govorilo se da se neki ovjek predstavljao kao dobar i bogobojazan i da
je u to vrijeme. kad jo nisu postojali avioni i auta. polazio na had uoi Arefata. boravio s hadijama na Arefatu. prenio im poruke svojih blinjih i prijatelja, a od njih uzimao poruke za ove, te bi se vraao sljedee noi. Mnogi su Ijudi vjerovali da je on dobrT. unato tome to nije obavljao sve hadske obrede: nije boravio na Mini predvieno vrijeme i nije bacao kamenie na demretima. No. Sveznajui je Allah htio da se njegova prevara razotkrije i da Ijudi saznaju kakav je ustvari taj ovjek. Naime. kad je bio na samrti. pozvao je najstari- jeg sina i obavijestio ga da e svake godine uoi Arefata po njega doi deva to e ga odnijeti na Arefat. Sljedee godine. poto je deva dola. sin ju je uzjahao. a kad ga je odnijela u pustinju. stala je i obavijestila ga da je ona - ejtan kojeg je njegov otac oboavao padajui mu niice pa mu je zauzvrat pruao usluge. I kad je sin odbio uiniti seddu i zatraio utoite u Allaha. ejtan je ostavio mladia usred pustinje. Svemogui Allah odredio je da se sin ipak vrati iv i da narodu kae istinu o svom ocu nevjerniku...
Nasiov originala Alemui'inni ve-ejatin Autor Omer el-Ekar Naslov prijevoda Tajanstveni svijet dina i ejtana Prijevod Abdurrahman Kuduzovi Lektura Minareta oli Korektura Semsada Dani Izdava Demat Ikre Mnchen
Autor Omer el-Ekar TAJANSTVENI SVIJET DINA I EJTANA
Mnchen, 2012.
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Predgovor prvom izdanju Neka je hvala Svevinjem Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomo i oprost traimo, Njemu se utjeemo od zla naih dua i naih loih djela. Onoga koga Allah uputi niko ne moe u zabludu odvesti, a koga u zabludu Allah odvede, njemu niko ne moe na Pravu stazu ukazati. Svjedoim da nema istinskog boanstva osim Allaha, Koji nema sauesnika, i svjedoim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik. Neki e ljudi kazati da se o dinima i ejtanima treba pisati samo radi obraivanja informacija, i zato preferiraju da se ova tema povrno studira, ne razmiijajui dublje o sutini nevidljivog svijeta dina i ejtana. Isto tako, dre da je korist od izuavanja ove tematike ograniena i da rieznanje u vezi s tim ne teti ovjeku. Ovo njihovo miljenje ja neu do u detalje pobijati; a ono je, svakako, pogreno. ovjeanstvo troi nepojmijivo velike sume novca u dokazivanju, odnosno negiranju postojanja ivota na drugim planetama prostranog svemira. Da, troe dragocjeni novac pomou kojeg bi se mogli izgraditi itavi gradovi i osnovati drave, dok velikim dijeiom Zemlje hara glad. K tome, znanstvenici u to ulau veliki trud i mnogo vremena. ta onda rei u vezi s izuavanjem ivih, razumnih bia to ive s nama, na naoj planeti, borave u naim kuama, jedu i piju s nama, koja su u stanju unistiti ljudski um i upropastiti srce, potaknuti nas da se sami unitimo, da jedni druge ubijamo, navesti nas da jedni druge oboavamo, odnosno da oboavamo neko drugo stvorenje, eda bi na nas navukli Allahovu, delle anuhu, srdbu iju bismo posljedicu zasigurno osjetili. Stoga uvijek imajmo na umu da one koji se dignu protiv Svevinjeg Allaha naposlijetku eka vatra razbuktala. Inforrnacije koje nam se nude u kur'anskim ajetima i Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, vjerodostojnim hadisima vrednije su od suhog zlata. Naime, pomou Kuana i hadisa otkrivamo tajne svijeta dina i ejtana, detalje njihovog ivota, ali saznajemo i intenzitet neprijateljstva koje gaje dini i ejtani prema Ijudima te bivamo svjesni neprestanog truda to oni ulau da bi nas odveli u zabludu i upropastili. Govoriti o dinima i ejtanima vano je i zato to je Sveznajui Allah o njima objavio rnnoge ajete u Kuranu. Prouavalac Kurana i hadisa svjestan je da je ovjekov ivot ustvari samo velika borba izmeu ovjeka i ejtana, koji eli ovjeka upropastiti, dok se ovjek kojeg je Plemeniti Aiiah pomogao Svojim svjetlom bori da se odri na Pravom putu i da pomogne drugim ijudima da se odre na njemu. Na tome se putu mora boriti protiv neprijateija koji zadire u dubinu njegove due, vesvesama, hravim mislima napada srce, koji u njemu budi raznorazne eije, potie na ostvarenje snova i nastojanja... Isto tako, ovjek mora uvijek preispitivati svoje ciijeve, bliske i daleke, eda bi pouzdano znao ini li djela koja Allah voli, s jedne, i da bi se sauvao od neprijatelja koji ga eli zaulariti i voditi kao to zemljoradnik vodi tegleu marvu, s druge strane.
Objedinio sam erijatske tekstove to se bave pitanjem dina i ejtana te izjave autoritativnih islamskih uenjaka s tim u vezi, pa sam ih prostudirao i pripremio ovu knjigu koja se sastoji od est poglavlja. U prvom poglavlju dao sam osnovne informacije u vezi sa svijetom dina i ejtana. Govorio sam o materiji od koje su stvoreni i nainu njihovog stvaranja, njihovim imenima i vrstama, hrani, piu i sklapanju braka, mjestima na kojima borave, ivotinjama s kojima ive i jahalicama kojima se slue, a na kraju poglavlja govorio sam o moi koju im je Svemogui Allah dao. U drugom sam poglavlju objasnio radi ega su dini i ejtani stvoreni, govorio sam o nainu dostavljanja Boijeg zakona i propisa njima te o sveobuhvatnosti Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva. Tree (najvanije) poglavlje ove knjige podijelio sam na est studija, pa sam, s dokazima, govorio o okrutnom neprijateljstvu izmeu ovjeka i ejtana te o Aliahovom, delle anuhu, upozorenju na njihovo neprijateljstvo. Zatim sam govorio o ejtanovim bliskim i dalekim ciljevima. Nakon toga sam razmatrao naine na koje ejtan zavodi ovjeka. Pa sam neta zapisao o ejtanovom predvoenju te borbe i o vojsci kojom raspolae. Zatim sam razmatrao spletke kojima ejtan spletkari protiv ovjeka. A poglavlje sam zavrio govorei o ejtanovim vcsvesama (zlim mislima i sumnjama), njegovom oruju pomou kojeg navodi ljude na poroke i sije nered meu njima. Tu sam objasnio nekoliko stvari za kojima poseu ejtani u zavoenju ljudi: pretvaranje u odreene likove, obraanje Ijudima i teti koja iz toga proizlazi, spiritizam (dozivanje duhova) - je li to moguno i kakva je veza izmeu spiritizma i ejtana, a potom sam razmatrao pitanje poznaju li dini budunost i o teti koja proizlazi iz uvjerenja onih ljudi koji vjeruju da dini znaju ta e se u budunosti dogoditi. Ovo sam poglavlje zavrio razmatranjem veze izmeu dina i leteih tanjira. U etvrtom sam poglavlju govorio o oruju kojim se musliman mora naoruati da bi mogao voditi borbu protiv ejtana. U petom poglavlju govorio sam o iijeenju ejtanovog odira. A u estom (posljednjem) poglavlju razmatrao sam mudrost postojanja ejtana. Na kraju, molim Svemogueg Allaha da iz ove knjige izvuku onosvjetsku korist autor - prestinu nagradu, izdava i italac, da nas zatiti od ejtana i stavi u okrilje Svoje brige i panje, a On je, zaista, divan zatitnik i divan pomaga. Neka su mir i spas Resuiullahu, sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj asnoj porodici i svim ashabima. dr. Omer el-Ekar U Kuvajtu 28.10.1398. /30.9.1978.
1. POGLAVLJE OSNOVNE INFORMACIJE U VEZI SA SVIJETOM DINA I EJTANA DINI - ZASEBAN SVIJET Dini su zaseban svijet, potpuno neovisan od naeg svijeta i svijeta asnih meleka. Pa ipak, izmeu dina i ljudi postoje stanovite zajednike osobine: i jedni i drugi imaju razum i slobodu izbora u injenju dobra i zla. Dodue, dini se od Ijudi razlikuju u nekim stvarima, a najvanija razlika jest materija od koje su dini stvoreni. Ibn Akil, rahimehullah, zapisao je: Dini su nazvani tim imenom jer su nevidljivi i skriveni. Glagol denne znai: biti skriven. 1 Da su dini i ejtani nevidljivi, asni Kuran jasno potvruje: On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. (EL E'raf, 27)
MATERIJA OD KOJE SU DINISTVORENI I NAIN NJIHOVOG STVARANJA l. Od ega su dini stvoreni? Svevinji Allah izvijestio nas je da su dini stvoreni od vatre: ...a jo prije stvorili smo dinc od vatre uarene (El-Hidr, 27); ...a dina je stvorio od plamena vatre..." (Er-Rahman, 15). Kometirajui sintagmu 1 Akamul-merdan, str. 7. plamen vatre, Ibn Abbas, Ikrima, Mudahid, Hasan eb Basri i neki drugi komentatori Kurana rekli su da se to odnosi na zavretke plamena, a po drugoj verziji, na isti plamen i njegov najvreliji dio. 2 Imam En-Nevevi zapisao je sljedee: Izraz maridz odnosi se na plamen to je pomijean s crnilom vatre. 3
U Aiinom, radijallahu anha, predanju stoji da je Aliahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sijedee: Meleki su stvoreni od svjetlosti, dini su stvoreni od plamena vatre, a ovjek je stvoren od onoga to vam je ve opisano. 4
II. Kada su dzini stvoreni? Nesumnjivo je da su dini stvoreni prije ovjeka, na osnovu Allahovih, delle anuhu, rijei: Mi smo stvorili Adema od ilovae, od blata ustajalog, a jo prije stvorili smo dine od vatre uarene (El Hidr, 26, 27). Neki prvaci smatraju da su dini stvoreni prije ovjeka na hiljadu godina, ali za takvu tvrdnju ne postoji dokaz u Kuranu niti u hadisu.
III. Kako dini izgledaju? Kako dini izgledaju, kakav je njihov oblik i koja ula imaju - sve to znamo samo u onoj mjeri u kojoj nas je dragi Allah izvijestio. Pouzdano znamo da imaju srce, oi i ui: Mi smo za dehennem mnoge dine i ljude stvorili; oni srca imaju - a njime ne shvataju, oni oi imaju - a njima ne vide, oni ui imaju - a njima ne uju; oni su kao stoka, ak i gori... (El Eraf, 179). Isto tako, ejtan ima glas: I zavodi glasom svojim koga moe... , (El- lsra, 64). U hadisima se navodi i to da ejtan ima jezik, da dini jedu, piju, smiju se, i tako dalje. O svemu tome e, uvaeni itaoe, imati priliku proitati u ovoj knjizi.
IV. Imena dina u arapskom jeziku i njihove vrste Ibn Abdulberr kae: Prema jezikoznalcima, dina postoji nekoliko kategorija. U osnovnom znaenju, za njihove individue kae se din. Dini koji ive s ljudima nazivaju se ummar. One dine koji se bave djecom ljudi nazivaju ervah. Zloesti dini koji uznemiravaju jesu ejtani. Gori od ejtana nazivaju se maridi. A gori i napasniji od marida jesu ifriti. 5
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: Dini se dijele na tri vrste: oni koji lete, dini u obliku zmija i pasa, te oni koji ne borave na jednom mjestu. 6
DOKAZI POSTOJANJA DINA I. Postojanje dina nepobitna je stvar Izuzetno malo ljudi u potpunosti nijee postojanje dina, a neki mnogoboci smatraju da se pod izrazom dzini podrazumijeva snaga zvijezda. 7
Ima fizolofa koji smatraju da se pod izrazom dini misli na lou stranu i poroke ljudske due, a da se pod izazom meleki podrazumijeva dobra strana due. 8
Neki modernisti, opet, kau da su dini ustvari bakterije i mikrobi, koje je otkrila savremena nauka. Dr. Muhammed el-Behi tvrdi da su dini zapravo meleki, da su jedan svijet meu kojem ne postoji razlika. On se poziva, izmeu ostalog, na injenicu da su meleki nevidljivi, pa je stoga dine uvrstio u meleke. 9
Je li neznanje argument? Spomenute kategorije Ijudi, koje negiraju postojanje dina, ne raspolau znanjem u vezi s tim. Nepoznavanje neke stvari nije argument, 10 i ogavno je da razuman ovjek iskljuuje postojanje odreene stvari jer on ne zna da ta ista stvar postoji. Svevinji je Allah osudio nevjernike koji negiraju ono to ne poznaju: Oni poriu prije nego to temeljito saznaju ta ima u njemu... (Junus, 39). ta bismo mi kazali o drevnim narodima koji bi demantirali savremene izume (koje danas niko ne rnoe porei) da ih je s tim u vezi izvijestio iskren ovjek? Ako mi ne ujemo nebrojene glasove u svemiru, znai li to da isti ti glasovi ne postoje, sve dok nismo izumili radio-talase, pa smo postali kadri uti ono to ne moemo registrirati ulom sluha? Govorei o skupini dina koju je Ailah, deile anuhu, poslao Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, da sluaju uenje Kurana, Sejjid Kutb, rahimehuiiah, u tefsiru Fi zilaili Kuran ostavio je sljedei zapis: Dogaaj spomenut u Objavi u vezi sa slanjem nekoliko dina radi sluanja Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, uenja Kurana te prenoenje njihovih rijei i postupaka poslije toga - sve je to samo po sebi dovoljan dokaz postojanja dina i potvrivanja toga dogaaja. I dokaz je da dini mogu sluati uenje Kurana na arapskom jeziku, kako ga je uio Resuluilah, sallallahu alejhi ve sellem. I dokaz je da su dini stvorenja to mogu biti vjernici i nevjernici, spremni ponijeti uputu i spremni izabrati zabludu. Stoga sellem, razgovarao s dinima. Evo objanjenja: Ibn Abbas je nijekao razgovaranje, a nije poricao postojanje dina. ta vie, neki su drugi ashabi, izmeu ostalih, Ibn Mesud, radijallahu anhu, potvrdili razgovaranje izmeu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i dina, a onaj ko raspolae informacijom ima dokaz protiv onoga ko lom istom informacijom ne raspolae. nema potrebe da se ta konstatacija jo vie dokazuje i potvruje, jer ovjek ne moe poveati stvarnost pojave ije je postojanje konstatirao Sveznajui Allah, osim to mi pokuavamo objasniti tu istu stvarnost u domenu ljudskog shvatanja. Na svemir obiluje tajnama, silama i stvorenjima iju sutinu, svojstva i posljedice dokraja ne poznajemo. Zivimo u okrilju tih istih sila i tajni, malo o njima znamo, mnogo nam je nepoznato. S vremena na vrijeme otkrijemo poneku tajnu i dokuimo neta o tome. Nepoznata stvorenja upoznajemo ponekad sutinski, ponekad njihova svojstva, a ponekad preko tragova koji ukazuju da postoje kao to mi postojimo. Pa ipak, jo smo na samom poetku, jo upoznajemo svemir, u kojem ivimo, u kojem su ivjeli nai preci, oevi i djedovi, u kojem e ivjeti nai potomci, djeca i unuci. U odnosu na veliinu i masu svemira Zemlja nije vrijedna spomena, pa smo mi manji od truna. Ono to smo sada otkrili - a jo smo na sarnom poetku - u odnosu na ljudsku spoznaju samo pet stoljea unazad, smatra se veim udom od uda postojanja dina. Da je neko prije pet stoljea progovorio o tajnama atoma, o kojem mi danas raspravljamo, Ijudi bi pomislili da je taj ovjek lud, ili bi rekli da govori o neemu definitivno udnijem od dina. Spoznajemo i otkrivamo u skiadu sa svojim, ljudskim mogunostima koje su nam date zarad namjesnitva na Zemlji, u skladu sa zahtjevima tog istog namjesnitva i shodno onome to nam je Svevinji Aliah potinio, eda bi nam otkrio tajne i da nam potcinjeno bude posiuno, a sve, postojanje dina, niti negira to da je Allah, delle anuhu, i dinima poslao poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. tavie, veina nevjernika potvruje postojanje dina. Sljedbenici Knjige, idovi i krani, vjeruju u postojanje dina kao to vjeruju muslimani, iako meu njima postoje neki koji ipak negiraju njihovo postojanje, kao to i meu muslimanima postoje oni to negiraju postojanje dina, kao, naprimjer, dehmije i mutezile; a veina ,muslimana i njihovi vjerski autoriteti vjeruju u postojanje dina. Razlog tom uvjerenju muslimana jest injenica da je postojanje dina potvreno mutevatir-predanjima prenesenim od vjerovjesnika, to je opepoznato. Isto tako, nuno je poznato da su dini iva razumna bia koja imaju slobodnu volju. Oni su, tavie, erijatski obveznici: na njih se odnose Boije naredbe i zabrane. Dini, takoer, nisu svojstva ni semantiki pojmovi pri ovjeku, niti pri nekom drugom stvorenju, kako tvrde neki bezbonici. I poto je postojanje dina vijest koja je od vjerovjesnika prenesena putem mutevatinpredanja, njihovo je postojanje poznato obinom svijetu i uenjacima, i riemogue je da njihovo postojanje nijee skupina koja se pripisuje plemenitim poslanicima. 11
S tim u vezi, ejhul-islam kazao je i ovo: Sve sekte koje se pripisuju islamu potvruju postojanje dina a i veina nevjernika, to jet, veina sljedbenika Knjige, veina arapskih i drugih mnogoboaca, Hamovih potomaka. U postojanje dina takoer vjeruje veina Kenanovih potomaka i veina Grka, Jafetovih potomaka. Eto, svi oni vjeruju da dini postoje. 12
Imam El-Duvejni napominje da je Veina uenjaka iz redova ashaba i tabiina jednoglasna u miljenju da dini i ejtani postoje i da je traenje utoita u Allaha od njihovog zla preporuena stvar. I tom njihovom konsenzusu ne proturjei onaj ko ima ikakve veze s vjerom. 13
> Ajeti i hadisi koji dokazuju postojanje dina Postoje mnogi erijatski tekstovi koji potvruju postojanje dina i ejtana. Mnoge smo tekstove spomenuli u knjizi, a njihova brojnost i poznatost dovoljna je kao dokaz, pa se i ne moraju navesti. Allah, delle anuhu, rekao je: Reci: 'Meni je objavljeno da je nekoliko dinova prislukivalo... (El Dinn, 1). U 6. ajetu ove iste sure Sveznajui je Allah rekao: , ...i bilo je ljudi koji su pomo od dina traili, pa su im tako obijest poveali... > Vienje dina Mnogi Ijudi danas, a i prije nas vidjeli su neke udne prizore, mada mnogi od onih to su to vidjeli ili uli ne znaju da se radi o dinima, tvrde da se radi o duhovima, prikazama, vanzemaljcima... I najistinitije to postoji s tim u vezi jest predanje u kojem stoji da je dine vidio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, razgovarao s njima, pouio ih nekim islamskim propisima i uio pred njima kuranske ajete - predanje koje o tome govori navest emo u odgovarajuem odjeljku. > Magarac i pas mogu vidjeti dine U osnovi, ljudi ne mogu vidjeti dine, ali postoje iva bia, kao, naprimjer, magarac i pas, koja ih mogu vidjeti. Ei-Buhari i Muslim zabiijeili su Ebu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Kada ujete pjevanje horoza, moiite Allaha za dobrote Njegove, jer je horoz vidio meleka. A kada ujete revanje magaraca, utjeite se Allahu od ejtana, jer je magarac vidio ejtana. 14 Ebu Davud je zabiljeio predanje u kojem Dabir b. Abduilah, radijaliahu anhu, prenosi sijedei Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: Kada ujete lave pasa i revanje magarca, utjeite se Allahu, jer oni vide ono to ne vidite vi. 15
I ne izaziva uenje da odreene ivotinje vide ono to je nama nevidljivo, u ta su se znanstvenici i uvjerili. Pela, naprimjer, vidi uitravioletne zrake, pa vidi sunce kad je oblano; sova vidi mia u mrkloj noi, i tako dalje.
III. Neispravno je miljenja onih ljudi koji kau da dini pripadaju svijetu meleka Prethodio je hadis u kojem stoji da su meleki stvoreni od svjetlosti, a dini od vatre. U tom je hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naglasio razliku izmeu dvije materije, to znai da se radi o dva posebna svijeta, a ne o jednom, istom svijetu. Onaj ko prostudira erijatske tekstove u vezi s melekima i dinima uvjerit e se da izmeu njih postoji velika razlika: meleki ne jedu, ne piju, ne opiru se onome to im Sveznajui Allah zapovijedi, izvravaju ono to im se naredi..., dok dini jedu, piju, iskazuju neposlunost Allahu, suprotstavljaju Mu se, lau, i tako dalje. Naravno, i mi kaemo da su to dva nama skrivena svijeta, koja ne vidimo, ali potcrtavamo da su to dva potpuno razliita svijeta glede materije od koje su stvorena i glede karakteristika.
EJTANII DINI I. Ko je ejtan? ejtan, o kojem nam je Sveznajui Allah objavio mnoge ajete, pripada svijetu dina. U poetku je oboavao Svevinjeg Allaha i ivio na nebu, s melekima. Uao je u dennet, a potom je, kad mu je Allah, delle anuhu, naredio da se pokloni Ademu, iz oholosti i elje za neredom, odbio Boiju zapovijed, i tada ga je Svemogui Allah protjerao iz denneta. Imenica ejtan u arapskom jeziku upotrebljava se za svakog oholog i buntovnog ovjeka. ejtan je, zbog svoje oholosti i neposluha prema Gospoaru, dobio naziv tagut: Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na ejtanovom (tagutovom). Zato se borite protiv ejtanovih tienika, jer je ejtanovo lukavstvo zaista slabo (En-Nisa, 76). Imenom tagut nazvan je zato to je preao granice u ziu, u neposlunosti spram Allaha, delle anuhu, i zato to se postavio za boanstvo. Imenica ejtan, u tom obliku, poznata je skoro svim narodima na Zemiji, to spominje El Akkad u djelu Iblis. On je stvorenje koje je izgubilo nadu u Allahovu, delle anuhu, milost, zbog ega ga je Sveznajui Allah nazvao Iblisom, a korjen te rijei u arapskom jeku ukazuje na onoga u kome nema nikakvog dobra, koji je izgubio nadu i postao izgubljen. Kostudirakuranskeajeteihadisekojigovoreoejtanu vidi da je ejtan razumno stvorenje, da. shvata, kree se, i tako dalje, a nije olienje zla u dui i semantiko znaenje za poroke u ljudskoj dui koji je, ako mogu, odvraaju od idealnih duevnih visina. 16
II. Kojem svijetu pripada ejtan? Prethodilo je miljenje da ejtan pripada dinima, meutim, neki prvi i potonji uenjaci, raspravljajui o tom pitanju, kazali su da ejtan pripada melekima. U tome su se poveli za Allahovim, delle anuhu, rijeima: A kad rekosmo melekima: Pokolonite se Ademu!", oni se pokionie, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik (El Bekara, 34). Evo kako oni to dokazuju: U ovom i njemu slinim ajetima Svevinji Allah spominje meleke i izuzima Iblisa, a ono to se izuzima obino je dio onoga iz ega se izuzima. U djelima to se bave tefsirom i historijom navedena su miljenja nekih uenjaka to smatraju da je Iblis bio melek, uvar denneta, ili uvar ovozemaljskog neba, da je bio najbolji melek, najboljeg porijekla, i tako dalje. Ibn Kesir, rahimehullah, kae: S tim u vezi, prenesena su brojna predanja od prvih generacija, a veina njih jesu israilijati koji se moraju razmatrati - Sveznajui Allah zna jesu li tani - osim to postoje i oni israilijati ija je neistinost kategorina, utoliko to se jasno suprotstavljaju istini, koju imamo pred sobom. asni Kuran dovoljan je kao dokaz, i ne moramo posezati za predanjima prijanjih naroda, tim prije to su ta predanja veinom izmijenjena: na njih je dodato ili oduzeto. ak su u pogledu ejtana izmiljena brojna predanja - prijanji narodi nisu imali perfektno precizne prenosioce koji bi ta predanja sauvali od iskrivljavanja fanatika i prisvajanja zabludjelih, za razliku od ovog ummeta, koji ima estite bogobojazne imame, vrsne uenjake prvake, perfektne kritiare s nepojamno jakim i preciznim pamenjem, koji su zapisali hadis, prouili ga, te ga klasificirali na autentine, dobre, slabe, iznimne, zapostavljene i apokrifne, i koji su zapisali imena prenosilaca laaca, onih s nepoznatom biografijom, i sve prenosioce svrstali u odgovarajuu kategoriju. Sve su to uradili radi zatite autoriteta posljednjeg poslanika, prvaka ovjeanstva, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem - da mu se ne pripie la, ili da se o njemu ne pripovijeda ono to nije uinio. 17
Dokazivanje da je ejtan bio jedan od meleka ajetom u kojem je Allah spomenuo meleke i iz njih izuzeo Iblisa - nije kategorian dokaz jer postoji mogunost da ono to se izuzima nije iste vrste kao ono iz ega se izuzima (ar. istisnaun munkati). I zacijelo se radi o toj vrsti izuzimanja, na osnovu jasnih Allahovih, delle anuhu, rijei u kojima stoji da je ejtan pripadao svijetu dina: A kad smo rekli melekima: Poklonite se Ademu!, svi su se pokionili osim Iblisa, on je bio jedan od dina... (El-Kehf, 50) Da su dini potpuno razliit svijet od meleka i ljudi - dokazujemo navedenim hadisom, koji je zabiijeio imam Muslim: Meleki su stvoreni od svjetlosti, dini su stvoreni od plamena vatre, a ovjek je stvoren od onoga to vamje ve opisano Hasan el-Basri, rahimehullah, jednom je prilikom izjavio: Iblis nije pripadao melekima ni koliko traje treptaj oka. 18
Aejhubislam IbnTejmijja, rahimehullah, ustanovio je da je ejtan pripadao meiekima s obzirom na njegov fiziki izgled, a ne s obzirom na osnovu materije od koje je stvoren, niti je sutinski nalikovao meiekima. 19
Je li ejtan predak dina? Kad je rije o ovom pitanju, ne raspolaemo dokazima, osim to je oitija mogunost da je on jedan od dina, kako se kae u ajetu. Pa ipak, ejhul-islam, rahimehullah, smatra da je ejtan predak dina, kao to je Adem, alejhis-selam, predak Ijudskog roda. 20
III. Kako ejtan izgleda ejtan izuzetno runo izgleda, to je ustaljeno u Ijudskoj svijesti. Odatle je Sveznajui Allah plodove drveta Zekkum, koje raste usred dehennema, poistovjetio sa ejtanskim glavama, jer je poznato da one izuzetno runo izgledaju: To je drvo koje usred dehennema raste; plod mu je poput glava ejtanskih. (Es-Saffat, 64, 65) Krani su u srednjem vijeku crtali ejtana u liku ovjeka s jareom bradom, visokim obrvama, ustima iz kojih stre vatreni jezici, rogovima, papcima i s repom. 21
IV. ejtan ima rogove . Ibn Omer, radijaliahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nemojte pratiti izlazak i zalazak sunca i tada klanjati, jer sunce izlazi izmeu ejtanovih rogova. 22
Ovaj isti ashab prenio je sljedee Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: Kada se pojavi okrajak sunca, odloite obavljanje namaza, sve dok sunce ne odskoi, a kada pone zalaziti, odloite njegovo obavljanje, sve dok ne zae. I nemojte pratiti iziazak i zalazak sunca i tada klanjati, jer ono izlazi izmeu ejtanovih rogova. 23
Smisao ove Vjerovjesnikove, sailallahu alejhi ve sellem, zabrane lei u tome to su neki mnogoboci oboavali sunce i padali mu niice prilikom njegovog iziaska i zaiaska, pa bi ejtan stao na stranu na kojoj je bilo sunce kako bi ti isti mnogoboci njemu seddu uinili. Imam Muslim zabiljeio je predanje u kojem stoji da je Amr b. Abesa es-Sulemi, radijailahu anhu, upitao Allahovog Poslanika, sallailahu alejhi ve sellem, u vezi s namaskim vremenima, na ta mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: Nakon to klanja sabah-namaz, sustegni se od namaza, sve dok sunce ne izae i ne odskoi, ono izlazi izmeu ejtanovih rogova, i tada mu nevjernici padaju niice, od tada moe kianjati, tada namazu prisustvuju meleki i tada klanjaju dobri, sve dok sunce ne bude na zenitu, kad se raspaljuje dehennem, a nakon to sunce pree zenit, opet moe klanjati, tada namazu prisustvuju meleki i tada klanjaju dobri... Pa je Poslanik Amru zabranio obavljanje namaza poslije ikindijskog farza: ...nakon to klanja ikindija-namaz, sustegni se od namaza, sve dok sunce ne zae, a ono zalazi takoer izmeu ejtanovih rogova, i tada mu nevjernici padaju niice. 24
U spomenutim vremenima nije dozvoljeno obavljati namaz, ali je, prema utemeljenijem miljenju islamskih uenjaka, u tim vremenima doputeno obavljanje namaza s povodom, kao, naprimjer, tehijetubmesdida, a zabranjeno je obavljanje namaza bez povoda, to jest, opih nafila, na osnovu Posianikovih, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: Nemojte pratiti..., ije je znaenje: nemojte s obavljanjem namaza ekati to vrijeme pa tada klanjati. U vezi sa ejtanovim rogovima, imam El-Buhari zabiljeio je Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje: Vidio sam Resulullaha, sallailahu aiejhi ve sellem, kada je pokazao prema istoku i rekao sljedee: Smutnja e se tamo pojaviti, smutnja e se tamo pojaviti! Tamo gdje se pojavljuju ejtanovi rogovi. 25 Znaenje je: smutnja e se pojaviti tamo gdje se pojavljuje ejtan.
DINSKA HRANA, PIE I SKLAPANJE BRAKA I.ime se dini hrane i ta piju? Dini i ejtani hrane se i konzumiraju tekuinu. El Buhari je zabiljeio preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Ebu Hurejri da mu nae kamenie za ienje poslije fizioloke potrebe i naglasio: ...ali mi nemoj donijeti kost niti izmet! A kada je Ebu Hurejra upitao Resulullaha zbog ega mu je rekao da ne donosi kost niti izmet, Poslanik je odgovorio: Jer se kostima i izmetom hrane dini. Dola mi je delegacija dina Nasibija - divna je bila - i od mene traila da molim Allaha da ih opskrbi, pa sam zamolio Allaha da u svakoj kosti i. izmetu osjete lijep okus. 26
Imam Et-Tirmizi zabiljeio je hadis koji je prenio Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, a u njemu stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nemojte se poslije fizioloke potrebe istiti izmetom ni kostima jer se time hrane vaa braa dini. 27
Ovaj isti ashab prenio je sljedee Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: Doao mi je izaslanik dina i odveo me sa sobom; a tamo sam dinima uio Kuran. Tada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odveo ashabe da vide njihove tragove i mjesto gdje su naloili vatru. Dini su od Vjerovjesnika, sallaliahu alejhi ve seilem, traiii da moli Svevinjeg Allaha da ih opskrbi, na ta im je Poslanik islama rekao: Vaa je hrana kost svake ivotinje pri ijem je klanju spomenuto Allahovo ime, i ona vam je bolja od mesa, a za vae jahae ivotinje hrana je balega. A tada se Vjerovjesnik, sallaliahu aiejhi ve sellem, obratio ashabima: Zato se nemojte istiti kostima i balegom, time se hrane vaa braa dini. 28
To to je izmet hrana dina i hrana njihovih jahaih ivotinja, nije jedini razlog zabranjenosti ienja izmetom. Naime, to je zabranjeno i zato to je izmet neistoa, to je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jasno rekao. 29
Allahov nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako stoji u Ibn Omerovom, radijallahu anhu, predanju, izvijestio: Neka ovjek jede desnom rukom, i neka pije desnom rukom, jer ejtan odista jede i pije lijevom rukom 30 , nareujui nam razlikovanje od njega. Tu je i sljedei hadis: Kad ovjek ue u kuu izgovarajui Allahovo ime, ejtan kae: Ovdje nema konaka ni veere! Kad ue u kuu i ne spomene Allahovo ime, ejtan kae: Ovdje ima konaka! Akoli ovjek ne spomene Boije ime prije jela, ejtan jo rekne: Ovdje imaju konak i veera! 31 U navedenim je hadisima kategoriki dokaz da ejtani jedu i piju. Kao to je ljudima zabranjeno konzumiranje mesa pri ijem klanju nije spomenuto Allahovo, delle anuhu, ime, to je, isto tako, zabranjeno dinima vjernicima. Njima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao nadomjetaj dao da njihova hrana budu kosti ivotinje koja je zaklana u ime Svevinjeg Allaha; kosti one ivotinje pri ijem klanju nije izgovorena bismilla ostaje na raspolaganju ejtanima i dinima nevjernicima. To je tako jer ejtani smatraju da je dozvoljeno konzumiranje mesa ivotinje koja nije zaklana u ime Sveznajueg Allaha. I upravo su zbog toga neki uenjaci zakljuili da je strv hrana ejtana, jer nije umrla s Allahovim, delle anuhu, imenom. Iz Boijih rijei: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratne su stvari, ejtanovo djelo... (El-Maida, 9) Ibnul-Kajjim, rahimehullah, izveo je zakljuak da ejtan konzumira opojna pia, na sljedei nain: ejtan konzumira ono pie na ije konzumiranje navraa svoje tienike, u emu i sam sudjeluje, to jest, ini isti grijeh i zasluuje istu kaznu. Na ispravnost Ibnul Kajjimovog, rahimehullah, zakljuka ukazuje predanje u kojem stoji da je Abdullah b. Jezid izjavio: Omer, radijallahu anhu, posiao nam je dopis u kojem je pisalo sljedee: I prokuhajte ono to pijete, eda nestane ejtanov udio, jer on ima duplo vei udio u onome to pijete nego vi. 32
II. Stupaju li dini u branu vezu i stjeu li potomstvo? ini se da dini sklapaju branu vezu. To su neki uenjaci dokazivali ajetom koji govori o dennetskim enama: ...one s kojima, prije njih, ni ovjek ni din nije imao spolni odnos... (Er-Rahman, 56). Izraz tams, spomenut u ajetu, ima znaenje spolnog odnosa, a, prema nekim uenjacima, isti ovaj izraz oznaava spolni odnos uslijed kojeg nastaje krvarenje. Imam Es-Sefarini, rahimehullah, naveo je predanje iji lanac prenosilaca treba ispitati, a u njemu stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Dini se razmnoavaju kao to se ljudi razmnoavaju; dini su brojniji od Ijudi. 33
Bez obzira na to bio ovaj hadis autentian ili ne bio, 56. ajet sure Er-Rahman jasno ukazuje da dini mogu imati spolni odnos, i to nam je dovoljno kao dokaz. Osuujui ljude to su za zatitnika prihvatili ejtana i njegov porod, Plemeniti je Allah rekao: Pa zar ete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? (El- Kehf, 50). Dakle, ejtan ima porod. Ovaj emo odjeljak zavriti sljedeom Katadinom, rahimehullah, izjavom: ejtani se razmnoavaju kao to se ljudi razmnoavaju; ejtani su brojniji od ljudi. 34
III. Neutemeljen stav nekih uenjaka o dinima Postoje i oni uenjaci koji smatraju da se dini ne hrane, ne piju i da ne sklapaju branu vezu, a to njihovo miljenje pobijaju prethodno navedeni ajeti i hadisi. Neki su uenjaci svijet dina podijelili na nekoliko kategorija, pa su kazali da postoje oni dini koji jedu i piju, ali da postoje i oni koji nemaju te karakteristike, i tako dalje. Kad je o tome rije, Ibn Derir et-Taberi zabiljeio je sijedeu izjavu Vehba b. Munebbiha, rahimehullah: Dina postoji nekoliko kategorija. Pravi dini slini su vjetru: ne hrane se, ne piju, ne umiru, ne sklapaju branu vezu i ne razmnoavaju se. A postoje i oni koji imaju sve te karakteristike. To su enski demoni, dini koji stalno mijenjaju oblik, i tome slino. 35 Ova Vehbova, rahimehullah, izjava mora se potkrijepiti dokazom, a dokaz ne postoji. Umjesno je napomenuti i to da su neki uenjaci pokuali raspravljati o tome kako dini jedu, to jest, vau li i gutaju, ili hranu konzumiraju ulom mirisa, disajnim putem. Pogreno je ovo pitanje i istraivati. tavie, to nije doputeno, jer ne raspolaemo informacijama o tome: ni Sveznajui Allah ni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu nam o tome nita rekli.
IV. Mogu li dini stupiti u branu vezu s ljudima? Pod pretpostavkom da je takva brana veza ostvariva, neki uenjaci (Hasan el-Basri, Katada, El- Hakem, Ishak b. Rahavejh...) dre da je pokueno da ovjek stupi u takvu branu vezu. A imam Malik, rahimehullah, nije nalazio argument koji bi to zabranio, osim to lino nije preporuivao da ljudi stupaju u branu vezu s dinima. On je to svoje miljenje ovako obrazlagao: Nije mi drago da Ijudi stupaju u branu vezu s dinima, jer kad ena zatrudni i kad je neko upita ko je njen mu, odgovorit e da je njezin mu din, pa iz toga moe proistei veliki nered. 39
S druge strane, ima uenjaka koji smatraju da je sklapanje brane veze izmeu ljudi i dina zabranjeno. Svoj stav dokazuju injenicom da je Allah, delle anuhu, kao dobroinstvo istaknuo blagodat davanja ljudskom rodu supruge iz njihove vrste: ...i jedan od dokaza Njegovih jest to to za vas, od vrste vae, stvara ene da se uz njih smirite, i to izmeu vas uspostavlja ljubav i samilost... (Er-Rum, 21). Ovi islamski autoriteti kau: Da se i sklopi brak izmeu mukarca i demonke, odnosno izmeu ene i dina, ne bi se mogla ostvariti sloga i harmonija izmeu suprunika, jer su iz razliite vrste, i tada bi mudrost braka bila potrta, a smiraj i ljubav, ajetom istaknute blagodati, ne bi se mogli ostvariti. Kad je rije o sklapanju braka izmeu ljudske i dinske vrste, postoje Ijudi koji kau da se to deavalo u prolosti i da e se deavati i u budunosti. U svakom sluaju, ako se takav brak sklopi, to je nastranost, i rijetko kad e mladoenja upitati je li u islamu dozvoljeno sklapanja takvog braka. Ali ipak, moe se desiti da ovjek bude primoran sklopiti brak s demonkom, utoliko prije jer se ne moe osloboditi njezinog utjecaja. Kaemo ovako, premda je ajet: ...one s kojima, prije njih, ni ovjek ni din nije imao spolni odnos... (Er-Rahman, 56) ipak jedan od dokaza koji ukazuju na realnu mogunost sklapanja braka izmeu dvije vrste. Naime, ovaj ajet ukazuje da su ljudi i dini, podjednako, sposobni za spolni odnos s hurijama.
IVOTI SMRT DINA Dini i ejtani nesumnjivo su smrtnici. I na njih se odnose Boije rijei: Sve to je na Zemlji prolazno je, ostaje samo iice Gospodara tvoga, Velianstvenog i Plemenitog - pa koju blagodat Gospodara svog poriete?! (Er-Rahman, 26-28) Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uio sljedeu dovu: Moj Allahu, stavljam se u okrilje Tvoje moi, nema istinskog boanstva osim Tebe, Ti, Koji ne umire, a dini i ljudi smrtnici su! 40
Mi ne znamo koliko dugo ive, ali po svemu sudei, dini ive due od ljudi. Sveznajui Allah izvijestio nas je da e prokleti Iblis ivjeti do Dana ustanua: Daj mi vremena do dana njihovog oivljenja!, zamoli on. 'Daje ti se vremena!, ree On. (El- Eraf, 14, 15) Izmeu ostalih dokaza da su dini smrtnici jest i predanje u kojem se kae da je Halid b. elVelid, radijallahu anhu, ubio demonku koja je bila zaduena za Uzzaa, drvo koje su oboavali predislamski Arapi, te predanje u kojem stoji da je jedan ashab ubio dina to se bio pretvorio u zmiju, a ovo emo potonje predanje, inallah, kasnije navesti.
MJESTA NA KOJIMA DINI IVE Dini ive na naoj planeti, Zemlji. Preteno obitavaju u kojakakvim ruevinama, na pustim i neistim mjestima, u javnim kupatilima, zahodima, deponijama smea i mezarjima. Zbog toga, kako to kae ejhuhislam Ibn Tejmijja, rahimehullah, na takva mjesta, ejtanska prebivalita, odlaze mnogi starci koji imaju vezu sa ejtanima. Eto zato je Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio obavljanje namaza u javnim kupatilima. Javna su kupatila neisto mjesto gdje ive ejtani; obavljanje namaza u mezarju zabranio je zato to to neophodno vodi u irk, i tako dalje. Dini se takoer nahode u mjestima na kojima mogu poremetiti ljudske odnose, kao, naprimjer, trnice, i tome slino. Selman el Farisi, radijallahu anhu, oporuio je svom prijatelju: Ako si u mogunosti, nipoto ne budi prvi koji e ui na trnicu, a niti posljednji koji e je napustiti. Trnica je bojite na kojem se ejtani bore i na kojem je razvijena njihova zastava. 41
ejtani ive i u kuama, s ljudima, a iz njih ih tjera izgovaranje Allahovog, delle anuhu, imena, zikrullah, itanje Kurana, posebno sure El-Bekara i odlomka Ajetul-kursi. Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upozorio da ejtani nastupanjem noi u velikom broju polaze iz svojih prebivalita, te nam je naredio da u tom periodu uvedemo djecu u kuu. 42
ejtani bjee kada uju ezan, u ramazanu su u potpunosti okovani, a priinjava im zadovoljstvo sjedjeti na granici hlada, zbog ega je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio, kako to stoji u autentinom predanju.
IVOTINJE S KOJIMA IVE DINI I JAHALICE KOJIMA SE DINI SLUE Dini se slue jahalicama. U Ibn Mesudovom, radijallahu anhu, predanju stoji da su oni, dini, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, traili da moli Svevinjeg Allaha da ih opskrbi, na ta im je Poslanik islama rekao: Vaa je hrana kost svake ivotinje pri ijem je klanju spomenuto Allahovo ime, i ona vam je bolja od mesa, a za vae jahae ivotinje hrana je balega. 43
Isto tako, Svevinji nas je Allah obavijestio da ejtan ima konjicu koju potjeruje na svoje neprijatelje iz Ijudskog roda: I zavodi glasom svojim koga moe i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pjeadiju... (El-Isra, 64) Boiji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Zaista su deve stvorene od ejtana, i zbilja je uz svaku devu ejtan. 44 Zato je Poslanik zabranio obavljanja namaza u stajama za deve. EI-Bera b. Azib, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nemojte obavljati namaz u staji za deve, jer su one stvorene od ejtana, a moete obavljati namaz u toru za ovce, utoliko jer su ovce blagoslovljene ivotinje. 45 Abdullah b. Mugaffel el-Muzeni pripovijedao je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao i ovo: Moete klanjati u toru za ovce, ali nemojte klanjati u odmoritima za deve pored vode, jer su deve stvorene od ejtana. 46
Na osnovu ovih hadisa, moemo rei da nije ispravno miljenje onih uenjaka koji kau da je obavljanje namaza u stajama za deve zabranjeno zato to su mokraa i izmet deve neisti. Naime, prema utemeljenijem miljenju, isti su mokraa i izmet ivotinja ije je meso dozvoljeno konzumirati. Ebul-Vefa b. Akil pitao se u vezi sa znaenjem Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa: Crni pas ejtan je, kad se zna da je nastao od psa i kuje, i u vezi sa znaenjem hadisa: ...jer su deve stvorene od ejtana, iako su roene od dromedara i deve. Na to je pitanje dao odgovor u kojem stoji da je to reeno u smislu poistovjeivanja psa i deve sa ejtanima. Naime, crni je pas najgora i najmanje korisna vrsta pasa. A deva je slina dinima u smislu to je njih, deve, teko ukrotiti i koristiti. I za ovjeka se, kad je naporan i zloest, rekne da je ejtan. 47
Na ispravnost ovog Ebul-Vefaovog, rahimehullah, obrazloenja ukazuje injenica da je sve ivo na Zemlji, stvoreno od vode: ...i da Mi od vode sve ivo stvaramo? I zar nee vjerovati? (El-Enbija, 30)
IMAJU LI DININA I PRIRODNU MO? I. Moi i sposobnosti dina Svemogui Allah dao je dinima moi i sposobnosti koje ljudima nije dao. Posredstvom Objave saznali smo neta o tome. > Brzina kretanja Govorei o brizini kojom raspolau dini, Allah, delle anuhu, izvijestio nas je da se Ifrit obavezao prijestolje kraljice Jemena donijeti u Kuds prije nego to Sulejman, alejhis-selam, ustane, a u tome ga je pretekao ueniji din: Ree Ifrit, jedan od dina: Ja u ti ga donijeti, prije nego to iz ove sjednice svoje ustane, ja sam za to snaan i pouzdan.' A ja u ti ga donijeti, ree onaj koji je uio iz Knjige, prije nego to okom trepne. I kad Sulejman vidje da je prijestolje ve pred njega postavljen, uzviknu: Ovo je blagodat Gospodara moga... (En- Neml, 39, 40) >Pretea u kretanju kosmosom Jo od davnih vremena dini su se penjali visoko na nebo, radi prislukivanja nebeskih vijesti, eda bi za neke dogaaje saznali prije nego to se dese. A kad je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poslan, nebo je dodatno zatieno uvarima: ...i mi smo nastojali nebo dotai i utvrdili smo da je monih uvara i zvijezda padalica puno; i sjedjeli smo oko njega po busijama da bismo to uli, ali e onaj ko sada prislukuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naii... (El-Dinn, 8, 9) Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallailahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedee: Kad Aliah odredi neta, na nebu, meleki udare svojim kriiima, kao da su lanac kojim se udara po kamenu, povinujui se toj Boijoj odredbi. A kad ih mine strah, upitaju: ta je rekao va Gospodar? Tada pitaocima drugi meleki odgovore: lstinu je rekao, a On je Svevinji i Veliki! I te rijei uju oni koji prislukuju, koji stoje jedni na drugima, to je prenosilac Sufjan demonstrirao pruivi aku i malo razdvojivi prste, pa din uje rije i prenese je onome koji je ispod njega, a koji je, opet, prenese onome ispod sebe, sve dok tu istu rije ne prenesu sihirbazu ili vrau. Ponekad dina sustigne zvijezda padalica prije nego to prenese ono to je uo, a ponekad je prenese pa ga ona tek tada sustigne. Na tu istinitu rije sihirbaz, odnosno vra doda stotinu lai, i ljudi govore: Zar nije rekao da e se toga i toga dana desiti to i to! te mu bude povjerovano uslijed jedne nebeske vijesti koju je uo.
>Praznovjerje pagansko Onaj ko zna zato padaju zvijezde sauvat e se paganskog praznovjerja s tim u vezi. Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda: Jedan me je ensarija izvijestio da su ashabi jednom prilikom sjedjeli s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, kad je jedna zvijezda zasvijetlila i izgubila se iz vida. Poslanik ih je upitao: ta ste u paganskom dobu govorili kad vidite ovakav prizor? Odgovorili su: Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju; a mi smo govorili: Ove je noi roen velikan, a i umro je neki velikan! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ree: Zvijezde ne padaju uslijed neije smrti niti uslijed roenja, ve, kad na Gospodar, blagoslovljeno je i uzvieno ime Njegovo, neta odredi, meleki nosioci Ara reknu subhanallah, potom to isto reknu meleki na nebu koje se nalazi ispod Ara, sve dok tesbih ne dopre do meleka na ovozemaljskom nebu. A tada nosioce Ara meleki koji su im najblie upitaju: ta je rekao va Gospodar?, i oni ih izvijeste pa meleki zatim jedni druge pitaju s tim u vezi, sve dok vijest ne dopre na ovozemaljsko nebo; dini prislukuju i tu istu vijest brzo jave svojim tienicima: ono to prenesu kako su uli istina je, no oni na to dodaju i pomijeaju istinu s neistinom. 49
Ponekad ejtani prislukuju koristei se lakim nainom od spomenutog. Aia, radijallahu anha, prenijela je sljedei PosIanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: Meleki u oblacima razgovaraju o dogaajima na Zemlji, pa ejtani uju rije i apnu je vrau na uho, kao to se ape u flau, ali na nju dodaju stotinu lai. 50
>Vjetina u graenju i proizvodnji Allah, delle anuhu, govori nam da je dine bio potinio vjerovjesniku Sulejmanu, alejhis-selam, koji su za njega obavljali mnoge poslove to zahtijevaju snagu, pronicljivost i spretnost: ...i da dini, voljom njegovog Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslunost nareenju Naem, uinili bismo da ognjenu patnju osjeti. Oni su mu izraivali to god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao atrnje, i kotlove nepokretne... (Saba, 12, 13) Dini su moda davno izumili radio, televiziju, i tome slino. ejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, navodi da mu je jedan sufijski ejh, koji je imao vezu s dinima, rekao sljedee: Dini mi prikazuju blijesak u obliku vode i stakla i na tome mi prikazuju ono u vezi s ime ih upitam, te ja svijet izvijestim o onome ta sam vidio. Na taj mi nain prenose pozive mojih drugova koji od mene trae pomo; odazovem im se, a dini njima prenose moj odgovor. 51
> Pretvaranje u odreene likove Dini se mogu pretvoriti u ljudske likove i u likove ivotinja. ejtan se prikazao prije Bitke na Bedru u iiku Surake b. Malika, obeavajui nevjernicima pomo i pobjedu. Allah je objavio: I kad im je ejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: Niko vas danas ne moe pobijediti, i ja sam va zatitnik!, onda je on, kad su se dva protivnika tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: Ja nemam nita s vama, ja vidim ono to ne vidite vi, i ja se bojim Allaha... (El-Enfal, 48). Pobjegao je kad su se sukobili muslimani i mnogoboci, i kad je vidio meleke to se sputaju s neba. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, imao je zgodu sa ejtanom koji se pretvorio u ljudski lik. Ovaj je ashab ispriao sljedee: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ovlastio me da uvam sadakatul fitr, pa je doao neki ovjek i uzeo nekoliko pregrti hrane, a ja sam ga uhvatio na djelu i zaprijetio mu: Allaha mi, prokazat u te Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem! On se poalio: Veliki sam nevoljnik i imam nejaku djecu! Pustio sam ga, i sutra ujutro Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao me: Ebu Hurejra, ta bi s ovjekom kojeg si juer uhvatio na nedjelu? Odgovorio sam: Allahov Poslanie, poalio se na ubogu neimatinu i nejaku djecu, pa sam mu se saalio i pustio ga. Lae, opet e imati s njime posla!, upozorio me Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. I znao sam, na osnovu tih njegovih rijei, da e se onaj ponovo vratiti, te sam na njega vrebao iz zasjede. Opet je doao i uzeo nekoliko pregrti hrane, pa sam ga i tada uhvatio na djelu. Opet sam mu zaprijetio da u ga prokazati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on ponovi ono to je onda rekao - da je nevoljnik i da ima nejaku djecu te je obeao da e se sustegnuti od krae. Saalio sam se i pustio ga, a sutra ujutro Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao me: Ebu Hurejra, ta bi s ovjekom kojeg si juer uhvatio na nedjelu? Odgovorio sam: Allahov Poslanie, poalio se na ubogu neimatinu i nejaku djecu, pa sam mu se saalio i pustio ga. Lae, opet e imati s njime posla!, upozori me Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Zato sam ga opet ekao u zasjedi i, zaista, opet se pojavio. I sve se ponovilo. Podsjetio sam ga: Ovo je trei put kako obeava da nee krasti, a krade! On ree: Pusti me, pouit u te da izgovara rijei koje e ti, Allahovom voljom, koristiti. Da ujem!, rekao sam. On kaza: Kad legne u postelju, proui Ajetul-kursi, i nad tobom e brigu preuzeti Allahov uvar, a ejtan ti se nee pribliiti do zore. I pustih ga. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao me: Ebu Hurejra, ta bi s ovjekom kojeg si juer uhvatio na nedjelu? Odgovorio sam: Allahov Poslanie, obeao je da e me pouiti da izgovaram rijei koje e mi, Allahovom voljom, koristiti. A emu te to pouio?, upita Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Odgovorio sam: Preporuio mi je da u postelji prouim Ajetul'kursi. Jo je dodao: Nad tobom e brigu preuzeti Allahov uvar, a ejtan ti se nee pribliiti do zore. - A kako smo udjeli da ujemo dobro, ja sam eznutljivo ekao ta e mi Vjerovjesnik, sallailahu alejhi ve sellem, rei. lstinu ti je rekao mada je laac, ree Poslanik, zna li s kim razgovara prethodne tri noi, Ebu Hurejra? Ne znam, odgovorih. Resulullah, sallallahu aiejhi ve sellem, ree: Bio je ono ejtan. 52
ejtan se moe pretvoriti u devu, magarca, kravu, psa, maku..., a najee se pretvara u crnog psa i u maku. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao nam je na znanje da prolazak crnog psa ispred ovjeka kvari namaz, navodei kao razlog sljedee: Crni pas je ejtan. 53
ejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, ovaj hadis objanjava na sljedei nain: Crni je pas ejtan u onosu na druge pse, i dini se veoma esto pretvaraju u lik crnog psa, kao i u lik crne make, jer je u crnilu objedinjena vea snaga za ejtane nego u drugim bojama i ona vie privlai sunevu energiju.
Dini ive i u nekim kuama Rekli smo da se dini mogu pretvoriti u zmije koje se slobodno kreu pred ljudima, pa je zato Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ubijanje kunih zmija, strahujui od toga da se radi o dinu-zmiji koji je prihvatio islam. S tim u vezi, Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenio je sljedee Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: U Medini odista ive dini koji su prihvatili islam pa ako nekome u kuu ue zmija, neka tri dana trai od nje da izae; ne poslua Ii ga, neka je ubije, to je ejtan. 54
Ebus-Saib kazuje: Jednom sam prilikom uao u kuu Ebu Seida el-Hudrija i zatekao ga na namazu. Sjeo sam ekajui da zavri pa sam u kui, na gredama, uo nekakav um. Okrenuo sam se kad ono - zmija, i odmah sam skoio da je ubijem, ali mi je Ebu Seid, radijailahu anhu, pokazao da sjednem. Kada je Ebu Seid predao selam, pokazao mi je na jednu kuu i upitao: Vidi Ii onu kuu? Da, vidim, odgovorio sam. Ree mi: Ona je kua pripadala mladiu koji se oenio kad smo kopali opkop oko Medine. Mladoenja je svaki dan u podne traio doputenje od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da ode kui. I tako je jednog dana htio otii i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio mu je, ali mu je rekao: Ponesi oruje, bojim se da e ti idovi iz plemena Kurejza nauditi! On je uzeo oruje i krenuo. Kad je stigao kui, zatekao je suprugu da stoji izmeu dvoja vrata, pa je, ponesen ljubomorom, bacio koplje htijui je ubiti. Ona povika: Ne ini to! Ui u kuu i vidi zato sam pobjegla napolje! Unutra, vidio je ogromnu zmiju, smotanu na postelji. Nabo ju je na koplje i iznio u dvorite, meutim se ona okomila na njega i niko nije saznao je li mladi umro prije zmije ili je zmija umrla prije mladia. Otili smo obavijestiti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli smo mu: Moli Allaha da proivi onog mladia! A on je rekao: Molite Allaha da oprosti vaem prijatelju! U Medini odista ive dini koji su prihvatili islam pa ako nekome u kuu ue zmija, neka tri dana trai od nje da izae; ne poslua li ga, neka je ubije, to je ejtan. 55
Vane napomene u vezi sa zmijama ove vrste: zabranjeno je ubiti samo zmiju koja ue u kuu, a druge gmizavce to uu u kuu nije zabranjeno ubiti; one zmije koje ovjek vidi napolju, ne u kui, svakako treba ubiti, tako nam je nareeno; ako u kui primijetimo zmiju, naredit emo joj da izae govorei: "Zaklinjem te Aliahom, napusti ovu kuu i potedi nas svog zla! Ako to ne uini, ubit emo te!, i tome slino, a ako se nakon tri dana primijeti u kui, treba je ubiti; akoli zmija ne napusti kuu nakon tri dana, pouzdano znamo da se ne radi o dinu muslimanu; ako se radi o pravoj zmiji, ona svakako zasluuje da bude ubijena, a ako se radi o buntovnom dinu nevjerniku, i on zasluuje da bude ubijen, utoliko prije jer plai ukuane; kad je rije o kunim zmijama, izuzetak je jedna vrsta zmija koja se ubija a da se od nje ne trai izlazak iz kue. Ebu Lubaba, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedee: "Nemojte ubijati bijele bezopasne zmije, ali ubijte kusorepu otrovnicu s dvjema prugama po leima, jer ona izaziva abortus i sljepilo; eto zato je ubijte. 56 Na pitanje postoji li din u svakoj zmiji ili samo u nekim zmijama nai emo odgovor u hadisu: Zmije su poprimile izgled dina, kao to su neki Izraeliani pretvoreni u majmune i svinje. 57
> Kola ljudskim tijelom kao to krv kola venama i arterijama Enes, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: Zaista ejtan kola ijudskim tijelom kao to tijelom krv kola. 58 Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga Safijja b. Hujejj pripovijedala je: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u itikafu, pa sam ga jedne noi posjetila i s njime razgovarala. Kad sam krenula, on je ustao da me isprati - a ivjela sam u kui Usame b. Zejda - i tada su pored damije prola dvojica ensarija. Poto su vidjeli Poslanika, pourila su, na ta im Poslanik ree: 'Usporite vas dvojica! Ovo je Safijja b. Hujejj! Oni rekoe: Subhanaliah! Allahov Poslanie! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ree: ejtan odista kola ovjekom kao to njime krv kola! Pobojao sam se da vas ne navede na hravu pomisao. 59
II. Slabost i nemo dina Dini i ejtani kadri su uiniti neke stvari, ali su umnogome i nemoni, kao i ljudi. Allah, delle anuhu, kae: ...jer je ejtanovo lukavstvo zaista slabo (En- Nisa, 76). U ovom emo odjeljku razmatrati neke slabosti dina.
> Nemaju vlast nad dobrim Allahovim robovima Svevinji Allah ejtanu nije dao mo da ljude prisili na zabludu i nevjerstvo: ...aii ti, doista, nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojim! A Gospodar tvoj dovoljan je kao zatitnik! (El Isra, 65); ...osim nekolicine vjernika nad kojima nikakve vlasti nije imao: Mi smo htjeli ukazati na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja... (Saba, 20, 21). Znaenje je: ne postoji nain na koji ejtan moe ovladati vjernicima, niti kad se radi o argumentima, niti kad se radi o mogunostima, i on je toga itekako svjestan: "Gospodaru moj, ree, zato to si me u zabludu odveo, ja u njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit u se da ih sve zavedem, osim meu njima robova Tvojih iskrenih. (El-Hidr, 39, 40) ejtan ima vlast samo nad onim ljudima koji prihvataju njegov nain razmiljanja i dobrovoljno ga slijede: Ti nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih (El-Hidr, 42); "...njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zatitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju (En-Nahl, 100). A na Danu ustanua ejtan e svojim sljedbenicima, koje je zaveo i upropastio, rei: ...ali, ja nikakve vlasti nad vama nisam imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazvali... (Ibrahim, 22) Vlast koju ejtan ima nad ljudima ogleda se u navoenju na injenje zla i zavoenje. ejtan ovlada ljudima navodei ih na nevjerstvo i injenje irka, dosaujui im sve dok ga ne posluaju i podravajui ih na putu zablude. On budi zlo i poroke u njima. Evo o tome Boijih rijei: Zar ne vidi da mi nevjernike ejtanima preputamo da ih to vie na zlo navraaju? (Merjem, 83) Zanimljivo je to da je ejtan ovladao ljudima bez ikakvog valjanog razloga i dokaza. Ljudi se odazivaju na ejtanov poziv, s obzirom na to da se njegov poziv u potpunosti podudara s njihovim prohtjevima i ciljevima. Oni su sami na sebe digli ruku i omoguili svom neprijatelju vlast nad sobom, i eto to im je kazna. Plemeniti Allah nee ejtanu dati vlast nad vjernikom sve dok se vjernik ne pokori ejtanu i ne prui njemu, ejtanu, priliku da sudjeluje u njegovom ivotu. E, tada Allah, delie anuhu, ejtanu dadne vlast i mo nad vjernikom.
Prevlast nad vjernicima zbog injenja grijeha Poslanik islama kae: Svevinji je Allah uz kadiju sve dok kadija ne presudi nepravedno, a kad to uini, Allah ga se odrekne i prepusti ga ejtanu. 60
EhuhFered b. el-Devzi, rahimehuliah, zapisao je predanje u kojem stoji da je Hasan ehBasri, rahimehullah, ispriao zgodu koja je, bez obzira na autentinost, pokazateij ovjekove moi u borbi protiv ejtana - ako je ovjek iskren prema Allahu, delle anuhu, i pokazatelj je ejtanove prevlasti nad ovjekom kad on skrene s Pravog puta. Ovako je Hasan el-Basri ispriao: Postojalo je drvo koje su ljudi oboavali, a ne Svemogueg Allaha, pa je neki ovjek odiuio i rekao: 'Zacijelo u ono drvo odsjei! I doao je da ga odsijee Allaha radi, ali ga je Iblis, koji se pretvorio u lik ovjeka, preduhitrio i upitao: Zato si doao? Doao sam odsjei ovo drvo jer ga narod oboava mimo Allaha!, odgovorio je. Iblis ga upita: Ako ti ne oboava ovo drvo, jesi li na gubitku ako ga neko drugi oboava?! E sigurno u ga odsjei!, zaprijeti ovjek, a Iblis upita: eli li da ti osiguram neta bolje od toga? Svakog e jutra pored jastuka nai dva zlatnika. ovjek upita: Ko mi to garantira? Iblis odgovori: Ja ti to garantiram. I ovjek se vrati kui i ujutro pored jastuka nae dva zlatnika, ali prekosutra, poto se probudio, ne nae zlatnike pa se, kivan na ejtana, zaputi prema onom drvetu da ga odsijee. Iblis mu se prikaza u preanjem liku i upita: Zato si opet doao? ovjek odgovori: Doao sam odsjei ovo drvo jer ga narod oboava mimo Svevinjeg Allaha. Meutim ga Iblis osudi: Ti si laov i ne moe uiniti ono radi ega si doao. Onaj se ovjek priblii drvetu da ga odsijee, ali ga Iblis baci na zemlju, poe daviti i umalo ne ubi. Upitao ga je: Zna li ko sam ja? Ja sam ejtan. Prvi put doao si Allaha radi, pa te nikako nisam mogao sprijeiti u nakani da odsijee drvo, no prevario sam te obeavi ti da e svako jutro pored jastuka nai zlatnike, i ti si drvo zanemario. A poto si, evo sada, doao zbog zlatnika, ja sam tobom ovladao. 61
Sveznajui Allah izvijestio nas je o ovjeku kojem je Allah, delle anuhu, dao Svoje ajete, koje je on razumio i usvojio, ali ih je poslije toga zanemario, pa je Allah dao ejtanu prevlast nad njim: odveo ga je u zlo i u zabludu te je taj isti ovjek postao primjerom drugima i predmet kazivanja. Evo o tome Boijih rijei: I kai im vijest o onome kome smo dokaze Nae dali, ali koji se od njih udaljio, pa ga ejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strasti krenuo. Njegov je sluaj kao sluaj psa: ako ga potjera, on isplaena jezika dahe, a ako ga se proe, on opet dahe. Takvi su ljudi koji dokaze Nae smatraju lanim; zato kazuj dogaaje da bi oni razmislili. Lo su primjer ljudi koji ne priznaju Nae dokaze, oni zlo ine sami sebi (El-Eraf, 175-177). I jasno je da je ovaj ajet primjer onih ljudi koji su spoznali istinu, ali su je porekli, kao to su uinili idovi, koji znaju da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poslan od Sveznajueg Allaha, ali ne vjeruju u njega. Navedeni se ajet, prema miljenju nekih uenjaka, odnosi na Belama b. Baura, koji je bio dobar ovjek pa je postao nevjernik. A drugi tvrde da se odnosi na Umejju b. Ebus-Salta, koji je u paganskom dobu ispovijedao monoteizam i doivio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ali u njega nije povjerovao jer je bio zavidan, oekivao je da e on, Umejja, biti poslanik. No, ipak, ne raspolaemo autentinim dokazom na koga se odnosi ovaj ajet, pa nema potrebe time se baviti. Oni to spoznaju istinu pa je poreknu opasna su kategorija ljudi, irnaju slinosti sa ejtanom: i on je zanevjerovao nakon to je spoznao istinu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, strahovao je za svoj ummet od spomenute kategorije Ijudi. Hafiz Ebu Jala zabiljeio je Huzejfino, radijallahu anhu, predanje: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellern, rekao je sljedee: Za vas, izmeu ostalog, strahujem od ovjeka koji ita Kuran s uitkom i ispovijeda islam neko vrijeme, ali ga onda u potpunosti napusti i baci za lea te na svog komiju digne oruje i optui za mnogobotvo. Upitao sam: Allahov Poslanie, kojeg od njih dvojice treba ubiti: onog koji optuuje ili optuenog? Onog koji optuuje, odgovorio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. 62
> Strahuju od nekih dobrih ljudi Kad se ovjek uvrsti u islamu, njegovo vjerovanje ustali u srcu i pone paziti na Allahove, delle anuhu, granice, ejtan bjei od njega. Allahov se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom obratio Omeru: Omere, zaista ejtan strahuje- od tebe! 63 Rekao je Poslanik i ovo: Vidim da su i ejtani dini i ejtani ljudi pobjegli od Omera. 64 Sad b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, kazuje da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom obratio Omeru: Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, kad god te ejtan negdje sretne, krene drugim putem! 65
I to nije samo Omerova, radijallahu anhu, posebnost. Svaki dobar vjernik vlada svojim ejtanom i dri ga na ularu poniena. Imam Ahmed zabiljeio je sljedee Poslanikove rije: Vjernik odista vlada svojim ejtanom kao to ovjek, dok putuje, upravlja svojom devom drei je za povodac. 66
tavie, musliman moe na svog ejtana utjecati u toj mjeri da on prihvati islam. Dokaz za to jest hadis koji prenosi Ibn Mesud, radijallahu anhu: Svakom je ovjeku odreen pratilac ejtan i pratilac melek. Ashabi se zaudie: Cak i tebi, Allahov Poslanie! ak i meni, osim to mi je Allah pomogao protiv ejtana pa je dao da prihvati islam i navraa me samo na dobro, odgovori Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. * 67
> Bili su potinjeni vjerovjesniku Sulejmanu, alejhis-selam Svevinji je Allah vjerovjesniku Sulejmanu, alejhis- selam, potinio i dine i ejtane koji su za njega obavljali ono to je htio, a kanjavao je i tamniio neposlune meu njima: I Mi smo dali da mu slue: vjetar - koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kud je on htio - i ejtani, sve graditelji i gnjurci, i drugi u bukagije okovani (Sad, 36-38); ...i da dini, voljom njegovog Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslunost nareenju Naem, uinili bismo da ognjenu patnju osjeti. Oni su mu izraivali to god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao atrnje, i kotlove nepokretne... (Saba, 12, 13) djelu El- Bidajetn ven-nihaja, 1/73, zapisao je sljedee: Izraz vlada odnosi se na dranje ejtana za kiku, u emu je pobjeda i prevlast nad njim, kao to ovjek ukrouje devu kad se uznemiri. U drugoj verziji stoji: Zaista vjernik iznuri svog ejtana..., jer ga, zbog velikog poniavanja, oslabi, savlada, pobijedi i ucini svojim zarobljenikom. Potinjavanje u tolikoj mjeri zapravo je Allahov, delle anuhu, odaziv na Sulejmanovu, alejhis-selam, dovu: , ...i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, nee imati! Ti, uistinu, bogatstvo daruje! (Sad, 35). ak je ta Sulejmanova molba sprijeila Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da svee dina to je donio eravicu htijui je baciti na Posianikovo, saliallahu alejhi ve sellem, lice. Ebud-Derda, radijallahu anhu, pripovijeda: Kad je Resulullah, saliallahu alejhi ve sellem, otpoeo namaz, uli smo ga da govori: Utjeem se Allahu od tebe! Pa je potom tri puta rekao: Prizivam na tebe Allahovo prokletstvo! pruajui ruku - kao da eii neta uzeti. Posiije zavretka namaza upitaii smo: Aliahov Poslanie, dok si klanjao, izgovarao si rijei koje nisi nikad prije izgovarao u namazu, i vidjeli smo da si pruio ruku! Sta se desilo? Poslanik odgovori: Allahov neprijatelj Iblis donio je eravicu koju je htio baciti na moje lice, pa sam tri puta rekao: Stavljam se u Allahovu zatitu od tebe. A potom sam rekao: Prizivam na tebe veliko Allahovo prokietstvo, ali on nije ustuknuo. Htio sam ga zarobiti, i Allaha mi, da moj brat Sulejman ono onda nije uputio dovu, Iblis bi bio svezan i medinska bi se djeca igrala njime! 68
Ovo se ponovilo nekoliko puta. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedee Poslanikove, sallallahu alejhi ve seilem, rijei: Ifrit, jedan od dina, juer me iznenada napao elei pokvariti moj namaz. Aiiah mi je dao vlast nad njim, pa sam ga poeo daviti i, kad sam ga htio svezati za jedan damijski stup, eda ga svi posmatrate, sjetio sam se da je moj brat Sulejman molio: ..i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, nee imati... Zato sam se sustegnuo od vezanja Ifrita, te ga je Allah otjerao poniena. 69
Slagali su na Sulejmana, alejhis-selam idovi i njihovi saveznici to se slue dinskim posredovanjem u pravljenju sihra tvrde da se Sulejman, alejhis-selam, koristi dinima u pravljanju sihra. Neki uenjaci prve generacije navode da su ejtani napisali knjige o sihru i nevjerstvu poslije Sulejmanove, alejhis- selam, smrti, i stavili ih ispod njegovog prijestolja te rekli: Sulejman se koristio dinima u pravljenju sihra, pa su neki zakljuili: Da sihr nije istina i da bavljenje sihrom nije bilo dozvoljeno, Sulejman to ne bi inio! S tim u vezi, Allah, delle anuhu, objavio je sljedei ajet: A kad im je Poslanik od Allaha doao, potvrujui da je istina ono to ve imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga data - za lea svoja knjigu odbacuju, kao da ne znaju (El-Bekara, 101). A u sljedeem je ajetu objasnio ta oni zapravo slijede i negirao Sulejmanovu, alejhis-selam, vezu sa sihrom: ...i povode se za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik - ejtani su nevjernici...
Nisu kadri donijeti nadnaravno djeio Dini ne mogu donijeti nita slino mudizi, nadnaravnom djeiu, koja je dokaz istinitosti onoga to su poslanici donijeii. Naime, kad su neki nevjernici poeli tvrditi da je Kuran ljudski produkt, Svevinji je Allah objavio: Kuran ne donose ejtani, nezamisiivo je da to oni ine; oni to nisu kadri, oni nikako ne mogu da ga prislukuju (E-uara, 210-212). Reci: Kad bi se svi ijudi i dini udruiii da saine jedan ovakav Kuran, oni, kao to je on, ne bi sainili, pa makar jedni drugima pomagali ,
(El-Isra, 88). U ovom je ajetu ujedno izazov svim ljudima i dinima. Nisu kadri pretvoriti se u Poslanikov, saliallahu alejhi ve sellem, lik ejtani nisu sposobni pretvoriti se u Vjerovjesnikov, sallaliahu alejhi ve sellem, lik. O tome postoji nekoliko hadisa. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi sljedei hadis: Ko me sanja, mene je zbilja vidio, jer se ejtan ne moe pretvoriti u moj lik. 70
Enes, radijallahu anhu, kako su to zabiljeili El- Buhari i Muslim, prenosi da je Poslanik rekao: Ko me sanja, ve me vidio, jer se ejtan ne moe pretvoriti u moj lik. A to je ujedno i Ebu Hurejrino, radijaliahu anhu, predanje koje je zabiljeio imam Muslim. Seid, radijallahu anhu, kako je to zabiljeio El-Buhari, kazuje da je Poslanik islama rekao: Ko me sanja, mene je odista sanjao, jer se ejtan ne moe prikazati u mom liku. Dabir, radijallahu anhu, zabiljeio je to Muslim, prenosi sljedee Poslanikove rijei: Ko me sanja, uistinu je mene sanjao, jer je nemogue da se ejtan pretvori u moj iik. U drugoj se verziji kae: ...jer je nemogue da ejtan meni slii. 71
Jasno je da se ejtan ne moe pretvoriti u Resululiahov, sallallahu alejhi ve sellem, stvarni lik, ali se moe pretvoriti u neki drugi, a ne njegov lik, i ovjeku donijeti u snu da je vidio Posianika, sailallahu alejhi ve sellem. Tako je Ibn Sirin, rahimehullah, govorio. 72
Prema tome, nije doputeno tvrditi da je svako ko je sanjao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zaista njega vidio u snu, osim ako ga je vidio u liku koji potpuno odgovara njegovom izgledu, a zna se, na osnovu autentinih predanja, kako je Posianik izgledao. Mnogi e ljudi rei da su usnili Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nisu.
> Ne mogu prodrti ponad granija nebesa i Zemlje Sveznajui je Ailah rekao: O druine dina i ljudi, ako moete preko granica nebesa i Zemlje prodrti, prodrite, moi ete prodrijeti jedino uz veliku mo! pa koju blagodat Gospodara svoga poriete?! Na vas e se ognjeni plamen i rastopljeni mjed prolivati, i vi se neete moi odbraniti... (Er-Rahman, 33-35). Dakle, i pored svoje moi i brzine kretanja, ne mogu prodrijeti preko odreenih granica; ako to pokuaju, nastradat e. > Nemaju snage otvoriti vrata zatvorena bismillom Dabir b. Abdullah, radijaliahu anhu, prenosi nam sljedee Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: U predveerje zadrite djecu u kui jer su ejtani tada svuda prisutni, a kada proe neko vrijeme, moete im dopustiti da izau napolje. Zakljuajte vrata spominjui Allahovo ime jer ejtan ne moe otvoriti zakljuana vrata... 73 U Muslimovoj verziji stoji dodatak: Tokrijte posude, zatvorite mjeine, zatvorite vrata i ugasite svjetiljke, ta zaista ejtan ne moe otvoriti mjeinu, niti moe otvoriti vrata, niti moe otkriti posudu. 74
2. POGLAVLJE DINISU OBVEZNICI ZATO JE ALLAH STVORIO DINE Svemogui je Allah dine i ljude stvorio iz istog razloga: Dine i ljude stvorio sam samo zato da Meni u ibadetu budu. (Ez-Zarijat, 56) Dini su obveznici, na njih se odnose Boije zapovijesti i zabrane. I ko se od njih pokori, njime e Svevinji Allah biti zadovoljan i uvest e ga u dennet. A neposlune, grenike Allah e, delle anuhu, baciti u dehennemsku vatru. Na Kijametskom e danu Sveznajui Allah ukoriti nevjernike iz redova dina i ljudi: O skupe dinski i Ijudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu olazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ete ovaj va dan doekati? Oni e rei: Mi to priznajemo na svoju tetu. Njih je ivot na Zemlji bio obmanuo i oni e sami protiv sebe posvjedoiti da su bili nevjernici (El-En'am, 130). Iz ajeta je vidljivo kao dokaz da je Allahov, delle anuhu, vjerozakon dostavljen i dinima, da su i oni opominjani. Sljedei ajeti dokazuju da e dini biti kanjeni u Vatri: "Ulazite u dehennem s narodima, s dinima i ljudima koji su prije vas bili i nestali!, rei e On (El Eraf, 38); Mi smo za dehennem mnoge dine i ljude stvorili... (El-E'raf, 179); ...ali Ja sam ve istinu rekao: Napunit u, zaista, dehennem dinima i ljudima zajedno! (Es-Sedda, 13); A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao bit e dva perivoja - pa koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (Er-Rahman, 46, 47). A posljednjim su ajetom oslovljeni dini i Ijudi, jer je od poetka sure rije o tim dvjema skupinama. Naime, u tim je ajetima Uzvieni Allah ulazak u dennet istaknuo kao Svoje dobroinstvo, kojim e poastiti i dine vjernike, a da oni tu poast ne mogu zasluiti, to jest, da nisu obveznici, Sveznajui je Allah ne bi ni spomenuo. Ibn Muflih je u djelu El Furu zapisao sljedee: Po jednoglasnom miljenju svih uenjaka, dini su obveznici. I po jednoglasnom miljenju svih islamskih autoriteta, dini nevjernici ui e u Vatru. Shodno Malikovom i afijevom miljenju, dini vjernici ui e u dennet i nee biti pretvoreni u prainu, za razliku od ivotinja, i njihova je nagrada u tome to e biti spaeni od Vatre, za razliku od Ebu Hanife, Lejsa b. Sada i njihovih istomiljenika. Ispravno je miljenje onih islamskih uenjaka koji kau da e dini vjernici ui u dennet i u njemu uivati kao to e uivati i ljudi, i to shono veliini zasluene nagrade. Premda ima onih islamskih autoriteta (Mudahid) koji smatraju da dini u dennetu nee jesti niti piti, i premda ima autoriteta (Omer b. Abdulaziz) koji kau da e dini obitavati u periferiji denneta. Ibn Hamid ostavio je sljedei zapis: Dini su obveznici poput ljudi. 75
E-ibli je u jednoj svojoj knjizi naslovio poglavlje: Dini su obveznici po konsenzusu svih teoretiara, gdje je naveo Ibn Abdulberrovu, rahimehullah, izjavu da su dini obveznici neki uenjaci zakljuuju to iz ajeta: ...pa koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (Er- Rahman, 13). EnRazi je u svom tefsiru rekao: Ovaj se ajet odnosi na sve dine, jer su svi oni obveznici. E-Sibli je takoer prenio sljeeu Abduldebbarovu izjavu: Nije nam poznato da je iko od teoretiara rekao da dini nisu obveznici, osim to je u djelu EL-Mekalat zapisano da haevije 76 kau: Dini su determinirani da ine ono to ine, i oni nisu obveznici. Razmatrajui ovo pitanje, E-ibli je kazao: Dokaz da su dini obveznici jesu ajeti u kojima Plemeniti Allah kori ejtane i proklinje ih, nareuje klonjenje njihovih poroka i zla i opisuje kaznu koju im je pripremio, a sve se to moe odnositi samo na onoga ko se, postupajui prema svojoj volji i slobodi izbora, suprotstavlja Boijim zapovijestima i zabranama, ini velilce grijehe i skrnavi svetost islamskih propisa. Dokaz je tome i injenica da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve seilem, proklinjao ejtane, objanjavao sutinu njihove zablude, govorio da pozivaju u zlo i poroke, da ubacuju rune misli. Sve to uzkazuje da su dini obveznici. I na koncu, da su dini obveznici, dokazujemo 1. i 2. ajetom sure El-Dinn. 77
Obveznici su u skladu sa sutinom svog bia Dini su obveznici glede temeljnih i praktinih dijelova vjere, i to u skladu sa sutinom svog bia, jer oni nisu slini Ijudima ni poloajem ni sutinom, pa zapovijesti i zabrane koje se na njih odnose nisu istovjetni zapovijestima i zabranama koji se odnose na ljude. No, ipak, dini su istovjetni ljudima u pogledu vrste, to jest, zapovijesti i zabrana, halala i harama, i nije mi poznato da u vezi s tim postoji razilaenje meu muslimanima, zapisao je ejhul"islam Ibn Tejmijja, rahimehullah. 78
KAKO E EJTANI BITI KANJENI U VATRI KAD SU OD VATRE STVORENI? Neki ljudi izazivaju sumnju pitajui: Tvrdite da su dini stvoreni od vatre pa potom kaete da e dini nevjernici biti kanjeni u dehennemskoj vatri, odnosno kaete da one koji prislukuju gaaju zvijezde padalice. Pa, kako je mogue da dini budu kanjeni vatrom a od vatre su stvoreni?! Odgovor na ovo pitanje glasi: dini jesu stvoreni od vatre, meutim, nakon stvaranja u potpunosti se razlikuju od vatre, osnovne materije od koje ih je dragi Allah stvorio. Isti je sluaj s ovjekom: stvoren je od zemlje, ali se razlikuje od nje. Stavie, kad bi ovjeka nelco nemilosrdno udario komadom peene zemije, moda bi ga i ubio; kad bi ga posuo prainom, uinio bi mu neprijatnost; ka bi ga zakopao u zemlju, uguio bi ga. Dakle, iako je stvoren od zemlje, ovjek uslijed dodira s njome moe osjetiti bol, odnosno neprijatnost; i isti je sluaj s dinima. itamo sljedee rijei Ebul-Vefaa b. Akila: Allah je, delle anuhu, dine i ejtane stvorio od vatre, u istom smislu u kojem je ovjeka stvorio od praine, zemlje i peene zemlje. U vezi s ovjekom, podrazumijeva se da je osnovna materija od koje je stvoren blato, to ne znai da je on, ovjek, blato, naime to je on samo bio. I isti je sluaj s dinom: vatra je samo osnovna materija od koje je stvoren. 79
Ne postoji srodstvo izmeu dina i Uzvienog Allaha Dini su Allahova, delle anuhu, stvorenja, robovi koje je stvorio da Mu budu posluni i koje je obavezao slijeenjem erijata. Prema tome, pogrena su praznovjerja nastala uslijed pogrenog shvatanja, tajenja znanja i rasprostranjenosti neznanja. Meu idovima i arapskim mnogobocima rasprostranjeno je vjerovanje da je Svevinji Allah - neka je vrlo visoko od onoga to Mu oni pripisuju - zaprosio enu iz reda najboljih dina i oenio se njome, pa su iz toga braka nastali meleki. Sveznajui Allah kae da je to praznovjerje neosnovano: Mnogoboci izmeu Njega i dina srodstvo uspos tavljaju, a dini odavno znaju da e oni koji tako govore u vatru biti baeni - hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju! Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi (Es-Saffat, 158-160). Komentirajui ove ajete, Ibn Kesir, rahimehullah, kae sljedee: Mudahid je rekao da su mnoboci jednom prilikom izjavili: Meleki su Allahove keri!, neka je uzvien Allah od toga, pa je Ebu Bekr, radijallahu anhu, upitao: A ko je njihova majka?, na ta su odgovorili: Kerka najboljih dina. Ovako su ovaj ajet tumaili Katada i Ibn Zejd. A El-Avfi prenosi da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, izjavio: Allahovi neprijatelji govore da su Svevinji Allah i Iblis braa, neka je Allah visoko iznad toga! 80
POSLANICI IZ DINSKE VRSTE Budui da su dini obveznici, nuno je da im Svevinji Allah dostavi objavu i protiv njih uspostavi argument, pa se namee pitanje: kako je dinima dostavljana objava, jesu li oni imali poslanike iz svoje vrste, kao to su ljudi imali, ili su poslanici iz Ijudske vrste bili i njima poslani? Allahove, delle anuhu, rijei: O skupe dinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili... (El-Enam, 130) ukazuju da je Sveznajui Allah dinima slao poslanike, ali nam ovaj ajet ne precizira jesu li isti ti poslanici bili iz ljudske ili dinske vrste. Drugim rijeima, sintagma iz redova vas samih, spomenuta u ajetu, moe imati dvojako znaenje, i to: prvo, svakoj su vrsti slani poslanici iz njihove vrste; i, drugo, poslanici ljudima i dinima bili su iz jedne, ljudske, vrste. Islamski autoriteti nisu jednoglasni u miljenju kad je posrijedi pitanje jesu li dinima slani poslanici iz njihove vrste. Neki uenjaci kau da su dinima slani poslanici iz njihove vrste. Ovo je miljenje, izmeu ostalih uenjaka, zastupao Ed-Dahhak. Ibnul-Devzi, rahimehullah, veli: "Vanjsko znaenje sintagme iz redova vas samih dokazuje da su dinima slani poslanici iz njihove vrste. A Ibn Hazm, rahimehullah, smatra: Prije Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, dinima nije poslan nijedan poslanik iz ljudske vrste. Meutim, mnogi islamski uenjaci tvrde da dinima nisu slani poslanici iz njihove vrste, ve su im slani poslanici iz ljudske vrste. Es-Sujuti, rahimehullah, zapaa: Veina prvih i potonjih uenjaka smatra da dinima-nikada nije poslan ni poslanik ni vjerovjesnik iz njihove vrste. To je miljenje preneseno od Ibn Abbasa, Mudahida, El-Kelbija i Ebu Ubejda. 81
Jedan od (nekategorikih) dokaza na osnovu kojeg pretee miljenje da su poslanici iz ljudskog roda slani dinima jest izjava dina koji su uli uenje Kurana: O narode na, govorili su, mi smo sluali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje... (El-Ahkaf, 30) Umjesno je napomenuti da od ovog pitanja, koje smo razmatrali, ne zavisi nijedno praktino djelo, a niti u vezi s njime postoji kategoriki erijatski tekst.
UNIVERZALNOST MUHAMMEDOVOG, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, POSLANSTVA Na Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je dinima i ljudima. Evo ta s tim u vezi kae ejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah: ...i to je temelj, jednoglasno prihvaen od ashaba, tabiina, koji su ih slijedili dobro inei, od imama muslimana, uenjaka ehli-sunneta i svih drugih sekti koje se pripisuju islamu. Dokaz tome jesu Allahove rijei - izazov u vezi s Kuranom upuen dinima i ijudima: Reci: Kad bi se svi ljudi i dini udruili da saine jedan ovakav Kuran, oni, kao to je on, ne bi sainili, pa makar jedni drugima pomagali. (El-Isra, 88) A skupina dina pourila je povjerovati kad je ula recitiranje Kurana: Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko dinova prislukivalo i reklo: Mi smo, doista Kuran, koji izaziva divljenje sluali, koji na Pravi put upuuje - i mi smo u njega povjerovali i vie nikoga neemo Gospodaru naem ravnim smatrati... (El-Dinn, 1, 2) Na tu istu skupinu koja je ula recitiranje Kurana odnose se sljedei ajeti: Kad ti poslasmo nekoliko dina da Kuran sluaju, kad dooe daga uju, onirekoe: Pst! A kad se zavri, vratie se narodu svome da opominju. O narode na, govorili su, mi smo sluali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvruje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upuuje. O narode na, odazovite se Allahovom glasniku i vjerujte u Allaha, On e vam neke grijehe vae oprostiti i vas od patnje neizdrljive zatititi! A oni koji se ne oazovu Allahovom glasniku, takvi Mu na Zemlji nee umai i mimo Njega zatitnika nee nai. Oni su u velikoj zabludi (El-Ahkaf, 29-32). Dakle, sluali su uenje Kurana, pa su povjerovali u njega i svom se narodu vratili kao misionari, pozivajui ih u tevhid i vjerovanje, donosei im radosne vijesti i upozoravajui ih. Dogaaj u vezi s ovom skupinom dina, koja je sluala Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, uenje Kurana, zabiljeili su El-Buhari i Muslim 82 preko Ibn Abbasa, radijallahu anhu. Naime, on je ispriao sijeee: Vjerovjesnik se, sallallahu alejhi ve sellem, s nekoliko ashaba zaputio u trnicu Ukaz; a ejtani su bili onemogueni u prislukivanju nebeskih vijesti i bili su gaani zvijezdama padaiicama. Kad su se ejtani vratili svom narodu, ovi su ih upitali: ta se dogodiio? Onemogueni smo u prislukivanju nebeskih vijesti i gaani smo zvij ezdama padalicama, odgovorili su im. Na to im njihov narod ree: Onemogueni ste u prislukivanju nebeskih vijesti zbog nekog velikog dogaaja, zato proputujte istokom i zapadom pa utvrdite o emu se radi. Ti isti dini, koji su se bili zaputili prema Tihami, promijenili su pravac kretanja i krenuli prema Poslaniku, saliallahu alejhi ve sellem, koji je bio u Nahii a putovao je u Ukaz. Kad su sustigli Vjerovjesnika, sallaliahu alejhi ve sellem, on je predvodio ashabe u sabalvnamazu. Dini su sluali Poslanikovo uenje i izjavili: Ailaha nam, ovo nas je sprijeilo u prislukivanju nebeskih vijesti! Tad su se vratiii svom narodu i rekli: Mi smo, doista Kuran, koji izaziva divljenje sluaii, koji na Pravi put upuuje - i mi smo u njega povjerovali i vie nikoga neemo Gospodaru naem ravnim smatrati... Tada je Allah, delle anuhu, Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, objavio suru El- Dinn, to jest, objavljeno mu je ta su dini kazali. 83
Delegacije dina usvajaju znanje od Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellern Poslije sluaja koji smo naveli, a koji se smatra prvim dodirom dina s Kuranom i islamom, delegacije dina dolazile su kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, radi usvajanja znanja, i on im je posvetio vrijeme, pouavajui ih onome emu ga je Allah, delle anuhu, pouio, uio je pred njima Kuran, govorio o nebeskim vijestima, i tako dalje, a sve je to bilo u Meki, prije Hidre. Amir je pripovijedao: Upitao sam Alkamu je li Ibn Mesud bio s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, one noi kad su se pojavili dini, pa mi je odgovorio da je isto to pitanje lino postavio Ibn Mesudu, koji mu je odgovorio: Nisam bio s Poslanikom, ali, dok smo jedne noi bili s njime, on je naprosto nestao. Traili smo ga po dolinama i klancima. Kako ga nismo nali, zakijuili smo: Odnijeli su ga dini, ili mu je neko nanio zlo. Bila je to najgora no, nismo znali ta da inimo. Kad je osvanulo, Vjerovjesnik se, sallallahu alejhi ve sellem, pojavio iz pravca peine Hira. Rekli smo mu: Allahov Poslanie, nestao si, i mi smo te traili, ali te nismo nali; bila je ovo najgora no koju smo proivjeii. On ree: Doao mi je izaslanik dina, pa me poveo sa sobom, i tamo sam im uio Kuran. Tada nas je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odveo da vidimo njihove tragove i tragove vatre koju su potpalili. Oni su od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, traiii da moli Svevinjeg Allaha da ih opskrbi, na ta im je rekao: Vaa je hrana kost svake ivotinje pri ijem je kianju spomenuto Allahovo ime, i ona vam je bolja od mesa, za vae ivotinje hrana je balega. A nama je tada rekao: Zato se vi nemojte istiti kostima i balegom, to je hrana vae brae. 84
Pejgamber im je, izmeu ostalog, prouio suru Er-Rahman. Imam Es-Sujuti, rahimehullah, zapisao je sljedee: Et-Tirmizi, Ibnul-Munzir, Ebu-Sejh, u djelu El'Azama, Ibn Merdevejh, El"Bejheki, u djelu Delailun-nubuvva i EhHakim (koji je predanje ujedno okarakterizirao autentinim) zabiljeili su da je Dabir b. Abdullah, radijallahu anhu, ispriao sljedee: Jednom, Allahov se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojavio meu ashabima i prouio suru Er-Rahman, a oni su utjeli, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: Zato utite.?! Ovu sam suru prouio dinima, kad sam bio s njima jedne noi, i ljepe su se ponijeli od vas. Kad god sam prouio ajet:...pa koju blagodat Gospodara svog poriete?!, oni su odgovorili: Nijednu Tvoju blagodat, Gospodaru na, ne poriemo, i Tebi zahvala pripada! 85 I to nije bio jedini susret izmeu Poslanika i dina. Ibn Kesir, rahimehullah, u svom je tefsiru, komentirajui suru El-Ahkaf, naveo predanja to govore o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, susretima s dinima, a u nekim predanjima stoji da je Ibn Mesud, radijallahu anhu, u jednoj od tih noi bio blizu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U El-Buharijevoj verziji stoji da su neki dini, koji su Poslaniku doli, bili iz Jemena, iz mjesta zvanog Nasibin. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ...dola mi je delegacija dina Nasibija - divna je bila - i od mene traila da molim Allaha da ih opskrbi, pa sam zamolio Allaha da u svakoj kosti i izmetu osjete lijep okus. 86
DINI POZIVAJU LJUDE U DOBRO, SVJEDOE U KORIST MUSLIMANA I RAZLIKUJU SE U POGLEDU DOBRA I ZLA Zabiljeeno je i to da su odreeni dini odigrali znaajnu ulogu u upuivanju ljudi. Imam ELBuhari zabiljeio je predanje u kojem stoji da je Omer, radijallahu anhu, jednog ovjeka, koji je u paganskom dobu bio vra, upitao u vezi s najudnijom stvari koju mu je donijela njegova demonka. Ovaj je odgovorio: Dok sam bio na trnici, ona se pojavila i ja sam na njoj primijetio strah. Spjevala je sljedee stihove: Zar nisi vidio dine i slomljenost njihovu,/i oaj poslije slabosti,/i ponizno slijeenje onoga ko to ne zasluuje?! Omer, radijallahu anhu, potvrdi: I istinu je rekao! Dok sam jednom prilikom spavao pored boanstava kojima su se klanjali Mekanci, sanjao sam ovjeka da vodi zaklano tele, iz kojeg se uo najjai glas to sam ikada uo: O Delihu, spas je u slijeenju rjeitog ovjeka koji e govoriti da nema istinskog boanstva osim Allaha! I tad su Ijudi skoili, a ja sam odluio da to ispitam i saznam ta je posrijedi. Glasnik je opet pozvao: O Delihu, spas je u slijeenju rjeitog ovjeka koji e govoriti da nema istinskog boanstva osim Allaha! I ja sam se probudio. Uskoro smo uli da ljudi govore: Pojavio se vjerovjesnik. 87
Komentirajui suru El-Ahkaf, Ibn Kesir, rahimehullah, naveo je ovo predanje i ovako ga objasnio: Ovo je El-Buharijeva verzija, a identinu je verziju zabiljeio EhBejheki preko Ibn Vehba, te je dodao: Iz vanjskog znaenja ove verzije moe se zakljuiti da je Omer, radijallahu anhu, uo glas iz zaklanog teleta, kako se i kae u jednoj slaboj verziji prenesenoj izravno od Omera. Meutim, ostale verzije ukazuju da je vra taj koji je sanjao tele i uo glas iz njega, a Sveznajui Allah najbolje zna. Ovaj se vra zvao Sevvad b. Karib. Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, oporuio je Ebu Sasau: Vidim da voli uvati ovce i voli pustinju, pa kad bude uvao ovce ili kad se zadesi na nekom pustom mjestu i nastupi vrijeme namaza, proui ezan, to glasnije moe, jer e dini, Ijudi i sve drugo to uje mujezinov glas svjedoiti na Kijametskom danu u njegovu korist! Cuo sam da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govori ovako. 88
Dini se razlikuju u pogledu dobra i zla Ima dobrih dina koji dosljedno slijede Pravi put i ine dobro, ima i onih koji nisu na tom stupnju; ima nemarnih, a ima i nevjernika, i oni su veina. Govorei o dinima koji su sluali recitiranje Kur'ana, Allah, delle anuhu, rekao je: ...a meu nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta razliitih... (El-Dinn, 11). Znaenje je: meu nama ima onih koji su dobri u svakom pogledu, a ima i onih koji su manje dobri, razlikuju se u tome, kao i Ijudi. Isto tako: "...i ima nas muslimana, a ima nas zalutalih; oni koji islam prihvate Pravi su put izabrali, a nevjernici e u dehennemu gorivo biti (El-Dinn, 11). Ovi ajeti znae sljedee: meu dinima postoji muslimana, a postoji i onih koji su se prema sebi ogrijeili; oni koji su prihvatili islam svojim su djelima ve pokazali da ele krenuti Pravom stazom, a oni koji su se prema sebi ogrijeili bit e gorivo dehennemsko.
MOE U EJTAN PRIHVATITI ISLAM? Svevinji je Allah dinima ostavio na volju hoe li vjerovati ili nee, dao im je slobodan izbor. Stavie, ejtan je inio ibadet s melekima pa potom postao nevjernik. Poto je postao nevjernik, postao je zadovoljan nevjerstvom, poeo preferirati zlo, teiti mu, naslaivati se njegovim injenjem i pozivanjem u njega, jer tako zahtijeva njegova iskvarena narav: E tako mi dostojanstva Tvoga, ree, sigurno u ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih meu njima robova iskrenih! (Sad, 82, 83) I ovjek se takoer moe iskvariti do te mjere, pa e biti kanjen na ahiretu jer zlo vodi u dehennemsku vatru. Kad iskvari svoju duu i narav, tei onom to mu teti, time se naslauje i to eznutljivo eli, u toj mjeri da sigurno unitava razum, moral, tijelo i imetak. Dovoljno je razmishti naprimjer o ljudima koji konzumiraju opojna pia ili duhan: unitavaju svoje zdravlje tim porocima kojih se ovjek veoma teko moe proi. Kolovoa ejtana Iblis ne moe prihvatiti islam jer nas je Sveznajui Allah izvijestio da e on ivjeti i umrijeti kao nevjernik. A kad se radi o drugim ejtanima, ini se da oni mogu prihvatiti islam, utoliko prije jer je Resulullahov, saliallahu alejhi ve sellem, ejtan- pratilac prihvatio islam; 89
neki uenjaci ipak odbacuju tu mogunost. Oni kau: Nemogue je da ejtan bude vjernik! Taj je stav zauzeo i komentator poslanice El- Akidetut'tahavijja Abdusselam b. Ebul-Izz, tumaei da hadis koji govori o tome ne znai da je ejtan prihvatio islam, ve znai da se povinovao i predao. 90
Aii, neki uenjaci, opet, tvrde da hadis znai da je Poslanik sauvan ejtanovog zla, iako Abusselam b. EbulTzz, rahimehullah, smatra da je to iskrivljavanje Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, rijei. Imam En-Nevevi, rahimehullah, zapaa: Oba su miljenja zastupljena. 91
Razmatrajui ovo pitanje, isti ovaj imam kae da EbHattabi preferira miljenje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sauvan ejtanovog zla. En- Nevevi veli da je kadija Ijjad odabrao miljenje da je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ejtan-pratilac prihvatio islam, to je i sam on, En-Nevevi, preferirao. 92
I Ibn Hibban, rahimehullah, jedan je od onih uenjaka to smatraju da ejtan moe prihvatiti islam. On je, komentirajui predmetni hadis, rekao: U ovom je hadisu dokaz da je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ejtan-pratilac prihvatio islam i da ga je navraao isljuivo na dobro; a da je i ostao nevjernik, Resulullah hi, sallallahu alejhi ve sellem, bio poteen njegovog zla. Moramo rei da je diskutabilan zakljuak koji je izveo Abdusselam b. Ebul-Izz. Naime, ako on smatra da se imenica ejtan odnosi samo na nevjernike iz reda dina, onda je u pravu, no akoli smatra da je nemogue da se ejtan preobrati u muslimana, onda je debelo pogrijeio, i predmetni je hadis dokaz protiv njega. Dovoljno je to znamo to da je ejtan bio vjernik pa je postao nevjernik, da se od ejtana trai vjerovanje i da e biti kanjeni ako ostanu nevjernici. To je tako, jer su vjerovanje i nevjerovanje ravnopravne mogunosti koje ejtan ima pred sobom, kao i ovjek. 92 Ovdje se radi o neistovjetnom itanju vokala na slovu mim. Naime, glagol esleme (s fethom) znai da je ejtan prihvatio islam, dok oblik eslemu (s dammom) nosi znaenje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, samo sauvan njegovog zla, ali ne znai da je ejtan prihvado islam. (op. prev.)
3. POGLAVLJE NEPRIJATELJSTVO IZMEU OVJEKA I EJTANA RAZLOZI I INTENZITET NEPRIJATELJSTVA IZMEU OVJEKA I EJTANA Neprijateljstvo je izmeu ovjeka i ejtana okotalog karaktera, datira jo odonda kad je Allah, delle anuhu, stvorio Adema, alejhis-selam, i u njega udahnuo duu; eto otada ejtan presree ovjeka. Enes, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Allahov Poslanik, sallallahu alcjhi ve sellem, rekao sljedee: Poto je Allah stvorio Adema u dennetu i dao mu da u njemu ivi neko vrijeme, ejtan je poeo presretati Adema i ispitivati njegovu narav. A kad je utvrdio da je Adem nestabilan, dokuio je da je ovjek Allahovo stvorenje koje ne moe sobom vladati. 93
Vratit emo se na poetak. Svevinji je Allah udahnuo duu u Adema i naredio melekima da mu se poklone, a kako je ejtan inio ibadet s melekima, zapovijest se odnosila i na njega. No, on je porastao u svojim oima, uzoholio se i odbio uiniti seddu Ademu: Ja sam bolji od njega: mene si od vatre stvorio, a njega od ilovae, odgovori on. (EI-E'raf, 12) Na praotac Adem, alejhis-selam, otvara oi i vidi najveu poast: meleki mu uinili seddu pozdrava, ali ustanovljava i prisustvo stranog neprijatelja to prijeti i njemu i njegovom potomstvu, kasnije, unitenjem i stranputicom. Sveznajui Allah protjeruje ejtana iz denneta zato to je ejtan bio ohol i daje mu obeanje da e ga ostaviti u ivotu do Dana ustanua: "Daj mi vremena do dana njihovog oivljenja", zamoli on. Daje ti se vremena!, ree On (El-Eraf, 14, 15). A prokietnik se izriito zakleo da e zavoditi ljude: E zato to si me u zabludu odveo, ree, kunem se da u ih na Tvom Pravom putu presretati, pa u im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti e ustanoviti da veina njih nee zahvalna biti! (El-Eraf, 16, 17) Ovo to je onda rekao ukazuje da e ulagati golemi trud zavodei ljudski rod, jer ejtan ljudima prilazi na svaki mogui nain, zdesna i slijeva, sprijeda i straga, sa svih strana. Komentirajui navedeni ajet, Ez-Zamaheri je rekao: Znaenje je: prilazit u im s etiri strane s koje neprijatelj obino napada. Ovdje se misli na ubacivanje vesvesa, runih misii i obmanjivanje koliko je to mogue, o emu govori drugi ajet: I zavodi glasom svojim koga moe i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pjeadiju... (El-Isra, 64). 94
Milostivi upozorava na ejtana Kuran obiluje ajetima to nas upozoravaju na ejtana, utoliko jer je njegova smutnja velika, vjetina u zavoenju nenadmana i nastojanje i elja da upropasti ljue velika: 0 sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede ejtan... (El-Eraf, 27); Sejtan je, uistinu, va neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! (Fatir, 6); A onaj ko za zatitnika ejtana prihvati, a ne Allaha, doista e propasti! (En-Nisa, 119) Karakter ejtanovog neprijateljstva prema ovjeku nikada se nee promijeniti, niti e ga nestati, tim prije jer ejtan smatra da je proklet i protjeran iz denneta zbog naeg praoca Adema, alejhis-selam, i stoga je neizbjeno da se osveti Ademu i njegovom potomstvu: Reci mi, ree onda, evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostavi do Smaka svijeta, sigurno u, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti. (El-Isra, 62) Ljudi koji su pisali o moralu posvetili su veliku panju duevnoj strani, mahanama i porocima due, ali su podbacili u upoznavanju Ijudi s njima zakletim neprijateljem - ejtanom.
EJTANOVI CILJEVl I. Glavni cilj Postoji jedinstven cilj koji ejtan eli ostvariti, a to je da zavede ovjeka i da ga naposlijetku baci u dehennem, da mu dennet bude uskraen: On poziva pristae svoje da budu stanovnici u Vatri. (Fatir, 6)
II. Sporedni ciljevi Pored ovog, glavnog cilja, postoje mnogi sporedni ciljevi koje ejtan eli ostvariti. Ovdje emo razmatrati samo neke od njih. Navoenje na mnogobotvo i nevjerstvo ejtan ljude navodi na mnogobotvo pozivajui ih da oboavaju nekog drugog, a ne Svemogueg Allaha, i na nevjerstvo u Njega i Njegov erijat: "...slini su ejtanu kad kae ovjeku: Budi nevjernik!, pa kad on postane nevjernik, onda on rekne: Ti se mene vie ne tie, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim! (El-Har, 16) Ijjad b. Himar, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana odrao govor i rekao sljedee: Zaista mi je Allah naredio da vas pouim onome to ne znate, a emu me je On sada pouio, kad je rekao: Sve to je dozvoljeno, a ime opskrbim Svoje robove njima je halal. I stvorio sam Ijude pravovjemim, ali su ih ejtani odvratili od Pravog puta, zabranili im ono to sam Ja dopustio i naveli ih da Mi druge ravnim smatraju, one o kojima mta nisam objavio. 95
Navraanje na injenje grijeha Ako ejtan ne uspje ovjeka navesti na mnogobotvo i nevjerstvo, ne oajava, zadovoljan je ako ga navede na grijehe, onosno zadovoljan je neprijateljstvom i mrnjom koje ubaci meu ljue. U jednom hadisu stoji sljedee: Zaista je ejtan izgubio nadu da e ikada biti oboavan u ovoj vaoj zemlji, ali e mu neki ljudi biti posiuni u djelima koja vi nipodatavate, i on e time biti zadovoljan. 96
S tim u vezi, Dabir, radijallahu anhu, prenio je sljedee Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: Sejtan je odista izgubio nadu da e ga klanjai oboavati na Arapskom poluotoku, ali e on biti zadovoljan ako zavadi vjernike. 97 Znaenje je: bit e zadovoljan ubacivanjem neprijateljstva i mrnje meu vjernike i obmanjivanjem jednih drugima, za ta potvrdu nalazimo u Allahovim, delle anuhu, rijeima: Sejtan eli pomou vina i kocke unijeti meu vas neprijateljstvo i mrnju i odvratiti vas od sjeanja na Allaha i odvratiti vas od obavljanja molitve. Pa hoete li se okaniti? (El- Maida, 91); On vas navraa na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono to ne znate. (El-Bekara, 169) Dakle, svaki ibadet koji Allah voli mrzak je ejtanu, a svako djelo koje je mrsko Milostivom drago je ejtanu. Navraanje na novotarije ejtanu je drae da se ovjek bavi novotarijama nego da ini grijehe, jer se teta proistekla iz injenja novotarija odraava na vjeru. Imam Sufjan es-Sevri, rahimehullah, imao je obiaj rei: Iblisu je drae da se ovjek bavi novotarijom nego da ini grijehe, jer se ovjek pokaje zbog grijeha, a ne kaje se zbog novotarije. 98
Odvraanje od pokornosti dragom Bogu ejtan se ne zadovolji pozivanjem ljudi u nevjerstvo i navraanjem na grijehe, ve ih usto odvraa od dobra. Stavie, ispreava se ovjeku ma koje dobro izabrao, odvraa ga od tog istog dobra i omraava mu ga. Sebura b. Fakiha, radijallahu anhu, pripovijeda: uo sam Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: Uistinu ejtan ovjeka presree na svim putevima. Prvo ga presretne na putu islama i rekne mu: Zar e prihvatiti islam, a ostaviti svoju vjeru i vjeru svojih predaka?!, ali ga ovjek ne poslua pa prihvati islam. Presretne ga zatim na putu hidre i rekne mu: Zar e uiniti hidru ostavljajui svoju rodnu grudu i svoje nebo? Ta onaj ko uini hidru onemoguen je kao to je onemoguna svezana ivotinja!, ali ga ovjek ne poslua i uini hidru. Potom mu se isprijei na putu borbe i kae: Zar e poi u borbu u kojoj e rtvovati ivot i imetak?! Zar e se boriti i poginuti pa e se tvoja ena udati a tvoj e se imetak podijeliti?!, ali ga ovjek ni tada ne poslua i poe u borbu. I onaj ko tako uini polae pravo kod Allaha da ga uvede u dennet. Polae pravo kod Allaha da ga uvede u dennet ako pogine u bobri, ili ako se utopi, ili ako ga pak njegova jahalica zgnjei - svejeno je. 99
ejtan se dakle mnogo bavi onima koji su na Pravom putu, stalno motri na njih i uvijek nastoji iskriviti Pravu stazu. Sintagmu Pravi put uenjaci prvih generacija protumaili su skoro istovjetno. Ibn Abbas, radijallahu anhu: "Sintagma Pravi put ima znaenje vjere u kojoj ne postoje nejasnoe. Ibn Mesud, radijallahu anhu: "Pravi put je asni Kuran. Dabir, radijallahu anhu: "Pravi put je islam. A Mudahid, rahimehullah, govorio je: Sintagma Pravi put je istina.
Unitavanje uinjenih dobrih djela Ako ejtan ovjeka ne mogne odvratiti od injenja dobrih djela, onda pokuava anulirati njegove ibadete kako bi ga liio nagrade. Osman b. Ebul-As, rahimehullah, poalio se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: Boiji Poslanie, ejtan mi odista ne da mira u namazu i ometa me dok uim Kuran! Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: Tome je ejtanu ime Hinzeb. Kad osjeti njegovo prisustvo, zatrai utoite u Allaha i pljucni na lijevu stranu tri puta. Osman, radijallahu anhu, govorio je: Uradio sam onako kako mi je Poslanik rekao, i Svevinji Allah odagnao je ejtana od mene. 100
Kad ovjek zapone namaz, ejtan ga napada, donosi mu rune misli, odvraa ga od namaza i podsjea na ovosvjetske potrebe. Evo o tome hadisa koji je prenio Ebu Hurejra, radijallahu anhu: Kad se oglasi ezan za namaz, ejtan bjei putajui vjetrove, da ne uje ezan, a kad mujezin zavri, on se vrati. Kad se ui ikamet za namaz, on opet bjei pa se ponovo vrati i ovjeka zatim zaokupi bespotrebnim mislima govorei mu: Sjeti se toga i toga, sjeti se toga i toga..., to mu prije namaza uopce nije naumpalo, u toj mjeri da ovjek ne zna koliko je rekata klanjao. 101
ejtan navodi ovjeka da proe ispred klanjaa Ebu Salih es-Semman kazuje: Bio sam prisutan kad je Ebu Seid el-Hudri klanjao petkom iza perde, koja je spreavala prolazak ispred njega, i neki je mornak iz plemena Muajt htio proi ispred Ebu Seida, ali ga je ovaj sprijeio uhvativi ga za grudi. Momak je provjerio moe li igdje drugo proi, ali nije bilo drugog prolaza pa je opet pokuao proi ispred ovog ashaba; Ebu Seid ga je tada sprijeio grublje nego prvi put. To mu je bilo uvredljivo od Ebu Seida, pa je uao kod halife Mervana i poalio se. Domalo je uao i Ebu Seid. Mervan ga upita: Ebu Seide, ta se dogodilo meu vama? On odgovori: uo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori sljedee: Kad ovjek klanja prema neemu to ga ovaja od ljudi i neko htjedne proi ispred njega, neka ga sprijei, a ako se onaj koji hoe proi usprotivi, neka klanja upotrijebi silu, zaista je ejtan onaj koji nastoji proi ispred klanjaa. 102
Prema Ibn Haderu ebAskaianiju, Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: ...zaista je ejtan onaj koji nastoji proi ispred klanjaa znae: to to eli proi ispred klanjaa jest od ejtana. Osim to je Ibn Hader naveo jo ispravnije od spomenutog, rekavi: Mogue je da ove Poslanikove rijei znae: na to da proe ispred klanjaa naveo ga je ejtan, utoliko prije to u El- Ismailijevoj verziji stoji: ...zaista je s njime ejtan, kojoj je slina Ibn Omerova, radijallahu anhu, verzija koju je zabiljeio imam Muslim: ...zaista je s njime zao drug. 103
U svakom protivljenju Milostivom poslunost je ejtanu Svevinji je Allah rekao: Oni se mimo Allaha enskim kumirima klanjaju, a ne klanjaju se drugom do ejtanu-prkosniku, prokleo ga Allah! A on je rekao: Ja u se sigurno potruditi da preotmem za sebe odreen broj Tvojih robova... (En-Nisa, 117, 118). Dakle, svako onaj ko mimo Sveznajueg Allaha oboava bilo ta: kumire, sunce, mjesec, prohtjeve, ljude, princip, i tako dalje, on oboava ejtana, htio ili ne htio, jer je ejtan onaj koji navraa i podstie na irk. Odatle, oni koji oboavaju meleke zapravo oboavaju ejtana: A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: Zar su se ovi vama klanjali? oni e odgovoriti: Hvaljen neka si, Ti si Gospodar na, izmeu nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su dine oboavali i veina njih vjerovala je u njih (Saba, 40, 41). Znaenje je: meleki im nisu naredili da ih oboavaju, to su im naredili dini, a sve kako bi oboavali ejtane koji im se prikazuju; a i kipovi imaju svoje ejtane. Sejtan navraa na svako zlo i podstie na njega, da bi ga Ijudi inili, a odvraa od svakog dobra i plai njime, da bi ga se ljudi klonili: Sejtan vas plai neimatinom i navraa vas na faha, a Allah vam obeava oprost i nagradu Svoju... (El-Bekara, 268). Plai nas neimatinom govorei: Ako udijelite imetak, osiromait ete! Izraz faha, spomenut u ajetu, ima znaenji svako runo djelo: krtost, nemoral.
Tjelesno i duevno uznemiravanje Kao to ejtan nastoji odvesti ovjeka u zabludu pomou nevjerstva i grijeha, isto tako nastoji ga tjelesno i duevno uznemiriti. Evo, da kaemo o tome neta detaljnije. Napadao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; ve smo naveli hadis u kojem stoji da je ejtan napao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i donio eravicu koju je htio baciti na njegovo lice. Moe donijeti runo snovienje; ejtan ovjeku donese snove koji ga uznemiruju i zadaju mu brige. U Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, predanju stoji sljedee: Snovi se dijele na tri vrste: radosne vijesti od Milostivog, uobrazilja i ejtanovo zastraivanje. 104 U verziji koju je prenio Avf b. Malik, radijallahu anhu, kae se: ...i ejtanovo zastraivanje pomou kojeg eli rastuiti ovjeka. 105 Ebu Seid ebHudri, radijallahu anhu, pripovijedao je da je uo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori sljedee: Kad ovjek usnije lijep san, neka se zahvali Allahu, jer je to od Allaha, i neka ga pripovijeda. Ali, kad sanja neta runo, neka zna da je to od ejtana, pa neka se utjee od zla tog runog sna, i neka ga nikome ne spominje pa mu nee natetiti. 106 Moe izazvati poar u kui koristei se odreenim ivotinjama; u hadisu stoji sljedee: Kad poete na poinak, ugasite svjetiljke jer ejtan moe potaknuti mia na svjetiljku i izazvati poar. 107 Moe nasrnuti na ovjeka u smrtnoj agoniji; Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao se* od sljedeih stvari: Moj Allahu, Tebi se utjeem od smrti uslijed pada u provaliju, i od smrti pod ruevinama, i od smrti od utapanja, i od smrti u vatri! Tebi se utjeem od ejtanskog dodira na samrti! Tebi se utjeem od kukavike pogibije na Tvom putu! I Tebi se utjeem od smrti od ujeda gmizavca! 108 Redovno uznemiruje svako novoroene neposredno nakon roenja; u hadisu se kae: Svako je dijete ejtan dodirnuo prilikom roenja, osim Merjeme i njenog sina. 109
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi sljeee Resulullahove rijei: ejtan svaku bebu neposredno poslije roenja ubode prstom u slabinu, ali nije ubo Isaa, sina Merjemina: pokuao ga je ubosti pa ga je u tome sprijeio nevidljivi zastor. 110 Ovaj isti ashab kazuje: uo sam Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: Svako dijete prilikom roenja ejtan dodirne pa ono gromoglasno zaplae uslijed te neprijatnosti, ali Merjemu i njenog sina nije dodirnuo. 111 Merjema i njen sin Isa bili su poteeni ejtanovog uznemiravanja jer je Merjemina majka uputila dovu: ...i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog ejtana (Alu Imran, 36). I upravo bi zbog toga Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prouio ovaj ajet kad bi ljudima kazivao navedeni hadis. 112 Kako je Merjemina majka iskreno zamolila Plemenitog Allaha, On se odazvao na njenu molbu i zatitio Merjemu i njenog sina od prokletog ejtana. Isto tako, Svevinji je Allah sauvao Ammara b. Jasira, radijallahu anhu, od ejtanovog zla. Ostalo je da se pripovijeda da je Ebud-Derda, radijallahu anhu, upitao Alkamu Kufljanina: Je li meu vama ovjek kojeg je Allah sauvao od ejtana uslijed Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove? A El-Mugira, radijallahu anhu, objasnio je: Onaj koga je Allah sauvao od ejtana uslijed Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove jest Ammar b. Jasir. 113 Moe donijeti kugu; u hadisu se kae da e Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ummet unititi ubistva i da je kuga bolest od dina neprijatelja; u svemu tome jest ehadet na Boijem putu. 114 El-Hakim je zabiljeio sljedei Pejgamberov hadis: Kuga je bolest koju donose dini; smrt uslijed kuge jest pogibija na Allahovom putu. 115
tavie, bolest od koje je bolovao vjerovjesnik Ejjub, alejhis-selam, donijeli su dini: I sjeti se roba Naeg Ejjuba kad je Gospodaru svome zavapio: Zbilja mene ejtan pogaa bolovima i patnjom! (Sad, 41) Moe izazvati i neke druge bolesti; eni po imenu Himna b. Dah, koja je imala odliv krvi (istihazu), Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: To je jedna od neprijatnosti kojima ejtan uznemiruje ovjeka. 116
Moe sudjelovati s ovjekom u konzumiranju hrane i pia i s njime dijeliti ak i posteiju; a to ejtan moe ostvariti samo ako se ovjek suprotstavlja Boijim propisima i zanemaruje zikr. No, ako se dri smjernica koje nam je Svevinji Allah dao i ne zapostavlja zikr, tada ejtan ne moe sudjelovati ni u emu ta ovjek obavlja i ne moe obitavati u njegovoj kui. Huzejfa, radijallahu anhu, kae: Kad bismo jeli s Poslanikom, saliallahu aiejhi ve sellem, ne bismo poinjali sve dok on ne pone, pa smo jednom prilikom jeli zajedno i pojavila se neka robinja htijui uzeti zalogaj hrane, ali ju je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, sprijeio. Domalo zatim urei je doao neki beduin to je takoer htio uzeti zalogaj hrane, no Vjerovjesnik je i njega sprijeio, a zatim je rekao: ejtan odista moe jesti s onima koji nisu izgovorili bismillu. Eto, ejtan je doao s robinjom, da sebi omogui konzumiranje ove hrane, pa sam je sprijeio. Zatim je doao s beduinom, kako bi mogao jesti, a ja sam i njega sprijeio. Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, ejtanova ruka i ruka one robinje pod mojom su kontroiom. , Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je uvanje svojih dobara od ejtana. Dabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi sljedee Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: Zakljuajte vrata spominjui Allahovo ime, ta ejtan ne moe otvoriti zakljuana vrata. Zatvorite mjeine izgovarajui Boije ime, a izgovarajui Njegovo ime pokrijte i posude, makar stavljajui neta preko njih, i ugasite svjetiljke. 118 ejtan pije s ovjekom kad pije stojeke. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio nekog ovjeka kako pije stojeke i rekao mu: Sustegni se od toga! Onaj je ovjek upitao zato se treba sustegnuti od pijenja stojeke pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, priupitao: Bi li tebi bilo drago da s tobom pije maka?! Ne bi mi to bilo drago, odgovori ovjek. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, samo kaza: S tobom je ve pio onaj ko je gori od make - ejtan.11 9 Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pouio nas je kako moemo otjerati ejtana iz kue: Ka ovjek ue u kuu izgovarajui Allahovo ime, ejtan rekne: Ovdje meni nema ni konaka ni veere! A kad ovjek ue u kuu i ne spomene Boije ime, ejtan izjavi: Evo meni ovdje konaka! Akoli ovjek ne izgovori bismillu prije jela, ejtan jo rekne: Evo meni ovdje i konaka i veere! 120 Moe izluditi ovjeka svojim dodirom; ejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, rekao je: Svi imami ehli-sunneta jednoglasni su u miljenju da din moe ui u ovjeka. Svevinji Allah rekao je: Oni koji se kamatom bave dii e se kao to e se dii onaj koga je dodirom ejtan izludio... (El-Bekara, 275). El-Buhari i Muslim zabiljeili su sljedei hadis: Zaista ejtan kola ljudskim tijelom kao to tijelom krv kola. 121 Abdullah, sin imama Ahmeda, kazivao je: Kazao sam ocu da neki Ijudi tvrde da din ne moe ui u ovjeka, pa mi je rekao: Sinak, oni nisu u pravu! Sejtan ue u ovjeka i govori pokreui njegov jezik. S tim u vezi, ejhul-islam zapisao je i ovo: ...i svim Ijudima poznato je ovo to je rekao imam Ahmed. Zaista din moe ui u ovjeka i pokretati njegov jezik izgovarajui ovjeku nerazumljive rijei. Prilikom lijeenja ovjekovo se tijelo udara toliko snano da bi na najsnanijoj ivotinji ostavilo trag, ali bolesnik ne osjeti te udarce kao to nije svjestan rijei koje izgovara. Ponekad se desi da dini vuku po zemlji onoga u ijem se tijelu nalaze, a i onoga u ijem se tijelu ne nalaze vukui prostirku na kojoj sjedi, mogu mu onemoguiti rad odreenim alatima, i tako dalje. Mogu se desiti i mnoge druge stvari koje kod onoga ko ih vidi iziskuju neophodno saznanje da ovjekov jezik, odnosno spomenute predmete pokree druga, a ne Ijudska, vrsta. Sejhubislam rekao je i ovo: Ne postoji nijedan islamski uenjak koji porie mogunost ulaska dina u tijelo izbezumljena, ali i u tijelo zdrava ovjeka. Oni koji to negiraju, pozivajui se na to da Serijat iskljuuje mogunost a din ue u ovjeka, iznijeli su neistinu na islam - ne postoji ni jedan jedini erijatski dokaz koji iskljuuje mogunost da din ue u ovjekovo tijelo. Mogunost da din ue ovjeka iskljuili su, kako to kae ejhukislam, neke mutezile, kao, naprimjer, El Dubai i Ebu Bekr en Razi. 122 O dinskom e dodiru biti govora u petom poglavlju, ako Bog da.
IBLIS PREDVODI BORBU IZMEU EJTANA I LJUDI Iblis je onaj koji daje instrukcije u borbi protiv ljudi, on je lino predvodi, alje sa svog prijestolja trupe i izvidnice na razne strane svijeta, odrava sjednice na kojima raspravlja sa svojim podreenima i vojnicima o onome ta su uinili, pa pohvali one koji su uspjeli uiniti veliki kqrak u zabluivanju ljudi i navoenju na zlo. Dabir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: lblisovo je prijestolje odista na vodi, odakle alje svoju vojsku. A najblii njemu poloajem jest onaj koji ubaci najveu smutnju meu ljude. Jedan mu ejtan doe i rekne: Uradio sam to i to, a Iblis samo kae: Nije to nita! Ali, kad mu se neki ejtan pohvali: Bio sam uporan u zavoenju dok toga i toga ovjeka nisam odvojio od njegove supruge! Njemu se Iblis priblii i rekne: Ti si vrijedan! 123
Ebu Seid el-Hudri, radijaliahu anhu, pripovijedao je da je Vjerovjesnik, sallahahu alejhi ve sellem, sreo Ibn Saida na jednom prilazu Medini - a Poslanik, sallaliahu alejhi ve sellem, mislio je da je on Deddal - i upitao ga: ta vidi? Vidim prijestoije na vodi, odgovorio je Ibn Said, pa je Resuiullah, sallallahu alejhi ve sellem, zakljuio: Vidi Iblisovo prijestolje na moru! 124
ejtan ima veliko i dugotrajno iskustvo kad se radi o zavoenju. Vrlo vjeto planira i postavlja veoma podie spletke i smicalice, ta on zavodi ljude od Adema, aiejhis-selam; ejtan je iv i ivjet e do Sudnjeg dana: Gospodaru moj, ree on, daj mi vremena do dana kad e oni biti oivljeni! Daje ti se rok, ree On, do Dana ve odreenog. (El-'Hidr, 36-38) Iblis je revnostan u irenju zla, dao je Allahu zavjet da e iriti poroke, pa ne posustaje, niti mu dosauje. U jednom se hadisu kae: ejtan se zakleo: Tako mi Tvoga dostojanstva i veliine, zavodit u ljude sve dok su ivi! A Gospodar mu je odgovorio: Tako mi Moga dostojanstva i veliine, Ja u im opratati sve dok Me budu molili za oprost! 125
ejtan u irenju zla raspolae brojnim vojskama iz redova dina i ljudi. O tome Uzvieni Allah govori u 64. ajetu sure El-lsra i 83. ajetu sure Merjem.
ejtan pratilac Svaki ovjek ima ejtana pratioca koji je s njime uvijek, ne odvaja se od njega. Dokaz je tome Aiino, radijallahu anha, predanje u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jedne veeri izaao iz njene sobe i nju je obuzela ljubomora, a kad se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio, primijetio je da neta nije uredu pa je upitao: ta je s tobom, Aia? Je li te obuzela ljubomora? Kako da me ne obuzme Ijubomora u pogledu tebe?, upitala je. Na to ju je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: Je li ti to ve doapnuo tvoj ejtan? Ona upita: Allahov Poslanie, zar je sa mnom ejtan? Da, odgovori on, na ta ona priupita: I sa svakim ovjekom?! Da, odgovori on. I s tobom, Boiji Poslanie, Aia e. Na to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ree: I sa mnom, osim to mi je Allah pomogao u tome, pa je dao da ejtan koji mene prati prihvati islam i da me navraa samo na dobro. 126
Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenio je sljedee Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: Svakom je ovjeku odreen pratilac ejtan i pratilac melek. Ashabi se zaudie pa upitae: ak i tebi, Allahov Poslanie! ak i meni, osim to mi je Allah pomogao u tome, pa je dao da ejtan koji mene prati prihvati islam i da me navraa samo na dobro, odgovori im Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. 127
U Kuranu itamo sljedee ajete: Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veliao, Mi emo ejtana natovariti, pa e mu on nerazdvojni drug postati... (Ez-Zuhruf, 36); Mi smo im bili odredili loe drugove koji su im lijepim prikazivali ono to su uradili i ono to e uraditi... (Fussilet, 25) Postoje ljudi - ejtanovi sljedbenici to su njega uzeli za zatitnika, slijede ga ustopu i zadovoljni su njegovim idejama, premda je on njihov prvi neprijatelj koji hita da ih upropasti; a runo je da razuman ovjek svog neprijatelja uzme za prijetalja: Pa zar ete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijateiji? (EhKehf, 50) Oni koji su ejtana prihvatiii kao prijatelja zacijelo e nastradati: A onaj ko za zatitnika ejtana prihvati, a ne Ailaha, doista e propasti! (En-Nisa, 119). Nastradat e, jer e ejtan upropastiti njihove due, iskvariti njihovu nutrinu, udaljiti ih od blagodati upute i odvesti ih u bezdan zablude i sumnji: ...a onima koji ne vjeruju -zatitnici su ejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni e biti stanovnici dehennema, oni e u njemu vjeno ostati (El-Bekara, 257). Nastradat e, jer ih on vodi u oganj: On poziva pristae svoje da budu stanovnici u Vatri (Fatir, 6). I te svoje tienike ejtan upotrebljava kao oruje i orue u ostvarenju svojih planova i ciljeva.
Spletkari i ostavija. na cjedilu Nakon to dovede Ijude u bezizlazan, poguban poloaj, ejtan ih ostavi na cjediiu, raduje se njihovoj nesrei, smije im se... tavie, navraa ljude na ubistvo, krau i nemoral pa ih na koncu prokae, sramotei ih. Naprimjer, ejtan se u Bici na Bedru pojavio u liku Surake b. Malika i obeao pomo i pobjedu mnogobocima: Niko vas danas ne moe pobijediti, i ja sam va zatitnik! (El-Enfal, 48). Ali, kad je, Allahov neprijatelj, vidio meleke da silaze radi pomoi vjernicima, dao se u bijeg i ostavio nevjernike na cjedilu. Ostavio je na cjedilu i onog pobonog ovjeka koji je ubio enu i dijete. Naime, prvo ga je navratio da poini blud pa ga je naveo da i nju, poslije djeteta, ubije, a potom ga je prokazao njenoj porodici i naposiijetku ga navratio da njemu, ejtanu, uini seddu. Kad je onaj ovjek uradio, ejtan je pobjegao i ostavio ga na cjedilu... Na Sudnjem danu, kad Iblis i njegovi tienici budu baeni u vatru, on e im rei i ovo:...Ja nemam nita s tim to ste me prije smatrali Njemu ravnim.
(Ibrahim, 22) Kasnije emo navesti sluaj ovjeka koji je tvrdio da je vrstan psiholog, a kojeg su ejtani napustili nakon to je stekao izuzetno veliku slavu, pa je postao izbezumijen, ne znajui ta ini. ejtan mobilizira Ijude u borbi protiv vjernika Ljudi se dijele na dvije kategorije. Prva su kategorija Allahovi, delle anuhu, tienici, a druga su kategorija ejtanovi tienici. ejtanovi su tienici svi nevjernici, makar ne bili istovjerci: Mi smo uinili ejtane zatitnicima onih koji ne vjeruju. (El Eraf, 27) Iblis koristi svoje tienike u zavoenju vjernika, i to pomou sumnji koje ubacuju: A ejtani navode tienike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogoboci postali (EL Enam, 121). I sumnje koje plasiraju orijentalisti, krstai, idovi i bezbonici isto su ejtanski posao. On svoje tienike navodi i na to da duevno uznemiravaju vjernike: Saaptavanje je posao ejtanski, da bi u brigu bacio vjernike... (El Mudadela, 10). Naime, ejtan bi mnogoboce, kad bi se u njihovoj blizini nalazio koji musliman, navraao na saaptavanje, eda musliman pomisli da kuju zavjeru protiv njega. ejtan, tavie, potie svoje pristalice na rat protiv muslimana: Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na ejtanovom. Zato se borite protiv ejtanovih tienika, jer je ejtanovo lukavstvo zaista slabo. (En-Nisa, 76) I neprestano vjernike plai svojim pristalicama: To vas je ejtan samo plaio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici! (Alu Imran, 175). A njegovih je pristalica odista mnogo: I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika. (Saba, 20)
EJTANOVE METODE U ZAVOENJU LJUDI ejtan ne zavodi ovjeka govorei mu: Ostavi dobro, a ini hravo, pa e biti nesretan na ovom i na buduem svijetu! Da tako uini, nijedan se ovjek ne bi za njime poveo. On zavodi koristei se mudrim, prefinjenim nainima. Ovdje emo razmatrati samo nekoliko metoda kojima se ejtan sluzi zavodei ljue.
Uljepava neistinu Uljepavanje neistine nain je na koji je ejtan zavodio i zavodi ljude; predstavlja neistinu u ruhu istine, i obratno. ejtan ovjeku neprestano uljepava neistinu i omraava istinu, sve dok ga ne navede na injenje zla, odnosno dok ga ne odvrati od istine. Prokletnik se obratio Svevinjem Allahu: , Gospodaru moj, ree, zato to si me u zabludu odveo, ja u njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit u se da ih sve zavedem, osim meu njima robova Tvojih iskrenih. (El-Hidr, 39, 40) Evo ta o tome kae Ibnul-Kajjim, rahimehullah: Izmeu ostalih, ejtan se zavodei ljude slui metodom neprestanog obmanjivanja, sve dok ne postigne svoj cilj - to obmanjivanje ne teti samo onome koga Svevinji Allah uzme u Svoje okrilje. Naime, ejtan ovjeku lijepim predstavlja djelo koje mu teti, sve dok ovjek ne pomisli da je to isto djelo za njega najkorisnija stvar, odnosno omraava mu najkorisnije djelo, sve dok ovjek ne pomisli da je to neta najtetnije po njega. La ilahe illallah! Koliko je Ijudi podieglo tom njegovom uljepavanju! Koliko je ljudi uslijed toga odvraeno od isiama, vjerovanja i istinskog ibadeta! Koliko se neistine pojavilo u lijepom obliku, a koliko je samo istine odbaeno zbog njenog izvitoperivanja! Koliko je kritikih pogleda demantirano! Koliko su znalci bili na udaru krivotvorenja! ejtan je onaj koji je obmanjivao Ijude i navodio ih na slijeenje prohtjeva i tokakvih miljenja, na svaki nain odvodio ih u zabludu, neprestano bacao iz propasti u propast, uljepavao im klanjanje kipovima, kidanje rodbinskih veza, zakopavanje ivih djevojica, sklapanje braka s majkama... Koliko je obeavao dennetske ljepote onima koji nisu vjerovali u Allahova, delle anuhu, svojstva; onima koji su nijekali da je Allah, Svojim Biem, iznad stvorenja; onima to su poricali da Allah govori kad hoe i kako hoe; navodei ih da negiranje tih istina smatraju potvrivanjem Allahove savrenosti. esto je navodio Ijude da se susteu od navraanja na dobro, a odvraanja od zla pod izgovorom umiljavanja Ijudima, lijepog ponaanja i postupanja prema ajetu: O vjernici, brinite se o sebi... (El-Maida, 105). Koliko je poticao Ijude na okretanje lea onome to je donio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pod izgovorom slijeenja i zadovoljavanja miljenjem uenijih od njih! Koliko je navraao na licemjerstvo i popustljivost u Allahovoj vjeri pod izgovorom razumijevanja stvarnosti koje ovjeku garantira uspjeh u ivotu... 128
Ovu istu metodu prokleti je ejtan upotrijebio zavodei Adema, alejhis-selam, kad mu je lijepim predstavio konzumiranje plodova sa zabranjenog drveta, nagovarao ga je na to tvrdei da se radi o drvetu besmrtnosti, da e mu njegovo konzumiranje donijeti vjeni ivot u dennetu, ili da e postati melek, pa ga je Adem, alejhis-selam, naposlijetku posluao i bio izveden iz denneta. Sluei se metodom uljepavanja neistine, zapazimo kako su ejtanovi tienici lijepim prikazali: komunizam i socijalizam (tvrde da je to nain da se ovjeanstvo oslobodi bezumija, drutvenih nemira, beznadenosti, gladi...), razgolienost ena - pod geslom slobode, snimanje bestidnih filmova, u kojima se potire ast, unitava moral i kre svetinje - pod izgovorom glume, polaganje novca u banke koje posluju uz kamatu radi obrta i unapreivanja novca, kako kau; zatim uenje ijudi da je privrenost vjeri zaostalost i nazadovanje, ujedno optuujui islamske misionare za ludost, douniki rad za Istok ili Zapad, i tako dalje. Sve je to ejtanova metoda uljepavanja neistine, a omraavanja istine ljudima, pomou koje je ejtan jo davno zaveo Adema, alejhis-selam. Evo o ovoj ejtanovoj metodi Boijih rijei: Allaha Nam, Mi smo i prije tebe narodima poslanike slali, ali im je ejtan lijepim predstavljao postupke njihove... (En-Nahl, 63) Kad se stanoviti postupak ovjeku prikae lijepim, on se maksimalno zalae da ostvari ono to smatra istinom, makar u tome bila propast za njega: Reci: Hoete li da vam kaemo ija djela nee nikako priznata biti, iji e trud u ivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji e misliti da je dobro ono to rade? (El-Kehf, 103, 104) ejtani se nadasve zalau za odvraanje od Allahove, elle anuhu, vjere i ratovanje protiv Njegovih tienika, mislei da slijede istinu i da su upueni: ...oni e ih od Pravog puta odvraati, a ljudi e misliti da su na Pravom putu. (Ez-Zuhruf, 37) I, upravo zbog toga nevjernici preferiraju ovaj svijet, a zapostavljaju ahiret: Mi smo im bili odredili loe drugove koji su im lijepim prikazivali ono to su uradili i ono to e uraditi... (Fussilet, 25). Sintagma loi drugovi odnosi se na ejtane, jer su oni ljudima lijepim prikazali naklonjenost ovom svijetu, pa su njega preferirali, i naveli su ih na poricanje budueg svijeta, pa su porekli proivljenje, polaganje rauna, dennet i dehennem. Nazivanje poroka umilnim imenima Zavodei ljude i uljepavajui neisitnu, ejtan nalae da se poroci, ije je injenje iskazivanje neposlunosti prema Svemoguem Allahu, nazivaju ljudima dragim imenima, eda bi ljude obmanuo i izvitoperio stvarnost. Da bi Ademu, alejhis-selam, uljepao ubiranje plodova sa zabranjenog drveta, ejtan mu je rekao: O Ademe, hoe li da ti pokaem drvo besmrtnosti i carstvo koje nee nestati? (Ta-Ha, 120) Razmatrajui ovu ejtanovu metodu, Ibnub Kajjim, rahimehuilah, kae: ...a u to spada i ejtanova ostavtina onima koji ga slijede - nazivanje poroka omiljenim imenima. Alkohol e, naprimjer, ejtanove pristaiice nazvati piem radosti, svinjsko meso - lijepim zalogajem, kamatu - uspjenim posiovanjem, poreze - obavezom prema dravi... Danas, kamatu nazivaju profitom, plesanje, pjevanje, glumu i vajarstvo - umjetnosti, i tako dalje.
Navodi na pretjerivanje ili podbacivanje Evo ta o ovom kae Ibnul Kajjim, rahimehullah: Glede svake Allahove, delle anuhu, zapovijesti ejtan ima dvije tenje: da navede ovjeka na podbacivanje ili pretjerivanje, i ne mari u koju e ga od dvije krajnosti odvesti. Sejtan prie ovjeku i izuava njegovu narav pa ako nae da je malaksao, nedovoljno ambiciozan i da odlae injenje dobra, navodi ga na podbacivanje koristei se njegovom lijenosti i ujedno otvarajui pred njim mogunost izgovora, nadanja, ponekad ak u toj mjeri da ovjek pone zapostavljati sve Boije naredbe. Meutim, ako pri ovjeku primijeti oprez, ozbiljnost, spremnost i ambicioznost - zbog ega izgubi nadu da e ga zavesti na prethodno spomenuti nain - tada ga navraa na dodatno ulaganje truda govorei mu: To to ini nije dovoljno, tvoje su ambicije vee, prilii da ini vie dobrih djela od ostalih trudbenika, da se ne odmara kad se oni odmaraju, da posti kad oni ne poste, da ne malaksa kad oni malaksaju... Ili mu rekne: Ako Ijudi peru ruke i Iice prilikom uzimanja abdesta tri puta, ti operi sedam puta! Ili: Ako ljudi za namaz uzimaju abdest, ti se okupaj! Dakle, ovu kategoriju ljudi navede na pretjerivanje i prelaenje granica Pravog puta, dok prvu kategoriju navodi na podbacivanje i otuivanje od Prave staze. Treba znati da je ejtanovcilj obje kategorije odvratiti od Pravog puta, i svaku kategoriju odvraa koristei se njenom slabosti. Veina je Ijudi iskuana jednom od ove dvije krajnosti, a spas je samo u stjecanju istinskog znanja,vjerovanju, snanoj borbi protiv krajnosti i u slijeenju sredine; od Svemogueg Allaha pomo traimo! 129
Odvraa ili navodi na odlaganje injenja dobrih djela i izaziva u ovjeku lijenost Sejtan pomou ove metoge na nekoiiko naina ostvaruje svoj cilj. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sailallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedee: Kad ovjek zaspi, sejtan na stranjem dijelu njegove glave svee tri vora, a, veui svaki vor, rekne: Ispred tebe je duga no, spavaj! Kad se ovjek probudi i spomene Allaha, odvee se jedan vor; ako uzme abdest, odvee se drugi vor; a ako klanja, odvee se i posljednji vor te ovjek osvane aktivan i raspoioen, u protivnom, osvane neraspoloen i iijen. 130
U drugom hadisu stoji: Kad se ovjek probudi, neka uzme abest, i neka se isekne tri puta, jer ejtan spava u njegovoj nosnoj upljini. 131
U jednom predanju stoji da je u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu spomenut ovjek koji prespava cijelu no, do jutra, pa je samo rekao: U ui toga ovjeka ejtan se pomokrio. 132
Razmatrajui ovu metodu, Ibnul-Devzi, rahimehullah, zapaa: Mnogo je idova i krana koji su osjeali simpatije prema islamu, ali ih je ejtan neprestano odvraao: Ne urite s prihvatanjem islama, razmislite dobro!, govorei im da ima vremena i da bi oni umrli kao nevjernici. Isto tako, ejtan greniku govori da ima vremena za pokajanje, nastojei ga uvui u ponor strasti, ba kako je pjesnik spjevao: Ne ini grijeh kad god to poeli, a oprostu se od Milostivog nada! Mnogo je onih koji su odluili uiniti neko dobro djelo, ali ih je ejtan naveo na odlaganje. Mnogo je onih koji su hitali okititi se odreenom vrlinom, ali ih je on od toga odvratio. Dogodi se da uenjak odlui ponoviti odreene informacije pa ga ejtan zavede: Odmori se za trenutak! Ili se dogodi da se onaj koji je poboan probudi nou, radi dobrovoljnog namaza, pa i njega zavede: Saekaj, ima dovoljno vremena! I prilii da razuman ovjek postupa razumno, a razumno postupati znai odluno iskoritavati vrijeme, ne odlagati, zanemarivati pothranjivanje nade, ta moe li ovjek jamiti da se nee dogoditi neta nepredvieno to e u njega uliti strah i nemo? I kad god ovjek propusti priliku, gubio poduzimljivost. A to su uzroci podbacivanja i tenje zlu. Mnogi se ljudi neprestano potiu na sustezanje od zla i revno injenje dobra, ali su to samo puste elje. Nesumnjivo je da e onaj ko se uzda da e dugo ivjeti biti trom i malaskao u pogledu injenja dobrih djela, ali onaj ko strahuje od naprasne smrti, on e pouriti s injenjem dobra. Jedan dobri prethodnik govorio je: Upozoravam vas na opasnost pothranjivanja duge nade, jer je to najjae ejtanovo oruje! Trudbenik koji postupa razumno i onaj ko se predao pustim nadama slini su putnicima koji odsjednu u nekom mjestu pa se prvi snabdije poputninom i bude spreman za polazak, a ovaj drugi, koji se predao nadama, rekne: Snabdjet u se ve, moda ovdje ostanemo i mjesec dana, kad voa karavana oglasi polazak. Odluni, koji se snabdjeo, obraduje se, a onaj koji je podbacio ali i kree zbunjen. Takva je situacija i Ijudima na ovome svijetu: ima onih koji su spremni, savjesni, koji ne ale kad ugledaju Meleka smrti, a ima i onih obmanutih, onih koji su odlagali, a oni se itekako kaju u trenutku naputanja ovog svijeta. Zelja za odlaganjem i pothranjivanjem duge nade sastavni je dio ovjekove prirode, i poto ejtan ovjeka navodi na ono to je u skladu s njegovom, ovjekovom, prirodom, teko se odupire, osim onaj ko je nadasve svjestan da se nalazi u borbenim redovima i da njegov neprijatelj ne odustaje od njega; ako naoko i odustane, kuje mu neku tajnu spletku i priprema mu zasjedu. 133
Daje lana obeanja i ulijeva lane nade ejtan ljudima daje iana obeanja i ulijeva im prefinjenu nadu kako bi ih bacio u bezdan zablude: On im obeava i primamljuje ih lanim nadama, a ono to im ejtan obea samo je obmana. (En-Nisa, 120) ejtan nevjernicima obeava pomo, ponos, prevlast i pobjedu u ratu protiv vjernika, a potom se, vidi li da e njegovi tienici izgubiti, povlai i nepovratno bjei: I kad im je ejtan kao lijepe njihove postupke prestavio i rekao: Niko vas danas ne moe pobijediti, i ja sam va zatitnik!, onda je on, kad su se dva protivnika tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: Ja nemam nita s vama... (El-Enfal, 48) Imunim nevjernicima obeava bogatstvo na ahiretu, zbog ega oni izjavljuju: ...a ako budem vraen Gospodaru svome, sigurno u neta bolje od ovoga nai (El-Kehf, 36). I tad Svemogui Allah uniti njegovo bogatstvo na ovome svijetu, pa ovaj spozna da je prevaren i obmanut.
Prestavlja se u svjetlu savjetnika ejtan ovjeka navodi na injenje grijeha tvrdei da mu je iskreni savjetnik i da mu eli dobro. Evo kako se obratio naem praocu Ademu, alejhis-selam: ...i zaklinjae im se: Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni! (El-Eraf, 21) Vehb b. Munebbih, rahimehullah, prenio je od sljedbenika Knjige 134
pounu priu koju emo navesti da bismo ukazali na ejtanovu metodu u zavoenju ljudi i da bismo bili na oprezu spram njegovih savjeta i, odatle, suprotstavili se njegovim spletkama. 154 Ovakve su prie israilijati,predanja koja prenose Izraeliani. U israilijate ne treba vjerovati, a niti ih se smije poricati, osim to ih je doputeno pripovijedati, na osnovu Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa: ...a pripovijedajte od Izraeliana, u tome nema srnetnje. Vehb, rahimehullah, kazuje: Meu Izraelianima ivio je ovjek za kojeg se govorilo da je veliki pobonjak. U njegovo su vrijeme ivjela tri brata. Poto su sva trojica pozvani u borbu, duboko su se zabrinuli kome bi mogli povjeriti sestru koju su imali. Nakon premiljanja, jednoglasno su odluili da je ostave kod ovjeka za kojeg se govorilo da je poboan, jer su u njega imali povjerenja. Otili su zatim kod njega i zamolili ga da ostave sestru u njegovom okrilju, da je njemu povjere na uvanje dok se oni ne vrate iz boja. Poboni je ovjek to odbio i kazao da se boji neeljenog ishoda za sebe te zatraio zatitu od Gospodara. Naposlijetku je pristao i rekao im: Smjestite je u kuu nasuprot moje bogomolje! Oni su donijeli njene stvari i otili. Tako bi. Otada bi poboni ovjek ostavljao hranu ispred vrata bogomolje, zatvarao ih i penjao se na sprat pa bi joj tek tada doviknuo da izae iz kue i uzme hranu. Meutim, ejtan mu je priao, blago ga navodei i potiui na dobro, s jedne, a uveliavajui to to djevojka izlazi iz kue po danu, s druge strane; i plaio ga je time da bi nju neko mogao vidjeti pa se u nju zaljubiti. Ovako mu je doapnuo: lmao bi veu nagradu kod Boga kad bi hranu ostavljao ispred djevoinih vrata! ejtan mu je to neprestano doaptavao, i poboni ga je ovjek u tome posluao: nosio je hranu i ostavljao je ispred kue u kojoj je ivjela djevojka; nije s njome jo zapodijevao razgovor. Tako bt neko vrijeme. Iblis nije odustajao. Doapnuo mu je: lmao bi veu nagradu kod Boga kad bi hranu ostavljao u predsoblju kue u kojoj ivi djevojka! I u tome ga je poboni ovjek na koncu posluao. Tako bi neko vrijeme. Potom mu je Iblis doapnuo da e uiniti dobro akoli bude razgovarao s djevojkom. Razgovaraj s njome, usrei je, doapnuo mu je, sama je, osjea divlju samou! I u tome ga je poboni ovjek. naposlijetku posluao: poeo je razgovarati s djevojkom s prozora bogomolje. Zatim mu je Iblis preloio: Sjedi kod vrata bogomolje a ona neka bude na svojim vratima, i razgovarajte, bit e joj prijatnije! Pa ga je poboni ovjek i u tome posluao, a nju je takoer nagovorio da stoji na vratima. Tako bi neko vrijeme. Nakon toga, Iblis mu je doapnuo, i to mu neprestano donosio na um, da e uiniti vee dobro djelo ako bude blizu djevojke. Evo ovako mu je doapnuo: Djevojci nije drago da ti stoji kod svojih vrata, sjedi blizu nje i razgovarajte! Kako je ejtan bio uporan, poboni ga je ovjek posluao, pa su tako sjedjeli neko vrijeme. Kasnije, Iblis mu je doapnuo: U pogledu tebe bilo bi bolje da ue u kuu, jer ona stoji na vratima i drugi je mukarci vide! Iblis je u tome bio uporan, sve dok poboni ovjek nije poeo ulaziti u njenu kuu; po cijeli bi dan s njome razgovarao, a u predveerje bi se penjao na sprat bogomolje. Tako bi neko vrijeme. Kasnije, Iblis je nastojao da u oima pobonjaka lijepo predstavi djevojku, isticao je njene ljepote, sve dok je ovaj nije pomilovao po bedrima, poeo je ljubiti i naposlijetku je s njome poinio - blud. Djevojka je zatrudnjela i rodila djeaka. Meutim, Iblis nije ostavio pobonog ovjeka. Pojavio se i doapnuo mu: ta misli, kako e reagirati braa kad se vrate iz pohoda?! Ne jamim da se nee odati niti sam siguran da oni nee saznati za tvoje nedjelo, pa e te osramotiti. Nego ti ubij dijete i zakopaj ga, djevojka e, htjela ne htjela, utjeti, iz straha od svoje brae.' Poboni ovjek posluao je Iblisa u tome. No, nastavio mu je doaptavati, zavodei ga: Zar smatra da e djevojka preutjeti da si poinio s njome nemoral i da si ubio svoje dijete? Brutalno je ubij i zakopaj u istu raku u koju si zakopao dijete! Iblis ga je navodio na to pa ga je onaj ovjek i u tome posluao. Poto ju je brutalno ubio i pokopao, na humku je stavio veliki kamen poravnavi zemlju pa se vratio u bogomolju da ibadeti. Kasnije, braa su stigla i upitala gdje je djevojka. On im je izrazio sauee, zamoiio milost za nju, ak je i zaplakao, te rekao: Zaista, bila je divna djevojka, evo ovo je njen kabur, pogledajte! Malo su stajali iznad humke, plakali za sestrom i molili Allaha da joj se smiluje. Nakon nekoliko dana vratili su se svojim porodicama. Te noi ejtan im se prikazao u snu, u liku putnika. Poevi od najstarijeg, upitao ga je u vezi sa sestrom. Odgovarajui mu, najstariji je brat ispriao sve kako je bilo poslije njihova povratka. Iblis je to demantirao: Poboni ovjek nije vam rekao istinu o vaoj sestri! On je s njome uinio nemoral pa je rodila djeaka, i on ga je svirepo ubio, a zatim je, iz straha od vas, ubio i nju. Eno, njihova je trupla bacio u rupu koju je iskopao desno od vrata kue u kojoj je ivjela! Sta je na san donio najstarijem bratu, donio je i srednjem pa potom i najmlaem. Probudivi se, bili su zaueni snovienjem i jedni drugima ispriali san. Najstariji kaza: Ne moemo na osnovu sna sumnjati u onog ovjeka, zanemarite ono ta ste sanjali! Ali, najmlai se usprotivi: Allaha mi, neu biti miran dok ne provjerim o emu se radi. ! I zaputie se na ono mjesto. U kui, potraie mjesto koje im je opisano u snu i, uistinu, naoe sestru i djeaka, svirepo ubijene i baene u rupu. Kad su upitali onog ovjeka u vezi s tim, on je potvrdio ejtanovu verziju prie. Podigli su optunicu protiv njega, i presueno je da ga se razapne. Uhvatili su ga u bogomolji i poveli na pogubilite. Kad su ga svezali za drvo, ejtan mu je priao i doapnuo mu sljedee: Svjestan si da sam te ja zaveo pomou one djevojke, sve dok s njome nisi poinio blud, a poto je rodila, onda si svirepo ubio i nju i dijete. Ako mi se danas pokori i zanijee Ailaha, Koji te stvorio i oblikovao, izbavit u te iz ove neprilike! Ovaj ga i u tome poslua pa poini nevjerstvo, nakon ega ga je ejtan ostavio, i delati ga razapee. 135
Ovu priu navode komentatori Kurana prilikom tumaenja Aliahovih, delle anuhu, rijei: ...slini su ejtanu kad kae ovjeku: 'Budi nevjernik! - pa kad on postane nevjernik, onda on rekne: Ti se mene vie ne tie... (EbHar, 16). Oni kau da se ovaj ajet odnosi na onog ovjeka to je bio poboan pa se odmetnuo i na njemu sline ljude, a Allah najbolje zna.
Zavodi postupno Eto, tako ejtan zavodi, korak po korak, nikad se ne umori niti mu dosadi. A kad navede ovjeka na neki grijeh, nastoji ga navesti na jo vei od toga, sve dok ga ne navede na injenje velikih, pogubnih grijeha i tako ga upropasti. Allahov je, delle anuhu, zakon glede Ijudi da kad skrenu s Prave staze, On dadne ejtanu prevlast nad njima i uini da njihova srca skrenu. Evo o tome Boijih rijei: ...i kad oni skrenue ustranu, Allah uini da i srca njihova skrenu... (Es-Saff, 5)
Navodi na zaboravljanje koristi ejtan je Adema, alejhis-selam, naveo da zaboravi Allahovo, delle anuhu, upozorenje u vezi s drvetom, neprestano mu ubacujui rune misli: A Ademu smo odmah u poetku naredili; ali on je zaboravio, i nije odluan bio (Ta-Ha, 115). Musaov, alejhis-selam, djeak opravdao se Musau: ...ja sam zaboravio onu ribu - sam ejtan uinio je da je zaboravim. (El-Kehf, 63) Sveznajui Allah zabranio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabima sjedenje u drutvu koje se ruga Boijim ajetima, osim to ejtan moe uiniti da ovjek zaboravi pa da, opet, sjedi s onima koji se rugaju ajetima. Evo ta o tome kae asni Kuran: Kad vidi one koji se rijeima Naim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne preu. A ako te ejtan navede da zaboravi, onda ne sjedi vie s nevjernicima kad se opomene sjeti. (El-Enam, 68) Vjerovjesnik Jusuf, alejhis-selam, traio je od zatvorenika za kojeg je znao da e izbjei smrtnu kaznu i opet sluiti viadara da ga spomene vladaru, ali je ejtan uinio da on zaboravi spomenuti Jusufa, alejhis-selam, pa je Jusuf ostao u tamnici nekolike godine: A onome od njih dvojice za kojeg je znao da e spasen biti ree: Spomeni me gospodaru svome! - ali ejtan uini te ga on zaboravi spomenuti gospodaru svom, i Jusuf ostade u tamnici nekolike godine. (Jusuf, 42) Akoli ejtan posve ovlada ovjekom, uini da u potpunosti zaboravi na Svevinjeg Allaha: Njima je ovladao ejtan i uinio da zaborave na Allaha. Oni su na ejtanovoj strani, a oni na ejtanovoj strani sigumo e nastradati (El-Mudadela, 19). Ovaj se ajet, vidljivo je iz konteksta, odnosi na licemjere. Treba se sjeati Uzvienog Allaha, jer ejtan se odgoni zikrom: A kad zaboravi, spomeni Gospodara svoga... (El-Kehf, 24)
Plai vjernika svojim tienicima ejtan se koristi i metodom da vjernike plai svojom vojskom i tienicima kako se protiv njih ne bi borili, niti ih na dobro navraali, a od zla odvraali, i to je jedna od najveih spletki koju kuje protiv vjernika. Svevinji Allah izvijestio nas je: To vas je ejtan samo plaio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici! (Alu Imran, 175). Evo kako Katada, rahimehullah, tumai ovaj ajet: Sejtan uveliava znaaj svojih pristalica u vaim grudima, i zbog toga je Allah, delle anuhu, rekao: ...i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici! I to je ovjekovo vjerovanje snanije, to je u njegovom srcu manje straha od ejtanovih pristalica; to je vjerovanje slabije, vei je strah od njih. Zavodi pomou ovjeku dragih stvari i poroka Ibnul-Kajjim, rahimehullah, zapaa: ejtan kola ovjekom kao to kola krv i sraste s njegovom duom, pa utvrdi ta ona voli i preferira. A poto je dobro upozna, upotrebljava njene slabosti protivovjeka. Isto tako, svoje je pristalice ejtan nauio da u meusobnom ostvarenju podlih ciljeva jedni drugima prilaze preko onoga to vole i preferiraju, utoliko prije jer je to uspjean nain glede onoga ko ga izabere; a pokuaj prilaska na neki drugi nain polui neuspjehom i cilj ne bude ostvaren. 136
Sejtan je upotrijebio ovu metodu zavodei Adema, alejhis'selam, i Havvu. Allah, delle anuhu, rekao je: ...i ree: Gospodar va zabranjuje vam ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili (EbEraf, 20). Ibnul- Kajjim, rahimehullah, kae: Allahov je neprijatelj izuavao Ademovu i Havvinu prirodu pa je zakljuio da pretendiraju na vjenost u dennetu, da ele Kucu vjenog uitka, i uvjerivi se da im moe prii samo na taj nain, zaklinjao se da im je iskreni savjetnik: Gospodar va zabranjuje vam ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili.
Izaziva sumnje Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je da ejtan donosi sumnje. U Ebu Hurejrinom, 130
radijallahu anhu, predanju kae se: ejtan prie ovjeku i upita ga: Ko je stvorio to i to? Ko je stvorio to i to? Naposlijetku ga upita: A ko je stvorio Allaha? Kad se to dogodi, neka ovjek zatrai utoite u Allaha i neka prestane razmiljati o tome. 137
ak ni ashabi nisu bili poteeni sumnji i nejasnoa koje im je donosio ejtan. Neki su se, tavie, poalili Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da pate od sumnji i nejasnoa. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda:Neki su ashabi doli kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, alei se: Osjetimo neta o emu se ne bismo nikako izjasnili! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ih: Jeste li to ve osjetili? Jesmo, odgovorie, na ta Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zakljui: To je pokazatelj snanog vjerovanja. 138 To jest, borba protiv runih misli, preziranje i uveliavanje te iste vesvese jest snano vjerovanje. Na pitanje u vezi s vesvesom Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: To jepokazatelj istote vjerovanja. 139
Velike su sumnje od kojih su patili Vjerovjesnikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi. Evo ta o tome kazuje Ibn Abbas, radijallahu anhu: Neki je ovjek doao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i poalio se: Boiji Poslanie, neki su od nas izloeni takvim mislima da bi im bilo drae izgorjeti nego se izjasniti s tim u vezi! Na to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ree: Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber! Hvala Allahu, Koji je ejtanovu spletku sveo na vesvesu! Svevinji Allah obajvio je ajete u kojima govori o sumnjama koje ejtan ubacuje u misli: Trije tebe, Mi ni jednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da ejtan nije, kad bi on to elio, u eljenje njegovo neta ubacio; Allah bi ono to bi ejtan ubacio uklonio, a zatim bi rijei Svoje uvrstio - Allah sve zna i mudar je - da bi ono to je ejtan ubacio uinio iskuenjem za one ija su srca bolesna i za one ija su svirepa - a nevjernici su, zaista, u beskrajnoj neslozi - i da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kuran istina od Gospodara tvoga, pa u njega povjerovali i da mu srca njihova budu sklona. A Allah e vjernike, doista, na Pravi put izvesti (El-Hadd, 52-54). Znaenje je: kad bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, razmiljao i poelio neta, ejtan bi se pomou spletaka mijeao u njegovo razmiljanje i elje govorei: Mogao bi traiti od Svevinjeg Ailaha bogatstvo kako bi pomogao muslimanima ili bi ga pak navodio da eli da svi ljudi povjeruju, aii bi Sveznajui Allah uklonio ono to bi ejtan ubacio, jer bi se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, sjetio istine i toga da je Boija volja iznad svega. Postoji miljenje da ajet znai sljedee da ejtan pokuava dodati Kuranu ono to nije od njega, ali je to izrazito nastrano miljenje, pobija ga injenica da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio zatien giede dostavljanja objave. 140
Objanjavajui sumnje koje ejtan ubacuje ovjeku, ekik, rahimehullah, veli: Svako jutro ejtan mi postavlja etiri zamke: ispred, iza, s desne i s lijeve strane. Stane ispred mene i rekne mi: Ne plai se, zaista je Allah milostiv i prima pokajanje!, i ja tada prouim Boije rijei: Ja u sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini, i koji zatim na Pravom putu istraje (Ta-Ha, 82). Ili me presretne iza, pa me plai neimatinom glede potomstva koje u ostaviti iza sebe, i ja samo prouim ajet: Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga Allah ne hrani... (Hud, 6). S desne strane zavodi me pomou ena, i ja prouim Allahove rijei: ...a lijep e ishod biti za one koji se budu Allaha bojali (El-E'raf, 128). S lijeve strane prilazi mi navodei me na strasti, a ja prouim ajet: ...i izmeu njih i onoga to budu eljeli bit e prepreka postavljena... (Saba, 54).
Navodi na konzumiranje opojnih pia, kockanje, mnogobotvo i gatanje Sveznajui je Allah rekao: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratne su stvari, ejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli to elite. Sejtan eli pomou vina i kocke unijeti meu vas neprijateljstvo i mrnju i odvratiti vas od sjeanja na Allaha i odvratiti vas od obavljanja molitve. Pa hoete li se okaniti? (EbMaida, 90, 91) Pod vinom se podrazumijeva sve to opija, pod kumirima sve to se oboava mimo Allaha, delle anuhu: kamenje, stabla, kipovi, kaburovi, istaknute linosti..., a pod sintagmom strelice za gatanje misli se na strelice uz pomo kojih Ijudi pokuavaju saznati sudbinu. (U tu se svrhu mogu upotrebljavati, izmeu ostaiog, kamenii.) Naime, ljudi su upotrebljavali strelice - na jednima je pisalo: Gospodar mi nareuje, a na drugima: Gospodar mi zabranjuje! Pa kad bi se ovjek htio oeniti ili poduzeti putovanje, zavukao bi ruku u torbu s tim strelicama i ako bi izvukao onu na kojoj je pozitivan odgovor, pristupio bi naumljenom djeiu, a ako bi pak izvukao strelicu s negativnim odgovorom, sustegnuo bi se. ejtan ijude navodi i potie na spomenute etiri stvari jer su one same po sebi stranputica i imaju kobne, rune posljedice. Opojna pia unitavaju razum, a kad izgubi razum, ovjek ini pogubna djela, zabranjene stvari, izostavlja ibadete i uznemirava ljude. Ibn Kesir, rahimehullah, u svom je tefsiru naveo sljedee Osmanovo, radijallahu anhu, predanje: Klonite se vina, jer je ono majka svih zala. Meu narodima to su ivjeli prije vas bio je neki poboni ovjek koji je ivio daleko od ljudi. U njega se zaljubila bludnica i poslala svoju slukinju po njega da obavi svjedoenje. Kad je uao u kuu, slukinja je zatvorila vrata i on je ugledao lijepu enu, a pored nje djeaka i posudu s vinom. Ree mu: Boga mi, nisam te pozvala da obavi svjedoenje, ve sam te pozvala da poini blud sa mnom, ili da ubije ovog djeaka, ili da popije ovo vino. Poto mu dade au vina, on zatrai jo i napi se pa s njome poini blud i na koncu ubi djeaka. Vino i vjerovanje ne mogu se objediniti, oni jedno drugo u potpunosti iskljuuju. Ibn Derir, Ibnul-Munzir, Ibn Ebu Hatim, Ebu-ejh, Ibn Merdevejh i En-Nuhas, u djelu En-Nasih, zabiljeili su predanje preko Sada b. Ebu Vekkasa, radijailahu anhu, u kojem stoji da je neki ensarija napravio ruak za odreene ashabe i poslije ruka im dao da piju vino, prije nego to je bilo zabranjeno njegovo konzumiranje. Poto su se napili, poeli su se nadmetati, pa su se sukobili, te je Sad b. Ebu Vekkas u toj svai dobio udarac, neko ga je udario po riosu devinom eljusti, i trag od tog udarca vidio se sve do njegove smrti. 141
Isto tako, jedan je ashab stao imamiti ljudima pijan, prije nego to je zabranjeno konzumiranje alkohola, te je uio suru El-Kafirun na sijedei nain: Reci: O vi nevjernici, ja u se klanjati onima kojima se vi klanjate..., nakon ega je Svevinji Allah objavio: O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali ta izgovarate... (En-Nisa, 43) Uestala je pojava da se oronuo starac napije i ponaa se kao da nema pameti, moda ak legne na put da Ijudi prelaze preko njega, smiju mu se odrasli i djeca... ovjek moe postati ovisan o igrama na sreu kao to moe postati ovisan o opojnim piima, teko je izlijeiti se od tog poroka akoli mu se ovjek preda. U igrama na sreu gubi se vrijeme, nepovratno gubi imetak, ostvaruje mrnja i zbog njih se ine neka druga zabranjena djela. Kad se radi o postavljanju kumira, ejtan to trai od ljudi kako bi se oboavali kumiri, a ne Allah, delle anuhu. Oboavanje kumira uvijek je rasprostranjeno, prije i sada. tavie, ejtani su uvijek uz kumire, ponekad se obraaju onima koji ih oboavaju, odnosno daju im da vide odreene stvari zbog kojih njihovi oboavaoci imaju pouzdanje u njih, pa im se obraaju u potrebama, nevoljama, od njih trae pobjedu u ratovima, njima prinose ivotinje, kod kumira izvode rituale piesa i svirke, u njihovo ime organiziraju razne praznike i prosiave. To je mnoge ljude u zabluu odvelo, to je spomenuo Ibrahim, alejhis-'selam, molei Svemogueg Ailaha: ".-.i sauvaj i mene i sinove moje da se klanjamo kuinirima, oni su, Gospodaru moj, mnoge ijude na stranputicu naveiid (Ibrahim, 35, 36) U mnogim muslimanskim zemljama rasprostranjeno je oboavanje kaburova, njima se moli, u ime njih se dobroinstvo ini, njima se rtve prinose... Danas je, takoer, rasprostranjena jedna savremena novotarija zbog koje se ejtan podsmijava ijudima, a to je dizanje spomenika nepoznatom vojniku za kojeg se tvrdi da je olienje ratnika: ljudi mu donose pokione, posjeuju ga delegacije i veliaju ga; kad god neki veiikan posjeti zemlju u kojoj se nalazi takav spomenik, posjeti ga i daruje poklonima. I to potpada pod oboavanje kumira, to je ejtansko djelo. U ejtanovo djelo spada i gatanje strelicama. Samo Sveznajui Ailah poznaje budunost, i upravo zato je Resulullah, sallailahu alejhi ve sellem, naredio kianjanje istihara"namaza kad se eli poduzeti putovanje, sklopiti brana veza, i tome siino. Dakle, preporuio nam je klanjanje namaza u kojem molimo Svemogueg Allaha da nam ukae na najbolje rjeenje. Po islamskom uenju, gatanje je nitavno, ta strelice za gatanje ne znaju u emu je dobro, one to nisu u stanju znati, jer su mrtva materija, a njihovo je kosultiranje pokazatelj manjka razuma i nedostatka znanja. U gatanje spada i poplaivanje ptica. Pagani su, htijui putovati, krenuli iz kue i poplaili pticu: ako bi ona poletjela desno, smatrali bi taj put blagoslovljenim; ako bi ptica pak poietjeia lijevo, obuzeo bi ih pesimizam i vraali bi se. I to je zabluda.
Potie na vraanje I pomou vraanja (sihra) 142 ejtan zavodi ijude, pouava ih toj tetnoj, a ne korisnoj, vjetini, koju zlikovci koriste za razdvajanje mua od ene - ejtanu najdrae djeio, govorili smo o tome. Sveznajui Allah rekao je: ...i povode se za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik - ejtani su nevjernick uiii su ljude vradbini i onome to je biio nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga uili dok mu ne bi rekli: Mi samo iskuavamo, i ti ne budi nevjernik! I ijudi su od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti, ali nisu mogii time nikome bez Allahove volje nauditi. Uili su ono to e im nauditi i od ega nikakve koristi nee imati iako su znali da onaj koji tom vjetinom vlada nee nikakve sree na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za to su se prodali, kad bi samo znali! (El-Bekara, 102)
142 O sihru sam detaljno govorio u posebnoj knjizi kojoj sam dao naslov: Alemus-sihri ve-aveza.
Je li vradbina stvarnost ili je samo priviaj? Islamski uenjaci o ovom pitanju imaju podijeljenja miljenja. Neki kau da je vradbina priviaj, i svoj stav dokazuju Allahovim, delle anuhu, rijeima: ...i odjednom mu se priini da konopi njihovi i tapovi njihovi, zbog vradbine njihove, kreu... (Ta-Ha, 66). Dok drugi uenjaci kau da je vradbina stvarnost, pozivajui se na 102. ajet sure El-Bekara. Najbolje je kazati da postoje dvije vrste vradbine: prividna vradbina koja se zasniva na trikovima i uvjebanosti pokreta, te stvarna vradbina kojom se moe rastaviti mu od ene, nanijeti neprijatnost, i tako dalje.
idov sihirbaz Aia, radijallahu anha, kazuje: "Allahovog je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oparao ovjek po imenu Lebid b. el-E'sam, iz plemena Benu Zurejk. Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, priinjavalo se da ini ono to u stvarnosti nije inio. Tako je bilo. A jednog dana, ili je rekla, jedne noi, dok je bio sa mnom, dugo, dugo molio se pa je potom rekao: O Aia, zar ne zna da je Allah usliao moju molbu! Sanjao sam da su me posjetila dva ovjeka i jedan je sjeo kod moje glave a drugi kod nogu. Jedan drugog upita: Od ega boluje ovaj ovjek? Oparan je, odgovori onaj drugi. Ko ga je oparao?, opet upita prvi, na ta drugi odgovori: Lebid b. el-Esam. Na ta mu je napravio sihr?, upita prvi, a drugi e: Na ealj i dlake spale prilikom eljanja, koji su umotani i stavljeni u posudu u kojoj se uva cvjetni prah za palme. Prvi, opet, upita: A gdje je to sakriveno?, na ta drugi odgovori: U bunaru Zervan. I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otiao je tamo s nekoliko ashaba, a kad se vratio, rekao je: O Aia, voda u bunaru izgledala je kao rastopina kane a vrhovi palmi kao da su glave ejtanske. Upitala sam: Allahov Poslanie, zar nisi izvadio sihr?, na ta je odgovorio: Allah me je ve izlijeio i bilo mi je mrsko da u ljudima izazivam zlo u vezi s tim, pa je naredio da se bunar zatrpa. 143
No, ipak, ne moe se rei da se taj sihr koji je napravljen Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, negativno odrazio na poslanstvo i prenoenje objave, tim prije to se sihr samo oitovao na Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, asnom tijelu, nije se odrazio na srce i razum, i stoga je imao status svih drugih bolesti od kojih je ponekad Poslanik bolovao. Svevinji Allah sauvao je Serijat: Mi, uistinu, Kuran objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdjetil (El-Hidr, 9)
Zavodi pomou ovjekove slabosti U ovjeku postoji mnogo slabih taaka. One su zapravo bolesti koje ejtan produbljuje u njemu i naposlijetku ih upotreblj ava zavodei ga. Neke od njih jesu sljedee: podlonost negativnom utjecaju, oaj, gubljenje nade, oholost, pretjerana radost, samozadivljenost, samohvala, injenje nepravde, raskalaenost, nijekanje, nezahvalnost, brzopletost, nepromiljenost, bezumnost, krtost, pohlepa, raspravljanje, sumnjanje, neznanje, nemar, zagrieno neprijateljstvo, samoobmanjivanje, laganje, nestrpljenje, bojaljivost, uskraivanje, buntovnitvo, prelaenje granica, ljubav prema imetku, opinjenost ovim svijetom... Islam poziva u popravljanje due i oslobaanje od bolesti od kojih ona moe oboljeti, a u to se mora uloiti trud kao to treba biti strpljiv na iscrpnom putovanju. Slijeenje prohtjeva due, koja navraa na zlo, pristupano je i lahko svakom ovjeku. Onaj ko se sustee i oslobaa od poroka slian je ovjeku koji u rukama nosi veliku stijenu i penje se uz strmo brdo, a onaj ko slijedi prohtjeve slian je ovjeku koji propada u provaliju. Iz toga su se razloga mnogi Ijudi odazvaii ejtanu, odatle pozivai u istinu nailaze na velike potekoe u pozivanju u islam. Navest emo nekoliko izjava prijanjih uenjaka da bismo objasnili kako ejtan iskoritava ovjekove slabosti. Mu'temir b. Sulejman, rahimehullah, kazivao je da je njegov otac izjavio: Govorili su mi da ejtan ubacuje vevese i pokree se u srcu prilikom tuge i radosti, a ako ovjek spomene Allaha, delle anuhu, on odustaje. 144
Vehb b. Munebbih, rahimehullah: Neki je pobonjak upitao ejtana: Koja ti osobina najvie pomae protiv ovjeka? Na to je ejtan odgovorio: Plahovitost; kad je ovjek plahovit, mi, ejtani, njime se igramo kao to se dijete igra loptom. 145
Ibnul-Devzi, rahimehullah, naveo je i sljedeu Ibn Omerovu, radijallahu anhu, izjavu: Nuh, alejhis-selam, upitao je ejtana koja svojstva najee upropatavaju ljude, na ta je ejtan odgovorio: Zavist i pouda. A nije nam nepoznato kako je ejtan naveo Jusufovu, alejhis-selam, brau da ga zamrze, to je vjerovjesnik Jusuf kasnije i potvrdio: Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon to je ejtan izmeu mene i brae moje bio razdor posijao... (Jusuf, 100)
Budi u mukarcima elju za enama i ljubav spram dunjaluka Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izvijestio nas je da iza sebe nee ostaviti veu smutnju po ljude od ena. Zbog toga je eni nareeno pokrivanje tijela, osim lica i aka, a ljudima je nareeno obaranje pogleda. Isto tako, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je osamljivanje sa strankinjom, enom koja nije mahrem, rekavi da je, osame li se njih dvoje, ejtan trei. U jednom hadisu stoji: ena je avret; i kad izae napolje, ejtan uljepava njeno tijelo. 146
Ne moramo govoriti o razmjerama smutnje koju su ene uzrokovale pojavljujui se na ulicama. Eto, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, opisao ih je kao pokrivene a otkrivene. Kompanije i organizacije na istoku i zapadu pouzele su mobilizaciju ljudi i ena s ciljem irenja vizuelnog razvrata, razvratnih pria i porno-filmova. A kad se radi o gajenju simpatije prema ovom svijetu, to je okosnica svih pogreaka. Zbog ljubavi prema ovosvjetskim dobrima i borbe u ime njegovih prolaznih ljepota skrnavi se ast, otima tui imetak, kidaju rodbinske veze...
Navodi na upotrebu muzikih instrumenata i pjevanje grenih pjesama Pomou muzikih instrumenata i pjevanja razvratnih pjesama ejtan unitava srce i istotu due. Evo ta o tome veli IbnubKajjim, rahimehullah: Izmeu ostalih spletki i zamki kojima se slui Allahov, delle anuhu, neprijatelj, zavodei one iji je udio u znanju, razumu i vjeri neznatan, a pomou kojih vreba neznalice i bezumnike - jest zvidanje, pljeskanje rukama i pjevanje uz pratnju instrumenata. ejtan pomou toga odvraa od Kurana i koristi se njima u navoenju na injenje grijeha i neposlunost. To je ejtanova objava, gusti zastor izmeu ovjeka i Milostivog, poticaj na pederastiju i blud. ejtan je pomou pjesmi i muzike zavodio bezumne Ijude, prikazivao te poroke lijepim zavodei i obmanjujui ljude, naveo ih na besmislena obrazloenja kad se radi o Ijepoti tih istih poroka, i oni su prihvatili njegovo nagovaranje, te zbog toga zapostavili asni Kuran... 147
Izaziva uenje to da neki ljudi koji prizivaju pobonost odobravaju sluanje muzike, plesanje i lelujanje - kao ibadet, okreui lea sluanju Allahovog, delle anuhu, govora, a prihvatajui sluanje ejtanu dragog glasa. Ibnul-Kajjim, rahimehullah, navodi vie od deset naziva za muziku, i to: zabava, besmislica, neistina, govor lani, zvidanje, pljeskanje rukama, put ka bludu, govor ejtanov, pospjeiva Iicemjerstva u srcu, glas blesavi, glas greni, glas ejtanov, instrument ejtanov i glas oholih. 148
Ovaj je uenjak oduio objanjavajui da je upotreba i sluanje muzikih instrumenata zabranjeno, jer je to porok koji navodi na neistinu i potvaranje, pa neka onaj ko eli konsultira njegovo djelo I Zvono je instrument ejtanov Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedei Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: Zvono je instrument ejtanov. 149 I zato meleki ne putuju s drutvom u kojem se nalazi pas ili pak zvono, kako se to kae u Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, predanju. 150
Izaziva u ovjeku ravnodunost prema obavezama Ako je ovjek privrzen islamu, ejtan ne moe nai naina da ga zavede, niti da se s njime igra. Meutim, ako je nemaran spram svojih dunosti, ejtan odvie ima priliku da ga zavede. Sveznajui Allah rekao je: "O vjernici, uite u islam potpuno i ne idite stopama ejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni. (El-Bekara, 208) Naprimjer, kad su safovi u damiji zbijeni, ejtani tada nemaju pristupa klanjaima, ali, ako izmeu Ijudi postoje praznine, ejtani se tiskaju u te praznine. Jednom, Resulullah se obratio ashabima: Poravnajte safove i ne dopustite ejtanima da uu meu vas kao to ulaze evladuLhazefl Neko upita: Aliahov Poslanie, a ta je evladul- hazef?. To su janjad bez vune koja ive u Jemenu, odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. 151
U drugom hadisu kae se: Poravnajte safove i zbijte se! Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, ja doista vidim ejtane izmeu vaih safova, kao da su pranjava sitna stoka. 152
KAKO EJTAN DJELUJE NA LJUDE Mnogo je naina na koje ejtan negativno utjee na ljude, a ovdje emo razmatrati samo neke. I. Vesvese ejtan na ovjekov razum moe utjecati na nama nedokuiv i nepoznat nain. U tome mu pomae ovjek sam, svojom uroenom prirodom. To je vesvesa. Sveznajui Allah okarakterizirao je Iblisa kao: ... ejtana-napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi... (En-Nas, 4, 5). Kometirajui ove ajete, Ibn Kesir, rahimehullah, zapisao je sljedee: ejtan napada ovjeka pa ako ga obuzme zaborav i nemar, on ubacuje vesvese, zle misli; ako ovjek pak spomene Svevinjeg Allaha, ejtan odustaje. Prethodilo je Enesovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da ejtan kola ljudskim tijelom kao to njime kola krv. 153
Pomou vesvesa zaveo je Adema, alejhis-selam, navevi ga da pojede plod zabranjenog drveta: Ali ejtan mu poe bajati i govoriti: O Ademe, hoe li da ti pokaem drvo besmrtnosti i carstvo koje nee nestati? (Ta-Ha, 120)
II. ejtanovo prikazivanje u ljudskom liku Ponekad se ejtani prikazuju u ljuskom liku, razgovaraju s ovjekom, i on uje njihov glas. Ponekad uje glas, ali ih ne vidi; i oni mu, shodno svojim eljama, zapovijedaju ili zabranjuju stanovite stvari. Moe; se dogoditi da se pojave u jako udnom obliku; ljudi katkad znaju da se radi o dinima, a ponekad dini i slau tvrdei da su oni meleki. U odreenim prilikama dini sebe nazivaju poznavateljima nevidljivog svijeta, to jest, tvrde da dolaze iz duhovnog, nama neviljivog, svijeta. O tome oni neke ljude obavjetavaju direktno ili preko posrednika iz kojeg govore, a ponekad i ostavljaju pisane tragove o sebi. Dini mogu uiniti i vie od toga. Naime, mogu prenijeti ovjeka iz mjesta u mjesto, pa naoko izgleda da on leti, i donose mu ta zatrai, ali te usluge pruaju samo zabludjelim koji zanevjeruju u Allaha, delle anuhu, Gospodara Zemlje i nebesa, odnosno onima koji ine pogubna nedjela. Moda e takve osobe pokazivati dobrotu i bogobojaznost, a u stvarnosti su najzabludjeliji i najgreniji ljudi. Prvi su uenjaci i muhadisi o tim ljudima zapisali brojne ispovijesti koje se ne mogu porei jer su prenesene kao mutevatinpredanja. Evo ta je, naprimjer, Ibn Tejmijja, rahimehullah, zapisao o El-Halladu: ...vjeto je i znalaki izvodio trikove; ponekad su mu ejtani bili na usluzi. Jednom je prilikom s njime bilo nekoliko njegovih pristalica, na brdu Ebu Kubejs, pa su od njega zatraili halve, i on se udaljio te im donio tanjir halve. Poslije su razotkrili sluaj: taj isti tanjir halve ukraden je iz prodavnice halve u Jemenu - donio ga je ejtan zaduen za djelovanje na tom podruju. ejhul-islam je rekao i ovo: Sline se stvari esto dogaaju i drugim ljudima mimo El-Hallada, onima to imaju slinosti sa ejtanom; poznajemo mnoge takve savremenike... Jedan je od njih ovjek koji ivi u Damasku, a kojeg je ejtan preko brda Salihijja nosio u okolna sela, pa bi kroz vazduh dolazio do kune ograde te bi, na oigled ljudi, uao u kuu. Ili bi sa svojim drugovima uao na Malu kapiju 154 Damaska; a bio je jedan od najrazvratnijih ljudi. Drugi je ivio u zatienoj kuli, na periferiji ama, u selu ahida. I njega su ejtani nosili na okolna brda, pa se ljudima inilo da leti. Ovaj bijae drumski razbojnik; veina njih jesu zli ljudi. Postojao je i ovjek po imenu Ebul-Mudib el-Bui. Njemu bi ejtani razapeli golemi ator, u mrkloj noi, i mijesili kruh, dodvoravajui mu se na taj nain, ali ne spominjui Allahovo, delle anuhu, ime sa sobom nisu imali nijednu knjigu niti svezak u kojem je bilo napisano Allahovo ime i potom bi taj isti El-Bui poletio, ulo bi se da razgovara sa ejtanom, a ako bi se dogodilo da se neko nasmije ili kriom uzme komad kruha, bio bi udaren defom, dok Ijudi nisu vidjeli ko udara tim defom. ejtan bi takvim ljudima odgovarao na neka pitanja, pod uvjetom da mu, kao rtvu, prinesu kravu, konja, i tome slino, ali da tu rtvu udave, ne spominjui pritom Allahovo, delle anuhu, ime, i tek tada bi udovoljio njihovom zahtjevu. ejhul-islam zapisao je da je neki starac priznao da je inio blud i irnao ljubavnike maloljetnike. Ibn Tejmijja kae: Evo ta je rekao: Posjeuje me crni pas, koji izmeu oiju ima dvije bijele take i govori mi: Taj i taj zavjetovao ti se, i sutra e ti donijeti ono ime se obavezao zavjetom! I sutra bi onaj ovjek uistinu donio ono na ta se obavezao, a starac nevjernik upoznao bi ga s tim prije nego to bi ovaj izjavio zbog ega mu je doaq. Kad bi od mene zatraio zamjenu ladana 155 , govorio je onaj ovjek, rekao bih da saeka sve dok ne izgubim svijest, i tada bi ladan odjednom bio u mojoj ruci ili u ustima, a ja ne bih znao ko ga je donio; i jo sam hodao ispred crnog stupa na kojem je bila svjetlost. Kad se ovaj starac pokajao, poeo obavljati namaz, postiti i kloniti se zabranjenih djela, crni je pas nestao, prestao je mijenjati ladan, a niti je donosio ta drugo, kae Ibn Tejmijja. Ovaj je islamski autoritet kazivao da je neki drugi starac imao na raspolaganju ejtane koje je slao u odreene Ijude, pa bi porodica savladanog dolazila kod njega, traei da ga izlijei i plaajui veliki iznos u srebrenjacima, pa bi on naredio svojim pristalicama ejtanima da napuste bolesnikovo tijelo. Dini su ponekad krali srebrenjake i hranu i donosili mu. tavie, jedan je ovjek imao smokve skrivene u konici, a kad je onaj isti starac od ejtana. zatraio smokve, donijeli su mu konicu; vlasnik konice traio je nestale smokve. Govorio je i o jednom stjecatelju znanja kojeg su ejtani zaveli rekavi mu: Oslobodit emo te obaveze namaza i donosit emo ti sve to poeli! I zbilja su mu poeli donositi halvu. A kad je doao kod jednog uenjaka koji je poznavao sunnet, pravovjerni je od njega zatraio pokajanje, i jo je vlasnicima halve platio halvu koju je pojeo taj ovjek kojeg su ejtani skrenuli s Prave staze. 156
Razmatrajui neke naine zavoenja ljudi, ejhub islam kazao je: Poznajem ovjeka kojem se biljke obraaju govorei koje koristi u sebi nose - obraa mu se sami ejtan to se utjelovio u te biljke. Takoer, poznajem ovjeka kojem se obraaju drvea i kamenje: Blago tebi, tienie Aliahov! I kad proui Ajetubkursi, ta pojava nestane. A poznajem i ovjeka koji ode u lov na ptice, pa mu se vrapci i neke druge ptice obraaju: Ulovi me, neka me pojedu siromasi!, a to ejtan ue u njih kao to ue u ovjeka. Ima i onih koji budu u zatvorenoj kui pa se vide napolju a uope nisu otvorili vrata, i obrnuto. To su ga dini zapravo unijeli i iznijeli velikom brzinom, ili su se pretvorili u njegov lik. Ako ovjek proui Ajetub kursi vie puta uzastopno, ta pojava nestane. 157
Poznajem ovjeka kojem se obraa glasnik: Ja sam ispunjenje Allahovog obeanja!, i on smatra da je to Mehdija, o ijoj nam je pojavi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao radosne vijesti. Dogaaju mu se i neke druge neobine, zaudne stvari, kao, naprimjer, naumpadne mu da se ptica na oblinjoj grani ili skakavac u travi pokrenu udesno, ili ulijevo, ili da miruju, ili da spavaju, dogodi se upravo ono ta on poeli a da s tim u vezi ne uini opipljiv pokret. Stavie, odnesu ga u Meku i vrate nazad. Donose mu izuzetno lijepa stvorenja i govore: Ovo su arhaneli, doli su te posjetiti! pa on pomisli: 'Kako su se mogli pretvoriti u golobradog mladia!, a kad podigne pogled, ipak ugleda bradu na njegovom licu. Oni mu reknu: Ti si Mehdija, i dokaz je made na tvom tijelu; made se pojavi na njegove oi. Sve je, kao i neke druge stvari, zapravo ejtanova spletka, napominje ejhuhislam. 138
Sljedbenicima zablude i novotarija koji ive skromno i bave se ibadetom koji nije utemeljen u islamu, ponekad se mogu dogoditi otkrovenja i stjecanje moi. Takvi esto odlaze na mjesta na kojima je zabranjeno obavljati namaz - odlaze tamo zato to na ta mjesta dolaze ejtani i obraaju im se kao to se obraaju vraevima. Naprimjer, ejtani su ulazili u kumire i iz njih se obraali svojim oboavaocima, pomagali su im u izvravanju zapovijesti kao to su pomagali arobnjacima, oboavaocima kumira, sunca, mjeseca, zvijezda... Poto bi ljudi slavili ejtane, radi njih oblaili stanovitu vrstu odjee, mirisali se, i tako dalje - inei to kao ibadet za koji bi ih smatrali dostojnim - moda bi ih ejtani i posjetili. Ljudi bi ejtane utom nazivali duhovnom stranom zvijezda, i moda bi ejtani zbog toga udovoljili nekim njihovim potrebama. 159
Pribliavanje ejtanima pomou injenja grijeha Nekim ljudima to tvrde da su Boiji tienici siue ejtani. Ljudi znaju da se, ele li ostvariti svoje ciljeve, moraju pribliiti ejtanima pomou nevjerstva i irka, ejtani vole da se to ini. ejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, navodi da mnogi od te kategorije ljudi kuranske ajete piu neistoom, mijenjaju harfove u nekim surama, pogotovu u surama ELFatiha i ELIhlas. Spomenuo je i to da e kuranske ajete ponekad napisati krvlju ili kakvom neistoom, odnosno da e napisati izjave kojima su ejtani zadovoljni, odnosno da e to isto izgovoriti. A poto to urade, ejtani im pomognu da uine da presui neki izvor, ili da lete iz mjesta u mjesto, ili im donose tui imetak kradui ga od varalica, ili donose imetak koji je sakriven bez izgovaranja uzvienog Boijeg imena... 160
Oni to tvrde da poznaju nepojavni svijet El Izz b. Abdusselam, rahimehullah, kae da postoje ejtani koje Ijudi nazivaju ridzalul-gajb i da neki Ijudi s njima razgovaraju, pa im se dogode neke nadnaravne stvari zbog kojih tvrde da su Allahovi, delle anuhu, tienici, te da neki od njih pomau mnogobocima u borbi protiv muslimana i govore: Toslanik mi je naredio da se borim u mnogoboakim redovima protiv muslimana jer su muslimani neposluni. Ovaj je isti uenjak jo rekao: U stvarnosti, oni su braa mnogoboaca. I kad se o njima radi, ueni ljudi podijeiili su se u tri tabora: prvo, tabor koji odrie postojanje ridalul-gajba (ali su ih ljudi vidjeli, ili su prenesena predanja od onih koji su ih vidjeli, ili su povjerijivi ljudi priaii o onome to su vidjeli, i kad ih vide, uvjere se u njihovo postojanje i priklone im se); drugo, tabor koji ih je spoznao i pozvao se na odreenje, pa je povjerovao da postoji neki tajni nain do Aliaha, razliit od onoga koji su poznavaii vjerovjesnici; i, tree, tabor koji nije mogao kazati da postoji evlija to ne potpada pod Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, nain ispovijedanja vjere, pa su kazali: Muhammed je poslamk objema skupinama, a ovi veliaju Resulullaha, sailaliahu alejhi ve sellem, osim to ne poznaju njegov erijat. Zatim je objasnio sutinu takozvane kategorije ridalul-gajb i sutinu njihovih pristalica: Istina je da ti ijudi pristaju za ejtanima, i da su ridalul-gajb zapravo dini, a nazivaju se ridal shodno ajetu: ...i bilo je Ijudi koji su pomo od dina traili (bi ridalin minel- dinn), pa su im tako obijest poveali... (El-Dinn, 6). U ostalom, ovjek osjeaja i vidi, osim to se ponekad moe izgubiti iz vida, ali ne uvijek. Onaj ko smatra da su ridalul'gajb - ljudi, taj je pogrijeio jer ne zna. Potom je El-Izz b. Abdusselam objasnio razlog njihove podjele na spomenuta tri tabora, rekavi da je posrijedi nerazlikovanje izmeu ejtanoviLi pristalica i Allahovih, delle anuhu, tienika. Takoer je objasnio da rijei i poduhvate takvih ijudi treba staviti na vagu Kurana i hadisa: ono to se podudara s islamom dobro je djelo; ono to mu se suprotstavlja greka je. I ma koji poduhvat ovjek uinio i ma koje sposobnosti imao, on nije vjernik niti je Allahov tienik, makar letio zrakom i hodao po vodi, akoli nije privren Kuranu i hadisu. 161
Dakle, ovjek se mora pozivati na mjerila (Kuran i hadis) pomou kojih e razlikovati Allahove tienike od ejtanovih pristalica, praviti razliku izmeu dobrih i zloestih, u protivnom, zalutat e, te e Allahove, delle anuhu, neprijatelje doivljavati kao Njegove tienike. I, ako je ovjek privren Kuranu i hadisu, uspjet e, u protivnom, nije ni na emu, makar mi gledali da oivljuje mrtve i obine metale pretvara u plemenite. Dajui osnovne smjernice u vezi s tim, ejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, kae i ovo: Ko ne razlikuje izmeu mogunosti to ih daje Milostivi i onih koje moe pruiti ejtan, takav nee moi prepoznati istinu. Onaj ije srce Sveznajui Allah ne prosvijetli sutinom vjerovanja i slijeenjem Kurana - nee moi razluiti ko slijedi istinu a ko slijedi la, njemu e stvari i mogtinosti biti zamrene, i to u mjeri u kojoj je ljudima bilo zamreno stanje laca Musejleme iz Jemame i drugih laaca to prizivae vjerovjesnitvo, a ustvari su bili laci. 162
ejhul-islam napisao je prestino djeio (El- Furkan bejne evlijair-Rahman ve evlijai-ejtan) koje onome ko ga paljivo studira prua mogunost da sasvim razlikuje izmeu Allahovih, delle anuhu, tienika i ejtanovih pristalica.
Poslije vjerovjesnika Sulejmana, alejhis-selam, niko ne moe ovladati dinima Svemogui Allah usliao je Sulejmanovu, alejhis- selam, dovu i dao mu vlast koju niko poslije njega nee imati. Stoga, ako se dini nekome i pokore, to je znak da su mu se potinili, da on njima vlada, nego se radi o dobrovoljnoj poslunosti dina. Ovdje se namee pitanje: je li doputeno djelomino ovladati dinima? Na ovo kompleksno pitanje odgovorio je ejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, rekavi: Kad je rije o odnosu dina prema ovjeku, postoji nekoliko mogunosti. Moe se dogoditi da ovjek navraa dine na injenje iskrenog ibadeta samo Svevinjem Allahu i poslunost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, to Allah i Njegovi poslanici zahtijevaju, a i neki dini na to navraaju Ijude, i to su najbolji Allahovi, delle anuhu, tienici i Resulullahovi, sallallahu alejhi ve sellem, namjesnici na Zemlji. Moe se dogoditi da ovjek koristi dine u doputene svrhe, pa ima status onoga koji koristi ljude u doputene svrhe, odnosno u tome ima status vladara koji to isto ine. Ako pretpostavimo da je takav ovjek - Allahov tienik, najvie to moemo kazati jest to da ima status vjerovjesnika-vladara spram poslanika-podanika, kao to je naprimjer bio sluaj sa Sulejmanom i Jusufom u odnosu na Ibrahima, Musaa, Isaa i Resulullaha, sallallahu alejhim ve sellem. A moe se dogoiti i to da ovjek koristi dine u ono to su zabranili Svevinji Allah i Njegov Poslanik, bilo da se radi o injenju irka, bespravnom ubijanju, injenju nasilja kojim se ne dovodi ivot u pitanje: izazivanje oboljenja, navoenje na zaboravljanje, i tome slino, bilo da se radi o pomaganju u injenju razvrata... Takav se ovjek potpomogao dinima u grijehu i nasilju. Ako se njima potpomogao u nevjerstvu, i sam je nevjernik; ako se njima potpomogao u grijehu, i sam je veliki, odnosno obini grenik. Ako takav ovjek nema putpun uvid u Serijat, pa se potpomogne dinima u onome za ta smatra da su nadnaravna djela, kao, naprimjer, u obavljanju hada, ili novotarskog uvenja, ili letenju na Arefat - a taj isti ovjek ne obavlja, prema Kuranu i hadisu, ispravan had - ili u letenju iz grada u grad, i tome slino, takvog su dini zaveli spletkarei protiv njega. 163
III. Spiritizam Danas se skoro svugdje govori o spiritizmu, dozivanju duhova. U to besmisleno praznovjerje povjerovalo je mnogo onih Ijudi to su, prerna prosuivanju svijeta, pametni i ueni. Ljudi duhove dozivaju na vie naina. Neki se slue nadahnuem - oitom lai, neki to ine pomou raznoraznih vanjskih faktora i naunih trikova, a postoji i spiritizam u kojem se upotrebljavaju dini i ejtani. Prof. dr. Muhammed b. Muhammed b. Husejn u svojoj knjizi Er-Ruhijjetul-hadisa otkriva mnoge prevare za kojima poseu Ijudi to tvrde da mogu dozvati duhove. Naime, oni sve svoje pokuse izvode pod izuzetno slabim crvenim svjetlom, u ambijentu koji odie bojom krvi, pomou obraanja duhovima, pomjeranjem tijela u tami u kojoj posmatra ne moe razaznati gdje sjedi koji sudionik, niti odakle dopire koji glas, niti zidove, vrata, prozore, i tako dalje. Dr. Muhammed takoer upozorava da oni koji dozivaju duhove upotrebljavaju stranju, odvojenu sobe, odnosno dio sobe u kojoj sjede sudionici ali koji je odvojen debelim paravanom, i to je mjesto na kojern sjei stranka nad kojom se izvodi utjelovljenje. I iz toga, paravanom odvojenog mjesta, uz mrak koji vlada u prostoriji, izlaze utjelovljene due i vraaju se u tijelo a da prisutnima nije doputen fiziki kontakt s njima. Ovaj uenjak smatra da oni koji se bave spiritizmom, u tako mranom ambijentu lahko mogu posegnuti za nekim naunim dostignuima uz pomo kojih mogu izvesti svoje trikove. A varanje trikovirna poznat je nain na koji ejtani zavode Allahove, delle anuhu, robove, jer oni kod ijudi trae ugled kao to zahtijevaju prisvajanje njihovog imetka. Sejhubislam Ibn Tejmijja, rahimehuliah, spomenuo je skupinu betaihija to je ivjela u njegovom vremenu. Kae da su za sebe tvrdili da poznaju nevidljivi svijet i budunost te da im se otkrivaju neke tajne. Pa su zatim razotkrivene neke njihove lai. Naime, slali bi ene da ispitaju intimne stvari u porodici, pa bi vlasnika kue zapanjili kad bi mu to otkrili, tvdrei da su to stvari koje samo oni znaju. ovjeku kojem su predbacivali vlast obeali su pokazati poznavaoce budunosti, pa su podigli visoke stupove izmeu kojih su razapeli konop i dali da po njemu hoda pehlivan (to je slino vjetini igranja staklenim loptama na uetu), a taj je prevareni ovjek gledao izdaleka i zakljuio da ljudi, uzdignuti iznad zemlje, ophode brdo. Za taj su trik od njega uzeli golemo blago; on je naposlijetku otkrio da su ga varali. Drugog ovjeka, imenom Kufduk, prevarili su stavivi nekog ovjeka u kabur, na ta je ovaj pomislio da mrtvi govore. Odveli su ga kod mezarja u blizini Male kapije gdje je bio ovjek za kojeg su mu siagali da je vukodlak to ivi na brdu Libanon, osim to mu nisu prili blizu, ve izdaleka, da ga obuhvati njegov blagoslov. Kazali su mu da ejh od njega trai novca, na ta Kufduk ree da ejh nastoji ostvariti otkrovenje, ali da zna da on, Kufduk, nema toliko, pa se primakao i potegnuo ga za vunu, te je sa ejha spaia jareva koa kojom su ga bili ogrnuli. 164
Dr. Muhammed b. Muhammed b. Husejn objasnio je da je posrednik (ovjek za kojeg oni koji se bave spiritizmom tvrde da mora biti duhovno spreman kako ne bi bio sredstvo kontakta izmeu ljudi i duhova) obino laac i veliki prevarant. Takoer je rekao da mnogi od tih posrednika nisu moralni, niti religiozni ljudi. Stavie, oni to se bave spiritizmom ne uvjetuju da posrednici budu morali i religiozni Ijudi. Ovaj se uenjak pozvao na lino iskustvo: nakon utvrivanja injenica i promiljanja otkrilo mu se da je posrednik bio veliki laac. Dr. Muhammed govorio je o tome da se neki posmatrai dogovore s onima koji se bave spiritizmom da se za takve poduhvate paljivo izaberu nagodne osobe; a reknu da nisu mogli dozvati duhove akoli meu prisutnima primijete pronicljive, inteligentne ljude koji bi lahko mogli otkriti prevaru. U svojoj je knjizi ovaj uenjak obradio prvi nain koji smo spomenuli, u kojem se oni koji dozivaju duhove koriste izmiijanjima, laima, stanjem due i naunim trikovima. A ovla je govorio o drugom nainu, u kojem se upotrebljavaju dini, i zauzeo je stav da se oni koji dozivaju duhove veinom slue drugom vrstom.
Tvrdnja drevna Spiritizam datira od davnina. U izvorima su zapisana pouzdana predanja o tome da su neki ijudi vjerovali da se due umrlih vraaju u ivot poslije smrti tijela. Govorei o tome, ejhuhislam Ibn Tejmijja, rahimehullah, ostavio je sijedei zapis: Akoli nekima od njih 165 umre lan porodice, oni smatraju da im on dolazi i da s njima razgovara, da vrati svoje dugove i povjerene stvari, da im oporuuje... Njima se samo ejtan pojavljuje u njegovom liku, a oni misle da je to uistinu njihov umrli. 166
Savremeni eksperiment Ahmed b. Izzuddin ehBejanuni imao je iskustvo u vezi s dozivanjem duhova, koje je prenio u knjizi El- Imanu bil-melaika, i elim ga ovdje doslovno prenijeti. Spiritizamse rasprostranio meu mnogim narodima, o njemu su objavljivane knjige na raznim jezicima, pisani lanci u domaim i stranim asopisima, pisana nauna djela, studije, izvoeni eskperimenti... Razumni su Ijudi zakljuiii da je dozivanje duhova ista la i pozivanje u nevjerstvo i poroke. Zaista je dozivanje duhova koje promiu njegovi pobornici, la i obmana, a duhovi koji se ozivaju samo su ejtani koji se i graju s ljudima i obmanjuju ih. Neka se zna da niko ne moe dozvati niiju duu, jer dua, nakon to napusti tijelo, odlazi u berzeh, gdje uivaja ili pati, ona je time zauzeta. I mene su pozvali u spiritizam. I poslije dugog eksperimenta, otkrio sam da su posrijedi bili ista la i obmana, radi zavoenja i obmane naroda, te prihvatanja prijateljstva od onih koji ele prijateljevati sa ejtanima...
Poetak eksperimenta Prije desetak godina upoznao sam ovjeka lcoji je tvrdio da uz pomo posrednika iz ijudske vrste upotrebljava dine u korisne svrhe, za ovjekovu dobrobit. Tvrdio je da je taj stupanj postigao uei Kuran i zikr, ime se, kako je rekao, bavio dugo, dugo vremena; na to ga je uputio, kako veli, strunjak u toj oblasti. Jednog dana doe mi posrednik nosei poziv tog i tog dina radi razgovora koji je za mene od vitalne vanosti. Otiao sam na ugovoreni termin, uzdajui se u Allaha, deile anuhu, i radujui se to u eksperiment izvesti iznova...
Kako je poela prevara Poetak prevare koju su upotrijebili u mom sluaju bio je u tome to je dozivanje duhova poelo traenjem oprosta od Allaha, delie anuhu, izgovaranjem rijei la ilahe illallah i uenjem zirka. To ovjeka navede na pomisao da ima posla s iskrenim, istim, uzvienim duama. Uao sam u posrednikovu kuu i osamili smo se u jednoj sobi. On je sjeo na krevet pa smo, po njegovoj uputi, poeli traiti oprost od Aliaha, delle anuhu, i izgovarati izriaj svjedoenja, sve dok on nije zapao u stanje polusna; poloio sam ga na krevet i pokrio, tako mi je on rekao da uradim. I tada se zau tih glas koji mi nazva selam, iskaza dobrodolicu i izjavi mi Ijubav. Kaza da nije melek ni din, ve neka sasvim trea vrsta koju je Allah, delle anuhu, stvorio rekavi: Budi! (Jo je tvrdio da ga dini pomno siuaju i da izmeu njega i Svevinjeg Ailaha glede dostavljanja zapovijesti postoji samo pet posrednika; Dibrii je peti.) Tada me poe hvaliti, govorei da e prekinuti. svaki kontakt s ljudima i da e se zadovoljiti s vezom koju su uspostavili sa mnom, jer sam ja poseban ovjek u ovom vremenu, onaj kojem je Sveznajui Allah posvetio panju, odabrao ga za ovaj poziv, i ta sve nisu rekli. Obeao mi je jo neke stvari. O, velikog li uda! Ovom novom eksperimentu i lanoj tvrdnji predao sam se oslanjajui se na Svemogueg Allaha i molei Ga da me sauva posrtaja, uputi na oitu istinu, a rukovodei se znanjem i istrajavajui na Pravoj stazi hvala Allahu na tome. Poslije toga zakazao je termin za drugu seansu, a potom me je lino uputio kojim u rijeima probuditi posrenika. Tako i bi. Posrednik se probudio i protrljao oi; nije bio svjestan niega ta se dogodilo, spavao je tvrdim snom. Doao sam na drugu seansu, i kasnije smo se sastajali mnogo puta u toku dugog vremenskog perioda. Uvijek su mi obeavali fascinantnu budunost koja me eka i nagovjetavali su goleme koristi koje e ummet ostvariti mojim uzrokom.
Razvoj dogadaja "Stvar je napredovala. Na svakoj seansi javljali su se mnogi duhovi, jedan za drugim, s uvodnim zikrovima i bez njih. Dok bih s posrednikom jeo ili pio aj, njega bi obuzelo ono stanje polusna, pa bi nagnuo glavu naprijed i spustio bradu na prsa, a meni bi se obratio posjetilac koji bi tvrdio da je melek, ili din, ili ashab, ili evlija....
Ko su bili posjetioci Kako su oni tvrdili, posjetili su me neki meleki, dini, Ebu Hurejra, raijallahu anhu - od ashaba, nekoliko evlija od kojih je bio Ebul-Hasan e-azili, rahimehullah, nekoliko uenjaka kojima je posvjedoeno znanje i dobrota, kao, naprimjer, ejh Ahmed et- Termanini, rahimehullah, te neki uenjaci koji su umrli za mog ivota, eda bi se naposlijetku pojavio moj otac, rahimehullah. A jo prije najavili su da e me i otac posjetiti, u tano odreenom vremenu. Taj sam trenutak ekao tuan, i kad je nastupilo vrijeme, od mene su traili da glasno prouim suru EbVakia, to sam uinio, a oni mi tada rekoe: Za nekoliko trenutaka doi e tvoj otac, sluaj ta govori, i nemoj ga nita pitati!
Vrijeme je za oprez Nakon nekoliko minuta zauo se glas iz kojeg sam razabrao selam i golemu radost zbog susreta sa mnom i zbog moje povezanosti s duhovima. Oporuio mi je da posrednika i njegovu porodicu darujem novcem, jer oni nemaju drugi izvor prihoda. Svoje je izlaganje zavrio salavatima koji se ue na namazu - znam da je otac, rahimehullah, pridavao veliku panju donoenju salavata na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, posebno formi koja se ui na namazu. (Veliko je udo bilo to to je naglasak tog nepoznatog govornika bio slian oevom naglasku.) Nazvao je selam i nestao. Poeo sam razmiljati: Zato su od mene traili da nita ne pitam oca?, tome mora biti meni nepoznat razlog. Naime, ono zapravo nije bio glas moga oca, ve se radilo o njegovom pratiocu iz reda dina, koji ga je pratio cijelog ivota, pa je svoj glas podesio glasu mog oca i prikazao se u nekim njegovim posebnostima. Oporuili su mi da ga nita ne pitam utoliko to njegov din pratioc, makar i mnogo znao, nije mogao saznati sve pojedinosti u vezi s ocem koje poznaje njegovo dijete. Jer, da sam ta upitao, postojala je realna mogunost da nee znati odgovoriti pa bi njihova prevara izala na vidjelo. Tu istu metodu upotrebljavali su dovodei druge duhove: svoje bi ime duh rekao tek nakon to bi se pozdravio i brzo bi nestao. Da se dogodilo da neki od njih kae da je duh tog i tog istaknutog ejha, moda bih s njime poeo raspravljati o nekom naunom pitanju, i on ne bi mogao odgovoriti pa bi sve dolo u pitanje. Zapravo, to se i dogodilo. Jedan od njih raspravljao je sa mnom tvrdei da je eni doputeno otkriti lice, to jest, da lice nije stidni dio tijela. Ja sam mu se usprotivio, on je davao totalno nestrune odgovore. U toj napetoj raspravi upitao sam ga: Kako objanjava izjavu pravnika koji su rekli da je enino lice avret, odnosno izjavu onih koji kau da ga mora pokriti kad postoji bojazan od smutnje? Ta je diskusija zavrena bez rezultata. Potom me obavijestio da je on -- ejh Ahmed et-Termanini i nestao. Tada mi se otkrilo da se radi o oitoj lai, tim prije jer je spomenuti ejh vaio za velikog afijskog pravnika, a afijski autoriteti kau: Cijelo je enino tijeio avret, makar se radilo o sijedoj starici. Da se radilo o spomenutom ejhu i da je u bezrehu saznao nove informacije u vezi s ovim pitanjem, on bi me upoznao s tim i uputio bi me na novi argument. Meutim, bila je to oita obmana i podla prevara. Neka Mu je hvala, Plemeniti je Allah htio da me uputi i uvrsti na istini i Pravom putu. Jer, otkrivanje lica, pogotovu danas, u vremenu iskvarenosti i u bolesnom drutvu, nee dopustiti razuman religiozan ovjek. Istina izlazi na vidjelo Istina je, iz seanse u seansu, izlazila na vidjelo, sve dok se nisam uvjerio da se radi o lai, potvori i prelaenju granica, i utvrdio sam da spritizam nema nikakve veze sa estitosti niti ima uporita u vjeri. Posrednik, do kojeg oni toliko dre i oporuuju da mu se plati usluga, ne klanja, a oni mu ne nareuju da klanja; brije se, a oni ga ne navraaju da pusti bradu... On, tavie, bespravno uzima ljudski imetak, ulijevajui im lane nade; ta nepotena zarada njegov je jedini prihod. Neki me je ovjek, ubogi siromah, saznavi da imam vezu s jednim posrednikom, posjetio alei se da ga je ovaj prevario uzevi od njega tri stotine sirijskih Iira. I ja sam posrednika prisilio da mu vrati novac, to je on uinio jer su on i njegovih ejtani htjeli da ostanem s njima. A skoro svi posrednikovi poduhvati i poduhvati njegove porodice zasnovani su na laima.
Rezime Izlaganje u vezi s ovim ejh Ahmed b. Izzuddin el-Bejanuni zavrava sljedeim rijeima: Nakon to mi se otkrila istina u vezi s dozivanjem duhova, orii su me pokuali zadrati pomou prijetnje, ali, hvala Svevinjem Allahu, nimalo me nisu pokolebali. Za to vrijeme zabiljeio sam dvije velike sveske njihovih izjava, to jest, sabrao sam veinu onoga to su mi kazivali. I kad se neistina pokazala tako da se nije mogla drukije protumaiti, prekinuo sam vezu s njima, okarakterizirao ih kako sam ve okarakterizirao i spalio one sveske. Duhovi koji za sebe tvrde da su due ashaba, evlija i dobrih ljudi zapravo su ejtani, i ne prilii da razborit vjernik dopusti da ga oni prevare. A svi naini koje upotrebljavaju oni koji se bave spiritizmom jesu oita la i golema neistina. Isti status ima spiritizam uz pomo posrednika, koji sam spomenuo i u njemu sudjelovao, i spiritizam uz pomo stola i findana, o kojem su mi priali ljudi koji su u tome sudjelovali te doli do istog zakljuka do kojeg sam ja doao. Izaziva uenje da sam, poslije toga, itajui mnoge knjige u vezi s dozivanjem duhova utvrdio da su razumni ljudi izveli zakljuak koji sam ja izveo, i utvrdili da su oni duhovi zapravo ljudski pratioci iz redova dina. Sveznajui je Allah mene jo ranije uputio na taj zakljuak, pa neka Mu je hvala! Nadam se da sam izvrio svoju dunost piui ove retke i uputio savjet, a Allah, delle anuhu, upuuje na Pravu stazu, On je pokrovitelj uspjeha!
Opasnost ove tvrdnje Tvrdnju da se duhovi mogu dozvati ejtani i njihovi sljedbenici iz ljudskog roda upotrebljavaju unitavajui vjerske temelje. Duhovi koji se dozivaju - ustvari se ejtani dozivaju - izgovaraju rijei kojima se unitava i potire vjera, donosei nove principe i primjere koji se definitivno suprotstavljaju islamu. Naime, na jednoj seansi duh je na jeziku posrenika izjavio da je u sobi prisutan ak Dibril, a poto prisutni nisu znali ko je Dibril, duh je rekao: Zar ne poznajete Dibrila, koji je donosio Kuran Muhammedu. 7 ! Na ovoj seansi imamo i njegov biagoslov. Dr. Muhammed b. Muhammed b. Husejn prenio je iz asopisa Alemur-ruh lanak pod naslovom Govor velikog duha Hwaita Hoka. Evo ta je izjavio Hok: Moramo se ujediniti u ovom poduhvatu, u ovoj novoj vjeri! Mora nas predvoditi ljubav, moramo imati snage <lu se meusobno podnosimo i razumijemo... Moja je misija 167 brinuti se o onima kojima su uskrane blagodati i pomoi ljudima da oslobode svoju duu od Svevinjeg Boga. 168 ovjek je stvoren od elemenata Zemlje 169 i nee doivjeti svoju punu snagu sve dok u sebi ne osjeti Boiji dio i dio meleka... Duhovnost je monija od drugih pojava da utemelji novu vjeru koja e biti validna za c ijeli svijet. Iz istog je asopisa takoer prenio osnovne mformacije u vezi s organizacijom osnovanim radi ostvarenja spomenutog cilja: Ova e organizacija biti valjana za sve ljue, preko nje emo upoznati pripadnike duhovnog svijeta - novi nain ivota, pripadnike koji e nas upoznati s novom stranom o Bogu i Njegovoj volji. Oni e nam donijeti mir, smiraj, duhovnost, sreu... Poruit e sve barijere izmeu naroda i pojedinaca i potrti sve razlike izmeu dogmi i vjera, 170 a njen e lan moi biti svaki ovjek, bez obzira na njegovu nacionalnost, boju koe, vjeru i politiko opredjeljenje. Duhovi e ponekad tvrditi da su poslani izravno od Allaha, delle anuhu. Dr. Muhammed b. Muhammed b. Husejn navodi da je Muhammed b. Ferid Vuddi od duhova prenio njihovu sljedeu izjavu: Mi smo posiani od Allaha, kao poslanici prije nas, osim to je nae uenje naprednije od njihovog. Na je Bog i njihov Bog, osim to je na oitiji od njihovog, ima manje ljudskih svojstava a vie boanskih... Ne povinujemo se nijednom vjerovanju, niti ga prihvatamo bez razmatranja i razmiljanja, a ne prihvatamo ni bilo koje uenje koje nema uporite u razumu. Oni tvrde da su poslanici i vjerovjesnici samo posrednici visoke kategorije, da su nadnaravna djela koja su im data duhovne pojave, kao to su duhovne pojave dogaaji koji se odvijaju u sobi za prizivanje duhova. Isto tako, tvrde da putem spiritizma mogu ponoviti poduhvate koji se pripisuju Isau, alejhis-selam. Neke novine pokrenule su veliku propagandnu kampanju da jedan od onih koji se bave spiritizmom (u Americi) moe izvesti mudize koje je imao Isa, alejhis- selam. Tvrde da moe vratiti vid slijepima, mogunost govora nijemima, pokrete paraliziranima... Treba znati da njegov sin, nadriljekar, ima samo deset godina i da se zove Majkl. Na bolesnika samo stavi prste i apue odreene molbe i rijei, poslije ega se dogodi nadnaravno udo. Govore da je to dijete naslijedilo duhovni dar od svog oca i da za svoje usluge ne uzima nikakvu materijalnu nadoknadu. 171
Naslijee ovog djeaka (koje mu je ostavio otac) podsjea nas na priu koja se pripovijedala na periferiji Palestine. Govorilo se da se neki ovjek predstavljao kao dobar i bogobojazan i da je u to vrijeme, kad jo nisu postojali avioni i auta, polazio na had uoi Arefata, boravio s hadijama na Arefatu, prenio im poruke svojih blinjih i prijatelja, a od njih uzimao poruke za ove, te bi se vraao sijedee noi. Mnogi su ljudi vjerovali da je on dobri, unato tome to nije obavljao sve hadske obrede: nije boravio na Mini predvieno vrijeme i nije bacao kamenie na demretima. No, Sveznajui je Allah htio da se njegova prevara razotkrije i da Ijudi saznaju kakav je ustvari taj ovjek. Naime, kad je bio na samrti, pozvao je najstarijeg sina i obavijestio ga da e svake godine uoi Arefata po njega doi deva to e ga odnijeti na Arefat. Sljedee godine, poto je deva dola, sin ju je uzjahao, a kad ga je odnijela u pustinju, stala je i obavijestila ga da je ona - ejtan kojeg je njegov otac oboavao padajui mu niice pa mu je zauzvrat pruao usluge. I kad je sin odbio uiniti seddu i zatraio utoite u Ailaha, ejtan je ostavio miadia usred pustinje. Svemogui Allah odredio je da se sin ipak vrati iv i da narodu kae istinu o svom ocu nevjerniku. (Ovu je priu u neta skraenom obliku spomenuo ejh Ahmed b. Izzuddin el-Bejanuni u svojoj knjizi EI- Melaika.)
Je li mogue ozvati duhove? asopis Scientific Arnerican raspisao je veliku novanu nagradu za onoga ko uspostavi dokaz za istinitost duhovnih pojava, i nju jo niko nije osvojio i pored rasprostranjenosti onih koji se bave spiritizmom. Stavie, ameriki maioniar Dunninger na taj je iznos dobrovoljno dodao drugu nagradu za onoga ko dokae istinitost spiritizma, ali do dan-danas niko je nije osvojio.
Stav islama spram dozivanja duhova Onaj ko razmisli o erijatskim tekstovima koji se bave ovim pitanjem doi e do zakljuka da je dozivanje duhova apsurd. Sveznajui Allah izvijestio nas je da je dua dio gajba, nepojavnog svijeta, koji se ne moe dokuiti: Pitaju te o dui. Reci: Sta je dua - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja. (El-lsra, 85) Isto tako, obavijestio nas je da On usmruje uzimajui due u asu smrti: Allah uzima due u asu njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadrava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka odreenog... (Ez-Zumer, 42). Svemogui Allah zaduio je neke meleke da kanjavaju nesretnu, nevjerniku duu, odnosno da prue uivanje dobroj, bogobojaznoj dui. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao nam je da Melek smrti vadi duu i do u detalje rekao ta ini s njom poslije toga. Due su kod Gospodara, On im je kao uvare odredio snane i spretne meleke, i nemogue je da due pobjegnu onima koji se bave spiritizmom. Neki od njih tvrde da su dozvali due dobrih robova, vjerovjesnika i ehida - je li mogue da oni napuste vjeno uivanje u dennetu i dou u mranu sobu u kojoj se dozivaju duhovi?! ehidi su ivi i kod Allaha su: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su ivi i u obilju su kod Gospodara svoga (Alu Imran, 169). Imam Muslim zabiljeio je predanje u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Due ehida nalaze se u utrobama zelenih ptica ija su gnijezda - kandilji okaeni o Ar. One lepraju po dennetu kuda god hoe i potom se vraaju u te kandilje. 172 I kako oni koji se bave spiritizmom, savremeni laci, tvrde da mogu dozvati njihove due?! I na njih se odnose Boije rijei: O tome oni nita ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna rije izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu! (EbKehf, 5)
Sumnja i odgovor na nju Oni koji se bave dozivanjem duhova upitat e: Kako objanjavate injenicu da je dua upuena u ponaanje i djela ovjeka u kojem tvrdi da je bila? Odgovor na ovu sumnju glasi: duh je zapravo ejtan, i to moda ejtan pratioc, a on se ne odvaja od ovjeka. (Ve smo naveli dokaze koji ukazuju da svaki ovjek ima ejtana pratioca, koji je upuen u ovjekovo ponaanje, obiaje i osobine, koji poznaje njegove roake i prijatelje...) I zato lahko moe odgovoriti na postavljena pitanja, jer je upuen, raspolae informacijama. Ako neko upita: Kako objanjavate naune odgovore koje nam daju ti isti duhovi?, moemo odgovoriti da smo ve objasnili injenicu da ejtani i dini raspolau mogunostima davanja naunog, korisnog odgovora. Meutim, taj njihov odgovor u sebi nosi pokuaj navoenja na zabludu, jer oni daju ogranien odgovor, eda bismo stekli povjerenje u njih, a zatirn nas navode na zlo i stranputicu, ime nas ele unititi na ovom i buduem svijetu. ejtani ostavljaju na cjedilu svoje pristae Laci su oni koji tvrde da rnogu dozvati duhove i izlijeiti uz njihovu pomo; a dogodi se da ejtani ljude ponize i ostave ih ne cjedilu. Kuvajtske novine objavile su sljedei lanak: Cijela Velika Britanija ovih dana govori o duhovnom uenjaku Petru Godwinu, koji raspolae s nadnaravnim duhovnim sposobnostima pomou kojih moe izlijeiti teke bolesnike, pronai izgubljene stvari, potiniti duhove u slubi ovjeku... Petar Godwin imao je jedinstvenu mo i mogao se nai na vie mjesta u jednom trenutku: jedni su ga prijatelji vijeli, naprimjer, u Londonu, drugi u Liverpulu, trei u Manesteru, dok etvrta skupina ljudi tvrdi da nije bio ni na jednom od tih mjesta, ve je, kau, bio kod kue, s porodicom. Dok bi sjedio sa svojim prijateljima, pojavio bi se drugi Godwinov lik, potom trei pa etvrti i peti; svi bi govorili. Godwin bio bi olienje svih prisutnih likova koji vode razgovor s prisutima, ili razgovaraju jedni s drugima, to bi prisutne naprosto izbezumilo. Ali je ovaj ovjek iznenada izgubio svoje sposobnosti i pretvorio se u obinog ovjeka: nije vie bio kadar lijeiti bolesne, 179 Vidjeti ekskluzivno izanje ovih novina, od 12.6.1978. godine. niti nalaziti izgubljene stvari, niti proricati budunost, niti potinjavati duhove u slubi ovjeku. Godwinu se dogodila nesrea prole godine, kad je svoje mogunosti htio iskoristiti u ostvarenju materijalnih koristi. Godwin ovako govori o bliskoj proiosti: Nisam pretpostavljao da e se ovo dogoditi! Duhovi su se naljutili na mene i liiii me svog blagoslova!
IV. Dini i poznavanje budunosti Mnogi Ijudi misle da dini poznaju budunost, a nevjernici iz redova dina pokuavaju uvrstiti to pogreno uvjerenje kod ijudi. Kad je Allah, deile anuhu, uzeo duu vjerovjesniku Sulejmanu, alejhis- selam (kojem je potinio dine da rade po njegovom nareenju), uinio je da njegovo tijelo ostane uspravno, a dini su i dalje radili ne znajui da je on umro, sve dok crv nije rastoio tap na koji je Sulejman bio oslonjen. I nakon to se sruio, ljudima je postaio jasno da su dini lagali govorei da znaju nevidljivo. Evo o tome Boijih rijei: A kad smo odredili da urnre, crv koji je bio rastoio tap njegov - upozorio ih je da je umro, i kad se on sruio, dini shvatie da ne bi na muci sramnoj ostali da su budunost prozreti mogli. (Saba, 14)
Znaju li budunost vraevi i proroci? Grijei obini svijet koji vjeruje da neki vraevi i proroci znaju budunost. Pa ih se moe vidjeti da posjeuju takve i pitaju ih ko je poinio krau, odnosno zioin, ali pitaju ih o svojoj buunosti i budunosti svoje djece. Neka se zna da je stradalnik i onaj ko upita i onaj koga se pita! Budunost zna samo Sveznajui Allah. On je otkriva samo onome kome hoe od Svojih poslanika: On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji e ga uvati da bi pokazao da su poslanice Gospodara svoga dostavili, On u tanine zna ono to je u njih, On zna broj svega to postoji. (El-Dinn, 26-28) Zalutali je grenik svako onaj ko vjeruje da neko drugi, a ne Allah, zna budunost. Time se suprotstavlja temelju islamskog vjerovanja. Akoli to uvjerenje ovjeka navede da konsultira one koji tvrde da znaju gajb, tada je grijeh kudikamo vei. Jedna Poslanikova supruga prenijela je sljedee Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei upozorenja: Ko posjeti vraa i upita ga u vezi s neim, njegov namaz nee biti primljen etrdeset dana. 174 Nevjerstvo je povjerovati u ono to govore vraevi. Dokaz je za to Ebu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje koje su zabiljeili imam Ahmed u El-Musnedu i neki drugi muhadisi, a u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao sljedee: Ko posjeti proroka i povjeruje u njegove rijei ve se odrekao onoga to je objavljeno Muhammedu. 175
Abdusselam b. Ebul-Izz, komentator poslanice El Akidetut'tahavijja, zapisao je: Prema miljenju nekih uenjaka, izraz vra protee se i na astrologa; neki drugi islamski autoriteti kau da astrolog u osnovi ima status vraa. Ako se ovako rigorozno tretira onaj koji pita u vezi s budunosti, kako se onda tretira onaj koga se o tome pita?! Znaenje je: ako se od onoga ko pita ne prima namaz etrdeset dana, odnosno ako je onaj ko povjeruje vrau ili proroku nevjernik u ono to je objavljeno Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, kakav onda status imaju vra i prorok? Je li, doputeno postaviti pitanje vrau ili proroku da ga se osramoti? ejhuhl-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, smatra da je doputeno upitati vraa radi ispitivanja njegovog stanja i nutrine, da bi se razluila istina od lai. Taj svoj stav dokazuje predanjem koje su zabiljeili El-Buhari i Muslim, gdje stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao Ibn Sajjada: ta ti smatra? "Smatram da mi dolaze iskreni i laci, odgovori on. Tebi su stvari zbrkane, ree mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pa se nadoveza: Imam ja za tebe jednu zagonetku! Rije je o di... 176 , proree Ibn Sajjad, na ta Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zakljui: Gubi se, ostat e bezvrijedan kao i ostali proroci! 177 Dakle, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, postavio je pitanje ovjeku to je tvrdio da zna budunost da bi ga razotkrio i ljudima ukazao da je laac. Astrolozi Astrologija je poziv koji sadri preciznost i utjecaj, odnosno dokazivanje zbivanja na Zemlji na osnovu deavanja u kosmosu, odnosno mijeanje sile kosmosa u zbivanja na Zemlji. I to je zabranjen poziv, na osnovu Kur'ana i hadisa. Stavie, svi su ga poslanici zabranjivali. Svevinji Allah rekao je: ...a arobnjak nee, ma gdje doao, uspjeti (Ta-Ha, 69); Zar ne vidi one kojima je dat jedan dio Knjige kako u dibt i ejtana vjeruju... (En-Nisa, 51). Omer, radijallahu anhu, govorio je: Dibt je vraanje. 178
Zato astrolozi i vraevi ponekad kau istinu? Moda e se neko pozvati na to da vraevi, proroci i astrolozi ponekad kau istinu. Odgovor na tu sumnju glasi: njihova je iskrenost u mnogim situacijama oblik obmane naroda, utoliko prije jer oni govore openite dvosmislene rijei, i poto se neta dogodi, oni reknu da su to ve nagovijestili. Njihova je iskrenost u odreenim detaljima rezultat pronicljivosti i raspitivanja, ili je to istinita nebeska vijest koju je din kriom uo. El-Buhari i Muslim zabiljeili su sljeee Aiino, radijailahu anha, predanje: Allahov Poslanik, sailaliahu alejhi ve sellem, upitan je u vezi s vraevima, na ta je odgovorio: Oni nita ne predstavljaju. Ljudi sugerirae: Allahov Poslanie, oni nam govore o stvarima koje se uistinu dogode! Na lo Resuiuilah, sallallahu aiejhi ve sellem, ree: To je istinita vijest koju din kriom uje i apne je na uho svom tieniku, pa oni na nju dodaju stotinu lai. 179
Ako se radi o dogaaju u prolosti u vezi s kojim vra kae istinu, kao, naprimjer, obavijest o kradljivcu, obavijest o imenu i prezimenu osobe koja mu dolazi prvi put, odnosno obavijest o imenima jece i supruge posjetioca, to on moe saznati uz pomo trika. Naprimjer, odredi da neki ovjek ispituje posjetioca a sam prislukuje njihov govor, prije nego to izau pred ujega, ili je to ejtanov posao, a nije udno da ejtani znaju ko je kradljivac, odnosno da znaju imena ukuana. Vraevi su ejtanovi poslanici Ibnul-Kajjim, rahimehullah, zapaa: Vraevi su ejtanovi poslanici jer im mnogoboci hrle, njima se obraaju u znaajnim pitanjima, vjeruju u njihove iskaze, uzmaju ih za meusobne sudije ijom su presudom zadovoljni, kao to je situacija iskrenih vjernika s poslanicima. Mnogoboci vjeruju da vraevi znaju budunost, da izvjetavaju o gajbu koji poznaju samo oni. Mnogoboci vjeruju da vraevi imaju status poslanika, a ustvari su oni ejtanovi poslanici, poslao ih je svojim pristaama iz reda mnogoboaca i poistovjetio ih s poslanicima iskrenim. I njegova im se skupina odazvala, a ejtan je poistovijetio Allahove poslanike s njima kako bi otjerao Ijude od iskrenih, dok je svoje poslanike proglasio iskrenim i poznavaocima gajba. I budui da izmeu ove dvije skupine postoji iskljuiva suprotnost, Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ko posjeti vraa ili proroka i povjeruje u njegove rijei ve je zanevjerovao u ono to je objavljeno Muhammedu. 180 I ne moe se pripadati objema skupinama. ovjek je daleko od Poslanika islama u onoj mjeri u kojoj je blizak vrau; i utjeruje u la Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u onoj mjeri u kojoj vjeruje vrau. Ja sam rekao: ko studira historiju prijanjih naroda zakljuit e da su vraevi i sihirbazi zauzimali poziciju ejtanovih poslanika: njihove su rijei bile presudne, oni su doputali i zabranjivali, uzimali su imetke od naroda, zapovijeali su obavljanje ibadeta i rituala kojirna su zadovoljavali ejtane, nareivali su kidanje rodbinskih veza, skrnavljenje asti... O svemu tome proitaj, potovani itaoe, u knjizi Iblis.
Obaveza ummeta spram astrologa, vraeva i sihirbaza Tvrdnje astrologa, vraeva i sihirbaza velika je zabluda i zlo koje se ne smije zanemaritb Dunost onih kojima je Sveznajui Allah dao znanje o islamu, o Kuranu i Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu jest da rijeima osude zabludu i argumentirano objasne neistinu. A dunost je onih kojima je data vlast da odvrate od zla vraeve, proroke, one koji gataju gledajui u pijesak, kamenie, dlan, findan, i tome slino, koji tvrde da znaju budunost. Oni koji imaju vlast moraju sprijeiti irenje izmiljotina koje se plasiraju u novinama i asopisima, a kazniti one koji javno pokazuju svoje vjetine u tome. To je tako, jer je Svevinji Allah osudio Izraeliane jer nisu jedni druge odvraali od zla: ...jedni druge nisu odvraali od grenih postupaka koje su radili. Runo li je zaista to kako su postupali! (El-Maida, 79) Ebu Bekr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: Kad ljudi vide zlo pa ga ne sprijee, znajte da je blizu vrijeme kad e ih Allah sve skupa kazniti. 181
V. Dini i letei tanjiri Danas se uvelike pria o postojanju leteih tanjira. Skoro da ne moe proi nijedna sedmica a da neemo uti da je neki ovjek ili pak nekoliko ljudi vidjelo letei tanjir - u zraku ili na tlu. Ili se uvelike govori da su viena stvorenja slina ljudima da silaze iz leteeg tanjira. Neki ak tvrde da su ta nepoznata stvorenja traila od ljudi da uu u njihovu letjelicu i da su nad njima izveli eksperiment. Ovakve tvrdnje ne iznose samo anonimusi, ve i poznati ljudi, kao, naprimjer, predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava, koji vjeruje da je u Georgiji 1973. godine na nebu primijetio neutvreni letei predmet. On je pridavao veliku panju izuavanju nepoznatih stvorenja to su poela napadati planetu Zemlju. Kako navode novine, ameriki je predsjednik proveo cijelu no razgovarajui sa znanstvenikom koji je uvjeren da ovjek nije jedino razumno bie u kosmosu. Predsjednik Carter esto je provodio vrijeme sa svojim savjetnikom za nauna pitanja Frankom Peresom. A kasnije je Carter u dravnom opservatoriju pogledao dokumentarne filmove - rezime istraivanja stvorenja koja ive izvan Zemljine sfere. Te je filmove prikazao Karl Sajan, direktor Istraivakog centra za prouavanje kosmosa na univerzitetu Cornell, stalnog konsultanta Agencije za izuavanje kosmosa kad se radi o stvorenjima koja ive izvan sfere planete Zemlje. 182
U ekskluzivnom izdanju kuvajtskih novina El- Hedef, od 23.3.1978. godine, bivem se kineskom predsjedniku Mao Ce Tungu pripisuje da je vjerovao u postojanje vanzemaljaca i openito ivota na drugim planetama. Autor ovog lanka navodi podatak da oko 61% Amerikanaca vjeruje u postojanje vanzemaljaca. Amerike novine tvrde da je oko pola miliona Amerikanaca vidjelo letee tanjire i da su neki od njih neposredno stupili u kontakt s vanzemaljcima. Nakon to je sakupio sve informacije od onih koji su navodno vidjeli letee tanjire, odnosno od onih koji su navodno stupili u kontakt s vanzemaljcima, ameriki reier steven spielberg snimio je film Napad tree vrste, koji je kotao 22 miliona amerikih dolara. Film je prvo prikazan u Bijeloj kui, a prvi ko ga je pogledao bio je ameriki predsjednik. Nakon prikazivanja ovog filma Istraivaki centar za prouavanje kosmosa imao se uvjeriti da je daljne prouavanje ove oblasti neophodno, te je za istraivanje 1979. godine dodijelio milion dolara, i taj je tajni poduhvat nazvan imenom City. Sutina poduhvata ogieda se u slanju posebnih svemirskih brodova van Zemljine sfere radi hvatanja beinih signala s drugih planeta.
Zakljuak Nakon svega ovog moemo konstatirati sljedee: neporecivo je da postoje udna stvorenja to nisu iz ljudske vrste, jer postoji desetine hiljaa, ak i stotine hiljada oevidaca svjedoka. Dugo sam vremena pratio tampu u vezi s tim i svake sedmice nalazio po jedan lanak (ili vie) koji govori o tome da je vieno neta zaudno 183 ; ljudi su u nedoumici jer ne znaju ta su ti letei predmeti zapravo i kakva su to stvorenja koja njima upravljaju, pogotovu jer se ti letei predmeti kreu nezamislivom brzinom, daleko bre od bilo koje letjelice koju je ovjek izumio; skoro sa sigurnosti mogu tvrditi da su nepoznata stvorenja dini, koji ive na naoj planeti, a kazali smo da oni posjeduju veliku mo, daleko veu nego ovjek: data im je brzina to premauje brzinu zvuka i svjetlosti, mogunost pretvaranja u druge oblike. Sve ovo ukazuje nam na golemu Allahovu, delle anuhu, dobrotu prema nama jer nas je upoznao sa svijetom dina. U velikoj su nedoumici i nemiru oni koji ne raspolau informacijama kojima mi raspolaemo u tome pogledu, i to nam, s druge strane, omoguuje uvanje umnih, znanstvenih i materijalnih potencijala i njihovo iskoritavanje u ono od ega ljudski rod ima koristi. Moda e se neki od nas zapitati zato se letei predmeti pojavljuju sada, a nisu se pojavljivali u prijanjim vremenima. Odgovor bi mogao glasiti: dini obmanjuju ljude koristei se dostignuima stanovitog vremena. Drugim rijeima, budui da mi ivimo u vremenu naunog napretka, dini zavode ljude pomou onoga ime e skrenuti njihovu panju: pokazuju 183 Posljednji takav letei premet vien je u Kuvajtu. Naime, nekoliko je Ijudi potvrdilo vienje leteeg tanjira. Kuvajtske su novine odmah izvijestile o tom sluaju. im letee tanjire, a ljudi su odve znatieljni glede svemirskih prostranstava i mogunosti da postoje druga i azumna bia mimo njihove vrste. U knjizi Svijet asnih meleka govorili smo o tome da se meleki sputaju radi sluanja Kurana i da su neki ashabi vidjeli sjenu u kojoj kao da su bile svjetiljke. Konstatirali smo da se meleki, na isti nain, mogu pojaviti na Zemlji i nakon Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti, pa prema tome, ne treba izazivati uenje to to se na Zemlji pojavljuju dini.
4. POGLAVLJE VJERNIKOVO ORUJE U BORBI PROTIV EJTANA Da bi se ovjek sauvao od ejtana, mora uvijek biti na oprezu i mora se osnaiti. E, ovdje emo navesti neke veoma vane stvari u tom pogleu.
Oprez i promiljenost ejtan je zloudni neprijatelj spletkaro koji udi da zavede ljude. Shodno ovjekovoj svijesti o tome i njegovoj bobri bit e i poteen ejtanovog zla. Meutim, ako je ovjek nemaran i ne titi sebe, njegov e ga neprijatelj porobiti i usmjeriti kamo on eli. Borbu izmeu ovjeka i ejtana IbnubDevzi je, rahimehuilah, divno ilustrirao rekavi: Treba znati da je srce slino tvravi koju opasava zid s vratima i pukotinama. Stanovnik te tvrave jest razum, i nju posjeuju meleki. Pored tvrave nalazi se drago prebivalite na kojem ejtani slobodno obitavaju. I vodi se rat izmeu tvrave i tog prebivalita; ejtani neprestano krue oko tvrave iekujui nemar straara i priliku da uu na koju pukotinu. Zato straar mora poznavati sva vrata tvrave koja su mu povjerena na uvanje, kao i sve pukotine; ni na jedan trenutak na smije biti neoprezan, jer neprijatelj ne malaksava. (Neki je ovjek upitao Hasana el-Basrija spava li Iblis, na ta mu je odgovorio: Da Iblis spava, osjeali bismo udobnost!) Tvrava se osvjetljuje zikrom i vjerovanjem. U njoj je ogledalo na koje se ogleda svaki prolaznik. ejtan u prebivalitu uveava koliine dima koji ocmi zidove tvrave i izazove mrlje na ogledalu, i to je prvo to ini. Zdravo razmiljanje odbija dim, a istota zikra izotrava odraz u ogledalu. Neprijatelj povremeno napada i ponekad ue, ali ga straar napadne i on se povue; ponekad ue pa se zbuni i povue; ponekad se zadri neko vrijeme zbog nepanje uvara; ponekad puhne vjetar koji odnese dim i ocrni zidove tvrave i izazove mrlje na ogledalu, i ejtan proe pored njega ne znajui za njega; ponekad ejtan ozlijedi straara, jer je nemaran, porobi ga i uini svojim slugom, te se zadri neko vrijeme, prouavajui lukavtine u nametanju prohtjeva i tome kako da ovjek pomogne njemu, ejtanu, protiv sebe. 184
Privrenost Kuranu i sunnetu Najbolje ime se moe sauvati od ejtana jest potpuna privrenost Kuranu i sunnetu, teoretski i praktino. U Kuranu i sunnetu saran je Pravi put, a ejtan ulae velike napore da nas skrene ustranu: ...i doista ovo je Pravi put moj, pa se njega drite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegovog; eto to vam On nareuje, da biste se grijeha klonili. (El-En'am, 153) Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kazuje: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povukao je liniju po zemlji i rekao: Allahov put. Zatim je zdesna i slijeva povukao nekoliko linija i rekao: Ovo su raznorazni putevi, i na svakom stoji ejtan koji poziva u njega. Potom je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prouio ajet: ...i doista ovo je Pravi put moj, pa se njega drite... (EhEn'am, 153). 185
Prihvatanje vjerovanja, djela, rijei, ibadeta i propisa, koje nam je Allah, delle anuhu, objavio, te sustezanje od svega to je zabranio ima za rezultat da ovjek bude zatien od ejtana. Zbog toga je Sveznajui Allah naredio: 0 vjemici, uite u islam potpuno i ne ldite stopama ejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni. (El-Bekara, 208) Kad se radi o tumaenju izraza silm, koji je spomenut u ajetu, postoji vie objanjenja. Neki kau da taj izraz oznaava islam, neki kau da znai poslunost Allahu, dok Mukatil tvrdi da je to injenje svih dobrih djela i svih vrsta dobroinstva. Prema tome, Svevinji je Allah naredio da se primijene svi ogranci vjerovanja i da se obavljaju svi islamski propisi, onoliko koliko je ovjek u mogunosti, s jedne, a zabranio je slijeenje ejtanovih stopa, s druge strane. I onaj ko u potpunosti ue u islam, udaljen je od ejtana i njegovih stopa, a onaj ko zanemari dio islama, takav ve unekolike slijedi ejtana. Stoga je doputanje onoga to je Sveznajui Allah zabranio, te zabranjivanje onoga to je dopustio i konzumiranje zabranjenog i runog - slijeenje ejtanovih stopa: O ljudi, jedite od onoga to ima na Zemlji, ali samo ono to je doputeno i prijatno, i ne slijedite ejtanove stope, jer vam je on neprijatelj oevidni! (El-Bekara, 168) Privrenost Kuranu i sunnetu, teoretska i praktina, tjera ejtana i umnogome ga srdi. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedei Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: Kad ovjek proui ajet sedde pa uini seddu, ejtan se udalji te zaplae i govori: Teko njemu! ovjeku je nareeno da uini seddu pa ju je uinio, i pripada mu dennet. A meni je bilo nareeno da uinim seddu pa sam odbio, i mene eka dehennem! 186
Traenje utoita i zatite u Sveznajueg Allaha Jedan od najboljih naina da se ovjek zatiti od ejtana i njegove vojske jest da trai utoite u Allaha, delle anuhu, i da se stavi pod Njegovo okrilje, jer je dragi Allah kadar zatititi ovjeka. Akoli Uzvieni zatiti Svog roba, kako e mu ejtan prii! Svemogui Allah rekao je: Ti prataj i trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni! A ako te ejtan pokua na zlo navesti, ti potrai utoite u Allaha, On, uistinu, sve uje i zna. (El-Eraf, 199, 200) tavie, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nareeno je da trai utoite u Sveznajueg Allaha od ejtana: ...i reci: Tebi se ja, Gospodaru moj, obraam za zatitu od privienja ejtanskih (hemezat), i Tebi se, Gospodaru moj, obraam da me od njihovog prisustva zatiti! (EbMuminun, 97, 98). Hemezat je izraz pod kojim se porazumijeva ejtanovo navoenje na zlo i ubacivanje ziih misli. To je tako, jer ejtan ne prihvata kurtoaziju niti ikakvo dobroinstvo, neopozivo eli ovjekovu propast jer je izmeu njega i ovjekovog praoca Adema, alejhis- seiam, bilo i ostalo veliko neprijateljstvo. Ibn Kesir, rahimehullah, zapisao je sljedee: Istiaza je traenje utoita u Allaha, delle anuhu, i stavljanje pod Njegovo okriije od zla svih zlih stvorenja... Rijei: Euzu billahi mine-ejtanmredim znae: stavljam se u Aliahovo okrilje od prokletog ejtana da mi ne nanese kakvo zlo u vjeri i u pogledu dunjaluka, i da me ne odvrati od nareenog, i da me ne navrati na zabranjeno... A samo Allah moe ovjeku pruiti zatitu od ejtana. I zato je Svevinji Allah naredio laskanje ejtanima u ljudskom liku i lijepo postupanje prema njima, eda bi ovjek suzbio njihovu sklonost spram zla, a naredio je traenje utoita od ejtana jer se njima ne moe ugoditi niti ga se moe pridobiti dobroinstvom, utoliko vie jer je zle prirodc koje ga moe osloboditi samo Onaj Koji ga je stvorio. 187 Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, esto se i na razliite naine utjecao od ejtana. Poslije poetne dove u namazu prouio bi: Euzu billahis-semiih alimi mine-ejtaninredimi min hemzihi ve nefhihi ve nefsihi! 188 Izraz hemz protumaio je Pejgamber kao ejtanovo davljenje, nefh kao ejtanovu oholost, a nefs kao njegovo pjesnitvo. Situacije u kojima se trai utoite: prije ulaska u toalet; Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako je inio. Enes, radijallahu anhu, kae: Prije nego to bi uao u toalet, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovorio bi: Allahu, Tebi se utjeem od zla ejtana i ejtanica! 189 Ebu Davud je zabiljeio predanje preko Zejda b. Erkama, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Zaista u toaletima obitavaju ejtani, i kad ovjek poe u toalet, neka kae: Stavljam se u Allahovu zatitu od ejtana i ejtanica 190 ; u srdbi; El-Buhari i Muslim zabiljeili su da je Sulejman b. Sured, radijallahu anhu, ispriao: Dva su se ovjeka posvaala u Vjerovjesnikovom, saliallahu alejhi ve sellem, prisustvu i jedan je drugog vreao a lice mu je bilo pocrvenjelo pa je Allahov Poslanik, saliaiiahu alejhi ve sellem, rekao: Ja, uistinu, znam koja bi reertica odagnala od njega srdbu koja ga je spopala - euzu billahi mine- ejtanir-redim! 191
Pejgamber je pouio Ebu Bekra, radijallahu anhu, da jutrom i veeri izgovara sljedei zikr: Allahu, Poznavaoe skrivenog i pojavnog svijeta, Sazdavatelju nebesa i Zemlje, Gospodaru i Viadaru svega postojeeg, svjedoim da nema istinskog boanstva osim Tebe, Tebi se utjeem od zla svoje due i zla ejtana i njegovog irka, te da poinim zlo sebi ili biio kojem drugoin muslimanu! 192 ; prije spoinog odnosa; El-Buhari i Muslim zabiljeili su predanje posredstvom Ibn Abbasa, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Resulullah, sallaliahu alejhi ve sellem, rekao: Ako ovjek prije spolnog odnosa sa svojom suprugom izgovori: S Allahovim imenom! Allahu, udalji od nas ejtana i udalji ga od djeteta koje nam daruje!, pa se u tom odnosu zane djete - ejtan mu nikad ne bi naudio 193 ; prilikom odsjedanja u nekom mjestu; i tada treba zatraiti utoite u Svevinjeg Allaha, ne u dina. A pagani su izgovarali: Utjeem se prvaku ove kotline od njegovih sunaronika bezumnika!, to je imalo za rezultat da su se dini uzoholili i poeli uznemiravati ljude. O njima nam govori Svemogui Allah u asnom Kuranu: ...i bilo je Ijudi koji su pomo od dina traili, pa su im tako obijest poveali... , (El-Dinn, 6). Ovaj ajet znai da su ljudi poveali obijest dina. Havla b. Hakim, radijallahu anha, pripovijedala je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Kad ovjek odsjedne u nekom mjestu i proui: Utjeem se Allahovim savrenim rijeima od zla onoga to je stvorio!, na tom istom mjestu nita mu nee nauditi, sve dok ne otputuje 194 ; prilikom revanja magarca; u hadisu se kae: Kad magarac zareve, utjeite se Allahu od prokletog ejtana! 195
Jo nas je obavijestio da magarac reve jer vidi ejtana 196 ; prije uenja Kurana; evo o tome Boijih rijei: Kad hoe uiti Kuran, zatrai od Allaha zatitu od ejtana prokletog, on doista nerna nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju... (En-Nahl, 98, 99). Govorei o mudrostima traenja utoita prilikom uenja Kurana, IbnubKajjim, rahimehullah, pozvao se, izmeu ostalog, na sljedee razloge: Prvo, Kuran je lijek za grudi, odagnava vesvese, strasti i podle elje, koje ejtan donosi ljudima; on je lijek protiv tih ejtanskih poroka, i stoga je nareeno da se bolest odstrani, izbaci iz srca i da se oslobodi svega to ga sputava, eda bi Kurana, uinkoviti lijek, imao isto polje djelovanja i valjane rezultate; drugo, Kuran je izvor upute, znanja i dobra u srcu, kao to je voda izvor ivota u pogledu biljaka, a ejtan je vatra koja spaljuje biljke jedne za drugom, te kad god osjeti dobro u srcu, nastoji ga pokvariti i unititi, i upravo je zato nareeno traenje utoita u Sveznajueg Allaha od ejtana - da ejtan ne bi ovjeka liio koristi koja se postie uenjem Kurana (a razlika izmeu prvog i drugog razloga lei u tome to se u prvom razlogu trai postizanje koristi od uenja Kurana, a u drugom se trai trajanje i ouvanje te iste koristi); tree, meleki se pribliuju onome ko ui Kuran i sluaju njegovo uenje, kako to stoji u predanju Usejda b. Hudajra, radijallahu anhu. Naime, on je uei Kuran ugledao neta poput hlada koji je svijetlio, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: To su biii meleki. I, kako je ejtan suta suprotnost meieku i njegov neprijatelj, uau Kurana nareeno je da trai od Svevinjeg Allaha da udaiji neprijatelja od njega, da bi tom inu prisustvovali meleki odabrani: uenje Kurana je ibadet kojem ne mogu prisustvovati meieki i ejtani zajedno; etvrto, ejtan na uaa Kurana tjera svoju konjicu i pjeadiju da ga odvrati od razmiljanja, razumijevanja i shvatanja poruka Onoga Koji je izgovorio kuranske ajete, jer ejtan ulae krajnji trud da se isprijei izmeu ovjekovog srca i Kurana; peto, ua Kurana doziva Svevinjeg Allaha pomou uenja Njegovog govora, a Allah, delle anuhu, paljivije slua uenje uaa koji ima lijep glas nego to gospodar siua svoju robinju kad pjeva. ejtanov je glas pjesnitvo i pjevanje, te je stoga ovjeku nareeno da otjera ejtana kad, uei Kur'an, razgovara sa Svevinjim Allahom, eda bi dragi Allah sluao njegovo uenje; esto, Sveznajui Allah izvijestio nas je da je ejtan svakom posianiku i vjerovjesniku ubacivao poneto u njihovo kazivanje ~ po miljenju svih prvih uenjaka. I, ako je to tako kad su posrijedi poslanici, kako li je kad su posrijedi obini ijudi. Odatle, ejtan ponekad navodi uaa Kurana na greku, ponekad mu oteava uenje i zbunjuje ga, pa posrne u uenju, odnosno ometa njegov um i srce. Kad je ovjek sabran prilikom uenja Kurana, ejtan ga navodi na jednu od spomenutih stvari, ili ih objedini; i, sedmo, ejtan najvie pretendira da odvrati ovjeka kad poeli uiniti kakvo dobro, ili se nastoji makar umijeati. Teko mu je da ovjek ini dobro, i eli ga odvratiti 197 ; prilikom straha za djecu; imam El Buhari zabiijeio je sljedee Ibn Abbasove, radijallahu anhu, rijei: Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, traio zatitu za Hasana i Husejna pomou rijei: Stavljam vas u okrilje Allahovih savrenih rijei od svakog ejtana, kukaca napasnika i svakog oka urokljivog! I jo je govorio: Va praotac Ibrahim pomou ovih je rijei traio zatitu za Ismaila i Ishaka. 198
Najbolje sure i dove-zatitnice Najbolje ime ovjek moe traiti utoite jesu sljeee sure: Ehlhlas, EhFelek i En-Nas. Naredivi Abdullahu b. Hubejbu uenje ovih sura naveer i ujutro, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu jc: Proui ove sure, i Allah e te zatititi od svakog zla. A u drugoj verziji stoji da mu je naredio uenje sura El- Felek i En-Nas, pa mu je zatim rekao: Ovo je najbolje pomou ega ovjek moe zatraiti utoite. Pa ipak, u nekim verzijama stoji da se radilo o Ukbi b. Amiru, a ne o Abdullahu b. Hubejbu, radijallahu anhum. U jednom predanju stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Abisu ebDuheniju: Najboije pomou ega se ovjek moe staviti pod Allahovu zatitu jesu sure El-Felek i En-Nas. I konano, u jednoj verziji Ukbinog, radijallahu anhu, hadisa stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Kad je rije o dovi, ne postoji nita slino ovim surama. A kad se radi o traenju zatite, takoer ne postoji nita slino njima. 199
198 Vidjeti: Miskatu- mesabih (1535). Ebu Bekr b. el-Enbari objasnio je da neki uenjaci smatraju da izraz hamma (kukci) irna znaenje svakog ivog bia koje ovjeku moe nanijeti zlo. Vidjeti.: Telbisu Iblis, str. 47. 199 En-Nesai (5017-5029). ta e ovjek uiniti kad ga ejtan navodi na grijehe? Pripovijeda se da je neki prvi uenjak upitao svog uenika: ta e uiniti kad te ejtan htjedne nagovoriti na zlo? "Suprotstavit u mu se, odgovori uenik. Uitelj ga priupita: ta e uiniti akoli ejtan ne odustane? Uenik je istovjetno odgovorio. I jo jednom ga je uitelj upitao, no uenik je kazao da e se suprotstaviti ejtanu. Tada uitelj ree: To bi dugo trajalo. Nego, kad bi proao pored stada i na tebe zalajao pas-uvar, ili te sprijeio da proe, ta bi uinio? Dao bih sve od sebe da ga otjeram i da proem , odgovori uenik. I to bi potrajalo, zakljui pronicljivi uitelj, nego zatrai pomo od vlasnika stada, pa neka on odvrati psa od tebe, eto tako je najbolje. Dakle, stavljanje pod Allahovu, delle anuhu, zatitu i pribjegavanje Njemu izvanredan je i snaan nain za tjeranje ejtana i njegovo udaljavanje. Upravo to uinila je Merjemina majka molei Allaha: ...i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog ejtana. (Alu Imran, 36) Zato ejtan ponekad ne pobjegne iako ovjek zatrai utoite u Allaha? Neki e ljudi rei: Mi odista zatraimo utoite u Allaha, ali opet osjetimo ejtanovo prisustvo: ubacuje nam zle misli, navraa nas na zlo i zaokuplja od namaza! Takvima se rnoe kazati da traenje utoita u Allaha ima status sablje: ako je borac okretan i snaan, moi e savladati neprijatelja, a ako nije sposoban borac, nee pobijediti premda je sablja otra. Isto tako, kad bogobojazan, edan ovjek zatrai utoite u Allaha, time praktino spaljuje ejtana, a ako se radi o ovjeku koji ini grijehe, koji ima nestabiino vjerovanje, tada nee mnogo utjecati na svog neprijatelja ejtana. IbnubDevzi, rahimehullah, govorio je: Treba znati da Iblis u odnosu na bogobojaznog ovjeka ima status ovjeka to sjedi za trpezom s raznoraznom hranom; pored trpeze proe pas, i on ga potjera, pa pas pobjegne. A u odnosu na grenika ejtan ima status ovjeka koji ne moe otjerati psa, naprotiv on sve vie nasre. Dakle, dovoljno je da bogobojazan ovjek samo spomene Allaha, i ejtan pobjegne, a od grenika se, zbog neposluha spram Boga, ejtan ne odvaja. Utjeemo se dragom Allahu od ejtana! 200
Spominjanje Aiiaha Zikr je jedna od najboijih stvari pomou kojih se ovjek moe zatititi od ejtana. U hadisu stoji da je Ailah naredio vjerovjesniku Jahji, alejhis-selam, da naredi Izraeiianima pet stvari: ...i nareujem vam da spominjete Allaha; onaj ko spominje Uzvienog Allaha lii na bjegunca kojeg goni neprijatelj pa se on skioni u zatienu tvravu i izbjegne potjeru. Komentirajui ovaj hadis, Ibnul-Kajjim, rahimehullah, veli: Da u zikru postoji samo jedna pozitivnost, trebalo bi da ovjek neprestano initi zirk. Zaista se ovjek od svog neprijatelja ejtana moe zatititi sarno zikrom, a njegov mu neprijatelj moe prii samo u trenucima nemara. Sejtan prati ovjeka pa ako ga obuzme nemar, napada i nanosi zlo; akoli ovjek pak spomene Svevinjeg Allaha, ejtan se povlai, ostaje ponien i sasvim beznaajan. Upravo zbog toga ejtan je okarakteriziran kao el vesvasul hannas } jer ubacuje rune misli u grudi, pa ako ovjek spomene Allaha, delle anuhu, on se povue i sustegne. Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: ejtan napada ovjeka pa ako ga obuzme zaborav i nemar, on ubacuje vesvese, zle misli; ako ovjek pak spomene Svevinjeg Allaha, ejtan odustaje. ,,
Isti ovaj imam kazao je: Sejtani, neprijatelji, navode ovjeka na osjeaj osamljenosti, pa ta misli o onome koga na takav osjeaj navode njegovi zakleti neprijatelji koji spram njega pokazuju bijes, koji su ga opkolili sa svih strana i svi mu maksimalno nanose zlo i neprijatnosti?! Jedini nain da. ih se ovjek oslobodi jest da spominje Svevinjeg Ailaha... IbnubKajjim je, rahimehullah, zatim naveo predanje Abdurrahmana b. Semure, radijallahu anhu, u kojem se kae: Jednom, Resulullah se pojavio, dok smo bili ria trijemu njegove damije, i rekao: Juer sam usnio udan san. Naime, sanjao sam sljedee kategorije Ijudi iz mog ummeta: ovjeka kojem je doao Melek smrti da mu uzme duu, ali se pojavilo dobroinstvo prema roditeljima koje je inio, i odvratilo Meleka smrti od njega; ovjeka kojem je bila pripremljena patnja u kaburu, ali se pojavio abdest koji je uzimao, i spasio ga od patnje; ovjeka kojeg su ejtani naveli na osjeaj osamljenosti, ali se pojavio zikr to je otjerao ejtane od njega; ovjeka kojeg su opustoili meleki zadueni za kaznu, ali se pojavio namaz to je klanjao, i izbavio ga od njih; ovjeka koji je umirao od ei, u drugoj verziji stoji: ...koji je isplazio jezik od ei - kad god bi se primakao vrelu, bio bi sprijeen i otjeran, ali se pojavio post mjeseca ramazana koji je postio, pa ga je napojio i ugasio ujegovu e; ovjeka koji je htio prii vjerovjesnicima u halkama - kad god bi se pribliio nekoj halki, bio bi otjeran, ali se pojavio gusul koji je uzimao, uzeo ga za ruku i posadio pokraj mene; ovjeka ispred kojeg je bila tmina, i iza njega tmina, i zdesna tmina, i slijeva tmina, i iznad imina, i ispod tmina, pa ga je tmina izbezumila, ali su se pojavili had i umra koje je obavio, pa ga izveli iz tmine na svjetlo; ovjeka koji se rukom zaklanjao od dehennemske vreline i njegovih iskri, ali se pojavila milostinja koju je udijelio, isprijeila se izmeu njega i Vatre i napravila hlad iznad njegove glave; ovjeka koji se obraao vjernicima a oni se njemu nisu obraali, ali se pojavilo odravanje rodbinskih veza koje je prakticirao i ree: O muslimani, on je odravao rodbinske veze, razgovarajte s njime!, pa su vjernici s njime progovorili i rukovali se; ovjeka kojeg su opustoile zebanije, ali se pojavilo navraanje na dobro, a odvraanje od zla koje je inio, i izbavilo ga od njih i predalo melekima milosti; ovjeka koji je kleao na koljenima a izmeu njega i Svevinjeg Allaha bio je postavljen zastor, ali se pojavilo lijepo ponaanje koje je imao, i uzelo ga za ruku pa pribliilo Svevinjem Allahu; ovjeka ija je knjiga djela otila na lijevu stranu, ali se pojavio strah od Allaha, delle anuhu, koji je ovjek imao, uzeo knjigu djela i stavio je na desnu stranu; ovjeka ija je vaga dobrih djela bila lahka, ali se pojavilo njegovo umrlo dijete, i otealo njegovu vagu; ovjeka koji je stajao ne ivici dehennema, ali se pojavila nada u Allaha, delle anuhu, i izbavila ga; ovjeka koji se patio u Vatri, ali se pojavila suza koju je pustio iz straha od Svevinjeg Allaha, pa ga je izbavila; ovjeka koji je stajao na sirat-upriji i drhtao kao to drhti palmin list na snanom vjetru, ali se pojavilo lijepo miljenje o Uzvienom Allahu koje je pothranjivao, smirilo njegovo drhtanje, i on nastavi ii; ovjeka koji je as puzao po sirat-upriji as hodao pobauke as se zaustavio jer su ga dohvatile bodlje, ali se pojavio namaz koji je klanjao, postavio ga na noge i izbavio; i sanjao sam ovjeka to je doao do dennetskih vrata, meutim se ona zatvorie ispred njega, ali se pojavio ehadet da nema istinskog boanstva osim Allaha, otvorio mu vrata, i on je uao u ennet. Ovaj je hadis zabiljeio hafiz Ebu Musa ebMedini u knjizi Et-Tergibu fil hisalil mundijjeti vet-terhibu minel hilali -murdijja, koja je zapravo komentar navedenog hadisa. Jo je rekao: Ovo je hadis iji je lanac prenosilaca izuzetno dobar. Od Seia b. el-Musejjiba prenijeli su ga Amr b. Azer, Alija b. Zejd b. Dedan i Hilal Ebu Debela. ejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehuilah, visoko je cijenio ovaj hadis; saznao sam da je govorio: Postoje predanja koja ga osnauju i daju mu stupanj autentinog hadisa. Poenta je u Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, rijeima: ...ovjeka kojeg su ejtani naveli na osjeaj osamljenosti, ali se pojavio zikr to je otjerao ejtane od njega..., koje su u podudarnosti s hadisom Harisa ehEarija, radijallahu anhu, u kojem stoji: ...i nareujem vam da spominjete Allaha; onaj ko spominje Uzvienog Allaha lii na bjegunca kojeg goni neprijatelj pa se on skloni u zatienu tvravu i izbjegne potjeru... 202 Da se ljudi od ejtana mogu zatititi samo zikrom - potvrdu nalazimo u hadisu koji je prenio Enes, radijallahu anhu: Kad ovjek izae iz kue i izgovori: Bismillah, tevekkeltu alallah, ve la havle ve la kuvvete illa billah, bude mu reeno: Upuen si, bit e poteen i sauvan!, pa se ejtan okrene od njega, a drugi ejtan ovome rekne: Kako e se nositi s ovjekom koji je upuen, poteen i sauvan! 203
EbBuhari i Muslim zabiljeili su da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio sljedee Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei poticaja: Onaj ko u danu stotinu puta izgovori: La ilahe illallahu vahdehu la erike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli ejin kadir imat e status ovjeka koji je oslobodio deset robova, bit e mu upisano stotinu dobrih djeia, obrisano stotinu hravih djela, i bit e mu to tit od ejtana do veeri... 204
Ebu Hallad el-Misri, rahimehullah, imao je obiaj kazati: Ko prihvati isiam sklonio se u tvravu; ko ue u damiju sklonio se u tvravu opasanu dvostrukim zidom, a ko sjedne u halku i u njoj spominje Svevinjeg Allaha ve se sklonio u tvravu opasanu trostrukim zidom. U vezi s tim, prethodila je Ebu Hurejrina, radijallahu anhu, ispovijest o ejtanu koji je krao hranu za koju je ovaj ashab bio zaduen. Hafiz Ebu Musa poziva se na Ebuz-Zubejrovo predanje koje on prenosi od Dabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallaiiahu aiejhi ve sellem, rekao: Kad ovjek iegne u postelju, prema njemu poure melek i ejtan. Melek mu rekne: Zaspi u dobru!, a ejtan rekne: Zaspi u zlu! Pa ako ovjek spomene Allaha i zaspi, melek ga uva. Kad se probudi, melek mu rekne: Ustani u dobru!, a ejtan rekne: Ustani u ziu! I ako izgovori kad se probudi: Hvaia Allahu, Koji je vratio moju duu i nije je uzeo dok sam spavao! Hvala Allahu, Koji brani da se ravnotea nebesa i Zemlje poremeti; a da se poremete niko ih drugi osim Njega ne bi zadrao! Hvala Allahu, Koji brani da nebesa padnu na Zemiju, a to se moe dogoditi samo s Njegovim doputenjem, pa padne s kreveta i umre - ui e u dennet. 205
U autentinom hadisu stoji da ejtan bjei kad se zaui ezan. Suheji b. Ebu Salih kazuje: Jednom, otac me poslao u pletne Harisa, a sa mnom je bio na sluga, ili je rekao: ...a sa mnom je bio moj drug, pa ga je iza zida neko poimenice zovnuo. Kad je moj drug provirio iznad zida, nikoga nije vidio. Kad sam to ispriao ocu, samo je rekao: Da sam predosjeao da e ti se to dogoditi, ne bih te poslao. Kad uje takav glas, proui ezan, jer uo sam da Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi Resululiahov, sallaiiahu alejhi ve sellem, hadis: 'Kad ovjek zaui ezan, ejtan bjei putajui vjetrove. ,,206
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: Kad ovjek zaui ezan, ejtan bjei putajui vjetrove, kako ne bio uo ezan, a kad mujezin zavri, on se vrati. Takoer se vrati i poto se proui ikamet, eda bi ovjeka ometao u namazu... 206 207
Ebu Temima je uo riekog ashaba to pripovijeda da je jednom prilikom jahao iza Poslanika, saliallahu aiejhi ve seiiem, pa se Resuiullahov magarac spotakao, na ta je ovaj ashab rekao: Propao ejtan! Na to mu je Vjerovjesnik, saiiallahu alejhi ve seliem, rekao: Nemoj govoriti: Propao ejtan!, jer, kad tako kae, on se uzoholi i rekne: Svojom sam ga snagom pobijedio Akoli pak kae: Bismillah, ejtan se smanjuje, sve dok ne bude malen koliko muica. 208
ivljenje u zajednici muslimana ovjeka od ejtanovih zamki spaava i ivljenje u islamskim zemljama. Prilii da ovjek sebi izabere estito drutvo koje e mu pomagati u slijeenju istine, poticati ga na nju i podsjeati na neophodnost injenja dobrih djela. U jedinstvu je izuzetno golema snaga. Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da im je Omer, radijallahu anhu, odrao govor u El Dabiji, i rekao: O ljudi, stao sam pred vas kao to je onomad Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, stao pred nama i rekao sljedee: Drite se zajednice, a uvajte se nejedinstva, jer je ejtan u blizini jednog ovjeka, a ve od dvojice dri se dalje. 209
Pod zajednicom se podrazumijeva zajednica muslimana koju predvodi vladar. Vano je napomenuti da zajednica u islamu nema nikakve vrijednosti ako nije privrena istini, Kuranu i hadisu. Ebud-Derda, radijallahu anhu, veli: uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kae: Sejtan je ovladao trojicom ljudi, ivjeli oni u gradu ili u pustinji, akoli ne uspostavljaju zajedniki namaz. I dri se zajednice, jer vuk jede onu ovcu koja se odvoji od stada. 210
Muavija b. Ebu Sufjan, radijallahu anhu, stao je ispred ljudi i obratio se: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, stao je ispred nas i rekao: Zbilja, sljedbenici Knjige koji su bili prije vas podijelili su se na sedamdeset i dvije frakcije, a zaista e se ovaj ummet podijeliti na sedamdeset i tri frakcije pa e sedamdeset i dvije ui e u Vatru, a samo jedna u dennet, i to ona koja bude ivjeia u zajednici. ,,,211
Razotkrivanje ejtanovih planova i zamki 211 211 212
Musliman mora upoznati ejtanove puteve i naine zavoenja i mora o tome govoriti svijetu. Casni je Kuran tome posvetio panju govorei o nainu na koji je ejtan zaveo Adema, alejhis-selam. A Resulullah, sallaliahu alejhi ve sellem, to je ashabima, radijallahu anhum, savreno objasnio. Govorio im je o tome kako ejtan prislukuje pa jednu rije koju uje apne vrau ili arobnjaku, dodavi stotinu lai, eda se ne bi prevarili kad se o takvim ljudima radi; o tome kako ejtan ubacuje zle misli i odvraa od namaza i ostalih ibadeta; o tome kako ljude nastoji navesti na neosnovanu sumnju da su izgubiii abdest; o tome kako sije razdor izmeu mua i ene; o tome kako ubacuje ovjeku sumnju u vjerovanje postavljajui mu pitanje ko je stvorio Allaha... 212 Onaj ko eli saznati pojedinosti u vezi sa ejtanovim planovima, zamkama i spletkama, o tome kako je ijudima zamrsio vjerovanje, ibadete i meuljudske odnose, te o tome kako se poigrao sa idovima, krsanima, vatropoklonicima i ostalim mnogobocima - ne moe a da ne konsultira dvije knjige: Telbisu Iblis, imama Ibnul-Devzija, i Igasetul-lehfan, imama Ibnul-Kajjima.
Postupanje suprotno onome na ta ejtan navodi ejtan se ovjeku prestavlja kao vjerni savjetnik, pa ovjek mora postupati suprotno onome na ta ga ejtan navodi. Neka ovjek rekne ejtanu: Da si ikome iskreni savjetnik, bio bi sebi, jer si sebe bacio u Vatru i na sebe navukao srdbu Silnog Allaha! I kako moe biti savjetnik onaj ko sebi ne eli dobro? Haris b. Kajs, rahimehullah, govorio je: Kad se ejtan pojavi dok klanja i donese ti runu misao da se samo pretvara pred narodom, ti jo dulje klanjaj. 213
Dakle, kad saznamo da ejtan voli neta, da se neim odlikuje, naa je obaveza da se u tome od njega razlikujemo. Naprimjer, on jede, pije i prihvata lijevom rukom, i mi smo duni u tome postupati suprotno njegovoj praksi. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi sljedee Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: Neka ovjek jede desnom rukom, neka pije desnom rukom, neka uzima desnom rukom i neka daje desnom rukom! Zaista, ejtan jede lijevom rukom, pije lijevom rukom, daje i uzima lijevom rukom. 214
ejtan pije s ovjekom to pije stojeke, i stoga nam je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preporuio pijenje sjedeke. Isto tako, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potaknuo nas je na spavanje u podne obrazlaui to na sljedei nain: Spavajt.e u podne jer ejtani tada ne spavaju. 215
asni Kuran upozorio nas je na pretjerivanje, a one koji pretjeruju svrstao u kategoriju ejtanove brae, i to je samo zato jer ejtani vole rasipanje imetka i njegovo bespravno troenje. U pretjerivanje se ubraja bespotrebno gomilanje namjetaja i leaja. Potvrdu za to nalazimo u Dabirovom, radijallahu anhu, predanju u kojem stoji da je Boiji Posianik, sallallahu alejhi ve seliem, rekao: Jedan ieaj pripada muu, drugi eni, trei gostu, a etvrti ejtanu. 216
Polazei od principa uvanja imetka, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sklanjanje prijavtine koja zahvati zaiogaj koji ispadne; ne treba ga ostaviti ejtanu. Dabir, radijallahu anhu, kazuje: uo sam Posianika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ejtan prisustvuje svakom ovjekovom poslu, ak prisustvuje i njegovom objedu. Pa, kad nekome ispadne zalogaj, neka s njega obrie prljavtinu i neka ga zatim pojede, a neka ga ne ostavlja ejtanu. Opet, kad zavri s objedom, neka polie prste, jer ovjek ne zna u kojem je dijelu hrane blagoslov. 217
ejtanove jahalice Konji i sve ostale jahae ivotinje u koje ljudi ulau igrajui hazardne igre i na koje se klade ejtanove su jahalice. Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Postoje tri vrste konja: konj koji pripada Allahu, konj koji pripada ejtanu i konj koji pripada ovjeku. Kad je rije o konju koji pripada Allahu, to je onaj konj koji slui na Allahovom putu: ovjek e zbog njegovog hranjenja i izmeta i mokrae imati nagradu. Kad se radi o konju koji pripada ejtanu, to je konj to slui radi hazardne igre ili se na njega kladi. A to se tie konja koji pripada ovjeku, to je onaj konj kojeg ovjek dri radi rasploda, on je zatita od siromatva. 218
Brzopletost je ejtanovo djelo I brzopletost je osobina koju voli ejtan, jer ona ovjeka navodi na mnoge greke. U Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu stoji: Smirenost je od Allaha, a brzopletost je od ejtana. 219 S tim u vezi, obavezni smo postupati suprotno ejtanu i raditi ono pomou ega emo zasluiti Boiju naklonost. Resulullah se, sallallahu alejhi ve sellem, obratio Edu b. Abdulkajsu: Pri sebi ima dvije osobine koje voli Allah: blagost i smirenost. 220
Zijevanje je od ejtana ejtan voli da ovjek zijeva. Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je da zijevanje maksimalno suspregnemo. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi sljedee Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: "Zijevanje je od ejtana. Kad ovjek zijeva, neka se maksimalno suspregne, jer kad ovjek otvori usta zijevajui, ejtan mu se nasmije. 221 Zijevanje je, naime, znak lijenosti, a ejtan se raduje ako je ovjek lijen i trom, jer tada ne ini mnogo djela to e ga uzvisiti kod Allaha.
Pokajanje i traenje oprosta Akoli ovjek podlegne ejtanovom zavoenju i poini grijeh, ejtanovo zavoenje moe suzbiti, izmeu ostalog, hitrim pokajanjem i vraanjem Svevinjem Allahu. Sveznajui je Allah rekao: Oni koji se Allaha boje, im ih sablazan (taif) ejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dou sebi... (El-Eraf, 201). Izraz taif protumaena je kao odluka da se poini grijeh, odnosno samo injenje grijeha. Allahove, delle anuhu, rijei: ...sjete se... znae: sjete se Allahove kazne i nagrade, obeanja i prijetnje, pa se pokaju, zatrae utoite u Sveznajueg Allaha i brzo Mu se vrate. A rijei: ...i odjednom dou sebi... imaju znaenje da ponovo kroe Pravom stazom i probude se iz nemara u koji su bili zapali. Sve to ukazuje nam da je ejtan sposoban ovjeka navesti na sljepilo i njegovo srce okupirati sumnjama, u toj mjeri da od te koprene ne vidi istinu. Imam Ahmed, u El-Musnedu, i El-Hakim, u El Mustedreku, zabiljezili su hadis u kojem stoji da je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ejtan se zakleo; Tako mi Tvoga dostojanstva i veliine, zavodit u Ijude sve dok su ivi! A Gospodar mu je odgovorio: Tako mi Moga dostojanstva i veliine, Ja u im opratati sve dok Me budu molili za oprost! 222
I to je karakteristika Allahovih, delle anuhu, robova: kaju se i mole za oprost neposredno nakon uinjenog grijeha, u emu imaju divan uzor u svom praocu Ademu, alejhis-selam, koji je uzbrao plodove sa zabranjenog drveta, pa je primio neke rijei od svoga Gospodara, i On mu je oprostio. Adem i Havva obratili su se Svemoguem Allahu rijeima: Gospodaru na, rekoe oni, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti izgubljeni. (EbEraf, 23) A to se tie ejtanovih pristalica, o njima je Sveznajui Allah rekao: ...dok prijatelje ejtanove ejtani podravaju u zabludi i oni ne dolaze sebi (EbEraf, 23). I ovdje se pod izrazom ejtanovi prijatelji podrazumijevaju iskvareni iz reda Ijudi, kao to je u ajetu: ...jer su rasipnici braa ejtanova... (ElTsra, 27). A to su zapravo njihovi sljedbenici, koji ih sluaju, prihvataju njihove zapovijesti i podravaju ih u zabludi, neumorno i neprestano im uljepavajui grijehe, za ta potvrdu, opet, nalazimo u ajetu: Zar ne vidi da mi nevjernike ejtanima preputamo da ih to vie na zlo navraaju? (Merjem, 83)
Klonjerije sumnjivih mjesta to ih ejtan moe iskoristiti unitavajui ovjekovu reputaciju Neka ovjek izbjegava sumnjive situacije, a ako se one ipak dogode, neka ljudima objasni svoj poloaj i ulogu, jer tako nee dati priliku ejtanu da ubaci zle misli u grudi muslimana. U tome imamo Resulullaha, sallallahu alejhi ve seliem, kao najijepeg uzora. Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga afijja b. Hujjejin pripovijedala je: Resuluilah, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u itikafu, pa sam ga jedne noi posjetila i s njime razgovarala. Kad sam krenula, on je ustao da me isprati - a ivjela sam u kui Usame b. Zejda - i tada su pored damije prola dvojica ensarija. Poto su vidjeli Poslanika, pourila su, na. ta im Poslanik ree: Usporite vas dvojica! Ovo je Safijja b. Hujejj! Oni rekoe: Subhanallah! Allahov Poslanie! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi .ve sellem, ree: ejtan odista kola ovjekom kao to njime krv kola! Pobojao sam se da vas ne navede na hravu pomisao. 223
EbHattabi zapaa: Iz hadisa se zakljuuje da je poeljno da se ovjek kloni svega to moe izazvati sumnju kod ljudi i navesti ih na runo miljenje o njemu, pa da onda mora traiti izlaz u potvrivanju svoje nevinosti. Pripovijeda se da je imam afi izjavio: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobojao se da e njegov razgovor sa Safijom negativno utjecati na njih, da e zanijekati islam, i ono je objanjenje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao iz saaljenja prema onoj dvojici ensarija, a ne iz straha za svoju reputaciju. 224
Sveznajui Allah uputio nas je da s ljudima samo lijepo razgovaramo, kako se ejtan ne bi umijeao u odnos s naom braom i kako ne bi meu nas unio razdor i neprijateljstvo: Reci robovima Mojim da govore samo lijepe rijei, jer bi ejtan mogao posijati neprijateljstvo meu njima... (Eblsra, 53). No, ipak, neki su ljudi bezbrini u pogledu toga: izgovaraju dvosmislene rijei to mogu imati i runo znaenje. Stavie, neki svoju brau muslimane nazivaju imenima i nadimcima koje oni ne prihvataju, koje preziru, i to bude ejtanov prilaz koji iskoristi da ih zavadi, pa umjesto sloge i podudarnosti doe do neprijateljstva.
ovjek na popritu borbe Na kraju ovog poglavlja, eljami je skrenutipanju na veoma vano Ibnul-Kajjimovo, rahimehullah, zapaanje u vezi s prirodom ovjekove borbe protiv ejtana. On je rekao: Allah, delle anuhu, odabrao je ovjeka meu ostalim stvorenjima, uinio ga poasnim, dao mu mogunost da vjeruje, ispovijeda tevhid, iskreno robuje Allahu, voli Ga, nada se..., ali ga je iskuao strastima, srdbom, nemarom i, kao iskuenje, odredio mu Iblisa, koji ga neprestano i neumorno zavodi. 225
Evo i njegovog poduljeg zapisa koji obiluje aluzijama: Dakle, ejtan ovjeku priiazi s one strane koja odgovara njegovoj dui i prirodi, pa mu se dua prikloni jer joj se pribliio preko onoga ta ona voli, i tada se protiv ovjeka urote tri saveznika okupatora: ejtan, dua i prohtjevi, potiui udove na izvravanje njihovih elja - udovi su posluna maina kojoj preostaje da izvrava komande. Takav je poloaj udova u odnosu na spomenuta tri neprijatelja; udovi su im posluni, ma ta im neprijatelji naredili i ma ta od njih eljeli. Tako iziskuje i ovjekov poloaj, ali milost Silnog i Samilosnog iziskuje to da je ovjeka pomogao jednom drugom vrstom vojske pomou koje se odupire snagama koje ele njegovu propast: poslao mu je Poslanika, saliallahu alejhi ve sellem, objavio Knjigu, pomogao plemenitim melekima, koji se suprotstavljaju ovjekovom neprijatelju, ejtanu - kad njega, ovjeka, ejtan navraa na zlo, melek ga navraa na Aiiahove, delle anuhu, zapovijesti; i objasnio je Ailah propast koju donosi pokoravanje ejtanu... I tako ovjekom ponekad ovlada ejtan, ponekad ga, opet, melek navede na dobro - a pomognut je samo onaj koga Sveznajui Allah pomogne, i sauvan je samo onaj koga Sveznajui Allah sauva. Dragi je Allah uinio a nasuprot due koja navodi na zlo stoji smirena dua. Akoli ga dua navodi na zlo, druga, smirena, dua odvraa ga od zla; kad ga zla dua odvraa od dobra, smirena ga dua potie na dobro, i tako se ovjek pokorava nekad ovoj a nekad onoj dui, a ima status one due kojoj se ee pokorava, premda se moe dogoditi i to da jedna od dvije due bude u potpunosti slomljena, pa se nikada ne moe oporaviti. Allah je takoer uinio da nasuprot prohtjevima (koji navraaju na poslunost ejtanu) i dui koja navraa na zlo stoji svjetlost, mo zapaanja i razum, koji ga odvraaju od slijeenja prohtjeva. Kad god poeli slijediti prohtjeve, ovjeka njegov razum, mo zapaanja i svjetlost upozore: Tazi! Ide u propast, ti si lovina lopova i drumskih razbojnika - ako bude slijedio taj putokaz. I ovjek ponekad slijedi tog iskrenog savjetnika, pa mu se objelodani njegov ispravan rezon i iskren savjetodavan odnos, ali ponekad ipak slijedi prohtjeve, pa bude presreten na putu: ostane bez novca i odjee, i tada se zapita: ta se to dogodilo?! A udno je da zna ta se dogodilo i da zna na kojem je putu opljakan, no opet uporno ide tim putem jer je prohtjev, vodi, zavladao njime, ovjek je potpao pod njegov utjecaj i snaga prohtjeva dola je do izraaja; da je taj isti prohtjev ovjek oslabio suprotstavljajui mu se, odvratio od sebe njegov poziv i poveo borbu protiv njega kad je njime htio ovladati - ne bi ovjekom ovladao, ve je ovjek onaj koji je prohtjevu omoguio da njime ovlada i predao mu se. On zato ima status ovjeka koji se predao neprijateiju to ga svee i kanjava tekom kaznom; zarobljenik trai pomo, ali mu je niko ne prua. Eto, isto tako se preda ejtanu, prohtjevima i svojoj dui koja ga navraa na zlo, pa onda trai spas, ali ga ne moe nai. I, poto je ovjek iskuan onim ime je iskuan, pomognut je vojskama, opremom i tvravama, i reeno mu je: Bori se protiv svog neprijatelja! Uzmi koliko god hoe vojnika koji ti stoje na raspoiaganju, zatiti se kojom god hoe tvravom i uvaj strau do smrti, ta kraj je blizu, uvanje strae trajat e veoma kratko. I kao da ti je Melek smrti poslao svoje izaslanike koji su te prenijeli u drugu Kuu, pa si se odmorio od borbe, oslobodio od neprijateija i uveden u Kuu poasti, u kojoj e uivati i imati sve to poeli. A vidi i svjestan si da je dehennem, zatvor u koji te tvoj neprijatelj nastojao baciti, najgora vrsta zatoenitva. Vrata zatvora u koji te htio utamniiti zatvorila su se onda kad su u njega uii zloinci, pa su oni izgubili nadu u izlazak i spas. A ti ivi u onome to tvoja dua poeli i ime ti se oi naslauju, kao nagrada za strpljenje koje si imao u kratkom periodu, i nadoknada za izuzetno kratko bdijenje na prvoj borbenoj liniji. Sve je to bilo i prolo i kao nisi doivio nikakvu neprijatnost. Ako dua ne mogne zapaziti kratkou vremena i brzinu njegovog prolaska, neka razmisii o sljedeim ajetima: A onoga Dana kad doive ono ime se prijeti, uinit e im se da su ostali samo jedan as dana... (El- Ahkaf, 35); ...a njima e se uiniti, onoga Dana kad ga doive, da su samo jedno vee iii jedno jutro njezino ostali (En Naziat, 46); A koliko ste godina na Zemlji proveli?, upitat e On. Proveli smo dan i samo dio dana, odgovorit e, pitaj one koji su brojali. Pa da, kratko ste proveli, rei e On, da ste samo znali! Zar ste misliii da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neete povratiti? ,, (El-Muminun, 112-114); ...na Dan kad e se u rog puhnuti. Toga emo dana nevjernike modre sakupiti i jedan drugom tiho e govoriti: Niste ostali vie od deset dana. Mi dobro znamo o emu e oni govoriti kad najrazboritiji izmeu njih rekne: Ostali ste samo danjedan! (Ta-Ha, 102-104) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se ashabima, radijallahu anhum, kad je sunce bilo na zalasku: Zaista, u odnosu na ono to je ve prolo, od ovoga je svijeta ostalo samo onoliko koliko je ostalo od ovog dana u odnosu na ono to je od njega ve prolo. 226
Neka razuman, spram sebe iskren ovjek razmisli O ovom hadisu, i neka zna da je sve to ostvari u preostalom vremenu od ovog svijeta, makar toliko ivio - isto obmana, zbrkani snovi. Neka zna da je vjenu sreu i stalni uitak prodao za neta to apsolutno nita ne vrijedi. A da je traio Allahovo, delle anuhu, zadovoljstvo i onaj svijet, Allah bi mu u potpunosti dao udio na ovom svijetu. U predanju stoji: Covjee, prodaj ovaj svijet za ahiret, i oba e imati, a nemoj prodati ahiret za ovaj svijet jer e oba izgubiti!' Neki su prvaci govorili: ovjee, tebi treba udio u ovome svijetu, ali ti je potrebniji udio na onom svijetu. I ako preferira udio na ovom svijetu, izgubit e udio na ahiretu, a usto e uvijek biti na riziku glede udjela na ovom svijetu. Meutim, ako preferira udio na ahiretu, ostvarit e udio na ovom svijetu i kako treba uredit e ga. Drei govor, Omer b. Abdulaziz, rahimehullah, rekao je: O ljudi, niste stvoreni uzalud, neete biti preputeni sami sebi, bit ete proivljeni! Dragi e vas Allah sakupiti da vam presudi i jedne od drugih odvoji. I pravi je gubitnik i stradalnik onaj koga Svevinji Aliah ne uvede u Svoju miiost, koja sve obuhvata, i kojem ne dopusti ulazak u dennet, ije je prostranstvo koliko nebesa i Zemlja. Na Sudnjem e danu sigurnost imati samo onaj ko bude strahovao od Svevinjeg Aiiaha i bojao Ga se, prodao neznatno za vrijedno, proiazno za vjeno, nesreu za sreu... Zar ne vidite da vam se smrt pribliila i da e vas naslijediti oni koji dolaze? Zar ne vidite da svakog dana, jutrom ili veeri, na ahiret pratite nekoga iji se ivot zavrio, ije nade vie nemaju izgleda?! Zar ga ne stavljate u kabur, u kojem nema ni jastuka ni posteije?! Zar njegove veze nisu prekinute, zar ga voljeni nisu ostavili, zar nije izloen polaganju rauna?! Intencija je: Gospodar je ovjeku pomogao u tom kratkom periodu - vojskom, opremom i dao mu raznovrsne pogodnosti, objanjavajui mu pomou ega se moe zatititi od svog neprijateija i osloboditi njegovih okova, ako ga zarobi. Imam Ahmed i Et-Tirmizi 227 zabiljeili su preko Harisa e- Earija, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sijedee: Svevinji Allah naredio je Jahji, Zekerijjaovom sinu, pet stvari, i zapovijedio mu je da ih naredi Izraelianima, ali ih je on bio skoro zapostavio, pa ga je Isa upozorio: Allah ti nareuje pet stvari, i zapovijeda ti da ih naredi Izraelianima! Ili e to ti, ili u ja uiniti.* Ako me preduhitri, bojim se da u biti utjeran u zemlju ili kanjen, odgovori mu je Jahja pa je okupio ljude u Mesdidubaksau; damija se ispunila, svijeta je bilo ak po balkonima. jahja im ree: Allah mi nareuje pet stvari, i zapovijeda mi da ih vama naredim... A peta je stvar koju im je naredio bila injenje zikra: ...i nareujem vam da spominjete Allaha; onaj ko spominje Uzvienog Allaha lii na bjegunca kojeg goni neprijatelj pa se on skloni u zatienu tvravu i izbjegne potjeru. U istom hadisu stoji da im je naredio i obavljanje namaza:...i nareujem vam obavljanje namaza! Kad klanjate, nemojte se okretati, jer, dolc ovjek. klanja, Allah Svoje lice okrene nasuprot njegovom, ali kad se ovjek okrene, Allah okrene Svoje lice od njega... 5
Zabranjeno okretanje u namazu dijeli se na dvije vrste: prvo, okretanje srca od Sveznajueg Allaha nekom drugom; i, drugo, okretanje pogleda ustranu. Svemogui je Allah posveen ovjeku sve dok je ovjek posveen namazu, a kad ovjek zanemari namaz, bilo srcem ili pogledom, dragi se Allah okrene od njega. Aia, radijallahu anha, upitala je Allahovog Poslanika, saliallahu alejhi ve sellem, u vezi s okretanjem u namazu, na ta joj je Poslanik, sailallahu alejhi ve sellem, odgovorio: Tako ejtan krade od ovjekovog namaza. 228 U predanju stoji: Svevinji Allah govori: Zar se ovjek okree nekome boljem od Mene? Zar se okree nekom ko je bolji o Mene? Onaj ovjek koji se okree u namazu ili zanemaruje namaz siian je onome koga pozove vlaar, postavi ga ispred sebe i obraa mu se, ali se ovaj u toku razgovora okree lijevo i desno, ne posveujui panju vladarevim rijeima, pa ne razumije ono to mu vladar govori. I kako se vladar treba odnositi spram takvog ovjeka? Najmanje to e uiniti jest da e s njime prekinuti razgovor, osuditi ga, udaljiti ga od sebe i smatrati ga beznaajnim sagovornikom. I odatle razlika izmeu onoga ko zapostavlja smisao namaza i onoga koji obavlja namaz, skrueno i predano se obraajui Svevinjem Allahu; onoga koji osjeti veliinu Gospodara, pred Kojim stoji; ije se srce ispunilo strahopotovanjem i poniznosti prema Njemu; kojeg je stid Sveznajueg Allaha da se posveti nekom drugom, a ne Njemu, ili da se okrene od Njega. Izmeu ova dva namaza razlika je kao razlika izmeu neba i Zemlje. Hasan b. Atijja, rahimehullah, govorio je: Dva ovjeka klanjaju jedan namaz, ali se njihov status raziikuje srazmjerno razdaljini izmeu neba i Zemlje. I to zbog toga to jedan od njih klanja predano, a drugi klanja nemarno i bezbrino. I kako bi bilo da ovjek razgovara s nekim ko je odvojen zastorom? Ne bi mu se mogao posvetiti ne pribliiti. Pa, kako se onda moe pribliiti Uzvienom Stvoritelju ako Mu nije predan? Isto tako, ako se posveti Allahu, delle anuhu, ali ga od Njega odvaja zastor strasti i vesvesa, koje ispune ovjekovu duu i zarobe je, moe li to biti posveenost, a vesvese i kojekakve misli obuzele su mu pamet i vodaju ga amo- tamo? Kad ovjek stupi u namaz, ejtana obuzme ljubomora, utoliko to je stupio u najbolje dobro djelo (iji je inioc najblii Allahu, delle anuhu) koje najvie srdi ejtana i koje mu je najtee podnijeti. Eto zato ejtan nastoji, ulaui maksimalan trud, da se ovjek ne odri u namazu, neprestano mu daje lana obeanja, lanu nadu, navodi ga na zaborav, na njega tjera svoju pjeadiju i konjicu, sve dok mu obavljanje namaza ne prikae beznaajnim, te se ovjek prema namazu pone olahko odnositi, pa ga naposlijetku u potpunosti izostavi. Ako ejtan ne odvrati ovjeka od skruenog obavljanja namaza, Allahov se neprijatelj nastoji isprijeiti izmeu toga istog ovjeka i njegove due, izmeu njega i njegovog srca: u namazu ga podsjea na ono ega se prije stupanja u namaz nije sjetio, ak mu sugerira obavljanje nekih poslova u koje je izgubio nadu, podsjea ga na njih kako bi njegovo srce odvratio od namaza i od Allaha, delle anuhu, pa ovjek obavi namaz samo formalno i ne zaslui Allahovu, delle anuhu, posveenost, poast i blizinu u mjeri u kojoj to zaslui onaj ko predano obavi namaz. Takav ovjek namaz zavri s grijesima i teretom s kojima je stupio u njega. Naime, namaz brie grijehe samo onoga ko namaz obavi onako kako ga treba obaviti, onoga ko je u njemu nadasve skruen i ko ga klanja tijelom i duom. I takav ovjek poslije obavljenog namaza osjeti zadovoljstvo u dui, nestanak ogromnog tereta, bodrost, olakanje i ugodan osjeaj, u toj mjeri da poeli da namaz nije jo zavrio. To je tako, jer je u namazu skrivena radost, uitak due, ljepota koju osjeti srce i svojevrstan odmor na ovome svijetu. ovjek osjeti da je u tijesnoj tamnici sve dok ne stupi u namaz, pa se pomou namaza odmori, a ne odmara se od namaza. Moto onih koji vole Allaha, delle anuhu, glasi: Klanjamo i odmaramo se u namazu! Tako je govorio njihov imam i uzor, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: O Bilale, odmori nas pomou namaza! Nije govorio: Hajde, odmori nas od namaza! Stavie, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom rekao: Namaz je moja radost. Pejgamber je namaz doivljavao kao veliku radost, ni u emu nije osjeao toliku radost, i nije se mogao strpiti da ne klanja. U jednom predanju stoji da Sveznajui Allah, kad ovjek stupi u namaz, kae: Uklonite zastor!, pa ako se ovjek okrene, On naredi: Spustite zastor! Okretanje, spomenuto u ovom predanju, protumaeno je kao okretanje srca od Svevinjeg Allaha. Dakle, kad se ovjek okrene nekome drugom, spusti se zastor izmeu njega i Svemogueg Allaha, a ejtan pristupi i pokazuje mu ovosvjetske potrebe, vidi ih jasno kao to vidi svoj odraz u ogledalu. No, ako se ovjek posveti Allahu i ne okree se, ejtan nije kadar naruiti njegovu vezu s Ailahom...
Kako biti sabran u namazu? Ovo pitanje Ibnul-Kajjim, rahimehullah, objanjava na sljedei nain: ovjek moe biti sabran u namazu i namazom zaokupljen samo uz Allahovu pomo - ako savlada svoje strasti i prohtjeve. U suprotnom, kako e se osloboditi vesvesa i kojekakvih misli onaj ovjek kojeg je nadvladala strast i njime ovladali prohtjevi, pa ga ejtan stavi pod svoju kontrolu? Treba znati da postoje tri vrste srca. Prva je vrsta srce koje je lieno vjerovanja i svakog dobra, i to je tamno srce od ijeg je zavoenja vesvesama ejtan odahnuo, utoliko prije to ga je uzeo za kuu, mjesto boravka, njime maksimalno ovladao i u potpunosti dobio njegovu poslunost. Druga je vrsta srce koje je prosvijetijeno svjetlom vjerovanja, u kojem gori njegova baklja, ali ga unekolike prekriva tama strasti i trese oluja prohtjeva, i ejtan mu ponekad pristupa a ponekad odustaje, nalazi polje na kojem moe djelovati i pretenzije koje moe pothranjivati - a rat je promjenjive sree. Stanje ljudi koji imaju ovakvo srce razlikuje se shodno vladanju i podreenosti: postoje oni koji su veinu vremena pobjednici nad svojim neprijateljem, postoje i oni koji su vei dio vremena pobijeeni od neprijatelja, a postoje i oni ija se pobjeda i poraz esto smjenjuju. A trea vrsta jest srce koje je prosvijetljeno svjetlom vjerovanja i njime u potpunosti ispunjeno, koje apsolutno nikako ne prekriva zastor strasti i koje je definitivno poteeno tame: svjetlo u grudima ima jak sjaj, spaliio bi vesvese da mu se priblie. Takvo srce ima status neba uvanog zvijezdama: ako mu se ejtan priblii elei u njega prodrijeti, bude pogoen i spaljen; a nebo nije svetije od vjernika, i Allahovo, delle anuhu, uvanje vjernika potpunije je od uvanja neba. Ovo je zato jer je nebo mjesto na kojem meleki ine ibadet, mjesto na kojem su se nalaziie objave i na njemu je svjetlo dobrih djela, a vjernikovo je srce mjesto na kojem je stacioniran tevhid, ljubav, spoznaja, vjerovanje i u njemu je svjetlo svih tih vrijednosti, te odatle zasluuje da bude uvano od neprijateljeve spletke i neprijatelj mu ne moe nanijeti nikakve gubitke, osim naprijevaru. Spomenute vrste srca sretno su uporeene s trima kuama na koje nasrne kradljivac. Prva je vladareva kua, u kojoj se nalaze njegova riznica, blago i biseri. Druga je podanikova kua, u kojoj se nalaze njegova riznica, blago i biseri, a koji ne pripadaju vladaru. I trea je prazna kua, u kojoj nema apsolutno nita. Pa, iz koje e kue kradljivac ukrasti blago? Ako kaemo da e ukrasti iz prazne kue, rekli smo apsurd, jer u njoj ne postoji nita ta se moe odnijeti. (U tome je smislu predanje u kojem stoji da je neko sugerirao Ibn Abbasu, radijallahu anhu: idovi tvrde da im u molitvi ne dolaze nastrane misli!, na ta je samo odgovorio: A ta ejtan jo treba uiniti s iskvarenim srcem?) Akoli kaemo da e kradljivac ukrasti iz vladareve kue, to je skoro nemogue, jer nju uva straa koja kradljivcu ne doputa da joj se uope priblii. Dakle, kradljivcu ostaje samo trea kua, nju e napadati. I neka pronicljiv ovjek razmisli o ovom primjeru, neka ga primjeni na srca jer je u skladu s njihovom prirodom. Prva je kua olienje srca u kojem nema nikakvog dobra, i to je srce nevjernika i licemjera. To je, tavie, ejtanova kua koju je rezervirao za sebe i uzeo je za mjesto stalnog boravka, pa ta e lopov ukrasti iz te kue a u njoj su njegove riznice, blago, sumnje, privienja i vesvese?! Druga je kua olienje srca koje je ispunjeno tovanjem Svevinjeg Allaha, osjeajem Njegove veliine, Ijubavi prema Njemu, svijest da On bdi, stidom od Njega, pa koji e se ejtan osmjeliti na takvo srce? Ako se i osmjeli pa pokua neta ukrasti, ta e najzad moi ukrasti? Najvie to moe jest da s vremena na vrijeme neta otme naprijevaru, i to u nemaru koji ovjeka obuzme, a mora ga obuzeti jer je Ijudsko bie, ne moe u potpunosti osloboditi nemara, zaborava, zapanjenosti i utjecaju svoje prirode. A trea kua jest olienje srca koje je ispunjeno tevhidom, spoznajom Svemogueg Allaha, vjerovanjem u Njega i u Njegovo obeanje, ali se u njemu nalaze strasti i njeni porivi te poticaj na slijeenje prohtjeva i, na koncu, sama njegova priroda. Izmeu ta dva nagona stoji srce koje se nekad povodi za nagonom vjerovanja, spoznajom Allaha, delle anuhu, Ijubavi prema Njemu i eljom jedino za Njim, a ponekad se povodi za ejtanom, prohtjevima i prirodom. I prema takvom srcu ejtan ima pretenzije, ono mu poputa i odaziva se, a, Svemogui Allah, opet, daje Svoju podrku onome kome On hoe: ...a pobjeda dolazi samo od Allaha, Silnog i Mudrog... (AIu Imran, 126). Vlasnikom takvog srca ejtan moe ovladati samo pomou oruja kojim raspolae, a njegovo su oruje strasti, sumnje, privienja i lane nade, koji se nalaze u srcu. On ulazi u srce, nalazi te slabosti spremnima, iskoritava ih, napada i upotrebljava ih protiv ovjeka. No, ako nae da ovjek ima spremno oruje - vjerovanje kojim se moe suprotstaviti napadu, koje je ak jae od napadaevog oruja, tad ovjeka ejtan nee poraziti, u protivnom, hoe; a sva je snaga u Allaha, On je svemoan. Akoli ovjek dopusti neprijatelju da ue u kuu, otvarajui mu njena vrata, uvodei ga u nju i pruajui mu mogunost uzimanja oruja kojim e ga napasti, tada ovjek sam zasluuje prijekor...
5. POGLAVLJE UZROCI I LIJEENJE EJTANOVOG DODIRA U ovom emo poglavlju pokuati objasniti uzroke i naine lijeenja ejtanovog dodira,
UZROCI EJTANOVOG DODIRA ejhul islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, rekao je sljedee: ejtanov se dodir moe dogoditi radi zadovoljavanja strasti i udovoljavanja prohtjevima, a zbog zaljubljenosti dina u ovjeka; zaljubljenost se meu ljudima spontano deava. A moe biti i iz mrnje i osvete, to je ei razlog. Naprimjer, ako ovjek nesvjesno uznemiri dine, odnosno ako dini pomisle da ih ljudi namjerno uznemiravaju, bilo da se radi o mokrenju na njih, sipanju vrue vode po njima, ubistvu nekih dina, i tako dalje. I budui da su dini neznalice i nasilnici, kaznit e ovjeka vie nego to zasluuje. Moe se takoer dogoditi da ejtanov dodir bude u ciljem zabavljanja dina i nanoenja zla, kao to ine bezumni ljudi. 229
Obaveza prema dinima koji uznemiravaju ljude Ve smo spomenuli da su dini obveznici, zadueni slijeenjem erijata, pa ako se muslimanu prui prilika da ih pozove u islam - u situaciji kad din ue u ovjeka - to mu je obaveza. Ako din ue u ovjekovo tijelo radi zadovoljavanja strasti i udovoljavanja prohtjevima), tada se radi o razvratu, koji je Svevinji Allah zabranio ljudima i dinima, pa makar bio uz pristanak i zadovoljstvo druge strane. Pa, koliki tek grijeh ini onaj koji ini razvrat nasilu, to jest, uz protivljenje druge strane. 7 ! Akoli ovjeku poe za rukom da ostvari vezu s dinima, upozorit e ih da ine razvrat, zabranjeno djelo u islamu, tanije, razvrat i nasilje, eda bi protiv njih uspostavio dokaz i da bi oni znali da podlijeu Allahovom sudu i sudu Njegovog Poslanika, poslanog objema vrstama, ljudima i dinima. Meutim, ako se dini okome na ovjeka zato to ih je uznemirio, njima e se rei: Ovaj vas je ovjek uznemirio nesvjesno i nenamjemo, ako odista nije znao da onim to ini uznemirava dine, i ne zasluuje kaznu onaj ko vas nenamjerno uznemiri. Naime, ako vas je uznemirio u svojoj kui, na svom posjedu, pa vi ste znali da je to njegov posjed, a on na onome to njemu pripada ima pravo postupati u skladu s islamom. to se pak vas tie, vi nemate pravo boraviti na ovjekovom posjedu ako vam on to ne dopusti; imate pravo boraviti samo na mjestima na kojima ne ive ljudi: u ruevinama, pustinji... ejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, zapaa: ...intencija je: ako se dini okome na Ijude, treba ih se upoznati s propisom islama, protiv njih e biti uspostavljen argument, navratit e ih se na dobro, a odvratiti od zla, kao to se postupa s ljudima, na osnovu Allahovih, delle anuhu, rijei: A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali! (Eblsra, 15); O skupe dinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ete ovaj va dan doekati? , (EhEnam, 130). 230
Treba li ubiti zmiju koja ue u kuu? ejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehuilah, veli: ... eto zbog toga je Pejgamber, sailaliahu alejhi ve sellem, zabranio da se ubije zmija koje uu u kuu; moe se ubiti tek nakon tri dana, to jest, kad proe vrijeme u kojem e vlasnik kue traiti od zmije da napusti njegovu kuu. ejhuhl-islam naveo je hadise koji se bave zmijama koje uu u kuu pa je, objanjavajui zato je zabranjeno ubijati takve zmije, rekao: Naime, dina je zabranjeno bespravno ubiti, kao to je zabranjeno ovjeka bespravno ubiti. Nasilje je zabranjeno u svakom sluaju, i nikome nije doputeno nasilno se ponijeti ma prema kome, makar se radilo o nevjerniku. tavie, Sveznajuije Allah rekao: Neka vasmrnjakoju prema nekim ijudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti... (El-Maida, 8). Dakie, postoji realna mogunost da su zmije koje su ule u kuu - dini, i. zato se od njih tri dana trai da izau, pa ako ne posluaju, treba ih ubiti. Evo i obrazioenja: ako se radi o pravoj zmiji, zasiuila je da bude ubijena, a akoii je posrijedi din to je ustrajan u tome da se pokazuje ovjeku u obliku zmije i tako ga zastrauje, i on je zasluio da bude ubijen, utoliko jer nasilnik ima status napadaa od kojeg je dozvoljeno braniti se svim raspoloivim sredstvima, makar ga se na koncu i ubilo...
LIJEENJE EJTANOVOG DODIRA Vrijeanje i udaranje dina ejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, pozivao se na pravilo da je dunost pomoi obespravljenom muslimanu, a onaj u koga ue din obespravljen je, osim to se pomo mora pruiti na pravedan nain, onako kako je dragi Allah naredio. Ako se dogodi da se din ne povue kad ga se navrati na dobro, a odvrati od zla i kad mu se objasni, tad je doputeno podviknuti na njega, vrijeati ga, prijetiti mu i proklinjati ga. Tako je postupio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kad je ejtan donio eravicu koju je htio baciti na njegovo lice. Naime, Poslanik je, sallallahu alejhi ve seliem, rekao: "Utjeem se Allahu od tebe! A zatim je tri puta rekao sljedee: Prizivam na tebe Allahovo prokletstvo! ejhul-islam naveo je da se u lijeenju ejtanovog dodira ponekad treba pribjei metodi intenzivnijeg udaranja - udarce trpi din, ovjek ih ne osjeti, to i sam potvrdi kad se osvijesti. ovjek ne osjeti udaranje, po nogama, naprimjer, makar se radilo o tri ili etiri stotine udaraca, a moda bi smrtno stradao da ga se tako izudara kad se osvijesti. Uslijed tih udaraca din vie i kuka, izvjetavajui prisutne o raznim stvarima. ejhul-islam kazao je i to da je metodu udaranja prilikom lijeenja ejtanovog dodira mnogo puta probao te da je istu ovu metodu teko do u detalje objasniti. Ja sam rekao: ima i onih ljudi to upotrebljavaju metodu udaranja onoga za koga se misli da boluje od ejtanovog dodira, a ne boluje, pa mu se nanesu tjelesne ozljee, i zato je treba izbjegavati.
Istjerivanje dina pomou zikra i uenja Kurana Dini se iz tijela najlake istjeruju pomou injenja zikra i uenja asnog Kurana, a najuinkovitiji je odlomak Ajetul-kursi. Naime, prema autentinom hadisu, ko proui Ajetul-kursi prije spavanja, nad njime e brigu preuzeti Allahov uvar, a ejtan mu se nee pribliiti do zore. Evo ta o tome kae ejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah: ...i pored toga, izuzetno mnogo ljudi praktino je dokazalo da Ajetul-kursi ima nadnaravnu snagu i veliki utjecaj u otjeravanju ejtana i unitavanju njihovih prljavih poslova. Pomou Ajetul-kursija lijee se oboljeli od ejtanovog dodira i spreava one koje pomau ejtani: nasilnike i gnjevne ljude, razuzdane sljedbenike strasti, one iji je ivot zvidanje i pljeskanje rukama... I kad se Ajetubkursi ita pred njima, raspruju se sve to oni, dini, donose svojim tienicima, a to neznalice doivljavaju kao uda data samo evlijama i dobrim ljudima. No, to je samo prevara ejtana pomou kojih varaju svoje tienike, na koje se Sveznajui Allah rasrdio i koji su zalutali. 211
Resulullah istjeruje dina iz tijela Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, u nekoliko je navrata lijeio bolesne od ejtanovog doira. Ummu Ebban b. ebVazia b. ez-Zaria b. Amir el-Abdi pripovijedala je od svog oca, koji prenosi da se njegov otac Ez-Zaria uputio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, vodei poludjelog sina, ili poludjelog sestria. A o tome je Ez-Zaria kazivao: Kad smo doli kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sam: Evo doveo sam poludjelog sina 232 , pa moli Aliaha za njega. Poslanik ree: Uvedi ga. Vratio sam se u karavan gdje je bio bolesnik, oslobodio devu, s njega skinuo odjeu u kojoj je putovao, obukao mu dvije lijepe haljine, i poveo za ruku. Pejgamber ree: Pribiii mi ga i neka mi bude okrenut leima. Uzeo je za nabor njegove odjee na gornjem i donjem dijelu, pa ga je stao udarati po leima, toiiko da sam vidio bjelinu Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, pazuha. Govorio je: lzlazi, neprijatelju Allahov! Izlazi, neprijatelju Allahov! I djeaku su vratio pogled kojim gleda zdrav ovjek, nestalo je onog prijanjeg, unezvijerenog pogleda. Allahov ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim posjeo ispred sebe, zamolio Allaha za njega i potrao njegovo lice. Nakon te Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove niko meu saputnicima to bijahu s nama nije bio bolji ovjek od onog mladia. 233
Jala b. Murra, radijallahu anhu, kazuje: Doivio sam s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, tri stvari koje nije doivio niko prije mene, a niti e ih doivjeti iko poslije mene. Naime, jednom smo prilikom putovali i kad smo prevalili dio puta, naili smo pored ene to je sjedjela sa svojim siniem. Poalila se: Allahov Poslanie, ovo je dijete oboljelo, dnevno ga po nekoliko puta napada ludilo, i mi smo u neprilici zbog njega! Poslanik, sailallahu alejhi ve sellem, ree: Dodaj mi dijete! Zena je podigla dijete i stavila ga izmeu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i prednjeg dijela sedla. Tada je Poslanik otvorio njegova usta, u njih tri puta simbolino pljucnuo i rekao: U ime Allaha! Ja sam Allahov rob, pa ustukni, neprijatelju Allahov! I potom dijete vratio rekavi: Kad se vratimo, ti budi na ovom mjestu, da nam kae je li ozdravio. U povratku, zatekli smo onu enu na dogovorenom mjestu, bila je dovela tri ovce. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upita: Kako ti je sin? Ona odgovori: Tako mi Onoga Koji te poslao s istinom, odonda nemamo s njime nikakvih problema! Zasluio si ove ovce kao poklon. Allahov se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, meni obrati: Sjai, uzmi jednu ovcu, a dvije joj vrati. 234 * 214
zapisao: Od Ummu Ebbana ovo predanje prenosi samo Metar. Isti je muhadis naveo neta krau verziju hadisa koju je zabitjeio itnam Ahmed u El-Musnedu i potom rekao: U lancu prenosilaca nalazi se Hind b. ebVazia, ena ija mi je biografija nepoznata, a ostali su prenosioci pouzdani. 214 Ahmed, 4/170, i Ed-Darimi (17). Ovaj je dogaaj prenesen u slinoj formi i od Dabira, radijallahu anhu. Osman b. Ebul-As, radijallahu anhu, pripovijedao je: To to me Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio za slubenika u Taifu, poele su mi se dogaati udne stvari u namazu, u toj mjeri da nisam znao koliko sam rekata klanjao. Otputovao sam Resulullahu, sallallahu alejhi ve seliem, i on me pozva: O Ebul Asov sine! Da, Aliahov Posianie, odazvah se. Upita me: Sta te dovelo ovamo? Odgovorih mu: Allahov Poslanie, neta mi se dogaa u namazu, u toj mjeri da ne znam ta klanjam. On ree: Radi se o ejtanu; priblii se. Pribliio sam mu se i sjeo na vanjski dio stopala, a on me rukom udari po grudima i simbolino pljucnu u moja usta, rekavi: lzai, neprijatelju Allahov! To je uinio tri puta i zatim rekao: Vrati se slubi. 235
Akoli pak ovjek oboli od ejtanovog dodira a ne mogne se izlijeiti pa se strpi, on e u Sveznajueg Allaha imati veliku nagradu. Imam El-Buhari zabiljeio je predanje u kojem stoji da je Ata b. Ebu Rebbah, rahimehullah, govorio: Ibn Abbas me upitao: Hoe li da ti pokaem denetliju? Naravno, odgovorio sam. Denetlija je ova crna ena, ree on, dola je kod Resuluilaha, sallallahu alejhi ve sellem, i poaiila se: Napada me padavica, pa se otkrije moje tijelo, moli Allaha za mene! Vjerovjesnik, saiiallahu aiejhi ve seliem, ree: Ako se strpi, zasluit e dennet, a ako pak eli, molit u Allaha da te iziijei. Ona ree: Strpit u se! I doda: Ali, prilikom padavice otkriva se moje djelo, pa moli Allaha da se to ne dogaa. I Posianik je zamolio za nju. El-'Buhari je dodao: Priao nam je Muhammed, koji kae da ih je obavijestio Mahled, prenosei od Ibn Durejda, kojeg je obavijestio Ata da je vidio Ummu Zufer, visoku crnu enu, kako se dri za abenski zastor. 236 Ibn Hader, rahimehullah, zabiljeio je da je ova ena govorila: Strahujem da kakav pokvarenjak ne svue moju odjeu! 237
Dakle, Boiji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, istjerivao dine nareujui im da napuste tijelo, odgonjenjem i proklinjanjem, no nije to dovoljno, jer snaga vjerovanja, jaina uvjerenja i lijep odnos prema Allahu, delle anuhu, imaju presudan utjecaj. Na to nas upuuje dogaaj koji emo, evo, navesti.
Imam Ahmed istjeruje dina iz tijela Ostalo je da se pripovijeda da je imam Ahmed, rahimehullah, sjedjeo u damiji, kad se pojavio njegov prijatelj ispred halife Ei-Mutevekkila i rekao: U kui vladara pravovjernih nalazi se robinja oboljela od ejtanovog dodira. Vladar me poslao da zatraim od tebe da zamoli Allaha za njeno ozdravljenje. Imam Ahmed dao mu je dvije drvene nanule i rekao: Idi kui vladara pravovjernih, sjedi pored robinjine glave i reci dinu: Ahmed ti poruuje da izae iz robinje, ili e dobiti sedamdeset udaraca ovim nanulama? Onaj je ovjek otiao i postupio prema Ahmedovom, rahimehullah, uputstvu. Buntovnik je progovorio iz robinje: Sluam i pokoravam se! Da mi je Ahmed naredio da napustim Irak, posluao bih ga. On je pokoran Allahu, a ko je pokoran Allahu, posluno mu je sve to postoji. I napustio je njeno tijelo pa je ozdravila i izrodila djecu. Kad je imam Ahmed umro, isti se din opet vratio u njeno tijelo. Vladar je pozvao jednog Ahmedovog prijatelja to je donio one nanule i zaprijetio dinu: Izai, u protivnom u te istui ovim nanulama! Na to je buntovnik samo rekao: Neu te posiuati! Sto se tie Ahmeda b. Hanbela, on je bio pokoran Allahu, pa je nama bilo zapovijeeno da ga sluamo. Karakteristike koje treba imati onaj koji lijei od ejtanovog dodira Prilii da onaj koji lijei od ejtanovog dodira ima snano vjerovanje u dragog Ailaha, da iskreno oslanja na Njega i pouzdaje u djelovanje zikra i asnog Kurana. I sve to je ovjek bolji vjernik, to je uinak bolji. Ako je onaj koji lijei jai od dina, istjerat e ga; ako je din jai, ovjek ga nee istjerati iz tijela oboljelog. Dogodi li se da je onaj koji lijei nestabilan u vjeri, moda e ga dini uznemiravati, pa mora esto uiti dove, traiti Allahovu pomo protiv njih, itati Kuran, posebno Ajetul-kursi.
Rukje i dove-zatitnice Evo ta o tome kae ejhuMslam Ibn Tejmijja, rahimehullah: Kad se radi o lijeenju oboljelog od ejtanovog dodira pomou rukje i dova-zatitnica, postoje dvije mogunosti. Prva je mogunost da je znaenje rukje i dova-zatitnica poznato, da one spadaju u islamom doputene rijei koje ovjek izgovara: dove kojima moli Allaha, zikr kojim Ga spominje, rijei kojima se obraa dinima, i tome slino, i time je dozvoljeno lijeiti oboljelog, odnosno traiti za njega zatitu. U Es' Sahihu stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: lzloite mi rukje pomou kojih lijeite! Nema smetnje da lijeite pomou rukje akoli ona ne sadri irk. 238 Pejgamber je preporuio: Ko moe pomoi svome bratu neka to uini. 239 Druga je mogunost da se radi o zabranjenim izrazima koji sadre irk, odnosno da nose nepoznato znaenje, to jest, o izrazima koji moda nose nevjerstvo, i nikome nije doputeno lijeiti takvim izrazima, niti njima nareivati, niti zaklinjati, makar din napustio tijelo oboljelog uslijed takvog lijeenja. To je tako, jer je teta u onome to su zabranili dragi Allah i Njegov Poslanik vea od njegove koristi. 240
Na drugom je mjestu ejhul-islam naveo da oni koji lijee izrazima koji sadre irk, esto nisu kadri istjerati dina, i esto im se dini rugaju akoli ovi od njih zatrae da ubiju dina koji je uao u ovjeka, odnosno da ga uhvate. Stavie, dogodi se da njima dini pokau kako su ga ubili, odnosno uhvatili, ali lau i obmanjuju ih.
Ugaanje dinima Neki e ljudi prinijeti rtvu dinu to ue u ovjekovo tijelo, ugaajui mu. Treba imati na umu da je to irk, koji su zabranili Svevinji Allah i Njegov Poslanik. (Zabiljeeno je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio konzumiranje mesa ivotinje koja se prinese dinu.) Ima onih ljudi koji smatraju da prinoenje rtve dinima ima status lijeenja pomou zabranjenog, a to je velika greka. Ispravno je da Svevinji Allah nije dao lijeka ni u emu to je zabranio. Makar i odabrali miljenje da je lijeenje pomou zabranjenog, naprimjer, strvi i alkohola, doputeno, zabranjeno je time dokazivati da je prinoenje rtve dinima doputeno. Evo obrazloenja: neki su uenjaci dopustili lijeenje pomou zabranjenog, ali lijeenje pomou irka i nevjerstva ni jedan islamski autoritet nije dopustio; lijeenje pomou irka i nevjerstva zabranjeno je po jednogiasnom miljenju svih uenjaka. Na kraju ovog poglavlja, upozoravam da nije svaka padavica posljedica ejtanovog dodira. Naime, postoji padavica - prolazna bolest iji uzrok lijenici mogu, ali i ne moraju poznavati. Pa ipak, ni u tom se sluaju ne iskljuuje lijeenje Kuranom i rukjama, pomou kojih se efikasno lijee sve bolesti.
6. POGLAVLJE MUDROST POSTOJANJA EJTANA ejtan je izvor svakog zla i svih grijeha. On vodi u ovosvjetsku i onosvjetsku propast. Njegova je zastava razvijena u svakom vremenu i na svakom mjestu. Ljude poziva u nevjerstvo i neposlunost prema Milostivom. Pa, postoji li mudrost u njegovom postojanju? Na ovo je pitanje odgovorio Ibnul-Kajjim, rahimehullah, rekavi: U postojanju Iblisa i njegovih vojski postoje mudrosti koje su poznate samo Sveznajuem Allahu. Razmatrat emo samo neke.
Usavravanje ubudijeta (robovanja Allahu) Borba protiv Allahovog neprijatelja Iblisa i njegovih pristalica, razlikovanje od njega, izazivanje njegovog gnjeva i gnjeva njegovih pristalica radi Allaha, traenje utoita u Allaha, delle anuhu, od njega, njegovog zla i spletki - sve su to stvari pomou kojih Svevinji Allah upotpunjava vjerovjesnicima i evlijama stupnjeve ubudijeta. Iz toga proizlaze ovosvjetske i onosvjetske koristi koje se ne bi mogle ostvariti da ejtan ne postoji...
Strahovanje od grijeha Meleki i vjernici vie strahuju od grijeha nakon to su vidjeli ta se desilo s Iblisom; nakon to su bili svjedoci njegovog gubljenja statusa meleka i dobivanja statusa ejtana. I nema sumnje da su meleki, poto su vidjeli taj pad, ostvarili nove dimenzije ubudijeia, nove dimenzije skruenosti i straha spram Allaha. Tako se desi sa slugama: kad vide da je vladar slugu prekomjerno ponizio, njihov se strah i oprez poveaju.
Pouka onima koji pouku primaju Sveznajui Allah uinio je Iblisa poukom onima koji se suprotstavljaju Njegovim zapovijestima, koji se ohole, ne prihvataju poslunost Njemu i ustrajavaju u grijesima, kao to je u Ademovom, alejhis-selam, grijehu dao pouku svima onima koji poine zabranjeno i suprotstave se Njegovoj zapovijedi pa se pokaju, osjete grinju savjesti i vrate se Gospodaru. Predak dina i predak Ijudi bili su iskuani grijehom, pa je predak dina ostao pouka onima koji ustrajavaju u grijehu, a predak je Ijudi ostao pouka onima koji se kaju i vraaju Allahu. O, kako je u tome mnogo zapanjujuih mudrosti i oitih pokazatelja!
Kunja i ispit Ijudima Iblis je stvorenje pomou kojeg Svevinji Allah iskuava ljude, eda bi ukazao na dobre i loe. Jer, Svemogui Allah stvorio je ljudsku vrstu od Zemlje, a ona se sastoji od brda i dolina, plodnog zemljita i kra, te se u ljudima mora oitovati materija od koje su stvoreni. Ebu Musa, radijallahu anhu, govorio je: uo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: Allah je stvorio Adema od pregrti koju je uzeo sa svih dijelova Zemlje, i ljudi su nastali shodno karakteristikama cijele Zemlje: ima ih crvenih, bijelih, crnih, pristupanih, tekih, dobrih, loih. 241
I Boija mudrost iziskuje da se te iste karakteristike pojave i oituju, pa je neophodno da postoji razlog koji e dovesti do tog oitovanja. Iblis je stvorenje pomou kojeg se razlikuje dobro od loeg, a vjerovjesnici i poslanici jesu oni koji prave tu razliku. Sveznajui je Allah rekao: 'Allah nee vjernike s licemjerima izmijeane ostaviti, ve e dobre od loih odvojiti (Alu Imran, 179). Dragi Allah poslao je posianike obveznicima, meu kojima ima dobrih i loih, pa su se dobri prikljuili dobrima, a loi loima. Aliahova, delle anuhu, savrena mudrost iziskuje da ljudi na dunjaluku, kui ispita, budu izmijeani, ali e na vjenom svijetu Allah jedne od drugih odvojiti: i jedni i drugi imaju posebno mjesto boravka, i to je olienje savrene mudrosti i zapanjujue moi.
Pokazatelj savrene Allahove moi U stvaranju suprotnosti pokazatelj je savrenstva Allahove moi i svekoiike volje. Na jednoj strani imamo Dibrila i meleke, a na drugoj strani Iblisa i ejtane. I samo Svemogui Aliah moe stvoriti suprotnosti: nebo i Zemlju, svjetlost i tamu, dennet i dehennem, vodu i vatru, vruinu i hiadnou, dobro i zlo...
Ljepotu istie suprotnost Svemogui Allah stvorio je suprotnosti, i negativna suprotnost ukazuje na ljepotu njene pozitivne suprotnosti; samo se tako moe dokuiti ljepota odreene stvari. Jer, da ne postoji runo, ne bi se znala vrijednost lijepog; da ne postoji siromatvo, ne bi se znaia vrijednost bogatstva.
Zahvalnost Allahu Svevinji Allah voli da Mu se bude istinski i na svaki nain zahvalno, i nesumnjivo je da se Ailahovi tienici, zbog postojanja Allahovog neprijateija Ibiisa i njegove vojske, na razne naine zahvaljuju Allahu, a to ne bi ostvarili da Iblis ne postoji. Kolika je samo razlika izmeu Ademove, alejhis-selam, zahvalnosti Allahu prije nego to je izveden iz denneta, i njegove zahvalnosti nakon to je iskuan Iblisom, pa ga je Gospodar odabrao, oprostio mu i prihvatio ga!
Ostvarenje sutine ubudijeta Ljubav, kajanje, oslonjanje na Allaha, strpljenje, zadovoljstvo, i tome slino, Svevinjem su Allahu najdrai vidovi ibadeta; ubudijet se moe ostvariti samo borbom, rtvovanjem sebe Allaha radi, preferiranjem Ijubavi prema Njemu nad svime drugim...
Isticanje znakova koje Allah prua i pokazatelj Njegove svekolike moi U stvaranju onih koji se suprotstavljaju poslanicima, u la ih utjeruju i prema njima neprijateljstvo iskazuju pokazatelj je savrenih znakova koje Allah, delie anuhu, prua, Njegove sveobuhvatne moi i divnog stvaranja stvorenja ije je postojanje Njemu drae od nepostojanja, ije je postojanje korisnije po Allahove, delle anuhu, evlije od nepostojanja. Za primjer moemo uzeti poplavu Nuhovog, alejhis-selam, naroda; fenomen Musaovog, alejhis-Selam, tapa, ruke i rascjepljenja mora; bacanje Ibrahima, alejhis-selam, u vatru: morali su postojati uzroci iz kojih e proistei sve te posljedice.
Stvaranje od vatre veliki je znak Vatra je mona materija, sagorijeva i unitava, ali i osvjetljava oko sebe. Svemogui Allah od nje je stvorio i jedno i drugo, kao to je od praine stvorio dobre i loe, pristupane i nepristupane, crvene, crne i bijele ljue. Sve je to stvorio kao pokazatelj savrene mudrosti, svekolike moi i dokaza da: Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi. (E-ura, 11)
Pokazatelj ovisnosti o Allahovim imenima i svojstvima Svevinji Allah ima i sljedea imena: El-Hafid (Onaj Koji sputa), Er-Rafi (Onaj Koji uzdie), El-Muizz (Onaj Koji ponos daje), El-Muzill (Onaj Koji ponienje daje), El-Hakem (Sudija), El-Adl (Pravedni), El-Muntekim (Onaj Koji se osveuje), i ta imena iziskuju postojanje onoga to je ovisno o njima, u emu se ogleda njihova sutina, kao to, naprimjer, odreena Allahova, delle anuhu, imena iziskuju dobroinstvo, nafaku, milost, i tome slino. Znak Allahove, delle anuhu, potpune i neograniene vlasti Svevinji je Allah apsolutni Vladar, i ta apsolutna vlast obuhvata neogranieno postupanje, davanje nagrade i kazne, ukazivanje poasti i potiranje vrijednosti, pravedno postupanje i postupanje prema dobroti, davanje ponosa i ponienja... Pa moraju postojati oni koji e ovisiti o drugoj, kao to postoje oni koji ovise o prvoj vrsti tih Allahovih, delle anuhu, djela.
Znak savrenstva Allahove mudrosti Dragi Allah ima ime El-Hakim (Mudri), jer je mudrost Njegovo svojstvo. I Boija mudrost iziskuje postavljanje svih stvari tamo gdje one i spadaju, te iziskuje stvaranje suprotnosti i davanje svakoj stvari statusa, osobina i posebnosti koji samo njoj odgovaraju. A zar mudrost moe biti savrena bez toga?! Postojanje takve vrste (Iblisa) dio je savrene mudrosti i savrene moi.
Zahvalnost Allahu na spreavanju i sputavanju Iblisa Svevinji Allah savren je u svakom pogledu. On je dostojan hvale, zbog pravednog davanja i liavanja, sputanja i uzdizanja, osveivanja i uniavanja, a, isto tako, dostojan je hvale zbog Svoje dobrote i davanja, uzdizanja i ukazivanja poasti. Njemu pripada potpuna hvala zbog obje stvari, On hvali Sebe zbog toga, hvale Ga Njegovih meleki, poslanici, tienici, zbog toga e Ga hvaliti sva stvorenja na Sudnjem danu. Odatle je velika mudrost u stvaranju stvorenja od kojeg zavisi potpunost te iste hvale, ona se ne smije iskljuiti, kao to se ne smije iskljuiti Allahova, delle anuhu, mudrost.
Pokazateij Allahove blagosti i strpljenja Sveznajui Allah voli robovima pokazati Svoju blagost, strpljenje, polaganost, irinu milosti i dareljivost, pa to iziskuje da stvori one koji e Mu pripisivati druga, postupati suprotno Njegovoj odluci, revno se suprotstavljati Njegovim naredbama, hititi da ine ono to Njega srdi, tavie, porediti Allaha, delle anuhu, s drugim stvorenjima, a On, i pored toga, daje im raznovrsna dobra, opskrbljuje ih, uva, daje mnoge, raznovrsne uitke, odaziva se njihovoj molbi, otklanja od njih lo, prema njima postupa shodno Svojoj dobroti i dobroinstvu, suprotno onome ime se oni odnose prema Njemu inei nevjerstvo, irk i zlodjela. U svemu tome velika je mudrost i Svevinji Allah zbog toga veliku hvalu zasluuje. Sveznajui Allah umiljava se Svojim evlijama i daje da spoznaju mnoge znakove Njegove savrenosd. El-Buhari i Muslim zabiljeili su preko Ebu Musaa el- E'arija, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Niko kao Allah strpljivije ne podnosi uvrede: pripisuju Mu dijete, a On ih uva i opskrbljuje. 242
Imam El-Buhari zabiljeio je Ebu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje u kojem pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenio sljedee Allahove rijei: ovjek Me utjeruje u la, a nema na to pravo, i vrijea Me, a ni na to nema pravo. Kad se radi o utjerivanju u la, to je ovjekova izjava: Allah me nee proiviti poslije smrti! - a proivljenje Meni nimalo nije tee od stvaranja iz niega. A kad je posrijedi vrijeanje, to su ovjekove rijei: Allah je Sebi uzeo dijete! - a Ja sam Jedan, Utoite svakom, Koji nije rodio i roen nije i Kojem niko ravan nije. 243
Pa ipak, dragi Allah opskrbljuje one koji tako ine, zove ih u dennet; ako se pokaju, primi njihovo pokajanje i loa djela pretvori u dobra, prema njima se blago odnosi - u svim prilikama, priprema ih za prihvatanje poslanika kojima naredi da se istom tom poricatelju obraaju na blag nain i da prema njemu blago postupaju. Fudajl b. Ijjad, rahimehullah, imao je obiaj rei: Svevinji Allah svake noi govori: Ko je dareljiviji od Mene? Ljudi su Mi neposluni, a Ja ih uvam u posteljama, kao da Mi nisu neposluni; preuzimam brigu o njima, kao da ne grijee; dajem Svoju dobrotu greniku i zloestom ovjeku. Ko Me to zamolio pa mu se nisam odazvao? Ko je od Mene zatraio pa mu nisam dao? Ja sam Dareljivi, i od Mene je dareljivost; ja sam Plemeniti, i od Mene je plemenitost. Pokazatelj je Moje plemenitosti to to ovjeku dajem ono to od Mene trai, a i ono to ne trai. Pokazateij je Moje plemenitosti to to dajem pokajniku, kao da Mi nije neposluan bio. Kuda onda stvorenja bjee od Mene, i na ija vrata grenici kucaju, a ne na vrata Moje milosti? U predanju stoji da je Ailah rekao: U vezi sa Mnom i ijudima i dinima postoji neta golemo: Ja stvaram, a oni oboavaju nekoga drugog; Ja opskrbljujem, a oni zahvaijuju nekome drugom. U jednom dobrom hadis-kudsiju stoji: O ovjee, nisi pravedan prema Meni: sputam ti dobro, a Meni se uzdie tvoje zlo; umiljavam ti se pomou mnogih blagodati, iako sam neovisan od tebe, a ti, iako si potreban Moje dobrote, izaziva Moju mrnju grijeei; i plemeniti melek neprestano mi uzdie tvoja hrava djela. U autentinom hadisu stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: Kad ne biste grijeili, Allah bi vas unitio i doveo bi narod koji grijei i trai oprost, pa bi mu opratao. Oitovanje Allahovih, delle anuhu, imena i svojstava Iz velike ljubavi spram Svojih imena i svojstava, Svevinji Allah zahtijeva da Ga se hvaii; Njegova mudrost iziskuje stvaranje onih na kojima e se oitovati smisao i tragovi Njegovih imena i svojstava. Evo obrazloenja: poto Sveznajui Allah voli prelaenje preko hravih djela, stvorio je one koji su toga dostojni; budui da voli pratanje, stvorio je one kojima e pratati, prema njima biti blag i strpljiv, koje nee pourivati, ve e Mu biti drago da im prui sigurnost i da im dadne vremena. Iz Svoje ljubavi prema pravednosti i mudrosti Allah je stvorio one na kojima e se oitovati Njegova pravednost i mudrost; iz Svoje ljubavi prema dareljivosti i dobroinstvu stvorio je one koji e initi grijehe, hrava djela, a Svemogui Allah prema njima se odnosi opratajui im i inei im dobroinstvo. Jer, da nije stvorio takve Ijude, ko bi inio raznorazne grijehe i prijestupe? Da njih nije, mnogostruke mudrosti i dobrobiti ne bi postojale. I neka je uzvien Allah, Gospodar svjetova, najpravedniji Sudija, vlasnik savrene mudrosti i nebrojenih blagodati, ija mudrost dopire dokle dopire Njegova mo! U svemu to je dao savrena je mudrost, kao to se u svemu ogleda Njegova svekolika mo i nadahnue stvorenog.
Ostvarenje onoga to Allah voli Zbog postojanja Iblisa, Allahu mrskog stvorenja na kojeg se rasrdio, ostvaruju se mnoge stvari koje Allah, delle anuhu, voli, i sve neprijatnosti koje se zbog njega dogode obuhvata Boija Ijubav. A pravi, istaknuti mudrac jest onaj koji radi neeg to voli trpi neprijatnost koju mrzi i zbog nje se ljuti. Samo se tako moe oi do onoga to se voli, pa je nemogue da postoji posljedica bez uzroka. Iako zbog postojanja Allahovog neprijatelja Iblisa postoje veliko zlo i brojni grijesi, zbog njega i njegove vojske ostvaruje se poslunost Allahu: borba na Allahovom, delle anuhu, putu, susprezanje due od prohtjeva i strasti, podnoenje tekoa i neprijatnosti u onome to Sveznajui Allah voli i ime je zadovoljan... A voljenom je najdrae vidjeti da njegov voljeni radi njega podnosi neprijatnosti i muke, ime zapravo potvruje svoju Ijubav. U hadis-kudsiju stoji: udim za onim to se radi Mene trpi. O kako je Allahu drago da oni koji Ga vole podnose neprijatnosti od Njegovih neprijatelja u onome to Njega ini zadovoljnim! Kako je ta neprijatnost korisna po njih! Kako to ima lijepe posljedice! Kako je velika poast koju e dobiti od Onoga Kojeg vole! Kako e im biti draga Njegova blizina i radost njihovih oiju zbog Njega! I nezamislivo je da oni koji negiraju ljubav prema Svevinjem Allahu osjete tragove te ljubavi, prou kroz njena vrata i osjete je u svojoj dui. Ako je Iblis naljutio Allaha borei se protiv Njega, zadovoljnim su Ga uinili vjerovjesnici, poslanici i evlije, a to Njegovo zadovoljstvo pretie srdbu. Ako Sveznajueg Allaha ljute ljudski grijesi i prijestupi, koji se ine pod Iblisovim pokroviteljstvom, Allah se raduje ovjekovom pokajanju vie od ovjeka koji usred pogubne pustinje izgubi jahalicu na kojoj se nalaze njegova hrana i pie, pa je zatim nae. Ako je Svemogueg Allaha naljutilo zlo koje je taj prokleti neprijatelj nanio vjerovjesnicima i poslanicima, obradovalo Ga je i uinilo zadovoljnim to to su oni poveli rat protiv njega, suprotstavili mu se, prkosili mu i izazvali njegov, ejtanov, gnjev. (A to je zadovoljstvo u Allaha vrednije i bolje od nepostojanja tih istih neprijatnosti, bez kojih ne bi postojala ni djela pomou kojih se moe dostii stupanj da nam Aliah bude naklonjen i da nas voli.) Ako je Allahovu srdbu izazvao Adem, alejhis- selam, pojevi plodove zabranjenog drveta, uinio Ga je zadovoljnim svojim pokajanjem, vraanjem Njemu, skruenosti, poniznosti pred Njim i slomljenosti srca. Ako se Svemogui Allah rasrdio kad su Njegovi neprijatelji istjerali Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, iz Meke, nadasve zadovoljnim uinio Ga je Poslanikov, sallallahu alejhi ve seiiem, povratak u Meku. Ako je Allahovu srdbu izazvaio ubijanje Allahovih evlija i miljenika, kidanje njihovih tijela i prolivanje njihove krvi, zadovoljnim Ga je uinilo to to su oni zasluili ivot u Allahovoj blizini, a boljeg od toga nema, niti vrednije postoji. Ako su Allahovu, delle anuhu, srdbu izazvali ljudi inei grijehe, zadovoljnim Ga je uinilo svjedoenje meleka, vjerovjesnika, poslanika i evlija o irini Njegove milosti, veliini oprosta, dobroinstva, plemenitosti i dareijivosti, te njihovo hvaljenje Allaha zbog toga. A hvaijenje i siavljenje Allaha spominjanjem tih Njegovih svojstava (zbog kojih to zasluuje) drae je Svevinjem Allahu i vie iziskuje Njegovo zadovoljstvo od nepostojanja spomenutih grijeha i, odatie, nepostojanja spomenutih stvari. Treba znati da je hvaljenje Svemogueg Allaha sr poretka svega stvorenog i svega to se ogaa. Svevinjem Allahu pripada sva hvala, u svakom pogledu, u svakom smislu i u svakom stanju. Stvorio je, pa zasluuje hvalu; odredio je, i zasluuje hvalu: Allahova se hvala protee dokle se protee Njegovo stvaranje i odreivanje. I to istinsku hvalu Allah, delle anuhu, zasluuje, koja sadri zadovoljstvo Njime, Njegovo hvaljenje, priznavanje Njegove savrene mudrosti u svemu to je stvorio i odredio, a negirati Njegovu mudrost znai negirati hvalu. Sveznajui je Ailah uvijek Hvaljeni, kao to je uvijek Mudri. Boija hvala i mudrost imaju status Njegovog znanja i moi; Allahov je ivot neodvojivi atribut Njegovog Bia. I odatie, zabranjeno je Svevinjeg Allaha liiti ma kojeg svojstva, ma kojeg imena, ma koje pojave koja iz toga proistie i ma koje posljedice, utoliko to to liavanje ima za rezultat manjkavost, a svaka je manjkavost u suprotnosti s Ailahovim, delle anuhu, savrenstvom, dostojanstvom i veliinom.
Sveznajui Allah voli biti stjecite i zatita evlijama Kao to u savrena svojstva i djela zbog kojih zasluuje hvaiu i pohvaiu spada dareljivo davanje, isto tako, u to spada Allahovo, delle anuhu, stavljanje u okrilje, pruanje pomoi i davanje spasa. Kako voli da ljudi u Njemu nau stjecite, tako voli da od Njega trae da ih stavi u Svoje okrilje. I vrijednost se vladara ogleda u tome da njegovi prijatelji u njemu nalaze stjecite i trae da ih stavi u svoje okriije. S tim u vezi, Ahmed b. Husejn el-Kindi u hvalospjevu je spjevao stihove, a prilinije bi mu bilo da ih je spjevao hvalei svoga Gospodara, Stvoritelja, a ne stvorenje poput sebe. Sveznajui je Allah u nekoliko kuranskih ajeta naredio Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, da trai utoite u Allaha protiv prokletog ejtana, i ega se zakljuuje potpunost Allahove blagodati prema ovjeku to ga je zatitio i uzeo u Svoje okrilje pred neprijateljem; zatita i uzimanje u okrilje nije nimalo manja blagodat od drugih blagodati. Svevinji Allah voli upotpuniti blagodati vjernicima, pokazati im Svoju pomo nad neprijateljem. O, kako je vrijedna blagodat pomou koje se upotpuni raost i uitak vjernika! O, kako je lijepo vidjeti da pravda stigne Allahove, delle anuhu, neprijatelje i protivnike! 244
Zato e Iblis ivjeti do Dana ustanua? O tome je Ibnul Kajjim, rahimehullah, rekao sljedee: Postoje mnoge mudrosti u tome to e Iblis ivjeti do Sudnjeg dana, a ovdje emo se osvrnuti na neke.
Iskuenje ljudima Svevinji Allah stvorio je Iblisa kao kunju i nesreu, pomou njega odvaja dobre od loih, Svoje tienike od neprijatelja. Eto zato Boija mudrost iziskuje da Iblis ivi do Sudnjeg dana, kako bi se ostvarila svrha zbog koje je stvoren. Da ga je Svevinji Ailah usmrtio prije toga, ta se svrha ne bi ostvarila, kao to je Allahova mudrost zahtijevala da nevjernici ive do Kijametskog dana, jer da ih je unitio, potrle bi se mnoge koristi. Isto tako, Allahova je mudrost zahtijevala stavljanje na ispit oca ovjeanstva, Adema, alejhis-selam, i njegovog potomstva, poslije njega, koji su iskuani Iblisom, i ostvarit e sreu onaj ko se suprotstavi Iblisu i uzme ga za neprijatelja, a imat e njegov status onaj ko mu iskae lojalnost i poistovjeti se s njime.
Nagrada za preanja dobra djela Iz Svoje mudrosti Sveznajui je Allah odredio da Iblis nee imati nikakvog udjela u nagradi na ahiretu a bio Mu je posluan i inio je ibadet: za toga je SVM mogui Allah ve nagradio davi mu da ivi na ovome svjetu do Kijametskog dana. Svevinji Allah nikome ne ini im nepravdu, glede dobrih djela: vjernika e zbog dobrih djela nagraditi na ovom i na buduem svjetu, a nevjernika e nagraditi iskljuivo na ovome svjetu pa poslije proivljenja nee dobiti nikakvu nagradu,... o emu govori jedan autentian hadis.
Da to vie ogrezne u grijehu To to je Allah dao da Iblis ivi do Sudnjeg dana, nije mu poast; da je ranije umro, bilo bi to bolje njega, imao bi blau kaznu i manje bi ,zla uinio. Ali poto je njegov grijeh neopisivo teak - ustrajavanje u grijeenju i suprostavljanju Onome Kome se mora povinovati, naruavanje Njegove mudrosti, zaklinjanje da e zavoditi ljude i odvraati ih od oboavanja Svevinieg Allaha - kazna za taj njegov grijeh bit e najbolnija i najstranija, shodno veliini grijeha, pa je ostavljen u ivotu do Sudnjeg dana da to vie ogrezne u grijesima. On e biti predvodnik zloestih u kazni, kao to je njihov predvodnik u zlu i nevjerstvu. I budui da je Iblis materija od koje je zaeto svako zlo, bit e karijen u vatri shodno svom prvenstvu u zlu: svakom kaznom kojom e biti kanjeni stanovnici Vatre prvo e on biti kanjen pa e zatim njome biti kanjene njegove pristalice - kao oita pravda i savrena mudrost.
Da za zatitnike grenike uzme Evo kako se Iblis prepirao s Gospodarom: Reci mi\ ree onda, evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostavi do Smaka svijeta, sigurno u, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti (El lsra, 62). Sveznajui je Allah znao da e u Ademovom, alejhis- selam, potomstvu biti onih koji nee moi ivjeti zajedno s njime, u njegovoj zajednici- s njime e moi ivjeti samo oni koji su poput balege u trnju, eto takve mu je Allah dodijelio. I kao da mu je rekao: Takvi su tvoji drugovi i tienici, pa ekaj da se pojave. Kad god se neko od njih pojavi, tvoj je. Jer, da je Mene bio dostojan, ne bih ti dao vlast nad njime. Ja za evlije uzimam samo dobre, oni su Mene dostojni. A ti si zatitnik grenika, kojima ne treba Moje prijateljstvo niti zadovoljstvo. Svemogui Allah kae: ...on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospoara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zatitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju. (En"Nahl, 98, 99) Kad je rije o uzimanju due vjerovjesnicima i poslanicima, njih Svevinji Allah nije usmrtio jer su u Njega bezvrijedni, ve zato da dospiju na poasno mjesto, odmore se od ovosvjetskih muka, umora i estine svojih neprijatelja i njihovih pristalica, i zato da bi i nakon njih dolazili poslanici, jedan iza drugog, pa je odatle njihova smrt bolja i za njih i za njihove narode. Bolja za njih, jer je u tome njihovo oslobaanje od ovosvjetskih muka i prikljuivanje najuzvienijim drugovima, u najsavrenijem obliku uitka i radosti, pogotovu zato jer im je Njihov Gospodar dao na izbor izmeu ivota na ovome svijetu i smrti. A bolja za ummet, zato da bi dragi Allah ukazao da poslanicima nisu njihovi narodi bili posluni samo za vrijeme njihovog ivota nego su im i poslije njihove smrti bili posluni. I da ukae da sljedbenici poslanika nisu oboavali poslanike, ve Svemogueg Allaha, a izvravajui njihove zapovijesti i klonei se onoga to su oni, poslanici, zabranili; Allah je vjean, On ne umire. Ta poslanici su samo ljudi, a Svevinji Allah nije stvorio ovjeka da vjeno ivi, ve je uinio da se smjenjuju na Zemlji, jedni poslije drugih. Da ih je ostavio, ne bi se ostvarila obrobit i mudrost njihove smjene na planeti, a Zemlja bi Ijudima postala tijesna. Odatle tvrdimo da je smrti bolja i potpunija glede svakog vjernika; da nje nije, ivot ne bi bio ugodan, pa iz toga proistie da je mudrost umiranja srazmjerna mudrosti ivljenja. 245
U kojoj je mjeri ejtan zaveo Ijude? Kad je ejtan odbio uiniti sedu Ademu, alejhis- selam, Sveznajui ga je Allah protjerao iz Svoje milosti, odstranio iz denneta, na njega se rasrdio i prokleo ga. I tada je Iblis pred Svevinjim Allahom sam sebi obeao da e nas ovesti u zabludu, navesti na stranputicu i uiniti svojim robovima: "...prokleo ga Allah! A on je rekao: J a u se sigurno potruditi da preotmem za sebe oreen broj Tvojih robova, i navodit u ih, sigurno, na stranputice... (En-Nisa, 118, 119); Reci mi, ree onda, evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostavi do Smaka svijeta, sigurno u, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti. (El-Isra, 62) Logino je da neko upita: u kojoj je mjeri ejtan ostvario svoj cilj zavoei ljude? Na ovo pitanje moemo ovako odgovoriti: zaprepastit e se ovjek koji razmisli koliko je samo Ijudskog roda ivjelo u zabludi, koliko je bilo onih koji su poslanike utjerivali u la, poricali knjige, koji nisu vjerovali u Allaha, Gospodara, koji su Ga izjednaavali sa stvorenjima... Allah, delle anuhu, kae: A veina ljudi, ma koliko ti elio, nee biti vjernici (Jusuf, 103). I zbog toga se nad njima obistinila Allahova srdba: ...i poslanike, jedne za drugim, slali. Kad god bi jednom narodu doao njegov poslanik, u la bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugim smjenjivali, i samo u priama o njima spomen sauvali - daleko bili ljudi koji nisu vjerovali. (El-Muminun, 44) Ako se osvrnemo na dananjicu, vidjet emo da su se ejtanovi tienici predali Iblisovom nainu ivota: visoko su razvili njegovu zastavu, pozivaju u njegove principe, stavljaju na muke Allahove, delle anuhu, evlije... Pokazatelj da je ejtan ostvario svoj cilj zavodei Ijude jest predanje u kojem stoji da e Svevinji Allah na Sudnjem danu zapovijediti Ademu, alejhis-selam, da od svog potomstva odvoji dio koji e ui u dehennem, i kad Adem upita u vezi s brojem tog dijela, Svemogui e mu Allah odgovoriti: Neka devedeset i devet ljudi ue u dehennem, a neka jedan ovjek ue u dennet! U drugoj verziji kae se: Neka devetstotina devedeset i devet ljudi ue u Vatru, a neka jedan ovjek ue u dennet. 246
Eto, ejtan se uvjerio da je ispravno mislio o Ademovom, alejhis-selam, potomstvu, a oni nisu izvukli pouku iz onoga to se dogodilo njihovom praocu, niti iz onoga to je snalo kasnija pokoljenja. Prokletnik nastavlja ljudski rod voditi u propast. Stavie, Ijudi ponekad pretiu i samog ejtana na putu u dehennem. O, kako je runo sebi dopustiti da sc neprijatelj, ejtan, uvjeri da je o svom neprijatelju, ovjeku, ispravno mislio: I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mrslio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika" (Saba, 20). Runo je to, a trebalo je da ovjek slua Gspodara ne ejtana. Na kraju, moe li-biti gore od toga - ova se nesrea ne moe rijeima iskazati niti se moe zamisliti - da u Iraku i u nekim drugim zemljama postoji sekta koja sebe naziva ejtanovim oboavaocima, a neki se knjievnici zaklinju ejtanovim pravom! O, goleme li nesree! Treba li se povoditi za brojnosti nastradalih? Prilii da razumnog, pronicljivog ovjeka ne obmane brojnost onih kojima predstoji propast, jer brojnost nema nikakvog znaaja u Allahovim mjerama; mjerodavna je istina, makar njeni sljedbenici bili maiobrojnL Neka ovjek zato bude sljedbenik istine, jedan od onih koji su zadovoljni Allahom Gospodarom, islamom vjerom i Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, poslanikom. Neka bude jedan od onih koji su upoznali ejtana i njegove pristaiice, pa se protiv njih digli pomou jasnih dokaza i injenica, ali i oruano. A prije svega toga, neka od Milostivog Allaha trai zatitu i neka vrsto slijedi Njegovu vjeru: O vjernici, uite u islam potpuno i ne idite stopama ejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni. A ako skrenete, nakon to su vam ve doii jasni dokazi, onda znajte da je Allah silan i mudar. (El-Bekara, 208, 209) Molim Svemogueg Allaha da nas, iz Svoje dobrote i plemenitosti, uini jednima od onih koji su u islam potpuno uli. I neka su mir i spas Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, Allahovom robu i poslaniku, njegovoj asnoj porodici i svim ashabima.