)
Pandora je Adrianova vrnjakinja, zgodna djevojica, "kose boje sirupa", svjesna svog izgleda i svog utjecaja na djeake, ali zapravo dobra kao osoba. Ona puno pomae Adrianu, daje mu podrku, voli ga i razumije. Njene su obiteljske prilike puno bolje od njegovih, ne ivi u oskudici. Prilino samosvjesna i odluna.
Od ostalih likova mogu spomenuti Adrianovog oca, kako je opisan, ne previe poduzetnog, sklonog alkoholu i samosaaljavanju.
Tu je i Adrianova mama, oito nezadovoljna s onim to joj prua brak i mu, moda i malo nemarna prema Adrianu, odlazi od kue kroz neko vrijeme, ali se ponovo vrati i nastoji odrati obitelj.
Susreemo i neke sporedne likove : starca Berta Baxtera, baku Mole, Adrianove kolege, Barrya i Nigela, kolske profesore i ravnatelja, neke susjede i dr.
Dojam o djelu: Ugledavi ovu knjgu, pomislio sam si : "Jo mi je samo ovo trebalo!". I tako je bilo sve dok nisam poeo itati. Polako ulazei u svijet Sue Townsend i Adriana Molea, shvatio sam kako je ovo djelo veoma zanimljivo i interesantno. Ono to tu knjigu ini jo zanimljivijom jest da u tom romanu mogu prepoznati i neke svoje probleme. Knjiga govori o mom vrnjaku koji proivljava doba sazrijevanja i u tom razdoblju pronalazi bezbroj razloga za nezadovoljstvo, ali je pouno i pomalo iznenaujue da to uspijeva nadvladati svojim priroenim smislom za humor. Ima dobre prijatelje i to je oito jedna od najvanijih stvari u ivotu. Kad sam proitao knjigu, mogao sam samo rei : "Bravo, Adriane!"
Na kraju bih izdvojio neke humoristine odlomke:
"Naao sam u rijeniku rije koja potpuno odgovara mome starom - simulant. Jo je u krevetu, i dalje se kljuka vitaminom C. Pas je zatvoren u drvarnicu. Bogojavljenje je neto u vezi s tri mudraca. Velika mudrost!"
"Otiao sam u posjet psu. Operiran je. Veterinar mi je pokazao plastinu vreici punu svakakvih jezivih stvarica. Bio je tu komad ugljena, pa malo boino drvce s torte, pa figurice gusara s modela broda. Jedan je od gusara drao u zamahnutoj ruci bode, taj je sigurno zadao psu gadne muke. Pas sad izgleda puno bolje. Za dva dana moi e se vratiti kui, naalost!"
"Stara trai posao! Jo u zavriti na ulici kao besprizorni ili tako neto. Bojim se da u morati po cijeli dan sjediti u javnoj praonici rublja da se ne smrznem. I to u jesti cijeli dan? Morat u jesti pomfrit i slatkie sve dok ne upropastim tek i dok mi ne popadaju zubi."
"Kupio sam dvije kantice vinilske crne boje i gustu etku. im sam se vratio kui iz kluba "Uradi sam", prihvatio sam se posla. Kroz crnu boju neprestano se probija lakrdija Noddy... Premazao sam zidove dva puta crnom bojom, ali Noddy se ne da... Trei premaz. Malo je bolje, ali jo proviruje Noddyjeva kapa dvorske budale... Ostatkom crne boje i finom etkicom premazao sam Noddyjevu kapu, ali se oni prokleti zvonii i dalje vide... Premazao sam veeras crnim flomasterom 69 zvonia na kapi. Ostalo ih je jo 124... U 11 sati i 25 minuta premazao sam i posljednji zvoni. Sad znam kako se Rembrandt osjeao nakon to je oslikao Sikstinsku kapelu u Veneciji. 2 sata u noi. Boja se osuila, ali mora da je loe kvalitete jer posvuda ima pruga, a tu i tamo probijaju Pinokijeve prugaste hlae i njegov crveni nos. Zvonii se, hvala Bogu, vie ne vide! Stari je maloprije doao da me potjera u krevet. Rekao je da ga moja soba podsjea na jednu sliku Salvadora Dalija, da je to pravi nadrealistiki komar, ali ja mislim da to neto iz njega govori zato to su u njegovoj sobi na zidovima same ruice."