1

Colleen McCullough
TIM
2
Tog petka ujutro Harry Markham i njegova ekipa stigli su na gradilite
tono u sedam sati. Harry i njegov predradnik Jim Irvine sjedili su u
kabini kamiona a trojica radnika na karoseriji, smjestivi se tamo gdje su
mogli nai ravnu plohu da sjednu. Kua koju su renovirali nalazila se na
Sjevernoj obali Sydneyja, u predgrau Artarmon, neposredno uz
prostrane, naputene kopove ciglane.Nije se radilo o nekom velikom
poslu, ak ni sa stanovita malog poduzetnika kakav je bio Harry trebalo
je samo obukati prizemnu zgradu od crvenih opeka i dograditi prostor za
spavanje na stranjoj verandi. Harry je, meutim, volio povremeno
uzimati i takve poslove jer je njima popunjavao praznine izmeu veih
ugovora.Ako se moglo suditi o jutarnjim satima u petak, vrijeme preko
vikenda obeavalo je mnogo vruine i sunca. Ljudi su se iskrcali iz
kamiona gunajui, zavukli se u sjenoviti, drveem zaklonjeni boni
prolaz i tu zbacili sa sebe odjeu, sasvim prirodno i bez trunka stida.
Nakon to su navukli kratke hlae u kojima su radili, pojavili su se iza
stranjeg ugla zgrade upravo u trenutku kad je Stara Cura vukui noge
krenula preko dvorita, u svom starom, izblijedjelom ruiastom kupaem
ogrtau s poetka pedesetih godina - paljivo nosei objema rukama
porculansku nonu posudu ukraenu veselim cvjetnim motivom.
Na glavi su joj svjetlucali bezbrojni limeni vikleri, takoer iz pedesetih
godina. Gospoa Emily Parker nije htjela da se navikava na nove
nazupane viklere, hvala lijepo.
Dvorite je postupno prelazilo u kanjon od ilovae sa ljunkovitim dnom
koji je dao dobar dio opeka od kojih je sagraen Sydney. Sad je to bilo tek
zgodno mjesto da Stara Cura u njemu svakog jutra prazni svoju nonu
posudu.
Tvrdoglavo se drala navika steenih u mladosti provedenoj na selu i nije
mogla bez svoje posude preko noi.
3
Kad je sadraj posude odletio u obliku debelog mlaza blijedojantarne boje
prema dnu iskopa, okrenula se i mrzovoljno odmjerila polugole mukarce.
- 'Bar dan, gospoo Parker! - viknuo je Harry. - Mislim da bismo danas
mogli zavriti pos'o.
- Pa i krajnje je vrijeme, proklete lijenine! - prosiktala je Stara Cura
polako se uspinjui natrag prema kui,nimalo zbunjena.
- Zbog vas imam same neprilike!
- Gospoica Horton mi se sino poalila da su joj nagraeni ruiasti
geraniji pokriveni cementnom prainom, a grm gospinog vlaska potpuno
je zgnjeen kad je juer neka nerazumna hulja bacila ciglu preko ograde.
- Ako je gospoica Horton ona stroga stara usidjelica iz susjedstva -
promrmljao je Mick Devine obraajui se Billu Naismithu - onda sam
siguran da grm njene gospe nije juer zgnjeen ciglom nego se osuio ve
odavno, jer nikad nije bio nagnojen! I dalje glasno prigovarajui, Stara
Cura nestala je u kui sa svojom praznom nonom posudom, a nekoliko
sekundi kasnije mukarci su uli kako gospoa Emily Parker energinim
pokretima pere nonu posudu u zahodu pokraj stranje verande.
Nakon toga su uli um vode iz zahodskog kotlia i zveket porculana kad
je objesila posudu o kuku iznad mnogo konvencionalnijeg ureaja za
odvoenje suvinih proizvoda ljudskog organizma.
- Boga mi, bit e da je trava na dnu onog prokletog iskopa vraki zelena -
rekao je Harry svojim ljudima i nasmijao ih.
- udim se to ta jama nije ve odavno poplavljena -rekao je Bili, cerei
se.
- E pa, ako mene pitate, ona nije sasvim itava -rekao je Mick.
-U ovo dananje vrijeme, sa dva propisna zahoda u kui,ona jo pia u
drispod.
- Drispod? - ponovio je kao jeka Tim Melville.
- Da,prijatelju,drispod.
4
- Drispod je posuda koja se nou dri ispod kreveta i u koju uvijek stane
kad ujutro ustaje, jo bunovan - objasnio je Harry.
Pogledao je na sat.
- Mjealica sa cementom treba da stigne svakog trenutka, mislim.
- Time, otii pred kuu i priekaj ga. Skini s kamiona one velike take i
poni nam dovoziti masu im se tip pojavi, okej? Tim Melville se
osmjehnuo,klimnuo glavom i otrao.
Mick Devine, koji ga je rastreseno promatrao kako odlazi, jo razmiljajui
o nastranostima starih cura, iznenada se nasmijao.
- Oh, boga mu! Upravo sam smislio neto sjajno!
ujte, momci, danas na pauzi samo me podrite u onome to radim, pa
emo moda nauiti Tima poneto o drispodima i tim stvarima.
Mary Horton je smotala dugu, bujnu kosu u uobiajenu punu na
zatiljku, probola je s nekoliko ukosnica i pogledala svoj odraz u ogledalu
bez neke posebne radosti ili tuge, pa moglo bi se rei - i bez mnogo
zanimanja. Ogledalo je bilo dobro i vraalo joj je sliku bez uljepavanja i
deformacija.
Da su joj oi uzele malo paljivije prouavati tu sliku, vidjele bi nisku,
prilino vrstu enu u ranim srednjim godinama, sasvim svijetle kose,
bezbojne kao kristal, energino zaeljane tako da je otkrivala etvrtasto
lice pravilnih crta.
Nije se minkala, smatrajui to podilaenje tatini samo gubitkom
vremena i novca. Oi su joj bile tamnosmee i neobino ive, ozbiljne oi
koje su odraavale odluan, pomalo strog izraz lica.
Odjeu koju je imala na sebi, njeni suradnici ve su odavno bili proglasili
za neku vrstu uniforme ili redovnike halje, a sastojala se od ukrobljene
bijele koulje zakopane visoko uz vrat preko koje je glatko padao gornji
dio klasino skrojenog sivog lanenog kostima.
5
Rub suknje bio je uvijek pristojno sputen ispod koljena, a sama suknja
skrojena prilino bogato, tako da se ne zadie kad sjedne. Uvijek je nosila
arape srednje debljine, a na nogama crne cipele s vezicama i debelom
poluvisokom petom.
Cipele su bile ulatene tako da su blistale, na bijelim povrinama bluze
nije bilo ni najsitnije mrlje, niti je i najmanji nabor kvario savrenstvo
lanenog kostima. Sauvati besprijekornu vanjtinu u svako doba bijae
opsesija Mary Horton; jedna njena mlaa pomonica u uredu klela se da
je vidjela gospoicu Horton kako paljivo skida haljinu i vjea je na
vjealicu, da je ne bi zguvala kad sjedne na zahodsku koljku. Kad se
uvjerila da je sve u skladu s njenim krutim standardima, Mary Horton
namjestila je crni slamni eir iznad gornjeg ruba pune, spretnim
pokretom provukla kroz njega iglu, navukla tanke crne rukavice i podigla
svoju veliku torbicu na rub toaletnog stolia.
Otvorila je torbicu i metodiki provjerila da li se u njoj nalazi sve to joj je
potrebno - kljuevi, novac, rupi, rezervni Kotex uloak, pero i biljenica,
rokovnik, osobna karta, kreditne kartice, vozaka dozvola, katica za
mjesto na parkingu, sigurnosne pribadae, obine pribadae, kutijica s
iglama i koncima, karice, turpijica za nokte, dva rezervna dugmeta od
koulje, odvija, klijeta, klijeta za icu, depna baterija, elini metar s
podjelom na ine i centimetre, kutija metaka kalibra 0,38 ina i slubeni
policijski revolver.
Bila je vrstan strijelac.
U njene dunosti spadali su i bankovni poslovi za Constable Steel &
Mining Co,a od vremena kad je hladnokrvno ustrijelila pljakaa dok je
odmicao s plaom radnika Constable Steel & Mining Co. pod rukom, u
Sydneyju se vie nije naao kriminalac dovoljno hrabar da nasrne na
gospoicu Horton dok se vraa iz banke.
6
Dopustila je, smireno, pribrano i naoko bez suprotstavljanja da joj otme
torbu, tako da je lopov pomislio kako mu nikakva opasnost ne prijeti; a
onda, kad se okrenuo da pobjegne, otvorila je torbicu, izvukla revolver,
podigla ga, nanianila i povukla okida.
Narednik Hopkins sa streljane policijskih snaga New South Walesa tvrdio
je da bre potee revolver nego Sammy Davis, junior. Preputena sama
sebi kad je imala samo etrnaest godina, dijelila je sobu u domu YWCA sa
jo pet djevojaka i radila kao prodavaica kod Davida Jonesa dok nije
zavrila veernju kolu za sekretarice. Sa petnaest godina poela je raditi
u daktilografskom uredu kompanije Constable Steel & Mining Co.Bila je
tako siromana da je svakog dana nosila istu briljivo opranu bluzu i
suknju, a pamune je arape krpala dok na njima nije bilo vie
zakrpljenih mjesta nego originalnog materijala. Za pet godina njena radna
efikasnost, nenametljivost, smirenost i izuzetna inteligencija uzdigli su je
iz daktilo-biroa do mjesta osobne sekretarice Archibalda Johnsona,
generalnog direktora, ali je u toku prvih deset godina to ih je provela u
firmi nastavila stanovati u domu YWCA i stalno iznova krpati arape,
tedei mnogo vie nego to je troila. Kad je napunila dvadeset pet
godina, obratila se Archieju Johnsonu s molbom da je uputi kako da
investira svoju uteevinu,pa je do tridesetog roendana mnogo, mnogo
puta uveala svoj poetni ulog.
Posljedica toga bila je da je sa etrdeset tri godine bila vlasnicakue u
Artarmonu, tihom predgrau naseljenom pripadnicima srednje klase,
vozila konzervativan ali i vrlo skup britanski Bentley tapeciran pravom
koom, s prednjom ploom od prave orahovine, da je posjedovala
vikendicu na obali sjeverno od Sydneyja, sa dvadeset jutara zemlje, i da je
kostime ila kod krojaa koji je io i za suprugu generalnog guvernera
Australije. Bila je sasvim zadovoljna sobom i svojim ivotom; uivala je u
sitnom luksuzu koji joj je novac mogao pruiti i bila je potpuno dovoljna
7
sama sebi i na poslu i kod kue.Nije imala prijatelja osim pet tisua knjiga
to su prekrivale zidove njene radne sobe i nekoliko stotina LP ploa,
uglavnom s djelima Bacha, Brahmsa, Beethovena i Handela. Voljela je
raditi u vrtu i pospremati kuu, nikad nije gledala televiziju niti je ila u
kino i nikad nije ila niti je eljela ii s nekim mukarcem. Kad je izala
kroz prednja vrata, nekoliko je trenutaka ostala stajati na stepenici,
mirkajui na suncu i provjeravajui stanje svog prednjeg vrta. Travu je
ve odavno trebalo pokositi; gdje je onaj prokleti tip koga je unajmila da je
kosi svakog drugog etvrtka? Nije se pojavio ve mjesec dana i kratko
podiana zelena sametna povrina poela se zbijati u busenje. Zaista
nezgodno, pomislila je, zaista vrlo nezgodno. Zrak je bio ispunjen nekim
udnim brujanjem koje je bilo pola zvuk, pola osjeaj, neto kao jedva
ujno buuum, buuum, buuum to je prodiralo do kostiju i govorilo svakom
iskusnijem stanovniku Sydneyja da e danas biti vrlo vru dan i da e
temperatura premaiti 100 F. Lie dvaju zapadnoaustralskih cvjetnih
gumovaca sa svake strane prednje kapije, plaviasto i srpastog oblika, sad
je visilo oputeno, protestirajui tako protiv valova vruine, a japanske
bube vrijedno su cvrale i ukale meu gustim skupinama utih cvjetova
na grmovima kasije.
Redovi velianstvenih crvenih oleandara uzdizali su se sa svake strane
kamenom poploane staze to je vodila od ulaznih vrata do garae. Mary
Horton stegla je usne i krenula stazom. I tada je poeo dvoboj, borba to
se ponavljala svakog ljetnog jutra i veeri. Kad je prila prvom
prekrasnom, cvjetnom grmu, zapoela je galama i dernjava, toliko
nevjerojatno snana i prodorna da bi joj pritisak na ui izazvao
vrtoglavicu.
Odbacivi torbicu i rukavice, Mary Horton otila je do uredno
smotanog zelenog crijeva za zalijevanje vrta, otvorila slavinu do kraja i
poela kropiti oleandre.
8
Kako se voda cijedila niz lie, tako se i buka stiavala dok nije ostao
samo jedan duboki bas koji je iz grma najblieg kui uporno ponavljao
svoje -Briiik! Mary mu je zaprijetila akom. Uhvatit u te jednog dana,
stara huljo - rekla je kroz stisnute zube.
- Briiiiik! - odgovorio je zborovoa cvraka prezirno. Mary je navukla
rukavice, podigla torbicu i u miru i tiini otila do garae.
S prilazne staze mogla je vidjeti kr i lom na mjestu gdje je nekad stajao
lijepi bungalov gospoe Emily Parker, sav obloen crvenom opekom. Mary
je nezadovoljno promatrala nered dok je podizala vrata garae,a onda je
skrenula pogled na plonik. Plonici u Walton Streetu bili su prekrasni;
sastojali su se od uske betonske staze i briljivo odravanog, irokog
travnjaka od staze do rubnog kamena kolovoza. Na svakih deset metara
niz ulicu bio je zasaen po jedan veliki oleandar, bijeli, ruiasti, crveni,
pa opet bijeli, ruiasti i tako redom. Ti oleandri bili su ponos stanovnika
Walton Streeta i jedan od glavnih razloga to je Walton Street svake
godine odnosio nagradu Heralda za vrtlarski najljepe ureenu ulicu. Uz
jedan od oleandara ispred kue Emily Parker bio je parkiran velik
kamion-mjealica s bubnjem koji se polako okretao, a iz ljeba je tekao na
travu potok ljepljive, sive betonske mase.
Betonska masa kapala je i s tunih, okamenjenih grana drveta skupljajui
se u barice na mjestima gdje je travnjak bio ulegnut i presipajui se na
plonik.
Usta Mary Horton pretvorila su se od gnjeva u tanku bijelu crtu. to je
kog vraga trebalo Emily Parker da lijepe crvene zidove svoje kue obloi
tom odvratnom materijom? O ukusu ili bolje reeno o nedostatku ukusa,
ne moe se raspravljati, pomislila je.
Jedan je mladi gologlav stajao na suncu i ravnoduno promatrao to
oskvrnue Walton Streeta; s mjesta gdje je stajala, sedam-osam metara
dalje od njega, Mary Horton zbunjeno se zagledala u mladia. Da je ivio
9
prije dvije i pol tisue godina, Fidija i Praksitel bi ga pozvali da im pozira
za najljepi kip Apolona svih vremena; tada bi, umjesto da bez imalo
samouvjerenosti stoji u zabaenoj sydneyskoj ulici i kao smrtnik nestane,
zaboravljen, ivio vjeno u hladnim, satenski glatkim oblinama bijelog
mramora, a njegove bi kamene oi ravnoduno gledale preko glava
pognutih od divljenja generacija i generacija ljudi.
Ali on je stajao tu, usred ljepljivog betona rasutog po Walton Streetu,
oigledno jedan od pripadnika graevinske ekipe Harryja Markhama jer je
na sebi imao zidarsku uniformu kratke hlae kaki boje s nogavicama
zavrnutim tako da su se vidjele donje obline stranjice dok mu je pojas bio
sputen na same bokove. Osim tih hlaa i debelih vunenih arapa
sputenih preko sarica tekih i glomaznih radnikih cokula, nije na sebi
imao nita - ni koulju, ni kaput, ni eir. Trenutno okrenut bokom
prema njoj, blistao je na suncu kao da je od ivog, topljenog zlata; noge su
mu bile tako lijepo oblikovane da su u njoj izazvale predodbu trkaa na
duge pruge. Tako mu je, u stvari, bilo graeno itavo tijelo, izdueno,
vitko, graciozno, a ravnine njegovih prsa, kad se okrenuo njoj, postupno
su se suavale, od irokih ramena do neobino uskih bokova.
A njegovo lice... oh, to lice! Bilo je bez i najmanje mane.
Nos mu je bio kratak i ravan, jagodice visoke i otro izraene, usta blago
zakrivljena. S lijeve strane, na mjestu gdje mu se obraz sputao prema
kutu usta, formirao se jedva vidljiv nabor, i ta mu je tanka brazda davala
tuan izraz, izraz izgubljenog, nevinog djeteta. Njegova kosa, obrve i
trepavice bile su boje zrelog ita, prekrasne pod otrim zrakama sunca, a
krupne oi bile su jasno, intenzivno plave, kao razliak. Kad je primijetio
da ga promatra, veselo joj se osmjehnuo, a taj osmijeh istjerao je Mary
dah iz grudi tako da se zagrcnula. Nikad dotad u ivotu nije tako ostala
bez daha i uasnuta zbog opinjenosti tom neobinom ljepotom, potrala
je kao bez due da potrai sklonite u kolima.Njegova slika ostala joj je
10
pred oima cijelim putem dok se polako vozila do trgovakog centra u
sjevernom Sydneyju, gdje je kompanija Constable Steel & Mining imala
poslovnu zgradu sa etrdeset katova. Ma koliko da je nastojala da se
koncentrira na promet i poslove koji su je ekali tog dana, nikako nije
mogla da ga istisne iz misli. Da su mu crte bile feminizirane, da mu je lice
bilo naprosto lijepo ili da je iz njega zrailo neto to bi se moglo definirati
kao sirovo i animalno, bila bi ga lako zaboravila, kako je ve bila
disciplinirano izvjebala sebe da zaboravlja sve to je nepoeljno ili
neugodno.
-Oh, boe, kako je lijep, kako je cjelovito, zanosno lijep!
Zatim se sjetila kako je Emily Parker rekla da e zidari danas zavriti
posao. I dok se uporno probijala kroz gusti promet, sve u treperavoj,
drhtavoj, vreloj izmaglici oko nje kao da je pomalo izgubilo sjaj. Kad je
Mary Horton otila i crijevo za polijevanje postalo opet bezopasno,
zborovoa cvraka u svom grmu oleandra javio se svojim dubokim i
prodornim -Briiik! na to mu je odmah odgovorila primadona sopran iz
treeg grma u nizu. I tako su se javljali jedan za drugim, tenori, altovi,
baritoni i soprani, a mono sunce nabijalo je njihova mala, zelena, kao
zlatnim prahom posuta tijela takvom
snagom da je na udaljenosti od metar-dva od grmlja bilo nemogue
razgovarati. Zagluna buka zbora irila se preko vrhova utavih nasada
kasija do rascvjetalih gumovaca, pa preko ograde do oleandara du
plonika Walton Streeta i do niza kamfornih lovora izmeu stranjih
vrtova Mary Horton i Emily Parker. Dok su radili zidari, gotovo nisu ni
primjeivali cvrke, iako su morali vikati da bi uli jedan drugog dok su
grabili kantama beton s velike gomile, koju je Tim Melville neprestano
dopunjavao i nabacivali ga -pljus! - na crvenom opekom obloene zidove
bungalova Stare Cure. Prostor za spavanje bio je zavren, trebalo je jo
samo nabacati zavrni sloj buke; gola su se lea savijala i uspravljala u
11
zamahu i ritmu tekog rada dok su se graditelji pomicali du zidova oko
cijele kue; kosti su im upijale divnu toplinu ljeta, znoj se suio prije nego
to je stizao da se skupi u kapljice na njihovim glatkim, preplanulim
tijelima.
Bili Naismith nabacivao je vlani beton na opeke, Mick Devine poravnavao
je nabaenu masu tako da je iza njega ostajala grubo zrnata, zelenkasta
povrina, dok se iza njega Jim Irvine polako pomicao na klimavoj skeli
pokreui plou za zavrno ravnanje naprijed-natrag blagim, krivudavim
pokretima, iza kojih su na povrini zida ostajali fini isprepleteni lukovi.
Budno pratei svaku sitnicu, Harry Markham pogledao je na sat i poeo
dozivati Tima.
-Hej, mome, idi u kuu i pitaj Staru Curu smije li pristaviti ajnik! -
viknuo je kad je konano uspio privui Timovu panju.
Tim je ostavio take u bonom prolazu, uzeo limeni ajnik zapremnine
jednog galona i kutiju s potreptinama i pokucao na stranja vrata.
Trenutak nakon toga pojavila se gospoa Parker kao bezoblina sjena iza
guste neprozirne mree za zatitu od muha.
-Oh, to si ti, ti si, duo? - rekla je, otvarajui vrata.
-Ui, samo ui! Sigurno eli da pristavim ajnik za one grozne tipove
tamo vani, zar ne? - nastavila je pripaljujui cigaretu i prijazno ga
odmjeravajui dok je stajao trepui u polumraku, zaslijepljen od naglog
prelaska sa svjetla u tamu.
-Da,molio bih vas, gospoo Parker - rekao je Tim uljudno, osmjehujui se.
-E pa, neka ti bude, mislim da ionako nemam drugog izbora, zar ne, ako
elim da kua bude zavrena do kraja tjedna?
-Sjedi tu dok voda ne uzavri, duo. Kretala se po kuhinji, neuredna,
prosijeda kosa pretvorila joj se nakon skidanja viklera u nemogu splet
kovra, a njena neutegnuta figura razlijevala se u pamunoj kunoj haljini
sa crvenim i utim cvjetovima.
12
-Uzmi keks, duo -rekla je, pruajui mu kutiju s keksima.
-Ima ih zaista dobrih, sa okoladom.
-Hou, hvala, gospoo Parker -rekao je Tim osmjehnuvi se, a zatim uzeo
da prebire po kutiji dok nije naao keks sav preliven okoladom. Sjedio je
utke na stolici dok je Stara Cura otvarala kutiju s potreptinama i licom
ubacivala dobrih etvrt funte aja u ajnik.
Kad je kotao prokuhao, napunila je ajnik do polovine, a zatim ponovo
pristavila kotao dok je Tim redao olupane emajlirane vreve po
kuhinjskom stolu i uz njih postavio bocu punu mlijeka i kutiju sa
eerom.
- Evo, mili, obrii ruke runikom kao dobar deko, hoe li?
- rekla je Stara Cura kad je primijetila kako Tim ostavlja po stolu tamne
mrlje od okolade.
Zatim je otila do stranjih vrata, promolila glavu i to je mogla glasnije
viknula: -ik pauza!
Tim je natoio sebi pun vr kao ugljen crnog aja bez mlijeka, a zatim u
njega nasuo toliko eera da se aj prelio preko ruba na stol. To je Staroj
Curi dalo priliku da se ponovo javi.
-Boe, kako si nespretan! - ukorila ga je i odmah mu
osmijehom dala do znanja da mu je oproteno.
-Od drugih to ne bih trpjela, ali ti tu nita ne moe, zar ne, duo?
Tim joj se toplo osmjehnuo, uzeo svoj vr i odnio ga napolje.
U kuhinju su poeli ulaziti i ostali radnici. Jeli su iza kue, iza
zakrivljenog zida novopodignutog prostora za spavanje ljeti. Bilo je to
sjenovito mjesto,dovoljno udaljeno od kanti za smee da im muhe ne
smetaju previe, pa su tu podigli nisku, ravnu klupu od opeka da imaju
na to sjesti dok jedu.
Kamforni lovori izmeu stranjeg vrta gospoice Horton i vrta gospoe
Parker irili su svoje guste kronje iznad njihovih
13
glava i bacali sjenu u kojoj je bilo zadovoljstvo odmarati se nakon rada na
vrelom suncu.
Svi su sjedili s vrem aja u jednoj i vreicom od smeeg papira u drugoj
ruci,s uzdahom proteui noge i frktanjem tjerajui muhe.
Kako su raditi poinjali u sedam a zavravali u tri sata, ta jutarnja pauza
poinjala je u devet; nakon nje slijedila je pauza za ruak u pola dvanaest.
Po tradiciji pauza u devet sati
nazivana je ik pauza i trajala je oko pola sata. Obavljajui teak fiziki
rad jeli su s velikim apetitom, iako se to nije vidjelo na njihovim mravim,
miiavim tijelima. Svaki od njih
poinjao je dan oko pola est dorukom koji se sastojao od zdjele vruih
zobenih pahuljica, prenih kotleta ili kobasica sa dva-tri jajeta, nekoliko
alica aja i tosta; za ik pauze jeli su
sendvie prireene kod kue i kolae, a za ruak to isto, samo dvostruko
vee koliine.
Poslije podne nije bilo pauze; u tri sata su odlazili, ponovo u kouljama s
otvorenim ovratnikom i tankim pamunim hlaama, s radnom odjeom
spremljenom u smee kone torbe koje su neobino podsjeale na
lijenike. Tada su odlazili ravno u krmu.
Tako je neumitno zavravao svaki radni dan, bio je to njegov vrhunac,
kulminacija; u Zagorom ispunjenoj, na javni nunik slinoj sali krme
mogli su se opustiti stojei, s nogom podignutom na inu bara i drei u
ruci polulitarske krigle piva, naklapati s kolegama i stalnim gostima
krme i uzalud oijukati s konobaricama strogih lica.
Povratak kui bio je nakon toga pravi antiklimaks, sumorno pokoravanje
nametljivo sitniavim enama i dosadnim potomcima. Tog jutra, kad su
sjeli da uivaju u ik pauzi, ljudi su se drali pomalo napeto, kao da neto
iekuju.
14
Mick Devine i njegov kompanjon Bili Naismith sjedili su jedan pored
drugog zu visoku ogradu, s vrevima aja pored nogu i s jelom u krilu.
Harry Markham i Jim Irvine sjedili su nasuprot njima, a Tim je zauzeo
mjesto uz sama stranja vrata kue kako bi mogao posluiti ostale i
donijeti im neto ako zatrae.
-Kao najmlai lan ekipe,morao je obavljati dunosti posluitelja i
potrkala; u Harryjevim knjigama njegovo radno mjesto bilo je slubeno
navedeno kao pomoni graevinski radnik, a od svojih dvadeset pet
godina kod Harryja je proveo deset,bez unapreenja.
-Hej, Time, kakve sendvie ima danas? - upitao je Mick upadljivo
namigujui ostalima.
-Zna ve, Mick, kao i uvijek, sa demom - odgovorio je Tim drei u ruci
dvije nemarno odrezane krike bijelog kruha sa ijih je rubova kapao gust
utonaranasti dem.
-Sa kakvim demom? - navaljivao je dalje Mick, gledajui bez mnogo
oduevljenja u vlastiti sendvi.
-Od kajsija, mislim.
-Hoe da se mijenjamo? Ja imam sendvi sa salamom.
Timu se lice ozarilo.
-Sa salamom! Oh, ba volim sendvie sa salamom!
-Da se mijenjamo! Razmjena je brzo izvrena; Mick je tromo vakao
sendvi sa demom od kajsija dok je Tim, potpuno nesvjestan da ga ostali
gledaju cerei se u nekoliko zalogaja likvidirao Mickov sendvi sa
salamom.
Kad je prinio ustima posljednji komadi, Mick je ispruio ruku i uhvatio
ga za podlakticu dok su mu se ramena tresla od priguenog smijeha.
Plave oi podigle su se prema Mickovom licu, nemono, djetinjski
zauene i ispunjene strahom; tuna su se usta spustila i otvorila.
15
- ta je sad, Mick? - upitao je. Taj vraji sendvi sa salamom nije ti ni
dodirnuo nepce, mome.
-Kakvog je bio okusa? Ili ga moda nisi drao dovoljno dugo u ustima da
mu osjeti okus, je li? Tanka bora s lijeve strane Timovih usta ponovo se
drhtei pojavila kad je stisnuo usne i upitno, zaueno pogledao Micka.
-Sendvi je bio sasvim u redu, Mick - rekao je polako.
- Imao je malo drukiji okus, ali je bio u redu.
Mick je prasnuo u smijeh i trenutak nakon toga svi su se previjali
zahvaeni napadom ludog smijeha. Suze su im tekle niz lica i rukama su
se udarali po bokovima, hvatajui dah.
-Oh, boe, Time, ba si ogranien!
-Harry misli da si itav bar ezdeset posto, a ja sam rekao da nisi ni deset
posto, a nakon ovoga danas siguran sam da sam u pravu. Nikako nisi
itav vie od deset posto, mome!
-U emu je stvar? - pitao je Tim, zbunjen. - ta sam uradio? Znam da
nisam sasvim itav, Mick, na asnu rije znam!
- Ako sendvi nije imao okus po salami, Time, kakav je okus imao? -
upitao je Mick, cerei se.
- Pa sad, ne znam... - Timove zlatne obrve skupile su se, pokazujui
krajnju koncentraciju. - Ne znam! Jednostavno je imao neki drukiji okus,
eto! Zato ne otvori taj preostali komadi i dobro ne pogleda ta si
pojeo?
Timove vrste, prekrasno oblikovane ruke razdvojile su, pomalo
nespretno, dva komada kruha. Posljednji komadi salame bio je zgnjeen,
bezoblian, a ivice su mu izgledale vlane i ljepljive.
-Pomirii ga! - naredio je Mick gledajui u krug od smijeha paraliziranih
ljudi i briui suze nadlanicom.
Tim je prinio sendvi nosu; nosnice su mu se skupljale i irile, a onda je
ponovo spustio kruh i ostao sjediti, gledajui ih zaueno.
16
- Ne znam ta je to - rekao je patetino.
-To je drek, budalo velika! - odgovorio je Mick s gaenjem.
-Boe, kako si blesav! Ne zna ta je ni nakon to si ga pomirisao? Drek? -
ponovio je Tim, zurei u Micka.
- A ta je to drek, Mick? Svi su popadali od nove navale smijeha, dok je
Tim sjedio s ostatkom sendvia u ruci, promatrao ih i strpljivo ekao da
netko doe k sebi i odgovori mu na pitanje.
- Drek, Time, mladiu moj, to je obino debelo govno! - jeknuo je Mick.
Tim je zadrhtao, zagrcnuo se, uasnut odbacio ostatak sendvia i ostao
sjediti krei ruke, sav uvuen u sebe. Svi su se urno sklonili dalje od
njega oekujui da e povraati, ali nije; samo je zurio u njih, skrhan
bolom. Opet se dogodila ista stvar. Svi su mu se smijali zato to je uradio
neto glupo, a on nije znao to je uradio, ni zato je to toliko smijeno.
Otac bi mu rekao kako je trebalo da bude budan, ma ta to znailo, ali
on nije budan ve je zadovoljno pojeo sendvi sa salamom. U njemu je bilo
govno, rekli su mu, ali otkud bi on mogao znati kakav okus ima govno
kad ga nikad ranije nije probao! I ta je u tome toliko smijeno? elio je da
to sazna, eznuo je da to sazna, da shvati i smije se zajedno s njima.
To ga je uvijek najvie alostilo, to to nikad nije mogao shvatiti u emu je
vic. Krupne plave oi napunile mu se suzama, lice mu se iskrivilo od bola
i zaplakao je kao malo dijete, glasno jecajui, neprestano krei ruke i
odmiui se od njih.
- Isuse Kriste, kakav ste vi opor prljavih gadova! - dreknula je Stara Cura
istravi na stranja vrata kao furija, u kovitlacu utih i crvenih cvjetova.
Prila je Timu, uhvatila ga za ruke i povukla da ustane, bijesno zurei u
ljude koji su polako dolazili k sebi.
- Doi, duo, doi na trenutak sa mnom u kuu, da ti dam neto dobro,
neto to e ti odagnati taj gadni okus - tjeila ga
je, tapui ga po rukama i milujui po glavi.
17
- A to se vas tie - prosiktala je, unosei se Micku u lice tako ljutito da je
morao ustuknuti - nadam se da ete, kad budete padali u pakao, ravno
guzicom naletjeti na lijep elini raanj! Za ovo to ste uradili trebalo bi
vas izbievati, proklete orave hulje! Bolje gledajte da danas zavrite
posao, Harry
Markhame, ili ga uope neete zavriti! Ne elim vie nikad da vas vidim!
Mrmljajui i tepajui mu neto, odvela je Tima u kuu, a mukarci su
ostali stajati, gledajui jedan u drugog. Mick je slegnuo ramenima.
- Proklete ene! - rekao je.
- Jo nikad nisam sreo enu koja ima smisla za humor. Hajde, dajte da
danas zavrimo posao i ja sam ga ve sit. Gospoa Parker odvela je Tima
u kuhinju i natjerala ga da sjedne.
-Jadnie moj mali, siroti - rekla je, odlazei do friidera.
-Ne znam zato mukaci misle da je strano smijeno iivljavati se na
duevno zaostalim ljudima i psima. Sluaj ih samo kako se cerekaju i
kese, zbilja smijeno!
Doe mi da im ispeem velik kola od okolade i prelijem ga govnima, kad
misle da je to tako smijeno!
-A ti, jadnie mali, nisi ak ni povratio ono to su ti dali, dok bi oni
bljuvali dva sata, nai veliki junaci! Okrenula se i pogledala ga, raznjeena
zato to je jo plakao; krupne suze tekle su mu niz obraze, tucao je i
mrcao, ojaen.
- Eh, sad je dosta, uje li me? - rekla je izvlaei iz kutije papirni rupi i
podiui mu rukom bradu.
- A sad ispui nos, miiu!
Uradio je kako mu je rekla, a zatim strpljivo dopustio da mu s nekoliko
nimalo njenih pokreta obrie lice.
-Boe, kakva teta! - rekla je vie za sebe, promatrajui mu lice, a onda
bacila papirni rupi u kantu za otpatke i slegla ramenima.
18
- Ah, ta se tu moe, tako to ve ide, vjerojatno. Ne moemo imati sve, ni
oni najvei ni najbolji meu nama, zar ne, duo? Pomilovala ga je
naboranom starakom rukom po obrazu.
- A sad, ta bi najvie volio, duo, sladoled preliven sirupom od okolade
ili velik komad pudinga sa demom i hladnom kremom od banane?
Prestao je jecati koliko je bilo potrebno da se osmjehne, sav ozaren.
- Oh, puding sa demom, molim vas, gospoo Parker! Volim puding sa
demom i hladnu kremu od banana, to volim najvie od svega! Sjedila je
nasuprot njemu za kuhinjskim stolom i gledala kako ubacuje u usta licu
za licom pudinga, upozoravajui ga usput da ne jede tako brzo i da pazi
na ponaanje za stolom. vai zatvorenih usta, dragi, strano je gledati
kad netko premee hranu po otvorenim ustima! I podigni laktove sa stola,
budi dobar deko.
Te veeri Mary Horton ostavila je kola u garai u pola sedam, toliko
umorna da je jedva bila kadra nainiti nekoliko koraka do ulaznih vrata a
da joj koljena ne zaklecaju. Tjerala je nemilosrdno sama sebe cijelog dana
i uspjela je da u sebi umrtvi sve osjeaje osim umora. Kua gospoe
Parker bila je oigledno zavrena; vanjskih zidova od crvenih opeka vie
nije bilo, zamijenila ih je jo vlana, sivkastozelena buka. Telefon je
zazvonio im je zatvorila ulazna vrata, pa je potrala da se javi.
-Jeste li to vi, gospoice Horton?- javio se otar glas njene susjede.
- Ovdje Emily Parker, draga.ujte, moete li uiniti neto za mene?
-Naravno.
-Moram izai, sin mi se upravo javio sa Centralnog kolodvora pa moram
otii po njega. Zidari su danas zavrili rad ali je u dvoritu ostalo jo
mnogo njihovih stvari, pa je Harry rekao da e se vratiti da to pokupi.
Hoete li malo pripaziti na kuu dok se ne vratim?
-Hou, naravno, gospoo Parker.
19
-Hvala, draga! Onda 'enja, vidjet emo se sutra! Mary je razoarano
uzdahnula. Sve to je eljela bilo je da sjedne u naslonja ispred
panoramskog prozora sa aicom erija, koji je voljela popiti prije veere,
podigne noge i kao svaku veer, prelista Sydney Morning Herald. Otila je
u dnevnu sobu i umorno otvorila ormari s piem. Sva njena staklarija
bila je Waterfordove proizvodnje, profinjenih, elegantnih oblika; uzela je
jednu aicu za eri, s visokom, tankom noicom, sa blistavo uglaane
police.
Najvie je voljela poluslatki eri koji je sama mijeala tako to bi natoila
pola ae suhog Amontillada i dopunila je vrlo slatkim erijem.
Kad je obavila taj obred, odnijela je au kroz kuhinju na stranju terasu.
Njena kua bila je bolje projektirana od kue gospoe Parker - umjesto
stranje verande imala je visoko, prostrano unutarnje dvorite od blokova
pjeenjaka oko koga se sa tri strane sputao terasast, stjenovit vrt do
travnjaka pet metara nie. Bio je vrlo lijep i za ljetnih vruina vrlo hladan,
jer je pergola bila do polovice prekrivena lozom i glicinijom.
Ljeti je mogla sjediti ispod debelog zelenog krova, zatiena od sunca, a
zimi je mogla sjediti ispod golih isprepletenih grana i grijati se na suncu.
U proljee, ljubiasti cvjetovi glicinije davali su tom prostoru zaudnu
ljepotu, a u kasno ljeto i u jesen s pergole su visili teki grozdovi stolnog
groa, uti, crveni, tamnoljubiasti. Prela je beumno preko blokova
pjeenjaka u svojim elegantnim crnim cipelama, jer je bila osoba majeg
hoda i uvijek je voljela ljudima prilaziti neujno kako bi ih vidjela prije
nego to oni vide nju. Bilo je ponekad vrlo korisno uhvatiti tako ljude, kad
se ne nadaju. Na samom kraju dvorita nalazila se balustrada od bijelo
obojenog kovanog eljeza, savijenog u obliku grozdova, tek oko metar sa
svake strane stepenica to su se sputale do prostranog travnjaka.
Beumno kao uvijek, stajala je sa aom u ruci kraj balustrade i gledala
dolje, u dvorite gospoe Parker. Sunce je zalazilo za horizont na
20
zapadnom nebu, prema kome je stajala okrenuta i da je bila osoba koju
ljepota moe dirnuti, prizor koji je gledala ispunio bi je divljenjem.
Izmeu njene stranje terase i plavih planina udaljenih dvadesetak milja
nije bilo nikakve uzviice; ak ni brda Ryde nisu kvarila vidik ve su ga,
naprotiv, uljepavala dajui mu dubinu. U toku popodneva temperatura je
bila znatno iznad sto stupnjeve Fahrenheita, pa ni sad nije bila mnogo
nia, tako da na nebu nije bilo oblaka da uljepaju kraj dana. Ipak, i
sama sjetlost bila je prekrasna, tamnouta, gotovo bronana, koja je
svemu to je zeleno davala jo intenzivniju zelenu boju, a ostalim
objektima boju jantara. Mary je zaklonila oi dlanom i promotrila dvorite
gospoe Parker. Mladi koga je vidjela tog jutra gurao je metlom hrpu
cementnog praha prema gomili svakojakih otpadaka i ostataka materijala,
diui oblake praine.
Sagnute zlatne glave, bio je sav obuzet tim jednostavnim poslom, kao da
eli svemu, pa i tome, posvetiti punu panju. Bio je jo uvijek polunag, jo
uvijek jednako lijep, moda jo ljepi na tom posljednjem svjetlu nego to
je bio pod prvim otrim zrakama sunca. Zaboravivi na svoje pie, Mary je
stajala sama, kao izgubljena i promatrala ga, ne znajui za sebe, ne
shvaajui da je obuzeta emocijama stranim itavom njenom biu, ne
osjeajui ni krivnju ni zbunjenost. Jednostavno je stajala i promatrala
ga. Kad je zavrio ienje, podigao je glavu i ugledao je; veselo je mahnuo
u njenom pravcu, a zatim nestao. Mary je skoila, s duom u nosu i prije
nego to je mogla zaustaviti i samu sebe, prola je kroz red kamfornih
lovora izmeu stranjih vrtova jedne i druge kue i provukla se kroz otvor
na ogradi.
- On je oigledno bio zavrio ono to je trebalo da uradi, jer je u ruci drao
svoju radniku torbu i iz nje izvlaio odjeu za ulicu.
-Zdravo - rekao je osmjehnuvi se bez najmanjeg traga umiljenosti, kao
da uope nije svjestan svoje ljepote i njenog neizbjenog utjecaja na druge.
21
-Zdravo - odgovorila je Mary, bez osmijeha; osjetila je na ruci neto vlano,
spustila pogled i vidjela kako joj se eri prelijeva preko ruba zaboravljene
ae.
- Prolili ste pie - primijetio je.
-Da, zar to nije glupo od mene? - osmjelila se, nastojei da namjesti crte
lica u prijazan izraz. Na to nije imao ta da kae; samo je stajao i
promatrao je na svoj vedri, zainteresirani nain, osmjehujui se.
-Da li biste eljeli zaraditi neto novca pored plae?
-upitala ga je Mary konano, znatieljno ga odmjeravajui.
Pogledao ju je zaueno.
-ta?
Zacrvenjela se, a njene tamne oi sad su ga promatrale pomalo ironino.
Travu u mom vrtu treba podiati, krajnje je vrijeme, a ovjek koga sam
unajmila nije se pojavio ve mjesec dana. Sumnjam da u ga ikad vie
vidjeti. Ponosim se svojim vrtom, i teko mi je da ga gledam u ovakvom
stanju, a strano je teko pronai nekoga tko bi se prihvatio koenja
trave. Zato sam pomislila, kad sam vas vidjela kako radite prekovremeno
u petak, da bi vam dobro dola nuzgredna zarada. Da li biste mogli doi
sutra da pokosite travu? Imam motornu kosaicu, tako da je u pitanju
vie vrijeme nego napor.
- Da? - rekao je, i dalje se osmjehujui, ali ne tako iroko.
Nainila je nervozan pokret ramenima.
-Oh, za ime boje! Ako ne elite raditi, recite da ne elite! Samo sam htjela
znati moete li doi sutra i pokositi travu. Platit u vam vie nego to vam
plaa gospodin Markham.
Proao je kroz otvor na ogradi i radoznalo pogledao njen vrt, a zatim
klimnuo glavom.
-Da, zaista je treba podiati, zar ne? Uradit u vam to.
Provukla se kroz ogradu natrag na svoju stranu i okrenula se njemu.
22
-Hvala vam. Bit u vam zahvalna i uvjeravam vas da neete uzalud
izgubiti vrijeme.
Samo pokucajte na zadnja vrata sutra ujutro pa u vam dati potrebne
upute.
-U redu, gospoo - odgovorio je ozbiljno.
-Zar ne elite znati moje ime? - upitala ga je.
-Mislim da bi trebalo da ga znam - rekao je i osmjehnuo se.
Njegovo dranje kao da mu je sve smijeno, neugodno je se dojmilo, pa se
ponovo zacrvenjela.
-Ja sam gospoica Horton! - rekla je otro. - A kako se vi zovete, mladiu?
-Tim Melville.
-Onda, vidjet emo se sutra ujutro, gospodine Melville.
-Do vienja, i hvala vam.
-Baj-baj - rekao je, osmjehujui se.
Kad se na vrhu stepenica do unutarnjeg dvorita okrenula i pogledala u
dvorite gospoe Parker, njega vie nije bilo. Nije bilo ni serija, posljednje
su se kapi prolile kad je rastreseno
okrenula au urei se da pobjegne od onog nevinog pogleda plavih oiju.
Hotel Seaside bio je mjesto kamo su graani Rand-wicka rado svraali
na aicu. Dolazili su tu iz svih dijelova velikog, prostranog predgraa, i iz
samog Randwicka; i iz Coogeeja,
Clovellvja, pa ak i iz Marou-bre. Tu se toila odlina vrsta piva,
izvanredno ohlaenog, a bilo je i dovoljno mjesta za svakoga, ali ma kakav
bio uzrok njegovoj popularnosti, od dana kada je lokal otvoren nije bilo
trenutka koji nije bio ispunjen veselim agorom zadovoljnih pivopija.
Zidovi te viekatnice bili su pokriveni istom bijelom bukom i zbog toga,
kao i zbog niza lukova na fasadi u stilu Alhambre, itava je zgrada
podsjeala na veliku haciendu. Podignut sedamdesetak metara iznad
oceana koji se prostirao pred njim udaljen nepunih pola milje, pruao je
23
prekrasan pogled na plau Coogee, jednu od manjih plaa za daskanje u
istonim predgraima.
Najvei broj pivopija stajao je izvan bara na dugakoj crvenoj verandi, na
kojoj je od tri sata poslije podne vladala debela hladovina. Bilo je to
upravo savreno mjesto za pie u tople veeri jer je sunce zalazilo za brdo
iza hotela, a s beskrajnog, svjetlucavog, plavog Pacifika uvijek je dopirao
povjetarac jer mu nita nije stajalo na putu. Ron Melville stajao je na
verandi sa dvojicom najboljih pivskih drugova i gledao as na sat, as na
plau u dubini.
Tim je kasnio; bilo je ve skoro osam sati, a trebalo je da doe
najkasnije u pola sedam.
Ron je bio vie ljut nego zabrinut, jer ga je dugo iskustvo nauilo da je
brinuti se za Tima najbolji nain pripreme organizma za infarkt.
Kratki sidnejski sumrak bio je pri kraju i borovi na Norfolk Islandu s obje
strane pjeenjakom poploanog etalita du obale vie nisu bili
tamnozeleni nego crni.
Nadolazila je plima i valovi su s grmljavinom udarali o obalu, irei se kao
pokrov od mjehuria daleko preko kose plae od bijelog pijeska, dok su
sjene puzile sve dalje i dalje preko vode. Autobusi su se sputali niz brdo
du obalnog parka,a autobusna stanica nalazila se na uglu, duboko ispod
hotela. Ron je promatrao autobus kako se sa kripom zaustavlja na
stanici i paljivo gledao putnike koji su silazili, traei pogledom Timovu
jedinstvenu utu glavu.
Bila je tu, pa se Ron smjesta okrenuo na drugu stranu.
-Tim je stigao onim autobusom pa idem da mu
donesem pivo.
- Jeste li za jo jednu rundu? - upitao je kao uzgred.
Kad se ponovo pojavio, ulina su se svjetla ve bila upalila a Tim je,
osmjehujui se, stajao s Ronovim pajdaima.
24
- Zdravo, tata - rekao je Ronu, osmjehujui se.
- Zdravo, mome, gdje si se zadrao? - upitao ga je
otac strogo.
- Morao sam zavriti posao. Harry nije htio da ostavi
stvar za ponedjeljak.
- Pa sad, koji sat prekovremeno dobro e nam doi.
- Naao sam jo jedan posao - rekao je Tim drei se
neobino vano kad je uzeo pivo od oca i iskapio ga
dugim gutljajem.
- Ovo je bilo odlino! Mogu li dobiti jo jedno, tata?
-Odmah e stii. Kakav to posao?
-Oh, za posao pita! Gospoa iz susjedne kue zamolila me da joj sutra
pokosim travu u vrtu.
- Iz susjedne kue... gdje?
- Iz kue do one gdje smo danas radili. Curly Campbell se zakikotao.
- Jesi li je pitao gdje eli da joj pokosi travu?
- Unutra ili napolju? Zavei, Curly, prostaino! - zareao je Ron ljutito.
- Zna da Tim ne razumije takav govor!
- Trava je previe izrasla i treba je podiati - objasnio je Tim.
- Jesi li rekao da e to uraditi, Time? - upitao ga je Ron.
- Jesam, sutra ujutro. Rekla je da e mi platiti, pa sam mislio da nee
imati nita protiv.
Ron je ciniki promatrao prelijepo lice svog sina. Ako dotina dama ima
neke namjere, pet minuta provedenih s Timom bit e dovoljno da
odustane. Nita nije tako brzo gasilo njihove elje kao otkrie da Tim nije
sasvim itav. Uostalom, kad ih to ne bi odbilo, ubrzo bi uvidjele da je
svaki pokuaj zavoenja Tima unaprijed propala stvar, jer on nije imao
nikakve predodbe o tome to su ene i to se s njima radi. Ron je nauio
25
sina da pobjegne im se ena previe uzbudi ili pokua neki seksi trik;
Timu je bilo vrlo lako sugerirati strah i nauiti ga da se boji bilo ega.
- Mogu li dobiti jo jedno pivo, tata? - upitao je Tim
ponovo.
- Naravno, sine. Idi i zatrai od Florrie da ti natoi
jednu kriglu. Zaradio si je, mislim.
Curly Campbell i Dave O'Brien promatrali su kako njegov visoki, vitki lik
nestaje pod lukovima.
- Poznajem te ve dobrih dvadeset godina, Rone -rekao je Curly - ali jo
nisam odgonetnuo od koga je Tim naslijedio svoj izgled. Ron se iscerio.
- Ne znam to ni ja, prijatelju. Tima nam je ostavio u nasljee netko za
koga nikad nismo uli, mislim. Melvilleovi, pere et fils, napustili su
Seaside neto prije devet sati i brzim koracima sili pored Coogee Ovala
do niza blistavo osvijetljenih mlijenih barova, lokala s automatima za
igru i
prodavaonica vina na samom kraju obalnog parka. Ron je prisilio sina da
brzo prou pored njih kad su skrenuli iz Arden Streeta prema Surf
Streetu, pazei da gladni pogledi to ih je Tim bacao prema tortama i
kolaima u izlozima ostanu samo pogledi.
Kua Melvilleovih nalazila se u Surf Streetu, ali ne u onom bogatakom
dijelu na vrhu brda gdje je stanovao Nobby Clark, poznati dokej. Uz
nevjerojatno strmo brdo penjali su se lako, ni jedan od njih nije se ak ni
zadihao jer su obojica radili u graevinarstvu i bili su u izvanrednoj
fizikoj kondiciji. Na pola puta s druge strane brda, u udolini to se
pruala izmeu elitnog naselja na vrhu i udaljene izboine Clovelly Roada,
skrenuli su u bonu veu sasvim obine kue od opeke, jedne od niza
slinih.
26
-enski dio obitelji Melville bio je ve odavno veerao, ali kad su Ron i Tim
uli na zadnja vrata, Esme Melville izila je iz dnevne sobe i doekala ih u
kuhinji.
- Vaa je veera upropatena - rekla je bez neke primjetne ljutnje.
- Hajde, Es, uvijek tako kae - nasmijao se Ron sjedajui za kuhinjski
stol na kome je sve bilo postavljeno za njega i Tima.
- ta ima za jelo?
- Reklo bi se da vam nije svejedno, tako punim piva - odbrusila je Esme.
- Danas je petak, ispiuture! A ta jedete svakog petka, je li?
- Donijela sam vam ribu s prenim krumpirom, od onog Digia, kao
obino.
- Oh, fino! Riba s prenim krumpirom! - uzviknuo je Tim, ozaren.
- Oh, mama, to ja volim ribu s prenim krumpirom!
Majka ga je njeno pogledala i zamrsila mu gustu kosu - bio je to jedini
nain na koji bi ga ponekad pomilovala.
-Potpuno je svejedno ta ti dajem, dragi, za tebe je to uvijek omiljeno jelo.
-Evo, izvolite. Spustila je pune tanjure masne, u tijestu prene ribe i
mekanog, naoko raskuhanog pomfrita pred mukarce i vratila se u
dnevnu sobu, gdje se na ekranu televizora odvijala repriza Coronation
Streeta. Bio je to fascinantan prikaz ivota engleske radnike klase i ona je
voljela tu seriju; sjedila je i mislila na svoju lijepu, veliku kuu s vrtom, na
lijepo vrijeme i tenis na plai, i iz dubine due alila stanovnike
Coronation Streeta. Ako ovjek ve mora biti pripadnik radnike klase,
onda je australska radnika klasa jedina prava. Tim nije ispriao ocu i
majci kako je pojeo sendvi s drekom, jer je na to bio potpuno zaboravio.
Kad su pojeli ribu i krumpir, Tim i njegov otac ostavili su prazne tanjure
na stolu i otili u dnevnu sobu.
- Oprosti, Es, vrijeme je za pregled rezultata u kriketu -rekao je Ron,
prebacujui kanale. Njegova supruga je uzdahnula.
27
- Da bar ostanete vani malo due pa da mogu gledati neki film sa Joan
Crawford ili neto slino, a ne samo sport, sport, sport.
- E pa, ako Tim bude dobivao vie prekovremenih poslova, draga, kupit u
ti poseban televizor, samo za tebe - odgovorio je Ron zbacujui cipele da
se koliko je dug isprui na kauu.
- Gdje je Dawnie?
- Izila je s nekim momkom, valjda.
- S kojim sad?
- Kako bih, do vraga, mogla to znati, dragi?
Ne treba da brinem za nju, previe je pametna da bi se uvalila u neku
nevolju.
Ron je pogledao u sina.
- Zar nije pravo udo, Es, kako ovaj ivot ispremi jea stvari? Imamo
najljepeg mladia u Sydneyju koji jedva ako je trideset posto itav, a
onda dobijemo Dawnie. Evo ga, jedva se moe potpisati i brojiti do deset, a
Dawnie je tako bistra da bi mogla bez uenja pokupiti sve zlatne medalje
na sveuilitu.
Esme je uzela pletivo i tuno pogledala Rona. To ga boli, jadnog starog
Rona, ali se na svoj nain zaista lijepo odnosi prema Timu, pazi na njega
ne vrijeajui ga i ne postupajui s njim kao s malom bebom. Zar ne
doputa deku da pije s njim, zar nije inzistirao na tome da Tim zarauje
svoj kruh kao svaki normalan djeak? I to je dobro, jer vie nisu mladi
kao nekad. Ron ima ve gotovo sedamdeset, a ona je samo est mjeseci
mlada od njega. Zato je Tim i roen duevno zaostao, rekli su joj lijenici.
Sad ima dvadeset pet godina, i njihovo je prvo dijete. Bili su dobro zagazili
u etrdesete godine, ona i Ron, kad se rodio; lijenici su govorili kako je to
posljedica zamorenosti i nedovoljne razraenosti njenih jajnika.
28
Onda je, godinu dana kasnije, roena Dawnie, posve normalna; tako to
ve ide, rekli su lijenici. Kad ena pone raati djecu poslije etrdesete
godine, s prvim je djetetom najtee.
Zadrala je pogled na Timu koji je sjedio u svojem naslonjau kraj zida,
blie televizoru nego ostali - volio je, kao malo dijete, da gleda sliku iz
neposredne blizine.
Sjedio je tu, najljepi, najslai djeak, blistavih oiju dok je aplaudirao
uspjenom potezu u kriketu; uzdahnula je, pitajui se po milijunti put to
e biti s njim kad ona i Ron umru. Dawnie e morati da se brine za njega,
naravno.
Bila je neobino privrena bratu, ali ako se sve bude normalno odvijalo,
jednog dana bit e joj dosta studiranja i poeljet e da se uda; hoe li tada
njen suprug htjeti da dri u kui nekoga kao to je Tim?
Esme je sumnjala u to. Tko bi htio ivjeti s odraslim petogodinjim
djetetom ako nije u pitanju roeno meso i krv?
Subota je bila vedra i vrua kao i petak, pa je Tim krenuo u Artarmon u
est ujutro; na sebi je imao sportsku koulju s kratkim rukavima, po
mjeri ivene kratke hlae i dokoljenice. Majka je uvijek pazila na to to e
obui, pripremala mu doruak, pakirala hranu koju e ponijeti sa sobom,
brinula se da u torbi uvijek ima iste radne hlae i da ima dovoljno novca
za svaku eventualnost. Kad je Tim pokucao na vrata Mary Horton, bilo je
tek sedam sati i ona je vrsto spavala. Otila je da mu otvori teturajui
kroz kuu, bosa, omotavajui tamno-sivu kunu haljinu oko
konzervativne bijele pamune pidame i nestrpljivo sklanjajui s lice
zalutale pramenove kose.
- Gospode Boe, zar uvijek dolazite u sedam ujutro?
-promrmljala je tjerajui treptanjem san iz oiju.
-To je vrijeme kad poinjem raditi - odgovorio je, osmjehujui se.
29
- Pa dobro, kad ste ve ovdje, bit e najbolje da vam pokaem to treba da
radite - zakljuila je Mary i povela ga niz stepenice unutarnjeg dvorita i
dalje preko travnjaka do kuice iza paprati. Paprat je bila tu da prikrije
injenicu da se radi o obinom spremitu za vrtlarsku opremu, alat i
gnojivo. Minijaturni traktor gradskog izgleda bio je uredno parkiran iza
vrata, pokriven nepromoivom tkaninom za sluaj da krov pone
proputati, to se, naravno, nikad nije dogodilo jer je pripadao Mary
Horton.
-Tu je traktor, a kosilica je ve privrena straga.
-Znate li rukovati traktorom? Tim je podigao prekriva i njeno potapao
blistavi lim traktora.
- Uh, ba je gala! Mary je jedva savladala nestrpljenje.
- Gala ili ne, znate li rukovati tim strojem ili ne, gospodine Melville?
- Oh, naravno! Tata kae da sam vrlo vjet sa strojevima.- Ba lijepo! -
primijetila je oporo.
- Hoe li vam biti potrebno jo neto, gospodine Melville? Plave su je oi
promatrale upitno i zaueno.
- Zato me stalno nazivate gospodin Melville? - upitao je.
- Gospodin Melville je moj otac! Ja sam naprosto Tim.
Boe, pomislila je, pa, on je pravo dijete! Glasno je, meutim, rekla:
-U redu, sad sve preputam vama. Ako vam bude to potrebno, samo
pokucajte na zadnja vrata.
- Vai, gospoo! - rekao je veselo, osmjehujui se.
- Nisam ja nikakva gospoa - odbrusila mu je. -Zovem se Horton,
gospoica Horton.
- Vai, gospoice Horton - popravio se veselo, nimalo zbunjen.
Kad se vratila u kuu, bila je ve potpuno budna i digla je ruke od pomisli
da se vrati u krevet na jo dva-tri sata. Za koji trenutak on e pokrenuti
traktor, i to e biti kraj. Kua je imala centralni ureaj za klimatizaciju i u
30
njoj je bilo hladno i suho, bez obzira na vanjsku temperaturu i vlanost,
ali kad je priredila tost i aj, Mary je zakljuila kako bi bilo ugodno
dorukovati na terasi, odakle bi mogla i drati na oku novog vrtlara. Kad
je iznijela doruak na pladnju, bila je ve u svojoj kunoj uniformi za
vikend, to jest u jednostavnoj tamno-sivoj pamunoj haljini, savreno
skrojenoj i bez ijednog nabora, kao sve to je nosila.
Njena kosa, koju je prije poinka plela u dugaku pletenicu, sad je bila
smotana u dnevnu punu.
Mary nikad nije nosila papue ni sandale, ak ni na plai svoje vikendice
kod Gosforda. Oblaila se im bi ustala iz kreveta, to je obuhvaalo i
arape s halterima i vrste crne cipele. Kosilica je ravnomjerno prela u
vrtu ve dvadesetak minuta kad je sjela za bijelo obojeni stol od kovanog
eljeza kraj balustrade i natoila sebi alicu aja. Tim je radio na samom
kraju vrta gdje je poinjao iskop ciglane; svoj zadatak obavljao je polako i
metodino, kao to je radio kod Harrvja Markhama, silazei s traktora kad
god bi zavrio jednu traku da provjeri hoe li se nova preklapati za
zavrenom.
Sjedila je grickajui tost i pijuckajui aj, a njen se pogled ni na trenutak
nije odvajao od njegovog lika u daljini. Kako nije bila sklona samoanalizi,
pa ak ni povrnom prouavanju same sebe, nije joj padalo na pamet da
se upita zato ga tako uporno promatra; bila je svjesna da je fascinira, i to
je
bilo dovoljno. Ni na trenutak nije pomislila da tu fasciniranost protumai
tako da je on, u stvari, privlai.
- 'Bar dan, gospoice Horton! - javio se iznenada prodorni glas gospoe
Parker i ve sljedeeg trenutka Stara Cura spustila je svoje ivim bojama
odjenuto tijelo na drugu stolicu.
- Dobro jutro, gospoo Parker. Jeste li za alicu aja?
- upitala je Mary, pomalo hladno.
31
- Hvala, draga, ba e mi prijati. Ne, nemojte ustajati, mogu sama pronai
alicu.
- Nemojte, molim vas.
- Ionako treba da donesem svje aj.
Kad se vratila na dvorite sa ajnikom svjeeg aja i tostom, zatekla je
gospou Parker kako, podboivi bradu, promatra Tima.
- To je bila dobra ideja, to ste pozvali Tima da vam uredi travnjak.
Primijetila sam da momak koga ste unajmili ve dosta dugo ne dolazi.
- U tome ja imam vie sree. Jedan od mojih sinova uvijek doe da pokosi
travu, ali vi nemate nikoga, je 1' tako?
- Pa sad, ovaj, uinila sam kako ste me juer zamolili i otila sam da
provjerim je li sve kako treba, jesu li zidari doveli sve u red, i tad sam
srela Tima koga su, izgleda, bili ostavili da sam sve raisti. Bio je
zadovoljan kad sam mu ponudila mogunost da zaradi neto uz plau,
mislim.
Gospoa Parker prela je preko posljednje reenice.
- Tipino za te hulje pokvarene - promrmljala je.
- Nije im dovoljno da jadniku malom zagoravaju ivot u toku dana ve
otprae u krmu, a njega ostave da obavi njihov posao! I jo su imali
obraza da mi kau kako e se svi vratiti da poiste za sobom!
Doe mi da odbijem nekoliko stotina kad mi gospodin Harry Markham
podnese raun! Mary je spustila alicu i zaueno se zagledala u gospou
Parker.
- Zbog ega ste tako ljuti, gospoo Parker?
uti i crveni cvjetovi koji su prekrivali krupno poprsje gospoe Parker
zanjihali su se.
- A zar se vi ne biste naljutili? Oh, zaboravila sam, nisam vas sino vidjela
pa vam nisam ispriala to su te bijedne hulje uradile jadnom momku.
asna rije, ponekad mi se ini da bih mogla ubijati ljude, kakvi su!
32
Izgleda da u njima nema ni traga suuti i razumijevanja
za one prikraene, naravno ukoliko nisu pijanci ili beznadne propalice kao
i oni sami. Ali prema nekome kao Tim, koji poteno radi cijelog dana i
pristojno se ponaa, prema njemu su nemilosrdni.
On im slui da ga zezaju, da se na njemu iivljavaju, a jadnik je previe
ogranien da bi toga bio svjestan! Nije kriv to je roen zaostao, zar ne? A
to je zbilja strana teta, nije li tako? Zamislite, momak takve vanjtine a
nije sasvim itav! Doe mi da zaplaem! Pa sad, bilo kako bilo, ekajte
samo da vam ispriam to su mu uradili juer ujutro na pauzi...
Nazalni, monotoni glas gospoe Parker nastavio je priati Mary stranu
anegdotu, ali Mary ju je samo napola sluala. Njen pogled bio je prikovan
za sagnutu zlatnu glavu u dnu njenog vrta.
Sino, prije nego to e poi na poinak, proeljala je police svoje
biblioteke traei lice koje ju podsjea na njegovo.
Botticelli? upitala se, ali kad je u jednoj knjizi pronala neke
reprodukcije, prezirno ih je odbacila. Ta lica bila su previe mekana,
previe enstvena, s previe suptilno izraenim karakterom, makasta. Na
kraju je digla ruke od traenja, nezadovoljna. Samo kod starih grkih i
rimskih kipova pronala je stanovitu daleku slinost s Timom, moda zato
to je njegovu vrstu ljepote bilo lake prikazati u kamenu nego na platnu.
Bio je trodimenzionalno stvorenje. Gorko je alila to u rukama nema dara
ni vjetine da tu ljepotu sama ovjekovjei.
Bila je svjesna stranog, poraznog razoaranja i osjeala je elju da
zaplae; prisutnost gospoe Parker registrirala je tek u posljednjem planu
misli. Bio je to ironian antiklimaks, otkriti da Timova tuna usta i
ivahne, zauene oi ne odraavaju nikakav unutranji ivot, da je
njegova iskra ugaena mnogo prije nego to je to bilo mogue osjetiti kao
tragediju ili gubitak. Nije bio nita bolji od psa ili make koje ljudi dre
33
zato to ih vole gledati i to su im slijepo, odano vjerni. Ne mogu,
meutim, misliti, ne mogu inteligentno odgovarati na pitanja i izazivati
treperave odraze u mozgu drugog bia. Takva ivotinja moe samo sjediti i
odano, s ljubavlju gledati ovjeka. Kao Tim, duevno zaostali Tim.
Obmanom naveden da jede izmet, nije ga povratio, kako bi to moralo
uiniti svako bie koje misli; umjesto toga je zaplakao, kao to bi pas
poeo zavijati, a obeanje da e dobiti neto dobro za jelo, odmah ga je
utjeilo i vratilo mu osmijeh.
ivei bez djece, bez ljubavi, liena svakog utjecaja koji bi je humanizirao,
Mary Horton nije raspolagala emocionalnim mjerilima kojima bi mogla
odrediti razmjere te nove, strane predodbe razuma lienog Tima.
Zaostala emocionalno kao on intelektualno, nije znala da se Tim moe
voljeti zbog njegovog ogranienog duhovnog razvoja, a pogotovo usprkos
tome. Mislila je o njemu kao to je Sokrat vjerojatno mislio o Alkibijadu,
stari i runi filozof suoen s mladiem nedostine tjelesne i intelektualne
ljepote. Zamiljala je sebe kako ga upoznaje s Beethovenom i Proustom,
kako proiruje njegov mladi, bezbrini um da obuhvati glazbu, literaturu i
umjetnost, da postane lijep iznutra kao to je lijep izvana.
Ali on je duevno zaostao mladi, jadni, bijedni poluidiot!
Postojao je slikovit, sugestivan nain da se to izrazi, nain koji je mirisao
na ovozemaljsku praktinost, tipinu za Australce. Otkrili su da je novac
zgodan model za prikazivanje i stupnjevanje inteligencije, pa duhovno
slabo razvijen ovjek za njih naprosto nije itav dok se njegova
intelektualna snaga moe izraziti u procentima ili kroz cente u dolaru.
ovjek koji nije itav moe to biti devedeset ili samo devet posto, ili
vrijedan devedeset ili samo devet centi u odnosu na itav dolar. Gospoa
Parker nije bila svjesna da privlai samo mali dio panje Mary Horton, pa
je veselo avrljala o bezosjeajnosti prosjenog mukarca, popila nekoliko
34
alica aja i sama odgovarala na vlastita pitanja kad nije mogla doekati
odgovor od Mary. Na kraju je s naporom ustala, odluivi da digne sidro.
- Zdravo i 'enja, draga, i hvala za aj. Ako nemate u friideru nita to
mu se svia, poaljite ga k meni da ga nahranim. Mary je rastreseno
klimnula glavom. Njena goa udaljila se niz stepenice a ona se vratila
svojim mislima o Timu. Kad je pogledala na sat, primijetila je da e ubrzo
biti devet, i sjetila se da fiziki radnici vole piti aj oko devet sati. Otila je
u kuhinju i skuhala svje aj, otopila zamrznuti kola od okolade i
pokrila ga svjee tuenim slatkim vrhnjem.- Time! - viknula je sputajui
pladanj na stol pod lozom; sunce je ve provirivalo preko sljemena krova i
za stolom pored stepenica bilo je prevrue. Podigao je glavu, mahnuo joj i
smjesta ugasio motor traktora, da uje to e mu rei. Time, doi da
popije alicu aja! Lice mu se ozarilo; nestrpljivo kao tene, skoio je s
traktora i odjurio preko travnjaka u kuicu iza paprati, da bi se odmah
pojavio s vreicom od smeeg papira u ruci i ustrao na terasu preskaui
po dvije stepenice.
- Ba vam hvala to ste me pozvali, gospoice Horton, nisam znao koliko
je sati - rekao je veselo sjedajui na stolicu koju mu je pokazala i posluno
ekajui da mu kae da moe poeti.
- A zna li oitati vrijeme sa sata, Tim? - upitala ga je njeno, udei se
sama sebi kako je kadra njeno postavljati pitanja.
- Oh, ne, u stvari ne znam. Znam samo kad je vrijeme da se ide kui, kad
velika kazaljka pokazuje ravno uvis a mala je kazaljka tri znaka iza nje.
Tada je tri sata. Samo, nemam svoj sat jer tata kae da bih ga izgubio. Ali
ja se ne brinem zbog toga, uvijek mi netko kae koliko je sati, kad je
vrijeme da pristavim vodu za aj, kad je pauza, kad je ruak i kad treba
ii kui. Ja nisam itav ali svi znaju da nisam, pa to, u stvari, i nije vano.
- Da, mislim da nije vano - rekla je tuno. - Jedi, Time. Kola je samo za
tebe.
35
- Oh, divno! Volim kolae sa okoladom, naroito kad su sa mnogo laga
kao ovaj. Hvala, gospoice Horton!
- Kakav aj voli, Time?- Bez mlijeka i sa mnogo eera.
- Sa mnogo eera? Koliko?
Podigao je pogled i namrtio se, sav ulijepljen vrhnjem.
- Uh, ne bih znao rei. Ja samo sipam eer dok se aj ne izlije na
tanjuri, onda znam da je dosta.
- Jesi li ikad iao u kolu, Time? - pokuala je, ponovo zainteresirana za
njega.
- Samo kratko vrijeme. Nisam mogao uiti, pa me nisu tjerali da nastavim.
Ostao sam kod kue i pomagao mami.
- Ali shvaa sve to ti se kae, i sam si se snaao s traktorom...
- Neke mi stvari idu lako,ali nauiti itanje i pisanje, to je strano teko,
gospoice Horton. Iznenaena vlastitim ponaanjem, potapala ga je po
glavi dok je stajala i mijeala licom aj.
- U redu, Time, to uope nije vano.
- Tako kae i moja mama. Pojeo je kola, a onda se sjetio da je od kue
donio sendvi pa je pojeo i njega, zalivi obrok sa tri velike alice aja.
- Stvarno, gospoice Horton, bilo je super! - uzdahnuo je, osmjehujui se
radosno.
- Ja se zovem Mary, i mislim da je mnogo lake rei Mary nego gospoica
Horton, ne ini ti se? Zato me ne bi zvao jednostavno Mary? Pogledao ju
je sumnjiavo.
- Jeste li sigurni da bi to bilo u redu? Tata kae da se nikome ne smijem
obraati bez gospodine, gospoo ili gospoice.
- Ponekad je to doputeno, meu prijateljima.
-Da?
Pokuala je ponovo, u mislima istei reenice od svih vieslonih rijei:
36
- Ja uope nisam tako stara, Time, izgledam starija nego to jesam samo
zbog ove moje bijele kose. Ne vjerujem da bi tvoj tata imao neto protiv
toga da me zove Mary.
- Zar bijela kosa ne znai da ste stari, Mary? Uvijek sam mislio da znai.
Tata ima bijelu kosu, pa i mama, a oni su stari, znam. Ima dvadeset pet
godina, pomislila je, to znai da su njegov otac i majka vjerojatno tek
neto stariji od mene.
Glasno je, meutim, rekla:
- E pa, mlaa sam od njih, to znai da jo nisam tako stara. Tim je
ustao.
- Vrijeme je da se vratim na posao. Imate vrlo velik travnjak, Mary. Nadam
se da u ga zavriti na vrijeme.
- Pa sad, ako ga ne zavri, ima jo dana. Moe doi drugi put i zavriti
posao, ako eli. Ozbiljno se zamislio nad tim problemom.
- Mislim da bih volio da opet doem, ako tata kae da mogu. - Osmjehnuo
se. - Sviate mi se, Mary, drai ste mi nego Mick i Harry, i Jim, i Bili, i
Curly, i Dave. Drai ste mi nego itko drugi osim mame i tate i moje
Dawnie. Lijepi ste, imate tako divnu bijelu kosu. Mary se borila sa stotinu
nedefiniranih emocija to su navaljivale na nju sa svih strana, i uspjela je
da se osmjehne.
- Hvala, Time, to je zaista lijepo od tebe. Ah, nije to nita - rekao je
nonalantno i odskakutao niz stepenice isturene stranjice i maui
rukama podignutim uz glavu.
- To vam je moja specijalna imitacija kunia - doviknuo joj je sa travnjaka.
- Bilo je odlino, Time, znala sam da si kuni od trenutka kad si poeo
skakutati - odgovorila je. Pokupila je pribor za aj i odnijela ga u kuu.
Bilo joj je strano naporno prilagoavati razgovor djejem uzrastu, jer
Mary Horton nije imala nikakvog posla s djecom od vremena kad je sama
37
prestala biti dijete, a uistinu mlada ionako nikad nije bila. Bila je,
meutim, dovoljno pronicava da osjeti kako je Tima
lako povrijediti, da mora dobro paziti to mu govori i kontrolirati svoj
temperament i osjeaje, da e, ako dopusti da osjeti otrinu njenog jezika,
to sasvim izmijeniti poruku njene izjave, ako ne i same rijei. Sjetivi se
kako se obrecnula na njega prethodnog dana, kad je mislila da je u
pitanju smiljena drskost, uasnula se. Jadni Tim nije mogao biti svjestan
nijansi i skrivenih tokova konverzacije odraslih ljudi, i bio je tako ranjiv!
Bila mu je draga; rekao je da je lijepa zato to ima bijelu kosu kao njegova
majka i otac.
Otkud mu samo taj tuni izraz oko usta kad zna tako malo o ivotu, a
djelovanje mu je tako ogranieno? Izvukla je kola iz garae i otila u
supermarket da kupi potrebne stvari prije ruka, jer se pokazalo da u
kui nema niega to on voli. Kola od okolade uvala je kao rezervu za
sluaj da netko doe, a lag je mljekar ostavio zabunom - na sreu. Znala
je da je Tim donio sa sobom ruak, ali mu to moda nee biti dovoljno, a
vjerojatno bi se obradovao kad bi ga ponudila neim to djeca vole,
hamburgerima ili kobasicama.
- Jesi li ikad iao u ribolov, Time? - upitala ga je za rukom.
- Oh, jesam, volim ii u ribolov - odgovorio je jedui ve treu kobasicu. -
Tata me ponekad vodi u ribolov, kad nije previe zauzet.
- A je li esto zauzet?
- Pa sad, ide na konjske trke, kriket, nogometne utakmice i takve stvari.
Ja ne idem s njim zato to mi bude muno od gomile i buke, od svih onih
ljudi zaboli me glava a eludac mi se okrene.
- Onda u te ja jednom povesti u ribolov - rekla je, i na tome je ostalo.
Sredinom popodneva zavrio je stranji vrt i doao da pita za prednji.
Pogledala je na sat.
38
- Mislim da se neemo natezati s prednjim vrtom danas, Time, ve je
gotovo vrijeme da poe kui. Kako bi bilo da doe sljedee subote pa da
zavri prednji vrt, ako te tata pusti? Zadovoljno je klimnuo glavom.
- U redu, Mary.
- Idi donesi svoju torbu iz kuice za alat, Time.
Moe se presvui u kupaonici, tamo ima ogledalo da provjeri jesi li se
obukao kako treba.
Unutranjost njene kue, jednostavno, spartanski ureena, oduevila ga
je. Proetao se bos kroz dnevnu sobu u sivim tonovima, zavlaei none
prste u debeli vuneni tepih gotovo s izrazom zanosa na licu i prolazio
rukom po namjetaju tapeciranom bisernosivim pliem.
- Uh, Mary, svia mi se vaa kua - ponavljao je oduevljeno. - Sve je u
njoj tako mekano i nekako hladno!
- Doi da vidi moju biblioteku - rekla je, toliko eljna da mu pokae svoj
ponos i radost da ga je uhvatila za ruku. Biblioteka ga, meutim, nije ni
najmanje impresionirala; uplaila ga je i gotovo natjerala da zaplae.
-Koliko knjiga! - rekao je i stresao se. Nije htio ostati u toj prostoriji ni kad
je primijetio da ju je njegova reakcija razoarala.
Trebalo joj je nekoliko minuta da ga smiri poslije tog udnog napadaja
straha to ga je izazvala biblioteka, i nakon toga je dobro pazila da ne
ponovi pogreku pokazujui mu bilo to intelektualnog karaktera. Kad je
doao k sebi nakon prvobitnog oduevljenja i zbunjenosti, pokazao je da
moe biti i kritian - zamjerio joj je to u kui nema boja.
- Sve je tako divno na dodir, Mary, ali sve je iste boje! - pobunio se. -
Zato nema niega crvenog? Ja volim crvenu boju!
- Moe li mi rei koje je ovo boje? - upitala ga je, podiui oznaku za
knjige od crvene svile.
- Crvene, naravno - odgovorio je prezirno.
39
- Onda u pogledati to se moe uraditi - obeala je. Dala mu je kuvertu
sa trideset dolara, to je bila mnogo vea nadnica od one koju je ikoji
fiziki radnik mogao dobiti u Sydneyju.
- Moja adresa i broj telefona napisani su na komadu papira u kuverti -
objasnila mu je - i htjela bih da ga da svom ocu kad se vrati kui, kako
bi znao tko sam i na koji nain moe stupiti u vezu sa mnom. Nemoj
zaboraviti da mu to preda, molim te.
Zurio je u nju, uvrijeen.
- Nikad nita ne zaboravljam, kad mi se jasno kae - rekao je.
- Oprosti, Time, nisam htjela da te uvrijedim - rekla je Mary Horton, koja
nikad do tada nije vodila rauna o tome vrijeaju li njene rijei koga. Ne
moe se rei daje imala obiaj da govori uvredljive stvari, ali Mary Horton
izbjegavala je vrijeanje zbog takta, dobrog odgoja i iz diplomatskih
razloga, a ne zato to je nastojala da drugima ne zadaje bol.
Mahnula mu je u znak pozdrava s ulaznih vrata, nakon to je odbio njenu
ponudu da ga odveze do eljeznike stanice. Kad je malo odmakao niz
ulicu, sila je do donje kapije i, naslonjena na nju, promatrala ga dok nije
nestao iza ugla.
Svatko tko bi ga sreo na ulici pomislio bi da je nevjerojatno lijep mladi
koji ide svojim putem na vrhuncu zdravlja i snage, uvjeren da je itav
svijet njegov. Sve to izgleda kao neki boanski hir, pomislila je, jedna od
onih ala kakve su grki bogovi voljeli zbijati sa svojom tvorevinom,
ovjekom, kad god bi ovjek postao previe umiljen ili zaboravio to im
duguje. Kakav samo gargantuanski smijeh izaziva svojom pojavom Tim
Melville.Ron je, kao i uvijek, u Seasideu, ali je doao neto ranije nego
stoje imao obiaj dolaziti subotom. Napunio je prenosivi friider pivom i
otiao na utakmicu kriketa; na sebi je imao kratke hlae, sandale i
koulju raskopanu od ovratnika do ruba da mu povjetarac hladi
40
tijelo. Curly i Dave se, meutim, nisu pojavili, a zadovoljstvo to ga prua
leanje na travom obraslom breuljku pokraj sydneyskog igralita za
kriket i drijemanje na suncu nekako nije bilo potpuno kad je bio sam.
Zadrao se nekoliko sati, ali kriket se igrao uobiajenim puevim
korakom, a konji na koje se kladio na Warwick Farmi stigli su posljednji,
pa je oko tri sata pokupio svoj hladnjak s pivom i radio i otiao u
Seaside, voen nepogreivim instinktom rasnog lovakog psa. Nikad mu
ne bi palo na pamet da se vrati kui; Es je subotom poslije podne igrala
tenis sa svojim prijateljicama, u mjesnom Pogodi-loptu-i-kikoi-se klubu,
kako ga je nazivala, a kako je Tim bio na poslu, kua je bila pusta.
Dawnie je bila negdje s nekim od njenih momaka sveznalica. Kad se Tim
pojavio neto poslije etiri, Ron je bio vrlo zadovoljan to ga vidi i donio
mu je kriglu piva.
- Kako je bilo, mome? - upitao je sina kad su se naslonili leima na stup
i zagledali u more.
- Fantastino, tata! Mary je zaista prava dama.
- Mary? - Ron se zagledao u Timovo lice, iznenaen i zabrinut.
- Gospoica Horton. Rekla mi je da je zovem Mary. Malo sam se nekao,
ali je rekla da je to u redu.- U redu je, tata, zar ne? - upitao je sa
strepnjom jer je u oevom reagiranju osjetio neto neobino.
- Ne znam, mome. Kako izgleda ta gospoica Mary Horton?
- Divna je, tata. Dala mi je da jedem gomilu dobrih stvari i pokazala mi
svoju kuu. Ima klima-ureaj, tata! I namjetaj je lijep, i tepih, ali sve je
sivo pa sam je upitao zato u stanu nema neto crvene boje, a ona je rekla
da e vidjeti to moe uiniti u vezi s tim.
- Je li te dirala, mome?
Tim je bijelo pogledao Rona.
41
- Je li me dirala? Pa sad, ovaj, ne znam. Mislim da jest. Uhvatila me za
ruku kad me je povela da mi pokae knjige. - Nainio je grimasu. - Knjige
mi se nisu svidjele, ima ih previe.
-Je li lijepa?
- Oh, da, jest! Ima prekrasnu bijelu kosu, tata, kao ti i mama, samo jo
bjelju. Zato i nisam znao je li u redu da je nazivam Mary, jer ste mi ti i
mama uvijek govorili da nije pristojno nazivati stare ljude imenom.
Ron je odahnuo.
- Oh! - rekao je i veselo potapao sina po ruci.
E, zaista si me uplaio, mogu ti rei. To je, znai, starija dama?
- Jest.
- Je li ti platila kao to je obeala?
- Da, novac je ovdje, u kuverti. Unutra je i njeno ime i adresa. Rekla je da
ti to dam ako sluajno bude htio razgovarati s njom.
- A zato bi ti razgovarao s njom, tata? Ne vidim zato bi ti razgovarao s
njom. Ron je uzeo kuvertu koju mu je Tim pruio.
- Ja i ne elim razgovarati s njom, mome. Jesi li zavrio posao?
- Nisam, travnjak je prevelik. Ako se slae, pozvala me je da sljedee
subote pokosim prednji vrt. U kuverti su bile tri nove, utave novanice
od po deset dolara; Ron je zurio as u njih, as u rukopis Mary Horton
koji je odavao autoritet i obrazovanost. aave mlade djevojke i osamljene
kuanice nemaju takav rukopis, zakljuio je. Trideset komada za jedan
dan rada u vrtu! Spremio je novanice u svoju novarku i potapao Tima
po leima.
- Dobro si radio, mome, moe otii sljedee subote.
- Hvala, tata! - Sugestivno je nagnuo praznu au na jednu i drugu
stranu.
- Mogu li dobiti jo jedno pivo?
42
- Kad e konano nauiti da ga pije polako, Time? Na Timovom licu
pojavio se izraz najvee tuge.
- Uh, opet sam zaboravio! A zaista sam namjeravao da ga pijem polako,
tata, ali tako mi je prijalo da sam zaboravio i nisam mogao stati.
Ron se smjesta pokajao zbog te trenutne nepromiljenosti.
- Nema veze, mome, neka te to ne brine. Idi zatrai od Florrie da ti natoi
kriglu Olda.
Pivo, vrlo snano kakva ve jesu australska piva, kao da uope nije
djelovalo na Tima. Neki duevno zaostali ljudi polude im pomiriu
alkohol, razmiljao je Ron, udei se, a Tim bi, kad bi se pokuao
natjecati u piu, ubrzo oborio svog oca pod stol i odnio ga kui. Na njega
kao da nije uope utjecalo.
- Tko je ta Mary Horton? - upitala je Es te veeri, nakon to je otpremila
Tima u krevet.
- Neki bakutaner iz Artarmona.
- Tim je prilino oaran njome, ne ini ti se? Ron je pomislio na trideset
dolara u svom novaniku i uzvratio praznim pogledom.
- Da, mislim da jest. Dobra mu je, a rad u njenom vrtu subotom nee mu
dati da krene loim putem.
- Omoguit e ti da se vue po krmama i hipodromima sa svojim
pajdaima, to eli rei - protumaila je Es njegove rijei, zahvaljujui
mnogogodinjem iskustvu.
- Gospode Boe, Es, kako moe govoriti muu takve stvari?
- Ha! - uzvratila je otro, sputajui pletivo.
- Istina pee, zar ne? Je li mu bar platila?
- Nekoliko dolara.
- Koje si ti strpao u svoj dep, naravno.
- Pa sad, nije u pitanju neki vei iznos. ta misli koliko je mogao dobiti
za koenje travnjaka strojem, ti sumnjiavo staro gunalo?
43
- Dok god dobivam novac potreban za kuanstvo, sve mi je ravno do mora
koliko mu je platila, dragi moj!
- Ustala je i protegnula se. - Jesi li za alicu aja?
- Oh, hvala, prijat e mi. Gdje je Dawnie?
- Otkud bih ja to mogla znati? Ima dvadeset etiri godine i sama je svoj
gospodar.
- Ukoliko nije pronala nekoga kome e sluiti! Es je slegla ramenima.
- Djeca danas ne misle kao mi nekad, dragi moj, i tu se ne moe nita
uiniti. Osim toga, ima li tri iste da upita Dawnie gdje je bila, i nije li se
spetljala s nekim tipom?
Ron je poao za Es u kuhinju i njeno je potapao po stranjici.
- Boe sauvaj! Samo bi me pogledala niz onaj svoj prokleti nos i zasula
me bujicom rijei koje ne razumijem. Na kraju bih se zbog svega osjeao
kao idiot.
- ao mi je to Bog nije pravednije podijelio pamet naoj djeci, Rone dragi
- uzdahnula je Es pristavljajui ajnik.
- Da je sastavio njihovu pamet i onda dao svakome po pola, oboje bi dobro
proli.
- Ne vrijedi plakati nad proljevenim mlijekom,stara moja.Ima li kolaa?
- eli li voni ili sa kimom?
- Sa kimom.
Sjeli su za kuhinjski stol jedno nasuprot drugome i smazali po pola kolaa
sa kimom, zalivi ga sa po tri alice aja. Samodisciplina je omoguila
Mary Horton da izdri tjedan dana u kompaniji Constable Steel & Mining
kao da Tim Melville nije stupio u njen ivot. Skidala je haljinu prije nego
to e ui u zahod kao i obino, vodila poslove Archieja Johnsona
pedantno kao i uvijek i budnim okom bdjela nad radom sedamnaest
daktilografkinja, uredskih momaka i slubenika. Uveer, meutim, kad bi
se nala kod kue, knjige je vie nisu drale ve je umjesto toga provodila
44
vrijeme u kuhinji, prouavajui recepte i eksperimentirajui kolaima,
kremama i pudinzima. Paljivim ispitivanjem Emily Parker stekla je malo
jasniju predodbu o Timovom ukusu, pa je htjela da mu pripremi iri
izbor kad doe u subotu. Za jedne pauze za ruak otila je u
prodavaonicu pokustva u sjevernom Sydneyju i kupila vrlo skup stoli za
kavu s ploom od stakla boje rubina, a onda je pronala i kau presvuen
pliem prikladne boje. Ti akcenti tople, jarke boje u poetku su je
uznemiravali, ali kad se navikla na njih, morala je priznati da je s njima
njena ledena dnevna soba mnogo dobila. Goli, bisernosivi zidovi iznenada
su postali topliji i morala se upitati ne raspolae li Tim, kao i mnoga djeca
prirode, razvijenim instinktom za umjetnost. Moda bi ga jednog dana
mogla povesti u neku galeriju, da vidi to e njegove oi otkriti.
U petak uveer otila je na poinak vrlo kasno jer je
svakog trenutka oekivala da se javi Timov otac i obavijesti je kako ne eli
da njegov sin upropatava dragocjene vikende radei kao vrtlar. Telefon,
meutim, nije zazvonio i sljedeeg jutra, tono u sedam sati, Tim je
pokucao na vrata i probudio je iz dubokog sna. Ovog puta odmah ga je
uvela u kuu i upitala da li eli popiti alicu aja dok se ona obue.
- Ne, hvala, nita mi ne treba - odgovorio je, a plave su mu oi zablistale.
- Onda se moe posluiti zahodom pokraj praonice da se presvue, dok
se ja obuem. Htjela bih ti pokazati to treba uraditi u prednjem vrtu.
Vratila se u kuhinju neto kasnije, po obiaju tiho kao maka. Nije ju uo
kad je ula, pa je ostala utke stajati na vratima i promatrala ga, ponovo
zapanjena potpunou njegove ljepote.
Kako je to strano, kako je to nepravedno, pomislila je, to u takvoj
prekrasnoj ljuturi boravi tako bezvrijedan stanovnik - i odmah se
postidjela. Moda je upravo to raison d'etre njegove ljepote, to je njegovo
kretanje prema grenom i neasnom zaustavljeno u nevinosti ranog
djetinjstva. Da je normalno odrastao, moda bi izgledao drukije, onako
45
kako je slikao Botticelli -na usnama bi imao lukav osmijeh, a u dubini
bistrih plavih oiju odraavalo bi se rano poznavanje ivota. Tim uope
nije pripadnik svijeta odraslih ljudi, osim najpovrnije gledano.
- Hajde, Time, da ti pokaem to treba raditi u prednjem vrtu - rekla je
konano, razbijajui aroliju. Cvrci su cvrali i strugali u svakom grmu,
na svakom drvetu; Mary je pritisnula ui dlanovima, nainila grimasu i
otila po svoje jedino oruje, crijevo za zalijevanje.
- Ne sjeam se da su cvrci ikad bili takva napast kao ove godine - rekla je
kad je buka donekle utihnula, dok je voda s gustih oleandara kapala na
stazu.
- Briiiik! - javio se bas zborovoa kad su svi ostali utihnuli.
- Evo ga, opet poinje, stara hulja! - rekla je Mary prilazei oleandru kraj
ulaznih vrata, razgrui nakvaene grane i uzalud pretraujui pogledom
unutra njost grma slinu katedrali. - Nikako da ga pronaem - objasnila
je unuvi i okreui glavu da se osmjehne Timu koji je stajao iza nje.
- elite ga uhvatiti? - upitao ju je Tim ozbiljno.
- Naravno da elim! On uvijek poinje galamu, bez njega ostali kao da su
nijemi.
- Uhvatit u vam ga.S lakoom je uvukao goli gornji dio tijela meu lie i
granje tako da je od pasa navie bio potpuno nevidljiv. Tog jutra nije na
nogama imao cipele ni arape, jer nije radio s betonom od koga nastaju
mjehuri i pukotine na koi, pa mu se vlana crnica lijepila za stopala.
- Briiiik! - oglasio se u basu cvrak, osuivi se dovoljno da pone s
probama.
- Moj si! - viknuo je Tim i izvukao se iz grma, drei neto u stisnutoj
desnoj ruci.
Mary je, u stvari, od cvraka do tada vidjela samo njihove odbaene
smee oklope u travi pa je reagirala pomalo sa strahom, jer se kao sve
ene bojala pauka, kukaca i svih takvih gmizavih i puzavih stvorenja.
46
- Evo ga, pogledajte ga! - rekao je Tim ponosno,polako otvarajui prste
dok cvrak nije postao potpuno vidljiv. Tim ga je pridravao za vrhove
krila lijevim palcem i kaiprstom.
- Uh! - stresla se Mary i ustuknula a da nije dobro ni pogledala cvrka.
- Ah, ne bojte ga se, Mary! - rekao je Tim moleivo, osmjehujui joj se i
njeno gladei cvrka.
- Gledajte, zar nije lijep, tako zelen i kitnjast, kao leptir? Zlatna glava
naginjala se iznad cvrka; Mary ih je promatrala, jednog i drugog,
iznenada obuzeta zasljepljujuimsaaljenjem. Tim je, izgleda, bio
uspostavio neki poseban odnos s tim stvorenjem jer je lealo na njegovom
dlanu bez imalo straha i panike, i bilo je zaista lijepo, ako ovjek zaboravi
na marsijanske antene i oklop kao kod jastoga. Cvrak je imao debelo
tijelo jarkozelene boje, dugo oko pet centimetara, kao poprskano zlatnim
prahom, a oi su mu blistale i svjetlucale kao dva velika topaza. Njena,
prozrana krila bila su mu sad sloena na leima, proarana svijetloutim
i zlatnim ilicama kao list i prelijevajui se u svim duginim bojama. A
iznad cvrka naginjao se Tim, isto tako stran i isto tako lijep, iv i blistav.
- Ne elite da ga ubijem, valjda? - rekao je moleivo Tim podiui prema
njoj tuni pogled.
- Ne - odgovorila je, okreui se. - Vrati ga u njegov grm.
Do ruka, Tim je zavrio prednji travnjak. Mary mu je dala dva
hamburgera i hrpu prenih krumpira, a zatim je preostali prostor
popunila vruim kuhanim pudingom sa demom i vruim preljevom od
banana.
- Mislim da sam gotov, Mary - rekao je Tim nakon to je iskapio treu
alicu aja. - Samo mi je ao to nema jo posla za mene. - Njegove
krupne oi bile su kao zamagljene kad ju je pogledao. - Sviate mi se,
Mary, drai ste mi nego Mick, i Harry, i Jim, i Bili, i Curly, i Dave, drai
ste mi nego itko drugi osim mame i tate i moje Davraie.
47
Potapala ga je po ruci i srdano mu se osmjehnula.
- Vrlo je lijepo od tebe to to kae, Tim, ali ne vjerujem da je to zaista
istina, jer me ne poznaje dovoljno dugo.
- Nema vie trave za koenje - uzdahnuo je, ne obraajui panju na njeno
odbijanje da primi njegov kompliment.
- Trava e porasti, Time.
- Da?
Ta kratka upitna rjeca bila je njegov znak da uspori, da je uraeno ili
reeno neto to on ne razumije.
- Zna li istiti korov isto tako kao to zna kositi?
- Mislim da znam. Cijelo vrijeme to radim kod kue.
- Da li bi onda htio da dolazi svake subote i brine se o mom vrtu, kosi
travu kad je to potrebno, sadi cvijee i isti korov, prska bunje,
podrezuje ivicu i razbacuje umjetno gnojivo? Uhvatio ju je za ruku i
stresao je, radosno se osmjehujui.
- Oh, Mary, vi mi se zaista sviate. Dolazit u svake subote i brinuti se za
va vrt, obeavam da u se poteno brinuti za va vrt!
U kuverti, kad je poslije podne krenuo kui, opet je ponio trideset dolara.
Tim je dolazio ve pet tjedana kad je Mary Horton, u etvrtak kasno
uveer, nazvala preko telefona njegovog oca. Ron se sam javio.
- Da? - upitao je.
- Dobar veer, gospodine Melville. Ovdje Mary Horton, Timova subotnja
prijateljica. Ron je smjesta naulio ui i dao znak Es da doe i slua
razgovor.
- Oh, drago mi je to ste se javili, gospoice Horton. Jeste li zadovoljni
Timovim radom?
- Vrlo je ugodno biti s njim, gospodine Melville. Uivam u njegovom
drutvu. Ron se samouvjereno zakikotao.
48
- Prema onome to pria kod kue, imam dojam da e vam pojesti kuu i
sve to imate u njoj, gospoice Horton. Nee, ne brinite.
- Pravo je zadovoljstvo gledati ga kako jede, gospodine Melville. Zavladala
je pomalo neugodna stanka, koju je Ron konano prekinuo pitanjem:
- O emu se radi, gospoice Horton? Tim vam nije potreban ovog tjedna?
- Pa sad, i jest i nije, gospodine Melville. Stvar je u tome to ovog vikenda
moram otii u Gosford da vidim kako izgleda moja vikendica. Potpuno
sam je zanemarila, posvetila sam se samo vrtu kod kue. Bilo kako bilo,
pitala sam se da li biste imali neto protiv toga da povedem sa sobom
Tima, da mi pomogne? Pomo mi je potrebna, a Tim je kao zmaj. Moja
vikendica je u tihom kraju i dajem vam rije da Tim tamo nee biti izloen
nikakvim psihikim pritiscima, stranim osobama i takvim stvarima.
Rekao mi je da voli pecati ribu, a vikendica se nalazi na upravo idealnom
mjestu za pecanje, pa sam mislila da bi mu moda... da bi mu taj izlet
moda prijao. On, izgleda, rado dolazi k meni, a ja volim njegovo drutvo.
Ron je skupio obrve pogledavi u Es, ali ona je energino klimnula glavom
i uzela slualicu.
- Dobar dan, gospoice Horton, ovdje Timova majka... Da, dobro sam,
hvala, a kako ste vi? ... Oh, drago mi je to to ujem... Gospoice Horton,
zaista je lijepo od vas to ste se sjetili da pozovete Tima da poe s vama
preko vikenda... Da, on je prilino osamljen, teko je to za jadnika kao to
je on, znate... Zaista ne vidim nikakvog razloga zato Tim ne bi poao s
vama, mislim da e mu promjena dobro doi... Da, on vas zaista mnogo
voli. . . A sad u vam opet dati svog supruga, gospoice Horton, i mnogo,
mnogo vam hvala.
- Gospoice Horton? -javio se Ron, uzimajui slualicu od ene. - E pa,
uli ste to kae stara, ona se slae, a ako se ona slae, bit e najbolje da
se sloim i ja, hahaha! Da, potpuno ste u pravu! Okej, pobrinut u se da
spakira svoje stvari i da bude kod vas u subotu u sedam ujutro. .. U redu,
49
gospoice Horton, i mnogo, mnogo vam hvala.. . A sad baj-baj, i hvala
vam jo jednom. Mary je isplanirala vonju od ezdeset milja kao piknik i
napunila prtljanik automobila namirnicama, predmetima za zabavu i
svim udobnostima koje bi im u vikendici mogle nedostajati. Tim je stigao
u subotu ujutro, tono u sedam sati. Dan je bio lijep i sunan; bio je to
drugi vikend za redom koji, inilo se, kia nee pokvariti. Mary je odvela
Tima ravno u garau.
- Upadaj i udobno se smjesti, Time. Jesi li dobro?
- Dobro sam - odgovorio je.
- Moja kua nije u samom Gosfordu - rekla je kad su kola izbila na
Pacifiki auto-put u smjeru Newcastlea. - Kako ivim i radim u gradu,
nisam htjela da mi vikendica bude opet usred gomile ljudi, pa sam kupila
zemljite dosta daleko od mjesta, na Havvkesburvju, u blizini Broken
Baya. Ali moramo proi kroz Gosford jer tu poinje jedini put do mog
posjeda, razumije? Bogme, kako se Gosford proirio! Sjeam se kad se
sastojao od jedne krme, jedne automehanike radionice, dvojice ljudi i
jednog psa. A sad je prepun izletnika i vlasnika vikendica, okupi se tu i po
ezdeset tisua ljudi, mislim ... Bacila je iskosa pogled prema njemu i
zastala usred reenice, iznenada zbunjena. Sjedila je pored njega i
pokuavala voditi konverzaciju kao da je on osoba kakvom je zamiljala
njegovu majku. On je sa svoje strane nastojao da je zainteresirano slua,
odvajajui svaki as pogled od predjela to su prolazili da bi zadrao
blistave, odane oi na njenom profilu.
- Jadni Time - uzdahnula je. - Ne obaziri se na
mene, samo se opusti i gledaj kroz prozor. Dugo nakon toga vladala je
tiina. Tim je oigledno uivao u vonji, sjedio je okrenut na stranu, s
nosom gotovo priljubljenim uz prozor, ne proputajui nita. To ju je
natjeralo da se upita koliko raznolikosti ima u njegovom ivotu i koliko
50
mu se esto dogaa da se uzdigne iznad, po svemu sudei, vrlo
monotonog ivljenja.
- Ima li tvoj otac kola, Time? Ovog puta nije se potrudio da se okrene njoj
ve je i dalje gledao kroz prozor.
- Ne, kae da su u gradu kola ist gubitak vremena i novca. Kae da je
mnogo zdravije hodati i da je mnogo jednostavnije sjesti u autobus ako
ovjek ve mora nekamo da se vozi.
- A pozove li te tko ponekad na vonju?
- Ne ba esto. Od vonje me hvata munina. Okrenula je glavu i
pogledala ga, uznemirena.
- Kako se sad osjea? Je li ti muka?
- Ne, osjeam se sasvim dobro. Ova kola ne tresu i ne bacaju me tamo-
amo kao druga kola, a uz to sjedim i naprijed, a ne straga, gdje vie trese,
zar ne?
- Vrlo dobro, Time! U pravu si. Ali ako osjeti
muninu, reci mi na vrijeme, hoe? Nije ba lijepo ako netko napravi
nered u kolima.
- Obeavam da u vam rei, Mary, zato to nikad ne viete na mene i ne
prigovarate mi. Nasmijala se.
- Sluaj, Time, nemoj se praviti muenik! Sigurna sam da nitko ne vie na
tebe i ne prigovara ti ba previe esto, pa i to samo kad zaslui.
- Pa sad, tako je - rekao je i nasmijao se. - Ali mama se propisno razbjesni
kad povraam po stvarima.
- Nimalo joj ne zamjeram. I ja bih se propisno razbjesnila, zato dobro pazi
da me upozori ako osjeti muninu, i savladaj se dok ne izae iz kola. U
redu?
- U redu, Mary.
Nakon nekog vremena Mary se nakaljala i ponovo progovorila.
- Jesi li ikad bio izvan grada, Tim?
51
Zavrtio je glavom.
- Zato nisi?
- Ne znam. Ne vjerujem da su mama i tata ikad poeljeli da vide neto
izvan grada.
- A Dawnie?
- Moja Dawnie ide svuda, bila je ak i u Engleskoj. - Rekao je to tako kao
da je Engleska tu odmah iza ugla.
- A za praznike,kad si bio jo mali?
- Uvijek smo ostajali kod kue. Mama i tata ne vole divljinu, vole samo
grad.
- E pa, Time, ja esto odlazim u svoju vikendicu pa moe uvijek poi sa
mnom. A moda u te jednom odvesti u pustinju, ili na Veliki zatitni
greben, na pravo putovanje.
On, meutim, nije obraao panju na nju jer su se pribliavali rijeci
Hawkesbury, pa je pogled bio prekrasan.
- Oh, zar nije divno? - klicao je vrtei se na sjedalu i grevito krei ruke,
kako je uvijek radio kad je bio neim dirnut ili uznemiren. Mary nije bila
svjesna niega osim iznenadnog bola, bola tako novog i stranog da nije
imala pravu predodbu o tome zato ga osjea. Jadni, tuni mladi!
Dogaaji su se nekako urotili da blokiraju svaki pravac koji mu je mogao
proiriti horizonte i osigurati duhovni razvitak. Njegovi su se roditelji
brinuli o njemu, ali njihov ivot bio je skuen a vidici ogranieni na obrise
Sydneyja. Da bude pravedna, nije u srcu mogla nai snage da im zamjeri
to nisu shvatili kako nema nade da Tim ikad izvue iz njihovog naina
ivota ono to u njemu nalaze oni. Jednostavno im nikad nije palo na
pamet da se upitaju je li on uistinu sretan ili nije, jer je bio sretan. Samo,
je li mogao moda biti i sretniji? Kako bi izgledao kad bi se oslobodio lanca
njihove svakodnevice, kad bi mu dopustili da malo protegne noge?
52
Bilo je tako teko pohvatati sve konce njenih osjeaja prema njemu -
jednog je trenutka mislila o njemu kao o malom djetetu, a ve sljedeeg
trenutka njegova fizika ljepota podsjetila bi je da je on odrastao
mukarac. Osim toga, bilo joj je teko uope neto osjeati kad je prolo
toliko godina od vremena kada joj je ivot bio neto vie od obinog
postojanja. Nije imala ugraen emocionalni indikator s pomou koga bi
mogla razlikovati saaljenje od ljubavi, pravi gnjev od nastojanja da zatiti
svoj mir. Ona i Tim bili su kao Svengali i Trilby, samo u zlosretno
izmijenjenim ulogama: onaj bez razuma hipnotizirao je razumnog. Otkako
je prvi put vidjela Tima prije nekoliko tjedana, potpuno se posvetila akciji i
radei odravala svoje misli iskljuene. Nikad nije dopustila sebi da sjedne
i u samoi o svemu mirno razmisli, jer po prirodi nije bila sklona
ispitivanju kako i zato neto osjea. ak ni sad nije htjela to uiniti, nije
namjeravala da se dovoljno odvoji od sredita svog bola kako bi se
uhvatila ukotac s njegovim uzrocima.
Najblii susjedi bili su udaljeni dvije milje od vikendice jer to podruje jo
nije bilo razvijeno. Jedini prilazni put bio je straan, obina staza
prokrena kroz umu eukaliptusa, neprohodna kad bi pala kia i
raskvasila
je, a kad nije bilo kie, iza automobila su se dizali
ogromni, gusti oblaci praine koja je padala na raslinje
kraj puta i pretvarala ga u smee, okamenjene kosture.
Jarci, izboine i udarne rupe na cesti predstavljali su
opasnost i za najsolidnija kola, tako da je bilo malo ljudi
spremnih da se radi izdvojenosti od svijeta izlau takvim
rizicima i neugodnostima.
Posjed Mary Horton bio je relativno velik, oko dvadeset
jutara; kupila ga je mislei na budunost, svjesna
da e kancerozno irenje grada konano dovesti do
53
razvoja te oblasti i fantastinih profita. Do tog vremena
mjesto je potpuno odgovaralo njenoj ljubavi prema samoi.
Staza koja je nestajala u grmlju oznaavala je poetak njenog imanja.
Skrenula je s ceste i nastavila vonju stazom to je vodila nekih pola milje
kroz prekrasnu ikaru, nedirnutu,
djeviansku. Staza je izbijala na prostranu istinu, koja je na jednom
ktaju zavravala malom plaom; iza nje, slana i jo pod utjecajem plime,
tekla je rijeka Hawkesbury svojim
vijugavim, irokim koritom, izmeu strmih obala od pjeenjaka. Plaa
Mary Horton bila je duga svega oko sto metara, a na oba njena kraja
uzdizale su se visoke ute stijene. Sama kua bila je graena bez velikih
pretenzija -bijae to niska etvrtasta zgrada reetkaste konstrukcije, s
krovom od valovitog lima i irokom, otvorenom verandom unaokolo.
Mary je uvijek nastojala da bude obojena zato to nije podnosila nered i
zaputenost, ali mutnosmea boja koju je izabrala nije popravljala izgled
kue. Dva velika rezervoara za vodu od pocinanog lima bila su
postavljena na visoke tornjeve na jednom kraju zadnje strane kue, koja
je bila okrenuta stazi. Na istini bilo je mjestimice posaeno drvee, koje
je ve bilo dovoljno poraslo da bar dijelom razbije dojam praznine. Mary
nije ni pokuala da tu uredi neto kao vrt i trava je slobodno rasla, ali
usprkos svemu mjesto je posjedovalo stanovit, teko objanjiv arm.
Mary je utroila dosta novca na svoju vikendicu otkako je kupila posjed
prije petnaestak godine. Podigla je velike rezervoare da ima dovoljno iste
vode potrebne suvremenom
kuanstvu, i uvela struju da se rijei fenjera i petrolejki. Mary nije nalazila
nita privlano u ognjitima, kaminima, svijeama i toaletnim
prostorijama izvan kue; sve je to samo
zahtijevalo dodatne napore i neugodnosti.
54
Kad joj se prilazilo kolima, kua je pokazivala svoju najruniju stranu, ali
Tim je bio sav izvan sebe. Mary ga je jedva digla sa sjedala i nekako
namamila da ue u kuu na stranja
vrata.
- Ovo je tvoja soba, Time - rekla je pokazujui mu skromno namjetenu,
ali veliku spavau sobu sa bijelim zidovima i bijelo obojenim pokustvom;
podsjeala je pomalo na samostansku eliju. - Mislim da bi mogao, ako ti
se svidi da dolazi ovamo, razmisliti kojom bi bojom elio da obojim zidove
i kakav bi ti namjetaj najvie odgovarao.
Mogli bismo jednog dana otii da sve to kupimo u gradu.
Nije mogao nita odgovoriti, previe uzbuen i opijen itavim dotadanjim
iskustvom da bi mogao apsorbirati i tu novu radost. Pomogla mu je da
raspakira svoj kofer i sloi stvari u
prazne ladice i ormar. Zatim ga je uhvatila za ruku i odvela u dnevnu
sobu.
Upravo tu bila je izvela najvee promjene u kui, koja je nekad imala
mranu, loe osvijetljenu dnevnu sobu po itavoj duini prednje verande.
Dala je da se srui itav prednji zid, komad po komad, i zamijenila ga
klizeim staklenim vratima du itave fasade, visokim od poda do stropa,
tako da po lijepom vremenu izmeu dnevne sobe i otvorenog prostora nije
bilo niega. Pogled iz sobe bio je takav da je ovjeku zastajao dah.
Travnata povrina blago se sputala do svijetloutog pijeska na sunanoj,
istoj maloj plai ije je rubove blago zapljuskivala plava voda
Hawkesburyja, dok su se na drugoj obali iroke rijeke prekrasne stijene,
raskono okrunjene umom, dizale u susret svijetlom, prozranom nebu.
Jedini zvui ljudskog porijekla dopirali su s rijeke - pukanje
izvanbrodskih motora, brektanje izletnikih brodova, brujanje glisera to
su vukli skijae na vodi. Ali ptice su kretale i cvrkutale sa svakog drveta,
cvrci su dizali zaglunu buku, a vjetar je tiho zavijao provlaei se kroz
55
utave grane. Mary jo nikad nije dijelila s nekim to svoje utoite, ali je
mnogo puta u sebi ponavljala zamiljeni razgovor to e ga voditi sa
svojim prvim gostima. Oni e se glasno oduevljavati i diviti pogledu i u
beskraj komentirati svaku sitnicu. Tim, meutim, nije rekao nita; nije
imala predodbu o tome kakve su njegove mogunosti procjene i
usporedbe. Bilo je oigledno kako misli da je sve divno, ali za njega je bilo
divno sve to ga nije inilo nesretnim. Je li Tim sposoban da doivljava
gradaciju sree? Moe li uivati u nekim stvarima vie nego u drugima?
Kad je raspakirala svoje stvari i napunila kuhinju, pozvala ga je na ruak.
U toku objeda govorio je vrlo malo i polako vaui pojeo sve to je stavila
pred njega. Ukoliko nije bio uzbuen ili pregladnio, njegovom ponaanju
za stolom nije se imalo to zamjeriti.
- Zna li plivati? - upitala ga je nakon to je uz njegovu pomo oprala
tanjure. Lice mu se ozarilo.
- Znam, oh, znam!
- Onda e biti najbolje da obue kupae gaice dok ja ovdje ne
pospremim, pa emo otii na plau. Vrijedi?
Smjesta je nestao i vratio se toliko brzo da mu je morala rei neka je
prieka dok ne obavi ostale sitne poslove po kuhinji. Ponijeli su dvije
platnene lealjke, suncobran, runike i ostali pribor za plau i, tako
natovareni, oteturali do pijeska.
Mary se ve bila smjestila u lealjku i otvorila knjigu kad je primijetila da
on jo stoji i gleda u nju, zbunjen i oigledno u neprilici.
Zatvorila je knjigu.
- U emu je stvar, Time? to se dogodilo?
On je bespomono krio ruke.
- Uinilo mi se da ste rekli da emo plivati!
- Nisam rekla mi, Time - ispravila ga je blago. - Ti samo plivaj koliko ti
srce eli, ali ja nikad ne idem u vodu.
56
Kleknuo je pored njene lealjke i poloio obje ruke na njenu podlakticu,
strano uzrujan.
- Ali to nije isto, Mary! Ja ne elim plivati sam! - Suze su mu zablistale na
dugakim plavim trepavicama kao kapljice vode na kristalu. - Molim vas,
Mary, molim vas, nemojte me ostavljati da plivam sam! Pruila je ruku da
ga dodirne, ali ju je brzo povukla.
- Ali ja nisam ponijela kupai kostim, Time! Ne mogu ii u vodu, sve kad
bih i htjela.
On je klatio glavom naprijed-nazad, sve alosniji i alosniji.
- Ne vjerujem da volite biti sa mnom, ne vjerujem da sam vam drag!
Uvijek ste obueni kao da se spremate za izlazak u grad, nikad ne nosite
hlae ni ore, nikad ne idete bez arapa kao moja mama!
- Oh, Time, to da radim s tobom? To to sam uvijek obuena kao za
izlazak nikako ne znai da ne volim tvoje drutvo! Ja se ne osjeam
ugodno ukoliko nisam potpuno obuena, to je sve! Ne volim nositi hlae i
ore i hodati naokolo bez arapa.
On joj, meutim, nije odgovorio, samo je okrenuo glavu.
- Da vam je zabavno, nosili biste odjeu kakvu nosi moja mama kad se
zabavlja - ostao je tvrdoglavo pri svome.
Zavladala je dua utnja koja je sadravala, a da Mary toga nije bila
svjesna, njihov prvi sukob volje. Na kraju je uzdahnula i spustila knjigu.
- U redu, idem u kuu da vidim mogu li neto pronai, ali mi mora vrsto
obeati da nee izvoditi nikakve trikove u vodi, da me nee gnjurati i
nestajati pod vodom. Ja ne znam plivati, to znai da mora paziti na
mene sve vrijeme dok sam u vodi. Obeava li? Lice mu se smjesta
razvuklo u osmijeh.
- Obeavam, obeavam! Ali nemojte se dugo zadrati, Mary, molim vas,
nemojte se dugo zadrati! Radei protiv svoje istunske naravi, Mary je na
kraju obukla ist komplet svog uobiajenog bijelog pamunog rublja, a
57
preko toga jednu od svojih sivih lanenih haljina s kopanjem sprijeda,
koju je na brzinu, s pomou kara, skratila. Odrezala je suknju do
polovice bedara, otkinula rukave i proirila izrez, tako da su joj se vidjele
kljune kosti. Svaki rez bio je, naravno, izveden uredno, ali nije imala
vremena da podvrne i opije rukave, to ju je ljutilo i kvarilo joj
raspoloenje.
Odlazei natrag na plau, osjeala se neugodno gola, bez arapa, bez
podrke steznika, s rukama i nogama bijelim kao riblji trbuh. Taj osjeaj
nije imao nikakve veze s Timom; i kad je danima ivjela potpuno sama,
uvijek se kompletno oblaila, ne proputajui ni jedan sloj. Tim, potpuno
nekritina publika otkako je progurao svoje, veselo je skakutao oko nje.
- Oh, tako je mnogo bolje, Mary! Sad moemo zajedno plivati! Idemo!
Idemo!
Mary je ula u vodu drhtei, ispunjena nelagodnou.
Izbirljivoj kao kakva razmaena maka, bio joj je potreban krajnji napor
volje da nastavi gaziti sve dublje, kad je sve to je eljela bilo da se okrene
i pobjegne u svoju udobnu, suhu
lealjku. Pokazujui neobinu zrelost, panju tipinu za mladog ovjeka
kome je povjerena briga o skupocjenom blagu, Tim je nije putao da ide
dalje od mjesta gdje joj je voda
dopirala do pasa. Kruio je oko nje kao uporna mala muha, zbunjen i
brian. Sve je bilo uzalud; on je osjeao da je njoj nelagodno, a ona je
znala da mu time kvari veselje. Zato se svladala da ne zadrhti od groze, a
umjesto toga se potopila do vrata, ciknuvi od oka i nehotice se
nasmijavi.
Smijeh je, izgleda, bio jedino to je elio uti; poeo je ludovati oko nje kao
dupin, slobodan i siguran u vodi kao riba. Prisilivi se da se osmjehne, i
udarajui dlanovima po povrini vode -vjerovala je da tako najbolje imitira
ponaanje nekoga tko uiva u kupanju - Mary je nespretno krenula za
58
njim.Voda je bila potpuno bistra i ista, njene deformirane noge teturale
su, bijele kao sir, po pjeanom dnu kad god bi pogledala dolje, a sunce ju
je milovalo po potiljku kao neka topla, prijateljska ruka. Nakon nekog
vremena poela je uivati u blagom peckanju slane vode; to ju je poticalo i
uzbuivalo, inilo joj se da je doista udesno potapati se do ramena, bez
teine, u divnu hladnu vodu i naglo oduzimati sunevim zrakama njihovu
snagu. Osjeaj ranjivosti zbog nedostatka odjee izgubio se, i sve se vie
preputala zanosnom osjeaju da joj je tijelo osloboeno svih stega.
Nije, meutim, potpuno izgubila zdrav razum pa je nakon dvadesetak
minuta pozvala Tima.
-Moram izai, Time, nisam naviknuta na sunce - rekla mu je. - Pogledaj
kako sam ja bijela, a kako si ti crn! Jednog dana bit u crna kao ti, ali do
toga moram stii postepeno jer koa bijela kao moja na suncu izgori i
mogla bih se ozbiljno razboljeti. Nemoj, molim te, pomisliti da mi nije
lijepo, zaista se divno osjeam, ali sad se moram skloniti u hladovinu.
Primio je to sasvim mirno.
- Znam, jo sam kao mali deko jednom tako izgorio od sunca da su me
morali odvesti u bolnicu. Tako me je boljelo da sam plakao cijeli dan i
cijelu no. Ne bih htio da vi plaete cijeli dan i cijelu no, Mary.
- Rei u ti to u uraditi, Time. Sjest u pod suncobran i promatrati te.
Obeavam da neu itati, nego da u te neprestano promatrati. Slae li
se?
- Slaem se, slaem, slaem! - otpjevao je igrajui se podmornice, ali se
plemenito suzdravajui od pokuaja da je torpedira. Pazei da bude
potpuno zatiena suncobranom, Mary je ispruila mokro tijelo na
lealjku i obrisala runikom lice. Iz pune na zatiljku tekla joj je voda niz
kimu na vrlo neugodan nain, pa je izvukla igle i prebacila rasutu kosu
preko naslona lealjke da se sui. Morala je sama sebi priznati da se divno
59
osjea, gotovo kao da je slana voda imala neke ljekovite kvalitete. Koa joj
je bridjela, miii su bili oputeni a udovi teki...
... Bila je u jednoj od rijetkih posjeta frizerskom salonu i frizerka joj je
ritmiki etkala kosu jedan-dva-tri, jedan-dva-tri, zateui joj kou na
tjemenu svaki put kad bi etka zala u
kosu i ugodno je otputajui dok se etka kretala prema krajevima vlasi.
Osmjehujui se od uivanja, otvorila je oi i postala svjesna da se ne
nalazi u frizerskom salonu nego u lealjci na plai, i da se sunce ve
spustilo tako nisko iznad drvea da su sjene potpuno prekrile pijesak.
Tim je stajao iza nje, glave nagnute iznad njenog lica, i igrao se s njenom
kosom. Obuzela ju je panika; odskoila je da se otme njegovim dodirima,
savladana nekim neobjanjivim
strahom, pokupila rasutu kosu i poela grozniavo pretraivati depove na
skraenoj haljini, traei igle. Kad se nala na sigurnoj udaljenosti i malo
bolje probudila, okrenula se da ga
pogleda, oiju razrogaenih od straha, dok joj je srce snano udaralo.
Stajao je nepomino na istom mjestu i gledao u nju onim svojim
nevjerojatnim oima, lica iskrivljenog u onaj posebno bespomoni, bolni
izraz koji je primjeivala kod njega kad je
znao da je pogrijeio, ali nije shvaao u emu je pogreka. Htio je da se
ispria, htio je svim srcem da shvati kakav je to grijeh nesvjesno poinio;
inilo se da u tim trenucima najjae osjea svoju izdvojenost od ljudi,
pomislila je kao pas koji ne zna zato ga je gospodar udario. Potpuno
izgubljen, stajao je i krio ruke, oputenih krajeva usta. Ispruila je ruke
prema njemu gestom koja je izraavala kajanje i aljenje.
- Oh, mili moj! Nisam htjela da te povrijedim! Spavala sam i uplaio si me,
eto, to je sve! Ne gledaj me tako! Ne bih te povrijedila ni za ta na svijetu,
Time, zaista ne bih! Oh, molim te ne gledaj me tako! Izbjegavao je njene
60
ruke, drei se izvan njenog dosega zato to nije bio siguran misli li ona to
ozbiljno ili ne, ne nastoji li samo da ga nekako umiri.
- Bila je tako lijepa - objasnio je bojaljivo. - Samo sam htio da je
dodirnem, Mary.
Gledala ga je zapanjeno. Je li rekao lijepa? Da, rekao je! I rekao je to kao
da zaista zna to ta rije znai, kao da shvaa po emu je drukija od
rijei fino, divno, super ili gala, jedinih izraza priznanja koje je do tada
ula od njega. Tim je poeo uiti! Skupljao je poneto od onog to je
govorila, i to pravilno primjenjivao.
Njeno mu se nasmijala, prila mu, uzela njegove neodlune ruke u svoje i
vrsto ih stegla.
- Tako mi svega, Time, drai si mi od svih ljudi koje
poznajem. Ne ljuti se na mene, nisam te htjela uvrijediti,
zaista nisam. Njegov se osmijeh pojavio kao sunce a bol je nestala iz
njegovih oiju.
- I ti si meni draga, Mary, draa od svih osim tate i
mame i Dawnie. - Zastao je i zamislio se. - Mislim, u
stvari, da si mi draa nego Dawnie. Eto ga ponovo! Rekao je, u stvari na
isti nain kao ona! Naravno, bilo je to u velikoj mjeri samo oponaanje, ali
ne sasvim; u upotrebi tih rijei bilo je stanovite sigurnosti.
- Hajde, Time, idemo u kuu dok ne zahladi. Kad puhne veernji vjetar s
rijeke, strano brzo ohladi zrak, ak i usred ljeta. to bi elio za veeru?
Poslije veere, kad su tanjuri bili oprani i spremljeni, Mary je natjerala
Tima da sjedne u njen udobni naslonja, a onda je poela pretraivati
svoju diskoteku.
- Voli li glazbu,Time?
- Ponekad - odgovorio je oprezno, izvijajui vrat da je vidi, jer je stajala iza
njega.to bi mu se moglo svidjeti? Vikendica je, u stvari, bila bolje
opskrbljena ploama s glazbom koja bi mu se mogla svidjeti nego kua u
61
Artarmonu, jer je ovamo prenijela sve to je prerasla u svom muzikom
obrazovanju. Ravelov Bolero, Goundova Ave Maria, Handelov Largo,
trijumfalna koranica iz Aide, Sullivanov Izgubljeni akord, vedska
rapsodija, Sibeliusova Finlandia,melodija Gilberta i Sullivana, Elgarova
Sveana koranica - sve je to bilo tu, uz velik broj slinih izabranih djela
bogatih melodijom i atmosferom.
Da ga iskuam na neemu takvom,pomislila je, da vidim kako e ii.
Njemu sigurno nee smetati ako izaberem neto ve otrcano. Opinjen,
sjedio je kao u transu, gotovo se fiziki stapajui s glazbom. Mary je itala
poneto o mentalno zaostalim osobama i sjetila se, dok ga je promatrala,
da mnogi duevno zaostali ljudi strastveno vole glazbu relativno visokog
nivoa i sloenosti. Promatrajui to ivo, znatieljno lice na kome se
odraavala svaka promjena raspoloenja, srce ju je zaboljelo. Kako je lijep,
kako je nevjerojatno lijep!
Oko ponoi vjetar to je puhao uz rijeku od mora postao je jo hladniji i
tako silovito nadirao kroz otvorena staklena vrata da ih je Mary morala
zatvoriti. Tim je otiao u krevet oko deset,
premoren uzbuenjem i dugim plivanjem poslije podne. Pomislila je da
mu je moda hladno, pa je prekopala plakar u hodniku i izvukla perinu
da ga pokrije. Pored njegovog kreveta gorjela je mala petrolejka; povjerio
joj je, nakon mnogo oklijevanja, da se boji mraka i zatraio neku malu
svjetiljku koju bi mogao drati upaljenu. Koraajui neujno po golom
bijelom podu, paljivo steui perinu uz grudi da ne zakvai za neto i ne
nainu buku, Mary je prila uskom krevetu. Leao je sklupan, vjerojatno
zato to mu je bilo hladno, s rukama obavijenim oko grudi, dok su mu
koljena gotovo dodirivala bradu. Pokrivai su bili gotovo pali s kreveta
tako da su mu gola lea bila okrenuta otvorenom prozoru.
Mary ga je gledala, steui ruke pod mekanim naborima perine, otvorenih
usta. Usnulo lice bilo je posve smireno, svjetlucave trepavice lepezasto
62
rairene prema ravnim obrazima, prekrasna zlatna masa kose nakovrana
na pravilno obikovanoj glavi. Usne su mu bile blago povijene navie, a
tuni nabor s lijeve strane davao je osmijehu neto to je podsjealo na
Pierrota iz francuske pantomime. Grudi su mu se podizale i sputale tako
tiho da je na trenutak pomislila da je mrtav. Ne bi znala rei koliko je
dugo ostala tako zurei u njega, ali na kraju je zadrhtala i povukla se,
odmotavajui perinu. Nije ni pokuala da ga umota u pokrivae, ve se
zadovoljila time da ih poravna i navue preko njega, a onda mu je
prebacila pejinu preko ramena i namjestila je da ne sklizne. On je
uzdahnuo i pokrenuo se, mekoljei se u toplini, ali je ve sljedeeg
trenutka ponovo utonuo u svijet snova. O emu sanja takav duevno
zaostao mlad ovjek, upitala se; je li u svojim nonim lutanjima sputan
kao u budnom stanju, ili se dogaa neko udo koje ga oslobaa svih
lanaca? Nije bilo naina da to sazna.
Kad je izila iz njegove sobe, Mary je osjetila da u kui nee izdrati pa je,
tiho zatvorivi staklena vrata, prela preko verande i sila niz stepenice na
stazu koja je vodila do plae. Grane drvea nemirno su se klatile pod
naletima vjetra, a na jednoj grani to se nadvijala nisko iznad staze sjedila
je australska sova, treptala u polutami krupnim oima i ponavljala svoje
mao-pao, mao-pao, po emu je i dobila ime. Mary je gledala u pticu a da
je, u stvari, nije vidjela i sljedeeg trenutka naletjela na neto mekano i
ljepljivo. Kad je osjetila dodir na licu, ciknula je od straha, a onda je
shvatila da je to paukova mrea. Oprezno je prela rukama po cijelom
tijelu jeei se od same pomisli da je vlasnik mree negdje na njenoj
haljini, ali na tkanini nije bilo niega.
Na rubovima plae bilo je mnogo suhog granja; Mary
ga je poela skupljati dok nije skupila dovoljno da naloi vatru, a onda je
spustila granje nasred pijeska, pokraj jednog zgodnog kamena, i prinijela
ibicu aici sitnih granica koja je gurnula ispod hrpe. Hladni noni
63
povjetarac bio je pravi blagoslov i spas za istonu obalu Australije,ali je
bio surov prema ljudskom tijelu koje se preko dana preznojavalo i kuhalo,
da bi nou promrzlo do kostiju. Mogla se vratiti u kuu po sviter, ali vatra
je u sebi imala neto prijateljsko, a Mary je upravo oajniki eznula za
toplinom i utjehom. Kad se vatra razbuktala i rasplamsala, sjela je na
kamen i ispruila ruke da ih zagrije.Lijeno se ljuljajui naprijed-nazad i
gore-dolje, objeen za rep, s oblinjeg drveta promatrao ju je svojim
pametnim oima oposum, a njegova simpatina njukica izraavala je
znatielju. Kakvo je to udno stvorenje to ui kraj bljetave stvari koju
on poznaje samo kao opasnost, dok svjetlost baca na nju udne i svakog
trenutka drukije sjene? Zatim je zijevnuo, ubrao plod lokvata sa grane
iznad sebe i poeo ga glasno vakati. Bila je potpuno bezopasna, obina
ena, zgrena, s licem iskrivljenim od bola, ni mlada ni lijepa ni privlana.
Prolo je mnogo vremena od dana kada je bol bio sastavni dio njenog
ivota, razmiljala je Mary, podupirui rukom bradu; morala bi se vratiti
ak do djevojice u spavaonici sirotita koja je svake veeri zaspala
jecajui. Kako je osamljena tada bila, tako osamljena da je bilo trenutaka
kada je eznula za blaenim nitavilom smrti. Ljudi kau da djeji razum
ne moe shvatiti smrt i da dijete ne moe eznuti za njom, ali Mary Horton
je znala da nije tako. Nije imala uspomena na dom, na njene ruke, na to
da je netko voli i eli; oajavala je zbog iste praznine i gubitka za koji nije
znala u emu je, jer nije mogla eznuti za neim za to nije znala da
postoji. Vjerovala je da uzroci njene nesree lee u njenoj neprivlanosti, i
uvijek bi je zaboljelo kad bi njena oboavana odgojiteljica, sestra Thomas,
kao i obino, dala prednost nekom ljepem i privlanijem djetetu.
Ali ako joj geni nisu donijeli u nasljedstvo osobnu privlanost, sadravali
su kodeks snage - Mary je, rastui, sve vie disciplinirala samu sebe dok
nije nauila, sa etrnaest godina, kada je doao trenutak da napusti
sirotite, da svladava i lomi u sebi osjeaj nesree. Nakon toga je prestala
64
osjeati na ljudskom, emocionalnom nivou i zadovoljavala se uivanjem
koje joj je pruao dobro obavljen posao i stalan porast uteevine. Ne bi se
moglo rei da je to bilo isprazno zadovoljstvo, ali je nije smekavalo ni
grijalo. Ne, njen ivot nije bio prazan i bez stimulansa, ali je bio potpuno
lien ljubavi. Kako nikad nije doivjela buenje materinskog osjeaja niti
potrebu da potrai partnera, Mary nije bila sposobna procijeniti kvalitetu
svoje ljubavi prema Timu. Nije ak ni znala moe li se to to osjea za
Tima uope nazvati ljubavlju. On se samo pretvorio u osovinu oko koje se
okree njen ivot. U svakom budnom trenutku bila je svjesna Timova
postojanja, javljao joj se u mislima po tisuu puta dnevno, i kad god bi
pomislila:
- Tim, hvatala je sebe kako se osmjehuje ili osjea neto to bi se moglo
definirati samo kao bol. Bilo je to gotovo kao da ivi u njenoj svijesti, i to
kao entitet sasvim odvojen od njegovog stvarnog bia.
Kad je sjedila u svojoj diskretno osvijetljenoj dnevnoj sobi i sluala
nadzemalj sko traganje neke violine, u duhu je posezala za nepoznatim,
ali zadravajui odreenu rezervu osjeaja; kad je, meutim, sjedila u
svojoj diskretno osvijetljenoj dnevnoj sobi i gledala u Tima, nije ostajalo
nita to bi trebalo traiti, sve za ime je ikad udjela bilo je utjelovljeno u
njemu. Ako je moda i oekivala neto od njega u onim prvim satima
izmeu prvog vienja i spoznaje da je duevno zaostao, od trenutka kad je
shvatila istinu, prestala je oekivati od njega ita osim puke injenice da
postoji. Oaravao ju je; to je bila jedina rije koje se mogla sjetiti a da bar
djelomino odgovara stvarnosti.
Sve gladi i enje godina to ih je proivjela kao zrela ena nemilosrdno je
uguila; nikad nisu uspostavile vlast nad njom, jer je uvijek paljivo
izbjegavala sve situacije koje bi ih mogle potai. Kad bi zakljuila da je
neki mukarac privlaan, sistematski ga je ignorirala, kad bi neko dijete
svojim smijehom poelo pronalaziti put do njenog srca, inila je sve da ga
65
vie nikad ne vidi. Izbjegavala je fiziku stranu svog bia kao kugu,
zatvarala je u neki mrani i uspavani kutak svijesti i odbijala priznati da
uope postoji. Pazi da se ne uvali u nevolju, govorile su redovnice u
sirotitu i Mary Horton se dobro uvala svake nevolje.
U samom poetku Timova ljepota i bespomonost potpuno su je
razoruale - Mary se nala nabodena na iglu dvadeset devet u samoi
provedenih godina. inilo se da mu je istinski potrebna, da on u njoj vidi
neto za to se ona sama pokazala slijepom. Nitko je nikad nije stavljao
iznad ostalih, dok nije doao Tim. to je to u njenoj suhoparnoj, poslovnoj
linosti tako fasciniralo Tima? Odgovornost je strana stvar, i onaj tko je
slabo verziran u emocijama teko izlazi s njom na kraj. Ima majku, prema
tome nije to ono to trai, a previe je dijete i ona je previe stara frajla da
bi stvar mogla imati seksualnu osnovu. U ivotu je sigurno sreo mnogo,
mnogo ljudi koji su bili okrutni prema njemu, ali isto tako i mnogo,
mnogo onih koji su bili ljubezni, pa i vie od toga. Onaj tko posjeduje
Timovu vanjtinu i narav ne moe ostati bez ljubavi. Zato je, onda, nju
stavio ispred ostalih?
Vatra se gasila. Mary je otila da donese jo granja, a onda je odluila da
je ne raspaljuje. Sjedila je jo neko vrijeme i zurila u treperava svjetla
izmeu ugljevlja, ne koncentrirajui pogled. Glista je promolila glavu iz
pijeska i pogledala je; toplina vatre polako je prodirala kroz tlo i
prisiljavala stotine siunih stanovnika da bjee kako se ne bi ispekli.
Potpuno nesvjesna guve koju je prouzrokovao njen izvor topline, Mary je
ugasila ar pijeskom umjesto vodom. Bilo je to dovoljno sigurno sa
stanovita zatite od poara, ali nije rashladilo pijesak i njegove
stanovnike.
Mary je vodila Tima u Gosford u toku cijelog ljeta. Do travnja, koji je sa
sobom donio jesen, Timov otac i majka bili su je ve dobro upoznali, ali
samo preko telefona. Nikad nije pozvala Rona i Es Melville u Artarmon, a
66
oni nisu imali mnogo volje da je zovu u posjet. Nikome od njih etvoro nije
palo na pamet da se upita imaju li svi isti dojam o Mary Horton.
- Namjeravam ove zime provesti odmor na Velikom zatitnom grebenu,
moda u srpnju ili kolovozu, i voljela bih povesti Tima sa sobom, ako se
slaete - rekla je Ronu Melvilleu jedne nedjelje uveer.
- Zaboga, gospoice Horton, vi ste i previe dobri prema Timu! Moe poi s
vama, naravno, ali samo pod uvjetom da sam plati put za sebe.
- Ako ba elite da bude tako, gospodine Melville, u redu, ali uvjeravam
vas da bi mi bilo zadovoljstvo da Tim poe sa mnom kao moj gost.
- To je zaista vrlo, vrlo lijepo od vas, gospoice Horton, ali mislim da bi za
Tima bilo bolje da sam sebi plati put. Mi to sebi moemo priutiti. Poveli
bismo ga tamo i sami da nam je to palo na pamet, ali Es i ja, ne znam
zato, nikad ne odlazimo iz Sydneyja. Nikad ne idemo dalje od Avalona ili
Wattamolle.
- Razumijem, gospodine Melville. Do vienja. Ron je spustio slualicu,
zataknuo paleve pod remen na hlaama i zviduui otiao u dnevnu
sobu.
- uj, Es, gospoica Horton eli povesti Tima na Veliki zatitni greben u
srpnju ili kolovozu - objavio je ispruivi se udobno na kauu, tako da su
mu noge bile na veoj visini nego glava.
- Lijepo od nje - rekla je Es. Nekoliko minuta kasnije ispred prozora je
odjeknulo klip-klop visokih potpetica, a onda se ulo kako se zatvaraju
stranja vrata. U sobu je ula mlada ena, klimnula im glavom i s
uzdahom sjela, istodobno odbacujui cipele. Bila je i nije bila slina Timu;
visina i plava kosa bili su tu, ali joj je nedostajalo ono apsolutno
savrenstvo njegove grae, a oi su joj bile smee.
- Mislim da sam upravo vidjela neuhvatljivu
gospoicu Horton - promrmljala je zijevajui i privlaei otoman da moe
na njega podii noge. Es je odmah pustila pletivo.
67
- Pa kako izgleda stara dama?
- Nisam mogla vidjeti ba sve pojedinosti, ali izgleda pomalo zdepasta i
ima srebrnastu kosu smotanu u pundu na potiljku. Tipina usidjelica.
Ima oko ezdeset pet godina, rekla bih, iako joj nisam dobro vidjela lice.
Ali kakva kola, ljudi moji! Veliki crni Bentley, slian automobilu u kakvom
se vozi stara kraljica Lizzie. Uh! Lova do krova, rekla bih.
- O tome nita ne znam, draga, ali mislim da stoji prilino dobro, kad
posjeduje toliko toga.
- Nego ta! Pitam se samo ta nalazi u Timu... to me ponekad zabrinjava...
A on je tako oduevljen njome.
- Oh, Dawnie, ja mislim da je to ba lijepo - rekla je Es. - Ti si previe
sumnjiava u vezi s Timom i gospoicom Horton.
- ta bi sad to trebalo da znai, previe sumnjiava? - upitala je Dawnie
otro. - Do vraga, ta brat mi je! Ne svia mi se to njegovo novo
prijateljstvo, i to je sve! to mi u stvari znamo o toj gospoici Mary
Horton? Znamo sve to je potrebno da znamo, Dawnie - rekla je Es blago.
- Dobra je Timu.
- Ali on je sav obuzet njome, mama! Samo Mary ovo, Mary ono, doe mi
ponekad da ga zadavim!
- Ah, nemoj, Dawnie, ne budi takva sitna dua! Govori kao da si
ljubomorna - odbrusila joj je Es. Ron je mrtei se pogledao Dawnie.
- S kim ste bili veeras, gospoice? - upitao je, mijenjajui temu.
Njena je mrzovolja nestala, a njene ivahne, neobino inteligentne oi
nasmijale su se, gledajui ga.
- S generalnim direktorom jedne velike meunarodne farmaceutske firme.
Razmiljam neto o tome da se bacim na industriju.
- Ma ta mi ree? Prije e biti da industrija razmilja kako da se baci na
tebe. Kako uspijeva drati toliko mukaraca na uzici, Dawnie? ta oni,
zaboga, nalaze na tebi?
68
- Otkud ja znam! - Zijevnula je, a zatim oslunula. - Evo dolazi Tim.
Trenutak kasnije uao je, umoran i sretan.
- Zdravo, mome! - pozdravio ga je otac veselo. - Jesi li lijepo proveo
vikend?
- Super, tata. Pravimo cvjetnjak oko itave kue, a na obali zidamo loite
od cigli s rotiljem.
- Reklo bi se da ete napraviti kuicu iz bajke, zar ne, Es?
Ali Es nije nita odgovorila; naglo se uspravila i uhvatila Rona za ruku.
- Sluaj, Rone, kako je gospoica Horton mogla maloprije razgovarati s
tobom preko telefona, a sljedeeg trenutka dovesti Tima kui?
- Sto mu gromova! Time, je li nam gospoica Horton telefonirala prije
nekoliko minuta, prije nego to e te odvesti do kue?
- Jest, tata. Ima telefon u kolima.
Ama, kome ti to? Da ovog puta nisi malo pretjerao, mome?
- Mora imati telefon u kolima! - odgovorio je Tim ogoreno. - - - Rekla mi
je da njen ef, gospodin Johnson, ponekad mora hitno razgovarati s njom.
- A zar nije mogla na trenutak svratiti i porazgovarati s nama osobno, kad
je ve bila tu pred kuom? - prezirno je dobacila Dawnie.
Timove su se obrve skupile.
- To ne znam, Dawnie. Mislim da je to zato to je pomalo stidljiva, kako ti
to kae za mene. Ron je zurio u njega, zauen, ali nije rekao nita sve
dok Tim nije otiao u krevet. Tada je spustio noge s kaua i sjeo tako da
moe dobro vidjeti suprugu i kerku.
- Je li to moja mata, cure, ili se Timovo stanje pomalo popravlja?
Primijetio sam prije nekoliko dana da se slui malo finijim izrazima nego
ranije, manje prizemnim, rekao bih. Es je klimnula glavom.
- Da, i ja sam to primijetila.
- I ja, tata. Gospoica Horton oigledno provodi dio svog vremena s Timom
poduavajui ga.
69
- Svaka joj ast i nek' joj je sretno! - rekla je Es. - Ja nikad nisam imala
dovoljno strpljenja za to, a nisu ga imali ni uitelji u koli, ali uvijek sam
vjerovala da Tim ima sposobnosti da ui.
- Oh, prekini s tim, mama! - uzvratila je otro Dawnie.
- Jo malo pa e traiti od nas da je nazivamo sveticom !
- Naglo je ustala. - Budui da niste u stanju da naete neku bolju temu za
razgovor nego to je utjecaj te ene na Tima, ja idem u krevet!
Ron i Es su ostali zurei za njom, iznenaeni i uznemireni.
- Zna, Rone, mislim da je Dawnie malice ljubomorna na gospoicu
Horton - rekala je Es konano.
- A zato bi, zaboga, bila ljubomorna?
- Ah, nemam pojma, dragi. ene su ponekad izrazito posesivne. Imam
osjeaj da Dawnie izi zato to se Tim ne mota toliko oko nje kao nekad.
- Ali trebalo bi da bude sretna! Uvijek se alila kako se svaki as spotie o
njega, a osim toga, to je starija, sve vie vodi svoj vlastiti ivot.
- Ali je ona ipak samo ovjek, dragi, i ne gleda tako na te stvari. Zna
kako se ono kae, neu al' drugima ne dam!
- E pa, morat e malo popustiti, to je sve. Ja sam zbilja sretan to Tim ima
gospoicu Horton, umjesto da ui u kui i eka da se Davraie vrati.
Sutradan se Ron, kao i obino, sastao sa svojim sinom u Seasideu, pa
su zajedno otili kui kroz sve guu tamu jer su dani postali krai.
Kad su stigli do kue, na zadnjim ih je vratima ekala Es, s nekim
neobinim izrazom na licu. U ruci je drala tanku, arenu knjiicu i
uzbueno mahala njome, obraajui se Timu.
- Time dragi, je li ovo tvoje? -zacvrkutala je, a oi su joj zablistale.
Tim je pogledao knjiicu i osmjehnuo se, kao da se sjetio neeg ugodnog.
- Jest, mama. Dobio sam je od Mary.
Ron je uzeo knjiicu, okrenuo je i pogledao naslov.
Makica koja je mislila da je mi proitao je polako.
70
- Mary me ui itati - objasnio je Tim, pitajui se emu toliko uzbuenje.
- Pa zna li ve to proitati?
- Neto malo. To je strano teko nauiti, ali nije tako teko kao pisanje.
Ali Mary se ne ljuti kad neto zaboravim.
- Ui te i da pie, mome? - upitao je Ron, gotovo ne vjerujui svojim
uima.
- Da. Ona napie rije, a ja je precrtavam tako da izgleda kao njena. Ali
jo ne mogu sam pisati rijei. - Uzdahnuo je. - To je mnogo tee od
itanja. U tom trenutku Dawnie se vratila kui, sva uskiptjela od
potisnutog uzbuenja, s rijeima na vrhu jezika, ali se prvi put nala
prisiljena da u stvarima duha dade prednost Timu; njeni roditelji nisu se
ni potrudili da je upitaju zbog ega je tako uzbuena, samo su rekli
-Pssst! i uvukli je u polukrug oko Tima. Proitao je jednu stranicu iz
sredine knjige ne zapinjui previe oko pojedinih rijei i slova, a kad je
zavrio, svi su klicali i veselili se, tapali ga po ramenima i mrsili mu
kosu. Isprsivi se kao golub guan, odskakutao je u svoju sobu pobono
drei knjiicu u rukama i osmjehujui se; nikad do tada nije doivio
trenutak takvog ponosa. Obradovao ih je, zaista ih je obradovao, uinio je
da budu ponosni na njega kao to su ponosni na Dawnie.
im je Tim otiao u krevet, Es je podigla glavu, obustavljajui na trenutak
svoje beskrajno pletenje.
- Jesi li za alicu aja, dragi? - upitala je Rona.
- Rekao bih da je to odlina ideja, stara moja. Hajde, Dawnie, poi u
kuhinju s nama, budi dobra djevojica, hoe li? Neto si tiha cijele veeri.
- Imam komadi finog tamnog vonog kolaa s glazurom od narane i
roladu s kremom to sam je danas po podne kupila kod Jungoa - objavila
je Es sputajui alice i tanjurie na kuhinjski stol.
- Roladu s kremom! - uskliknuli su Ron i Dawnie jednoglasno.
71
Zrak je bio ugodno svje, jer je bio ve kraj travnja i najgore vruine bile
su prole. Ron je ustao i zatvorio zadnja vrata, a onda je poeo sa
savijenim novinama u ruci loviti velikog nonog leptira i ubio ga dok je
ovaj slijepo udarao u sjenilo svjetiljke. Pao je na zemlju uz pravu kiu
zlatnog praha s krila; podigao ga je i, ne obazirui se na ludo lepranje,
odnio u kupaonicu, bacio u zahodsku koljku i povukao vodu.
- Hvala, tata - rekla je Dawnie, ponovo se opustivi.
- Uh, kako mrzim ta prokleta stvorenja koja mi se stalno zalijeu u lice.
Uvijek se bojim da e mi se upetljati u kosu.
Ron se iscerio.
- Vi ene! Bojite se svega to leti, mili i puzi. - Uzeo je veliku kriku kolaa
i nabio je gotovo itavu u usta.
- U emu je stvar, Dawnie draga? - promrmljao je jedva razumljivo, liui
kremu oko nosa.
- Nita, nita! - odgovorila je vedro reui svoju kriku kolaa i prinosei
gracioznim pokretom komadi ustima, naboden na malu viljuku.
- Hajde, draga, svog starog ne moe prevariti! - rekao je neto
razgovjetnije. - Na sunce stvar! ta te to dere, je li?
Dawnie je spustila viljuku, namrtila se i zatim podigla krupne,
svjetlucave oi prema njemu. Dok ga je gledala, njen se pogled smekao,
jer mu je bila iskreno privrena.
Ako ba mora znati mrane pojedinosti, stidim se. Kad sam veeras
dola, htjela sam vam saopiti jednu novost, a onda sam vidjela da je u
sreditu panje Tim i bila sam malo uvrijeena. To je zaista odvratno, da
znate. Jadni deko! Cijelog ivota je u mojoj sjeni i veeras, kad mu se
pruila prilika da nam pokae neto na to emo biti ponosni, ja se ljutim
jer mi je pokvario senzaciju.
Es je ispruila ruku i potapala je po ramenu.
72
- Ne deri se zbog toga, draga. Tim nije primijetio da neto nije u redu, a
to je glavno, zar ne? Ti si dobra djevojka, Dawnie, srce ti je na pravom
mjestu.
Dawnie se osmjehnula; iznenada je postala slina Timu, pa je bilo lako
shvatiti zato ima toliko udvaraa.
- Hvala, mama. Ti zaista zna ovjeka utjeiti. Uvijek nae neto lijepo da
kae, neto to e izvui alac. Ron se nasmijao.
- Osim kad uzme da se otresa na mene. Onda si prava otrovnica, Es!
- A to drugo takva pijana hulja zasluuje?
Svi su se nasmijali. Es ih je posluila, najprije je nalila malo mlijeka na
dno svake alice, a onda preko njega
aj, crn i jak kao kava. Tako dobiveni napitak, tamnosmee boje, mutan
od mlijeka, obilno su zaeerili i iskapili vrelu tekuinu gotovo jednim
gutljajem. Nastavili su razgovor tek kad su alice ponovo napunjene.
- to si nam to htjela rei, Dawnie? upitala ju je majka.
- Udajem se.
Iznenaenje je bilo potpuno; tiinu je prekinuo Ron, buno spustivi
alicu na tanjuri.
- E, to je prava bomba! - rekao je.
- Gospode Boe i svi sveci, kakva bomba! Nikad nisam razmiljao o tome
da e se jednom udati i otii, Dawnie. Do vraga, kua e biti prazna bez
tebe!
Es je njeno pogledala kerku.
- E pa, draga, ja sam znala da e ovih dana presjei vor, a ako je to ono
to eli, drago mi je, zaista mi je drago. A tko je mladoenja?
- Mick Harrington-Smythe, moj ef.
Pogledali su je zapanjeno.
- Pa, nije li to momak s kojim se nikad nisi slagala, jer je, po njegovom
miljenju, enama mjesto u kuhinji, a ne u istraivakom laboratoriju?
73
- Da, to je on, to je moj Mick! - odgovorila je Dawnie veselo i nasmijala se.
- Mislim da je zakljuio kako je vjenanje sa mnom jedini nain da me
makne iz laboratorija i vrati u kuhinju, gdje mi je mjesto.
- Malo je teko izai s njim na kraj, zar ne? - raspitivao se Ron.
- Ponekad, ali nije ako zna kako treba postupati s njim. Najvea mu je
mana to je snob. Znate ve na kakve ljude mislim, kolovane u King's
Collegeu, s kuom na Point Piperu, s precima koji su doli ovamo prvim
brodovima... samo to nisu bili kanjenici, naravno, ili ako su i bili, obitelj
to vie ne spominje. Ali ja u ga brzo odvojiti od svega toga.
- Kako to, onda, da se eni tobom? - upitala ju je Es jetko.
- Mi ne znamo tko su nam bili preci, osim da su vjerojatno bili lopovi i
razbojnici, a Surf Street Coogee nije ba najelitniji dio Sydneyja, kao to ni
Randwick High nije najelitnija djevojaka kola.
Dawnie je uzdahnula.
- Ah, mama, ne brini ti za takve stvari! Vano je da me eli oeniti, a
njemu je dobro poznato tko sam, to sam i odakle sam.
- Nemamo novaca za veliku, raskonu svadbu, draga- rekla je Es tuno.
- Ja imam neto uteevine, dovoljno da platim kakvu god svadbu njegovi
roditelji poele. Osobno se nadam da e se odluiti za tihu svadbu, ali ako
ele veliku buku i paradu, dobit e veliku buku i paradu.
- Postidjet e se svojih roditelja - procviljela je Es, suznih oiju.Dawnie se
nasmijala i rairila ruke tako da su joj miii ispod prekrasne smee koe
zaigrali.
- Ni za to na svijetu, stari moji! Zato bih vas se stidjela, za ime boje?
Pruili ste mi najljepi i najsretniji ivot to ga djevojka moe imati, uinili
ste da odrastem bez stresova, neuroza i problema to ih imaju, izgleda, svi
pripadnici moje generacije. U stvari, odgojili ste me mnogo bolje nego
Mickovi roditelji njega, dozvolite da vam kaem! Ili e voljeti mene i moju
obitelj, ili neka nas ostavi na miru, to je sve. Mora da je uzrok u
74
privlaenju suprotnosti - nastavila je, sad ve zamiljeno -jer u stvari
nemamo pod bogom nita zajedniko, osim pameti. Bilo kako bilo, ima
trideset pet godina i mogao je birati meu svim plavokrvnim
nasljednicama to ih je Sydney mogao ponuditi u posljednjih petnaest
godina, a na kraju je izabrao dobru i obinu Dawnie Melville iz radnikog
predgraa.
- to mu ide u prilog, mislim - rekao je Ron polako. Uzdahnuo je. - Ne
vjerujem da e poeljeti da izae sa mnom i Timom u Seaside na kriglu-
dvije piva. kotski
viski s vodom u nekom pomodnom kafiu bilo bi vie u njegovom stilu.
- Trenutno moda, ali on ne zna ta u stvari gubi. Samo priekaj! Do kraja
godine odlazit e s tobom u Seaside.
Es je naglo ustala.
- Ostavite sve tako kako jest, ja u pospremiti ujutro. Idem u krevet,
umorna sam.
- Jadna stara Dawnie, nee joj biti lako kad se uda za takvog pajaca -
rekla je Es Ronu kad su se uvukli u svoj udobni, starinski krevet.
- Ne vrijedi iskakati iz svoje klase, Es - odgovorio je Ron strogo. - Volio bih
da nije tako pametna, onda bi se udala za nekog obinog momka tu iza
ugla i smjestila se u nekoj od onih montanih kua to ih gradi Komisija
za stambenu izgradnju u Blacktownu. Ali Dawnie se ne sviaju obini
momci.
- Pa sad, nadam se da e sve ispasti kako treba, ali ne vjerujem da e tako
biti ukoliko ne prekine sve veze s nama, Rone. To joj se nee svidjeti, ali
mislim da se moramo malo-pomalo izvui iz njenog ivota, nakon to se
uda. Neka sama sebi stvori mjesto u njihovom svijetu, jer to je svijet u
kome e morati podizati djecu, zar ne?
- Potpuno si u pravu, stara moja. - Zurio je u strop, trepui. - Najvie e
nedostajati Timu. Jadni deko, on to nikako nee moi shvatiti.
75
- Nee, ali on je kao malo dijete, Rone, njegovo je sjeanje kratko. Zna
ve kakav je, jadnik mali! Nedostajat e mu, u poetku e patiti za njom
kao malo dijete, a onda e je jednostavno zaboraviti. Dobro je to ima tu
gospoicu Horton, mislim. Ni ona nee biti dovijeka s njim, ali se nadam
da e ostati dovoljno dugo da mu pomogne prebroditi udaju Dawnie. -
Potapala ga je po ruci. - U ivotu nikad ne ispadne onako kako se ovjek
nada, zar ne? Jedno sam vrijeme zamiljala kako se Dawnie uope nee
udati, da e ona i Tim do kraja svojih dana zajedno ivjeti u ovoj staroj
kui, kad nas vie ne bude. Ona ga toliko voli! Ipak mi je drago to je
odluila drukije, Rone. Mnogo puta sam joj govorila kako od nje ne
oekujemo da rtvuje svoj ivot za Tima. To bi bilo nepravedno.Pa ipak...
jo uvijek mislim da je pomalo ljubomorna na gospoicu Horton. Ove su
zaruke dole nekako prebrzo. Tim nalazi prijateljicu, Dawnie se osjea
povrijeena to je gospoica Horton nala vremena da ga naui itati, a
njoj, Dawnie, to nikad nije polo za rukom, i to se dogaa: bum! Ona
donosi odluku da se uda!
Ron je ispruio ruku i ugasio svjetlo.
- Ali zato upravo za tog ovjeka, Es? Nikad nisam ni sanjao da joj se
svia.
- Oh, dosta je stariji od nje, a laska joj to je odabrao nju, uza sve one
dame koje je mogao imati. Vjerojatno ga se pomalo i pribojava, a i
zaslijepljena je njegovim porijeklom i injenicom da joj je ef. Moe imati
pamet cijelog svijeta a da ipak ne bude mudriji od najaavijeg
stanovnika Callan Parka.
Ron se vrtio dok nije pronaao prirodni poloaj glave na jastuku.
- Pa sad, ljubavi, mi tu vie nita ne moemo uiniti, zar ne? Punoljetna
je, a ionako se nikad nije mnogo obazirala na nae miljenje. Da se nikad
nije uvalila u nevolju, moemo zahvaliti samo tome to je tako pro kleto
76
promuurna, vraki promuarna, rekao bih. - Poljubio je Es. - Laku no,
draga! Umoran sam, a i ti si sigurno. Sve ovo vrako uzbuenje...
U pravu si - rekla je i zijevnula. - Laku no, dragi!
Kad je sljedee subote Tim stigao u kuu Mary Horton u Artarmonu, bio
je utljiv i nekako zamiljen. Mary ga nije pitala zato je neraspoloen, ve
ga je strpala u Bentley i smjesta krenula. Trebalo je da svrate u rasadnik
u Hornsbvju i podignu sadnice drvea i grmlja to ih je Mary bila naruila
u toku tjedna, a utovar svega toga u kola toliko je zaokupio Tima da mu je
rekla neka ostane na zadnjem sjedalu, kad su ponovo krenuli, da pazi na
biljke i vodi rauna o tome da se ni jedna ne prevrne i ne uprlja kona
sjedala. U vikendici ga je ostavila da istovari biljke i otila u njegovu sobu
nosei njegov kofer, da ga raspakira iako je on ve ostavljao u ormaru
neto od svoje garderobe. Soba je izmijenila svoj izgled; vie nije bila
prazna i bijela, ve zastrta debelim naranastim tepihom, zidovi su bili
obojeni svijetlouto a zastori su bili tamnouti, dok je namjetaj bio
moderan, danski. Kad je ispraznila Timov kofer, otila je u svoju sobu i
dotjerala se, da bi se nakon toga vratila do kola da vidi to radi Tim. Neto
s njim nije bilo u redu, bio je potpuno rastrojen. Namrtivi se, paljivo
gaje promatrala kako izvlai posljednju sadnicu iz prtljanika. Bila je
uvjerena da ono to ga mui nije fizike naravi, jer mu je lice bilo
uobiajene, zdrave zlatne boje a oi bistre i svjetlucave. Ono to ga je
uznemiravalo dogaalo se oigledno u njegovoj osobnoj sferi, ali nije
vjerovala da bi to moglo imati neke veze s njom, osim, naravno, ako
njegovi roditelji nisu o njoj rekli neto to ga je zaudilo ili zabrinulo. Ali
nije, sigurno nije to! Neku veer je dugo razgovarala s Ronom Melvilleom i
on je sav kipio od oduevljenja Timovim napretkom u itanju i raunanju.
Vi ste strano dobri prema njemu, gospoice Horton - rekao joj je Ron. -
Ma ta radili, nemojte dii ruke od njega. Volio bih da vas je davno
upoznao, zaista bih volio.
77
Ruali su utei i otili u vrt a da Timov problem, ma kakav on bio, nisu
spomenuli. Rei e joj kad za to doe vrijeme; moda je bolje da se ponaa
kao da nita ne primjeuje, da radi to je naumila i pozove ga da joj
pomogne zasaditi nove biljke. Prolog vikenda izvanredno su se zabavljali
radei u vrtu, svaajui se oko toga je li bolje da u jednu gredicu zasade
samo crvene eboje ili da ih pomijeaju sa kokotiima i zijevalicama. Tim
nije znao naziv ni jednog cvijeta, pa je izvukla knjige i pokazala mu ih na
slikama. On je uio s uivanjem i hodao naokolo neprestano ponavljajui
u sebi nauena imena.
Radili su utke cijelo popodne sve dok se sjene nisu izduile a iz rijene
doline dunuo morski povjetarac, upozoravajui ih da se sputa veer.
- Hajde da naloimo vatru u ognjitu i pripremimo veeru na plai -
predloila je Mary, ve oajna. - Moemo se i okupati dok se vatra dobro
ne razgori, a onda moemo naloiti jo jednu vatru na pijesku da se
osuimo i da nas grije dok jedemo. Kako ti se to ini, Tim?
Pokuao je da se osmjehne.
- Divno, Mary.
Mary je ve bila nauila da uiva u vodi pa ak i pomalo da pliva, dovoljno
da se usudi otisnuti do mjesta gdje je Tim najradije vragovao. Kupila je i
crni jednodjelni kupai kostim s prilino dugom suknjicom, da savlada
stidljivost; Tim je izjavio da je prekrasan. Izloena suncu, koa joj je
potamnjela i zbog toga je izgledala mlaa i zdravija.
Tim ni u vodi nije bio razigran kao obino; mirno je plivao naokolo,
zaboravljajui na ronjenje i podvodne napade na nju, a kad je predloila
da se vrate na obalu, poao je za njom bez rijei. Inae je bila prava muka
izvui ga iz vode, jer bi ostao do ponoi kad bi mu dopustila.
Pripremila je fine janjee kotlete i velike, debele kobasice za peenje na
rotilju, njegova omiljena jela, ali on je bezvoljno prevrtao kotlet po
78
tanjuru, gotovo i ne okusivi ga, a onda je s uzdahom odgurnuo jelo i
umorno zavrtio glavom.
- Nisam gladan, Mary - rekao je tuno.
Sjedili su jedno pored drugog na rairenom runiku kraj druge vatre i
grijali se, prkosei zimskom vjetru. Sunce je zalo i sve oko njih bilo je u
onom polumraku koji bojama predmeta oduzima ivost, ali ih ne svodi na
bijelo-crno-sive tonove. Iznad njih, na vedrom, prostranom nebu blistala
je veernjaa na blijedozelenom horizontu, a neke vee zvijezde borile su
se da svladaju svjetlost, pojavljujui se na trenutak i ponovo nestajui.
Svuda naokolo cvrkutale su i kretale ptice, svaalaki se pripremajui za
no, a grmlje je bilo puno tajanstvenih cijuka i umova.
Mary nikad ranije nije primjeivala takve stvari, bila je ravnoduna prema
svijetu oko sebe, osim kad joj se on sam nametao, ali sad je odjednom
ustanovila da je intenzivno svjesna okolice, neba, zemlje i vode, ivotinja i
biljaka, udesnih i prekrasnih. To ju je nauio Tim, od trenutka kad joj je
pokazao zborovou cvraka u njenim oleandrima. Svaki as je dolazio da
joj pokae neko malo prirodno udo to ga je pronaao, pauka, divlju
orhideju ili neku upavu ivotinjicu, i malo-pomalo je nauila da se ne
trza od gaenja, nego da ih gleda kao on, da ih vidi onakve kakvi jesu,
savreni, funkcionalni dio planeta Zemlje koliko je to i ona sama, ak
moda i vie, jer je ponekad ono to joj je donosio bila prava rijetkost.
Zabrinuta i uznemirena, Mary se vrtjela na runiku dok nije sjela tako da
je gledala u njegov profil to se ocrtavao prema bisernoj povrini neba.
Obraz okrenut njoj mogao se jedva nazreti, oko utonulo u mranu duplju
bilo je nevidljivo, usta oputena u najtuniji izraz. Onda se malo pomakao
i ono malo svjetlosti to je preostalo skupilo se u svjetlucav niz sitnih kapi
na njegovim trepavicama; blistav niz sputao mu se i niz itav obraz.
79
- Oh, Time! - uzviknula je, pruajui ruke prema njemu. - Nemoj plakati,
dragi moj deko, nemoj plakati! to se dogodilo, u emu je stvar? Zar mi
ne moe rei, a tako smo dobri prijatelji?
Sjetila se kako joj je Ron rekao da je nekad mnogo plakao, i to kao malo
dijete, glasno,jecajui kao da tuca, ali da u posljednje vrijeme vie tako
ne plae. U rijetkim prilikama, kad bi bio dirnut do suza, plakao je vie
kao odrastao ovjek, rekao je Ron, tiho i u sebi. Upravo kao to plae
sada, pomislila je, pitajui se koliko je puta tog dana zaplakao a da ona to
nije primijetila, kad nije bila kraj njega ili kad je bila previe zauzeta
neim drugim. Previe uzrujana da bi se upitala je li njen postupak
pravilan, poloila je ruku na njegovo rame i njeno ga potapala, nastojei
ga nekako smiriti. Smjesta se okrenuo njoj i, prije nego to je stigla da se
izmakne, spustio glavu na njene grudi, privijajui se uz nju kao ivotinjica
koja trai mjesto da se sakrije, obgrlivi je rukama. Njene ruke, inilo se,
pronale su prirodan oslonac na njegovim leima, a onda je spustila glavu
dok mu obrazom nije dodirnula kosu.
- Ne plai, Time - apnula je, sklonila mu pramen s ela i poljubila ga
iznad obrve.
uala je na petama i drala ga u naruju zaboravljajui sve ostalo osim
realne injenice da mu moe pruiti utjehu. Bila mu je potrebna, obratio
se njoj sakrivajui lice, kao da vjeruje kako ona ima mo da ga zatiti od
svijeta. Nita je nije moglo pripremiti za takvu situaciju; nije ni sanjala da
bi joj ivot mogao pruiti takve trenutke beskrajno slatke i tako povezane
s bolom.
Njegova lea pod njenom rukom bila su glatka i hladna, kao saten;
neobrijani obraz naslonjen tik iznad njenih grudi grebuckao joj je kou
kao fini brusni papir.
U poetku nespretno i neodluno privukla ga je blie, drei ga jednom
rukom njeno ali vrsto preko lea, a drugu poloivi zatitniki iznad
80
njegove glave, s prstima zavuenim u gustu, pomalo od soli slijepljenu
kosu. etrdeset tri puste godine njenog ivota, godine bez ljubavi,
zbrisane su kao da nikad nisu postojale, a nadoknadu za njih prua joj
ova pahuljica vremena. S njom na kraju postale su potpuno nevane, a
kad bi morala izdrati jo etrdeset tri, podjednako puste, i one bi bile
beznaajne. Bile bi, nakon ovoga.
Poslije nekog vremena prestao je plakati i ostao je potpuno nepomian u
njenom zagrljaju, samo lagano podizanje i sputanje koe pod njenom
rukom govorilo joj je da je iv. Nije se pokrenula ni ona; uasavala ju je
sama pomisao da se pomakne, jer joj je instinkt govorio da e, kad se
netko od njih makar malo pomakne, to biti znak za njega da se povue ili
da e se morati povui ona. Jo vre je pritisnula usta uz njegovu kosu i
zatvorila oi, potpuno sretna.
Uzdahnuo je, gotovo zajecao, iz dubine i pokrenuo se malo da se udobnije
namjesti, ali za Mary to je bio signal da je njen trenutak minuo; blago se
odmaknula od njega tako da je i dalje ostao u njenom naruju, ali je
mogao podii glavu da je pogleda. Njena ruka u njegovoj kosi polako ga je
vukla dok nije bio prisiljen da podigne lice. U tom trenutku dah joj je
zastao. Pri slaboj svjetlosti njegova ljepota postala je nekako natprirodna,
nestvarna, nadzemaljska, bio je Oberon ili Morfej. U oi mu se uvukla
mjeseina i dala im prevlaku od plaviastog srebra; slijepo su zurile u nju,
kao da je gledaju kroz tanku, prozranu zavjesu. Moda je tako zaista i
bilo, jer ono to je on vidio u njoj nitko nikad nije vidio, pomislila je.
- Zar mi nee rei zbog ega si tako nesretan, Time?
- Zbog moje Dawnie, Mary. Uskoro odlazi i vie je neemo esto viati. A ja
ne elim da moja Dawnie ode, hou da i dalje ivi s nama!
- Razumijem. - Pogledala je ravno u irom otvorene, nepomine,
mjeseinom okamenjene oi. - Je li to zato to se udaje, Tim? Udaje se i
zato odlazi?
81
- Da, ali ja neu da se ona uda i ode! - zajecao je prkosno.
- Time, s vremenom e uvidjeti da se ivot sastoji od sastanaka,
upoznavanja i rastanaka. Ponekad volimo ljude koje susreemo, ponekad
ih ne volimo, ali upoznavanje tih ljudi najvanija je stvar u ivotu, to je
ono to nas ini ljudskim biima. Vidi, ja sam godinama odbijala da to
priznam, i nisam bila ba naroito dobro ljudsko bie. Onda sam srela
tebe, i upoznavanje s tobom prilino je promijenilo moj ivot. Postala sam
bolje ljudsko bie. Eh, ali tu su i rastanci, Time. Oni nam donose najvie
gorine, njih je najtee prihvatiti, pogotovo ako volimo osobu s kojom se
rastajemo. Rastanak znai da nakon toga vie nee biti kao prije; neto je
otilo iz naeg ivota, djeli nas se izgubio i ne moemo ga vie nai i
vratiti na njegovo mjesto. Ali rastanaka ima mnogo, Time, jer su oni
sastavni dio ivota, kao i sastanci i upoznavanje. to treba da radi, treba
da zapamti da si poznavao Dawnie, a ne da gubi vrijeme alei zbog
rastanka s njom zato to je rastanak nemogue izbjei, on jednom mora
doi. Ako bude mislio o tome kako si je poznavao, umjesto da tuguje to
je gubi, nee te sve to toliko boljeti. Ali, sve je ovo bilo predugo i
prekomplicirano tako da nisi ni rijei shvatio, zar ne, dragi?
- Mislim da sam ipak poneto shvatio, Mary - odgovorio je ozbiljno.
Nasmijala se, razbivi i posljednje ostatke arolije minulih trenutaka, i
ujedno ga polako oslobodila svog zagrljaja. Kad je ustala, ispruala je ruke
prema njemu i podigla ga na noge.
- Mary, prema onome to si rekla, znai li to da e jednog dana i ti otii?
- Ne, ukoliko ne poeli da odem, ili ukoliko me ne odnese smrt.
Vatre su zalivene vodom, izmeu zrnaca pijeska kovitlale su se tanke
pruge pare, i na plai je odjednom postalo vrlo hladno. Mary je zadrhtala i
obgrlila ramena rukama.
- Hajde, idemo u kuu, Time, tamo je toplo, tamo je svjetlost.
82
Zadrao ju je, zagledavi joj se u oi sa strastvenom znatieljom koja mu
je inae bila potpuno strana.
- Mary, oduvijek sam to htio znati, a nitko nee da mi kae! Sta je to smrt,
ta znai umrijeti i biti mrtav? Je li to sve jedno te isto?
- Sve se te rijei odnose na istu stvar, da. - Uhvatila ga je za ruku i podigla
je tako da mu se dlan naao na lijevoj strani prsnoga koa. - Osjea li
kako ti srce kuca, Time? Osjea li ono tup-tup, tup-tup, tup-tup ispod
dlana, uvijek prisutno, te udarce koji ni na trenutak ne prestaju?
Klimnuo je glavom, fasciniran.
- Da, osjeam! Zaista osjeam!
- E pa, dok srce kuca tup-tup, tup-tup, ti vidi i uje, moe hodati,
smijati se i plakati, jesti, piti i buditi se ujutro, osjeati sunce i vjetar. Kad
govorim o ivotu, ja u stvari mislim na to, na gledanje, sluanje, hodanje,
smijanje i plakanje. Ali i sam si vidio kako stvari stare, troe se i kvare.
Take ili betonska mjealica, na primjer? E pa, svi mi, svi mi kojima srce
kuca ispod rebara... a to znai svi, Time, svi bez iznimke!... starimo,
troimo se, postajemo umorni od ivota. Na kraju prestanemo
funkcionirati i organ ije kucanje osjea zaustavi se kao nenavijen sat.
To e se dogoditi svakom od nas, kad doe vrijeme. Neki se od nas troe
bre nego drugi, nekima se srce zaustavi nesretnim sluajem, prilikom
avionskih nesrea i takvih stvari. Nitko od nas ne zna kad e mu se srce
zaustaviti, to nije neto to moemo kontrolirati ili predvidjeti. To e se
naprosto dogoditi jednog dana, kad budemo potpuno istroeni i previe
umorni da bismo ili dalje. Kad se srce zaustavi, Time, zaustavlja se itav
organizam. Ne moemo vie ni gledati ni uti, ne moemo hodati, ne
moemo jesti, smijati se ni plakati. Mrtvi smo, Time, ne postojimo vie,
zaustavili smo se i treba nas skloniti na mjesto gdje moemo mirno leati i
poivati, zauvijek. Pod zemlju. To se dogaa svima, i to nije neto ega se
treba bojati. Smrt ne boli. To je kao kad ovjek zaspi i vie se nikad ne
83
probudi, a kad spavamo, nita nas ne boli, zar ne? Lijepo je spavati, bilo u
krevetu, bilo pod zemljom. to treba da radimo, treba da uivamo u ivotu
dok smo ivi, i da se ne bojimo smrti kad doe vrijeme da se zaustavimo.
- Znai, ja mogu umrijeti kao i ti, Mary? - rekao je vatreno, unosei joj se
u lice.
- Da, moe, ali ja sam stara a ti si mlad, pa ako bude kako obino biva,
ja bih se morala zaustaviti prije tebe. Istroenija sam nego ti, razumije?
On samo to nije ponovo zaplakao.
- Ne, ne, ne! Neu da umre prije mene, neu da bude tako!
Brzo ga je uhvatila za obje ruke i poela ih trljati da ih zagrije.
- Hajde, hajde, Time, ne alosti se! O emu sam ti upravo priala? Treba
uivati u svakom trenutku, dok smo jo ivi! Smrt je daleko u budunosti,
zbog nje ne treba brinuti, ne treba ak ni misliti na nju! Smrt je konani
rastanak, Time, rastanak koji je najtee podni jeti zato to je to rastanak
zauvijek. Ali to eka svakog od nas, i zato je to neto pred im ne smijemo
zatvarati oi i pretvarati se da ne postoji. Ako smo odrasli i razumni, ako
smo dobri i vrsti, onda shvaamo smrt, znamo za nju ali ne doputamo
da nas ona zabrinjava.
Ja sad znam da si ti odrastao i razuman, znam da si dobar i vrst mladi,
i zato elim da mi obea da nee brinuti zbog smrti, da se nee bojati
da ne zadesi mene ili tebe. I elim jo da mi obea da e pokuati da se
kod rastanaka dri muki, da nee svojim tugovanjem uiniti da bude
nesretna i jadna Dawnie. Dawnie je ivo bie, ima pravo da pronae svoj
nain na koji e uivati u ivotu, isto kao ti, i ne smije joj oteavati
situaciju doputajui da primijeti koliko ti je sve to teko. Uhvatila ga je
za bradu i zagledala mu se u zamagljene oi.
- Sad znam da si dobar, vrst i osjeajan, Time, i zato elim da bude
takav i prema Dawnie i prema svemu to e se jo dogoditi i rastuiti te,
84
jer ne treba da bude tuan ni minute due nego to je potrebno da
skupi snagu i rastjera tugu. Obeava li mi to?
Ozbiljno je klimnuo glavom.
- Obeavam, Mary.
- Onda idemo u kuu. Hladno mi je.
Mary je ukljuila veliku grijalicu u dnevnoj sobi da je zagrije, i pustila
ploe za koje je znala da e ga raspoloiti. Terapija je djelovala - ubrzo se
smijao i razgovarao kao da se nije dogodilo nita to bi moglo ugroziti
njegov svijet. Zatraio je sat itanja, u emu mu je spremno izila u
susret, a nakon toga je odbio svaku vrstu zabave, ve se umjesto toga
sklupao do njenih nogu, naslonivi glavu na stranicu njena naslonjaa.
- Mary? - upitao ju je nakon prilino dugog vremena, trenutak prije nego
to e mu rei kako je vrijeme da ide u krevet.
- Da?
Iskrenuo se tako da joj moe vidjeti lice.
- Kad sam poeo plakati i kad si me ti zagrlila, kako se to zove?
Osmjehnula se i potapala ga po ramenu.
- Ne znam da za to postoji neki poseban naziv. Tjeenje, moda. Da,
mislim da je rjeenje pravi izraz. Zato?
- Bilo mi je lijepo. Mama je tako radila nekad, davno, davno, dok sam jo
bio sasvim mali klinac, ali onda mi je rekla da sam prevelik, i vie to
nikad nije uinila. Zato ti nisi mislila da sam prevelik? Jedna njena ruka
podigla se da joj sakrije oi i ostala je tako nekoliko trenutaka, da bi se
zatim spustila u krilo i vrsto stegla drugu ruku.
- Mislim da uope nisam bila svjesna da si velik, uinilo mi se da si mali
klinac. Mislim, meutim, da uope nije vano je li netko velik ili nije,
mnogo je vanije koliko je velika nevolja koja mui ovjeka. Ti si sad ve
velik momak, ali tvoje muke bile su mnogo vee, zar ne? Je li ti pomoglo,
to tjeenje?
85
Okrenuo se, zadovoljan.
- Oh, jest, mnogo mi je pomoglo. Bilo je zaista lijepo. Volio bih da me tjei
svakog dana.
Nasmijala se.
- Moda bi i volio da te tjeim svakog dana, ali to se nee dogoditi. Ako se
neto preesto ponavlja, gubi privlanost, ne ini ti se? Kad bih te tjeila
svakog dana, bez obzira je li ti potrebno ili nije, ubrzo bi ti dosadilo. Ne bi
vie bilo lijepo kao prije.
- Ali meni je potrebno da me tjei sve vrijeme, Mary, potrebno mi je da
me tjei svakog dana!
- Bah! Gluposti! Ti si jedan mali prefriganac, prijatelju, eto to si ti! A sad
mislim da je vrijeme za krevet, to kae?
Ustao je.
Laku no, Mary. Draa si mi nego itko drugi osim mame i tate, draga si mi
koliko mama i tata.
- Oh, Time! A ta je sa sirotom Dawnie?
- Pa sad, draga mi je i Dawnie, naravno, ali ti si mi draa od nje, draa si
mi nego itko drugi osim mame i tate. Zvat u te odsad moja Mary, a
Dawnie vie neu zvati moja Dawnie.
- Time, ne budi tako nepopustljiv! Oh, to je tako okrutno i neuviavno!
Molim te, nemoj da Dawnie pomisli kako sam ja zauzela njeno mjesto u
tvojim osjeajima. Bila bi strano nesretna zbog toga!
- Ali kad si mi ti draga, Mary, kad si mi draa nego Dawnie! Ja tu ne
mogu nita, naprosto je tako!
- I ti si meni drag, Time, sasvim sigurno si mi drai od ikoga na svijetu jer
ja nemam mame ni tate.
Pokazalo se da Dawnie eli da se uda za Michaela Harrington-Smythea
ve potkraj svibnja, to je ostavilo malo vremena za pripreme. Kad su se
upoznali s porijeklom svoje budue snahe, Mickovi roditelji izrazili su
86
elju, ba kao i Dawnie, da se vjenanje svede na najnuniji minimum.
Roditelji jedne i druge strane i budui brani par sastali su se na
neutralnom terenu da isplaniraju svadbu taj neutralni teren bio je
apartman u hotelu Wentworth, gdje je trebalo da se odri i primanje. Svi
su se osjeali nelagodno. Stegnuti krutim ovratnikom, kravatom i
nedjeljnim korzetom, Ron i Es sjedili su na rubovima stolica odbijajui da
se ukljue u konverzaciju iz pristojnosti dok su Mickovi roditelji, za koje
su ovratnik, kravata i korzet bili svakodnevne stvari, askali ne skrivajui
dosadu, a glasovi su im zvuali kao da govore sa ljivom u ustima. Mick i
Dawnie su oajniki nastojali ublaiti tu ukoenost, ali bez mnogo
uspjeha.
Dawn e, naravno, na vjenanju nositi dugu bijelu haljinu i imat e bar
jednu pratilju - rekla je gospoa Harrington-Smythe prkosno.
Es ju je zabezeknuto pogledala; bila je potpuno zaboravila da je pravo ime
Dawnie Dawn i bilo joj je neugodno
to je netko tako podsjea da je obitelj Melville izabrala deminutiv po
ukusu nie klase.
- Hm - odgovorila je, to je gospoda Harrington-
Smythe protumaila kao suglasnost.
- Bit e najbolje da mukarci pozvani na vjenanje budu u tamnim
odijelima s obinim plavim kravatama od satena - nastavila je gospoa
Harrington-Smythe. - Kako se radi o intimnom vjenanju u najuem
krugu prijatelja, smoking ili frak s bijelom kravatom nikako ne bi
odgovarali.
- Hm - rekla je Es pipajui naslijepo pod stolom dok nije pronala Ronovu
ruku i zahvalno je stegla.
Dat u vam popis onih koje treba pozvati po elji mladoenje, gospoo
Melville.
I tako je to ilo dalje, dok gospoa Harrington-Smythe nije primijetila:
87
- ujem da Dawn ima starijeg brata, gospoo Melville, ali Michael mi nita
nije rekao o tome kakvu e ulogu on igrati na vjenanju. Naravno, jasno
vam je da ne moe biti kum, jer e tu ulogu dobiti Michaelov najbolji drug
Hilary Arbuckle-Heath, a ne vidim kakvu bi drugu dunost mogao vriti
na tako malom vjenanju. Ukoliko, naravno, Dawn ne promijeni miljenje
i uzme ga za djevera.
- To je u redu, gospoo - rekao je Ron s naporom, steui ruku Es. - Tim i
ne oekuje da budu pozvan na vjenanje. Mislili smo, u stvari, da ga tog
dana poaljemo gospoici Mary Horton.
Dawnie je zastao dah. - Oh, tata, ne moe uiniti
takvo neto! Tim mi je jedini brat i htjela bih da bude na mojoj udaji!
- Ali, Dawnie draga, zna da Tim ne voli guvu! - usprotivio se njen otac. -
Zamisli samo kakav bi urnebes nastao kad bi poeo povraati po itavoj
prostoriji! Sveta muda Isusova, kakvo bi to bilo veselje! Ne, mislim da e
biti u svakom pogledu bolje ako Tim ode gospoici Horton.
Oi Dawnie bile su pune suza.
- Svi e misliti da ga se stidi, tata! A ja ga se ne stidim, htjela bih da ga
svi upoznaju i zavole kao to ga ja volim!
Dawnie draga, mislim da je tvoj stari u pravu to se tie Tima - ukljuila
se u razgovor Es. - Zna da ne voli guvu, pa ak i kad ne bi povraao,
sigurno mu ne bi bilo drago to mora sjediti mirno u toku obreda.
Harrington-Smytheovi su se zgledali, potpuno zbunjeni.
Mislila sam da je on stariji od Dawn - rekla je gospoa Harrington-
Smythe. - Oprostite, nisam znala da je jo dijete.
E pa, da znate da nije dijete! - planula je Dawnie, a po obrazima su joj
izbile crvene mrlje. Godinu je dana stariji od mene ali je duevno zaostao,
i to je ono to ele sakriti od svakoga! Zavladala je utnja, ispunjena
zaprepatenjem.
88
Gospodin Harrington-Smythe bubnjao je prstima po stolu, a Mick je,
iznenaen, zurio u Dawnie.
- Nisi mi rekla da je Tim duevno zaostao - rekao joj je-
- Ne, nisam, jer mi jednostavno nikad nije palo na pamet da bi to moglo
biti vano! Provela sam uz Tima itav ivot i on je dio mog ivota, vrlo
znaajan dio ivota! Kad govorim o njemu, nikad se ne sjetim da je
zaostao, eto, to je sve!
- Ne ljuti se, Dawn - molio ju je Mick. - To zaista nije vano, u tom
pogledu potpuno si u pravu. Bio sam samo malo iznanaen.
- E pa, ljutim se! Nikad nisam pokuavala sakriti injenicu da je moj
jedini brat duevno zaostao, ali moji roditelji su oigledno imali takvu
namjeru. Kako si mogao, tata?
Ron ju je zbunjeno pogledao.
- Pa, ovaj, Dawnie, ne bih mogao rei da smo pokuavali to sakriti, samo
smo mislili da bi za tebe bilo zgodnije kad ne bi prisustvovao vjenanju.
Tim ne voli biti meu mnogo ljudi, to ti je poznato. Svi uvijek tako zure u
njega da se zbog toga potpuno izbezumi.
- Oh, draga, zar je tako teko gledati ga? - upitala je gospoa Harrington-
Smythe promatrajui Dawnie s iz vjesnom sumnjom u oima. Moda je
stvar nasljedna? Kakav je idiot taj Michael, da izabere ovakvu djevojku iz
nie klase, nakon svih onih divnih djevojaka koje nije htio ni pogledati!
Naravno, svi kau da je ona izuzetno inteligentna, ali inteligencija ne moe
zamijeniti dobro porijeklo, ne moe zasjeniti primitivizam, a ta je itava
prokleta obitelj primitivna, primitivna, primitivna! Djevojka je bez ikakvog
lifa, nema pojma kako se treba ponaati u pristojnom drutvu.
- Tim je najljepi mukarac to sam ga ikad vidjela odbrusila je Dawnie
gnjevno. - Ljudi zure u njega zato to mu se dive, a ne zato to im je
odvratan, ali on ne osjea razliku. On samo zna da svi gledaju u njega, i
taj osjeaj mu se ne svia.
89
- Oh, vanjtina mu je prekrasna - javila se Es. - Izgleda kao grki bog,
kae gospoica Horton.
- Gospoica Horton? - upitao je Mick nadajui se da e nekako promijeniti
temu razgovora.
- Gospoica Horton je stara dama kod koje Tim subotom radi u vrtu.
- Oh, zaista? Tim je, znai, vrtlar?
- Ne, kakav vraji vrtlar! - odgovorila je ljutito Dawnie, razdraena tonom
pitanja. - U toku tjedna radi kao graevinski radnik, a preko vikenda
zaradi poneki dolar radei u vrtu te bogate stare dame.
Objanjenje to ga je dala Dawnie, samo je pogoralo stvari; Harrington-
Smytheovi vrtjeli su se na stolicama nastojei da ne gledaju jedno u
drugo, ni u Melvilleove.
- Tim ima kvocijent inteligencije negdje oko 75 - nastavila je Dawnie neto
mirnije. - Kao takav nije podoban za zaposlenje, ali moji su roditelji
izvanredno postupali s njim, od samog poetka. Bili su svjesni da ga nee
moi izdravati dok je iv, pa su ga odgojili tako da bude nezavisan i da se
moe sam brinuti za sebe koliko je to u danim okolnostima mogue. Tim
zarauje za ivot od dana kada je navrio petnaest godina, kao
nekvalificirani radnik, to je jedino za to je sposoban. Mogla bih dodati
da jo radi kod istog ovjeka koji ga je zaposlio kad je imao petnaest
godina, to e vam moda pomoi da shvatite koliko je vrijedan i omiljen
kao radnik. Tata plaa za njega policu osiguranja od vremena kad je
ustanovljeno da je Tim zaostao, tako da nikad nee imati financijskih
briga, uvijek e imati dovoljno za ivot. Otkako sam poela raditi, i ja sam
pomagala da se poveaju iznosi premija, a u to odlazi i dio Timove zarade.
Tim je najbogatiji lan nae obitelji, ha-ha-ha! Donedavno nije znao itati
ni pisati, niti bilo kakve raunske radnje, ali mama i tata nauili su ga
one najvanije stvari, kao na primjer kako da se kree po gradu s posla na
posao, ili s jednog mjesta na drugo, sam, bez ikakve pratnje.
90
Nauili su ga da broji novac iako nita drugo ne zna izbrojiti, to je udno;
ovjek bi pomislio da e ono to radi novcem povezati s drugim vrstama
raunanja, ali on to ne moe. To je jedna od onih sumornih ala zaostalog
uma. U stanju je, meutim, sebi kupiti kartu za autobus ili vlak, moe
kupovati hranu i odjeu. Danas vie nije nikakav teret za nas. Ja mnogo
volim svog brata i mnogo mi je stalo do njega. Ne postoji bolje, drae i
simpatinije stvorenje. I da zna, Mick - dodala je, okreui se zaruniku -
kad Tim ostane sam i bude mu potreban dom, ja u ga uzeti k sebi. Ako ti
to ne odgovara, onda alim sluaj, bit e najbolje da odmah digne ruke
od svega!
- Draga moja, draga Dawn - rekao je Mick nepokolebljivo - ja sam vrsto
odluio da se oenim tobom, pa makar imala desetoricu mentalno
zaostale, ako hoe i sasvim lude, brae.
Odgovor joj se nije svidio, ali je bila previe uzbuena da bi analizirala
zato joj se ne svia, a poslije je potpuno zaboravila na to.
- To nije nasljedna stvar - objasnila je Es pomalo patetino. - Krivnja je do
mojih jajnika, rekli su doktori. Imala sam preko etrdeset godina kad sam
se udala za Rona, a prije toga nisam imala djece. Zato se Tim nije rodio
itav, znate. Dawnie je u redu zato to su mi se do nje jajnici uhodali.
Njihovo stanje utjecalo je samo na prvo dijete, Tima. Ali sve je onako kako
Dawnie kae, nema simpatinijeg momka od njega.
- Razumijem - rekla je gospoa Harrington-Smythe, jer naprosto nije
znala to drugo da kae. - E pa, sigurna sam da samo gospodin i gospoa
Melville mogu donijeti odluku o tome hoe li njihov sin prisustvovati
vjenanju ili nee.
Mi smo ve odluili - rekla je Es vrsto. - Tim ne voli guvu, i zato Tim
nee prisustvovati vjenanju. Gospoica Horton rado e ga uzeti k sebi
preko vikenda.
Dawnie je briznula u pla i otrala u prostoriju za
91
dame, gdje ju je majka pronala nakon nekoliko minuta.
- Nemoj plakati, draga - tjeila ju je, tapui je po ramenu.
- Ali sve je krenulo naopako, mama! Tebi i tati se ne sviaju Harrington-
Smytheovi, njima se opet ne sviate vi, a ja ne znam ta nakon svega toga
Mick misli! Uh, sve e to biti grozno!
- Priam ti priu! Ron i ja smo iz jednog svijeta, Harrington-Smytheovi iz
drugog, i to je sve. Oni se normalno ne drue s ljudima kao to smo mi, pa
kako onda moe oekivati da e znati ta da rade kad se silom prilika
nau u takvom drutvu? A isto to vrijedi i za drugu stranu, draga.
Harrington-Smytheovi nisu ljudi s kakvima utorkom, etvrtkom i subotom
igram tenis ili s kakvima se Ron sastaje u Seasideu i Leagues Clubu. Ti si
odrasla djevojka, Dawnie, i jo k tome izuzetno pametna. Treba da zna
da mi i oni nikad ne moemo biti prijatelji. Zaboga, ak se i ne smijemo
istim stvarima! Ali nismo ni neprijatelji, ne moemo ni biti kad nam se
djeca ene. Poslije vjenanja jednostavno se neemo vie sastajati, osim
moda na krtenjima i u slinim prilikama. I to tako i treba da bude. Zar
je potrebno da se nameemo jedni drugima samo zato to su nam djeca
mu i ena? Valjda si dovoljno razumna da to shvati, ta kae?
Dawnie je obrisala suze.
- Da, mislim da je tako. Ali, mama, ja sam htjela da sve bude savreno!
- Znam da jesi, draga, ali ivot nije takav, bar nije esto. Ti si izabrala
Micka a on tebe, nismo ga izabrali mi niti tebe Harrington-Smytheovi. Da
smo mi odluivali, mi te nikad ne bismo udali za Micka, a ni uobraeni
Harrington-Smytheovi ne bi odabrali tebe za snahu. Dvostruko prezime,
ma ta ne kae! Obina prokleta prepotencija, ako mene pita. Svi mi,
meutim, elimo da sve ispadne najbolje, draga, i zato nemoj praviti
veliku galamu oko jadnog Tima, za ime boje! Tima ne treba uvlaiti u sve
to i nisi u pravu kad eli da ga uvue. Pusti jadnika neka ivi svoj ivot i
92
ne guraj ga u grlo Harrington-Smytheovima. Oni ga ne poznaju kao mi, pa
kako moe oekivati neko razumijevanje?
- Hvala ti, mama, ne znam to bih radila bez tebe! Trebalo bi da ja budem
pametni izdanak obitelji Melville, ali ponekad imam udan osjeaj da ste
pametni, u stvari, ti i tata. Otkud vam sva ta mudrost?
- Otkud bi bila? ivot nas ini mudrim, to due ivimo, to smo mudriji.
Kad bude imala djecu staru kao to si ti sada, ona e se diviti tebi, a ja
u tada ve biti hrana za cvijee.
Na kraju je Ron telefonirao Mary Horton i zamolio je da ona rijei problem
treba li Tim da prisustvuje vjenanju ili ne. Iako se nikad nisu sreli, i iako
je bio svjestan ; da gospoica Horton pripada vie krugu Harrington--
Smytheovih nego Melvilleovih, Ron je zbog neega mogao sasvim leerno
razgovarati s njom; znao je da e ona shvatiti njegovu dilemu i odmah
ponuditi razumno rjeenje.
- Gadna stvar, gospoice Horton - rekao je, diui , buno u slualicu. -
Harrington-Smytheovi nisu previe zadovoljni suprugom koju je izabrao
njihov voljeni sini, i ne bih mogao rei da im to zamjeram. Boje se da se
ona nee uklopiti, a kad Dawnie ne bi bila tako vraki pametna, i ja bih se
bojao kao i oni. Kako stvari stoje, siguran sam da e on uiti bre nego to
je oni stignu poduavati, i nitko nikad nee imati prilike da se postidi zbog
neega to je uradila ili rekla.
- Ne poznajem Dawnie osobno, gospodine Melville, ali na osnovi onoga to
sam ula, sigurna sam da ste u pravu - odgovorila je Mary s
razumijevanjem. - Ja se na vaem mjestu ne bih brinula za nju.
- Oh, pa ja se i ne brinem! - odgovorio je. - Dawnie je kao elik, s njom e
biti sve u redu. Mene zabrinjava Tim.
-Tim? Zato?
93
- Pa sad, zato to je drukiji, mislim. On nikad nee sasvim odrasti pa ne
zna kad grijei i ne zna uiti na pogrekama. to e biti s jadnikom kad
nas vie ne bude?
- Mislim da ste za Tima uradili vrlo mnogo - rekla je Mary, a grlo joj se
zbog neega steglo. - Odgojili ste ga da bude izvanredno samostalan i da
se zna sam brinuti za sebe.
- Ah, sve ja to znam! - odgovorio je Ron, pomalo nestrpljivo. - Kad bi se
radilo samo o tome hoe li se znati sam brinuti za sebe, ne bih se bojao za
njega, znate, ali nije u tome stvar. Timu su potrebni majka i otac radi
ljubavi i mira u dui, jer nije dovoljno odrastao da bi naao nekoga tko e
nas zamijeniti, enu i vlastitu obitelj, mislim, kako to mukarci obino
ine.
- Ali imat e vas jo mnogo godina, gospodine Melville! Vi ste jo mladi, vi i
vaa supruga.
- E, tu se varate, gospoice Horton, jer Es i ja nismo vie mladi. Razlika
izmeu nas je est mjeseci, i oboje smo ove godine proslavili sedamdeseti
roendan.
- Oh! - Nekoliko trenutaka vladala je tiina ispunjena zbunjenou, a
onda se javila Mary, pomalo nesigurnim glasom.
- Nisam znala da ste vi i gospoa Melville tako stari.
- E pa, jesmo. Kaem vam, gospoice Horton, sad kad se Dawnie udaje za
ovjeka koji sasvim sigurno nee htjeti da mu se enin duevno zaostali
brat mota po kui, Es i ja smo i sami ve pomalo enuli od brige za Tima.
Ponekad nou ujem kako sirota Es plae, i znam da plae zbog Tima.
Nee ivjeti jo dugo poslije nas, mislim. Kad ustanovi da je ostao potpuno
sam, naprosto e mu srce prepui od tuge, zapamtite to sam vam rekao.
- Ljudi ne umiru od prepuklog srca, gospodine Melville - rekla je Mary
blago, izraavajui uvjerenje do koga je dola u svom emocionalno
siromanom ivotu.
94
- Vraga ne umiru! - prasnuo je Ron. - Oh, oprostite, gospoice Horton!
Znam da se ne bih trebao grubo izraavati, ali nemojte misliti da ljudi ne
umiru od slomljenog srca! Vidio sam takve sluajeve, i to ne jednom! Tako
e se dogoditi i s Timom, jednostavno e uvenuti. Draga gospoice Horton,
ovjeku je volja za ivotom potrebna koliko i zdravlje. A kad vie ne bude
nikoga tko e se brinuti za njega, Tim e umrijeti. Sjedit e, plakat e,
zaboravit e da jede, i tako e ostati dok ne umre.
- Pa sad, dok sam ja ovdje, brinut u se da ima nekoga tko e ga paziti -
rekla je Mary, skupivi hrabrost.
- Ali ni vi vie niste mladi, gospoice Horton! Ja sam sve nade polagao u
Dawnie, ali sad vie ne ... - Uzdahnuo je. - Oh, ta se moe, nema vajde
plakati nad proljevenim mlijekom, zar ne?
Mary je bilo navrh jezika da mu kae kako ona nema sedamdeset godina,
ali prije nego to je stigla ita rei, javio se ponovo Ron.
- U stvari, nazvao sam vas da se posavjetujem s vama oko Timovog
prisustvovanja vjenanju. Ja bih elio da mu prisustvuje, ali znam da e
se bijedno osjeati, da e mu biti teko da mirno sjedi za vrijeme obreda i
poslije na primanju. Dawnie se raalostila kad sam rekao kako mislim da
Tim ne bi trebalo da prisustvuje vjenanju, ali sam bez obzira na to ostao
pri svom uvjerenju. Pitam se samo da li biste vi imali neto protiv toga da
Tim taj vikend provede kod vas?
- Naravno da nemam nita protiv, gospodine Melville, ali mislim da je
velika teta to Tim nee biti kod kue da vidi kako se Dawnie sprema, i
to nee prisustvovati vjenanju... Rei u vam neto, zato ga ne biste
poveli u crkvu na vjenanje, a ja u ga pokupiti ispred crkve im obred
bude zavren, tako da ne mora ii na primanje.
- Hej, to je odlina ideja, gospoice Horton! Vrag neka ga nosi, kako se
sam nisam toga sjetio? Na taj bi nain svi problemi bili rijeeni, zar ne?
95
- Da, mislim da bi bili. Nazovite me im utvrdite sve pojedinosti oko
mjesta, vremena i tako dalje, a ja vam dajem rije da u paziti na Tima
nakon obreda.
- Gospoice Horton, vi ste srce, zaista jeste!
Za Tima, pripreme za vjenanje bile su vrlo uzbudljive. Dawnie je bila
posebno obzirna i njena u toku itavog tjedna prije tog dogaaja, koji je u
sebi nazvala dezertiranjem, i sve svoje vrijeme posveivala je obitelji.
Ujutro na dan vjenanja, u subotu, bio je sav izbezumljen od strke i
panike kojoj se inilo da e svi svakog trenutka podlei, i motao se
naokolo smetajui svima, pun korisnih prijedloga. Kupili su mu novo,
tamnoplavo odijelo sa zvonastim hlaama i podugakim, strukiranim
sakoom a la Cardin, i bio je oduevljen. Obukao ga je im je ustao, i
trkarao je u njemu pravei se vaan i nastojei da uhvati svoj odraz u
svakom ogledalu. Kad je ugledao Dawnie u vjenanoj haljini, ostao je
zapanjen.
- Oh, Dawnie, izgleda kao princeza iz bajke! - rekao je hvatajui dah,
zurei u nju izbuljenim plavim oima.
Silovito ga je privukla u zagrljaj, trepui da rastjera suze.
- Oh, Time, ako ikad budem imala sina, nadam se da e biti dobar kao ti -
apnula je, ljubei ga u obraz. Bio je presretan, ne toliko zbog primjedbe o
sinu, koju nije razumio, ve zbog zagrljaja.
- Utjeila si me! - pjevuio je radosno. - Utjeila si me, Dawnie! A ja volim
kad me tjee, to je neto najljepe na svijetu!
- Hajde, Time, otii do prednjeg ulaza, pogledaj jesu li stigli automobili,
budi dobar deko - uputila ga je Es pitajui se hoe li ikad nai duevni
mir i nastojei zaboraviti glupi, potmuli bol s lijeve strane koji je u
posljednje vrijeme ponekad osjeala.
Dawnie je ula u prvu limuzinu, s ocem, u drugu je sjela njena djeverua,
a Es i Tim sjeli su u treu.
96
- A sad samo mirno sjedi, Time, i trudi se da bude dobar deko - rekla je
s uzdahom zavaljujui se u raskono tapecirano zadnje sjedalo.
- Izgleda divno, mama - rekao je Tim, koji je vie nego majka bio
naviknut na vonju u skupim automobi lima i smatrao ih neim sasvim
obinim.
- Hvala ti, dragi, eljela bih da se tako i osjeam - odgovorila je Es.
Nastojala je da ne pretjera u oblaenju naslutivi da rodbina njenog zeta
ne bi bila impresionirana nainom na koji su se dotjerivale majke nevjesta
u krugu Melvilleovih. Zato je s uzdahom aljenja odustala od svog sna da
se pojavi u haljini od ipke plaviaste boje, novom kaputu i cipelama i
eiru s ukrasom od umjetnih ljiljana obojenih istom plaviastom bojom.
Umjesto toga, odabrala je haljinu i ogrta od blijedoplavog antunga, a
kao jedini ukras dvije skromne bijele rue.
Crkva je bila ve prepuna kad su ona i Tim zauzeli svoja mjesta u prednjoj
klupi na nevjestinoj strani. Sve vrijeme dok su ili kroz prolaz, Es je bila
svjesna kako svi na mladoenjinoj strani zure u Tima, zure otvorenih
usta, govorila je u sebi, kao posljednji bijednici iz najnie klase. Gospodin
i gospoa Harringtom-Smythe gledali su ga kao da ne vjeruju roenim
oima, dok su se sve ene mlae od dvadeset godina na prvi pogled ludo
zaljubile u njega. Es je zahvaljivala Bogu to Tim nee biti na primanju.
Ponaao se izvanredno u toku itavog obreda, koji nije dugo potrajao.
Poslije obreda, dok su fotografske kamere bljeskale i dok su obavljana
uobiajena estitanja, Es i Ron su neprimjetno odveli Tima do zida u
blizini glavnog ulaza u crkvu, i rekli mu neka tu sjedne.
- Priekaj ovdje Mary, budi dobar deko, i da se nisi usudio odlutati
nekamo, jesi li me uo? - naredila mu je Es otro.
Klimnuo je glavom.
- U redu, mama, ekat u je ovdje. A smijem li se okrenuti da gledam
Dawnie kad bude ila niz stepenice?
97
- Smije, naravno. Samo nemoj nikamo otii, a ako netko doe i pokua
razgovarati s tobom, pristojno odgovaraj na pitanja, ali ne govori nita
drugo. Tata i ja moramo se vratiti u crkvu zato to ele da se zajedno
slikamo, neka im je Bog na pomoi. Vidjet emo se sutra uveer, kad te
gospoica Horton doveze kui. Deset minuta nakon to su se mladenci i
gosti odvezli, stigla je pred crkvu Mary Horton. Bila je bijesna na samu
sebe jer je bila zalutala u spletu uskih ulica oko Darling Pointa, uvjerena
da je crkva sv. Marka jedna druga crkva, neto blie New South Head
Roadu. Tim je jo sjedio na niskom kamenom zidu ispred crkve dok se
jesensko sunce probijalo kroz lisnate kronje u obliku njenih zlatnih
pruga u kojima su poigravale siune estice praine. Izgledao je kao
izgubljen, tako naputen i sam dok je bespomono gledao niz ulicu
pitajui se to se dogodilo s njom. Novo odijelo savreno mu je pristajalo,
ali u njemu je izgledao kao neki stranac, neobino privlaan i profinjen.
Samo poza u kojoj je sjedio bila je prava Timova - sjedio je tiho i posluno,
kao dobro odgojen djeak. Ili kao pas, pomislila je; on bi kao pas tu sjedio
dok ne umre od gladi, a ne bi se pokrenuo da se spasi, jer su mu njegovi
najmiliji rekli neka tu sjedi i ne udaljava se.
Ronove rijei, izgovorene preko telefona, o tome kako e Tim umrijeti
slomljena srca, jo su je progonile; Ron je oigledno vjerovao da ona spada
u njegovu starosnu grupu, da joj je blizu sedamdeset godina, a ona ga nije
razuvjerila. Bilo je neobino to njeno oklijevanje da oda svoje godine.
Zato sam tako postupila, pitala je samu sebe; bilo je to nepotrebno i
glupo.
Moe li se zaista umrijeti od slomljenog srca? ene su tako umirale u
onim starim romantinim priama koje su ve odavno izile iz mode;
uvijek je vjerovala da je smrt junakinje rezultat grozniave mate pisca,
kao I ostatak priglupog zapleta. Ali moda se to zaista dogaalo - to bi
ona sama uinila kad bi Tim zauvijek otiao iz njenog ivota, kad bi joj ga
98
oteli ljutiti roditelji ili, ne daj boe, smrt? Kako bi siv i prazan bio ivot bez
njega, koliko bi uzaludno i beskorisno bilo dalje ivjeti u svijetu bez Tima!
Postao je jezgra njenog cjelokupnog postojanja, i tu je injenicu primijetilo
ve nekoliko ljudi.
Gospoa Emily Parker nedavno je pozvala sama sebe u njenu kuu,
objanjavajui to rijeima:
-Vie nemam prilike da vas vidim preko vikenda kao prije.
- Mary je promrmljala neto o tome kako je zauzeta.
- Ha ha ha! - iscerila se gospoa Parker. - Ba ste zauzeti, mogu zamisliti!
- Namignula je Mary i dobroudno je munula u rebra. - Moram primijetiti
da ste se, izgleda, propisno zagrijali za mladog Tima. Stara njukala iz
nae ulice bruse na vama jezike da je to strano.
- Da, mladi Tim zaista je predmet moje panje - odgovorila je Mary mirno,
polako hvatajui ravnoteu.
- To je tako fin momak, uvijek spreman da poslua, i tako osamljen! U
poetku sam mu davala da radi u vrtu zato to mi se inilo da mu je
potreban novac, a zatim, kad sam ga bolje upoznala, postao mi je drag
takav kakav jest, bez obzira na to to nije itav, kako se to kae. Iskren je,
srdaan i nesposoban za prevaru bilo koje vrste. Pravo je osvjeenje naii
na tako nekoga tko nema ama ba nikakvih zadnjih misli, zar ne? -
Zastala je, vrsto zagledana u gospou Parker.
Gospoa Parker joj je uzvratila pogled, nadmudrena.
- Hm, ovaj, bit e da je tako. A kako ste i vi stalno sami, on vam je
dobrodolo drutvo, zar ne?
- Naravno! Tim i ja se zajedno odlino zabavljamo. Radimo u vrtu,
sluamo glazbu, plivamo, idemo na piknike, bavimo se mnogim stvarima.
Ima jednostavan ukus i ui me da cijenim jednostavnost. Ja sam pomalo
teka osoba, ali druenje s Timom nekako mi odgovara. On izvlai iz mene
99
ono najbolje. Uza svu svoju goropadnost, Stara Cura bila je dobrog srca i
openito tolerantna. Potapala je Mary po ruci, kao da je eli ohrabriti.
- E pa, zaista mi je drago zbog vas, mila moja, mislim da je lijepo to ste
nali nekoga da vam pravi drutvo, kad ste ve tako osamljeni, i sve.
Moram vas uzeti u zatitu kod onih zlobnih starih naklapala iz ulice.
Rekla sam im da niste tip ene, koja bi sebi kupila ljubavnika. A sad,
kako bi bilo da me ponudite alicom aja! Htjela bih da ujem sve o
mladom Timu, kako je i kako se snalazi.
Mary se, meutim, nekoliko trenutaka nije ni pomakla, ostala je sjediti
udno bezizraajnog lica. Zatim je zaueno pogledala gospou Parker.
- To, znai, oni misle! - rekla je tuno. - Zar zaista tako misle? Kako je to
odvratno, kako sramno od njih! U svemu tome nije mi mnogo stalo do
mene, ali kad pomislim na Tima... Oh, boe, kako je to gadno! ef Mary
Horton, Archie Johnson, bio je takoer meu onima koji su primijetili
promjenu na Mary, premda nije znao njen uzrok. Ruali su na brzinu u
slubenikoj kantini kad je Archie iznenada pokrenuo to pitanje.
- Zna, Mary, to nisu moje stvari i spreman sam da mi kae gdje mi je
mjesto, ali mi se ini da si u posljednje vrijeme nekako procvjetala. to se
dogaa? Gledala ga je, zbunjena, uhvaena na prepad.
- Oprostite, gospodine?
- Oh, mani se toga, Mary! I ne zovi me gospodine ni gospodin Johnson! Na
ruku smo.
Spustila je no i viljuku i mirno ga pogledala. Radili su zajedno toliko
godina da ih vie nisu brojali, ali njihovi odnosi ostali su uvijek strogo
ogranieni na posao i jo joj je bilo teko da se opusti prilikom rijetkih ali
obaveznih susreta u drutvu.
- Ako eli rei da sam se u posljednje vrijeme promijenila, Archie, zato
to i ne kae? Neu se uvrijediti.
100
- Pa sad, upravo sam na to mislio. Promijenila si se. Oh, jo uvijek si
strana stara kuka i jo utjeruje strah u kosti mladim
daktilografkinjama, ali promijenila si se. Boe, kako si se promijenila! ak
su i drugi stanovnici naeg malog svijeta to primijetili. Kao prvo, izgleda
bolje nego nekad, kao da si izala na sunce i prestala ivjeti pod kamenom
kao crv. A neki dan sam te ak uo kako se smije, kad je onaj idiot
Caleste izvodio svoje klovnovske tosove.
Jedva primjetno se osmjehnula.
- Pa sad, Archie, mislim da bi se sve to moglo najbolje saeti u jednu
reenicu: Konano sam se i ja pridruila ljudskoj rasi.
Zar to nije divna reenica? Solidan i dostojanstven klie, kakav bi ovjek
mogao samo poeljeti.
- A to je, zaboga, natjeralo staru curu kakva si ti da se nakon toliko
godina pridrui ljudskoj rasi? Jesi li nala ljubavnika?
- Pa i jesam, na neki nain, iako se ne radi o onome to svi sigurno misle.
Ponekad se, dragi Archie, u ivotu nau stvari koje za usidjelicu kakva
sam ja znae mnogo vie od pukog seksualnog zadovoljenja. Oh, slaem
se! uda stvara osjeaj da je ovjek voljen. Zar to nije divan osjeaj, Mary,
znati da si nekome potreban, da si voljen i cijenjen? Seksualna strana
dolazi samo kao glazura na kolau.
- Kakvo otroumno zapaanje, zaista! Nije nikakvo udo to ve toliko
godina tako dobro suraujemo. Razumniji si i osjeajniji od prosjenog
biznismena, Archie.
- Moe govoriti to hoe, Mary, ali promijenila si se! I to nabolje, mogao
bih dodati. Ako se bude i dalje popravljala, mogao bih te izvesti na
veeru.
- Prihvaam unaprijed. Voljela bih da opet vidim Triciju.
- Tko je rekao da sam pozvao i Triciju? - iscerio se. - Ali mogao sam
pretpostaviti da se toliko nisi promijenila. A sad ozbiljno, mislim da bi
101
Triciji bilo drago da sama vidi tu promjenu na tebi, pa zato ne bi dola
jednom na veeru k nama?
- Rado u doi. Reci Triciji neka me nazove, pa emo se dogovoriti.
- U redu, a sad dosta izvrdavanja! to je prouzrokovalo tu novu volju za
ivotom kod tebe, draga?
- Mislim da e biti najpreciznije ako kaem dijete, samo to se radi o
sasvim posebnoj vrsti djeteta.
- Dijete! - Zavalio se na stoli, zadovoljan tom spoznajom. - Mogao sam se
i sam domisliti da se radi o djetetu. Tako nesavitljiva osoba kao ti lake
poputa pod utjecajem djeteta nego mukarca.
- Nije ba sve tako jednostavno - odgovorila je polako, i sama zapanjena
to je tako oputena, osloboena svih obzira; nikad prije nije se uz
Archieja osjeala tako ugodno. - Zove se Tim Melville, ima dvadeset pet
godina, ali u svemu je drugom pravo dijete. Duevno zaostalo dijete.
- Sto mu svetih aba! - uzviknuo je Archie, zurei u nju; imao je obiaj da
sastavlja neobine, premda dobroudne uzvike. - Kako si se, zaboga,
uvalila u to?
- Dolo je nekako samo od sebe, mislim. Teko je biti odbojan prema
nekome tko ne zna to je to odbojnost, a jo je tee vrijeati osjeaje
nekoga tko ne shvaa zato ga vrijeaju.
- Da,tako je.
- E pa, vodim ga preko vikenda sa sobom u Gosford i nadam se da u ga
ove zime povesti na Veliki zatitni greben. ini se da voli moje drutvo vie
od ikoga drugog, osim roditelja. To su vrlo fini ljudi.
- Pa zato i ne bi volio tvoje drutvo, stari zmaju? Uh, sto mu upljih
kanti, pogledaj koliko je sati! Rei u Triciji da se dogovori s tobom da
doe na veeru, pa e mi priati detaljno o svemu. U meuvremenu,
stara kuo, natrag na posao! Je li se javio McNaughton u vezi s
koncesijom za istraivanje Dindange?
102
Bilo joj je drago to su i gospoa Parker i Archie prihvatili njeno
prijateljstvo s Timom kao neto sasvim obino, to se raduju zajedno s
njom. Do obeane veere s Archiejem i njegovom podjednako
temperamentnom enom nije jo bilo dolo, ali prvi put u dvadeset godina
radosno je oekivala taj susret.
Kad je Tim ugledao Bentleyja kako stie niz ulicu, lice mu se ozarilo od
radosti. Smjesta je skoio s niskog kamenog zida.
- Oh, Mary, kako sam sretan to te vidim! - uzviknuo je, namjetajui se
na prednjem sjedalu. - Ve sam pomislio da si zaboravila.
Uhvatila ga je za ruku i na trenutak je pritisnula uz svoj obraz; bila je
alosna i grizla ju je savjest zbog zakanjenja, pa je potpuno zaboravila
kako se zarekla da ga nikad nee dodirivati.
- Nikad ne bih uinila neto takvo, Time. Zalutala sam. Zamijenila sam
crkvu sv. Marka s jednom drugom crkvom i zalutala sam, eto, to je sve. A
sad sjedi mirno i raduj se, jer sam upravo odluila da idemo u Gosford.
- Oh, fino! Mislio sam da emo ostati u Artarmonu, jer je ve kasno.
- Svejedno, nema razloga da ne poemo. Kad stignemo, ostat e nam
dovoljno vremena da se okupamo, ako voda ne bude previe hladna, a
veeru moemo prirediti na plai, bez obzira na hladnou. - Pogledala ga
je iskosa, uivajui u razlici izmeu njega, tako nasmijanog i sretnog, i
onako oajnog i osamljenog kakav je bio prije nekoliko minuta. - Kako je
prolo vjenanje?
- Bilo je prekrasno - odgovorio je ozbiljno. - Dawnie je izgledala kao
princeza iz bajke a mama kao dobra vila. Imala je na sebi lijepu
svijetloplavu haljinu, a Dawnie je bila u dugoj bijeloj haljini s volanima, u
rukama je drala velik buket cvijea dok je na glavi imala dugaak bijeli
veo, kao oblak.
-Izvanredno! Jesu li svi bili veseli!
103
- Mislim da jesu - rekao je sumnjiavo - iako je mama plakala, pa i tata,
samo to je on rekao da mu oi suze od vjetra i naljutio se na mene kad
sam rekao kako u crkvi nema vjetra. Mama je rekla da plae zato to je
sretna zbog Dawnie. Nisam znao da ljudi plau i kad su sretni, Mary. Ja
ne plaem kad sam sretan, samo kad sam tuan. Zato bi ovjek plakao
ako je sretan? Osmjehnula se, iznenada tako sretna da zamalo i sama nije
zaplakala.
- Ne znam, Time, osim da se ponekad zaista tako dogaa. Ali kad ovjek
plae od sree, to je drukiji osjeaj, vrlo lijep osjeaj.
- Eh, onda bih htio da budem tako sretan da zaplaem! Zato nikad
nisam tako sretan da zaplaem, Mary?
- Pa sad, mislim da za to ovjek mora biti ve u godinama. Jednog dana to
e se dogoditi i tebi, kad bude dovoljno star i sijed. Potpuno zadovoljan
tim objanjenjem, Tim se zavalio na sjedalu i promatrao predjele kroz koje
su prolazili, ega mu, izgleda, nikad nije bilo dosta. Posjedovao je onu
nezasitnu radoznalost sasvim mladih stvorenja i
sposobnost da ponavlja jedno te isto mnogo puta a da mu ne dosadi.
Svaki put kad su ili u Gosford, ponaao se kao da mu je to prvi put, bio
je podjednako oduevljen pejzaima i bogatstvom prirode, sav izbezumljen
kad bi ugledao vikendicu na kraju staze, eljan da otkrije to je od prolog
dolaska poraslo, procvjetalo ili uvenulo.
Te noi, kad je Tim otiao u krevet, Mary je uradila neto to nikad nije
uinila - ula je u njegovu sobu, zaukala pokrivae oko njega i poljubila
ga u elo.
- Laku no, Time, dragi, dobro spavaj - rekla je.
- 'Ku no, Mary, hou - odgovorio je sanjivo; bio je uvijek ve u polusnu
im bi mu glava dodirnula jastuk. A onda, dok je tiho zatvarala vrata,
ponovo se javio.
- Mary? Da, Time, to je? - Okrenula se i prila njegovom krevetu.
104
- Da, Time, to je? - Okrenula se i prila njegovom krevetu.
- Mary, ti nee jednog dana otii i udati se kao moja Dawnie, zar ne?
Uzdahnula je.
- Ne, Time, obeavam da to neu uraditi. Dok god ti bude elio da budem
uz tebe, bit u uz tebe. A sad lijepo spavaj i ne brini se zbog takvih stvari!
Na kraju, posao nije dopustio Mary da povede Tima na obeano
putovanje. Tvrtka Constable Steel & Mining kupila je rudom bogato
podruje na krajnjem sjeverozapadu kontinenta i, umjesto da otputuje s
Timom na Veliki zatitni greben, Mary je morala pratiti svog efa na
inspekcijskom putovanju. Putovanje je trebalo da traje tjedan dana, ali se
proteglo na vie od jednog mjeseca. Obino je uivala u tim, ne ba estim
ekskurzijama -Archie je bio ugodno drutvo, a njegov stil putovanja
bio je prilino luksuzan. Ovog puta, su, meutim, boravili u oblasti u
kojoj nije bilo ni cesta, ni gradova, ni ljudi. U posljednjoj fazi putovanja
morali su se posluiti helikopterom jer se do nekih krajeva kopnom uope
nije moglo stii. itava ekspedicija logorovala je na kii neuobiajenoj za
to doba godine, u stalnoj vlazi i borei se sa vruinom, muhama, blatom i
epidemijom dizenterije. Od svega, Mary je najvie nedostajao Tim. Nije bilo
mogunosti da mu poalje pismo, a radio-telefonska veza bila je
ograniena na strogo poslovne i hitne razgovore. Sjedei pod mokrim
atorom i nastojei ostrugati ljepljivo crno blato s nogu i odjee, pored
gustog oblaka insekata okupljenih oko jedne slabe petrolejke i lica
nateenog od mnogobrojnih ugriza komaraca, Mary je eznula za svojim
domom i Timom. Bilo joj je teko sluati Archiejevo likovanje nad
rezultatima istraivanja rudnih nalazita, i morala je napregnuti svu
snagu da pokae oduevljenje, bar koliko je to pristojnost zahtijevala.
- Bilo nas je dvanaest u ekspediciji - rekao je Archie Triciji kad su se
sretno vratili u Sydney.
105
- Samo dvanaest? - rekla je Mary sumnjiavo, namigujui Archiejevoj eni.
- Bilo je trenutka kad bih se bila zaklela da nas ima bar pedeset.
- Sluaj, ti odvratna stara vreo, zavei i dozvoli mi da priam priu!
Vratili smo se kui nakon najgorih mjesec dana to sam ih u ivotu
proveo, a ti mi ve koi zalet. Nisam te morao pozvati da provede prvu
veer u civilizaciji pod mojim krovom, ali pozvao sam te pa je najmanje od
svega to moe uraditi da lijepo i tiho sjedi, suzdrljiva kao nekad, dok
ne ispriam
svojoj eni to smo doivjeli. Natoi mu jo jedan viski, Tricija, prije nego
to dobije srani napad. Sigurna sam da je to razlog zato je tako
angrizav prve veeri nakon povratka. Posljednja
dva tjedna, otkako je likvidirao posljednju kap iz posljednje boce viskija
to smo je ponijeli sa sobom, naprosto je nepodnoljiv.
- Dobro, a kako bi se ti ponaala, draga? - obratio se Archie svojoj
supruzi. - Stalno mokar do koe, iv pojeden od legija svih moguih
insekata, slijepljen blatom i bez enskog stvora u krugu od tisuu milja
osim ove strane stare adaje! I kako bi ti se svialo da nema to pojesti
osim konzerviranog gulaa, i da ti onda jo ponestane i pia? Sto mu
slatkih Bartlettovih kruaka,
kakva zabit! Bio bih dao polovicu prokletih rudnih leita to smo ih
pronali, za jedan jedini veliki odrezak i au Glen Granta da ga zalijem!
- Ne treba da nam pria - nasmijala se Mary i impulzivno se okrenula
Triciji. - Samo to nisam poludjela od njega! Zna ve kakav je kad ne
moe dobiti svoja omiljena jela, dvanaest godina stari viski i havanske
cigare.
- Ne, ne znam kakav je kad ostane bez tih svojih sitnih zadovoljstava,
draga, ali nakon trideset godina braka s njim mogu samo zadrhtati na
pomisao to si sve morala izdrati.
106
- Uvjeravam te da nisam dugo trpjela - odgovorila je Mary s uivanjem
pijuckajui seri. - Nakon to sam ga nekoliko dana sluala kako cvili,
odetala sam se malo dalje od logora i ustrijelila nekoliko ptica to su se
gnijezdile u movari, pa smo imali malu promjenu poslije onog vjenog
gulaa.
- to se to dogodilo s vaom opskrbom, Archie? - upitala je Tricija
znatieljno. - Neto mi nije slino tebi da se nisi pobrinuo za neki bolji
zalogaj u sluaju nude!
- Za to je kriv onaj na slavni vodi po divljini. Priblino polovica
ekspedicije bili su ljudi iz direkcije u
Sydneyju, a tehniare geologe angairao sam u Wyndhamu,
i s njima spomenutog vodia, gospodina Jima Bartona, vrag ga odnio! On
je sebi uvrtio u glavu da nam pokae od kakvog su vrstog materijala
napravljeni ljudi iz busha, pa je, nakon to me je uvjerio da e se za sve
pobrinuti, nakupovao samo ono to obino sam jede... gula, gula i opet
gula!
- Ne sudi prestrogo jadnog ovjeka, Archie pobunila se Mary.
- Mi smo, konano, svi bili doljaci, a on je bio u svojn elementu. - Kad bi
on doao u grad, zar se ti ne bi potrudio da ga zabljesne naim urbanim
dostignuima?
- Kakve to gluposti govori, Mary! Ti si mu, u stvari, natrljala nos, a ne ja!
- Okrenuo se svojoj supruzi. -Da si je samo vidjela kad se vratila u logor,
draga ! Mirno se doetala, u onoj svojoj jezivoj uniformi engleske
usidjelice, ulijepljene do pasa smrdljivim crnim blatom, vukui za sobom
desetak velikih krvavih ptica.Vezala im je vratove komadom page i vukla
ih po zemlji za sobom, za tu pagu. Mislio sam da e na junaki
Jim Barton dobiti srani napad, tako je bio bijesan!
- Bogme, nemam pojma! - odgovorila je Mary. - Obine ptice, velike
zdepaste tropske ptice. Bile su debele, a mene je samo to zanimalo.
107
- Ali mogle su biti i otrovne! Mary je prasnula u smijeh.
- Gluposti! Koliko je meni poznato, vrlo mali dio
onoga to nazivamo ivom materijom uistinu je otrovno,
i kad bi izraunali na nekom velikom raunam kakva je
vjerojatnost da se otrujemo, ustanovili bismo daje srea
praktino uvijek na naoj strani.
Barton bushman rekao je neto slino, sjeam se - nasmijao se Archie
vraajui se u mislima u divljinu.
Mary je odluila prirediti ptice s umakom iz konzervi i nekim liem to ga
je nabrala s nekog grma, jer joj se inilo da ugodno mirie. Barton je nato
poeo skakati i vikati kako bi to lie moglo biti otrovno, ali Mary ga je
samo odmjerila onim svojim ledenim pogledom i rekla mu da je, po
njenom miljenju,nos namijenjen za to da ovjek moe odrediti to je
jestivo a to nije, i da njoj njen nos govori kako je to lie potpuno u redu.
I bilo je,
naravno, ne treba ni spominjati. Zatim mu je odrala dugo predavanje o
neemu to se zove Clostridium botulinum i to, po svemu sudei, ivi u
konzerviranom gulau i deset puta je otrovnije od svega to se moe
ubrati u divljini. Boe mili, samo to nisam pukao od smijeha!
- Jesu li bili zadovoljni tvojom kuhinjom, Mary?
- Bio je bijesan, zar ne? - potvrdila je Mary zadovoljno.
- Naravno, jer, kao prvo, on uope nije htio da Mary ide s nama.
- Stari je enomrzac mislio da e nas ona zadravati, da e nam biti samo
na teret, da emo zbog nje imati samo neugodnosti i tome slino. A ona
nam je donijela spas tom kulinarskom promjenom upravo u trenutku
kad je bio siguran da e nam konano pokazati kakvi smo mekuci mi
gradski ljudi. - Ha! Ali moja ga je Mary lijepo spustila na zemlju. Opasna
si ti zmija,draga!
- A kakve su to bile ptice? - upitala je Tricija nastojei se drati ozbiljno.
108
- Druga ena ne samo da ne mora biti ni najmanje ljubomorna na
sekretaricu svog mua, ve se moe pouzdati da e joj ga vratiti ivog i
zdravog kui iz svake guve u koju se uvali?
- Kad se sve uzme u obzir, mnogo se vie isplati vraati ga kui, Tricija -
rekla je Mary sveano.
- Ako postoji neto to mrzim, onda je to pomisao da bih morala
pripitomljavati novog efa.
Tricija je brzo skoila i dohvatila seri.
- Natoi sebi jo jednu aicu, Mary, molim te! Nikad nisam ni pomislila
kako u jednom rei da uivam u tvom drutvu, ali se ne sjeam kad sam
se ovako zabavljala! - Zastala je i pokajniki pokrila usta rukom.
- Oh, boe! Grozno je to to sam rekla, zar ne? Nisam tako
mislila. Htjela sam rei da si se promijenila, da si se nekako otvorila, eto,
to je sve!
- Sad si samo pokvarila stvar, draga - rekao je Archie slavodobitno. -
Sirota Mary!
- Nisam ja za tebe nikakva sirota Mary, Archie Johnsone! Dobro znam to
je Tricija htjela rei, i potpuno se slaem s njom?
Kad je prve subote poslije povratk a Mary Horton u Sydney Tim
pokucao na stranja vrata, pola je pomalo neodluno da mu otvori. Kako
e to izgledat i kad ga ponovo vidi nakon tog prvog rastanka ? Naglo je
otvorila vrata a rijei su joj bile ve na usnama, samo to ih nikad nije
izgovorila; u grlu joj je bila zapela velika knedla i nikako nije bila kadra da
je se oslobodi i progovori. On je stajao na pragu i osmjehivao se, a u
njegovim lijepim plavim oima blistala je ljubav i dobrodolica. Posegnula
je i bez rijei ga uhvatila za ruke, vrsto ih steui prstima, dok su joj suze
tekle niz lice. Ovog puta on je obavio ruke oko nje i privukao joj glavu na
svoja prsa, milujui je po kosi.
109
- Ne plai, Mary - gukao je, trljajui joj nespretno dlanom glavu. - Ja u te
utjeiti, da ne plae. Evo ovako, ovako, ovako!
Ali ve sljedeeg trenutka ona se izvukla iz njegovog zagrljaja i poela
traiti u depovima rupi. Sve e biti dobro, Time, ne uzbuduj se! -
apnula je kad je konano pronala rupi i obrisala oi. Osmjehnula mu
se i njeno mu dodirnula obraz, nesposobna da se odupre iskuenju.
- Tako si mi nedostajao da sam zaplakala od radosti kad sam te ugledala,
eto, to je sve.
- Strano mi je drago to te opet vidim, ali nisam zaplakao. A kako si mi
nedostajala, Mary! Mama kae da sam bio neposluan sve vrijeme otkako
si otila.
- Jesi li dorukovao? - upitala je, nastojei uspostaviti duevnu ravnoteu.
- Jo nisam.
- Onda ui i sjedi dok ti neto ne pripremim. Gladno je zurila u njega,
jedva u stanju da povjeruje kako je zaista tu, da je nije zaboravio.
- Oh, Time, kako je lijepo vidjeti te!
Sjeo je za stol, ni na trenutak ne prestajui je pratiti pogledom dok se
kretala po kuhinji.
- Osjeao sam se nekako bolestan sve vrijeme dok si bila na putu, Mary.
Bilo je to zaista udno! Nisam imao mnogo volje za jelo, a od televizije me
boljela glava. Ni u Seasideu se nisam dobro osjeao, a pivo nije imalo
onaj poznati okus. Tata mi je rekao da sam dosadan, jer nisam mogao
mirovati niti ostati na jednom mjestu.
- Pa sad, nedostajala ti je i Dawnie, zna. Sigurno si se osjeao strano
osamljen, bez Dawnie i bez mene.
- Dawnie? - Izgovorio je to ime polako, kao da razmilja o njegovom
znaenju. - Pa, ovaj, ne znam. Mislim da sam na Dawnie sasvim
zaboravio. Ali tebe nisam zaboravio. Mislio sam na tebe sve vrijeme, sve
vrijeme!
110
- E pa, vratila sam se, to znai da je sve prolo i daje za nama - rekla je
veselo. - to emo raditi ovog vikenda? Kako bi bilo da odemo do
vikendice, iako je previe hladno za kupanje?
Lice mu se ozarilo od radosti.
- Oh, Mary, to je zbilja divna ideja! Hajdemo u Gosford, smjesta!
Okrenula se i pogledala ga, osmjehujui se tako njeno da je Archie
Johnson ne bi prepoznao.
- Tek poslije doruka, mladi moj prijatelju. Smravio si za moje
odsutnosti, pa treba malo da te uhranim. vaui posljednji zalogaj
drugog kotleta, Tim je namrteno, kao u udu, zurio u nju. to se
dogaa? - upitala ga je, paljivo ga proma trajui.
- Ne znam... Maloprije, dok sam te tjeio, nekako sam se udno osjeao...
- Bilo mu je oigledno teko da se izrazi, traio je rijei koje nisu postojale
u njegovom rjeniku. - Bilo je to zaista udno - zakljuio je nespretno,
nesposoban da smisli drugi nain da
kae ono to je osjeao, i svjestan da nije uspio prenijeti to Mary.
- Moda si se osjeao kao odrastao ovjek, kao tvoj tata, ta
misli?
Tjeiti nekoga, to je neto to rade samo odrasli. Izraz bespomonosti
smjesta je nestao s njegovog lica.Osmjehnuo se.
- Upravo tako, Mary ! Osjeao sam se kao odrastao ovjek.
- Jesi li se najeo ? Ako jesi, da pokupimo stvari i da krenemo, jer se ovih
dana rano smrkava, a htjela bih da u vrtu obavimo to vie posla.
U oblastima oko Sidneya ta zima jedva da je zasluivala svoje ime,osjeali
su je samo oni najzimogroljiviji stanovnici. ume eukaliptusa zadrale su
lie,suneve zrake bile su tople preko cijelog dana,biljke nisu prestajale
pupati i cvjetati i uope ivot nije prelazio u ono neobino smireno,sanjivo
stanje kao u predjelima s hladnijom klimom. Vrt u vikendici bio je sav u
cvijeu - cvjetali su eboji, dalije i gastrolobije; na sto metara uokrug zrak
111
je bio zasien mirisom. Travnjak je bio u mnogo boljem stanju i zeleniji
zimi nego u ikoje drugo doba godine. Mary je dala da se zidovi kue oboje
u bijelo, s crnim rubovima, a limeni krov premazan je srebrnom zatitnom
bojom. Kad su se dovezli na istinu na kojoj je stajala zgrada, nije mogla a
da ne ostane zadivljena. Kakva razlika izmeu njenog sadanjeg izgleda i
onog prije svega est mjeseci! Okrenula se Timu.
- Zna li, Time, da si ti izvanredan kritiar? Gledaj koliko je zgrada sad
ljepa, a samo zato to si rekao da ti se ne svia smea boja i to si me
natjerao da malo uredimo vrt! Bio si u pravu, sad sve izgleda mnogo ljepe
nego prije. Zadovoljstvo je doi ovamo ovih dana. Moramo smisliti jo
neto, da proces uljepavanja ne prestane.
Sav je zablistao od neoekivane pohvale.
- Volim da ti pomaem, Mary, zato to kraj tebe uvijek imam osjeaj da
sam sasvim itav. Vodi rauna o onome to govorim. Zbog toga ponekad
pomislim da sam kao tata, potpuno odrastao ovjek.
Iskljuila je motor i blago ga pogledala.
- Ali ti i jesi odrastao ovjek, Time. Ne mogu misliti o tebi na drugi nain.
A zato ne bih vodila rauna o onome to kae? Tvoje sugestije i kritike
bile su sasvim na mjestu, i mnogo su mi pomogle. Nije vano to drugi
govore, Time, ja u uvijek misliti o tebi da si sto posto itav.
Zabacio je glavu i nasmijao se, a onda je iskrenuo tako da je ugledala oi
napunjene blistavim suzama.
- Oh, Mary, toliko sam sretan da sam gotovo zaplakao! Pogledaj! Gotovo
sam zaplakao!
Iskoila je iz kola.
- Mii se, lijenino, i na posao, dosta te plaljive sentimentalnosti! Jutros
smo ve pretjerali s tim stvarima! Skidaj to lijepo odijelo i obuci vrtlarski
kombinezon, eka nas mnogo posla do ruka.
112
Jedne veeri, ubrzo nakon povratka sa Johnsonove ekspedicije, Mary je u
Sydney Morning Heraldu proitala lanak pod naslovom Uitelj godine.
U lanku se govorilo o izvanrednim uspjesima nekog mladog uitelja u
radu s mentalno zaostalom djecom, i to ju je potaklo da o toj temi pone
itati vie nego do tada. Kad god bi u mjesnoj biblioteci pronala neto o
mentalnoj zaostalosti djece, uzimala je knjigu i itala je, ali dok nije
proitala lanak u novinama, nije joj palo na pamet da se tome malo
dublje posveti.
Bio je to teak pothvat; bila je prisiljena itati s medicinskim rjenikom pri
ruci, iako se pokazalo da ni u njemu nestrunjak ne moe lako pronai
objanjenje dugih, strunih izraza kao to su porencefalija , lipi-doza ,
fenilketonurija i
hepatolentikularna degeneracija . I zaista, bilo je takvih strogo strunih
izraza da ih nije mogla nai ni u medicinskom rjeniku. S mukom se
probijala kroz gutaru takvih izraza, svjesna da sve vie gubi tlo pod
nogama i da sve manje zna. Na kraju je odluila potraiti mladog uitelja,
kome je bio posveen novinski lanak. Zvao se John Martinson.
- Bio sam obian uitelj u osnovnoj koli dok nisam otiao u Englesku i
tamo sluajno dobio mjesto u koli za mentalno zaostalu djecu rekao joj je
John Martinson vodei je u
kolu. - Posao me fascinirao od samog poetka, ali nisam bio proao
nikakvu formalnu obuku iz tehnike i teorije, pa sam naprosto morao
obuavati tu djecu kao da su normalna. Govorim samo o djeci s blagim
formama zaostalosti, naravno; ima mnogo djece koju je nemogue iemu
nauiti. Bilo kako bilo, bio sam zapanjen koliko su toga nauila, i kako su
izvanredno reagirala na to da se s njima postupa kao s normalnom
djecom. Bio je to strano teak posao, naravno, pa sam morao prikupiti
ogromnu rezervu strpljenja, ali sam izdrao, nisam htio odustati, a nisam
ni njima htio dati da odustanu. Uz to sam poeo uiti. I sam sam se vratio
113
u kolu, bavio se istraivanjima i putovao irom zemlje prouavajui
metode drugih ljudi. Bio je to rad koji mi je donio mnogo zadovoljstva.
Duboko usaene temnoplave oi ljubazno su je promatrale za sve vrijeme
dok je govorio, ali bez imalo radoznalosti; inilo se da njenu prisutnost
shvaa kao
fenomen koji e ona sama objasniti kad za to doe vrijeme.
- I tako, vi smatrate da umjereno zaostali ljudi mogu uiti?
- rekla je Mary zamiljeno.
- O tom nema sumnje. Mnogi i mnogi neobavijeteni ljudi odnose se
prema blago zaostalom djetetu kao da je zaostalije nego to u stvari jest,
zato to je na kraju krajeva mnogo komotnije zauzeti takav stav nego
troiti ogromno vrijeme nuno da se iz djeteta izvue normalna reakcija.
- Moda mnogi misle da ne raspolau potrebnim specijalnim
kvalifikacijama - rekla je Mary mislei na Timove roditelje.
- Moda. Ta djeca eznu za priznanjem, pohvalom i ukljuivanjem u
normalan obiteljski ivot, ali i previe
esto bivaju ostavljena na nekom vanjskom rubu,
voljena ali napola zanemarena. Ljubav nije potpun odgovor ni na koji
problem; ona je integralni dio svega, ali treba je kombinirati sa
strpljenjem, razumijevanjem, mudrou i sposobnou za predvianje kad
je u pitanju neto tako sloeno kao duevno zaostalo dijete. Vi nastojite
stopiti ljubav sa svim tim drugim stvarima?
- Da. Bude i promaaja, naravno, i to ne malo, ali imamo vei procent
uspjeha od veine slinih kola.
esto je gotovo nemogue tono procijeniti dijete, bilo s
neuroloke, bilo sa psiholoke strane. Morate shvatiti da
je, kao prvo, i najvanije, to dijete rtva organskog poremeaja, bez obzira
na to kakvi psiholoki problemi jo mogu biti prisutni. Jednostavno, neto
gore u mozgu ne funkcionira kako bi trebalo.
114
Slega o je ramenima i nasmijao se sam sebi.
- Oprostite, gospoice Horton! Nisam vam dao prilike ni da progovorite,
zar ne? To je ve takav moj lo obiaj da ugnjavim posjetioca svojim
priama a da nemam ni pojma zato je u stvari doao k meni.
- Mary se nakaljala. Pa sad, gospodine Martinsone , nije u pitanju
nikakav osobni problem ve vie radoznalost zainteresiranog promatraa.
To je ono to me je potaknulo da vam se obratim. Poznajem jednog
mladog ovjeka od dvadeset
pet godina, blago duevno zaostalog, i htjela bih saznati
neto vie o njegovom stanju. Pokuala sam s knjigama,
ali ne razumijem najbolje struni medicinski argon. Znam. Autoritativnih
knjiurina ima bezbroj, ali teko je nai dobru fundamentalnu knjigu za
laike. Stvar je u tome to je on, otkako sam se poela zanimati za njega
prije otprilike devet mjeseci, poeo pokazivati znakove poboljanja. Dugo
je to trajalo, ali ak sam ga nauila pomalo itati i obavljati
najjednostavnije raunske radnje. Njegovi su roditelji primijetili tu
promjenu i oduevljeni su. Ja, meutim, ne znam kakav napredak mogu
oekivati, i koliko ga smijem opteretiti.
Potapao ju je po ruci i uhvatio ispod lakta, dajui joj znak da je vrijeme
da pou dalje.
- Povest u vas da vidite neke nae razrede, i zamolio bih vas da paljivo
promatrate djecu. Pokuajte pronai dijete koje vas po dranju podsjea
na tog vaeg mladia. Ne doputamo posjetiocima da ometaju rad u
razredima, pa emo promatranje vriti kroz jednosmjerne prozore. Poite
sa mnom, da vidimo kakav ete dojam stei o naoj djeci.
Mary nije nikad obraala posebnu panju na ono nekoliko zaostale djece
to ih je imala prilike vidjeti u ivotu, jer se, kao i veina ljudi, osjeala
neugodno kad bi bila zateena kako zuri u njih. Sad je ostala zapanjena
kad je otkrila koliko su razliita po fizikoj konstituciji, a o mentalnim
115
kapacitetima da se i ne govori; bilo je tu djece koja su izgledala potpuno
normalna, ali i tako strano deformiranih da je bilo teko ne okrenuti
glavu od njih.
- Imao sam priliku drati nastavu u razredu intelektualnih divova - rekao
je John Martinson pomalo sanjarski dok je stajao pored nje. - Ni jedno
dijete u razredu nije imalo kvocijent inteligencije manji od 150, po staroj
skali. Ipak, moram vam rei da mi je vee zadovoljstvo poduavati mjesec
dana jedno od ove djece da vee vezice na cipelama. Ova se djeca nikad ne
zamaraju i nikad se ne zasite uenja novog, moda zato to moraju toliko
raditi da bi neto postigla. to je tee ovjeku da neto postigne, to vie on
to cijeni, i nema razloga zato to ne bi vrijedilo i za zaostala ljudska bia.
Nakon obilaska John Martinson odveo ju je u svoj mali ured i ponudio
kavom.
- E pa, jeste li vidjeli neko dijete koje vas podsjea na Tima? - upitao je.
- Vidjela sam ih nekoliko - rekla je i opisala ih. - Ima trenutaka kad mi
doe da zaplaem nad Timom, toliko ga alim - rekla je.
- On je sasvim svjestan svoje ogranienosti, znate. Strano je sluati
jadnika kako se ispriava to nije itav , kako on to kae. znam da
nisam itav, mary, - kae mi, a meni se ini da e mi srce pui.
- Imam dojam da bi on mogao uiti. Radi li?
- Da, kao nekvalificirani graevinski radnik. Mislim da se ljudi s kojima
radi odnose prema njemu na svoj nain ljubazno, ali da su ponekad i
nepromiljeno okrutni. Najvee im je zadovoljstvo zbijati neslane ale na
njegov raun, kao na primjer kad su ga na
prevaru navukli da jede izmet. Tog je dana plakao, ne zato to je
bio rtva ale nego zato to je nije shvatio. Htio je da i on sudjeluje u ali!
- Lice joj se iskrivilo, pa je morala uutjeti.
John Martinson je sa simpatijama, hrabrei je, klimao glavom.
116
- Oh, to je prilino ista situacija - rekao je. - A to je s njegovim ocem i
majkom, kako se oni odnose prema njemu?
- Vrlo dobro, kad se sve uzme u obzir. Objasnila mu je okolnosti u
kojima Tim ivi, iznenaena vlastitom rjeitou. - Ipak, zabrinuti su za
njega - zavrila je tuno - naroito kad se upitaju to e biti s njim poslije
njihove smrti. Njegov otac tvrdi da e Tim umrijeti od slomljenog srca. Ja
u to u poetku nisam vjerovala, ali kako vrijeme prolazi, sve vie uviam
da je neto takvo sasvim vjerojatno.
- Oh, slaem se, to je vrlo vjerojatno. Ima mnogo takvih sluajeva, znate.
Ljudima kao to je va Tim potreban je dom i roditeljska ljubav mnogo
vie nego normalnim ljudima, zato to nisu u stanju da se bez njih
prilagode ivotu, ako ih jednom upoznaju. Strano im je teko nositi se s
ovim svijetom, ovim naim svijetom.
Pogledao ju je zamiljeno. - Pretpostavljam, na osnovi vaeg izbora djece
koja vas podsjeaju na Tima, da on izgleda sasvim normalno?
- Da izgleda normalno? - Uzdahnula je. - Kad bi bar izgledao normalno!
Ne, Tim uope ne izgleda normalno. On je nesumnjivo najljepi mladi to
sam ga ikad vidjela... Izgleda kao kakav grki bog, kad ve nemam
usporedbe koje bi zvuala originalnije.
- Oh! - John Martinson oborio je pogled i na trenu tak se zagledao u svoje
skrtene ruke, a zatim uzdahnuo.
- E pa, u redu, gospoice Horton, napisat u vam
naslove knjiga koje ete, vjerujem, bez potekoa razumjeti. Pomoi e
vam, vidjet ete.
Ustao je, otpratio je do predvorja i tu joj se uglaeno poklonio.
- Nadam se da ete mi ubrzo dovesti Tima, da ga vidim. Zaista bih elio da
ga upoznam. Moda bi najbolje bilo da mi prethodno telefonirate, jer
mislim da bi za njega bilo bolje da ne dolazi u kolu nego u moj stan.
Mary mu je pruila ruku.
117
- Prihvaam vrlo rado. Do vienja, gospodine Martinsone, i mnogo vam
hvala na ljubaznom prijemu. Otila je zamiljena i oaloena, svjesna da
su najtee rjeivi problemi oni kod kojih, ve po samoj njihovoj naravi,
nema mjesta za snove.
Proljee u Sydneyju nije bljetava, bujna eksplozija novog ivota, buenja
i rasta kao na sjevernoj hemisferi. Sve drvee, osim nekoliko uvezenih
vrsta, zadrava svoje lie, u toku kratke, blage zime, a u Sydneyskim
vrtovima uvijek neto cvjeta, preko cijele godine. Najvea promjena osjea
se u zraku, koji je kristalno ist i blag i nekako ispunjava srce novom
nadom i radou. Vikendica Mary Horton ubrzo bi postala oblasna
znamenitost da je netko imao prilike da je vidi. Ona i Tim vrijedno su
radili u vrtu cijele zime, ak su ili tako daleko da su kupili ve izraslo
drvee i doveli strunjaka da ga posadi. I tako je, kad je doao listopad,
sve bilo puno cvijea, od velikih gredica du itave verande do krunih
nasada oko svakog drveta. Bilo je tu islandskih makova, karanfila,
zvjezdana, mauhica, plamenki, grahovica, tulipana, glicinija, narcisa,
zumbula, azaleja i gladiola; cvjetovi svih moguih boja, veliina i oblika
podizali su svoje gusto zbijene glave formirajui prave sagove neviene
ljepote, a vjetar im je nosio miris kroz divlju umu i preko rijeke.
etiri neobino tune trenje sputale su svoje pretovarene ruiaste
grane iznad ruiastih zumbula i tulipana to su rasli u travi ispod njih, a
est rascvjetanih badema lomili su se pod teinom bijelih cvjetova; trava
ispod njih bila je proarana ljiljanima i narcisima. Prvog vikenda, kad su
sve zatekli u punom cvatu, Tim je naprosto podivljao od radosti. Trkarao
je od trenje do badema i natrag divei se ideji Mary da oko trenje zasadi
samo ruiasto cvijee, a oko badema bijelo i uto. Posebno ga je
oduevljavalo to izgleda kao da samo, divlje, raste iz trave. Mary ga je
118
promatrala, osmjehujui se, bez obzira na sve odluke da ostane ozbiljna,
ma kako on reagirao. Njegova radost bila je tako prozirna, njena, krhka,
sva u znaku pokusa; bio je Pari koji luta po proljetnim cvijeem
pokrivenim obroncima Ide prije nego to e se vratiti u urbanu
svakodnevnicu Troje. Vrt je zaista prekrasan, pomislila je Mary, pratei
pogledom Tima dok je plesao naokolo, ali kako ga on vidi, koliko je
drukiji u njegovim oima kad ga tako uzbuuje i oduevljava? Insekti, pa
i neke ivotinje vieg reda, navodno vide drukiji svijet zbog drukije
graenih oiju, vide boje i oblike koje ljudsko oko ne vidi; kakva je nijansa
crvene boje infracrvena boja, kako izgleda ultraljubiasta? Moda i Tim
vidi stvari izvan njenog dijapazona; moda zbog poremeenih elektrinih
kola u mozgu vidi drukiji spektar boja i uje drukiji raspon frekvencije?
uje li on glazbu sfera, moe li vidjeti oblik duha i boju mjeseca? Kad bi to
bar mogla nekako saznati! Ali njegov je svijet zauvijek zatvoren, ona ne
moe ui u njega, a on joj ne moe rei kako izgleda.
- Time - rekla je te veeri dok su sjedili u zamraenoj dnevnoj sobi u koju
je kroz otvorena staklena vrata prodirao mirisom zasieni vjetar - to sad
osjea, ovog trenutka? Kako mirie cvijee, kako izgleda moje lice?
Oklijevajui, otrgao se od glazbe koju su sluali, okrenuo prema njoj
zamagljen, snovima zastrt pogled i osmjehnuo se na onaj svoj blagi,
udni, neuhvatljivi nain. Srce bi joj uvijek zadrhtalo i topilo se pod tim
pogledom, u njoj se skupljalo neto to nije mogla identificirati, ali je bilo
tako okrueno tugom da je morala treptanjem rastjerati suze. Namrten,
traio je odgovor na pitanje, i konano je odgovorio, polako, nesigurno:
- to osjeam? Osjeam? Bogami, nemam pojma! Sretan sam, lijepo mi je.
Lijepo se osjeam, tako je! A kako mirie cvijee?
Osmjehnuo se, uvjeren da se ona ali. Kako bi mirisalo? Mirie kao
cvijee, naravno! A moje lice?
119
- Tvoje lice je lijepo, kao lice moje mame i Dawnie. Izgleda kao lice svete
Tereze na svetoj sliici. Uzdahnula je.
- To si lijepo rekao, Time. Sigurna sam da nikad nisam pomislila da imam
lice kao sveta Tereza.
- E pa, ima - nastavio ju je uvjeravati. - Visi na zidu iznad mog kreveta
kod kue, mama ju je tamo objesila zato to mi se svia, zaista svia.
Gleda u mene svake veeri i svakog jutra kao da misli kako sam sasvim
itav, a i ti me isto tako gleda, Mary. - Zadrhtao je, obuzet nekom bolnom
radou. - Draga si mi, Mary, vie nego Dawnie, draga si mi kao mama,
kao tata. - Prekrasno
oblikovane ruke pokrenule su se, govorei svojim pokretom vie nego to
je mogao izraziti svojim siromanim, ogranienim rjenikom.
- Ali to je nekako drukije, Mary, drukije nego kad mislim na mamu i
tatu. Ponekad su mi oni drai nego ti, a ponekad si mi ti draa od njih.
Naglo je ustala i otila do vrata.
- Idem malo da se proetam, Time, ali htjela bih da ti ostane ovdje, kao
dobar momak, i slua glazbu. Brzo u se vratiti.
Klimnuo je glavom i okrenuo se gramofonu, uporno ga promatrajui, kao
da mu to pomae da uje glazbu. Miris vrta bio je gotovo nepodnoljiv, pa
je prola izmeu narcisa kao sjena i uputila se prema plai. Na samom
kraju iz pijeska je izvirivao kamen, dovoljno velik da poslui kao oslonac
za lea, ali se Mary, kad je kleknula na pijesak, okrenula njemu, poloila
na njega ruke i sakrila lice dlanovima. Ramena su joj se skupila a tijelo joj
se previjalo u gru razornoga bola, tako estokog i stranog da je na
trenutak jedan dio nje ustuknuo, uasnut, odbijajui da sudjeluje u
njemu. Ali taj bol bilo je nemogue potisnuti, vie nije mogla bjeati od
njega; plakala je i jecala, skrena.
Bili su kao noni leptir i bljetava, vrua svjetlost, ona
120
i Tim; ona leptir, svjesna smisla i dostojanstva ivota, a on svjetlost koja
itav njen svijet ispunjava sjajnom, vrelom vatrom. Nije znao kako se ona
oajniki baca na zidove njegove izolacije, nikad nee moi shvatiti dubinu
i silovitost njene elje da izgori u plamenu koji je opinjava. Borei se s
uzaludnou svoje gladi, i svjesna da je izvan njegovih mogunosti da je
utai, kripala je zubima od bijesa i bola i neutjeno plakala.
Tko zna nakon koliko vremena osjetila je njegovu ruku na
svom ramenu.
- Mary , je li ti dobro? U glasu mu se osjeao strah. - Da
nisi bolesna ? Oh, Mary, molim te, reci da si dobro, molim te, reci da je
sve u redu!
S najveim naporom volje pritisnula je drhtave ruke uz
bokove.
- Dobro sam, Time - odgovorila je umorno , obarajui glavu,
da joj ne vidi lice iako je bilo prilino mrano. Samo sam na trenutak
osjetila neto kao muninu, pa sam izala da
udahnem malo svjeeg zraka. Nisam htjela da se zabrine eto, to je sve.
- Osjea li jo muninu? - unuo je pored nje pokuavajui joj
zaviriti u lice, nespretno joj drmajui ramenom.
- Jesi li povraala? Zavrtjela je glavom i blago se oslobodila
njegovog stiska.
- Nisam, i sad mi je sasvim dobro, Tim, zaista. Sve je prolo.
Oslanjajui se jednom rukom na kamen radi ravnotee, pokuala je da se
podigne na noge, ali nije mogla, onako dotuena i izmuena. - Oh, Time,
kako sam stara i umorna - apnula je. - Kako sam stara i umorna!
Ustao je i znatieljno je pogledao, nervozan i usplahiren.
- Jednom je mama bila tako bolesna, pa mi je tata
rekao da je odnesem u krevet. Odnijet u i tebe u krevet, Mary.
Sagnuo se i lako je podigao, a onda je rasporedio
121
njenu teinu na rukama tako da mu je konano jedna ruka ostala
savijena ispod njenih koljena a druga joj pridravala lea. Previe
iscrpljena da se buni, pustila ga je da je odnese stazom, i tek kad je stupio
na verandu, okrenula je glavu prema njegovom ramenu jer nije eljela da
je vidi. Zastao je, trepui na svjetlu, i s ljubavlju naslonio obraz na njenu
glavu.
- Kako si sitna, Mary - rekao je trljajui obraz o njenu kosu. - Kako si
malena i topla, kao makica. - Zatim je uzdahnuo i unio je u dnevnu
sobu. Nije mogao nai prekida za svjetlo u njenoj sobi, pa kad je poeo
pipati po zidu traei ga, zaustavila ga je pritisnuvi mu blago rukom vrat.
- Nije vano svjetlo, Time, vidi toliko da me moe spustiti na krevet.
Htjela bih samo da neko vrijeme leim u mraku, pa e biti sve u redu.
Paljivo ju je spustio na krevet, nadnosei se nad nju u mraku. Osjetila je
njegovu zabrinutost i neodlunost. Time, ti zna da ti nikad ne bih lagala,
zar ne?
Klimnuo je glavom.
- Da, znam.
- Onda te molim da mi vjeruje kad ti kaem da se ne treba nimalo
brinuti za mene, da mi je ve sasvim dobro. Zar se tebi nikad nije dogodilo
da osjeti muninu, recimo kad pojede neto to ti ne odgovara?
- Da, dogodilo mi se jednom kad sam se najeo kandiranog voa -
odgovorio je ozbiljno.
- Onda razumije kako sam se osjeala, zar ne? A sad lijepo prestani da se
brine za mene i idi u krevet, pa spavaj, spavaj! Osjeam se mnogo bolje,
meni je sad potreban samo san, ali neu moi zaspati ako budem mislila
kako si uznemiren i zabrinut. Obeaj mi da e otii ravno u krevet i da se
nee brinuti.
- Hou, Mary - rekao je, ve umiren.
122
- Laku no, Time, i hvala ti to si mi ovako pomogao. Lijepo je kad na nas
netko pazi, a ti zaista divno pazi na mene. Ne treba da se brinem za sebe
dok imam tebe, zar ne?
- Uvijek u paziti na tebe, Mary. - Sagnuo se i poljubio je u elo, kako je
ona ponekad radila nakon to bi ga poslala u krevet.
- 'Ku no, Mary!
Kad je Esme Melville, poslije tenisa etvrtkom popodne, otvorila zadnja
vrata, sve to je mogla uraditi bilo je nainiti jo
nekoliko koraka do dnevne sobe i njenog udobnog naslonjaa. Noge su joj
se tresle; bio je to strahovit napor, vratiti se kui a da nitko ne primijeti
kako se loe osjea. Munina je bila tako estoka da je nakon nekoliko
trenutaka provedenih u naslonjau morala ustati i otii u kupaonicu, ali
ni kleanje s glavom iznad zahodske koljke nije uklonilo muninu. Zbog
neega nije mogla povraati, a bol ispod lijeve lopatice inio je svaki
pokuaj da podrigne neizdrivim. Ostala je tako nekoliko minuta, teko
diui, a onda se malo-pomalo uspravila, drei se za plakar u kupaonici i
vrata tua. S uasom je ustanovila da je uplaeno lice u ogledalu njeno
vlastito, prljavosive boje i oroeno znojem. Pogled na to lice uplaio ju je
vie nego ita u ivotu, pa je smjesta skrenula pogled s ogledala. Uspjela
je nekako oteturati u dnevnu sobu i skljokati se u naslonja, daui i
nemono mlatarajui rukama. Zatim ju je svladao bol i kidao je kao neka
ogromna, podivljala zvijer; nagnula se naprijed, ruku skrtenih preko
grudi i uvlaei ake duboko pod pazuha. Tiho, otegnuto bi zajeala kad
god bi kao no otri bol dostigao vrhunac, i nije mogla misliti ni na to
drugo osim na taj bol. Nakon itave vjenosti, bolovi su popustili. Zavalila
se u naslonja, iscrpljena, a itavo joj se tijelo treslo. Imala je osjeaj da
joj neto sjedi na prsima, istiskuje sav zrak iz plua i ne da joj da udahne
123
novi. Bila je potpuno mokra; bijela haljina za tenis bila je natopljena
znojem, lice mokro od suza, a sjedalo naslonjaa od mokrae to ju je
ispustila za najteih muka. Jecajui i guei se, uzalud hvatajui dah
pomodrelim usnama, sjedila je i molila se da Ron svrati kui prije nego to
ode u Seaside . Telefon u hodniku kao da je bio mnogo svjetlosnih
godina udaljen od nje, apsolutno izvan dosega. Bilo je sedam uveer kad
su Ron i Tim uli na zadnja vrata kue u Surf Streetu. Sve je bilo nekako
udno tiho i nepomino; na stolu u blagovaonici nisu stajali tanjuri i nije
se osjeao blagotvoran miris jela.
- Hej, mama, gdje si? - upitao je Ron veselo ulazei s Timom u kuhinju. -
Es, ljubavi, gdje si se sakrila? - viknuo je, a onda je slegao ramenima. -
Bit e da je mama odluila odigrati koju ekstra partiju u svom Pogodi-
loptu-i-kikoi-se klubu - rekao je. Tim je otiao u dnevnu sobu a Ron je
upalio svjetla u kuhinji i blagovaonici. Iznenada, kroz kuu je odjeknuo
straan vrisak; Ron je ispustio ajnik iz ruke i otrao u dnevnu sobu, dok
mu je srce snano udaralo. Tim je stajao, krei ruke i plaui, i zurio u
Esme koja je gotovo leala u naslonjau, udno nepokretna, skrtenih
ruku i sa akama stegnutim u pesnice.
- Oh, boe!
Suze su navrle Ronu na oi dok je prilazio naslonjau i naginjao se iznad
ene, pruajui drhtavu ruku da je dodirne. Koa joj je bila topla; gotovo
ne vjerujui svojim oima, primijetio je
kako joj se grudi polako diu i sputaju. Smjesta se uspravio.
- A sad, Time, nemoj plakati - rekao je dok su mu zubi cvokotali. - Nazvat
u doktora Perkinsa i Davvnie, i odmah u se vratiti. Ti ostani ovdje, a ako
se mama pokrene, vii! Jesmo li se razumjeli, mome?
Doktor Perkins bio je kod kue, za veerom; rekao je Ronu da e pozvati
kola za hitnu pomo i priekati ih u prostoriji za primanje pacijenata
bolnice Prince of Wales. Briui suze
124
nadlanicom, Ron je okrenuo telefonski broj Dawnie. Javio se Mick; u
glasu mu se osjealo nezadovoljstvo. Bilo je vrijeme veere i nije podnosio
da ga netko tad uznemirava.
- Sluaj, Mick, ovdje Ron - rekao je Ron, paljivo naglaavajui svaku
rije. - Nemoj uplaiti Dawnie, ali radi se o njenoj mami. Mislim da je
dobila srani napad, samo nisam siguran. Smjesta emo je prebaciti u
Prince of Wales, tako da nema smisla da dolazite ovamo. Bilo bi najbolje
da i ti i Dawnie doete u bolnicu, to moete bre.
- Strano mi je ao, Rone - promucao je Mick. - Naravno, Dawn i ja doi
emo odmah. Nastojte da ne brinete previe.
Kad se Ron vratio u dnevnu sobu, Tim je jo stajao zagledan u majku,
plaui neutjeno; Es se nije ni pokrenula. Ron je prebacio ruku preko
Timovih ramena i privukao ga u zagrljaj,
ne znajui to drugo da uradi.
- Hajde, ne plai, Time, djeae - promrmljao je. - Mama e biti dobro,
kola hitne pomoi uskoro e doi pa emo je prebaciti u bolnicu, a tamo
e doktori za tili as sve srediti. A ti sad mora biti dobar momak i smiriti
se, mame radi. Ne bi joj se nimalo svidjelo da se probudi i ugleda te kako
stoji i cmizdri kao neka velika glupa beba, razumije?
mrcajui i tucajui, Tim je pokuavao da prestane plakati dok je otac
priao Esme, kleknuo do naslonjaa, uzeo njene stisnute ake meu
dlanove i polako ih spustio tako da ostanu leati u njenom krilu.
- Es! - pozvao ju je; lice mu je odjednom postalo staro i izborano. - Es,
draga, uje li me! Ja sam, Ron, draga, Ron!
Lice joj je bilo sivo, ostala je sva skupljena, ali je otvorila oi. Zasvjetlucale
su kad su ga ugledale kako klei kraj nje, i zahvalno mu je uzvratila
stisak.
- Rone... Boe, kako sam sretna to si se vratio
kui... Gdje je Tim?
125
- Ovdje je, draga. Ne brini se sad za Tima i ne uzbuuj se ni zbog ega.
Stiu kola hitne pomoi pa emo te odmah prebaciti u Prince of Wales.
Kako se osjea?
- Kao neto to je. . . maka dovukla... Oh, boe, Rone . . . taj bol... bio je
straan... ak sam se pomokrila ... naslonja je potpuno mokar...
- Ne brini se sad za taj prokleti namjetaj, Es, osuit e se. ta tu stari
prijatelji ima da zamjeraju jedno drugom? - Pokuao je da se osmjehne,
ali mu se lice iskrivilo. Iako je uvijek znao da se svlada, zaplakao je.
- Oh, Es, ne daj da ti se neto dogodi, draga! Boe, ta u i kako u ja bez
tebe? Dri se, Es, dri se dok te ne prebacimo u bolnicu!
- Drat. . . u se. . . Ne mogu... ostaviti Tima... potpuno samog... Ne
mogu... ostaviti Tima... samog...
Pet minuta nakon to je Ron nazvao doktora Perkinsa, kola hitne pomoi
bila su pred kuom. Ron je uputio osoblje na zadnja vrata jer se s prednje
strane u kuu ulazilo preko dvadeset stepenica. Bili su to krupni, tihi i
veseli ljudi, temeljito kolovani profesionalci u hitnoj medicinskoj pomoi;
svjestan njihove strunosti kao i svi stanovnici Sydneyja, Ron nije nimalo
zamjerio doktoru Perkinsu to je odluio da ih prieka u bolnici. Brzo su
obavili osnovnu kontrolu stanja u kome se nalazila Es i poloili je na
nosila. Ron i Tim slijedili su njihove tamnoplave uniforme kroz zadnja
vrata ispunjeni osjeajem da su potpuno beskorisni i nepotrebni. Ron je
smjestio Tima na prednje sjedalo do jednog od bolniara, a sam je sjeo
straga s drugim. inilo se da su smjesta primijetili da je Tim mentalno
zaostao, jer je onaj koji je upravljao kolima pozvao Tima da sjedne do
njega s nekoliko vedrih rijei, koje su na Tima djelovale efikasnije od iega
to je Ron mogao smisliti.
Nisu ukljuili sirenu; bolniar koji se vozio otraga s Ronom gurnuo je Es u
usta plastinu cijev i prikljuio je na dovod kisika, a onda se smjestio uz
nosila, neprestano joj kontrolirajui puls.
126
- Zato ne ukljuite sirenu? - upitao je Ron osvrui se izbezumljeno; cijev
i kisik strano su ga uplaili. irom otvorene, ohrabrujue mirne oi
gledale su ravno u njega; bolniar ga je prijateljski potapao po pleima.
- Samo mirno, prijatelju - rekao je smireno. - Sirenu ukljuujemo samo
kad idemo na hitan poziv, vrlo rijetko kad je pacijent ve u kolima. Sirena
plai bolesnika i donosi vie tete nego koristi, znate. Ona je sad dobro, a
u ovo doba noi stii emo jednako brzo i bez sirene. To je samo nekoliko
milja.
Kola hitne pomoi brzo su se probijala kroz rijetki promet i stigla pred
bljetavo osvijetljeni prijemni odjel za hitne sluajeve bolnice Prince of
Wales pet minuta nakon to su bila krenula iz Surf Streeta. U trenutku
kad su se elegantna velika kola zaustavila, Es je otvorila oi i nakaljala
se, izbacivi cijev za dovod kisika. Bolniar ju je na brzinu pregledao i
odluio da joj ne stavlja cijev natrag ukoliko ponovo ne nastupe grevi.
Moda eli rei neto, a to je neobino vano; najbolje je pustiti pacijenta
da sam odabere, ne uznemiravati ga... Rone...
- Ovdje sam, ljubavi. Stigli smo u bolnicu, ubrzo e se sve srediti.
- Ne znam... Rone...
- Da, draga? - Suze su mu ponovo potekle niz lice.
- Mislim... na Tima... Kako smo se... uvijek brinuli ... to e se... dogoditi.
. . s Timom... kad mene. . . ne bude... Rone...
- Ovdje sam, draga.
- Pazi na... Tima? ... Uini. . . za njega... sve to. . . treba... Tim... Jadni
Tim... Jadni... Tim...
To su bile njene posljednje rijei. Dok su se Ron i Tim beskorisno motali
oko ulaza u prijemni odjel za hitne sluajeve, osoblje je nestalo s nosilima
negdje u unutranjosti zgrade. Melvilleovi su stajali i promatrali kako se
bijela vrata klate i polako zaustavljaju, a onda ih je jedan bolniar obzirno
127
ali odluno uputio u ekaonicu. Ubrzo zatim doao je drugi i donio im aj
i slatke kekse,
ali je s osmijehom odbio da im saopi to se zbiva. Dawnie i njen suprug
stigli su pola sata kasnije. Dawnie je ve bila u poodmaklom stadiju
trudnoe i njen mu bio je oigledno zabrinut za nju. Prila je ocu i sjela
na klupu izmeu njega i Tima, neprestano plaui.
- Hajde, hajde, draga, ne plai - tjeio ju je Ron. - Stara cura opet e biti
dobro, dovezli smo je u redu. Odnijeli su je nekamo, a kad bude kakvih
novosti, rei e nam. Samo sjedi i nemoj plakati. Pomisli na svoju bebu,
draga, u ovom stadiju ne bi se smjela sekirati.
- to se dogodilo? - upitao je Mick palei cigaretu i
nastojei da ne gleda u Tima.
- Ne znam. Kad smo se Tim i ja vratili kui, leala je bez svijesti u
naslonjau u dnevnoj sobi. Nemam pojma koliko je dugo tako leala.
Bogamu, zato nisam otiao s posla ravno kui, zato sam iao u
Seaside? Mogao sam otii ravno kui! Dawnie je ispuhala nos.
- Tata, nema ta sebi predbacivati. Svi znamo da preko tjedna uvijek
dolazi kui u isto vrijeme, otkud si danas mogao znati da si joj potreban?
Zna da ona nikad nije imala nita protiv tvojih navika! Bilo joj je,
naprotiv, drago to uiva u svojoj kapljici poslije posla, i to joj je, uzgred,
omoguavalo da ivi vlastitim ivotom. Toliko sam je puta ula kako kae
koliko joj olakava ivot spoznaja da se nee vratiti kui iz Seasidea
prije sedam, jer je tako mogla igrati tenis do est i jo stii da priredi
veeru za tebe i Tima.
- Trebalo je da vidim da se ne osjea dobro, trebalo je da to sam
primijetim!
- Tata, nema nikakvog smisla da predbacuje sebi bilo ta! to se
dogodilo, dogodilo se. Mama ne bi eljela da mijenja ita u svom i tvom
128
ivotu, i ti to zna. Ne gubi vrijeme derui se zbog stvari koje ne moe
promijeniti, misli umjesto toga na nju i Tima.
- Oh, boe, pa i mislim! - rekao je, sav oajan.
Okrenuli su se i pogledali u Tima koji je tiho sjedio na klupi stisnutih
aka i pogrbljenih ramena, u pozi koju je uvijek zauzimao kad bi bio
skrhan bolom. Prestao je bio plakati, a oi su mu bile uprte u neto to
nije mogao vidjeti. Dawnie se pomaknula blie bratu.
- Time! - rekla je tiho, tapui ga svojom sitnom akom po ruci.
Trgnuo se, i kao da je tek tada postao svjestan njene prisutnosti. Plave oi
prenijele su pogled iz beskonanosti na njeno lice i promatrale je tuno.
- Dawnie! - rekao je kao da se pita to ona tu radi.
- Tu sam, Time. Ne brini za mamu, ona e biti dobro, obeavam ti. Zavrtio
je glavom.
- Mary kae da ne treba obeavati ono to ne moe ispuniti.
Lice Dawnie se smrklo i ukoilo; smjesta se ponovo okrenula Ronu, ne
obraajui vie panju na Tima. Bilo je ve kasno doba noi kad je u
ekaonicu uao doktor Perkins, ozbiljnog, umornog lica. Svi su smjesta
ustali, kao osuenici prije izricanja presude.
- Rone, moete li na trenutak izai? - upitao je mirno.
Hodnik je bio pust a svjetiljke postavljene po sredini visokog stropa bacale
su otru svjetlost na pod od keramikih ploica. Doktor Perkins prebacio
je ruku preko Ronovih ramena.
-Nema je vie, prijatelju. Ron je na trenutak osjetio strahovitu,
nesavladivu teinu u prsima; tuno je pogledao starog lijenika ravno u
oi.
- To ne moe biti...!
- Nita nismo mogli uiniti. Doivjela je teak infarkt, a zatim i drugi,
nekoliko minuta nakon to je stigla ovamo. Srce joj se zaustavilo. Pokuali
smo ga ponovo pokrenuti, ali sve je bilo uzalud, uzalud.
129
Mislim da je i prije morala osjeati tekoe, a iznenadni dolazak hladnog
vala i tenis nisu joj nimalo pomogli.
- Nikad mi nije rekla da je bolesna, a ja nita nisam primijetio. Ali takva je
bila Es, nikad se ne bi poalila.
- Ron je ve sasvim dobro vladao sobom, s njim vie nije
bilo problema. - Oh, doktore, ne znam to da radim! Tamo su Tim i
Dawnie, uvjereni da im je majka dobro!
- elite li da im ja kaem, Rone? Ron je zavrtio glavom.
- Ne, ja u im rei. Dajte mi samo minutu vremena. Mogu li je vidjeti?
- Moete, ali bez Dawnie i Tima.
- Onda me odvedite k njoj odmah, doktore, prije nego to im kaem. Es su
bili ve iznijeli s odjela za intenzivnu njegu i smjestili je u jednu malu
prostoriju namijenjenu za takve sluajeve. Svi tragovi lijenike
intervencije, cijevi i kablovi, bili su uklonjeni, a preko glave bila je
pokrivena plahtom. Dok je stajao na vratima i promatrao nepominu
konturu ispod tkanine, Ron je imao osjeaj da ga je pogodila neka
divovska aka. To je Es, tamo ispod plahte, i nikad se vie nee pokrenuti;
za nju je sve zavreno, sunce i smijeh, suze i kia. Gotovo je, gotovo. Njen
je dio ivotnog slavlja okonan, ovdje, u ovoj mutno osvijetljenoj sobici,
ispod snjenobijele plahte. Bez fanfara, bez upozorenja. Bez mogunosti
da se za to pripremi, ak i bez prilike za posljednji pozdrav. Jednostavno,
sve se zavrilo,
gotovo je, kraj. Priao je postelji, iznenada svjestan otuno slatkastog
mirisa narcisa u velikoj vazi na stolu u blizini. Nikad poslije toga nee
moi podnijeti miris narcisa.
Doktor Perkins priao je uskom krevetu s druge strane i naglim pokretom
ruke povukao plahtu, a onda okrenuo glavu; moe li se ovjek ikad
naviknuti na bol na licu drugog ovjeka,
130
moe li ikad nauiti da se pomiri sa smru? Sklopili su joj oi i skrstili
ruke na grudima; Ron ju je promatrao nekoliko dugih trenutaka, a onda
se sagnuo i poljubio je u usta. Ali to nije bilo ni slino poljupcu. Te blijede,
hladne usne nisu mu pruile ni najmanji osjeaj da je to Es. Uzdahnuo je
i okrenuo se.
U ekaonici, tri para oiju zagledala su se u njegovo lice kad je uao.
Stajao je i gledao u njih sputenih ramena.
- Nema je vie - rekao je.
Dawnie je vrisnula i pustila da je Mick privue u zagrljaj; Tim je samo
sjedio i zurio u oca kao zbunjeno, izgubljeno dijete. Ron je priao i njeno
uhvatio sina za ruku.
- Hajde da se malo proetamo, mome - rekao je. Izali su iz ekaonice i
hodnika, na svjei zrak. Napolju je ve svitalo i istono obzorje bilo je
biserne boje, s prvim tragovima zlatne i ruiaste. Blagi jutarnji povjetarac
njeno im je zapuhnuo lica, i opet je zavladao mir.
- Time, nema nikakvog smisla da te pustim da vjeruje kako e se mama
jednom vratiti - rekao je Ron umorno. - Mama je maloprije umrla. Otila
je, prijatelju, otila. Ne moe se vie vratiti, otila je od nas u bolji ivot, u
kome nema bola ni tuge. Morat emo nauiti ivjeti bez nje, i to e biti
teko, strano teko... Ali ona je htjela da ivimo dalje bez nje, bilo je to
posljednje to mi je rekla, da ivimo i da previe ne tugujemo za njom. U
poetku emo tugovati, ali nakon nekog vremena, kad se naviknemo, nee
vie biti tako grozno.
- Mogu li je vidjeti prije nego to ode, tata? - upitao je Tim oajno.
Otac je zavrtio glavom i jedva progutao pljuvaku. Ne moe, mome. Ne
moe je vidjeti, nikad vie. Ali ne treba da joj predbacuje zbog toga, ona
nije eljela da bude tako, nije eljela otii tako naglo, bez prilike da se
pozdravimo. Stvari nekad krenu tako da ih ne moemo kontrolirati,
dogaaji se odvijaju prebrzo da bismo ih mogli stii, a onda je odjednom
131
prekasno. Mama je tako umrla, prebrzo, prebrzo... Njeno je vrijeme dolo i
nije mogla uraditi nita da taj trenutak odgodi, razumije li, mome?
- Je li zaista mrtva, sasvim mrtva, tata?
- Da, mrtva je, sasvim mrtva, Time.
Tim je podigao glavu prema nebu bez ijednog oblaka; visoko iznad njih
kruio je, kretei, galeb, naglo se spustio prema stranom kopnu, a onda
ponovo uzdigao i odletio da potrai svoj vodeni dom.
- Mary mi je priala to znai biti mrtav, tata. Znam ta to znai. Mama je
zaspala, i spavat e pod zemljom, pod pokrivaem od trave, i spavat e
tamo dok joj se i mi ne pridruimo, je li tako?
- Tako otprilike, mome.
Kad su se vratili u ekaonicu, doktor Perkins ih je ekao. Poslao je Tima
da bude s Dawnie i Mickom, ali je zadrao Rona.
- Rone, treba se dogovoriti o mnogim stvarima. Ron je zadrhtao. - Oh,
boe! Doktore, to da radim? Nemam pojma to treba poduzeti!
Doktor Perkins mu je rekao da se treba obratiti pogrebnicima, i ponudio
se da nazove jednog koga osobno poznaje.
- Dobar je i osjeajan ovjek - objasnio je doktor. - Nee vam naplatiti vie
nego to moete podnijeti, a sve obavlja vrlo diskretno, uz minimum guve
i pompe. Morate je sahraniti sutra, znate, zato to je preksutra nedjelja, a
sahranu treba obaviti u roku od etrdeset osam sati, zbog ovdanje klime.
Nemojte je balzamirati, kakvog to ima smisla? Jednostavno je ostavite na
miru. Rei u Mortimeru da sam ve dugo va obiteljski lijenik, pa e se
on pobrinuti za sve. A sad, zato ne biste pozvali taksi i odveli svoje kui?
Kad su uli u pustu kuu, Dawnie kao da je malo ivnula i bacila se na
pripremanje doruka. Ron je otiao do telefona i nazvao Mary Horton.
Javila se smjesta, to mu je olakalo situaciju; bojao se da e je zatei jo
mamurnu od sna.
132
- Gospoice Horton, ovdje Ron Melville. ujte, znam da traim od vas
previe, ali oajan sam. ena mi je jutros umrla, sve se odigralo
neoekivano... Da, mnogo vam hvala, gospoice Horton... Da, sav sam kao
oduzet... Da, da, nastojat u da se malo odmorim... Nazvao sam vas radi
Tima.. . da, on sve zna, nisam vidio nikakvog razloga da neto krijem od
njega, jednom bi ionako morao saznati, pa zato ne bi odmah?... Hvala
vam, gospoice Horton, zaista mi je drago to mislite da sam pravilno
postupio kad sam mu to rekao. I vrlo sam vam zahvalan to ste mu
objasnili ta je to smrt... Da znate, to mi je mnogo pomoglo, zaista... Ne,
nije uope bilo teko objasniti mu, mislio sam da e biti mnogo tee.
Mislio sam da e mi biti potreban itav dan da mu objasnim te stvari, a on
je sve primio kao neto sasvim normalno... Da, dobro je, sve je sasvim
lijepo podnio, bez suza i ivanih napada. On ju je u stvari i naao, to je
strano. Gospoice Horton, poznato mi je da radite cijelog tjedna, ali znam
i to da iskreno volite Tima, pa u skupiti hrabrost i upitati vas da li biste
mogli doi danas da porazgovaramo, to prije, i da eventualno uzmete
Tima k sebi do nedjelje. Sprovod e biti sutra, ne moemo ekati do
preksutra jer je nedjelja. Ne bih elio da prisustvuje pogrebu... U redu,
gospoice Horton, bit u ovdje, a bit e i Tim... Mnogo, mnogo vam hvala,
zaista ste me zaduili... Da, pokuat u, gospoice Horton. Onda, ubrzo
emo se vidjeti. Do vienja, i jo jednom vam hvala!
Dawnie je odvela Tima u vrt dok je Ron razgovarao s gospodinom
Mortimerom, pogrebnikom, koji je zaista bio onakav kako ga je doktor
Perkins opisao. Smrt u australskoj radnikoj obitelji nije praena
ceremonijama i velikim novanim trokovima, a strogi zakoni oteavaju
izrabljivanje oaloenih. Jednostavni, trezveni ljudi, ne smatraju se
obaveznim da se nad leom kaju za ono ime su se stvarno ili tek u mati
ogrijeili o njega za ivota; nema raskonih lijesova, nema bdjenja, nema
izlaganja mrtvaca. Sve se obavlja brzo i tiho, toliko diskretno da prijatelji i
133
susjedi esto ne bi saznali mnogo o dogaaju kad ne bi bilo ogovaranja i
prepriavanja. Ubrzo nakon to je pogrebnik otiao, Mary Horton
parkirala je svoj Bentley pred kuom Melvilleovih i popela se uz stepenice
do prednjih vrata. Vijest se u toku jutra bila pronijela kroz susjedstvo pa
kad je Mary stupila na prednju verandu da prieka da joj otvore, na
mnogim prozorima vidjele su se upadljivo razmaknute zavjese. Vrata je
otvorio Mick, suprug Dawnie, i ostao zapanjen zurei u Mary. Na trenutak
je pomislio da je pred njim netko od pogrebnikovog osoblja, pa je rekao:
- Oh, gospodin Mortimer je upravo otiao, nema ni pet minuta. Mary ga je
mirno odmjerila.
- Vi ste sigurno suprug Dawn Melville. Ja sam Mary Horton, i dola sam
da odvedem Tima. Hoete li, molim vas, tiho saopiti gospodinu Melvilleu
da sam dola, ne govorei nita Timu! Priekat u ovdje.
Mick je zatvorio vrata i otiao niz dugaki hodnik, potpuno zbunjen.
Prema onome to su Melvilleovi priali, bio je stekao dojam da je
gospoica Horton stara dama, a ena na verandi, premda bijele kose, nije
uope bila stara. Ron je nastojao zainteresirati Tima za televizijski
program; Mick mu je bez rijei, pogledom, dao znak da ga netko eka na
prednjim vratima i Ron je smjesta izaao, zatvorivi za sobom vrata
izmeu hodnika i dnevne sobe.
- Dawn, dola je gospoica Horton - apnuo je Mick sjedajui do svoje
ene.
Pogledala ga je znatieljno.
- Pa?
- Ona uope nije stara, Dawn! Zato svi uvijek govorite o njoj kao da je
Ronovih godina? Nisam mogao vjerovati svojim oima kad sam joj otvorio
vrata! Ne moe joj biti vie od etrdeset pet godina, ako ima i toliko!
- Zaboga, Mick, to je s tobom? Stara je, znam! Priznajem da je nisam ba
najbolje vidjela one veeri dok je sjedila vani u svojim kolima, ali ipak
134
dovoljno jasno da joj mogu procijeniti godine. A kosa joj je potpuno bijela,
ni naem tati nije takva!
- Ljudi posijede i sa dvadeset godina, to ti je poznato. Kaem ti da se radi
o relativno mladoj eni! Dawnie je nekoliko trenutaka utke sjedila, a
onda je zavrtjela glavom i ironino se osmjehnula. Lukava stara vjetica!
U tome je znai, njena igra!
- U emu je njena igra?
- U toj brizi za Tima, naravno! Ona spava s njim!
Mick je zazvidao.
- Pa, naravno! Samo, kako to da tvoji roditelji nisu posumnjali u neto
tako? Oni tako paze na njega, Dawn! Mama nije dozvoljavala da se kae i
jedna rije protiv njene zlatne gospoice Horton, a tata se ponaa kao
maak koji je progutao kanarinca otkako je Tim poeo donositi kui novac
koji mu gospoica
Horton daje za obraivanje vrta. Ha! Za obraivanje vrta, ma
nemoj!
Mick je bacio brz pogled na Tima.
- Govori malo tie, Davvn!
- Oh, doe mi da ubijem tatu to je tako okrenuo glavu od svega! - rekla je
Dawnie kroz stisnute zube.
Od samog poetka mi se inilo da u vezi s tom enom postoji neto
sumnjivo, ali tata nije htio ni da uje o tome! U redu, shvaam da mama
nije nita posumnjala, ali tata je trebalo da me poslua! Ali on je mislio
samo na taj dodatni prihod!
Ron je, sa svoje strane, zurio u Mary Horton, okom potpuno izbaen iz
dotadanjeg napola oduzetog stanja.
- Vi ste Mary Horton? - zagraktao je, glasom prepuklim od dugih sati
napetosti.
- Da, jesam. - Ipak se dovoljno pribrao da joj irom otvori vrata.
135
- Molim vas, uite, gospoice Horton. Nadam se da neete imati nita
protiv toga da porazgovaramo u spavaoj sobi prije nego to vas odvedem
do Tima.
- Nemam nita protiv, naravno.
Otila je za Ronom u spavau sobu, s osjeajem nelagodnosti. Soba je
izgledala kao spavaa soba domaina, i pitala se kako e Ron podnijeti
razgovor u prostoriji u kojoj je godinama spavao sa
svojom enom. inilo se, meutim, da on uope nije svjestan okoline; nije
mogao odvojiti pogleda od njenog lica. Nije bila nimalo slina osobi koju je
zamiljao, a s druge strane bila je ba onakva kako ju je zamiljao. Lice joj
je bilo mlado i bez bora, nije mogla imati vie od etrdeset pet godina, ako
i toliko, ali to nije bilo pohotno, senzualno ensko lice, ve ljubazno,
pomalo strogo lice, s jedva primjetnom primjesom patnje u pogledu
prkosnih smeih oiju i crtama oko otro skrojenih usta. Kosa joj je bila
potpuno bijela, bezbojna kao kristal. Iako okiran otkriem da je mnogo
mlaa nego to je zamiljao, Ron je osjetio povjerenje u to lice i njegova
vlasnika. Dostojanstvena lijepa fasada, zakljuio je, vanjtina koja
potpuno odgovara Mary Horton, koju je uvijek smatrao za jednu od
najljubaznijih, najplemenitijih i najirokogrudnijih osoba to ih je sreo u
ivotu.
- Gospodine Melville, ostala sam bez rijei. Toliko mi je ao zbog svega to
se dogodilo, i zaista suosjeam s vama, Timom i Dawnie...
- Znam, gospoice Horton. Ne govorite nita, razumijem vas. To je straan
udarac, ali podnijet emo ga.
- alim samo to vas Es nikad nije upoznala. Izgleda da nikad nismo
dobili zgodnu priliku za to, zar ne?
- Nismo, i meni je takoer ao zbog toga. Kako je jadni Tim?
- Kao da je pomalo oamuen. Njemu nije sasvim jasno to se dogaa,
osim da je mama mrtva. Strano mi je ao to sam vas morao uvui u sve
136
ovo, ali naprosto nisam znao to drugo da uradim. Ne mogu pustiti Tima
da prisustvuje pogrebu, a ne smijem ga ostaviti samog dok smo mi ostali
na groblju.
- Potpuno se slaem s vama. Drago mi je to ste odluili da pozovete
mene, gospodine Melville, i moete biti sigurni da u dobro paziti na Tima.
Mislila sam da bih u nedjelju uveer mogla odvesti vas i Tima u moju
vikendicu, da tamo ostanete neko vrijeme; promjena sredine dobro bi vam
inila. Neka Tim ostane kod mene u Sydneyju danas, sutra i u nedjelju, a
onda u u nedjelju uveer doi ovamo po vas i odvesti vas zajedno s
Timom u moju vikendicu. Odgovara li vam to? Ronovo se lice na trenutak
iskrivilo, ali brzo se savladao. To je zaista obzirno od vas, gospoice
Horton, i radi Tima u prihvatiti. Njegov ef i moj ef nee imati nita
protiv toga da uzmemo tjedan dana odmora. Onda smo se dogovorili. Za
Dawnie e biti bolje da bude sa svojim muem, to mislite?
- A bit e mnogo mirnija znajui da vi i Tim ne sjedite sami u ovoj kui.
- Tako je, bit e mnogo mirnija. Ve je otprilike u osmom mjesecu
trudnoe.
- Oh, nisam znala! - Mary je okvasila usta, nastojei da ne gleda u
starinski dvostruki krevet kraj zida.
- Da poemo i pozdravimo se s Timom?
U dnevnoj sobi zatekli su udnu skupinicu ljudi. Mick i Dawnie sjedili su
stisnuti jedno uz drugo na kauu, a Tim je sjedio u svojem specijalnom
naslonjau, zgrbljen i nagnut naprijed. Pogled njegovih plavih oiju, koje
oigledno nita nisu vidjele, bio je kao prikovan za televizijski ekran. Mary
je utke zastala na vratima hodnika, promatrajui ga; izgledao je potpuno
izgubljen, bespomoan i zbunjen.
- Zdravo, Time - rekla je.
137
Skoio je na noge, dijelom presretan a dijelom previe tuan da bi osjetio
radost, i ostao je stajati iskrivljenog lica i ruku ispruenih prema njoj.
Prila mu je, uhvatila ga za ruke i njeno se osmjehnula.
- Dola sam da te odvedem k sebi na neko vrijeme, Time - rekla je tiho.
Naglim pokretom istrgao je ruke iz njenih, sav crven; prvi put otkako ga je
upoznala, Mary je primijetila da mu je neugodno, a da je pri tome potpuno
svjestan svojih postupaka. Pogled mu je, protiv volje, skrenuo prema
Dawnie; primijetio je na njenom licu gnjev i neslaganje, a neto u njemu
bilo je dovoljno zrelo i razvijeno da osjeti kako Dawnie misli da je uinio
neto neoprostivo, da se ljuti na njega to dri tu voljenu enu za ruke.
Spustio je uzdrhtale ruke niz bokove, ponovo sam i prazan, i ostao tako
stajati moleivo gledajui u sestru.
- Ona je pak stegnutih usana skoila kao bijesna maka , a oi su joj
Ijutito sijevale as prema Timu, as prema Mary. Mary joj je prila
ispruene ruke.
- Zdravo, Dawnie, ja sam Mary Horton - rekla je srdano. Dawnie se
pretvarala da ne vidi njenu ruku.
- ta traite ovdje? prosiktala je. Mary se drala kao da ne primjeuje
njen ton. Dola sam po Tima -objasnila je.
- Oh, to sam mogla i misliti! - obrecnula se Dawnie.
- Dosta je da vas pogledam ! Majka se nije jo ni ohladila a vi ste
ve dojurili, isplaenog jezika, da zgrabite jadnog, ludog Tima! I kakav je
to nain, obmanuti nas sve tako da mislimo da ste stari? Lijepe ste budale
napravili od nas, i sve to jo pred mojim muem!
- Oh, Dawnie, zaboga, zavei! - prekinuo ju je Ron, sav oajan. Dawnie se
bijesno okrenula njemu.
- Zavezat u kad kaem sve to namjeravam rei, ti prokleta gramzljiva
huljo! Prodaje roenog maloumnog sina svakog vikenda za nekoliko
prljavih dolara! Je li ti prijalo da svakog dana loe u Seasideu jo jedno
138
pivo vie? Jesi li ikad pomislio kakva je to sramota? Pogledaj je samo,
kako pokuava prikazati svoje zanimanje za Tima kao neto isto,
produhovljeno,
lieno svakog interesa s njene strane! E pa, gospoice Mary Horton -
prosiktala je, ponovo se okreui Mary - ja sam prozrela tu vau igru!
Naveli ste nas da pomislimo kako imate bar devedeset godina! Pitam se
koliko ljudi u Surf Streetu ovog trenutka puca od smijeha, jer im se
upravo pruila prilika da lijepo i po danu vide s kim to Tim provodi
vikende! Uinili ste da nam se smije itava etvrt, vi frustrirana stara
kravo! Ako vam je ve bio potreban mukarac, zato, k vragu, niste za
svoje pare nabavili pravog ljubavnika, umjesto da se iivljavate na
duevnom invalidu kakav je moj jadni, glupi brat? Vi ste jedna odvratna,
gadna i pokvarena ena! Zato ne nosite to odurno truplo odavde i ne
ostavite nas na miru? Mary je stajala usred dnevne sobe ruku oputenih
niz bokove, a na obrazima su joj se pojavile dvije jarko-crvene mrlje. Suze
su joj tekle niz lice u nijemom protestu zbog tako udovinih optubi; bila
je tako zaprepatena i dotuena tim optubama da nije mogla uiniti nita
da se obrani; nije imala ni snage ni volje da prui otpor. Ron se poeo
tresti, steui ake tako vrsto da su mu se zglavci pretvorili u bijele
mrlje. Tim je oteturao do svoga naslonjaa i samo se skljokao u nj,
okreui lice as prema tuiocu, as prema optuenom. Bio je zbunjen,
izbezumljen i nekako udno posramljen, ali nikako nije mogao dokuiti
zbog ega, razlozi su bili izvan njegove mogunosti shvaanja. Dawnie je,
izgleda, mislila kako nije u redu to je u prijateljskim odnosima s Mary,
ali zato to nije u redu, kako je mogue da to nije u redu? to je to Mary
skrivila? inilo mu se da Dawnie nije u pravu kad tako vie na Mary, ali
nije znao to da poduzme jer nije razumio o emu se, u stvari, radi. I zato
se u njemu javlja elja da pobjegne i sakrije se u nekom mranom kutu,
139
kao onda kad je ukrao kola to ga je mama htjela ponijeti u svoj teniski
klub? Ron je drhtao, nastojei savladati gnjev.
- Dawnie, ne elim vie nikad uti takve rijei od tebe, jesi li me
razumjela? Koji ti je vrag, djevojko, zaboga? Rei neto tako pristojnoj eni
kao to je gospoica Horton! Sto mu gromova i sitnih jabuka, ona zaista
nije zasluila da ovdje slua takve gadosti! Osramotila si me, osramotila si
Tima, osramotila si i svoju sirotu mrtvu majku, i to upravo u ovakvom
trenutku!
Oh, boe, Dawnie, to te je navelo da govori takve stvari?
- Sve to sam rekla, rekla sam zato to vjerujem da je to istina - odbrusila
je Dawnie, privijajui se na sofi zu Micka. - Dozvolio si da te njen prljavi
novac potpuno zaslijepi!
Mary je prela drhtavom rukom preko lica i obrisala suze. Pogledala je
ravno u Dawnie i njenog mua.
- Varate se, grdno se varate, draga - uspjela je izgovoriti.
- Shvaam da ste potreseni i uzrujani zbog svega to se dogodilo u
posljednjih nekoliko sati, i sigurna sam da ne mislite ozbiljno nita od
onoga to ste upravo rekli. - Duboko je uzdahnula i stresla se. Nisam
namjerno krila svoje godine, naprosto nikad nisam pomislila da bi to
moglo biti vano, ni na trenutak nisam pomislila da bi netko mogao tako
protumaiti odnose izmeu mene i Tima. Za Tima me vezuju duboki
osjeaji , ali ne onako kako ste vi to prikazali. To ba nije bio kompliment
za mene, dovoljno sam stara da budem majka i vama i Timu, ako elite
znati. Ali u jednom ste bili u pravu: da sam htjela mukarca,
mogla sam bez problema kupiti mladog ljubavnika. Zato
bi mi za takvu stvar bio potreban Tim? Moete li, ruku na srce, rei da ste
primijetili kod Tima neke znakove seksualnog buenja otkako je upoznao
mene? Da se to dogodilo, vi biste to
140
odmah primijetili jer je Tim i previe prozirna linost da bi mogao sakriti
neto to zadire tako duboko u ovjeka. Oprostite to u se posluiti tako
banalnim izrazima, ali Tim i ja smo se zabavljali na nain koji je potpuno
ist i nevin. Tim jest ist i nevin, to je dio njegove privlanosti. Ja to ne bih
eljela promijeniti ni kad bi me neprestano opsjedalo deset tisua putenih
demona. A sad ste vi sve to pokvarili, pokvarili i njemu i meni, jer ako Tim
moda i ne razumije, moe sigurno osjetiti promjenu. Sve je bilo na svoj
nain upravo savreno, namjerno govorim u prolom vremenu. Vie nikad
nee biti kao to je bilo. Uinili ste da postanem svjesna neega na to
uope nisam pomiljala, uinili ste da se Tim osjea nelagodno zbog
sasvim normalnih znakova privrenosti. Mick se nakaljao.
- Zaboga, gospoice Horton, pa morali ste imati neku predodbu o tome
to e ljudi pomisliti. Teko mi je povjerovati da vi, zrela i odgovorna ena,
moete mjesecima provoditi sve svoje slobodno vrijeme s mladim i
neobino privlanim mukarcem a da i ne
pomislite to o svemu tome misle drugi!
- U tome je, dakle, stvar! - zaurlao je Ron i podigao
Micka s kaua drei ga za revere. Mogao sam i pomisliti da moja mala
Dawnie nije mogla smisliti sve ono odvratno sranje bez tvoje pomoi!
Vidim da brzo radi, prijatelju! Od trenutka kad si otvorio vrata gospoici
Horton do njenog dolaska u ovu sobu
deset minuta kasnije, uspio si da usadi svoje prljave pretpostavke mojoj
keri tako temeljito da nas je sve osramotila i ponizila! Ti prokleti
koktelski govnaru! Boe, zato se Dawnie nije udala za nekog obinog
estitog momka, ve je izabrala takvu izvjetaenu, umiljenu budalu
kakva si ti? Trebalo bi da ti razbijem zube, ti bijedna, odvratna, jebena
guzico.
- Tata! - jeknula je Dawnie, hvatajui se za struk. - Oh, tata! - Zaplakala
je, udarajui potpeticama o pod. U tom trenutku pokrenuo se Tim, tako
141
naglo da je ostalima bilo potrebno nekoliko sekundi da shvate to se
dogaa. Rastavio je Rona i Micka, vratio Micka na sofu a Dawnie i Rona
gurnuo u naslonjae, sve bez rijei. Zatim je okrenuo lea Micku i lagano
dodirnuo oevo rame.
- Tata, nemoj dozvoliti da te naljuti - rekao je otvoreno. - Ni ja ga ne volim,
ali mama je rekla da moramo biti fini prema njemu, ak i ako nam se ne
svia. Jer Dawnie sad pripada njemu, tako je mama rekla. Mary se poela
smijati, tresui se i grcajui; Tim joj je priao i zagrlio je jednom rukom.
- Da li ti to plae ili se smije, Mary? - upitao ju je, nastojei da je
pogleda ravno u oi. - Ne obaziri se na Dawnie i Micka, oni su uzrujani.
Hoemo li sad poi? Da spakiram svoj kofer? Ron je zurio u svog sina
zapanjeno i sa sve veim divljenjem.
- Idi spakiraj svoj kofer, mome, idi spakiraj ga smjesta. Mary e odmah
doi da ti pomogne. I zna to u ti rei, mome? Pravi si laf, momak kako
treba, momak i pol! Lijepe Timove oi zasvjetlucale su a osmijeh mu je
obasjao lice prvi put otkako su se vratili i pronali Es.
- I ja tako mislim o tebi, tata - rekao je, nasmijao se i otiao da spakira
svoje stvari.
Kad je izaao, u sobi je zavladala napeta utnja. Dawnie je sjedila i gledala
na sve strane, samo ne u Mary Horton, a Mary je i dalje stajala nasred
sobe ne znajui to bi trebalo da se uradi.
- Mislim da bi se trebala ispriati gospoici Horton, Dawnie - rekao je Ron
otro promatrajui svoju kerku. Ukoila se, a prsti su joj se zgrili kao
pande.
- Neka me vrag odnese ako se ispriam! - odgovorila je otro. - Poslije onog
to smo ovdje doivjeli, netko bi trebalo da se ispria Micku i meni. Tako
maltretirati mog mua! Ron ju je tuno promatrao.
- Zaista mi je drago to mama nije ovdje s nama - rekao je. - Uvijek je
govorila da e se promijeniti, da emo biti prisiljeni otii iz tvog ivota, ali
142
sam siguran da nikad nije pomislila da e se ovako izopaiti. Udarilo ti je
u glavu, djevojice moja, ali mogla bi od gospoice Horton nauiti neto o
pristojnom ponaanju, a o tvom finom muu da i ne govorimo!
- Oh, zaboga! - uzviknula je Mary ojaeno. - Strano mi je ao to sam
prouzrokovala sve ove neugodnosti. Da sam znala to e se dogoditi,
uvjeravam vas da mi ne bi palo na pamet da dolazim. Molim vas, nemojte
se svaati zbog mene, pomisao da sam prouzrokovala trajan raskid u
Timovoj obitelji, veoma mi je
teka. Da nisam uvjerena da sam upravo sad potrebna
Timu, ne bih nimalo oklijevala da se izgubim iz vaih ivota, ne
izuzimajui njegov, i dajem vam rije da u to uraditi im Tim preboli
gubitak majke. Pobrinut u se da ga nikad vie ne vidim i da vas sve
potedim daljnjih nesporazuma i neugodnosti.
Ron je ustao iz naslonjaa u koji ga je Tim bio gurnuo, ispruene ruke.
- Gluposti! Ba je dobro to je sve ovo izbilo na povrinu, to se jednom
moralo dogoditi. to se tie mene i mame, nama je bio vaan samo Tim, a
Timu ete uvijek biti potrebni vi, gospoice Horton. Posljednje rijei koje je
mama izgovorila, bile su Jadni Tim, uini za njega sve to treba, jadni Tim,
jadni Tim. I to u uiniti, gospoice Horton, a ako ono dvoje
pametnjakovia tamo na kauu ne vide stvari kao ja, onda alim sluaj.
Duan sam voditi rauna o maminim eljama, zato to nje vie nema. -
Glas mu je zapeo u grlu, ali je podigao glavu prema stropu i nekoliko puta
naprazno progutao, pa je uspio nastaviti. - Mama i ja nismo se odnosili
jedno prema drugom uvijek s mnogo takta, znate, ali smo bez obzira na to
veoma potovali jedno drugo. Proivjeli smo zajedno mnogo lijepih godina i
uvijek u ih se sjeati s osmijehom i podignutom kriglom piva. On to ne
razumije - rekao je s trzanjem glave prema sofi - ali mama bi bila
razoarana kad joj ne bih nazdravio kriglom piva svakog dana u
Seasideu. Mary se jedva suzdrala da ne prie hrabrom, plemenitom
143
starcu i ne zagrli ga, ali je znala koliko mu je vano da odri kontrolu nad
sobom, pa je ostala stajati sputenih ruku i samo od suza zamagljenim
oima i iskrivljenim osmijehom pokuavala mu kazati kako ga potuno
razumije.
Tim je utke sjedio u kolima sve do Artarmona. Rijetko je ostajao spavati
u njenoj kui u Sydneyju, pa nije imao osjeaj da mu soba koju mu je
Mary dodijelila pripada onako kao soba u vikendici. Kad je htjela da ga
ostavi da se presvue i odmori, nije, uinilo joj se, znao to da radi; stajao
je usred sobe krei ruke i moleivo je gledajui. Mary, koja nikad nije bila
kadra da se odupre tom izrazu, uzdahnula je i prila mu.
- Zato ne obue pidamu i ne pokua malo odspavati, Time? - upitala
ga je.
- Pa, nije no, bijeli je dan! - pobunio se, glasom u kome se osjeao
pretrpljeni bol i strah.
- To ne treba da te smeta, duo - odgovorila je, svladavajui bol u grlu.
- Ako zatvorim kapke i zamraim sobu, sigurno e zaspati.
- Muka mi je - rekao je, gutajui naprazno, to je bio lo znak.
Oh, jadni stari Time! - reagirala je smjesta, sjetivi se koliko se uvijek
bojao da ne bude ukoren to je napravio nered. - Doi, pridrat u ti
glavu. Poeo je povraati kad su stigli do vrata kupaonice. Pridravala mu
je elo dlanom, tapala ga po leima i njeno hrabrila dok je grcao i
previjao se, sav nesretan.
- Je li gotovo? - upitala ga je tiho, a kad je klimnuo glavom, odvela ga je
da sjedne na plastikom tapeciranu stolicu koju je drala u kupaonici i
pustila toplu vodu u kadu. - Lijepo si se udesio, ta kae? Mislim da bi
bilo najbolje da se sad svue i uskoi u kadu. im se nae u toploj
vodi, bolje e se osjeati. Izvukla je krpu za ienje i obrisala ono
najgore s njegovog lica i ruku, svukla mu koulju i smotala je paljivo, a
144
onda njome i oistila pod. Promatrao ju je apatino, drhtei, blijed kao
kre.
- a-a-ao mi je, Mary - promucao je. - Uprljao sam ku-ku-kupaonicu i
sad e se lju-ljutiti na mene! Kleei na ploicama pokrivenom podu,
uputila mu je topao osmijeh.
- Neu, Time, neu! Ti tu nita nisi mogao uiniti, a nastojao si svim
snagama da stigne u kupaonicu na vrijeme, zar ne? Samo je to vano,
duo. Zabrinjavali su je njegovo bljedilo i slabost; nije se oporavljao
dovoljno brzo, pa se nije mnogo iznenadila kad je pao na koljena ispred
zahodske koljke i ponovo poeo povraati.
- Mislim da je to bilo sve - rekla je kad je ponovo doao k sebi. - ta kae
sad za kupanje?
- Tako sam umoran, Mary - apnuo je, grevito steui sjedite stolice.
Nije se usuivala da ga ostavi; stolica je imala ravan naslon bez stranica,
pa ako se onesvijesti, odmah e pasti s nje. Najbolje bi mu odgovarala
topla kupka u kojoj bi se mogao ispruiti i zagrijati do kostiju. Nastojei
istisnuti iz glave gorke optube Dawnie i molei se da to nikad ne
spomene kod kue, svukla ga je i pomogla mu da ue u kadu drei ga
jednom rukom vrsto oko pasa i prebacivi njegovu ruku preko svojih
ramena. Spustio se u vodu s uzdahom olakanja; odlanulo joj je kad je
primijetila kako mu se vraa boja. Dok se odmarao, oistila je pod i
sanitarije. Kiselkasti zadah povraene hrane bio je nesnosan, pa je
otvorila vrata i prozor da jesenski vjetar prozrai kuu. Tek nakon toga
vratila se do kade i pogledala ga.
Sjedio je kao dijete, povijen unaprijed, i s jedva primjetnim osmijehom
promatrao pramenove pare kako se odvajaju od povrine vode. Gusta
zlatna kosa bila mu je i mokra kovrava. Kako je lijep, kako je lijep!
- Gledaj u njemu samo dijete, rekla je sama sebi uzimajui sapun. Gledaj
u njemu samo dijete, to i jest, ne gledaj ga kao mukarca! Ipak, govorei
145
to, nije mogla otrgnuti pogled od njegovog tijela ispruenog u bistroj vodi,
jer se on iznenada protegnuo svom duinom uz zadovoljno, gotovo
pohotno mrmljanje. Golo tijelo na slici bilo je, konano, neto vrlo daleko
od onoga to je Tim predstavljao u stvarnosti; golotinja u knjigama nikad
je nije mogla dirnuti ni uzbuditi. Prisilila je samu sebe da gleda na drugu
stranu, ali joj se pogled protiv volje vraao, kriom, dok nije primijetila da
je zatvorio oi, a onda s nekom, sa uenjem pomijeanom ali upornom
poudom, ne toliko tjelesnom koliko zbrkanom i smuenom.
Neka promjena na njemu natjerala ju je da ga pogleda u lice, pa je
ustanovila da je on umorno ali znatieljno promatra; krv joj je tako navrla
u lice da je gotovo oekivala njegov komentar, ali on nije nita rekao.
Kreui se kao rak, sjela je na rub kade i nasapunala mu grudi i lea, a
njeni kliski prsti prelazili su mu preko posve glatke koe koja je bila kao
svila natopljena uljem, samo ponekad toboe sluajno skreui do runog
zgloba da mu provjere puls. Ipak, inilo se da mu je bolje, iako se jo nije
bio potpuno smirio. ak se i nasmijao kad mu je pustila vodu na glavu i
natjerala ga da se sagne naprijed, kako bi mu oprala kosu. Nije mu
dopustila da dugo lei u vodi, ve ga je natjerala da ustane im ga je
nasapunala, ispustila vodu iz kade i otvorila tu. Bilo je zabavno
promatrati ga kako djetinjasto uiva u velikom runiku koji mu je pruila
kad je izaao iz kade, ali je uspjela da ozbilj nog lica saslua njegovo
uvjeravanje kako nikad ranije nije vidio tako velik runik, i kako je
ugodno potpuno se umotati u njega, kao beba.
- Ovo je bilo divno, Mary - povjerio joj je leei u krevetu pokriven do
brade. - Mislim da me je mama tako kupala kad sam bio klinac, ali ne
sjeam se toga. Svia mi se kad me netko kupa, to je mnogo ljepe nego
kupati se sam.
To mi je drago - rekla je osmjehujui se. - A sad se lijepo okreni na bok i
malo odspavaj, vrijedi?
146
- Vrijedi. - Nasmijao se. - Ne mogu ti rei laku no, Mary, jer je bijeli dan.
- Kako se sad osjea, Time? - upitala je zatvarajui kapke tako da je u
sobi zavladala polutama.
- Osjeam se dobro, samo sam strano umoran.
- Onda spavaj, duo! Kad se probudi, doi u sobu, bit u tamo.
Vikend je proao manje-vie bez ikakvih dogaaja.Tim je bio utljiv, fiziki
se jo nije bio potpuno oporavio, ali Mary nije na njemu primijetila nita iz
ega bi se vidjelo da otvoreno pati zbog majine smrti. U nedjelju poslije
podne smjestila ga je na prednje sjedalo velikog Bentleyja, pa su se odvezli
u Surf Street po Rona. ekao ih je na prednjoj verandi, a kad je ugledao
automobil, potrao je preskaui po dvije stepenice, s koferom u ruci.
Kako je star, pomislila je Mary okreui se da mu otvori zadnja vrata. Iako
se fiziki dobro drao i kretao kao mladi, bio je ve pravi starac. Pogled
na njega uznemirio ju je; stalno joj se nametala pomisao kako e Tim
ostati potpuno sam, bez majke i bez oca. Nakon ispada Dawnie u petak,
bilo je malo vjerojatno da bi ona mogla ili htjela da mu nadomjesti
roditelje; njen je mu uspostavio potpunu vlast nad njom. To je moda
bilo dobro za Dawnie, ali nikako za njenu najbliu rodbinu. A kako bi ona,
Mary Horton, mogla uzeti Tima k sebi ako se Ronu neto dogodi? inilo se
da o njoj svi misle sve naj gore, a to bi tek mislili i radili kad bi Tim
stalno ivio kod nje? Zgrozila se na samu tu pomisao. Samo Ron, Archie
Johnson, stara susjeda Emily Parker i sam Tim vjeruju kako je ta veza
dobra stvar. Nije se usuivala ni da pomisli to bi na to rekla Dawnie, i
to bi mogla uraditi. Dolo bi, naravno, do skandala, moda i do suda.
Ipak, ma ta se dogodilo, mora zatititi Tima od zlobe i ruganja. to e biti
s njom, s Dawnie i njihovim ivotima, bilo je sporedna stvar. Vaan je
samo Tim.
Ma koliko bio potresen i alostan, Ron se morao smijati Timovom
ponaanju dok su se vozili u Gosford, kako pritie nos uz staklo i kao
147
oaran zuri u pejzae to su se smjenjivali. Mary je, pogledavi u
retrovizor, primijetila da promatra svog sina i osmjehnula se.
- Uvijek je isto tako, gospodine Melville. Zar nije divan osjeaj znati da on
uiva u svakoj vonji kao da ovuda prolazi prvi put?
Ron je klimnuo glavom.
- U pravu ste, gospoice Horton. Nisam imao pojma da tako uiva u
putovanju. Koliko se sjeam, nekoliko smo puta pokuali da se s njim
izvezemo malo kolima, ali uvijek je sve ispovraao. Kakvo je samo udo
napravio! Bilo nam je strano neugodno, jer kola nisu bila naa. Da sam
znao da e to s vremenom prestati, kupio bih automobil i maloga provozao
naokolo. Ljut sam na samog sebe to nisam poslije ponovo pokuao, kad
ga ovako vidim.
- Pa sad, gospodine Melville, ja se ne bih previe sekirala zbog toga. Tim je
uvijek sretan kad neto ide kako treba. Za njega je to samo drukiji oblik
sree, to je sve.
Ron na to nije nita rekao; oi su mu se napunile suzama, pa je morao
okrenuti glavu i pretvarati se da promatra predio kroz prozor sa strane.
Kad ih je smjestila u vikendicu, Mary se spremila za povratak u Sydney.
Ron ju je pogledao zbunjeno.
- Sto mu muka, gospoice Horton, zar vi odlazite? Mislio sam da ete
ostati ovdje s nama.
Zavrtjela je glavom. - Na alost, ne mogu. Sutra moram biti na poslu; moj
ef ima preko cijelog tjedna vane sastanke i moram biti tamo da mu
pomognem. Mislim da ete u kui nai sve to vam je potrebno. Tim zna
gdje se to nalazi, pa e vam pomoi ako bude kakvih problema u kuhinji
ili oko kue. eljela bih da se osjeate sasvim kao kod kue i da radite to
vam se svidi i kad vam se svidi. Hrane ima svih vrsta, nee vam ponestati.
Ako bude potrebe da odete do Gosforda, broj mjesne taksi-slube je u
bloku kraj telefona, i molim vas da to bude na moj raun.
148
Ron je ustao jer je ve bila poela navlaiti rukavice, spremna da krene.
Srdano se rukovao s njom i osmjehnuo se.
- Zato me ne zovete po imenu, Ron, gospoice Horton? Onda bih i ja
mogao zvati vas Mary. Postaje pomalo smijeno da se jedno drugome
obraamo sa gospodine i gospoice.
Nasmijeila se i na trenutak mu prijateljski poloila ruku na rame.
- U redu, slaem se, Rone. Neka odsad bude Ron i Mary.
- Kad emo te onda vidjeti, Mary? - upitao je Ron ne znajui da li kao gost
treba da je isprati ili da se naprosto vrati u svoj naslonja.
- U petak uveer, ali ne ekajte na mene s veerom. Moda u se zadrati
u gradu i veerati sa efom.
Do automobila ju je otpratio Tim; Ron je iznenaeno primijetio kako se
njegov sin ubacuje izmeu njih kao pas, sav nakostrijeen od ljutnje to je
zaboravljen. Shvatio je mig i sjeo s rairenim novinama pred sobom dok je
Tim krenuo s Mary u vrt.
- Radije bih da se ne vraa u grad, Mary - rekao je zurei u nju s izrazom
koji nikad ranije nije primijetila na njegovom licu, pa ga nije znala ni
protumaiti. Osmjehnula mu se i potapala ga po ruci.
- Moram ii, Time, zaista moram. To, meutim, znai da se moram
osloniti na tebe da se brine za tatu. On se ne snalazi u kui i okolici, a ti
sve to dobro poznaje. Budi paljiv prema njemu, hoe li? Klimnuo je
glavom. Njegove ruke, sputene niz bokove, pokrenule su se i stisnule
jedna drugu.
- Pazit u na njega, Mary, obeavam ti da u paziti na njega.
Stajao je i promatrao stazu sve dok se kola nisu izgubila izmeu drvea, a
onda se okrenuo i vratio u kuu.
Taj je tjedan za Mary bio naporan, kako je i pretpostavljala. Od nekoliko
sastanaka Poslovodnog odbora kompanije Constable Steel & Mining
odranih u toku godine, ovaj je bio najvaniji. Trojica predstavnika
149
centrale firme u Sjedinjenim Dravama doletjela su iz New Yorka da mu
prisustvuju. Pojavili su se uobiajeni sekretarski problemi u vezi s
neodgovarajuim hotelima, neodgovarajuom hranom, suprugama to se
dosauju, zakanjenjima u realizaciji programa i slino. U petak uveer
Mary je odahnula s podjednakim osjeajem olakanja kao i Archie
Johnson. Sjedili su u njegovom kabinetu na najviem katu nebodera
kompanije Constable, s nogama podignutim na stoli, i s uivanjem
promatrali more svjetlosti to se irilo u svim smjerovima sve do
zvijezdama okienog obzorja.
- Tako mi Isusovog bicikla, Mary, sretan sam to je sve prolo,
protutnjalo! - uzviknuo je Archie gurajui u stranu prazan tanjuri.
- Bila je to sjajna ideja, da nam poalju ovamo veeru iz kineskog
restorana, zaista. Bila sam uvjerena da e nam prijati - rekla je, s
uivanjem vrtei nonim prstima. - Noge su mi kao da nosim cipele broj
etrdeset pet, i cijelog dana jedva sam ekala da se izujem. Mislila sam da
gospoa Hirama P. Schwartza nee pronai svoj paso na vrijeme da bi
mogla stii na avion, i ve su me bile poele proganjati sablasne vizije
kako joj pravim drutvo preko vikenda. Archie se nasmijao. Cipele njegove
uvijek besprijementalno zaostalo dijete.
- Sto mu svetih muha s plavim dupetom, jesi li uope svjesna koliko si
drukija? Nikad nisam mogao bez tebe, ali priznajem da je sad
neusporedivo zabavnije raditi s tobom. Nikad nisam ni sanjao da u
doivjeti dan kada u priznati da iskreno uivam u tvom drutvu, prokleta
stara prznice, ali uivam, zaista uivam! Kad samo pomislim da je sve to
godinama ivjelo u tebi, ali se nijednom nisi otvorila. To je, draga moja,
strana teta. Uzdahnula je, s jedva primjetnim osmijehom.
- Moda je tako, ali zna, Archie, nita se nikad ne dogaa dok ne nastupi
pravi trenutak. Da sam srela Tima prije nekoliko godina, on me ne bi
150
zainteresirao. Nekima od nas treba pola ivota da se probude. Pripalio je
cigaru i zadovoljno odbijao dimove.
- Imali smo toliko posla da te nisam stigao ni upitati to se u stvari
dogodilo prolog petka. Umrla mu je majka?
- Da. Bilo je to grozno. - Stresla se od jeze. U nedjelju sam odvezla Tima
i njegovog oca u vikendicu, i ostavila ih tamo. Veeras u im se pridruiti.
Nadam se da su dobro, jer bi se vjerojatno javili da su imali kakvih
problema. Tim, mislim, jo nije potpuno svjestan to se dogodilo. Oh, zna
on da mu je majka umrla, i zna ta to znai, ali konkretna realnost njenog
odlaska jo nije doprla do njegove svijesti, kad sam odlazila, jo nije bio
poeo tugovati za njom. Ron kae da e se on brzo pomiriti s tim
gubitkom, i ja se nadam da hoe. Ba mi je ao Rona. Kad sam otila po
Tima u petak, njegova je ki napravila stranu scenu.
- Da?
- Da. - Mary je ustala i otila do bara. - eli li konjak ili neto slino?
- Poslije kineske veere? Ne, hvala. Ali rado bih popio alicu aja.
- Promatrao ju je kao se kree iza bara gdje se nalazio mali tednjak i
sudoper. Kakvu to scenu? Stajala je nagnuta iznad ajnika.
- Malo mi je neugodno da ti priam o tom dogaaju. Bila je to runa
scena, i neka ostane na tome. Ona je... ah, nije vano! - uo se zveket
alica.
- Ona je ta? Hajde, Mary, reci to te mui!
- Oi koje su ga promatrale blistale su od prkosa i povrijeenog ponosa.
Optuila me da iskoritavam Tima, kao ljubavnika.
- Kakvo nemogue sranje! - Zabacio je glavu i nasmijao se. -Daleko od
mete, daleko! Ja sam joj mogao rei da me je pitala. - Polako se podigao iz
naslonjaa, otiao do bara i naslonio se na pult.
- Neka te to ne sekira, Mary. Kakva je to uskogrudna malograanka, ta
djevojka!
151
- Ne, nije malograanka, ali se udala za uskogrudnog tipa koji ini sve to
moe da od nje naini malogradanku. Uvjerena sam, sasvim iskreno, da je
sve to je izgovorila bilo samo papagajsko ponavljanje onoga to joj je mu
aptao u uho. Ona mnogo voli Tima i ima snane zatitnike sklonosti. -
Glava joj je nestala ispod bara, i rijei to su dopirale do njega bile su
priguene. Zna, svi su oni mislili da sam ja mnogo starija nego to
jesam, pa su bili prilino okirani kad su me ugledali.
- Kako su stekli takav dojam?
- Tim im je rekao da sam potpuno sijeda, i zbog te moje kose on je sam
vjerovao da sam stara, jako stara. Pa im je i rekao da sam jako stara.
Ali kako to da se niste upoznali prije smrti njegove majke? To nije slino
tebi, Mary, da se prikrada mranim stazama. Zato nisi ranije ispravila
tajnesporazum?
Zacrvenjela se, bolno pogoena.
- Na asnu rije, ne bih ti mogla rei zato se nisam prije osobno
predstavila Timovim roditeljima. Ako je u meni i postojao neki strah da bi
oni, kad saznaju koliko zaista imam godina, mogli zabraniti Timu da se
via sa mnom, taj strah bio je, vjeruj mi, sasvim nesvjestan. Znala sam da
se Timu sa mnom nita ne moe dogoditi. Voljela sam ga sluati kako
pria o svojoj obitelji i mislim da sam nekako odgaala susret s njima,
uvjerena da nee biti nimalo slini ljudima o kojima Tim pria. Ispruio je
ruku preko pulta i potapao je po ramenu.
- Sve je u redu, nema razloga da se brine. Nastavi, rekla si da sestra
mnogo voli Tima?
- Da, i Tim je volio nju kao to je ona voljela njega sve dok se nije udala,
nakon ega se on prilino otuio od nje. inilo se da misli kako ga je ona
ostavila, iako sam radila sve to sam mogla da ga razuvjerim. Iz onoga to
je priao o njoj, zakljuila sam da je razumna, pametna djevojka dobrog
srca. I izuzetno inteligentna. Zar to nije udno?
152
- Misli da je udno? Ne znam. A to si ti uradila? Glava je ponovo nestala
ispod anka.
- Bila sam potpuno dotuena. Mislim da sam zaplakala. Zamisli mene da
plaem! - Podigla je pogled i pokuala se osmjehnuti. - Teko je zamisliti
tako neto, zar ne?
- Zatim je uzdahnula, tuna i zamiljena. - Mogu ti, meutim, rei, Archie,
da sam u posljednje vrijeme dosta plakala. Plakala sam i isplakala se.
- To je zaista teko zamisliti, ali vjerujem ti. Mislim da bismo svi morali
ponekad zaplakati. Plakao sam i ja - priznao je velikoduno.
Nasmijala se, i ba kao da joj je kamen pao sa srca.
- Ti si, da upotrijebim tvoj izraz, ba nemogu tip, Archie. Promatrao ju je
kako toi aj, a u njegovom pogledu pojavilo se neto blisko saaljenju.
Bio je to sigurno straan udarac njenom ponosu, pomislio je, sluati kako
njene dragocjene i ljubomorno uvane osjeaje netko svodi na tako
vulgaran nivo. Za nju je, naime, i sama pomisao na fiziku komponentu
znaila obezvreenje tih osjeaja; gledala je na ivot kao redovnica, i treba
li se uditi tome? Kakav je udan, izoliran, od cijelog svijeta odvojen ivot
vodila! Uvijek smo ono to jesmo, pomislio je, i ne moemo biti nita vie
od onoga to od nas stvore okolnosti.
- Hvala ti, draga - rekao je, uzimajui alicu. Kad je ponovo sjeo u svoj
naslonja, rekao je, zagledan kroz prozor: Rado bih jednom upoznao Tima
ako nema nita protiv, Mary.
Zavladala je duga utnja, a onda se javio njen tihi, prigueni glas.
- Moda ovih dana - rekla je. Zvualo je to kao daleka budunost.
Kad je Mary parkirala svoj Bentley pred vikendicom, bila je ve prola
pono. U dnevnoj sobi jo je gorjelo svjetlo i Tim je istrao da joj otvori
vrata kola. Sav je drhtao od radosti to je vidi, samo to je nije podigao i
uguio svojim zagrljajem. Bilo je to prvi put da su njegove emocije pri
susretu s njom savladale brane podignute dugogodinjim odgojem, i one
153
su joj rekle -vie nego ita drugo - koliko mu je bilo teko u toku cijelog
tjedna, i koliko je tugovao za svojom majkom.
- Oh, Mary, kako sam sretan to te vidim!
Oslobodila se njegovog zagrljaja.
- Gospode Boe, Time, ti ni sam nisi svjestan kako si snaan! Mislila sam
da e u ovo doba biti ve u krevetu.
- Nisam htio lei dok ne doe. Morao sam te doekati. Oh, Mary, kako
sam sretan to te vidim! Draga si mi, zna li koliko si mi draga?
- I ti si meni drag i radujem se to te vidim. Gdje ti je tata?
- U kui je. Nisam mu dao da izae, htio sam da te prvi vidim, sasvim
sam. - Igrao je oko nje, ali ona je osjeala da je njegovo oduevljenje
dijelom splasnulo, kao da ga je neim razoarala. Kad bi samo znala ime!
- Ovdje nije lijepo bez tebe, Mary - nastavio je. Lijepo je samo kad si ti
ovdje.
Dok su stigli do kue, bio se ve smirio, i Mary je pola ispruenih ruku
prema Ronu da ga pozdravi. Kako se osjea? - upitala ga je njeno.
- Dobro sam, Mary. Drago mi je to te vidim. I meni je drago to sam
ovdje.
- Jesi li veerala?
- Jesam, veerala sam, ali bih rado popila alicu aja. Hoe li i ti?
- Hvala, hou.
Mary se okrenula Timu koji je stajao nekoliko koraka od njih. Lice mu je
imalo onaj izgubljeni izraz. ime sam ga to razoarala? upitala se ponovo.
to sam uradila da sad tako izgleda, to sam propustila uiniti?
- to se dogodilo, Time ? upitala ga je, prilazei mu.
Zavrtio je glavom.
- Nita.
- Sigurno?
- Sigurno,nita.
154
- Bojim se da je vrijeme za krevet, prijatelju.
Apatino je klimnuo glavom.
- Znam - rekao je. Na vratima se osvrnuo, s nijemom molbom u oima.
- Hoe li doi da me pokrije? To ne bih propustila ni za to na svijetu,
samo pouri, pouri! Doi u k tebi za pet minuta.
Kad je izaao, pogledala je u Rona.
- Kako je bilo?
- I dobro i loe. Mnogo je plakao za majkom. Nije mi bilo lako, jer vie ne
plae kao nekad, otvoreno. Sad samo sjedi a suze mu se kotrljaju niz lice,
i nemogue je natjerati ga da prestane, ma ta mu ovjek gurnuo pod nos.
Poi sa mnom u kuhinju. Sigurno ti je bilo teko, i strano mi je ao to
nisam mogla biti ovdje da preuzmem na sebe bar dio tereta. - Napunila je
ajnik a onda zabrinuto pogledala na sat.
- Moram otii da kaem laku no Timu. Odmah u se vratiti.
Tim je ve leao u krevetu, ukoeno zurei u vrata. Prila mu je, povukla
pokriva dok mu nije bio vrsto utisnut ispod brade i uukala ga sa svih
strana, a onda se sagnula i poljubila ga u elo. On se, meutim, poeo
vrtjeti dok nije oslobodio ruke ispod pokrivaa, zagrlio je oko vrata i
povukao nanie tako da je bila prisiljena da sjedne na rub kreveta.
- Oh, Mary, da si bar bila ovdje - rekao je prigueno jer su mu usta bila
priljubljena uz njen obraz.
- I ja bih voljela da sam bila ovdje, Tim, ali sad je sve u redu. Ovdje sam i
ti zna da u uvijek biti s tobom koliko budem mogla. Volim biti ovdje s
tobom vie od iega na svijetu. Tugovao si za majkom, zar ne? Ruke su
se oko njenog vrata stegle.
- Jesam. Oh, Mary, strano je i pomisliti da se ona vie nikad nee vratiti!
Ja na to zaboravim a onda se ponovo sjetim, strano elim da se vrati a
znam da se ne moe vratiti, i sve je to strano zbrkano. Ali elim da se
vrati, kako samo elim da se vrati!
155
- Znam, znam. . .Ali bit e ti lake nakon nekog vremena, duo. Nee ti
uvije k biti tako teko, bol e s vremenom popustiti. Ona e biti sve dalje i
dalje od tebe i ti e se na to priviknuti, nee te vie toliko boljeti.
- Ali boli me kad plaem, Mary! Strano me boli, i taj bol ne prolazi!
- Da, znam. I ja se nekad tako osjeam. Kao da su ti odsjekli velik komad
grudi, je li tako?
- Tako je, upravo tako se osjeam! - Preao je nespretno rukama preko
njenih lea.
- Oh, Mary, kako sam sretan to si ovdje! Ti uvijek zna kako ta izgleda,
kae mi i odmah se bolje osjeam. Bilo je strano bez tebe! Mary je
osjetila bolan gr u miiima noge pritisnute uz stranicu kreveta, pa je
oslobodila glavu njegovog stiska.
- Sad sam ovdje, Time, i bit u ovdje preko cijelog vikenda, a onda emo
se svi zajedno vratiti u Sydney, neu te ostaviti ovdje samog. A sad se
lijepo okreni na bok i spavaj, jer nas sutra eka mnogo posla u vrtu.
Posluno se okrenuo na bok.
- Laku no, Mary. Draa si mi od ikoga na svijetu, osim tate.
Ron je skuhao aj i izrezao na krike komad vonog kolaa. Sjedili su u
kuhinji za stolom, jedno prema drugom. Iako je vidjela Rona prvi put
nakon smrti njegove supruge, Mary je instinktivno osjeala da je u toku
proteklog tjedna ostario i zatvorio se u sebe. Ruka kojom je prinosio alicu
ustima podrhtavala je, a ivot kao da je bio izbrisan s njegovog lica. Kao
da je postao nekako prozraan, kao da je neka eterina materija poela
zamjenjivati gradu njegovog tijela. Ispruila je ruku i poloila je na
njegovu.
- Kako ti je teko moralo biti, tako skrivati vlastiti bol da bi pazio na Tima!
Oh, Rone, tako bih eljela da mogu uiniti neto! Zato ljudi moraju
umirati? Zavrtio je glavom.
156
- Ne znam. To je najtee od svih pitanja na ovom svijetu, zar ne? Nikad
nisam pronaao odgovor koji bi me mogao zadovoljiti. Okrutno je od Boga
to nam je dao ljude koje volimo, to nas je stvorio prema svojoj slici i
prilici i uinio da ih volimo, a onda nam ih oduzima. Trebao je smisliti
neki bolji nain na koji e to izvesti, ne ini li ti se? Znam da nismo aneli
i da u njegovim oima izgledamo kao crvi, ali veina medu nama trudi se
koliko moe i sve to nije tako lo svijet. Zato je onda potrebno da tako
patimo? Teko mi je, Mary, strano, strano mi je teko. Ruka koju je
dodirivala podigla se da pokrije oi. Zaplakao je. Mary je bespomono
sjedila, patei s njim. Kad bi samo postojalo neto to bi mogla uiniti!
Kako je to strano, sjediti tako i promatrati bol drugog ovjeka bez i
najmanje mogunosti da ga ublai! Plakao je dugo, u grevima koji kao
da su mu kidali duu, iz kakvih su dubina dopirali. Kad vie nije mogao
plakati, obrisao je oi i ispuhao nos.
- Ne bi li popio jo jednu alicu aja? - upitala ga je Mary.
Nekoliko sablasnih trenutaka na njegovim usnama lebdio je Timov
osmijeh.
- Hvala, mogao bih. - Uzdahnuo je. - Nikad nisam ni pomislio da e biti
ovako, Mary. Moda je to zato to sam ve star, ne znam. Nisam ni sanjao
da e njen odlazak ostaviti takvu ogromnu prazninu. Kao da mi vie ni
Tim nije toliko vaan, mislim samo na nju, na to da sam je izgubio. Nije
vie kao to je bilo, bez nje, da me grdi i psuje to ostajem predugo u
Seasideu i loem pivo, kako je govorila. Imali smo zaista lijep ivot, Es i
ja. U tome i jest nevolja, ljudi s godinama nekako srastu dok ne postanu
par starih papua, toplih i udobnih. A onda odjednom sve to nestane!
Osjeam se kao da je polovica mene nestala, kao ovjek koji je izgubio
ruku ili nogu, zna ve na to mislim. Jo uvijek misli da je ruka ili noga
tu, i doivljava straan ok kad poeli da se poee i ustanovi da se
nema gdje poeati. Stalno mislim na ono to sam joj trebao rei, i
157
zabranjujem sam sebi da kaem na sav glas kako e joj se svidjeti ovaj ili
onaj vic, kako emo se slatko nasmijati. Teko mi je, Mary, i ne znam
vrijedi li uope pokuavati da se pomirim s tim da je nema.
- Da, mislim da te razumijem - rekla je Mary polako.
- Duhovna amputacija...
Spustio je alicu. Mary, ako se meni to dogodi, hoe li se brinuti za
Tima?
Nije pokuavala da se prepire s njim, nije ni pokuala da mu kae kako je
patetian ili aav. Samo je klimnula glavom i rekla:
- Mary, ako se meni to dogodi, hoe li se brinuti za Tima?
Nije pokuavala da se prepire s njim, nije ni pokuala da mu kae kako je
patetian ili aav. Samo je klimnula glavom i rekla:
- Hou, naravno da u se brinuti. Ne misli sad na Tima.
U toku duge i sumorne zime to je uslijedila nakon majine smrti, Tim se
promijenio. Ponaao se kao ivotinja koja tuguje - lutao je od mjesta do
mjesta traei neto ega tamo nema, oi bi mu nemirno zablistale kad bi
ugledao neki predmet, a onda se ugasile, razoarane i zbunjene. inilo se
da neprestano oekuje da e se dogoditi neto nemogue, i da ne shvaa
zato se to ne dogaa. ak ni Harry Markham i njegova ekipa nisu mogli
izii na kraj s njim, rekao je Ron Mary, sav oajan; odlazio je na posao
svakog dana, redovito, ali njihove nepromiljene, zlobne, neslane ale
odbijale su se od njega kao da udaraju o kamen; podnosio je torturu
njihovog humora strpljivo, kao i sve ostalo. Bilo je to kao da se povukao iz
stvarnog svijeta, mislila je Mary, otiao u neke svoje vlastite sfere i
zauvijek onemoguio pristup svim uljezima..
Mary i Ron su se u beskraj ali bezuspjeno savjetovali o njemu, sjedei do
kasnih sati u kinim noima dok je vjetar zavijao u kronjama oko
vikendice, a Tim sjedio povuen u sebe ili odlazio na poinak. Od smrti
Esme, Mary je inzistirala da Ron provodi svaki vikend s njima, jer nije
158
mogla ni zamisliti da se u petak uveer odveze s Timom i ostavi starca da
sam sjedi kraj ugaenog kamina. Sve ih je pritiskala stalno prisutna,
olovna tuga. Za Mary vie nije bilo kao nekada, jer nije sve svoje slobodno
vrijeme mogla posveivati samo Timu; Rona nita nije naroito zanimalo,
znao je samo za prazninu u kojoj se naao, a to se dogaalo s Timom, to
nitko nije znao. Bio je to za Mary prvi bliski dodir s tugovanjem, i nije
mogla ni zamisliti da to tako izgleda. Ono to ju je najvie grizlo, bila je
njena bespomonost, nesposobnost da vrati stvari na njihovo mjesto;
nita od onoga to je mogla rei ili uiniti nije dovodilo ni do najmanje
promjene. Morala je izdrati duge utnje i povlaenje svojih tienika u
samou da ti se prepustili provalama bola i sasvim beskorisnog plaa.
Dolo je dotle da se morala brinuti i za Rona zato to je Timov otac, zato
to je tako osamljen i zato to se nikad ne ali, i kako je vrijeme prolazilo,
sve je vie i
vie mislila na njega. Kako se pribliavao kraj najhladnijeg godinjeg
doba, poela je primjeivati da nekako postaje sve krhkiji. Ponekad, dok
su sjedili na slabom ali ugodnom toplom suncu , i kad bi on podigao ruku
prema svjetlosti, inilo joj se da venama i pjegama pokrivena aka
proputa svjetlo i da mu se vide obrisi kostiju. Sav se tresao i njegov
nekada vrsti korak postajao je nesiguran i onda kad na putu nije bilo
nikakvih prepreka. Ma kako pokuavala da ga hrani, neprestano je gubio
na teini. Jednostavno joj je kopnio pred oima. Nevolje su se okomile na
nju kao neki nevidljivi napada; inilo joj se da provodi dane hodajui po
jednolinoj ravnici bez orijentira i putokaza, samo rad s Archiejem
Johnsonom bio je neto realno. U firmi Constable Steel & Mining mogla je
biti ono to jest, otrgnuti misli od Rona i Tima i posvetiti se konkretnim
stvarima. Bilo je to jedino u emu je nalazila smirenje. Poela je sa
strahom pomiljati na petak a radovati se ponedjeljku; Ron i Tim postali
su mora, teret vezan lancem za njen vrat, jer nije znala to da poduzme
159
kako bi odvratila katastofu koja se, osjeala je, neumitno pribliava.
Jedne subote ujutro, u rano proljee, sjedila je na prednjoj verandi
vikendice i gledala prema obali, gdje je Tim stajao pored same vode i
gledao na suprotnu stranu iroke rijeke. to je vidio tamo? Je li traio
majku ili odgovore koje mu ona, Mary, ne daje? Taj njen neuspjeh s
Timom zabrinjavao je Mary najvie od svega, jer je osjeala da je ona
sama jedan od najvanijih razloga njegovog udnog povlaenja u sebe. Od
one noi kad se vratila u vikendicu nakon tjedna to su ga Ron i Tim sami
proveli, Mary je bila svjesna da Tim misli kako ga je ona izdala.
Razgovarati o tome s njim bilo je, meutim, kao razgovarati s kamenim
zidom; inilo se da uope ne eli da je uje. Pokuala je vie puta nego to
je bila kadra nabrojati, pokretala je razgovor o tome bacajui prethodno
nekad apsolutno sigurne mamce, ali se on na njih nije obazirao, drei se
gotovo prezirno. Sve to skupa bilo je prilino neuhvatljivo - bio je pristojan
kao i uvijek, radio je s mnogo volje u vrtu i oko kue, niim nije pokazivao
svoje
nezadovoljstvo. Samo se odbio od nje. Ron je izaao na verandu donosei
na pladnju jutarnji aj i spustio ga na stoli do njene lealjke. Pogled mu
se, pratei njezin, zaustavio na nepominoj figuri koja kao da je straarila
na plai, i uzdahnuo je.
- Popij alicu aja, Mary. Uope nisi dorukovala. Ispekao sam juer
zaista fin kola s kimom, zato ne bi sad pojela komadi uz aj, je li?
Otrgla se u mislima od Tima i osmjehnula se.
- Na asnu rije, Rone, u ovih nekoliko mjeseci postao si izvanredan
kuhar.
Zagrizao je donju usnu da mu se ne trese.
Es je voljela kolae s kimom, najvie od svih kolaa.
- itao sam u Heraldu da u Americi jedu kruh s kimom, ali da ga ne
stavljaju u kolae.
160
- Kakva glupost! Ne mogu zamisliti nita gore od kima u kruhu, ali u
finom, slatkom, utom tijestu, to je neto sasvim drugo. Ukusi su razliiti,
Rone. Oni bi vjerojatno rekli upravo suprotno kad bi u svojim novinama
proitali da Australci ne stavljaju kim u kruh nego u kolae. Iako, mogu ti
rei, u evropskim pekarnama u Sydneyu ve prodaju raeni kruh s
kimom.
- Tko bi iziao na kraj s tim prokletim novim Australcima - rekao je s
prezirom domoroca prema novim doseljenicima iz Evrope. - Uostalom, nije
vano. Uzmi komadi kolaa, Mary, poslui se.
Mary je pojela pola krike kolaa i spustila tanjur.
- to je to s njim, Rone?
- Sto mu gromova i kiselih jabuka, Mary, iz te smo teme ve davno
iscijedili i posljednju kap soka! - pobunio se, a onda joj pokajniki
stegnuo ruku. - Oprosti, duo, nisam htio biti grub. Znam da si zabrinuta
za njega, i znam da samo zato pita stalno jedno te isto.
- Nemam pojma, duo, nemam pojma. Nisam ni sanjao da e se tako
ponaati poslije majine smrti, nisam ni sanjao da e to kod njega tako
dugo trajati. Ali to je da ovjeku srce pukne, zar ne?
- Moje e prepui. Ne znam to da radim, a moram poduzeti neto, i to to
prije! Sve se vie otuuje od nas, Rone, i ako ga ne vratimo, zauvijek emo
ga izgubiti. Priao je i sjeo na stranicu njene lealjke, privukao joj glavu
na svoje mrave grudi i zadrao tako.
- Volio bih da znam to da uradimo, Mary, duo, ali ne znam. Najgore je
od svega to to ne mogu samog sebe natjerati da se brinem kao nekad,
nekako mi se ini da Tim vie nije moj sin, pa da nemam razloga da se
sekiram. Zvui grozno, ali imam svoje razloge. Priekaj malo. Naglo se
pokrenuo i nestao u kui, da bi se nekoliko trenutaka kasnije pojavio s
mapom punom dokumenata pod rukom. Bacio je mapu na
161
stoli pokraj pladnja sa alicama. Mary ga je pogledala, zbunjena i
uznemirena. Ron je privukao stolicu i namjestio je tako da moe sjesti
ravno nasuprot njoj. Sjeo je i zagledao joj se ravno u zjenice, oima koje
su udno svjetlucale.
Ovdje su svi dokumenti koji se odnose na Tima - rekao je. - Tu je moja
oporuka, bankovne knjiice, police osiguranja i potvrde o uplatama. Sve
to je potrebno da Tim bude financijski osiguran do kraja ivota. -
Okrenuo se i pogledao prema plai, tako da mu Mary nije mogla vidjeti
lice. - Ja umirem, Mary - nastavio je polako. - Ne elim vie ivjeti i ini mi
se da ne mogu vratiti sebi volju za ivot. Kreem se kao oni majmunii s
oprugom... zna one igrake, mariraju gore-dolje udarajui u mali
bubanj, a onda se odjednom ponu kretati sve sporije i odjednom stanu...
noge im se zaustave, ruke prestanu udarati u bubanj. E pa, to sam ti ja.
Polako se zaustavljam i ne mogu nita uiniti da to sprijeim. I da zna,
Mary, drago mi je! Da sam mlad, ne bih ovako patio zbog njenog odlaska,
ali godine inje svoje i sad je sve sasvim drukije. Iza nje je ostao ogroman
prazan prostor koji ne mogu niim ispuniti, ak ga ni Tim ne moe
ispuniti. Sve to elim jest da leim tamo pored nje, pod zemljom.
Neprestano mislim kako joj je sigurno hladno i kako je osamljena. Ne
moe biti drukije nakon to je toliko godina spavala uz mene. - Lice mu
je bilo jo okrenuto plai. - Ne podnosim pomisao da joj je hladno i da je
sama, ne mogu je podnijeti. Sad kad je ona otila, nije mi ostalo nita, pa
ne mogu sebe ak ni natjerati da se brinem za Tima. Zato sam ovog tjedna
otiao do advokata i zatraio da sredi sve to je potrebno. Ne ostavljam ti
nita osim neugodnosti, mislim, ali nekako sam od samog poetka osjeao
da si naklonjena Timu i da ti to nee biti velik teret. To je sebino s moje
strane ali ne mogu drukije. Ostavljam Tima tebi, Mary, i sve njegove
papire. Uzmi ih. Dao sam ti punomo da do kraja ivota vodi Timove
financijske poslove. Ne vjerujem da e Dawnie praviti oko toga probleme,
162
jer Mick ne eli da primi Tima k sebi, ali sam za svaki sluaj napisao
nekoliko pisama, jedno Dawnie a drugo onom uobraenom govnaru
Micku. Na poslu sam dao otkaz, rekao sam efu da odlazim u penziju.
Jednostavno u sjediti kod kue i ekati svoj trenutak, osim to bih rado
dolazio ovamo preko vikenda s vama, ako nema nita protiv. To ionako
nee jo dugo trajati.
- Oh, Rone! Oh, Rone! - gotovo je zaplakala Mary.
Vitka figura na obali rasplinula se u izmaglici suza, pa je ispruila ruke
prema Timovom ocu. Ustali su i pali jedno drugome u zagrljaj, oboje
savladani bolom iako svako drukijim. Nakon nekog vremena Mary je
ustanovila da on mnogo vie tjei nju nego to ona tjei njega, da je
preputanje njegovom zagrljaju, njegovoj njenosti i suosjeanju, njegovoj
izrazito mukoj zatiti, savreno smiruje i okrepljuje. Zagrlila ga je jo
vre, pritiui lice uz naboranu kou njegovog mravog vrata, i
zatvorila oi. Odjednom, u taj savreni mir umijealo se neto strano; val
jeze prostrujao joj je du kime i, trgnuvi se od straha, otvorila je oi. Tim
je stajao nekoliko koraka od njih i promatrao ih, i prvi put u toku dugih
mjeseci njihovog prijateljstva vidjela je da je ljut. Tresao se od bijesa, gnjev
mu je plamsao u oima tako da su postale tamne kao safiri, a kroz tijelo
mu je prolazio drhtaj za drhtajem, kao gr. Uplaena, spustila je ruke i
odmaknula se od Rona tako naglo da je zateturao i morao se uhvatiti za
stup verande. Kad se okrenuo, i on je ugledao Tima; zurili su jedan u
drugog moda punu minutu, ne govorei ni rijei, a onda se Tim okrenuo i
otrao stazom prema obali.
- Koji mu je vrag? - apnuo je Ron, zaprepaten. Nainio je pokret kao da
e potrati za sinom, ali ga je Mary zadrala i povukla natrag.
- Ne, nemoj!
- Ali moram vidjeti to je to s njim, Mary! to je uradio? to te je natjeralo
da onako odskoi i da onako uplaeno gleda u njega? Pusti me!
163
- Ne, Rone, molim te! Pusti mene da poem za njim, a ti ostani ovdje,
molim te! Oh, Rone, ne pitaj me zato, samo pusti da ga sama naem!
Popustio je, oklijevajui, i odmaknuo se od ruba verande.
- Dobro, u redu, duo. Ti zna s njim, i moda mu je potrebniji enski
pristup nego muki. Da je mama iva, prepustio bih to njoj, pa zato ne
bih tebi?
Dok je brzo koraala stazom, Mary je primijetila da ga nema na plai;
zastala je na rubu pijeska i, zaklonivi oi dlanom, prela pogledom du
itavog zaljeva, ali ga nije bilo. Skrenula je prema drveu i uputila se
prema malom proplanku na kome je, znala je, u posljednje vrijeme rado
boravio sam. Tu ga je i nala; odahnuvi, Mary se naslonila na drvo i
utke ga promatrala. Beskrajna tuga i bol koji ga je razdirao, pogodili su
je kao udarac divovskog ekia; svaka duga, neizdrivo lijepa linija
njegovog tijela govorila je o neopisivim patnjama, ak mu je i sam obris
profila bio spleten u estok bol. Nije mogla izdrati da stoji daleko od
njega, ali mu je prila tako tiho da nije bio svjestan njene prisutnosti sve
dok mu nije dodirnula ruku. Trgnuo se kao da su ga njeni prsti opekli, pa
joj je ruka spala niz bok kao neto nepotrebno.
- Time, to se dogodilo? to sam uradila?
- Nita, nita!
- Nemoj skrivati nita od mene, Time! to sam uradila?
- Nita! - Rije je zazvuala kao vrisak.
- Neto jesam, sigurno! Oh, Time, znam ve mjesecima da sam te u
neemu razoarala, ali ne znam gdje sam pogrijeila! Reci mi, reci!
- Odlazi!
- Neu, neu otii! Neu otii, dok mi ne kae u emu je stvar! Tvoj tata i
ja smo ve potpuno izbezumljeni od brige, a tamo na verandi gledao si nas
kao da nas mrzi. Kao da nas mrzi, Time! - Stala je suelice njemu i
poloila mu ruke na ramena tako da su joj se prsti arili u njegovu koe.
164
- Ne dodiruj me! - Istrgao se i okrenuo joj lea.
- Zato, Time? to sam uinila da te vie ne smijem ni dodirnuti?
- Nita!
- Ne vjerujem ti, Time! Nikad nisam pomislila da e mi lagati, a sad mi
lae! Molim te, reci mi u emu je stvar, molim te!
- Ne mogu! - apnuo je oajno.
- Moe, znam da moe! Uvijek si bio u stanju da mi sve kae! Oh, Time,
ne otuuj se vie od mene, ne iskljuuj me iz svog ivota! Kida me na
komade, ve sam sva potpuno izbezumljena od brige i straha za tebe, i ne
znam to da radim! - Zaplakala je, a onda obrisala suze dlanom.
- Ne mogu, ne mogu! Ne znam! Osjeam toliko toga da se nikako ne mogu
snai, ne znam to sve to znai!
Okrenuo se njoj, izmuen tolikim navaljivanjem i ve gubei strpljenje,
tako da se Mary morala povui; u nju je zurio neznanac, nieg poznatog
za to bi se mogla uhvatiti nije bilo u njega.
- Znam samo da ti vie nisam drag, to je sve! Sad ti je drai tata od mene,
mene vie ne gleda! Nisam ti drag otkako si se upoznala s tatom, a ja
sam znao da e se to dogoditi, znao sam da e se to dogoditi! Zato bih ti
ja bio drai kad je on sasvim itav, a ja nisam? Pa i meni je drai nego to
sam ja sam sebi! Ispruila je ruke.
- Oh, Time! Oh, Time! Kako moe i pomisliti tako neto! To nije istina!
Drag si mi kao to si uvijek bio, nisam ni na trenutak prestala tako misliti
o tebi! Zar bi se moglo dogoditi da mi vie ne bude drag?
- Nisam ti drag otkako si upoznala tatu!
- Ne, ne! To nije istina, Time! Molim te, vjeruj mi, to jednostavno nije
istina! Tvoj je tata drag ovjek, ali mi nikad ne moe biti drag kao ti,
nikad! Ako ve mora znati, tvoj mi je tata drag najvie zbog toga to je
tvoj
165
tata; ti si njegov sin. - Nastojala je da joj glas zvui smireno, nadajui da
e tako i njega smiriti.
- Ti lae, Mary, a ne ja! Ja osjeam neke stvari. Uvijek sam vjerovao da ti
misli kako sam ja potpuno odrastao ovjek, ali sad znam da tako ne
misli, sad znam, sad kad sam vidio tebe i tatu! Ja ti vie nisam drag, sad
ti je drag tata! Ne smeta ti kad te tata zagrli! Vidio sam te kako ga grli i
tjei sve vrijeme, a meni ne doputa da te zagrlim, mene nee da tjei!
Mene samo otpremi u krevet i kae mi laku no, a ja bih htio da me grli
i tjei! Ali ti to nee! Ti tjei samo tatu! to meni fali, zato ti vie
nisam drag? Zato si se promijenila kad je tata poeo dolaziti ovamo s
nama? Zato mene uvijek ostavlja po strani? Osjeam da ti nisam drag,
osjeam da ti je tata drai!
Mary je stajala nepomino, rastrzana enjom da odgovori na taj
oajniki, osamljeniki vapaj za ljubavlju i istodobno zaprepatena, jer je
doao tako neoekivano. Pa, on je ljubomoran! On je estoko, posjedniki
ljubomoran! U roenom ocu vidi suparnika koji mu otima ljubav, i to vie
nije djeja ljubomora! U toj ljubomori javio se mukarac - primitivan,
posesivan, seksualan. A rijei da ga razuvjeri nije bilo; nije znala to da
mu kae. Stajali su i zurili jedno u drugo, ukoeni, nakostrijeeni, a onda
je Mary osjetila da joj se noge tresu i da se jedva dri na njima. Potraila je
rukom humak ispred koga je stajala i sjela, ne skidajui pogled s njegovog
lica.
- Time - rekla je oklijevajui, nastojei to paljivije birati rijei - Time, ti
zna da ti nikad nisam lagala. Nikad! Tebi ne bih mogla lagati, previe si
mi drag. Ovo to u ti sad rei jest neto to ne bih mogla rei djetetu,
neto to mogu rei samo odraslom mukarcu. Ti si me uvjerio da si
odrastao mukarac, i zato se sad mora pomiriti sa svim onim tekim i
bolnim stvarima s kojima se odrastao mukarac mora nositi. Ne mogu ti
sasvim tono objasniti zato doputam tvom ocu da me grli, a tebi ne
166
doputam, ali to nije zato to tebe smatram djetetom. Ne, to je zato to je
on starac. Ti si sasvim naopako protumaio stvar, shvaa li? Time,
mora se pripremiti da izdri jo jedan udarac slian onome kakav je bila
smrt tvoje majke. Mora biti vrst. I mora biti dovoljno odrastao da ovo
to u ti sad rei uva kao najveu tajnu, osobito pred tatom. On ne
smije saznati da sam ti to rekla. Sjea li se kako sam ti, jo davno,
objanjavala to se dogaa s ljudima kad umru, i zato umiru, da
naprosto postaju previe stari i umorni da bi se dalje kretali, da se
zaustave kao kakav zaboravljeni sat kad im srce prestane kucati? E pa,
ponekad se dogodi neto to znatno ubrza taj proces zamaranja, i to se
dogodilo tvojem ocu. Kad je tvoja majka umrla, poeo se sve bre i bre
troiti, postajao je sve umorniji svakog dana to ga je morao provesti bez
nje. On je jo stajao iznad nje, drhtei dok ju je sluao, ali nije znala je li
to drhtanje posljedica prohujalog bijesa ili reakcija na ono to mu je rekla.
Zato je s mukom ali uporno nastavila. Znam da ti mama strano
nedostaje, Time, ali ona tebi ne nedostaje na isti nain kao njemu, jer si ti
mlad, a on star. Tvoj tata eli da umre, eli da lei i spava pod zemljom
pored tvoje mame kao to su spavali svake noi dok je bila iva. eli da
ponovo bude s njom. Oni pripadaju jedno drugom, razumije, on ne moe
ivjeti bez nje. I upravo maloprije, kad si me zatekao kako ga tjeim na
verandi, on mi je rekao kako zna da e umrijeti. Ne eli vie hodati
naokolo i priati, star je i ne moe nauiti da ivi bez nje. I zato sam ga
zagrlila. Bila sam tuna i plakala sam nad njim; ustvari, tvoj je tata tjeio
mene, a ne ja njega. Ti si sve sasvim pogreno protumaio.
Njegov nagli pokret natjerao ju je da podigne pogled, a onda mu je
zapovjedniki dala znak rukom.
- Ne, Time, ne smije plakati! Priberi se, mora biti hrabar i jak, ne smije
dopustiti da primijeti da si plakao. Znam da sam tvom tati posvetila dosta
vremena za koje si smatrao da po pravu pripada tebi, ali njemu je
167
ostalo jo tako malo vremena, a pred tobom je itav ivot! Jesam li
pogrijeila to sam poeljela da mu pruim malo sree i olakam dane koji
su mu preostali? Pokloni mu te dane, Time, ne budi sebian! On je tako
osamljen! Strano mu nedostaje tvoja mama, duo, nedostaje mu kao to
bi ti nedostajao meni kad bi umro. On sad ivi u nekom polumranom
svijetu. Tim nikad nije nauio vladati svojim licem, da se na njemu ne vidi
to osjea, pa su emocije smjenjivale jedna drugu na njegovom licu dok je
stajao i gledao je; bilo je, meutim, oigledno da je shvatio dovoljno od
onog to mu je rekla. Objasniti neto Timu bilo je u velikoj mjeri ovisno o
uzajamnom poznavanju, a on je sad nju poznavao ve dovoljno dugo da se
navikao na rijei i fraze koje je upotrebljavala. Nijanse su mu bile
nedostupne ali osnovna istina nije. Umorno je uzdahnula.
- Nije mi bilo ba lako ovih mjeseci, brinuti se za dvojicu umjesto samo za
tebe. Mnogo, mnogo puta sam eznula da budem opet sama s tobom, ali
kad bih uhvatila sebe kako mislim na to, postidjela bih se, Time. Vidi, ne
moe uvijek sve biti onako kako mi to elimo. ivot je malo kad idealan i
jednostavno moramo nauiti da se prilagoavamo. Zasad, moramo u
prvom redu misliti na tvog oca. Zna kakav je to dobar i mio ovjek, i ako
si fer, priznat e da se prema tebi nikad nije odnosio kao prema djetetu,
je li tako? Pustio te je da sam krene u svijet, da sam pravi greke, rado
provodi vrijeme s tobom u Seasideu, najbolji ti je i najiskreniji drug to
si ga ikad imao; ispunio je mjesto drugova tvog uzrasta koje nisi imao
mogunosti da pronae. Ali uza sve to vodio je svoj ivot, i to ne zato to
je sebian; uvijek je mislio na tebe, mamu i Dawnie, toplo i s ljubavlju, i to
mu je nekako inilo ivot zaokruenim. Doista si sretan, Time, to ima
oca kakav je Ron. Zar ti se ne ini da bismo morali pokuati da mu
vratimo neto od onoga to ti je tako nesebino pruao sve ove godine? Od
ovog trenutka, Time, elim da bude posebno paljiv prema ocu, i dobar
prema meni. Ne smije ga zabrinjavati povlaenjem u sebe, kako si to
168
radio u posljednje vrijeme, i ne smije mu nikad odati da sam ti rekla u
emu je stvar. Kad je tata u blizini, elim da pria, pjeva i smije se kao
da si sretan, uistinu sretan. Znam da ti je teko sve ovo razumjeti, ali
ostat u ovdje i ponavljat u ti dok sve ne shvati.
Kao kia, vjetar i sunce, bol i radost mijeali su se u njegovim oima, a
onda su se smirile pa je poloio glavu u njeno krilo. Sjedila je, milovala
mu kosu i tiho mu govorila, prelazei vrhom prsta njeno po rubu
njegovog uha i po vratu, i tako ukrug.
Konano je podigao glavu i pogledao je, pokuavajui se nasmijati, ali bez
uspjeha. A onda se izraz njegovog lica promijenio, vratio mu se onaj
izgubljeni pogled, a zbunjene oi ponovo su se povukle iza vela tune
izdvojenosti. Bora du lijeve strane njegovih usta postala je izraenija; bio
je tragini klaun iz komedije, bio je neeljeni ljubavnik, bio je kukavica u
evinom gnijezdu.
- Oh, Time, ne gledaj me tako! - molila ga je.
- Na poslu me zovu Tupi Tim - rekao je - ali ako se dobro potrudim, mogu
malo i misliti. Otkako je mama otila, pokuavao sam smisliti neto ime
bih ti pokazao koliko si mi draga, zato to mi se inilo da ti je tata drai
od mene. Ne znam kako ti to djeluje na mene, Mary, ja to samo osjeam,
ali ne znam ti rei zato to ne znam koje bih rijei morao upotrijebiti.
Nikad ne mogu nai prave rijei... Ali u filmovima koje gledam na
televiziji, vidim kako mukarac grli djevojku i ljubi je, i ona po
tome zna koliko mu je draga. Oh, Mary, kako si mi draga! Bila si mi draga
i kad sam mislio da ti vie nisam drag, draga si mi, draga si mi!
Uhvatio ju je za ramena i natjerao je da ustane, prejako i nespretno je
steui dok je pokuavao da je zagrli; glava joj se podigla, jedva je hvatala
zrak. Ne znajui kako da pronae njena usta, pritisnuo je obraz uz njen
obraz i pomicao ga dok nije naiao na usne. Zateena i nespremna, jer su
njegove posljednje rijei i postupci doli prebrzo i previe neoekivano da
169
bi se mogla snai, Mary je napregla sve snage da se oslobodi. A onda zbog
neega to vie uope nije bilo vano, osjeala je samo blizinu tog
prekrasnog mladog tijela i usta to znatieljno istrauju. Neiskusna kao i
on, ali intelektualno mnogo bolje pripremljena, Mary je osjetila koliko mu
je potrebna pomo i koliko mu nedostaje sigurnost. Nije ga smjela i ovog
puta razoarati, nije imala snage da slomi njegov ponos, nije ga mogla
odbiti i na taj nain poniziti. Njegov je stisak popustio, to joj je omoguilo
da oslobodi ruke, i one su se odmah podigle prema njegovoj glavi -
milovale su mu obraze, zatvorile otvorene oi, ispitivale svilastu mekou
njegovih trepavica i glatke obline njegovih upalih obraza . Poljubio ju je
onako kako je mislio da se to radi, vrsto stisnutih usana, i osjetila je da
nije zadovoljan; na trenutak se izmaknula i palcem mu njeno povukla
donju usnu, tako da su mu usta ostala poluotvorena, a onda su joj
se prsti zavukli u njegovu kosu i privukli mu glavu blie. Ovog puta nije
bio nezadovoljan, i drhtaj koji je posvjedoio o uivanju, prenio se i na
nju. I prije ga je drala u zagrljaju ali kao dijete, nikad kao mukarca, i
ok otkria mukarca u njemu ostavio ju je zapanjenu. Izgubiti se u
njegovom naruju, osjetiti njegova usta, dopustiti svojim rukama da
slijede povrine njegovog vrata sve do glatkih miiavih prsa, bilo je u
stvari otkriti u sebi potrebu za svim tim i za ludim uivanjem u njegovim
rukama na njenom tijelu. Bez posebnog voenja, pronaao je tkaninom
zatiene obrise njenih dojki, a onda mu je ruka kliznula kroz izrez na
njenoj haljini i savila se oko golog ramena.
- Mary! Time! Mary! Time! Gdje ste, ujete li me? Ja sam, Ron! Javite se!
Istrgla se iz njegovog zagrljaja, uhvatila ga za ruku i povukla za sobom
meu drvee, u zaklon. Trali su dok se Ronov glas nije potpuno izgubio u
daljini, a onda su stali. Srce joj je udaralo tako snano da je jedva hvatala
dah, i na trenutak joj se uinilo da e se onesvijestiti. Grcajui i teko
170
diui, drala se za Timovu ruku sve dok nije dola k sebi, a onda se
pomalo snebivljivo odmaknula od njega.
- Pred sobom vidi glupu staru ludu - rekla je, okreui se njemu.
Osmjehivao joj se na stari nain, potpunom odano, ali na njegovom licu
primjeivalo se i neto novo, neka dodatna opinjenost, divljenje, kao da
je u njegovim oima zadobila jo jednu, novu dimenziju. To ju je otrijeznilo
kao to nita drugo ne bi moglo; poloila je ruku na elo, pokuavajui da
porazmisli. Kako se to dogodilo? Kako da sad postupi, kako da ih vrati
gdje su bili, na stare odnose, a da ga ne povrijedi?
- Nismo to smjeli uraditi, Time - rekla je polako.
- Zato? - Njegovo lice bilo je ozareno od sree. - Oh, Mary, nisam znao da
se pri tom ovjek tako osjea! Svidjelo mi se, svidjelo mi se mnogo vie
nego kad me grli ili kad me tjei! Odluno je zavrtjela glavom.
- To nije vano, Time! Nismo to smjeli uraditi. Ima nekih stvari koje nije
doputeno raditi, a to je jedna od njih. Nije dobro to nam se svidjelo, jer
se to vie ne smije ponoviti, ne smije se vie nikad dogoditi, ne zato
to se meni nije svidjelo koliko i tebi, nego zato to to nije doputeno.
Mora mi vjerovati, Time, jednostavno nije doputeno! Ja odgovaram za
tebe, moram se brinuti za tebe kako bi to tvoja mama i tvoj tata eljeli, a
to znai da se ne smijemo ljubiti, jednostavno ne smijemo.
Ali zato ne smijemo, Mary? ega ima loeg u tome? Meni se svidjelo! -
Sva svjetlost kao da mu je nestala s lica.
- Samo po sebi, Time, u tome nema niega loeg. Ali meni i tebi to je
zabranjeno, za nas je to grijeh. Zna li to je to grijeh?
- Naravno da znam! To je kad radimo neto to se Bogu ne svia.
- E pa, Bogu se ne svia da se mi ljubimo.
- Ali zato bi to Bogu smetalo? Oh, Mary, nikad se nisam tako osjeao!
Osjeao sam se kao da sam gotovo potpuno itav! Zato bi to Bogu
smetalo? Nije pravo da to Bogu smeta, to zaista nije pravo!
171
Uzdahnula je.
- Tako je, Time, nije pravo, ali ponekad nam je teko shvatiti Boje
razloge. Ima mnogo prilino glupih stvari kojih se ovjek mora pridravati
da ni sam ne zna zato, zar nije tako?
- Da, mislim da je tako - odgovorio je sumorno.
- E pa, kad se radi o razumijevanju Bojih razloga, nitko od nas nije
potpuno itav... ti nisi potpuno itav, ja nisam potpuno itava, ni tvoj otac
nije potpuno itav, ni predsjednik australske vlade nije potpuno itav, nije
ni kraljica . Mora mi vjerovati, Time! - molila ga je. Mora mi
vjerov ati, jer ako mi ne bude vjerovao, neemo moi ostati prijatelji;
morat emo prestati da se viamo . Nije nam doputeno da se grlimo i
ljubimo, to je grijeh u Bojim oima. Ti si jo mladi i nisi sasvim itav, a
ja sam ve stara i apsolutno sam itava. Dovoljno sam stara da ti budem
majka, Time!
- Kakve to ima veze?
- Bog ne voli da se grlimo i ljubimo kad postoji takva razlika izmeu nas,
u godinama i duevno, Time, to je sve. Drag si mi, volim te vie od ikoga
na svijetu, ali ne smijem se grliti i ljubiti s tobom. To nije doputeno. Ako
pokua da me ponovo poljubi, Bog e me prisiliti da se prestanem viati
s tobom, a ja ne elim da se prestanem viati s tobom. Tuno je razmiljao
o onome to mu je rekla, a onda je, poraen, uzdahnuo.
- U redu, Mary, meni se to strano svidjelo, ali vie volim da se viam s
tobom, nego da te ljubim i da te vie ne vidim.
Pljesnula je rukama, oduevljena.
- Oh, Time, kako se ponosim tobom! To si rekao kao pravi mukarac,
pravi pravcati, potpuno itav mukarac. Ba se ponosim tobom!
Zadrhtao je i nasmijao se.
- Jo uvijek mislim da to nije pravo, ali drago mi je to si ponosna na
mene.
172
- Jesi li sretniji sada, kad sve zna?
Mnogo sretniji? - Sjeo je pod jedno drvo i udario dlanom po zemlji kraj
sebe. - Sjedi, Mary. Obeavam ti da te neu ljubiti.
unula je do njega i uhvatila ga za ruku, s ljubavlju mu irei prste.
Ovo je otprilike sve to smijemo raditi kad se dodirujemo. Time. Znam da
me nee poljubiti, nimalo se ne bojim da e prekriti obeanje. Ali
mora mi obeati jo neto.
- to? - Slobodnom rukom upkao je rijetku, pranu travu pod svojim
bedrom.
- Ono to se dogodilo, mislim na poljubac, treba da ostane naa mala
tajna. Ne smijemo nikome priati o tome, Time.
- U redu - odgovorio je posluno. Ponovo se, malo-pomalo, pretvarao u
dijete, prihvaajui svoju ulogu s onom posebnom dobroudnou i
spremnou da uini drugome po volji kojima se uvijek odlikovao. Nakon
nekog vremena okrenuo je glavu da je pogleda, a krupne plave oi bile su
mu tako ispunjene ljubavlju da je Mary zastao dah od gnjeva i elje za
protestom.
- Dobro je rekao - to nije pravo, nije i nije pravo! Mary, znam to si mi
htjela rei kad si mi priala o tati, kako eli da spava uz mamu pod
zemljom. Kad bi ti umrla, i ja bih elio umrijeti, ne bih elio da hodam i
priam i smijem se i plaem, asna rije, htio bih da budem s tobom, da
spavam pod zemljom. Nedostajat e mi tata, kad ga ne bude, ali znam
zato eli otii.
Podigla je ruku i zadrala je na njegovom obrazu.
- Uvijek je lake razumjeti neto kad se moe uivjeti u neiji poloaj, zar
ne? Sluaj, tata nas zove, ujem ga. Jesi li siguran da moe razgovarati s
njim a da ne zaplae?
Mirno je klimnuo glavom..
173
- Oh, naravno, sve e biti u redu. Tata mi je strano drag, uz tebe mi je on
najdrai na svijetu, ali on nekako pripada mami, zar ne? Ja pripadam
tebi, i zato se sad vie ne brinem kao prije. Ja sad pripadam tebi. A
pripadati nekome nije grijeh, zar ne, Mary?
Zavrtjela je glavom.
- Ne, Time, nije grijeh.
Ronov glas sve se vie pribliavao. Mary mu je odgovorila, kako bi znao
gdje se nalaze, i ustala da ga prieka. Mary!
- Da?
Jo je leao ispruen na zemlji i gledao je na nain koji je pokazivao kako
poinje neto razumijevati.
- Upravo sam se sjetio neega! Sjea li se dana kad je mama umrla, i kad
si dola k nama po mene? Sjeam se, naravno da se sjeam.
- E pa, Dawnie ti je tada rekla neke grozne, rune stvari, ali ja nisam
shvatio zbog ega se ona toliko uzbuuje. Pokuavao sam i pokuavao, ali
nikako nisam mogao shvatiti u emu je stvar. Kad je vikala na tebe,
osjeao sam se nekako udno, jer mi se inilo da ona misli da smo uradili
neto sramno. Sad, mislim, shvaam! Je li mislila da se mi ljubimo?
- Neto slino tome, Time.
- Oh! - Razmiljao je nekoliko trenutaka.
Onda ti vjerujem, Mary, vjerujem ti da nam nije doputeno ljubiti se.
Nikad prije nisam vidio Dawnie takvu, i od tog vremena ne dri se nimalo
prijateljski prema meni i tati. Strano se posvaala s tatom kad je trebalo
da ostanem nekoliko tjedana kod tebe, i sad vie ne dolazi k nama.
Zato vjerujem da je to grijeh, sigurno je grijeh, im se Dawnie tako
ponaa. Samo, zato je mislila da e ti dopustiti da se sve vrijeme
ljubimo? Trebalo je da te bolje poznaje, Mary. Ti nikad ne bi dopustila da
uradimo neto runo.
174
- Da, to je trebalo znati, slaem se, ali ljudi se ponekad tako uzrujaju da
ne mogu razmiljati. Uostalom, ona me ne poznaje ni priblino tako dobro
kao ti i tata. Gledao je u nju, reagirajui neobino razumno.
- Ali tata je stao na tvoju stranu, a ni on te tada jo nije poznavao.
Ron se pojavio izmeu drvea, sav zadihan.
- Je li sve u redu, Mary draga?
Osmjehnula se i namignula Timu.
- Da, Rone, sve je u najboljem redu. Tim i ja smo porazgovarali i raistili
sve nesporazume. Nije bio velikih problema, mogu ti rei, sve je bio puki
nesporazum.
Sve, meutim, ipak nije bilo u redu; probudili su se zaspali psi. Mary je
imala mnogo razloga da bude zahvalna sudbini to Ron gubi zanimanje za
stvari oko sebe, jer bi, da je bio fiziki i duhovno u snazi kao obino,
smjesta primijetio promjenu na Timu. Ovako, radost i dobro raspoloenje
koje se vratilo u njihov mali kolektiv, bili su mu dovoljni i nije traio nita
vie. Samo je Mary bila svjesna da Tim pati. Po desetak puta dnevno
podigla bi pogled i otkrila kako je gleda gladnim, buntovnim oima, a kad
bi ga uhvatila kako je tako promatra, on je smjesta odlazio iz sobe,
postien i zbunjen.
- Zato se stvari moraju mijenjati? pitala je sama sebe. Zato neto to je
savreno ne moe ostati savreno? Zato to smo svi ljudska bia,
odgovarao joj je vlastiti razum, zato to smo tako komplicirani i puni
mana, zato to se sve to nam se dogodi mora ponovo pojaviti u mislima i,
pojavljujui se tako, mijenja oblik i bit onoga to se stvarno dogodilo.Nije
bilo povratka u prvu fazu njihovog prijateljstva, pa su im, prema tome,
preostale samo dvije alternative: ii naprijed ili zadrati postojee stanje
stvari. Ni jedna od tih alternativa nije, meutim, izgledala mogua i
ostvariva. Da je Tim bio u mentalnom pogledu normalan, ona bi pokuala
uraditi neto, ali ponovo se uputati u objanjavanja samo bi ga zbunilo i
175
uinilo jo nesretnijim. Pat pozicija, pomislila je, a onda je zabrinuto
zavrtjela glavom; situacija je bila previe eksplozivna da bi se mogla
nazvati patom. orsokak, znai.
U poetku je pomiljala da porazgovara s Archiejem Johnsonom, ali je
odbacila tu ideju. To je izvanredno inteligentan i suosjeajan ovjek, ali ne
bi mogao shvatiti sve finese situacije. Emily Parker? To je dobra stara cura
i od samog poetka je s razumijevanjem i zainteresirano pratila njene
odnose sa Timom, ali neto je prisiljavalo Mary da se suzdri od
povjeravanja svojih dilema tom slikovitom utjelovljenju enskog duha
njihovog predgraa. Na kraju je nazvala Johna Martinsona, uitelja
zaostale djece. Smjesta se sjetio tko ga zove.
- esto sam se pitao to je s vama - rekao je. - Kako stoje stvari, gospoice
Horton?
- Ne ba naroito, gospodine Martinsone. Osjeam oajniku potrebu da
porazgovaram s nekim, a vi ste jedina osoba koja dolazi u obzir. Strano
mi je ao to vas optereujem svojim problemima, ali naprosto ne znam
to da radim, i potrebna mi je pomo strunjaka. Pitala sam se mogu li
dovesti Tima da ga vidite. Moete, naravno. Kako bi bilo da sutra uveer
doete k meni?
Mary je zapisala adresu, a onda je nazvala stan Melvilleovih. Ovdje Mary,
Rone.
- Oh, dobar dan, duo. to ima novo?
- Nita posebno. Htjela sam pitati mogu li sutra uveer, poslije veere,
povesti Tima u jedan posjet.
- Ne vidim razloga zato ne bi mogla. O kome se radi?
- O jednom uitelju koji radi s duevno zaostalom djecom, divnom
ovjeku. Mislila sam da bi mogao ocijeniti Timovo stanje i dati nam upute
kojom brzinom smijemo ii u njegovom opem obrazovanju.
- Kako god eli, Mary. Vidjet emo se sutra uveer.
176
- Fino. Uzgred, molila bih te da Timu ne pria mnogo o svemu tome,
eljela bih da tog ovjeka upozna sasvim nepripremljen.
- Naravno. 'enja, duo!
John Martinson stanovao je u blizini svoje kole koja se nalazila u
satelitskom naselju Penrith, u samom podnoju Plavih planina. Tim,
naviknut na vonje na sjever, uivao je u vonji u suprotnom smjeru.
Slinost Post Roada s Velikim zapadnim auto-putom navela ga
je da dri nos stalno priljubljen uz staklo i broji bljetavo osvijetljene
prodavaonice automobila, preko cijele noi otvorene restorane i kina za
automobiliste. Kua Martinsonovih bila je velika ali sasvim
nepretencioznog izgleda, sagraena od fiber-ploa obojenih
blijedoruiastom bojom, i odzvanjala je od prodornog djejeg smijeha.
- Najbolje da odemo na stranju verandu - rekao je John Martinson kad
im je otvorio vrata. - Pretvorio sam je u svoju radnu sobu, tamo nas bar
nee nitko uznemiravati. Na brzinu su se upoznali s njegovom suprugom i
troje najstarije djece, a onda su otili ravno u zadnji dio kue. John
Martinson znatieljno je i s neskrivenim divljenjem promatrao Tima. Iznio
je dvije boce piva i podijelio ih s Timom dok su razgovarali, udobno sjedei
u velikim naslonjaima pored njegovog radnog stola. Pola sata Mary nije
rekla nita dok su mukarci veselo askali uz pivo. Uitelj se svidio Timu
tako da se Tim odmah opustio i raspriao o vikendici, o vrtu i o svom radu
kod Harrvja Markhama, potpuno nesvjestan da ga ispituje strunjak.
- Voli li gledati kaubojske filmove na televiziji, Time? - upitao ga je John
Martinson konano.
- Oh, volim, oboavam ih!
- Fino, ja sad moram porazgovarati s Mary Horton o nekim poslovima koji
te, siguran sam, ne bi mnogo zanimali. Kako bi bilo da te odvedem da s
mojom djecom pogleda odlian vestern koji poinje za nekoliko minuta?
177
Tim je sretan otiao s njim, a kad se njen domain vratio u radnu sobu,
Mary je ula kako se Tim smije negdje u kui.
Sve e biti u redu, gospoice Horton. Moja je obitelj naviknuta na ljude
kao to je Tim.
- Nisam zabrinuta.
- U emu je problem, gospoice Horton? Mogu li vas zvati Mary?
- Moete, naravno.
- Lijepo. I vi mene zovite John. Uzgred, sasvim mi je jasno to ste mislili
kad ste mi rekli da je Tim vrlo naoit mladi. Mislim da nikad nisam vidio
ljepeg mukarca, ak ni na filmu. - Nasmijao se, prelazei pogledom
preko svog previe mravog tijela. -Pored njega se osjeam kao slabi od
etrdeset kila.
- Mislila sam da ete rei kakva je teta to je netko tko tako izgleda
mentalno zaostao. inilo se da je iznenaen.
- Otkud vam to? Svatko je od nas roen s neim lijepim i s neim
nepoeljnim u sebi. Priznajem da Tim ima savreno tijelo i crte lica, ali zar
vam se ne ini da velik dio te apsolutno zapanjujue ljepote izvire iz due?
- Da - rekla mu je Mary zahvalno. Razumio ju je, bila je u pravu to se
obratila njemu.
- On je drag momak, odmah sam to osjetio. Jedan od najsimpatinijih...
- elite li da udesim da ga pregledaju strunjaci?
- Ne, nisam radi toga dola k vama. Dola sam zato to su me okolnosti
dovele u stanje potpune neizvjesnosti, ne znam to da uinim. To je
strano jer e Tim, ma ta ja odluila, biti povrijeen, moda teko.
Pogled tamnoplavih oiju nije se ni na trenutak odvojio od njenog lica.
- Ne zvui ba dobro. to se dogodilo?
- Pa sad, sve je poelo kad mu je prije devet mjeseci umrla majka. Ne
znam jesam li vam to rekla, imala je sedamdeset godina. Ron, Timov otac,
otprilike je isto toliko star.
178
- Razumijem, ili bar mislim da razumijem. Tim pati za njom?
- Ne, u stvari ne pati. Pati Timov otac, i to toliko da ne oekujem da e jo
dugo poivjeti. To je divan starac, ali smru njegove ene kao da se sva
svjetlost ugasila u njemu. Gledam kako kopni pred mojim oima. On to
zna; neki dan mi je rekao da to zna. I kad umre, Tim e ostati potpuno
sam.
- Da. Zna li Tim to o tome?
- Zna, morala sam mu rei. On je to izvanredno primio.
- Je li osiguran s financijske strane?
- Potpuno. Sve to je imala, obitelj je ulagala da osigura Tima, da nikad ne
ostane bez novca. I gdje se sad vi tu pojavljujete, Mary?
- Ron ... Timov otac... zamolio me da uzmem Tima k sebi kad on umre, i ja
sam rekla da hou. Je li vam jasno u to se uputate?
- Oh, jasno mi je. Dolo je, meutim, do nepredvienih komplikacija. -
Oborila je pogled i zagledala se u svoje ruke. - Kako da ga uzmem k sebi,
Johne?
- Mislite na to to e ljudi rei?
- Djelomino, iako bih, kad bi se radilo samo o tome, bila spremna da se
suoim s posljedicama. Ne mogu ga usvojiti, davno je postao punoljetan,
ali Ron mi je dao punomo da vodim poslove u Timovo ime. Uostalom,
sama imam dovoljno novaca, nije mi potreban Timov.
- Pa u emu je onda stvar?
- Tim mi je od samog poetka bio neobino privren, ne znam zato... Bilo
je to udno. Volio me od samog poetka kao da u meni vidi neto to ja
sama ne vidim. Prole su gotovo dvije godine otkako sam ga upoznala. .. U
tim prvim danima sve je bilo jednostavno. Bili smo prijatelji, dobri
prijatelji. A onda, kad mu je majka urmla, otila sam u njegov stan i
Timova sestra Dawnie, koja je vrlo inteligentna djevojka i mnogo
179
voli Tima, obasula me stranim i sasvim neistinitim optubama. Optuila
me da sam Timova ljubavnica i da koristim njegovu mentalnu
ogranienost kako bih ga na najpokvareniji nain iskoritavala.
- Razumijem. Bio je to ok, zar ne?
- Da. Bila sam uasnuta jer nita od toga nije bilo istina. Tim je bio
prisutan kad je sve to izgovorila, ali na sreu nije shvatio to je htjela rei.
Ipak, stvar je bila pokvarena za mene, pa i za njega. Bila sam postiena.
Bio je tu i Timov otac, ali on je stao na moju stranu. Zar to nije neobino?
Nije povjerovao ni rijei od onoga to je rekla, tako da sve skupa nije
trebalo dovesti do bitnih promjena u mom prijateljstvu s Timom. Ipak,
dolo je do promjene, moda nesvjesno, moda i svjesno, ne znam. Bilo mi
je sve tee da se prema Timu odnosim leerno, a uz to mi je bilo ao Rona,
pa sam ga poela voditi preko vikenda s nama. To je potrajalo nekih est
mjeseci, i za to vrijeme Tim se promijenio. Postajao je sve utljiviji i
povueniji, nije htio razgovarati ni sa mnom ni s ocem. Strano smo se
zabrinuli. A onda je jednog jutra dolo do strane scene izmeu Tima i
mene, i sve je izbilo na javu. Tim je bio ljubomoran na oca, mislio je da je
on zauzeo njegovo mjesto u mojim osjeajima. Zato sam mu i morala rei
da mu otac umire.
- I onda? - John Martinson poticao ju je kad god bi zastala. Sjedio je
nagnut naprijed i netremice je promatrao. udno, sam intenzitet tog
njegovog zanimanja dao joj je snage da nastavi.
- Tim je bio sav izbezumljen od sree kad je shvatio da se moji osjeaji
prema njemu nisu promijenili, da mi je jo uvijek drag. To drag je
njegova posebna rije: rei e da voli kolae, kaubojske filmove na televiziji
ili puding sa demom, ali kad govori o ljudima koje voli, uvijek kae da su
mu dragi, nikad da ih voli. udno, zar ne? Njegov je um tako ist i
neposredan da je poeo upotrebljavati te rijei u njihovom doslovnom
znaenju; uo je kako ljudi govore da vole jesti i provoditi se, ali je
180
primijetio i to da, govorei o drugim ljudima, upotrebljavaju rije drag. I
zato tako govori, siguran da je u pravu. A moda i jest.
Ruke su joj se tresle, pa ih je smirivala tako to ih je stezala u krilu.
Po svemu sudei, u tom razdoblju kad je mislio da vie volim Rona nego
njega, bio je tako uznemiren da je sjeo i razradio nain na koji e mi
pokazati da je njegova ljubav prema meni iskrena i nepokolebljiva.
Odgovor je naao na televiziji; sam je doao do zakljuka da mukarac
pokazuje eni da mu je draga tako to je grli i ljubi. Sigurno je primijetio i
to da na filmu takva akcija obino rezultira hepi-endom. - Jedva je
primjetno zadrhtala. - U stvari, ja sam kriva. Da sam bila na oprezu,
mogla sam to sprijeiti, ali bila sam previe tupa i nisam primijetila stvar
na vrijeme. Idiot! Dolo je do zaista strane scene u kojoj me optuio da
vie volim Rona nego njega, i tako dalje. Morala sam mu objasniti zato
Ronu posveujem toliko panje, da Ron u stvari umire. Kao to moete i
zamisliti, bio je duboko potresen. Ni ja ni on nismo bili sasvim pri sebi,
bili smo uzbueni ismijeha; Mary je uplaeno poskoila, na trenutak
zaboravivi o emu je govorila. Sjedila je nijema i blijeda, poigravajui se
drkom torbice.
- Nastavite.
- Nije se dogodilo, i nee se se dogoditi ni ubudue. Pretpostavljam da je
to za Tima bilo kao otvaranje vrata u potpuno nov svijet, da bi nakon toga
ustanovio da u taj svijet ne smije ui. I za sve vrijeme dok je svjestan toga,
vrata stoje otvorena, a novi svijet iza njih je lijep i zelen. Strano ga alim,
a nita ne mogu uiniti da mu pomognem. Ja sam uzrok njegovoj nesrei.
On to nee ponovo uiniti, ali ne moe ni zaboraviti ono to se dogodilo.
Ron je pazio da apsolutno nita ne sazna o stvarima fizike prirode, i kako
Tim za njih nikad nije uo pa ih, naravno, nije ni upoznao, nisu mu
nedostajale. Sad je osjetio, barem malim dijelom, kako to izgleda, i to ga
izjeda, nemilosrdno.
181
- Naravno. - Uzdahnuo je. - To je bilo neizbjeno, Mary.
Pogledala je pored njegove glave i zadrala pogled na siunom pauku koji
je puzio niza zid; nije imala snage da ga pogleda u oi.
- Nisam, naravno, mogla rei Ronu to se dogodilo, a ipak se tog trenutka
sve promijenilo. Kako sad da ga uzmem k sebi poslije Ronove smrti? Kad
bi Ron saznao, sigurna sam da to vie ne bi traio od mene. A sad ga ne
mogu uzeti, poludjela bih kad bih ga uzela! Trenutno se nekako snalazim,
u stanju sam da zaposlim Tima tako da bude sretan dva dana tjedno,
osobito dok je Ron tu. Ali kako bi bilo kad bismo sve vrijeme morali ivjeti
u istoj kui? Oh, Johne, jednostavno ne znam to da radim! Kad bih
vjerovala da postoji mogunost da Tim zaboravi to se dogodilo, sve bi bilo
drukije, nekako bih prikupila snagu. Znam, meutim, da nee zaboraviti,
a kad ga uhvatim kako me gleda... Tim nije jedan od onih maloumnih
ljudi koji sve zaboravljaju, sposoban je da formira i zadrava uspomene
ako neto ostavi dovoljno snaan dojam na njega, ili ako se esto
ponavlja. Svaki put kad me pogleda, on se sjeti, a nije dovoljno lukav da
to sakrije. Ljut je, uvrijeen i prkosan, i premda shvaa da se to vie
nikad ne smije ponoviti, nikad nee potpuno shvatiti zato.
- Jeste li pronali neko rjeenje, Mary?
- Ne, nisam. Moda postoji neto kao dom gdje bi ljudi kao Tim, fiziki
odrasli ali psihiki djeca, mogli stanovati kad ostanu sami, bez obitelji?
Kad bi ivio u takvom nekom domu, mogla bih ga preko vikenda
uzimati k sebi. To bih mogla.
- Nita vam drugo nije palo na pamet?
Da ga vie nikad ne vidim. Samo, kako da to uradim, Johne? Ne bi mu
nimalo pomoglo kad bih ga predala Dawnie. . . ili je to samo sebinost s
moje strane? Jesam li ja njemu zaista tako vana kao to mislim, ili je to
samoobmana? Mogue je, pretpostavljam, da bi me jednog dana zaboravio
kad bi otiao da ivi s Dawnie, ali nikako ne mogu zamisliti nju i njenog
182
mua kako ive s Timom. Ona ima vanijih obaveza i ne bi mu se mogla
posvetiti kao to ja mogu.
- Postoji jo jedno rjeenje, znate.
- Postoji? - Obradovana, naglo se nagnula prema njemu. - Oh, kad biste
samo znali koliko sam eznula da od vas ujem tako neto!
- Zato se ne biste udali za Tima?
Mary je zurila u njega, tako zaprepatena da joj je trebalo nekoliko
sekundi da kae:
- alite se! - Naslonja pod njom postao je odjednom tvrd i tijesan; ustala
je i otila do kraja sobe, a onda se vratila i okrenula opet njemu. - alili
ste se? - ponovila je tuno, pretvarajui uzvik u pitanje.
Na radnom stolu leala je lula; uzeo ju je i poeo puniti, polako i vrlo
paljivo nabijajui duhan, kao da mu to pomae da se koncentrira i
ostane miran. Ne, nisam se alio, Mary. To je jedino logino rjeenje.
- Logino rjeenje? Nebesa, Johne, pa to nije nikakvo rjeenje! Kako bih se
mogla udati za mentalno zaostalog djeaka koji bi mi mogao biti sin? To bi
bio zloin!
- Ne lupetajte gluposti! - Bijesno je potezao dimove iz lule, grizui je
istodobno. - Budite razumni, eno! to biste drugo mogli uraditi nego
udati se za njega? Potpuno shvaam zato niste i sami doli na tu misao,
ali sad
kad je ideja tu, bilo bi neoprostivo odbaciti je! To bi tek bio zloin, ako
vam se toliko svia ta rije. Udajte se za njega, Mary Horton, udajte se!
Ne dolazi u obzir! - Bila je potpuno ukoena od gnjeva.
U emu je stvar, bojite se to e rei drugi ljudi? Znate da se toga ne
bojim! Ali ne mogu se nikako udati za Tima! Sama je ta ideja ravno iz
zemlje Budalije!
183
- Kakve gluposti! Moete se udati za Tima, zato ne biste mogli ? Ne, ne
mogu ! Dovoljno sam stara da mu budem majka. Ja sam mrzovoljna i
runa usidjelica i nikako ne mogu biti partnerica Timu ! Ustao je,
priao joj, uhvatio je za ramena i stresao tako da joj se zavrtjelo u glavi.
A sad me sluajte, gospoice Mary Horton! Ako vi niste prava partnerica
Timu, nije ni on partner vama! ta je to, neko plemenito rtvovanje?
Nisam protiv plemenitosti, njeno je da ini ljude sretnim. Rekao sam
da biste se trebali udati za njega, i mislim to sasvim ozbiljno. elite li da
ujete zato?
- Oh, svakako!
- Zato to vas dvoje ne moete ivjeti jedno bez drugog, eto zato! Boe,
eno, pa iz aviona se moe vidjeti koliko ste ludi za njim, a on za vama! To
nije nikakvo platonsko prijateljstvo, i nikad nije bilo! to bi se dogodilo
kad biste izabrali drugu od vaih alternativa i prestali se viati s njim?
Tim ne bi nadivio oca vie od est mjeseci, to vam je poznato, a vi biste
vjerojatno ivjeli do kraja svojih dana kao vlastita sjena, u svijetu tako
sivom i punom suza da biste svakog dana po tisuu puta poeljeli da ste
mrtvi. to se tie vae prve alternative, dom kakav ste zamislili ne postoji,
a u institucijama koje postoje potrebno je godinama ekati na mjesto.
Tim ne bi doivio da proe na njihova vrata. A je li to ono to elite, da
ubijete Tima?
- Ne, ne! - Poela je smueno traiti rupi.
- Sluajte me sada! Morate prestati misliti o sebi kao o mrzovoljnoj, runoj
usidjelici, pa makar zaista bili takvi. Nitko nije u stanju, tvrdim, objasniti
to jedna osoba vidi u drugoj, a to se vas tie, vi se uope ne biste
smjeli uputati u to. Ma ta vi mislili o sebi, Tim je uvjeren da ste neto
sasvim drugo, neto mnogo poeljnije. Rekli ste da nemate pojma kog
vraga on vidi u vama, da sigurno niste ono to on misli da jeste. Budite
184
sretni zbog toga! emu odbacivati tako neto zbog neke neumjerene elje
za rtvovanjem sebe i zbog pretjeranog ponosa? Ta rtva bila bi sasvim
beskorisna, sasvim nepotrebna! Moda mislite da e se promijeniti, da e
vas se zasititi? Budite pametni! Ta ne radi se o izvanredno lijepom i
inteligentnom svjetskom ovjeku, radi se o jadnom i ogranienom
stvorenju, jednostavnom i vjernom kao pas! Oh, ne svia vam se kad
govorim takve stvari, je li? E pa, u ovom trenutku eufemizmima i
iluzijama nema mjesta, Mary Horton; ima mjesta samo za istinu, grubu i
nelakiranu kakva istina ve jest. Mene ne zanima zato je Tim usmjerio
svoju ljubav na vas, zanima me samo injenica da je tako. Voli vas, to je
sasvim jednostavno. Voli vas! To moe zvuati nevjerojatno, neizvedivo,
neobjanjivo, kako god hoete, ali on vas voli. Zato, to ne znam, kao to
ne znate ni vi, ali to je konkretna injenica. I ta je to uope s vama, zar
moete i pomisliti da odbacite tu ljubav?
- Vi to ne razumijete! - zaplakala je Mary drei se rukama za glavu i
mrsei prstima uredno zaeljanu kosu.
- Oh, razumijem bolje nego to mislite - rekao je, sad ve blago. - Tim vas
voli, voli vas svakim djeliem svog bia. Iz nekog razloga, od svih ljudi to
ih je upoznao, usmjerio je svoju ljubav upravo na vas, i tako e i ostati.
Neete mu dosaditi, nee vas se zasititi, nee vas za deset godina odbaciti
radi neke mlade, ljepe ene, ne ide za vaim novcem, kao ni njegov otac.
Sad vie ionako niste neka ljepotica, pa nemate to izgubiti, zar ne? Osim
toga, on ima vie nego dovoljno ljepote za vas oboje.
Podigla je glavu i pokuala se osmjehnuti.
- Vi ste, ako nita drugo, bar iskreni.
Jesam, zato to moram biti. Ali to je tek polovica istine, zar ne? Nemojte
mi rei kako nikad niste priznali sebi da ga volite, nita manje nego to on
voli vas?
- Oh, priznala sam, priznala - odgovorila je protiv volje.
185
- Kada? Nedavno?
- Jo davno, prije nego to mu je majka umrla. Rekao mi je jedne veeri
da izgledam kao slika svete Tereze u njegovoj sobi, i iz nekog razloga ta me
njegova izjava oborila. Voljela sam ga od trenutka kad sam ga prvi put
ugledala, ali priznala sam to sebi tek tada. I mislite da ete ga se zasititi?
- Da u se zasititi Tima? Oh, ne, nikada!
- Zato se onda ne moete udati za njega?
- Zato to sam dovoljno stara da mu budem majka, i zato to je tako lijep.
To nisu dovoljno jaki razlozi, Mary. Sve te prie o vanjtini obino su
sranje, pa se neu potruditi ni da raspravljam o tome s vama. to se tie
primjedbe o godinama, mislim da o njoj vrijedi porazgovarati. Vi niste
njegova majka, Mary! Ne osjeate se kao da ste mu majka, a on u vama ne
gleda majku. Ovdje se ne radi o uobiajenoj situaciji, znate; ne radi se o
dvoje tjelesno i duhovno potpuno odraslih ljudi kod kojih razlika u
godinama dovodi u sumnju iskrenost emocionalnih veza meu njima. Vi i
Tim ste jedinstven sluaj u analima ovjeanstva. Ne elim rei da se
usidjelica od preko etrdeset godina jo nikad nije udala za mladia koji bi
joj mogao biti sin, pa ak i za duevno zaostalog mladia, hou da kaem
da ste potpuno neskladan par bilo s kojeg stanovita, pa se mirno moete
pomiriti s tom jedinstvenom situacijom. Nita vas ne povezuje osim
ljubavi to je osjeate jedno prema drugom, zar ne? Postoji razlika u
godinama, u ljepoti, u inteligenciji, u bogatstvu, u drutvenom poloaju, u
porijeklu, u temperamentu - mogao bih i dalje nabrajati, zar ne?
Emocionalna veza izmeu vas i Tima jest iskrena, i u toj mjeri stvarna da
je nadvladala sve te uroene razlike. Mislim da nitko na svijetu, pa ni vi
sami, nee nikad biti kadar otkriti zato vas dvoje tako odgovarate jedno
drugome. Naprosto, odgovarate. Zato se udajte za njega, Mary Horton,
udajte se! Morat ete izdrati bezbroj prezirnih pogleda, uperenih
kaiprsta i ogovaranja, ali to vama nije vano, zar ne? Bilo je dosta toga i
186
dosad, mislim. Zato ne biste starim traibabama pruili neto o emu
zaista vrijedi naklapati? Udajte se!
- To bi bilo ... nepristojno, gotovo sablanjivo!
- Siguran sam da e svi to rei.
Podigla je bradu.
- Nije mi stalo do toga to e ljudi rei, vano mi je samo kako e to
djelovati na Tima, kako e se ljudi odnositi prema njemu ako se oeni
mnome.
John Martinson slegao je ramenima.
- Izdrat e ta ogovaranja mnogo lake nego rastanak s vama, uvjeravam
vas. Ruke su joj leale grevito stisnute u krilu. Poloio je svoju ruku
preko njih, vrsto, a oi su mu zablistale. Razmislite malo o ovome, Mary.
Zato se Tim ne bi oenio! to ima tako posebno kod njega? Moete tvrditi
koliko hoete da mislite o njemu kao o mukarcu, neu vam povjerovati.
Kad vam se dogodilo da mislite o njemu kao o mukarcu, samo to niste
umrli od uasa, jeli tako? To je zato to inite istu greku kao i svi drugi
kad se radi o odnosu prema mentalno zaostalim ljudima. U vaoj svijesti
Tim je upisan kao dijete, a Tim nije dijete, Mary! Kao i normalni ljudi,
zaostali rastu i mijenjaju se kako to ve ide s razvijanjem; tako oni,
premda ogranieni u psihikom razvoju, prestaju biti djeca. Tim je
odrastao mukarac, sa svim fizikim atributima odraslog mukarca, i ima
sasvim normalan hormonalni metabolizam. Da mu je ozlijeena noga,
epao bi, ali kako je kod njega ozljeda u mozgu, epa mentalno. Takav
hendikep ne smeta mu da bude mukarac, kao to mu ne bi smetala ni
rana na nozi. Zato bi Tim morao ii kroz ivot lien mogunosti da
zadovolji jednu od najpreih potreba za koju znaju njegovo tijelo i duh?
Zato bi mu bila uskraena mukost! Zato bi ostao zatien i izoliran od
vlastitog tijela? Oh, Mary, pa njemu je ve ionako uskraeno toliko toga!
Toliko toga! Zato mu oduzimate jo vie? Zar on, kao mukarac, nema
187
prava da bude mukarac? Potujte mukarca u njemu, Mary Horton!
Udajte se za njega!
- Da, razumijem. - Sjedila je utke neko vrijeme, razmiljajui. Onda je
podigla glavu. - U redu, ako mislite da je to najbolje rjeenje, s obzirom na
okolnosti, udat u se za njega.
- Tako govori dobra djevojica! - Lice mu je poprimilo blai izraz. -1 da
znate, oboje ete time dobiti vie nego to oekujete.
Namrtila se.
- Ali sve je to povezano s toliko problema!
- Mislite na njegovog oca?
- Ne, ne mislim na njega. Ne, mislim da e Ron u stvari biti zadovoljan,
moda jedini. Ali Tim i ja smo podjednako neiskusni u tim stvarima, i
nisam sigurna da u biti kadra nositi se sa svim problemima do kojih
moe doi. - Brinete se bez ikakvog razloga. Nevolja je u tome to ste
skloni razmilj anju, to pokuavate smisliti rjeenje problema koji se
normalno, u svoje vrijeme, rjeavaju sami od sebe. Ali mislim da reagirate
sasvim dobro kad se o Timovim potrebama radi.
Borei se protiv elje da se zgri, Mary je nastojala bar djelovati pribrano.
- Djece ne bih smjela imati, je li tako?
- Tako je, djeca nisu poeljna. Ne zato to bi defekt kod Tima bio
nasljedan, tako neto nije ba vjerojatno. Vi ste, meutim, u godinama
kad morate raunati s tim da neete stii izvesti svoje potomke na put, a
Timovo je stanje takvo da on ne bi mogao zauzeti vae mjesto kad bi vam
se neto dogodilo. Osim toga, dovoljno ste stari da vam se dogodi isto to i
Timovoj majci, a kad bi se to ponovilo, bila bi zaista strana ironija.
Statistiki govorei, ako ponete raati djecu poslije trideset pete godine
ivota, anse da rodite normalno dijete naglo se smanjuju, i to kasnije
ponete, te su anse sve manje.
- Znam.
188
- Mislite da e vam biti ao to nemate djece! Da e to unijeti u va ivot
trajno razoaranje?
- Ne mislim! Kako bih mogla misliti tako neto? Nisam oekivala da u se
udati, i nikad nisam eznula za tim da se udam. Tim mi je vie nego
dovoljan!
- Nee vam biti lako.
- Znam.
John je spustio lulu i uzdahnuo.
- E pa, Mary, elim vam svaku sreu i svako dobro. Sad sve zavisi od vas.
Ustala je i uzela svoju torbicu i rukavice.
Hvala vam, mnogo vam hvala, Johne. Mnogo ste me zaduili i dajem vam
rije da u uvijek nastojati da pomognem vaoj stvari, kad god budem
mogla.
- Ne dugujete mi nita. Zadovoljstvo koje e mi pruiti pomisao da je Tim
sretan, za mene e biti najvea nagrada. Doite i posjetite me s vremena
na vrijeme.
Umjesto da jednostavno iskrca Tima u Surf Streetu, Mary je ula u kuu s
njim. Ron je sjedio u dnevnoj sobi i gledao kasni televizijski sportski
pregled.
- 'Bar veer, Mary! Nisam oekivao da e svratiti ovako kasno.
Sjela je na kau, a Tim je spremio njene rukavice i torbicu.
- Htjela sam porazgovarati s tobom, Rone. Vrlo je vano, i eljela bih da
obavim tu stvar dok jo imam hrabrosti.
- U pravu si, draga. Jesi li za alicu aja i za komadi svjee rolade sa
kremom?
- Zvui privlano. - Pogledala je Tima i osmjehnula se. - Radi li sutra,
Time?
Klimnuo je glavom.
189
- Nemoj misliti da te tjeram, ali ini mi se da je za tebe vrijeme da poe
na spavanje. Tvoj tata i ja treba da porazgovaramo o nekim stvarima, ali
obeavam ti da to nee ostati tajna za tebe. O svemu u ti priati ovog
vikenda. Vrijedi?
- Vrijedi. Laku no, Mary. - U kui svoje majke nikad nije traio da doe
da ga pokrije.
Dok se voda grijala, Ron je postavio alice, tanjure i tanjurie na
kuhinjski stol, krajikom oka znatieljno promatrajui Mary.
- Izgleda prilino iscrpljena, duo - primijetio je. I jesam, zaista. Bila je to
naporna veer.
- to je onaj uitelj rekao za Tima?
Njena alica bila je okrnjena; sjedila je i prelazila jagodicom prsta po
neravnom rubu, preglavljujui u glavi razne pristupe temi. Kad je podigla
pogled prema Ronu, izgledala je stara i umorna.
- Rone, nisam ti rekla svu istinu o tome zato sam veeras vodila Tima k
Johnu Martinsonu. Nisi?
- Nisam. - Prst joj se sad kretao ukrug po cijelom rubu alice; oborila je
pogled, nesposobna da govori gledajui u te krupne plave oi po obliku
tako sline Timovim, a tako razliite od Timovih po izrazu.
- Ovo mi je strano teko, jer ne vjerujem da ima neku predodbu o
ovome to u ti rei. Jesi li ikad pomislio, Rone, kako e mi teko biti da
uzmem Tima k sebi ako se tebi neto dogodi?
Ruka koja je drala ajnik zdrhtala je i malo se aja prolilo po stolu.
- Predomislila si se, je li?
- Nisam, Rone, i neu se predomisliti, osim ako se ti suprotstavi mom
rjeenju problema. - Sastavila je ruke ispred alice i konano ga je uspjela
smireno pogledati.
- Izmeu mene i Tima oduvijek je postojao neki sasvim poseban odnos, to
ti je poznato. Od svih ljudi koje je ikad upoznao, meni je najprivreniji. Ne
190
znam zato, i ve sam se prestala uditi tome. Ne bih mnogo pogrijeila
kad bih rekla da me voli.
- Ne, ne bih pogrijeila. On te zaista voli, Mary. Zato sam i htio da se ti
brine o njemu kad mene ne bude.
- I ja njega volim. Volim ga od prvog trenutka kad sam ga ugledala kako
stoji na suncu i gleda kako beton iz mjealice na kamionu tee po
oleandrima Emily Parker. Tada jo nisam znala da je zaostao, ali kad sam
to saznala, nita se nije promijenilo, u stvari, samo sam ga jo vie
zavoljela. Dugo vremena nisam pridavala nikakvo znaenje injenici da
smo razliitog spola, sve dok me najprije Emily Parker, a zatim tvoja ki,
nisu otrijeznile na prilino grub nain. A ti si oduvijek nastojao da zatiti
Tima od tih stvari, zar ne?
- Morao sam, Mary. Es i ja bili smo ve stari i znali smo da se moe lako
dogoditi da ne budemo vie uz Tima kad odraste, pa smo se poeli
dogovarati to da radimo dok je jo bio klinac. Bilo nam je jasno da e se,
lijep kakav jest, bez naeg nadzora ubrzo nai u velikim nevoljama ako
sazna emu slue ene dok je jo mlad i dok su nagoni u njemu jo
snani. Sve je bilo lako dok nije bio dovoljno odrastao da moe raditi, ali
mi je bilo jasno da e, kad krene s Harryjem Markhamom, biti problema.
Zato sam otiao da porazgovaram s Harryjem i objasnim mu kako ne
elim da njegovi momci uvale Tima u kakvu nevolju, ili da mu pokuaju
razjasniti stvari priama o pticama i bubama. Upozorio sam Harryja da u
ih, ako pokuaju neto slino, prijaviti policiji zbog poticanja maloljetne
osobe na prestupniko ponaanje, i to maloljetne osobe koja uz to nije
sasvim itava. Bilo je to jedino to sam traio od njih, i pretpostavljam da
su se zabavljali na njegov raun muei ga na razne naine, s tim to su,
moram priznati, bili uviavni kad se radilo o seksu, ak su i pazili na
njega i uvali ga od ena. Bili Naismith obino se vraa s njim s posla
dobar komad puta, jer stanuje na vrhu Coogee Bay Roada. I tako je,
191
zahvaljujui ovome i onome, sve je ilo sasvim dobro. Imali smo i sree,
naravno. Uvijek je postojala mogunost da se neto dogodi, ali nije se
nita dogodilo.
Mary je osjetila kako joj krv, peckajui je, navire u lice.
- Zato si bio tako tvrd u vezi s tim, Rone? upitala ga je, oajniki
nastojei da odgodi trenutak priznanja.
- Pa sad, Mary, ovjek uvijek mora odmjeravati . zadovoljstvo u odnosu na
bol, nije li tako? A Es i ja smo nekako zakljuili da bi jadni stari Tim,
igrajui se sa enama, seksom i tim stvarima, na kraju izvukao mnogo
vie bola nego zadovoljstva. Mama i ja smo mislili da je za njega bolje da
nita ne zna. Strana je istina da ovjeku ne nedostaje ono za to ne zna,
a kako je uvijek teko radio, to neznanje nije se nikad pretvorilo u teret.
Moda sve to, gledano izvana, izgleda okrutno, ali mi smo bili uvjereni da
postupamo ispravno. to ti misli o tome, Mary?
- Sigurna sam da ste radili u Timovom interesu, Rone. U svemu, pa i u
tome.
On je, meutim, protumaio njen odgovor kao neodreen, jer se pourio
da joj prui dodatna objanjenja.
- Na nau sreu, imali smo dobar primjer pod samim nosom, dok je Tim
rastao. U naoj ulici stanovala je jedna mentalno zaostala djevojka, i
njena majka imala je stranih muka s njom. Njeno stanje bilo je mnogo
gore od Timovog, nije bila itava ni etiri posto, mislim, a bila je i runa.
Neka prokleta hulja poeo se motati oko nje kad je imala petnaest godina,
bez obzira na bubuljice, debljinu, slinjenje i ostalo. Ima ljudi koji bi skoili
na bilo ta. I od tada je bila neprestano u drugom stanju, sirota luda, i
raala jedno za drugim razroku, kretensku djecu dok je nisu otpremili u
neku ustanovu za slaboumnike. U tom pogledu zakon teko grijei, Mary,
morao bi u takvim sluajevima dozvoljavati abortus. Pa ak su i u onoj
dravnoj ustanovi ljudi nasrtali na nju, tako da su joj na kraju morali
192
podvezati jajovode. Upravo nam je njena majka rekla da radimo to
znamo, samo da se Timu ne uvuku bube u glavu. Ne obazirui se na
umirljivo mrmljanje Mary, ustao je i poeo nemirno koraati po sobi; bilo
je i previe oigledno da ga odluka donesena prije toliko godina, jo uvijek
zabrinjava. Postoje mukarci i enske kojima je potpuno svejedno to je
dijete slaboumno. Oni idu samo za svojom zabavom i ak im sasvim
odgovara injenica to ne moraju previe voditi rauna o nesretnom
stvorenju jer nema dovoljno pameti da juri za njima i zagorava im ivot
kad ga se zasite. A zato bi se uope brinuli? Uvjereni su da je dijete
previe ogranieno i da ne moe osjeati ono to osjeaju normalni ljudi.
utnut e ga kao to bi utnuli psa, i jo se prezirno naceriti to se jadni
ludi stvor vraa traei jo, puzei i maui repom. Samo, slaboumna
stvorenja kao Tim i djevojka iz nae ulice osjeaju, Mary, ona nisu tako
daleko od potpuno itavih ljudi, osobito Tim. Boe, pa i ivotinja osjea!
Nikad neu zaboraviti, kad je Tim bio sasvim mali klinac, kad je imao
sedam ili osam godina... Bio je upavo poeo govoriti kao da zna to rijei
znae... Jednog dana donio je kui neku jadnu makicu i Es je rekla da je
moe zadrati. E pa, nije prolo mnogo vremena i makica se pretvorila u
maku, a onda je maka poela da se napuhuje kao balon, i dok smo
shvatili to se dogaa, doli su maii. Bio sam izvan sebe od bijesa, ali,
na sreu, pomislio sam, donijela ih je na svijet iza kamina od cigle u naoj
sobi, pa sam odluio da ih likvidiram prije nego to Tim sazna za njih.
Morao sam sruiti pola kamina da bih doao do nje, uope ne znam kako
je uspjela da se tamo zavue. Ali bila je tu, sva posuta aom, maii
takoer, a Es mi je disala za vratom i pucala od smijeha, srea to je
maka ionako crna, govorila je, pa se aa nee vidjeti. Bilo kako bilo,
pokupio sam sve maie, odnio ih u zadnje dvorite i utopio u kanti vode.
I nikad nisam nita tako poalio u ivotu. Ona jadna maka, nesretnica,
danima je hodala po kui, cvilei i jadikujui, traila je svoje maie i
193
gledala u mene onim svojim krupnim zelenim oima punim povjerenja,
kao da misli kako joj ih ja mogu vratiti. I plakala je, Mary, tekle su joj
prave suze, kapale su joj iz oiju kao da je ljudsko bie. Nisam imao
pojma da ivotinje mogu roniti prave suze! Isuse Kriste! Neko vrijeme
dolazilo mi je da gurnem glavu u plinsku pe. Es zbog toga nije govorila sa
mnom tjedan dana, a ni Tim, im bi maka zacviljela. Privukao je stolicu
blie stolu i sjeo, rairenih ruku.
Stara je kua tako tiha, razmiljala je Mary ekajui da se Ron pribere.
ulo se samo kucanje starinskog kuhinjskog sata i Ronovo teko disanje.
Nije nikakvo udo to mrzi ovu kuu kad je pamti sasvim drukiju.
- I tako, Mary, vidi - nastavio je Ron - ako maka ima osjeaje, ima ih i
zaostala osoba kao to je Tim, i to mnogo vie jer Timovo stanje, konano,
i nije tako strano. On, moda, nee svojim idejama podii svijet na noge,
ali on ima srce, Mary, veliko, divno, toplo srce puno ljubavi. Kad bi se
upustio s nekom enom, on bi je volio, ali vjeruje li da bi i ona voljela
njega? On bi za nju bio tek igraka, to je sve, dok bi on sav kipio od
osjeaja prema njoj. Ja to ne bih mogao podnijeti. Tim ima zaista lijepo
lice, i vrlo lijepo tijelo, i bilo je ena - a nalo se i mukaraca! - koji su
jurili za njim jo kad je imao dvanaest godina. I ta misli, to bi se
dogodilo s Timom da je bio odbaen? Gledao bi u mene kao to me je
gledala ona jadna maka, kao da oekuje od mene da mu vratim njegovu
djevojku, ne shvaajui zato uope ne pokuavam. Zavladala je tiina.
Odnekud iz kue zauo se tresak vrata; Ron je podigao pogled i kao da se
tek tada sjetio da je Tim u kui. Oprosti na trenutak, Mary.
Sjedila je i sluala glasne, monotone otkucaje sata dok se nije vratio,
osmjehujui se zbog neega. Pravi je Australac, taj momak. Moe ga
natjerati da obue samo ono najnunije, ali im mu se prui prilika, hodat
e naokolo kao od majke roen. Ima lo obiaj da izlazi iz kupaonice
194
poslije tuiranja i da hoda po stanu bez ijedne krpice na sebi, pa sam
pomislio kako e biti bolje da se pobrinem da se takav ne pojavi ovdje.
Otro ju je pogledao. - Nadam se da se u tvojoj kui pristojno ponaa.
Nema primjedbi?
- Ponaa se uzorno - odgovorila je s osjeajem nela godnosti.
Ron je ponovo sjeo.
- Zna, pravi je blagoslov to smo pripadnici radnike klase, Mary. Bilo
nam je mnogo lake zatititi Tima nego da smo iz krugova kojima pripada
Mick nae Dawnie. Te snobove iz viih krugova tee je uoiti, lukaviji su, i
mukarci i ene, ali mukarci posebno, mislim. Umjesto da pije sa svojim
pajdaima u pivnici Seasidea , sjedio bi u nekom pederskom klubu
okruen svim besposlenim enama i mukim zavodnicima ovog svijeta. U
naoj klasi stvari su bolje organizirane, i to je velika srea. Crno je crno, a
bijelo je bijelo, i nema toliko sivog izmeu njih. Nadam se da sad
razumije, Mary, zato smo tako postupili.
- Razumijem, zaista razumijem. Samo, nevolja je u tome to se Tim
probudio, uglavnom zahvaljujui televiziji. Gledao je ljubavne scene i
zakljuio kako je to dobar nain da mi pokae koliko sam mu draga.
- Oh, boe! - Ron je poskoio na stolcu. - Bio sam siguran da smo ga
dovoljno zaplaili, bio sam siguran da smo mu utjerali takav strah u kosti
da to nikad nee pokuati.
- Vjerojatno ste ga dovoljno uplaili, ali vidi, on to to je uradio nije
povezao s onim na to ste ga upozoravali. Stvar se nije zaela u njegovom
mozgu kao neto tjelesne prirode. On je samo htio da mi pokae koliko
sam mu draga. U itavom tom procesu on je, na nesreu, otkrio i koliko
se njemu samom to svia. Ron je ostao uasnut.
- eli rei da te je silovao? Ne mogu povjerovati u to!
195
- Ni govora! Poljubio me je, to je sve, ali mu se svidjelo i ta ga stvar od tog
trenutka progoni. Uspjela sam ga uvjeriti kako je to izmeu nas
zabranjeno, ali on se probudio, Rone, probudio se! To se dogodilo
samo jednom, nikad ne bih dopustila da se ponovi, ali kako bismo ti i ja
mogli izbrisati to iz njegovih misli? to se dogodilo, dogodilo se? Dok nije
bilo nimalo istine u onome to Dawnie, Emily Parker i ostali misle, nita
nije bilo vano, ali otkako me je Tim poljubio, samo to nisam izludjela
pitajui se ta, zaboga, da radim s njim ako se tebi neto dogodi. Ron je
odahnuo.
- Znam to eli rei.
- Pa sad, nisam znala na koju stranu da se okrenem, s kim da
porazgovaram o tome. Zato sam veeras odvela Tima k Johnu
Martinsonu. Htjela sam da upozna Tima i da mi da svoje iskreno miljenje
o nastaloj situaciji.
- A zato nisi porazgovarala sa mnom, Mary? -
upitao ju je Ron, povrijeen.
- Kako bih mogla razgovarati s tobom, Rone? Ti si mu otac, previe si
blizu svemu ovome da bi mogao nepristrano suditi. Da sam razgovarala
najprije s tobom, sad ti ne bih mogla ponuditi nita osim golih injenica,
ne bih znala kojim pravcem krenuti, ne bih imala rjeenja. Da sam
najprije razgovarala s tobom, vjerojatno bismo doli do zakljuka kako ne
moemo nita uiniti osim odvojiti Tima od mene. Otila sam k Johnu
Martinsonu zato to raspolae bogatim iskustvom u radu s duevno
zaostalim osobama i iskreno, svim srcem, radi za njihovo dobro. Bila sam
uvjerena da je od svih ljudi koje poznajem on jedini sposoban da najprije
misli na Tima, a to sam i traila, nekoga tko je u stanju misliti samo na
Tima.
- Okej, Mary, shvaam tvoje razloge. I to je rekao? Predloio mi je
rjeenje, a nain na koji je to uinio, uvjerio me da je to nesumnjivo
196
najmudriji potez koji se moe povui. Rekla sam mu kako mislim da e
se suglasiti kad uje o emu se radi, ali priznajem da sad nisam sigurna
u to kao to je bilo kad sam to rekla Johnu Martinsonu. Ma ta kae ili
pomisli o tome, ja sam to, uvjeravam te, ve rekla ili pomislila, tako da
me nita od onoga to mi saopi ne moe iznenaditi ni uvrijediti. - Pruila
je alicu traei jo aja, naprosto iz potrebe da radi neto. - Imam
etrdeset pet godina, Rone, dovoljno sam stara da budem Timu majka, a
uz to sam runa, neugledna ena, fiziki nimalo privlana za mukarce.
to Tim nalazi na meni, potpuno mi je neshvtljivo, ali on to nalazi, bez
obzira na sve. John Martinson kae da bih se trebala udati za Tima.
- Stvarno? - Ronovo lice bilo je udno bezizraajno.
- Da, stvarno. Zato? Najvie zato to me Tim voli, i zato to je Tim
mukarac, a ne dijete. Kad mi je rekao to bih, po njegovom miljenju ,
trebala uiniti, bila sam zaprepatena, i vjeruj mi da sam mu se ogoreno
suprotstavila. To je kao sparivati rasnu ivotinju s mjeancem, sparivati
Timovu mladost i ljepotu sa mnom, rekla sam mu. Oprosti to to kaem,
ali on je odgovorio kako se na tu stvar moe gledati sa dvije strane, da je
sparivati moju inteligenciju s Timovom ogranienou podjednako loe.
Nije to rekao ba tim rijeima, rekao je: Ako vi niste prava partnerica za
Tima, nije ni on partner vama! Njegovo je stanovite da ni Tim ni ja ne
predstavljamo neki naroit dobitak, pa to onda ima u tome tako strano?
Ja sam se i dalje suprotstavljala njegovoj ideji, prvenstveno na osnovi
velike razlike u godinama, ali on je i to odbacio. Tim voli mene, a ne neku
djevojku iz susjedstva ili kerku nekog od svojih drugova radnika. Ali ono
to me je uvjerilo da je John Martinson u pravu, bilo je neto to mi nikad
prije nije palo na pamet, a sigurna sam da nije ni tebi. Oboje smo previe
blizu Tima da bismo to mogli vidjeti. - Zavrtjela je glavom. - Tim je
odrastao mukarac, Rone, i u tom pogledu on je potpuno normalan. John
je, govorei o tome, bio pomalo brutalno iskren, uhvatio me za ramena i
197
tresao me tako da su mi zubi cvokotali... toliko je bio ljut to sam tako
slijepa i neuviavna prema Timu. Koji mi je vrag, pitao me je, otkud mi
pravo da uskraujem Timu pravo da bude mukarac na jednini nain na
koji uope moe biti mukarac? Zato Tim ne bi izvukao iz ivota to je
vie mogue? Nikad prije nisam gledala na tu stvar na taj nain, previe
sam mislila na to to e drugi rei, kako e mu se smijati, rugati mu se i
muiti ga zbog toga to se oenio bogatom usidjelicom, dovoljno starom da
mu bude majka. A potpuno mi je promakla injenica da ima pravo izvui
iz ivota sve to moe. Ponovo je poela prelaziti jagodicom prsta po
okrnjenom rubu alice; Ron je dobro prikrivao svoje reakcije. Nije imala
pojma to misli i, kao da je eli jo vie zbuniti, podigao je ajnik da joj
napuni alicu. Svi znamo za suprotne sluajeve. Sjeam se kako sam
jednom bila strano ljuta, jer se jedna od djevojaka iz naeg ureda
zaljubila u paraplegiara, a on je odbio da se oeni njome. Archie je dobro
poznavao tu djevojku i znao je da za nju postoji samo jedan mukarac u
ivotu, samo taj paraplegiar, i da nikad nee postojati nitko drugi. Otiao
je da porazgovara s momkom i rekao mu neka ne odbacuje njihovu sreu
samo zato to nije mukarac u jednom ogranienom smislu. Svi smo se
suglasili da je Archie dobro postupio, da nema nikakvog razloga zato se
djevojka ne bi udala za svog momka u invalidskim kolicima. ivot nije
samo ta jedna stvar, rekao mu je Archie. Rone, ali kako stoje stvari s
Timom? Koliko toga ima u Timovom ivotu, i koliko bogat on uope moe
biti? I sad, kad se prilika sama nametnula, imamo li pravo uskraivati
Timu ono na to ima pravo kao ljudsko bie? U tome je teite
argumenata Johna Martinsona.
- On je to zaista postavio kako treba, zar ne? - rekao je Ron umorno
provlaei ruke kroz kosu. Nikad nisam o toj stvari razmiljao na taj
nain.
198
- Pa sad, priznala sam snagu njegovih argumenata, morala sam. Ali zato
ja, upitala sam. Tim bi sigurno mogao nai nekog boljeg od mene. Samo,
bi li mogao? Bi li zaista mogao? Kakva sam da sam, Tim me voli. I ma
kakav da je Tim, ja volim njega. Sa mnom e biti siguran, Rone, i ako
udajom za njega mogu zaokruiti njegov ivot koliko uope moe biti
zaokruen, onda u se udati za njega usprkos svima, i tebi ako treba.
Njen osjeaj da stoji na rubu ponora potpuno je nestao dok je govorila;
Ron ju je znatieljno promatrao. Ve ju je nekoliko puta vidio izbaenu iz
uobiajene, svakodnevne ravnotee i mira, ali nikad ovako; nikad nije bila
tako ustreptalo iva. Ne bi se moglo rei da je bezizraajna, ma kako bila
raspoloena, ali njeno obino, estito lice odraavalo je uglavnom vrstinu
karaktera. Sad je izgledalo kao obasjano prolaznom ljepotom koja e
nestati u trenutku kad zanos mine; morao se upitati to e brak s Timom
donijeti njoj. Stariji i neusporedivo iskusniji u ovozemaljskim stvarima
nego Mary, znao je da na takvo pitanje nikad nije lako odgovoriti. - ene
normalno ive dulje nego mukarci - nastavila je temperamentno -tako da
je vrlo vjerojatno da u biti uz njega jo mnogo godina. Nisam toliko stara
da bi mogunost da umrem prije njega trebala predstavljati razlog za
zabrinutost. On, sa svoje strane, nee krenuti da trai neto mlade i ljepe
zato to mu je ena stara i uvela. Ja sam stara i uvela ve sada, Rone, ali
to njemu nimalo ne smeta. Razmiljala sam o tome da jednojstavno ivim
s njim, jer bi u oima veine ljudi to bio manji grijeh. Ali John Martins on
ima pravo. Brak je bolje rjeenje. Ako se udam za njega, imat u zakonsko
pravo i dunost da se brinem za njega; Dawnie mi ga nee moi oduzeti.
Vidi, Dawnie me od nekog vremena sve vie zabrinjava. Ne vjerujem da si
ikad pomislio na to kako bi mi lako mogla oduzeti Tima kad bi se tebi
neto dogodilo. Ti na tako neto nisi, naravno, mogao ni pomisliti, ona je
tvoja ki i ti je mnogo voli. Ona, meutim, nimalo ne voli mene, i nee
nikad priznati sama sebi da je Timu bolje sa mnom nego s njom. Tvoja
199
pisma njoj i Micku, tvoja punomo meni, sve to ne bi vrijedilo nita kad bi
Dawnie odluila da se umijea. Nakon tvoje smrti, Dawnie bi postala
Timova zakonska skrbnica u oima svakog suda u ovoj zemlji, bez obzira
na upute koje si joj ostavio. Ja vam nisam nikakav rod, ak i ne poznajem
Tima osobito dugo, a veza izmeu nas krajnje je sumnjiva. Kad si prvi put
zatraio od mene da uzmem Tima k sebi, nisam mnogo razmiljala,
dovoljna mi je bila injenica to ima tako veliko povjerenje u mene.
Mislim, meutim, da je ve dovoljno vremena prolo da vidi Dawnie u
pravom svjetlu. Ona mnogo voli Tima, ali zato jo vie mrzi mene, a Tim bi
se pretvorio u rtvu na njenom oltaru. John Martinson nije imao pojma o
intenzitetu njene mrnje, ali je pronaao jedino mogue rjeenje. Ja se
moram udati za Tima. Ron se sumorno nasmijao.
- Nije li ovaj ivot smijean? U jednome si u pravu, Mary. Kad biste
jednostavno zajedno ivjeli, ljudi bi to shvatili mnogo bre nego kad biste
se vjenali. To je jedna od onih udnih situacija kada brak predstavlja
zloin, zar ne?
- Tu sam rije upotrijebila u razgovoru sa Johnom Martinsonom. Zloin.
Ron je ustao, obiao oko stola i poloio joj ruke na ramena, a onda se
sagnuo i poljubio je.
- Ti si divan ovjek, Mary. Bit u zaista sretan kad se uda za mog sina.
Ja i Es ne bismo mogli poeljeti bolje rjeenje, i mislim da ona sad na
nebu klie od radosti. Bit e, meutim, bolje da se pourimo, Mary, da to
bude to prije. Kad ja izjavim i potpiem dokument da sam suglasan,
Dawnie nee moi praktino nita uiniti. Ako bude ekala da umrem,
ostat e bez nune podrke. Trebalo je da se sam toga sjetim, ali ovjek je
uvijek pomalo slijep kad se radi o roenoj djeci. Zato sam ti i morala
izloiti sve to jo veeras. Moram otii u bolnicu na nekoliko dana kako
bih se osigurala da neu imati djece, ali mislim da bi se vjenanje moglo
odrati prije toga.
200
- Ima pravo! Otii emo, u ponedjeljak u grad da podignemo potrebne
dokumente, a onda se ve potkraj tjedna moete vjenati, mislim.
Pomilovala ga je s ljubavlju po bodljikavom obrazu.
- Nisam mogla poeljeti boljeg svekra od tebe, Rone. Hvala ti za takvo
razumijevanje i za suglasnost.
Na kraju su odluili da ne obavjetavaju Dawnie o vjenanju dok se
vjenanje ne obavi. Mary je, meutim, ve sutradan sve ispriala Archieju
Johnsonu.
- Sto mu svetih muenica kamenica, ti se valjda ali! Trebalo joj je
vremena da ga uvjeri kako govori ozbiljno, ali nakon to je ok prvog
iznenaenja proao, brzo se pribrao i estitao joj od sveg srca.
Mary draga, ne mogu ti rei koliko mi je drago. Bit e to, dodue,
najudniji brak poslije Chopina i George Sandove, ali ako itko na ovoj
staroj kugli od blata zna to radi, onda si to ti. Neu ti zagoravati ivot
poteui sve mogue primjedbe zato to sam potpuno siguran da si ve
razmislila o njima. Jedino ega mi je ao, to je to u te izgubiti, nakon
toliko godina uvjerenja da mi takva opasnost ne prijeti. Samo bih zbog
toga zaplakao.
- Zato bi me, zaboga, izgubio?
- Pa sad, zar nee biti previe zauzeta svojim Timom i napustiti ovaj
posao ovdje?
- Boe dragi, ni sluajno! Potrebna su mi tri mjeseca dopusta gotovo
odmah, bez prethodne najave, to mi je vrlo ao, ali neu napustiti posao,
kao ni Tim svoj. Mislim da e nam biti bolje ako se budemo normalno
druili s obinim ljudima. Kad bismo prestali raditi i samo gledali jedno u
drugo, ubrzo bismo zaostali za svijetom.
- Volio bih doi na tvoje vjenanje, Mary. Mnogo te volim, a volim i Tima,
iako ga jo nisam upoznao. Zato to je unio takvu promjenu u tvoj ivot.
- Voljela bih da ti i Tricija doete na vjenanje.
201
- A kad e to biti?
- U petak poslije podne u Centralnom matinom uredu.
Zato onda ne bi stupila na dopust ovog istog trenutka! Kad sam ve
osuen da se tri mjeseca nateem sa Celeste Murphy, onda je bolje da se
s tim suoim to prije.
- Bog te blagoslovio, ali ne, hvala! Uzet u Celeste da radi pod mojim
nadzorom do srijede. Srijeda nije tako daleko.
Emily Parker oduevljeno je primila vijest. Mary ju je pozvala k sebi poslije
veere i rekla joj.
- Boe moj, draga, to je upravo ono to je vama potrebno! Potpuno sam
izvan sebe, zaista! Neka vas, zdravlje slui, pa da sretno poivite mnogo
godina!
- Hoete li doi na vjenanje?
- Hvala, hou, ne bih to propustila ni za to na svijetu. Neka vam je
sretno, gospoice Horton, zaista sam ponosna na vas!
Mary je uveer otila i do Harrvja Markhama, nakon to je uspjela
odgurati Emily Parker na suprotnu stranu reda kamfornih lovora.
Harry je radoznalo zurio u gou, siguran da ju je negdje ve vidio, ali
uzalud pokuavajui da se sjeti gdje.
- Sjeate li se kad ste renovirali kuu Emily Parker u Artarmonu prije,
otprilike, dvije godine, gospodine Markhame?
- Da, naravno.
- Ja sam Mary Horton, prva susjeda Emily Parker.
Lice mu se razvedrilo.
- Oh, tako je, tako je! Bio sam siguran da vas odnekud poznajem.
Nisam dola k vama radi posla, gospodine Markhame. Dola sam da
porazgovaramo o Timu Melvilleu.
- O Timu Melvilleu?
202
- Tako je, o Timu Melvilleu. Moda e ova vijest predstavljati stanovit ok
za vas, gospodine Markhame, ali ja se u petak udajem za Tima.
Jadni Harry je stenjui i grcajui hvatao dah vie od jedne minute dok mu
se nije vratio glas da procijedi:
- Udajete se za Tupog Tima?
- Tako je, u petak. U normalnim okolnostima, nakon to sam ula od
gospoe Parker kakve neslane ale izvodite na njegov raun, dola bih u
iskuenje da ga nagovorim da potrai drugog poslodavca, ali on voli
raditi s vama i s vaim ljudim a tako da bi mi bilo drago da ostane kod
vas. Harryjev pogled skrenuo je pored nje i zadrao se na velikom
Bentleyju parkiranom uz plonik. Sjetio se da se o njoj govorilo kao o
najbogatijoj eni u Artarmonu, i zakljuio kako nee biti zgoreg da joj
malo podie.
- E pa, kao da ste me mlatnuli ekiem, gospoice Horton! To se zove
novost, zar ne!
- Sigurna sam da je tako, gospodine Markhame . Nemam, naalost,
mnogo vremena pa u nastojati da budem to kraa. Postoji nekoliko
stvari o kojima se moramo odmah dogovoriti. Kao prvo, hoete li zadrati
Tima u svojoj slubi ako uzme tri mjeseca dopusta poevi od srijede?
Drugo, ako odluite da ga zadrite, jeste li spremni da obuzdate svoje
ljude, da se suzdravaju od primjedbi na raun Timovog braka?
Jo uvijek zbunjen, Harry je stresao glavom da mu se razbistri.
- Bogamu, gospoice Horton, ne znam to da kaem?
- Onda vam predlaem da se brzo odluite, gospodine Markhame. Ne
mogu sjediti ovdje cijele noi. Razmiljao je nekoliko trenutaka.
- Bit u iskren s vama, gospoice Horton. Volim Tima, i svi ga moji ljudi
vole. Ako treba da ostanem bez njega tri mjeseca, sad je najbolje vrijeme
jer dolazi ljeto i mogu uvijek nai po nekog studenta kao pomonika,
203
iako e biti potrebna dvojica-trojica da zamijene Tima, kakva je to lijena
bagra. Tim je kod mene ve dvanaest godina i odlian je radnik. Morao bih
traiti mnogo vie od tri mjeseca da pronaem radnika tako veselog,
vrijednog i pouzdanog kao to je Tim, pa bih, ako vam to odgovara, rado
zadrao momka.
- Lijepo. to se tie mog drugog zahtjeva, nadam se da vam nee biti teko
shvatiti kako bi bilo loe za Tima kad bi ga netko zadirkivao zbog njegovog
braka.
- Naravno, oekujem da ete nastaviti s neslanim alama i zabavom na
njegov raun, to je za Tima neto sasvim normalno. Njemu to, u stvari,
ne smeta. Ali pitanje njegovog braka mora biti apsolutni tabu, i dajem
vam asnu rije da u, ako saznam da ste ga zadirkivali i poniavali zbog
toga to se oenio bogatom usidjelicom, smlaviti i vas i vae ljude,
moralno i financijski. Ne mogu vam zabraniti da o tome razgovarate meu
sobom, to mi u stvari nikad ne bi palo na pamet, jer e to sigurno biti
zanimljiv i poticajan materijal za ogovaranje. Ukoliko se, meutim, Tim
nae u blizini, zahtijevam od vas da se suzdrite od svih komentara, osim
normalnih estitki. Jesmo li se razumjeli?
Harry Markham nije nikako bio dorastao Mary Horton, pa se predao bez
borbe.
- Da, naravno, gospoice Horton. Bit e kako elite, gospoice Horton.
Mary mu je pruila ruku.
- Mnogo vam hvala, gospodine Markhame. Cijenim vau spremnost da mi
pomognete. Do vienja.
Sljedei na spisku Mary Horton bio je ginekolog.
Nakon to je donijela odluku, Mary je sistematski uklanjala jednu
prepreku za drugom i pri tome se zabavljala mnogo vie nego to je
oekivala. To je bila njena specijalnost, obavljati poslove; kad se odluila,
204
u njoj nije ostao ni najmanji trag sumnje, ni na trenutak nije se
pokolebala. U ordinaciji je mirno objasnila situaciju ginekologu.
Ne mogu riskirati trudnou, gospodine, sigurno i sami shvaate zato.
Pretpostavljam da ete me poslati u bolnicu da mi podveu jajovode, pa
sam neto mislila, kad sam ve tamo i kad se ve morate natezati sa
mnom, da poduzmete neto u vezi s injenicom da sam virgo intacta. Ne
bih eljela ugroziti svoju vezu otvorenim pokazivanjem bola, a ula sam da
je za enu vrlo bolno zapoeti seksualnu aktivnost u mojim godinama.
Ginekolog je urno podigao ruku do ela da sakrije osmijeh koji mu se
protiv volje pojavio na licu; poznavao je, bolje nego veina ljudi, vrstu ena
kojoj je pripadala Mary Horton, jer ih je mnogo radilo u australskim
bolnicama. Proklete stare frajle, pomislio je, sve su iste. Odlune, efikasne
u poslu, gotovo neugodno uravnoteene, a ipak, zbog onog enskog u
njima, ponosne, osjetljive i udno blage. Kad je ponovo uspostavio
kontrolu nad sobom, poeo je kuckati perom o plou stola, promrmljao
neto i pucnuo prstima.
- Mislim da se slaem s vama, gospoice Horton. A sad vas molim da
odete tamo iza paravana i potpuno se svuete. Sestra e odmah doi da
vam donese ogrta. U subotu ujutro trebalo je obavijestiti jo samo Tima.
Zamolila je Rona da mu nita ne govori, ali je odbila da poe u vikendicu
sama s Timom.
- Poi e s nama, Rone - rekla je odluno. - to se promijenilo? Jo
nismo vjenani, kao to ti je poznato. Lako u uhvatiti Tima nasamo i rei
mu. Prilika joj se pruila istog dana poslije podne; Ron je otiao da
prilegne, namignuvi Mary prije nego to se povukao u svoju sobu.
Time, kako bi bio da odemo na plau i posjedimo malo na suncu?
Smjesta je skoio, sav ozaren.
- Oh, to e biti divno, Mary. Je li dovoljno toplo za kupanje?
205
Mislim da nije, ali nije vano. elim da porazgovaram s tobom, a ne da se
kupamo.
- Volim razgovarati s tobom, Mary - priznao joj je.
Ve odavno nismo razgovarali. Nasmijala se.
- Laskave! Priamo sve vrijeme!
- Ali ne onako kao kad kae: Time, hou da porazgovaram s tobom ! To
su najbolji razgovori, to znai da ima neto zaista vano da mi kae.
Pogledala ga je, irom otvorenim oima.
- Kakva pronicavost! A sad idemo, prijatelju, nema odugovlaenja!
Bilo je teko osloboditi se krajnje poslovnog rasploenja u kome je
djelovala posljednjih nekoliko dana, pa je neko vrijeme utke sjedila na
pijesku nastojei da se spusti s platforme poslovne otrine. Usvojiti takvo
dranje bilo je od bitne vanosti za njeno mentalno zdravlje;
bez njega nikako ne bi uspjela kazati i uraditi sve to je potrebno, jer bi
svaki znak ranjivosti rezultirao katastrofom. Sad joj taj tvrdi stav vie nije
bio potreban, trebalo ga je odbaciti.
- Time, ima li neku predodbu o tome to je to brak?
- Mislim da. imam. U braku su bili mama i tata, u braku je moja Dawnie.
- Moe li mi rei o tome neto vie?
- Uh, ne znam! - Proao je prstima kroz gustu zlatnu kosu i nainio
grimasu. - To znai da ovjek ivi s nekim s kim nije oduvijek ivio je li
tako?
- Djelomino. - Okrenula se njemu. - Kad ovjek odraste i nije vie malo
dijete, obino upozna nekoga tko mu se toliko svia da poeli ivjeti s
njim, umjesto s majkom i ocem. Pa ako osoba koja mu se svia uzvraa
te osjeaje, odlaze zajedno do sveenika, pastora ili suca i vjenaju se.
Oboje se potpiu na komad papira, a kad se potpiu, to znai da su
vjenani, da mogu ivjeti zajedno do kraja ivota ne krei Boji zakon.
To zaista znai da mogu ivjeti zajedno do kraja ivota? Da.
206
Zato se onda nas dvoje ne vjenamo, Mary? Ja bih elio da se vjenam s
tobom, volio bih da te vidim dotjeranu kao princezu iz bajke, u dugoj
bijeloj haljini kakvu je imala Dawnie, i u kakvoj je mama na
fotografiji s vjenanja koja stoji na toaletnom stoliu u njenoj spavaoj
sobi. Mnoge djevojke zaista nose duge bijele haljine kad se udaju, ali nije
duga bijela haljina bitna za vjenanje, nego onaj komad papira.
Ali mama i Dawnie imale su duge bijele haljine! - ostao je tvrdoglavo pri
svome, zaljubljen u tu ideju.
- Da li zaista eli da se vjenamo, Time? - upitala ga je Mary, nastojei da
ga odvue od duge bijele haljine.
Energino je klimnuo glavom i osmjehnuo se.
- Ah, naravno, zaista bih elio da se vjenamo, Mary. Onda bih mogao
stalno ivjeti s tobom, ne bi u nedjelju uveer morao ii kui.
Rijeka je tekla svojim tokom prema moru, zadovoljno uborei i
pljuskajui. Mary je otjerala nametljivu muhu s lica.
- Da li bi vie volio ivjeti sa mnom nego s tatom? Bih. Tata pripada mami,
on samo eka da ode i spava kraj nje pod zemljom, zar ne? Ja pripadam
tebi, Mary.
- E pa, tvoj tata i ja razgovarali smo o tome one veeri nakon to smo se
vratili iz posjeta gospodinu Martinsonu, i zakljuili smo da bi bilo dobro
kad bismo se nas dvoje vjenali. Mnogo se brinemo to e biti s tobom,
Time, jer nema nikoga na svijetu tko bi nam bio drai od tebe. U plavim
oima zablistalo je svjetlo to se odbijalo od rijeke.
- Oh, Mary, govori ozbiljno? Zaista govori ozbiljno? Udat e se za
mene?
- Hou, Time, udat u se za tebe.
- I nakon toga moi u ivjeti s tobom, zaista u pripadati tebi?
- Da.
- Moemo li se vjenati jo danas?
207
Pogledala je, trepui, u rijeku, odjednom rastuena.
- Ne moemo danas, duo, ali bit e to vrlo brzo. U petak.
- Zna li tata kad e to biti?
- Da, zna da e to biti u petak. Sve je ve dogovoreno.
- I imat e dugu bijelu haljinu kao mama i moja Dawnie?
Zavrtjela je glavom.
- Ne, Time, neu moi. eljela bih da budem u dugoj bijeloj haljini, tebe
radi, ali potrebno je mnogo vremena da se takva haljina saije, a tvoj tata
i ja ne elimo toliko ekati.
Razoaranje mu je na trenutak ugasilo osmijeh, ali ubrzo je opet
procvjetao na njegovom licu.
- I poslije toga neu se morati vraati kui?
- Kratko vrijeme bit e kod kue, jer ja moram otii na nekoliko dana u
bolnicu.
- Oh, Mary, nemoj! Ne smije ii u bolnicu! Molim te, molim te, nemoj ii u
bolnicu! - Oi su mu se napunile suzama. - Umrijet e, Mary, otii e od
meine da spava pod zemljom i nikad te vie neu vidjeti! Pruila je ruke
prema njemu i vrsto mu stegla ake, smirujui ga.
- Zaboga, Time, zaboga! Ako netko ide u bolnicu, to ne znai da e tamo
umrijeti! To to je tvoja mama umrla kad su je odvezli u bolnicu, jo ne
znai da u tako umrijeti i ja, zna. Mnogo, mnogo, mnogo ljudi odlazi u
bolnicu i izlazi iz nje. Bolnica je mjesto kamo ljudi odlaze kad su bolesni i
ele da ozdrave. Dogaa se, naravno, da su ponekad tako bolesni da ne
mogu ozdraviti, ali ja nisam bolesna kao tvoja mama, nije li tako? Nisam
slaba i nita me ne boli, zar ne? Bila sam, meutim, kod doktora i on hoe
da popravi jedan djeli mog tijela koji nije u redu, i eli da to uradi prije
nego to doe da ivi sa mnom, tako da nam bude lijepo zajedno.
Bilo je prilino teko navesti ga da joj povjeruje, ali nakon nekog se
vremena smirio i, inilo se, prihvatio injenicu da ona nee otii u bolnicu
208
da umre. - Sigurna si da nee umrijeti, potpuno sigurna? - Jesam, Time,
sigurna sam da neu umrijeti. Ne mogu jo umrijeti. Neu dopustiti da
umrem. A vjenat emo se prije nego to ode u bolnicu? Da, sve je
dogovoreno za petak.
Naslonio se na ruke i, sretan, uzdahnuo, a onda se poeo kotrljati niz
pjeanu padinu dok nije stigao do vode, neprestano se smijui.
- Vjenat u se s Mary, vjenat u se s Mary! - pjevao je, prskajui je
vodom kad je dola za njim do obale rijeke.
Za tu sveanu priliku Mary je obukla kostim od svilenog tusora boje
breskve, sa eiriem od svile iste boje, a kao jedini ukras imala je
nekoliko tamnoutih rua na posuvratku. Uzvanici su se dogovorili da se
sastanu na Victoria Squareu, na strani prema Hyde Parku, tono preko
puta Centralnog matinog ureda. Mary je parkirala automobil u
podzemnom parkiralitu Domaina, izala pokretnim stubama od
parkiralita do College Streeta, a onda produila pjeice kroz park. Archie
je htio da je on doveze, ali je odbila.
- Moram ravno sa vjenanja u bolnicu, pa mislim da e biti bolje da
doem svojim kolima.
- Ali upravo mi zato mora dopustiti da te vozim, duo! - protestirao je. -
Kako ti to zamilja, da se sama odveze kui iz bolnice kad te otpuste?
- Naravno. To je velika privatna bolnica organizirana kao hotel i ostat u
tamo mnogo dulje nego to je stvarno potrebno, tako da budem potpuno
zdrava i u punoj formi kad doem kui. Ne elim razoarati Tima
na taj nain da se vratim kui i ne dopustim mu da odmah doe k meni.
Pogledao ju je, pomalo zbunjen.
- Pa sad, pretpostavljam da zna to radi, jer to uvijek zna.
Srdano mu je prodrmala ruku.
- Dobro stari Archie, tvoja vjera u mene zaista je dirljiva.
209
I tako se sama odvezla na svoje vjenanje, i stigla je prva na ugao kod
parka. Odmah za njom stigli su Tricia i Archie. Zatim je daui stigla
gospoa Parker u neobinoj haljini od sifona boje trenje kombinirane s
dreavo plavom, i konano su iz oblinjeg ulaza u stanicu podzemne
eljeznice izronili Ron i Tim. Tim je bio u odijelu koje je nosio na vjenanju
Dawnie, Ron u odijelu to ga je imao na sebi na pogrebu Esme. Stajali su
na ugodnom, otrom suncu i askali, a onda joj je Tim dao jednu kutijicu,
brzo, kriom, kad nitko nije gledao. Bio je oigledno nervozan i ne ba
siguran u sebe.
Sakrivi kutijicu u ruci, Mary ga je odvela nekoliko koraka dalje od ostalih
i zastala, okrenuvi im lea, da odmota nespretno umotani paketi.
Tata mi je pomogao da to odaberem, jer sam htio da ti poklonim neto, a
tata je rekao da je to u redu. Otili smo u banku, podigli dvije tisue
dolara i svratili u veliku draguljarnicu u Castlereagh Streetu, u blizini
hotela Australia.
U kutijici se nalazio mali bro s prekrasnim crnim opalom u sredini
optoenim dijamantima; dijamanti su bili rasporeeni u obliku cvjetnih
latica. Podsjetio me je na tvoj vrt u vikendici, Mary, sa cvijeem svih boja
obasjanim suncem.
Otkvaila je ute rue; pale su na vrui asfalt i ostale leati, zaboravljene.
Izvukla je bro iz samtom obloene kutijice i pruila ga Timu, osmjehujui
se kroz izmaglicu suza.
- To vie nije moj vrt, Time, to je sad na vrt. To je jedna od divnih stvari u
braku, sve to posjedujemo postaje nae zajedniko, i tako e moja kua,
moj automobil, moja vikendica i moj vrt, kad se vjenamo, pripadati tebi
koliko i meni. Hoe li mi prikvaiti bro? Ruke su mu uvijek bile brze i
spretne, kao da duevna zaostalost na njih nije nimalo utjecala. Uzeo je
meu prste rub posuvratka njene jakne, lako provukao otru iglu kroz
tkaninu, zakvaio osigura i privrstio sigurnosni lani.
210
- Da li ti se svia, Mary? - upitao ju je pomalo zabrinuto.
- Oh, Time, strano mi se svia! Nikad u ivotu nisam imala neto tako
lijepo, i nitko mi dosad nije poklonio bro. uvat u ga kao najvee blago
dok sam iva. Ali imam i ja poklon za tebe. Bio je to vrlo skup, teak zlatni
sat. Tim je bio oduevljen.
- Oh, Mary, obeavam ti da u paziti da ga ne izgubim, zaista hou. Sad
kad sam nauio koliko je sati, divno je imati svoj sat. I to jo tako lijep!
- Ako ga izgubi, kupit emo novi. Ne smije se stalno brinuti da e ga
izgubiti, Time!
- Neu ga izgubiti, Mary. Svaki put kad ga pogledam, sjetit u se da sam
ga dobio od tebe.
- A sad idemo, Time, vrijeme je.
- Archie ju je uhvatio ispod ruke dok su prelazili preko ulice.
- Mary, nisi mi rekla da je Tim tako fantastino lijep mladi.
- Znam da nisam. Neugodno mi je zbog toga.
- Osjeam se kao jedna od onih debelo naminkanih starih ena koje se
motaju po turistikim mjestima ne bi li ulovile kakvog skupog ali naoitog
mladog mukarca. Ruka koju je Archie pridravao iznenada je zadrhtala.
Sve mi je ovo strano teko, Archie. Prvi put se izlaem znatieljnim
pogledima javnosti. Moe li ti sebi predoiti to e svi oni ljudi tamo
pomisliti kad shvate tko se kim eni? Vie bi mi kao suprug odgovarao
Ron nego Tim.
- Neka te to ne zabrinjava, Mary. Mi smo ovdje zato da ti pruimo
podrku, i to emo i uiniti. Svia mi se Stara Cura, tvoja susjeda, uzgred
budi reeno. Moram sjesti do nje kad odemo na veeru, tako bogat rjenik
nisam uo tko zna koliko godina. Pogledaj samo nju i Triciju kako
naklapaju, kao dvije stare prijateljice! Mary ga je zahvalno pogledala.
- Hvala, Archie. ao mi je to neu prisustvovati veeri poslije vlastitog
vjenanja, ali elim da itavu tu guvu s bolnicom obavim to prije. Ako
211
stignem tek poslije veere, doktor me nee staviti na program operacija za
sutra, to bi znailo da moram ekati tjedan dana jer on operira samo
subotom.
- To je u redu, duo, popit emo ampanjac umjesto tebe i pojesti tvoju
porciju atobrijana. Kako je bilo vie uzvanika nego to je potrebno
svjedoka, udni par privukao je pogled samo jednog para zapanjenih
oiju, oiju koje su pripadale slubenom predstavniku Njenog Velianstva.
Sve se zavrilo neobino brzo jer je u itavom postupku bilo alosno
malo ceremonijalnog i sveanog. Tim je spremno odgovarao na pitanje, za
to je bio najzasluniji njegov otac, koji ga je pripremio; zamuckivala je
Mary. Potpisali su potrebne dokumente i otili a da uope nisu bili svjesni
da postariji gospodin, koji ih je vjenao, nije primijetio da je Tim mentalno
zaostao. Sve u svemu, njemu taj brak nije izgledao naroito neobian;
esto se dogaa da lijepi mladi mukarci stupaju u brak sa enama
dovoljno starim da im budu majke. Najudnije mu je bilo to se mladenci
nisu poljubili.
Mary se rastala s drutvom na istom uglu na kome su se sastali.
Zabrinuto je povukla Tima za rukav kaputa.
- A sad, strpljivo e me ekati i nee se brinuti za mene, obeava li mi
to? Sa mnom e biti sve u redu.
Bio je tako sretan da Tricija Johnson i Emily Parker samo to nisu
zaplakale promatrajui njegovo lice; jedina sjena koja je kvarila dan bio je
taj nagli odlazak Mary, ali ni to ga nije moglo na dulje vrijeme baciti u
potitenost. Potpisao se na onom papiru, Mary takoer, sad pripadaju
jedno drugom i bio je spreman da eka koliko treba na dan kad e poeti
da ive zajedno. Mary je poslije operacije nekoliko dana osjeala bolove i
nelagodnost, ali je sve vrlo dobro podnijela. U stvari, podnijela je operaciju
bolje nego to je ginekolog oekivao.
212
- Vi ste vrsta stara cura - saopio joj je dok joj je vadio avove. - Trebalo
je da znam da e to za vas biti ala. Stare cure kakva ste vi moe ubiti
samo sjekirom. to se mene tie, moete ii kui ve sutra, ali ostanite
koliko vam drago. Ovo nije bolnica, kao to znate, ovo je pravi dvorac.
Potpisat u vam otpusnicu prije nego to poem kui, tako da moete otii
kad vam se svidi, ovog tjedna ili sljedeeg, ili jo kasnije. Svratit u da vas
vidim, ako budete tu. Mary je na kraju ostala pet tjedana, jer je uivala u
tiini i miru koji joj je pruala stara zgrada na obali Rose Baya, i jer je
strepila od same pomisli na sastanak s Timom. Nije rekla nikome kamo
ide na operaciju, osim utljivom ovjeuljku koji je vodio njene pravne
poslove. Briljivo ispisane razglednice to ih je svakog dana dobivala od
Tima stizale su takoer posredstvom ureda utljivog ovjeuljka. Ron mu
je sigurno mnogo pomagao ali rukopis je bio Timov, rjenik takoer.
Paljivo ih je slagala u jednu malu aktovku, kako ih je dobivala. U
posljednja dva tjedna boravka plivala je u bolnikom bazenu i igrala tenis
na bolnikom igralitu, svjesno se privikavajui na kretanje i fiziki napor.
Kad je konano napustila bolnicu, inilo joj se da se nita nije dogodilo, i
vonja kui nije joj bila nimalo zamorna. Kua u Artarmonu kupala se u
svjetlosti kad je ostavila automobil u garai i ula na prednja vrata. Emily
Parker moe ovjek vjerovati, pomislila je Mary, zadovoljna; Stara Cura
bila je obeala da e kua stalno izgledati kao da u njoj netko stanuje.
Spustila je kofer, svukla rukavice, bacila ih na stol u predvorju zajedno s
torbicom, a onda je otila u dnevnu sobu. Telefon se isprijeio pred njom,
velik kao neko udovite, ali nije nazvala Rona da mu javi da se vratila
kui. Za to ima vremena, sutra ili prekosutra, ili za tri dana. U dnevnoj
sobi jo je prevladavala siva boja ali zidovi su sad bili ukraeni
mnogobrojnim slikama, a predmeti boje rubina svjetlucali su po cijeloj
sobi kao ar razvijane vatre. Na jednostavnom kaminu stajala je vaza iz
vedske od tamnocrvenog stakla, a tamnocrveni sag od obojenog krzna
213
leao je preko bisernosivog saga kao bara krvi. Lijepo je opet biti kod
kue, pomislila je, promatrajui te beivotne svjedoke bogatstva i dobrog
ukusa. Ubrzo e sve to dijeliti s Timom, koji je sudjelovao u stvaranju
atmosfere njenog doma; ubrzo, ubrzo... Samo, elim li ja da to dijelim s
njim? upitala se, koraajui nemirno gore-dolje. Kako je to udno - to se
njegov dolazak vie pribliavao, sve je manje eljela da se to dogodi.
Sunce je bilo zalo sat ranije i zapadno nebo bilo je tamno kao i ostali
dijelovi obzorja; samo crveni odraz gradskih svjetala pulsirao je pod
slojem niskih, tekih oblaka. Kia je, meutim, pala dalje na zapadu i
ostavila Artarmon pokriven ljetnom prainom.
Ba teta, pomislila je, kia bi nam dobro dola, vrt je edan.
Otila je u neosvijetljenu kuhinju i ostala stajati gledajui kroz stranji
prozor, ne palei svjetla ni u kuhinji ni u unutarnjem dvoritu,
pokuavajui da vidi jesu li prozori kue Emily Parker jo osvijetljeni.
Skrivale su ih, meutim, kronje kamfornih lovora; morat e izai na
dvorite da bi ih mogla vidjeti. Oi su joj bile ve potpuno priviknute na
tamu kad je beumno izila kroz zadnja vrata, koraajui, kao i uvijek,
tiho kao maka, i zastala na trenutak da, oarana, udahne miris ranog
ljetnog cvijea i dalek miris kie. Bilo je divno nai se opet kod kue, ili bi
bar bilo da se u pozadini svih njenih misli nije neprestano javljao Timov
duh. Gotovo kao da je u mislima stvorila njegov lik, obris njegove glave i
tijela iznenada se pojavio kao nacrtan na dalekom, vlanom nebu. Sjedio
je na rukohvatu balustrade, gol i jo poprskan kapima vode poslije
veernjeg tuiranja, lice podignutog prema nebu bez zvijezda, kao da
zanesen slua svemirsku glazbu nedostupnu njenim ovozemaljskim
uima. Sva ostala svjetlost kao da se zgusnula u njegovoj sjajnoj kosi i
tankim, bisernim linijama du obrisa njegovog lica i tijela, na kome je
svjetlucava koa bila vrsto zategnuta preko nepominih, kao zaspalih
miia. ak je bila vidljiva i oblina njegovih onih kapaka, potpuno
sputenih da mu zatite misli od noi. Mjesec dana, vie od mjesec dana,
pomislila je.
Prolo je vie od mjesec dana otkako sam ga posljednji put vidjela, i on je
sad tu kao vizija iz moje mate, Narcis koji se naginje nad izvor obavijen
214
svojim snovima. Zato me svaki put kad vidim poslije dueg vremena
njegova ljepota tako silovito potrese?
Prela je utke preko ploa od pjeenjaka i stala iza njega promatrajui
kako mu napete vratne ile svjetlucaju kao ledeni stupovi, sve dok
iskuenje da ga dodirne nije postalo neizdrivo. Njeni prsti blago su mu
stegli golo rame, a onda se nagnula naprijed i naslonila obraz na njegovu
vlanu kosu, usnama mu dodirujui uho.
- Oh, Time, kako je divno to si ovdje, i to me eka apnula je.
Njen dolazak nije ga iznenadio, nije se ni pokrenuo; bilo je to gotovo kao
da je osjetio njenu prisutnost u tiini, kao da je znao da stoji iza njega u
noi. Nakon nekog vremena malo se nagnuo unazad i naslonio na nju;
ruka koja je poivala na njegovom ramenu kliznula je preko njegovih
grudi do drugog ramena i tako mu zarobila glavu. Njena slobodna ruka
provukla mu se ispod lakta i dlanom pritisnula trbuh, prisiljavajui ga da
se jae nasloni na nju. Njegovi trbuni miii trzali su se kako je njena
ruka njeno prelazila preko njih, a onda se potpuno ukoili, kao da je
prestao disati. Okrenuo je glavu da bi joj mogao vidjeti lice. Bio je sav kao
ispunjen nekim neuhvatljivim mirom, a oi koje su tako ozbiljno
traile njezine bile su kao pokrivene velom, onom srebrnastom opnom
koja joj nije davala da prodre u njih, a istodobno je zarobljavala u njima,
kao da je vidi ali ne vidi Mary Horton. Kad su mu usta dodirnula njena,
podigao je ruke, uhvatio i stegao joj ruku to se pruala preko njegovih
prsa. Poljubac je bio drukiji nego onaj prvi, bio je pun neke trome
ulnosti koja se Mary inila arobnom i udesnom, kao da stvorenje koje
je iznenadila dok je sanjarilo nije uope Tim, ve utjelovljenje blage ljetne
noi. Ustao je s ograde bez imalo straha i oklijevanja, privukao je u
zagrljaj i podigao.
Odnio ju je niza stube u vrt, podiana trava utala je pod njegovim
bosim nogama. Ve sklona da se pobuni i natjera ga da se vrati u kuu,
215
Mary je zarila lice u njegov vrat i prisilila se da uti, pokoravajui se
njegovim udnim, neizgovorenim namjerama. Spustio ju je u travu, u
dubokoj sjeni kamfornih lovora, i kleknuo do nje, prstima joj njeno
dodirujui lice. Bila je tako ispunjena ljubavlju prema njemu da nije nita
ni ula ni vidjela, i nagnula se naprijed kao krpena lutka povuena
nemirnim pokretom prsta, rairenih ruku i glave sputene na grudi.
Zadrao ju je tako, prstima prolazei kroz njenu kosu dok se nije rasula, a
njene su ruke poivale nemono skrtene na njegovim bedrima. S kose je
preao na odjeu, svlaei s nje dio po dio, polako i sigurno, kao dijete
kad svlai lutku, uredno ih slaui i sputajui na hrpu sa strane. Mary
se bojaljivo grila, zatvorenih oiju. Njihove su se uloge odjednom
promijenile; on je, na neki neobjanjiv nain, preuzeo vodstvo. Kad je
zavrio sa svlaenjem, uhvatio ju je za ruke, poloio ih na svoja ramena i
privukao je k sebi. Mary je, otvorenih oiju, jedva hvatala dah; prvi put u
ivotu osjetila je golo tijelo priljubljeno uz svoje, i nekako joj se inilo da
nita ne moe uiniti osim prepustiti se tom dodiru, toplom, stranom i
ivom. Trans u kome je bila, pretapao se u san otriji i stvarniji od itavog
svijeta izvan tame pod kamfornim lovorima; svilena koa ispod njenih
dlanova odjednom je dobila formu i sadraj - bila je to Timova koa,
omota Timovog tijela. Nita osim toga nije postojalo pod suncem, ivot joj
na svom tanjuru nije mogao ponuditi vie nita osim osjeaja da dri Tima
u naruju i da je on sad polako sputa na zemlju. Timova joj je brada na
mahove bolno pritiskala vrat, Timove su joj ruke stezale ramena, Timov je
znoj kapao niz njenu kou. Postala je svjesna da on drhti, da je opojni
zanos koji ga je obuzeo njeno djelo, da uope nije vano je li joj koa koa
mlade djevojke ili sredovjene ene sve dok je Tim tu, u njenom zagrljaju i
u njenom tijelu, sve dok je ona, Mary, tu da mu prui to zadovoljstvo, tako
isto i prirodno da mu se prepustio sasvim nesputano, osloboen lanaca
koji e nju, s njenim razmiljanjem, uvijek vezivati. Kad je no poodmakla
216
a kini oblaci na zapadu nestali iza planina, otrgla se od njega, pokupila
odjeu, privukla je na grudi i klekla iznad njega.
- Moramo poi u kuu, najdrai moj - apnula mu je dok joj je kosa
padala na njegovu ispruenu ruku, na kojoj je do tada poivala njena
glava. - Samo to nije svanulo, moramo u kuu.
Podigao ju je i odnio u kuu. U dnevnoj sobi jo su gorjela svjetla, pa je
ispruila ruku preko njegovog ramena i gasila ih jedno po jedno dok ju je
nosio prema spavaoj sobi. Spustio ju je na krevet i ostavio bi je samu da
ga nije zadrala rukom.
- Kamo si poao, Time? - upitala je i pomaknula se da mu naini mjesta. -
Ovo je sad i tvoj krevet. Ispruio se do nje, zavukavi joj ruku pod lea.
Poloila je glavu na njegovo rame a ruku na njegova prsa, milujui ga
sanjivo. Iznenada je taj sitni, njeni pokret prestao i ostala je leati kraj
njega ukoena, oiju rairenih i ispunjenih strahom. Postalo je neizdrivo;
podigla se na lakat i posegnula preko njega da upali svjetiljku na nonom
ormariu.
Od njihovog tihog sastanka na dvoritu nije progovorio ni jedne rijei;
odjednom, njegov glas bio je jedino to je eljela uti. Ako ne progovori,
znat e da zbog neega Tim uope nije s njom.
Leao je irom otvorenih oiju i gledao je netremice, usprkos naglom,
otrom svjetlu. Lice mu je bilo tuno i nekako ozbiljno; takav izraz na
njemu nikad do tada nije bila vidjela, odravao je zrelost koju nikad ranije
nije bila primijetila. Jesu li njene oi bile slijepe, ili se njegovo lice
promijenilo? Njegovo tijelo vie za nju nije bilo strano ni zabranjeno,
mogla ga je slobodno promatrati, s ljubavlju i divljenjem, jer je u njemu
boravilo bie ivo i cjelovito kao to je i sama. Kako su mu plave oi, kako
su mu divno oblikovana usta, kako je tragina tanka bora s lijeve strane
usana! I kako je mlad, kako je mlad! Zatreptao je i prebacio fokus svog
pogleda iz neke samo njegove beskonanosti na njeno lice u neposrednoj
217
blizini; pogled mu se zadrao na borama koje su govorile o umoru i
zabrinutosti, a zatim na ravnim, energinim ustima koja je tako bio
obasuo poljupcima da su im sad usne bile nateene. Podigao je utrnulu
ruku i preao prstima preko njene vrste, okrugle dojke.
- Time, zato nita ne govori? - rekla je. - to sam uradila? Jesam li te
razoarala?
Oi su mu se ispunile suzama; potekle su mu niz obraze i kapale na
jastuk, ali na licu mu je procvjetao blag, ljubavlju ispunjen osmijeh, a
ruka mu je vre stegla dojku.
- Rekla si mi da u jednog dana biti tako sretan da u plakati, i gledaj!
Oh, Mary, ja plaem! Tako sam sretan, da plaem!
Pala mu je na prsa, odahnuvi, bez trunka snage.
- Mislila sam da se ljuti na mene!
- Na tebe? - Poloio joj je ruku na zatiljak, provlaei prste kroz njenu
kosu. - Nikad se ne bih mogao ljutiti na tebe, Mary. Nisam se ljutio na
tebe ni kad sam mislio da ti nisam drag.
- Zato onda noas ni rijei nisi progovorio? Iznenadio se.
- Je li trebalo da govorim? Mislio sam da nita ne treba da govorim. Kad si
dola, nisam mogao smisliti nita to bih ti mogao rei. Htio sam samo da
radim sve ono o emu mi je tata priao dok si bila u bolnici, a kad
sam poeo, nisam vie mogao prestati.
- Tata ti je priao?
- Da. Pitao sam ga hoe li i dalje biti grijeh da te ljubim, sad kad smo
vjenani, a on mi je rekao da sad kad smo vjenani to vie nije grijeh.
Priao mi je i o drugim stvarima koje moemo raditi. Rekao je da moram
znati to treba da radim, jer bih te uvrijedio ako to ne bih radio, i ti bi
plakala. A ja ne elim da te vrijeam i da plae, Mary. Nisam te uvrijedio
i nee plakati, je li, Mary? Nasmijala se i vrsto ga stegla.
218
- Nisi, Time, nisi me uvrijedio i neu plakati. A ja sam bila sva
skamenjena od straha jer sam mislila da e te stvari zavisiti od moje
inicijative, i nisam znala kako u se snai.
- Nisam te povrijedio, Mary? Zaboravio sam da mi je tata rekao i to, da
pazim kako te ne bih povrijedio. Sve si obavio izvanredno, Time. Bili smo
u dobrim rukama, u tvojim zelenim rukama. Koliko te samo volim!
- To je bolja rije nego drag, zar ne?
- Jest, kada se upotrebljava kako treba. Ja u je uvati samo za tebe,
Mary . Svima u ostalim govoriti samo da su mi dragi. Upravo tako i treba
da bude, Time . Kad se novi dan uvukao u sobu i osvijetlio je jasnom,
njenom jutarnjom svjetlou, Mary je ve vrsto spavala. Tim je leao i
budan zurio u prozor, pazei da se ne pomakne i da je ne probudi. Bila je
tako sitna i mekana, tako je lijepo mirisala... mogao bi vjeno leati tako
zagrljen s njom. Nekad je tako leao i grlio medvjedia, ali Mary je bila iva
i mogla je zagrliti njega, pa je to bilo mnogo ljepe. Kad su mu oduzeli
medvjedia, tvrdei kako je ve velik i da ne treba vie da spava s
medvjediem, plakao je tjednima steui praznim rukama bolne grudi,
alei za odlaskom dobrog prijatelja. Znao je, nekako, da mama nije htjela
da mu oduzmu medvjedia, ali nakon to se vratio kui s posla sav u
suzama i ispriao joj kako su mu se Mick i Bili rugali to jo spava s
medvjediem, prisilila je samu sebe da to uradi i medvjedi je jo iste
veeri otiao u kantu za smee. Oh, ta je no bila tako strana, tako
mrana i puna sjena to su se misteriozno pokretale i savijale u kande,
kljunove i duge, otre zube! Dok je imao kraj sebe medvjedia i mogao iza
njega sakriti lice, te se sjene nisu usuivale prii blie od suprotnog zida,
ali mu je trebalo dugo vremena da se navikne na njih kad mu se prikradu,
kad se ponu motati oko njega, pritiskati mu nebranjeno lice i hvatati ga
za nos. Nakon to mu je mama dala veu nonu svjetiljku, bilo je bolje, ali
je odbojnost prema tami ostala u njemu do dananjeg dana; uvijek je bila
219
ispunjena opasnim prijetnjama, puna pritajenih neprijatelja. Zaboravivi
odluku da se ne mie kako je ne bi probudio, okretao je glavu tako da je
moe vidjeti, a onda se podizao na jastuku dok se nije naao visoko iznad
nje. Opinjen, promatrao ju je dugo, dugo, pri sve jaoj svjetlosti, upijajui
njen dotad nepoznati izgled. Njene su ga dojke oaravale; nije mogao
otrgnuti pogleda od njih. Ve sama pomisao na njih uzbuivala ga je, a
ono to je osjeao kad su bile pritisnute uza nj, bilo je neopisivo. Kao da je
ono po emu se razlikuje od njega stvoreno upravo za njega; nije bio
svjestan da je ona u tom pogledu kao i sve druge ene. Bila je Mary, i
njeno je tijelo pripadalo njemu kao nekada medvjedi; bilo je njegovo,
samo njegovo, i branit e ga od nonih nasrtaja, rastjerivati strah i
osamljenost.
Tata mu je rekao da je nitko nikad nije dodirnuo, da je ono to joj donosi
za nju strano i nepoznato, i on je veliinu svoje odgovornosti shvatio bolje
nego neki duevno potpuno zdrav mukarac, jer je posjedovao malo toga i
bio cijenjen od malog broja ljudi. U divljoj vrelini slijepih nagona svoga
tijela nije uspio zapamtiti sve to mu je otac rekao, ali sad, dok se u
mislima vraao u protekle sate, bio je potpuno siguran da e se sljedei
put sjetiti vie tih uputa. Njegova odanost njoj bila je potpuno ista od
misli na samog sebe, kao da je dolazila odnekud izvan njega, sastavljena
od zahvalnosti, ljubavi i potpune, smirene sigurnosti. Pored nje nikad nije
osjeao da je stavljen na vagu, pa da je ona pokazala to mu nedostaje.
Kako je lijepa, razmiljao je, promatrajui njene bore i oputenu kou i ne
smatrajui ih runim i neprivlanim. Promatrao ju je oima totalne,
neograniene ljubavi i tako nalazio da je sve na njoj prekrasno.
U poetku, kad mu je tata rekao da mora otii u kuu u Artarmonu i
tamo sam ekati da se Mary vrati, nije mu se ilo. Tata ga je, meutim,
natjerao i nije mu doputao da se vrati u Surf Street. ekao je itav
tjedan, kosei travu, plijevei cvjetne gredice i podrezujui grmlje preko
220
dana, a nou lutajui po praznoj kui dok ga umor ne bi savladao tako da
bi zaspao uz upaljena svjetla koja su rastjerivala demone bezobline tame.
On vie ne spada u Surf Street, rekao mu je tata, a kad je molio tatu da
pode s njim, tata je to kategoriki odbio.
Razmiljajui o tome dok je sunce izlazilo, zakljuio je kako je tata tono
znao to e se dogoditi; tata uvijek zna. Te noi sa zapada se javila
grmljavina, a zrak je bio zasien prodornim, blatnim mirisom kie. Kad je
bio mali djeak, strano se bojao oluja, sve dok mu tata nije pokazao
kakvom brzinom strah nestaje ako izae napolje i promatra tu ljepotu,
munje to paraju kao tinta plavo nebo dok grmljavina tutnji kao mamut,
kao neki nevidljivi bik. Zato se uveer istuirao i iziao gol na unutarnje
dvorite da promatra oluju, uznemiren, nemiran. U kui, sablasti bi
nagrnule na njega iz svih upljina u zidovima, ali na dvoritu, gdje mu je
vlani vjetar milovao golu kou, nisu imale vlasti nad njim. Malo-pomalo,
no koja sve stapa u jedno apsorbirala je i njega; nesvjesno, postao je
jedno sa svim stvorenjima osloboenim razmiljanja na zemlji. inilo mu
se da moe vidjeti svaku laticu svakog u tami skrivenog cvijeta, da mu
pjesma svih ptica na svijetu ispunjava bie neujnom glazbom.
S poetka je samo kao kroz maglu postao svjestan njene prisutnosti, sve
dok mu voljena ruka nije stegla rame i ispunila ga bolom, koji ipak nije
bio bol. Nije mu bio potreban razum da bi osjetio promjenu kod nje, njeno
priznanje samoj sebi da ga voli dodirivati koliko je i on eznuo da dodirne
nju. Nagnuo se unazad da osjeti dodir njenih dojki; njena ruka na
njegovom trbuhu omamljivala ga je i elektrizirala, nije mogao disati od
straha da je ne povue. Njihov prvi poljubac prije toliko mjeseci ostavio ga
je uzdrhtalog od poude koju nije znao kako da zadovolji, a ovaj drugi
poljubac ispunio ga je neobinom, pobjedonosnom snagom, jer je bio
naoruan onim to mu je tata priao. Htio je da osjeti njenu kou, ali je
pronaao samo njen mali dio, smetala mu je njena odjea. Ipak je uspio
221
da se kontrolira koliko je bilo potrebno da uradi to je morao uraditi, da
njeno svue s nje dio po dio odjee, tako da je ne uplai. Koraci su ga
sami odveli u vrt zato to nije volio kuu u Artarmonu; nije bila njegova
na nain kako je to bila vikendica, pa nije znao kamo da je odnese. Samo
u vrtu bio je kod kue, pa je i otiao u vrt. I tu u vrtu konano je osjetio
dodir njenih dojki; u vrtu je bio samo jedno od bezbroj stvorenja u njemu i
mogao je zaboraviti da nije sasvim itav, mogao se izgubiti u mednoj,
prodornoj toplini njenog tijela. I ostao je tako izgubljen satima, ispunjen
nepodnoljivim uivanjem u svakom dodiru i svjestan da je ona sve
vrijeme s njim, svakim djeliem svog tijela. Tuga ga je obuzela kad ga je
otjerala u kuu i kad je shvatio da se moraju rastati. Privijao se uz nju
koliko je mogao, nosei njeno sitno tijelo na rukama i strepei od pomisli
da e je morati pustiti; koliko e morati ekati, pitao se, da se to jo
jednom dogodi. Bilo je to strano, poloiti je na krevet i okrenuti se da ode
u svoj krevet, pa kad ga je povukla nazad i natjerala da legne kraj nje,
uinio je to s nekim tupim zaprepatenjem; nije se bio sjetio da pita tatu
hoe li biti isto kao kod njegove majke i oca, hoe li zajedno spavati svake
noi.
A onda je doao trenutak kada je znao da joj zaista pripada, da sad na
kraju moe slobodno otii pod zemlju i spavati u beskraj, siguran i bez
straha, jer e ona u toj vjenoj tami biti stalno uz njega. Nita ga vie
nikad nee uplaiti, otkriem da vie nikad nee biti sam, pobijedio je i
posljednji strah. U ivotu je dosad bio tako osamljen, uvijek iskljuen iz
svijeta koji misli, uvijek u nekom vanjskom krugu ostavljen da promatra i
ezne za tim da ue u taj svijet, ali uzalud. To mu nije uspjelo, nikad. Sad
to vie nije vano. Mary je konano stala na njegovu stranu, na
najutjeniji nain. A on je voli, voli, voli...
Spustivi se ponovo na krevet, poloio je lice meu njene dojke samo da
osjeti njihovu mekou, a vrhovima je prstiju jedne ruke pratio obris tvrde,
222
arobne bradavice. Probudila se predui kao maka, a ruke su joj se
savile oko njega. Htio je da je ponovo poljubi, strano je elio da je ponovo
poljubi, ali se umjesto toga nasmijao.
- to je to tako smijeno? - upitala ga je pospano, proteui se ne bi li se
potpuno probudila.
- Oh, Mary, mnogo si slaa od mog medvjedia! - rekao je, smijui se.
Kad je Mary nazvala Rona da mu javi da je stigla kui i da je Tim dobro i
zdravo, uinio joj se da mu glas zvui umorno.
- Zato ne bi doao k nama na nekoliko dana? - upitala ga je.
- Ne, hvala, duo, radije ne bih. Bit e vam bolje bez mene, samo bih se
nepotrebno motao naokolo.
- To nije tono, i ti to zna. Brinemo se za tebe, nedostaje nam i elimo te
vidjeti. Molim te, doi, Rone, ili da ja doem po tebe kolima?
- Ne, neu rekao je tvrdoglavo, odluan da bude po njegovom.
Kad ponovo ponete raditi moete svratiti jedne veeri, ali prije toga ne
elim da vas vidim, je li jasno?
- Ne, nije jasno, ali ako ti to eli, ja tu nita ne mogu uiniti. Sigurna
sam da si uvjeren kako postupa ispravno, da nas treba ostaviti same, ali
tu se vara, zna. Tim i ja bismo zaista eljeli da te vidimo.
- Kad ponovo krenete na posao, ne ranije.
- Nastupila je kratka pauza, a onda se ponovo javio njegov glas, sve slabiji
i slabiji u daljini.
- Kako je Tim, duo? Jeli dobro? Je li zaista sretan? Jesmo li postupili
ispravno i uinili da se bar malo osjea kao potpuno itav? Je li gospodin
Martinson bio u pravu?
- Jest, Rone, bio je u pravu. Tim je vrlo sretan. Nije se nimalo promijenio,
a istodobno se na njemu vidi velika promjena. Kao da je postao cjelovitiji,
sigurniji u sebe, zadovoljniji, manje autsajder. To je sve to sam elio uti.
- Glas mu se pretvorio u apat . - Hvala, Mary . Vidjet emo se.
223
Tim je bio u vrtu i presaivao mladu paprat u rasadniku. Gipko se
uvijajui u hodu, to je kod nje bilo neto novo, Mary je prela preko
travnjaka do njega, osmjehujui se. Iskrenuo je glavu i uzvratio joj
osmijeh, a onda se ponovo posvetio njenim biljkama, odsijecajui crne,
krhke peteljke listova koji su izgledali blijedi i bolesni. Sjela je do njega na
travu, poloila mu obraz na rame i uzdahnula.
- Upravo sam razgovarala s tatom.
- Oh, fino! Kad e doi?
- Kae da nee doi sve dok ponovo ne krenemo na posao. Pokuala sam
ga nagovoriti da se vidimo ranije, ali on to odbija. Misli da ovo vrijeme
treba da pripada samo nama, i to je vrlo lijepo od njega.
- Vjerojatno jest, ali nije potrebno, zar ne? Nama ne smetaju posjetioci.
Gospoa Parker svraa svaki as pa nam ne smeta, je li tako?
- Zaudo, Time, ne smeta nam. To je dobra stara ptica.
- Draga mi je. - Spustio je paprat na zemlju i uhvatio je rukom oko pasa.
- Kako to da si ovih dana tako lijepa, Mary?
- To je zato to imam tebe.
- A ja mislim da je to zato to se ne oblai kao da se sprema za izlazak u
grad. Vie mi se svia kad nosi arape i cipele, i kad ti je kosa
rasputena.
- Time, bi li volio da odemo u vikendicu na tjedan-dva? Ovdje je lijepo, ali
tamo je jo ljepe.
- Oh, da, volio bih! Prije nisam ba volio ovu kuu, ali se pokazalo da je u
njoj sasvim lijepo nakon to si se vratila iz bolnice. Sad se osjeam kao da
joj pripadam, ali vikendicu volim najvie od svih kua na svijetu.
- Da, znam da je voli. Krenimo odmah, Time, ovdje nas nita ne
zadrava. ekala sam samo da vidim to e tata odluiti, ali on nas zasad
ostavlja da budemo sami. Prema tome, moemo ii.
224
Nikad nisu ni pomislili da idu nekamo dalje od vikendice; veliki planovi
Mary da povede Tima na Veliki zatitni greben ili u pustinju, odgoeni su
za daleku budunost.
Preselili su se te veeri u vikendicu i divno se zabavljali donosei odluku
gdje e spavati. Na kraju su prenijeli veliki dvostruki krevet Mary u
njegovu sobu, a vrata njene strogo bijele elije zatvorili dok ne odu u
Gosford i kupe boju za njeno preureenje. U rascvjetanom vrtu bilo je
malo posla, u kui jo manje, pa su satima etali kroz ikaru istraujui
udesne kutke u koje nikad nije stupila ljudska noga, leei glavu uz
glavu nad uskomeanim mravinjakom ili sjedei potpuno nepomino dok
je mujak ptice-lire izvodio komplicirane figure svog ceremonijalnog
udvaranja. Kad bi odlutali predaleko da se vrate u vikendicu prije mraka,
ostajali su gdje bi se zatekli, prostrti pokriva preko lia velike paprati i
spavali pod zvijezdama. Ponekad bi spavali danju i budili se kad bi zalo
sunce, a onda po mraku odlazili na plau i palili vatru, oarani
novosteenom slobodom u svijetu koji pripada samo njima, bez zapreka
koje bi ih sputavale. Odbacivali su odjeu, sigurni da ih u mraku nitko s
rijeke ne moe vidjeti, i plivali goli u tihoj, crnoj vodi dok se vatra
pretvarala u gomilu pepelom pokrivenog ara. On ju je poslije nosio na
pokriva prostrt na pijesku, tjeran ljubavlju previe silovitom da bi joj se
mogao i na trenutak suprotstaviti, a ona bi podizala ruke vukla ga da
legne kraj nje, sretnija nego to je ikad vjerovala da je mogue biti.
Jedne noi Mary se probudila iz dubokog sna na pijesku i ostala leati
nekoliko trenutaka pitajui se gdje se nalazi. Sljedea misao donijela joj je
odgovor, jer se morala priviknuti na to da spava u Timovom zagrljaju. On
je nije putao ni na trenutak. Svaki njen pokuaj da se malo odmakne,
smjesta bi ga probudio; ispruio bi ruke dok je ne bi pronaao i, s
uzdahom u kome su se mijeali strah i olakanje, privukao je ponovo k
sebi. Kao da je mislio kako e mu je neto iz tame oteti, ali nikad nije
225
govorio o tome, a ona nije pitala, sigurna da e joj on to sam rei kad doe
vrijeme.
Ljeto je bilo na vrhuncu i vrijeme prekrasno, dani topli i suhi a noi
ugodno svjee zahvaljujui povjetarcu s mora. Mary je zurila u nebo, jedva
diui od uenja i divljenja. Velianstveni pojas Mlijene staze pruao se
preko svoda od horizonta do horizonta, tako zasien svjetlou zvijezda da
se inilo da su i dijelovi neba na kojima ih nije bilo posuti sitnim
svjetlucavim prahom. Nije bilo izmaglice da ih zastre, a mutna svjetlost
grada bila je daleko na jugu. Juni je kri irio svoja etiri blistava kraka
prema vjetru, peta zvijezda bila je krupna i blistava, a Veliki medvjed
odvlaio je njen pogled od nepomine, votane kugle punog Mjeseca. Sve
je bilo preljeveno srebrnastom svjetlou, rijeka je plesala i poskakivala
kao hladna, pokretna vatra, a pijesak se pretvorio u more siunih
dijamanata.
Iznenada, Mary se uinilo da je u jednom trenutku ula neto, ili moda
samo osjetila; bilo je to neto neobino, strano i neuhvatljivo, kao krik to
treperi na rubu niega. Ma ta to bilo, nosilo je u sebi konanost i
smirenje. Oslukivala je jo dugo, ali se nije ponovilo, pa je pomislila kako
se moda u noima kao to je ova dua svijeta oslobaa da bi se prebacila
kao veo preko glava svega to je ivo.
S Timom je esto govorila o Bogu jer je pojam bio jednostavan, a sam Tim
dovoljno priprost da moe vjerovati u nedodirljivo, ali Mary osobno nije
vjerovala u Boga; nimalo sklona filozofiranju, bila je uvjerena da joj je dan
samo jedan ivot. A zar to nije najvanije, i sasvim nezavisno od
postojanja nekog vieg bia? Zar je uope vano da li Bog postoji ili ne ako
je dua smrtna, ako na rubu groba prestaje svaki ivot? Kad je razmiljala
o Bogu, Mary se sputala na nivo Tima i male djece - Bog je dobar i
pravedan. Njen je ivot sve to je natprirodno otjerao toliko daleko od nje
da joj se inilo kako postoje dva razliita vjerovanja, jedno za djeje doba a
226
drugo za kasniji ivot. Ipak ju je ono to je napola ula a napola osjetila u
noi uznemirilo, u tome je bilo neeg s drugog svijeta, i odjednom se
sjetila stare legende prema kojoj, kad dua nekoga tko je upravo umro
preleti preko neba, psi zavijaju, podiu njuke prema mjesecu i drhte, kao
da tuguju. Sjela je i obuhvatila rukama koljena.
Tim je smjesta osjetio da se udaljila, a kad je pipajui naslijepo nije mogao
pronai, probudio se.
- to se dogodilo, Mary?
- Ne znam... Imam osjeaj da se neto dogodilo. To je sve vrlo udno. Jesi
li ti to osjetio?
- Nisam, samo da si se udaljila od mene. Htio je da vode ljubav, a ona se
pokuala odvojiti od iznenadne zabrinutosti bar koliko je potrebno da
zadovolji njegovu elju, ali joj to nije uspjelo. Neto se uvuklo u njenu
podsvijest kao podmukla zvijer, neto prijetee i neizbrisivo. Njeno
bezvoljno sudjelovanje nije uznemirilo Tima; odustao je od pokuaja da je
uzbudi i zadovoljio se time da je privue u zagrljaj na nain koji ju je
uvijek podsjeao na zagrljaj medvjedia. Bio joj je, naime, ispriao neto o
svom medvjediu, iako joj se inilo da o tome jo nije doznala sve
pojedinosti.
- Ima li to protiv toga da se odvezemo natrag u grad, Time?
- Nemam, ako ti to eli, Mary. Nikad neu biti protiv neega to ti eli.
- Onda poimo smjesta, ovog trenutka. elim da vidim tatu. Imam neki
osjeaj da smo mu potrebni. Tim je smjesta ustao, otresao pijesak s
pokrivaa i uredno ga sloio preko ruke.
Kad se Bentley zaustavio pred kuom u Surf Streetu, bilo je ve est
ujutro; sunce je ve davno bilo izalo. U kui je vladala tiina i izgledala je
nekako udno pusta, iako je Tim uvjeravao Mary da je otac unutra.
Zadnja vrata bila su otkljuana.
227
- Kako bi bilo da ostane nekoliko trenutaka ovdje, Time, a da ja uem i
vidim to se dogaa? Ne bih eljela da te uplaim ili uznemirim, ali ini mi
se da e biti bolje ako uem sama.
- Ne, Mary, poi u s tobom. Neu se ni uplaiti ni uzrujati.
Ron je leao u starinskom dvostrukom krevetu koji je dijelio s Es,
zatvorenih oiju i ruku prekrienih na grudima kao da se u posljednjim
trenucima sjetio kako je Es leala kad ju je posljednji put vidio. Mary nije
bilo potrebno da mu opipa hladnu kou ni da oslune otkucaje srca;
smjesta je znala da je mrtav.
- Spava li on to, Mary? - upitao ju je Tim prilazei krevetu s druge strane.
Neko je vrijeme promatrao oca, a onda je ispruio ruku i dodirnuo mu
upali obraz. -
- Kako je hladan!
- Mrtav je, Time!
- Oh, kako mi je ao to nije malo priekao! Koliko sam elio da mu
ispriam kako je lijepo ivjeti s tobom! Htio sam i da ga pitam neke stvari,
a htio sam i da mi pomogne izabrati nov poklon za tebe. Nisam se ni
pozdravio s njim! Nisam se pozdravio s njim i sad se vie ne sjeam kako
je izgledao kad su mu bile oi otvorene, kad je bio sretan i pokretan!
- Mislim da vie nije mogao ekati, duo. Tako je arko elio da ode, ovdje
se osjeao tako osamljen, a kad je saznao da si ti sretan, nije vie imao
ta ekati. Ne tuguj, Time, jer sve to nije tuno. Sad moe opet spavati uz
tvoju mamu.
Mary je odjednom shvatila zato mu je glas preko telefona zvuao kao da
dopire iz daljine; bio je zapoeo svoj samrtni post u trenutku kad je Tim
definitivno otiao iz kue u Surf Streetu, pa je u vrijeme kad se Mary
vratila iz bolnice bio ve vrlo slab. Ipak, je li bilo mogue nazvati to
samoubojstvom? Mary je mislila da nije. Palice su prestale udarati u
bubanj a noge su se prestale kretati, to je sve. Tim je sjeo na rub kreveta,
228
provukao ruke ispod oevih lea i njeno podigao u zagrljaj ukoeno,
ispijeno tijelo.
- Oh, kako e mi nedostajati, Mary! Tata mi je bio drag, bio mi je drai od
svih na svijetu osim tebe.
- Znam, duo. Nedostajat e i meni.
- Je li to bio onaj glas u noi? pitala se. udnije stvari od toga dogaale su
se vrim ateistima od nje a da nisu pokolebale njihov ateizam... Zato
ivi konopci koji povezuju bie u jednu cjelinu ne bi mogli njeno
dodirnuti voljenu osobu u trenutku kad se odmotaju? Bio je potpuno sam
kad se to dogodilo, a ipak nije bio sam; pozvao ju je, a ona se prenula da
mu odgovori. Ponekad kilometarske udaljenosti ne predstavljaju nita,
pomislila je, ponekad se zbiju u kratkom trenutku tiine izmeu dva
otkucaja srca. Mary se na Ronovom pogrebu osjeala grozno i bila je
sretna to je nagovorila Tima da mu ne prisustvuje. Dawnie i njen suprug
preuzeli su organizaciju na sebe, to je bilo sasvim u redu, a ona je
morala doi u ime Tima da prisustvuje sprovodu kao jedan od
malobrojnih alobnika. Njena prisutnost bila je oigledno nepoeljna;
Dawnie i Mick pretvarali su se da je ne vide. to li se dogodilo kad im je
Ron rekao da su se ona i Tim vjenali, pitala se. Od vjenanja je samo
jednom razgovarala s Ronom, a on tada nije spomenuo svoju kerku. Kad
je Ronov lijes zasut zemljom i Dawnie i Mick se poeli polako udaljavati od
groba, Mary je poloila ruku na rame Dawnie.
- Strano mi je ao, duo. Znam da ste ga mnogo voljeli. Voljela sam ga i
ja.
Dawnie je pogledala Mary oima koje su mnogo podsjeale na oi njenog
brata, ali takav izraz, pun gorine i jetkosti, Mary nikad nije vidjela kod
Tima.
- Nije mi potrebna vaa suut, snaho! Zato naprosto ne odete i ne
ostavite me na miru?
229
- Zato mi ne moete oprostiti to volim Tima, Dawnie? Zar vam otac nije
objasnio situaciju?
- Oh, pokuao je! Vi ste zaista lukava ena, moram priznati. Nije vam
trebalo mnogo da ga zaludite, kao to ste zaludili Tima! Jeste li sad sretni,
sad kad ste udesili da va kuni mezimac-idiot bude stalno i zakonski s
vama?
- Tim nije nikakav kuni mezimac-idiot, i vama je to dobro poznato. Bilo
kako bilo, je li to uope vano, ako je sretan!
- Otkud ja znam je li sretan! Jedini je dokaz za to vaa rije, a vaa rije
ne vrijedi ni dva centa!
- Zato ne doete da ga obiete i sami ustanovite istinu?
- Ne elim prljati cipele ulazei u vau kuu, gospoo Melville! Uostalom,
dobili ste to ste eljeli, dobili ste Tima samo za sebe, sredili ste sve
konvencionalnosti i sklonili s puta oba roditelja!
Mary je problijedjela. - to elite time rei, Dawn!
- Otjerali ste moju majku u grob, gospoo Melville, a sad ste to isto uradili
s mojim ocem!
- To nije istina!
- Oh, nije istina? to se mene tie, sad kad su majka i otac mrtvi, za mene
je mrtav i moj brat. Ne elim nikad vie da ga vidim niti da ujem za
njega. A ako vas oboje elite da zabavljate javnost razmeui se svojim
niskim
strastima drutvu ispod nosa, ja o tome ne elim nita da znam!
Mary se okrenula na peti i otila. Kad se vratila s groblja Botany kui u
Artarmon, osjeala se malo bolje i mogla je razgovarati s Timom koliko-
toliko pribrano.
- Je li tata sad kraj mame! - upitao ju je znatieljno, krei ruke.
- Jest. Gledala sam kad su ga spustili u zemlju do nje. Za njih dvoje vie
ne treba da se brine, zajedno su i poivaju u miru.
230
U Timovom ponaanju osjealo se neto neobino; sjela je i pozorno se
zagledala u njega, vie zauena nego uznemirena.
- to je to s tobom, Time? Ne osjea se dobro? Apatino je zvrtio glavom.
- Osjeam se sasvim dobro, Mary. Samo malo neobino, to je sve.
Neobino se osjeam kad pomislim da vie nemam ni mame ni tate.
- Znam, znam... Jesi li jeo to?
- Nisam. Nisam ba gladan.
Mary mu je prila i podigla ga iz naslonjaa,zabrinuto ga promatrajui.
- Hajde sa mnom u kuhinju, napravit u ti sendvie.Moda e dobiti
apetit kad vidi kako su lijepi i ukusni. Oni malimali, bez kore?
Tanki kao papir, trokuti i s kojih je uklonjena sva kora, obeavam.
Doi. Bilo joj je na vrhu jezika da doda ljubav i moja, dragi moj, srce
moje, ali nikako se nije mogla prisiliti da izgovori te strau ispunjene
rijei koje su se javljale u njenim mislima kad god je, kao sada, izgledao
uznemiren i izgubljen. Hoe li se ikad moi prema njemu odnositi kao
prema ljubavniku, hoe li ikad uspjeti da se oslobodi krutog, uskogrudnog
straha da ne napravi budalu od sebe! Zato se uz njega mogla opustiti
samo kad bi se nali odvojeni od svijeta u vikendici ili u krevetu? Pekla ju
je gorina Dawnie a radoznali, ispitivaki pogledi to su ih ona i Tim
privlaili dok su ili Walton Streetom, jo su imali snagu da u njoj izazovu
osjeaj nelagodnosti.
Hrabrost Mary nije bila nekog iznimnog karaktera; kako bi mogla i biti?
Roena bez igdje iega, do susreta s Timom usmjeravala je svoj ivot samo
na stjecanje materijalnih dobara, na borbu za mjesto meu onima koji su
krenuli u ivot s mnogo jaim zaleem. Sad joj nije bilo nimalo lako da
postupa nasuprot konvencijama, iako je njena veza s Timom bila potpuno
zakonita. I dok je strastveno nastojala zaboraviti na to, obasuti ga
poljupcima i njenostima kad god za tim osjeti potrebu, njegova
nesposobnost da je na zreo nain ohrabri onemoguavala joj je da djeluje
231
ukoliko je postojala i najmanja mogunost da netko naie. Njen strah od
ruganja i podsmijeha ak ju je natjerao da zamoli Tima da ne pria o
svom braku nikome osim onima koji ve znaju za njega; bilo je to u
trenutku slabosti koju e poslije poaliti. Ne, nije joj bilo lako.
Tim je, kao i obino, htio da se aktivno ukljui u pripremu sendvia, donio
kruh i maslac i buno zveckao posuem dok je izvlaio tanjurie.
- Hoe li potraiti onaj veliki mesarski no, Time? Samo je taj no
dovoljno otar za skidanje kore s kruha.
- Gdje je taj no, Mary?
- U gornjoj ladici - odgovorila je rastreseno, premazujui krike kruha
maslacem.
- Ooooohh! Mary! Mary!
Brzo se okrenula jer ju je neto u njegovom kriku ispunilo strahom od
koga joj je zastalo srce.
- Oh, boe!
Nekoliko stranih sekundi izgledalo je da je itava prostorija zaljevena
krvlju; Tim je stajao nepokretno pored anka i izbezumljeno zurio u svoju
lijevu ruku. Niz nju su, od bicepsa do vrhova prstiju, tekli pulsirajui
potoci krvi, a izvor im je bio na pregibu ispod lakta. U pravilnim
razmacima, kao da je regulirana satom, krv bi izbila u snanom mlazu
koji bi dosegao do polovice prostorije, zastala i onda ponovo iknula. Kraj
njegove lijeve noge ve se bila formirala lokva krvi, a itava lijeva strana
njegovog tijela mokro je svjetlucala, kako je krv s nje kapala na pod.
Pokraj tednjaka stajao je kalem sa vrstom pagom za pakiranje, a pored
njega, na vrpci, visila su kare; gotovo u istom trenutku kad se okrenula,
Mary je potrala prema tednjaku, odrezala dug komad page i poela je
udvostruavati i uetverostruavati, da bude deblja.
- Ne boj se, dragi, ne boj se! Ja sam tu, dolazim! - govorila je guei se i
dohvatila vilicu.
232
On je, meutim, nije uo; iz usta mu je izbio prodoran urlik i potrao je
kao oslijepljena ivotinja - udario je u friider a onda u zid, mlatarajui
krvovom rukom kao da je pokuava odbaciti, otkinuti, da vie ne bude dio
njega. Njeni su se krici stopili s njegovim; bacila se prema njemu i
promaila, zastala i pokuala ponovo. Okreui se, lud od straha, ukrug,
ugledao je vrata i potrao prema njima, drei se za ruku i prodorno
vritei. Bosim nogama zagazio je u lokvu na podu, okliznuo se i pao svom
duinom. Prije nego to je stigao da ustane, Mary se nala na njemu i
zadrala ga, ne pokuavajui ga vie smiriti i nastojei samo zaustaviti krv
to je iklj ala iz ruke prije nego to bude kasno.
Napola sjedei, napola leei na njegovim prsima, uhvatila ga je za ruku,
omotala mu pagu vrsto iznad lakta, svezala u vor i onda provukla
ispod page vilicu i poela je uvrtati dok page gotovo nije nestala od
koom.
- Samo mirno lezi, Time! Oh, Time, molim te, molim te, lezi mirno! Ja sam
tu, neu dopustiti da ti se ita dogodi, samo mora mirno leati! uje li
me? Strah i gubitak krvi potpuno su ga savladali; leao je pod njom,
jecajui, a prsa su mu se nadimala kao mijeh. Spustila je glavu dok mu
nije obrazom dodirnula obraz, mislei samo na trenutke kada je
zabranjivala sebe da mirno sjedi nasuprot njemu, iako je izgarala od
enje da ga zagrli i ljubi dok ne ostane bez daha.
Odjeknuli su udarci u stranja vrata i glas Stare Cure; Mary je podigla
glavu i vrisnula.
- ula sam jezive krike ak tamo u svojoj kui - rekla je gospoa Parker
upadajui u kuu, a kad je vidjela krvlju zaljevenu kuhinju, iz grla joj je
izbio neki udan glas, neto izmeu uzdaha i podriga.
- Isuse Kriste! Pozovite hitnu pomo! - rekla je Mary teko diui, bojei se
da oslobodi Tima, za sluaj da ga ponovo obuzme panika.
233
Nita od svega to je gospoa Parker govorila nije moglo uvjeriti Mary da
ustane; kad su za manje od pet minuta stigla kola hitne pomoi, jo je
leala na podu preko Tima, lica priljubljenog uz njegovo, tako da su je
dvojica bolniara morali silom podii.
Emily Parker otila je s njom do bolnice, nastojei da je utjei dok su se
vozili u zadnjem dijelu kola s Timom i jednim bolniarem.
- Ne brini za njega, duo, bit e sve u redu. Na prvi pogled inilo se da je u
pitanju velika koliina krvi, ali ula sam od ljudi da pola litra proljevene
krvi izgleda kao dvadeset litara.
Oblasna bolnica bila je blizu, na suprotnoj strani iskopa ciglane, i kola
hitne pomoi stigla su tamo tako brzo da se Mary jo nije bio vratio dar
govora kad su Tima na kolicima odvezli u ambulantu. inilo se da je
poslije pada utonuo u neku vrstu obamrlosti, da nije svjestan ni njene
prisutnosti ni okoline. Nije ni jednom otvorio oi, gotovo kao da se boji to
e ugledati ako ih otvori, da e ugledati onu stranu stvar koja je nekad
bila njegova ruka. Gospoda Parker odvela je Mary do stolca u elegantnoj
ekaonici, avrljajui sve vrijeme.
- Zar nije lijepo ovdje? - upitala je, nastojei da joj odvue misli od Tima.
- Sjeam se kad se prijemni odjel sastojao od nekoliko sobiaka stisnutih
izmeu rendgena i kartoteke. A sad imaju ovu raskonu zgradu, zaista
lijepo ureenu. Ove biljke u sanducima i sve ostalo ine da se ovjek
uope ne osjea kao u bolnici! Bila sam u skupim hotelima koji nisu imali
ovakva predvorja, zaista ! A sad samo lijepo i mirno sjedi ovdje dok ne
doe doktor, a ja idem da potraim svoju staru prijateljicu sestru Kelly,
moda moe udesiti da dobijem alicu vrueg aja i nekoliko keksa za
tebe. Lijenik iz prijemnog odjela doao je im je gospoa Parker otila u
svoju dobrotvornu misiju. Mary je nekako uspjela da ustane, neprestano
liui usne u nastojanju da progovori; jo nije progovorila ni jednu rije.
234
- Gospoa Melville? Upravo sam razgovarao s ljudima iz kola hitne pomoi
i oni su mi rekli vae ime.
- Tih... Tih ... Tim? - uspjela je da promuca, tresui se tako da je morala
ponovo sjesti.
- S Timom e biti sve u redu, gospoo Melville, vjerujte mi da hoe!
Upravo smo ga otpremili u operacionu salu da mu srede ruku, i nema
nikakvog razloga za zabrinutost, na asnu rije. Dali smo mu infuziju, a
vjerojatno e dobiti jednu ili dvije boce krvi im odrede krvnu grupu, ali
on je ve sasvim dobro, pomalo u oku od gubitka krvi, to je sve. Rana na
ruci nije tako teka, osobno sam se uvjerio u to. Jednostavan, ist rez. to
se
dogodilo!
- Vjerojatno mu je no nekako iskliznuo, ne znam. Gledala sam na drugu
stranu kad se to dogodilo, okrenula sam se tek kad me je poeo dozivati.
- Zabrinuto je podigla pogled. - Je li pri svijesti? Molim vas, dajte mu
nekako do znanja da sam ovdje, da nisam otila i ostavila ga samog.
Strano se uzruja kad pomisli da sam ga ostavila, jo uvijek.
- Trenutno je pod lakom anestezijom, gospoo Melville, ali pobrinut u se
da sazna da ste ovdje im se probudi. Ne brinite za njega, to je ve
odrastao ovjek.
- Upravo u tome i jest stvar to nije! to nije odrastao ovjek, mislim. Tim
je mentalno zaostao i ja sam jedina osoba koju ima na svijetu. Strano je
vano da sazna da sam ovdje! Samo mu recite da je Mary ovdje, sasvim
blizu.
- Mary?
- Uvijek me zove Mary - rekla je djetinjasto. - Nikad me ne zove drukije,
samo Mary.
Lijeik iz prijemnog odjela spremio se da krene.
235
- Poslat u jednog staista da uzme podatke za bolniku kartoteku,
gospoo Melville, ali nee vas gnjaviti. Radi se o jednostavnoj nezgodi tako
da nee biti potrebno ii u detalje, naravno ukoliko osim mentalne
zaostalosti nema drugih zdravstvenih problema.
- Nema, potpuno je zdrav.
Vratila se gospoa Parker, a za njom je dola sestra Kelly nosei aj na
pladnju.
- Popijte aj dok je vru, gospoo Melville - rekla je sestra Kelly. - Poslije
toga bih vas molila da odete hodnikom do kupaonice, da svuete sa sebe
svu odjeu i lijepo se okupate u to toplijoj vodi. Gospoa Parker je rekla
da e otii do vae kue i donijeti vam istu odjeu, a u meuvremenu
moete obui bolesniki ogrta. Tim je dobro, a vi ete se mnogo bolje
osjeati poslije dobre vrue kupke. Poslat u jednu sestru da vas odvede
tamo. Mary je pogledala samu sebe i tek tada postala svjesna da je sva
pokrivena Timovom krvlju, koliko je bio i on sam.
- Najprije popijte aj i dajte potrebne podatke doktoru Fisheru.
Dva sata kasnije Mary se ponovo nala u ekaonici s gospoom Parker,
presvuena i ve gotovo potpuno pribrana. Doktor Minster, kirurg iz
odjela za hitne sluajeve, doao je da je umiri.
- Moete slobodno otii kui, draga gospoo, on je sasvim dobro.
Operaciju je izdrao odlino i sad spava kao beba. Ostavit emo ga jo
neko vrijeme u sobi za intenzivnu njegu, a onda emo ga prebaciti na
odjel.
Zadrat emo ga dva dana na promatranju, a onda moe kui.
- Hou da mu pruite sve najbolje, zasebnu sobu i sve to bi mogao
poeljeti!
- Onda emo ga prebaciti u posebni odjel - rekao je usluno doktor
Minster. - Ne brinite za njega, gospoo Melville. To je prekrasno graen
mlad ovjek, zaista prekrasno graen.
236
- Mogu li ga vidjeti prije nego to odem? - zamolila ga je Mary.
- Ako elite, ali nemojte se zadravati. Sad je pod sedativima i volio bih
kad ne biste pokuavali da ga razbudite.
Tim je leao u velikom, krevetu sliom vagonu, iza paravana, u kutu sobe
ispunjene udnovatim asortimanom aparata i ureaja koji su prigueno
klepetali, itali i pitali. U sobi je bilo jo sedam pacijenata, u tako
tekom stanju da je Mary na trenutak uhvatila panika. Uz Tima je stajala
mlada medicinska sestra i odmotavala traku aparata za mjerenje krvnog
tlaka s Timove zdrave ruke. Pogled joj je bio prikovan na lice pacijenta,
uope nije gledala ono to je radila, i Mary je nekoliko trenutaka stajala
promatrajui to neskriveno divljenje. A onda je sestra podigla pogled,
ugledala Mary i osmjehnula se.
- Dobar dan, gospoo Melville. Spava, to je sve, ne treba da brinete za
njega. Krvni mu je tlak odlian, a i ok je proao. Votano je bljedilo
nestalo s njegovog lica tako da je ono sad, usnulo i glatko, bilo pokriveno
blagim rumenilom. Mary je pruila ruku da mu skloni zamreni uperak
sa ela.
Upravo se spremamo da ga prebacimo na posebni odjel, gospoo Melville.
Hoete li poi sa mnom da vidite kako ga smjetamo u krevet prije nego
to odete kui?
Rekli su joj da ga ne posjeuje do sutradan poslije podne, jer je
neprestano spavao, i Mary je znala da bi njena prisutnost bila tek
straarenje. Kad je dola, nije ga nala u sobi, bio je otiao na pretrage.
Sjela je i strpljivo ga ekala, pristojno i s usiljenim osmijehom odbijajui
ponude da joj donesu aj i sendvie.
- Je li svjestan gdje se nalazi i to se dogodilo? - upitala je odjelnu sestru.
- Je li se uplaio kad se probudio i ustanovio da ja nisam tu?
237
Nije, sve je dobro prolo, gospoo Melville. Vrlo se brzo smirio i ini se da
je zadovoljan. Zaista, to je tako vedar i simpatian mladi da je odmah
postao ljubimac itavog odjela.
Kad ju je Tim ugledao kako sjedi i eka na njega, morali su ga silom
zadrati da ne skoi iz kolice da je zagrli.
- Oh, Mary, kako sam sretan to si ovdje! Mislio sam da te dugo neu
vidjeti.
- Jesi li dobro, Time? - upitala ga je, brzo ga ljubei u elo jer su dvije
medicinske sestre stajale i promatrale ih.
- Opet se osjeam odlino, Mary! Doktor mi je sredio ruku, saio ju je
tamo gdje ju je no rasjekao, i nema vie krvi ni bilo ega drugog.
- Boli li te?
- Ne mnogo. Manje nego onda kad mi je tovar cigala pao na nogu i slomio
je.
Rano sutradan ujutro iz bolnice su telefonirali Mary da moe doi i odvesti
Tima kui. Svrativi samo na trenutak do gospoe Parker da joj javi
radosnu vijest, Mary je otrala do automobila nosei u jednoj ruci kofer
s Timovom odjeom, a u drugoj komadi tosta od doruka. Na vratima
odjela doekala ju je sestra, uzela kofer i odvela je u ekaonicu, da tamo
prieka Tima. Bila je upravo poela gubiti strpljenje kad su uli doktor
Minster i lijeik iz prijemnog odjela.
- Dobro jutro, gospoo Melville. Sestra mi je rekla da ste doli.Tim e za
koji trenutak biti spreman, nita ne brinite. Odavde nikoga ne putaju bez
kupanja, brijanja, dotjerivanja i sam bog zna ega sve ne.
- Je li Tim dobro? - raspitivala se Mary zabrinuto.
- Apsolutno! Ostat e mu oiljak da ga podsjea da ubudue bude
paljiviji kad se slui otrim noem, ali svi su ivci u ruci netaknuti tako
da e moi normalno upotrebljavati ruku. Dovedite ga k meni za tjedan
238
dana, da vidimo kako se oporavlja. Moda e mu tom prilikom povaditi
konce, a moda e ih ostaviti jo neko vrijeme, zavisno od stanja rane.
Tako pazite na njega, jer e mu, ako primijeti u kakvom ste stanju, bube
udariti u glavu pa e poeti misliti na tu svoju ruku vie nego to treba.
Znam da vam je sin i da su vai majinski osjeaji posebno snani, jer je
izuzetno ovisan o vama, ali morate savladati taj poriv da bez potrebe bdite
nad njim.
Mary je osjeala kako joj krv navire u lice, ali je stegla usne i ponosno
podigla glavu.
- Niste dobro razumjeli, doktore Minstere. udno je to to prije nisam
primijetila, ali izgleda da ste svi pogreno razumjeli. Tim mi nije sin, on mi
je suprug.
Doktor Minster i lijenik iz prijemnog odjela zgledali su se, zaprepateni.
Ma ta pokuali rei, zvualo bi lano, pa na kraju nisu rekli nita, samo
su se pokupili i nestali. A to bi ovjek i mogao rei nakon takvog gafa?
Ba grozno, i vie nego grozno, i tako neugodno! Sirota, sirota ena,
sigurno se osjeala uasno!
Mary je sjedila kao u izmaglici, borei se sa suzama i osjeajem da e se s
njima proliti i sva snaga koja joj je jo bila preostala. Ma ta osjeala, Tim
ne smije vidjeti njene krvlju podljevene oi, a ne smiju ih vidjeti ni ove
lijepe mlade sestre. Nije nikakvo udo to su se pred njom sve tako
otvoreno divile Timu! Jedno se govori majkama, a neto sasvim drugo
suprugama, i razmiljajui o tome postala je svjesna da su se prema njoj
zaista odnosile kao prema majci, a ne kao prema supruzi. U redu, sve je
to njena vlastita glupa pogreka. Daje bila kao uvijek smirena, da se
potpuno pribrala za onih munih sati ekanja i postavljanja pitanja samoj
sebi, nikako ne bi propustila primijetiti kako svi misle da je ona Timova
majka. ak je mogue i da su je pitali i da je odgovorila potvrdno. Sjetila
se mladog staista koji ju je pitao je li ona Timu zakonski najblii rod, ali
239
se nije mogla sjetiti to je odgovorila. A zato i ne bi pretpostavili da mu je
majka? I kad je najbolje izgledala, njen je izgled odgovarao njenim
godinama, a okirana i pritisnuta brigom za ishod nezgode, sigurno je
izgledala kao da ima najmanje ezdeset. Zato se govorei o Timu nije
posluila zamjenicom on, to im je moglo pruiti klju? Kako se sudbina
igra s ljudima; govorila je i postupala na nain koji je samo uvrivao
nesporazum, a nije inila nita da ga razbije. Gospoa Parker vjerojatno je
inila to isto, a Tim, jadni Tim, uvijek eljan da joj udovolji, previe je
dobro zapamtio njenu lekciju o tome kako se ne treba hvaliti svojim
brakom. Vjerojatno su mislili da je to to je zove Mary tek neki hir. I nitko
joj nikad nije postavio pitanje je li Tim oenjen ili nije; kad su uli da nije
itav, svi su automatski zakljuili da je neoenjen. Duevno se zaostali
ljudi ne ene. Oni ive kod kue s roditeljima dok ne ostanu siroad, a
onda odlaze u neku ustanovu, da tamo umru.
Tim ju je ekao u svojoj sobi, potpuno obuen i nestrpljiv, da to prije
krenu. Natjeravi samu sebe da se dri smireno i pribrano, uhvatila ga je
za ruku i njeno mu se osmjehula.
- Hajde, Time, idemo kui - rekla je.