Heinz G.

Konsalik
UKRADENA SREA

Naslov izvornika DAS GESTOHLENE GLUCK





1.
S Pietrom Bombalom nije se vie moglo razgovarati. Tko god mu se obratio uutkan je
galamom; tim vie je zahtijevao od onih koji su zujali oko njega. Stojei u sredini prostorije,
mahnito si je upao crnu kovravu kosu. Optuujuom kretnjom naglo je podigao ruke u zrak.
Diabolo! viknuo je. Gdje je pjenuac? Gdje je veliki buket rua za
televizijsko snimanje? ovjek se o svemu mora brinuti sam, o svemu!
U sobi su bili fotografi, ljudi s televizije, reporteri i gospoda u frakovima. Dvojica
slugu u svojim zlatnim vrpcama ureenim uniformama dostojanstveno i ne obazirui se na
Bombalovu dreku stajali su kraj vrata ekajui znak na koji e ih otvoriti. Neprestano su se
unosile koare s cvijeem, ogromni buketi rua omotani bijelim papirom, kutije s orhidejama.
Vie se nije ni znalo gdje sve to postaviti.
Naslonjena na zid stajala je vitka plava ena, srednje visine, odjevena u dugu,
svijetlocrvenu veernju haljinu skrojenu na starogrki nain. Na nju nitko nije obraao panju;
oko nje se tralo, ljudi su kraj nje gomilali vreice i kutije s cvijeem, ponekad joj se ljubazno
kimnulo glavom ali u tim trenucima nikome nije padalo na pamet da joj se obrati i kae
koliko je sretna to doivljava takvu veer. Ona to nije ni oekivala, jer je godinama
poznavala to suiavo uzbuenje. Jedino to se mijenjalo bili su jezici nazonih francuski,
engleski, panjolski, japanski... Ranije je s Pietrom Bombalom ureivala cvijee, davala
intervjue i uvjebanim smijekom govorila: Da, jako sam sretna to sam ena ovjeka
kakav je Bernd. Divan je to ivot... Izjave koje joj je Bombalo propisao za intervjue, jer su
po njegovu miljenju itatelja dirale u srce. Kasnije se drala po strani i utjela. Gadilo joj
se lagati s osmijehom na licu.
Bacivi pogled na Bombala koji je jo uvijek mahao rukama i vikao, pripalila je
cigaretu i kimnula glavom. Uvijek jedno te isto, mislila je. Ludnica! Kao da e svijet potonuti.
No, kad bi sve to svrilo, kad su reporteri imali svoje intervjue, fotografi snimke u kutijama, a
ljudi s televizije potroili metre filma, Pietro Bombalo bi iscrpljen, ali sretan sjedio u fotelji,
pio campari i ponosno govorio: Dakle, prijatelji? Nije li to opet bila inscenacija?! Svijetu
je potrebno pokazati koliko je ovjek slavan... onda on to i povjeruje.
Bombalo u ovome trenutku opet podie ruke. amor glasova se na trenutak stia, a on
bre-bolje pritri vratima i osluhne.
Samo jo nekoliko taktova i koncert e biti zavren. Tromboni su ve trubili, timpani
tropotali, uo se violinski fortissimo. Za nekoliko sekundi dvorana e se pretvoriti u olujno
more, uzburkano i zagluno, u jedan jedini val koji udara o podij i vie: Bravo! Bravo!
Bombalo se udaljio od vrata. Zlatnim gajtama ureeni sluge zauzee stav.
Jo deset sekundi, gospodo! ponosno ree Bombalo. Prisutni su utei ekali. Iz
goleme koncertne dvorane kroz vrata
se ulo brujanje limenih duhakih instrumenata i timpana.
On opinjava orkestar... ulo se u tiini.
Vitka plava ena ugasila je tek pripaljenu cigaretu u jednoj tegli za cvijee, a zatim je
prstima prola kroz svoju dugu kosu. Novinari i ljudi s televizije gledali su prema njoj kao da
su je tek sada primijetili. Zabljesnula su je magnezijska svjetla foto-aparata. Nije se uope
trudila da se nasmijei, gledala je ravno preda se. Sutra e tisue ljudi proitati ispod slika:
Carola Donani, lijepa privlana ena slavnog dirigenta Bernda Donanija. Pria se da joj
samo ogrlica vrijedi dvije stotine tisua maraka. A prosjena domaica uzdisat e uz kavu
mislei kako je ta ena sretna...
Carola Donani je okrenula glavu i pogledala Bombala. Pietro Bombalo. impresario,
sve je uinio dajume Bernd Donani ostane
uzorom u svijetu glazbe; ugovore je sklapao dvije godine unaprijed; unajmljivao je
avione za Donanija; novinama slao vijesti kako je maestro doivio nesreu ali je udom
spaen; dao je izraditi snimke na kojima je Donani s poznatim filmskim zvijezdama i
potpisima; Nova afera? Donani je rijetko kada vien tako sretan... Pietro Bombalo se
razumio u svoje poslove ali o Caroli Donani nije imao pojma; o onome to ona misli, to
osjea, to joj razdire duu. U Bombalovim oima ona je bila bogata ena to bi jo mogla
traiti od ivota?
Bombalov i Carolin pogled su se susreli i ukriili kao dvije otrice... Bombalo se
potom naglo okrenu prema vratima. Posljednji takt, sekunda tiine i onda grmljavina
oduevljenih sluatelja. Dozivanje, lupanje nogama. Sluge naglim pokretom otvore vrata,
novinari pohrle naprijed. Pljesak, tutnjava i bujica glasova prodru u sobu. A onda se u tome
mnotvu na vratima pojavi preplanulo lice, iscrpljeno i oroeno znojem, oko kojeg je leprala
bijela kosa. Usprkos radosti u oima bilo je puno umora i enje za mirom.
Mana mu opet stoji ukoso, pomisli Carola izvlaei se iz mnotva cvijea. Nitko to ne
primjeuje, ak ni Bombalo koji inae sve vidi. Leptirmana mu po svretku koncerta uvijek
stoji nakrivo... ve osam godina...
Progurala se kroz gomilu. Kad ju je Donani ugledao, ve je znao to eli. Podigao je
bradu i nasmijeio se. Popravila mu je manu i svojom maramicom, njenim dodirima,
obrisala posljednje kapljice znoja s njegova nosa.
Hvala, anele moj ree on tiho.
Onda se malo isprsio, ona se povukla korak natrag, kamere su zazujale, a foto-aparati
zabljeskali.
Premijera u Parizu.
Beethoven pod Donanijevim dirigentskim tapiem.
Drutveni dogaaj kazaline sezone na Seini.
Donani se desetak puta morao vratiti u dvoranu i nakloniti se. Potom se prepustio
novinarima nadopunjavajui samo ono to je Bombalo ve ispriao. Na Carolu nitko vie nije
obraao panju. Sjedjela je u cvijeu i ekala.
Lecnula se uvi odjednom neki glas iza sebe. Ve ga je prije ula. ali je mislila da
rijei nisu bile upuene njoj. Tek kada je glas rekao: Gospoo! Smijem li i ja estitati?, bila je
sigurna da se netko obraa ba njoj.
Pred Carolom je stajao mlad i vitak ovjek blago preplanula djevojakog izgleda
junog Francuza. Njegove su velike tamnosmee oi sjale. Svojim vitkim rukama dohvatio je
Carolinu ruku i podigao je do svojih mekanih, lijepo oblikovanih usana.
Ne poznajete me? upitao je. Njegov njemaki s francuskim naglaskom bio je
melodian i mek kao njegovo djeako lice.
Ne odgovorila je otegnuto.
Pa kako bi vam i mogao tako beznaajan ovjek upasti u oi? Pogledao je prema
Donaniju koji je stajao okruen ljudima i pio pjenuac. Ta svi smo mi kraj njega samo mali
ciei mievi.
Carola se tiho nasmije. Ciei mievi, kako to zvui, pomisli. Ali izraz ba pogaa bit,
tono opisuje atmosferu koja vlada oko velikog Donanija. On je sunce, a svaki drugi stvor
ispod njega samo poveava i pospjeuje taj njegov sjaj.
Zovem se Jean Leclere rekao je mladi.
Leclere?
Violinist Parikog filharmonijskog orkestra. Leclere se ogoreno nasmijei.
Sumnjam da me je va suprug, ef naega orkestra, uope zapazio. Moda jedino kad umjesto
f odsviram fis. Uostalom, kau da Donani ima apsolutni sluh.
Tako je! Carola rukom pomjeri kosu s ela. To moete proitati u svakom
intervjuu. Bombalo to nikada ne proputa spomenuti.
Imam dojam da ba niste sretni, gospoo rekao je tiho Leclere. Carola ga je
gledala odbojno.
to hoete od mene? odgovorila je gotovo grubo.
Ve vas mjesecima promatram. Leclere je pogledao oko sebe. Donani je priao
anegdote iz svoga ivota koje je Bombalo izmislio. Najglasnije se smijao ba Bombalo koji ih
je ve stotinu puta uo. Promatram vas otkad na orkestar s Donanijem putuje svijetom.
Bilo bi bolje da vie brinete o vaem fisu nego o meni uzvratila je Carola
ustajui iz naslonjaa. Bila je neto via od Leclerea, ali samo zbog visokih potpetica.
Tko vam daje pravo da tako drsko razgovarate sa mnom? Carola je htjela dati
znak Donaniju da okona taj razgovor. Zaudila se osjetivi kako ju je Leclere uhvatio za
ruku. Njegov je dodir bio poput vrueg stiska. Stala je i pogledala ga ljutitim tamnoplavim
oima.
to vam to znai?
Neto ste me pitali, madame. Htio bih vam odgovoriti. Kad mukarac vidi da jako
lijepa ena pati, dunost mu je da joj pomogne. Tako barem misle mukarci u naoj zemlji.
Nai su preci bili viteki trubaduri.
Podrijetlom ste iz Provence.
Da. Iz Arlesa.
Dobro govorite njemaki.
Studirao sam na Berlinskom konzervatoriju, madame. Leclere je pustio Carolu,
ali ona vie nije htjela pobjei. Gledala ga je pogledom koji vie nije bio ljutit i odbojan. U
njemu se zrcalila mjeavina zauenosti, nijemog pitanja i zapretenog straha.
Ja nisam nesretna apnula je odjednom.
Jeste, madame.
Varate se.
Ne, nego vi samu sebe laete. Promatrao sam vas kada ste mislili da vas nitko ne
vidi. Sjaj koji vas okruuje nalik je zlatnom nebu koje obavija ukoeni Budin lik. Kroz ivot
idete kao kraljica a zavidite prosjakinji.
Glupost. Carola je domahnula svome suprugu koji je podigao au pjenuca i
nazdravio joj.
Pa, daj doi k nama doviknuo joj je.
Leclere se podrugljivo nasmijeio. Veliki majstor mae. Izvolite, potrite, madame!
Ponudit e vam au pjenuca...
Vi ste bezobrazno stvorenje. Carolin dah se ubrzao. Uope ne znam zato
vas jo sluam.
Zato to elite uti ono to inae samo mislite, madame. Carola Donani, supruga
najslavnijeg dirigenta naega doba. To je san milijuna ena, zar ne? U Njemakoj imate vilu
koja nalikuje dvorcu. Vozite bijela sportska kola, nosite dragulje, smaragde, rubine, safire...
Imate krzna od nerca i inile. Vi ne morate pitati koliko stoji steak. Novac je za vas izgubio
znaenje. Tko ne bi htio tako ivjeti? Leclere je zastao i pogledao Carolu. Njene su oi
treperile. Ali kako to izgleda u zbilji? Vae oi odaju to kad ste sami, madame... Sanjate o
tome kako bi bilo divno da ste djevojica i da sve ponete iznova. Mnogo toga biste napravili
drukije. A pogotovo biste nali supruga koji bi imao vremena za vas, koji bi bio oenjen
vama a ne Beethovenovim ili Mozartovim simfonijama.
Drski ste! rekla je Carola zabacivi glavu. Brzim koracima uputila se k
Bombalu i uzela mu iz ruke au pjenuca. Krug crnih frakova ju je progutao. uo se jo
samo njezin smijeh. Zvuao je hladno i neprirodno.
Jean Leclere je ostao stajati meu cvijeem. Pripalio je cigaretu, poudno povukao
nekoliko dimova i ugasio je.
Uspjelo je. Priao je Caroli Donani. Prvi korak je uinjen. O-tvorio je jedna vrata i
shvatio da je pogodio.
Neprimijeen napustio je sobu za umjetnike.
U predvorju koncertne dvorane susreo je posljednje goste koji su se spremali kui.
Smokinzi, krzna oko golih ramena, uzbuena zarumenjela lica.
Dirigira kao Bog uo je neku enu.
Leclere se zlobno nasmijeio. I bogovi su ranjivi, pomislio je. A boica ezne za
ljudskim ivotom.
Nad Parizom, gradom na Seini, vladala je topla, svijetla ljetna no.


Hotelsku je sobu, kao i uvijek, izabrao Bombalo. Bila je to ogromna spavaa soba s
velikim staklenim vratima koja su vodila na balkon s pogledom na Seinu. Zvonici crkve Notre
Dame lebdjeli su na nonom nebu.
Bernd Donani je ve neodjeven sjedio u krevetu i pregledavao jednu partituru. Radilo
se o simfoniji suvremenog kompozitora koju je neka glazbena kua poslala Donaniju da je
lektorira. Autor je dodue bio poznat, ali je simfonija ipak bila loa. Osim toga Donani ba i
nije imao naroito miljenje o modernoj dvanaest-tonskoj glazbi. Simfonije Beethovena ili
pak ajkovskoga bila su za njega poput tekog uspona koji je uvijek iznova morao svladavati
i koji mu se svaki put suprotstavljao ponekom novom tekoom. Tim je vie osjeao olakanje
kad je po svretku koncerta polagao svoj dirigentski tapi na rub stalka za note i kad je
mogao priznati
samome sebi kako se vie ne moe izvui iz glazbe. A. to je u usporedbi s tom bila
glazba suvremenih skladatelja, glazba koja je zvuala poput ugaanja instrumenata?
Carola Donani se vratila s balkona u sobu. Bila je jo odjevena. Bernd Donani je bacio
partituru na rub kreveta i naslonio se na uzglavlje. Zijevnuo je stavljajui lijevu ruku na usta,
a desnu pruio preda se. inilo se kao da se sprema da elistima i duhaima dade znak za
poetak.
Doi u krevet, anele moj rekao je ponovno zijevajui. Osjeam se
smodenim. Stalno ta slavlja nakon takvoga dana...
Ne! odgovorila je Carola tvrdim glasom naslanjajui se na balkonska vrata.
Donani je podigao glavu.
Zato ne?
Neu doi.
Vjerujem da je no nad Parizom arobna, ali sigurno e i sutra biti takva, anele.
Donani je skliznuo pod pokriva i uzdahnuo. Kad bi samo znala koliko sam umoran.
Nemoj promatrati no nego poi spavati.
Tko te prisiljava da godinama ivi tako? Glas joj je bio promukao od
uzbuenja.
Kakvo pitanje, ljubavi, Bombalo...
Zar on zarauje novac ili ga ti zarauje? Je li on tvoj namjetenik ili si ti njegov
majmuni kojega on izlae?
On je... Boe moj, zlato, doi spavati.
Anele, zlato, princezo, ljubavi dosta mi je tih imena! Carola je povisila
glas. Devet godina smo u braku...
Neka Bog blagoslovi svaki sat tih stotinu i osam mjeseci! Donani se opet
uspravi i nasloni na uzglavlje. to je u stvari s tobom? Nervoza? Migrena? eli li
lijeniku?
Neu lijenika, hou mua! viknula je Carola. Odjednom je provalilo iz nje.
Vie se nije obazirala ni na otvorena balkonska vrata, ni na susjedne sobe, a ni na dranje ene
koja je svoju sreu nosila samo kao kaput. Sve je zbacila sa sebe. Bio je to prasak koji joj je
strgao odjeu s tijela. Sve dragocjenosti kojima ju je njezin mu posljednjih godina kitio
izblijedjele su u svijetlom bljesku koji joj je proao srcem.
Donani je sjedio u krevetu s velikim pitajuim oima kao u djeteta koje ne razumije
svijet oko sebe, s kojim se uvijek igralo, a sada mu se odjednom kae: idi, neu vie. I to tako
naglo, bez ikakve najave.
to... to ti je, Carola? potreseno je upitao.
Pa to sam ja? Zatvorila je balkonska vrata. Nakon prve provale gnjeva vratio
joj se razum. Nemoj, molim te, kazati: ti si moja ena. Naravno da jesam. U pasou je tvoje
prezime uz moje ime. Naa se djeca zovu Donani. U novinama to itam svaki dan. Isto je s
raunima. Ne moe se zanijekati: ja sam gospoa Carola Donani. Ali zar je dovoljno to se
tako zovem? Kad bi se samo potrudio da pored drugog stavka Eroice jednom pomisli i na
mene. Sam bi trebao pronai odgovor. No, ti misli jedino na svoje simfonije.
Od toga ivimo.
Radije bih gladovala samo da znam da sam ena. Donani je nervozno zagladio
svoju sijedu kosu. Ti ne zna to je glad, Carola.
Ali znam to znai biti enom ovjeka koji nikada nema vremena. Koji danas
dirigira u Parizu, sutra u Londonu, prekosutra u Milanu, a krajem tjedna u Bruxellesu.
Poznajem sve luksuzne sobe Grand-hotela od Tokija do Montreala, znam da portir u
Miramaru u Palermu ima crveni nos i da glavni konobar hotela Park u Kopenhagenu mora
izdravati troje djece... svugdje sam kod kue, posvuda moram biti kod kue... samo ondje
gdje bi trebala biti, kod svoje djece, kod Alwine i Babette, ondje sam samo dva tjedna
godinje. Mu mi prije podne u majici odrava probe s orkestrom, poslije podne sa solistima.
Uveer u fraku stoji pred dvije tisue ljudi i celebrira Brahmsa ili Chopina, a poslije toga
umoran, zijevajui lei u krevetu i u polusnu govori: duo, doi u krevet... Zar je to ivot?
Donani je utio. Djeji je izraz nestao iz njegovih oiju. Zamiljeno je gledao svoju
enu. Carola je u svojoj predivnoj crvenoj, grkoj haljini stajala ispred prozora i drhtala od
uzbuenja. Okruivalo ju je blijedo nono nebo... kao fina japanska slika na oniksu, pomislio
je nehotice.
Zato nita ne kae? uzviknula je poto je on jo uvijek utio.
to da na to kaem, Carola? Glas mu je bio miran. Jo uvijek ju je promatrao
odmahnuvi glavom. Ja to jednostavno ne razumijem.
Zar ne shvaa da od ivota traim vie nego to mi pruaju nakit, krzna, novac,
primanja, prazni govori i ae pjenuca? Brzim koracima dola je do ruba kreveta, stala i
nagnula se prema njemu. Mogao je zaviriti u izrez njene haljine. Djeaki se nasmijao. Kako
je lijepa, pomislio je.
Imam dvadeset sedam godina rekla je glasno.
Donani je kimnuo glavom. Kad bi to netko drugi o tebi rekao, oamario bih ga.
Izgleda kao onda kad sam te upoznao. Imala si osamnaest godina.
Zar da s dvadeset i sedam godina budem jo samo stalak na koji se vjeaju nakit i
haljine?
Anele...
Ne mogu vie, Bernd. Carola je sjela na rub kreveta pokrivi oi rukama.
Mogue je da me stvarno ne razumije, da je glazba jedino to svojom duom moe shvatiti.
Mogue je da me voli na svoj nain; onako kako drugi naokolo pokazuju sliku svoga
motornog amca ili svoje goste vode kroz svoj vrt. Tako i ti pokazuje svoju enu kao
najoigledniji dokaz vlastitog uspjeha. Uope ne primjeuje kako je to uasno za enu, kako
to gui i razara duu. Okrenula se i obje ruke poloila na njegova prsa. Bernd, budimo
jedanput ljudi, samo jednom u ovoj godini. Provedimo kod kue etiri, est tjedana. Igrat
emo se s djecom, etati, odmarati se, ponovo emo se upoznati i voljeti onako kako je to bilo
ranije kad si jo bio drugi kapelnik u Bielefeldu kad sam te mogla tjeiti jer ti nisu dali
dirigirati na obeanoj premijeri Butterfly. Tada smo... sjea li se jo... poli u dugu etnju i
legli pod jednu jabuku...
Bila je to kruka, anele...
Tono, kruka. Toga se jo sjea?
Nikad neu zaboraviti ono to smo zajedno doivjeli.
A to je sada? Ima li jo vremena da sa mnom ode na selo i da s rukom u ruci kao
djeca lutamo umom?
Termini, zlato. Zna li koliko ih je...
Oni e nas progutati, Bernde! Carola je skoila. Zar ne vidi da nas slava
prodire? Osjeala sam se tako zatienom tvojom ljubavlju sad mi je hladno! to djeca
imaju od nas? Samo razglednicu iz neke strane zemlje svakoga tjedna. to ja imam od tebe?
Samo nekoliko lanaka svakoga jutra u kojima mogu proitati kako mi je mu slavan i kako
suvereno dirigira Blu Bartka. Ve etiri godine ivim gotovo kao redovnica. Zna li to to
znai kada s dvadeset i tri godine mora ivjeti kao da je sve iza tebe? Boe moj, moram li
stati preda te i moliti: pogledaj me... ena sam... dodirni me, uzmi me, pa pripadam ti... ta
ekam na to da ti pripadam. Ali, kad da ti to kaem? ak ni za to nema vremena. Primanja,
provodi do svitanja, a onda olovni umor i obavezan odmor, jer ujutro se sve nastavlja: proba s
orkestrom, proba sa solistima, iz dana u dan, s noi u no... Bernde, ja to vie ne mogu
izdrati! Ja to vie ne mogu izdrati!
Opet je vikala stiui rukama ui, kao da vie ne moe sluati svoj vlastiti glas.
Donani je utio. Malo je problijedio, traio objanjenja, umirujue rijei. Bio je
umoran, morao je potiskivati novo napadno zijevanje, istinski je eznuo za mirom. Uivao je
u divnom osjeaju da se moe ispruiti i protegnuti. Nepoznatom izumitelju kreveta u svakom
bi domainstvu trebao biti posveen barem jedan kutak, rekao je jednom. Bila je to prava
Donani-dosjetka, ali Bombalo je nije odobrio za novine. Dirigent koji voli leati u krevetu
nije djelotvorna reklama. Osim, naravno, ako ne lei sam.
Sutra emo poi u etnju u Bulonjsku umu. Zadovoljna, anele? Protegao se i
ispruio ruke u zrak. Sutra bi to ilo. Izmeu jedanaest i dvanaest. Orkestar bi adagio mogao
vjebati i pod vodstvom prvog kapelnika. itav jedan sat mislio je glasno od
jedanaest do dvanaest sati... A sad doi spavati, ljubavi.
Carola je stajala ispred kreveta upiljivi pogled u Donanija. Kako mi je stran, uplaeno
pomisli. Kao da sam s rijeima iz sebe izbacila sve to me je s njime povezivalo. Sad sam
prazna... s dvadeset i sedam godina ja sam samo prazna ljuska koja se sjaji od dragulja. Ako
bi me sad dodirnuo, branila bih se, pomislila je. Mlatila bih rukama, grebla i ujedala kao da
me hoe uzeti neki stranac. Tako sam odjednom ravnoduna prema njemu... tako... tako... mi
je odvratan.
Duboko je udahnula osjeajui uas zbog svoje unutarnje preobrazbe. Donani je opet
zijevnuo i skliznuo pod pokriva. Kako mi se sve to gadi, pomisli. On nije nita drugo nego
star, istroen ovjek. Sa svojih etrdeset i osam godina on je ve starac. Ali ja sam mlada,
ivot je jo preda mnom, tek mi je dvadeset i sedam godina. Dvadeset i jednu godinu sam
mlada od ovoga Bernda Donanija ije ime nosim. Moda se razlika u godinama ne moe
zatajiti iako ovjek misli da se to ljubavlju ipak moe. To je samozavaravanje koje se jednog
dana gorko osveuje. Nekoliko godina ovjek moe prebroditi ali dvadeset jednu godinu,
gotovo etvrt stoljea, to nikakva ljubav ne moe svladati.
Nikako se nisi smio oeniti rekla je tiho, ali jasno. Donanijeva se glava podigla
iz jastuka.
To i Bombalo kae. Ali nitko drugi nema tako divnu enu kao ja. Vidi...
Donani je rukama dotapkao do Carolina kreveta, odgurnuo jastuk i otkrio plosnatu
kutijicu.
To si sama trebala nai, anele moj rekao je umornim glasom. Nisam znao
da e noas biti tako ivana. Pogledaj!
Otvorio je kutijicu i pruio je. Na crvenom barunastom jastuiu leala je ogrlica od
platine ukraena rubinima i briljantima. Kraljevski nakit.
Carola je bacila kratak pogled na bljetavu ogrlicu. Nije se micala, nije posegnula za
kutijicom ve je mimo nje pogledala u Donanijevo lice koje je bilo puno iekivanja.
Kako me malo poznaje ree. Zlato i briljanti to to znai? Sve bih to
podijelila samo kad bih mogla vratiti nau nekadanju sreu, kad bi sve moglo biti kao prije.
Svega bi se odrekla kad bi mogao samo meni pripadati, a ne svome zanimanju. Ali ti to ne
shvaa. Moda ti to i ne smije shvatiti da bi mogao ostati ono to jesi: veliki Donani! Ali ja,
ja tako vie ne mogu ivjeti. Jednostavno, ne mogu vie.
Okrenula se i istrala iz sobe. Na hodniku je jo ula njegov jadikujui glas.
Ali anele, kamo e?
Vrata su se zalupila. Osjeala se kao da su se zatvorila vrata za svijetom iz koga je
sretno pobjegla. Place de l'Opera leao je usamljeno u noi. Poneki taksi kruio je oko
vodoskoka, neki pijanac je stajao kraj jednog od osvijetljenih bazenia i povraao.
Parizom je vladala topla i vedra ljetna no. Zrak je bio kao barun, nebo kao svila
opivena dijamantima. Carola Donani je pogledala na svoj sat.
Tri sata ujutro.
Napustivi hotel, lunjala je bez cilja. Du Seine, od mosta do mosta, pored mjesta gdje
su ispod lukova ili na klupama, pokriveni rasklopljenim novinama, hrkali kloari. Dvojica
policajaca zaustavili su se ispitivaki je promatrajui sve dok nije nestala iz njihova
vidokruga. ena u ovo doba na Seini to nije obeavalo nita dobro, pogotovo kad je sama.
Takve su esto sljedee jutro znali vidjeti u policijskoj mrtvanici. Seina je omiljeni cilj za
oboljele od ljubavi.
Carola Donani se ponovo vratila u sredite grada do Place de P Opra. Stajala je na
prostranom trgu i gledala prema osvijetljenoj Operi. Drhtala je unato tome to je zrak bio
topao. Stisnula se u ramenima skupljajui svoj haljetak od nerca vre oko sebe.
Smijem li vam ponuditi svoj kaput, madame? upitao je jedan glas. Carola se
naglo okrenula. Iza nje je stajao Jean Leclere, a oko njega su prskale kaskade osvijetljenog
vodoskoka. Ljubazno se smijeei poeo je skidati svoj sako. Carola je odbijajui podigla
ruku.
Hvala. Nije mi hladno. Sklopivi ruke na prsima okrenula se prema Operi.
udan susret. etate li esto nou?
Ne ee od vas, madame.
Nisam mogla zaspati.
Ni ja. Lijenik vam je sigurno, kao i meni, propisao svjei zrak i etnje.
Carola se smijala, ali je to zvualo izmueno. Imate drzak nain ophoenja,
monsieur Leclere. Laku no.
Molim vas! Leclere je podigao ruku, ali nije dotakao Ca-rolu.
Da? Stala je iako nije htjela.
Kamo ete, madame?
Natrag u hotel. Moja potreba za svjeim zrakom i kretanjem je zadovoljena.
Bjeite?
Ne bih znala pred kim.
Pred samom sobom. Malo prije ste pobjegli, a sad to ponavljate. Stalno ste u
bijegu pred samom sobom.
Smijeno je to vas sluam. Carolin je glas zvuao nesigurno. Okrenula se i
pola preko velikog trga. Leclere ju je slijedio. Iao je pored nje i utio. Tek kad su preli
veliki trg, on se zaustavio. Carola je usporila korak i naposljetku stala.
Pa to je sad? upitala je zbog njegove utnje.
Zar niste primijetili da idete u krivom smjeru? Hotel se nalazi na Seini... iza vas...
Volim stranputice.
Ja ne.
A to vi zapravo hoete od mene?
Zar vam nisam rekao da su moji preci bili trubaduri? Ne moemo gledati kako
ena pati.
A ja vam ponavljam posljednji put: ostavite me na miru. Vaa mi pomo nije
potrebna.
Opet laete, madame.
Carola se poela tresti. Trudila se da se ne oda, ali su je odale ruke. Grevito je
prstima stiskala krzno. Leclereove oi su je upitno gledale. Njegovo djeako lice inilo se
mnogo zrelijim i muevnijim. Meke usne bijahu mu stisnute i odlune.
Nisam vas sluajno susreo na Place de P Opera, madame.
Znam rekla je Carola tiho.
Slijedio sam vas cijelim putem... od hotela, du Seine, sve do trga... Naslutio sam
da ete izai iz hotela. Niste bili u stanju lei i spavati. Znao sam da ete izai u no.
Zar tako dobro poznajete ene? Gledala ga je rairenih oiju.
Leclere se malo nasmijeio.
To nam je u krvi, madame.
U mome se sluaju varate.
Ubio bih se da je to istina.
Izvolite ali tek kada odem. Adieu!
Htjela je poi, ali ju je Leclere ponovo uhvatio. Stisak mu je bio vrst, zahtjevan i
odluan. Bilo joj je kao da ju je oinuo elektrini udar. Osjeaj da ju on dri gotovo joj je
oduzeo dah.
Pustite me dahtala je pokuavajui se otrgnuti njegovoj ruci.
Zato se bojite? Njegov je glas bio topao kao no. Imao je barunasti zvuk
poput priguene lutnje. Poznajem vas bolje od vas same. Vaega supruga i vas viam svaki
dan. Vidim prekrasnu komediju sree i ljubavi koju igrate pred javnou. I osjeam prazninu
kojom ste u zbilji obavijeni. Vi se, madame, kao ni jedna druga ena razumijete u noenje
nakita, krzna i veernjih haljina ali sve bi vam to jo bolje pristajalo kad bi vam iz oiju
sjajio isti sjaj kao s dragulja. Ali vae su oi tune, madame. To nitko ne vidi, jer svi gledaju
samo haljine, krzna i bisere. Ali ja sam to vidio; meni ne moete lagati, madame.
A... a emu sve to? Carolin je glas izgubio boju od uzbuenja.
elim vas uiniti sretnom, Carola.
Vi ste potpuno ludi, Leclere!
Moja ludost nije vea od vae plaljivosti. Lijepi ste poput udesnog cvijeta. Zato
da uvenete u tami kad ste stvoreni za sunce?
Smjesta me pustite. Carola se pokua osloboditi njegova stiska. Jean Leclere je
podigao glavu. Zadivljeno je gledala kako mu nekoliko pramenova crne kovrave kose pada
na visoko elo.
Jednim je zahvatom svladao njezin otpor, privukao je k sebi i poljubio. Osjetio je
drhtaj njezina tijela, hladnou stisnutih usana... Zagrlio ju je tako kao daje eli zatititi pa joj
rukama proao preko plave kose. Otvorila je usne i uzvratila mu poljupcem, ali ve slijedee
sekunde akama je lupala o njegova prsa i oslobodila se zagrljaja. Zamahnula je desnom
rukom. Nonom tiinom se razli-jegao amar. Nije je sprijeio iako je to mogao uiniti.
Hvala, madame rekao je dok je ona uzdrhtala i zadihana stajala pred njim.
Volim vas... a sad znam da i vi mene volite.
Carola je otrala kao da bjei pred neim uasnim. Bjeala je natrag. Preko Place de 1'
Opera. Mala, zlatnoplava, leprava ptiica koja u svome strahu vie ne zna kamo bi letjela.
Bernd Donani jo uvijek je sjedio u krevetu kad se Carola vratila. Kad je ula u sobu,
bacio je partiture simfonije na pod.
Je li ti bolje, anele? upitao je. Na Carolinom jastuku jo uvijek je leala kutijica
s ogrlicom. Je li ti godio noni zrak?
Da. Skinula je krzno i otkopala svoju crvenu veernju haljinu.
Brinuo si se?
Ne, malo moje. Donani se blago smijeio. ene su ponekad takvoga
raspoloenja. Tada je bolje da ovjek uti. Pa, ja znam da je to samo glupo raspoloenje... da
me voli.
Tako, ti to zna?
Stajala je naga pred ogledalom prolazei prstima kroz kosu. Bijelo vitko tijelo kao u
naslikane ljepotice. Pogledala je mua u ogledalu.
Da, znam to sasvim sigurno. Donani je zijevnuo i bacio pogled na partituru na
podu. Uostalom, to sve ovi naduti kompozitori ne nakrabaju... samo trice koje se uope
ne mogu svirati.
Carola je bez rijei utrnula svjetlo.
Divljim pokretom ruke odgurnula je ustranu kutijicu s ogrlicom. Pala je izmeu nje i
Donanija, ali on to nije primijetio. Dah mu je bio miran i zadovoljan. S tamom ga je obuzeo i
san.
Ona je zagnjurila glavu u jastuk i zaplakala. Pred sobom je ugledala crne kovre kako
padaju preko visokog, tamnoputog Leclereova ela. Velike meke usne su joj se sve vie
pribliavale dok nisu tako narasle da su je usisale.
Zaspala je smjekajui se u snu.
Spavala je tako vrsto kako ve odavno nije.
Od te noi Carola Donani viala je violinista Jeana Leclerea samo na njegovu mjestu u
orkestru etvrti slijeva u treem redu prvih violina.
Vie nije traio njenu blizinu, a ona je bila preponosna da mu izae ususret. Ali ono
to nikada prije nije radila, postalo joj je navika: kroz odkrinuta vrata prostorije za umjetnike
promatrala je orkestar i Leclerea za vrijeme koncerta. Pietro Bombalo je to drukije shvaao.
Mislio je da Carola gleda svoga supruga. Uitak koji je on bez prigovora razumio.
Obratite jednom panju, signora, na to kako kod crescenda rairi obje ruke. Kao da
bi htio zagrliti itav orkestar. To je veoma djelotvorno, to publiku die sa stolica. Tu se vidi
kako se ovjek moe potpuno predati glazbi.
Carola je kimnula glavom gledajui i dalje Jeana Leclerea. Znojio se. Gudalo je
plesalo po icama, vitki prsti lijeve ruke hvatali su tonove, oslobaali skladne melodije iz
mrtvoga materijala. ice su podrhtavale. Njegovi pogledi su se kretali od nota do Donanija i
natrag. Nepjestano. Jednom pitajui, pa provjeravajui, onda e-
kajui... ovjek podreen volji ovjeka koji je stajao pred njim diktirajui tempo i pod
ijim je krotkim rukama nastajalo umjetniko djelo. Rob velikog Donanija dok je sjedio za
stalkom za note stiui bradom violinu. Rob koji je tako znao ljubiti da je tvrdoa djelovala
kao njenost.
Ni Donani vie nije spominjao onu bunu pariku no. Po svoj prilici on ju je
zaboravio i nije joj pridavao nikakvu vanost. Bilo je kao uvijek: na podiju pred simfonijskim
orkestrom suvereni vladar, a kod kue ili u hotelskim sobama veliko dijete koje je eznulo
za mirom. S lutkom u rukama koja se zove Carola. Kad je bio sa svojom enom s njega je
padao onaj kraljevski izgled kojemu su se ljudi divili dok je stajao za dirigentskim pultom.
Sjedio je, u papuama i svilenom ogrtau u fotelji, itao i razmatrao inscenaciju neke opere,
ispijao veliku au mlijeka, jeo pudingom punjeni kola i bio najsretniji ovjek kad ga je
Carola ne govorei nita sluala i majinski se brinula za njega.
Carola je uobiajeno vrila svoju dunost. No za veernjih izvedbi spopadao bi je
dotad nepoznat nemir koji bi nestajao tek onda kad je stajala kraj odkrinutih vrata i gledala
Jeana Leclerea, njegove vitke prste i crne kovre koje su mu uvijek kao prkosnu djeaku
padale na elo.
Luda sam, esto si je govorila. Zaista, poludjela sam. Imam slavnog mua, dvoje
draesne djece, imam sve to si ena moe poeljeti, a ja gledam mladoga violinistu
skapavajui kao srednjokolka.
Ali imam li zaista sve to ena moe poeljeti? Zar nisam prazna? Zar nisam vezana
za vie od dvadeset godina starijeg mukarca koji je umoran dok se ja tek poinjem buditi?
Potom je, nakon takvih misli, ponovno sjela medu darovano cvijee i ekala svretak
koncerta. Opet je muu namjetala manu prije no to bi fotografima bilo odobreno da
snimaju. Opet mu je brisala kapljice znoja s nosa. I sluala (ve osam godina!) njegovo s
blistavim osmijehom izgovarano, rastapajue: hvala, anele moj. Rijei koje je nalazila po
svim novinama. Srea Donanijevih, pisalo je ispod fotografije.
Kako ih sve varam, gorko pomisli Carola. Kolika je la koju svaki dan obnavljamo.
Kako je odvratno zavaravanje samoga sebe. Zato nemamo hrabrosti da kaemo istinu? Zato
se moramo svaki dan muiti umjesto da velikim koracima hrabro stupimo u drugi ivot?

2.
U Rimu se, naposljetku, dogodilo.
Bernd Donani se vratio s probe iscrpljen kao uvijek i ispunjen velikom eljom za
velikom aom hladnoga mlijeka. Zatekao je Ca-rolu kako sva blijeda sjedi u fotelji s
ceduljicom u druim rukama. Oi su joj bile pune suza.
Kakva vruina, anele moj. Rekao je Bernd Donani traei svoje mlijeko u
malome sobnom hladnjaku. A trei stavak jo nije uspio. Braevi i violonela su pretvrdi.
Momci naprosto ne ele nauiti da se upravo iani instrument mora gladiti...
Stigao je telegram, Bernde rekla je Carola tiho.
Otkazati. Bila je prva Donanijeva reakcija na brzojav. Sve to je dotad stiglo
brzojavom bijahu pozivi. Zlato, zar vie nemamo mlijeka?
Telegram je od kue, Bernde.
Ah! Donani se okrenuo. Tek je sad primijetio da ona plae. Zaprepateno je
zurio u nju i bespomono prstima proao kroz sijedu kosu. Anele... to se dogodilo?
Neto neugodno?
Ahvine je bolesna.
Odmah emo nazvati i pitati to je.
Neemo samo nazvati odmah emo otputovati.
Ali anele Donani je nervozno potezao kravatu. Brahmsov koncert, veeras...
Ti e dirigirati Brahmsa ili Prokofjeva dok ti dijete lei na umoru! vikala je
Carola. Divlje je skoila iz fotelje bacivi brzojav na pod, Mrzim Liske.i.tvoj posao! Mrzim
te!
Ali anele... mucao je Donani. Da najprije nazovemo.
Dovoljno je uasno to nam alju brzojav! Da putujem sama?
Morat e. Koncert...
Carola je opet dola k sebi. Svladala se tekom mukom, ali u tom je trenutku bilo
najbolje da joj misli i rijei budu jasne.
Neu se vie vratiti ako otputujem sama. Rekla je s jezivom hladnoom u glasu.
Bernd Donani je grickao donju usnu.
Ali to je glupost, zlato.
Ostat u kod djece.
Pa ti dobro zna da bez tebe ne mogu putovati. Zna da te trebam.
Da, kao umjetniki ukras. Kao briljantima okienu sobaricu. Ima dovoljno novaca
da nabavi pravoga slugu. Bombalo bi, osim toga, imao novi slogan za reklamu: Bernd
Donani sa slugom...
Carola! Donani ju je gledao moleivim oima. Koliko god pred orkestrom bio
osoran, koliko god su se, ako bi netko odsvirao krivi ton, bojali provala njegove ljutnje
izvan koncertne dvorane bio je gotovo bespomoan i sretno se pomirio s time to je Carola
postala sreditem njegova privatnog ivota.
Uzet u noni vlak! Carola je podigla baeni brzojav. Ako te uope
zanima... tekst glasi: Alwi oboljela. Lijenici jo bespomoni. Graudenz. Poloila je
brzojav na stol.
Ti dakle nee sa mnom?
Pa kad stvarno ne mogu, ljubavi.
To je zvualo tako jadno da je Carola osjetila neto kao gaenje pred njegovom
bespomonou.
Dobro. Onda znamo kako od danas stvari stoje meu nama.
Ta Graudenz je staromodna usidjelica, Carola. Kad netko zakalje, ona odmah
pomisli na tuberkulozu. Ona javlja: Alwi oboljela. Ne teko oboljela. Alwi je sigurno samo
pokvarila eludac... pretpostavljam da je pojela previe sladoleda...
Pretpostavlja. Ti jednostavno pretpostavlja! Tako je najugodnije! I kad bi Alwi
leala u lijesu, ti bi jo uvijek pretpostavljao da se radi o zabuni. Druim rukama Carola
je dograbila svoju torbicu. Nisam znala da ti se i srce sastoji od notnih kljueva... sad i to
znam.
Pored nepominog Donanija istrala je iz sobe treskom zalupivi vrata za sobom.
Bernd Donani je priao prozoru i pogledao na ulicu. Carola nije napustila hotel. Dolje
je kod portira i naruuje karte za spavaa kola, mislio je. Kako je u posljednje vrijeme
nervozna. Nita vie je ne veseli; ni darovi, ni njene rijei. Kao da je progonjena. Ja pak sve
inim da joj pruim mir, zadovoljstvo i zatitu.
Kimnuo je glavom i priao stolu. Mirno je proitao telegram, a zatim naruio
telefonski razgovor za Njemaku. Od portira je doznao da je Carola napustila hotel i odvezla
se taksijem.
Nakon gotovo sat vremena zazvonio je telefon. S druge strane bila je gospoica Erna
Graudenz, domaica vile Alba to je ime Donani sastavio od poetnih slova svoje djece,
Alwine i Babette. Nije bila uzrujana. Rekla je da lijenik pretpostavlja da su ospice. Kae da
su atipine, dodala je. Ali Alwi ve ima crvene tokice na trbuhu. Pojavila se i vruica.
Sigurno e ih dobiti i Babette... Dvije muhe jednim udarcem, nadam se.
Donaniju je laknulo. Ospice, mislio je. Neka Carola samo putuje kui. Uvidjet e da
sam opet bio u pravu. Uzbuenje se isplati tek onda kad ovjek tono zna u emu je stvar.
Vratit e se i rei: Berni, ba sam bila ovca. I opet e mi vezati manu.
Uzeo je svoj rokovnik s terminima da pogleda kamo e Carola morati na put ako ga,
poto djeca prebole ospice, opet ushtjedne vidjeti. Raunao je s pet tjedana. U rokovniku je
pisalo: Beetho-venov koncert u Chicagu.
Bernd Donani je sklopio rokovnik i naruio razgovor s Pietrom Bombalom.
Bombalo rekao je glasom zapovjednikog tona slavnog voditelja orkestra.
Koncert u Chicagu se odgaa za dva tjedna.
Nemogue! viknuo je Bombalo. Leao je na kauu i odskoio kao da ga je
neto ubolo. Maestro, preklinjem vas! Nema odgaanja! Odgaanja su smrt za slavu. To je
potpuno nemogue!
Nita nije nemogue, Bombalo. Odgodit ete i gotovo! Donani nije ekao daljnje
Bombalove jadikovke. Spustio je slualicu i pozvonio konobaru.
Osjeao je pohotnu e za hladnim mlijekom.
U isto vrijeme kad je Brahmsov koncert Bernda Donanija i Parikih filharmoniara
pred rimskom kremom svirao trei stavak, sa stanice Termini krenuo je vlak u kojem se
nalazila Carola.
Carola nije odmah potraila spavaa kola, nego je sjela u kola s restoranom gdje je
naruila aj s limunom. Oprotaj s muem bio je kratak. Nije ga pitala je li nazvao kui.
Budui da nije nita rekao, pretpostavljala je da to nije uinio. To ju je jo vie razljutilo. On
nema srca, neprestano je mislila. On zna samo za svoju glazbu, svoje proklete note fis, ges,
mol i dur on je postao ivi dirigentski tapi. On je prema meni, svojoj djeci i braku
potpuno ravnoduan. Sretan je ako su mu tromboni u Eroici valjano zapoeli ili ako dirigira
Smetaninu Vltavu.
Boe moj, zar je ovih devet proteklih godina stvarno bila zabluda? Zar sam uludo
bacila devet godina?
Mijeala je licom aj iako se eer ve odavno rastopio. Zaueno je podigla pogled
kad je sjena pala na njezin stol. Srce joj je na trenutak stalo. Osjeala se kao da ju je spopala
uzetost.
Smijeei se svojim mekim, lijepim, djeakim smijekom, Jean Leclere se uljudno
naklonio.
Smijem li sjesti, madame?
Izvolite. Carolin je glas bio bezvuan.
Hvala. Leclere je sjeo i poput posluna djeaka sklopio ruke na stolu. Ali oi su
mu sjale, a dva pramena njegovih crnih kovra opet su mu pala na elo.
to... to vi radite u ovom vlaku... Carola je traila snagu kojom bi mogla
zatomiti unutranje uzbuenje. Bilo je teko govoriti mirnim glasom kad je lupanje srca
osjeala u grlu. Mislila sam da je danas Brahmsov koncert.
Uzeo sam bolovanje, madame. Da li u danas svirati u posljednjem redu prvih
violina ili ne, to nee upropastiti ni jednog Brahmsa, a ni Donanija. Prehladio sam eludac.
ak sam prvom kapelniku predao lijeniku potvrdu. Sve mora imati svoj red.
I kamo... kamo sada putujete?
U Njemaku. S vama, madame.
Carola s obje ruke vrsto obuhvati au s ajem. Nije osjetila vruinu koja je egla.
Samo drhtanje.
To vam je samo loa ala, Leclere.
Znam da vam je jedno dijete oboljelo. Donani je to ispriao prvom kapelniku. On
vas puta da putujete sami... ja to ne mogu dopustiti. Ba sada vam je potrebna pomo. Ako
njemaki muevi ne znaju dunosti prema svojim enama ja ih znam, pa se tako i
ponaam. elim vam pomoi, madame. Va sam sluga...
Carola je gledala kroz prozor i utjela. Pored nje je jurio breuljkasti krajolik prednjih
Apenina. Lugovi borova, ume empresa, kamenolomi i mala gotovo naputena sela.
Uzalud putujete ree i ustane. Leclere se naglo digne. Laku no.
Laku no, madame. Uzalud ili ne... Vaa blizina me smiruje.
Ugodan san, madame!
Carola te noi nije spavala. Leala je i zurila u strop. Leclere je u susjednom vagonu,
stisnuvi se u kut svoga sjedala, puio cigaretu za cigaretom.
Nee to dobro zavriti, pomisli Carola i stavi ruke pod glavu. Morat u ga opet lupiti...
Ne smijem se zaboraviti... Imam dvoje djece i mua... Duna sam da mu budem vjerna...
Sljedeeg jutra vlak je stigao na glavni kolodvor u Mnchenu.
Leclere je bez rijei uzeo Caroline kovege kad ih je kondukter spavaih kola skinuo s
vlaka. Pognut pod teinom prtljage slijedio ju je poput sluge. Bez rijei su stigli do
starnberkog kolodvora.
inilo se kao da tako mora biti, kao da nikad nije bilo drukije.



3.
Alwine je doista oboljela od ospica. Leala je s visokom temperaturom, glavica joj se
arila, ali je ipak uzviknula od radosti kad joj je majka banula u sobu.
Mama! Mama! vikala je. Ba je lijepo to si ovdje! Je li i tata doao?
Carola ju je, pokrivi joj grozniavo tijelo, polegla natrag u krevet.
Nije, pa zna da tata mora raditi. Ne moe dvije tisue ljudi poslati kui samo zato
to je naa Alwinica dobila ospice.
A zato ne moe, mama?
Carola je utjela. Da, zato ne moe? Poljubila je Alwinino vrue elo, pogladila je po
plavoj kosi i izala. Babette se veselo igrala u vrtu sprijateljivi se ve s Jeanom Leclereom.
Dobacivali su jedno drugome veliku loptu za vodu. Leclere je, noenu vjetrom, nije uspio
uloviti. Morao je preko cijele livade trati za njom, a Babette je ciala od veselja.
Kako li e sve to svriti, pomisli Carola promatrajui Babettinu i Leclereovu igru. Nije
se mogla sjetiti kad je vidjela Bernda Donanija da se tako veselo i oputeno igra s djecom.
Ba naprotiv. Za vrijeme odmora sjedio je otraga pod velikom bukvom u lealjci i rjeavao
krialjke. Mlijeko, naranada i krialjke... bila su to Carolina sjeanja s odmora.
Tako vie ne moe, pomisli i pomjeri kosu s oiju. Mlada sam, imam pravo na ivot.
Ne elim da u dobi kad se druge ene rascvjetavaju i zriju poprimim starake navike.
Naveer su sjedjeli pokraj vatre otvorenog kamina u velikoj dnevnoj sobi. Pogled se
kroz iroke prozore protezao preko jezera sve do brda koja su poput crnog zida stajala pred
bezbojnim nonim nebom. U kui je vladala tiina. Djeca su odavno pozaspala, a Erna
Graudenz je otila u kino u Starnberg.
Jean Leclere je, eprkajui vatraljom po aru, stavio jo jednu bukovu cjepanicu u
kamin. Izmeu Carole i njega vladala je neka unutranja napetost koja se nije dala potisnuti ni
rijeima ni pokretom.
Koliko imate godina, Leclere? odjednom upita Carola.
Dvadeset pet, madame. Uspravi se. Njegovo djeako lice crvenilo se od ara u
kaminu. Znam, mlai sam od vas...
Gdje vam ive roditelji?
Ja sam siroe. Otac mi je poginuo u ratu s Nijemcima, a majka mije prije etiri
godine umrla od raka. Tada sam jo studirao u Berlinu. Da zavrim studij, morao sam
zaraivati podukama iz glazbe.
I sad ste violinist u Parikom filharmonijskom orkestru.
U posljednjem redu, madame. A sanjao sam o tome kako u jednog dana biti
solist. Virtuoz.
Pa vi ste jo tako mladi, Leclere...
Menuhin i Heifetz su u mojim godinama ve uivali svjetsku slavu. Ricci je svirao
u Bostonskom orkestru... Leclere je iroko otvorenih oiju pogledao Carolu. Njegove
tamne, sada gotovo crne oi, su sjale. Moda mi je sueno da sjedim u zadnjem redu. Kralj
Donani se nikada nee udostojiti da mu neto odsviram.
Neemo sad o Donaniju ree Carola tiho. Priajmo o vama, Leclere. Kad se
morate vratiti?
Koliko dugo ete ostati ovdje, madame?
etiri ili pet tjedana.
Onda se moram vratiti sutra.
Ve sutra? Pogledala ga je. Crne kovre, mekane usne, skladno lice, vitki,
nervozni prsti. Tako je mlad. Kao ja, pomisli. Tako mlad...
Nabusito ustade i okrene se kimnuvi glavom.
Laku no. Ve je kasno.
Laku no, madame.
Naklonio se putajui Carolu pored sebe. Nije se ni pomakao. Nije je pokuao
zadrati. Djeli sekunde je oklijevala, ali je onda ponosno podigla glavu i produila.
Leclere je gledao za njom. Gledao je kako se uspravljenih leda, kao navinuta lutka,
korak po korak, penje stepenicama. Nije se osvrtala, ali je osjeala u potiljku da gleda za
njom. Nestala je na zavoju stubita. Negdje su se zatvorila vrata.
Ostao je stajati kod kamina. Vatraljom je gurnuo cjepanicu dublje u ar. Onda se
polako poeo penjati stepenicama, istim onim putem kojim je otila Carola Donani.
Sljedeeg jutra Jean Leclere se ranim jutarnjim vlakom vratio u Mnchen a odatle
nastavio za Rim.
Nitko se nije oprostio od njega. Jedino je Erna Graudenz ve bila budna. Skuhala mu
je mali vr jake kave, isprila dvije krike bijeloga kruha i stavila na stol. Leclere je popio
samo kavu. utei je zurio u vrt i jezero koje se svjetlucalo na jutarnjem suncu. Zahvalio se
Erni i napustio kuu. Djeca su jo spavala i ne slutei da se njihov prijatelj u igri iskrada poput
lopova. Erni Graudenz je to bilo svejedno. Nije ni razmiljala o toj udnoj posjeti. Ni Carola
Donani nije ga otpratila. Leala je irom otvorenih oiju na krevetu i piljila u ruiasti strop.
Kad je na ljunku vrtnoga puteljka zaula tihe korake, oprezno je ustala i prila prozoru.
Skrivali su je gusti nabori zavjesa. Kroz mali razmak medu zavjesama pogledala je dolje na
put.
Jean Leclere je sporo iao prema vratima od kovana eljeza. Kretao se kao starac,
pognut, objeenih ruku, pognute glave i nesigurnih nogu. Pred vratima je naglo stao i
pogledao natrag. Traio je prozor spavae sobe. Iako je bila sigurna da ju je nemogue vidjeti,
Carola se jo vie povue u sobu.
U sebi je osjeala prazninu. Leclere je na jakom, jutarnjem suncu izgledao tako sitan,
djetinjast i nedoreen. Stojei kod kovanih vrata, s kovegom u ruci, blijeda i neispavana lica
kojemu ni prirodno tamna put nije mogla dati zdrav izgled, vie je sliio na po-kuarca koji je
spavao negdje u sijenu, nego na tajnoga ljubavnika koji je no pretvarao u plamteu vatru.
Zar sam ve tako stara, preplaeno pomisli Carola, pa zato vidim takve stvari? Zar sam
sa svojih dvadeset sedam godina vrijeme velikih ljubavnih iluzija ostavila toliko iza sebe?
Moram li se bojati jutra koje pokazuje istinu, jer vie nije nastavak nonog zaborava? Gubim
li sposobnost da bezuvjetno i slijepo volim?
Vidjela je kako Leclere oklijeva, gleda u prozor, kako eka da se pomakne zavjesa i da
mu ona domahne.
Idi, mislila je s gorkim okusom u ustima. Molim te, idi! Sramno sam se ponijela.
Prevarila sam mua s mladiem koji tu stoji poput naputena psa. Ne bi me udilo da sad
brine u pla.
Idi... molim te, molim... idi!
Otro se okrenula, brzo prela sobu, bacila se na krevet i vrsto zatvorila oi kao da
time sve eli zaboraviti.
Brava velikih, kovanih vrata je kljocnula.
Jean Leclere se trgao kada je uo potmuli zvuk iza sebe. Polako se okrenuo. Vrt,
cvijee, bijela kua, bazen, srebrnkastoplavo svjetlucajue jezero, a izmeu njega i te ljepote
odvajajue, obrambene reetke. Tako su se jednom zatvorila i vrata raja, pomisli prelazei
rukom preko oiju. Bilo je to konano. Zar je to i sada sluaj?
Do kolodvora je morao pjeaiti dobar sat vremena. Pogledao je na svoj sat i duboko
uzdahnuo.
Dovidenja, chrie. Nee nas rastavljati nikakva eljezna vrata. Znam da me vie ne
moe zaboraviti.


Pietro Bombalo je uspio. Termini za koncerte su odgoeni. Bernd Donani je ostao u
Europi, velika turneja po Americi pomaknuta je za etiri tjedna.
Nemojte to vie nikada uiniti, maestro. Nikad vie stenjao je Bombalo kad je
dobio sve pristanke polaui brzojave na stol pred Donanija. Za ova etiri tjedna ostario
sam punih deset godina. Jo dva puta tako i postat u nemoni starac.
Ali vidite: sve se moe samo ako to ovjek hoe.
Donani telegrame nije proitao nego ih je odmah gurnuo Bombalu. Gdje smo za
etiri tjedna?
Bombalo je povrno pogledao svoju listu s terminima. U Londonu, maestro. Tri
koncerta. Chopin, Brahms i Beethoven. Nepovjerljivo je pogledao prema Donaniju.
Preklinjem vas... ne odgaati kukao je.
Nikako. London je u redu. Donani je gledao svoje duge, vitke ruke i
jednostavni zlatni prsten koji je nosio na desnoj ruci.
Nazvao je kui. Uistinu se radilo samo o ospicama. S Carolom nije mogao razgovarati
jer je otila lijeniku. Migrena. Nad Starnbergom je leao jugo. Erna Graudenz mu je sve
tono ispriala o djeci. Jeana Leclerea nije niti spomenula. Kratka joj se posjeta inila previe
nevanom da bi jo i njome optereivala prezaposlenog Do-nanija.
Zato je London dobar? upitao je Pietro Bombalo pun slutnje.
Kad mi se vrati ena, poi u s njom na dva dana u kotsku. Na visoravan,
Bombalo. Nakon tolikih uzbuenja godit e joj svjei zrak.
Nemogue. Bombalo je piljio u svoj plan s terminima. Iz Londona putujemo
u Birmingham na sveane igre.
I?
Probe...
Dovoljna e mi biti samo proba za upoznavanje. Javite to u Birmingham.
Pietro Bombalo rukama proe kroz crnu, kovravu, mjestimice prosjedu kosu. Ve pet
godina, otkako je Donanijev impresario, izvodio je te teatralne pokrete. Donani ih je sve znao
napamet. Unaprijed je znao kako e izgledati Bombalov oaj, ali se uvijek iznova divio
malom debelom Talijanu i vjerodostojnosti i snazi kojom je uspijevao odigrati svoj unutarnji
slom.
Poludjet u! stenjao je Bombalo. Ma... ve osjeam... mozak mi gori... jezik
mi je oteao... teturam... maestro, imat ete me na dui, ubijate me! Oh! Sjeo je na stolicu i
naslonio glavu na ruke. Slika oaja. Jedan dan kotske, maestro... to da. Jedan dan!
Dva, Bombalo! Basta! Donani se smijao, ali se naglo uozbiljio i poloio dlan na
Bombalovu ruku. Impresario se lecnuo.
Zar niste opazili da mi je ena u posljednje vrijeme nervozna? upitao je Donani.
Bombalo se stisnuo u ramenima.
ene su kao kameleoni. ovjek nikad ne zna kako e izgledati sljedeeg trenutka.
Veina to nalazi zanimljivim, a mene to samo optereuje.
Carola nikad nije bila udljiva. Vi to znate, Bombalo. Ali ve nekoliko mjeseci
primjeujem promjenu kod nje. Nikad o tome nisam priao ali mislim da se ne osjea dobro.
Trebala bi opet imati bambino ree Bombalo struno. Donani se podie. Pa
samo sam se naalio, maestro! vikne impresario takoer skoivi. Dobro, obavijestit u
Birmingham. Ali upozoravam vas, maestro. Do danas je Bernd Donani uivao glas
najpouzdanijeg dirigenta koji se nikad ne predaje raspoloenju, koji nikad nije imao udljivo
ponaanje zvijezde, nikakvih skandala. Donani je bio glazbeni bog... priznajte, to je moje
djelo. Moje. Pietra Bombala. Molim vas ostanite kakav jeste, ivite samo za glazbu.
Moram se vie brinuti za Carolu, Bombalo.
A glazba? Na raun glazbe?
Nekako moram nai vremena za nju.
Ali ne od umjetnosti! Nemogue! Bombalo preklinjui podie ruke prema
stropu. Donani ostade stajati pred vratima.
to da uinim inae? Imate li savjet?
Umjetnost je najvanija, maestro! ovjek ili ivi samo za nju i s njom, ili je se
odrekne. Vi se toga ne smijete odrei, maestro. Vie ne pripadate samo svojoj eni nego
milijunima ljudi kojima dajete sreu i ushienje. Ne bude li drukije ilo, rastavite se.
Vi ste ludi, Bombalo! Donani je otvorio vrata. Prije no to je izaao jo jednom
je pogledao natrag. Bombalo je stajao kod stola. Bio je istinski oajan. Volim svoju enu
ree tiho Donani. Ta ljubav mi daje snagu. Razumijete li to, Bombalo? Ipak emo na
dva dana u kotsku!
Dogodilo se ba onako kako je gospoica Graudenz predvidjela: tjedan dana poslije
Alwine i Babette je dobila ospice. Preko noi izasule se crvenim tokicama, temperatura je
porasla na 39 stupnjeva pa je buncala o svojim lutkama i medvjediima. Erna Graudenz i
Carola naizmjence su bdjele pored njih. Lijenikov prijedlog da zaposle njegovateljicu Carola
je odbila. Zato, doktore? upitala je. Konano imam zadau. Konano mogu biti
majka i brinuti se o svojoj djeci. Dosad sam morala paziti samo na jedno veliko dijete koje to
ak nije ni primjeivalo. Sretna sam to nou mogu sjedjeti pored krevetia i gledati svoju
djecu.
Sve je to zvualo veoma ogoreno i puno neskrivenih optubi. Lijenik je utio i vie
nije spominjao njegovateljicu. Babette je rekla neto to se Caroli usjeklo duboko u srce.
Kako je lijepo, mama, to si kod nas rekla je vrsto drei Carolinu ruku
svojom toplom ruicom. Hoe li zauvijek ostati ovdje?
Ostat u tako dugo dok ne ozdravite.
Onda emo stalno bili bolesne, mama, pa e stalno biti s nama.
Zato je striek Jean otiao, mama? pitala je Ahvine.
Morao se vratiti, malo moje odgovorila je promuklo Carola.
Tako lijepo se igrao s lutkama.
Da, zaista. Carola je ukoeno gledala u zid. Znao je tako pobuditi smijeh u
lutkama.
Da, da, mama klicala je Babette. Napravio je da Waldo laje ba kao pravi,
ivi pas. Hoe li se striek Jean vratiti?
Mislim da nee, malo moje.
Ba teta, mama.
Moda...
Carola je gledala prema prozoru. Sjeanje na Leclerea bilo joj je teko poput olova.
Lealo joj je na srcu i spreavalo kucanje. Trudila se da vie ne misli na tu no, da se uvjeri da
nije ni postojala, da nita nije bilo, samo mora... ali onda je, stojei naveer pred ogledalom,
vidjela plave modrice na svome prekrasnom golom tijelu koje su polako blijedjele. Modrice
od Leclereovih prstiju koji su u strasti dobivali snagu eljeznih klijeta. Iz tih zahvata nije bilo
izlaza, a ona zapravo nije htjela pobjei nego je kao omamljena teturala prema njemu poput
ednoga prema izvoru. eljezne prste nije ni osjetila. Svaki dodir bio je kao vatra, svaka rije
kao vrui krik, svaki pokret kao vulkansko podrhtavanje, svaki poljubac poput uarenog
peata... pripada mi... meni... meni... meni...
A onda je dolo ono uasno jutro, potpuna praznina u njoj... presvijetlo sunce na
kojemu je Jean Leclere, lien svega demonskog, stajao kao izgladnjeli pokuarac. Njegovo
djeako lice mogla bi oamariti jer joj se inilo tako uasno neshvatljivim da tako moe
izgledati prijevara.
Sjeanje nije moglo nestati kao plave modrice s njene bijele koe. Pored bljutavosti
prijevare ostao je ipak ar u jednom kutku srca, ona nedostojna, kakljiva misao da je grijeh
lijep u trenutku kad se dogodio.
Mama, a zato tata nije doao? upitala je Babette drmajui Carolinu ruku.
Trgnula se i nagnula nad crveno, tokasto lice.
Pa tata mora dirigirati, miiu.
Oh, stalno dirigirati. Zar oni jednom ne mogu sami svirati?
Ne, to ne ide.
Onda tata zauvijek mora ostati s njima?
Da, malo moje.
Nikad se neu udati za ovjeka koji dirigira, mama. Babette je zatvorila oi.
Vruina ju je umorila i oslabila. Zato nemamo drugoga tatu? rekla je tiho. Jednoga
koji e doi kad smo bolesne.
Carola je utjela. Obuzela ju je vruina, a srce joj se steglo. Pisat u mu, pomisli.
Napisat u mu misli njegove djece. One e ga probuditi, onda e se probuditi ako mu se srce
doista nije pretvorilo u notni klju. Dokle smo stigli u naem ivotu kad ve dijete tako pria.
Babette je spavala. I Alwine se smirila u krevetu pored njezinog. Carola je pokrila
djecu pa se na prstima iuljala iz sobe.
Dolje je susrela Ernu Graudenz. Prostirala je stol i spremala se da zamjeni Carolu kod
djece.
Sve je gotovo, gospodo rekla je djevojka. aj je u termos-boci.
Hvala, Erna. U redu je.
Carola je izala na terasu i pogledala tamno veernje jezero. Na horizontu je, iznad
crnih brda, sijevalo.
Kako e se to zavriti. Kako e se na ivot nastaviti? Veliki Bernd Donani stoji sada u
Lausanni pred simfonijskim orkestrom. etiri tisue oiju gleda mu u leda, ruke, njegovu
bijelu kosu koja mu lepra oko glave. Glazbeni maioniar, pisat e sutra u novinama.
Dosad je samo dvaput zvao i pitao kako su djeca. Dva puta... zbog djece... a ni jedno
jedino pitanje: kako je moja ena?
Zar je to ivot?
Carola se naslonila na balustradu koja je odvajala vrt od obronka prema jezeru.
Ni ja njemu neu pisati, razmiljala je Carola. Kad djeca ozdrave, otputovat u k
njemu. To e biti naa posljednja ansa. Ve
godinama nismo bili odvojeni etiri tjedna. Uvijek smo bili zajedno. Nakon ta etiri
tjedna pokazat e se kako misli, to osjea. Ima li snage da u meni utrne i posljednju iskru
sjeanja na jednu zabranjenu no, da se izgubi, da potpuno padne u zaborav...
Vratila se u kuu i sjela za prazan stol. Nita nije jela, popila je samo nekoliko gutljaja aja.
Pokuat emo jo jednom Bernde, mislila je. I odjednom je opazila da tu misao glasno
izgovara. Zbog djece.


4.
etiri tjedna kasnije Carola Donani je otputovala. Pietro Bombalo joj je pravodobno
poslao novi plan. Donani je stvarno promijenio plan, bio je u Londonu umjesto u Chicagu. Ta
promjena plana probudila je u Caroli prekomjerno oekivanje da bi se njezin ivot doista
mogao promijeniti.
Da bi djeci i sebi barem malo olakala rastanak, Ernu Graudenz je s Babettom i
Alwinom preselila u alpsku kolibu koju je Donani kupio za zimske odmore premda dotad u
njoj jo nije boravio. Ondje su se djeca trebala do kraja oporaviti. Carola je morala lagati
pratei Babettu i Alwinu do vlaka.
Mama e uskoro doi za vama rekla je. Budite dobre, ujete li? A, ako
budemo imale sree, mama e dovesti i tatu.
Jo uvijek joj je djeje klicanje odzvanjalo u uima kad je vlak ve odavno otutnjao a
ona jo uvijek stajala na stanici.
Za tri sata bit e u avionu za London, razmiljala je. U esnaest sati sletjet u u
Croydonu. U dvadeset Bernd dirigira Beethovena u Concert Hallu, a ja u opet sjedjeti u
prostoriji za umjetnike medu cvijeem, plastinim kutijama, brbljavim novinarima i s
uzbuenim Bombalom koji izmilja prie iz ivota velikog Donanija... I opet e vidjeti Jeana
Leclerea u posljednjem redu prvih violina, s crnom kovrom na elu, znojnog, kako se
ponekad trza na Donanijevu kretnju rukom. Hou li ga moi gledati kao svakog drugog
violinista? Hou li biti tako ravnoduna prema njemu kao prije est tjedana? A kako e on
mene pogledati?
Osjeala je kako isprekidano die i kako joj tue bilo. Bojala se.
Strah od prvog pogleda s Leclereom. Znala je da pred tim pogledom ne moe pobjei.


Iako mu je brzojavila vrijeme svoga dolaska, Bernd Donani je nije doekao na
aerodromu Crovdon. Umjesto njega doekao ju je Pietro Bombalo i domahivao joj svojim
eirom.
Probe, signora odgovorio je kada ga je Carola upitala za svoga mua. Nije
mogao izbjei. Koncertu e prisustvovati kraljevska obitelj, a Donani e joj biti predstavljen.
Kad se toga sjetim, od uzbuenja bi me mogla udariti kap. Morate biti sretna to imate
takvoga mua, signora.
Bombalo je tu reenicu izrekao promiljeno. Carola je utjela. Ni rukoljub jednoj
kraljici nije bio toliko vaan i nije mogao odagnati njeno razoaranje. Proba! Nismo se vidjeli
etiri tjedna, a on stoji pred orkestrom i vjeba. Ja mu nita ne znaim, ba nita. Ja sam za
njega samo vlasnitvo poput njegovih dirigentskih tapia od slonovae ili tomova partitura u
svinjskoj koi.
On je na probi.
U hotelskoj sobi je nala veliki buket utih rua. Medu ruama bijae zadjenut papiri
na koji je Donani osobno neto napisao.
Dobro dola u London, anele moj.
Carola je zamiljeno stajala pred lijepim buketom rua. Vie nije znala to da misli.
Ipak ju je smirivalo to ju je barem cvijeem pozdravio. Bio je to dokaz da se veseli njezinom
povratku.
Carola se presvukla. Njena je prtljaga prolih tjedana stalno putovala s Donanijem.
Izabrala je bijelu, vezenu veernju haljinu. Svoju dugu plavu kosu zaeljala je prema gore. U
ogledalu se divila svojoj vlastitoj ljepoti. Samo su mi oi tune. Tune i plaljive. Potrudi se
da to nestane, Bernd! Vrati mi sreu da se mogu osjeati mladom. Ti to moe ako se samo
malo pobrine za mene.
ekala je da se Bernd Donani vrati s probe. S malog balkona hotelske sobe vidjela ga
je kako dolazi. Izaao je iz taksija, platio pa lakonogo poput mladia potrao u hotel. Carola
se vratila u sobu i zatvorila balkonska vrata. Na trenutak je imala onaj isti osjeaj kao prije
devet godina, onaj blaeno-budalasti osjeaj mlade djevojke koji ju je obuzeo kad je Donani
stao ispred nje i pogledao je svojim sjajnim plavim oima kao da je prava dragocjenost. Tada
je rekao: Gdje prestaje jezik tu poinje glazba, ali ni najobdareniji skladatelj ne bi mogao
opisali to se u meni dogaa... Ova joj se reenica inila ljepom od svih dotad izreenih.
Sada, nekoliko minuta prije no to e Donani stupiti u sobu, opet je bilo tako. Ali taj osjeaj je
sada vie bila elja nego injenica.
Bila je to pomisao: da opet budemo mladi, Bernde, da se opet volimo kao neko. Ja se
nisam promijenila, u srcu sam ostala onaj isti tvoj nekadanji, mali aneo. Tako eznem za
tobom...
Vrata su se naglo otvorila i Donani je uao. Rairio je ruke, privukao je k sebi,
poljubio u elo i duboko uzdahnuo.
Zlato moje, kako je lijepo to si dola! rekao je glasno. Kakva je to bila
proba! Kao da je sam vrag sjedio u violonelima.
Gledao je oko sebe gladei joj kosu. Zna li moda je li tu negdje pripravljeno
mlijeko?
Proba. Violonela. Mlijeko.
Iluzija sree se rasplinula. San mlade djevojke se sruio. etiri tjedna... ili etiri
godine razdvojenosti... sve je ostalo isto. Vie nije imalo smisla nadati se. Od velikog
Donanija oekivalo se da nakon proba i koncerata popije au hladnoga mlijeka. Sve je bilo
besmisleno, potpuno besmisleno.
Ne znam, Bernde. Carola se oslobodi njegovih ruku. Nije primijetio ni haljinu
ni frizuru. Jedino je opazio da sam ovdje. Hoe li uope pitati za djecu?
Donani je to doista uinio. Otrgnuo je kravatu s okovratnika i prebacio sako preko
naslona stolice.
Alwine i Babette su dobro, kako ujem.
Da. A od koga ti to uje? Glas joj je bio krhak kao napuklo staklo. Donani je
razvezao svoje cipele. Bile su nove pa su ga uljale.
Graudenz mi je rekla. Nazvao sam je juer. -Ah!
Nije ti nita rekla o tome?
Ne. Sigurno nisi pitao za mene ili me nisi dao pozdraviti.
Jesam, anele. Nasmijao se i uhvatio njenu mlitavu ruku.
Izgleda mi blijedom.
Da. etiri tjedna bila si bolniarka. To je za tebe teak posao. Ali pobrinut u se da
se oporavi.
Konano sam imala neto posla. Carola izvue svoju ruku iz njegovih. Ti se
prema meni ponaa kao da sam od lakolomljivog porculana samo to porculan ima barem
tu prednost da ga se tu i tamo koristi.
Zautjela je pogoena njegovim pristajanjem i zagledala se u njegovu bijelu kosu. to
e sad odgovoriti. Tako jo nikada nisam razgovarala s njim.
Bernd Donani nije nita odgovorio. Nasmijao se i privukao Carolu sebi. Poljubio ju je
pravo u usta, ali ona su ostala hladna i zatvorena. Nisu se rascvjetala kao pod Leclereovim
poljupcem na Place de 1' Opera u tri ujutro.
Vidi, i ja se mogu koristiti porculanom! uzviknuo je Donani gotovo razuzdano.
Za veeras se posebno uredi... i ti e biti predstavljena kraljici. Jo jednom je poljubio
Carolu u oi pa iznova razgleda sobu. Zar doista nema mlijeka?
Odmah u pozvoniti konobaru. Carola prie vratima i zvonu. Zabacivi glavu
vrsto je stisnula usnice.
Opet e vidjeti Leclerea. Moram ga opet vidjeti. Iako je mlad i nalik na uliara.
Svejedno je to e biti ovaj se zrak vie ne da udisati.
Pozvonila je i grubo rekla konobaru kad je stigao:
Mlijeko za gospodina Donanija, molim. Ali hladno, mrzlo! Donani je sjedio kraj
balkonskog prozora i protezao se. Osjeao se izrazito dobro.
Ba si draga, anele moj rekao je pun njenosti.

Koncert je uspio kao i uvijek. Predstavljanje Donanija, Carole i prve dvojice kapelnika
kraljici bijae Carolin uspjeh. Njena prekrasna haljina s dragocjenim umecima od ipke, njena
ogrlica, di-jadema zataknuta u zlatnoplavu kosu, duge naunice, i njeno njeno, nestvarno
lijepo lice s velikim izraajnim oima ostavili su dojam na kraljevsku obitelj. Vidjelo se to po
pogledima dama koji su govorili vie od konvencionalnih rijei. I Pietro Bombalo se istakao:
on je bio ovjek koji se najvie i najupadljivije znojio. Kad mu ie kraliica pruila, ruku i
pozdravila ga, on je disao kao mor mumljajui neke nerazumljive rijei, a na pitanje odakle
potjee, uspio je promucati: Sa Sicilije, velianstvo. Njegov je talijanski temperament
ispario. Poslije se prekomjerno ljutio grdei se u ogledalu. A kad su ga zadirkivali: Kako je
Pietro... okrunjene glave smiju ti se pribliiti jedino u kupaem kostimu... Kraljica se pred
tobom navodno smoila do stopala bio je spreman ubijati.
Za Carolu je veer zavrila s predstavljanjem Kraljici. Bernda Donanija zaplijenio je
opor lordova koji su ga odveli u jedan od engleskih feudalnih klubova u kojem je pristup
enama bio zabranjen. Taj je obiaj ostao do danas. Donanija su odvojili od Carole o kojoj su
brinule dame. Posljednjim ostacima uljudnog dranja Carola je odbila pozive na aj u klubu
za dame i odvezla se natrag u hotel.
Veernju je haljinu bacila u kut, a nakit na krevet i zaplakala bijesna i razoarana. Kad
je na nonom ormariu ugledala au mlijeka, tako se raestila da ga je odnijela u kupaonicu i
prolila, a au razbila veselei se prasku krhotina.
Gotovo je! Gotovo! Gotovo! Vikalo je u njoj. Ne mogu vie, ne mogu vie...
Kad se vratila iz kupaonice, u sobi je bio Jean Leclere. Carola se skamenila. Pogled joj
je kliznuo prema vratima. Bila su zakljuana. Leclere se nevino djeaki smijeio, njegova
crna kosa zagasito je sjala na osvijetljenom stropu.
to... to vi traite ovdje? upitala je Carola. Osjetila je da joj je glas bezvuan.
Leclere ju je gledao rairenih oiju.
Ti jo pita?
Idite, molim vas.
Nisam te vidio etiri tjedna.
Je li vas netko vidio?
Naravno. Uredno sam se prijavio kod portira. Rekao sam mu da gospoi moram
predati neto za gospodina Donanija. Poput slubenog posjetitelja doao sam dizalom.
Ne elim vas vie vidjeti! Idite! Carola se okrenula i ukoenim korakom pola
prema balkonu kao da joj on nudi spas od Leclereove nazonosti. Violinist je na trenutak
malo sagnuo glavu.
Zato uvijek mora lagati, draga?
Ako mi se mu sada vrati...
Nee doi prije jedan sat. U engleskim je klubovima ponona runda whiskya
posljednji i najvei uitak. Zadimljeni whisky kraj zadimljenog kamina... velikog Donanija
neemo vidjeti nekoliko sati.
Sve sam zaboravila! ree Carola glasno.
Ja nisam. Leclere se polako pribliavao. Zar bih te mogao zaboraviti?
ovjeku ni sunce ne bi nedostajalo kad bi s tobom mogao biti u vjenoj noi. Stajao je
pred njom i gledao prema vratima kupaonice. Razbila si au? Glas mu je opet bio
topao i mek. Zato ovjek ostavlja samu enu kakva si ti...
Idi, molim te... idi! Carola je naslonila glavu na zid. Tada sam bila luda,
nita vie. Srce i glas su joj zadrhtali kad je to rekla. Izgubila je kontrolu nad sobom.
Moja djeca... moram se brinuti za njih i...
Umukla je. Leclere ju je nijemo privukao sebi. Njegova meka ruka gladila joj je
nemirno lice. Oslobodio je njenu dijademom prikopanu kosu tako da joj se razlila po
ramenima.
Kako si lijepa rekao je tiho. Mogla bi biti tako sretna... Na ivot tek
poinje...
Kad ju je poljubio, grevito se privinula uza nj vrsto mu uhvativi kosu. Naglo mu je
potegla glavu sebi kad je bez daha podigao lice.
Propalico! rekla je promuklo. Pokvarenjae. Nikada me ne smije
zaboraviti... Ti pripada samo meni, samo meni!
U istom trenutku, stojei kraj rasplamsalog kamina, Bernd Do-nani rekao je lordu
Brookfieldu:
Lo je obiaj, lorde, to ene ne smiju u ovaj klub. Rado bih da mi je ena tu...


Ujutro nakon koncerta Bernd Donani je iznenadio svoju enu strogo uvanom tajnom.
Vratio se tek oko dva ujutro i zatekao je kako spava. Spavala je kao malo dijete, postrance,
rasputene kose, inatljivo napuenih usana kao da eli da je netko poljubi. Donani je ba o
tome razmiljao... ali je odustao. Umorna je, pomisli, potreban joj je san. Iscrpila su je nona
bdijenja kraj djece. Neka se odmori.
Tiho se svukao, zavukao u krevet i jo jednom pogledao Carolu prije nego to je
utrnuo svjetlo. Kada bi samo znala kako su mi ova etiri tjedna bili teki bez tebe, nastavio je
razmiljati. Dva sam puta sve htio ostaviti i poi kui. Jednostavno sam htio kidnuti pred tim
terminima i onim Bombalom koji ivi samo od datuma. Htio sam k tebi, samo k tebi... kad bi
samo znala koliko te volim.
Laku no, anele rekao je tiho.
Okrenuo se i zaspao. Bio je sretan to je nakon etiri duga tjedna opet bio uz Carolu.
Spavao je kao na rajskim oblacima. Ujutro ju je iznenadio. Savreno mu je uspjelo kad je
rekao:
Zlato, spakiraj mali koveg s najpotrebnijim stvarima. Putujemo.
U Birmingham, znam. Carola je izbjegavala pogledati Donanija. Bio je udan
osjeaj zaspati s djeakim Leclereovim licem pred oima, a probuditi se s pogledom na
Donanijevu raupanu, bijelu kosu. Nije se lako naviknuti na hladnokrvnost kurve, pomisli
ogorena samom sobom. Ali s vremenom e i to doi.
Donani se tajanstveno smjekao podiui ruku. Ne u Birmingham, anele.
Putujemo u kotsku.
U kotsku? Zato?
Dva dana odmora za nas. Samo nas dvoje. Bez tog odvratnog ivog kalendara
Bombala. Iznudio sam dva dana samo za nas.
Za nas? Carola je duboko uzdahnula. Pa to je neto sasvim novo, Bernde...
Veseli li se?
Dolo je tako naglo.
Iznenaenja moraju biti nagla, inae nisu iznenaenja. Hajde, spakiraj koveg!
Pjevajui je otiao u kupaonicu. Ugledavi krhotine stakla, zabezeknuto je stao.
Nisi imala sree, anele? upitao je.
Carola je kimnula glavom. Da... prigueno je odgovorila.
Ponesi i pulover. Tu je umio. Donani je uzdisao i jecao. Tuirao se hladnom
vodom jer je to smatrao dobrim za krvotok. U kotskoj ve sada moe biti prohladno.
Ne ide mi se rekla je Carola iznemoglo i sjela. Usne su joj bile ispucane od
Leclereovih poljubaca, na tijelu je jo i sada osjeala njegove tople ruke.
to kae? upitao je Donani ispod tua.
Ne ide mi se, nisam raspoloena.
Raspoloena? Raspoloenje e doi kad bude na putu, kao to za stolom doe tek!
Hajde, hajde, zlato. Spakiraj sve to trebamo. Za sat vremena emo odmagliti. Izaao je iz
kupaonice, nag, visoka stasa, miiav, malog trbuia koji se pod frakom nije ni primjeivao.
S njega je kapala voda. Vidjet e kako e ti goditi kotski zrak. Jezera, prostranstva,
vjetar, panjaci, ogromna stada ovaca, predivan mir... Nigdje nebo nije tako prostrano kao u
kotskoj, osim moda u Madarskoj. Bit e oduevljena.
Mir, mislila je Carola. To je njegov svijet. Mir... usamljenost ija me tiina uasava.
Pakiram se, pakiram rekla je iznemoglo i bezvoljno posegla za runikom. Trgla
se. Bio je to runik kojim se Leclere obrisao prole noi. U oima joj se zamutilo. Da,
idemo! rekla je poskoivi. Idemo odavde... daleko odavde...
Donani je kimnuo i rukama se pljesnuo po trbuhu. Znao sam da u te odueviti,
anele rekao je veselo. Kad smo posljednjih godina imali dva dana samo za nas?


5.

Jean Leclere je vijest o Carolinom dvodnevnom putovanju primio ravnoduno.
Doznao je to od ostalih lanova orkestra kojima je ve bilo reeno da probe preuzima prvi
kapelnik jer je ef otputovao u kotsku.
Leclere je izostao s prve probe opravdavajui se svojim kronino bolesnim elucem te
se odvezao u Chelsea. Ondje je u lijepoj staroj kuici s ogromnim sredinjim dimnjakom
kakav ve stoljeima imaju samo stare, engleske, seljake kue, stanovao Hilman Snider. Oko
imanja je leao prekrasan vrt. Sjali su suncokreti i prve lijepe, jesenske kate.
Jeanu Leclereu nije nita znaio vrt. Ono to ga je dovelo u Chelsea k Hilmanu
Snideru nije bilo zanimanje za cvijee. Pozvonio je. Nije bio iznenaen kada mu je Hilman
Snider, ovjek na izmaku pedesetih, otvorio vrata: Ah, vi ste! Bio je to uzvik kojim se
obino pozdravljaju prijatelji.
to opet traite ovdje? upitao je Snider kada je Leclere ve stajao u predsoblju.
Neete vjerovati... novac.
Vjerujem vam. Neete dobiti ni penija.
Mislio sam da Hilman Snider posuuje novac? upitno je rekao Leclere.
Ali samo onima koji mi ga vraaju. Jednom sam vam nasjeo, drugi put bih morao
biti lud. Duni ste mi jo sto funti.
Dobit ete sve do posljednjeg penija... ak i dvjesto pedeset funti, ali mi posudite
jo stotinu.
Vraga u vam posuditi ree Snider grubo. ime moete jamiti?
Svojom violinislikom nadarenou.
Od toga je sigurniji i hrdav lanac. Snider je dohvatio kvaku kako bi Leclerea
otpratio iz kue. Prije godinu dana jo sam vjerovao u vau veliku budunost. to se
dogodilo za tih godinu dana? Nita. Ja jo nisam dobio svojih sto funti, a vi jo uvijek sjedite
u posljednjem redu orkestra i struete po icama.
To vie nee dugo trajati, Snider.
Gospodine Snider, molim lijepo! Stari je upitno gledao Leclcrca. U mladievu
glasu ulo se neto nalik sigurnosti.
to je? to se dogodilo?
Mnogo toga. Ako znate utjeti...
Pa od toga i ivim ree srdito Snider.
ena velikog Donanija je moja ljubavnica... ili ja sam ljubavnik velike gospoe
Donani... kako god hoete. Uinak je isti. Primjeujete li neto, gospodine Snider?
Hilman Snider se iskezio. E, moj mladiu, od toga nema koristi. enski hirovi. Od
toga se kapitala ne moe zaraditi.
U ovome sluaju moe. Carola, tako se zove, zauzet e se kod svoga mua da
nastupim u solistikom koncertu. Razumijete li to to znai? Postat u poznat preko noi. Tko
je jednom svirao solo kod Donanija, postao je neto. Vaih piljivih dvjesto pedeset funti bit
e ona sitnica za mene.
Zasada je samo stotina ree Snider suhoparno.
to jo traite kao jamstvo? upita Leclere uzbueno.
Plakat na kojemu stoji vae ime kao solista. Onda u znati da govorile istinu.
Donijet u vam plakat. Ali prije toga posudit ete mi jo stotinu funti. Pa valjda
shvaate, gospodine Snider?! ak i kao ljubavnik bogate ene morate u poetku neto
investirati. To vam se poslije stostruko vraa.
Hilman Snider je oklijevao, ali tim oklijevanjem mu je ve napola izaao ususret.
A ako to sa solo nastupom ne upali? upitao je.
Uspjet e.
_Kako moete dokazati daje gospoda Donani vaa ljubavnica?
Za dva dana svirat emo u Birminghamu. S njom u se nakon koncerta odvesti do
Klause. Moete se u to uvjeriti!
Hilman Snider je odmahnuo. Uite, vjetrogonjo. Dobit ete svojih stotinu funti. Ali
jao vama ako u prosincu ne dobijem dvjesto pedeset! Ovaj put u vas otkriti i prognati!
Nee biti potrebno. Leclere se nasmijeio lupnuvi starca po ramenima. A
ako sve krene naopako, Carola Donani e sve to platiti. Ne brinite! dodao je smiono.
ak se i nasmijao. Bio je to pobjedniki smijeh. ivjeti je tako jednostavno ovjek
se samo mora svidjeti enama.


Gotovo do pred sam koncert u Birminghamu Jean Leclere nije imao priliku vidjeti
Carolu i popriati s njom. Tek kad je Donani predstavljen novinarima, Leclere se douljao do
Carole i vrcima prstiju dodirnuo joj gola leda. Lecnula se, ali se nije okrenula da vidi tko je
dodiruje. Ionako je znala.
Lud si prosiktala je. Otii prije nego to te netko opazi. Gledala je prema
krugu novinara u kome je bio zarobljen Donani. Otuda se uo i Bombalov glas.
Moram razgovarati s tobom, chrie.
Ne.
Nakon koncerta. Iza operne zgrade. Provozat emo se malo do sela.
Ne.
Volim te, chrie.
Odlazi.
Ako ne pristane, poljubit u te u tvoj prekrasni potiljak.
No, doi u. Carola je koraknula naprijed. Trudila se da sakrije svoje
uzbuenje.
Hvala, chrie. Leclere je opet dodirnuo njeno nago rame. Poput daka, poput
njenog milovanja. Carola se najeila i podigla ramena u svojoj veernjoj haljini koja je
otkrivala lea. Oekivala je da Leclere jo neto kae, ali se vie nita nije ulo. Okrenula se.
Iza nje vie nije bilo nikoga. Samo vrata prema pozornici.
Donani joj je domahnuo i nasmijao se. I Bombalova debela glava izronila je iz grozda
novinara. Sad sam ja na redu. Na redu je ono to ve osam godina priam. Memoari sretne
ene...
Namjestila je smijeak, ponosno se uspravila i kraljevskim dranjem pola prema
novinarima.
Aparati su zabljeskali... slikaju ukras slavnoga mukarca, mislila je.


Moe mi to omoguiti govorio je Leclere milujui njezino bijelo tijelo.
Protezala se pod njegovim rukama kao maka koja prede. Smjekala se zatvorenih oiju kao
da je daleko od ovoga svijeta i predavala se njegovim njenostima.
Nee mi uspjeti odgovorila je tiho.
Mora ga nagovoriti, chrie. Leclere je prekinuo svoja milovanja. Karijera mu je
sada bila najvanija. Carola je otvorila oi, protegla se i poloila glavu na njegova prsa.
On tako neto jo nikada nije uinio.
Samo zato to ga ti nisi molila za to. Leclere je neto prenaglo odgurnuo
Carolinu glavu sa svojih prsa. Pala je na zguvani jastuk, a plava kosa joj se rasula poput vela
preko oiju. Pomakla ju je i pogledala Leclerea velikim treptavim oima.
Doi! Glas joj je bio taman od enje.
Leclere se podboio i podmetnuo ruke pod glavu. Promatrao je Carolu ravnodunou
ovjeka koji je dohvatio ono to je elio. Njezin glas, njene oi, njena ustreptala dua vie ga
nisu dirali dublje od opaaja. Sad je imao drugi cilj i ono to je bilo dosad smatrao je samo
kljuem koji e mu otkljuati vrata svijeta o kome je sanjao.
Samo ga ti moe nagovoriti da pristane. Voli te i zbog toga e...
uti. Nemoj o tome rekla je glasno. Ali bila je tako puna enje da to nije
moglo zvuati otro.
Ne! Leclereovo se lice razvuklo kao u prkosna djeaka.
Nema pregled situacije, chrie. Ako Donani pristane da neto odsviram pred njim,
a ja taj ispit poloim a sigurno u ga poloiti
te ako potom sa mnom bude imao solistiki koncert, postat u poznat ovjek i vie
ga neu trebati. Imat u vlastitog menedera i zaradivat u toliko novaca da emo od njega
moi ivjeti. Onda moemo otputovati u svijet i traiti sreu. Postojat emo samo nas dvoje.
Zar to ne moe shvatiti? Radi se o nama. Zamoli ga. Zbog nas.
Sve mi je jasno. Uhvatila ga je za kosu i privukla mu glavu na svoje grudi.
Poljubi me, brzo!
Pitat e ga?
Da... da...
Ve sutra?
Sutra...
Leclere se nasmijeio. Poljubio je Caroline otvorene usne i pritom pogledao na sat. Jo
sat vremena.


Donani je sjedio za klavirom i poneto se dosaujui gledao prema Leclereu. Ogromna
koncertna dvorana djelovala je svojom prazninom i ogoljelou pomalo obeshrabrujue i
neprijateljski. Leclere to jo nikada nije tako i toliko osjetio. Na probama je ipak bilo jo
pedesetak muziara na podiju i ovjek je bio dio mase. Sada je, meutim, stajao sam s velikim
Donanijem u polumranoj prostoriji, s violinom pod rukom, nervozno prebirui po gudalu i
osjeajui kako ga izjeda trema. Sva hrabrost, sva hvalisavost su nestale. Osjeao se bijedno,
u elucu mu je kruljilo, ruke su mu se tresle, a u sljepoonicama mu je tuklo tisuu ekia.
Dobro jutro! rekao je usput Bernd Donani. Nosio je otkopanu koulju sa
svilenim alom oko vrata, stare hlae i platnene cipele. Donanijev je obiaj bio da se na
probama pojavljuje nemarno odjeven. Tako je vie bljetao u fraku. Moja mi je ena rekla
da bi eljeli istupiti iz reda violinista i da se osjeate zrelim za solistu.
A tko ne bi htio napredovati, maestro... Leclere je progutao slinu. Jesam li uope
neto rekao, mislio je. Svoj vlastiti glas nisam ni uo.
Napredovanje je pitanje znanja. Znate, ja inae nikad ne iskuavam talente. Istinsko
se znanje munjevito probije samo po sebi. Ali, moja ena me zamolila... Donani je hladno
pogledao Leclerea. Otkud poznajete moju enu?
Pa, bilo je to sasma neoekivano... zbilo se, mislim u Parizu. Vjebao sam u svojoj
sobi kad su se vrata odjednom otvorila, a u sobu je ula vaa supruga. Samo sam htjela
vidjeti tko to tako predivno sviraj rekla je... Leclere je nevino gledao, Donanija.
Oprostite, ali vaa supruga je doslovno tako rekla. I tako je dolo... to mi je dalo
hrabrosti da je zamolim da vas pita da li bi...
Dobro, dobro. Donani se okrenuo prema klavijaturi. To ba slii na Carolu,
pomisli pritom. uje kako netko strue po violini i odmah misli da je talent. to ete mi
odsvirati?
Adagio iz koncerta za violinu Maxa Brucha.
Donani je odmahnuo glavom. Ne! vidio je da se Leclere uplaio. Solisti
imaju potekoa i s drugim stvarima, a kamoli ne s ovim adagiom. to jo imate?
Koncert... koncert za violinu br. 1 od Beethovena promucao je Leclere
zbunjeno.
S Kreislerovom kadencom?
Naravno.
Donani se gorko nasmijeio. Stvarno se pouzdavate u se, mladiu.
elim napredovati, maestro.
Leclere je namjestio svoju violinu pod bradu. Ruke su mu od uzbuenja bile potpuno
znojne. Brzo ih je obrisao o nogavice hlaa. Donani je pokazao na Leclereove hlae.
To, na primjer, na koncertu ne smijete. Ako imate tremu i gori vam pod nogama,
gledaoci to nikad ne smiju primijetiti. U hrpi nota potraio je Beethovenov koncert za
violinu. Ponio je sve koncerte koji su dolazili u obzir. Znao je to spada u repertoar violinista.
I drite se, mladiu! Dranje! Solist je kralj! Pa, neka i dranje bude kraljevsko. Poloio
je ruke na tipke i preletio poetak koncerta. Skratit u dugi uvod orkestra. Poet u pet
taktova prije vaeg poetka.
Kako elite, maestro!
Jean Leclere se trudio da bude miran, potpuno miran. Buljio je u prazne redove stolica,
u ogromne staklene lustere, u zatvorena vrata dvorane. Tada je opazio slab sjaj haljine iza
jednog stupa. Carola je bila u dvorani, skrivala se iza stupa. Htjela je doivjeti raanje
umjetnika. Leclere je osjetio kako mu se grlo steglo. Naglo se okrenuo prema Donaniju.
to je? upitao je Donani. Moemo li...?
_ Leclere je nijemo kimnuo. Nije mogao jgrozboriti ni rijei.
Prvi taktovi... Kratka tema koja uvodi poetak violine... Leclere je podigao gudalo.
Ono to je dvije godine uporno vjebao, sad je postalo stvarnost i najtei ispit.
Poetak... sad!
I Leclere je svirao. Donani ga je nijemo pratio, bez dobacivanja, bez prekidanja.
Nakon slavne kadence i ponovnog povratka na temu, nakon zavrnog takta, Donani je,
ostavivi svoje ruke na klavijaturi, gotovo itavu minutu utke gledao Leclcrca. Ta minuta je
bila nalik na smaknue.
Znate kako stvari stoje, zar ne? konano je upitao Donani. Leclere je nijemo
potvrdio. Znojio se, lice mu je bilo blijedo, ispijeno. Pritiskao je violinu o svoja prsa.
Najradije bi je razbio o zid.
etiri puta ste pogrijeili. Nedirnuto je nastavio Donani.. U pratnji orkestra
to se dodue ne uje. Veina sluatelja to ni ne primjeuje, ali ja to ujem. I to je loe. Od
solista traim savrenu istou glazbe. I jedan Menuhin moe se jednom poskliznuti, ali on je
tada ve Menuhin. Od jednoga Jeana Leclerea koji tek eli postati netko oekuju se najvea
mogua pribranost i panja. A toga kod etiri pogreke oito nema. Razumijemo li se?
Da. Potvrdio je Leclere. U pravu ste, gospodine generalni direktore. Ja...
vratit u se u svoj trei red violina u orkestru. Moda za godinu dana...
Donani je ustao i spustio poklopac na klavijaturu. Zauo se glasan tresak.
Moda. Rado u vas sasluati skupite li jo jednom hrabrost. Okrenuo se ostavivi
Leclerea da stoji na podiju. Nakon to su se ulazna vrata zatvorila, Leclere je smogao snage
da upotrijebi udove. Bacio je violinu na pod i stisnuo ake. U dvorani, posve otraga,
djevojaki sitna i mlada, s rasputenom plavom kosom, stajala je Carola.
Takav pokvarenjak! galamio je Leclere. Takav arogantni neolesanac!
Sasjekao me, jednostavno me je sasjekao! Ponaa se kao prema cvileem psu! Jesi li to
vidjela?
Hajde, idemo rekla je Carola tiho. Praznina dvorane donijela je njezin glas
poput daka do njega.
Sad vie nita ne elim! Nita! Leclere je podigao svoju violinu.
Idemo, chrie. Bilo kamo. Inae bih ga mogao ubiti...
Doi!
Carola je prila podiju i uhvatila ga za ruku kao djeaka.
Ve emo nai nain da pripadamo samo nama dvoma rekla je s jezivom
sigurnou.
Tjedan dana kasnije opet su bili u Njemakoj.


Donani je davao koncerte u Hamburgu, Kolnu, Mnchenu. Svretak je bio u Berlinu.
ajkovski u novoj Berlinskoj filharmoniji. Carola je tako dobila priliku da posjeti svoju
majku. Nije je vidjela ve tri godine, ona joj se sada inila posljednjom mogunou da
raisti sama sa sobom. Posljednji zaklon pred bijeg u neizvjesno, u eljenu, ali ipak sa
strahom promatranu slobodu.


6.

Bertha Portz, udovica eljeznikog savjetnika, stanovala je u maloj obiteljskoj kui u
Griinevvaldu. O svome slavnom zetu proitala bi katkada poneto u novinama. Potu je
dobivala vrlo rijetko. Na putu u svoje ljetovalite u Allgauu, jednom godinje posjeivala je
unuice u Starnbergu. ivjela je mirnim ivotom udovice s dobrom mirovinom pa je zbog
toga na ivot gledala mudrou zatienog. Tim je vie bila potresena kada je odjednom njena
jedina kerka Carola, sva uplakana, stajala pred njom. Potpuno izvan sebe ona joj je priznala:
Ne mogu vie ivjeti s Berndom! Imam ljubavnika! to da radim, mama?
Bertha Portz je najprije skuhala jaku kavu. U Carolinu alicu ulila je neto konjaka.
Gledajui kerku znala je da se Carola nalazi u takvom stanju u kojem ovjek ini
nepopravljive gluposti.
Je li mlad? upitala je odjednom. Carola je uplaeno digla pogled. Kimnula je.
Da.
Bernd ti je prestar?
Da, mama.
Ve sam ti onda rekla da se razlika od dvadeset jedne godine ne da tako lako
izbrisati. Jednom je to moralo doi. Bernd ezne za papuama, a ti za plesom.
Tako nekako, mama. to da radim? Oajna sam.
Ima dvoje djece. Tamo ti je mjesto. Daj svome udvarau nogu i gotovo. Bernd te
treba, djeca te trebaju. To ti je dunost.
Svi, svi me trebaju! Carola je skoila. Svi govore o mojoj dunosti, svima
neto moram dati. A tko meni daje? Gdje je onaj koga ja trebam? Uvijek se samo trai a nikad
ne daje.
To je enska sudbina. Bertha Portz je opet napunila alicu kavom. Sjedni
Carola. Budi razumna. Dok je tvoj otac bio iv i sa mnom je bilo tako. Ja sam sjedila kod
kue, a tvoj otac je iao na sjednice, kuglanje, sastanke stare gospode, u gostionice... Ti i ne
sluti koliko je mukarac zauzet. to sam ja radila? Pomirila sam se s time. Imala sam svoje
ajanke, svoj enski kuglaki klub, tarok i bili smo sretan brani par!
Ali ti nisi bila ciganka koja je svaki dan na putu, iji dom su hotelski kreveti, koja
nema slobodnog vremena i koja se mora smijati kada joj se plae.
To je alosna sudbina slavnih, dijete moje.
Ja ne elim biti slavna. elim biti ena i nita vie.
Tako otvoreno trebala bi jednom porazgovarati s Berndom.
I jesam. Carola je stisnula usne. Njegov odgovor glasi: gdje si mi slavila
mlijeko, anele?
Dakle dobri dragi, udobni tatica. Bertha Portz mijeala je licom kavu u svojoj
alici. Kao ena razumjela je svoju kerku, kao majka bila je, meutim, sretna to Carola ima
dobroga mua. Budi sretna to nema stotinu ljubavnica.
I to bi mi bilo drae od ovakvog ivota! Onda bih vidjela da mu ilama kola krv, a
ne note! Lupnula je nogom i opet zaplakala. Vie tako ne mogu ivjeti, mama. Jo sam
mlada, s dvadeset sedam godina ja jo nisam starica.
Ali ti ima dvoje djece, Carola.
Carola je kimnula. To je jedino to me dosad spreavalo da ve odavno ostavim
Bernda. Pogledala je svoju majku. Berlha Portz je preplaeno ustanovila da je Carolin
pogled bio pogled luakinje. Ali to ja imam od djece? to ona imaju od mene? Svoju
njegovateljicu Ernu Graudenz znaju bolje i od majke i od oca.
Onda jednostavno ostani kod kue. Pusti ga neka putuje sam.
On to nee. Carola je ponovo stisnula ake. I Bombalo bi galamio. Trebaju
me. Kao reklamu, za intervjue, za vezanje kravata, kao nekoga na koga e vjeati dragulje...
Za sve sam mu do-
voljno dobra samo me kao enu nee pogledati! Oh, on je najbezobrazniji egoist to
postoji. Vie jednostavno ne mogu!
Dva sata poslije Carola Donani vratila se u grad. Ni njena majka joj nije znala dati
drukiji savjet od onoga koji bi joj svi dali: izdrati! Misli na svoju djecu. I konano: i sama
e jednom ostarjeti. injenica koja je Carolu gotovo tjerala u paniku. Nita ne prolazi tako
brzo kao mladost.
Zaputila se u Berlin, u novu filharmoniju, vrsto nakanivi da sutra ili prekosutra, kad
joj se ukae prilika, zamoli Donanija za rastavu.


Nakon koncerta Bernd Donani je prihvatio poziv gradonaelnika Berlina na veeru.
Carola se ispriala, imala je glavobolju i odmah je otila u krevet. Ali pola sata nakon
Donanijcva odlaska opet je ustala, odjenula svoj sportski kostim, zamolila da joj se iz garae
doveze njezin sportski auto pa se odvezla na dogovoreni sastanak s Leclereom. Kada je
Donani dirigirao u Njemakoj, Carolin auto ga je ekao u mjestu prvog gostovanja. Odatle su
potom na sva ostala putovanja kretali automobilom. Carola bi upravljala, a Donani je bio
sretan to se bezbrino moe voziti raznim krajevima. Pritom je drao kulturno-povijesna
predavanja.
Leclere i Carola su ostali do iza ponoi u jednoj gostionici u Wannseeu. Dogovarali su
se oko njene rastave i njihove zajednike budunosti. Leclere je htio isprobati novi angaman
u orkestru Parike opere ili u Marseillcu ili moda ak u SAD gdje je bilo pre-divnih orkestara
poznatih dirigenata.
Probit emo se ve, chrie rekao je i poljubio joj ruke. A za prelazno doba,
naalost, mora ti brinuti.
No je bila tmurna i vlana kad su stizali u Berlin. Carola je vozila opreznije nego
inae, na sapunastoj cesti auto je klizio u zavojima. Leclere je ovio ruku oko njenih ramena
uivajui u njenoj lepravoj kosi i u tome to je ljubavnik takvoj eni.
Odjednom je uhvatio volan i uspravio se. Carola je na svu sreu bila pribrana pa je
uspjela obuzdati auto na rubu ceste. Jesi li poludio? viknula je. Hoe li da slomimo
vrat? to je?
Zar nita nisi vidjela? Leclereov glas je bio priguen.
Ne. to je bilo?
Netko lei tamo u jami pored ceste.
Carola je pogledala unatrag, ali nije vidjela nita osim mokrog grmlja i tame.
A gdje to?
Izai emo i pogledati. inilo mi se da je ovjek.
Gluposti.
Ipak su izali i vratili se nekoliko metara ulicom. U jami pokraj ceste, ispred grma,
leao je tamni duguljasti predmet sa sivozelenim mrljama.
atorsko krilo uzdahnula je Carola.
Nagnula se ali je odmah ustuknula. Iz atorskog krila virila je plava kosa, gornji dio
enske glave ukoenih oiju.
To... to je enski le... potmulo je rekao Leclere. Stajali su itavu minutu pored
svoga otkria nijemi od uasa i gledali se. Vlaga je kapala po sivozelenom, mrljastom
atorskom krilu. Plava kosa mrtve ene leala je u blatu. Na mjestu gdje je krilo bilo
preklopljeno virila je vitka, blijeda ruka s tankim zlatnini prstenom i kamenom od
akvamarina.
Moramo... moramo neto uiniti... ree Leclere promuklo. U njegovu se glasu
uo uas. Obuhvativi zatitniki Carolina ramena osjetio je kako se trese.
Policija! pokuao je govoriti sabranije.
Ne... odmahnula je glavom zurei u plavu kosu.
Ali... pa moramo...
Ako pozovemo policiju, morat emo svjedoiti. Tako e se saznati da smo noas
bili skupa!
Leclere je utio. U pravu je, pomisli. Istovremeno je kiljio prema Caroli i udio se.
Na to moe misliti u takvoj situaciji! Trese se, ali unutra je hladnog razuma. Tako je on to
barem vidio. Trudio se da Carolu odvue od tijela.
Doi rekao je tiho idemo. Nita nismo vidjeli. Nai e je netko drugi. Idemo
prije nego to se netko pojavi.
Plava je rekla je Carola vrsto uhvativi Leclereovu ruku. -Da.
Kao ja...
Chrie...
Zakoraknula je naprijed i nagnula se nad mokri smotuljak. Odjednom je zgrabila
atorsko krilo i naglo ga povukla. Glava mrtve
ene leala je otkrivena pred njom. Vitka, lijepa, dirljivo djetinjasta u vlazi.
to to radi? stenjao je Leclere. Htio je odvui Carolu, ali ona se obranila i
spustila u jarak. Kad je podigla pogled ugledala je ukoeno lice violinista.
Slii na mene rekla je teko diui.
Doi, idemo! Leclere joj je pruio ruku da je izvue iz jarka. Carola je
odmahnula glavom. Njene velike, plave oi imale su neprirodan, gotovo panian sjaj. Jedna
misao sijevala je njenom glavom i toliko ju je opsjela daje sve oko nje izblijedjelo, razagnavi
uas i izbrisavi osjeaj za stvarnost.
Uhvati je rekla je kruto. Leclere se stresao.
Da je uhvatim?
Odnijet emo je do automobila.
Jesi li poludjela?! Leclere je, kao jasan znak protivljenja, zabio ruke u depove.
Upravo si sama rekla... ako doe policija... osim toga dok policija ne doe, mrtvac se ne
smije dirati... grevito je progutao slinu briui si elo. Hladan znoj orosio mu je lice.
Doi, chrie... idemo brzo dalje.
Carola je opet prevukla atorsko krilo preko lica mrtve ene i vrsto uhvatila krajeve
platna.
Hvataj!
To to radi,., to je krivo! Policija treba tragove, poloaj mrtve...
Policija treba jedino le! Zvualo je jezivo jasno. Leclere se uurio kao pod
udarcem.
emu... emu to? mucao je.
Objasnit u ti kad je budemo imali u automobilu. Uhvati je! Mrtva ena bila je
teka, leevi se uvijek ine teim nego to uistinu jesu. Carola i Leclere oteglili su smotuljak
do auta i gurnuli ga na usko zadnje sjedalo.
to... to emo sad? upitao je Leclere kad su opet sjedjeli u autu. Osjeaj da se
iza njega nalazi le izazivao je u njemu teku muninu.
Carola je utjela i vozila. Skrenula je na mali sporedni puteljak u umsku prosjeku
koja se gubila meu stablima, a sluila je za prijevoz drva. Tek na samom kraju prosjeke ona
je zaustavila auto i ugasila motor. Utrnula je i farove. Ostavila je samo pozicijska svjetla.
Leclere se sav uvukao u se.
Ne znam to ti to sve znai rekao je muklo. Carola se okrenula prema njemu.
Lice joj je bilo puno odlunosti koja je i njoj samoj bila strana.
Voli li me? upitala je. Leclere se lecnuo. Takvo pitanje u prisutnosti lesa.
Da, chrie. Pa ti zna...
Ostat emo zajedno. Zauvijek.
Kad bude rastavljena... pa ti zna...
Vie se ne moram rastavljati. Mrtva sam.
Chrie! Leclere se stresao i jednim skokom iskoio iz automobila. To ne
moe uiniti... gotovo je vikao.
Sudbina nam je izala u susret. Pa zar ne shvaa? Carola je izala iz auta
ostavivi otvorena vrata. Glava mrtve skliznula je sa zadnjeg sjedala. Duga plava kosa rasula
se po podu vozila. Pogledaj ovu nepoznatu. Svatko e je identificirati kao gospodu Donani
ako je pronau u mome autu s mojim papirima i mojim nakitom na prstima. Izgorjela u autu.
Nesretan sluaj poput stotine drugih. Ali za nas je budunost otvorena.
To... to nije u redu, chrie. Leclere je ponovo obrisao elo. To e se otkriti.
Nikada!
A od ega emo ivjeti?
Bilo je to najvanije Leclereovo pitanje. Budunost s Carolom Donani bila je neto
predivno samo dok je ena velikog Bernda Donanija. Neizvjesna budunost pored, dodue
lijepe, ali siromane ene nije odgovarala idealu ivota kakav si je Leclere zamiljao.
Sutra u podii novac s rauna u banci.
Kao mrtva?
Na tu se sitnicu nitko nee osvrtati. Izgorjeli le nee identificirati prije svitanja.
Mi emo, meutim, sutra ujutro biti u avionu za Mnchen.
Leclere je utio. Zurio je u nepoznatu mrtvu djevojku. Nije bilo sumnje daje ubijena.
Ubojica ju je zamotao u atorsko krilo i bacio u jarak pokraj ceste. Tko je ta ubijena ena,
gdje je ubijena, tko je ubojica? Sve e to ostati nepoznato. Pokopat e je kao stradalu Carolu
Donani, a ostat e jedna mlada ena bez imena koja e s njim, Jeanom Leclereom, zapoeti
novi ivot poto je svoj stari bacila u plamen.
Taj plan je sulud rekao je promuklo.
Ali on e spasiti nas i nau ljubav. Boji se?
Malo...
Ne voli me toliko koliko ja tebe?
Chrie, kako moe rei tako neto... nasmijeio se neprirodno. Njegovo
djeako lice bilo je bespomono. Izgledalo je kao da mu se muevnost rastopila u nonoj
vlazi. Druim rukama zagladio si je kovre i podigao ramena kao da mu je hladno. Carola
se vratila do kola.
Moramo je razmotati i pretvoriti u Carolu Donani ree ona.
Leclere je progutao slinu. Opet ga je spopala munina kad je otkrivajui le morao
pridrati vitko tijelo i osjetio ledenu glavu na svome ramenu. Okrenuo je lice da ne bi morao
gledati u mrtve plave oi. Bilo mu je dovoljno to je osjetio ledenu hladnou tijela i glatkou
nagih ruku koje su dodirivale njegove.
Carolu kao da se sve to uope nije dojmilo. Smjestila je enu za volan, skinula joj
prsten s akvamarinom s prsta i umjesto njega stavila dragocjeni nakit s briljantima. Dok joj je
stavljala skupocjenu ogrlicu oko vrata, tijelom su joj proli trnci. Vrcima prstiju gurnula je
jedan kraj zatvaraa ogrlice u drugi i namjestila privjesak.
Nita drugo nije ni dirnula; svoje dokumente ostavila je u pretincu do volana, kaput na
stranjem sjedalu, u pretincu na vratima sve one sitnice koje ene obino imaju sa sobom u
autu, kovei sa minkom i toaletnu torbicu u prtljaniku. Uzela je samo putovnicu. To nee
biti sumnjivo, jer pored pasoa imala je jo i svoju slubenu osobnu kartu. Nju je ostavila u
torbici.
A sada? upitao je Leclere stisnutih zuba.
Sad emo se zaletjeti u drvo.
Nijemo su uli u auto. Leclere na stranje sjedalo, a Carola pored mrtve ene. Polako
je, nagnuta naprijed, upravila auto iz prosjeke. Na cesti je Leclere izaao.
Razmisli jo jednom, chrie slabo se suprotstavio. Moda postoje i druge
mogunosti da postanemo sretni.
Da ubijem Donanija? Carola je vrsto drala upravlja.
Ovdje nam sudbina poklanja le koji je nalik na mene. Zna li neko bolje rjeenje
za nae probleme?
Njena odlunost, hladnoa i volja bili su tako jaki u ovim trenucima da je Leclere
pristao. Odmahnuo je glavom i zakoraio sa ceste u umu. Bojao se. Ne onoga to e Carola
uiniti, nego budunosti koja mu se prisilno nametala. Sve si je zamislio drugaije, posve
drugaije... Htio je napredovati pod sjajem velikog Donani-ja... sad se sam morao probijati
kroz tamu anonimnosti. Dugi put htio je izbjei uz Carolinu pomo.
uvaj se rekao je. Onda je zabrujao motor. Sportski automobil je poletio
naprijed, ponajprije preko ceste, a onda je kad je Carola iskoila nekontrolirano vijugao
dok se konano nije zabio u drvo. Zauo se zveket, prasak, brektanje umirueg motora i
podrhtavanje razlupanog lima.
Jean Leclere je potrao. Vidio je kako Carola sjedi na rubu ceste, sagnuta,
obuhvaajui si noge.
Chrie! vikao je. Chrie... je li ti se neto dogodilo?
Pao je na koljena pored nje, gurnuo joj ruku pod bradu i podigao joj glavu. Oi su joj
suzile, ali se hrabro borila protiv iskuenja da ne zaplae glasno.
Uganula sam lijevu nogu rekla je. Glas joj je odjednom zvuao poput glasa
bespomone djevojice. Nestale su joj snaga i odlunost. vrsto je uhvatila Leclereove ruke i
trepuim oima gledala prema olupini vozila koje se zalijepilo za drvo.
Mora... mora ga zapaliti rekla je zapinjui. Otraga u prtljaniku nalazi se
kanistar s benzinom... dovoljno je par kapi... onda ga opet zatvori... Ali mora gorjeti... mora
dobro gorjeti...
Leclere je oklijevao. Djeako lice mu se grilo. Onda je potrao. U meteu lima i
eljeza potraio je kanistar, prolio benzin po sjedalima i nakon sekunde zgraanja
takoer po mrtvome tijelu djevojke koja je bila zatrpana djeliima rastrgane ploe s
instrumentima. Po depovima je potraio igice, a kad ih nije naao, oprezno je svojim
upaljaem zapalio jednu kapljicu benzina na stranjem sjedalu. Plavkasti plamen se zalelujao.
Zahvativi sjedalo, lim i krhotine, proirio se do lesa. Za nekoliko sekundi auto se nalazio u
vatrenoj buktinji.
Leclere je, gonjen valom vruine i bjeei od pogleda na goree tijelo, potrao natrag.
Na cesti mu je, epajui i nacerena lica, ususret dola Carola. Ispruivi obje ruke, kad je
Leclere stao pored nje, bacila mu se na prsa.
Ja gorim... jecala je. Gorim...
Zakopala je lice u njegovu vjetrovku, a prste mu zarila u leda. Ponaala se kao da se
utapa ili gori pa se savija od bolova.
Nikad me ne smije napustiti! vikala je nadjaavajui puc-ketanje plamena.
uje li... nikad me ne smije ostaviti... Sve sam to uinila samo zbog tebe... jer te volim...
volim...
Jean Leclere je utio. Osjeao se jezivo. Podupro je Carolu i odveo je s ceste u umu.
Pogledali su kartu. Do zapadnog predgraa Berlina trebalo im je dva kilometra. Kue, ljudi,
tramvaji, put u slobodu njihove ljubavi.
Doi! rekao je tiho i gotovo je ponio kroz umu. Iza njih je pucketala vatra uz
povremene eksplozije. Nemoj gledati unatrag.
Da kimnula je glavom pogledavi ga rairenih oiju i puna olakanja. Nikada
vie neemo gledati unatrag.


Konobar je zamolio Bernda Donanija da izae u predvorje. Jedan gospodin elio je
hitno razgovarati s njim.
Drutvance je sjedjelo u maloj dvorani hotela. Poslije jela kod gradonaelnika ministar
za kulturu pozvao je drutvo jo na jedno pie. Razgovaralo se o strunim temama, kritiziralo,
politiziralo, puilo i pilo i ekalo da veer poodmakne bila je to prava udobna, muka
nona sjedjeljka. Pietro Bombalo se zato jo vie zaudio kada se odjedanput nezvano pojavio
konobar i zamolio Donanija da izae.
to znai gospodin? upitao je Bombalo na svoj buni nain. Svi koji ele
vidjeti maestra Donanija su ovdje. Svatko bi mogao tako doi.
Hitno je rekao je konobar zbunjeno pogledavi moleivo pored Bombala prema
Donaniju.
Hitno je da nas se ne ometa rekao je Bombalo prije no to je Donani uope
stigao otvoriti usta.
Rije je o policiji. Konobar je sa aljenjem podigao ramena. Bombalo se ukoio,
a ministar za kulturu zaueno ustao.
Policiji?
Da.
Idem ja. Bombalo je mahnuo Donaniju koji se ba podupro htijui ustati iz
duboke fotelje. To je vjerojatno zabuna...
Nije prolo ni pet minuta a Pietro Bombalo se vratio. Debelo, okruglo lice mu je
omlitavjelo. U desnoj ruci imao je zguvanu maramicu koja je k tome izgledala i poderano.
Ostao je stajati na vratima. Grickajui donju usnu gledao je Donanija pogledom premlaenog
psa. Na pamet mu nisu padale nikakve rijei, glasnice su mu bile kao oduzete.
to je, Pietro? upitao je Donani. Neobjanjiv nemir poeo se buditi u njemu.
Odjednom je morao misliti na Carolu i njenu muninu koja ju je sprijeila da sudjeluje na
banketu.
Maestro... jedva jedvice je prozborio Bombalo.
Je li... je li neto s Carolom?
Gospoda oko Donanija bespomono su stajala i ekala. Ministar za kulturu zgnjeio je
cigaretu.
Doi tiho je rekao Bombalo.
U predsoblju su stajala dva gospodina u vlanim, na donjim rubovima prljavim
kabanicama. Prvo stoje Donani opazio kad je stupio u hotelsko predsoblje bio je prodoran
miris benzina i paljevine. To ga je na trenutak smirilo. Carola je leala gore na drugom katu i
spavala. Ona nije imala nikakve veze s poarom.
Da, izvolite? Gledao je gospodu pun iekivanja. Donani... htjeli ste
razgovarati sa mnom?
Stariji gospodin iskoraio je malo naprijed.
Weghart predstavio se. Kriminalistiki komesar.
Ah. Donani je bespomono pogledao prema Bombalu, ali od njega mu nije
stizala nikakva pomo. Bombalo je stajao naslonjen na zid kao da ga noge vie ne slue i kao
da trai oslonac. Na raspolaganju sam vam, gospodo. O emu je rije?
Isljednik Fritz Weghart sad je prvi put izbliza vidio velikog Donanija. Slubenika
plaa nije mu dozvoljavala da posjeuje sveane koncerte velikog dirigenta. Donanija je
poznavao s desetak ploa koje je imao kod kue. Zvao ih je draguljima svoje diskoteke. Sad
mu je stajao licem u lice i morao se jako naprezati da mu priopi ono to mu je morao rei.
Rije je o vaoj supruzi, maestro...
O mojoj... Donanijevo srce kao da je epala hladna ruka. Opet je pogledao
prema Bombalu. Ona je gore. Spava.
Sigurni ste?
Ali, emu to pitanje? Naravno!
Fritz Weghart gledao je usplahireno lice slavnoga ovjeka. Shvatio je da je Donanijeva
sigurnost bila samo glumljena, da nipoto nije siguran da mu ena spava u sobi br. 211.
Ima li vaa supruga bijeli sportski automobil? upitao je. Donani je potvrdno
kimnuo.
Da.
Starnberke registracije? -Da.
Smijem li vas zamoliti, maestro, da poete s nama...
Ali zato? Donani se ustoboio aka stisnutih na leima. Molim vas za
objanjenje, gospodo! to je s mojom enom? glas mu se povisio do vikanja. Ako je
moja ena prouzroila nesreu onda je to... naglo je zautio i odjednom bespomono
pogledao isljednika Wegharta. Osjeao se kao da se u njemu gasi snaga kao kad izgori
svijea. Ili... glas mu je zamro.
Isljednik Weghart je spustio pogled. Radi... radi se o identifikaciji... rekao je
oteala jezika.
Bernd Donani se svladao. Jedino mu je lice izgubilo svu boju pobijelivi poput
njegove kose. Nekoliko trenutaka medu dvojicom mukaraca vladala je tiina. Weghart nije
htio dirati u prvu bol. Donani nije bio sposoban izustiti ni rijei. Bombalo je, naslonjen na zid,
lica zarivenog u maramicu, bezglasno plakao. On Carolu dodue nikad nije ni volio,
instinktivno ju je oduvijek smatrao svojom tihom protivnicom, osjeao je da je ona klin
izmeu njega i Donanija, ali sad je u ovim uasnim minutama plakao. Manje zbog nje, a vie
zbog pomisli da bi ta nesrea mogla prekinuti Donanijev pobjedniki pohod po svijetu.
Ona... ona je mrtva... konano je rekao Donani.
Da.
Nesrea.
Bez sumnje. Ali trebamo jo vau potvrdu.
Donani je podigao glavu. U njemu je zapinjala posljednja iskra nade. Niste sigurni
da se radi o mojoj eni...?
Devedeset devet posto, naalost, jesmo. Fritz Weghart gledao je svoje ruke.
Soba br. 211 je prazna. Vaa je supruga morala ustati i otii. Smijem li vas zamoliti da poete
sa mnom?
Gdje... gdje se to dogodilo? Rijei su mu kao sasjeckane izlazile iz usta.
Na cesti koja vodi prema Wannseeu.
Wannsee? Donani rukama proe kroz kosu. U ovo doba kod Wannseea?
To nije jedina nejasnoa, maestro.
Nije... Donani se vie nije mogao svladati. Bilo je besmisleno boriti se protiv
toga. Jednom se mora sruiti granica onoga to ovjek moe izdrati. Sada je ovdje stajao
jadan, star ovjek, objeenih ruku i sputene glave, umoran i bez snage. Idemo rekao je
jedva ujno.
Bombalo se odb'jepio od zida, ali Donani je nijeno odmahnuo glavom. Ostani.
Maestro...
Otkazi sve. Sve! odjednom je tako zavikao da se isljednik NVeghart trgnuo, a
Bombalo uvukao glavu kao pred odronom kamenja. Vie ne elim uti za glazbu! Ni
rijei! Nita!
Slijedio je isljednika Wegharta do velikog crnog, slubenog automobila. Bombalo je
opet pritisnuo maramicu na oi.
Otkazati sve koncerte. Uasna nesrea, pomisli.
Kada su se ministar za kulturu i ostala gospoda uasnuti pojavili u prostranom
predvorju, on je jo uvijek plakao.
Donani je stajao pred izgorjelom olupinom automobila i zurio u smrdljive, jo uvijek
uarene krhotine. Usprkos gaenju pjenom jo uvijek je tinjalo. Posvuda uokolo leali su
razletjeli limeni dijelovi. Uasna eksplozija morala je raznijeti automobil u trenutku kad je
udario u drvo.
Pored dogorjevajuih dijelova lealo je, pokriveno bijelim platnom, tijelo na nosilima.
Bilo je patuljasto malo. Gotovo poput djejeg.
Isljednik Weghart poloio je svoju ruku na Donanijevu. Kako god uasno bilo... morat
e odmah povui maramu i zamoliti Do-nanija da u sparuenom izgorjelom tijelu koje je
lealo na nosilima prepozna svoju enu.
Molim vas... rekao je tiho. Donani se polako okrenuo i pogledao pokriveno
tijelo. Molim vas, budite jaki, maestro Weghart se borio s odvratnim gorkim okusom u
ustima. Carolu Donani znao je s mnogih slika. Prekrasna ena, dragocjena poput fajanse. Ono
to je lealo na nosiljci, preostalo od one ljepote, bilo je neopisivo. Prizor izgorjelog
ovjeka...
Fritz Weghart je opet oklijevao. Njegova slubena dunost bila je da pokae le, ali on
se u ovome sluaju bojao. Ni Bernd Donani u ovome sparuenom, pougljenjenom tijelu vie
nije mogao prepoznati svoju enu. Izgubilo je sve ljudske oblike.
Mahnuo je svome asistentu da platno ostavi preko nosiljke pa je, uhvativi Donanija
za ruku, koraknuo nekoliko metara s njime ustranu. Donani ga je neodluno slijedio. Pogled
mu se vraao nosiljci. Carola, mislio je udei se to uope moe misliti. Carola...
Fritz Weghart je otvorio veliku vreicu i istresao nekoliko prste-nova na otvoreni dlan.
Zlatna, od ae pocrnjela ogrlica izvijugala je iz omota. Donani je teko kimnuo.
To je nakit moje ene.
Sigurni ste?
Mogu vam ak rei gdje i kada sam ga kupio. Ovaj prsten s jednokaratnim
draguljom poklonio sam joj u Bostonu za petogodinjicu braka.
Glas mu je otkazao. Okrenuo se pokrivi oi rukom. Weghart je saekao nekoliko
minuta prije nego to je nastavio sa svojim neizbjenim pitanjima. Donanija je potresenost
potpuno slomila. Odgovarao je poput stroja u koji se ubacuje novi i iz koga uplje odzvanja
odgovor na svako pitanje.
Je li vaa supruga voljela divlju vonju?
Ne. Uope ne.
Znate li to je u ovo doba traila na Wannseeu?
Ne.
S vama prije nije razgovarala o tome da e jo jednom izai?
Ne.
Imate li poznanike ili rodbinu u Wannseeu ili okolici?
Ne.
Isljednik Weghart prekinuo je svoja pitanja. Donanija je u ovim trenucima htio
potedjeti nekih pitanja i onoga to mu je jo morao kazati. To se moe rei sutra ili
prekosutra, kad proe prvi ok.
Donani je pogledao prema Weghartu. Oi, koje mu inae bijahu pune energije, bile su
sad ugaene.
Imate li jo pitanja, gospodine isljednice?
Ne. Danas ne, maestro.
Svoju enu htio bih pokopati u Starnbergu. Je li to mogue?
Naravno. VVeghart je opet oklijevao, ali nije bilo mogunosti da izmakne.
im dravno tuilatvo dozvoli da preuzmete njeno tijelo.
Dravno tuilatvo? Donanijevo lice postade jo bijede. Ali zato? Sumnjate
li u nesreu?
To ne. Ali odreene okolnosti... Weghart je vrcima cipela strugao po mokroj
cesti. Donani je shvatio da isljednik izbjegava odgovor.
Molim vas, govorite. Nemojte me tedjeti. Od gubitka moje ene za mene ne moe
postojati nita gore.
udi me to je tijelo tako temeljito izgorjelo... Weghart je traio rijei da taj
uas izrazi u to blaem obliku. Ako ovjek pogine u plamenu vatre tijelo mu izgori samo
do odreena stupnja, jer tjelesna vlaga djeluje kao zatita. Kad se tijelo pretvori u ugljen,
dakle, opekline ovakvog stupnja ne nastaju od izgaranja haljine ili sjedala u automobilu.
Ovako neto dogaa se samo ako netko sve to polije benzinom.
Donani je teko disao. Opet je zurio u tjelece na nosiljci pokriveno bijelim platnom.
Ako je pri sudaru pukla cijev za dovod goriva i sve poprskala... rekao je gotovo
neujno.
Cijev za gorivo je cijela.
Ali... Donani je zbunjeno gledao Wegharta. to... to zakljuujete iz toga?
Ne znam. Morat emo vau suprugu podvrgnuti temeljitom pregledu u institutu za
sudsku medicinu.
Izvolite. Uinite sve... sve... Donani se okrenuo. Ona je mrtva. Samo to je za
mene jo neshvatljivo. Mogu li poi kui...?
Moj kolega e vas odvesti natrag, maestro.
Donani je poao prema slubenom vozilu vukui za sobom desnu nogu kao da gaje
kap uinila nepokretnim. Vie se nije okretao natrag prema nosiljci. Ali kada je auto krenuo,
pritisnuo je lice na staklo i zagledao se u krhotine i u malo, bijelim pokrivaem pokriveno
tijelo. Plakao je... sada, u tami vozila. Nitko to nije ni vidio ni uo.
Sam sam, mislio je. Sad sam potpuno sam. Nitko ne zna koliko sam je volio.


7.

U deset ujutro spustio se u Mnchenu avion iz Berlina. U jedanaest Carola Donani je
ponitila svoj raun u jednoj minhenskoj banci. Isplaene su joj sedamdeset dvije tisue
maraka. Direktor te bankovne podrunice osobno se pojavio na alteru da vidi tko trai isplatu
takvoga iznosa.
Jean Leelere se nasmijeio kad je primijetio upitne poglede. Carola je vani ekala u
taksiju. ek je bio u redu. Gotovinski ek kojeg je Carola Donani na poleini osobno ispunila
i potpisala.
Blagajnik je polako slagao svenjeve novca na pregradi za isplate. Sedam po deset
tisua i dva po dvije tisue maraka. Ravnoduna izraza lica Leelerc je uzeo novac i stavio ga u
novu aktovku. Carola ju je kupila na putu s aerodroma u grad. Direktor banke se nakaljao.
Leelerc je zaueno podigao pogled.
Izvolite? upitno je rekao.
Je li gospoa Donani u Miinchenu? upitao je direktor.
Ne, u Berlinu. Juer je ondje bio veliki koncert.
Da. uo sam to na radiju. Direktor je kimnuo glavom. Odgovor je bio korektan.
Nije bilo razloga za dodatna pitanja. Ali, ipak je s nelagodom gledao za Leclereom koji je s
aktovkom stisnutom pod ruku naputao banku.
Sve je u redu, chrie rekao je Leelerc ulazei u taksi u kojem je ekala Carola.
Iako mu je to teko palo, predao joj je aktovku. Pa ipak je to moj novac, pomislio je
zadovoljno. Za poljubac, za zagrljaj, ona e me zatrpati njime. A sada, slatko moje?
upitao je poljubivi joj uho.
Na glavni kolodvor rekla je Carola vozau taksija.
Sve je teklo kao podmazano. Ba kao to su zamislili za vrijeme leta u Mnchen.
Carola je prvim vlakom otputovala za Zrich, a Jean Leclere je odletio natrag u Berlin. Iz
Zuricha ona je avionom produila za Pariz. Potraila je sobu, ne u nekom velikom hotelu,
nego u malom privatnom prenoitu blizu crkve Montmartre Sacre-Coeur. Bila je to mala
soba sa eljeznim branim krevetom, ormarom i stalkom za pranje. Pogled s prozora pruao
se preko uske, prljave, slepenaste uliice u kojoj su se tukle make i zavijao pas. Gazdarica je
nije pitala ni za isprave ni odakle dolazi. Dobivi stanarinu za tri mjeseca unaprijed, sretno je
rekla: Svidjet e vam se ovdje, madame. Vjerojatno e i gospodin uskoro stii?
Da, za nekoliko dana.
Carola je kasnije ostala sama. Sjela je kraj prozora i promatrala stepenastu uliicu.
Djeca su galamila pred kunim ulazom, muki je glas vikao, negdje je kretao radio.
Tako poinje novi ivot, pomisli osjeajui kako je obuzima strah. Sve to sam
predstavljala izgorjelo je na cesti za Wannsee. Povratka vie nema. Ja sam sada jedno nita
koje posjeduje samo Jeanovu ljubav.
Preko ulice trala je prljava djevojica rasputene kose, vjerojatno u dobi od jedanaest
godina. Male tanahne nogice lupkale su po kaldrmi.
Carola Donani se ugrizla za donju usnicu. Moja djeca, mislila je. Izgubila sam ih.
Nikad vie neu vidjeli Alwinu i Babcttu. Nikad vie neu uti njihove glasie: Mama!
Mama! Ni trati s njima preko livade prema jezeru. Ja sam mrtva. Pokopat e me za tri
dana. Sve sam dala za taj novi ivot.
Bol koja ju je preplavila od tih misli bijae tako jaka da se isprva ukoila, a onda
istrala iz kue. Jurila je bez cilja po Montmartreu. Uza i niza stepenice. Napokon je sjela pod
stupove Sacre-Coeura i zagledala se u slikare koji su svoje stalke postavili s lijeve i desne
strane stubita i po tisuiti put slikali najomiljeniji pariki motiv.
Moram zaboraviti. Moram jednostavno zaboraviti. Ja vie nisam Carola Donani. Ja
sam sasvim druga mlada ena koju voli mukarac po imenu Jean Leclere. Jednostavna mlada
ena koja od ivota ne oekuje i ne eli nita drugo osim sree.
Ali moe li majka zaboraviti djecu...?
U isto vrijeme Leclere je otkazivao svoje namjetenje u Parikom filharmonijskom
orkestru. Kratko je razgovarao s prvim kapelnikom zamolivi ga da o njegovom otkazu
obavijesti direkciju u Parizu.
I to sada planirate, Leclere? upitao je kapelnik nakon uzaludnih pokuaja da ga
zadri. Znate li da e vam vae nemogue ponaanje, vi naime usred turneje naputate svoj
orkestar, onemoguiti da se pridruite nekom drugom poznatom orkestru.
Imam druge planove. Jcan Leclere je malo podigao obrve. Drim se rijei
naeg glazbenog boga: pravi se talent probija sam od sebe. Tako u i sam uiniti. Vratim li se
k vama bit e to samo u ulozi solista. Au revoir, monsieurl
Leclere je zadovoljno napustio filharmoniju. Od drugih glazbenika doznao je da se
Bernd Donani zakljuao u sobu i da nikoga ne puta k sebi. Bombalo je zaklinjanjem i
neprestanim kucanjem uzaludno pokuavao da mu se otvori. Sad je poput protjerana psa
sjedio na stolici u hodniku ispred vrata i ekao da Donani izae iz sobe. Jedini koji je smio ui
bijae konobar. Nije unosio nikakva jela. Na srebrnom posluavniku nosio je samo au. au
mlijeka. Bombalo se osjeao kao da e mu prepui srce.
Istodobno je, meutim, direktor banke saznao za traginu smrt Carole Donani.
Popodnevne novine objavile su izvjetaj iz Berlina, a i radio je na vijestima javio o tome.
Pa to je strano! vikao je direktor i pozvonio svome zamjeniku. Proitajte
ovo. Kad je gospoda Donani ponitila svoj raun, ona je ve odavno bila mrtva! Pa tu neto
nije u redu! Zbog ovoga bismo mogli imati svakojakih svinjarija...
Posegao je za telefonom i nazvao minhensku kriminalistiku policiju. Sat vremena
kasnije isljednik Weghart imao je pred sobom na svome pisaem stolu izjavu direktora
minhenske banke.
Znao sam da ovdje neto smrdi! uzviknuo je stavljajui ruku na telefax.
Potpuno izgorjela ena, nepoznati ovjek koji idueg jutra podie sav njezin novac... Ali ek
je ispravan. To je potpis gospode Donani... nakon usporedbi vie nije bilo nikakve sumnje.
Zamiljeno gledajui mimo svojih suradnika nekoliko je puta duboko uzdahnuo.
Neophodno je da gospodina Donanija pitamo je li njegova supruga imala ljubavnika. Vie ga
ne moemo tedjeti ni od toga oka. Ako ga je imala, onda to nije bila nesrea nego ubojstvo.
Gospodo, moj me osjeaj jo nikada nije prevario. Kriminalist se dodue ne bi smio osvrtati
na osjeaje ve samo na tragove i dokaze.
Donani je podnio i ovaj posljednji udarac. Podnio ga je tim sabranije i lake to je
mogao dokazati da Carola nikad nije imala ljubavnika i da je tako neto bilo apsurdno i
pomisliti.
Bila je najbolja, najvjernija i najiskrenija ena rekao je promuklo od ganua.
Uvreda je da se nakon smrti o njoj misli tako neto.
Ali ek, maestro rekao je Fritz NVeghart zapinjui. ek je injenica.
Isplaeno je sedamdeset dvije tisue maraka.
To e se razjasniti.
To se nikad nee razjasniti budui da mi lutamo u mraku.
Ostavimo pokojnicu na miru.
Tko je bio ovjek kojem je isplaen ek? Direktor banke opisao ga je kao mladog i
elegantnog, junjakog izgleda.
Bernd Donani se okrenuo. Nije htio da netko gleda muku na njegovu licu. Carola
nikad nije imala ljubavnika, pomisli. To je bilo potpuno nemogue. Uvijek je bila kraj mene:
prije koncerta, za vrijeme koncerta, poslije koncerta. Ljubavniku treba posveivati panju.
Ljubavnik zahtijeva vrijeme, a Carola nikad nije imala vremena. Uvijek je bila kraj mene.
Weghartov glas trgnuo je Donanija iz razmiljanja.
Jeste li imali nekakvih svaa u posljednje vrijeme sa svojom suprugom?
Donani je odmahnuo glavom. Nikada! rekao je glasno. Medu nama toga
uope nije bilo!
Zato odjednom laem, pomisli. Carola je u posljednje vrijeme bila jako nervozna.
Nekoliko puta vikala je da je ne razumije i da je usamljena. On to nije shvaao tako tragino
svatko ima pravo da mu jednom popuste ivci. Zar je to kod Carole bilo neto vie od
napadaja neraspoloenja?
Donani je zadrto utio. Prvi put je, mislei na Carolu, postao nesiguran. Njegova
ljubav i njegovo povjerenje bijahu tako veliki da joj je dao ime Aneo. Ne tek tako. Ono je
izraslo iz njegovih osjeaja i uvjerenja da je u Caroli stvarno dobio anela.
Postoji i druga mogunost kako je ek mogao dospjeti u Mnchen rekao je
isljednik Weghart. No, to je najobinija konstrukcija: sluajni prolaznik, voza, vidi
plamteu olupinu, eli pomoi, prie, spazi novanik sa ekom, uzme ga i brzo se odveze.
Doista, mi nismo pronali nikakav novanik niti pak neto slino.
Sigurno se tako neto i dogodilo rekao je Donani tiho.
Ali zato bi vaa supruga ispunila tako visok ek? Na itav svoj imetak?
Ne znam rekao je Donani izmueno. Ne mogu je vie pitati.
Na tome je ostalo.
Ni obdukcija u institutu za sudsku medicinu nije dala novih rezultata. Tijelo je bilo
previe pougljenjeno da bi pregled unutarnjih organa mogao dovesti do novih zakljuaka.
Samo jedno je bilo jasno: Carola Donani mogla je tako temeljito izgorjeti samo ako je bila
polivena benzinom. Bila je to zagonetka koju je isljednik Weghart stavio u svoje spise i koja
nikad nee biti rijeena.
Upisan je slubeni uzrok smrti: nesrea. Dravno tuilatvo pustilo je da se tijelo
pokopa. U cinanom lijesu prebaeno je vlakom u Starnbcrg. Bernd Donani i Pietro Bombalo
letjeli su avionom. Imali su teak zadatak: morali su djeci rei da im mama vie nije iva.
Bombalo je u tu svrhu kupio veliku kutiju igraki lutke koje su mogle same hodati, lutke
koje su izgovarale itave reenice. Moda je mogue, mislio je, da se djeci tako skrene panja
i da ne postanu potpuno svjesna znaenja toga gubitka.
Sahrana je protekla tiho i u najuem krugu. Pored Donanija i djece samo su Bombalo i
Carolina majka, Bertha Portz, slijedili lijes do grobnice. Zastupnici orkestra s velikim
vijencem i zastupnici velikih opernih pozornica ostali su u kapelici groblja. Donani je sam
htio stajati kraj groba. Ta mu se elja ispunila; vie nije bila senzacija vidjeti slomljenog
starog, slavnog mukarca.
Djeca su razrogaenih oiju stajala kraj crnogorinim granama okiene grobnice i
upitno gledala blistavi lijes bronanih nogu i draka. Bertha Portz vrsto je drala ruice
svojih unuka. Vie nije plakala, bila je ukoena kao da je od kamena. Za nju je sve to bila
zagonetka. Posljednje Caroline rijei jo su joj odzvanjale u uima. Optube, oaj. alila se da
usprkos svemu sjaju ivi u promaenom braku, u zlatnome kavezu iz kojega je pobjegla, ali
drukije no to je to ona zasigurno zamiljala. Je li Carola kod nje, svoje majke, traila
utoite da ne podlegne posljednjem iskuenju? Ako je to zaista bilo tako, onda je ona zatajila.
Bertha Portz je zurila u lijes koji se polako sputao u grobnicu. Djeca su je potezala za
ruke. Mlada djevojica, Babette, trljala je nos na njenoj ruci.
Bako pitala je je li sad mama uistinu aneo na nebu? Bertha Portz je utjela.
Gledala je svoga zeta. Bernd Donani je imao zatvorene oi. Nije mogao gledati kako se lijes
sputa.
Tata je tako rekao uporno je nastavljala Alwina.
Da, u nebu je odgovorila je Bertha Portz tiho.
A to je onda to? -to?
Ovo to se sputa u zemlju. Ako je mama na nebu... zato tata onda plae?
Bertha Portz privukla je djecu blie sebi i ovila im ruke oko ramena.
Kasnije u vam sve objasniti rekla je stegnutog grla. Budite sada mirne.
Kad e se mama vratiti s neba? Babette je gledala prema ocu. On je koraknuo
prema grobu, sagnuo se i bacio tri pune ake zemlje na lijes.
To dugo traje. To je dalek put, Babettice.
Smijem li i ja baciti pijesak? Bertha Portz je nijemo kimnula glavom.
Tako je sve prolo; stajali su kraj groba, gledali u lijes i oprostili se zauvijek.
Ne... ne mogu to shvatiti rekao je Donani gotovo neujno. Obujmio je ramena
Berthe Portz, ali ne zato to je ona traila oslonac, nego to ga je on trebao. to da sad
inim? Umro sam s njom.
Ima djecu, Bernde. Ona nikada nisu imala mnogo od roditelja. Sada im ti mora
biti sve.
Donani je sluao predbacivanje shvaajui da Bertha Portz u ovome trenutku vie nije
mogla potiskivati optube.
Sve e se promijeniti... sve... rekao je to tako daje zazvualo kao prisega. Ali
sada je ve prekasno.


8.

Ponovni Leclereov i Carolin susret bijae ista opojnost. Kad je banuo na mala vrata
pansionske sobice, bacili su se jedno drugome u zagrljaj ljubei se kao da jedno drugome
udahnjuju ivot. Ne razdvajajui se ni radi objeda, ostali su tako do sljedeeg ranog podneva.
Opijeni sobom i bez drugih elja, zaboravljajui na svijet oko sebe, predavali su se jedno
drugome do potpune iznemoglosti.
Ovo je na prvi dan ree Carola sretno. Leala je u pregibu njegove ruke i
gledala komadi blijedoplavog neba pod gornjim rubom prozora. Ulicom su opet halabuila
djeca, kretao radio, a prodava povra glasno nudio svoju robu. O emu razmilja, Jean?
Leclere je poljubio njenu znojnu kosu i poloio joj ruke na grudi.
Ni o emu, chrie.
To nije nita. Zar ne misli o tome kako smo sretni?
Da, da. Leclere je preao jezikom po suhim, od poljubaca i ujeda ispucalim
usnama. Kakva je to ena, mislio je. Na cesti za V/annsee bila je hladna kao led i puna nekog
neugodnog naboja; sad je pak umiljata, topla maka. Uspravio se prisiljavajui se da ga njena
nagost opet ne nadvlada i na nonom stoliu potraio svoje cigarete.
Daj i meni jednu rekla je kad je ve zapalio.
Otkad ti pui?
Od danas. Pridigla se i dopustila mu da joj pripali cigaretu. Potom je iskoila iz
kreveta i ushodala se onako gola go sobi. Leclere ju je pratio eznutljivim ali umornim
pogledima. Jesi li ve razmiljao o tome da mi je potreban novi paso?
S drugim imenom?
Naravno.
To e biti skupo, chrie.
Koliko?
Moda pet tisua franaka.
Zna li gdje se moe nabaviti?
Ne, ali saznat u.
Stajala je pred prozorom i gledala kroz zavjese na ulicu. Njena duga plava kosa padala
joj je po ramenima, na njenoj bijeloj koi vidio je tragove svojih nokata. Kako krhko izgleda,
pomisli. Nitko ne bi mogao naslutili kakav se ar krije u tome tijelu. Onaj to ovjeka moe
spriti.
Odjednom mu je dvosmislenost poput ui leala u ustima. Cigareta mu vie nije
godila. Ugasio ju je.
Gladan sam rekao je hladno. Ti nisi?
Jesam. Morali bismo poi u kupovinu. Ili da jedemo u nekom bistrou?
Daj da najprije krenemo rekao je.
Pola sata kasnije stajali su dolje kod gazdarice i predavali joj klju. Stara, debela,
dostojanstvena ena samo ih je nijemo pogledala, uzela klju, nakaljala se i nestala otraga u
svojoj sobi. Prije nego to je nestala, nije propustila da baci jasan pogled na novine koje su
leale na stolu.
to joj je? upitala je Carola uzimajui francuske novine. Trea strana bila je
okrenuta na gore. Velika slika zanosne Carole Donani bljetala je prema Leclereu. Ispod nje
je pisalo: Supruga slavnog dirigenta Bernda Donanija smrtno je stradala u prometnoj nesrei
u Berlinu. Izgorjela je u svome sportskom automobilu. Slijedio je podroban opis s mjesta
nesree.
Carola je vratila novine natrag na stol. Na njenom lijepom licu opet se pojavio onaj
kruti izraz koji je uplaio Leclerea ve one noi kad se dogodila nesrea.
Prepoznala nas je rekla je tiho. Bilo je pogreno misliti da je danas na prvi
dan.
To e nam se posvuda dogaati. Leclereovo djeako lice bilo je bespomono.
Bila je to pogreka, chrie. Odmah sam to rekao. Previe si poznata da bi mogla nastaviti
ivot a da te nitko ne prepozna.
Carola je odmahnula glavom. Doi rekla je. Zar da se zaustavimo u niijoj
zemlji? Pobjegli smo da bismo nali svoj raj, svoj vlastiti raj. Moramo nastaviti.
Kupili su sve to im je trebalo za veeru. Kruh, maslac, sir, salamu, bocu crvenog
vina. Carola je kupila jo neto: novine. Kupila je sve novine koje su se mogle dobiti na
kiosku. Natovareni poput prodavaa novina oteglili su ih kui i zakljuali se u sobu.
Pretraivali su oglase, stranicu po stranicu.
Pogledaj! uzviknuo je Leclere odjednom i prstom pokazao oglas u novinama
Le Provencal. To bi moglo biti neto.
Carola se nagnula preko Leclereovog ramena. Dok je itala, zubima mu je grickala
uho.
Dr. Rene Lombard proitala je. Privatna kirurka klinika za kozmetike
operacije.
... korekture nosa, uiju i dojki te operativno odstranjivanje masnih naslaga
nastavio je Leclere. Rue de Frontiere. Marseille. Uhvatio je Carolinu glavu i privukao je
sebi. Ti... ti bi to zaista uinila?
Htjela bih biti nova ena rekla je tiho. ena koja postoji samo za tebe. Ne
elim imati nita vie, ba nita, to bi podsjealo na prolost. Ne elim se vie ni pogledati u
ogledalu. Niti prepoznati Carolu Donani. Putujemo u Marseille.
Kada?
Ve sutra. Uspravila se i iroko rairila ruke. Svaki dan koji protee
izgubljen je dan. Moramo krtariti na svakome satu. Nikad nee biti toliko vremena koliko bi
mi trebalo za tvoju ljubav.
Jean Leclere je zatvorio oi. Mislio je kako je izazvao provalu vulkana i kako sada
polako tone u njegov ar.


Tih dana je u dalekom Hamburgu ukoriena tragalica za nestalom enskom osobom i
gurnuta u pretinac meu nerijeene sluajeve.
Prije etiri tjedna nestala je dvadesetetverogodinja trgovaka namjetenica Julia
Saboldt. Bila je plavokosa, plavooka, vitka, visoka 164 cm i nosila je ljetnu haljinu s
cvjetiima. Posljednji put je viena u pratnji nepoznatog mladia na izlazu iz Kiela na Ree-
perbahnu. Tu joj se izgubio svaki trag.
Nitko nije doao na pomisao da unesreenu na cesti koja vodi iz Berlina prema
Wannseeu dovede u vezu s Juliom Saboldt. Mrtva djevojka koju su pronali u olupini
automobila identificirana je kao Carola Donani. Ostao je sauvan njezin nakit. Nije bilo
razloga za sumnju.
Sluaj Julie Saboldt ostao je zauvijek nerijeen.
ena je nestala. Tko se uope brinuo o tome osim pokojniine rodbine?
Tako se na tankom fasciklu u ormaru za spise slegla praina.


Nakon nekoliko dana mira koje je Pietro Bombalo velikoduno darovao svome
maestru, impresario je postao nemiran, hodao je pred Donanijem po vrtu uoljivo nosei pod
rukom biljenicu na kojoj se mogao proitati bljetavocrveni natpis Termini. Donani se
pravio da nita ne primjeuje iako to nije mogao previdjeti. Buljio je u svjetlucavu vodu u
jezeru.
Od sahrane jedva da je progovorio koju rije. Igrao se poput stroja s djecom, hvatao
lopte, prebacivao se, kuglao i gradio kule u pijesku. Naveer je, meutim, sjedio na terasi
ukoeno gledajui u prazno slika i prilika stara, slomljena ovjeka koji vie ne zna zato
ivi. Bertha Portz je opet otputovala. Bjeala je pred osjeajem krivnje i zatvarala se u svoje
sobe u Berlinu. Stalno se pitala radi li se stvarno o nesretnom sluaju ili je Carola za trenutak
izgubila ivce i zaletjela se namjerno u drvo. Ako je to bilo zaista tako, onda ona toga dana,
kad je posljednji put razgovarala sa svojom kerkom, nije dobro shvatila njeno predbacivanje.
Sada se vie nita nije dalo popraviti.
Morate opet poeti raditi konano je rekao Bombalo poto Donani nije reagirao
na tihe znakove.
Neu rekao je Donani umorno.
Ne odmah... moda za dva tjedna...
Nikad vie, Pietro.
to to znai? Bombalo je biljenicu s terminima stisnuo uza se poput nekakva
tita.
Vie u ruke neu uzeti tapi za dirigiranje!
Ali to je nemogue, maestro!
Imam novaca koliko mi treba. Ostatak svoga ivota elim proivjeti u miru.
Ostatak svoga ivota!? S etrdeset i osam godina on govori o ostatku svoga ivota!
vikao je Bombalo. Bacivi biljenicu na livadu izveo je svoju poznatu predstavu. upao si
je kosu zastirui njome lice. Kolutao je oima. Dobit u srani udar! dahtao je-
Onda bih konano imao potpuni mir ree Donani bez samilosti. Jednom
zauvijek: vie ne dirigiram. Ne mogu vie. Zar to ne moe shvatiti? Mrtav sam.
Zato to vam nedostaje glazba! vikao je Bombalo. Maestro, nijedna bol nije
tako velika da je glazba ne bi mogla izlijeiti. Ne postoji bolji melem od glazbe. Mozart,
maestro! Chopin! Beethovenova Eroica. Peta. Nedovrena Schubertova... Svijet je tako
divan kada je pun glazbe! Mrtvi ste jer bjeite pred glazbom.
Ostavi me na miru! Donani se okrenuo i ostavio Bombala da stoji. Otiao je do
ograde i naslonio elo na velike kamene vaze. Carola, mislio je. Sada imam vremena... sada
kada je prekasno.
Lecnuo se. Iza njega zazvuao je orkestar. Prvi taktovi Brahmsove Akademske
sveane uvertire. Donani se naglo okrenuo. Na terasi je stajao Bombalo pored gramofona.
Dirigira Bernd Donani! derao se.
Tiina! galamio je Donani zaepivi ui. Mir! Ili u sve porazbijati! Sve!
Gledao je kako se vrti crna gramofonska ploa pa iako je zaepio ui vrsto prislonivi
dlanove na koljke, u sebi je uo svaki zvuk. Sad poinju oboe... zatim trube... zato su ela
tako daleko... a sada Gaudeamus igitur... Sveana radost, gospodo! Uzviknuo je na zadnjoj
probi. Zamislite da ste opet studenti! To mora klicati, to mora tei u srca kao vino!
Donani je spustio ruke. Oko njega se ula glazba. Zatvorio je oi i sagnuo glavu.
Potom je podigao ruku i mahnuo... Bombalo je stiao zvuk.
Maestro?
Kad putujemo?
Tono za dva tjedna.
ajkovski i Prokofjev. Za uvod Borodinova Stepska skica iz Srednje Azije.
Donani je kimnuo. Moe pristati.
Hvala, maestro rekao je Bombalo tiho. Oi su mu se opet napunile suzama.
Mora se ivjeti za ive a ne za mrtve, maestro.
Donani je preao rukom preko oiju. Toliko je lijepih rijei, Bombalo. Ali one su
sada za mene praina. Gdje u dirigirati za dva tjedna?
U Marseilleu rekao je Bombalo. Bit e to velika veer.


Gazdarica pansiona nije nita prigovorila kad je Carola ve sljedeeg dana otkazala
sobu. Budui da unaprijed plaenu stanarinu nije trebala platiti, bila je ak toliko ljubazna da
joj da dobar savjet za put:
Trebali biste obojiti kosu i moda nositi naoale rekla je dobroudno.
Uostalom, elim vam sve najbolje, madame!
Rije madame razvlaila je kao vakau gumu, s uitkom i zlobom za koje su
sposobne samo ene prema enama. Carola joj to nije zamjerila ak ni onda kad je Leclerea
pogledala kao ohara. U njenim se pogledima jasno moglo proitati to je mislila. Djeai
koji iz svoje svjee muevnosti izvlai kapital. Muka kurva.
Ti si s onu stranu enje, mislila je Carola kada je gazdarici okrenula leda i za
Leclereom pola na ulicu. U toj dobi je lako moralizirati. Jednom u i sama biti u tvojim
godinama, doi e to brzo pa u i ja odmahivati glavom zbog mladenakih gluposti. Ali ja
sam jo mlada i hou ivjeti i voljeti dok se mukarac trudi da mi skrene panju na se.
Put do Marseillea napola su prespavali stisnuti jedno uz drugo, premoreni prolim
ekstazama. Probudili su se tek pred Marseil-leom. Okrueni vikom i vrevom, seljacima s
koarama prepunim voa i mornarima s punim mornarskim torbama, stajali su na
eljeznikom peronu.
Kamo? upitao je Leclere.
Opet u neki mali pansion.
Leclere se namrtio. Misli li da je takva starogradska rupa onaj to pravilno
nastupa dobro e biti primljen. Violinista iz potkrovlja nitko nee ni sasluati.
Moram tedjeti, ljubavi. Carola je prila velikoj ploi na kojoj su abecedno bili
poredani svi hoteli u Marseilleu. Leclere ju je neraspoloeno slijedio. Umjesto solista kod
Bernda Donanija postao sam psiem ove vulkanske ene. Umjesto da gladim g-icu, ja gladim
njena bedra. Umjesto adagiom u drugom stavku, ja se igram njenom kosom.
Malo se smirio od pomisli na novanice u Carolinom malom konom kovegu i na
torbu od krokodilske koe prepunu nakita koji je stalno nosila sa sobom i koji nije ostavila u
zapaljenom automobilu. Ve e nekako krenuti, sam se pokuavao smiriti. To je ionako
prijelazno doba. Tko trai sunce mora se uputiti prema njemu.
Nala si neto? upitao je.
Ne. Svi su preveliki i preskupi.
Chrie, pa ne moemo ivjeti kao prosjaci.
Moramo nai sobu gdje nikome nee upasti u oi da dolazi ena koja izgleda kao
to izgledam ja, a da se kasnije vraa posve drugo lice. Tek ako operacija uspije, moemo
krenuti u svijet. Prije ne.
U pravu si kao i uvijek, chrie. Leclere joj je poljubio zatiljak. Bio je
zadovoljan. Preutio je da se bojao da ona nakon operacije vie nee izgledati tako kakvu je
sada voli. Bit e neobino kada izae iz klinike, jer je vie neu moi prepoznati. Ja u zuriti u
nju jer e biti strankinja, nova ena ije tijelo poznam, ali ije e lice biti posve drugaije.
Hou li se ikada naviknuti na to?
Uzeli su taksi i odvezli se u stari grad. Voza ih je dovezao do nekoliko kua u kojima
su se izdavale sobe na tjedne ili dane. Carola se odluila za treu ponuenu sobu. Imala je
pogled na more, luku i ribarske amce. Leclere je podigao nos.
Smrdi po ribi.
U susjednoj kui je postrojenje za kuhanje ribljeg ulja rekla je gazdarica.
Moje sobe zato imaju prednost to ih se ne kontrolira. mirkala je znalaki oima. Uzet
ete je, monsieur?
Da rekao je Leclere nemono kad je vidio da Carola kima. Zasad na tri
mjeseca.
Plaanje unaprijed,molim lijepo.
Naravno.
Potom su sjeli pred prilino velik prozor i gledali dio luke pred njihovom kuom.
Sunce je zalazilo, amci su svijetlili crveno i plavo, more ljubiasto. Carola je zagrlila
Leclereov zatiljak. Lijevom rukom milovala je njegove sklopljene ruke.
Ve etiri puta sam bila u Marseilleu rekla je ona tiho.
Nikad nisam imala vremena da gledam zalazak sunca. U ovo doba Donani je ve
bio nervozan pa sam ga morala smirivati. Nitko to ne zna, ali on je prije svakog koncerta imao
uasnu tremu. Na njemu se to nikad nije vidjelo, uvijek je vladao sobom, ali uistinu se svake
veeri bojao kao to se neki djeak boji injekcije.
Zato mi to sve pria? upitao je Leclere promuklo. Miris ribe vrijeao je
njegov osjeaj za estetiku i prouzroio muninu i elju za povraanjem. Nikad u svome ivotu
nije volio ribu, a sada je morao stanovati pored proizvoaa ribljeg ulja.
Zato to sam tako sretna.
Sretna?
Sada imamo vremena da gledam zalazak sunca. S tobom... samo s tobom. Zar to
nije neizmjerna srea?
Naravno, chrie. Povrno joj je poljubio oi gledajui na more koje je postajalo
zlatnocrveno. Kako se tek lijepo zalazak sunca mora vidjeti s terase Atlantica rekao
je ogoreno.
Carola je, nasmijeivi se, privukla njegovu glavu k sebi.
Strpljenja, ljubavi moja. Strpljenja. Zar ve nismo mnogo toga postigli u ovo malo
dana?
Leclere je kimnuo glavom. A to bi mogao rei?
Zar ne bi htio svirati? upitala je odjednom. Leclere je zbunjeno odgurnuo njenu
glavu.
Svirati? A to?
Svoju violinu.
Sada? Ovdje?
Da. Potvrdila je glavom. Oi su joj imale strastveni sjaj.
Sviraj mi neto. Bilo to. Samo neka bude lijepo, zaljubljeno, sretno... Sad bih
htjela uti koliko me voli.
Leclere je rezignirano slegnuo ramenima, otvorio kutiju za violinu i pritisnuo
instrument uz bradu. Ludo, mislio je. Takve scene vole bakice u romanima. Violinist i
odbjegla ljubavnica; drama iz ivota Amalie v. Grevenbroich. Dok to itaju, ljudi sa
smijekom odmahuju glavom... A ja sada stvarno sjedim ovdje pred prozorom, okruen
ribljim smradom, preda mnom je more i prljava luka i sviram. Pa to je smijeno... smijeno...
Opet je odloio violinu. Carola ga je gledala pognute glave.
Nee?
To je apsurdno, chrie rekao je promuklo.
Ali ja te tako molim.
Stisnutih usana iznova je pritisnuo violinu uz bradu i poeo svirati. Sarasateovu divlju,
kovitlavu, ekstatinu chaconneu.
Nije je odsvirao. Ve nakon prvih taktova netko je estoko zakucao na vrata. Leclere
je prestao svirati.
Tiina! galamio je glas. Prokleti bili, tiina! Bila je to gazdarica. Glas joj
je zvuao otro i zlobno. Tko e podnositi to cviljenje?! Jo samo jednom i letite van!
Tapkajui koraci udaljavali su se dugakim hodnikom. Jean Leclere je s gorkim
smijekom vratio violinu u kutiju.
Glas naroda rekao je prigueno. Tvoj raj, chrie, nalik je prije predsoblju
pakla.
Onda emo sanjariti... privukla ga je sebi pa su opet stisnuti jedno uz drugo
sjedili i gledali na more. Kad se no spustila na valove i kad su jarboli brodova i ribarskih
amaca poput golih stabala strali na blijedom nebu, ona je podigla glavu. Posve jasnim,
romantici stranim glasom, trijeznim poput vremenske prognoze na radiju, oglasila se u tiini
sobe: Sutra idem dr. Lombardu!




9.
Privatna klinika dr. Renea Lombarda nalazila se izvan Marseillea, u tihoj ulici u
predgrau. Mala vila koja je poetkom stoljea bila sagraena u tada jo usamljenom parku.
Vlasnik je bio neki brodovlasnik o kome se prialo da je tu vilu dao sagraditi za svoje
ljubavnice ba kao to je Kralj Sunca podigao pred Parizom svoj slavni Jelenji park.
Trokovi njegovog ljubavnikog ivota postadoe vei od njegovih prihoda, pa je dvadesetih
godina imanje prodano na drabi. Park je podijeljen na gradilita na kojima su podignute
obiteljske kue. Ostala je samo vila s dijelom parka. esto je mijenjala vlasnike sve dok je dr.
Lombard nije kupio i od nje napravio kozmetiku kliniku. Pregradnjama i dogradnjama on je
vilu ljubavi pretvorio u uzornu kliniku opremljenu najsuvremenijom opremom. Prialo se da u
nju dolaze sedamdesetogodinjakinje, a izlaze dvadesetogodinjakinje. Dodue ne bioloki, ali
izgledom. Ali i to je bio uspjeh kojim je dr. Lombard privukao pacijente iz najimunijih
krugova Francuske. Kad bi uzmanjkalo posla jer ene svojim prijateljicama nikad nee
odati otkuda im nova mladost on je davao oglase u novinama, pa onda odabirao najbolju
klijentelu.
Nakon sekretarice i glavne sestre i sam dr. Lombard otvoreno se zaudio to pred
sobom vidi enu kakva je Carola Donani. Navikao je da susree klempave ui, iskrivljene
nosove, predebele usne, objeene ili goleme grudi, masne kukove, objeene trbuhe i noge s
venama, ali ne i enu ija je ljepota na prvi pogled bila besprijekorna.
Dr. Lombard, visok, teak ovjek crvenkaste kose i zlatnih naoala, najprije je Caroli
ponudio cigaretu. Strunou kozmetikog kirurga divio se njenim prekrienim nogama.
Smatram, madame rekao je dubokim, smirujuim glasom da je vaa posjet
informativne naravi. Zacijelo je rije o vaoj gospodi majci.
Ne, doktore. Rije je o meni. Carola je ugasila cigaretu u velikoj srebrnoj
pepeljari. Vie se nije trudila da sakrije svoju nervozu. U ovoj situaciji bilo bi to besmisleno.
Htjela bih da me operirate...
Molim, madame? Dr. Lombard ju je opet paljivo pogledao. Kad netko u
dvadesetak godina svojim skalpelom poljepa nekoliko stotina ena, onda jako dobro zna gdje
se neto moe popraviti, kod koga je neega premalo ili previe. Vidi se to i kroz dobro
skrojene kostime, njegov pogled prodire ispod grudnjaka i steznika i on zna kako tijelo
izgleda nago unato tome to je skriveno savrenom odjeom. Kod nje dr. Lombard nije
mogao otkriti nita to bi trebalo popraviti, jedino moda blago prasti nos. Ali to bi bilo
vrijeanje prirode. To je pristajalo ovoj eni.
Moje lice, doktore.
Vae... Molim? Dr. Lombard se nagnuo naprijed. A to vam se ne svia na
njemu?
Nita!
Dr. Lombard je ustao. Nije poskoio, polako se podigao isturivi donju usnu. Zar bi
priroda mogla biti lako okrutna? Skriva li se u ovoj aneoskoj glavi bolestan mozak.
Zato nita? upitao je da bi dobio na vremenu i jo bolje promotrio Carolu.
Drite me ludom, zar ne, doktore? upitala je Carola. Lombard je potvrdno
kimnuo glavom. Priznajem, sumnjam...
Vie ne elim biti ovo to sam sada. Razumijete li?
Ne. Kad netko izgleda kao vi, trebao bi svako jutro stati pred ogledalo, rairiti ruke
i uzviknuti: Boe, zahvaljujem ti... Zato biste htjeli izgledati drugaije? I pobogu, kako bi
htjeli izgledati? Pa ljepi ne moete biti!
Ne elim biti samo lijepa, elim biti druga osoba. Danas sam ovakva kakva jesam,
savrena. Za nekoliko tjedana elim biti isto tako savrena, ali drugaija... Kako u tada
izgledati, preputam vaem znanju.
Dr. Lombard je skinuo svoje naoale pa ih zavrtio poput djeteta koje se igra
egrtaljkom. Njegova sumnja da pred sobom ima luakinju povukla se pred drugom
sumnjom. Nije oklijevao da je jasno iskae.
Madame! rekao je glasno. Ako dobro razumijem, ja bih vam trebao
oblikovati drugo, isto tako lijepo lice. Trebao bih vas preobraziti, uiniti vas
neprepoznatljivom, elite biti nova ena. Potvrujete. Dakle, tono je. Kad se netko odlui na
takav korak, onda je to iz velike nude. Veinom se radi o kriminalnim pobudama. Madame,
ja ispravljam okrutnosti prirode i tetnosti ugodnom ivotu, ali ja ne pruam pomo
zloincima!
Carola Donani je ostala sjedjeti iako ju je dr. Lombard stojei kraj vrata oigledno
elio, dodue preutno, izbaciti iz kue.
Varate se, doktore rekla je ona. Dr. Lombard je i dalje stajao kraj vrata.
Zato, madame?
Nemam mogunosti da vam donesem dokaze. Mogu vam se jedino zakleti da mi
nije nakana da zatakam neki zloin. Ne znam je li vam enska zakletva vrsto jamstvo.
Slabano, madame. Lombard je sagnuo glavu vrativi se polako u sobu.
Zakletva ene slii na uvuene maje kande. Usprkos barunastim apicama kande su
uvijek pripravne.
Tako neto moe rei samo Francuz. Carola se nasmijala, ali to je zvualo
posve neprirodno. Ne bih vas htjela uvjeravati, ali razumjet ete me ako vam kaem da
imam ljubavnika.
Dr. Lombard je podigao obrve. Kao Francuz nije se udio tome priznanju. Mnogo
ena koje su prele preko njegovog operacijskog stola nisu se odluivale na taj korak zbog
svojih mueva ve zbog ljubavnika.
Mlad je? odmah je upitao dr. Lombard.
Da.
Ali ni madame nema trideset godina.
Dvadeset sedam.
Mogao bih vas razumjeti da imate etrdeset pet ili vie i da vam se dopada neki
dvadesetpetogodinjak.
Svome ljubavniku izgledam previe njemaki.
Molim? Dr. Lombard je sjeo gurnuvi naoale na nos. To priznanje bijae neto
to gaje u itavoj njegovoj dosadanjoj praksi najvie iznenadilo. Previe njemaki?
Ja sam plava... prirodno, doktore.
Moete obojiti kosu.
Ali moje lice, oblik mojih oiju, obrve, nos... sve je to previe sjevernjaki...
Sigurno. I to kao iz udbenika o tipovima.
Moj prijatelj bi volio da imam neto junjako.
Idiot. Oprostite, madame.
On voli crnu kosu, bademaste oi, uzak, ravan, malen nos. On voli mjeavinu
istoka i zapada, dakle, neto drugo nego to sam ja. Ali ja bih htjela biti onakva kakvu on eli.
Razumijete li sada, doktore?
Ne odgovorio je dr. Lombard iskreno. Ako je to istina to kaete, onda bi se
va prijatelj morao podvri psihijatrijskom pregledu. Nikako ne mogu razumjeti da se zbog
njega elite unakaziti.
Ne elim se unakaziti, doktore. Napravite od mene junjaku ljepoticu. Carola
je otvoreno gledala dr. Lombarda. Vi biste trebali znati na to je ena sposobna kad voli.
Naalost. Dr. Lombard je uzdahnuo i sklopio ruke. Preko vraka prstiju gledao
je Carolu. Operacija e otprilike stajati 30.000 franaka.
Carola je ustala. Potpuno se uzdam u vae iskustvo. Platit u.
I dr. Lombard je ustao. Bilo je oito da je oklijevao prije no to je upitao: Smijem li
jo jednom razmisliti o vama, madame?
Naravno, doktore. Vratit u se sutra. Ako se odluite, mogu odmah ostati u vaoj
klinici.
To je dobro. Dr. Lombard je poljubio Carolinu ruku. Vie nije nosila vjenani
prsten, ali je dr. Lombard po svijetlome tragu na jednome prstu vidio da ga je ve nosila.
Molim vas, dajte svoje ime i adresu glavnoj sestri u uredu. Carola je kimnula
glavom. Do vienja do sutra, doktore.
Do sutra, madame.
Glavna sestra uzela je njene podatke. Carola se prijavila kao Magda Burger iz
GieBena,Korbachweg 19.
Dr. Lombard je saekao dok je Carola izala iz kue i uputila se prema vratima parka
ispred kojih je ekao taksi. Uzeo je novu karticu iz kartoteke i proitao njene podatke.
Ime je lano, razmiljao je. I ono to mi je ispriala samo je dopadljiva la. Mora
postojati drugi razlog zbog kojega bi svoju savrenu, hladnu ljepotu htjela zamijeniti
privlanijom.
Jo neto je muilo dr. Lombarda. Nakon to je Carola ula u njegovu sobu, on ju je
zaueno pogledao pokuavajui se neega sjetiti.
Poznata mi je. Ne znam gdje i kada, ali ja sam je ve jednom vidio. Ovo nije na prvi
susret.
Ali koliko god je razmiljao, nije se mogao sjetiti da je to bilo prije dvije godine.
Nakon Donanijeva koncerta predstavljen je njegovoj supruzi za vrijeme sveane veere. Bio
je to samo povran susret, ali daak sjeanja je ostao.

Orkestar je svoga efa doekao u Kolnu. Sjedio je na podiju velike dvorane
Grzenich, kao i uvijek za vrijeme probe, zasukanih rukava, dobre volje, ugaajui
instrumente i prouavajui note. Nikome i nije palo u oi to je na mjestu Francuza Jeana
Leclerea u zadnjem redu prvih violina sjedio novi violinist koji e uskoro prvi put svirati pod
Donanijem. Moglo se predvidjeti da ga ni Donani nee primijetiti osim ako ne odsvira krivi
ton. Na to bi Donani odmah odmahnuo svojim tapiem i simbolino ga upro u njega.
Pietro Bombalo je dao uputu koje se svatko u orkestru pridravao kao da je to pasaa u
simfoniji: Ni rijei o nesrei, ne pokazati saaljenje, bez alosna izraza lica i stiskanja ruke
oborena pogleda u kojem bi Donani mogao proitati jadnice.
Pokae li netko samo traak samilosti, ukopit u ga! prijetio je Bombalo.
Nita se nije promijenilo, jasno? Prekjuer je bila proba, juer takoer, danas, sutra. Dane koji
nedostaju jednostavno zaboravljamo.
Berndu Donaniju bilo je stvarno ugodno to su glazbenici kao i uvijek udarali o svoje
instrumente kad je, izlazei iz sobe za umjetnike, krivudajui izmeu redova, stupio za stalak.
Pozdravio je prvog kapelnika i smiieio se na sve strane. ._
Dobro jutro, gospodo rekao je. Kod prve rijei njegov je glas jo zvuao
potmulo, ali na kraju reenice opet se potpuno savladao. Pogledao je otvorenu partituru pred
sobom i zaklopio je. Borodinova stepska skica. Znao ju je napamet. To je sitnica za dirigenta
koji je jednom iz glave dirigirao Nirnberke majstore pjevae.
Donani je podigao svoj dirigentski tapi i pogledom preao preko orkestra. Vidio je
oi pune oekivanja, svirai drvenih duhaih instrumenata su se ve namjestili, oekivao se
znak njegove ruke pod kojom e se srednjoazijska stepa pretvoriti u tonove.
Donani je odjednom spustio ruke. Prvi kapelnik se uznemirio i ogledao.
Gdje je gospodin Leclere? upitao je Donani.
Gospodin Leclere?
Na njegovom mjestu je drugi gospodin. Molim vas, kako se zovete?
Novi violinist podigao se drui. Franz Schultes rekao je kao u dvoritu vojne
kasarne.
Hvala. Donani je odmahnuo. Prvi kapelnik je priao pultu.
Gospodin Leclere je dao otkaz prije nekoliko dana. Rekao je da hoe...
Znam, znam. Donani je odmahujui rukom prekinuo kapelnika. Poelimo
mu sreu, zar ne? Napeo se podigavi opet tapi. Gospodo... moemo poeti!
Kad su zazvuali prvi taktovi stepske skice, pastirova pjesma tubalica, beskrajna
stepska osama, prostranstvo neba i zemlje, Donani je kratko pomislio na Jeana Leclerea.
Nikad nee dospjeti do solista, razmiljao je. Umjetnik mora znati podnositi kritiku. Kad se
netko ve u svojoj mladosti smatra nepogreivim, bijedno e zavriti zbog precjenjivanja
samoga sebe. teta; iako nije genije, Jean Leclere je ipak darovit orkestarski violinist.
Na vratima sobe za umjetnike stajao je Pietro Bombalo napeto promatrajui Donanija
poput psihijatra koji nadzire pacijenta na kome iskuava neki test. ovjek poput Donanija ne
moe ivjeti bez glazbe, bilo je Bombalovo miljenje. Osim toga on ne moe i ne smije ivjeti
bez ena. Iz te jednostavne spoznaje izrasla su besmrtno djelo.
U obrazovanju osjeajnosti u Bombala se osjetio napredak. Uvidio je da vrijeme za
rjeenje tog problema jo nije dolo. Trebalo je pustiti da prvu bol prekriju oiljci
svakodnevice. S druge strane, kad se Donani pomiri s nepromjenjivim, bio je spreman da ne
oklijeva dugo. Posredovanje u upoznavanju lijepih ena Bombalu se ve unaprijed inilo
izuzetno delikatnim poslom kojem se temperamentni junjak iskreno veselio. Carola Donani
je mrtva, razmiljao je potpuno trijezno. Ali Bernd Donani ima jo dobrih dvadesetak godina
pred sobom kako na podiju tako i u krevetu. Nema smisla odricati se ivota.


10.
Prva proba nakon tragina dogaaja protekla je bez neoekivanih situacija. Donani je
izvana opet bio onaj stari ef, ovjek apsolutna sluha koji je kod najmanjeg nesklada
prekidao kucajui i koji je sadraj simfonije i njeno znaenje mogao objasniti poput
zanimljiva romana.
O Chopinovom klavirskom koncertu br. 1 odrao je jednom jed-nosatno predavanje
prije nego to je poeo s probom. Samo onaj tko poznaje svijet i ozraje iz kojega potjee
neko djelo moe ga naknadno protumaiti rekao je pritom. Ne sviramo samo note,
gospodo, mi skladateljevu duu elimo uiniti vidljivom!
Nakon probe Donani je sjedio sam u sobi za umjetnike i ispijao veliku au mineralne
vode. Bombalo je stalno bio u njegovoj blizini i brinuo se poput dadilje. Donio mu je novu
koulju, jer je prva bila mokra od znoja, pruio mu je kolonjskom vodom namoen papirnati
runik kojim se Donani trljao, pokuavao je initi sve ono to je ranije radila Carola. Donani
ga je shvatio i zahvalno mu se nasmijeio, ali tuna pogleda.
Nikad vie nee biti tako kao to je bilo prije rekao je u predahu prije povratka
orkestru. Pietro Bombalo je kimnuo glavom.
Vrijeme e pregaziti i nas i nau bol, maestro. Bombalo je cupkao po
Donanijevoj koulji iako vie nita nije trebalo srediti. Na kraju, mi jo uvijek imamo
glazbu.
Na svu sreu, Pietro! Donani je kimnuo glavom i uao u dvoranu. Proba je
nastavljena. Kad je ponovo podigao tapi, morao je obuzdati unutarnji nemir. Ostario sam,
pomisli duboko udiui. Za nekoliko dana postao sam starac.


Tono u devet sati izjutra Carola Donani je opet sjedjela na stolcu s konom navlakom
u primaoj sobi dr. Lombarda. Glavna ju je sestra primila ljubazno, ali hladno rekavi da dr.
Lombard jo dorukuje i uz molbu da ga saeka jo samo minutu. Ustvari, sjedio je u
susjednoj sobi, maloj biblioteci, ne znajui ni sam to da uini s Magdom Burger iz GieBena.
Da je jednostavno izbaci ili daje pretvori u ljepoticu junjakog tipa? Iznos od trideset tisua
franaka koji je on svojevoljno izrekao, a ona bez oklijevanja prihvatila, igrao je pritom vanu
ulogu. Dr. Lombard je u dugovima. Nisu ga pritiskivali, ali ipak su bili neugodni. Neke nove
sprave, pogotovo u odjelu za masau, jo nije platio. Kamate su rasle, a s trideset tisua
franaka mogao bi se napraviti lijep korak naprijed.
Carola Donani je naslonila glavu na naslon stolca i zatvorila oi. Bila je umorna.
Oprotaj od Jeana Leclerea bijae posljednji zanos koji je doivjela kao Carola. Prije sat
vremena rukama je obujmila njegovu glavu i rekla: Pogledaj me jo jednom, dragi. Kad se
vratim, bit u posve drugaija... Ali samo u licu... moju duu i moje tijelo opet e nai.
Bojim se, chrie rekao je Leclere. Volio ju je i ljubio oajnikom
neobuzdanou, kao da se zauvijek rastaju. Ostani takva kakva si sada. Tepao joj je.
elim te ovakvu, pa makar morao bjeati po cijelome svijetu. Ne drugaiju. Molim te, ne
drugaiju. Oboji kosu, nosi periku... to se moe promijeniti... Ali nakon onoga to e uiniti,
nikad vie tvoga pravog lica.
Ja ba tako i hou, ljubavi moja. Obuhvatila ga je, a njezin zagrljaj bio je tako
divlji da mu je noktima oderala kou na leima. Ne elim da me ita podsjea na ono to je
bilo juer, ak ni moje lice.
Carola se trgla kad ju je netko dodirnuo. Zaspala je na stolcu. Pred njom je stajao dr.
Lombard i promatrao je kroz bljetea stakla svojih zlatnih naoala.
Iscrpljeni ste, madame?
Da. Gledala ga je otvoreno. Opratali smo se. Besramno je priznati tako
neto, zar ne?
Mislim, madame, da se nalazite u ostraenom stanju zbog kojega vam je pogled
na realnost posve zamagljen. Dr. Lombard je sjeo nasuprot Carole i nagnuo se naprijed.
Moram vam rei da je sve to e se dogoditi vaa elja i da je nepovratno.
Znam. Ja to i elim.
Povratka nema.
Bilo bi uasno kad bi postojao!
Ne varate li se u svojoj ljubavi? Ako je va ljubavnik mladi od vas...
Carola je dr. Lombarda prekinula jednim pokretom ruke. Znam to elite rei,
doktore. Ne bojim se ja toga. Jean i ja se toliko uzajamno trebamo da ni jedno ne bi moglo
ivjeti za sebe. Znam, meutim, i to da je taj zajedniki ivot ogranien. Moda e nam ostati
dvadesetak godina. Ali recite i sami, doktore: nije li dvadeset godina sree vie no to si
ovjek moe poeljeti? Schil-ler je jednom rekao: Provede li samo jedan dan u raju, smrt ti
nije nikakva pokora. Bio je skroman, doktore. Ja imam dvadeset godina raja. Zato bih se
bojala?
Dr. Lombard je utio. Odjednom se poeo diviti ovoj eni koja je odbacivala svoju
ljepotu, koja se lano predstavila i bez imalo stida govorila o svome ljubavniku kao o pudlici
koju je vodila na lancu.
Madame je udata? upitao je odjednom.
To je trebalo biti iznenaenje, ali Carola je mirno odmahnula glavom. Na njenom licu
se nije moglo primijetiti nikakvo iznenaenje.
Ne vie, doktore.
Rastavljena?
Udovica.
Tako mlada, madame?
Moj mu je bio znatno stariji od mene. To moda i objanjava moju enju za
mladou.
Vie nemam pitanja, madame. Dr. Lombard se podigao. Kad moemo
poeti?
Odmah. Carolin glas je sada ipak bio neto nesigurniji. Ponijela sam
najpotrebnije stvari. Kako dugo e to trajati?
Dva mjeseca.
Lice e mi biti glatko i bez oiljaka?
Nadajmo se.
Predajem se u vae ruke, doktore. Imam povjerenja u vas. Dr. Lombard je grickao
donju usnu. Jo je mogu odbiti. Jo mogu rei: Ne. Neu to uiniti. Moja lijenika savjest ne
doputa mi da bezrazlono operiram. Ali onda e otii drugome. Moda e ak dospjeti do
nekog nadrilijenika koji e unakaziti njeno divno lice, dok ja imam mogunost da s malo
sredstava uinim od nje drugu osobu. Korektura nosa i oiju. Drugaiji oblik obrva, boja
kose... i nitko je vie nee prepoznati.
Soba pet rekao je hrapavim glasom. Sestra Anne e vas odvesti tamo.
Najprije se odmorite, madame. Naspavajte se. Poet emo sutra ujutro.
Okrenuo se i bez pozdrava napustio sobu. Bio je razoaran samim sobom jer nije
smogao hrabrosti da jasno kae ne.
Carola je priekala da se iza irokih leda dr. Lombarda zatvore vrata. Onda je otvorila
svoju torbicu i stavila svenji novanica na stol. Deset tisua franaka predujma za novo lice.
Kroz druga vrata ula je mlada sestra s bijelom kapicom na glavi.
Madame Burger? upitala je.
Da... arolije za trenutak zastalo srce. Kucnuo je trenutak. Kad sa sestrom Anne
napustim ovu sobu, povratka vie nee biti.
Smijem li vas zamoliti, madame?
Uzela je svoju torbicu i pola za sestrom Anne iz efove sobe. U zamraenom staklu
jednog prozora jo jednom se ugledala... vitka glava, uokvirena zlatnom kosom.
Adieu! rekla je tiho.
Onda je zabacila glavu i velikim, snanim koracima pola za sestrom Anne.


Jean Leclere je nakon Carolina odlaska ponajprije otkazao sobu u luci. Postigao je ak
i neto nevjerojatno. Uspio je da mu, dodue uz prijetnju da e policiji ukazati na njeno
svratiste, gazdarica vrati unaprijed plaenu stanarinu.
Vi ste svinja, monsieur rekla je ona bacivi mu novac u lice. Takve kao to
ste vi trebalo bi podaviti poput mladih maia!
Jean Leclere se nasmijao na svoj djeaki, zavodljivi nain, pozvao taksi i otiao. Kao
adresu naveo je luksuzni hotel Atlantic. Pred ulazom izaao je iz kola kao mladi knez.
Posluga je naglo otvorila vrata, a glavni portir se malo naklonio. Nije bilo potrebno da pita tko
ulazi, jer je ve imao iskustva. Kad netko putuje s tri kovega od prave krokodilske koe,
onda bi bilo drsko raspitivati se o osobi. Ve nastup i prtljaga predstavljaju podsjetnicu koju u
svakom meunarodnom hotelu znaju proitati.
Jean Leclere je unajmio apartman s pogledom na more i vlastitim poluotvorenim
balkonom. Sretno je rairio ruke kad je, stojei u velikoj, svijetloj sobi gledao na more i uo
glazbu plesnog orkestra sa sunane terase. Konobar u fraku posluivao je iza njega narueni
whisky s ledom.
Skok u ivot na velikoj nozi je poeo. Ve u djetinjstvu Jean je sanjao kako e jednom
s mnogo novaca u depu igrati ulogu u ivotima bogatih. Kao djeak on je u kinu, vrelih
obraza, promatrao svijet o kome je snivao. Kao izgladnjeli student glazbe on je u Parizu i
Berlinu za vrijeme odmora izmeu semestara svirao violinu u barovima velikih hotela. Ali i
danas vidio je samo sjaj ne doivljavajui ga u samome sebi. Omirisao je bogatstvo, ali ga
nije smio dodirnuti. Njemu, djeaku iz dvorine kue br. 24 u Rue de Joffre u Arlesu, novac je
znaio sve. Za njega je ostvarenje njegovog ivotnog sna bio trenutak u kojem bi u krugu
frakova i veernjih haljina stajao ravnopravno, bogat poput ostalih i neovisan o hirovima
svijeta koji ga okruuje.
Carola mu je dala pet tisua franaka. Nije to bilo mnogo, ali Leclere je odluio da s
time zapone. Pred sobom je imao dva mjeseca. Carola mu je zabranila da je posjeuje u
klinici dr. Lombarda. Nije htjela da doivi raanje nove ljubavnice nego da je kao dar primi u
novome sjaju. Neka samo pie o tome to radi.
Ponajprije, tako je planirao, nee raditi nita. Htio je ojaati za svoj proboj u
meunarodne uspjehe. Onda e pun energije svirati pred najboljim impresarijima. Bio je
siguran da e ga ve prvi staviti pod ugovor. S tim bi ugovorom doekao Carolu pred
klinikom i rekao joj: Pogledaj! Sada si ljubavnica slavnog ovjeka!
Leclere je taj plan provodio dosljedno. Tri dana zagrieno je vjebao, odsviravi svoj
repertoar od poetka do kraja. Svirao je u kupaonici kako svojim vjebama ne bi doveo do
ludila susjede u apartmanima. Neprestance je svirao teke skladbe, medu njima i Kreislerovu
kadencu zbog koje je pao kod Donanija. Kupio je ploe svojih slavnih kolega, naruio
gramofon u sobu i svirao zajedno s Menuhinom i Riccijem. Zvualo je izvanredno, pa je Jean
Leclere bio zadovoljan sobom.
etvrtog dana uveer kad se iz blagovaonice vraao u ogromnu dvoranu, opazio je tek
postavljene plakate. Stao je i stisnuo usne.

II simfonijski koncert.
Bernd Donani i Pariki filharmoniari

Donani je doao u Marseille. Opet je dirigirao. Svladao je ok zbog gubitka ene.
Vidno uzbuen Leclere je priao recepciji i rezervirao jednu kartu.
Ne, ne u prvim redovima... to vie otraga rekao je glavnom portiru. Znalci,
dragi moj, sjede otraga. Ondje gdje zvuk lebdi daleko u prostoru. Naprijed vas preplavi bujica
instrumenata pa finou i ne ujete.
Kasnije je sjedio na terasi i nervozno mijeao svoj cafe creme. Da napiem Caroli da
e Donani ovdje za desetak dana dirigirati? Odbacio je tu pomisao. Ionako e ve doi u dodir
s prolou. A ona to nije htjela. Traila je spas u novom licu.
Zagrieno je, elei da se probije vlastitom snagom, i dalje vjebao u maloj, crno
poploenoj kupaonici. Svaki trei dan napisao bi Caroli dugo pismo. U luci je u prljavim
lokalima stupio u vezu s krugom krivotvoritelja koji su isporuivali lane putovnice svih
nacionalnosti. Njemaka je putovnica ponuena za tri tisue franaka.
Leclere je dao dvije stotine franaka predujma i za to dobio adresu na koju e se obratiti
kad novo Carolino lice bude gotovo i kad bude mogao donijeti sliku za putovnicu.
U jednoj od najboljih trgovina muke odjee u Marseillu kupio je smoking, odjenuvi
se tako za gala-veer. Tri puta je pokuao telefonom razgovarati s Carolom. Sestra s odjela
nije ga ni spojila s obrazloenjem da je madame to zabranila i da se s njom ne moe
razgovarati. Tako Leclere tih dana nije nita uo o Caroli. Nije znao ni kako se osjea ni da li
su operacije ve poele. Posluno je pisao svoja pisma ne dobivajui nikakav odgovor.
Uveer za Donanijeva koncerta ekao je u predvorju da se dvorana napuni. Onda je
sjeo na svoje mjesto, sasvim otraga, u predzadnjem redu, ispred stupa, neto prije gaenja
svjetla, kad je jo samo podij s orkestrom bio jarko osvijetljen.
Tu su svi. Debeli Marcel sa svojim elom, a ondje Hubert. On je jo uvijek kao i ranije
onako zgrbljen za svojim kontrabasom. Prvi kapelnik jo jednom provjerava ugaanje violina.
Arogantno kao i uvijek. Kico koji se smatra drugim Donanijem. Ah, jadni Jules, jo uvijek
pati od hunjavice. Ve dvije godine curi mu iz nosa, jer nijedan lijenik ne moe izlijeiti
njegovu kroninu hunjavicu. Budui da sjedi iza bubnjeva, to se i ne primjeuje; uvijek ima
dovoljno vremena da si obrie nos prije nego to pone udarati po svojim teleim koama.
Jean Leclere je osjetio kako se u njemu budi tuga protiv koje se uzalud borio. Zurio je
u svoje mjesto u posljednjem redu prvih violina. Ondje je sada sjedio novi violinist, mlad kao
i on, uoljivo nervozan, sav u znoju. Izgledao je blijedo, kao daje od straha dobio proljev.
Tako je bilo i sa mnom, razmiljao je Leclere. Kad sam prvi put sjedio nasuprot
Donaniju, nisam osjeao ni svoje srce. Visjelo mi je negdje u grkljanu, pretvorivi se u kuglu
koja me guila. Ali kasnije to samo od sebe nestane. Sve postane rutina, navika, jednostavno
posao.
Vrata sobe za umjetnike naglo su se otvorila. Na podij je stupio Bernd Donani. Dvije
tisue gledalaca je zapljeskalo. Leclere se, kao da je odjednom postao kratkovidan, nagnuo
naprijed i zabuljio u visokog, bjelokosog dirigenta.
Donani se blago naklonio. Lice mu je bilo mravo i ozbiljno, nedostajao mu je slavni
smijeak. Gotovo tuno preletio je pogledom preko dvije tisue glava, isturene brade, kao da
se protiv svoje volje prisiljavao na naklon.
Leclere je duboko uzdahnuo. Umjesto bijele, u malom depiu fraka, Donani je nosio
crnu maramicu. Vidljiv znak njegove tuge. Leclere je zatvorio oi. Osjeao je kako ga
obuzima vruina; inilo mu se da e mu svakog trena puknuti glava.
Ustao je ukoenih prstiju i klecavih koljena te se progurao kroz red do izlaza. Vrata su
se zatvorila za njim u trenutku kad su zaz-vuali prvi tonovi. Tubalica beskrajnog stepskog
prostranstva. Vratar je pourio prema njemu.
Nije vam dobro, monsieur? upitao je zabrinuto.
Leclere je odmahnuo glavom. Napadaj slabosti... nita ozbiljno... Proi e to...
Napustio je koncertnu kuu i vratio se u hotel.
To nikamo ne vodi, razmiljao je sjedei u tamnoj sobi i zurei u more. Takvim
skrupulama ovjek si samo pregrauje put. Kvragu, to se mene tie jedan Donani? Ja sam
Jean Leclere i samo moj ivot je vaan.
Ali koliko god se trudio da tako misli ostajalo je to na povrini. U sebi je jo uvijek
vidio tuno lice velikog Donanija koji se vie nije mogao smijeiti...
Jutro je bilo sunano kad je dr. Rene Lombard htio zapoeti s prvom operacijom.
Carola je duboko i dugo spavala pa se osjeala svjeom i odmornom. Dr. Lombard je uao u
njenu sobu drei u ruci veliki fascikl s fotografijama i crteima.
Prije nego to ponemo, madame rekao je sjedajui za stol na kojem je ostalo
sude od jutarnje kave moramo se dogovoriti o novom, eljenom obliku nosa. Za junjaki
tip na raspolaganju nam je devet oblika... od rimskog nosa do junotalijanskog nosia.
Carola se nasmijala i bacila pogled na fotografije i crtee.
To potpuno preputam vama, doktore rekla je veselo.
Onda e ostati ovakav kakav je sada.
To je jedino to ne dolazi u obzir. Napravite od mete tip a la Carmen.
To je sramota, madame. Znate li?
Mi to oboje znamo, doktore. No ipak.
Smijem li jo jednom...
Ne! Carola je energino odmahnula glavom. eljela bih neto zaboraviti i to
mora biti konano!
Dakle... za sat vremena u operacijskoj sali. Dr. Lombard je ustao i s uzdahom
napustio sobu.
Carola je grickajui donju usnu sklopila jutarnje novine. Na stranici s oglasima
nalazila se uokvirena najava:
Sveani koncert Parikih filharmoniara pod vodstvom Bernda Donanija.
On ve moe dirigirati, pomisli ogoreno. Tako brzo me je zaboravio... Osjetivi bol
uvjeravala se kako joj je to sasvim svejedno.
Tako sam mu malo znaila. Zguvala je novine. Ali tako je uvijek i bilo; on ima svoju
glazbu i au hladnoga mlijeka njegov svijet nikad nije bio vei. Ta to bi mu jo mogla
znaiti njegova ena...?
Uto je dola sestra Anne da Carolu pripremi za operaciju. Morala je odjenuti bijelu
kutu s visokim kopanjem, a kosu sakriti pod bijelu, tijesnu kapu. Potom joj je lice oprano
alkoholom, a nos dezinficiran tekuinom naranaste boje.
Sad izgledate kao klaun, madame smijala se sestra Anne. Uvijek je to govorila
da razvedri pacijente. Carola se nije nasmijala, u ovom trenutku joj nije bilo do ale. Preavi
rukama preko lica, oprostila se od njega.
Iznad vrata zasvijetlila je crvena arulja. Sestra Anne je kimnula glavom. Dr.
Lombard eka. Moemo li, madame?
Moemo rekla je Carola vrsto.
Sigurnim koracima stupila je u operacijsku dvoranu. Bljetavi stol od kroma, dva
lijenika, sestra, otvoreni ormar s instrumentima, iznad stola ogroman reflektor s dvanaest
arulja, stol s vatom, tamponima, zavojima, kanta... Stajala je kao daju je odjednom neto
zaslijepilo. Dr. Lombard joj je polako priao.
Smijem li vam pomoi, madame?
Carola je nijemo kimnula. Od straha joj je nestalo glasa. to to inim, pomislila je
odjednom. Moje lice, to to inim? Je li ljubav vrijedna toga?
Madame...
Glas dr. Lombarda trgnuo ju je iz razmiljanja.
Da?
Ako se osjeate preslabom...
Ne, doktore. Odrjeito je podigla glavu. Stari inat je opet provalio iz nje. Sjela je
na operacijski stol i spustila se na gumenu podlogu. Pa... pa neu se valjda predati u
najznaajnijem trenutku svoga ivota. Ponite!
Zatvorila je oi, osjeajui kako joj polau maramu na elo i oi. Oko runih i nonih
zglobova zatvorili su se vrsti koni pojasovi. Osjetila je ubod u korijenu nosa.
Narkoza je poela djelovati.
Vie nije postojala Carola Donani.
Buenje iz narkoze bilo je kao povratak iz blaenog sna u trezvenost zbilje. Carola je
stvarno sanjala budui dio svoga ivota za kojim je eznula: morsko prostranstvo, zlatnu
plau, palme, bijela jedra u azurnoplavom nebu. I perivoj kojim hoda ona, lijepa, tamna ena
svjesna svoje fascinirajue junjake ljepote i slave, s Jeanom Leclereom, poznatim
violinistom. Drugi etai su ih pozdravljali, zastajkivali i gledali za njima: To je on! To je
ona! Boe moj kakav divan par!
Bio je to san mlade, zaljubljene djevojke bujne mate i pune mladenakog zanosa. Sva
enja zapretena u Carolinom srcu izbila je svim arom u ovom narkotinom snu,
doaravajui slike pune blaenstva.
Buenje, povratak u stvarnost inili su se kao da ju je netko iupao iz raja. Osjetila je,
u polusnu, kako lei u krevetu na leima. Bilo joj je teko pravilno disati. Izmeu nosa i ela
lice joj je pritiskala tupa, teka bol.
Podigla je ruku i htjela opipati glavu, ali ju je neka druga ruka zadrala i pritisla.
Leite sasvim mirno rekao je ljubazni glas sestre Anne. Istina je, cijela glava
vam je u zavoju.
Caroli je zastalo srce. Cijela glava, pomisli. Zato cijela glava...
Zar... zar je neto polo kako ne valja...? upitala je promuklao.
Ma ne, madame, ne. Sve je u redu. Dr. Lombard je jako zadovoljan. Glas sestre
Anne bio je smirujui i njean. Ne morate se uope brinuti.
Ali zato su mi na oi stavili zavoj, sestro?
Dr. Lombard je u jednom zahvatu promijenio i oblik oiju i kapke. Plastika nosa
bila je vrlo jednostavna.
I... i kako izgledam? Carolini prsti su grevito zgrabili plahtu. Sada kad se
dogodilo, kad je konano izgubila lice Carole Donani, spopao ju je strah da bi mogla ostati
iznakaena.
Ne izgledate ba dobro, madame.
Ne...
Jo ne. Ali za etiri do est tjedana izgledat ete prekrasno. Za etiri dana skinut
emo vam zavoj s oiju. inilo se da se sestra Anne smijei. Znala je misli svojih
pacijenata, bile su uvijek iste. I zato je htjela doskoiti onome to je Carola eljela uiniti
odmah. Ali ogledalo, madame, neete dobiti prije nego to to dr. Lombard ne dopusti.
Poznajete svoje staro lice i s istim veseljem trebali biste gledati svoje novo. Ovaj meustadij
nije lijep.
etiri dana neu moi nita vidjeti?
Ako elite, madame, proitat u vam sve to vas zanima... Carola je ula
ukanje novina. Okrenula je previjenu glavu prema sestri Anne, pokuavajui u zavoju
pronai malu pukotinu kroz koju bi neto mogla vidjeti. Bilo je besmisleno. Na njenim oima
leali su debeli jastuii.
Najnovije novine, madame?
Izvolite.
to? Moda, umjetnost, pripovijetke...
Sve, samo ne politika. Ponimo... s umjetnou.
Opet su zaukale novine. Sestra Anne otvorila je dio o kulturi. Ovdje je prikaz
nekog koncerta rekla je. Bio je sino.
itajte... molim! Carolin glas je potonuo u debelim zavojima. Koncert. Dok je
on dirigirao svojim orkestrom Carola Donani je umirala pod kirurkim noem. Je li Bernd
nakon koncerta dobio svoju veliku au mlijeka? Tko mu ju je donio? Moda Pietro Bom-
balo...
Mora da je to bio veoma svean koncert rekla je sestra Anne. Kritiar je pun
hvale. Jeste li ve neto uli o Berndu Donaniju, madame?
Ne rekla je Carola tiho. Nikada.
Ali on je esto dirigirao u Njemakoj.
Nikada nisam imala vremena da posjeujem koncerte.
Da onda itam neto drugo?
Ne, molim vas, proitajte mi kritiku. eljela bih uti to kritiar pie... to je tako...
tako nepoznat svijet za mene. Moda ubudue ponem posjeivati brojne koncerte... tko zna...
Sestra Anne je zakaljucala i naglas poela itati kritiku. Carola je ispod zavoja imala
zatvorene oi i prisiljavala se da drukije misli nego to osjea. Opet moe dirigirati. Stajao je
ondje poput junaka, okruen sjajem, smjekajui se, u svome sjajno uglaanom fraku, bijele,
malo raupane kose, umjetniko-demonski, ispunjen napetou. Kao to je Bombalo jednom
rekao: Umjetnik je elektrini pogon s mnogo tisua volti! Publika to mora osjetiti. Kad se on
pojavi, ona mora osjetiti elektrini udar! I onda podie tapi, orkestar sjedi kao odred
vojnika koji oekuje napad, on podie glavu, neto cezarsko zrai iz njega. Zna da iza njega
sjedi dvije tisue ljudi iji puls sve bre lupa i iji tlak sve vie raste... prvi takt... prva
stepenica prema novoj pobjedi.
Demon koji je smrt svoje ene odloio kao odsviranu partituru. Masovni medij to
nakon grmljavine zahvalnosti svojih hipnotiziranih oboavatelja vie iza pozornice, traei
au mlijeka. Kako li je sve to bilo odvratno, smijeno...
Carola je podigla ruku. Glas sestre Anne je zanijemio. Kritiar je upravo pisao o caru
adagia.
Molim vas, itajte neto drugo. Ipak me to ne zanima. To je za mene posve
nepoznati svijet.
Novine su opet zautale. Nova moda, madame?
Da, izvolite.
Ove zime nosit e se tamnoljubiasto i zagasitocrveno poput vina.
Zagasitocrveno... kako lijepo. To e mi dobro stajati... Carola je okrenula glavu
ustranu. Glas joj je zvuao slabano i jadno. Je li mu Bombalo namjestio manu. Ali on to ne
vidi. Bernd je, dakle, izaao i naklonio se s manom koja je stajala ukoso... i nitko mu nije
obrisao znoj s kose na zatiljku da mu se okovratnik koulje ne smoi.
Molim vas, sestro, nemojte vie itati rekla je zapinjui. Umorna sam... ne...
ne mogu vas vie pratiti. Moda kasnije, je li? Podigla je ruku traei da je sestra Anne
uhvati. Hvala vam rekla je Carola tiho. Tako ste ljubazni prema meni.
Onda se pretvarala kao da tone u san. ula je kako je sestra Anne ustala sa stolca,
kako je neto pospremila, kako su zaukale novine i zatvorila se vrata. Bila je sama. Sama,
izrezana lica. To lice trebalo je za etiri ili est tjedana biti lik nove ene.
I najednom je zaplakala. Bilo je to dugo suzdravano olakanje.


11.

Nakon dva tjedna predanog vjebanja u kupaonici svoga apartmana u hotelu
Atlantic, Jean Leclere se osjeao dovoljno jakim da se odvai na korak i da svira najboljim
impresarijima i koncertnim agencijama.
Za tu priliku napravio je spisak po kojem e krenuti uzdu i poprijeko Francuske,
Italije, vicarske i Njemake. Na kraju, ako nijedna agencija ne bi imala mjesta za Jeana
Leclerea, on bi pokuao u Engleskoj. Da bi sprijeio prijevremeni skandal, odmah je pisao
vjerovniku Hilmanu Snideru priopavajui mu da je krenuo na put slave. Sad mu je potrebna
samo mala Sniderova pomo, ali ne novana nego malo strpljenja.
U tjednima ispunjenim predanim vjebanjem Leclere je ivio vrlo povueno, ukoliko
je to bilo mogue u luksuznom hotelu kakav je Atlantic. Trudio se da ne obraa panju na
lijepe ene koje su eljne avantura naveer punile salu i drutvenu dvoranu, neskri-veno
promatrajui elegantnog Leclerea kao da je za prodaju. Morao je takoer tedjeti jer e na
svome krunome putovanju, posjeujui impresarije, potroiti gotovo sav novac koji mu je
dala Carola. Ali njegov plan je bio vrijedan ulaganja. Potvrdit e to svojim umijeem.
Prvo je potraio koncertnu agenciju Parthou u Marseilleu. Imala je dobar glas i
nekoliko poznatih violinista pod ugovorom.
Francois Parthou je toga dana bio tako dobro raspoloen da je osobno primio
gospodina Leclerea. Tajnica gaje odvela u ogromnu sobu gdje je u sredini stajao bijeli
koncertni klavir. Francois Parthou, kojega Leclere isprva nije ni opazio, pojavio se iz jednog
kutka dvorane u kom se nalazio mali pisai rokoko-stoli i tri foteljice. Ogromna je prostorija
inae bila prazna. Izgledala je kao stakleno zvono sagraeno oko bijeloga klavira ija je svrha
bila u hvatanju tonova.
Monsieur rekao je Parthou sastavljajui vrke prstiju. Prema onome to vi tu
stiete pod rukom eljeli biste mi neto odsvirati na violini. Glas mu je bio visok i neto
piskutav te uope nije pristajao uz napoleonsko lice iju slinost je njegovao s osobitim
strpljenjem i ljubavlju.
Da Leclere se naklonio. Prijavio sam se i...
Sine moj! Kod mene se tjedno prijavljuje stotine neshvaenih genija. Najee
cvile u susjednim prostorijama pred mojim asistentima. to ste danas susreli eba mene,
trebali biste to kao veliku milost uklopiti u svoju molitvu. Parthou je kruio oko Leclerca
kao da na aukciji u Camarguei razgleda drijepca. to bi mi mladi Paganini elio
odsvirati?
Leclere je duboko udahnuo. Nain na koji je ovdje primljen bio je jo arogantniji i
djelovao je jo vie obeshrabrujue od profesorske blagonaklonosti koju je pokazao Bernd
Donani. Ovdje nije osjeao vie nikakav interes. inilo se kao da si taj Francois Parthou danas
eli priutiti dvorsku ludu, jer je bio veoma dobrog raspoloenja.
Beethoven rekao je kratko Leclere. Parthou je podigao oi prema tukanom
stropu.
to imate osim toga?
Paganini... Sarasate... Bartok... Bach...
Mladiu! Parthou je puhao kroz nos. Jeste li vi poludjeli? ini mi se da ste
odluili postati drugi Menuhin ili Ricci...
Dakako rekao je Leclere tiho.
Dakako! ujete li to? Tu mi se pojavi netko iz mraka s guslama pod rukom i kae:
Bacite starog Oistracha sada dolazi Leclere! Napravit u klim-klim i svijet e ostati
preneraen.
Niste me jo uli, monsieur Parthou. Leclere je obuhvatio svoju violinu.
Osjeao je kako mu se dlanovi znoje, ali se nije usuivao da ih obrie o hlae kao to je to
uradio pred Donanijem. Svi su oni isti. Arogantni i nemilosrdni. Zato su takvi? Zato nas
mlade umjetnike ne izvode na pravi put? Zato pred nama moraju
nagomilavati brda ije vrhove nikad neemo dosegnuti? Pa kako da ovjek uope
postane slavan kad svi ve unaprijed kau: Ti si neznalica!
Smijem li svirati? upitao je Leclere priguenim glasom. Parthou je kimnuo
glavom.
A to, molim?
Valcer Wiener Blut...
Molim?
Wiener Blut! Parthou je podigao ruke kao da dirigira.
Mladi prijatelju, pa vi to znate. Wiiiiener Blut... Wiiiiener Blut.
Htio sam svirati klasino, monsieur.
Klasino. Parthou je spustio ruke. Jean Leclere... pokaem li vam svoju
kartoteku, proitat ete da samo kod mene trenutno na angaman eka etrdeset i osam
klasinih violinista. Ono to mi je prijeko potrebno to je violinist u kavani. U baru Oceana
u San Remu. Hoete li ili neete? U Oceanu su samo bogate dangube. I ene, dragi moj,
ene! Kako vi izgledate neete ovisiti o plai violinista. Parthou je pritisnuo bradu na
okovratnik.
Gdje ste dosad svirali?
U Parikom filharmonijskom orkestru.
Pod Donanijem?
Da.
I to ste napustili?
Htio sam postati solist.
Vi ste luak! On naputa jednog Donanija! Leclere, vama nedostaje daska u glavi!
Parthou je opet podigao ruke. Molim vas, nemojte vie nita rei. Osim toga, ne trebate
svoje strugalo ni stavljali pod bradu. Vie nita ne elim uti. Kad netko bez razloga naputa
jednog Donanija, samo zato to misli da je genij... Leclere... psihijatrijska klinika je za hitne
sluajeve otvorena danonono.
Jean Leclere je bez rijei napustio velikog agenta Parthoua. Opet mu je, kao onda kod
Donanija, dolo da baci violinu u zid, a svoj bijes iskali na cijeli svijet. Ali nakon prvog
uzbuenja uvidio je besmislenost... spakirao je violinu u koveg i napustio prvu kuu svoje
nade.
U hotelu Atlantic napisao je Caroli dugo pismo. Nekoliko dana neu ti se
javljati, chrie pisao je jia kraju jer planiram veliko iznenaenje koje u ti prirediti kad
napusti kliniku i kad budem ekao enu koja e pripadati samo meni. Vjeruj mi da brojim
dane, ak i sate i da uveer sam sjedim u sobi povjeravajui svoju enju svojoj violini. Ne
boj se, najdraa moja... krenuo sam u osvajanje za nau budunost.
Jo jedanput je proitao pismo. Smatrao ga je uspjelim i znao je da e mu Carola
vjerovati. Onda je platio svoj raun, ostavio dio prtljage u hotelu i otputovao samo s
kovegom od krokodilske koe i violinom.
Najprije u Pariz.
U Parizu nisu imali vremena za njega. Moda tek za etiri tjedna.
Bruxelles. Agencija ali. Sve zauzeto.
Den Haag. Zauzeto. Amsterdam. Nema zanimanja. Rotterdam. Samo plesna glazba.
Odletio je natrag na jug. U Milano. Ondje su ga sasluali, pohvalno kimnuli glavom i
rekli: Upisat emo vae ime u kartoteku. Moda se sluajno desi...
Rim. Napulj. Palermo.
Ljubazni ljudi, impresariji, puni hvale i junjakog temperamenta, ali nigdje vrstog
zaposlenja, nikakva ugovora, nikakve prilike da pred kritinom publikom pokae to zna.
Beppo Taducci u Napulju je to sasvim otvoreno rekao.
Dragi moj rekao je lupajui Leclerea po ramenima. Vi ste talentirani. Vi
imate uvjete da postanete solist. Ali... znadete li koliko stoji ako nepoznatog ovjeka elite
uiniti slavnim? Najamnina za dvoranu, plakati, oglasi, orkestar, konferencije za novinare... O
diabolo. Jednom sam morao spavati sa enom iznajmljivaa dvorane da bih je mogao dobiti.
Koliko to samo stoji! I onda doe etrdeset ljudi, od toga dvadesetorica s besplatnim
ulaznicama. Tko to moe izdrati?
Leclere je snano zalupio poklopac svoga kovega za violinu.
A zato, molim vas, recite mi to, vi onda radite kao meneder? upitao je grubo.
Slavni umjetnici, mladiu moj.
A kako ovjek postaje slavan, k vragu? urlao je Leclere. Beppo Taducci je
ekao nos razmiljajui o tome. Napokon je odgovorio:
ovjek mora imati sreu.
Kako mogu imati sree ako se sva vrata zatvaraju preda mnom?
Morate ih otvoriti.
Ali kako?
Taducci je podigao ramena. Kad bi za to postojao recept, svijet bi se sastojao od
samih virtuoza. Srea nije dohvatljiva, to je tako. Nekome pomae ena s vezama, drugi je
otkriven tek tako, trei postane prijatelj mukaraca... postoje mnogi putovi u umjetnosti, dragi
moj. Postati solistom umjetnost je za sebe. Na vas su kao glumca, pjevaa ili dirigenta svjetla
na pozornici automatski uperena, ali za skok iz orkestra kraj dirigentskog pulta ne postoji
olimpijska medalja kao za skok udalj.
Posljednja stanica Jeana Leclerea na kopnu bio je Koln. Ovdje je slavom svjetski
poznatih solista upravljao koncertni agent Hans Bartschleger. Od sviraice harfe do virtuoza
na oboi. Jean Leclere je, htio ne htio, morao ekati etiri dana prije no to su ga primili.
Uselio se u mali hotel u kelnkom starom gradu. Ponovno je sjeo i vjebao.
Onda je konano kucnuo as. Hans Bartschleger ga je doekao vrlo ljubazno,
predstavivi ga i drugoj gospodi. Leclere je stiskao ruke, sluao imena koja nikada nije
upamtio, izgovorio nekoliko konvencionalnih rijei i trudio se da nastupi sigurno i da potisne
tremu.
Sve su to prekupci apnuo mu je Bartschleger tiho u uho prije nego to je
Leclere otiao do klavira gdje ga je ekao mladi ovjek. Pokaite to znate. Rekao sam da
vam je Donani pomogao. Ta ovjek mora podii malo praine! Nemojte me osramotiti. Ni
mene ni sebe ni velikog majstora. Dajte sve to moete.
Leclere je nijemo kimnuo. Grlo mu je bilo zaepljeno. Opet Donani, pomisli,
osjeajui kako kroza nj prolazi toplina. Uvijek Donani! Uvijek on! On! On! Ne mogu izai iz
njegove sjene. Slijedit e me cijeloga ivota. Zadavit e me a da ne makne ni prstom. On je
sudbina kojoj ja ne mogu pobjei.
Izvolite! rekao je Hans Bartschleger glasno. Gospodo... izvolite. Jean
Leclere, mladi virtuoz, jedna od najveih nada koje imamo, Donanijev uenik. Odsvirat e
vam trei stavak Beethove-nova...
Ne, htio je vikati Leclere. Ne... neu svirati! Donanijev uenik... Poludjet u. Mlatit u
rukama oko sebe... Ostavite me na miru... svi, svi... Htjeli bi uti Donanija, a ne mene. Ta
ostavite me na miru...
Stajao je kraj klavira, pritisnuo violinu izmeu brade i okovrat-nika i jo jednom
podesio gudalo. Lica su pred njegovim oima postala nejasna, pretvorila su se u
mlijenoruiastu kau.
Iz klavira je zazvuao poetni takt, uvod orkestra u trei stavak. Snaan, umei,
betovenski vulkan. Leclere je sklopio oi. Vidio je Donanija kako stoji pred orkestrom,
njegove ruke to su zaklinjale instrumente, iz prstiju mu se raala glazba...
Jean Leclere je svirao.
Osjeao se kao da e proigrati svoju priliku.


U Stockholmu je dolo do prve velike svae izmeu Pietra Bombala i Bernda
Donanija.
Donani se protivio da dirigira pred kraljevskom obitelji. Krivnju za to snosio je jedino
Pietro Bombalo, a budui da je to znao, njegovo jadikovanje i njegova galama bijahu veoma
glasni i ustrajni.
Poelo je tako to je Donani pokazivao znakove iscrpljenosti. Zadnja tri koncerta u
Kopenhagenu, Goteborgu i Oslu uspio je na jedvite jade odrati. Nije se radilo o tjelesnoj
iscrpljenosti nego, to je mnogo vei problem, o psihikoj slabosti koja ga je shrvala.
Odjednom se, umjesto da pone dirigirati, zabuljio u svoje uasnute glazbenike, ispao je iz
takta i odustao od toga da isticanjem pojedinih glasova pravi svoje slavne zvune slike.
Jednostavno se ukopao u mjestu i nepominih ruku buljio u prazno. inilo se kao da ne vidi
orkestar i ne uje simfoniju. Duhom naprosto vie nije bio nazoan.
Sluaj je posve jasan rekao je Pietro Bombalo glasno kad je temeljito razmotrio
problem. Njemu sada sve zvui kao alobna koranica. Previe misli. Pogotovo na Carolu.
Ali to mora prestati! Na e zadatak biti da ga razveselimo.
Za Bombala je to veselje bilo enskoga roda. U Stockholmu se odvaio na pokuaj.
Birajui medu plavim djevojkama iza zatvorenih vrata, izabrao je jednu za koju je mislio da bi
Bernda Donanija mogla trgnuti iz munih sjeanja:
Ti si jednostavno tu, dijete moje rekao je plavokosoj. Ti jednostavno spada
meu nas, razumije li? I zapamti jedno: Donani je srameljiv. ovjek to ne bi povjerovao
kad ga onakvog vidi na pozornici, ali on pred enama ima kompleks manje vrijednosti. On te
nikad nee sam uzeti u zagrljaj. To ti sama mora potaknuti. Bombalo je bacio pogled na
djevojino tijelo i duboko uzdahnuo. ovjek bi morao biti dirigent rekao je jadikujui.
Mogu li se pouzdati u tebe?
Moete odgovorila je djevojka. Dobila je pet stotina kruna predujma.
Dva sata kasnije Bombalo je spoznao da se sve ne moe obaviti menederskim poslom
i da je granicu svoje brige daleko prekoraio. U njegovoj sobi zazvonio je telefon. Kad je
podigao slualicu, zauo je samo:
Ovamo!
Bombalo je slualicu odbacio kao da je uarena. Krenuo je polako, vozio se dizalom
gore-dolje, tri puta, govorei samome sebi da mu valja izbjei prvu provalu bijesa. Svejedno
kojim sredstvima.
U sobi ga je doekao Bernd Donani stojei pred prozorom. Zurio je u predivnu
stokholmsku panoramu. Plavokose vie nije bilo. Samo je zguvani krevet dokazivao daje
upotrijebila i najuvjerljivija sredstva koja posjeduje ena i da je unato tome izgubila bitku.
Maestro rekao je Bombalo slomljeno. Nita vie. Donani se okrenuo. U
Bombalu je nastao osjeaj kao da mu je pukao ir na elucu.
Slutim da i sami znate to se ovoga trenutka mora dogoditi
rekao je Donani glasom koji je bio hladan kao santa leda. Bombalo je rukom preao
preko svoje glave. Osjeao se kao da mu ta santa pritie mozak.
Maestro mucao je.
Veernji koncert u otkazati.
Ne! urlikao je Bombalo. Dolazi kraljevska obitelj.
Ba mi se fuka! Pa i vi moete dirigirati.
To je naa propast! Bombalo je priao Donaniju. Rairio je ruke i isturio glavu.
Oamarite me, maestro! Rastrgajte me na komadie, zadavite me, sve mi moete uiniti,
to god elite ali samo veeras dirigirajte.
Ne. Donani ga je uhvatio za okovratnik i privukao sebi. Staviti mi kurvu u
krevet... Zar smo dotle doli? Svinjo!
Htio sam vas razveseliti, maestro!
Zavei! Odjednom je vikao Donani. Za koga ti mene dri? Za svoju lutku?
Godinama sam bio slijep, godinama sam mislio da se sve dogaa samo radi prodaje
umjetnosti, jer inae bi bila na prosjakom tapu^Ali danas, danas konano znam za koga ti
mene dri: za lakrdijaa, za kreaturu iz Bombalove retorte. Ja sam glazbeni homunkulus,
nita vie! A ja sam imao ideale... Boe moj, ja budala, imao sam ideale! Sve je to govno,
prljavo, govno, nita vie! Reci to kralju kad veeras stupi pred muziare: Bernd Donani vie
ne dirigira, jer njegova umjetnost mora proi kroz krevet jedne kurve! Jesi li razumio?
Bombalo je utio. Ovoga trenutka bilo bi besmisleno neto odgovoriti. Dozvolio je da
ga Donani baci u fotelju. Sjeo je promatrajui Donanija kako bijesno trkara tamo-amo.
Zato jo sjedi ovdje? vikao je Donani, zaustavivi se pred Bombalom.
Hajde, vrati novac od ulaznica!
Posljednji koncert, maestro... kunem se, neka to bude posljednji. Ali samo jo ovu
veer, pred kraljem.
Ne. Panoptikum je zatvoren. Votana glava budale Donanija se rastopila!
Da vam naruim au mlijeka...
Van! urlikao je Donani. Pietro Bombalo iskoio je iz fotelje i bre-bolje
napustio sobu. Na hodniku je pogledao na sat. etiri sata do koncerta. etiri sata do
katastrofe. Kralj, kraljica i etiri princeze otii e kui poput nepoeljnih prosjaka. Sve
svjetske novine pisat e o tome skandalu: Donani nabusito postupao sa vedskim kraljem. To
je propast jednoga genija.
Bombalo je uinio jedino to je mogao: naime, nije uinio nita. Sat prije poetka
koncerta poslao je konobara da u Donanijevu sobu odnese pola litre pjenuca. Bio je sretan
kad mu je reeno da maestro nije odbio bocu, da je dozvolio da mu se natoi aa.
Oprezno, pod izgovorom da eli raspremiti stol, jo je dva puta slao sobnog konobara u
Donanijevu sobu i saznao da je odjenuo frak i da bespomono stoji pred ogledalom borei se s
manom. Konobar mu ju je naposljetku zavezao.
Dirigirat e klicao je Bombalo. Dirigirat e. Hvala madoni... zasluila je tri
debele svijee.
Prije samog odlaska u dvoranu Bombalo je jo jednom poslao konobara u sobu.
Donani je sjedio za stolom spreman za odlazak prouavajui jo jednom partituru Eroice.
Bombalo je odahnuo. Veliki nastup bio je pred njima... Donani e izai na podij, nakloniti se,
pozdraviti prvog kapelnika i onda elegantnim pokretom ruke zaklopiti otvorenu partituru na
stalku. Tako neto se zna napamet. Ja ivim s Beethovenom.
Bombalo je bio dovoljno mudar da se ne odveze zajedno s Donanijem do koncertne
dvorane. Kad je stigao Donani i dobacio svoj kaput nekome od posluge, on je ve bio ondje.
Donani je proao pored Bombala kao da i ne postoji, pozdravio gospodu iz vedske
akademije umjetnosti i poigrao se svojim zlatnim gumbima za orukvice. Ve su se unosile
prve koare s cvijeem, prve kutije s orhidejama... Bombalo je u depu imao spisak onih
bolnica i starakih domova kojima e nakon koncerta kao pozdrav poslati ovo cvijee.
Jo pet minuta, maestro rekao je Bombalo tiho. Bila je to prva reenica nakon
etiri sata. Donani ga nije ni pogledao, okrenuo se i otiao, tri minute prerano, na pozornicu
svome orkestru.
Doekao ga je pljesak. Duboko se naklonio pred kraljevskom loom, okrenuo se, uzeo
tapi i slomio ga po sredini.
Pietro Bombalo se osjeao kao da svijet nestaje u jednom jedinom prasku. Htio je
izjuriti na pozornicu, pasti na koljena pred Donanijem, pred dvije tisue ljudi i pred kraljem i
usrdno moliti: Samo jo ovaj koncert... molim... molim... Ali noge su mu bile kao od olova i
nisu mu dale da se pokrene kad je htio zakoraknuti prema vratima.
Bernd Donani je sagnuo glavu. Iza njega vladala je gotovo potpuna tiina. Ispod obrva
vidio je uasnuta, zaprepatena, blijeda lica svojih glazbenika, vidio je kako se prvome
kapelniku trzaju usne kao da e svakoga trenutka proplakati, vidio je kako su basisti vrsto
obuhvatili svoje instrumente kao da u njima trae oslonac.
Oni tome nita nisu krivi, pomislio je Donani. Uvijek su bili na mojoj strani, toliko
godina. Svi su mi oni prijatelji... oni me stvarno vole... ne mogu ih sada izdati i ostaviti na
cjedilu.
U jednom zamahu podigao je glavu. Njegove su se ruke naglo rairile, preklinjui su
se otvorile, instrumenti su poletjeli uvis, violine, duhai, frule...
Poela je Eroica, Beethovenov hvalospjev Napoleonu.
Donani je golim rukama prizivao mo Tkana.
Bio je to njegov najljepi, najbolji, najzreliji koncert.
Nadvisio je samoga sebe.


Jean Leclere je spustio violinu.
Ruiastomlijena magla je nestala... ponovo je prepoznao lica. Oi koje su zurile u
njega. Napuene usne. Riblje glave, mislio je Leclere saginjui glavu. Ovdje su kao ribe bez
vode. Ne treba mi se uope nita kazati. Znam da sam opet zakazao. Svi ste me vi unitili.
Zajedno s vaim prokletim Donanijem.
Hans Bartschleger mu je priao i stisnuo ruku. Vrlo lijepo... rekao je, a Leclereu
je to zvualo kao da je glas negdje daleko, s druge strane Rajne koja je tekla ispod prozora.
Gospoda su impresionirani, toliko vam ve sad mogu kazati. Molim vas, doite ponovo sutra.
Sigurno ete imali priliku.
Kao na oblacima, bez osjeaja da stupa po zemlji, Leclere je napustio sobu. Gotovo
nesvjesno spremio je violinu u koveg, zatakao ga pod ruku i isteturao van. Na obali Rajne je
sjeo na klupu, podigao okovratnik, jer mu je odjednom bilo hladno i zagledao se u tegljae
koji su tromo prolazili.
Nije mislio ni na to. Osjeao se kao da je u njemu sve izgorjelo, kao ljuska oraha koju
nosi vjetar. Vidio je sivoute, prljave valove Rajne, uo praskanje diesel-motora na
tegljaima, zveckanje tramvaja iza sebe i kripu koenja automobila, ali sve je to ipak bilo kao
zatieno debelom vatom, zvukovi i slike kao da su bili iza debelog zatitnog stakla.
Trglo ga je zveckanje pored njega.
Na njegovom kovegu za violinu leao je novi. Lijep, nov novi. Okrenuo se i
ugledao dva djeteta kako idu niz etalite kraj Rajne i kako se nekoliko puta okreu prema
njemu.
ekajte, htio je viknuti. Uzmite svoj novac natrag. Ja nisam prosjak... Ja sam Jean
Leclere, veliki Leclere...
Ali onda se nasmijeio. Spremio je novac, tutnuo koveg pod ruku i nastavio svojim
putem. Na jednome kiosku kupio je za onih svjetlucavih pedeset pfenniga vreicu kiselih
bombona koje je cu-clao na putu do hotela u starome gradu.
Sutra, pomisli. Sutra opet moram doi... ele mi dati priliku... Te noi nije spavao.
Sjedio je kraj prozora, gledao na usku ulicu, promatrao uliarke, puio i pio vodu mislei:
Koln je ovdje kao Pariz. Kako svi gradovi u siromatvu slie jedan drugome! I osjeao je
neto poput ponosa, nade da e to biti posljednja no u kojoj nepoznati Jean Leclere sjedi kraj
prozora nekoga malog hotela i promatra drolje.
S novim danom trebao je zapoeti i novi ivot...
Hans Bartschleger odmah je sljedeeg jutra primio Leclerea. vrsto mu je stegnuo
ruku. Bio je odlino raspoloen. Uspjeh! rekao je veselo. Potpuni uspjeh! Dobili smo
etiri ponude!
etiri? rekao je Leclere zgranuto. Srce mu je podrhtavalo od sree.
Uspjet ete, zar vam to odmah nisam rekao? A sad me posluajte to vam mogu
ponuditi. Moete birati, jedno je dobro kao i drugo. Bartschleger je uzeo upravo izraenu
kartu s imenom Leclere iz kutije i mahao njome po zraku. Rei u vam o ponudama prije
nego to sklopimo ugovor. Drim da ste poten ovjek. Ugovor je ve napisan, gospoica
Seiferth e ga odmah donijeti. A sada da ponemo... Prvo: Orkestar Orlando, Tivoli
Kopenhagen, itava sezona. Mjesena zarada dvije stotine dolara. Bartschleger je sretno
pogledao Leclerea. Ugovore sklapamo uvijek na bazi dolara, to olakava obraun na
gostovanjima u inozemstvu.
Leclere se osjeao kao da pliva u hladnoj vodi. Tivoli Kopenhagen rekao je tiho.
Orlando...
udite se, zar ne? Pa umijeem se uvijek ide uspjehu! A mi imamo najbolje
menedere za poslovne partnere. Ali nastavimo. Drugo: Orkestar operne kue u Bruxellesu. S
obvezom da svirate solo. Pomislite samo na violinski solo u opereti Paganini... Tree:
Orkestar dravnog radija u Amsterdamu. etvrto, to je lager: Violinist kod meunarodnog
show-orkestra Tommy Feltena... Felte-nove sigurno znate s televizije.
Jean Leclere je podigao ruku, bujica Bartschlegerovih rijei se stiala. Mislio sam
da... Leclere je nekoliko puta progutao.
Kao solist, mislim... na koncertnom podiju... s poznatim orkestrom...
To e sve doi. ovjek najprije mora imati osnovu.
Kod Tommya Feltena.
To je dvije stotine i pedeset dolara, gospodine Leclere.
Ali ja ipak neto znam! viknuo je odjednom Leclere. Pa dokazao sam da
znam svirati! Studirao sam Bacha... Brahmsa... ajkovskog... pa ja neto znam...
Pa tko sumnja u to? Hans Bartschleger mahao je novom karticom kao da u sobi
vlada tropska vruina. Pomislite samo na Paganinija, on je poeo kao violinist na trnici.
Jo iste veeri Jean Leclere je napustio kontinent i poletio s aerodroma K6ln-Wahn za
London. U depu je imao jo sedam stotina dvadeset maraka. Ali praznije od depa bilo mu je
srce. Bilo je gotovo mrtvo. Samo jedna misao vladala je njime. Bilo je to najogorenije to
ovjek moe zamisliti. Mrzim taj svijet, mislio je. Posljednji put u se u Londonu potruditi da
budem iskren. Znam, i ovaj posljednji put bit e uzalud. Svijet hoe da ga se vara! Samo
bezobzirni postiu cilj svojih elja. Ne cijeni se prosjak nego lopov. U Londonu u pokopati
zadnju trunku dobroga ovjeka u sebi. Poslat u-zvijer jer nitko ne trai drugo.
Bila je no kada je sletio u Crovdon. Autobusom zranog prometa odvezao se u
London.
Ni ove noi Jean Leclere nije spavao. Nije se ni trudio da u Sohou ili Whitechapelu
potrai hotelsku sobu.
Prvi put u svome mladom ivotu pio je dok se nije sruio. I osjeao se divno.


12.

Krajnje oprezno i s umjetnikom tankoutnou dr. Lombard je malim zahvatima
svakodnevno mijenjao lice Carole Donani. Nabrao je kou na licu, promijenio oblik obrva,
uzeo sitne komadie hrskavice iz uiju i tako ih preoblikovao. Naposljetku, kao za neku vrstu
generalne probe, dao joj je kosu obojiti u crno i urediti kosu na panjolski nain.
Divno! rekla je sestra Anne kada je Caroli skinula kapu za suenje kose. Sad
ste zaista posve nova ena, madame.
Carola je utjela. Od uzbuenja je zanijemjela. Okretala je glavu traei ogledalo. Ali
nigdje nije mogla otkriti staklo u kome bi se pogledala. ak su i prozori bili od mlijenoga
stakla, pa se u njima nita nije dalo vidjeti.
Jo tjedan dana, madame. Dr. Lombard ju je promatrao kao slikar svoju
dovrenu sliku, kritiki, u nadi da e dodavanjem svjetla postii jo jae djelovanje. Jo se
nasluuju oiljci iza uiju i s obje strane nosa. Za tjedan dana emo i laganim make-upom
moi pokriti preostale tragove.
A kako... kako izgledam, doktore... upitala je Carola jedva ujno. Dr. Lombard
je podigao ruku, dotakavi palcem i kaiprstom usne.
Neopisivo! Carmen je u usporedbi s vama bila pravo seosko potrkalo.
Zaista?
asna rije!
Carola je sumnjiavo gledala dr. Lombarda. Nije lagao, prepoznala je to po njegovom
iskrenom oduevljenju.
Neu... neu li se uplaiti same sebe, doktore? upitala je jo jednom. Dr.
Lombard se odjednom uozbiljio i kimnuo glavom.
Hoete, madame.
Hou?
Jo se sjeate svoga biveg lica i kad se za tjedan dana ponovo vidite, vie to nee
biti vae staro lice. A ipak e ono biti vae. Da bi to shvatili i priznali, morat ele proivjeti i
svladati ok. Morat ete se naviknuti na samu sebe.
To nee biti tako teko, doktore. Carola se ukoeno smjekala. Prolih tjedana
stalno je zamiljala taj trenutak: Dobit u ogledalo, drat u ga pred svojim licem i gledat e
me strana ena koja ima moj glas, izgovara moje rijei, usne oblikuje prema mojim
reenicama... pogledat u se i gledati kao da sam susrela strankinju. I uvijek u si morati
govoriti: To si ti. To si ti. Takva si kakvom te ogledalo prikazuje i nikada nisi ni bila drukija.
Tjedan koji joj je nagovijestio dr. Lombard, produio se na deset dana. Carola je
skupila sve strpljenje. Sada je mnogo spavala. Dr. Lombard joj je stalno stavljao bezokusno
sredstvo za spavanje u veeru o kojem ona nije nita znala. Trebala se opustiti. Dan kad se
pogleda u ogledalo zahtijevat e vie snage nego to ona trenutno ima.
Od Jeana Leclerea stiglo je opet pismo. Nakon dugih tjedana, konano pismo. Opet je
stanovao u Atlanticu i vjerno pisao o svojoj enji. Gdje je bio, to nije rekao. Pisao je samo
da mu treba novaca pa mu je Carola jo jedanput poslala dvije tisue franaka.
Bilo je tmurno jesenje jutro kad su dr. Lombard i sestra Anne nakon doruka uli u
Carolinu sobu. Sestra Anne je pod rukom nosila neto pravokutno: imalo je drveni okvir i
jeftini, uti karton na poleini. Carola je skoila sa svoje stolice. Po itavom tijelu osjetila je
ubrzano kucanje srca.
O... ogledalo... rekla je tiho. Naslonila se na zid, osjeala je kako su joj
popustila koljena. Dr. Lombard je kimnuo i sjeo na krevet.
Imali smo hrabrosti, madame, da izgubimo lice... imajmo sada hrabrosti da ga
ponovo naemo...
Zar zar ne mogu sama pogledati
Htio bih vam pomoi, madame.
Dovoljno sam jaka da se pogledam.
Bojim se da ete pretrpjeti ok.
Carola je odmahnula glavom. Ne, doktore, sigurno ne! Psihiki sam se pripremila
za ovaj trenutak. Jednom je morao doi, ne mogu ga izbjei. Molim vas, doktore, ostavite me
samu s ogledalom.
Dr. Lombard je oklijevao. Onda je kimnuo sestri Anne. Polegla je ogledalo, staklom
prema dolje, na stol i izala. Dr. Lombard se na vratima jo jednom okrenuo.
Ja sam vam na usluzi, madame. Bit u vani u hodniku. Pozvonite, molim vas, ako
me zatrebate.
Hvala, doktore. Hvala.
Vrata su se zatvorila. Carola je ostala sama. U njenoj ruci bila je najznaajnija,
najuasnija i najtea minuta njenog ivota. Zurila je u ogledalo i oklijevala. Rukama je
opipala svoje lice... osjetila je nos, trepavice, obrve, ui... sve joj se inilo kao i prije... ali ipak
je bilo drukije, bilo je to drugo, novo lice.
Sjela je, obuhvativi rukama drveni okvir ogledala.
Sada, rekla je u sebi. Sada! Samo jedan pokret i ugledat e ono to e od danas
zauvijek biti. Nema smisla da se boji... bila je to tvoja volja.
Carola je zatvorila oi. vrsto je zamirila, druim rukama podiui ogledalo.
Postavila ga je uspravno na stol, drei ga kao oslonac.
Dobro je postavljeno, pomisli. Tono je pred mojim licem.
Sporo,, sasvim sporo otvorila je oi.
Bio je to samo kratak pogled, trzaj trepavica. Onda je opet zatvorila oi, naslonivi se
elom na hladnu, staklenu povrinu ogledala.
Crna kosa, mislila je... bademaste oi... malen, ravan nos, sitan s uskim nosnicama...
sve je to vidjela u tome kratkom trzaju trepavica. To joj je kao jarka eksplozija sinulo u
oima. I jo neto je vidjela... stranu enu, potpuno nepoznato lice s kojim nije imala nikakvu
unutarnju vezu.
Kako dugo je Carola Donani tako sjedjela pred ogledalom, nije ni sama znala.
Osjeala je samo kako plae i kako joj se suze skupljaju nad gornjom usnicom, a djelomino
klize niz staklenu povrinu ogledala. Okrenula se da vie ne gleda to strano lice. Skoila je u
trenutku potpunog duevnog rastrojstva, dotrala do umivaonika i oprala oi. Onda je zastala
pred prozorom, zurei u zaputeni park vile i opet prelazila vrcima prstiju preko nosa, oiju,
obrva, usana, uiju vrata.
Iza nje se zaulo kucanje na vratima. Dr. Lombard je ekao na reakciju, a kada se nita
nije dogodilo postao je nervozan i nestrpljiv.
Da? rekla je Carola slabano. Uli su dr. Lombard i sestra Anne. Oboje su
pogledali prema ogledalu lealo je staklom okrenuto prema gore. Dr. Lombard je odahnuo.
Pogledala se. I mirna je.
Madame rekao je svojim blagim glasom koji bi vie pristajao psihijatru nego
kirurgu za kozmetiku. Morate se naviknuti.
Pokuat u, doktore. Carola se izmueno nasmijeila.
Kako vam se svia? Dr. Lombard je uzeo ogledalo sa stola. Caroline su oi
dobile izraz progonjenog. Prie li mi sada s ogledalom, ja u pobjei. Skoit u s prozora u
vrt. Ne mogu se jo gledati. Jednostavno ne mogu.
Morate priznati da je Prosper Mrime mislio na takvu ljepotu kad je pisao svoju
Carmen. Dr. Lombard je Carolin oigledni ok pokuao ublaiti oduevljenjem. ak je i
za njega, pod ijim rukama se rodilo novo lice, bilo jezivo kad je usporeivao Carolinu
fotografiju prije operacije s glavom koja je sad stajala na punom svjetlu dana glavom
junjakinje sa svom izraajnou koja se rada pod suncem juga.
Stavio je ogledalo na krevet. Carola je odahnula.
Kad... kad u biti otputena...?
Za pet dana, madame.
Netko e doi po mene.
Slutio sam. Dr. Lombard je sklopio ruke. Htio bih vam predloiti, madame,
da gospodina u svojoj sobi pripremim na ono to ga oekuje. Mukarci se u takvim zgodama
ponaaju udnovato glupo. Stoje, bulje otvorenih usta, pretjerano pokazuju kako su
iznenaeni. Svako dostojanstvo nadmonog nestaje. Doista je neugodno kako se ponaaju. To
uvijek i iznova doivljavam, a najee se radi o malim ispravkama. Dakle, ne radi se o takvoj
dalekosenoj promjeni kao, kod vas, madame.
Carola je odmahnula glavom. Hvala, doktore... ali ja to neu... -to?
Da prije pripremite Jeana.
Dr. Lombard je podigao ramena. Dakle, zove se Jean. Prvi put preda mnom spominje
to ime. Jean za koga se lijepa ena uinila jo ljepom. rtva koja se moda nikada nee
isplatiti... Iluzija koja e za nekoliko godina biti vjetrom odnesena poput svjetlucava
mjehuria sapunice.
Nee vas prepoznati, madame rekao je dr. Lombard oprezno.
Ja to i elim.
Ne razumijem...
Htjela bih vidjeti kako me gleda prije nego to shvati da sam to ja. Neu da preda
mnom glumi. Neka me gleda onako kako promatra enu koja mu se svia ili ga ostavlja
ravnodunim.
I to oekujete, madame?
Ja... ja to ne znam. Zvualo je jadno i beskrajno bespomono. Dr. Lombard je
osjeao saaljenje prema eni koja je bila toliko smiona da iluziju iskua u zbilji.
Strah vas je, madame?
Da rekla je iskreno. Ne znam to u uraditi ako me pogleda kao neto
svakodnevno.
Moda bih ipak prije trebao...
Ne! Ne! Carola je podigla obje ruke kao da se eli braniti. Dr. Lombard je sjeo
na rub kreveta, poigravajui se s ogledalom.
Za ljubav, madame, koja vaem srcu znai ispunjenje ivota, podnijeli ste veliku
rtvu.
Da... rekla je Carola tiho i naslonila se na zid.
Sve ovo vrijeme bili smo iskreni jedno prema drugome. Budimo to i sada. Ja sam
vam pomogao naravno, za trideset tisua franaka da sagradite novi idealni svijet i da
razbijete ono to vas jo podsjea na prolost. Vae lice. Sada nakon prvoga koraka u
nepromjenljivo, morate imati hrabrosti da tu iluziju i dalje pothranjujete i onda kad se taj
monsieur Jean zavidim mu to ima takvu mo nad enom kao to ste vi u prvom
trenutku prepoznavanja preplai, pa se bude glupo ponaao. To je pravo mukarca da u takvim
prilikama reagira bijedno. To je zato to o enskoj dui ne zna nita. Podnesite to mirno i
dostojanstveno, madame^
Svi mi znamo kakvu ljepotu nosite sa sobom... i budimo drski u naoj povjerljivosti:
prva no rijeit e sve probleme. Dr. Lom-bard se posprdno smijeio. Grijeh je najbolji
emulgator.
Carola Donani je utjela. Grijeh, mislila je. To je u biti primitivna rije za nebesa i
pakao kroz to mogu proi nae due. Djetinja rije, biblijska rije; ali kakav se svijet krije iza
toga, kakve sotone i kakve rajske divote. Bog nam nije smio dati srce niti osjeaje u njemu.
Bila bi to najbolja zatita pred grijehom. Ali ovako...
Dr. Lombard se podigao spustivi ogledalo na krevet.
Mogu vas otpustiti ve za tri dana, madame...
Ne! Carola je gledala prema ogledalu. Sunce je bljetalo u njemu i to ju je
zasljepljivalo. Moram se najprije naviknuti na se prije nego to druge budem mogla
naviknuti.
Dr. Lombard je sestri Anne dao mig i oni su napustili sobu. Na hodniku je otkopao
svoju bijelu kutu kao da mu je postalo prevrue.
Budite u njenoj blizini, Anne rekao je. Reakcija esto dolazi kasnije. U
svakom sluaju drite spremnu injekciju kardia-cola. Ne vjerujem u ovu krutu mirnou...
previe mi je skamenjena.


Dr. Lombard se bez razloga brinuo. Carola Donani pokazala je dranje koje je
zasluilo divljenje. U tiini svoje lijepe sobe ona je pripremala put u novi ivot onako kao to
ovjek planira dugo putovanje oko svijeta i u pripreme ukljuuje sve mogunosti koje bi
mogle iskrsnuti.
Uz pomo posrednika unajmila je malu kuu na obali, juno od Cannesa, kuu na
stijenama iznad mora. Gnijezdo za ptice ljubavnice, kako je poetski i proroanski rekao
posrednik. Kuu nije ni trebala pogledali, uzela ju je, jer za kratko vrijeme e ionako zraiti
dakom njene osobnosti.
Pisala je jednome draguljaru u Nici koga je znala s nekoliko Donanijevih gostovanja u
Monacu i ponudila mu dio svoga nakita na prodaju. Drago kamenje opisala je tono i struno,
navodei vrijednosti koje su se pojavljivale na meunarodnom tritu dijamanata. Ponudila je
dvadeset posto popusta u odnosu na tu cijenu.
Naposljetku je pisala Jeanu Leclereu u hotel Atlantic.
Ljubavi! pisala je. Prekosutra moe doi po mene. U tri popodne izai u kroz
vrata klinike i zagrliti te. Neu ti odati kako izgledam. Znam da e me oi tvoje ljubavi odmah
prepoznati. Ljubim te! Kad bi enja mogla otvoriti nebo, svijet bi danas potonuo... Kako
ovjek samo moe toliko voljeti?
Jeanu Leclereu predano je to pismo u neugodnoj situaciji. Poslovodstvo hotela
Atlantic dobilo je dopis. Upozoravajue pismo iz Londona. Poiljalac je bio izvjesni
Hilman Snider. Upozoravao je upravu na prevaranta Jeana Leclerea koji se izdaje za velikog
violinista, a nije nita drugo doli mali lupe.
Drugi direktor Atlantica, koliko god takvi dopisi bili prava rijetkost u ovoj kui,
pridao je toliku vanost tome pismu da je zamolio Jeana Leclerea da doe u njegov ured. I
koveg od krokodilske koe i otmjeni izgled mogu zavarati. Bez komentara, pristojno, s
asnom namjerom predao je pismo Jeanu Leclereu.
Izvolite, monsicur rekao je pritom. Moja je dunost da vas obavijestim o
tome. Bio bih vam zahvalan kad biste me sa svoje strane informirali.
Leclere je najprije proitao potpis. Hilman Snider. Lagani osmijeh zatitrao je na
trenutak na njegovim lijepim, mekim crtama lica. Crne kovre padale su mu na elo. ena
majinskih ambicija uzela bi ga sada u ruke i pomilovala.
Snider rekao je otegnuto. Spalite tu glupost!
Poznajete li poiljaoca, monsieur?
Jako dobro. Stari otrovni patuljak!
Kakav razlog ima da nam se obrati s ovakvim pismom?
Ja sam u dvadeselpetoj godini, monsieur, a Hilman Snider u pedesetdevetoj. Kako
biste vi reagirali kada bi kao ezdesetog-dinjak voljeli dvadesetogodinjakinju i izgubili je
zbog dvadeset-petogodinjaka...?
Jean Leclere se iroko osmjehnuo. Pogodio je u srce i to tono u ono mjesto koje
svakome Francuzu bijae ranjivo. Nita Francuz ne razumije bolje od komplikacija koje mogu
nastati u vezi sa enama. Drugi direktor zamiljeno je sklopio pismo.
Tako neto je bolno rekao je zatvoreno. Ali zato...
Bojite se za raun? Leclere je gurnuo ruku u dep na prsima. Bio je to brz i
siguran pokret. Njegovo je lice odjednom postalo oholo. Monsieur, ako stvari tako stoje
platit u unaprijed.
Ali samo za dva dana. U kui koja lupeima vjeruje vie nego svojim gostima ne
osjeam se dovoljno sigurnim. Koliko stoji? Molim vas, izruite mi raun.
Drugi direktor je grickao donju usnu. Bio je u sumnji. Mon-sieur rekao je
ublaavajue razumijem ovu neugodnu prigodu. Samo sam vas zamolio da se izjasnite o
ovome pismu. Bio bih nesretan kada bi nesporazum...
Koliko? upitao je Leclere ukoena i tvrda lica. Moja prtljaga bit e brzo
spakirana.
U tome trenutku stiglo je Carolino pismo. Donio ga je na srebrnom posluavniku
jedan od posluge. Jean Leclere je brzo otvorio omotnicu i pogledom preletio po malobrojnim,
blaenim redovima. Vidno je odahnuo, sporo sklopivi pismo. Znaajno se smjekao. Drugi
ga je direktor nestrpljivo promatrao.
Konano, mislio je Leclere. Konano...
Morat u ostati rekao je krajnje milostivo. Upravo sam primio vijest da e
me poznanici ovdje potraiti. Stavio je pismo u dep kaputa i pritisnuo bradom okovratnik.
Raun ipak moete pripremiti i poslati u moju sobu. Volim apsolutnu jasnou.
Ne ekajui odgovor napustio je direktorov ured. U velikoj, palmama ukraenoj
hotelskoj dvorani nekoliko puta je duboko uzdahnuo, prisiljavajui se da ne obrie hladan
znoj koji mu se pojavio na elu. Netko bi to mogao promatrati.
U tome trenutku Jean Leclere imao je jo stotinu i deset franaka u depu.


13.

Dan otputanja, srijeda, bio je hladan i kiovit. Nou je kiilo stoje ostavilo tragove na
drveu i zidovima, zemlja je trpko mirisala na mahovinu i trule. Sivo nebo visjelo je nad
Marseilleom. Inae azurnoplavo more izgledalo p prljavo i neprijateljski.
Dr. Lombard zaraunao je ostatak svoga honorara. Tih dvadeset tisua franaka gurnuo je u
ladicu svoga pisaeg stola kao da se radi o starome papiru. Nee dugo leati unutra. Stigao je
novi ureaj za masau, svjetiljka s ultraljubiastim zrakama bijae ve najavljena to je
trideset tisua franaka?
elim vam sreu kojoj se nadate, madame Burger rekao je Caroli kad joj je
uinio i posljednju kliniku uslugu i gurnuo slike novoga lica preko stola. Carola se morala
prisjetiti da se za dr. Lombarda zvala Magda Burger iz GieBena prije nego to se uz smijeak
zahvalila i uzela slike.
Bio je to udan osjeaj, gledati slike potpuno stranog lica i rei samoj sebi: To si ti.
Oko se moe prevariti, ogledalo moe izobliiti lea foto-aparata je nepodmitljiva.
Izgleda tako, tako i nikako drukije. I takva mora ostati zauvijek. Starit e, naravno,
bore e se ukapati u kou, ali i u starosti bit e to tvoj nos, tvoja brada, tvoje ui...
Monsieur Jean jo nije stigao rekao je dr. Lombard kad je Carola zakopala
svoj kaput.
On me eka vani.
Vani? Dr. Lombard je podigao obrve. Otkad ljubavnik poput psa mora ekati
vani?. Kakva je to ena? .inilo se da je Carola pogodila njegove misli. Podigla je ovratnik
svoga kaputa. Vani je pred prozorom vlaga kapala s drvea.
Znam to sada mislite. Ova ena je zagonetna! Dragi doktore, svaka ena je takva.
Zbogom!
Vie se neemo vidjeti?
Sumnjam. Najkasnije prekosutra napustit u Marseille. Gledala je kovege koji
su stajali pored pisaeg stola dr. Lombarda. Prtljagu, molim, poaljite u hotel Atlantic.
Na ime Burger?
Ne, na ime Jean Leclere.
Leclere. Dr. Lombard je zamiljeno gledao Carolu. Dao sam vam novo lice,
madame. Smijem li si uzeti slobodu da otvoreno popriam s vama?
Mislim da ste to uvijek inili, doktore.
Htio bih vas odvratiti od toga, madame...
Ali...
Moram vas upozorili radi onoga to ste nakanili. Moglo bi mi biti sasvim svejedno,
ali ja sam vas proteklih tjedana promatrao. Htjeli biste se rijeiti neega ega se u sebi ne
moete osloboditi. Vi to osjeate, a silite se da to ne osjetite. Unitit ete se, madame.
Stvarnosti se ne moete rijeiti bjeei u snove. Iz snova se jednom morate probuditi, a to e
biti uasno.
Ne znam to elite, doktore rekla je Carola ukoeno. Ne trebaju mi
upozorenja.
Gdje vam mogu pisati, madame?
Zato?
Ne bih htio prekinuti vezu.
Ali ja bih. Carola je uzela svoje rukavice. Glas joj je bio tvrd i gotovo
nepristojan. Dr. Lombard joj to nije zamjerio; naslutio je to se u njoj dogaa, sada, u ovih sat
vremena kad e uiniti prvi korak u novi, eljeni ivot.
Ne elite mi dati vau buduu adresu, madame?
Ne.
Dr. Lombard je ustao i pruio Caroli ruku.
Adieu, madame rekao je malo potiten od pomisli da se jedna ovako lijepa ena
baca u ljubavnu avanturu za koju je slutio da je samo zaslijepljenost. Moda ete misliti da
sam sentimentalan ako vam zaelim Boju pomo.
Carola je sagnula glavu. Odjednom je opet imala na licu izraz male djevojice koja
trai zatitu.
Hvala, doktore... rekla je tiho. Kae se da je Bog s onima koji se vole... ali ja
mislim da u si ovdje morati sama pomoi.
Naglo se okrenula i izala iz sobe. Sestra Anne je htjela poi za njom, ali dr. Lombard
je podigao ruku i odmahnuo glavom.
Ne! rekao je s izrazom uasnog umora. Vie nita ne moemo uiniti za
nju...
Pred vilom je stajao Jean Leclere i ekao.
U ruci je imao velik buket lijepih, kao krv crvenih kata i nemirno etao amo-tamo
ispred ulaza. Ponekad bi zastao promatrajui ene koje su dolazile putem to je vodio kroz
park. Ustanovivi da nije Carola, nastavljao bi svoju etnju pred ulazom pognute glave i s
cvijeem na leima.
Nije imao nikakvu predodbu o tome kako bi Carola mogla izgledati. Nije mu nita
napisala o tome to je dr. Lombard promijenio na njoj. Znao je samo to da je svoju prekrasnu
plavu kosu obojila u crnu. Zato je to trajalo nekoliko tjedana, nikako nije shvaao. Zastao je
gledajui opet niz put. Odmah u je prepoznati, mislio je. Njezin hod, njeno lagano,
razdraujue tijelo... osjeao je kako su mu se poela suiti usta i kako je sjeanje na
zajednike noi poput treptaja prolo njegovim tijelom.
Carola je stajala na ulazu klinike, u sjeni prednje zgrade i gledala prema njemu. Vie
od est tjedana nije vidjela Jeana Leclerea. ivjela je od sjeanja, razdirana enjom. Kad ga
je vidjela u njegovom kinom ogrtau vlanih, crnih kovra i ozbiljnog djeakog lica, nekako
ojaenog i razoaranog, bilo joj je teko misliti na arobni svijet u kojem je ivjela s njim.
Promatrajui ga, mislila je na rijei dr. Lombarda: Stvarnost se ne moe rijeiti
bijegom u snove. Bio je u pravu. Stvarnost je bila tu: visok mladi crnih kovra to stoji pred
ulazom i ena koja je dobila novo lice... i to jo? Ljubav? Blaenstvo u kojem se zaboravlja
na sve? Carola je pognula glavu. Bijae joj uasno priznati da oklijeva jer joj ovaj odrasli
djeak s buketom cvijea na leima vie nita nije znaio. Bar u ovome trenutku. Moda bi se
to opet promijenilo kad bi mu ponovo legla u zagrljaj i kad bi se san nastavio, a strast
probudila. ivjeti u opojnosti to je ona htjela. Za to je rtvovala svoje lice, bacivi sve iza
sebe.
A to ako se arolija ne vrati?
Jean Leclere je zastao zavirujui u park. Vidio je enu kako stoji na vratima. Pogled
mu je preao preko nje i podigao se do prozora. Zato me puta da tako dugo ekam, pomisli.
Hladno je i vlano. Pravo vrijeme za prehladu.
Carola je napustila ulaz i polako pola prema izlazu. Svaki korak bolno joj je
odjekivao u glavi. inilo joj se kao da hoda po uarenom kamenju.
Jo dvadeset koraka... deset... jo pet...
Na izlazu.
Jean Leclere je upravo okrenuo lea zidu. Zaplamsalo je drvce, zapalio je cigaretu.
Otpuhnuo je dim u hladan zrak i okrenuo se.
Carolin i Jcanov pogled su se susreli. Samo sekundu, onda je Leclere pogledao ustranu
i opet povukao dim.
Lijepa ena, pomisli. Vjerojatno panjolka. Ili iz june Italije. Usko, aristokratsko lice,
tijelo kao u gazele.
Leclere je kiljio prema njoj. Tako neto zove se enom iz snova. A sigurno stoji
bajoslovnu koliinu novca. To je dragocjenost koju ovjek mora okititi draguljima.
Carola je stajala na kapiji i gledala Leclerea. Usne su joj podrhtavale. Razumljivo je
samo po sebi da me ne prepoznaje. Da je poletio prema meni, operacija ne bi bila uspjela. Ali
on uope ne obraa panju na mene, ja na njega uope ne ostavljam dojam, ne pobuujem
njegov muki instinkt. Ravnoduan je prema meni kao eni.
Uputila se prema Leclereu, prekapajui po depovima svoga kaputa i zaustavila se
vrlo blizu njega. Leclere je brzo pogledao prema kapiji i ulazu u kliniku. Nitko nije dolazio.
Nasmijeio se. Bio je to onaj njegov srameljivi, djeaki osmijeh koji je Carolu prvi put
oarao na Place de 1' Opera u Parizu.
Madame! rekao je. Carolom je prola vruina. Jo me ne prepoznaje.
Molim vas, moete li mi dati cigaretu? upitala je. udila se to joj je glas
zvuao dublje nego inae. Jean Leclere je zaueno rairio oi. udno govori francuski,
pomisli. Govori kao da je sa sjevera. Jednu cigaretu...
Izvolite, madame! izvadio je svoju kutiju s cigaretama iz kaputa i pruio je
Caroli.
Hvala. I vatre, molim...
Leclere je zapalio drvce. Dok se naginjala nad njegove ruke da pripali cigaretu kosom
je gotovo dodirnula njegov nos. Pomirisao je parfem koji se irio od nje.
Otkuda mi je poznat taj miris, pitao se. Netko ga je koristio. Preko Caroline glave
pogledao je prema ulazu. Nitko se nije pribliavao.
ekate nekoga? upitala je stavljajui cigaretu medu po-drhtavajue usnice.
Da odgovorio je Leclere kratko. Ovaj mu je susret bio neugodan. Kad bi Carola
sada izala iz klinike i vidjela ga kako tu stoji s lijepom enom i pui, prvi susret poslije est
tjedana ispao bi razoaravajuim.
enu?
Da.
Bila je na operaciji?
Leclere je to ispitivanje smatrao nevjerojatnim. Jo malo pa e doi Carola. Koliko
god ova ena bila lijepa... ja ekam drugu, koja me nee stajati novaca, nego e me spasiti
bijede.
Ispriavam se, madame rekao je ljubazno, lagano se na-klonivi. Ne bih htio
biti toliko neuljudan da zbog razgovora ne primijetim pravodobno svoju enu.
Htio je poi prema kapiji kad ga je netko vrsto uhvatio za kaput. Zabezeknuto se
okrenuo. Ova strana, nepoznata ena vrsto ga je drala, njeno usko, prekrasno lice nalazilo se
tik do njegova.
Poljubi me! rekla je gotovo jadnim glasom. Jean Leclere je osjetio probadanje u
srcu.
Madame mucao je. Molim vas!
Zar ti se ne sviam?
Madame, moja ena...
Jesam li lijepa?
Vi ste aneo, madame. Ali pustite me, molim vas.
Da li biste me mogli voljeti?
Bio bi to raj! Leclere je oajno gledao prema klinici. Ako sada doe Carola.
Poljubite me onda! Pokaite da bi me mogli voljeti!
Luakinja, vjerojatno je luda, pomisli Leclere. Ludima ovjek ne bi smio proturjeiti
ukoliko je to ikako mogue. Inae mogu biti zloudni. Ali ovdje to nije bilo mogue.
Idemo u park rekao je promuklo. Ne radim to rado na ulici...
Osim nou na Place de 1' Opera, mislila je Carola smijeei se. U parku u je
jednostavno ostaviti, mislio je Leclere. Moda nas ugleda netko iz klinike pa me oslobodi od
ove napasnice. Zajedno su poli prema vili. Kod kapije Carola je naglo zastala.
Dosta smo se igrali rekla je tiho. Jean Leclere je gledao u park. Upomo,
pomisli, upomo. Ti si stvarno veliki, bedasti djeak. Govorila je njemaki. Odjednom
ju je napustila sva snaga.
Leclereu je stao dah. Cvijee mu je ispalo iz ruke i ostalo leati na prljavoj ulici.
Che... chriel zamucao je. Ne... Boe moj... chriel Rairio je ruke i
zagrlio je. Gotovo je pala na njegove grudi, zabadajui mu prste u ramena. Kad ju je poljubio,
sve je bilo kao prije: Straha je nestalo, sve sumnje su potonule, sve su se misli rasplinule u
jednom jedinom osjeaju on me voli, on me voli.
Zanijela ju je opojnost, san o velikoj srei. Dr. Lombard je spustio zavjesu, odmiui
se od prozora. Sestra Anne stajala je iza njega velikih, zauenih oiju.
Ona moe biti okrutna rekao je i poeo istiti naoale. Okrutna poput vatre
koja sve prodire kad se jednom zapali...


Leclere je hotelski raun platio gestom nalik onoj kojom se u prosjakov eir baca
novi od pet franaka. Platio ga je tono u centime, ni soua vie. Nije dao napojnicu, nije se
ak ni zahvalio. Drugi direktor Atlantica progutao je nepristojno vladanje stisnutih zuba.
ak i kada je Leclere rekao: Piite svome prijatelju Himanu Snideru kako vam nije bilo
potrebno da u zalog zadrite moje gae ostao je miran, utio je i namjestio lice nesretnika
koji ne vidi mogunosti da ikako popravi svoju krivnju.
Leclere je zatim u hotelskoj cvjearnici kupio buket utih rua i opet se odvezao gore
do apartmana. Izgledao je umoran i neispavan. Hrvati se s lavom ve je straan poduhvat
no koliko je tee ugasiti vulkan u eni gladnoj ljubavi. Osjeao se kao da su mu kosti uplje.
Kao da mu svaki korak odzvanja u mozgu.
Carola ga je ekala. Sjedjela je na krevetu, naga, bijele koe, razasute crne kose oko
uskog divnog lica. Kad je uao Leclere, protegla se, poduprla se rukama iza leda i nagnula
natrag. Nije se sramila, bila je u svome svijetu.
Leclere se trudio da je ne gleda. Iao je prema prozoru, sjeo je kraj malog pisaeg stola
i na nj stavio rue i malu knjiicu.
Od danas se zove Vera Friedburg rekao je.
Kako?
Nisam mogao dobiti drugu putovnicu. Samo njemaku. S ovim imenom. Nisu mi
htjeli rei kako su doli do nje. Izdana je u Kielu.
Vera Friedburg... Carola je dola do prozora i prila Jeanu. Nagnula se preko
njega, itajui putovnicu. Njena naga blizina, disanje njenih, na njegova leda pritisnutih grudi
i miris njene koe uinili su ga bezvoljnim i bespomonim. Pruio je svoje ruke prema natrag
i obuhvatio njene kukove.
Odjeni se, chrie rekao je promuklo.
Tako je lijepo biti naga.
Izgubit u pamet.
Poljubila ga je u zatiljak. Zar si ti ikada imao pameti, ljubavi moja? upitala je
njeno.
Putovnica je skuplja no to su prije traili. Sve su to odvratni lupei. Iskoritavaju
nas to smo u kripcu. Trae tisuu franaka vie.
Toliko i vrijedi. Carola je putovnicu uzela sa stola i prila prozoru. Sunevo
svjetlo igralo se oko njenog njenog, bijelog tijela. Leclere ju je gledao kao da je vidi prvi put.
Bilo je nemogue zasititi se te ene. ovjek joj se morao diviti kada god bi mu pogled pao na
nju. Drukije jednostavno nije mogao.
Peat je pravi, sve je u redu rekla je zatvarajui putovnicu.
Vera Friedburg... naviknut e se na ime Vera? Da, chrie rekao je promuklo.
Odjednom ga je, malo nakrenute glave, upitno pogledala. Njena nagost blistala je na
suncu.
Jesi li sretan? upitala je.
Beskrajno sretan.
Nikad nee voljeti neku drugu enu?
Nikada, chrie.
Ubit u te ako to ikada uini... zna li to?
Da rekao je bez daha.
Putujemo za dva sata.
Leclere je skoio. Kamo? uzviknuo je zaprepateno.
U Cannes. Juno od Cannesa imamo kuu, izmeu Juan les Pinsa i Antibesa.
Ti si boica! oduevljeno je viknuo Leclere. Trebalo bi te oboavati!
ini to rekla je i zatvorila oi. Putovanje je otkazano.
Uzeli su drugi vlak, etiri sata kasnije.


14.
U nastavku svoje turneje po sjeveru Bernd Donani je najprije svratio u Berlin. Odatle
je nakanio letjeti u Mnchen da se u Starnbergu u svojoj Vili Alba tjedan dana odmori i
poigra s djecom. Osim toga, htio se dogovoriti s kiparom o oblikovanju spomenika za Carolin
grob. elio je imati dostojanstven nadgrobni kamen koji bi krasio obiteljsku grobnicu
Donanijevih i govorio o ljubavi koja je tu pokopana.
Boravak u Berlinu ispao je, meutim, dui nego to je bilo predvieno.
Kriminalistikom isljedniku Fritzu Weghartu smrt Carole Donani nije davala mira. Iznova je
prouavao izvjetaje uhvativi se jedne nevjerojatne injenice koja je svima bila neobjanjiva.
Za Fritza Wegharta, velikog Donanijevog oboavatelja, bijae to vie od puke kriminalistike
revnosti. Njemu je lealo na srcu da na odreene tamne mrlje nesree baci svjetlo.
Molio je da razgovara s Berndom Donanijem. Pietro Bombalo je unato navici da se
pridrava termina to dozvolio. Let za Miinchen je otkazan. S policijom je valjalo imati dobre
odnose.
Donani se isprva protivio da ita uje o Carolinoj nesrei. Neka pokojnica ima
konano svoj mir rekao je gorko. Uasno je da ovjek mora ivjeti u spisima, a ve mu
je postavljen nadgrobni kamen.
Isljednik Weghart bio je drukijeg miljenja. Donio je listu pitanja koja su ostala
otvorena. Medu njima bijahu i dva koja su davala povoda da se ovjek zamisli nad njima.
Znam, bolno je, maestro rekao je to se jo jedanput moramo vratiti tome
traginom danu.
Molim vas, uinite to na najkrai mogui nain. Donani je rukom pokrio oi.
Izgledao je umorno. Fritz Weghart je samo krajnjim naporom sakrio zaprepatenje kad je
ugledao Donanija. Slavni dirigent je naglo ostario. To se vidjelo samo izbliza. Na podiju pod
televizijskim i filmskim svjetlima on je jo uvijek djelovao kao mladenaki, bjelokosi bog.
Sutra letim u Starnberg radi nadgrobnog spomenika. Molim vas, dopustite da
pokojnica konano umre i u vaim spisima.
Isljednik Weghart je kimnuo glavom. Sluaj emo smatrati zavrenim kad sva
otvorena pitanja budu razjanjena.
Sluaj? Donani je Fritza VVegharta gledao skamenjenog lica. Olkada je
moja ena sluaj?
To je samo struni izraz, maestro. Weghart je spustio svoj spis na mali stol za
puenje. Smijem li vam postavili nekoliko pitanja?
Izvolite!
Dan nakon smrtonosne nesree vae supruge jedan je neznanac s njena rauna
podigao cjelokupni iznos. Nismo mogli identificirati toga neznanca. Imate li moda i
najmanju slutnju tko bi to mogao biti?
Ne. To sam vam ve rekao.
Roak vae supruge?
Ne.
Zbog ega je vaa supruga ponitila svoj raun?
Ne znam. Donanijevo lice bilo je blijedo i ukoeno.
Je li moda dolo do svae prije nesree? Je li inae u posljednje vrijeme bilo
neslaganja u vaem braku?
Ne,
To ne bilo je jasno i nije doputalo daljnja pitanja u tome pravcu. Laem,
pomisli pritom Donani. Moram lagati. Zar da i sam posumnjam da je Carola podigla svoj
novac pomou posrednika kako bi se rastala? Time je prijetila kad su djeca imala ospice i kad
je sama otputovala iz Rima u Starnberg. Stalno sam morao misliti na to. Od njene smrti nema
niti jedne ndfci a da ne ujem njezin glas: Neu se vratiti... Zar da sve to kaem? Ne. To je
samo moja stvar. Carola sad lei u grobu i neka je ostave na miru.
Jo neto, maestro.
Donani je ljutilo podigao pogled. Jo neto?
Vaa supruga je imala skupocjen nakit. To zna svatko ve sa slika i iz novinskih
lanaka. U trezoru banke jo je samo mali dio toga. U Starnbcrgu bili smo toliko slobodni
da se raspitamo lei samo mala kutijica za nakit. Meutim, vaa supruga je vei dio nosila
sa sobom po turnejama. I nakit je, osim nekoliko relativno bezvrijednih stvarica koje je
nosila za vrijeme nesree, nestao...
emu sve to? upitao je Donani srdito.
Novac je podignut, nakit nestao tu bi se zamislio svaki isljednik.
Ja nisam isljednik, ja sam udovac koji je svoju enu volio vie od svega. Donani
je ustao. Bilo je jasno da je time htio zavriti razgovor. Fritz Weghart je ostao sjedjeti. Boljelo
ga je to mora biti toliko nepristojan, ali on nije bio samo Donanijev oboavatelj ve i
slubenik.
Mogue je da ju je netko mrtvu opljakao rekao je. Tu smo mogunost ve
tada uzeli u obzir, iako o bankovnom raunu jo nita nismo znali. Weghart se nagnuo nad
svoje spise. Kriminalistika policija radi poput arheologa koji sastavlja krhotine glinene
vaze. Potrudili smo se da skupimo podatke o svim enskim osobama koje su nestale u to
vrijeme. Tako smo otkrili da je na dan nesree izmeu sedamdeset tri nestale ene bilo devet
plavokosih koje su i po stasu odgovarale vaoj supruzi. Od tih devetoro etiri su naene...
petoro se jo uvijek vodi pod nestalim osobama.
Donani se naglo okrenuo. Znao je to Fritz Weghart namjerava nabrajanjem
nepoznatih tragedija. Pa to je savrena glupost! uzviknuo je. To je najjeftinija
izmiljotina!
Jeste li svoju suprugu mogli besprijekorno identificirati?
Sa stopostotnom sigurnou! Haljina, kosa, prstenje, automobil, papiri...
Od haljine nita nije ostalo... Sjeate se da je tijelo...
Molim vas! Donani je podigao ruke. Lice mu se razvuklo od muke. Pogled na
izgorjelo, skupljeno tijelo nikad vie nije mogao zaboraviti.
Bila je to Carola! rekao je glasno.
Onda moramo zatvoriti spise s nekoliko nerijeenih zagonetki.
Molio bih vas. Donani je spustio glavu. Taj dogaaj je odluujui dogaaj u
mome ivotu. Izgubio sam sve to mi je bilo drago. Molim vas, dajte sada i pokojnici mira... a
i meni...
Isljednik Fritz Weghart je ustao i nakon kratkog stiska ruku napustio sobu. Osjeao se
kao krivac iako je samo vrio svoju dunost.
Zatvorit u spise, mislio je. Priopit u dravnom tuilatvu da se vie nita ne moe
doznali. Doista, neka pokojnica miruje. Svaki ovjek nosi tajne sa sobom u grob valja ih
do odreene granice potivati.
Nakon to je nekoliko puta pokuavao i ekao na odgovor, Pie-tro Bombalo je sat
vremena kasnije uao u Donanijev apartman. Donani je sjedio kraj prozora, ukoeno buljei
na ulicu. Nije se okrenuo ni onda kad mu se Bombalo obratio. Nije bilo sigurno ak ni to da
ga uje, a kamoli razumije to pria.
Maestro... Bombalo si je ekao glavu, struui pritom vr-cima cipela po
tepihu. Iznudio sam etrnaest dana odmora. Moemo dva tjedna ostati u Starnbergu. A
onda... onda na tri mjeseca putujemo u Junu Ameriku. Sve je ve planirano. Prvi koncert je u
Santiagu. Bombalo je ekao Donanijev odgovor. On je, meutim, utio. Nije se ak ni
okrenuo. Sve je dakle u redu, maestro? pitao je Bombalo.
utnja.
Mogu li konano pristati? utnja.
Bombalo je uzdahnuo. Moramo ga izvui iz te letargije. Ali kako? Madona, kako?
Pomou ena bila je to pogrena raunica. Dalekim putovanjima bio je to samo
prostorni rastanak, ali ne i duevni. Donani mora zaboravili. Mora ga se prisiliti da misli na
sadanjost a ne na prolost. Morao bi se odvojiti od mrtve. On sad pripada iskljuivo ivotu.
Kad letimo?
Glas je trgnuo Bombala iz misli.
Sutra, maestro. U deset sati.
Znaju li djeca da dolazim?
Da. Bit e na aerodromu u Mnchenu.
Veselim se to u ih vidjeti. Donani je duboko udahnuo kao da neto mora
istisnuti iz srca. Zar ne misli da su obje nalik na Carolu...
Bombalo je tiho uzdahnuo. Veoma rekao je. Sad emo se etrnaest dana
moi igrati s njima.
to ti je etrnaest dana! rekao je Bernd Donani gorko.


Mala je kua, izmeu Cannesa i Antibesa, zaista bila ljubavno gnijezdo. Sastojala se
od velike, gotovo staklene dnevne sobe iz koje se pruao predivan pogled na more, zatim
velike spavae sobe s francuskim krevetom, male kuhinje, kupaonice i sobe za goste koja se
sigurno nikad nije koristila. Pristup tome mjestu bio je mogu jedino brojnim, u stijene
uklesanim stubama. Pokuaj da se do kue izgradi dizalo propao je zbog velikih trokova.
Zato je i stanarina bila tako niska, a posrednik tako sretan to ju je uspio uvaliti toj Njemici jer
nakon vlasnikove smrti nije bilo vie nikoga tko bi bio spreman da se vie puta dnevno pentra
gore-doljc po stijenama. A i plato na kojem je kuica leala bijae tako mali da se nije moglo
ni pomisliti na proirenje zgrade. Poput bijele krune smjetena je gore na vrhu stijenja,
okruena strmim obroncima, morem, nebom i suncem.
Leclere je s jezom gledao u dubinu. Stajao je naslonjen na ogradu terase, a morski
vjetar mu je puhao kroz crne kovre.
Ja nisam siguran od vrtoglavice rekao je i dalje gledajui dolje na more. Valovi
su se lomili na stijenju, pjena je prskala po iljastom kamenju. Carola, koja se sada zvala Vera
Friedburg, vjebala je na listu papira njezin potpis iz putovnice, sjedei za pletenim stolom.
Vera Friedburg... Vera Friedburg... Padalo joj je teko. Prava je Vera Friedburg imala
uspravan rukopis koji se posve razlikovao od mekih linija kojima je pisala Carola Donani.
Tko ovdje padne... rekao je Leclere.
Nadajmo se da nee ti. -Ja?
Zavoli li drugu, bacit u te odavde u more.
Zvualo je kao ala, Carola se pritom i smijala, ali oboje su znali koliko je to bilo
ozbiljno. Leclere se odmakao od ograde kao da ve sada ima osjeaj da ga neto vue u
dubinu. Sjeo je, na-slonivi se na zid kue i svoje djeako lice okrenuo prema suncu.
Duboke, tamne sjene leale su mu pod oima. Ova ena e me potpuno unititi. Prvi put se ne
osjeam kao pobjednik... ja sam
poraen. Ona me pokorila. Postao sam njezin rob. Nikad nisam vjerovao da postoji
ena koja e me natjerati da padnem na koljena. Ova to moe, za jednu jedinu no.
I to sada? upitao je Carolu koja je i dalje utke vjebala potpis Vere Friedburg.
Radit e, ljubavi.
Rado. Ali gdje i kako?
Davat e koncerte.
Koncerte! Leclere se grubo nasmijao. Sve je ispriao Caroli im su stigli u hotel
i im se ugasio prvi ar ponovnog susreta. Priao joj je o svome putovanju evropskim
zemljama, o svome prosjakom hodu od menedera do menedera, o sviranju pred Hansom
Bartschlegerom u Kolnu i o ponudama koje je dobio. Plesni orkestar, Tivoli, show-orkestar...
ili opet deseti violinist u nekom simfonijskom ili opernom orkestru. Zar da stanem na ulicu
u neki kut?
Ne priaj gluposti, ljubavi. Carola je zguvala papir s uvjebavanim potpisima,
prila ogradi i pustila ga da odlepra u more i nestane u dubini. Priredit e koncert za
violinu u jednoj od najveih dvorana u Cannesu.
U snu. Leclere je u djeakom bijesu stisnuo ake. Oh, one bih lupee od
menedera mogao izudarati nogama! Ta nadutost! Taj arogantni smijeak: Gle, gle, mladi
violinist. eli postati solistom! Drugi Menuhin, ha, ha, ha! to si ti mladi skakavci sve ne
umiljaju. Kao da s Menuhinom, Riccijem, Oistrachom, Heifet-zom i Campolijem nemamo
dovoljno solista. Pa, mi nemamo dovoljno koncerata za violinu da ih sve zaposlimo...
Ti si smuenjak, ljubavi rekla je Carola i brzim pokretom raupala Leclereove
kovre. ovjek mora znati ekati. To je sve. I ja sam dugo ekala dok te nisam nala.
Kimnuo je poput posluna djeaka, uzeo njene ruke i poljubio joj dlanove.
Ona jo ima novaca, mislio je pritom. Jo moemo ivjeti od sunca i ljubavi. Ne
smijemo samo misliti to e biti kad potroimo i posljednji franak.
Carola se nakon ruka sama spustila niz stijenu i uzela taksi do Cannesa. Jean Leclere
je ostao u ljubavnom gnijezdu, sjedei na terasi i svirajui Bachovu chaconneu. Bila je to
jedna od najslavnijih i najteih vjebi za prste za solo-violinista.
Franco Gombarelli primio je njemu nepoznatu Veru Friedburg na terasi hotela Golf u
Cannesu. Odmah su se prepoznali. Gombarelli je izgledao kao Bombalo, okrugao, pokretljiv,
temperamentan, irokih pokreta ruku kod prianja, pun glumake vjetine, ali u dogovorima
za novac nemilosrdan poput kamena. Zaista su svi jednaki, pomislila je Carola kad ju je
pozdravljao ljubei joj ruku i u tri reenice izrekao dvadeset komplimenata. Odmah e ba
kao i Bombalo podii oi prema nebu i uzdisati kao da visi na vjealima.
Preimo na stvar, gospodine Gombarelli rekla je sjedajui a konobar joj je ve
donio campari. Saznala sam za vae ime preko poznanika. Bombalo je stalno govorio
da je taj Gombarelli lupe, razmiljala je. Ako Bombalo nekoga naziva lupeom, onda to
mora biti kvalitetan meneder. Pria se da ste dobar meneder.
To me ini sretnim, signora rekao je Gombarelli ve malo opreznije i vrebajui.
to to znai, mislio je. Zar da joj budem menaderom?
Htjela bih da se pobrinete za jednog mladog violinista.
Oh, signora... Gombarelli je podigao oi prema oblacima. Bio je to tipino
Bombalov pogled. to u ja s violinistom? Glazbeni svijet sastavljen je gotovo od samih
violinista.
Solista. Organizirat ete solistiki koncert u Cannesu.
Izgledam li ja kao samoubojica?
Ja u platiti trokove koncerta.
Kada je Franco Gombarelli uo neto o plaanju, odmah je izgubio svoj pogled
zbogom svijete. Nagnuo se preko stola i zagledao u Carolu.
to pod time podrazumijevate, signora?
Unajmit ete dvoranu, najveu...
Vi ete platiti najamninu?
Tono. Pobrinut ete se za tiskanje plakata i ulaznica, angairat ete orkestar. Ne
mora to biti svjetski orkestar, dovoljan je neki gradski orkestar koji moe pristojno pratiti
solista.
I vi ete sve to platiti? -Da.
Gombarelli se poeo znojiti. Mnogo je ludog u naem poslu, mislio je. Ali ovo je
najlue. Platiti koncert koji nitko nee posjetiti. Ako ima previe novaca, neka ga dade meni...
Bio bih ak spreman da joj uinim protuuslugu bilo koje vrste.
Koliko to stoji? upitala je Carola. Gombarelli je isturio donju usnu.
To se mora tono izraunati, signora.
Vi u ovome nita ne riskirate. Doivi li koncert uspjeh, zaradit emo oboje. Ako
pak propadne, samo ja snosim trokove.
Carola mu je gurnula karticu preko stola. Na njoj je bila jedna adresa.
Jean Leclere, Cap d' Invalle. Sur le roc... Gombarelli je ukoeno gledao u slova.
to je to, signora?
Na ovu adresu za tri dana poslat ete pismo. Napisat ete da ste na jedvite jade
dobili adresu i da vas je impresario Francois Parthou iz Marseillea upozorio na Jeana
Leclerea. Zamolit ete ga da vam u petak, u sedamnaest sati pokae to zna. Tako e sve imati
svoj logiki slijed: preporuka, probno sviranje, koncert. Izvolite!
Carola je na stol stavila pet stotina franaka. Gombarelli je puhao. Pet stotina franaka
za pismo i probu. Mogao bih sudjelovati u toj gluposti bude li i dalje tako unosno plaena.
Napisat ete pismo? upitala je Carola.
Da, signora. Gospodin Leclere e biti sretan...
I utjet ete?
Kao riba, signora.
Dovidenja, gospodine Gombarelli.
Buon giomo, signora. Ponovno joj je poljubio ruku, priekao da ode, divei se
njenom hodu i tijelu i domahnuo konobaru.
Konjak... do ruba molim! rekao je.
Plaen solistiki koncert. Bijae to neto novo u dugogodinjoj karijeri Franca
Gombarellija.
Carola se zadovoljno vratila u Antibes. Ve izdaleka, gore visoko na stijenama, vidjela
je svoju malu, bijelu kuu.
Za tri tjedna napravit u od njega velikog umjetnika, mislila je. Bit e dvostruko
sretan... na pozornici i u mojim rukama.
ovjek moe kupiti i raj. Mora samo znati gdje ga moe nai.
Pismo je stiglo tono po dogovoru.
Donio ga je iz potanskog sanduia pored ulice Jean Leclere osobno, penjui se po
strmim, kamenim stubama.
Carola je leala na lealjci na terasi i sunala se. Sama s nebom i morem, leala je
naga na suncu, ispruenih ruku i nogu. Predivno, smederuiasto, svjetlucavo tijelo. Jedino je
lice pokrila vlanom maramom; dr. Lombard joj je zabranio da prva tri mjeseca izlae lice
jakim sunevim zrakama budui da se pod njima koa previe isuuje i da je, posebice
novooblikovani nos bio krajnje osjetljiv na visoke temperature.
Jean Leclere se trudio da pri pogledu na nago tijelo opet ne postane nemiran. Pustio je
da se vrata terase zalupe kako bi istakao da se vratio. Carola je pod zatitnom maramom
okrenula glavu prema njemu.
Je li stigla kakva pota? upitala je. Onda je shvatila koliko je to pitanje
nelogino. Podigla je ruku i mahnula Leclereu. Kako glupo od mene... ta tko bi nam
mogao pisati? Tko bi znao da mi ovdje imamo svoj raj?
Za mene je stiglo pismo.
to! Skoila je bacivi maramu s glave i nagnula se. Leclere je gledao mimo nje,
krv mu je opet umila u sljepoonicama. Ta ena je stvorena samo za ljubav. Sve to ini,
svaki pokret, svaki zvuk, sve je na njoj zamamno i puteno.
A od koga je?
Od nekog nepoznatog. Leclere je proitao ime poiljaoca.
Neki Franco Gombarelli.
Nikad ula. Carola se digla s lealjke i pola prema Leclereu. Uzela mu je
pismo iz ruke, okrenula ga nekoliko puta i opet ga pruila Leclereu.
Leclere je otvorio omotnicu, rasklopio list, preletio dopis i zaudio se. Njegove tamne
obrve su se skupile, djeako mu je lice poprimilo izraz duboke zauenosti. Onda je jo
jednom proitao pismo. Ovaj put isprekidana daha.
Neto neugodno, ljubavi? upitala je Carola.
Zove me da sviram! bio je to krik. Zamisli! Impresario me moli da mu neto
odsviram. U petak! U Cannesu! Franc,ois Parthou, taj marsejski gad me preporuio... Zar je
tome vjerovati!?
Daj da vidim! Carola mu je uzela pismo iz ruke i proitala malobrojne retke koji
su sadravali upravo ono to je rekla Gom-barelliju. Pa to je lijepo... sad e se roditi tvoja
zvijezda, ljubavi moja. Bacila je pismo na stol i stavila ruke oko Lcclercovog vrata.
Vjerujem u te rekla je tihim, njenim glasom. Svirat e onako kako voli. A to e biti
nedostino.
Leclere ju je poljubio, gladei joj topla leda. Petak rekao je, gledajui mimo nje
na grebenove pune pjene. To su jo tri dana. Vjebat u kao luak... Svirat u s
Menuhinom uz plou... Pokazat u im to moe Jean Leclere.
Odmah poslije ruka odvezli su se u Antibes i kupili dobar gramofon i sve ploe
velikih virtuoza na violini koje su mogli dobiti. Nisu se dugo zadrali u gradu, vratili su se u
svoju kuu na stijeni i ve nakon desetak minuta Leclere je, stojei pred gramofonom u
dnevnoj sobi vjebao teke skladbe. Onda je iskljuio gramofon i svirao sam ravnajui se
prema notama. Carola ga je njeno primorala da se otme opojnosti i odvukla od stalka za note.
I genije mora neto pojesti rekla je uzimajui mu violinu iz ruke. Sad je
dosta.
Kakav sam bio? postavio je staro, uvijek ponavljano pitanje medu umjetnicima.
I Donani ga je postavljao nakon svakog koncerta kad je bio sam s Carolom. Kakav sam
bio...
Carola se okrenula. Neto ju je otro probolo u srcu. Zaborav ne uspijeva zbog sitnica,
razmiljala je. Samo rije, samo primjedba i prolost se opet budi.
Ne znam rekla je prisiljavajui se da joj glas zvui pouzdano. Ja ne mogu
razlikovati sitnice, ali uvijek smatram da si predivan.
Leclere je bio sretan kao djeak koji je primio dar. Ali on nije samo sanjao o uspjehu,
nego je i radio na njemu. Tri dana nije bilo tiine u kui na stijeni, zvukovi violine satima su
lebdjeli nad morem, uvijek iste melodije, artistike skladbe Paganinija, dvostruki Kreislerovi i
Sarasateovi hvatovi. Carola ga je tih dana prepustila njegovom unutarnjem i vanjskom miru.
Samo su nou leali jedno drugom u rukama i nakon ekstaza razgovarali o svojoj budunosti i
srei to su se susreli.
Leclere je u petak bio blijed i rastresen, neraspoloen i namrgoen. Ja nisam
kolarac! vikao je kad mu je Carola vezala kravatu i etkom prolazila kroz crnu kosu.
Prokletstvo, osjeam se kao da moram recitirati pjesmicu pred strievima i tetama koji e doi
u goste. Ostavi me konano na miru!
Carola je utjela. Dobro je poznavala tremu. Bilo je pjevaa koji iza pozornice
sekundu prije nastupa nisu mogli istisnuti ni zvuk iz grla da bi onda, stupivi pod svjetlo
reflektora, bogovski pjevali. Bernd Donani znojio se prije svakog izlaska na podij, a Caruso
se, tako se bar prialo, svaki put previjao od boli u trbuhu. Jean Leclere se, meutim, ponaao
poput neodgojena djeaka, prigovarao je, reao i trao naokolo kao zarobljeni tigar.
Franco Gombarelli organizirao je sve onako kako je Carola propisala. U muzikoj sobi
hotela Golf doekao je Jeana Leclerea kim-nuvi nekoliko puta kad mu je ovaj prilazio.
Naravno, razmiljao je Gombarelli, tako mora izgledati da bi bogataicama ispio
mozak. Mladi s izgledom zaigrana djeaka, crnih kovra i melankolinih oiju poput doge.
Mekane ruke za milovanje. Pune usne za poljupce. Vitko tijelo koje ne optereuje, ali se igra s
miiima. Tipovi na koje ene padaju uvijek su isti. ovjek to jednostavno ne moe razumjeti.
Dobro doli, budui majstore! uzviknuo je Gombarelli, drei se uputa. Pomislio
je da e na tim glupostima jo i dobro zaraditi. uo sam da bi poznati solisti uskoro u
usporedbi s vama mogli biti maji kaalj. Kolega Parthou o vama je pjevao hvalospjeve. Ako
je samo etvrtina od toga istinito, onda vas eka blistava budunost.
Leclere se uope nije obazirao na to ushienje. Izvadio je svoju violinu, nategao
gudalo i poeo ugaati ice. Carola je ostala vani, sjedjela je u dvorani i ekala. Tako je on
elio.
Moemo li? upitao je Leclere kad je ugodio violinu. Gombarelli je glasno
obrisao nos.
Moram to pretrpjeti, pomisli. Ponaanje virtuoza ve ima. Otiao je do klavira,
pogledao note koje je ondje poloio Leclere i zaueno podigao pogled.
Ovo biste eljeli odsvirati?
Zar ste mislili da u vam svirati twist?
To je najtee to postoji u violinskom podruju. Ve sama kadenca...
Bojite li se moda toga to ete me pratiti?
Gombarelli je pocrvenio i sjeo za klavir. Umiljeni fifiri! Uspije li odsvirati ovaj
koncert bez pogreaka, stvarno je majstor. No, to emo odmah uti. Bit e to cviljenje make
koja se koti.
Preskoit u dugi uvod kratko je rekao Gombarelli. Poet u etiri takta prije
vaeg poetka. Idemo, dakle!
Jean Leclere je zatvorio oi. Ne boj se, mislio je. Ne mora se bojati, ti to moe, dugo
si vjebao, u tvojim prstima ivi svaki ton.
Ve kod prvog poteza gudalom Gombarelli je zaueno podigao pogled. to su vie
svirali u Gombarellija se budio osjeaj sree i nade da e doivjeti divan trenutak, jedan od
onih kratkih trenutaka u ovjekovu ivotu koje on vie nikad ne zaboravlja.
Kad je otpoela solo-kadenca, Gombarelli je spustio ruke u krilo i zurio u Jeana
Leclerea. Imao je zatvorene oi, prsti su mu klizili po icama, gudalo je letjelo, crna kosa
padala mu je na elo, inilo se kao da se cijelo njegovo tijelo pretvorilo u glazbu
instrument iz kojega vibriraju zvukovi. Novi Paganini, pomisli Gombarelli potreseno. Boe
moj, to smo to ovdje otkrili. Ovo to izbija iz ovoga mladia pravo je udo. Prepozna li svijet
to se u njemu krije, rodit e se nova zvijezda. Ako prepozna!
Zavrni taktovi bijahu klicaji veselja. Gombarelli je iscrpljeno spustio ruke na tipke i
nekoliko puta duboko udahnuo. Jean Leclere se probudio kao iz dubokog sna. Pritisnuo je
violinu na svoja prsa i zurio u Gombarellija.
Predivno rekao je Gombarelli nakon podue utnje. Jednostavno predivno!
Je... je li to istina? Leclereov se glas mogao jedva uti.
Ja to inae nikad ne bih rekao, Jean! Imate veliku budunost pred sobom.
I priredit ete koncert?
Vi me jo pitate? Gombarelli je ustao pruajui Leclereu obje ruke. Jean,
zahvaljujem vam na ovim trenucima. Moram vas zamoliti za oprotaj... zaista... isprva sam
mislio da je Parthou pretjerao, da mi u gnijezdo eli staviti kukavije jaje. Ali sada znam da
imate sve uvjete da postanete jedan od velikana. Gombarelli je stisnuo ruke Leclereu.
Nadaren je, mislio je pritom. Ali zar ga nee koiti njegov karakter? to ga vee za tu enu?
Tko je ta Vera Friedburg? to je dosad radio?
Dolo ie i pitanje kojega se Leclerg bojao. Moralo je doi.
Gdje ste dosad bili? Leclereovo lice se ukoilo. U Parikoj filharmoniji.
Pod Donanijem?
Da.
I Donani nije prepoznao va talenat?
Ne.
udno! Gombarelli je odmahnuo glavom. Zato ste otili od Donanija?
Zato to vie nisam htio ostati! Leclere se odjednom izderao. Gombarelli je
uzmakao kao da se prepao da e dobiti violinom po glavi. Ne mogu podnijeti aroganciju i
omalovaavanje! Htio sam dalje... dalje... nisam htio zavriti kao violinist u posljednjem redu!
Ja znam to mogu!
Gombarelli je kimnuo. Izgorjet e, pomisli gotovo tuno. Propast e zbog samoga sebe
genij koji se ne da njegovati. Za kratko vrijeme provrit e kao loe uvano vino. Njegov e
karakter ubiti umjetnika u njemu.
Kad e biti koncert? upitao je Leclere.
Za tri tjedna. elio bih ga temeljito pripremiti. Gombarelli je nervozno preao
rukom kroz kosu. Plakati, oglasi u novinama, leci, dva-tri razgovora za novinare... nastojat
u zainteresirati i Radio-Monaco. Ta htjeli bismo da to bude savren uspjeh.
Zar jo sumnjate u to?
Ne. Gombarelli je poklopcem poklopio klavijaturu. Doi emo na svoj raun.
A ta gospoda Vera Friedburg e ga snositi, mislio je. U biti ta je igra, koju igramo s
njime, sramotna. Odgajamo umjetnika koji ne posjeduje ljudske kvalitete da bi to mogao biti.
Trebalo bi mu rei: Ti dodue arobno svira, djeae moj, ali iznutra si trula, crvljiva jabuka.
Ostani ono to jesi igraka bogataica iji su ti rauni otvoreni. Ti ne mora odijevati frak
da bi ivio.
Poslat u vam ugovor, Jean rekao je Gombarelli. Jako sam radostan to smo
se upoznali. Nakon koncerta potanko emo porazgovarati o menederskom ugovoru, zar ne?
Umoran i iscrpljen, Leclere je napustio sobu za glazbu i potraio Carolu u hotelskoj
dvorani. Sjedjela je kraj prozora, pila aj i itala modni asopis. Kad ga je spazila, skoila je,
potrala prema njemu i uzela njegovu glavu u svoje ruke. Poljubila ga je poput majke koja
pozdravlja sina nakon poloena ispita. Leclere se oslobodio njezinih ruku naglim trzajem
glave.
Je li bilo dobro? upitala je Carola, preplaivi se odjednom.
Posve.
Imat e koncert? -Da.
Ovdje u Cannesu?
Da.
Pa to je predivno! Carola se zavrtjela i domahnula jednom od livriranih
konobara. Bocu ampanjca! uzviknula je. Moramo to proslaviti, ljubavi!
Leclere je odmahnuo glavom. Teko diui pritisnuo je koveg s violinom pod ruku.
Idemo odavde, chrie rekao je promuklo. Hou kui. elim biti sam.
Ali ljubavi!
Leclere se okrenuo i napustio hotelsku dvoranu. Carola je bacila novanicu na stol i
pourila za njim. Dostigla ga je na etalitu. Iao je namrgoen i pognute glave kroz mnotvo
ljudi kao da prije nekoliko minuta nije izvojevao najveu pobjedu u svome ivotu. Kad je
Carola gurnula svoju ruku pod njegovu, otresao ju je kao dosadnu muhu.
Sad e postati solist, razmiljao je. Veliki violinist. Svijet e mi biti otvoren. Ali ova
ena e me koiti. Uvijek e biti kraj mene. Uvijek e htjeti da njena bude zadnja. Danju e sa
mnom postupati kao s djetetom, a nou kao s neiscrpivim mukarcem. Dok se svojom
svirkom budem obraao nebu, ona e biti moj pakao.
to ti je? upitala je Carola tiho. - - Nita!
To je zvualo tako neuljudno da vie nije pitala. Ni u kui nisu razgovarali. Leclere je
sjedio kraj ograde terase i zurio u more i zapjenjene grebenove.
Te noi prvi put su spavali odvojeno dodue jedno kraj drugoga, u istome krevetu,
ali nijedno rukom nije potrailo drugog, nijedno tijelo nije se pritislo uz drugo. Nijedna ruka
nije traila mekou i toplinu. Izmeu njih se odjednom naao zagonetan zid koji je nestao tek
u zoru kad je Carola oprezno poloila glavu na Leclereova prsa i kad je njegova ruka jo u
polusnu kliznula po njenom tijelu.
Uzdahnula je i opet zaspela.





15.
Sljedeih dana sve je opet bilo kao prije. U Leclereovu ivotu stalno su se smjenjivale
vjebe za violinu i njenosti, a Carola je uivala u zanosu njegove mladenake, djelotvorne
snage kao u opojnom otrovu.
Kad su prvi plakati visjeli na Kanskim zidovima i oglasnim ploama, Leclere se slikao
pored njih, a jedan je objesio u malom kunom predsoblju. esto je stajao pred njim i glasno
itao:
Gala-koncert Beethoven ajkovski Prokofjev svira
Jean Leclere, violina uz pratnju Torinskog simfonijskog orkestra
pod vodstvom Maria Brandellija Velika dvorana Umjetnike kue u Cannesu.

Kako to zvui rekao je sretno. Svira: Jean Leclere, uz pratnju... Boe moj, ja
to jo uope ne mogu shvatiti. A kad pomislim na tu veer, uasno se bojim. Prsti e mi biti
kao oduzeti, eh eri e.
Bit u uz tebe. Carola je naslonila glavu na njegovo rame. Svirat e kao
nikada prije.
I onda je odjednom stigla ta veer. Stigla je tako brzo da je Leclere uvijek iznova, ne
vjerujui gledao na kalendar. Gombarelli mu je poslao obavijest. Karte se nisu ba najbolje
prodavale, ali s obzirom na novo ime, ovjek mora biti zadovoljan. Torinski orkestar
doputovao je u Cannes pa je Leclere prijepodne odmah imao probu radi upoznavanja s
glazbenicima i dirigentom. To nije bilo nita novo. On je to ve poznavao, samo to je dosad
uvijek sjedio medu muziarima i sa zaviu gledao ovjeka koji je s Donanijcm stajao pred
orkestrom. Sada je to bio on. Sad je stajao kraj dirigentskog pulta dogovarajui se s Mariom
Brandellijem o pojedinim dijelovima izvoenja. Konano je mogao rei: elim da ovo bude
ovako, a ovo u svirati ne onako kao to je to u partituri nego vie piano. Dakle,
orkestar me ne smije pokrivati. Sad je on bio taj koji je nareivao, prema njemu su se drugi
morali ravnati, on je stajao ispred svih. Bio je to divan osjeaj, pobjedniko kucanje srca,
duboko zadovoljstvo nakon godina prieljkivanja.
Prijepodne je prohujalo s probom. Leclere je za ruak jedva neto pojeo. Osjeao je
kako mu se grlo opet polako stee. Popodne je postao nervozan. Kad su iz Antibesa krenuli u
Cannes, sjedio je blijed i upao pored Carole ija se veernja haljina s vezom od crnih perli
svjetlucala. Jednu kovru svoje crne kose privrstila je ukosnicom od briljanta i rubina.
Njezina je ljepota bila oaravajua. Ona je bila uzor junjakog savrenstva ene.
Ali Leclere to vie nije primjeivao. Ukoeno je gledao preda se i nijemo pokretao
usne. Jedno mjesto kod ajkovskog zadavalo mu je glavobolju, pa ga je ponavljao u sebi.
Franco Gombarelli doekao ih je na zadnjem ulazu Umjetnike kue i u pretjeranom
oduevljenju zagrlio Leclcrca. Kroz prozor uo se zvuk instrumenata, zamrena zbrka tonova.
Orkestar se zagrijavao.
Gombarelli je pustio Leclerea da prvi ude u sobu za umjetnike, a Carolu je zadrao
povlaei je za ruku.
Signora! rekao je tiho, gotovo u njeno uho. Prije nego to pone, moram
vam jo neto rei. Najamnina za dvoranu stoji dvije tisue franaka, orkestar e stajati sa
smjetajem, putom, honorarima osam tisua franaka. Ja dobijam tisuu, sve zajedno to
iznosi jedanaest tisua franaka.
Odmah u vam ispisati ek. Carola je upitno pogledala Gombarellija. Kakva
je prodaja karata?
Loa, signora...
.Koliko e sluatelja bili u dvorani?
Stidim se to rei. Gombarelli je zaista pocrvenio. Carola je grickala donju usnu.
Koliko?
etrdeset dva, signora...
to? srce joj je na trenutak stalo.
etrdeset dva. Nijedan vie. Nepoznat violinist...
Pa to nije mogue! U dvoranu stane tisuu i tri stotine ljudi, a samo etrdeset
dva...? Carola je prela rukom preko oiju. On e... on e, dakle, svirati pred praznom
dvoranom.
Izgleda, signora.
Jeana e to duevno potpuno slomiti.
Gombarelli je preklinjui podigao obje ruke. Ja to ne mogu promijeniti, signora. Ja
ne mogu dovui ljude za kosu. Ve juer sam ponudio slobodne ulaznice; ljudi nisu ak htjeli
ni doi po njih. E, kad bi to bio Menuhin!
I on je jednom morao poeti! uzviknula je Carola. Gombarelli je kimnuo.
Da, kao udo od djeteta! Ako Jeanu odjenete kratke hlae i pronesete li glasinu da mu je
etrnaest godina, moda i mi napunimo dvoranu.
Carola nije odgovorila na tu sarkastinu primjedbu. Ostavila je Gombarellija i pourila
za Jeanom da ga ohrabri.
Kad je ula u sobu za umjetnike, Leclere je stajao kraj prozora i akom udarao u zid.
Zavjesu je strgnuo, leala je zguvana, poderana i zgaena pod njegovim nogama.
Jean! uzviknula je Carola uasnuto. to je? Leclere se nije okrenuo. Samo
mu je glava pala na prsa.
Jesi li vidjela dvoranu? upitao je potmulo.
Ne.
Pogledaj je!
Znam.
Leclere se naglo okrenuo. U njegovim tamnim oima kao da je bilo neto luako.
to to zna?!
U dvorani je etrdeset i dvoje ljudi rekla je gotovo neujno. Podigla je obje ruke
i prila Jeanu. Ali malo ispred njega zaustavila se i ostala stajati. Bojala se da e joj udarcem
odbiti ruke. Lice mu se divlje trzalo.
Ipak! etrdeset dva! Ponosan broj. Ja sam mislio da je dvorana potpuno prazna.
Tih etrdeset i dvoje moralo se dobro sakriti ili se smrzavaju u samoi pa su sjeli radi grijanja.
Leclere je lupnuo nogom i podigao aku. Banda! derao se. Svi ste vi bastardi!
Nemate pojma o umjetnosti! Neu svirati! Ne dolazi u obzir! Neu svirati pred praznim
gledalitem! Radije bih otiao svirati na trnieu!
Ljubavi pokuavala ga je smiriti. Leclere je zabacio glavu.
Ostavi te blesave rijei! Ako orkestar eli, neka svira. Ja ne izlazim.
Mora, Jean!
Moram? Tko e me prisiliti na to? -Ja.
Ti? Smijeno! uje li smijeno! Ha ha ha! Ti me moe prisiliti da ti doem u
krevet, ali ovdje odluujem ja.
Bezobrazan si, Jean rekla je Carola tiho.
Ja sam smijena figura! derao se Leclere. Strailo! Zato mi taj lupe
Gombarelli nije rekao da su prodane samo etrdeset dvije ulaznice? Nikad ne bih ni doao!
Upravo zbog toga ti nije ni rekao.
Neu ni ovako nastupiti! galamio je Leclere prkosno.
Hoe!
Ne! Ne! Ne!
Bude li se ponaao poput nezrela djeaka, ja u otii rekla je Carola ozbiljno.
Leclere je ljutito podigao ruke uvis. Crne kovre letjele su mu oko glave.
Pa idi, onda! Idi! Glas mu je postao prodoran, eksplodirao je. Sva mekoa i
njenost bijahu razorene njegovim bijesom. Vrati se tamo odakle si i dola! Brini se opet o
ai hladnoga mlijeka! Brii mu znoj s ela! Budi prvi plan i pozadina na njegovim
fotografijama! I moljakaj ga da ti doe u krevet...
Caroline oi su se ukoile. Onda je iroko zamahnula i udarila ga posred lica. Od
udarca se zateturao prema natrag, rukama pokrio obraz i zajecao.
Carola je ekala na uzvratni udarac. Hajde, pomislila je, a njome je prostrujala ona
ledena odlunost kao i one noi na cesti za Wannsee, kad su stajali pred nepoznatom mrtvom
enom i odluili se na korak u novi ivot. Udari me. Drugo nisam ni zasluila.
Ali Jean Leclere se nije micao. Samo se okrenuo, pritisnuo lice na prozorsko staklo i
utio. Tek kad su se vrata zatvorila, naglo se okrenuo. Carola je otila. Umjesto nje uao je
Gombarelli, stidljiva smijeka, trljajui ruke. Imao je lice pretuena psa.
Van! urliknuo je Leclere.
Za deset minuta poinje koncert rekao je Gombarelli zapinjui. Htio bih jo
samo...
Van! Leclere se sagnuo i uhvatio stolicu. Da bi se zatitio, Gombarelli je
podigao ruke.
Gospodine... u dvorani je deset novinara!
Dakle, od onih etrdeset dva desetorica su sa slobodnim ulazom!
U meuvremenu -pedeset jedan. Na veernjoj blagajni bilo je jo nekoliko ljubitelja
glazbe.
Van! Leclere je bacio stolicu prema Gombarelliju. Impresario se spasio jednim
skokom i istrao iz sobe. Za njim su se zalupila vrata. Teko diui Leclere se naslonio na zid
i rukavom obrisao znoj sa ela. Pred vratima je uo graju, Gombarellijev organ se jasno
isticao. Kad su se vrata ponovo otvorila, Leclere se obazro za novim predmetom koji bi
mogao baciti i otkrio svoj violinski kovei.
U sobu je uao dirigent Mario Brandelli. Leclere je maknuo ruke s kovega. to vi
jo traite ovdje? dahtao je.
Vas, da vidim jeste li spremni. Orkestar ve sjedi. Vi biste se prije nastupa trebali
jo poeljati.
Neu svirati!
Ali mi hoemo! Glas Marija Brandellija zvuao je izazivaki. Ne radi se o
broju posjetilaca ve o umjetnosti.
Fukam ja na to!
Kod Donanija ne biste to smjeli rei.
Leclere je daleko isturio glavu. Njegovo blijedo lice bilo je isce-reno.
Izrekne li netko jo jednom Donanijevo ime u mojoj nazonosti, ubit u ga
rekao je promuklo. Razumijete li me! Ubit u ga! Na spomen toga imena osjeam se kao
da me netko ubada noem!
Kako elite. Mario Brandelli je slegnuo ramenima. Provjerio je da li je njegova
bijela mana na pravome mjestu i potegao frak. Bacio je pogled na sat i kimnuo.
Jo dvije minute. Ja u sada izii. Ako hoete, moete me slijediti. Svirat emo, a
na vaim dionicama sjedit emo utei. Bit e to dosad najudniji koncert za violinu. I na taj
nain ovjek moe postii da se o njemu pria, tu imate pravo.
Otvorio je mala vrata prema dvorani i koraknuo prema podiju. Slab pljesak doleprao
je do njega. Leclere je vidio kako se naklonio i otvorio partituru.
Druim rukama Leclere je uhvatio svoju violinu. Osjeao se kao u penici.
Nepodnoljiva vruina prila mu je mozak. Neu izii, pomisli. Ne, neu. Ali ipak je iao...
stisnuo je violinu uza se, gurnuo je pod ruku i isteturao na podij.
Opet pljesak, slab, hladno je odzvanjao u praznoj dvorani. Otraga u gledalitu vidio je
nekoliko razasutih glava u praznim redovima. Bile su kao svijetle toke na tamnom platnu.
Klanjajui se traio je Carolinu svjetlucavu haljinu u gledalitu, ali je nije naao. Otila je.
Zauvijek je otila. Tako brzo se moe rastati, to ide tako lako.
Odjednom je osjetio bezgraninu usamljenost. Osjeao se naputenim. Kako je hladno
u tome svijetu.
Mario Brandelli podigao je svoj dirigentski tapi. Orkestar je zasvirao. Kod prvih
tonova Leclere se trznuo... zurio je u Brandellija, uklijelio svoju violinu pod bradom,
grevito uhvatio gudalo i zauo zbrku tonova ne prepoznavajui melodiju.
I on me ostavlja na cjedilu. I on, jadikovao je u sebi. Svi su protiv mene. to sam
uinio? Zato me svijet eli prognati?
Brandelli je okrenuo glavu prema njemu, lijeva ruka mu se pozivajui pruila prema
Leclereu. Bijela, otvorena ruka. Trzaj prstiju, ruka se lagano podigla i... znak... poetak...
Boe moj, poetak!
I Leclere je svirao. Njegova violina ga je sluala, ali bilo je to samo reproduciranje
nota koje je napisao skladatelj. Nedostajalo je due, tumaenja, onoga neizrecivoga to u
glazbi izaziva oaranje i zanos. Bila je to kolska svirka, a ne koncert virtuoza.
Koncert je protekao a da Jean Leclere nije osjetio nita vie doli nude da izdri.
Naklonio se pred slabim pljeskom i vie se nije pojavljivao iz sobe za umjetnike iako je
pedeset jedan posjetitelj i dalje pljeskao. Prepustio je Mariju Brandelliju da im se zahvali za
to.
Opet je bio sam. Brandelli je nestao ne rekavi mu vie ni rijei. Od Franca
Gombarellija nije bilo ni traga, a Carola je zauvijek otila. Pojavile su se samo dvije istaice,
udei se to je jo uvijek netko tu. Poele su istiti podij.
Leclere je umorno pospremio svoju violinu i napustio koncertnu kuu. Na ulici je jo
jednom podigao pogled do osvijetljenih prozora. Ondje je sjedio orkestar s Gombarellijem i
slavio uz nekoliko boca vina. uo je smijeh. Ismijavaju me, mislio je ogoreno. Smiju mi se.
Onda je ugledao plakat. Visio je na kunome zidu, veliki komad papira ispisan utim
slovima.
Gala-koncert.
Leclereovi prsti pretvorili su se u kande.
Pribliio se plakatu, uhvatio ga i otrgnuo sa zida. Mladi par koji je prolazio kraj njega
zaueno se zagledao u Leclerea. Iznad njega, kroz prozor, jo uvijek je odzvanjao smijeh.
Prestanite! Htio je vikati. Prestanite! Molim vas, prestanite, molim... znam da sam
budala! Prestanite s tim smijehom!
Ali on nije vikao. Uhvatio je koveg s violinom objema rukama i potrao. Bjeao je
dolje prema moru pa onda du obale van iz grada.


Carola je vrsto spavala kada se Leclere uuljao u spavau sobu i tiho povukao vrata
za sobom. Gotovo sat vremena stajao je dolje kod strmih stepenica ne usuujui se uspeti.
Bojao se da je kua naputena, a ovdje iznad grebena usamljenost ga je spopala razarajuom
snagom. Onda se ipak uspeo, zatvorio vrata i zastao u predsoblju suspregnuta daha. Sve je
tamno. Sve je tiho i naputeno. San o velikom Jeanu Leclereu se rasplinuo.
Tapkao je kroz tamu do spavae sobe. Kad je vidio da je Carola u krevetu, preplavio
ga je neizmjeran osjeaj sree. Tiho se skinuo i odgurnuo pokriva. Carola je spavala kao i
uvijek, naga, povijenih nogu.
Legao je do nje, stisnuo se uza nju, poloio svoju glavu na njeno rame i poljubio je u
vrat. Nije se probudila... apnula je neto u snu, obavila rukom Leclereovo tijelo poput majke
koja zatiuje svoje dijete stiui ga uza se.
Leclere je sklopio oi. Zaspao je sa smijekom. Bio je sretan i osjeao se zatienim.
Kad se probudio, bilo je svijetlo jutro. Carola je ve bila ustala. Pozvao ju je, ali ona se
nije odazvala. Skoio je i glasno viui trao po kui sve dok nije naao njezin papiri na
stolu pripremljenom za doruak.
U Cannesu sam kratko je pisalo na njemu. Vraam se oko podne.
Pokraj papiria leale su jutarnje novine s otvorenim stranicama za kulturu. Leclere se
nagnuo i proitao kratku kritiku.
Gala-koncert mladog violinista Jeana Leclerea uz kristalnu pratnju Torinskog
orkestra pod ravnanjem Maria Brandellija u Velikoj dvorani Umjetnike kue nametnuo je
veliko, gorljivo pitanje o najboljem stoje nudila ta veer: Gdje je Jean Leclere dao skrojiti
svoj frak?
Leclere je zguvao novine bacivi ih zajedno s drugima, nepro-itanim, dolje u more.
Ali onaj strani bijes koji ga je sino spopao nije se vratio. Prospavao je, nestalo je unutarnjeg
pritiska, sunce je sjalo. Sjedio je na terasi nad svjetlucavim, plavim morem.
Imam vremena, razmiljao je. Carola nije otila, a bilo bi i udno kada bi se ena
mogla odvojiti od mene. Sve dok ona ostane sa mnom ivot e biti bezbrian. Morat u se
ogledati gdje lee nove prilike.
Dorukovao je s tekom pa onda sjeo kraj radija i sluao plesnu glazbu. Kako se samo
ovjek moe toliko uzrujati zbog jedne neuspjele veeri, razmiljao je proteui se na suncu.
Prema ivotu trebao bih imati mnogo hladniji, nemilosrdniji odnos. Zar netko suosjea sa
mnom?
Naslonio se i zatvorio oi. Barem sunce nije imalo nita protiv njega.


Carolu nije stajalo samo viesatnog nagovaranja nego i etiri tisue franaka dok se
Franco Gombarelli konano nije pokazao spremnim da priredi novi koncert.
Ja vie ne radim za toga luaka, signora! uzviknuo je Gombarelli popivi
aperitiv za osvjeenje svojih glasnica. Ponudite li mi i dvadeset tisua, ja to neu uiniti.
Dat u vam etiri tisue i ni franka vie. Za to ete se pobrinuti da na moj troak
jo jednom angairate orkestar i unajmite dvoranu. Ovaj put u Monte Carlu.
To je savrena ludost! Oprostite, signora, ali bilo bi bolje da stanete na neki kutak
ulice i dijelite novanice. Tako bi barem doli u novine. Gombarelli je povukao kravatu i
otkopao gornje dugme na koulji. Uzbuenje je u njemu oslobaalo nepodnoljivu vruinu.
Koga ete namamiti na violinistiki koncert nepoznata ovjeka u dvorani u Monte Carlu?
Da to ovjek glasno kae, odmah bi ga zatvorili u jednu ustanovu. Monte Carlo! Da i princu
poaljem pozivnicu?
Naravno. Slobodnu ulaznicu.
Stvarno imate smisla za humor, signora. Gombarelli se naslonio. Rezignirao je.
Va mladi prijatelj se ponaa kao divljak. Za mnom se baca stolicama, a Mariju Brandelliju
prijeti ubojstvom. On zna svirati, ja to priznajem, ali on nema ni trunka zrelosti i vrstoe
karaktera da bi ivio drukije no to je dosad inio. Kao prijatelj lijepih, bogatih ena...
Neukusni ste, Gombarelli! rekla je Carola kruto.
to da vam kaem nego istinu, signora?
Nemojte priati ve neto uinite. Evo! Preko stola gurnula mu je sveanj
novanica. Gombarelli je bespomono gledao. Sjed-jeli su u dvorani hotela Golf ali su njihove
fotelje, bile u kutu izvan vidokruga ostalih gostiju. Gombarelli je brzo uzeo novanice i
gurnuo ih u dep.
etiri tisue franaka, prebrojite rekla je Carola tvrdo.
Vama vjerujem, signora. emu prebrojavati?
Kad e, dakle, biti koncert?
to je mogue prije. Ali iskreno se bojim da to va mali Jean nee prihvatiti.
Prepustite to meni. Unajmite intimnu dvoranu, ne veu od etiri stotine sjedala.
etiri stotine! Gombarelli je pogledao u strop. Bude li svako drugo sjedalo
zauzeto, hodoastit u u Lourdes i tamo prijaviti novcL udo.
U dvorani e biti etiri stotine sluatelja. Gledalite e biti rasprodano. Makar
poklanjali ulaznice. Carolino je lice bilo kruto, a pogled nije trpio prigovora. Nakon
koncerta s Jeanom Lelercom obraunat ete viak prihoda.
Poludjet u, signora! Zato mi taj novac odmah ne poklonite? emu takvo lutanje?
Neka ima osjeaj da je zasluio. Neka naui vjerovati u se.
Ali emu to? Zar mu je to potrebno kraj vas? to vi imate od toga?
Carola je zaueno pogledala Gombarellija. Prvi put je ostala bez odgovora. Meutim,
odjednom je shvatila koliko Gombarelli ima pravo. emu sve to? Napustila je virtuoza s
dirigentskim tapiem i pobjegla u novi ivot. A sad je poela stvarati novoga virtuoza. Ako
joj to uspije, sve e biti isto kao s Donanijem: Putovanja svijetom, probe, koncerti, primanja,
mlitavi umor i jutarnje ustajanje jer sve se mora nastaviti... probe, koncerti, primanja...
Svijet e htjeti uti Jeana Leclerea... u koncertnoj dvorani, na televiziji, radiju, ploi...
Carola je nervozno rukom prela preko oiju. Kako to da to dosad nisam opazila pa mi
ovjek poput Gombarellija mora skrenuti panju na tu injenicu?! Dosad je u Jeanu Leclcrcu
vidjela samo mladost, strast ljubavnika, ar zaborava, svoju blaenu sreu koju je htjela
nagraditi uspjehom i slavom. Odjednom je ugledala i drugu stranu; ivot u sjeni slave pred
kojim je pobjegla. Sve je upravo onako kao kad sam upoznala Donanija, razmiljala je s
ledenim uasom. Bila sam zaslijepljena njegovim uspjesima, oboavala sam ga. Vie uope
nisam mislila. Jer beskrajno je lijepo biti sretna, nita drugo nego samo sretna. A to je ispalo
od toga...
Franco Gombarelli je ispio svoj aperitiv.
Rado u vam vratiti vaih etiri tisue franaka, signora rekao je uljudno. Carola
je odmahnula glavom.
Jo samo jedan koncert. Moda uspije.
Va novac je u pitanju. Gombarelli je ustao. Uinit u sve to mogu. Neu
da stvar propadne zbog mene. Samo bih vam htio unaprijed kazati da se protivim tome da
gledaoce najprije oraa-mim pa da ih potom dovuem u dvoranu. Vie od poklonjenih ulaznica
ja ne mogu uiniti.
Kako i to ete raditi, meni je svejedno. Carola je ustala. Od vas oekujem
punu dvoranu. Niti jednu praznu stolicu. Ni jednu jedinu!
Gombarelli je kimnuo. Bilo je besmisleno dodati jo neto. Boe moj, pomisli, kakve
kvalitete ima taj mladi da je ovakva ena tako poludjela.
Ali u ivotu je uvijek tako. Krivi uvijek imaju prednost.


Tri sljedea tjedna bijahu ispunjena tekom borbom. Jean Le-clerc se protivio da jo
jednom nastupi. Protivio se divljim provalama bijesa i plaljivim jadikovanjem, razbio je vazu
i bolestan legao u krevet. Tek kad mu je Carola priprijetila da e ga ostaviti, opet je postao
normalan i uraunljiv.
Od ega emo ivjeti? upitala je Carola polaui zadnju obavijest o stanju na
bankovnom raunu na stol. Leclere je nepovjerljivo kiljio u listi. Imam jo trideset devet
tisua franaka!
Lijepa hrpa novca, chriel
To je samo aka novca ako ovjek mora ivjeti iskljuivo od toga i ako uz to ne
zarauje.
Ima i nakit. Leclere je to rekao posve trijezno.
I to e uskoro biti potroeno. Zna da nakit, ako ga prodaje, upola vrijedi.
Bit e dovoljno za dvije ili tri godine, chrie.
A onda?
Tko zna to e biti za dvije godine. Leclere joj je stavio ruku oko vrata.
Atomski rat, propast svijeta...
Ne blebei gluposti. Oslobodila se njegova zagrljaja i naslonila. Pokuao joj je
milovati grudi, ali ona mu je grubo odgurnula ruku. Leclere je slegnuo ramenima. Onda nita,
pomisli isturivi donju usnu. Ja to mogu izdrati, ali ti ne moe. Kad se smrai, poet e se
tresti.
Ove bi godine morao poeti da zarauje kao solist nastavila je pribrano.
ovjek ne moe jednostavno rezignirati i zapustiti svoju nadarenost samo zato to jedanput
nije uspio.
Nikad neu uspjeti! Nikada! Leclere je skoio. Nesavladiv nagon tjerao ga je da
je povrijedi. Kladio sam se na krivog konja, to je sve! uzviknuo je. Mislio sam da su
novac i ljubav dovoljni da utru put. Bilo je to krivo, idiotski! Sada uviam da je postojao
samo jedan ovjek koji me je mogao izvesti na svjetlo. Jedini koji je za to imao mogunosti
bio je Donani!
Carola je problijedjela. Prsti su joj se ukoili.
Obeali smo jedno drugom da to ime vie nikad neemo spominjati rekla je
muklo.
Obeali! Leelerc se grubo nasmijao. Istini je nemogue pobjei. Pa to smo
mi? Mukarac i ena koji ujutro, u podne i naveer padaju jedno drugom u zagrljaj. Koji se
obmanjuju ako misle da uivaju najveu sreu, a u zatiljku im kuca strah. to e biti? Kako li
e se to zavriti? Naglo se okrenuo i nagnuo prema Caroli. To ti je poznato, zar ne?
vikao je. Zna li ti kako e se to nastaviti?
Da. Nastupat e na koncertima.
Ne!
Da! Pogledala ga je i on je u njenom pogledu prepoznao okrutnost na koju je
upravo i sam bio spreman. Zaustavio je dah i stisnuo zube.
Da! Svirat e! rekla je Carola jo jednom. Svirat e jer te ja plaam.
Ti... ti plaa?
Ja unajmljujem dvoranu, dajem tiskati plakate, plaam Gombarellija da ti bude
meneder. Ja sam sve kupila. I orkestar koji te prati. Lice joj je bilo kao od kamena.
Leelerc je osjeao kako mu klecaju noge, kako mu se tresu ruke i kako mu se elo rosi
hladnim znojem. Mojom e pomoi postati sve ili nita!
Ti, govno! rekao je jedva ujno.
Mislim da smo sada kvit. Ustala je i zguvala obavijest iz banke. Tako se
rasplinjuju iluzije, dragi moj. Puknu kao baloni od sapunice. Ti me voli zbog novca, ako sam
to dobro razumjela? Ja te volim zbog tvoje bujne mladosti. Je li to isto tako jasno izraeno?
Zato da glumimo jedno drugome? Kad sam u Berlinu bacila sve od sebe, vjerovala sam u
veliku, vjenu ljubav. Jo u Marseilleu gdje sam izgubila svoje lice ja sam vjerovala u nju.
Sanjala sam o njoj kada smo se uselili u ovu kuu. Sanjala sam o njoj jo do prije pet minuta.
Jedna tvoja reenica, jedna jedina reenica promijenila je sve. Iznova si mi se predstavio. Ne
onako kao neko na Place de l'Opera u Parizu, djeaki drzak i armantan, sa svojom
blistavom mladou ne, predstavio si se kao ono to zaista jesi: Plaeni ljubavnik!
Chrie... mucao je Leelerc.
Ostavi tu glupu rije! Carola je prila ogradi i zagledala se u zapjenjene
grebenove. Potedimo se te komedije. Za svaku no dobiva svoju nagradu, za svaki
zagrljaj svoj obol. Ti ima neto na ponudu, a ja to kupujem od tebe.
Carola! urlao je Leelerc. Stisnuo je ake drui cijelim tijelom.
I jo neto: Jo imam novaca. Jo te mogu plaati. Ali i onda kad ga vie ne budem
imala, bit emo prikovani jedno za drugo. Do smrti. Za tebe sam rtvovala svoje lice.
rtvovala sam ga da zauvijek ostanem s tobom. Ne zahtijevam mnogo, ako sada kao
protuvrijednost traim tvoj jeftini ivot. I ti e poput svih mueva raditi za svoju enu;
sasvim je svejedno kako i gdje. To ti je dunost! Ne moe joj pobjei. Mogu te prisiliti.
ime? Leelerc je udario nogom o pod. Kako, he? urlao je. Kako e
me prisiliti?
Tako to u te ubiti rekla je sasvim mirno. Ubila sam staru Carolu Donani i
postala Vera Friedburg. to mi onda znai ubiti jednog Jeana Leclerea?
Ti... ti si jeziva... mucao je Leelerc. Okrenuo se i pobjegao s terase natrag u
kuu. Znao je da Caroline rijei nisu dramsko i prazno blebetanje. Smatrao ju je sposobnom
za takav in.
Kad je Leelerc nestao, Carola je naslonila glavu na kuni zid. Srce ju je boljelo, imala
je osjeaj da e se sljedeeg trenutka sruiti. to sam sve rekla, osjeala je kako se potisnuti
pla pretvara u drhtanje cijeloga tijela. Boe moj, to sam sve rekla. Pa to nije istina, sve je to
la. Ja ne mogu bez njega, trebam ga kao dah, kao svagdanji kruh, kao oednjeli vodu. Bez
njega ne bih bila nita, ivim samo kroz njega.
Pritisnula je dlanove na lice. Na trenutak je imala arku elju da skoi preko ograde i
da se razmrska na grebenovima usred us-pjenjenog mora.
Leelerc je u noi dogmizao na njenu stranu i poloio glavu na njene grudi. Bio je
poput psa koji trai toplinu i milovanje.
Svirat u rekao je tiho. Iako je bila budna, Carola se nije pomakla. Uinit u
sve to eli, samo priaj sa mnom. Reci da me voli, ostani moja chrie...
Ostala je nijema, ali se okrenula prema njemu pritisnuvi svoje lice u njegove crne
kovre. Tiho je udahnula kad su njegove vrele ruke poele milovati njeno tijelo.
Godinu ili dvije, mislio je Lcclerc pritom. Tko zna kako e svijet tada izgledati. Bilo
bi glupo da si upropastim te dvije godine.


Drug je koncert poluio veliki uspjeh. Dvorana je bila ispunjena do posljednjeg
mjesta. Osam stotina ruku frenetino je pljeskalo, jer za slobodan ulaz ovjek ipak neto mora
uiniti. Novinski kritiari koji su takoer sjedjeli u dvorani sa slobodnim ulaznicama udili su
se ogromnom uspjehu mladog ovjeka koji je svoj violinski solo odsvirao kao kolsku lekciju.
Na kraju se koncerta ravnoduno naklonio kao da eli rei da ga taj pljesak uope ne dira.
U prostoriji za umjetnike Franco Gombarelli dotrao je do Leclerca i htio mu estitati.
Smijem li vas osloviti s maestro? Prevrnut ete svijet na glavu! Gombarelli je svoju
ulogu igrao savreno. Sjeo je za stol stavljajui na njega hrpu novanica. Pogledajte, dragi
moj! Dnevna blagajna! Viak od dvije tisue franaka. To je impozantno za prvi pravi koncert!
Znale li koliko je iznosio prvi Paganinijev honorar? Dvije krike kruha s maslacem i sirom, ha
ha! Vi ste sretnik, Jean!
Leclere nije odgovorio. Pristupio je stolu, uhvatio sveanj novanica, podigao ga i
bacio zabezeknutom Gombarelliju u lice.
Uzmite i to, Verina kreaturo! rekao je sasma mirno. Ne znam to vam je dala
da se izvede ova komedija, ali nije to dovoljno za ovu majstorsku predstavu. Nedostajalo je
jo ovo. Stavite si to u dep. Bude li mi potreban novac, uzet u si ga na jednostavniji i
zabavniji nain u krevetu. Laku no!
Gospodine Leclere! Gombarelli je skoio. Jo neto!
to jo? Stavite svoju izdajniku nagradu u dep. Gombarelli je stao tik pred
Leclereom. Njegove tamne oi su se arile.
Neto sam zaboravio. Htio bih vam izraziti svoje oduevljenje vaim karakterom i
znanjem. Izvolite!
Podigao je obje ruke i oamario Leclerea po obrazima. Leclere je podigao ake, ali
visoki Gombarelli bijae znatno jai od njega. Jednim pokretom zaustavio je Leclereove ruke
udarivi ga potom jo dva puta u lice.
Tako rekao je Gombarelli duboko zadovoljan. To bi bilo to! Za to u rado
dati deset tisua franaka bude li potrebno. Dobar odgoj me spreava da vam pljunem u lice.
Ali kao posljednje ponesite ovo: Smatram da ste najbjednija svinja od ovjeka koju je ikada
izdravala jedna ena. A sada laku no!
Leclere se iznemoglo naslonio na zid. Lice ga je peklo kao da je bilo u vatri. Zbog
snana Gombarellijcva udarca ruke nije ni osjeao. Polako nije znao koliko je to trajalo
vratio se ivot u njega. Noge su mu se pokrenule i odnijele ga do stoia-
Novac je jo leao na podu, lani obraun na stolu. Pored toga leala je violina, smea,
njeno isprugana. U njenom laku zrcalili su se lusteri na stropu.
Podigao ju je s obje ruke, zamahnuo visoko nad glavom i bacio je o zid. Zazvuavi
zvonko, gotovo poput djejeg krika drvo se razmrskalo, a ice zatreperile u zraku. Samo vrat
violine ostao je u njegovoj ruci. Uz psovku i njega je bacio u kut sobe.
Leclere se okrenuo i napustio kuu kroz zadnji ulaz. Sve mu se gadilo. Kad je svoje
lice ugledao u zatamnjenom prozorskom staklu, to lice muke kurve, nateklo od
Gombarellijcvih udaraca, nabujalo kao od kvasca, isplazio si je jezik i pljunuo na svoju sliku
u staklu.


Zajapurena lica lutao je Jean bez cilja cestom koja je vodila za Cannes. Zato se uputio
tamo, to je htio u Cannesu, kako e se ubudue nastaviti veza i ivot s Carolom, taj
promaeni ivot koji se gradio na strastima, to nije znao. Osjeao je potrebu za bijegom. Za
bijegom pred onim to e se sada traiti od njega.
Kad je ono na Place de 1' Opera u Parizu priao zanosno lijepoj eni dirigenta
Donanija te je gotovo nevjerojatnom smionou poljubio, mislio je na unosno udvaranje. Na
kratku, neozbiljnu vezu bez dubine, bez drama i, pogotovo, bez posljedica. Ali onda se sve to
slomilo na njemu. Kao ogromni val povuklo ga je sa sobom na more iako nije znao ni htio
plivati. Sad je leao iznemoglo na nepoznatoj plai, kao ljubavni Robinzon. Tako je barem
osjeao, alei se duboko i bolno.
Nakon pola sata pjeaenja pored njega je stao automobil, pokupio ga i odvezao u
Cannes. Bio je to neki Englez koji je bez rijei puio lulu i samo lijevom rukom upravljao
kolima, ne brinui se uope za svog suputnika.
Jean je zurio kroz staklo na vratima. to da radim, neprestano je razmiljao. Postoje
samo dvije mogunosti: Otii od Carole i izloiti se neizvjesnoj budunosti ili ostati i stalno je
omamljivati u noima. Tako dugo dok se ne nae prilika da se klisne iz tih okova u drugi, jo
nepredvidiv ivot u kome bi se dalo ivjeti mirnije, ali s istom bezbrinou.
Englez ga je u luci pustio iz kola. Leclere je stao uza zid palube i zagledao se iznad
bijelih jedara i motornih jahti pa na elegantne etae pod raskonom rasvjetom Croisette.
Najradije bi plakao. Osjeao se doista bijedno, a bio je i bijesan.
Trebao bih se napiti. Nalokati. I priekati kako e se stvari razvijati. to mu je drugo
preostalo? Bilo je, naravno, mnogo naina kako bi se mogao vratiti u normalan ivot. Opet bi
mogao sjesti kao violinist u posljednji red nekog orkestra, mogao bi svirati po barovima,
prikljuiti se nekom putujuem orkestru ali Carola bi stalno bila kraj njega. ena koja je
zbog njega odbacila bogat ivot, promijenivi lice, za koju vie nije bilo povratka.
Jean je te veeri potisnuo sve mogue probleme. Lunjao je lukom etvrti Cannesa. U
nekoj lukoj krmi napio se i upoznao djevojku koja mu je nakon upitnog pogleda odmah
ovila ruke oko vrata.
Doi! rekao je mrzovoljno. Sve je ionako pri kraju! Djevojci je stavio pet
stotina franaka u bluzu, uhvatio je pod ruku i poao za njom ulicama staroga grada. Kasnije je
leao u eljeznom krevetu, hropui spavao i u snu trzao nogama.
Bilo je to udno. Luka prostitutka Fifi Bareuge osjeala je saaljenje prema
nepoznatom, pijanom, lijepom mladiu; vie no to se moglo kupiti za pet stotina franaka.
Ostavila ga je da spava do jutra, ne izbacivi ga iz sobe kao to je postupala s drugim
muterijama.
Sudbina ga nije napustila. to god radio i gdje god bio, Jean Leclere nije mogao
umaknuti enama.

16.
Carola je itavu no probdjela. Prvo na terasi, zurei u more i muei se beskrajnim
oajavanjem, a onda u dnevnoj sobi uure-na u jednoj fotelji.
Borila se s mislima i odlukama, donosila ih i odbacivala, podizala optube pa
odustajala od njih. Za boravka u klinici dr. Lom-barda imala je vie od est tjedana vremena
da ivi sa svojim mislima. Bila je to samo enja za novim ivotom, samo ljubav prema
Jeanu. Luda zaslijepljenost, kako je to sada nazvala, spoznaja zbog koje ju je hvatala jeza.
Ostao je samo jo pepeo poslije prebrzog poara i uasna spoznaja da je ivot bacila u nita.
Jean Leclere... mlado tijelo, meke usne, meke, mazne ruke, niz grenih noi. Pokuaj
oblikovanja dviju sudbina na temeljima potpunog zaborava prolosti... ba nita.
Ono od ega se Carola prolih mjeseci uvijek i iznova branila, ono to je potiskivala i
pred im je kad je primjeivala da joj volja slabi bjeala u Leclereov zagrljaj, sada ju je
poelo nadmono ispunjavati. Ono emu se vie nita nije moglo suprotstaviti bila je pomisao
na Donanija i djecu.
Osjeala je kao da e joj se raspuknuti srce. Usamljenost u kui na stijeni okruenoj
morem vie nije mogla podnijeti kad je upoznala pravi Leclereov karakter. To okrutno
otrenjenje bilo joj je toliko uasno da je mislila da e prestati disati. Skoila je, istrala na
terasu, nagnula se preko ograde i zagledala u zapjenjeno more.
Dolje, pomisli. Kako bi sve to bilo jednostavno. Skok preko ograde, pad koji traje
samo sekundu, udisaj-dva i onda mir... konano mir...
Stajala je na terasi dok nije ozebla. Zalo da skoim? Moda Jean to samo eka. Pravit
e se potresenim, a u sebi e odahnuti.
Skupila se u ramenima i vratila u kuu. Kako ga dobro poznam. Nikad si to nisam
htjela priznati, lagala sam si, uvjeravala sam se da je to veliki djeak. Drag i lakouman djeak.
I da je ba zbog te lakoumnosti toliko drag.
Kao u nekom prekomjernom uenju stavila je ruku na usta. Boe moj, pa ja sam to
mislila. Jo prije nekoliko dana ja sam ba tako mislila. Hodala sam zatvorenih oiju, sretna
to smijem samo osjeati. Bila sam slijepa jer nisam htjela vidjeti iz straha da u
prepoznati ono to sad vie ne mogu porei
Sjedjela je tako itavu no, ekajui da se Leclere vrati. to mu rei, jo nije znala.
Odluka e pasti. Bilo je to jedino u to je bila sigurna.
Jean se vratio u ranu zoru. Lice mu je izgledalo razoreno, izoblieno i nateklo. Vonjao
je po jeftinom parfemu i alkoholu, mjeavini koja je izazivala muninu. Pomalo teturajui
naslonio se na ogradu i mahnuo Caroli. Ona je sjedjela u fotelji nijemo buljei u
Bonjour, chrie! rekao je iskezivi zube. Jesi li dobro spavala? Kao to vidi,
gazda te nije zaboravio... opet je tu.
Gdje si bio? kruto je upitala Carola.
Jean je sveobuhvatno zaokruio rukom. Lice mu je blistalo. Alkohol mu je kolao
tijelom i tjerao znoj iz pora.
U osmom nebu! uzviknuo je. Kad si sedmo nebo rezervirala za sebe! Ali
kakvo je tek raspoloenje u osmom nebu! Aneli ondje sviraju na bocama konjaka! Trebala bi
jedanput izii iz sedmog neba i sa mnom poi u osmo!
Pijan si! rekla je Carola s gaenjem.
I te kako! Zar je lumpovanje zabranjeno?
Ponaa se kao nezreli deran.
Zar ja to nisam? Jean se s mukom okrenuo oko vlastite osi i ponovo se uhvatio
za dovratak. Tko bi me uinio zrelim? He? Tko od mene eli napraviti velikog ovjeka? S
deset tisua franaka? He, tko? Moja mala chrie... moja mala, vraki lijepa, astohlepna
drolja...
Carola se okrenula. Podigla se iz fotelje, prila vratima i zagledala se na more koje je u
osvitu izgledalo kao da se die iz magle.
Odsad moe initi to god eli! rekla je kruto.
Jean je stresao glavom kao da izranja iz vode. Njegove poneto staklene oi odjednom
su se uozbiljile; inilo se kao da je netko povukao zavjesu za izobliavanje stvari. to to
znai? pitao je jasnim glasom.
Gotovo je. Carola se polako okrenula prema njemu. Zato me gleda tako
zaprepateno? Gotovo je. Sama se udim kako te rijei mogu mirno izgovoriti. Morala bih
bjesnjeti i urlati, morala bih ti pokazati spisak svega onoga ega sam se zbog tebe odrekla...
Izvoli! Leclere je podigao ruku, lice mu je izraavalo dosadu. Samo da ne
ujem Leporello-ariju. Zar sam ja ikada traio ono to si ti rtvovala?
Ne.
No onda. Jean je proteturao kroz sobu i bacio se u jednu od fotelja. Podigao je
noge na stoli za puenje i naslonio glavu na naslon fotelje. Rastajemo se, dakle?
Da rekla je Carola. Glas joj je gotovo zveckao od hladnoe.
Tebi je lako rei da. Jean je promatrao svoje nokte. Ima jo raun u banci,
nakit i, eto, na kraju jo i svoj tjelesni kapital.
uti! uzviknula je odjednom Carola. Prekini, upozoravam te! Zavei!
Leclere je slegnuo ramenima. Zavela si me na stranputicu...
to sam ja? upitala je Carola gotovo bez daha. Nagnula je glavu. Pa to nije
mogue. On to valjda nije ozbiljno mislio. Toliko drskosti i ne moe postojati.
Imao sam dobro namjetenje. Bio sam violinist kod Bernda Donanija. To je neto
na emu mi zavidi stotinu kolega. A to sam sad?
Pijani lupe! vikala je Carola.
Pijan iz jada zbog svog promaenog ivota! Zaveden sam na stranputicu, uinila si
od mene igraku, ja sam ivotinjica koja se uzima sa sobom u krevet...
Prestani rekla je Carola opasno tiho. Prestani!
Zato? Boli te, a? iroko se iskesio i sklopio ruke nad trbuhom. To me
veseli, chrie. Zna li da je i meni dosta svega?
Sve si u meni razorio, sve! Iluziju koju sam imala o ljubavi, vjeru u budunost,
zajednitvo dvoje ljudi koji prkose svim otporima i ostvaruju svoje planove.
Planovi! Jean je saaljivo mahnuo glavom. Imala si novac, to je bilo sve! I
imala si utjecajna mua. Zbog toga si bila zanimljiva, chrie ne zato jer si lijepa ena.
Lijepih ena ima mnogo, samo to stoje mnogo novaca. Ti si bila iznimka koja je trebala
donijeti novac. A to imam sada? Jeanov glas je postao cmizdrav kao u zloestog djeteta.
Utjecajni Donani sad je daleko poput ovjeka na Mjesecu, aTIjepa i bogata ena ostala je...
Zaboravit u se ako ne prestane! divlje je uzviknula Carola. U dva velika
koraka nala se uz njega pred foteljom i rairila prste. Jean Leclere je uvukao glavu meu
ramena kao da svoj vrat eli sakriti pred njenim rukama. Zatreptao je oima.
Ja sam tebi bio potreban rekao je sporo. Ne ti meni. Ti si me za to platila... zar
to nisi sama rekla? Koliko jo ima novaca? Trideset tisua? etrdeset tisua? Koliko e to
dugo trajati? Morat e drukije kalkulirati, chrie. Poskupio sam.
Carola je za trenutak sklopila oi. Borila se protiv iskuenja da se baci na njega i da ga
ubije. Vlastitim rukama... da mu svojim noktima rastrga zlobno nacereno lice i da onda
pritisne, okrenute glave da ne bi morala gledati kako se velike, djeje oi koe.
Djeje oi...
Alwine i Babette.
Moja djeca.
Te su je misli razdirale iznutra. Zabacila je glavu i odmakla se od fotelje dublje u
sobu. Jean je glasno odahnuo.
Idi! rekla je tiho. Jean je ustao i popravio uzao svoje kravate.
Tako naglo?
Ovog trenutka!
Valjda se barem smijem spakirati.
Ne!
E, to tako uistinu nee ii! Jean je gurnuo ruke u depove hlaa. Poeo je
drhtati. Pred prozorom je iz mora izlazilo Sunce, okrugla, zlatnocrvena lopta. inilo se kao da
je nebo u plamenu. A kamo da poem? upitao je glasno.
Tamo odakle si i doao!
Za to mi je potreban novac. Jean je kao prkosno dijete isturio donju usnu.
Moramo ovo jedanput jasno izrei, chrie: nisam ja odgovoran za tebe, ve ti za mene. Sve
to se dogodilo bilo je tvoje maslo. Mrtva ena u Berlinu koja je u tvojim kolima morala
glumiti poginulu Carolu Donani. Operacija lica. Krivotvorena putovnica. Sve si to ti uinila.
Iz ljubavi prema tebi! Carola se naglo okrenula. Bila sam luda! Luda! Sad to
vidim! Otrala je do ormara, brzo iupala ladicu i izvadila sveanj papira. Jean je etao po
sobi napuenih usana, kao da eli fukati. Njegov je mozak, osloboen zadnje omamljenosti
alkohola, brzo radio. Gotovo je. To je sada sigurno. Na neki nain to je osloboenje, ali ako se
bolje razmisli, to zavrava u katastrofi. Od ega u ivjeti? Barem prvi dani moraju biti
osigurani. Moda tjedan, mjesec dana. Za to vrijeme dali bi se otkriti novi izvori.
Stao je, proeprkao po depovima i zazveckao s nekoliko novia. To je sve to
imam rekao je drsko i ispruio dlan. Siromani muziar moli za malu nagradu. Zar
nisam... uvijek bio vrijedan...?
Carola je grevito drala papire koje je izvukla iz ladice. U to sam se pretvorila,
vikalo je u njoj. Zar bi netko mogao potonuti jo dublje od mene? Boe moj, kako pravedno i
brzo moe kazniti...
Sve u ti nadoplatiti rekla je prigueno. Ne elim da ima osjeaj da si samo
jedan jedini sat ljubavi neplaeno rtvovao. Evo! podigla je obje ruke i otvorila ih. Jeanove
oi su se rairile. Novanice. U rukama joj je debeli sveanj novanica. Sve same novanice
od po sto franaka. Poao je korak prema njoj, ali mu je ona dola ususret. Kad je vidio njene
oi, te od uzbuenja i mrnje bljetave oi, spustio je ruke.
elim platiti! odjednom je Carola viknula prodornim glasom. Istrgnula je
novanicu iz svenja i bacila je Jeanu u lice. Evo za jednu no! I za drugu! Treu...
etvrtu... petu... kod svake rijei bacila mu je novanicu od sto franaka u lice. Stajala je
blizu njega kod rijei est nije ih odvajala vie ni pola metra, a ni novanice vie nisu leprale
po zraku nego su leale na Carolinom dlanu i svako evo! evo! bio je pljesak po njegovim
obrazima, amar novanicom.
Jean se nije micao. Njegove su oi gledale pokraj Carole, podnosio je udarce i brojio.
Tisuu franaka. Tisuu tri stotine... etiri stotine... pet stotina... U ruci ima jo novaca i jo
uvijek vie, jo uvijek udara... sedam stotina... devet stotina... dvije tisue...
Odmaknuo je glavu, zamahnuta ruka odletjela je u prazno.
Bilo je vie noi! urlala je Carola. Drhtala je itavim tijelom kao u groznici.
Neu za sobom ostaviti dugove. Grijeh je skup! elim platiti! Otkad vie ne uzima novac?
Ponovo se pribliila Jeanu koji je uzmakao za jedan korak i opet ga udarila novanicom na
dlanu.
Dvadeset jedan! I jo jednu no! Dvadeset dva! Moe se obogatiti, ljubavi moja!
Moe postati Krez! Moe se odmoriti na tvome teko zaraenom bogatstvu! Dvadeset
etiri! Dvadeset pet! Ne dii ruku, lupeu jedan! Ja plaam u gotovini! Evo... evo...
Bacila je ostatak svenja Jeanu u lice i onda oteturala natrag. Iznemoglo se naslonila
na zid i pritisnula ruke na oi. Jean Leclere je elegantnim pokretom pomaknuo kovre koje su
mu pale na elo. Vrcima prstiju oprezno je opipao iamarani obraz. Otekao je. Ali moe se
ohladiti/To nije veliko zlo. Ogledao se oko sebe i podrugljivo nasmijeio. Stajao je usred
tepiha od novanica; na njegovim cipelama leao je novac, s njegovog sakoa visjele su
novanice.
Bez urbe se prignuo i sakupio novac. ak je odgurnuo fotelju da potrai odleprale
novanice. Onda ih je na stolu sredio, sloio u hrpu i stavio u dep sakoa.
Merci, madame rekao je pristojno. Raun vam vjerojatno nije potreban.
Naklonio se. Jo jedanput se sagnuo, jer je opazio sto franaka iza jedne vaze.
Oklijevao je i onda stavio novanicu na stol.
Prilog za cvijee za ovaj sveani dan, madame rekao je zajedljivo.
Predlaem veliki buket od arenih mauhica.
Carola jo nije skinula ruke s oiju. Tek kada su se zatvorila vrata i kada je Jean
Leclere napustio sobu, spustila je ruke. Odjednom su joj kroz tijelo prostrujali vrua bol i
snani grevi, stisnula je ruke na grudi i pokuala doi do jedne od fotelja. Moje Jtffig.
Boe moj, moje srce.
Osjetila je kako tone, vidjela kako se rui, uasnuto zatvorila oi kad su prema njoj
pole are sa cvijeem na tepihu. Kao da joj netko eli pritisnuti maramu sa cvjetiima na
usta. Leala je usred sobe, strop je padao na nju, a kua kao da se odvojila od stijene i
odletjela. Htjela je vikati, ali vie nije imala glasa. Onda je sve oko nje utonulo u tamu, crveno
sunce je eksplodiralo.
Kraj, pomislila je jo. Tako izgleda kraj...
Dok je Carola padala u nesvijest, Jean Leclere je gotovo u bijegu napustio bijelu kuu
na stijeni. Nita nije ponio osim svoga malog kovega od krokodilske koe. To je bio znak
bogatstva kojega se nije htio odrei.


itavo prijepodne Jean je bio zaokupljen navikavanjem i prilagoavanjem na svoju
novu situaciju. Tek to je napustio kuu sjeo je na strme stepenice koje su vodile dolje do
ulice i opet izvadio novac iz depa. Brojei, listao ga je izmeu palca i kaiprsta. Tri tisue i
esto franaka! Dovoljno da prebrodi niiju zemlju izmeu prolosti i budunosti?
Brzo je izraunao to mu sve treba. Novo odijelo, smoking, rublje, cipele, veernji
kaput, tjedan dana u dobrom hotelu tri tisue i esto franaka ba i nije mnogo. Ba
naprotiv. Morao je pouriti da ispuni vakuum svoga ivota novim, okrepljujuim kisikom.
Leclere se autobusom odvezao do Cannesa. Ondje je kupio odjeu, unajmio kola i
odvezao se u Monte Carlo. Odsjeo je u hotelu Splendid, izrazio elju da ga ne smetaju i
legao u krevet u svojoj sobi s pogledom na more i kneevski dvorac. Prvo se naspavao.
Probudio se kasno poslijepodne, naruio u sobu toast sa unkom i jajem i bocu pommerva, a
potom jo jedanput prebrojio svoj preostali novac.
Devet stotina franaka.
Jean Leclere je osjetio neugodno kakljanje pod koom na glavi. S devet stotina franka
ovjek je u Monte Carlu bijedan prosjak. Svaki ista, svaki krpa mrea u luci bio je kralj
prema njemu. Ali on je posjedovao savreni smoking; imao je koulju s diskretnim obrubom
od ipki na prsima; lakirane cipele bile su najbolji talijanski rad.
Jedan trenutak je mislio na Carolu, ali zaista samo toliko koliko traje treptaj. Trebao
sam jo vie izvui iz nje. Sve je ilo tako brzo. Dopustio sam da me prevesla.
Priao je prozoru i zagledao se na Monte Carlo, osvijetljene tornjeve kneeva dvorca,
na svjetlucave staklene zidove nebodera i arene lampice brojnih brodova. Naglo se okrenuo.
Nemam vremena za sanjarenje, rekao je sam sebi. Imam samo devet stotina franaka u depu.
Sada moram unoviti kapital moje mladosti.
Sobnim telefonom naruio je taksi, odjenuo svoj elegantni veernji kaput, dao lift-
boyu velikoduno dva franka i odvezao se do Casina.
Bilo je to prvi put da je stupio u Casino, ali on je to uinio takvom sigurnou i
oputenou kao da je odrastao u tim raskonim prostorijama. Budui da nije nita znao o
pravilima igre, etao je kroz pojedine dvorane, promatrao roulette, bakani i croupiere,
promijenio dvije stotine franaka u etone i sjeo na mjesto kod rou-letta. Samo da nitko ne
obrati panju na njega. Gurnuo je eton od pedeset franaka na crni broj i gledao ruke drugih
koji su se nervozno igrali novanicama i hrpicama etona.
Dobio je. Zaueno je gledao na hrpicu novanica koje su mu dogurnule croupierove
grabljice. Jo je jednom uloio, ovaj put sto franaka i opet dobio, a da nije znao kako je to
uope mogue. Sretan kao dijete nagomilao je etone, sredio novanice i razmiljao da li da
izazove sreu po trei put. Malo se trznuo kad je iza njega enski glas zapitao: Sorry,
hoete li nastaviti ili mogu sjesti?
Iza njegove stolice stajala je visoka, dugonoga, fascinantna dama. Svoju
crvenkastoplavo obojenu kosu poeljala je u turban iji je vrh krasio uski, zlatni, briljantima i
rubinima obloen dijadem. Bijela, crvenim perlama proivena veernja haljina tijesno se pfi-
pijala uz njeno zamamno tijelo.
Jean Leclere se nakon prvog iznenaenja nakon kojeg mu je ponestalo daha ljubazno
nasmijeio, djeaki kao uvijek. Bio je to onaj slavni smijeak koji je odzvanjao u srcu ena
kao zvuk zvona.
Izvolite! rekao je. Skoio je, namjestio dami svilom presvueni stolac i svjesno
se nespretno naklonio. Leclere. Jean Leclere, madame.
Oh! Zainteresirano ga je pogledala svojim vodenastoplavim oima i sjela na
Jeanovo mjesto za roulettom. Ja sam Doris Kinley. Dolazim iz Chicaga. Francuski Mrs.
Kinley bio je neto trom i razvuen, kolski francuski s amerikim akcentom.
Chicago! Jean je stupio iza stolice Mrs. Kinley i kao nenamjerno poloio svoje
ruke pored njezinih nagih ramena na naslon stolca. Nije je dodirnuo, ali njegove su ruke bile
tako blizu, milimetarski udaljene da je to djelovalo kao dodir. Pogled mu je klizio preko
dijadema i tijela. Sredina tridesetih, mislio je Jean. Na ruci ne nosi vjenani prsten. Samo
dragulje takve veliine kakve inae asopisi prikazuju kao rijetkost.
Chicago mora biti predivan rekao je da tiina njegova promatranja ne bude
previe upadljiva. Pritom je sanjalaki pogledao Doris Kinley kad se okrenula prema njemu.
Ovdje sjedi nova srea, pomisli istovremeno. Ovdje je izvor novca koji nikad nee presuiti.
Adieu, Carola! Nadaren sam pa brzo mogu zaboraviti gluposti.
Chicago? Oh! Doris Kinley je malo iscerila svoje lijepo, njegovano, luckasto,
ameriko lice. Onome tko poznaje samo klaonice nije lijep. Moj trei mu Frankie
razveli smo se prije devet mjeseci bio je mesar. Moete li si to zamisliti. Sa svojom
tajnicom ide na put u Aljasku. Evo! podigla je svoja bijela ramena. Sad imam pedeset
posto od njegovih dvadeset triju filijala. Ali ja vas pitam: to u s tim duanima? Zar da
putujem okolo i razgledavam samo klaonice? Sve sam to prepustila upravitelju.
Jean je poloio svoju lijevu ruku na njeno rame. Osjetio je kako se trznula pod tim
dodirom. Na njenom licu su se od uzbuenja pojavile dvije crvene mrlje i rairile se po
cijelom vratu. Opet se nasmijeio kad je okrenula glavu prema njemu, ali ovaj put njegov je
smijeak bio znalaki, ohrabrujui.
Lijepa ena kao to ste vi i tako krvav zanat. To je preziranje ljepote, madame
govorio je svojim maznim glasom. Znate li to mi juni Francuzi kaemo? enu je Bog
poklonio svijetu da voli zar nije tako, madame?
Doris Kinley je bre disala. Njeni dugi, vitki prsti igrali su se s kupiem etona koji
je Jean Leclere jo ostavio leati na stolu za roulette. armantno! rekla je priguenim
glasom i zurila u kotr-ljajuu kuglicu na roulettii. Lijep komad zemlje, ta Rivijera.
Zemlja ljubavi i zaborava, madame.
Ne znam. Prekratko sam ovdje.
Prvi su. ljudi, da bi zapoeli vatru, ekali bljesak munje ili kresali kamen o kamen.
Jean je ruku gurnuo u dep, izvadio svoj upalja i upalio ga. Onda je gotovo s uitkom
otpuhnuo mali plamen. Doris Kinley buljila je velikim oima u njega. Danas to ide za
sekundu, madame. Tako je i u ljubavi.
U oima Doris Kinley pojavio se treptavi sjaj. Dok su dotad bile svijetle poput vode,
sad su postale tamne i duboke.
Pa vi ste pjesnik, monsieur rekla je tiho.
Prisutnost lijepih ena uvijek me oarava.
Jean se odluio na prvi izravni napad. Uhvatio je desnu ruku Mrs. Kinley, povukao je
sebi i poljubio. Osjetio je mali otpor, ali ga je nevidljivo slomio tako to je pojaao pritisak
svojih prstiju i onda svojim usnama njeno dodirnuo njen dlan. Potom je pustio ruku i
ukoeno se uspravio. Doris Kinley zurila je stisnutih usnica preko igrakog stola.
Smijem li igrati za vas? upitala je nakon utnje koja je potrajala dosta dugo.
Jean je kimnuo.
Znam da ete mi donijeti sreu, madame rekao je dvosmisleno.
Doris Kinley uloila je sve etone najedanput. Kuglica se zakotrljala i zaustavila na
jednom broju. Croupierove grabljice pomele su hrpicu.
Izgubili smo rekla je smjekajui se. Jeste li ljuti?
Kako bih mogao biti, madame. U Jeanu Leclereu krv se sledila. Moj posljednji
novac. Sad sam bez i jednog franka. Nita mi drugo ne preostaje nego da postajem potrko
Doris Kinley iz Chicaga. Upravo me kupila a da to ni sama ne zna. Postao sam njezino
vlasnitvo.
Opet u to izvui rekla je Mrs. Kinley. Otvorila je svoju veernju torbicu i
poloila debeli sveanj novanica na stol. Bila sam lakoumna. Da igramo sada zajedno?
Jean Leclere je kimnuo. Naalost ja se ne razumijem u rou-lette, madame. Uvijek
se preputam svojoj srei.
Doris Kinley se nasmijala i bacila nekoliko novanica na razne brojeve. Pritom je
nagnula glavu unatrag i pogledala Jeana blje-teim oima. Dragi, simpatini deko, mislila
je. I to to je mislila vidjelo joj se u oima. Bilo je to prvo njeno putovanje u Europu i hinilo
se kan da e se isolatiti.r- Odvalimo se ^rekla je i uhvatila
Jeanovu ruku koja je leala na njenom ramenu. - I ono to dobijemo - 50:50!
Jean je opet kimnuo. A ako izgubimo, pomislio je. No, nije se usudio misliti na ono
to bi poslije toga moglo slijediti.
Brinuo se bez razloga. Doris Kinley i Jean dobili su te noi deset tisua franaka.
I zajedno se odvezli kui. U hotel Mrs. Kinley.


17.

Za Carolu svijet je prestao biti obasjan suncem. Nebo, more, zeleni breuljci,
vinogradi, stijene, plae - sve je bilo sivo, prljavo, kao zavjese koje ve godinama nisu prane.
Poto se probudila iz svoje duboke nesvijesti, sjela je opet kraj prozora i unutarnjom
hladnoom ovjeka koji je sa svime svrio i koji ivi samo jo tijelom, tono odredila tok
slijedeih sati i dana. Za nju nije bilo povratka, ali nije postojala ni budunost. Uloila je svoj
ivot u jednu strast i izgubila tu igru iluzije jedne ljubavi. Vjerovala je u postojanost osjeaja i
nije primijetila da je Jean Le-clerc u njoj vidio samo za sebe korisnu promjenu koja mu je
postala besmislena i teret u onome trenutku kad je spoznao da jc s njom posjedovao ono to
mu je najmanje vrijedilo: samo enu koja voli.
Zar ona to nije prepoznala ili to nikada nije htjela vidjeti? Ovo pitanje si je Carola
bezobzirno postavila i dala jasan odgovor: uvijek sam to osjeala, ali nikad nisam htjela
priznati da je to istina. Napustila sam mua i djecu zbog lupea iju sam bijedu optoila
zlatom. Svatko tko razmilja razumno smatrat e me ludom... a ja sam to i bila. Tko moe
umirueg od ei uvjeriti u to da smije popiti samo nekoliko gutljaja?
Za Carolu je nakon rastanka bilo jasno kako e izgledati njezin daljnji put: vodio je u
veliki zaborav. To je bila jedina posljedica. Vie i nije imala snage da nastavi ivjeti. Osjeaj
krivnje koji jc vladao njome bio je jai od enje za smru.
Jedna jedina misao prevladavala je njome. Misao koja je dola prekasno da bi jo
neto mogla promijeniti u njenom ivotu. Htjela je jo jedanput vidjeti svoju djecu... samo
izdaleka, samo jo jedan pogled na ono to e ostaviti iza sebe i onda zauvijek otii. Htjela je
sama sebe kazniti tim pogledom: s jedne strane djeca koja se bezbrino igraju, svake nedjelje
idu do groblja i na grob polau kiticu cvijea as druge majka koja ivi u tajnosti, s drugim
licem, koja je sve napustila u iluziji da bi ivjela samo za ljubav. Tko bi to mogao razumjeti?
Carola je odmahnula glavom. To nije bilo razumljivo. Ono to je uinila bilo je tako runo da
je postojao samo jo jedan izlaz: put iz svijeta u koji nije spadala.
Sljedeih dana Carola je postupala dosljedno. Otkazala je vilu kod iznajmljivaa,
spakirala prtljagu, ponitila raun u banci, kupila avionsku kartu za Mnchen i naruila sobu u
jednom hotelu u Starnbergu.
Jo jedanput je vidjela Jeana Leclerea. Srela ga je na etalitu u Cannesu, ruku pod
ruku s crvenoplavom, zgodnom enom. Proli su jedno kraj drugog pogledavi se kao stranci,
nisu se pozdravili niti okrenuli jedno za drugim. Carola nije osjeala ni mrnju, ni bol kada je
vidjela da Jean prolazi. Ba naprotiv, odjednom joj se najblia prolost inila jo
nerazumljivijom, zagonetnijom, jo po-titenijom. Bila sam luda, mislila je. Sjela je na jednu
od bijelih klupa ispod palmi. Svatko tko pogleda Jeana Leclerea zna to mora mislili o njemu.
Samo ja to nisam vidjela. Do danas. Ili moda jesam? Zar sam htjela biti slijepa, zar sam bila
bijesna na svoj unutarnji glas?
Ostavila je sve osim dvaju kovega. Razmiljala je da li da ih ponese. Za tri-etiri dana
nee trebati ni haljine, ni rublje, ni kunu haljinu, ni kozmetiku torbicu, ni cipele, ni nakit. Za
majicu bez depova koju e navui imala je mjesta u runoj torbici. Ali ni to nije trebala
ponijeti.
Konano je ipak otputovala s dva kovega. Vlakom se odvezla do Genove. Odande je
avionom odletjela do Ziiricha gdje je pre-sjela na avion za Miinchen. Nije se zadravala u
Miinchenu, ve je na aerodromu uzela taksi i odvezla se u Starnberg. Tek u svijetloj, lijepoj
hotelskoj sobi s pogledom na zamagljeno jezero nestalo je u njoj uzbudujueg nemira.
Bila je na cilju. Dvije tisue metara dalje leala je Vila Alba. Niz ulicu pa lijevo na
privatni put. Tamo je poinjala livada koja se spulala do jezera obrubljenog s dva metra
visokom bukovom ivicom. Iza drvea i grmlja leali su u cvijeu bijela vila, terasa, bazen,
mali raj usred bunog svijeta.
Stigla je do posljednje stanice.
Carola je odjednom imala mnogo vremena. Leala je itav dan na lealjci pokraj
otvorenog prozora svoje hotelske sobe i nijemo gledala preko jezera koje se svjetlucalo na
suncu. Ali taj mir je varao. Bio je to samo vanjski mir. Fasada. Iza toga bjesnio je oaj. Bila je
prevelika kukavica a da bi izvrila ono zbog ega je dola u Starnberg. Borila se protiv
posljednjeg osjeaja koji ju je spreavao u toj nakani, protiv svoje majinske ljubavi.
Drugog je dana i to svladala. Satima si je govorila: vie nisi vrijedna te djece. Izdala si
ih. Zaboravila si ih. Prodala si ih za igola. Vie nisi majka, vie nema pravo na svoju djecu.
Ti si mrtva za svoga mua, za Ahvinu i Babettu, za sve. Izgorjela si u Berlinu u svojim
kolima. to ti jo eli ovdje? Kakvom se udu jo nada? Oprotaju? Pa to je samo ponovno
zavaravanje same sebe.
Iz dvorane za ruavanje mogao se vidjeti krov Vile Alba. Carola je za vrijeme
veere, upitala konobaricu o vili.
Ona kua? Ljubazna je konobarica pogledala kroz iroki prozor. To pripada
Donaniju. Vi sigurno poznajete velikog dirigenta Bernda Donanija, gospoo?
Da. ula sam za njega.
Jadni ovjek rekla je konobarica.
Zato? Pa sigurno ima dovoljno novaca.
ena mu je umrla prole godine. Poginula je u nesrei. Automobilom. Pria se da
od nje gotovo nita nije ostalo. Na pogrebu se sruio kraj groba. A djeca, ima tako draesnu
djecu... ee dolaze ovamo po sladoled na tapiu.
Carola je ostavila jelo netaknuto. Nije mogla progutati nijedan zalogaj. Grlo joj je bilo
stisnuto. Otila je u svoju sobu i sjela kraj prozora. Osjeala je veliku udnju za skonanjem.
U fotelji je konano zaspala. Premorena i jecajui u dubokom snu nalik na nesvjesticu.
Kada se probudila, bio je bijeli dan i sunce joj je sjalo u lice.
Posljednji dan.
Istuirala se hladnom vodom da bi istjerala olovni umor iz tijela.
Opet nije dorukovala jer ju je davio strah pred predstojeim satima. Popila je samo
etiri alice jake kave nakon ega joj je srce poelo divlje lupati.
Onda se spustila niz ulicu, skrenula na privatni put i pribliila se livadi i velikoj
ulaznoj kapiji Vile Alba. inilo joj se kao da nikad nije ni otila odavde, kao da se vraa iz
jutarnje kupovine. Sve je bilo tako samo razumljivo, a ipak tako sablasno. Sagnula se kod
ulazne kapije i iupala nekoliko visokih iaka. Korov. Toga prije nije bilo. Kad bi se vratili
kui s putovanja, odjenuli bismo svoju vrtnu odjeu pa bismo onda poli van, kositi travu,
njegovati rue, plijeviti korov, skupljati lie... bili smo tako sretni...
Mi? Tko su to mi? Stajala je i kroz reetkastu kapiju zurila u vilu. Vie nije postojalo
mi, vie nemam pravo rei mi ili misliti mi. Ja sam sama, ja sam mrtva. Ja leim na
starnberkom groblju. Na nadgrobnom kamenu stoji ime Carolc Donani. Ja vie ne postojim.
Sa strane, odande gdje je uma dopirala do jezera, odjednom je zazvonio djeji smijeh.
Carola se lecnula i htjela pobjei. Ali put do ceste bio je ve zatvoren; otuda je dolazila Erna
Graudenz, domaica, privatnim prilazom s koarom u ruci. Iz grmova pored Carole
poiskakale su Ahvine i Babette, smijui se i trei jedna za drugom crvenih, uarenih obraza,
u svijetlosivim konim hlaama i bijelim, sjajnim kouljicama.
Carola se naslonila na reetkastu kapiju i vrsto uhvatila za eljezne ipke. Boe,
pomozi mi. Nemam potrebnu snagu. Osjeam kako se ruim. Ne mogu ih gledati kao tuu
djecu. Boe, moj Boe... pa to su moja djeca... moja djeca!
Kao kroz veo vidjela je kako se Erna Graudenz bre pribliava, vidjela je Ahvinu i
Babettu na putu, vidjela je njihove zauene poglede kojima su promatrali stranu enu kako
stoji na ulazu u kuu, vidjela je kako se pribliavaju.
Dobar dan, teto rekla je mala Babette. Ovdje stanujemo mi.
Alwine je kimnula. Sa svojih osam godina ponaala se kao mala dama. Naklonila se
prignuvi koljena i promatrala Carolu.
elite k nama? Nema nikoga osim nas. Tata je u Mnchenu u Operi.
Carola je htjela neto rei, njene su se usne otvorile, ali iz grla joj nije doao ni zvuk.
Oh, kad bih barem smjela vikati. Kad bih
smjela vikati: Ja sam vaa majka! Zar me ne prepoznajete? Da, drugaije izgledam.
Vaa je mama bila plava, imala je drugaije ui, nos, bradu... Ali to sam ja, vjerujte mi,
vjerujte mi, to sam ja. Vratila sam se, ja... ja...
Ne bi tome vjerovale, pobjegle bi. Bojale bi me se, strane tete koja tvrdi da je njihova
mama dok one tono znaju da mama lei na groblju. Carola se naslonila na eljeznu kapiju.
Da, ja sam mrtva, sad to vidim. Nikad neu moi rei djeci da sam njihova majka. Ovoga jutra
sam konano sve izgubila. Znala sam to ve prije. Samo si to nisam htjela priznati.
Erna Graudenz se pribliavala velikim koracima. Odmjerila je kritiki i sumnjiavo
stranu gospodu na ulazu vile. Nije izgledala kao netko tko bi htio autogram, ali sve je bilo
mogue. Donanija nisu oboavale samo mlade djevojke.
Doite ovamo, djeco! zvala je. Babette! Alwinice, zar ne uje?
Pa pustite djecu rekla je Carola tihim glasom. Tako su ljubazna.
elite gospodinu Donaniju? upitala je Erna Graudenz otvoreno. Nema ga. A i
ne prima posjete.
Ne. Nisam htjela njemu. Ovdje sam na odmoru. ula sam u hotelu da ovdje
stanuje gospodin Donani; htjela sam samo baciti pogled na kuu.
Mogu govoriti, mislila je izgovarajui te rijei. Mogu izgovarati itave reenice, a
pritom se gotovo guim.
A tako. Erna Graudenz se nasmijeila i otkljuala kapiju. Djeca su otrala
prilazom do kue. Stanite! Htjela je vikati Carola. Ostanite trenutak! Molim vas! To su
posljednje minute, nemojte biti toliko okrutne usprkos svemu to sam vam uinila. Ta ja elim
samo jo ove malobrojne sekunde. Htjela bih vas pomilovati, privinuti uza se, osjetiti vas, ta
vaa mala tijela koja sam rodila. Htjela bih vas samo jo jednom poljubiti i onda e svemu biti
kraj. Onda emo svi imati mir.
Erna Graudenz je ostala stajati kod kapije. Naalost, ne smijem vas pustiti unutra.
Gospodin Donani ne eli da se u njegovom odsustvu razgledava kua. ao mi je.
Zatvorila je krilo eljeznih vrata pred Carolom i zakljuala ih. Carola je rukama
obuhvatila eljezne ipke ijiritisnula elo na njih.
Djeca su trala preko livade, njihove su se bijele kouljice bljetale na suncu.
Alwine... Babette... mislila je i zatvorila oi. Zbogom...
Erna Graudenz se vratila korak natrag. Zar vam nije dobro? upitala je. Pa vi
ne moete stajati.
Oh! Ja sam srani bolesnik. Ponekad me spopadnu takve smetnje u krvotoku.
Carola je obrisala oi. Ve je prolo.
Odvojila se od eljeznih vrata i vratila se putem do ulice. Hodala je kao navinuta lutka,
ukoenih nogu i objeenih ramena. Erna Graudenz je mahala glavom, stisla koaru k sebi i
pola prema kunom ulazu.
Ima svakakvih ljudi, zakljuila je.
Carola se tri sata uljala oko zemljita Vile Alba. Kad je bila sigurna da su djeca i
gospoica Graudenz bile na ruku, otvorila je mala vrtna vrata na ivici kod bazena i ula u
vrt. Rubom ume douljala se do balustrade od koje se moglo poi prema jezeru.
Kamena klupa bila je jo tu. Pored nje bio je postavljen kameni spomenik od bijelog
mramora. Jednostavna gromada ija je okle-sana strana gledala prema jezeru. Slova su bila
obloena zlatnom.
Nikad te neu zaboraviti, Carola, itala je. Spomenik se poeo vrtjeti pred njenim
oima. Zlatna slova skakala su prema njoj zabijajui se u nju poput vatrenih strelica.
to je ivot bez tebe, itala je dalje, mukotrpno odgonetava-jui smisao iz zlatne
mrlje koja je kruila oko nje.
Bio je to pogled pri kojem je izgubila i zadnju trunku samo-kontrole. Vrisnula je,
zaletjela se prema kamenu i akama poela lupati po zlatnim slovima kao da bi htjela razbiti
mramor u komadie. Neprestano je vikala: Ne! Ne! Ja sam iva! Ja sam iva! Ja sam iva!
Onda je opet rubom ume potrala natrag i kroz mala vrtna vrata na ulicu. Bjei
odavde, vikalo je u njoj. Bjei daleko odavde! Ovo je mrtvanica, mauzolej sagraen u
spomen Caroli Donani. Krik za izgubljenom ljubavlju.
A ja ivim! To se vie ne moe popraviti, nikako! To se moe samo razrijeiti
stvarnom smru!
Trala je i trala. Zatvorenih oiju i mlitavih ruku. Kada je iznemoglo stala, bila je ve
na privatnom putu. Trala je u polukrug
oko vile Donani. Opet je stajala pred ulazom, pred icima koje je iupala prije
nekoliko minuta.
U tom su trenutku iz ulice skrenula velika kola na prilazni put. Brzo su se pribliavala
i otro zakoila kad je voza vidio osobu na putu.
Carola se ogledala. Bjeati, vikalo je u njoj. Moram odavde! Ne mogu to vie
podnijeti! Moram kroz umu... moram jednostavno trati kroz grmlje kao pas lutalica.
Bernd Donani je iskoio iz kola i priao joj. Operna proba je dobro zavrila i sad je iz
Miinchena doao gladan kao lav. Bombalo je ostao sjediti u kolima. Struno je pogledao
nepoznatu, tamnokosu enu i zazvidao kroz zube. Prava Carmen, pomisli. Prokletstvo,
ovjek bi trebao jednom otputovati u panjolsku.
elite k meni, gospodo? upitao je Donani pribliavajui se. Drago mi je,
inae nisam navikao na posjete.
Carola je zurila u svoga mua. Njeno lijepo, duguljasto, junja-ko lice bilo je blijedo i
trzalo se. Kako je pobijelio! A ni bore oko oiju prije nije imao. Te su bore od jada. Ali
njegove oi su ostale iste, njegove blage oinske oi...
Naglo se okrenula, sagnula glavu kao srameljiva djevojica i potrala mimo njega
prema ulici. Donani se okrenuo i zaueno zurio za njom.
Gospoo! vikao je. Pa to je! Molim vas, stanite molim vas...
Bombalo je iskoio iz automobila i otvorenih usta gledao za enom koja je trala.
to ste joj rekli, maestro? upitao je onda. Ona tri kao da je netko progoni. A
tko je to uope bio?
Kad bih to znao. Donani je gledao za Carolom. Lice mu je bilo zasjenjeno
sjeanjima i pitanjima. Kako tri rekao je tiho. Ovo dranje glave... ruku... tako, isto
tako je trala Carola.
Bombalo je uhvatio Donanija za rukav i povukao ga.
Doite rekao je grubo. Prije nego to opet ugledate duhove.
Moram saznati tko je ona. Donani se jednim pokretom oteo i potrao za
Carolom. Bombalo si je upao kosu s glave. Kao i uvijek obje je ruke optuujuomjjestom
podigao uvis.
Maestro! vikao je. Pa to je glupost! O madona, zar to nikad nee prestati?
Donani je zadihan stigao do ulice. Borio se za dah. Nije bio navikao na brzo tranje.
Srce mu je lupalo i boljelo ga. Vidio je kako ena nestaje iza zavoja ceste i znao je da je nikad
nee stii.
Pa stanite! jo jedanput je viknuo. Nemojte bjeati! Njegove rijei su se
izgubile meu drveem.
Iza zavoja, tamo gdje je bila sigurna od Donanijevih pogleda, Carolu je napustila sva
snaga. Sruila se i pala na travu pokraj ceste.
Napadaj slabosti bio je samo kratak. Nije izgubila svijest, leala je na leima, zurila je
u plavo, bijelim oblacima proarano nebo i daui isprekidano disala. Da, ak je sasvim jasno
razmiljala. Leim ovdje, poput kukca kojeg su okrenuli na lea; ali nije imala snage da se
okrene i da produi dalje. Tek nakon otprilike pola minute, osjetila je kako poputa
iscrpljenost i da se moe uspraviti. Otresla je travu sa svoje haljine, nekoliko puta duboko
udahnula i onda nastavila putem do svog hotela.
U svojoj sobi bacila se na krevet i zagledala u strop. Neto udno dogodilo se s njom.
Njena enja za smru, njena odluka da ovoga dana okona svoj ivot, sve je to nestalo.
Osjetila je to ve kad je ula kako se djeca smiju u umi, jo prije nego ih je vidjela. Ve su
samo njihovi svijetli glasii odagnali njenu elju za samounitenjem. Kad je vidjela Ahvinu i
Babettu, kad je priala s njima i kad se uljala kroz vrt,- stajala pred uasnim spomenikom
bivalo joj je sve jasnije da bijeg iz tog svijeta ne bi bilo rjeenje problema ve samo
neizmjerni kukaviluk. U sebi je osjetila neto poput eksplozije kad je suelice stajala s
Berndom Donanijem, kada ju je gledao, a nije ju prepoznao. Kad je ula njegov glas i
primijetila bore oko njegovih oiju. Njezin bijeg nije bio bijeg pred njim ve pred samom
sobom. Mogao bi me prepoznati, pomisli. Nezamislivo je to bi se iz toga moglo razviti.
Postoje stvari koje i najjae ivce mogu otjerati u ludilo.
Leala je na krevetu i vidjela svoj novi put. Ne put u nitavilo kao prije, nego put
natrag k Donaniju i djeci. Moram se vratiti onakva kakva sam bila: Carola Donani kakva je
prikazana na fotografiji koja visi u djejoj sobi u srebrnom okviru i stoji na bijelom klaviru u
prostoriji za glazbu. Licu se mora vratiti stari izgled. Ako je bilo mogue potpuno promijeniti
lice, onda mora postojati i nain da se opet oblikuje staro.
Carola nije dugo oklijevala. Neizmjerna volja da bude opet Ca-rola Donani, a ne Vera
Friedburg rastjerala je svako oklijevanje. Platila je hotelski raun, naruila taksi i odvezla se u
Miinchen. U uredu Air Francea imala je sreu. Jedno mjesto u ve punom avionu za Pariz je
bilo slobodno. A od Pariza do Marseilla postojalo je mnogo putova.
Kad se avion podigao s uzletita i nad Miinchenom zaokrenuo da bi zatim nastavio u
pravcu sjeverozapada, nije gledala van na grad koji je leao u veernjoj izmaglici, nego je
naslonila glavu na sjedalo i zatvorila oi.
Vratit u se, duboko se nadala da e opet biti Carola Donani. Sve u priznati, sve. I
onda on moe uiniti to hoe. Moe urlati, moe me tui, moe postupati sa mnom kao s
ropkinjom, prezirati me ali ja u biti kod svoje djece i pokuat u kod njih popraviti ono
to sam skrivila Berndu Donaniju.
U Parizu se odmah raspitala za let za Marseille. Te veeri vie nije bilo aviona, ali
mogao se jo stii brzi, noni vlak. Dala je taksisti sto franaka. Morate stii vlak za
Marseille rekla je. Platit u sve policijske kazne.
Taksist je kao luak jurio s Orlya do Pariza i kroz grad do kolodvora. To e biti
skupa vonja, madame! derao se. Pajkani su me ve etiri puta zapisali!
Carola je pogledala na svoj sat. Jo etrnaest minuta. Hoemo li stii?
Ako elimo poiniti samoubojstvo...
Moram uhvatiti vlak za Marseille!
Dvije minute prije polaska Carola je utrala na peron i otvorila vrata vagona. Taksist
je obrisao znoj s ela teglei prtljagu.
To vie nikada neu uiniti, madame! Kunem vam se!
Uspjeli ste!
Ali ivci su mi gotovi za tjedan dana.
ivci. Carola se gorko nasmijala i pruila vozau pet stotina franaka. Je li to
dovoljno?
Naravno, madame.
Ne elim da vam ikad bude potrebno toliko ivaca koliko ja sad moram imati.
Taksist je zabezeknuto gledao za Carolom kada su se vrata zatvorila za njom i kada je
pola kroz hodnik vagona da potrai mjesto po zauzetim kupeima. ovjek stvarno svata
doivljava, zakljui. Ne bi me zaudilo kada bi se ta gospoda u skoroj budunosti pojavila u
novinama. Kao lopov, traena ili nestala osoba.
Okrenuo se i brzo napustio kolodvor. Uvijek je bolje ne imati posla s tim. Upita li ga
sluajno policija on nikad nije odvezao nikakvu gospodu do kolodvora.
Carola je nala mjesto kraj vrata kupea. Podigla je kovege na prtljanik, sjela u svoj
kut i osjetila kako je svladava olovni umor. eludac joj se grio. Nita nije pojela. itav dan, a
ni juer. Pomisao na jelo samo je pojaala njenu muninu. Naslonila se, sklopila ruke u krilu i
zatvorila oi. Tako je od iscrpljenosti zaspala... Nekoliko se puta probudila za vrijeme ulaska
vlaka u stanice, kad su putnici koraali preko njenih ispruenih nogu ili lupali prtljagom po
zidu.


Rano ujutro stajala je u Marseilleu pred kolodvorom s kovezima pored sebe i
razmiljala gdje provesti vrijeme do deset sati. Dr. Lombard primao je tek u deset. Drao se
tono toga vremena. ak i ako bi se neka kraljevska visost prijavila za prijam, jednako bi joj
bilo reeno: Od deset.
Domahnula je taksisti koji je potom uzeo njenu prtljagu i odnio je do svojih kola.
Kamo, razmiljala je u mekanom sjedalu. Ne treba mi hotel, a ne mogu ni jesti. Sat na
kolodvoru pokazivao je deset minuta poslije est. U to su doba u klinici dr. Lombarda svi jo
spavali. Samo je noni straar sjedio kraj telefona. Nona sestra ili deurni lijenik nisu
postojali. U klinici za kozmetiku kirurgiju nisu leali kritini pacijenti za koje bi no mogla
biti opasnom.
Vila Lombard. Rue de Frontiere rekla je vozau koji se nekoliko puta upitno
okrenuo prema njoj. Ali vozite sporo, imamo vremena.
U redu, gospodo.
Iako su tumarali Marseilleom, u etvrt do sedam su stali pred velikim ulazom u
kliniku. Carola je platila, izila, uzela svoju prtljagu i pola vrtnim puteljkom do ulaza.
Morala je tri puta pozvoniti prije nego to je noni uvar, trljajui oi, doao do vrata. I sam
je bio duboko snen. Nitko nee provaliti u kozmetiku kliniku, razmiljao je svake
noi kad je lijegao i tako smirivao svoju savjest nonoga uvara. Tko bi ukrao skalpel ili
injekciju? U kui nije bilo novaca, a nakit bolesnica leao je u podrumu u uzidanom elinom
trezoru. Bilo bi, dakle, besmisleno provaliti kod dr. Lombarda.
Prije nego to se obratio Caroli, pogledao je na sat. To je inio teatralnom gestom koja
bi trebala znaiti: to to znai? U ovo doba se ne zvoni.
Da? upitao je glasno. Zvualo je to kao van!. Carola je gurnula ruku u
depove kaputa. Bilo je hladno. S mora je puhao otar vjetar.
Najprije bih htjela u kuu rekla je.
Prijava poslije devet, madame.
Znam. Dosta dugo sam leala ovdje. Molim vas, probudite sestru Anne. Ona me
pozna.
Nemogue. Noni uvar je demonstrativno pogledao u svoj sat. Sad je...
Ne zanima me vrijeme. Otvorila je svoju runu torbicu i pruila uvaru
novanicu. Starac je pogledao novanicu i onda zaprepateno zurio u Carolu.
to to znai?
To je za vas. Zovite sestru Anne.
Novanica u ruci uvara je drhtala. Tisuu franaka, mislio je. Luakinja. Bit e zaista
bolje ako nekoga pozovem. Nikad se ne zna kako e se takva luakinja ponaati ako ne izvri
njene naredbe.
Samo trenutak starac je opet zatvorio vrata. Carola se naslonila na zid i podigla
okovratnik kaputa. Lecnula se kad je odjednom poelo udarati zvono oblinje crkve. Sedam
sati.
Iza vrata je zaula brze korake. Klju se okrenuo. Carola je koraknula unazad. Netko
je oprezno otvorio vrata, zgodno lice sestre Anne pojavilo se u uskom otvoru. Bojaljivo je
odmjerila osobu koja je ekala. Vani stoji neka luakinja rekao je noni uvar kad ju je
probudio. Idem bre po nekakvu toljagu. Da pozovem i policiju?
Dobro jutro, sestro Anne rekla je Carola i podigla svoje lice prema slabom
jutarnjem svjetlu. Poznajete li me jo?
Sestra Anne je otvorila vrata. Madame! promucala je. Vae ime oprostite,
ali vie se ne sjeam.
Kod vas sam se zvala Magda Burger. Iz GieBena.
O, da. Izvolite!
Carola je promrzla stajala u velikoj dvorani sa stepenicama. Ovdje sam izgubila svoje
lice. Ovdje bih ga ponovno trebala vratiti.
udite se, sestro Anne? Znam da dr. Lombard prima tek od deset, ali dola sam
nonim vlakom iz Pariza pa nisam htjela na tih nekoliko sati negdje drugdje. Molim vas,
oprostite. Htjela bih da me opet primite u kliniku.
Zar se neto dogodilo? Sestra Anne je na brzinu odmjerila Carolino lice. Nije
otkrila nikakve promjene. Koa je bila glatka, bez bora i oiljaka. Zar jo neto treba
ispraviti?
Mogu li razgovarati u deset s doktorom Lombardom?
Pokuat u, madame. Pa znate i sami... njegovi termini. Doktor je za danas ujutro
naruio deset gospoda na pregled.
Carola je nervozno vrtjela dugme na svome kaputu. Zamolite ga da uini izuzetak.
Hitno je, zaista hitno... odjednom se poela ljuljati, hvatati oko sebe, traiti oslonac i
konano se uhvatila za sestru Anne koja ju je pridrala.
Zaboga, madame, to vam je? Pa vi ste potpuno blijedi. Sestra Anne je domahnula
nonom uvaru koji je stajao sa strane. Zajedno su uhvatili Carolu i odnijeli je u praznu sobu.
Napola bez svijesti, ali sretna to je na cilju, Carola se spustila na krevet. Sestra Anne
otkopala joj je kaput i haljinu i opipala bilo. Bilo je slabo, jedva se osjealo.
Carola se pokuala nasmijeiti drei ruku sestre Anne. Ne morate se bojati
rekla je oteala jezika. To je samo prolazna slabost. Zbog gladi!
Gladi? zaprepateno je ponovila sestra Anne. Ali madame! Odmah u vam
donijeti jelo i skuhati jaku kavu.
Ne. Molim vas, nemojte. Moda kasnije, nakon razgovora s dr. Lombardom.
Zatvorila je oi i osjetila kako poinje tonuti u nesvjesticu. Molim, moda kavu rekla je
jo. Onda se nasmijeila jer je sve postalo tako beznaajno, tako predivno nevano.
Kad se probudila, kraj nje je sjedio dr. Lombard i upravo izvlaio injekciju iz njene
vene na lijevoj ruci. Nije ga odmah prepoznala. U sjeanju je imala njegovanog, uvijek
korektno odjevenog
lijenika. Sada je sjedio kraj njenog kreveta u hlaama i gornjem dijelu pidame,
nemarno poeljan i neobrijana lica.
Kakve su to gluposti, madame? upitao je kad je primijetio da Carola zamjeuje
svijet oko sebe. Utjerali ste mi vraki strah u kosti.
Doktore! Carola se htjela uspraviti, ali dr. Lombard ju je pritisnuo natrak na
jastuk.
Samo ostanite mirno leati, madame. I nemojte se uzbuivati. Imamo vremena.
Ne.
Ne?
Ja vie nemam vremena, doktore. Zato sam i dola. Carola je uhvatila ruku dr.
Lombarda i vrsto je stisla. Morate... morate mi vratiti moje staro lice.
Dr. Lombard se nije zaudio, nije ak ni podigao obrve. Ustao je i poloio injekciju na
posluavnik. To sam i oekivao rekao je kruto. Carola je skoila. Jo se malo ljuljala,
ali injekcija za jaanje poela je ve djelovati. Drala se za uzglavlje kreveta prisiljavajui se
da dr. Lombarda gleda snagom ene koja zna to eli.
Oekivali ste to?
Da. Samo, priznajem dolo je bre nego to sam mislio. Raunao sam s godinu
dana, najvie dvije...
Okrutni ste, doktore.
Morat u biti jo okrutniji. Dr. Lombard je gledao pored Carole kroz prozor.
Ne mogu vam vratiti vae staro lice.
To nije istina! Carola je osjetila kako joj opet poputaju koljena. To nije istina,
ponavljala je stalno u sebi. To nije istina... nije istina... nije istina! Hoe samo vie novaca, to
je sve. Stvara napetost da poslije im vie izvue iz mene. Dobit e sve, sav moj novac, moj
nakit... samo neka mi vrati lice, lice Carole Donani.
To je istina, madame rekao je dr. Lombard odluno. Ve sam vam nekoliko
puta objasnio da nakon operacije vie nema povratka.
To... ne vjerujem vam, doktore. Carola je zgrabila svoju torbicu koja je leala
pored kreveta na stolici. Dat u vam dvadeset pet tisua franaka.
Zato ne dvadeset pet milijuna? Dr. Lombard se kruto nasmijao. Oprostite
to se smijem, madame... ali taj smijeh je neka vrsta oaja. To je nemogue.
Carola se opet sputila na krevet. Ne postoji nemogue. Boe moj, pokloni mu ideju,
daj mu hrabrosti da se ipak odvai. Moram opet imati svoje lice.
Vi neete, doktore! uzviknula je. Lombard je kimnuo.
Madame, nikad se neu dati zavesti da pokuam prei preko granice medicine.
Usudit ete se kada vam ispriam zato bih htjela da me opet pretvorite u ono to
sam bila.
Nisu mi potrebne vae prie, madame. Dr. Lombard je priao prozoru i pogledao u
vrt. Vrtlar je poeo svojim jutarnjim radom, pometao je i grabljao po putovima. Ljubavnik
vas je napustio. To mi je bilo jasno im sam ga vidio. igolo. Zato ena kao to ste vi
nasjedne takvom tipu, spadat e uvijek medu one zagonetke koje mi mukarci ne moemo ni
rijeiti ni razumjeti. Uvjeravam vas, madame, da bih bio odbio operaciju lica i za stotinu
tisua franaka, samo da sam vidio tog providnog mladia prije operacije. Previe bih vas alio
za ovako neto. Ali kad sam ga napokon vidio kad je doao po vas, znao sam da u jednog
dana opet razgovarati s vama. Ne s takvom kakva ste sada, oekivao sam vas rastrganu i
razoaranu, opljakanu i siromanu. Jedino to me zauuje da jo posjedujete novce.
Imat ete drugaije miljenje kada sasluate moju ispovijed, doktore. Carola je
spustila pogled na svoje podrhtavajue ruke. Ja nisam Magda Burger iz GieBena.
To sam znao ve prije operacije rekao je dr. Lombard. U vaoj putovnici
dopustio sam si da je pregledam za vrijeme vae nesvjestice stoji ime Vera Friedburg. Ali
ni to nije vae pravo ime. Putovnica je izdana prije pet godina, a na slici je vae novo lice.
Carola je kimnula. Morat e mu sve kazati.
Tko ste vi doista? upitao je dr. Lombard.
Carola Donani.
Dr. Lombard se trudio da sauva smirenost. Koliki je bio ok vidjelo se po tome to se
naglo skupio u ramenima. Donani, razmiljao je. Naravno. Sad sam se sjetio, sad znam i gdje
sam to lice ve jedanput vidio. U asopisu... i kasnije, nakon Donanijeva koncerta, u sveanoj
gradskoj dvorani kad je gradonaelnik priredio bal u ast Parikih filharmoniara. ak sam i
plesao s njom, s lijepom, plavom Carolom Donani.
Pa to je uasno rekao je tiho. U njegovom glasu titrala je iskrena potresenost.
Shvaate li da opet moram imati svoje staro lice? upitala je Carola.
Prijavljeni ste kao nestala osoba, madame?
Ne, ja sam mrtva.
Mrtva? Dr. Lombard se naglo okrenuo kao da ga je ujela tarantula. Kako da
to shvatim?
Izgorjela sam. U olupinama automobila. Pokopana sam u Starnbergu.
Dr. Lombard je proao drhtavim rukama preko oiju. Spopadao ga je uas. Tko...
tko je ena koja je zaista izgorjela?
Ne poznajem je. Nali smo je u Berlinu u jami pored ceste. Ubijenu. Bila mi je
tako slina... tijelo, kosa... stavili smo je u moja kola.
Mi? To ste bili vi i onaj igolo?
Da. Jean Leclere, violinist iz Donanijeva orkestra.
Dr. Lombard je utio. Glava mu se spustila na prsa, prste je stavio iza leda i grevito
stiskao.
Ja sam oboavalac vaega supruga, madame rekao je promuklo od uzbuenja.
ak imam i zbirku Donanijevih ploa...
Onda mi pomozite, doktore! vikala je Carola i pruila ruke prema njemu.
Molim vas, pomozite mi. Htjela bih ispraviti najgoru greku svoga ivota, ali to mogu samo
ako od mene opet napravite Carolu Donani.
Dr. Lombard je tromo kimnuo. Onda je neizrecivom bespomo-nou podigao
ramena.
To je nemogue. Okrenuo se prema Caroli i pogledao u njene uasnute oi.
Vaem sam nosu dao drukiji oblik usadiva-njem komadia hrskavice. Ui su vam postale
neto manje jer sam hrskavicu izvadio iz njih. Bradu sam malo podrezao i tako joj dao
aristokratsku junjaku izduenost. Promijenio sam oblik oiju i dao im kosi oblik.
Bademaste oi, kako kae narod. Sasvim sam promijenio va izgled. Dr. Lombard se
odjednom derao i podigao ruke uvis. To vie ne mogu vratiti u prijanje stanje! To je
konano! Shvatite to!
Onda mi ostaje samo smrt rekla je Carola muklo, ustala je i rukom pomakla
kosu s lica. Zahvaljujem vam, dr. Lombarde. Sad znam svoj put. Vidite, ja sam sasvim
mirna, imam snage da jo predem i taj posljednji komadi. Zbogom!
U tri velika koraka dr. Lombard je doao do vrata i zakrio joj put. Neu vam
dopustiti da tako odete, madame! viknuo je. Nalazite se u stanju u kojem vie ne moete
logiki razmiljati.
Ba suprotno, doktore. Nikad nisam mislila loginije. Carola se bolno
nasmijeila. to jo elite od mene?
Obeajte mi da neete praviti nikakve gluposti, madame.
Sve vam obeavam, doktore. Kakve biste vi koristi imali od toga?
Zakunitc se svojom djecom!
Otkuda znate da imam djecu?
Pisalo je u novinama. Dr. Lombard je uhvatio Carolu za ramena. Preklinjem
vas, madame, nemojte poduzimati nita u takvom raspoloenju. Postoji razuman put ali ne
preko operacijskog stola.
To bi bio jedini, doktore.
Ispriajte vaem suprugu svoju uasnu zaslijepljenost onako kako ste je ispriali
meni.
A djeca! bio je to krik.
Djeca se brzo navikavaju. Dva-tri tjedna i vie nee znati kako ste prije izgledali.
A moj grob u Starnbergu?
On nee nestati ni onda ako opet budete izgledali kao prije, kao Carola Donani. Za
to postoji zemaljska pravda. Neete to moi izbjei. Spustio je ruke i polako mahao
glavom. Ali smrt, madame, ne. Smrt nije rjeenje. To je kukaviluk. To je ispod asti, od
vas to ne bih oekivao. Ako ste imali hrabrosti da rtvujete svoje lice za iluziju, imajte onda i
snage da s novim licem platite tu krivnju. Bit e to okrutno teak put.
Carola se okrenula i otila do prozora. Vani je padala kia. Sitna, gotovo nevidljiva
kia. Nebo je bilo sivo. Kue, ulice, drvee, trava, sve je bilo bezbojno.
Vratit u se u Starnberg rekla je tiho.
Dr. Lombard je stao pored nje. asna rije?
Kunem se svojom djecom, doktore!
ut u opet o vama, madame?
Da. Pisat u vam.
Dr. Lombard je pozvao taksi, otpratio Carolu do ulice, pomogao joj da ude i odnio oba
kovega do prtljanika automobila. Stajao je pred reetkastom kapijom i mahao za taksijem
sve dok nije nestao iza zavoja. Tek mu je tada palo na pamet to je zaboravio.
Boe moj, pa ona jo uvijek nije nita ni jela ni pila.


18.

Kralak susret s nepoznatom, plaljivom gospodom koja je trala poput Carole ostao je
Berndu Donaniju u dubokom sjeanju i nije mu dao mira. S Bombalom nije razgovarao o
tome jer je znao da e ga proglasiti ludim. Bombalo je bio surove prirode i dobar prijatelj,
razumio je sve ljudske slabosti; kad se pak radilo o dui, on je potpuno zakazivao. Za njega je
ivot bio uitak koji se vjeno mijenjao, a najsavreniji uilak bio je onaj u kome nita nije
trebalo misliti.
Donani je sljedeeg dana bezvoljno dirigirao orkestrom kelnskog radija i odmah
odletio natrag u Mnchen.
Zato je pobjegla, razmiljao je stisnut u svome sjedalu krijui se iza novina pred
pogledima drugih putnika. Kasnije je pod nekim izgovorom krenuo kroz Starnberg s nadom
da e ponovo susresti lijepu, nepoznatu enu. Ali bila je to smiona nada. Mogla je isto tako
doi iz Tutzinga ili iz Miinchena. itav dan i za vrijeme koncerta nije ga naputala misao da
je taj tako brzo prekinuti susret imao sudbonosno znaenje. Htio je razgovarati s Bombalom o
tome, ali on je spavao. On to ionako ne razumije, zakljuio je Donani. Opet bi rekao: Maestro,
emu te glupe misli.
Koncert u Kolnu bio je za tri tjedna. Donani je uzeo dopust. I lanovi orkestra su
otputovali u domovinu, u Pariz. Pietro Bombalo, iji je ivot i domovina bio Bernd Donani,
nije eznuo za Italijom. Htio je ostati u Starnbergu.
Na aerodromu Miincken stajale su Ahvine i Babette i vritei dotrale do Donanija
kad je iziao iz aviona.
Tata! Tata! vikale su i mahale velikim buketima karanfila. Je li istina ono to
Erna kae? Ostaje tri tjedna kod nas?
Istina je, slatke moje. Donani je zagrlio svoje djevojice, poljubio ih pa su s
rukom u ruci poli u veliku dvoranu za putnike.
Na putu iz Miinchena u Starnberg Donani i djeca su sjedjcli stisnuti jedno uz drugo i
jeli okoladu. Napokon su stigli kui.
Donani se protcgao kada je iziao na livadu i pogledao prema jezeru. Ovdje je
uvijek predivno rekao je. Svaki dan izvan kue izgubljen je dan. Zar ne, Bombalo?
Da kratko je odgovorio Bombalo. Naslutio je nove probleme.
ovjek bi zauvijek trebao ostati ovdje rekao je Donani.
A od ega emo ivjeti?
Odsvirao sam dovoljno.
A ja, maestro?
I li. Ne bi bio lupe da se ve odavno nisi zbrinuo za sva vremena.
Bombalo je proao rukom preko glave i brundajui sjeo u vrtnu njihaljku. Natoio si je
vermut i glasno uzdahnuo. Koliko sam zahvalan Bogu da imam takve ivce! rekao je
glasno. Kako bih inae mogao podnijeti jednog Donanija?
Donani je smijui se uao u kuu i u svojoj radnoj sobi pregledao potu. Novine,
kritike, reklame, tiskanice, molbe za autogram, uzorci robe, pisma. Podijelio je potu na dvije
hrpe. Jednu hrpu, onu veu, bacio je u ko za smee, a pisma iz manje otvorio je panjolskim
noiem za pisma. Trgnuo se kad je zauo kucanje na velikom prozorskom staklu. Vani na
terasi stajale su Ahvine i Ba-bette. Nosii su im bili pljosnati pritiskom na staklo. Kucale su i
mahale.
Doi, tata! vikale su uglas. Doi se igrati! Pokazale su mu novu, veliku
arenu loptu i lupale njome po kamenim ploama terase.
Donani je odmahnuo. Stiglo je pismo od Metropolitan Opere u New Yorku. Pitali su je
li Bernd Donani u iduoj sezoni na raspolaganju. est opernih veeri: tri puta Lohengrin,
jednom Aida, dva puta Othello.
Tata! Doi se igrati! zvale su Alvvine i Babette.
Za sat vremena! odgovorio je Donani.
Oh! Babette je pritisnula nos na staklo i napuila usta.
Nikad nema vremena! uzviknula je glasno. Onaj striek je uvijek imao
vremena. Bio je mnogo bolji i zabavniji.
Donani je spustio pismo iz New Yorka na stol. Kao da je netko svalio kamen na njega.
Odjednom mu je bilo tako teko disati. Ustao je, otvorio staklena vrata i koraknuo na terasu.
Ahvine i Babette zapljeskale su rukama i dobacile mu loptu. Donani ju je nespretno uhvatio i
spustio na kamene ploice.
Koji striek? upitao je.
Onaj striek koji je bio ovdje s mamom rekla je Alwine nita ne slutei.
Hajde, tata! Baci loptu!
Kad je taj striek bio ovdje?
Oh, onda... kad smo imale ospice.
Cijelo vrijeme?
Ne, jako kratko. teta. Tako je lijepo mogao baciti loptu u zrak. Sasvim visoko,
tata. Sve do Sunca.
Donani je kimnuo otealom glavom. Uzeo je loptu, podigao je, zamahnuo nogom i
lupio je daleko preko livade. Djeca su kliui trala za njom. Donani se okrenuo i vratio u
kuu. Pozvonio je gospoici Graudenz. Imao je osjeaj da e se uguiti.
Gospodine Donani?
Donani se naglo okrenuo. Na vratima je stajala Erna Graudenz.
Erna, upravo sam uo od djece da smo imali posjetu.
Posjetu? Ne. Ah da, policija je bila ovdje i ja sam...
Znam. Ne, to je bilo znatno ranije. Kad je moja ena... kad je jo bila iva.
Ne.
Da. Pokuajte se sjetiti. Djeca su imala ospice.
Donani je ekao jedva se usuujui disati. Erna Graudenz je gledala u strop i
razmiljala. Onda je kimnula.
Da. Istina je. Ah, na to ste mislili? Da, neki mladi je bio ovdje.
Mladi! Kako mi odjednom srce postaje teko, pomisli Donani. Zato mi to nikad
niste rekli?
Erna Graudenz je uvrijeeno podigla ramena. Pa bio je ovdje samo jednu no.
Sljedeeg jutra je opet otputovao. Smatrala sam to nevanim.
A tko je bio taj mladi? prekinuo ju je Donani nestrpljivo.
Ne znam. Gospoa ga je dovela.
Ona... ga je dovela? Donani je morao skupiti svu snagu da govori mirno i
ravnoduno.
Gospoda je rekla da je gospodin njen stari poznanik. Nisam dalje pitala, to mi ne
pristaje. Bio je to uljudan, mladi ovjek. Tako se strpljivo igrao s djecom.
Da, znam. Loptu je mogao baciti do Sunca. Hvala, Erna. Zvualo je gorko, kao iz
rastrgana srca. Erna Graudenz je otila. Donani je saekao dok su se vrata zatvorila za njom.
Onda ga je dranje napustilo, spustio se u fotelju i pokrio lice rukama.
Nepoznati, mladi ovjek... Carola ga je dovela... ovdje je prenoio... i ona mi nikad,
nikad nije priala o njemu. Ona se vratila kad su djeca ozdravila i bila je kao uvijek. Aneo
koji ga je titio od svega zla.
Odjednom se sjetio rijei kriminalistikog komesara Wegharta u Berlinu: Mladi
ovjek, junjakog izgleda podigao je u minhen-skoj banci itav Carolin novac urednim
ekom kojemu se nita nije moglo prigovoriti. Koliko god Carolina smrt bila jasna, postojala
je zagonetka o kojoj dosad nita nije htio uti.
Sad se vie nije moglo pobjei pred istinom. Tu, u ovoj kui, bio je mladi ovjek
kojega nitko nije prepoznao i kome je ona dala sedamdeset dvije tisue maraka. Bogatstvo.
Sav njezin novac. Zato?
Donani je ustao i iziao k Bombalu, debelom samozadovoljnom Bombalu koji je
sjedio na rubu bazena i gulio naranu.
Bombalo rekao je Donani tiho. Misli li da me je Carola varala?
Jeste li poludjeli, maestro?
Bojim se da u uskoro stvarno izgubiti pamet. Odgovori mi, smatra li to
moguim?
Da ete izgubiti pamet?
Da me Carola varala! urlikao je Donani. Varala me s nekim mladim
praznoglavcem!
Bombalo je poloio ruke na mekani trbuh. Lice mu je bilo zatvoreno i oprezno.
Sprema se nevrijeme! Uvijek sam oekivao tako neto.
Carola je bila lijepa ena rekao je izbjegavajui odgovor.
Ne priaj gluposti! Zna li neto?
Ja! Ne! Kunem se! Ali ona nije bila sretna.
Pa imala je sve to si ena moe poeljeti.
Ali ne i vas, maestro.
Ta ja sam uvijek bio uz nju.
Naravno.
Uvijek sam bio uz nju.
U fraku.
A kako inae?
Moda u pidami. Ili sasvim bez...
Donani je ostavio Bombala i tekim korakom poao do kamene klupe kod balustrade.
Udario je nogom loptu koju su mu opet dobacila djeca daleko u vrt i trgnuo ga njihov usklik:
Odlino, tata! Bolje od strieka!
to je to, razmiljao je Donani i sjeo na klupu. Buljio je u bijeli spomenik od mramora
i stiskao ake. Mogao bih skinuti Sunce s neba i zgaziti ga. Mogao bih se baciti niz obronak i
utopiti se u jezeru. Tad bih bio sretan. Boe moj, Boe moj, zar sam godinama ivio slijep?
Nemir i sumnja rasli su u njemu. Nije mogao vie sjedjeti na klupi i gledati Carolin
spomenik. Bilo mu je nemogue zadravati se na mjestu, na komadiu zemlje koji je Carola
nazvala vlastitim rajem. Raj koji vie nije bio neokaljan, nedirnut... Nepoznati mladi stajao je
ili ak sjedio ovdje, na mjestu koje je Donaniju bilo sveto, i ujutro se oduljao kao lopov.
Donani je stisnuo ake na sljepoonice i okrenuo se. Zato ne urliem, upitao se. Zato
taj unutarnji pritisak ne mogu jednostavno istisnuti iz sebe? Carola je mrtva... Ona lei pod
breuljkom uvenulih vijenaca... izgorjela do veliine djeteta, neprepoznatljiva... ali prije nego
je izgorjela i zauvijek nestala iz moga svijeta, skrivala je tajnu preda mnom. Mladi kojemu je
dala sedamdeset dvije tisue maraka. ovjek junjakog izgleda!
Donani se lecnuo. ake su mu mlitavo pale niz tijelo. To ne moe biti. Prola ga je
ledena jeza. Boe moj, to ne moe biti! Pred njim je odjedanput iskrsnula slika: mladi crnih
kovra, s violinom pod bradom, fanatinih oiju, uzdrhtao od nervoze. Svirao mu je. to? To
je izbrisano iz sjeanja. Ali svirao mu je jer je htio postati solist. A Carola ga je preporuila,
hvalila, nagovorila njega, Donanija, da saslua mladog violinista. Taj je mladi postigao ono
to dotad nikome nije uspjelo. Svirao je pred Donanijem i on ga je ak pratio na
klaviru.
Mukarac, mladi junjakog izgleda. Crne kovre, tamne oi, debele, mekane usne.
Donani je zatvorio oi. Pred sobom je vidio scenu. uo je kako govori: etiri puta ste
pogrijeili. Vidio je kako se mladi violinist slomio u sebi. Kako se ono zvao? Boe, pomozi
kako se zvao? Jean, da, Jean mu je bilo ime. Ali dalje... dalje... Leclef? Ne. To znai
klju. Ali tako nekako.
Gotovo isto. Jean Leclere... Leclere... To je to! Tako se morao zvati!
Donani se naglo okrenuo i otrao natrag u kuu. Uhvatio je Bombala za ruku i
odvukao ga zabezeknuta sa sobom u radnu sobu. Zatvorio je vrata, povukao zavjese na
prozore i bacio se u fotelju. Bombalo je buljio u njega. Sad stvarno izgleda kao da je poludio,
pomisli uasnuto. Madonna mia, to ne smije biti istina.
Nazovi odjeljak za osoblje u Parizu! uzviknuo je Donani. Glas mu je potpuno
izgubio boju, bilo je to vie lajanje. Ispitaj da li na orkestar ima violinista po imenu
Leclere!
Sada odmah? mucao je Bombalo.
Smjesta! Munjevito! Hajde, nazovi ve jednom!
Slijeui ramenima, Bombalo je podigao slualicu. Tri minute kasnije znali su sve.
Jean Leclere je postojao. Medu prvim violinama. Dao je otkaz prije nekoliko mjeseci tono
jedan dan nakon Caroline smrti. Nije se znalo gdje je sada. Nikada se vie nije javio.
Postajete vrlo udljivi, maestro rekao je Bombalo i sjeo za pisai stol. Hladan
znoj orosio mu je elo. to hoete s tim violinistom?
Donanijevo lice bilo je tvrdo. Kao od kamena isklesano.
Imate li vi menederi neku vrstu internacionale, Pietro? upitao je. Neku
vrstu lanca? Pa vi se svi medu sobom poznajete.
Samo oni zaista veliki, maestro odgovorio je Bombalo ponosno.
Nazovi ih sve! Sve! Ispitaj ih da li poznaju nekog Jeana Le-clerca! Da li im se
javio?
Ali to su gluposti, maestro. To stoji tisue.
Neka stoji itavo moje bogatstvo. Hou znati gdje se taj Jean Leclere sad nalazi
grmio je Donani i skoio. Nee odustati, zovi po cijelome svijetu! Negdje emo ga nai.
Bombalo je naslonio glavu na ruke kad je Donani izjurio iz sobe. Ipak je poludio
kukao je. Madona! ime sam to zasluio? Potpuno je izgubio pamet!
Ali ipak je nazvao svoje prijatelje menedere. Poeo je sa Francuskom, nastavljajui
svoju potragu po Italiji... i kod svakog broja koji je okrenuo alio je novac koji je, po
njegovom miljenju, bacio kroz prozor.
Dva je dana Bernd Donani hodao kao zatvorena zvijer po kui. Erna Graudcnz i djeca
nisu mu se usudile ita rei. Bombalo je naizmjence jeo i telefonirao. Poslijepodne drugoga
dana odjednom je zaurlao: Maestro! Maestro!
Donani je uletio u radnu sobu. Bombalo je sjedio za pisaim stolom i ponaao se kao
da ga trese struja. Lupao je nogama po podu i mahao telefonskom slualicom.
Imam ga! Imam ga! vikao je presretan. Svirao je u Mar-seilleu kod Parthoua.
Dakle u Marseilleu je rekao je Donani tiho.
Ne. Odande je ve otiao.
A kamo?
To emo odmah saznati. Parthou je spominjao nekog Franca Gombarellija u
Cannesu. Na svu sreu imam njegov telefonski broj.
Nazovi! Odmah! Donani je sklopio ruke. Izgledalo je kao da moli poput malog
djeteta. To mora biti pravi trag, mislio je. Boe moj, kad bi to bila istina!
Bombalo je telefonirao. Govorio je talijanski, zvualo je kao svaa, ali kad su u
pitanju juni jezici to esto vara. Onda, uz duboki uzdah, lice mu je poelo sjati. Napravio je
nekoliko biljeki.
Vaa volja bila mi je zapovijed, maestro stenjao je iznemoglo. Taj Jean
Leclere je upravo u Monte Carlu. Gombarelli ga je jo juer vidio. Utirkanog, ruku pod ruku
s nekom damom koja smrdi po novcu. to elite, dragi kolega, od tog pokvarenjaka?
upitao me Gombarelli.
To se samo nas tie, Bombalo. Donani je poloio ruke na leda. Isprsio se pa se
inilo kao da se ak i rairio. Spakiraj kovege, Pietro... sutra ujutro letimo u Monte Carlo!
Dva dana oklijevala je Carola sakrivajui se u sobi maloga hotela prije nego to je
odluila vratiti se u Starnberg i ispuniti obeanje koje je dala dr. Lombardu.
Kako e sve to ispasti, nije mogla predstaviti. Znala je samo jedno. Nije mogla
jednostavno ui u kuu, rairiti ruke i rei: evo me. Izgledam dodue drukije, ali to sam
stvarno ja. Sluajte, moram vam neto ispriati.
Bilo je to nemogue. Moda bi najbolji nain bio da najprije razgovara samo s
Donanijem. Kada on prebrodi ok, mogla bi se povjeriti djeci. Sasvim je svejedno kako e
onda izgledati budunost s Donanijem ili bez njega. Djecu bi mogla vidjeti i priati s
njima. Kad bi joj opet govorili mama, srea bi bila savrena. Od ivota vie nije oekivala,
vie nije htjela ni imati. Htjela je samo mir. Konano mir. Zaborav nije bio mogu jer njeno
lice ju je opomi-njalo pri svakom pogledu u ogledalo.

19.

Povratak u Starnberg bio je vonja i u pakao i u raj. Opet je unajmila sobu u malome
hotelu pokraj jezera i saznala od konobarice da je gospodin Donani ba toga jutra otputovao.
Kamo, to naravno nitko nije znao. Kasnije se to moglo proitati u novinama.
To joj je sve olakalo. Djeca su bila sama s Ernom Graudenz. Ako je Donani opet
krenuo na turneju, mogli su proi tjedni dok se ne vrati. Tjedni koje e moi provesti zajedno
s djecom, u kojima e uivati u velikoj srei to je opet kod kue, bez ispovijedi koja bi to
mogla pokvariti. Naravno, bilo je to samo odugovlaenje, pomicanje roka, ali ipak dani u
kojima bi mogla pokuati da djecu opet navikne na se.
Poslije podne proetala je do Vile Alba. Ulazna vrata bila su otvorena, vidjela je to
izdaleka. Ispred nje su stajala dostavna kola, dva su mukarca istovarivali sanduke i nosili ih u
podrum. Alvvine i Babette su se vozile na romobilima. Njihova buna, vesela galama
nadjaavala je potmulo grgotanje upaljenog kamionskog motora.
Jedan od mukaraca opet je spustio pokriva i neto doviknuo vozau koji je sjedio za
volanom. Motor je zabrujao, teko vozilo krenulo je polako natrag prema izlazu da se okrene.
Meutim, Babette je istog trenutka prestigla Ahvinu. Klicala je, mahnula rukom
Alwini i jurila odguravajui se stalno desnom nogom po vrtnom puteljku prema izlazu. Nije
mogla vidjeti kamion kako se pribliava. Pokrivala ga je ivica. Tek kada doe do izlaza
mogla bi ga vidjeti ali onda e ve biti prekasno. Ona e stii do izlaza i udariti u kamion.
Carola je izdaleka uoila opasnost. Uasnuto je kriknula, podigla ruke uvis i vikala:
Stani! Stani! Babette! Odskoi! Babette...
Babette je vidjela tetu na putu. Mislila je da joj teta mae. Smijui se i ona je mahala
i jo jedanput dala veliki zamah.
Babs! vikala je Carola u velikom oaju. Kamion je izlazio. I Babette je
odjednom ugledala kamion. Prikolica se odjednom prijetei stvorila pred njom. Pribliavala se
sve blie. Zid u koji je morala lupiti. ula je brujanje motora i u djetinjoj potrazi za zatitom
vrsto se uhvatila za upravlja romobila umjesto da se odgurne od njega i spusti na stranu u
travu.
Kola su poela koiti. Voza je primijetio oajnu enu koja je mahala na ulici i
pritisnuo konicu. U stranjem ogledalu vidio je kako se pojavljuje dijete. Jurilo je tono
prema njemu. Pokuao je prebaciti kamion u brzinu i krenuti u suprotnom smjeru. Htio se
maknuti s izlaza, ali mu to nije uspjelo. Babette je uz prodoran krik lupila u kamion, odbila se
od njega i otkotrljala u bukovu ivicu. Na travi je lealo nepomino, malo iskrivljeno tijelo.
Romobil je bio ispod kamiona.
Babette! viknula je Carola jo jedanput. Onda je potrala putem, gurnula
vozaa kamiona koji je blijed i zaprepaten silazio s vozila, i kleknula kraj onesvijetenog
djeteta. Iz rane na glavi tekla je krv preko malog, jo u nesvijesti, od straha izoblienog lica.
Lijeva je ruka mlitavo visjela kao u lutke.
Nisam... nisam kriv mucao je voza. Dijete nisam mogao vidjeti! Tada je
dotrao i drugi voza iz podruma. Ahvine je stajala kod ulaza i derala se. Erna! vikala
je. Erna! Pregazili su Babs! Pregazili su Babs...
Mora odmah u kuu! Carola je uzela Babettu na svoje ruke. Voza joj je drao
glavu koja je krvarila, drugi je pridravao oigledno slomljenu ruku. Iz kue je izjurila Erna
Graudenz. Histerino je plakala i htjela poletjeti prema Babetti.
Je li mrtva? vikala je. Boe moj! Je li mrtva?! Babette kai neto! Babette!
Nazovite odmah profesora Landsberga! rekla je Carola. Stisla je dijete k sebi.
Kaput i haljina su joj se zaprljali, ali ona to uope nije primijetila. Starnberg 37289. Brzo.
Neka profesor Landsberg odmah doe!
Erna Graudenz je prestala kukati i plakati. Zaprepateno je zurila u Carolu. Onda je
otrala. Kada je Carola ula u kuu i odnijela Babette u djeju sobu, ula je kako Erna
Graudenz ve telefonira.
Odmah e doi rekla je Erna Graudenz kasnije u djejoj sobi i udila se. Bez
pitanja, strana gospoa otila je odmah gore u Babettinu sobu. Sada je trala u kupaonicu,
uzela iz ugraene kune apoteke zavoje i flastere, jod i vatu i poela brisati krv s djejeg ela.
Zavijala je ranu koja je krvarila. Ruku je poloila na drvenu lutku. Ova ena mora imati esto
ulo, pomisli Erna Graudenz. Odmah zna gdje se to nalazi, sve uzima kao da ve godinama
stanuje u ovoj kui.
Mogu li jo neto uiniti, gospoo... gospoo...
Friedburg rekla je Carola promuklo. Da, moete li stupiti u vezu s
gospodinom Donanijem?
Ne... ne znam kamo je otputovao. Znam samo da je negdje u junoj Francuskoj.
A kad se vraa?
Ni to ne znam.
Nita se nije promijenilo rekla je Carola tiho puna ogorenja. Erna Graudenz je
nije razumjela pa se nagnula prema naprijed.
to ste rekli, gospoo Friedburg?
Nita. Donesite iz kune apoteke kapljice za srce.
Kapljice za srce?
Da. U drugom su pretincu odozgo. To je mala boca, smea s bijelom naljepnicom
L6wen-apoteke u Miinchenu.
Erna Graudenz je opet potrala i uskoro se vratila s boicom. Taje ena pomalo
sablasna, zakljuila je kad je Caroli pruila kapljice. Otkuda ona zna gdje stoje kapljice za
srce mrtve gospoe Donani?
Profesor Landsberg stigao je ve nakon desetak minuta. Brzo ju je pregledao.
Dijagnoza je jako smirila Carolu: bezopasna povrinska rana koju je trebalo saiti i
jednostavan lom nadlaktice koju je potrebno slikati na rentgenu. Erna Graudenz telefonom je
pozvala bolnika kola. Babette e u bolnicu zbog rentgena i stavljanja gipsa.
Naveer je uzbuenje bilo zaboravljeno. S debelim zavojem oko glave i rukom u gipsu
Babette je leala u krevetu i grickala okoladu.
Izgleda kao Arap rekla je Carola i odloila knjigu koju joj je itala. I Alvvine
se ve svukla. Tako je rijetko netko imao vremena za njih, itao im knjige, igrao se s njima,
priao. Babette je vrsto uhvatila Carolinu ruku kad je ustala i kad je Erna Grau-denz dola u
sobu.
Kamo ide, teta? upitala je.
Teta sad mora otii rekla je Erna Graudenz.
Ne! Babette je jo vre uhvatila Carolinu ruku. Pusti da ostane ovdje,
Erna!
Ali to ne moe.
Ako djeca ele, ja imam vremena rekla je Carola tiho.
O da! Da! Molim! Molim! Alvvine i Babette ritale su se nogama. Neka teta
ostane!
Lice Erne Graudenz dobilo je zatvoren i odbojan izraz. Ne znam da li je to po volji
gospodina Donanija rekla je kruto.
Tata nee imati nita protiv! uzviknula je Alvvine. Teta mora njegovati Babs!
Ja u dopustiti samo teti da me njeguje rekla je Babette moleivim oima
podigla je pogled prema Caroli. Molim te, teta, ostani.
Erna Graudenz je podigla obrve i slegla ramenima. Ako djeca postavljaju takve
ultimatume izvolite. Moete ostati, gospoo Friedburg. Ali zadnju rije ima gospodin
Donani kad se vrati. Ne vjerujem da e mu se to svidjeti. Spremit u vam sobu za goste.
Carola se trgla. Soba u kojoj je stanovao Jean Leclere.
Ne, molim vas. Nemojte rekla je brzo i okrenula glavu da Erna Graudenz ne
opazi njeno uzbuenje. Spavat u ovdje kod djece. Bude li Babs imala nemirnu no...
moe dobiti vruicu. Spavat u tamo na kauu.
Kasnije je sjela izmeu kreveta i gledala sretna lica usnule djece. Opet sam kod kue,
razmiljala je. Zar sve ovo to je iza mene nije samo ruan san...?


Bernda Donanija i Bombala u Cannesu je doekao Franco Gombarelli. Malome
menederu bila je ast pozdraviti velikog dirigenta i stisnuti mu ruku.
Jo jutros sam vidio tog Jeana Leclerea rekao je kad se Donani raspitivao za
violinista. Stanuje u najboljem hotelu, u Golfu. Soba 369. Raspitao sam se kod portira.
Mladi mora imati hrpu novaca.
Naravno, sedamdeset dvije tisue maraka, mislio je Donani gorko.
Krenimo odmah tamo! rekao je glasno. Bombalo ga je kritiki pogledao sa
strane.
Zar prije ne bismo trebali...
U Golf!
Gombarelli se stresao isto kao i Bombalo kad je uo taj glas. Svoje goste odvezao je
kroz Monte Carlo do bijelog, uz more smjetenog, terasastim vrtovima okruenog luksuznog
hotela.
Nitko nije pokuao zadrati Donanija kad je sigurnim koracima krenuo prema dizalu i
doviknuo:
Soba 369!
Bombalo se jo uspio ugurati u dizalo dok je Gombarelli, nita ne slutei, otiao do
bara i naruio dupli konjak.
to ti trai ovdje? upitao je Donani sumorno.
Ta neu vas valjda sada ostaviti samoga, maestro!
Kako eli. Zadrati me nitko ne moe.
Pred sobom 369, bijelim vratima sa zlatnim okvirom, Donani je na trenutak stao i
isprsio se. Onda je kratko pokucao. Ne ekajui poziv uao je.
Jean Leclere je stajao u svilenom kunom kaputu pred prozorom i gledao na veliki
hotelski bazen s morskom vodom. U lealjci, zatiena naranastim suncobranom, dolje je
leala Doris Kinley ispruivi svoje duge noge. Predivan zlatni rudnik, upravo je razmiljao
Leclere. Novac i ljepota, kome se tako neto nudi?
Kad je uo kako se otvaraju sobna vrata, nije se okrenuo ve je rekao:
Stavite whisky na stoli.
Donani je zatvorio vrata. Bombalo se naslonio na njih. ivi, za Leclerea nesavladivi
zid. Dobar dan, Jean Leclere! rekao je Donani glasno.
Jean se naglo okrenuo. Lice mu se izobliilo od uasa i izbezum-ljujueg straha.
Gospodin... Donani promucao je.
Koliko god se uplaio, ipak je uspio spoznati da je bio u klopci. Izmeu vrata i njega
stajao je visoki Donanijev lik. Na vratima je bio naslonjen Bombalo. Sve to bi mu moglo
pomoi, zvonce za sobnog konobara ili poslugu, nalazila su se na jednom mjestu na dasci
pored vrata. Preostao mu je samo bijeg kroz prozor. Besmislena pomisao, jer se soba 369
nalazila na treem katu, petnaestak metara iznad bulevara.
to... to elite od mene? promuklo od straha upitao je Jean.
Istinu! rekao je Donani glasno.
Istinu? O emu?
Ne glumite Leclere. Budui da stojim ovdje pred vama, trebalo bi vam biti jasno
da se ne moramo zavitlavati suludim pitanjima. Trebali bismo razgovarati o stvarima kakve
jesu. Dakle to je bilo s mojom enom i vama? Nemojte vrludati. elim jasan odgovor.
elim da mi samo potvrdite ono to ve ionako znam.
Jean Leclere je utio. Ukoeno je gledao prema Bombalu. Stoji ovdje kao krvnik,
pomislio je osjeajui ledeni uas. to li smjeraju ako im kaem istinu?
Napustite moju sobu! Odmah! rekao je grubo skupivi posljednje ostatke
hrabrosti. Zvat u upomo i izazvati skandal.
Kad bi samo znali koliko mi je to sada svejedno. Donani je stupio jo korak
naprijed. Jean se stisnuo uza zid. Znoj mu je orosio elo i klizio u oi. Bio je to hladan znoj
izazvan golim strahom.
Moja je ena bila vaa ljubavnica? upitao je Donani. Bombalo je grickao donju
usnu. Mogao je prosuditi koliko je Donaniju trebalo snage za ovo pitanje. Jean Leclere je
slabo kimnuo.
Da rekao je tiho, jedva ujno. Donanijevo je srce na trenutak stalo. Lice mu je
problijedjelo.
Kada?
Poelo je za vrijeme koncerta u Parizu. Upoznali smo se na Place de l'Opera.
Vi ste ivjeli s mojom enom i u mojoj kui dok su mi djeca bolesna leala u
krevetu?
Samo jednu no. Jean je stisnuo ake. Onda si me ponizio... sjea li se kad sam
svirao pred tobom i kada si malome violinistu rekao da je neznalica. Ti si bio kralj a ja rob
koji je pod tvojim
udarcima nogom smio samo vikati: Hvala! Hvala, gospodine! Hvala! Sad je drugaije.
Sada kao prevareni suprug stoji preda mnom a nekadanji te rob poniava, tebe velikog
Donanija. Vaa mi je ena izila ususret rekao je Jean prisjeajui se s drskim
smijekom. Nije zatvorila vrata svoje sobe, a kad sam uao rekla mi je...
Donani je podigao ruku. Na njegovom licu itala se neizmjerna bol. Leclere, vi ste
svinja kad tako govorite o pokojnici! derao se.
Jean je podigao obrve. O pokojnici, sijevnulo mu je. On uope ne zna da je ona iva,
da ima drugo lice, da se zove Vera Friedburg i da negdje luta u svijetu. On jo uvijek misli da
je onaj le u olupini automobila bio njezin?
Zlokobni smijeak pojavio se na Leclcrcovu licu. Neka i dalje ostane mrtva za tebe,
mislio je. Poklonit u ti vjenu muku da ti u sjeanju ostane ena koja te je svojim
posljednjim inom prevarila.
Pitali ste me, monsieur rekao je i slegnuo ramenima. Ja sam odgovorio.
A novac? vikao je Bombalo s vrata.
To je duga i tuna pria, gospodo. Ne bih htio biti toliko pokvaren da vam jo i to
ispriam.
Govorite! rekao je Donani odrjeito.
Dobro. Ako ba inzistirate. Jean se s rukama na leima njihao na stopalima.
Koncert u Berlinu trebao je biti posljednji. Carola i ja naumili smo iz Berlina u inozemstvo.
Htjeli smo ivjeti zajedno i biti sretni. Bilo gdje, sasvim sami. Jasno reeno: htjeli smo
odmagliti. Carola je zbog toga ispunila ek na itav svoj imetak i dala ga meni. Htjeli smo iz
Berlina preko Miinchena u Ziirich i odatle nastaviti na jug. Onda se dogodila ona uasna
nesrea.
Leclere je potreseno zastao i sagnuo glavu. Sve je propalo. Svi su nam planovi
izgorjeli te noi. Od Carole mi je ostao samo ek. Sljedei dan odletio sam u Miinchen,
podigao novac, dao otkaz u orkestru i evo me tako ovdje. Podigao je ruke i slegnuo
ramenima. To je sve. Carolu sam zauvijek izgubio... ali imam novac. A to mi je ipak neka
utjeha.
Bernd Donani je na trenutak zatvorio oi. Vie nije mogao gledati Leclereovo lice a.
da ne koi i udari ga u tu njegovu nasmijeenu igolo-facu. Okrenuo se zatvorenih oiju i
poao prema vratima. Bombali ih je otvorio, pustio Donanija iz sobe i opet ih zatvorio za
njim. Zakljuao ih je. Leclere je iroko otvorenih oiju zurio u Bombala. Ali to vi jo
traite ovdje? viknuo je. Da ste odmah nestali, trbonjo!
Za pet minuta, sine moj. Bombalo se iroko nasmijeio i protrljao ruke. Kraj
nae simfonije mi se jo ne svia. Prenaglo je okonan. Ja na kraju toliko volim bubnjeve.
Upomo! vikao je Jean Leclere i podigao ruke kao da se eli zatititi.
Upomo!
Bombalo je poao prema njemu i uhvatio ga. Kad je odjeknuo prvi udarac Jean
Leclere je zatulio, kod treeg bio je ve miran i predao se neizbjenoj sudbini.
Nakon pet minuta Bombalo je zadovoljno napustio sobu 369. Tiho je za sobom
povukao vrata kao da naputa ljubavnicu ili nekoga tko duboko spava. Idui hodnikom trljao
je i dalje ruke, zvidukao i potrao za Donanijem koji ga je ekao dolje u dvorani.

20.
U Starnbergu je Donanijev povratak djelovao isto tako iznenaujue i neoekivano
kao i njegov odlazak. Erna Graudenz upravo je bila u duanu kad je vidjela kako vani prolaze
Donanijeva kola.
Isuse i Marijo! uzviknula je. ef je opet stigao! A ona strankinja je sama u
kui! Kako li e biti bijesan!
Brzo je platila i otrala natrag prema Vili Alba. Pred ulazom je susrela samo jo
Bombala koji je vadio putne torbe iz prtljanika. Erna Graudenz se iscrpljena naslonila na
auto.
Je li gazda ve gore? upitala je bez daha.
Da. Bombalo se vragoljasto nasmijeio. A tko je ona zgodna u to je sjela u
nae krzno?
Je li... je li je gazda ve vidio? mucala je Erna Graudenz. Djeca je nisu htjela
pustiti...
Stajala je pred vratima i pozdravila nas kao gospodarica Bombalo se meketavo
nasmijao. Gazda je bio zabezeknut. Ali onda se upadljivo pomladio, skoio iz kola dok jo
nisu ni stala i poljubio joj ruku.
Poljubio joj ruku? Erna Graudenz je odahnula. Nije je prekoravao?
Ali zato bi? Bombalo je uhvatio drke putnih torbi. Kad nekome ve dugo
nedostaje doek lijepe ene, taj je onda zahvalan za svaki mig sudbine.
Donani je u djejoj sobi sjedio kraj kreveta male Babette. Stalno je morao dodirivati
njezin debeli zavoj oko glave i potvrivati da
je nalik Indijancu. Alwine je sjedjela na drugome kraju kreveta i na djejem tkalakom
stanu tkala al od arene vune.
Za moju lutku Fifi objasnila je ponosno. Teta Vera nam je pokazala kako se
to radi. Kako je to lijepo, tata! Zapravo ve znamo tkati. I Babette. Ona ak eli za Koka
istkati pulover.
To je stvarno lijepo. Donani je poljubio svoju djecu i napustio djeju sobu. Na
hodniku je uhvatio Carolu za ruku. Proli su je trnci kad se okrenula i pogledala u njegove
moleive oi.
Neete li valjda zaista otii? upitao je.
Hou, gospodine Donani. Samo sam sluajno prolazila kad se dogodila nesrea.
Moram se vratiti.
Imate li obitelj?
Ne.
Slobodni ste?
Potpuno. Srce joj je stalo. Donani je pogledao mimo nje na vrata djeje sobe.
Djeca bi bila nesretna kada biste otili. A ni ja ne bih bio sretan kad bi nae
poznanstvo tako kratko trajalo. to ako bismo vas svi mi, djeca i ja, zamolili da jo ostanete?
Barem dok Babette potpuno ne ozdravi.
To moe trajati jo dva ili tri tjedna, gospodine Donani.
Ako moete rtvovati toliko vremena...
To ne bi bila rtva.
Donani je pljesnuo rukama kao djeak. Dakle, ostajete?! uzviknuo je.
Samo pod uvjetom da nikome ne budem na teret. Donani je odmahnuo glavom.
Svi bismo se veselili, sigurno.
Pogotovo djeca. Mnogo... mnogo toga su morala pretrpjeti u posljednje vrijeme. Moja
je ena smrtno stradala i... prekinuo je i pomislio na istinu koju mu je potvrdio Jean
Leclere. I djecu je htjela napustiti, mislio je ogoreno. I mene, mene koji ju je trebao kao zrak.
To jednostavno ne mogu shvatiti.
Carola se okrenula. Vie ga nije mogla gledati i sluati. Ja to neu moi izdrati,
osjeala je. Neu imati snage da budem Vera Friedburg, dobra, strana teta koja slua priu o
mrtvoj mami. To nadmauje ljudsku snagu.
Ostajete, dakle? Molim vas! Jo jedanput je rekao Donani.
Carola je nijemo kimnula glavom. Iz djeje sobe zazvuali su svijetli glasii: Teta
Vera! Teta Vera!
Donani se slabo nasmijeio. Eto vidite jednostavno ne smijete otii. Ali, djeca
sad mogu malo priekati. Tata bi isto htio imati neto od te iznenadne posjete. Smijem li vas
pozvati na alicu aja, gospodo Friedburg?
Poslije. Moram najprije smiriti Babettu. Nije dobro ako sa svojom ozlijeenom
glavom tako glasno zove i skae po krevetu.
Okrenula se i vratila u djeju sobu. Donani je zamiljeno gledao za njom i rukom
nervozno proao kroz bijelu kosu.
Hoda kao Carola, pomislio je osjeajui pritom bol u grudima. I govori kao Carola...
gotovo ista melodija glasa, ista boja... ako ovjek zatvori oi opsjena je savrena. ini se da je
Carola iva. Boe moj zar da u toj Veri Friedburg doivim uskrsnue Carole?
Polako je siao niza stepenice do dnevne sobe. U predsoblju je stajao Bombalo i cerio
se.
Uope ne izgledate sretno, maestro rekao je i obrisao znoj s ela. Svaki drugi
ovjek poeo bi pjevati korale ako bi mu u kuu doletio aneo.
Pusti te gluposti, Pietro! Donani je zakopao ruke u depove hlaa. Gospoda
Friedburg se brine samo o djeci. Ona je na gost. Zamolio sam je da jo ostane.
To je bilo pametno, maestro. Bombalo se tiho nasmijeio. To je bila
genijalna misao.
Majmune! rekao je Donani glasno i otiao u biblioteku. Bombalo je sretnog
izraza lica trljao ruke.
Opet je to onaj stari Donani! viknuo je glasno. Trebalo bi svaki dan
zahvaljivati Bogu to je stvorio ene.
Sljedeih dana ivot u Vili Alba odvijao se na dvije razine.


Erna Graudenz se nala uvrijeenom. Dala je do znanja kako je ona sada suvina i
kako moe ii. Kad bi susrela Carolu, nakostrijeila bi se poput jea. Najee se to deavalo
u djejoj sobi kad je donosila veeru i kad su Alwine i Babette uglas zahtijevale da s njima ne
jede Erna nego teta Vera. Onda bi se Erna Graudenz uvrijeeno povlaila u kuhinju, jela sama
i razmiljala kako je cijeli svijet nezahvalan.
Naveer, dok su djeca spavala, a gospoica Graudenz svoju brigu nosila u kino ili
sjedjela pred televizorom, Donani, Vera Friedburg i Bombalo sjedjeli su pred ognjitem, pili
vino, prepriavali doivljaje i zakljuili kako se dobro slau i kako vrijeme prebrzo prolazi.
Dva tjedna su proletjela kao dva dana. Babetti su skinuli zavoj s glave. Gips je morao ostati
jo etiri tjedna, a Donani je nagovijestio da je ugovor izmeu njega i Vere Friedburg
sklopljen do potpunog ozdravljenja Babette. Imam vau rije, gospoo Friedburg rekao
je jedne veeri kada je Carola poela govoriti o svome odlasku da ete ostati do potpunog
ozdravljenja moje Babs. Prije vas neu pustiti!
A Bombalo je revno kimnuo glavom i dodao na svoj previe jasan nain: A kad
Babette bude zdrava, jedan od nas e u krevet... Neete tako brzo moi odavde. Donani je
na tu primjedbu reagirao mrkim pogledom, ali Bombalo mu je uistinu govorio iz due. Bilo je
to udnovato stanje koje je uzaludno pokuavao objasniti. Navikao je na Veru Friedburg. Da,
bilo mu je gotovo nezamislivo da je vie nee biti. Pripadala je Vili Alba kao da je ve
godinama ovdje. Bila je to privrenost koja je Donaniju postajala sve neobjanjivijom.
Djeca su bila sretna, a i Vera Friedburg se osjeala dobro, koliko je Donani mogao
vidjeti. Obavijala ju je tajna koju nije dokuio: nije znao ni odakle je, ni tko je, ni zato je bila
pobjegla pred njim. To su bila pitanja koja je sauvao za sebe. Htio ih je postaviti kad mu se
bude ukazala prilika. Ali kad god je htio zapoeti s time, dok su on i Vera Friedburg sjedjeli
pred kaminom, on je ipak uzmicao zbog straha da e tim pitanjima unititi mir koji je zajedno
s njom uao u Vilu Alba.
Poetkom treega tjedna Carolinog potajnog povratka najavio se neoekivan, a
Donaniju ne ba dobro doao posjetilac, isljednik Fritz Weghart iz Berlina. Iskoristio je jednu
pretragu u Miinchenu da posjeti Bernda Donanija u Starnbergu. Donani je hladno pozdravio
isljednika i odveo ga u dnevnu sobu. Kraj prozora je sjedjela Vera Friedburg i vezla. Pogled
komesara Wegharta izraavao je tako jasno uenje da se Donani osjeao dunim da mu da
objanjenje.
Gospoda Friedburg je preuzela brigu o djeci. Ona sada spada u kuu. Molim vas
siednite. gospodine komesare.
Fritz Weghart je sjeo promatrajui nepoznatu enu kraj prozora. Nervozna je,
primijeti. Ona je tako nervozna da iglu ubada bilo gdje. Prsti joj dru. Zato je tako
uzbuena? Tko je ta ena? Nije uobiajeno za Donanija da se tako brzo vee za enu, osobito
ako je tako neizmjerno volio Carolu.
Carola se nagnula nad svoj runi rad. Koliko god je izgledala nezainteresirano, toliko
je paljivo sluala to Donani i Weghart priaju. To bi mogao biti opasan ovjek, odmah je
osjetila. Zato je doao? to hoe od Donanija toliko mjeseci nakon Caroline smrti? Zar jo
uvijek nije zatvorio spise te nesree u Wannseeu?
Moete slobodno govoriti, gospodine isljednice rekao je Donani kad je vidio
Weghartov upitni pogled uperen prema Veri Friedburg. Gospoa Friedburg zna to se
dogodilo.
Dakle... Weghart je glasno udahnuo. Radi se o tome da sam iz potovanja
koje osjeam prema vama dodue zatvorio spis, ali privatno jo nisam zavrio s istraivanjem.
Vaa tragina sudbina gotovo da je postala i moja. Ne ostavlja mi mira radi mnotva
otvorenih pitanja.
Vaa revnost i vae potovanje vrijedni su hvale rekao je Donani ukoeno ali
bilo bi bolje kada biste sve to napustili i pomirili se s time da je zavreno jedno poglavlje
moga ivota. Carola je mrtva i sve to se moda odnosi na nesreu je nevano. Neka se
mrtvima, a i ivima konano dade mir.
Isljednik Weghart se nagnuo naprijed. Svojom jasno izraenom sumnjom pogodio je
Donanija kao i Carolu.
Imam valjane razloge za slutnju da ona pokojnica nije uope bila Carola Donani
ve neka nepoznata ena.
Iznenaenje je bilo toliko jako da je Carolin runi rad ispao iz njenih ruku na pod. I
Donani je skoio i uasnuto zurio u isljednika.
Pa to je ludost! uzviknuo je. Ako je to tako, onda. bi moja ena jo morala
biti iva!
Da... i ne! U svakom je sluaju jo bila iva kada smo identificirali mrtvu enu u
olupinama automobila kao vau suprugu.
To je senzacionalna slutnja! Nemate dokaze za to! vikao je Donani. Carola je
sjedjela kao skamenjena. Nije se mogla ni pomaknuti.
Dokaz u ovom trenutku imam samo jedan tijelo u grobu. Ako pristanete na
ekshumaciju...
Nikada! uzviknuo je Donani. Nikada! Meni je Carolin mir svetinja.
Za vas je, dakle, izvan svake sumnje da je poginula bila vaa supruga?
Potpuno. Prije tri tjedna saznao sam da je ba tako. Iao sam to istraiti. Meutim,
to je moja privatna stvar. Vau sumnju mogu mirne savjesti nazvati utopijskom.
A podizanje novca?
To je isto razjanjeno.
Caroline oi su se rairile. Razjanjeno, pomislila je. Osjetila je kako se u njoj sve
sledilo. to on uistinu zna? Kako moe znati to se dogodilo s novcem?
I isljednik Weghart naglo je skoio iz fotelje. Kaete da znate tko ima novac?
Da.
A tko?
Upravo to je apsolutno moja privatna stvar. Sve je jasno i logino. Uope nema
veze s kriminalom.
Lae, razmiljala je Carola. On uope ne moe znati da je Jean podigao novac. Ako bi
to znao, ako je ikada razgovarao s Lecler-com, ako je saznao tu nevjerojatnu istinu o svojoj
eni, onda bi morao znati i to da je Carola iva. Ali on to ne zna i zbog toga sve to je sada
rekao mora biti la. La da bi zatitio Carolu. Da bi zatitio mene kojoj je postavio spomenik
u vrtu.
Fritz Weghart je nemirno etao amo-tamo. Jedanput je kratko zastao pred Verom
Friedburg i zagledao se u njenu crnu kosu. Zgodna je, pomisli. Ne tako fascinantna kao
Carola Donani, ne tako blistava, sjajna, nalik na zvijezdu, ali zato tiha, smirujue ljepote,
mirna i njena, ba kakvu je Donani traio i trebao. Da li on sve eli odbaciti od sebe da bi
zaboravio i sasvim se predao novoj eni? Ako je to tako, onda zaista ne bi vie smio smetati.
Trebao bi jednostavno dopustiti da prolost ostane pokopana na stanberkom groblju. Iako
pod grobnom ploom lei krivi le.
Ne mogu uzdrmati vau sigurnost, maestro rekao je konano. U svakom
sluaju inio sam najbolje to sam mogao.
Tako je, zaista rekao je Donani bez imalo sarkazma. Vjerojatno bi svakome
kriminalistu to izgledalo sumnjivo ali u biti je tako jednostavno. Pgvycimo_ debeJiLcrtu ispod
prolosti, stavite vae spise konano na ono mjesto gdje se na miru moe slegnuti praina na
njih.
Isljednik Weghart napustio je nakon dva sata Vilu Alba svjestan da, dodue, nije
odgonetnuo tajnu, ali da je zato spoznao da je i Donani samo ovjek poput ostalih. Jedna Vera
Friedburg poela je potiskivati Carolu, a Donani joj je pomogao tako to je njegova mrtva
supruga sada umirala i u njegovom srcu.


Te je veeri i Pietra Bombala vuklo u kino. Donani mu je dao neupadljiv znak koji je
on dobro shvatio. Mogao bi pogledati novi film rekao je Donani. Navodno je jako
dobar. Uini neto za svoje obrazovanje. Bombalo se vragoljasto nasmijeio i mudro
odgovorio:
Maestro, Bombalo je posljednji zbog kojeg bi stvar trebala propasti.
Kada su djeca pozaspala, a Vera Friedburg se presvukla, Donani je u kaminu naloio
sjajnu vatru, svoje najbolje crno vino stavio je da se malo zagrije i gurnuo teke fotelje od
koe blie vatri. ak se i presvukao, to naveer u vlastitoj kui nikad nije inio, jer se na
svojim turnejama uvijek osjeao kao maneken i jer je bio sretan da u Vili Alba moe hodati
onako kako on to eli. Danas je odjenuo tamno odijelo, stavio sivu kravatu i svojoj pojavi dao
malo leerniji izgled tako to je u rupicu za dugme utakao malu crvenu ruu.
Iznenadio se kad je vidio Veru Friedburg kako se sputa niza stepenice. Na sebi je
imala usku, kratku, prekrasnu veernju haljinu od bijele francuske ipke, izrazita kontrasta
prema njenoj tamnoj junjakoj pojavi i zagasitocrnoj kosi.
Neto neizreeno, neka iskriava napetost leala je medu njima kad joj je Donani
poljubio ruku i otpratio je do kamina.
Dugo su utei sjedjeli jedno nasuprot drugom, zurili u pucke-tave plamenove i
izbjegavali da se pogledaju. Donani je konano prekinuo tiinu.
Ovakvu sam veer prieljkivao rekao je polako. Sagnuo se, stavio novu
cjepanicu u kamin i naslonio se. Plamenovi su obasjavali njegovo lice nemilosrdno istiui
bore koje su se usjekle u njegovu kou. Carola je sagnula glavu. Nikad mu neu moi rei
istinu. Morat u do kraja ivota igrati ovu ulogu. Dobra teta Vera Friedburg, nita vie. Za
njega sam mrtva, ja Carola Donani. U njegovoj dui ja se polako raspadam, to jasno osjeam.
Nikad mi ne bi mogao oprostiti da sam jo iva. Za njega sam postala spomenik: njegov se
ivot, meutim, nastavlja i pribliava izazovu koji se za njega zove Vera Friedburg. O Boe
moj, kako nemilosrdna moe biti sudbina.
Donanijev glas ju je trgnuo iz razmiljanja.
Vera, danas ste uli mnogo toga zagonetnog rekao je. Prvi put ju je nazvao
Verom. Bila je to prisnost koja je u ovome trenutku bila sama po sebi razumljiva. Znate da
sam svoju enu Carolu izgubio u prometnoj nesrei. Jako sam je volio, smatrao sam je svojim
anelom. ivio sam samo za nju i djecu, radio, troio se. Znao sam samo za nju... Koliko god
svijet bio velik, za mene se sastojao samo od Carole. Moda je to bila greka. Od ovjeka sam
napravio poluboga, a taj polubog je htio da se s njime postupa kao s ovjekom. Ta je spoznaja
dola prekasno kad se vie nita nije moglo spasiti. Dok sam ja vjerovao u Carolu svojom
ljubavnom strau koja je svoje korijene imala napola u ludilu, ona mi se otela iz ruku. Ja to
nisam primijetio, bio sam slijep jer sam bio previe siguran. U mojim mislima uope nije
postojala mogunost da bi me Carola mogla napustiti. Ali ona je to uinila. Sada to znam.
Na trenutak je zastao. Oko Carole se poela vrtjeti soba, plamenovi iz kamina lizali su
prema njoj kao da e je spaliti. Dona-nijeva ispovijest postala je najvatrenija optuba koju je
ena ikada ula od svoga mua. Optuba pod kojom se Carola slomila.
Carolina smrt nije rijeila taj problem nastavio je Donani. Samo ga je
prekinula. Moj oaj je bio isto toliko velik kao ranije moja zaslijepljenost. Ja jednostavno
nisam mogao shvatiti da je Carola mrtva. I onda je doao taj isljednik Weghart i u moju bol
ubacio jo i otrov. Moju duevnu ranu nije izlijeio nego ju je otvorio. Znate li to to znai
kad ovjek sazna da je aneo samo ovjek, da je njegovo jedino bie sposobno na prevaru?
Da rekla je Carola bezvuno. Ja... ja to mogu razumjeti.
Dugo mi je trebalo da se s time pomirim. Neko vrijeme mislio sam da to nikada
neu moi. Bio sam na rubu ludila jer sam prisjeajui se prolosti prepoznavao stotinu
znakova koje prije nikad
nisam primijetio. Vidio sam odjednom da sam krivo ivio i da se Carolina aneoska
slika izobliila u karikaturu.
Ne rekla je Carola jedva ujno. To ne smijete rei. Carola vas je isto toliko
voljela kao i vi nju.
Ja sam to mislio. Do zadnjeg trenutka. Do onog trenutka dok nisam stajao licem u
lice s njenim ljubavnikom.
Caroli kao da je prepuklo srce. Utonula je natrag u fotelju, njezin pogled se ugasio...
buljila je u Donanija i poeljela da umre, ovog trenutka. Donani je nije gledao, zurio je u
plamen i nastavio priati.
Ljubavnik je mladi violinist. Jean Leclere. Nezreo, nadaren mladi, ali nestalna
karaktera. Tip koji privlai ene jer utjelovljuje mladost, prostodunost, elju za ivotom i onu
armantnu pokva-renost koja na ene djeluje kao opojno sredstvo. S njim je htjela napustiti
mene i djecu. Za mrkle noi, kako se to kae. Onda se dogodila nesrea. Umrla je. Ali smrt
nije mogla izbrisati ono to sada znam. Ona nije umrla kao moja ena, ve kao ljubavnica
toga Leclerea. Kada ju je smrt uzela, ona se u sebi ve odavna rastala od mene... Tako ja nita
nisam izgubio. Ni njenu duu, ona je ve bila drugdje, ni njeno tijelo, ono je pripadalo tome
Leclereu. Izgubio sam samo jedno ime, ime Carola Donani izgubio u trenutku u kojem je
ona sama bila na putu da ga odbaci kao trulu naranu. Donani se naslonio i sklopio ruke.
Eto, to ja sada znam! To je udno... u meni je sada mir. Sada mogu zaboraviti, poeti iz
poetka. A poetak je bio moj susret s vama, Vera, kada sam vas naao ovdje... u pravom
trenutku, jer sam upravo stigao iz pakla svoga samorazaranja, iz Monte Carla, od toga Jeana
Leclerea.
Nije mogao nastaviti. Lik je pred njim skliznuo iz fotelje na tepih. Carola se
onesvijestila, granica njene snage bila je prekoraena.
Vera! uzviknuo je Donani zbunjeno. Kleknuo je pored mlitavog tijela, pritisnuo
usku, crnokosu glavu na svoja prsa i gladio naga ramena. Vera, Boe moj, to vas je tako
uplailo? Vera... ja vas volim! Sada to ne ujete i zbog toga se usudim to rei. Volim vas!
Tako ste nalik na Carolu a ipak posve drugaija. Vi... Vi biste me mogli uiniti sretnim, opet
sretnim! S obje ruke podigao je njeno lice k sebi i usrdno je poljubio u hladne, bezbojne
usne. Onda ju je podigao i oprezno odnio na gornji kat, poloio na krevet u sobi za goste i
pokrio.
Ti nee otii, ja to znam rekao je i gladio njenu crnu kosu. I za mene nee
biti novi aneo, nego samo ena od krvi i mesa.
Pourio je da donese konjak. Kad se vratio i htio naglo otvoriti vrata, ona su bila
zakljuana. Prodrmao je kvaku i pokucao.
Vera! Zvao je tiho da ne probudi djecu koja su spavala u susjednoj sobi.
Vera, molim vas, otvorite!
U sobi je bilo tiho. Jo jednom je pokucao i tiho pozvao: Vera! Onda je pognuo
glavu i polako se spustio niza stepenice u veliku dnevnu sobu.
Sutra, mislio je, sutra e sve biti drugaije. Treba joj vremena da to sve duevno
prevlada. Rijetka je avantura sasluati ispovijest mukarca.
Sljedeeg jutra Donani je uzalud ekao u zimskom vrtu za stolom pripremljenim za
doruak. Erna Graudenz je na njegovo pitanje zajedljivo odgovorila da ona nije nadlena da
goste priuava na tonost. Donani je na kraju sam otiao gore, pokucao na vrata sobe za goste
pa kad nije dobio nikakav odgovor, on ih je pokuao otvoriti. Nisu bila zakljuana.
Soba je bila prazna, krevet je bio pospremljen, vrata ormara otvorena, a dijelovi odjee
rasuti po sobi. Sve je sliilo na bijes i nagli odlazak. Vera Friedburg morala je napustiti kuu
nou samo s jednom putnom torbom. Sva njena garderoba bila je jo u sobi.
Donani je otrao u djeju sobu. Alvvine je bila u koli, Babette je sjedjela u krevetu i
pila kakao. Smijeak joj je postao bespomoan kad je vidjela da umjesto tete Vere ulazi samo
tata.
Gdje je teta Vera? upitala je Babette i vratila alicu natrag na noni ormari.
Zato teta Vera jutros jo nije dola k meni?
Da, zato? Donani je sjeo na rub kreveta i uzeo Babettinu ruicu. Moda je
tata tome kriv.
Dao... dao si joj otkaz? uzviknula je Babette.
Ne. Samo sam htio da zauvijek ostane kod nas.
Oh, divno, tata! A gdje je teta Vera sada?
Ne znam, malo moje. Donani je okrenuo glavu. Glupo je, pomisli, ali ja se ne
mogu suzdrati... osjeam kako mi naviru suze.
I
Hoe li se vratiti, tata? pitala je Babette i prstiem ga ubola u lea. Donani je
slegnuo ramenima.
Ni to ne znam, malo moje. Glas mu je izgubio sigurnost. Znam samo da nas
je i ona napustila... kao neko mama.


Cijelo prijepodne Donani je sjedio u glazbenoj sobi i razmiljao. Pietro Bombalo se
uljao po terasi, provirivao kroz prozor na Do-nanija dok ovaj nije poskoio i jednim potezom
povukao zavjesu.
U djejoj sobi plakale su Alwine i Babette oteavajui svima ivot a pogotovo Erni
Graudeoz.
Pa ona ne moe tek tako otii rekla je Alwine. Pa svi smo je tako voljeli. Zar
uope nita nije rekla?
Oko podne Bombalo je usprkos svemu uao u glazbenu sobu i postavio se pred
Donanijem.
Sada je dosta rekao je. Zar sve to sranje poinje iznova? Otila je i basta!
Odmah izai rekao je Donani tiho i prstima potraio pepeljaru. Kaem ti:
nestani to je bre mogue!
Ako me mislite zatui, maestro, ja u ostati. Bombalovo debelo tijelo se
napuhnulo. Madonna mia, pa barem netko u ovoj kui mora biti razuman. to se dogodilo?
Teta Vera je otila. Ali vratit e se ona ve.
Donani je skoio. Otkuda ti to zna? viknuo je.
Mora poznavati ensku psihu. To je sve. Bio sam u njenoj sobi. I sve je jo ovdje.
Haljine, kaputi, donji ve, grudnjaci...
Bombalo! uzviknuo je Donani i opet posegao za pepeljarom.
Zar bi ena zauvijek otputovala ako sve ostavlja ovdje? Zar ste ikada vidjeli enu
koja zauvijek odlazi i ne uzima svoje haljine sa sobom? Svoje donje rublje? Pa ni svoje
grudnjake, dovraga? ak je i putovnica jo u sobi. Putovnica dokazuje da e se ona vratiti!
ovjek ne putuje bez nje po svijetu.
Donani je zaprepateno zurio u Bombala. To stoje Pietro rekao bilo je sasvim tono.
Iako je Vera Friedburg pobjegla, opet e se vratiti, jer sve to je donijela bilo je jo u njenoj
sobi.
Trait... trait e da to poaljemo za njom rekao je nesigurno. _ _____..........
Pa to! Onda emo znati gdje je i otii tamo.
Da trim za njom? Da je molim?
Da. Bombalo je kimnuo. Iako to sada odluno odbijate, maestro znam da
mislite isto to i ja. Slijedit emo je do ruba svijeta.
Donani je utio. Da, to bih sada uinio. Carolu sam izgubio jer sam ivot s njom
smatrao samo po sebi razumljivim. Ako ljubav eli biti ostvarena, ovjek se uvijek iznova
mora boriti da ostane nova i vrua kao eljezo koje se stalno kuje jer ovjek njome nije
zadovoljan. Za Verom Friedburg jurit u cijelim planetom ako je potrebno. Neu je vie
ispustiti iz ruku.
Doi, Pietro rekao je odjednom.
Kamo?
U njenu sobu. Slutim da se odvezla kui da raisti sama sa sobom. Zna to e
uiniti, ali se jo buni protiv toga. Nai emo je. I ona uva neku tajnu, osjeam ja to. to ja
znam o njoj? Nita. Ba nita. Samo njeno ime. Vera Friedburg. Neudata. To je sve. Sada
emo odgonetnuti njen ivot. Imamo njezine isprave.
Da! I? Bombalo je uhvatio Donanija za rukav. Ne znamo ak ni gdje stanuje.
Ali u putovnici pie gdje je roena. Postoje matini uredi, uredi za prijavu
boravka, stambeni uredi. U Njemakoj se ni jedan ovjek ne moe izgubiti. Svatko je
ubiljeen u kartoteci i u njoj je njegova sudbina. Valjda ima rodbinu, poznanike. Pa ivi u
istome svijetu kao i mi, a ne u zrakopraznom prostoru, Pietro! Donani je svog impresarija
uhvatio za kragnu.
Za dva dana nabavio si mi Leclereovu adresu. Za dvadeset etiri sata moram
saznati gdje mogu nai Veru Friedburg. A onda, kunem ti se, onda je vie neu pustiti.
Potrali su uza stepenice kao dva vragoljasta djeaka i poeli prevrtati po ladicama i
rublju Vere Friedburg. Bombalo je konano pronaao putovnicu, sam ju je njukajui u urbi
nekamo gurnuo tako da ju je iznova morao traiti.
Evo rekao je gurnuvi je Donaniju pod nos. Ovdje moete proitati koliko je
Vera stara: tono trideset dvije godine.
Izgleda mlada, mnogo mlada! Donani je uzeo isprave i zagledao se u sliku. Bila
je to novija snimka, to se vidjelo. Vera je na sUci imala istu frizuru koju je jo i sada nosila.
_
Roena u Lneburgu itao je kimajui. To je dobro. Lneburg je malen
grad, znai ima podatke o stanovnicima. Berlin ili Mnchen bili bi gori. Bombalo, telefonski
razgovor za Lneburg. Ured za prijavu boravka ili ako nije nadlean za to matini ured.
Jedan e od njih moi dati informaciju tko je Vera Friedburg.
Pietro Bombalo je telefonirao. Nije bilo tako lako kako su Donani i Bombalo zamislili,
jer slubenik ako ve daje informaciju eli tono znati kako e se ta informacija
upotrijebiti. Njemaki slubenici su po prirodi sumnjiavi. Zbog toga je trajalo izvjesno
vrijeme dok je Bombalo objasnio da se radi o privatnoj stvari velikog dirigenta Donanija koji
eli podatke o toj eni. Dao je telefonski broj Vile Alba pa mu je slubenik obeao da e
sigurno nazvati im u prijavnom registru pronae njezino ime.
Trajalo je dva sata dok telefon nije zazvonio. Dva sata u kojima je Donani trao amo-
tamo kao zarobljeni tigar, pio mineralnu vodu i Bombala tjerao na rub oaja molei:
Nazovi jo jednom Liineburg. Zaboravili su na to. Pietro, hajde nazovi jo jedanput.

Telefonsko zvono prekinulo je taj monolog. Bombalo je jurnuo i epao slualicu.
Da. Kod Donanija. Liineburg? Prekrasno! Imate li adresu gospoe Friedburg?
Bombalo je posegnuo za olovkom i papirom. Glas iz Liineburga kreketao je u slualici
i inilo se kao da omamljuje Bombala koji je zapisivao. Spustio se na stolicu, lice mu je
poblijedjelo, potpuno zbunjeno gledao je Donanija i nekoliko puta kimnuo prije nego to je
poklopio slualicu. Bez rijei gurnuo je papir prema Donaniju, stavio ruke na oi i s uzdahom
se zavalio u naslon.
Donani je preletio papiri i Bombalovu biljeku. I on se ukoio u oku.
Pa to nije istina! viknuo je odjednom i udario akom po stolu. Zar je itav
svijet poludio? Pa ona je juer bila ovdje. Osobno sam je odnio u njenu sobu. Poljubio sam je.
To nije istina!
Papiri je odleprao na pod.
Na njemu je Bombalo zapisao:
Informacija matinog ureda Liineburg: Gospoica Vera Friedburg umrla je prije
etiri godine u Marseilleu, klinika St. Hubert, upala plua. Pokopana na gradskom groblju u
Marseilleu.
Bernd Donani se akama lupao po elu. .. Poludjet u, B,pmbalp! galamio je.
Poludjet uL, ^


21.

Bertha Portz je nakon nagle smrti svoje kerke Carole Donani potpuno usmjerila ivot
prema vlastitom, mirnom svretku. ivjela je u svome stanu potpuno povueno, tu i tamo
pisala je Carolinoj djeci u Starnberg, poslala nekoliko slatkia, ali vie nikad nije stupila u
kuu kraj jezera. Iako je nakon posljednjeg razgovora osudila svoju kerku i suosjeala s
Berndom Donanijem smrt je sve promijenila. Sad je Donanija moralno krivila za nesreu.
Carola je propala zbog njegove slave, to je sada bilo njeno vrsto uvjerenje. ovjek moe
ivjeti do odreene granice svoje karijere, svoga zanimanja, svoga uspona. Prekorai li se,
meutim, ta granica, ovjek postaje strojem, on ubija duu svoje ene i postaje iako to sam
uope ne primjeuje ubojica koji razara ljude oko sebe.
Kada je Bertha Portz dola do tog uvjerenja, vie nije mogla stati pred Bernda
Donanija. Njene male unuke... Da, bio je to novi svijet koji je rastao i koji e jednoga dana
moda neto nauiti iz greaka stare generacije... moda. Dosad se uvijek pokazivalo da se
greke ponavljaju iz generacije u generaciju samo pod drugim imenom i s drugim
predznacima.
Kad je na njenim ulaznim vratima zazvonilo, zaudila se i skinula svoju pregau.
Jedanaest prijepodne. Pota je ve stigla, mljekar je odavno bio, prijateljica nije mogla biti jer
e naveer igrati tarok pa e se dakle, vidjeti s njom poslije osam naveer. Otvorila je vrata i
provirila kroz uski otvor. Nepoznata, vitka mlada ena junjakog izgleda stajala je pred njom
i gledala je rairLflih oiju.
Gospoda Portz je i dalje vrata drala samo odkrinutim. Ju-njakinja, pomislila je.
Toliko toga se uje u posljednje vrijeme. Nude tepihe i vezene rune radove, a kad udu u stan,
omame ovjeka i opljakaju ga.
Strah starih gospoda spopao je Berthu Portz. Strankinju je namjerno odmjerila strogo
pa je onda kruto rekla: Da? Izvolite?
Smijem li ui? upitala je Carola tiho.
Bertha Portz se osjeala kao da se nebo rui na zemlju, kao da svijet u ovome trenutku
s krikom propada. Zateturala je unatrag, stisnula se uza zid, zatvorila oi i rukama pritisnula
srce.
To je kraj, mislila je. Znai tako odlazim... Mrtvaci se dignu i dou po tebe. Drugaije
izgleda... posve nepoznato... ali to je njezin glas, njene oi i njene ruke. Tako, dakle, izgleda
kraj.
Povratila se opet kad joj je Carola stavila vlaan oblog na elo. Jednim skokom Bertha
Portz skoila je iz fotelje i bacila maramu daleko od sebe u solju, Uzmakla je do prozora tako
da moe vikati ako bude potrebno. S buenjem iz nesvjestice nestalo je njena uvjerenja da su
mrtvi uskrsnuli i ustupilo mjesto realnosti. Pred njom je opet stajala strankinja junjakog
izgleda. Govorila je dodue kao Carola, imala je i njene oi ali postojala je samo slinost,
kako je gospoa Portz sada primijetila. Imala je i Carolin hod, ali ipak je bila posve drugaija,
posve. Bio je to daak sjeanja, nita vie.
to... to elite ovdje? upitala je glasno i, da bi se zatitila, podigla je obje ruke
kad joj se Carola za korak pribliila. Tko ste vi...?
Carola je sagnula glavu i okrenula se. Pla je potresao njeno tijelo, bacila se u fotelju i
pritisla lice u naslon. Onda je odjednom tako glasno provalilo iz nje da se Bertha Portz
prepala i gotovo uurila: Majko! Zar me ti ne prepoznaje, majko?
Vi... vi ste varalica... rekla je Bertha Portz bezvuno. Moja kerka je mrtva.
Sama sam stajala na njenom grobu. Idite! Odmah! Ili u zvati u pomo!
Ali to sam ja, mama! Ja sam to! Carola je moleivo podigla ruke. Ja onda
nisam poginula. U automobilu je izgorjela nepoznata ena. Vodila sam drugi, tui ivot,
operirala sam lice. Molim te mama, vjeruj mi. Mama, kako da ti dokaem da sam Carola?
Naglo je otvorila runu torbicu i bacila svoju staru njemaku putovnicu na stol: moje stare
isprave. Sa slikom plave Carole Donani. Sad sam pak ovakva. Skoila je i zateturala. Ali
njena ogromna volja odrala ju je na nogama. U to sam se pretvorila, mama! Strankinja
koja je ivjela kao bludnica. ena kojoj se gadi kad se pogleda u ogledalu. ena koja trai put
natrag i koja se eli kajati i pokoriti ako je to uope mogue. ena koja je dospjela dotle da u
svome daljnjem ivotu eli sluiti poput slukinje samo da bude kod svoje djece koju je
izdala. Da, izdala zbog nekog mladia koji je znao voljeti i koji mi je otvorio nebo u kojem
sam dodue mogla osjeati, ali sam bila slijepa. Rairila je ruke i zatvorila oi. eli li
jo to uti, mama? Ili ne? Onda me izbaci... zasluila sam da zavrim na ulici! Vie ne
mogu... Samo sam jo jedanput htjela razgovarati s tobom.
Bertha Portz pola je polako prema Caroli. Uhvatila je njene ispruene ruke i privukla
ih na svoja prsa.
Sjedni rekla je tiho. Isplai se prvo...
Mama! Carola je pritisnula glavu na majku. Pla joj je bio divlji i razdirui, ali
je oslobaao. Strah i grijesi prolih mjeseci istekli su iz nje i uinili je spremnijom i
slobodnijom za budui ivot.
Pet sati je trajala Carolina ispovijest. Sve je ispriala. Nita nije preutjela, ni najmanju
sitnicu. Stara ena gledala je svijet kakav nikad prije nije upoznala, ak ni naslutila. Bio je
tako stran, tako uasan da je nijemo sluala. Nije mislila ni na jelo ni na pie, nego je samo
zurila u svoju kerku Carolu, svoje dijete koje izgledom vie nije bilo njeno.
I to sada? upitala je kad je Carola nakon pet sati iscrpljena zautjela. to e
sada biti? Zar e se odati Berndu?
Dola sam k tebi da te to pitam, mama. Ne znam.
Mora mu rei istinu kao to si je rekla meni.
To sam i htjela... do juer naveer. Carola se naslonila i zagledala u strop.
Onda se sve promijenilo, on se poeo ispovijedati. Razgolitio je svoje misli. Spoznala sam s
uasom da je Carola za njega zaista mrtva. Ne samo tjelesno, nego i duevno. Odvojio se od
nje, ja sam u njemu samo jo blijeda slika. Samo sjeanje medu brojnim drugim sjeanjima. A
stoje najuasnije, on me zavolio drugu enu koja se zove Vera Friedburg. Znam, on me
voli. Tada sam pobjegla, jednostavno pobjegla k tebi. Vie ne znam to mi je dalje initi. Ako
mu kaem da sam ja Carola, otvorit u za njega pakao. Carola za njega mora ostati mrtva!
Bertha Portz poloila je svoje stare uvenule ruke u krilo i pogledala svoju kerku
saalno. Tu nema rjeenja, dijete moje rekla je promuklim glasom. Onda mora
ostati mrtva. Ostani kod mene.
A moja djeca? Da ih vie nikad ne vidim?
To e ti biti doivotna kazna.
Radije u umrijeti! Carola je skoila. Onda zaista elim sve napustiti! Dobro
je to mi to kae, mama. Vie se ne bojim smrti. Ve sam se onda trebala baciti sa stijene u
more. Ali tada sam bila prevelika kukavica. Danas vie nisam.
Mogu ti samo savjetovati da ostane kod mene, Carola. Ili... ili... zastala je i
jednim pokretom privukla Carolu k sebi. Ti voli svoga mua. Odjedanput si otkrila da ga
opet voli.
Mama! promucala je Carola rairenih oiju.
Da. To je to! To je jae od svega u tebi. eli opet u njegov zagrljaj. Htjela bi ga
voljeti i varati, dalje i dalje... Htjela bi glumiti tu Veru.
Mama! Carola se otrgla i skoila. Pa ja sam mu ena!
Njegova ena lei na starnberkom groblju.
Onda stvarno postoji samo jedan put uzviknula je Carola. Postat u
ljubavnica svome muu.
Ako se ne srami...
Sramim? Zato, majko? Bernda u opet uiniti sretnim, zar on to nije zasluio?
Carola to nije mogla, a Vera moe! Zar tako neu bar malo popraviti svoju krivnju, ako Bernd
mojom pomoi postane sretan?
I ti mu to zauvijek eli preutjeti?
Da.
To e biti uasna borba protiv same sebe i tvojih majinskih osjeaja. Izgubit e tu
bitku ili zbog nje propasti. Nemoj to uiniti Carola. Sluaj me, posluaj svoju majku. Nemoj
to uiniti. Reci mu istinu. Stara ena je preklinjui podigla ruke. U njenim oima bile su
suze, tekle su tiho preko izboranog lica. Plakala je tiho bez jecanja.
Carola se okrenula. Ako se stvarno na tome slomim, pomislila je. Ipak godinu dana u
izdrati. Godinu dana Bernd e opet biti sretan, a i ja. Kako duga i divna moe biti blaena
godina!

Povui u se od svega rekao je Bernd Donani Bombalu nakon prve
obeshrabrujue vijesti. Prvo uzbuenje je prohujalo, vratilo se trijezno razmiljanje. Ali bilo je
to teko razmiljanje, mrano poput noi. Oprotaj velikog Donanija od velikog svijeta.
Carola je mrtva, a sad i Vera Friedburg. Ona je dodue iva, ali sve je zavrilo njenim
bijegom. Zavrila je epizoda koja je za Donanija trebala biti mnogo vie. Ostao je gorak okus,
prezir koji je obuhvaao itav svijet.
Vie neu imati posla s tim ljudima, Bombalo. Sjeam se kako mije neki stari,
operni pjeva jednom rekao: Gospodine Donani, vi ste jo mladi i sve dok imate uspjeha za
neke ete biti Bog. Ali jao, jao, triput jao kada jednom budete stari i nemoni. I kljuse za
taljige bit e vrednije od vas, jer kljuse barem jo neto moe vui. Ali vi ete leati onda
samo na teretu drugih. Onda ete i sami prepoznati ono to vi mladi ljudi nikad ne moete
shvatiti. Svijet, ljudi, sve to ovdje die i naziva se bojom kreaturom, sve je pokvareno!
Mislim da sam dovoljno proivio da to mogu potvrditi.
A ja, maestro? Bombalo je lupnuo o svoja debela prsa. Zar i ja spadam medu
te pokvarenjake?
I ti. Godinama si bio lupe prema meni. Donani se slabo nasmijeio i lupnuo
uvrijeenog Bombala po ruci. Nemoj se ljutiti, Pietro. Lupetvo ti pristaje. Zato si postao
meneder. Ali ja vie neu. Otkazi sve. elim ivjeti samo ovdje, iza zidova i ivice. Kao
prognanik. Bit u sretan jer sam se sam protjerao. Ti moe i dalje putovati svijetom. Znam da
Johann Weber trai novog impresarija. Weber je budui ovjek za pultom.
Ja sam Donanijeva sjena i to u ostati. Bombalo je sjeo na kau pored Donanija.
Utedio sam dovoljno novaca. Ako smijem ostati kod vas... Platit u svoje trokove
uzdravanja, maestro.
Ti si tikvan, Pietro. Donani je poloio ruku oko Bombalovih ramena. Ti
nema razloga da se zakopa.
Imam. Bombalo je zurio u vrt. Kako me ivot jo moe veseliti bez vas?
Obojica smo ostarjeli i zajedno moemo ekati kraj.
Tako su razgovarala dvojica mukaraca koji su se htjeli povui u osamu kad se vani
zaustavio taksi, okrenuo se pred kapijom i opet odvezao. Donani i Bombalo uli su kripu
kotaa i brujanje motora, korake do ulaznih vrata, okretanje kljua u bravi i zatvaranje vrata.
Otkad Erna Graudcnz dolazi taksijem? upitao je Donani. Nehotice je pogledao
na sat. Deset. To je bilo neobino. Erna Graudenz u ovo doba ila je u kupovinu.
Bombalo je slegnuo ramenima. Moda je morala previe toga tegliti. to ja znam?
Ba toga trenutka zaulo se kucanje na vratima sobe za glazbu. Donani i Bombalo su
se zaprepateno pogledali. Odjednom su imali istu misao, ali nijedan se nije usudio da je
izgovori. Umjesto toga zajedno su uzviknuli: Naprijed!
Na vratima je stajala Carola i smijeila se kao da se nita nije dogodilo. Ula je u sobu
i skinula kaput, a Donani i Bombalo stajali su tako zabezeknuti i nepokretni da se nijedan nije
sjetio svoje dunosti da joj u tome pomogne.
Duboko vam se ispriavam, gospodine Donani rekla je Carola uvjebano
odvanim glasom. Ali morala sam srediti hitnu obiteljsku stvar. Sada je sve jasno. Mogu
ostati dokle me budete mogli ili htjeli podnositi.
Naravno, da, svakako. Donani je zbunjeno rukom preao preko oiju. Djeca
e se sigurno radovati... a i ja naravno, svi se mi veselimo zar ne, Bombalo?
Si, si, maestro! mucao je Bombalo. Onda se podigao i brzo napustio glazbenu
sobu. Sada mora biti sam. Sad je doao trenutak kad jedna ena moe spasiti velikog
Donanija.
Tako... tako ste naglo nestali, gospodo Friedburg rekao je Donani tiho.
Veoma smo se brinuli.
Znala sam to. Ali drugaije nije ilo. Molim vas, nemojte me pitati zato. Ali sad je
sve u redu. Sad mogu ostati kod Alvvine i Babette.
To je lijepo rekao je prigueno.
Nosi ime mrtve ene, mislio je i osjetio kako ga proima ledena hladnoa. Ona je
varalica. Izgleda kao slika, ali nju je sotona nacrtao. O Boe, zar tim mukama nikad nema
kraja? Dokle e to trajati?
Je li vas moje... moje nemogue ponaanje istjeralo iz kue? upitao je promuklo.
Dosaivao sam vam priom o mojoj eni i nagovjetavao stvari koje su vas vjerojatno
pogodile. Ispriavam se zbog toga. Obeavam da se to nikada vie nee dogoditi i da u mojoj
kui moete ivjeti za djecu, a da vam nitko vie nee dosaivati.
Hvala vam, gospodine Donani. Carola je sagnula glavu. Ne mogu ga vie
gledati a da mu se ne bacim u ruke, pomislila je potreseno. Mama je u pravu. Slomit u se ako
postanem ljubavnica vlastitome muu. Neu imati snage da ljubim potajno. Ne Bernda
Donanija jer taje ljubav drugaija, posve drugaija od one strasti koja je sada iza mene.
Djeca e se veseliti. Donani je poao kao lutka ukoenih nogu prema vratima.
Babette je jako plakala, ali sad e se smijati i klicati. Stao je i okrenuo se. Carola je jo
uvijek stajala u sredini sobe i rairenih oiju gledala za njim. I ja... ja sam sretan to je sve
ovako ponovio je i pokuao potisnuti misao da se ona nalazi u koi odavno mrtve ene.
Naa e se kua ispuniti novim ivotom.
To je zvualo jezivo. Osjetio je kako se Vera Friedburg u sebi lecnula.
Zato je to tako, upitao se. Zato? Tko je ona uistinu? to se skriva u tome divnom
tijelu, iza tog prekrasnog, skladnog lica?
Prvi je poao u djeju sobu a ona ga je polako, oklijevajui slijedila kao da je vue jak
magnet.


Naveer su opet sjedjeli pred ognjitem i jeli sendvie. Djeje veselje je prolo.
Spavala su sretna to je teta opet bila tu. Bombalo je nagovorio Ernu Graudenz da ode s njim
u kino. ak je obeao da e se pristojno ponaati.
Carolu je opet obuzeo strah. Znala je da vie ne moe bjeati pred ovom noi. Sjedjeli
su tiho, izmjenjujui pokadkad poneku nevanu rije. Pili su vino i u tiini dugo se gledali
zamagljenih oiju. Onda se Donani podigao, poljubio Veri Friedburg ruku i poelio joj laku
no i bezbrian san. Bio je to pravi potez. Osjetio je to po drhtaju njene ruke koju je jo uvijek
drao.
Dok se penjao po stepenicama na gornji kat osjeao je njen pogled na zatiljku. Ali nije
se okretao. Mirnim koracima iao je dalje i za sobom zatvorio vrata spavae sobe. Tek ondje
izgubio je dranje... desnom akom udario je o lijevu, priao prozoru i prokleo sebe i svoj
kruti moral. Ona se vratila, mislio je. Ostat e ovdje. A ja je nikada neu pitati: tko ste vi
uistinu? Zato nosite ime mrtve ene? ivjet u oaran njome, zurit u u nju i ba nita
neu uiniti jer je to zid koji sam sebi postavljam. Donijet e nesreu jer je varalica. U njoj je
tajna koju krije smrt.
Nemirno je etao po sobi amo-tamo. uo je Bombala i Ernu Graudenz kako dolaze
kui. uo ih je kako se dolje jo smiju, onda je sve utihnulo. Poela je duga no... no muke...
prva od mnogih koje e slijediti.
Osjetivi daak vjetra, on se okrenuo. Vrata su se otvorila i opet beumno zatvorila.
Pred bijelim vratima odraavao se tamni lik... samo obris, sjena... ali u njemu je disao ivot.
ekao je.
Donani je osjetio kako mu se grlo poelo stezati. Brzim pokretom upalio je svjetiljku
na nonom ormariu.
Vera Friedburg podigla je ruke i stavila ih na oi kao da je zaslijepljena. Nosila je
dugu, njenoljubiastu spavaicu. Crna kosa padala joj je oko uskog, blijedog lica. Pod
tankom tkaninom Donani je prepoznao njeno tijelo... njena ramena, grudi, struk, kukove,
duge, vitke noge. Golo vilinsko tijelo pod leprajuim velom.
Molim te... utrni svjetlo... rekla je jedva ujno. Napravila je korak u sobu i
ispruila ruke prema njemu.
Glasom koji je zvuao kao prigueni krik, Donani je poletio prema njoj. Podigao ju je i
stisnuo k sebi.
Prozirna tkanina napela se na njenom tijelu. Lijeva dojka se isticala kao da je gola...
Donani je ispod nje sasvim jasno opazio okruglu, tamnu znamenku veliine novia.
Carola! uzviknuo je. Noge su mu popustile u koljenima, ona je pala iz njegovih
ruku na krevet, spustio se na koljena i zakopao lice u njenom krilu. Carola! mucao je.
Ti si Carola... to si ti... to si ti... U tom trenutku poelio je da umre od sree.
Probudio se jer mu je sunce sjalo u oi. Protegao se, ispruio ruke i zijevnuo. Carola je
sjedjela pred ogledalom i eljala svoju crnu kosu. Preko spavaice odjenula je kunu haljinu.
Bila je to haljina bive Carole Donani koju je nala u ormaru. Nosila je i svoje papue i kao
uvijek okrenula se prema njemu, nasmijeila mu se i rekla: Dobro jutro, moj veliki
djeae!
A on je odgovorio: Dobro jutro, anele.
Tiina. Pogledali su se i tiho se nasmijali. Promuklo je rekao:
To nije san? Zaista ne? Ne snivam?
Ne, dragi moj.
I ono to si mi ispriala... to nije bila fantazija?
Ne. To je uasna istina i prolost.
Opet se spustio u jastuke i ispruio ruke. Boe moj, kako sam sretan! rekao je.
I kako se bojim onoga to nas jo eka. Bit e istraga, procesa, kazni... ali to to sve znai?
Ja te opet imam, opet imam svoju Carolu! Okrenuo je glavu prema njoj i pogledao je
oima punim ljubavi. Za mene je postojao samo jedan ivot i to je bio ivot s tobom. On se
sada nastavlja. Boe moj... on se nastavlja...
Da. Nastavlja se. Ve sam razgovarala s Bombalom preko kunog telefona. U
nedjelju nastupa u Miinchenu. Ustala je, uzela posluavnik sa stolca pred ogledalom i
prila mu. Donani se podigao na laktove.
to je to, anele? upitao je zaueno.
Tvoja aa mlijeka. Kao i uvijek. Sve se nastavlja.
Ne. Uzeo je au mlijeka i stavio je ustranu. Uhvatio je Carolu za zglobove
ruku i povukao je k sebi u krevet. Obujmio ju je rukama. Sve e se promijeniti. Vie te
neu pustiti. Prikovat u te za sebe dok mi ne kae: Pusti me molim te, vie ne mogu disati...
Smijeila se. To nikad nee doivjeti! Nikada! Oko podneva Bombalo se usudio
da pokuca na vrata spavae sobe i da upita: Maestro, to mislite o ruku?
Iz sobe mu je prvo odgovorilo rezanje, a onda strogi glas:
Tiina!
Bombalo se zadovoljno udaljio. Donanijeva budunost ve je poela.