Michel Meyer

Manuel Maria Carrilho

Benoit Timmermans

POVI J EST
RETORI K E
OD GRKA
DO NAI H DANA

Uredio Michel Meyer
S francuskoga prevela Vanda Miki
Zagreb, 2008.
Naslovizvornika:
Histoire de la rhetorique des Grecs a nos jours Sous la direction de Michel Meyer
Le Livre de Poche, 2003 Librairie Generale Franfaise 1999
The translation was kindlysupported bythe Allianz Cultural Foundation, Munich and the Fund for Crni ml & East
European Book Projects, Amsterdam.
Knjiga jc objavljena uz financijsku potporu
Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske
I Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

UVOD
emu obrazlobena povijest retorike?

Michel Meyer
Retorika danas doivljava novi procvat. Valja rei da ivimo u komunika- cijskome drutvu u kojemu se
pojedinci izraavaju, raspravljaju, nastoje se svidjeti, zavesti i uvjeriti. Doba ideologija koje su propisivale jezinu
djelatnost i miljenja nestalo je s nestankomBerlinskoga zida, pa su otadamalo-pomalo ieznuli i glavni ideolozi.
Bilo da je rije o pravu ili politici, o filozofiji ili knjievnoj analizi, nita ne umie retorici, ija je primjena razno-
vrsna i kree se od reklame do zavoenja svake vrste, iako se najvei filozofi meu nama ponekad na to samo
osmjehnu.
Ipak, zanimljivo je da na francuskome jeziku ne postoji opa povijest retorike, iako postoje brojne povijesti
filozofije, knjievnosti, umjetnosti ili znanosti. ovjek bi rekao da retorika nema vlastiti ivot i da se ne moe sama
razvijati, jer ovisi as o jednoj, as o drugoj disciplini.
Stoga je bilo potrebno napisati ovo djelo.
K tome, trebalo je naglasiti sve ono to govori o njezinoj evoluciji i razvitku, ne dajui pritom prednost nekomu
posebnomgleditu, primjerice povijesti knjievnosti. Naime, knjievna je retorika samo jedan od aspekata ope
retorike, koji je u posljednja tri stoljea zacijelo najistaknutiji. No da smo je sveli na to, ne bismo mogli upuivati na
argumentaciju, kao ni na odnose s politikom, religijom, filozofijomili moralomto ih retorika njeguje otkako
postoji, to znai ve vie od dvije tisue godina.
Na koji smo onda nain trebali pristupiti retorici?
Krenuli smo od osnovne injenice na kojoj je Aristotel uporno ustrajavao: retoriki odnos povezuje govornika i
sluateljstvo putem jezika, to im omoguuje komuniciranje. Govorniku dimenziju Aristotel naziva etosom, jer
nita nije uvjerljivije i zavodljivije od moralne snage, karaktera i autoriteta to ih na neki nain mora pokazati onaj
koji nastoji uvjeriti ili svidjeti se. Slu- ateljsku dimenziju Aristotel odreuje pojmom patos, jer onoga koji govor-
nika pasivno slua obuzimaju osjeaji1
Retorika se, dakle, prouava premapodjeli etos-patos-logos, na kojoj i poiva njezina specifinost. Ako se u
kasnijim, ponekad ak i oprenim, definicijama retorike taj odnos i gubio iz vida, to je stoga to su veliki retoria- ri
uvijek davali prednost jednoj od tih sastavnica, svodei na nju i preostale dvije. Prvi je meu njima Platon, koji
retoriku ponajprije vidi kao propagandu i manipulaciju. Njegovo je gledite zapravo gleditepatosa, sluateljstva.
Platon odbacuje svu racionalnost svojstvenu govornikovulogosu, kao i svaku vrijednost njegovaetosa, jer mu je
vano jedino ono to - esto i ne znajui - trpi sluateljstvo. Kada je pak rije o Ciceronu, velikom pravniku i "repu-
blikancu", neemo se iznenaditi primijetimo li da je njemu najvaniji etos, to jestgovornikova snagakoja se ogleda
u sposobnosti da o ispravnimstvarima lijepo govori. Retoriku stoga vie obiljeava elokvencija negoli argumenti
to ih pokree upravo njegov govor (otuda i pojamemocije"). Kada je pak
rije o jezinoj dimenziji, Aristotel je naziva logosom, a istodobno je odreuju stil i razum, figure i argumenti, ili
kako bismo danas rekli, figurativnost i doslovnost.

1 Vano je napomenuti da izraz "pathos" na grkom izvorno znai "patnja, osjeaj", te s njim povezati pojam pasi vnosti (trpno stanje) i izraz
"passion" koji dol azi iz lat. "passi o", a oznaava s jedne strane "patnju", a s druge svjedoi o zaniml ji vu eti mol okom razvoju. Nai me, u
antici je taj izraz oznaavao svako afekti vno stanje, odnosno osjeaj. To znaenje postoji jo za Descartesa (Traite despassions de l'ame, 1649),
ali se danas izgubilo. Ti jekom 17. stol jea rije se rabi (osobito u mnoi ni) i za oznaavanje silovi tih afekti vnih stanja. Sukladno tome u tekstu
smo izraz "passion" prevodili kao "osjeaj" ili kao "strast", ovi sno o (povijesnome) kontekstu (op. prev.).
" Autor se nadovezuje na i zraz "mettre en mouvement", tj. "pokrenuti", aludirajui na eti moloku povezanost pojmova "emotion" i "mouvoir" (op.
prev ).
ranost, koja e u prvi plan izbiti u 20. stoljeu s Habermasom, a nadasve s Perelmanom.
Otuda proizlaze pitanja to ih svaka povijest retorike mora postaviti: zbog ega se retorika koleba, isprva
naginjui patosu, azatimetosu? Zato ponekad u istome razdoblju dolazi do napetosti izmeu, primjerice, etosa i
logosa ili patosal Ukratko, skriva li povijest te discipline stanovitu racionalnost ili je tek kaos, puko nizanje
doktrina i fluktuiranje tendencija, batinjenih as iz knjievnosti, as iz religije ili pak stanja u politici?
Takav izazov tjera povjesniara da prijee na objanjavanje i razumijevanje umjesto da sedri deskriptivnoga
kataloga. To ne znai da se nuno treba usmjeriti k filozofskoj povijesti retorike. O racionalnosti imamo pravo
govoriti im uznastojimo dokuiti spone koje objedinjuju razliite trenutke retorike i omoguuju njezin napredak.
Vano je pritomne izgubiti iz vida opreku koja je jo od Platona postojala izmeu filozofije i retorike, ali ak ako
ona i jest dovoljan razlog da se ova potonja ne svede na filozofiju, to ipak ne znai da evolucija retorike umie
razumu. Stoga moramo ustvrditi daje upravo odnos etos-patos-logos kljuno mjesto te povijesne racionalnosti, iako
je, kao to emo vidjeti, podijeljenost retorike istodobna s njezinim roenjem, to u cijeloj njezinoj pustolovini i nije
najmanji paradoks.
Naime, od samoga poetka Aristotel nam nudi podijeljenu retoriku, razapetu izmeu argumentacije i stilistike, s
logosom koji je istodobno pogodan za logiko zakljuivanje2

2 Francuska imeni ca "raisonnement" (koja dolazi od glagol a "raisonner") moe se prevesti kao mil jenje, zakl jui vanje, rezoni ranje. Rije je,
naime, o misaonom procesu kojemu je cil j izvl aenje zakljuaka. Radi dosl jednosti u ci jelom smo se tekstu sluil i izrazom "zakljui vanje" (op.
prev.).
i za pobuivanje osjeaja, iako ba nije jasno kako je
takva amplituda uope mogua. Dakako, posljednje poglavlje ovoga djela pokazuje na emu poiva taj spektar tako
raznovrsnih problematika. Poiva na propitivanju, jer argumentacijska dijalektika na vidjelo iznosi pitanja o kojima
se raspravlja, a pitanje izraava alternativu, koju ovdje utjelovljuju opreni elementi. Kada je pak rije o retorici,
ona postupa upravo obrnuto i problemima se bavi polazei od odgovora, ime se njihova problematinost dokida.
No za postizanje stilskog uinka potreban je upravo stil, a ne zakljuivanje, te poigravanje figurama i osjeajima ne
bi li se sluateljstvo jo bolje hipnotiziralo, iako ga je ponekad mogue osvojiti i zakljuivanjima koja po
tiskuju problematino, ostavljajui po strani premise koje bi, da su izreene, mogle potaknuti pitanje. Aristotel,
meutim, nije mogao promiljati propitivanje, zbog ega je njegova Retorika podijeljena na tri naizgled nepovezane
knjige: prvom dominira zakljuivanje, druga se bavi osjeajima, a trea stilom. To nas vodi i malo dalje: zato
Aristotel ne moe promiljati propitivanje? Dakako, on ga pretpostavlja kada tvrdi da seretorika bavi onime to bi
moglo biti drugo, to jest alternativama koje se izraavaju pitanjima ije rjeenje nije nuno, nego samo mogue.
Time se nastavlja stanovita problematinost odgovora, koja moe dovesti do osporavanja. J er iako ne dovode do
prijepora, razlozi "za" i "protiv" opstaju dokle god se i formalno ne ukloni alternativa. Cijelo retorovo umijee,
uostalom, i poiva na otklanjanju toga uvijek mogueg prijepora argumentima ili lijepim govorima. Ako ita spre-
ava Aristotela dapredmet retorike poima kao skup pitanja koja razdvajaju pojedince, onda je to svakako njegov
propozicionalizam. Suprotstavljamo se tezama, propozicijama koje su tu, pred oima. Uvijek je u pitanju
propozicija. Koje je njezino najuoljivije obiljeje? Upravo to da je sva problematinost ieznula. Kako je retorika
onda uope mogua? Neka je propozicija istinita ili lana, a upravo tu nunost koja je i sama nuna formalno
zagovara naelo neproturjeja to ga Aristotel u Metafizici postavlja kao vrhovno naelo logosa. No u retorici
nemamo A ili ne-A, nego A i ne-A, iako se pritom ne naputa podruje logosa. Nijepotrebno da jedna propozicija
bude lana da bi druga nuno postala istinita. Nunost je stranaretorici, ali logos je, prema Aristotelu, utemeljen na
nunosti nunosti, jer slui odgovaranju. Odgovarati, meutim, znai otklanjati pitanja, a posljedica je toga
iskljuivanje alternativa izlogosa. Sve u svemu, in roenja: ne moe se odgovoriti i A i ne-A, jer to nije
odgovaranje, nego propitivanje. Ipak, retorika jelogos u kojemu se izraavaju alternative. Logos u kojemu bi
supostojali A i ne-A bio bi sofi- stiki logos, jer bi omoguavao sve teze, sve odgovore, koji bi zapravo bili tek
prerueni problemi. Odgovarati nije isto to i propitivati, pa je takologos, koji slui odgovaranju, stran pitanjima.
Za Aristotela je retorika izazov koji poi va na ukljuivanju problematinog u logos, pri emu ga ne mora pro-
mi l jati kao takvog. To podrazumijeva propozicionalizaciju problematinog kao krajnji cilj onoga to retorika za
Aristotela i njegove batinike jest. Ona poiva na paradoksu odgovaranja zasnovanog na iskljuivanju alternative
(to je A Hi ne-A, ali nuno jedno od to dvoje) o kojoj usprkos svemu ipak mora svjedoiti. A je ne-A i to nije
proturjeno, jer A moe biti B, C ili D, koji su bliski, fluktuirajui atributi u kojima se odraava subjektivnost
razliitih gledita u intelektualnome svijetu koji jo ne poznaje subjektivnost, nego jedino ljudskost. Retorika je
ovjek u logosu\ logos se kroza nj projicira i izraava, a budui da je ovjek sloen, viestrukost glasova oituje se
u bogatstvu izraza koji zbilji slue kao atributi.
Posljedica te retorike bez propitivanja koje bi je objedinilo - iako se ono u njoj podrazumijeva - jest da Aristotel
odvojeno promatra ono to je postavio kao nuno objedinjeno: logos, etos i patos osamostalit e se u razliitim
vrstama. Etos e iznjedriti sudsku vrstu, jer e govornik biti vjerodostojan jedino dokae li ispravnost svoje
argumentacije, odnosno dokae li da je ovlaten iznositi argumente, kao to je to, primjerice, sudac. to on kae,
mora biti neupitno, ba kao i injenice. injeninost i prosudba meusobno su povezane i tako se od ispravnosti
dolazi do pravednosti (pravosua). Logos e pak biti vezan za epideiktiku vrstu, koja se ponajvie odnosi na
ugodno, lijepo i dolino, na ono to se iz estetskih razloga prihvaa ili ne, sve u svemu, na ono to omoguuje lijepo
sroen, tovie, dobro argumentiran govor. Knjievna retorika sa svojim stilom i figurama izravno proizlazi iz
stanovita osamostaljenjalogosa. Kada je pak rije o patosu, on ulazi u igru receptivnosti i senzibilnosti koje e biti
osobito vane u vrijeme romantizma, kada e i odrediti subjektivnost. No za Aristotela je patos ponajprije obiljeje
politike rasprave, jer je jedini kriterij donoenja odluke upravo igra osjeaja. Rije je o politikoj (javnoj) vrsti u
kojoj svatko reagira sukladno vlastitu raspoloenju i emocijama.
No kada sete tri sastavnice retorikoga odnosa na taj nain rastave na tri zasebne retorike, etos, patos i logos
nuno se osamostaljuju i postaju kriteriji koji se brzo pretvaraju u definicije retorike nautrb dviju preostalih
sastavnica koje istodobno postaju nebitne retorike dimenzije, tek jedan od triju povlatenih elemenata. Takav je
slijed stvari bio neizbjean, jer se nalogos gledalo kao na propozicionalnost, a ne upitnost. Retorika se tako
pokazuje kao siroti roak razuma, a norma joj je znanost, jer silogizmi postavljaju ogranienja. U tim se uvjetima
retorika povlai u status zamjene za logos, iekujui da se mnotvo predikata vezanih za problematinost evakuira
u jednoznaan jezik koji iskljuuje svako dovoenje u pitanje. Nije li to cilj logike? Ne treba zaboraviti da mnotvo
predikata omoguuje viestruke odgovore, dakle nijedan odgovor posebno, to je vrelo rasprava i to potie retora
da se ponaa kao da je od samoga poetka ve sve rijeeno, a uinak postignut zahvaljujui stilskimvjetinama.
Pogledamo li malo bolje, ono to razlikuje retorikuetosa od retorike usreditene upatosu i one ukorijenjene u
logosu jest mjesto to ga zauzima problematinost. Postoje pitanja koja kao da se i ne postavljaju, a kontekst
omoguuje samorazumljivost moguih odgovora. Primjer su za to posmrtni govor ili svakodnevni razgovor s
frazeologijomna kakvu nailazimo u epide- iktikoj vrsti. Valja rei ovo, a ne ono; tu nema rasprave, govor je
unaprijed odreen i jedini je problem valjano ga izrei. Elokventnost je jedini kriterij. Osim 1) pitanja koja kao da se
i ne postavljaju i koja su, ako hoemo, najreto- rikija jer su "najestetinija", postoje i 2) pitanja koja se postavljaju
i za koja postoji kriterij razrjeavanja, te 3) pitanja za koja ne posjedujemo kriterij razrjeavanja, a osobni se osjeaji
nameu kao krajnje sredstvo, konani sudac. Pritom drugi tip pitanja iznjedruje sudsku vrstu, jer sudac i zakon
omoguuju odluku, a trei politiku vrstu - u kojoj je sukob osjeaja najei. Logos, etos i patos: tri retorike vrste
u kojima sa svakometapomraste i problematinost. No korisno je ponoviti: iako tu problematinost nije mogao
promiljati, Aristotel ju je izrazio samostalnim retorikim vrstama koje su onemoguile promiljanje retorike kao
cjeline. Ipak, Aristotel je najvaniju ulogu dodijeliologosu. ak se i osjeaji rabe kao argumenti ili retorika mjesta,
odnosno premise, bilo u svrhu svianja bilo radi uvjeravanja. Stvari e se izmijeniti u rimskome svijetu.
Republikanske vrline i obrazovanje koje ih nastoji raspro- straniti i ukorijeniti u prvi plan dovodeetos, osobito u
Cicerona. Za Rimskoga Carstva retorika se posve prirodno okree u drugome smjeru, svodei se na stiliziran jezik,
esto konvencionalan i ornamentalan, tovie, uzvien (Lon- gin), a cilj mu je svidjeti se.
S renesansnimse humanizmometos ipak vraa u prvi plan. Cicerona iznova veliaju i jedni i drugi, esto ga i
izvrui. Patos pak zadravastatus receptivnosti i slui odreivanju ovjekova poloaja i njegova odnosa s Bogom.
Od retorike, koja preko Crkve dolazi do katolika, a preko Svetoga pisma i do protestanata, oekuje se da odraava
boanski jezik, onaj koji iziskuje tumaenje. Kako bi se razlikovao od barokne propovijedi kojoj je cilj ponovno
osvajanje dua izgubljenih u protestantizmu, taj e jezik svoj odnos prema biblijskoj poruci postupno prestati
nazivati retorikim i radije ga smatrati hermeneutikim. Malo zatim nova e znanost, koja izvire iz radova Gali
leja i matematiara Vietea, uvelike utjeui na Descartesa, prisvojiti moderni logos. Etape na kojima je poivao
postupak govornika ili autora izgubit e smisao karakteriziranja logosa kakav je razraivala retorika. etiri
retorika trenutka - invencija, dispozicija, elokucija i memorizacija - preobrazit e se i iznjedriti glasovita
kartezijanska pravila metode, kojih je takoer etiri.
Tako e se invencija (iznalaenje), koja je ograniavala problematiku svodei je na vlastitu retoriku vrstu,
podudarati s prvimpravilomizRasprave o metodi, koje se bavi utvrivanjem problema, ak i ako on poslije bude
odbaen, jer Descartes izjednauje problematino i sumnjivo. Prvo je pravilo, pie on, "da nikada nita ne
prihvaam kao istinito, a da jasno ne spoznam, da je takvo [...], i da u svojim sudovima obuhvaam jedino ono, to
je za moj duh tako jasno i razgovijetno, da nemamnikakva povoda o tome sumnjati"3
Drugi trenutak retorikoga postupka jest dispozicija (rasporeivanje). Unutar nje osmiljava se to moe biti
naglaeno kao kljuno, a time i odvojeno od problematinog. To podrazumijeva razradu tekoe radi njezina ukla-
njanja. Dispozicija uobliuje govor, kao i argumente ako ih ima, ralanjuje problem u potpitanja ne bi li uoila to
ga moe rijeiti. U Descartesa imamo ekvivalent: (drugo je pravilo) "da svaku od tekoa, koju bih prouavao, po-
dijelimna onoliko dijelova, na koliko je to mogue i koliko je potrebno radi njihova najboljeg rjeenja"
.
4
Trei je retoriki trenutak elokucija ili uoblienje samoga rjeenja. Lijep stil ili valjani argumenti pripadaju
ovoj etapi. Kartezijanska metoda posjeduje pravilo koje cilja na slian uinak: (tree je pravilo) "da svoje misli
upravljam izvjesnim redom polazei od najjednostavnijih i najrazumljivijih predmeta, da bih se postepeno uzdizao
do spoznaje najsloenijih"
.
5
Posljednji je pak trenutak retorikoga izraza povezan s pamenjem (ponekad se pridodaje i peti trenutak, koji
odgovara djelovanju, to jest gestualnoj i verbalnoj proizvodnji govora, emu bi se moglo pridodati i pisanje), odno-
sno sa sintezomsvih govornih elemenata, argumenatai odluka. Descartes ga naziva pravilompobrojavanja: "I
posljednje, da posvuda sve tako potpuno pobrojim i nainim ope preglede, da mogu biti siguran, da nisam nita
.

3 Prijevod ci tata preuzet iz Descartes, Rene: Rasprava o metodi, prev. Niko Berus, Mati ca hrvatska, Zagreb, 1951, str. 21-22 (op. prev.).
4 Isto, str. 22 (op. prev.).
*" Isto (op. prev).
izostavio"*. Krug je tako zatvoren: retoriku i njezina etiri konstitutivna trenutka progutala je nova metoda, a
openitijelogos preusmjeren ka znanosti i matematikoj analizi. Patos e preuzeti monopol nad svime to u tome
logosu ostaje retoriko, to znai nad epideiktikim logosom koji je proet figurama. Raa se jezik dvora, u kojemu
Bog i kralj ostvaruju uspjean suivot, dok se individualna odgovornost svakoga pojedinca, retoriki etos, postupno
seli u podruje etike. Upravo e zbog toga u Francuskoj retoriku povezivati s konzervativizmomi katolicizmom
aristokracije Staroga reima, pa je razumljivo to je Revolucija retoriku, koja se toliko vezivala za uglaeni jezik
plemstva, htjela izbaciti iz kolskih programa. Upravo suprotno dogaalo se u anglo- saksonskome svijetu, osobito
amerikom, gdje su useljenici morali svladavati zajedniki jezik i novu kulturu. Ondje je retorika demokratska
tehnika koja svakomu omoguuje asimilaciju.
Nakon to je vie od dva stoljea bila svedena na lijep stil, retorika se podigla iz pepela, kao to uvijek ini kada
se neki stari model miljenja gasi, a novi jo ne stie. To je sluaj sasofistikom, izmeu mitologije i Platonova
racionalizma, ili pak shumanizmom, izmeu nestanka srednjovjekovne skolastike i kartezijanske revolucije. I 20. se
stoljee moe usporediti s tim povijesnimprekretnicama: filozofija koja tapka u mjestu sa svojimmodelom
racionalnosti iji se sadraj nakon Marxa, Nietzscheai Freuda ispraznio, dok znanost s Einsteinomi kvantnom
mehanikomproivljava nekoliko revolucija. Retorika 20. stoljea bila je, kao to emo u ovoj knjizi vidjeti, jedna
od najbogatijih u cijeloj povijesti.
Da zakljuimo: retorika je u povijesti bila razdirana izmeu etosa, patosa i logosa, iako se tatri elementa
moraju dovesti u ravnopravan poloaj ne bi li dala smisao cjelovitoj retorici. To je, uostalom, smjer kojimona danas
ide, potpuno svjesna zbog ega je do juer bila podijeljena. Unutarnja racionalnost povijesti retorike sudjeluje u toj
igri prevage koju je odnosio as etos, as logos, a as patos. Klju povijesti retorike ne lei ni u njezinu
ograniavanju na stilske figure i knjievni jezik ni u njezinoj argumentacijskoj racionalnosti, jer ona je istodobno
sve to i nita ne iskljuuje.
Zaboravimo, dakle, da su retoriku poistovjeivali s uglaenim jezikom monika, koji su nastojali afirmirati svoj
drutveni odmak od naroda. Zaboravimo tla se propitivanje, koje oduvijek proima retoriku, sve do danas
potiskivalo. Sagledajmo retoriku kao snagu duha da raskrinka prevarantske dis- kurze koji ga gotovo svakodnevno
ibaju ne bi li bolje umrtvili i razvodnili kritiku i drskost, a prije svegalucidnost to jeobje podrazumijevaju. Sagle-
dajmo je takoer kao sposobnost ljudi da reagiraju na ono to ih dijeli, kao i na ono to im povremeno odgovara.
Sagledajmo je, naposljetku, kao gramatiku stila, jo jedan odgovor na ovjekovo ponajljepe pitanje.
KORIJENI RETORIKE: GRKA I RIMSKA
ANTIKA
Manuel Maria Carrilho

1.
5. STOLJEE PRIJ E KRISTA
OD RJ EAVANJ A SUKOBA DO DRAI UVJ ERAVANJ A
KORAKS (O. 467)
TIZIJA (o.
Korijeni retorike tako su duboko vezani za antiku Grku
460-O. 400) PROTAGORA (O. 480-410) GORGIJ A (O. 485-0. 380)
6
da je Nietzsche u toj vezi, kao i u udesnome razvitku
do kojega je ta veza dovela, vidio jednu od temeljnih razlika izmeu starih i novih umova
7

6
G. A. Kennedy. The Art of Persuasion in Greece, Pri nceton, 1963, str. 6-7.
. U antici su se jedino
s
lsto, str. 7.
' To i ne W. Nestle, M. Pohlenz i Rastagni . Vi di , o toj temi , Rastagni : "Un nuovo capi tol o nell a
storia dell a retori ca e della sofisti ca", Studi italiani difilologia classicii, br. 2, 102.'
' Takav argument ak i nazi vamo koraksom, a njime se tvrdi da je neto nevjerojatno samim
Grci kontinuirano bavili analizomljudske komunikacije, njezinih glavnib obiljeja i najvanijih uinaka. Uz njih je
postupno sazrijevala svijest o retorici, ije tragove pronalazimo ve u Ilijadi - primjerice, u opisu rasprava, re-
feriranju na Nestorove govornike sposobnosti ili aluziji na ideal retorikoga obrazovanja
8

tim to je previ e vjerojatno (usp. D. A. G. Hi nks: "Ti sias and C'orax and the Invention of Rhe
- a koja e sve vie jaati
u Pindara, Eshila ili Aristofana.
tori cs", Classical Quarterly, 34 (1949), str. 59-60).
I' U. F Pariz, 1992.
' Usp. R. L. Enos: Greek Rhetoric before Aristotle, Illinois, 1993, 1. pogl avl je.

Promotrimo li retoriku izbliza, ona se pokazuje ne samo kao stanje duha nego i kao disciplina. Moda ju je
utemeljio Empedoklo poetkom 5. stoljea, ako je vjerovati Diogenu Laeraninu i Aristotelu; sigurno je da se ona
zatimnametnula kaoinstrument par excellence rjeavanja sukoba koji izbijaju na Siciliji. Nakon pada tiranije 467.
godine narod nastoji ponititi razvlatenja to ih je ona provodila, pa radi toga pribjegava presudi narodnih vijea.
Ne treba zaboraviti da usmenost ima sredinju ulogu u kulturnom, drutvenom i politikom ivotu Grke. Ona
pokriva veliko podruje koje ukljuuje i propovijed, politiki pamflet, posmrtni govor, prijedloge vezane za
obrazovanje, kao i sudske te politike (javne) govore
4
. Govorniko umijee tako dobiva znaenje "koje je vano s
gledita sadraja koliko i s formalnoga gledita, jer kad god se nastoji uvjeriti, prisutna je retorika"
5
1. Koraks i Tizija (5. st. pr. Kr.)
.
Retorika e se nametnuti u javnosti i institucionalno, tim vie to je snaga elokvencije presudna za konanu odluku
vijea. Od prvih desetljea 20. stoljea naglaava se velika povezanost retorike s tadanjom kulturom, osobito s
idejama pitagorovaca
6
, kao u sluaju Koraksa, Empedoklova uenika, i Ti- zije. Ciceron uBrutu (XII, 46) jasno
upozorava na povijesnu ulogu to su je njih dvojica imala u raanju retorike; njima dugujemo, kae on, odreivanje
metode i pravila - artem et praecepta - odvijanja javnih rasprava. U skladu s PlatonovimFedrom (267 a-b) znamo
da se istinito podreuje vjerojatnom i nainu na koji se ono prikazuje, a koji sudjeluje u vrednovanju dokaza. Kada
prosuuje neku tezu, Koraks ne vrednuje injeninost, nego njezinu vjerojatnost. to je teza vjerojatnija, to je i
prihvatljivija. Tako je, primjerice, s argumentom koji brani nevinost slaboga ovjeka, optuenoga za napud na
snanoga
7
. Koraksu dugujemo prvu definiciju retorike kao umijea uvjeravanja, a Tiziji prvu razradu "govornikog
umijea" (techne rhetorike) koju se moe rabiti u raspravama i sporovima, to znai da su "Koraks i Tizija najprije
uoili predmet svojstven retorici, uvjeravanje, a zatimna vidjelo iznijeli i njezin nuni instrument, vjerojatnost. U
tome je svakako najvea originalnost njihova djela"
9
2. Gorgija (o. 485-0. 380) i Protagora (o. 480-410)
.
Usporedo se razvija jo jedna os, koja se otvorenije nadahnjuje pitagorovci- ma, vie naglaavajui zavodljivost
rijei negoli relevantnost dokaza - otuda i pojampsihagogije, koji dugujemo Gorgiji. Zagovarajui uporabu
antiteze, on naglasak ponajprije stavlja na prilagodbu govora sluateljstvu: ravnamo se prema onima kojima se
obraamo. Antisten to naziva politropijom
10

9
O. Navarre: Essai sar la rhetorique grecque avant Aristote, Pariz, 1900, str. 16-17.
. Upravo u tome okviru - u kojemu se nalazi i parmenidovsko
razlikovanje putova istine i putova mnijenja, to jest strogoga zakljuivanja i varave rijei - moramo, uz raanje
sofistike, razumijevati i odluujuu ulogu retorike u djelatnostima koje igraju as na aroliju, poput glazbe, as na
argumentacijske aspekte, poput kazuistike vezane uz lijeniku dijagnozu.
10
Usp. A. Rastagni, nav. dj., str. 40 i 55, gdje se naglaava da se taj postupak nadahnjuje pi ta- gorovskom doktrinom o suprotnostima.
Teko je sa sigurnou navesti glavna djela sofista. Razlog, na koji je upozorio W. J aeger uPaidei - jest taj to
sofistiku literaturu karakterizira saetost koju djelomino objanjava zanimanje za praktinu dimenziju. Tomu se
pridodaje injenica da su retorike doktrine sofista esto uklopljene u anonimna djela i da su "filozofski sustavi koji
su se pojavili odmah nakon so- fistikoga razdoblja imali druge ciljeve, to je dovelo do dramatizacije antiteze koja
je postupno prerasla udamnatio memoriae njihovih prethodnika"
11
. Usprkos tome, iako nije lako ponuditi opu
definiciju sofistike, moemo razluiti dva velika smjera". Ponajprije onaj teoretiniji, Protagorin i Gorgijin, ali i
onaj koji se od Solona, u 6. st. prije Krista, baviorazradom zakona, a koji se s Periklom usredotoava na praktina
pitanja
12

11
M. Untersteiner: Les Sophistes, 2 sveska, Pariz, 1993, 1. sv., str. 29.
.
12
Usp. G. B. Kerferd: "The Fi rst Greek Sophists", Classical Review, 64, 1950, str. 8-10.

S Protagoromse retorika, dakle, premjeta prema kontinentu. Platon se u Hipiji Manjem, ba kao i Aristotel u
Retorici, referira naProtagorin boravak na Siciliji i njegove kontakte s Koraksomi Tizijom. U retorici tada dolazi
do vanih promjena koje izmeu ostalog zadiru u dinamiku jezika i prilagodbu rijei eljenim ciljevima. Odatle
vjerojatno potjee i Aristotelova formulacija (Retorika, II, 1402 a) prema kojoj retorika nastoji "slabiji dokaz uiniti
jaim"13. Tabritka formulacija oslanja se na doktrinu dvojnih govora (dissoi logoi) premakojoj je na bilo koju
temu uvijek mogue razraditi dva oprena govora. Rije je o tehnici antilogija, u kojoj se opreni argumenti
suprotstavljaju, a da sepritompitanje o kojemu se raspravlja ne rjeava pozivanjemna kriterij istine. Upravo zato
govorniko umijee za Protagoru nije cilj po sebi; ono je uvijek "sredstvo koje moe voditi do pobjede u sudskoj i
politikoj raspravi koliko i do prevagesophie i arete"
n
Gorgija razvija drukiju retoriku dimenziju: on za model uzima epizodu s Helenom, uzrokomTrojanskoga rata,
zbog koje su se Grci borili ne bi li je preoteli njezinu muu Menelaju. Helenu Paris zavodi rijeima. Tako snaga
govora svojim uincima na duh priziva uinke nekih droga na ljudsko tijelo. Bilo daje Helena odvedena nasilu ili su
je uvjetovali bogovi ili usud, bilo da je na nju utjecala njezina elja ili govor, Gorgija smatra da onanije bila slo-
bodna jer ju je determinirala neka via sila. Gorgija ovdje naglaava upravo ulogu govora, logosa
.
14
. Branei
Helenu, on zapravo iznosi pohvalu retorici: logos je, kae, "veliki tiranin koji dovrava Boja djela u
mikroskopskim, ali vidljivimmaterijalnimelementima. On ima snagu da okona strah, ublai bol, unese veselje ili
potakne na saaljenje"
15

13 Usp. Aristotel : Retorika, prev. Marko Vi i , Napri jed, Zagreb, 1989, str. 157 (op. prev.)
, a sve nas to tjera da vodimo rauna o njegovoj moi uvjeravanja prilikom svakoga traganja
za odgovornou. Na temu Helene dodaje: "onaj govor, naime, koji je uvjerio i nagovorio njezinu duu nudomju
je prisilio da vjeruje izreenim rijeima i pristane na gotova
13
Untersteiner, nav. dj., 1. sv., str. 106.
14
U pogledu toga pojma val ja imati na umu zapaanje Kennedya, prema kojem "grka rije za ezik jest logos, taj dvosmisleni , a ponekad i
mi sti ni pojam koji se moereferirati najednu ili /i e ri jei, pa ak i na cijeli govor, a moe se rabi ti i apstraktno, za upui vanje na znaenje
koje;e skri va iza neke ri jei ili izraza, ili pak na mo mil jenja i organiziranja, kao i naracionalno l aelo svemi ra ili pak Boju vol ju".
5
Ci ti rano iz J. P. Dumont: Les Sophistes, P. U. F., Pariz, 1969, str. 86.
djela. Nepravda se stoga moe pripisati samo onomu koji je duu nagovorio, zato to je na nju izvrio nuan
pritisak, dok je nagovorena dua otrpjela nuan utjecaj govora, pa je uzalud i s krivomoptuujemo"
14
. Uz
Protagoru, i Gorgija smatra da mnijenje, a ne spoznaja, usmjerava ljudsko djelovanje. Gorgija se ipak od njega
razlikuje poasimetrinom poimanju uvjeravanja, prema kojemu govornikova aktivnost odgovara pasivnosti
sluateljstva. Pro- tagora je odnos izmeu govornika i sluateljstva drao simetrinim, tese njihova gledita
razlikuju "koliko se gledite biheviorista, koji uvjeravanje vidi kao obian podraaj na koji slijedi odgovor -
svojevrsna sublimirana prinuda, razlikuje od gledita pragmatiara, za kojega su kontroverza i rasprava jedine
alternative sili i prijevari"
15
Ostavljajui po strani naglaenu tendenciju estetske tematizacije govora na koju nailazimo u Gorgije (koji se
ponajprije zanima za obiljeja pjesnike iluzije - apate), vano je ustvrditi da je temeljni element njegova poimanja
retorike upravo uvjeravanje (peitho): ono se uvijek drutveno promilja polazei od razliitih jezinih mogunosti
prikazivanja zbilje i pridobivanja sluateljstva. Retorika je za Gorgiju oito solidarna s gnoseologijom, osobito s
poimanjem koje u propozicionalnoj kopuli ("Sokrat je ovjek") ne vidi samo implikacijski odnos, nego i
egzistencijalnu afirmaciju. To znai sljedee, kao to je pokazao Rey: "Ako se njezin predikat razlikuje od subjekta,
a ona sama od prazne tautologije, propozicija, ini se, uvijek 'kae', dajui pritom kopuli punu ontoloku vrijednost,
daje predmet misli drukiji negoli u samome trenutku zahvaanja. Otuda proizlazi nitavnost svake spoznaje
vezane uz bitak, kao i svakoga izjednaavanja te spoznaje i zbilje, a time i svake istine"
.
16
Godine 431. Gorgija u Ateni otvara kolu retorike u kojoj e se, na to je ve upuivala Pohvala Heleni,
ponajprije uiti dvije vrste govora: sudski i filozofski. Iako Gorgija razmatra razliite retorike figure
.
17

14
Isto, str. 87.
, ipak dri
daje antiteza posebno pogodna za retoriku primjenu. Upravo ta figura najbolje afirmira retoriku kao govorniko
umijee, a to se umijee oituje kao spo-
15
Conley, nav. dj., str. 7.
16
Ci ti rano u: Unterstei ner, nav. dj., I. sv., str. 281.
17
To je sluaj s izokolonom, koji se odnosi na reeni cu sastavl jenu od ravnopravni h l anova, s parizozom koja upuuje na korespondi ranje
sli nih zvukova ili di jel ova reeni ce, kao i homeo- teleutonom, koji upuuje na sli nost dvaju ili vi e uzastopnih di jelova reeni ce.
sobnost uvjeravanja na bilo koju temu, bila ona vezana uz lijepo ili runo, pravedno ili nepravedno, dobro ili zlo
(usp. Gorgija, 453 a-455 a). Vaanelement te tehnike jestkairos. Taj pojam pitagorovskoga podrijetla u poetku je
oznaavao brojani sklad. Ovdje se on iri na podruje pedagogije i morala, a osobito sudske primjene. Gorgija
smatra da sekairos odnosi na vitalnu toku, toku koja je sprega govornikovih ciljeva s vremenom, prostorom i
okolnostima sluateljstva kojemu se obraa, u procesu kojemu je cilj stvaranje prikladnoga govoraiprepo), to jest
onoga koji skladno kombinira izraz i temu, formu i sadraj.
Retorika je, dakle, doista izumsofista: njima duguje "prve nacrte gramatike, kao i raspored govora, ali i ideal
ukraene i uene proze. Njima duguje misao daje istina uvijek tek dogovor izmeu sugovornika, konani dogovor,
koji proizlazi iz rasprave, ali i poetni dogovor, bez kojega rasprava ne bi ni bila mogua. Njima duguje i ustrajanje
nakairosu, povoljnome trenutku, prilici koju valja zgrabiti dok stvari neprekidno izmiu, ustrajanje na onome to
nazivamo dosjetljivimduhomi smislomza duhovito, a to je dua svakeive retorike"
20
'" (). Rcboul : Introduction a la rhetorique, Pariz, 1991, str. 21.
.


2.
PLATON (427-347)
4. STOLJEE PRIJ E KRISTA
ILI "DIJ ABOLIZACIJ A" GOVORA
PLATON: Protagora, Gorgija (pr. 388) i Fedar (o. 360) IZOKRAT: Protiv sofista (o.
Aristotel: TOPIKA
360)
(PR. 347), POETIKA I RETORIKA (IZMEU 360. I
Platon e optuiti sofiste da su pridonijeli propasti Atene. On problemu pristupa filozofski, nudei dvojno
rjeenje koje jasno razlikuje stvari i biti, osjetilno i razumom dokuivo, miljenje i spoznaju. Upravo se tu poinje
oblikovati novo poimanje retorike. Ta e retorika imati osobit ivotni put im se prestane promiljati prema svojim
teorijskim obiljejima, tehnikim postupcima ili praktinim ciljevima, ne bi li se promiljala iskljuivo prema
opreci koja se ocrtava izmeu nje i filozofije
325)
21
Platonovo je poimanje ipak nijansirano i razvija se uraznimsmjerovima
.
22
: ono se uprvo vrijeme svodi na teze
koje su uglavnomiznesene uGorgiji i Eutidemu. Zatim se uslonjava u Fedru, Filebui Teetetu. Ipak, prvi je
trenutak taj koji donekle odreuje nastavak. S jedne strane, retorika se definira kao praktino znanje, empeiria,
kojaje, kao to je reeno u Eutidemu (289 e-290 a), stvar magine oaranosti (po tome je Platon na Pitagorinoj
liniji); s druge se strane govornik i sofist poinju poistovjeivati, to e u kasnijim tekstovima biti ublaeno (ali
nikad naputeno) kolebanjem izmeu figure filozofa i politiara (isto, 305 e) koje je uvijek djelomino neodreeno.
1. Protagora
Protagora je u tome pogledu osobito pouan, jer upravo u njemu Platon nastoji definirati sofista. Cijela rasprava
izmeu Protagore i Sokrata vrti se oko pokuaja toga odreenja. Sokrat ga smatra nemoguim, jer u sofistikoj
praksi ne uoava nikakvu spregu sa znanjem. Protagora, naprotiv, smatra, kao to je uoio Dupreel, da se nadmo
njegova znanja mjeri s uincima toga znanja
18
, pa posao sofista promatras obziromna nastavniko, obrazovno
obiljeje njegove djelatnosti. Isticanje obrazovanja objanjava se vanou to je sofisti pridaju konvenciji u
ovjekovu drutvenom ureenju. Konvencije se usvajaju i ue, jer nisu prirodne. Sofisti snagu retorike smjetaju
upravo u spregu te raznoline konvencionalnosti s govorom. Tu snagu valja prispodobiti drugimdjelatnostima
tehnikoga tipa, jer sofisti u tehnikim instrumentima vide "sredstva dominacije nad stvarima, analogna dominaciji
to je retor ima nad skupom zahvaljujui injenici da vlada jezikom"
19
Iz toga razabiremo da za sofiste vrlina ne pripada nekomu zasebnompodruju, da nije neko posebno znanje, osim -
moda paradoksalno - openito znanje, jer vrlina (arete) poiva na sprezi prikladnog, ugodnog i mogueg u
kulturi
.
20
. Rasprava o mogunosti poduavanja u tome je smislu veoma pouna, osobito kada Sokrat tvrdi da se
poduavati moe jedino o onome to pripada znanju. Time Sokrat sofistu osporava sposobnost poduke, sugerirajui
istodobno jasnu razliku izmeu uvjeravanja i poduavanja, razliku koju e izrei tvrdnjom da je sofistiko
uvjeravanje tek postupak "pogodan za uvjeravanje neznalica da ono to ne znamo znamo bolje od znalca" (459 d)\ S
jedne strane, sofistika naglaava openitost arete i njezinih pedagokih i drutvenih implikacija uivotu zajednice,
implikacija koje je Hegel znaovalorizirati
26
. S druge strane, filozofija svoje uenje smjeta u odnosu na znanje koje
trans- cendira zajednicu, kao uObrani Sokratovoj, gdje Sokrat odbija obratiti se povjerenstvu koje ga sasluava,
dajui prednost individualnoj komunikaciji s njegovim lanovima.
2.
Sve ove crte potanko su iznesene i uGorgiji, pri emu retorika gubi ne samo status znanosti (episteme) nego i
umijea (techne); ona je prije svega definirana kao praktina vjetina (465 a) koju potpuno odreuje i usmjerava
iskustvo.
Gorgija
Ipak, na vidjelo izlaze i razliite nijanse izmeu retorike i sofistike, uz pojavu onoga to se naziva dijalektikom.
Ona je isprva umijee raspravljanja u kojemu forma sudjeluje koliko i sadraj, to je razlikuje od retorike koja je
isto formalna jer joj je, neovisno o sadraju, jedini cilj uspjeno uvjeravanje. I dok se u Eutidemu retorika i
sofistika jedva razlikuju, stanje je sada posve drukije: pod utjecajem dijalektike predmet govora postaje vaniji.
Retorika i sofistika sada se ue povezuju s nekim drugim umijeima. Tonije, retorika se nadovezuje na upravljanje
sudstva i vlade. Od sofistike je razlikuje sadraj kojim se bavi, a ne vrsta znanja kojim se slui i koje u opim crtama
ostaje isto. Pritomse i dalje oslanja na laskanje, odnosnokolakeju: retorika je umijee zasnovano na neznanju

18
Usp. E. Dupreel : Les Sophistes, Neuchatel , 1948, str. 22.
19
J.-P. Vernant: Mythe etpensee chez les Grecs, 2 sveska, Pariz, 1971 (2. izdanje), 2. sv., str. 55.
20
Usp. T. Poulankos (ur.): Rethinking the History of Rhetoric, Bal der, 1993.
sluateljstva ili na laskanju, a cilj joj nije openito izvoenje vjerojatnih zakljuaka, nego korisnost ili uitak. Stoga,
usporeujui medicinska i gimnastika umijea s lanim kuhinjskim i kozmetikim umijeima, kao i zakonodavna
te politika umijea s lanim umijeima sofistike i retorike, Platon se pita o specifinosti retorikoga uvjeravanja.
Bavljenje tim pitanjem vraa raspravu na temeljnu temu, pri emu Gorgi- ja nastoji opravdati retoriku,
smatrajui je djelatnou koja ne vrednuje samo uinke, nego i sadraje govora, a Platon se trudi omalovaiti je,
smatrajui je isto formalnim znanjem koje ne omoguuje spoznaju, nego samo potvruje mo neznanja. Ona
primjenjuje, kae Platon, umijee laskanja koje oponaa i izopauje politiko umijee, "nimalo ne marei za dobro,
neprekidno mamei ljudsku glupost uitkom i hvatajui nas tako vjeto u svoje zamke da na kraju prolazi kao
najvrednije umijee" (464 e)\ Raspravljajui o vanosti retorike, Sokrat osobito naglaava injenicu da ona na
podruju pravde ili vrline nema moi na koje se Gorgija poziva. On tada razvija vjetu strategiju koju je dobro
ralanio Goldschmidt, komentirajui zaobilazni put k osudi retorike: "Kada je rije o dui, postoje stvarno zdravlje
i prividno zdravlje, postoje tehnika obrazovanja i praksa kvarenja. Kada je rije o pravdi, postoje prikladno dje-
lovanje i patvorenje. Za definiranje politiara trebalo bi se zaobilaznim putem uzdii do pravde. Za definiranje
retora dovoljno je zaustaviti se na granici koja dijeli pravdu od nepravde
27
. Na taj nain Sokrat lako, i ne
razjanjavajui problem pravde, "namee ishod kakav prieljkuje: retorika je laskanje"
28
3. Fedar
.
Takvo poimanje otvara vrata unoenju nove nijanse. Onasepojavljuje uFe- dru, a poiva na podjeli retorike na
pravu i lanu, tonije, na dijalektiku i sofistiku
29
Rasprava izmeu Platona i sofista o retorici moda proizlazi iz temeljnoga razilaenja dvaju nepomirljivih naina
promiljanja svijeta ije ih znaenje nadilazi. Prema Kennedyu, rije je o dvjema vrstama mislilaca, "onima koji,
osobito meu filozofima i vjerskim misliocima, naglasak stavljaju na svrhu i apsolutne modele, pridajui veliku
. Retorika i sofistika ponovo se asimiliraju zahvaljujui
poistovjeivanju koje jasno potvruje pobjedu dijalektike. Dijalektika pokazuje biti, ideje onkraj osjetilnih privida,
osjeaja i raspravato ih izazivaju retori i sofisti. U tome je smislu dijalektika put istine i omoguuje pristup
istinskome znanju. Sokrat je sadasklon toj tezi, povezujui nemogunost definiranja retorike s nepoznavanjem
dijalektike (269 b-c), jer se u potonjoj moe pronai nadahnue, ali i sredstva za sagledavanje retorike kao umijea.
Strategija je jasna: opreka izmeu umijea i iskustva ovdje se produbljuje nizom drugih opreka izmeu biti i
privida, bitka i pojavnosti. Lana je ona retorika koja pokazuje znanje koje ne posjeduje, a prava je ona retorika koja
de facto poznaje ono to pokazuje (259 e-260 c). Primjenomtoga jedinstvenog kriterija autentinosti retorika gubi
svaku mogunost samostalnosti i razvodnjena se kree izmeu dvaju divergentnih i neusporedivih poredaka:
sofistikoga poretka uinaka i dijalektikoga poretka utemeljenosti, koji dvostrukimpostupkomindukcije i diobe,
analize i sinteze, moe retoriku uputiti na valjanu metodu (276-277 a), tovie, svidjeti se i samimbogovima (273
e). Naposljetku, uTeetetu i Filebu Platon posljednji put tematizira retoriku. Fileb sejo bavi razlikom izmeu
retorike i dijalektike, ali preko opreke izmeu Jednoga i Mnotva. U Teetetu je problem drukiji. Rije je o odnosu
znanja i pravoga shvaanja (ortho doxie), a Platonov je cilj pokazati da retorika, usprkos svojemu neprijepornom
utjecaju na pravo shvaanje, ipak nema nikakva utjecaja na znanje.
vanost istini, i onima koji te pojmove smatraju nejasnima ili izmiljenima, tvrdei da se jedina zbilja nalazi u
imanentnosti svojstvenoj ivotu i u sadanjemu trenutku. Openito uzevi, gotovo svi retori i govornici zastupaju
ovo posljednje stajalite, koje je logian, iako nesvjestan temelj njihova zajednikog sagledavanja umjetnosti21 kao
odgovora na retoriki izazov koji nije ogranien vanjskim naelima. Ne postoji razlika samo izmeu Platona i
Gorgije, nego i izmeu Demostena i Izokrata, Vergilija i Ovidija, Dantea i Petrarce, a moda i izmeu Miltona i
Shakespearea"
30
. Od te matricekoja moe ocrtati pozadinu velikoga kulturalnog sukoba ovomje prigodomjo
vanije pojasniti i naglasiti u to se ona uobliuje. Naspram platonovske intenzifikacije sukoba, na umu valja imati
i usmjerenje najpoznatijega meu retorima iz Platonova doba, Izokrata. On je nastojao izbrisati platonovski
dualizam, poistovjeujui retoriku, koju shvaa kaosintezu uvjeravanja i ivljenja u zajednici, s filozofijom. Toj je
asimilaciji cilj dosezanje mudrosti {phronesis), koje se prije svega oslanja na "tankoutni duh", dok je Platon radije
postupao u skladu s "geometrijskimduhom"
22
4. Izokrat (436-338) naspram Platona
.
Iako Izokrata esto smatraju najveim grkim pedagogom 4. stoljea
23
, njegovimse razmiljanjima uglavnom
pridaje malo pozornosti, zacijelo zbog utjecaja Platonovih ideja. Svi se radije zadravaju na injenici daje Izokrat
bio sjajan uitelj elokvencije, daje osnovao jednu od najvanijih ko
Ipak, Izokrat se nemoe poistovjetiti sa sofistom. Naprotiv, on ispisuje tekst Protiv sofista, prigovarajui im da
svode retoriku na formalnu vjebu
la u grkoj antici ili da se ponajprije bavio
obrazovanjem graana i dravnika. Izokratova retorika kao da nema osobitih obiljeja, ne doima se kao skup pravila
koja valja potovati radi postizanja odreenih uinaka, nego kao kreativni proces stvaranja napetosti i oekivanja
samom gradnjom govora. U obrazovanju je takvo poimanje od vitalne vanosti. Jezik, koji je ovjekova posebnost
u odnosu na ivotinju, rabi se ve prema okolnostima koje e upravljati prilago- avanjem temi, to ovisi o
govornikovoj originalnosti, a otuda proizlazi uloga elokvencije kao obrazovnoga modela.
24
te, jo vie, da podcjenjuju politike posljedice svojega uenja. Izokrat smatra
da se retorika ne moe odvajati od prudencijalne etike
25

21 Vilharov prijevod poneto se razlikuje od francuskog: "Pri tom za pravo dohro uopte ne mari , nego neprestano postavl ja zamke i vara
l judsku glupost varl ji vim primaml ji vanjem i na taj nai n stie priznanje." (Pl aton: Protagora. Gorgija, nav. dj., str. 100) (op. prev.).
. Brojni su razlozi zbog kojih se on opire ideji iste retorike
27
V. Gol dschmi dt: Les dialogues de Platon, Pariz, 1971 (3. izdanje), str. 314.
28
Isto, str. 315.
29
Jo ni jansi rani je i tanje tih tema u Fedru ponudio je R. M. Weawer u l anku "The Phaedrus and the Nature of Rhetori c", u: Natanson M.
i Johnson H. W. (ur.): Philosophy, Rhetoric and Argumentation, Pensil vani ja, 1965, a u novi je vri jeme i S. Bernardete u: The Rhetoric of Mo-
rality and Philosophy: Plato's Gorgias and Phaedrus, Chi cago, 1991.
22
Usp. H. I. Marrou: Histoire de l'education dans I'Antiquite, Pariz, 1950.
23
Usp. D. L. Clark: Rhetoric in Greco-Roman Education, New York, 1957, str. 51-58.
24
U tom se smislu moe razumjeti da retorika za Izokrata ni je umijee (usp. M. Calin: "Readi ng Rhetori c Rhetori call y: Isocrate and The
Marketing of Insi ght", Rhetorica, 7. sv., 1989), no to je gledite kontroverzno iz vie razl oga (usp. Ford: "The Pri ce of Art in Isocrates", u:
Parl an- kos, T. (ur.), 1993, koji nagl aava vanost Izokratova formalizma i njegovu moguu spregu s poimanjem retorike kao umi jea).
25
Usp. W. Jaeger: Paideia: The Ideals of Greek Culture, New York, 1970.
25
M. Di xsaut: "Isocrate contre des sophistes sans sophi sti que", u: B. Cassin (ur.): Leplaisirde parler, Pariz, 1966, str. 66.
tehnike, ali svi oni proizlaze iz shvaanja prema kojemu retorika uinkovitost podreuje kreativnosti. Zastupajui
uinkovitost prilagoavanja rijei temi i okolnostima, Izokrat nema u vidu ponavljanje ili usavravanje nauene
tehnike, nego osmiljavanje uvjerljiva govora. Rei "ono to prilii ne znai izricati uvijek iste rijei na iste teme,
nego podrazumijeva sposobnost obnavljanja teme drukijim rijeima. Pomirljivost tih dvaju zahtjeva, zahtjeva za
novinomi zahtjeva za prikladno- u, pretpostavlja da stvari nisu ravnodune prema promjenjivimokolnostima,
kao ni premalogosu koji ih - dostojno ili nedostojno - izraava. Naprotiv, jedinstvenost neke stvari, posebnost
dogaaja, mogu biti izreeni jedino govorom koji umije iskoristiti svu svoju mo obnavljanja"
35
0 sprezi kojom on jasno definira to oekuje od filozofije. On ne smatra da uinkovitost govora proizlazi iz
ispravne primjene neke tehnike, nego da je ona uinak kreativnosti logosa. Ta se kreativnost oituje u uvjeravanju,
ali to vie ne znai, kao kod Protagore i Gorgije, da se retorikom sluimo radi "nametanja ili mijenjanja nekoga
miljenja, nego radi stvaranja civilizacijskih, kulturnih i ljudskih obrazaca u procesu proizvodnje govornikih
obrazaca"
. Smjetajui jezik u
sam temelj ljudskih djelatnosti, Izokrat se izdvaja od filozofa koliko i od sofista: od prvih jer ne prihvaa
poistovjeivanje logosa s razumom, a od drugih jer ne eli svesti logos na jezinu djelatnost. Za Izokrata logos je
sposobnost koja se uvijek oituje udjelatnosti razuma i jezinoj praksi; rije je
26
Vano je znati da se cijela grka rasprava o statusu retorike odvija u vrijeme velikih promjena, koje zadiru
koliko u poimanje ovjeka i svijeta toliko
.
1 u poimanje samoga drutva
27
: doba "uspostavljanja retorike kao discipline poklapa se s razdobljemobiljeenim
strukturalnompromjenomgradova nakon pada nasljedne aristokracije. Takorjenita preobrazba dovodi do novoga
poimanja svijeta, ovjeka i obrazovanja"
28
. Taj proces, koji naglaava ovjekov odnos prema jeziku, utire put sve
jaoj afirmaciji retorike: "Ako jezik oznaava razliku izmeu ovjeka i ivotinje, po emu se onda razlikuje Grk od
barbara, ili slobodni graanin, koji uiva sva politika prava, od graanina koji nema sva prava ili pak od roba? [...]
Retorika ne jami samo slobodu, pobjedu nad sebi slinima u sueljavanju interesa ili blagostanje; ona osigurava i
drutvenu nadmo u svjetovnome smislu, nudei onome koji je prakticira mogunost zadovoljenja udnje za
slavom"
29
Politike, drutvene i etike promjene sofisti tada doivljavaju kao neto pozitivno i oslobaajue, zato to one
umnaaju mogunosti na podruju djelovanja, ba kao i alternative na podruju misli. Platon, naprotiv, smatra da
one svim vrstama politikih pustolovina prijete rasputanjem, dvosmisle- nou, a dugorono i oportunizmom. On
na to nastoji odgovoriti osmiljavanjemstrategije koja naglaavatenegativne posljedice. Sveseodigrava na razini
para nunost-kontingentnost. Ipak, Sokrat je isprva cijenio kontingent- nost i po tome je, kao i po mnogoemu
drugom, blizak sofistima: ustrajao je na sposobnosti problematiziranja govora, na onome slavnomsokratovskom
ispitivanju koje uvijek poinje i zavrava viestrukim odgovorima, odnosno onom vrstom odgovora koja je nuno
.

26
Di xsaut, isto, str. 84.
27
Izvrsna opa karakterizaci ja te si tuaci je nalazi se u dodatku knjizi M. Untersteinera, nav. dj., 2. sv str. 219-265.
28
Fl orescu, nav. dj., str. 18.
29
Isto, str. 21.
privremena, jer senalazi u neprekidnu ciklusu pitanja i odgovora. Dakako, za razliku od Izokrata, sofist smatra da
moe i zna odgovoriti. Otuda i njegova, dodue kasna, uloga glasnogovornika Platonovih ideja. No to je ispitivanje,
usprkos svemu, uznemiravalo Platona i cijela je njegova teorija ideja imala za cilj njime ovladati: ideje zapravo
nastoje uvjetovati svako ispitivanje obrascem unaprijed odreenoga odgovora koji odnos prema stvarima premjeta
k idejama o stvarima i pritom naglaava daje istina osjetilnoga razumom dokuiva, potvrujui time dualizam, koji
je pak iromotvorio vrata carstvu nunosti u filozofiji. Ova se tada prometnula u "znanost o bitku" (bitak je nuno
ono to jest i ne moe to ne biti, to znai da je sama nunost). Roena je ontologija, koja je retorici oduzela svaku
pozitivnost
30

30
Usp. M. Meyer: De laproblematologie, Le Li vre de Poche, Pariz, 1994 (2. izd.), 2. pogl av-
.
Ije-


3.
Tezu da se o retorici moe govoriti tek od Platona i Aristotela nedavno je branio Cole. On, naime, za razliku od
drevne tradicije, smatradaretorika nije proizvod skupine profesoragovornikoga umijea, kao ni plod razmiljanja
o govornikim praksama. Ta se teza potkrepljuje iznoenjem dvaju vanih imbenika koji, po Coleovu miljenju,
jedini mogu objasniti konsolidaciju retorike u 4. stoljeu. Prije svega, i govornici i sluateljstvo usvojili su naviku
izvlaenja biti iz konteksta poruke; k tome, pojavila se i ukorijenila pismena elokvencija: "Tijekom niza presudnih
desetljea u 5. kao i poetkom 4. stoljea svi sofisti, znanstvenici, fiziari, polimati, logografi, govornici, dravnici,
dramatiari i egzegeti natjecali su se za mjesto intelektualnoga i moralnog voe Grke koje je ispranjeno nakon
propasti neospornih pretenzija pjesnitva. Pobjeda senaposljetku osmjehnula skupini boraca koji su bili najbolje
pripremljeni, isprva za razvijanje zadovoljavajue alternative (koja e postati filozofska) pjesnikoj viziji svijeta, a
zatim i novog oblika govornitva (umjetnikog, odnosno retorikog) koje se s pjesnikim ostvarenjima moglo
natjecati u sposobnosti da zadovolji znatielju, stekne naklonost i potakne matu sluateljstva, bilo izgovorenom
bilo napisanom rijeju. Pobjedu je izvojevala, kao to smo ve vidjeli, skupina koja je zagovarala strogo poetno
razdvajanje zadaa, kao i jasnu podreenost druge zadae prvoj"
ARISTOTEL (384-322) ILI PLURALNOST BITKA KAO TEMELJ RETORIKE
31
Upravo je utome uspio Platon, marginalizirajui retoriku i priznajui joj status koji je ujedno i jedini koji joj se
mogao priznati: status podreenosti filozofiji. Taj je stav izazvao dvije osnovne reakcije: reakciju Izokrata, o ko-
jemu smo ve govorili, te Aristotela, koji e nas sada zaokupiti. Aristotel, dakako, isprva preuzima Platonovo
stajalite, ponajprije u tekstuGryllos koji je danas izgubljen. Meutim, od toga se stajalita brzo udaljava, pridajui
retorici osobitu i sve veu pozornost koja e ga ak navesti da, prema Ciceronovim rijeima, napie povijest retorike
.

31
Th. Cole: The Origins of Rhetoric in Ancient Greece, Bal timore, 1991, str. 28-29.
koja je, naalost, nestala
32
. No to je zanimanje za retoriku prije svega rezultiralo velikimtekstomkoji ju je utemeljio
kao disciplinu: Retorika se sastoji od tri knjige - vjerojatno napisane u razliitim trenucima
33
1. Mnotvenost bitka kao naelni klju retorike
- koje se, u glavnim
crtama, bave retorikim silogizmom, osjeajima i stilom, to je jo i danas iznenaujua struktura jer se osjeaji,
primjerice, rijetko analiziraju u retorikim raspravama.
Naputanje Platonove teorije ideja bilo je presudno. Ono je proizalo iz priznavanja injenice da je "bitak
mnogostruk", a bit tek jedna od deset kategorija pomou kojih ovjek promilja sebe i svijet. S tom se mnogoom
ponovo aktualiziraju pluralnost u percepciji smisla i kontingentnost dogaaja, to otvara vrata retorici. Kao to je
primijetio Pierre Aubenque, povijesne linosti kojima se Aristotel najvie divio bili su sofisti i retori, ti mudraci koji
su prakticirali umijee bez specifina predmeta, umijee koje djeluje poput svojevrsna"univerzalnog posrednika"
34

i koje apstraktnu znanju pretpostavlja iskustvo meuljudskih odnosa. Otuda proizlazi injenica da Aristotel nije,
poput Platona uFedru i suprotno tvrdnjama nekih tradicionalnih itanja, zagovarao filozofsku retoriku. On je svoje
poimanje retorike izgradio na sofistikoj batini, prema kojoj "sama empirinost meuljudskih odnosa i samo ona
ini retoriko posrednitvo nunim ondje gdje transparentnost nekoga znanja nije dana ili jednostavno
prepoznata"
35
Ipak, taj proces nije proces povratka, nego snane i tankoutne inovacije koja svepokorava formi propozicije i
njezinoj sposobnosti da artikulira jednost subjekta i mnotvenost predikata. Jednost i mnotvenost postale su tako
dva gledita izmeu kojih nema proturjeja. Odsad, "budui da subjekt osigurava jednost bitka, supstancija djeluje
kao reduktor mnotvenosti i kon- tingentnosti. Apodiktinost je spaena zahvaljujui tomu redukcionistikom
zahvatu unutar aristotelovske ontologije: Sokrat je elav ili kosmat, Grk ili ne-Grk i sve je to kontingentno, ali
budui daje (nuno) to to jest, nuno je elav ili kosmat, mlad ili star. Pitanje bitka pitanje je nunosti bitka, a ta se
nunost utjelovljuje u supstanciji [usp. Metafiziku, 1018 2 30], Tako, primjerice, biti Sokrat znai iskljuiti
predikate koji nisu njegovi, iako je posjedovanje ovoga ili onoga svojstva kontingentno"
.
36

32
Evo to pie Ciceron u djelu O govorniku (II, 38): "Sve stare retore, jo od Tizije, najveeg od svih i utemelji tel ja toga umi jea, objedinio je
Aristotel koji je najpomnije prikupio svanjihova imena, kao i njihova pravila, izni o i h jasno i tono, al i i dodatno pribliio sjajnimobja-
njenjima. On svoje prve uitel je toliko nadil azi stilskom otmjenou i preciznou da njihovu poduku vie ni tko i ne trai u nji hovim vl asti tim
knji gama, nego svi oni koji ele neSto otome saznati i taju Ari stotela, kao nekoga umnogome pristupani jega tumaa."
. Zarazliku od Platona
koji je logos sveo na puki zahtjev apodiktinosti, Aristotel ne samo da uz ovu potonju otvara i prostor za retoriku
nego i njezino utemeljenje postavlja kao imperativ za razumijevanje svega to u meuljudskim odnosima umie
nunosti, bilo da je rije o svijetu o kojemu ljudi govore ili naprosto, kao u politici ili etici, o njima samima.
Retorika semoe definirati negativno, jer se bavi svime to jeargumentacijske prirode, a ipak ne pripada ni mitu ni
33
Vi di to o tome aspektu kae G. A. Kennedy u 2. dodatku izdanja On Rhetoric, Oxford, 1991.
34
P. Aubenque: Leprobleme de l'etre chez Aristote, Pariz, 1972 (3. izdanje), Str. 261.
35
Isto, str. 263. Taj "konti nui tet" i pak proimaju razne napetosti, koje je dobro uoio J. Suttun u "The Marginalizati on of Sophisti cal
Rhetori c and the Loss of History", u: Poulankos (ur.), nav. dj.
36
Meyer: "Uvod" u Rhetorique, Le Li vre de Poche, 1991, str. 16.
znanosti
37
. No moe se definirati i pozitivno, zato to omoguuje odmjeren i razuman sud
38
o onome to seodnosi
na djelovanje ljudi i njihove neizbjene prepirke: "budui daje podruje djelovanja podruje kontingentnoga kojim
ne upravljajuznanstvene istine, uloga dijalektikih zakljuivanja i retorikih govora nuna je za uvoenje
racionalnosti u provoenje volje, kako individualne tako i kolektivne"
39

.
2. Retorika i dijalektika
Prouavajui ljudsku komunikaciju, Aristotel je razmotrio razliite vrste ar- gumentaije: znanstvenu
argumentaciju, u kojoj je silogizamdemonstrativan jer polazi od premisa koje su postavljene kao istinite i apsolutno
prvotne; dijalektiku argumentaciju, u kojoj je silogizam- koji se ovdje naziva i epi- hiremom- dijalektian jer
zakljuuje iz moguih premisa; eritiku(ili so- fistiku) argumentaciju, koja ili moguima prikazuje premise koje
to nisu ili simulira zakljuke koji, strogo gledano, iz njih ne proizlaze; retoriku argumentaciju, koja poiva na
dvama specifinim postupcima, entimemu i primjeru. Polazite aristotelovskoga razmiljanja o retorici pokuaj je
pojanjenja odnosa izmeu retorike i dijalektike, tj. govornikoga ogledanja. Obje se, kae on u prvim recima
Retorike, "tiu onoga ija je spoznaja donekle zajednika svim ljudima, a to ne pripada odreenoj znanosti"
(1,1354 a 2-5)*. Ako to s jedne strane i vodi do stvaranja glavnih dodirnih toaka, a to su njihova dostupnost i
odsutnost znanstvene specijalnosti, s druge strane namee razlike koje se prije svega nalaze u razliitosti postupaka.
Sluei se zajednikim fondom toposa (tj. "opih mjesta" koja funkcioniraju kao veoma openiti ar- gumentacijski
okviri koje mogu pokrenuti sve vrste govora), retorika i dijalektika unose ih u razliita razmiljanja, pa, kao to smo
ve naveli, u sluaju dijalektike govorimo o epihiremu i indukciji, a u sluaju retorike o entimemu i primjeru.
Tako uvodno spomenuta zajednika obiljeja brzo ustupaju mjesto prouavanju onoga to retoriku razlikuje od
dijalektike. U oba se sluaja polazi od premisa za koje je dovoljno da su vjerojatne, za razliku od onoga to se
dogaa u znanstvenoj demonstraciji, gdje premise moraju biti istinite. No ono to slijedi posve je drukije zato to
se retorika djelatnost razvija oko specifinog elementa - uvjeravanja - koji odreuje iznoenje dokaza koliko i
postizanje ciljeva. Retorika je vjetina koja ljudima prua mogunost obrane pravde ili istine openito, jer se zanima
za naine uvjeravanja u svakoj situaciji; ona je, po Aristotelu (I, 1355 b 25-33), "sposobnost teorijskog iznalaenja
uvjerljivog u svakome danom sluaju. To nije zadatak ma koje druge vjetine, jer nas svaka druga moe poduiti i
uvjeriti u onome to pripada njezinoj oblasti, kao, na primjer, medicina u pogledu onoga to pridonosi zdravlju ili
bolesti, geometrija u pogledu akcidentalnih svojstava veliina, a aritmetika u pogledu brojeva, to je sluaj i sa svim

37
Usp. R. Bodetis: "Des raisons d'etre d'une argumentation rhetori que sel on Aristote", Argumentation, 6. svezak, br. 3,1992.
38
Usp. W. Gri mal di: Studies in the Philosophy of Aristotle s Rhetoric, Wiesbaden, 1972, str. 350.
39
Usp. Perelman: L'empire rhetorique, Pariz, 1977, str. 171. Supti lnu obranu aktualne rele- vantnosti Ari stotel ove Retorike, koja osobi to
val orizi ra njezino razumi jevanje kontingentnosti, ponudi o je Farrell : Norms of Rhetorical Culture, NewHaven, 1993, pogotovo na str. 61 i 83.
* Pri jevod ci tata preuzet iz: Ari stotel: Retorika, nav. dj., str. 1 (op. prev.).
ostalimvjetinama i znanostima. Moglo bi se, meutim, rei da je retorika u stanju da teorijski iznae uvjerljivo u
svakome danom sluaju"40
Aristotel e izdvojiti tri vrste retorikih pitanja i tako razlikovati tri naina nakoja se uzglobljuju uvjeravanje i
izlaganje (to e ga, uostalom, navesti da u svojoj raspravi vie govori o politici nego o dijalektici): retorika se bavi
onime to jest, ali moe i ne biti, ili pak biti drukije, bilo da je na drugi nain ili da je neto drugo. Ona se razlikuje
i odpoetike, koja se bavi onime to nije, ali to bi, u granicama vjerojatnog, moglo biti. Takoer se razlikuje od
dijalektike, jer ona, poput retorike polazei od vjerojatnih premisa, poiva na argumentacijskom umijeu koje tei
univerzalnom, na to jasno upuuje njezina uloga u utvrivanju filozofskih naela.
.
Nuno je, meutim, uvidjeti svu sloenost i kontroverznost
50
odnosa izmeu ovih dviju posljednjih disciplina, i
to zbog razliitih vrsta uzglobljenja - istodobno analogija, dio cjeline, ili pak obina slinost - to ih Aristotel meu
njima uspostavlja. Ipak, stanovita se usklaenost moe postii ako se, sukladno Reboulovoj sugestiji, napuste
uobiajeni pokuaji hijerarhizacije te ako se retorika i dijalektika uzmognu analizirati na istoj razini, ustrajui po-
najprije na obiljejima koja su im zajednika. Obje imaju univerzalnu primjenu, jednako uspjeno mogu zastupati
neku tezu i njezinu suprotnost, ne pretvarajui ih u ekvivalente (to ini eristika), slue se slinim tehnikama,
uspijevaju uspostaviti razlike izmeu onoga to je istinito i onoga to je prividno, a razvijaju i sline
argumentacijske postupke
51
. Polazei odatle, moe se bolje uoiti to ih to zbliava. O dijalektici, tako
karakteristinoj za grko doba, Reboul kae: "U govornitvu se tada ogledalo kao to se mi danas ogledamo u tenisu
ili ahu. Uz dva postulata, prije svega onaj koji je zajedniki svim igrama, tj. da postoji pobjednik i gubitnik, ali i
onaj, svojstven dijalektici, da pobijediti znai uvjeriti; propozicija s kojom se sloi protivnik prihvaa se kao
dokazana i na nju se vie ne vraa"
41
. Dijalektika se, dakle, predstavlja kao igra kojoj je cilj dokazati ili osporiti
neku tezu, pokoravajui se stanovitim pravilima. Ona se tako pojavljuje kao specifino argumentacijski dio retorike
i upravo joj to obiljeje omoguuje da se razlikuje ne samo od sofistike nego i od filozofije. Naime, "sofist se ne
igra; on se pravi da se igra, ali njegovo preziranje pravila unitava igru. Budui da samo naizgled razmilja, doputa
sebi sva lukavstva nebi li pobijedio, a samimtime doputa ih i svojemu suparniku. Ni filozof se ne igra; on potuje
pravila, ali za izvanjsku svrhu, a to je traganje za istinom"
42
Temeljna vanost ovoga itanja lei u injenici da ono iznosi opreke, ali i povlai paralele izmeu
karakteristinih obiljeja retorike i dijalektike. Smatrajui daje presudno voditi rauna o sluateljstvu kojemu se
obraa, retorika s dijalektikom dijeli tenju za pobjedom. Ipak, ona se pritom ne oslanja na neka odreena pravila,
.

40 Prijevod ci tata preuzet iz: Aristotel : Retorika, nav. dj., str. 6 (op.prev.).
50
Usp. Couloubari tsi s: "Di alecti que, rhetori que et cri ti que chez Ari stote", u: Meyer (ur.): De la metaphysique a la rhetorique, Bruxelles, 1986,
i Aubenque, nav. dj.
51
O. Reboul : "Rhetori que et dialecti que chez Aristote, Argumentation, 4. svezak, br. 1, 1990.
41
Isto, str. 38.
42
Isto, str. 43.
42
Ti postupci nositel ji su tehnikih il i unutarnjih dokaza, dok su netehni ki ili vanjski dokazi oni koji ne ovise o govorniku, poput, primjeri ce,
svjedoanstava, ugovora, zakona, muenja ili zakletvi.
jer ih nema. Upravo stoga je, prema Aristotelovim rijeima, podruje entimema i primjera obiljeeno etosom i
patosom, tojest referiranjemna govornika te raspoloenjima sluatelja. Zato retoriku i dijalektiku valja promiljati
kao "dvije discipline koje se preklapaju poput dviju krunica to se sijeku. Dijalektika je intelektualna igra ije
mogue primjene sadre, izmeu ostalog, i retoriku. Retorika je pak tehnika uvjerljivoga govornitva koja, uz ostala
sredstvauvjeravanja, sadri i dijalektiku kao intelektualni instrument u pravome smislu"
54
Upravo se stoga retorika u aristotelovskome poimanju ne pojavljuje kao tehnika logike argumentacije i
apodiktikoga razmatranja, nego kao tehnika vjerojatne argumentacije koja se uobliuje silogizmima to ih je
Aristotel nazvao retorikima, to jest entimemima. Kao to je uoio Ricceur, "vrsta dokaza koji odgovara
govornitvu nije ono to je nuno ve vjerojatno jer ljudske stvari o kojima raspravljaju i odluuju sudita nisu neto
to bi spadaloU nunost, u intelektualnu prisilu koje iziskuju geometrija i prvotna filozofija. Radije, dakle, nego da
postavi dajedoxa - miljenje - inferiorno prema tpisteme, tj. znanosti, filozofija moe sebi postaviti za cilj izradu
teorije vjerojatnoga koja bi opskrbila retoriku orujemprotiv njezinih vlastitih zloupotreba, odvajajui je od
sofistike i eristike"
.
55
. Opreka izmeu Aristotelovih i Platonovih ideja ovime postaje jasnija. Umjesto kulinarskoj
analogiji Aristotel radije pribjegava usporedbi s dijalektikom, a na optubu da ona nema ni znanstveni ni umjetniki
status, on odgovara daje rije o vjetini koja umije argumentirati ne samo u smislu korisnog nego i valjanog te
pravednog. Aristotel se znanou bavio u Analitikama, dijalektikomuTopici, dok Retoriku posveuje
govornikome umijeu. Retorika se bavi prouavanjem argumenata koji se u meuljudskoj komunikaciji
suprotstavljaju ve prema situacijama i ciljevima. Ona se istodobno, usprkos etikom primatu koji se ne dovodi u
pitanje, moe initi neutralnim instrumentom, jednako udaljenimod negativnih implikacija koje joj je imputirao
Platon kao i od pozitivnih uinaka to su joj ih pripisivali sofisti. Velikom Aristotelovom zaslugom u toj bi se optici
mogla smatrati injenica "da je on razradio tu vezu izmeu retorikog pojma uvjeravanja i logikog pojma
vjerojatnosti i da je na tom odnosu sagradio itavo zdanje jedne filozofske retorike"
56

.
3. Trodioba na etos, patos i
Najvea novost Aristotelove7?e7on'fe lei u sustavnosti kojom ukljuuje sva tri temeljna govornika elementa: Tko
govori? Koji se argument iznosi? Kome se obraa? Drugim rijeima, etos, logos i patos. Ta sustavnost vodi k di-
ferencijaciji triju govornikih vrsta: politike, sudske i epideiktike. Prvasavjetuje ili odvraa onoga koji odluuje
djelovati u ovome ili onome smjeru, u manje-vie bliskoj budunosti (sukladno kategorijama korisnosti ili
opasnosti); druga cilja na suca i odnosi se na prole dogaaje (sukladno kategorijama pravde i nepravde); trea se
pak odnosi na sud (u smislu ljepote ili runoe) to ga promatra donosi vezano za pohvalu ili cenzuru u
odreenome trenutku. Svaka od tih triju govornikih vrsta pribjegava drukijemu argumenta-
logos
" P. Ri cceur: La Metaphore vive, Pariz, 1975, str. 17 (pri jevod citata preuzet iz: Ri coeur, Paul : iva metafora, prevel a Nada Vajs, Grafi ki
zavod Hrvatske, Zagreb, 1981, str. 14, up. prev.).
56
cijskom postupku: epideiktiki govor tako pribjegava amplifikaciji, politiki primjeru, a sudski entimemu. Ova
posljednja dva postupka predmet su velike pozornosti u Retorici, koja sjedne strane pronalazi analogiju izmeu
entime- ma i silogizma, a s druge izmeu primjera i logike indukcije
Isto (str. 14, op. prev.).
57
Podsjetimo da znanstveni silogizam sadri dvije premise i apodiktiki zakljuak, tj. onaj koji se nuno namee:
"svi su ljudi smrtni, Ciceron je ovjek, dakle, Ciceron je smrtan". Entimem- koji moe pripadati i nekoj odreenoj
znanosti, kao i podruju toposa - ne polazi od sigurnih, nego samo od vjerojatnih premisa, zbog ega se razvija na
drugi nain: primijetim li da je Ciceronu zaepljen nos i zakljuim li iz toga da ima gripu, onda tu, strogo gledajui,
nije rije o nunom zakljuku (nos mu moe biti zaepljen iz zbog niza drugih razloga). U ovome je silogizmu na
djelu samo jedna premisa. "Ciceronu je zaepljen nos, dakle ima gripu" podrazumijeva neizreenu premisu koja
opravdava tvrdnju "ima gripu", a koja bi glasila: "ljudi koji imaju zaepljen nos imaju gripu". Iako je entimem po
prirodi samo vjerojatan, on kao da opovrgava komentatore poput Hamblina, koji podcjenjuju retoriku, uporno
zagovarajui povezanost persuazivne snage i logike valjanosti
.
43

43
Usp. C. L. Hambli n: Fallacies, London, 1970.
. ini se, naprotiv, da retorika jasno razluuje
uinkovitost od valjanosti, pri emu entimem postaje jedinstven po svojoj sposobnosti - koja nije tek formalna - da
uvjeri sluateljstvo
44
Kao to smo ve rekli, Retorika se sastoji od triju knjiga. Druga se uglavnom bavi ulogom osjeaja. Tako se
"demonstrativna" retorika entimema proiruje "emotivnom" sastavnicom, to objanjava persuazivnu uinkovitost
naelno neosobnih dokaza. S jedne strane imamo govornikove argumente, iji se izbor temelji na njegovu
karakteru, njegovuetosu. S druge strane valja voditi rauna o patosu, dakle, o sluateljstvu. Akoetos i jest temelj
retorike, to je stoga to se "uvjerljivost postie vrstim karakterom tada kada je govor takav da govornika ini
dostojnim povjerenja, jer mi uope najradije i naj- ipremnije poklanjamo povjerenje estitim ljudima, naroito onda
kad je rije o stvarima koje nisu jasne i u koje semoe sumnjati" (I, 1356 a 5-9)
. Drugi postupak to gaAristotel vrednuje uRetorici jest primjer, odnosno retorika indukcija,
koja se, izmeu ostalog, razlikuje po polazitu. U entimemu se polazi od openite, ali implicitne premise, dok se u
primjeru - koji moe biti povijesni ili izmiljeni - kree od pojedinane injenice koja se zatim nastoji poopiti:
"Vlada je donijela odluku o ogranienjima slobode tiska. Namjerava li nametnuti diktaturu, kao to je to uinio
Stilazar?" Entimemu i primjeru pridruuje se i amplifikacija, koja neko obiljeje nastoji proiriti na ukupnost
izreenoga.
45
Kada je pak rije o osjeajima, on kae: "Osjeanja su uzbuenja due pod ijim utjecajem ljudi mijenjaju miljenje
u pogledu odluke, a popraena su uvstvom nezadovoljstva i zadovoljstva, kao to su srdba, saaljenje, strah i
njima slina, kao i suprotna uvstva"
. Etos se pojavljuje kao imbenik
koji uvruje valjanost iznesenih argumenata, to se ipak, kao to naglaava Aristotel, ne duguje toliko moralnim
crtama govornika koliko samomu govoru. Presudno je, kae on, da povjerenje budeuinkom govora. Iako Aristotel
retoriku rasporeuje prema trojnoj osi etosa, patosa i logosa, ipak je ona prije svega usmjerena nalogos.
46 (II, 1378 a 19-22). Osjeaje pobuuje logos, ali i oni utjeu na njega.
Upravo je nain na koji se obrauju osjeaji jedna od najoriginalnijih znaajki Aristotelove Retorike. U djelu ih je
nabrojeno etrnaest: ljutnja, blagost, ljubav, mrnja, strah, stid, bestidnost, dobroinstvo, saaljenje, pravedna
ljutnja, zavist i plemenito nadmetanje47

44
E. E. Ryan: Aristotle's Theory of Rhetorical Argumentation, Montreal , 1984. Polazei od te i deje, Ryan na zaniml ji v nain osporava i
poimanja onih koji Retoriku smatraju nevanom s filozofskoga stajali ta (kao npr. Cole, nav. dj.) i poimanja onih koji u Retorici vi de djelo
koje je u fil ozofskome smi slu ravno drugim Aristotel ovi m djeli ma (takvo je mi l jenje zastupl jeno kod Grimal di a, nav. dj., a u novije vri jeme i
kod Garvera, nav. dj., i ako im se optike razlikuju). Sredi nja Ryanova teza jest da jezgru Retorike ini teorija argumentaci je, zami l jena
ponajpri je kao metoda uvjeravanja i ji se ciljevi vezuju za razvoj novatorskoga djel ovanja u zajedni ci.
. Svi su oni sastavni dijelovi argumentacijskih premisa i moraju se
sagledavati u svjetlu glagolapasko, odnosno injenice da se neka radnja trpi s gledita koje ne vrednuje otkrivanje
subjektivnosti, nego intersubjektivnu dinamiku. Tu je injenicu istaknuo Meyer, koji je polazei od poimanja
45 Prijevod ci tata preuzet iz: Aristotel : Retorika, nav. dj., str. 7 (op. prev).
" Isto, str. 82 (op. prev.).
"* Isto, str. 83-117 (op. prev.).
47 Prijevod ci tata preuzet iz: Ci ceron, Marko Tuli je: Ogovorniku, prevela Gorana Stepani , Mati ca hrvatska, Zagreb, 2002, str. 46 (op. prev.).
76
A. Mi chel : "Rhetori que et phil osophie dans le monde romain: les problemes de l 'argu- mentati on", u: A. Lempereur (ur.):
L'Argumentation, Li ege, 1991, str. 44.
77
To e uenje preuzeti i konsakrirati Kvintili jan u djelu Obrazovanje govornika (usp. III, 6, 7-9 i 80-82). U suvremenoj retori ci val ja uoi ti
vrednovanje teori je stasisa koje je poduzeo R. Mckeon u: Bi tzer, L.- F. i Black, E. (ur.): The Prospect of Rhetoric, NewYork, 1971, str. 44-63.
retorike kao pregovora o razmaku izmeu subjekata (o emu se govori u zakljunome poglavlju ove knjige),
pokazao kako Aristotelova logika osjeaja djeluje na dvjema razinama - razini naela i razini posljedica - koje se
nalaze u samome temelju uspostave intersubjektivnosti
48
Sustavno razumijevanje retorikoga umijea navodi Aristotela na razradu jedne od njegovih najpoznatijih
teorija: doktrine mjesta, odnosnotoposa. Njezina vanost proizlazi iz injenice da upravo mjesta obiljeavaju
specifinost neznanstvenih silogizama, kao to se moe proitati u pounom odlomkuRetorike, gdje se retorikim i
dijalektikim silogizmima nazivaju oni "koji se odnose na ono to nazivamo mjestima. Opim mjestima nazivam
ona koja se odnose na pravo, fiziku, politiku i mnoge druge znanosti koje se razlikuju po vrsti, kao to je, na primjer,
mjesto veeg i manjeg, jer se iz njega moe izvesti silogizam ili entimem koji se [podjednako] odnosi na pravo,
fiziku ili neku drugu znanost, unato tome to se one meusobno razlikuju po vrsti. Posebnim mjestima nazivam
ona iz kojih se izvode propozicije osobeneza svaku vrstui rod predmeta. Takvesu, na primjer, propozicije iz fizike
iz kojih se o etici ne moe izvesti ni entimemni silogizam, dok u oblasti etike ima premisa iz kojih se o fizici ne
moe izvesti ni entimemni silogizam" (I, 1358 a 10-21)*. Dok su opa mjesta uestalija u dijalektici, posebna ili
specifina mjesta ee se pojavljuju u retorici.
.
Naposljetku, valja naglasiti temeljnu ulogu koju u cjelini ima sprega triju elemenata toih je Aristotel izdvojio kao
sredinju os retorike: logosa, patosa i etosa. Uspjeh svake argumentacije uvijek ovisi o nainu na koji neki govor
(logos) vodi rauna o raspoloenju i obiljejima sluateljstva(patos) i uspijeva se s njima isprepletati, imajui u
vidu i nain na koji govornik otkriva ili istie relevantne crte svojega karaktera (etos). Nije rije o tome da se
prednost dadeetosu (koji su sofisti, kao to smo vidjeli, osobito cijenili), patosu (na koji je Platon nastojao svesti
retoriku) ili logosu, nego da se uvidi njihova komplementarnost, ak i ako poiva na sloenom uzglobljenju. Upravo
je to naglasio Meyer rekavi: "S govornikova gledita odluujua je njegova volja da se svidi, da uvjeri, da zavede,
da nagovori, i posve je nevano postie li on to lijepimgovorima ili racionalnimargumentima. S gledita
sluateljstva pak najvanije je gonetanje namjera, dakle, i govornikov karakter, odnosno ono to o tome karakteru
moemo zakljuiti na temelju doslovna izriaja. Postoji i tree gledite, a to je gledite samoga medija, jezika ili
slike, jednom rijeju, poruke. Tu su vane oznake onoga to se implicitno sugerira, jezini smisao i pragmatini
uvjeti njegova izriaja, uporabljene govornike vrste, iznoenje, pria ili argumentarij"
49
.
4.
Trei dio Retorike ponajvie se bavi stilom, osobitomlexisom (koji je retorika tradicija utvrdila kao "elokuciju"),
ali i obiljejimahypocrisisa, odnosno "govorne izvedbe". Ona se usredotouje i na zahtjeve taxisa, to jest"raspore-
Invencija, dispozicija, elokucija i akcija

48
Vi di Meyerov predgovor djelu Rhetorique (Le Li vre de Poche, 1991). Za bolji uvi d u Meye- rovo tumaenje, konzul ti raj Le philosophe et les
passions (Le Li vre de Poche, 1991). * Prijevod ci tata preuzet iz: Aristotel : Retorika, nav. dj., str. 13 (op. prev.).
49
Meyer: Questions de rhetorique, Le Li vre de Poche, Pariz, 1993, str. 21. * Prijevod ci tata preuzet iz: Aristotel : Retorika, nav. dj., str. 219 (op.
prev.).
ivanja" argumenata koji iznutra ureuju govor. U Retorici ta tri dijela slijede nakonheuresisa, "invencije", s
kojom tvore opu strukturu aristotelovskoga poimanja retorike.
Invencija (iznalaenje teme) mora voditi rauna o ve spomenutim govornikim vrstama - politikoj, sudskoj i
epideiktikoj. Odabir jedne od tih triju vrsta prvi je korak svakoga govornika s obzirom na temu kojom se na-
mjerava baviti, sluateljstvo kojemu e se obratiti i cilj koji eli postii. Zatim se ukljuuju etos ipatos, koji
odreuju nain na koji e se uporabiti entimem, primjer ili amplifikacija, a to utjee i na odabir toposa koji su
najprikladniji za pojedini sluaj, trenutak ili situaciju. Nakon invencije dolaze dispozicija i elokucija.
Dispozicija (rasporeivanje) nain je na koji se trebaju razmjestiti razliiti dijelovi govora. Aristotel podsjea da
sudski govor mora poeti uvodom, koji je retoriki ekvivalent glazbenome preludiju, zatim valja prijei na izno-
enje, koje govor mora uiniti uvjerljivim i jasnim, naposljetku na predoavanje dokaza i argumenata. Ovisno o
sluaju sudski govor moe ukljuiti i fazu ispitivanja, prije negoli se zavri zakljukom, kojemu Aristotel pripisuje
etiri jasna cilja: "prvo, govornik se mora pobrinuti da sluaoci prema njemu budu dobro, a prema protivniku loe
raspoloeni; drugo, da preuveliava ili umanjuje vanost djela; tree, da pobudi osjeanja slualaca, i, etvrto, da re-
kapitulira [sadraj govora]" (III, 1419 b 11-14)*. Ti ciljevi dobro izraavaju dinamian i funkcionalan karakter
argumenata u aristotelovskome poimanju retorike koje jasno zabranjuje svaku krutu normu. Kao to je Perelman s
pravomustvrdio, nikada ne treba s uma smetnuti injenicu da se "sluateljstvo mijenja usporedo s odvijanjem
govora, ako je on uinkovit. Teina argumenata, kao i njihovo tumaenje, ovisit e o tome je li sluateljstvo
upoznato s pojedinim injenicama ili nije. Budui da je cilj govora uvjeriti sluateljstvo, redoslijed argumenata
prilagodit e se tomu cilju: svaki argument mora doi u trenutku kada postie najvei uinak. No ono to moe
uvjeriti jedno sluateljstvo ne mora nuno uvjeriti i drugo, pa taj postupak prilagodbe valja uvijek zapoinjati
iznova"
50
Dobra je elokucija (oblikovanje, sastavljanje) takoer neophodna, jer "nije dovoljno samo raspolagati
argumentima koje treba izloiti, ve je potrebno i da ih iskaemo kako valja" (III, 1403 b 15-18)*. Ta knjievna
dimenzija govora i sama zadobiva razliite oblike, ve prema specifinosti svake teme, odnosu sa sluateljstvom i
govornikovoj snazi. Tu se sada nameu i stilske figure, osobito metafora, koju Aristotel poima kao poveznicu
izmeu retorike i pjesnitva. Metafora je, naime, figura koja uspostavlja odnose slinosti i time najvie pridonosi ne
samo jasnoi govora nego i razumijevanju onoga to je zagonetno (usp. III, 1405 a-b
.
51

50
Perelman, nav. dj., str. 163-164.
). Napokon, tijekomgovora i
neki drugi imbenici imaju vanu ulogu, primjerice govornikov glas, njegova jaina, ton ili ritam.
* Pri jevod ci tata preuzet iz: Ari stotel: Retorika, nav. dj., str. 165 (op. prev.).
51
U ivoj metafori Ricceur ustraje na inauguraci jskoj ul ozi ari stotelovskoga poi manja metafore te ocrtava povi jest u kojoj se ona sukcesi vno
promil jala kao ri je, reeni ca, diskurz ili - prema izrazu samoga Ri cceura - kao kopul a gl agola bi ti . Na toj lini ji , koja proizl azi iz
kontroverznog arti kuli ranja Ari stotelovih stavova o metafori izl oenih u Retorici i Poetici, cil j je pretvoriti metaforu u "retori ki proces kojim
di skurs oslobaa mo nekih fi kcija da ponovno opi u stvarnost" (pri jevod ci tata preuzet iz: Ricceur, Paul: iva metafora, nav. dj., str. 8, op.
prev).

4.
OD 3. STOLJEA PRIJE KRISTA DO 1. STOLJEA POSLIJE KRISTA
HELENSKA I RIMSKA RETORIKA

HERMAGORA (2. st. pr.
NEPOZNATI AUTOR: Rethorica ad Herennium (Retorika za Herenija,
KR.)
o.
CICERON: De inventione (Opronalaenju teme,
84)
o. 85), De oratore (O govorniku, 55), Brutus
(Brut, 46), Orator (Govornik, 45), Topica (Topika,
KVINTILIJAN: Institutiones oratoriae (Obrazovanje govornika,
44)

o. 95. pos. Kr.)
A
Iako to miljenje nije netono, tijekom spomenutoga razdoblja ipak se promiljaju pojedine teme koje
zasluuju pozornost. Ovdje se ponajprije misli na stoiku kolu. Njezin utemeljitelj Zenon definira retoriku na
nain koji je i danas poznat, u opreci s dijalektikom: simbolino govorei, dijalektika se poistovjeuje s
kretnjom stiskanja, a retorika s kretnjom otvaranja ruke. Zenon tako irinu retorike suprotstavlja
ogranienosti dijalektike. U odnosu na aristotelovsku matricu, u toj se karakterizaciji moe uoiti obiljeje
koje s jedne strane naglaava miljenje da je razlika izmeu dijalektike i retorike tek stvar stupnja koji ne
pripada nikakvoj znanstvenoj hijerarhizaciji, a s druge strane brie razlike izmeu persuazivne i pedagoke
ili pokazne dimenzije retorike, utirui tako put onomu to e kasnije postati ne samo umjetniki nego i
epistemiki pristup
ntika se retorika esto dijeli na dva razdoblja, grko i rimsko, pri emu se smatra da se izmeu 4. i 1.
stoljea prije Krista, izmeu Aristotela i Cicerona, nije dogodilo mnogo toga, odnosno nita to bi zasluivalo
veu pozornost. Bila bi prije svega rije o razdoblju tijekom kojega se nije stvaralo, nego su se govorniki
postupci nastojali kodificirati.
52

52
Usp. Plebe, nav. dj., 4. pogl avl je.
.1 Diogen Laeranin referira se na to poimanje, naglaavajui uestalo stoiko
dijeljenje logike "na dvije znanosti: retoriku i dijalektiku [...]. Retorika je za njih umijee lijepe rijei u obliku
dobro izloenih govora, a dijalektika umijee ispravne rijei u obliku dijaloga. [...] Oni retoriku dijele na tri
dijela: elokvenciju u skuptini, pravnu elokvenciju i elokvenciju hvalospjeva. Retorika se jo dijeli na
iznalaenje teme, oblikovanje govora, razmjetanja grae i izricanje. Govor pak sadri uvod, izlaganje, do-
kazivanje, pobijanje i zakljuak"
53
1. Hermagora iz Temna (2. st. pr. Kr.)
.
Mimo tih elemenata raspolaemo s malo podataka o stoikim stavovima vezanim za retoriku. Laeranin jo
kae daje Kleant retoriku smatrao jednim- tonije, drugim - od est dijelova filozofije, dok je Hrizip usvojio
aristote- lovsku trodiobu retorike. Valja jo spomenuti i vrednovanje uloge retorike u formiranju graanstva i
njezin epistemiki status. Te ideje, pripisane Dioge- nu Babilonskom, potjeu iz tekstova koji su danas
izgubljeni. Na toj se liniji smjeta i rad autora koji je uvelike utjecao na svoje doba. Naime, Hermagoraiz
Temna je sredinom 2. stoljea prije Krista u podruje retorike uveo razdiobu - koja e se odrati stoljeima -
nahipoteze, to jest sporove meu odreenim osobama koje imaju oprene stavove, i teze, to jest openite
izriaje koji ni na koji nain ne povezuju konkretne osobe
54
Doktrinastasisa - koji odgovara rimskomstatusu causae - takoer je veoma vana. Hermagora stasis
definira kao ono to je u nekoj debati predmet rasprave razliitih strana, a dijeli se na vie razina i trenutaka. U
namjeri da pojasni taj pojamDieter podsjea na njegovo znaenje u fizici toga doba, gdje jestasis bio ono to
"dijeli gibanje na dva dijela, odvaja jedan dio od drugoga; to je istodobno kraj i poetak gibanja, zaustavljanje
kao i kretanje, zaokret ili prijelazni poloaj u trenutku promjene gibanja, bivajui jedno po broju, a dvojno po
funkciji i definiciji"
. Ta se razdioba i ne udaljava previe od onoga to
je Aristotel uRetorici nazvao opim i posebnim toposima.
67
. Timse primjeromnaglaava situacija u kojoj se, tijekomkomunikacije, profiliraju
opreni stavovi; on pokazuje kako definiranjestasisa pojanjava postupno razrjeenje spora, stavljajui
naglasak naono to se u svakome narednom trenutku rasprave ini kljunim. Temaseizlae tako dase utvrdi
glavno pitanje koje je u svakomtrenutkupravi predmet debate. Zatim se strane postupno poinju slagati u
pogledu onoga to sedogodilo, naina na koji se taj dogaaj moe odrediti, njegovekvalifikacije i naravi.
Stoga se retorika vie ne dijeli na tri govornike vrste to ih je definirao Aristotel, nego se utemeljuje u
razdiobi naracionalnu vrstu, koja ovisi o opem razumu, te legalnu vrstu, koja proizlazi iz odgovarajuega
zakonodavstva. Obje se vrste referiraju na modalitete predmeta o kojima se raspravlja i sadre razliite
podvrste (konjekturalnu, definicijsku, kvalifikacijsku i translacijsku u sluaju racionalnoga govora, te
podvrstu slova, duha, proturjeja u zakonima, dvosmislenosti i silogizma u sluaju zakonskoga govora
68
Zacijelo moemo ustvrditi da je doktrinastasisa zapravo preformulirano razmiljanje Aristotela koji u
Retorici razmatra sredinje aspekte svakoga ipora (III, XVII). Ipak, nakon Hermagore doktrinastasisa postala
). Na
taj se nain osnauje praktini domet retorike, osobito na razini pravosua.

53
Pri jevod citata usporeen s: Laerti je, Diogen: ivoti i miljenja istaknutih filozofa, preveo Al bert Vilhar, BIGZ, Beograd, 1973, str.
216. Hrvatsko izdanje ivoti i misli istaknutih filozofa, preveo Zvonimi r Mi lanovi , Nova Akropola, Zagreb, 2008, izbor je iz djel a koji
ne sadri ovaj ci tat (op. prev.).
54
Usp. Kennedy, nav. dj., str. 303-321.
je jednim od sredinjih aspekata tradicionalne retorike, ponajprije zahvaljujui recepciji kod latinskih autora
poput Cicerona ili Kvintilijana. "Svako pitanje ima svoj trenutani predmet rasprave (status causae) jer se
neizbjeno sastoji od napada i obrane. Postoje pitanja koja su svojstvena predmetu o kojemu se valja izjasniti,
no ima i onih koja su posuena, ali u neemu pridonose pred-

0. A. L. Dieter: "Stasis", Speech Monographs, 17, 1950, str. 350-351. Te se podvrste karakterizi raju na sl jedei nain:
konjekturalni, kada elimo otkri ti poini telja neke radnje; definicijski, kada elimo defini rati samu radnju; kvalifikacijski, kada je u
pi tanju namjera radnje, te translacijski, kada se odbacuje instancija suca;
podvrsta slova i podvrsta duha, kada izmeu teksta i namjere postoje problemi suvi slo- sti ; podvrsta proturjeja u zakonima, kada su
zakoni proturjeni; podvrsta dvosmislenosti, kada postoji vie moguih tumaenja, te podvrsta silogizma, kada u zakl jui vanju postoji
formalna pogreka.

metu u cjelini; to su svojevrsni pomoni elementi. Zbog toga se kae da u jednome jedinomsporu ima
nekoliko pitanja [...]. Kod jednostavna predmeta, ak i kada se on brani razliitim sredstvima, moe se
odluivati samo o jednome i upravo odatle proizlazi njegovstatus causae. Govornik uvia da se upravo na
tome valja zadrati, a sudac to mora najpomnije sasluati; upravo na tome e se, naime, graditi predmet"
(Kvintilijan, Obrazovanje govornika, III, 6, 7-9).
2. Rethorica ad Herennium
Upravo radom latinskih autora poinje uistinu novo razdoblje antike retorike. SlavnaRethorica ad
Herennium iz vie je razloga simbol preuzimanja elemenataiz grke retorike. To se djelo anonimnog autora -
kojega su dugo poistovjeivali s Ciceronom - iz 1. stoljea prije Krista ne bavi samo govorni- kovim
"profilom", nego i samimpredmetomretorike, osobito iznalaenjemi oblikovanjem. Ono usvaja Aristotelovu
podjelu govornikih vrsta i znatno dorauje pojedine aspekte govornike tehnike to ih je grka tradicija
prethodno definirala. Retorika se tu dijeli na pet dijelova: iznalaenje, rasporeivanje, oblikovanje, izricanje i
pamenje. Gledano u cjelini, rije je o preglednome djelu iji je eklekticizam oit, ali ono ipak nastoji
uskladiti aristotelovsku i sokratovsku tradiciju, jer upravo suonenakon Cicerona(De inventione, II, 8) izvori
retorike. NoRethorica ad Herennium pridodaje i nekoliko elemenata koje je moda posudila od Hermagore.
Vanost toga djela lei prije svega u okupljanju "raznorodnih starih i novih utjecaja. Razraujui inventio,
ono zacijelo dosta posuuje od aristotelovaca, dok elocutio preuzima od izokratova- ca, no mnogo duguje i
tzv. Rodoskoj koli, jer je na njega moda vie utjecao Atenej ili Apolonij nego Hermagora [...]. Neprijeporna
je zanimljivost djela Rethorica ad Herennium u ponuenoj sintezi brojnih utjecaja to su ih poetkom1.
stoljea pretrpjeli Rimljani na podruju elokvencije"
(o. 84. pr. Kr.)
55
3.
.
S Ciceronom retorika vraa sav svoj polet i nadahnue koje je doista originalno koliko i pregledno. Valja
imati na umu da je retorika u to doba bila sastavnimdijelomkolskoga programa koji poinje osnovnim
usmenimi pismenimvjebama pod nazivomprogymnasta, a nastavlja se uenjem sustavnoga "korpusa"
retorikih pravila, kao i zahtjevnijim deklamatorskim vjebamasuasoriae i controversiae, ovisno o tome je li
tema sudska ili politika
Ciceron (106-43 pr. Kr.)
56

55
"Uvod" G. Acharda u izdanju Rhetorique a Herrenius, Pariz, 1989, str. XLIII i XLIX.
. U taj su programuvrteni i neki Ciceronovi radovi koji se ograniavaju na
preskriptivne i taksonomske aspekte retorike, kao to je sluaj s djelom De inventione ili kasnijimDe
partitione oratoria (Razgovor o sastavljanju govora), Ciceron u njima ponavlja ciljeve govornikoga umijea
56
Te je postupke opi rnije izl oio D. L. Clark: Rhetoric in Greco-Roman Education, New York, 1957, str. 218-250.
- delectare (zabaviti), movere (ganuti) i docere (pouiti) - te pojanjava njegove dijelove (iznalaenje,
rasporeivanje, oblikovanje, pamenje govora i izvedba), kao i dijelove govora (uvod, izlaganje, dokazivanje,
zakljuak).
Ciceron svoje ideje iznosi i u trima poznatimdjelima - O govorniku, Brut i Govornik- koja iz cijelog
njegova opusa u podruje retorike unose najvie novina. Sva tri djela sadre jedno bitno obiljeje, a to je
sprega retorike i filozofije. Ciceron odbacuje dvije tada este optube, iji su korijeni, kao to znamo, veoma
stari: sjedne strane optubu daje retorika u epistemolokom smislu bezvrijedna, a u praktinom beskorisna; s
druge strane optubu da joj je podruje filozofije strano, odakle proizlazi i krajnji antagonizam izmeu
retorike i filozofije. Ciceron, naprotiv, implicitno dovodi u pitanje poetne Platonove kriterije koji su
rezultirali osudomretorike i miljenjemda seona moda moe spasiti pokori li se filozofiji. Ciceron smatra
da su tedvije discipline komplementarne po postupcima, a konvergentne po ciljevima: "bez filozofije ne
moe biti elokventna ovjeka kakva traimo, ne zato to bi sve bilo u filozofiji, nego zato to mu ona moe
pomoi kao to gombaonica pomae glumcu [...]. Doista, nitko o velikim i raznim stvarima ne moeopirno i
iscrpno govoriti bez filozofije" (Govornik, IV, 14). Ipak, Ciceronova strategija vie je od pukog eklekticizma.
On mnogo prije Perelmana naglaava aktivnu meuovisnost filozofskoga i retorikog reima u govoru,
istiui injenicu da su obje te instancije jednako odluujue za uspjeh i vrijednost svakoga govora, a u Topici
ak izjavljuje da su retoriki inventio i filozofski inventio jedna te ista stvar.
No o kakvoj je retorici rije? Prevarili bismo se kada bismo pomislili da je rije o formalnome znanju
kojemu je glavni cilj uinkovitost govora. Za Cicerona retorika nije primat forme, nego ravnotea izmeu
forme{verba) i sadraja(res), ravnotea koja opravdava njezine pretenzije da bude umijeem. No ne
umijeem koje bi, kao to on kae u djeluO govorniku (I, XXIII), funkcioniralo prema oitim i pouzdanim
pravilima, nego umijeem koje proizlazi iz proiene kombinacije onoga to se moe spoznati razumom i
iskustva, umijeem koje, dakle, nema iskljuivo racionalni, nego i praktini te povijesni karakter. Ciceron
namtako, jedini nakon Aristotela, prua novo vienje stvari, koje s jedne strane poima spregu filozofije i
retorike, a s druge omoguuje razumijevanje logosa, etosa i patosa. Upravo taj cilj razlikuje njegova prva
djela, vjernija grkoj prolosti retorike, od originalnijih zrelih djela, meu kojima se istie O govorniku.
to je u Cicerona uistinu novo? Prije svega njegovo poimanje svijeta i kulture koje retorici pridaje
sredinje mjesto. To je poimanje specifino obiljeje rimskoga svijeta. Karakterizira ga vrednovanje uloge
pojedinaca u javnoj sferi u kojoj - bila ona gospodarska, sudska ili politika - negotium dobiva prednost pred
otiumom. U tome e se kontekstu pred retoriku postaviti zahtjev strunosti koja e iziskivati znanje, iako ono
nee biti specifino. Naprotiv, specifina e znanja ona uvijek artikulirati u odnosu na persuazivne imperative
to ih nameu situacija i sluateljstvo. Elokventan e ovjek tako biti "onaj koji e na forumima ili u
graanskim sporovima govoriti tako da dokae, dopadne se i gane. Dokazivanje je dio nunosti, dopadanje
dio ugode, dok je ganue dio pobjede" (Govornik, XXI, 69). Tasekombinacija treba provlaiti kroz usvojeni
stil, koji mora biti "toan u dokazivanju, srednje jak u dopadanju, a estok kada je u pitanju ganue, jer jedino
u tome lei sva govornikova mo. Onome koji mora odmjeravati i na neki nain dozirati tu trostruku
raznolikost potrebna je, dakle, velika rasudna mo, kao i velika sposobnost, jer e morati prosuivati to je u
svakome zasebnom sluaju potrebno i svaki e put morati govoriti na nain koji iziskuje sam predmet" (isto).
Ciceronova se originalnost esto sagledavala s obzirom na ukinua i premjetanja to
ih je izvrio u odnosu na aristotelovsku tradiciju
57
, zato to ne pridaje veliku vanost
ispitivanju formalnih uvjeta valjanosti zakljuivanja (analitici) te, za razliku od Aristotela,
afirmira nadmo retorike nad dijalektikom
58
. Upravo naglasak koji stavlja na etos

57
O tome vi di i J. W. H. Atkins: Literary Criticism in Antiquity, London, 1952.
navodi Cicerona da
istakne govor kojemu je cilj uvjeravanje, a ne isto zakljuivanje. Cilj je, a ujedno i
58
Usp. R. Barilli : Retorica, Mil ano, 1970, 2.2.
razlog kritika to ih Ciceron upuuje stoicima, raskid sa svim oblicima sistematske filozofije, ime bi se
sprijeilo razdvajanje forme i sadraja, govora i konteksta. Otuda proizlazi da Ciceron usvaja stanovit
"probabilizam" koji i na teorijskom i na praktinom planu upuuje na vanost i vrijednost onoga Sto nije ni
sigurno ni nuno, nego samo mogue ili vjerojatno. Kao to pie u Academici (Akademskim spisima),
"izmeu nas i onih to vjeruju da posjeduju znanje jedina je razlika u tome da oni ne sumnjaju u istinitost
svojih mnijenja, dok mi vjerojatnima smatramo mnoga vjerovanja kojima se priklanjamo, ali ije postojanje
ne moemo potvrditi"
59
. Ciceron time uspostavlja vezu izmeu spoznaje i nepouzdanosti koja mu doputa i
da uklopi povijesnost dogaaja (Disputationes tusculanae!Razgovori u Tusculumu, V, 33). Nataj seaspekt
moe nadovezati i Karneadovo poimanje elokvencije. On sredinjom sposobnou smatra sposobnost
argumentiranjain utramquepartem, to znai "za" i "protiv". Ba kao Ciceron, i Karnead spor promilja i
prakticira kao "dijalog u kojemu se praktine i filozofske formulacije iz razliitih referenci- jalnih okvira
sukobljuju i iskuavaju u odnosu napretenzijeprobabilitasa"
14
Upravo djelo O govornikuokuplja sve velike ciceronske teme. U tome dijalogu izmeu raznih sudionika,
meu kojima se nalaze Antonije i Kras, retorika se sagledava kao temeljno umijee koje sadri sve aspekte
graanskoga ivota. Ona se ne promilja kao dodatak raznim znanjima radi poveanja njihove uinkovitosti,
nego kao temeljna dimenzija koja utjee koliko na njihovu konstituciju toliko i na razvoj: "Ako naime netko
definira govornika kao onoga koji moe opirno govoriti jedino pred pretorom ili na suenju, ili pred
narodom ili u Senatu, ipak je neophodno da mu prizna i dopusti mnogo toga, jer se bez temeljita bavljenja
svim javnim poslovima, bez poznavanja zakona, sudskih obiaja i prava, bez upoznatosti s ljudskom prirodom
i ljudskim karakterom govornik ak ni tamo ne moe kretati dovoljno lukavo i iskusno" (O govorniku, I, XI,
48)*.
. Rije je, dakle, o debati u kojoj strane sluaju
jedna drugu i pregovaraju, polazei od naela da ne postoje pouzdanosti koje se ne mogu dovesti u pitanje.
Samim time "retorika invencija i filozofsko ispitivanje sline su djelatnosti zahvaljujui kojima se u prvom
redu ukljuuju loci, tj. "argumentacijski temelji" (sedes argumentarum), koji tvore na opi repertoar
injenica i dokaza vezanih za odreenu temu75.
Za razliku od sokratovsko-platonovske tradicije koja je retoriku promiljala polazei od opreke izmeu
teorije i prakse, polazei od podreenosti retorike dijalektici, Ciceron iznova uspostavlja odnos ravnotee
izmeu tih disciplina, otklanjajui svaku hijerarhizaciju. Zbog toga retorika mora biti i umijee sadraja; u
dodiru sa specijaliziranim znanjima ona moe iznai alternativu Platonovoj osudi. Upravo u svjetlu te
ambicije shvaamo razloge zbog kojih je argumentacija stekla vitalnu vanost u Ciceronovu poimanju
retorike. I mnogo prije negoli je ponudio jednu od prvih definicija pojmaargumenta (koji je, uostalom,
latinskoga podrijetla) "kao racionalna sredstva za poklanjanje povjerenja neemu sumnjivom" (Topika, 8),
Ciceron je u djelu De inventione ustrajao na njegovoj ulozi poveznice izmeu ideje vjerojatnosti i ideje
uvjeravanja. No moda upravo u sprezi argumentacije i teorije ostasisu poiva "najvea Ciceronova

59
Ci ti rano u: Mueller: Ciceron, Pariz, 1990, str. 186.
inovacija, koja je zacijelo njegov doprinos povijesti kulture"
76
. Hermagora je ve uspostavio distinkciju
izmeu openitih i neosobnih pitanja, tj. teza, te kontekstualnih i osobnih pitanja, tj. hipoteza. Ciceron tu
opreku eli svesti na najmanju moguu mjeru, jer se u razvijanju argumentacije "ni teza ni hipoteza ne mogu
zanemariti. Nuno je vratiti se cjelini koja svoj logiki oblik zadobiva u openitoj ideji. No valja voditi rauna
i o primjerenosti to je iziskuje svaki pojedini sluaj. To je dvojni zahtjev argumentacije; ona je razumijevanje
i intuicija, tumaenje u svjetlu cjeline i primjerenost, konotacija i denotacija"(isto). Tosemoe zahvaliti
odluujuoj ulozi, kako smatra Ciceron, njezine sprege sa stasisom, koji usmjerava pojedinano razrjeenje
sporova(De inventione, I, VIII, 10
77
S gledita artikulacije, kljune za svaku retoriku, utemeljene na trodiobi logosa, etosa i patosa, Ciceron
nastoji ouvati aristotelovsku vezu izmeu govora, govornika i sluateljstva. Meutim, u Ciceronovoj
tematizaciji pojavljuje se neto novo. Poseban je naglasak stavljen na patos, iako se time ne dovodi u pitanje
opa prevaga etosa. Tako uGovorniku Ciceron jasno tvrdi da postoje dvije dimenzije zbog kojih je
"elokvencija dostojna divljenja". "Prva, koju Grci nazivaju 'etikom' , prikladna je za temperamente, obiaje i
svako voenje ivota; druga, koju nazivaju 'patetikom' , slui tome da uznemiri i uzbudi srca i upravo u njoj
trijumfira elokvencija. Prvaje blaga, ugodna, prikladna za stjecanje naklonosti; druga je silovita, gorljiva,
nagla; ona otima uspjeh, a kadaje estoka poput bujice, nema naina da joj se odupre" (XXXVII, 128).
).
Patos tu zadobiva snagu koju nije posjedovao kod Aristotela, ne zato to ponovo dolazi do poputanja
pred platonovskom "dijabolizacijom" jezine djelatnosti, nego zato to se u retorici nudi novo poimanje
djelovanja. Ono usko povezuje persuazivni domet rijei i mnogostruke izraajne moi ovjekova tijela i
glasa, ali ne s hladnimmanipulatorskimodnosom, nego s izvor- nou, kao da snaga i uinci govora potpuno
ovise o uvjerenju kojim zrai govornik u trenutku teatralizacije istine, kada se djelovanje ini "dvostruko
aktivnim osjeajem koji djeluje na drugoga zahvaljujui nemiru koji stvara u onome koji govori. Rije je o
svojevrsnoj autoafekciji govornikova tijela ija inscenacija utjee na tijelo sluatelja. Ona je zapravo tek
teatralizacija iskrena osjeaja iz kojega predstava iznjedruje izvorni zanos. Prevladavajui tradicionalnu
razdiobu na prirodu i artefakt, na zbilju i iluziju, na bitak i pojavnost, Ciceronova nas elokvencija uvodi u
svijet osjetilne predodbe u kojoj je iskrenost uvjet, a stvarno uvstvo uinak tjelesne i diskurzivne
simulacije"
60

.
S propau Republike i stvaranjem Carstva situacija u retorici se pogorava, jer stega sve vie gui javne
slobode. Ipak, na podruju obrazovanja retorika zadrava svoje mjesto, iako joj opa vanost slabi, kao to sa
aljenjemustvr- uje Tacit u djeluDialogus de oratoribus (Razgovor o govornicima), smatrajui da se
4. Kvintilijan (30-100)

60
J. P. Li chtenstein: La Couleur eloquente, Pariz, 1980, str. 87.
retorika pretvorila u ispraznu vjebu ija je uloga sve vie ukrasna. Rije je, u najboljem sluaju, o razdoblju
velikih sinteza. Jedina je iznimka dostojna vee pozornosti Kvintilijanovo djelo. U Obrazovanju govornika
on nastoji sistematizirati retoriku tradiciju. ini to bez inovacija i vlastitoga gledita, zbog ega se ini da je
eklekticizamjedno od glavnih obiljeja toga djela promatranog u cjelini. Obrazovanje govornika podijeljeno
je u dvanaest knjiga. Djelo poinje problemima obrazovanja govornika jo u djetinjstvu, a zatim se definira
retorika, na ciceronskoj liniji, kao vjetinabene dicendi (I. i II. knjiga). Autor se zatim bavi razlikama izmeu
teze i hipoteze iz doktrine stasisa (III), dijelovima govora (IV), razlikama izmeu tehnikih i netehni- kih
dokaza (V), kominim (VI), rasporeivanjem (VII), stilom (VIII-IX), oponaanjem (X), pamenjem i
izvedbom (XI), zakljuujui djelo razmiljanjima ciceronskoga nadahnua o povezanosti retorike s
filozofijom i kulturom, te, naposljetku analizom obiljeja dobra govornika. Rije je o golemu djelu koje
obiluje podacima raznovrsnoga podrijetla i iz najrazliitijih podruja. No ope usmjerenje Obrazovanja
govornika ostaje u okvirima ciceronskih ciljeva. Ono, dakle, prednost daje moralnimi drutvenim
implikacijama retorike (etosu) u odgoju "valjana" ovjeka, kojega Kvintilijan karakterizira nizommoralnih
atributa poput hrabrosti, estitosti ili asti, te verbalnim i intelektualnimsvojstvima poput elokvencije ili
znanja. Nakon ponuenoga presjeka raznih definicija retorike Kvintilijan je sam definira kao "nauku o
dobromizraavanju. Ona u sebi ukljuuje sva dobra svojstva govornitva, a zajedno s njima i cjelokupni
moralni lik govornikov, jer nijedan ovjek ne moe dobro govoriti ako sam nije dobar" (II, XV, 34)61
Sve u svemu, Kvintilijanovo je djelo dragocjen prinos sistematizaciji retorike tradicije. Naalost,
Obrazovanje govornika ne objanjava izrijekom vezu izmeu retorike i filozofije, ograniavajui se na
tvrdnju - opet na tragu Cicerona(O govorniku, I, XI, 47) - da senijedna filozofija ne moe afirmirati bez
pritjecanja retorici (XII, II, 5). Ta primjedba ipak navodi Kvintilijana na zanimljiv zakljuak, u kojemu on
nastoji naglasiti nadmo govornikog umijea nad filozofijom, jer se, za razliku od elokvencije, filozofija
moe oponaati: "philosophia enimsimulari potest, eloquentia non potest" (XII , III, 12).
.
Polazei od te definicije, lako se uvia da on ne zagovara toliko uvjeravanje koliko elokvenciju: retorika je za
njegabene dicendi scientia i pritom ak smatra, zaboravljajui naas Cicerona i Aristotela, da seto gledite
moe pomiriti s Platonovim, onimizFedra, dakako, a neonimizGorgije (Obrazovanje govornika, II, XV,
24-31).
Temelji Platonove osude retorike uzdrmani su, dakle, tvrdnjomda se govor- nitvo ne moe oponaati.
Tako se raa strategija koja prednost daje diskurzivnoj efektivnosti naspram epistemike ili etike
intencionalnosti, drugim rijeima, strategija koja vrednuje uinke nautrb utemeljenosti.

61 Prijevod ci tata preuzet iz: Kvintili jan, Marko Fabi je: Obrazovanje govornika - odabrane strane, preveo Petar Peji novi , "Veselin
Maslea", Sarajevo, 1985 (2. izdanje), str. 163 (op. prev.).
5.
OD 2. DO 5. STOLJEA
ONKRAJ JEZIKA: DRUGA SOFISTIKAI KRANSKA RETORIKA
HERMOGEN (2. st.)
Ellje Aristid
Filostrat (o. 170-o. 245)
(2. ST.)
AUGUSTIN: De doctrina Christiana(397-427)
BOECIJE: De differentiis topicis
U doba slave rimske retorike, izmeu 1. stoljea prije Krista i 1. stoljea poslije Krista, grka se retorika bez veih
novina zadrava u okvirima to su joj ih zadali Aristotel i Hermagora. Moemo spomenuti nekoliko figura (Cecilije iz
Kalakte, Dioniz iz Halikarnasa, Apolodor iz Pergama, Teodor iz Gadare), ali malobrojni tekstovi koji su preivjeli
upuuju na neoriginalnost njihovih ideja. Iz toga doba, meutim, postoji spomena vrijedno djelo, ije je autorstvo i
danas predmetomkontroverzi: raspravaO uzvienom
(o. 520)
19
U toj se raspravi naziru odjeci sukoba koji se u 1. stoljeu prije Krista razvio izmeu takozvanih aticista i azijanista, za
koje se ponajvie vezuju imena Apolodora iz Pergama i Teodora iz Gadare. Prvi zagovaraju suzdranu, temeljnu
retoriku, dok su drugi za tijesnu vezu retorike s moima patosa. Valja primijetiti da je Ciceron bio izrazito osjetljiv na
taj sukob. U Brutu on nastoji obraniti aticistiki stav komentirajui stil brojnih govornika. U Govorniku takoer,
polazei od isprepletanja filozofije i retorike, izlae svoje poimanje savrenagovornika
.
62

62
O tom sukobu vi di G. A. Kennedy, nav. dj., str. 301-303 i 330-336.
. No vanost teraspravesee
i dalje od toga, a proizlazi ponajprije iz injenice da za razliku od cijele retorike tradicije (so- fistike, aristotelovske
ili stoike) ciljem retorike ne smatra uinkovitost ili korisnost, nego iznimnost; zatim i iz injenice da se cijela retorika
zbog toga treba preformulirati polazei od nadmoi patosa. Upravopatos, u kombinaciji s vjebomimaginacije,
artikulira retoriku i pjesnitvo, koji se meusobno razlikuju kao to se iznenaenje razlikuje od oitosti. Tako je i s
uzvienim, koje moe biti priroeno i potjecati od spekulativne sklonosti ili osjeaja, ili se pak moe nauiti
pribjegavanjem stilskim figurama i figurama misli, koje naglaavaju uzvienost izraza ili velianstvenost kojom je
* Pri jevod ci tata preuzet iz: Pseudo Longin: O uzvienom, preveo Ton Smerdel , GZH, Zagreb, 1980, str. 35 (op. prev.). " Isto, str. 59 (op. prev.).
nadahnuta njegova inscenacija. Iako je povjerenje u ta pravila ogranieno krajnjom osjetljivou prema njihovoj
artificijelnosti, pojavljuje se osjeaj kao uinkovit lijek: "Pa dobro, uzvienost i patos su kao neki lijek i divna pomo
protiv nepovjerenja koje budi upotreba stilskih figura. Ovdje umjetnika vjetina, uzdignuta na neki nain na isti
pijedestal da bude ravna aspektima ljepote i velianstveno- sti stila, ostaje uostalomskrivena i spasava se od svake
sumnje" (XVII, 2)*.
Novina tu poiva u uoavanju da je "sklad openito za ljude ne samo naravno sredstvo uvjeravanja i zadovoljstva
nego je, takoer, neko udesno sredstvo da dostignu uzvieno i da doive patos"**, ime se utire put gleditu koje e
zatim razviti patristika vezano za tumaenje Svetoga pisma.
1. Hermogen iz Tarsa (2. st.)
Iako jedruga sofistika razdoblje kojemu se openito ne pridaju velika vanost i vrijednost, korisno je zadrati se na
idejama autora poput Hermogena iz Tarsa ili Elija Aristida. Hermogenu se pripisuje djelo koje je u retorikoj tradiciji
izvrilo dugotrajan, a danas i kontroverzan utjecaj
63
. Podijeljeno je u nekoliko rasprava: o teoriji stasisa, o iznalaenju
teme i o stilu. U prvoj Hermogen iri polje analiziranja i ukljuivanja stasisa, koji se vie ne ograniava na sudsko
podruje, i uvodi mogunost debata koje umiu svakoj stazikoj determinaciji - takozvaneasystaton. Ciceronova teza
prema kojoj nema spora kadanemastasisa time je dovedena u pitanje. Kada je pak rije o iznalaenju, osnovni je
Hermogenov doprinos razmiljanje o pojmu argumenta, koje je blie Ciceronovimnego Aristotelovimidejama.
Naposljetku, kada je u pitanju stil, Hermogen u raspravi nastoji utvrditi osnovna obiljeja govora, koja meusobno
kombinira ne bi li formirao razliite stilske vrste
64
2. Filostrat (o. 170-o. 245)
.
Izraz "druga sofistika" ponudio je Filostrat u djeluivoti sofista (objavljenom izmeu 232. i 238. godine), a njime se
obino oznaava razdoblje kulturne povijesti koje se protee od kraja Republike do 4. stoljea. To je doba obiljeeno
naglaenim slabljenjem retorike, tj. padom njezine tehnike sastavnice, njezina drutvenog i pedagokog poslanja, kao
i njezinim ograniavanjem na kolske udbenike i carsku propagandu.
Nedavna istraivanja nameu, meutim, sloenije iitavanje toga razdoblja. Kod Filostrata i Elija Aristida
nailazimo na zanimljive opaske na tu temu. Cassin istie da Filostratova originalnost poiva na injenici da on "re-
toriku i filozofiju istodobno stavlja pod pokroviteljstvo sofistike: upravo taj in utemeljuje 'sofistiku znanost' i
odreuje trenutak kada sofistika sama zauzima cijelu scenu, kako revidiranu scenu prolosti tako i izabranu scenu
sadanjosti"
65

63
Usp. Kennedy: Greek Rhetoric under Christian Emperors, Pri nceton, 1983.
. Upravo ta situacija omoguuje Filostratu da se upusti u jedinstven pokuaj preformuliranja povijesnih
profila filozofa i sofista, razlikujui prave sofiste od onih koji su, iako ih se nazivalo sofistima, zapravo bili filozofi.
64
Usp. Conley, nav. dj., str. 53-59.
65
B. CassinL'Effetsophistique, Pariz, 1994, str. 448.
Tako dolazi do obratakoji je donekle nagovijestio Kvintilijan i u kojemu sofistika preuzima ulogu obrasca, a filozofija
ulogu oponaanja.
Stara je sofistika, prema Filostratovu miljenju, bila retorika s filozofskommatricom, jer se njezin predmet
mijeao s filozofskim, zato to je izricala teze o moralu, spoznaji i svijetu. Druga se sofistika, naprotiv, okree prema
povijesti. Ona prednost dajehipotezama, to jest konkretnijimi kontek- stualiziranimidejama. Staraje sofistika, smatra
Filostrat, bila "filozofirajua retorika [...] Birajui za teme pitanja koja su ujedno i filozofska, ona je nadugo i nairoko
raspravljala o hrabrosti, pravdi, junacima i bogovima, kao i o nainu na koji je oblikovan svijet. Sofistika koja sezatim
pojavila, a koju neemo nazvati novom, jer je stara, nego drugom, opisuje siromaha, bogataa, plemia, tiranina, kao i
druge sluajeve koji se na taj nain mogu imenovati, a koje donosi povijest"
66
3. Elije Aristid (2. st.)
.
Upravo citirana formulacija jasno otkriva strategiju kojoj je cilj podrediti filozofiju "carstvu" sofistike, te u konanici
nametnuti filozofiji istu vrstu odnosa pokornosti koju je ona propisala "prvoj" sofistici
67
. Ta je strategija ve bila sr
djela Elija AristidaProtiv Platona, obrana retorike (napisanog izmeu 161. i 165. godine). Aristid u njemu strpljivo
propituje utemeljenost Platonove osude retorike, mitove kojima pribjegava i kriterije koje uspostavlja, te nudi
relacijsko poimanje retorike koja "s pravompostaje sila univerzalnosti par excellence [...]. Ta univerzalizacija,
meutim, i dalje sadri paradoks. Kao da se na strukturalnoj razini retorika ne moe suzdrati od oponaanja te iste
filozofije koja je ocrnjuje, ona proizvodi granicu - osporenu, pomaknutu, redefiniranu - zlouporabe ili samoprofanacije
koja stvarapatvorinu, koja stvara 'sofistiku'"
68
U vrijeme druge sofistike kulturna i politika vanost kranstva ne prestaje rasti, to e naposljetku ostaviti traga i na
retorici, osobito kod svetog Augustina i Boecija
.
69
. Barilli to razdoblje naziva superplatonizmom
70

66
Ci ti rano u: Cassin, nav. dj., str. 537-538.
. Doista, povratak
Platona u kranski kontekst na retoriku ostavlja istu vrstu posljedica, samo jaih, kakve je platonizam proizveo u
antikoj Grkoj: osudu njezine prakse i podreivanje njezine tehnike nadmonijoj instanciji. U prvim stoljeima
patristika tako namee ideju da je istinitost Svetoga pisma samodostatna; ona kritizira retoriki tehnicizam i navike
sofisticiranijega govornitva. U 1. stoljeu, primjerice, Tertulijan (Apologeticum) i Minucije Feliks (Octavius), au 4.
stoljeu Laktancije (Institutiones divinae), smatraju da nije nuno pozivati se na retoriku, ili joj valja pribjegavati to
rjee, prije svega u sudskoj praksi, kojoj je cilj odgovaranje na optube upuene kranstvu.
67
Tu je injeni cu nagl asi o Tordesill as u "L'i nstance temporelle dans 1'argumentation de l a premiere et la seconde sophi sti que: l a noti on de
kairos", u: Cassin (ur.): Le Plaisir deparler, Pariz, 1986, str. 31-57.
68
B. Cassin: "Le lien rhetori que", Philosophie, 28, 1990, str. 20.
69
Conley je u svojemu djelu Rhetoric in European Tradition (str. 66-71) ocrtao kratku povijest bizantskoga doba, razli kujui eti ri razdobl ja:
prvo izmeu 6. i 8. stol jea, drugo u 9. i 10. stol jeu, tree od kraja 10. do poetka 13. stol jea te, naposl jetku, razdobl je koje see sve do turskog
osvajanja Konstanti nopola 1453. godi ne.
70
Barilli , nav. dj., 3.
70
O toj temi vi di Marrou, nav. dj., str. 47-83, dakako, uz strani ce samoga svetog Augustina u Ispovijestima.
Sveti Augustin osobito je zanimljiv zbog injenice daje prije preobraenja na kranstvo bio ugledni profesor retorike
dubokih ciceronskih uvjerenja
4. Sveti Augustin (354-430)
89
Sa svetim Augustinom retorika gubi mjesto koje je imala u antikoj kulturi i njezinu obrazovnomsustavu te
postaje obian instrument "amplifika-
. Povijest te preobrazbe i njezinih filozofskih implikacija predmet je djelaContra
academicos. Sudovi o retorici to ih ondje iznosi sveti Augustin pate od stanovite dvosmislenosti, jer je u njima oit as
Platonov, as Ciceronov utjecaj. U djelu De catechizandis rudibus (.Pouavanje neupuenih) on kritizira retoriku,
svejedno se vjeto njome sluei u napucima o obrazovanju i preobrae- nju ljudi. Odluujui je tekst ipak De doctrina
Christiana. U njemu nailazimo na neutralno poimanje govornitva - zbog toga to ono moe sluiti pravdi koliko i
nepravdi - koje izrijekomnaglaava registar intuitivnoga razumijevanja i zdravoga razuma, stavljajui u drugi plan
retorike tehnike i njihove funkcije hermeneutikoga posrednitva. Inventio i elocutio podreuju se ciljevima
razumijevanja Svetoga pisma, pa se rijei moraju sagledavati kao znakovi stvari namijenjeni uporabi ili uitku. Iako je
govor za svetog Augu- stina konvencionalne naravi, ipak valja razlikovati poznate i nepoznate, doslovne i prenesene
znakove. Cilj toga razlikovanja jest otklanjanje, ili baremsmanjenje tekstualne dvosmislenosti, ime se utire put
kranskoj primjeni retorike. Primjeri te primjene mogu se, uostalom, pronai u tekstovima samih apostola, zbog ega
sveti Augustin osjea potrebu sastaviti portret kranskoga govornika. U sprezi logosa, etosa ipatosa ovaj potonji
dobiva novu snagu i opravdanje, jer ne pripada ljudskoj zajednici, nego je transcendira zahvaljujui procesu koji,
strogo gledajui, dokida govornikov etos. Kranski govornik nestaje u potpunomsjedinjenjulogosa i patosa, uz
prevagu potonjega, jer upravo sjedinjenje osigurava pristup Istini.

1
V. Fl orescu: La rhetorique et la neorhetorique, prev. Mel ani a Munteanu, Pariz, 1982, str. 10- - I I , razvi ja zaniml ji ve analogi je s drugi m
kul turama, osobi to kineskom. To i pak ne dovodi u pitanje temel jnu i deju koja je ovdje izl oena. O mjerama opreza to i h izi skuje ta vrsta analo-
gija vi di Ll oyd: Pour en flnir avec les mentalites, Pariz, 1993, 4. pogl avl je. ' Usp. F. Nietzsche: "Rhetori que et le l angage", Poetique, br. 5, 1971, str.
104. Svi Nietzsche- ovi tekstovi vezani za retoriku nal aze se u dvojezi nom izdanju F. Nietzsche on Rhetoric and Language, uredi li S. Gilman, C.
Bl ai r i D. Parent, Oxford Uni versi ty Press, 1989. O vanosti retorike u Nietzscheovoj misli vi di djel o A. Kremer Marietti : Nietzsche et la
rhetorique,
11
* Napominjemo da francuski pojam "art", koji potjee od l atinskoga "ars", istodobno oznaava "umjetnost" i "umi jee" (op. prev.).
Usp. Th. M. Conley: Rhetoric in the European Tradition, Chi cago, 1990.
30
G. A.
Kennedy, nav. dj., str. 15.
74
Conley, nav. dj., str. 37.
79

Na temu njegova podrijetl a vi di si ntezu Jackie Pi geaud, koja isti e daje "atri bucija te rasprave pi tanje exata, ako ne i desperata" (Du sublime,
Pariz, 1991, str. 41-42).






cije" u prijenosu poruke. Upravo otudaproizlazi jednaod najsnanijih tendencijasrednjovjekovneretorike
90
, koju
karakteriziranjezin odnos premateologiji - retorika je legitimna kada joj je cilj kranska istina, a nelegitimna kada zbog
pogrekeili gluposti ignorirataj cilj. Upravo sezbog togaona, usprkos korisnosti u nekimokolnostima, nijesmatrala
neophodnom; naprotiv, kranska elokvencija retorici zapravo pribjegava krajnje tedljivo
91
. U djeluDe magistro

jezik je
shvaen kao sredstvo komunikacije, ali ne i uenja u najdubljem smislu to ga sveti Augustin pripisuje tomu pojmu, tj. u
smislu susretas Istinom. Noako sedoIstinedolazi prosvjetljenjem, kojejeondamjesto i, nadasve, potrebaretorike?
5. Boecije (480-524)
Sintezaplatonovskih i ciceronskih idejakojesu obiljeilestavovesvetog Augustinavezanezaretoriku kod Boecijase,
gotovo stotinu godinakasnije, pretvarauveliki eklekticizamnadahnut aristotelizmom. Kao nadahnitelj enciklopedijskoga
projekta na koji je ve udaren skolastiki peat, kao autor velikog broja djela, meu kojima se istie glasovito De
consolatione philo-sophiae {Utjeha filozofije), Boecije znakovito suava podruje retorike, ograniavajui ga na hipoteze i
omeujui ga pojedinanim i vjerojatnim. Upravo to zagovara u De dijferentiis topicis, djelu kojejeu srednjemu vijeku bilo
veomarasprostranjeno, osobito pod nazivomTopica Boetti,

au kojemu seretorikasuprotstavljadijalektici, kojasebavi
tezama. I u pogledu metode retorika se razlikuje od dijalektike, jer je govorniki tijek neprekinut, dok je dijalektika
dijalokog oblika. U tehnikom pogledu ona se slui entimemom, dok dijalektika pribjegava silogizmu, a kada je rije o
svrhama, njezin jecilj uvjeravanje, dok dijalektikasmjerapobjedi. Ovakarakterizacijavodi, kao to
90
Preostale su dvije tendencije, sjedne strane, tendencija "disciplinske" retorike tradicije na liniji Ciceronai Kvintilijana, a, sdrugestrane, tendencijauzglobljenjaretorikei
logike, koju McKeon dijeli na etiri faze (usp. McKeon: "RhetoricintheMiddleAges", u: GoldenJ . L., Bergquist;G. F. i Coleman,W. E (ur.): The Rhetoric of Western
Thought, Dubuque, 1976, str. 92-125). Zaviepojedinosti natemupreobrazbi i karakteristikasrednjovjekovneretorikenajvanijejedjeloRhetoric in the Middle Ages, Berkeley,
1974, J . Murphya.
91
U tomeje, po Marrouovumiljenju, najvea originalnost tezasvetogAugustina(o toj temi vidi detaljankomentar djelaDe doctrina christiana

u: Marrou, nav. dj., 3. dio).

vidimo, do jasne podreenosti retorike dijalektici
92
, uprocesukoji nagovjetavapostupangubitak statusa, teorijskeambicije
i drutvenog utjecajai koji e tijekom srednjega vijeka neprekidno isticati ukrasnu i kolsku sudbinu retorike. S takvim je
statusom, koji opravdava jo samo usputne referencije i stereotipne aluzije, zatjeemo u najvanijim djelima srednjega
vijeka, djelimasvetogaTomeAkvinskog, svetogAlbertaVelikog ili WilliamaOckhama.
Tijekom cijeloga srednjeg vijeka retorika e ipak zadrati vanu ulogu u obrazovnome sustavu, ulogu koja se poela
nametati kada ju je prihvatila rimska kultura i koja e potrajati sve do poetkarenesanse. Obrazovanjese u srednjemuvijeku
strukturira oko slobodnih umijea koja se dijele na dvije skupine: Quadrivium, s aritmetikom, geometrijom, glazbomi
astronomijom, teTrivium, koji sainjavaju gramatika, dijalektika i retorika. Gramatika se bavi poduavanjem pisanja i
itanja, dijalektika se usmjerava na praksu prosuivanja i zakljuivanja, dok se retorika usredotouje na pitanja stila i go-
vornikoga umijea. Iako, kao to je napisao Barthes, "retoriku uvijek valja itati s obzirom na strukturalnu igru susjednih
disciplina(gramatike, logike, poetike, filozofije), upravo jeigrasustava, anesvakoganjegovadijelazasebe, povijesno
znakovita"
93
. U okviru slobodnih umijea odnosi retorike i filozofijepostaju svelabaviji, dok seodnosi retorikei teologije
sve vie uvruju. Meu razliitim poimanjima slobodnih umijea valja izdvojiti poimanje Marcijana Kapele (autora
glasovitog djelaDe nuptiis Philologiae et Mercuri IO vjenanju Merkura i Filologije, napisanog oko 420. godine) tekasnije
koncepcije Kasiodora, Izidora Seviljskog, Alkuina ili Notkera koje, gledajui u cjelini, potvruju interpretacijsku hijerarhiju
kojasvepokoravasvjetlu Biblije. U ranome srednjem vijeku uvedeni su neki novi modaliteti tumaenja (lectio, disputatio), u
kojima se moe uoiti kranska preobrazba rimskih deklamacija i koji dobivaju veliku vanost u obrazovnome sustavu
94

.
92
U tim odnosima izmeu retorike i dijalektike moemo vidjeti izvor napetosti izmeustavovu svetogAugustinai Boecija, osobitoonihkoji serazvijajuoko onogato
Conley naziva centripetalnimi centrifugalnimpoimanjimaargumentacije(usp. Conley, nav. dj., str. 80-82).
93
R. Barthes: "L'anciennerhetorique", Communications, br. 16, 1970, str. 194.
94
Oulozi i modalitetimaterasprave na sveuilitu vidi tekst A. deLibera"Lalogiquc de la discussiondans l'Universitemedievale", u: M. Meyer i A. Lempereur: Figures et
conjlitsrhto-riques,

Bruxelles, 1991, str. 59-81.

RENESANSAIMODERNITETRETORIKE

Benoit Timmermans
49.

ODSREDNJEGAVIJEKADORENESANSE
OD 5. DO 14.

STOLJEA
MARCIJAN KAPELA:De nuptiis Philologiae et Mercurii
{Vjenanje Merkura i Filologije, 5. st.)
KASIODOR:Institutiones divinarum et saecularium litterarum (6. st.)
IZIDOR SEVILJSKI:Liber ethimologiarum {Knjiga etimologija, 7. st.)
BEDA ASNI :Knjiga tropa i figura (8. st.)
EGIDIJE RIMSKI:De differentia rhetoricae, ethicae etpoliticae
{Razlika izmeu retorike, etike i politike, 13. st.)
BOCCACCIO:Genealogia deorum gentilium
{O rodoslovljima poganskih bogova,

o. 1350)
U grkoj i rimskoj antici inilo se kako umijee da se uvjere umovi, oaraju srcai ganuosjetilaotkrivatajneljudskeprirode.
ovjek se nije spo-znavao i iskuavao samo posredstvomvlastitarazuma{logosa), nego i kroz djela ili obiaje {etos), te
putem osjeaja {patos). Kao jezino bie, ali i voljno te osjetilno bie, inilo se da je istodobno savrena tema i povlaten
predmet retorike. Bio jeistodobno gospodar i rob, svjetlo i aritetepraksekojagajeotkrivaladok jeon otkrivao nju. To
zanimanjeGrka i Rimljana zaretoriku jasnojepokazivalo dajenjihov misaoni sustav, iako zasnovan naskladu bitkaili na
dravnom poretku, ve bio svojevrsni humanizam ante literam.
Ono to se obiava nazivati srednjim vijekom obiljeava premjetanje-integraciju ili nestanak - ovjeka u iri, nesigurniji i
opasniji poredak. ovjek vie nije u sreditu svijeta, upravo zato to je svijet stvoren i to se u njemu ponavljaju grijesi,
ratovi, pljaka i grabe. to se u tome kontekstu nasilja dogaa s umijeem mobiliziranja ljudi bez prisile? Kao to esto
biva, opet neka pria, neki mit, utvruju novi status retorike. Marcijan Kapela, poganski retoriar iz 5. stoljea, pripovijeda
tu priu u Vjenanju Merkura i Filologije, temeljnomedjelu kojesastavljapopis
1
sedam slobodnih umijea oko kojih se
strukturira cijelo srednjovjekovno kransko obrazovanje. Kako sagledati svijet, urediti ivot, osigurati spas utrenutkukada
senapraguEuropepojavljuju "barbari"? Filologija, lijepa mlada gospoica, pokazuje nam put. Uzlazi na nebo, ali ne svojim
izborom, nego zatoto jeizabrana - izabrao ju je Merkur, koji je uoio njezinu sklonost prema uenju. Na nebu se Filologija
udaje za Merkura pred vijeem bogova i za svadbeni dar dobiva sedam slobodnih umijea kojima e je poduiti sedam ena:
Gramatika, Retorika i Dijalektika, kojezajedno tvoreTrivium; Geometrija, Aritmetika, Astronomijai Glazba, koje
predstavljaju Quadrivium. Brak Merkura, bogakomunikacijei jezika, s Filologijom, slikom erudicije, esto se tumaio kao
sjedinjenje elokvencije sa znanou, ili trivija s kvadrivijem, a to je sjedinjenje zapravo bilo prilino vjerno Ciceronovoj
namjeri dapomiri retoriku i filozofiju. Ipak, ovdjeseocrtavaposvenov poredak i novo poimanjelogosa. Taj brak, naime, ne
ostavlja mjesta etikim, patetikim ili estetikim razmatranjima. Od tih sedam umijea kojima poduavaju Filologiju nijedno
se ne bavi valjanim, pravednim ili kreposnim, a samo se Glazba povrno dotie pitanja lijepog i ugodnog. tovie, jedno od
umijea ima oitu nadmo nad drugima. To je Dijalektika, odnosno umijee zakljuivanja, koja ovako zbori: "Bilo da je rije
oGramatici... ili onoj drugoj gospi, bogatoj i znamenitoj, zvanoj Elokvencija, ili pak onoj to tapiem po tlu rie razne
dijagrame[Geometrija], sveseonepokoravaju meni, nijednanemoerazvijati svojetemenepritekneli mojemu
zakljuivanju"
2
.
Tako su nesamoretorikanego i gramatikai matematikatek nesavren odraz racionalnosti kojaih u cijelosti proimai
premauje. I sama dijalektika tek je djelomian izraz te racionalnosti, toga boanskog logosa. Nakon to jepredstavila
glavna naela na kojima poiva, Dijalektiku opominju sami bogovi: "ovaj kratki izlet u tako duboke vode posve je
dovoljan"
3

. Ljudsko razmiljanje nije u stanju sve objasniti; upravo iznesene rijei iscrpile su strp-
1
Popis preuzet od Varona (1. stoljee prije Krista): Libri IX disciplinarum.
2
Str. 110izdanjaW. HarrisaStahla, R. Johnsona, E. L. Burgea: The Mariage of Philology and Mercury, ColumbiaUniversityPress, New York i London, 1971.
3

Isto, str. 153.

ljenje i dobrohotnost boanskoga vijea. Naime, u doba zbrke i nesigurnosti nastojanje da se ouva transcendirajui poredak
nadvladavavolju daserazjasne temelji i istraerazlozi
4
. Uenje jezika u tri etape (trivij), kao i uenje o skladnosti svijeta u
etiri etape (kvadrivij), i sama su tek preliminarna etapa, odnosno priprema za studij bolje etabliranih znanosti poput
medicine, prava, aosobito teologijekoja, dakako, nadmaujesve ostale.
Retorika e se, dakle, u srednjemu vijeku poduavati unutar relativno strogog okvira trivija. To se jo od karolinke
renesanse (9. st.) primjenjuje u samostanskim kolama i katedralama, a od 12. stoljea i na prvim sveuilitimau Bologni,
Salamanci, Parizu i Oxfordu. Stijenjena u triviju izmeu gramatike i dijalektike, retorika esto slui nekoj od tih disciplina:
vjebeuvjeravanja as primjenjuju ve nauena gramatika pravila, as uvode uenika u umijee zakljuivanjai njegove
silogizme. Retorika se ponekad pretvara i u vjebe pogrda, umijee prepirke ili spora. Te su vjebe, dakako, dovoljno
usavrene, ali se dre podalje od etikih i patetikih razmatranja.
Ipak, taj prilino strogi obrazovni okvir i ta prevaga boanskogalogosa nad svimpredmetimaizazivai uspostavuprotutee.
Ako u nastojanju dazadri mjesto u hijerarhiji znanjasrednjovjekovnaretorikai trpi utjecaj gramatike, osobito dijalektike,
taj utjecaj ide i u suprotnome smjeru. Naime, antiko je nasljee takvo i retorika je toliko prisutna kod Grka i Rimljana da u
srednjemu vijeku ona nuno prelazi zadane okvire, zadirui, naravno, u gramatiku koliko i u dijalektiku.
Krenimo od gramatike. Glavna referencija na podruju elementarne gramatike sve do 15. stoljea bio je Rimljanin Elije
Donat (4. st.). No Donat jei autor Komentara o Vergiliju, koji obilujerazmatranjimao stilu i elokvenciji. Isto vrijedi i za
Priscijana (5-6. st.), drugoga gramatiara na kojega se referirasrednji vijek i koji seuvelikenadahnjujeretorikom. On
prevodi Hermo-genovePripremne vjebe, a openito smatra da se gramatika ne moe uiti bez poznavanja
mnotvaretorikih figura, kojeuglavnompreuzimaiz Ci-ceronoveraspraveDe inventione teiz djelaRethorica ad
Herennium
5
. Utjecaj retorike na gramatiku odvija se, dakle, jasnim posredovanjem jednog od njezinih pet dijelova, tonije
posredovanjemelocutia ili

naina izraavanja.
4
Usp. RichardJ ohnsonu: Martianus Capella and the seven Liberal Arts, 1. svezak, ColumbiaUniversityPress, New York i London, 1971, str. 92-93.
5
Rethorica ad Herennium

uto sedobapripisivalasamomeCiceronu.
Elocutio, naime, ne ispitujesamo stil govora, nego i raznenjegovefigure, odnosno sredstvakojasluezasmisleno
izraavanje. No gramatika promatra, prouava i propisuje strukturalne promjene koje se u reenici dogaaju kada se
pribjegava nekoj figuri (inverziji, elipsi...). Pojava uvlaenja retorikih figura u gramatiku nije ograniena na srednji vijek;
ona e se nastaviti, pa ak i razviti u renesansi
6
, a nadahnut e i "filozofske gramatiare" 18. stoljea (Du Marsais), kao i
retoriku figura u 20. stoljeu ("Groupe u"). Tako se od srednjovjekovnih gramatiara preko enciklopedizma pa sve do
pojedinih dananjih retorika provlai idejada sestanoviti logos, racionalnost kojom samo djelomino upravljamo, iskazuje
gotovo mimo nae volje u jezinim izrazima i u nainu na koji govorimo. Jo emo se, dakako, vratiti filozofskim poslje-
dicama te veze izmeu racionalnosti {logosa) i naina govora{elocutio), ili izmeu ratia i oratia.
Ako bogatstvom razliitih naina izraavanja retorika moe izai iz svojega podruja, ona moe i nadahnuti druge
discipline sadrajem popisanih govora. Retorika, umijee uvjeravanja, tako utjee i na dijalektiku, umijee argumentiranja
ili zakljuivanja. Nije to nita novo. Ve je Aristotel govorio dajedijalektika"pandan" ili "antistrofa" retorici
7
. Notajeveza
i daljebilazagonetna. J eli u njoj trebalo vidjeti teorijski ulog, filozofski projekt zaretoriku? Ciceron jeu raspravi De
inventione
%
odgovorio dasefilozofija(ili dijalektika) i retorikanadopunjuju tako to filozofijapostavljateze, to jest
openita pitanja, dok retorika postavlja hipoteze, to jest pojedinana pitanjakojaSeodnosenakonkretnu zbilju. Vano je
uoiti, pisao je Ciceron, da u tome razmaku izmeu openitoga i pojedinanog nema kvalitativnoga skoka. Uvijek se rabe
ista, manje-vie "vjerojatna" zakljuivanja i samo trebaznati koji su imsadraji i na kojeseargumente pozivaju. Drugim
rijeima, glavno zajedniko obiljeje retorike i dijalektike jest topika,

kojai nije
6
Usp. B. Westheimer: Tropi insignores veteris atque novi testamenti, 1526; PetrusMosellanus:Tabulae de schematibus et tropis, 1529; J. Susenbrotus:Epitome troporumac
schematum... ad authores turn prophanos turn sacros intelligendos, 1541; RichardSherry: A Tratise on Schemes and Tropes, 1550; Camerarius: Notatio figurarumorationis in
apostolicis scriptis, 1552; GeorgePuttenham:Arte of English Poesie, 1589, na to emose jo vratiti. Otoj temi vidi i H. F. Plett:Rhetorik der Affekte: englische Wirkungs dsthetik
im Zeitalter des Renai ssance, Tubingen, 1975.
1
Retorika, I, 1, 1354a.
8
De inventione,

I, 1-6.
nita drugo nego prouavanje sadraja, mjesta (topoi) i argumenata, openitih i pojedinanih, koji mogu posluiti uvjerljivoj
argumentaciji. Upravo jerimski filozof i konzul Boecije
9
poetkom 6. stoljea najvie ustrajao na bliskosti dijalektike i
topike. Nije pretjerano rei da je time Boecije obiljeio cijelu tradiciju, naroito posredovanjem Petra Abelarda
10
i svetog
TomeAkvinskoga
11
(13. st.). Prema toj tradiciji, prouavanje zakljuivanja ne podrazumijeva samo prouavanje njihove
(silogistike) forme, nego i razliitih vrsta uporabljenih sadraja, mjesta ili argumenata. A budui da dijalektika
(prouavanje zakljuivanja openito), ba kao i topika (prouavanje sadraja zakljuivanja), prakticira invenciju mjesta, to
jest otkrivanjeargumenata, odnos koji ih povezujes retorikomvienijeelokucijski, u smislu naina govora,
nego invencijski, u smislu iznoenjaargumenata.
Tako opaamo da se, uz opu prevlast retorike usreditene u logosu, jo u srednjemu vijeku pojavljuje suparnitvo izmeu
retorike mjesta(inventio), bliske dijalektici, i retorikefigura(elocutio), bliske gramatici. Zapravo sesu-kobljuju dva
poimanjalogosa. Prvo, laiko, naslijeeno od Aristotela i, nadasve, odBoecija, primat dodjeljujeljudskomerazumu,
rasuivanju i invenciji, a njih potpomae pamenje. To e se poimanjeprvi put proslaviti u 13. stoljeu, kada se na
kranskome Zapadu ponovo pojavljuju neki vani Aristotelovi tekstovi, koji se ponajvie prouavaju na sveuilitima u
Parizu, Oxfor-du i Padovi. Oko 1282. godine Egidije Rimski, bivi uenik svetoga Tome koji je u meuvremenu postao
profesorom teologije na Parikome sveuilitu, a uskoro e postati i predvodnikom augustinskoga reda te nadbiskupom u
Bourgesu, ispisujekomentar AristoteloveRetorike, u kojemu raspravljao razlici izmeu retorike, etike i pol itike. Tom
prigodomretorikakao daiznovaotkriva
12
svoje druge dimenzije: afektivnu, politiku i moralnu, no autor zakljuuje daje ona
prijesvegatijesno povezanas dijalektikom
13
, to jest logosom,

pa e taj "filozofski" ili "laiki" pristup ostati u zametku svedo
15. stoljea.
9
De differentiis topicis, IV.
10
Sic et non, II.
" Expositio in 2 libros posteriorumanalyticorumAristotelis, I, Ia.
12
Ve u 8. st. Alkuin je, u Raspravi o retorici i moralu, tijekomdijalogasKarlom Velikim, skrenuo vladarupozornostnauloguelokvencijeusudskimi politikim
debatama. Usp. Thomas M. Conley: Rhetoric in the European Tradition, Chicago i London, 1990, str. 83-86.
13
Usp. J. J. Murphy:Rhetoric in the Middle Ages,

1974, str. 38.

Drugo jepoimanjelogosa religioznije- ono u mogunosti razliitih oblika "rijei" vidi mogunost raznih oitovanja
boanskoga. Tosepoimanjepozivananajutjecajnijeg od svih crkvenih otaca, svetog Augustina
14
. Onu4. knjizi spisaDe
doctrina christiana zagovara kransku uporabu retorike, dakle, ne onu prepredenu i sofistiku, nego iskrenu i nadahnutu
vjerom. Na toj liniji i mnogi drugi kranski tekstovi, poput Kasiodorovih Institutiones divinarum et saecularium
litterarum (6. st.), Knjige etimologija IzidoraSe-viljskog (6-7. st.) i Knjige tropa i figura Bede asnog (7-8. st.), opravdavaju
pribjegavanje retorici u propovijedi i naglaavaju, svaki na svoj nain, metafiziki i vjerski znaaj Boje rijei: rijei su
oitovanja boanske moi, oitovanjakojasemoraju tumaiti i svjesno rabiti. Ta vjerska struja, vie usredotoena
na elocutio nego nainventio, naformugovoranegoli nanjegov sadraj, neprijeporno prevladavaglavninomsrednjega
vijeka. U tomekonteksturetorikazadobivaveliku vanost. Daleko od togadaje stijenjena izmeu gramatike i dijalektike,
daleko od toga da se ograniava na uenje graenja reenice (gramatika) i zakljuivanja (dijalektika), ona ima vanu ulogu u
svim podrujima koja su na neki nain vezana za sveto. U tome se smislu ona svakako razvija u propovjedno umijee (artes
praedicandi)
15
, ali istodobno nagovjetava renesansu, jer vrednuje umijee pisanja i pjesniko sastavljanje pisama (artes
dictaminis). U 14. stoljeu prvi "humanisti" i pretee renesanse, Dante, Petrarca i Boccaccio, uvelike sezanimaju za
to umijee sastavljanja u razvoju. S njima se raa ideja da Boja rije nije jedino mjesto stvaralake moi i da ljudski jezik
moda posjeduje istu takvu mo. Tako se podjela na formu i sadraj, elocutio i inventio malo pomalo raspruje. ovjek vie
nijesamo itatelj, promatra ili sluatelj boanskih znakova koje je teko tumaiti, nego i sam
postajestvarateljem znakovitih znakova, gospodar njihovasadrajakao i njihoveforme. Dakako, tojestvaralatvo prije
svega poetiko (u skladu s etimologijomtogapojma), ali seBoccaccio u

Rodoslovljima poganskih bo-
14
Sveti Augustin, uostalom, nije prvi crkveni otac koji zagovara kransku uporabu retorike, nadahnutu vjerom. Usp. Pavlovu prvu poslanicu Korinanima, 1-2, govoreGrgura
Nazijan-skog(4. st.), homilijuO spomenicima IvanaZlatoustog(4. st.)i pismasvetogJ eronima.
15
U djeluDe institutione clericorum(O obrazovanju klera)RabanMaur (8-9. st.) nadahnjuje se poukama Augustina i pape Grgura Velikog (6. st.), jasno utvrujui pravila
propovijednog umijea. Usp. Murphy, nav. dj., str. 47, i G. A. Kennedy:Classical Rhetoric and its Christian and Secular Tradition fromAncient to ModernTimes,

London, 1980,
str. 190.

gova' ve slui retorikim rjenikom u nastojanju da rehabilitirapjesnitvo: ono nijesamo imitatio, nego i inventio; nije
samo formalnavjebareproduciranj anekedatosti, nego i novi put premabiti stvari.
Tako stijenjena, ne toliko izmeu gramatike i dijalektike koliko izmeu Boje rijei i filozofske argumentacije, odnosno
izmeu elocutia i inventia, tako ograniena i podreena logosu, retorika zapravo nijeprocvjetalau srednjemu vijeku. Da
postaneili ponovo budesredinjemjesto obrazovanjai kulture, nedostajali su joj istodobno predmet i stanjeduha, aoni su
pak ovisili o politikim i vjerskim stegama, koje su uistinu poele poputati tek krajem 14.

stoljea. Sada emo vidjeti kako
je renesansa, uzdrmavi taj politiko-vjerski kontekst, obnovila predmet i duh retorike. Predmet su antike rasprave iz re-
torike koje mnogima na kranskome Zapadu nisu bile dostupne, a uskoro e ih otkriti istraivai opatija i knjinica. Stanje
duhapak novajekultura- manje klerikalna, a vie laika - zasnovana na promicanju ovjeka, priznavanju njegove
samostalnosti i slobodnevolje.
16
Genealogia deorum gentilium,

IX.

53.

OPIDUHRENESANSE
Renesansa se esto opisuje kao razdoblje ekspanzije i procvata zapadne kulture. Nekoliko vanih, dobro poznatih dogaaja
obiljeava taj razvitak. irenjegospodarstva, usavravanjetopovskogapraha
17
i jaanje trgovakih republikapoput Firence,
Genove ili Venecije donekle omoguuju slobodno izraavanje graana, raaju novo povjerenje, novu radoznalost, a netom
izumljeni tisak postupno ih rasprostranjuje. Razrauje se novo vienje svijeta (antropocentrino i heliocentrino), no ipak e
trebati vie vremena da bude prihvaeno nego to je novim tehnikama bilo potrebno da se proire po gradovima. J er, da
bismo shvatili opi duh renesanse i novu konfiguraciju koju e tada stei retorika, valja osvijestiti da je taj
veliki ekstenzivni proces popraen procesom interiorizacije

i povratkomk izvorima. Intelektualci togadobanenudesamo
smjetanje ovjeka u sredite preokupacija. Oni su istodobno i tumai osjeaja to ga dijeli veina popul acije, a to je osjeaj
nemira. Vjerskoga nemira, metafizike tjeskobe zbog sve prisutnije smrti. U to doba, naime, bolesti, glad i ratovi haraju
Europom. Koji imsesmisao moepripisa-
17
Oko 1420. godine. Usp. F. Braudel:Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizamod XV. do XVIII. stoljea, prevelaDubravkaCelebrini i dr., "AugustCesarec", Zagreb,
1992,1, str. 416-417

(op.prev.).
ti? J eli to samo srdbaBojazbog rasputenosti klerai njegovih lukrativnih djelatnosti, ili zbog kompromitiranoga
pontifikata? Tapitanja, kao to vidimo, postupno oivljavazahtjev zaetikom, koji seistodobno pozivanakulturne izvore
batinjene iz antike i na stvaralaku darovitost svakoga pojedinca. Spoj potovanja prematradiciji i oduevljenja ljudskom
imaginacijom i duhom; spoj pobonosti i ambicije, povuenosti i drutvenosti stvara napetost koja e na mnogim podrujima
jaati i izazivati unutarnje podjele. Na podruju vjere doi e do opreke izmeu katolika i protestanata, u filozofiji e se
razviti suparnitvo izmeu aristotelovske tradicije i platonovskoga ushita, u etici e se suprotstaviti osobna istina i
angairanost u svijetu, dok e u estetici rasti napetost izmeu prirode i umjetnosti. No izniman razvoj koji e retorika
doivjeti u vrijemerenesansebacanovo svjetlo na taj dvostruki proces interiorizacijei eksteriorizacije. Renesansaje
neupitno vratila ovjeku vlast nad razumom (logosom), ali ona istodobno eli znati kako e se ovjek sluiti tom novom
moi. Hoe li ga voditi puka ambicija, privlaiti tek uici, boga tstvo i rasko? Ili e iznai nova pravila i nove norme da
upravljaju njegovim djelima? Tako e se, uz rehabilitaciju ljudskoga logosa u pozadini, u prvome planu poeti odmjeravati
upravo patos kao naelo uitka i etos kao moralno naelo. S logosom u pozadini, svi seveliki renesansni umovi naglaeno
zanimajuzajezik openito, tu "svetinju erudicije" prema rijeima Vivesa
18
, to "mjesto nakojemu seduhovnesnage
uvruju i oivljavaju u najveoj moguoj mjeri", kako kaePicodellaMirandola
19
. J ezik je, dodajeVives, "poput dobre
smonice, bilo da se u njoj neto uva bilo da se iz nje vadi neko novo dobro"
20
. Kao to vidimo, jezik seistodobno crpi na
izvoritutradicije(Aristotel) i stavljau slubu pojedinanoga duhovnoga genija (Platon). Pitanje koje se tada postavlja, i to s
dramatinou koja je danas jedva zamisliva, tie se mogunosti valjane i lijepe uporabe jezika. to je
vanije, vjerodostojnost jezika ili njegova snaga! Treba li izrei stvari kakveuistinu jesu ili ganuti drugoga

svim
sredstvima? Do koje se mjere moe iznevjeriti istoa namjeranebi li seboljeizrazilo, ganulo i potreslo? Trebali
preobraati izvornom blagou naega karaktera ili moda treba ganuti estinom osjeaja i usmje-
18
De tradendis disciplinis, III, I, u: Opera, Valencija, 1782, VI, str. 298.
19
De la dignite de l'homme (Govor o dostojanstvu ovjekovu), ponovljenoizdanje, Combas, 1993, str. 51.
20
De tradendis disciplinis,

nav. dj.

ronili energija? Tadvojbaproimacijelu renesansu, dok jeopsjedaglasoviti san svetogaJ eronimakojegajeukorio samIsus
Krist: "Ti nisi kranin, ti si ciccronova c"
21
. Valja uoiti da tu nije rije o isto estetikoj, retorikoj dvojbi, ili o "pitanju
savjesti" o kojemu su mozgali pojedini moralisti. Rije je o islinskome raskolu koji proima sva renesansna razmiljanja,
iako nepreuzima nuno i ne reproducira dobro znane sukobe izmeu katolika i protestanata, ili "humanista" i
"antihumanista". Cilj povijesti retorikeupravo i jest uoavanje neoekivanih novih razlika meu oprekama to su ih ve
utvrdiledrugepovijesti - politike, vjerske ili filozofske. Nema ni govora o tome da bi, primjerice, svi katolici
zagovarali uinkovit i moan govor, a svi protestanti moral i istinitost jezinoga izraza. Vidjet emo, naime, da
seneki katolici (poput Erazma) uobrani iskrenei odmjereneretorikepozivaju nacrkveneoce, dok sedrugi katolici, ba kao
i neki protestanti, pozivaju na Cicerona, branei strastven i gorljiv izraz (kod protestanata) ili pak pretjerano kitnjast jezik
(kod katolika). Na strogo retorikom planu, odmjeravanje snaga izmeu etosa i patosa dovest e, kao to su uoili pojedini
komentatori
22
, do sukoba utjecaja dviju velikih retorikih vrsta, epideiktike (kojoj je cilj uzvienos t) i politike (kojoj je cilj
korisnost), ali nee se na tome zaustaviti. I najmanja rasprava o stilu, i najdublje metafizike debate o Bojoj milosti i
slobodnoj volji, ba kao i najei vjerski ratovi, uvijek e se u stanovitoj mjeri vraati naisto pitanje, naisti zahtjev koji
mui svakoga retoriara: stvari (res) valja odraavati vjerno, birajui pritom rijei (verba) to je bolje mogue; valja do-
pustiti geniju (ingenium) da se izrazi, pripomaui mu pritom oponaanjem antikih mislilaca. No prijenegoli tenapetosti u
16. stoljeu prodru u sve pore kulture, prije negoli se pitanje "kranskoga ciceronovca" proiri na mnoge debate- vjerskena
temu slobodne volje, politike na temu statusa dvora-nina, afilozofskenatemumetodolokeulogeretorike - pogledajmo
kako se te napetosti jo u 15. stoljeu iskazuju u samome predmetu

kojimserenesansni um napaja, to jest u velikim antikim
tekstovimaiz retorike.
21
Ad Eustochium(Pismo Eustohiji), XXII, 30.
22
Usp. F. Tinkl er: "RenaissanceHumanismandtheGenera Eloquentiae", Rhetorica,

3, 1987, str. 279-309.

3.

PETNAESTOSTOLJEEIPONOVNOOTKRIVANJEVELIKIHRETORIKIHRASPRAVA
15.

STOLJEE
POGGIO BRACCIOLINI otkrivaKvintilijanovo Obrazovanje govornika (1416)
Otkrie Ciceronovih djelaBrut, Govornik i O govorniku (1421)
J URAJ IZ TRAPEZUNTA otkrivaHermogenai objavljujeRetoriku u pet knjiga (1434)
Prvo izdanjedjelaSENEKE RETORA i

SENEKE FILOZOFA (1475)


1. Ponovno otkrivanje Kvintilijana i Cicerona
U ljeto 1416. godineKristofor Kolumbo jo nije roen. Ipak, priprema se nekoliko otkria koja e uzdrmati kranstvo. U
vicarskim Alpama, na obalama Bodenskoga jezera, jo traje biskupski koncil zapoet 1414. godine. Ondjejei Poggio
Bracciolini u svojstvuosobnogatajnika"pape" Ivana XXIII. kojega, meutim, koncil proglaava nelegitimnim. To je samo
jo jednaepizoda u sagi o crkvenome raskolu koji dijeli kranstvo jo od 1378. godine. No premaPoggiovumiljenju, pravi
se skandal ne krije u tome. On je, naime, uasnut muenjem Jeronima Prakog, koji je optuen jer je branio svojega uitelja,
heretika Jana Husa. Do kraja ivota Poggio e se sjeati tog primjera hrabrosti i iskrenosti, ak e i napisati raspravu Protiv
licemjerja toga klera koji je Jeronima osudio na lomau, istodobno se preputajui svim porocima. To je ovjek koji e
nekoliko tjedanakasnije, u rujnu 1416. godine, pokucati navrataopatijeSt. Gallen, udaljenesveganekoliko miljaod
Bodenskoga jezera. Ondje e u nekoj "mranoj eliji"
23
pronai cjelovit rukopis Kvintilija-novaObrazovanja
govornika. Dodue, nekoliko je uenih ljudi ve dralo u rukama manje-viedovren tekst Obrazovanja: Loup de Ferriereu
9. stoljeu, Vincent de Beauvais u 13. stoljeu, Petrarca sredinom 14. stoljea, dok je Nicolas de Clemange posjedovao
dovrenu verziju jo 1396. godine. NoPog-giovajezaslugato gajeodmah nakon povratkanakoncil obznanio. Tako su
uenjaci poput Leonarda Brunia, Leonarda Aretina, Niccoloa Niccolia mogli pridonijeti da to otkrie dobije zasluenu
pozornost i utjecaj. SrednjovjekovnaseretorikauglavnomnadahnjivalaCiceronovimspisomDe
inventione, djelom Rethorica ad Herennium, etvrtom knjigom De doctrina Christiana svetogAugustina, aumanjoj mjeri
HermogenovimPripremnim vjebama teAristotelovomRetorikom. Kvintilijan e postati jednom od ponajveih refe-rencija
u doba renesanse. S njim e se pojaviti i novo zanimanje za moralnu dimenziju retorike kao naina da se odgoji ispravan i
krepostan ovjek. Autor koji je napisao da je govornik prije svega "poten i estit ovjek. Zato mi od njega ne traimo samo
izuzetne govornike sposobnosti, nego i sve odlike dobra karaktera"
24
osobito e utjecati na Lorenza Vallu, Deziderija
Erazma, J uanaLuisaVivesa, Martina Lutherai PhilippaMelanchthona.
Novi duh koji karakterizirarenesansni humanizamodredio je, kao to smovidjeli, dvaosnovnapogledanaretoriku.
Svakomu odtih pogledamogli bismo, uz stanovit oprez, pridruiti koju od iznovaotkrivenih rasprava. Strujakojaprednost
dajeetikom aspektu govornitva najvie e se sluiti Kvin-tilijanovimObrazovanjem govornika, ali i nekimdrugimstarim
tekstovima. Meu njima su na prvome mjestu Ciceronovi Brut, Govornik i O govorniku, koj ej eukatedrali lombardij skoga
gradaLodi 1421. godineotkrio biskup Ge-rardo di Landrianai proslijedio ih humanistu Barzizzi. Ciceronov Brut dotad je
bio nepoznat, dok suO govorniku i Govornik bili poznati samo prekonekih saetaka
25
. U Brutu seu prvi plan uglavnom
stavljaetos, jer retoriku prikazujekao sredstvojavnog angamanau poslovimagrada-drave. Tacitova djelaAgrikola,
Germanija i

Dialogus de oratoribus (Razgovor o govornici-
23
Pogii epistolae, ur. T. deTonellis, Torino, 1963, I, str. 25-29; citirao Murphy, nav. dj., str. 358.
24
Prijevodcitatapreuzet iz: Kvintilijan:Obrazovanje govornika, nav. dj., I, "Uvod", str. 41.
25

J uliusaVictora(4. st.).

ma) idu u istomesmjeru, ali mnogo sporijeprodiru do publike
26
, jer jeTaci-tadoistapopulariziralo tek izdanjeJ ustusa
Lipsiusaiz 1574. godine. Ipak ne bi bilo ispravno sugerirati dasu Ciceronovi ili Tacitovi tekstovi nadahnjivali iskljuivo
"struju" kojaprednost dajeetosu. Tastrujaargumentecrpi prijesvegakod Kvintilijana, ajo viekod svetogAugustina,
apsolutne referenci-je na tome podruju. Uostalom, zahtjev zagraanskom odgovornou koji se rada u dobarenesanse
jednako karakterizira i drugi retoriki "pogled", onaj koji privilegira patos ili barem drutvenost i osjetljivost. Upravo e zato
Ciceronovi , azatimi Tacitovi dijalozi posluiti kao obrasci i toj struji, iako e

politiki angaman koji e se njome
nadahnjivati biti posve drukiji: vjetiji, razraeniji, revniji.

2. Dva

"Seneke"
U antici je postojao jo jedan autor koji e jednako posluiti "etikim" i "patetikim" svrhama. U 15. se stoljeu uvr ijeilo
nazivati gajednostavno "Se-nekom", iako seutomeimenu zapravo kriju dvijeosobe: otac, retor (o. 60. pr. Kr.-o. 39. pos.
Kr.) i sin, filozof (4. pr. Kr.-65). Deklamacije Seneke Retorai Pisma Luciliju Seneke Filozofa, to ih jetijekom 15. stoljea
pomno prikupljao Nikola Kuzanski, naposljetku e biti objavljeni pod imenom jednoga jedinog autora 1475. godine. Ta
zbrka, koju dodatno komplicira injenica da seuPismima Luciliju promilja mnotvo stilova i naina koji se as citiraju kao
primjer, a as kao protuprimjer, dovest e do "Senekina" stila i nadahnuti koliko zagovornike stanovite etike (neostoike)
norme toliko i govornike koji svojim sentencama nastoje dati sjaj varirajui uinke i stilove. Trebat e priekati izdanje
Nicolasa Le Fevrea iz 1587. godine da se jasno razlue retor i filozof.
Vidjeli smokako setekstovimaCicerona, Tacita, SenekeStarijeg i Mlaeg slue razliite, ponekad ak i oprene struje. No
prijeemo li s etosa na patos i potraimo li djelakojasu doista amblematina za renesansnu patetiku i senzibilnost, moramo
sevratiti jo dubljeu prolost. Tu je, dakako, ponovno otkrie Aristotelove Poetike krajem 15. stoljea. Ona ima vanu ulogu
jer filozofski utemeljujelegitimnost govor akoji istinitimprikazuju

ono to
26
Usp. M. Fumaroli:L'Age de 1'eloquence. Rhetorique et 'res literaria'de la Renaissance an seuil de lepoque classique.

eneva, 1980, ponovljeno izdanje, Pariz, 1994, str. 63.

nije; taj e argument preuzeti Scaliger protiv Erazma ne bi li zatitio retoriku od onih koji jeelesvesti napukuvjebu opisa
zbilje. No Aristotelova e Poetika istinski zainteresirati humaniste tek u drugoj polovini 16. stoljea
27

. Prijetoganekoliko se
rasprava o grkoj elokvenciji postupno pojavljuje na Zapadu, ve usmjeravajui pozornost na vanost uvstava i
osjetljivosti. Meu tim raspravama osobito mjesto zauzima rasprava Juraja iz Trapezunta (Ge-orgiusaTrapezuntiusa).


3. Juraj iz Trapezunta (1396-1486) ili Hermogen protiv Kvintilijana
Kada bi meu retoriarima 15. stoljea trebalo izdvojiti samo jedno ime, izabrali bismo imetoga emigrantas Krete, koji se
prvo nastanio u Veneciji, a zatim u Rimu postao apostolskim tajnikom, profesorom filozofije i uiteljem retorike. Godina je
1420. i trideset i tri godinedijelenas odpadaKonstanti-nopolai masovnogapriljevabizantskogakulturnog blagau Italiju.
J edno odtih blaga, HermogenovaraspravaO idejama ili O svojstvima stila, ipak je ve u Italiji, tonije, u rukama Juraja iz
Trapezunta. Drugi zaboravljeni rukopisi iz grke retorike, poput rasprave O kompoziciji Dionizaiz Halikarnasaili spisaO
stilu Demetrija Falerskog, pojavit e se tek kasnije. Trebat e priekati poetak iduega stoljea (1508) da ih poznati
mletaki knjiar Aldo Manu-zio objedini u istome izdanju. No ve 1420. godine Juraj iz Trapezunta, dakle, posjeduje
spomenik retorikekojimmoeraspolagati po elji. I umjesto daobjavi taj Hermogenov tekst kakav jest, on ispisujenekoliko
komentarai 1434. godineobjavljujeprvi veliki pregledni ogled iz renesansneretorikepod nazivomRetorika u pet knjiga. To
e djelo uvelike utjecati na retoriare 16. i 17. stoljea jer na maestralan nain uspijeva pruiti sustavan pregled osjetil-nih,
uvstvenih i afektivnih svojstava govora. Patos pritom stjee pravo glasa zahvaljujui logosu, dok jeetos naprosto sveden na
jedno od stilistikih svojstava. Prva knjiga donosi prilino klasino izlaganje o trima govornikim vrstama: sudskoj,
demonstrativnoj i politikoj. Druga knjiga prvi put publici iznosi Hermogenovu doktrinu statusa
2
*.

J ohannSturmu15.
stoljeu, a dva stoljea kasnije i Gerardus Johannis Vossius, u toj e knjizi vidjeti ilustraciju retorove analitike snage,
korisnenesamo govoru nego i svakoj metodi uop-
27
Uz komentar koji joj jeposvetio Francesco Robertelli 1548. godine.
28

Usp. gore, str. 46i dalje, str. 58i dalje, tenie, str. 119.

e. Trea i etvrta knjiga manje su inovativne: nakon to je sastavio katalog cijelog niza mjesta, Juraj iz Trapezunta na brzinu
dotie rasporeivanje, pamenje i oblikovanje. Zato je peta i posljednja knjiga za to doba revolucionarnaba kaoi druga. On
u njoj potanko opisujeHermogenovu teoriju o sedam ideja ili stilskih oblika, odnosno kako kombiniranjem razliitih
stilistikih svojstava postii lijepo oblikovan govor. Tih sedam velikih svojstava jesu jasnoa, velianstvenost, elegancija,
ivost, etos, iskrenost i spretnost. Svako govornikovo umijee poiva na njihovoj skladnoj kombinaciji, ravnotei, mijeanju
i uzajamnomodraavanju. Sistematika"svojstava" nekogagovorabeskrajno odraavanununapetost
izmeu etosa i patosa, inferiornosti i eks-teriornosti, skladai preobilja, blagosti i estine: svako svojstvo, naime, nadomjeta
neko drugo i samo se dijelei u potkategorije, a njihova se osjetljiva ravnotea odrava zahvaljujui napetosti s drugim
osnovnim svojstvima. U konanici, povlatene ideje tu nisu moralna ili logika svojstva govornika, nego njegova
senzibilnost, njegova tankoutnost. Tako iza prividne grko-la-tinskesintezekoju donosi J uraj iz Trapezuntanailazimo na
njegovo osobno gledite, u kojemu jasno prednjai uvstvo, afekt pohranjen u jeziku. Retorika jesredstvo - teorijsko i
praktino - uoavanja i unoenja afektivnosti u govore. Istodobno, prevagu patosa nad etosom prati i stanovitasklonost
prema sustavnosti o kojoj svjedoe referiranja na Aristotela, ali i strukturalno veoma sloene doktrine stasisa i stilistikih
svojstava. Taj sustavni pristup retorici utjecat e na sve one poput Sturma, Scaligera ili Vossiusa koji e naglaavati - ba kao
Ramus (Pierrede laRamee) - epistemiku mo retorike, ali pritom nee - zarazliku odRamusa- odva jati tu mo od njezinih
osjetilnihi estetskih aspekata.
Napetost izmeu etikoga i patetikog pristuparetorici pojavljujese, dakle, im su iznova otkrivena velika retorika djela
koja je srednjovjekovlje slabo poznavalo. Ona se ponekad iskazuje na prilino prozaian nain. Tako se, primjerice, u Rimu
dvaapostolskatajnikajavno ogledaju u dvoboju. J uraj iz Trapezunta, otkriva Hermogenovih Ideja, uvrijedio jei pljusnuo
Poggia, otkrivaa Kvintilijanova Obrazovanja govornika. Dvoboj se, nasreu, zavrava bez rtava, ali ne treba sezavaravati:
to suparnitvo razotkrivaistinskefilozofskedebatei bacananjih novo svjetlo. Kao zagovornik odreene senzibilnosti, kao
pobornik patosa sprametosa, Juraj iz Trapezunta sukobljuje se ne samo s Kvintilijanovim zagovornicima, meu kojima je i
slavni filolog Lorenzo Valla, nego i s platonistima
29
. Tako, nasuprot onometo bi seisprvamoglo pomisliti,
zagovornici patosa, afektivnogai senzibilnogagovora, neuspijevaju zavesti platonovskefilozofe, koji su pak puni vjereu
ovjekov stvaralaki i imaginativni duh. Platonisti, naime, smatraju da je taj duh (in-genium) nadahnut i da gavodi priroda
ili um; onsenemoeponiavati pribjegavanjem umjetnim sredstvima i tehnikama koji su, koliko god bili uinkoviti na
osjetilnoj razini, ipak zapreka izmeu ovjeka i stvari. Samim time retorika usreditena upatosu afirmira svoj tehniki,
praktini, artificijelni karakter. Iako e, kao to smo vidjeli, odreena struja (uglavnom protestantska) na liniji Sturma i
Vossiusa uspjeti pomiriti ovjekove teorijske ambicije i njegovu senzibilnost, retorikapatosa nigdje se nee razvijati tako
dobro kao u konkretnim okvirima, bilo da je rije o isusovakim koledima, okruenjima vladara ili dvorovima monarha.
Trebat e priekati kraj 17. stoljea i Bernarda Lamya da se pone razmiljati o teorijskim aspektima, osobito o povezanosti
jezika i osjeaja. Kada je pak rije o retorikama usreditenim u etosu, one e svojom brigom za strogost i istinitost
nesumnjivo zavoditi filozofe. Uskoro emo otkriti razloge zbog kojih u toj napetosti izmeu etosa i patosa one ipak nee
odnositi pobjedu. Zasad emo sezadovoljiti spoznajomdabanalan dvoboj u kojemu se poetkom 15. stoljea okuavaju
J uraj iz Trapezunta i Poggio itekako nagovjetava filozofski raskol koji e se vie od stoljea prenositi s jednoga narataja na
drugi.
Nedugo nakontogadvoboja, naime, mletaki diplomat Ermolao Barbaro upuuje filozofu Picu della Mirandoli niz pisama u
kojimazagovararetoriku usreditenu u rijei, u ljepoti harangi i pohvala. Pico dellaMirandolaodgovara mu da rijei
iskrivljuju zbilju i dase, naprotiv, retorikevalja uvati
30
. Neto kasnijenjegov unuk Giovanni FrancescoPico della
Mirandolabrani ingenium, za razliku od kardinala Pietra Bemba koji zagovara umjetniku tehniku oponaanja.

Tadebatao
nadahnuu naspram oponaanja, o prirodi naspram umjetnosti, o "platonizmu" naspram"aristotelizma", ofilozofiji naspram
retorike, odjekivat e sve do druge polovine 16. stoljea, kada e se filozofu Frani Petriu (Francescu Patriziu), koji osuuje
retoriku u imeplatonovsko-
29
SaGemistusomPlethonom, ali i kardinalomBessarionom. Usp. Boivin:Recueilde l 'Academie des Belles-Lettres, II.
30
Usp. E. Garinu: Storia della letteratura italiana, III, str. 305-307.
31

O svimtimdebatamavidi M. Fumaroli, nav. dj., str. 83-85.

ga zanosa
32
, suprotstaviti filolog Ludovico Castelvetro
33
, branei proienu, racionaliziranu retoriku vjernu Aristotelovu
duhu
34
. No da bismo pojmili vanost tih diskusija, koje kao da se uvijek iznova vraaju na vjeno suparnitvo Platonai
Aristotela ili idealizma i realizma, valja izai iz strogih okvira filozofijei promatrati kojemjesto retorika zauzimau
politikim i vjerskim problemima renesanse. Umijee da se oara srce i ganu osjetila kao tehnika

moeizazvati prezir
filozofa. No to nee sprijeiti tu tehniku da se u 16. stoljeu razvije, izazivajui kod vladara ili sveenika raznolike, pa ak i
oprene reakcije.
Delia retorica, Venecija, 1560.
Esaminazione sopra la ritorica aCaio Erennio fatta, Modena, 1563. Otomesukobuvidi R. Barilli:Poetica e retorica,

1969, str. 79-145.

59.
ESNAESTOSTOLJEEILIOPREKAETOSAI

PATOSA
16.

STOLJEE
Raspra oko Cicerona
ERAZMO: Ciceronianus (Ciceronovac, 1528) CASTIGLIONE:Dvoranin (II cortegiano, 1528) SCALIGER:Orationes duae
contra Erasmum
(Dva govora protiv Erazma, 1531-1536) i De causis linguae latinae

(1540)
Ramus i protestantska (reformacijska) retorika
RAMUS:Dijalektika (1543-1555)
OMER TALON:Institutiones oratoriae

(1545)
Retorike i protureformacija
CIPRIANO SOAREZ:De arte rhetorica (1557) GIOVANNI BOTERO:Depraedicatore verbi Dei

(1585)

1. Raspra oko Cicerona
Od kraja15. stoljea raspre koje smo upravo opisali dobivaju novi smjer, dramatiniji i sve vie okrenut vjeri. Ono to smo
nazivali renesansnim postupkom interiorizacije, to jest etikim zahtjevom, ovjekovim nastojanjemdasenegubi u osjetilnoj
razuzdanosti, nego da, naprotiv, obnovi vrlinejednostavnosti i izvornosti, sadasekristalizirau njegovu odnosu s Bogom.
Svaka pojedinana svijest, uskoro e rei Luther, izravno u sebeprimaboansku poruku. Raskoni crkveni obredi, oprosti od
grijehakoji priskrbljujuspas due, kao i posredovanje sveenika mogu tu poruku samo zamagliti, zastrti. Dakako, katolika
hijerarhija nee dopustiti da bude tako temeljito dovedenau pitanje. Poznati su razdori i ratovi koji su iz togaproizali. No
kako okarakterizirati tu napetost s gleditaodnosapremajeziku, komunikaciji i uvjeravanju? Povijest retorikei ovaj put
omoguuje miniranje nekih vrsto ukorijenjenih raskola: pogledamo li malo bolje, stav luterana kao i veine protestanata
veomajedvosmislen, kao to je to, uostalom, i stav mnogih katolika. Stoga granica izmeu onih koji su se pokorili
Katolikoj crkvi (ponekad iz isto zemljopisnih razloga) i onih koji to nisu uinili (ponekad iz istih razloga) ne odraava
nuno glavnu liniju razdvajanja u 16. stoljeu. S jednestrane, Luther za pojedinanu svijest trai vie izvornosti, lucidnosti,
bistrinei moralnogadostojanstva. U tomejesmislu on batinik stanovitahumanizmausreditena u etosu. S druge strane,
Luther tvrdi danamnaadjelanemogu osigurati spas due, da ovjek ne odluuje o svojoj sudbini, nego da to moe jedino
Boja milost, pa nam stoga preostaje jedino moliti, meditirati, itati Bibliju, ali ne zato da nasilno izazovemo dogaaje, nego
dasetijekomnjihovaodvijanjaprosvijetlimo. U tomesmislu Luther velia kransku re-ceptivnost, opravdavastanovitu
pasivnost, bodri ovjeka u itanju i tumaenju svetih knjiga, ukratko, priznajepatosu stanovitu vanost, iako nije rije
oosjetilnomei putenompatosu kakav su prakticirali jo u Rimu, nego o proienome i
intelektualiziranompatosu. injenica da se raskol izmeu etosa
i patosa uistinu sijee - ane preklapa - s oprekom izmeu katolika i protestanata objanjava razvoj raspre koja je meu
ljudima od pera potrajala cijelo 15. stoljee. Pa ak i ako nijebilajednako ubojita, svakako jebilajednako glasnai estoka
kao i sukob izmeu katolika i protestanata. Ta je raspra zavadilaonekoji su seutodobanazivali ciceronovcimas tzv.
anticiceronovcima. Ciceronovci semogupoistovjetiti s pobornicimapatosa, jer prijesvega za-
govaraju uinkovitost retorikoga umijea, njezine moi da pokrene ljude, da u njima probudi uvstva i osjetljivost.
Anticiceronovci pak zagovaraju etiku uporabu retorike, potovanjeistine, iskrenosti i govornikoveprirodnosti. Tome
pridodajmo i injenicu da Ciceronovo ime i jednima i drugima slui samo kao izgovor. Vidjeli smo
35

daCiceronnimalo ne
podcjenjuje moralnu ulogu govornika u korist puke uinkovitosti govora, no injenica je da se 16. stoljee slui njegovim
imenom ne bi li oznailo govornika koji je u nastojanju da nametne svoju tezu spreman na sva umjetna sredstva i estinu. Bit
e, znai,
35
Uspstr. 49i

dalje.

ciceronovaca meu katolicima koliko i meu protestantima (prvi e braniti ugodne osjeaje, a drugi estinu vjerskoga
osjeaja), te anticiceronovaca medu protestantima koliko i meu katolicima. Vano je, dakle, pratiti razvoj te raspre i vidjeti
kako e sukob patosa i etosa iznjedrivati ili napajati razliite misli, bilo vjerske, bilo politike, bilo estetske.
a) Erazmo (1469-1536) i obrana etosa
Prve nagovjetajeraspre
36
mogli bismo smjestiti u ljeto 1504. godine, znai trinaest godina prije Lutherove obznane teza u
Wittenbergu i dvadeset i tri godine prije negoli su protestantski plaenici Karla V. poharali Rim. Erazmo, koji se tada nalazio
u Leuvenu (Louvainu), otkrio jerukopis LorenzaValleu kojemu sekomentiraNovi zavjet. Tekst jestar ezdesetak godina,
datiraiz razdobljakada je Valla u Rimu diskretno, bez papina znanja, poduavao Kvintilijanovu retoriku u nadi da e time
konkurirati predavanjimaJ urajaiz Trapezunta. Erazmopostajesvjestanoriginalnosti Vallinadjela: prvi jeput filoloka
kritikanekogahumanista, njegove gramatike i retorike opaske, primijenjenananeto sveto, naSveto pismo. Nizozemski
humanist ne proputa priliku. Idue godine objavljuje Valline opaske, ne s namjerom da napadne svete knjige, nego zato da
dovedeu pitanjeozbiljnost i utemeljenost onih koji autoritet zasnivaju natimtekstovimaiako ih zapravo i nepoznaju. Nijeu
pitanju Erazmovo podcjenjivanje vjere, nego nedovoljna religioznost crkvenih autoriteta. Pompa i velianstvenost Rima,
njegovasklonost premaoponaanju pretea, sve to upuuje na povran pristup Svetome pismu. Iza prenemaganjai
neautentinosti gotovo da se krije poganstvo. Upravo u tome trenutku stav prema jeziku i retorici postaje vjersko pitanje.
KadaErazmo 1528. godine objavljujepamflet Ciceronovac ili o najboljoj elokvenciji, cjelokupnakulturnai vjerskaklima
znatno sepogorala. Luther, kojegajeKarlo V. godine1521. protjerao iz Carstva, okupljaoko sebesveviepristaa.
Njegova rasprava De servo arbitrio (O porobljenoj volji, 1525) odgovor jenaErazmovu

36

Drugi sunagovjetaji jostariji: tako se, primjerice, oko1490. godinefirentinski humanistAngeloPoliziano ali papinskome tajniku Paolu Cortesiu, buduem biskupu Urbina,
jer Rimska kurija pokazuje sve veu sklonost prema prividima i oponaanju uitelja. Paol oCortesi tadase, paradoksalno, pozivanaCicerona, Polizianai Seneku. Modaupravo
odatle proizlazi injenica da je Ciceron, svojedobni zagovornik "aticista" protiv "azijanista", u toj prepirci sveden, ili promaknut, u rang uitelja privida.

disertacijuDe libero arbitrio (O slobodi volje), objavljenu godinu danaranije. U njoj on radikalizirastavovereformatora: jo
od istonoga grijeha ovjek je temeljno lo, njegova je sloboda izbora nemona i samo mu Boja milost moe donijeti spas.
Kada je pak rije o katolicima, najmanje to se moe rei jest da nisu ujedinjeni. Papa Klement VII. stao je na stranu Franje
I, a protiv sve jaega Karla V No ovaj je 1525. godine u Paviji porazio francuskoga kraljai zarobio ga. Dvijegodinekasnije
Rim je kanjen zbog saveznitva s njim: opljakali su ga plaenici Karla V, koji su ujedno i Lutherovi pristae. Tako
povijesne okolnosti navode dva dijametralno suprotna tabora, bogatu i strogo katoliku panjolsku te njemake plaenike i
gorljiveluterane, da se ujedine ne bi li raskrinkali i opustoili kulturu iji je humanizam uz vjeru stjecao sve vee slobode. I
samjeErazmo zdvojan: uasnut jepustoenjemRima, iako i daljeneodobravanjegovu politiku. Po njegovu miljenju,
tobonji povratak Rimaantikim izvorima odie buenjem poganstva, koje se ve oituje u sklonosti prema dobitku,
razuzdanim obiajima i kultu artificijelnos ti. Godinu dananakon to jepoharanRim, Ciceronovac se, dakle, okuavaune-
emu mnogo teem od disertacije O slobodi volje iz 1524. godine. Valja, naime, pronai ravnoteu izmeu reformacijske
strogosti i rimske razvratnosti. Raspra koja e se razviti nee, uostalom, zadirati samo u vjeru, nego i u politiku. Erazmo kao
zahtjevepostavljanesamo iskrenost srcanego i slobodu rijei: "Ja koji sam kranin moram govoriti kranima o kranskoj
vjeri. Zar bih zadranjeprikladnoga govoratrebaozamisliti da ivimu Cicero-novo dobai govorimpredpunimSenatom,
pred senatorima, na Tarpejskoj tvravi?"
37
Podsjetimo da Erazmo ovdje ne napada Cicerona, nego ciceronovce, esto ih smatrajui manje vjernima svojemu tobonjem
uzoru od njega samoga. Ciceronovci su zaboravili etiku dimenziju, graanski i moralni ideal retorike: "oni pomrauju slavu
samoga Cicerona sluei se njegovimimenomnebi li stekli ugled, azapravo su svesamoneciceronovci, ba kaoto
benediktinci sramote svetoga Benedikta, ovjeka velike milosti, pozivajui se na njega mantijom i imenom, ak i kada su
nainom ivota sliniji Sardanapalu negoli njemu samome"
38

.
37
Le Ciceroni en, nafrancuski preveo Daniel Menager, Pariz, 1992, str. 428.
38

Isto, str. 432.

Kritikastanoviteelokvencije, usrediteneu patosu i uinkovitosti po svaku cijenu, ovdjesestapas kritikomiskvarenaklera.
U pitanjejedoveden ak i privremeni papinski autoritet, ili barem nain na koji se on iskazuje. Tako je, primjerice, Julije II,
jedan od prethodnikaKlementaVII, vrijemeprovodio ratujui. Zar mu je na tome trebalo estitati u harangama koje
"Scipiono-ve ili Cezarove pobjedeprispodobljuju pobjedamakria?"
39
Trebali crkveni poglavar biti prikazan kao
"kakav Jupiter optimus et maximus koji svojom svemonom desnicom vitla ubojitim gromom, munjom i bljeskom, i postie
sve to eli tek dajui znak glavom?'
40
"Ciceronovci bi se ponajprije trebali potruditi da proniknu u otajstva i proitaju Sveto
pismo s jednakimaromkojim je Ciceron itao filozofe, pjesnike, pravnike i vjerske strunjake. Upravo je zahvaljujui toj
kulturi Ciceron i bio to tojebio"
41
.
Erazmo, kao i svi anticiceronovci koji senadahnjuju njegovimpamfletom, zagovara, dakle, retoriku usreditenu u dobroti i
istini, a ne u ljepoti; vie usredotoenu na inventio i dispositio nego naelocutio; na ingenium, to jest stvaralako nadahnue,
vienegoli nasluganski imitatio. Moe se rei da daje prednost inferiornosti etosa nautrb drutvenosti patosa. No samim
timeto setaj etos mora suoavati s raznim vrstama patosa, on i sampostajedvosmislen, napregnut. U nastojanju daprokae
artificijelnetehnikepobuivanja osjeaja koje Rim toliko cijeni, on prerasta u prirodni karakter koji spontano odreuje nain
na koji govorimo. U nastojanju pak da prokae protestantski poziv na veu receptivnost i pasivnost spram Boga, on
postajemogunou izbora

kojanas navodi daprednost dademo ovomu ili onomu stilu. Tako seraspraoslobodnoj volji
ponovo pojavljujeu raspri o Ciceronu. Debatao prevlasti Bojemilosti ili slobode, kojaseproteejo od svetogAugustina
i Pe-lagija, zadirei uretoriku. Bilo bi, primjerice, pogreno smatrati da retorika, samo zato to je "umijee", nuno promie
"slobodu" i iskljuuje prirodnu nunost. Napetost izmeu slobode i nunosti zatjeemo i unutar elokvencije, a sam Erazmo
sjajan jeprimjer zato. On se, naime, bori naobjemafrontama: najednoj strani protiv pretjeraneslobode, porokai
prenemaganjaRimske kurije, anadrugoj protiv precjenjivanjaBojemilosti i protestantskogafundamentalizma. "ini mi se
dajenovasektaciceronovacauskomeanakoliko i
w
Isto, str. 431.
40
Isto, str. 429.
41

Isto, str. 433.

sekta luterana u Njemakoj", pie on u dva navrata
42
. U borbi protiv umijea ciceronovaca, njihovevjetine manipuliranja
uvstvima, on zagovara sve ono to nas vezuje za prirodnu potrebu i tomprigodompribjegavaargumentimato ihjesveti
Augustin izloio u etvrtoj knjizi spisa De doctrina Christiana: govorniko se umijee ne treba graditi na umjetan nain kao
to su to inili antiki pogani, nego treba biti spontano, iskreno i nadahnuto vjerom. Razni naini da se netoiskaenaprosto
odraavaju raznolikost prirodnih temperamenata, ali oni semoraju pokoravati pravilu aptuma (prikladnosti, dolinosti),
odnosnomoraju se uskladiti s temomgovora, prilagoditi se onome o emu se govori. Iako Erazmo, openito govorei, brani
slobodu volje, uoavamo da je u obraanju rimskim ciceronovcima zaokupljen prije svega njezinim ograniavanjem. No s
druge strane, suoen s protestantima koji zagovaraju Boju milost, govornikov seetos viene prilagoava zbilji, nego
iznovapostajeslobodan, kadar odmjeravati i usporeivati razliite teze ne bi li naposljetku izabrao samo jednu od njih.
Erazmo tako pokazujedaaptum, prikladnost jezika, ne znai samo usklaivanje s temomgovora, nego i adaptaciju s
kontekstomi publikom, to jest sposobnost prilagoavanja vlastitenaravi i dokazivanjainventivnosti, ato jesposobnost koju
mora posjedovati i propovjednik koji se s propovjedaonice obraa vjernicima. Stoga "valjana" retorika koju Erazmo
prieljkuje za kransku kulturu mora odrati osjetljivu ravnoteu: u odnosu naretoriku ciceronovaca, majstora
artificijelnosti, onatrebabiti "prirodnai nadahnuta", a"prilagodljivai slobodna" spramretorikeprotestanata, koji uzdiu
spontanost i vjersku osjetljivost. Tajeravnoteaosobito vanazapropovjednitvo, kojemu jeErazmo posvetio
raspravuEcclesiastes (1535), istinsku referenciju za svako budue prouavanje propovjednike elokvencije. U tome djelu
ponajprije upada u oi koliina moralnih preporuka, to je jo jedna potvrda prevlasti etosa.

No injenica da Erazmo te
preporuke upisuje u retoriki kontekst pokazuje da je potpuno usvojio sve suptilnosti poduka svetog Augustina: unutranjost
se ovjekova oituje preko izvanjskosti, ija se pojavnost mijenja ve prema nainu na koji se promatra. Stoga jeza
obrazovanje naroda potrebno ovladati umijeem privida i pone-
42

AndreuAlciatu6. svibnja1526. teFrancoisuDumoulinu6. lipnja1526. Erazmo pritomponajprije cilja na Christophea de Longueila, koji je umro etiri godine ranije.

kad "neprikazivati stvari onakvimakakvejesu, nego onakvimakakvimase ine"
43
.
Tako Erazmov obrazac propovijedanja, iako uvelike zaokupljen kranskom ispravnou i krepou, polako utire put
baroknomperspektivizmu, a

zatimi retorikamaizraavanjai osjeaja. S druge strane, istodobno napadajui protestante i
rimskeciceronovce, Erazmo rasvjetljavaono to ih, paradoksalno, povezuje.

b)

Calvin (1509-1564) i protestantska (reformacijska) retorika
Paradoksalno jedasei nastrani Rimskekurijei nastrani reformatorakrajnosti dodiruju. Obje veliaju stanoviti patos - jedni
su skloni lijepomi efektnom, drugi uzdiu unebesaosobnoiskustvo. Rimtei eleganciji i ivosti izraza, aAugsburgjasnoi
i estini poruke. Dakako, protestantskaseretorikatakoer moe nadovezati na anticiceronovsku struju u mjeri u kojoj
prokazuje licemjerje i artificijelnost crkvenih govora. Ipak ne ostaje na tome, kao to, primjerice, svjedoi Calvinov
komentar Senekina djelaDedementia. Naravno, Calvin nehvali stil ili govorniku tehniku toga stoikog filozofa,
nego se, naprotiv, divi odbacivanju artificijelnosti i pozivanju najednostavnost i prirodnost. No istodobnoje
oaran snagom njegovagovora, njegovomneumoljivomestinom. Dakle, iako jeistina da protestantskaretorikaneosporava
vanost etike dimenzije govornitva, etos koji proimategovorevie nije katoliki
44
; pretrpio je, naime, pomak s ovjeka
premaBogu. "Izvorni" se govornik, a ne njegov tuma, nastoji staviti u prvi plan. ovjekova receptivnost timeje
valorizirana, a odgovornost smanjena. Upravo e se na tome pomaku, na tome razdvajanju neto kasnije razviti
hermeneutika ili znanost o tumaenju, koja e se od retorike razlikovati po tome to ovu potonju vie obiljeava govornikova
proizvodnjanegoli recepcija njegove poruke. No protestantska retorika ve jest svojevrsna hermeneutika, jer je
manjeizvedba (actio), a vietumaenje (interpretatio);

onanastoji biti snanai gorljivasamo zato to svojom ivou
osjetilimamorapribliiti temeljnu i izvornu namjeru svete rijei.
43
Ecclesiastes sive de ratione concionandi, Antwerpen, 1535, str. 137. Taj odlomakpreuzeo je kao moto Gibert: Jugements des savants sur les auteurs qui ont traite de la
rhetorique, Pariz, 1716, II, str. 168.
44
Zadetaljnijuanalizutogapitanjausp. O. Millet:Calvin et la dynamique de la parole. Etude de rhetorique reformee,

Pariz, 1992, osobitostr. 193i nie.
Kod katolika je upravo suprotno: rije nastoji biti snana i uvjerljiva, ali ne zato da protumai ili priblii neku istinu koja
ionako ostajenarazini nedostupna otajstva, nego zato da zajami integritet i legitimitet tumaa koji je izrie (sveenik) i koji
e se stoga najee uvati nedoline ivosti i neumjesna zanosa. Katolik e se okuavati u filolokoj i gramatikoj kritici
Svetoga pisma, potvrujui time iskrenost i vedrinu svoje vjere. Protestant e pak nastojati proniknuti u temeljnu namjeru
Svetoga pisma i s ushitom e je priopavati. Kod katolika je napetost izmeu etosa i patosa povezana s meuljudskimod-
nosima, pavodi donaglaavanjaetosa (Erazmo) ili do pobuivanja osjeaja {patosa). Kod protestanatasetanapetost vezuje
za odnos izmeu Boga i ovjeka. ovjek je spram Boga sveden na patos ili receptivnost, to vodi do pre-vrednovanja
ljudskoga patosa. To premjetanjeparaetos-patos objanjavastvaranjestanovitaraskolanarazini odnosapremaznanju.
Kod protestanataretorika implicirametodu, to jest put premaboanskoj istini
45
. Kod katolikasu otajstvaSvetogapisma
nerazumljiva, ali nas svejedno prosvjeuju; taj intimni ponor, nedostupnablizina, otkrivanamuzvieni karakter otajstva, kao
i ljudske prirode. Stoga svakoj od tih dviju kranskih senzibilnosti odgovara drukija retorika. I dok protestantska ustraje na
vanosti patosa, iako i dalje ovjeku priznaje mogunost otkrivanja istina putem jezika (uskoro emo vidjeti dajeto glavno
naelo Ramusove misli), katolika retorika tijesno povezujeetos i patos, ali ini to isto praktinom alkemijom (kojom e se
sluiti i barokneretorike 17. st.) koja se smatra nerazumljivom ili, jo tonije, uzvienom, prema rijeima Pseudo Longina,
autorarasprave O uzvienom
46
.

Vidimo da je sukob izmeu katolika i protestanata i jedne i druge veomabrzo naveo nanovopromiljanjevlastitoga
vrijednosnog sustava, vlastite
45
Sklonost protestanata prema patetinoj i gorljivoj elokvenciji svejedno ih ne spreava da se zanimaju za logos. Vidjeli smo dajeJ ohannSturmzadivljenHermogenom, kod
kojegapronalazi spoj sustavnosti (tj. metodiki duh) i afektivnosti.
46

Dakako, uzvienost nema isto znaenje kod ciceronovaca i anticiceronovaca. U oima prvih nadahnue koje tako esto hvale Erazmovi batinici jestuzvieno, ali nezatoto
prevladavaneki tajanstveni i nepregledni raskorak, negozato toiznova uspostavlja kontakt izmeu proivljena i prenesena uvstva. Da bi se nekoga ganulo, valja ponajprije biti
ganut i to uvstvo prirodno priopiti, ne zatvarajui se u njega. Tako se u raspri koja se isprva odnosila na Cicerona susreu dva razliita poimanja uzvienog: tragino, u kojemu
je uzvieno neizmjerna veliina koja umije ganuti tek neke od nas, te drutveno, u kojemu je uzvieno komunikativni tok utemeljen na uvstvu to ga osjea iskrena dua.

estetike i naina komuniciranja. Kao to emo uskorovidjeti, naprotestantejeuvelikeutjecao - baremneko vrijeme-
Ramusov sustav, koji nudi sintezu inventivnih i emotivnih sposobnosti. Kako, pomiljenju katolika, komunikacija izmeu
ovjeka i Boga nije samorazumljiva, a ovjekova inteligencija i osjetljivost neotvaraju prirodno vrata onostranosti, proi e
dosta vremena prije negoli ljudi iznau nov i trajan model komuniciranja. I dok kod protestanata
savez logosa i patosa, racionalnosti i receptivnosti nijevelik ideoloki ili vjerski problem, kod katolikajepomirenje
ljudskogaetosa i patosa, to jest norme dunosti i norme uitka, golema opasnost jer se dogaa takorei naslijepo - njimene
upravlja Bog ili Sveto pismo, nego sam ovjek (kler, vladari, ueni ljudi). elei otkloniti mogunost da silnicedopadljivosti
iskrive, izopae retoriku, neki se katolici, poput panjolskoga lijenika Juana Huar-tca
47
, bez ustruavanja najradikalnije
suprotstavljaju drugim, "ciceronskim" katolicima. Svako izraavanjemoraprivilegirati moralno uzdizanje, gotovo
posvemanju tenju za istinom, a taj proces prati i tragina unutarnja napetost, povlaenje iz svijeta, bol i nemirna savjest.
Strogo gledajui, svako priopavanje mora biti priopavanje nadahnuta pjesnika ili filozofa kojega pokr ee ingenium, a
nipoto priopavanje retora koji se poniava oponaanjem

recepata i primjenom postojeih komunikacijskih tehnika. No to
e poimanje, koje je ujedno i daleki korijen romantizma, u katolikome svijetu ostati marginalno jer odbijavrednovati
osjetilnu snagu retorike. Slijedei, naprotiv, napredovanjestrujekoju nazivamo "ciceronskom", akojajevezanazapokre-
taku uinkovitost jezika, vidjet emo kako se postupno stvara nova katolika retorika: retorika protureformacije.

2. Grananja ciceronske struje

Kako u doba vjerskih ratova i u trenutku osamostaljenja protestanata evoluira katolika retorika, koja se razvijala u raskoi i
velebnosti Rima?
a) Pietro Bembo (1470-1547)

Nakon pohodanaRim1527. godinehumanisti, savjetnici, tajnici, bibliotekari, pa ak i biskupi vezani zaRimsku kuriju
sklanjaju se u Padovu i Veneciju. Meu svim tim izgnanicima budui kardinal Pietro Bembo postaje predvod-
47

O Huarteuvidi Fumaroli, nav. dj., str. 127-134.
nikomciceronskestruje, strujekojaseuglavnompokazujemnogo iskrenijomi odmjerenijomnego to to mislenjezini
napadai. Bembo, naime, ne zagovara samo lijepu latintinu, bogat i uhu ugodan jezik, nego i odmjerenost i rasuivanje
48
.
Prekomjernoj vjeri u pojedinani etos, raznolikosti osobnih nadahnua, pretjeranu zanosu umai lutanju invencije on
suprotstavljastrogost oponaanja, sigurnost rasuivanja, skladnu jasnou jezika koji on prije svega poima kao sredstvo
razmjene i komunikacije. Oponaanje to ga zagovara nije, dakle, okov koji spreava umjetniko stvaralatvo, nego jamstvo
da se umjetnik nee gubiti po slijepim ulicama i da e zadrati mjeru, suzdrlji-vost i prikladnost. Jezik nije samo stvaralako
sredstvo, nego ponajprijekanal razmjenei komuniciranja. U tomesmislu Bembo nastavljapromidbu talijanskoga
jezika (Prose della volgar lingua,

1525) koju su stoljee i pol prije zapoeli Petrarca i Boccaccio. Ovdje je vano uoiti da se
jezik i svi njegovi osjetilni atributi ne boje pokazati u svoj svojoj materijalnosti i uinkovitosti. Nijesramotadobro govoriti
ili sluiti se dopadljivim i ugodnim jezikom. Odatle proizlazi novo stanje duha u kojemu moemo razabrati politiku, pa ak
i spletkaku stranu, ali i "filoloku", poetiku ili knjievnu stranu.
b)

Baldesar Castiglione (1478-1529)
Na politikoj strani, estetika komunikacije karakteristina za ciceronsku struju veomajebrzo preraslau "dvorsku" ili
"dravnu" retoriku. Dodue, antika Rimska Republika mogla joj je u tome smislu posluiti kao uzor, osobito u Firenci, koja
obnavljaideal politike rasprave. Ipak, nakon to je vojska Karla V. opustoila Rim, vie nije vrijeme za demokratske debate
ili republikanskerasprave, nego zadiplomaciju, saveznitvai "realpolitiku". Tu se, dakle, raa novi oblik politike retorike
koji sene vezujezaRimsku Republiku, nego zamodernu dravu. Govornik vienedonosi odluke, negosavjetuje. Prestaje
biti monik i postaje vazal, tajnik, veleposlanik ili dvoranin. Vidjeli smo kako su ve prvi retoriari humanisti esto bili
tijesno povezani s papinskomili politikom vlasti
49

, no upravo e Baldesar Castiglione pokrenuti tu retoriku
48
Usp. M. Fumaroli, nav. dj., str. 88i nie.
49
Usp. to je reeno (biljeka 36 i str. 83-84) oJ urajuizTrapezunta, ErmolauBarbarui Pao-luCortesiu. Paolo Cortesi, apostolski tajnikAleksandraVI. i PiaIII, azatimi biskup
Urbina, nijesamo gorljivCiceronov zagovornik, zarazlikuodPoliziana, nego i autordjela

De cardi

vrstu. Onisprvaradi kao diplomat u slubi milanskogavojvode, ali ganaputai prelazi k markizu iz Mantove. Zatimse
pridruuje urbinskim vojvodama, a onda papi, koji se sukobljuje s Karlom V. No kad ve ne moe sprijeiti pohod carske
vojskenaRim1527. godine, on uzimapanjolsko dravljanstvo i ulazi u slubu KarlaV. Upravo u panjolskoj, dok jena
vlasti Karlo V, objavljuje, nakon to ju jesavjesno prepravio, raspravu osavrenu Dvoraninu, napisanu petnaestak godina
ranije. Castiglione u njoj izlae ponaanje i nain govora koji moe priskrbiti naklonost vladara. Meu autoritetima koje
ukljuuje u raspravu nalazi se i predvodnik ciceronovaca Pietro Bembo. Glavne vrline dvoranina poivaju na ovladavanju
prividima i na sposobnosti pobuivanja osjeaja. No za potpuno usvajanje toga umijea potrebne su, prema
Ca-stiglioneovim rijeima, elegancija, kultura, profinjenemanire. Patos seovdj enastoji ujediniti sa
stanovitimetosom. Estetikai moralno dostojanstvopokuavaju ivjeti zajedno u skladu, autvareprekraja, izdajeili grijeha
pritom ne salijeu savjest toga humanista.
"A jane elimda[dvoranin] uvijek govori strogo ozbiljno, nego i o ugodnimstvarima, o igrama, dosjetkamai alama, prema
prigodi, ali o svemu pametno, spretno i s mnogo jasnih rijei, ne odajui ni u emu tatinu ili neozbiljnu glupost. A kad zatim
budegovorio o neemu nejasnom ili tekom, hou da vrlo razgovijetnim i rijeima i mislima otroumno objasni svoju
na-misao i da svaku dvosmislenost uini razumljivom i jasnom na stanovit briljiv nain koji nije dosadan"
50
.

Iz toga moralnog estetizma pomalja se politiki realizamto gaMachiavelli nebi osporio: dvoranin moraraditi na
poklapanju vlastitih interesa s interesima vladara, to znai i drave. Tako se u ciceronskome kulturnom kontekstu razvija
politiko poimanje retorike kao umijea drutvene insinuacije, ali i kao etikeprikladnosti kojasebavi interesimagrupeili
ljudskoga drutva. Iako mu je stil dotjeran koliko i Ciceronov, Castiglione pie pukim jezikom ne bi li ga svi razumjeli te ne
bi li nakon Machiavelliai Ariostai sampromicao talijanski jezik. Upravo seuimeinteresagrada-drave, kranstva ili
carstva dvoranin prilagoava realitetima svojega vremena. Tako

nalatu(1510), zbirkeanegdotai savjetanamijenjenihusmjeravanjujavnogai privatnogivotukardinala.
50
Prijevodcitatapreuzet iz: Castiglione, Baldesar: Dvoranin, preveo Frano Cale, Cekade, Zagreb, 1986, str. 60

(op. prev.).

se politika misao oslanja na osobit oblik elokvencije koja se naizgled stapa s grijehom u kranskome smislu rijei
51
,
odnosno naelokvenciju kojaprivi-legiraaparat, etiketu, daklei inscenaciju, teatralnu dimenziju: umjetnost komedije,
pojavnosti i pokazivanja, hinjenja i prikrivanja. Antiki hypocrisis,

to jest govornikovo-glumevo kretanje i izvoenje ovdje
zadobiva plemenita svojstva. Ve je Grgur Veliki priznao da hipokrit slui svjetovnim interesima jer ak i kada hini ispravnu
namjeru, onnakraju doistaizvri djelo to gatanamjerapodrazumijeva. No kakojetopriznanjenuno pratilai bolnanape-
tost unutar same kranske retorike, Grgur je, dobropromislivi, ipak izjavio daseuasavaporokalicemjerja. Uostalom,
papa e Castiglioneov spis i zabraniti nanekoliko godina.
c)

Julius Caesar Scaliger (Giulio Cesare della Scala, 1484-1558)
Na Castiglioneovu smo sluaju vidjeli koje politike posljedice moe imati zanimanje ciceronovaca za mo jezika. Krenemo
li sada filolokom stranom ciceronske tradicije, otkrit emo da vanost koja se pridaje patosu nuno ne
spreava sveobuhvatno prouavanje jezika, koje pogoduje pojavi "filozofskih gramatika". J ulius Caesar Scaliger moese
smatrati jednim od stupova te tradicije koja, paradoksalno, polazi od velianja osjetila i privida ne bi li se preko logikih i
gramatikih rasprava jansenista iz Port-Royalapridruila racionalistikim gramatikama 18. stoljea. Scaliger nije
ciceronovac poput drugih. Isprvaseestoko obruavanaErazmovastajalita
52
, no postupnoublaavakritike, iako senikad
ne odrie poetnih stavova. Njegova je sklonost prema Ciceronu prije svega znak sklonosti prema jezinomu klasicizmu.
Ipak, njegov spis De causis linguae latinae (1540) nezagovarasamopotovanjeformi i propisa, nego jei prvo veliko
moderno djelo iz filozofskegramatike. Taj Scaligerov tekst, kaoi njegovaPoetika (1561), utjecat e na panjolca Francisca
Sanchezade las Brozasa, zvanog Sanctius, ija je gramatika Minerva seu de causis linguae lantinae commentarius

(1587)
nosivi stup, temelj svih razmiljanja o jeziku u 17. i 18. stoljeu. Poput brojnih
51
Ovdje kao da se povijest retorike mijea s povijeu grijeha kako ga definira kranska tradicija. Usp., primjerice, Nietzscheovu obranu patvoree retorike u: Philologica II,
Geschichte der griechischen Beredsamkeit i Rhetorik (Darstellung des Antiken Rhetorik), Leipzig, 1910.
52
Oratiopro Cicerom contra Erasmum,

1531, azatimi drugi govor 1536.

prethodnika
53
Sanctius tijesno povezujegramatiku i prouavanje retorikih figura. Zanimljivo jedau povlaten poloaj
stavlja odreenu figuru, elipsu, koju istodobno poima kao eksplikativno naelo sintakse i kao vrelo beskrajne jezine
kreativnosti. Tako prouavanje figura, ili openito elocutia, koji semoesmatrati "najosjetljivijim", "najknjievnijim" ili
"najumjetnikijim" dijelom retorike, istovremeno utire put racionalnijem pristupu jeziku. tovie, tae se studija dugorono
pokazati najplodnijim (retorikim) sredstvom davanja smisla, ili konzistencije, svijetu. Figure, pojmovi koji su se isprva
vezivali za retoriku, za nain izraavanja, sada se ire na druge aspekte logosa, prenosesvoju suvislost nadrugediscipline.
Dobro su namznani primjeri parabole, elipse i hiperbole. One su istodobno jezine figure i matematike mjere odnosa
jednakosti, manjka ili vika meu dvjema povrinama
54
. Ovaj put, daklesaScaligeromi Sanctiusom, figureelipsei metafore
temelj su istinskih obrazlobenih gramatikih teorija koje e se nastaviti razvijati preko Port-Royala, azatimi "filozofskih
gramatika" u 18. stoljeu. Valja odmah uoiti relativno dvoznaan poloaj figure. S jedne strane - aupravosetu vidi da
jepatos uvijek itekako prisutan - figura slui za izraavanje, osjetilno uobliavanje onoga to jezik inae ne bi mogao
prenijeti. No s drugestrane, figuraiskoritavaoblikeili strukturekojejoj nudi samjezik kojimseslui. Ta dvoznanost
figura(jesu li one izraz naesenzibilnosti ili strukturalni izraz jezika?) nalazi seu samometemelju duge debateo
"prednostima" svakogapojedinog jezika, aosobito o poloaju francuskogajezika. Neki jezici, poput talijanskogaili
latinskoga, obiluju osjetilnim izrazima i figurama, dok drugi, meu njima i francuski, uslijed stroe propisanoga poretka u
reenici prednost daju figurama konstrukcije. U Francuskoj tako cijela jedna linija gramatiara (Louis Meigret, J acques
Dubois, Charles Maupas
55

) naglaava jasnou i prirodnost reeninoga poretka u francuskome jeziku. Za razliku od
latinskog koji ne propisuje posebna pravila, francuska se reenica strukturira prema racionalnome slijedu: initelj, radnja,
osjeaj, i u tome je smislu superiorna svimostalimjezicima. Ta e teza, dakako, ojaati za vrijeme apsolutizmaLujaXIV
Onajetijesno povezanas retorikom, aosobito s poloajem
53
Vidi gore, str. 69-70.
54
Za vie pojedinosti o povezanosti tih triju retorikih figura i njihovih matematikih korespondenatausp. AndreGramain: Geometrie elementaire, 1997.
55

Usp. A. Scaglione, nav. dj., str. 153i dalje.
figura. Jesu li one namijenjene utemeljenju gramatike racionalnosti (u tome bi sluaju mogle oitovati veu ili manju
racionalnost nekogajezika) ili pak izraavaju osjeaje, duevno stanje koje utjee na jezik i zaposjeda ga (u tome bi sluaju
jezik bio bogatiji i izraajniji to je fleksibilniji na gramatikoj razini, to opet prednost daje latinskome ili talijanskome
jeziku)? Ovdjeuoavamo prve razlogepostupnogapremjetanjanapetosti s odnosaetos-patos naodnos patos-logos. Tose
premjetanje, koje je kod protestanata ve uzelo maha, dogaa zbog dvorskih i dravnih preokupacija. Jezik e uskoro morati
opsluivati i opravdavati poredak kakav eli i promilja pol itika vlast.
d) Mario Nizzoli (1498-1566)
Meutim, jo nismo stigli dotle. Sredinom 16. stoljea jezik se naprosto pokazuje(i to svevie) kao univerzalni posrednik
svih senzibilnosti, ali i svih racionalnosti. Odatle potjee zamisao da on postanesvojevrsnimkamenommudraca. To je
glediteMariaNizzolia, filozofaiz Modenebliskog ciceron-skoj struji, koji iz retorikepreuzimaideju filozofskemetode
zasnovanenaleksiku (Thesaurus ciceronianus, 1559) i gramatikim pravilima. Prema Niz-zolievu miljenju, opu znanost
ne mogu utemeljiti apstraktna razmiljanja i univerzalni logiki pojmovi, nego samo pojedinane rijei i konkretna jezina
pravila. Taj osobiti oblik nominalizma nadahnutog retorikom uvruje se u Nizzolievoj raspravi De veris principiis et vera
ratione philosophandi (1533). I ovdjebi bilo zanimljivo slijediti razvoj togapokuaja. Leibniz e, naime, pretisnut i to djelo
1670. godine, istiui vanost koju mu pripisuje
56

. On ponajprije hvali Nizzolia, koji poziva na veu jasnouujeziku,
smatrajui da ta jasnoa ovisi o podrijetlu rijei i njezinoj uporabi. Nizzoli nam time pokazuje, kae Leibniz, na emu se
zasniva rad "valjana gramatiara, ali i filozofa; on iz podrijetla neke rijei mora izvesti njezinu uporabu, takorei metodom
neprekinuta sorita* jezinih figura". To povezivanje retorike s filozofskimmetodamaanalizepokazujenamda "istina ovisi o
definicijama rijei, a definicije o ovjekovoj slobodnoj volji". Prema Leibnizovu miljenju, Nizzoli ipak grijei kada
pretjerujui s nominalizmom zakljuuje da izvan indukcije
56
Dissertatio de stilo philosophico Nizzolii, 1670, izdanjeDie Philosophischen Schriften von GottfriedWilhelmLeibniz, Gerhard, Berlin-Halle, 1849-1863, IV, str. 131-176.
* Sorit jenaziv zasilogizamizvedeniz viepremisa

(op. prev.).

demonstracija nije mogua. Za Leibniza, "moralne pouzdanosti" u koje smo uvjereni (primjerice, da "vatra pee") ne
poivaju samo na indukciji, nego i na sposobnosti ovjekova uma da isto obiljeje pripie skupini razliitih bia te da na toj
atribuciji temeljimo svoje zakljuivanje. Tako retorika nije cjelokupna filozofija, ali ona iri polje moguih demonstracija,
kao to e Leibniz ponoviti i u Novim ogledima o ljudskom razumu (1704)
57

.






e)

Etienne Dolet (1509-1546)
Vidimo da ciceronska struja pridonosi irenju magnetskoga polja retorike. Daleko od toga da se svodi na umijee
manipuliranja osjeajima, ona sada zadire u dvorsku politiku, filoloku gramatiku i filozofsku analizu. Valja jo prevladati
etiki problem, to jest napokon okonati raspru izmeu ciceronovacai anticiceronovaca. U Padovi, ukoju susenakon
pustoenjaRimasklonili brojni humanisti, razvilo se, kaoto smo vidjeli, jo jedno srediteciceronskestruje. Ondjese
susreu i smjenjuju, kao sveuilini profesori ili studenti, i Christophede Longueil (Longolius), Simon de Villeneuve
(Neufville, Villanovanus), EtienneDolet, Bartolomeo Cavalcanti, Marc-An-toineMuret. Zadrimo senaEtienneu Doletu.
Cijeli ivot togagorljivog humanistasvjedoi kako obrana retorike ponekad moe stajati ivota. Nakon to je u Padovi uio
elokvenciju, Dolet po povratku u Francusku na sebe navlai najgore optube. On zagovara student-, sko pravo udruivanja,
prevodi Castiglionea, objavljujeRabelaisa; nanjega alju ubojice. I sam je prisiljen ubiti u obrani. Zatoen je, a zatim bjei u
Pije-mont, dok na gradskome trgu spaljuju njegove knjige. Naposljetku je osuen na smrt muenjem jer je Platonu u usta
stavio rijei da nakon smrti "nita od nas ne ostaje". Osuda na lomau od 2. kolovoza 1546. svojevrsno je posljednje
priznanje snage njegove rijei, ili njegove posthumne pobjede: "Sud osuuje reenoga Doleta... na muenje, prije
usmrivanja, jer je irio nauk meu svojim drugovima. Sud takoer nalae da se reenome Doletu, bude li izazivao sablazan
ili hulio, jezik odsijee, a on iv spali"
58
.
Meu retoriarima 16. stoljea Dolet je jedan od onih koji najjasnije nagovjetavaju slabljenjeetosa,

nudei novi obrazac
uvjeravanja koji ukljuuje
57
IV, II, 89.
5il
Nouvelle biographie generale,

Pariz, 1877, natuknica"Dolet".

drutveni aspekt retorike. U iskuenju smo dataj obrazac, koji vienijespecifino kranski (ili erazmovski), nazovemo
laikim, iako je on, sa stanovitoga gledita, i isusovaki: "Iako ponad svih govornikovih vrlinacijenimpovjerenjekoje
ulijeva, iako zduno prigrljujem njegovu estitost, svejedno sam uvjeren da nevinost i potenje nemaju veze s govornikim
umijeem, kao, uostalom, ni s bilo kojom drugom spoznajom... Elokventnost, ba kaoi znanstveni duh, razvijaju se
iskljuivo neumornim radom i upornom vjebom"
59
.
Iz ovogajevidljivo daDolet nenastoji tek istaknuti patos nautrb etosa, nego patosu eli pruiti novi okvir, pretvoriti gau
komunikacijski instrument drutvene namjene. Ako jezina djelatnost ispunjava ovjeka, to nije zato to mu je ona ugodna
(Bembo), nego zato to potie na ljudsku razmjenu, na drutvenost. Istinska govornikova vrlina ne lei ni u vjeri (Erazmo) ni
u osjetljivosti premalijepome(Bembo); onasestjee samo planskim umijeem, vjebom i radom koji nas neprekidno
suoavaju sa zahtjevima i oekivanjima drutva. Uitak u lijepome ne osporava se, ali se on stapa s umijeem komuniciranja
openito, sa sposobnou da drugoga formiramo i informiramo.
Dolet, koji je, kao to smo vidjeli, neovisan duh, osloboen svih drutvenih i vjerskih stega, zapoinje, ali ipak ne dovrava to
premjetanjepatosa premagraanskom ili drutvenom, to osvjeivanje injenice da svianje nije svrha po sebi, nego da
slui za promicanje odreenih vrijednosti ili istina. Meutim, to premjetanje nastavljaju i naglaavaju drugi, "umjereniji"
ciceronovci, koji su ujedno i osjetljiviji naciljeveprotureformacije, poput Barto-lomeaCavalcantia, Firentincaprognanogu
Padovu nakon carskih osvajanja, teMarc-AntoineaMureta, francuskogahumanistakoji sesklonio u Italiju.
U Retorici (1555)
60
, koja je uz Petrievu (1552) jedna od prvih napisanih na talijanskome jeziku, Cavalcanti izjavljuje da
"besramnimgovorima" pretpostavlja"stanovitu osrednjost", tojest pravumjeru
61

. Daleko smo odraskoi i porokaRimske
kurije. Glavnafunkcijaprozenijeviedopadljivost, nego in-formativnos t. Na mjestu gdje su se estetski, politiki i filoloki
aspekti cice-ronske struje sve donedavna inili teko pomirljivima, raa se svojevrsna sin-
59
L'Erasmianus sive Ciceroniamis d'Etienne Dolet (1535), ponovljenoizdanje, DeEmileV. Telle, Zeneva, 1974, str. 61, citirao: MareFumaroli, nav. dj., str. 113.
60
Rhetorica di M. Bartolomeo Cavalcanti, gentilhuomo fiorentino, Venecija, 1555.
61
Usp. AldoScaglione: The Classical Theory of Composition fromits Origins to the Present. A Historical Survey,

Chapel Hill, 1972, str. 150.

loza koja e svu svoju mo i uinkovitost pokazati u isusovakoj retorici. ZaMarc-Antoinea Mureta retorika takoer nije tek
stilska ili jezina teorija. U nastojanju da izrazi i priop i istinu "ona spaja dijalektiku i pol itiku"
62
. Cavalcanti i Muret
osiguravaju, dakle, prijelaz izmeu dviju epoha: epohe sukoba izmeu ciceronovacai anticiceronovaca, patosa i etosa, i
epohe tijekom koje e se emotivne i moralne dimenzije ujediniti poradi zajednikoga cilja koji je
definiralaprotureformacija,

ato jeosvajanje- uslubi Crkve, ali osjetilnimsredstvima- umovai srca.


3. Protureformacijske retorike
Bilo dajesagledavamo iz ciceronskogaili anticiceronskogakuta, iz kutapatosa ili etosa, drugu polovinu 16. stoljea
karakterizirastanovitakrizapovjerenja. Sloboda- stilska, obiajna ili politika - vie nije najvea vrijednost.
Politiko-vjerski kontekst pogoduje povratku u red, ili barem enji za poretkom. Koncil u Trentu poinje 1545, a zavrava
1563. godine. U katolikim zemljama on je poetak velikoga pokreta obnove "uzorna vladanja", disciplinei crkvenoga
autoriteta. Sada ak i pobornici patosa

zagovaraju povratak potovanja, graanske i moralne pokornosti. Reafirmiraju se
otajstva(rtvamise, transsupstancijacijakruhai vina) tepokoravanjecrkvenimi svjetovnimautoritetima. Ljudski jezik, ba
kao i um, nemogu sve rasvijetliti, objasniti, niti svime vladati. Pa iako se i ovjekova sloboda reafirmira ne bi li se bolje
naglasio odmak od protestantskevjerekojaprivilegiraBoju milost, tare-afirmacijaprijesvega podrazumijevanunost
boljega poduavanja i voenja vjernika. Vrednovanje propovjednitva, sumnja u osobnu meditaciju; protureformacija,
dakle, posvudadajepravoglasaretorici kao militantnomsredstvu okupljanjastada, ponovnogosvajanjaizgubljenih dua.
No to ne znai da je ona posve jedinstvena ili jednolina fronta. "Barokna" estetika koja je karakterizira i sama obuhvaa
raznorodne struje i nadahnua (kao to emo vidjeti kada se posvetimo 17. stoljeu). Zasad se zadovoljimo utvrivanjem
ideja glavnih tendencija koje su krajem 16. stoljea u zaetku, nakon ega
62
Citirao Scaglione, nav. dj., str. 143. Usp. i Morris W. Croll: "Muret andtheHistoryof AtlicProse", Studies in English Philosophy: a Miscellany in Honour of F.
Klaeber,

Minneapolis, 1929, str. 286.

emo sejo jednom vratiti i zajedno s Ramusom slijediti sudbinu protestantske retorike u drugoj polovini 16. stoljea.
Meu reprezentativnim protureformacijskim retorikama pojedine e biti vjernijeciceronskoj struji jer su
zaokupljeneuinkovitou, dok e druge biti blieanticiceronskoj struji, bavei se ponajprije moralnom normom.
Primjerice, isusovaka se retorika jasno smjeta u okvire ciceronskih kretanja, ako jesuditi po tehninosti kojomsagledava
umijee pobuivanja dua. Druba Isusova, koju je 1540. godine utemeljio IgnacijeLoyola, stavljaseu izravnu slubu
papinskihinteresa. Cilj joj jesvjetovna i preteno praktina borbaprotiv neznanjai poganstva, ali i svih skretanjai
krivovjerja u nastajanju. Objavljivanje novoga isusovakoga obrazovnog programa, Ratio studiorum, 1599. godine
oznaava napredak ovoga konkretnoga, praktinog pristupa okrenutog ovjeku; on oznaava povratak humanistikim
studijimanautrb znanosti, povratak poetici i retorici nautrblogikei filozofije. Taj upotpunosti "rimski" ili "neociceronski"
obrazovni program, koji jeu posvemanjoj opreci s programomprotestantaRamusa
63
, nesamo daseprimjenjujeu brojnim
isusovakim koledima kojih ima irom Europe, ali i na drugim kontinentima, nego je kraljevskim dekretom nametnut i
Parikomsveuilitu te pridruenim mu kolama. No glavni se udbenici iz retorike - Soarezov (1560), Benciev (1592),
Possevinov (1593), Stradin (1617), Radauov (1640), J ossetov (1650), Pomeyev (1661), Coloniin (1701), J ouvancyev (1712)
ili LeJ ayev (1747) - meusobno gotovonimalo nerazlikuju. Njihov klasicizamblizak konformizmu odraavaglavno
nastojanje Drube: ouvati interese pape i monarhija koje ju podravaju. Dakako, isusovaki "retoriki razred" eli biti
mjesto raspravljanja na kojemu se izotrava kritiki duh tesklonost prema debatama, ali on najee nudi tek vjebe iji
stereotipni karakter odraava statinost reima. Samim time isusovako e obrazovanje od poetka 17. stoljea uvelike
pridonijeti povezivanju retorikes dvorskimduhom, kaoi s obranommonarhijske i papinske vlasti. U katolikim e se
zemljamapopularnost retorike povezivati s popularnou isusovaca, dakle, s popularnou reimskih vrijednosti koje oni
zagovaraju. Stoga e retorika oslabjeti pred Francusku revoluciju, kada e papa biti prisiljen ukinuti Drubu Isusovu, koja
ponovo jaa oko 1814. godine, u trenutku kada e vei dio Europe, traumati-

63
Usp. FrancoiseDouay: "LarhetoriqueenEuropeatravers sonenseignement(1598-1715)", Histoire des idees linguistiques,

ur. SylvainAuroux, Liege, 1992, II, 7. poglavlje.

ziran Revolucijom i Napoleonovom pustolovinom, teiti obnovi kranskoga i monarhijskoga moralnog poretka.
Ipak, vratimo li se na kraj 16. stoljea, uoit emo da retoriki obrazac koji su uspostavili isusovci doivljavaotpor unutar
same protureformacije. Znamo, naime, koliko je ona poticala stvaranje niza struja u potrazi za istijom, jednostavnijomi
izvornijom vjerom. Istodobno s isusovakom ekspanzijom utemeljuju se novi vjerski redovi, koji nee uvijek biti tako
posluni Rimu. Godine1566. Michel de Bay, zvani Baius, u Leuvenu poduava vanosti Boje milosti i ovjekovu karakteru
koji je lo jo od istonoga grijeha. Tridesetak godina poslije Cornelius Jansenius, takoer profesor u Leuvenu, a zatim i
biskup u lepru, nastavit e Baiusovo uenje, koje e prerasti u jan-senizam. U samomeRimu Filippo Neri osniva
red Oratorij koji jezik i ivu rije ne smatra obmanom, nego najjednostavnijim i najsvetijim sredstvom prenoenja otajstava
Svetoga.pisma i njihova poduavanja, pa izmeu molitava umee napjeve, ponekad ih posuujui iz laikih melodija. To
promicanjeoratorija, koji podsjea na duhovne pjesme to e ih kasnije pjevati ameriki crnci, nije daleko od
raanja opere. Ipak, sklonost prema laikim napjevimau klerikalnomekontekstu ubrzojenjava, aprevagu odnose
pedagoki i liturgijski apekti, nadahnjujui Pierrea de Berullea koji 1613. godine u Parizu osnivaOratorij Isusa
Krista. Retorike koje se razrauju u tome pokretu mogu se nazvati retorikama nadahnua jer za razliku od isusovakoga
nauka tvrde da se umijee uvjeravanja ne stjee vjebom, nego zanosom i iskreno-u pobone due. Stoga one pozivaju
kranina da se prepusti spontanosti i jasnoi svoje vjere, kao to je pouavao jo sveti Augustin
65
. No sveteretorike
augustinovskoga nadahnua uzor pronalaze u novijem autoru. Rije je o Giovanniu Boteru, tajniku kardinala Borromea, koji
i sam svim silama nastoji postii primjenu odluka Koncila u Trentu te pod okriljem papinske vlasti podupirati pokret obnove
individualneinferiornosti u umjetnosti i knjievnosti. BoterovaraspravaDepraedicatore Verbi Dei (1585) treba se itati
imajui u vidu njegova djela Della ragione di Stato (Dravni razlog, 1583) i

Delle ca-
64
Usp. F. Raugel:L'Oratorio, Pariz, 1948, i J . Bourgeois:L'Opera des origines d demuin, Pariz, 1983.
65
Isto stanje duha zatjeemo u Parizu kod Agostina Valeriakoj i nalatinskomeobjavljujeDe rhe-torica ecclesiastica(1574), uLisabonukodLuisadeGranade(Rhetorica
ecclesiastica, 1576), auSalamanci kodDiegadeEstelle(DidacusaStelle) udjeluModus concionandi

(1576).

use della grandezza delle citta (1589). Crkvena retorika prikazuje se u njima kao gospodarica i uiteljica laike retorike. Ba
kao to sevladar morapobrinuti zapotovanjecrkvenih dogmi (ragione di Stato) prijenegoli seposveti vlastitim
interesima(ragione d 'interesse), tako su i Ciceronova, Aristotelova ili Kvintilijanova uenja iz retorike manje vana od
uenja crkvenih otaca. Osim na te oce Botero se najee referira na Erazma i Pseudo Longina, ije poimanje uzvienog
pojanjava kako se u nadahnuu spreu prirodna sklonost i osjeaj za udesno.
Isusovaki ideal, koji je u Duhovnim vjebama (1548) definirao jo IgnacijeLoyola, svakako jeposvesuprotan tomu
poimanju. Zaisusovce, vrednovanje pojedinanoga nadahnua i genija ne samo da ne pridonosi obnovi kranske svijesti
nego i naglaava pojedinevu melankolinost, rastrzanost, koja je smrtonosna i ne pripada svijetu. Istinski i duboki osjeaj
moeseprenijeti umijeem, radom, praksom. Uzdati se u vlastitu prirodu neuinkovito je i opasno. Bolje je potovati
odreena pravila i prakticirati oponaanje - kojejei emulacija- tetako pokrenuti slobodnu volju, odmjerenu slobodu
svakoga da izaberenajboljei najuinkovitije argumente. To uenje uinkovitosti posveprirodnonavodi, primjerice, Soareza
da patosu prizna stanovitu prevlast: "Emocija je najvea govornikova snaga"
66

. Vidjet emo da e upravo ova posljednja
koncepcija u 17. stoljeu doivjeti uzlet.



4. Ramus (1515-1572) ili irenje retorike
Dok praktina uinkovitost uzima maha u katolikoj retorici, logiki, kognitivni aspekt napredujekod protestanata. Valja,
meutim, otkloniti veliki nesporazum prema kojemu se tom prigodom taj logiki aspekt nunoodvaja, odcjepljuje od drugih
dimenzija retorike. Ponekad znademo kazati da je glavni dogaaj koji je obiljeio povijest renesansne retorike amputacija
koju je sredinom 16. stoljea na retorici izvrio Pierrede laRamee, zvani Petrus Ramus, profesor naKraljevskomekoledu
u Parizu, koji se1561. preobratio naprotestantizam. U djelu Dialecticae institutiones iz 1543. godineRamus, naime,
predlaeda seiz retorike u dijalektiku prebacetri njezina najvanijadijela: inventio, dispositio i memoria.

Mnogi su utome
vidjeli nepovratno skretanje kojim zapoinje neizbjean "raspad" retorike, koja se sada "svodi"

CitiraoConley, nav. dj., str. 154.
na preostaladva dijela: elocutio i actio. Tako ChaimPerelman
67
smatrada je Ramus tim inom istodobno prouzroio uzlet
moderneznanstvenemetode i slabljenje retorike. Definitivno pridruujui metodi logike aspekte retorike, Ramus se
pokazuje svojevrsnim preteom empirizma Francisa Bacona, kao i racionalizma Renea Descartesa. No iskljuujui iz te
metode svaku estetsku ili ornamentalnu preokupaciju (elocutio i actio), on uzrokujeistinski raspad, pa ak i shizofreniju
jezika, koji sesjednestranenastoji svidjeti, as druge stremi istinitosti. Otuda proizlazi slabljenjeretorike, svedene
na elocutio i actio, koje e potrajati sve do druge polovine 20. stoljea, kada se uvida da estetske, ali i psihoafektivne te
etike dimenzije govora utjeu na njegovu persuazivnu snagu, ak i kad je taj govor znanstvenoga karaktera.
Ne ulazei na ovome mjestu u sve aspekte toga tumaenja, moemo uoiti dvije stvari. S jedne strane, preraspodjela uloga
koju predlaeRamus, tj. suavanje retorike rijei na elocutio i actio, nigdje se nee trajnije nametnuti. ak i u
protestantskim zemljama u kojima e Ramus biti najutjecajniji relativno e brzo doi do povratka retorikama koje se sastoje
od tradicionalnih pet dijelova. S drugestrane, tezaoraspadu retorikeneodgovaraopemu duhu renesansekoji, podsjetimo,
nenastoji odvajati jezik ili logos od drugih dimenzijakao to sudobro ili lijepo, nego, naprotiv, eli uspostaviti zajedniki
temelj, mjesto susretasvih ljudskih snagai vrijednosti. U tomenam se kontekstu ini da retorika, upravo obrnuto, ima
tendenciju irenjau smislu da pojanjava i obogauje dijalektiku ili metodu openito. U tome i lei temeljni Ramusov
prinos. Nodabismojasno uvidjeli svu njegovu originalnost, moramo sevratiti unatrag, jer retorika jo od Platona napaja
razmiljanjao metodi ili sredstvimaspoznaje.
Tonije, vidjeli smo
68
da sevezaizmeu retorike i dijalektike, umijea uvjeravanja i umijea zakljuivanja, postupno
uvrivala. Daleko od toga da je "suzila" retoriku, ta je veza pridonijela njezinu bogaenju u dodiru s drugimdisciplinama.
Meutim, to je bogaenje uglavnom ilo preko promicanjatopike, odnosnoinvencijemjesta, nautrbanalitike,

odnosno
verifikacije silogizama. Drugim rijeima, dok su se meusobno zbliavale, retorika i
67
Ovdjecitiramo jedanodposljednjihPerelmanovihtekstova, objavljensedamgodinanakonnjegovesmrti: "PierredelaRameeetledeelindela
rhetorique", Argumentation, 1991, V, 4,str. 347-356.
68

Usp. str. 70-71.

dijalektika preobraavale su se ispitujui "mjesta", a ne silogistike "oblike", "sadraj" argumenata, a ne njihovu "strukturu".
Taj odmak od skolastikoga formalizma svakako je oarao renesansne umove. No istodobno su oni postali sudionicimajo
dubljei temeljitijepreobrazbe, kojazadireu samo poimanjeznanjai koju Ramus maestralno okonava ili dovrava. Ta se
promjenanesvodi napreraspodjelu retorikih funkcija. Moglo bi se rei da se novost krije u injenici da ni dijalektika ni
topikavienisu sredinjei sveobuhvatne, nego jeto upravo retorika kao umijee govora. Juraj iz Trapezunta, Lorenzo Valla,
Rudolf Agricola, Philipp Melanchthon i J ohannSturmredomsuprijeRamusausvojimspisimatvrdili da jedijalektika
(umijee zakljuivanja) sadrana uretorici samimtimeto pribjegava jeziku. To ne znai da se dijalekt ika poistovjeuje ili
stapa sasvim dijelovimaretorike. Budui da je njezin cilj otkrivanje istina i uporaba tih otkria za nova istraivanja,
normalno je da se ograniava na funkcije iznalaenja, rasporeivanja i pamenja. Kratki spis Isagoge dialectica {Uvod u
dijalektiku) to gaJ uraj iz Trapezuntaobjavljuje1440. godine tvrdi upravo to, jasno smatrajui dijalektiku uom i
elementar-nijomod obimnedisciplinekakvajeretorika
69
. Lorenzo Vallatakoer pie: "Sto je dijalektika ako ne osobita vrsta
potvrivanja i pobijanja? No potvrivanjei pobijanjepripadaju invenciji, aonajejedan od pet dijelovaretorike. Logikase
slui silogizmom. Ne slui li se njime i govornik? Slui, ali on k tome pribjegava i entimemu i epihiremu, ne raunajui
indukciju"
70
. U prologu slavneraspraveDe invent ione dialectica (1479) filozof i logiar Rudolf Agricolasjedne strane
prihvaa da je retorika podreena dijalektici jer joj je funkcija izlaganje ve ostvarenih otkria, ali s druge strane smatra da se
svako zakljuivanje dogaa u jeziku i da je zbog toga logika sadrana u retorici
71
. Vives takoer anticipira Ramusa, i to na
veoma znakovit nain. U raspravi De causis corruptarum artium (1531)
72
on iz retorike iskljuuje iznalaenje, ras-
poreivanje, pamenje i izvedbu! No odmah zatim pojanjava da se ta etiri podruja moraju sagledavati openitije, jer
obuhvaaju ingenioznost, rasuivanje, spoznaju i iskustvo, zbog ega

pripadaju svim podrujima prouava-
69
Usp. G. A. Kennedy, nav. dj., str. 200.
70
Dialecticae dispvtationes contra Aristotelicos, citirao Kennedy, nav. dj., str. 208.
71
Usp. W. Risse: PredgovorzaDe inventione dialectica, 1479, ponovoljeno izdanjeHilde-sheim-New York, 1976, str. 9.
72

Antwerpen, 1531, IV, 2.

nju, ivota i znanosti. U Njemakoj se osobita pozornost pridaje pedagokom aspektu "retorizirane" dijalektike, do temjere
dareformator Melanchthon u svojedjelo Institutiones rhetoricae (1521) pridodajenovu vrstu trimapostojeima -
epideiktikoj, politikoj i sudskoj. Rije je o "didaskalijskom" govoru koji obuhvaa sve graanske ili crkvene govore
kojimajecilj obrazovanje i pouavanje. Naposljetku, u Parizu, na Kraljevskome koledu na kojemu e predavati i Ramus,
humanisti J ohann Sturmi Barthelemy Latomus uvodenovi oblik dijalektike, koji su naslijedili od Agricole. Tasedijalektika,
usre-ditenau invenciji i rasuivanju (koje se naziva i rasporeivanjem), ne zanimatoliko zalogiku koliko za
"istinsko" otkrivanje spoznaja, otkrivanjekojevaljai ispravno izloiti terasporediti. Dijalektika vie nije ponajprije umijee
zakljuivanja, nego umijee otkrivanja. Ona, dakle, podrazumijeva raspravljanje i jasno predstavljanje otkria, jer to je
jedini nain da se dokae kako je neto uistinu iznaeno. Logika valjanost zakljuivanja manje je vana od
njihoveinventivne vrijednosti, kojai samaovisi o njihovoj moi da pojasne i uvjere. Ne priprema se, znai, "suavanje"
retorike, nego "retorizacija" dijalektike, kao i svih metoda usvajanja znanja uope.
Ramus, koji jepromaknut uprofesoranaKraljevskomekoledu desetak godinanakon Latomusa, savreno e se uklopiti u
taj kontekst. Njegova glavna zasluga nije nastojanje da raisti situaciju namjenjujui ime retorike dvama posljednjim
dijelovima (elokuciji i akciji), nego uvoenje retorike u dijalektiku. Pritom je Ramus ovu potonju, tj. metodu
uope, oslobodio pretjerana skolastikog formalizma. Ne samo da sadraj zakljuivanja, odnosno argument, ili mjesto, po
rijeima samoga retoriara, postaje vaniji od forme, primjerice silogistike, nego se ti sadraji uz to i sagledavaju u
svojoj promjenjivosti, u svojoj veoj ili manjoj persuazivnoj snazi. "Sadraj", dakle, vie nije "istina", "injenica" koja je
jednom za svagda prihvaena ili priznata. On je stanovita veza, stanovit odnos koji se uspostavlja u odreenim okolnostima.
U metodi invencije Ramus, primjerice, priznaje etiri glavna argumenta ili sadraja: argument utemeljen na
uzrono-posljedinom odnosu, argument utemeljen na odnosu subjekta i predikata, argument utemeljen na opreci te ar-
gument utemeljen na usporedbi. S lakoom uoavamo retoriko podrijetlo tih argumenata koji se nalaze meu "mjestima
entimema" nabrojenimau Aristotelovoj Retorici
13
.

Tako se uzrono-posljedini, subjektno-predikatni, opreni
73
Retorika, II, 23, 1397a-bi 1400a. Usp. i Topiku,

II i III.

ili analogni odnosi vienepoimaju kao cjeloviti realiteti, nego kao argumenti, osobitagledita nazbilju to ih
govornik-iznalazitelj istie u namjeri da unaprijedi spoznaju. Metodainvencijenije, dakle, tako udaljenaod persuazivnih
procesa. Uostalom, kadaseRamus okree od dijalektike i pristupa prouavanju elokucije, to jest retorikeu "uem" smislu,
on predlaeupravo preispitivanje klasifikacije tropa i figur a pribjegavajui istim argumentima: "Uslijed temeljna
nepoznavanjadijalektike Kvintilijan jerazlikovao ak 12 razliitih vrsta tropa (metaforu
74
, sinegdohu
75
, metonimiju
76
,
antonomaziju
77
, onomato-peju
78
, katahrezu
79
, metalepsu
80
, epitet
81
, alegoriju
82
, perifrazu
83
, hiperbaton

84
74
Metafora: kada neto oznaavamo imenomneega drugog, afirmirajui time njihovu slinost, poistovjeujui ih. Primjerice, kada za nekoga ovjeka kaemo on je lav.
75
Sinegdoha: kadacjelini dajemonaziv njezinadijela, ili obrnuto. Primjerice, krov za kuu, ili stablozahrast.
76
Metonimija: kada neto oznaavamo imenomdruge stvari, koja na nj podsjea zbog stanovitaodnosakoji ihpovezuje. Primjerice, Venera zaljubav. Zbogvelikogstupnja
openitosti metonimija se, uz metaforu, esto smatrala najrasprostranjenijimtropom, pa ak i tropomkoji sadri sve ostale.
77
Antonomazija: to je sinegdoha osobe: kada nekoj osobi dajemo ope ime, ili obrnuto. Primjerice, kral j zaAleksandra, ili Einsteinzavelikogaznanstvenika.
78
Onomatopeja: kada neku stvar oznaavamo izrazom koji je priziva svojom zvunou. Primjerice, bum zaeksploziju.
79
Katahreza: kada uslijed nepostojanja odgovarajueg izraza pribjegavamo nekomu drugom. Primjerice, noga stola (prevoditeljiina napomena: u izvorniku je naveden netoan
primjer uporabeizraza"parricide" zaubojicumajkeunedostatkuprikladnoga izraza. Meutim, francuski jezikpoznajeizraz "matricide".).
80
Metalepsa: kada za oznaavanje neega opi emo put (stvarni ili umni) koji do njega vodi. Primjerice, onaj kojega oplakujemo zapreminul oga.
81
Epitet: kada stvari koju oznaavamo pridodamo rije koja naglaava jedno od njezinih obiljeja. Primjerice, tuna starost.
82
Alegorija: kada za izricanje neega pruamo opis koji kao da pripovijeda neto posve drugo. Primjerice, pripovijedanje prie obrodolomukadazapravo govorimoorepublici.
83
Perifraza: kada za opisivanje neega to bismo mogli izrei s malo rijei rabimo mnogo pojmova koji upuuju na samo neka obiljeja stvari. Primjerice, Aleksandr ov uitelj za
Aristotela.
84
Hiperbaton: kadaradi naglaavanjanekogaobiljejastvari okojoj govorimo izmijenimo prirodni redoslijed rijei: Primjerice, kad etvrto osvanulo jutro...

(prevoditeljiina
napomena: izvorni autorovprimjer nemoeseprenijeti nahrvatski, pajepreuzet primjer iz narodnepjesmekoji dajeprof. Skreb.).

i hiperbolu
85
), iako postoje samo etiri osnovna naina promjene doslovnoga znaenja rijei: metonimija, to jest
premjetanjes uzrokanaposljedicu, s glavnoganasporedno, ili obrnuto; ironija, to jest prelazak nekestvari u svoju
suprotnost; metafora, to jest usporedba; sinegdoha, tojest prelazak s cjelinenadio ili s dijelanacjelinu"
86
.
Ramus se, dakle, praktino slui istim mjestimaradi zasnivanjavlastite dijalektike i upuivanja na raznolikost tropa unutar
vlastite "retorike". Na podruju elokucije ta e taksonomija etiriju temeljnih tropa imati sljedbe nike, prijesvega Gerardusa
Johannisa Vossiusa u 17. stoljeu, Gimabattistu Vica u 18. stoljeu te Kennetha Burkea u 20. stoljeu.
Napos ljetku, vrativi se dijalekt ici i bavei se pitanjem dispozicije ili rasporeda zakljuivanja, Ramus uvia da ona nije
utvrena jednom za svagda, nego da se mijenja jednako kao to retor mijenja raspored u svojemu govoru. Ramus to
naziva metodom razboritosti: "Ako jeulaz umjetnogai pravog putazatvoren, dijalektiar e snagom duha i razboritou
prokriti drugi put i posvuda e u obiajima i navikama traiti svaku pomo za ono za to mu je nauk neprua; neuzmogne
li pak drati pravac, mijenjat e jedra i ploviti kako moe ne bi li brod stigao u luku itav... Ukratko, svi tropi i figure
elokucije, sve drai izvedbe koje tvore cijelu i pravu retoriku, odvojenu od dijalektike, slue samo voenju onoga nemilog i
udljivog sluatelja to nam ga ova metodaprua"
87
.
Unosei retoriku u svoje metode invencije i razboritosti, Ramus nastoji svesti retoriku u pravome- ili "uem" - smislu rijei
na verbalni izraz, jezino iznoenje rezultata metode, to jest na oblikovanje i izgovor. No hoe li to suavanje imati svoje
sljedbenike? U Francuskoj e ono odmah pronai dva uenika, Omera Talona (Rhetorica, 1548) i Antoinea
Fouquelina(Rhetorique frangaise,

1555), koji e Ramusov program primjenjivati doslovno definirajui retoriku kao
"umijee valjana i otmjena govora" koje se sastoji od samo dva dijela - oblikovanjai izgovora. Meutim, na Parikom e
sveuilitu pristae "Aristotela", odnosno silogistike i skolastike metode "pitanja"
85
Hiperbol a: kada za izricanje neega uveliavamo neko obiljeje. Primjerice, laki od vjetra.
86
Rhetoricae distinctiones in Quintilianum, 1549, ponovljenoizdanjeDekalb, Illinois, 1986, str. 208i 213.
87
Ramus: Dialectigue, Ramusovprijevodnafrancuski, 1555, ponovljenoizdanje cnevu,

1964, str. 153, 152.

i "kvodlibeta", ubrzo nadjaati zagovornike te nove obrazovne metode. Ramusov program nee opstati, a njegov e
promicatelj, nakon preobraenja na protestantizam, biti ubijen u Bartolomejskoj noi. Usprkos svemu ramistika tradicija
trajno jeutjecalanaeuropsku misao, i to zato to je omoguila da se inventio i dispositio, koji su tradicionalno bili vezani za
retoriku, proire na sve postupke usvajanja znanja. Neki od tih postupaka i dalje e privilegirati silogizme, drugi e prednost
davati mjestima, dok e trei pribjegavati matematici ili iskustvu. No svima e zajedniko biti ustrajanjena vanosti jezika,
koliko u otkrivanju toliko i u irenju rezultata. Stoga, umjesto daRamusaokrivimo zatobonji razvod retorikei dijalektike,
tovie, umijea i znanja (dvaju podruja koja ionako nisu ekala 16. stoljee da bi se razdvojila), naglasimo da
semetoda i estetika, racionalnost i senzibilnost u ramistikoj tradiciji i daljeproimaju. Kod Ramusovih batinika
nesumnjivo moemo razabrati dvijevelikestruje: metodoloku (Bacon, Descartes, Leibniz) i estetiku ili retoriku
(Puttenham, Milton, Sheridan). No upravo ova potonja, koja se isprva razvija prouavanjem tropa i figura, nee imati samo
"estetike" ili "retorike" posljedice. Naprotiv, ona e, kao to emo sada vidjeti, pojedine protestantske sredine, osobito
englesku, potaknuti na nova razmiljanja, koja e poetkom 17. stoljea predvoditi europsku misao.

5.

SEDAMNAESTOSTOLJEEIZMEUBAROKAIKLASICIZMA

17. STOLJEE

Protestantske retorike
KECKERMANN:Systema rhetoricae (1606) Vossius: Oratoriarum institutionum libri

F/(1606)
Barokne retorike
KUZANSKI :De eloquentia sacra et humana (1619) FARET:estit ovjek ili umijee dopadanja dvoru
(L 'honnete homme ou I'art de plaire a la cour, 1630) GRACIAN:Otroumlje i umijee dovitljivosti (Agudeza y arte de
ingenio,

1648)
Klasicizam i duhovnost
VAUGELAS:Opaske o francuskome jeziku
(Remarques sur la langue frangaise, 1647) BARY:Francuska retorika (La rhetorique frangaise, 1653, 1665)
BOILEAU:Pjesniko umijee (L'artpoetique, 1674) LAMY:Retorika ili umijee govorenja
(La rhetorique ou I 'art de parler,

1675, 1715)
Na samome poetku 17. stoljea prerano je izvlaiti pouke o preobrazbamato ih jepretrpjelaretorika. J o smo, naime, usred
prijelaznogarazdoblja. Razliite se struje - meu kojima smo ve uoili isusovce, ramistei sljedbenikeAugustinovemisli -
i dalje bore za nadmo. Recimo tek da e se tijekom ovoga stoljea napetost izmeu etosa i patosa postupnopremjetati
prema jednoj drugoj napetosti, onoj izmeu patosa i logosa. Razlozi togapremjetanjasjedne su strane politiko-vjerski, jer
protureformacijai monarhijeu procvatuprednost daju uinkovitosti logosa, daklebriljantnosti i sjaju baroknih retorika, as
druge su strane i filozofski, jer e napetost izmeu razuma i iskustva dominirati milju velikana toga stoljea. Ipak, trebat e
priekati posljednju etvrtinu 17. stoljea i Retoriku Bernarda Lamya da bi se ostvario prvi veliki pokuaj jezine sinteze
senzibilnosti i racionalnosti. No prijenegoli se udubimo u glavne tendencije stoljea, zadrimo se na kljunim djelima s kraja
16. stoljea u kojima su posve oiti znakovi slabljenja etosa i raanja novih problematika. To se ponajprije dogaa u
Engleskoj, gdje retorike ili poetike rasprave ramistikoga nadahnua nagovjeuju logiko-empiristiki smjer razmiljanja
o jeziku, a zatim u Francuskoj, gdje magistratura upuuje oajniki vapaj, ukazujui na iskvarenost elokvencije i moralnih
vrijednosti.
1. Prvi znakovi slabljenjaetosa
a) George Puttenham (o. 1530-O. 1600)
Pod utjecajemramizmarazgranate podjele figura i tropa u Engleskoj postaju, dakle, sve preciznije, razraenije, uz naglaenu
povezanost tih figuras afektima i osjeajima. Do novih sinteza poezije i retorike dolazi i prije 17. stoljea, i to s Henryem
Peachamom
88
, AbrahamomFraunceom
89
, anadasves pjesnikomGeorgeomPuttenhamom
90
koji netrpi velik Ramusov
utjecaj iako ivi na dvoru kraljiceElizabete. U znak preusmjeravanjanapetosti na par lo-gos-patos Puttenhamnudi novu
podjelu retorikih figura. U klasinom su se smislu razlikovalefigure rijei, utemeljene na zvunosti govora (rimi, inverziji,
ponavljanju...), tefigure misli, zasnovanenaodnosugovorai govornikaili zbilje(ironija, alegorija, primjer...). Puttenham
pak raspodjeljujefigurenaljestvici kojaseizravno kree od patosa premalogosu, ne uzimajui vie u obzir govornikovu
angairanost u stvarnomesvijetu: figure uha (auricular figures) tiu se jedino naega slunog ula; sentencijske figure
(sententious figures) zbog svojih su knjievnih svojstavadopadljiveuhu koliko i umu; naposljetku, figure smisla (sensable
figures)

obraaju se prije svega umu, isto-
88
Garden of eloquence, 1577.
89
The arcadian rhetorike, 1588.
90
The arte of english poesie,

1589.

dobno zadravajui neke osjetilne prednosti. Metafore, primjerice, kojesufiguresmislapar excellence, "valjanom
uporabom mogu uroditi viestrukim plodom, istodobno korisnim i ugodnim, kao to znaju svi mudri i ueni ljudi. Kao prvo,
one na ugodan nain rasvjetljuju nejasne stvari, inei time svaku nejasnou beskorisnom i mrskom. Kao drugo, precizan
omjer i tijesnapovezanost kojima pribjegavaju metafore izazivaju u sluatelju nekoliko uinaka: sud mu postaje
popustljiviji, osjeaji se bude, a duh [wit] uti uitak. Kao tree, one pospjeuju proces uvjeravanja. Kao etvrto, one
omoguuju nadmo ili poniavanje. Kao peto, u sjeanju ostavljaju tako dubok trag da se ne mogu zaboraviti"
91
. To
osvjeivanje osjetilne i emotivne vrijednosti pojedinih retorikih figura koje su prethodno definirali njihovi logiki i
semantiki aspekti osobito se osjea u novome stilu, jufjuizmu, koji se raa za Elizabetinc vladavine. Kao preciozan stil
"euphuism"
92
je tipian izdanak retorike tropa i figura, jer za isticanje moi carstva i njegovih novih bogatstava, za postizanje
uinka prestia, stalno pribjegava antitezama, metaforama i drugim alte-racijama. Tasestilska vrstazacijelo moe
nadovezati i na ciceronsku struju iz 16. stoljea, iako zbog injenice da slui politikome projektu uspostave snane vlasti
ve pripada baroknoj retorici 17. stoljea. Zanimljivo je da se ta barokna retorika nee toliko uspjeti razviti u Engleskoj
koliko nakontinentu. Naime, jufjuizam nee opstati nakon Elizabetine smrti 1603. godine. Vjerske napetosti i politiki
nemiri vraaju misli na ozbiljnije i traginije realitete. Anglikanci i katolici oajniki podupiru kraljevsku vlast koja posre
pod udarimapuritanskogaParlamenta. EvolucijaShakespeareovadjela, od Henrika V. (1590-1592) do Kralja Lear a (1606)
zorno predoava taj prijelaz od oduevljenja do razoaranja, od uzavrelosti do propasti. Ako i moemo rei da ta evolucija
donekle reaktualizira etiku problematiku, ona to ini prije svega razbijajui iluzije. Tako barokno kazalite iznjedruje
klasinu tragediju mnogo breuEngleskoj negoli na kontinentu. Razlozi za to nesumnjivo se mogu pronai u novoj
pol itikoj situaciji, ali ne treba zanemariti ni utjecaj Ramusovih teorija koje su zbog svoje metodinosti i jezine istoe po
ukusupuritanskih parlamentaraca: zagovarasepovratak "jednostavnu" stilu, promie se "uena" poezija, iji je pretea J ohn
Donne, aglavni predstavnik

91
The arte of english poesie, 1589, citirao L. J ardine: Francis Bacon, Discovery and the Art of Discourse, Cambridge, 1974, str. 197.
92
J ohnLyly:Euphues, the Anatomy of Witt,

1579.

J ohn Milton. U prvoj polovini 17. stoljea u Engleskoj, dakle, dolazi do promjene koja e se na europskome kontinentu
nametnuti mnogo sporije: ovjek se jezikom vie ne slui da zadivi svijet niti da se u njemu angaira, nego
da prikazuje svijet, ukljuujui i njegove osjetilne aspekte. Govornici i pjesnici trebajuse"izvana" baviti velikim
"metafizikim" problemima, jezinom istoom odraavati poredak to ga puritanci nastoje uspostaviti, obrazovati
masesenzibilizirajui ih, dakako, ali naistinu. Ukratko, valjatijesno povezati patos i logos, svodei na najmanju moguu
mjeruetos, odnosno raznolikost i neizvjesnost ovjekovih izbora. Ne treba, zapisat e tako Milton, govoriti
oneizvjesnomili beskorisnom, negosamooonome to smo ve prethodno razumjeli i prihvatili
93
. Thomas O. Sloane s
pravom je u tome premjetanju vidio jedan od razloga "kraja humanistike retorike": "Renesansa je bila opsjednuta
osobnou, a retorika je doista bila u sreditu te opsesije, jer je bilajedinadisciplinakojanamjemoglapokazati kako iz nje
izvui pravu korist - uvjeravanjem... Cijeli se Donneov ivotni put ini neprekinutim (ali i neuspjelim) nastojanjemda
pronae samoga sebe... Milton, naprotiv, kao dajesamogasebespoznaoizvana... Stogaseetos, koji saimljeivotni put po-
jedinca, moeizraziti ovako: zaDonneajeetos bio nain bivanja, 'manira', stanovito pozicioniranje u odnosu na iskustvo; za
Miltonaon postajetek egzemplarnom, pounom formom, koherentnim obrascem estitosti koji nampokazujekakoivjeti u
skladu s istinom"
94
.
Tako od samoga poetka 17. stoljea uz pomo ramistike tradicije Engleskadovodi savez patosa i logosa do krajnjih
granica. Naklonjenaiskustvu

i istini, retorika e se zacijelo napajati tom mjeavinom "empirizma" i "loginosti", koja e, meutim, njezino moralno
poslanje, njezinu etiku dimenziju, voditi prema neizbjenu slabljenju.
b) Guillaume Du Vair (1556-1621) i retorika magistrata
Kakvajesituacijanaeuropskomekontinentu? Ako tokretanjei nijetako jasno, akoetos jo i imaneku ulogu uretorici, toje
stoga to je otpor jaanju patosa

snaniji nego u Engleskoj. U Europi usmjerenjeretorikeponaj-
93
Artis logicae, 1672, citirao W. S. Howell:Logic and Rhetoric in England, 1500-1700, New York, 1956, str. 217.
94
Donne, Milton and the End of Humanistic Rhetoric,

Berkeley-Los Angeles-London, 1985, str. 284-285.
vie odreuje protureformacija. No ona, kao to smo vidjeli
95
, nijehomogena fronta. Poetkom 17. stoljea ona se suoava
ne samo s otporom unutar crkve, meu sveenstvom, nego i vani, meu laicima. To nas tjera da nakon Augustinovskih
frakcija jansenista i oratorijanaca spomenemo i drugu frontu otpora isusovakoj retorici, o ijem je francuskome podrijetlu
pisao MareFu-inaroli
96
. "Parlamentarni stil", kako su gatadanazivali, nijebio tek knjievnastruja. Bilo jeto stanjeduha,
duboko ukorijenjeno u francuskoj kulturi, koje je uvijek inilo protuteu kraljevskom ili papinskom apsolutizmu.
Zahvaljujui procesima, predstavkamaitd. parlament kao svojevrstansud, podijeljen u nekoliko domovakojimajezadatak,
izmeu ostalog, i provjera zakonitosti odreenih ukaza, razvija protuvlast, tovie, protukulturu koja posjeduje vlastite
kriterijei vrijednosti. Kako jeglavno sredstvodjelovanjamagistratarazuman i dobroargumentiran govor, njihovesu
povl atene stilistike vrijednos ti istina i jasno a. Na etiko-politikome planu stalno referiranje na pravo privilegira obrazac
RimskeRepublike, to otkrivastanovitevezes umjerenim ciceronovcima iz 16. stoljea poput Marc-AntoineaMureta. S
druge strane, magistrati su takoer svjesni svoje moralne odgovornosti za ono to se ini, ili doputa, na teritoriju Francuske;
njihovo uvjerenje da su uvari stanovita morala ukorijenjeno je u kranskoj vjeri od samih poetaka Crkve, to "par-
lamentarni stil" povezujes kulturomanticiceronovacapoput svetogAugustina, Erazma ili Botera. Politiko se poslanje
elokvencije, dakle, neosporava, apritomsestalno pozivanamjeru, najudicium, kao i naobrazovnufunkciju koju retorika
treba imati. MareFumaroli smatrada su Fumei Montaignebatinici te struje koja, po njegovu miljenju, potjee jo od
Guillaumeadu Breuila. No zapravo setek tijekomprotureformacijeprofiliraju neki od njezinih predstavnika. Konfiskacija
retorike od strane politiko-vjerskevlasti, "barokno" premjetanjeraspraveprema"propagandnoj" funkciji, kao i stalno
pozivanjenasenzibilnost ili naartificijelnost, u pravosudnoj i parlamentarnoj sredini budenepovjerenje.
Jedan od njih, magistrat Guillaume Du Vair, budui uvar peata, u Raspravi o francuskoj elokvenciji i razlozima zbog kojih
je ostala niska (Traite de I 'eloquence frangaise et des raisons pourquoi elle est demeuree si basse,

1594) razotkriva
"iskvarenost elokvencije" koja je vidljivo oitovanje iskva-
95
Usp. str. 103-111.
96

Nav. dj str. 425-672.

renosti vlasti kojoj cilj vie nije potraga za opim dobrom, nego se preputamakijavelizmu kombiniranjai dravnoga
razloga: "Da to estito i velikoduno francusko plemstvo, ijemu se junatvu dive svi narodi svijeta i iji umovi pokazuju,
gdjegod sezateknu, toliko snagei vrlina, nijezanemarilo Muzei prepustilo ih najprostijimi najservilnijimumovima, mislim
dabi francuskaelokvencijadanas bilanaprednija, adravai dostojanstvo poretkasigurniji"
97
.
U trenutku kadapatos kao pobuivanje dua postaje normom, Du Vair priznaje vanost osjeaja, ali ustraje na logikim i
etikim vrijednos tima jednostavnosti, jasnoe i iskrenosti.
"Tko bi uvelikim i slavnim pothvatima podnio rasputene i ravnodune umove koji se, dok se radi o ljudskim dobrima, asti
i ivot ima, zabavljaju seciranjem rijei i njihov im valjanim sastavljanjem ne bi li godi le sluatelje-vu uhu, poput usiljene
dvorankeu kakvoj komediji?... Ako u govoru i postoji neki dobar razlog koji bi gotovo sam mogao postii uinak to ga
govornik prieljkuje, neutapali seonumorubeskorisnih stvari kojesutusamo zatodaispunevrijemei zadovoljeispraznu
elju zaraspredanjem?"
98
Natragu Marc-AntoineaMuretaili pak naonomestarijem, Ciceronovu i Demostenovu, Du Vair, dakle, nastoji spojiti
elokvenciju i filozofiju, obnavljajui pritom graansku dimenziju retorike rasprave. On to, meutim, ini bez iluzija,
prigovarajui svojim suvremenicimadasevienego ikad udaljuju od takvaprojekta.
c) Retorika u Nizozemskoj: Gerardus Johannis Vossius (1577-1649)
Projekt oivljavanja etikih i graanskih dimenzija elokvencije nije iskljuivo galikanski. On se otvoreno iznosi u
Nizozemskoj, zemlji u kojoj otpor vlasti, bila ona papinska, carska ili oranistika, ve dugo proima uene krugove. U
djeluMudrost politike (1614) Daniel Heinsius estoko napada"makijavelizam" dvora i s njim povezanu "sofistiku"
retoriku
99
. Noupravo jenjegov prijatelj Gerardus Johannis Vossius u povijest retorike utisnuo svoj peat. Uz Keckermanna,
profesorauGdanjsku i Heidelbergu teautoraRetorikoga su-

97
De I'eloquence frangaise, kritiko izdanje Renea Radouanta, Pariz, bez godita, str. 151.
98
Isto, str. 166i 137.
99

Usp. MareFumaroli, nav. dj., str. 528-529.

stava (1607), on je na tome podruju glavna protestantska referencija 17. stoljea
100
. Vossiusova se retorika treba itati u
svjetlu njegovih filozofskih i vjerskih bitaka. On zastupaArminijeve idejeo vanosti slobode, suprotstavljajui se pristaama
Gomara, odnosno ovjekove predodredenosti koja ak i prethodi istonome grijehu. Usprkos prividu to etiko-vjersko
stajalite nije strano retorikome kontekstu; uostalom, krajem 17. stoljea katolik Bernard Lamy seu glasovitoj
raspravi Umijee govorenja priklanjaumjerenimVossi-usovim idejama, protivei se Gomarovim ekstremnim tezama
101
.
Vossius jc, naime, pomno pazio da retoriku ne svede samo na podruje manipulacije (boanske) ili propagande (ljudske):
nadodreenost naih djela, uinak na naa osjetila, kao i osjeaji, svakako su veoma vani, ali mjesta treba dati i slobodnoj
volji, individualnoj misli i izrazu. Tonije, moemo razlikovati heuristiki i ekspresivni aspekt elokvencije. Na
heuristikome podruju inventia Vossius se istie
102
dodavanjem petoga pitanja etirima tradicionalno razmatranima status
causae: istraivanje neke injenice obino se zasniva na pretpostavci (je li se neka injenica dogodila ili nije?), definiciji (to
tvori tu injenicu?), kvalifikaciji (kako jemoemo okarakterizirati?) i referiranju nazakonitost (s kojimjepravom
ispitujemo?). Vossius, dakle, predlaei peti: statu quan-titatis
m
. U duhu najveega pravnog, ali i znanstvenog formalizma,
on uvodi kvantifikaciju injenice, tj. nanesene tete ili krenja zakona. Na podruju izraza ili elocutia Vossius slijedi
Ramusa, smatrajui da postoje samo etiri osnovna tropa: metafora, metonimija, sinegdoha i ironija. Drugim rijeima,
brojni izrazi i naini na koje se izraavamo pokoravaju se logici, sustavu to ga ljudski um moe obuhvatiti svojim opim
naelima, osnovnim klasama, temeljnim podrujima. Uostalom, Giambattista Vico e se u 18. stoljeu, a Kenneth Burkeu
20. stoljeu posluiti istom tom podjelom za utemeljenje filozofije povijesti, odnosno, u Burkeovu sluaju, "retorike
motivacija"
1
0
4

.
100
On retorici posveuje brojna djela: Institutiones rhetoricae, 1606; De rhetoricae nalum, 1621; Rhetorices contractae, 1621; Elementa rhetoricae, 1626.
101
Usp. BernardLamy: La rhetorique ou I 'art de parler, ponovljeno izdanje, Pariz, 1998, str. 326; u indeksu tog izdanja vidi i referencije na Vossiusa starijeg i mlaeg.
102
Kao stojeprimijetioThomas M. Conley, nav. dj., str. 160-161.
103
Rhetorices contractae, ponovljenoizdanje, Amsterdam, 1685, str. 57-59.
104

Usp. str. 162-166i 212-215.



2. "Barokni"

duh
to se tu, zapravo, mijenja? Naime, moglo bi se uiniti da se uvijek isti pobornici etosa i iskrenosti supr otstavljaju vjenim
braniteljimapatosa i uinkovitosti. Ne sueljuju li se uvijek zagovornici jednostavne, izvorne, prirodne retorike s pristaama
ukraene i raskone retorike? Valja primijetiti da je ta napetost izmeu etikoga i estetikog poslanja retorike u renesansi
popustila, uglavnomuslijed vjerskih pitanja poput ovjekova mjesta spram Boga ili Boje milosti i slobodne volje. Kao
izrazito osjetljivo bie ovjek pred Bogom prima Boju poruku. Meutim, kao slobodno bie on meu ljudimabira rijei
koje e ih najvie dirnuti. Stoga se postavljalo pitanje treba li jezik shvaati kao instrument razumijevanja, otvaranjaprema
Bogu, ili pak komunikacije, manipulacije ljudima. Poetkom 17. stoljea protureformaci-jase, bez obziranaotpor s kojimse
j dalje susretala, jasno odluila za drugu tezu. Dakako, uvijek e se nai pokoji magistrat, profesor ili sveenik koji e
negodovati zbog te iskvarenosti i manipulacija, pozivati se na graansku odgovornost, razum, istinu. No injenica je da e
baroknaestetikauz protu-reformaciju stubokomizmijeniti napetost izmeu etosa i patosa, dajui prednost potonjemu ili,
tonije, postiui konsenzus o pojmu senzibilnosti. Senzibilnost nas, rei e ona, odreuje. Istina, njomesemoe
manipulirati, ali onanas istodobnooslobaa, jer je svakomu od nas priroena i omoguujenamdodir s naimnajskrivenijim
eljama. Takvabi porukazacijelo i danas nailanadobar odjek. Ipak, timerasprava, odnosnonapetost
izmeu etosa i patosa postaje- i to valja rei - isto retorika, a patos pritom izvlai najveu korist, jer movere, tj.
pobuivanje srca i dua, odnosi pobjedu nad svim ostalim miljenjima. Bio on slobodan ili determiniran,
"katoliki" ili "protestantski", umjetan ili prirodan, skovan ili izvoran, govor svakakomorabiti ganutljiv i ganut, zanosan/
zanesen. To e u konanici biti temeljna odlika barokne senzibilnosti; u istoj e se raskoi, istoj umjetnikoj slobodi, istom
osjetilnomzanosu mijeati etos i patos,

subjekt i objekt, in i osjeaj, oblici i sadraji, namjere i uinci. Razne retorike koje
odgovaraju toj senzibilnosti svejedno e krasiti velika raznolikost koju emo sada proanalizirati.
a)

Zavodljivost propovjedaonice
Budui da je baroknu estetiku uvela protureformacija, upravo su propovjednici naeuropskomekontinentu preuzeli zadatak
promicanjanoveretorike.
Jo krajem 16. stoljea otac FrancescoPanigarola iz reda Male brae obilazi europske dvorove i kolede te dri propovijedi
u kojimasebez ustezanjaslui svimsredstvimaelokvencije- njezinimestetizmom, patetizmomi artifi-cijelnou - uslubi
zadae koja je politika koliko i vjerska, a to je obnova papinske vlasti. Kao velik ljubitelj grkoga retoriara Demetrija
(autoravanogaspisaO stilu iz 2. st. prije Krista) Panigarola u Rimu dri predavanja iz elokvencije koja pobuuju divljenje
cijelogadvora. Predgovor timpredavanjima potvruje da je cilj koji je postavio posve tehnike prirode:
"Voljena brao i sinovi, uporno me molite da vas poduim sastavljanju propovijedi... Znajte prije svega da dobro
propovijedaonaj koji propovijedaBogu u ast, s osnovnom namjerom da donese korist duama sluatelja, pruajui im
uitak samo zato da bi ih to ee okupio na mjestu na kojemu se one mogu obogaivati"
105
.
Ni isusovaki propovjednici ne zaostaju, zahvaljujui koliko ocu Julesu Mazarinu, Mazarinovu ujaku
106
, toliko i ocu
Faminiu Stradi, koji narimskome koledu predaje buduem papi Urbanu VIII:
"Kadavidim", pieotac Strada, "kako brojno sluateljstvo prvoupijarijei jednoga jedinog ovjeka, a onda, mijenjajui
izraz lica, polako poinje uzdisati u znak boli, a zatim puta i suzu kao dokaz iskrena ganua, siguran sam da je govorniku
polo za rukom da se svidi... ba kao to sam siguran da takav nain govorenja moe upravljati ljudskom voljom kako mu
drago, jer jeod svih prikladniji zauvjeravanje, zbog ega sam upravo njega zazivao na poetku svojega govora"
107

.
b)

Retorike slike i osjetila
Isusovci se osobito usavravaju u epideiktikoj ili demonstrativnoj elokvenciji. Rije je o tome da
seopiu, predoe prizori koji nas mogu oarati, ganuti, poduiti i na najugodniji mogui nain pozvati na meditiranje o
Bojoj moi. Pritom se nastoje reproducirati slike Filostrata, koji je uz Seneku najvanija referencija govornika s poetka 17.
stoljea. Kao primjer deskriptiv-

105
L'art deprecher et bien faire un sermon (Umijee propovijedanja i dobre prodike). Pari z, 1601, predgovor.
106
Cent discours sur la chute, la penitence et la restauralion du roi et prophete David (Stotinu govora o grijehu, pokajanju i obnovi vjere kralja i proroka Davida), 1600.
107
Propulsiones academicae,

1617, citiraoM. Fumaroli, nav. dj., str. 200.
nih retorikanavedimo prijesvegaDuhovno oslikavanje ili umijee da se Bogu u svim njegovim djelima divimo, volimo ga i
hvalimo LouisaRicheomea(1611) teOgled o udesima prirode i najuzvienijim umjetnim sredstvima ocaEtienneaBineta
(1621). Feniks, paun, muica, vrtlarstvo, dudov svilac, limun, klas ita... motivi su koji govor ine ivopisnijim ukoliko o
njimagovorimo kao da su pred nama. Upravo tomu umijeu Binet eli pouavati, pomaui se pritom bakrorezima:
"Donosim ovdje velik broj najuzvienijih umjetnih sredstava, kao i nain da se o neemu govori jednostavno; k tome, krim
put mladima koji poput pelica hrle prema tisuama cvjetova ne bi li upili duh i izvukli iz njega manu"
108
.
No opis, ili ekphrasis, nije apanaa isusovake retorike. U znak nove potvrdebaroknesintezedo kojetadadolazi, batinici
svetog Augustina, inae tradicionalni protivnici isusovaca, uoavaju da su bogati opisi sukladni Au-gustinovim, ba kao i
recentnijim Erazmovim uenjima, zato to pozivaju govornika da ponovo ue u intimni ivot predmeta svojega govora, da
stvar prikaeonakvomkakvamu seneposrednonadaje, prirodno i spontano. Takoseisprvajasnosuprotstavljene
augustinovske i isusovake retorike u baroku zbliavaju. Pojam uzvienog, ba kao i pojmovi ingeniuma ili imitatia, oko
kojih su se u 16. stoljeu sporili ciceronovci i anticiceronovci, pobornici govornike uinkovitosti i pristae iskrenosti,
postaju toke susreta i sinteze. Krenimo od uzvienog. Uzvien govor sadri, kao to uoava isusovac Strada, udio
prirodnosti i udio umjetnosti koje ne treba dovoditi u suparniki odnos, iako se oni trebaju meusobno oploivati
109
. Istojei
s ingeniumom, tim stvaralakim nadahnuem koje su anticiceronovci poput Erazma ili Poliziana ranije hvalili, dok su ga se
njihovi protivnici gnuali, dajui prednost oponaanju. No isusovci e, iako proizali iz ciceronske tradicije i uvijek sum-
njiavi prema mistinim zanos ima, promijeniti znaenje toga pojma dajui mu smisao kakav ima i
danas: ingenium postajeingenioznost, odlikavjeta, spretna, lukavaduhakoji prti idejama, ali i izrazimatecitatimakoje
brino pohranjuje, poseui za njima u pravi as. Postaje, dakle, spoj ingeniuma i imitatia,

s ciljem stvaranja najupeatljivijih
uinaka na duu i imaginaciju.
108
Epitre au lecteur judicieux precedent l Essai des merveilles de nature et des plus nobles artifices, piece tres necessaire a tous ceux qui font profession d'eloquence, ponovljeno
izdanje, Pariz, 1657.
109

Usp. M. Fumaroli, nav. dj., str. 193-202.

Ukratko, jezik ne prevodi samo ideje, ne prenosi samo informacije. Da bi to valjano inio, on mora voditi rauna -
odraavajui ih i pobuujui - o osjeajima, senzibilnos tima, ali i duevnimstanjimakojaprateteideje. Osjeaji imaju
vlastiti jezik, ba kao i tijelo, iji su oni tragovi na dui. Jer: ruke i lice takoer govore. J ednako sutako slikarstvo,
arhitektura, kazalite, ali i sve umjetnosti openito, "retorike" ijaumjetna sredstva imajuzacilj svidjeti namsei pridobi ti
nas. NatragudrugeknjigeAristoteloveRetorike i prveknjigeKvintilijanovaObrazovanja govornika retorike osjeaja,
geste i glazbe mnoe se po cijeloj Europi, kao da teini rijei ele dati protuteu u osjeajima, slikamai zvukovima. Marin
Cureau de la Chambre zapisat e na poetku rasprave o Obiljejima osjeaja (1640-1662): "Prirodakojajepredodredila
ovjeka za civiliziran ivot nije se zadovoljila time to mu je za otkrivanje namjera dala jezik, nego mu je jo u elo i oi
utisnula slike vlastitih misli, pa ako se i dogodi da mu rije opovrgne srce, lice mu moe opovrgnuti rije"
1
".
Kao ilustraciju togaosjetilnog "buma" retorike, koja se sada ve primjenjuje na osjeaje, tijelo i razneumjetnosti,
spomenimo djelaMuica poetica J oachimaBurmeistera(1606), Arte dei cenni GiovanniaBonifacia(1616), Epitome
rhetorica J ohannaConradaDannhauera(1635), Exercitia oratorio Valentina Thila Mlaeg (1645), Umijee govorenja o
osjeajima (L'art de discourir des passions) Louisade Lesclachesa(1660)
112
, a posebice prirunikezaizgovor i gestikulaciju
kao to suVacationes autumnales isusovcaLouisadeCressolesa(1620), Chirologia J ohnaBulwera(1644) ili Rasprava o
govornikovu djelovanju (Traite de I 'action de l 'orateur)

MichelaLeFau-cheura(1657). Teraspraveoizgovoru i
gestikulaciji u 18. e stoljeu nadahnuti "praktinu" ili "elokucijsku" retoriku, koja e se ponajvie razviti u Engleskoj i
SAD-u.


c)

Nikola Kuzanski (Nicolas Caussin, 1583-1651)

irenjeosjetilnoga poslanjaretorike i generalizacijapatetizmasasobom, dakle, nose i bitno mijenjaju etiku problematiku.
Moralno pitanjevieneglasi
110
Tonije, 10, 11. i 13. poglavlje.
'" Caracteres des passions, I, 1640, str. 1.
112
Zaviepodatakaokontekstutihdjelausp. A. Levi :French Moralists, theTheory of ihv Passions, 1585-1649, Oxford, 1964; G. J . Buelow: "Music, RhetoricandtheConcept
of the Affections: aSelectiveBibliography";Music Library Notes,

1973, 31, str. 250-259.

"Kako biti estit ovjek?", nego "Kakav ovjek treba biti da bi se dopao dvoru, a istodobno ostao estit?". Upravo setim
pitanjembavi isusovac NikolaKuzanski u spisu Sveti dvor (1624). Kao ispovjednikaLujaXIII. Kuzan-skog e s dvora
naposljetku udaljiti Richelieu. U vrijeme dok s mnogo zanosa ispisuje spomenuto djelo, on jo vjeruje u mogunost
prilagodbeLoyolinemetode vjebi veoma specifinoj dvorskoj sredini. Kako preobratiti plemia ili dvoranina, uiniti
njegovu vjeru iskrenijom, sluei se pritom ugodnim i imaginativnim sredstvima? Rezultat je opsena rasprava o vrlinama,
porocima i strastima, popraena priama i pohvalama "istaknutih ljudi s dvora". U cijelome tekstu Kuzanski nastoji zadrati
itateljevu pozornost ivopisnim slikama. Primjerice, da bi objasnio vrlinu smotrenosti u razgovoru, poziva nas da inimo
"poput morskerakovice, kojaseskrivadoklegod nemaprirodnog orujazaobranu, apritomnikoganeozlijedi. Valja
vrebati prilike, kao to ini jei, i motriti kako pue vjetar da bismo znali na koju stranu okrenuti kuna vrata"
113
. U ranijem
djelu, De eloquentia sacra et humana (1619), kojejenapisao zavrijemeprofesurenakoledu LaFleche, Kuzanski je
uspjeno ostvario monumentalnu (16knjiga) i eruditsku sintezu cice-ronizma i anticiceronizma, bolje reeno, patristike i
druge sofistike, pa se to djelo moe smatrati jednim od kapitalnih djela barokne retorike. Ne ulazei na ovome mjestu u
prouavanje te istinske retorike enciklopedije, moe se rei da Kuzanski kod svih ljudi uoava neku vrst zajednike
senzibilnosti. Ponajprije kranske, ali i senzibilnosti prema jeziku i njegovim uincima koji, poput ljubavnoga zanosa,
olakavaju sjedinjenje, komunikaciju meu ljudima. Tematikajenesumnjivo "barokna", ali i zauujue aktualna, kao to je
1980. godine primijetio Mare Fumaroli: "Podupirui svoje unitaristiko poimanje katolike mree komuniciranja,
informiranjai uvjeravanjakao ovozemaljske prostorno-vremenske ekstenzije vjene Boje rijei, otac Kuzanski istodobno
otkriva veoma arhaian, magijsko-religijski pogled nastvari, kao i izrazito moderan pogled premakojemu svijet naivotu
odrava svojevrstan bioenergetski i informacijski sustav, na koji je jezik takorei izravno prikljuen"
114

.
113
La cour sainte, ponovljenoizdanje, Pariz, 1647,1, 3, str. 138.
114

Nav. dj., str. 292.

d)

Dvorska retorika u Francuskoj: asnost prema Faretu (1596-1646) i vitezu de Mereu (Antoineu Gombaudu, 1607-1684)
Jezik je univerzalno sredstvo komuniciranja, pobuivanja emocija, prenoenjaosjeta, ali i integriranja u drutveni
poredak, jer jezikomdvoranin pokazujesvoju civiliziranost, uljudnost, potovanjevlasti. Knjigakoju Nicolas l'aret
objavljuje1630. godine, astan ovjek ili umijee dopadanja dvoru, moesesmatrati baroknomadaptacijom
CastiglioneovaDvoranina. On uzdie vrline smotrenos ti i umjerenos ti, ali to ini raskonijim i slikovi tijim stilomod
Castiglioneova.
"Kakvo li je udo vidjeti estite ljude meu svim tim grebenima kojima dvor obiluje dok izbjegavaju sudar s vrhomkakve
stijene, prkoseestokunaletu kakvavjetraili poputaju pred silinomvalova, i dok mjestimakojimase drugi nebi usudili ni
prii od straha da ne stradaju oni mirno prolaze, pa se i ne ini da su se izlagali kakvo j pogi bli? Njihovo vladanjetoliko je
smotreno da nema te tame u kojoj bi se mogli izgubiti, a posebno im je oprezan jezik, zbog ega se nikada ne zalijeu"
115
.
No to umijee dopadanja dvoru nije isto u Parizu, Rimu ili Madridu. Godine1630, dok papaUrban VIII. u Rimu svesrdno
podupireuitkeumjetnosti i knjievnosti, dok GiambattistaMarino i Paolo Mancini u svetomegradu vode
akademiju humorista, ne zato da bi nasmijavali, nego da bi veliali zarazan uitak to ga prenoseti uomini di bell'umore, u
Francuskoj je situacija sve ozbiljnija. Ve se nagovjetava nova borba za utjecaj. Drava je u jeku sastavljanja nove vlasti.
Richelieu, koji jeimenovan kardinalom1622. godine, definitivno namee svoj autoritet nautrb "grupacije bogomoljaca".
Monarhijski apsolutizam koji se postupno uspostavlja stvorit e vlastiti estetiki okvir: klasicizam. Ipak, barokna estetika jo
nije istisnuta. Ona ostaje itekako prisutna, iako zadobiva specifino francuski oblik koji e na neki nain nadivjeti Luja
XIII. koji umire1643. godine. Malo-pomalo pojavljujesepre-cioznost

kao poziv nasenzibilnost, nausiljenost, na
profinjenost izraajnih sredstava... Onaneasimilirasvebaroknesastavnice: nekepreuzima, anekeodbacuje. U modi su
talijanskemanire, profinjeni hedonizamGiambattistaMarinauveseljavadvor koji seistodobno rugaafektiranomestilu
panjolcu Gongorei razmetanjimaMatamora, tih "tamaniteljaMaura". Najnadahnutije
115
L 'honnete homme ou I 'ar t deplaire a la cour, ponovljenoizdanje, Pariz, 1636, str.

189-190.
e ih ismijati Malherbe, a zatim i Corneille u Kominoj iluziji (1636). Tako e estitost i uglaenost u Francuskoj postupno
postati ozbiljnim predmetom rasprava uenih ljudi, vanim umijeem kojim valja savreno ovladati jer se upravo njime sada
postienemoralno, negodrutvenouzdizanjei priznanje.
Iz togaproizlazi daetika dimenzija estitosti, vrlina plemenitosti ili iskrenosti, pada u drugi plan. Ondje gdje je Castiglione
propisivao "nekase[dvoranin] nikad neuputadamilost ili naklonost trai nepotenim putem i neasnim sredstvima"
116

Faret savjetuje vie dvolinosti: "neka nikada nipoto ne pokazuje tugu i neka ne daje do znanja da osjea veliku muku ili
prisilu inei ono na to ga, po njegovu miljenju, obavezuje samo njegova vlastita volja"
117
. Ipak, estit ovjek nije ni
cinian ni proraunat; on blagim moralnimtonovimaboji svojedranje ija vrijednost ponajprije lei u vanjtini, u estetskoj
prikladnosti. Moe se rei da taj moralni estetizam preciozama najboljelei. Iako neidu do feminizmaante litteram, neke se
dvorankeipak sluetimnovimstanjemduhaunastojanju daspojepotovanjepremalijepom i premadrugom. Kao to je
napisalaMadelainede Scudery
118
, uglaenost nuno podrazumijeva, tovie, zahtijevapriznanjeljepegaspolai njegovu
slobodu izbora. Jo kasnije kraljevski povjesniar Rene Bary pokuat e u djelu Dvorski duh ili galantni razgovori (1662)
"provincijalce uiniti uglaenijima, a dame prosvjetljenijima". Meutim, "tako krasan cilj", dodaje on, "mora opravdati
sredstva kojima se pribjegava, pa kao to, primjerice, u knjigama u kojima otkrivamo protuotrove obino pronalazimo i
otrove, tako ne treba uditi to u razgovorima u kojima donosim lijepa naela donosim i rune osjeaje"
119
. Tako e
razmiljanjao uglaenosti, dolinosti i estitosti jezika neprestance naglaavati, isticati svoju prilagodljivost, zavodljivost,
pa ak i sposobnost krivotvorenja
120
.

Ipak, obrazac estitosti nije posvuda jednolian; pored dvorskog usmjerenjaAntoineGombaud, tj. vitez de Mere, zastupa
aristokratskiju koncepciju. estitost je za njega umijee "briljiranja u svemu to zadire u ivotne
116
Castiglione, nav. dj., str. 97.
117
Faret, nav. dj., str. 116.
118
Artamene ou le grand Cyrus(Artamene ili veliki Kir), X, 1653.
119
Napomena itaocukojaprethodi L 'esprit de cour, ponovljenoizdanje, Pariz, 1693.
120
O toj temi vidi i djelaDeChalesmea(L 'homme de qualite ou les moyens de vivre en homme de bien et en homme du monde, 1672) i ocaGoussaulta(Le portrait de l 'honnete
homme,

1694).

uitke i druenje"
121
, ona je prirodna sposobnost svianja, ali i uivanja, a da sepritomnekremoralnapravila. Nijeto ni
konformizam ni dvolinost, prije neka vrst spokojne i nemarne velikodunosti iji uzor de Merepronalazi kod Platona,
Sokrata ili Isusa Krista: "Ako elimo prosuivati o stilu estitih ljudi, dovoljno je prouiti kako se Platon izraava i kako
uvodi Alkibijada i Sokrata, koje im rijei stavlja u usta... Iz istoga razloga pogledajte kako Spasitelj jednostavno govori o
drugom ivotu i koliko se njegov jezik razlikuje od propovjednikog"
122
.
Tako, sjedne strane, aristokratska estitost po de Mereovu miljenju posjeduje stanovitu ogoljenost, suhoparnost, koja e ak
utjecati na Pascala
12
'; s druge strane, Faret i Bary smatraju da estitost opravdava sva laskanja, iako naginje potovanju i
pristojnosti. Tim posljednjim tipom estitosti napa-jat e se dvorska retorika. Poetkom 18. stoljea isusovci i dvorski
bogomolj-ci ak e ponovo rehabilitirati retoriki hypocrisis, i to reafirmacijom vrijednosti pristojnosti i pobonosti: "ta
grka rije, prema Rjeniku iz Trevouxa, izvorno oznaava glumca... Na dvoru se ovjek nuno pomalo pretvara, ak je
pomalo i licemjer... Rije 'bogomoljac' rabi se kada se o licemjeru govori s potovanjem". Podsjetimo da e to dvorsko
usmjerenjeretoriketrajno obiljeiti njezinu povijest u Francuskoj, jer e njezin presti, koji se sada vezuje za

Stari reim,
opasti s pribliavanjem Revolucije, ojaati tijekom Restauracije, te ponovo oslabjeti zavrijemeJ ulesaFerrya.

e)

Libertinci
No vratimo li se na Richelieuovo doba, usporedo s linijom promiljanja estitosti raa se jo jedna struja povezana s
baroknom milju. Rije je o eni-ditskome libertinstvu.

Ba kao ni "estiti" dvorani ni "libertinci" neprokazuju apsolutistiku
vlast. Oni, naprotiv, u njoj videsaveznikau borbi protiv
121
De la vraie honnetete, CEuvres posthumes, prvi putobjavioopatNadal 1700. godine; ponovljeno izdanje(Euvres completes, Pariz, 1930, III, str. 70.
122
De Veloquence et del'entretien, CEuvres posthumes, ponovljenoizdanje(Euvrescompletes, nav. dj., str. 116-117.
123
Pascal jedobropoznavao vitezadeMerea. U djeluUmijee uvjeravanj a(L 'art de persuader) on izjavljuje da ne umije pisati o umijeu svianja, dodajui da "ako itko to
umije, ondasuto osobekojepoznajem, nitkodrugi nemaotometolikihspoznaja". Modapritomaludirana dc

Merea. Usporedi i prethodni deMereov citatsPascalovommilju
797(Brunschvicg).

neznanjapuka, vjerske nazadnosti i plemike neuljudnosti. Vlast moe pribjegavati svimlukavstvimai sluiti sesvim
umjetnimsredstvimaako objektivno zastupa tri cilja, smatraGabriel Naudeu djelu Politika razmiljanja o dravnim
udarima (Considerations politiques sur les coups d'Etat, 1639). U tome bi se kontekstu moglo oekivati opravdavanje
propagandnei manipu-latorske retorike u posvemanjoj slubi projekta koji vie nije vjerske, nego strogo politike i laike
prirode. Razmiljanja o ovovremenoj francuskoj elokvenciji (Considerations sur I'eloquence francaise de ce temps, 1638)
Fran-coisaLaMothealeVayeraimplicitno zacijelo ocrtavaju takav projekt. No monarhijski apsolutizamkoji serazvijau
Francuskoj takoer je po pravu Bojem. Stogajeautor posebnooprezan i suzdran i radijesesmjetana podruje filozof ije.
Rezultat jesvejedno zanimljiv, jer LaMothe leVayer poziva na novi savez filozofije i sofistike ili, ako hoemo, mudrosti i
retorike. Da bi svoje uenje uinio ugodnijim, filozof ili mislilac ne treba se odrei jezine miline i ljepote. No ta sredstva ne
smijusluiti nametanju"istine" ili propagiranju vladara. Mudrost, naprotiv, poiva na osvjeivanju relativnosti stvari i
sudova. Taj skepticizamvodi autoraravno usanospoju filozofijei sofistike: "u elokventnomegovoru postoji neto vanije
od ljepotedikcijetevaljanosti i punoe perioda... Elokvencija nije nita drugo do lijepo objanjavanje misli mudra ovjeka...
Upravo to uoavamo kod Filostrata: najstariji sofisti, koji su bili mudraci svojegavremena, po zanimanju su bili profesori
retorike'"
24
.
U istomeduhu LaMotheleVayer estoko osuuje pokuaje jezinog propisivanja ili proiavanja, jer bi oni znaili
okamenjivanje dinaminih i relativnih znaenja kojih su rijei nosioci. Razmiljanja o elokvenciji zaokret suu karijeri toga
libertinca, ija neovisnost ipak slabi jer preuzima dunost Richelieuova publicista. Taj zaokret ujedno evocira prijelaz iz
barokau klasicizam koji se dogaa upravo u to doba. Dvije godine nakon objavljivanja teraspraveoelokvenciji i usprkos
kritikama to ih upuuje radovima Francuske akademije, LaMothe leVayer naRichelieuov nalog i sampostajeakade-
mikom. Kako gataj isti Richelieuvidi kao mogueg prijestolonasljednikova uitelja, on ispisuje Raspravu o pouavanju
prijestolonasljednika (Traite sur l'instruction de Mgr le Dauphin,

1640), ukojoj zagovaramnogo odmjereni-ju, tovie,
konformistiku uporabu elokvencije. Taj e spis, uostalom,
124
CEuvres,

Pariz, 1669, IV, str. 65-66.
pohvaliti isusovac DominiqueBouhours, dok e ga oratorijanac Bernard Lamy implicitno kritizirati na kraju
svojeRetorike.

Tako eruditsko libertinstvo, uklijeteno izmeu spoznajnog relativizma i apsolutistike vlasti, iznjedruje
retoriku kojaeli biti "filozofskom" i "sofistikom", ali se pritom najee samo koleba izmeu precioznosti i klasicizma.

f)Konceptizam i lakonizam.

Baltasar Gracian y Morales (1661-1758)
Vidimo da se iza pojma "baroka" krije mnotvo struja i kola koje su meusobno ponekad posve oprene. Isusovaka kola
svoju sklonost premaprividu i uinku stavlja u slubu papinskih interesa, druge struje slue francuskoj monarhiji, a ima ih i
koje se, kao to emo sada vidjeti, pokazuju subverziv-nijima. Sklonost premapatosu, zavoenju, ganuu, senzibiliziranju,
razvija i osjeaj za razliitost i sloenost stvari. ovjekova sposobnost da tu sloenost izrazi moe pak prerasti u sposobnost
darazotkrijeparadokseili nepravde. Baroknasklonost premaosjetilnimkontrastimanevodi tako k sluenju etabliranoj
vlasti nego, naprotiv, k njezinu prokazivanju. U tomeduhu valjarazumjeti knjievno-retoriku struju nazvanu
"konceptizam" (od concepto napanjolskome, concetto na talijanskome, conceit naengleskome). U Italiji gakrajem16.
stoljea srameljivo uvodenepoznati autori poput CamillaPere-grina i GirolamaGarimberta
125
, arazvijaseuglavnomna
panjolskome dvoru u prvoj polovini 17. stoljea. Melankolina kranska svijest ondje pokazuje umijee sugeriranja
dvorskih skandala, isticanjamoralnedekadencijedvora
i insinuiranja njegovih grotesknih obiaja, posebice vjetom uspostavom odnosa izmeu "krajnosti". To "otroumlje", koje
jednom rijeju ili konceptom zahvaa sloenost stvari, iznjedrit e posve novu retoriku politikog usmjerenja. Francisco de
Quevedo y Villegas izlae njezina glavna naela u reto-riko-politikoj raspravi Vida de Marco Bruto

(napisanoj 1631, a
objavljenoj 1644. godine), a ta naela primjenjuje i na veinu svojih romana, u kojima se mijeaju pikarski realizam i
tragino prokazivanjemoralneiskvarenosti. Drugi predstavnik te struje, Virgilio Malvezzi, talijanski plemi koji ivi na pa-
njolskome dvoru, uputa se u ironina i sentenciozna prokazivanja "sustava"
125
Usp. E. R. Curtius:Europska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje, prev. StjepanMarkuS, Maticahrvatska, Zagreb, 1971; Naprijed, Zagreb, 1998, str. 314.

(op. prev.)
openito
l2h
. No kad bismo za karakterizaciju te konceptistike retorike trebali iznijeti samo jedno ime, bez oklijevanja bismo
odabrali BaltasaraGraciana.
Gracian neprestano na vidjelo iznosi licemjerje i dvolinost "ljudi svoga stoljea". Njegova knjiga Otroumlje i umijee
dovitljivosti (Agudeza y arte de ingenio, 1648) zastupa tipinu retoriku nadahnutu Senekom i svetim Au-gustinom.
"Realistikoj" etici dvoranina usredotoenog na skupinu ili drutvo Gracian suprotstavljamoral osobnogaotroumljakojene
nastoji stei naklonost ili doi u milost po svaku cijenu, nego shvatiti mehanizme nekoga drutvenopolitikog sustava i
kriomih prokazivati. Epigram, duhovitamisao, iva i saeta poanta lepravo e izrei skandaloznost iskvarenih i raska-
laenih obiaja ili neodgovornost dvorskih ljudi. Njegova je retorika barokna, ali ne u smislu obilja, bujnosti i pretjeranosti,
nego zato to uznemiruje, iznenauje, intrigira i nadmudruje. Elokvenciju koja se obraa osjetilima i imaginaciji Gracian
zamjenjuje retorikom namijenjenom umu i srcu, dvorskoj slatkorjeivosti on suprotstavlja estinu "lakonizma", jezinoj
jednolinosti disonanciju i inverzije, ukrasima hrapavost, a vedru oponaanju melankolinu ingenioznost.
"Uvijek imamo vremena rije izrei, ali ne i zadrati je. Treba govoriti kao u oporuci, jer uz manje je rijei i manje sudskih
postupaka. Valjasenato naviknuti dok govorimo o nevanimstvarimakako nebismopogrijeili kadabudemo govorili o
vanima. Tiina je po mnogoemu boanska. Tko god je brz na jeziku, uvijek je na rubu poraza, i nagovora"
127
.
Napokon, taj je "lakonizam", ta jezina i izraajna tedljivost, ujedno i konceptizam, tj. otroumlje, bistrinaosobekoja
obinom sentencijom, jednom jedinom milju rasvjetljava paradokse povezujui suprotnosti. Concepto je, pieGracian, "akt
razuma, koji izraava odgovarajui odnos izmeu dvaju predmeta"
128

- postupak koji jeponekad nejasan, sloen, zagonetan,
ali koj i u
126
Ovastrujaimapredstavnikei uItaliji: tosuMatteo Peregrini (Delte acutezzelOotroumlju, 1639) i, posebice, EmmanueleTesauro (Il canocchiale aristotelicol Aristotelovski
dalekozor, 1654), bivi isusovac koji u najistijemubaroknomduhuvedro mijeahedonizamGiambattista Marina i hermetizamesto tajanstvenih "sentencija". "Pjesnik je", pie
on, "ovjek koji uspostavlja odnose meu najudaljenijimstvarima", on umije "bilo to preobraziti u neto drugo, grad u orla, ovjeka u lava, laskavca u sunce". Citirao Scaglione,
nav. dj., str. 168.
127
Ordculo manualy arte deprudencia (Prirunoproroite i umijee opreznosti), 1647, maksima160; francusko izdanjeL 'homme de cour, preveo Amelot delaHoussaie, Pariz,
1684.
128

Citirao Curtius, nav. dj., 318.

svakom sluaju otkriva dubinu i duh svojega pokretaa: "tko kae misterij, kae znaenjsku bremenitost, proces
dozrijevanja, istinu skrivenu i tajnu, dragocjenu, a time i cjenjeniju, soniju informaciju. Umijee otroumljazasniva sena
uklanjanju toga misterija povezanosti izmeu krajnosti, veze izmeu korelata neke teme"
129

.

3. Klasicizam
a)

Bruenje jezika
U 16. stoljeu rijei su bile jamstvo ovjekova odnosa s Bogom i jedini predmet rasprave bilo jepitanjekojejeu tomeodnosu
mjesto etosa: je li on ovjek koji se angaira birajui rijei (katolika teza) ili Bog koji progovara kroz ovjekova usta
(protestantska teza)? U 17. stoljeu rijei su postale jamstvomovozemaljskogaporetka. Onesu osiguraleuspjeh
protureformaciji, a sada e odraavati autoritet uspostavljenih vlasti. Time se rasprava premjeta. Kao moralno
pozicioniranjegovornikaetos polako prelazi u drugi plan, dok selogos, odraz i jamstvo ovozemaljskoga poretka, vraa u
prvi plan. On to ini zato to ovozemaljski poredak nijeposvudaisti. Francuski kralj neeli priznati dapapinski zakon
upravljazemljomkojoj jeon gospodar. Francuskamonarhijamoraimati svojerazloge, dakle, i svoju instituciju i jezik. Upra-
vo sezato isusovci, usprkos "uglaenosti", "ljubaznosti" i elji da se svide francuskome dvoru, nee ondje uspjeti potpuno
nametnuti. Otvorenosupre-agresivni premasvimakoji senepokoravaju duhovnomautoritetu Rima, u trenutku kadaje
doistabitnasamokraljevskavlast. J o 1622. godineisusovac Francois Garasse poinio je pogreku koja e njegovu Drubu
skupo stajati
130
. Da bi osporio tezu svih onih "istananih umova" (beaux-esprits) koji su neprijateljski raspoloeni prema
Rimu, apremakojoj "nikoganetrebaprisiljavati da misli ovo ili ono", Garassese, planuvi, pohvalio daiz togamoe
"izvesti nune zakljuke koje e takozvani dovitljivi umovi, koliko god bili glupi, biti prisiljeni prihvatiti"
13

'. Iz toga
proizlazi, kako objanjava Garasse, da luake ne moemo otrgnuti od njihovih sanjarija, aoni kojetakav zaklju-
129
Agudezay arte de ingenio, citirao Scaglione, nav. dj., str. 170.
130
Usp. M. Fumaroli, nav. dj., str. 326i dalje.
131
Doctrine curieuse des beaux esprits de ce temps (Neobi no uenje ovovremenih istananih umova),

ponovljenoizdanje, Pariz, 1624, str. 230-231.

ak ne zabrinjava "bijednici su i hulje, gotovani, blesani bez duha i mozga, vinske muice, dvorske stjenice, a ako su toliko
glupi da ih moje rijei vrijeaju, rei u samo da je to moje vjerovanje, a sukladno njihovim naelima, ni na ije se vjerovanje
ne smijevriti pritisak"
132
. Tolika bujica rijei upuena narodu s visoke propovjedaonice ne poluuje eljeni uinak. No u
obliku proze, epigrama ili dosjetke itekako moe uvrijediti dvor, to e se i dogoditi. Elokvencija e se, dakle, morati
prilagoditi. Isusovci PierreJ osset
133
, PierreLeMoyne
134
teDominiqueBouhours
135
uskoro e prihvatiti novu normu koja
objedinjuje otmjenost i tankoutnost. No taj e se zaokret dogoditi prekasno. Pravi akteri klasicistikoga preporoda, najstariji
lanovi Akademije koju je 1635. godine osnovao Richelieu, ne potjeu iz isusovake, nego iz galikan-ske i parlamentarne
tradicije: DuVair, Guez de Balzac, Conrart, Chapelain
136
, Vaugelas
137
, Godeau, Patru.
Uz Akademiju se, dakle, retorika prilagoava novim ciljevima: vie ne treba uvjeravati, nagovarati, djelovati naumovei
srca, nego isticati francuskuuljudnost i prikazivati dolinost i monarhijski autoritet. Na djelu vienijeizravnapropaganda,
nego seporetkom rijei odraava dravni poredak, sa-vrenou uporabe savrenost institucija, a velianstvenou jezika
velian-stvenost kralja. Konformizam postaje pravilo. Svi se napori usredotouju na jezinu uporabu i norme, a ne na
neposrednu uinkovitost jezika. Budui da je patos ispunio svoj zadatak, logos semoevratiti u prvi plan.

"Nije mi namjera", pie Vaugelas, "provoditi reformu naega jezika ni ukidati rijei, a niti kovati nove, jer s kojim pravom...
mogu za sebe traiti mo koja pripada samo uporabi, koju svatko priznajezagospodarai suverenaivih jezika? Ipak se
moramunaprijed opravdati, iz strahadameneoptue
132
Isto, str. 233.
133
Rhetorice, 1650.
134
Peintures morales(Moralni prikazi), 1640-1643;Entretiens et lettrespoetiques (Poetiki razgovori i pisma), 1665; De I'art de regner ( O umijeu vladanja), 1665.
135
Entretiens d'Ariste et d'Eugene (RazgovoriAristea i Eugenea), 1671;Maniere de bienpen-ser sur les ouvrages d'esprit (Ispravno promiljanje pronicljivih djela), 1687; Doutes
sur la langue frangoise (Dvojbe vezane za francuski jezik), 1674; Suite des remarques sur la langue frangaise (Nova razmiljanja o francuskome jeziku), 1692.
136
Sentiments de l'Academie sur le Cid(Miljenje Akademije o Cidu), 1637.
137
Remarques sur la langue frangaise (Opaske o francuskome jeziku),

1647.

oni koji osuuju ljude a da ih i ne uju, kao to su uinili onoj uglednoj i glasovitoj drubi [isusovakoj], koja je danas dika
Parizai francuske elokvencije... Uporaba je nain da se govori... ne o mnotvuglasova, negooonimanajprobranijim,... o
tomenajzdravijemdijelu dvora"
138
.
Tako dvorska retorika u klasicizmu postaje umijeem valjana govorenja i pisanja. Umijee svianja, dopadanja, sada se
ogledau bruenju francuskogajezika, kao stojedobro uoio Rene Bary, koji svoju Francusku retoriku, objavljenu 1653.
godine, dopunjavaraspravomo Tajnama naega jezika iz 1665. godine. Ipak, Bary se pokazuje veim voluntaristom od
Vaugelasa: "Oni koji su neprijateljski raspoloeni premanovini i radu zacijelo e rei da je uporaba, koju ja ne slijedim
slijepo, zakon ivih jezika, te da su pravila to ih dajem ograniavajua koliko i teka... no moja je knjiga neobina... kori-
sna... otkriva starenedostatke i sadri lijepeispravke"
139
.
Meu retorikim raspravamakojesuuslubi istoganacrtanalazesei D'Aubignacova
140
, LeGrasova
141
i DeRapinova
142
, no
zadrimo senaonoj koju je1662. godineobjavio J ean delaSourdieredeRichesourcepodnazivomUmijee valjana
govorenja ili francuska topika. To je, prijeBernarda Lamya, prvi pokuaj - dodue, nespretan - da sena logici utemelji
klasicistiki zahtjev za jasnim i reprezentativnim govorom. Richesource ponajprije ustvruje, ba kao to e i Lamy nekoliko
godinaposlije, dajezik imafunkcijuslike: "Govor pretpostavljasud, asud ovisi o poimanju, kojejeprvaradnjauma; stoga
ne moemo sumnjati daje prvi dio umijea valjana govorenja upravo onaj koji vodi k jednostavnoj misli, tj. k prvom
razumijevanju jednostavnih stvari do kojegadolazimo preko jednostavnih pojmova"
143

. Problemi poinju kod tih
"jednostavnih pojmova". Ono to e Lamya odvesti dosvojevrsnog empirizma ili naturalizma Richesourcea vraa kanonima
klasine logike. Po njegovu miljenju, naime, osnovni pojmovi koji su polazite svake predodbenaprostosu kategorije,
rodovi, vrsteitd., nakojimaon utemeljuje
138
Remarques sur la langue frangaise, ponovljenoizdanje, Amsterdam, 1665, predgovor, str. 1-3.
139
Rhetorique frangaise suivie des secrets de notre langue, Pariz, 1665, predgovor.
140
Discours academique sur I 'eloquence (Akademski govor o elokvenciji), 1682.
141
La rhetorique frangaise (Francuska retorika), 1671.
142
Reflexions sur I 'eloquence (Razmiljanja o elokvenciji), 1682.
143
L 'art de bien dire ou les topiques frangaises,

Pariz, 1662, str. 1-2.

topiku, uvelike je preuzimajui iz tradicionalne silogistike, tako da se njegovo "umijee valjana govorenja" zapravo svodi na
umijee graenja silogiza-ma.
b) Francuska spiritualistika kola
Ipak, normetoih jenametao ili istraivao po Vaugelasovim rijeima "najzdraviji dio dvora" nisu nailazilenajednoglasno
odobravanje. Natragu jezgrekojaseisprvaoformilaoko kardinalaPierreadeBerullea, predvodnikagrupacijebogomoljaca
i glavnog Richelieuovaprotivnika, postupno se uvrivala tradicija koja ne samo to okuplja obitelj Arnauld, Blaisea
Pascalai PierreaNicoleaoko Port-Royalanego pridobivai simpatijemagistratapoput J eromeaBignona, oratorijanacapoput
Nicolasa Malebranchea, ali i obinih sveenika kakav je Vincent dePaul. Osnovnajemotivacijatestruje, kojajekasnije
prozvana "francuskom kolom duhovnosti", "reforma" kranskoga duha: vie unutarnjega ivota, poniznosti, iskrenosti,
preputanja, amanjelicemjerja i "mrskih laskavaca", kako e ih bez oklijevanjanazvati Racine
144
. Valjagovoriti kao
osjeajan ovjek pod utjecajem vjere i nadahnua, a ne kao proraunati sofist ili dvoranin. Glavne su referencije pritom sveti
Augustin i Pseudo Longin kojega e Boileau prevesti 1674. godine. Njegovo Pjesniko umijee, objavljeno istegodine,
jasno se svrstava uz "spiritualistiku" grupaciju. Njoj nije cilj, kao to se preesto tvrdi, ukalupljenje jezika u stroga pravila
ili ljubav prema "istini". Ona, naprotiv, pouava da je "tajna ponajprije u svianju i ganuu", koje pjesnik ne moe postii
"ako ne osjea tajanstven utjecaj nebeski, ako ga njegova zvijezda jo pri roenju nije uinila pjesnikom". Boileau je, za
razliku od onih to propisuju i bruse jezik, odluno na strani srca, pa poziva pjesnika da se prepusti svojoj kreposti i
nadahnuu, a ne pravilima moderne jezine uporabe.
Kako shvatiti tu neoekivanu prednost srca pred umom? Koji joj smisao dati unutar povijesti retorike? Treba li u tome vidjeti
vjeno vraanje moralnoga, etikog zahtjeva ili, naprotiv, premjetanjesilai vrijednosti

in prae-
144
Fedra, IV, 6. (Hrvatski prijevodizvornogteksta: "Detestableflatteurs, present leplus funeste/ Quepuissefaireaux roislacolereceleste!" glasi: "Laskavci sukraljunajgori
dar s neba/ Kadasrdbabojakraljazgodittreba!" (preveo SvevladSlamnig, Sysprint, Zagreb, 2000, str. 80, op. prev) BernardLamy ovimodlomkomoprimjerujesvojuosudu
"lanihukrasa" uretorici: usp. La rhetorique ou 1 'art deparler,

nav. dj., str. 426.

sentia? Prijesvega, ispustili bismo jednu od dimenzija rasprave kad bismo je sveli na napetost izmeu racionalnog
uvjeravanja(conviction) i uvjeravanjakojepovezujeemociju i razum (persuasion), jer sampojampersuazijeprizivaideju
manipulacije, pobuivanja dua. Dakle, u trenutku kadaseu Francuskoj namee apsolutizam, persuazivna funkcijaretorike
prelazi u drugi plan, dok sereprezentativna funkcijajezika sve vieafirmira. S druge strane, raspravaseu to dobaviene
vodi izmeu isusovake sredine i magistrature, izmeu pobornika uinkovitosti i pobornika estitosti, izmeu zagovornika
persuazijepo svaku cijenu i pristaaumjerenog uvjeravanja, odnosno, ako ba hoemo, izmeu patosa i etosa. Veina
sveenika i magistrata priznaje pobjedu francuske drave nad "baroknim" duhomprotureformacije. To nijesamo pobjeda
dvora nad propovjedaonicom, uljudnosti nad brbljavou, uzvienosti jezika nad njegovom smjelou; to je prije svega
pobjedaknjievne proze nad govornim stilom. Meutim, to novo stanje raa, dakako, i novenapetosti. Najednoj jestrani
"klasicistika" stilistika koja zahtijeva istou, jasnou i saetost, te istodobno promie potovanje normi i presti jezika, to
znai kralja. Na drugoj je strani "primitivnije" poimanje jezika koje zagovarajednostavnost, istinu, izvornost, dakle, stanovit
oblik otpora poretku to ga namee vlast. No valja pripaziti: primitivistiko ili spiritualistiko poimanje koje se sukobljujes
klasicistikim duhom ne daje prednost etosu u odnosu napatos. Nije vie rije o tome da se zabranjuju umjetna jezina
sredstva ili prokazuje uinkovitost jezika. Sada se ublaava, smekava monolitna rigid-nost klasicistikoga jezika uz
opravdanjedaon, takav kakav jest, neodraavanau temeljnu senzibilnost. Ovdje se, znai, patos suoava
s logosom. Braniti po svakucijenu i bez nijansi poredak logosa znai tvrditi da proza tadanjih pisaca (les Modernes) odnosi
pobjedu nad senzibilnou antikih pisaca (les Anciens); to znai poruivati da stoljee Kralja Sunca po velebnosti premau-
je stoljea Perikla i Cicerona, ali i da uporaba jezikakakvu kralj eli i doputapo savrenosti premaujeono to
suBog i priroda jeziku namijenili. Vidljivo je da u novoj napetosti sudjeluje ne samo polemika izmeu "modernih" i "starih"
pisacanego i polemike o prirodi, podrijetlu i strukturi jezika. Ta se nova napetost, dakako, dogaa izmeu srca i uma, ali
moe se i retoriki definirati kao borba izmeu patosa i

logosa.


4. Filozofska poimanja retorike
Napetost izmeu patosa i logosa, ije smo politike uloge upravo vidjeli, postavljai irefilozofsko pitanje: koj i omjer
senzibilnosti, koji stupanj empirije treba unijeti u racionalizam da bi on bio vjerodostojan i odriv? U 17. stoljeu nema
filozofa koj i ne pos tavlja pitanje mjesta i moi logosa. Jezik, dakako, mora rei ili odraavati "stvari", ali on se ne moe
zadovoljiti ulogomobjektivnoga prikazivanja. ak i znanost ima potrebu uspostaviti mostove izmeu ideja i osjeta, a rijei
su savren posrednik izmeu naih zakljuivanja i iskustava, naih misli i tjelesnih kretnji. Tako problematikasrcai uma,
odnosno patosa i logosa, opsjeda sve klasicistike filozofe, jednako "empiriste" i "ra-cionaliste". Nijedan sefilozof, od
FrancisaBacona preko Hobbesai Descar-tesapasvedoAntoineaArnaulda, nezadovoljavaglatkomi kompaktnom
ra-cionalnou koja je nepropusna za srce ili osjeaje. Svi e se okuati u novim sintezama, pojanjavajui, pa ak i
redefinirajui pojedine funkcije retorike, a pritom e se esto, kao to emo vidjeti, manje-vieeksplicitno pozivati na
Ramusa. U konanici e ipak trebati priekati kraj 17. stoljea i retoriku ora-torijancaBernarda Lamya da logos, sada tijesno
povezan s patosom,

pronae novu osnovu, koja e u 18. stoljeu i prevladati. No da bi do toga dolo, bilo jepotrebno da,
onkraj svih podjela, empiristi i racionalisti usmjerenov pogled naretoriku, pogled koji retoriku nesmatraneprijateljem
kojega treba unititi, nego naelom pomirenja razuma i iskustva. Sada nam valja iznijeti upravo tu nepoznatu povijest
drukijeg odnosa prema retorici.
a)

Francis Bacon (1561-1626)
Kao promicatelj indukcijeengleski dravnik i filozof Francis Bacon moesesmatrati jednimod otacamoderneznanstvene
metode. S retorikoga gledita on se upisuje u Ramusovu tradiciju jer smatrada funkcijainventia, kojasedosad uglavnom
vezivalauz retoriku, moranapredovati i iriti senadruge, "znanstvenije" metode.
"Postoje dvije vrste invencije koje se meusobno veoma razlikuju. Prva se odnosi na umjetnosti i znanosti, druga na govore
i argumente. Prva, primjeujem, nedostaje... [Druga], koju nazivamo invencijom u govoru i argumentaciji, nijeiznalazak u
pravome smislu rijei: iznai znai otkriti ono to ne poznajemo, a ne pronai ili iznova objaviti ono to ve znamo. Jedini
cilj onoga to ovdje nazivamo invencijom jest da umom okupimo, crpei ih iz znanja to ga na um ve posjeduje, elemente
koji modamogu posluiti u nacrtu togaimamo uvidu..."
145
.
Usprkos pozivu na veu racionalnost u znanostimaBacon jeprisiljen voditi rauna o nevjerojatnoj moi jezika da povee
suprotnosti, prevladarazlikeili reorganiziraukupnost spoznaja. Daleko od togadaretoriku svodi naelokaciju, on poput
Ramusa uoava da neke njezine "heuristike" funkcije mogu posluiti znanostima. ak i pribjegavanjemjestima,
tj. toposima, moesepokazati korisnimza"udahnjivanje" novih ideja: "Zapronalaenjeznanjaiu govorima] postojedva
postupka: moemo obaviti pripreme ili iznai naina da si udahnemo ideje... Taj drugi postupak, to umijee da sami sebi
sugeriramo ideje, usmjerava nas i vodi do odreenih orijentira ili toposa [sic] koji mogu potaknuti na umdaobnovi i
samome sebi predoi neku spoznaju koju je prethodno stekao kako bismo se njome mogli posluiti na nain koji se, ako je
ispravan, ne svodi na priskrbljivanje argumentarija u cilju vjerodostojna raspravljanja s ljudima, nego nam moe pomoi i u
rasuivanju, ali i valjanu zakljuivanju prilikom unutarnje rasprave. Ti toposi ne slue, dakle, samo olakavanju posla naoj
invenciji tako dajoj udahnu ideje, nego i usmjeravanju naega istraivanja... Smatramih izrazito korisnimajer sumjeoviti
i jer se u njima logika mijea sa znanstvenom graom"
146
.
Retorika, dakle, ima ulogu "mijeanja": ona mijea i povezuje podatke koji bi inaeizmaknuli polju otvorenominvenciji. U
tomejeduhu Bacon zdruuje s imaginacijom, koja je veleposlanica izmeu razuma i volje, posrednica izmeu suda i
djelovanja
147
. Retorikatako ponovodobivafilozofsku funkciju koju joj jepripisivao Platon u Fedru,

no kojaje
reaktualizirana i prilagoena normama empirizma: osjetila nisu varljiva, ali valja ih staviti u slubu razuma, to omoguuje
retorika imaginacija, koja ima i praktinu funkciju, jer kombinira razum i volju. TimeBacon nastavljatradiciju kojare-
toriku ne smatra umijeem ukraavanja poglavito estetskoga poslanja, nego nainom da se stvari predoe razumu i volji, a
koji je usrediten u slikama i osjetima. Upravo se time moe objasniti injenica da usprkos estokoj osudi
145
The Proficience and Advancement of Learning Divine and Humane, 1605; francusko izdu-njeDu progres et de la promotion des savoirs, Pariz, 1991, prevelaMichele
LeDocuff, str. 160-161, 167.
146
Isto, str. 169-170.
147

Isto, str. 158-159.

ukrasauretorici
148
Bacon prihvaa i opr avdava pribjegavanje figur ama rijei i misli, koje svojim osjetilnim i shematskim
karakteristikama pobuuju nau pozornost te, prema rijeima samoga Bacona, argumentu "daju boju", ime zapravo
usmjeravaju odluivanje
149

.
b)

Thomas Hobbes (1588-1679)
Bacon tako, kao jedan od otaca nae moderne znanosti, ne oklijeva pribjei retorici da bi uspostavio dinamiku promicanja
znanja. Nekoliko godinaposlijeengleski filozof Thomas Hobbes ipak se pokazuje opreznijim, pa ak i skeptinim, spram
mogunosti integriranja retorikoga patosa u racionalnost openito. Valja rei da je Hobbesov empirizam ublaen
zabrinutim realizmom to ga u njemu pobuuje tadanja politika situacija. Puritanski parlamentarci koji se suprotstavljaju
kruni uskoro e svrgnuti, a zatimi smaknuti Charle-sa I, izazivajui time graanski rat koji e trajati deset dugih godina, sve
do restauracijeStuartovih 1660. godine. U Levijatanu (1651) Hobbes predlae uspostavu svemonoga reima preko jasnoga
drutvenog ugovorakoji bi poivao na jednostavnoj raunici: odrekli bismo se nekih sloboda, do kojih je parlamentarcima
toliko stalo, a drava bi nam zauzvrat jamila sigurnost. U tome se kontekstu Hobbes okomljuje na retoriku.
Parlamentarcima spoitava da se retorikom slue nerazborito, jer jepretvaraju uinstrument koji jemnogoopasniji, tiranskiji
i nepravedniji od reimaiz Levijatana, jer ne djeluje pod krinkom, nego trai da bude izabran posve transparentno i upueno.
Tako se ini da retorika za Hobbesa nije na strani rjeenja, nego problema. Ona jejedan od uzroka meusobnog suoavanja
ljudi nasiljem. Temeljni razlog njezine opasnosti poiva u injenici da je jezik tek daleki i uvelike degradirani, timei lani
uinak naih osjeta, koji se, k tome, najee dogaa izvan kontrole razuma, automatski ili autonomno: "Budui da ljudi ele
i drugeupoznati s vlastitimspoznajama, mnijenjima, poimanjima, strastima, i dasuzbog togaizumili jezik...
razum (ratio) pretvaraseupuki govor (oratio) za veinu njih, nad kojima navika ima toliku mo da duh samo sugerira prvu
rije, a ostatak slijedi automatski i duh u tome ne sudjeluje"
150

.
148
Isto. str. 31-32.
149
Usp. L. J ardine:Francis Bacon. Discovery and the Art of Discourse, Cambridge, 1974, str. 219i dalje.
m
Dehomine,

1658, V, 14.

Ta obmana jezika zastrauje Hobbesa, ali ga istodobno i zadivljuje, jer je s jedne strane svjestan da se jezik ne moe zaobii,
as drugeda jestrahovito uinkovit. No kao to je uoio LeoStrauss
151
, timeto nudi umjetni reimLevijatana Hobbes i sam
ponavlja, reproducira dvosmislenost retorike: ustrajanjem na prirodnosti suprotstavljanja meu ljudima (koji su jedni dru-
gimavuci), onsaaljenjempriznajedajeretorika, odnosnola, sastavni dio ivota. No istodobno, pribjegavanjem
tehnikom rjeenju autoritarnoga tipa, on ne ini nita bolje nego retorika, tj. slui se umjetnim sredstvima ne bi li hotimice
upravljao ljudimai usmjeravao ih. Tozacijelo objanjavaposebno Hobbesovo zanimanjezaAristotelovu Retoriku, iju je
skraenu verziju, uostalom, osobno sastavio'
52

i kojasemoesmatrati jednimod najvanijih izvora nadahnua njegovoj
filozof iji.
c)

"Entuzijasti" i "platonisti"
Ipak, osjetilna mo jezika ne pobuuje samo sumnjiavost i oprez. I ovaj se put u Engleskoj, sredinom 17. stoljea,
zahvaljujui Cromwellovoj vladi, razvijaniz novih sekta. Okupljeni oko GeorgeaWhiteheada, "entuzijasti" se, najee
motivirani snanimvjerskimili protestantskimuvjerenjem, bez oklijevanjapreputaju svojemu najspontanijemelanu,
putujui gradovima i selima, gdje sa arom propovijedaju geste i osjeaje, ne marei za pravila ili govornike podjele.
WilliamPerm, nasljednik kvekerskogapoglavaraGeorgeaFoxa, smatrasebraniteljemslobodei jednakosti kolonai
amerikih Indijanaca. On e ak pokuati nametnuti posve nova naela dravi koju e osnovati i kojoj e dati svoje ime:
Pensilvanija. Kada je rije o retorici, on osuuje rijei koje su pod izgovorom uljudnosti neiskrene: komplimente, sirova
laskanja, oite lai kojima se podi lazi tatini sugov ornikakojegabi prijesvegatrebalo smatrati cjelovitomosobom. "Postoji
obiaj... zbog kojega nas se smatra neodgojenima... a taj je da se svakomu bez razlike obraamo sa 'ti'... Zato nas smatraju
smijenimajer elimo govoriti sukladno gramatici?... Vrhunac je ludosti i oholosti da smrtnik od sebi slinih zahtijeva ili
oekuje uljudniji jezik koji zahvalnost izraava bolje od onoga kojim se on sam obraa besmrtnome Bogu"
153

.
151
The Political Philosophy of Hobbes, 1936.
152
A Briefe of the Art of Rhetorique, 1637.
153
No Cross, No Crown,

ponovljenoizdanje, London, 1793, str. 165, 167, 172.

Struja puke retorike koja se u to doba razvija veoma je vana jer e trajno obiljeiti anglosaksonsku kulturu i obiaje. Jedno
stoljee poslije metodi-sti na elu s J ohnomWesleyemnastavit e tu tradiciju koja se sada ve duboko ukorijenilau
Sjevernoj Americi, a prema kojoj istinitost osjeaja, energija i spontanost moraju biti jedini vodii u govoru. Kada je rije o
filozof ima, to velianje istine i patosa, tauporabaelokvencije, punapovjerenjai razuzda-nosti, osuuje se, dakako, u ime
mjerei pokoravanjaretorikelogosu, razumu. Najkritinijima se pritom pokazuju "platonisti" poput Henrya Morea
154
, zatim
i grofaodShaftesburya
155
. No kakosui sami prisiljeni u svoju filozofiju integrirati vanost senzibilnosti, ubrzo poinju
razlikovati "dobar" patos od "loega". Valja, kau oni, razlikovati zanos vulgarnosti, koji moe"progutati svaku gnjusnu
alu, lakrdiju ili bufoneriju"
156
od zanosaduha(wit), koji je uvijek istanan, odgojen i razuman. Openito govorei, svako
englesko dobro drutvo, aosobito Royal Society, koji se odlikuje znanstvenom tonou i strogou, nametnut e precizan,
konkretan i saet stil, poput Francuskeakademije, bivajui pritomvieokrenut iskustvu i promatranju
157
. Filozof J ohn Locke
nee u tome podruju ponuditi nita novo, pokazujui estoku odbojnost prema retorici, "tome monom instrumentu
pogreke i razoaranja"
158

.
d) Od metode raspravljanja do Raspraveo metodi

(1637)
Zamisao to sujerazvijali Bacon i Hobbes, premakojoj svaki govor donekleslui kao posrednik (vieili manjepouzdan)
izmeu razuma i volje, pronalazi mjesto i kod filozofa s europskoga kontinenta. Pogledajmo kako koncept retorikeu svoju
filozof iju unosi Descartes.

Uvelikebismo seprevarili kadabismopomislili daDescartes, filozof jasnih i razgovijetnih ideja, odbacujeperifraze, ukrase,
retorike sjene i privide. "Mnogo sam cijenio govornitvo i bio sam zaljubljen u pjesnitvo", pie on u
154
Enthusiasmus triumphatus, 1662.
155
Letter on Enthusiasm, 1708.
156
Letter on Enthusiasm, Caracteristics, I, 11, citirao L. J afrro: Ethique de la communication et art d'ecrire, Shaftesbury et les Lumieres anglaises, Pariz, 1998, str. 95.
157
Usp., primjerice, RobertBoyle: Some Considerations Touching the Style of the Holy Scripture, 1661, citirao Conley, nav. dj., str. 170.
'
58
Essay Concerning Human Understanding(Ogled o ljudskomrazumu),

III, X, 34.

Raspravi o metodi, iako su muzagradnju vlastitemetodedrai geometarski "dugi nizovi jednostavnih i lako shvatljivih
razloga"
159
. ini se daje Descar-tesov stav prema retorici dvosmislen kao i Hobbesov. as osuuje "govornikovaumjetna
sredstva"
160
, as otvoreno priznaje da im i sam pribjegava: "[svoje uenje] namjeravam ugladiti i ukrasiti ne bih li ga bolje
prilagodio ljudskomeduhu"
161
. Sjedne strane to je stoga to retorika esto slui zaobilaenju dokaza
162
i "nekritiki govori o
onimstvarima, kojenisu poznate"
16
', nos drugestraneproces uvjeravanjanuna jeetapa na putu premaistini, jer taj put ne
iziskujesamo pozornost, nego i volju, imaginaciju, spretnost, oemu svjedoe brojni zaokreti u Razmiljanjima o prvoj
filozofiji
64
. Descartes zapravo bez problemapriznajekorisnost retorikena podruju iznoenja ve znanih istina. Valja,
meutim, poi i dalje od toga te provjeriti ne pripadaju li neki aspekti njegove metode otkrivanja ili invencije retorikome
kontekstu
165
.
U raspravi Pravila za upravljanje duhom Descartes zagovaranadove-zivanjedijalektike na retoriku: "Dijalektika moe
posluiti jedino lakem iznoenju ve poznatih razloga i zbog toga je treba iz filozofije premjestiti u retoriku"
166
. To je, kao
to smo ve vidjeli
167
, argument Valle, Agricolei

Me-
159
Nav. dj. (hrv. izdanje), str. 14i 22.
160
Quintae responsiones, ur. Adam& Tannery, ponov. izd., Pariz, 1964-1974, VII, str. 347.
161
Regulae ad directionem ingenii (Pravila za upravljanje duhom), IV, ur. Adam& Tannery, nav. dj., X, str. 374.
162
Usp. Quintae responsiones, nav. dj., str. 347.
163
Rasprava o metodi, nav. dj., str. 21.
164
estRazmiljanja o prvoj filozofiji (hrv. izdanjeprev. TomislavLadan, Demetra, Zagreb, 1993, op. prev.)moesesmatrati pravomvjebomsamouvjeravanjakoj a
zahvaljujui pozornosti i preispitivanjima rezultira pojavljivanjem "istine". Otome svjedoe ne samo brojna ponavljanja rijei "uvj eravanje" ("razum me uvj erava", "vlastito me
uenje uvjerava", "uvjeravam se") nego i zaokreti kojima ta ponavljanja vode. Nakon to se "uvjeri" u aktualno nepostojanjeBoga, Descartes priznajepogreku(str. 52franc,
izdanja, ur. Adam& Tannery, IX), zatimse "uvjerava" u istinitost osjetilnih stvari (isto, str. 61), a i tu e tezu u nastavku iznijansirati.
165"U Dioptrici u provjeriti jesam li sposobandrugeuvjeriti uistinuukojusamprethodnosebe uvjerio; nisamnimalosiguran dajesam"(Pismo Mersenneu, 23. studenoga1630,
ur. Adam &Tannery, nav. dj., I, str. 182).
166
Pravilo X ur. Adam& Tannery, nav. dj., X, str. 406-407.
167

Usp. str. 108.

lanchthona, noDescartes ga ovdje rabi ne bi li naglasio razliku izmeu svoje metode otkrivanja i svih ostalih
postupakaizlaganja ili pouavanja. Ipak, ta metoda invencije mora i sama biti izloena, pa ak i popularizirana. Ostavljajui
raspravu oPravilima za upravljanje duhom nedovrenom, Descartes svoju metodu odluuje izloiti na pristupaniji nain, u
knjizi koju eli nazvati Rasprava o metodi ne bi li bolje istaknuo njezin uvodni, pa ak i retoriki karakter. to kau etiri
"pravila" kojazatjeemo u toj raspravi (oitost, rastavljanje, sastavljanje, pobrajanje)? Ona kao da svojom jednostavnou
upuuju na zajedniku kulturnu podlogu koju svi posjedujemo. Michel Meyer iznio je hipotezu da ta etiri pravila
jednostavno upuuju na etiri osnovnadijelaretorike: "naime, inventio omoguuje otkrivanje elemenata koji su za pitanje
kojimsenamjeravamo baviti neupitni, dispositio omoguuje njihovo organiziranje, elocutio njihovo iznoenjeu
odgovarajuem redoslijedu, dok memo-ria osiguravadaseprilikom toga ureenog iznoenja nita ne ispusti"
168
.
Stoga se stupovi racionalistike metode, sama okosnica logosa, oslanjaju na ivi pijesak retorike! Taj jeparadoks, istini za
volju, tek prividan prisjetimo li sedajejo Platon "dobrom" retorikomdefinirao onu kojaseslui
postupcimapodjele i sastavljanja
169
. Descartes kao da dopunjava Platonovu metodu uokvirujui pravila podjele i
sastavljanja drugim dvama pravilima koja podsjeaju na inventio (intuiciju) i memoriju (pobrajanje), ba kao to jeRaymond
Lulle jo u 13. stoljeu usko povezivao ars inveniendi i ars me-morativa. Tupovezanost kartezijanske metode i retorike
moemo dodatno produbiti primjedbom da se jedno podruje retorike uvijek vezivalo uz pojam metode, a to
jedispositio, odnosno rasporeivanje govora. Rasporeivanje govora klasino se dijeli na etiri dijela: uvod, izlaganje,
dokazivanjei zakljuak. Filozofi i retori dugo su raspravljali o tim dijelovima, esto ih dodatno dijelei ili uslonjavajui i
vienegoli jepotrebno, aponekad su rasporeivanje kao redoslijed dokazivanja ak i nadovezivali na podruje matematike.
No svaki se matematiki problem ili teorem prema euklidskoj tradiciji
170


168
Predgovor zaBernardLamy: La rhetorique ou l'art deparler, nav. dj., str. 3; usp. takoer Michel Meyer: Qu 'est-ce que la philosophic?, Pariz, 1997, str. 97-98.
m
Fedar ,2(,Sd-21\ c.
170
U renesansno doba otkrivanje antikih tekstova nerazdvojivoje od otkrivanja matematike metodologije antikih mislilaca, osobitoprekovanihEuklidovihkomentara. Tako
Ramus nije bio samo profesor filozofije i elokvencije, nego i nositelj matematike katedre; veoma se
zanimao zaProklai njegovkomentar prveknjigeEuklidovihElemenata,

kojai uvodi podjelutoslijedi.

sastoji od tri dijela: propozicije(protasis), demonstracije(apodeixis) i zakljuka (sumperasma). Samoj demonstraciji moe
prethoditi jo jednaoperacija, ato jekonstrukcija(kataskeue) onogatoseistrauje, kojaseiznosi unaprijed (ecthesis) nebi
li sepoblieodredila(diorismos). Zauujue je koliko se te etiri operacije (propozicija, izlaganje, demonstracija i
zakljuak) s jedne strane podudaraju s retorikim dijelovima govora, a s druge s kartezijanskim pravilima, te pritom
neobino prizivaju ono to su antiki mislioci nazivali geometrijskom analizom problema. U svakom sluaju, isusovci poput
J eana Voellusai PierreaLeMoynea, manje-vievezani zakruok DescartesovaprijateljaMarina Mersennea, bez
oklijevanjaseodvauju, ba uvrijemeobjavljivanjaRasprave o metodi, u govornikom dispositiu izrijekomprepoznati
glavna naela analitike metode antikih mislilaca
171

.

e) Blaise Pascal (1623-1662) i

"ono neto"
Pitanjeto gaimplicitno postavljaDescartes glasi, dakle: ukojoj mjeri napredovanjelogosa, usvajanjeznanja, prelazak iz
nepoznatoga u poznato, koje poimamo kao osobno otkrie ili prijenos podataka, iziskuju retorika lukavstva i umjetna
sredstva? Koliki jeu uvjeravanju udio intuicijei istine, akoliki obmane? To Descartesovo implicitno pitanjeBlaisePascal
odluuje postaviti posve otvoreno. U fragmentu koji je naknadno nazvan O umijeu uvjeravanja (De I'art de persuader) on
ustvruje da je to umijee istodobno umijee uvjeravanja s pomou "prirodnih istina koje su svima znane" i umijee svia-
nja, koje pobuuje "neke prirodne udnje koje su zajednike svim ljudima". Pascal se u tome ne razlikuje mnogo od
Descartesa. On, meutim, ne smatra da se razlozi srca ili svianja ne mogu razjasniti: "naela uitka nisu vrsta ni stabilna.
Ona su u svakoga ovjeka drukija, a i u svakoj osobi mogu biti toliko promjenjiva da nema ovjeka koji je razliitiji od
nekoga drugog ovjeka nego od samoga sebe u raznim trenucima"
172

.

171
Usp. M. Fumaroli, nav. dj., str. 387,420-421i 259.0vanosti analizeodDescartesadoKantausp. B. Timmermans:La resolutiondes problemes de Descartes aKant. L 'analyse
a I 'age dv la revolution scientifique, Pariz, 1995.
172
De I'art de persuader, CEuvres de Pascal,

Pariz, 1914, IX, str. 276.







Pascal, dakle, istie specifinost, bogatstvo, veliku raznolikost i beskrajnu dubinu pobuda due ili srca, koje su
nesvedive na logos. No taj je spiritua-listiki stav nezgodan - ili zanimljiv - zato to sei nehotice pribliava
"skeptinim" ili "pragmatinim" govorima dvorana: u senzibilnosti postoji neto neizrecivo, nerazumljivo, "ono
neto" (un "je ne sais quoi") koje se moe samo osjetiti. J o 1640. godine La Mothe le Vayer obznanio je svoj
skepticizam u pogledu mogunosti definiranja onoga to pokriva pojam ukusa
173
. Godine 1671. isusovac
Dominique Bouhours definirat e u Razgovorima Aristea i Eugenea "ono to nas oarava na umjetnikim
slikama kao i u prizorima iz prirode" kao "ono neto neobjanjivo... Na tome emo stati i vie neemo govoriti o
onome to ivi samo zato to ga ne moemo definirati". Tema "onoga neeg", pred kojom je svijetla budunost,
pojavljuje se i u Pascalovim Mislima, gdje oznaava upravo uzroke i razloge strasti. To je neto toliko nevano
da ga i ne razaznajemo, ali njegovi su uinci zastraujui
174
. Dakle, upravo zato to odbija o tome rei neto
vie, upravo zato to mu se ini nemoguim tono definirati prirodu toga "neeg", Pascal svoje prouavanje
umijea uvjeravanja ograniava na dio posveen logikim dokazima, ne zadravajui se vie
na patosu. Racionalistiki filozofi, Descartesovi batinici, nee ostati na tome. U djelu Fizika rasprava o
govoru (Discours physique de laparole, 1668) Gerauld de Cordemoy ak prikazuje retoriku kao rezultantu
meudjelovanja due i tijela: "elimo li istraiti fizike uzroke elokvencije, sve emo ih pronai u dobroj
dispoziciji mozga"
175
. No oratorijanac Bernard Lamy jest taj koji u Umijeu govorenja

iz 1676. godine ustaje
protiv neodreenosti teorije "onoga neeg": "Nije teko odrediti ono to se svia i na emu poiva to to
nazivamo 'onim neim', a to osjeamo dok itamo dobre pisce. Jer, ako malo razmislimo o tome osjeaju,
shvatit emo da je uitak to ga utimo u
173
La Mothe le Vayerovu defini ciju ukusa kao "svojevrsnog instinkta razuma... pouzdanijeg od svakoga zakl jui vanja" preuzima
Domini que Bouhours, a kritizi ra Bernard Lamy na kraju rasprave o Retorici ili umijeu govorenja (La rhetorique ou I'art de
parler), nav. dj., str. 527.
174
Misli, izd. Brunschvi cg, 162; "Uzrok [l jubavi] je ono neto (Corneille: Medeja, II, 5), a ui nci zastraujui. To neto, takva si tni ca
da se ne da razaznati pokree cijelu Zeml ju, vl adare, vojske, sav svijet" (citat preuzet iz hrvatskog izdanja, fragment 180 (487),
svezak prvi , prevel a Radmila Zdjel ar, Demetra, Zagreb, 2000, str. 301, op. prev.).
175
Geraul d de Cordemoy: CEwres philosophiques,

Pariz, 1968, str. 241.

dobro sroenu govoru uzrokovan tek slinou izmeu slike to je rijei stvaraju u umu i stvari to ih ta slika
predoava"
176
.
Ipak, opreka izmeu racionalista i spiritualista u pitanju manje-vie zagonetnog, manje-vie neizrecivog
statusapatosa

ne smije zakloniti njihove zajednike toke: iako je za jedne srce misterij, a za druge podruje
filozof skog istraivanja, svi seslau da se ono zapravo nesuprotstavlja umu, barem ne u okviru govora.
f)

Teorija Port-Royala o sporednim idejama
Unutar same kole spiritualista neki, poput jansenista iz Port-Royala, nastoje tonije izraziti pomirenje
afektivnoga i racionalnog aspekta uvjeravanja, pa ak i cijele komunikacije uope. Spajajui augustinovsku i
kartezijansku tradiciju
177
, Antoine Arnauld i Pierre Nicole u djelu Logika ili umijee miljenja (Logique ou I'art
de penser, 1662) razrauju ono to e se nazvati teorijom sporednoga smisla: "esto se dogaa da neka rije,
pored glavne ideje koju smatramo pravim znaenjem te rijei, pobuuje i neke druge ideje, koje moemo
nazvati sporednima i o kojima ne vodimo rauna, iako duh o njima stjee dojam"
178
.
Tako je logiki, racionalni dio govora onaj koji upuuje na glavne ideje to ih predstavlja svaka rije, dok se
afektivni, patetiki dio pojavljuje u sporednim idejama. Ovdje je gotovo rije o teoriji svjesnoga i nesvjesnoga
govora, koja se nudi kao mogue "rjeenje" za dualizam srca i uma, ili prirodnosti i racionalnosti. Ta e teorija,
koja vie ne svodi jezik na prikazivanje ideja, nego u obzir uzima i izraavanje osjeaja, procvat doivjeti u 18.
stoljeu. Veoma je vano uoiti da je njezini autori od samoga poetka povezuju s retorikom:. "Kada je rije o
retorici... njezina je osnova jasno osmiljavanje stvari i njihovo izraavanje na nain da se u duh sluatelja unese
iva i blistava slika koja predoava ne samo te stvari kakve jesu nego i sam proces njihova osmiljavanja"
179

.
176
La rhetorique ou l'art deparler, nav. dj., str. 414. Kao pokazatel j evoluci je mil jenja o toj temi izdanje iz 1675. donosi daje "teko"
odredi ti na emu poi va "ono neto".
177
Usp. sveti Augustin: De doctrina Christiana, II, 1, te poetak Descartesova spisa Monde, ou le traite dela lumiere (Svijet, ili
rasprava o svjetlu).
178
La logique ou l'art de penser, ur. P. Clai r i F. Gi rbal, Pariz, 1965, str. 94.
179
Isto, str. 276. Istu i deju zatjeemo u djelu Pierrea Ni colea Traite de la beaute des ouvragvs

Ve smo vidjeli da za vrijeme apsolutizma retorika vie nije sluila po-
buivanju dua, manipuliranju, nego prikazivanju, odraavanju stvari i ideja. Nakon razmiljanja o
vanosti patosa u logosu pokazuje se da onkraj funkcije prikazivanja jezik takoer izraava nae vlastite
pobude, tj. prenosi "sporedni" dio afektivnosti i senzibilnosti koji prati iznoenje ideja. Drugim rijei-
ma, logos vie nije tek instrument prikazivanja danih predmeta, nego organ izraavanja
meudjelovanja subjekta i predmeta (objekta). To znai da nas, u trenutku kada bismo mogli pomisliti da se neki
"isti subjekt" koji kree u otkrivanje "svijeta" pomalja u znanostima i filozofiji, retorika podsjea da se sam taj
subjekt izraava na razne naine i djeluje na drugoga manje-vie uinkovito. U retorici subjekt nikada nije
ist. Sebstvo je uvijek u dodiru s drugim i moe poimati svijet samo s vlastita, osobita gledita. Ipak, iako Lo-
gika Port-Royala obiljeava obrat koji iznova usrediuje logos u ovjeku i njegovim osjeajima, taj obrat jo
nije tijesno povezan s retorikom, nego s logikom i gramatikom. Moda je i suvino, ak i opasno, kroz retoriku
prizmu iznova promiljati odnose logosa i patosa?

Institucija jezika kao posrednika izmeu due i tijela, ali i
kao odraza monarhijskoga poretka po pravu Bojem jo je veoma krhka. emu je ugroavati? Zato pribjegavati
toj staroj poganskoj disciplini kada vjera u "ono neto" moe posvedobro posluiti?
g)

Kljuna uloga Bernarda Lamya (1640-1715)
Rasprava oratorijanca Bernarda Lamya, objavljena bez autorova imena u Parizu 1675. godine pod
nazivom Umijee govorenja (L'art deparler), odjeknula je poput groma. Dana 6. veljae 1676. Pierre Bayle pie
pismo: "Mnogo se govori o Retorici oca Lamya, koju on naziva Umijeem govorenja, a u koju je unio nekoliko
zanimljivih opaski o tome kako bi po njegovu miljenju ljudi izumili jezik da ih Bog stavi u novi svijet u dobi
od oko 7 godina"
180

.
d'esprit (Rasprava o ljepoti dovitljivih djela), 1659, kao i u nekim odlomcima Malebranche-ova djel a La recherche de la verite
(Traganje za istinom), 1674, i Eclaircissements (Pojanjenja) (CEuvres completes deMalebranche, izd. A. Robinet, II, str. 260-261; III,
str. 126). O toj temi vi di Thomas M. Cam Descartes and the Resilience of Rhetoric, Varieties of Cartesian Rhetorical
Theory, Carbondale-Edwardsvil le, 1990, 4. pogl avl je.
180
Ci ti rao F. Gi rbal: Bernard Lamy. Etude biographique et bibliographique,

Pariz, 1964, str. 44.

U Lamyevu djelu odmah u oi upada nain na koji on uzdie retoriku na razinu goruih pitanja toga doba, tim
vie to Lamy nije poznat po konformizmu. Taj oratorijanac kojega su njegovi nadreeni opetovano kanjavali
/bog "kartezijanizma" ujedno se sumnjii za simpatiziranje republikanaca, zbog ega su ga kanili zatoiti u
Bastilji
181
.
Pitanja to ih postavlja Lamy izravno se tiu uspostave i poretka logosa. S jedne strane, potjee li jezina
djelatnost iz razuma i njegove potrebe za predoavanjem ili pak iz osjeaja koji nas nagone na spontano
izraavanje? S druge strane, je li poredak jezine djelatnosti u skladu s racionalnim poretkom propozicije -
initelj, radnja, osjeaj - (to znai da je tijesno povezan s francuskim jezikom) ili je on vlastit prirodnoj
senzibilnosti svakoga naroda (to znai da je preteno promjenjiv, kao to su smatrali Rimljani)? Lamy nastoji
valjano izloiti glavne argumente u prilog svih postojeih teza. U vie navrata on prepravlja svoje djelo'
82
,
dodaje nekoliko poglavlja, sve vie mjesta poklanja tim pitanjima, evocira razliita stajalita Louisa
Thomassina, Jeana Petrusa Ericusa i Samuela Bocharta. Meutim, najvanije od svega jest to da e njegova
knjiga u 18. stoljeu nadahnuti Condillaca, Diderota, Beauzeea i Rousseaua; oni e se sa arom upustiti u
rasprave o pitanjima koja je postavio Lamy.
Kako objasniti injenicu da su ta pitanja o podrijetlu i poretku jezine djelatnosti postavljena u jednoj retorikoj
raspravi? Evolucija Lamyeve knjige u tome je smislu veoma pouna
183
. Do tree verzije iz 1688. godine raspra-
va se nenaziva Retorikom, nego Umijeem govorenja

i sadri etiri knjige
181
Usp. Gi rbal , i sto, str. 37 i 40.
182
Zahvaljujui anal izi dvadeset i devet izdanj a uoio sam pet gl avnih sl oj eva prepravl j anj a, dakle, ukupno est verzi ja ukljuimo
li prvo izdanje iz 1675. godine. Do prvog prepravl janja dol azi ve 1676. (no djelo zadrava i sti nasl ov, L'art de parler, a i dal je je
anonimno), do drugoga 1688. godine (novi naslov: La rhetorique ou l'art de parler, kao i pojava autorova imena), do treega 1701.
(posl jednja premjetanja i dodavanja poglavlja), a posljednja dva pojavl juju se 1715. i 1741. (dodavanje ci tata i nekih novih
razmil janja). Ne treba se udi ti to se posl jednje modi fikaci je pojavl juju dvadeset i est godi na nakon Lamyeve smrti. To je stoga
stoje on svoje i spravke predavao raznim knjiari ma, a oni su ih unosil i u novo izdanje tek kada je prethodno bil o rasprodano.
183
Usp. moje izdanje La rhetorique ou l'art de parler deBernard Lamy

(1998) koje donosi i usporeuje sve verzi je rasprave, od prvog
izdanja iz 1675. do posl jednje modifi kaci je objavl jene 1741. godine.
(o gramatici, o figurama i tropima, o fonetici te o stilistici), a popraena je tekstom Rasprava kojom se prua
uvid u umijee uvjeravanja (Discours dans lequel on donne une idee de I'art de persuader), to jest retorikom.
Dakle, prije 1688. godine Lamya ne zanima toliko retorika koliko openito jezik koji se tada poima kao "slika
naih misli" koja osigurava funkciju prikazivanja. Sto se dogaa nakon 1688. godine? Rasprava o umijeu
uvjeravanja, dotad zasebna, ukljuuje se u samu raspravu kao peta knjiga. Lamy korjenito mijenja miljenje o
statusu retorike. Dok je ranije pisao da "izmeu umijea govorenja i umijea uvjeravanja postoji veoma velika
razlika... budu i da sam prisiljen baviti se obama tim umijeima, pomislio sam da to valja initi odvojeno"
184
,
sada tvrdi da je "retorika... umijee izricanja ili govorenja... nije potrebno dodati... radi uvjeravanja. Umijeu se
uvijek pribjegava radi postizanja vlastitih ciljeva: govorimo samo zato da one koji nas sluaju pripustimo svojim
osjeajima"
185
.
Ova spoznaja vaan je preokret i obiljeava jednu od bitnih etapa u povijesti retorike.
S jedne strane, funkciju iznoenja ili prikazivanja, koja se dotad pripisivala jeziku, kod Lamya preuzima
retorika. To znai da retorika postaje susretitem ili voritem itavog niza disciplina koje se vrte oko jezika:
fonetike, gramatike, teorije tropa i figur a, ali i estetike, razmiljanja o podr ijetlu jezine djelatnos ti, o strukt uri
jezika itd. Druga, trea i etvrta knjiga osobito svjedoe o tome irenju polja elocutia. One, naime, vie nisu
posveene teoriji jezika, nego teoriji govora (parole), odnosno jezika to ga pojedini subjekt aktivira. Govor se
ondje as smatra izrazom subjektove misli (teorija tropa i figura u drugoj knjizi), as materijalnom
proizvodnjom (fonetika u treoj knjizi), a as estetikom svrhom (teorija stila u etvrtoj knjizi). S druge strane,
funkcija prikazivanja predmeta (objekta) premjeta se i postaje meudjelovanje subjekta s tim objektom.
Drugim rijeima, s iznoenja odreenog objekta prelazi se na izraavanje odnosa izmeu subjekta i objekta ili
pak izmeu subjekata. Tonije, vidjet emo da Lamy osobitu vanost pridaje osjeajima, smatrajui da upravo
oni govoru daju pravu snagu i energiju. irei podruje elocutia (za razliku od Ramusa koji je irio
podruja inventia i dispositia) i postupno premjetajui reprezentativnu

funkciju jezika prema
184
La rhetorique, nav. dj., verzi je iz 1675. i 1676, str. 437n.
185

Isto, verzi ja iz 1688, str. 13n.

njezinoj ekspresivnoj funkciji, Lamy retorici namee dvostruko kretanje koje ima svoje logike,
epistemoloke i estetike posljedice.
Na logikoj razini Lamy postupno mijenja poimanje jezika kao "slike naih misli". Iako je isprva pod velikim
utjecajem klasicistikoga reprezentativnog obrasca iznesenog u Gramatici i Logici Port-Royala, kasnije iz njega
preuzima ponajprije teoriju sporednih ideja, prema kojoj jezik ne prikazuje samo ono to elimo rei (osnovnu
ideju), nego izraava i ono to osjeamo ili opaamo (sporednu ideju). No on upuuje i na probleme,
dvosmislenosti ili paradokse te teorije, osobito u pitanju podrijetla i poretka jezine djelatnosti. Na vie se
mjesta ini da Lamy vjeruje u "prirodno podrijetlo" jezika, te u injenicu da oni posjeduju vlastiti poredak i
misao, kao da"sporedna" funkcija prirodnoga izraavanja subjektovih stanja nadjaava glavnu funkci-
ju prikazivanja.
Na epistemolokoj se razini samo po sebi razumije da se jezik, koji je prestao biti "objektivan" i postao
"interaktivan", vie ne moe smatrati spremnikom istina ili argumenata koji su jednom zauvijek potvreni. U
petoj i posljednjoj knjizi toga djela Lamy se vraa i razvija kartezijansku kritiku retorikog inventia, toga
umijea koje je "opasno za osobe nevelika znanja jer se onezadovoljavaju dokazima koji se lako pronalaze i ne
trude se potraiti druge, koji bi bili vri", kao to je to, uostalom, ve rekao "jedan otrouman ovjek",
odnosno Descartes
186
. No to ga ne spreava da misli da je "elokvencija znanostima ono to je suncesvijetu: kao
to se bez svjetla toga nebeskog tijela ne moe vidjeti nijedan predmet, tako i najblistavije istine ostaju skrivene
u tmini ako se neizgovore"
187
. Dakako, ta retorika, odnosno ta elokvencija priskrbljuje tek privid istine, ali
upravo je taj privid najee problem koliko znanstveniku toliko i nastavniku. Kako, naime, istine koje su pred
nama, ali ih ne vidimo, uiniti osjetilnima, bilo sebi samima bilo drugima? Lamyevo rjeenje, koje e preuzeti
mnogi mislioci 18. stoljea, jest da funkciju oitovanja vie ne jame mjesta, "gotovi" argumenti,
nego figure kao izrazi ili jezine tvorevine koje se odmiu od uvrijeene uporabe u nastojanju da ono to se eli
rei uine osjetilnim, dakle u nastojanju da pomire bitak i privid. Doista, upravo teorija figura

najbolje ilustrira
premjetanje sredita retorike prema
186
Isto, str. 453.
'
87
Entretiens sur les sciences (Razgovori o znanostima), ponovl jeno izdanje, Pariz, 1966, str. 37. Usp. takoer i La rhetorique ou l'art
de parler,

nav. dj., str. 15.

novoj vrsti logosa, koji se sada tijesno povezuje s patosom. Ve 1675. godine Lamy figurama pridaje veliku
vanost. Posveuje im drugu knjigu svoje rasprave, odnosno vie od osamdeset stranica u prvom izdanju, to
zatim prerasta u stotinu. Figura je ondje definirana kao ono to se u jeziku pojavljuje kada dua nije aktivna,
nego je pasivna. To znai da je dua toliko pod utjecajem odreenih unutarnjih, veoma suptilnih tjelesnih
kretanja da vie ne izraava misli s pomou namjerno, umjeno odabranih rijei kao kada je rije o tropu, nego
je njezin izraz prirodan, neposredan, a uvjetuje ga ono to se dogaa u tijelu. Tako figura vjerno pokazuje
iskrivljenje naega afektivnog ili osjeajnog odnosa prema svijetu. "Ona prikazuje stvari", kae Lamy,
"onakvima kakvima nam se ine"
188
. Drugim rijeima, ona u sebi sadri jednu od glavnih funkcija elokvencije,
na koju je ve Erazmo u raspravi Ecclesiastes
m
skretao pozornost. Valja uoiti da ta definicija figure obuhvaa
nae odgovarajue, kao i neodgovarajue opaaje, ono to opravdano vidimo na odreeni nain, kao i ono to
pogreno vidimo na neki drugi nain. Prisustvujemo, dakle, prvim koracima udesnog irenja uloge to e je
odsad imati figura ili prenesenost, i to nesamo u retorici nego i u teoriji jezika uope. S jedne strane, u 18. e
stoljeu filozofi "gramatiari" prenesenost nastojati pretvoriti u kljuni element za stvaranje novih znaenja na
temelju danih rijei. Usporedo s tom strujom uobliit e se i novo poimanje figure, empirijsko-romantina vizija
koja e je definirati kao spontano oitovanje neke strasti, osjeaja, koje se opire svakoj konstrukciji ili
teoretizaciji. Cijela ta senzualistika, psihologijska ili jednostavno empiristika retorika 18. stoljea uporno e
ponavljati: "figure su jezik osjeaja". U svakom sluaju, preokret koji se na razini ideja dogaa u klasicizmu
obiljeen je, dakle, tim premjetanjem s mjesta na figuru, pri emu se mjesto preteno definira svojim
pripadanjem odreenome podruju (bilo etikom, bilo patetikom, bilo logikom), a figura snagom svojega
djelovanja ili upuivanja, sposobnou da iz odreenoga podruja izae, da iz neke rijei ili izraza izvue novi
smisao i time aficira nau senzibilnost.
Naposljetku, Lamyeva retorika potresai estetiku

razinu, to jest teoriju lijepe rijei, ili stila. Kao to smo ve
vidjeli, verzije prije 1688. godine posebno nastoje afirmirati korisnost ne retorike, nego umijea govorenja,
dakle korisnost teorije jezika koja, osobito na poetku, ima funkciju slike ili prika-
188
Isto, str. 157.
189

Vi di str. 92.

zivanja istine. Stoga njegova estetika teza iz 1675. godine ide u tome smjeru: "Prava ljepota jest ljepota
ispravna zakljuivanja i velike misli"
190
. No 1688. godine Lamy pie: "Nisam toliko kritian da osuujem sve
figure... Stvari su lijepe samo u odnosu nasvoju svrhu"
191
. Moemo rei da se time Lamy pridruuje Descartesu
ili, tonije, da se pridruuje drukijem kartezijanizmu od onoga na kojemu se obino inzistira: dakle, ne
Descartesu racionalistu i dual istu koji prednost daje obrascu prikazivanja i otkrivanja preko jasnih i
razgovijetnih ideja, nego Descartesu koji 18. oujka 1630. pie Mersenneu: "Ni lijepo ni ugodno nisu nita
drugo do odnos naega suda prema predmetu; budui da su ljudski sudovi toliko razliiti, ne moemo rei da
lijepo i ugodno posjeduju neku odreenu mjeru... Ono to se svidi veini ljudi moe se jednostavno nazvati
najljepim, ali ne moe seodrediti"
192
.
Drugim rijeima, suprotno uvrijeenome miljenju, Descartes ne velia "klasicistiku" estetiku oponaanja, koja
se temelji na odgovarajuem reproduciranju prirodnoga sklada. On vie zagovara estetiku "bez odreene mjere",
koja potpuno poiva na nepredvidivu odnosu, neodreenu meudjelovanju suda i predmeta. Taj estetiki stav,
pomalo neoekivan od Descartesa, jo se manje oekuje od Lamya, ije je stajalite isprva bilo upravo suprotno.
On nas podsjea da od samoga poetka u kartezijanskome epistemolokom temelju postoji neto onkraj
prikazivanja. Descartes je uvijek ponavljao da dua nije poput kormilara na brodu i da ne promatra oima duha
to se dogaa u tijelu. Ona je, naprotiv, istinski aficirana stanovitom silom koju, s jedne strane, ne moepojmiti,
ali koja je, s druge strane, podrijetlo i uvjet svih naih predodbi. Lamyeva Retorika dodaje, i time postaje
jednom od vanih retorikih etapa, da se ta sila koja sjedinjuje duu i tijelo, subjekt i objekt, izraava, prenosi i
iznevjerava jezikom.
5. Raspra o svetoj elokvenciji

Tako Bernarda Lamya, batinika svetog Augustina, Descartesa, Port-Royala i Malebranchea, njegova retorika,
koju je sam smatrao "kartezijanskom", vodi k senzualistikoj filozofiji postanka i povijesti jezika. Stoga e
uvelike
190
Isto, str. 351. To je ujedno i dominantna i deja Novih razmiljanja o pjesnikom umijeu (Nou-velles reflexions sur
l'artpoetique), objavl jenih 1678. godine, nakon ega nisu prepravljana.
191
La rhetorique ou l'art de parler, nav. dj., str. 305.
192

Ur. Adam & Zannery, nav. dj., I, str. 133.

utjecati na filozofiju prosvjetitelja, osobito Rousseaua. No ne treba iz toga zakljuiti da je njegovo poimanje
jednoduno prihvaeno. Naprotiv! Budui da retorika sada zadire u poredak jezine djelatnosti, budui da u nju
uvodi krhkost i raznolikost osjeaja, tomu je poretku, dakako, ugroena stabilnost, a time i izvornost rijei,
tovie, njezina svetost. Trebali uistinu unositi retoriku, kao to ini Lamy, ondje gdje priroda i vjera mogu
posluiti kao manje opasni vodii, ne dovodei u pitanje poredak stvari i mjesto bia? Budui da zadire u
elokvenciju propovjedaonice, to e se pitanje izroditi u pravu raspru. Godine 1694. akademik Goibaud du Bois u
predgovoru Propovijedi svetog August ina o Novome zavjetu (Sermons de saint Augustin sur le Nouveau Te-
stament) bez oklijevanja retoriku proglaava beskorisnom, pa ak i tetnom. Antoine Arnauld na to izvlatenje
smjesta odgovaraRazmiljanjima o elokvenciji propovjednika (1695):
"Gospodinu Du Boisu, iz Francuske akademije... O elokvenciji koju nazivate ljudskom govorite tako da se ini
kako je elite prognati s propovjedaonice, doputajui propovjednicima tek puko iznoenje istine, bez upletanja
ikakva ljudskog umijea... [No sveti Pavao] izrijekom kae da propovjednici dobro ine kada se njome
[elokvencijom] slue, da to moe biti korisno, te svjedoi da se i sam njome sluio"
193
.
Zapoinje "raspra o svetoj elokvenciji". Do nje dolazi na prijelazu iz 17. u 18. stoljee, u trenutku kada se
usmjeravanje prema teoriji "ekspresivnosti logosa" ini ve prihvaenim, ali valja jo odrediti udio osjeaja,
senzibilnosti: obina prirodnost ili istinsko sjecite prirode i kulture, boanskoga i ljudskog? "Minimalistika"
teza ima estokog zagovornika u liku benediktinca FrancoisaLamya (Rasprava o samospoznaji/Traite de la
connaissance de soi-meme,

1694-1698, u 5 svezaka), kojega ne smijemo pomijeati s orato-
1,3
Reflexions sur I 'eloquence des predicateurs,

Pariz, 1695, str. 4 i 25. Val ja uoi ti da se Arnaul d suprotstavl ja Du Boi su, bez
okli jevanja podupi rui Lamyevu tezu (iako je ne potkrepljuje) prema kojoj retorika, koja se napaja fi gurama i imaginaci jom, moe
imati odluujuu ulogu i u stjecanju te iznoenju znanstvenih spoznaja: "Vi se slui te jo jedni m sredstvom da s propovjedaonice
otjerate tu vrstu elokvenci je. Kaete, naime, da je ona prognana sa svi h podruja u kojima se otkri va i utvruje istina, kao to su to
geometri ja, fizika... [No] kako bi, pri mjeri ce, geometri mogli i pomisli ti da bi i maginaciju trebali drati po strani i ne pri bjegavati
joj, kao da je otrov za razumijevanje, kad je pozi vaju da im pri skoi u pomo u gotovo svakoj propozi ciji koju moraju zorno
prikazati ? Dovol jno je zavi ri ti u njihova djel a: u njima emo pronai mnotvo figura" (isto, str. 150-151).

rijancem Bernardom Lamyem. Po miljenju toga benediktinca, elokvencija prirodno dolazi onomu koga pokreu
izvorni osjeaji, a njezino je sustavno uenje "opasno za usamljenike" i "moe im iskvariti um i srce"
194
.
Brul-lard de Sillery, biskup Soissonsa, ulazi u raspru ne bi li se suprotstavio argumentima Francoisa Lamya
195
.
Kritiar i profesor Balthasar Gibert staje na Silleryevu stranu
196
. Iako ne tako otvoreno, i Fenelon se svrstava uz
branitelje retorike, i to u djelima Razmiljanja o gramatici i retorici (Reflexions sur la grammaire, la
rhetorique, 1716) i Razgovori o elokvenciji (1718): "Pre-obraenje naroda i utemeljenje Crkve ne duguju se
ljudskim zakljuivanjima i uvjerljivim govorima, ali ne zato to nije bilo elokvencije i mudrosti kod veine onih
koji su navjetavali Isusa Krista, nego zato to senisu uzdali u tu mudrost i elokvenciju, zato to je nisu traili
kao neto to njihovim rijeima treba dati na uinkovitosti. Sve je zasnovano, kao to kae sveti Pavao, ne na
uvjerljivim govorima ovjekove filozofije, nego... na udima to zapanjuju oko te na unutarnjem djelovanju
Boje milosti"
197
.
Fenelon kao da ne daje za pravo nijednom od aktera raspreo svetoj elokvenciji, ali sama injenica da ne
osporava zagovornike retorike za njih je pobjeda. Ta pobjeda kri novi put retorici, ali i svim izuavanjima
jezika uope. Odsad e, naime, izuavanje jezika omoguavati pristup onome to umije dirnuti i ganuti iako se
opire razumu. Upravo odatle polaze filozofska razmiljanja o estetici koju nazivaju "uzvienom", jer njezin
predmet premauje, nadilazi racionalno. Zahva ljujui Lamyevu uenju i Fenelonovoj potvrdi osamnaesto e
stoljee usvojenom smatrati injenicu da se logos i patos

nadopunjuju, uzajamno se oploujui. Sad valja vidjeti
hoe li elokvencija znati izvui svu korist iz toga novog saveza.
194
Ci ti rao Gi bert: J ugements des savants sur les auteurs qui ont traite de la rhetorique, III, Pariz, 1719, str. 433-434.
195
Reflexions sur I'eloquence (Razmiljanja o elokvenciji), 1700, s odgovorom Francoi sa Lamya i Sil leryevom replikom.
196
Osobi to u djelu J ugements des savants sur les auteurs qui ont traite de la rhetorique (Sudovi uenih ljudi o autorima koji su pisali o
retorici), 1703-1716, ali ve i u djelu De la veritable eloquence, ou refutation des paradoxes sur I 'eloquence avances par l 'auteur de la
connais-sance desoi-meme (O pravoj elokvenciji, ili pobijanje paradoksa o elokvenciji to ih je iznio autor samospoznaje), 1703.
197
Dialogues sur I 'eloquence,

Amsterdam, 1718, str. 90.
5.

STOLJ EE PROSVJ ETITELJ A I J EZIKA

18. STOLJEE
Vico: Nova znanost (La scienza nuova, 1725, 1744)
ROLLIN: Rasprava o obrazovanju: o nainu poduavanja i prouavanja
knjievnosti (Traite des etudes: de la maniere d'enseigner
et d'etudier les Belles-Lettres, 1726) Du MARSAI S: Rasprava o tropima (Traite des tropes, 1730) SHERIDAN: A
Course of Lectures on Elocution (1762) CAMPBELL: Philosophy of Rhetoric (1776)

U renesansno doba retorika je imala sredinje mjesto u intelektualnim, politikim i estetikim raspravama koje
su se bavile utvrivanjem ovjekova mjesta u svijetu: smije li on pretendirati na glavno mjesto, biti sreditem
svih preokupacija, ukratko, smije li zahtijevati odgovornost initelja i status etosa (to je bio "humanistiki" stav,
ali i katoliki u smislu koji mu daje Eraz-mo) ili pak mora biti skromniji i oslukivati Boju poruku, preputajui
mjesto ovoj ili onoj vrsti patosa (to je bio "protestantski" stav, koji je ubrzo preuzela i katolika
protureformacija)? U 17. stoljeu apsolutistika vlast vodi k postupnom slabljenju pojedinanog etosa, dok se
umnaaju dvorske retorike "fasade". No istodobno zbog politikog uloga tih retorika raste zanimanje za odnos
izmeu umijea privida i bitka ili zbilje u koju se to umijee uklapa. Senzibilnost i podruje patosa pokazuju se
tijesno povezanima s ureenom zbiljom kakvu nam predoava razum. tovie, pokazuje se da je jezina dje-
latnost najvanija toka izmeu tih dvaju podruja. Upravo e u tome smjeru prouavanja jezika kao mjesta na
kojemu se susreu srce i um krenuti 18. stoljee. To e stoljee biti "raciona listiko" jer e se razum poimati
kao logos uope, sposobnost izraavanja koja se razvija u jeziku i zahvaljujui njemu, nipoto ne iskljuujui
iskustvo ili osjeaje. Ovi potonji e, uostalom, dobivati na vanosti u drugoj polovini stoljea, usporedo s
profiliranjem estetike koju ve moemo nazvati "predromantiarskom".
U tome bi se kontekstu moglo pomisliti da e retorika kao savreno mjesto susreta jezika i osjeaja do ivjeti
izvanredan procvat. Ona ipak nee biti osobito popularna, a snait e je jedino tri velika autora koja emo
uskoro prouiti: Talijan Giambattista Vico, Francuz Cesar Chesneau Du Marsais i Skot GeorgeCampbell. Ipak,
ponajprije moramo razjasniti razloge toga relativnog slabljenja retorike. Prema tezi koju je uglavnom zastupao
Roland Barthes, to je slabljenje zapravo nastavak procesa zapoetog u renesansi, a koji se odlikuje promicanjem
nove vrijednosti - oitosti.
"Oitost je", pie Barthes, "samodostatna i ne treba joj (misli da joj ne treba) jezik, ili barem smatra dajoj on
slui tek kao instrument, posredovanje, izraz. Ta se 'oitost' od 16. stoljea razvija u tri smjera: osobna oitost (u
protestantizmu), racionalna oitost (u kartezijanizmu) i osjetilna oitost (u empirizmu). Ako se i tolerira (u
isusovakome nauku), retorika vie nije logika, nego tek boja, ukras koji se pomno nadzire u ime
'prirodnosti'"'
98
.
Taj se Barthesov sud, koji dijeli Cha'im Perelman
199
, ipak moraiznijansi-rati. Ne moe se zanijekati da u 16.
stoljeu jaa osobna, a u 17. stoljeu racionalna i osjetilna oitost. No vidjeli smo da to nipoto ne spreava
prosperitet retorike. Kada je rije o osobnoj oitosti, ona ne samo da nije nespojiva s elokvencijom nego je,
naprotiv, u samometemelju "augustinovske" retorike koja je usreditena u etosu i prednost daje prirodnosti nad
tehnikom, vrednujui nadahnue i genij nautrb oponaanja (protestanti su vie ustrajali na prirodnom karakteru
uvjeravanja koje iz nje proizlazi, a katolici na nadahnuu). No pokazalo se da je uslijed protureformacije i
restauracije snanih monarhijskih vlasti osobna oitost u katolikoj Europi postupno izgubila svoje "graansko
pravo". Otada retorika vie nije bila u slubi ovjeka, nego vjere ili drave. Kada je pak rije o racionalnoj i
osjetilnoj oitosti, njihovo je promicanje retorici zadalo istu vrstu problema. Kao datosti koje nam se neodolji-
vo

nameu, razum i iskustvo izravno konkuriraju, ali ne retorici (koja nastoji ostvariti upravo taj uinak kojim
god to sredstvom bilo, ukljuujui i oitost), nego individualnom karakteru, vlastitom izboru, mogunosti
pojedinanog
198
R. Barthes: "L'ancienne rhetori que", Communications, 16, 1970, str. 192.
1,9
L 'empire rhetorique,

Pariz, 1977, str. 21.
angamana; drugim rijeima, ponovo etikoj dimenziji osobne oitosti. Prema tome, retorika ne nestaje, ali
govori to ih ona proizvodi vie ne utvruju i ne brane osobne vrijednosti. Oni odraavaju, izraavaju ono to
diktira vlast, razum ili iskustvo. Dakle, upravo obezvreenje retorikog etosa uzrokuje relativno slabljenje
elokvencije. To e obezvreenje sve do kraja 18. stoljea biti sve naglaenije, jer je "moralni" kredit retorike
tijesno povezan, osobito u oima filozofa i ideologa Francuske revolucije, s "moralnim" kreditom Staroga
reima. Odvie vezana uz dvorski duh, retorika nee uspjeti, barem ne u francuskome obrazovanju, nadivjeti
Revoluciju. Bit e izbaena iz kolskih programa (sve do 1814. godine) u korist poduavanja knjievnosti.
Jezik vie nije vorite etikih ili vjerskih napetosti. On postaje sreditem, susretitem naih ideja i osjeta,
racionalnoga i iracionalnog. S jedne se strane naglaavaju njegovo osjetilno podrijetlo i osjeaji to ih prenosi, a
s druge se strane u jeziku nastoji uoiti neki red, nedodirljiva struktura. No taj e red uvijek pretpostavljati
prethodni nered, retoriku u sjeni gramatike, kao to primjeuje Michel Foucault:
"Oito je na koji se nain u klasino doba dijele znanosti o jeziku: sjedne strane retorika koja se
bavi figurama i tropima, odnosno nainom na koji se jezik uprostoruje u verbalnim znakovima; s druge strane
gramatika koja se bavi artikulacijom i poretkom, odnosno nainom na koji se analiza reprezentacije rasporeuje
u sukcesivni niz. Retorika definira prostornost prikaza kakva serada s jezikom, gramatika za svaki jezik definira
poredak koji tu prostornost rasporeuje u vremenu. Upravo zbog toga... gramatika pretpostavlja retoriku
prirodu jezika, ak i onih najprimitivnijih i najspontanijih"
200
.
No poistovjetiti retoriku 18. stoljea s prouavanjem prostornih temelja prikazivanja, ili logosa, ponovo bi
znailo previe je suziti. Jer, ak i ako "filozofski gramatiari" poput Du Marsaisa i imaju preteno prostoran ili
geometrijski pristup
201
, vidjet emo da neki drugi autori, poput Vica, ustraju na vremenskoj

ili povijesnoj
dimenziji. Znai, prouavanje retorike mijea se s prouavanjem geneze, povijesti, razvoja naina pisanja i
komuniciranja, pa
200
Pri jevod citata preuzet iz: Foucaul t, Mi chel : Rijei i stvari, prev. Sran Rahel i , Gol den marketing, Zagreb, 2002, str.
102-103 {pp. prev.).
201
Du Marsais nastoji objasniti razli i te retori ke fi gure "kao to su geometri dali posebna i mena razli iti m vrstama kutova,
trokuta i geometri jskih fi gura" (Predgovor drugom izdanju Rasprave o tropima, ponovl jeno izdanje, Pariz, 1977,

str. 252).

moe ak i ponuditi globalno iitavanje ovjekove povijesti. S druge strane, retorika e takoer, osobito u
drugoj polovini 18. stoljea, iskoristiti pojavu estetike patosa ili osjeaja, usreditenu u ugodi, odnosno neugodi
to ih neki govor izaziva. Tu se retorika nee ponajprije definirati kao postupak jezine analize, nego kao nain
da se u jeziku uoe afekti. Filozof George Campbell bit e glavni predstavnik toga pristupa. Ipak, prije negoli se
vratimo na te tri linosti od velike vanosti za retoriku - Vica, Du Marsaisa i Campbella - spomenimo neke nove
debate u kojima se i ona pojavljuje.
1. Estetike i filozofije osjeaja
Budui da zanimanje pobuuju govori koji aficiraju senzibilnost, favorizira se prouavanje knjievnosti. Valja
oblikovati ukus poduavajui raznim odlikama koje su svojstvene razliitim stilovima pisanja i knj ievnim
vrstama(pismo, dijalog, epopeja, komedija...). Nekoliko narataja profesora - Baltha-sar Gibert
202
, Charles
Rollin
203
, Charles Batteux
204
i J ean-Baptiste Du Bos
205
u Francuskoj; J ohann Gottlieb Heineccius
206
i J ohann
Christoph Gottsched
207
u Njemakoj; J ohn Lawson
208
i Hugh Blair
209

u Engleskoj - svjedoe o tom premjetanju
retorike prema knjievnosti. Dakako, nezastupaju svi isto stajalite. Isprva se ini da klasicizam odnosi prevagu.
Autori poput Rollina i Batteuxa zagovaraju mjeru, dobar ukus i sklad koji, po njihovu miljenju, karakteriziraju
velika klasicistika djela. Stoga retorika kakvu poduava Rollin
202
J ugements des savants sur les auteurs qui ont traite de la rhetorique (Sudovi uenih ljudi o autorima koji su pisali o
retorici), 1703-1716; Rhetorique ou les regies de I 'eloquence (Retorika ili pravila elokvencije), 1730;
203
Traite des etudes: de la maniere d'enseigner et d'etudier les Belles-Lettres (Rasprava o uenju: o nainu poduavanja i prouavanja
knjievnosti), 1726.
204
Cours de Belles-Lettres ou principes de litterature (Predavanja iz knjievnosti ili knjievna naela), 1753; Des Beaux -Arts reduits a
un mime principe (O umjetnostima svedenima na isto naelo), 1747.
205
Reflexions critiques sur la poesie et la peinture (Kritika razmiljanja o pjesnitvu i slikarstvu), 1719.
206
Fundamenta styli cultioris, 1736.
207
Ausfuhrliche Redekunst, 1736.
208
Lectures Concerning Oratory, 1759.
209
Lectures on Rhetoric and Belles-Lettres,

1783.

u drugoj knjizi svoje Rasprave o uenju (1726) uglavnom poiva na itanju autora: "Ne itaju li se dobri pisci,
retorika postaje jalovom i nijemom znanou, a ovdje, ba kao i u svemu drugom, primjeri imaju mnogo veu
snagu od propisa... Cilj koji postavljamo u razredu kad je rije o retorici jest poduiti ih [uenike] da sami u
djelo provode zadana pravila, te da oponaaju predoene im obrasce"
210
.
No uskoro se protiv te klasicistike estetike razuma i oponaanja die opat Du Bos
211
koji zagovara primat
osjeaja i poziva da se govori "ne naelno, nego sukladno vlastitu razumijevanju"
212
. Du Bosu e se pridruiti i
Diderot, za kojega je "jezik srca tisuu puta raznovrsniji od jezika uma i nemogue je pruiti pravila njegove
dijalektike"
213
. U Njemakoj klasicistika i racionalistika retorika J ohanna Christopha Gottscheda, profesora
poetike u Leipzigu koji se nadahnjuje filozofijom Christiana Wolffa, izaziva reakciju
214
vicaraca J ohanna
J akoba Breitingera i J ohanna Jacoba Bodmera, koji pak zagovaraju estetiku imaginacije i udesnog kao
posrednika izmeu genijalna stvaralatva i ureena oponaanja. Naposljetku njemaki pisac Lessing
215
estoko
napada Gottscheda u ime singularnosti svijeta, ivota i osjeaja, dok u Italiji Cesare Beccaria
216
, Giuseppe
Baretti
217
i Melchiore Cesarotti
218

takoer pripremaju romantizam reagirajui na intelektualizam prosvjetitelja.
Upravo u Francuskoj taj intelektualizam ostaje najdulje i najdublje ukor ijenjen: nasu-
210
Traite des etudes: de lamaniere d'enseigner et d'etudier les Belles-Lettres, ponovl jeno izdanje, Pariz, 1805, II, str. 2-3.
211
Usp. Jean-Baptiste Du Bos: Reflexions critiques sur lapoesie et sur lapeinture (1719), Charles Batteux: Des Beaux-Arts reduits a un
meme principe (1746), kao i komentare Luca Ferrya u: Homo aestheticus, Pariz, 1990, str. 62 i dal je.
212
Reflexions critiques sur la poesie et sur la peinture, ponovl jeno izdanje, Pariz, 1755, II, str. 371.
213
Lettres d Sophie Volland, nedati rano.
214
Manje-vi e jasna reakci ja. O toj debati vi di Ernst Cassi rer: La philosophic des Lumieres, ponovl jeno izdanje, Pariz, 1966, str.
416-420.
215
Briefe, die neuste Literatur betrefend, 1759-1765, XVII; Aesthetica (1750-1758) i DerLao-koon (1766): Lessing ondje defi ni ra
pjesmu kao "savreni osjetilni govor" koji m ne upravljaju "slikovna" ili "prostorna" pravila oponaanja, nego pravil a i vota,
djelovanja i strasti .
216
Ricerche intorno alia natura dello stile, 1770.
217
Discorso su Shakespeare e Voltaire, 1777.
218
Saggio sulla fdosofia delle lingue,

1775.

prot Du Bosovu miljenju, Etienne-Simon de Gamaches
219
i J ean-Antoine Du Cerceau
220
izjavljuju da francuski
jezik bolje od ijednoga drugog slijedi jasan i analitian misaoni poredak u prozi. Drugi jezici, poput talijanskog,
imaju tek mogunost iskoritavanja gipkosti pjesnikoga jezika.
Te rasprave, koje upriliuju odmjeravanje proze s poezijom, jasnoe i razuma s prirodnou i slobodom, na
kraju zapostavljaju retoriku, smatrajui je sofistikom i tehnikom, pa ona zapravo ne moe zadovoljiti ni jednu
ni drugu stranu. Meutim, uskoro e se pojaviti druge knjievne prakse, primjerice roman, koje e na nov nain
sjedinjavati jasnou i slobodu. Ipak, iako se retorika vie ne vrednuje kao u doba renesanse ili grke i rimske
antike, filozofi koji razmiljaju o vanosti osjeta i osjeaja, oni koje propitivanje ljudske svijesti odvodi daleko
od avenija razumijevanja, a premaputovima imaginacije, ale zbog slabljenja odreenih vrijednosti i stanovite
senzibilnosti koje su retorici bile priroene. Stoga zanos, patetika, a osobito uzvienost govora antikih
govornika zadivljuju engleskoga filozofa Davida Humea. U nevelikoj raspravi to je 1742. godine
posveuje Elokvenciji Hume smatra daje "stara elokvencija, to jest uzviena i strastvena elokvencija, mnogo
ispravnija od moderne, racionalne elokvencije koja se odvija kroz argumentaciju". Stil koji se danas obino
usvaja odgovara onome to su antiki mislioci nazivali "atikom elokvencijom", a ako nas onai zadovoljava,
tvrdi Hume, to je zato to "ne posjedujemo iskustvo neega boljeg. Stari su mislioci imali iskustvo obiju
elokvencija te su usporedbom prednost davali onoj vrsti ije su nam tako hvaljene obrasce ostavili u zalog...
patetinoj i uzvienoj"
221
. Taj pojam uzvienog, oito posuen iz retorike tradicije Pseudo Longinove knjige, u
drugoj polovini 18. stoljea zadobiva kljunu vanost. Kako pripovijedati priu o peenome konju?, pitat e
pisac Laurence Sterne u jednoj od onih neopisivih digresija koje tvore ivot i nazore gospodina Tristrama
Shandya

(1767): "Umjesto da se sad razmeem silnom mudrou i na samome poetku pripovijedanja prie
izjavim kako podjela na poglavlja umiruje duh, pomae mati ili je potpiruje - pedeset takvih opih mjesta,
savreno pogodnih da ugase vatru na kojoj se moja ivotinja mora pei - ako doistaelite saznati
9
Les agrements du langage (ari jezika), 1718.
0
Reflexions sur la poesie frangaise (Razmiljanja o francuskomepjesnitvu), 1730.
1
Essais esthetiques,

prev. Renee Bouveresse, ponovl jeno izdanje, Pariz, 1973, str. 43-44.

kako se raspiruje vatra u Dijaninu hramu, itajte Longina, itajte ga do besvijesti, ak i ako nakon zadnjega
proitanog retka niste nita mudriji"
222
.
Govor nije nuno umirujui, pomirljiv, namijenjen svianju ili laskanju. On moe izazvati i nelagodu, napetost,
pa ak i strah. Ne bi li razlikovao ta dva aspekta, engleski filozof Edmund Burke, estok kritiar prosvjetitelj-
skog racionalizma, predlae 1757. godine
223
dublje utemeljenje razlike izmeu uzvienog i lijepog. Lijepo
pripada "klasinoj" estetici koju svi dijelimo. Uzvieno, naprotiv, pripada spontanosti osjeaja ili strasti; ono ne
implicira drutvenost, nego prvotni nagon za ouvanjem i strah od svegato nas nadilazi.
U Njemakoj Kant odlino ilustrira dvoznanost stava koji se krajem 18. stoljea razvija prema retorici. S jedne
se strane preuzimaju odreene vrijednosti i emocije koje su joj svojstvene; s druge se strane ona osuuje zbog
cinizma, laskanja, ukratko, zbog odsutnosti etosa. Tako se Kant slui uzvienim, koje poima kao provalu
beskonanosti u svijest, ne bi li objasnio sukob izmeu rasudne moi i imaginacije. Ta borba, kae on, moe biti
plodna jer nas tjera na razmiljanje,

to jest napronalaenje smisla, svrhe ondje gdje je razum ne vidi. No s druge
strane, iz obzira prema razumu, aosobito
222
Vies et opinions de Tristram Shandy, 1762, ponovl jeno izdanje, Pariz, 1982, prev. C. Mau-ron, 2.XLV, str. 263. (Citat u tekstu
preveden je s francuskoga. Izvorni tekst glasi : "Is not this ten times better than to set out dogmati cally wi th a sententi ous parade of
wisdom, and tell ing the worl d a story of a roasted horse - that chapters relieve the mi nd - that they assi st - or impose upon the
imaginati on - and that in a work of thi s dramati c cast they are as necessary as the shi fting of scenes - wi th fifty other col d concei ts,
enough to extinguish the fi re whi ch roasted hi m? - O! but to understand thi s, whi ch is a puff at the fi re of Diana's temple - you must
read Longinus read away - i f you are not a jot the wiser by reading him the fi rst time over - never fear - read him again..." (The Life
and Opinions of Tristram Shandy, Gentleman, http.V/www. gutenberg.org/etext/1079). Hrvatsko izdanje nudi sl jedei pri jevod, u
kojemu nema ni ri jei o "konjskoj peenci ": "Ni je li to deset puta bol je nego poeti s vi sine nekakvom nametl ji vom i razmetlji vom
mudrou i mlati ti pred svi jetom praznu sl amu - kako pogl avl ja umi ruju duh kako poti u matu - ili utjeu na nju - i kako su ona u
tom dramatinom djelu i sto onako potrebna kao i mijenjanje prizora na pozorni ci - i uz pedesetak drugih gl upih besmisli ca proli ti
vi e ti nte nego to bi trebalo vode da se ugasi vatra koja bi se raspl amsala kad bi smo upalili svu tu praznu slamu? - Oh! da biste to
razumjeli, to je prosto puhanje u vatru u Di aninu hramu, - morate i tati Longina - uporno i tati - ako pak ne budete ni za jotu
pametni ji kad ga proitate prvi put - ne pl ai te se - i tajte ga iznova...", prev. Franjo Hartl , Nakl ada Ljevak, Zagreb, 2004, str.
259-260, op. prev.).
223

A Philosophical Enquiry into the Origin of our Ideas of the Sublime and Beautiful.
moralu univerzalistikoga tipa, Kant svodi retoriku dimenziju uzvienog na najmanju moguu mjeru. Kada se
u borbu razuma i imaginacije ukljui elokvencija, ona to ini na nelegitiman nain, jer obavlja zadatak koji
normalno pripada razumu. Kant smatrada po svaku cijenu valja pripaziti da u kotacu s imaginacijom "osjetilni
prikaz" "ne nadmudri i ne zaplete" razum: "Moram priznati, da mi je lijepa pjesma uvijek bila ist uitak, dok je
itanje govora najboljih rimskih pukih ili sadanjih parlamentarnih ili propovjednikih govornika uvijek bilo
pomijeano s neugodnim osjeajem neodobravanja podmukle umjetnosti, koja ljude kao strojeve umije da
navede na neki sud u vanim stvarima, koji kod njih kraj mirna razmiljanja mora izgubi ti svaku vanost.
Rjeitost i blagoglagoljivost (zajedno retorika) pripadaju lijepoj umjetnosti, ali govornika umjetnost (ars
oratorio) kao umjetnost, daseslabostima ljudi posluimo u svoje svrhe (makako onebile dobronamjerne ili i
zaista dobre), nije vrijedna nikakvoga tovanja"
224
.
Nee svi filozof i 18. stoljea iskazivati jednak prezir prema retorici. Moralno omalovaena, stisnutau kut
suparnitvom izmeu patosa i logosa,

elokvencija zasigurno ima potekoa s ouvanjem svoje specifinos ti i
samooiv-ljavanjem. No pogledajmo kako usprkos svemu u tome uspijeva preko djela Vica, Du Marsaisa i
Campbella.
2. Nova znanost

Giambattiste Vica (1668-1744)
Giambattista Vico, profesor retorike na Napulj skom sveuilitu, vie od dvadeset godina pisao je i prepravljao
svoje ivotno djelo, Naela nove znanosti: o zajednikoj prirodi nacija (prva verzija potjee iz 1725. godine, a
posljednja iz 1744). Iako veini suvremenika nepoznat, Vico je jedan od najveih mislilaca 18. stoljea, ne samo
kao glavni pretea filozofija povijesti nego i zato to na posve originalan nain u svoju filozofiju ukljuuje
retoriku. On predlae da se"geometrijska" racionalnost "kartezijanaca" zamijeni novom, povijesno-poetinom
znanou, koja "u prirodi ljudskih stvari" uoava "duhovni jezik, zajedniki svim nacijama"
225

. Daleko od toga
da se odlikuje po-
224
Pri jevod citata preuzet iz: Kant, Immanuel : Kritika rasudne snage, prev. Viktor D. Sonnen-fel d, Kul tura, Zagreb, 1957, 53, str.
167 (op. prev.).
223
Pri jevod citata preuzet iz: Vi co, Giambattista: Naela nove znanosti: o zajednikoj prirodi nacija, prev. Tatjana Vujasinovi -Roi i
Sanja Roi , Napri jed, Zagreb, 1982,1. knji ga, II. odsjek, XXI. poglavl je, str. 85

(op. prev.).

sebnom gramatikom ili vokabularom, taj se jezik istie svojom osjetilnom, imaginacijskom i stvaralakom
snagom. On je posredovanje zahvaljujui kojemu ljudi grade, poimaju i mijenjaju drutveni ivot, to se uvijek
ini uz brojne prilagodbe, potrese ili iznalaske. Tako se slijed tvorevina senzibilnosti, imaginacije, a tek ondai
razuma, iitava i odvija u jezinoj djelatnosti. Ta je djelatnost isprva bila poesis, stvaralatvo, pa upravo
povijesti toga stvaralatva valja ui u trag. Drugim rijeima, referentni okvir, iitavanje to ga nudi Vico nije
vie geometrija sa svojim "pasivnim" oitostima, nego povijest i simbolike strukture to ih ona iznjedruje.
Tropi, to jest promjene i tvorevine znaenja, u tome su smislu prvotni i zato bi se morali nazivati "pravima":
"[...] pokazalo seda su svi tropi (koji se svode na ova etiri), za koje je do sada smatrano da su pronalasci
pisaca, predstavljali nuan nain saobraanja svih prvih pjesnikih nacija, i da su u svom nastanku posjedovali
svu svoju uroenu tonost. Ali kad su kasnije, s veom obuhvatnou ljudskog uma, otkrivene rijei za
apstraktne oblike, ili rodovi koji su obuhvaali njihove vrste, ili koji su tvorili dijelove njihovim cjelinama, tada
je govor prvobitnih nacija postao prenesen. I tako se poinju ispravljati one dvije zajednike greke
gra-matiara: da je govor proznih pisaca ispravan, a govor pjesnika neispravan, te da je najprije nastao govor u
prozi, a kasnije u stihu"
226
.
Nadahnjujui se nizozemskim retoriarom Vossiusom, koji je pak, kao to smo vidjeli
227
, tu podjelu preuzeo od
Ramusa, Vico razlikuje etiri osnovna tropa: metaforu, metonimiju, sinegdohu i ironiju. Podsjeamo
da metafora nekoj rijei pridaje novi smisao igrajui na slinost izmeu dvaju predmeta, da metonimija stvara
smisao prelazei s uzroka naposljedicu ili obrnuto, da se sinegdohom obavlja prelazak s cjeline na dio ili
obrnuto, dok ironija neku stvar povezuje s njezinom suprotnou. Originalnost Vicova pristupa tim etirima
vrstama tropa poiva na injenici da on zahvaljujui njima definira novu logiku, logiku povijesti. Temeljni
zakoni logosa ovdje se prvi put stavljaju u slubu vremena, postajanja, povijesti, a tranziciju osigurava upravo
retorika kao znanost nestalnosti i kontingencije. Svaki od gore definirana etiri tropa odgovara jednom od etiri
velika razdoblja u ljudskoj povijesti. U prvome razdoblju, tzv. dobu bogova,

ovjek izlazi iz bestijalnos ti prvim
izumom, prvim stvaranjem smisla, pripisivanjem tijela i vol je prirodni m elementima
Isto, II. knjiga, II. odsjek, II. poglavl je, V, str. 165 (op. prev.). Usp. str. 109-111 i 119.


(vjetru, gromu, kii...). Svojom osjetilnom pojavom ti elementi nalikuju tjelesnoj snazi. Dakle, prva
antropomorfna tvorevina - stvaranje "bogova" na sliku ovjeka koji se, dakako, jo nije promiljao kao ovjek -
bila je metaforina. Drugo razdoblje, tzv. doba junaka, odgovara trenutku kada ovjek utvruje prave initelje,
sudionike ili uzroke dogaaja. On to vie ne ini zahvaljujui osjeaju, ali jo ne pribjegava ni razumu,
nego zamilja odlike junaka ili aristokrata kakve nam, primjerice, prikazuje Homer. Metonimijom, dakle,
odnosno zamiljanjem hijerarhije izmeu uzroka i posljedica rijetki pojedinci, hrabriji ili snaniji od drugih,
tijekom te druge etape stjeu ljudski lik. Tree razdoblje, tzv. ljudsko doba, poopuje na sve pojedince ono to je
dotad bilo namijenjeno samo nekima. Sada razum konstituira ovjeka u njegovoj univerzalnosti. Dolazi, dakle,
do sinegdohe, odnosno irenja dijela na cjelinu, jednoga elementa na ukupnost, uzazahtjev za ravnopravnim
tretiranjem i jednakou svih pojedinaca. Po Vicovu miljenju, rimsko je pravo jedan od ponajboljih primjera
toga zahtjeva.
Kako u tim trima razdobljima ne prepoznati izraz patetike, etike i logike dimenzije retorike? No u vrijeme
kada pie Vico, civilizacija dosee i etvrtu etapu, prag na kojemu razmiljanje i apstrakcija odnose pobjedu nad
osjetilima i imaginacijom. Proza zamjenjuje poeziju. ovjek vie ne stvara nova znaenja, nego osigurava
svakodnevno upravljanje vlastitim interesima, to jest ve utvrenim, sedimentiranim znaenjima, i to esto
nautrb vjerskih, aristokratskih ili demokratskih vrijednosti. To je razdoblje ironije, obrata ili inverzije
nekadanjih vrijednosti. Michel Meyer uoava: "Kod ironije moda najvie zbunjuje injenica da za razliku od
preostalih triju figura ona nije temeljno jezina. Metafora, metonimija ili sinegdoha ne mogu se shvaati
doslovno: Richard nije lav, jer je ovjek. No u reenici 'Ba lukavo!'jedino zahvaljujui kontekstu moemo rei
da govornik misli upravo suprotno"
228
. Stadij ironije zapravo odgovara razdoblju apstrakcije, formalizma, kada
jezik i retorika vie nemaju svoju pravu ulogu sjedinjavanja senzibilnosti, imaginacije i razuma zahvaljujui
onomu to Vico naziva zdravim razumom. U kratkom tekstu naslovljenom Il metodo degli studi del nos tro
tempo

(1708) Vico izraava veliko aljenje zbog slabljenja retorike, osobito njezine etike dimenzije. Dananja
je omladina, pie on, izgubila smisao za smotrenost u graanskome ivotu, sposobnost prilagodbe, ali i
preruavanja, koritenja
228
Questions de rhetorique,

Pariz, 1993, str. 101-102.

prilike te jasnog odluivanja. Ipak, savjeti to ih dijeli svojim studentima u Napulju ne ograniavaju se na etiku.
Njegova predavanja iz retorike, Insti-lutiones oratoriae (1711), kritiziraju suhoparnost francuskoga klasicizma i
istrauju baroknu struju "konceptizma", o kojoj smo ve govorili
229
. Upravo povezujui, poput konceptista,
naizgled oprene ili proturjene pojmove, pokree se ingenium, a ne metodini duh. Na tu temu Vico napada
Dominiquea Bouhoursa, jednog od glavnih predstavnika francuskoga klasicizma: niemu ne slui razlikovanje
ili podjela argumenta; valja ih, naprotiv, povezivati i dovoditi u odnos, ne samo radi stvaranja novih opih
mjesta nego i radi oivljavanja zdravoga razuma. "Neki veoma ueni anonimni Talijan, komentirajui knjigu ne
manje anonimna francuskoga autora [Bouhoursa], svodi sve topose nadva glavna: lano koje se doima istinitim
te istinito koje se doima lanim. Prvomu pripisuje sva obiljeja izvuena iz slinosti i oblikovana simbolikim
figurama, a drugomu svaobiljeja koja proizlaze iz onoga to ne pripada zdravome razumu, to jest koja
proizlaze iz paradoksa. No na alost togatako velikog autora, ne bih ses time sloio, jer je nain otkrivanja
istinitoga i lijepog jedan, kako putemsimbola tako i putem paradoksa"
230
.
Vidimo kako se u Vicovoj retorikoj filozofiji susreu etika, estetika i logika. On kritizira njihov raspad,
prozaian moral svojega doba, klasicizam koji vlada u umjetnostima, okrivljujui za to stanje stvari uspon
znanja koje sjecka, rastavlja i analizira. Alternativa, koja se, dakako, nadahnjuje retorikom, jest uspostava
naega znanja, naih vrijednosti i ukusa, i to postupno, metodom pokuaja i pogreaka: "Metoda koi inventivne
duhove; zbog brige o istini, ona unitava znatielju. Da bi izotrila um, geometrija se ne smije poimati
metodino, nego se mora otkrivati i primjenjivati na ingeniozan nain, u okviru mnotva raznovrsnih i razliitih
iskustava. Stoga tvrdim da se ne smije poimati analitino, nego sintetino; kao to demonstracije izvodimo
meusobno povezujui elemente, nemojmo otkrivati istine, nego ih stvarajmo, to jest gradimo umom"
231
.
Rije je o teoriji verum et factum convertuntur:

"istinito je ono to je uinjeno". Tom teorijom Vico reafirmira
retoriko podrijetlo spoznaje: um ne treba djelovati analitiki, nego genetiki, s uzroka na posljedicu; on isti-
229
Usp. str. 129-131.
230
Institutiones oratoriae, ponovl jeno izdanje, Napul j, 1989, str. 295.
231
Deltalorum sapientia, Opere,

I, str. 185, ci ti rao Moonley, nav. dj., str. 153.
nitim smatra samo ono to sam stvara tijekom neke povijesti, nekog procesa uvjeravanja u koji se ukljuuju i
igra strasti, varijabilnos t osjeaja, raznolikost oblika i relativnost sadraja. Hegel e poslije rei da je "racionalno
ono to je realno" i da se "ljudsko djelovanje na najvii nain ostvaruje u izrazu, odnosno u govoru"
232
. Ipak,
valja uoiti da povijest ovdje zadobiva temeljni-ju dimenziju od retorike. Dok potonja slui tematiziranju
razliitih imbenika koji se ukljuuju u proces determinacije znaenja, povijest odraava sam razvoj tih
imbenika, kao i napetosti koje se meu njima raaju. Vico, dakle, negaji iluzije: "proza" je danas odnijela
pobjedu nad "poezijom", vie nije vrijeme za retoriku, nego za egzaktneznanosti i geometrijsku metodu. Doba
retorike je minulo. No kao to pie Michel Meyer, "velik problem to ga taj posljednji stadij stvara, ba kao i
apsolutni duh kod Hegela, jest injenica da on simbolizira kraj retorike iako je i sam utjelovljen u jednoj
retorikoj figuri i zahvaljujui njoj kao da se proklamirano prevladavanje (retorike zamke) pokazuje
nemoguim. Retorika koja razotkriva retoriku trebala bi je jednom za svagda dokinuti, no onaje, zapravo,
neprestano produljuje"
233
.
3. Rasprava o tropima Cesara Chesneaua Du Marsaisa (1676-1756)
Du Marsaisovu Raspravu o tropima (1730) mogli bismo smatrati amblemom velikog pokreta filozofa,
gramatiara i ideologa 18. stoljea koji smatraju da se misao razvija iz jezika. Gramatiar Cesar Chesneau Du
Marsais, kojemu su Diderot i D'Alembert povjerili sastavljanje gramatikih natuknica za Enciklopediju (to je
nakon Du Marsaisove smrti nastavio Nicolas Beauzee), "opoj gramatici", to jest svojoj jezinoj teoriji, pristupa
kao to je Ramus pristupao dijalektici. Pod izgovorom da je obnavlja i vraa joj dijelove to ih je retorika
nepravedno prisvojila, on dijalektiku zapravo "retorizira". I kao stoje Ramus "retorizirao" dijalektiku pridodajui
joj inventio i dispositio, Du Marsais u sredite svoje jezine teorije smjeta pojam tropa. Tropom pritom naziva
posebnu vrstu figura koja mijenja vlastito znaenje

rijei, kao primjerice u rijei "lav", koja se moe rabiti za
oznaavanje hrabra ovjeka, iako
232
Estetika, I, c. III, B, II, 3. (Beogradsko izdanje donosi sl jedei prijevod Nikole Petrovi a: "[...] ono to ovek u svome najdubl jem
jezgru jeste, to se ostvaruje tek njegovim delanjem, a del anje, blagodarei svome duhovnom porekl u, zadobija svoju najveu jasnost
i odreenost jedino u duhovnome izrazu, to jest u govoru", BIGZ, Beograd, 1975, str. 217. op. prev.).
233
Questions de rhetorique,

nav. dj., str. 101.
ti pravom smislu oznaava afriku ivotinju. Ta sedefinicija tropu, koja je, uostalom, posveu skladu s
tradicijom, moe uiniti trivijalnom. Ipak, mimo injenica da Du Marsais tropu pridaje toliku vanost u gradnji
misli veoma je bitna ne samo za povijest retorike nego i za povijest misli uope. Kao dostojan predstavnik
svojega stoljea, Du Marsais popularizira ideju prema kojoj se misao, znaenja koja proizvodimo, raaju u
jeziku i razvijaju s njim. Rijei, dakle, ne slue samo za prikazivanje ve uoblienih ideja; one samim nainom
uporabe sudjeluju u gradnji smisla. J ezik, dakle, proizvodi i oblikuje nae misli, zbog ega figurama (iz
latinskog figuro, oblikovati) moemo nazivati osobite naine ili oblike to ih "smilja" govor, ponekad i mimo
nae volje, ne bi li izrazio neto to inae ne bi bilo lako izraziti. Vidimo da retorika ima vanu ulogu u tome
novom poimanju misli, usreditenom u njezinoj genezi u jeziku i kroz jezik. J er: retorike figure, ti osobiti
jezini izrazi koji se rabe za stvaranje odreenog uinka na sluateljstvo, uvijek su zauzimale vano mjesto u
umijeu uvjeravanja, osobito u dijelu posveenom nainu izraavanja, odnosno elocutiu. U tome je kontekstu
zanimljivo pratiti evoluciju pojma figure od poetaka pa sve do Du Marsaisa, ne bismo li shvatili u kojoj je
mjeri taj pojam kod njega dobio originalan, "filozofskiji" smisao.
Od Cicerona i Kvintilijana definicija figura i one posebne vrste figura koju nazivamo tropima upisivala se u
okvire konkretne uporabe u retorici, zato to je ukljuivala govornika (etos), sluateljstvo (patos) i
govor (logos). Figura je tako oznaavala svaki uinak govora to bi ga na sluateljstvo proizveo govornik
sluei se pojmovima ili argumentima na neuobiajen, nepredvien nain, koji odstupa od uvrijeene uporabe.
Kada, primjerice, govornik iznenada prekine miran i staloen govor nebi li zazvao Boga (Oh, Gospode, zar si ti
tako htio?), on iznenauje sluatelje odmiui se od uvrijeene uporabe i ostvarujui figuru koja se, ve prema
gleditu, moe nazvati interoga-cijom, apostrofomili pak epifonemom (sentencioznim usklikom). Ovdje nije
toliko vano popisati sve onestotine figura to su ih neki retori ponekad razlikovali koliko shvatiti neka osnovna
klasifikacijska naela koja su se odrala stoljeima. Prva velika razdioba koja je opstala poiva na razlici
izmeu grae govora, njegova sadraja i zbilje to je opisuje. Graa su govorarijei i redoslijed kojim se niu.
Otuda proizlaze figure rijei, vezane za zvunost jezika, te figure konstrukcije, vezane za poredak u reenici.
Sadraj govora ine argumenti i znaenja to ih mobilizira govornik u namjeri da uvjeri sluateljstvo. Brojni
pomaci smisla do kojih tada dolazi (pretjerivanje, usporedba...) nazivaju se figurama smisla. Naposljetku,
govornik moe ciljati i na izvanjski kontekst svojega govorate nazbilju to je taj govor opisuje, stvarajui figure
misli (opis, alegorija, ironija...). Ta prva velika podjela, prisutna u veini vanih klasinih rasprava, smjeta,
znai, figure u ve jasno zadane okvire u kojima jezik (koji se poima u svojoj tvarnosti), misao (koja sesmatra
jezinim sadrajem) i, naposljetku, izvanjska zbilja zauzimaju tono odreena mjesta koja se
meusobno razlikuju. To, meut im, nije sluaj s drugom velikom razdiobom koju smo batinili iz tradicije, a
koja razlikuje trope i figure, jer su ovdje, kao to emo vidjeti, zbilja, jezik i misao mnogo tjenje povezani.
Kvintilijan govori o tropu kada govornik pribjegava izdvojenoj rijei ("taj je ovjek kralj" u smislu "taj je ovjek
moan"), a o figuri kada pribjegava cijelom izrazu ili nainu govorenja uope ("Od svih on je najmoniji"
hiperbola je, ili pretjerivanje, kao figura smisla, a inverzija kao figura konstrukcije). No to se tono razumijeva
pod sintagmom"cijeli izraz"? Kako odrediti udaljava li se govornik od uvrijeene uporabe ili ne kada
promatramo "cijeli izraz"? U kojoj mjeri valja voditi rauna o kontekstu, rjeniku, afektivnom stanju
sluateljstva itd.? Ovdje figura, za razliku od tropa, prelazi granice svojega podruja i zalazi u moral, estetiku,
psihologiju itd. Vidjeli smo
234
, uostalom, da do toga "prelijevanja" dolazi ve u srednjem vijeku, kada je
prouavanje figura, iako se vezivalo uz gramatiku, vodilo rauna o psihoafektivnom kontekstu govora, osobito
o osjeajima koji su se povezivali s razliitim nainima izraavanja. Prouavanje tropa je, naprotiv, i dalje bilo
preteno tehnike prirode, izravnije povezano s radom na jednoj rijei ili jednome konceptu, jer je kod ovoga
pomaka smisla u pitanju samo jedan pojam. Stoga je prouavanje tropa ostalo izvan razmiljanja o afektima i
moralu i razvijalo se u relativno uskim okvirima dijalektike, ili logike. Vidjeli smo
235

da su gaprije svega
prouavali Ramus u 16. i Vossius u 17. stoljeu. Obojica su uoila etiri glavna tropa koja se, po njihovu
miljenju, vezuju za etiri naina meusobnog povezivanja znaenja ili unapreivanja neke spoznaje. Oni
smatraju da odnosi kauzalnosti (uzrok-posljedica) i predikacije (subjekt-atribut) definiraju najopenitiji od svih
tropa: metonimiju. Odnos inkluzije (cjelina-dio) definira sinegdohu, odnos intersekcije ili komparacije
determinira metaforu, dok odnos opozicije odreuje ironiju. Na ovim se retorikim podjelama zasniva,
234
Usp. str. 69-70, 99, 114-115.
235

Usp. str. 109-111 i 119.

dakle, prava pravcata logika - logika ident iteta i razlike, bliskos ti i slinos ti, to e je u 20. stoljeu razviti
Roman J akobson i Kenneth Burke. No vratimo li se na drugo gledite, ono koje figurom
smatrasvaki neuobiajen nain izraavanja, uoit emo da je krajem 17. stoljea, zahvaljujui Bernardu Lamyu,
uspostavljena jo jedna tradicija. Po Lamyevu miljenju, figure su mnogo openitije i temeljnije od tropa jer se
pojavljuju im se izraavamo na prirodan, neposredan nain koji ne determinira naa inteligencija ili volja, nego
ono to se dogaa u naemu tijelu. Raanje misli u jeziku i kroz jezik ovdje, dakle, see i dublje od neodreenih
logikih naela - sve do naega osjetilnog, afek-tivnog i strastvenog odnosa sa svijetom. U tome e pitanju
Rousseau, kao to pretpostavljamo, s uitkom razvijati i podravati Lamyeve ideje, no ovaj potonji ima i mnogo
drugih uenika, esto diskretnijih, poput Rollina.
Kada je rije o Du Marsaisu, sada moemo odmjeriti svu teinu odluke koju stavlja preda se pristupajui na svoj
nain problematici geneze prenesenog jezika. Hoe li prednost dati logikom usmjerenju ili osjeajnoj per-
spektivi, logosu ili patosul Sama injenica da se radije usredotouje na trope negoli na figure upuuje da se
odluuje za logos. Ipak, on nikada nee uspjeti potpuno proistiti jezik niti se osloboditi Lamyeva nasljea. Ve
na prvim stranicama raspraveDu Marsais napada Lamya i Rollina, iako ih ne imenuje, kritizirajui njihovu
definiciju figure: "Obino se kae da su figure... stanoviti naini izraavanja koji se po neemu odmiu od
uvrijeena i obina naina govorenja... a to ne znai nita drugo nego da su figure naini govorenja koji su
odmaknuti od neprenesenih naina govorenja; jednom rijeju, figure su figure, anisu sve ono to nije figura"
236
.
Du Marsais s pravom preispituje logiku Lamyeve definicije, ali ne vidi -ili ne eli vidjeti - da Lamy zapravo
cilja na afektivno stanje subjekta: da bi proizvelo figure, to stanje mora biti "odmaknuto od uvrijeena i obina
naina bivanja, odmaknuto od spokoja", to jest mora biti strastveno. Du Marsais, zapravo, ni samnije daleko od
takva gledita. Izvor i naelo razliitih prenesenih znaenja neke rijei, priznaje on, jest "veza izmeu sporednih
ideja te rijei"
237

, koja ne ovisi ni o kakvu racionalnom poretku utvrenom jednom za svagda, nego proizlazi iz
"razliitih okolnosti koje nas ude i, u konanici, "iz strasti i afekata". No kako u tim uvjetima racionalno
utemeljiti podjelu prene-
236
Rasprava o tropima, I, 1, 1.
237

Isto, 1,7, 1.

senih jezinih uporaba? "Budui da su figure tek naini govorenja koji imaju osobit karakter kojemu je dano i
ime... oito je da emo, budemo li prouavali svaki od tih naina i davali im zasebna imena, imati velik broj
figura"
238
. Stogase "osobe kojima se ta zapaanja uine odvie apstraktnima ili u praksi nekorisnima mogu
zadovoljiti time da na primjerima osjete razliku koja postoji meu tropima"
239
. Iako su Du Marsaisu poznati
Ramusovi i Vossiusovi pokuaji uspostave sistematike ili logike u proizvodnji smisla, on im se nepriklanja
240
,
odvie svjestan uloge to je u tome procesu ima raznolikost senzibilnosti. Ipak, trop je za analizu i klasifikaciju
podatniji od figure. Ako figure i jesu tek "misli izgovorene na osobit nain,... u tropima postoji neka opa
promjena ili razlika koja ih ini tropima i razlikuje od figura: ta promjena poiva na injenici da se nekoj rijei
pripisuje znaenje koje ba i nije njezino vlastito znaenje"
241
. Upravo je trop, dakle, taj koji u jednoj
rijei ostvaruje prelazak s vlastitog na preneseno znaenje. Za neki smisao kaemo daje vlastit kada
predstavlja prvo znaenje rijei, to jest kada oznaava ono za to je u poetku odabran. Rije vatra je,
primjerice, u poetku odabrana da oznaava ono to gori. Smisao postaje prenesen kada govorimo o vatri nekog
pogleda, neke imaginacije itd. Polazei odatle, Du Marsaisu nije teko istaknuti veliku raznolikost moguih
odmaka smisla od poetnoga, vlastitog smisla. Najopenitiji od svih tropa, onaj koji ukljuuje sve ostale, jest
metonimija
242
ili transpozicija jednog imena drugim (posljedica za uzrok, dio za cjelinu itd.). Takav nain
supstitucije omoguava, dakako, brojna premjetanja smisla. Metonimija, primjerice, moe pribjegavati ne samo
uzroku kao posljedici ili obrnuto nego i sadratelju* (contenani) kao sadraju (contenu),

imenu mjesta kao
samome predmetu, znaku kao oznaenoj stvari, apstraktnom imenu kao konkretnom, dijelovima tijela kao
osjeajima koji su s njima povezani, imenu vlasnika kue kao samoj kui, antecedensu kao konzekvensu itd.
238
Isto, II, 22.
239
Isto, 11,21.
240
Isto.
241
Isto, I, 4.
242
Isto, I, 2,2.
* "Sadratelj" u openi tom smisl u onoga to nosi , dri na okupu odreeni sadraj, bila to obi na posuda, ambalaa ili, u jeziku,
forma, izraz

(op. prev.).

Ipak, usprkos tomu pokuaju strukturiranja Du Marsais teko moezaboraviti probleme to ih stvara njegov
pojam vlastitog smisla, a osobito pitanje podrijetla rijei ili vlastitih imena. U tome pitanju on kao da se lomi
izmeu racionalizma svoje gramatike i empirijskog temelja svoje spoznajne teorije. Pod utjecajem Lockea
priznaje da sve nae ideje, spoznaje, pa tako i jezik koji ih izraava, potjeu iz osjeta. No ba kao Locke, koji
estoko kritizira retoriku, ni on nemoe prihvatiti da ti osjeti u sebi nose i udio sporednog, lanog, varavog, koji
se jo odraava na razini jezika. Taj stav nije osobito originalan, ali upuuje na stanovit hijazam izmeu
empirista i racionalista. Empiristi poput Lockea "racionalisti" su po tome to u elji da usidre logos u osjetu
nastoje iz njega ukloniti sve retorike "obmane". Racionalisti poput Malebranchea ili Leibniza "senzualisti" su
po tome to sidrei logos u razumu, priznaju da ga osjet otvara prema "retorikome" svijetu kontingencije i
slobode
243
.
Time se ve nasluuje da problemi jezine geneze i strukture nee u Francuskoj uzdrmati samo uzak krug
"filozofa gramatiara". Kao i za vladavine Luja XIV. oni e i dalje prenositi drutvene i politike uloge.
Smatrati, kao to to ini Du Marsais, da je razvojno naelo jezika umnaanje znaenja dodijeljenih istoj rijei
istodobno znai postavljati pitanje uzroka toga razvoja: da li ovjek iri, zamjenjuje, obre, povezuje prva
znaenja rijei zato da ispravno izrazi svoju misao ili to ini ve prema svojim osjetima, dojmovima, tovie,
etikim i politikim odlukama? Je li do uspostave jezika dolo racionalnim putem, ili su se slijedile prvotne
ovjekove strasti i prirodne potrebe? Sjedne strane, "metafiziari" poput Du Marsaisa
244
, Beauzeea
245
, u
odreenoj mjeri i Turgota
246

, zastupaju tezu o razvoju jezika u skladu s univerzalnim i racionalnim poretkom
ljudskog uma. S druge strane, "mehanicistika" struja okuplja sve one koji smatraju da se jezik pojavljuje i
razvija ovisno o "mehanicisti-
243
U tome duhu Lei bniz nasuprot Lockeu brani "kori snost" retori ke jer ona, po njegovim rijeima, omoguuje da istina bude
"jasna i di rl ji va" (Novi ogledi o ljudskom razumu, III, IO, 34).
244
Logique et principe de grammaire (Gramatika logika i naela). Djelo je objavl jeno 1769. godine, odnosno trinaest godina nakon
Du Marsaisove smrti .
245
Grammaire generale (Opa gramatika), 1767.
246
Reflexions sur les langues (Razmiljanja o jezicima), 1751; natukni ca Etymologie (Etimologija) u Enciklopediji. O Turgotovoj
ambi valenci ji te openi to o rasprama vezanim za formi ranje i poredak jezika u doba klasicizma, usp. Jean-Pierre Seri s: Langages et
machines d l'dge classique,

Pariz, 1995.

kom", "nunom" ili "prirodnom" ulanavanju primljenih osjeta. Ogled o egipatskim hijeroglifima (1742)
engleskoga vikara Williama Wartburtona, koji je na francuski preveden i objavljen 1744. godine, prvi usmjerava
pozornost na povijesnu evoluciju jezinih znakova i njezinu povezanost s drutvenim aspektom. Egipatsko je
pismo, objanjava Wartburton, od figurativnog postupno postalo simbolino zato to su vanjski uvjeti, naini na
koje se egipatskim drutvom upravljalo, s vremenom evoluirali. U Francuskoj se Condillac
247
ubrzo namee kao
predvodnik "mehanicistike" struje, oko koje gravitiraju, ili e gravitirati, opat Noel Antoine Pluche
248
,
Maupertuis
249
, Charles deBrasses
250
, a donekle i Antoine Court de Gebelin
251
. Rousseau pak ne dijeli uvijek
"optimizam "mehanicista". U Ogledu o podrijetlu jezika (1781) on izjavljuje da u prvim ovjekovim afektima i
potrebama ne uoava nikakvo prirodno naelo pomirenja koje naginje drutvenosti i jeziku. "Prirodni uinak
prvih potreba bio je udaljavanje, a ne zbliavanje ljudi"
252
. Dakle, ljude na razgovor i usavravanje njihove
drutvenosti nisu nagnali osjeti, kao to smatraju "me-hanicisti", a jo manje razum ili logika, kao to misle
"gramatiari metafizi-ari". Za roenje jezika su, uz osjete, bile potrebne i stanovite strasti, poput ljubavi ili
mrnje, kojima se napaja retorika: "kako bismo dirnuli u neko mlado srce, kako bismo otjerali nepravednog
napadaa, priroda diktira naglaske, povike, jadikovke; eto, to su najstarije nastale rijei, i zbog toga su prvi
jezici bili pjevni i strastveni prije nego to e postati jednostavni i metodini"
253
.
No onkraj nijansi to ih uvodi Rousseau valja uoiti da raspra izmeu "metafiziara" i "mehanicista"
o formiranju

jezika implicira jednu drugu ras-
247
Essai sur l 'ori gine des connaissances humaines (Esej opodrijetlu ljudskih spoznaja), 1746.
248
Mecanique des langues (Mehanika jezika), 1751.
249
Reflexions philosophiques sur l 'origine des langues et si gni fication des mots (Filozofska razmiljanja o podrijetlu jezika i znaenju
rijei), 1755.
250 prai(g de ia formation mecanique des langues (Rasprava o mehanikom formiranju jezika), 1765.
251
Monde primitif analyse et compare avec le mondemoderne, considere dans l 'histoire natu-relle dela parole (Primitivni svijet,
analiziran i usporeen s modernim svijetom, te promatran kroz prirodnu povijest govora), 1772. O Gebeli novoj dvoznanosti usp.
Jean-Pierre Seri s, nav. dj.
252
Ogled o podrijetlu jezika, prev. Valenti na Otmai , Demetra, Zagreb, 2006, II, str. 49 (op. prev.).
253
Isto, str. 49-50

(op. prev.).

pru, onu o poretku jezine djelatnosti, koja ima neto politikiji zadah. Naime, gramatiari metafiziari poput
Du Marsaisa, a jo vie Beauzea, smatraju da je mogue doprijeti do univerzalnih mehanizama kojima gradimo
govore i stvaramo razliita znaenja. Stoga, onkraj mnotva reeninih sklopova i brojnih inverzija na koje
posvuda nailazimo govorni proces slijedi samo jedan racionalni poredak. Time seobznanjuje "revolucionarna"
ideja prema kojoj se jezini poredak pokorava novootkrivenome poretku, univerzalnoj racionalnosti, pozvanoj
da prosvijetli sve narode i nacije. Taj izravni ili "analitiki" poredak slijedi svaka misao koja se za prevoenje
svojih argumenata u rijei ispravno rastavlja na elemente. Za razliku od mnogih drugih jezika francuski prirodno
usvaja taj poredak (initelj, radnja, osjeaj) i stoga je neprijeporno nadmoan sa stajalita jasnoe i tonosti. Ova
se potonja teza, koju su ve zastupali Louis Meigret u renesansi i Louis Le Laboureur u 17. stoljeu, kod Du
Marsaisa zatjee izmeu redaka, ali je zato izravnije brane Nicolas Beauzee
254
i opat Thoulier d'Olivet
255
. U
tome kontekstu, dakle, ne treba uditi to se duhovi "raspaljuju". To stremljenje iznova otkrivenoga racionalnog
poretka k univerzalnom sadri neto subverzivno, revolucionarno. On se s jedne strane suprotstavlja uvrijeenoj
uporabi koju je svojedobno zastupao akademik Vaugelas, dostojan predstavnik monarhijskoga poretka, jer je tu
uporabu utvrdio "najzdraviji dio dvora". S druge se stranesuprotstavlja "poretku interesa ljudskoga duha", kako
ga naziva Charles Batteux, koji time ne oznaava samo nae ideje, nego i njima pridruene osjeaje i strasti
256
.
Ukratko, poredak logosa na dobromje putu da pomete sve pred sobom, dvorsku "praksu" kao i "nunosti"
strasti. Filozof Diderot toga se plai, pa trai srednji put izmeu te univerzalnosti logosa i prirodnosti patosa. Ne
slijedi li poredak jezine djelatnosti, pita on, genetski poredak usvajanja osjeta?
2
" No uz pomo Revolucije na
kraju pobjedu odnosi najradikalnija teza, teza gramatiara filozofa o univerzalnosti logosa. Godine 1784.
Antoine Rivarol izjavljuje u Raspravi o univerzalnosti francuskoga jezika

(1784): "Francuska
254
Grammaire generale (Opa gramatika), 1161.
255
Remarques sur la langue francaise par Monsieur I 'abbed 'Olivet (Opaske opata d 'Oliveta o francuskom jeziku), 1771.
256
Traite de la construction oratoire (Rasprava o govornikoj gradnji), 1763; Nouvel examen du prejuge sur Vinversion (Preispitivanje
predrasude o inverziji), 1767.
257
Lettre sur les sourds et muets (Pismo o gluhima i nijemima),

1751.
je sintaksa postojana. Odatle proizlazi ta udesna jasnoa, vjeni temelj naega jezika: ono to nije jasno nije
francusko; ono to nije jasno englesko je, talijansko, grko ili latinsko"
258
. Ta je "pobjeda" odluujui zaokret u
povijesti retorike, na to upuuje i Francoise Douay: "Popularnost te gramatike teorije koja uspijeva istodobno
podilaziti domoljublju, razumu i ljubavi prema postojanosti objanjava kako je mogue da se u vrijeme
Francuske revolucije, kada je elokvencija za govornicama, u skuptini ili tijekom pobune u punome zamahu,
paradoksalno donese odluka o izbacivanju retorike iz obrazovnoga programa tzv. sredinjih kola* (nacrti
Condorcet 1792. i Lakanal 1794, zakoni Daunou 1795)... Retorika mora ustupiti mjesto novoj znanosti o jeziku,
opoj i obrazlobenoj gramatici"
259
.
4. Retorika u Engleskoj i Filozofija retorike Georgea Campbella (1719-1796)
Ipak, dok naStaromekontinentu popisivanje tropa i figura, racionalno prouavanje gramatikih struktura jezika
i traganje za logikom ili sistematizacijom znaenjskih uinaka navode ideologe Francuske revolucije na izbaci-
vanje retorike iz obrazovnih programa, u Engleskoj i Sjedinjenim Dravama praktina ili primijenjena retorika
cvjeta vie nego ikad. Kolonijalna ekspanzija i liberalna vlada pogoduju drutvenoj mobilnosti. U tome
kontekstu mnoge retorike rasprave izrijekom se ne namjenjuju pojanjavanju misaonih ili jezinih zakonitosti,
nego konkretnom uenju umijea javnoga govorenja, ostavljanja dobroga dojma, pa ak i stvaranja karijere.
Kako govoriti u drutvu, kamo usmjeravati pogled, kako gestikulirati, drati glavu, naglaavati reenice,
intonirati glas; vladanje, priroeno ili steeno, svim tim tehnikama u anglosaksonskoj kulturi trajno postaje
temeljnim sredstvom drutvenoga promaknua, a time i jedan od razvojnih imbenika zemlje. U tim se okvirima
razvija elokucijska

retorika, usreditena u gestikuliranju i izgovoru. Tastruja
258
Discours sur Vuniversalite de la langue francaise, 1784, 65, ci ti rao Scagli one, nav. dj., str. 275.
* Sredinje kole i li "ecoles centrales" otvaraju se u Francuskoj krajem 18. stol jea (toni je, 1795. usvajanjem Daunouova zakona)
za obrazovanje drugoga stupnja (srednja kol a). U svakome se departmanu tada otvara po jedna sredinja kol a. Danas one imaju
status vi sokokolske ustanove (grande ecole) i formi raju inenjere (op. prev.).
259

F. Douay, nav. dj., str. 24-25.

svakako batini poneto iz ramistike tradicije, koja kao da je retoriku svela na elokvenciju i izgovor, iako ne
proizlazi iz nje u potpunosti, jer su ramistike rasprave prije svega posveene prouavanju stila, tropa i figura.
Elokucij-ska retorika korijene vue i iz barokne estetike, koja je naglasak istodobno stavljala na osjetilnu snagu
jezika, osobito u propovijedanju, te na njegovu integracijsku vrijednost, kao to je bio sluaj s dvorskim
retorikama. Tako se kao referencije na podruju govornikoga djelovanja u Francuskoj pojavljuju isusovac
Louis de Cressoles
260
i protestantski pastor Michel Le Faucheur
26
', a u Engleskoj J ohn Bulwer i njegova
rasprava o Chirologii ili "retorici ruke" (1644). U 18. su stoljeu glavni predstavnici te elokucijske struje
Thomas Sheridan (Courses of Lectures on Elocution, 1762), J ohn Walkers (Elements of Elocution, 1781), J ames
Burgh (Essay on the Art of Speaking, 1762) teGilbert Austin (Chironomia, or a Treatise on Rhetorical
Delivery, 1806). Svi oni poduavaju u sredinama u kojima je za uspjeh potrebno osloboditi se lokalnoga
naglaska: Sheridan, Walkers i Austin profesori su u Dublinu, dok James Burgh predaje u predgrau Londona.
Sheridan i Walkers ujedno su i kazalini ljudi koji, uostalom, pripadaju suparnikim trupama
262
. Oni se,
meutim, slau daje kazalite, koje mladim uenicima stalno prua najbolje obrascei primjere elokvencije,
veoma vano za usvajanje umijea dobroga govorenja.
263
Austin e pak izumiti sustav znakova koji se upisuje
uz rub govornikova teksta ne bi li ga uputio na kretnje koje mora initi dok ita govor
264
.
Iako, kao to vidimo, anglosaksonska kultura prednost daje praktinom aspektu retorike, neki se mislioci i dalje
bave teorijskim problemima uvjeravanja, a osobito se propituju, na liniji empiristikih preokupacija, o prirodi
osjeaja prihvaanja odreenih manje-vie osjetilnih oitosti. Nakon Du Marsaisa ovdje otkrivamo drugi aspekt
tradicije koja poiva na ukorijenjeno-sti jezika u iskustvu, na pomirenju logosa i patosa -

tradiciji koja je, kao
to smo vidjeli, korijene potraila u 17. stoljeu, koliko na empiristikoj strani
260
Vacationes autumnales, 1620.
261
Traite de I 'action de l 'orateur, ou de la prononciation et du geste (Rasprava o djelovanju govornika ili o izgovoru i gesti), 1657.
262
Usp. W. S. Howell : Ei ghteenth-Century Bri tish Logic and Rhetoric, Pri nceton, 1971, str. 248.
263
Isto, str. 219.
264

Usp. Conley, nav. dj., str. 238.
(Bacon, Hobbes, Locke) toliko i na onoj racionalistikoj (Descartes, Port--Royal, Lamy). Tatradicija, dakle, nije
isto anglosaksonska. U 18. je stoljeu jedan od njezinih glavnih nastavljaa francuski isusovac Claude Buffter,
autor Rasprave o elokvenciji (Traite de I'eloquence, 1728). Po Buffierovu miljenju - i u tome se on slae s
Lockeom - spoznaju je mogue utemeljiti na iskustvu, tvrdei pritom da ono vjerno odraava zbiljnost stvari.
Mogue je, dakle, biti empiristom, a da se vrijednost istinitosti jezika ne dovodi u pitanje, ba kao ni naa
sposobnost otkrivanja zbilje. Ulog nije samo filozofski: Buffier surauje na sastavljanju isusovakoga
rjenika Journal de Trevoux koji se glasno protivi prevelikoj slobodi, relativizmu, pa ak i skepticizmu novih
filozofa. Buffierov se utjecaj upravo i osjea najvie u kotskoj, gdje jaa struja iji e osnovni cilj biti
suprotstavljanje "radikalnih" empirijskih filozofija poput Humeove relativizmu i skepticizmu. Naime, u ime
iskustvene raznovrsnosti te filozofije u pitanje se dovode sva velika naela razuma, morala i vjere, to pogoduje
raspadu kranske vjere na brojne sekte. Protiv toga relativizma die se, dakle, kotska struja filozofije zdravoga
razuma, preteno se nadahnjujui djelom Thomasa Reida Essays on the Intellectual Powers of Man (1785).
Meutim, i retorika sudjeluje u toj borbi izmeu skepticizma i umjerenog empirizma. Naime, profesori retorike
prije svega ele se sluiti svojim umijeem u praktine i konstruktivne svrhe, a ne zapodrivanje spoznajnih
temelja: odgoj naroda i poduka kako da se on uzdigne u drutvu za sobom povlae obranu vjere od napada
skeptika. Meu tim profesorima retorike najglasovitiji je, ujedno i najsvjesniji filozofskih uloga toga nacrta,
kotski filozof George Campbell. U djelu Filozofija retorike (1776) Campbell prua dodatnu potvrdu injenici
da, suprotno onomu to tvrde Barthes i Perel-man
265
, "oitost" nipoto ne ini retoriku zastarjelom, baremne u
oima (vjerski ili filozofski) angairanih retoriara poput samoga Campbella. Oitost je posljednja utvrda,
krajnje mjerilo protiv skeptike dekonstrukcije i vano je da govornik ovlada svim njezinim mogunostima, jer
upravo osjeaj oitosti pogoduje uvjeravanju
266

. U tu svrhu valja pokrenuti, umom okupiti istine to ih prihvaa
"zdrav razum". One nisu iskljuivo "logike" ili "filozofske", poput samospoznaje ili spoznaje drugog, nego su i
"psiholoke" te "moralne", poput opaanja tuega karaktera, tumaenja njegova vladanja i si. Nema
265
Usp. str. 198 i dal je.
266
Philosophy of Rhetoric, Ml 6,

1, 5.
ni govora o nametanju teze silogistikom demonstracijom ili o prisiljavanju sluatelja na bilo koji nain; prije
valja nastojati u njemu izazvati trenutaan osjeaj koji povezuje razumijevanje i ugodu. Privilegirane
vrijednosti, dakle, nisu toliko jasnoa i istoa jezika koliko njegova ivost, sposobnost da energino
sluateljstvu prenese osjeaj oitosti to ga govornik po svojemu miljenju dijeli s auditorijem i koj i eli proiriti
na druge argumente.
Podsjetimo da je primarni Campbellov cilj suprotstavljanje skepticizmu i relativizmu. No kako im moe
umaknuti ako osjeaj oitosti to ga stvaraju rijei u konanici ovisi o njihovoj ivosti i energinosti? Da bi
umaknuo skepticizmu, da bi sauvao koliko je to mogue vrijednost istine u osjeaju oitosti, Campbell
razlikuje dvije vrste govora: povjesniarov i pjesnikov. Neosporno je da pjesnikov jezik moe priskrbiti osjeaj
oitosti, a da se pritom niim ne implicira istinitost njegova predmeta. "Oitost" svojstvenu toj vrsti govora
Campbell naziva "vjerodostojnou" (plausibilite), jer ona samo odraava "prirodni sjaj" predmeta koji
opisujemo, ne izjanjavajui se o njegovu postojanju ili zbiljnosti. No postoji i drugi nain stvaranja oitosti,
koji je "posve neovisan o prvome". To je nain kojemu uglavnom pribjegava povjesniar kada se za utvrivanje
neke injenice slui cijelim nizom drugih injenica koje su s njom u vie-manje nunim odnosima. Koliina tih
drugih injenica, kao i stupanj nunosti njihovih odnosa, odreuju tako ono to Campbell naziva "vjerojatnou"
govora. Ta vjerojatnost neovisi o izdvojenoj injenici ili predmetu, nego izraava vrstou i nunost mree
odnosa to je govornik stvaraoko toga predmeta - mree koja e nas, ako je uistinu suvisla, naposljetku uvjeriti
u stvarno postojanje ili istinitost predmeta.
"Neko pripovijedanje [primjerice poetiko] moe posjedovati svojstvo vjerodostojnosti u najveoj moguoj
mjeri, ak i ako ga smatramo nevjerojatnim, ili ako znamo da nije istinito. Vjerojatnost je [naprotiv] snop svjetla
to ga na predmet bacaju dokazi koje opravdano nazivamo oitostima, [dok] je vjerojatnost prirodan sjaj koji
izvire izravno iz predmeta. Prvo od tih dvaju svojstava povjesniarova je, a drugo pjesnikova svrha. Svaka od
njih moe biti ispunjena... druga openito nije inferiorna prvoj"
267
.
Campbell, zagovornik "vjere" i "zdravoga razuma", priznaje, dakle, postojanje i legitimnost "pjesnikih govora"
koji su lani, ali

vjerodostoj-
267
Isto, I, 7, 5. Usp. takoer W. S. Howell : Eighteenth-Century British Logic and Rhetoric,

nav. dj., str. 594.

ni. Time je priznat temeljno subjektivni status prihvaanja nekoga govora. Zahvaljujui tome moemo pojmiti
stanje duha koje objedinjuje trojicu velikih retoriara 18. stoljea usprkos razlikama koje ih dijele. Du Marsais
jasno privilegira logos, gramatike oblike i strukture jezika. No on to ini ne bi li objasnio genezu, formiranje
smisla. Prava ga retorika zanima manje od prelaska vlastitog na preneseno znaenje, to jest razliitih
premjetanja misli u rijeima i zahva ljujui njima. Campbell pak prednos t daje patosu, tonije, iskustvu. No
poput Du Marsaisa on ne vjeruje u "gotova", ve utvrena iskustva: oitost se ne nudi osjetilima ili razumu kao
izvanjski predmet. Ona doputa da joj govornik prie, da je utvrdi, i to pristupom "povjesniara" ili "pjesnika",
to jest ciljajui na vjerojatnost ili vjerodostojnost svojega govora; na njegovu nunost ili emotivni naboj. Vico,
napokon, smatrada su se patos i logos postupno razvijali ne bi li naposljetku zadobili oblike koje imaju i danas
(desenzibilizacija, racionalizacija i prozaino vienje svijeta), na kraju povijesnoga procesakoji upravo i poiva
na retorikim borbama i postupnim uvjeravanjima.
Jezik, dakle, sada vie ne definira, kao u 17. stoljeu, njegova mo prikazivanja, nego mo djelovanja, bilo
racionalno (na sam smisao), bilo patetiki (na nau senzibilnost), ili jednostavno zbiljski (kroz povijest). Govor
se vie ne definira kao slika naih misli, nego kao stvaranje, postizanje uinaka smisla, kao i uinaka na naa
osjetila. Na filozofskoj razini to dovodi do temeljite promjene odnosa prema svijetu, drugome i samome sebi.
Posve besmislenom postaje zamisao premakojoj tim trima pitanjima moemo pristupiti izvana, a da ona pritom
ne aficiraju ni nas ni na predmet. Vie ne vrijedi klasicistika poslovica da najbolje moe uvjeriti istina sama.
Tu oitost, koja je po Barthe-sovu i Perelmanovu miljenju istisnula retoriku, zapravo je istisnula retorika,

ili
njome nadahnuta razmiljanja. Retorika, koju su porazile opa gramatika, filozofije povijesti, empirizam, a
uskoro e i romantizam, svejedno namee novu filozofsku i epistemoloku paradigmu, paradigmu (jezine)
interakcije "subjekta", ali ne samo sa svojim predmetom prouavanja ("svijetom") nego i sa sluateljstvom
kojemu on to prouavanje i namjenjuje ("drugi"). Poinje novo doba, doba sumnje i hermeneutike, koje e,
uostalom, i navesti filozofa 20. stoljea da iznova prisvoji podruje retorike.



7.

DEVETNAESTO STOLJ EE IZMEU IDEOLOGIJ E I FILOZOFIJ E
19.

STOLJEE
WHATELY: Elements of Rhetoric (1828)
FONTANIER: Govorne figure (Les figures du discours, 1821-1830)
SCHOPENHAUER: Eristische Dialektik oder die Kunst, Recht zu behalten
(Eristika dijalektika. Umijee kako uvijek biti u pravu,
1830-1831)
NIETZSCHE: Predavanja iz povijesti retorike

(1869-1873)


1. Retorike ideologije
ini se da su logos i patos skrenuli u smjerovima koji ne pogoduju izravno retorici, nego stvaranju misaonih
sustavakoji rehabilitiraju discipline poput povijesti (u sluaju Hegelove filozofije) ili pjesnitva (romantizam).
Drugim rijeima, logos i patos as se sagledavaju s obzirom na genezu i povijesni razvoj, as s obzirom na
poetiku povezanost i stapanje, ali vie ne s tehnikog aspekta, to jest kao da su dijelovi retorikoga umijea ili
instrumenti persuazivnoga nacrta. Kada bismo trebali potraiti prave razloge te devalorizacije retorike u korist
povijesti ili pjesnitva, morali bismo se vratiti na kraj renesanse, u vrijeme kada retorika gubi status uzviena
umijea, kada se elokvencija, liena etike dimenzije, svodi na umijee sluenja monicima (barokne retorike)
ili prevoenja Svetoga pisma (protestantskeretorike). U 19. e stoljeu to slabljenje retorike biti jo izraenije.
No istodobno dolazi i do reakcije na ekscese Francuskerevolucije i Napoleonova osvajanja, do obnove
"klasinih", katolikih, konzervativnih vrijednosti, koje su sve to na europskomekontinentu ostaje od
retorikog etosa.
Poetkom 19. stoljea retorika je, dakle, na Starome kontinentu tijesno povezana s ideologijom Staroga reima i
obranom kranske vjere. Suoeni s republikanskom konfuzijom, a postupno i s romantiarskim idealom onoga
organskog "veliko sve", nekoliko katolikih retora die se u obranu otmjenosti, uglaenosti, uzvienosti i
klasicizma, koji se tradicionalno povezuju s retorikom. Godine 1777. budui kardinal J ean Siffrein Maury
u Raspravi o propovijednoj elokvenciji (Discours sur I'eloquence de la chaire) izjavljuje da "moramo iznova
postati apostolima elimo li biti govornici"
268
. U vrijeme restauracije kler opetovano izraava aljenje
zbog Propasti elokvencije u Francuskoj, osobito propovijedne (La decadence de I 'eloquence en France, et en
particulier 1'eloquence de la chaire) - naslov je to to ga Etien-ne Antoine de Boulogne, biskup u Troyeu, daje
svojoj Povijesti elokvencije (Histoire de I'eloquence), objavljenoj 1818. godine. "Nae najstranije nevolje", pie
on, "uzrokovalo je nekoliko jezinih pogreaka... ako se i moe biti elokventnijim od Bossueta i Fenelona, onda
se to moe jedino oponaajui ih"
269
. Temu iskvarenosti elokvencije, koja see jo od antikoga Rima, kada se
oplakivala "zdrava" retorika koju na najvioj razini prakticiraju dravne ustanove, reaktualizirali su jo
renesansni humanisti, azatim i protureforma-cijski uitelji - prvi pozivanjem na povratak antikim vrlinama i
znanjima, a drugi eljom da obnove autentinost kranske vjere, ali (zahvaljujui karakteristinome
premjetanju) i apsolutni autoritet pape te monarhija koje ga podravaju. Poetkom 19. stoljea retoriki
nostalgian kao da nastavljaju taj politiko-vjerski ideal. irom Europe prirunici iznose klasina retorika na-
ela, bilo daje rije o djelu Candidatus rhetoricae isusovca J ouvancya, iju je Drubu papa netom rehabilitirao,
o vie puta pretisnutoj Rollinovoj Raspravi o uenju ili pak o "novim" prirunicima Thomasa Ewinga
270
,
Alexandera J a-miesona
271
i J oseph-Victora Le Clerca. Potonji u predgovoru svoje Nove [ !] retorike

(1823)
pie: "Prva nam je zadaa bila da se pokorimo skromnosti i jednostavnosti... Grke i rimske retore prenijeli smo
s tonou koja se lako
268
III, 197, ci ti rao F. P. Bowman: Le discours sur I'eloquence sacree a I'epoque romantique, eneva, 1980, str. 37.
269
Usp. str. 27 i 21 spomenute knjige; citi rao Bowman, nav. dj., str. 17.
270 pr i ncipi es of Elocution, 1815.
271
Grammar of Rhetoric and Polite Literature,

1818.

moe provjeriti kod naih uzora"
272
. Ta nostalgija za klasinim autorima pridonosi i produbljivanju spoznaja o
antikim tekstovima. O tome svjedoe Grki retori
213
(1832-1836) Christiana Walza, Sustavni pregled retorike
Grka i Rimljana
21
* (1885) Richarda Volkmana, minuciozna studija o Aristotelovoj Retorici
215
autora Edwarda
Mereditha Copea sa Sveuilita u Cambridgeu, kao i povijesno-filoloka analiza vanih pojmova Aristotelove
retorike autora Alberta Edouarda Chaigneta, rektora Akademije u Potiersu
276
. Upravo je u Francuskoj, kako se
ini, slika retorike uvelike obiljeena ideologijama i politikom. Zahvaljujui gorljivosti Victora Hugoa
romantizam e, iako je isprva monarhistiki orijentiran, prijei u tabor liberala i republikanaca i estoko napasti
retoriku koja se poima kao umijee dvoranina, to znai da se vezuje uz rojaliste. Naime, 1856. godine Hugo
u Kontemplacijama doista objavljuje rat:
"Boileau zakrguta; rekoh mu: Tiina, bivi! U oluju kriknuh povicima: Rat retorici i mir sintaksi! Plane tada
cijela devedeset trea. Stane podrhtavat Atos, i itos, i patos."
211
Uoimo da se Hugo ovdje ne obruava na retoriku openito, nego na njezinu ideoloki obiljeenu
karikaturu: itos (odnosno etos) i patos rimuju se s izvansvjetskom vrstinom i nepominou planine Atos.
Obruavajui se na njih, potresajui utogljenu krutost klasicizma (koji utjelovljuje Boileau
278

), Hugo zapravo
afirmira vlastiti politiki stav, odnosno suprotstavljanje vrijed-
272
Nouvelle rhetorique extraite des meilleurs ecrivains anciens et modernes, ponovl jeno izdanje, Pariz, 1835, str. vi .
273
Rhetores Graeci, 1832-1836.
274
Die Rhetorik der Griechen undRomer in Systematischer Ubersicht, 1885.
275
The Rhetoric of Aristotle with a Commentary, 1877.
276
La rhetorique et son histoire (Retorika i njezina povijest), 1888.
277
Contemplations, I, VII (izvorni tekst gl asi : Boileau grinca des dents ; je lui dis : Ci-devant, I Silence ! et je cri ai dans la foudre et le
vent: / Guerre a la rhetorique et paix a la syntaxe ! I Et tout quatre-vi ngt-treize eclata. Sur leur axe, / On vit trembler Vathos,
Vithos et le pathos., op. prev.).
278

Kao branitel j "starih" pisaca nautrb "modernih" Boileau je za romanti are postao sinonimom kl asi cizma proti v kojega se val ja
boriti. Vi djeli smo, meutim, daje kao zagovornik sr

nostima Starogareima. On napada retoriku kakva se u 19. stoljeu zamilja u Francuskoj, a ne umijee
uvjeravanja uope. Povijest toga umijea pokazuje nam da ono u svojoj biti nije nimalo nespojivo s
romantiarskim duhom. Prisjetimo se, primjerice, Pseudo Longinove rasprave O uzvienom
119
, traginog poziva
J uana Huartea na prirodnost i unutarnji ivot
280
, baroknu sklonost prema imaginaciji i ingeniumu
m
, znai, svih
tih brojnih retorikih obiljeja koja su u posvemanjem skladu s romantizmom.
Povratak "republikanske" politike bit e, dakle, za retoriku poguban, jer e je J ules Ferry izbaciti iz obrazovnih
programa 1885. godine i na njezino mjesto uvesti Povijest grke, latinske i francuske knjievnosti. Polemike
koje e uslijediti tim su zanimljivije to pod krinkom opreke izmeu klasicizma i relativizma obnavljaju
napetost izmeu etikog i logikog poimanja retorike. U uvodu svojega kapitalnog djela Retorika i njezina
povijest (1888) Chaignet izraava aljenje zbog Ferryevereforme: "Priznajem da mi se ta promjena ini aljenja
vrijednom... U njoj ak vidim opasnost za opu kulturu omladine, kao i za razvijanje te odravanje klasinog
ukusa i francuskoga duha... Povijest svakako nije ta koja e potaknuti i ojaati smisao za lijepo, oblikovati ukus,
poduiti razabiranju neprikladnih i udovinih oblika"
282
. Doista, ini se da povijest knjievnosti podupire
naelo, to ga zagovara Sainte-Beuve, "relativnosti ukusa i lijepoga u knjievnosti... G. Taine, iji neosporan dar
oito uiva u pretjerivanju, dodatno je zaotrio ta naela pojanjavajui njihove posljedice. Prema njegovu
miljenju, svaki uzrast, svaka rasa, svaki narod ima vlastiti ideal ljepote koji je istinska ljepota. Svaki pojedinac
ima pravo posjedovati svoj ideal i mijenjati ga deset puta dnevno... Te doktrine... zapravo su tek navala povijesti
u podruje ideja, pobjeda injenice nad razumom koji je njezin zakon i uzrok..."
283
. Chaignetovo je miljenje
posve opreno "sofistikoj" i "makijavelistikoj" tradiciji, etosu

shvaenom kao sposobnost angamana i
politike intrige. On, naprotiv, poduku iz elokvencije smatra
ca, a ne pravila, poborni k pri rodnosti , a ne dvorske uporabe, mnogo bl ii "romantizmu" (ante litteram) nego dvorskome kl asi cizmu.
279
Usp. str. 57-58, 94, 106.
280
Usp. str. 95.
281
Usp. str. 122.
282
La rhetorique et son histoire, Pariz, 1888, str. VII-IX.
283

Isto, str. XI1I-XV.
racionalnost i sklonost prema univerzalnom. Uostalom, taj ideal, pojanjava on, i nije nespojiv s Francuskom
revolucijom u mjeri u kojoj i ona sama moe biti utvrdom protiv okolnoga relativizma: "Da! Klasino je
obrazovanje napajalo i odgajalo francuski duh, omoguujui osmiljavanje i ostvarivanje Revolucije. Moda e
je neko praktinije obrazovanje, vie usmjereno na injenice, skrenuti s puta, iz temelja iskvariti, pa ak i
unititi"
284
.
Naposljetku, zanimljivo je primijetiti da je stanje u Engleskoj i Sjedinjenim Dravama upravo suprotno stanju
na europskome kontinentu. Ondje se retorika, naime, vezuje uz demokratsku politiku raspravu, uzdizanje i pro-
maknue pojedinca u raznim drutvenim krugovima, njegovu obranu ako je optuenik, pa ak i uz izraavanje
njegovih najintimnijih osjeaja. Da se posluimo izrazom Thomasa Sheridana, jednog od predstavnika
elokucijske retorike iz 18. stoljea, govorniko umijee omoguuje da svatko iznese figuru razmjernu vlastitim
sposobnostima
285
. Parlamentarna se elokvencija, to umijee raspravljanja na velikim zasjedanjima, poduava i u
svojoj povijesnoj specifinosti odraava ak i na najviim razinama, o emu svjedoe Prirunik parlamentarne
prakse (1800), to ga Thomas J efferson objavljuje malo prije nego to e postati treim predsjednikom
SAD-a
286
, te O usporednim elementima i dunostima grke i amerike elokvencije (1834) ThomasaSmi-tha
Grimkea
287

. Uostalom, estim amerikim predsjednikom postat e 1825. godine J ohn Quincy Adams, profesor
retorike na Harvardu. Dabismo objasnili taj obrat vrijednosti u odnosu na kontinentalnu Europu, morat emo se
vratiti na razliku izmeu protestantske i katolike retorike. Tonije, na raskol do kojega je dolo u trenutku kada
se katolika retorika u duhu proturefor-macije udruila s katolikim monarhijskim reimima, dok je
anglosaksonska tradicija prednost davala osobnomeiskustvu, dakle elokuciji i gestikulaciji koje ne nastoje
toliko zadiviti i nametnuti koliko uvjeriti i "zapaliti" osobe, smatrajui ih ravnopravnima.
284
Isto, str. XXV. Za pregled rasprava koje e usli jediti nakon Chaignetova upletanja usp. Fu-maroli, nav. dj., str. 5-8.
285
Ci ti rao Howell , Eighteenth-Century..., nav. dj., str. 219.
286 ^ Manual of Parliamentary Practice, 1800.
287
Oration on the Comparativ Elements and Dutys of Grecian and American Eloquence,

1834. Za posl jednje dvi je referenci je usp.
Douay, nav. dj.

2. Retorike filozofije
Ako, dakle, i moemo govoriti o svojevrsnom povratku etosa u 19. stoljeu, ili tonije, o prevrednovanju
retorikih vrijednosti - koje su as "konzervativne", as "progresistike" - u odreenim sredinama, ipak ne treba
smetnuti s uma da na podruju filozofije i ideja u sreditu razmiljanja ostaje sinteza patosa i logosa, savez
senzibilnosti i racionalnosti. Taj savez, dakako, ide u brojnim smjerovima, ali bismo mogli izdvojiti dva u
kojima uloga retorike nije zanemariva.
Na jednoj je strani hermeneutika tradicija, koja povezuje receptivnost i racionalnost u svrhu tumaenja,
dokuivanja namjere, i to ne samo vjerskih tekstova nego i openitije, svakoga oblika izraavanja i
komuniciranja. U uem smislu tu tradiciju zastupaju autori poput Schleiermachera, Schopen-hauerai
Nietzschea. No u irem smislu moemo im pridruiti i Pierrea Fon-taniera. Na drugoj je strani anglosaksonska
tradicija empiristike psihologije, koja vjerno nastavlja projekt istraivanja osjetilne geneze ideja. I tu retorika
obogauje rasprave, isprva dosta klasino, nadovezujui se na razmiljanja iz 18. stoljea (Whately, Bain), a
zatim i originalnije, zahvaljujui novi m razmiljanjima Spencera i Danvina o ovjekovoj evoluciji.
a) Hermeneutika tradicija
Hermeneutika tradicija u 19. stoljeu glavne nastavljae pronalazi u Njemakoj, poevi od filozofa i teologa
Friedricha ErnstaDavida Schleiermachera
288
. On eksploatira tipino protestantsku zamisao prema kojoj se
ovjek, koji je u izravnoj vezi s Bogom, mora sluiti i razumom i senzibilnou ne bi li proniknuo u tajnu Boje
poruke. Razmiljanje, kultura, ali i otroumnost te receptivnost svakoga pojedinca jedini mogu objelodaniti
znaenja to ga u sebi nosi neki sveti tekst. Jo u 16. stoljeu Ramus je upozoravao na vanost retorikih
funkcija inventia, odnosno racionalnog otkrivanja istina, i elocutia, odnosno osjetljivosti prema razliitim
izraajnim obl icima. Premjetajui prvu iz retorike u dijalekt iku, Ramus je te dvije funkcije svakako htio kor-
jenito razdvojiti, ali to razdvajanje retoriari dugorono nisu prihvatili. No hermeneutika tradicija ipak
preuzima injenicu da su, kao to kae Schlei-ermacher, itanje tek

sta i traganje za njegovim skrivenim smislom "dijalo-
Reden uber die Religion,

1799.

ki postupci"
289
u kojima se istine ne nadaju same od sebe, nego se postupno gradesukladno naemu
razumijevanju, ili usvajanju, afektivnog odnosa koji autora porukevezuje uz njezin sadraj i kontekst.
Schopenhauer prvi primjenjuje taj novi nain itanja, ne samo na svete tekstove nego i na svaki oblik
izraavanja i komunikacije. To se itanje sada naziva Eristikom dijalektikom ili Umijeem kako uvijek biti u
pravu (1830--1831). Iza objektivne istine nekoga govora, koja se ini njegovim prvim ulogom, nazire se druga,
mnogo vanija svrha, ato je vrijednost koju e taj govor zadobiti u glavama onih koji ga sluaju ili mu se
suprotstavljaju. Taje vrijednost pravi pokazatelj argumentacijske snage, ali i volje koja argumentacijom
upravlja. Stupanj vitalnosti nekoga bia mjeri se jainom te volje koja uvijek nastoji nametnuti svoj zakon:
"Zbog toga se u nama javlja maksima: usprotiviti se argumentu protivnika ak i onda kada izgleda da je ispravan
i kada pobija na dokaz... Na taj se nain uzajamno potpomau slabost naega intelekta i izvitoperenost nae
volje"
290
.
Odatle proizlazi da retor nesmije zanemariti nijednu strategiju koja vodi k pobjedi. Kada, primjerice,
"primijetimo da je protivnik nadmoan i da neemo biti u pravu, treba prijei na razinu osobnoga, vrijeati, biti
grub... da se nekako napadne njegova osobnost... To je, umjesto poziva snagama duha, poziv snagama tijela ili
ivotinjskom u ovjeku. To je pravilo veoma omiljeno, pa se zato esto primjenjuje"
291
.
Friedrich Nietzsche se u vezi s tim pitanjem ne udaljava od Schopen-hauera. Predavanja to ih dri u Baselu na
temu Podrijetla jezika (1869-1870), Povijesti elokvencije i Stare retorike (1872-1873) rehabilitiraju
odmjeravanje snaga tijekom procesa uvjeravanja. Iz togasukoba volja kao pobjednici izlaze oni govori koji
stjeu vrijednost "dokaza" ili "istine". Govor moe izvrtati zbilju, iskrivljavati znaenja, prilagoavati pojmove,
obrtati vrijednosti, ali uvijek e moi, nametne li se, svojim autoritetom prikriti sve te promjene. No istodobno
e zadrati njihov trag: "to je

dakle istina? Pokretna vojska metafora, metonimija, antropomorfizama.
Ukratko: zbroj ljudskih odnosa, koji
289
F. Schleiermacher: Samtliche Werke, Berlin, 1834-1862, 13, str. 248, ci ti rao G. Ueding, B. Steinbri nk, J. B. Metzler: Grundriss der
Rhetorik, Stuttgart, 1986, str. 149.
2,0
Eristika dijalektika. Umijee kako uvijek biti u pravu objanjeno u 38 trikova, prev. Ml aden Ivani sevi c. Marjan tisak, Spli t, 2002,
str. 7.
291

Isto, str. 63.

bivaju poetski i retoriki stupnjevani, prevedeni, ukraeni, te se nakon duge uporabe narodu ine vrstima,
kanonskima i obvezatnima. Istine su iluzije za koje se zaboravilo da su to, metaforekoje su postale istroene i
osjetimo slabe, kovanice koje su izgubile sliku na sebi te sad u obzir dolaze samo kao kovina, a ne vie kao
kovanice"
292
.
Nietzsche tako postaje jednim od glavnih pretea retorike obnove u 20. stoljeu, jer pretvara jezik u povlateno
mjesto i sredstvo istraivanja radi otkrivanja i reinterpretiranja naina na koji se nae spoznaje, vrijednosti i
ukusi grade ili postupno nameu.
Naposljetku, posebno mjesto pripada djelu koje svojedobno prolazi gotovo nezapaeno
293
, ali je poveznica
izmeu filozofskih razmiljanja o jeziku u 18. stoljeu i razmiljanja koja e u 20. stoljeu oiviti zanimanje za
retoriku. Rije je o raspravi Govorne figure (Les figures de discours, 1821--1830) Francuza Pierrea Fontaniera,
profesora na sredinjoj koli i izravnog batinika filozofa gramatiara 18. stoljea. Iako ne privlai veliku
pozornost Fontanierovih suvremenika, ta rasprava razvija posve originalnu ideju. Moglo bi se, naime, rei da se
retorika ili, tonije, njezine figure, ondje definiraju svojom hermeneutikom funkcijom, to jest tumaenjem ili
otkrivanjem stvari koje su govorom istodobno izreene i skrivene. Kao to pokazuje Gerard Ge-netteu
predgovoru ponovljenog izdanja te knjige, Fontanier iri "kriterij supstitucije (dotad namijenjen tropima) na sve
figure, ukljuujui i 'figure misli', koje karakterizira raskorak izmeu izreene i stvarne misli"
294
. Drugim rije-
ima, Fontanierova je knjiga "moderna" zato to u svakome govoru, tovie, u svakoj misli, uoava stanovit
raskorak izmeu vlastitog i figurativnog. U krajnjoj liniji, ne postoji vlastito, izvorno, autentino znaenje. Nije
tono, kao to je smatrao Du Marsais, da samo neke rijei ili izrazi istodobno posjeduju vlastito i figurativno
znaenje, nego cijeli jezik, moda ak i svaki oblik izraavanja, potie kod govornika ili sluatelja, "u istome
prostoru ili trenutku", imaginaciju nekoga drugog jezika, ideje, emocije ili jednostavno tiine. Fontanier se,
dakako, slae s Du Marsaisom, smatrajui da su tropi posebna vrsta figure koja mijenja

vlastiti ili doslovni
smisao rijei. To objanjava u
292
O istini i lai u izvanmoralnom smislu, prev i pri r. Dami r Barbari c, Mati ca hrvatska, Zagreb, 1999, str. 12.
293
Usp. F. Douay, nav. dj.
294
Les figures du discours,

ponovl jeno izdanje, Pariz, 1972, uvod Gerarda Genettea, str. 12.
prvome dijelu svoje raspraveo figurama, naslovljenom Klasini prirunik za prouavanje tropa (Manuel
classiquepour I'etude des tropes), koji je prvi put objavljen 1821. godine. Meutim, on silno ustraje na injenici
da se jezina djelatnost ne ograniava na preobrazbu danoga znaenja. Pod nazivom figura on openito okuplja
sva "vie-manje upeatljiva obiljeja, forme ili naine s vie-manje dobrim uinkom, a zahvaljujui kojima se
govor - dok izraava ideje, misli ili osjeaje - vie-manje udaljava od onoga to bi bio jednostavan i uvrijeen
izraz
295
. Potpuno jednostavan i uvrijeen izraz, koji jezik iznuuje bez ikakva upletanja govornikove slobode i
ije je tumaenje jednako iznueno, u tome je kontekstu iznimno rijedak, odnosno ogranien na svega nekoliko
usklika. Stoga sesvaki govor donekle moe nazvati figurativnim, ali ne zato to uvijek mijenja neko izvorno
znaenje, nego zato to se(nas) udaljava od stanovite navike i time pokazuje slobodu, kreativnost svojega autora
(ili auditorija). Nastavak rasprave pod nazivom Opa rasprava o figurama koje nisu tropi (Traite general des
figures autres que les tropes) objavljenje 1827. godine. Ondje je preuzet dobar dio uobiajenih podjela
batinjenih iz tradicije
296
. No Fontanier nas upozorava: nastojanje da se svaki jezini nain utvrdi i imenuje
"moglo bi se iitati kao sitniavos t ili cjepidlaenje"
297
. Klasifika-cijski obrazac nije svrha po sebi. Poznavanje
figura vano je i korisno zato to nam moe pruiti interpretacijski obrazac, optiku iitavanja i razumijevanja,
ali ne samo - kao to je govorio Du Marsais - izreenih ideja koje se esto kriju "iza posuenih boja i oblika"
nego i - kao to gorljivo tvrdi Fontanier-forme govora u kojoj ponekad poiva sva njegova snaga i novina
298

.
b)

Empiristika tradicija
U Engleskoj i SAD-u nain na koji se povezuju znaenje rijei i njihova forma

prouava se iz praktinijega,
odnosno empiristikoga kuta. Nastanak oi-
295
Prvi dio rasprave o figurama, naslovljen Manuel classique pour I 'elude des tropes ou elements dela science du sens des mots, I, 4,
A.
296
Ostavl jajui po strani figure dikcije, koje i graju na zvunost rijei ne bi li je bol je istaknule, ali uglavnom nisu povezane s
izraavanjem mi sli (2. dio rasprave o figurama, uvodna napomena), Fontanier razlikuje figure konstrukcije (inverzi ja, apozi ci ja,
eli psa...), figure elokucije (re-peti ci ja, di sjunkci ja, ali teracija...), fi gure stila (peri fraza, interogaci ja, komparaci ja...) i
figure misli (deli beracija, paralela, dubitaci ja...).
297
Manuel classique pour I'etude des tropes, I, 5, cel.
298

Isto, I, 4, D.

tosti iz sadraja ili forme mora se moi objasniti, misli se ondje, tehnikama povezivanja ideja ili iskustava.
Upravo zato to je stanoviti pojedinac doivio stanovito iskustvo u stanovitome kontekstu, neki e ga govor
lake uvjeriti nego neki drugi. Tu tezu osobito zastupa Richard Whately u Elementima retorike
299
, ali to ini na
jo veoma klasian nain, vjeran duhu 18. stoljea. Naime, dok iznosi kojim se sve sredstvima u sluatelja moe
poticati oitost, Whately eli usaditi sklonost prema knjievnosti, sukladno naelima to ih diktiraju Rollin u
Francuskoj i Blair u Engleskoj. Njegovo objanjenje persu-azivnoga procesa ostaje prilino vjerno
tradicionalnim kanonima, jer, prema njegovu miljenju, uvjerljivost nekoga argumenta ovisi o lakoi s kojom se
on moe svesti na valjan silogizam. Ipak, rastue zanimanje filozofa za psihologiju percepcije navodi druge
autore, poput Alexandera Baina
300
, da siu s utabanih putova. Bain se poglavito istie miljenjem da se logika,
etika i patetika dimenzija retorike pokoravaju sposobnostima miljenja, htijenja i osjeanja. No ini nam se da
e nova poimanja ljudske prirode to ih uvode "evolucionistike" teorije Herberta Spencera i Charlesa Darwina
najvie osvjeiti empiristiki pogled na retoriku.
Spencer razvija opu teoriju evolucije od neorganskoga preko biolokoga pa sve do psiholokoga stadija. U
tome se posljednjem stadiju u proces ukljuuje jezik koji se, poput svih ostalih produkata evolucije, mora
usavravati potujui odreene zakonitosti. Zakon to ga svaki govornik morapotovati jest "naelo
ekonominosti": elimo li pobuditi najveu moguu pozornost i osjetljivost auditorija, moramo se sluiti
jednostavnim i lakim jezikom, koji od publike iziskuje minimalan napor za razumijevanje ili usredotoava-nje.
U Filozofiji stila

(1872) Spencer pie: "Nitko nikada nije pruio cjelovitu teoriju umijea pisanja. Maksime na
koje nailazimo u knjigama o umijeu sastavljanja i retorici nude nam se bez ikakva reda... U nastojanju da
iznaemo zakon na kojemu poivaju sve te uvrijeene maksime, u velikom broju njih pronalazimo uputu da je
vano tedjeti pozornost itatelja ili sluatelja. [On] u svakome trenutku posjeduje odreenu koliinu
raspoloive umne energije. Dakle, to mu vie vremena i pozornosti treba za recepciju i razumijevanje
299
Elements of Rhetoric, Comprising an Analysi s of the Laws ofMoral Evidence and ofPerusa-sion, with Rules for Argumentative
Composition and Elocution, 1828.
300
Engl ish Composition adn Rhetoric,

1886-1887.

svake reenice, to e mu manje vremena i pozornosti ostati za misao koja je u njoj sadrana, pa e ta misao za
njega imati manje ivosti"
30
'.
To naelo ekonominosti utemeljuje ne samo ispravnu jezinu uporabu nego i "svako metodino stvaralatvo,
bilo da dolazi iz ovjekovih ruku ili iz prirode"
302
. Zanimljivo je da Darwin, koji se u mnogoemu slae sa
Spen-cerom, ne dijeli to miljenje. Po njegovu miljenju, elokvencija ne poiva na naelu ekonominosti, nego
na pradjedovskom naelu potronje ili nagona. Drugim rijeima, zakonitosti komuniciranja nisu "logike" ili
racionalne, nego patetike ili nagonske. U prvo vrijeme, smatra Darwin, nije postojala potreba
za ekonominim priopavanjem informacija, nego su senajprije pojavili razni
obl ici potronje ili izraavanja, koji su zatim probirani prema uinkovitosti: "Kad neki govornik osjeti ili
izraava ivahne emocije, ak i u obinom govoru, nagonski uporabi glazbene modulacije u glasu i ritmu...
Dojmovi i misli to ih u nama pobuuje glazba, ili kadence duboko strastvenog oratorija, svojom
neodreenou, pa i dubinom, ine se kao duevna vrnua na emocije i misli daleke prolosti. Sve te injenice
glede glazbe postaju nam donekle shvatljive ako pretpostavimo da su poluljudski predci upotrebljavali glazbene
tonove i ritam u vrijeme sezone udvaranja, kad su svakovrsne ivotinje vitlane najeim strastima. U tom
sluaju, iz fino satkanog i duboko skrivenog poela naslijeenih asocijacija, glazbeni tonovi mogu u nama, na
nejasan i neodreen nain, probuditi jake emocije iz daleke prolosti... Gosp. Spencer doao je do zakljuka koji
je posve suprotan mojem zakljuku. On zakljuuje da su kadence koje se pojavljuju u emocionalnom govoru
bile podloga za razvoj glazbe, a ja zakljuujem da su predci ovjeanstva, mujaci i enke, glazbene note i ritam
stekli u elji oaravanja suprotnog spola"
303
.
Tako je retorika, ui nas Darwin, usprkos slabljenju tijekom 19. stoljea i konzervativnoj slici koja se uz nju
vezivala na europskome kontinentu, odigrala i jo igra vanu ulogu u Podrijetlu ovjeka i odabiru ovisnom o
spolu

(1871). I dok iekujemo da u sljedeem stoljeu niknu nova poimanja koja e je oiviti, ve osjeamo
stanovito olakanje.
301
Philosophy of Style, 1872, ponovl jeno izdanje i pri jevod A. Burdeau, Pariz, 1877: Essais de morale, de science et d'esthetique, I, str.
329-330.
302
Isto, str. 375.
303
Charles Dnrwin:'Podrijetlo ovjeka i odabir ovisan o spolu,

preveo Josi p Balabani , kolska knjiga, Zagreb, 2007, II, 19, str. 218.

SUVREMENO DOBA

Michel Meyer

22.

RETORIKE 20. STOLJ EA

20. STOLJEE
RICHARDS: Philosophy of Rhetoric (1936)
BURKE: Grammar of Motives (1945), Rhetoric of Motives (1950)
TOULMIN: The Uses of Arguments (1958)
PERELMAN: Rasprava o argumentaciji (Traite de Vargumentation, 1958), Pravna logika (Logique
juridique, 1976), Carstvo retorike ( L'empire rhetorique, 1977)
GADAMER: Istina i metoda (1960)
GROUPE U.:Opa retorika (Rhetorique generale, 1970)
HABERMAS: Theorie des kommunikativen Handelns
(Teorija komunikativnog djelovanja, 1981)
MEYER: O problematologiji (De la problematologie, 1986), Pitanja iz retorike (Questions de rhetorique,

1993)
Dvadeseto stoljee blii se kraju. Kako se u njemu snalazila retorika? Je li ve mogue napraviti bilancu?
Promotrimo li bolje to se dogodilo, nuno emo uoiti obnovu retorike ezdesetih godina i njezino irenje na
podruja kao to su pravo, knjievna analiza i psihoanaliza. Moe se uiniti neobinim, ali tu obnovu dugujemo
uspjehu jezinih analiza. Naime, glavna intelektualna znaajka 20. stoljea uz znanstvene je revolucije zacijelo
prevlast jezika. Zahvaljujui strukturalizmu on je postao osnovom humanistikih znanosti, primjerice u
etnologiji. No i mnogo prije toga anglosaksonska je misao, nakon bekih i njemakih filozofa, nastojala
proniknuti u znaenja i strukture logikog, ali i svakodnevnog jezika. Mislimo prije svega na Wittgensteina, ali i
na sve njegove nasljednike od Oxforda do Berkeleya koji su misao prouavali preko jezika. I umjesto da je
svedu na utemeljujui i izvor ni, ali empirijski nedokuiv subjekt, oni su se radije usredotoili na onaj aspekt
misli koji se moe promatrati, odnosno na jezik kojim se ljudi slue. Mnogo prije Foucaulta ta je vrsta analize
konstatirala smrt subjekta, tovie, smrt prvenstva svijesti, okreui se onomu to ljude povezuje meusobno i sa
svijetom, to jest jeziku i govoru, izricanju i izreenom, istini i njezinu iskazivanju. Ubrzavajui svoj tijek,
povijest je stvorila jaz izmeu ovjeka i zbilje, izmeu ovjeka i ovjeka. Njegove misli vie nisu priopavale
tajnu svijeta, a promiljanje misli vodilo je tek k subjektivnosti. Stoga se inilo da je u cijeloj ovjekovoj misli
samo jezik objektivan, tj. svima na isti nain materijalno dostupan. Jo je valjalo ispitati to on priopava o
vanjtini stvari i ovjekovoj nutrini. Tada se referencijom stala nazivati denotacija znakova, semiologijom
pribjegavanje raznim uporabnim kodovima, a uvrijeenom uporabom razumijevanje znaenja rijei u razliitim
kontekstima. Ukratko, Frege, Peirce i Wittgenstein, kao i neki drugi nakon njih, podsjeali su nas da znaenje
rijei i njihova uporaba ipak posjeduju neto univerzalno, samim time i umirujue.
Uza sve to jo smo daleko od bilo kakva uzleta retorike. Naprotiv, ideja jednoznanosti koju logiki formalizam
moe kodirati suprotstavlja se kultu dvoznanosti kojom se nadahnjuju retori, a produbljuju je teoretiari retori-
ke. K tome, klima u to doba nije pogodna za diskusiju i proturjeje. Marksizam i faizam meu sobom su
podijelili prvu polovinu stoljea i prije negoli se poelo prokazivati krvavo barbarstvo to e ga iznjedriti.
Intelektualci 20. stoljea nisu voljeli retoriku sve dok su bili zaslijepljeni udobnim ideolokim pouzdanostima.
Meutim, kada su se one uruile u zadah smrti, toliko napadana retorika ponovo je postala orujem napokon
moguih debata i instrument onih koji su vie voljeli neizvjesnost intelektualne otvorenosti od smrtonosna
arma totalitarnih ideologija. S Habermasom i Perelmanom, Ecom i Gadamerom ak se moe govoriti i o
"retorikom obratu" po uzoru na "linguistic turn", koji je zahvaljujui Russellu i Wittgensteinu obiljeio an-
glosaksonsku misao s poetka stoljea.
Zanimljivo je, k tome, uoiti da se retorika uvijek iznova raa u trenutku kada stari intelektualni, dakle kulturni
obrasci propadaju. Mislimo na antiku Grku izmeu Homera i Platona, na renesansu i ovo nae 20. stoljee - tri
velika razdoblja u kojima je retorika doivljavala procvat i irenje, izvlaei korist iz pojave sloboda kao i iz
gaenja starih misaonih obrazaca koji vie nita ne umiju objasniti. Raspravlja se, istrauje, iznalazi, a na kraju
procesa misao dolazi do novih sustava koji s vremenom opet postaju njezinim zatvorom. Platon e se boriti
protiv retorike ba kao i Descartes, koji e je takoer poistovjeivati sa slabou nepouzdane misli, iako je vie
nee vezivati uz sofistiku, nego uz skolastiku koja tapka u mjestu i koi znanost.
Htjeli mi to ili ne, retorika uvijek oslobaa od starih ideologija, iako njezina slabost poiva na injenici da ne
nudi nita doli otvorenosti o kojoj svjedoi njezino postojanje, omoguujui uspostavu nove misli koja e se na
nju okomiti. Ljudski duh voli pouzdanost, pa se nee dugo zadovoljavati samo retorikom, to e se i pokazati u
21. stoljeu.
Kako okarakterizirati ta tri velika povijesna trenutka retorike evolucije, a meu njima i nae doba? Najprije je
dolo do uruavanja stare mitologije, grkoga mitosa, prema kojemu bogovi upravljaju ljudskim djelima i
svijetom uope. Kad je takvo objanjenje izgubilo vjerodostojnost, postalo je predmetom pjesnitva, jer
dojueranje su istine analogije i metafore sutranjice. Sve u svemu, krasne prie koje kao takve valja i shvaati.
Meutim, nakon to se pokazalo problematinim, sve je trebalo poeti iznova. No to li se izmeu ta dva
trenutka proivljavalo ako ne duh slobode koji doivljava novi procvat? Prije negoli je pruio novi odgovor, taj
je duh sve propitao i u sve posumnjao, preputajui se zanosu - ponekad razornom, dodue - suprotstavljanja
svemu, tovie, svima. Rastrzani izmeu mitosa, koji je ve sputen na razinu mitologije, i racionalnog,
znanstvenog logosa, softsti su u staroj Grkoj bili ono to su humanisti bili u renesansno doba, prije negoli je
Descartes utemeljio logos u apsolutnoj Bojoj nunosti koja je i sama bila nuan izvor nezaobilazne nunosti
znanstvene istine. Retorika je htjela biti inventio, metoda ante litteram u kojoj su ljudi zagledani u ovjeka,
smatrajui da sve polazi od njega i ne marei za pouzdanost koja je nestajala sa skolastikom na izmaku. Nae je
pak doba, koje i samo proivljava znanstvenu revoluciju, silno pogoeno uruavanjem vlastitih temelja i
vrijednosti. Subjekt je mrtav, a nazadan je onaj koji i dalje svim silama nastoji sve izvesti iz svijesti, subjekta,
ovjeka kojega neprekidno premauju povijest, nesvjesno i drugi, koji ga naddetermi-niraju i steu u obru.
Poljuljane su tradicionalne vrijednosti. ak i ako zbog toga alimo, Zapad je dezorijentiran, uzda se jedino u
svoju sposobnost bogaenja ne bi li iao naprijed, a zapravo tko zna kamo, i po koju cijenu. Retorika se vezuje
za demokratsku raspravu, u kojoj se raznolika miljenja suoavaju, pomalo nasumce, pri emu im je jedina
norma slobodno izraavanje subjektivnosti. Retorika dominira u politici, kao i u reklami, kojoj slui koliko i
njezino prouavanje koje raskrinkava ono to bi neki zacijelo eljeli prikriti radi bolje manipulacije. No retorika
je i jezik uma koji ne govori matematikim jezikom, uma proetog sjenovitim, primitivnim i metaforikim
zonama koje upravljaju nesvjesnim, uma koji zna da drugoga, kojemu se obraa, valja uvjeriti, a ne vie prisiliti.
Govorei o 20. stoljeu, moramo ustvrditi da veina teoretiara privilegi-ra logos, to i ne udi s obzirom na
ulogu jezika o kojoj je maloprije bilo rijei. To je sluaj s Perelmanom i "Groupe u", dvama velikim imenima s
kojima se obnova retorike obino povezuje. No nema prave retorike bez etosa i patosa, pa ak ni bez
razdvajanja retorike i argumentacije. To nije sprijeilo Pe-relmana da svoje vienje ukorijeni u logosu, a
retoriku poistovjeti s argumentacijom kao da meu njima nema bitne razlike. Toulmin ini to isto, u ime
pristupa koji se uglavnom temelji na logici, za razliku od Perelmana koji se vie bavi pravom,
odnosno etosom, ali i ulogom sluateljstva, odnosno pato-som. Meutim, on svejedno ne govori o osjeajima
(koji su itekako zanimali Aristotela, o emu svjedoi opseg druge knjige Retorike) i tek se usput dotie stilskih
figura (kojima je posveen trei dio iste knjige), kao da se logos svodi na argumentiranje, a zavoenje je
devijacija, dobra jo samo za akreditiranje manipulatorske uloge retorike to ju je Platon diskreditirao prije dvije
tisue godina. No retorike naega doba odlikuju se upravo povratkom svih triju dimenzija - etosa,
patosa i logosa - od kojih svaka ima svoje teoretiare. Iako se ini da logos ima odluujuu
ulogu, patos i etos imaju vlastite strunjake, ba kao i retorika koja je odvojena od argumentacije. Otuda i
proizlazi obilje to ga na tome podruju nudi 20. stoljee.
Da bismo te ideje to jasnije pojmili, podsjetit emo na nekoliko definicija koje nisu nuno ponudili autori o
kojima e biti govora, ali one e nam ipak pomoi da artikuliramo i shvatimo njihove razlike, kao i njihovo
mjesto u 20. stoljeu.
Nema retorike bez osi etos-patos-logos, govornik-sluateljstvo-jezik, bio taj jezik pisan ili usmen, verbalan ili
vizualan. Kada je rije o retorici, ona je pregovaranje o razlici meu pojedincima na danu temu.
Postoji pitanje koje ih suprotstavlja, ali i odgovori koji ih zbliavaju. Problem postaje mjerom njihovih razlika,
ba kao to odgovori poblie oznauju to ih sve zbliava. Oni su opa mjesta, zajednika prisutnim stranama,
koja ispoetka uglavnom nisu specificirana jer su brojna, a esto ih ni sami subjekti ne umiju formulirati, bilo
zato to su nesvjesna bilo zato to su isuvie oita. Predmet je retorikoga angamana problem: alternativa
sadri oprene stavove, a cilj je eliminacija jednoga od njih. Sporazum je, dakle, cilj retorike. Otuda proizlazi
njezina graanska ili politika funkcija: iznai zajedniko dobro, zajedniku univer-zaliju, vrijednosti oko kojih
se ljudi usprkos razlikama mogu sloiti.
No ono o emu se raspravlja jest i ostaje pitanje. Zapravo, postoje dva naina da se problemu pristupi:
otklanjajui ga neim nalik odgovoru ili, naprotiv, eksplicitno raspravljajui o tome pitanju. U prvome se
sluaju pretvaramo da je pitanje rijeeno, jer smo pruili rjeenje. To je, dakako, iluzija, pa ak i fikcija, ali ona
moe biti uvjerljiva i zavodljiva. Odatle proizlazi slika retorike kao umijea privida i manipulacije umovima.
Iznosimo ideje, tovie, argumente u prilog nekomu pitanju, pretvarajui se da ga te ideje i ti dokazi rjeavaju i
ne spominjui ga, i ne poteui ga izrijekom, pa ak i djelujui na podsvijest koja si ga postavlja, koja nam ga
postavlja. Upravo suprotno od argumentacije koja pitanje ne gura pod tepih, nego gastavlja na stol.
Kao to pretpostavljamo, upravo to retoriku i suprotstavlja dijalektici, argumentaciji. Rije je o dvama kutovima
iz kojih sagledavamo problem koji dijeli govornika i sugovornika, itatelja ili gledatelja. Upravo to, naime, dijeli
reklamu, ali i knjievnost, od sudskoga postupka, u kojemu jedan brani upravo ono to drugi napada. Obje
strane utjelovljuju alternativu, a problem je jasan i eksplicitan. Kada je rije o retorici, ona zabauruje problem,
izmeu ostalog i figurama koje hine da se pitanje i ne postavlja (ili vie ne postavlja, kao u sluaju reklame).
Promotrimo, primjerice, posmrtni govor, koji je prigoda da se prepustimo velikomu retorikom zanosu. to
oekujemo od takva govora ako ne upravo da izbrie sve to je kod osobe koju pokapamo moglo biti
problematino? Posmrtnim se govorom o pokojniku izrie sve najbolje -on se upravo zbog toga i oplakuje.
Nismo tu da poteemo pitanja koja bi ila u suprotnome smjeru. Stilske figure okrenute su velianju toga
neproblemat-skog aspekta, jer je problem posmrtnoga govora to to se nikakav problem ne spominje. Tomse
prigodom svapitanja postavljaju putem odgovorakoji trebaju istaknuti - makar i pretjerujui, bombastinim
stilom - pokojnikove odlike, kao da one nikada nisu stvarale ni potekoe ni ostavljale tragove, kao da u njima
nema niega dvosmislenog, to je inae sluaj sa svakom ljudskom osobinom. Pitanja vezana za pokojnika tek
se "citiraju" kroz ono to ih post-humno rjeava u njegovu korist. Uzalud je knjievni diskurz problematiniji od
posmrtnoga govora, uzalud igra na veu zagonetnost likova, situacija, pa ak i samoga pripovijedanja,
problematinost djela nije uprizorena kao na sudu - ak ni u tragedijama - jer ona se oituje u odgovorima i kroz
odgovore, bez obzira na eksplicitna pitanja na koja ondje nailazimo. Ono o emu je rije iskazano je, ali ne u
obliku pitanja, nego s pomou singularnog atributa koji e graditi priu i davati joj konkretnost. Otuda esto
proizlazi uloga to je vjerodostojnost ima u oblikovanju odgovora, kako oni itatelju ne bi stvarali probleme. To
je cijena njegova priklanjanja, njegova "preputanja",
Ukratko, etos, patos i logos raspruju se po teorijama koje prednost daju ili retorici ili argumentaciji, ak i po
cijenu da svedu jednu na drugu te da etos i patos podrede logosu, ako se dotina teorija sidri upravo u njemu.
Stoga u 20. stoljeu nemamo tri, nego est glavnih osi. To su dominante, ali opsjednutost logosom ne spreava,
primjerice, Perelmana da se bavi etosom

ili da retorici pristupa s argumentacijskoga stajalita, na nj je i svodei.
Preklapanje retorike i argumentacije esto se uoava, primjerice, kod Ducrota, ije je stajalite ponajprije
retoriko, iako on svoju teoriju smatra argumentacijskom, to je upravo suprotno od Perelmana, koji je govorio
o "novoj retorici", a zapravo se bavio argumentacijom.

Predvodnici i najvaniji datumi njihovih temeljnih djela
etos logos patos
retorika K. Burke (1950) O. Ducrot
(1972)
"Groupe u."
(1970)
I. Richards
(1936)
Amerika
retorika (Weaver,
1950)
argumentacija J . Habermas (1968)
Teorija komunikacije i
jezinih inova (Searle,
1969)
C. Perelman
(1958)
S. Toulmin
(1958)
H. Gadamer
(1960) i
hermeneutika
Teorija recepcije
(Iser, 1976;
J auss, 1977)



1. Retorika izmeu logike i stilistike
Pojam logosa i sam je retoriki dvosmislen. On pokriva logiku i formalne jezike uope, teprirodni jezik kojim
se svakodnevno sluimo, koji je viezna-an i stoga otvoren za brojna tumaenja. No logos je i jezik fikcije po
onome to mu je svojstveno: stil i figure. Figurativni i doslovni jezik, formalni i prirodni jezik - svaki od njih
fragmentacija je logosa, dakle osobito stajalite koje obuhvaa ili ignorira preostala tri. Kako je dolo do toga
cijepanja?
Jo u 17. stoljeu uvidjelo se da um, to ga definira svijest, mora biti trans-parentan, to znai da mora sobom
vladati, to nije u suglasju s realitetom strasti. Descartesova je to teza'. Um ima ideje koje ne potjeu iz njega,
nego iz tijela, ukratko, od drugog. One zasljepljuju, obmanjuju ovjeka kad je rije o njegovoj stvarnoj moi.
Pascal bi rekao da to i jest ovjekova nevolja. U intelektualnome smislu to znai da se izmeu rijei i ideja
stvara raskorak, da je jezik tek izvanjska halja koja zaogre ideje upravo zato to one utjelovljuju izvanjskost.
Prouavat e se jezik kao takav, a zahvaljujui Lamyu
2
, Du Marsaisu, Rousseauu i Fontanieru on e postati i
zasebnim realitetom, makar i samo zbog nejasnoa i figura u kojima e se ideje stiskati. Jezik moe izvrtati,
zavaravati, laskati i kvariti. Dvor nije daleko od toga, a Revolucija e retoriku - iako je njezino nepresuno vrelo
- izbaciti zbog kulta to ga aristokracija gaji prema njoj kao izrazu drutvene razlike, sve dok se 20. stoljee opet
za nju ne zainteresira. No kakvu je zatjee? Jezik je postao izvorom ne-transparentnosti, to uvjetuje nunost
tumaenja. Hermeneutika se raa upravo iz situacije u kojoj se primatelj susree s tekstom ne bi li iz njega izvu-
kao pravi, istinski smisao ili, skromnije, vjerodostojan i povijesno prilagoen smisao. Biblija je bila prvi
predmet hermeneutike. Govornik, etos, izgubio se u moralu, patos u vjeri ili senzibilnosti, a logos

se preobrazio
u logiku, u isti formalizam kakvim se slui znanost. Retorici je preostao tek jezik figure, koji je prikladniji za
svianje negoli za uvjeravanje; kieni jezik, koji e biti jezikom dvorana prije negoli postane jezikom pjesnika.
Ipak, Victor Hugo mrzio je retoriku. I on ju je povezivao sa Starim reimom i njegovom restauracijom,
utjelovljenom u katolikoj reakciji, uvijek spremnoj na propovijed
1
Vi di moj uvod u Descartesovo djelo Les passions de l'dme, Le Li vre de Poche, Pariz, 1990.
2
O mogunosti kartezi janske retorike vi di sjajno izdanje Lamyeve Retorike

to gaje pri redi o B. Timmermans za Presses
Uni versi tai res de France, Pariz, 1998.

ne bi li vratila izgubljene due. J ezik je tada sazrio za lingvistiku, preputajui retorici nejasne obrise
figurativnosti na kojoj je, meutim, Nietzschesazdao svako doslovno znaenje, koje je tek ogranienje te
figurativnosti utemeljeno na korisnu odabiru.
U tome je kontekstu retorika jo samo mogla biti knjievnom ili nikakvom. O argumentaciji se vie i nije
govorilo izvan logicistikog obrasca pro-izalog iz razmiljanja o matematici. Za Fregea, kao i za cijelu
neopozitivi-stiku struju uope, argumentirati znai pruiti stroge logike dokaze koji se mogu formalizirati
(iskljunost osigurava dedukcija, a redukciju apsurd). Argument je, prema tome, ono to iznjedruje valjani
zakljuak u odreenome formalnom sustavu, koji se po mogunosti singularizira sustavom aksioma i
inferencijskih pravila.

Prirodni jezik morao se moi svesti na logike jezike koji su trebali "uhvatiti" njegovu dubinsku strukturu, dok
je jezik figura postao tek sumornim katalogom, najee proizvoljnim i promjenjivim od jednog autora do
drugog, a koji nova, svakodnevici blia knjievnost nije imala namjeru potovati.

2. Povratak retorike u sredite prirodnog jezika
Paradoks je logicizma da naglaava pomanjkanje jednoznanosti svakodnevnoga jezika, to vodi k njegovoj
singularizaciji i uspostavi razlike koja s vremenom tjera na zasebno i neterapeutsko prouavanje, usprkos
Wittgenstein-ovoj sklonosti prema proiavanju. Zbog te logicistike ortodoksije koja je vladala tridesetih
godina, obnova retorike poinje preko patosa, a ne

logosa.
a) 1. Richards i Philosophy of Rhetoric

(1936)

Tada dolazi do reakcije koja je utjecala na retoriku kao i na argumentaciju. Tridesetih se godina iznova radilo na
teoriji znaenja pod utjecajem Rus-sella i Wittgensteina koji usprkos poetnome logicizmu naposljetku naglasak
stavljaju na prirodni jezik. No pukotina je ve tu: nije svaki jezik logian, daleko od toga. Postoje i druge
mogunosti. Ne postavlja se pitanje je li on varav, kao to misle kartezijanci, ili odgovara li ideji, nego ga
jednostavno treba prouavati onakvog kakav jest, makar i zato da se pokae ta dvostruka mogunost.

Prvi znak rehabilitacije prirodnoga jezika, usprkos pripisivanom pomanjkanju strogosti, stigao je iz
anglosaksonskoga svijeta u liku I. Rich-ardsa, koji je 1936. godine objavio Philosophy of Rhetoric. U tome djelu
on ne kani analizirati jezik, kao to je s Ogdenom uinio u djelu The Meaning of Meaning iz 1923. godine, nego
objasniti vieznanost, izvor svih sukoba koji proizlaze iz niza tumaenja, pa su poput
niza nesporazuma. Naime, Richards smatra da je retorika "prouavanje nesporazuma (misunderstanding) i
moguih lijekova"
3
. Ovdje je manje rije o teoriji jezika, a vie o recepciji reenica i rijei to ih svatko moe
tumaiti na oprean nain. Richardsovo se poimanje manje oslanja na ono to zna o prirodnome jeziku, ije
prouavanje ne podlijee retorici, a vie na ulogu interpretirajuega subjekta. Zahvaljujui otkrivenoj polisemiji
moemo razumjeti knjievnu injenicu i doivjeti je kao subjektivnu, uvijek viestruku i u paru s vieznanou
koja je priroena uporabi prirodnoga jezika. Richards na veoma osobit nain u retorici vidi mogunost
otklanjanja, ali ne vieznanosti, nego nesporazuma to ih ona iznjedruje. Sav teret retorike poiva, dakle, na
ulozi auditorija, na patosu, umjesto na logosu koji postaje jezikom svakodnevice. Retorika je odgovor na
svakodnevnu prozu, ono to upravlja nereferencijalnim govorom poput logi-ko-znanstvenog. No nema retorike
ni bez etosa: izbjei nesporazum, rijeiti ga, gotovo je moralna zadaa koja omoguava bolje razumijevanje
meu ljudima, a ne samo deifriranje njihovih namjera. No kao i u svakoj interpreta-cijskoj teoriji perspektivom
to je usvaja Richards ipak dominira

patos.
b) C. Perelman i Rasprava o argumentaciji

(1958, suautorica L. Olbrechts)

Tijekom 20. stoljea veliku je revoluciju u retorici izvrio - htjeli mi to priznati ili ne - Chai'm Perelman. Moglo
bi se pomisliti da taj sud izrie kakav uenik - to sam i bio, jer sam ga ak i naslijedio na Katedri za retoriku
Bri-selskoga sveuilita - zadivljen koliko i servilan. No svi koji poznaju moje djelo znaju da to nije tako, da je
moje vienje posve drukije te da se u neemu ak i suprotstavlja Perelmanovu. Ipak, njegov je prinos
neosporno ponajvie obnovio tu disciplinu i ponudio nov nain razumijevanja retorike, nje-
3
1. Ri chards: Philosophy of Rhetoric, Oxford, 1936, str. 3. (Postoji novosadsko izdanje toga djel a pod nazi vom Filozofija retorike, u
pri jevodu Aleksandra I. Spasi a, Bratstvo-Jedinstvo, 1988, op.

prev.).

zine prirode i poslanja. U idu im e se stoljeima itati ba kao to se i dalje itaju Ciceron ili Kvintilijan, dok
e se drugi, a s njima vjerojatno i autor ovih redaka, pridruiti pranjavoj strunoj bibliografiji koja u najboljem
sluaju zanima najue strunjake.
J er: Perelman je nakon nekoliko stoljea prvi retorici vratio sav njezin sjaj. On je ne ograniava ni na stilistiku,
epideiktiku uporabu, to se od Du Marsaisa naovamo obino inilo, niti na jezik-ukras dvorana i manipu-latora
svih vrsta. Za njega je retorika razum koji je na djelu onda kada umi-e formalnim znanstvenim sustavima, kada
umie logicistikom idealu koji se nastojao priiti svakodnevnome jeziku u ime jednoznanosti kojoj se on u
svojemu bogatstvu uvijek izruguje. Perelman najveeg neprijatelja vidi u logikome pozitivizmu, Carnapovu,
primjerice, jer on prirodni jezik nastoji staviti u okove simbola utvrena znaenja, simbola koji - kakva li
paradoksa! - mogu biti izreeni i shvaeni jedino ako iznova upuuju na prirodni jezik.
Uz logike postoje i druge inferencije, i druge racionalnosti, koje pritom ipak nisu nelogike. Kriteriji
priklanjanja tim racionalnos tima viestruki su. Razlozi su ti koji su i sami motivirani, a mogu biti jai ili slabiji.
Oni navode na djelo i uvjeravaju. Njihovo je prihvaanje razumno, iako ne i racionalno, tj. logiko, znanstveno.
To je sluaj s "logikom" filozofskoga govora. Ona se sastoji od argumenata i zakljuivanja, ali oni su, dakako,
drukiji nego, primjerice, u Newtona. Kada Descartes "dokazuje" Cogito, taj se "dokaz" razlikuje od Newtonova
dokazivanja triju temeljnih zakona racionalne mehanike. On svejedno argumentira i prua razloge za tvrdnju
"Mislim, dakle postojim".
Prema Perelmanovu miljenju, retorika posjeduje preciznu definiciju: "Predmet ove teorije jest prouavanje
diskurzivnih tehnika zahvaljujui kojima se umovi (jo vie) priklanjaju podastrtim tezama"
4
.
Iako se kod Perelmana spominje auditorij, on je, ba kao i govornik, ipak podreen razmatranju argumenata koji
su pak predmet podrobneanalize. Logos je sidrite njegova poimanja. Nisu to ni strastveni, pasionirani patos, ni
govornik, iji bi karakter bio toliko vaniji od samih argumenata da se zasebno prouava. Kada je rije o
retorici, ona se tiho uvlai u argumentaciju, naprosto zato to Perelman figure smatraamplifikatorima ili, jed-
nostavno, oznakama prisutnosti

koja slui za naglaavanje snage pojedinog
4
C. Perel man i L. Ol brechts-Tyteca: Traite de 1'argumentation,

Pariz, 1958, str. 5.

argumenta. "Odreeni elementi koje u govoru zadravamo i prezentiramo samim odabirom dolaze u prvi plan
svijesti i postaju prisutni, zbog ega se ne mogu zanemariti (...). Prisutnost izravno djeluje na nau senzibilnost
(...). Pribjegavanjem uincima jezika i njihovoj evokacijskoj sposobnosti uspostavlja se odnos izmeu umijea
uvjeravanja i retorike kao tehnike knjievnog izraavanja"
5
. Ako figura ima argumentacijsku snagu, to je zato
to ona naglaava i singularizira, istie i podastire osjetilnoj pozornosti. Bez te argu-mentacijske snage "figuru
emo shvaati tek kao ukras, stilsku figuru. Ona e moi izazivati divljenje, ali na estetikoj razini"
6
. Ukratko,
valja "pokazati". Perelman za primjer uzima "nevidljivu ruku" Adama Smitha, koja ilustrira dubinski sklad
pojedinanoga i kolektivnog interesa, skriveno djelovanje to ga metaforaiznosi na povrinu, kao dakakav
zbiljski initelj kriom obavlja sintezu dviju vrsta interesa to ih okolnosti naizgled suprotstavljaju. No to je
tek metafora, a Perelman je skloniji drugim figurama. Neke su od njih tipino argumentacijske, poput koncesije
("Sloit u se s vama da..., ali...") koja slui ublaavanju suprotstavljanja, iliprolepse koja anticipira
suprotstavljanje, suprotni argument koji se odbacuje ("Zacijelo ete mi rei da..., ali to nije tono jer..."). Druge
se figure ine otpornijima na Perelmanov redukcionizam. On ih ipak objanjava istim govornikovim
nastojanjem da ostvare uinak prisutnosti: onomatopeja, primjerice, uinke naglaava zvukom to ga proizvodi
("I bum, auto je udario u stup."*), ba kao i ponavljanje ("Rat, rat, rat... Ljudi bi samo ratovali."**). Kada je pak
rije o figurama koje umiu funkciji "pokazivanja", one ne podlijeu argumentaciji, nego retorici stila koja
Perelmana ne zanima. Svu njegovu pozornost zaokuplja argumentacija kao proireni oblik razuma i
racionalnosti.
Kako se logos

moe preobraziti u razloan razlog? Perelman radi toga izdvaja dvije osnovne vrste povezanosti:
udruivanje pojmova i njihovo razdvajanje, odnosno identitet i razliku. Rije je o tome da seu odnos dovedu
pojmovi ija povezanost nije nuno vidljiva ili oita, a iji argument slui kao most ili kriterij premoivanja.
Govornik iz takva premoivanja stvara oi-
5
C. Perel man: L 'empire rhetorique, Pariz, 1977, str. 50.
6
Traite, str. 229.
* Primjer je pril agoen hrvatskome jeziku (op. prev.). ** Primjer je pril agoen hrvatskome jeziku

(op. prev.).
tost i time izaziva priklanjanje rezultatu toga procesa. "Argumenti se iznose as u obliku povezivanja, koje
omoguuje da se suglasnost u premisama prenese na zakljuak, a as u obliku razdvajanja, koje nastoji rastaviti
elemente to ih je jezik tradicijom prethodno povezao. (...) Ispitat emo tri vrste veza: kvazilogike argumente,
argumente zasnovanena strukturi zbilje i argumente koji tu strukturu
utemeljuju"
7
. Kvazilogiki su argumenti oni koji se pozivaju na formu (proturjenost ili nekompatibilnost,
identifikaciju ili definiciju, tranzitivnost ili vjerojatnost itd.), ali se zapravo odnose na bit, na sadraj, ije
prihvaanje i trae. Oni se podastiru kao da je samo forma relevantna: "novi je novi" tautologija je koju
nitko ne bi ni pokuao dovesti u pitanje. Proglaeni identitet ne doputa osporavanje. No to govornik eli rei?
Nema u tome niega analitikog. Valja tedjeti i paziti na svaki, pa i najmanji iznos, a pogotovo se ne smije
zanemarivati ono to se ini beznaajnim, jer nije. Takav argument ni po emu nije analitian, a budui da se
moe smatrati prijepornim, isticanje gotovo formalne istine, odnosno prividno logikog identiteta, olakava
donoenje zakljuka koji ni po emu nije tautoloki. I komino pripada retorici jer naglaava opreku.
Nespojivost se takoer esto rabi argu-mentacijski: pitanje povjerenja koje se ukazuje nekomu prijedlogu
zakona prebacuje na predsjednika vlade odbacivanje toga prijedloga, to nije logino, iako se ini da jest. Takav
je argument zapravo politike prirode. Postoji inkompatibilnost izmeu ostanka predlagaa zakona na vlasti i
samoga prijedloga: predlaga argumentira s ciljem izglasavanja prijedloga, odmjeravajui kontradikciju kojoj se
izlae ako prijedlog ne bude izglasan. I vjerojatnost je prividno formalan argument, koji zapravo zadire u samu
bit stvari. Ako je Sokrat bolestan zato to je star, to je zato to je vjerojatnije da se ovjek razboli kad ostari nego
dok je mlad. No vjerojatnosti je svojstveno da se moeprimijeniti i u suprotnomesmjeru: ne bi nas nuno
trebalo zauditi to je Sokrat dobra zdravlja. Pribjegavanjem vjerojatnosti hinimo da u prelasku na zakljuak
ima (kvazi)logike, iako ona, usprkos prividu, nije nimalo formalna. Svi se sjeamo argumenta Loterie
nationale*: "Igralo je 100% dobitnika". Tim se sloganom eljela otkloniti mala vjerojatnost dobivanja na lotu i
potaknuti ljude da igraju. Ne pojanjava se da je igralo i 100% gubitnika, to dokazuje da probabilistiki
argument slui prikrivanju injenice da je vjerojatnost do-

7
C. Perel man: L'empire rhetorique, str. 64-65. * Francuske lutri je

(op. prev.).
bivanja glavne premije gotovo ravna nuli. Problematian se sadraj podastire zahvaljujui formalnom
argumentu koji se nudi kao odgovor. Identifikacija je takoer kvazilogiki argument: prihvatimo li
poistovjeivanje kralja s biem koje svoju funkciju obavlja po Bojemu pravu, moemo argumentirati da mu
dugujemo isto potovanje koje osjeamo prema Bogu.
Ukratko, kvazilogiki argumenti idu u prilog izvoenju zakljuka iz odnosa koji je neovisan o sadraju, ali
upravo u tome sadraju i jest svarazlika. Otuda proizlazi uloga nunog dodatka to je imaju argumenti
zasnovani na strukturi zbilje. Spomenute veze jesu veze koegzistencije i sukcesije, kakva je i uzronost. Ako
vidim da se neka osoba krvavih ruku naginje nad truplo, imat u argument (ali ne i dokaz) za njezino
sumnjienje. Briga o pos ljedicama dobro je znana argumentacija na podruju morala i politike: to je ujedno i
paradigma te vrste argumenatazasnovanih na strukturi zbilje.
Nakon sukcesije promotrimo koegzistenciju. Vie nismo u carstvu uzro-nosti, nego kvalifikacije, atribucije.
Ako za nekoga kaem da je samvrag, time podrazumijevam da je on apsolutno zlo, da ga se treba uvati, pa ak
i udaljiti itd. Veza djelo-osoba tipina je za koegzistenciju subjekta i njegovih pretpostavljenih ili stvarnih
atributa. Odatle argument autoriteta, koji proizlazi iz te vrste povezanosti osobe i rijei koje su vjerodostojne
samo zato to im je ta osoba autor.
Postoje, dakako, i druge vrste koegzistencijskih veza, poput simbolike participacije koja poiva na ukljuivanju
atributa iz jedne cjeline u neku drugu cjelinu. Sve u svemu, analogija, zasnovana na zajednikom obiljeju -
slinosti, omoguuje argumentiranje prenoenjem iz jedne cjeline u drugu. Prihvatimo li, primjerice, ideju da
valja potovati domovinu ili vjeru, onda potovanje moramo odavati i zastavi ili raspelu koj i ih simbol iziraju, jer
ih zamjenjuju ili materijaliziraju, ba kao to predsjednik simbolizira republiku, a kralj kraljevstvo. Ti simboli,
te figure u sebi noseprisutnost koja potvruje svu njihovu retoriku snagu.
Samim time to pribjegavamo vezama zasnovanima na zbilji, vano jc promotriti kako ta zbilja moe svojom
injeninou posluiti argumentaciji. Zbilja jest argument po sebi. Za utemeljenje argumenta u prilog nekomu
openitijem zakljuku moemo se posluiti materijalnim primjerima. Primjer, obrazac, ilustracija - na njima se
zasnivaju argumenti koji se oslanjaju na zbilju. Svaki put valja krenuti od neega to se prezentira kao neupitno
ne bi li se potvrdio zakljuak i otklonila njegova problematinost. Taj je zakljuak, kada se imaju u vidu sve
iznesene injenice, vjerojatan, realistian, oit govorniku, a time (po Perelmanovu miljenju) i auditoriju. U
tome smislu analogijsko zakljuivanje takoer slui uspostavljanju isto argumentacijske strukture zbilje.
Analogija lupuuje na koegzistencijsku vezu, primjer na suk-cesijsku vezu; ujedno ih i utemeljuju.
Valja jo promotriti razdvajanje pojmova, ali tu je rije o relativno oitu argumentacijskom postupk
u
koji poiva
na razbijanju uvrijeeno uspostavljene identifikacije. Uspostavljaju se razlike, stvaraju se ili rabe opreke koje su
po sebi neutralne, ali se potiu ne bi li izazvale priklanjanje ili, to se svodi na isto, odmak od onoga to treba
odbaciti. Tako je privid - dase vratimo Perelmanovu primjeru - oblik zbilje koji se singularizira negativno ne bi
li se pozitivizirala ista zbilja, zbog ega se osjetimo odvaja od razumljivog kao iluzija od istine. Svi su filozofi
pribjegavali tim parovima: Bergson preko analize i intuicije, Heideggevr
pre
ko bivstvujueg (koji jest) i bitka
(koji takoer jest), i tako dalje.
Po Perelmanovu milje
n
ju, od svih je najvaniji logos, nain na koji se on formalizira, na koji se iz njega
izrezuje zbilja, a sve zato to je to uvijek argument za neku drugu svrh
u
. Izrezak nikada nije neutralan. Govornik
djeluje sukladno toj logici, pokoravajui joj se i pribjegavajui joj. Kada je rije o auditoriju, govornik ga
oblik
u
je kao usmjerivaa selekcije iznesenih sadraja, iako nain njihova iznoenja,
n
e ovisi o auditoriju.
Perelman je tako osmislio pojam univerzalnog auditorij j
a
- to je contradictio in adiecto - koji bi trebao
korespondirati s univerzalnim argumentima iz filozofije, prava, pa ak i znanosti. Rije je o idealnom auditoriju
u kojemu vie nema niega retorikog, jer pokriva ono to je Descarttes nazivao razumom. Perelmanovo je
miljenje tu bjelodano: argument ini i auditorij; univerzalnim argumentima odgovara univerzalni auditorij koji
ne ini nitko posebno. Jer: kod Perelmana se retorika mijea s racionalnom argumentacijom - pruaju se
argumenti, to znai razlozi. Samim time obrazac postaje pravo u kojemu neko pitanje uzrokuje eksplicitno
suprotstavljanje (J
e
li X kriv ili nije? Je li to uinio ili nije? Je li u odreenom trenutku uinio to ili neto
drugo?). Svatko iznosi svoje argumente, a sudac, to perelmanovsko utjelovljenje pravedna razuma, praktina
uma, donijet e odluku u skladu sa zakonom. Etosom se sada bavi pozitivna etika koju
nazivamo pravom, dok patos

postaje razum bez strasti. Sudac i porota mogu biti ganuti, ali u pravu uvijek
vrijedi jedino zakon.

c) Hermeneutika na vrhuncu: H. G. Gadamer i Istina i metoda (1960)

Ne moemo ne uoiti bliskost Richardsa i Gadamera, iako je u meuvremenu objavljeno Perelmanovo
revolucionarno djelo koje je utjecalo na Gadamera. Svaka je teorija interpretacije, htjeli mi to ili ne, usreditena
u patosu, auditoriju, itatelju ili gledatelju. Ne govorimo sad o strasti, nego o senzibilnosti i osjeaju, dvama
pojmovima to ih uvelike konotira romantizam, koji ih je i oivio. J edan od suvremenika romantizma,
Schleiermacher, ujedno je i "otac" hermeneutike (1838). Cilj ove discipline nije svoenje vika smisla na zajed-
niku doslovnost, nego iznalaenje argumenata za tumaenje koje bi bilo u suglasju s doslovnou tekstakoju
znaenja uvijek premauju. Hermeneutika nipoto ne eli ignorirati problematinost teksta, ali se ponajvie
bavi uincima (Wirkungsgeschichte) to ih u svakoj epohi ima na nove "suvremenike" koji taj tekst itaju.
Upravo to Gadamer i kae: "Mislim da je veoma nerealistino kazati - kao to ini Habermas - da je sama
retorika sputavajua i da prednost treba dati posve slobodnu racionalnom dijalogu (...). Naime, nijedna praksa -
pa ak ni ona revolucionarna - nije zamisliva bez retorike (...). Postoji usko znaenje retorike koje je svodi na
obinu tehniku i pretvara u puki instrument drutvene manipulacije. A zapravo, na retoriku u esencijalnome
smislu nailazimo u svakome racionalnom ponaanju. Ve je Aristotel radije govorio o retorici
kao dynamisu (moi), a ne techne, do te mjere da podlijee opoj determinaciji da se ovjeka kvalificira kao
razumno bie"
8
.
Hermeneutika je retorika kao uinak na drugoga, dakle, i kao mo (i manipulacija) nad njim, ak i kroz povijest,
zbog ega uviamo da "umijee tumaenja svoja sredstva uvelike posuuje iz retorike"
9

. No dok za retoriku
uinak podlijee strastima, Gadamer u njemu vidi racionalnost vezanu uz logiku pitanja i odgovora izniklu iz
sokratovsko-platonovskedijalektike. Otuda proizlazi proireni smisao retorike to ga vraa Gadamer,
prouavajui svakodnevnu drutvenu praksu koja ide onkraj gore spomenutoga, uskog smisla koji je svodi na
neizbjenu manipulaciju umovima iji je racionalni pristanak, uzgred budi reeno, takoer sastavni dio te
manipulacije. "Moramo, dakle, pojmu retorike dati iri smisao. Ona obuhvaa sve oblike komuniciranja ute-
8
H. G. Gadamer: Wahrheit und Methode. Erganzungen, Ti i bingen, 1983, str. 467.
9
H. G. Gadamer: "Rhetori que hermeneuti que et criti que de l 'i deol ogie", u: L'art de compren-dre,

franc, pri jevod, Pariz, 1982, str.
128.

meljenog u moi diskurza, zbog ega i jest ono to ljude u nekome drutvu dri na okupu. Bez te sposobnosti
ljudi da razgovaraju i sporazumijevaju se, ali i da poimaju zakljuivanja i zakljuke, ljudskoga drutva ne bi ni
bilo. Zbog toga je potrebno napokon osvijestiti znaenje retorike i njezina odnosa prema modernoj
znanstvenosti"
10
.
Gadamer e, uostalom, prionuti na humanistike znanosti i fenomen ovjekova razumijevanja koji je u njihovim
temeljima. Meutim, ovdje nas ponajprije zanima injenica da se, po njegovu miljenju, retorika ne svodi na pu-
ku elokvenciju (dobro govorenje), nego joj je cilj istinito govorenje. Razum je na djelu i hermeneutiarov je in
racionalan. Otuda proizlazi logika pitanja i odgovora koja je u retorici esencijalna, jer - kao to kae Aristotel -
raspravlja se samo o onome stoje upitno (Retorika, 1357 a). Tuma propituje i trai odgovor koji izraava
problematiku teksta, tj. ono o emu se postavlja pitanje*. To ne znai da on raspolae samo jednim moguim
odgovorom ili da je taj odgovor ve ondje negdje i eka da bude pronaen. Autor moe biti mrtav, govornik
moe lagati, to znai da nam je jedini odgovor kojim raspolaemo upravo tekst. Univerzalnost hermeneutike
poiva u njezinoj upitnoj prirodi. "Oito je da se u svakome iskustvu pretpostavlja struktura pitanja. Nema
iskustva bez propitivanja"
11
. Ukratko, "logos je ve uvijek odgovor"
12
, pa se "tekst moe shvatiti jedino
shvatimo li pitanje na koje je taj tekst odgovor"
13

. "I aristotelovsko uenje o dokazu i inferenciji - koje
dijalektiku zapravo degradira na podreeni trenutak spoznaje - jo manifestira isto prvenstvo pitanja, kao to su
pokazala sjajna prouavanja Ernsta Kappa o nastanku aristo-telovske silogistike. To prvenstvo pitanja unutar
biti znanja na najradikalniji nain pokazuje granicu s koje polazi cijelo nae razmiljanje, to jest samu
10
H. G. Gadamer: Erganzungen, str. 320.
* U nekome drugom kontekstu si ntagmu "ce dont il y est questi on" bolje bi bi lo prevesti manje doslovno, kao "ono o emu je ri je",
ali smatramo da je u ovome kontekstu vano zadrati izraz "pi tanje" (op. prev.).
" H. G. Gadamer: Istina i metoda, franc, pri jevod, Pariz, 1996, str. 385 (prevedeno uz konzul tiranje pri jevoda Sl obodana Novakova,
"Vesel in Maslea", Sarajevo, 1978, str. 396, op. prev.).
12
Isto, str. 386 (prevedeno uz konzul ti ranje pri jevoda Slobodana Novakova, nav. dj., str. 397, op. prev.).
13
Isto, str. 394, modi fi ci rani franc, pri jevod (prevedeno uz konzul ti ranje pri jevoda Sl obodana Novakova, nav. dj., str. 404,

op.
prev.).

temu metode u okviru znanja"
14
. Propitivanje je moda umijee, ali je i iskustvo to ga svaki povijesni obzor na
odreeni nain usmjerava. Umjetniko je djelo, kao, uostalom, i svaki tekst, pitanje postavljeno
tumau, odnosno sugovorniku, gledatelju, itatelju. Argumentacijska dijalektika kojom se slui hermeneutika
navodi tako Gadamera da je smatra racionalnom, do te mjere da moe utemeljiti humanistike znanosti koje bez
nje ne mogu funkcionirati jer propituju i razrauju uvijek vie-manje problematine odgovore.
Paradoksalno, dabi objektivizirao hermeneutiku kao disciplinu, Gadamer upisuje upitnost u samu sr
tekstualnosti, djela, jezika, svodei prima-telja-tumaa na pukog posrednika, iako mu inae povjerava
sredinju ulogu. Meutim, njegova koncepcija jezika nikada ne objanjava po emu upitnost proima i
odreuje jezik, biljeei se u formi ili kao forma. Logos kako ga Gadamer poima nema upitne strukture ni u
sintaksi, ni u semantici, pa ak ni u pragmatici. ini se da je propitivanje ondje odsutno, iako bi ono to
govori o logici pitanja i odgovora trebalo potaknuti Gadamera dalogos konceptua-lizira u tome smjeru. Upitne
strukture prirodnog jezika i uloga propitivanja ipak su oite onomu tko ih eli pronai i uvia njihovu
vanost. Ostavit emo to za posljednje poglavlje ove knjige. Kako bilo, pitanja to ih smjetamo u tekst
zamrzavaju hermeneutiki obzor, dakle povijest, s ime se nee sloiti J aussova kola recepcije, inae tako
bliska hermeneutici. Prema miljenju toga autora, svaka epoha postavlja drukija pitanja, pa je
itatelj, odnosno auditorij, njihov jedini uvar. Jauss kae: "Minuli tekst nije kadar da, sam i bez obzira na
razdoblje, nama ili onima to e tek doi postavi pitanje koje nam tuma ne bi morao prethodno rekonstruirati ili
preformulirati, polazei od odgovorato ga tekst (naizgled) prenosi. Knjievna je tradicija dijalektika pitanja i
odgovora ije kretanje uvijek polazi iz sadanjih pozicija, iako se to esto ne priznaje"
15
.
Ukratko, Gadamer, koji je ovdje na meti, nije dovoljno razvio retoriku patosa, to hermeneutika i jest, nastojei
iz dijalektikoga postupka izvui

objektivnu, pa ak i znanstvenu utemeljenost.
14
Isto, str. 389 (prevedeno uz konzul ti ranje pri jevoda Slobodana Novakova, nav. dj., str. 400,
op. prev.)
15
H. R. Jauss: Pour une esthetique de la reception, franc, prijevod, Pariz, 1978, str. 107 (eil ut preveden uz konzulti ranje beogradskog
izdanja knji ge, Estetika recepcije, u pri jevodu Drinke Gojkovi , Noli t, 1978, str. 111, op.

prev.).

"To to se knjievni tekst od poetka prima kao odgovor, ili to kasniji itatelj u njemu ponajprije trai
tradicijom potvren odgovor, nipoto ne znai daje autor nuno i sam formulirao izriit odgovor. injenica da se
djelo moe definirati kao odgovor bez kojega ne bi bilo povijesnog kontinuiteta izmeu minuloga djela i
kasnijeg razumijevanja, modalitet je njegove strukture koja se ve sagledava sa stajalita recepcije, a ne
nepromjenjivog parametra samogadjela. Moda je odgovor - ili smisao - to ga kasniji itatelj u djelu trai u
poetku namjerno bio dvosmislen ili posve neodreen. Prema toj se neodreenosti upravo i mjeri estetska
uinkovitost djela, a time i njegova umjetnika kvaliteta"
16
.
Ni Gadamer ni Jauss zapravo ne primjeuju da obojica imaju pravo. Postoji recepcija, patos djela, koja je
protutea onomu to je u djelu problema-toloko, tj. onomu to seu djelu putem odgovora propituje i zbog kojih
to djelo i jest

pitanje. Ono problematoloko jest strukturalno; ono problematsko jest povijesno. Pitanja koja se
mjestimino uoavaju variraju ve prema razdoblju, ali bogatstvo djela poiva na problematolokoj sposobnosti
da zadovolji nova pitanja koja se ranije nisu postavljala, a o kojima se u djelu ipak neizravno govori i raspravlja.
Otroumnost zahvaljujui kojoj ona izlaze na vidjelo pripada, dakako, povijesti, ali ta su pitanja ondje, zakopana
u samoj sri odgovorato senadaju pogledu i skrivaju - jer zatomljuju - neka pitanja na koja upuuju,
otkrivajui pritom neka druga pitanja. Stoga danas ne itamo Platona kao to ga je itao srednji vijek:
dananjega itatelja manje zanima njegov odnos prema Bogu nego politika vizija, proeta problematikom
totalitarizma. To iitavanje, to smo ga naslijedili od Karla Poppera, otkriva problem kojim se Platon bavi, iako
ga ne postavlja onako kako to ini Popper, rtva faizma opsjednuta komunizmom. No ni boanstvo kod Platona
nije kransko. On svejedno dobro govori o Bogu, ali i o nasilju i vlasti, pa njegovo filozofsko djelo nudi
odgovor i na tapitanja. Mogli bismo navesti cijelo mnotvo slinih primjera za Shakespearea ili Picassa,
Mozarta ili Prousta, Giacomettia ili Freuda.
16
Isto, str. 112 (ci tat preveden uz konzul ti ranje beogradskog izdanja, nav. dj., str. 116-117,

op. prev.)

d)

S. Toulmin ili retorika u sjeni logike
Godine 1958. pojavljuju se Perelmanova Rasprava i The Uses of Arguments Stephena Toulmina. esto se
usporeuju, a datum objavljivanja tu usporedbu dodatno potie. Ipak, ona i ostaje na tome. Dakako, obojica
nastoje razvijati argumentacijsku racionalnost dajui prednost logosu svedenomna prirodni jezik. No Toulmin
je ponajprije Wittgensteinov uenik: samo je jezik vaan, pa on ne pokuava ni tipologizirati auditorije ni
pomnije se baviti etosom, svodei ga na govornika ije je mjesto zamjenjivo sa sugovornikovim. Naime,
Toulmin prije svega istrauje prirodnu logiku koja bi bila preslika formalne logike, zahvaljujui kvalifikacijama
koje je ine jednako neobranjivom.
Temeljna shema Toulminova pristupa poiva na interakciji podataka (data)
11
iz zakljuka (claim) do kojega se
dolazi putem jamstva (warrant), a u cilju inferencije.
P =Z: Harry je roen na Bermudima, dakle, on je britanski dravljanin. J: jer osobe roene na Bermudima imaju
britansko dravljanstvo.
Problem je to je jamstvo J najee stvar vjerojatnosti jer, na kraju krajeva, tko kae da su Harryevi roditelji
nuno Britanci? Ako se to pitanje postavlja, potreban je tzv. backing,

odnosno utemeljenost (U) kao uvjet pri-
hvatljivosti toga J. U ovome sluaju to je zakon koji kae da djeca imaju isto dravljanstvo kao i roditelji.

P, dakle Z, jer U
P_____________________Z
l

U________J
No Toulmin smatrada dobra argumentacija mora biti "betonska", tj. mora se to je vie mogu e pribliiti
logikom silogizmu. "Dobar" govornik u tu se svrhu mora sluiti svim sredstvima. Auditoriju po mogunosti ne
smije dati nikakav manevarski prostor. Stogaon mora predvidjeti mogue pobijanje (rebuttal) i kvalificirati

svoj
zakljuak u skladu s tim, s pomou pobijanja
17
Frankofonog i tatel ja upuujem na sjajnu analizu Cori nne Hoogaert, jednu od malobrojnih studi ja o Toulmi nu na francuskome.
"Perelman i Toulmin", Hermes,

15, 1995, str. 155-169.


Primjer: Cezar je mrtav, stradavi od noa nekolicine urotnika, meu kojima je i Brut, njegov posinak. Iz toga
podatka zakljuujemo da on mora biti osuen za svoj zloin. Takav je zakljuak valjan jedino ako prihvatimo da
zloin mora biti kanjen u skladu sa zakonom (ovdje: utemeljenost ili backing), osim, dakako, ako zanijeemo
da je rije o ubojstvu i sloimo se da je Brut djelovao u ime Rima i republikanskih institucija koje je elio
zatititi. Zahvaljujui pobi janju (rebuttal) legitimne obrane imamo pravo zakljuiti da Brutov in zasluuje
kaznu. Kvalifikacija zakljuka kao veoma vjerojatnog, tovie, neizbjenog, usvojena je im se u svrhu
otklanjanja ukljue i opreni argumenti. Tako zahvaljujui toj anticipaciji dobivamo logiki zakljuak.
Toulminov je obrazac bjelodano dinaminiji od obrasca to ga nudi formalna logika, iako mu je ona uzor. U tim
se uvjetima ne treba uditi odsutnosti etosa i patosa. Matematika logika funkcionira na isti nain, osim to
je qualifier iz logikoga zakljuka nunost, zbog premisa i inferencijskoga pravila koji se postavljaju od samoga
poetka.
e) K. Burke ili retorika u slubi etosa (The Rethoric of Motives, 1950)
Kenneth Burke oblikovao je samu paradigmu amerike retorike usreditene u etosu. Ispoetka se useljenici
trebaju asimilirati i proeti lokalnim vrijednostima koje su njima esto nove. No da bi ovjek bio uvjeren, mora
biti uvjerljiv, pa mogu proi samo plemenite vrijednosti to ih utjelovljuje govornik, iji zadatak nije puko
educiranje useljenika na novome jeziku. Kultura zemlje primateljice mora biti dostupna svima, zbog ega uz
plemenite vrijednosti koje se naglaavaju u pounoj, vjerskoj ili romanesknoj literaturi postoji i briga za jezik, a
time i za zajednicu - egalitaristika briga u kojoj nema povlatenih.
Pozamano Burkeovo djelo savreno utjelovljuje sve te proturjene zahtjeve. Do povratka retorici dolazi zbog
uruavanja vrijednosti nakon Prvoga svjetskog rata. Kriteriji prosuivanja postaju problematini i dovode do
odbacivanja svake autoritarnosti, ime se utire put raspravi, ali povrh svega mnogostrukom i polivalentnom
tumaenju. Retorika mora pruiti alternativno, a nesamo formalno rjeenje: ona mora educirati i pokazivati.
Retorika se tako pridruuje estetici, koju "valja braniti kao opreku praktinom, industrijskom, mehaniziranom"
18

ne bi li se oznaio odmak od svega to je uinkovito i ureeno zato to je utemeljeno na poopenoj
hijerarhizaciji u kojoj je sve za svakoga ve odreeno (faizam i komunizam dva su izraza te potrebeza redom).
Usprkos toj prividnoj jasnoi Burkeovo se djelo esto smatra zbirkom raznolikih razmatranja u kojima se brojna
itanja susreu ne gradei teoriju, nego potiui openita, nepovezana, iako veoma pouna razmiljanja. Uspr-
kos toj slabosti moemo izdvojiti nekoliko sredinjih ideja koje zavreuju pozornost.
Burke, kojemu je etos uvijek vaan, retoriku definira kao proces kojim se "ljudski initelji slue rijeima ne bi li
izgradili svoje stavove ili na djelovanje naveli druga ljudska bia". Tako u retorici postoji aspekt formiranja - u
svakome smislu rijei forma. Meutim, ona moe i deformirati i manipulirati, prisiljavati kao to ini crkvena ili
stranaka retorika, pozivati se na logiko uvjeravanje ili na osjeaj. Ukratko, retorika "se ukorjenjuje u
esencijalnoj jezinoj funkciji, funkciji koja je posve realistina i neprekidno se obnavlja, a to je uporaba jezika
kao simbolikog sredstva za postizanje suradnje meu biima koja po prirodi odgovaraju na simbole"
19
.

Kljuni pojam retorike jest dijeljenje: ljudi su podijeljeni i razmiljaju prenosei u pojmove vlastite opreke i
razlike. Otuda i potjee retorika, koja im je "prirodna", a cilj joj je ponovna uspostavaidentiteta. Svaka retorika
igra na identitete, ponekad ak i s ciljem da podijeli, da stavi na stranu, kao to je sluaj s ratnom retorikom.
Retorika se, dakle, isprva vezuje uz maginu misao, koja stvara identitete (izmeu zla i bogatstva, primjerice, ne
bi li
18
K. Burke: Counterstatement, Berkeley, 1931, str. 113.
19
K. Burke: The Rethoric of Motives,

Berkeley, 1950, str. 43.

sauvala prvotno drutvo od razorna gomilanja drutvenih veza). Na tome je stupnju razvoja retorika funkcija, a
ne disciplina. No ona je usprkos svemu na djelu, jer cilj magije nije izrei istinu ili la, nego utjecati, potaknuti
na djelovanje koje je sukladno identitetu skupine i koje e ta skupina prepoznati kao dobro.
Zbog toga je sredinji pojam retorike analize, prema Burkeovu miljenju, identifikacija: teze, govornika,
govornika s tezom, njezine supstancija-lizirane zbilje, identiteta koji je razliit od identiteta skupine ili auditorija
i tako dalje. Imamo predsjednikoga kandidata koji e razgovarati s farmerima podsjeajui na svoje seljako
podrijetlo ne bi li uspostavio identifikaciju s elektoratom. Imamo identitet neke "zajednike stvari", koja je
dijalektike prirode: ako je komunizam = antifaizam, onda je opozicija komunizmu =faizam. Naposljetku
imamo supstancijalni identitet, kao kada se identificiramo s nekom slavnom manekenkom, pa prihvatimo
ampon koji ona hvali u TV-reklami. Komunikacija je retorika jer nastoji ostvariti ident itet i prevladati podjele
- drutvene, fizike, politike - koje rukovodeljudima. Retorika je stoga, prema Burkeovu miljenju, odgovor na
pitanje to ga postavlja situacija: ona poistovjeuje initelje, scenu, sam in, cilj i sredstva. Act, scene, purpose,
agency i agent za Burkea su pentada na kojoj poiva svaka retorika strategija. Zapravo, ona nije nita drugo do
skup pitanja koji smo nazivali Kvintilijanovim upitnikom
2
: "Svaka radnja", kae Kvintilijan, "otvara sljedea
pitanja: zato je uinjena? Gdje? Kada? Kako? ime?" (Knjiga V, X. poglavlje), a tomu se popisu pridodaje jo
i tko (persona, factum, causa, locus, tempus, modus, facultas). Burke u pojam scene unosi odgovore
na gdje i kada, dok act upuuje na to, purpose na zato, a agens (initelj) na tko (persona). Agency pak
pokriva modus i facultas.
Burke je moda najaktualniji u djelu Grammar of Motives (1945), vie nego u Rhetoric of Motives. Naime,
u Gramatici prouava - uvijek uz nevjerojatan broj knjievnih analiza - tih pet elemenata svojega retorikog
upitnika, povezujui ih s etirima temeljnima retorikim tropima (kako ih je podijelio i Vico), odnosno s
metaforom, metonimijom, sinegdohom i ironijom. Ti su tropi procesi identifikacije onoga to jest,

dakle, onoga
to se odigrava u
20
Vi di M. Meyer: Questions de rhetorique,

Pariz, Le Li vre de Poche, Bi bli o-Essais, 1993, str. 68-69.

Karl-Otta Apela, Habermas naziva univerzalnom pragmatikom, a njezini su glavni elementi primjena teorije
govornih inova Johna Searlea.
Habermasova se ideja zapravo svodi na sljedee: uvjeti argumentiranja, kao i rasprave uope, ak i kada postoji
neslaganje, pretpostavljaju uzajamno uvaavanje koje implicira sposobnost poopavanja vlastita gledita.
Govornik se, dakle, angaira u procesu u kojemu se mora staviti na mjesto drugoga, koji na neki nain on
i jest. Sve je usrediteno u etosu, pa ak i u etici. Govorni in (ono to nazivamo pragmatikim aspektom jezika,
tj. ono to pripada njegovoj uporabi) obvezuje govornika po nekoliko kriterija, kakav je, primjerice, i iskrenost
(Searle).
"Tko god ozbiljno pokua ozbiljno sudjelovati u argumentaciji, implicitno seobvezuje univerzalnim
pragmatikim pretpostavkama moralnoga sadraja (...). U argumentacijama sudionici moraju krenuti od
injenice da naelno sva zainteresirana bia sudjeluju, slobodno i ravnopravno, u zajednikome traganju za
istinom, u kojemu moe vrijediti jedino niim sputana snaga najjaeg argumenta"
21
.
Sve je to pomalo naivno, jer argumentacija nije uvijek tako racionalna. S Habermasom se stjee dojam da se
vraamo univerzalnome auditoriju u obrnutome smislu, jer smo suoeni s univerzalnim govornikom, koji je
podreen Kantovu imperativu da nikada ne govori za sebe, a da se pritom automatski ne obraa i drugima. No,
kao to sePerelmanov univerzalni auditorij ne sastoji od zbiljskih osoba, jer rije je o isto intelektualnoj
konstrukciji, tako ni univerzalni govornik nije nita drugo do "razumno bie", nitko posebno, utjelovljenje "svih
ljudi" svojevrsnim ivim odricanjem individualnosti i strasti. U stanovitome smislu ovjek ve mora biti prilino
moralan da bi se htio propitivati o toj moralnoj univerzalizaciji i tako zduno argumentirati u tome smislu i
smjeru.
Meutim, Habermasov je pokuaj zanimljiv zbog te potrebe za oivljavanjem etosa teorijom argumentacije koja
se ovaj put usredotouje na govornika. Ona je svakako neizbjena zbog retorike ekonominosti, zahvaljujui
kojoj je i dolo do teoretizacije etosa

u argumentaciji, kao to je precizirano u tablici na poetku ovoga
poglavlja.
21
J. Habermas: De I'ethique de la discussion,

franc, pri jevod, Pariz, 1992, str. 18-19.

g) Obnova knjievne analize i njezino irenje na argumentacijsku
implicitnost: od Ope retorike (1970) "Groupe JU" do Argumentacije u jeziku

Oswalda Ducrota (1983, suautor
J.-Cl. Anscombre)

Estetikom i knjievnom strukturalizmu Barthesa, Genettea i Todorova "Groupe u" daje teorijsku podlogu.
Time se oivljava velika francuska tradicija retorike, koja se vezuje uz Lamyevo, Du Marsaisovo i Fontanierovo
ime. "Groupe u" jezik poima tako to vie ne daje prednost referencijalnoj doslov-nosti na kakvu smo nailazili u
temeljima logosa anglosaksonsketradicije, pa ak i kod Perelmana. Vie, dakle, nije potrebno odmicati retoriku
od njezina dvojnika - logikog obrasca. Prirodni je jezik ponajprije prenesen i figurativan, a doslovan postaje tek
nakon odreenog zahvata. Usredotoimo li se ponajprije na taj zahvat, dobivamo argumentaciju kako je poima
Ducrot, jer dolazi do inferencije koju implicira sam jezik. Doslovnost je sedimentacija koju obavlja auditorij
kada je suoen s vieznanou. Izmeu prenesenosti i doslovnosti postoji raskorak, razlika koja potie
tumaenje, ba kao to mno-gostrukou svojih oblika pokriva stilske figure. To je temeljna ideja retorike koju
razvija "Groupe u". Ono oznaeno pri govorenju se oslobaa kao ono to je govorom implicitno izreeno, ba
kao u argumentacijskoj inferenciji, koja u konanici poiva na razlici izmeu doslovnosti i forme, kojom
e se definirati razlika izmeu doslovnoga i knjievnog.
Da bismo to shvatili, vratimo se malo unatrag. Od retorike je ostala tek epideiktika vrsta, koja omoguuje
monopolizaciju estetike, uitka, nautrb ljepote stila. Etos je nestao s obnovometike, bilo da je ona vjerska ili
filozofska. Kada je rije o patosu, on je postao strast ili emer grijeha, nestajui pomalo iz retorike u
vidu auditorija. Logos je takoer, kao mjesto retorike sukoba i argumentacije, ustuknuo pod utjecajem nove,
matematike i karte-zijanske znanosti. Retorici je preostao jo samo nesiguran jezik, istodobno ritualiziran i
estetiziran. U 17. stoljeu retorika je, sa svim svojim stilskim figurama i krasnim reeninim sklopovima, jezik
dvoranina, ali i ovjeka od pera. Dugo se smatralo da su ti sklopovi, ili tropi, tek ukrasi koji zamrenim jezikom
izriu ono to se inae moe doslovno kazati svakodnevnim jezikom, kao da je Ronsardova pjesma tek ukraeni
nain da se izrazi jedno obino: "Lijepa si, volim te". Ubrzo se uvidjelo da jezik nuno ne prianja uz prethodno
postojee ideje i da nije iskljuivo namijenjen njihovu izraavanju na ugodniji nain. Raskorak izmeu jezika i
ideje doputa kreativnost na razini forme, pa i jezik moe posluiti proizvodnji smisla. Njegov se cilj ne
ograniava na prenoenje istroenih doslovnosti, dotjeranih sa stilom ija se funkcija svodi na neizravno
izricanje (iz pristojnosti ili laskanja) doslovni h sadraja. Tako je forma mogla znaenje ogrnuti neodreenou,
po cijenu da itatelju prepusti iznalaenje smisla to ga je on htio pripisati tragediji, pjesmi ili prii. Metafore su
mogle biti "ive" (Ricoeur), a neistroene, aforma je mogla pokazati realitete za koje bi neka rije, reenica, pa
ak i tekst bili sinonimi gubitka smisla. Fikcijska djela isprepleu brojne razine itanja i otvaraju se neiscrpnim
znaenjima zahvaljujui svojemu jeziku koji, dakle, vie nije jednadba, nego je stvaranje. Upravo zato logos tu
nije samo retorian; on je poetian, ali autori vie ne prave razliku. Stoga "Groupe u" smatra da je "retorika
poznavanje jezinih postupaka karakteristinih za knjievnost"
22
.
Ako podjela na retoriku figura i poetiku vie ne vrijedi, isto se dogaa, smatraju nai autori, i s ostalim
retorikim postupcima koji kombiniraju propagandu i reklamu, i to zbog stilskih uinaka do kojih ondje dolazi i
neovisno oargumentima-krinkama. Temeljna figura takve retorike jest sinegdoha.
"U opoj retorici kakvu zamiljamo nema nijednog razloga a priori za privilegiranje metafore, kao to ini
glavnina aktualne retorike. Ako u tome prvom sustavu i postoji neka temeljna figura, onda je to zacijelo
sinegdoha"
23
.
Autori to prvenstvo opravdavaju podsjeajui da je analiza na razini klasa
i njihovih meusobnih uklapanja zajednika svim konceptualnim odnosima. Taj odnos inkluzije svojstven je
sinegdohi. Aristotel je, dodue, svesvodio na metaforu, jer ona neki pojam izraava drugim pojmom koji ga
zamjenjuje. Utoliko su sve figure metafore, naini izraavanja. Govorimo o jedrima koja se pojavljuju na obzoru
govorei zapravo o brodovima koji prvo pokazuju vrh jarbola (jer je Zemlja okrugla). Tu figuru moemo svrstati
meu metonimije ili sinegdohe, ve prema sluaju, ali ona je svakako supstitucija poput svakoga tropa:
rije jedro rabi se za oznaavanje broda i ovdje ga zamjenjuje. Figurativnost se moe smatrati implikacijom
(Richard je lav, dakle, moemo rei da je hrabar) ili supstitucijom (Richard je lav =Richard je hrabar).

Retorika "Groupe u" neosporno je jedna od vanih retorika 20. stoljea, kao to je to svojedobno bila
Fontanierova ili Du Marsaisova, zbog integriranja nove, strukturalne vizije prirodnoga jezika u staru
problematiku stila i
22
"Groupe u": Rhetorique generale, 2. izd., Pariz, 1982, str. 25.
23
"Groupe u": Rhetorique de lapoesie, 2.

izd., Pariz, 1990, str. 54.
njegovih figura. Veoma istanana analiza tekstova popraena je brojnim knjievnim primjerima, ije obi lje
podsjea na brojne egzemplifikacije u Raspravi C. Perelmana i L. Olbrechts-Tyteca.
Ipak, asimilacijom retorike u igru u kojoj je ono implicitno sugerirano formomstrukturalna retorika prelijeva se
na argumentaciju koja se prema tome definira kao inferencija toga implicitnog. Prinos je to Oswalda Ducro-ta,
na ijoj emo se sintezi Argumentacija u jeziku (L 'argumentation dans la langue)
24
, napisanoj sa J .-Cl.
Anscombreom, malo zadrati. Ona, naime, analizira brojna istraivanja koja se bave reeninim primjerima u
kojima se prouavaju odnosi izmeu eksplicitnoga i implicitnog. Ti se odnosi uvode konektorima koji
sugeriraju eljeni zakljuak. To je sluaj s rijeima poput "ak", "uostalom", "gotovo" ili "ali", koje Ducrot
izdvaja kao argumenta-cijske oznake. Pogledajmo to na primjeru. Predlaem nekoj eni da poe sa mnom u
etnju, ali moja je zamisao nimalo ne privlai. Odgovara mi: "Vrijeme je lijepo, ali nije dovoljno toplo". Ona
jasno odbija moj poziv, iako to ini implicitno. Prema Ducrotovu miljenju, rije je o argumentaciji jer imamo
inferenciju zakljuka koja se implicira prisutnou onoga ali. Mlada ena prua jedan argument za ("vrijeme je
lijepo") i jedan argument protiv ("ali nije dovoljno toplo"), koji odluuje o konanome, negativnom
odgovoru. Da je pozitiv odnio pobjedu, odgovor bi naprosto bio "Moe", ali kako to nije sluaj, valja zakljuiti
da konektor ali, koji povezuje argumente za i protiv, posljednjem argumentu daje veu snagu na
argumentacijskoj ljestvici koja ih hijerarhizira. Neke oznake naglaavaju usmjerenje prvog argumenta: ako mi
sin u kuu dovede prijateljicu koja mi nije po volji i eli me uvjeriti da je njegov izbor vie nego dobar, moe
mi rei: "Anne je zgodna, a ak je i pametna", ne bi li naglasio ono to trebaopravdati moju
suglasnost. Ljepota je argument u njezinu korist, koji se podupire pozivanjem na njezinu pamet; ukratko, tijelo i
duh.
Iako Ducrot nikada nije ponudio teoriju argumentacije, pruio je iznimno suptilne analize reeninih primjera.
Iza svega toga
25

ipak stoji retorika kao odgovor na skriveno pitanje, zbog ega se svako upuivanje na proble-
matinost brie, zadravajui se na razini implicitnog. Govorimo o argumen-
24
Bruxelles, 1983.
25
O toj temi vi di M. Meyer: De laproblematologie, V. poglavlje, Mardaga, Bruxel les, 1986; Lc

Li vre de Poche, Pariz, 1994.

taciji jer uo avamo inferenciju, iako je jo uvi jek rije o retorici, jer logos je taj koji unosi elemente poput
konektora s ciljem signalizirani a implicitnog odnosa s odsutnomdoslovnou koju auditorij treba rekonstruirati,
kao to je to u knjievnosti. Primijetimo usput dau jeziku postoji i argumentativnost koja ne iziskuje eksplicitne
oznake. Ako nakon dugogajutarnjeg sastanka kaem: "J edan je sat" u namjeri da sugeriram kako je vrijeme da
se sastanak zakljui i da se poe na ruak, nisam se posluio nikakvom posebnom argu-mentacijskom oznakom
za impliciranje takva zakljuka. Opa mjesta ("U jedan sat se rua") ovdje su posve dovoljna.
Meutim, kod Ducrota je zanimljivo - iako on to ne primjeuje - da je upuivanje na upit onaj esencijalni aspekt
jezine uporabe koji on opisuje kao argumentacijski ili retoriki. Upravo zato to postoji pitanje upueno mladoj
eni, ona odgovara sluei se obama lanovima alternative ne bi li dala do znanja svoju preferenciju. Upravo
zato to misli da mu postavljam skriveno pitanje, moj sin naglaava jedan od lanova alternative sadrane u
pitanju ("Je li ona za tebe dobra ili ne?"), navodei pamet svoje prijateljice nakon to je ustvrdio njezinu ljepotu.
Za razliku od argumentacije, u kojoj je odnos prema pitanju eksplicitan, kao na sudu, u retorici on ostaje
implicitan ne bi li bolje prenio - kao u reklami - ono to se smatra odgovorom. Retoriki postupak stricto
sensu

poinje onda kada se pitanje ne spominje kako bi se izbrisalo ono problematino, to ublaava eventualnu
problematinost govora te jaa afirmativni i neprijeporni karakter rijei. Retorika tako moe bolje manipulirati,
ali posluiti i u knjievnome kontekstu, akreditirajui vjerojatnost i obustavljajui kritiko prosuivanje zbog
kojega ponekad, dok itamo neku fikciju, kaemo: "nita ja tu ne vjerujem".

3. Zakljuak: retoriki prostor kao sprega raznih teorija
Kao to smo primijetili, svaku od est kuica uvodne tablice popunilo je poimanje retorike koje privilegira etos,
patos ili logos, svodei retoriku na argumentaciju, kao u Perelmana, ili pak argumentaciju na retoriku, kao u Du-
crota. Glavnina dananjih retorika ipak naglasak stavlja na logos, jer jezik je doista veliko pitanje 20. stoljea.
Upravo su na toj razini one i bile najorigi-nalnije, poput retorike "Groupe u" ili pak Perelmanove retorike, koje
su, valja im priznati, dominirale svojom epohom. Druge su se nadovezale na Searleov pragmatiki pristup ili
Wittgensteinovo gledite. Svojom nedovrenou sva-
ka od ovdje prouenih retorika zazivala je drugu, i svaka je dimenzije koje nisu bile u sreditu njezine
pozornosti svodila na razinu utvare. Richardsov vitgentajnovski patos nuno je doveo do pomnije razrade
kakva je bila Ga-damerova. Burkeov etos ostao je isuvie neodreen da se ne bi reinterpretirao preko
Habermasova kantovskog univerzalizma. Perelmanov "racionalni" logos morao je pronai protuteu
u logosu kakav su isticali teoretiari knj ievnosti, pretvarajui ga u samo mjesto figur alnos ti, ija e se
argumentativnost smatrati uinkom jer postoji inferencija implicitne, ali markirane doslovnosti. To nije omelo
teoretiare argumentacije, kao ni teoretiare retorike, da forsiraju logos nautrb patosa i etosa. Stoga
su patos i etos morali pronai svoje zagovornike, uvijek ostavljajui mjesta i logosu. No htjeli mi to ili ne, nema
obranjive retorike koja na istu teorijsku i konceptualnu razinu ne stavlja etos, patos i logos. Isto tako, upravo to
jedinstvo teorijske razine mora omoguiti spregu retorike i argumentacije, ponovo bez ikakvih privilegija.
Takva je teoretizacija cilj problematolokoga pristupa u kojemu sredinju ulogu ima propitivanje, to se znalo
jo od Aristotela, ali se zaboravilo im se disciplina koju je on utemeljio raspala.
Dovrimo konano to ujedinjenje retorikoga prostora to ga predlae problematologija.
36.

PROBLEMATOLOGIJ A KAO KLJ U J EDINSTVA RETORIKE

1. Problem definiranja retorike: postoji li rjeenje?
Ponuene definicije retorike otkrivaju odabrano usreditenje. Ako se, poput Perelmana, usredotoujemo na
priklanjanje i slaganje, nalazimo se u okvirima argumentacije, jer nema smisla slagati se s kakvom pjesmomili
slikom. Usredotoimo li se, meutim, na osjeaj to nas preplavljuje dok sluamo kakav krasan govor, u prvi
plan dolazi retoriki, tovie, poetiki aspekt reenoga, napisanoga ili naslikanoga. To je retorika kao umijee
elokvencije, valjana govorenja, kako ju je, primjerice, definirao Kvintilijan. Sredinju ulogu u tom sluaju
imaju delectare i movere. Jasno je da izmeu vjerojatnoga i ugodnog nema oite povezanosti. No nisu to jedina
polazita za definiranje retorike. Naglasak se moe staviti i na jezik, na njegovu figurativnost ili knjievnu
uporabu u argumentacijske svrhe, ba kao to se moe staviti i na manipulatorski aspekt retorike, kao u Platona,
ili pak na etike aspekte argumentacije, kao u Habermasa. Ukratko, retorika se moe razvlaiti na sve strane, ali
bit e to nautrb njezina jedinstva, osim ako se ono ne postigne proizvoljnim suavanjem, ili irenjem, kojemu
e se ionako suprotstaviti neko drugo jedinstvo.
Koja je onda "valjana" definicija? Prije negoli odgovorimo na to pitanje, pogledajmo ne postoji li u svim tim
dosad ponuenim definicijama stanovita racionalnost, usprkos njihovoj neusklaenosti. Naime, svim gore
spomenutim definicijama zajednika je ukorijenjenost u etosu, patosu ili logosu. Time one briu sve ostale
dimenzije, podreujui ih onoj povlatenoj. Platon, primjerice, retoriku smatra nainom manipulacije auditorija:
jasno je da je njegovo polazite patos. Retorika razbuktava osjeaje; logos i istina, etos i go-vornikov karakter
kod Platona nemaju prednost. No referiramo li se na jezik, doslovni ili figurativni, argumentirani ili ugodni,
polazimo od logosa, kao Pe-relman ili "Groupe u", Kvintilijan ili Ducrot. Usvaja se drugo usreditenje, iz njega
proizlazi drukije poimanje retorike, to rezultira drugom definicijom u kojoj, primjerice, sredinju ulogu imaju
vjerojatnost i ugoda.
Problem je to ambivalentnost retorikoga prostora postoji jo od Aristotela, toga iz vie razloga dvosmislenog
utemeljitelja discipine. Dakako, on uoava ono to nitko nakon njega nije: etos, patos i logos u retorikome su
odnosu ravnopravni. "Svaki segovor sastoji od triju elemenata: lica koje govori, predmeta o kojem govori i lica
kojem se obraa, pod kojim razumijevam sluaoca" (1358 a)*.
Oni su nerazdvojni i konstitutivni. Ne moe, dakle, retorika biti vie usre-ditena u logosu nego
u etosu ili patosu, vie u etosu nego u logosu i patosu, vie u patosu nego u logosu i etosu. Ipak, Aristotel bez
oklijevanja razdvaja tu trojnu komplementarnost. On govori o sudskoj, epideiktikoj i politikoj vrsti ne bi li
naglasio sredinji aspekt etosa, logosa i patosa, koji oblikuju tri razliite retorike: pravnu retoriku, s njezinim
argumentima u prilog vjerojatnom, retoriku recepcije, usredotoenu na lijepo i ugodno, te politiku retoriku,
usreditenu u korisnom, ali podreenu osjeajima. "No ponekad se rabe i argumenti iz drugih vrsta" (1358 b)**,
pouruje on dodati. Kada je rije o logosu, on smatra daga proima stil koliko i argumenti (entimem), a kako se
dijalektika predstavlja kao "pandan" retorici, nije ba jasno na emu poiva ta dvostruka mogunost
retoriziranoga logosa. Kako bi logos istodobno mogao biti doslovan i figurativan, pogodan za argumentei za
figure? Nije li to previe za jedan pojam? I kako uope artikulirati sve te razine u suvislu cjelinu?

Kada je rije o samoj retorici, ne zna se tono koji joj status dodjeljuje Aristotel. S dijalektikoga - ili
argumentacijskoga - stajalita, retorika je tek
* Ci tat preuzet iz: Ari stotel: Retorika, nav. dj, str. 14 {pp. prev.).
** Prevedeno s francuskoga. Vii ev pri jevod gl asi : "ostale razl oge i oni ovome usput pri druuju", Retorika, nav. dj., str. 15

(op.
prev.).

slaba logika. Ona nudi samo vjerojatnost, dok obrazac logosa pripada logici i znanosti, kojima je retorika
svojevrsni siroti roak. Naelo neproturjenosti (Metafizika, Knjiga I". IV.) vrhovno je naelo logosa, ali
retorika je po prirodi govor u kojemu se suoavaju A i ne-A, koji su esto jednako vjerojatni. Nije li to
ipak logos'? Ako je A ili ne-A nuno istinito, jedno od to dvoje nuno je lano, pa nunost kao iskljuenje
suprotnosti ("nuno je ono ija je suprotnost nemogua"*) postaje normom logosa koju ostvaruje samo logika.
Ako je Sokrat nuno smrtan, ako je tvrdnja da je on nuno smrtan tona, onda ne moemo tvrditi suprotno. Ipak,
barem ondje gdje je dijalektina retorika je mjesto na kojemu govor doputa suprotnosti. Ona, meutim, nije
samo dijalektina, nego je, prema Aristotelovim rijeima, bliska i etici, jer govornik moe uvjeriti jedino
uzornou svojega moralnog karaktera(etosa), a po ciljevima kojima stremi podlijee i politici. Ukratko, odmah
po roenju retoriku su podijelile, razvlaei je meu sobom, njoj izvanjske discipline, ali ponajvie ju je
potkopao sigurniji obrazac racionalnosti, naslijeen od Platona. Govoriti o uoj retorici
26
, kao to ini Genette,
ne bi li okarakterizirao ono to se dogaa u moderno doba, nije nimalo vjerno injenicama, jer je jo od
Aristotela retorika predodreena za suavanje zbog prevelika broja smjerova i odsutnosti istinskoga jedinstva.
Uostalom, ve je pravnik Ciceron - ali i cijeli rimski svijet - prigrlio etos. Argumentacijski se aspekt tada brie
pred elokvencijom i stilistikom, to jest epideiktikom vrstom.
Druga Aristotelova intuicija koju, uz smjetanje etosa, patosa i logosa na istu teorijsku razinu, treba upamtiti
jest zamisao da seretorika bavi pitanjima. No kako priznati "graansko" pravo pitanjima kada se misaoni i
jezini obrazac gradi na njihovu potiskivanju u obliku rjeenja? Jer: s logikog je stajalita ono problematino,
ono prijeporno, alternativa, dakle, kontradikcija. Ako moramo prihvatiti A i odbaciti ne-A (ili obrnuto), ako
moramo iskljuiti njihovu suprisutnost, onda logos ne smije imati veze s pitanjima, s alternativama. Ako nema
pitanja, nema ni odgovora, a ono to tako nazivamo moramo drukije okvalificirati, neutralnijim pojmom u
odnosu na pitanja i odgovore. Tako se raa sud, koji se jo naziva i propozicijom.

Propozicionalizam se tako
* Prevedeno s francuskoga. Hrvatski pri jevod glasi: "Jer 'bi ti nuno' znai da je nemogue da ne bude [ovjek])",
Aristotel : Metafizika, preveo Tomi slav Ladan, SNL, Zagreb, 1985, str. 86 (op. prev.).
26
U Communications,

Pariz, 1970, str. 233-253.

suprotstavlja problematologiji, a samim time onemoguuje sebi promiljanje upitnos ti koja je na djelu u misli i
jeziku, osim ako tu upitnost ne svede na propoziciju, ime se ona dokida pri samome pokuaju zaetka. Imamo,
znai, posla s paradoksom. Retorika je paradoks logike, propozicionalne misli i njezina matematikog modela
razuma. Tako utemeljena, retorika senuno morala raspasti.

Ipak, jedinstvo retorike mogue je i zamislivo, ali samo uz sljedea dva uvjeta:
1) ona je odnos etos-patos-logos;
2) bavi se pitanjima, problematinou, zagonetkom. To zahtijeva vraanje na 1) i problematoloku
reinterpretaciju etosa, patosa i logosa, odnosno reinterpretaciju koja polazi od propitivanja.
Odatle proizlazi naa definicija retorike:
"Retorika je pregovaranje o udaljenosti meu pojedincima u nekome pitanju."
To znai u onome o emu je rije, jer se o tome i postavlja pitanje. Logos se pronalazi upravo
posredovanjem onoga o emu je rije, o emu se postavlja pitanje koje dijeli govornika od auditorija, to
jest etos od patosa. Pitanje je mjera

njihove opreke, ako je ona eksplicitna; ako nije, onda nita ne govori da
takva opreka uope i postoji. Priopujemo ono to mislimo, nastojimo se svidjeti ili uvjeriti odgovorima, a da
pritom nema debate.

2. Razlikuje li se retorika od argumentacije?
Aristotel zapo inje Retoriku razlikujui je od dijalektike, koju smatra njezinim pandanom (antistrophos). ak i
ako jasno osjeamo da postoji razlika izmeu onoga to moemo nazvati retorikom figura i retorikom sukoba,
stila i zakljuivanja, knj ievnosti i sudskoga prava, moda manje jasno uviamo na emu poiva njihova
komplementarnost. O tome su pitanju mnogo pisali Aristotelovi komentatori, ne dolazei, meutim, do
zadovoljavajuega zakljuka. Da bi on uope i bio mogu, trebalo se vratiti Aristotelovoj intuiciji o
problematinom u retorici, koju je i on sam ostavio po strani im ju je spomenuo. Naime, i dijalektika i retorika
bave se pitanjima, problemima koji dijele i suprotstavljaju protagoniste. Meutim, postoje samo dva naina da
se na ta pitanja odgovori: pristupajui im preko odgovora koji ih eliminiraju ili


se od samoga poetka eksplicitno laajui pitanja ne bi li se zatim dolo do odgovora. Prvi postupak otklanja
pitanje i samim time to su jedino odgovori jasno vidljivi pitanje je potisnuto, pa se ini da je rijeeno, kao da se
vie i ne postavlja. To je sluaj s fikcijom ili reklamnim uratkom, bez obzira na cilj. Odgovor mora prezentirati
oitost zahvaljujui odgovarajuoj retorikoj tehnici. Vraam se na primjer posmrtnoga govora, ali mogao sam
odabrati i primjer reklame, o kojoj e jo biti rijei. Pretvaramo se da pokojnikove odlike nisu nikakav problem;
sve je besprijekorno i govor se nudi kao oitost koja nije vezana tek za prigodu, nego i za samu osobu koja je
preminula. Pitanja koja imamo pravo postavljati za svakoga pojedinca, bio on iv ili ne, u tim su okolnostima
dokinuta, i upravo tu injenicu izraava posmrtni govor. Hinimo, dakle, da kod pokojnika nema niega
problematinog. Budui da ponueni odgovori ne spominju nikakvu dubinsku problematinost, mogu se uistinu
smatrati razrjeavajuima, odnosno apokritinima (od apok risis, to znai odgovor). Kad se ve ne referiramo
na neko pitanje, nije li to dokaz da se ono vie i ne postavlja? Pokojnik je kao takav neupitan; posmrtni govor na
neki je nain njegovo pravo s obzirom na njegovo "stanje". To ionako moe biti ista iluzija. Odgovori
nisu uistinu valjani samo zato to sene referiraju na pitanje koje samim time prikazuju kao rijeeno. Sva
reklama poiva na toj fikciji, ali i knjievnost pribjegava tomu postupku, osobito kada pripovijeda priu u kojoj
se odgovori organiziraju prema vjerodostojnosti. Vano je otkloniti pitanja koja bi itatelj mogao pos taviti,
dakle, podjanniti ga, pasionirati ga i predoiti mu stvari kao da su zbiljske, to jest vjero-dostojne.

Reklama je, kao to rekoh, retorika koja pitanja tretira kao da su dokinuta. Rado uzimam primjer zamrznutih
gotovih jela. Koji je tu problem prodavaa? Potaknuti sumnjiavu kuharicu na kupnju takvih jela koja se brzo
pripremaju, ali koja ostavljaju dojam da su loa i neukusna jer su ih priredili drugi. Problem propagandista jest
dokidanje toga problema, tezamjerke. Kako uvjeriti enu koja svojoj obitelji i gostima eli pruiti najbolje da
kupi gotova jela koja samo trebapodgrijati? Uzmimo, primjerice, reklamu za "La cuisine de Marie"*. U njoj
slavni glumac upada u kuhinju u kojoj domaica priprema jelo prijateljima koje e ugostiti. On je podsjea da
mora lijepo postaviti stol, pozivajui je na red i putem dekora naglaavajui na to je obvezuje izvrsnost "La
cuisine de Marie", a to je domaica, ini se, zaboravila.
* "Mariji na kuhi nja"

(pp. prev.).

Ukratko, on se prikazuje kao olienje kulinarske istananosti, pa to zahtijeva i od kuharice kojoj dri prodiku.
Time on izvre sliku zamrznutoga gotovog jela, makar i samo smokingom koji sugerira sveanost i otmjenost.
No dubinski problem niime se ne spominje, on je otklonjen zahvaljujui sjajnoj izvedbi glumca J ean-Claudea
Dreyfusa, koji je glasnogovornik "La cuisine de Marie" - izvedbi koja jest odgovor, ali budui da bi se on kao
takav mogao osporiti, ona se neprikazuje kao odgovor. To je samo ske, reklamni spot za televiziju s
priom-izgovorom koja je namijenjena upravo zaklanjanju problema razrjeenjem koje se ne smije imenovati jer
bi time na vidjelo izaao problem.
S argumentacijom stvari stoje posve drukije. Pitanje je ondje eksplicit-no, a alternativa to je ono sadri
utjelovljuje se u dvama oponentima koji debatiraju. Sjetimo se samo to se dogaa na sudu gdje postoji jedan
tuitelj i jedan branitelj. Pravo je nuno argumentacijsko i argumentirano. Nije da u njemu ne moe biti retorike,
ali parniari e prije ili poslije biti upueni na eksplicitna pitanja poput tko je to uinio, kako i zbog kojega
razloga (zato). Retorika u argumentaciji samo prezentira ono to sesmatra odgovorima, a ti odgovori slue
brisanju odreenih problema koji se nastoje minimizirati ili posve otkloniti, dakako, ako je takvo to mogue.
Upravo tako treba shvatiti zagonetnu reenicu o odnosima dijalektike i retorike, proturjene debate i
vjerodostojna odgovaranja. Ne pribjegne li se propitivanju, misterij, kao to se vidi, ostaje. Propitivanjem se
pojanjava odnos izmeu tih dvaju pristupa pitanjima, ali bavei se tom temom, Aristotel ubrzo zapostavlja
odnos prema upitnosti i prisiljen je prirodu toga odnosaostaviti nerazjanjenom.
On sezadubljuje u prirodu entimema

ili retorikoga zakljuivanja. Jer: u retorici postoji zakljuivanje, ak i kad
je pitanje prikriveno i postavlja se neizravno. Aristotel ga naziva entimemom, a karakteriziraju ga skraene pre-
mise poput: "Sokrat ima vruicu jer je vru". Govornik oito nema razloga pojasniti premisu koja nedostaje,
"ljudi koji su vrui imaju vruicu", jer ona je u apsolutnom smislu neistinita. Dakako, ona je ponekad istinita, pa
openito moemo rei da je veoma problematina. No da je ne bi doveo u pitanje, govornik je zabauruje, to je
svojstveno retorici. Stoga, iako je retorika paradoks - margina - propozicionalizma, moemo rei da je njezino
funkcioniranje ipak u skladu s prirodom togapropozicionalizma koji brie sve to podlijee upitnosti.
Mogli bismo pomisliti da u svojoj openitosti zakljuivanje nema nikakve veze s propitivanjem, osim u retorici.
Ipak, pogledamo li bolje, propitivanje je apsolutno univerzalna strukturaljudskoga uma koji uvijek funkcionira
putem pitanja i odgovora. Kakvo god bilo, zakljuivanje mora odgovoriti na jedno ili vie pitanja, inae nema
smisla. To se ne ini nimalo bjelodanim pomislimo li na silogizme poput "Svi su ljudi smrtni, Sokrat je ovjek,
dakle, Sokrat je smrtan", to je paradigmatski primjer logikoga zakljuivanja. elimo li da zakljuak bude
apodiktian, nuan, konaan, tj. bez mogunosti da se dovede u pitanje, moramo to dovoenje u pitanje
anticipirati i sprijeiti. To je uloga premisa. One unaprijed odgovaraju na pitanja koja mogu biti postavljena, pa
jedini odgovor koji proizlazi iz toga brisanja uistinu i jest odgovor, nuno takav, dakle, i nuno istinit, koji
proizlazi iz te anticipacije, iz toga brisanja. Kada tvrdimo da x jest y, doista moemo osporiti da imamo posla
sa x-om i da je x istodobno i y. U pitanje moemo dovesti samo dva pitanja vezana za x i y: pitanje je li doista
rije o x-u, to je injenino pitanje, i odgovara li mu atribut y, to jest kvalificira li on valjano ono o emu se pi-
tanje postavlja. No promotrimo li izbliza premise na temelju kojih moemo zakljuiti da je propozicija "Sokrat
je smrtan" nuno istinita, vidimo da one slue odgovaranju na jedina dva mogua pitanja, od kojih se prvo
odnosi na subjekt, a drugo na predikat. "Sokrat je ovjek" potvruje da imamo posla sa x-om iz "x = y", i "Svi
su ljudi smrtni", da x doista ima atribut y-a. Stoga, ako je Sokrat x, on ne moene biti y. Iskljuujui svako
propitivanje o x-u kao i o y-w, iskljuuje se i svaka alternativa, pa se nuno ustvruje da x jest y. Logiki je
silogizam zakljuivanje koje iskljuuje svako propitivanje, jer a priori odgovara na pitanja koja bi neku
propoziciju mogla problematizirati. To je obrazac propozicionalizma. Sva pitanja rjeavaju se premisamai
samim se time otklanjaju. Iz te apriorne eliminacije proizlazi apodiktinost, to jest neproblematinost
propozicije. Ako se ne prihvaa da Sokrat ne moe biti ovjek, ni da ljudi mogu biti smrtni, onda se nuno ne
moe prihvatiti ni da Sokrat moe biti smrtan. To je pitanje iskljueno jer su iskljuena i preostala dva, vezana
za poetne hipoteze.
U retorikome silogizmu ili zakljuivanju, meutim, ta se pitanja ne iskljuuju samim time to senjihov
odgovor nepostavlja a priori kao premisa. Tvrdnja "Sokrat ima vruicu jer je vru" samo je mogui zakljuak.
Pitanje to znai da je on vru evocirano je u odgovoru koji ne spreava postojanje drugih odgovora. Odgovara
se na pitanje ne iskljuujui dovoenje odgovora u pitanje, za razliku od logikoga zakljuivanja koje je
konano. Uvijek se moe tvrditi i da je Sokrat vru jer se predugo izlagao suncu ili je previe vjebao i tomu
slino. Ako neki odgovor potie takva pitanja, retorika se, prema Aristotelovim rijeima, pribliava dijalektici.
No svako retorovo umijee, dakako, poiva na iznoenju vlastitih odgovora na to je mogue zavodljiviji i
uvjerljiviji nain, tako da auditorij i ne pomisli na tu vrstu pitanja. Argumentacija ne iskljuuje problematinost,
a neka pitanja i namjerno postavlja kada njihova problematinost ostaje vidljiva u ponuenim odgovorima.
Rasprava je, dakle, mogua, ali tu je i nunost da se govornik zauzme za svoj odgovor i tako se suoi s tom
neumanjivom problematinou. Tada treba iznai druge, opeprihvaene odgovore koji podupiru odgovor
podvrgnut propitivanju: to su argumenti ili razlozi. Sama njihova utemeljenost ve prema okolnostima vie je ili
manje eksplicitna.
Da zakljuimo: ne postoji ljudsko zakljuivanje u kojemu upitnost nije prisutna. Ima je ak i u strogome
logikom zakljuivanju, iako ono funkcionira drukije. Pitanja se ondje otklanjaju a priori, dok u svim ostalim
zakljuivanjima ostaju skrivena, ali mogu izbiti na povrinu jer se ne otklanjaju na samome poetku, iako se
mi pretvaramo

da to inimo nudei odgovore koji, zahvaljujui govornikovoj vjetini, znaju prikriti svoju
prirodu.

3. Upitne retorike strukture i temelji zakljuivanja
Temelj su svakoga zakljuivanja pitanja kojima se treba baviti. U logici, kao to smo upravo vidjeli, pitanja se
rjeavaju a priori iskljuujui ona koja bi se na neki ponueni "odgovor" mogla postaviti. Ta se pitanja odnose
na subjekt ili predikat. U retorici se takva pitanja ne mogu iskljuiti, tovie, mora se ukljuiti mogue
dovoenje u pitanje samoga govornika, njegove legitimnosti u uspostavi toga odnosa subjekt-predikat, dakle, u
prosuivanju subjekta o kojemu je rije. Tako dobivamo tri mogue vrste propitivanja. Pogledajmo to na
primjeru: Brut ubije Cezara. Da bi se obranio, on moe pribjei trima postupcima. Prije svega moe zanijekati
injenicu x iz "x =y": on nije Cezarov ubojica, nego je to netko drugi, ili je moda Cezar jo iv. Ukratko,
sama injenica koja je u temelju inkriminacije postaje problematinom. To smo nazvali konjekturalnim
pitanjem (prema raspravi Rhetorica ad Herennium). Valja ponajprije saznati jesu li se ti dogaaji uistinu zbili i
jesu li injenice o kojima je rije dobro utvrene. Nekoga optuimo za krau, ali valja utvrdili gubitak, kao to
je za ubojstvo potreban corpus delicti.
Zatim se moe osporiti predikat y koji se x-u pripisuje. Da, smrt je utvrena, Cezar je mrtav, ali nije rije o
ubojstvu. Ubijajui tiranina, Brut je branio slobodu Rima. in je to legitimne obrane koji zasluuje nagradu, a
ne kaznu. Tu imamo posla s onim to pravnici nazivaju pitanjem kvalifikacije injenica. Zakoni sankcioniraju
samo kvalificirane injenice i upravo njihova kvalifikacija odreuje visinu kazne.
Naposljetku, moemo seobruiti i na samu normu, zakone, na legitimnost njihove primjene na injenice. Da,
Brut je ubio Cezara, ali tko su Marko Antonije i ostali "suci" da mu to zamjere, ba oni koji su potencijalni
tirani, ravnoduni prema pravdi na koju sepozivaju samo kad im je to u interesu?
Tetri vrste pitanja - konjekturalno, kvalifikacijsko i normativno - upuuju na tri vrste odgovora to ih retorika
nastoji prenijeti, a argumentacija ih stavlja na stol. Konjekturalno je pitanje u samome temelju sudske vrste, jer
injenice koje se nekomu stavljaju na teret moraju biti utvrene, tovie, utvrene kao takve, ime se odmah i
kvalificiraju. Kvalifikacija se obavlja sukladno normi prosuivanja. Ono o emu je rije (o emu se postavlja
pitanje) neupitno je: to je tek podloga za propitivanje. Tu semijeaju etos, patos i logos, ali jasno je da je to o
emu je rije neupitno upravo zbog povjerenja i kredibiliteta to ga dajemo onomu tko je te injenice
utvrdio. Etos je pritom sredinji, iako to o emu je rije podlijee logosu.
Logos je prvi kada je kvalifikacija bitnija od svega ostalog, to je sluaj u argumentiranju i zakljuivanju. No
samim time to je atribucija deskriptivna, to zaodijeva injenice i bia, kvalifikacija je - sasvojim kategorijama
lijepoga i ugodnog, onogato sehvali ili ne, odobrava ili ne - mogla karakterizirati epideiktiku vrstu. Tako
nakon prava i sudskevrste govora imamo knjievnost i epideiktiku vrstu govora.
Preostaje trea linija propitivanja, koja se izravno odnosi na legitimnost suda uope. Tu se u pitanje dovode
norma i njezini glasnogovornici. Poprite je to patosa,

na kojemu se izravno sukobljuju pojedinci: dovoenje u
pitanje postaje izravnije (strasti) i ne samo dasevie ne referira na normu nego se napadaju upravo oni koji je
propisuju. Zbog toga Aristotel ovu vrstu propitivanja pretvara u mjesto politike ili javne vrste govora.
No ostavimo tu podjelu u ladici povijesti. Vanije je naglasiti upitnost koja se modalizira i rasporeuje prema
trojnoj osi negativnosti i osporavanja, koja u skladu s time i strukturira argumentaciju. Postoji argumentacija
utemeljena na injenicama, njihovoj kvalifikaciji i pravu govornika da je iznese. Ti elementi
ine problematoloki triptih. Njima su se teoretiari argumentacije sluili ne povezujui ih s ishoditem u
propitivanju, to je potaknulo stvaranje drugih podjela. Iako seone redom nadahnjuju tim trima
argumentacijskim mogunostima, predoava ih propozicionalizam u obliku negacije. Ako nekomu kaemo da
su zmije koje navodno vidimo u daljini otrovne, on, dakako, moe nastaviti hod, ali to nuno implicira da
odbacuje valjanost tvrdnje "zmije su otrovne". To, konkretno, znai da argument za prekid etnje nije prihvaen.
Zato? Sugovornik ili osporava da je x zmija, ili tu injenicu prihvaa, ali osporava predikat, odnosno da je x =
y. Ta bia u daljini jesu zmije, ali nisu opasna. Ili, naposljetku, govorniku osporava ovlast za donoenje bilo
kakva suda, primjerice, o zmijama, zbog ega sugovornik taj sud ne uzima u obzir. Argument e, naprotiv,
"proi" ako zadovolji sve tri vrste upita kojima je rezultat. Argumenti svake od tih triju vrsta mogu se
singularizirati. Upravo to ini Perelman kada govori o kvazilogikim argumentima, vezanim za formalno
potovanje norme, argumentima utemeljenima na strukturi zbilje, koji oznaavaju kvalifikaciju te zbilje, te
argumentima koji tu strukturu utemeljuju jer prizivaju injeninost samih stvari.
Argumentirati znai obratiti pozornost na injenicu, kvalifikaciju i onoga tko prosuuje, a argument je
argumentacijski valjan samo ako zadovoljava sva tri zahtjeva. Postat e retoriki ako "prijee" preko tih pitanja
kao da sesamo po sebi razumije da zadovoljava barem jedan od tih zahtjeva. Na podruju prava, primjerice,
sudac obnaa funkciju legitimnosti koju mu, barem u demokratskim sustavima, osigurava veina u skuptini.
Meutim, nije uvijek mogue na takav, institucionalan nain kodificirati etos.

U tim se sluajevima poveava
problematinost odgovaranja, a time i podruje normativnog dovoenja u pitanje.
4. Problematologija

etosa
Sve nas to prirodno navodi da pomnije promotrimo tri sastavnice retorikoga odnosa. Podsjeam, rije je o tome
da govornik dogovori udaljenost izmeu sebe i auditorija u nekome pitanju. To se pitanje moe otkloniti, moe
se rijeiti a priori ili se moe hiniti da je ono samim uzimanjem rijei rijeeno i nestaje. Govornik je, dakle, prije
svega netko tko odgovara, zbog ega su mu autoritet ili kredibilitet esencijalni. Etos se i zove etosom zato to za
takav autoritet valja imati potrebne odlike. Pritom pod autoritetom valja shvaati ono to obustavlja dovoenje u
pitanje. On ide od strunosti kojom se neka pitanja rjeavaju do prava da se neke funkcije prosuivanja
obnaaju, to daje i institucionalnu ovlast (to je kompetencija u pravnom, odnosno administrativnom smislu
rijei) za odgovaranje. Poput djeteta i njegovih "zato" moemo pitati za razlog svake tvrdnje, i tako unedogled.
Zahva ljujui etosu vjerujemo govorniku, uzdamo se u njegov sud, prihvaamo to kae i ne dovodimo njegove
odgovore u pitanje. Otuda nesumnjivo proizlazi pojam etinosti. Zahvaljujui govornikovu karakteru i odlikama
imamo u nj povjerenja, a etinost izraava temelj toga povjerenja, njegovu vrijednost. Zahvaljujui uzornosti
pojedincu priznajemo vrline zbog kojih ga i ne dovodimo u pitanje: on zna to govori, a kako strunost ovdje ne
znai nuno specijaliziranost, njegova je vrlina upravo u tome da je pun vrlina, da je izvrstan ovjek.
Povjerenje je sinonim bliskosti i empatije. Otuda proizlazi zamisao da seetos moe poopiti u etinost.
Govornik time reproducira gledite svojega sugovornika, pa tako obojica sudjeluju u istome procesu - procesu
povijesti. Uoiti pitanja koja si drugi postavljaju, odgovarati na njih tako da se oni mogu nastaviti propitivati,
istodobno pronalazei vlastiti interes u tim odgovorima, kljuni su pojmovi za govornika koji uvijek mora paziti
na odnos pitanje-odgovor to ga on pokree. Budui da retorika poiva na tome odnosu, a ponekad se
utjelovljuje i u odnosu govornika i sluateljstva, uoava se smanjenje distance pribjegavanjem ad hoc figurama
(u "agresivnoj" retorici opreka se argumentira pribjegavanjem invektivi ili napadu uope): "Nisam struan kao
vi, ali...", ili "Dobro znadete da...", koji su argumenti ad homi-nem, poput lane skromnosti (chleuasmos), ili ad
rem, poput apodiokse, kada se mijenja tema ne bi li se izbjeglo pretjerano suprotstavljanje
drugomu. Etos postaje argument ovisno o tome s kime se poistovjeuje ("Gospodine, vi ste rasist..:" ili "J a,
koji sam

strunjak, mogu vam rei da..." itd.).
5. Problematologija

patosa
Patos oznaava sluateljstvo sa svim njegovim strastima i problemima. Koja je veza izmeu strasti i
egzistencijalne problematike? Pitanje je tim tee to su strasti napustile podruje retorike prije dvi je tisue
godina. Aristotel (opet on) posvetio im je cijelu drugu knjigu Retorike, ali u tome je praktino ostao usamljen.
Nakon njega
27
strasti su se preselile u psihologiju i medicinu, a prethodno ih je kranstvo smjestilo na razinu
grijeha. Istoni grijeh temelji se, naime, na trima grijesima: bludu, pohlepi (koju simbolizira slavna jabuka koju
zagriza Adam) i oholosti, koja odvraa ovjeka od ljubavi prema Bogu i okree se puti (Eva). Ta tri grijeha
zapravo su strasti koje rezultiraju iskljuivim vezivanjem za sebe, za drugoga i za svijet. No preko tih triju
problema suoavamo se i s trima pitanjima to si ih ovjek jo od pamtivijeka postavlja. Rije je o pitanjima
koja utemeljuju metafiziku, pa se ne moramo uditi to ih se vjera doepala ne bi li zagovarala odricanje i
osuivanje, u nedostatku konanog rjeenja usprkos iznalaenju brojnih odgovora.
Jastvo, stvari i drugi upuuju nas - nimalo sluajno - na etos, logos i patos, jer retoriki odnos jest odnos jastva i
drugog a propos onoga o emu se postavlja pitanje u govoru to ga jedan drugomu upuuju. Kada
dominira patos, govor je preplavljen strau. No u evociranju patosa nema nuno strasti, jer auditorij postavlja
(opreznije, moda) pitanja i probleme koji napajaju njegove interese i preokupacije. Govornik na njih nastoji
odgovoriti svojim djelovanjem. Bit e uvjerljiv ako u tome uspije. Stoga je normalno da ideje crpi iz objektivne
situacije (logos), vlastitih znanja i sposobnosti (etos) te iz problema sluateljstva (patos).
Koja je problematologija patosa? Postoji logika koja podupire oblikovanje problema, svojevrsna "pasionalna
logika". Vidimo samo ono to elimo vidjeti. Sve je u funkciji problema koji mui pojedinca. Otelo je
ljubomoran i misli da ga Dezdemona vara, dakle, sve "dokazuje" da ga ona vara. Krug je time zatvoren. Umjesto
da poe od neovisno postavljenih premisa i doe do nepoznata zakljuka, pasionalna logika djeluje polazei

od
zakljuka to ga sebi nadaje i koji je, zapravo, jedina prava premisa. Upravo to objanjava zato se strastvena
opsjednutost nuno vrti u krugu, u zaaranome krugu u koje-
27
O tome v. M. Meyer, Le Philosopheet les passions,

Pariz, Le Li vre de Poche, Bi bli o-Essais, 1991.
mu su zakljuci i premise meusobno zamjenjivi, a njihova ekvivalencija ne dokazuje nita jer je sve ve
"dokazano" od samoga poetka. Logika strasti jest logika posljedica: u ruci prvo imamo dolazite, a nakon toga
um sesnalazi kako zna. To strast ini opsesivnom. Nita ne moe promijeniti odgovore postulirane na samome
poetku igre, i upravo je zbog toga strast zasljeplju-jua. Nijedan drugi odgovor ne moe dovesti u pitanje
postojee odgovore, ime su, zapravo, sva pitanja iskljuena. Neto poput ideologije, koja o svemu moe
govoriti i sa svim se pitanjima suoavati upravo zato to su to puka "retorika" pitanja za prethodno postojee
dogme. Rije je, dakako, o iluziji -retorikoj iluziji. Ona problem tretira kao rjeenje, poput Otela koji svoju tje-
skobu pretvara u sigurnost, kao da je to dovoljno da sepreobrazba i dogodi.
Ipak, patos

ne ine samo pitanja, potrage koje preruavamo u takozvana rjeenja. On je najee satkan od
problema koji se kao takvi i percipiraju. Naime, on se sastoji od svih onih pitanja koja nas mue. ak i kad su
skrivena iza odgovora koji ih obnavljaju (poput lova na uitke, bogatstva ili asti koje su navodno "odgovori" na
egzistencijalne potrebe), strasti formuliraju pitanja svojoj vlastitoj rtvi. Dobar ih govornik pokree kao
uvjerenja na koja se valja osloniti, iako zapravo odgovara na pitanja i preokupacije koje ta uvjerenja nadilaze.

6. Opa i posebna mjesta
Retorika je pregovaranje o udaljenosti meu pojedincima u nekome pitanju. Upravo to pitanje pokazuje to ih
razdvaja, iako se slau u brojnim drugim odgovorima na mnogadrugapitanja. Ti odgovori implicitno imaju
ulogu zajednikih premisa. Oni se najee podrazumijevaju i na njih ne treba podsjeati. Ako se sugovornici
mogu sporazumjeti oko njih, govornikovo e umijee poivati na njihovoj uporabi. Time e pokazati da ono to
e rei proizlazi iz tih zajednikih odgovora ili ih izraava, a da ih pritom ne treba formulirati, to dodatno
umanjuje rizik njihova problematiziranja. Zajedniki odgovori mogu biti pozitivni polovi identiteta meu
protagonistima, ili pak negativni, ako je rije o odgovorima koji se daju radi stvaranja zajednitva uinkom
represije. Ako, primjerice, svojemu djetetu koje, dok jede, prlja sve oko sebe kaem daje prava mala svinja, to
je zato to se nadam da e prestati, a podrazumijeva se 1) da je svinja prljava i 2) da prljavtina funkcionira kao
negativan pol. Ako mu, naprotiv, kaem da mora jesti povre jer je zdravo, time podrazumijevam ope mjesto
da je zdravlje pozitivan pol. Slaemo se dazdravlju treba teiti, dok prljavtinu treba izbjegavati upravo zato to
je odvratna.
Uz opa mjesta postoje i posebna mjesta, svojstvena pitanju i onomu o emu se pitanje postavlja. Ta su mjesta
popisana u Kvintilijanovu upitniku o kojemu smo govorili u prethodnomepoglavlju vezano uz Burkea: tko, to,
kako, kojim sredstvima, gdje, kada

itd. Ona situiraju problem.
7. Ad rem i

ad hominem
Budui da se retorika istodobno odnosi na udaljenost meu pojedincima i na pitanje koje tu udaljenost mjeri,
pozornost semoe usmjeriti bilo na samu stvar sadranu u pitanju (ad rem) bilo na udaljenost i same
pojedince (ad hominem). Cesto se, uostalom, prelazi s jednoga na drugo: govor semoe napasti napadom na
osobu koja ga dri ("Tko ste vi da mi drite prodiku..." itd.). To naelo prijenosa s ad rem na ad hominem, i
obrnuto, zasniva se na injenici da upravo pitanje (causa) dijeli sugovornike; obruavajui se na jedno,
obruavamo sena drugo. Sugovornici se unose u svoja gledita koja ih istodobno obuzimaju. Pokuajte,
uostalom, razlikovati funkciju od ljudi koji je obnaaju... Argumentacija ad rem poiva na pitanjima-mjestima,
dok argumentacija ad hominem prednost daje retorici koja igra na pripadnost onogatko nekoj cjelini
(nacionalnosti, obitelji, uzrastu, karakteru, bogatstvu itd.). Postoje ponaanja koja su ve prema tim atributima
prikladna i koja se ne dovode u pitanje. Takve identifikacije pribliavaju argumentaciju ad hominem retorici kao
odgovaranju koje otklanja problematinost koju evocira. Govorei o etosu, vidjeli smo da semoe ciljati na
identifikaciju s auditorijem, ali i sa samim sobom kao govornikom ne bi li se poveala ili smanjila udaljenost.
J ednako se tako moe ciljati i na ad rem,

koncesijama, ublaivanjima ili am-plifikacijama govora.
8. Problematologija

logosa
Kako logos izraava upitnost? Dok govorimo i, openito, dok se sluimo jezikom, u glavi uvijek imamo neko
pitanje. Priopujemo odgovor ako mislimo da pitanje zanima drugoga. No jednako tako moemo od
njega traiti odgovor smatramo li da nam ga on moe dati. Zbog svegatoga temeljni par uma, kao i jezika, jest
razlika pitanje-odgovor, koju nazivamo jo i problematolo-kom razlikom. Formaslui tomu da je izrazi i tako
nadomjesti kontekst koji je ponekad nedovoljan za razabiranje to jest, a to nije u pitanju. U knjievnosti je,
primjerice, kontekst nuno reduciran, jer ses autoromne moe razgovarati kao to u svakodnevnomeivotu
moemo s onima koji nam neto govore. Stogatekst u sebi moranositi problematoloku razliku koju u
kontekstu svakidanjice uglavnom uspijevamo utvrditi. Forma i kontekst variraju obrnuto proporcionalno.
Forma slui naglaavanju onoga to jest i onoga to nije u pitanju, dok je kontekst u tome pitanju nijem. To je
dokaz da seono postavlja. Forma pokree pitanje o emu se postavlja pitanje, ili naprosto na njega upuuje,
makar i odgovorom.
Prva jezina oznaka problematoloke diferencijacije poiva na razlikovanju potvrdne forme od upitne ili
zapovjedne forme, koja je jai zahtjev i ne trpi osporavanje. Razlog koji tjera na razlikovanje imperativa od
interogativa u uem smislu, kao i od afirmativa, nalazi se u injenici da je ovjek zarana poeo razlikovati
mogue, zbiljsko i nuno. Mogue upuuje na upitnost: moemo imati A ili ne-A. Zbiljsko je jedno od to dvoje
u tvrdnji koja de facto vri izbor. Nuno je iskljuenje suprotnosti, ono to imperativ naglaava zabranom koju
sadri. Tako se u sugovornitvo prenosi odnos prema dragosti koji se vezuje uz ovjeka.
Ako je kontekst dovoljno informativan o onome to je problematino, kao i o onome to nije u pitanju, forma e
dobivati na slobodi u odnosu na for-malizacijska ogranienja problematoloke razlike. Govornik e interogativ
moi izraziti afirmativom ("Pitam se doga a li se to uistinu" pitanje je izraeno tvrdnjom) i obrnuto ("Nije li
nepoten?" pitanje je po formi, azapravo slabo prikrivena tvrdnja po sadraju, jer sugerira data
osoba jest nepotena. Postavite ga, primjerice, svojemu nadreenom...).
ak je i izraavanje nekoga pitanja ve odgovaranje na neki problem, u ovome sluaju problem koji iziskuje da
se pitanje eksplicitno postavi. Propo-zicionalistiki je obrazac nesumnjivo zato odigrao kljunu ulogu u razradi
zapadnjake misli. Naime, cilj jezika jest da odgovara, a govorei to o nekome pitanju mislimo, ono kopni. Od
njega ostaje samo rezultat koji se ne smatra odgovorom, jer vie nita ne upuuje na propitivanje. Taj rezultat
nazivamo problematoloki neutralnim pojmom propozicije ili suda.

Kada si postavljamo pitanja, nije nam cilj
izrei njih, nego odgovor. Jezik je, dakle, usrediten u odgovoru, a i prouava se polazei od tvrdnje, pa se ini
da se propitivanje nalazi izvan jezika, jer reenica naizgled o njemu ne vodi rauna.
Pa ipak, ak se ni potvrdne reenice - iz kojih kao da je odsutna svaka upitnost - ne mogu razumjeti bez
referiranja na propitivanje. tovie, ono je upisano u samu strukturu tvrdnje i svatko tko eli prevladati svoje
najukor-jenjenije propozicionalistike navike zasigurno e to uoiti. No to implicira slobodu u odnosu na
tradiciju, slobodu u kojoj se lingvisti i logiari rijetko dokazuju.

Uzmimo najjednostavniji primjer:
(1) Napoleon je dobio bitku kod Austerlitza.
Koju hipotezu postavlja onaj tko izrie ovu propoziciju? Da sugovornik poznaje sve njezine lanove i da oni
(vie) nisu upitni. Dakle, svi ti lanovi kondenzirani su odgovori na pitanja koja su ieznula. To jasno vidimo
ako na scenu dovedemo sugovornika koji ih ne poznaje. Tko je Napoleon? On to moda ne zna, jer se obraamo
malome djetetu. Ili, to znai dobiti bitku? A to je zapravo Austerlitz, i gdje je? Pretpostavlja se da je govornik
sva tapitanja rijeio im se njima slui kao da se sama po sebi razumiju, no ako se ona pojave, on ih mora
ukljuiti u svoj govor eli li biti shvaen. Jer, Austerlitz jest negdje..., Napoleon jest netko... itd. No zahvaljujui
lanovima propozicije tedimo sve te upitne reenice i vie ih ne ekspliciramo, ne zato to bismo
ih sve poznavali, nego zato to ih poznajemo dovoljno da znamo o emu

je rije.
(2) Napoleon je taj koji se oenio sa J osephine, koji je 18. brumarija izveo dravni udar, (...), koji je dobio bitku
kod Austerlitza.
Svi ti koji sadre upit sugovornika, smatrajui ga rijeenim zahvaljujui nizu pitanja koja poblie odreuju tko je
i to je Napoleon. Interogativi su ovdje referencijalni, to objanjava sredinju ulogu referencije u razumijevanju
propozicionalnih znaenja. Meutim, kako se nalazimo u okvirima propozicionalizma, referencijalnost ne
dovodimo u vezu s interogativima koji je iskazuju, nego polazimo od te referencijalnosti kao
semantike datosti. Otuda proizlazi da:
- (1) i (2) su semantiki ekvivalenti jer "Napoleon je pobjednik u Aus-terlitzu" ="Napoleon je
taj koji]e pobijedio u Austerlitzu".
- (1) je ekvivalent s (3): "Pobjednik iz Austerlitza J osephinein je mu", jer Napoleon je taj koji se oenio
J osephineom, kao to je i taj koji je

pobijedio u Austerlitzu.

U (1) govornik je uklonio sve te koji jer je smatrao da lanovi propozicije nisu problematini. Stoga lanovi
kondenziraju ta rijeena pitanja: "Napoleon" umjesto "taj koji...".
Neki bi pitalac mogao ispitivati unedogled: Tko je J osephine? Barrasova milosnica. A tko je Barras? I tako
dalje. Uloga je etosa da okona taj proces, da se zadri na zajednikim odgovorima koji omoguuju
razumijevanje i komunikaciju. U odreenome trenutku vie ne trebamo pitati, nego vjerovati sugovorniku.
I patos j e pritom vaan, jer ne smijemo se prevariti u onome o emu se postavlja pitanje ili bi se moglo
postavljati u glavama onih kojima se obraamo. Kontekstom nazivamo poznavanje tih odgovora (ili relevantnih
odgovora), ali i poznavanje odgovora to ih drugi znaju. Razumjeti reenicu doslovce znai shvatiti o emu je
rije u toj reenici, koje je pitanje u tome odgovoru. Jer: odgovor se sastoji od onoga o emu se pitanje postavlja
i onoga to ono rjeava. Svaki odgovor ima dvije sastavnice, a propozicionalizam ih naziva subjektom i
predikatom. Zahvaljujui toj distinkciji znamo to ini pitanje, a to ne.
Predmet logosa jest to o emu se pitanje postavlja. U njemu pronalazimo odgovore koji nisu samo privid, kao
to je to sluaj s izjavnim reenicama. No ta se konstatacija moe primijeniti na sve reenice. Ako kaem "u
gradu ima dobrih policajaca", moje rijei poteu neko pitanje, makar se ono odnosilo na saznavanje na koje je
pitanje to odgovor. Upravo zato to sepostavlja pitanje dobrih policajaca, vjerujemo da ima i loih. Ako za
nekog protivnika ili suparnika kaem da je poten, to je zato to imam pravo postaviti si to pitanje. To je
svojevrstan nain da na njega navuem sumnju. Isti je mehanizam na djelu kod Freuda u sluaju poricanja. Ako
nekomu kaem "Nemam nita protiv Vas", odgovaram na pitanje o moguem neprijateljstvu, izjavljujui da se
ono i ne postavlja. Takav je odgovor proturjean jer odgovara na pitanje ije postojanje nijee. Samim se time
odgovor "Nemam nita protiv Vas" ponitava, a jedini odgovor koji se namee upravo je suprotan: "Imam neto
protiv Vas".
Iz svih tih primjera proizlazi da reenica odgovara na neko pitanje. ak i kada to poriemo, ne moemo prevariti
auditorij. Da bi shvatio i interpretirao odgovor, auditorij ispituje o kojem se pitanju postavlja pitanje u onome
to taj odgovor afirmira. Odatle proizlazi dijalektiki odnos propitivaa-govor-nika i propitivaa-tumaa koji
nastoji ispitati logos o pitanju koje je u igri u tome logosu. Hermeneutika se zasniva na toj dijalektici, ali svaki
dijalog koji smjera razjasniti ili osporiti neke rijei poiva na tome dvostrukom propitivanju u kojemu se
postavlja pitanje o pitanju drugog. Odgovor uvijek pokree tu vrstu pitanja jer njegov predmet nije govorenje o
pitanju koje rjeava. Na auditoriju je da se togapitanja domogne ili da ga, ako nemoe razgovarati s autorom (a
pod pretpostavkomda bi to bilo korisno), rekonstruira na temelju tekstova.
Logos tako omoguuje da ono problematino "proe" kao odgovor, to jest da se otkloni. Za to je dovoljno
pretvarati se, initi kao da. Problemato-loka se razlika dokida u identitetu, u ekvivalenciji koja odgovorom
brie pitanje. J edno od najpoznatijih sredstava zato jest retorika figura. "Richard je lav" moe nam posluiti
kao paradigmatski primjer. Rije je o identitetu: afirmiramo zamjenjivost heterogenih, "neprikladnih" pojmova
jer Richard jest ovjek, a lav to nije. Ipak, tvrdimo da je Richard, koji je A (ovjek), istodobno i ne-A. No
problem, to jest alternativa, ovdje se brie predikacijom koju vri govornik. Zamjenjivost se opravdava
zajednikim obiljejem: Richardu i lavu zajednika je hrabrost. Retorika figura dokida ono to ih razlikuje i
hini da se pitanje o tome to je Richard vie i ne postavlja, jer je rijeeno retorikom atribucijom.

Figura brie meuelement koji ini zasebnu klasu - klasu hrabrih bia. Tako dobivamo sljedei obrazac
retorike figure:




Figura je uzajamno proimanje rijei, pojmova ili ideja na temelju djelomina identiteta. Razlike se briu kao
nebitne, pa je njihova problematinost na figurativan nain dokinuta. Tako funkcionira i strast, u onome
svojemu opsesivnom aspektu: ona iz svoje potrage brie problematino koje se onda prikazuje kao rjeenje.
Stoga postaje prirodno (unedogled) ganjati bogatstva, uitke ili asti, kao da je to rjeenje, iako je tim dobrima
svojstveno danam ih nikada nije dosta. Logika strasti slui se ekvivalencijama: nekomu se mukarcu sviaju
djevojice, od njihova glasa do mimike, i samo je taj kriterij vaan, razlike u visini ili boji kos e, na primjer,
posve su mu nevane. Ljubomorna osoba vidi samo ono to se odnosi na njegovu ljubomoru, ovjek opsjednut
novcem sve svodi na trinu vrijednost i promilja preko odnosa troka i dobitka, zanemarujui pravu
"vrijednost" stvari i, pogotovo, bia. Logika strasti svestavlja u funkciju dominantnog obiljeja koje
karakterizira problem obuzete osobe. To objanjava zato njezin um pribjegava figurama, dakle podlijee
imaginaciji, tovie, imaginarnom. Rije je o figurativnome, metaforikom jeziku temeljnoga problema, zbog
ega uvjeriti znai zavesti, uvlaei se u taj figurativni lanac.
Kada god bolje promotrimo popis figura i tropa, nuno uoavamo, onkraj kataloke proizvoljnosti, igru u kojoj
se razlika pretvara u identitet, prebacujui tako izbrisano pitanje na teret primatelja. Na njemu je da iznova
uspostavi ili pronae odgovarajuu doslovnost. To nije nuno prijevod, jer nisu sve figure ukrasi prethodno
postojeih doslovnih istina. Veza pitanje-od-govor jest inferencija, a ne doslovan prijevod jednoga drugim, iako
ukrasna retorika figura funkcionira kao pitanje na koje ve postoji odgovor, koji samo valja pronai.
Identitet to ga stvara figura (Richard je lav, Victor Hugo je zlatno pero) nita ne govori o persuazivnosti
ponuenoga odgovora. Potrebno je prihvatiti injenicu da je hrabrost pozitivna, kao to je pozitivna injenica da
je netko velik pisac. No cilj figure nije da u to uvjeri, nego da podsjeti na te odgovore koji, k tome, zbliavaju
sugovornike zajednitvom to ga pretpostavljaju iako ga izrijekom ne spominju. Upravo suprotno dogaa se u
argumentaciji koja se svejedno moe oslanjati na figurativni jezik. Kada argumentiramo, nudimo razloge u
prilog nekomu odgovoru, dok smo ih u retorici uglavnom skloni stapati. Upravo tu stil i figurativnost uope
imaju vanu ulogu, jer tada o pitanju ne treba raspravljati. Meutim, osloni li se na mjesto, na topos, figura
postaje argumentacijska jer se okree prema sporazumu postignutom zahvaljujui identifikaciji pojedinaca s
prihvaenim odgovorom ili, to se u konanici svodi na isto, odmaku u odnosu na odbaene odgovore.
Da zakljuimo: budui da etos tei odgovoriti na patos i probleme auditorija, logos

mora moi izraziti i pitanja i
odgovore, to jest problematoloku razliku. ak je i tvrdnja jo uvijek odgovor.

9. Figurativnost teksta kao odgovor ili temelji knjievne retorike
Zagonetnost je svojstvena umjetnosti, a u suvremeno je doba ak postala i njezinim predmetom. Adorno kae:
"Sva su umjetnika djela, kao i umjetnost uope, zagonetke. To to umjetnika djela neto govore, aistodobno i
kriju, stavlja njihov zagonetni karakter pod aspekt jezika (...) Tipini primjer za to jest, prije svih ostalih
umjetnosti, glazba, koja je u isti mah zagonetka i potpuna oitost. Tu zagonetku nije potrebno rijeiti, nego samo
deifrirati njezinu strukturu. (...) No zagonetni karakter nema u tim djelima posljednju rije; naprotiv, svako
autentino djelo nudi i rjeenje svoje nerjeive zagonetke"
28
.
Umjetnost i problematinost organski su povezane, to je promaknulo francuskim estetikim promiljanjima. No
ta je problematinost u samome temelju njemake misli, jo od Hegela, nesumnjivo zato to je na tome pod-
ruju Kant mnogima ostao zakon. Kant se ponajvie bavio prosuivanjem ukusa, estetikim sudom, koji je
uvijek subjektivan iako ga on istodobno afirmira kao univerzalan, to je paradoksalno prihvatimo li da je
subjektivnost singularna i individualna. Kant nije jedinstvenom teorijom povezao umjetniku produkciju i
njezinu recepciju, a Hegel se vie bavio tom produkcijom i sustavomumjetnosti u povijesti, zacijelo u elji da
prevlada subjektivnost koja se vezuje uz estetiku recepciju. Meutim, tek hermeneutika poinje artikul irati
produkciju i recepciju, dodue, i ovaj put polazei od potonje.

Zapravo, kljuni su napredak postigli ponajprije Hegelovi nasljednici poput Lukacsai Adorna ili J aussa i Isera
iz tzv. kole iz Konstanza, jer su shvatili da sama umjetnost odgovara napitanja, da je tekst odgovor napro-
28
Th. Adorno: Theorie esthetique, franc, pri jevod, Pariz, 1989, str. 159-167 (ci tat preveden uz konzulti ranje beogradskoga izdanja
nasl ovl jenog Teorija estetike, prev. Kasi m Prohi , Noli t, 1979, str. 210, 213, 221,

op. prev.).
blem to ga taj odgovor vie ili manje simbolizira, odnosno iznosi, te da itatelj, ili auditorij
uope, odgovaraju na djelo ispitujui ga u namjeri da shvate o emu se pitanje postavlja. Ta dijalektika, koja
samo izdaleka nalikuje pravome dijalogu, suptilna je i duboka: ona je klju estetikoga odnosa. Umjetnost se
ukorjenjuje u povijesnoj distenziji, to jest u depresijama to ih povijest namee najbolje etabliranim identitetima.
Na ovome mjestu valja utvrditi razlike izmeu umjetnosti, filozofije i vjere ne bismo li shvatili svu specifinost
umjetnikoga traganja.
Kada povijest ubrzava svoj tijek, sve se premee, pa ono to je bilo ne prestaje biti, ali postaje neto drugo:
razlika je kljuni pojam povijesnosti. Vjera na povijest odgovara nijeui je. Njezino je podruje vjenost, iden-
tinost. Ne obeava li ona esto besmrtnost due, to jest stalnost jastva? Filozofija pak nastoji odgovoriti na
slomljene identitete razmiljajui kako ih zamijeniti novima. Kad je o umjetnosti rije, ona gradi most, sintezu
starog i novog, izraavajui to novo starim, kao metaforu starog, ali i kao raskid, koji je tim izraeniji i
formaliziraniji to je i sama povijest raskidajua (Picasso), pa identitet, ak ni onaj figurativni, nije vie odriv.
Taj lom forme i u formi u pjesnitvu se iskazuje disonancijom (Mallarme) i zagonetnou koje pogaaju stare,
doslovne sadraje oduzimajui im doslovnost. Ni roman ne umie tome procesu. On se raa iz povijesnoga
raskida s onime to prethodi, raskida koji preputa ovjeka izgubljenosti i usamljenu lutanju. Klasino
pomiljamo na Robinsona Crusoeai Don Quijotea, koji dobro ilustriraju roman u zaetku. Zadrimo se malo na
Don Quijoteu. U njega uoavamo prolaznost vitekog ideala koji je sad jo samo knjiki ideal. U to doba postoje
i drugi kriteriji pravde, a definira ih centralizirajua, apsolutna vlast. Roman donosi potragu u kojoj je sam
predmet problematian, jer se jedino i bavi problemom, a to je, za pojedinca, njegovo postojanje i identitet u
svijetu koji se mijenja, a u najboljem je sluaju tek metafora staroga. To uvidjeti znai izgubiti iluzije, a ne
uvidjeti znai ganjati puke iluzije. Zapravo, roman nastaje na problematinosti svijeta i postojanja, odnosno
vrijednosti. Upravo ta problematinost proganja i Hamleta u njegovoj potrazi za osvetom, ali ona je prije svega
potraga za identitetom. S romanom se, kae Lukacs, "raa novi ivot, s vlastitim znaajkama (...): ivot
problematina pojedinca (...). Individualnost je postala samoj sebi svrha, jer ono to joj je esencijalno i to
njezin ivot ini istinskim ona sada pronalazi u sebi, ali ne kao posjedovanje ili temelj svojega postojanja, nego
kao predmet potrage"
29
. Roman je junak koji postaje problematian jer je uvjeren u ono to ga ini junakom, a
dolazi iz prolosti.
Stavljajui se u slubu problematinosti koja kroz povijest raste, knjievna retorika postaje sve figurativnija,
odnosno zagonetnija (Hugo Friedrich). U 20. se stoljeu stabilnost zbilje, koju slamaju Prvi i Drugi svjetski rat,
gubi u korist rascjepkane, rastrzane, razlomljene zbilje, ija se problematinost gotovo sama od sebe namee
kao nemogunost povezivanja staroga i novog, osim eksplicitno, kao obina metafora, kao neto to nipoto ne
treba shvaati doslovno. Rastua problematinost oituje se u figurativnosti ili poveanoj figuralnosti. Pitanje o
tome to ona eli rei postavlja se tim vie to su identificirani pojmovi "udaljeni" jedan od drugoga i naizgled
nepovezani, ne bi li se stekla ideja da je ono to dijeli staro i novo uzajamno svedivo jedino u obliku iste
alternative. J edini odnos u pravomesmislu jest onaj povijesni. to povijest vie ubrzava svoj tijek, to se
problematino u knjievnosti vie naglaava, postajui na kraju i njezinim predmetom, kao u Kafke ili
Mallar-mea, kao u Calvinovu romanu Ako jedne zimske noi neki putnik... ili u Hes-seovoj Igri staklenih perli.
Koji je onda temeljni zakon knjievne retorike? To je zakon diferencijalne problematike.
to se vie neki problem iznosi doslovno, to je forma manje dominantna i specifina za obiljeavanje razlike
izmeu onoga to je problematino (to se odnosi na pitanja) i onoga to je rjeenje, jer tekst je u tome smislu
jasan. Njihova je razlika oznaena u tekstu. Kriminalistiki roman nudi zagonetku na poetku i njezino rjeenje
na kraju, zbog ega njegov narativni izraz koji slui postupnome razrjeenju nema niega problematinog u
formi koja je bliska svakodnevnome jeziku. to je problem iznesen manje doslovno (ili fi-gurativnije), to sei
cijela tekstualnost pokazuje problematinijom u odnosu na uobiajeni govor. A to je vie neki tekst
figurativan u odnosu na problem, to vie doslovni smisao teksta (mimeza)

slui tomu da ga sugerira, to za so-
bom vue nedoslovno itanje problematike teksta. Ukratko, to je tekst pro-blematiniji po sebi, po svojoj
tekstualnosti, to on vie dekonstruira svako itanje koje je tek doslovno. Pritom serazlikovanje doslovnoga i
nedoslovnog, jednoznanosti i viestrukih, jednako vjerodostojnih, interpretacija naposljetku odvija izvan teksta,
zbog ega su neki smatrali da te kategorije gube na
29
G. Lukacs: La theorie du roman,

franc, pri jevod, Pariz, 1968, str. 73.

relevantnosti jer upuuju na razliku u kojoj jedan od pojmova umie tekstualnome produktu u pravome smislu.
Tekstualnost je nain na koji se dogaa prelazak s problema na odgovor, avidjeli smo da formaima sporednu
ulogu kada je problem eksplicitan, zbog blizine svakodnevnoga jezika. Referencije na itateljev svijet izravnije
su, pa e on, ako je tekst u retorikome smislu dobro sroen, podlei armu. I obrnuto, ako problem nije
eksplicitno markiran u samome knjievnom tekstu, onda e taj tekst morati utvrditi razliku. Jezik, dakle, postaje
simboliniji, kao i ureenje teksta, to je jo jedna mogunost. Simboli se rabe kao tekstualne zagonetke koje se
mogu rijeiti jedino na razini cjelovita teksta. Vea problematinost simbola oteava prelazak s figurativnosti na
doslovnost koja odgovara na zagonetku i izrie ono to izravno nije razumljivo kao takvo. Razlika izmeu
doslovnoga i figurativnog itanja jest ona koja aktualizira problematoloku razliku, izrie je i postaje njezinim
uinkom. Na kraju krajeva, poveana problematinost ne doputa vraanje na takvo doslovno itanje, koje
postaje tim neodreenije to je mora graditi itateljeva mata umjesto da se inferira ili ponudi kao u
kriminalistikome romanu. Problematinost tako, zahvaljujui onomu to izrie, postaje samim predmetom
tekstualnog odgovora. Na itatelju je da djeluje odgovarajui na pitanje koje pokree zagonetnost tekstualnog
odgovora. Sama tekstualnost na kraju takorei postaje "znaenje" zagonetki ukljuenih u figuralni jezik koji je
svoj vlastiti predmet, jer seta tekstualnost referira jo samo navlastito prostiranje.
Stoga, to se neki knjievni problem vie izraava doslovno, to e se taj doslovni izraz vie pribliiti
uobiajenom i svakodnevnom govoru. Znaenje se oslobaa kao referencija na izvanjski svijet, koji je
zajedniki itatelju i tekstu, to podsjea na nae uobiajene govore u svakodnevnome ivotu, a koje zatjeemo i
u knjievnim djelima. Upravo autokontekstualizacija onoga o emu se pitanje postavlja ini neki tekst
Akcijskim. To se moe ostvariti jedino s pomou retorikih sredstava kojima je cilj autokontekstualiziranje pro-
blema. Uporaba figuralnoga jezika samo je posljedica toga, posljedica koja kao formavarira, ali i slui
karakterizaciji knjievne fikcije.
Drugim rijeima, im se poblie odredi problem kojim se tekst bavi, znademo to je u tekstu opisano. Moemo
uoiti razvoj problematike teksta: njezino razrjeenje. Zbilja se tada prikazuje unutar tekstai kroz tekst. Poput
Balzaca opisujemo kue, ljude i to oni rade, sve ono to ne treba biti autokontekstualizirano jer se kao takvo
opaa i u svakodnevnomeivotu, pa se netrebaverbalizirati.
Meutim, to se neki problem opisuje manje eksplicitno, to se on vie mora sugerirati samim tekstom. Sugerira
se s pomou retorikih procedura poput figura ili tropa. Metafora je, primjerice, kao to podsjea Aristotel, za-
gonetka jer se njezino doslovno znaenje samo iskljuuje i iziskuje drugo itanje. Dano, sugerirano, izvedeno,
konstruirano - sve su to etape to ih forma omoguuje, a povijest ostvaruje.
No samim time to se neki problem ne afirmira specifino, vie se izla-emo opasnosti da naiemo na
problematoloku zbrku, to jest nediferenci-jaciju izmeu teksta kao odgovora i problematike to je on
materijalizira, a koja je itekako prisutna u reenicama kao doslovnim sastavnicama, iako nije kao takva
naprosto iskazana. Tekstualnost je ta koja ureenjem doslovnih sastavnica ili inferencijom to je one iziskuju
upozorava na tu problematiku. Doslovno, reenice govore neto to ima za cilj sugerirati neto drugo: refe-
rencija tada postaje znakom, simbolom koji se kao takav percipira, i prestaje se poimati kao utjelovljenje
znaenja. Tekstualnost teksta vie se ne referira na zbilju na realistian nain. Drugim rijeima, ta se stvarnost
sugerira i samo evocira. Tekstovi formalno trae drugi odgovor (ili ak govor) i upuuju na pitanje na koje
odgovaraju, ali ne iskazujui ga, nego zahtijevajui da se ono izvede. Oni nas pozivaju da sebi postavimo to
pitanje. Tako se udaljavamo od referencijalnosti (ili mimeze), pa tekst postaje semiotiki jer se konstituira kao
kod. Pjesnitvo, osobito ono suvremeno (Baudelaire, Mallarme, Yeats, Eliot), dobar je primjer te retorike
procedure. Tekstualnost uspostavljaju metaforekoje su zagonetnije nego ikad, eksplicitna pitanja koja se
referiraju na globalniji problem (iako se on kao takav ne postavlja), rime ili druga stilistika sredstva koja se
razlikuju od svakodnevnih jezinih oblika, a sve to radi naglaavanja problematinosti.
Ukratko, to je problem manje eksplicitan, to vie tekstualni odgovori na njega upuuju nedoslovno. Otuda
njihov zagonetni karakter, proizaao iz ureenja ili forme. U svakom sluaju, tekst postavlja problem - ili
probleme - onoga kojemu na ovaj ili onaj nain odgovara.
S hermeneutikoga gledita moemo rei da poiesis sugestije ini tekst tim zagonetnijim to ono "reeno" nije
uistinu reeno. Zagonetnost prati i mnotvo moguih itanja -"kritiar" sebe smatra njihovim interpretom - ili
ak oznaava nemogunost jednoga itanja, kakvo god ono bilo, zbog ne-svodljive problematinosti teksta.
to je neki tekst zagonetniji, to nunije postaje pribjegavanje drugoj razini itanja, refleksivno j i totalizirajuoj,
ne bi li se dolo do suvisle interpretacije. A to je manje zagonetan, to se problem izraava doslovnije, a reflek-
sivno itanje postaje nepotrebnijim, jer je progresivnost u itanju odmah po sebi razrjeiva. Meut im, moemo
se susresti i s tekstom iji je cilj zbuniti itatelja u njegovoj potrazi za smislom, a onda kao jedini odgovor ostaje
de-konstrukcija te potrage (Derrida), u kojoj je na kocki nemogunost davanja jednog odgovora koji bi se
razlikovao od onoga koji izraava samu tu problematiku. Kafka je, primjerice, u tome bio majstor. U Testu (Die
Prufung) neki se ovjek nastoji zaposliti. Naposljetku pronalazi onoga koji mu moe dati posao, ali ne uspijeva
odgovoriti na sva pitanja to mu ih ovaj postavlja. Taj ga ovjek zapoljava, pojanjavajui mu da je uspio
upravo zato to nije odgovorio na sva njegova pitanja. Rije je o alegoriji moderne knjievnosti i njezinu
znaenju. Onaj koji nastoji rijeiti pitanje smisla nije ga shvatio. Onaj koji zna da je jedini smisao pitanja smisla
u tome dabude pitanje, onaj koji zna da tu lei odgovor moe proniknuti u tajnu knjievnosti. Propitivanje
ostaje otvoreno, pitanje smisla vie nema smisla, odnosno, budui da to ve jest odgovor, njegov je jedini
odgovor u tomeda pusti upitnost netaknutu i otvorenu.
Kao to vidimo, uloga je figura da apsorbiraju ono problematino odgovaranjem koje to problematino smatra
vie ili manje rijeenim, ali u promjenjivoj mjeri. Propitivanje se nuno vraa ako se kontrast s doslovnou koja
objedinjuje govornika i auditorij dovede u pitanje i time problematizira odgovaranje auditorija koji se propituje
o ponuenim odgovorima.
Mogli bismo pomisliti da zakon diferencijalne problematinosti naprosto upuuje na evoluciju vrsta, ali to bi
znailo izgubiti iz vida knjievno bogatstvo koje se oituje u ouvanju i kompenzaciji (dakle bujanju)
prethodnih, manje problematinih, manje problematolokih i apokritikih vrsta. Dobri su primjeri tradicionalne
naracije koji se ve tako dugo dre na ivotu i dalje plijenei nau pozornost kriminalistiki roman, ta fikcija
koja se pokorava klasinoj konstrukciji jer pripovijeda priu s poetkom i krajem (koji donosi razrjeenje), te
ljubavni roman sa svojim spletkama koje sretno zavravaju. Zbog svega togasamo je dio knjievne retorike
obiljeen jaom problema-tizacijom i problematinou to ih je ona tematizirala u pjesnitvu kao i u
romanu. Nemogua potraga, nepronalaziv odgovor, ista zagonetka utjelovljuju stanovito knjievno
odgovaranje iako nisu ukupnost toga odgovaranja, jo bujnijeg i viestrukijeg od svoje prethodnice koja seprije
svega smatra odrazom povijesti. Beckett i bulevarsko kazalite, a ne Beckett ili bulevarsko kazalite. J oyce ili
J ames Hadley Chase, ane J oyceili

J ames Hadley Chase.

10. Zakljuak
Poglavlje o retorikama 20. stoljea jasno je pokazalo da je raspad te discipline bio problem koji je umanjivao
doseg pojedinanih retorika o kojima je bilo govora, usprkos njihovoj utvreno totalizirajuoj ambiciji.
J edinstvo je unutarnji zahtjev retorike. Mogli bismo ak dodati i da je ono jedini nain ouvanja bogatstva svake
od njih. No to jedinstvo retorike vie se ne moe ni zamisliti ne pribjegnemo li pojmu propitivanja koji proima
razne aspekte te discipline. Naime, o emu se raspravlja ako ne o onome to je upitno? To su i dalje odgovori
koje pruamo kada elimo zavesti, svidjeti se ili probuditi strast. Jednostavno, inimo to tako da to je vie
mogue briemo problematinost onoga o emu govorimo i upravo stoga dobar govornik hipnotizira svoj
auditorij. Retorika zaglauje i otupljuje probleme koji onda nestaju pod utjecajem elokventna govora.
Argumentacija takoer nudi odgovore, ali pitanja su od samoga poetka stavljena na stol. Valja, dakle, na njih
odgovoriti, ali tako da ujedno pruimo i vie od odgovora. Stil se pred argumentima brie. Meutim,
zahvaljujui propitivanju retorika figura vie nije u opreci s retorikom sukoba, knjievnost nije oprena pravu.
Dakako, to su razliiti naini problematiziranja stvari, ali problematizacija postoji u svakoj od njih. Zahvaljujui
njoj moe se upozoriti na ono to inae ne bi s time imalo nikakve veze. Govornik, retor, parniar, prodava,
autor... Svi su oni zaokupljeni nekim pitanjem, nekim vie ili manje skrivenim problemom, koji nema samo
jedan, nuan odgovor. Valja odgovoriti, rijeiti. Radi toga valja priopiti to o neemu mislimo, a ponekad - ako
je dobro sroeno - to moe "proi" i kao odgovor. Nesumnjivo je rije o iluziji, ali ona je ugodna poput
matarije, nemogue udnje koju rado zamiljamo ostvarenom, ili pak elje za zavoenjem kojoj se preputamo.
Komu to smetaako nepropozicionalistu? Premanjegovu miljenju, sve sesvodi naistinito i lano, pa on nevidi
da iza toga pitanja postoje druge, jo otvorene alternative bez ekskluzive a priori,

a ija je tematizacija prvi
korak u racionalnome izraavanju.
Propitivanje se tako zatjee u samome temelju novoga poimanja misli, jezika i razuma. Trebat e prihvatiti tu
oitost usprkos teretu tradicija koje u retorici prevladavaju kao i drugdje. Vie ili manje deduktivno ureenje
propozicija nudi tek djelomino vienje racionalnosti, iako je ono jedini obrazac razuma jo od Platona i
njegova matematikog ideala. Djelomino vienje, kaem, jer u cijelome intelektualnom postupku vidi samo
rezultat tih propozicija, a valjalo ih je jo i pronai prije negoli se izraze u logikom obliku. To deduktivno
ulanavanje zapravo je tek zadovoljno proienje rijeenih pitanja koja postaju nevana im nestanu.
Shvaamo da se razum nije mogao poimati - kao to je trebalo - polazei od propitivanja. Razum koji se poima
samo kao odgovaranje utjelovljuje moda ideju savrena, tj. savreno racionalna razuma, ali on zapravo vie ne
odgovara ni na to i ini se da lebdi u svojevrsnomintelektualno besteinskom stanju koje njegovu uspostavu
ini zagonetnom koliko i sumnjivom. Upravo ta vrsta racionalnosti, koja sve moe opravdati osim same sebe,
koja iz razornih Marxovih, Nietzscheovih i Freudovih ruku izlazi iscrpljena, pruajui jo samo predstavu
razuma lie-nog svake utemeljenosti, kao da samu sebeproganja. Otada su filozofi, ali ne samo oni, stali
pronositi apsurd, davati prednost povijesti, hvaliti djelovanje ili druge jezine djelatnosti poput pjesnitva, kao u
elji da to bolje naglase nesposobnost razuma da izae iz sebe ne bi li se utemeljio, to bi svakako bilo
autodestruktivno i proturjeno. Potraga za utemeljenjem za neke je ak postala "metafizikom iluzijom", to je
jo uvijek znailo odgovarati na pitanje to ga to utemeljenje postavlja. Otilo se ak do tvrdnje da preostaje rei
jo samo to da se vie nema to rei. A budui da je stanoviti razum bio mrtav, vjerovalo se, dakako, da je mrtav
razum kao takav, ne uviajui da se odgovaranje koje je postalo obrascemrazuma otvara prema propitivanju i
pretpostavlja ga. Umjesto da krene u tome smjeru, suvremena je misao dosad radije nastojala vraati se istim
putem, prema misterijima bitka, beskonanoj i nijemoj prilagodljivosti Boga ili pak istoj subjektivnosti koja iz
sebe izbacuje sve, ukljuujui i svijet. Ta su se rjeenja inila iluzornima mnogima koji su se radije drali
obinoga, dosljednijeg nihilizma, proizalog iz racionalnosti koja nije uspijevala vratiti snage usprkos
nevjerojatnu napretku znanosti, to ih je, meutim, takoer trebalo alarmirati. U svakome sluaju, ni Bog, ni po-
vratak kantovskome istom subjektu, pa ak ni jezik to su ga humanistike znanosti ili analitika filozofija
autonomizirale, nisu u tome uspjeli, naprosto zato to je problem bio drugdje. Bilo je to stanovito vienje
razuma, ono koje je, paradoksalno, razum poimalo samo kao odgovaranje, ne marei za propitivanje - zbog ega
i nije moglo vidjeti po emu razum uope upuuje na to propitivanje - i apsorbirajui odgovaranje koje samim
time u propozicional-nosti postaje nepojmljivo kao takvo. Dakako, netreba odbaciti odgovaranje i odgovore
propozicionalnoga razuma, ve i samo zato to je znanost njihov proizvod, ali je odgovaranje potrebno osmisliti
drukije, to jest kao takvo, otvarajui razum onomu to ga utemeljuje, omoguava mu napredak, hrani ga, a to je
propitivanje, jer odgovaranje upravo to i jest. Kao problem, intero-gativna racionalnost postaje nezaobilazna.
Ukratko, htjeli mi to ili ne, razum kao iskljuivo "odgovaranje" doista je mrtav, a ako usprkos svemu jo
"funkcionira", primjerice, u znanosti, to je upravo zato to odgovara. Meutim, ta injenica ne zanima
znanstvenika, jer nije njegov problem, nego jedino filozofa. Ako na neto treba odgovarati, znai da nuno
postoje pitanja. Retorika je disciplina koja ih smjeta u ljudski, tonije, intersubjektivni kontekst, u kojemu
pojedinci komuniciraju i sukobljuju se oko njima vanih problema, u kojem se odigravaju njihova zbliavanja i
udaljavanja, u kojemu se treba svidjeti i manipulirati, u kojemu doputamo da nas se zavede i, povrh svega, u
kojemu nastojimo u to vjerovati.
Etos, patos i logos

presudni su trenuci retorikoga propitivanja: kao takve trebalo ih je artikul irati i interpretirati
polazei od propitivanja. Upravo se zato problematologija pokazuje ponajboljim kljuem jedinstva retorike.


RETORIKE STRUKTURE

INVENCIJA: IZNALAENJE ARGUMENATA
Vrste govora

Epideiktiki: javna pohvala ili pokuda

Politiki: savjetovanje ili odvraanje sluateljstva

(u skuptini)

Sudski: obrana ili optuba na sudu kojom sepropituju
razliiti

status causae
Pretpostavka:

je li se injenica dogodi la ili ne?
Definicija:

to ini tu injenicu?
Kvalifikacija:

kako je moemo okarakterizirati?
Zakonitost: s kojim je pravom ispitujemo?

Tehniki dokazi:
Logiki (logos):

Entimemi: dedukcije zasnovane na

vjerojatnostima ili znakovima, koje pribjegavaju
posebnim ili opim

mjestima (stvarno-nestvarno,
vie-manje, mogue-nemogue)


Primjeri: indukcije zasnovane na povijesnim
ili izmiljenim injenicama
Patetiki (patos):

Osjeaji sluateljstva: ljutnja, blagost, dobroinstvo,

saaljenje, ljubav, mrnja, strah, povjerenje, stid,
ponos, zavist, plemenito nadmetanje, pravedna ljutnja
Etiki (etos):

Govornikov autoritet, zrelost, plemenitost, mladost,
starost, bogatstvo, srea

Izvantehniki
dokazi:

Zakoni, miljenja, svjedoanstva...


DISPOZICIJA: RASPOREIVANJE GOVORA
Dijelovi govora

Uvod

Izlaganje ili iznoenje

Dokazivanje ili potvrivanje i pobijanje

Peroracija ili zakljuak
ELOKUCIJA: IZRAZ I STIL GOVORA
Oblici stila

J ednostavan (niski)

Srednji
Uzvien
Odlike stila Jasnoa, uzvienost, otmjenost, ivost,

etos,
iskrenost, vjetina
Figure

Jezine konstrukcije koje se udaljuju od uvrijeene

uporabe ne bi li proizvele neki uinak.

Tropi: figure koje mijenjaju znaenje jedne rijei

(metafora, metonimija, sinegdoha...)

Figur e smisla: mijenjaju znaenje skupa rijei

(oksimoron ili spajanje suprotnosti, hiperbola

ili pretjerivanje...)

Figur e rijei: ciljaju na zvu nos t rijei

(aliteracija ili ponavljanje suglasnika, rima...)

Figure konstrukcije: ciljaju na poredak rijei

u reenici (gradacija, ponavljanje...)

Figure misli: ciljaju na referent govora

(ironi ja, alegorija...)

MEMORIJA: MEMORIZACIJA GOVORA

AKCIJ A: INTERPRETACIJA GOVORA

Izgovor
Gestikulacija










KRONOLOGIJ A
5. stoljee pr. Kr.
Koraks (o. 467)
Tizija (o. 460-400)
Protagora(o. 485-411)

Gorgija (o. 487-381)
4. stoljee pr. Kr.
Sokratova smrt (470-399)
Izokrat (436-338), Protiv sofista (o. 360)
Platon (428-348), Protagora, Gorgija (prije 388)
i Fedar (o. 360)
Aristotel (384-322), Topika, Poetika i Retorika
Anaksimen Lampsaki (380-320), Retorika za Aleksandra
Teofrast (372-287),

Karakteri
3. stoljee pr. Kr.
Demetrije Falerski,

O stilu
2. stoljee pr. Kr.
Hermagora iz Temna (o. 150)
85. Ciceron (106-43), 0 pronalaenju teme (De inventione)
o. 84. anonimni autor,

Retorika za Herenija
(Rhetorica ad Herennium)
55. Ciceron, 0 govorniku (De oratore)
54. Ciceron,

De partitione oratorio
(Razgovor o sastavljanju govora)
46. Ciceron, Brutus (Brut)
46-45. Ciceron, Orator (Govornik)
44. Ciceron, Topika
o. 20. Dioniz iz Halikarnasa,

Stilistiko sastavljanje
i Stari govornici
o. 37. pos. Kr. Seneka Retor, Deklamacije
o. 50. Pseudo Longin, 0 uzvienom
62-65. Seneka Filozof,

Pisma Luciliju
(Ad Lucilium epistolarum moralium)
93-96. Kvintilijan, Obrazovanje govornika (Institutiones oratoriae)
o. 102. Tacit, Razgovor o govornicima (Dialogus de oratoribus)
o. 162. Elije Aristid, Protiv Platona. Obrana retorike
o. 175. Hermogen,

O vrstama stila, O iznalaenju teme
i Pripremne vjebe
o. 230. Filostrat, ivoti sofista
o. 350. Donat, Ars grammatica i

Scholia in Aeneida
J ulius Victor,

Ars rhetorica Hermagorae, Ciceronis,
Quintilani, Aquili, Marcomanni, Tatiani
o. 385. Grgur Nazijanski, Teoloki govor, Pisma i Pjesme
386-415. J eronim, Commentarii in Litterae sanctae
397-427. Augustin, De doctrina christiana
o. 400. Ivan Zlatousti, Pisma
410-439. Marcijan Kapela,

O vjenanju Merkura i Filologije
(De nuptiis Mercuris et Philologiae)
o. 520. Boecije,

De differentiis topicis, In Topica ciceronis
commentariorum, Interpretatio topicorum Aristotelis
o. 555. Kasiodor,

Institutiones divinarum et saeculorium litterarum
o. 600. Grgur Veliki, Curapastoralis
o. 630. Izidor Seviljski, Knjiga etimologija (Liber ethimologiarum)
o. 730. Beda asni,

Knjiga tropa i figura
(Liber de schematibus et tropis)
o. 800. Alkuin,

Rasprava o retorici i moralu
(Disputatio de rhetorica et de virtutibus)
819. Raban Maur,

O obrazovanju klera
(De institutione clericorum)
o. 1275. Brunetto Latini, Retorika
o. 1282. Egidije Rimski,

Razlika izmeu retorike, etike i politike
(De differentia rhetoricae, ethicae etpoliticae)
1359. Giovanni Boccaccio,

0 rodoslovljima poganskih bogova
(Genealogia deorum gentilium)
1416.

Poggio Bracciolini otkriva Kvintilijanovo
Obrazovanje govornika
1421. Gerardo Landriani otkriva Ciceronova Bruta
1434. J uraj iz Trapezunta,

Retorika u pet knjiga
(Rhetoricum libri V)
1444. Lorenzo Valla, Elegantiarum latinae linguae libri VI
1471. Guillaume Fichet, Retorika
1480. Rudolf Agricola, De inventione dialectica
1499. Lorenzo Valla,

Dijalektika u tri knjige
(Dialecticae libri tres)
1512. Erazmo Roterdamski, De duplici copia verborum ac rerum
1519. Philipp Melanchthon, Elementorum rhetorices
1521. Philipp Melanchthon, Institutiones rhetoricae
1528. Erazmo Roterdamski,

Ciceronianus sive dialogus
de optimo dicendi genere
1528. Baldesar Castiglione, Dvoranin
1531. J uan Luis Vives, De causis corruptarum artium
1535. Erazmo Roterdamski,

Ecclesiastes sive
de ratione concionandi
1536. J ulius Caesar Scaliger, Adversus Erasmum oratio
1532. Niccolo Machiavelli, Vladar
1539. J ohann Sturm, In partitiones oratorias Ciceronis
1540. J ulius Caesar Scaliger, De causis linguae latinae
1544. Ermolao Barbaro, Rhetoricum Aristotelis
1559. Mario Nizzoli, Thesaurus ciceronianus
1561. J ulius Caesar Scaliger, Poetika
1572. J ustus Lipsius, Oratio pro defendendo Cicerone
1550. Richard Sherry, A treatise of the schemes and tropes
1543. Pierre de la Ramee (Ramus),

Dialecticae partitiones
(izmijenjeni prijevod na francuski 1555)
1549.

Pierre de la Ramee (Ramus),
Rhetoricae distinctiones in Quintilianum
1557. Pierre de la Ramee (Ramus), Ciceronianus
1545. Omer Talon, Institutiones oratoriae
1552. Franjo Petri, Delia retorica
1557. Cipriano Soarez, De arte rhetorica libri tres
1555. Antoine Fouquelin,

Francuska retorika
(La rhetorique franqaise)
1558. Bartolomeo Cavalcanti, Retorika
1576. Luis de Granada, Rhetorica ecclesiastica
1584. Francesco Panigarola, Modo di comporre una predica
1585. Giovanni Botero, De praedicatore verbi Dei
1587. Sanctius (Francisco Sanchez de las Brozas), Minerva
1588. Abraham Fraunce, The arcadian rhetorike
1589. George Puttenham, The arte of english poesie
1591. Marc-Antoine Muret, Orationes volumen secundum
1595. Guillaume Du Vair,

O francuskoj elokvenciji i razlozima

zbog kojih je ostala niska (De I 'eloquence franqaise
et des raisons pourquoi elle est demeuree si basse)
1605. Francis Bacon, On the advancement of learning
1606. Bartholomew Keckermann, Systema rhetoricae
1606. Gerardus J ohannis Vossius, Oratorium institutionum
1614. J ean-Pierre Camus,

Rasprava o duevnim stanjima
(Traite des passions de I 'ame)
1615. Giulio Mazarin, Pratica breve del predicare
1619. Nikola Kuzanski,

Eloquentiae sacrae et humanae
parallela libri XVI
1620. Louis de Cressoles, Vacationes autumnales
1620. Francois-Nicolas Coeffeteau, Pregled ljudskih osjeaja

(Tableau des passions humaines)
1621. Etienne Binet,

Ogled o udesima prirode i najuzvienijim

umjetnim sredstvima (Essai des merveilles de la nature
et des plus nobles artifices)
1622. Francois Garasse,

Neobino uenje ovovremenih dovitljivih
umova (Doctrine curieuse des beaux esprits de ce temps)
1631. Gerardus J ohannis Vossius, Rhetorices contractae
1630. Nicolas Faret,

estit ovjek ili umijee dopadanja dvoru
(L 'honnete homme ou I 'art de plaire a la cour)
1637. Rene Descartes, Rasprava o metodi
1638. Francois de La Mothe Le Vayer,

Razmiljanja o

ovovremenoj francuskoj elokvenciji (Considerations sur
I 'eloquence franqaise de ce temps)
1641. J ean-Francois Senault,

O pritjecanju osjeajima
(De I 'usage des passions)
1644. J ohn Bulwer, Chirologia
1647. Baltasar Gracian y Morales,

Priruno proroite i umijee
opreznosti (Oraculo manual y arte de prudencia)
1647. Claude Favre de Vaugelas,

Opaske o francuskome jeziku
(Remarques sur la langue franqaise)
1648. Marin Cureau de la Chambre,

Odlike osjeaja
(Les caracteres des passions)
1649. Rene Descartes, Osjeaji due (Les passions de l 'ame)
1651. Baltasar Gracian y Morales, El Criticon
1653. Rene Bary, Francuska retorika (La rhetorique franqaise)
o. 1657. Blaise Pascal,

0 umijeu uvjeravanja
(De I 'art de persuader)
1657.

Michel Le Faucheur i Valentin Conrat,
O govornikovu djelovanju (De I 'action de I 'orateur)
1660. Antoine Arnauld i Claude Lancelot,

Opa i obrazlobena
gramatika (Grammaire generale et raisonnee)
1662.

J ean de Soudier de Richesource,

Umijee valjana govorenja ili francuska topika
(L 'art de bien dire, ou les topiques francaises)
1662. Antoine Arnauld i Pierre Nicole,

Logika ili umijee
razmiljanja (La logique ou I 'art de penser)
1662. Rene Bary,

Dvorski duh ili galantni razgovori
(L 'esprit de cour, ou les conversations galantes)
1671. Gabriel Le Gras, Francuska retorika (Rhetorique francaise)
1671. Rene Rapin,

Razmiljanja o ovovremenoj elokvenciji
(Reflexions sur I'usage de Veloquence de ce temps)
1671. Dominique Bouhours,

Razgovori Aristea i Eugenea
(Les Entretiens d'Ariste et d'Eugene)
1674. Nicolas Boileau Despreaux,

Pjesniko umijee

(L 'Art poetique)
i prijevod Pseudo Longinova djela 0 uzvienom
1675. Bernard Lamy,

Umijee govorenja (L Art deparler;
izmijenjene verzije 1676, 1688, 1701, 1715. i 1741)
1678. Charles Le Brun,

Predavanje o izraavanju osjeaja
(Conf erence sur I 'expression des passions)
1687. Dominique Bouhours,

Ispravno promiljanje duhovitih djela
(La Maniere de bien penser sur les ouvrages d' esprit)
1693. Nicolas Boileau Despreaux,

Razmiljanja o Longinu
(Reflexions sur Longin)
1694. Goibaud du Bois,

Predgovor propovijedima svetog
Augustina (Preface aux sermons de saint Augustin)
1695. Antoine Arnauld,

Razmiljanja o elokvenciji propovjednika
(Reflexions sur Veloquence des predicateurs)
1697. J ean Baptiste Morvan de Bellegarde,

Razmiljanja o

otmjenosti i dolinosti stila (Reflexions sur I elegance
et la politesse du style)
1700. Brullard de Sillery,

Razmiljanja o elokvenciji
(Reflexions sur I 'eloquence)
1700. Francois Lamy,

O samospoznaji
(De la connaissance de soi-meme)
1703. Balthasar Gibert, 0

pravoj elokvenciji, ili pobijanje

paradoksa o elokvenciji to ih je iznio autor samospoznaje

(De la veritable eloquence, ou refutation des paradoxes

sur I 'eloquence avances par l 'auteur de la connaissance
de soi-meme)
1704. Francois Lamy,

Srednjokolska retorika koju je vlastiti

zagovornik iznevjerio (La rhetorique de college trahie
par son apologiste)
1705-1707. Balthasar Gibert,

Razmiljanja o retorici
(Reflexions sur la rhetorique)
1711. Giambattista Vico, Institutiones oratoriae
1713-1719. Balthasar Gibert,

Sudovi uenih ljudi o autorima koji su

pisali o retorici (Jugements des savants sur les auteurs
qui ont traite de la rhetorique)
1718.

Francois de Salignac de La Mothe Fenelon,
Razgovori o elokvenciji (Dialogues sur 1 eloquence)
1719. J ean-Baptiste Dubos,

Kritika razmiljanja o pjesnitvu

i slikarstvu (Reflexions critiques sur la poesie et sur
la peinture)
1725-1744. Giambattista Vico, La scienza nuova
1726. Charles Rollin,

Rasprava o uenju: o nainu poduavanja

i prouavanja knjievnosti (Traite des etudes: de la maniere
d'enseigner et d etudier les Belles-Lettres)
1728. Claude Buffier,

Rasprava o elokvenciji
(Traite de I'eloquence)
1729. Cesar Chesneau Du Marsais,

Rasprava o tropima
(Traite des Tropes)
1736. J ohann Christoph Gottsched, Ausfurliche Redekunst
1746. Condillac,

Ogled o podrijetlu ljudske spoznaje

(Essai sur l'origine des connaissances humaines)

1746. Charles Batteux,

0 umjetnostima svedenima na jedno
naelo (Des Beaux-Arts reduits a un meme principe)
1753. Georges-Louis Leclerc, grof de Buffon,

Rasprava o stilu (Discours sur le style)
1762. Thomas Sheridan, A Course of Lectures on Elocution
1762. J ames Burgh, Essay on the Art of Speaking
1763. Charles Batteux, Rasprava o govornikoj gradnji
1765. Charles de Brasses,

Rasprava o mehanikom formiranju
jezika (Traite de la formation mecanique des langues)
1767. Nicolas Beauzee, Opa gramatika (Grammaire generale)
1771. Pierre J oseph Thoulier d'Olivet,

Opaske o francuskome
jeziku (Remarques sur la langue franqaise)
1776. George Campbell, Philosophy of Rhetoric
1777. J oseph Priestley,

A Course of Lectures on Oratory
and Criticism
1781. J ean-J acques Rousseau,

Ogled o podrijetlu jezika
(Essai sur I 'origine des langues)
1781. J ohn Walkers, Elements of Elocution
1783. Hugh Blair, Lectures on Rhetoric and Belles-Lettres
1806. Gilbert Austin,

Chironomia, or a Treatise on Rhetorical
Delivery
1828. Richard Whately, Elements of Rhetoric
1821-1830. Pierre Fontanier, Govorne figure (Les figures du discours)
1823. J oseph-Victor Le Clerc, Nova retorika (Nouvelle rhetorique)
1831. Arthur Schopenhauer,

Eristika dijalektika. Umijee kako

uvijek biti u pravu (Eristische Dialektik oder di e Kunst,
Recht zu behalteri)
1866. Alexander Bain, English Composition and Rhetoric
1869-1873. Friedrich Nietzsche,

Predavanja o podrijetlu jezika i
povijesti retorike
1872. Herbert Spencer, Philosophy of Style
1936. I. A. Richards, Philosophy of Rhetoric
1945. Kenneth Burke, Grammar of Motives
1948. Richard M. Weaver, Ideas have Consequences
1950. Kenneth Burke, Rhetoric of Motives
1958.

Chai'm Perelman i Lucie Olbrechts-Tyteca,
Rasprava o argumentaciji (Traite de I 'argumentation)
1958. Stephen Toulmin, The Uses of Arguments
1960. Hans Georg Gadamer, Wahreit und Methode
1969. J ohn Roger Searle, Speech Acts
1970. "Groupe u", Opa retorika (Rhetorique generale)
1976. Chai'm Perelman, Pravna logika (Logique juridique)
1977. Chai'm Perelman, Carstvo retorike (L 'empire rhetorique)
1981. J tirgen Habermas,

Theorie des kommunikativen Handelns
(Teorija komunikativnog djelovanja)
1986. Michel Meyer, O problematologiji (De la problematologie)
1993. Michel Meyer,

Pitanja iz retorike (Questions de rhetorique)







BIBLIOGRAFIJ A
I.

Primarni izvori (prije 1900)*
ARI STOTE, Rhetorique, Pariz, 1991. [Retorika, prev. Marko Vii, Naprij ed, Zagreb, 1989.]
ARNAULD, A., Reflexions sur I'eloquence des predicateurs, Pariz, 1695. BLAIR, FL, Lectures on Rhetoric and
Belles-Lettres, pon. izd., Carbondale, 1965.
CAMPBELL, G., The Philosophy of Rhetoric, pon. izd., Southern Illinois University Press, 1936.
CAMPBELL, G., The Philosophy of Rhetoric, ur. Lloyd F. Bitzer, Carbondale--Edwardsville, 1963.
CHAIGNET, A. E., La rhetorique et son histoire, Pariz, 1888.
CICERON, De 1'invention, 3 sv., Pariz, 1835.
CICERON, Orateur, Pariz, 1964.
CICERON, De I'orateur, 3 sv., Pariz, 1967. [O govorniku, prevela Gorana Ste-
pani, Matica hrvatska, Zagreb, 2002.] CICERON, Brutus, Pariz, 1973 (5. izd.). Du MARSAI S, C. C, Traite des
tropes,

pon. izd., Pariz, 1977.
* Ovdje donosimo gl avna djela iz retorike i ji su autori umrli pri je 1900. godine. Za potpuni ji popis pogledaj

Kronologiju.
Du VAIR, G., De I'eloquence franqaise, krit. izd., ur. Rene Radouant, Pariz, bez godita.
FENELON, F., Dialogues sur I'eloquence, Amsterdam, 1718. FONTANIER, P., Les figures du discours, Pariz, pon.
izd., 1968. GIBERT, B., Jugements des savants sur les auteurs qui ont traite de la rhetorique, Pariz, 1719.
HERMOGENE, L 'art rhetorique, prev. M. Patillon, Pariz, 1997. ISOCRATE, Discours, 4 sv., Pariz, 1929-1962.
LAMY, B., La rhetorique ou I'art de parler, krit. izd., ur. B. Timmermans, Pariz, 1998.
LECLERCQ, J . V., Nouvelle rhetorique extraite des meilleurs ecrivains anciens et modernes, pon. izd., Pariz,
1835.
LONGIN (Pseudo), Du sublime, prev. Boileau, Pariz, 1674. [O uzvienom, preveo Ton Smerdel, GZH, Zagreb,
1980.]
PASCAL, B., De I 'art de persuader, CEuvres de Pascal, Pariz, 1914, IX.
PLATON, Gorgias, Protagoras, u: CEuvres, ur. Robin, 2 sv., Pariz, 1950. [Protagora. Gorgija, Kultura,
Beograd, 1968.]
QUINTILIEN, De I'institution oratoire, 7 sv., Pariz, 1975-1980. [Obrazovanje govornika - odabrane strane, prev.
Petar Pejinovi, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1985 (2. izd.).]
RAMUS, P., Dialectique (1555), krit. izd., ur. M. Dassonville, eneva, 1964.
RAMUS, P., Arguments in rhetoric against Quintilien, prev. C. Newlands, Dekalb, 1986.
SAINT AUGUSTIN, Doctrine chretienne, IV, pon. izd., Pariz, 1873.
SCHOPENHAUER,K.,L'art d'avoir toujours raison, prev. H. Plard, Pariz, 1990. [Eristika dijalektika. Umijee
kako uvijek biti u pravu objanjeno u 38 trikova, prev. Mladen Ivanisevic, Marjan tisak, Split, 2002.]
Vico, G., La science nouvelle (1725), pon. izd., Pariz, 1993, prev. C. Trivul-zio. [Naela nove znanosti: o
zajednikoj prirodi nacija, prev. Tatjana Vujasinovi-Roi i Sanja Roi, Naprijed, Zagreb, 1982.]
Vico, G., Institutiones oratoriae, kritiko izd., ur. G. Crifo, Napulj, 1989.
Vossius, G. J ., Rhetorices contractae, Oxford, 1631.
WHATLEY, R., Elements of Rhetoric Comprising an Analysis of the Laws of Moral Evidence and of Persuasion,
ur. Douglas Ehninger, London-Amsterdam, 1963.


II.

Sekundarni izvori (nakon 1900)
1. Retoriki rjenici
DUPRIEZ, B., Gradus. Lesprocedes litteraires, Pariz, 1980. MOLINIE, G., Dictionnaire de
rhetorique, Pariz, 1992. MORIER, H., Dictionnaire de rhetorique, Pariz, 1961.

2. Ope povijesti retorike
BARILLI, R., Retorica, Milano, 1970.
CONLEY, Th. M., Rhetoric in the European Tradition, Chicago, 1990. FLORESCU, V., La rhetorique et la
neorhetorique, prev. Melania Munteanu, Pariz, 1982.
GOLDEN, J. L., BERQUI ST, G. F., COLEMAN, W. E. (ur.), The Rhetoric of Western
Thought, Dubuque, 3. izd., 1983. GOTTERT, K. H., Einfuhrung in die Rhetorik, Miinchen, 1994. IJSSELING,
S., Rhetoric and Philosophy in Conflict: an Historical Survey, Den
Haag, 1976.
KENNEDY, G. A., Classical Rhetoric and its Christian and Secular Tradition
from Ancient to Modern Times, London, 1980. UEDING, G., STEINBRINK, B., METZLER, J . B., Grundriss der
Rhetorik, Stuttgart,

1986.
3. Studije o retorici
ANSCOMBRE, J . C, DUCROT, O., L' argumentation dans la langue, Bruxelles, 1983.
AUBENQUE, P., Le Probleme de l'etre chez Aristote, Pariz, 1972. (3. izd.). AUROUX, S. (ur.), Histoire des idees
linguistiques, Liege, 1992. AZIBERT, M., Horace, Ciceron et la rhetorique au XVP siecle, Pau, 1972. BARILLI,
R., Poetica e retorica, Milano, 1969. BARTHES, R., L 'aventure semiologique, Pariz, 1985. BLACK, E., Rhetorical
Criticism, University of Wisconsin, 1978. BODEUS, R., "Des raisons d'etre d'une argumentation rhetorique selon
Aristote", Argumentation, sv. 6, br. 3, 1992.
BOOTH, W. C, The Rhetoric of Fiction, Chicago, 1963. BOWMAN, F. P., Le discours sur I'eloquence sacree a
I'epoque romantique, eneva, 1980.
BRANDT, W. J., The Rhetoric of Argumentation, Indianapolis, 1970. BURKE, K., Counter statement, Berkeley,
1931.
BURKE, K., The Philosophy of Literary Form, Berkeley-Los Angeles-London, 1941.
BURKE, K., A Grammar of Motives, Berkeley-Los Angeles-London, 1945. BURKE K., A Rhetoric of
Motives, Berkeley, 1950.
CALIN, M., "Reading Rhetoric Rhetorically: Isocrate and TheMarketing of
Insight", Rhetorica, sv. 7, 1989. CARR, T. M., Descartes and the Resilience of Rhetoric. Varieties of Cartesian
Rhetorical Theory, Carbondale-Edwardsville, 1990. CARRILHO, M. M., Rhetoriques de la modernite, Pariz,
1992. CASSIN, B. (ur.), Le Plaisir deparler, Pariz, 1986. CASSIN, B., "Le lien rhetorique", Philosophic, 28,
1990. CASSIN, B., L'Effet sophistique, Pariz, 1994. CHARLES, M., Rhetorique de la lecture, Pariz,
1977. CHOMARAT, J., Grammaire et rhetorique chez Erasme, Pariz, 1981. CLARK, D. L., Rhetoric in
Greco-Roman Education, New York, 1957. COLE, Th., The Origins of Rhetoric in Ancient Greece, Baltimore,
1991. COPE, E. M., An Introduction to Aristotle's Rhetoric, Cambridge, 1877. CRANE, W. G., Wit and Rhetoric in
the Renaissance, New York, 1937. CURTIUS, E. R., La litterature europeenne et le Moyen Age latin, prev. J.
Brejoux, Pariz, 1956. [Europska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje,
prev. Stjepan Marku, Matica hrvatska, Zagreb, 1971; Naprijed, Zagreb,
1998.]
DAINVILLE, F. de, "L'evolution de l'enseignement de la rhetorique au XVI?
siecle", XVII' siecle, 1968. DE MAN, P., Allegories de la lecture, Pariz, 1989. DIETER, O. A. L., "Stasis", Speech
Monographs, 17, 1950. DIXSAUT, M., "Isocrate contredes sophistes sans sophistique", u: Cassin,
1986.
DOUAY, R, "La rhetorique en Europe a travers son enseignement (1598-1715)", Histoire des idees
linguistiques, ur. Sylvain Auroux, Liege, 1992, II, 7. poglavlje.
DOUGLAS, D. G. (ur.), Philosophers on Rhetoric, Skokie, 1973. DUCROT, O., Le dire et le dit, Pariz,
1984. DUMONT, J-P. (ur.), Les sophistes, Pariz, 1969. DUPREEL, E., Les sophi stes, Neuchatel, 1948. ENOS,
R. L., Greek Rhetoric before Aristotle, Illinois, 1993. ERICKSON, K. V. (ur.), Aristotle: the Classical Heritage of
Rhetoric, New York, 1974.
FARRELL, T. B., Norms of Rhetorical Culture, Yale, New Haven, 1993. Foss, S. K., Foss, K. A., TRAPP,
R., Contemporary Perspectives on Rhetoric,
Prospect Heights, 1985. FRANCE, P., Rhetoric and Truth in France. Descartes to Diderot, Oxford,
1972.
FUHRMANN, M., Die antike Rhetorik, Mtinchen, 1984.
FUMAROLI, M.,L'dge de I'eloquence, pon. izd., Pariz, 1994.
GADAMER, H. G., Verite et methode, Pariz, 1976. [Istina i metoda, prev. Slobodan Novakov, "Veselin Maslea",
Sarajevo, 1978.]
GARAVELLI, B., Manuale di retorica, Milano, 1989.
GARVER, E., Aristotle'sRhetoric, Chicago, 1994.
GENETTE, G., "La rhetorique restreinte", Communications, 16, 1970.
GIRBAL, R, Bernard Lamy (1640-1715). Etude biographique et bibliogra-phique, Pariz, 1964.
GRIMALDI, W., Studies in the Philosophy of Aristotle's Rhetoric, Wiesbaden, 1972.
GRIZE, J .-B., De la logique a {'argumentation, Zeneva, 1982. GROUPE U,Rhetorique de lapoesie, Bruxelles,
1977. GROUPE \I, Rhetorique generale, Pariz, 1970. GUTHRIE, W. K. C, The Sophists, Cambridge,
1971. HABERMAS, J ., De I'ethique de la discussion, Pariz, 1992. HABERMAS, J ., Theorie del'agir
communicationnel, 2 sv., Pariz, 1989. HAMBLIN, C. L., Fallacies, London, 1970.
HAVELOCK, E. A., The Literate Revolution in Greece and its Cultural Consequences, Princeton, 1982.
HOWELL, W. S., Logic and Rhetoric in England, 1500-1700, New York, 1956.
HOWELL, W. S., Eighteenth-Century British Logic and Rhetoric, Princeton, 1971.
IJSSELING, S., VERVAECKE, G. (ur.), Renaissances of Rhetoric, Louvain, 1994. INNES, D., HINE, H., PELLING, C.
(ur.), Ethics and Rhetoric, Oxford, 1995. ISER, W.,L'acte de lecture, Bruxelles, 1985. J AEGER, W., Paideia: The
Ideals of Greek Culture, New York, 1970. J ARDINE, L., Francis Bacon. Discovery and the Art of
Discourse, Cambridge, 1974.
J AUSS, H. R., Pour une esthetique de la reception, Pariz, 1978. {Estetika recepcije, prev. Drinka Gojkovi, Nolit,
Beograd, 1978.]
J OHNSTONE, H. W. J ., Philosophy and Argument, Pennsylvania, 1969.
KENNEDY, G. A., Greek Rhetoric under Christian Emperors, Princeton, 1983.
KENNEDY, G. A., The Art of Persuasion in Greece, Princeton, 1963.
KENNEDY, G. A., The Art of Rhetoric in Roman World (300 B. C. -A. D. 300), Princeton, 1972.
KENNEDY, G. A., A New History of Classical Rhetoric, Princeton, 1994. KERFERD, G. B., The Sophistic
Movement, Cambridge, 1981. KLINKENBERG, J .-M., Le sens rhetorique, Bruxelles, 1990. KIBEDI VARGA,
A. (ur.), Theorie de la litterature, Pariz, 1981. KOPPERSCHMIDT, J ., Rhetorik, Stuttgart, 1973.
KREMER-MARIETTI, A., Nietzsche et la rhetorique, Pariz, 1992. KUENTZ, P., "L'enjeu des
rhetoriques", Litterature, 18, 1975. LAUSBERG, H., Handbuch der literarischen Rhetorik, Mtinchen, pon.
izd., 1973.
LE GUERN, M., "L' ethos dans la rhetorique francaise a Page classique", Strategies discursives, Lyon, 1981. LE
HIR, Y, Rhetorique et stylistique de la Pleiade au Parnasse, Pariz, 1960. LICHENSTEIN, J ., La couleur
eloquente, Pariz, 1980.
MEERHOF, K., Rhetorique et poetique auXVP siecle en France, Leyde, 1986.
MEYER, M. (ur.), De la metaphysique a la rhetorique, Bruxelles, 1986.
MEYER, M., Questions de rhetorique, Pariz, 1993.
MEYER, M., De laproblematologie, Pariz, 1994 (2. izd.).
MEYER, M., Rhetoric, Language and Reason, Pennsylvania, 1994.
MEYER, M., LEMPEREUR, A., Figures et conflits rhetoriques, Bruxelles, 1991.
MICHEL, A., Les rapports de la rhetorique et de la philosophic dans I'oeuvre
de Ciceron, Pariz, 1969. MICHEL, A., La parole et la beaiite. Rhetorique et esthetique dans la tradition
occidentale, Pariz, 1982. MILLER, J. M., DROSSER, M. H., BENSON, T. W., Reading in Medieval Rhetoric,
Bloomington, 1984. MILLET, O., Calvin et la dynamique de la parole, Pariz, 1992. MOLINIE, G., CAHNE, P.
(ur.), Qu 'est-ce que le style, Pariz, 1994. MONFASANI, J ., George ofTrebizond. A Biography and a Study of his
Rhetoric
and Logic, Leyde, 1976. MOONEY, M., Vico in the Tradition of Rhetoric, Princeton, 1985. MUELLER,
P., Ciceron, Pariz, 1990.
MUNTEANO, B., Constantes dialectiques en litterature et en histoire, Pariz, 1967.
MURPHY, J., Rhetoric in the Middle Ages, Berkeley, 1974.
MURPHY, J., Renaissance Rhetoric. A Short-title Catalogue of Works on Rhetorical Theory from the Beginning
of Printing to A. D. 1700, New York, 1981.
MURPHY, J., Renaissance Eloquence, Berkeley, 1983. NATANSON, M., J OHNSTONE, H. W. (ur.), Philosophy,
Rhetoric and Argumentation, Pennsylvania, 1965. NAVARRE, O., Essai sur la rhetorique grecque avant
Aristote, Pariz, 1900. OKSENBERG, A., Essays on Aristotle's Rhetoric, Berkeley, 1996. OLERON, P., L
'Argumentation, Pariz, 1987.
ONG, W. J ., Ramus: Method, and the Decay of Dialogue, Cambridge Mass.,
London, pon. izd., 1983. PATILLON, M., Elements de rhetorique classique, Pariz, 1990. PATTERSON,
A. M., Hermogenes and the Renaissance, Princeton, 1970.
PERELMAN, Ch., Logique juridique, Pariz, 1976. PERELMAN, Ch.,L'empire rhetorique, Pariz, 1977.
PERELMAN, CH., OLBRECHTS-TYTECA, L., Traite de I 'argumentation, pon. izd., Bruxelles, 1988.
PERELMAN, Ch., "Pierre de la Ramee et le declin de la rhetorique", Argumentation, 4, 1991.
PLEBE, A., Breve storia della retorica antica, Bari, 1968.
PLEBE, A., EMMANUELE, P., Manuale di Retorica, Rim-Bari, 1989.
PLETT, H. R, Rhetorik derAffekte. Englische Wirkungsasthetik im Zeitalter der Renaissance, Tubingen, 1975.
POULANKOS, T. (ur.), Rethinking the History of Rhetoric, Balder, 1993.
RANSOM, J. C, The New Criticism, 1941.
RASTAGNI, A., "Un nuovo capitolo nella storia della retorica e della sofistica",
Studi italiani difilologia classica, br. 2, 1922. REBOUL, O., La rhetorique, Pariz, 1984.
REBOUL, O., "Rhetorique et dialectique chez Aristote", Argumentation, sv. 4, br. 1, 1990.
REBOUL, O., Introduction a la rhetorique, Pariz, 1991.
RICHARDS, I. A., The Philosophy of Rhetoric, pon. izd., Oxford, 1979. [Filozofija retorike, prev.
Aleksandar I. Spasi, Bratstvo-J edinstvo, Novi Sad, 1988.]
RICOEUR, P, La metaphore vive, Pariz, 1975. [iva metafora, prevela Nada
Vajs,GZH, Zagreb, 1981.] RYAN, E. E., Aristotle's Theory of Rhetorical Argumentation, Montreal,
1984.
SCAGLIONE, A., The Classical Theory of Composition, Chapel Hill, 1972. SKINNER, Q., Reason and Rhetoric in
the Philosophy of Hobbes, Cambridge, 1996.
SLOANE, T. O., Donne, Milton, and the End of Humanistic Rhetoric, Berkeley, 1985.
SOLMSEN, R, Die Entwicklung der Aristotelischen Logik und Rhetorik, Berlin, 1929.
SOLMSEN, E, "The Aristotelian Tradition in Ancient Rhetoric", American Journal of Philology, br. 62, 1941.
STRUEVER, N., The Language of History in the Renaissance,Vrinceton, 1970. TELLE, E. V., L'Erasmianus sive
Ciceronianus d'Etienne Dolet, eneva, 1974.
TINKLER, F., "Renaissance Humanism and the Genera Eloquentiae", Rhetorica, 3, 1987.
TODOROV, T., Theories du symbole, Pariz, 1977.
TOULMIN, S. E., Les usages de Vargumentation, Pariz, 1992.
UNTERSTEINER, M., Les sophi stes, 2 sv., Pariz, 1993.
VASOLI, C., La dialettica e la retorica dell'Umanesimo, Milano, 1968.
VICKERS, B., Francis Bacon and Renaissance Prose, Cambridge, 1968.
VICKERS, B., Classical Rhetoric in English Poetry, London, 1970.
VICKERS, B., In Defence of Rhetoric, Oxford, 1988.
ZUMTHOR, P., Le masque et la lumiere. Lapoetique des grands rhetoriqueurs, Pariz,

1978.


KAZALO
actio, izvedba 44, 49, 54, 93, 107, argumentacija 5, 7, 9, 12, 19, 33-42,
108, 111,228 51,52, 63,70,71,73, 136, 160,
Adomo 242 185, 193, 196-206, 209,211,
Agricolal08, 109, 141,255 212,215-221,223-228, 230-
Alkuin 63,71,255 -232,236, 241,248, 261,265-
alegorija 110, 114, 168, 247, 252 -267, 269-271
analitika, analitiki 50, 82, 107, 143, Aristotel 6-10, 17-20, 23, 31-43, 45-
160, 165, 173,204, 249 -48, 50, 52-54, 57-59, 70,71,
Anscombre217, 219, 265 76, 80-85, 106, 108-111, 123,
antonomazija 110 139, 181, 196, 207, 208,218,
Anel 916
221,224-226, 228,230, 231,
iTVlJt/l LI U
234, 246, 253, 254, 256, 263,
argument 6, 8-11, 18, 20, 37, 40, 42,
^ " 7 ^Q 7 0 1 C\f, 1 0 Q 1 1 0 1
265-267, 269, 270
DZ, j y , / U, l UO, l Uy, 11U, I J U , 138, 149,
165, 167, 185,188,
Arnauld 134, 136, 145, 152, 258, 263
193,200, 203-206,212,218, Augustin (sveti) 57, 60-63, 72, 80,
224, 230, 232,233,248,261, 81,91,92, 105, 113, 117, 122,
264, 268
254, 258, 264
130, 134, 145, 151, 152, 156,

Austin 175, 260
60
Bacon 107, 112, 115, 136-138, 140,
Povijest retorike od Grka do naih dana
Capella 69
176, 256, 268, 271 Cassin 29, 59, 60, 266
Bain184, 188, 260 Castiglione 87, 96-98, 101, 125, 126,
Barbara 84, 96, 256 255
barok, barokni 10, 93, 94, 103, 113- Cavalcanti 101-103, 256
-115, 117, 120, 122, 124, 125, Chaignet 181-183,263
127-130, 135, 165, 175,179, Ciceron 6, 10, 18, 32, 38, 45, 47-54,
182 57, 59,61,62, 68-70, 77, 79-81,
Barthes 63, 156, 176, 178, 217, 265 87-98,100-104, 106, 118, 135,
Bary 113, 126, 127, 133, 257, 258 167, 202, 225,254-256, 263,
Batteux 158, 159, 173,260 265, 269
Beauzee 147,166, 171, 173, 260 Cole 31, 32, 38, 266
Beda 67, 255 Condillac 147, 172, 259
Bembo 84, 95-97, 102 Conley 19,21,51,59, 60, 63,71,
Blair 17, 158, 188, 260, 263 106, 119, 140, 175,265
Boccaccio 67, 72, 96, 255 Cressoles 123, 175, 257
Boecije 57, 60, 62, 63, 71, 254

Bog 10, 12, 20, 27, 59, 67, 68, 72, definicija 6, 9, 18, 19, 47, 52, 54, 100,
73, 76, 77, 87, 88, 90-95, 103, 119, 144, 150, 167, 169, 196,
105,120-122, 124, 128, 131, 202, 204, 223,224, 226, 251
134, 135, 139, 141, 146, 153, Demetrije 82, 121,253
155, 163, 164, 167,184,195, Descartes 6, 11, 107, 112, 136, 140-
205,210, 234, 249, 255 -146, 149, 151, 176, 195, 199,
Boileau 113, 134, 181,258, 264 202, 206, 257, 266, 267
Botero87, 105, 106, 117, 256 didaskalijski 109
Bouhours 129, 132, 144, 165, 258 Diderot 147, 159, 166, 173, 267
Buffier 176, 259 dijalekt ika, dijalekt iki 7, 25-27, 34-
Bulwer 123, 175, 257 -37, 40, 45, 46, 50, 52, 62, 63,
Burgh 175, 260 68-73, 87, 103, 106-112, 141,
Burke 111, 119, 161, 169, 193, 198, 159, 166, 168, 179, 184, 185,
212-215, 221, 236, 260, 261, 266 197,207-209,214,215,224-
-226, 228, 230, 239, 243, 255,
Calvin 93, 244, 269 260,264
Campbell 155, 156, 158, 162, 174, dispositio,
176-178, 260, 263
dispozicija, rasporeivanje
11,41,48,49, 54, 83,91, 106,









O AUTORIMA
Michel Meyer (1950), profesor retorike na Sveuilitu u Bruxellesu (kao nasljednik Chai'ma Perelmana) i
Monsu te predsjednik Europskog centra za prouavanje argumentacije. Ureuje Revue Internationale de
philosophie i ediciju L 'interrogation philosophique. Autor je brojnih djela, meu ostalima: Logique, langage et
argumentation (Logika, jezik i argumentacija, 1982), De la problematologie: langage, science et philosophie
( O problematologiji: jezik, znanost i filozofija, 1986), Langage et litterature (Jezik i
knjievnost, 1992), Questions de rhetorique (Pitanja retorike, 1993), Qu'est-ce que la philosophie? (Sto je
filozofija?, 1997).
Manuel Maria Carrilho (1951), profesor filozofije na Sveuilitu u Lisabo-nu. Obnaao dunost
portugalskoga ministra kulture u razdoblju 1995-2000. Meu ostalim je napisao djela Rationalites
(Racionalnosti, 1983) i Rhetorique da la modernite (Retorika moderniteta, 1992).
Benoft Timmermans, lan belgijskoga Dravnog fonda za znanstveno istraivanje, radi u Europskome
centru za prouavanje argumentacije pri Sveuilitu u Bruxellesu. Autor je knjige La Resolution des problemes
de Descartes a Kant (Rjeavanje problema od Descartesa do Kanta, 1995) i urednik
Hegelove Estetike, Descartesovih Strasti due i Retorike Bernarda Lamya.

SADRAJ
Uvod: emu obrazlobenapovijest retorike? (Michel Meyer) 5
KORIJ ENI RETORIKE: GRKA 1

RIMSKA ANTIKA
(Manuel Maria Carrilho)

1. OD RJEAVANJA SUKOBA DO DRAI UVJERAVANJA 17
1. Koraks i Tizija (5. st. pr. Kr.) 18
2. Gorgija (o. 485-0.380) i Protagora (o. 480-410) 19
2. PLATON (427-347) ILI "DIJABOLIZACIJA" GOVORA 23
1. Protagora 24
2. Gorgija 25
3. Fedar 26
4. Izokrat (436-338) naspram Platona 28
3. ARI STOTEL (384-322) ILI PLURALNOST BITKA KAO TEMELJ RETORIKE 31
1. Mnotvenost bitka kao naelni klju retorike 32
2. Retorika i dijalektika 34
3. Trodioba na etos, patos i logos 37
4. Invencija, dispozicija, elokucija i akcija
4.
41
45 HELENSKA I RIMSKA RETORIKA
1. Hermagora iz Temna(2. st. pr. Kr.) 46
2. Rethorica adHerennium 48 (o. 84 pr. Kr.)
3. Ciceron (106-43 pr. Kr.) 48
4. Kvintilijan (30-100) 53
5. 57 ONKRAJ JEZIKA: DRUGA SOFI STIKA I KRANSKA RETORIKA
1. Hermogen iz Tarsa (2. st.) 58
2. Filostrat (o. 170-o. 245) 59
3.ElijeAristid(2. st.) 60
4. Sveti Augustin (354-430) 61
5. Boecije (480-524) 62

RENESANSA 1 MODERNITET RETORIKE
(Benoit Timmermans)

1. 67 OD SREDNJEGA VIJEKA DO RENESANSE
2. 75 OPI DUH RENESANSE
3.

PETNAESTO STOLJEE I PONOVNO OTKRIVANJE VELIKIH
79 RETORIKIH RASPRAVA
1. Ponovno otkrivanje Kvintilijana i Cicerona 79
2. Dva"Seneke" 81
3. J uraj iz Trapezunta (1396-1486)

ili Hermogen protiv Kvintilijana 82
4. ESNAESTO STOLJEE ILI OPREKA ETOSAI 87 PATOSA
1. Raspra oko Cicerona 87
a) Erazmo (1469-1536) i obrana 89 etosa
b) Calvin (1509-1564) i protestantska

(reformacijska) retorika 93
2. Grananja ciceronske struje 95
a) Pietro Bembo (1470-1547) 95
b) Baldesar Castiglione (1478-1529) 96
c) J ulius Caesar Scaliger

(Giulio Cesare della Scala, 1484-1558) 98
d) Mario Nizzoli (1498-1566) 100
e) Etienne Dolet (1509-1546) 101
3. Protureformacijske retorike 103
4. Ramus (1515-1572) ili irenje retorike 106
5. 113 SEDAMNAESTO STOLJEE IZMEU BAROKA I KLASICIZMA
1. Prvi znakovi slabljenja 114 etosa
a) George Puttenham(o. 1530-O. 114 1600)
b) Guillaume Du Vair (1556-1621) i retorika magistrata 116
c) Retorika u Nizozemskoj:

Gerardus J ohannis Vossius (1577-1649) 118
2. "Barokni" duh 120
a) Zavodljivost propovjedaonice 120
b) Retorike slike i osjetila 121
c) Nikola Kuzanski (Nicolas Caussin, 1583-1651) 123
d) Dvorska retorika u Francuskoj:

asnost prema Faretu (1596-1646) i vitezu de Mereu

(Antoineu Gombaudu, 1607-1684) 125
e) Libertinci 127
f) Konceptizam i lakonizam.

Baltasar Gracian y Morales (1661-1758) 129
3. Klasicizam 131
a) Bruenje jezika 131
b) Francuska spiritualistika kola 134
4. Filozofska poimanja retorike 136
a) Francis Bacon (1561-1626) 136
b) Thomas Hobbes (1588-1679) 138
c) "Entuzijasti" i "platonisti" 139
d) Od metode raspravljanja do Rasprave o metodi 140 (1637)
e) Blaise Pascal (1623-1662) i 143 "ono neto"
f) Teorija Port-Royala o sporednim idejama 145
g) Kljuna uloga Bernarda Lamya (1640-1715) 146
5. Raspra o svetoj elokvenciji 151
6. 155 STOLJEE PROSVJETITELJA I JEZIKA
1. Estetike i filozofije osjeaja 158
2. Nova znanost 162 Giambattiste Vica (1668-1744)
3. Rasprava o tropima

Cesara Chesneaua Du Marsaisa
(1676-1756) 166
4. Retorika u Engleskoj i

Filozofija retorike
Georgea Campbella (1719-1796) 174
7. 179 DEVETNAESTO STOLJEE IZMEU IDEOLOGIJE I FILOZOFIJE
1. Retorike ideologije 179
2. Retorike filozofije 184
a) Hermeneutika tradicija 184
b) Empiristika tradicija 187
SUVREMENO DOBA

(Michel Meyer)
1. RETORIKE 20. 193 STOLJEA
1. Retorika izmeu logike i stilistike 199
2. Povratak retorike u sredite prirodnog jezika 200
a) I. Richards i Philosophy of Rhetoric 200 (1936)
b) C. Perelman i Rasprava o argumentaciji

(1958,
suautorica L. Olbrechts) 201
c) Hermeneutika na vrhuncu:

H. G. Gadamer i Istina i metoda 207 (1960)
d) S. 211 Toulmin ili retorika u sjeni logike
e) K. Burke ili retorika u slubi

etosa
(The Rhetoric of Motives, 212 1950)
f) Habermas i argumentacijska pragmatika:

povratak kantovskometosu 215 (1981)
g) Obnovaknjievne analize i njezino irenje na

argumentacijsku implicitnost: od Ope retorike

(1970)
"Groupe u" do Argumentacije u jeziku

Oswalda
Ducrota(1983, suautor J .-Cl. Anscombre) 217
3. Zakljuak: retoriki prostor kao sprega raznih teorija 220
2. 223 PROBLEMATOLOGIJA KAO KLJU JEDINSTVA RETORIKE
1. Problem definiranja retorike: postoji li rjeenje? 223
2. Razlikuje li se retorika od argumentacije? 226
3. Upitne retorike strukture i temelji zakljuivanja 230
4. Problematologija 232 etosa
5. Problematologija 234 patosa
6. Opa i posebna mjesta 235
7. Ad rem i 236 ad hominem
8. Problematologija 236 logosa
9.

Figurativnost teksta kao odgovor
ili temelji knjievne retorike 242
10. Zakljuak 248
251 RETORIKE STRUKTURE
Kronologija 253
Bibliografija 263
I. Primarni izvori (prije 1900) 263
II. Sekundarni izvori (nakon 1900) 265
1. Retoriki rjenici 265
2. Ope povijesti retorike 265
3. Studije o retorici 265
Kazalo 273
O autorima 281