Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K.

i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih

FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101 85
Daniel Mikulaco
ARKO, DORA, ROBI K. I TONI MAKARONI
INFANTILNE PERCEPCIJE ZBILJE 90IH
dr. sc. Daniel Mikulaco, Sveuilite Jurja Dobrile, Pula, izvorni znanstveni lanak
UDK 821.163.42.09-719
Rad se bavi propitivanjem infantilnih tipova fokalizacija u kratkim humoristinim
prozama popularnih dalmatinskih pripovjedaa devedesetih godina prologa stoljea (M.
Smoje, . Senjanovia, V. Ivania, A. Tomia). Iz odabranih se tekstova nastoji iitati
njihov odnos naspram kategorija: zbilja / kcija, literarno / neliterarno te uope specini
naini uitavanja nedavne hrvatske ratne i postratne zbilje u narativnu strukturu teksta.
Kljune rijei: suvremena hrvatska knjievnost; suvremena hrvatska proza;
mediteranizam; kratka pria; humoristino pripovijedanje; infantilni pripovjeda;
karnevalizacija; Miljenko Smoje; ermano io Senjanovi; Viktor Ivani; Ante Tomi
Odabirom etiriju autora: Miljenka Smoje, Viktora Ivania, ermana ia
Senjanovia i Ante Tomia te karakteristinih likova njihovih kratkih proza eli se
ukazati na jednu specinu, u knjievnim promiljanjima zapostavljanu ili nedovoljno
uvaenu, pojavu / tendenciju / liniju / osobitost unutar hrvatske prozne tradicije kroz
posljednjih nekoliko desetljea, a koja se jo jednim blijeskom istaknula i tijekom
devedesetih; misli se na specinu dalmatinsku tradiciju humoristinog pripovijedanja,
koja se svojom osobitom duhovitom drskou izdigla ponad surove i gole zbilje tih ratnih i
poratnih godina i tada dominirajuih mimetikih, patetinih i odvie serioznih tipova
diskursa, ironizirajui, razgoliujui i demitologizirajui nuenu sliku zbilje.
Komparacija ovih autora nadaje se razlonom jer ih, u objedinjeno izlaganje o
njima, njihovim kratkim prozama i likovima spaja niz nezanemarivih pojedinosti: 1. sva
etvorica su novinari-pisci (kolumnisti i feljtonisti, trojica i feralovci), 2. sva etvorica su
humoristi, 3. sva etvorica su Dalmatinci i/ili Spliani, 4. kompozicijska struktura pria,
koncepcija likova protagonista i njihova karnevalizacijskog odnosa prema zbilji te
pristup jeziku slini su (usporedivi) kod sve etvorice, 5. trojica zauzimaju opozicijske i
86
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101
rubne pozicije unutar hrvatske knjievnosti (i nakon fakovskog desanta), dok je jedan u
ovome sluaju iznimka.
Naime, veina razmatranja koja su se do sada bavila proznom produkcijom
devedesetih uglavnom polaze od sintagmi poput: stvarnosna proza, knjievnost fakta,
novi realizam (J. Pavii), socijalni mimetizam (I. tiks), kritiki mimetizam (K. Bagi),
neorealizam (V. Viskovi), ... te taj mimetiki tip knjievnih praksi iitavaju kao
dominantan, primjeujui pri tome i stilske intonacije koje variraju od prevladavajue
ironije, preko groteske do humora te, kako istie K. Bagi
1
nedvosmislenog polemikog
osporavanja. Nadalje, primjeuje se i da produkcija iskazuje interes za tzv. male ljude:
narkomane, kriminalce, izbjeglice, branitelje, umirovljenike, marginalce; odnosno
da je prva polovica devedesetih dominantno obiljeena opisom ratne zbilje (faction,
istine o ratu), a u drugoj se polovici devedesetih ta zbilja relativizira i kcionalizira
(ction). Kao najistaknutije predstavnike takvih tendencija obino se navodi: M.
Jergovia, A. Tomia, Z. Feria, B. Radakovia, R. Periia, T. Kulenovia, te se meu
njima, kao autora koji tendira nekom obliku humoru izdvaja jedino A. Tomia.
Tomi (1970.) doista i koketira s humorom i k tome je Dalmatinac, no on nipoto
nije jedini i nije primarno humorist. Tomiu humor predstavlja tek jedan od slojeva /
elemenata (poput elemenata kriminalistike ili ljubavne prie, ili igre stereotipima i
razliitih citata iz pop-kulture) koje koristi kao narativni zain i to na trivijalnoj razini
podilaenja itateljskom horizontu oekivanja da bi se to bolje prodao.
No, humoristiko pripovijedanje ima u Dalmaciji i Splitu svoju dugu i bogatu
tradiciju, a Tomi tako ipak ima neke prethodnike i uzore te nekoliko kolega po struci i
suvremenika, s kojima ga povezuje i novinarstvo.
Uope, o humoristinom tipu pripovijedanja za stvarnosnih 90-ih bilo je do sada
vrlo malo (ili nikako) govora.
ini se kako je i to jedan od razloga zbog kojeg se ove autore neozbiljne pisce
(osim Tomia kojega se percipira i kao knjievnika) ponajee ne smatra ba pravim
piscima (knjievnicima) od formata
2
i obino izostavlja iz uenih razmatranja o hrvatskoj
knjievnosti. Mogui odgovor za takav omalovaavajui stav prema piscu novinaru
moe se potraiti i u tranzicijskom raskoraku u kojem se naa kultura, a time i
umjetnika odnosno knjievna kritika zatekla posljednjih desetljea, razapeta izmeu
devetnaeststoljetnog i modernog akademizma s jedne strane i posvemanje poplave
1
Bagi, Kreimir: Treba li pisati kako dobri pisci piu, Disput, Zagreb, 2004., str. 123.
2
Brojni su kritiari i komentatori proze devedesetih koji knjige nastale ukorienjem novinskih kolumni tretiraju
nepatvorenim knjievnim tivom. Najee se tako kao literati meu novinarima spominju ermano Senjanovi i
Viktor Ivani. Iako je u oba sluaja rije o iznimno duhovitim autorima, osobno nisam sklon potpunom dokidanju
granice izmeu novinarstva i kcionalne proze. Naime, tekstovi primarno pisani za novine su tekstovi s dnevnim
povodima i ciljevima njihov prostor tematizacije je jasno zadan, a literarizacija novinske prie tek usputan ures,
viak koji uveseljava. (Proza urbanog pejzaa u: Bagi, Kreimir: Treba li pisati kako dobri pisci piu, Disput,
Zagreb, 2004., str. 132)
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101 87
postmodernistikih trinih i globalizacijskih tendencija i strategija s druge; odnosno u
rascjepu izmeu kanonskog i trivijalnog, izgubivi pri tome osnovne vrijednosne kriterije
i tlo pod nogama. Pitanje jest: jesu li diskurzivne granice doista tako neprelazne da
novinska pria ne moe u isti ko s umjetnikom? emu onda inzistiranje na svoj toj
tradiciji kratke prie u dnevnim novinama posljednjih etrdesetak godina, unutar koje,
budimo otvoreni, postoji i gomila smea; emu onda pozivanje na tradiciju
interdiskurzivnosti? Naravno da neki stupanj transpozicije i kcionalizacije mora
postojati, no uzme li se u obzir specian kontekst 90-ih i potreba za ovjerljivou
teksta u zbilji, te se granice i pravila mijenjaju i pomiu, tj. i percepcija takve produkcije.
No, spomenuti autori svojim su novinsko-literarnim opusima nedvojbeno i u
znaajnoj mjeri pridonijeli, kako kvalitativnoj slici suvremene hrvatske prozne
produkcije, a osobito one devedesetih, tako i anrovskoj nedostajuoj humoristinoj,
svjetlijoj, neozbiljnijoj.
Kada se istie dalmatinska, pri tome se ne misli da preostala hrvatska knjievnost
ne bi imala takvih tradicija, ve se misli kao poseban tip humoristinog pripovijedanja
koji je veziv i uz pretpostavljeni pojam mediteranizma, mediteranske literature ili literature
mediteranske motivike i tematike
3
, no opet ne iskljuivo jer je rije o pojmovima bitno
irega konteksta i ne uvijek posve odgovarajueg. Primjerice, govorei o M. Smoji,
Slobodan P. Novak u svojoj povijesti hrvatske knjievnosti (svezak III.)
4
uvodi pojam:
mediteranski urbanizam, mislei naravno na specian tip mediteranske urbane proze,
no, kako termin ipak primarno asocira na arhitektonski rjenik, opet nije i
najprikladniji.
Dakle, kada se kae dalmatinska proza misli se na osobit mentalitet i duh pod-
neblja, na specinu motiviku i topose mora i priobalja, ili ak bahtinovske kronotope
poput: malog mista ili otoka i otonosti iz ega onda izviru karnevalizirani svijet i tipovi
likova poput lokalnih ridikula ili oriinala, njihov osobiti lokalni govor (i urbani i ruralni
idiolekti), ... Takva tradicija naravno nije iskljuivo humorna, pa ni iskljuivo hrvatska,
odnosno dalmatinska, ve i dobrim dijelom mediteranska uope. S hrvatske strane,
mediteranska tradicija stara je koliko i naa knjievnost, a od novijih pripovjedaa tu se
posebice mogu ubrojiti: Petar egedin, Ranko Marinkovi, Marko Uvodi, Antun oljan,
Ivan Slamnig, Slobodan Novak, Veljko Barbijeri, Luko Paljetak, Predrag Matvejevi,
Senko Karuza, pa onda i ova etvorica novinara pisaca.
M. Smoje, . Senjanovi, V. Ivani (i A. Tomi) te protagonisti njihovih kratkih
proza: arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni predmetom su ovog razmatranja poradi
specinih fokalizacijskih tipova (optika) s kojih se i kroz koje dobrim dijelom motrila

3
Mediteranizam: primarno u tematsko-motivskom smislu (kronotop), a potom i kao opa identitetna i
poetika karakteristika u smislu mentaliteta, svjetonazora (osjeanja svijeta Stojevi, 2006) i pripadnosti
osobitom knjievnom i uope kulturnom kompleksu (naslijeu, tradiciji) Mediterana.

4
Prosperov Novak, Slobodan: Povijest hrvatske knjievnosti (svezak III.), Slobodna Dalmacija, Split, 2004.,
str. 119.
88
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101
hrvatska zbilja devedesetih, a to se, zbog rubnog statusa autora (s izuzetkom Tomia),
redovito izostavljalo iz ozbiljnih promiljanja o knjievnosti 90-ih.
Miljenko Smoje
5
, svoj opus naslanja upravo na takve tradicije
6
s izrazito humo-
ristinom, satirinom pa i ironijskom stilizacijom jake kritike i emocionalne angai-
ranosti. Najvei dio njegova opusa moe se smatrati kronikama urbanog i malomi-
anskog mentaliteta. Legendarne su i ekranizacije njegovih tekstova. Meutim, ovdje se
u prvi plan stavlja zbirica od etrdesetak kratkih pria torija/noveleta Pasje novelete i
njihov protagonist pas arko obian ulini pas koji se kod Smoje udomio.
To je jedini pas koji je izabra gospodara, a ne gospodar pasa kae Smoje o svom
vjernom prijatelju i junaku, fokalizatoru njegovih pasjih noveleta koje je kao podlistak u
svome Dnevniku jednog penzionera redovito objavljivao u Feralu.
Pozicija koju zauzima Smoje (i arko) i s koje nastupa vrlo je komotna pozicija
iskusnog i prekaljenog barda hrvatskog novinstva i knjievnosti te umirovljenika;
starog lisca koji se hotimino zadrava uz rubove jer mu oni i godine dozvoljavaju
otvorenost i nesmiljenost u prosuivanju i pripovijedanju.
Smoje, dakle, literarizira sebe i svojeg ljubimca i zapravo zapodijeva postmodernu
igrariju izmeu zbilje, slike zbilje i kcije, dijalogizirajui kako sa zbiljskim osobama
5
Miljenko Smoje (1923.-1995.): Splianin; dugogodinji novinar (reporter i kolumnist) Slobodne
Dalmacije, novelist, romanopisac, putopisac, kroniar, humorist, scenarist; ... U Splitu je zavrio gimnaziju i
diplomirao povijest i hrvatski na Vioj pedagokoj koli. Nakon to je neko vrijeme uiteljevao po dalmatinskim
malim mistima, zapoljava se kao mali od kuine (Smoje) u Slobodnoj Dalmaciji gdje i ostaje. Svoje kolumne,
reportae, putopise i prie (satire, humoreske) objavljivao je u Slobodnoj Dalmaciji, VUS-u, Novom listu,
Vjesniku, Feralu, na Radio Splitu, ... Do 90-ih objavio je sljedea djela: Hajduka legenda (1971.), Kronika o naem
Malom mistu (1971.), Dalmatinska pisma (1976.), Velo misto (1981.), Dnevnik jednog penzionera (1981.), Libar
Miljenka Smoje (1981.).
U 90-ima objavio novelistiku zbirku: Pasje novelete (1995.).
Scenarijima za TV-serije Kronika o naem Malom mistu i Velo misto (od kraja 60-ih do poetka 80-ih)
stekao je status kultnog humoriste i pukog tribuna, no njegovo djelo ostaje i dalje nedovoljno valorizirano i
uvaeno tek ga je Slobodan Prosperov Novak uvrstio u svoju Povijest hrvatske knjievnosti (2003.).
A jebenti gospu, ja radin u novine 50 godin i 50 godin san ja progonjen. Uvik mi je neko pritija. Meni je puna
pipa i oni boljevika, pa te napada ovi, pa oni, pa te napada ce-ka, pa te uvik neko zva, zva te komitet, pa su pritili
onda, pa danas, pa ti uvik neko priti. Ma koja je ovo zemlja da ti 50 godin uvik neko priti? (...) A bija san dosta i ja
kurbin sin. (...) Jesan li livi anarhista? A to je normalno, jer ja san ribarsko dite, splisko, siromako, a ta bi drugo
moga bit? (...) Meni je drago da radin za Feral jer znan da mi nee bit taknuta ni jedna ri. Sve ta napien ja
odgovaran punoljetan san, jo nisan rebambija, iman ime i prezime. A koji e mi kurac ko ta minjat? Ja pien ta ja
mislin. (Miljenko Smoje: tuf san, Aim, Split, 29.11.1994. (razgovarao Goran Vezi)

6
Marko Uvodi (1877 1947): sudski inovnik, suradnik splitskih i zagrebakih dnevnih novina. Tvorac
je nevelikog pripovjedakog opusa, ali je ostavio dubok trag u splitskome duhu zbirkama novela Libar Marka
Uvodia (1940) i Drugi libar Marka Uvodia Splianina (posthumno objavljena 1952.). Opisivao je ivot
marginalaca, onih najbjednijih, zaboravljenih ljudi, u stvarnosti koja sama po sebi postaje tragikominom. No,
tragikomiku postojanja uvijek je znao oplemeniti toplinom i suosjeanjem koristei dijalektnu reenicu
snanog socijalnog naboja. Pokreta je i urednik mnogih satirikih listova u Splitu. U ovoj tradiciji posebno
mjesto pripada Vianinu Ranku Marinkoviu.
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101 89
tako podjednako i s psom, ali i vlastitim kcionalnim likovima uspostavljajui reference
i kako prema vlastitoj literaturi tako i prema literarnoj tradiciji i zbilji devedesetih.
Razloimo:
arko dobiva ime prema Nazorovu arku (romanu, 1930.); zatim Smojin arko isti
je onaj Marinkoviev cinik lozofski iz novele Kotane zvijezde (Ruke), kojeg je talijanski
tenente kaubojski s dva pitolja ustrijelio prilikom okupacijskog iskrcavanja na otok; i
dalje od toga, Smoje se u svojoj koncepciji noveleta referira ak i na Cervantesa (kojeg je
izuzetno cijenio, pa mu je ak posvetio i lik lokalnog pjesnika Servantesa), odnosno na
novelu Razgovor pasa
7
iz Uzoritih novela pri emu ovdje dijalogiziraju pas (kompanjo) i
gospodar, i nerijetko fokalizirajui iz pasje ili pak starake (umirovljenike) perspektive
to onda, kao i kod Cervantesa otvara mogunosti potpuno drugaijeg perspektiviranja
zbilje, nerijetko ironino, cinino ili tragikomino:
arko je poeja biat od pasa, a ja od ljudi kae Smoje ne objanjavajui je li to usud
vremena u kojem ivimo ili dob u kojoj su se nali arko i on.
Pripovjeda je Smoje, no on esto fokalizira kroz svoga kompanja ili pak arko kroz
njega:
ivija san ja sa strancima, znan ja ta je evropska kuina. Jeben ja tu evropsku
kuinu i evropske konvencije, ja san suvereni pas, ja u jist po domau, ta ja ou!
A ta oe?
ta ti ji.
Evo, manistre i malo mesa.
Daj mi!
(arko nacionalista, str. 65-66)
8
Osim toga Smoje se referira i na vlastite likove, osobito na ne-slinost s legen dar-
nim doturon Luiijem, Bepinom i kujicom Belinom:
Nemoj se ti uvridit, ali ti sa svojin arkon svakin danon sve vie slii na dotura
Luiija i njegovu Belinu. I kad je Luii umra, u nekrologu koji si mu napisa,
zamirija si mu ti odnos prema pasu. (...) To ta me usporedija sa doturon Luiijen,
to mu jo mogu nikako i oprostit, ali di on more moga arka usporedit s onon
krepalinon od pasa, s inbeilaston Belinon koja nita nije znala, nita razumila,
korak nije mogla uinit iz kue ako je ne vodi na uzicu!
(Infotani Sokrat, str. 132)

7
Razgovor pasa: kako naslov i sugerira glavni je pripovjeda i fokalizator pas imenom Berganza koji svoje
dogodovtine pria drugom psu. Takva specina pozicija i vrsta fokalizatora otkriva i istie interesantna i
neobina zapaanja iz posve drugaije perspektive kakva su inae manje vidljiva ili nevidljiva s uobiajenog
motrita i uobiajenim oima. To omoguuje igru razotkrivanja (raskrinkavanja) lanog, prividnog, skrivenog, ...

8
Smoje, Miljenko: Pasje novelete, Marjan tisak, Split, 2004.
90
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101
U konanici, rije je o dalmatinski, splitski i smojevski duhovitim i leernim
kratkim priama (noveletama) o svakodnevlju i zajednikoj povijesti ivljenja Barda i
njegova nerazdvojnog pseeg prijatelja, a iz kojih se zrcali dalmatinsko i splitsko malo-
miansko i urbano svakodnevlje 90-ih te uope hrvatska socijalna zbilja. Iz podteksta
se, kroz obrtanje optika i komparaciju egzistencija ovjeka i psa, humorno, satiriki i
ironijski iitava kritiki stav.
Nasuprot pseoj i umirovljenikoj perspektivi, Smojin uenik i sljedbenik, io
Senja novi
9
u Dorinu dnevniku datiranom od otkria Amerike 1492. do 1996., prvotno
kolumni koju je, kao glavni satiriar Ferala vie godina ispisivao, pribjegava nadrea-
listikim i apsurdistikim konstrukcijama i dioptrijama neurotine ene, supruge i
majke, domaice, inovnice i susjede kojoj je, budui da je to to jest i tu gdje i kada
jest (posve marginalna i podreena rodna i uope drutvena pozicija), dozvoljeno
fokalizirati obiteljsku (mu Brljan, sin Kavul, ki Karota) i drutvenu zbilju (susjedstvo,
grad, dravu, politiku, ) posve neobvezujue i slobodno (enski infantilno). Takva
kritika optika fokalizacija lokalizirana na enski pripovjedni subjekt, hrabri je
Senjanoviev autorski iskorak u pravcu rastakanja tradicionalnog mukog subjekta i
patrijarhalnih tradicionalistikih struktura itekako prisutnih i djelatnih i u 90-ima, ali i
uope odnosa prema pojedincu, a koji nas je, Senjanovievim diskurzom iskazano,
uvjeravao kako je za Doru svejedno budi li se kao lica za kavu ili graanin Hrvatske; i jedno
i drugo je sitno i nadomjestivo, iskazivo u statistikim brojevima i zamjenjivo u serijama.
Takvom se (post)avangardistiko-shizofrenom karnevalizacijom (ironizacijom, paro-
dizacijom, satirizacijom) Senjanovi djelomino naslanja na literarnu tradiciju nonsensa
tipa Danila Harmsa i ruske avangardne skupine Oberiuti
10
te suvremenije apsurdistike
intermedijalne montipajtonske konstrukcije.
9
ermano io Senjanovi roen je 1949. u Splitu. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ali
se odluio za novinarsku profesiju i pisanje (pisca-novinara). ivi u Splitu i pie humoristike (satirike)
tekstove za Feral Tribune i Slobodnu Dalmaciju. U knjievno-poetikom kontekstu Senjanovi je uenik
Miljenka Smoje i sljedbenik dalmatinske humoristike tradicije. Zahvaljujui satirikoj i apsurdistikoj
kolumni Dorin dnevnik koju je u 90-ima (1994.-1996.) objavljivao u Feralu ovaj je pisac-novinar postao
iznimno itan, a uskoro je i kao performer stekao status jednog od najpopularnijih fakovaca.
Tijekom 90-ih objavio sljedee zbirke pria: Dorin dnevnik (1492. 1996.), 1997. i US&A.: United Split&
America, 1998. (putopisna proza).
Zoven se ermano Senjanovi, a zovu me io. Zovu, a onda, obino, ne platu. Rodija san se 1949. u prvi misec,
a da san se rodija u 12., onda bi mi mater bila rekorder. Nosila bi me 21 misec. A to ne bismo izdrali ili ja ili ona.
Posli san ia u kolu i na ivce. ivci su mi dali na pisanje. Izale su mi tri knjige, a prije toga zubi i fere. Zavrija
san Ekonomski fakultet, i par puti na Prvu pomo. Lomija san uglavnon noge. A poneke i irija ...
(ermano Senjanovi o sebi: http://www.sanjamknjige.hr/index.php?id=9,78,0,0,1,0 : od 10. 12. 2005.)
10
OBERIU (rus. , hrv. Udruenje realne umjetnosti + U kao parodija na
onovremene -izme): legendarna ruska (sovjetska) avangardna skupina iz druge polovice 20-ih i 30-ih godina
prolog stoljea (Daniil Harms, Nikolaj Zabolockij, Aleksandr Vvedenskij, Igor Bahterev, Boris Levin,
Konstantin Vaginov, i dr.) naslonjena na tradiciju futurizma te izrazom osobito bliska Dadi i nadrealizmu
(parodinost, anegdotalnost, nonsens, crni humor, cinizam, ludinost, aloginost, teatralnost, eksces,
zaudnost, subliterarnost, ...).
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101 91
Prie su serijalizirane i gotovo uvijek istog tipiziranog poetka (Jutros sam se
probudila ...)
11
:
Dorina buenja, s neznatnim varijacijama, ovisno o Dorinu trenutnom osjeaju:
Oko dvanajst sati u sobu je uao Brljan, pomilovao me po kosi i procvrkutao:
Ajde kozo, dii se, ta si se tu izvalila ko krava. Ja sam se rastegla i zamolila ga
da me nacionalno probudi. On je kazao: Ustani, Dora, Hrvatska te zove, a ja
sam skoila poput bre, iako me nepravilno probudio, jer je zove trebao re dva
puta. Evo ovako: Ustani, Dora, Hrvatska te zove, zove. To je pravilno nacionalno
buenje na koje nitko ne moe ostati indiferentan.
(Zamolio me da ga znam, 28. 11. 1994., str. 67)
ili
Jutros sam se probudila vaginalno. Kako me bilo sram, brzo sam zaspala i
ponovila buenje. Kad sam se ponovo probudila, to uope nisam bila ja. Bila je to
jedna moja prijateljica koja je u mladosti imala vie seksualnih izleta nego ta ima
u polju makova. Mislim na one makove iz pjesme Alfonsa Vuera, koja govori kako
je mama posadila konoplju, a izrasli su makovi boje terakote. A terakota je dobila
ime po jednoj Terezi iz Selaca na Brau, koju su svi zvali Tere, a krteno joj je ime
bilo Kate, ili od milja Kote, a od kilometra Kite.
(Ti ili ne, 28. 7. 1995., str. 170)
ili
Jutros sam se probudila raunajui. Raunala sam da li mi se uope isplati ivjeti.
Poslije par minuta raun je pokazao da mi je najbolje umrijeti. Tako sam i uradila.
(Struak klan, 27. 2. 1995., str. 121)
Nakon ustajanja i susreta s obitelji najee kompozicijski slijedi opis neke
prijateljice:
Jedna moja prijateljica koja simultano prevodi starije osobe preko ceste, tvrdi da
Arhimedov pouak ne vrijedi u svim situacijama. Nekidan je njezin momak tako
namlatio da joj ni Arhimedov pouak nije mogao pomoi.
(TBC deluxe, 24. 10. 1994., str. 56)
ili
Jedna moja prijateljica mogla je nogama odsvirati Schubertovu serenadu u cis
molu za klavir i hladnjau. Jednom je zaboravila gaice i doivila prave ovacije.
(Biskvit za hrkanje, 13.6.1994., str. 32)
11
Svi Dorini citati preuzeti su iz: Senjanovi, ermano: Dorin dnevnik (1492. 1996.), Durieux, Zagreb,
1997.
92
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101
Sredinji dio dnevnika/prie se uputa i u posve direktne komentare ratne i (ili)
uope socijalne zbilje:
Najvea se rasprava vodila oko toga zbog ega me treba silovat. Da li zbog
nacionalne, spolne, vjerske, stranake ili klupske pripadnosti? Kako su sa
sigurnou mogli odredit samo moju spolnu pripadnost, zamolili su me da se o
ostalim pripadnostima izjasnim. Ja sam se nacionalno odredila kao tesarski alat,
vjerski kao hibridni kukuruz, stranaki kao katodna cijev, te kao pripadnik kluba
prijatelja potresa. Oni su se povukli radi dogovora, a ja zbog straha od zakljuaka.
(Radosti, 20. 3. 1995., str. 133)
ili
Brljan se ljuti na mene to ne dozvoljavam djeci da izau iz kasnih sedamdesetih,
pa kae:
- Dora, zlato, djeca moraju rasti u ovom vremenu.
- E, nee ni milimetra!
- Ne moe zaustaviti vrijeme.
- Mogu njih. Ne dam da odrastu do rata, silovanja i humanih preseljenja.
(Balalajka, 22.2. 1994., str. 14)
Dan obino zavrava evidentiranjem i prebrojavanjem javnih osoba iz Hrvatske,
bive drave ili svijeta, a koje zatie u svojoj kuhinji, npr:
Antun Mihanovi, Ante Kovai, Dubravka Ugrei, Miljenko Jergovi, Slavenka
Drakuli, iro Blaevi, Gibboni, Dalaj Lama, Papa Pio I, Dunja Falievac, August
enoa, eljka Ogresta, Nataa Bebi, Tomislav Badovinac, Jura Stubli, Oliver
Dragojevi, Oliver Mlakar, Lidija Percan, Rade erbedija, ore Balaevi, Petar
Pan, Janez Jana, Milan Kuan, Brane Oblak, Goran Mili, Vladimir Broz Tito,
Vladimir Nazor, . s. Demi Moore od Presvetog Srca, Papa Pio I, i dr.
ili
Kako nigdje nisam izlazila, to nisam ni imala razloga da se vraam. No isto sam
bila znatieljna da vidim tko sjedi u kuhinji. Otvorila sam vrata i za stolom
ugledala Izeta Hajdarhodia, Radu Serbediju, Lepu Smoje, ora Balaevia,
Petra Nadovezu, Vesnu Kesi, brau Vujovi, Abdulaha Sidrana, Antu
Metrovia, Zlatka Dizdarevia, Vjerana Zupu, Dragana uria, Vesnu Pei,
Slavka Perovia, Zdravka Grebu, Antu Jelasku i Drugu dalmatinsku. Sjela sam s
njima za stol. Pijuckali smo i utili. Netko je rekao: Pizda li im materina, ta su
nam uradili! Nitko nije reagirao. I dalje smo utili i pili.
(Poloena rezerva, 25. 8. 1995., str. 181)
Bez obzira na prividno dnevniku formu, nema kronologije, prevladava asocija-
tivna i apsurdistika skokovitost, mijeanje zbilje i kcije, nabacivanje mislima i dosjet-
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101 93
ka ma, nedovrene, krnje reenice, gramatika iskrivljavanja, alogino ili asocijativno
sklapanje sintagmi, nedovrene ili prekinute misli. Takvo, paraliptiko
12
, pripovije danje
opet djelomino sugerira (ngira) psihotinost i aloginost enskog iskaza poimanog iz
muke perspektive, to ukupno rezultira nadrealistikim scenama i bizarnim
zakljucima koji se zapravo rugaju ljudskoj gluposti, manipulativnosti, podlonosti
najrazliitijim predrasudama, trendovima i stereotipima prisutnima u 90-im, dok je u
cjelini iina optika humorno-nostalgino intonirana i usmjerena uvanju prava na
individualnost, vlastita sjeanja i vlastitu povijest, anegdotalna, neposredna, lucidnih
objekcija te efektna u poentiranju.
Sljedei lan splitske etvorke, neto mlai, no zato ne i neugledniji Viktor
Ivani
13
, zagovornik je ee drutvene satire. Njegova Biljenica Robija K. zasigurno
spada meu jednu od, kako sugerira Prosperov Novak
14
, najpomaknutijih knjiga u
Hrvatskoj.
Rije je, dakle, o dugogodinjem serijalu kratkih pria opet u formu simuliranog
dnevnika (svaki tekst je precizno datiran) koji je naknadno objavljen kao knjiga (izbor
12
Paralipsa lateralna isputanja ili uskraivanja informacija. Obino se pojavljuje u tipu unutranje
fokalizacije gdje se pripovjeda svojim iskazom pridrava znanja lika, a sada pak daje manje informacija no
to je doputeno; izostavljanje odreene radnje ili misli vane za fokaliziranog junaka, za koju i junak i pripovjeda
moraju znati, ali koju pripovjeda namjerno krije od itatelja. (Prema: Genette, Grard: Tipovi fokalizacije i njihova
postojanost ( u Suvremena teorija pripovijedanja, ur. V. Biti, Globus, Zagreb, 1991.)
13
Viktor Ivani roen je 1960. u Sarajevu, a ivi i radi u Splitu. Osnovnu i srednju kolu zavrava u Splitu.
Iako je postao student elektrotehnike, odluuje se za novinarstvo. Jedan je od osnivaa i urednika kultnog
hrvatskog satirikog tjednika Feral Tribune (1984.-2008.) prvo kao tjednog podlistka Slobodne Dalmacije
skupine Viva lude, a od 1993. kao nezavisnog lista. Ivani je s grupom kolega (Predrag Luci, Boris Deulovi,
ermano Senjanovi) koji nisu eljeli raditi po reimskom diktatu u Slobodnoj Dalmaciji, pokrenuo samostalni
i nezavisni Feral Tribune: Tjednik hrvatskih anarhista, protestanata i heretika, isprva kao dvotjednik, a potom
kao tjednik. Za ustrajavanje u poziciji nezavisnog i kritikog novinarstva, Ivani i Feral dobili su niz cijenjenih
domaih i meunarodnih strukovnih priznanja: Sedam sekretara SKOJ-a (1984.), Tenerinu nagradu (1992.),
nagradu Meunarodne federacije novinara (1996.), meunarodnu nagradu za slobodu tiska Zlatno pero slobode
(1997.), nagradu za najbolji politiko-satiriki tjednik na svijetu Olof Palme (1998.), ...
Ivani je za hrvatske pojmove kontroverzna i stoga esto osporavana i proskribirana autorska gura:
novinar (reporter, kolumnist, kritiar, urednik) ija kultna autorska kolumna izlazi jo u Slobodnoj Dalmaciji, a
potom u Feralu i na internetu Biljenica Robija K. nesumnjivo ima i znaajnih knjievnih kvaliteta.
Tijekom 90-ih je objavio zbirku pria: Biljenica Robija K., 1994., 1996., 1997., ...
U doba najgorih ratnih stradanja, dok su hrvatska sirotinja i ova jadna drava stenjali pod okupatorskom izmom,
ubacio sam se u medijsko-humanitarni biznis, skovavi dijabolini plan na kojeg sam i danas ponosan i koji je bio
dostojan izraz moje monstruoznosti. Najee nou, predvodio sam jedinice koje su provodile likvidacije srpskih civila
u razliitim zabitima zemlje Hrvatske; nakon toga natjeravao sam Feralove novinare da o tim zloinima piu i
alarmiraju meunarodnu javnost; od meunarodne javnosti, zbog hrabrog & objektivnog informiranja i slinih
trica, Feralu su pristizale nagrade i priznanja, ali i obilne donacije koje su, jasna stvar, zavravale u mome depu.
(Ivani, Viktor: Sve Priznajem!, e-novine, http://www.e-novine.com/index.php?news=15119 : od 8. 07.
2008.)
14
Prosperov Novak, Slobodan: Povijest hrvatske knjievnosti (svezak IV.), Slobodna Dalmacija, Split, 2004.,
str. 213.
94
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101
najuspjelijih pria od 1984. do 1997.), a u kojima se iz pozicije infantilnog pripovjedaa
15

Robija K. uenika IIIa. razreda i karnevalizirana okvira lokalne (splitske) socijalne
prie prati i komentira aktualna drutveno-politika zbivanja te dijagnosticira socijalna
slika hrvatske socijalistike, ratne, poratne i tranzicijske zbilje.
Obitelj: mama, tata, Robi K., sestra Damjanica ive na viem katu u soc-reali-
stikoj viekatnici; susjedi i susjede; djed na olti; stric Joa iz Zagreba; kola: drugarica
/uiteljica Smilja; drugovi/prijatelji: Dino, Benac, Matko, pederica Sandra, Balibanica
Lidija, Nela Svinjogojstvo, Flomi Boban, Kane teta, Milo djete, Reni,
Ovako povrno postavljena naratoloka struktura svakako ukazuje na mimetinost,
odnosno neposredno oponaanje zbilje. Meutim, Ivaniev je tekst Robi K. dobrim
dijelom i intertekstualni te intermedijalni konstrukt koji se referira na niz klasinih
modernih (avangardnih) i postmodernih uradaka te se nudi za itanje i u drugom kodu.
Iz hrvatske tradicije tu je prije svega duhovita urbana proza Iz dnevnika maloga
Perice (1942.) Vjekoslava Majera iji je vedar, nestaan, nevin i infantilni urbani tih
upisan u maloga Pericu uvelike vidljiv i kod Ivanieva Robija, a oba teksta bazirana su i
na posve stiliziranoj uporabi jezika (urbanog, purgerskog/splitskog tipa govora, tj.
naddijalektnog idioma).
Robi i njegov urbis imaju i drugih, tamnijih referenci, poput K u imenu koje je
nedvojbeno aluzija na Kafkinog Josefa K. i dehumanizirani birokratski labirint Procesa
(1925.) koji je osjetno prisutan i u Robijevu svijetu rata i poraa. ak i naslovna
fotomontaa sugerira takvu vezu.
Dok vrijeme tee Robi ostaje isti ne raste i naini njegove percepcije (fokalizacija)
i njegovi postupci se ne mijenjaju. Ta diskrepancija
16
, taj diskontinuitet u postupku
vremenovanja lika i prie (isto je i s ostalim likovima i djece i odraslih), dok se okolnosti
mijenjaju, referira se na jo jedno veliko djelo infantilistike literature Limeni bubanj
(1959.) Gntera Grassa i njegova patuljastog protagonistu Oskara, koji intencionalno
odbija rasti. Takav radikalni stoicizam u oba djela sugerira da se okolnosti zlosretna i
bolesna vremena ne daju drugaije pojmiti i objektivirati doli infantilnou.
Robijeva biljenica, u kojoj su zabiljeene sve inkriminacije i grijesi struktura i
koja zato predstavlja autorovo opasno oruje prispodobiva je crnoj biljenici Broja 1
parapleginog starca i voe grupe TNT iz Alana Forda (legendarnog stripa Luciana
Secchia i Roberta Raviole). Uostalom, urbani socijalni ambijent; sitne prijevare i zloe,
15
Infantilni pripovjeda ima u hrvatskoj knjievnosti zamjetnu tradiciju, a meu najznamenitije svakako
spada mali Perica Vjekoslava Majera (Iz dnevnika maloga Perice). Infantilni pripovjeda je zapravo samo
fokalizacijska funkcija koju u tekst podmee autor, odnosno tzv. podmetnuti pripovjeda, koji ostaje
invizibilan, a ocjene i izricanje stava uvaljuje infantilcu. No, bez obzira na to to se kroz njega fokalizira i to
je on slubeni narator njegove objekcije esto impliciraju i proizvode konotacije ili aluzije za itateljsko
prekodiranje u svijet odraslih.
16
Diskrepancija (lat. discrepare): neskladnost, razliitost, razdor, nesuglasnost, neslaganje u miljenju,
protuslovlje (Klai, Bratoljub: Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod Mh, Zagreb, 1990.).
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101 95
krae, dipeti, domiljanja, ... usporedno s apstraktnim Superhikom (dravnim biro-
kratskim aparatom) koji krade siromanima da bi dao bogatima te kritiki, ironino,
satirino i groteskno intonirano tipian je fordovski scenarij i ambijent.
Pri takvom posrednom oblikovanju neposredne suvremene zbilje kao osnovni
knjievni postupak nadaje se hiperbolizacija (prestilizacija) i likova i njihova jezika,
njihovih percepcija, odnosa i postupaka i pripovjednih situacija uope. Kao rezultat
proizlaze groteskne kratke proze ija se konstruiranost, odnosno kcionalnost (res
cta), zarezuje dublje i uvjerljivije u zbilju od zbilje same (res facta).
Cijela pria je zapravo izmjetena iz svijeta odraslih u infantilni djeji svijet kole,
ulice, igralita, stana, koji ga posredno (stilizirano preko literarnih izvora) simulira i
odraava. Stoga je Ivaniev karnevalizirani i infantilizirani splitski univerzum u svojim
djejim manifestacijama i objekcijama ujedno i nevin i okrutan, a esto ak i mon-
struozan. Tako Robi K. uvijek glumi nevinost, no njegovo se ngiranje uvijek tijekom
prie razotkriva.
Pria se uvijek odvija prema istoj kompozicijskoj strukturi: autor izabire neku
aktualnu i/ili simptomatinu /dvojbenu medijski posredovanu drutvenu situaciju (npr.
izbori, promjena kolskog, poreznog, sustava, PDV, neki crkveni ili ministarski
nastup, izjava, stav ili obrazloenje, ) te ju kcionalizira (infantilizira, parodira, karne-
valizira, karikira, ironizira, apsurdizira, ) stilizira (manirizira) lokalno (mentalitetno,
jezino) i generacijski u preteito dijegetiku
17
konstrukciju s rezultatom grotesknih
makro implikacija u vidu poante u posljednjoj reenici.
Dakle, Ivani (i kao novinar i kao knjievnik) ne interpretira referencijalnu
stvarnost, nego reinterpretira njenu medijski posredovanu (simulakraliziranu
18
) sliku
(opet: predrasude, manipulacije, stereotipe, trendove, modele sree, ...).
17
Grard Genette ponovno uvodi Platonov digse (f. digsin, eng. diegesis, njem. Diegesis, hrv. dijegeza
posredno pripovijedanje dogaaja) u opreci prema Aristotelovu pojmu mimesis (hrv. mimeza neposredno
oponaanje dogaaja) kao zamjenski pojam, odnosno dijegetinih razina (stupnjeva) pri emu razlikuje:
unutardijegetinog pripovjedaa (koji pripada svijetu djela, koji se nalaze na istoj razini s likovima),
metadijegetinog pripovjedaa (koji je dijelom pripovijesti uklopljenih u primarno djelo), izvandijegetinog
pripovjedaa (koji je izvan svijeta djela i pripovijeda s kakve prostorno-vremenski nadreene razine
sveznajui pripovjeda iz treeg lica) te homodijegetinog (kao svjedok), heterodijegetinog (kada se ne pojavljuje
kao lik u zbivanju) i autodijegetinog (kada je pripovjeda glavni lik) pripovjedaa ovisno o ulozi, pripada li
djelu kao lik ili mu ne pripada (stupanj sudjelovanja u radnji). Danas se primjerenijim smatra, takoer
Genette-ov, pojam fokalizacije (franc. i eng. focalisation, njem. Fokalisierung). (Prema Biti, Vladimir; Pojmovnik
suvremene knjievne teorije, Matica hrvatska, Zagreb, 1997.)
18
Jean Baudrillard, polazei od Marxova pojma robne vrijednosti, razlikuje etiri stupnja u procesu njegove
negacije: 1. prirodni stupanj postoji razlika izmeu prirodne i trine vrijednosti koja omoguuje progres i
kritiku drutva; 2. komercijalni stupanj- prevlast trine vrijednosti; 3. strukturalni stupanj trina vrijednost
se pretvara u znak; 4. fraktalni ili virtualni stupanj doba irealnog, virtualnog kapitala bez ikakva uporita u
zbilji. Na posljednji stupanj nadovezuje se sveprisutnost medijske simulacije (simulakrum medija) i prijelaz u
hiperzbilju to Baudrillard imenuje savrenim zloinom. Rezultat simulakralizacije svijeta je, prema
Baudrillardu, indiferencija i nasilje. (prema: Baudrillard, Jean: Simulacija i zbilja: zbornik 12 reprezentativnih
tekstova, Naklada Jesenski & Turk, Zagreb, 2001.)
96
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101
Mi rulja iz dvora smo najprvo prouili operaciju ratni vihor. Onda smo kao vihor
uletili u Anijevu slastu. Kane teta je dreknijo: Rat, ruljo, rat! Poelo je, poelo!
Ani je rekao: ta je biljo, brada Hrvati? Jezu neki probljemi? Benac je dreknijo:
Rat je poeo! Ani je pitao: Ztvarno je poeo? Ja sam rekao: Da poeo! Grmi u
tri pizde materine! Ani je dignijo dva prsta i zavikao je: ive-lja Hrva-dzga!
ive-lja Hrva-dzga! Dino je rekao: Ani, daj takod krafni za suvu hranu! Ani
je rekao: Udzmi! Samo udzmi, braa Hrvadi! Mi smo hia natrpali tonu krafni u
najlonske. Onda smo mi nabrzihen izgibali iz slaste. Ani je jo vikao: ive-lja
Hrva-dzga! ive-lja Hrva-dzga! Mi banditosi smo otrkenzi iza trafo stanice.
Tamo je pala revijska dera. Onda su ba naili oni barba Jole i barba Andro.
Barba Jole je pitao: ta je, bando? ta ima novo? Matko je rekao: Evo nita!
njopamo ratne rezerve! (...)
(Akcija ienje, 17. VII 1991., str. 199)
19
esto je rije i o promjenjivoj unutranjoj fokalizaciji, dakle fokaliziranju kroz
razliite likove, odnosno, preko autodijegetikog pripovjedaa. No, dominantna je
fokalizicijska strategija paraleptika dodjeljivanje djetetu (Robiju) veeg opsega znanja
nego to dijete uobiajeno posjeduje
20
. Takvih je primjera mnotvo. Razluivi su iz
konteksta, a svode se na to da Robi (ili neko drugo dijete) kae neto to bi, u danim
okolnostima bilo neuputno ili trebalo preutjeti, a to onda razotkriva svijet odraslih.
U osnovi se radi o ngiranju suene perspektive
21
ime Ivani stvara nukleus satirike
situacije.
Iz priloenog primjera vidno je i na koji nain Ivani pristupa lokalizaciji jezika.
Jezik biljenice nije samo lokalni splitski idiom, zapravo nije uope samo je osnovica
za preobrazbu, dodatnu stilizaciju. Njegova sintaksa, gramatika, tvorba i leksik
prilagoavaju se djejoj: krivi redoslijed rijei, krivi padei, prividno nespretna tvorba
iza koje uvijek stoji posve odreena semantika, glasovne nepravilnosti, itd. Tome se u
pismu pridruuje simulacija djeje nepismenosti. Biljenica je poznata i po tome to je u
njoj Ivani uporabom djejih tvorbenih analogija izmislio niz fraza, sintagmi i frazema
koji su uli u jezik i postali ope mjesto. Svakako su najpoznatiji primjeri N bava kua? i
ustaluk (kao analogija na nestaluk), baza (ala), vuna (strah), i dr.
19
Ivani, Viktor: Biljenica Robija K., Biblioteka Feral Tribune, Split, 1997.
20
Paralepsa davanje dodatnih informacija koje bi moda trebalo preutjeti. Obino se pojavljuje u tipu
vanjske fokalizacije gdje pripovjeda kazuje manje od onoga to zna lik, a sada pak daje vie informacija no
to je doputeno. Ako se pojavljuje u unutranjoj fokalizaciji moe se sastojati u iznenadnoj informaciji o
mislima nekog drugog lika, koji nije fokalizator, ili se radi o prizoru koji fokalizator ne moe vidjeti. (Prema:
Genette, Grard: Tipovi fokalizacije i njihova postojanost, u: Suvremena teorija pripovijedanja, ur. V. Biti, Globus,
Zagreb, 1991.)
21
Suena perspektiva (ograniena toka gledita): djelovanje lika prikazuje se vrlo ogranieno, bez ulaska u
njegove misli ili misli drugih likova, pri emu sve to im se dogaa moe iznenaditi. (Prema: Culler, Jonathan:
Knjievna teorija Vrlo kratak uvod, AGM, Zagreb, 2001., str. 103-106)
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101 97
Svojom hiperrealistinom
22
Biljenicom Viktor Ivani ustrajno, zanimljivo, snano,
lucidno i duhovito mikroskopira, razotkriva, demisticira, kritizira i komentira mnoge
drutvene i tranzicijske zablude i zastrane 90-ih.
Prethodno navedenom splitskom humoristikom trojcu moglo bi se, dakle,
pridruiti i Antu Tomia
23
. No, njegov je pristup humoru i njegova knjievna pozicija
ipak poneto drugaija. Tomi dodue, kako istie Bagi, inzistira na humornoj intonaciji,
no svrha njegova humora u znatno je manjoj mjeri neka drutvena kritika, a puno vie
je tu rije tek o jednom od stilskih alata za tekstnu dekoraciju; ili drugim rijeima
primarna funkcija Tomieva duhovitog humora je zabaviti. Drugi je, zatim razlog, a koji
proizlazi iz navedenog, to Tomieva knjievna pozicija nije rubna. Tomi eli biti
knjievna zvijezda i to mu ve poetkom dvijetisuitih, po ponovljenom izdanju prve
zbirke pria Zaboravio sam gdje sam parkirao s dodatkom i druge prie (dvadesetak
kratkih pria i novela) i polazi za perom. Ta je zbirka izrazito hvaljena i proglaavana
pravom (Pavii) i paradigmatskom prozom 90-ih (Poganik), a Tomi prvakom urbane
proze. Povezivalo ga se potom s karverovskim sentimentalno-depresivnim modelom prie
(Pavii), ohenrijevskim ili tvenovskim modelom amerike novinske prie (Pavii) te
kronikalnim generacijskim priama sa splitskog asfalta (Pavii)
24
. U takvim kvalikacijama
ipak se odvie zrcali generacijska bliskost i kolegijalnost, no promiljenost. Bagi je pak,
pri promiljanju Tomia bitno precizniji te, iako inzistira na Tomievoj kritinosti
(kritiki mimetizam), tonije uoava bitne toke ovih proza
25
.
22
Hiperrealiziam se ovdje shvaa sukladno Baudrillardu kao suviak stvarnosti, kao podvostruavanje
stvarnosti, kao simulacija ili estetska halucinacija stvarnosti (prema: Baudrillard, Jean: Simulacija i zbilja (zbornik
12 reprezentativnih tekstova), Naklada Jesenski & Turk, Zagreb, 2001.)
23
Ante Tomi roen je 1970. godine u Splitu. Studij lozoje i sociologije zavrio je na Filozofskom fakultetu
u Zadru. Radi kao kolumnist Jutarnjeg lista. Za svoj novinarski rad nagraen je nagradom Hrvatskog
novinarskog drutva Marija Juri Zagorka za najbolju reportau. Knjievnu karijeru ostvaruje kao novelist,
romanopisac, feljtonist i lmski scenarist. Jedan je od prvih hrvatskih izrazito trino usmjerenih pisaca.
Svojom prvom zbirkom pria Zaboravio sam gdje sam parkirao (1997.) naznaio je upravo tu tendenciju, koja e
u dvijetisuitima postati i opa moda. No, prvim izdanjem ove zbirke nije postigao eljenu popularnost, to se
dogodilo tek s drugim i proirenim (10 pridodanih pria), zagrebakim izdanjem 2001.
U 90-ima objavio zbirku pria: Zaboravio sam gdje sam parkirao, Split 1997., ...
Dok ja snujem naklade s etiri-pet nula, oni se pale na tira od etiri-pet primjeraka i dok ja eznem za ljubavlju
milijuna, oni raunaju s prezirom nekolicine. Mi smo, fakat, dva svijeta.
Ante Tomi: Moji likovi trkeljaju kao Silvije Vrbanac (intervju), Godine Nove : magazin skrivenih elja, (ur. Kruno
Lokotar), Konzor, Zagreb, br. 1, 1997., str. 5.
(...) Malo me, da budem sasvim iskren, ve i zamara da kao pisac moram biti savjest drutva, angairani intelektualac,
potpisivati se na peticije da neke budale i egzibicioniste puste iz zatvora i ta ti je znam. Ja bih volio da, kao Barbara
Cartland, ujutro doem u svilenom kunom ogrtau u salon sa svjeim orhidejama u vazama, zavalim se u naslonja i,
ekajui sijamsku maku, sklopljenih oiju osobnoj tajnici diktiram ljubavne prie bogatih nasljednica i mladih
naoitih kardiologa.
Ante Tomi: Volio bih biti Barbara Cartland (intervju), prvotno objavljeno u Jutarnjem listu (preuzeto s: http://
www.mvinfo.hr/izdvojeno-razgovor-opsirnije.php?ppar=306 : od 21. 10. 2005.)
24
Pavii, Jurica: Prava proza devedesetih, Zarez, Zagreb, 10. 5. 2001., str. 42.
25
Inzistirajui na humornoj intonaciji, on je karnevalizirao svoj pripovjedni svijet, mjestimice ga dovodei na rub
karikature. Njegov humor nastaje kao posljedica kritikog prokazivanja stereotipnih situacija i likova, kolektivnih
98
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101
Razmotrimo jo jednom pojam urbane proze na primjeru Tomia koji pie prie
sa splitskog asfalta. Grad ine prije svega ljudi i njihov mentalitet, a manje viekatnice ili
asfalt. Slijedom ratnih, drutvenih, politikih, ekonomskih (tranzicijskih) i uope
socijalnih previranja i perturbacija krajem prolog stoljea, a i ranije, struktura splitskog
stanovnitva radikalno se izmijenila. Split danas preteitim dijelom nastanjuje dinarski,
vlaki (morlaki) mentalitet pozadinskog (zaobalnog) kontinentalnog prostora koji je
zadnjih godina poradi svoje probitanosti poprilino ekonomski i ojaao te zavladao
prostorima grada (kako rubovima, tako i njegovim centrom), a autohtono gradsko
splitsko stanovnitvo svedeno je na minimum i uglavnom osiromaeno. Kulturna proiz-
vodnja (osobito ona medijski podravana) u takvom kontekstu, odnosno, iz takvoga
konteksta, (ukljuujui i knjievnu) bitno je populistika i trivijalna te se zapravo
iskazuje kao opozitna pojmu urbanosti. Primjeri su dominantno mnogobrojni: cajke (?),
festivali dalmatinskih lakih nota, Goge Bjondina, Utorkai, ureenje splitske rive,
Severina, ...
26
Drugim rijeima Split 90-ih (i danas) nije grad urbanog mentaliteta, nego
je ruraliziran. Slino se, iako ne u tolikoj mjeri, moe rei i za Zagreb, Zadar, Dubrovnik,
Pulu,
Za Tomia postoji jo jedna odrednica. Kao izvrstan fabulator i dobar verbalist koji
tematizira, parodira i ironizira upravo spomenuti dinarski mentalitet njihovu
kurevitost (N. Ivaniin
27
), Tomi se zapravo, uz oekivane postmodernistike modi-
kacije, nadograuje na tradiciju hrvatske ruralistike (rustine) proze: imunovia,
Boia, Aralicu i osobito Raosa, no prvenstveno na razini uporabe posve odreenog tipa
humora koji se poziva na puko i likova oblikovanih njime. Ako je dozvoljen mali odmak
od znanstvenog tipa argumentacije, onda se moe rei kako je Tomiu taj tip humorizma
(vlakog, morlakog), budui da je porijeklom iz Imotskog (Imotska krajina kao zaviajni
prostor), zapravo uroen te ga razumije instinktivno. Na tu se Tomievu tradiciju onda
nadovezuje iskustvo pop-kulture, a tek onda lektira tipa Hemingway, Salinger, Carver,
(reenica, tzv. hard-boiled style), Twain, O`Henry (amerika novinska pria) ili sosti-
ciraniji srednjoeuropski (eki) tip humora Hrabala, kvoreckog, Wivegha, (ismijavanje
birokratskog aparata i autoriteta, vrckav i ironian humor) S ovim piscima, osim
popularnosti (u nacionalnim i regionalnim okvirima), vee ga i medij lma (snimanje
lma prema knjievnom predloku).
Tomievi urbani likovi uhvaeni u raskoraku bauljaju gradom ne snalazei se.
Upravo te situacije sraza sa signalima gradskog, sudara rustinog i urbanog mentaliteta,
juga i sjevera, zaobalnog i obalnog, istoka i zapada, ratnog i poratnog (tranzicijskog),
mitova ili klieja. Pritom i sam ponekad potegne za stereotipom kako bi izazvao smijeh. (Bagi, Kreimir: Treba li
pisati kako dobri pisci piu, Disput, Zagreb, 2004., str. 127)
26
Paradigmatski primjer takve kulturne proizvodnje i rezultat takvog duha je nedavna anegdota o
splitskom gradonaelniku Kerumu, kojeg su u vrijeme izborne kampanje novinari priupitali: Hoete li pomoi
ove godine Malu Floramy? Kerum odgovara: Naravno, a ta je maloj?
27
Prof. Nikola Ivaniin u svojim predavanjima o prozi dinarskog mentaliteta esto naglaava navedeni
izraz kao njenu vrlo vanu karakteristiku.
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101 99
pukog i ngiranog urbanog humornog izraza, ... proizvode Tomievu komiku i zabavnost;
ili se pak snalaze izvrsno to opet ima svoju kominu osnovu u mentalitetu, no u
konanici Tomiev centralni lik je provincijalac.
Kao reprezentativni humoristiki oblikovan lik zbirke Zaboravio sam gdje sam
parkirao nadaje se trgovaki putnik Toni Makaroni (ili Toni Udav) protagonist prie ivot
ima smisla. Taj tipian tomievski humoristini lik utjelovljenje je onih naslijeenih
morlakih (dinarskih, vlakih) osobina (poput: upornosti, snalaljivosti, probitanosti,
agresivnosti, proraunatosti, ne/bez obzirnosti, ali i prividne naivnosti, aljivosti,
slatkorjeivosti, ...) koje su mu stoljeima omoguavale preivljavanje u krtim,
oskudnim i nesmiljenim dinarskim i zaobalnim vrletima, a sada mu opet pomau u
jednako neprijateljskoj urbanoj sredini.
Iz spomenute tipinosti te vica ili anegdote kao nukleusa pripovjedne strukture
Tomi gradi specinu Makaronijevu (Udavovu) fokalizaciju. Ona naravno nije u
najuem smislu pojma infantilna, ali svakako ima bitnih odlika infantilnosti poput
nemogunosti poimanja zbiljskog vremena i prostora i onda, sukladno tome, naivna i
nesmotrena djelovanja (u krivo vrijeme na krivom mjestu). Makaroni je udak (lero,
oriinal), tip ije je djelovanje veim dijelom odreeno iracionalnou:
Tres! Tip je nogom udario u vrata kaa, upada s pitoljem u jednoj ruci, bomba
mu u drugoj, pa ni dobar dan ni faljen Isus, nego puca u strop: bum! (...) Svi u
kau skau na pod. (.. ) Kuko, zato me ne voli?! zaurla on mrano. (...) I
dosta prie! Ubit u nas oboje da ti bude lake. Najprije sebe pa tebe. Misli
obrnuto, zau se tada negdje s poda. Molim?! zbuni se Igor. Khm, Nakalja se
Toni Makaroni, Kazao si da e ubiti najprije sebe pa nju. Valjda si mislio da e
ubiti nju pa sebe. (...) Ako te ba zanima redoslijed, ubit u najprije sebe, pa tebe,
pa nju. Kako ti se to svia,a? Khm, nakalja se ponovo Toni, dozvolit ete da je
to meni jo uvijek malo nelogino, ali, hvala Bogu, svako ima pravo na svoje
miljenje, je li? Kako bi to bilo da svi isto mislimo ...(...)
(ivot ima smisla, str. 194 195)
Iako su smjeteni veinom u poratnu, tranzicijsku zbilju 90-ih, odnosno prikazani
kao njen produkt, Toni Makaroni i ostali Tomievi protagonisti u ovoj zbirci ipak su
puno blii vicu i anegdoti, doli ironiji i kritikom naboju.
Ima u ovoj zbirci naravno i drugih tema u rasponu od politike aluzivnosti
(Ubojstvo Predsjednikova psa), crkve/religijskog (ega ste se odrekli u korizmi), rata
(Pomou trikova ili kako su nestali Srbi u Hrvatskoj), erotike (Diana i fantom), kriminala
(um na srcu) do uplitanja fantastike u svakodnevlje (Dok nas smrt ne rastavi) i poigra-
vanja trivijalnim formama (Zaboravio sam gdje sam parkirao). Tomiev prvijenac zapravo
je dobar, duhovit pokuaj itanja vremena i prostora u kojem nad drutvenim
angamanom ili kritikom prevladava zanimljivo i zabavno.
100
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101
Opisani tipovi infantilnih (pomaknutih) dalmatinskih percepcija traumatine
zbilje 90-ih (i njihovi autori) samo su neki od najizrazitijih primjera koji zorno pokazuju
kako u sklapanju cjelovitije anrovske slike hrvatske kratke proze 90-ih (osobito druge
polovice) treba ozbiljno uvaiti i zanemarenu neozbiljnu humoristiku (kvantitativno
i kvalitativno reprezentativnu) produkciju.
Izvori:
Ivani, Viktor, Biljenica Robija K., Biblioteka Feral Tribune, Split, 1997.
Senjanovi, ermano, Dorin dnevnik (1492. 1996.), Durieux, Zagreb, 1997.
Smoje, Miljenko, Pasje novelete, Marjan tisak, Split, 2004.
Tomi, Ante, Zaboravio sam gdje sam parkirao i druge prie, Hena com, Zagreb, 2001.
Literatura:
Bagi, Kreimir, Treba li pisati kako dobri pisci piu, Disput, Zagreb, 2004.
Baudrillard, Jean, Simulacija i zbilja (zbornik 12 reprezentativnih tekstova), Naklada
Jesenski & Turk, Zagreb, 2001.
Biti, Vladimir, Pojmovnik suvremene knjievne teorije, Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
Culler, Jonathan, Knjievna teorija Vrlo kratak uvod, AGM, Zagreb, 2001.
Genette, Grard, Tipovi fokalizacije i njihova postojanost; u: Suvremena teorija
pripovijedanja, ur. V. Biti, Globus, Zagreb, 1991.
Godine Nove, magazin skrivenih elja (ur. Kruno Lokotar), Konzor, Zagreb, br. 1, 1997.
Ivani, Viktor, Sve Priznajem!, e-novine, http://www.e-novine.com/index.php?news=15119
(od 8. 07. 2008.)
Klai, Bratoljub, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod Mh, Zagreb, 1990.
Pavii, Jurica, Prava proza devedesetih, Zarez, Zagreb, 10. 5. 2001., str. 42.
Prosperov Novak, Slobodan, Povijest hrvatske knjievnosti (svezak III. i IV), Slobodna
Dalmacija, Split, 2004.
Senjanovi, ermano, O sebi, http://www.sanjamknjige.hr/index.php?id=9,78,0,0,1,0
(od 10. 12. 2005.)
Stojevi, Milorad, Ktonijsko kao (sredozemna) sudbina; predgovor knjizi: Imam rije:
Borisa Domagoja Biletia, Altagama, Zagreb, 2006., str. 5-28.
Suvremena teorija pripovijedanja, ur. V. Biti, Globus, Zagreb, 1991.
Tomi, Ante: Volio bih biti Barbara Cartland (intervju), http://www.mvinfo.hr/izdvojeno-
razgovor-opsirnije.php?ppar=306, (od 21. 10. 2005.)
Daniel Mikulaco, arko, Dora, Robi K. i Toni Makaroni infantilne percepcije zbilje 90-ih
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 85-101 101
SUMMARY
Daniel Mikulaco
ARKO, DORA, ROBI K. AND TONI MAKARONI INFANTILE
PERCEPTIONS OF REALITY IN THE 90s
Te paper questions the infantile types of focalisation in short humouristic prose writing by
popular Dalmatian narrators in the 1990s (M. Smoje, . Senjanovi, V. Ivani, A. Tomi). Starting
with the selected texts, it is possible to read out their relation towards categories, such as: reality/
ction, literal/non-literal and, in general, specic ways of stamping the recent Croatian war and
post-war reality into the narrative text structure.
Key words: contemporary Croatian literature; contemporary Croatian prose;
Mediterranean literature; short story; humoristic storytelling; infantile
narrator; carnivalisation; Miljenko Smoje; ermano io Senjanovi;
Viktor Ivani; Ante Tomi
Marijan abi, Napoleon pun-Strii u krugu oko almanaha Mj
FLUMINENSIA, god. 22 (2010) br. 1, str. 103-117 103
Marijan abi
NAPOLEON PUNSTRII
U KRUGU OKO ALMANAHA MJ
dr. sc. Marijan abi, Hrvatski institut za povijest Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje,
Slavonski Brod, izvorni znanstveni lanak
UDK 821.162.3:050
821.163.42.091:821.162.3
Hrvat Napoleon pun-Strii bio je jedini stranac koji je objavljivao u ekom almanahu
Mj (1858. 1862.), a svojim je prilozima u Nevenu prvi znaajnije pridonio recepciji
knjievnosti mjovaca u Hrvatskoj. Autor u lanku analizira punovu knjievnu i
publicistiku djelatnost za vrijeme njegova boravka u Pragu 1857. 1860., s posebnim
osvrtom na njegovu poziciju u krugu mlaih ekih knjievnika okupljenih oko almanaha
Mj te na punovu ulogu u posredovanju suvremene eke knjievnosti i kulture u
hrvatsku knjievnu periodiku.
Kljune rijei: Napoleon pun-Strii; Vitzslav Hlek; almanah Mj; hrvatsko-
-eke knjievne veze
O enoinim je vezama s ekom knjievnosti i kulturom dosta pisano
1
, kako o
njegovu boravku i kolovanju u Pragu (1859. 1865.), angamanu na prevoenju ekih
tekstova, prije svih Hlekovih novela i Erbenovih balada, izvjetavanju hrvatske
kulturne javnosti o zbivanjima u ekoj i obratno i pjesmama u kojima je obraivao
eke motive, tako i o recepciji enoina knjievnog rada u ekoj sedamdesetih i
osamdesetih godina 19. stoljea. Knjievni se pak povjesniari u potpunosti ne slau
kada je rije o utjecaju eke knjievnosti na enoin knjievni opus; miljenja se kreu

1
Najvanije je studije o enoinu ekom razdoblju nabrojao Milorad ivanevi u: ivanevi, Milorad,
enoa a ei: pspvky k dalmu studiu problematiky, Pehled kulturnch, literrnch a kolskch otzek,
4, 1965/66., str. 29 36 i ivanevi, Milorad. August enoa a Slowiansczyzna, Pamietnik Sowianski, 15,
1965., str. 159 198. Meu novijim su publikacijama za ovaj knjievnopovijesni problem svakako vane dvije
knjige: Tuek, Miroslava, (Ne)poznata obzorja: studije i ogledi, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1999., te
enoa, August, Nepoznati rani radovi na ekome i njemakom jeziku, kolska knjiga, Zagreb, 2003.