Professional Documents
Culture Documents
Astronomska Navigacija Skripta
Astronomska Navigacija Skripta
SADRAJ
I. II. III. IV. V. VI. VII.
OPENITO O ASTRONOMIJI I ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI .......................2 KRETANJE
NEBESKIH TIJELA I DREVNA ASTRONOMIJA .............................8 KOORDINATNI
SUSTAVI I PRETVORBA KOORDINATA ................................13 NEBESKA TIJEL
A ..............................................................................
......................23 PRIVIDNA KRETANJA NEBESKIH TIJELA .....................
....................................32 VRIJEME I OSNOVE MJERENJA VREMENA .......
...............................................43 INSTRUMENTI ZA MJERENJE VISINA
I ISPRAVLJANJE IZMJERENIH VISINA ..............................................
.........................................................................57
VIII. IX. X. XI. XII.
NAUTIKI GODINJAK .................................................................
.........................91 INDENTIFIKACIJA ZVIJEZDA ...........................
....................................................95 STAJNICA U ASTRONOMSKOJ N
AVIGACIJI ...................................................102 ODREIVANJE POZIC
IJE BRODA ......................................................................
111 NAVIGACIJSKE GREKE U ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI ........................120
ZADACI .........................................................................
........................................125 LITERATURA .........................
...............................................................................1
74
1
KOPERNIKOV HELIOCENTRINI SUSTAV Geocentrini sustav svijeta sve je tee podravao mjere
nja, odnosno da bi se objasnila astronomska mjerenja i putanje nebeskih tijela b
ilo je potrebno stalno uvoenje novih epicikla. Rjeenje je ponudio Nikola Kopernik
(1473-1543) u svom djelu ''De revolutionibus orbium coelestium'' (o okretajnima
nebeskih krugova), izdanom u Nurnbergu 1543. god. Kopernik je uspostavio novi su
stav svijeta, po kojemu je: - nepomina sfera zvijezda stajaica vanjska granica sve
mira, - idui prema unutranjosti nalaze se krune staze planeta: Saturn koji obilazi
oko Sunca za 30 godina, Jupiter za 12 godina, Mars za dvije godine, Zemlja za 1
godinu, Venera za 9 mjeseci i Merkur za 80 dana; - u sredini svijeta stoji Sunce
, koje upravlja svojom porodicom zvijezda, - Zemlja ima tri gibanja: a) dnevno o
kretanje oko svoje osi (prividna vrtnja nebeske sfere), b) godinje gibanje oko Su
nca od zapada prema istoku (prividno godinje gibanje Sunca), c) godinje konusno gi
banje Zemljine osi oko normale na ravninu Zemljine staze u retrogradnom smjeru (
precesija). Ovaj model i dalje je zadrao postavku da se planete gibaju jednoliko
po krunicama, pa su i dalje neophodne epicikle da bi se objasnilo gibanje planeta
. No bez obzira na taj nedostatak, ipak je oznaio ogromni napredak u shvaanju svem
ira i gibanja nebeskih tijela. Kako Kopernikov heliocentrini sustav nije imao pri
rodnu filozofiju koja bi ga opravdavala kao to je Ptolemejev sustav postavljen na
Aristotelovoj filozofiji, mnogi ga nisu htjeli prihvatiti, a crkva ga slubeno za
branjuje 1616. godine (zabrana je skinuta tek 1757. godine). Poznato je da su ne
ki uenjaci poslije Kopernika bili sueni zbog prihvaanja heliocentrinog sustava svije
ta. Veliki fiziar Galileo Galilei (1564-1642) takoer je morao odbaciti heliocentrin
o shvaanje svijeta, ak je bio izveden pred sud inkvizicije 1633. godine. Iz tog do
ba potjee i legenda da je ustajui iz kleeeg poloaja nakon proitane presude ipak kroz z
ube promrmljao ''Eppur si mouve'' (ipak se kree). Poznati astronom Tycho Brahe (1
546-1601) pokuao je pomiriti geocentrini i heliocentrini sustav pa je predloio kompr
omisan model: Zemlja je u sreditu svemira, a oko nje krue Mjesec i Sunce, a svi os
tali planeti krue oko Sunca, a ne oko Zemlje. KEPLEROVI ZAKONI Na temelju rada Ni
kole Kopernika, te na temelju Braheovih opaanja planeta Marsa, Johannes Kepler (1
571-1630) postavio je zakone kretanja planeta: planete se kreu oko Sunca po elips
ama u ijem aritu je Sunce, radijus vektori koji spajaju sredite Sunca i sredite plane
ta u jednakim vremenskim razmacima opisuju jednake povrine, kvadrati vremena potr
ebni da planeti opiu punu putanju oko Sunca razmjerni su kubovima njihovih srednj
ih udaljenosti od Sunca. Prvi Keplerov zakon govori da u svakom trenutku udaljen
ost od sredita planeta do sredita Sunca ima razliite vrijednosti. U odreenom trenutk
u planet je najblii Suncu i taj poloaj planeta zove se perihel. U nekom drugom tre
nutku planet je najudaljeniji od Sunca i taj se poloaj planeta zove afel. Pravac
koji spaja perihel i afel zove se AP crta ili apsidna crta. Kepler je prvo objav
io svoja prva dva zakona (djelo Nova astronomija, 1609. god.), a treeg neto kasnij
e (u djelu Harmonija svijeta, 1619.god.). 9
1) Prvi Keplerov zakon Planete se oko Sunca gibaju po elipsama kojima je u jedno
m aritu Sunce. Matematiki oblik tog zakona u polarnom koordinatnom sustavu: p r= 1
+ cos v r-rdijus vktor p-prmtr p = / -kstrncititt = (-)/ v-prv nom
ij (kut od smjr prm prihlu do rdijus vktor plnt) 2) Drui Kplrov
zkon Znenje drugog Keplerovog zakona, prikazuje radijus vektore koji spajaju Su
nce s poloajima planeta u tokama A, B, C, D, E ili P (vidi sliku). Vrijeme potrebn
o da planet prevali put od poloaja B do poloaja P jednako je vremenu potrebnom da
planet prevali put od poloaja A do poloaja C. Povrina koju zatvaraju toke BPS jednak
a je povrini koju zatvaraju toke ACS. Slijedi da planet na dijelu putanje od A do
C ima maju brzinu nego na dijelu putanje BP, a kut mnji j od kut .
Drui Kplrov zkon Rdijus vktori povueni sa Sunca na planetu u jednakim vreme
nima tvore jednake povrine.
r2
dv =c dt
3) Trei Keplerov zakon ''Kvadrati ophodnih vremena planeta oko Sunca odnose se ka
o kubovi srednjih udaljenosti od Sunca''. T 12 T 2 2 = = ... = c a13 a 2 3 T1 i
T2 predouju ophodna vremena planeta, a a1 i a2 srednje udaljenosti planeta od Sun
ca. Ako se za vrijeme ophodnje uzme vrijeme ophodnje Zemlje ( T1=1 ili jedna god
ina ), a za udaljenost prvog planeta udaljenost Zemlje ( a1=1 ili jedna astronom
ska jedinica ), Keplerov izraz prelazi u oblik:
a =3 T2
Nakon otkria ovog zakona konano je objanjeno prividno retrogradno i progresivno gib
anje planeta. Zahvaljujui otkriima Galilea i Keplera, te stvaranju novih filozofij
a (Newton, Leibniz, ...) koje su poele opravdavati heliocentrini sustav svijeta za
brana o gibanju Zemlje skinuta je 1757. god., a heliocentrini sustav prihvaen je 1
835. god. 10
NEBESKA SFERA
Opaa koji u vedroj noi promatra nebeska tijela razasuta po nebu ima osjeaj da su ona
od njega jednako udaljena i rasporeena po nebeskoj povrini oblika polukugle u ijem
se sreditu nalazi on (opaa). U mislima sva nebeska tijela moemo projecirati na jedn
u kuglastu plohu koja se zove NEBESKA SFERA. Takvo razmatranje poloaja nebeskih t
ijela nam uvelike olakava prouavanje kretanja nebeskih tijela, kao i rjeavanje prob
lema nebeskim osmatranjem za koje nije potrebno promatrati udaljenost nebeskih t
ijela ve samo njihove pravce kretanja. Polumjer nebeske sfere je neodreen, a za sr
edite se moe uzeti: poloaj opaaa (topocentar), sredite Zemlje (geocentar), sredite Sun
a (heliocentar).
Nebeska sfera
Na slici je prikazana nebeska sfera s elementima koji su ovisni o poloaju opaaa na
Zemlji. Opaa se nalazi na Zemljinoj povrini u toki A. Ako povuemo pravac okomit na ho
rizont a koji prolazi kroz poloaj opaaa, dobit emo dvije toke na nebeskoj sferi. Toka
koja se nalazi iznad opaaeve glave je zenit (Z), a nalazi se u sreditu vidljivog di
jela sfere. Toka koja se nalazi u sreditu nevidljivog dijala sfere, a koja se nala
zi ispod opaaa ja svojevrsni antipod zenita, a nazivamo je nadir (Na). Krugovi koj
i prolaze kroz te dvije toke se nazivaju vertikalni krugovi i okomito sijeku hori
zont. Vertikalna krunica koja prolazi kroz pol i zenit zove se mjesni meridijan,
dok ona koja prolazi kroz toke istoka i zapada prvi vertikal. Male krunice paralel
ne s ravninom horizonta zovu se visinske krunice ili almukantari. Toka koja se nal
azi iznad sjevernog Zemaljskog pola jest sjeverni nebeski pol (PN), a toka koja s
e nalazi iznad junog zemaljskog pola jest juni nebeski pol (PS). Projekcija Zemlji
na ekvatora na sferu daje nebeski ekvator, a projekcija zemaljskog horizonta daj
e nebeski horizont. Projekcija meridijana na nebesku sferu odreuje nebeski meridi
jan, odnosno projekcija mjesnog meridijana opaaa na Zemlji odreuje mjesni nebeski m
eridijan. Ravnina u kojoj se Zemlja giba oko Sunca zove se ravnina ekliptike, a
ona presjeca nebesku sferu po velikoj krunici koja se zove ekliptika. 11
Glavni pravci i toke na nebeskoj sferi Poloaj svakog nebeskog tijela na sferi odree
n je dvjema sfernim kooordinatama. Smjer brojenja moe biti: - progresivan ili dir
ektni smjer (od zapada prema istoku, tj. obrnuto od kazaljke na satu), - Retrogr
adni ili indirektni smjer (od istoka prema zapadu, tj. u pravcu kazaljke na satu
). Ovisno o tome koja je glavna krunica osnovna (od koje se odreuju kooordinate) r
azlikuje se vie koordinatnih sustava: - Horizontski - Mjesno-ekvatorski - Nebesko
-ekvatorski - Ekliptiki
12
Z =z z Z * p
*
V
p=90 =V+p
Slika gore lijevo: nebesko tijelo izmeu nebeskog ekvatora i zenita = z + = (90V)
+ ( i istoimeni) Slika gore esno: nebesko tijelo izmeu nebeskog ekvatora i horiz
onta = z = (90V) ( i raznoimeni) Slika olje ljevo: nebesko tijelo izmeu zeni
ta i vidljivog pola = z = (90 V) ( i istoimeni) Slika olje esno: nebesko
tijelo izmeu vidljivog pola i horizonta = V + p = V + (90 ) ( i istoimeni)
21
Mjesec je Zemljin satelit, koji spada u grupu veih satelita. Promjer mu iznosi 3
475 km. Od Zemlje je prosjeno udaljen 384 400 km. Temperatura na povrini Mjeseca v
arira od -150C do +120C, to ovisi da li je povrina okrenuta prema Suncu. Mjesec se o
ko svoje osi okrene za 27,5 dana, to je gotovo isto koliko mu treba da se okrene
oko Zemlje (prema zvijezdi 27,1222 srednja dana, odnosno prema Suncu 29,530588).
Venera je navigacijski planet, koji je veliinom i masom najsliniji Zemlji. Ekscen
tricitet putanje je vrlo malen i iznosi 0,007, a nagib putanje nad ekliptiku izn
osi oko 3,5. Siderika revolucija (prema zvijezdi) traje 224,7 dana. Budui da je rav
nina ekvatora praktiki usporedna sa ravninom putanje, godinjih doba nema. Rotacija
je retrogradna i spora, a traje 243 dana. Dakle, planet Venera se bre okrene oko
Sunca nego oko vlastite osi. Venera ima vrlo gustu atmosferu, tako da tlak na p
ovrini iznosi 90 bara, to odgovara tlaku mora na dubini od 900 metara. Venera je p
oslije Sunca i Mjeseca prividno najvee tijelo na nebeskoj sferi Mars je takoer pop
ut Venere navigacijski planet. Putanja planeta je znatno izduenija od Zemljine i
Venerine, a ekscentritet putanje iznosi 0,093. Ravnina ekvatora je nagnuta nad r
avninu putanje za 25. Planet se oko vlastite osi okrene za 24 sata 37 minuta i 23
sekunde (rotacija), a oko Sunca za 687 dana (revolucija). Zbog nagiba putanje n
ad ravninom ekliptike, koji je priblino isti kao i Zemljin, planet ima godinja dob
a slina Zemljinim, samo zbog spore revolucije ona traju due od Zemljinih godinjih d
oba. Prosjena temperatura planeta je -23C, ali je u vrijeme ljeta neto via od 0. Na s
amom ekvatoru temperature bi mogle biti 18C. Atmosfera Marsa je vrlo rijetka, a s
astoji se od valikim dijelom od ugljik-dioksida. Planet ima izraene polarne kape
koje se sastoje od smrznutog ugljik-dioksida. Jupiter je poput Marsa i Venere, t
akoer navigacijski planet. To je najvei planet Suneva sustava. Udaljenost od Sunca
mu se mijenja vrlo drastino radi ekscentriciteta putanje koji iznosi 0,0483. Puta
nja planeta je nagnuta nad ravninu ekliptike za 1,3, a ravnina ekvatora je gotovo
u ravnini putanje nad koji je nagnuta 3,1. Brzina rotacije nije ista za svaku tok
u na planetu, to je vrijedan pokazatelj da planet nije kompaktna cjelina. Ekvator
uini rotaciju za 9 sati 50 minuta i 30 sekundi. Znai da je kutna brzina rotacije
planeta oko 10 000 vorova. Revolucija traje 11,9 godina. Radi velike brzine rotac
ije unutar atmosfere puu jaki vjetrovi brzinom preko nekoliko stotina kilometara
na sat. Debljina sloja atmosfere ne prelazi 1 000 km. Lako je uoljiva velika crve
na pjega koja predstavlja stalnu meteroloku aktivnost atmosfere. Jupiter ima 16 s
atelita i tanak prsten. Njegovi sateliti su Europa, Io, Ganymed, Kalisto, Metis,
Adrastea, Amalthea, Thebe, Leda, Himalia, Lysitheja, Elara, Ananke, Carme, Pasi
phae i Sinope. Na satelitu Iu je prisutna vulkanska aktivnost. Saturn je uz Vene
ru, Mars i Jupiter posljednji navigacijski planet. Planet nije kompaktna povrina
tako da je najbra rotacija ekvatora koja traje 10,6 sati. Revolucija mu traje 29,
5 godina. Budui da je planet sastavljen od vodika i helija, nema veliku masu. Na
ekvatoru u smjeru kazaljki na satu puu stalni vjetrovi brzinama veim od 1 000 km/h
. Radi velike brzine rotacije planet je na polovima spljoten 11%. Pretpostavlja s
e da je jezgra planeta promjera 10 000 km sastavljena od nakupina stijena i leda
. Posebno atraktivna pojava na Saturnu su njegovi prstenovi. Planet ima tri vidl
jiva i jedan vrlo malen prsten (koji je teleskopom nevidljiv), a sastoji se od p
raine, i nalazi se tik uz povrinu planeta. To je prsten D. Prsten C je udaljeniji
od planeta od prstena D, a sastoji se od praine i stijenja promjera 100 m. Ostala
dva prstena su istog sastava. Prsten A je najudaljeniji od planeta, a prsten B
se nalazi izmeu prstena A i C. Debljina prstenova je samo 15 km. Saturn posjeduje
izrazito velik broj satelita:Rhea, Titan, Hyperion, Iapetus, Phoebe, Atlas, Pro
metheus, Pandora, Epimetheus, Janus, Mimas, Enceladus, Tethys, Telesto, Calypso,
Dione i Helena. Merkur je uz Pluton najmanji planet. Siderina revolucija mu traj
e 88 dana. Za neku toku njegova ekvatora Sunev dan traje 176 dana, stoga su dnevne
temperature jako visoke i iznose
24
oko +430C. No traje jednako dugo, tako da su none temperature vrlo niske i iznose 170C. Os rotacije je gotovo okomita na ravninu putanje pa se Sunce nalazi uvijek
u ravnini ekvatora. Kut maksimalne elongacije je izmeu 18 i 28, stoga se moe opaati n
eposredno prije izlaska ili poslija zalaska Sunca. Uran ima vrlo brzu rotaciju k
oja traje od 15 do 17 sati. Period revolucije iznosi 42 godine. Nagib ravnine ek
vatora nad ekliptiku iznosi 82, tako da se planet praktiki kotrlja po ravnini puta
nje. Radi toga je u jednom periodu Suncu okrenut jedan pol planeta, a drugom per
iodu drugi pol planeta. Neptun je veliinom i masom slian Uranu. Ima dva velika sat
elita, Triton i Nereid i vei broj manjih. Satelit Triton je veliinom slian Mjesecu.
Pluton je posljednji otkriveni planet (izgubio status planeta 2006. godine). Pr
etpostavlja se da je planet zapravo komad leda promjera oko 2 300 km. Posjeduje
satelit Haron promjera 1 000 km. Planetoidi su hladna tijela promjera manjih od
1 000 km. Nepravilnog su oblika, a smjeteni su izmeu 2,2 i 3,5 AJ i rijetko koji n
aputa taj pojas. Neki planetoidi imaju vlastite satelite (Herkul). Najvei planetoi
d je Ceres iji je promjer 1 000 km. Ostali vei planetoidi su Pallas, Juno, Vesta,
Hygiea, Davida, Cibele itd. Zemlji se najvie pribliava planetoid Eros na 23 miliju
na kilometara. Postoji hipoteza da su planetoidi nastali raspadom planeta masa k
ojeg bi bila desetina Mjeseeve. Meteoriti postoje jo iz vremena nastanka Suneva sus
tava. Velik je broj meteorita pao na Zemlju, ak vie od 7 000 komada. Prolazak kroz
atmosferu ih usporava pa na Zemlju najee padaju slobodnim padom. Postoje tri osnov
ne skupine meteorita: eljezne (sideritne), kamene (aerolitne) i eljezno-kamene (si
derolitne). Najzanimljivija podskupina su hondriti, koji su dobili ime po hondra
ma, okruglim zrncima pravilnog oblika koji su uvueni u osnovnu masu meteorita, a
starost im odgovara starosti Sunca. Meteor je nebesko tijelo koje je prolo kroz z
emljin omota, ali nije palo na njezinu povrinu. Najee je to materija zaostala za puta
njom kometa. Vrlo sjajni meteori zovu se bolidi. Meteori obino izgaraju na visini
od 70 do 130 km, a pojavljuju se pojedinano ili u rojevima u kojima ponekad moemo
vidjeti i vie od 10 000 meteora u razdoblju od jednog sata. Prolaskom kroz atmos
feru meteori ioniziraju stupac zraka koji zbog toga zasvijetli, pri emu se ioniza
cija ne gubi odmah, ve stupac zraka neko vrijeme luminiscira. Vei meteori prodiru
kroz vei sloj atmosfere koju jako ioniziraju, pa luminiscencija traje i do jedan
sat. Ti se meteori nazivaju bolidi. Pojavu bolida ponekad prati neobjanjiva pojav
a umova ili udaljene tutnjave. Kometi se sastoje od jezgre, kome i repa. Kreu se p
o vrlo sloenim putanjama, a neki od njih se povremeno pribliavaju Suncu. Smatra se
da je izvor kometa u Oortovu oblaku koji se nalazi na polovici udaljenosti Sunc
a i najblie zvijezde. Jezgra i koma ine glavu kometa. Jezgra je najmanji dio komet
a, a sainjava je komad leda male gustoe. Oko jezgre je koma. Veliina kome varira od
5 000 do nekoliko milijuna kilometara, a na jezgru opada samo 1 do 10 km. Kad s
e komet priblii Suncu na njega djeluje Sunev vjetar koji formira rep kometa. Rep j
e sekundarna pojava i zapravo je izrazito rijedak, a za zemaljske uvjete on je v
akuum. Veliina repa kometa moe biti ak 150 milijuna kilometara, to je vie od udaljeno
sti izmeu Zemlje i Sunca. Najpoznatiji su Halleyev komet, komet Schuster, Enckeov
komet, komet Kohoutek itd. Enckeov komet ima vrijeme ophodnje 3,3 godine. Zodij
aka svjetlost pojavljuje se u blizini ekliptike (zodijaka), a uzrokuju je estice p
raine veliine 1 do 10 mikrometara. Najbolje se opaa u ekvatorijalnom i suptropskom
podruju. 25
putanje sijee ekliptiku zovu se vorovi. Ulazni vor je toka na nebeskoj sferi u kojoj
Mjesec prelazi s june strane na sjevernu stranu ekliptike, silazni vor ima obrnut
o znaenje. Zbog promjene nagiba ravnine putanje u odnosu prema ravnini ekliptike,
linija vorova rotira uzdu ekliptike u retrogradnom smjeru. Zbog kretanja vorova u
retrogradnom smjeru, Mjesec kroz jedan od vorova prolazi prije nego izvri kruenje o
d 360. Razdoblje izmeu dvaju uzastopnih prolaza Mjeseca kroz ulazni ili silazni vor
je razdoblje drakonistine revolucije mjeseca, a traje oko 27,21222 dana. Razdobl
je izmeu dvaju uzastopnih prolaza mjeseca kroz perigej ili apogej je razdoblje an
omalistike revolucije, a traje oko 27,5546 dana. Vrijeme za koje se Mjesec vraa op
e istim longitudama, tj. u isti poloaj prema proljetnoj toki definira Tropski mjes
ec koji iznosi 27,32158 dana. Sinodika Mjeseeva rotacija sinkronizirana je sa sino
dikom revolucijom, a siderika rotacija sa siderikom revolucijom, pa je Mjesec zbog
toga uvijek istom stranom svoje povrine okrenut ka Zemlji. Ipak sa Zemlje se vidi
oko 60% povrine Mjeseca, a uzrok tome je libracija odnosno nagib Mjeseeva ekvator
a na ravninu Mjeseeve putanje.
Mjeseeve faze Mlad mjesec je trenutak kad je razlika longituda Sunca i Mjeseca 0 (
konjunkcija). Kada je razlika longituda 90, Mjesec je u kvadraturi. Kada Mjesec d
oe u opoziciju sa Suncem, tada je razlika longitude 180. U posljednjoj etvri razlik
a longitude je 270. Osvjetljenost Mjeseca raste od faze punog mjeseca i osvjetlje
ni dio uvijek mu je okrenut prema zapadu. Osvjetljenost opada od punog prema mla
dom mjesecu i osvjetljeni dio uvijek mu je okrenut prema istoku. U jednoj lunaci
ji Mjesec proe sve svoje faze (sinodiki mjesec). Metonov Ciklus Period u kojem se
ostvari pun broj lunacija i pun broj godina (ime je dobio po atenskom astronomu
Metonu, V st.p.n.e.). U 19 tropskih godina ispuni se 235 lunacija. Tropska godin
a predstavlja interval izmeu dva uzastopna prolaska Sunca (srednje ekvatorsko) kr
oz proljetnu toku (365,24219 srednjih dana). Sarosov ciklus Period u kojem se ost
vari pun broj pomrina Sunca i Mjeseca, i nakon kojeg nastupaju istim redosljedom.
Taj period iznosi 242 drakonska mjeseca = 223 sinodika mjeseca= 6585,36 dana 18
god 11m 8 h .
28
ZVIJEZDANI SUSTAVI
Zvijezde su vrlo udaljena nebeska tijela koje posjeduju vlastite izvore energije
i koje emitiraju vlastitu svijetlost. Jedna od teorija kazuje da su nastale sku
pljanjem meuzvjezdanog materijala sve do postizanja kritine mase. Zatim su u sredit
u zvijezda zapoeli termonuklearni procesi, pretvaranja lakih elemenata u tee. Stvar
ni pomaci zvijezda zovu se vlastita kretanja zvijezda. Od trenutka velikog prask
a svemir je u neprestanom irenju i sve se zvijezde kreu kroz prostor velikim brzin
ama. Toka na nebeskoj sferi prema kojoj se kree neko nebesko tijelo zove se apeks.
Sunce ima apeks usmjeren prema jednoj toki na sferi s koordinatama ( = +30, = 270)
u szviju Herkules i sa itavim svojim planetarnim sustavom kree se brzinom od 20 km
/s. Stvarna kretanja zvijezda mogu se primijetiti tek nakon dugih razmaka vremen
a. Udaljenost izmeu zvijezda izraava se svjetlosnim godinama ili parsecima. Svjetl
osna godina je udaljenost koju svijetlo prevali u vakuumu za vrijeme jedne trops
ke godine, i iznosi 9,46 x 1012 km. Parsec (pc) je udaljenost s koje se srednji
polumjer putanje Zemlje vidi pod kutem od jedne lune sekunde, a iznosi 3,26 godin
a svjetlosti. Parsec je izvedenica paralakse od jedne sekunde. ZVIJEZDA Proksima
Centauri Alfa Centauri Barnardova zvijezda Wolf 359 Luyten 726-8 Lalande 21185
Sirius Ross 154 UDALJENOST BROJ 4,3 4,3 6,0 7,7 7,9 8,2 8,7 9,3 1 2 ? 1 2 ? 2 1
VRSTA ZVIJEZDE Crveni patuljak uti i crveni patuljak Crveni patuljak Crveni patul
jak Crveni patuljci Crveni patuljak Bijela zvijezda i bijeli patuljak Crveni pat
uljak
U tablici su prikazane zvijezde koje se nalaze na udaljenosti manjoj od 10 svjet
losnih godina. Osim po prividnim veliinama, to je subjektivan poloaj opaaa, zvijezde
dijelimo po apsolutnom sjaju. Po tom kriteriju zvijezde se svrstavaju s obzirom
na njihov sjaj kada bi bile na udaljenosti od 10 parseca. Po tom kriteriju zvije
zde svrstavamo u : - superdivove (Rigel, Spica, Deneb) - divove i - patuljke (Pr
ocyon, Altair, Sunce) Postoji klasifikacija i po svjetlosnom spektru. Klasa O, A
i B su tri klase bijelih zvijezda, F je klasa ukastobijelih zvijezda, G je klasa u
tih zvijezda, K je klasa crvenkastih zvijezda a M i N su klase crvenih zvijezda.
Dvojne i mnogostruke zvijezde formiraju sustave u kojima su kretanja pojedinih
zvijezda ovisna o meusobnim gravitacijskim silama. Postoje sustavi od dvije, tri
ili vie zvijezda koje rotiraju oko zajednikog teita. Pojedinana tijela sustava mnogos
trukih zvijezda nazivaju se komponentama. Neki zvjezdani sustavi imaju jednu kom
ponentu sjajniju od druge, pa se prolaskom tamne komponente ispred svijetle mije
nja sjaj zvijezde. Promjenljive zvijezde su zvijezde koje mijenjaju sjaj zbog pr
ocesa koji se u njima odvijaju. Dijele se na kratkoperiodine, dugoperioine i nepra
vilno promjenljive zvijezde.
29
Okomita nebeska sfera Nebesko tijelo B ima pozitivnu deklinaciju, izlazi u toki k
oja se nalazi sjevernije od toke istoka, a zalazi u toki koja se nalazi sjevernije
od toke zapada. Toka izlaza ima azimut izmeu 0 i 90, a toka zalaza izmeu 270 i 360.
om sluaju nebesko tijelo ne moe imati azimut izmeu 90 i 270. Nebesko tijelo C ima neg
ativnu deklinaciju i do prolaza kroz meridijan uvijek ima azimut koji je vei od 9
0, a nakon prolaza kroz meridijan azimut koji je uvijek manji od 270. Bez obzira n
a deklinaciju, vidljivi luk nebeskog tijela jednak je nevidljivome, a izlaz i za
laz okomiti su na horizont. Zbog tih razloga dan i no na ekvatoru uvijek traju je
dnako dugo, neovisno o godinjem dobu i deklinaciji Sunca. Zbog okomitog izlaza i
zalaza Sunca sumraci na ekvatoru traju najkrae.
Kosa nebeska sfera
Kosa nebeska sfera je prividna slika neba za opaaa koji se ne nalazi ni na polu ni
na ekvatoru, ve na nekoj zemljopisnoj irini izmeu tih dvaju ekstrema.
Kosa nebeska sfera 34
Ako se opaa nalazi na nekoj zemljopisnoj irini, zenit opaaa nalazi se izmeu pola i ekv
atora. Nebeska tijela ovisno o poloaju na sferi, zauzimaju razliite poloaje u odnos
u prema opaau. Ravnina nebeskog horizonta nagnuta je na ravninu nebeskog ekvatora
za vrijednost komplementa zemljopisne irine (90 ). Nebeski horizont i ekvator sijeku
se u toki istoka (toke E) i toki zapada (toke W). Vertikalna krunica koja prolazi kr
oz toku istoka zove se istoni prvi vertikal, a vertikalna krunica koja prolazi kroz
toku zapada zove se zapadni prvi vertikal. Luk nebeskog horizonta od toke istoka
do toke izlaza nebeskog tijela i od toke zapada do toke zalaza nebeskog tijela zove
se amplituda nebeskog tijela. Pozitivna je ako nebesko tijelo izlazi sjevernije
od toke istoka, odnosno zalazi sjevernije od toke zapada. Negativna je ako nebesk
o tijelo izlazi junije od toke istoka, odnosno zalazi junije od toke zapada. Nebesko
tijelo A ima deklinaciju 0 i krui po nebeskom ekvatoru. Izlazi u toki istoka, a za
lazi u toki zapada, vidljivi luk jednak je nevidljivom luku. Nebesko tijelo B ima
pozitivnu deklinaciju, izlazi u toki horizonta koja se nalazi sjevernije od toke
istoka, a zalazi sjevernije od toke zapada i ima pozitivnu amplitudu. Vidljivi lu
k vei je od nevidljivog luka. Nebesko tijelo C ima deklinaciju koja ima isti pred
znak kao i zemljopisna irina opaaa, ali njegova deklinacija ima tono veliinu kompleme
nta zemljopisne irine ( = 90 ). Nebesko tijelo ima izlaz i zalaz u istoj toki horizo
nta, tj. samo tangira horizont u jednoj toki i nastavlja kretanje po sferi. Takvo
nebesko tijelo zove se zadnje cirkumpolarno nebesko tijelo. Nebesko tijelo D ta
koer ima deklinaciju istog predznaka kao i zemljopisna irina opaaa, ali je vrijednos
t deklinacije vea od komplementa zemljopisne irine ( > 90). To nebesko tijelo nema n
i izlaza ni zalaza, va puta prolazi kroz meriijan opaaa i stalno se na nebeskoj
sferi kree po krunici ije je sredite u vidljivom polu. Takvo nebesko tijelo zove se
cirkumpolarno nebesko tijelo. Nebesko tijelo E ima deklinaciju predznak koje je
razliit od predznaka zemljopisne irine, a apsolutna vrijednost deklinacije manja j
e od komplementa zemljopisne irine (|| < 90||).Takvo nebesko tijelo ima svoj izlaz i
zalaz, ali je njegov viljivi luk krai od nevidljivog. Amplituda je negativna je
r nebesko tijelo izlazi u toki horizonta koja se nalazi junije od toke istoka, a za
lazi u toki horizonta koja se nalazi junije od toke zapada. Nebesko tijelo F ima de
klinaciju koja ima razliiti predznak od zemljopisne irine opaaa, ali je apsolutna vr
ijednost deklinacije jednaka komplementu zemljopisne irine (|| = 90||). Nebesko tij
elo ima izlaz i zalaz u istoj toki horizonta i nikad se ne pojavljuje iznad horiz
onta. Takvo nebeska tijelo zove se zadnje anticirkumpolarno nebesko tijelo. Ako
deklinacija i zemljopisna irina imaju razliite predznake, a apsolutna vrijednost d
eklinacije vea je od komplementa apsolutne vrijednosti zemljopisne irine (|| > 90||)
nebesko se tijelo nika ne pojavljuje na horizontu i stalno je skriveno oku opaaa
. Takvo nebesko tijelo zove se anticirkumpolarno nebesko tijelo.
PRIVIDNO KRETANJE PLANETA NA NEBESKOJ SFERI
Pomicanje Sunca, Mjeseca i planeta od zapadne strane horizonta prema istonoj stra
ni zove se progresivno kretanje, a pomicanje planeta od istone strane horizonta p
rema zapadnoj strani zove se retrogradno kretanje. Zemlja na putanji oko Sunca i
Mjesec na putanji oko Zemlje dolaze u takve poloaje da se opaau sa Zemlje ini da Su
nce i Mjesec na sferi lutaju od zvijezde do zvijezde. 35
Prividna kretanja Sunca i Mjeseca Slika prikazuje nebesku sferu u ijem sreditu je
nepomino Sunce oko kojega krui Zemlja po ucrtanoj putanji, a oko nje krui Mjesec. U
odreenom trenutku Zemlja se nalazi u poloaju Z1, a Mjesec u poloaju M1. U tom e tre
nutku opaa s povrine Zemlje vidjeti Sunce u blizini zvijezde n nskoj sfri, M
jsc u lizini zvijzd . Nakon nekog vremena Zemlja e na svojoj putanji prei odree
ni put i nai se u poloaju Z2, Mjesec e slijediti pomak Zemlje i u tom istom trenutk
u nai e se u poloaju M2. Opaa e sada vidjeti Sunce u blizini zvijezde , Mjsc u li
ini zvijzd n nskoj sfri. Sunc n nskoj sfri prividno prvli put od
zvijzd do zvijzd , Mjsc od zvijzd o zvijeze . Ako razdobje iznosi jed
an dan, Sunce na nebu prevai oko 1 (360 za 365 dana), a Mjesec oko 13 (360 za 27,32
dana). Prividno kretanje paneta neto je druaije.
a) prividno kretanje unutarnjih planeta
b) prividno kretanje vanjskih planeta 36
Prividno kretanje unutarnjih planeta prikazuje sluaj a). Zemlja se na svojoj puta
nji u odreenom trenutku nala u poloaju Z1, a unutarnji planet u poloaju P1. Opaa sa Ze
mlje vidjet e planet pored zvijezde n nskoj sfri. U nkom druom trnutku Z
mlj e se nai u poloaju Z2, a unutarnji planet po drugom Keplerovu zakonu prevalit e
vei put i nalazi se u poloaju P2. Opaa vidi planet pored zvijezde n nskoj sfri
. U iduem trenutku Zemlja je u poloaju Z3, a planet u poloaju P3, opaa vidi planet po
red zvijezde . Prividno je panet na nebeskoj sferi prevaio put od zvijezde do z
vijzd , ztim s vrtio prm zvijzdi . Opu na Zemlji se ini da je planet opis
ao nepravilnu petlju. U odreenom trenutku planet prividno miruje u nekoj toki na n
ebeskoj sferi pa se kae da je u tom trenutku stacioniran. Unutarnji planeti Merku
r i Venera preteno se kreu u progresivnom smjeru, a jedino se u blizini donje konj
unkcije odreeno vrijeme kreu u retrogradnom smjeru. Isti oblik nepravilnog kretanj
a zbog istih razloga pokazuju i vanjski planeti, sluaj b). Razliiti poloaji Zemlje
Z1, Z2 i Z3, planeta P1, P2 i P3 te razliite projekcije planeta na nebeskoj sferi
, , kzuj d j plnt tkoer napravio petlju. Vanjski planeti uvijek se kreu prog
resivno, osim u poloajima blizu opozicije kad u svojem prividnom kretanju prave r
etrogradnu petlju.
PRIVIDNO KRETANJE SUNCA KROZ GODINU
Sunce je nepomino u sreditu sfere, a oko njega krui Zemlja koja ima i vlastito rota
cijsko kretanje. Opaa na povrini Zemlje kree se zajedno s njezinom povrinom i subjekt
ivno osjea kretanje itave sfere. Sunce se svakog jutra pojavljuje na horizontu i z
a opaaa poinje dan. Prolaskom vremena visina Sunca sve vie raste, a kada je ono u na
jvioj toki ili toki kulminacije, do noi je preostalo upravo onoliko vremena koliko j
e prolo od trenutka izlaza. To je polovina dana ili podne. Nakon toga visina Sunc
a poinje padati i u trenutku kad zae ispod horizonta, poinje no. Te izmjene posljedi
ca su rotacije Zemlje. Osim ovih pojava opaa zamjeuje i druge pojave. U zimskom raz
doblju za opaaa na sjevernoj hemisferi Sunce izlazi relativno kasno, krae se zadrava
na nebu, no nastupa relativno brzo, a temperatura zraka je niska. U ljetnom razd
oblju situacija je obrnuta: Sunce izlazi rano, putanja mu see preko itavog neba, a
u podne je visoko na nebu. Noi su kratke, a temperature visoke. To su posljedice
kruenja Zemlje oko Sunca, odnosno prividno kruenje Sunca oko Zemlje.
Razliite putanje Sunca na nebeskoj sferi
37
Prvog dana proljea, oko 21. oujka, i prvog dana jeseni, oko 23. rujna, Sunce izlaz
i tono u toki istoka i zalazi u toki zapada (putanja B na slici). Tih se dana Sunce
prividno kree po nebeskom ekvatoru, a njegova deklinacija iznosi 0. Vidljivi luk
Sunca jednak je nevidljivom, pa je to dan ravnodnevnice ili ekvinocij. Za opaaa na
sjevernoj hemisferi poslije prolaza kroz proljetni ekvinocij Sunce izlazi sve r
anije, a zalazi sve kasnije. Dani se produavaju sve do prvog dana ljeta, oko 22.
lipnja, kada Sunce dostie maksimalnu deklinaciju ( = +23,5). Taa Sunce izlazi najs
jevernije i amplitua postie maksimalnu vrijenost (putanja C na slici). Dan je t
aa najui, a no najkraa. Od tog trenutka dani se poinju skraivati, ali su jo dui nego
noi i tako sve do prvog dana jeseni. Dolaskom prvog dana jeseni Sunce se ponovo p
rividno kree po nebeskom ekvatoru, pa je i to dan ravnodnevnice. Od tada dani poin
ju biti krai od noi i tako do prvog dana zime, oko 22. prosinca, kada deklinacija
Sunca postie najniu vrijednost ( = 23,5). Tog je ana an najkrai, a no najdua. Sunce
izlazi najunije i amplituda postie minimalnu vrijednost (putanja A na slici). Ekli
ptika je prividna putanja Sunca tijekom godine. U razliitim trenucima Sunce se na
lazi na razliitim tokama ekliptike, a tipini poloaji su proljetna i jesenja toka, toke
ljetnog i zimskog solsticija, afel i perihel.
Gibanje Zemlje oko Sunca Toka ekliptike u kojoj se Sunce nalazi prvog dana proljea
je proljetna toka (). To je toka na nebeskoj sferi u kojoj se sijeku ravnine eklip
tike i ekvatora (deklinacije ide s negativne na pozitivnu). Toka u kojoj se Sunce
nalazi prvog dana jeseni zove se jesenska toka (), predouje toku sjecita ekliptike i
ekvatora na suprotnoj strani nebeske sfere (deklinacije ide s pozitivne na nega
tivnu). Linija koja spaja jesensku i proljetnu toku zove se linija ekvinocija. Tok
a ekliptike u kojoj se Sunce nalazi prvog dana ljeta zove se toka ljetnog solstic
ija (maksimalna pozitivna deklinacija) i u blizini je afela, to jest poloaja kad
je Zemlja najudaljenija od Sunca. Toka ekliptike u kojoj se Sunce nalazi prvog da
na zime zove se toka zimskog solsticija (maksimalna negativna deklinacija) i u bl
izini je perihela, to jest poloaja u kojem je Zemlja najblie Suncu. Kada se promat
raju gibanja oko Zemlje, tada je najblia toka perigej, a najdalja apogej. Linija k
oja spaja toke ljetnog i zimskog solsticija zove se linija solsticija. Crta koja
spaja toke afela (apogeja) i perihela (perigeja) zove se apsidna crta. Ona je nag
nuta 11 prema liniji solsticija.
38
Sumraci
Sumrak se zove vremenski interval u kojem Sunce prije izlaska ili prije zalaska
osvjetljava horizont motrioca. To je dakle ono vrijeme kad Sunce svojim zrakama
utjee na osvjetljenost horizonta, gibajui se prividno po svom nonom luku u blizini
horizonta. Ovisno o tome kolika je visina Sunca postoje: - graanski ili civilni s
umrak (visina izmeu 0 i -6), - nautiki sumrak (visina izmeu -6 i -12), - astronomski s
mrak (visina izmeu -12 i -18) Kada je visina Sunca -18 (ili vee negativne vrijednosti
) nastupa mrkla no. Za vrijeme graanskog sumraka Sunce jo uvijek dobro osvjetljava
horizont i nisu vidljive sjajnije zvijezde. Za vrijeme nautikog sumraka na nebu p
ostaju vidljive sjajnije zvijezde, a horizont motrioca jo uvijek je vidljiv. To j
e upravo vrijeme kada se na brodu snimaju zvijezde, otud mu i naziv nautiki. Za v
rijeme astronomskog sumraka na nebu postaju vidljive i zvijezde slabijeg sjaja,
meutim horizont se gubi, to onemoguuje snimanje s obinim sekstantom. U toku noi snima
nja se mogu vriti iskljuivo sekstantom s umjetnim horizontom.
Godinja doba
Unato injenici to je ljeti Sunce najudaljenije od Zemlje, na sjevernoj hemisferi vl
ada ljeto. Kad je na sjevernoj hemisferi ljeto, na junoj je zima i obrnuto. Prolj
ee na sjevernoj hemisferi poinje prolaskom Sunca kroz proljetni ekvinocij, oko 21.
oujka i traje dok Sunce ne postigne maksimalnu deklinaciju, oko 22. lipnja, kada
poinje ljeto. Nakon toga Sunce poinje opadati do prolaska kroz jesenski ekvinocij
kada poinje jesen, oko 23. rujna. Nakon toga deklinacija Sunca postaje negativna
i vrijednost joj opada dok ne postane najmanja, to se dogaa oko 22. prosinca, kad
poinje zima. Nakon toga deklinacija raste dok ponovno ne postigne nultu vrijedno
st kada poinje proljee. Godinja doba ne traju jednako. Najdue na sjevernoj hemisferi
traju ljeto, zatim proljee, pa jesen, a najkrae zima. Godinja doba ne traju jednak
o zbog tri razloga: - linija ekvinocija ne dijeli povrinu ekliptike na dva jednak
a dijela, - u vrijeme ljeta Zemlja se nalazi u blizini afela, a po drugom Kepler
ovom zakonu brzina joj je najmanja, pa se u tom dijelu ekliptike zadrava najdue. Z
a vrijeme zime Zemlja je u blizini perihela, pa je po istom zakonu sada najbra i
krae se zadrava u tom dijelu ekliptike. - apsidna linija ne poklapa se sa linijom
solsticija. 39
Prcsij Zmljin osi Dns Zmljin os usmjrn j u toku koja se nalazi u bli
zini Polarne zvijezde (2100 god. trebali bi se tono podudarati). Oko osam tisuite
godine pol e biti u sazvijeu Labuda, a za jedanaest tisua godina polarna zvijezda bi
t e zvijezda Vega. Precesija ekvinocija Precesija ekvinocija je promjena sjecita e
kliptike i nebeskog ekvatora zbog precesije. Proljetna se toka zbog toga pomie u r
etrogradnom smislu, a njezinim se pomakom mijenjaju rektascenzije odnosno surekt
ascenzije. Lunarna precesija nastaje zbog djelovanja gravitacijske sile Mjeseca
i iznosi 34,48" godinje. Solarna precesija nastaje zbog gravitacijske sile Sunca
i iznosi 15,88" godinje. Zajedno to iznosi 50,36" (u retrogradnom smjeru) i zove
se lunisolarna precesija. Meutim, postoji i utjecaj planata, tj. planetska preces
ija koja iznosi 0,12'' u progresivnom smjeru. Ukupna precesija, odnosno precesij
a ekvinocija tako iznosi 50,24" (u retrogradnom smjeru). Zbog precesije ekvinoci
ja poloaj Sunca se mijenjao tijekom stoljea.
Nutacija
Nutacija je pojava skretanja poloaja nebeske osi najveim dijelom uzrokovana promje
nom poloaja Mjeseca u odnosu na Zemlju. Mjeseeva putanja nagnuta je nad ravninom e
kliptike za priblino 5, pa je Mjesec nekad iznad, a nekad ispod ekliptike te promj
ena precesije nije pravilna. Zbog nutacije Zemljina os ne pravi pravilnu precesi
jsku spiralu, ve su na njoj izraeni tzv. nutacijski nabori. Zbog djelovanja nutaci
je promjena deklinacije i rektascenzije nije sasvim pravilna: u jednoj poluperio
di koordinate se mijenjaju bre, a u drugoj poluperiodi sporije. Zbog nutacije pra
vi pol napravi jedno valovito gibanje oko srednjeg pola u periodu od 18,6 godina
(u retrogradnom smjeru).
Precesijska spirala s nutacijskim naborima
41
Aberacija
Aberacija kao pojam (latinska rije) openito znai skretanje od smjera uobiajenog reda
. Astronomska aberacija predstavlja optii efekt da motritelj vidi zvijezde na neb
eskoj sferi u poloajima koji se razlikuju od onih u kojima bi ih vidio da miruje.
Razlog tomu je to brzina svjetlosti nije beskonana. Aberacija se moe definirati i
kao prividno odstupanje poloaja nebeskog tijela zbog odnosa brzine svjetlosti i b
rzine Zemlje na putanji oko Sunca. Postoji godinja i dnevna aberacija. Prva dolaz
i od godinje revolucije, a druga od dnevne rotacije Zemlje. Lijeva strana slike p
rikazuje vagon koji se kree konstantnom brzinom Vv (opaa na Zemlji). Iz poloaja A (s
tvarni poloaj nebeskog tijela) gaa se (gleda se) odreena toka, metak (brzina svjetlo
sti) ima odreenu brzinu Vm. Kad bi vagon bio nepokretan, metak bi izaao u toki B, a
li kako i on ima vlastito kretanje, metak e izai u toki B'. Prividno se ini da se pu
calo s poloaja A' (prividni poloaj nebeskog tijela). Kut prividnog odstupanja zov
s rcij. N dsnoj strni prikzn j Zmlj koj krui po kliptici rzino
m V. Zrk svijtl im rzinu c, p s zo pojv rcij ini kao da je zvije
zda Z u poloaju Z'. Zbog toga zvijezde imaju prividni pomak udesno ili ulijevo, o
visno Aberacija o dijelu putanje Zemlje. Izraunato je da godinje aberacija iznosi
20,47 (zbog gibanja Zemlje oko Sunca). Neka je: A-aberacija, -kut upada svjetlosti
(kut koji zatvara smjer B'A' s pravcem kretanja opaaa) , c-brzina svjetlosti, v-b
rzina Zemlje Iz slike slijedi: sinA:sin=v:c odnosno kada svjetlost pada okomito n
a horizontalnu ravninu (=90) tgA=v:C
sin Za vrlo mali kut A moe se pisati: A sin1' ' = v , odn c
odnosno za =90
A=
v 29,8 206265 = 20,5' ' c sin 1' ' 299792,458
Postoji i dnevna aberacija (zbog gibanja Zemlje oko svoje osi) i njena je priblin
a vrijednost na ekvatoru 0,32''. Godinja i dnevna aberacija utjeu na nebesko-ekvat
orske i ekliptike kooordinate. Zbog utjecaja aberacije prividni pomak zvijezde je
po velikom krugu prema apeksu (toki prema kojoj se motritelj giba), a jednak je
umnoku konstante aberacije i sinusa kuta pod kojim se vidi zvijezda s obzirom na
smjer brzine Zemljina gibanja (). Zbog malog iznosa aberacije, u astronomskoj nav
igaciji se njezin utjecaj zanemaruje. Pojavu astronomske aberacije otkrio je u p
rvoj polovini 18. st. engleski astronom James Bradley (1693-1762), koji je bio d
irektor zvjezdarnice Greenwich.
42
KALENDAR
Kalendar ( lat. Calendae-prvi dan u mjesecu) je nain kombiniranja broja dana u mj
esecima i godini tako da odreene pojave u prirodi budu stalno ili to je mogue pribl
inije u iste dane. Kalendar je bio jedan od najranijih oblika praktine primjene as
tronomije u ivotu. Povijest nam je dala razne vrste kalendara, one koji su za osn
ovu imali Mjesec (lunarni kalendar), one koji su za osnovu imali Sunce (solarni
kalendar) ili one koji su za osnovu imali meusobnu interakciju Mjeseca i Sunca (l
unisolarni kalendar). 1. Lunarni kalendar: godina je trajala 12 lunarnih mjeseci
, koji su naizmjenino imali po 29 i 30 dana, pa je njihova srednja duljina iznosi
la 29,5 dana. Takva godina ima ukupno 354 dana (ako je prosta), dok prekobrojna
godina ima 355 dana. Ovim kalendarom jo se slue neke muslimanske zemlje. 2. Solarn
i kalendar: najstariji solarni kalendar potjee iz starog Egipta, iako postoje naz
nake da su se njime poeli sluiti Kinezi ak prije Egipana. Egipani su u poetku raunali
a godinom od 360 dana, koja je bila podjeljena na 12 mjeseci, svaki od kojih je
imao 30 dana. Zatim su raunali sa godinom od 365 dana, ali kako je ta godina bila
kraa od tropske za dana, to u etiri godine iznosi jedan dan, Sunce je poslije etiri
godine prolazilo jedan dan kasnije kroz proljetnu toku. Greku su raunali usporedbo
m izlaska zvijezde Sirijus i poplave Nila. Preklapanje ova dva dogaaja odvijalo s
e u intervalu od 1460 godina (Sotisov period). 3. Lunisolarni kalendar: temelji
se na kretanju Mjeseca, koje se u odreenim razdobljima korigiralo sa kretanjem Su
nca, tako da je nekim godinama dodavan trinaesti mjesec. Epohe su svojevrsni mar
kantni dogaaji od kojih se poelo brojati vrijeme. Postoje razne epohe, no u upotre
bi je ostala kranska epoha, koja je poela roenjem Krista, a brojenje po njoj je uveo
Dionizije Exigus 533. godine. Rimljani su, prije nego je Julije Cezar uinio refo
rmu kalendara, raunali kalendarom Numa Pompilija (715.-672. p. n. e.), po kojemu
je graanska godina imala 354 dana. Godina je imala 12 mjeseci, a poinjala je sa da
nanjim treim mjesecom. Takav je kalendar bio u upotrebi do 46. g. p. n. e., a zadn
ja godina imala je 445 dana radi potrebe izjednaavanja s prirodnim pojavama. Juli
janski kalendar je nazvan po rimskom vojskovoi Juliju Cezaru (100.-44. g. p. n. e
.), koji je odluio popraviti velike greke rimskog kalendara na nagovor aleksandrij
skog astronoma Sosigena. Uzevi kao osnovu tropsku godinu, Sosigen je odluio da sva
ka etvrta godina bude prijestupna sa 366 dana. Po nalogu Sosigena mjeseci su imal
i redom: po 31 dan (oujak, svibanj, srpanj, rujan, studeni i sijeanj) i po 30 dana
(travanj, lipanj, kolovoz, listopad i prosinac) i 29 dana (veljaa). Mjesec sijean
j je izabran za prvi mjesec u godini (do tada je bio jedanaesti), jer je to mjes
ec prve mjeseeve mijene poslija zimskog solsticija. August Oktavijan je 8. g. p.
n. e. izvrio preraspodjelu dana u mjesecima, tako da je mjesecu kolovozu dodao je
dan dana, pa je on imao 31 dan. Meutim, to je dovelo do odreenih problema jer su s
ada tri mjeseca zaredom imala po 31 dan (srpanj, kolovoz i rujan), a proljetni e
kvinocij pomakao se s 25. na 24. oujka. Stoga je nainjena nova raspodjela dana u m
jesecima, koja se zadrala sve do dananjih dana. Julijanski kalendar je prihvatila
kranska crkva na Nikejskom koncilu 325. godine. Tada je prihvaeno da proljetni ekvi
nocij bude 21. oujka, iako je ve tada padao 20. oujka. Prosjeno trajanje julijanske
godine iznosilo je 365,25 dana, to je ostavljalo prazninu svake godine od 0,0078
dana ili 11 minuta i 14 sekunda u odnosu na tropsku godinu. Ta se razlika povea z
a jedan dan nakon 128 godina 2 mjeseca i 8 dana. Stoga je 1582. godine papa Grgu
r XIII dao reformirati julijanski kalendar, prihvativi prijedlog astronoma Luigia
Liliua. Od Nikejskog koncila greka je narasla na 9,8 dana, pa je proljetni ekvin
ocij padao 11. oujka. Kalendar je reformiran tako da se prvo ispravila pogreka od
10 dana preavi sa etvrtka 4. 45
listopada 1582. godine na petak 15. listopada, a onda je svaka etvrta godina bila
prijestupna, osim stoljetnih koje nisu djeljive s brojem 400 bez ostatka. Taj n
ovi kalendar se po papi Grguru zove gregorijanski kalendar, ije je prosjeno trajan
je godine 365,2425 dana. Ona je od tropske godine dulja za 0,0003 dana. Ta razli
ka naraste na jedan dan za 3330 godina. Dananja razlika izmeu julijanskog i gregor
ijanskog kalendara je 14 dana, jer je na staru razliku od 10 dana dolo jo po jedan
dan 1700., 1800., 1900. i 2000. Ova nova reforma je toliko uskladila trajanje c
ivilne i tropske godine da novo usklaivanje kalendara nee biti potrebno daljnih 2
000 godina. Ipak je nakon svretka drugog svjetskog rata pokrenuto pitanje reforme
kalendara u sklopu organizacije Ujedinjenih naroda (UN). Predloeni nain raunanja v
remena naziva se svjetski kalendar. Po tom kalendaru godina bi se podijelila na e
tiri kvartala jednake duljine, svaki od kojih bi imao tri mjeseca. U svakom bi k
vartalu prvi mjesec imao 31 dan, a ostala dva mjeseca po 30 dana. Time bi se pok
lapali datumi sa danima u tjednu, i to jednako za svaku godinu. U normalnoj godi
ni na kraju prosinca bi se dodavao jedan dan kao svjetski blagdan, a izvan kalen
dara. U prijestupnoj godini bila bi dva takva dana, jedan na kraju prosinca, a d
rugi na kraju lipnja. Takvim nainom svaki bi prvi dan prvog mjeseca u kvartalu bi
o nedjelja, prvi dan drugog mjeseca u kvartalu bio bi srijeda, a prvi dan treeg m
jeseca u kvartalu bio bi uvijek petak. Ako se ovaj kalendar prihvati u budunosti,
bit e vjean.
PRAVI SUNEV DAN I PRAVO VRIJEME
Pravo Sunevo vrijeme je vrijeme koje se rauna iz poloaja Sunca. Vrijeme koje protek
ne izmeu dviju kulminacija Sunca u nekom meridijanu je pravi Sunev dan. Pravo mjes
no vrijeme (tp) moe se izraunati pomou satnog kuta Sunca (s) tp = 12h + s .
Pribrojnik 12h predstavlja vremensku razliku od trenutka poetka raunanja mjesnog s
atnog kuta (gornja kulminacija Sunca ili pravo podne) i poetka raunanja vremena (d
onja kulminacija ili prava pono). Meutim, poto se satni kut rauna od trenutka prolas
ka Sunca kroz gornji meridijan do 360, praktinije je raunanje pravog vremena pomou v
rijednosti istonog ili zapadnog satnog kuta. Pri tome valja imati na umu: - ako j
e Sunce prolo gornji meridijan (ako je prolo pravo podne), mjesni satni kut ima za
padni predznak (sw) - ako Sunce nije prolo gornji meridijan (ako nije prolo pravo
podne), mjesni satni kut ima istoni predznak (se) Pravo se Sunevo vrijeme tada moe
izraunati iz izraza: tp = 12h se tp = 12h + sw Ovi izrazi su vani u navigacijskoj
praksi za izraunavanje vremena izlaza i zalaza Sunca, trajanje sumraka te prolaza
Sunca kroz istoni ili zapadni prvi vertikal (Sunce u azimutu 90, odnosno 270) i na
jveu digresiju (kut u nebeskom tijelu jednak 90). Pravo Sunevo vrijeme nije priklad
no za primjenu u svakodnevnom ivotu, jer se Sunce ne giba jednakomjerno po eklipt
ici pa pravi Sunev dan ne traje jednako u razliitim razdobljima godine.
46
Veza izmeu srednjeg i zvjezdanog suneva vremena Ako su Sunce i proljetna toka na poe
tku tropske godine u meridijanu AP nekog mjesta, po isteku jednog zvjezdanog dan
a proljetna toka e se nai u A, a Sunce e biti u toki B, zbog svoga prividnog godinjeg
kretanja od zapada prema istoku. Sunce e u meridijanu biti 3min i 56,6s kasnije o
d proljetne toke. Za toliko je zapravo srednji dan dui od zvjezdanog. Svakoga nare
dnog dana Sunce e se pomaknuti za isti kut. Po isteku drugoga dana, kad se prolje
tna toka ponovo nae u toki A, Sunce e biti u toki C, po isteku treega dana u toki D, i
d. Na kraju tropske godine Sunce e obii gotovo cijeli nebeski ekvator i s proljetn
om tokom e se nai u meridijanu ZP, a ne u meridijanu AP, jer se proljetna toka zbog
precesije pomakla s istoka na zapad 50,2. To znai da proljetna toka u toku tropske g
odine naini jedan prolazak vie od Sunca kroz meridijan. Do istog rezultata dolazi
se i iz razlike od priblino 4min dnevno, koliko je potrebno Suncu vie od proljetne
toke da proe kroz meridijan. Ta razlika mjeseno iznosi dva sata, a godinje 24 sata.
Dakle, u jednoj tropskoj godini su 365,24219 srednja dana ili 366,24219 zvjezda
na dana. Iz te dvije jednakosti izvodi se veza izmeu srednjeg i zvjezdanog vremen
a : 366,24219 1 srednji dan = ----------------- = 1,00274 zvjezdanih dana 365,24
219 Openito je T = k * S, gdje je T srednje sunevo vrijeme, S zvjezdano vrijeme, a k
imbenik koji iznosi 1,00274. Takoer je i : 365,24219 1 zvjezdani dan = --------------- = 0,99727 srednjih dana 366,24219 Openito je S = k * T, gdje je k = 0,99727. I
z tih veza izazi da je : 24h 00min 00s 24h 00min 00s srednje vremena = 24h 03m
in 56,56s zvjezdano vremena i zvjezdano vremena = 23h 56min 04,09s srednje vr
emena
Odnos izmeu siderike (S) i tropske (T) godine moe se pisati: S : T=360: (360-50,25'')
=1,00003878
48
Svako vrijeme, bilo ono zvjezdano, sunevo pravo ili srednje, povezano je s meridi
janom mjesta motrenja. Prema tome to su sve mjesna vremena. Samo mjesta na istom
e meridijanu imaju u jednom trenutku isto mjesno vrijeme. Mjesta koja lee istono o
d izvjesnog mjesta, imaju za toliko sati, minuta i sekunda vie mjesnog vremena ko
liko je njihova zemljopisna duina izraena u satima, minutama i sekundama vea od one
u prvom mjestu. Mjesto smjeteno zapadnije, imat e za toliko manje vremena. Znai lu
k ekvatora ili kut u polu izmeu dva meridijana mjeren u vremenskoj mjeri, odreuje
razliku mjesnih vremena izmeu ta dva meridijana. Osnovni meridijan (nulti-meridij
an) od kojeg se broji zemljopisna duina je onaj koji je prolazio kroz optiku os in
strumenta na zvjezdarnici u Greenwichu. Danas je na tom mjestu muzej, ali je pos
tavljena oznaka od koje se Zemlja dijeli na istoni i zapadni dio. Sva vremena i s
atne kutove koji se odnose na meridijan Greenwicha oznauju se velikim slovom. Na
primjer : Tz = griniko zvjezdano vrijeme = Sy = satni kut proljetne toke u Greenwi
chu; Ts = srednje vrijeme Greenwicha = GMT = Greenwich mean time = UT = Universa
l time = svjetsko vrijeme. Sva druga mjesna vremena oznauju se malim slovom. Na p
rimjer: tz = mjesno zvjezdano vrijeme = s = mjesni satni kut projetne toke; tp =
pravo mjesno sunevo vrijeme; ts = srednje mjesno sunevo vrijeme. Prema tome, veza
izmeu grinikih i mjesnih vremena je zemljopisna duina, jer je: Tz = tz ( ) i tz = T
z + ( ) i = tz Tz Tp = tp ( ) i tp = Tp + ( ) i = tp Tp Ts = ts (
( ) i = ts Ts
Veza mjesnih vremena i zemljopisnih uina mjesta U astronomiji se vrijeme mjeri p
omou satnih kutova nebeskih tijela. Satni kut proljetne toke je zapravo zvjezdano
vrijeme, a satni kut Sunca je sunevo vrijeme, pa se analogno tome moe pisati: S = s
i S = s + i = s So = so i so = So + i = so So Satni kut je 0 ka tijelo
z gornji meriijan. Znai da zvjezdani dan poinje kad je proljetna toka u gornjem me
ridijanu, a po veliini satnog kuta proljetne toke moe se odrediti koliko je zvjezda
nog vremena. Na primjer ako je S = 45, znai da je Tz = 3h. Slino se u
49
astronomiji poetak suneva dana broji od trenutka prolaska Sunca kroz gornji meridi
jan, dok se u graanskom ivotu poetak suneva dana rauna od trenutka prolaska Sunca kro
z donji meridijan. Za astronomiju je to imalo razloga da bi jednonono motrenje ne
beskih tijela palo u isti datum, ali je zbog povezivanja s praktinim ivotom postal
o smetnja, pa se i u astronomiji od 1. sijenja 1925. godine poetak sunanog dana poeo
brojiti od trenutka prolaska Sunca kroz donji meridijan, tj. kad mu je satni ku
t 180 =12 h. To znai da je za Sunce: Tp = So 12h i tp = so 12h ili Ts = Tp ( e) = S
o 12h ( e) Vrijeme brojeno o prolaska srenjeg Sunca kroz onji meriijan zove s
e graansko vrijeme. Sunce se prvog dana proljea nalazi u poloaju proljetne toke, koj
a je presjecite ravnine nebeskog ekvatora i ekliptike. Budui da se taj dan nalazi
i na ekliptici i na nebeskom ekvatoru, deklinacija Sunca je 0. Sa slike se vidi d
a se mjesni satni kut nebeskog tijela moe dobiti kao zbroj mjesnog satnog kuta pr
oljetne toke i surektascenzije. S* = S + (360- ) Mjsni stni kut (s) nsko tijl
rzlikuj s od stno kut mridijn Grnwich (S) z vrijdnost zmljopisn
duin () S=s Prema tome mjesni satni kut ii surektascenzija se mou dobiti iz izr
aza: s = (S + ) + (360- ) (360- ) = s (S + ) Satni kut projetne toke u meridijanu
ich (S - ita se iz godinjaka) predstavlja zvijezdano vrijeme tog meridijana, a mjes
ni satni kut proljetne toke (s ii (S + )) mjesno zvijezdano vrijeme.
S = Tz = S + = S - (360-) s = tz = s + = s - (360-) = S + - (360-)
50
Budui da svaki meridijan na zemlji ima vlastito pravo i srednje vrijeme, bilo bi
sasvim nepraktino da svako mjesto na zemlji ima vrijeme koje se razlikuje od susj
ednog mjesta. Bilo bi jako teko uskladiti npr. polaske i dolaske aviona, vlakova
, brodova, itd. Da se izbjegne takav kaos, povrina Zemlje je podijeljena na 24 vr
emenske zone, unutar kojih se vrijeme rauna po sredinjem meridijanu koji prolazi k
roz svaku vremensku zonu. Takvo vrijeme se zove zonsko vrijeme. Podjela Zemlje n
a vremenske zone dogovorena je na kongresu u Rimu 1883. godine, ali su tek 1911.
na meunarodnoj konferenciji u Parizu odreene zone i zonska vremena. Povrina Zemlje
je podijeljena na 24 zone, gdje svaka zona obuhvaa podruje od oko 15 zemljopisne d
uine. Sredinji meridijan je meridijan u Greenwichu, koji je sredite nulte zone. Sre
dinji meridijani ostalih zona su oni meridijani koji su od prethodnika vei za 15, r
edom 0, 15, 30, 45, 60, 75, itd. Nulta zona obuhvaa podruje od 7,5 do +7,5, ostale
uveavaju, odnosno smanjuju. Prema istoku imaju pozitivnu zonsku vrijednost, a pre
ma zapadu negativnu. Meutim, ni ovakva podjela nije rijeila probleme koji su se ja
vljali. Tako granice vremenskih zona ne prate slijepo meridijan, ve granice drava
kroz koju prolaze. Meutim to nije bilo mogue uiniti u dravama koje su se prostirale
na velikim podrujima (SAD, Kanada, Rusija, itd.), stoga u tim dravama postoji vei b
roj vremenskih zona, koje potuju lokalne regionalne granice. Teritorij Rusije pre
kriva 11 vremenskih zona, teritorij SAD 6 vremenskih zona itd. Velik broj drava p
rihvatio je razliita zonska vremena za odreene sezone, tako da postoji i pojam sez
onskog vremena (ljetno i zimsko). Povrina Zemlje podijeljena je na 24 zone. Dvana
estu zonu presjeca datumska granica, to je logina potreba, jer se putujui prema ist
oku, vrijeme tee unaprijed, tako da stigavi do 12. zone dobijamo 12 sati vie nego u
griniu. Putujui prema zapadu vrijeme tee unazad, tako da se do 12. zone skupi 12 s
ati manje nego u griniu. Dakle, na meridijanu 180 vremenska razlika je 24 sata ili
jedan dan. Datumska granica, radi prije navedenih problema, ne slijedi meridija
n 180, ve slijedi granice drava. Zonsko vrijeme (tx) odreuje se prema vremenu sredinj
eg meridijana zone, na nain da se srednjem Sunevu vremenu meridijana Greenwich (UT
) doda vrijednost zone (x): tx = UT + ( x) Vrijednost zone je njen redni broj koj
i moe biti pozitivan ako se zona nalazi istono od meridijana Greenwich, ili negati
van ako se zona nalazi zapadno od meridijana Greenwich. Zone se oznaavaju redom 0
, 1, 2, 3, itd. Prilikom putovanja prema istoku sat pomiemo naprijed za 1 sat svakih
15, a pri putovanju na zapad oduzimamo jedan sat svakih 15. Prilikom prelaska dat
umske granice u vonji iz istone u zapadnu sferu treba ponoviti isti datum (ponavlj
a se tekui dan u tjednu), a pri vonji iz zapadne u istonu sferu mora se preskoiti je
dan dan. Svi efemeridni podaci donose se u funkciji srednjeg grinikog vremena. Za
pretvoriti UTC vremena iz nautikog godinjaka u zonska vremena nekog mjesta postup
ak je sljedei: ts= (iz N.G.) - = Ts(UT)= + x= tx=
51
52
KRONOMETAR
Kronometar je izrazito precizan sat koji pokazuje srednje vrijeme meridijana Gre
enwich. Poznavanjem srednjeg grinikog vremena moe se astronomskim opaanjima odredit
i zemljopisna duina broda. POVIJESNI PREGLED RAZVOJA KRONOMETRA Rainer Gamma Fris
ius, nizozemski matematiar i astronom, prvi je poetkom 16. stoljea predloio raunanje
zemljopisne duine uz pomo tonog sata koji bi pokazivao tono vrijeme nekog meridijana
kojeg bi usporeivali s mjesnim vremenom. Nizozemski znanstvenik Christian Huygen
s (1625-1695) konstruirao je 1660. godine sat na njihalo uz pomo kotskog izbjeglic
e, lorda Kincardinea, pravim imenom Aleksandra Brucea, koji je tada prebivao u N
izozemskoj. Nakon obnove monarhije u Velikoj Britaniji, Bruce se vratio i ponio
dva takva sata u domovinu, koja je skupa sa Robertom Hookom 1662. godine ukrcao
na jahtu Charlesa II i smjestio u teite broda. Isti pokus su ponovili i nakon dvij
e godine na nautikoj misiji u Gvineju. Iako je sat bio smjeten u kardanski sustav,
zbog valjanja, njihanja i posrtanja nije davao valjane rezultate. Huygens je ko
nstruirao novo njihalo u obliku konusa, a konopac je zamijenio lancem, ne bi li
popravio prijanji negativni utjecaj. Sat je isproban 1665. godine i pokazivao je
znatno veu tonost, no to nije bilo ni priblino dovoljno da bi se tadanji pomorci mog
li pouzdati u njega. Huygens ne posustaje, ve 1676. godine izrauje novi poboljani s
at sa specijalnim balansirom. Ipak to nije bilo dovoljno jer je na njega djelova
la promjena temperature, te sat nije bio upotrebljiv na brodu. Ve u tim pionirski
m pothvatima dolo se do spoznaje da satovi na njihala ne mogu zadovoljiti s obzir
om na ekstremne uvijete rada na moru. I dalje se nastavilo predano istraivanje na
revolucionarnom satu, meutim to su i dalje bili pokuaji pojedinaca. Kad je u magl
ovitoj noi 1707. godine 2 000 ljudi izgubilo ivote, nasukavanjem britanske eskadri
le, komanda britanske ratne mornarice se obraa Parlamentu i trai konkretnu pomo. Se
dam godina nakon te strahovite nesree, Parlamentu je podnesena predstavka, koju s
u potpisali pomorski kapetani, brodovlasnici i londonski trgovci, u kojoj naglauj
u vanost i potrebu odreivanja zemljopisne duine na moru. Parlament je 1714. godine
osnovao Board of Longitude (Odbor za zemljopisnu duinu), koji je bio sastavljen o
d predstavnika pomoraca, brodovlasnika, astronoma i matematiara. Odmah je izglasa
na nagrada od 10, 15 i 20 tisua funti sterlinga onome tko pronae sredstvo za odreiv
anje zemljopisne duine s tonou od 1, 3/4 i 1/2 poslije est tjedana putovanja. Ovaj od
je u 114 godina svog postojanja kontrolirao razvoj kronometra. ovjek koji je cij
eli svoj ivot posvetio izradi takvog kronometra jest sin stolara, John Harrison (
1693-1776). Sa nepunih 20 godina ivota konstruirao je svoj prvi sat na njihalo sa
drvenim kotaima. Kasnije je zamijenio njihalo uspinjaem, pa je potaknut tada enor
mno visokim nagradama Odbora posvetio sve svoje umijee izradi toliko preciznog sa
ta. Nakon petogodinjeg rada i usavravanja, 1735. godine, predstavio je Kraljevskom
znanstvenom drutvu u Londonu svoj prvi kronometar poznatiji pod imenom H1. Nakon
to su shvatili da pred njima stoji izvanredna naprava, dali su je iskuati na puto
vanju do Lisabona u svibnju 1736. godine. Nakon povratka broda u Englesku pogreka
u zemljopisnoj duini je iznosila veoma malih 3', to je iznenadilo lanove Odbora. S
toga su odmah Harrisonu dali nagradu od 500 funta sterlinga, sa obvezom da usavri
postojei sat te da mu smanji veliinu. Sa kronometrom H1 je po prvi puta u povijes
ti rijeen do tada nerjeivi problem odreivanja zemljopisne duine. Posljednji kronomet
ar, H5, je napravio 1770. godine, poznatu Malu uru, koja je u svemu zadovoljila
nemale uvjete Odbora. No nagradu je dobio tek tri godine poslije. 54
58
59
60
Glavni dijelovi sekstanta su: tijelo sekstanta (1), alhidada (2), limb (3), bubn
ji (s nonijem) (4), dalekozor (5), veliko zrcalo (6), malo zrcalo (7), potamnjena
stakla (8) i ruica sekstanta (9). Mikrometarski vijak alhidade omoguuje precizno
mjerenje visine. U ruici sekstanta smjetena je baterija koja omoguuje osvjetljavanj
e skale limba. Glavi djelovi sekstanta su tijelo sekstanta, alhidada, limb, bubn
ji, dalekozor, veliko i malo zrcalo, potamnjena stakla i ruica sekstanta. Tijelo s
ekstanta je metalni okvir na kojem se nalaze svi djelovi sekstanta. Limb je kruni
sektor veliine oko 70, s graduiranim oznakama stupnjeva. Stupanjska podjela pokaz
uje visine do 120 u pozitivnom smislu i 5 u negativnom smislu, to omoguava mjerenje
visina s negativnim predznakom. To se svojstvo koristi samo za izraunavanje veliin
e indeksne pogreke sekstanta. Alhidada je pokretna poluga koja se okree oko osovin
e uvrene u sreditu krunog luka sekstanta. Na uvrenom dijelu alhidade nalazi se veliko
calo, a na pokretnom dijelu bubnji za fino mjerenje visina. Mikrometarski vijak p
omie alhidadu uzdu limba pri preciznom mjerenju. Na jednom kraju mikrometarskog vi
jka nalazi se bubnji (sa skalom nonija za oitavanje desetih dijelova minute). Veli
ko zrcalo je pomino zrcalo, koje je uvreno na nepominom dijelu alhidade. Pomakom alhi
dade uzdu sektora limba mijenja se poloaj ravnine velikog zrcala u odnosu prema ho
rizontu. Na stranjem dijelu zrcala nalazi se vijak kojim se moe regulirati okomito
st na ravninu limba. Malo zrcalo je nepomino u odnosu na tijelo sekstanta. Podjel
jeno je na dva dijela: jedna polovica malog zrcala je prozirno staklo kroz koje
se gleda morski horizont, a druga polovica je zrcalo u kojem se slika nebeskog t
ijela s velikog zrcala odbija prema oku opaaa. Na taj se nain moe izmjeriti visina n
ebeskog tijela u odnosu prema horizontu. Na stranjoj strani zrcala su dva vijka k
ojima se usklauje okomitost malog zrcala prema ravnini limba i paralelnost s veli
kim zrcalom. Ruica sekstanta slui za dranje sekstanta prilikom mjerenja, ali ima i
druge namjene: u njezinoj unutranjosti smjetena je baterija koja omoguuje osvjetlja
vanje limba i bubnjia pri itanju izmjerene visine, te prekida kojim se aktivira osv
jetljenje limba i bubnjia. Potamnjena stakla se nalaze ispred velikog i malog zrc
ala, a slue za neutraliziranje blijetenja pri mjerenju visine Sunca. Intenzitet za
tamnjenja pojedinih stakala je razliit, stoga sami odluujemo koliko zatamnjeno sta
klo emo umetnuti u leite za potamnjena stakla.
62
Nosa dalekozora slui za umetanje raznih oblika dalekozora koji slue za bolje uoavanj
e horizonta ili nebeskog tijela. U mjerenjima se koriste etiri vrste dalekozora:
1. Terestriki dalekozor moe biti obini (Galilejev) ili prizmatiki. Ima malo poveanje
i veliko vidno polje. 2. Astronomski ili Keplerov dalekozor prikazuje izokrenutu
sliku nebeskog tijela. Ima veliko poveanje, ali malo vidno polje. 3. Cijev bez l
ee se rabi za manje tona mjerenja kad horizont nije posve jasan ili slika nebeskog
tijela nije sasvim ista. 4. Dalekozor za nona mjerenja koristi se za mjerenja u s
umraku ili nou. Neke vrste ovakvog dalekozora tokasto svijetlo zvijezde pretvaraju
u svijetlu crtu. Pribor sekstanta ine igla za namjetanje okomitosti i paralelnost
i, komadi jelenske koe za ienje optike, kist za ienje metalnih djelova, boica sa pos
tekuinom za ienje limba i jedno obojeno staklo. Za mjerenje visine nebeskih tijela
koristi se optiko naelo sekstanta koje je otkrio Isaac Newton.
Optiko naelo sekstanta. Kut pod kojim se svijetlosna zraka odbija od glatke povrine
jednak je upadnom kutu zrake, a ako se glatka povrina zakrene za odreeni kut, odb
ijena zraka zakrene se za dvostruko vei kut. Zraka s nebeskog tijela pada na povri
nu velikog zrcala koje je sazdano tako da se njegova ravnina moe pomicati. Zraka
upada pod kutom m i odbija se pod istim kutom prema malom zrcalu koje je konstru
irano tako da se istodobno u njemu moe gledati odraena slika nebeskog tijela i mor
ski horizont. Na malo zrcalo zraka upada pod kutom n u odnosu prema okomici i od
bija se pod istim kutom u oko opaaa. Veliko zrcalo pomakne se za kut , izmjrni
kut izmu nebeskog tijela i horizonta je . Musobni odnos kutova i mo s doiti iz
dv formirn trokut. Iz trokut u ijim se vrhovima nalaze veliko i malo zrcalo
i oko moe se dobiti: + 2m + 2n = 180 Iz trokut u kojm s nlz mlo i vliko zr
clo i poloj lhidd n limu doij s: + m + + 2n + m = 180
63
GREKE SEKSTANTA I NJIHOVO ISPRAVLJANJE Greke sekstanta moemo svrstati u dvije skupi
ne: one koje moemo mehaniki ispraviti i one koje ne moemo, stoga ih uzimamo kao kor
ekture u raunu izmjerene visine. Greke koje se ne mogu ispraviti su: greka podjele
limba i nonija, greka ekscentriciteta (alhidata nije u centru krunice po kojoj je
postavljena skala limba), prizmatika greka dalekozora. Greke koje se mogu ispraviti
su: neokomitost zrcala prema ravnini limba, neparalelnost osi dalekozora prema
ravnini sekstanta te pogreka u paralelnosti izmeu zrcala. Postupak ispravljanja ov
ih pogreaka naziva se rektifikacija. Greka u okomitosti velikog zrcala ispituje se
izravnim opaanjem luka limba i njegovom slikom u velikom zrcalu (sekstant se dri
u horizontalnoj ravnini, alhidada je na oko 35). Ako se obje slike vide kao jedna
ta greka ne postoji. Ako su obje slike razdvojene greka postoji, a ispravljamo je
okretanjem vijka na stranjoj strani velikog zrcala.
Greka okomitosti velokog ogledala Paralelnost optike osi dalekozora moramo ispitiv
ati prije okomitosti malog zrcala, u iju svrhu slue posebne crte koje se nalaze u
optici dalekozora. Ovu pogreku ispitujemo promatranjem dalekog objekta, najee linije
horizonta, tako da postavimo sekstant na horizontalnu ravninu sa koje promatram
o liniju horizonta. Ako je optika os paralelna, linija horizonta e se nalaziti tono
u sredini izmeu dvije crte koje se nalaze u optici dalekozora, a ako nije, paral
elnost namjetamo pomou vijka koji se nalazi na nosau dalekozora. Ova greka moe utvrdi
ti tako da se motre dvije zvijezde na kutnoj udaljenosti veoj od 90. Odraena slika
jedne dovodi se u dodir s izravnom slikom druge zvijezde na rubu vidnog polja do
gleda. Zatim 65
se sekstant nagne tako da zvijezde dou na drugi kraj vidnog polja. Ako one ostanu
u dodiru, greke nema. Greka okomitosti malog ogledala ispravlja se tako da se alh
idada postavi na nulu, a zatim se promatra neka zvijezda. Bubnji se zakree lijevo
desno i opaa se kako reflektirana slika zvijezde ide gore/dolje u odnosu na izrav
nu sliku. Ako odraena slika prolazi sa strane greka postoji. Moe se promatrati vert
ikalna crta (jarbol) ili u vodoravnom poloaju promatrati crtu obzora. Ako se izra
vna i odraena slika ne poklapaju greka postoji. Takoer, moe se promatrati obzor njih
anjem sekstanta oko vodoravne osi. Ako linija obzora cijelo vrijeme ostaje nepre
kinuta, greke nema. Ispravlja se vijkom na poleini malog zrcala. Greka indeksa sadri
u sebi sve preostale pogreke, a najee pogreku paralelnosti izmeu ravnina malog i veli
kog zrcala. Pogreku indeksa provjeravamo pomou linije horizonta tako da se alhidad
a i bubnji postave na nulu, nakon ega promatramo liniju horizonta. Ako pogreka ne p
ostoji, izravna linija i odraena linija horizonta se poklapaju, a ako ta pogreka p
ostoji ispravljamo je zakretanjem bubnjia sa kojeg oitamo kolika je pogreka.
Greka indeksa (promatranjem horizonta) Pogreku indeksa moemo izraunati i s pomou Sunc
a, na naina da se odraena slika Sunca dovede iznad stvarne slike Suneva diska, pa s
e izmjeri vrijednost kuta. Nakon toga odraenu sliku Sunca dovedemo ispod stvarne
slike Suneva diska, pa opet izmjerimo vrijednost kuta. Ta je vrijednost pozitivna
kad se mjeri kut odraenog Sunca iznad stvarnog Suneva diska, a negativna kad se m
jeri kut odraenog Sunca koje se nalazi ispod stvarnog Suneva diska. Prilikom svako
g mjerenja se izmjeri promjer Sunca. Ako indeksna pogreka ne postoji, oba izmjere
na promjera bit e jednaka, a ako pogreka postoji pojavit e se razlika izmeu dviju iz
mjerenih veliina. Vrijednost indeksne pogreke dobijamo zbrajanjem dobivenih vrijed
nosti uzimajui u obzir predznake, i dijeljenjem sa dva.
Indeksnu pogreku (promatranjem Sunca) Ako je vrijednost indeksne pogreke manja od
2' ne ispravljmo je na sekstantu, ve vrijednost slijedeih mjerenja visina ispravim
o tijekom raunskih operacija za iznos te pogreke (Ki). Meutim, ako je vrijednost in
deksne pogreke vea od 2' dijelom je moemo ispraviti na nain da postavimo alhidadu na
nulu te promatramo liniju morskog horizonta, ija se odraena slika radi pogreke ind
eksa nee poklapati sa stvarnom slikom, to usklaujemo zakretanjem vijka koji se nala
zi na stranjoj strani malog zrcala. NT 32 (za Sunce i zvijezde) i NT 33 (za Mjese
c) sadre korekcije za ispravljanje visina odreenih libelnim sekstantom. Tablice sa
dre ispravke za refrakciju i paralaksu, a drugi se popravci ne primjenjuju, osim
greaka samog sekstanta.
66
69
70
71
72
73
74
75
76
78
79
80
81
82
83
84
85
86
POLUMJER NEBESKIH TIJELA Jedina nebeska tijela ija se visina ne mjeri do sredita t
ijela jesu Sunce i Mjesec, stoga je takvu izmjerenu visinu potrebno ispraviti za
vrijednost polumjera. Visinu ovih nebeskih tijela mjerimo do njihovog gornjeg i
li donjeg ruba. Srednja vrijednost polumjera Sunca iznosi 16' 02'', a mijenja se
od 15' 46'' (kada se Zemlja nalazi u poloaju afela) do 16' 18'' (kada se Zemlja
nalazi u poloaju perihela). Srednja vrijednost polumjera Mjeseca iznosi 15' 42'',
a mijenja se od 14' 44'' u poloaju apogeja do 16' 40,5'' u poloaju perigeja. Priv
idni polumjeri navigacijskih planeta: Venera od 5'' do 32'' Mars od 2,7'' do 12,
6'' Jupiter od 16'' do 25'' Saturn od 7'' do 10''
87
Utjecaj polumjera Sunca ili Mjeseca na izmjerenu visinu. Visinu sredita tijela do
bijemo ako izmjerenoj visini donjeg ruba pribrojimo vrijednost polumjera, ili ak
o izmjerenoj visini gornjeg ruba oduzmemo vrijednost polumjera: Vs = Vd + r Vs =
Vg r
Nautiki godinjak daje za svaki dan u godini vrijednost geocentrikog polumjera Sunca
i Mjeseca. AUGMENT Geocentrini polumjer (r.g.) je prividni polumjer nebeskog tij
ela koji bi zamiljeni opaa merio iz Zemljina sredita i on je uvijek manji od onog st
varnog, tj. prividnog kada je opaa na povrini Zemlje (r.pr.) Poveanje prividnog radi
jusa s visinom naziva se augment. Za sva nebeska tijela, osim Mjeseca on se zane
maruje. Za Sunce iznosi 1/24''. Za Mjesec priblino se rauna po formuli: A = 0,3' x
sin V (V-opaena visina Mjeseca) Nautike tablice ne sadre posebno augment, jer je o
n ukljuen u ukupnu korekturu izmjerene visine.
88
93
94
Prema tome poznati su nam toni podaci: izmjerena visina (Vi) i griniki satni kut p
roljetne toke (S), nedostatno precizan podatak azimuta () i poreni podaci kordinata
zbrojene pozicije (z i z) koji mou imati toiko veiku poreku da nam onemoue ide
ntifikaciju. IDENTIFIKACIJA ZVJEZDANIM KARTAMA I ZVJEZDANIM GLOBUSIMA Zvjezdane
karte mogu se pronai u Nautikim godinjacima, ili u posebnim publikacijama (prirunici
ma), odnosno mogu se pronai samostalno kao infornativne karte. Veinom su to karte
u stereografskim projekcijama, mada mogu biti i u Merkatorovoj projekciji (najee ze
mljopisne irine od + 70 do - 70). Zvjezdani globusi su pomagala koja predouju nebesk
u sferu s ucrtanim zvijezdama prve i druge veliine, te krugovima koji predouju neb
eski ekvator, nebeski horizont, satne krunice i vertikalne krunice. Svi su oznaeni
stupanjskom podjelom to nam omoguuje direktno usporeivanje koordinata razliitih koor
dinatnih sustava. Na zvjezdanim kartama i globusima su ucrtane samo zvijezde, je
r se njihova deklinacija i surektascenzija ne mijenjaju, ili se mijenjaju vrlo s
poro. Takoer, moe biti ucrtana ekliptika i raspored rektascenzije Sunca po kalenda
rskim mjesecima (poloaj Sunca u odreeno doba godine). IDENTIFIKACIJA ALIGNAMENTIMA
Alignamenti (alinjmani) su zamiljene linije koje spajaju pojedine zvijezde, a mo
gu tvoriti razliite, manje ili vie, pravilne geometrijske likove. Identifikacija s
e vri na nain da krenemo od poznate zvijezde, zatim prema ve utvrenim pravcima zamilj
amo alignamente i dolazimo do zvijezda koje elimo identificirati. Postoji mnogo r
aznih alignamenata, a kao primjer navest u alignamente zvijea Velikog medvjeda (Urs
ae Majoris) i Oriona (Orionis). Veliki medvjed jedno je od najuoljivijih zvijea sje
verne polutke. Posebno je lako prepoznatljiv dio zvijea zvan Velika kola, a sastoj
i se od sedam zvijezda, od kojih su etiri navigacijske (Alkaid, Mizar, Alioth i D
ubhe). Alkaid je prva zvijezda u rudi Velikih kola, Mizar druga, a Alioth trea. Z
vijezda Dubhe je stranji kota kola na strani ruda. Ako se spoje dvije zvijezde koj
e predstavljaju stranje kotae Velikih kola (od kojih je zvijezda Dubhe blia polu) i
u tom pravcu proslijedi za pet njihovih meusobnih udaljenosti, dolazi se do najv
ee zvijezde zvijea Malog medvjeda (Ursae Minoris)-Polarne zvijezde, po mnogo emu naj
vanije zvijezde sjeverne polutke. Njezino je posebno obiljeje da se nalazi blizu s
jevernog nebeskog pola, pa je izmjerena visina zapravo priblina zemljopisna irina
opaaa. Posljednja je zvijezda u repu Malog medvjeda, a uz nju je i navigacijska zv
ijezda Kochab u stranjim kotaima na strani repa Malog medvjeda. Ako se spojnica st
ranjih kotaa Velikih kola produi do Polarne zvijezde za daljnjih pet meusobnih udalj
enosti u priblino istom smjeru, dolazi se do zvijezde Capha u zvijeu Kasiopeje (Cas
iopeia). Isti smjer produen dalje za otprilike jednaku udaljenost od Polarne zvij
ezde do Capha vodi do zvijezde Alpheratza u zvijeu Andromeda. Alpheratz s jo tri zv
ijezde ini etverokut u zvijeu Pegaza, a zvijezda koja se u tom etverokutu nalazi u di
jagonali Alpheratza jest navigacijska zvijezda Markab. Ako se produi ruda Velikih
kola u zvijeu Velikog medvjeda, za otprilike etiri udaljenosti izmeu druge i prve z
vijezde u rudi (Mizara i Alkaida), dolazi se do zvijezde Arcturus u zvijeu Bootes.
Istonije od te zvijezde, u smjeru koji se dobije spojnicom zvijezda 96
Aliotha i Mizara (tree i druge zvijezde u rudi velikih kola), nalazi se zvijee sjev
erna kruna (Corona Borealis) s najveom zvijezdom Alpheccom. U suprotnom smjeru na
otprilike jednakoj udaljenosti nalazi se zvijezda Pollux u zvijeu Blizanaca (Gemi
ni). Ako se spojnica zvijezda stranjih kotaa produi prema jugu za otprilike deset d
uina, dolazi se do zvijezde Regulus u zvijeu Lava (Leonis). Spojnica Polarne zvijez
de i zvijezde koju predoava prednji kota Velikih kola, a koji se ne nalazi uz rudu
, produena na jug za jednaku udaljenost, dovodi do zvijezde Denebola, takoer u zvi
jeu Lava. Spojnica iste zvijezde sa zvijezdom koja se nalazi dijagonalno u Velikim
kolima (Dubhe) produena prema jugu za devet meusobnih udaljenosti, dovodi do zvij
ezde Spica, najvee zvijezde u zvijeu Djevice (Virgo). Zvijezde Arcturus, Denebola i
Spica tvore na nebu istaknuti istostranini trokut. Kad se produi rep Malog medvje
da preko Polarne zvijezde za otprilike tri duljine repa nailazi se na zvijezdu C
apella u zvijeu Koijaa (Auriga). Spajanjem zvijezde koja predouje prednji kota Velikih
kola, a koja nije u rudi sa zvijezdom koja predouje zadnji kota Malih kola u prod
uetku rude (zvijezda Kochab) produena za veliinu dvostruke meusobne udaljenosti dovo
di do zvijezde Deneb u zvijeu Labuda (Cygnus). Orion ili Lovac najizraenije je zvij
ee na nebu. Prostire se na objema polutkama, a sastavljeno je od sedam zvijezda od
kojih su etiri navigacijske. Zvijee se moe lako uoiti. etiri zvijezde rasporeene su u
nepravilan etverokut, a tri preostale nalaze se unutar etverokuta na istom pravcu
i meusobno jednako udaljene (predsavljaju pojas Oriona). Tri navigacijske zvijezd
e su Betelgeus, na vrhu otrog kuta etverokuta, Bellatrix, na vrhu tupog kuta etvero
kuta, i Rigel, u kutu ispod zvijezde Bellatrix. Ako se spojnica Rigela i preosta
le zvijezde u etverokutu produi do presjecita s crtom koju tvore zvijezde pojasa Or
iona, u presjecitu se nalazi Sirius, najsjajnija zvijezda na nebu, i najvea zvijez
da zvijea Velikog psa (Canis Majoris). Spojnica zvijezda u otrom kutu Oriona (Betel
geus) i tupom kutu Oriona (Bellatrix) prema istoku, na otprilike na dvostruko veo
j udaljenosti, vode do zvijezde Procyon u zvijeu Maloga psa (Canis Minoris). Spojn
ica zvijezde u otrom kutu Oriona (Betelgeus) i Siriusa na polovici udaljenosti pr
ema jugu od Siriusa dovodi do navigacijske zvijezde Adhara u zvijeu Velikog psa. S
pojnica Procyona i Adhare, na otprilike jednakoj udaljenosti prema jugu, dovodi
do zvijezde Canopus. Na istom alignamentu, a na udaljenosti od Canopusa koja odg
ovara dvostrukoj udaljenosti Canopusa i Adhare nalazi se zvijezda Achernar. Navi
gacijska zvijezda je i srednja zvijezda Orionova pojasa (Alnilam). IDENTIFIKACIJ
A POMOI IDENTIFIKATORA Svi identifikatori se temelje na istom naelu, usporeivanjem
koordinata zvijezde u koordinatnom sustavu horizonta s koordinatama zvijezde u p
rvom koordinatnom sustavu ekvatora. Koordinate horizontskog sustava (visina i az
imut) se mjere, a zatim usporeuju sa efemeridama mjesnog koordinatnog sustava ekv
atora, od kojih se deklinacija mijenja, a mjesni satni kut ovisi o rotaciji Zeml
je. Na krug koji predouje model nebeske sfere u prvom koordinatnom sustavu ekvato
ra unesene su dnevne koordinate navigacijskih zvijezda. Postoji vie koordinatnih
sustava, a poloaji zvijezda oznaeni su kao funkcije mjesnog satnog kuta proljetne
toke. Na drugom krugu oznaene su koordinate u koordinatnom sustavu horizonta (visi
na i azimut). Krugovi koji predouju koordinatne sustave se pri identifikaciji pre
klope tako da se nebeski pol i zenit razlikuju za veliinu komplementa zemljopisne
irine, a zatim se pronalazi zvijezda koja odgovara izmjerenim vrijednostima visi
ne i azimuta. Identifikator koji se najee upotrebljava jest ameriki Star Finder and
Identifier izdavaa U. S. Navy Hydrographic Office. Postoji i nekoliko hrvatskih i
dentifikatora, a to su Kotlariev Identifikator zvijezda i umbeliev Identifikator. S
vi nabrojeni identifikatori se temelje na gore navedenom naelu usporeivanja koordi
nata horizontskog i mjesno ekvatorskog koordinatnog sustava. 97
Veliki medvjed
Orion
Andromeda i Pegasus
Crux
98
Sjeverno nebo
99
Juno nebo
100
Terestrika projekcija nebeskog tijela jest toka na povrini Zemlje kroz koju prolazi
spojnica sredita Zemlje i sredita nebeskog tijela. Njezine zemljopisne koordinate
odgovaraju koordinatama mjesnog koordinatnog sustava ekvatora (=, =s). Na sici, k
oja prikazuje Zemju i nebesku sferu, toka G predstavlja poziciju Greenwicha, a t
oka A poloaj nebeskog tijela na sferi. Terestrika projekcija, oznaena tokom A' je zam
iljena toka na povrini Zemlje kroz koju prolazi pravac koji spaja sredite zemlje i s
redite nebeskog tijela. Terestrika projekcija mijenja svoj poloaj na povrini Zemlje,
a kree se od istoka prema zapadu brzinom koja odgovara rotaciji Zemlje. Ako se n
ebesko tijelo nalazi u gornjem meridijanu opaaa, zemljopisna irina e biti zbroj dekl
inacije nebeskog tijela i komplementa visine, a zemljopisna duina odgovarat e vrij
ednosti satnog kuta meridijana Greenwicha. Ako se nebesko tijelo nalazi u donjem
meridijanu, zemljopisna irina opaaa moe se dobiti zbrajanjem visine i komplementa d
eklinacije, a zemljopisna duina opaaa razlikovat e se za 180 od satnog kuta nebeskog
tijela u meridijanu Greenwich. Nebeska tijela (zvijezde) koja ne mijenjaju svoju
deklinaciju krue po deklinacionim paralelima, a ostala nebeska tijela po praviln
im ili nepravilnim spiralama.
102
U praksi je rjetko neko nebesko tijelo u zenitu, takoer crtanje krunice pozicije n
a Merkatorovu kartu nije praktino. Crtanje krunice pozicije relativno bi bilo jedn
ostavno kada bi imali velike globuse (gdje se sijeku dvije krunice pozicije to bi
bila pozicija broda, svaka krunica za centar ima terestriku projekciju pripadajueg
nebeskog tijela). Meutim, i globusi su nepraktini za praktinu uporabu.
Krivulja pozicije druge vrste (slika gore), i krivulja pozicije tree vrste (slika
dolje). Krivulja pozicija (astronomska stajnica) moe se zamijeniti krunicom jedin
o u sluaju kada imamo vrlo male zenitne udaljenosti nebeskog tijela, dakle kada m
jerimo nebeska tijela velikih visina, i za nebeska tijela sa vrlo malim vrijedno
stima deklinacija.
LUK I PRAVAC POZICIJE
S obzirom da se u navigacijskoj praksi mjere visine nebeskih tijela i do 70, a nj
ihova krunica pozicije moe imati promjer i preko 1 000 NM, koristimo se lukom pozi
cije (umjesto krunice pozicije), koji se zamjenjuje pravcem pozicije. Luk i prava
c pozicije dobije se iz krunice pozicije i kruga zbrojene pozicije Krug zbrojene
pozicije dobijemo ako oko toke zbrojene pozicije opiemo krug polumjera koji odgova
ra jednoj esnaestini prevaljenog puta od zadnje provjerene pozicije po lijepom vr
emenu, odnosno jedne osmine prevaljenog puta za vrijeme plovidbe u uvjetima loeg
vremena. Odnosno to je krug unutar koje bi se brod trebao nalaziti sa velikom vj
erojatnou. ak i u uvjetima plovidbe po izrazito loem vremenu krug zbrojene pozicije
je viestruko manji od krunice pozicije. Luk pozicije je onaj dio krunice pozicije k
oji se nalazi unutar kruga zbrojene pozicije, to jest luk AB prikazan na slici.
104
Luk i pravac pozicije Luk pozicije dio je krunice pozicije koji se nalazi unutar
kruga zbrojene pozicije. Pravac pozicije dio je tangente na krunicu pozicije koja
se nalazi unutar kruga zbrojene pozicije. Pravac pozicije (astronomska stajnica
) jest tangenta na krunicu pozicije unutar kruga zbrojene pozicije. Budui da se po
zicija broda najee rjeava grafiki na Merkartorovoj karti, pravac pozicije je dio loks
odrome. Ukoliko se zbrojena pozicija ne razlikuje znatno od prave pozicije moemo
luk pozicije zamijeniti pravcem pozicije. Meutim, ako je pogreka zbrojene pozicije
vea tada dolazi do odstupanja koje moemo izraunati iz izraza: D 2 tan V d= 6876 U
gornjem izrazu, d oznaava odstupanje pravca pozicije od luka pozicije na udaljeno
sti D od toke u kojoj pravac pozicije tangira krunicu pozicije, a V je izmjerena v
isina nebeskog tijela. U tablici je prikazano odstupanje pravca pozicije od luka
pozicije za razliite visine i razliite udaljenosti D. Visina nebeskog tijela: 10 3
5 60 80 85 Udaljenost od dodirne toke: D = 30 Nm D = 50 Nm D = 100 m Odstupanje pravc
a pozicije od luka ozicije: 0,02 Nm 0,06 Nm 0,26 Nm 0,09 Nm 0,25 Nm 1,02 Nm 0,22
Nm 0,62 Nm 2,51 Nm 0,74 Nm 2,06 Nm 8,25 Nm 1,50 Nm 4,16 Nm 16,62 Nm
Prema gore navedenim podacima greke se mogu zanemariti osim u sluaju plovidbe po i
zrazito loem vremenu, no tada poziciju raunamo tako da uz pomo koordinata zbrojene
pozicije izraunamo koordinate pozicije koja nee biti prava, ve e od nje odstupati za
relativno malu vrijednost, a nakon toga raun valja ponoviti uzimajui izraunate koo
rdinate kao koordinate zbrojene pozicije. Ovako dobivena nova pozicija nee sadrava
ti pogreku. U Nautikim tablicama broj 46 moemo izvriti korekciju stajnica ucrtanih n
a Merkartorovu kartu. 105
ASTRONOMSKA STAJNICA
Astronomsku stajnicu je otkrio 1837. godine ameriki kapetan Thomas Sumner. Nain na
koji je doao do tog otkria je izrazito jednostavan. Potrebno je izraunati dvije po
zicije tako da se jedna koordinata pretpostavi, a druga izrauna. Ovaj postupak tr
eba ponoviti, ali za neku drugu vrijednost pretpostavljene koordinate. Bitno je
naglasiti da nije vano koju koordinatu pretpostavljamo, meutim jednostavnije je rau
nati zemljopisnu duinu kao funkciju zemljopisne irine.
Pravac poloaja po metodi sekante (Sumnerova metoda)
106
Jedan i drugi nain meusobno su kompementarni to znai da kada jedna daje loe rezultate
druga daje dobre i obrnuto. Kapetan T. Sumner koristio je prvu gore navedenu me
todu (procjenjivao je zemljopisnu irinu, a raunao je zemljopisnu duinu). Ovaj nain n
ajbolje rezultate daje u blizini prvog vertikala, a najloije u blizini meridijana
. Ako se uzme proizvoljna zemljopisna irina, duina se moe dobiti i na sljedei nain: c
os s = (sinVp sin sin )/(cos cos ) =s-S Uzimanjem 2, umjesto 1, obit e se i 2. D
jeima, dobit e se dvije toke koje kada se spoje definiraju stajnicu. Drugi nain, kad
a se procjenjuje zemljopisna duina, a rauna zemljopisna irina, najbolje rezultate d
aje u blizini meridijana, a najloije u blizini prevog vertikala.
PRAVAC POLOAJA PO METODI TANGENTE
Terestrika projekcija zanita na zemljinu povrinu daje stajalite opaaa., tj. toku broda
. Smjer vertikalne krunice iz poloaja broda prema terestrikoj projekciji nebeskog t
ijela je smjer azimuta tog tijela. Takoer, poznato je iz geometrije da je tangent
a u svakoj toki krunice uvijek okomita na polumjer, koji je u ovom sluaju luk velik
e krunice. Dakle, kad se za pravac poloaja uzme tangenta na krunicu u nekoj toki, ta
d je ona uvijek okomita na smjer azimuta. Zato je potrebno ustanoviti kooordinat
e neke toke na krunici poloaja i za tu toku izraunati azimut. S obzirom na nain kako s
e dobivaju koordinate odreujue toke na krunici poloaja, razlikuju se sljedee metode: irinska, - duljinska, - visinska.
107
ako je satni kut vei od 180, nebesko tijelo nalazi se na istonoj strani horizonta,
pa je izraunata vrijednost stvarna vrijednost azimuta ako je satni kut manji od 1
80, nebesko tijelo nalazi se na zapadnoj strani horizonta, pa se izraunata vrijedn
ost azimuta mora oduzeti od 360.
7. Na Merkartorovoj karti iz zbrojene pozicije ucrtava se pravac azimuta i na to
m pravcu odredi se rektificirana toka na ovaj nain: - Ako je razlika visina (V) poz
itivna, vrijednost se nanosi na pravac azimuta prema terestrikoj projekciji nebes
kog tijela. - Ako je razlika visina (V) negativna, vrijednost se nanosi na pravac
azimuta u smjeru koji je suprotan poloaju terestrike projekcije nebeskog tijela.
Stajnica se dobiva kad se kroz rektificiranu toku povue pravac okomit na pravac az
imuta, kao to je prikazano na sljedeoj slici.
Konstrukcija astronomske stajnice na Merkartorovoj karti. Poziciju broda moemo od
rediti mjerenjem visina dvaju ili vie nebeskih tijela istodobno ili u kratkom vre
menskom razmaku, ucrtavanjem stajnica na Merkartorovu kartu ili prijenosom stajn
ice ako se mjerila visina samo jednog nebeskog tijela.
110
Dvije krunice poloaja sijeku se u dvije toke. Jedna od njih je pozicija broda. Zada
tak bi se najbre i najjednostavnije rijeio kad bi se mogle te krunice nacrtati na z
emaljski globus. Meutim, to nije praktino (da bi se 1M prikazala duljinom od 1mm,
globus bi morao imati promjer oko 7m). Raunski zadatak se svodi na rjeavanje susta
va jednadbi: sinV1=sinsin1+coscos1cos(S1+E) sinV2=sinsin2+coscos2cos(S2+E) Ovaj su
onometrijskih jednadbi treba rijeiti po nepoznanicama. Postupak je du i zamren, pa
se ne upotrebjava u praksi. Jedan od naina rjeavanja ovog problema dao je Charle
s T. Dozier (1949. godine): Neka je poloaj opaaa odreen prema slici dolje: S1- teres
trika projekcija prvog nebeskog tijela S2 - terestrika projekcije drugog nebeskog
tijela S=s1-s2=S++(360-1)-S--(360-2)=(360-1)-(360-2)
Dozirov mtod
111
Iz trokut Pn S1 S2:
cosD=sin1sin2+cos1cos2cosS
cos( + A1) = sin 2 sin 1 cos D cos 1 sin D
Iz trokuta S1 P1 S2:
cos A1 =
sin V 2 sin V 1 cos D cos V 1 sin D
1=(1+A1) A1 Iz trokuta Pn P1 S1: sin=sin1sinV1+cos1cosV1cos1
cos s1 = sin V 1 sin 1 sin cos 1 cos
=S1s1
Neizravne metoe
U neizravne metoe oreivanja poloaja broda u astronomskoj navigaciji ubrajaju se
one u kojima se raunanje zemljopisnih kooordinata ostvaruje posredno, preko pomoni
h veliina, bilo grafiki ili raunski. Od svih neizravnih metoda danas se gotovo bez
izuzetka upotrebljava visinska ili Hilaireova metoda. Postupak se svodi na odreiv
anje stajnica (na nain ve opisan) od vie nebeskih tijela, bilo istovremenim opaanjem
ili u razmaku vremena. Odreivanje pozicije istovremenim opaanjima Ukoliko nam oko
lnosti dozvoljavaju, potrebno je odrediti poziciju broda sa mjerenjima visina tr
iju i vie nebeskih tijela. U navigacijskoj praksi mjerenja se vre za vrijeme jutar
njeg ili veernjeg nautikog sumraka kada se osim Sunca, Mjeseca i planeta mogu mjer
iti i visine navigacijskih zvijezda. Bitno je obratiti panju na to da visine koje
mjerimo ne smiju biti manje od 20 ni vee od 70. Azimuti opaanih nebeskih tijela mor
aju se razlikovati za najmanje 30, a najvie 150 (po mogunosti ravnomjerno po krugu o
d 360). Razlika vremena izmeu pojedinih mjerenje ne smije biti vea od vremena potre
bnog da brod prevali jednu milju. Ako je vremenska razlika prevelika visina se m
oe ispraviti za vremensku razliku pomou izraza:
V z = b (t2 t1 ) cos( K ) 60
U gornjem izrazu, Vz oznauje korekciju visine koja je prva mjerena, b brzinu broda
, t1 vrijeme mjerenja prve visine, t2 vrijeme mjerenja druge visine, azimut, a K
ravi kurs broa. Za svako oaanje izrauna se razlika visina (V) i azimut (), a na
Merkartorovoj karti ucrtavaju se ravci ozicije. Pozicija broa jest resjecite
ravaca ozicija, kao to je rikazano na sjeeoj slici. Presjecite pravaca pozici
ja, naalost, u praksi ne tvori toku, ve formira raznostranian trokut (od tri stajnic
e). Prava pozicija broda Pp se nalazi u sreditu dobivenog trokuta (u sjecitu simet
rale kutova), ako su objekti ravnomjerno rasporeeni po horizontu od 360. Ako objek
ti nisu simetrino rasporeeni po horizontu (npr. unutar 180) najvjerojatniji poloaj b
roda je presjek simetrale kuta najvee razlike azimuta i suprotne stranice (tree st
ajnice). Ako je trokut prevelik potrebno je dodatno opaanje i provjera.
112
Odreivanje pozicije mjerenjem visina istog nebeskog tijela u razmaku vremena Ova
metoda se jo naziva i metoda ''running fix''. Najee se pomou ove metode mjeri visina
Sunca jer se danju jako dobro vidi horizont. Da bi pozicija bila to tonije, nakon
prvog smjeranja trebamo ekati da se azimut Sunca promjeni za najmanje 30, tek nako
n toga moemo smjerati po drugi puta. To znai da izmeu dva smjeranja treba proi dva s
ata ako se Sunce nalazi u blizini meridijana, ili tri sata ako se Sunce nalazi u
blizini prvog vertikala. Postupak rada je slijedei: 1. Izmjeri se visina Sunca,
izraunaju elementi stajnice (V1, 1) i na Merkartorovu kartu ucrta se stajnica s naz
nakom tonog vremena opaanja (t1). Toka A na slici presjecite je stajnice i linije ku
rsa. 2. Nakon odreenog vremena, koje ne smije biti krae od tri sata, ponovno se iz
mjeri visina Sunca te izraunaju elementi (V2, 2) i na kartu ucrta stajnica s naznak
om tonog vremena opaanja (t2). 3. S poznatom brzinom broda (b) u vorovima i razliko
m vremena izmeu dvaju opaanja (t = t2 t1) izraenim u minutama izrauna se prevaljeni p
ut broda (D) u miljama:
D= b t 60
4. Prevaljeni put nanese se na pravac kursa da bi se dobila toka B na slici. Kroz
tu toku prenese se prva stajnica tako da se ucrta pravac paralelan s prvom stajn
icom. Presjecite tog pravca i druge stajnice oznaava pravu poziciju broda (Pp) u t
renutku t2.
Prava pozicija broda opaanjem visina istog nebeskog tijela u razmaku vremena (run
ning fix). Ovako dobivena pozicija se ne moe smatrati posve sigurnom jer postoje
pogreke zbog nepravilnog dranja kursa i netone brzine. Ako brod iz bilo kojeg razlo
ga promijeni kurs, stajnice se najprije prenesu na toku okreta broda, a zatim se
dalje prenose na opisan nain. 115
Visina pola za opaaa koji se nalazi u toki M na povrini Zemlje jest luk vertikalne k
runice od nebeskog horizonta do nebeskog pola (PN). Zemljopisna irina opaaa () jest
uk meriijana o zemajskog ekvatora o ooaja oaaa. Zenitna udaljenost jest komp
lement visine, pa je luk satne krunice od ekvatora do zenita komplement zenitne u
daljenosti, to jest visina pola. Upravo ta veliina odgovara zemljopisnoj irini opaaa
. U blizini sjevernog zemaljskog pola se nalazi zvijezda poznata kao Polarna zvi
jezda (Polaris). Meutim, ona se ne nalazi u toki pola, ve je od njega udaljena, pa
se vremenom pribliava polu. Godine 2100. bit e najblie polu, a ta e udaljenost iznos
iti 27'. Za izraun zemljopisne irine uz pomo Polare trebamo ispraviti visinu Polarn
e zvijezde za veliinu odstupanja njezina poloaja od nebeskog pola. Na sljedeoj slic
i je prikazan koordinatni sustav horizonta i poloaj polare na njemu. Toka Z predouj
e zenit, a toka P nebeski pol. Razlika izmeu izmjerene veliine i zemljopisne irine o
paaa ovisi o poloaju zenita, odnosno mjesnom satnom kutu Polarne zvijezde. Trokut s
a slike izmeu pola, Polarne zvijezde i toke A se zbog svoje zanemarive veliine moe s
matrati pravokutnim, pa se vrijednost od pola do toke A moe izraunati iz veliine mje
snog satnog kuta s i polarne udaljenosti p, koja predstavlja polarnu udaljenost
Polarne zvijezde (90- ): 90 = (90 V ) + cos s = V cos s = V (90 )cos
118
2
e
1 2
( x )2
2
,
x R
,
kae e da ima normalnu razdiobu arametrima i i ie se kao
X N ( , 2 )
120
c) Sustavne i sluajne greke razliite od nule Kada postoje i sustavne i sluajne greke
centar elipse pomie se za vrijednost sustavne greke u jednu ili drugu stranu bisek
trise ovisno o predznaku. Kako je za smanjivanje sustavnih greaka povoljnija razl
ika azimuta manja od 90, a za sluajne tono 90, to se najpovoljniji uslovi za opaanje
i uzimanje ovih greaka u raun razlikuju. Pod pretpostavkom da su obje greke jednake
, tada je najpovoljnija razlika azimuta 90; ako je sustavna greka vea od sluajne, ta
da je najpovoljnije da razlika azimuta bude manja od 90 (60 do 70).
Sustavne i sluajne greke
Pozicija odreena s tri stajnice
Da bi se dobila sigurnija pozicija broda, opaaju se obino tri nebeska tijela. Pri
ovom opaanju nastoji se da razlika azimuta bude 120 ili 60, a da njihove visine bud
u od 10 do 70. Tri stajnice koje se dobiju opaanjem tri nebeska tijela rijetko e se
sijei u jednoj toki, odnosno formirat e se vei ili manji trokut. Ovaj trokut nastaje
zbog prije navedenih greaka, ali isto tako i zbog nemogunosti da se sva opaanja iz
vre u istom trenutku. Kada se opaaju tri objekta simetrino rasporeena po horizontu (
razlika azimuta 120) najvjerojatniji poloaj broda trebao bi biti u sjecitu bisektri
sa (sredite krunice upisane trokutu). Pretpostavka je da su opaanja obavljena u ist
om trenutku, da su ukupne sustavne greke svih pravaca poloaja priblino jednake i da
su maksimalne vrijednosti ukupnih sluajnih greaka takoer priblino jednake.
Pozicija broda - razlika azimuta 120
122
Ako se zanemare sluajne greke (jednake nuli), te ako su poznate sustavne greke za s
ve stajnice tada se o poziciji moe zakljuiti prema sljedeoj slici. Vrijednosti 1, 2, 3
neka predstavljaju pripadajue sustavne greke. Paralelno sa stajnicama I, II i III
povuku se linije na udaljenosti 1, 2, 3 od odgovarajuih stajnica. Ove linije (I', I
I', III') daju drugi trokut A1B1C1. Spajajui vrhove tog trokuta s vrhovima trokut
a ABC dolazi se do prave pozicije Pp.
Objekti ravnomjerno rasporeeni po horizontu (sluajnih greaka nema, sustavne poznate
za svaku stajnicu) Ako se opaa samo na jednoj strani horizonta i pretpostavlja d
a su vee sustavne greke, najvjerojatniji poloaj bit e sjecite bisektrise tupog kuta i
nasuprotne stranice. Naime, zbog utjecaja sluajnih greaka pozicija je unutar trok
uta (toka Pp'-slika dolje), a zbog sustavnih greaka izvan trokuta (Pp-slika dolje)
.
Pozicija broda - opaanje neravnomjerno po horizontu (unutar 180) Pp'-pozicija koju
odreuju sluajne greke (unutar trokuta) Pp-pozicija koji odreuju sustavne greke (izva
n trokuta) Pretpostavlja li se da su dominantne sluajne greke (sustavne zanemarive
), uzet e se toka najmanjih kvadrata Pv (udaljenost od stranica ili vrhova), a ako
je trokut priblino jednakostranian, moe se uzeti i sjecite bisektrisa (pv') ili teite
trokuta (Pv'') kao najvjerojatniji poloaj.
123
ZADACI
125
126
127
128
129
130
131
132
133
Ulomak iz Tablica popravaka satnog kuta i deklinacije (Brown's, Son & Ferguson z
a 2001.)
134
Tablice popravaka visina donjeg ruba Sunca (Brown's, Son & Ferguson za 2001.)
Ulomak iz Tablica Sjevernjae (Brown's, Son & Ferguson za 2001.)
136
137
=
+ o =
S 2106,2' 0,2' S 2106,2'
= 0,4
Dekinacija Sunca za 01h Poravak za = 0,4' u Tabici oravaka o 30m Dekinac
ija Sunca za zaano vrijeme Satni kut Mjeseca za 01h Poravak satnog kuta Mjesec
a za 30m 45s Poravak za v = 15,4' u Tabici oravaka o 30m Satni kut Mjeseca
za zaano vrijeme Geograska uina Mjesni satni kut Mjeseca svoi se na manji o
180 Mjesni satni kut Mjeseca
=
MJESEC S= + S = + v pop =
S= + = s= s=
6106,0' 7 20,2' ( v = 15,4' ) 7,8' 68 34,0' +17220,8' E 240 54,8' W 360 00,0' 119 05,2
E
= + o = =
N 3 10,3' ( = +12,6' ) Dekinacija Mjeseca za 01h Poravak za = +12,6' u Tab
ici oravaka o 30m + 6,4' N 3 16,7' Dekinacija Mjeseca za zaano vrijeme
Zaatak 3. Potrebno je izraunati mjesni satni kut (s) i deklinaciju () Venere za o
aaa koji se dana 02. listopada, 2001. godine u UT = 19 h18 m 27 s naao na zbrojeno
j poziciji P = Z = 2342,8' N
Z
Z = 03211,9'W
VENERA S = 13030,0' + S = 4 36,8' + v pop = - 0,1'
S=
+ =
Satni kut Venere za 19h Poravak satnog kuta Venere za 18m 27s
v = 0,4'
Poravak za v = 0,4' u Tabici oravaka o 18m Satni kut Venere za zaano vrijem
e Geograska uina Mjesni satni kut Venere Dekinacija Venere za 01h Poravak za
= 1,1' u Tabici oravaka o 18m Dekinacija za zaano vrijeme
s=
13506,7' W 03211,9' 10254,8' W
= N 721,1' = 1,1' + o =
0,3'
=
N 720,8'
Zaatak 4. Potrebno je izraunati mjesni satni kut (s) i deklinaciju () Juitera za
oaaa koji se dana 02. veljae, 2001. godine u UT = 05 h 08 m 20 s naao na zbrojenoj
poziciji P = Z = 1040,0' N .
Z
Z = 17520,1'W
139
174 56,9' 3 11,3' 178 08,2' 263 59,6' 442 07,8' + 165 31,2' E 607 39,0' W 720 00,0' 1
1,0' E S 52 41,7'
Satni kut rojetne toke za 06h Popravak satnog kuta proljetne toke za 12m 43s Sat
ni kut proljetne toke za zadano vrijeme Surektascenzija Canopusa oita se iz N.G. z
a zadani datum Satni kut zvijezde Canopus Geografska duina Mjesni satni kut zvije
zde Canopus svodi se na manji od 180
s=
=
ZADATAK 2. Dana 30. tudeno, 2001. odine ektantom je izmjerena viina ornje
ruba Sunca VI O = 3340,2' . Poreka indeka iznoi K I = +1,7' , oreka ekcentr
iciteta K e = 0,0' , a viina oka VOKA = 20m . Potrebno je iraviti izmjerenu v
iinu Sunca omou nautikog godinjaka (Brown's) i nautikih tablica (izdanje HHI). Nau
tike tablice HHI
V I O = 3340,2' +K I = +K E = + 1,7' 0,0'
VO O = 3341,9' + I pop = +14,7' za oaenu vi in u + II o = 7,9' za vi in u oka
+ III o = 32,1' za romjenu radijua (0,3 (2 16,2)) VP = 3316,6'
Tablice rednje rerakcije
VI O = 3340,2' vi in a izmjerena +K I = +K E = + de = + 1,7' 0,0' 7,9' za vi i
n u oka ( DIP)
+ I o =
+ II o = 8,3' za vi in u oka VP = 2449,2'
143
ISPRAVLJANJE IZMJERENIH VISINA PLANETA ZADATAK 1. Dana 15. veljae, 2001. godine s
ekstantom je izmjerena visina planete Venere V I = 2254,8' . Pogreka indeksa iznos
i K I = 1,3' , oreka ekcentriciteta K e = +2,4' , a viina oka VOKA = 18m . Pot
rebno je iraviti izmjerenu viinu Venere omou nautikog godinjaka (Brown's) i nau
tikih tablica (izdanje HHI). Nautiki godinjak Brown's
VI
= 2254,8' + KI = + Ke = 1,3 + 2,4'
Nautike tablice HHI
V I * = 2254,8' +K I = +K E = VO
= 03015,0' E
onji rub koja iznosi V0 = 4716,3' . Oaanje je izvreno rema sjeveru. Greka ineksa
iznosi K I = +1,3' , a visina oka VOKA = 14m . Izraunaj zemljopisnu irinu u trenu
tku gornje kulminacije Sunca.
TM = 11H 59 M 00 S = 02 H 01M 00 S UT = 09 H 58 M 00 S + x = 02 H t X = 11H 58 M 0
0 S
V0 = 4716,3' + KI = + 1,3'
= 2301,6' N
+ POP = +0,2'
( = +0,2)
+ oI = +8,6' + oII = 0,2' VP = 4726,0'
= 2301,8' N
= 02345,0'W
TM = 20 H 38 M 00 S TM = 3 M TM = 20 H 41M 00 S = 01H 35 M 00 S UT = 22 H 16 M 00 S
+ x = 02 tX =
H
TM =
24 M H 21 29 M 20 H 38 M = = 2,125 H 24 24 H
(
)
M
TM = 1,58 H 2,125 H 3 M
20 H 16 M 00 S
U tablicu za oravak vremena rolaka Mjeeca kroz meridijan (Correction or i
ndin Greenwich date o Moon' Meridian Paae) e ulazi a zemljoinom duinom
i razlikom izmeu vremena za zadani datum i prethodni datum (za istonu zemljopisnu
duinu) ili slijedei datum (za zapadnu zemljopisnu duinu). Prema tome mogli smo iz n
avedene tablice interpolacijom izraunati vrijednost TM .
V0 = + KI = + dep = 2031,7' 1,4' 6,8'
+ oI = +104,4' VP = 2127,9'
HP = 55,5' SD = 15,2'
= 2132,7' S
+ POP = 1,4'
( = 5,0)
= 2134,1' S
z = 90 VP z = 90 2127,9' = 6832,1' z = +6832,1' zato to se Mje sec gea rema jugu
M = z + M = 6832,1'+(2127,9' ) = +4658,0' M = 4658,0' N
ZADATAK 3. Dana 29. srpnja, 2001. godine iz PZ = = 3054,0' N
= 03230,3'W
oaa se meriijanska visina
aneta Mars koja iznosi VI = 3225,2' . Oaanje je izvreno rema jugu. Greka ineksa
iznosi K I = 0,2' , a visina oka VOKA = 18m . Izraunaj zemljopisnu irinu u trenutk
u kulminacije Marsa. 146
M 28. JULY TM = 20 H 29 M
9M
D = 3D 3 31. JULY TM = 20 H 20 M
TM =
20 H 26 M 00 S
= 02 H 10 M 01S UT = 22 H 36 M 01S + x = 02 H tX =
VI = + KI = + o = VP =
20 H 36 M 01S
3225,2' 0,2' 9,1'
= 2651,6' S
( = 0,0)
3215,9'
z = 90 VP z = 90 3215,9' = 5744,1' z = +5744,1' LEE GLEDAJU SJEVER
M = z + M = 5744,1'+(2651,6' ) = +3052,5' M = 3052,5' N
ZADATAK 4. Dana 28. oujka, 2001. godine iz
= 1015,1' N PZ =
= 17003,2' E
= 16959,2' E
= 90 = 90 6144,9' = 2815,1'
M = VP + p M = 2144,8'+2815,1' = +4959,9' M = 4959,9' N
148
PRORAUN ZEMLJOPISNE IRINE POMOU SJEVERNJAE (POLARE) ZADATAK 1. Dana 02. lipnja, 2001
. godine u iz
= 1553,6' N PZ =
= 11007,3'W
t X = 05 H 25 M
oaa se visina
KONTROLA DEVIJACIJE MAGNETSKOG I ZVRNOG KOMPASA U TRENUTKU PRAVOG IZLAZA ILI ZALA
ZA NEBESKIH TIJELA U trenutku pravog izlaza ili zalaza mogu se vidjeti iskljuivo
Sunce i Mjesec, a ponekad i planeti, dok se zvijezde u danom trenutku ne vide ra
di apsorbcije njihove svijetlosti u atmosferi. Sunce se opaa u trenutku kada se n
jegov donji rub nalazi na promjera iznad obzora. Metoda odreivanja devijacije mag
netskog i zvrnog kompasa u trenutku pravog izlaska ili zalaska Sunca je najee koriten
a metoda u praktinom odreivanju devijacije na brodovima.
IZRAVNE METODE ODREIVANJA POZICIJE BRODA (DOZIEROVA METODA) ZADATAK 1. Dana 15. s
vibnja, 2001. godine u t X = 19 H 12 M iz zvijezda i biljee vremena kronometra: C
APELLA Vi = 2556,0' TK = 22 H 09 M 07 S
St = +01M 30 S K i = +1,0' VOKA = 10m
= 3006,5' N PZ
Z Z = 04445,0'W
oaaju se visine
SIRIUS Vi = 1516,5' TK = 22 H 10 M 35 S SIRIUS
(360 ) = =
CAPELLA
(360 ) =
=
TK = + St = UT =
28049,0' 4559,9' 22 09 07 + 01m 30s 22h 10m 37s 2556,0' + 1,0' 7,6' 2549,4' 20341,4
' + 239,7' 20621,1' 28049,0' 48710,1' W 36000,0' 12710,1' W
h m s
25842,4' 1643,2' 22h 10m 35s + 01m 30s 22h 12m 05s 1516,5' + 1,0' 9,1' 1508,4' 2034
1,4' + 301,7' 20643,1' 25842,4' 46525,5' 36000,0' 10525,5'
S
N
TK = + St =
UT =
Vi = + Ki = + o = VP =
S 22 H = + o10 M 37 S =
Vi =
+ o =
+ Ki =
VP =
S 22 H =
+ o10 M 37 S =
+ (360 ) =
S =
S = + (360 ) =
S = S =
S =
S =
S = S1 S 2 = 12710,1'10525,5' = 2144,6'
co D = in 1 sin 2 + cos 1 cos 2 cos S cos D = 0,411030178 D = 6543,8'
cos =
sin 1 sin 2 cos D cos 2 sin D
cos =
sin V P1 in VP 2 co D co VP 2 in D
co = 0,959334095
cos = 0,3730133999
= 1623,8'
= 6805,9'
= = 1623,8'6805,9' = 5142,1'
151
Z = 00633,5'W
oaaju se visine
zvijeza i bijee vremena kronometra: CAPELLA Vi = 2546,3' TK = 17 H 36 M 30 S VEG
A Vi = 3438,4' TK = 17 H 40 M 01S
St = 25 S K i = +0,2' VOKA = 16m .
CAPELLA
VEGA
(360 ) =
=
TK = + St = UT =
28047,4' 4600,0' 17h 36m 30s 25s 17h 36m 05s
(360 ) =
N
=
8045,5' 3847,1' 17h 40m 01s 25s 17h 39m 36s
N
TK = + St = UT =
153
Vi = + Ki = + o = VP = S 17 H = + o36 M 05 S = S = + (360 ) =
S = S =
2546,3' + 0,2' - 9,1' 2537,4' 34717,9' + 902,7' 35620,6' 28047,4' 63708,0' W - 36000,
27708,0' W
Vi = + Ki = + pop = VP = S 17 H = + pop36 M 05 S = S = + (360 ) =
S = S =
3438,4' + 0,2' - 8,5' 3430,1' 34717,9' + 955,6' 35713,5' 8045,5' 43759,0' W - 36000,0
759,0' W
S = S1 S 2 = 27708,0'7759,0' = 19909,0' S = 360 19909,0' = 16051,0'
co D = in 1 sin 2 + cos 1 cos 2 cos S cos D = 0,060929001 D = 9329,6'
co =
sin 1 sin 2 cos D cos 2 sin D
cos =
sin V P1 in VP 2 co D co VP 2 in D
co = 0,973593407 = 1311,8'
cos = 0,567686818 = 5524,7'
= + = 1311,8'+5524,7' = 6836,5'
sin = in 2 sin V P 2 + cos 2 cos V P 2 cos sin = 0,589119832
= +3605,7' N
cos s 2 = sin V P 2 sin sin 2 cos cos 2
cos s 2 = 0,313401157 s 2 = 7144,1'W
= s 2 S 2 = 7144,1'7759,0' = 00614,9' = 00614,9'W
154
ZADATAK 4.
Dana 22. oujka 2004. u tk1 = 21:53:07 izmjerena je visina zvijeze Deneboa V1=292
4,6', a u tk2 = 21:54:16 izmjerena je visina zvijeze Ahar V2=4554,1'. Poaci
otrebni za rijeavanje zaatka su: Voka = 14m, Ki = 0,9' i St = 00:02:37. tk1 =
21:53:07 +St = 00:02:37 UT1 = 21:50:30 Vi1 = 2924,6' +Ki = 0,9' Vi1 = 2923,7' K
u = 8,3' V1 = 2915,4' S = 14037,4' +K1 = 1239,6' S = 15317,0' +(360) = 18240,7' S
7' = 1432,9'N Deneboa tk2 = 21:54:16 +St = 00:02:37 UT2 = 21:51:39 Vi2 = 4554,1'
+Ki = 0,9' Vi2 = 4553,2' Ku = 7,6' V2 = 4545,6' S = 14037,4' +K1 = 1256,9' S = 1533
+(360) = 21803,0' S2 = 37137,3' S2 = 1137,3' 2 = 1432,9'N Ahar
Prvi zenit (Z1) smjeten je na zapadnoj i sjevernoj hemisferi, a oba nebeska tijel
a na istonoj su strani horizonta (oba satna kuta su vea od 180). Drugi zenit nalazi
se na junoj i istonoj hemisferi: zvijezda Alphard je na zapadnoj strani horizonta
(S<180), a zvijezda Denebola na istonoj strani horizonta (S>180).Sferni trokuti za
prvi zenit (prvu poziciju):
Iz skice za prvi zenit:
cos M = sin A sin B + cos A cos B cos S
cos = cos = sin VA - sin VB cos M cosVB sinM
M = 42 18,5' = 95 01,2' = 56 57,7' B = 38 03,5'
s , = 28 o 31,9' B
= 25 46,9'
159
160
161
162
163
164
165
166
167
168
169
170
171
172
173
LITERATURA
Bowditch, N.: The American Practical Navigator (Internet) Brown's nautical Alman
ach (2001.), Brown's Son & Ferguson, Glasgow. Franui, B.: Astronomska navigacija I
, Pomorski fakultet u Dubrovniku, Dubrovnik, 1989. umbeli P.: Astronomska navigaci
ja II, Pomorski fakultet u Dubrovniku, Dubrovnik, 1990. umbeli P.: Indentifikator
zvijezda Kitarovi, I.: Navigacijska astronomija, Visoka pomorska kola Rijeka, Rije
ka, 2000. Klarin, M.: Astronomska navigacija I, kolska knjiga, Zagreb, 2005. Klar
in, M.: Astronomska navigacija II, kolska knjiga, Zagreb, 1996. Kondi, N. I Pali, J.
: Zbirka primjera iz astronomske navigacije i oceanske navigacije s rjeenjima, Hr
vatski hidrografski institut, Split, 2007. Lipovac, M..: Astronomska navigacija,
Hidrografski istitut JRM, Split, 1981. Nautiki godinjak (2006.), Hrvatski hidrogra
fski institut, Split Nautike tablice, Hrvatski hidrografski institut, Split Sight
reduction tables for marine navigation
174