ETIKA MILJENJA (MISLI)

Etiki loe misli proizvode loe stanje kod te individue, te i lose stanje
drustva.
U religiji grijeh je lose misliti. Lose misli su takodjer i one koje ignoriraju
neki kontekst textualni,naucni,drustveni,politiki,historijski). Ignoriranje
konteksta znaci izdvajanje injenice izvan njenog konteksta. Loe mislimo i
kada mislimo na nain suprostavljanja i razdvajanja svega.
eneralizacijom se esto prave loe misli. Isputanje !itnog z!og hitnog je
loa misao. reka je davati prednost miljenju nad nemiljenjem, nad
emocijama. Loe misli proizvode ne"etike misli. #isao koja razdvaja
znanja od predmeta spoznaje smetnja je za etiku. Loe misliti je i
deterministiki, mehanistiki misliti da je sve po istom principu. Etiko
miljenje je u suprotnosti sa dogmatskim miljenjem. $redrasude nastale i
sa znanjem i sa znanjem su ne"etike. %ljuni etiki pro!lem dananje
nauke je zapostavljanje cjeline nauke. &auka je izgu!ila etiku dimenziju.
'vijet je u jedinstvu razliitosti, niti je jedinstvo, niti je razliitost. (ko stvar
uvijek pogreno mislimo, ako iskljuimo posljedino uzroni odnos izme)u
prolosti i sadanjosti i !udu*nosti onda pravimo greku, loe mislimo.
rijeimo i onda kada pose!nu pa+nju posve*ujemo onome to je
mjerljivo, a ne onome to je nemjerljivom. Loe mislimo i kada mislimo da
sve to postoji postoji na istom principu. Etika zahtijeva iskljuenje
mehanizma.
PLANETARNA ETIKA/ETIKA OVJEANSTVA
,e li mogu*e govoriti o ovjeanstvu kao jednom-jednini ako se uzmu sve
raznovrsnosti ljudi.
.ovjeanstvo kontekstno postoji u ve*oj ili manjoj /ormi, to je ve*a
solidarnost, svrsishodnije je govoriti o etici i ovjeanstvu. $rocesom
glo!alizacije izra)uje se planetarna etika. Internacionalizam je pro+etost
etnikih grupa i kultura sa drugim kulturama. 0azlika internacionalizma i
ovjeanstva je u tome to internacionalizam nema konkretne stvarnosti,
planetarnost ima identinost, istost. .ovjeanstvo jeste konkretna
stvarnost samo ako ima razumijevanja ako ima solidarnosti, empatije.
Etika svijesti ljudi u razliitim dijelovima svijeta je razliita.
ETIKA I SPOZNAJA
Etika je o!lik svijesti i drugaija je od politikog o!lika svijesti. 1nanje je
rezultat spoznaje. Eudajmonistika etika je proizala iz znanja, te ona
oslo!a)a odgovornosti onoga koji ne zna. 2dnos morala i spoznaje se
izvodi iz o!jektivnosti znanja i su!jektivnosti etike. Etika ima status
odre)ene o!jektivnosti, zato ovjek ima etiku du+nost. Etika spoznaja
nas o!avezuje na etiku du+nost i ona je o!jektivna. Etika spoznaje
mo!ilizira inteligenciju svijesti i ne odvaja je od moralne svijesti.
Eudajmonistika etika koju je utemeljio 'okrat, koja izvodi etiku iz znanja,
3
koja ovjeka koji ne zna oslo!a)a etike odgovornosti. Izme)u etike i
znanja u eudajmonistikoj etici se etike du+nosti izvode iz znanja. #oral je
su!jektivna istina, nerazdvojan je od su!jekta morala, a znanje je
o!jektivno, iako su nosioci su!jektivni. 1ato se odnos izme)u morala i
spoznaje mo+e posmatrati sa aspekta o!jektivnosti znanja, odnosno
su!jektivnosti etike. Etika spoznaja posmatra sa aspekta utemeljenja
etike du+nosti ima za posljedicu sprjeavanje slijeposti su!jekta. Etika je
s jedne strane su!jektivna, a s druge o!jektivna, tj.u osnovi je etika
spoznaja koja nas o!avezuje na odre)ene etike du+nosti. 'poznaja etike i
etika spoznaje mo!ilizira inteligenciju svijesti i zato je neodvojiva od
moralne svijesti.
POLITIKA ETIKA
$olitika etika je o!last u etici i politici koja govori o odnosima etike i
politike, sa akcentom na njihovu povezanost o!jedinjuje etiku i politiku.
2dre)uje se kao donoenje etikih sudova, a politika je javna stvar. Etika
postoji u svim javnim djelatnostima. Etiko su)enje o politici o!jedinjuje
etiku i politiku, iako su one esto u suko!u. $olitika je podruje istih mo*i,
a etika je podruje istih principa, moralnih imperativa. ra)ani i politiari
4ne uju5 jedni druge. 'uko! etike i politike je suko! razliitih zahtjeva koje
postavljaju etika i politika pod drugima. %ljuna odrednica etike je
uva+avanje interesa i potre!a drugih. 6.$.'(070 ka+e da je pro!lem u
tome to da !i se u politici izvelo jedno do!ro mora se poiniti neko zlo.
8itno je pomenuti i &ikola #akijavelija koji je +ivio u vremenu nastanka
moderne, u Italiji. #oderna zapa+a 4sui generis5 !i*a politike i ostalih
drutvenih nauka sa druge strane. &jegovo djelo 9ladalac je pitanje
karaktera politike vlasti, i odgovora na pitanje ta je vlast. 9last je
uspostava mo*i. $olitika je !or!a za mo*. #akijaveli je !io prvi moderni
politiki mislioc. :ruga karakteristika spada u grupu pozitivistikih pristupa
politici. &ema u politici skrivenog, razlikuje se od meta;zikog pristupa,
tra+i se ideja u politici. #akijaveli ka+e da je politika !or!a za mo*. 2n
potie na /ormiranje Italije kao nacije. $olitika uvijek ima svoj cilj, taj cilj se
mo+e posti*i !ilo kakvim sredstvima. #akijaveli razdvaja etiku i politiku,
utvr)ivanje kauzaliteta je !itno u istra+ivanju. ,edina trajnost u politici je
postavljanje politikih ciljeva, nema prijatelja, niti trajnih neprijatelja. 're*a
igra ulogu u politici, vlastita sposo!nost nije dovoljna. U politici postoje
iracionalni elementi i prisutna su iracionalna rjeenja. #akijaveli <politika
;lozo;ja 3= st. $olitika etika je o!last koja govori o odnosima izmedju
etike i politike >o vezi medju njima). $olitika etika se odredjuje kao
donoenje etikih sudova o politikom djelovanju. $olitika je izuzetno
vazna svera ljudskog +ivota od koje zavise sve druge o!lasti drustvenog
+ivota. $olitika je izvedenica iz 4res"pu!lika5"javna stvar. $olitika nije jedina
o!last koja se moze etiki suditi>tu je etika u o!razovanju
,zdravstvu,medijima) 've javne s/ere rada su od znaaja za ovjeka. Etika
odre)uje pravila moralnog ponaanja u svim sverama javnog zivota.
$olitika etika !avi se pitanjem etike u politici. Etika te djelatnosti je
ljudska dimenzija te djelatnosti. Etika je najljudskija disciplina.$olitika
etika o!jedinjuje etiku i politiku !ez o!zira u kakvom odnosu one !ile> iako
?
su one vrlo esto u suko!u @ etika je vrlo esto iskljucena iz politike)Etika je
moralna principijelnost te djelatnosti.$olitika je ista mo. &eki autori kazu
da moral uopte nije !itan u politici>makijavelizam). 4#oral je irelevantan u
politici5. 9akum etike u savremenoj politici. rijeh ne postoji za politiku kao
mo. 'uko! izmedju etike i politike proizilazi iz razliitosti zahtjeva koje
postavlja etika i politika. 7eznja za zajednikim do!rom ukljucuje etiku u
politiku. $olitika se nalazi esto u suko!u sa etikom i onda kada etika nije
iskljucena iz politike. $olitika etika javne uprave je etika koja se tie
uposlenika u javnim ustanovama . U savremenoj politikoj etici
upotre!ljava se pojam 4prljavih ruku5. $ro!lem prljavih ruku je u tome <da
!i se izvelo jedno do!ro mora se uiniti zlo. &a pitanje sta je vlast
#akijaveli odgovara da je to 4uspostava mo*i5. 2n kaze da politika nije
nista drugo do !or!a za mo*. 2n nosi epitet prvog modernog politikog
mislioca. &jegovo djelo spada u pozitivistike pristupe politici . 2vaj pristup
se razlikuje od meta;zikog. $olitika uvijek ima neki cilj. $o #akijaveliju
!itno je postaviti 9eliki cilj"posti*i taj cilj sa !ilo kojim sredstvima. U takvoj
!or!i za vlast <politici"nema etike. 7o je ne humana etika"ne ljudska.
#akijavelizam je jedan speci;an ;lozo/ski diskurs koji govori o odnosu
politike i etike. #akijaveli je prvi savremeni politiki ;lozo/ koji razdvaja
politiku i etiku. 4'vijet politike je svijet u kojem nema nista trajno5. &ema
trajnih prijatelja ili ne"prijatelja.
ETIKA I POLITIKA
$olitika je !or!a za vlast, gdje 4sva sredstva su doputena5. Etiku i politiku
ne mo+emo ni razdvajati ni spajati. :emokratska politika o!avezno u se!i
ukljuuje etiku, politika zahtijeva minimum etikih sredstava. 2dnos etike i
politike se mo+e posmatrati u smislu njihove istosmjernosti,
komplementarnosti, antagonizma. 1a etiku i politiku je do!ro samo
komplementarno u istosmjernom je ponitavaju, prelaze jedna u drugu. U
antagonizmu mo+e do*i do razliitih kompromisa, etika tu tra+i pomo* u
politici, i tako ona postaje iz!og izme)u dva zla. Izme)u etike i politike je
nu+an dijalog. &ema etike !ez slo!ode. %ontradikcija etike i politike se
ogleda u njihovoj slinosti i razlici.
$redstavnici istih spoznajnih principa prihvataju da politika nauka govori i
o vrijednosnim sudovima. 2tuda, odnos izme)u politike i etike, u ovom
spoznajnom stadijumu, !i*e odnos izme)u dve nauke. 7o znai da *emo mi
o!ostrane usluge politike i etike vrednovati kao logike usluge dve naune
discipline koje, razume se, nu+no slijede /ormalne okvire univerzalnih
logikih pravila.:anas su, tako)e, prisutni i ak dominantni drugaiji
spoznajni principi na osnovu kojih vrednosni etiki sudovi nemaju nauni
identitet. U tom spoznajnom stadijumu, s druge strane, politika nauka ne
mo+e donositi vrijednosna prosu)ivanja. Etiku i politiku su povezivali
logiki odnosi ak i nakon renesanse, u vreme racionalistikih ;lozo/a. 7o
se jasno mo+e videti u delima modernih racionalista :ekarta i 'pinoze. .ak
i %ant razmatra politiku i etiku u okrilju praktinog uma i pored toga to
iznosi svoje poznate sumnje o teorijskom umu. 1!og pose!nog znaaja koji
pridaje praktinom umu, on tavie pokuava da u sudovima praktinog
uma prona)e i teorijske principe etike i politike. $ojava empirizma je
A
donela ogromne promene u pogledu odnosa izme)u politike i etike. 7e
promene su se pokazale u prvoj /azi dominacije empirizma i za to nije !ilo
potre!no ak ni da empirizam do!ije pozitivistiko umaenje. 2dmah je
zakljueno da je potre!no odvojiti etiku od nauke. &akon toga, iz politike
nauke su prognani svi vrednosni politiki sudovi i, najzad, o!elodanjeno je
da etika nema nikakve dodirne take sa politikom naukom. &aime,
empirizam je /ormulisao novu de;niciju nauke koju ne nailazimo ni u jednoj
ranijoj epohi u celoj istoriji ovekove misli. 2d tog do!a, nauni sudovi su
samo oni sudovi koji su proverljivi, odnosno oni koji se mogu opovrgnuti
snagom naih oseta. U skladu s tom novom de;nicijom, svi vrednosni i
meta;ziki sudovi proglaeni su nenaunim sudovima koje nauka vie ne
mo+e da razmatra. 2dvajanje nauke i etike, prema tome, predstavlja jasan
rezultat poznatog procesa odvajanja znanja od vrednosti u okvi ru
empiristikog spoznajnog stadijuma. 2 toj /undamentalnoj spoznajnoj
promeni prvi put eksplicitno pie Bjum. &o, ipak, ovaj poznati empiristiki
;lozo/ svojim utvr)enim ;lozo/skim pristupom nije mogao da prihvati
naivni optimizam ranih empirista, ve* je jasno razotkrio neminovni put em
empirizma ka !espovratnom i !eznade+nom skepticizmu. Etika i politika ne
idu zajedno >u praksi)" ne proizvode jedno drugo. $olitka ne zahtjeva etiku.
#o* i politika idu zajedno. Etika je potisnuta iz odnosa medju ljudima. Etika
nije mona toliko da uredjuje odnose medju ljudima. Etika je jedan o!lik
svijesti !itno drugaciji od politike svijesti. 'poznaja je proces sticanja
znanja. 2dnos izmedju spoznaje i etike je vrlo slozen. 'okrat izvodi etiku iz
znanja >covjek koji ne"zna je oslo!odjen etike odgovornosti). Etika ima
status odredjene o!jektivnosti. 1!og etike o!jektivnosti ovjek ima etiku
duznost. 'a jedne strane Etika kao <znanje"duznost"su!jektivnost 'a druge
strane Etika " spoznaja"o!jektivnost"o!aveznost. 'vijet politike je samo
historijsko z!ivanje u kojem se samo smjenjuju politiari glumci.Uspjena
politika , demokratska politika uvijek sadrzi u se!i Etiku. Etika i politika se
medjuso!no dokidaju,identi;ciraju.Istosmjernost i podudarnost etike i
politike ukida i etiku i politiku.Izmedju etike i politike nuzan je dialog.&ema
etike !ez slo!ode.
AUTOETIKA
(utoetika u etici znai slo!odu individue zajednice. 8ez slo!ode
postupanje je postpupanje po nalogu. U politici, politiko odluivanje ima
iz!or onaj koji odluuje. (utoetika kao tolerancija, !lagost, velikodunost,
ukljuenje, daje prostor etici drugaijeg i drugog. (utoetika je apriorna
kategorija ponaanja. 2na podrazumijeva i odnos ovjeka prema prirodi
koji izuava !ioetika. %roz odnos prema prirodi gleda se odnos drugog
ovjeka prema !udu*nosti. 8ioetika +rtvuje etiku kroz odnos !itnog i
hitnog. U politici je sve hitno, a etika zahtijeva sporost. $olitika ne tolerie
drugo miljenje. %ontradikcija etike i politike je kontradikcija individualnog i
kolektivnog. U etici nema neprijatelja, u politici ima. %ontradikcija izme)u
dr+ave>realizma) i etike je u tome to politika koja zastupa realizam ima
smisla, ali nema u etici, jer etiki zahtjev je tre!anje, a politiki je moranje.
(utoetika je kljuc odnosa politike i etike. (utoetika znai slo!odu
individue,kolektiviteta. (utoetika omoguuje prostor za toleranciju i
C
ukljucuje etiku drugog.(utoetika je apriorna /orma ponaanja. (utoetika
podrazumijeva i odnos ovjeka prema prirodi >ona podrazumjeva !ioetiku)
Ekoloko miljenje pokazuje interes covjeka za drugog covjeka kroz njegov
odnos prema prirodi. U etici nema nema neprijatelja u politici imaD Etika se
uvijek svodi na tre!anje. $olitika je moranje>moranje je pomirenje sa
postojecim kao konanim rjeenjem).
PRINCIP KORISNOSTI-UTILITARIZAM
$ojam korisnosti >gr. opheleia, lat. utilitas) ima vrlo razliite uloge u
etikim diskusijama o cilju i svrhi ljudskog +ivota. 7ek s uvr*enjem
modernog li!eralizma !iva shvatan kao vode*i princip ljudskog moralnog
djelanja. %od Belena se pojam korisnosti preuzima u ;lozo;ju iz o!ine
jezike upotre!e, za potre!e istra+ivanja tzv. ekonomske koristi kod
%seno/onta i (ristotela. %od so;sta korisno je ono to donosi +ivot, a
nekorisno ono to donosi smrt. ,edan od so;sta, $rodik %ejanin izrekao je
stav da je ono to su ljudi smatrali korisnim za +ivot >hrana, zakoni,
umije*a, plodovi, livade, jezera, 'unce, #jesec itd.) uzdignuto do
odre)enja !ogova, te da stoga ljudski pojam o !ogovima i sva po!o+nost
dolaze od o!ogotvoravanja ljudskih predstava o korisnosti. %od 'okrata i
$latona pojam korisnog je samo jedno od odre)enja pojma do!rog, te z!og
toga ne mo+e postojati pose!na ideja korisnog. (ristotel istie samo
/unkcionalni karakter pojma koristi. :o!ro koje je dostojno ljudskog htijenja
mo+e !iti do!ro po se!i, ono ugodno i ono korisno. %orisno, samo po se!i,
ne mo+e !iti svrha ljudskog djelanja, nego slijedi iz do!ra po se!i ili onoga
ugodnoga. &aprimjer, dr+avno stanje, do!ro ure)enje due, nauka itd.
nijesu korisni sami po se!i, nego po onome na to se odnose. 7ako je i s tri
vrste prijateljstva me)u ljudimaE jedno poiva na do!ru po se!i, drugo na
ugodnosti, a tre*e na korisnosti. $rijateljstvo zasnovano na korisnosti lako
se razvrgava, kada nestane koristolju!ivi razlog. U stoikoj etici moralno
do!ro i korisno su isto. $o hri*anskoj teolokoj etici moralno do!ro je
do!ro po se!i, a ono korisno je do!ro za neto drugo. &ajvii princip
korisnosti, tj. sama korisnost je !o+je provi)enje. 7aj (vgustinov stav !i*e
opteprihva*en u srednjevjekovnoj ;lozo;ji. &ovovjekovne etike pokazuju
vie sklonosti od tradicije da ono korisno shvate kao najvii princip
ljudskog djelanja. U toj se sklonosti /undira novovjekovna i moderna
hedonistiko"utilitaristika tradicija. $o Bo!su, sve to je predmet ljudskih
prohtjeva i +elja, mo+e se imenovati kao do!ro. &e postoji neko apsolutno
do!ro, niti opte pravilo o njemu. ,edna vrsta do!ra mo+e se oznaiti kao
ono korisno, a samo korisno de;nie se kao ono to je nekome radi neega
do!ro. 'lino smatra i 'pinozaE FGto se neko vie trudi i mo+e da tra+i ono
to mu je korisno, tj. da odr+ava svoje !i*e, tim vie je o!daren vrlinomH.
&ovovjekovni autori >Bjum, 'mit, Ierguson, 9ol/) raspravljaju pitanje o
individualnoj i socijalnoj koristi. %lasini o!lik utilitaristikom stanovitu
dao je 8entam. $okuao je izvesti cijelo podruje morala, politike,
zakonodavstva i vlasti iz principa korisnosti. %orisnost je najvii princip
prosu)ivanja morala i prava. #ogu*e ju jeizjednaiti sa sre*om, na osnovu
ideje o maksimiranju sre*e najve*em mogu*eg !roja ljudi. %orist i sre*a
J
stoje u kvantitativnom odnosu kalkulacije koristi. 'ocijalna korist je samo
kao z!ir individualnih veliina korisnosti. Epohalnu veliinu, ali i najteljnije
unutranje ogranienje principa korisnosti kao vode*eg moralno"etikog
principa, pokazao je Begel. 'matrao je utilitaristiku ;lozo;ju korisnosti
okosnicom engleskog i /rancuskog prosvjetiteljstva. $orijeklo takvog
;lozo/skog uvida, koji je postao jednim od vode*ih modernih pogleda na
svijet, Begel vidi u optem novovjekovnom dr+anju svijesti kao istog
uvida. &jime se opta novovjekovna svijest oslo!a)a svih svojih
prijethodnih povijesnih likova, da !i iz praznine vlastitog stajanja pred
svijetom mogla postaviti naelo F've je korisnoH. U tom stavu sadr+an je
jedan nain modernog su!jektiviranja i individualiziranja ljudske svijesti.
7aj nain proizvodi konkretno dr+anje te svijesti, koja sve to postoji
odmjerava s o!zirom na samu se!e, tj. s o!zirom na znaenje i vrijednost
koju sve stvari imaju za nju. 've se mo+e shvatiti i pokazati s o!zirom na
korisnost koju ima za ovjeka. .ak se i !og mo+e predstaviti kao Fsama
ista koristH. %asnije Begelove analize !iti modernog gra)anskog svijeta
pokazuju kako se i utilitaristiko moralno"etiko stanovite FuvlaiH u
modernu posredovalaku igru !or!e za priznanjem. U toj igri ono ne mo+e
pretendovati da se odr+i realno kao vode*i, nego samo kao jedan od
mogu*ih principa djelanja i morala. %asnije ;lozo/ske i etike diskusije o
utilitarizmu, poev od #ilovog iskivanja pojma FutilitarizamH i pokuaja da
se razvije jedna suptilnija varijanta toga stanovita, preko %ontovog
kritikog odnosa prema Begelovom relativizovanju principa korisnosti,
#urovog zasnivanja nehedonistikog utilitarizma, do pokuaja /on izickog
da utilitarisitku ideju u!atini u njemakom duhovnom prostoru, u !iti
padaju ispod Begelovih kritikih uvida u !it utilitarizma. :u!lju misaonu
pozornost za pro!lem korisnosti pokazao je jo samo #arks u svojim
mladalakim analizama gra)anskog naina proizvodnje +ivota, kao i &ie u
radikalnoj kritici samoga principa korisnosti i svijeta modernih ljudskih
odnosa, koji se grade na tom principu. 8ez o!zira na to to su vode*e
glave autokritike gra)anskog svijeta izrekle svoje du!oke kritike o!jekcije
na utilitarizam, u nekim savremenim etikim diskusijama on i dalje ostaje
misaoni predmet vrijedan etikog promiljanja. 2stao je on i odr+ao se kao
jedan od vladaju*ih pogleda na svijet u savremenoj epohi.

ETIKA AUTONOMNE LINOSTI
2snovna postavka %antove etike je autonomija morala. $o njemu,
neposrednitvo ovjeka i 8oga je izraz slo!ode. #oral se politiki ograniio,
postao je stuni predmet, to je uticalo na odvajanja od drutva. :+on
'tjuart #il govori o moralu kao o neemu to se ne ui, on je injenica koju
imamo po ro)enju. U utilitarizmu do!ra su konsekvence koje se posti+u
jaanjem linosti. Intuicionizam je pravac unutar utilitarizma po kojem
moralni principi nisu naueni, ve* su to principi intuicije. $o njima, do!ro je
=
sve to ljudi +ele, to je autonomija linosti. Iranc 8erton &ikolaj Bartman je
napisao teoriju o optoj teoriji vrijednosti. Bartman govori o est slojeva
ljudskog duha. ,edno je duhovnost, iz koje se izvodi estetika vrijednosti,
materijalnosti umjetnikog djela. #oralno postupanje nas osposo!ljava da
prevazi)emo ponaanja. 9rijednosti su realitet, o!jektivno postojanje,
imaju karakter optosti. Intuicija je put dolaska do utvr)ivanja moralnih
vrijednosti. 'poznaja moralnih vrijednosti je dio sveukupne spoznaje
ovjeka. #oralne vrijednosti postoje po se!i. 0azlike spoznaje moralne
vrijednosti i drugih spoznaja su u tome da rezultat spoznaje morala nisu
moralne vrijednosti. 7o se izvodi iz intuicije. :uhovne vrijednosti su najvia
/orma vrijednosti. Begel etiku posmatra kao drutvenu vrijednost,
zajendicu morala. 1ajednica ugra)uje u stil +ivljenja moralne principe. U
osnovi svjetskog duha su moralni principi, razvoj slo!ode je razvoj
svjetskog duha. #o+e se govoriti i o nacionalnom moralu, u mjerilu
individualne historije je svjetska historija. 0elativiziranje morala je
skeptika sumnja u postojanje o!jektivnog morala. &ie porie postojanje
moralnih principa. $o &ieu, moral ima negativne posljedice, svodi ovjeka
na nulu, unitava nadovjeka. U &ieovoj ;lozo;ji mogu*nost iz!ora
vlastite linosti je najvii princip. 7re!a te+iti izgradnji speci;nosti linosti
!ez uticaja drugih na to. $rema &ieu, 8og je ovjeku nametnuta i
neodre)ena realnost koja usmjerava ljudski +ivot.
ETIKA POSLIJE KANTA
%antova ;lozo;ja morala utemeljena je na ljudskom motivu. %ategoriki
imperativ stvara potovanje prema zakonima koje smo se!i nametnuli.
9e*a je o!aveznost zakona koje sami se!i propiemo, jer to su du+nosti.
#oraln je zavisan od nas samih. U etici se razlikuju du+nosti koje
propisujemo sami i du+nosti koje nam propisuju drugi. $o %antu moral je
izraz ljudske prirode. 7omas 0id je osniva kotske ;lozo;je zdravog
razuma, a zajedno s :+eremijemom 8entonom osnovao je utilitarizam. %od
njega se autonomija morala izvodi iz autonomije linosti, odnosno zdravog
razuma. $o 0idu svako posjeduje moralne principe. $o njemu moral je
o!aveza koju ovjek pripisuje sam se!i, a ona priostie iz znanja o tome
ta tre!a da radimo. 2n govori o tome koliko su principi religije !itni u
zdravom razumu. 'vi zdravo razumski principi u osnovi imaju neku korist.
Ulititarizam ujedinjuje etiku i politiku.
ETIKA TEORIJA JOHN ROLLSA
0olsov opus magnum, 7eorija pravde, o!javljen je 3KL3. 2na ima svoje
imeE 4pravda kao pravinost5 i ukljuuje dva principa. $rvi princip je izraz
onoga to u '(: o!ino nazivamo li!eralnim idejama o slo!odi. 1amisao je
da svako ima prava na jednake /undamentalne slo!ode ukljuuju*i i
politiku slo!odu, :rugi princip ima dva dela, i poto ima dva dela, on je
malo komplikovaniji nego prvi. $rvi deo o!ez!e)uje nain na koji se misli o
jednakim mogu*nostima. lavna zamisao je da to gde *ete zavriti ne
tre!a da zavisi od toga odakle poinjete, da drutveni polo+aj koji ste stekli
ro)enjem ne tre!a da odre)uje vau sud!inu. #alo preciznije, on ka+e da
L
ako uzmete dvoje jednako motivisanih i jednako sposo!nih ljudi, njihovi
+ivotni izgledi ne tre!a da se razlikuju na osnovu njihovog drutvenog
porekla. 9ai +ivotni izgledi ne tre!a da zavise od vaeg klasnog porekla,
porodinog porekla, komiluka u kojem ste odrasli@ oni !i tre!alo da zavise
samo od onoga ta ste u stanju da uinite i ta ste motivisani da uinite.
'toga, ako ste jednako sposo!ni i jednako motivisani, imate jednake
izglede. 2vo je pravina jednakost mogu*nosti, slo!oda da se uestvuje u
politikom procesu, religijsku slo!odu, slo!odu govora i okupljanja, kao i
slo!ode povezane sa vladavinom prava < ukljuuju*i i zatitu telesnog
integriteta. 0ols ka+e da ovaj princip ima prioritet. 7o je prvi princip ove
teorije. &azovimo ga principom slo!ode.0ols naela pravednog drutva
pokuava odrediti hipotetskim ugovorom kojeg sklapaju lanovi zajednice.
$retpostavlja se da pojedinci koji sklapaju taj ugovor prvenstveno !rinu za
svoje interese, da su racionalni, do!ro o!avijeteni o ljudskoj prirodi i
/unkcioniranju drutva, te da se nalaze pod tzv. Mvelom neznanjaM. 2vaj
posljednji i najva+niji uvjet znai da nijedan od njih ne zna nita o onim
svojim oso!inama koje !i mogle utjecati na nepristranost odluivanja. %ako
me)u te oso!ine spada i sposo!nost za stjecanje materijalnih do!ara i
kako se svatko plai >!udu*i da ne poznaje ni svoju sklonost riziku) da !i
nakon podizanja vela mogao otkriti da za takvo stjecanje nije ni sposo!an,
a unato toga +eli za se!e osigurati to !olju poziciju, iza!ire se tzv. naelo
razlike. 2no ka+e da su nejednakosti doputene ali samo ukoliko od njih
imaju koristi i najmanje sposo!ni lanovi zajednice. &aime, na prvi pogled
se ini da !i takav pristup ljude naveo da iza!eru striktnu jednakost me)u
svim pripadnicima drutva. #e)utim, taj iz!or ne !i !io povoljan ni za koga
!udu*i da u tom sluaju oni koji !i nakon uklanjanja vela otkrili da imaju
ve*e sposo!nosti ne !i +eljeli raditi onoliko koliko !i to inae mogli. 1ato !i
i oni koji se !oje da *e najsla!ije pro*i >a to su svi koji sklapaju ugovor)
dopustili da talentirani do!iju vie do!ara, ali samo ukoliko jedan dio vika
resursa to *e ga stvoriti daju njima ije su sposo!nosti manje. &a to se
naelo u praksi prvenstveno gleda kao na opravdanje progresivnog
oporezivanja imu*nih. $ravednost je prva vrijednost drutvenih ustanova,
kao to je istina kod misaonih sustava. 8ilo koja teorija, ma koliko !ila
elegantna i ekonomina, mora se od!aciti ako nije istinita@ isto tako zakoni
i ustanove ma koliko !ili djelotvorni i do!ro ure)eni, ako nisu pravedni,
moraju se re/ormirati ili napustiti. .ak ni do!ro!it cijeloga drutva ne mo+e
prevagnuti nad nepravedno*u oso!e koja je zasnovana na pravednosti.
$ravednost zato ne priznaje da se gu!itak neije slo!ode mo+e opravdati
ve*im dahom drugih ljudi. 2na ne doputa opravdanje odricanja
nametnutoga nekolicini ve*om pogodno*u koju u+ivaju mnogi. 1!og toga
se u pravednom drutvu polazi od toga da su slo!ode jednakih dr+avljana
utvr)ene@ prava zasnovana na pravednosti ne mogu !iti predmetom
politikog pregovaranja ili rauna drutvenih interesa. ,edini razlog z!og
kojeg mo+emo prihvatiti pogrenu teoriju jest to da ne znamo !olju@
analogno tome nepravda se mo+e trpjeti samo ako je prijeko potre!no da
!i se iz!jegla jo ve*a nepravda. %ako su istina i pravednost prve
vrijednosti ljudskog djelovanja, one su neprijeporne.
MORALNE VRIJEDNOSTI
N
. (ksiologija je grana ;lozo;je koja prouava teoriju vrijednosti, ili
vrijednosti u najirem smislu i odre)enju pojma. &jen znaaj le+i u velikom
proirenju koje je dala znaenju pojma vrijednosti i u sintezi kojom je
omogu*ila prouavanje razliitih pitanja kao to
su E ekonomska, pravna,moralna, estetska, itd. $od aksIolokom metodom
upravo podrazumjevamo ukupnost vrijednosnih postavki >principa) i
postupaka >sudova) vrednovanja kojima se pozitivno ili negativno ocjenjuju
pravni odnosi, pravne norme i samo pravno vrednovanje odnosno pravni
poredak u cjelini. $ostavke aksioloke metode u pravu jesu uop*eni stavovi
o tome to je ispravno a to neispravno u pravnim odnosima, u pravnim
normama i u samom pravnom vrednovanju. &a osnovu tih principa donose
se konkretniji vrijednosni sudovi o pravnim pojavama. 7e principe mo+emo
svrstati na vie naina.$rvo, postoje postavke, razvijene u op*oj aksiologiji,
o prirodi samog vrednovanjaE o apsolutnom ili relativnom, o!jektivnom ili
su!jektivnom, racionalnom ili iracionalnom karakteru vrijednosnih principa
i sudova. 7e postavke nemaju iskljuivo opisno"o!janjavaju*u /unkciju >u
protivnom !i !ile samo sadr+aj ;lozo/ske i socioloke metode, kojima
uistinu primarno pripadaju), nego pored toga imaju jo i preskriptivnu
/unkciju 4tra+enja5 ili propisivanja da se vrijednosnim principima i
sudovima priznaju ili ne priznaju spomenute karakteristike < o emu ovise
u velikoj mjeri ocjenjivanjaljudskog ponaanja op*enito i pose!no u pravu.
:rugu vrstu aksiolokih postavki ine principi kojima se na razne naine
ocjenjuju drutveni odnosi i tvorevine, postoje*i ili tek mogu*i. 'vaki
ideoloko"vrijednosni sistem sadr+i veliki !roj vrijednosnih principa >i njima
odgovaraju*ih 4vrlina5) kojima se ocjenjuju ljudska ponaanja i tvorevine u
pose!nim o!lastima drutvenog djelovanja. 7akvi su npr. 9rijednosni
principi jednakosti, politikih slo!oda i javnosti u politici@ principi svetosti,
milosr)a i pokornosti u religiji@ principi do!rote, potenja i prijateljstva u
moralu@ principi istinitosti, o!jektivnosti i sistematinosti u znanosti, idt. 2d
svih ovih nespeci;nih pravnih vrijednosnih principa u pravnom poretku
nesumljivo su najznaajniji ekonomski i politiki principi, a zatim i moralni
principi koje pravo znatnim dijelom recipira i osna+uje. &o, pored takvog
vrednovanja, postoje jo i speci;ni pravni vrijednosni principi, tj. principi
vrednovanja koji nastaju i primjenjuju se samo u pravu i utvr)uju ispravne
naine organiziranja politiko"pravnog poretka i raspodjele drutvenih
do!ara. 7o su principi mira,pravne sigurnosti, pravednosti, zakonitosti te
odre)enosti i potpunosti sistema pravnih normi.
2d vremena nastanka do danas ;lozo;ju okupira pro!lem vrijednosti i
njihov odnos prema z!iljnosti. U svakodnevnom +ivotu ovjek neprestano
neto vrednuje. :aje ili porie odre)enu vrijednost svim elementima i
pojavama z!iljnosti, drutvenom +ivotu, svom linom +ivotu, svojim
spoznajama, ukusima i uvjerenjima. ' punim pravom !i se moglo re*i da
vrednovanje ini osnovnu djelatnost ljudskog +ivota. 9rednovanje ovjek
izra+ava u pojmovima istinitog i la+nog, do!rog i loeg, lijepog i ru+nog,
pravednog i nepravednog, svetog >/anog) i pro/anog itd. Iilozo;ja se pita o
tome kakav ontoloki status imaju vrijednosni pojmovi, tj. kakvo je njihovo
mjesto u optoj strukturi z!iljnosti. $ita se ona o tome da li ti pojmovi
pripadaju samim stvarima, nezavisno od naeg vrednovanja ili su oni samo
naa imenovanja stvari, s o!zirom na neke svrhe za ije su nam ostvarenje
K
potre!ne i spoljanje stvari. Iilozo;ja postavlja pitanje da li vrijednosti
imaju egzistenciju koja je nezavisna od ovjeka ili su samo su!jektivne
tvorevine ovjeka. $ita ona i o tome da li je i kako mogu*a saglasnost
izme)u ljudi u pogledu vrednovanja stvari. Iilozo;ja pita i o tome kako
ovjek uopte neto mo+e vrednovati, te odakle mu dolazi sposo!nost i
mo* da mo+e se!i postavljati vrijednosti i slijediti ih u svojim !rojnim
djelatnostima, odakle dolazi mogu*nost da se ljudi uopte mogu slo+iti u
pogledu onoga to *e smatrati vrijedno*u, napokon, kako mo+e dolaziti
do toga da vrijednosti mijenjaju svoju unutranju sadr+inu i smisao.
(priorne /orme su najvie vrijednosti, nematerijalne. :o!ro i vrijednost
imaju isto !i*e. 9rijednost speci;no i tumai pojam do!ra. 9rijednost je
do!ro. 'vako !i*e kao takvo je na svoj nain do!ro. 2ntoloko znaenje
do!roEpostojati znai !iti do!ro. 1nai, pod do!rom se podrazumijeva
generalno postoje*e. 1a nas !i*a postoje na razliite naineE ontoloki,
moralno. Uz postojanje matematikih !i*a ima i drugih !i*a. .ovjek ima
odnos sa svijetom zato to svijet ima neku vrijednost za ovjeka.
9rijednost je u !iti !i*a ovjeka. #ogu*nost vrednovanja je svojstvena
ovjeku, ali i druga !i*a imaju vrijednosnu orijentaciju. :o!ro je motiv i
orijentacija ponaanja. .ovjek vrednuje i svoje vrijednosti. 8ivaju*i
vrijednosti ovjek !iva se!e
MAKINTAJER
8io je kotski etiar i politiki ;lozo/. 8io je predstavnik komunitarizma.
%omunitarizam smatra da je !it ovjeka njegova drutvenost zajednice.
#akintajer kritikuje etiku li!eralizma. .ovjeka posmatra kao poimanje
linosti sa oso!enim identitetom. #oral je neodvojiv od line etike.
'ocijalni moral ini mogu*om zajednicu. #oral zajednice o!avezuje
pojedinca na moralno djelovanje prema drugom. 2snova etike je moral, on
je osnov odr+avanja drutva. %omunitarizam se razlikuje od li!eralizma.
Etika li!eralizma je etika atomiziranih jedinica. U etici komunitarizma
linost je odre)ena moralom zajednice. %omunitarna etika je konstituirala
socijalnu etiku. 2snov dr+ave u li!eralizmu su zakoni i norme, a to se
ostvaruje putem prisile. %omunitarizam se temenlji na dr+avi utemeljenoj
na moralu. Identitet linosti je vezan za zajednicu. Etika i politika su dvije
strane iste stvari. %omunitarizam identi;cira linost sa zajednicom. ovori
o organskom jedinstvu zajednice i drutva. U li!eralizmu ovjek je ovjeku
vuk, a u komunitarizmu ljudi su srodni. U komunitaristikoj etici ono to
ini jedinstvo me)u ljudima je moral. 'avremenoj etici tre!a drugi pristup,
koji se temelji na kritici morala i jedinstvu me)u ljudima. 'eparacija etike i
politike je kljuni pro!lem. Etika pravda u moderni se ogleda u tome to
postoji stvar iz!ora. $ravila tog iz!ora su drutveno determinirana. $olitika
se zato pretvara u vladavinu, postaje /orma manipulacije. 2snovna stvar
postaje pravo, a ne moral, to znai da zajednicu tre!a uspostaviti na etici.
&e postoji moral koji nije moral drutvene zajednice. #oderna etika polazi
od konstituisanih nacionalno moralnih !i*a izolovanih od etike prakse.
0azlika klasinog i modernog nije to je moderni civilizovaniji, ve* to je
izoliran iz socijalne prakse, klasini ovjek je vie u svom socijalnom
identitetu. 2pte do!ro je svojstveno za sopstvenu artikulaciju. #akintajer
zastupa deterministiku etiku. 2d ovjeka zavisi koju *e vrstu morala iz
3O
pojedinca uzeti, svako ima sopstvenu artikulaciju. $o #akintajeru postoje
interno i eksterno opte do!ro. Interno je svojstveno jedino datoj praksi.
Eksterno etiko do!ro je sluajno povezano sa datom praksom. Iz internih
do!ara nastaje opte do!ro zajednice. 2no nastaje anga+manom vie ljudi,
ona sama po se!i ne proizvode opte do!ro, to rade ljudi. 2pte do!ro je
nerazdvojno od do!ra pojedinca. $rivr+enost oso!e pojedincu tre!a da
!ude racionalno shva*ena radi uvi)anja nedostataka.
ETIKA U POSTMODERNI
$ostmoderna je zaokret u odnosu na modernu, nastaje drugom polovinom
?O.st. U postmoderni dovodi se u pitanje pojam prosvjetiteljstva>upotre!a
vlastitog uma). 2na je deinstrijalizacija, znaaj potronje. U postmoderni
dominiraju dvije moralne tvrdnjeE
3. Ljudi su u svojoj !iti do!ri, ali im se tre!a pomo*i da se ne ponaaju
u skladu sa prirodom.
?. Ljudi su po !iti zli i tre!aju se zatititi od po!una.
.ovjek je am!ivalentan. (m!ivalencij pre!iva u !itku. 0azvija se apstraktni
humanizam. #oralni denomeni su in/erentni>neracionalni). #oralno
ponaanje nije kada oekujemo priznanje. #oral je apriorno ponaanje.
#oralni /enomeni su moralni ako prethode ideji svrhe i kalkulacije. #oralni
/enomeni su moralni ako se ne uklapaju u shemu sredstvo"cilj. #oralno
ponaanje je slo!odno. #oral je !it ovjeka, osnov ljudskog integriteta i
su!jektiviteta. #oralni /enomeni ne mogu se iscrpiti etikim kodom. Etika
se zasniva na miljenju u odnosu na zakon. #oral je in pojedinca, moral
se ne ui. Etika djeluje prema pretpostavci da neki in mora !iti proglaen
do!rim u oprenosti sa loim. Etiki in i akteri su racionalni. 2n je izvor
oda!ira i slo!odne volje. #oralni in je neiz!je+n. %ada ovjek ini do!ro
drugome, a kada to ne osje*a kao o!avezu, onda je to manje do!ro od
do!ra uinjenog iz odgovornosti. #oral je neizrecivo aporijski. &ema
morala !ez iz!ora. 0ealnost u postmoderni se ne mo+e uiniti
univerzalnom u pogledu kodeksa, moral je relativan"na nekom mjestu
moralno, na drugom ne. #oral je univerzalan, moralnost nije. %ada ka+emo
da je moralnost neuniverzalna to znai da moral nema relativistiko
znaenje. $ostmoderna praksa +eli dati moralu peri/erni status. U
postmoderni moral je tako)er i iracionaan, govori o pojedincima u
zajednici. #oralnost se ne uklapa u pragmatinost, utilitarnost. #oralnost
je izvor /ormi ljudskih postojanja. 7ako)er, ona je i izvor kultivisanosti nae
slo!ode. #oralna odgovornost je poetna taka se!stva, a ne proizvod
drutva. #oral je temelj naeg !itka, svijesti. #oral prethodi svakom
naem odnosu prema drugome. 2n nema uztok i odre)uju*i /aktor, on je
osnov i mogu*nost. #oral ima osnov u se!i samome. #oralnost je osnova
ovjeka koja samu se!e stvara, ona nema izvanjski uzrok. #oralni in nije
in poslunosti. $ostmoderna relativizira moralnost. 2!avezuju*i su
kodeksi koje drutvo name*e. 1a moralni kodeks i njegovo potivanje
ovjek ne do!ija nita. $ostmoderna posmatra politiki moral, iz!acuje ga.
Etiki kodovi su okru+eni relativizmom, to je odraz institucionalne mo*i.
ETIKA I TEHNOZNANOST
33
$od pojmom tehnoznanosti se podrazumijeva s jedne strane pose!na
vrsta znanosti, s druge strane pose!na vrsta tehnike. 7o je ona znanost
koja se temelji na tehnici. 7o je kljuni /aktor +ivota ovjeka danas, u
individualnom i drutvenom smislu. 7o je rezultat historijskog razvoja i
tehnike i znanosti. 2vim pojmom se izra+ava zavisnost tehnike i znanosti.
1nanost je utvr)eno ,utemeljno,provjereno,dokazano nauno znanje.
&auka je predhodnica znanosti.Bumanistike nauke su samo u
kolokvijalnom jeziku znanosti ,to se vise odnosi na prirodne nauke.
1nanost se dokazuje primjenom odgovarajuce tehnike. 'ama tehnika je
izraz znanosti>realizirana znanost). 7ehno"znanost proizvodi dananji
drustveni zivot. Etika tehno"znanosti de;nira sta je dopusteno a sta nije
primjenom tehno <znanosti. :ali je etiki prihvatljivo sve sto je u 7ehno <
znanstvenom sistemu mogu*eP ,ednodimenzioniranje ovjekove svijesti. .
'lika dananjeg svijeta u odnosu na nekadanji !itno je drukija@ mo+e se
ak tvrditi i da je mnogo !olja od one pradavne, ali je i dalje opstanak ljudi
i svijeta neostvariv mimo onog to se razvilo iz o!iaja ponaanja, tj. mimo
primjene moralnih naela. 7o znai da ni suvremeni napredak znanosti i
tehnologije ne jami ni do!ro!it ni opstanak ljudi, ako !i se ostvarivao
zanemarivanjem etike. 8rzi razvoj tehnikih i !iotehnikih znanosti,
kataliziran eksponencijalnim razvojem in/ormatike, znaajno je unaprijedio
mogu*nosti ljudske populacije. &ormalno se te+i usmjeriti te mogu*nosti
prema do!ro!iti. #e)utim, postoji opasnost da nova otkri*a i znanja !udu
usmjerena tako da dovedu do mogu*ih teta ljudskoj populaciji i svijetu
uop*e. 1ato primjenu i napredak znanosti tre!a temeljiti na etikim
osnovama koje su o!veza kako za znanstvenike, tako i za
gospodarstvenike i politiare. &apose je to potre!no u do!a kada se svijet
sve vie glo!alizira, kako komunikacijski tako i organizacijski. &e tre!a nas
zato uditi injenica da se danas u svijetu, poglavito u tehniki i
gospodarstveno najrazvijenijim zemljama, sve ve*a va+nost pridaje etici.
9rlo su zamjetne takve aktivnosti u cijelom svijetu, !ilo da je rije o
prijenosu znanja i tehnologija, prilagod!i izo!raz!e, osposo!ljavanju za
etino djelovanje ili osvje*ivanju javnosti o novim tehnologijama i novim
proizvodima. &eki eticari ispravno uoavaju etike izazove neregulisanog
Interneta. #edutim, postoji i tendencija ka histeriji svaki put kada se javi
nova tehnologija, to ostavlja pogrean utisak da su etika pitanja koja ona
postavlja jedinstvena. (li tehnologija nije izmijenila osnovna etika pitanja
1ato su vrijednosti o kojima govori etika vanvremenske i ne mijenjaju se
uvo)enjem novih tehnologija.&aprotiv, nove tehnologije se ipak na kraju
prilagodavaju etickim kodeksima. &ema sumnje da nove tehnologije uvode
nove pristupe neetikom ponaanju, ali to je vec poznata stvar. &aravno,
jedna od najvecih !riga jeste lako*a kojom se licne in/ormacije mogu
prikupljati i dijeliti preko interneta. 2snovna vrijednost jo uvek je
privatnost.2no to tre!a upamtiti jeste da su /undamentalne vrijednosti,
3?
koje su nam do!ro slu+ile u moralnom rezonovanju kada su u pitanju !ili
konvencionalniji etiki pro!lemi " istina, potenje, potovanje linosti,
pravinost i tako dalje < !ezvremene i tre!a da nam poslu+e i u suoavanju
s izazovima in/ormatickog do!a.
3A