MARIJA JURI ZAGORKA

GORDANA VIII
MARIJA JURI ZAGORKA
GORDANA
Za izdavaa Petar Majstorovi
Glavni urednik Marijan Sinkovi
Likovna oprema Ferdo Bis
STVARNOST ZAGREB -"-
DOLAZI
Kao glas none sove prosla je jezovita vijest itavim krajem o pohodu Lukavana
koje vodi crveni oklopnik. l diglo se na noge sve sto ima oruzja i oruda da
brani svoje domove od onoga sto ima doi. Brzotee divljim trkom iduod mjesta
do mjesta, javljajui ljudima da dolaze vojnici iz Lukavca na elu s crvenim
oklopnikom, da otimlju i pale na lomai povelje, njihove slobode. Plemii hodati
i siromasni, seljaki i gospodski, di?u se u obranu. Svi su spremni na borbu, a
jos spremniji na smrt. Bolje umnjcti nego robovati otmiaru bilo kojeg imena,
vjere i porijekla, hio to kne/ Brandenburg, ili vlast na vrhu kraljevstva bilo
kojeg imena.
Diglo se Turopolje. Zatalasali se ljudi. Uzbudila srca. Svima je u glavi samo
jedna misao: ra/hii: napadae.
U Lomnici nekoliko kua. Pred njima su domari, susjedi, tezaci i nekoliko
plemia iz raznih dvoraca.
Kao crna avet. vue se cestom lukavaka eljad, preskakuje grabe i
pada bas pred Lektorice \ u kuu. Kapetan lukavakih momaka zapo
vijeda gospodaru kue-; -
- Daj ovamo povelje!
Nemam ih u kui. gospodine, a da ih imam, ne bih ih dao. Posten ovjek ireba
svoju slobodu kao kruh i sunce. Samo hulje i razbojnici mogu biti bez slobode.
Njima je dovoljno da se nazderu i nalou. Covjek ima svoj dom i brani ga.
- Hoes li mi dati povelje ili ne?
- Moji su ih predi stekli zato Sto su se u postenju svojem borili za dom. Svaki
bi me posten ovjek morao prezreti kad prije ne bih dao zivot, nego posteno
steenu slobostinu.
Lukavaki kapetan podrugljivo se hihoe:
- Dok izmolim molitvu, neka su povelje u mojim rukama.
- Neka moli vrag pakleni - odgovori Lektori.
Tog asa Trumbetas udari straga kapetanova konja u noge. Ovaj se povali, a
kapetan lezi na tratini, seljaki plemii bace se na njega. S ceste dohitaju
vojnici na konjima i svjetlucava koplja zabadaju se u meso branitelja.
Sudaraju se branitelji sa silom. Motike udaraju po glavama, a maevi po prsima.
I po koja motka i sjekira pomazu.
Deset vojnika jedva se otimlje obrani. Lukavanima dolaze u pomo jos nekolicina
s ceste.
Strahovita bitka oruzja i oruda. Mladi plemii Modec, Musi i Tolovi dojahali
su na hitrim konjima i brane svoje drugove golim maevima.
Bije se bitka, prska krv. Konji gaze preko ljudi i opet posru, pogodeni
poljskim orudem.
Krikovi, psovke, kletve i udaranje gvozda.
A iza kue seljakog plemia Lektorica dva vojnika kopaju, zastieni petoricom
drugova. Hitro kopaju.
U dubokoj jami gvozde udari po drvetu.
- Evo je! Tu je skrinjica - najavi kopa. Drugi se sagne i digne malu kutiju od
drveta zatvorenu lokotom pa brzo na konja.
Svi su odjahati iza staje, preskoili grabu i zamalo su na cesti gdje na visokom
konju eka momak. Sa sedla vise dvije vree. Brzo spuste u jednu od njih malu
skrinjicu, pa onda momak krene s lakim teretom, obilazei borbeno klupko i
zaustavlja se na cesti gdje ekaju Lukavani.Voda sjedi mirno na sedlu, sav u
crvenom oklopu. Na kacigi vjetar vitla crvenim perjem. Lice mu pokriva vizir,
samo dvije rupe omoguuju mu da gleda.
Spasen iz ruku branitelja, sav razderan i isprebijan, digao se kapetan plaenika
na drugog konja i pohitao prema vodi. Putem nastoji popraviti razderani haljetak
i pokriti ga plastem. Onda pristupi crvenom oklopniku i nasmije se:
- Iskopali su povelje i pokopali ve drugog plemia. Tako mi, eto, idemo
Turopoljem i pokapamo, ali ipak svatko ostaje ziv. Tko nam moze spoitnuti da
inimo nasilja.
- Do kraja ovog pohoda nee bas svi ostati zivi. Tada crveni voda digne ruku u
znak da se eta ima svrstati. Onima koji se jos uvijek biju pred Lektoricevom
kuom kapetan odredi:
- Vojnici, na okup. Ostavite ovu gamad. Ima vaznijeg posla.
- Na opinu! - vikne jedan od voda vojnika. Na tu se zapovijed Lukavani ponu
povlaiti od kue seljakog plemia. Sada jos zese branitelji navaljuju na
njih.
Od desetorice vojnika bez konja ustala su dvojica Od trojice ranjenih ,veo se
jedan na sedlo svojem drugu, utekao. On, koji su obraml, svojc konl udarcima
koplja pozure se na cestu do glavne ete. Iz kue su izasle/eiie i plaui
navjesuju: __ Sve uzalud Odnijeli su nasu slobodicu.
Kako? Povelje Nemogue. ..
Vidjeli smo kako su ih straga u dvoristu iskopali i ponijeli.
Zaprepasteni zglcdaju se plemii s opljakanim Lektpriem.
Sto to znai, ljudi Zar davo vodi Lukavane i pokazuje im nasa
Skr Pohitaju iza kue gdje nadose iskopanu jamu i praznu.
- Kako su mogli nai skrinju kad smo je mi sami zakopali? "amo
smo mi (tm)^*L-m ^j, pogodihi uM _ pripovijeda plemi
M CC Kako se moze odmah pogoditi, kad smo ih mi sami /ukopali zajedno? Ni
susjed za susjeda nije /nao kamo je koji skU muo svoje p> <\ elje
-- Tu ovjeka ostavlja pamet.
l bas kod Modeca pogodili i kod mene - naglasi Lekton.
- Drugdje |os nisu bili.
I nastade sutma. stratim iu. pitanje u oima. Nemir im trese tijela i duse kao
da neka neman tiho i nevidljivo obilazi oko njih i jezovitom zloom otkriva
neprijatelju zaklomste starih papira sto nose u sebi njihove
slobostine. ..,.
Bijesno zuri Lekton u iskopanu jamu iz koje su mu odnijeli skrinju
Blijeda lica i oajna pogleda obraa se drugovima:
A sto sad Od ovog Casa sam sluga, rob lukavakog kneza,
budimske vlasti, svih lopova i razbojnika Koji posebnu /a moiim zivotom
Njegov se glas ori dvoristem kao vjesnik osvete.
Uz kuu prislonila se njegova zena i sklopljenih ruku plae.
A svi okolo stoje i sute.. Peku ih misli u ^Lr/i Ne mc^U natrag tom nevidljivom
udovistu koje bi moglo Lukavanima pokazati gdje su sklonili svoje povelje.
l neprestano obnavljani pitanja, dozivaju sjeanje. Mue muku njihove misli kako
da nadu puta k nevidljivoj opasnosti koja Lukavanima razotkriva najskrovitije
im tajne.
- Kako su mogli pogoditi ve dva puta? Zar s njima putuje
neastivi? ...
Neman je izdajnika neka neman izopena od ljudi razbojnika i
davla paklenih!
- Sto neman? Covjek je to koji im je rekao, ali tko? Zar nas je netko promatrao
i/ oblaka?
- Drugo se ne moze n i n i u Bili smo samo nas desetorica vjernih
drugova. v"
- Pravo vili Modec. Idemo svi. I seljaki gospodski plemii. Jednako gubimo
svoju slobodu.
- Uzalud je sada ra/bijati glave tim mislima Bolje je razbiti maem. Hajdemo,
brao.
- Mi smo je ve izgubili. Modec i ja - veli Lektori. - Hajdemo, brao, u pomo
drugima, ili barem na osvetu.
l Lektoricu dadose konja pa uzjase, uzima koplje Stoje palo iz ruku nekom
vojniku.
Tako se i Lektori pridruzi Modecu i Musicu da se upute u pomo brai. Jos im
pogledi dosezu Lukavane. Nisu odmakli daleko. Ali plemii ne krenuse za njima.
Poznaju tono poprene putove i odlue se kroz sikare, siji vike i poljane da bi
prestigli crvenog oklopnika i prije njega stigli pred opinu.
Zurili su se i pregazili mnogu tek zasijanu oranicu kako bi sto prije javili
brai da Lukavani smjeraju na opinu.
Znojni i zadahtani. izasli su na trg pred opinom. Ve izdaleka razabiru svoje
mlade drugove na konjima kao i banderij pod vodstvom turopoljskog kapetana.
- Banderij je na okupu! - veli Modec. - Valjda su ve unaprijed pogodili kamo
zelja vue otimae.
Pogledi i Arbanasi opaze jahae pa hn izlaze u susret. Obasiplju ih pitanjima.
Modec priopuje sto se desilo pred Lektoricvom kuom i kako su mu odnijeli
povelje.
- Sto to velis? - zaprepaste se mladi ljudi. - Kako su mogli znati gdje se
nalaze skrinje? Pa to je kao neka arolija?
- Nasli su i jednu i drugu skrinjicu. odmah otprve. Dok su se sprijeda pred
kuom ljudi branili, oni su se zavukli iza kue i brzo iskopali.
- Neastivi plete ovu zasjedu, brao. a: - Nemamo kad o tome raspravljati.
Hitro svaki na svoje mjesto.
- Pravo rekoste. gospodine kapetane, jer oni dolaze bas na opinu. !- - Otkud
znas?
- Culi smo kad je Lukavanin izdao nalog, posto je crveni oklopnik 4>o znak
rukom prema Gorici.
- Jao nama. neman nas je zahvatila svojim sapama.
- NaSu plemenitu opinu hoe uiniti vazalom? Cujete ljudi? - objavljuje
kapetan.
A svima plamte lica. Zupan vie:
- Ubijte crvenu neman. Tko ubije crvenog oklopnika. neka mu bude moj dvorac.
Tako mi asti!
Ali ovog asa nitko ne uvazava Zupanovo obeanje. Nitko ne trazi dvorac, svatko
Zeli samo sauvati svoju slobodu, svatko zeli proliti krv onoga koji se opasio
crvenim oklopom.
Metez je pred opinom od ljudi koji dolaze pjeske, nosei sa sobom orude, l svi
se svrstavaju oko konjanika. Kapetan banderija uzvikuje:
- Mir. tko nema konja, natrag. Konjanici naprijed. Vi drugi ostanite straga,
pregazit e vas lukavaki jahai.
- Ciljamo mi na njihove konje, sve emo ih pplei na ledinu.
- Morale se pokoriti mojoj zapovijedi. Kako ja odredim, lako e biti. Svatko ima
svoj posao.
Pokoravaju se s orudem u ruci i s mrkom odlukom u dusi. ?"- - Razbit emo ih -
vie Lektori napojen osvetom.
Tada kapetan banderija javlja crnu vijest: -v
10
Ne dola/e samo ovi cestom l s one strane ceste vidjeli su etu sivih
konjanika, l ono su Lukavani Doti e crvenome u pomo. Dok on navali na opinu,
oni e drugi na zupana.
Vijest o nekoj sivoj eti kuja ilnla/i odozgo da im udari u leda pronosi se od
usta do usta. pali ih plamenom otpora. Svima je jasno: ne mogu odolieti. Ne mogu
odbiti navalu. Ali branit e se.
"- Umirati je bolje nego robovati!
Na vrancu iznenada se poja \ i / u j\m. Blijed je. u ruci mu goli ma. Svi ga
gledaju zaudeno, s nijemim pitanjem:
"Zar |e gore ostavio ker?"
U susret mu pohita kapetan i moli:
- Vratite se. gospodine Beiislaviu. Stitite svoj dvorac.svojepovdje i svoju
ker. Ne ostavljajte je.
- Sama je trazila od mene da idem na opinu.
- Onda neka i ona dode dolje pa da je sakrijemo u zgradu.
- Ni maknuti se IH\c "va je kao izbezumljena. A gore su Lui i Drazenovievi
momci Sami ste im vi odredili kako se moraju vladati.
Dolic iz banderija netko vikne:
. idu Lukavani1
Kapelan skrene ki , Za njima jurne zupan. Ve su obojica ispred bandcrija i
gledaiu duz ceste.
- idu davli!
Crveni ih vodi! Crveni oklopnik dolazi!
Topot konja ini im se grmljavina pakla M icilucanje kopaija ispunja ih nemilim
osjeajem.
L prvi as svi su pred opinom ukoen ledeni. Tek kad ih kapetan oslovljuje.
razbudili se. uzavreli. Banderij stoji u polukrugu poput potkove da im
neprijatelj dode ravno pred ma.
Samo Simunic ide naprijed, sam samca t. i potjera konja cestom.
- Cvjeiko je poludio - vikne Arbanasi i pohita za njim trkom.
Ljudi pred opinom ne /naiu /asto i^a m!.;i1 plemi h\aia i zaudeni promatraju
kako ga je dostigao i zaustavio.
Nekoliko sioima koraka pred njima pojavio se crveni oklopnik. Okruzen je
vojnicima u zdieznoi huino| opre n -!. Simunic se zaustavi i veli svojem drugu
Arbanasu, u koji ga je dostigao:
- Ostavile me. gospodine Velislave.
- Ovdje ga kanite izazvati na megdan? Sasjei e vas.
- Neu trgnuli ma i ne moze me napasti, a da ne osramoti svoju ast pred svima,
- Dakle, vi kanite gospodine Simuniu...
- Govorni s njime.
Mislit e svijet pred opinom da ga molite za milost.
- Zar ste izgubili ]>i>\ic]enic da lai u IH -,.: nista sio hi moglo baciti
sjenu na moj obra/, na odvaznost? Neu ponizili ni sebe ni vas, nikoga. Bio sam
s Jelenkorn prijatelj, govorit u s njime.
Dobro, odlazim ali osla! u tamo iza sikare u blizini.
I skrene konja, preskoi grabu, pa zade za gustu zivicu kraj ceste. Tamo podalje
u grmlju ~.\\i/\ Arbanasi zensko stvorenje u crnoj pei, u
l*
crnom haljetku i suknji. Stoji uz nekoga ovjeka u poderanom kaputu, sa sirokim
klobukom na glavi. Zena je navukla crnu peu na lice. a ruke sklopila. Oito se
skriva od Lukavana i boji se.
Dalje je Arbanasi ne gleda. Sva paznja prikovana je uz Simunia koji stoji
nasred ceste i eka povorku Lukavana. Ima ih vise od etrdeset. Koplja im strse
uvis kao suma ostrica Sto prijete. Na elu jase crveni konjanik.
Stigavsi blize Simuniu. crveni je usporio trku. Okree se k onima u bojnoj
opremi. Oito im nesto govori, izdaje nalog. Sto li? Trojica izlaze iz povorke
kao da zele zastititi crvenog vodu.
"Kukavica" - pomisli Velislav. - "Boji se da ga ne uhvatimo! I kako se oprezno
ogledava oko sebe?"
Na cesti eka zagorski plemi pa uzdise:
- Da mi je s njim govoriti u Cetiri oka. Ili bih ga svladao rijeima, ili
sasjekao maem.
Pozorno prati Velislav iz svojeg zaklonista. Oito je crveni oklopnik prepoznao
Simunia na konju, usred ceste i ne zeli se s njim sresti. Velislav sve to
promatra, ali mu zahvaa paznju i zena u crnoj pei. jer je pala na koljena.
"Jadna zena. strepi od njega!" - pomisli Arbanasi. ne slutei da se pod crnim
ruhom i peom krije Jasenka. Jadna djevojka ne moze vise da se odrzi na nogama.
Klekla je na zemlju, a Zarko stoji uz nju u poderanom kaputu i sape joj:
- Pazite, promatra nas Arbanasi.
- Sto hoe. gospodin Simuni - pita ona. ne brinui se za drugo. Sasvim se
zavukla u crnu peu i nepomino zuri u crvenog oklopnika. Ali jos je daleko.
- Pazite gospodice, gospodin Arbanasi esto nas promatra.
- Suti. Ne gledaj ga. Hoe li doi blize crveni oklopnik? l dolazi blize.
Dolazi.
Nista ne postoji za Jasenku, samo taj crveni oklopnik. l drse. To je onaj oklop
koji ona poznaje. Zakopala ga je u staji. I otkopala i nasla praznu skrinju.
Zima je strese usred vrelog dana i dusa joj drse od strahovite zebnje. Usne joj
se sledile. Strava joj tee zilama kao ledena zmija.
Sa ceste dopre do nje glas lukavakog kapelana. Prignuo se k uhu crvenog
oklopnika. Zar prima njegove naloge? Sada ide prema Simuniu. Svaka kretnja
oklopnikova i kapetanova ide joj kroz zile.
Nekoliko koraka pred Simuniem kapetan lukavakih vojnika zaustavlja se i pila:
- Sto zelite, gospodine?
- Zelim govorili sa svojim davnim prijateljem, a sada crvenim
oklopnikom. . .,
"; - Nema vremena. . " A-.
<... - Imal e vremena jer on me zvao. y, , .-u . , -;
-
, - Kako bi vas zvao? Po kome je poslao poruku? ; ,
- Znam po kome. l znam da mi je javio: doi e da se ta moom
^A
nj - Tako? Priekajte da mu kazem zbog ega ste dosli.
--
] k a pet a n se \ ra 11 Simuni razabire da mu saopuje njegovu poruku i prima
mcgo\e naloge Opet se kapetan vraa k njemu.
- Plemeniti gospodin Jelenko Kusevi sada nema vremena. Ali kad svrsi svoj
posao, onda e vam doi na megdan.
Nema vaznijeg po^la <>d izravnanja asli. Kada emo izravnati i kako. 10 hou da
mu kazem.
- Svaki \itcz zna kako e izravnati ast.
- Prepustite to njemu i meni.
Simuni je dojahao pored kapetana blize crvenom oklopniku. Uzalud mu kapelan
nastoji zakriti put. Simuni se zaustavi oko dvadesetak koraka od oklopnika i
veli glasno:
Zelim gen 01 m tobom. Jelenko. jer mozda za koji sat neu vise biti na zivotu
Umjesto oslov jcndt odmah odgovara kapetan osorno:
Maknite se s puta. gospodine! l opet poja ha Simunu nekoliko koraka blize.
-- Cuj me Jelenko.
I/a zivice skamenjena klei Jasenka. Uha su joj rastvorena, svaka kapljica krvi
picivoicna K u sluh. Ukoena bez daha i kucaja Ceka. Sva njezina dusa e/ne da
uje oklopnikov glas. Ali on se ne odazivlje. Ili Jasenka ne uje Sum! joj u
glavi kao u velikom mlinu. I trgne za rukav Zarka:
Je li su rekao?
Nista Mozda e ipak odgovoriti kad mu kaze sto je naumio.
l utihnusc oKic Jasenka i momak Cekaju iza grma drsui.
Drzei uzde. uoknuk i miran Simuni poziva:
Jelenko! Dodi naas! Ne uzimam oruzje. Goloruk te Cekam. Zelim li samo kazati
jednu jcd1 IH. rije.
Ni kamen nije tako krut. leden i ukoen kao Jasenka iza zivice. Uzalud. Nista ne
uje.
Ipak nesto se dogada na cesti, ali sto? Vidje ostavlja, sve joj igra pred oima.
Ruka crvenog oklopnika di/c se uvis. Ruka u bojnoj rukavici. Dize se ruka kao
strasilo, kao crveno krilo neke zlokobne nemani.
Sto znai taj znak. sto govori taj pokret ruke? Ne zna Jasenka. Ceka. istrazuje
Umjesto rijei crvenog oklopnika. opet slusa Simuniev glas: Velis Jelen k. d;
ti idem s puta? Ne mogu dok me ne saslusas. Hou da isprosim u t l L h n K . Da
nju usreim. Zbog nje dodi, ostavi neprijatelja. Vrati se k nama. Sve je
oprosteno. Jelenko. za sestru, za majku.
Jasenku zahvat L .Hoe da ustane, vie u sav glas. ali sva je u gru. I hoe da
potri na cestu. Ne moze. klei, rusi se. tijelo je krhko.
Crveni okU-rt k ponovo dize ruku i uini znak otklona.
Nees ti usreim sestru? Jelenko. nije ti ni do majke ni do sestre. Dodi
d. ti kazem...
Ne. ne. Ne ii < n govoriti o meni. Ne, dahe djevojka. Ali rijei su
jo.l ostale samo sapat Ona misli da vie. ali nema daha ni glasa. Samo joj u
grudima hrope
14
Cestom se zauje topot konja, dize se prasina i neki oklopljeni ljudi okruze
crvenog oklopnika, jedan pograbi Simunieva konja i silom ga vue u stranu, dok
vojnici pojure naprijed.
- Sramotom si posuo obraze sakrivene vizirom, Jelenko! Izdajice kleti! Dao si me
napasti golorukog! - vie Simuni.
simuni izvadi ma. S one strane preskoi Arbanasi zivicu i golim oruzjem ide
da brani druga. Lukavani hitaju naprijed dok su tri vojnika ostala da svladaju
Simunia. Udaraju ga maevima, ali on se brani. I njegov drug mu pomaze.
U sikari kraj ceste nesto se pomaklo, konjanici iz gustare izjahali. preskoili
grabu i nasli se na cesti.
Jasenka zapanjena gleda kako se iza njezinih leda pojavljuju plemii. I prepozna
zagrebaku gospodu Mrnjavia, Vojkovia, Kraljevia i njihove drugove. S golim
maevima priskoe u obranu Simunia, ali Lukavani, im su ih opazili, dadose se
u bijeg pa ravno za svojom etom sto je brzim trkom krenula na opinu.
Simuni i Arbanasi razabiru da im je put slobodan. Zaudeni gledaju zagrebake
plemie:
- Otkud, brao? - pita zadahtani Simuni.
- Iz Zagreba. Zvali ste nas, gospodine Cvjetko. >/,.,. V<*,
V-*M - Ja? Ne znam nista o tome. >v-s*
- Dosao je glasnik da svakako budemo sto prije ovdje.
- To je zupan poslao glasnika. Eto, vidite. Zlo se sprema.
- Culi smo od brzotee jos pred podne i evo nas.
- Hajdemo za njima.
- Onda preko vrtova da stignemo prije njih. Zaas smo tamo, a Lukavani moraju
obii nekoliko zavoja.
Smjesta pojurise. Hitaju, gazei zasadenu zemlju koja im je dragocjena. Ali ne
moze se drukije.
Velislav je zaboravio zenu u crnoj pei stoje kleala u zivici. Sad je izasla na
cestu sa Zarkom. Groznica je trese:
- Sto mislite, gospodarice?
- Misli su mi nemone, srce mrtvo.
- Vitak je, visok kao nas gospodar, ali neu da je on - naglasava momak.
- Knezev lakrdijas je rekao: nekoga su poslali da ubaci mrznju medu nas. To je,
samo to vjerujem, premda sam... ali usuti. Nee da vjeruje, premda je vidjela
oklop. Ovaj isti. Zakopala gaje i opet je isezao.
- Idemo pred opinil. Zarko. Sakrit emo se i gledati.
I njih dvoje odu.
Simuni s drugovima stize pred opinu.
Nitko ne opaza plemie koji su stigli sa Simuniem i dvojicom Turopoljaca. Svi
su kao odsutni. Vid, sluh, svi osjeaji njihovih dusa, sve je to prikovano uz
oklop sto se crveni na prsima vode lukavakih plaenika.
Jos samo pedeset koraka.
Neprijatelji sute. I branitelji. Nesto je ovog trenutka palo medu njih. Neko
pitanje zadrse u zraku, nijemo, u svim prsima.
Sto e biti sada?
Tko e progovoriti. Tko izazvati?
Sva paznia onih pred opinom usredotoena je na kretanje crvenog oklopnika.
Ali on je miran. Suvereno ponosan Pod oklopom kao da se sakrila nabujala mrznja.
Cini im seda je taj crveni ok.oj kna\ oblak ;/ koieiia ^ provaliti zarka bujica
Sute. Kapetan turopoljskog banderija sjedi u svom sedlu. Uza nj zupan. Bli|ed.
krut. zedaja boja t Wi napadaja "koji se^piema udaiio m u je u obraze hladan mir
Probada pogledom mrznje oklopnika, okruzena lukavakim vojnicima.
Sto eka0 pitaju se branitelji pred opinom.
Mozda oekuje dola/A -A ih momAa Mi> MI ih mladi plemii vid|eli u zasjedi
Kaciga se okrene prema lukavakom kapetanu. Oito mu nesto kazuje. Ali to nitko
ne uje
Lukavanin digne glavu, gleda hrvatske plemie. Glas Lukavanina prenosi se nad
glavama onih pred opi. mom
- Po nalogu uzvisenog knezev skog gospodara i/nesitc povelje svoje opine da se
ustanovi jesu li krive l prave.
Kao udar vjetra, djeluju te rijei na ljudstvo. Zupan vikne iz sveg grla:
Samo hrvatski sabor ima prava istrazivati nase povelje.
- I knez. gospodar ovog kraja - odgovara Lukavanin.
- Gospodar ovog kraja smo mi, hrvatski sabor i narod.
- Jos netko vei. Dolazim u ime ki al ie\ o - naglasava LukavaJtlB.
- Dajte kraljevsko pismo i peat da vidimo. , , _,.
- Ne vjerujete svome knezu
- Knez je svoj - nikad nas. . .",.--
- Vas je i bit e dok god mu bude volja.
Ako nas nije volja, nitko ne moze vladati nama. I kralja biramo. I biramo onog
koga mi hoemo
Rije jednog i drugog ukrstaju se kao naostreni maevi. Sve zese se sudaraju.
Zupan se okrene prema crvenom oklopniku:
Dosta mi je loga razgovora s ovim slugom neprijatelja. Zasto ti sine crveni,
izrode pakla, sutis? Voda si. Govori.
Svi se okrenu prema crvenom oklopniku.
Suti i ne odgovara. Samo mahu omalovazavajui rukom.
Izdajnice podmukli! Zar si sluga i lukavakom kapetanu? . --
Bez daha ekaju ljudi odgovoj ispod zeljeznog vizira.
Sve su se zjenice usjekle u one zeljezne crne onice.
Sutnja. Tada se oklopnikov.t glava sagnula prema kapetanu neujnim nalogom.
Ponovo vikne zupan;
- Ne skrivaj se kukavno. Govori, sto hoes od nas. nemani neljudska.
Svjetina je vru plamen. Zasiktala su usta "vih branitelja jer crveni
15
oklopnik suti. Samo njegova kretnja znai nalog koji nitko ne uje, osim
kapetana Lukavana.
Ovaj ponovo digne glas:
- S plemenitim gospodinom vi nemate nikakva posla. Ja sam onaj koji izvrsavam
njegove zapovijedi.
- Samo s njim imamo posla, a s vama emo lako svrsiti - veli kapetan banderija.
Zupan vrsto napne uzde pa izazivlje.
- Dodi. nevoljo! Izadi mi na megdan! Pozivam te. Jetenko KuSeviu! Izadi mi na
ma ako nisi kukavica!
Ruke crvenog oklopnika kao da su jae povukle uzde pa se konj stade propinjati.
- Evo i zivina na kojoj sjedi buni se sto mora nositi takvog izroda. Lukavaki
kapetan ponovo vikne:
- U ime kralja poslani smo da uzmemo opinsku skrinju s poveljama. Pazite sto
velim.
Njegov glas nitko ne uje. Svi slusaju zupana koji ne prestaje dozivati:
- Izadi mi na ma, Jelenko, ako nisi kukavica! Crveni se opet pomakne kao da ga
svaka rije pogada u oklopljena prsa i onda povue k sebi kapetana, nesto mu
veli. Ovaj vikne:
- Plemeniti gospodin vam poruuje da e vam izii na ma. ali ne smije prije
nego sto se izvrsi kraljeva zapovijed. Dajte povelje.
- Ne damo dok smo zivi.
- Dat ete kad budete mrtvi! - bijesno vikne kapetan, l trgne ma. Koplja
zazvekeu u rukama njegovih momaka. - Naprijed, Lukavani! Kao orkan, prolomi se
krik Hrvata pred opinom.
- Udarite na crvenog izroda! Razderite crvenu neman! Raskomadajte crvenu zivinu!
Oluja zavitla. Osveta se zatalasa. Gorua poplava mrznje. Valovi narodnog gnjeva
zapljuskuju...
Tresak oruzja, maevi, koplja, sjekire, motke sudarom ispunjaju zrak.
Crveni oklopnik, povukao se u pozadinu, ravna Lukavanima. Njegov kapetan
izvikuje zapovijedi momcima koje mu odreduje.
Nasrnuli su, zahvatili se, zagrizli jedni u druge.
Cestom dolazi neka buka kao grmljavina u oblacima. Dim sune uvis. Tamni
konjanici padose pred opinu kao prikaze iz pononog mraka.
Ceta, naoruzana do grla. zavrti se, razdvoji, a svaki dio ete se produzi. Dva
crna zmaja okruzuju bojovnike.
- Svrseno je. Pali su nam u leda - veli zupan. - Sad umri Berislaviu kao sto se
pristoji junaku.
- Dosli su u pomo Lukavani! - vikne Pogledi, bijui se. To su oni odozgo.
- Udarimo, brao. Moramo umrijeti, radije u boju nego u ropstvu! Padaju povici
ispred opine. Poklici, krikovi. Bjesnje navale branitelja na Lukavane. Obrana
pruza pravednicima jakost.
- Udarite! - vie zupan. - Neka je smrt nasa dragocjenija.
16
Nadosla eta na vrstim konjima, okretna, hitra, brza kao nevidljivi
znak nekog nevidljivog, omotala se poriii ui i i i . .> nonih koji se
biju
pred opinom.
L savrsenom okrugu sagradili su zivu ogradu oko bitke. Zaokruzili su Ote
protivnika.
Stanite! 4^Luje se povik s onkraj ovog zida sivih konjanika. Ljudi MI u zurnali
11 u kojem se oruzje ne da zaustaviti. I buka je zaglusna, a poziv se rasprsi.
Prasak zatutnji nad glavama ljudi kao da su udarila tri groma iz oblanog neba.
Bojovnici se pokolj povukli oruzje.
Barut mirise nad. njihovim glavama, a tome nisu vini. Okreu se. ti,i/c. otkuda
prijeti grdna smrt od laneta.
Zablenuti gledaju kako nr\ a eta upire u njih ubojite cijevi. Sto je to? Zasto?
Za r l u ka u a n" ":i,,r ., \ ,ii: ajL m u/jc \ik,uU\i n-u vidjeli u
njihovim rukama Iz Budim a su im poslali to kukaviko oruzje koje im se ini
prikladno vinu razbojnike. Zupan vie bijesno:
Iz zasjede pucaju oruzjem koje se dolikuje samo kukavici. Na megdane ne dolazis,
a u ni davole. Puskom ubijas zasjednie. Na nisan u/eti ovjeka metkom sramotna
je kukavstina.
Odjednom se oglaM i . d mrane nepoznate ete: Nismo pucali u ljude.
Nikoga nismo ranili. Tko ste? Zast. > pucate ako niste kanili iz zasjede nikoga
ubiti? Opet odgovara glas o>\..:1 i iz sivih momaka: Pucali smo da 4.111 --M ,
> i. :
Umrijet emo prije nego zaustaviti obranu, lukavaki zmaju! Plemii oko zupana i
banderij uzvrpoljili se. Opkoljeni su i Lukavani.
l mi i oni. ^i,>;d . - ude se hrvatski plemii. Ali zasto? JCat na taj
nain Pencinger kani pomoi crvenom vragu.
Zapanjenje prela/i dudama branitelja, dok lukavaki kapetan vie onima sto su
opkolili bitku:
- Tko ste vi da se u^udujeK- spreavati borbu?
To pitanje smete Tui upojjcc Zasto taj vie na svoje saveznike?
Jos prije nego bi tko odgovorio, zupan upuuje svoje ljude:
- Pazite! Lukavstinom.flas kane pobijediti! Lukavaki kapetan dovikuje im kao da
nisu jedno.
Zateeni su zbrkom i od iihouiiL i nitko se ne moze maknuti. Opet se oglasi
lukavaki kapetan, viui svojim momcima:
- Naprijed, udarit ...inu
- Tko se makne i nastavi bitku, dobit e hitac u glavu.
Novo zaprepasten,L /, i sve branitelje opine. Tko to
zapovijeda Lukavcanima I zasto? Sto se dogada?
Crveni oklopnik JL u sredista i neprestano se saginje lukavakom
Kapelanu. Ovaj dize ruku f,re^ . . icma Ceti koja iir, jcba^ i/,L leda:
J GORDANA VIII
- Tko ste vi tamo.
- Tko sino da smo, jai smo i trazimo da smjesta bacite maeve u korice.
- Tko to zapovijeda kraljevskoj Ceti? - opet se zesti lukavaki kapetan.
Odgovor na to pitanje ekaju i hrvatski bojovnici u tisini. Neki duboki glas
odgovara Lukavanima:
- Ja sam taj koji zapovijedam.
Narod pred opinom ne moze shvatiti. Otkud ova eta da zaustavlja crvenog
oklopnika i njegove ljude i istodobno i njih? l istrazuju, zagledavaju.
Iza ete. stoje zaokruzila bitku, stoje dva jahaa. Obojica su odjeveni u sive
odore, zamotani u plasteve, oklopljeni sivim oklopima. Na glavi im kacige.
Viziri im pokrivaju lica. Jedan od njih ini se vrlo visok, snazan i pleat.
Onaj drugi takoder je visok, ali i vitak, mlad. Tako se barem ini ispod oklopa.
Svi pogledi istrazuju im tijela, oklope, rupe na viziru, da bi im zamijetili
oi.
Zbunjeni su svi, i branitelji i napadai. Smuenost zahvaa sve jednako. Vreva
misli u svim glavama.
Sto se dogodilo? Sto hoe ova nova eta, predvodena dvojicom udnih ljudi sto
sjede na sedlima, u sivim oklopima kao dva demona. Onaj pleati i onaj vitki,
obojica kao kipovi od gvozda.
Duboki, mirni, snazni glas dopire ispod vizira pleatog oklopnika:
- Gospodo, Turopoljci! Zahtijevam da samo neko vrijeme obustavite borbu.
Te rijei rasplamte zupana:
- Da se vasi Lukavani odmore, a crveni uzmak ne nasem gnjevu? Znamo ga mi.
Kukave, trebao ti je. Kuseviu. i sivi oklopnik u pomo? sto hoete i zasto
skrivate lice sivim vizirom?
- Odmah ete vidjeti.
Napeto oekivanje zanijemi sva usta. Pleati oklopnik ponovo vikne:
- Kapetane Lukavca, upamtite: tko digne ma ili koplje, razoruzat e ga nase
puske.
- Ne vjerujte! - dovikuju hrvatski plemii. - Sivi izazivlje samo naoko.
Nove sumnje drze ih na oprezu. Cekaju sto e slijediti.
Sivi oklopnik dade neke znakove rukom, a sivi momci opet se redaju, neobino
spretno, svi kao jedan.
- Ljudi, tako se kree samo kraljevska vojska! - sapu Turopoljci.
- Nema nitko prava zapovijedati kraljevskim Cetama - oglasi se lukavaki
kapetan, ali njegov prosvjed nije odvise samosvjestan.
- Hoete li slusati ili ne? - pita sivi oklopnik, digne ruku, a njegovi momci
maknu sumnjivim kretnjama puske.
- Oruzje u korice svi. Svi.
Zapovijed pod cijevima pusaka djeluje. Oruzje zvekne, maevi padaju u korice,
koplja se spustaju niz sedla.
- Sada vi, hrvatska gospodo, uinite isto! l slusaju. A ipak sve to zapanjuje
zupana i njegove ljude. Cekaju i sute, ali budno paze na Lukavane i na one sto
zapovijedaju.
18
- Pazite, mogli bi nas iznenada zaskoiti.
l drze oruzje u pripao
Sivi oklopnik pomno L javlja i mirno, hladno zapovijeda:
- Izadite, gospode Turopoljci, iz okruga kroz ovo malo mjesto izmedu moje
momadi S\i io u _. oko one lipe i ostanite na miru.
Plemii banderija gledaju zupana i svojeg kapetana. Sto e oni odlediti0 Cijevi
zure. a zupan odredi:
Neu da itko od vas izgine oo hica iz ove cijevi sto ju je izmislila kukavstina
i zasjeda. 1/aditesa mnom tL -> Kjirno ^o-kuilu Uiji-hi d^ji.!;i I|" uvijek
mozemo i/puniti zivot ako bi se usudio da nas svojim odredbama ponizi. I onda
digne glas prermi sivom oklopniku:
- Svaka odredba koja bi nam nametnula i najmanje ponizenje izazvat e nas na
smrt Ali nikada na predaju.
- Casti mi moje. nekanim NC ujikuit l u vasu borbu s Lukavanima.
- Zasto onda trazite da se odstranimo ispred opine koju zelimo
braniti?
- Ostanite pred opinom, ali mirni dok ne izvrsim ono Sto kanim. Samo vas molim:
ne mijesajte se u moje poslove.
- A vi se mijesate u nase - veli zupan - i samo pogledom pozove svoje da idu za
njim.
Okrug sivih momaka razmak IK M vmiij uuko ii, ,I\OJKM jm d\opa bandcrijskih
konjanika uzmognu izlaziti. Svi se svrstaju pred opinom. Onaj drugi sivi
oklopnik samo suli ne mie se.
Poredali se Turopoljci i zauzeli mjesto ispred opine. Na elu su fan zupan,
kapetan banderija. suci i ostali sluzbenici opine.
Svaka rije i kretnja jakoL nni<k,u\ ;i u sivom oklopu sve vise inati sumnje,
dvojbe i izaziva nt oprez. Ve slijedeeg Casa potrese ih jos nevjerojatnije
udo.
Sivi oklopnik nastavlja odredbe. Okrenuo se prema Lukavanima, Sto stoje
stisnuti u obru, i veli mirno:
- Kapetane lukavakih vojnika, odredite svojim momcima da izadu s ove sirane
mirno. Neka se skupe tamo uz onu lipu u potpunom miru.
- Moram znati kome se pnkm :i\;mi -odgovara on - i pitam vas: tko ste?
- Zuntc se. gospodine kapetane. Moja pusana zrna ne pitaju u ijem e se tijelu
zaustaviti.
- Pokoravam se. "ti znajte, suprotstavili ste se kraljevim odredbama.
Na drugoj strani opet se ra/makiu >_>tM UL M\ m tn-muk.! a lukavaki momci
i/laze ravno pred lipu sto je porasla uz bok bojistu.
- Taj pripravlja novo bojiste - veli simuni. - Eto, sebi je oistio prostor Sad
on vlada ledinom. Koji je to davo1 U koju svrhu svrstava sve
Ali ovjek koji ima tako veliku elu i opasn K ; 11 n . r a
Popustanje. I napadae i brami^ie. Sada je bojovnike razdijelio, a sam
auz.ma ledinu Branitelji aine uibudeoi su. Nakane sivog doSljaka
nitko ne moze odgonetnuti^ 4}, > - ., , , ,,,:.,
19
- Ako je to sam Pencinger? - sapne Pogtedi svojim drugovima.
-"-"---- - Taj sivi? - mogao bi biti on...
- .. .dosao je s dosjetkom da nas zaskoi i svlada bez boja.
-"# - Samo tiho. Da ujemo sto govori - usutkava ih zupan.
Lukavani su polagano izisli iz okruga. Posljednji se uputi crveni oklopnik koji
je stajao na najkrajnjem mjestu ledine. Kad je htio izii iz kruga, pleati sivi
konjanik zakri mu put:
- Plemeniti gospodine, izvolite malo priekati. On se ispravi i upilji pogled u
neznanca. Ali ovaj dade rukom znak lukavakom kapetanu koji je uz bok crvenome.
- Gospodine kapetane, izvolite izii. "Taj ne pozna salu!" - misle ljudi, dok
kapetan izlazi. Sivi oklopnici stadose na put crvenome. Pleati snazni ovjek u
zeljeznom oklopu oslovi zaustavljenog:
- Imam s vama nesto vazno govoriti, gospodine. Crveno pero na kacigi okrene se k
njemu. Ljudi utihnu. Ipak do njih dopire samo neki mrmor ispod vizira crvenog
oklopnika.
- Sto zelite? Zarobiti me?
- Boze sauvaj. Samo se porazgovoriti. Sudei po odori, vi ste plemi?
- I po rodu - odgovara poluglasno.
Svakome od Turopoljaca, koji su u blizini, hrapavi glas je nepoznat. Svjetina
pred opinom ispruzi glave, nategne vratove i zabode pogled u dva oklopnika:
crvenog i sivog. f,.,, - S vrseno je. ^ - Sporazumijevaju se - tvrde plemii.
1: - Rekoh: Pencinger je znao da smo mi zivi pakao u kojem e inprjeti na lomai
njegov ljubljeni saveznik i dosao je da ga spasi lukmvsiinom.
,-; - Izmaknuo nam je, izdajnik.
- Ne moze to biti. Ne damo ga.
Nekoliko njih utjera konje na sive momke da prokre put do crvenoga.
Zupan ih zaustavlja, dozivlje i zapovijeda:
- Cekajte dok ja ne odredim. Svako neka drzi ma u pripremi, ali neka miruje dok
ne znam sto hoe ovaj.
Burno im kucaju srca, a ruke grevito stisu drske maeva. Svi vjeruju da je pod
sivim oklopom sam barun Pencinger.
Crveni oklopnik sjedi na sedlu sam samcat, u obruu nove ete. Pred njim na
konjima dvojica sivih oklopnika. Onaj jaki, s mirnim hladnim glasom, zakima
nesto glavom pa mu odgovara na primjedbu:
- Znam. I po rodu ste plemi. I ovaj moj drug koji mi stoji slijeva plemi je po
rodu.
Crveni okrene k njemu glavu, ali ne veli nista. Ni vitki sivi oklopnik ne
govori. Rije vodi samo onaj snaznih ramena.
- Crveni oklopnie. odmah u vam razjasniti sto zelim od vas, ali
pomaknite se malo dalje u okrug. -"---->-
20

- Ipak ste me zaro h
kralja.
- Rekoh vam na a
Tko se to usuduje? Stojim pod zastitom ----"-: Pomaknite se da vam ne
ne /dim \ .i-- /MI obu moram silom odredili mjesto. Neete? Dobro.
Onda pogleda sivog d m ga i obojica sivih skrenuse konje tako daje crveni morao
pred njima uzmaci. Sada se dogodi novo udo.
Obru sivih momaka se zatvori. Tri oklopnika su na konjima u sredini okruga, na
ledim, naoigled onih pred ";^:n. 1:1 i l.uVa\ann pod lipom koje uva osam
momaka sivog oklopnu-a s puskama.
l opet voda digne glas i ruku da upo/ori ljude na posluh. Ali to je suvisno. Svi
sute. Rastvorenih usana i razrogaenih oiju prate hrvatski branitelji tajne
namjere nepoznatog e"\iik,i
Evo, objavljujem svima - progovori sivi oklopnik. -Obustavio sam bitku samo zato
sto se ne /na hoee ii crveni oklopnik ostati u vasoj borbi ziv. Vjerojatno ste
ga osudili na smrt.
Pred opinom se zatalasale sve duse, maknule sve ruke. Sumnja dobiva potvrdu
Hoe da spasi izdajnika, svojeg slugu.
Oklopnik nastavlja govor:
- Netko je tu kome je vise do zivota plemia sto se krije pod ovim oklopom
negoli do vlastitog.
I zabruji nesto kao bjesnilo. AH nimalo ne smete govornika:
- Evo. moj drug i ja. Mi ga ne damo vasoj osudi. Sve buniji biva prosvjed i
sve zivlja vjera: crvenog oklopnika su zastitili i nitko vise nee moi do njega
s\oinm ostricom. Ali sada \ikne sivi voda:
Moj drug zeli zatraziti od crvenog oklopnika da se s njim pobije na ma.
Izlika! Laz! Himba! Varate se. Evo pazite!
Lukavani stoje mirno. * pred opinom se skamenjuju od neoekivanog preokreta.
Ne miem se odavde dok vi, crveni oklopnie, ne izidete mojem drugu na megdan.
Sto e odgovoriti crveni?
Njegov se glas ne uje jer tiho pita protivnika:
Otkud vam pravo trazitj da ^ l n ni s njim? I ne poznajem ga. Ali ga ja poznajem
i to mije dovoljno. Meni nije. Moram /na n zasto se zeli pobiti. Ima li to
pravo? Ima pravo. Jamnr /a M
- A tko ste M. gospodine? - upravi pitanje crveni snaznom
ovjeku.
^ To je sporedno A tko je moj drug, uskoro ete saznati.
~ Pripravan sam se pobiti, ali reci u- /bou eca me zove. To hou da znam.
U to sivi digne glas da se sve orilo:
- Kako se naziva vitez koji drugom vitezu nee na megdan? ~ Kukavica - odgovara,
neki ei nepun mladi u krugu sivih. Crveni oklopnik osjeti udarac, okrene se k
onom drugom i veli:
"!-.!;- Primam, ali s kim se bijemV
- S plemiem sebi ravnim - odgovara pleati, umjesto svojeg ftniga.
- To se mora dokazati. tfc - Dokaz zelite? ^ - Da, gospodine.
v - Ako zelite dokaz, onda je samo do vas da ga dobijete. Sutnja lezi nad
ledinom i drhtavo pitanje.
- Imat ete dokaz ako obojica skinete vizire. Dakle, crveni oklopnie?
Pozvani ne makne rukom.
- Istog asa kad skinete vizir, skinut e ga i moj drug. Istodobno. Zadajem
rije. Dakle, naprijed!
Svjetina drse. Drsu svi oni pod lipom i oni pred opinom. Nitko nista ne pita.
Svaki ovjek samo eka, zurei u ono udo od visokog ovjeka kojemu nitko ne
vidi lice, nitko ne zna odakle je, zastoje stigao, tko gaje poslao i sto hoe, a
svi ga slusaju pod pritiskom ognjenog oruzja, a sada pod snagom njegove
linosti.
Svi razabira da tu netko hoe borbu na ma sa crvenim oklopnikom. I to e biti
jedini uzrok stoje zaustavio njihovu borbu. Netko je tu tko ima raune sa
crvenim. I ne da ga dok se s njim ne pobije.
I dok se Lukavani bune, pred opinom se hrvatski plemii razbudili nekom tajnom
radosu. Kao daje neka svjetlost sijevnula oko njih, sva su lica zasjala, a
pogledi su zahvatili onu trojicu u sredini okruga. Oslobodili se sumnje i sada
se nadaju da e oni sami moi krojiti kaznu crvenom davlu.
- Dakle, gospodine crveni oklopnie, primate li ponudu da obojica skinete
vizire?
On zanijee glavom.
- Nee da skine vizir - objavi sivi zapovjednik. Mrmor prosvjeda i spoitanja u
redovima hrvatskih plemia, a sivi zapovijeda crvenome:
- Onda se morate pobiti s mojim drugom pokriveni vizirom.
Naas crveni oklijeva, a onda prkosno trgne glavom i dade znak da prihvaa.
Hrvati slute da se tu nesto krije stoje ipak u njihovu korist. Neznanac nije
protiv njih.
- Sivi oklopnik, moj mladi drug poziva na ma crvenog oklbpnika - objavljuje
nepoznati voda da je morao svatko uti. I uskomesaju se svi, razbude,
rasplamsaju, oekujui.
- Crveni oklopnik prihvatio je izazov.
Pred opinom radosno drhtavo isekivanje borbe, a tamo pod lipom skunjili se
Lukavani. Ali i njih dize na noge Ijubopitnost. Kapetan je blijed, uznemiren,
neprestano se ogledava kao da nekog trazi da mu pritekne u pomo.
- Nijedan od bojovnika ne smije izvan kruga koji su povukle moje ete. Upamtite,
momci! - odreduje pleati.
I krenuse jedan do drugoga i stvaraju oko njih neprodornu ogradu. Tog asa vikne
ispod lipe kapetan Lukavca.
22
__ Kakvog rauna imaju ova dvojica zajedno?
S^^*
tore pokriveni vizirima jer tako zeli crveni
oklopnik - najavi voda L p ,KU " hrvatski plemii oko zupana^
Ali bSa " brzo slila. Tamo stoje dva borca. Jedan visok vitak klooom IJ njegovu
drzanju nesto prkosno, silovito, e Tsok poklopljen sivim oklopom. Stoji kao
an. mjem, samosv,, " " Kao da u njemu nesto vri. Snaznom
JC
S ma. Oko njih i vani izvan kruga grobna tisina. Protivnici se razdvajaju.
Svaki stoji na svojem mjestu.
Pleati oklopnik odredi:
7edrSbrzinom pohitaju prouvmc, jcd.u, r, ,ns urugogainavaie kao dvije razdrazenc
zvijeri. Duje mrznje Dvije """*-
Zasto se biju Tko je taj sivi sto strasne, n.puda crvenog?
Sudaraju se maevi, a zveket ide ljudima d,. K o, t, Svaka dusa osjea
da se ovdje bije neki tajni obraun. . .
Udaraju snagom mladost,, nasru bijesom uvrede, odbijaju jakim misiima,
sukobljuju se gladnom zeljom da jedan drugog smrvi u prah.
Zvekeu ostrice. Svak, udarac osjeaju ljudi u svojim grudima.
- Zar nevolja nee pokositi -^oga - pitaju se Lukavani. l drsu i pomazu
svakom kapi krvi, svakim dahom.
Pola sata je proslo. u"a"ti
Sto se to dogada? Kakva je to borna.1 N .jedan mje mogao dohvatit drugoga. Prsa
su im oklopljena. ali su ruke M, -hodne , trbuh ,e tu da primi ostricu maa?
Uzalud ekaju. Ni kap krvi ne potee
Zar je to igra, ili prevara? . . ...
Nesto se zamutilo u redovima hrvatskih plemia. Om najvjestiji maevima izgubili
su mir.
- Ljudi, sivi ga stedi.
- Jest, sivi je mogao svojom ostricom \cc davno estit" pcskakiiau
crvenoga. K
- Pravo veli Darko Mrnjavi. l ja sam to opazio - prikljui mu se
Simuni, Pogledi i svi redom.
Valja ekati u jednakoj borbi. Nijedan ne popusta. Kao da su se
dogovorili. .
Tada se najednom nesto promijeni u tajnom <M ueu.. Sivi kao da se pretvorio u
davla, kao da mu je neka tajnovita sila spustila iz oblanog neba bljesak snage.
Sav se razgorio, razbudio, raspalio...
Bacio se na crvenog protivnika straluniiom uimfavom i bije nesmi
ljeno. hitno, strelimice .. . .
Opet se sivi zaleti na crvenoga kao grom. On odbije, ali se zaljulja.
Uzvik ushita prode hrvatske plemie.
Crveni je na koljenima. ">"
Odjednom se hitro digne, zadrzi na nogama i upre ma.
i Razoaranje u oekivanju brzo se opet digne do bunog poziva
svome sivom stieniku.
stoje to? Sivi eka. Ne navaljuje. Ceka i crveni. Prolaze as-dva: jos uvijek
eka. sto je to? Dogovor?
Sumnja se uzbuni. Vika razlijeze:
- Kukave crveni, nemas hrabrosti?
Crvenom je jasno da mora navaliti. I potri k protivniku. Njegov ma odbija ga
udarcima koji zvone kao glasnici poraza.
- Gotov je. Sad e ga pogoditi ravno u trbuh.
Ma u ruci crvenoga zastane. Zar mu je ruka ukoena? Smalaksala je.
- Pusti ma, bijednice, nije za tebe maevanje, razbijau bijedan.
- Ranjen je! - kliu ljudi.
Sivi dize ma od protivnika i pusta mu da se opet osvjezi.
- Nije ranjen - sapu lukavaki momci.
- Stedi ga! - prosvjeduju hrvatski plemii.
- Dao mu je vremena da se snade.
Sivi, jasno, sve vise stedi crvenoga. Oito je nee da ga izrani. Dopusta mu da
ga i odbije, ali opet neprestano napada. Kad bi ga mogao probosti, povue ma.
Hrvati sve vise dizu uzbunu. Protiv vlastite njihove volje i odredbe zupanove
provali bijes pred opinom.
Vika je sivoga dozvala k svijesti. Ili nesto drugo upravlja njegovom desnicom.
Bez daha i bez odmora navaljuje, udara. Treska za (reskom. Zveket za zveketom.
Ma mu je pobjesnio u ruci kao daje divlja zvijer koja ga goni, ali ne razdire
zrtvu.
Crveni odbija, dase, noge mu klecaju, sivi goni kao mahnit.
Lukavstina, bjesomuna mrznja ili nenadmasiva snaga razara, unistava
protivnikove sile. Pije ih, lomi, pustosi, baca u nistavilo.
Hrvate hvata drhtanje, grozniavo treptanje, dahtanje.
Sivi skoi, udari bjesomuno pet puta. Kao munja, svjetluca ma od
udaraca o ma protivnikov... "--
Crveni zatetura.
Krik radosti hrvatske svjetine. Mukla strava Lukavana.
Sivi skoi, udari bjesomuno.
Crvenome ruka klone, ma se spusta na zemlju. Pao je na koljena. Divlje se ori
vrisak radosti. Jos se drzi. Mukom hoe da nadvlada nesvjesticu.
Crvenome gasne posljednja snaga.
Sivi udari jos jednom po klonulom mau gromovitim udarcem.
Crveni pada na ledinu. Pokriva ga pljusak radosti. Ali stoje to? Ljudi se jedva
snalaze.
Kao zvijer, skoi sivi na onoga na zemlji i pograbi ga za vrat. Crveni se trgne
i odbija protivnikove ruke.
Ovakav svrsetak viteske borbe? Ne, to jos nisu vidjeli.
Pred njima se kotrljaju dva tijela. Osjetivsi na sebi protivnika, crveni se opet
osvijesti, brani se.
24
f ,-ri ruke zahvatile se na ledini kao pandze divljih zvijeri.
sio je to? zapanjeno pitaju hrvatski plemii. - Crveni nije
a sivi se baca na njega iakama? . .
ranj Rekoh - veli zupan - htio ga je izmuiti i sramotno bacit, na
crnu zemlju. To je htio. Zato ga nije ranio.
y-" ;
A zasto ga baca na wnlju? ( ." .
avolski vitez-kBkae netko. ;--: ;
Samo hi se davo usudio na takav ""- V-_ ., ,
Zajahao je sivi na njega. Je h to vKtaOlM|*T
Ugusit ga hoe? To nije viteski. ~*V ..". . , -
Zna on zasto tako postupit
Izdajicu valja ugusiti.
Onda sivi zna tko je crv L m ...... -.
Bijesna mu navala veli da zna. Tko h je taj sm?
Vepar je. ne ovjek
Svatko je izgubio svoje misli u onoj dvojici sto se bore na zemlji. Sivi ga
savija, skae Po njemu i lomata njime. I uhvat, oko vrata.
Jao. gusi ga.
Velike li stete! < ,
Nesto mu veze oko vrata. Vidite li"
- Ne ne, obratno raskopCa\ a.
Veliko siroko urnebesno pitanje bljesne u oima hrvatskih plemia. Raskopava
vizir Vizir e mu skjnuti.
Ljudi poskakuju. Kliu. Pogledi pohlepno hvataju ruke sivog protivnika ruke sto
su se kao di\lje zvijeri zadrlc u vrat crvenome.
- Vizir, vizir - ponavljani liudi kao da oeekuiu neku veliku slast.
- Vizira e se dokopati.
- Zato se crveni brani kao bijesna zvijer.
- Dere ga sivi kao vepar, Nee mu utei. Gle. crveni ga bije. ali uzalud.
- Sto radi tako dugo. zaMn uc skida vizir? , Nesto se odjednom pre\nu
Nekoliko krikova,
- Crveni se bacio na li buli
- Hoe da sakrije lice Svrseno je.
- Gledajte ljudi. U blatu je zarinuo glavu.
- Bit e dvostruko blatan ubra/ hulje.
- Jelenko, sad es pred nama svanuti u svojoj sramoti.
- Jelenko, jadna ti majka
- Ljudi, gledajte sivoga, zivi je Lucifer. _:
Skau ljudi, guraju.", "vatko hoe da vidi sivoga sto se bon da
otkopa onom drugom remen kacige. I ponovo kliknuSe. jar
Sivi raskopa remen.digne iila\n kao iia K knkmu. oJ radostLOnda vrse pritisne
itavim li]elom u \enoguklopuiLi pod suhutr, vue mu s glave otkopani vizir.
Crveni, kao da e >jla\oni pod ledinu, i se sakrije. Zadrzav a se noktima i
rukama Protivnik mu vue s glave vizir s kacigom.
Sivi lezi na crvenome. U niti mu je vizir. Digne ga uvis i baci visoko
25
27
kao da bi ga htio odbaciti oblacima. Ali glava je protivnikova zagnjurena u
ledinu.
Svijet eka. Sivi opet zahode ruke oko vrata protivniku, ali se neda okrenuti
kao da gaje crna zemlja uzela u zastitu i upila u sebe. To jos vise raspali
nadrazenog sivog oklopnika. I sjedne crvenom oklopniku na leda. Ljudi urliu.
Sad onome dolje nema pomoi.
Objema rukama zgrabi sivi crvenoga protivnika za vrat, stisne ga i digne mu
glavu k sebi gore.
Ispod sivog vizira zaori poludivlji glas:, ;>---, \
v - Evo ga, gledajte ga. Evo mu obraza. ,
Urlanje, udaranje, divlja provala. Ljudi se valjaju. \
Hrvatski plemii nasrnu na obru stranih momaka, muvaju se,
maevima kre put do razotkrivenoga. . - - -
Gromko vie sivi zapovjednik i dade znak eti: --
- Razdijelite se. Pustite ih. Neka gledaju. Momci otvorili prostor. I sunuse
Turopoljci u okrug kao bujica Stoje razruiila nasip.
- Lice crvenoga ovamo. Tijelo njegovo dajte. Glavu njegovu hoemo.
Pali su oko razotkrivenog kao pljusak tue iz crnog neba. Kao munje razdrazene
oluje.
Nastaje tisina kao iza praska groma. Ljudi zanijemjeli, oSinuti strijelom.
A onaj tamo sto drzi glavu crvenog oklopnika i pokazuje razotkriveno lice vie
ispod svog vizira poput ludaka opsjednuta davlom:
- Evo, on je! Evo vam ga, to je on.
Ni poklik, ni rije ne silaze s usana onih Sto su se zaustavili kao da su
udarili glavom o peinu.
Kao da im tlo nije pod nogama sigurno, kao da se zemlja pod njima stresla.
Protivnik jos uvijek sjedi na ledima crvenom oklopniku i drzi njegovu glavu.
Ispod sivog zeljeza neko davolsko hihotanje, urlik zadovoljene osvete. Ali nitko
mu ne poklanja paznju. Svi su se izgubili u zaprepastenju, gledajui njegovu
zrtvu.
Ova se ne moze maknuti. Kustrave tamne kose prosule se po znojnom elu. Iz
ogrebotine curi krv po blijedom licu. Oi polumrtve. Ne brani se. Prepusta se.
Snaga mu je iscrpljena. Nema vise ime da se brani. Igraka je u rukama ognjenog
pobjednika.
Sivi pleati ovjek na konju probudi hrvatske plemie sto zure kao zamrli.
- Moja gospodo, jeste li sada vidjeli izdajnika?
Nitko mu ne odgovara. Omamljeni su teskim udarcem. Pogledi, Arbanasi i Simuni
stoje prvi sprijeda.
Ruke su im nemono klonule niz bedra. Zupan iza njih izgubio prisutnost. Ne zna
Sto se to pred njim odigrava. Izgubio je vid. Sve je u magli.
- Nemogue! - dase nekoliko glasova.
- Ljudi, tko je to pred nama? - krikne zupan. "d. liai rriifi
26
Oajni povici pitaju sa strahom i uzasom.
Nitko ne vjeruje oima Zupan se bijesno zaleti, viui:
- Tko je taj? Ljudi; govorite.
- Zar ne vidite? - vikne neki glas. - Evo pogledajte!
- Drazeni
_ Valjda niste poludjeli, Oslijepili ste, ljudi!
-- Ne, to nije njego M"1 lite. brao.
- Neka sam Bog zna tko je.
A zupan stade drhtati kao da gaje tek sada zatiumla spoznaja onoga sto gleda.
Kapetan banderija vrsto ga uhvati za lakat i prodima:
- Prikaza je to. nista drugo, gospodine zupane. Netko od plemia vikne iz
sveg grla:
- Slavimire Draze.novitu, JW>te li to vi?
Crveni se mie Slomljen, polumrtav, predan na milost i nemilost dvjema divljim
rukama sto drze niegoui glavu i 01 k rivaju ljudima lice.
Zupana oblijeva smrtni /noj. Tesko dise V^e ho^- Ja mu iskou iz grudi. Cas je
blijed, as opet crven Cini mu se da e pasti mrtav. Skupivsi posljednju snagu,
hoe jos da opravda pred liudnna <>n> --10 gleda i oca ino vikne:
Laz je to, laz, obmana. I nestaje mu /raka Kapetan ga hvata da ne padne.
Oni drugi saginju se, bulje u to lice na zemlji Da, to je Drazenievo lice. Ali
otkud1 Kako je ovaj pod crvenim oklopom -zadobio njegov lik? Tko mu je navukao
crveni oklop? Gdje? Kada Kjko?
Bio je zarobljen, dakle, om su ga zarobili, uvukli su ga u taj oklop.
Onda se njihova paznja skrenula prema onome koji mu je skinuo kacigu i vizir. A
tko je sivi? Tko je njegov plecati drug,
Munjevito kruze misli i primjedbe. Zupan i prijatelji obasiplju se pitanjima.
Padaju im na duSo kao utezi.
Dva siva oklopnika zapovijedaju ovom etom sto je dojurila odozgo,
s onkraj sume kao na dani znak Tko su ti ljudi?
Tko je onaj sivi sto zapovijeda?
Tko je taj sto je s crvenim oklopljenikom zapodjenuo borbu na ma11 stedio ga u
dvoboju, a divljaki izmorio? Htio gaje imati nemona pred sobom, ni ranjena ni
mrtva
A zasto ga je htio imati samo i/morena, unistena, nemona? Samo zato da mu moze
otkriti lice?
I zasto su mu se ruke kao zvjerske pandze bacile na vizir? U njemu je bilo sve
sto je htio imati od crvenog oklopnika? Ne njegov zivot, ne krv, samo vizir.
Zasto samo vizir7 Zasto mu je bilo samo do toga da pokaze njegovo "e. Ako ga
mrzi, mogao ga je ubiti, l deset puta. Borba je. izgledala na zivot i smrt, a
zapravo se vodila o vizir,
Iz prestravljenih zupanovih prsiju provali oajna muka: --- Ljudi, u tome je
skrivena davolska obmana, spletka, prevara uperena protiv Drazenia
\

- Jest, nista drugo nego to - vele svi. Te rijei olaksajte t
Dale su pravac odgonetki. ,
Prvi do sivog zapovjednika stoji Simuni i pita ga: , < ,
- Tko ste vi?
- To je manje vazno, tko sam ja - odgovori ovaj sa sedla. .; - Kakva je to
igra? - zavie zupan prema sivom oklopniku.
- Neka se razjasni. Neka progovori ako je vitez. ,. - Skinite vizire, sivi
davoli!
- S puskama se bore zasjednici, sramota! "g - Vatreno oruzje nije za postene.
- Samo na Turina ide se tim nedostojnim oruzjem! Niste ljudi, Lukavani ste.
Zapovjednik na konju ne moze do rijei. Ogorenje zapljuiti protiv njega. Kao da
ga se to nije nimalo kosnulo. Samo zuri kroz crne rupe i eka.
Grde, psuju, traze da razotkrije lice.
Nitko ne pomaze crvenom oklopniku da se oslobodi bijesa svojeg protivnika. U
vitesko obraunavanje ne smije se nitko upletati. Ipak, ovakav obraun nisu
vidjeli. Ne za ast i krv, nego za vizir.
Zupan nasre prema sivom zapovjedniku, poziva ga na red, izaziva njegov odgovor.
- Skinite vizir ako vam je lice posteno. > - Cekajte, plemeniti gospodine, ne
prilazite ovamo. <-! - Ne marim, ubijte me, ali razotkrivena lica.
- Ako ste kastelan Pencinger ili njegov ovjek, recite sto sve to H? Da ujemo?
-..; - To se ne moze izrei s nekoliko rijei. . - Onda razlozite opsirno.
Ako ste vitez i plemi, govorite.
-.j, - Ovog je asa vaznije tko je onaj tamo - i pokaze na sivog
oklopnika koji jos uvijek drzi glavu svoje zrtve.
.".<! - Da, tko je ovaj tu? - pita Simuni, a s njim svi drugovi.
I gledaju oklopnika koji jos uvijek drzi visoko Drazenievu glavu kao da osjea
naroiti uzitak sto ljudi zapanjeno ogledavaju Drazenievo lice.
- Dostaje, vidjeli smo ga - nahrupe Drazenievi prijatelji. - Sada zelimo
vidjeti protivnika. Dolje vizir!
- Sasvim se slazem s vama - odgovori zapovjednik i okrene se prema pobjedniku s
odredbom:
- Ostavi ga! Pokori se zelji ove gospode. Skidaj vizir.
Odredba udari ljude u zatiljak. Svi se trgose k sivom pobjedniku. On odmah
poslusa, side s leda pobijedenog i okrene ga na leda. Ovaj se ne brani. Ni
jednim jedinim pokusajem ne nastoji sprijeiti svoga protivnika da s njime radi
sto ga je volja. Nema snage. Oi su mu napola otvorene, udovi tijela obamrli.
Sivi dize ruku da otkopa vizir. Povlai za sobom sve poglede Ijubopitnosti, svu
zed da ugledaju njegovo lice. Oko njega guzva. Zahvatili su pogledima svaku
kretnju njegovih ruku.
Otkopao je remen. Snazna desnica digne vizir i kacigu. Golu glavu okrene k
njima i gromko zaori:
_ Tu sam!
Zanijemili su. Ukoili se....
Ponovo zamire svjetina, ponovo Md" mrak neizvjesnosti.
Hladne ruke hvataju sljepoocice. Pred oima im titra. Blijedi im vid.
Skamenjeni ljudi sapu: - Jelenko!
Sto se to dogodilo? Kakvi su se to zlodusi poigrali s njima,, Sto se tu odigrava
pred njima? Kakav sukob nemogunosti? Pred njima uovenom oklopu Drazeni
smlavljen na zemlji, a nad njim se isprsio Jelenko. njegov pobjednik. Drazeni
na elu Lukavana, a Jelenko pod zapovjednistvom nekog nepoznatog snaznog
oklopnika.
Strahovita obmana, jezovita zabluda, nikad videna vjerojatnost. Tu dolje na
zemlji vide druga, vodu njihove urote protiv kneza Brandenburga. druga otetoga,
a sada polozenog na zemlju bez snage, na pola izbijenoga. Uza nj Jelenko
Gdje da ponu pitati? Gdje raspredati vor u koji su zapali? A ovaj lezi nemoan
na zemlji. Nitko se nije sjetio da mu p^iimgne Ni sam zupan. Zagonetka je jaa
od svakog osjea ja prijatelisAva^svctui, ak i osjeaja budueg rodbinstva.
Gvozdenom rukom drzi ih ta zagonetka, u koju se survala sva paznja, svaki
ljudski osjeaj. Tu je jedina /elia /agledati u lice neizvjesnosti sto lezi u
magli te zagonetke. Razotkriti \c. prodrijeti joj do dna. To jedino zele svi.
Drazeni e to razjasniti - pada rije iz neijih usana. Tek ova primjedba sjeti
ili nevoljnika koji lezi na kumi On to moze
razjasniti.
Priblize se k njemu, uhvate IM /a mke d.i ni ga digli. Jedva dise. Jedva
se mie. Iscrpljena snaga do posljednje kapi.
Svi nagrnu prema Dra/cnuu Zete ga uti. U njega vjeruju.
l saginju se k njemu koji lezi smlavljen od protivnika. Nekoliko
njegovih mladih drugova pokuiu.vafu.jja.doAa.lik ICMI. /".mledaiu :,i u liec
i razabiru da gleda. Oi mu svijest nije potamnjela.
- Mozete li ustati?
Ne odgovara. Oi su mu napola otvorene, bori se da bi te odupro nesvjestici sto
razara sve nje;jn\. i>jc ( UK sve --u" se oko uiega dV^Kla, ali je kao zamro,
izgubivsi ticK;.:: i snacu l iiulmia se ini da SU mu svi udovi tijela uzeti i
nikada \ i ^ nee stupiti na noge.
- Nije ranjen - ustanovi opinski ranarnik - valjda nije ni uzet. Onaj ga je
crni vrag smrtno izmuio, svaku mu snagu zatro. Treba da nesto zestoko popije.
l potre u oblizm a dotle mu vra tare zile. Sve se vise ljudi
^agmjeknjemu. Htjeli __ , . mi m m- : ..djajna iLuuj.i "O -n^:.> iu^
koja bi im rasvijetlila tajnu sto se koi pred njima zaogrnuta plastem
tmine.
- Pokusajte se u - veli mu Arbanasi - i prihvati ga za ruke.
Ne dize se i ne odt Lezi nauznak. Prilazi mu zupan i suutno ga
- Slavimire. sto je to s tobom? Govori!
- Ipak nije priseban - veli netko.
28

- Morao bi razjasniti sto je to, kako? " v . s t-
nose
- Dajte mira - odluno e vra - nemoan je. Euoi
okrepu. ->-:
Vra pruzi ruku za vrem i napaja obnemogloga. " " > H-
Kapetan banderija predlozi mladim plemiima:
i - Neka ide netko u zupanovu kuu i kaze Vileni sto se dogodilo. U
tolikoj daljini ne mogu nas od zupanova dvora ni vidjeti, a kamoli uti.
Smjesta se kapetanovoj odredbi usprotivi zupan:
- Da nitko nije otisao u moju kuu. Jao onome tko bi joj sto rekao. Vilena ne
smije doznati nista dok se ova zagonetka ne razjasni. Posaljite dva opinska
sluzbenika na zaokret neka ne pustaju nikoga proi cestom k mojem dvorcu.
Sada se Drazeni makne i stade se upirati rukom o ledinu. Njegovo se tijelo
pomakne. Ruke mu traze oslonac. Neki mladi primijeti:
- Cim je uo da su spomenuli vjerenicu, probudio se u zivot.
- Njeno ime bila je najbolja okrepa. Evo, dize se.
Ranarnik i drugi uzimaju ga pod ruke i pridizu glavu. Na pola se podupre o
desnicu i uspravlja.
Kosa mu je razbarusena, znojna, lice zaprljano od dodira s blatnom zemljom.
Oklop na njemu svinut, crvena navlaka napola razderana.
Napokon se dize. Protare elo, mokro od znoja. Opet su se razgibale zaustavljene
misli. A ljudi oko njega ne ekaju, ve ga nemilosrdno biju pitanjima.
- Sto je bilo? Kako se dogodilo? Zasto nosite crveni oklop?
- Cekajte dok pribere svijest i snagu i misli - zastiuje ga zupan. Divljaci
ste, ne ljudi.
- Istina je. Neka samo sto prije dode k sebi da razjasni.
- Eno, ve vrsto stoji na nogama. Bit e uskoro sasvim io. Svi se guraju k
njemu.
A Jelenko se popeo u sedlo k svojem zapovjedniku koji je pokriven vizirom.
- Evo izdajnika utjee se k svojem zapovjedniku u zastitu.
- Ljudi, Jelenko je sablast sto stoji u mraku ove zagonetke. On je to.
- Kako je dosao ovamo? Zasto? Kakva je to eta?
- Lukavaka. Sve je bila prevara. Ono je Pencinger, ili njegov sluga.
- Cekajte, ne nagadajte - opominje ih Darko Mrnjavi - zamalo e se Drazeni
oporaviti i sve razjasniti.
Dok oni raspravljaju, Jelenko Kusevi mirno sjedi u sedlu uz zapovjednika u
sivom oklopu. Kao da i oni nesto oekuju.
Zupan stoji uz Slavimira Drazenia, hrabri ga toplim rijeima, tjesi ga i napaja
zestokim piem da sto prije uzmogne govoriti.
- Nisi ti osramoen. Znamo mi svi. Ovako se ne bije. Znaju to i oni. Htio te do
smrti izmuiti da te sto vise utue. Samo nastoj stei jakosti. Evo pij! Sve e
se razjasniti. -Znam: zrtva si osvete sivog demona.
Drazeni progovori:
- Hvala vam na brizi. Uistinu sam zrtva, ali razjasnit u sve ... Jelenko se na
sedlu okrene k Turopoljcima i digne ruku u znak da zeli nesto rei.
30
- Sto taj kani? - prosvjeduju oni.
_- Cujte me svi! - zagrmi Jelenko.
Te rijei djeluju na Dra/enica ka>> dah svih ljudskih snaga. Popne se, stisne
pesti, digne glavu. Protivnikova pojava i njegov glas ispune ga plamenom zivota.
Pohita nekoliko koraka i vikne prema njemu:
- Hoes li jos govorni. SIIIHMI lazi? Podmukli spletkaru?
Taj povik zapali Jelenko\c oi zarom i gromko vikne: > .
Sad ete vidjeti kome pristaju ove pogrde. Razjasnit u.
Oba protivnika okom u oln kao dvije sjekire, kao dva maa, sto bi zasjekli jedan
u drugi u smrtnom zamahu, kao dvije eljusti, zedne da jedna drugoj zarinu zube
u meso.
Krikom kakav jos nitko nije uo iz Drazenievih usta vikne on:
_ Razjasniti mogu samo ja. Samo i jedino ja.
- Mislite li, gospodine plemeniti? Ja opet vciini: ima jos drugih koji su zvani
razjasnjavati. Najprije ja, Jelenko Kusevi.
- Zamijesili biste ljudski razum svojim lazima, himbama, izdajico! Ne slusajte
ga pozivlje Slavimir Drazeni.
Drazeni se razmahao, razvikao Nikad nisu slutili da bi ga mogla rasplamtiti
tolika vatra.
- Samo ovjek komu su nanijeli krivicu moze se ovako razgnjeviti - upuuje zupan
mlade ljude oko sebe.
- Neemo slusati Jelenka. Neka govori Drazeni.
- Slavimire Drazeniu. pozivam te, govori! -javlja se zupanova zapovijed.
- Ne biste li prije mene poslusali. - pita Jelenko. Buka prosvjeda dize se
protiv njega, a svi se okreu k Drazeniu: Samo njega slusamo. Neka govori.
- Dobro, slusat u i ja - veli Jelenko, a blijedo lice odaje zluradost. Na to se
Drazeni okrene k plemiima Turopolja i Zagreba i platneno zapone:
- Drugovi, prijatelji sumisljenici moji!
Bas kao krasni naslovi - upadne Jelenko sa zlobnim podrugljivim smijehom.
Ponovni prosvjed dize se protiv njega, a Drazeni uzdigne glas:
- Cujte me, prijatelji Evo, razjasnjenja.
Stisnutim srcem slusa zupan. Svi nagrnu naprijed. Svi ekaju nesto vehko o emu
ovisi i njihova sudbina. Ispruzivsi ruku, Drazeni pokaze prema Jelenku:
Ovaj tu oteo me pred oima mojih drugova Pogledia i
Arhanasia. Je li bilo tako?
- Istina je - potvrde obojica mladih drugova. Jelenko podrugljivo suti.
- - Oteo me, a prije uortaen s gostioniarem ilaiJL- sasuti u nase vino
uspavljujui prasak Od toga smo zaspali i nitko od nas nije se mogao Probuditi
kad nas je dopala njegova zloinaka ruka.
- I to je istina - potvrde Arbanasi i Pogledi. . ^ sumskom dvorcu kneza
BnmdenbnrtJa odi/ali SU nada mnom suu jer sam bio voda urote protiv kneza. I
osudise me na smrt.
Bijesni pogledi i tihe kletve padaju prema Jelcnku Kuseviu. i\ Drazeni stupa
korak naprijed:
- Ali su se predomislili i osudili me na jos veu kaznu nego sto je smrt. Odlue
mi pokloniti zivot ako moj budui tast pristane na ponudu koju su mu predlozili
preko svojeg izaslanika.
Jelenko se smije i probudi bijes plemia protiv sebe, a Drazeni klikne prema
njemu.
- Smijte se, gospodine! Zamalo ete zaplakati, zaridati nad svojom sramotom. Moj
budui tast ponosno je odbio da mi spasi zivot na taj sramotni nain, l moja
vjerenica je odbila.
Uzbuna zavlada u krugu mase i sve vise raste naklonost prema (flDrazeniu.
- A sad ujte sto je jos uinio sa mnom ovaj ovjek, izdajica. $i i -
Pazite, Drazeniu! Ova rije mogla bi pasti na vasu glavu.
Ali Jelenkov prijetei povik zaglusi razdrazeni prosvjed pred opinom. Kad
Drazeni opet nastavi, svi usute.
- Evo, brao i gospodo, ovaj izdajica predlozio je Pencingeru u (ugarskom
dvorcu, gdje sam amio, strasan zloin.
- Sto jos? - promrmlja zupan.
- Taj zloin je glasio da mene, otetog uznika, silom odjenu u crveni oklop i
odvedu na elo lukavakih vojnika kao da sam njihov voda. Cujete lito?
Poput grmljavine zagrme poluglasne kletve prema Jelenku Kuseviu, a Drazeni ih
poziva da ga slusaju:
- Eto, brao, tako mene zarobljenika vode silom. Onaj kapetan tamo vazda ini
kao da u mene trazi naloge, naginje se k meni i sve odreduje on sam na moj
raun.
- Zasto ste ga poslusati? - vikne Jelenko. - Zasto? Zasto niste viknuli: evo,
brao, zarobljen sam, uzmite me.
- Nisam to mogao uiniti jer ste mi zaprijetili: odam li se ljudima, navalit e
na dvorac moje vjerenice i na njoj uiniti sramotno djelo.
Zgrazanje se prospe iz usta svjetine. I njihovi poklici prijete Jelenku
Kuseviu. Sa zlobnim smijehom okrene se Jelenko svojem sivom zapovjedniku.
Zupan digne glas i okrene se prema Turopoljcima.
- Cujete li sada zasto je on bio tamo na elu Lukavana?
- Jest, zato sam bio. I zato je kapetan mogao raditi sa mnom stoje htio. Zato se
nisam mogao maknuti da uvam ast svoje vjerenice. Eto, tamo vam je lukavaki
kapetan. Pitajte njega.
Okrenuli su se prema lipi, gdje stoji kapetan sa svojim momcima.
Drzi ga vrsto na oku siva eta nepoznatog zapovjednika koji niti sto veli
niti sto ini, samo hladno, mirno slusa. \<; \; <
A Lukavanin potvrduje Drazenieve rijei:-,!1
- Istina je! .(&
- Dalje! Sto je bilo dalje? - izaziva Jelenko.
Zestokom se kretnjom obazre Drazeni k njemu: tyfr>t4 -"
- Sto dalje? Evo sto. Dosli ste vi sa etom koju 11111 j Pencinger, moj
tamniar.
Ovog asa svi su sepodedi nasli na viziru visokog pleatog oklopnika fto sjedi
na konju uz Jelenka i ravnodusno slusa.
Crveni oklopnie. stoj! - vikne pleati ovjek na konju, a njegovi unere duge
cijevi prema opini.
Puske izazi viju ogoreni pi os\ ied. Drazeni nestane u grupi, sagnuvsi se
dolje.
Nema milosti nikome tko ga zastiti. Jedan, dva Ljudi se ra/dijele. Hra/eme
ostane nadohvat L: huji t om oruzju, blijed i raspaljen:
- Izdajice, Kuseviu. sto hoete?
Umjesto njega, uje se glas njegova zapovjednika:
- Gospodo plemii. do^ni ste slusali optuzbu. Culi ste je do kraja. Pozivljem
vas da sudite optuzenome.
- Stoje to; opet?
Zapanjeni su stari i mladi, ne vjerujui da su pravo uli. Ali sivi opetuje:
Pravo je i posteno da povuete krivca pred svoje suce. Opet /a m k vikne
Drazeni. - Ljudi, udarimo na njih! Pravo veli * a i plemi ovdje - oglasi se
Jelenko. - Sudite mi. Roden sam Turopolja^. Sad ja trazim sud.
Na te rijei Drazeni potri nekoliko koraka naprijed: Osudu su izrekli.
Prokleti su ga, izgnali. Nisu! - najavi snazni ovjek u sivom oklopu. - Ne moze
narod i/ncati osudu Samo vasi suci imaju na to pravo.
Udarimo na si\ oga! Na njega! - Cuju se poviti. ,4ri Udarimo na
sve
/ove Dra
Sivi oklopnik digne ruku i veli: ,,
Po/ivljem, gospodo, da se nitko ne lati maa. Na sredinu ledine po]ah,n je
Kusevi, uzviknuvsi: .: :
Gospodine /upane. asni suci opine turopoljske, trazim od vas da me smjesta
povuete pred svoj sud.
Pred sud? Taj hoe pred sud?
Jest. pred sud zelim. Suci su me pozvali da dodem.
- Ne dajte obesastiti svoj sud - vikne Drazeni. - Nema za ovoga vise suda.
osim vjesala! Udarimo na njih! Evo, ja u dati i zivot. Izvukao je ma, slijede
ga i drugi.
- Stoj! Ne m n , - zaprijeti sivi oklopnik s vizirom na licu tako gromko da
su se ljudi zaustavili, a Jelenko opet nastavi:
Ima li pravinijeg puta nego da stupim pred suce? Zvali ste me pred svoj sud. Tu
sam. Ako jos ima u Turopolju pravde, onda me ova mora pozvati pred svoje lice i
kazniti.
Drazeni; gromko prosvjeduje i pozivlje drugove:
Ne jnoze biti suda bjelodanom zloinu. Samo vjesala. Samo ostrice nase smiju
suditi ovom izrodu. Je li tako, prijatelji?
Prije negoli su mogli odgovoriti, izade Darko Mrnjavi i mirnim nastupom usutka
drugove:
Gospodo, nema nista prirodnije nego da Jelenka Kusevia Povuete pred sud. Ne
razumijem zasto se tome protivite?
>A\A VIII
Tada se na ledini pojavi sijedi starac, najstariji sudac Turopolja, najasnin od
svih. l on digne ruku. Neki usutkavaju bunu mladez.
- Sutite. Cujmo sto misli sudac, plemeniti Musi.
Starac ih pogledom usutka, a onda progovori mimo, sveano: - Neka bude
mir. ujte moje rijei. Dugo smo ekali da ovaj nesretnik dode pred nas sud.
Sada je tu. Ima odgovarati za svoje ine.
- Onda u tamnicu s njim! - vikne Drazeni.
- Tako je! Neka mu se sudi. Ja to trazim, ja zupan.
- Ali odmah, ovog asa, tu pred svima! - trazi Jelenko.
- U tamnicu s njim, a na ove dignimo maeve svoje! - pozivlje Drazeni.
- Ne! Sada odmah ovdje neka se sudi.
- Pred sud! - kliu ljudi, u zelji da uju priznanje gresnika.
- On hoe odmah, samo da nam osujeti borbu! - opominje Drazeni prijatelje.
Svjetina je ve prihvatila prijedlog da se sudi odmah. U tom prijedlogu
nazrijeva zadovoljenje svoje gorue zelje da uje priznanje izdajice. I dize se
platneni prosvjed:
- Sud! Odmah sud!
Jelenko gromko nadvikuje ljude: ;-:
S l - Evo. tu sam, ujte me.
*--
> Na to se Drazeni upne i dobaci Jelenku sav izvan sebe:
:( - Imas li jos kakav zloin koji ja ne znam i nisam mogao prokazati?
" - Ima! - odgovori Jelenko.
Ovaj njegov odgovor pada kao ulje na vatru. Zapiskutao je gnjev ljudi, ali se
nitko vise ne priblizava Kuseviu. Zaokupili su starog suca Musica koji pozivlje
jos dvojicu svojih drugova da odmah pristupe sudenju.
- Neka se Lukavani maknu ispod lipe.
- Tamo je stol, a oko njega klupe. Neka sud zasjeda.
Sam sivi oklopnik odredi Lukavanima da se pomaknu, dok njegovi momci budno paze
da ni jedan ne umakne.
Svi se poredaju na ledinu. Stari sijedi sudac sa dvojicom ide k stolu. Zupan je
rumen, krv mu je posiknula u glavu od zadovoljstva.
- Tako. neka sad slusa i neka Drazeni prisegne pa e onda sav svijet vidjeti
kakva mu je nanesena nepravda.
Oko Drazenia se okupe drugovi. On im uzbudeno pria:
- Ne smije se dopustiti da onaj tamo ostane pod vizirom. Neka ga skine.
Ljudstvo se smirilo. Svi su se okupili i stisnuli u klupko da budu blize sudu.
Kapetan banderija odreduje da se ljudi pomaknu i ostanu na mjestu.
- Neka se nitko ne uplee u sudenje. Dok se svi redaju, Drazeni pripovijeda:
- Ne mogu vam iskazati sto sam pretrpio u tamnici kamo me spremio Jelenko.
Drhtavo sam Cekao sto e Vilena? Ali ostala je junakinja. Nije pokusala
nagovoriti oca da prihvati sramotnu ponudu. Ova hulja jos se usuduje pred sud.
Vjerojatno je smislio novu varku.
- Ne bojte se. Suci e jta r"dmah raskrinkati im pone lagati.
34
__ Hoe li pripovijedam kako je na mene navlaio crveni oklop? Mislio sam da u
poginuti od jada.
- A sto mislite. Drazen K u ; [kujo taj u M \i_mi oklopu sto tu sjedi na konju i
drzi nas sa tvojim puskama na uzdi?
__ Ne znam i ne slutim Ilije Lukavanin ili neki drugi Kuseviev ortak. Svakako
hulja, kao i on.
- Posten ovjek ne moze biti kad skriva lice.
Tada se priblizi Darko Mrnjavic i primijeti:
_ Evo. vidite, napokon Jelenko pristupu p\\\\ sud od svoje volje.
Drazeni se nasmije posprdno i razjasnjava:
- A zasto1 To je vrlo jasno Ne bi se stavio pred sud sam da tu nisu njegovi
Lukavani. To je ova. siva eta s puskama. Nesto su, gospodine, novo smislili da
vas zabave kako bi iz Lukavca stigla pomo.
- Zar ih nema dovoljno > - odgovara Darko. - Nije im potrebno vise.
Nema ih dovoljno da nas potuku do posljednjega. Vidjet ete. gospodo. Jelenko je
zatrazio sud da IVncm^ci sicknc \rcmuia l iMnonli su u Lukavcu: sve do
posljednjeg plemia jos e danas uiniti kmetom. Trebalo bi to rei sucima i
zupanu.
Sam zupan je za to da se odmah sudi.
Vidjet ete kakva nevolja od toga - uvjerava Drazeni.
- Idite, recite vi zupanu, gospodine Drazeniu, mi vas pratimo - ponudi Simuni.
Odmah su se upi.::, k njemu. Drazeni mu stade razjasnjavati zasto sivi hoe
sudenje. Medutim, /u|\ii: :K- mu/c dun/kati KUSOVKOUI k.i/nu veli:
- Ako ne sudimo i onda nas sivi moze drzati ovdje sa svojini prokletim puskama.
aku, na istom smo. Protiv ovih vatrenih metaka ne mozes. Ostani miran. Neka se
dokaze po sudu tvoja nevinost, sine moj.
Ni Drazeniu za voiiu HCLV se odu-i uzitka da pravda suda zauvijek ozigose
Jelenka Kusevia. Uvjeren je da e svaka njegova rije biti kao suho gorivo na
razareno ogniistc Hlu> IM da izazove proffv nfega slasnu osudu zakonitog suda A
to mu je potrebno samo zbog jednog razloga. Zupan osjea da ne bi mogao vise
zivjeti u svojem dvorcu ko|i |c taku Hizu Kusevieva. Ako mu suci izreknu osudu,
onda e ga zauvijek izagnati i nee vise moi zivjeti u svojem dvorcu, nee ea
svojom pnfavom i/a/i\aij, Ako bi Jelenko ostao tamo, onda bi zupan morao
ostaviti vlastito gnijezdo. Ta okolnost utvrdila je u njemu odluku i nikako ne
odstupa. ^ivo trazi da mladom ovjeku sudi sud. i to smjesta, to vise Sto ga je
sud ve jednom pozvao da se javi
l suci se slazu sa zupanom
C
svjetina pak oekuje od tog sudenja nepoznata otkria i Irazi sudenje Sluti da
bi mogla uti priznanja od kojih e trnuti, groziti se, ali
nua ^u ^ bunije zeli neka se pokore svi. i Drazeni, i njegovih
n ckoliko prijatelja. Nikoga sada ne zanima Pencinger ni Lukavac, svi su
eijni neuvenih otkria i burno kliu da se Kuseviu sudi ovdi, IK; ledini Pred
svima.
35
Mladi plemii povukli su sensipi ijed. Zupan ne popusta. a ni sudac, l ostali se
pokoravaju.
i n suca sjede na klupi jedan pored drugoga. U sredini sjedoglavi starac Musi.
Sva trojica pobuduju poi tanje. Zupanu su odredili mjesto kraj sebe. | on sjeda
u teskom oekivanju da e sada osloboditi i sebe i svoje dijete prisutnosti tog
zlotvora.
Svi su utihnuli. Jelen koje sisao sa sedla i priblizuje se sucima. Sva se paznja
slila na njega. Svi razabiru da je njegova stasita pojava neobino omrsavjela.
Lice upalo. Oi se izgubile u crnim kolobarima. Kao da se u njemu sve urusilo.
Sto je to postalo od tog plemia? To pitanje lezi u svim pogledima, dok on ide
sve blize sucima.
Zaustavio se polagano i mirno. Svima se ini: drsko. jL Stari sijedi sudac
oslovi ga: ^ - Jelenko Kuseviu, zelio si pristupiti ovom sudu?
- Jesam. Bio sam zastavnik banderija. Prije mjesec dana oteo sam zastavu pred
crkvom i zadao sam postenu rije da u se vratiti. Evo me, tu sam da odgovaram
za svoje ine redom.
- Zadao je Casnu rije da e se vratiti za koji dan, a nije dosao - vikne
Drazeni.
Njegovi mu drugovi odobravaju i jos dodaju: ?^
- Nije odrzao rije. Nije vrijedan ovog suda. ^.,v
- Moze li sud ispitivati nekoga tko nije odrzao rije? ^?-javi se
Drazeni ponovo. ^>f
Dosao sam sada, gospodine. V VQ
Sada kad vas stiti itava vojska? ;" - *>
Jelenko se okrene prema Drazeniu i njegovim drugovima:
- Bojite se, gospodine Slavimire Drazeniu, mojih izjava pred sudom?
Odgovori mu grohotan smijeh. Sudac digne ruku i glas, pa ukori mladez i odredi
im da sute. Jelenko razlaze sudu dalje:
- Rekao sam i zadao rije da u se vratiti, ali kad izvrsim djelo na koje sam se
obvezao. Tek sad sam ga do kraja izvrsio. ;;v} ">;*r?
- Da izvrsite izdaju. ^w|*
- Ne zurite se, Slavimire Drazeniu! (fi-w*>tto
- Mir, mlada gospodo - pozivlje sudac ponovo plemie a s njima i Drazenia da
sute i slusaju.
Sueva linost, prema kojoj su puni poitanja, utjecala je na njih i potpuno ih
smirila. Sudac pita dalje:
Jelenko Kuseviu, bivsi zastavnik turopoljskog banderija, oteo si
jednog dana zastavu iz ruku onog kojemu je kapetan banderija povjerio
daje nosi na blagoslov zira. Priznajes li? ,.,!.-> H,- i. ,i
Priznajem, oteo sam zastavu. . ,.},<-,-y.\
- Zasto si to uinio? *H"V.^" r:"
- Jer sam saznao da kastelan Slavimira Drazenia nije dostojan da nosi zastavu.
- Stoje uinio taj kastelan da bi bio nedostojan?
- Nije dostojan da nosi zastavu zato stoje u sluzbi Drazenievoj.
36
Medu svjetinom digne se platneni prosvjed, a nadvikuje ga
Drazenicev glas:
Blati moju asu Zasto mu dopustate da govori?
naglasi Jelenko.
sudac opominje Ja se vise
- Vi ete dobiti svoju /a ..l \ uijstinu, GOspodir.eDra/cneu, Za svaku klevetu
koju vam nanese ovdje pred sudom Jelenko Kusevi. Dakle, molim vas. smirite se
I ja u mu dati svaku zadovoljstinu Podrugljiv smijeh dopire do .lelenk; ne
obazire i poslusa daljnja pitanja
Znas li. Jelenko Kuseviu, da moras svaku klevetu opozvati ili ono sto tvrdis
dokazan vjerodostojnim svjedocima?
- Znam. plemeniti suce! --:
- A gdje su tvoji svjedoci? ...
- Eno tamo. Lukavcani - ubaci opet netko od plemia, -f-Zupan potvrdi glavom,
dok Jelenko digne glas:
Plemenita gospodo suci! Dane i noi gubio sam san s oiju, a u dusimirod jedne
jedine zelje: d;i dude laj tutiutak da u/mogncm slali pu-d vase lice naoigled
itavog naroda
- Zastien lukavakom vojskom poluglasno mu dobaci zupan sa svoga mjesta.
Mladi mu ne odgovara. Suti i eka novo pitanje. Musi nastavlja, a ljudi
slusaju.
Zasto si tako dugo oklijevao, Jelenko Kuseviu?
- Nisam oklijevao, nego ekao as.
- Da se uzmognes dokopati gospodina Slavimira Drazenia?
- Da, to sam ekan
Priznanje pokrene upkc mladih ljudi oko Drazenia, a on sav 10 i ne moze se
uzdrzati pa doda:
crven, zakima slavodol
- Priznaje drski
hoemo? - padaju povici. v
Njega sam htio domamiti pred vase lice da ga
- Priznaje. Sto 10
- Da. priznajem razotkrijem.
Hladno i mirno /\iui njegov odgovor.
pita
- Prema tome. *priznajes sve ono sto je on ovdje kazao? sudac.
- Samo to da sam htio skinuti vizir pred svima vama. Samo to
priznajem i nista vise.
Razbudeni Drazem
e n!
, ali ga oni usutka vaju da
m ne pobjegne ono sto se govori pred sudom.
U potpunoj tisini padaju hitro pitanja i odgovori:
- Dakle, ti si oteo T) i i" a;., a ,amo /ato da ga mozes obuci u crveni
oklop i sramotiti ga pred narodom?
~- U njegov oklop m i ga oblaio ja. : - .;- --
- Ali tvoji saveznici u Lukavcu? . ;.,(,;> ---. i
Ne, gospodo suci. Oblaio se sam. ,.-;,-..-<
- Rekao si da es priznati sve, dakle, nemoj nijekati. - Priznat u sve red
, rekoh onako, kako je bilo. - Ti si na sramotan nain oteo plemenitog mladog
vittta?
l
&- - Ne, nisam, gospodo suci. ; ^""- - *
- Kako nisi, a kad su tada bili u zupanovoj kui i suci - upozori Musi Jelenka
- i onog ti je dana Drazeni pred svima ponudio bratstvo?
- A ja sam odbio ponudu.
- Mrznja te zaslijepila zbog djevojke koja te odbila i tako si odbio, ne samo
bratstvo, nego si se zakleo osvetom Drazeniu i djevojci? Sada se javi zupan pa
doda sa svoje strane:
- Gospodo suci, nije obeao osvetu samo njoj nego i drugovima i svemu svom
narodu koji se odvratio od Kusevia jer je izazivao svakog ovjeka, svakog
druga, razbijao je kao nedostojnik, razbija. Svi su ga zbog toga odbacili i
tako se svima zaprijetio osvetom.
- Jest, zaprijetio sam se svima.
Svijet se pomakao jos blize kao bujica sto nastoji potkapati zemlju da
nade put. Jelenkov ih odgovor razdrazuje, razgara plamen njihova
ogorenja i zupan osjea tajnu radost da e ga izagnati. Nitko nee pristati
da ga dulje gleda u opini. > f,
Ponovo se Musi obrati Kuseviu: " "--"
- Tvoja osveta bila je ova izdaja, je li?;:V!l
- Jest, izdaja drugo.va. Izdaja cijelog Turopolja! - viu oni iz svjetine.
Na te rijei Jelenko zagrize usne. Nekoliko trenutaka suti. Misii eljusti mu
podrhtavaju. A ljudi utihnu da bi uli svaku rije:
- Priznajes li? Izdaja je bila obeana osveta?
- Jos nisam dospio do ove stvari i molim plemenite suce neka mi dopuste
ispripovijedati sto se dogodilo prije one izdaje i prije one moje prijetnje da
u se osvetiti svima.
- Podruguje se sa sudom. Govori u vjetar. Ta primjedba pada iz usta Drazenia i
njegovjh prijatelja. Zupan se dize pa ide da umiri svojeg budueg zeta i njegove
drugove:
- Cujete li kako grdno sam sebe sramoti? Pustite ga. Sudac pozivlje Kusevia
povisenim glasom:
- Govori dalje, ali obeaj da nees nikoga dotai objedom.
- Kunem se: nikoga ne kanim obijediti. Za sve sto velim, odgovaram sudu.
Od asa do Casa Ijubopitnost raste kao poplava. Jelenkovo lice poprimi udan
izrazaj. Kao da mu je navalila na dusu gorina zui. Plamen mu suklja iz oiju.
Mrsavo lice kao daje nestalo u kostima. Misii trzaju od neke teske unutarnje
napetosti. Grudi mu padaju i opet se dizu. Svijet je kao olujom zahvaena
rijeka.
Sudac ga promatra neko vrijeme i tada opominje:
- Zasto ne govoris dalje?
- Plemeniti suci sjeaju se da sam jednog dana, prije vise od pol godine, nestao
iz Turopolja? Bilo je to odmah nakon onoga kad sam bio izbaen iz zupanove kue.
- Da, osam dana nije te nitko vidio. I tvoji su te uzalud trazili. I M usice vi
drugovi potvrduju te rijei, ali ga odmah pitaju:
- A gdje si bio? . :,
Lutao sam daleko od Turopolja, stvarajui odluku da se nikad
vise ne vratim.
Da si bar ostao na toj odluci - promrmlja zupan.
Opet ni rijei ne odvraa Jelenko, ve gleda u oi sucu i nastavlja polagano i
glasno dok "vi slusaju. I Drazeni je upro sluh.
I tako lednog dana, ovako osramoen, jadan, sav potopljen nevoljom, sretnem
jahaa u plemikoj odori. On me gleda kako jasem korakom. Mozda su mu prodorne
oi oikrile da nosim u sebi L-nlcmi teret Ne /nam zasto, ali on me slomio, pitao
me. odakle sam "Po vasoj odori - ree on_mogli biste biti i* Turopolja1." Rekoh
da se ne vara. Ispitivao me mnogo za moj rodeni kraj, a napokon mi ree nekako
udno dobrostivo "Mladi ovjee, oito vam je netko umro? Barem mi se tako
ini!"
Ljudi na ledini bivaju nestrpljivi. Zeljni su uti zloine, prevare, i/daju, a
nikako prie Ali se ne usuduju prekidati, ve samo tapkaju o
ledinu.
Pokopao sam mnogo svojih - odgovoriti ja nepoznatom. - Sada su drugovi pokop a
1 mene. Cudno me gleda plemi, ispituje, a ja rekoh: "Osramotili su m
Izbacili!" Sve tako rije po rije - nastavlja Jelenko i taj me plen i pozove sa
sobom. Odveo me u jedan dvorac.
l lukavakoj lumi lezi taj dvorac? - prekida sudac.
Ne mogu nikon rei gdje lezi.
Znam Tamo ti dosad obitavao! - naglasava sudac, a ostala dvojica potvrde.
L Brandenburgovu dvorcu - vikne nesavladljivim uzbudenjem
Drazen i.
Sudac ga opomene samo znakom ruke, a Jelenko kao da nije uo, ili ga vise ne
dira. ne oda/ivlje se pokliku U oima mu bljesne i opet utrne neko svjetlo kao
da je na dalekom mranom ob/orju /asvjellucala munja
I sad nastavlja glasno, odvise glasno kao da bi htio da ga uju od jednog kraja
do drugoga:
- Ostao sam na tom dvorcu i razotkrio svoju dusu plemiu. Ra/otkrio je do dna.
Suci kimaju glavom, dok Musi pita nekako suutno:
A taj neprijatelj naseu naroda iskoristio ]c tvoju nevol|u i naveo te na zlo da
nisi pravo ni Znao. Je H bilo tako?
Svecu vam razjasniti kad stignem do ovogdijeia moiegpriznanja Onda mladi obrise
znoj sa ela i uzdahne:
- Posto sam mu razjasnio i ra7otkrio stoje zapravo bio uzrok da su me izbacili,
moj gostoprimac i/nenadio se, i saopio mi je nesto vrlo, vrlo udno.
Sve pomnije slusaju ljudi priu.
To sto ii je rekao utjecalo je na tvoju izdaju? Saopit u \am do kraja,
plemeniti suci >nt sin mi ie mo| dotad nepoznati plemi rekao bilo je
neoekivano. U meni se razgorio pakao. Miknuo sam od zelje da idem putem koji mi
je pokazao on.
- Mrznja te. dak]e; navela da si ga poslusao?
- Tek tada se u meni raspalila mrznja kad je taj plemi podigao
39
38

lusto crno pokrivalo i pokazao mi glavu koja nosi dva obraza. Jedan blag ,j
dobar, a drugi crn, davolski.
Oko Drazenia uzgi bali se plemii. On im nesto priopuje, ali drugi ih
usutkavaju da bolje uju, dok sudac srdito pita:
- Kakve to prie pripovijedas? Govori jasno. Kakva dva obraza?
- Bit u jasniji. Moj zastitnik pripovijedao mije dozivljaj koji je bio u vezi s
mojom sudbinom i upravljao svim mojim inima.
- Dakle, sto je to bilo? - upita Musi potaknut i osobnom znatizeljom.
- Moj mi je zastitnik pripovijedao ovo: "Jednog dana sam izjahao, zelio sam
vidjeti okolicu Zagreba. Odabrao sam skrovite putove oko zagrebake tvrdave.
Odjednom opazim da stazom s Medvedgrada dolaze u susret neki otmjeni jahai.
Vidio sam izdaleka da su Brandenburgov kastelan s neakom prvog budimskog
kancelara. Taj neak zvao se Ferenci.
- Nemogue je dalje slusati - vie Drazeni. - Kakvim to pripovijetkama hranite
plemenite suce?
Drugovi mu povladuju, ali ljudi hoe da uju i opet usutkavaju:
- Zelimo slusati.
Opet sudac mora iskoristiti svoj utjecaj da smiri uzavrelu mladost. Jelen ko se
i ne obazire na njih. Sudac ga opominje:
- Kanis li nas zavarati nekom priom?
- Mozete sa mnom initi sto vas je volja ako se ogrijesim o ast suda. Moj
zastitnik ocrtao mi je dozivljaj ovako: "Vidim kako jase Brandenburgov kastelan
s budimskim plemiem Ferencijem. S njima je bio i trei plemi, u posve
neobinoj odori, koja mije upala u oi jer takvu ovdje nitko ne nosi." Moj
zastitnik tono je upamtio lice tog mladia, bas zato sto mu se ta odora uinila
nepoznatom. Jos se ogledavao za ovim gospodinom. Dok je opisivao mladog plemia,
zajedniki smo ustanovili tko je to bio u drustvu kastelana i neaka
predstavnika budimske stranke, sto je zakleti neprijatelj Hrvata.
- Tko je to ustanovio? - pita sudac.
- Moj zastitnik i ja posto sam po opisu prepoznao toga gospodina. ^ - Kojega? -
pita sudac. ;..-" - Pencingera! - upadne nekoliko glasova. ."i - Koga si
prepoznao? - pitam sada Kusevia i nikoga drugog - njglasi sudac.
-:fL:. - Svojeg najljueg neprijatelja.
--,jp - A kako se zove?
- Rei u na kraju sve do posljednje rijei plemenitom sudu jer prije svega
moram razjasniti kako sam se odluio na sve ono sto se kasnije zbilo i svalilo
na mene.
Zupan nesto razgovara sa sucima. Stari sudac ga umiruje. Onda dolazi Drazeni sa
svojim drugovima i upozorava da je pria izrugivanje suda.
- Ostavite ga. Neka govori i kazuje tako dugo dok nikoga ne vrijeda odlui
sudac. - Kad smo odluili da ga ispitujemo i stavimo pred sud,
40
eha da sve saslusamo sto nam kazuje. To je njegovo pravo da se brani
izjava starog suca izaziva poitanjc i posluh. Svi se umire. Musi
ponuka Jelenka da nastavi
__ od asa kad mi je mo| zastitnik sve to rekao i kati smo ustanovili J-! moj
smrtni neprijatelj ide s predstavnicima nasih neprijatelja, u meni je planula
zelja za osvetom
Dakle, priznajes da si se htio osvetiti?
Osveta me gonila, ona je upravljala mojim putovima, mojim odlukama. To priznajem
pred ljudima i pred Bogom. Na te rijei svi su tihi i mirni. I ekaju sto e
slijediti.
l odluio sam da se vratim u Turopolje, da uhodim.
Svoje drugove dobaci poluglasno Drazeni. Znoj pospe Jelcnkuu elo. Misii
su mu nategnuti kao od teskog tjelesnog napora, l nastavlja kao da nije nista
uo:
Sve sam ugovoiiu si svojim zastitnikom. Svakog tjedna odlazio sam iz Turopolja
dva puta k njemu da mu odnosim vijesti i primim od njega upute.
O kome i o emu?
- O kretanju mojeg neprijatelja. Odlazio sam redovito u lov u lukavake sume.
(ekao sam da vidim kako e se tamo sastati moj neprijatelj s lukavakim
kastelanom.
Oito su ve i suci nestrpljiv i. Starac ubaci pitanje koje mu ve dugo pee
usne:
Kad si imao neprijatelja za njih uhodario, zasto si onda izdao Brandenhurgu
svoje drugove i zasto si izdao urotu protiv Brandenburga?
Ne. nisam izdao drugove ni urotu. Tog asa planuse svi zajedno, a na elu im
Drazeni:
Zasto ste onda, Jelenko Kuseviu, nestali kad smo isli na Lukavac? Znali ste da
emo pasti u ruke Brandenburga koji nas eka u zasjedi?
- Nestao je na putu, a da se nije ni javio. Samo izdajica moze ovako ostaviti
drugove - upada Simuni. Sada i suci opetuju ta pitanja:
- Zasto si onda tako kukavno nestao? Odgovori: zasto drugovima nisi rekao kamo
ides.
- Cekao me na odredenom mjestu moj zastitnik koji je isto tako dosao u Zagorje
da sa mnom uhodi svaki korak jednog ovjeka.
- Bajke nam je dosta!
;- Prvi put sam bio u sumnji da mozda krivo inim svojem neprijatelju. Moj
zastitnik i ja odluimo poi u Turopolje da negdje u blizini Lukavca promatramo
sto e hm Hoe li on doi tamo? Hoe li sa mojim drugovima doista protiv
Brandenburga? Ali nismo stigli na vrijeme u luropolje. Konj mojeg zastitnika
slomio je nogu.
Grohotan smijeh poprati njegove rijei. Ipak se on ne da smesti.
Naravno, nismo ni slutili sio bi se moglo dogoditi pred dvorcem
uro Lukavca da ona! u Loboru nije knez, dakle, daje netko otkrio
otu.To nam nije bilo ni na kraj pameti. Tek drugog dana saznali smo da
41
je urota otkrivena pa bi gotovo bili svi nastradali da Sirnuni nije na vrijeme
stigao. Tada je moj zastitnik uskliknuo: "Sad je jasno tko je izdao urotu!"
- Dakle, tko? - pita sudac.
- Ako ve sada odgovorim na to pitanje, sigurno mi neete dopustiti da iskazem
sve do kraja.
- Znak da kanis taj grijeh navaliti na tuda leda?
- Samo na prava leda. Istina mnogo puta robuje, jer se protiv nje roti laz.
- Laz! Laz se roti na njegova usta - vikne Drazeni.
- A stoje bilo dalje? - pita sudac Jelenka.
- Moj zastitnik preselio se blize Turopolju da mi bude na pomoi. Posto je
otkrivena urota, svakog smo dana uhodarili sumnjivog ovjeka. Jednog dana. kad
sam otisao u Sumu da strazarim i opet uhodim hoe li sumnjivac doi na razgovor
Pencingeru, istri iz gustare preda me jaha. Bio je kapetan lukavakih vojnika.
Onaj tamo.
- Dakle, sastajao si se s njim? - vikne Drazeni iz redova plemia a ostali
zlurado prihvaaju tu primjedbu. Jelenko se ne osvre i pripovijeda sucima:
- Taj kastelanov kapetan ree mi tada ovako: "Danas gospodin Pencinger ne moze
odrzati sastanak u sumskom dvorcu."
- Evo ga! Priznaje! - javljaju se plemii, a Drazeni uzvikuje plamenom radosti.
Zupan ushieno slusa i rukom daje znakove da sute. Sudac jedva stisava mladez.
Jelenko neprirodno po vi su je glas:
- Kapetan lukavakih vojnika rekao je dalje: "Gospodin Pencinger ne moze danas
odrzati sastanak jer je stigao iz Budima Verbecijev glasnik!"
- Cujete li ljudi? S neprijateljima je ortaio. Ne slusajte ga dalje. Zabranite
mu govoriti. Sramota je da ga slusamo. Sudac strogo opominje:
- Gospodine Drazeniu. ne upadajte. Mirno ekajte priznanje koje ide vama u
prilog.
Ali ga ni to ne moze smiriti. Lice mu gori i ne moze ostati miran, slusajui
priznanje smrtnog neprijatelja.
- Neka Kusevi nastavi - odredi sudac.
- l tada. plemenita gospodo suci - naglasi Jelenko - tada ree kapetan: "Sutra
dodite na Medvedgrad. Tamo vas ekaju na dogovor budimski glasnik i gospodin
Pencinger..."
- Cujte ga! Cujte! - vie masa. a Jelenko krikne i nadvisi buku:
- A tada kapetan ree jos ovo: "Do videnja na Medvedgradu, plemeniti gospodine
Drazeniu!"
S vi se dignu. l suci i zupan, i sve plemike pesnice. Svi su kao val sto ga je
bacila uvis divlja oluja.
- Jelenko Kusevi. izrekli ste nedostojnu klevetu - veli sudac, uzviknuvsi.
- Sramota je da mu sud dopusti govoriti - krikne Drazeni.
I dok su svi zakipjeli od bijesa, suci svom svojom snagom usutkavaju
svijet, a sjedoglavi starac opet pita Jelenka: "-v =".
42
Tebi je kapetan rekao: "Do videnja, gospodine Drazeniu?"
Jest. rekao je mcm. l zagrmi prosvjed na ledini, a prijetnje padaju.
Kako je tebi mou.ii > reci "l K >\ idi-nja, ^ - .imame l > .-..-\ nn. n- kad
ela" lukavakih vojnika pozna tvoje lice?
- Istina je to. plcim n gospodine suce! Istina, ali ja sam na sebi imao
crveni oklop. Kacigu sa crvenim perjem. I vizir na licu.
- Imao je crveni oklop - vikne zupan. - To je dovoljno, on je to
bio.
Odjednom urnebesno zagrmi Jelenkov glas kao da je nakanio
govorili oblacima na nebu
- Imao sam na sebi i oklop ali onaj koji mi je dao moj zastitnik,
- Pomjerio je umom
- Ruga se sudu i zdravoj pameti. Laze svaku rjje.
- Gdje mu je zastitnik?
Kao divlja zvijer, doleti na ledinu Drazeni, pa e zupanu raspaljenim
glasom:
- Vi sve to slusate? Vi ste to dopustili? l sud s vama? Vi odgovarate za ovu
klevetu. Trazim /adovoljstinu.
Za njim dotre Drazenievi drugovi. Ostala se masa pomakne naprijed u divljem
prosvjedu da slusa ovakve ludorije.
- Ne smije sedal.K i .miolin sud plemenit - r i Turopolje. Dosta
je-
Ne dam govoriti dalje, makar ga morao ubiti! - vikne Drazeni.
l pesnice prijete i maevi M.J \._uje i/ koiica. Uku Jdenka skce j-lamcii mrznje
i prosvjeda. Ali on se ne mie. Stoji i gleda beskrajno zluradim smijeskom,
drsko skrstivsi ruke na prsima.
Na suevu odredbu /au/nu "kapelan banderiia svoje mjesto i -/aprijeli
svojim ljudima:
- Sud trazi mir. Sud e odluiti. Neka svatko mirno teka. Dobit e on svoju
odma/du. A vas, gospodine Drazeniu, Ceka zadovoljstina.
Smirite se.
- Moja je /adovoljstma samo u ostrici maa.
- Pravi plemi mora ekati dok se ne odlui. Ako ne bude mira, smjesta idemo u
opinu da sudimo iza zatvorenih vrata.
- Bolje je tako nego da OMJ.K: N;m mnj obraz - upada Drazeni.
Ali svi prosvjeduju Nitko nee da bi se rasprava vodila u opini. Medutim, i
suci ekaju i ne miu se. Kapetan banderija sa svojim drugovima napokon usutka
Vuli U potpunoj tisini odzvanja glas starog suca:
- Jelenko Kuseviu, znas li kako zakon strahovito kaznjava klevetu?
- Znam. plemeniti sude.
- A ipak ne povlaci objedu?
--- Ne, plemeniti smk
~ Onda ne znas da si izrekao najongu
LUMHiuma i^aiiuiii u1 L---^-^-t-- - f " ,
-
samo zato da se moze vratiti. Trebali su njegovu snaznu desnicu na
bojnom polju protiv "l mana Napokon se vojvoda morao odluiti i
oda/vati se svojim prijatelnma da n bude na pomoi U bojevima protiv
Turina, a isto tako u neprestanim borbama s Budimom. Ja sa mostao
dalje u progonstvu Protiv mene naroito se urotio gospodin Verbeci jer
sam stalno zastupao nacda ua bi bilo najbolje prekinuti s nedostojnom
lazljivom budimskom vladom i i.tia,,:i >i; a - : - inozemstvu
kojemu bi bilo u interesu da mi budemo svoja drzava kao sto smo neko
bili. To je Verbeci znao i svuda me pratio i trazio da me uhvati i baci u
tamnicu gdje bih sigurno ve davno izginuo, bilo otrovom, bilo kakviin
drugim podmuklim umoistvom I zato mi je sam vojvoda zapovijedio da
ostanem u progonstvu. ^..
- Zasto ste se opet vratili u ovako opasnom asu kad |e Verbecijeva stranka
jaa nego ikad.
- Gospodin Damir i von oda imali su osobitu osnov u u n> --, i i i i hudimske
stranke pa su me pozvali da te vratim. AH tajno da nitko o tom nista ne dozna.
45
t - Bit e kleveta tek onda kad ono Sto sam rekfCRifau moi
4"kazati. - f* l
i- - Dokazati hoes? - pita sudac gotovo zapanjen. , r.M
lb, - Jest. dokazati redom sve sto sam ustvrdio. -;-!";<
- Znas li, Jelenko Kuseviu. sto je dokaz? *irW!t*T n..*
- Znam. Vjerodostojno svjedoanstvo.
- A gdje imas svjedoka, pa jos vjerodostojnog? Nije to mogue. Svi tvoji dokazi
bit e nova kleveta.
Sivi oklopnik priblizio je svojeg konja zupanu i sucima, digao ruku i zaustavlja
njihove odluke svojim povikom:
- Stanite, gospodo!
Uskomesali se ljudi i suci. Sivi oklopnik s vizirom na licu obraa se sucima:
- Plemeniti sude, plemenite opine. Dopustite mi rije!
- Sto hoete? - pita sijedi sudac, dok se svjetina malo primiri, znatizeljna sto
e rei.
- Molim plemeniti sud da mi dopusti izii pred vas i nesto kazati.
- Pod vizirom nitko ne moze stupiti pred nase lice.
- Dolje vizir, dolje - vie svjetina. Sivi oklopnik silazi sa sedla, pokloni se
sudu i javlja:
- Skinut u vizir, ali samo pred vama, plemenita gospodo suci, i pred licem
plemenitog gospodina zupana. Molim vas da me odvedete u opinu.
- Ne dajte se prevariti. To je lukavaki izaslanik, hoe da ude u opinu da se
lukavo uvue do vasih povelja.
Te rijei uzvikne Slavimir Drazeni zupanu, a onda opetuje svojim drugovima. Dok
se svi oni neprestano uzbuduju. Darko Mrnjavi sve mirniji i stalozeniji. l
opet se javlja:
- Cekajte, gospodine Slavimire. ne moze on protiv nas tolikih nista. Ipak je
dobro da saznamo tko je i sto. Sudu i zupanu mora svatko vjerovati.
- Bit e zlo ako ga pustite u opinu. Vi i ne slutite kakva to moze biti zamka.
Suci ne slusaju Drazenia i odlue. Idu zajedno sa zupanom i s oklopnikom prema
zgradi.
Ljudi se razdijele u dva reda. Svatko nastoji da izbliza zagleda pleatom
ovjeku u vizir. Ali ne mogu nista primijetiti.
Ljubopitnost je opet porasla, a s njom i uzbudenje: - Tko se krije pod
vizirom?
" - Zasto su dopustili da idu sami s njim? - prigovaraju ljudi. -< Tada
Drazeni, Arbanasi i Pogledi polete za zupanom i ponude mu svoju pratnju:
- Ne bojte se. Imam i ja uza se ma kao i on.
- Ali gospodin Drazeni misli da bi mogla biti prevara skovana protiv vas. Ako
on iznenada navali na vas?
- Tu-je Berislavi. Tu je i kapetan banderija. Ostavite me s mirom.
l ulazi sa svima u kuu.
Opinska hrastova vrata zatvorila su se za njima. f.t^O
44
Suci. zupan i sivi oklopni k udose u sobu. Za njima kapetan banderija
maem u ruci. Starina sudac pogleda o : : ^to stoii pred njim i oslovi
^ - Dakle, skinite vizir.
- Na vasu zapovijed, gospodine suce.
Otkopao je remenje Suci, zupan i kapetan zure u njega.
ve
Zagledali su se zaudeno u nieioM - l K e iVmemili iru oh dobrano
prosijcdoni bradom. Tamna mu je put lica i tamne su mu oi mirne, spokojne. L"
je lice ovjeka koji u sebi nosi promisljeni razbor, odluku, spremnost na sve.
Ipak ga gledaju s nepovjerenjem. To je lice prava zagonetka. Ne po/naiu ua
<tk\| n k s, okrene k zupanu. Berislavi korakne blize k njemu i usklikne
zapanjen:
- Vi ste to? Vi. plemeniti gospodine?
- Kako vidite ja, gospodine zupane. Na elu onim momcima vani? Da. gospodine/i
] . To su moji momci. Pa zar niste u inozemstvu? Evo me pred vama ovog
asa. Ali kako to. Ne razumijem. Ponajprije vas molim, gospodine zupane, da
kazete plemenitim
sucima tko sam.
Smjesta zupan udovolji njegovoj zelji:
Ovaj vitez, gospodo, pobratim je vojvode Ilokoga, plemeniti Davor Antolkovi.
Borio se s njim protiv kralja Vladis.la.va kad smo htjeli dii na prijestolje
Ivu nisa Korvina. Svi ga duboko stuju i cijene. PoSto je gospodin Davor
Ifpitolkovi bio vazda uz vojvodu i na njegovu dvoru vodio borbu protiv \
iailislavljeve vojske, otisao je s njim u progonstvo u Veneciju. A dalje ne znam
nista.
Dalje u vam rei sam prihvati Davor Antolkovi. - Boravili smo ondje, a zatim
su dolazili prijatelji gospodina vojvode Ilokoga i
ipak smirio s kraljem
gospodina D
1 i :-*"!, emirin c Vralipr
- Sad razumijem zasto niste htjeli skinuti vizir. -<*->>- no,, .-
- Da, gospodine zupane, zbog toga sam i dosao pokriven da me Verbecijevi ljudi
ne prepoznaju.
- A gdje obitavate?
- Najednom imanju svojih sumisljenika, ali to nikome ne kazujem, sto manje ljudi
zna, to bolje. I tamo imam svoje momke koje stalno vjezbam boju da prode
vrijeme. I od toga e biti koristi. Posto su Damir, vojvoda i svi nenadano
pozvani na bojiste, prekinuli smo nase vijeanje i pripreme za borbu protiv
domaih Turaka. E, tako sam sa svojim momcima dosao ovamo u asu kad je zapoela
bitka. Moram vas moliti za oprostenje sto sam je zaustavio i to vatrenim
oruzjem, ali inae se ne biste pokorili ni vi, a ni Lukavani.
- Odluili smo da ih sve pobijemo, ali od vasih smo pusaka morali sustati - veli
kapetan banderija.
- I zato je nas narod mislio da se pod vasim vizirom krije Pencinger - razlaze
Musi.
- Molim, dakle, plemeniti sude, razjasnite narodu zabludu, ali ne izrecite moje
ime.
- Samo se po sebi razumije.
- I molim gospodina zupana i suce da nikada ni pred kim ne spomenu ime Davora
Antolkovia jer e smjesta Lukavani tragati za mnom i progoniti, ne samo mene,
nego i one koji su me pozvali i ovdje mi dali zakloniste. (J prvom bi redu
stradali gospodin Damir i vojvoda Iloki.
Zupan prilazi k njemu i pruza mu ruku:
- U svoje ime i u ime asnih staraca, kao i u ime kapetana banderija.
kunem se: nitko iz nasih usta nee doznati tko ste. 4 ,
- Hvala! O vasoj izjavi ovisi i moja glava. ^. ,
- Po nama ni vlas nee pasti s nje. w-j
Nakon toga stari sudac pristupa k Davoru s pitanjem: v;.^ .
- Vi ste se prijavili da sudu nesto kazete? "^ ,
- Da, plemeniti gospodine suce, i hvala vam sto ste mi dop^sljli da se samo vama
otkrijem. Sada molim da mi dopustite govoriti. .",.
- Izvolite, plemeniti gospodine. Slusamo vas. . ,
- Htio bih da uje i narod. Posto je sud voden pred svima, bit e
sigurno i meni slobodno da govorim javno?v ,. .
- Samo se po sebi razumije - pristanu suci. -,f:
- Jedino molim da ostanem pod vizirom. ,. ,ti,.
- Naravno. To vam je slobodno kad mi odredimo. ..-/ . ,
- I molim objavite narodu da sam vjerodostojan ovjek. ;
- To nam je duznost. lw V /
Zupan nesto razmislja i zabrine se: i:><<:
- Plemeniti gospodine, vi poznajete Jelenka Kusevia? ,
- Da poznajem ga.
- Onda vas sigurno nije mogao oblagati i obmanuti svojim izmisljotinama?
- Ne, gospodine zupane, ne bi me mogao nitko obmanuti niti nalagali. Vi ete se
o tome uvjeriti.
46
Dakle, hajdemo nastaviti - pozove sudac, a zupan i ostali idu s
(csj,o j-.^., ve su oi uprte u zatvorena vrata opine.
Kapetan ih otvon. Kao da je ljude dotakla munja. Razbudili se, okrenuli k
vratima fcroz koja izlaze suci, zupan i Covjek s vizirom.
To ih nemalo zaudi Neznanac je, dakle, izisao prekriven iz opine kao sto je i
usao? Znak da su mu oni to dopustili. Ako su mu dopustili, mora da je netko
odlian I ini im se da suci i zupan svojim drzanjem iskazuju sivom oklopniku
neku ast.
Pristupili su k stolu. Zupan ponudi svoje mjesto na klupi sivom oklopniku.
Zaudcnje ide od usta do usta. Tko je taj? Kad ga aste, ne moze biti nitko od
Lukavana. a kamoli Pencinger.
Mladi plemii skupili su M: u klupko i sapu:
- Tko hi to mogao biti?
Nagadaju, i Pogledic. i Simuni, i Arbanasi, i Mrnjavi i Vojkovi. Uzalud. Ne
mogu se dosjetili
- Netko ih je grdno prevario - veli Drazeni - neki pustolov.
- I to je mogue, ali plemeniti gospodin zupan ponudio mu je s\oje
mjesto.
- Da mu je znanac, po/nao hi ga bio po glasu ve prije. Tko zna StO-je sve
nabajao staroj gospodi. Trebali ste traziti da i vas upute i pozovu u opinu.
Sivi oklopnik nije prihvatio zupanovu ponudu, ve mu se vrlo uljudno nakloni i
kao obian istrazenik stoji ispred stola, okom u oko sucima.
Stari sjedina MUSR ustane. Tisina. Pohlepno slusa narod:
Uvjerili smo se da je prisutni plemeniti gospodin asna, vjerodostojna osoba
koju poznaje sam plemeniti zupan Stjepan Berislavi. Imamo razloga dopustiti
plemeniti mi gospodinu da govori pod vizirom.
U grobnoj tisini saslusali su ljudi tu suevu izjavu. Poitanje se odrazava u
masi sto K poredala na ledini. Nitko se ne mie. Svi su usredotoili paznju na
ono MI > ile uti. 7abor,i\ ili su Lak i na Jelenka koji je stao postrance,
odvise mnan
- Zeljeli ste dati ovom M.idu neko ra/]aMi|enie - veli sudac Davoru. Pozivam
vas. dakle, plemeniti gospodine, kazite sve sto smatrate potrebnim, a sud e
kasnije postaviti i svoja pitanja.
- Plemeniti i postovani >- ud c! Slusao sam s( n je pri po \ifed a o Jelen V o 1
duznost mi je da sudu neke stvari razjasnim.
Ljudi su se odjednom potisnuli naprijed, ali ih kapetan banderija adrzi i opet
bude tisina.
Pogledi istrazuju Jetenkovo lice, ne bi li u njemu unaprijed nasli odgonetku, u
kojem e smjeru govoriti neznanac. On je miran, premda ^jed. zclenkast. Desnu
je ruku polo/in na drzak maa, a oi mu lutaju aaleko. Niim ne pokazuje sto
oekuje, nada li se, ili se boji.
Ispod vizira pred sudom uie se snazan i nepoznati glas:
- Plemeniti Kusevi rekao je da ne moze kazati kako je upoznao nckog svog
zastitnika.-
- Taj sigurno i M postoji? - upita sudac.
47
Obratno, postoji. *&-*&*>"--&.v^-f";/.-,.-:>.i*^^-,..^ #7; r?
- Zasto ne kazuje kako se s njim upoznao i gdje je taj njegov zastitnik. Kako se
zove?
>, ,-"r- Jer je zadao rije da e sutjeti i nikako nee odati ni dvorac ni ime.
- To vam je kazao Jelenko...
- Znam sasvim tono da ga je netko uzeo u zastitu i trazio od njega sutnju.
Napeta pitanja bljesnuse u oima plemia, naroda, sudaca i samog zupana.
Mozda vi poznajete tog zastitnika? - pita Musi.
Poznajem.
Mozete li nam rei tko je? .,
*"- -Ja- i
-;-), U ljudstvu jos upornije pitanje, a kod sudaca i zupana zajpuoa... , -
Kako? Vi, plemeniti gospodine? /otpT Vi njegov zastitnik? - prosape zupan
prenerazeno.
-^i.i-rr- Da, ja, plemeniti suci i plemeniti gospodine zupane, i
-- Dakle, ipak ste se dali od njega obmanuti?
-&-, - Ne, gospodo. Nisam se dao obmanuti. tj
% i - Ali kako? Sto onda znai vase svjedoanstvo?>v
r - Rei u svima jasno i glasno.
Q Svjetina se ukoila, samo da bude tiho i mirno kako bi mogla sto bolje
||ti. Drazeni stupi korak naprijed, ispruzi vrat i zagleda se u sivog
Oklopnika.
I suci i zupan ekaju njegove rijei u bezglasnom miru.
- Gospodo, sve stoje Jelenko Kusevi ovdje pred sudom iskazao ja u razjasniti i
dokazati.
Ljudi se poljuljali, suci zablenuli, zupan porumenio, Drazeni skoi naprijed,
samo je Jelenko miran.
m - Tko ste vi? - povikne Drazeni, skoivsi iz redova plemia. 3^j Sivi
oklopnik digne ruku u znak da ne kani odgovoriti na to pitanje.
- Ne mogu dopustiti da tu netko govori, a ne znam tko je.
wv - Miznamotkoje-vikne jedan od sudaca - a to nam je dovoljno. .^*, - Gospodo,
pod ovim se vizirom skriva neki pustolov. Zelim ga vidjeti.
- Sutite. Ne upliite se u sudenje - digne se asni Musi. - Ne
dopustam takvo ponasanje. jjfif,;
Uzbudeni Drazeni ne moze se zaustaviti: ;^! -
- Pustolov je pod vizirom. , ,- .
- Uvrijedili ste asnu osobu - vikne Musi. j,..,-.
- Tko jami da je asna? <V
- U prvom redu gospodin zupan, a vas opominjemo da se vladate dostojno kao sto
ste se neko vladali.
- Ne mogu dopustiti da me tjeraju u laz, a ne znam tko je?
- Sud je.ovdje da sudi, a ne vi.
Kapetan banderija priblizi se i stade umirivati Drazenia. On se okrene prema
svojim prijateljima, polagano dolazi k njima i pita:
48
Su> je to. brao? Vi me ostavljate? Ne branite me?
Ne smijete se upletati u rije sudu. Sve e oni rijesiti pa emo
vidjeti i ^ ^ vjzjrom ne smije nitko na mene bacati sjenke, ja u ga
1 rJ zupan, vas budui tast, iskazao mu je poast. Cekajte.
- Mir vikne sudac i okrene se prema plemiima. Smjesta su
noslusali. samo se Dra/enk n. moze smiriti.
Opet su ljudi mirniji, ali Ijubopitnost drse u njihovim dusama. Svi Medaju u
suca koji oslovljuje sivog oklopnika:
" - izrekli ste veliku rije Molim da nam, dakle, redom kazete sto je istina
u prii Jelenka Kuseviea. a sto nije?
Gospodo, jednog sam ^ boravio u dvorcu jednog plemia, kako sam to priopio malo
prije povjerljivo ovom sudu, i tamo susreo ovog mladia. Odmah opazim da ga je
udarila teska zalost i oslovim ga. Konano ga povedeni k sebi gdje mi se
povjerio, bas kako je to prije razlozio. Pripovijedao mije kuku je u /upam>\c>i
K LI Lbio od djetinjstva. I sada su mu najednom zabranili da prijede prag. To
je za njega velika sramota, a uvjeren je da mu je i: H a m. i u Mxn\u> in.V n,
uli pK ;n L k;>j je dosao s gospodom, hrvatskim plemiima, iz krizevakog
sabora, u posjet turopoljskom spra visu*Ttt je bio gost u zupanovoj kui, a
onda je dolazio esto pod taj asni kro\ Kusevi tvrdi da su mu njegovim
utjecajem zabranili dolaziti u zupanovi, kuu.
Laze! - promrsi Drazeni, ali ga prijatelji usutkaju.
l zato je zamr/.io gospodina Drazenia? - pita sudac.
To je razumljivo. \K\Uii: r. i govorili - nastavlja
sivi oklopnik - pripovijedan mi je Kusevi da je taj mladi vrlo lijep i
bogat i odijevao se sasvim im fv napadno i juznjakog kroja i boja.
Nisam nista rekao Jelenku. ve sam mu predlozio kako bi bilo da nas
dvojica pod vizirima odemo u Turopolje i da mi pokaze toga mladia.
Privolio je. Odmah sm. se spremili na put. Naime, u zupanovoj je
kui taj mladi bio " posjetu.
Ta rije digne na noge /upana Ustao je kao da su mu skinuli utege. Opet je lak i
pokretljiv.
- Da. lako se zabunm jer nitko n. . i nas rei da je nepogresiv.
- Dobro gospodo nastavi sivi oklopnik - recimo da je tako. Ja ^am pogrijesio.
Ali dopustite da stvar zavrsim, pa emo onda konano ustanoviti kako je.
- Izvolite, plemeniti gospodine, nastaviti.
Narod istegne vratove i upija njegove rijei.
v ~p Od toga dana. k ud "sa.m pnj ij/nao Slavmira I)ra/ei>iL.i,Opet sam
Kusevia poveo sohom Razgovarali smo o Drazeniu. Priznajem: bio s"m zabrinut:
- Zasto ste se zabrinuli"
- Ako taj mladi Drazeni poirza\a \.czc Batorijem i Pencingerom. nda bi
mogao naskoditi -nagoj borbi protiv Budima. To je jasno.
..- Zasto niste, plemeniti gospodine, nakon toga odmah stvar javili sv.imi
sumisljenicima.
49
- Zato sto sam i ja, kao sto je malo prije rekao gospodin sudac, poeo misliti:
mozda se ipak varam. Mozda je tko drugi toliko slian ovoni mladiu da sam ga
zamijenio.
- To je bilo vrlo pametno, jer sigurno u tom lezi itava zagonetka, plemeniti
gospodine - primijeuje sudac gotovo radostan i pun nade da e pomoi razjasniti
zabunu.
- Zato sam odluio da pomou Jelenka Kusevia uhodim gospodina Slavimira
Drazenia.
- Ali Jelenko vam je bio pristran pomonik, jer je mrzio Drazenia pa je tako,
naravno, sve radio protiv njega, voden mrznjom i osvetom.
- Mozda je bilo tako, ali ujte dalje.
- Kako ste, dakle, uhodili gospodina Drazenia? Recite nam prije svega to.
- Nagovorio sam gospodina Kusevia neka se vrati u svoj dvorac jer je kanio da
nikad vise ne prijede prag Turopolja. On je poslusao i vratio se. Sastajali smo
se vrlo esto na ugovorenom mjestu u sumi. A kako je bio lovac, bilo mu je lako
esto dolaziti tamo. Jednog dana opazili smo iz daljine povorku knezevih
prijatelja koji su s ceste krenuli u sumu. Bilo nam je jasno da e u knezev
sumski dvorac gdje se, kako znate, odrzavaju njihove pijanke. Kad su oni prosli,
mi smo ostavili svoje konje i verali se kroz gustaru da negdje nademo kakvog
lugara ili gonia koji bi nam kazao tko je sve u toj povorci. Dosli smo do neke
kolibe. Znali smo da je tamo straza. Ali ovoga puta nije bilo nikoga. Odjednom
opazimo da kolnim putem prema toj kolibi dolaze dva jahaa. Odluili smo se
sakriti da nas ne zamijete. Brzo smo sakrili u gustaru konje i popeli se na
ogromno drvo gdje smo nasli dobro zakloniste i ekali da oni produ. Kad su se
priblizili, bio sam silno iznenaden. Jedan od tih jahaa imao je crveni oklop i
kacigu s crvenim perjem. Vizir je dignuo jer nije bilo nikog stranog u blizini,
a vizir je uvijek, kako znate, neprilian. I onaj drugi s njim digao je vizir.
- I koga ste vidjeli? - pita sudac.
- Onaj koji je nosio crveni oklop i napola je digao vizir bio je Drazeni.
- Vidite, plemeniti gospodine, davo vam je dovodio u misli neprestano tog jadnog
mladia pa ste mislili da je opet on.
- Istina je, nisam bio siguran, ali sam htio da se uvjerim.
- Kako? Zar ste ga zaustavili?
- Ni govora. Onda bih pokvario nasu osnovu. Htjeli smo, naime, doznati je li
Drazeni doista u sluzbi ili nije. A zato treba estite dokaze.
- Tako je, plemeniti gospodine, dokaze - veli zupan.
- Otisao sam na Gri i naruio isto takav crveni oklop kakav je nosio taj jaha,
a ja sam tono znao kako izgleda jer sam na dvoru kralja Matije vidio svu silu
takvih oklopa.
- Sto ste uinili s tim oklopom?
- Dao sam ga gospodinu Jelenku Kuseviu neka ga spremi u svojem dvorcu. I kad je
on dolazio sa mnom na sastanak, uzeo je taj oklop, a pokrio gaje crnim plastem
sve do poda. Na glavu je stavio crni klobuk, a kacigu s vizirom nosio je sa
sobom u vrei. Neviden, dolazio bi u sumu s jednim momkom, njega bi ostavljao da
pazi na konje, a on bi pjesice
, ,ie Tako isto uinio sam i ia Sreli smo se na odredenom mjestu,
krenuo aau . . ^^ y ^^ ^.^ ,ajc Mm, pi, , vldjeh
obavli
oklopnrka. Moogo puta smo zalazili tamo, a da nismo nista d;i Jdenka Obiaite u
taj oklop i s njime
u sumi-
o -_ .--- ; -
moi crveni oklopnik njihov. Tek osmi put uspjelo je. Ja sam jahao iza
, ? ni , kao njegov pratilac, a on u crvenom oklopu naprijed. Vidjevsi da
,oh" e^umom neki lugari, a njima na elu kapetan lukavakih vojnika.
notlfsnionaprrjed. l Kusevi. , ;., K " vizirima. Cim su nas opazili,
Unetan je pojahao brz.e prenui nama.
Ljudi na ledini poeli su se micati kao da oekuju tezak udarac. ?ur>an je
nabrao elo. a suci ^i -\ MI-I glave.
-Cim je kapetan dohn.m K nm rekao je KuSevicu, pokrivenom crvenim oklopom i
vizirom, da danas nee biti u sumskom dvorcu nikakvog vijea. Dosao je iznenada
Batori pa mole neka sutra dode na Medvedgrad Na to je Ku^- potvrdio da e doi,
a kapetan mu je doviknuo: "Do videnja, plemeniti gospodine Drazeniu?" Laz. laz!
vte iz mase Slavimir.
Oajno odjekuje taj usamljeni glas nad ledinom, ah nitko ne
protuslovi, nitko ne odoha.i i:r. utm/uic. Svi sute. Kaoda
su svi izgubili eovor.
Zupan je spustio glavu. Nitko mu ne moze zaviriti u oi, samo mu usta mrmljaju
sablasna
Nemogue je d . Jelenko vas je prevario.
Te su rijei digle na noge i starog suca pa se okrene k Davoru:
- Plemeniti gospodine. Jelen k> : _- r> dim-inuoin inu l >razenic
- Nije mogao, gospodine podmetnuti.
- Iz mrznie. i/ osvete.
- Alija sam stajao kraj njega, dva koraka udaljen, kao sto se pristoji pratiocu.
- Mislite li da ste uli?
- Ne, gospodine suce. ja ne mislim, nego znam. Moj sluh je ist i nepogresiv,
tono sam uo
- Ali zasto malo prije Kusevi nije rekao da nije bio sam?
- Jer nije smio pioka/ K incin.. Strogo sam mu nalozio da me ne ->pominje dok
ja ne otkrijem svoje lice sudu, a naroito plemenitom gospodinu zupanu koji me
lino poznaje.
Plemii oko Dra/eni^i u>l c: u u .- ,u,. Spustili su glave. Cini im M- da se
spustila oluja u kojoj nista ne uju, nista ne shvaaju. A on ih izazovno pita:
- Gospodo. prijak-h, zar me vi ostavljate? Vi, s kojima sam vodio uroiu?
Suci kao da su uli rije urota i jedan od njih
Nitko mu ne" smjesta upita:
- Kako bi fe to moglo vjerovati, kad je Drazeni na elu nasih
"nadih plemia vbciu urotu protiv Brandenburga?. . -
l
51

- -- - Bas za to sto sam uo da vodi tu uro tu on i bas za to sto sam uo da se
sam ponudio Simuniu da e pomagati sve sto poduzme protiv kneza, bas sam zato i
vodio tako toan raun. I zato sam ga toliko uhodio. Svaki put, kad sam htio
priopiti to mojim sumisljenicima, trgnuo sam se i opet nastavljao izvide. Nisam
sam sebi vjerovao, gospodo. I zato odluim da ga uhvatim na djelu. Onih sam dana
stalno dolazio s Kuseviem u Zagorje i sakrivao se da s prikrajka promatram sto
zapravo radi Drazeni i nema li negdje iza leda svoje saveznike. Snebio sam se:
sto to znai da lukavaki kapetan tako govori, a Drazeni vodi napad na kneza. I
urekao sam sastanak s Kuseviem. I on je nestao jer nije mogao odati da ga ja
ekam. Posao je sa mnom jer ja nisam znao puta pa da ne zalutam, dosao je na
ureeni sastanak. Krenuli smo dalje, uvjereni da emo stii prije Drazenia i
ostalih plemia, a onda e se Jelenko pridruziti. Ali nevolja je htjela da sam
preskoio grabu i konj je slomio nogu. Sve ostalo znate: kako je urota otkrivena
i da su Kusevicevi drugovi gotovo pali u ruke knezu.
- Sto ste mislili tko je otkrio urotu?
- Naravno, nitko drugi nego Drazeni.
l opet se javljaju njegovi oajni povici, ali uzaludni. Svi ga usutkavaju.
Medutim, sijedi sudac posavjetovao se nesto sa svojim drugovima i onda pozvao
Simunia, Pogledia i Arbanasia. Mladi plemii istupili su pred suce blijedi od
uzbudenja. Najprije postavi sudac pitanje Simuniu:
- Vi ste iz Lobora donijeli svojim drugovima vijest da uhvaeni nije knez. Sto
su na to rekli vasi drugovi pred Lukavcem?
- Nisu mi htjeli vjerovati. Tvrdili su da nas je knez samo zavarao.
- Tko je od njih to tvrdio?
- Gospodin Drazeni. A sivi oklopnik se uplete:
- I sigurno je nastojao da i drugi preuzmu njegovo mnjenje i da j svakako
prijedete preko mosta u lukavaki dvorac? Je li bilo tako? - pita oklopnik.
Onda se okrene ostalim plemiima: \
- Dobro promislite, gospodo, tko je najvise tvrdio da je one u ] Loboru zaveo
knez i tko je najvise nastojao da mimo Simunieve vijesti idete u dvorac?
Malo razmisljaju, a onda redom tvrde:
- Svi smo mislili da su oni u Loboru zavedeni. Prvi je to rekao gospodin
Drazeni i ponukao nas da idemo. Ali u tome se ne moze nai krivnja.
tfti - Ostavite to, gospodo, sudu - veli im ovaj pod sivim oklopom. i4wi! Musi
je uhvatio novu nit pa se obraa domaim plemiima: v?;v - Kada je i kako u vama
nastala sumnja na Jelenka K use vica?
- Zato sto je nestao, ne rekavsi nikome nista, i nije stigao pred Lukavac da s
nama ide knezu. Vidjeli smo daje urota otkrivena, a mogao je izdati samo netko
izmedu nas. Postoje Jelenko nestao i nije stigao pred dvorac, posumnjali smo.
Gospodin Drazeni ga je branio.
- Naravno da ga je branio pred vama. ali iza leda sve je gurnuo na njegovu dusu
- primijeti Davor ispod sivog vizira.
52
Ali d r LI ti i dan sreli smo neke lugare iz Lukavca koji su nam rekli , su
jelenka vidjeli u sumi u drustvu Lukavana. Davor odluno nijee:
Nije mogue- (>ni su oito bili poslani da to kazu. Mogu ovdje riseida je
Jelenko Kuscvi bio sa m ni im dan i no, a toga jutra daleko od Lukavca. Svu
asi polazem na tu tvrdnju. Plemii sute, ne vele nista. Sto to znai, zai ovaj
sivi govori istinu? Sudac ponovo na i ]i i/\ ui neku korist za Drazenia i
pita Davora
Antolkovia:
Mislite du te Drazeni ponudio Simuniu i ostalim mladim ljudima da vodi urotu
kako bije mogao izdati?
- Uvjeren sam u to.
Dobro. Kad bije htio izdati, zasto bi tu izdaju nastojao prebaciti na Jelenka
Kusevia? Cemu to?
Tome je kri\ sam Jelenko. Vrele je krvi i vrue udi i nekom se zgodom odao
Drazcniu, tako da je on morao naslutiti Kusevievo ubadanje i tada.
Kad je to bilo. - prekine ga sudac.
Kad su posli na ratiste, na granici su se utaborili, ekajui iz Budima bojnu
pomo,
Kako je to bilo? Razjasnite nam, Jelenko Kuseviu? - pozove sudac.
Jelenko je stupio dva koraka naprijed.
U hrvatskom taboriStu govorilo se o zupanovoj keri i o nnauim ljudima koji /a
njome gLibe oi. Medu njima sam stajao i ja, sutei, dok se Drazeni isprsio i
podrugljivo spomenuo: "Jedan je od njih ve izbaen iz dvorca jer se namee
odlinoj liepotici!" Bilo |c iasno da se to ue mene. I kad sam se nasao u elni
oka s Dra/eniem, raspaljen rekoh mu nekoliko rijei.
Sto si mu rekao? - pita sudac.
Rekao sam mu: "Bit e jos tko izbaen iz zupanova dvorca kad mu s blatnog obraza
skinu ci \ em oklop!" Tada je nastao onaj sukob medu nama. Gospodin Damir
i/.isao ie i/ svona satora i ukorio me. Morao sam. naravno, sutjeti i primiti
ukor jer tko bi mi vjerovao da optuzujem tako uglednog viteza. I kad me Oi
a/enic pitao u zupanovoj k ui pred svima sto imam protiv njega, rekao -aru mu
da on to dobro zna. ah nemam doka/a i nitko mi ne bi vjerovao. Naprotiv, svi bi
me bili kamenovali.
Jos uvijek ne vidim zasto bi Drazeni svoju krivnju morao Prebaciti na Jelenka
Kusevia?
Sivi se oklopnik okrene sudu i najavi:
- Ono sto je Jelciiko iako nulo rekao svojem pi oii\ nikli iJra/eiliu, moralo
je ovog navesti na misao da nesto zna i da ga uhodi. Kad smo se ^usreli u sumi s
lukavakim -kapelanom i kad je rekao Jelenku Kuseviu: lio ^.vden:a- gospodine
Dra/emu. u Medvedgradu na vijeanju", narav-
dje taj kapetan morao Drazenicu kasnije spomenuti sto mu i e rekao u
- t Drazen"-Jeopet*naoda nije bio tamo Morao je, dakle, opaziti netko drugi
nosi crveni oklop. Netko ga je uhodio i sigurno je budno
53
pazio jer je lukav do srzi. Ona Jelenkova primjedba u hrvatskom taboru bila je
dovoljna da Drazeniu otkrije tko je taj koji ima jos jedan crveni oklop i koji
ga razotkriva. Sad je bilo vazno da sve sto Drazeni ini, mora baciti na
Jelenka. Postoje oteo onu zastavu, on je morao ne samo sutjeti nego se i kriti i
morao je snositi objedu daje izdao urotu jer sam ja odluio da prvom zgodom, kad
mi budu pri ruci puske, izvedem konani napadaj na Drazenia i da ga razot
krijem. A ja sam bio jedini koji je stitio pravednog Jelenka.
Zasto se meni nije povjerio? - upita Simuni. Jelenko se okrene k svojem bivsem
prijatelju:
- Dva ili tri dana prije nego sto smo posli u Zagorje da otmemo kneza bio si kod
mene. Tada sam ti rekao da sam oteo zastavu i htio sam ti otvoreno priznati sto
imam protiv Drazenia. Ti si me predusreo ovim rijeima: "Sve mi mozes rei,
samo nista protiv postenjaka Drazenia". Planuo sam i pohranio svoju tajnu. Tada
sam te sreo u blizini Lobora.
- Sto si tamo trazio? - upada sudac.
- Drazenia. Njega smo trazili zajedniki - odgovara mjesto Jelenka Davor
Antolkovi. - Isli smo za njim da vidimo kako on skuplja etu s kojom hoe da
ide na bojiste i koju je ponudio banu. Vidjeli smo ga s njegovim kastelanom
prolaziti cestom oko Lobora. Gledali smo skriveni iz gustare i tada je Jelenko
isao jednim putem, a ja drugim da vidimo kamo je krenuo jer nam je iznenada
nestao s vida. Jos istog pred podneva sastali smo se na ugovorenom mjestu i tada
mi je Jelenko rekao da se pobio s vama jer ste ga nazvali izdajicom.
- A nije li onda zaprijetio Simuniu da e svi pasti pred njim na koljena kad
projase Turopoljem?
Jest, zaprijetio sam se - potvrdi Jelenko - i samo jos malo i moja e se
prijetnja izvrsiti.
- U emu? - pita sudac.
- Neka mi dopusti plemeniti sud da zavrsim - veli Davor - i onda e Jelenko moi
na to odgovoriti.
- Neka mlada gospoda odstupe, a vi, plemeniti gospodine, govorite
- Rekoh: Drazeni je svu svoju krivnju prebacio na Jelenka Kusevia s jednog
razloga: da mu nikad nitko ne moze povjerovati ako iznese na vidjelo krivnju
gospodina Slavimira Drazenia. A svrhu je gotovo postigao, jer i mojim se
rijeima jedva vjeruje, toliko ih je Drazeni obmanuo, a sam Jelenko Kusevi, sa
svojim izjavama vrue udi, potvrdivao je sve objede.
- Dobro, plemeniti gospodine, recimo da je tako - veli Musi - zasto je onda
Jelenko otimao plemenitog Drazenia i zasto ga je predao barunu Pencingeru?
Nemir preleti svima. Ljudi su se pomakli, razbudili. Svaki se utisnuo u svog
susjeda da bi dopro sto vise naprijed i uo sto e odgovoriti nepoznati svjedok.
A on malo eka. pa onda odgovara:
- Plemeniti sude, Jelenko Kusevi nikad nije otimao Slavimira
Drazenia . i ts ttf. ^
- Kako? Pa Drazeni je bio otet. .(
Ne plemeniti sude. Nije bio otet. .
Ovdje stoje dva plemia, vjerodostojna i estita: Pogledic i
Xr|Tin,si. obojica su bili prisutni _ Rili su prisutni, ah omamljeni. Ra/umije
se, omamljeni - primijeti sudac. - Otmiar ih je
ara ispitao tko gaje platio i tko mu je dao
omami0jcUli kaS"
mra nisu tamo nasli - veli ^ .
Plemeniti gospodin., molim razjasnite nam tvrdnje- moli sudac. Toua dana, kad je
gospodin Drazeni navodno otet, bio je nko Kusevi sa mnom u dvorcu o kojem sam
govorio. udenje prela/! ljudima i zedno oekivanje da im se zagonetka
Vi niste mali kamo ide Drazeni?
L, 7
- Znali smo od K u
se sprema otii u svoj
- /.IIUII ninv v.v. m. ^ ----,..---
dvorac po neke stvari jer e se za nekoliko dana vjenati.
- Tada je Jelenko Kusevi posao za njim.
- Nisam ga pustio d a se makne jer ^u._\r,\ \< -\\ L >_v \ ie1e e vidi. A meni
je bila svrha da tono ustanovim Drazenievu krivnju, da ga razotkrijem kako ne
bi i dalje i/davao svoje drugove I tada sam uzeo sve u svoje ruke. Povici
Drazenievih ljudi padaju kao kamenac u mru n niekii. Nitko se ne buni. nitko ne
plane /bog optuzbe na njega, nitko ne uini nijednu jedinu kretnju. Njegov glas
odjekuje oajno kro/ tismu Minmie sio se . a.ia oko njega, a Davor nastavlja
optuzbu:
- Poslao sam dva svoja pouzdanika da prate Drazenia iz daljine. Preodjenuo sam
svoja dva o\jei\a u odijelo putujuih kramara da nitko nigdje nista ne
posumnja.
- Sto su ustanovi]s
Pnje nego sto je Drazeni krenuo, otisla je na put jedna njegova eta koju je
sabrao u Stubici. U blizini Save, u nekoj sumi, utaborila se. Moji ljudi nisu
znali ito to znai pa su krenuli polagano cestom, jasui korakom. Onda su ekali
s druge sirane eeMe, skriveni U gustom visokom grmlju. Dva sata nakon toga
stigao Je Drazeni i posao kroz tu sumu. Vlastiti njegovi ljudi su ga umo/e
napali Sami iz puske ranili njegova konja, ali ne naoigled turopoljskih
pratilaca, nego kad je Drazeni pojahao negdje sumom, daleki" od v, o uh praul.K
a Sve je to bila igra koja se imala odigrati pred PodeJieem i \rhanasieeM Ja i
n ;\, Jelenko hoe Drazenia zaustavili. ] tada su stigli na tu postaju
predveer. Ve je prije toga Drazeni govorio >. krmarom i sve priredio. Omamio
je jedan dio vlastitih momaka 4* nista ne vide i ne uju. I dok je on pio isto
vino, napajao je krmar Arbanasia i Pogiedia dnitiim \jU\nna 7 MI V \ u r. sam
ulijev ao vino jer je znao u kojem je vru omamljujui prasak, l legli su
sPavati svi zajedno. Naravno, postavili su sira/e, toboze, da Kusevi opet ne bi
navalio. Ova dva plemia /aspala su i tek su se probudili kad je stigao neki
trgovac sa sitnom robom. Toj" bio moj pouzdanik, moj vlastiti sin. ^itavu Je no
skriven t"01 ekao ito e biti. Sutradan u zoru imao je sto vidjeli.
54

Ljudi se talasaju, suci kimaju glavom, zupan pun teske sumnje
. zagleda se u pod.
- - Tek sto je zabijeljela zora, pojavi se pred krmom Drazeni. I
krmar je bio na nogama i kastelan Lui. Ovaj je primao neke naloge od svoga
gospodara. Onda se cestom pojavio drugi dio ete koju su u noi toboze poslali
na strazu. Zatim su jednog momka obukli u Drazenievo ruho i prebacili ga na
konja, onda su otisli na dvoriste i zakopali kastelana Luia u sijeno. Sam
Drazeni jahao je na elu povorke koja je otisla preko oranica u sume.
.--* - Sve je to gledao vas sin? - pita sudac. *i - Da, gospodine. Gledao
je on sa svojim drugom, dakle, dvojica.
- A sto je bilo zatim?
- Najprije je krmar otisao, jasui na konju sam samcat prema selu. Nakon toga
je dugo bilo sve tiho i mirno. Sunce se ve diglo visoko. Jedan od mojih ljudi
otisao je u dvoriste, zagledao se kroz prozor u krmu i vidio dvojicu plemia
kako spavaju vrstim snom. l tada je stao vikati i zvati. Napokon se probudio
jedan od plemia iz sobe.
Sudac pozove Arbanasia i Pogledia k stolu.
- Jeste li uli sto je rekao ovaj gospodin? Neki vas je trgovac zvao?
- Istina je.
- Kako ste izasli iz kue?
- Bilo je sve zatvoreno i klju nije bio u bravi pa smo razlupali vrata i onda
izisli. Vani smo nasli omamljene momke i gospodina Luia u sijenu. On nam je
pripovijedao kako je pred njegovim oima Drazenia oteo Jelenko Kusevi.To nas
je silno razgnjevilo i otisli smo u potjeru.
- Moj sin, toboznji trgovac, pokazao im je put u sumu kamo je eta nestala -
primijeti sivi oklopnik.
- Da, taj nas je trgovac uputio - potvrde Arbanasi iPogledi - i u sumi smo
nasli Drazeniev klobuk koji nam je sluzio kao putokaz. I putem su nas upuivali
seljaci koji su vidjeli projahati etu s nekim Covjekom svezanim na konju.
- To su vidjeli toboznjeg Drazenia. Cini se da gospodin Drazeni ima pustolovnu
mastu kad mu se htjelo tako provoditi do utanine, a zapravo je to uinio da
ova, dva mlada plemia uvjeri kako gaje oteo mladi Kusevi. To se moglo lako
vjerovati jer je Drazeni objavio svoje vjenanje, a svi su mogli misliti da
Jelenko zeli sprijeiti taj brak.
Odjednom se zupan probudi iz mrtvog sna i skoi na noge:
- Plemeniti gospodine, prije toga, taj je mladi u mene tesko isprosio dozvolu
da se ve za osam dana vjena. Zasto bi on samo pod izlikom trazio vjenanje?
Zar mislite daje njegova ljubav bila lazna, da me htio samo prevariti? Zbog
ega?
- Sve moje postovanje vama, gospodine zupane. Neizmjerno zalim sto bas vama
moram zadati udarac. Vjerujem daje taj mladi zaljubljen u vasu ker, to nije
nikakvo udo. Oito je bila njegova zelja da se s njome vjena, ali tek kad bude
vrijeme. Zatrazio je vjenanje za osam dana. premda je znao da nee moi
izvrsiti? Razlog u tono razloziti.
Zarumenjen od uzbudenja, zupan pristupa blize, dok Davor Antolkovi razjasnjava:
56
Drazeni je razglasio da e se za osam dana vjenati. A tri dana e netko ga otme
Svatko ziv mora smjesta pomisliti: oteo ga je Jelenko
Kusevi.
A zasto 1>i se dao oteti? To recite? - pita zupan. Dviie suvazne stvari zbog
ega mu je to nuzno trebalo. Recite - ponuka sudac Antolkovia.
- Ponajprije se C priblizavalo vrijeme kad bi sa etom od petsto momaka morao
kremu na bojiste, kako je obeao banu.
- Eto. vidite klikne sudac - zar bi izdajica mogao ponuditi banu da e mu o
svom trosku dovesti etu od pet stotina momaka?
- Da, on je to puti u dio samo zato da ga ban posalje natrag, da tako na astan
nain ostavi bojiste na koje se nikad nije kanio vratiti. A sada je upriliio
ovu otmicu sam sebi i razglasio ULI je predan uospodaru LukTivea A posto je u
tamnici, naravno, ne moze na bojiste.
- Zasto hi p skrivao ako je tako pokvaren? Mogao je otvoreno pristupiti
neprijateljima i svrseno.
Da mogao je Ali u tom ga je sprijeila ljubav.
- Kako to. Ne razumijem - primijeti sudac.
- Mozda je on priji- i iv.islin ot\ oreno pristali uz naseg neprijatelja, a
mozda i nije jer ga onda ne bi primali u svoj krug nasi plemii. Ali,
gospodo moja, on je ljubio kerku Hrvata, uglednog dostojanstvenika i
nikad mu ovaj ne bi dao svoju ker kad bi bio u redovima protivnika.
Zupan pohita k Davoru i usklikne:
Covjee, znate li da mije Pencmger slao svog pou/danika i trazio od mene neka
pridobijem nase plemie da pristanu izabrati za banova zamjenika onoga koga nam
predloze nasi neprijatelji u Budimu. I prijetili su mi, ako to ne prihvatim. /LI
dvadeset etiri sata poslat e mi Drazenievo truplo Cujete li tQ?
A sto ste vi na to, gospodine zupane?
Moja je ki sama odbila takvu sramotnu ponudu, makar ljubi ovog ovjeka. Sto
velite na to, gospodine?
Stvar je potpuno jasna. Drazeni je neprispodobivom lukav-stmom i pravom
podinukloseu htio Ua vas prevede preko mosta ljubav i u neprijateljski tabor. Da
ste vi pristali, on bi se vratio i/ Lukavca kao da ste ga. toboze, vi spasili,,
vi biste bili orude neprijatelju, a on bi morao neprijatelju sluziti po vasoj
krivnji, a ne po svojoj Osjeate li vi. gospodine *upane. u toj osnovi
besprimjernu spletku gospodina Verbceija i njegovih pristasa. Jer oni su spleli
sve to u svojim glavama. Oni koji su i kraljicu Beatricu tako nevjero jat no
prevarili Vjenali su je s kraljem Vladislavom, "onda pred svijetom tvrdili da
nije vjenana, a utrosili su njen novac u njegov izbor i zatim je i/a anali iz
zem i je. Na tom istom ognjistu skuhana je ova prevara. Jos bi vam zet bio
spoitnuo da ste ga doveli u krug neprijatelja Hrvatske. Samo je ovako mogao
dobiti vasu ker: da glumi junaka.
kupanu se magli, srce mu prestaje kucati i jedva dotetura do klupe.
/- R . Htojcvasu ker . .- emi. a vase uvjerenje i vasehrvatsko
postenje
cl udim. l sve W mu to uspjelo da se nisam ja umijesao i rukovodio
S7
divljim Jelenkom K use vicem i tajno uhodio Drazenieve korake. Srea da sam ga
vidio kako silazi s Medvedgrada u krugu nasih dusmana.
Svi su ljudi poniknuli. I oni koji slusaju i oni koji ga ispituju. Kao da su
tmasti oblaci s neba sisli na zemlju i polegli na njihove duse.
- I on je haraio, plijenio nase ljude? On je na elu lukavakih razbojnika
obilazio Turopoljem? - pita stari sudac drhtavim glasom.
- Slusao sam ovdje da ste se snebivali kako je crveni oklopnik mogao pronai te
povelje koje je danas iskopao i ugrabio?
Mladi su se plemii trgnuli na te rijei. U njihovim licima pojavi se
zaprepastenje.
- Cini se, mlada gospodo, ve shvaate? Znam od K use viceva momka. Prolazili
ste od kue do kue da sakrivate i povelje i povelje seljakih plemia. Drazeni
je bio s vama, on je sam trazio u dvoristima mjesto i savjetovao kamo neka tko
zakopa svoje povelje. Je li, dakle, udo da su ih Lukavani tako brzo pronasli?
Svi neka ih sakriju jos danas na drugo mjesto.
Nijema tisina pritisla je ljude k zemlji, mukla tezina strahote, uzas smuuje im
duse. Suci su poniknuli. Zupan zamalo da se ne srusi s klupe. Sve je pokrila
mrtva groza.
- Ljudi, Hrvati! Moze li sva ta zloa nai mjesta u ovjeku hrvatskog srca?
Ovaj poklik pada iz usta suca Musica stoje naslonio sijedu glavu na starake
ruke, pod teretom jezovitog otkria. Ledena strava pada iz tog poklika na sve
duse, strava se uvlai u kosti.
Sivi se oklopnik okrene k ljudima i vikne: Vvf --*
- To je prava rije. To pitanje ekam od svih vas. ^.*:i
- Sto hoe time kazati? - sape svijet. "9 *"it;
- Ne moze. Ovakva zloa ne moze nai mjesta u hrvatskoj dusi - odgovara Davor
sam sebi.
- Ne moze, ne moze! - potvrduju ljudi kao da bi se htjeli obraniti od onoga sto
pred njima lezi otkriveno.
- Ali zastoje onda to mogao uiniti Drazeni? - pita Musi plaho i jer se boji
odgovora.
Sivi oklopnik sam digne svoje ruke i klikne:
- Pitate, zasto je onda to mogao uiniti Drazeni? Zato sto dusa ovog mladia
nije nasa.
- Kako? Nije nasa? Drazeni mu je otac?
- Ali majka mu je ki nasih neprijatelja. Ki naroda koji nosi u sebi jedinu
zelju, cilj: podjarmiti nas. Ki brata, nebrata saveznika kojemu smo pruzili
bratsku ruku, a on ju je prevarno okovao.
- Ljudi, ujte - sapu kao da im pada s duse golemi teret.
- Recite nam. Razjasnite - moli Musi.
- Nas se zemljak Drazeni ozenio kerkom neprijatelja naseg. Ona
je svojemu sinu pjevala tudu pjesmu. U nj je udahnula misli, osjeaje nasih
dusmana. Samo je nosio nase ime. a srce i duh bili su srce i duh naseg
osvajaa. ,,
Duboko potreseni ljudi primaju u sebe svaku rije i iute.
Davor se okrene prema Jelenku K use vicu: , "* ", ;
38
- Evo. tu stoji mladi istu obra/a i postene duse koji je zamalo bio progutan
od klevete, jer ste joj vi priklonili uho.
Nitko se ne usuduje maknuti, nitko se ne usuduje pogledati u oi svojem drugu.
Mladi plemii osjeaju sramotu svoje zablude, l nitko od njih nema rijei ni
kretnje, jedva se usuduju disati. Svi su oborili pogled. Nitko i ne pita tko je
taj o\ i t. M o c pieii uli n. t ia/u!krid k-vku pievai u Svi znaju da je
vjerodostojnu svaka rije jer i sud i sam zupan primaju njegovo svjedoanstvo
bez prigovora.
Strahovita je oluja prohujala nad njilu>\ im tjlavamu i iii^.ia K\lemc -.t
zagonetnog /loinca. srca im zamiru, duse su im urusene u dno grudi, slomljene,
ponistene oi spo/naje stiaho\i;e zablude.
Zar je mogua takva himbena, zUu maka dusa u ovjeka kojemu ic lice posteno,
pogled blati, nie ljupka, <>< Kazna i plemenita - tiho pita stari sudac.
l opet odgovara si\-[ oklopnik spremno:
Kome je zloa upisana na obrazu, tome nitko nee vjerovati. 1/dajica.
pustolov, /loinac himbe, varke h eha Ijepdu. mili iu, postenje i estitost na
svome obra/u da moze zavaravati ljude. Bez toga bi mu bio slab posao, l sad
/nate otkud njemu toboznje blaizo. Otkud mu raskosne haljine1 Znam sasvim
sigurno: otac mu nije ostavio nikakva imetka.
Tek na ove rijei ljudi se okrenuli za njim. Svi ga pogleu i UMA V i. da
je nestao u zemlju.
Kad je sva paznja bila usredotoena na ispitivanja tuca, Drazeni se polako
izvukao iz skupine mladih plemia. Tako oprezno da nitko nista nije osjetio.
Samo da ne pobudi pozornost, nije se ni pribli/m k : " : i su stajali malo
podalje od opine. Vidio je pred sobom najkrai put do visoke ograde, ispletene
od granja. Polagano, neujno, iza leda svih onih koji stoje na ledini, dohitao
je do ograde da se sto prije pr MUCI preko, l/a ograde vise ga nitko ne moze
opa/iti, tamo je dalje trnovita pustara Lako e se, skrivajui, sve vise
udaljavati.
Dopro je sve do plota, uspne se i hoe da skoi preko.
Dva oka prate nje^j \u n.mijau.dva oku ispod sivog vi/ira. IJelenko gleda /a
njim. Ali ga ne odaje jer mu njegov zastitnik rukom daje znak neopazenoda sve
prepu ; n V mu, 1 bas IH .isu kud se bjegunac uspinju n na plot. vikne gromki
gla^ ispod sivog vizira: Drazeni bjezi Eno ga, bjezi.
Rijei prodrijese m., d u ljut] c kao blijesak munje. Sve se uzgiba, svi se
"krenu za kaziprstom uperenim na mladog plemia na plotu. Za njim!
Kao jedan jedini t i taj poklik, l mladi plemii, jos malo prije
iJrazenievi drugovi, poskoili su kao ziva, ostra koplja koje je netko
oacio /a njim. Ali on preskoci plot. preskakuje grmlje, skriva H- u siusiai u.
a onda se na jednom/a bi je na /em Iju i ukoi se da ne bi n ijednu n k retnjom
prou/rokovao skripanje granja. Bode ua trnje po licu rukama s kojih su
mu u bijegu ispale bojne ruka VKV
Preko plota skau mladi plemii, obaziru se, tre sikarom. Nigdje "Koga. U
trnje i ne zala/.e Kako bi se mogao baciti onamo. A ipak, kamo Je nestao?
59
- Kroz prozor je skoio u opinu - veli netko od njih. l ve se jedan popne pa
ulazi u zgradu, dok drugi traze. Zamalo se na prozoru pojavi netko i javlja da
nema nikoga. Hitaju naprijed sikarom. Sto dalje, to biva gusa. Traze, razgru
grmlje. Ve davno su prosli kraj njega. Novi pridolaze i skau, traze ga.
lijevo, desno, kad im crvena bojna rukavica pokaze put.
- Ovim je smjerom krenuo. Ovamo, drugovi.
I zadu u grmlje iz kojega se Drazeni digne i nagne u bijeg. Oni jos brze za
njim. Nekoliko se ruku ispruzi za njim. On trgne ma na obranu, ali obrane nema.
Golim ga rukama uhvate. Otimlje se, kune, dobacuje im pogrde, spoitavanja.
- Krivog svjedoka slusate! Laznog, potkupljenog nitkova.
- Koga postuje zupan i suci, ne moze biti lazan ni potkupljen nitkov.
- Sve su ih kupili, sve su ih obmanuli - dobacuje on, borei se noktima i
zubima. Uzalud!
Zgrabili su ga i vezu mu ruke unatrag kao robu. Drze ga vrsto dok mu drugi
sputavaju noge.
- Sad ga dignite uvis da ga nosimo. Inae ga ne mozemo vratiti sudu.
Arbanasievu zapovijed poslusaju i drugi. Drazeni je bio svezan. I digose ga i
nose. Priblizivsi se k plotu, ljudi se obazru i upru poglede. Slika crvenog
oklopnika, sputanih ruku, razbudi sve duse krikom veselja.
- Ovamo ga dajte. Ubit emo ga.
Svi navale prema plotu, ali Davor Antolkovi pozove svoje momke na obranu da
zastite plemia.
- Ni blizu ne pustite nikoga - zapovijeda Davor, a suci mu prepustaju rije.
Smjesta su momci opkolili Drazenieve nosae da zaustave val bijesne svjetine
koja se bacila prema njemu. Tada Davor zapovijedi plemiima:
- Amo ga donesite, pred sud!
Nitko se ne protivi. Svi povladuju nepoznatom tuzitelju.
Suci su se, medutim, udaljili od stola i zaokruzili zupana. Lomi se urusen,
ponisten. Glava mu pade na grudi. Ruke su mu klonule. Lice je slika nijemog
oaja.
- Htjeli smo uiniti sve da asnog i vjerodostojnog svjedoka podsjetimo kako se
lako zabunio, lako pogrijesio bez vlastite krivnje. Plemeniti gospodine zupane,
sve je bilo uzalud. Culi ste sami.
- Cuo sam, uo, jadan.
- I sada nam vise ne preostaje nego ovom asnom ovjeku povjerovati i izrei
osudu.
Drazenia su skinuli s ramena i postavili na noge. Malo su mu popustili uze da
moze koraati, ali mu ga ne skidaju. Ruke su mu svezane unatrag kao zloincu. S
lica mu kaplje krv od ogrebotina sto ih je zadobio, bacivsi se u grmlje. Od
mladog lijepog stasitog mladia grdna slika ovjeka, kukavnoga, s kojeg su
zderali haljinu.
A Davor pozivlje suce, naklonivsi se: -
60
_- Plemenita gospodo suci, sud jos nije dovrsen.
- Ne. jos nije.
__ Jos niste izbrhljah sve lazi - vikne Drazeni. _ Jadni mladiu, nije se ni
vrijedno oha/ri|eti na tvoje primjedbe ve)i mu Davor s omalovazavajui(tm)
glasom. Najednom se Drazeni okrene svjetini:
- Ja sam vodio urotu protiv vaseg zulumara. Ja sam stavio na kocku svoju glavu,
svoju slobodu. Ja sam vas branio, ja sam otjerao s vasih grbaa lukavakc
razbojnike. Ja! A vi vjerujete tu nekom strancu koji je pokrio svoje tie
vizirom da mu ja ne bih zagledao u plaeniki
obra?.
l prije nego Sto svjetina dospijeva da mu nesto odgovori, vikne
Davor. okrenuvsi se ljudima:
Otjerao je Lukavane kad su dosli na vas, ali to je sve uinio s njima u
dogovoru. Jest, po izriitom dogovoru da u vama posije vjeru u
sebe. Ludu vjeru i pou/aanje kako je on \as branndi Dok vi vjerujete u njega,
dotle on moze raditi sto ga volja i sluziti vasem neprijatelju. Treba on vase
povjerenje da moze zivjet i u \asoj sredim, s \ania --;_- HM ili vama kovati
urotu da je m o/c izdati. Ne moze biti izdajica kome se ne vjeruje. Onaj kojeg
neprijatelj felje kao uhodu mora na svoj crni obraz objesiti drugi, posteni,
vjerni, odvazni i vama odan. l/dailu treba vasa odanost da biste mu povjerili
svoje srce, misli, namjere i osnove.
Kao grmljavina, romore ra/budeni ljudi, odobravajui nepoznatom ovjeku. Ali on
jos nije svrsio:
Pokrio sam svoj obra/ /am da taj ovjek ne moze u nj zagledati i njegovi ortaci
sto flt uvaju moji momci. Bila bi odvise masna lovina kojom bi se oni divno
okoristili. A da je moj obraz ist i svijetao, to vam dokazuje povjerenje sto mi
ga poklanjaju plemeniti gospodin zupan i vas plemeniti sud.
Doi e djelo na vidjelo1 - vikne Drazeni iz svega grla, bjesnei. Sve mu pjena
izla/i iz usta.
- Ve je doslo na vidjelo - vikne Davor.
Svi promatraju sivog oklopnika. S\i ivu ^daa svoje \ trovanje, svoju poast,
dok crveni oklopmk, sav razjaren, kukavan, smlavljen, stoji usred ljudstva kao
hrast usred gromova iz munjevitog neba.
Zatim se sudac opet obrati Davoru:
- Kako to da ste bas danas izasli pred nas i zasto niste prije iznijeli sve to?
- Cekali.smo najprije da imamo u ruci sigurne dokaze protu kr-.L.i A kad smo
dokaze imali i kad sam potpuno stekao isto uvjerenje, i moja Je savjest bila
nacistu da imam u ruci pravog zloinca, tada smo ekali samo dan da izade na
Turopolje. Jelenku je bilo do toga. vise negoli do njegova zivota da ga
razotkrije pred svima. A to sam odobravao mladom cvjeku. Vjera u Drazenia bila
je tako velika da bismo je tesko mogli pokolebati Vidjeli ste i sami kako se
vjesto izvlaio posto mu je KuSevi skinuo vizir, kako je sve prikazao u svoju
korist. Cak je i optuzio Kuse-ca da mu je on dao da obue taj crveni oklop i da
je morao pod Prijetnjom ii na elu lukavakih vojnika.
61
- Jos jednom vas moram pitati: mi smo danas ve unaprijed znali da l se neka
siva eta sprema i trojica mladih plemia pripovijedali su pred zupanovim
dvorcem o toj eti.
- Da, vidio sam izdaleka ove plemie i Jelenko ih je poznavao, ali smo ostali
mirni i nismo se brinuli za njih. Samo jedan nas momak pohitao je u Turopolje i
doznao da ete se utaboriti pred opinom. Sreo je trojicu plemia, ali im se
maknuo jer je imao da nas izvijesti kako se vi spremate na obranu. Odluio sam
zaprijeiti Lukavanima da proliju vasu krv i pruziti Jelenku mogunost da skine
vizir Drazeniu, stoje tako vrue zelio. Doznali smo da je Pencinger s
Ferencijem u sumskom dvorcu zakljuio odmah danas ii na povelje i zato smo
odmah opremili nase momke i ekali da se pojave Lukavani na elu s crvenim
oklopnikom. A sada molim, plemeniti sud, da vrsi dalje svoju duznost.
Sve to vrijeme stoji Drazeni svezan, zurei u zemlju. Cim Jelenko progovori,
Drazeni se trgne, pokroi naprijed, ali koraci su mu kratki jer su mu noge
svezane. Sudac pozivlje Jelenka da kaze sto je zelio.
Zvonko se pronosi njegov glas nad glavama ljudi, sto su stali i napeto slusali.
- Plemeniti sude, pristupam ovamo i optuzujem Slavimira Dra-zenia da je
oklevetao moju ast, bacivsi na mene sumnju najstrasnijeg, najgnusnijeg,
najsramotnijeg zloinca, izdajice svojeg doma.
- Tvoja nevinost je dokazana - odgovori sudac. ."j-.t;
- A je li dokazana njegova kleveta pitam slavni sud? ifvr .
- Jest, i kleveta je dokazana - odgovori sudac.-1
- Plemeniti sude, po zakonu i pravici imam pravo traziti osudu i
nanesenu klevetu. .>j
Svjetinu prolazi tiha strava...
(i
"Dakle, to je ekao Jelenko. To je ekao", sapu ljudi drhtavo.
- Po zakonu klevetnik ima platiti oklevetanom ponajprije odstetu u novcu.
Jelenko drhtavo vikne:
- Odbijam novac kojim mu je platio neprijatelj njegovo izdajstvo.
V; Sijedi sudac nastavlja kimajui: :&t - Tvoja odluka je asna.
fer- - Plemeniti sude, jos nesto propisuje zakon za klevetnika. 4* -
Cujete li, to je ekao Jelenko tako hladnim mirom - sapu ljudi
na ledini, a sudac zakima:
- Jest, zakon propisuje: tko drugome klevetom unistava ime i ast, ima mu se
izrezati jezik i prognati ga iz naseg kraja.
Klonue uhvati Drazenia. Klecaju mu noge. S ledine se uju glasovi:
- Smrt je zasluzio, smrt!
- Ali ja neu njegovu smrt - klikne Jelenko.
Drazeniev pogled uzasa kruzi, nekoga trazi da progovori za njega rije ili
odnekle oekuje spasenje?
Lijepo, mlado lice izoblieno je od straha, drhtanja, oi vrludaju, istrazuju
sve tamo gore pod lipu gdje jedan dio Davorovih momaka uva lukavake vojnike,
drzei ih na okupu, strahom od vatrenog oruzja protiv kojeg nema borbe sabljama
ni kopljima.
62
Kapetan Lukavana uzvraa Drazeniu pogled, ali je taj potisten i vidan l
ukavanin se boji da bi se sjetili i njega pa suti, ne mie se, Zdno s
vojnicima Ali nitko ne misli na njih. Svi su zaokupljeni nirazeniem i onim
su" se dogada pred sudom.
Sve upornije |(aic osudenikove oi. Nitko se ne javlja u njegovu
obranu. .
Uzalud Drazeni n i i aohi i i glavama onu zlatnu glavu koja hi ea mogla spasiti
Ali daleko je zupanov dvorac. Vidik mu spreava granata stabla. Ipak mu se ini
da bi ve morala znati i uti sto se ovdje zbiva. A gore su Luci., njegov
kastelan i njegovi momci. Zasto nitko ne dolazi? Dakle, do njih jos nije dospio
glas u u\or.i -.udu? IH,1 viui pm* l a s u od asa kad mu je Kusevi skinuo
vizir, a odozgo nikoga? Sto je to?
Ne. ona ne zna, ne zna.
Drazeniu je jasno da tia je ne\oija su^a /a vrat kao krvnikove uze. l nema
bijega ni pomoi Svi su konci izmedu njega i bivsih poklonika i drugova popucali
Drazeni se okrene sucima.
Plemeniti sude. molim, dopustite da samo nekoliko rijei progovorim s gospodinom
zupanom kojemu bih imao biti zet.
Poluglasno je izreka da ne bi drugi uli i prosvjedovali. Suci se posavjetuju
Onda ustane najstariji, odlazi zupanu Berislaviu koji je klonuo na klupu i
priopi mu zelju osudenika.
Bez dozvole krene Drazeni prema njemu, dok straga ljudi prosvjedom dizu ruku.
Zupan ga mrko doeka i pita:
- Sto bi ti imao jos da kazes meni nakon svih tvojih podlosti?
Molim, ne dajte da izvrse nada mnom osudu. Ja u vam sve potanko ispripovijedati
sramota moja pada i na vas.
- Na mene - plane zupan i blijedo lice odjednom bude tamnocrveno. - Ja da nosim
na svome imenu tvoju sramotu?
- Vezani smo. plemenui gospodu c, svezani i bilo sto mu drago, kriv ili ne kriv,
vasem e imenu biti samo ^ >d koristi ako ne dopustite da izvrse nada mnom osudu
koju ne snuje izrei ni jedan plemiki sud. Ovako se kaznjavaju samo obini
zloinci.
- Sto. zloinci? Nema veeg zloina od tvojeg.
- Ni tada ne mozete dopustiti i!.i i^i/\vsi tak a .da nada mnom, plemiem. Imam
pravo da se pozovem na kraljevski sud.
- Dakako, tta kraljevski sud. Oni e te jos i nagraditi za tvoje Podlosti.
- Zbog vaseg imena nastojite da barem odgode, pa makar me zatvorili.
Zbog mojeg imena ? Zbo a imena - opetuje zupan i kao da je tek l s^nvaio da
je ovaj mladi bacio ljagu na njegovo ime i povezao ine i pesti ne s njegovom
linosti, s njegovom istom blistavim postenjem.
Mupa pred sud i suce i navjesuje im da mora nesto kazati ljudima J su
svjedoci ovog strahovito- otkria.
ni ~ Ovaj mladi ovdje pruza slik u t..-\jc-ka kojemu je srce na jeziku, l
govo lice izazivlje pouzdanje lice njegovo osvaja postenjake koji nikad
nisu vidjeli crne himbe pod oblijem dobrote. Tako je, eto, mogao obmanjivati
mene i moju ker i sve moje prijatelje.
- Cast vama, zupane - kliu plemii odano. Porazen slusa Drazeni kako ga
njegove rijei jos vise udaraju i guraju pod noz osude. Berislavi pak digne
glas:
- Cuj, mladezi. Upisi to u svoje duse: ne moze sin ove zemlje prodati kuu
svoju, rod svoj, brau ni za kakvo blago ovog svijeta. Ni za kakve asti
zemaljske. Berislavii i njihovi hrvatski drugovi, samo su asu, postenjem,
prolijevajui krv i ginui, stekli i plemstvo i darove zemaljske.
I onda se okrene prema Drazeniu, pa opet k mladim plemiima:
- Ovoga ovdje nitko ne smije smatrati sinom ove zemlje. On to nije. Culi ste sto
je rekao vjerodostojni asni ovjek pod ovim sivim vizirom. Mati mu je bila ki
onih prevarnika koji su njega iznajmili za svoje zloine. On je sjeme
neprijatelja.
- Istina je. Istina - viu ljudi sa svih strana ogoreni.
- I zato neka ga nitko ne zove imenom hrvatskim. U njemu tee krv prevarnika,
otimaa nasih sloboda. Onaj koji hoe da nas lisi pisanih povelja, taj hoe da
od nas uini robove, sluge, hoe da nam otme pravice i slobostine. Brao, po
pisanim zakonima kraljevstva hrvatskoga, samo onaj moze imati svoj sabor koji
ima poveljom priznato pravo. Tko nam uzme te povelje, taj hoe da nam otme
najveu svetinju hrvatski sabor. Taj zeli razrusiti najjau nasu tvrdavu.
Kad je to izrekao, glas mu je drhtao, obuzeo ga oaj i osjeti da ne moze vise
gledati svezanog i posramljenog mladia i krene ravno prema opini.
Za njim ide kapetan banderija, osjeajui da mu treba potpore, utjehe u golemoj
nesrei.
Oaj obuzima raskrinkanog izdajnika. Pogled mu trazi, dozivlje, moli, gotovo
vie. Zebnja mu je u kostima. Zubi mu svokou, bijes mu para grudi, mozak vri,
misli traze zakloniste od onoga sto mu prijeti, uzalud.
Onaj koji ga je uzimao za zeta, prijatelji koji su ga stovali, branili, astili,
zvali ga junakom, okrenuli su od njega glavu. Stovise, pruzili su ruke za njim i
hvatali ga tamo u grmlju da ga ponovo izvuku pred sud.
"A ona koja ga ljubi? Sto e ona? Hoe li doi, poletjeti da ga oslobodi?" -
pita se on udaren smrtonosnim zigom izopenja.
Doi e. Mora doi. Ljubav njezina ne moze preboljeti. Ne moze zanijemiti, ne
moze se oteti. Ljubav njezina mora ga spasiti kad uje strasnu osudu. Ako ne
ljubav, a ono samilost. Njezina zenska samilost kao spomen ljubavi.
Nije mogla, ne moze ljubav izbrisati nitko niim. I zloinci su bili ljubljeni.
Sto god uinio, ljubav ne moze ostati nemilosrdna. Sva mu je nada u
Vileni. Ali gdje je?
Vikao bi, ali gore ne dopire njegov glas.
Gdje joj je otac? Zasto je otisao zupan? Mozda je pohitao gore k njoj da joj
kaze? On gaje odbio, prokleo, ali njoj nee sprijeiti da ga oslobodi strahovite
osude.
Zupan je muskarac Ne moze prijei preko njegovih ina. Ali ona je ljubi ea. ne
moze ljubav suditi kao sto sudi sud. Ne moze. Te su misli prohuiale mozgom, kad
ga opet trgne glas smrtno
omrazenog protivnika
jelenko Kusevi ponovo je stupio pred suce:
Plemeniti sude. izrekoste osudu po zakonu i pravdi. Molim da mi dopustite
naglasiti jos jedno
__ Sto zelite?
- Podsjetiti plemeniti sud na stare obiaje i propise zakona koji pruzaju jos
jedno pravo
- Koje to pravo?
- Sud moze po zakonu predati osudenog klevetnika onome kojega
je oklevetao.
- Jest. ako to oklevetani zatrazi.
Smrtna zebnja strese Drazeniea Ljudi povladuju Jelenku, dok sudac ponovo uzima
rije
Da. zakon dopusta da osudenika osudi i sam osteenik koji je oklevetan.
Drhtavim glasom vikne Jelenko:
Molim ovaj sud da osudenog preda meni.
Tisina pada na ledinu kao da su svi izgubili govor, Cekaju odluku suda. Odluku
koja im donosi slutnju neke nove grozote. L" krilo tisine padne od^oMn
Jelenko Kusevi ima pravo da mu predamo osudenika. Tako je prihvate i druga
dva suca, a sijedi starac obraa se k Jelenku:
Predajem ti osudenika da sam izvrsis osudu koja je odredena! Kr\ se zaustavi u
Drazenievim zilama. Urusio se. Tijelo mu je obamrlo. Klecnuo je. dahnuo Kaoda
mu oi^a i n ot; a sa izlazi iz tijela. U oima strava.
Mladi stoje hm lijep kao djevojka, slavljen kao junak, postivan kao u?or
plemenitosti, stoji sada pogrden, osramoen, predan na milost i nemilost
osvetniku
Nitko ga ne zali Svi povladuju trazei odmazdu pravednosti. Iz svih usta padaju
po njemu pogrde. Os\eta je /akipjela i prc>.1,i.. uas ushitom onome od koga se
ne moze oekivati samilost. Prema izdajici nema u njihovim dusama nimalo suuti.
Duse su im pune odvratnosti, gadljivosti i nemilosrda
Ali i nesto drugo pee milio\ e duse. Jos jedan udarac uzvitlao je to njihovo
ogorenje Jos jedna kap zui pala je u njihova srca. Njihovi Orazi poprskani su
sramotom, porugom.
laj crveni oklopnik stoji pred njima, ne vunu "kan i/.laiiea,nego kao
Vdva uvreda, smrtna poruga njihovim dobrotama. Obmanuo ih je
bifjJm Plemenitsu. Ohlagao postenjem. Ulio je u njih vjeru i oni bi se
p0J,a "JeSa Pobili, za njega ruke slavni u vatru, za njegov obraz i postenje
1 bi se. Obasipali su ga postivanjem svojeg srca i postenom vjerom.
64
65

Jelenko Kusevi okrenuo se k njima. Nesto je strahovita u njegovu
liCU.ll/ niLi i\ i MUHI i u1r.!/, \ i se pmsji m |ena aaisa i/ M >ie e e
sada jurnm1
bujica u njihove obraze, sto su tako prestraseno uprti u njega.
Jelenko se popeo na sedlo, isprsio, okrenuo se k njima, a licem inu sijeva sto
munja. I vikne gromkim glasom, punim nekog divljeg y.ido-voljstva:
- Evo, moja brao. Moja je osveta izvrsena. Dodi sada, J ruze Simuniu, i digni
ma da ubijes izdajicu. Dodi da branis postenjaka Dodite, sudite me! Evo, tu
sam. Obeao sam doi kad izvrsim sto ,nm naumio. Evo me. Dosao sam.
Potreseni su, nijemi. Osjetili su bi njegove duse.
- Evo tu sam. Uhvatite me, vodite, tuzite, gonite, kunite. Jelenko Kusevi,
izaziva, razbija, kukavac, kojega su vratili s ratista jer m pokvario bitku.
Nesto je sramotno poinio. Nije mu se htjelo rmnije\ati krv na bojnom polju. To
ste mi bacali u obraz.
Nitko ne odgovara. Cini se da ih svaka njegova rije udara u sljepooice. Svi su
pogledi smueni. I K;S m r-ta paaa tua bodljikava, ognjena i pali ih.
- Hajde, Simuniu! Moras me ubiti za svojeg \elikog obozavanog prijatelja. Da
sam ikad progovorio, optuzio ga pred vama, bili biste me kamenovali, prognali
ispod starog krova koji me rodio i othranio postenim.
Sav je kao ziva vatra. Okree se desno, lijevo i vie sve jaim glasom:
- Zakleo sam se da u se osvetiti svima. Njemu i vama. Evo, moja je osveta
izvrsena.
I onda se ponovo okrene Simuniu i vikne:
- Obeao sam ti: kad jednom projasem Turopoljem, vi ete biti porazeni,
ponisteni do mojih nogu i drhtat ete preda mnom. I/\ rsio san obeanje.
Projahao sam Turopoljem da vam razotkrijem vaseg ljubimca
I onda se odjednom plamteim bijesom okrene k Drazeniu i usklik"
strahovitim plamenom osvete: ,,
- Sada je moj i vodim ga kamo hou. A vi mu dajte svoju zastavu dl
je nosi, onu zastavu koju sam oteo Luiu. (
Vise ga ne mogu slusati. Pali ih svaka rije kao da im otvorene ranj zalijeva
ljutom zui.
Simuni istupa prema njemu i hoe da nesto kaze, ali mu on upada rije:
- Hajde, vodi i asti Turopoljem mladia o kojemu si rekao: "Sve mi smijes rei,
ali nista protiv Drazenia!" Evo, tu ti je tvoj slavljeni, postovani, plemeniti,
koji je mene, nevrednika, uvijek pred vama branio, uvijek ispriavao moje
zloine, izdajstva, uvijek ih zaodijevao isprikama da ga mrzim, da ga progonim
zbog djevojke. Evo, ja sam ga progonio jer mi je jedan plemeniti, uzviseni
ovjek hrvatskog roda, otkrio da je podlac koji se uvukao medu estite sinove
nasega roda.
Davor mu prilazi i podsjea ga:
- Dosta, Jelenko! Ne ubijaj vise. Uzeo si stostruku zadovoljstinu. Zatim prilazi
k mladim ljudima, nekadasnjim njegovim drugovima, da im razjasni njegovu
ekstazu:
Jelenko je vrelo Sto je dugo pod zemljom trazilo izlaz da provali, udari i sad
se baca nebu pod oblake. Svi odobravaju Sutnjom.
- Njegove patnje sanu > i poznajem - veli Davor. - To su patnje skrivene u
prsima. U asu zadovoljstine morale su izbiti.
Slusaju ga blijedi, potreseni, porazeni.
Prvi se snade Darko Mrnjavi. Uvijek je hladno promatrao sve dogadaje, a bio je
lino naidanc , k- k- n k u K \ 1 1 . 1 zato mu sada pristupa
prvi i oslovi ga:
- Gospodine Kuseviu, golema nevolja progonila je vase drugove jer su lutali
mrakom zablude. R a/ umijem \aMi gorinu i jad, t )pra\ Jano je sve. Stojimo
pred vama, skidamo klobuke i dizemo maeve u poast, na zadovoljstinu vama
molimo, svima oprostite!
l ve su drugi povukli maeve iz korica na poast, jos prije dva sata sramotno
obesasenome
Onda iz redova izla/i Simuni:
-~ Znam. Jelenko, meni nema isprike. Meni najmanje. Svima prije nego meni. Imas
pravo Moja savjest nije na strazi. Slijepo sam vjerovao ovom ovjeku i nisam
dtipusiio da ini se povjeris. Ja mi ka/es istinu V. K! si ono jednom pokusao Sad
tek vidim sto smo uinili.
- Jao nama dok smo slabi u vjeri, a brzi na sumnjama! - primjeti sada Arbanasi.
Smiljan Pogledi dodaje hrabro:
Bili smo spremni prikloniti uha zloincu kojeg nam je poslao neprijatelj da nas
oku/i sumnjama.
Dok oni govore. Jelenko se zagleda daleko. Ne govori. Nesto mu sja u oima kao
da je sve ovdje ve zavrseno i sad se sprema na nesto drugo, sto je negdje mnogo
dalje odavde
Ne odgovara, ni Simuniu, ni Mrnjaviu, ni Davoru. Misao i pogled nose ga
neodredenim smjerom.
"Kakve ga misli spopadose"? - pitaju oko njega.
Odjednom zazmiri, izmedu trepavica iskre mu se zjenice. Kao da njegova osveta
jot nije dovrsena. Nesto udno prelijee njegovim obrazima, upalim blijedim,
ispijenim, poluzeknim. avolskim smijeskom iskrive mu se usta, davolska radost
odrazi mu se na licu.
"Sto mu je? Zasto suti1 Zasto ne progovara drugovima na njihove rijei? Niti se
obazire na poast koju su mu iskazali, Ni pogleda ni rijei nije ih udostojio Ne
mogu to prosuditi ni shvatiti. Ili ga je muka izbezumila, ili srce otvrdnulo i
zatvorilo se svima zauvijek?"
Samo as-dva i nestade s njegovih usana zlokobni smijesak. Pogled mu se svi ne
dolje gdje Drazeni stoji svezan. Jelenko mu posprdno dovikne:
~ A ti razbojnice moje asti, drses kao kukavica. Ti gade svih n|skosti,
posljednji odpatku s\ih gadosti, sad dolazi red na tebe.
Svezani kleca, jos malo i past e na zemlju.
- Drzite kukavicu na nogama. Sad je moj. Hajdemo na posao. ..... ^tran 7gri
Drazenievo tijelo. Oi mu gasnu, lice mu je smrtno D11jedo, a usne vapiju:
66
67

- Oslobodite me osude, vi to mozete. Pristajem na sve Sto zatrazite od mene.
- Ja ne pristajem ni na Sto - odgovori mu Jelenko - i ne trazim nista.
I svi na ledini radosno povladuju:
- Izvrsi, Jelenko, osudu, zasluzio je.
y*t Sramota i nevolja Drazenieva ispunja ih trijumfom, dok on moli: - -
Gospodine Kuseviu, pruzit u vam svaku zadovoljstinu.
- Hulja ne moze dati zadovoljstinu postenjaku - vikne Davor ispod svog vizira.
Plemii povladuju, l puk odobarava vikom nad bijedom ovjeka koji je njihove
linosti poprskao sramotom i porugom prevare. Rumeni od stida i bijesa viu
Jelenku: " - Na posao. Izrezi jezik iz kojeg su izlazile himbene rijei.
- Izrezi glasonosu blatne mu duse.
- Neka nikad vise ne kalja niiju ast. \h i - Ovamo britvu, ovamo! f> !* Svi
se okreu prema Cuvaru opine koji je izisao iz zgrade s britvom
Ljudi drsu u oekivanju.
Drazenievo je lice posivjelo. Groza mu je izbeila oi. Cini se da su om Od
straha iskoile.
i!lf< - Gospodine Jelenko, uzmite sva moja imanja.
- Jos se usudujes sine. davolji, ponudili mi prokleto gnijezdo? i r.> i On se
priblizava Jelenku i dok svjetina vie, molei, gleda u Kusevia: . - * - -
Uzmite sve, sve sto hoete.
- Mozda e ustupiti i nju? Vjerenicu svoju - viu glasovi iz guzve. Buka se
stisava im su spomenuli vjerenicu. Svi gledaju Jelenka, ali on prezirno
odgovori na povike:
- Meni da ustupi vjerenicu? Tko sam ja? On bi jedini pristajao uz nju. Lijep,
mlad, bogat. Ne moze se nadaleko nai mladi koji bi bolje pristajao od
Slavimira Drazenia. Reklo je to itavo Turopolje i svi vi.
I opet k njemu pristupa Darko Mrnjavi, spazivsi da pozar u Jelenku raste:
- Dosta ste nevjerne drugove razapinjali na kriz. Zasluzili su, ali je previse.
On se isprsi na sedlu i vikne:
- Tko se ikad sjetio da je previse blata na mojoj glavi i previse muke u mojem
srcu?
Darko slegne ramenima. Svaku mu rije odobrava, svaku provalu bjesnila razumije.
Htio bi ga samo smirili, ali uzalud se nada.
Opet se Jelenko obraa Drazeniu i promatra ga. Kao da ga obuzima neka radost
sto mui svog zulumara. Ne moze ga pustiti iz ruke i ponovo ga navlai na
muila strave:
- Kako e izgledati tvoja ljepota bez oruzja tvojih kleveta? Ispruzi
jeziinu. :B MI
_ Me muile me r-moli on - makar znam da sam kriv. Zbog mene
vam je Vilcna /uhranila dola/Hi u kuu.
_ Dakle, ipak zbog tebe, oho/avam gospodine. _ Priznajem. Bio sam Ijuhomoi.in na
\.i^oJ n \I-L Jana. Molim vas ovdje javno, na koljenima, pred svima oprostenje.
Jurmava. guzva i vika. Punim ustima siplju po njemu psovke. Kukavae. rmti kao
prosjak. Valja se u kukavstini, u gnusobi svoje himbe. Nekadasnji drugovi, koje
je prevario, obmanuo, osjeaju se kao ranjemei kojima JelcnVvo svojim
podrugljivim rijeima raskapa rane. Poskakuju i dovikuju zedni osvete:
Nema oprostenja izdajici, nema oprostenja izdajici, nema. Sve mu se vise
priblizavani, a ou se uijeca "Ln > da ]c u kipuvm "kotiu l pograbe opinskog
u\ara i gumu ga naprijed:
- Britvu daj Kuseviui.
Covjek poima na ledinu uz burne poklike ljudi. Davor se priblizi Jelenku. ovaj
silazi s k mi, i >,>!,> -./ -,p,,i a/]im"c\,iiu Ah M- nsta ne uje u grmljavini
ljudstva koje se podalo zedi osvete.
Svi su se okrenu i prema opini i ekaju.
Ranarmk mora biti ovdje da mu poveze. Takav je propis. Komadi jezika se i/u-/x,
a on mora zaustaviti krv da mu rana zacijeli. I onda gospodin ide u progonstvo.
- Gde je ranai n:k? Ci d K je
Svi se okreu i pm/aju ruke /a nekim snaznim ovjekom sto izlazi iz opine.
Davor se vraa k Jelenku. Nesto su se sporazumjeli, na sto mladi zapovijedi
plemiima;
- Na konje sv i koji zele vidjeti sto jos nisu vidjeli.
Poskakali su SM u sedla od radoznalosti i zelje da vide nesto sto bi zadovoljilo
njihovo c;ji>iLV];k.
A onda Jelenkn odreduje pred opinom najmladim plemiima handerija:
Hajde, neka banderij ide naprijed da slava bude vea.
Ogledali su se za svojim kapetanon. la ga pitaju. Ali on je otisao u opinu
zajedno sa zupanom I odlue poslusati Jelenka. Vue ih znatizelja i bez pnanja
kapeumova s.u svi na okupu, pitajui: Kojim putem da idemo? Ravno cesiom
N uko ne zna sio Jelenko :ma na umu. Ali ini im se da Kusevi kani osudenika
povesti u sumu da ondje izvrsi k a/mi l o doka/uiei si ruci kojim ih je poslao.
Krenuse. J_ banderija odmah Drazeni. Cim je osjetio pod sobom i ja. ve se
(Oporavlja. Ruke su mu svezane unatrag, ali noge su mu Mobodne. Moi su ih
odvezati da uzmogne jahati. Cvrsto se opre o stremen. Konj i cesta pribiru
njegove misli i smanjuju stravu. Osjea mogunost bijega Ako zabode ostruge
konju u trbuh, odjurit e. A posadili su ga na njego, a vlastitog konja. Cesto
je pokusavao jahati na om konju, a da ne uzme u ruke uzde iz prokSenosti i
besposlenosti. Sada
69
bi mu to moglo koristiti. I misli mu zaigraju u mozgu, lete, traze, sklapaju
plan kako bi utekao i spasio se.
Ve je priseban i zna: mora se pritajiti da nitko ni u pogledu ni u kretnji ne
otkrije sto misli.
Skrutio se, usutio, spustio glavu i zuri preda se kao zvijer u kavezu sto eka
kad e se zeljezne resetke naas otvoriti da se baci u slobodu.
Sa svake strane su po dva konjanika. Ali to ga ne strasi. Mora ih zaskoiti i
prikazati se kao da je potpuno potisten, slomljen i predan sudbini. A njegov e
konj, im ga udari ostrugama u trbuh, divlje pojuriti.
Sve vise se saginje, ali se vrsto upre u sedlo.
Iza njega Simuni i drugi zagrebaki i turopoljski plemii, tek onda Jelenko i
Davor.
Povorka ide cestom. Prolaze kraj grmlja. Izmedu lisa spazi Drazeni blijedo
lice ispod pee. Naas mu sine u oima. To je Jasenka. Premda crnu peu nose
stare zene. Ipak se nije prevario. Ona je. Samo trenutak i ve je lice isezlo.
Glava kao da se povukla iz grmlja ili je propala u grane. Ne usuduje se ni malo
krenuti glavom onamo da ne bi svratio na sebe paznju pratioca. A htio bi da vidi
nije li tamo iza grmlja jos tko drugi. Misli rade i oi neprestano gledaju
naprijed gdje se iza oranica pomaljaju sume. Tamo e ga voditi Jelenko. Tamo e
on izginuti u trenutku kao da ga nikad nisu uhvatili ni vodili. Suma mu je
siguran spas.
Povorka je ostavila grmlje uz cestu i posla gore, kad se odjednom iz sikare
digne muskarac, nosei njezno zensko stvorenje u crnoj haljini. Mlada u crnoj
pei klonula je kao bez duse.
Sve je Jasenka gledala oko trista koraka udaljena od opine. Ugledavsi brata u
povorci, htjela je kriknuti, otrati mu u susret, ali od uzbudenja klone u
zaklonistu i srusi se na ledinu od prevelikih uzbudenja koja su potresala
izmuenu dusu. Vjerni Jelenko v momak brzo ju uzme na ruke i nosi ispod gustih
stabala. Za njim tri stara gazdarica da pomogne mladoj gospodarici.
Pohitali su prema Kusevievu dvorcu. Nitko ih ne vidi, nitko se ne osvre na
njih. Svi su upiljili poglede u povorku sto kree cestom, svi zure za njima da
bi bili svjedoci sto e se dogoditi s osudenikom.
Jahai napreduju polagano kao da se ne zure. Banderij kree i ne zna gdje e se
zaustaviti.
Tako su jahali pola sata, kad se odjednom u prvim redovima pojavi sivi oklopnik
i zapovijedi povorci da skrene desno.
Drazeni spazi zaokret i sav se strese. Suma je bila njegova nada, tamo bi mu se
bilo lako spustiti konju na vrat, zubima uhvatiti grivu i potjerati ostrugama u
gustaru. Kad stigne na zaokret, izvrsit e svoju namjeru. Njegov konj nee ga
ostaviti.
I eka spreman da izvrsi posljednji pokusaj. Jos vise se spusta naprijed. Stigao
je. Zaokreui, ostalo je izmedu momaka i njega dosta prostora. Zaas zabode
ostruge u tijelo svom konju, spusti se na njegov vrat, zubima uhvati grivu i
dade mu smjer. Od boli konj poskoi i divlje jurne ravno cestom koja vodi u
sumu.
Sva se povorka uskomesala. Poklici, krikovi, dozivanja i dvadesetak konjanika
divljim trkom dade se u potjeru.
70
jedan je od njih iskoio daleko naprijed. To je Jelenko. Bijesna trka
c.imo nekoliko asaka. .
uajei,.pnko brzo dostigne bjegunca, pograbi uzde i zaustavi ga. Ali ga
razeni goni, udarajui konja mamuzama i on opet juri, Jelenko s njim,
ne P3oUseZdaUjeUkonjl podivljao. Ali i onaj koji ga zaustavlja. Svom
-m ..se uza ni i ncvr uli n: snagom drzi i nateze uzde. zest,nom ja*uza ^^
^ bjcgunceBi drugi jahai. Jedan uhvati
bieguneva konja s druge strane i silom ga zaustavi. Konj izranjen po
trbuhu divlje skae i u.milie se. .......
Skinite Dra/n, - zapovijedi Jelenko.
Jedan konjanik pograbi Drazenia, drugi prereze uzicu kojom je vezan za sedlo.
Skinuse ga i povukose dolje.
Tako. to je dobi. zadahtan promrsi Jelenko. - Jedan momak neka side i
ostavi svojeg konja.bjeguncu.
Brzo su izvrsili njegovu zapovijed. ..,,,_,, t.
l opet se Drazeni n na sedlu, dasui i kunuci zlu kob. Jelenko
mu dobaci:
c .
, ...
- Priznajem, mudro si izmislio kao sto su tvoje podvale i himbe bile
mudro smisljene. Ali nadrljao si i ovog puta.
- Tko bi ikad slutio d;i bi mogao da izmisli ovakav bijeg.
- Vjest je na bijegu kao sto je bio vjest na zloinu. Morate mu
priznati, a sada natrag.
Nakon ove Jelenkove odredbe Drazeni osjeti da je sve svrseno.
Kupa se u znoju i ini niu se da ^;.e MUIM liruuot: srur^i n^oiu SL--pusti sa
sedla i udan glavom #neJto tvrdo i tako utekne jezovitoj osudi.
l povorka krene nesto brze.,: . , , - .
ftjRAZENIEV$ASTELAN
Sumskim putem najbrzim trkom, juri Lui, Drazeniev kastelan, da
sto prije stigne u sumu ki i Brandenburga. Cim je Drazeni pred opinom
razotkriven, M . mu je to kriomice njegov momak u zupanov dvorac. Ne rekavsi
nikome nista, on je potajno uzjahao konja i udario
prema Lukavcu.
S njim je pos;i< i momak glasonosa, ali ovaj stalno zaostaje, jer
kastelan divlje jun.
Drazeniev pouAlamk sretno je umakao, nitko ga nije sreo itavim
Putem jer su svi bili nkuplieni pred opumin. ;i L! n /n: ;n,,\a duu >.. odvKe
Je daleko da ondje Stogod saznaju.
Napokon je l U^L stigao u iume koje pripadaju gradu Lukavcu. Tu s" mu svi
putovi poznati. Nakon trke, nar" ^ n --- "- ll nedkni " ni yJ|e ?-na daje
uvijek straza Pencingerovih lugara.
Viknuo je pred kolibom nekoliko puta. Vrata se otvore i dva snazna cY)eka
izla/e:
- Stoje, gospodine, da ste tako zadahtani? - upita ga Pencigerov bradati
pouzdanik.
- Nemam kad govoriti. Gdje je gospodin kastelan? U dvorcu?
- Nije dugo sto je ovuda pojahao u Lukavac.
-il.e
ogej
- Znate li sigurno da je otisao tamo? Moram ga odmah nai. Pjv> ito govorite.
- Sasvim sigurno. Stao je ovdje nekoliko asaka i dao nam nalo:
- Kakve naloge?
- Kada se vrati crveni oklopnik iz Turopolja, neka mu uC..
brzoteom javimo u lukavaki dvor. |
- Dajte mi jednog od vasih konja. Moj je odvise umoran. Sum <, . _ kastelanom.
I sisao je, dok je jedan od dvojice lugara otisao da mu dovede konj Ovaj drugi
ga dotle ispituje:
- Gospodine kastelane, nesto se moralo strahovito dogoditi. \". sasvim
izoblieni.
- Nije udo takva prokleta sudbina. Tko bi to mogao vjerovati
- Dakle, nesrea?
- Golema nesrea za mojeg gospodara? i
- Valjda nije ranjen? Zar su mozda Turopoljci navalili?
.-r - f)st.i\ itc nic. nemam kaci goMM :.i Mini mi se pamet. "Vt svu sreu
hip,: a d\ i -i i,dal]e:i . >d opine l IKK a hi se v;etili i mene. a i
uda je moj
gospodar izgubljen. Ovako u mozda ipak dospjeti da mu dovedem] pomo.
- A sto se dogodilo s njim?
- Tko bi znao sto sada s njim rade. Zacijelo e ga zatvoriti im su Ugledali
njegovo lice. Platit e to skupo tko god je uinio.
- Ja nista ne razumijem.
- I ne mozete to razumjeti. Neki sivi davoli su se bacili na Dotle je stigao
Luiu i njegov momak koji je zaostao i pita ga:
- A ne znas tko su ti razbojnici koji su mojem gospodaru pomrsili raune?
- Ne, gospodine kastelane, im je sivi protivnik sjeo na leda crvenom oklopniku
i otkrio ga, bio sam kao lud. U prvi as nisam mogao ni vjerovati da je to lice
naseg gospodara. I prva mi je misao bila da vam brzo javim, a ne da pitam tko je
taj sivi vrag. I drugi nisu nista znali, takva je strasna bila vika. Bio sam
sretan da mogu umai pa sto prije k vama.
Ve je lugar Luiu vodio drugog konja. On skae na sedlo i bez rijei krene
uskim puteljkom prema Lukavcu.
Tjerao je kao pomaman sivca, drsui od strave, neprestano mislei ito se pred
opinom Turopolja dogada s njegovim gospodarom.
Nista ne slutei, lukavaki kastelan vraao se iz sumskog dvorca i polagano
dojahao u grad Lukavac.
Ulazei u dvoriste, odjednom ga zaustavi buno drustvo mladin
muskaraca. S njima su n ljepotice. Prepoznao je gospodu i gospode koji su bili
gosti kneza Brandenburga u njegovom krapinskom dvorcu.
Veseli mladi ljudi pohitaju k njemu, pozdravljaju ga. Lijepa mlada zena prva se
nade pred kastelanom i klikne:
Gdje ste. gospodina barune? Zar ste bili na Medvedgradu? Pozdravio je i stao se
ispriavati da ga zaokupljaju veliki poslovi, a
tada upita:
.- Kada ste stigli u Lukavac?
- Bas juer prije sumraka. Bio je divan put. l druge dvije lijepe zene nristi.pe
k DK-n:u. a i/a njih gospoda. Dok se pozdravljaju, zapita ih.
Cemu imun zahvaliti tu veliku sreu da vas opet vidim u
Lukavcu1.
Bas ne bih rekla da vas nasa blizina usreuje-veselo e barunica
Marcela.
Pun sam brige zbog proljetnih poslova na polju, a ove mi nisu
dopustile da moja srea /abhiia s\ im iUKi;| i adi isti kad Nam \as uuledao
Drski ovjee, kako umijete divno lagati.
- Vi stalno drugujete s vraziima, lijepa barunice. Htio bih znati koji je to od
lijepih da volci a bio tako jjuha/an i podsjetio \ a^ da poli a/i te svojeg
starog obozavatelja u Lukavcu?
Znam na sto nisanite. Varate se. Odve su gospoda ljubazna i vesela i vrlo me
dobro zaha\ljaju. dakle, m mh -.e bila ni sViia da i o\dje ima nekih kavalira
koji su mladi, ali dosadni kao markgiol Danijel. Dosla sam jednostavno da se
smijem do besvijesti. A gdje nema Petra Pana, tamo se ljudi smiju samo pri
potpunoj svijesti.
Gle. gle. dakle. Petru Panu iskazana je ta velika srea?
- Ni izdaleka njemu, \ec njCLiimni salama Mi smo, dakle, dosli da ukorimo kneza
ito nas tako dugo zanemaruje. To se jos nikad nije dogodilo.
- A vi ne znate zasto se ne mie odavde?
- Sto? Zar ie mo/da ovdje kakva ljepotica koja nadomjestava sve nas?
- Ne znam Mislim da nije to uzrok - izvinjava se Pencinger.
Vazno mu je da nisu mMa -..i/naic u (ioidani. Ml.-.d.i Va: un\ >. r. rlja dalje:
Stigli smo juer u dvorac i podigli silnu buku. Potkastelan nas je upozorio da
nismo sanu Vi l i dvorcu visoki gost, ak poslanik pape. Naravno, morah smo se
sklon, u u. uiiiu- kiLL\o!K: Iijep^ --ojC /a^i ai^Io je odlian poslanik,
rodak kraljevske kue DEste. Tu se moramo vladati -rio oprezno.
-^ Uza sve to mj CL nu i j\_i < prirediti krasnu veselu proslavu. To
smo /"trazili od kneza *- razjasnjava druga ljepotica, a gospoda povladuju.
- Orgije nisu mogue u prisutnosti takvog dostojanstvenika - upozori ih
kastelan.
-- Sad razumijem zasto se Petar Pa n usu ; k \i\ a oa nam PUH-MI neku veselu
predstav u. U pravo smo prenerazene Vas dvorski lakrdijas pravi je
72

pogrebnik, samo bulji preda se i nista ne govori. Nije ni udo da je knez sasvim
sjetan pokraj njega.
- Bio je bolestan - primijeti, ali ljepotice ne posveuju tome paznju.
- Da, to nam je rekao, a sada zelimo u slavu njegova zdravlja prirediti slavu
smijeha. Trazimo od vas da zapovijedite Petru Panu neka nam priredi nesto
naroito veselo. U Krapini su nas svi ostavili. Nitko se ne brine za nas. Ni
knez, ni vi.
- Zalim, lijepa barunice, rekoh vam: u gradu je gost zbog kojeg ne
mozemo i ne smijemo zbijati sale*. Ali idem da vidim sto je s knezom pa
emo ve nesto ugovoriti. i>-v u u;
l on ostavi gospode i uputi se u kastelanski ured.*- M!T"H ,..-,. Nasavsi
samoga potkastelana, upita ga: ,#&- - Sto je s knezom?
- Nee umrijeti. Ve je prosetao trijemom i zapovijedao gromkim glasom kao da
nikad nije bio ni bolestan. Pozdravio sam ga, pokusao sam mu kazati kako se
radujem sto je ozdravio, a on me odmjerio bijesnim pogledom i posao dalje, onda
je krenuo u blagovaonicu. Kad sam tamo dosao da ga zapitam sto zeli, nasao sam
svu sluzinad kako stoji pred njim, a on im objavljuje da je preuzeo svu upravu
u dvorcu i da ga svatko mora slusati ako nee da izgubi glavu.
- To je, dakle, to je nesto novo. Oito me kani skinuti sa asti kastelana?
- Tako se i meni ini. Upravo sam vam htio poslati brzoteu da vam to javi.
- Nista se ne boj. Priredit u mu sutra veliku slavu i donijeti mu na srebrnom
pladnju turopoljske povelje i zapaliti ih pred njegovim oima. Onda es vidjeti.
- Danas do veeri sve e biti u mojim rukama. Crveni oklopni k otisao je da ih
pokupi.
- Kad bi ih mogao tako brzo pronai?
- Zna vrlo dobro gdje je koja skrivena. Sam ih je zakopavao i skrivao sa svojim
turopoljskim drugovima.
- Divim se vasoj dosjetljivosti, gospodine barune.
- Uzalud mi moja dosjetljivost kad se on ne bi znao tako divno pretvarati. I
zato znaj: sutra na slavi donijet u knezu te povelje i javiti mu da su svi
turopoljski plemii njegovi podanici. Neka ih sada pozove medu svoje vojnike s
kmetovima i neka im zapovijeda. I sva njih"va imanja pripadaju Lukavcu. Vidjet
es ti kako e me knez zagrliti i onda je vjeno moj. Ve sutra mogu uiniti s
Gordanom i njenim sinom Sto me volja.
- Sad razumijem zasto ste tako veseli.
- A sto radi papinski poslanik?
- Govorio je s knezom vrlo kratko vrijeme i povukao se opet u svoje odaje. Petar
Pan bio je dva puta kod njega, ali Sto su govorili, naravno, ne mogu znati.
- Idem sada k njemu, stalo mi je da steknem i zadrzim njegovu sklonost. A tebi
je duznost da se pobrines za sutra. Zelim da bude velika
Barunica Marcela i njezino drustvo bas su mi dobrodosli Kako im
g mn palo na um da se pojave, a da ih nismo zvali?, . ...
je samo \. ^^ ^ ^ /;,pan|cn, kad su se juer pred mrak pojavili.
>, -"" A-i ie Marcela \ e izgubila strpljivost jer markgrof tako dugo ne
dolazi u Krapinu. Luda je za njim. Gutala ga je pogledima svojih
lijepih oiju.
Kad bi ga samo progutala? _
On je neprestano s knezom i uvijek nesto tiho i povjerljivo
razgovaraju," a im se ja pojavim, usute.
^ Svi e oni nestati odavle kad ja Ine a -pet i > l i n usvoje sake,a ,o e
biti sutra. Nakon i-p/he svi su moji zarobljenici.
Pred papinskim poslanikom ne mozete izvoditi orgije. Njega u sutra odmamiti iz
dvorca. Taj mladi pop oito nije mnoeo nauio na kraljevsk im d\<>io\ ima "l
"^inia nm ie/i pi^lodusnost i povjerljivost. Moj je plan gotov, sad idem da mu
se poklonim. Krenuo je sam u pi kat pa se dade najaviti Stjepku. Kad mu sluga
saopi da ga poslanik oekuje, pokuca na vrata i duboko se klanja:
- Dolazim ravno s Medvedgrada. I opet se moram vratiti. Stigao sam samo da pitam
kako se asni gospodin osjea i ima li kakvih zelja.
_ Vrlo ste pazljivi prema meni. gospoumeKirmii:. Sve i L uVilijepr1 i dobro
nasmijesi se Stjepki naivno jedino na dvoru nedostaje malo veselja. Vas
lakrdijas zasluzm bi naziv trageda, a ne lak unjasa. Nisam uo od njega niti
jedne vesele rijei. Bio je kod mene, ah uzalud sam nastojao da se razonodim.
Cini se i kne/u ne prija to njegovo mrano lice. Malo prije potuzili su se na
njega i knezevi gosti. S potpunim praumi Rekao bih: tome se ovjeku vrze po
glavi mrznja prema vama, gospodine kastela ne, a ne duznost da zabavlja kneza i
njegove goste. Upravo je neprijatan.
Naivni pogled mladog poslanika i njegove uvjerljive rijei ispunjaju Pencigera
uvjerenjem da Stjepko go\ ori istim \ to ga ponuka da bude jos ljubazniji i
nastoji ga sasvim pridobiti za sebe.
Petar Pan vazda je sp1c(Vaiu brinui se kako bi mene izbacio iz knezeva srca. To
je posve uspio To sam vise sretan sto nalazim kod vase milosti hladno
prosudivanje, unato vasoj mladosti.
-- Mladost nije zapreka da /ivin pnnna! i a na M >t !--..:x Ve tamo na
opkopima bilo mi je jasne d.a vas lakrdijas smrtno mrzi, ali zbog kneza kojemu
je nosio lijek zauzeo sam se za njega. Steta samo sto njegova mznja osteuje
razonodu koju ovjek treba na odmoru. Zadovoljan ovim rijeima, Pencinger
izjavi:
Osjetio san da je moja prisutnost ovdje potrebna:^"-
__- Mozda nije potrebno da lakrdijasa kaznite, ali vjerujte: nema
knezevskog dvorca, a ni kraljevskog, gdje bi se dvorska budala usudila
ovako nemilo ponasati.
- Otudio mi je kneza pa se sada smatra gospodarom na dvoru.
, - Otudio vam je kneza ! mda\a ^nsptulai ne/r;, ji:nMidivati.,K.ad
budem s njim razgovarao, upozorit u ga da vam Cini krivo.
"5
Kastelan se rastapa od radosti i odmah i/javi Stjepkuda e biti sve p0 njegovoj
zelji.
Smjesta otvori vrata i pozove slugu da mu nalozi da pozove Petra Pana. Onda se
vrati svojem tiosiu. sjedne mu nasuprot i stade se i?vin|avati zbog buke koju su
oito podigli juer gosti.
- Varate se. Ne smetaju me. Rekli su mi da su knezu stigli gosti,. a
:.iime se radujem. Harem emo i m a i i malo druslv a; pa i /e usku L:
l)iilio\||c
zene, ako su estite, pruzaju lijepu razonodu. A nasa zarobljenica se ne
pokazuje, oito je vrlo potistena.
- Neizmjerno zalim tu lijepu zenu, asni gospodine, to smijem reci
samo v ama n eti] i oka. ali mem MI \e/ane i uke. Kl a1|c\a /apmijed lesko
me obavezala daje drzim ovdje. Nista joj ne manjka, obasip] iem ,- svim
udobnostima, ali kralj mi je nalozio po svojem poslaniku da -nu odgovaram za nju
svojom glavom. Mozda ete vi, asni gospodine, moi sto uiniti kod kralja u
Budimu?
Zapanjen tom drskom lukavosti, Stjepko je ipak zadrzao naivni smijesak na usnama
i spremno odgovori:
- Razumijem vas, gospodine, i odazivljem se vasoj zelji, to vise, sto
sam gospodu uzeo pod svoju zastitu. .1 "s d \ a da n a ai x- o \ Lije od m a
rati, a
zatim pohitati u Budim. It
U to se u sobi pojavi Petar Pan. Lice mu je zalosno i mrko kao daje
sada dosao od neijeg odra. Mrko se pokloni i pozdravi. Pencinger ^e
isprsi pred njim i da pokaze koliko uziva sklonosti u papinskog POM.I-
nika, sjeo je kraj njega i mrko pogledao Petra Pana. .
- Sto mislis lakrdijasu, zar te drzimo ovdje da uinis ljudima bota-vak kod nas
nesnosnim?
Petar Pan se duboko nakloni i ne veli nista.
- Cini se da zaboravljas kakav se odlian gost nalazi pod insim krovom. Ili
tvoja bezbozna dusa kani prosvjedovati protiv crkveno dostojanstvenika? Poznajem
te, Petre Pane, mrzis svakoga tko nos sveeniku haljinu.
"Dobro me ustinuo" - veli u sebi Petar Pan, "samo sto sam ja ni sreu u milosti
ovog mladog popa." Zatim se pokloni i opet ne veli nista
- Bezboznik je on - nastavi Pencinger, gledajui Stjepka - pa M pretvara da vas
toboze ne zeli uznemiravati. Lijepo e kralj gledati kad nU isprippvijedite da
vas je otjerao zapravo dvorski lakrdijas. Ali ja u m" izbiti iz glave njegove
line osjeaje. Mrzio ti, Petre Pane, sveenika ili ne imas se pokoriti.
- Sto mi je initi? - pita Petar Pan vrlo mrkim glasom.
- Skidaj sa svog mrkog lica tu mranu masku i zabavi odlino] gosta. Danas i
sutra, bio dan ili no, neka su u dvoru sveane saljiv" predstave. Ne igraj se s
mojom strpljivosu. Sad idi.
- Pokoravam se vasoj zapovijedi - veli Petar Pan i izlazi iz sobe
- Mrznja mu viri na oi i usta i na usi - primijeti Stjepko. _- Zahvaljujem,
gospodine barune. Nisam mrane udi, vedar sam i zelju1 vedrine oko sebe, pa e
mi ona dva dana biti mnogo udobnija i veselija
Pencinger odlui da jos ostane u razgovoru sa Stjepkom. Ali se naglo
vrita Na pragu se pojavi potkastelan. Nije dosao u pravi as i Snrineer mu
odmahne rukom da ide.
Ostavi me kad govorim s odlinim gostom. Ihrito tome potkastelan ne odlazi, ve
pristupa blize.
Oprostite, gospodine kastelane, moram vam kazati: nasi su u Turopolju dozivjeli
strahoviti napadaj. TU _ Ne bojim se. Odbit e ih i pokositi.
Ne gospodine kastel me pojavili su se neki sivi oklopnici s crncima i
itavom malom vojskom i razotkrili crvenog oklopnika. "U Kastelan skoi i
pohita prema svojem pouzdaniku:
_ Tko to veli. .
Ovog asa dojahali su Lui i njegov momak. Ovaj je vidio crvenog oklopnika. na
njemu je lezao si\i i otkrio ga l iko /na M o M- sada
ve tamo dogodilo.
Sive oi u blijedom kastelanovom licu ukoile se. Stjepko opazi kako mu /noj
oblio elo Ne moze prikriti uzas. I potrao je bezumno prema \ratima. Tek tamo
se sjeti da nije svojeg odlinog gosta ni pozdravio, l odmah se vrati k
St.iepku:
Sto puta vas molim, ne zamjerite. Imamo neke pobune nasih kmetova, uvijek smo u
borbi s tom eljadi u ovom kraju i upravo mi javlja ju da se nesto neoekivano
dogodilo. Moram smjesi a OM.niti d\nrac i /bilja ne znam kad u se vratiti.
- Razumijem vas. uospodme kastelane, neu vas ni asak zadrzati. Nadam se da
emo do veeri opet biti zajedno.
- Ne /nam. vasa milosti, vjerojatno u biti prisiljen da sam idem upokoriti
buntovnike. Ipak. do Mina eu nm/da biti ovdje Molim i/nesite svoje zelje
potkastelanu. Ni do ega mi nije toliko stalo koliko do vase udobnosti i
razonode Ako se lakrdijas ne bi pokorio mojoj zapovijedi, smjesta se potuzite
potkastelanu
Brzo se oprosti, odla/i trijemom, gotovo tri u kastelanski ured.
Tamo ga eka Drazeniev kastelan Lui.
Sto se dogodilo? - vikne jos na vratima Pencinger.
Lui mu br/o ispripovijeda, stoje uo od svojeg momka, kako su crvenom
oklopniku skinuli vizii i kako je tamo vidio neke sive oklopnike i itavu etu
momaka
Zar ste poludieli - vikne Pencinger. - Gdje bi Turopoljci uzeli toliku vojsku
da svladani moju vojsku i otkriju vaseg gospodara?
- Ne. to je bila neka druga eta koja je dnjaliab kasnije i zaprijetila vatrenim
oruzjem.
Ceta koja ima puske? - zapanji se Pencinger. - to bi mogli biti samo ljudi i/
Budima. a ovi ne bi napadali l )i a/eniea Da ni MI oni s ratista?
Ne znam. gospodine barune. Valjda nisu oni na ratistu doznali da Je Gordana
uhvaena i vratili se? Mozda Damir? To mu se ini vjerojatnim.
Covjee, je.U tvoj momak, pouzdan?
Pametan je. bistar i odan mi je kao ocu. A itavi banderij turo-Pliski spremao
se danas na nesto jer su svi bili na okupu, a ova je eta djui ila odnekle i
sasvim su drugaije odjeveni nego nasi, u nekakve sive
76

odore. S njima su dva oklopnika s vizirima koje nisu skidali. Moj n< <uiak
bio je tamo dok nisu razotkrili moga gospodara.,
- Kako je mogao do gospodina Drazenia da mu skine vizir?
- Ponajprije su se pobili na maeve. t - Uinio je ludo kad je pristao na
to.
- Prisilio ga je sivi. >
- Tu nema Sto dalje raspravljati. -" - "f
- - I ja tako mislim, gospodine barune. Sav drsem za sudbinu s\ o lu
gospodara. Zacijelo su ga zarobili. -
- Sto su radili moji vojnici?
- Siva je eta u njih uperila puske, a od toga se boje i strepe i morali su se
predati.
Pencinger izbaci nekoliko bijesnih kletvi i pograbi potkastelana.
- Idi brzo dolje. Sve sto je momadi u dvorcu neka uzme oni/je.
neka sedlaju konje. Moram ostaviti dvorac, a ti pazi naroito da bude
mladom poslaniku sve po zelji. Ali knezu ni rijei o tome. .
Potkastelan pohita dolje. Pencinger ponovo ispituje Luia. Ne moze
mu nista novo kazati, ve opetuje ono sto zna.
Onda Pencinger odredi.
- Moramo odmah u sumski dvorac. Dostaje tamo momaka. Sam u vas predvoditi. Ali
prije svega treba nam poslati u Turopolje nekog uhodu da pogleda sto se tamo
dogodilo da nam donese daljnje \ijesti.
- Moj momak poznaje svaki kut u Turopolju. Samo bi mu trebalo
izmijeniti odijelo. -
- Tamo u sumi ima seljakih odijela.
Sisli su dolje. Sam Pencinger stade pomagati pri osedlavanju konja, J t
onda ostavi dvorac i divljim trkom krene u knezevu Sumu. -*
M,-, i , .11 iiii L ; ui|a -.r Tii.ii T,i n ti Stiepkov u sobu i stade se
prevnati u
tihom neujnom smijehu i objavi: (tm)
- Izvrsit u zapovijed gospodina kastelana.
- Neka je pobuna u Turopolju i zato su ga zvali. Potkastelan. rekao da je crveni
oklopnik raskrinkan.
Petar Pan se zapanji i siroko rastvori oi:
- Ako je pobuna, onda neka bude blagoslovljen onaj koji ju, zapoeo. Trim odmah
priopiti gospodi Gordani.
IZVRSENJE OSUDE
^M Povorka s Drazeniem skree putem. ,>/,.i, -- ^
Stigli su pred Kuseviev dvorac. Drazeni pogleda preko ograde u
dvoriste.
Cudno je to. Cini mu se da povorka nije stala pred dvorcem. Banderij
ide dalje? Dakako, nee oni u dvoriste, samo njega vode s onkraj ograde.
Jelenko trazi zadovoljstinu svojoj osveti da proslavi svoj dvorac
odmazdom protivniku. Da, tako e biti. ... - . - ... . .
m
78
l niegov je konj stigao uz ogradu. Sad e otvoriti vrata i uvesti ga u Kuseviev
vrt.
Sto je? Muti li se njemu svijest? Zar ovo nisu vrata u Kusevicevo dvoriste? Oni
idu pokraj njih? Ne otvaraju, ne ulaze?
Malo podigne gla\ u da se uvjeri. Zar je smuen od strahota koje je dozivio ili
su uistjnu prosli uz ogradu, a nisu se zaustavili.
Pred oima "u je oblak. Ipak razabire drveni Kuseviev dvorac. Nikoga nema, a
oni prolaze kao da .leleiiki > tu ne slan uje Sto to mora biti?
Jedva mu zamagljena svijest ustanovi tu injenicu, trgne ga nesto novo. pred
oima mu je sasvim nova slika.
Kroz drvee zabijelili se zidovi s trijemom na koji se oh.iraju prozori Granato
drvee poraslo je vrtom. Procvali buseni jorgovana. I zidani dvorac. Oko njega
ograda napola zidana, napola od rczamu: drveta. Sve blize mu dolazi slika ili se
on primie k njoj. Zar ie to predoba ili uistinu prilazi k zupanovom dvorcu
Srce mu poinje kucati, osjea dusu. U njemu drse. Dah mu se vraa i nada u
zivot ponovo zakola. Pogled trazi s onkraj ograde zupanova dvorca, tamo bi morao
biti njegov kastelan Lui, onaj koji nije dolazio ni blizu pred opernu
Prepoznaje nekoliko lica njegovih momaka. Kastelana nigdje
Kako je to mogue da nije dotrao ni on, ni tko drugi od njegovih momaka?
Tamo pod trijemom u prizemlju nekoliko zena gleda iza stupova. Digne pogled na
zgradu, tamo negdie mora biti ona. Prsi mu se nadimlju, misli bistre, snage opet
pribiru.
Od pogleda na taj dvorac probudi se. Tu mora nai spas, ali nesto valja uiniti.
Mora vikati, kliknuti, dozivali nju koja ga ljubi. Ona e uti, dotrati, baciti
se na put kojim ga vode. Ne moze dopustiti srce da Jelenko izvrsi svoju odmazdu,
ona mu nee dopustili da Jelenko izvrsi osudu, Ona ga ljubi i u njoj je njegov
spas. Ali ne smije ostati miran.
Ne moze proi kraj njenog dvora, a da ne bi gromko i/viknuo njeno ime i zatrazio
njen LI poni oe. Jelenko Kusevi je zaboravio da e se posluziti njenim imenom
Ili mozda ona nije tamo?
Ledena mu zima j tosti uji kroz tijelo pri toj pomisli. Bez daha gleda kako se
banderij priblizava prvom uglu ograde.
Pogled Drazenicev zapne o prve redi \ e nandeiija. Neka ruka U crnim bojnim
rukavicama SUM u v is. Sivi konjanik zaustavlja konjanike. Zasto to ini? Sto
hoe? Ne moze vjerovati. Ipak, jahai se zaustavljaju ispred ograde zupanova
d \. >i e a Za njima svi oni sprijeda i oni straga zaustavili se. On ne uje
vise topot, ve samo neke odredbe, hitne primjedbe, udenja, zaprepastenja,
osvele zednih i zlokobnu radost.
U tom dvorcu kim Jelenko i/v i ni osudu suda? Tu kani zadovoljiti svoju
odmazdu. Tu pred njenim dvorcem? Njoj naoigled? Zar se Prometnuo u zv jer -
pita se Drazeni.
Ipak sijevaju u dusi iskre tajnih nada. Ako Jelenko hoe izvrsiti osvetu pred
njenim oima, onda je spasen. To ona nee dopustiti. Ne moze dopustiti
Neka samo pokusa Jelenko. Drazeni vise nema straha. Ona e mu
79
istrgnuti iz ruke britku ostricu, dogodilo se sto mu drago. Bacit e se preda nj
i zakriti mu put do jezive osvete.
U bunilu gleda oko sebe kako silaze s konja, kako se spremaju na nesto sto mu
sve vise ozivljuje njegovo pouzdanje.
U dvoristu topot konja, zveket oruzja, poluglasne rijei, udni zamor, sve to
dopire do Vilenina uha kao mrmor uzburkanih valova rijeke. Nista ne razumije,
nista pravo ne razabire, samo gibanje konjanika.
Nastoji nesto i uti i pruziti glavu kroz prozor i pogled upire onamo. Neka
bijela maglica zamuuje joj vid i sum u usima zaglusuje sluh, oajna obrati se
staroj gospodi pored sebe:
- Tetko, kao da su to nasi? Prepoznajete li koga od njih?
- Vidim neke sive momke i nekog sivog oklopnika s vizirom na licu. Ali i
Pogledia vidim, i Arbanasia, i Simunia.
- Sve su ih zarobili?
- Ne izgledaju kao da su zarobljeni. A ne vidim Lukavane. Ili su to ovi sivi
koje vodi taj pleati ovjek s vizirom na licu.
- Cujte, tetko, nije li ono tamo Jelenko? I on je u sivom oklopu. Ispod vizira
ga prepoznajem.
- Pazi! Svi gledaju gore, a nitko nista ne kazuje. I Drazeni gleda.
Vilena pokrije lice rukama da ne bi susrela njegov pogled. Sve joj se ini da
joj netko para itavo tijelo ledenom ostricom. I sve je boli. Misli su joj
postale kamen i tiste je. Praznina je u mozgu, mir i zebnja. Nista ne zna sto se
zbiva oko nje.
Tad osjeti da je netko drma i skida ruke s lica.
Usred sobe stoji Smiljan Pogledi. Blijed, zabrinut. Gleda je gotovo
prestraseno. Nekako je pognuo glavu. Govori promuklim, stranim glasom, kao da je
opetovao nekoliko puta iste rijei:
- Gospodice Vileno, odredili su mi da vas pozovem dolje, a vi mozete i odbiti,
mozda je dobro da otklonite taj poziv.
- Da otklonim poziv i da ne idem dolje?
Napokon je shvatila sto joj veli, ali smisao poruke ne shvaa. Tetka je briznula
u pla. To je nekako podize. U tom plau osjea pogibelj koja prijeti njenom
vjereniku, a u Pogledievim rijeima osjea da se dolje nesto dogada stoje dio
njene sudbine. I zuri u njega, a u dusi joj se javlja umorna i izmuena volja da
se otme navali oaja i zdvojnosti, da se odrva i probudi svoju svijest, l volja
upija snagu mladosti i probudi se iz bunila u koje je zapala. Bistri joj se
pogled i stupa naprijed blize k Poglediu:
- Tko salje poruku? . - Jelenko Kusevi. -trt - Zasto velite da bi bilo bolje
da otklonim?
- Jer e biti odve ruzna slika koju biste morali gledati. .. "fiv Ruzna
slika?
Mladi joj se priblizi s dubokom suuti i davno zamrli osjeaji mladenake
ljubavi nukaju ga daje zastiti od svega sto bi morala gledati i uti. I hoe da
joj sve razjasni, da je postedi od onoga sto je eka dolje. Sagne se k njoj i
moleim glasom pruza prema njoj ruke.
- Nemojte sii, Vileno. I neete moi kad vam sve razjasnim. Protiv Jelenkove
volje rei u vam sve.
Sio sve? Zar ne znam da su mi obeah poloziti pred noge megovo , tiielo. ako moj
otac ne izda sveta prava svojeg doma? Dajte da ;Vfin kazem. Slusajte me.
Ali sad ie ve jaka i snaznu, spomen njenog oca kao da je probudio u njoj
Berislavievu krv i kao daje osjetila zelju da dolje svima vikne u lice kako je
na sve spremna jer je ki Berislavieva, ki onih koji su ginuli i siradali za
svoj dom i svoje svetinje.
Ra/gorjela se u njoj \atra Berislavieve krvi i ona otkloni zestokom gestom
svako razjasnjenje:
- Nista neu da ujem. Idem dolje i ne bojim se niega.
- Zar ne znate sto se dogodilo tamo pred opinom?
- Nista ne znam, ali silazim. Istupit u hrabro pred oi istine. Na kriz hoe da
razapnu moju ljubav, neka je prujMie Jelen Kn K.iise\ie. Vidjet e me zlotvor
okom u oko. I njegova osveta nee biti zadovoljena.
- l ne slusajui dalje molbe Po<Aeiiee\ e da mu dopusti saopiti joj golemo
razotkrie. poturi na trijem i silazi niza stube u dvoriste.
U prvi as vidi samo silu konjanika raznih odora, vidi poznata i nepoznata lica
i ini joj se da i h je stotinu Sve joj trepti pred oima i nikoga ne zahvaa
pogledom. Pokolehaojoi ^e u easu \ui: viil1. ali je vista \ol|a da ostane pred
tim ljudima snazna i jaka, pa makar morala pred sobom gledati vjercnikovo
umiranje
Napokon je pobjednica straha i nepeia, pobjednica uzbudenja. Sve je stjerala na
dno duse i stoji vrsta i spi em n a da u M\ a mosti vidi sliku koja ju je danas
neprestano progonila.
Pogled joj uporno trazi vjerenika. U jednom trenutku njihovi su se pogledi
nasli. Samo je stisnula usne da zaustavi svaki poklik koji bi je mogao pokazati
slabom
Njen vjerenik mlad. lijep, ponosit, na sedlu svezanih ruku unatrag. Njegova
ljepota kao da je neeijem ni-mLmi /VK>m i/i;a*Ka/u:a f >>. N;, mu mutne kao da
je u njima ve runiu/ik umu anj.i Lice je izgubilo svaku boju zivog ovjeka Na
njemu oklop, presvuen crvenim suknom sto je izvezeno zlatom, alijfc razderano i
visi u komadiima. Citavo mu odijelo rasparano i crveni plast visi s rijeka u
komadiima. Slika nekog bijednika kojeg su valjali u blatu i trnju. Samo je u
njegovim zjenicama nada usredotoena u njenoj ljubavi Smrtno blijede usne
prosapu njeno ime:
- Vilena, Vilena1
- Ne bojte se. tu sam - odvraa ona tiho. A svi okolo sute Svi su naulili uha
i zapiljili oi u njih dvoje da uju i vide sto e se dogoditi
Svi su porazeni, mrki, razoarani. Kao da je svima krivo Sto ih je elenko doveo
ovamo "taj dvorac da tu izvrsi osudu, da tu uzme zadovoljstinu, ne samo sebi
ncjio i njima. Kazna dosudena Drazeniu ima zakoni od njih zadovoljiti
/iiiinju /; osvetom. Tu kaznu osjeaju svojom odmazdom i svojom osvetom, ali tu
stoji lijepa mlada djevojka. Zar e popustiti da pred njom sve/n niim- \eu:"
! -a pi;-n,Y-- na -cinia ^ mu rezu jezik, kako je glasila osuda?
Zar ti jos nije dosta V - sapu mu drugovi iza leda. I zupan bi htio d sustavi
njegovu rije, ali on gromko vikne:
80
"1MNA

* t*
Doviknula mi je: u okove s njim. A ja, rasplamen bjesnilc .iekao sam: gospodice
plemenita, jednog dana doi u da vam done {kvadbeni dar nad kojim ete plakati
do groba. j Tiha jeza prolazi dusama Jelenkovih drugova.
Zupan se uznemiri, polagano mu ide blize kao da bi morao od neega1 zastititi
svoju ker ili zaustaviti ono sto Jelenko namjerava. Stao je tik glave njegova
konja i eka njegove namjere koje su se oito udruzile protiv njegove keri. Svi
to osjeaju i svi trnu od pomisli da bi Jelenko za odmazdu pred oima mlade
nesretne djevojke izvrsavao osudu na Drazeniu. l svi su spremni da ga od toga
odvrate. Svi pazljivo promatraju svaku njegovu kretnju i jasno razabiru kako je
malo nadigao glavu i malo zazmirio svojim crnim oima sto sijevaju kroz guste
crne trepavice.
Drugovi osjeaju kakva strahovita oluja pokree njegovu vrelu ud. Kad god ovako
strahovito zazmiri, kao da skuplja svu svoju snagu da sav plamen mrznje baci na
svoj plijen. Nesto je zastrasujue u tom njegovu licu, tako propalom i tako
blijedom. Trzaju mu se misice od usta do ela kao u muci da navale strasti u
njegovoj dusi. I zube je udno stisnuo kao da se sprema zagristi svoju zrtvu.
Nosnice mu se dizu i spustaju. Tijelo mu je nepomino ustremljeno. Sve je u
njemu kao napet luk iz kojeg e sada zvizdati strelice ravno u srce djevojke.
Ona stoji zamotana u crni veo kao u plast zalosti, blijeda i ukoena, predana
Jelenkovoj osveti.
On jos uvijek suti, ali ne od zelje da mui druge mukama neizvjesnosti, ve je
sam sebe uhvatio golemom voljom za siju da svlada bujicu koja hoe da provali u
britkim rijeima na ova blijeda drhtava usta.
Drugovi se sve vise uznemiruju.
"Sto li hoe da kaze? Sto hoe da uini za odmazdu toj jadnoj djevojci" - uzdise
u sebi Pogledi i obraa se neprestano svojim prijateljima, istrazuje njihovo
drzanje hoe li mu pomoi ako se baci na obranu Vilene. I malo prikloni glavu
Simuniu koji mu je najblizi i jedva mu ujno sapne:
- Ne smijemo dopustiti da ovu jadnicu vue na ova grozna muila.
Simuni samo kimne u znak pristanka, ali stalno prati Jelenkove kretnje, pogled
mu je stalno na strazi i hvata svaku munju sto sike s blijeskom osvete kroz
crne Jelenkove trepavice. Oekuje provalu dugo oekivane odmazde.
Onda se njegova usta rastvore i zaori se njegov glas kao odjek groma: j
- Obeao sam vam donijeti svadbeni dar. Evo me: dosao sam d"j
vam ga predam. .
Desnica Jelenkova se makne. Preda uzde konja ljevici. Ta kretnja prelazi kroz
zile Pogled iu i njegovim drugovima. Desna mu se ruka pomakne sve do sirokog
koznog pojasa. Mladi ljudi osjeaju taj dodir kao da im se priblizila hladna
struja.
Ruka Jelenkova ostala je na pojasu nepomina i svi su sada zarobili svoje
poglede u onu suhu, blijedu, snaznu ruku. Njome e sada plaati svoja ponizenja.
U njoj je sav plamen, sva snaga, svaki in njegove osvete. Zahvatili su je
pogledom mladosti koja obozava ljepotu djevojke i sili ih da je zastite.
Dok napeto strazare nau Jelenkovom ruKom, iz njegovih usta opet se
"-nnose plamene rijei
1 sud mije poklonio ovog ovjeka da ja nad njim izvrsim osudu.
Plave oi siroko ^ lasnonk u ,lL-iunka; u jednom jcOmom golemom
, ,"iu Plemenita ljepota lica, obasjana bljedilom muenikog razoa-
nia boli i straha A velike oi uprle su svoje plavetnilo u Jelenka kao
rkoene. Svima se ini da .ldcnko ne mo/c odolieli tom pbvom pogledu u
koiem kao da su se ogledala sama nebesa.
Ipak i dalje zmiri, jos su se vise stisnule crne trepavice, jos jae se trzaju
misii upalog licu vrse se prilegla njegova desnica na kozni pojas. Sve sto
je/ivo u tom \rtu sve je razapeto na kii> M:\i1iovi1oi: ekani a Vilenaizupan. l
Drazemc sto stoji tu kao MITI-vljem oMa.ak IjmKkoi hica Jelenkove usne di scu
kao da osjea na sebi sve gorue poglede ljudi:
- Plemenita gospodice, osuda je glasila da se klevetniku ima odrezati jezik kako
nikad ne bi mogao zablatiti postena ovjeka.
Plave oi su zali cptale: uprle se u daljinu. U njima se odrazavaju misli sto se
sabiru da bi shvatile i predoile sliku te osude.
- Po starom obiaju i zakonu zatrazio sam od suda da meni preda ovjeka i da sam
izvrsim osudu.
Zima prolazi Velenmim tijelom. Jos jae blijedi, a modre oi se zatvore
Zatvorila ih je da ne gleda onoga koji joj to govori, a i in koji se sprema
izvrsiti.
Pogledi i drugovi razbudili se, zbunili, razgibali i nesto mrmljali. Simuni
sape kraj sebe svojim prijateljima:
Ljudi, to je grdno, zvjerski prema djevojci - i okrene se Smiljanu Pogled iu.
- Ne, to neemo dopustiti.
- Jos as da ga ne i/azovemo prenaglim napadom Mora ionako sii sa sedla da to
i/vrsi
- Tiho. opet e nesto rei.
Njegova ruka poseze za pojas.
Zabaene glave i sklopi jenm oiju stoji Vilena jos uvijek na stratistu osvete
svojeg druga iz djetimstva. a njezin otac prihvati objema rukama hamove njegova
konja
- Izvrsitelji osude, pomonici moji vikne Jelenko Cuvaru opine i ranarnik.
ovamo.
Primakli su se k momu. Straga je uzbuna. Pogledi i njegovi drugovi Pokusavaju
se proguran do Jelenka, ali im sivi oklopnik zakri put.
- Ne mijesajte se u njegove poslove.
- Gospodine, ne moze se dopustiti takva nemilosrdnost prema djevojci.
Ostanite na mjestu ne pustam vas dalje.
Samo se as oni zaustave i pogledavaju na koju e stranu prodrijeti kpoz guste
redove Davorovih momaka.
Pogled iu se fini da ga je udarila ostrica u elo. Jelenko poseze duboko u
kozni pojas, trgne iz njega svjetlucavi noz. U zraku nabrusena ostrica. U sve
njih ovog asa ulazi britka strava kao daje ostrica prodrla kr"z njihove zile
83
82

v Samo dva-tri trenutka drzi Jelenko grdni noz u svojoj ruci, a onda ga
jjfredaje uvaru opine. Debela jaka ruka hvata drzak.
% - Da ja izvrsim djelo, gospodine?
<*. - Valja ga svezati da se ne moze micati - upada ranarnik.
Jelenko rasiri ruku. Njegovi vrsti i suhi prsti strse kao pet bodeza zataknutih
u svoju zrtvu. Svih se pet prstiju spusta prema uvaru kao neki znak:
- Ne ti, ja izvrsavam osudu.
Drazenieva glava pala je duboko, koljena mu se saginju, groza gaje zgrabila
zeljeznim rukama i bacila na zemlju. Ono sto je tu palo pred Vilenine noge nije
vise ljudsko stvorenje.
Od te slike kao da se diglo neko svjetlo i obasjalo Jelenkovo lice. Uzitak mu je
na usnama, u pogledu. Siroko je rastvorio pogled, podigao vjede i veo crnih
trepavica se razdijeli, a ispod njih pojave se oi ka blistava povrsina crne
rijeke u ije dno nitko ne vidi, od ijeg dna svatl strepi.
Opet je tisina, samo se osjea brzo disanje.
Trenutana sutnja probudi Vilenu iz ukoenog mrtvila i ona gledne. Zapaza da su
svi pogledi svrnuti dolje k njenim nogama. Tu na zemlji lezi neki stvor kojeg je
ona ljubila kao velikog junaka, ija e se lijepa glava okruniti lovorom. Ali
nema kad misliti o tome. Napetost zahvaa njenu dusu i paznju i svijest trazi
uzrok toj strahovitoj sutnji. Zar je ve izvrsena osuda? Zasto su ljudi tako
strahovito zaprepasteni? Zasto je Pogledi spreman da pojuri sa svojim konjem?
Zasto su svi natiskani pred Jelenkom?
Ostrica je u rukama uvara opine, a kraj njega stoji ranarnik. Zna postupak i
obred i prisutnost tih ljudi otkriva joj Sto bi se moralo dogoditi. I opet
upravlja plave oi prema Jelenku.
Njegove se usne zlobno nasmijese. Ruka mu uini kretnju poklona. Glas mu zazvui
sveano:
- Plemenita gospodice, izmolio sam sud da mi preda ovog ovjeka, zato da mogu
izvrsiti svoje obeanje prema vama.
Svi su se progurali naprijed i val ljudi otisne se blize k Jelenku.
- Plemenita, ponosita gospodice, poklanjam ga vama kao moj svadbeni dar. Na vama
je da uinite s njim sto vas je volja.
Svi su odahnuli. Sve usne istisnule su dah olaksanja. Kao da su svi klonuli od
prevelike napetosti, od prevelike neizvjesnosti. Samo sivi oklopnik nasmijeseno
pogleda mlade plemie i kimne im glavom. On je jedini znao kako e zavrsiti
Jelenkova osveta.
Svi koji su jos sat prije zeljeli gledati krvave osude nad omrazenim izdajicom,
sada su na to zaboravili. Njihove su se duse napojile uzbudenjima i zadovoljne
su tog asa.
Ukoena stoji Vilena na stubistu dvorca kao crni kip na stalku. Osjea kao da je
od kamena i nema daha, ni glasa, ni srca, potpuno je bescutna.
Dogadaji sto su tako brzo jurili pred njenim oima i lomili njenu dusu toliko su
izmuili srce daje sve klonulo u njoj. A otac nema rijei od
.,nia 7bog sramote koju je dozivjela njegova ki. Ali suti i mui
gku ublazenu rijeima mladog osvetnika.. . .
Jelenko uzme kacigu, pokrije glavu, pa e hladnim i ozbiljnim
glasom: ^_^ ^ ^^ ^ ^ ^ ^ obeao piemeniti gospodine
-"nane i plemenita gospodice; zbogom!
l okrene koma i popni poKcdniVa krene ravno prema izlazu. Nitko a ne slijedi.
Sjede na sedlima i ekaju. Nitko vise ne obraa paznju na nr?zen a sto se digao
sa zemlje kad su do njega doprle njei Jelenka Kutevia kojima on odus,a,e od
izvrsenja osude. Svi su pogledi uprti u Vilenu koja jos uvijek sto,, popni
kamena, Oko nj, Mikijo oluja, ^aiu munje i praskaju gromovi iz mrane, netom
sasvim razotkrivene zagonetke izdajice i zagonetke Jelenkove prijetee osvete.
Njihovi pogledi /apilnli se u njeno lice. Svi oekuju od nje rije, neku
posljednju odlunu rije. Hoe li izrei ono sto od nje oekuju? Ili je u orkanu
nesree izgubila oai go\oia Hoe li pomjeriti umom naoigled tolike nevolje? Ve
je Jelenko izasao na LIMU, a drugi jos ekaju, gledaju,
" l djevojka instinktivno osjeti sve poglede na sebi i ita pitanje na
njihovim usnama Cita tako jasno kao da joj dobacuju viui.
Makne se. Plave oi zapnu o Drazcnka koji sinji sam pred njom jos uvijek svezan,
blijed, razderan, blatan od sramote.
Bude joj crno pred oima, u dusi i u srcu.
Odjednom, kao da je neka crna sjena pala s neba, kao da se razlila po njenom
licu gadljivost, odvratnost stoje navalila iz njeno duse ( elojoj se nabra. U
plavim oima, neko tako zamamnim, milim oima, zamrai se gnjev. Podigne bijele
roke i povie kao u samrtnoj obrani prema Dra-zeniu:
- Daleko vam kuca od moje. Daleko vam putovi od mojih, daleko
na kraj svijeta, daleko!
Drsu mu eljusti, usne su mu plave, ruke svezane unatrag napele se kao da zele
razderati uze. Osuda gaje bacila na zemlju, pretvorila ga u stravu Od tih rijei
osjeti kao da po njemu gaze ljudi i konji u ovom dvoristu i da su ga raz gazili.
- Odatle s ovim podlim ovjekom da ne umrem od gnusanja. I povue se natrag na
stube i vikne:
- Mislila sam da sam vjerenica junaka i postenjaka. To je neman, odbijam ga
zauvijek
Sva su lica zasjala zadovoiisn om. Svima je lako. Pukao je lanac veze sto je
vezao dijete njihova kraja s ovim ovjekom. Samo su to ekali. Sad su mirni i
oprastaju Jelenku sto se odrekao grdne osude.
Drukije i ne moze 1->ni. To je ki Berislavia! - veli glasno mladi Arhanasi.
- I to je svrseno-uje se glas Simunia.
- Sad, gospodo uh te, - progovori Davori dade znak da odlaze iz Aorista.
Zadrzao je samo nekoliko momaka i ostao uz zupana.
Vani na cesti ogledao se Jelenko na svoj dvorac nedaleko od zupanova. Ni zive
duse nema na trijemu. Ni majke ni sestre. Uvjeren je da
85

su obadvije otisle u Zagreb, na Gri, kako im je poruio. Ni Zarka ne vidi,
Sigurno je otpratio zene i potjera konja prema opini.
Pogledi i drugovi slijedili su njegov trag.
U vrtu je ostalo samo nesto Davorovih momaka i ekaju njegove zapovijedi.
Sisao je s konja, priblizio se zupanu. Vilena jos uvijek stoji ni stubistu. Dva
su groma udarila u njenu dusu: izdajstvo Drazenievo i osveta koju je as prije
nad njom razasuo Jelenko.
A otac, slomljen od muka, pada na klupu i zuri u zemlju. Davor mu se priblizi da
mu nesto kaze. Ali zupan mu ne da do rijei i spoitava mu:
- Niste smjeli, gospodine Davore, dopustiti Jelenku da ga dovede ovamo. Ne, to
niste smjeli.
- Moram vam razjasniti zastoje to bilo, a onda u vam saopiti joj nesto
vaznije.
- Svejedno zasto, svejedno sto god mi kazete, ne mozete opravdati i
tako strahovitu odmazdu mojoj Vileni. ,
- Cujte me samo naas. Vama nije jasno kako je ona postupala * njim i sto se
medu njima dogodilo. Kad sam vidio i uo njegove patnje, morao sam prihvatiti tu
vruu zelju ovog mladog ovjeka. Vjerujte, tu zadovoljstinu nesretni je mladi
zasluzio. I makar mije tesko bilo, ali gaje strahovito ranila, vjerujte odvise
je patio od svih sramota koje su ga zadesile zbog Drazenia. Vise je patio
njegov mali prst nego li sva srca ovih mladia ovoga kraja. Pravednost je tu
izvrsila svoj sud. Eto, ja sam joj bio samo pomonik.
- Razumijem sve - tiho promrmlja zupan. - Ali mi razdire dusu, A sad u sve
podnijeti, samo mi ovog Covjeka vodite s puta. Jelenko gaj" postedio, ali ne
zato da bude plemenit, nego zato da ga moze darovati mojoj keri. Znam to.
Vodite ga natrag na opinu.
- Dodite sa mnom malo dalje, rei u vam sto kanimo s njime.
Vilena je sjela na stube jer ne moze vise stajati i sakrila lice u ruke*
Cuvsi da ga vo/Je na opinu, Drazeni se priblizi k Davoru i zupanu i veli
glasno molei:
Osudeni nesretnik moli samo jednu poslednju milost u vas, gospodine zupane, i u
vas, Vileno. Posljednju molbu.
Ona podigne glavu i pogleda ga s izrazom ogorenja:
- Nema milosti za onoga koji je ulazio u moje srce nemilosrdnom himbom.
- Zloinac ne moze traziti milost - vikne zupan.
- Znam - odgovara porazeni Drazeni. - Pred smrt zloincu dopustaju da
ispovijedi svoje nedjelo.
- Nikakva ispovijest ne moze izbrisati in - zagrmi zupan.
- Ne mislim izbrisati, plemeniti gospodine, ve samo iskazati sve do
posljednjeg nedjela, do posljednjeg crnog ina. Ispovijest ne moze nai
odrjesenja, a ni pokore. Meni vise nema zivota medu postenim ljudima.
Dakle, ni milosti. Ima samo jedno: olaksanje muka i sramota vama,
plemeniti gospodine zupane, i Vileni. Bit e mi lakse sve podnijeti i
sramota e biti manja kad vam sve ispovjedim.
Tronut, drhtav pada Drazeni na koljena pred djevojkom: ->
Samo isp-Mjed dopustite, -...-..f1 --- t -- --> ;., " -^ : . Ako ti
je s voljom, Vileno, neka zloinac kaze jos pred svoj sto je sve uinio i kako.
Dobro, neka govori! - muklo odvraa ona, ne pogledavsi
^ sas|u-.) gospodine - okrene se zupan prema Davoru. Kimnuo je glavo i u
znak da pristaje. Nemoan, jedva se drzei, zapoe Drazeni slomljenim i
tronutim
glasom.
majka r<xjena je
VerbeC1JCujete li? klikne zupan. - Mati njegova sestra najveeg
protivnika hrvatskog namJa" ...,.,.
Opet Davor samo kimne, a Drazeni pripovijeda dalje:
- Otac se upoznao s mojom majkom kad je odlazio na vijeanje
budimskog sabora . .
-- Eto posljedice toiv "u.. ,vn na biurmsk, -".U.K. Zenidba koja je rodila
izdajicu 3* li nam to trebalo? Svaki pohod medu neprijatelje ostavlja svoie
tragove
Upirui pogled u zemlju, slusa Vilena bez rijei. Ni gledati ne moze u Drazenia
i odvraa glavu
l tako se moi otac /aiileJan u nioiu r : ku i ozenio njome. Sjeam se iz mog
djetinjstva da" su est n medu mirna bile nesuglasice. Otac je Cesto odlazio i
dugo se nije $wao. Nisu bili ni sretni ni slozni. U djetinjstvu nisam znao
nista rasudili. an SUHI ij^ik \n.li> > da njih eS> > -ive ra/i.]vniem> Mati je
tezila k svojima, otac k svojima. Otac je esto odlazio na bojiste. D\a puta su
ga donijeli kui ranjena. Nas dvorac - nastavi Drazeni - lezi na samotnom
mjestu na visini, odijeljen od svijeta. A nije bio nikada bogat. Zbog
nesuglasica s ocem majka je esto odlazila u Budim i povela mene sobom. Vise je
puta ostala i godinu-dvije u svojem rodnom gradu. Nije mogla zivjeti J" svojih.
Bolovala je za svojom domovinom.
- Naravno, tako je to. Evo tako - mrmlja zupan ojadeno.
- Ja sam uvijek bios ;iv.]kr!n le.iliMin, i.1-ik1nsM_ ki-iit majka i sestra
Verbecijeva priali su mi jos kao djeaku da tamo dolje preko Dunava ima
hrvatski narod koji se razgoropadio u oholosti i hoe odjednom da bude
samostanu.
- Hoe da bude Bi smo svoji ve tada kad Ugri jos nisu doprli ovamo u o\e
krajeve. A sad ue da mi hoemo odjednom da budemo svoji. A zar nismo stupili s
njima u Italski S;I\LY pn s\. --},;] volji? - rasplamuje se zupan, upadajui
zestok n razjaren, ojaden. A kad je usutio, Drazeni nastavlja:
- I svakog pm dana slusao da se Hrvati bune, hoe da razdvoje kraljevstvo, da
neprestun. ruju protiv drzave i naseg kralja, da su nezahvalni Ugrima kon su ih
oslobodili.
Zupan se trgne i uzvikne:
Od koga MI nas m oslobodili? Od Turina? Tatara? Nisu im ni Primirisati Oni s ,
o^l. in nase su poljane pile krv nasu, nasa je zemlja u/imala u naruaj pale
junake hrvatske krvi, a oni su nas
oslobodili? Kada? Cime? Protiv koga? Ludaci, misle da te lazima okuziti razum,
izmisljotinama oslijepiti istinu. Kad se zupan umiri, opet e Drazeni.
- Slusao sam sve to i poeo mrziti taj narod koji hoe da raskopa i potkopa
drzavu i kraljevstvo. Poeo sam to vjerovati i u toj sam vjeri rastao, l kad sam
ve bio mladi, tajio sam ocu stoje u mojoj dusi, jer su mi tako naredili i
majka i tetka. Ni oca nisam mogao voljeti jer je on mrzio majku sto nije sklona
Hrvatima i ne pristaje uz njih. Bili smo majka i ja neprijateljska strana protiv
oca.
- Kakav je to bio brak. Sad mi je jasno zastoje pokojni lutao oko svojih
prijatelja i nikad nije boravio u svojoj kui.
- Mati me tada slala opet u Budim ujaku Verbeciju. Od njega sam primio upute.
Govorio mi je: nosis hrvatsko ime svog oca, a u dusi ljubav k narodu svoje
majke. Pozvan si da poinis velika djela za svoj narod kojemu je ki tvoja
majka. Uhodit es Hrvate koji su izdajnici kraljevstva. Sveta je duznost i
plemenito djelo sluziti drzavi i kraljevstvu, po tebi mi emo zagledati u osnove
odmetnika koji su se nazvali Hrvatima.
- Dakle, zato si se, lupezu, uvukao u moju kuu? - plane opet zupan.
Davor slusa bez rijei. Vilena se trgne i digne glavu. Zestokom kretnjom
zanijee Drazeni zupanovu tvrdnju:
- Ne, nije tako, plemeniti gospodine. S tom sam zadaom zalazio medu hrvatske
velikase i plemie. U vasu me kuu doveo sluaj. Kao mladi, nisam imao jos
prava na saboru zastupati svojeg oca, ali sam onako dolazio da sve vidim i
ujem, a oni su mislili da zelim uiti kako se vijea. I tako sam dosao s
gospodom velikasima i lanovima hrvatskog sabora na vase veliko spravise. Tom
sam prigodom bio gost kao i drugi u vasoj plemenitoj kui. Od toga asa poinje
moja muka jer je srce moje skrenulo k vasoj keri, samo srce.
- Izdajniko! - vikne Vilena s odvratnosu. fl
- Kunem se na majku i na sve na svijetu: ljubav me zahvatila dd dna. Samo ljubav
prema vama. l zbog te ljubavi kasnije sam se kolebao izmedu srca i zadae,
izmedu mojih u Budimu i vas, Vileno.
- Ne dopustam vam govoriti o ljubavi, pripovijedajte o svojini nedjelima -
zestoko e Vilena.
- Ako ne smijem govoriti o tome, ipak u se do smrti kleti da me ovdje zadrzao
samo plamen srca. Evo, kako je bilo: isprva sam se sretan podavao tom osjeaju,
a isto tako mirno odlazio kad me Pencinger tajno pozivao na Medvedgrad. Tamo me
jednog dana vidio sivi oklopnik koji je nastupio danas protiv mene kao svjedok.
Medutim, pozvali su me na bojiste. Ali jos se nisam usudio gospodici Vileni
priznati ljubav. Htio sam to uiniti prije nego odem na bojiste. Verbeci mi je
poruio da ne idem, jer me on treba ovdje bas onda, kad svi odlini hrvatski
junaci odu na bojiste. Vidio sam da se Vilena odusevljava junastvom i zbog nje
bih morao otii na bojno polje. Sto mi je bilo uiniti? Odluim banu predloziti
da u sam dovesti petsto momaka. Tako sam se mogao vratiti s bojista u Casti, a
mislio sam odmah poslije zaruka vjenati se. Onda se umijesao Jelenko Kusevi i
pomrsio moje osnove. Istina je, znao sam: nikad neu zadobiti

ruku i srce igru
Vilcnmo ako ne budem junak. I tako sam zapoeo dvolinu
Najposlije e ona biti kriva - plane zupan - da je on postao lupez - i mal se
udalji pa ostane s Davorom, okrenuvsi leda Drazeniu koji nastavila ispovijed
- Zapoela je u mcm borba i kolebanje sto da uinim. Da ostavim one koje sam
smatrao svojima i kojima sam duzan sluziti? Nisam to mogao Odve su me /upleli A
osjeao sam s njima, priznajem. Ipak, dok sam uhodio Hrvate, ljubav k vama esto
me odvraala od toga, a mozda sam se i bojao da u i/si u hi ti \a--u -.Klonu-1
Ui|;i -,;ini : samo slutio, a poslije u hrvatskom taboru zadobio vase priznanje.
Bio sam neizmjerno sretan zbog toga i nastojao kako bih pred vama i pred drugim
stekao zasluga da me hvale i slave kao junaka koji e biti ovjenan bojnom
slavom. Mislio sam: je J r. n m u /;i \ladati \ a M ni M\.VIII i \ i ete se pi
i kloniti k meni Raunao sam na to da volite raskos, sjati u nakitu i sjajnim
haljinama, pa kad zadobijem od svog ujaka velikih asti i ugleda, zaboravit ete
bojno junaku-
Krivo ste raunali. Raskos volim, ali u postenju.
Nije znao tko x ka Beri sla vica - mrko e zupan. - Izigravao je pred nama lazna
junastva. Sad mi pada na um. Posao je, toboze, skupljati momad, a Liika\eane je
uputio da navale na nas. Kad sam ja poslao glasnika, onda je on dosao najednom
natrag, otjerao plaenike i ubrao slavu osloboditelja
- Priznajem, tako sam uinio da se svidim njoj za kojom mi je srce uvijek
drhtalo da u je izgubiti.
- A kasnije je taj isti oslobi-ditdi p.i-,au na cd i. I ukavana da otima
Hrvatima njihovu imovinu, blago i zitak, a onda povelje...
Otkrit u vam sada istinu. Da, bio sam na elu, ali da ja nisam vodio Lukavane.
bili bi ve da\ no Pencin^ei~> >\ i l|udi p spalili -,\e dvorce i sva sela.
unistili sve povelje i poubijali polovicu vasih junaka. Ja sam sprijeio
Pencingera da nije popalio s\c sio ic V ua i kuista u Turopolju i da sve vase
ljude ne povjesa jer sam se bojao da e to strahovito djelovati na Vilenu.
I on to pria kao neko dobroinstvo? Stotinu mrtvih vise ili manje, svejedno.
Gdje je borba, tu je i krvi, a da su popalili sve kue i kuista, barem bi nas
spopao takav bijes i bili bismo podigli ustanak kakav svijet nije vidio Nije to
nikakva zasluga da si sprijeio poubijati manje ljudi i unesreiti manje
obitelji.
- Ni \i. gospodine /upaiic ne biste bili vise zivi, a mozda ni ban. Tko zna. ne
bi li ve davno budimski ljudi po kome drugome na mojem mjestu sasuli otrova i
banu i vama svima koji su mu na putu. Ja sam ipak spreavao da ne ine prevelika
xla. l/\joiavn -,.im ih onaa.Kiic nc^uli -ao bi bio uinio tko drugi. M nosio
^am toga presutio jer me na to ponukala moja ljubav prema Vileni Dugo sam tvrdio
da ni vi ni tko drugi nista ne /natc o nekom kraljeviu kojega ski ivniu vode
Hrvata da bi ga podigli na Prijestolje i okrunili za kralja protiv sina kralja
Vladislava. Spasio sam - zivota <vtfih zemljaka. Jos se usikl LIJCV hvaliti da
si spasio nase glave? - srdi se zupan.
88

- - Jest. spasio sam vam glave, gospodine zupane, l mnogo drugih samo zato sto
ljubim vasu ker. Zbog te sam ljubavi nastojao spreavati njihove namjere, a da
me ne bi uhvatili u lazi. odao sam urotu protiv kneza. Napokon, knez nije
nikakva velika linost, makar je kraljev neak. Budimskoj stranci ne znai
nista, a ipak sam tim inom pobudio u sebe potpuno povjerenje. Mislio sam:
danas-sutra. kad sve to ispripovjedirn Vileni. nai u kod nje zahvalnost i
pouzdavao sam se u to. Zupan ljutilo vikne:
- Zahvalnost za spaljene povelje?
- Upamtite: vi ne biste bili zivi ili biste amili u tamnici da mene ljubav nije
prisilila sprijeiti vasim neprijateljima da se priblize vama. l kad sam dao
napasti vas dvor i to je bilo samo prividno, l svezati sam vas dao prividno,
skrivajui pred mojima svoju ljubav. Danas sam uinio ovo. sutra ono. jer sam se
neprestano kolebao, a kad sam se dao oteti, uinio sam to jedino da Jelenka
optuzim jer sam protiv njega gorio ljubomorom.
- Lazes! Zamrzio si ga zato stoje bio tako lud pa lije ve unaprijed dobacio u
etiri oka da zna tvoje lopovstine. samo ih ne moze dokazati.
- Gospodica Vilena zna koliko sam Ijubomorio na njega. Bila je s .njim
ljubaznija nego sa mnom. Povjeravala mu je sve svoje misli, s njim se smijala,
avrljala vise nego sa mnom. Zamrzio sam ga smrtnom ljubomorom.
- I oteti si se dao da mi posaljes glasnika i pridobijes me za Ver-becija. To je
bio tvoj posljednji juris na moje uvjerenje i na moju ast.
- Kad sam doznao od Pencingera da vam je slao poslanika i sto vam je poruio,
bio sam izvan sebe. Ali mi nije bilo pomoi. Onda sam Pencingeru priznao svoju
ljubav prema Vileni. l rekao mi je: ta e vas ljubav upropastiti, l tako je
bilo. Sad sam rekao sve stoje utjecalo na mene da sam poslao izdajnik. Ali laj
izdajnik i saveznik neprijatelja vaseg spasio je bezbrojnim Hrvatima i junacima
zivote. Spasio sam itavo Turopolje. Danas bi sve lo bio prah i pepeo. Da je
plaenike vodio drugi i da je Pencingei imao drugog saveznika, ne bi Vilena vise
imala oca. To je moja ispovijed. Sad mi ostaje samo progpnstvo na koje me osudio
sud.
- Pitanje je Sto e jos suci odredili. To je njihova stvar. t
Taj odgovor pobudi novi strah u Drazenievoj dflsi:
- Da me ubiju, ne bih nijednog asa prosvjedovao. Ali strahotu na
koju su me osudili ne moze podnoslili ni jedan junak svijeta. -
- Kukavica ne moze nikad biti junak. "
- Nisam kukavica. Zahvalio bih vam na koljenima da mi pruzite .oruzje pa da se
ubijem.
- Ovakva se ud nikad ne ubija.
Dra*eni pogleda Vilenu. Nije trepnula okom. Kao da joj je svejedno sto
se s njim dogada.
- Sto nam je sada initi s njim? - zapita odjednom zupan Davora.
- Da ga posal.jem odmah gore na opinu? Trebalo bi potraziti suce da ih
-pitate? < -
- Kusevi me predao vama. Vileno. a to znai da SMB* vlasti vasoj,
plemeniti zupane. Uinite sa mnom po svojoj volji. #v "t*
Sada se oglasi sivi oklopnik poluglasno: i -/: "> - .
Gospodine zupane, zelim s vama govoriti nasamu.
Slijedite me veli on i povede Davora sa sobom. "
shvimir Dia/L-nK- utee se Vileni i stade joj usrdno govoriti: _-
Zar su moji Cini mogli izbrisali sve? - pita on sa zapanjenjem.
\e dobivu od nje odgovora. Ipak ne sustaje i nastavlja jos usrdmje:
Vileno zar uistinu ne mogu dobiti oprostenje m nakon svoje
i^neispoviiLdi.Tib/iumiii-aeaUiudedatr-.uiiU -.r!; u,^ M_ca
Gotovo uv rijedena. > k i ene ^ k njemu i pogleda ga sa strane, a oi su
joj P^j^J^usudiiieie nadati daje u mojem srcu mogla zaostati samo .skrica
osjeanja r K m vama? Probola bih ga kad bih zamijetila u njemu ios samo sjenku
vasu.
Dakle ttoja se slutnja obistinila. Niste me nikada ljubili? .- Na moui sramotu
ljubila sam vas.
- Mene ne, ve samo slavu ste ljubili, ugled moj. onu slavu koja me ekala
Ljubili rte samo junaka kojeg ste sebi predoili. Obono je f lavu. zamislio se i
onda uzdahnuo;
- Da uvaMnu^n.".;:M."m,-l1ih-i Ispovijediosamse,
alizarkajanjeu vama IK ,1,1 UM - ...>,, m Mv.,,^ ^a ^L --"";"
Nikad nisam slutio da u biti tako nesretan kao ovog asa. Osramoen,
lisen vase ljuba\i. Dapae, smilovanja. Sto mogu drugo nego probosU
svoje srce. Sann> mi to preostaje. Samo to jedino.
Odjednom Vilena progovori, okrenuvsi se prema njemu:
- Dosta K Vasa me prisutnost obesasava. Idite, ostavite me.
- Samo ios ICUIK . Vilena. Saslusajte me. samo jos nekoliko asaka. Vidim: sve
je propalo Ah / i n moze tko zabraniti da sve to popravim u dubokoj pokori. Da
sluzim Hrvatima i njihovim osnovama? Zar ete mi i to zabraniti1. Vileno
razbojnik se moze popraviti. Zar samo ja da ostanem zigosan zijuiu vjenog
gresnika?
Izdajica Je vise od zloinca. Izdajica je izopena neman, kad je tamo pred
crkvom stara Kusevika pripovijedala priu o loj flcmani izdajnikoj, kolika K-
-naui t iiK-ia ITHH srce. Kakva je zebnja obilazila moju dusu Toliki MKI h
treptio je itavim mojim biem. Sad znam zasto. Zasto; opita on.
Objasnite mi.
- Zato sto n i dusi osjetila da Kusevikina pria pada na moju sudbinu.
Nesvjesni . tr.ma dusa osietna <.\.\ K n i. -! ; i K ii..in | - . -! ,
l >. je moj vjcrcnik peman.
Sav poi azen bespomoan, ponovo joj se obraa:
Smrvit u t u pucu u prah i pepeo svojim dobrim djelima. Kunem se Nista drugo ne
zelim neio vratiti se pokajniki k narodu mojeg oca! Boru u se za njega, pasti
u toj borbi. Samo to zelim. A onda ete mozda >pak doi na crob i nomolm ^ mene.
Hou da barem zavrijedim vasu molitvu, barem |Hj"lillU
Priekao je caslbod nje dobije odgovor. Uzalud.
Smijem li oekiva i. Vileno. da ete doi na grob ovjeka koji vas
\c ljubio i dao zivot svoi samo za vas oprostaj, za jednu vasu molitvu?
Ne znan Nista ne znam - odgovori ona rr osim jedne
stvarnosti: vasa K izdaja moja naderobna ploa.>
90

- Dakle, uskraujete mi nemilosrdno i oprostenje poslije smrti? Dobro, muskarci,
plemii koji su me prokleti oni e ga nai. Dat u svoj zivot da operem ljagu sa
svojeg nedjela.
- Rekoh vam: nitko vam vise ne moze vjerovati da dadete i svoi
zivot. J
- Dat u s.voj zivot svojim bivsim drugovima i protiv njihove volje Uinit u
djelo koje mi moraju pripisati u pokajnike pokajanje. Barem to mi morate
dopustiti.
- Nemam vlasti niti vam mogu sto dopustiti niti sprijeiti.
- Sud me predao Jelen k u Kuseviu. a on me izruio vama. U vasim je rukama
pokoj moje duse. Jednom svojom rijei mozete mi dati mogunost da umrem kao
pokajnik.
- Eno tamo mojeg oca. on odluuje.
On pristupi k njoj. jos blize se sagne. jos tise sape: "i - Nikad u zivotu
neete nai mira ni pokoja ako me ne oslobodite ovih spona i ne dopustite da
idem putem koji znai umirati u pokajanju.
Na stubama pojavila se mlada djevojka, lijepa. Cvrsta, stasita, zaplakana lica.
Stoji na stubama i gleda dolje kako njena gospodarica razgovara s osudenikom.
- Vodi me. Lua. gore - sapne joj Vilena. - Zlo mi je.
Uspinjala se stubama, a on gleda za njom i oekuje da e se ipak u posljednji
as trgnuti i obazrijeti k njemu i nesto rei. Obujmio ju je svojim pogledom i
eka. eka. Kad je sustala na stubama, pun je nade. Ali ona nastavlja put.
Stigla je na trijem. Ne obazire se k njemu. I nestaje kroz vrata.
Citav ovaj razgovor prisluskivali su Davor i Zupan podalje, a kad je ona otisla,
povede Davor Vilenina oca malo dalje i primijeti:
- Vidite: ni ona mu ne vjeruje ni rijei.
- Sad vas molim samo jedno: odvedite ga.
- Plemeniti gospodine zupane, prije nego Sto je Drazeni najavio; svoju
ispovijest, najavio sam vam da vam imam kazati nesto vrlo vaznom
- Govorite, gospodine. Ja se jedva drzim na nogama. i]
- Jelenko Kusevi dobio je prije tri tjedna vijest od svojeg momka. * < ta
vijest stigla je za njega iz grada Lukavca. Zena Damira brezovakfcg trazila je
pomo gospodina Jelenka Kusevia.
- Ona jos uvijek ami u Lukavcu, a nitko ne moze do nje.
- Nekim udom stekla je prijateljstvo dvorskog lakrdijasa na knezevskom dvoru i
htjela bi odande barem spasiti sina. To je taj ovjek javio Jelenkovoj sestri
koju je susreo. Jos nismo govorili sa Zarkom jer nije bilo za to vremena pa ne
znamo je li kasnije lakrdijas bio opet na Kusevievu dvorcu. Jelenko i ja
dogovorili smo se sto emo uiniti kad nam Drazeni dospije u ruke. Sud je
izrekao svoje. Jelenko mu je poklonio svoje osude. A kad je doveden ovdje, znali
smo da ete ga vi opet predati sudu.
- A vi ste nesto drugo odluili?
- Da. mi emo ga drzali zarobljena i zatraziti od Pencingera da izmijenimo
zarobljenike. v
- Koje zarobljenike? > <
92
Zenu gospodina Damira i njenog sina. a mi njima Drazenia.
Nju drze lamo da lm pii/na tnlie i e saki iia n (Aut: l.i a1ie\ ita Ono vam IL
1 poznalo. Dakle, ne vjerujem da e Pencinger predati Gordanuza
DrJ/ On je neak najmonijeg ovjeka u kraljevstvu. Verbecija.
Da. on to *eli. a zar je to istina?
Jesi. Ja sam to davno znao. Vama to nikad nije bilo poznato?
Nikad u zivci u nisam znao tko je i Sto zena pokojnog Drazenia niii sam je
ikada u zi\oiu vidio i Cuo o njoj. Malo prije smo doznali od njezina sina
/aslose nikad nrc-plavila n /agn-hu ni na LiV\oj s\i-amMi na koiu su inae
dola/di druge zene nasih plemia i velikasa.
- A nije vam nikad spominjao da ima majku?
- Samo onako spominjao je da ima majku, ali ja sam mislio da se ona nalazi u
njegov u du ULU To je znao uzgred spominjati.
- Ne. ona je jos za zivota svoga muza bila u Budimu. Sve sto je govorio o zivotu
svoje majki- i oca, ista je istina. Znao je, mladi nitkov, zasto vam presuuje
pimn.-kln majke. Sigurno biste bili dobro razmislili priie negoli hi ste prisla
h da d t H! L K u i >. d h n-.h >, -- IKJI u. K i_ MI a 1 li \atske. S kakvim
je ogavnim lazima stupio pred moju ker. ak je i majino porijeklo zataiiu samo
da se uvue u moju obitelj.
- V tome ga moram obraniti. Nije to bio samo raun. Uistinu je izgubio glavu za
vasom keri. To mu se ne smije porei.
Da je barem izgubio glavu pred neijim maem.
Vidite, plemeniti gospodine, mi emo sada njega zamijeniti za Gordanu. Pencinger
e biti prisiljen da nam je preda. To je moja briga. Znam kako e se prijetili i
poan ie ia \ n<> f > damka a Budim Verbeciju. Sve sam to dobro ru/mislio
pripravio. Medutim. Drazenia ne zelim zatvoriti u opinu jer bi se Pencinger
osvetio Turopoljcima. Zato u ga povesti nekud gdje ga nitko ne moze nai.
Vodite "ga samo da sto prije nestane.
Ispunit u vam ovu zelju. Nitko nee slutiti kojim smo ga smjerom odveli. A
dotle vas mol i m: zaiu.i ne a a u svoju druzinsku sobu. Sve u ja s njim
ugovoriti, {itava se stvar vas nista ne tie. Sve je moja briga.
Dobro je. radite sto hoete, samo da mi ide s oiju.
Nekoliko \asih slugu neka strazari oko zgrade. Ako stavim svoje momke, svatko ee
posumnjati da se on nalazi kod vas, a nitko ne smije doznati gdje je. Samo
Jelenko i ja upueni smo u to.
Pristajem na sve veli on - i pozove svojeg momka koji je upravo silazio stubama
- Gdje je Lueic Gdje su njegovi momci?
Gospodine, jedan je momak dosao s nekotn vijesu gospodinu Luiu, na sto je on
otima! izjahao i otisao. Kad su Drazenia dovodili ovamo, njegovi su se momci
sakrili, a sada nema nijednog. Pobjegli su. Prema tome, nikog od njegovih nema
ovdje? Nisam nijednog vidio u kui. Znai da je jedan od njih otisao javiti
Pencingera? ~ O tom nema M a r -V . ---a n u Vi i -n n mi v ei d, i o
inkavakih vojnika ?arobili i Pencingei nema dovoljno ljudi da se opre meni i
vasem
93
banderiju. Ne brinite. Cuvajte zarobljenika dok ne dodemo po njega j! odredite
svojim ljudima da slusaju moje zapovijedi - veli Davor. . Zupan odmah
zapovjedi momku:
- Dovedite jos dvojicu i neka slusaju sve sto im ree plemeniti gospodin u sivom
viziru.
Momak se udalji, a Davor Aniolkovi jos jednom naglasi zupanu:
- Sad prepustite sve meni. a vi idite u dvorac. Treba vam odmora.
Ne obazrijevsi se na Drazenia, uputi se Berislavi oko zgrade da i druge strane
ude u svoju kuu kako se vise ne bi susreo s mladini plemiem. Istodobno krene
Davor prema Drazeniu koji je. shrvan, i slomljen, ekao da sivi oklopnik sa
zupanom rjesava o njegovoj sudbini. Pristupivsi mu. oslovi ga Davor sasvim
mirnim glasom:
- Plemeniti gospodin zupan pokorava se odredbi suda. Posto vam je Kuk vit
oprostio izvrsenje osude, preostaje jos samo progonstvo. A to je zapravo ovog
asa za vas vrlo povoljno.
Rjesenje ga ispunja novim zivotom.
- Mogu li odmah otii?
- Nikako. To bi bila vasa smrt. Narod je ogoren. Smjesta bi vat opazili i moglo
bi se dogoditi zlo, a vasi su momci zajedno s Luiem nekamo otisli. Nema tko da
vas zastiti.
Nije odgovorio, ali oito tesko eka da mu Davor navijesti daljnju sudbinu:
- Zamolio sam gospodina zupana da mi dopusti skloniti vas u druzinsku sobu, a
kad bude zgodno, doi u po vas s mojim momcima i otpratiti vas sve do granice
Turopolja.
- Kad e tobiti?
- Po svoj prilici kasno uveer ili oko ponoi. Moramo priekati d" svi budu u
svojim kuama. Vama je oito jasno da bi vas ljudi razderali kad biste im dopali
ruku.
- Istina je. A ako me ovdje u ovoj kui netko od Turopoljaca ubije?
- Nitko vas nee dotai, loje moja briga. Ne zelim odgovarati bilo kom za vas
zivot. Dakle, i meni je mnogo do toga da vas odvedem iz Turopolja ziva i zdrava.
- Kamo ste me nakanili odvesti?
- To emo se sporazumjeti putem. Doi u po vas sa svojim pouzdanicima i ne
smijete se maknuti iz ove kue.
- Zapravo sam jos uvijek vas zarobljenik?
- Da. gospodine. Dotle ete biti moj zarobljenik dok mi ne pode za rukom odvesti
vas na sigurno mjesto. Zato u ostaviti svoje momke da paze na vas.
- Dobro, gospodine, neka bude onako kako vi zelite.
- A sad dodite sa mnom.
Davor krene zajedno s njim dvoristem na drugi kraj dvorca, gdje stoji drvena
prizemna kua za druzinu. Tamo ve ekaju etiri momka koje je odredio zupan da
uvaju Drazenia. Odmah otvaraju vrata.
Ispod niskog stropa, kraj zidova, klupe. U sredini stol. Davor odrijesi
Drazeniu svezane ruke. Jedva ih moze gibati. Bole ga svi zglobovi i ramena,
odvise je dugo nosio svezane ruke unatrag. ji,..-. % ..."
94
_ Zelite l: stogod zaloziti, pobrinut u se za to - ponudi mu
\ntolkovic.
On samo sle^i^ ramenima potpuno apauan.
Treba da se okriiepile R-r eum ^ ;i ,ii - - " L noi krenuti, a put je
dalelNijemo je potvrdio glavom da. se pokorava i bacio se na klupu, sav i/muen
i isprebijan od tjelesnih napora i dusevnih uzbudenja.
- Josvas jednom upi/iiavm n, M-M^ i. _>,<>-. u --.!. - ---
> ^ Momcima je nalozeno Ja vas sprijee. Preuzeo sam svu odgovornost za vas
Sad idem dolie M sud da im to kazem.
Oni e sigurno odrediti nesto drugo primijeti Drazemc kao da ie osjetio novu
pogibelj.
Moja je briga da ostane onako kakoj, i A lim A zupan vas ne kam dulje drzati pod
svojim krovom od ove noi.
- Da. ni ona. _ .
Oito niste smjeli oekivati nista drugo. Nadam se da ete bili
ra/horiti i neete dopustiti mojoj strazi da se s vama nateze.
Svjestan sam da me svatko od njih s uzitkom ubio. <*<>.
Prema tome. ilazemo se. r
Cekat u vas supljivo ja mi drugo ne preostaje.
Dakle, do videnja - veli Davor pa izade iz sobe.
Pred kuom naredi momcima ka k. ga mi>iaiiiii\ .: i lihoim nalo/i
Ni koraka ne smije i/ove sohe < Manik - iu pu.! . ialima dvojica, a
dvojica kod pro/ora. Ako se makne, svezite ga. Osim toga, dajte mu nesto
/aloziti. Zamolile u zupanove sesta
Nakon uh odredH. uvjerivsi se d je zarobljeniku nemogue bjezati, uputi se
Davor k < i
A Dra/eni s. baci na klupu, lezi kao mrtav i podaje se potpunoj besutnosti.
Sve sto je zivo i zdravo u TUK>I <> ju i/aslo je iz kua. Zene su ostale pred
kuom u dvoristu ili su se sakrile negdje u blizini opine, iza sikare i odande
promatrale i slusale sto se dogada.
Svi muskarci su pred opinom l 4 uninama raspia\"i,iu "-iu\1i;iiu dogadaj rije
po rije, sliku po sliku,
Otkrivena je zagonetka koja ih je tako nemilo uhvatila za vrat. Ta
otkrie se survalo na n|ih i nisu dospjeh da sve to shvate i pokusavaiu sada
osvijetliti pojedine dogadale, povc/ati ih kako bi mogli ra/umieii sio ic sveto
bilo.
Sud. osuda. Jelenko, Drazeni i sve sto se odigralo posljednjih mjesec dana
otkako je crvem oklopn > zavladao njihovim krajem, opetovano rasmje sad jedan,
sad drugi uvijek nalazi Ijubopitnih slusatelja.
Gotovo su se bacili na mlacle plemie koji su drugovali - 1, k-nVom i
Dra/eniem. /aokruzili ih i gotovo nagradili da im ne mogu umaknuti i Prisilni
ih da im razjasnjavaju jos jednom
95
N A kad im bude sve potpuno jasno kako je i zasto Slavimir Drazeni poinio
svoja nedjela, u njihovim dusama uskrsne jedno pitanje:
Gdje je sada? Kamo su ga odveli? Zasto nije izvrsena osuda? Zbog ega mu je
Jelenko poklonio kaznu? Kako bi smio ostati nekaznjen takav zloinac? Takav
izdajica?
Simuni im razjasnjava zbog ega je Jelenko odustao od osude. Oni prosvjeduju,
smatraju to nepravdom, dok su plemii od banderija shvatili Jelenkov in kao
plemenitost, manji plemii i puk smatraju to nepravednim pomilovanjem.
Pogledi umiruje ljude i objasnjava im da e sivi oklopnik obraunati s njim
kako treba.
Cekaju i ne miu se ispred opine.
Tamo podalje strazare Jelenko i Davorov sin etu lukavakih vojnika. Jelenko je
razvezao vreu u koju su bili sklonili iskopane povelje, pozvao plemia Modeca i
seljakog plemia Lektorica i svakome predaje njegovu skrinjicu.
Ne veli im nista, ali im su primili opet svoje blago, puni su veselog klicanja.
- Brzo se vratila k nama slobodica nasa - veli Lektori i pogleda Jelenka - i
bas je primam iz ruku onog kojega su toliko kleli.
- Ostavite to - hladno ga usutkava Jelenko.
Odmah se udaljava, pa ide svojem novom prijatelju sinu Davora Antolkovia i
obojica raspravljaju zivo i tiho, Cekajui da se vrati Davor.
Od asa do asa dolaze k njim ljudi i traze razjasnjenje zasto Jelenko nije
izvrsio kaznu. On ih uvjerava da je samo odgodena jer s njim ima izravnati jos
neke obraune. Uvjerava ih da e biti zadovoljni kad saznaju kome e donijeti
slobodu, bas to sto nad Drazeniem nije izvrsena osuda.
Napokon se cestom sa strane zupanova dvorca pojavi Davor s nekoliko svojih
momaka. Cim ljudi opaze da ne vodi sobom zarobljenika, dize se buka:
- Gdje je izrod? Zar ste ga ostavili vjerenici da ga miluje? 1
- Nemojte, ljudi. Odbacila ga je - veli netko. 1
- Slabo je vjerovati zeni. r
Sivi oklopnik ide u susret Jelenku, s njim se sporazumijeva, a onda
ulazi u opinu. Tu je nasao suce, skinuo je vizir s lica, obrisao znoj i stao im
razjasnjavati.
- Posto je Jelenko odustao da izvrsi osudu i oprostio mu, sud vise nema sto
rei, nego da se Drazeni otpravi u progonstvo. Nikad vise ne smije stupiti na
turopoljsko tlo. Ali, ujte gospodo, ako ga sada i odvedemo iz Turopolja, on e
se vratiti, i to u estitoj pratnji.
Kapetan banderija upravo je Usao u sobu i slusao Davorove rijei i odmah se
pridruzi njegovu mnjenju:
- Ali mi smo mu morali suditi po zakonu, ne mislei hoe li se on moi vratiti s
vise ili manje momaka, po zakonu mu ne mozemo nista drugo uiniti - opravdavao
se sudac - kad ga je Kusevi pomilovao.
- Istina je, vi niste mogli nista drugo uiniti, a nama je jasno da e on otii
u progonstvo i vratiti se u Lukavac, ali mi ne smijemo dopustiti
m ovjeku da nam tako jednostavno izmakne. Zadrzat emo ga kao irobljenika i
preko njega ishoditi slobodu zeni Damira brezovakog.
I sada im razlaze sve sto |c odluio Ponovo su ga saslusali i odobrili
s\e sto je predlozio.
Vi nemate nikakve odgovornosti. Ja u ga toboze voditi na kraj Turopolja i on e
mirno ii sa mnom jer gaja sutim od ogorene svjetine. A k-id izademo iz
Turopolja, proclasit u ga svojim zarobljenikom. Svezat emo ga i odvesti dotle
drzati kod sebe dok nam Pencinger ne izrui
Gordanu. ... .
Kad ete u Lukavac javiti svoju odluku?
Ve sam poslao onamo svojeg pouzdanika i nadam se da u jos danas dobiti odgovor
Zato sam odluio ekati ovdje s mojim momcima. pa bilo do kasno u no, dok mi
Pencinger ne javi odgovor.
- Kad je vas poslanik otisao k njemu?
- Onog asa kad je Kusevi predao Drazenia gospodici Vileni.
Dakle, sve ste unaprijed pripravili?
Tako je. gospodo Ovakve se stvari moraju brzo zavrsavati. Neprijatelj ne smije
imati vremena da mnogo razmislja. Mi sada ekamo Pencingerov odgovor. A vas
molim: umirile ljude, recite im daje Drazeni otisao u progonstvo i nastojte da
ljudi odu sto prije svojim kuama, jer uveer zelim odvesti Drazenia da nitko
nista ne vidi.
Tesko e biti svijet maknuti ispred opine.
----- Neka kapetan banderija odredi da s\i idu kui. Ako jos danas ne izmijenimo
zarobljenike, odvest u Drazenia. Kad bude kod mene, nitko ga ne moze traziti u
Turopolju. Moj e pouzdanik ve prema tome izvijestiti Pcncingera.
A sto emo sa zarobljenim vojnicima grada Lukavca? - zapita kapetan banderija
Vidjet emo kakav nam odgovor donosi moj poslanik. Prema tome emo se ra\ nali.
Vi se svakako vladajte kao da sam i vas zarobio, jer tako je i bilo.
Dok oni duz ledine odluuju u bunim raspravama o proslim asovima koji su se
ovdje odigrali, ljudi se poinju pitati: a sto e biti sada? Svi znaju da e ti
dogadaji imati velikih posljedica Svi oekuju odmazdu za Drazenia. Svi upiru
pogled prema mladoj sumi iznad koje \ire tornjevi grada Lukavca. Sto se dogada
tamo u onom dvorcu, udaljenom od njih samo sal brzog jahanja1
Sto snuju tamo?-pitaju se svi i pomalo se sadrzaj njihova razgovora pretvara u
nagadanja za budunost.
BRAT I SESTRA
Jasenka se brzo oporavila od nesvjestice u koju je pala, zrtvom,
slusajui prizor pred sobom Doiiadaji su prolazili kroz tijelo i dusu i srce T
napokon je shrvali.
Ali sad je ve potpuno jaka i svjeza i razmislja o svemu sto se dogadalo. Ipak
joj se ini da sve to sanja i daje sve to samo umislila po
96
97

svojoj vlastitoj zelji i nista se nije zavrsilo onako povoljno za njezina brata
kako je ulo njeno uho. Ona samo lamala rukama i plae od sree.
Jasenka ide na trijem i dozivlje Zarka. Ali njemu nigdje ni traga. Djevojka
nemirno luta dvorcem, oekujui nekoga da joj javi stoje bilo u zupanovu dvorcu.
Sluge joj pripovijedaju stvari koje ne moze vjerovati.
Najposlije se na cesti pojavi Zarko, jasui kasom. Njegova zurba otkriva joj da
nosi neku vaznu vijest.
Jedva ga je doekala na trijemu. Njegovo lice sjaji od radosti.
- Gospodice Jasenka, evo me, ravno dolazim ispred opine. Govorio sam s mojim
dragim gospodarom.
- Je, li sretan, nasmijan?
- Jos uvijek je nesto udno u njegovu licu. Tako je ozbiljan i mrk kao da nije
on pobjednik.
I on se sagne k djevojci i Sapne, zmirkajui preko na zupanov dvorac:
- Cini se zbog nje tamo nije dobro u njegovu srcu. Ili mozda kakva druga briga?
Ne znam.
- A sto je bilo u dvorcu? To mi kazuj. Jesi li uo na svoje usi?
- Kad sam vidio kamo zaokree povorka, potrao sam iza ograde i uo bas sve. Ali
najprije da vam izruim poruku gospodina Jelenka. Cim sam mu se priblizio, odmah
me zapitao da li ste vi i gospodarica u Zagrebu. Rekoh mu da vi niste htjeli
otii. Onda sam mu priao kako smo slusali iza onog grma i kako ste se
onesvijestili, a gospodar mi ree da vas zeli vidjeti.
- Doi e u dvorac, je li?
- Ne, gospodice Jasenka, rekao je da ne zeli dolaziti ovamo. Tamo prijeko je
dvorac zupana, a gospodar nee da bilo koga od njih vidi. Zato vas moli da se
lijepo obuete i dodete pred opinu.
- Ja da dodem dolje medu tolike ljude?
- Da, on to zeli. Znate kako je rekao: "Hou da Jasenka side ovamo, neka je vide
svi koji su je zbog mene prezirali."
Radost joj rastvara oi. Shvaa svojeg brata. Zna sto on misli i zeli. Mora se
pokazati pred svima koji su je zbog njega prezirali, jer je to njenim patnjama
zadovoljstina, l odmah upita: "i. - Je li dolje gospodin Simuni? ^ - Jest
i on je dolje. fil: - I gospodin Arbanasi?
- Naravno i on. Svi oni stoje u klupku, njih dvadesetorica koji su sumnjiili
mojeg gospodara. Svi su isli protiv njega i srce mi je bilo rana. gospodice, a
ipak sam uvijek mislio: kako moze takav ovjek biti zao kad je sa mnom i sa
svakim tako dobar?
- To je bio i Drazeni, aii samo zato da im omili.
- Istina je, a moj gospodar je nama dobar i kmetovima zato jer je dobar.
Na njena nova pitanja brzo joj ispripovijedi sto je bilo kod zupana. Jasenka
pozorno slusa, a onda odlazi u sobu da se odjene.
"To je, dakle, bio njegov obeani svadbeni dar? Nikad mi Jelenko
nee dokazati da Vilenu ne ljubi, branio se on koliko mu drago. Pa ipak.
kako ju je osramotio." , .,, , ... > .,
98
Pozvala je brzo gazdaricu da joj pomogne u odijevanju. "Jelenko hoe da se
lijepo obuem. To u uiniti!" I sa svom mniom slade eslian lijepu bujnu kosu i
uplee sarene nizove u tamne Pietenice Lzima ogrlicu oko vrata. Na tamnu kosu
oko bijelog ela
ezala ]e vrpcu izvezenu s\ietluca\im zrnjem. Duge vrpce spustaju se niz
uredena izaila je u dvoriste, sjela na konja i u pratnji jclenkova pouzdanika
Zarka odjahala pred opinu.
Ve izdaleka razabire svjetinu stoje pokrila itav \ciiki piostoi ispred
opinske zgrade. Sve joj u oima trepti. I sva podrhtava od nekog velikog
predosjeala. Toliko je tamo ljudi da nikoga pravo ne razabire. Jos prije nego
sto je stigla, silazi s konja. Poravna haljine, pa onda ide sve blize opini
Osjea da setvi okreu k njoj. Pozorni joj pogled odmah uoi Simunia.
Arbanasia i Smiljana Poglcdia. Ne gleda ih; ali razabere da su sva trojica
okrenuli onim smjerom kojim ona dolazi. Zna da gledaju u nju. Uspravlja se i
podigne glavu, pa ide kao mlada paunica. Gipki njezin djevojaki struk sve se
skladno previja. Tamne pletenice u brzom hodu ljuljaju se niz pupoljaste grudi.
Arbanasi osjea kako mu je 7akutalo srce Simuniu je nestao dah. Poglediu je u
oima divljenje. Ostala muska mladezosvre se k njoj, dok ona visoko digne malu
lijepu glavu. I Arbanasi i Simuni kroe nesto blize da bi svrnuli njezinu
po/omosl na sebe. Ali uzalud. Ona ne trepne okom, ne okrene ni asa svoj pogled
k njima, premda posve jasno vidi njihove namjere daje zele pozdraviti. Ali ona
to nee i prolazi kraj njih ponosno, dok oni sapu:
- Kao da se umi l a sunanim sjajem - veli Pogledi.
- l oi joj se krijesc - sapne Arbanasi.
- Cini se u toj haljini kao da je ruziasti oblaie pao na ledinu - veli
Simuni.
- Nije nas ni pogledala.
-- Ima i zasto - uzdahne Simuni.
A nju zahvati val radosti. Ganue je potrese, spazi vsi Jelenka. Casak je
usporila hod od straha da bi se mogla spotai i pasti. Jelenko pohita prema njoj
Priini joj se da nikada nije bio tako ponosan, tako junaan i lijep. Ne vidi
njegove upale blijede obraze i smatra ga kraljem koji dolazi okrunjen lovorom s
bojista Pruza prema njemu ruke i dusu i srce;
- Jelenko, brate moj!
I njime je zavladalo tronuce, ali ga zadrzava i pozuri se. Svi gledaju samo
Jasenku, najdrazesniji cvijet ovog kraja. U njihovim je oima kao prika/a neke
vile sto je sisla na ledinu. Svi osjeaju ganue sto obuzima brau u asu
sastanka, nakon golemih prepaenih boli i nevolja.
Cvrstim korakom pristupi Jelenko k njoj, obujmi je i privine k sebi.
Nju ostavlja snaga. Sva je drhtala, a iz grudi joj provali jecaj.
- Jasenka, ne smijes plakati. Budi jaka, svi te gledaju. Ne smijes Pokazati
slabosti
Cim je to spomenuo, ve se uspravila i smogla snagu. Suzdrzava se i smijesi,
prislonivsi glavu na njegove grudi pa mu gleda u oi:
- Tesko je bilo. Jelenko, strahovito tesko. x> u >>>>u^>. - M<-
Znam, osjeao sam koliko patite ti i majka, i.-t. ,.";.-.".> -;
99
l
- Majka nije znala nista. Vjesto sam pred njom sve sakrivala i na vrijeme je
otpremila u Zagreb.
< - Barem ona nije muila muku. Sama si nosila boli. s Samo je potvrdila
glavom jer se ne usudi govoriti da ne bi zaplakala.
- Vjeruj mi, Jasenka, savjest me esto prekoravala zbog tebe i majke, ali sam to
morao izvrsiti. Oprosti mi sto sam ti zadao boli.
- Ne, ne. Morao si. Sad razumijem sve. I svaka mi je pretrpljena bol danas
velika radost.
- Zbog mene su te prezirali, zbog mojih ina te Simuni nije zaprosio. Znam to i
mene boli.
- Ne smije te boljeti. Mene nista ne boli.
- Mozda ipak?
- Ne, uistinu me nista ne boli. Radujem se. iskusali smo barem tko su nam pravi
prijatelji.
- Da, iskusali smo. Moja rana razoaranja jos nije zacijelila.
Sve joj to govori, drzei je jos uvijek u naruju. A ljudi samo iz
prikrajka pogledavaju, samo njihovi skriveni pogledi svjedoci su njeznog
usrdnog sastanka brae. ,^_ .-",,*,/.. ,.*.,.. . ,.
- Jasenka, strahovito si patila, znam. fc rt" >;
- Ne znas sto je palo na moje srce? Ic ;^
!>
- Sto, Jasenka? - j >
- Oklop, crveni oklop. Nasla sam ga u staji, zakojtilOan ga. l tada se pojavi na
prozoru muska glava u zeljeznom viziriuoi, -)
- Nisi mogla slutiti tko je to? Se n ;
- Pseto je tako veselo skakutalo i nije lajalo. Tada sam mislila da si bio ti.
Zarko je te veeri govorio tako smeteno, a opet. . .
- Dobro si slutila. Bio sam ja.
- Zasto se nisi javio? Zasto mi nisi razotkrio emu uvas taj oklop i skrinju?
- Rekoh ti na rastanku: sutnja kao u grobu, potpuna sutnja, to je jedini put da
izvrsim svoju zadau, da nadem istinu. Zadao sam rije svojem zastitniku da se
ni pred kim neu odati.
I dok njih dvoje razotkrivaju svoje osjeaje, pozove Velislav Arbanasi Cvjetka
Simunia uslranu.
- Kad sam vas danas pratio, gospodine Simuniu, na vasem putu u susret crvenom
oklopniku, mislei da se pod vizirom skriva Jelen ko, rekli ste da kanite od
njega isprositi Jasenku i usreiti je. Nisam vas dosad imao kada pitati: sto to
znai?
- Kad ve pitate, rei u vam: dolazio sam tako esto k mladom Kuseviu zbog
sestre. Srce mi je Ceznulo za njom. One veeri, posto je Jelenko oteo zastavu,
htio sam je zaprositi u brata i u majke. On mi je tada ispripovjedio sto se
dogodilo i upozorio me da se ne prenaglim jer njega eka borba u kojoj e mozda
poiniti tezih stvari nego sto je otmica zastave. I nisam je isprosio niti sam
joj sto rekao.
- A ona vam je bila sklona?
- Kad ovjek voli, onda se i nada. Znao sam to: kad je na Jelenka pala sumnja
daje otkrio urotu, otjerala me prvi put, a poslije svaki put kad sam dosao k
njoj zbog brata, i njezine su rijei bile kao bodezi.
Arbanasi osjeti potrebu da prizna istinu i sa svoje strane kad je j7mamio
priznanje od Simunia.
Onda smo, gospodine, obojica jednake sudbine. I mene je uhvatila ljubav. Ali.
kad je Jelenko bio posut sramotom, govorio sam joj
th je zbog brata nitko ne moze uprositi. Ona mije LTO\ orila grubu, o t resi t o
i okrenula mi leda.
- Dakle, zadesila nas }c ista s ud bi na. ali sad je pitanje: kako e sve to
zav "_ Ako je udi kao njezin brat, nee biti dobro ni za vas ni za mene. Ostat
e ponosna i uvrijedena kao i on.
- Kad se zatalasalo jezero smiri, opet je mirno i glatko kao zrcalo.
- Da. gospodine Simuniu, samo tko e se ogledati u tom zrcalu: vi
ili ja?
Ponajprije, ne znamo, hoe li Jelenko jednog dana s nama
obnoviti prijateljstvo ili nas zabaciti. Ni asa se nije ogledao na nas pa ni na
vas s kojim ste tako usko prijateljski vezani.
- Mislim da je pravo sto veli MrnjavCi: kad se smiri, opet e biti s nama dobar
kao prije.
U lom sluaju opet emo doi u Jasenkinu blizinu, gospodine. Polako e se
zaboraviti na sve, a staro prijateljstvo opet uskrsnuli.
- Ako se to dogodi, bit emo opet u blizini Jasenke.
- Razumijem na sto nisanite. Onda bi se niotzlo dogoditi da Jasenka prema
jednom od nas dvojice iskaze sklonost
- Da. to mislim i ne bih htio da se zbog toga medu nama razvije neprijateljstvo,
da se takmiimo i zamrzimo.
- Sasvim se slazem s vama. Ako vam je s voljom, mogao bih nesto predloziti.
- Recite. Mozda mislim i ja tako.
- Da se medu nama ne ra/vije neprijateljstvo koje hi modo nastali evo sto emo
raditi: nijedan od nas ne smije nista uiniti na stetu drugoga.
- Prihvaam, gospodine Simuniu.
I jos nesto: ako jedan izmedu nas opazi da mu Jasenka iskazuje
vise paznje ili da mu je priznala sklonost, mora to saopiti drugome da se
povue i da uzalud ne gaji nade. Bilo bi smijesno i neasno da se medusobno
borimo i da, na primjer, stradavam ja, dok je ona ve
poklonila svoje srce mozda vama.
- I obratno, zato prihvaam vas prijedlog.
. - Pogledajte je kako se divno smijesi svom bratu. Dok ona tamo s njim avrlja,
zadajrrfo jedan drugome asnu ri|e da emo postupati viteski i asno.
I oni pruze jedan drugome, ruku.
Jelenko je uzeo za mke Jasenku i poveo je ledinom. Njeno je lice
nuto prema obojici plemia, a Simuni upozori Velislava:
Cini mi se da nas |c vio pogledala.
Jest. Sasvim sigurno, mi smo joj upravo nasuprot. Ali ve njezine o, gledaju
Jelenka
Zar je osjetila da smo pruzili ruke zbog nje?
100
01

- Taj pogled udario nam je peat na nase asne rijei. I mi emo ih odrzati.
- Jest, odrzat emo.
Jelenko i Jasenka polagano koraaju ledinom. Oboje su pogledali prema
Arbanasiu. I brat i sestra nesto su oduze promatrali kako mladi ljudi pruzaju
ruke. Jasno im je da su se o neem morali sporazumjeti, ili o neemu se
pogoditi, ali nista ne pitaju niti drugom spominju svoje opazanje. Duboko su u
razgovoru o sebi:
- Jelenko, zar nees kui?
- Ne mogu i ne smijem. Mogli bi misliti da ih izazivam svojom prisutnosu ili
jos stogod gore. Meni je mnogo draze da ih ne vidim. Kad nas dvorac ne bi bio
tako blizu zupanova, svakako bih se navratio.
- A kamo kanis? Gdje es stanovati? un - Ne mogu ti o tome nista saopiti.
;ri - Zar kanis otii daleko i ostaviti mene i majku? Mozda ides na bojno
polje, Jelenko?
- To mi je duboka zelja. Ali sto u uiniti i kamo otii, zavisi o tome Sto
odredi moj plemeniti zastitnik.
Njezinim djetinjim licem odrazi se sjeta. Ona uzdahne:
- Slutim da e te on oteti nama, ali spasio te i moras ga slusati.
- Ne tako, Jasenka. Ni on jos pravo ne zna sto e biti. Ne zaboravi: tamo je
Lukavac. I Pencinger i knez Brandenburg. I tko zna sto nam prijeti. Malo prije
si mi pripovijedala kako si se susrela s dvorskim lakrdijasem i sto ti je sve
rekao i kakvu mi je poruku poslala gospoda Gordana. Dakle, ima jos dosta poslova
za mene.
- Zar ti nije o tome govorio Zarko kad je krenuo s tobom na
sastanak? Znala sam da ide, makar je poricao. . ,i
- Jest, rekao mi je. l ve sam sa svojim zastitnikom sve ugovorio!] Nadam se da
emo uspjeti spasiti Gordanu zajedno sa sinom. Meni jel duznost da idem za nju u
borbu. Kad su me svi prezreli i kad me ponizila ona tamo u zupanovu dvorcu,
jedina Gordana uzela me u zastitu i obvezala vjenom zahvalnosu.
- Koja steta da lakrdijas nije htio kazati kakvu osnovu ima gospoda Gordana i na
koji bi joj nain ti mogao pomoi? - veli Jasenka zamisljeno.
- Moj zastitnik i ja ve smo sve ugovorili i vjerujem da e nam Lukavac biti
prisiljen izruiti Gordanu. Cekam glasnika i odmah emo sve znati.
- Ako se prevarite i Lukavac ne izrui Gordanu?
- Imamo u ruci jako oruzje, jer osnova mojeg zastitnika najsigurniji je put do
Gordane.
Ona se malo zaustavi, dosjetivsi se.
- Sada mi pada na um. Priao mi je Zarko da je gospodin kanonik Benko boravio
prije nekoliko dana u Lukavcu s nekim mladim papinskim poslanikom. Bas onoga
dana susrela sam se s lakrdijasem. Mozda je sto njemu poznato.
- Daleko bi mi bilo sada otii na Kaptol da ga pitam, a ono sto mi kanimo, rekoh
siguran je put do Gordane i njenog sina. A sad, Jasenka,
02
zai i sutra kad sve uredis u dvorcu, spremi se na put k majci u Zagreb.
P l Zar se neemo prije vidjeti? ... J ...... -u
Hoemo. Doekat u te na cesti kraj kipa i dati ti nekoliko mojih .maka da te
prate sve do prijevoza na Savi Ako se sve dobro svrsi, i sam
^ S l Koliko e se majka radovati kad joj donesem radosnu vijest.
_ Sve joj kazi kako je bilo i spomeni joi piiu kuju mije dala na put
d sam odlazio prije one urote od kue. Sjeas li se? Priu o Ratimiru i
N! miru Reci majci da se pria djelominu izvrsila. Nisam ubio svojeg
protivnika, ve sam otkrio njegovu neasno lice. Ali to je strahovitija
L7na neeo da sam prolio krv.
- Kako e biti ponosna na tebe, Jelenko, kao sto sam ponosna i ja.
I ona mu se nasmijesi. Ve su se priblizili onom mjestu gdje stoje Arbanasi i
Simuni Jasenka je sva zarumenjena od sree i blistava, ponosna I upravo prolazi
kraj Arbanasima i Simunia udaljena od njih nekoliko koraka. Ali kao da ih ne
udi. l mladim se plemiima im da n i ona ispunjena odmazdom kao i njezin brat.
Ni on nije skrenuo pogled k njima. Idu oboje uzdignute glave, ne brinui se za
dva mlada ovjeka koji su ostali iza njih, u svojoj dusi postideni. kaznjeni, a
osjeajui da su zasluzili kaznu.
Jelenko i Jasenka stidi su do Zarka koji drzi konje. Jelenko zagrli sestru i
digne je na sedlo. Jos lednum H- nasmijesi pa onda okrene konja. Zna da je prate
pogledi dvojice mladih plemia, ali se ne obazire ni na brata da ne bi mozda ona
dvojica gajili nadu da se obazire na njih.
A oni kriomice promatram ruziaste nabore njene haljine koja je pokriva kao
ruziasti oblak sunce. Obojica stoje tu jednako odbijeni, jednako porazeni Tiho
su uzdahnuli, a ipak kao da njihovi uzdasi skrovito pitaju: "Hoe li se ona ipak
jednom obazreti na njih. I na kojega e pasti njen pogled?"
"MVJET SIVOG OKLOPNIKA
Sumom susti lise, pucketa granje. Sulja se eta. Na elu joj je oklopljem
jaha. Ispod u/dignutog vizira viri Pencingerovo mrko blijedo lice.
Iza njega drugi jaha, Drazeniev kastelan Lui. I njegov pogled
pomno istrazuje pred sobom sumu Kunji jed\.i prula/e uskim prostorom i/medu
debelih stabala. Svi se zure.
Tada se suma prorjeduje i svjetlost pada na jahae.
- Stanite! - zapovijedi Pencinger i mahne rukom svojem Pouzdaniku, uvaru
sumskog d . MI ea Sianisla\ u. Ovaj daje znak ostalima sto idu za njima i jedan
po jedan Mi,iajn. l.acic se piihli/a l.ice Hikavakoi; kastelana odaje krajnju
zabrinutost. Dugo razmislja, dok napokon ne oslovi Drazenieva kastelana Luia.
- Dalje ne mozemo Suma je ve rijetka, mogli bi nas Turopoljci opaziti.
103
- Moramo se ovdje zaustaviti, gospodine barune, ve i zato sto sam na ovom
mjestu roio svojeg glasnika.
- Hoemo li dugo ekati na njega? Nestrpljiv sam.
- Ne, gospodine kastelane. Mladi je hitar, brzo e sve saznati i jos brze
dojahati. Mi smo se zadrzali u sumskom dvorcu i dok su se vojnici spremali, ve
je prosao itav sat.
Pencinger je bijesno dahnuo.
- Kakvu golemu odgovornost nosim prema Drazenievu i njegovu ujaku, a nista
nisam kriv. Lijepo sam ga pouio sto mora raditi. Sigurno nije poslusao, inae
ne bi pao u tu prokletu stupicu.
- Vjerojatno je tako kako veli vasa barunska milost, a opet, moj gospodar sve
sto ini, mnogo puta promisli. Nikad se ne prenagli.
- Bas mi je zato sve to nerazumljivo. Osigurao sam ga sa svoje strane i
najvjestijim i najgoropadnijim ljudima i najbolje plaenim, dakle, ne mogu
razumjeti zasto bi ga ostavili.
- Momak mi je priao da ga nisu ostavili, Cak nisu dospjeli ni u borbu, jer su
sivi napali i opkolili jedne i druge vatrenim oruzjem i onemoguili svaku bitku.
- I opet sivi. Tko su ti ljudi? Kako su mogli dospjeti tamo pa jos s vatrenim
oruzjem?
- Sto puta se pitam i ne mogu se dosjetiti.
- Zasto se niste bolje uputili, gospodine Luiu?
- Nisam smio otii pred opinu da potanko izvidim. Bili bi me odmah prepoznali i
ne bih vas mogao izvijestiti, gospodine barune, niti bih mogao nesto poduzeti da
oslobodim svojeg gospodara.
- Jest, moramo ga osloboditi, pa makar sivi poubijao polovicu mojih ljudi. I
onako ta gamad nije za drugo. U posljednje doba pribavili su mi samo poraze. A
sada, eto, polovica ih nedostaje. Kako u izvesti svoj plan?
- Idemo li u obranu gospodina Drazenia jos prije veeri?
- Najprije moramo saznati sto se s njim dogodilo i gdje se nalazi. Ako sada
navalim pred opinu, mogli bi ga ubiti, jer su ga sigurno zadrzali u zatvoru.
Dok je u njihovim rukama, moram biti oprezan.
Lui potvrdi, a Pencinger usuti i razmislja. Celo mu je namrsteno. Neprestano
gleda kroz prorijedenu sumu, preko Sikare i oranica.
- Vas momak ipak odve dugo izostaje. Samo da ga nisu otkrili i uhvatili?
- U odijelu turopoljskog seljaka ne moze nikome pasti na um da trazi mojeg
momka. On e uskoro biti ovdje.
Lukavaki kastelan neprestano mrko gleda odakle ima doi glasnik, a pri tom
oslovi bradatog Stanisalava i Luia:
- Tko mi spasi Verbecijeva neaka, bogato u ga nagraditi.
- I bez ikakve nagrade pokusat u ga oteti. t
- Volio bih da su mene zarobili. Sto e uiniti u Budimu, ako se njemu sto god
dogodi.
- Opet nastaje sutnja. Tada se Lui uspravi i upozori:
- Vidim u sikari nekog jahaa. ->"("-" ^.ac^ "
- Ne, dvojica su - primijeti Pencinger.
104
_- Jedan je zaostao, a drugi kao da je posao desno.
Obojica prate pogledom jahaev u glav LI sto katkad proviri iz sikare. 7 malo je
zaustavio konja pred njima i sisao odjeven u seljako ruho.
- Dakle, br/o - veli Pencinger - sto se tamo dogodilo?
- Strasne stvari, vasa milosti - veli momak.
_- Ubili su ga? - upade lukavaki kastelan gotovo bez daha.
^ Ne znam, nisam nista uo, ali sudili su ga.
- Sudili? Kakve su to budalastine? Govori sto znas?
Mladi stade pripovijedati sto ie uo od seljaka kako su Drazenia sudili pred
opinom, predali ga Jelenku i kako ga je on vodio zupanu u njegov dvorac.
Svaku rije prati Pencinger s poklikom, a onda upadne:
- Dakle, taj Kusevic nije izvrsio groznu osudu?
- Nije. Ljudi se zbog toga bune. _ Ali gdje je gospodin Drazeni?
- Ne /nam, vasa milosti. Nitko to ne zna od onih ljudi koji stoje pred opinom.
Sivi oklopnik vratio se od zupana bez njega.
- Dakle, od zupana Benslavica dalje nitko t!a nije vidio -opetuje Pencinger i
okrene su Luiu. - Bila bi srea za njega kad bi ga zupanova kerka ljubila,
jer bismo se mogli nadati da e ga u/eti pod SVOJU zastitu.
- Sigurno ga ljubi. Na to bih se prisegao - odgovara Lui s potpunim
uvjerenjem.
_ Varate se. Kad sam poslao zupanu svojeg ovjeka s prijetnjom da e Drazeni
izgubiti zivot ako ne prihvate uvjet, otklonili su ga otac i ki.
- Otac je to uinio, ali nikako ona.
- Poslanik je bio prisutan kad je ona sama rekla da otklanja.
- Uostalom, reci - okrene se Lui svojem momku - Sto su ti kazali: kako se
Vilena drzala kad su doveli Drazenia?
Nisam pitao za nju, samo za osudu. Pred opinom gospodicu nitko ne spominje, svi
samo govore o njemu, osudi i o Kuseviu - odgovara momak, a Lui doda: - Alija
sam vrsto uvjeren, gospodine barune, ako je Kusevi predao gospodina Drazenia
Vileni, ona e ga sakriti.
- Jos imam nesto saopiti vasoj milosti - veli momak. - Cestom sam sreo jednog
jahaa i ree mi da ide u l uka\ at Pitao sam ga koga tamo trazi, a on ree da
nosi vaznu poruku iz Turopolja gospodinu kastelanu Pencingeru.
- Do vraga! Poslao si ga u Lukavac da opet gubim vrijeme.
- Odmah sam mu rekao neka me eka tamo u sikari dok mu ne javim gdje se nalazi
gospodin barun.
- Smjesta pojuri i dovedi ga.
Momak skoi u sedlo i pohiia da izvrsi zapovijed, a Pencinger malo odahne:
- Sto mislite Luiu, taj bi mogao biti od Drazenia?
- Hi mozda koji od mojih momaka. Oni su ostali u zupanovu dvorcu kad sam ja
otisao.
Svakako nam nosi nesto vazno. Sve bih dao kad bih mogao dobiti Drazenia u ruke
ziva j zdrava.
l OS
Nisu dugo ekali, jer Lui opazi: - "> --"-1 v
- Eno, ve ih vidim pred sikarom. Dolaze. To je bio onaj jaha sto srno ga
vidjeli da zaostaje. Odmah e nam biti jasno kakvu nosi vijest.
Od uzbudenosti Pencinger nista ne odgovori, ve ide u susret dvojici jahaa.
Lui i Stanislav ga slijede.
Napokon je momak doveo nepoznatog konjanika. Ovaj smjesta side sa sedla.
Pencinger omjeri njegovu pojavu. Mlad momak, plavokos, po odijelu sudei
turopoljski kmet. Lice mu je zapraseno, pogled i drzanje ravnodusni. Polagano
pristupa Pencingeru.
- Vasa milost lukavaki kastelan barun Pencinger? Ve sam vas vise puta vidio
kad ste projahali cestom u Medvedgrad.
- Ti si odavde? - pita Lui mjesto lukavakog kastelana i svako mu pitanje i
odgovor prevodi na latinski.
- Nosis neku vaznu vijest? " - Rekli su mi da je vazna - odgovara mladi
ravnodusno.
v"<" - Tko te salje kastelanu grada Lukavca?
^ - Sivi oklopnik. -->:-
>?* Pencinger i Lui se sporazumijevaju.
m - Da, taj sivi je sve skrivio - razjasnjava on i nastavi pitati:-
M - - Sto poruuje okloptoik?
* - Poruuje da e njegovoj milosti barunu Pencingeru predati onog pospodina
sto su ga zarobili, kako li se zove? Da, gospodina Drazenia. ;<w* - Ali trazi
otkupninu? Je li?
->,>!!-- - Da, naravno.
..;--< - Novaca? Koliko hoe? Sto je rekao? Koliko novaca? Kako si Uttav.
Zar ne znas brzo govoriti. ^ "* - Nisam ja uen Covjek.
^1 -Glupane, govori. Sto trazi za Drazenia? -
"<&- - Trazi da bi vasa milost njega izmijenila s gospodaricom Brezovice
t-rinorn. -
:i,i Iznenadeno pogleda Lui Pencingera. a ovaj sapne latinski: ">
>ty - Prokleti lupez. Zato ga je zarobio da moze traziti izmjenu. 4
- On trazi Gordanu za mojeg gospodara. --<--*
- Taj me estito uhvatio u stupicu. Sada valja pametno postupati da me ne
prisili na predaju.
- Gospodine barune, nee on nizasto drugo predati gospodina
Drazenia, ve jedino za Gordanu? Ali da vidimo, ima li jos kakva
poruka? ^-.? -
- Sto je jos poruio sivi oklopnik? ! -<i; ./;Uj
- Rekao je neka kastelan odmah salje odgovor. >*-r -" ;: ;4
- To je sve sto je rekao?
- Da, vasa milosti, sve. Samo jos ovo: ako kastelan ne pristane, nikad vise nee
vidjeti zarobljenog crvenog oklopnika gospodina Drazenia. Ako pristane, neka se
izmjena izvrsi odmah.
- A gdje se sada nalazi Drazeni? U Opini? - pita Lui zabrinuto.
Momak slegne ramenima i nakrivi usne:
- To ne znam, a ni drugi ne znaju.
106
Dakle, sivi oklopnik drzi gospodina Drazenia zarobljenim?
7 Zarobio je itav banderij i sve mlade plemie. Nije im dao da" hiiu s
lukavakim vojnicima
- Sto buncas, kako bi sve zarobio?
Svi stoje pred opinom i ne snuju se dotai maa. Tako zapovijeda "vi oklopnik A
ima i ime zapovijedati. _, Valjda nema itavu vojsku?
Boeme ima A tamo iza opine jos je mnogo njegovih momaka, svi imaju ono prokleto
oruzje sto iz cijevi riga vatru. Tko je taj "vi oklopnik?
- Ne znam, vasa milosti.
- Pazi ako te nateenem na muila?
_ Natezali vi mene koliko god hoete, ne mogu rei kad ne znam nista, nego sto
vele drugi.
- Dakle, ipak nesto vele? Sto? .
- Da je kriomice dosao s bojnog polja Kako li se ono zove: vojvoda
Iloki.
- Vojvoda? Nemogue
- Mogue ili ne. samo velim ono sto ujem. -;-;--
- Moras znati - zagrmi nad njim kastelan Lui. . -
- Otkud bismo mi u Turopolju znali?
- Om ne znaju ali ti znas. Uzeo te za svojeg glasnika. Dakle,
poznaje te .....
- Mozda poznaic. ali ja njega ne poznajem kad je pokriven vizirom.
- Zasto bi tebe izabrao za glasnika ako mu nisi pouzdanik?
- Pitao je tamo m opini tko se usuduje otii u Lukavac za jedan
dukat? Posao bih ja za tak\u plau i dalje mi I.uk.i\ca. l ponudio sam se. Nisi
znao da bih te mogao baciti u tamnicu?
- Ni to nije zlo. Imao bih tamo jesti i na sto lei.
Na taj ravnodusni odgovor sporazumno aiu se Lui i Pencinger sa
Stanislavom. a zatim Lui pita:
- Ljudi vele da je M\ i oklopnik vojvoda Iloki?
- l ljudi i zupan laku govore, a sto ja mogu znati. Lui i Pencinger
razgovaraju poluglasno na latinskom. Lui upozori Pencingera
- Akoje vojvoda Iloki ili njegov pouzdanik,mogli bismozk>proi. Ni asa nee
oklijevati da ubije Dra/ema ako m u ne dal e C mi danu. A vise vrijedi,
gospodine kastelane, Verbecijev neak nego li ona i sin.
Meni treba njezino priznanje gdje se nalazi kraljevi kojeg trazimo i nista vise
Onda je mogu lako predati. A to ne mogu izvesti danas. Tamo mi je sjeo na \rai
mladi papinski poslanik koji je u rodu s knezevskim dvorom u Ferrari. Svi drugi
mi nisu na putu. A trebam vremena da njega maknem i/ dvorca, a onda u Gordanu i
sina udariti na muke i svrseno"
Gordana e vam kazati boraviste, a moj gospodar e sjediti zarobljen. Najbolje
da /amijenite /aroNjemke uJmah
Blijedoliko lice lukavakog kastelana porumeni. Htio bi dobaciti
107
1
l
i
pouzdaniku psovku, ali se mora suzdrzati da Drazeniev ovjek ne bi mislio kako
se dovoljno ne brine za gospodara. Ionako je sav izvan sebe od brige da ne
izazove nemilost predstavnika budimske vlasti. I mora se ispriavati.
- Ne bojte se. Luiu. Sve u to udesiti. Prevarit u i Gordanu i njih, samo da
mi je saznati gdje se nalazi Drazeni.
I uputi Luia neka ispita momka. Mozda se ipak nekako zaplete pa e izlanuti
sto bi ih moglo dovesti na trag zarobljeniku. Drazeniev kastelan uini jos
posljednji pokusaj:
- Razmisli, mome, brzo: hoes li da ti objesim oko vrata kesu novaca, ili uze?
- Mojem vratu bolje pristaje kesa. s
- Onda reci gdje se nalazi gospodin Drazeni? l
- Pol kese koju mi obeavate dao bih onom tko bi mi rekao gdje je.i
Ali otkud bih ja znao kad ne zna nitko? .j
- Slusaj. Sigurno je u opini. Tamo imaju zatvor.
- Daje u opini, ne bi svijet koji tamo stoji prigovarao i bunio se jer su ga
odveli nekud cestom, a nisu ga ostavili u opini kako su ljudi htjeli.
Ta se izjava podudara s onim stoje Luciev momak doznao u selu da od zupanova
dvorca dalje nitko nije vidio crvenog oklopnika. Lui se uhvati te okolnosti i
brzo upada:
- Dakle, odveli su ga u zupanov dvorac i tamo je ostao?
- Kamo su ga vodili u povorci, vjere mi, nisam mogao znati, jer nas kmetove nisu
pustili da idemo s njima i ostali smo pred opinom.
Ponovo se Lui sporazumijeva s Pencingerom, a onda pita glasnika:
- Gdje sivi oklopnik eka odgovor gospodina lukovakog kastelana?
- Tamo je pred opinom sa svojom vojskom.
- Vrati se k njemu i reci: kastelan Lukavca voljan je predati u zamjenu za
Drazenia gospodaricu Brezovice.
Momak gleda Luia, a pokazuje na kastelana.
- Tako je rekla njegova milost kastelan?
- Jest, kastelan je rekao. Ali slusaj dalje: njegova milost nije gospodar grada
Lukavca, nego mora dobiti dozvolu od kneza Bran" denburga. Ovaj se danas nalazi
na Medvedgradu i zato ne moze ve danas izvrsiti zamjenu.
Momak napeto slusa kao da se boji da nee zaboraviti.
- Ali sutra u zoru poslat e knezu glasnika. Dakle, sutra moramo itav dan
Cekati jer knez spava uvijek do podne. A dok dade privolu i glasnik se vrati,
proi e itav dan. Zato tek prekosutra mozemo izmijeniti zarobljenike. Sad
znas. Reci da gospodin kastelan poruuje neka sivi oklopnik prieka do
prekosutra, naime, u ponedjeljak pred podne. Sada jos jednom sve opetuj da vidim
jesi li sve dobro razumio.
Najprije razmislja, a onda polagano ponovi itavu poruku. Lui je zadovoljan i
okrene se k Pencingeru i opet prima od njega naloge koje saopuje glasniku.
- Kazi da gospodin kastelan poruuje sivom oklopniku neka dobro postupa s
gospodinom Drazeniem i on mu jami da e u ponedjeljak jos
108
A podne izruiti gospodu Gordanu. Jos danas gospodin Pencinger P a dobiti
odgovor, prihvaa li sivi oklopnik njegovu poruku ili ne. rnor __ Razumijem. Jos
danas moram donijeti odgovor.
Bilo bi bolje da posalje pametnijeg od tebe. Ne moze mu se desiti -ta zla Ali
donio nam odgovor ti ili drugi, bit emo ve tamo. Zato
k- zi svojem gospodaru: nas e glasnik ekati njegov odgovor danas kraj drvene
kapelice Nosit e baklju da se glasnici ne bi mimoisli. _ Ra/umijem, gospodine.
- Sjedaj na konja i pozuri. Sto Cekas?
Nista, samo pitam, biste h mi objesili kesu oko vrata kad bih vam
donio vijest gdje uvaju zarobljenika1. ......
- Cim se radi o kesi. odmah si dosjetljmji. Akodoneses vijesti, ali istinite,
razumijes, tek onda mozes dobiti naplatu.
- Znam ja. ne moze se tu lagali- Mogao hi h i stogod rei, ali ne znam
istinu i sutim.
On pozuri, "koi na sedlo i potjera prema sikari.
Barun Pencinger pozove svojeg bradatog povjerenika, uvara kne-zevskog dvorca
Stamslava na vijeanje s Luiem.
- Eto, u kakvu smo zapali nepriliku. Nadao sam se da u danas dobiti u sake
turopoljske povelje i sutra ih zapaliti na lomai, a oni su uhvatili Drazenia.
To se ne bih ni u snu nadao.
l ne biste se mogli nadati, gospodine barune - primijeti Lui - da nije dosao
taj prokleti si\ i oklopnik za kojeg vele daje vojvoda Iloki.
- Ako je on. zasto se skriva pod vizirom? - pita bradati uvar knezevskog
dvorca.
- Da ne bih javio u Budim kako vojvoda ostavlja bojno polje i spasava svojeg
prijatelja
- Ako je sam gospodin Damir? - primijeti Lui.
- Ili jedan ili drugi - primijeti Pencinger - kralj e tesko kazniti onoga koji
ostavlja bojno polje zbog zene. Netko je svakako od njegovih ljudi. Ovdje nemaju
vatrenog oruzja niti toliko momaka. I ovaj glasnik veli da je sivi oklopnik
opkolio jedne i druge. Dakle, uistinu ima mnogo momaka, a nije im dopustio da se
pobiju, jer |e htio imati Drazenia netaknutog da ga moze zamijeniti za Gordanu.
Cudno je to kako je bas danas dojurio taj sivi kad je crveni oklopnik otisao da
iskapa povelje. Sve mi je tu nesto zamrseno.
- Nije li se tu upleo Kusevic - primijeti Stanislav. - Znate da on mrzi
Drazenia.
Raspravljaju o tome, ali nikako ne mogu nai traak svjetla i razotkriti tajnu.
Onda su presli opet na vijeanje.
- Gospodine barune - zabrinuto e Lui - molim odredite tko ee doekati uveer
glasnika sivog oklopnika kod kapelice.
- Evo. moj bradati Stanisla\. Taj se dobro razumije u takve pregovore, a ja u
biti u blizini, skriven sa svojim ljudima, ako bude Potrebno navaliti Svoju sam
glavu zalozio gospodinu Verbeciju za Drazeniev zivot kad mi je mladog ovjeka
povjerio i uputio me da ga uljeni medu Hrvate.
nastavi razgledati svoju osnovu:
109
- Rekao sam da je knez Brandenburg na Medvedgradu samo zato da steknem jedan dan
vremena. To je zbog Gordanc. Ona mora otvoriti usta. Mogao bih to izvesti jos
ove noi da mi nije na vratu onaj papinski poslanik. On ne smije nista vidjeti
ni uti. Vi ste. Luiu, lukavi. Sutra ete otii k mladom popu kao poslanik
vojvode Ilokoga koji je, toboze, od kanonika Benka saznao za njegov boravak na
knezevskom dvorcu i molite ga da posreduje u zamjeni zarobljenika. Kad on ode iz
dvorca, odvui emo Gordanu u nas sumski dvorac i tamo je prisiliti na
priznanje. Ali sina u zadrzati kao taoca da je tako prisilim neka oznai pravo
boraviste malog kraljevia.
- Taj sivi oklopnik trazi i sina?
- Ne bojte se. Obui su vratareva djeaka u haljine malog Damira i divno u ih
prevariti. Zamjenu emo izvrsiti na dva mjesta, i to u sumi.
* * *
Prasnom cestom na oznojenom konju dojuri pred opinu Davorov glasnik, nosei
poruku lukavakog kastelana.
Mladi plemi Mladen, vitez od Srednjice. koji je tako dobro odigrao turopoljskog
kmeta, preodjeven u seljako odijelo, izvjesuje podrobno o svom sastanku s
Pencingerom, Luiem i Stanislavom u sumi.
- Uspio sam ih zavarati da ne razumijem latinski pa su se sve preda mnom
dogovarali. Pencinger je pristao na zamjenu zarobljenika, ali toboze treba
privolu svog gospodara kneza Brandenburga.
Glasnik podrobno ispria sve stoje zapazio. M ladi-plavokosi plemi izvijesti
dalje:
- Jos vas je dao moliti da lijepo postupate s Drazeniem i jami da j ] e u
ponedjeljak zamijeniti zarobljenike. Jos danas eka vas odgovor, i ]
Glasnik tono saopuje Davoru gdje je ureen sastanak i naposljetku
primijeti:
- Jos mi je obeao punu kesu ako mu donesem tonu vijest gdje se nalazi
Drazeni.
Mladi prijatelji Jelenko i vitez od Srednjice oekuju odluku svojeg vode. Ovaj
neko vrijeme razmislja, a zatim se okrene glasniku.
- Ovo je vazno: Pencinger je naumio maknuti nekog papinskog poslanika iz
Lukavca. To je znak da se pred njim ne usuduju postupati protiv Gordane.
Sutradan e ga valjda na neki nain odvesti iz dvorca da Gordanina sina moze
muiti i tako majku prisiliti na izdaju kraljevia. Dobro je on to smislio. Ali
ja u mu zaprijeiti. Ti es sada odmah, Mladene, otii pred kapelicu i javiti
mu da sam dolazim na dogovor.
- Jelenko i Mladen zestoko se opiru:
- Zamislite u kakvu bismo nevolju pali svi mi da vas zarobe. On se nasmijesi
dobrostivo mladim ljudima i zakima glavom:
- Lijepo je da se toliko brinete za mene, ali zaboravljate da sam isto toliko
lukav koliko i Pencinger, a moze bit u ga i natkriliti. Dakle, Mladene, pohitaj
k drvenoj kapelici i javi da zelim sam ugovarati s gospodinom kastelanom.
Sigurno nee biti daleko, neka ga smjesta potraze. Ja u, medutim, krenuti
odavde za tobom i uzeti 20 momaka koji
110
oraju drmati u pozadini. Kad saznas da e Pencinger doi, bit u na
mjStu.atimesamoA.vi.
- Izvrsit u tono va- nalog.
Jos mu reci i to da M uo kako ijjii poslao nekog svog momka s
. nm vijesti k velikoj movari gdje uvaju Drazenica. Neka misli da se
" i Ji daleko od opine l ZIUVLUL l Licka ^ ^. ondje tio/c. <jlu\ no mi je
da zametem trag Ali kazi takoder da imamo neku lozinku koju nikako
nisi mogao doznati.
_ Sve u izvrsiti kako ste mi nalozili.
Pourabit U ja ve Verbecijeva trabanta za $"u da sprijeim muenje Damirova
sina -. njegove zene. Vidis, ipak sam lukaviji od njega, >r bas tebe Mladene
u/imam za >u>icg i:iaM.ika Raunao "am da e on pred obinim momkom razgovarati
latin-ki i n es moi ilo/nau njihove
tajne namjere.^ ^^ ^ ^^^ _ ^ u ^^ ovdje skrStenih ruku? Ne boj se i a tebe fana
dovoljno posla. A ti, Mladene, pozuri
""^Glasnik se uputi da i/vrsi zapovijed, a Davor pozove ispred zgrade u sobu
svojeg sina koji je vani na elu njegovih momaka uvao prilaze k opini
Smedokosi mladi ude k ocu i ovaj mu nareduje.
- Na sve putove odakle hi IVHUM" d"", i netko iz Lukavca postavit es straze.
Gospodin kapetan banderija poslat e s tobom ovdasnje plcmie koji poznaiu svaku
iia/ieu/ii. -J,1 "<] ::J i1--11 - ---- " da Pencinger ne bi poslao
preostale vojnike k opini. Tko zna sto mu naiednom moze pasti u ludu glavu.
Nadalje, postavit es straze oko itavog zupanova dvorca Ti e5, sine, ostati na
Berislavievu dvorcu dok se ja ne vratim. Ako ujes u noi prasak, znaj: treba
mi pomoi i smjesta mi salji pred kapelicu petnaest momaka. S\, n i^; ir L.n i-
Viim-c [osovcnoci pobiti.
- A sto e biti sa mnom. - pita opet Jelenko?
- Sada dolazi red na tebe Smjesta es odjahati kanoniku Benku.
- Sada na Kaptol? U noi se ne moze preko Save.
- Malo prije mi je gospodin sudac kazao da se kanonik nalazi u svojoj kuriji.
- Da. ovdje je ve nekoliko dana -potvrdi sjedokosi sudac-ikad ste vi otisli s
Drazeniem gore k zupanu, poslao je svojeg momka da pita sto je to pred opinom.
- Prema tome. nai cei ga kod kue. Zelim, naime, da on bude posrednik pri
zamjeni zarohljenika. izveo ja to danas, ili sutra.
- A kamo da donesem odgovor J
Ravno pred kapelicu Bude li ve sumrak, javi mi se kad stignes u blizinu sa tri
zvizduka. Ako ti uzvratim, dodi k meni. ako ne. pi icekaj, jer u ti se javiti
ja. Sve mora biti tono ugovoreno da mi ne bi mozda svojim dolaskom pokvario moi
razgovor s luku\akim kastelanom. Svakako es ostati tamo sa mnom ako dode do
bitke, trebat e mi tvoj ma.
Jos je dao neke upute kapetanu banderija. a /atini povue JelenVa u stranu i
potanko mu saopi svoje namjere.
Uskoro svi krenuse pred opinu
l
Svjetina se uzgibala, osjeajui da se nesto dogada. Davor odreduje da se svi
stariji vrate kuama, s samo sposobni ostanu na okupu. Ali svi pitaju za
Drazenia. na sto im Davor javlja:
- Smirite se. ljudi. Sutra ete doznati sto je s izdajicom i bit ete
zadovoljni. A do tada strpljivo ekajte. Neemo pustiti iz ruku lukavakog uhodu
samo ovako.
Napokon po vjeruju plemiu kojemu ne vide lice, ali gaje sam zupan proglasio
vjerodostojnim.
l stadose sami odredivati tko ima da ode kui. a tko mora ostati.
Jelenko se bacio na sedlo i pohitao kanoniku Benku, a Davor ostavi opinu s
dvadeset momaka.
Kapetan banderija pozove Arbanasia i Pogledia da budu na uslugu Davorovu sinu
i tono ga upute gdje se treba postaviti straze da se nitko od Lukavana ne moze
uvui neopazen do opine ili do zupanova dvorca.
VILENA JELENKO
Posto je Davor Antolkovi ostavio dvorac zupana Berislavia. ovaj se uputio u
kuu i sklonio u svoju sobu. Od pretrpljenog jada jedva se moze drzati na
nogama. Citavo mu je tijelo slomljeno, a dusa umorna. Jedva stoje malo odahnuo,
ulazi k njemu sestra. Na trijemu je slusala sve sto se dolje zbivalo. Zaplakana
i oajna hoe da pita sto e biti nakon strahovitog otkria s Drazeniem. Brat
je nije ni pogledao. Mrsko mu je sto ga sestra gleda ovako potistena i gotovo se
okosi na nju:
- Sto je? Sto ekas? Sto hoes? Smela se, a ipak zapitala:
- Sto emo sada kad je tolika sramota sjela na vrh nase kue? Prstom e
pokazivati na nas.
- A ja u uzvraati maem - razljuti se on, ali se opet pribere i stade mirno
govoriti:
- Tko moze meni nesto predbaciti? Sve je Drazeni prevario do najviseg i
najmudrijeg, l oni tamo na bojistu ekat e njegovu pomo od pet stotina momaka,
a on ih je sabrao da goni nas. Meni je sada vise do Vilene. Gdje si je ostavila?
- Tamo je u sobi. Sva je izgubljena. A nema krivnje. Djevojka je tolike ljepote,
iz tako ugledne obitelji s mirazom. Ne treba se bojati. Nai e muza.
- Znam to i bez tebe, ali kako e podnijeti tu strahovitu bol? O tome se brini.
- Ne odgovara mi na pitanja i rekla je neka je ostavim samu.
-;< - Lakse se snosi bol kad te drugi ne gledaju. Ostavi me.
-v I brat je tjera i ona sva potistena ode u kuhinju.
Berislavi je nastavio razmisljati. Ne smije poslati nikakvih vijesti banu,
svojem bratu, jer mu je odredio da ne salje glasnika, a i ne zna gdje se nalazi.
S bojista ne dolazi nikakav glas. Sve sto se tu dogada, mora on preuzeti na
svoja leda i snositi svu odgovornost. Kao predstavniku
112
Turopoha. valja mu upravljati ljudima i dogadajima da ouva itav kraj V |0;
NCC,h nevolja Najposlije odlui pozvati k sebi kapetana banderija i Oavora
Aniolkovica Ja >e - nfm posavjetuje sto da radi ako LukavCani ,,anu i/ osvete
navaljivati
Polagano, tiho. otvaraju se \ rat; L. Ulazi Vi lena. Blijeda je i izmuena. On
gleda u plave zalosne oi i irce mu se para.
Dosla sam. oe. da vam nesto kazem - veli ona.
Sjedni, dijete moje, i reci sve sto ti je na dusi - bit e ti lakse. Skrstenih
ruku na krilu i pognute glave odgovara ona tihim glasom:
Sjeate li se one nedidu- k >1 k i [ [pripovijedala onu
priu. To je bilo onda kaci se prvi put pojavio oklopnik. Mene je zahvatio
greviti pla.
Znam. A /asto to spominjes?
Danas tek osjeam . .1 i me shrvao oaj. Slusala sam priu o sudbini i/dajnika.
d/i ste rekli da se pod crvenim oklopom skriva Jelenko. Uhvatila me tada,strava.
Osjeala sam .se sukrivcem svega sto je on poinio. Danas sam oslobodena te
krivnje. Cijena je strahovita.
- Sto hoes lime rei?
- Nisam Jelenka i _ na izdajstvo. Ali razotkrilo se da je izdajica onaj kojeg
sam ljubila i htjela uzeti za muza. A doznala sam to na tako strahovit nain.
Dok sam /i \. neu oprostiti Jelenku da te izvrgao takvoj sramoti.
Sve je to priredio u /]ohr. >i n.ir,u
Zagledala se u pbd i odgovorila:
Bio je to grdni udarac za mene: dovesti Drazenia ovamo u sramoti i baena u
prali strave i kukavstine.
Te rijei donose Inu pred oi sliku Jelenkove osvete, tako mirne i
dostojanstvene. Zupan plane bijesom:
- Platu e to mem taj razbija.
Bas zbog toga hou da govorim s vama. oe. Prepusti tu st\ samo meni. keri
moja.
- Ne mogu vam prepustiti, jer biste sigurno Jelenku uinili krivo.
Ja. Krivo. Ne buncaj. Razumijem ja njegov bijes na Drazenia
koji je svoju kriv nju htio n. i na leda njemu, a tebi. dijete moje, tebi
nije smio uinili lakvu gro/ni .
Rekla sam: vi ete mu uinili krivo. oe. l mene njegova osveta pee. ali
/upravo, vratio mi je milo za drago. Ne znate sto sam mu skrivila...
Ti si skrivila qjemu?
Odluila sam, M&to. ali prije morate saznati sto je bilo izmedu mene i Jelenka.
Nemilo su ga se kosni njezine rijei. Ustao je. posao jednom gore i uoije. a
onda se /austavio pred njome:
^akle. ipak je qfc&to bilo? Onda mi reci sve.
nii "^CuJtc- nJe potrebno govoriti o djetinjstvu sto sam ga provela s
m i Ci, / smo mi|ek /a lcii naScm Kusevievom dvorcu. Uvijek
UCD.O drugu igri. Sjeam ^ ... , . a l u djeakoj dobi uvijek je bio
RIMNA \ll|
a mcni nckl v"ez *Wgda me branio. Za svaku bi igru samo mene
pitao. Nikad ne bi nesto uinio da prije ne bih ja odobrila. Mazio me, kao vi i
tetka.
- Da, istina je - tiho e zupan, obuzet uspomenama na Vilenino djetinjstvo, dok
ona poluglasno nastavlja:
- Tako smo odrasli. On je ve bio gotov momak, ja tek na pragu djevojakih
godina. Tada mi je jos vise iskazivao sklonosti. Uvijek su ljudi govorili: "Samo
dobar i njezan brat moze se tako vladati prema sestri koju voli." I sada me
mazio, kao i svi drugi. Nazivao me esto svojom kraljevnom kojoj on sluzi kao
vjeran podanik. Kad sam ve presla u djevojaku dob, opazim da mi Jelenko nije
samo vjeran podanik nego vjeran kraljevi svojoj kraljevni. Kad bi se tko od
drugih momia njegove dobi, pa i stariji, zagledali preko ograde u nas dvorac,
skoio bi on za njim i gonio ga. To mi se svidalo. U svojoj nestasnosti poela
sam izazivati mlade plemie pogledima, a onda ih tuzila Jelenku da se penju na
ogradu ili da me drsko gledaju kad silazim s tetkom u crkvu. A onda ih je on
doekao, izgrdio i otjerao. Cesto sam lagala da za mnom sapuu o mojoj ljepoti
jer sam uzivala kad bi Jelenko zbog toga porumenio ili problijedio do bijesa i
otisao da ih trazi. To mi je bio najdrazi uzitak. Kad je Jelenko ve opasao ma,
bila sam vrlo ponosna. Sad sam ga, uistinu, smatrala svojim vitezom.
- To su sve djetinjarije - upada zupan, ali ona ga moli da je slusa dalje.
- Nisu to bile djetinjarije. Sto dalje, to sam vise izazivala mladez, samo da se
Jelenko s njima bije na maeve za mene. Kad god sam se negdje pojavila, svuda su
me trazili pogledi mladih plemia. Ja sam ih gledala, a to ih je valjda
oslobodilo. Ili bolje, priznat u istinu: kriomice sam izazivala njihove nade,
samo da Jelenku pruzim priliku da se bori za mene. Nasla sam ga esto kako
vjezba maevanje sa Zarkom da bude vjestiji od drugih. Znala sam: on to ini za
mene. I jos sam vise mlade plemie bodrila pogledima. Uveer su oko dvorca
pjevali ljubavne pjesme. Onda sam se tuzila Jelenku kako su mladii neuljudni
prema meni. On se sve vise uzbudivao zbog toga, sve ih vise progonio, dapae,
izazivao na maeve, bilo zasto i tako se pomalo zavadio sa svima.
- Ti si ga natjerala na to?
- Da. Ne znam zasto sam toliko uzivala kad bi se on bacio na njih mrznjom i
maem. To mije bila prava srea. A on je ve bio kao nadrazeno pseto sto uva
kuu gospodara i zarezao bi na svakoga tko bi se usudio da me pogleda ili mi se
priblizi.
- Zlo si, dijete sijala oko sebe. Veliko zlo - primijeti zupan.
- Razmazena od svih, nikad nisam razmisljala o svojim inima. Sad sam svjesna:
ja sam Jelenka uinila razbijaem, izazivaem. Meni je bilo golemo veselje.
Nisam imala majke i nitko nije opazio tu moju ludost. Tako je bivalo sve dalje.
Jelenko je ve bio odrastao mladi, a ja potpuna djevojka. I tada sam opazila da
se nekako udno vlada prema meni.
- Kako udno? - uznemiri se on.
- Cesto se zagledavao u mene iz daljine, vrlo dugo, a kad sam mu se priblizila,
bio je smeten. Porumenio je. Vise sam puta opazila kako je mraan, zamisljen,
zalostan. A im bi me tko oslovio od plemia, u
v, m ic oima sijevalo. Vise je puta znao ljutilo otii, a kad bih ga
nJC, ,zih negdje u vrtu, nasla sam ga izgubljenog u mislima. ,<{ij
Zupan sjedne i. naslonivsi glavu na ruke, pita:,,;i.,<;,u
f]
A ti ga nisi nista pitala?
Jesam i od ovih mojih pitanja razvilo se zlo. Berislavise oki k njoj,
gleda je okom u oko i tiho uzdahne:
Slutim sto slijedi.
Cujte, oe, redom. Prvi put je na moje pitanje odgovorio da mu je nista Drugi
put tla LM ncsu - boli dava ( >nJa jcanot; dana i/a/o\e on n ma Pogledia jer
se Smiljan neobino mnogo trudio oko mene. Kad hi h odlazila s tetkom u crkvu.
MUI > je prv i da me \ Idi, kad bih i/la/iia opet je bio tamo. Kad sam jednom
sjedila u vrtu, jahao je Pogledi uz ogradu, "pozdravio me i stao me pitati o
vama oe, samo da sa mnom razgovara. Otkrila sam da se pristalom mladom plemiu
vrlo svidam i odgovarala sam mu na pitanja. Odmah ie izasao iz svojeg dvorca
Jelenko na konju, zatekao Smiljana Pogledia. grubo se s njim posvadio i po
drugi put izazvao ga na megdan Pogledi je bio u smrtnoj pogibelji od Jelenkova
maa. U pravi as banuo je njegov otac zajedno s vama. Vi ste Jelenka izgrdili
sto izaziva i doslo je. kako znate, do velike buke. Tada ste rekli Jelenku: bude
li jos koga izazivao, nee vise smjeti u vasu kuu.
- Sjeam se toga, zamalo da nije sasjekao Pogkdia.
Toga dana popodne otisla sam k Jasenki, samo da ujem sto e Jelenko rei i kako
e se drzali. Nasla sam ga u vnu s\ega izoblienoj: od neke tajne zalosti. Sjela
sam k njemu i zapitala ga, kao svoga brata, sto mu je. Toliko sam ispitivala i
molila da mi povjeri zbog ega se zalosti dok mi konano nije rekao: "Da si
sirota koja nema nikog svoga i niega svoga, rekao bih ti. Ovako neu Ne smijem"
- i brzo otisao u kuu.
- Tako je rekao doslovce.
- Jest, od toga dana osjeala sam da Jelenko gubi srce za mnom. Cesto bi me
nekoliko dana izbjegavao i ne bi dolazio, a kad sam otisla k Jasenki, on bi
kriomice odjahao.
- A ti? Kako si ae vladala?
Bilo mi je vrlo drago da me ljubi i jedva sam ekala da dode, da vidim kako je
ljubomoran Kad ga je obuzimala zalost, bila sam vrlo prijazna, a on se tada
neizmjerno ra/vcselio Meni je sve to bilo lijepo, vrlo lijepo.
Tako lijepo da je od loga nastala grdoba i nevolja. Pitam te: sto si ti osjeala
prema njemu
plamen ljubomore u crnim oima? Znas sto to - Znai da mi je to godilo kao sto
mi godi kad palimo kresove na
- Svi su govorili: ovo su dvoje kao brat i sestra. Valjda sam ga i ja voljela
kao brata, ne znam, samo se sjeam: kad sam opazija da je i/suibio srce za mnom.
poela sam nastojati da mu se sto vise svidim. Uvijek sam odabirala najljepse
haljine, lijepo se esljala i resila se da mu se sto vise svidim, da ga oaram A
on bi me promatrao i rekao da je moja haljina vrlo lijepa, a bilo mi je jasno da
l o govori mem; a ne haljini. Najradije sam gledala njegove crne oi u plamenu
ljubomore.
Rado si cledal znai?
114

Jurjevo Njegovi drugovi esto su o njemu govorili ljutilo da je razbija,
svadljivac, ali sam znala da je to zbog mene i samo sam se smijesila i radosno
promatrala njegov pogled. Bila sam veoma sretna.
- Nisi mislila, djevojko, sto e biti kad planu kresovi u njegovu muskom srcu?
Nikad nisam nista mislila. Bilo je sve tako lijepo,lijepo. Uzivala sam vedrinu
svojeg proljea, bezbrizna za budunost. od* - Zasto nije ostalo tako?
"> Jer je dosao Drazeni. -j
t ) - Otac se makne i nabra elo. Oi mu mrano gledaju Vilenu. " "*--
- Oe, znate da je bilo sveano spravise u Turopolju. Dosli su
plemii i velikasi u goste turopoljskim plemiima, porazdijelili ste ih vi
sami po raznim kuama, a k nama ste doveli najodlinije od svih, a medu
njima bio je Drazeni. Prvi dan objeda opazala sam da uporno gleda samo
mene. Nisam ni znala tko je. Onda sam ula kako gospoda govore o njemu
da je prije dvije godine bio na bojistu i tamo se istakao u borbi. To je u
meni izazvalo zanimanje za njega. Tako mlad, pa ve junak. Godilo mije
da bas mene gleda taj mladi kojega svi smatraju hrabrim i proriu mu -:
bojnu slavu. *
Prokleta slava - ubaci zupan. - Nitko od njih nije pitao tko je
taj mladi. Ni ja, tvoj otac. 4
Vilena suti pa onda nastavlja:
- Kad je nakon tri dana otisao, zaudila sam se da Jelenko ne;
dolazi. Kao obino, odem k Jasenki. Ali on je pobjegao. Pitala sam *
njegovu sestru sto je s njim. Ona nista nije slutila. Ali ja sam znala. Tri"
dana, dok je Drazeni bio nas gost, nisam Jelenka pravo ni pogledala. To
ga je oito boljelo. Najednom je opet dosao u nasu kuu. Pitala sam ga
zastoje pobjegao preda mnom, makar sam dobro znala, a on mi odgovori:
"Ne zelim te smetati u mislima na lijepog gosta!" Bila mi je ta ljubomora
vrlo draga, ali sam ga uistinu pozalila, smijala se i uvjeravala ga da mi -
Drazeni nije ni na kraj pameti. Bio je nas gost i morala sam mu iskazati*
ljubaznost. Ipak, Jelenko nije imao mira. Cesto sam navraala razgovori
na mladog plemia i pripovijedala mu sto sve o njemu rekose gospoda, .
kako e on stei bojnu slavu u obrani domovine. A on je onda opet zapao u J
duboku zalosnu sutnju. !:|
- Dosta o tome. Reci radije stoje bilo dalje - nestrpljivo je prekini^ otac.
- Za nekoliko dana pronio se glas da su Jelenka izabrali za zastavnika banderija
jer je od svih mladih lanova banderija najsmioniji i najhrabriji. To me silno
obradovalo. Bila sam ponosna na njega. To mu je oito silno godilo jer je bio
neprestano kod nas. Tada sam sasvim zaboravila na lijepog stasitog Drazenia i
svakog sam dana sjedila u vrtu i gledala Jelenka kako vjezba u maevanju i silno
se radovala njegovoj vjestini. Onda je bila procesija, a Jelenko je izasao na
elu banderija sa zastavom. Bila sam vrlo uzbudena. Uistinu je bio lijep i
ponosit, i hrabar. A kad je nakon toga dosao k nama, rekoh mu: "Bila sam sva
ponosna na tebe. A znas li da si bio vrlo lijep i pristao na sedlu? Kao pravi
junak." Silno se smeo, porumenio i onda ubrao jorgovan i pruzio mi. Dugo me
l dao i pitao, jesam li rekla istinu? Osjetila sam da mi se lice zarumenjelo ^ r
su mi obrazi gorjeli, ali sam potvrdila. U to je dosla tetka i pozvala me di Joj
pomognem u kuhinji Te veeri nismo govorili nista. Bojala sam se ledati u nj. a
on je neprestano , - 1:110 u mene. Sutradan smo opet bili veseli kaouvijek, ja
vrlo sretna, a tada se pojavio Drazeni. Nje/m glas potamni, a pogled se
zamagli. ..- Dosao je s nekom porukom za vas, oe.
Bila je to samo izlika. Neprestano je tako dolazio s raznim porukama koje nisu
znaile nista drugo nego zelja da vidi tebe. To sam opazio, ali kako mi se
inilo da to tebi nije krivo, primao sam ga gostoljubivo. Svi moji stan znanci
govorili su kako |e mni|en. doKu . tcstit pa sam mislio: ako bude nesto od toga,
dobit es vrijednog muza.
- Sve vise mi je Drazeni iska/ivao osjeaje, ne rijeima, nego sitnim paznjama,
a najvise pogledima Sasvim sam bila zbunjena i smetena bas time sto je tako
uporno sutio, a oi su mu stalno bile uperene u mene. Oni koji su dolazili s
njim uvijek su govorili o njegovu junastvu, o velikoj slavnoj budunosti Jednog
dana bili smo u Zagrebu na sveanosti. Gospodin Damir brezov ak i izjahao je na
bijelcu pred crkvom Svetog Marka. Gospoda Gordana bila je sretna i sva ozarena.
Na objedu kod bana neprestano su slavili Damira. Slavimir Drazeni sjedio je uza
me. Nekoliko puta me oslovio, Cio\ orili MITI i 11junasu u u obrani domm ine od
Turina. Tada je rekao da mu je jedini cilj u zivotu stvoriti junaka djela koja
bi mogla ushititi srce ljepotice na koju misli dan i no Osjetila sam da je to
rekao meni. Od tog sam dana mislila na njega i tesko brojila dane i ase da se
opet pojavi kod nas. Nisam \ise pitala Jelen ka /asto se povlai, zastoje
zamisljen i zalostan. Jednom mije iznenada rekao: "Odluio sam obui napirlitanu
ljubiastu odoru." Znala sam da to ide Drazenia. Njegova ljubiasta odora bila
je nesto izvanredno, svi su je promatrali jer nitko drugi nije takvu posjedovao.
Jelenkova mi je ljubomora na Drazenia godila i dalje
Opasnu si tgni zaigrala.
Ali jos nije svrseno Jednoga dana Drazeni je zapoeo sa mnom razgovor:
"Gospodice Vileno. \ as drug i/ djetinjstva me mrzi. Njegovi me pogledi uvijek
progone Kad sam ga danas ujutro pred crkvom oslovio, odgovorio je nekoliko
pre/ii nih rijei i odjahao. Cini mi se da ne smijem vise dolaziti k vama zbog
njega. Moglo bi doi do sukoba, ako bi me i dalje tako progonio. Znam. on vam je
\ rio tli.se a s njime sc saluc. "a\ rliate kao m s kim drugim." "Razumije
se jer smo kao brat i sestra" - odgovorila sam ja. On mi brzo odvrati: "A taj me
brat tjera iz vase kue. Ako vi to elite, ja u se pokoriti, premda hi i o /a
mene bila strahovita bol. Jedan se od nas mora maknuti!* kue. Odluite vi,
odaberite."
On je, dakle, trazio da ga protjeras?
,- ~~ Da_- e moj. a ja sam odluila. bi._> ini je jasno: Jelenko je na
putu
*- ll me Drazeni zaprosi Ne, to neu dopustiti, jer sam i ja zeljela takvog
muza kakvog ima Gordana, Planula sam i uoin Ijenka i ekala C.i --, da mu
o kazem. Ovaj put bioje l )i a/cmc vrlo Sutljiv i zalostan. Premda je imao
"kanu da ostane L#tri dana, smjesta dade osedlati konja i ostavi
17

;"^*r- Uinio je to, lupez, samo da djeluje na tebe. (t
- I poluio je svrhu. Znala sam: otisao je zbog Jelenka. Sad je bilo svrseno.
Htjela sam otii k Jasenki da ga tamo nadem i kazem sto mislim. Ali se on
iznenada pojavi i ree mi da bi htio govoriti sa mnom.
- I tad se dogodilo ono zbog ega se danas osvetio? .
- Cujte kako je bilo. Pozvao me u vrt, tamo iza jorgovana. Osjeala sam da e se
nesto dogoditi. Zamolio me neka sjednem. Bio je blijed, ali vrlo miran. Barem
naoko. Pitala sam ga: "Sto hoes da govoris sa mnom?" Gledao me pogledom koji bi
me morao osvojiti da nisam mislila samo na Drazenia. U tom je pogledu bilo
duboko more odanosti i ljubavi. Morala sam ga slusati. "Vilena, ne mogu to vise
podnositi. Valja rijesiti. Mozda ti to i sama zelis." "Da, mozda zelim"
odgovorila sam plaho. Zazeblo me, ne znam ni sama zbog ega. Jelenko se sagne k
meni i stade mi govoriti. Nikad neu zaboraviti. Svaka mu je rije bila drhtaj:
"Nemam mira, ni sna, ni daha, ni zivota. Umro bih za tebe, Vilena. Ali odvise si
bogata, ugledna. Do tebe su moji putovi zakreni. Pa ipak, ako odem na bojiste i
steknem ono najvee blago, junaka djela za domovinu, tada... Srce mi sape
svakog dana i noi: uinim li velika djela za domovinu na bojnom polju, tada e
kraljevna moja svoju ljubljenu glavu odvratiti od ljubiaste odore. To sam itao
upisano u plavetnilu nebeskom tvojih oiju. Onog dana, kad sam na vrancu
projahao s modrom zastavom u ruci na elu naseg banderija, rekla si mi: ponosna
sam na tebe i lijep si bio, pristao, pravi junak. Jos vise od toga rekle su mi
nebeske tvoje oi. Srce mi je, Vilena, prepuno, zagusi t e me. Moram ti ovo
izrei, kraljevno moja." Dok je to govorio, bio je izvan sebe. Glas mu se
prometnuo u njeznost, tako udnu njeznost. Bila sam naas sva uzeta.
- A sto si mu na to odgovorila?
- Uinila sam najveu pogresku u svojem zivotu. Drzao me za ruke i drzao me tako
vrsto. Ovo me probudilo iz asovite zaboravi. Osjetila sam da me Jelenko kani
otkinuti od Drazenia, zaprijeiti prosidbu mladog plemia koji je ve slavan i
ugledan, bogat i lijep, a eka ga lovor junastva.
- Sto si rekla Jelenku?
- "Ti da budes slavan? Ti razbija, izaziva? Otkud bi ti mogao stei slavu?
Junaci izgledaju drugaije. Nisi stvoren da budes junak, ve samo da se bijes i
razbijas! Ne zelim da dolazis pod nas krov!"
- Nije mogue - tiho dahne zupan - tako si rekla? A ona nastavi:
- Bilo je strahovito gledati njegove zjenice, njegovo lice. Uhvatio me za ramena
i stresao me, posve mi priblizio svoje lice, smrtno blijedo, zeleno, njegov
ubojiti pogled probadao me u dno duse. Spopala me jeza, osjetila sam se kao pred
sudom. Od straha odluim da se rijesim Jelenka, a to u moi samo ako ga
ponizim.
Zupan joj se priblizi.
- Poniziti? Kako? Cime?
- On je tresao sa mnom i priguseno govorio. Glas mu je siktao kao u zmije:
"Mislis li da se mozes sa mnom poigravati? Osvajati me, milovati me smjeskom,
pogledom, rijeima, a onda zgaziti, odbaciti?" "Nisam te nikad osvajala" -
viknem ja. Ali on me ipak ne pusta: "Jos vise si inila
osvajala. Govorila si mi slatko Kad me morila tuga, trazila si da ti lK^t
krijem uzrok mojim mukama. Zasto, kad si /nali kuji K u/rok /asto " e pitala da
od mene izmamis priznanje? Ja sam odluio sutjeti, pa S "karumro. Ali kad je
dosao taj napirlitani gospodii, nije se moglo vise ["HCU Muke su me razapclc.
Razmisljao sam, sjetio sam se i\ < .jiii pogleda P\ sto si mi rekla, kako si
zeljela da ti iskalim srce, a sve to me navelo da^i otkrijem jed svojeg srca. A
ti meni tako? Cujes li? Trazim od tebej a. n Govori: zasto si jurisala na moje
srce ako t\oje nije otelilo nista /a moiu muku1 Odgovaraj, ili e biti zla."
Strahovito ic to bilo. oe. Dok je govorio, stisnuo mi je ruke kao da e ih
slomiti. Oi su mu sukljale nozarom. U grlu mesteglo. Nisam mogla odgovoriti, a
on je dalje bjesnio. Nisam smogla ni rijei ni daha On navali tada jos
bjesomunije: "Mislis da je onaj napirlitani gospodii u ljubiastoj odori
ravan meni? Ona muska nacitrana namigusa? Onoga si odabrala s djevojakim
nevinim obrazom? Reci? Valja proistili raune. Odgovori." I tada me opet
stresao. Mislila sam: svu e me rastigati, dok je muklo /adahtan, Spreman na
sve. pitao: "Zasto si oko mene plela mrezu? Zasto si me tako slatko mamila?"
Njegov bijes izazvao je moj odgovor, moj otpor, osjetila vini da e mi
sprijeiti udaju. Jelenko je jedina /apreka da me Dra/em zapros:. I odluim se
braniti udarcem koji Jelenka mora zauvijek udaljiti iz kue. I tada sam izrekla
ono najteze Vilena tesko odahne.
- Sto? Kazi - nuka je otac zamraena pogleda. - Reci doslovce kako si
odgovorila?
- Prestrasena da mi ne bi sprijeio udaju, rekoh: "Ti si umisljena budala. Nikad
te nisam kanila osvajati. Nije mi ni na kraj pameti bilo, nego si ti za mnom
trao, ne bi li me osvojio da mojim mirazom okrpas svoju sirotinju, da te
zakitis ugledom moje obitelji. Drazeni ne treba mojeg miraza ni ugleda moje
obitelji. Sam je bogat i slavan i putovi do junastva su mu otvoreni. A sto si
ti. Nitko i nista, l dolazis pod nas kro\ da te dotakane svjetlost naseg
imena. Da imas stida, ve odavno ne bi dolazio."
Zupanje gotovo nehotice udario po stolu kao da se i po njemu prolila bujica
ponizenja.
- Keri moja, zlo si uradila. Odvise veliko zlo. Naslonivsi glavu na ruke,Vilena
nastavlja svoju ispovijed:
- Kao uvijek u asu bjesnila, Jelenko zazmiri. Nikad ne vidjeh ljudsko bie tako
strahovito izoblieno Pozelenio je, drhtao, mislila sam: sad e mnome tresnuti o
zemlju i zagusi ti me I zaskripao je zubima."To mi Je prolazilo zilama. Vidjeh
kako gri pesnice i di/e ih. Svrseno je, udarit e me. Odjednom nemono spusti
ruke niz tijelo. Disao je tesko kao da tri roilje. Na lice mu je pao strahoviti
mrak. oi su mu sijevale bas kao danas kad me darivao Drazeniem
- A onda je otisao? - pita tiho zupan.
- Onako izoblien rekao mi je: "Visoko rodena gospodice, nami-, upamtite sto ste
danas ovdje izrekli."
- A zatim, sto je bilo? - pita zupan.
-- Mi rijei vise nije rekao niti sam mogla rei ja Okrenuo se i odjurio
19
118

kao munja. Nije se vise osvrnuo. Ostala sam prestravljena, slomljena iznemogla,
oajna. Drugog jutra doznala sam od Jasenke da je nestao i nije dolazio kui
itavu no. Bojala sam se da stogod ne uini sebi, a onda sam se opet bojala da
negdje ne doeka Drazenia. Osam dana nitko nije znao gdje se nalazi.
- Sasvim tono kako je rekao sivi oklopnik. Tih je osam dana proveo kod njega i
povjerio mu se. Kad je priao o ljubiastoj odori svojeg suparnika, njegov se
zastitnik sjetio takve odore, vidio ju je na nekom mladom vitezu koji je silazio
s Ferencijem s Medvedgrada. Ta raskosna odora udarila ga je sumnjom. A kad se
poslije Jelenko vratio, kako se vladao prema tebi?
- Vise nikad nismo razgovarali. A kad bi projahao kraj naseg dvorca, okrenuo bi
glavu da me ne vidi. Samo mi se Drazeni tuzio da ga svuda progoni strahovitim
pogledima, ali gaje odmah branio, primijetivsi da shvaa njegov bijes i time smo
svrsili svaki razgovor o njemu.
Zupan usporeduje njenu ispovijed s onim stoje uo pred opinom od Davora i
razabire - da se sve navlas podudara!
- Vileno, kruto si ga izbievala, strahovito ranila, ipak, da te jos malo ljubi,
ne bi ovako uzvraao. Zamrzio te iz dna duse i javno pred svima predao ti
vjerenika koji je bez asti od svih pogrden.
- Drukije ne bi ni mogao biti zadovoljan. Vidite sada jasno: odgovorio je na
uvredu.
- Nesretno moje dijete - zastenje zupan.
- Zato sam toliko drhtala i plakala onog dana kad je Kusevika priala pred
crkvom o izdajici. Savjest mi je tada spoitavala: "Ti si od njega uinila ono u
stoje zapao." A sada vidim: drhtala sam i plakala, jer mi je nesvjesno nesto
moralo prisapnuti da ta pria moj mladi zivot; pokapa u gorb.
Posljednje rijei duboko su se zarezale u oevo srce. Nikoga i nista na ovom
svijetu nije tako ljubio kao ovo dijete. To mu je jedino ostalo u zivotu nakon
smrti ljubljene zene. I nije vise uzimao drugaricu zivota. Pozvao je sestru
udovicu da mu vodi kuu i mazi jedinicu. Do nje je smjelo doprijeti samo sunce,
vedrina. A sada je njezina srea zauvijek razorena. A tome je kriv od svih
hvaljeni Drazeni, mladi koji je svima znao prikazati drugi obraz.
Zupanova dusa usplamti strahovitom mrznjom prema Drazeniu
kojega je jos ovog jutra volio kao svojeg sina. I ne moze presutjeti navalu
mrznje: ^1
- Klet u ga do sudnjeg dana, svakim dahom svojim, u svakom cattfj
svojega zivota. i >f
Digla se i pristupila k ocu puna suuti za njegovu bol: <*
- Sve sam vam to rekla, oe, da ne biste Jelenku uinili krivci
Isplatio mi je svoj dug, istina kruto, ali pravedno. *
Opet je malo sutjela kao da razmislja, bi li rekla ono posljednje.
Najposlije odlui: .--.--^.>m.^rmt.".^^<
- Cujte moju posljednju odluku. i-.--..b.ijrixVn>M &*i.rr**v
Zabrinuto je gleda i pun straha oekuje.?j*ir.r "t. biz ,.riu". A <
-Jt> - Posljednju odluku? Stedi me, keri m*)j"fca;>.n-*.>;<- *
Znam. oe. ugled vaseg imena ne moze izbrisati spomen da sam
h H vjerenica podlog izdajnika Svatko e govoriti o tom do kraja moga
* ota Cim me ljudi opaze, probudit e se u njima uspomena. Zaboravili
h to samo onda ako nestanem ispred njihovih oiju. N i ja se ne bih mogla
-resti sa znancima, ne bih mogla podnijeli tla me narod y1ula kad idem u
rkvu Samo su crni dam preda mnom i samo jedan put.
C Koji? prosape on, ali izrazaj njegova lica otkriva da sluti
njezin odgovor.
- Valja mi utei bd svijeta u samostan.
Gorina ga spopadiv, od tih rijei, makar ih je on oekivao, sav porumeni od
bijesa
- Da je junaki umro, onda bi bilo razumljivo da ga oplakujes do izroba. Za
podlacem da ide; LI samotan Nee li svijet misliti da ga ljubis? Ili ga mozda
ne mozes isupati iz srca?
- Nemam sto isupali- V meni e s\e m m o, sve. Ili nije? Ne znam, ah neu da
bude samo traak njezne uspomene u mojem srcu. I nije. Ipak. zalost ti je u
oima, licu i dusi.
Ne zalim za njim, oe, samo se kajem, kajem se sto sam bila vjerenica
kukavice.~Stidim se za sve sto sam osjeala za njega. Stidim se i kajem.
Sjela je i pokrila lice dlanovima.
Otac razmislja pognute glave, naslonjen na stol, onda ustane i
laganim koracima pmia/i sobom. Srce mu se para., ;
Rastati se sa jedinicom koja mu je bila jedina radost osamljenog /i vola. sva
vedrina njego\ e kue. lredao se sa\ raci LI /a ^v oj dom. JoS prije
nekoliko godina bio je stalno na bojistukad god je ustrebalo, a za mirnih dana
itav je zivot ispunjala ki. Sin e e sada.1 7ar provouiii dane Ju -a nha u
pustosi? Sanjao je da e kraj zivota provoditi lijepo, v e d r o. uz nju, UZ
zeta i njihovu djecu.
Sam sebi spoitava sto nije znao progledali CO\|CK.I kojeg je primio u svoju
kuu i dopustio da osvaja njegov o srce Ako je Drazeni mogao sve druge zavesti,
on. otac. ne bi smio propustiti lagodnom sudu drugih koji su se dali osvajati
Drazcniev om vanjstinom, njegovim nastupom, njegovim namjestenim lukavostima
(>n ie ipa ^ trebao ispitati tko mu je mati, a tko rodbina? Ne moze to oprosti
ti olac -,<,,. >y,". d n M I dobacuje sam sebi kruta spoitavanja. Sto Lgoze
sada uiniti? Kamo da upravlja putove zivota svoje keri kad je na nju pala
sramota Drazenievih grijeha? Kud god ona pode. svuda e po njoj prskati
nepresahna ljaga. Urusen od jada, ne vidi drugog i/laza nego da pristane:
- Muno je to. mou , a za lebe je ipak najbolje da se povues u
samostan, ali ja velim: ne zauvijek.
Ne zauvijek? Oe i a i sto jos moze biti na ovom svijetu za mene,
osim uspomene na snmn a L laz i himbu? Ne bjezim u samostansku tisinu
samo zbog ljudi. J^tog sebe. Dok zivim medu ljudima, svako e me lice,
svako stablo, suma! pol i i i svagdje e me to ispunjati mislju na
goleme nevolje.i sramote. i - ?- - J---i
Bol je sapeta injegovo srce i on zagrli ker. Suze su mu ovlazile 06,
120
121

brzo ostavi Vilenu pa ide k prozoru da ona ne zamijeti njegovo ganue. Zaas e
ona tiho:
- Molim vas, oe, zamolite preasnog gospodina kanonika Benka neka me preporui
negdje u samostan. Dosta je da mi dade na put pismo.
- Poslat u k njemu ili u otii sam.
- Za tri dana sve u spremiti za odlazak.
- Za tri dana? Dijete, ne zuri toliko. Zalost e me ubiti. Daj da se priviknem
zivjeti bez tebe.
- Kad me ne budete vidjeli, bit e i vama mnogo lakse. i
Vilena ide k vratima, zove sluzavku i nalozi joj da isporui tetki nekai
se potrudi k njima. ,
Brzo je stigla. Ve na prvi pogled opazi da se tu stvorila neka teska j
odluka. Vilena joj razlozi sto je ugovorila s ocem. Stara gospoda,!
zaplakanih oiju, sklopi ruke i uzdahne:
- Ne mogu vjerovati da bismo mogli zivjeti bez tebe.
Djevojka nije dopustila vise razgovora o svojoj odluci, ve odreduje sto joj sve
treba za put u samostan.
Kad je tetka ustala da zapone svoj zalostan posao, zastane kao da se i
nesto dosjetila: -<
- U tebe je, djevojko, onaj dragocjeni nakit kojim te darivala ona i
hulja. Znas li to? ?i
- Zaboravila sam. Trebalo mu je baciti taj dar u obraz.
- Nije dobro drzati u kui nesto stoje pripadalo vjereniku s kojim si
prekinula. Tako kazu stari ljudi. Dok je nesto njegova u kui, dotle jel
prisutan i njegov zao duh. .<
- Vrati mu sve sto imas od njega - ree zupan. i
- Vratit u. *
- l pisma imas od njega, Vilena. I to mu vrati. Nista ne smije ostati u
ovoj kui sto je dotakla neista ruka. "<
- Ne samo zbog toga - veli tetka. - Ve rekoh: dok je nesto njegovo pod ovim
krovom, tako je dugo i on tu.
- Potrazit u sve i vratiti. Kamo da mu saljem?
- Drazeni je zatvoren u nasoj druzinskoj kui.
- Brate - uznemiri se stara gospoda. - To nije dobro, nisi smio to
uiniti. Nevolja nas nee ostaviti dok je pod nasim krovom.
- Zasto ga ne vode na opinu? - pita Vilena.
- Ne zaboravi da e Lukavac traziti odmazdu za Drazenia. Pencinger e iz
osvete zapaliti opinu, a tamo bi ga ljudi razderali. Ovako sada nitko ne zna
gdje se nalazi.
- Saznat e da je kod nas.
- Nee. Jos danas u noi mora nestati. Sve je ugovoreno s onim plemiem. On e
ga odvesti.
- .Zasto to nije uinio odmah?
- Ima neku vaznu namjeru s njime.
- Kakvu namjeru? Zar mi ne kazete sve sto se dogada?
- Obeao sam sutnju. Sutra u zoru saznat es kakvu smo imali korist od te hulje.
A Lukavani nee imati povoda napasti Turopolje zbog njega.
U sobu ula/i sluzavka Lua i javlja daje stigao jedan od momaka koji
uvaju G^spodaru __ vgij Tomo - nalozio mi je sivi oklopnik da molim za
gospodina Drazenia malo zalogaja da se okrijepi, jer je
sasvim t^< ga joS J branimo _ promrmlja zupan, a Vilena se okrene k
otu _ MI prosjaku ne uskraujemo jelo. Daj Tomi sto imas, neka mu
nosi- odredi sluzavki.
Posto se zupan ne protivi, ostavi sluzavka sobu.
- Gle. oko nase zgrade okuplja se svijet? - upozori gospoda. Svi troje idu k
prozoru
- Gledaju preko ograde, misle daje Drazeni jos kod nas. Kad nas
ne vide. udaljit e se. .
Povukli su se u sohu; a stara gospoda stade raspredati svoje bojazni.
Ako saznaju da je kod nas, mislit e da ga Vilena zastiuje i
nabacit e se na nas mrznjom. Posalji Tomu neka im kaze da nije ovdje.
Odmah pozvasc momka koji je dosao da lUun-M- ju; zarobljeniku i naloze mu neka
ide na cestu i ljudima kaze da je sivi oklopnik Drazenia nekud poslao sa
strazom.
Odmah je otisao da i/vrsi nalog, a kad se vratio u sobu, saopi daje sve rekao,
ali ljudi ipak nisu htjeli otii.
Budi oprezan - opomene zupan momka - da Drazeni ne bi pokusao bjezati, a onda
je svrsio ako im padne u sake. Neu snositi odgovornost za njega.
- Nije mu ni na kraj pamet i da hjc/i. Lezi na klupi i ne mie se. Pitao sam,
zeli li vina, nije mi odgovorio. Izgleda kao polumrtav.
- Nosi mu jela i pia neka ne kaze da smo ga morili gladu - veli zupan - ali
priekaj. odmah e sumrak. Neka ljudi ne vide da nosis iz dvorca zdjele.
Posumnjat e daje kud nas i spoitnuli nam da ua gosiimo
Kad je momak odlazio, nalozi mu Vilena:
- Pazi Tomo. poslat u Dra/eniu Luu da mu nesto odnese. Pusti je unii k
njemu. Razumijes li. Momak potvrdi.
- Spremit u sada pisma i njegov nakit.- navijesti Vilena.
Uini to, ali tek kad se smrai, Vilena, vidis kako ljudi s ceste neprestano
gledaju k nama u dvorac. Svaka kretnja oko nase kue zadrzava ih ovdje. Neka se
nitko ne poia\i na trijemu ni na prozoru, pa e svi otii s ceste.
- Zasto ih ne potjeras? upita sestra mrzovoljno.
- Tek tada bi bili uvjereni da sam gaja sakrio. Nista mi vise ne bi bio
neugodno nego ta sumnja. Tko bi od toga patio? Samo Vilena. Rekli o da ga jos
ljubi i zato ga uzima u zastitu.
Nisu na to odgovorile ni ki ni tetka. Povukle su se od prozora i ekaju da
ljudi odu. Nitko od njih troje ne progovori ni rije. Svatko je zaokupljen
svojim mislima
122
23

l
PRED DRVENOM KAPELICOM
Tamne veernje sjene spustaju se na siljasti drveni tornji stare kapelice,
zaklonjene prastarim drveem. Pred ulazom sjedi na konju bradati Lukavanin i
gleda prema putu odakle ima doi glasnik. Podalje od kapelice tri jablana strse
u mrak kao tri prsta na prisegu. Dalje se stere visoko grmlje. Tamo se sklonio
Pencinger sa svojim vojnicima. Pred crkvom u mraku zari se baklja i javlja
Davorovu glasniku da ga Cekaju. A on je ve iz daljine spazio taj znak i hrabro
potjera konja.
Stigavsi do Stanislava, Mladen mu se priblizi i saopi:
- Imam vijesti o Drazeniu - i stade mu pripovijedati ono sto mu je nalozio
Davor. Cuvaju ga negdje u movarama.
*":. - Lozinku, lozinku mi reci i dobit es kesu - navaljuje Lukavanin.
- Lozinku nisam mogao doznati. <i
- - Onda mi tvoja vijest ne vrijedi.
- Da sam je jadnik mogao doznati, evo od mene bogatasa -uzdise
Mladen. - Ali slusajte: sivi oklopnik je blizu, moram se zuriti. <\
- Gdje? - pita toboze prestraseno Stanislav.
- Zeli govoriti s barunom. Kaze: najbolje e se pogoditi u etiri okau Sad mi
dajte odgovor. Ceka tamo u sumi iza nasih leda.
- Sam ili s momcima?
- S njim je samo nekoliko momaka. Ako kastelan pristane na sastanak, moram ga
odmah dozvati.
- Dobro, priekaj. Upitat u gospodara. On je tu sa dvojicom momaka.
Zasustalo je granje dok se jaha provlaio gustom sikarom u mraku. Po sustanju
nastojao je Mladen saznati kolika je udaljenost od kapelice do mjesta kamo je
krenuo Stanislav. Stigavsi do jablana, izvijesti Pencingeru poruku.
- Ne bojim se. Imam uza se dvadeset krvoloka. Dakle, idem. Neka momci polako
dolaze za mnom i ostanu s one strane jablana. Kad te pozovem, svi udarite s boka
kapelice na njega. Osvjetlit u ga bakljom. A sad me prati.
Obojica su poja ha l i premu kapelici, a Stanislav javi Mladenu da barun eka
oklopnika. Glasnik pohita natrag i dozivlje u mraku:
- Sivi oklopnie, dodite!
Davor ide s uvjerenjem da je Pencinger doveo sobom etu pa sada salje Mladena
jos dublje u sikaru da dovede njegove momke blize. Put kojim e dolaziti
zaklonjen je gustim drveem oko crkvice i mrakom noi.
Sam samcat uputi se Davor na mjesto sastanka, spremno drzei ruku na drsku maa.
- Daj mi novu baklju - odredi Pencinger Stanislavu - a kad zovnem tvoje ime,
navalite svi na njega, uhvatite ga ziva. Njegov glasnik veli da ima samo pet
momaka.
- Ako ne laze.
- Budale uvijek govore istinu, a glasnik je vrlo glup. Ako se vojvoda Iloki
krije pod onim oklopom, onda je vjerojatno uzeo sobom samo petoricu. Taj
umisljeni junak odvise se pouzdaje u svoju snagu.

Z%
- Ako ima vatreno oruzje? ---.: > - -
U noi nema nisana. Ve dolazi. Brzo baklju. Sad idi i ekaj moj
Pencingcr divi u ruci baklju i uputi se prema oklopniku. Stao je na dvadeset
koraka i. promatrajui snaznu pojavu pod oklopom i vizirom,
_ Dolazim na vasu zelju i nadam se da emo se sporazumjeti.
- Ako ste voljni primiti moje uvjete? Pencinger mu stad i a/la^m kako mora
doekati Brandenburgovu do/volu i nadoveze da i ve poslao glasnika na
Medvedgrad:
- Prema tome. mogao bi se vratiti sutra u podne. Dakle, vidite koliko mi je
stalo da sto prije izmijenimo zarobljenike, jer sam se ve pozurio i poslao
kne/u glas. Dakle, priekajte do sutra u podne.
- Pristat u. ali pod uvjetom...
- Kako glasi taj uvjet?
- Doekat emo sutrasnje podne zajedno pred ovom kapelicom.
To iznenadenje zaskoi i Pencinjierov u 1 u k a \ os t. Sto tu /nai. l akav
uvjet mogao bi postaviti samo onda ako zna sto on kani s Gordanom i sinom prije
zamjene zarobljenika. A nitko ne moze znati stoje odluio. Zutobradi kastelan i
ne misli kako se spora/umio -- Luiem. Ne moze mu to pasti na um jer ni u snu
ne bi mogao pomisliti daje oklopnikov glasnik plemi, vjest latinskom jeziku
kojim se sluze svi plemii u medusobnom razgovoru Ili taj lukavac sluti neku
prijevaru? Zacijelo je vojvoda. Pojavom mu odgovara Dakle, u stupici je? I pita
glasno oklopnika:
Ne vjerujete da u predati C Jordan u. /nin n a/ite tai uveni uvjet1
- Ne zelim razjasnjavati. ve trazim ispunjenje uvjeta.
- Ako ne prihvatim?
- Stradat e Drazen i
-- A Gordana i njezin sin vratit e dug. h M;
Varate se. mnogo nas je tu koji smo s bojista stigli kui. Ne
pristanete li na moj uvjet, dal u znak i oni Je vi s\ih sirana na\ aliti na
vas,
gospodine barune, i zarobiti vas.
- Tako ne pregovaraju vitezov i Ovo je zasjeda vikne Pencinger.
- M nogo uspjesnija od zasjede kuju Mcpnshmli M m L- u i. Posto sam slutio da
dolazite sa zasjedom, ja sam je samo predusreo.
Zar taj davo ima uhode koje provaljuju u njegove nakane? Sve zna, sve vidi. Ili
samo nasluuje i prijeti se?
Peneinger nije dovoljno brz ua se odlui. Pokusava otezanjem stei vremena. I
zapoinje nanovo raspra \ l jati. a pri lome i a/ia/v - \ , >j pi iluza]
Ako navali na oklopnika, a on instinuima ncjdic *>ak n\ e: v di"iiLio\e.
zarobit e ga. Ostane li ovako s njim do sutra pred ovom kapelicom, ne moze
izvesti Gordanu i sina iz dvorca, a onda je ono Cekanje do sutra suvisno i on
sutra mora predati Gordanu i sina, a da nije saznao za kraljevia
sivi samo prijeti1 Rit ee da ima nr>_d]r duMa -,\u|ih :ii. nnaka.aK
JCMl U mraku se Ulk" a^ ne bije, a J5 manJe nisani puskom. "Mogao bih utei u
no dok bi se moji vojnici s njegovima pobili. "c
125

"No bi me mogla spasiti. Ipak moram jos razmisliti i barem pri. vidno
prihvatiti uvjet."
- Ako bas zelite ovdje noiti, nemam nista protiv toga _ veli Pencinger.
- Privikao sam provesti noi na mnogo neugodnijim mjestima od ovoga.
- Pristajem. Cekat u u vasem drustvu sutra do podne. Zelite li da sidemo sa
sedla?
- Meni je sedlo najljepsa postelja.
- Dijelit u je s vama - nasmije se Pencinger, a u sebi kune i razmislja kako bi
mogao dovabiti ovamo pouzdanika Stanislava, a da ga ne mora pozvati i upozoriti
protivnika. Ali on je odvise pazljiv. Mozda bi tek u razgovoru s njim spomenuo
Stanislava, a on to mora uti i dosuljali se s vojnicima. Budno e paziti as u
kojem bi mogao prevariti protivnika.
"A tko je to zapravo? Zar vojvoda?" - pita se opet. - "Ili Damir?" Ne poznaje ni
jednoga ni drugoga i ni po Cemu ne moze naslutiti tko je. Ipak, ovako pleat i
jak moze biti samo vojvoda. I njegov odluan nastup odgovara samo vojvodi
Ilokome.
Odluio je ostati ovako dok mu se pruzi zgoda da nesto uini. Svakakone zeli
staviti na kocku da bude i sam zarobljen. I priinja se strpljivim.
Obojica sjede svaki na svom sedlu. Baklja jos gori. Pencinger je nee ugasiti.
Neka protivnik vidi da nema namjere umaknuti. I jos primijeti:
- Bit e nam tamno kad baklja izgori.
- U mene su sovine oi - veli Davor.
Pencinger se nasmije i odgovori salom. Davor odvraa. Niim ne moze Lukavanin
smesti Covjeka koji ga drzi ovdje u neku ruku zarobljenim. Ali Pencinger
razabire da e uspjeti samo uzdrzljivosu kojom je oboruzan i njegov protivnik.
I prolaze asovi u mranoj noi. Davor budno pazi na svaki Pencingerov kret dok
on svojim lukavim mislima nastoji pronai put kako bi izisao iz te stupice.
Plasi se jedino: da su negdje u tami sakriveni drugovi sivog oklopnika. Ako su
tamo, zacijelo e ga zarobiti im se makne.
Kroz mrak dopre do njega zvizduk i opetuje se tri puta. Pazljivo slusa i eka
sto e biti. Jasno mu je: netko se javlja njegovu protivniku i on se odazivlje.
Sav oprez skuplja lukavaki kastelan prema onoj strani odakle uje jahaa.
Razabire daje samo jedan i pade mu na um da sada iskoristi as i umakne. Uhvatio
je vrse uzde. Konj stade tapkati. avo/ kao da primjeuje sto se dogada i
dovikne mu:
- Kako vidite, moji su drugovi vrlo nemirni i salju mi svojeg glasnika.
Nestrpljivi su jer bi htjeli zarobiti gospodina baruna, ali ja ostajem prema
vama vitez dok vi ostajete prema meni. Pogodba je, dakle, jasna: obojica zelimo
u miru izmijeniti zarobljenike.
- Tako je, gospodine. Jedina je razlika u tome sto vi poznajete mene, a ja ne
znam koliko se mogu pouzdati u vasu rije.
- Zalim, gospodine barune, sto se ne mogu toliko povjeriti >
126
^otkriti vam svoje ime Mislim: bit e bolje i po vas ako me ne upoznate. r "
- Valjda ne mislite da bih se prestrasio - dolazi iz mraka ironino
^ Dovoljno sam upuen u bezgraninu odvaznost vase milosti kad
sic mogli zarobiti zenu i sina tako odlinog hrvatskog junaka. To
dokazuje da je vasa smjelost beskrajna.
- Varate se. Nije to bila vuno smjelost ve poslusnost prema svojem gospodaru
knezu Brandenburgu.
_ Mnogo sam bolie upuen u odnose i/medu \av kneza i gospodina Verbecija, a da
bih to vjerovao. Kako vidite, moram primiti svojeg glasnika sto me nimalo ne
smeta da vam i nadalje poklanjam duznu paznju. Hajde, dodi blize - okrene se
Davor u mraku, odakle mu se priblizuje Jclenko
Kroz tminu Pencinger ne moze nikako razabrati lice ni stas jahaa koji se
priblizava Davoru, dok mu se on oglasi, ne pozvavsi ga po imenu. I ne moze nista
razumjeli jer tiho sapu. .ledinu po /\ckc(u mamu/a i macu Pencinger razabire
daje glasnik plemi.
Proslo je samo nekoliko trenutaka kad mu opet dopre do usiju Davorov duboki
glas:
- Dobro sam naslutio, gospodine kastelane Moji su drugovi na sve spremni, ali ja
zelim iskupiti s\oju i iic. ()stai eemo o\dje do sutra, /nam da ste i vi
pripremili svoje vojnike. Medutim, nas ima dvaput toliko i mirno ekam sutrasnji
dan jer drzim rije.
Lijepo je sto kanite odr/an rije, gospodine. Ipak ne zaboravite: kad bisie me
zarobili, ne bi bilo mogue izmijeniti zarobljenike.
Bas sasvim nemogue ne bi bilo. Ve bih znao nai put do zarobljene Gordane i
sina. ali. naravno, bolje je da to uinimo u potpunom sporazumu i u miru.
Nekoliko asaka proslo je u sutnji. Pencinger razabire da se glasnik njegova
protivnika ne mie od njega i primijeti:
Ako vi, gospodine, zelite imali uza se druga, onda pristoji i meni da do/ovem
svojeg ovjeka
Ne, moj glasnik ne ostaje uza me, samo mi saopuje neke vazne stvari. Odmah e
otii im zavrsimo.
I odlui priekati da se makne Davorov glasnik.
Vjetar susti granjem i ne uje se nikakav znak da jedan i drugi protivnik imaju
u blizini sakrivene momke.
Lukavaki kastelan sve je nemirniji. Ovako ne moze ostati. Nesto mora uiniti
jer sutra mora u Lukavac da posalje Luia papinskom poslaniku kako bi ga
ugovorenom izlikom odmamio iz dvorca, a onda mora odvesti u sumski dvorac
(Jordanu i sina Mora se, dakle, osloboditi iz lukavo namjestene stupice pred
drvenom kapelicom. Razmislja na sve naine. A protivnik je silno drzak, dakle,
ovdje sigurno ima mnogo veu silu nego on.
Razabrao je kako se u tami glasnik njegova protivnika udaljuje i odmah oslovi
Davou
- Zapravo ne znam s kojeg razloga zelite da ovdje doekam sutrasnji dan?
127
- Moj hir, gospodine - odgovori mu protivnik.
- Dobro, ali taj hir onemoguuje da vam predam zarobljenike. Rekao sam da sam
poslao knezu na Medvedgrad glasnika neka mi dopusti da izmijenim zarobljene, jer
ne moze znati gdje se nalazim. Kako e mi javiti knezevu odluku?
- Kad svane, otprat u vas do Lukavca na opkope i tamo emo zajedno doekati
glasnika.
- Nemam nista protiv toga. Samo je nerazumljivo zbog ega nas dvojica moramo
ovdje proboraviti no, u ovako neugodnoj postelji. Oprostite, ali meni je do
smijeha zbog udne situacije koja bas nema nikakva razloga.
- Rekao sam ve, gospodine, da je to moj hir.
Pencinger je sve uvjereniji da je njegov protivnik upuen u njihove namjere. I
obuzme ga sumnja.
Da nije mozda uhvatio Luia i od njega silom iznudio priznanje o mojim
namjerama? Lui je svakako opasno lukav. Nesretni Lui nije trebao odlaziti,
nego vjerovati da u ja sve provesti kako treba. Zar je tog Drazenievog ovjeka
Verbeci postavio da mene uhodi? Sve bi bilo dobro da je ostao sa mnom.
Sve vise se uvjerava Pencinger da je njegov protivnik morao uhvatiti Luia i od
njega saznati sve njegove namjere. Da, zacijelo mora znati Sto kani sutra prije
podne uiniti i zato ga drzi.
Ta mu se misao nametnula im mu je Davor kazao da e ovdje doekati zoru. I
zahvati ga teska nestrpljivost. Ako je tako, onda znai da nikad nee doznati od
Gordane ni rijei o kraljeviu, a to mu Verbeci nikad nee oprostiti. Zar svi
davli pomazu toj zeni?
U mraku razmislja sto je prozivio za ovih sest tjedana otkad se ona nalazi u
dvorcu. Kako se sve udno razvijalo i sve mu spreavalo da je prisili na
priznanje. Kao daje neka nevidljiva sila sve to vodila i svaki put mu bacila na
putove do njezina priznanja goleme zapreke. Tko je to mogao zaigrati protiv
njega? Petar Pan? On je u tom imao svoje prste, ali nije mogao sve to provesti.
I jos sam? I zbog ega bi se on usudio rotiti protiv onih koji gospodare
njegovim zivotom? Sada, u tom mraku i u toj samoi, odjednom ga hvata neki
neprijatan osjeaj, prozire sve dogadaje i osjea neku snaznu jaku spletku,
vrsto spletenu oko njega. Ne moze ni u snu slutiti daje to Gordanino djelo. I
uzalud trazi pravog zaetnika koji mu je onemoguio da vrsi vlast i zapovijedi
svojih budimskih gospodara.
Sve dublji biva mrak i sve munije u njegovoj dusi. Sto e uiniti ako mu ne
uspije bijeg prije zore. Ovaj e ga protivnik sa svojim drugovima jednostavno
opkoliti i odvesti pred Lukavac, a onda, sto onda? Jasno je da e mu
zapovijediti. Nee mu dopustiti da se makne u dvorac, da e izvesti Gordanu i
sina na opkope. Dobro mu je poznato da u dvorcu nema vojnika za obranu. On ih
drzi zarobljene. Dakle?
Mora svojem protivniku umaknuti u mrak i dospjeti do sumskog dvorca. Do sume
nije daleko. On poznaje sve poprene putove, poznaje sikare i gustare gdje bi se
mogao skloniti potjeri. Kako umaknuti, kad on tamo skriva svoju momad?
"Da odjurim prema cesti, skoim sa sedla i u mraku se sakrijem?" To
bi bio los raun I dok je potjera u mojoj blizini, mogu lei u sikaru i
ne . 0 mc ne moze otkriti To bi bilo opasno, ali i uspjesno da me posluzi
Vjetar njisc
granjem, a Pencinger misli kako da se odrva toj stupici.
SUDBONOSNI SVEZNJI
Okna zupanova dvorca rasvijetljena su. Zupan se povukao u svoju spavaonicu,
sestra u s\ ju a Vilena je sjela sama u velikoj blagovaonici i
sprema posiljku za Dra/emea Uzela je iz ormara njegova dva pisma, a iz kutije za
dragocjenosti prekrasnu blistavu ogrlicu. Koliko su zanosa izazvala u njoj ova
dva pisma Kad ih je primila od \]cremka. Javljao joj je O svojim nadama da e
^tvoriti velika djela i ovjenati se slavom u borbi za domovinu U svojoj
djetinjoj masti gledala ga je na bijelcu okruzena vojskom koja mu klie.
Smatrala gaje izbaviteljem domovine, ml l maka Tako je vrsto u to vjerovala i
nitko joj to ne bi mogao izbiti iz glave.
U svojim pismima Drazeni Je upravo izazivao te slike svakom svojom rijei,
svakim obeanjem
Da, znao je on doslovce: Vilena moze ljubiti samo junaka, samo osloboditelja
svojeg doma Predobro je to znao i zato je tako pisao - razmislja ona nad pismima
Uvijek je zapoeo svojim obeanjima kako e za vjenost stei njeno srce svojom
hrabrosu u obrani domovine, a tek onda poeo pisati o ljubavi i razasuo po
biielom papiru odabrane uzdahe, i zanose svojeg srca, koji su bili laz.
"Da, da, sve je to bilo lazno" - uvjerava se ona. "Sve je to pisao, ne junak,
nego izdajica. Ne hrabri bojovnik za domovinu, nego podmukli uhoda. Nije na
bijelcu iriiumfirao. nego svezan i PO t iste n, baen na zemlju, gdje se savija
u stravi pred osudom."
Bol joj para dusu, ali oi su joj suhe. Ni jedna suza ne nalazi puta da joj
olaksa muke. Ruke joj drseu dok uzima dva njegova pisma i slaze ih u zamotak.
Pale je zrna ogrlice koja joj je neko doarala blistavost budunosti i sjaj.
Brzo je sve zajedno metnula u rubac i vrMo /a \ e/a la. Cini joj se da je ovaj
sveznji sramotna popudbina onome koji je izbaen ispod ovog
krova.
Svrsivsi, pozove u svoju sobu omiljenu sluzavku Luu., .^
Visoka i jaka zena pristupi svojoj gospodarici. Ova je pita: ;,
- Znas daje u druzmskoj M,hi Drazeni?
Rekao mi je mak prije Tomo. Odnio mu je jela i pia.
-_ Evo, vidis ovaj sveznji. Odnijet es ga Drazeniu. ,, , . (
Djevojka uzme zamotuljak i pogleda svoje odijelo:
-- Moram se ipak obui. Ne mogu ovako zaprljana. HQ.. Prebaci veliku
maramu pokrit e odijelo, ali sveznji munoni "ti u ruke. Razumijes li?
129
128

-"- Znam. Ne zelite da to drugi vide. Ne moze se samo kad se nekoga voli. je
strogo pogleda:
-- Ne brbljaj suvise, nego uzmi i odnesi.
- A sto ako spava? Rekao je Tomo da gospodin Drazeni lezi mr od umora. Ako je
usnuo?
- Onda ga probudi. Ne smijes to ostaviti, a da on ne vidi. Ne razmota i pogleda.
Mora vidjeti sto mu saljem. ---"-<- A sto da mu kazem?
- . - Nista. Kad otvori sveznji, ve e on sam sve vidjeti i saznati stoj
:*>; "K"- i <ja ekam odgovor?
- Cut es sto e rei.
Lua izlazi iz sobe u kuhinju, otvori sanduk, stavi na glavu onda veliku maramu
prebaci preko ramena i pohita iz kue.
U dvoristu je mrano. Obuzima je neprijatnost kao uvijek kad bi izlazila u mrak,
ali se pozuri preko vrata, vrsto drzei u ruci zamotak.
U druzinskoj sobi lezi Drazeni. Pao je na klupu izmoren, slomljen od
pretrpljenog straha pred osudom koja gaje imala lisiti govora. Citavo mu je
tijelo isprebijano.
Dugo je lezao besutan. Kad je Tomo donio jelo i pie, nije se ni maknuo. Ali
ve je stao razmisljati Sto s njim kani sivi oklopnik. Zar e ga zaista odvesti
samo do granice Turopolja?
Sile mu se pomalo vraaju i sve ga vise obuzimaju misli i poinje se pitati:
zasto ga vodi na kraj Turopolja razuman ovjek kad zna da e se on ipak vratiti
u Lukavac? Samo pripadnika ove opine mogu izgnati. Njega, plemia, koji ima
zakloniste u knezevskom dvorcu ne moze nitko sprijeiti da se vrati i ostane u
Lukavcu.
Gle, kako mije um oslabio od muke. "Kako sam smio povjerovati da e me pratiti
samo na kraj Turopolja" - veli u sebi i polagano se budi u zivot. Salijeu ga
pitanja. Sto su nakanili s njime? oito drzati ga i dalje zarobljenog. Ili mozda
nesto gore? U koju svrhu?
Sve ga vise zabrinjava sudbina koja mu predstoji.
l podigne glavu. Na stolu tinja sitno svjetlo, a itava soba u gustom je mraku.
Izvana dopire do njega razgovor momaka koji uvaju strazu.
"Odavde mi bijega nema, kad bi barem bio u dvorcu koji od mojih momaka. Ni
Luia nema. Zar su me svi napustili, videi me svezanoga?"
Opet spusti glavu na klupu i nastavi razmisljati kako bi se dalo utei?
Dolazi k sebi i misli samo na bijeg. Poznaje svaki kuti u ovom dvoristu i svaki
izlaz, ali mu je jasno da ga sigurno predobro uvaju. Sjeti se Davorovih
zapovjedi: ako bi se maknuo, neka ga svezu. On ponovo klone. Nemogue je
promijeniti sudbinu. A sve jae ga hvata zelja osloboditi se po svaku cijenu.
Neki glasovi probude ga iz misli i osluskuje. Vani pred vratima upita neki glas:
- Tko je? . - Ja sam, Lua, nosim nesto gospodinu.
* - To je sluzavka nase gospodice, samo je pustite. Odredili su mi da
je pustim unii - uje Drazeni glas kunog sluge. .^
Ovij razcovor pobudi u njemu neku nadu, ali se jos uvijek ne dize.
k [spruzcn na klupi eka i upire pogled u vrata. Visoka jaka zena
i zaoarnuta velikom crnom maramom, polako mu prilazi i sape:
U Milostivi gospodine, ustajte, nesto vam nosim.
Drazeni ustane i zagleda se u -.\c/n|ic kuji je Lua postavila na stol.
Gospodica Vilena salje vam ovo, milostivi gospodine. On polagano razmota rubac
i/ kojega klizne ogrlica i dva pisma koja
,e pisao Vileni ostanu mu u ruci.
U slabom svjetlu uljanice titraju pred njegovim oima reci puni
ljubavi, rijei o hrabrosti, boi ni i slavi, rijei pune osjeaja koje K
poklonio
Njegove misli lete strelovitom brzinom. U glavi se rada osnova.
Razmotani sveznji na stolu nadahnjuje ga nadom tla jos uvije k nije kasno da se
izvue iz teske i opasne siiuacije
Gospodica Vilena ima veliko povjerenje u tebe, dobra zeno.
- Milostivi gospodine, ja bih za nju sve uinila.
Vjerujem jer ini bas tebe salje da nam pomognes, naime, gospodica mi pise da
zeli sa mnom ->?\ m in. Presvui u seu tvoje haljine, a ti es ostati ovdje
dok.se ja ne \ ratni Idi u kuhinju i brzo se svui. Ti es obui moj haljctak i
pitati ovdje kao da sam ja. Razumijes?
- Ali ja sam bosa. a vi imate mamuze.
Skinut u obuu samo se po sebi razumije. Ti es ostati ovdje samo dotle dok se
ja ne vratim. Gospodica mi /eh nesto ka/ati da 10 nitko ne zna. Razumijes?
Kako ne bih razumjela. Kad se radi o djevojakoj ljubavi, onda je sve
razumljivo.
Dakle, idi br/o. Ja u polagano setati dolje u mraku sobe, a ti mi iza vrata
baci sve sto sam rekao.
Znala je gospodica tko e izvrsiti njezinu zelju.
Nije te poslala samo zato sto si vjerna, ve i zato sto si visoka kao ja pa me
vani nee nitko prepoznati.
Vidite kako je dosjetljiva Eh, kad se ljubi.
I/ sobe vode mala vrata u kuhinju . Ona ih otvori i jedva Cujno se stade
svlaiti, a tada maramu i peu /a glavu polagano polo/i na prati ot\ 01 vnili
vrata. On je ve stajao spremljen, svukao haljetak, skinuo obuu i predao Joj.
Posve mirno i bez ikaK\a straha slusa svaku njegov u odredbu koju |oj sape u
tmini. ZnaSdjevojka ne snosi odgovornost za taj in jer je to Vilemna zapovijed.
I njoj je razumljiva. Kako bi mlada gospodica napustila lijepog mladia za kojim
je jos jutros drhtala i plakala. Dogodilo se "lo sto, sve joj je to
ra/umljivo. Mlada gospodica /cli s njim aovoriti da -o ne znaju otac ni tetka.
Ona samo slusa njezine zapovijedi.
- Poravnaj mi peu, tako da mi bude sakriveno lice - tiho e joj . Tako.
sad mi prebaci veliku maramu neka mi pokrije estito gornje tijelo.
Dugi vuneni rubac spusta se duboko sve do koljena i njegovo je
i-ornje tijelo zastieni > < >do/do je n.i hlae navukao Hiknju dusiu do poda U
mraku nitko nista nee vidjeti - veli on. - A sada ti obuci
191
130

l
moje izme. Kad ja izadem, ugasit u svjetlo, a ti hodaj gore-dolje i udaraj
dobro nogama da mamuze zvee. Strazari moraju uti i vjerovati da san ja. Tako
idi po sobi sve dok seja ne vratim. Neu dugo izostati jer ne znam sto mi
gospodica ima rei. A da te i uhvate, gospodica je tako htjela. Ne moze te nitko
pozvati na odgovornost.
To je ionako jasno pa se nimalo ne zabrinjava. Brzo je obukla njegovu odjeu. On
je prisao bosim nogama k stolu i ugasio malo svjetlo.
- Sad stupaj - sapne joj on. l zazvee po sobi mamuze, a on polagano otvara
vrata pa izlazi iz sobe u no.
Osjetio je vani momke i uo tihi razgovor, ali se ne obazire na njih, ve koraa
i budno pazi da ne bi naisao na kojeg momka. Prolazio je sredinom, podaleko od
straze. Nitko se ne brine za zenu koja je prije etvrt sata unisla po zapovijedi
gospodarice u druzinsku kuu.
Svima je Tomo ve najavio da mu je zupanova ki zapovjedila neka je puste k
Drazeniu jer mu ima nesto donijeti. I svakome je razumljivo daje morala izai.
Cuju u travi bose korake, u tmini razabira visoku pojavu u tamnoj odjei,
zamotanu u dugu maramu, a na glavi peu. Iz sobe zestoko zazvee mamuze iji
stropot prodire kroz zatvorena vrata. Davorovi momci ipak primjeuju neku
razliku. Jedan od njih zapita Tomu:
- Sto mu je poslala?
- Otkud ja znam. Nije moj posao plesti se u to. Kad je zupanu bilo pravo da mu
ki nesto salje, nije do nas da se brinemo.
- Cini se da ga je posiljka probudila - primijeti jedan Davorov momak. - A zasto
je ugasio svjetlo?
- Tko bi ga znao - ravnodusno e Tomo. - Valjda mu je crnoj dusi u tmini ljepse.
Drazeni prolazi kroz dvoriste u Lucinoj suknji, bosonog, zamotan u maramu s
peom na glavi. Pozna svaki puteljak i svaki kut u vrtu. Zna tono kako ograda
opasuje dvor. Jasno mu je da na svakom uglu strazare momci. Katkad vjetar
zanjise granjem i grmljem oko njega, a onda opet bude tiho. To mu posluzi da
budno slusa kretnje strazara oko ograde. U mraku ide ravno k onoj strani gdje je
stablo tik uz ogradu. Siroko drvo spusta se onkraj zida gotovo do zemlje. Mnogo
puta opomenuo je zupana da posijee granje sto se pruza kao ruke da prihvati
neprijatelja koji bi se htio popeti u zupanov vrt. Sada je sva njegova nada u
tim krosnjama sto se dizu visoko gore i spustaju s one strane kao gusti zastitni
krov njegovu bijegu.
Brzo se priblizi stablu i zastane. Ceka da vjetar popusti. Cim je nastala
tisina, osluskuje gdje se nalaze Davorovi momci. O tom ga upuuju tihi koraci i
razgovor momaka. Sad mora brzo skinuti peu i suknju pa sve to gurne iza grma k
stijeni i eka val vjetra da zasusti granjem i on je zaas na stablu. Zaklonjen
je gustim lisem i zaviruje dolje s jedne i s drage strane. Ne razmislja. Vjetar
Cestito strese granama sto padaju niz zid, a on se pod njihovim svodom spusta i
smjesta zakloni iza grmlja. Zbilo se to za nekoliko trenutaka.
Vjetar je polako popustao i opet nastade tisina. Pritajio se. Ne vidi nikoga,
ali sjedne strane ceste uje korake. I opet zapone sustati granje. Hitro
iskoristi priliku pa stade odmicati uza zid da odmakne sto dalje

st raz i.
Ovako prislonjen na ogradu, ne moze nikome pasti u oi. Ali val vrlo slab. Mora
se zaustaviti, a s one strane ceste na uglu netko
vjetra je v
Jasno nastavlja ra/govor
* __ Velim ti: uo sam da se netko sulja.
_ jo je vjetar i nlSta drago.
__ Netko ide k zupanu. Valjda plemii ispred opine.
S one strane ceste ispred dvorca uje se topot konja. Zamalo prepozna Poglediev
glas kako /anmiiaki strazi da otvore vrata njemu i sinu sivog oklopnika.
"Sad e otkriti Luu" - veli sam sebi Drazeni. Mora se otisnuti u grmlje uz
opasnost da ga straza uje. Iz pojasa izvue ostru motku koju je stalno nosio
ispod prsluka i uzeo sobom i/ ili u/nisU- "KULC i < n.iluei "l ko mi se
priblizi, udarit u ga u glavu i ne moze me vise odati."
Onda se baci od ograde u visoku sikaru. Tu opet zastane, sakriven, da
pucketanjem granja ne bi odao svoj bijeg. Iza ugla uje povik:
- Netko je u blizini. Cujes li?
- Niti vidim niti ujem.
- Tamo uz ogradu zasknpilo je granje i neka se pojava bacila u grmlje. Zacijelo
je kakav Drazeniev uhoda. Potri...
Oko ograde u tmini stali su si micati ljudi. Bjegunac osjea da se te rijei
odnose na njega Nema mu spasa, valja trati naprijed i opet se pritajiti da tako
zavara sluh strazi.
Uzrujani povici dopiru l- njemu iza zupanove ograde. Drazeni sluti sto se
dogada Momci na strazi s ove strane sikare zamijetili su kad se bacio u granje
sikare, ali se brzo zaustave.
- Sto viu tamo ft dvorcu?
-- Da nije taj sto sam ga uo ka k " ^* sulja preskoio u zupanov vrt?
- Nekoga tamo hvataju. Vidis, to bi mogao biti taj.
Nepomian, sakriven u grmlju, slusa Drazeni kako su povici i neka trka s one
strane ograde zaveli strazu kri\im putem, jer su momci potrali natrag dok iz
zupanova dvorca sve \ ise dopiru dt> njega povici. Sad mu je jasno: otkrili su
njegov bijeg. Smjesta odlui. Dok su momci otisli i/a ugla prema ula/u ograde,
tri on u protivnom smjera, u sljivik, ravno prema Kusevievu dvorcu. Ne obazire
se i ne slusa, ve najbrzim trkom stigne do drvene ograde Kusevieva dvorca,
prebaci se u vrt i ostane tamo lezati.
Davorov sin obavio je sve sto ]e otac naio/u i postavio na s\a vazna mjesta
momke, pojaao strazu u zupanovu dvorcu i pobrinuo se da zarobljeni vojnici
grada Lukavca ne mogu utei. Onda je ostavio Arbanasia s banderijom pred
opinom, a s Poglediem otisao k zupanu da tu doeka oca ili njego\ u /apo\
ijed. t im su im otvorili vrata, odveo je Pogledi mladog ovjeka nt\n<> rirema
di-uzinskoj sohi Tu SU nasli momke na strazi. Dok je Arbanasi ispitivao svoje
momke o zarobljeniku, "oglcdi otvori vrata da \idi Drazenica. Tek stoje otvorio
i koraknuo u sobu, dopru do njega kroz tminu poluglasne Lucine rijei: Jeste li
vi, gospodin/1
Iznenadeni Pogledi smjesta izide i priiapne Davorovu sinu: Neka je zena kod
njega? Kako? Zar ona?
132

t
j^ Pogledi ne odgovori, ve zovne Tomu i tiho ga pita: f-1 ,"ui
f)/ - Kakva je to zena kod njega? < -.;-*,
- Ve je davno otisla.
Davorov sin sluti zlo, ide odmah u sobu i vikne na momad:
- Zasto ovdje nema svjetla?
- Sam gospodin Drazeni ugasio je svjetlost - ispriava se Tomo - onda ulazi,
strugne kamenom, zizak zatinja i jedva osvijetli stol i klupu na kojoj je lezao
Drazeni. Na stoluje netaknuto jelo. Pogledi pogleda po sobi pa iz mrane sobe
izvue visoku i jaku stariju zenu.
- Lua? - vikne Tomo prenerazen, spazivsi je bez gornje suknje, obuvenu u
Drazenieve izme i zaogrnutu njegovim poderanim haljetkom, dok pred vratima
kuhinje lezi oklop.
- Gdje je zarobljenik? - pitaju i Pogledi i njegov drug, viui na zenu. Ona se
nimalo ne boji, ve otresito odvraa:
- Odmah e se vratiti!
- Kako vratiti? Gdje je? Cujes li?
Mladi ovjek pograbi zenu i strese njome daje kriknula. Srdita zbog toga, ponovo
se okosi:
- Pred dvorcem razgovara s gospodicom Vilenom. Mladi ljudi se zagledaju, a Lua
im odgovori:
- Gospodica mu je pisala da dode i da mu dadem svoje odijelo. Slusala sam svoju
gospodaricu.
Pogledi se okrene Antolkoviu i prisapne:
- Oito mu je Vilena omoguila da pobjegne. Tu se ne moze nista.
Ali mladi Antolkovi nije toga mnjenja, ve pohita iz kuice, pozove momke,
smjesta razreduje, dvojicu po dvojicu da pretraze vrt, a Pogledia salje gore k
zupanu da ga pita za razjasnjenje.
Smjesta su otisli svaki svojim putem. Brzo su pretrazili vrt.
Tomi je odmah pala na um misao: ako je Drazeni bjezao, onda mu je to jedino
mogue tamo gdje je ono stablo. I pohita onamo. Prvo mu je bilo da trazi Lucine
suknje. Morao ih je svui da se popne na stablo.
Nasao je smjesta iza grma debeli smotak i odnese ga Antolkoviu koji mu se ve
priblizava.
{iji - Dakle, pobjegao? - promrsi mladi bijesno, :#<-< si- . --"---
4\
.1 Dva su momka dotrala iza njega javljajui. -/<! --.- .*>
j; - Eto, to je taj sto se verao uza zid. -> r K-
-
" -Gdje? Kojim smjerom? q/u -
_,?
., - EVO, gospodine, pokazat u vam tono gdje saa}4uo<franje i vidijj
nekoga u tmini kako se vue uz ogradu. .i- --- ;
^
- Na konje! - zapovijedi Antolkovi. --*
I skoi u sedlo. I ne ekajui Pogledia, izjahao je iz zupanova dvored
s uvjerenjem da je Vilena pomogla Drazeniu u bijegu.
Malo je osluskivao u no. Vjetar je sve slabiji i oni napinju sluh, ne bi
li zamijetili bjegunca po sustanju gustare koja je porasla visoko u okolisu
dvorca.
- Ako se pritajio, i onda u ga otkriti - veli Davorov sin i razdijeli
zapovijedi svojim momcima. Oni udare u gustaru.
- Nista nije razumljivije nego da se sakrio ondje. Jedino je to
klomste i jedina mogunost da se tako sto prije dokopa sume. Dostii
ccmlsHkome i ne pada na um da bi Drazeni smogao toliko drskosti i sklonuo se
pod krov svojeg MH i inog neprijatelja.
A on ipak jos uvijek lezi iza ograde u vrtu Jelenka Kusevia. Lezi nepomino i
slusa na sve sirane Samo katkad dopre do njega povik iz zupanova dvorca, a
zamalo topot konja iz tame. Jasno mu je da za njim odlazi potjera i gubi se u
no prema jugu, bas protivnim smjerom. To ga umiruje, odluio je ekati da bude
potpun m i r A s ove strane nema se ega bojati. U Jelenkovu je dvorcu tisina i
tama, Sigm im on nije tu, a djevojka i ukuani otisli su spavali Nkko se ne
mie. Ostat e ovdje dok sve ne
utihne.
Te je veeri Zarko sa dvojicom slugu dugo UMIO konje, uredivao sedla i
priredivao sve potrebno /a sutrasnje Jasenkino pirunanje LI /agreb. Kad je
izisao iz staje u supu da napuni vreu sa sijenom koju e ponijeti sa sobom na
put, opazi iznenadnu svjetlost na zupanovu trijemu i neke neobine povike.
Obuzet znatizeljom sto se lamo uogaila. ide blize prema ogradi. Prosao je itav
vrt prema onoj strani ograde koja je okrenuta prema Berislaviu.
Stigavsi do plota, osjeti na zemlji nesto zivo kao da se skrutilo pseto. Sagnc
se i dotakne ovjeka.
- Tko si? pita on i jos se vise priblizi onom na zemlji.
- Tise, Zarko, tjsc - oglasi se onaj na zemlji. Prepoznao je po glasu Drazenia
i zapanjeno usklikne:
- Vi. gospodine, ovdje?
Da. i ostavi me na miru Otii u. ZnaS da nitko ne dira u ovjeka koji se
sklone.
-- Znam obiaj, ali moramja\ m iiosj-MO.n ci. Eno sisla je na trijem. I nju je
trgnula vika u zupano\ u dvorcu i udna svjetlost.
Pogledao je prema kui.
S drvenog trijema odzvanjaju koraci i pitanja. Oito je Jasenka s
gazdaricom i sluzavkama izasla da uje sto se dogada. Ali je zamijetila
kako dolje u vrtu netko uz ogradu govori i upita: .;
- Tko je dolje.
- Ja sam. Zarko.
- 1 ako ti spremas za moje sutrasnje putovanje? Sto je tamo preko kod
zupanovih.
- Ne znam. Molim sidite, nesto je vazno ovdje da pogledate.
Prva joj je misao da ^ n. Vila ,ldenk ipak vratio kui i brzo side. Larko joj
ide nekoliko koraka u susret i saopi da je kraj ograde nasao Urazcnia.
"On se usuduje." - osupnula se pa ide ravno prema njemu i pita:
- Kako ste stigli ovamo?
,,.. 7 U krajnjoj nuzdi, plemenita gospodice. Vas me brat predao !|eni. a ona
me u mraku p. -i.iki O.a idem svojim putem. Ali razbjesnjeli
UrPoljcistrazarilisu okul\ -, uc.i. Silom bi htjeli izvrsiti osudu koju miie
"Prostio vas brat Hvataju me.
- Zasto se niste vratili k zupanu?
- Ve sam bio predaleko, a ljudi mi za petama. I dok su oni isli jednim putem,
ja udarim drugim i prekoraim ogradu vaseg dvorca. To mi je bio jedini spas.
- Vi ste klevetnik moga brata, ne zaboravite.
- Nisam zaboravio, plemenita gospodice. Pa ipak sam se sklonuo na tlo vaseg doma
jer znam da sam pod krovom postenih ljudi koji drze zakon.
Sutjela je, tresui se sva od uzbudenja. Stoji nasuprot onome koji je unistio
zivot njenog brata. Gnjev joj trese itavim biem, osjea napast da ovog ovjeka
preda gnjevu onih koji ga progone.
Drazeni je sve lazno prikazao i ree joj:
- Pouzdajem se u vas, plemenita gospodice. Vas brat oprostio mije osudu. On me
ne bi predao kad mije oprostio kaznu, a ne bi me predao ve i zato sto postuje
obiaje i ast svojeg doma. Zato sam se usudio preskoiti ovu ogradu.
- Moj brat bio je velikodusan prema vama. Ja nisam. Ipak vam n" smijem uskratiti
pravo kad ste se sklonili na tlo naseg dvorca, ali ja sutra prije podne putujem.
Ne mozete ostati ovdje.
- I ne kanim. Samo jos malo dok se sve ne stisa i dok ne nestane moja potjera.
Otii u.
- Dobro, nitko vas nee dirati. i
- Odredite vasem sluzi da me ne izda momcima u staji.
Ona mu izda nalog, a Zarko suti. Zatim Jasenka i njen sluga ostave Drazenia pa
se upute u dvorac.
Kad je stigla u sobu, momak je ostao na vratima, sve nesto razmisljajui.
- Gospodice, znam, pravica je, obiaj je, zakon da ne predamo neprijatelju
ovjeka koji se sklonio pod nas krov. Ipak mi se ini da taj nije zasluzio da
bude kao drugi.
- I bas se morao sklonuti pod zastitu mojeg brata iju je ast svakog dana
namjerno gazio.
On zivo potvrdi Jasenkine rijei i pet zapone raspredati svoje mnjenje:
- Nasa je gospodarica rekla daje izdajica neman, izopena od ljudi. Ako je tako,
gospodice, onda izdajica nema prava na ovome svijetu koje imaju ljudi.
- Sve je to tako, a ipak ne smijes uiniti nista protiv njega. Moramo se
pokoriti onom stoje obiaj i zakon, a mladi gospodar bi isto tako radio.
Zarko silazi, ali se ne moze umiriti. U dusi ga nesto uvjerava da nije pravo sto
taj ovjek tamo uziva pravo ljudskih stvorenja.
zupanovu dvorcu vlada teska zabuna. Sve sluzavke strcale se u kuhinju, drsui
od straha. Zupan Berislavi strahovito vie. Pred njim stoji stara sluzavka
Lua. Na svaku njenu rije protisne on psovke. Nista
vieruic Bacio je na mu krivniu daje od Drazenia primila nagradu i nnrnogla mu
pobjei. Omi se zestoko hrani
_ Vasa milosti, odnijela sam sto mi je d;ila gospodica. On je umotao, nasao
pismo i rekao mi da mu gospodica pise neka od mene
irizi odijelo.
- Lazes usutkav a je on, blijed od bijesa i oaja. - Moja ki nije pisala.
Valjda si ula kako se odrekla vjerenika.
- Milostivi gospodine, tu MI bile rijei. Ne moze se isupati srce, a on mi je
rekao da ga gospodica eka. da s njim govori i vratit e se neka samo dotle
/avaram momke
I opet se nad njom rasula tua pogrda. Djevojka se ipak dalje brani: Da mi je
rekao da e bjezati, ni tada ne bih posumnjala, ali je rekao da ga gospodica
eka I ona mi je kazala da u uti sto e mi on rei. Sve mi je bilo razumljivo.
Vilena ulazi u sobu. Iz Lucinih rijei jasno joj je stoje uinio Drazeni. ali
suti da jos vise ne razbjesni svojeg oca.
On. medutim, neprestane U >; aia po M >!n i naivinom *>e /austa\ i pred svojom
keri:
- Vilena. dijete moje. znam, nisi mogla uiniti takav tezak grijeh. Lijepe plave
oi ispod tamnih trepavica pogledaju zupana gotovo zaprepasteno:
- Mogli biste ak posumnjati? Ne. ne. V;-na. ne sumnjam.
- On je oito mojim pismima sto sam mu ih vratila zavarao Luu.
- Tko e to vjerovati. l k D. Svi e sumnjati da si mu ti pomogla bjezati.
Citav kraj mislit e to. Svi e se na tebe nabaciti. Njemu je da proplae od
oaja.
- Na svu sramotu jos i ovu posljednju.
Zupanova sestra zaklima glavom:
Rekla sam: dok je nesto njegovo pod nasim krovom, dotle je i njegov /ao duh
prisutan
Tek sada opazi Vilena u kakvoj je nevolji postala zrtvom, stade s ocem
raspravljati i bude mu jasno da M.- Dra/eni posluzio pivvarom koju ni je mogao
ni u snu naslutiti Sam joj je on savjetovao da mu Salje pisam, a tetka ju je
opomenula neka mu vrati i ogrlicu. I zupan i njegova sestra bolno osjeaju
sukrivnju da su Drazeniu dali priliku da pobjegne.
Vilena osjea tezak udarac pa odlazi u svoju sobi) i raspravlja sama sa sobom:
"Dakle, nista me nije postedjelo? Neka snosim jos i ohiedu da sam mu ja dala
priliku,d" pobjegne, sto je postalo od mene koju su zvali mezimicom sree?"
I predaje se nijemoj svojoj patnji. Osjea da je itava njena kua zasuta
nesreom i sramotom iz koje ne moze vise izii do smrti.
A u vrtu stoji Pogledi. Sluga Tomo mu je rekao da je sin sivoga oklopmka otisao
u potjeru, ne ekajui <>ecv d< 4. Duznost mu nalaze a ode kapetanu
banderija pred opinu i javi nemili dogadaj.
Popne se na konja i u mraku pohita k opini. s amo bdije itav banderij.
Kapetana je nasao u kui. Kad mu je opio Drazeniev bijeg, kapetan se
zaprepasti. Pogledi ne zna zasto, ali
36

razabire da su oito imali neke naroite namjere s Drazeniem kad je tJ vijest
tako porazno djelovala na njega. Kapetan banderija mu nalozi: |
- Smjesta moras javiti sivom oklopniku. Uzmi jos dvojicu sa sobom
i pohitajte k drvenoj kapelici. Tamo es ga nai. Pozuri se. ,
Istrao je iz kue, dozvao Arbanasia i MrnjavCia i krenuU
poljanom da sto prije stignu. m t#" ^^
ONKRAJ OPKOPA LUKAVCA
Oko knezevskog stola sjedi drustvo i veselim smijehom ispunja itavu
blagovaonicu. Knez Brandenburg smjestio je kraj sebe zdesna rimskog poslanika. I
dok se svi drugi zabavljaju salama dvorskog lakrdijasa, Brandenburg pripovijeda
Stjepku o svojim sumnjama protiv kancelara Pencingera. Ve je dobrano pio, ali
rijei mu idu glatko. Svoje sumnje obrazlaze sa zavisu stranke jer je bas on
primio od kralja tolike poklone i jer je bastinio iza svoje zene toliki imetak.
Knez esto podsjea Stjepka na proslost i raspredaju o dogadajima iz onog doba
kad je on jos bio paz na dvoru, pa se tako Brandenburg osjea voljko u drustvu
mladog papinskog poslanika.
Medutim, drustvo je sve bunije i veselije. Petar Pan stao je toiti gostima
vino, a oni hihou na raun onoga kojeg je Petar Pan uzeo na nisan svojih
lakrdija. Odjednom dvorski ludak stupi pred gospodara:
- Sve je u ovom dvorcu veselo, samo je jedan ovjek osuden na tugu i zalost.
Jedan jedini.
- Koga to mislis - pita knez zaudeno.
- Siromasnog potkastelana koji je andeo ovog dvorca u odsutnosti baruna
Pencingera, mojeg dragog pobratima i mojeg najvjernijeg prijatelja. Dizem glas
pravde i pravice u njegovu obranu i na vase milosrde kneze, da ga pozovete k
stolu. Lijepe krasne dame nai e u njemu pristalog zabavljaa. Neka se ovi
mladii odmore od udvaranja. Sto velite, krasna barunice Marcela?
- Potkastelan je pristao muskarac, dakle, ovamo s njim - vikne ona veselo i
razdragano.
- Potkastelan? - opetuje knez, gledajui Petra Pana zaudeno. Ovaj mu prilazi i
sapne:
- Predlazem da staroj liji Pencingeru otmemo saveznika. Vidjeli ste koliko vam
se potkastelan namee.
- Hoe da me uhodi.
- Bas zato budimo lukavi i osvojimo ga. Pozovimo ga k stolu, budite ljubazni, on
e se rastopiti od sree, a ovdje pred svima u gozbi i veselju ionako ne kanimo
raspravljati o nasim tajnama.
- Pa dobro, uini kako god hoes. Predajem se potpuno tvojim savjetima.
- Vi ste najmudriji knez na svijetu. Ta e vas mudrost spasiti od Pencingerovih
zasjeda.
- Cudnovato. On se uope ne javlja. Sto to znai? ,-v <*
Ne bih vas htio preplasiti!-. _ _ _ - _ Nesto se doizada1. Moras mi
objasniti.
Rije objasniti vrlo je rastezljiva. Objasnjavati moze onaj koji sm zna la
samo sumnjam. Pencinger je otisao danas pred podne u sumski dvorac i nije se
vise pojavio.
_ Mislis da opet snuje nesto protiv mene?
- Vasa je dosjetljivost genijalna. To je i prirodno prema vasim
fusevnim sposobnostima On se ne javlja niti dolazi, negdje je estito
len a sve sto radi upereno K pmm vas. Kako on jos nije bio tako
dugo izvan dvorca, vise je neu> ",MIP da K morao zasnovati neku golemu
spletku protiv vase milosti
Ve sam vam to davno savjetovao, ali da vidimo sto je opet nsnovao. Valja
priekali da M -.. iati. a vi, kneze, ne popustajte. Preuzeli ste nad itavim
dvorcem gospodstvo i ne dajte ga iz ruke. Zato je vrlo pametno ako pridobijetc
za sebe i podkastelana. Idem mu odnijeti vas
asni poziv.
Kimnuo je u znak pristanka i nekoliko asaka ostao zamisljen i sutljiv. Obuzela
ga briga sto li to < >pei kani taj nilnkoslku u:i uinili protiv njeea? Uistinu
mu je Cudim d.i se tako dugo ne vraa i ostavlja dvorac kako to nikad prije nije
cimo
Ali val veselosti povue ga u bujicu i zaboravi svoju brigu.
Petar Pan posao je hodnikom i sisao brzo u prizemlje da nade potkastelana.
Lezao je odjeven i budan Spazivsi dvorskog lakrdijasa, pridigne se, a ovaj mu
veselo navijesti
- Cujete li. prijatelju, knez ne zeli da se dosadujete. Pozivlje vas u drustvo.
- Ova bi vas sala mogla skupo stajati.
- Kako ne bih imao cimi ispi.niti tu cijenu, gospodine potkastelane, otii ete.
dakle, sad gore, sjesti k ljepoticama i vrsiti duznost pravog muskarca od kojega
one oekuju da ih zabavlja.
Nikako nije mogao povjerovati rijeima Petra Pana.
- Knez mi je jos pili i.1\ a-iri dana okremii 1n1a. kad ^air. ^a /ap.ao kako
se osjea.
- Nekoliko dana mjesec nam okree mrana leda, a onda opet svijetlo lice Dakle
sad je u kneza opet mjeseina i zove vas na gozbu. A zasto? Lijepa Marcela
/aini/ila je k ne/a da vas pozovu. Nesto je naroito bacila oko na vas. Ako je t
n Uikrdijaska sala. CM vam u zalog moja leda, a tako skupocjenu stvar ne bih za
stogod zalozio. Brzo se uredite i dodite gore.
Petar Pan ga ostavi i pohita gore u blagovaonicu, sagne se k ljepotici Marceli i
sapne:
Ako /elite jos dan r, no/1\ ILU da se gospodin markgrof Danijel rasprsne od
ljubomore, u/anu na nisan potka--,../.ma. Vidjet ete, pristao Je momak, upravo
je stvoren da probudi pospanu ljubav gospodina markgrofa.
Listala je od stola i posla nukoliko koraka s laki Jijasem Dok su oni drugi u
bunom razgovoru, ona primijeti lakrdijasu:
- Uistinu, nema tajne koju vi ne biste nanjusili. Recite mi, dakle, Sto je uzrok
da je markgorf u posljednje doba sasvim zaboravio na mene? Njezine plamene oi
upiru se s ozbiljnim izrazajem u Petra Pana.
- Dvije su stvari vazne - veli on. - Ponajprije, vi ste preozbiljno shvatili
pustopasnog Danijela, a drugo, iskazali ste mu suvise vjernosti. Vjernost umara
njegovu ljubav. Cim on opazi da bi mogao biti prevaren, napusten, smjesta e se
probuditi i, evo moje glave, nee otputovati u Budim.
- Kako? On kani otputovati u Budim?
- Vi ne znate? Taj mladi lupez taji vam to? A ja vam velim: odluio je
otputovati, samo vas molim da me ne odate. Znam tono da se sprema, a jos
tonije znam da nee otii ako opazi da biste svoju vjernost mogli mirno
pokloniti drugome. To je barem tako jednostavno i svakoj ljepotici bjelodano.
Zamislila se i smrknula, a on je gleda sa zadovoljstvom i smjeska joj
se:
- Petar Pan dobro je primijetio. Dosli ste ovamo da vidite sto je s
njime. *;
- Znam: u ovom je dvorcu neka zarobljenica koju drzi Pencinger zbog nekog
veleizdajstva. Da nije mozda ta zena odvise lijepa?
- Zasto bi onda putovao u Budim? Uostalom, spreman sam vam i tu pomoi. Malo u
bolje pripaziti. A sad poslusajte: pozvao sam gore potkastelana, ali on misli da
zbijam sale. Ako ga vi pozovete, bit e vam vjeran udvara. Pristao je, plavokos
i jos neozenjen, a i Pencingerov pouzdanik. Ako ga omotate oko prsta, saznat
ete sve sto zelite o toj zarobljenici. A ja vam obeavam sa svoje strane da u
pripaziti na Danijela da vidimo s koje je strane puhnuo vjetar i pogasio pozar u
njegovu srcu.
Vi ste divan ovjek Petar Pan, to sam uvijek govorila.
Dosla je s njim ve do vrata. On ih otvori i oni izidu u hodnik. Jos uvijek
nastoji da je sto vise pozabavi raspravom o markgrofu Danijelu dok je slugu
poslao neka u Marcelino ime pozove potkastelana.
On se ve uspinjao.
- Vi ste davo. Ovaj je muskarac uistinu pristao. Danas e biti nisan mojih
pogleda i paznje - veli ona.
- A gospodin markgrof planut e kao nanovo zapaljeni krijes.
Petar Pan opazi daje potkastelan obukao sveanu odoru, pokazujui time da je
ipak zelio taj poziv. Ljepotica ga pogleda platnenim oima i nasmijesi se,
primijetivsi:
- Kakva golema steta da se vi dolje dosadujete dok tamo za stolom sjede gospoda
koja nisu zasluzila da im poklonim samo jedan jedini pogled.
Od njenih rijei i od pogleda potkastelan se gotovo smete, sretan primi ovaj
njezin poziv i sve troje ulaze u blagovaonicu.
Svi su pogledali k njima. Marcela povede potkastelana k stolu i posjedne ga uza
se, pogledavsi samo kriomice Danijela. Oito se zaudio, spazivsi Pencingerova
pouzdanika, ne vjerujui svojim oima da ga uistinu knez poziva u svoje drustvo.
Marcela je shvatila ovaj pogled sebi u
I0g i ona odlui da e se Cvrsto uhvatiti savjeta koji joj je pruzio Petar
Plfl
Dok su sluge nosi u < >ko ^.-1, cK> i pu Petar Pan se digne, uzme vr i -tade
govoriti vrlo Saljivu zdravicu. i" .- Obeao si nam Petar Pan danas neku
predstavu - opominje ga
Samo polako gospodine markgrofe. Poslastice se griskaju polagano, a ne gutaju
No je jos duga. Za svaki sat imam svoju lakrdiju. Ako ustrajete do zore, bit
ete svi pijani od smijeha.
Knez se okrene k njemu i opomene ga.
- Pazi. lakrdija^; uz nas stol sjedi i asna osoba.
- Bas je rimski poslanik zatrazio od Pencingera da ga zabavljam.
Prikazat u samo pristojne ludorije. A sada hitam u odjevaonicu da vam
donesem prvu poslasticu - -
I potri iz sobe
Hodnikom se ra/lijeze smijeh i/ blagovaonice. Gordana osluskuje na vratima, a
onda se vraa k svom sinu.
- Kako se to ruzno smiju, majko. I kako viu. Je li to vama mrsko, m;i]ice?
- Obratno, vrlo mi je drago. Dok su oni tako buni i nasmijani, dotle se nitko
nee brinuti za nas i lakse emo se osloboditi.
On slegne ramenima, gleda majku i odluno izrazi svoje mnjenje:
- Prevarit e nas kan uida kad smo se ^prcinah na odlazak i kad SU nam rekli da
nas pred dvorcem eka kanonik Benko.
- Ovoga puta ne mogu nas prevariti. Sada je ovdje nas prijatelj Stjepko. Dakako,
nitko ne zna da on radi u nasu korist?
- Tako? A su i on radi za nas?
- Ne treba on ni n 01:0 radi 1 1. Ve sama njegova prisutnost u dvorcu
znai zakloniste iza kojeg emo se osloboditi. nm:?*;.*.
Djeak se pmme k majci i sapui pita:
- Ipak emo jednom u nas dom u
- Da, dijete moje.
- A kada to majko?
- Sutra, sutra sigurno. Najprije es ti, a zatim ja.
- Kako najprije ja. To ne moze biti. Zajedno emo. .,, ,...,,/-
- Ne. dijete moje. Bit e onako ka M ,am rekla. A kad OOf ttpttC da se ti
nestao, svi e za tobom u potjeru i hn re takva zabuna d* nitko Mfe paziti na
mene, a tek onda se mogu osloboditi i ja.
Razmisljao je i zestoko zanijekao glavom:
- Ne. Zasto ne bi bilo obratno" Ako nestancte vi, majice, oni e se isto tako
rastrati i traziti vas i onda mogu ja doi k vama.
Kruta ozbiljnost 1e/i u lijepom licu. Bademaste oi zagledale se u sina. U2me ga
za ruku i privue k sebi.
- Slusaj sad i odgovaraj. Mozes li uiniti sve sto od tebe zatrazim? Ozbiljnost
njezina lica podsjea ga da se zbivaju vazni dogadaji i dgovori:
- Sve u uimii sto god zatrazite, majice.
- Dakle, uj: najprije treba da si hrabar da izdrzis.
141
140

- Kako ne bih izdrzao. Gore mi ne moze biti nego onog asa kad s" me tukli.
- Pravo velis i nee biti gore.
- Spreman sam na sve, majko-veli on s nekim ponosom i vrstom odlukom.
- Ponajprije, moras se pouzdati u Petra Pana. On je nas prijatelj.
- Kad se moja majka pouzdaje u nj, pouzdajem se i ja.
- I mozda es u prvi as doi medu tude ljude, a ne odmah " Brezovicu.
- Medu koje tude ljude?
- Svakako su nasi. Najprije smo se nadali pomoi od jednog
plemia po imenu Jelenko Kusevi, ali Petar Pan nije nasao s njim vezu.
Svakako se moras pouzdati u sve one kojima u te uputiti. <
- A vi ete biti tamo?
- Sutra jos ne.
Njegov pametni pogled zaustavlja se na majinom licu i neka sumnja osjea se u
njegovu pitanju:
- Uvijek govorite samo o meni, ali ja neu izii iz ovog dvorca bez vas
majko. ."i - Pokorit es se mojoj zapovijedi.
- Nikada nisam bio neposlusan-odgovori s malo gorine - ali...
- I ovog puta poslusat es moje odredbe.
Promatrala je njegove oi u kojima se sve vise javljala sumnja, razmisljala je
malo i prosetala po sobi, a on prati svaki njezin pokret. Onda Gordana sjedne:
- Dodi blize, Damire! ---*-
Priblizava se polagano, sumnjiavo oklijevajui:
- Neposlusan si? Vidim da se odupires zelji svoje majke.
- Odupirem se samo vasoj namjeri da mene izbavite. Ja to neu. Morao bih se
uvijek stidjeti da sam seja, kukavica, spasio, a moja je majka ostala dalje
zarobljena.
- Zapravo me sada drzis u ropstvu ti. To ne moze shvatiti i siroko pogleda u
majku. Njena bijela tanka ruka pomiluje ga po crnoj kosi. Usne joj se nasmijese:
-- Slusaj, Damire. Moja sloboda ovisi o tebi.
- O meni? Onda ete odmah biti slobodni.
- Dok smo ovako zajedno, mogu me oni drzati, muiti me da tebe razapinju.
- Alija mogu sve podnijeti. Zar niste, majice, vidjeli kako sam bio hrabar kad
su me tukli? Ali nista nije tako sramotno nego kad te tuku.
- Istina je. Dakle, gledaj me u oi: ti bi dao sve da mene oslobodis?
- Sve, sve, pa da me jos deset puta tuku i to bih trpio.
- Sad razmisli: majka je zarobljena, a s njom i sin. Htio bi spasiti svoju
majku, ali je i on zarobljen. Sto, dakle, da uini? Provui se na slobodu da
moze osloboditi svoju dragu majku. Oruzja nema. Ali ima um koji mu pruza
mogunost da lukavim dosjetkama prevari neprijatelja. I tako se on jednog dana
lukavo izvue iz ropstva i spasava svoju majku.
142
n ikle nije maem mogao spasiti majku, ali je spasava lukavosu. Nye li
10 lijepo. . . . _ .. x
Da. ali ljepse je spasiti je maem, mnogo ljepse.
Uvijek se. dijete moje, ne moze osloboditi oruzjem. Cesto je mnogo sigurnije
neprijatelj -/igrati, izbiti mu iz ruke oruzje. A to sada trazim od tebe. Moras
neprijatelju izbiti iz ruke oruzje kojim bi mogao unistiti tvoju majku.
Svaka mu rije pada u dno duse U djeakovoj glavi razigrale se misli. Cini mu se
da stoji pred nekom velikom gorom V nju bi trebalo maknuti s puta. ali on je
ipak samo jos djeak
- Ne znam, majice, kako bih ja mogao izbiti neprijatelju iz ruku oruzje?
Ali ja /nam, mali moj viteze. Samo ti ne zelis da izvedes to veliko
djelo.
Te ga rijei gotovo posude Porumeni, oi mu zaplamte i, uhvativsi majku za ruku,
zestoko prosvjeduje:
-- Zelim majko, samo zelim pokazati da sam hrabar.
Nije dovoljno da budes samo hrabar nego i mudar. Mudrost je duhovni ma i kad
britkosu te mudu MI s\ hulas HL pri iau-1a, ne moze se uspraviti. Nijedna
obrambena kula nije tako jaka kao mudrost u ruci hrabrog, postenog borca Bilo je
golemih vojska, ogromnih oruzja i golemih tvrdava sile. a sve ih je ra/rusila
mudrost pra \edii ne Davida. Mali je David mudrosu pobijedio silnog Golijata o
kojem sam ti juer pripovijedala. Sad je tebi namijenjeno da budes mali David i
da mudrosu pobijedis Golijata.
Znoj mu oblije elo od napora da slnedi misli svoje majke i od navale uzbudenja.
-- Recite, majice, evo me, ja sam spreman. I pokorit es se svakoj mojoj zelji?
Pokorit u se kao ;piavi vitez. Casne mi rijei -veli odlunim ponosom kao
odrastao ovjek
Nikad nees zaboravu da si majci zadao Casnu rije? Ne. nikad.
l poslusat es sve sto ti budu kazali oni kojima je poznato sto ja
zelim.
- Hou. majice
- l nees pokazati zalost, nego es se uvijek nadati da u i ja doi za
tobom? oj
- Hou, majice Bit ete zadovoljni sa mnom.
-- Daj mi ruku mali moj viteze.
^ l kao ono posljednji put. prije nego sio ^LI Lia odveli u k u! n da ga tuku,
Piuza majka ruku. a on osjea da izvrsava neki veliki in i daje obeao nesto
sto e mu prouzroiti boli Prepun je dojmova njenih rijei kojima je
-Tlaila njegovu zadau i svladava jecaj sto mu se negdje i/ dna sre.i krade
Prsa. Ne da mu maha. potiskuje u a i vrstom odlukom izleda u oi >vmoj
majci i oekuje da e od nje uti sto mora initi. Oekuje da e mu majka
143
sada razjasniti sto mora uraditi i preko ega sve pregaziti da izbije
neprijatelju iz ruke oruzje.
- Damire, sada sam sretna i uvjerena da u uskoro na slobodu, samo tvojom
pomoi, dijete moje. Upamti: u tvojim je rukama moje oslobodenje.
Uzela ga je oko struka i privinula k sebi:
- Jos onog dana kad su Petra Pana napali Pencingerovi ljudi zamislio je on kako
da prodremo iz dvorca. Osnova je neobina, udna i opasna.
- Ja se niega ne bojim - naglasi on odluno.
- Znam, dijete moje, ti se ne bojis, ali to moze biti sudbonosno za nas oboje. A
moze lako uspjeti. Zato se veselim sto su oni tamo u blagovaonici tako buni i
raskalaseni. Znam da su ve dobro ponapiti.
- Sad razumijem. Dok se oni budu veselili, mi emo dotle raditi.
- Naroito ti i Petar Pan, razumijes?
- Ja? - opetuje on i lice mu se zazari, a oi sijevnu. Nesto mu se u grudima
siri. Cini mu se da raste, ramena mu se uzdizu, biva jak, velik, l ovakav e
uiniti ono veliko: izbit e neprijatelju oruzje.
- Da, ti moj mali Davide, bacit es kamen u sljepooice Golijatu i on e sa
svojom silom pasti pobijeden. I tada u ja biti oslobodena. I mi emo se opet
nai u nasem divnom domu u Brezovici i ekati povratak dragog oca.
- Kako e to biti lijepo, majice, l kako e otac biti ponosan na mene.
Ona pogleda na vrata. Cula je korake i sapne:
- Netko dolazi! Cini se da je Petar Pan. Tako on koraa.
Dvorski lakrdijas, sav namazan u grotesknoj odori, ulazi tiho u sobu i
oprezno zatvori vrata. ,
- Kakva je situacija? ^ - "> 4
- Odlina! Nadam se da je nista nee poremetiti. l
- Potkastelan? \
- Ve sam ga predao u ropstvo lijepoj Marceli. 1
- Dakle, uspjeli ste?
- Svi su vasi savjeti, plemenita gospodo, uspjeli. Vi ste ovdje od svih
odijeljeni, a ipak pregledavate kroz sva zatvorena vrata i opazate ljude u svim
njihovim slabostima.
- U borbi s neprijateljem moramo uvijek traziti samo njegove
slabosti. .^ sA
- To je najvea mudrost. <$$ J
- Svakako nastojte potkastelana sto vise opiti.l
- Sto ne polue vino i Marceline oi, to u nadomjestiti s nesto malo opojnog
praska.
- Vrlo dobro, gospodine Petar Pan. Hoe li Stjepko do ujutro izdrzati?
- Hoe. Zrtvovat e se. Kako ste vi izveli stvar sa svojim junakom?
- Moj vitez dao mi je asnu rije i ruku. I on e to odrzati.
- Morate mu tono razjasniti da ga ja ne bih kojim nalogom povrijedio.
144
__ Moja majka se pouzdaje u vas pa tako i ja, gospodine - veli
-r _ Samo mi recite sve sto moram uraditi i ne bojte se. Ja se niega
110 __ josnikad uzivotti nisam vidiolakvcujunakauovojdobi.a valjda
i neu nikad
Ta pohvala godi Damini jer je ula njegova majka i ljupko se
nab - Kad bude vrijeme vi ete doi ovamo, gospodine Petar Pan?
Da. doi u i treba daje Damir spreman.
- Ne boite se. sada u s njim jos tono raspraviti svaku sitnicu pojedinost, a
kad vi nadete zgodan L.v dod"e.
Ne mogu se ve/ati na vrijeme. S zavisi o raspolozenju i
momentu. Vidjet u. Glavno je sto prije. .. ...- - , , ,a;
U MRAKU NOI
Pod ogradom Kuseviceva dvorca sjedi Drazeni na zemlji. Vjetar je utihnuo. I
itavo vrijeme osluskuje. Oko zupanova dvorca polako je nastala tisina. Pouzdaje
se u Jascnkinc rijei, ali nikako u sutnju njezina sluge Zarka. Nije joj nista
odgo\oi m kad nm i e n.neilila da n u dira u njega i da nikome ne oda. I to ga
ispunja sumnima. Da nema toga, mogao bi ostati ovdje i tek onda umaknuti kad bi
bio siguran. Odavle bi mogao stosta uti sto mu je potrebno za ravnjanje, ali ga
uznemiruje Zarkovo drzanje. I nakon svestranog razmisljania odlui da se makne.
Polagano se uspne na ogradu i prebaci se ope: u sljivik, a onda pone bjezati.
Potjera je krenula ju/no, dakle, on se upuuje prema sjeveru.
No biva mrka i gusta i tesko prodire naprijed. Neodluan je i boji se da e
naii na progonitelje
Napokon je izisao na pustu poljanu. Bez daha potri prijeko da Sto prije stigne
u zastitu stabala i grmlja.
Odluio je da nikako ne ide prema lukavaCkim sumama ili prema samom dvorcu, l
tako odlui da e stalno uzmicati prema sjeveru, a tek kad bude siguran od
potjere, krenut e u Lukavac.
Nijeprivikao pjesaci t i i bo tesko koraa, brzo se umara, ali ide
dalje, drzei u oku odabrani cilj.
Pred kapelicom stoji lukavaki kastelan. Pun je nemira jer vrijeme c, a on lc
okruzen obruem nomaka sivog oklopnika. Ne moze se
Taknuti i/ toga obrua, a ne po/i\ a -,\. ie vojnike u navalu, uvjeren da sivi
OKlopnik ima odvise momaka i Mauni: hi ih A, i obio. Ovakoje ipak bolje
ra se samo zaokruzenim i nada se da e iz toga kruga umaknuti.
p Da harem Stamslav dode pogledati sto on tu tako dugo radi u
n govorusproti\nikorn:\e usudu K ^cda ua pozove jer hi to bio znak za
u kia hl po njega svrsila kobno. Sva mu lukavost ovog asa
l1""1 -Vl" 145
Neki udan udarac dopre mu do usiju. Kao da su se sudarile dvije! konjske
potkove nekog umornog konja. Malo zatim jasno uje trku konja. Sledila mu se
krv. On se ukoi da ne prouzrokuje nikakvo sustanje. Sluh mu tono zamjeuje da
pridolaze konjanici sa sjevera.
"Potjera s ove strane?-udi se, osjeajui da su s one strane pojahali ljudi.
Tko su?"
Ostane miran, nepokretan. U ovu gustaru ne mogu doprijeti jahai, to zna i lezi
kao mrtav. Onda mu se ini da su jahai sustali. Od njih ga dijeli dobar komad
sikare. Cuje i neke glasove, ali samo kao mrmor. Znoj ga oblijeva. Novi strah
ulazi mu u kosti. Lezat e ovdje nepokretan, makar do sudnjeg dana.
Poljanom su projahala tri plemia: Smiljan Pogledi, Velislav Arbanasi i Darko
Mrnjavi. Stigavsi do sikare, Pogledi pozove drugove.
- Stanite, tu smo. Dvjesta koraka udaljeni od drvene kapelice. Bit e bas nekako
toliko. Dakle, moramo ekati.
- Tako ti je nalozio sivi oklopnik?
- Ne, nisam govorio s njim nego s Jelenkom i on je tako odredio.
- Sto veli na Drazeniev bijeg?
- - Nije mogao vjerovati, a kad sam mu sve razjasnio, upita me hoemo li se
pridruziti njemu da idemo u potjeru za bjeguncem. Dakako, odmah sam pristao.
Tada je odmah odjahao sivom oklopniku da mu javi poruku kapetana banderija, a
kad se vratio, saopi mi da je njegov zastitnik odluio drugaije: uhvatit e
baruna Pencingera. To je sigurnije nego hvatati Drazenia po mrkloj noi. I
ujete: namjeravali su toga lupeza zamijeniti za Gordanu i sina.
- Boze moj, Vilena sigurno nije znala za ovu namjeru, inae mu ne bi pomogla da
pobjegne - veli Arbanasi.
- Ne vjerujem da je to uinila - primijeti Mrnjavi. - Sto vi mislite gospodine
Poglediu?
- Znam stoje rekla Lua i sto sam kazao vama. Mozda je sluzavka ipak primila od
Drazenia kakvu nagradu.
- Jelenko nije spomenuo nista o Vileni?
- Premda mu nisam imao kada ispripovijedati kako se spremio za bijeg, odmah je
uskliknuo: "To je uinila ona!"
- Mrzi je kao sto ju je neko ljubio.
- Svi e nju kriviti, itavo Turopolje.
- Daje znala sto kane s njim, ne bi se na to odluila, ako je uistinu ona.
Ovako raspravljaju tri plemia koji su poslani od kapetana banderija da
obavijeste Davora o Drazenievu bijegu, l posto je Pogledi nasao na strazi
Jelenka, ovaj je odmah izvijestio Davora pred kapelicom. Odluivsi da zarobi
Pencingera i zamijeni ga za Gordanu i sina, Davor odredi trojici plemia da
ekaju.
Najednom se Pogledi obazre k drugovima:
- Pazite, niste nista uli? Kao da iza nas skripi grmlje? - *-
Slusaju, nijemi, obazirujui se. - "*
148
Nesto je bilo, ali sto i gdje? - primijeti Mrnjavi sapui. Moze biti nona
ptica, ali...
Sva trojica pazljivu osluskuju
Nekoliko asaku otplovi tisinom mraka, a tada odjekne mukli
prasak.
Naprijed, brao! - zovne Pogledi i sva trojica potjeraju prema
kapelici -
Na zemlji lezi Drazemu Kupa se u ledenom znoju. Prasak mu prolazi
kostima. Ne zna otkuda je. s koje strane dolazi i zastoje odjeknuo, ali mu
rivi ja da se negdje u blizini nula/i si\i nUopnik ili njegovi n H unci. Samo on
"ima vatreno oru/je.
"Naprijed, brao!" - opetuje on sav u stravi. Ovaj poklik dopro mu je do uha. To
je potjera za n|im I)ni;jo ne moze biti Odmah zatim topot konja. Sva mu je krv
zasumjehi u glavi, poremetila mu sluh i pobrkala dojmove. Nista ne razabirc.
osini hli/inu pogit>el)i. Smatra se izgubljenim.
Slabost ga podilazi. Osjea da gubi svijest. Gurne lice u grmlje. Mokra trava i
rosno lise osvjezuju mu elo.
Primjeuje da je oko njega neobino tiho. Podigne glavu i slusa. Ne uje vise
jahae. Zar su propali u poljanu1 Ili su se pritajili i slusaju kako oko njega
skripi -grmlje? Odnekle dopiru povici, vika, krika, kresevo maeva.
"Buka Tko se bije?" Mozda to Lui dolazi u pomo. Mozda Pencinger se sukobio
s neprijateljima?
To ga ispunjava n adama koje mu vraaju snagu. Slusa da zamijeti otkud dolaze
odjeci bitke. Oprezno i polagano dize se sa zemlje, ustaje i gleda u mrak.
Da, bitka je negdje pred njim. Ako se priblizi toj sikari?
Nikako ne moze ostati o\die. Tamo u zaledu sikare dize se tamno drvee. Kao da
je no jasnija i opaza sumu, ili je vidi samo osjetilima? Svejedno, mora odavle
sto brze, po svaku cijenu natrag, sto dalje, od bitke, ali natrag. Ni na jug. ni
na sjever, ve na zapad.
Strah ga dize na no.ne. Stade bjezati prema zapadu, verui se teskom mukom kroz
sikaru.
Drhti, loniata. kri put trnjem sto mu se zabada u bose noge, rukama kida
bodljikavo granje i bjezi kao poludivlja zvijer.
Ve dugo tri gustarom Odjednom Laje i/a sebe lomatanje, kidanje granja,
sustanje lisa. trku. dahtanje, sto li?
"Nasli su trag. Hvataju me!"
U neprozirnoj tarrii bjezi. Netko mu je za petama, tri bas za njim, tri ravno
onim putem koji je uhvatio on. Sad je svrseno.
Ipak, ne da se tako lako. Jos ima sn.iiie, jos ima prisebnosti. Izvadi iz Pjasa
motku.
st h|kaC Za n-cga Pnh!izava se, a on jos hita naprijed. Naletio je na neko
-- Zazvonilo mu u glavi, ali jos se ne Ja, l /a njcpa ie ovjek. dasci.
On
^mahne motkom i bijesno udari. Motka mu padne iz ruke, ali kraje njega
paune neije tijelo. To ga ohrabri i pone trati jos dalje, sve dalje. Posre,
/c se, ponovo tri, skriva se iza stabla, onda zaustavi. Vao je na koliena,
149
slusa. Tiho je oko njega. Zar nikoga? Ubio je progonitelja? Ne dolazi a njim?
Nista se ne uje u sumi. Dakle spasen? - usuduje se vjerovat Ustaje, tri dugo,
vrlo dugo, a onda osjea da pada i svijest nestaje.
OKLADA PETRA PANA
No je zaplovila u susret praskozorju. U blagovaonici knezevskog dvorca oko
stola zamagljene oi, rumena lica, smijeh pijanih ljudi i krikovi zena. Glupo se
cere knezevi obrazi dok nadvikuje svoje goste:
- Mir, zapovijedani. Pristojnost trazim. Ovdje je visoki gost. Iz te vreve viri
lice Stjepana Brodarica. Nasmijesen je kao da ga sve to veseli i zabavlja, ali
njegov mudri pogled nesto kazuje Petru Panu.
- Mir, ujete li? - usutka knez goste.
Potkastelan se ne moze oteti pijanom smijehu od radosti sto ga obuzima blizina
lijepe Marcele. Obujmio ju oko vrata i samo se smije, nemoan da nesto kaze.
Vino mu je zaplelo jezik, a ljepotica pobrkala misli. Nista ne zna, niega se ne
sjea i nikako ne shvaa da bi negdje bio neki barun Pencinger kojemu mora
sluziti i polagati raune.
- Mir, rimski plemi hoe da govori - navijesti mladi knez. Pijana lica obazru
se prema nasmijanom Stjepku. Stoji uz kneza i drzi u ruci vr. To ih nekako
umiruje i ekaju sto e biti.
- Plemenite ljepotice i gospodo, uskoro e zora proviriti na okna. Ja se
povlaim u svoje odaje. Petar Pan je ve iscrpio sale, dakle, i vi biste mogli
na poinak.
- Ja iscrpljen - krikne dvorski lakrdijas uvrijedeno. Zaas je nasred stola. Svi
su se pomakli od njega dok on vie kao pomaman:
-#.* - Ovu tesku objedu moram oprati sa svojih obraza. ...
- Nema toliko vina da operete objedu - odgovori mu Stjepko.^ -fftf - Nema vina.
Nema? Dobro. Ima vode. Vode!...
Svi se grohotom smiju toj rijei, a Stjepko uzima dalje rije: r,(-. - Ne biste
li opet hladne kupelji u opkopima, Petar Pan? "H, - Kupelji u opkopima?
"4 To pitanje podsjea Danijela kako je Petar Pan skoio u vodene gra OKO
dvorca pa udari u smijeh.
- Okupajmo lakrdijasa, okupajmo.
-$- - Ne bih rekao da biste se veselili ponovno zaroniti u hladnu ku
- veli Stjepko.
"* - Jos mu je povezano rame. ife
-. - - Nije istina. Zdravo je. Okupajmo ga.
--f* Hi
- Ja da ne bih htio? Za sto dukata evo me -nr.vie lakrdijas. Grohotan smijeh
poprati tu primjedbu, a Stjejiko nastavi:
- A ja vam velim: nakon jedne kupelji Petar PjMpasao je pet stotina.
;ata. ,-^j .%%- - 1
150
- Skupo cijenite, lakrdijasu, kupelj svoga tijda. >")
Opet buan smijeh. .Nitko nista ne primjeuje, samo hihou. Zato siiepko
preuzima dijalog* lakrdijasem i upita:
s J ___ /a hladnu kupelj pet stotina dukata? Tko bi se za tu cijenu okupao u
opkopima?
- Ja. ja - viu gm redom.
- Vjerujem vikne Peta r Pan - ali nema nikoga medu vama tko bi platio. Svi ste
prosjaci. gladiM Ah platili su mi takvu kupelj najednom carskom dvoru sa pet
stotina dukata.
- Gdje? Na kojem dvoru - pita Stjepko.
l knez opetuje pitanje, a.svi se opet smiju, dok Petar Pan odgovara,
viui:
- Okladio sam se na caiskt i i Maksa njemakog da u
preplivati opkope dvorca za pet stotina dukata.
- Ne vjerujem, Petre i ane, da bi Skrti car platio pet stotina dukata
za vasu plivaku vjestinu.
- Ne za moju. |* za vjestinu mog pseta koje je plivalo sa mnom. Pseto je
plivalo u vrei - veli Petar Pan. Svi prasnu u smijeju
- Pseto u vrei? "ynvie knez. - kako je to mogue?
- Svezao sam pseto." vreu.
- I plivalo je?
- Jest sa mnom.
- l ti u vrei?
- Ja u svojem plastu Plivao sam kao vila tpovklfiO*,"m"9inp9etb
u vrei.
- Potopilo se u kaljuzi?
Stigli smo do grauskih zidina, obojica junaci
Koji junaci?
Ja i moje pseto.
Pokazi nam tQ Petar Pan - vikne knez.
- Neka pliva u" vrei neka pliva - vie Danijel.
- Nemogue je to - veli Stjepko.
- Kladim se za.tf. .
Vika i krika. Jedva se uju njegove rijei, a dvorska budala oglasi:
- Oklada je: najljepM konj vaseg dvora, kneze!
- To si ti, Petre Paiu
- Ima jos ljepsih konja u ovom dvorcu.
Svi su ustali, svi viu. smiju se, a Petar Pan se razmahuje:
- Hoete li, dakle, da vidite sto ni kraljevi ne mogu dozivjeti?
- Naprijed Petar Pan, naprijed. :. V.sh i.
I skae k prozoru, otvori i onda navijesti: --.aUti
Ve puca zora, Idem pripraviti vreu i pseto. i) &(**.
- Ako se pseto uun Petar Pan? - Pita Stjepko. -"&$ oplda?
. ~- L zet u sa sohnn , pseto kao zamjenuSDtkk, uzet
cu dva velika snazna pseta iz knezevske lovake pasmine. ",<; .1
- Zbiya kanik to izvesti? - pita Stjepko.
- Duse mi, ho .
~- Onda u jos ostati da vidim tu lakrdiju. - Budite samo malo
strpljivi i ekajte da se vratim. Bas zelim da vidite kako nisam pusti
hvalisavac. Odmah u se vratiti. I potri iz sobe.
Buni smijeh zahvaa kneza i njegove drugove Danijela, Ruprehta i trojicu
plemia sto su stigli s ljepoticama iz Krapine. Potkastelan ne moze obustaviti
smijeh i sve bunca.
> - Potonut e on i pseto. Kladim se za vas cjelov - sapne Marceli. i-
Ona odgovori prilino glasno da uje Danijel:
- Zelim da potone.
Danijel se namrstio i nesto promrsio. Zaokupljala je ona stasitog potkastelana
itavu veer. Danijelova tastina u pijanom raspolozenju sve se vise buni, a to
Marcelu ispunja pravim ushienjem i podstrekava u njoj nadu da se pogaseni zar
mladog markgrofa opet budi.
Svi su zabavljeni lakrdijasevom okladom i svi ekaju povratak Petra Pana.
PRED ZORU
Nad itavim Turopoljem zavladao je mir. Tanraim nebom plaze odsjaji svjetlosti i
navjesuju da je zora na putu.
Sumom se razlijezu glasovi ptica.
Dva konjanika izvlae se iz visoke sikare i ulaze pod guste krosnje stabla. Tu
je jos mrak.
Oprezno i polagano kreu konjanici naprijed, gotovo se suljaju. Jedan zaustavi
konja, drugi tiho pita:
- Zasto smo se zaustavili, gospodaru? ;-" ->----: ,
- Prisluhni malo. Cujes li? ;
- Ne ujem nista, gospodaru. >;
- Netko je u blizini zastenjao. Slusaj! - ; . v - Ovdje nije
bilo nikakve bitke.
- Ali mozda se koji ranjenik sklonuo u sumu. CujeS...
, - Da, netko uistinu stenje. ;fc*x L*c
; , - Neprijatelj? Ili tko od nasih? Cini se da koraa. < X -C
8$. - Kao da ide prema nama. * *W
U tmini sume netko stenje, onda izree gadnu kletvu.* v*
- Kako? To je kletva baruna Pencingera. Gdje bi M bn vtTK)
fctaom pa jos ranjen? v<*V^"- <*n
-#** Ponovo se uje latinska kletva, ve nesto glasnije.!"*.-- --; >
-- -;
- Ne varam se, to je njegova kletva. *- * s
Jahai ekaju, a tada se jedan oglasi: &;it .
- . - Zar ste to vi, gospodine barune?
Onaj tamo kao da se prestrasio pitanja, a konjanik ponovi:
-i - Gospodine barune, prepoznajem vas po kletvi, a vi mene ne poznajete ni po
glasu?
- Tko si? - dolazi pitanje iz tame.
- Ja sam, Lui. d.j - Do vraga, dodite, gdje ste? Krv mi tee potokom.
- Pozvani se t konja baci na zemlju i koraci zaskripe u grmlju.
152
jedva vas prepoznajem, gospodine barune. Vani ve bijeli zora, a tu d krosnjama
jos je taka\ mrak Stoje? Sasvim ste mokri? P od krvi. Glava mi je
ranjena. Povezite me bilo ime.
Odmah Lui zovne s\ojeg momka i.razderu nesto u tami za povez.
- A kako ste vi stigli, Luiu ovamo? - pita Pencinger.
Verao sam se da nesto saznam o Drazeniu i nanjusio da je u 7 anovu dvorcu. Htio
sam se dm ui onamo, kad opazim na sve strane neku jurnjavu Turopoljaca
Neprestano se jahalo amo-tamo. Sto mi je preostalo drugo nego da se sklonem.
Nisam se micao iz gustare. To je pametni je nego bjezati na konju i na sehe
upo/orin neprijatelja \ Liko ^ie vi dospjeli ovamo, gospodine barune? Zar nemate
konja?
Ranili su ga ili je slomio nogu prigodom skakanja preko graba. l e /nam. samo je
zivina poda mnom klonula. Ja sam onda poeo bjezati. Lupezi su me progonili, ali
sam umakao u sumu.
- Bila je negdje bitka, tamo prema sjeveru?
- Sivi oklopnik pozvao me na dogovor osobno i htio me drzati do danas pn je
podne da me onda \odi pred Lukavac i zamijeni za Gordanu s Drazcniem. Odjednom
mi se si\ i poeo priblizavati. Vitlo me zarobili, a ja sam pobjegao kroz drvenu
kapelicu. Neprijatelj nije slutio da je tamo prolaz.
- Kako ste zadobili ranu?
Vrlo daleko od mjesta bitke. Neprijatelj me gonio, a ja sam pojahao kao strijela
u sumu. Kad mije konj ostao lezali, pouim u sumu Neprijatelj za mnom i udari me
u glavu. I tada sam pao, udim se sto me nisu pokupili i odnijeli
- Sigurnoje u sumi bila velika lama pa \as u di\ Ijoj tiei nisu opazili
- Bit e da je tako, a valjda sam lezao dugo bez svijesti. Kad sam se probudio
odluim ostati nepomian dok ne svane dan.
- Niste uli moj dolazak?
- Nabija mi u glavi. Nista nisam uo, osim vaseg poziva. Ve sam mislio da me
neprijatelj uhvatio
- U kakvoj se to lumi nalazimo?
- Mislim da je to opinska suma, vidjet emo kad zadani. Ipak, hajdemo sto prije
odavde Tu je moj momak. Uzet emo njegova konja. Vazno je da sto prije stignemo
- Moramo ravno u Lukavac.
- Dobro, samo sto prije i/ ove sume. Nije daleko granica knezev-skih suma, a
tamo smo sigurni.
Jos nije sasvim sigurna ova sigurnost, ali pozurimo se.
Dok su se spremali, K-nemiier pita Luia: --"-- -- ",
O Drazeniu nista ne znate? *
Samo toliko da JL ostao kod zupanovih.
Zasto niste dosli na ureeni sastanak pod jablanom? Trebao sam
i, i . Rekao sam ve da su kruzili neki jahai i nisam mogao izii iz
tako bes
,oinsta Kon.isko kopito u noi je najsigurniji putokaz za progonitelja i sam
ostao svu no saki neti. A da nisam, vi biste sada ostali ovdje
spomoni ispriava on svoju kukavstinu.
153
l
Pencinger mu ne odgovara na njegove izgovore i kad se popeo sedlo, odredi:
- Sad ravno u Lukavac!
Izasli su napokon na jedan Sumski put i ustanovili da prol knezevskom sumom
prema dvorcu. Medutim, Lui opazi daje Pencinger vrlo blijed.
- Ne mozete dalje, gospodine barune.
- Magli mi se pred oima, isteklo je mnogo krvi iz moje glave.
- Najbolje da krenemo ravnim putem k sumskom dvorcu. Sad nft
mozete u Lukavac. ,.
Kastelani su nastavili put. Prevalivsi kratku udaljenost, ugledaju kroz granje
kolibu.
- Gle, gle, lugari su ve na nogama. Inae i po danu esto spavaju.
Jos nisu stigli do kolibe, kad im dohita ususret lugar. Zaustavivsi $4 pogleda
povezanog kastelana i prekrsti se: ...... - Zar i tu nesrea?
.:. Lui se okosi na njega:
"t *- - Valjda nije kod vas ovdje nesree? ->1<tJ
- Sad ne znam sto bih rekao. Neka vase milosti pogledaju, vm
Stigli su pred lugarsku kolibu odakle dolaze jos dvojica lugar*!
pitaju:
- Gospodin barun ne zna sto se dogodilo?
- Sto, govori! - promrmlja Pencinger bijesan od boli u glavi.
- Jos je bila no, kad je netko stao udarati po vratima kolibe. Mi smo izasli i
pred nama je pao ovjek. Nije nam odgovarao na pitanje. A kad smo zapalili
ognjiste, nismo mogli vjerovati: bio je to gospodin Drazeni. Lezao je kao
mrtav, sav razderan, bosonog i napola odjeven.
- Do sto davola? Zar mrtav? - prestrase se Pencinger i Lui.
- Blizu je smrti, barem se tako ini. Malo mu se vratila svijest, a onda opet
ostade nepokretan.
Lui zapovjedi lugarima da iznesu Drazenia na tratinu.
U prvim zrakama zore razabrase mladievo blijedo Ue. Lui se sagne k njemu:
- Budale - razgnjevi se na lugare. - Spava vrsto.
- Ali kad je pao pred kolibom, bogme nije spavao. Bio je bez svijesti.
I Lui prodrma svojeg gospodara. Tesko su ga probudili. Trebalo je nekoliko
asaka da se sasvim pribere i napokon prepozna svojeg kastelana Luia i baruna
Pencingera. Obasuli su ga pitanjima, a on im odgovara kratko:
- Pobjegao sam iz zupanova dvorca.
- Zar ste mozda ranjeni?
- Nisam ranjen, ali noge su mi razderane od trnja. Kuda sam sve bjezao tko bi
znao. Najposlije sam zavarao potjeru i posao prema sjeveru, a onda tek krenuo
natrag. Skrivao sam se u kojekakvim gustarama. Ve su, mi bili za petama. ->$b
- Potjera vas je otkrila? - pita Lui. >.#
- Svakako, netko je trao za mnom. >-
- -t vv
Niste imali konja?
Otkuda mi jos i konj. Lutao sam okolo kao kakva skitnica, a kad
ncm u sumu. najednom netko bje/i za mnom. Drzei u ruci jos jednu
St-g|u motku, udarim po njemu. Odmah se srusio, a ia jurnem dalje. Bjezao
"" dueo. dueo, i pao u nesvijev Probudio sa m se, a svuda je bila duboka
itsina A ja put pod UOgej sve do ove kolibe.
Kako do davola1 C ime i. udarili progonitelja7 pita Pencinger. _ Motkom
koja mi je jos bila o pojasu.
- Da to nije ova - i Pencinger izvadi iza pojasa malo oruzje za iiiLiie
napadaje.
_ Da. to je moja motka. Kako ste vi dosli do nje?
- Pogledajte moju glavu pa ete odmah znati kako sam postao vlasnik ove ostrice.
Nasao >a m je pol- i. i M: IH u un _.v-.am kva< mjcn
- Nije mogue Onda ste to vi bjezali za mnom? zaudi se
Drazeni.
- Bjezao sam pred svojim progoniteljima i u mraku se sukobio s nekim koji me
udanu
- Ja sam trao kao izbezumljen od straha, mislei da me netko hvata, udario sam
vas.
- Sad mi je ja si zasto me neprijatelj onako ranjenog nije odnio kad me udario
prijati -l
- Valjda nije rana opasna?
- Mozda nije. ali glava mije svakako teska od vaseg udarca. Sva je srea sto ste
bili iznen H Da ste me udarili svim snagama, bila moja glava koliko god tvrda
sigurno bi se raspukla. Sad bih podnio jos jedan udarac od same radosti sto ste,
gospodine Drazeniu, utekli. I ne slutite kakva je to srea za mene. Hi |d -. i,
u /a m R- n u .M \as 11 ,i/ m ( mr< lanu i sina, ali razgovarat emo o tome.
Sada sto brze u sumski dvorac da operete ranjene noge. a ja idem n Lukavac.
urkom vam un krv, barune, ne mozete tako daleko. I emu?
Gozba je i da knez ne poini kakvu glupost.
Dodite sa mnom, najprije e vam ranamik pruziti pomo onda mozete poi.
Da. istina, namazat e mi ranu, pa kad se jos okrijepim, lakse u odjahati.
Smjesta se dadov, na odlazak.
Lui je predao svojeg konja Drazeniu, a Pencinger se uspne na drugoga i tako
krenuse knezevom Sunkom. Stigli su pred drveni tamni dvorac, okruzen visokim
hrastovim drveem. I Pencinger i Drazeni odmah udose g Veliku sobu gdje su im
donijeli lezajeve i pozvali starog uvara koji je ujedno vrsio sluzbu ranarnika.
Odmah se latio posla da kastelanu i Draicniu pruzi pomo. Probudili su plemia
Ferencija pa se n pozurio k njima i stai" ispitivati Drazenia sto se" sve
dogodilo juer. Ali ovaj nije mogao u tanine pupovi K ii i ! prevelike
iznemoglosti, dok je "encinger unato rani ra/jasnjavan Inu n , plemiu sto se
sve zbilo s njima, a onda iznenada prekine pripovijedanje i naglasi:
Sad moram u Lukavac da vidim sto je tamo. Uznemiren sam.
Ne hi h vam savjetovao veli Ferenci. - Neete stii u Lukavac.
54
155

Kako se ne bih sjeao. Rekao sam vam: Jelenko Kusevi
nrestano vas progoni i^u-litc mu --L- i dopustite da se imunu n dvorac St ra je
u Zagrebu. Jelenka nema, ,iasmLi je, dakle, sama kod kue.
A emu se vi zurite? Vas sivi oklopnik ionako ne moze doi preJ
Lukavac i traziti zamjenu kad je Drazeni pobjegao. ;!
- Nemiran sam, nestrpljiv. Doduse, moj potkastelan je pouzdan, odluan i
neumoljiv, ipak ne smijem kneza pustiti tako dugo bez nadzora, a moram doznati
kada odlazi taj rimski poslanik.
- Vasi obziri prema rimskom poslaniku preveliki su. Neka ga davo nosi. Odlazio
on ili ne, duze se ne moze ekati. Gospodin Verbeci u Budimu zeli jednom imati
kraljevia. Odredio sam neka obojici pripreme jelo i pie.
Prihvatio je taj prijedlog i onda stade ispitivati uvara dvorca da li n
tko vratio od njegovih vojnika. ]
- Da, ovdje, je Stanislav sa desetak momaka. Drugi se jos nisu
vratili, oito se negdje kriju po sumama..
Ferenci dalje ispituje baruna Pencingera kako je umakao sivom oklopniku, na sto
on razjasnjava:
- Ja sam odluio pobjei kroz kapelicu, kad najednom dode oklopniku neki ovjek,
oito da mu javi da je Drazeni pobjegao jer oklopnik pojaha prema meni i veli
mi: "Vi ste moj zarobljenik!" Ja sam se, toboz, predao, sisao s konja i potrao
u kapelicu. On nije slutio da sflj onuda moze izii i odredio je momcima neka
pohitaju za mnom kapelicu. Straga sam jurnuo napolje, a onda uzeo konja prvom
momku i dao se u bijeg. Dok su se oni uhvatili u kresevo, ja sam odmakao.
Dalje nije mogao pripovijedati. Osjeti da mu je slabo i zatrazi zestokog pia.
Ferenci odredi neka Lui ide u Lukavac da vidi sto se tamo dogada dok se barun
ne oporavi. Pristao je, videi da ovakav ne moze odjahati pa nalozi Drazenievu
kastelanu:
- Ispitajte je li knez juer odrzao gozbu, kako se vlada prema potkastelanu i
prema drugima i kad odlazi rimski poslanik. Jednom rijei: zelim znati sve sto
se dogada. Pozurite se i uzmite u pratnju Stanislava i nekoliko momaka.
- Cekaj, Luiu, zadrzi ga Drazeni - odvedi me u moju sobu - jedva stupam.
Otisli su iz blagovaonice. Lui uvede Drazenia u lijepu prostranu sobu,
knezevski uredenu. Drvene stijene oblozene su slikama i oruzjem, naslonjai i
stolice presvueni sagovima, postelja natkrita zelenim svilenim zastorima. On se
zaustavi usred sobe i pogleda:
- Luiu, mislio sam da nikad vise neu vidjeti ovu svoju raskos. Dal
su mi odrezali jezik, ubio bih se. -"
- A to je sve skrivio Kusevi. Klet u tog mladia kako ga jos nitko | nije
kleo.
- Tvoja je kletva pobozna molitva prema onom sto mu ja zelim, a sto zelim, to u
izvrsiti.
- Osvetu je zasluzio.
- Osvetu velis? Premalo. Ne znam kako bih nazvao ono sto sam njemu namijenio,
ali slusaj. Zvao sam te da me otpratis u ovu sobu jer ti moram rei nesto vazno.
Jednog dana, dok sam boravio ovdje u ovom dvorcu, a ti uvao u zupanovoj kui
moju vjerenicu, iznenada si dosao k meni da mi nesto predlozis. Sjeas se? Ono
zbog Jasenke.

LJirabit u je
sebi na veselje i odvesti u neko zakloniste u blizinu ovog
dvorca Vi ste me odvraali od toga, zabranili da uinim otmicu.
Da, jer su svi zupanovi momci govorili da si ti u/eo na oko mladu Kuse\ iku. I
kad bi netko Jasenku doveo, posumnjali bi zupanovi na tebe onda bih te morao
otjerati ili bi po tebi pale prve sjene tragova za mnom I bilo bi tako. Danas
vise nemam u/roka skrivati se. Jclenkoje razotkrio
moje liee i neka mu je sada otkriveno. Neka on prvi okusi posljedicu svojeg
otkria.
- Sto mislite, gospodaru
- Kad su me juer vodili svezanog prema zupanovu dvorcu, vidio sam Jasenku kako
se sakriva iza grmlja i gleda kako mene osramoenog vodi njezin brat. Cim sam je
ugledao, sjetim se odmah tvojeg prijedloga i odluim: ako u tee m iz ruku
njezina brata, onda e sestra isplatiti taj njegov in Reci sada Luiu:
djevojka ti se jos uvijek svida?
- Ne pitajete, gospodine Drazeniu, nego izrecite ono sto oekujem!
- Dobit es Jasenku kao prvi uzvrat Jelenku.
- Gospodine, kunem se: bit e mi dvostruko u slast kad mi je darujete i? osvete
Jclenku
Uzmi je. Ta e mu ostrica rasparati srce.
- Onda mi dopustile da uzmem vojnike danas predveer.
- Prekasno.
- Zasto prekasno. Po danu ne mogu u Turopolje.
- Juer u prvi as bijega skoio sam preko njihove ograde da se sklonem od
potjere, oslonivsi se na pravo azila. Tada sam saznao iz njezinih rijei da ona
danas putuje u Zagreb.
- Ve danas?
To bolje po te i Sigurno e je pratiti, osim Zarka, i njihove sluge, Dakle, uzmi
nesto -Vojnika, neka ih vodi Stanislav. Odsuljajte se svi uz veliku movaru.
- Ako Jelenko prati sestru?
- Bit e to samo komad puia Do prijevoza na Savu ne moze s njom, on ima sada
brigu oko turopoljske opine. Svi oni pa i on moraju sada uvati opinu i sve
dvorce jer se nauaiu nasoi odma A!I Dakle, njega nee piti do Save, a ti
doekai Jasenku blize. negdje oko movare. U gustoj sikari lako ti se sakriti,
doekati djevojku na putu i oteti je.
- Gospodaru, vas muitelj Kusevi ispit e danas prvi vr otrova.
- Neka ga ne ubije jer imam jos mnogo vreva za njega.
- Vi mi nala/ete da uzmem Stanislava. Prije bih morao zamoliti gospodina baruna
Pencingera da mi ga otpusti.
- Nikoga ne trebas umuti k:u: ja odredujem. Tu sam gospodar ja i s o odredim,
barunu mora biti pravo. Idi odmah u Lukavac kako ti je rcdi- ah se ne \ raaj
o\ amo, nego se odande pozuri ravno na otmicu.
e zadrzavaj --,. du^, u Luka\cu, ula\noje da vidis i ujes sto tamo rade.
Ko je stogod vazno, salji samo poruku, a ti idi na veliku movaru.
157
56

.; - Slusam, gospodaru, vasu zapovijed vise nego ikad. . > - Zelim ti
veselu zabavu s Jasenkom. A sada, glad me mori. -- Drazeni ide opet u
blagovaonicu, a Lui pohita iz sobe u dvoris Tu je ve nestrpljivo ekao
Pencingerov pouzdanik Stanislav i ree:
- Ve je krajnje vrijeme da idemo. Gospodin barun mi je zaj vijedio da se vratim
iz Lukavca jos prije podne.
- Imam drugi plan. Brzo sada najkraim putem u Lukavac, jos priji podneva imamo
izvrsiti nesto vazno, ali o tome u te uputiti puteni. I pojahali su sumom da
sto prije stignu u Lukavac.
PSETO U VREI
Nakon odlaska dvorskog ludaka Petra Pana iz knezevske
blagovaonice, ekaju uzbudeno knez i njegovi gosti objavljenu plivaku,
produkciju. -
Ni o emu drugom ne govore, ve samo o okladi Petra Pana. Stjepko stoji u
sredistu pijanog drustva. Cini se kao da ne opaza njihovo stanje i raspravlja o
mogunosti i nemogunosti izvedbe koju im je najavio lakrdijas. Naroitu brigu
Stjepko Brodari posveuje potkastelanu koji je posve zaluden uz lijepu Marcelu
i omamljen od pia. I ne misli kako Petar Pan kani izvesti lakrdiju niti gdje
niti sto mu sve treba uiniti da uzmogne odigrati predstavu.
Svi su nestrpljivi, obaziru se na zatvorena vrata, pitajui se:
,/^ - Gdje je tako dugo? Zasto ne dolazi?
"-- - Da nam nije objesio drsku laz i sada nam se ruga?
"v i - Objesit emo mi njemu oko vrata uze - prijeti knez. ,-iifc
- Strpite se, gospode i gospodo. Valja jos malo ekati - naglaaii
Stjepko. - Mozda ima kakvih problema. Ako ne laze, on e dokazati da
moze izvesti sto je obeao. ^5
- Razumije se samo po sebi -MS potvrduje Marcela. - Mora dokazati.
- Ako je pobjegao pred svojom okladom? - upozori jedan od gospode.
"u. - Zavrnut u mu vratom - muca potkastelan. s;s I dok se svi vrte i
raspravljaju, ulazi sluga i najavi: ^*ii - Njegovo velianstvo!
Zanijemjeli su. Svi su kao kipovi, samo Stjepko stoji mudro medu njima i zuri u
vrata.
Pojavila se visoka pojava u crnom plastu do poda. Na glavi mu papirna kruna.
- Lupez! - vikne Danijel. - To jet>n. Eto, nasadio nas je. Na vratima
prosvjeduje Petar Pan:
- Varate se, markgrofe. Gospode i gospodo, sve je spremno. Predstava e
zapoeti.
- Cekaj, ekaj Petar Pan! - vikne mu knez - a vrea? A pseto u vrei? Nees
zabasuriti svoju prevaru. Izgubio si konja na okladi.
158
Knczevski konj je moj. Predstava zapoinje kad vi zazelite.
Odmah, odmah1 - viu svi redom.
Onda molim neka se visoko rodena publika uputi u gledaliste
mojeg kazalista.
mJ I Gdte je kazaliste.
_ Gore u sjevernoj kuli. Odande je najbolji vidik na opkope. ;
Hoemo li uistinu vidjeti pseto u vrei? - zapita Stjepko.
U kulu. u kulu! viu svi, gurajui se k vratima. !^
Lijepa Marcela uzme za lakat svojeg kavalira potkastelana. Danijel
Ijutito pogleda l.jepoiK Petar Pan to opazi i malo ga povue za lakat:
- Juer ste me molili neka vam skinem Marcelu s vrata, a sad se bunite sto sam
izvrsio i zelju i predao je potkastelanu.
- Ja sam te zamolio u,i skn r , isvrata? - pita on zaudeno.
- Tojemoliomarkgi i koji ii ----ml; vina. l tako sam uinio po
vasoj zelji i potkastelana gurnuo vasoj bivsoj ljubavnici. Dakle, ostavite
Marcelu. ili vise ne c/neu za Gordanom.
Mladi je markgoi t podigao omamljenu glavu i uzdahnuo:
Petar Pan Lve bih zrtvovao da mi je dotai one divne usne cjelovom.
Mladi gospodini, strpljivost je vrlo korisna taktika. Zatim Petar Pan digne svoj
glas i vikne gostima:
- Samobr/o. Jackam. moji PM ekaju, i konj eka i itav knezevski dvor. Pazite
i suzdrzite se od smijeha da ne bi dvorski ranarnik morao siti trbuhe jos prije
nego St<> mrja sala/apli\a p<>\ r-,:nom opkopa. MogUUZeti vase velike lovake p
kneze?
- " i-tf -
Uzmi ako hoes itavu moju psetarnicu. Sani<> pozuri da ne
ekamo.
Vikom i kukom ispunilo je drustvo hodnike. Knez prednjai i
vodi ih gore u kulu
Pelar Pan je pohita e. oi \orem m i n |i mom. Tu se zaustavi, pogleda za
gostima, onda duz trijema. Nikoga nema u blizini. Svim slugama i sirazama
navijestio je lakrdiias MH e \idieti i svi MI pohitali na puskarnice i prozore
da bi gledali to udo koje e prikazati dvorski ludak.
U licu Petra Pana^hrUia. napetost u po^iedu. u km , u svakoj misli. Napetost mu
je u svakoj zilici tijela pojaana bukom gostiju i tisinom injema na
prvom:<Jt"pi i svakom sjenom u jos mranim kutovima hodnika...
Na otvorene irijemo\c padaju s obzorja svijetle zrake sunca.
Buka knezevih gostiju nestaje, Petar Pan potri prema Gordaninim
odajama.
L1 velikoj sobi stoji ona, pred njom Damir. Potpuno je odjeven u neko
otrcano odijelo i obuen n srtisiii, i?i ui. Vi :I.m:m Viinkiki ->i.l.
Up.-il oga viri rubac kojim inu je svezana duga kosa. Djeakovo lice izrazava
odlunost, odvaznost i paznju. Slusa sto mu majka razlaze. Njene oi c"aju u
dusi svog jedinca svaki pokret, svaki osjeaj, l smijesi se lice od P oitanih
osjeaja s dna duse sina i rumeni se kao vedrina nebeska u zoru Pa mu govori
tiho:
159
l
- I kad stignes, sinko, kanonik Benko e te sakriti.
- A kamo e me sakhji?
- To e on sam odrediti:-" i - A kada ete doi za mnom, majice? - pita
Damin. - Dana"
- To jos ne znam, srce moje. Sve ovisi o tome da se ne susretnemo] Pencingerom
ili s kojim od njegovih pouzdanika. Nadam se da dani nitko od njih nee doi u
dvorac. Izvrsis li sve tono, dobro i od vaznoj es kao David prakom pobijediti
Golijata. Ti es budimskoj sili izt oruzje iz ruku.
- I nee ga vise nikad moi dohvatiti, majice. Tako mi asti, j
- Sloboda tvoje majke sada je u tvojim rukama.
Sav se upro, uspravio, a na lice mu pada mirna samosvijest: i - Neu je
pustiti iz svoje ruke nizasto na svijetu, o - Kad ti budes zastien od
silnika, bit e tvoja majka slobodna.! djtfcaj mirno. Ve se zadanilo. - -
Cujes li? To oni idu u kulu da gledaju.
- Neka samo gledaju - veli djeak odluno.
- Odmah e Petar Pan - veli Gordana. ,
Priblizi se k vratima i osluskuje. Izvana kucanje. Ona odgurne zasuni
Pojavi se Petar Pan groteskno namazana lica, korakne u sobu i mahne
rukom:
yy - Sad brzo!
r . Gordana se okrene. Majka i sin gledaju se okom u oko. Njegove 4JRnice
sjaju.
- Sine, viteze moj. Davide nas, naprijed! Do videnja! , Pruzila mu je ruku.
On udari svojom o majin dlan.
- Do videnja, majko!
Nije se odazvala zelji svojeg srca da ga ogrli. Ne zeli raznjeziti njegovo
Damir korakne na trijem.
Petar Pan ide prvi. Odmah su nedaleko od Gordanine sobe vrata Stjepkovih odaja.
Lakrdijas ih otvori. Damir ulazi i opet ih zatvori i pohita u drugu sobu. Tu je
na uzici svezano veliko lovako pseto. Damir se sklone u jedan kut i ostane
mirno Cekati.
Vani pak Petar Pan pobrza niz trijem, preskakuje stepenice u prizemlju. Ve je u
dvoristu.
Ni zive duse nema, svi ve odavno ekaju na puskarnicama i prozorima da odande
gledaju kako pseto pliva u vrei. Kao perce na vjetru preleti lakrdijas
dvoristem i ulazi u tamnu vezu. Tamo je mala izbica u kojoj spava vratar. Petar
Pan ga strese:
- Ustaj, hitro, zove te potkastelan u kulu. Cuvsi to ime, vratar prebaci na sebe
ogrta i jos onako snen pohita za dvorskim lakrdijasem. Ovaj ga vue uz
stepenice i veli.
- Sto se dogodilo?
- U kuli je potkastelan.
- Budalo, nista, svi su veseli. Hoe potkastelan da izvedem ludoriju na veselje
rimskom poslaniku i zato treba tebe.
Uspeli su se u prvi kat pa onda u kulu. Petar Pan ostavi vratara:
- Cekaj da te najavim. , *. . > . ,<;
l ude u kulu Buna krika i prosvjed saspe se na njega:
Jos ste tu, a mi ekamo? - spoitava toboze Stjepko.
Lupezu! - vie knez. - VueS nas za nos? ;
_- Za zdnuu pamet vas vuem. Ne mogu izai u opkope na
zatvorena vrata
Sto? Ne /nas ih otvoriti, glupane?
To je sluzba vratarova. Evo, to je! - hitro e Petar Pan, otvori i /o\ne
ovjeka. ,,
Na vrata proviri snena kustrava glava, a lakrdijas se okrene potkastelanu:
- Gospodine, zapovjedite mu neka mi otvori vrata da izadem sa
psima.
Potkastelan {jedi uz Marcelu. Ona digne viku:
Kakve gluposti, Petar Pan. Vi trazite izliku da ne morate plivati. Razumije se.
gospodin potkastelan odreduje, l nas dvoje imamo svoju okladu nasmije se ona
svojem udvarau, a on digne ruku i mahne zapovijedajui vraut .L
- Glupane, idi, otvaraj! Zuri se, tornjaj se!
- Asadotu nik l iii/iinlk- vikne im Petar Pan mirno, a srce mu bije u prsima.
,
"Jedino sam ovu zapovijed tesko oekivao. Sad naprijed!" Tek sad ga?alv ,,L;
u/hiiiknc i\i uK i MI k. Pred njim koraa vratar. Pozuri se n ; i cii. moram
uzeti knezevske pse. Evo me odmah za tobom.
Idem. idem. I ovjek silazi pa se zuri naprijed niz stepenice, a Petar Pun
potri hodnikom u Stjepkovu sobu i sapne:
Hajde!
Onda Petar Pan \y\ \ >.. [- i inivniijemi 0^1 umnu vreu, rasiri je na podu i
namigne Damiru:
Sad lijepo Slani ovdje. Evo tu, tako kao sto ti je juer pokazala
majka.
Ve znam j stupi u sredinu vree.
- Sasio sam ovalu v/rku \i cxti cb luli u nju mogao smjestiti veliko lovako
pseto, a zaprau da ima mjesta za ovako Cestitio razvijenog momia.
- Dobro je. samo pozurite! - veli djeak.
- Pazi i uini sve kao sto smo juer iskusali pred majkom. ^ouzdajem se u tebe.
mlaeli junacc
- Mozete se pou/dati Sve u initi kako je rekla majka. J etar Pan oprezno dize
tkaninu oko Da mira. a tijii nieuo\oni tilavom sveze uze f*" itavo je Damirovo
tijelo u vrei.
-7 D;kle, sad se uhvati /a moje rame Vrea je dovoljno siroka da se mozes
drzan. Samo vrsto da ne padnes,
-- Sasvim je dobro, ve sam se uhvatio. Mozete ustati. vu, slraga
odozdo poduprijet u ti noge ljevicom, a desnicom
t, uz.cu ovoga psa
160
M f ,(iv i
161

l
l lakrdijas se digne. Otvori vrata, uzme uzicu lovakog psa pa izide naj
trijem. l
Polagano se spusta stubama.
U prostranoj vrei Damir se drzi objema rukama vrsto za njegova
ramena. Izgleda kao da je pseto u vrei prednje sape polozilo na njegovo
rame. ,,
Pod teskim teretom Petar Pan hitro prijede preko dvorista.
Stigao je pred mrane svodove veze. Ne vidi vrata, ali osjea da je u i
blizini i stade oponasati psa. To izazove lovakog psa sto ga vodi na uzirt|
uza se i nastaje lavez. ;
- Hitro otvaraj - vie Petar Pan. - Jesi li spustio most? Pseto em| razderati
vreu.
- Nije mi gospodin kastelan zapovijedio da spustam most. i
- Glupane, samo se po sebi razumije. Kako bi me pot kastela n slao sa psima
onkraj opkopa, a da mi ne spusti most. Zar u letjeti zrakom. Zuri se. ovaj u
vrei prokleto me nateze.
- A sto e to biti. moj gospodine? - pita vratar.
- Smijeh kakav Lukavac jos nije vidio - odgovori Petar uzbuden, slusajui kako
se okreu kotai i skripi most.
Da pri k rije uzbudenje i ne mora odgovarati vrataru, nepresta oponasa lajanje,
a onaj kojeg drzi na uzici zestoko odgovara.
Buni lavez ispunja itavo dvoriste. SluzinCad dotri, ispitu, ogledava se. Cini
se kao da se psi medu sobom kolju. U okviru ulaza u v stoji Petar Pan i vie iz
tmine:
- Brzo gore na strazarnicu, zelite li dospjeti da vidite kako pliva - -
Hajte, gospodine Petar Pan, most je spusten.
Pred lakrdijasem je otvoren put.
"Ako sada naletim na Pencingera ili njegova ovjeka u blizi svrseno je!"
Ali se odmah predomisli i sam se upuuje: "Dode li tko. bacit u se 6 Damirom u
vodu. On je spreman na to."
Laganim korakom prijede preko praga i ve je na mostu. Iza njega id* pseto.
Petar Pan pognute glave zalaje, pseto se odazove.
- Razgibaj se i glavom i tijelom - opomene on Damira poluglas:
- kad god ja zalajem. ti opetuj kretnje.
Glava u vrei se upire kao da bi htjela prodrijeti kroz platno, a tijelo zestoko
razgibalo. Sve hitrije koraa Petar Pan nad opkopom, n dragocjeni teret pod
kojim se gotovo sav izmorio.
Od asa do asa on bi zalajao. Lakrdijasevo je lajanje tako spret spojeno s
gibanjem tijela na njegovim ledima kao da je u vrei veliko pset koje se otimlje
i laje, ne bi li "e\pslobodilo platnene tamnice.
- Sad smo ve blizu obale]- tiho primjeti Petar Pan. - Drzi se.
Damire dobro. /
- Ne bojte se. Cvrsto sam se uhvatio. Zar ne osjeate?
- Od uzbudenja sam neosjetljiv. Vidim njihove glave. .Lomat sobom koliko god
mozes, ali pazi.
-"*>-- I nanovo zalaje, drazei neprestano lovakog psa sto ga vodi sobo As kule
nad opkopima razlijeze se smijeh.
162
Knez1 njegov i gosti gledaju Petra Pana kako je ve presao polovicu mosta i
hihou Padaju primjedbe:
Nosi na ledima psa u vrei, kao da je psea pjestinja.
Golemo lovako pseto moglo bi ga razderati - veli Marcela.
Kako se otimlje i lomata glavom.
Past e mu s leda u vodu.
Drzi se pseto osjea da mu prijeti pogibelj - razlaze Stjepko pijanoj druzini.
Njegov instinkt ga nuka da se vrsto opire o njegova
Ali ipak .prosvjeduje. Htio bi se osloboditi te nemile haljine. Istina je. ali
e se drzati njegovih ramena jer pod sapama osjea
vrsto tlo. Neobino je profinjen instinkt psa. A zasto vodi onog drugog?
-- Ako onaj u vrei pol one. uzet e o\oe drugog. Tako nam je barem rekao
razlaze Stjcpko Naravno, ako sve to skupa nije jedna od njegovih smicalica
Ugusit u ga veli knez. - Jao si ga njemu ako nas prevari.
Ve je daleko primijeti lijepa Marcela, naslonjena na potkastelanova ramena. <
>n ^e MI\ trese od smijeha. od nevidene komine pojave s teretom na ledima.
Svako gibanje u vrei ini im se strahovito smijesnim, prikazuje im se kao da
pseto u vrei laje. Ta je varka to vjerojatnija sto se nad glavom Petra Pana
neprestano odrazava gibanje glave i svima je u predod/Ki da\a pse:. i /a \ e/a n
n L LI \ rei koje neprestano laje.
On e. dakle, s obale opkopa s tim psetom u vrei preplivati natrag do veze?
upita sada lijepa plavusa, Marcelina drugarica.
Vidjet emo hoe H uistinu preplivati - primijeti Stjepko.
A ja vrue zelim da uspije - odgovori potkastelan i zestoko stisne Marcelinu
nadlakticu
Stjepko ih nastoji zabaviti razgovorom.
- Nesto takvo uistinu nisam \idu>. Ako mu (o pode za rukom, onda doista moze
prisvojiti nasKn kralja svih budala, mislim dvorskih budala. A ja u bili Iraez
tom kralju i njegov gospodar - veli Rrandenburg.
Bit e ures i ponos \asegd\ora nastnjesi se Stjepko i onda opet "Pozori drustvo
na Petra Pana.
Svima su oi mutne, krv a\ c, zamagljene, a svi bulje onamo zeljni da Mde
obeanu salu dvorskog lakrdijala.
Eto ga. Stupio je na obalu. Ali i dalje nosi svoje pseto na ledima.
Sto je to? Ne vidim nista srdi se Marcela. - Zasao je u sikaru?
Smetu nam vidiku tumai Stjepko. - Citava je obala zaras-
^"a visokim grmljem, ali nai e on ve zgodno mjesto da se baci u
otlu Si> svojim plivaem u vrei.
, . je je? Hoe li ve jednom? - uzvikne potkastelan od nekog on l "c8
u/hutienJa kao da ga obuzima neugodna slutnja. To smjesta ^ atjepko i baci se
pomo primjedbama:
Tamo lijevo grmlje je vrlo nisko. Sigurno e odande zapoeti
163
svoju plivaku vjestinu. Gledajte dignuo je uvis svoj klobuk. Daje nan znak.
nitko od njih nista ne vidi, svatko smjesta odobrava
Premda potvrduje:
- Vidim pero s njegova klobuka. Uistinu domahuje-primjeti kn" kako bi dokazao
rimskom poslaniku da mu je pogled bistar.
I dok su svi utihnuli, pojavi se uistinu iza niskog grmlja Petar Pao
zestoko okree u zrak svoj klobuk. H
To ve unaprijed izazivlje u njih sliku koju e vidjeti. ,.
Petar Pan ponovo nestane.
- Zaplivaj, Petar Pan. Ako ne preplivas, zaronit u tvoju gubicu.!
dno opkopa! - vie potkastelan. J
Da se sto vise odvrati pozornost od Petra Pana, Stjepko ljubazni oslovi
potkastelana:
- Vasa je zelja osobito vrela da Petar Pan stekne okladu? "
- I ja sam to primijetila - smjeska se Marcela - pa ispod oka zime k Danijelu
koji je tog asa gledao Stjepka, a Marceli se ini da promatra nju. To je ponovo
obraduje pa se upusta u daljnje raspravljanje sa Stjepkom.
- Sav je izvan sebe gospodin potkastelan od zelje da Petar P< prepliva opkope.
- Vjerujem da e preplivati - odvrati mladi poslanik - no, hoe preplivati
pseto u vrei, to jos nitko od nas ne moze potvrditi. ^_ - Ustrijelit u Petra
Pana i pseto ako ne preplivaju.
Ta potkastelanova izjava pobudi knezevu paznju pa mu dobaci:
- Valjda vam nije obeao polovicu svoje oklade?
- Vasa knezevska milosti, ja imam za sebe svoju okladu - i stra pogleda Marcelu.
- Gle, gle! Sad emo uti jos jednu okladu! - uplete se Danijel, a
naroito razbudi barunicu Marcelu i stade zivo zapletati razgovore da MJ
Danijela sto vise nadrazila ljubomorom. Stjepko joj pomaze skromnim i;
serioznim primjedbama. .
S onkraj opkopa na obali iza visoke sikare Petar Pan je pokleknuti;
skinuo teret s leda, a zatim sapnuo Damiru: ,
- Sada u dobro promotriti ima li koga u blizini.
- Zar ovi iz dvorca ne vide dolje k nama? - zapita djeak dok Petar Pan odvezuje
vreu.
- Ne mogu vidjeti nikako ovamo, a ja ne vidim ni zive duse u blizini.
- Onda moram smjesta otii? , i - Tek kad se ja bacim u vodu i viknenu
Naprijed!
Dok ovako razgovaraju, skine Petar Pan s Damira vreu, natakne mu klobuk na oi
i primijeti:
- Tvoje bademaste oi jedina su opasnost, mladi viteze. Po njima tt mora svatko
prepoznati da pripadas gospodarici Brezovice.
- Ako mi tkogod pogleda u oi, ja u zmirnuti kao kad ovjeku sunce pada u oko.
Ne bojte se.
- Sto ja tebe opominjem kad si sam dosjetljiv.
- ujete li kako viu tamo na kuli? Smiju se. Cemu?
164
Rad je ljudima puna glava vina, onda im je sve veselo i smijesno. \ to je.
vidis, trebalo nama.
psa da hi ga varkom strpao u nju.
To mu je brzo poslo /a rukom, ali
Dok s njim razgov a i a. I Vi a r Pan ponovo rasiri vreu i stade milovati
pseto se otimlje, laje i baca se na
tbijeei.
noge pokusava por
Gle. to e mi posluziti kao izvrstan uvod - veli Petar Pan. -
Cekaj, sad moram dati /nak rimskom poslaniku neka ih zabavlja dok se nas dvojica
dogovorimo
I pohitao je iza visoke gustare i stao mahali klobukom Onda se opet \rati Damiru
koji sjedi na zemlji, sakriven i pazliivo gleda preda se u sumu i opet ravno
putem kraj opkopa.
Lakrdijas se sagne k Damiru i razjasnjava mu:
Odavde do one sumice je ledina. Bilo bi najbolje da pretris, ali mogli bi te
vidjeti. Podi, dakle, duzim putem koji je sasvim siguran.
Tako je odredila moja majka.
A sada gledaj. Moram ti razloziti itavu sliku. Poi es uz ovu zivicu Gdje god
je nesto niza, sagni se. Tamo na kraju prvog opkopa, ondje je iiustara visoka,
tamo si sasvim siguran i ne moze te nitko opaziti iz dvorca.
Ako me i opaze, moj klobuk i ovo odijelo nee nitko prepoznati.
Sve sam sa Stjepkom i/mjerio s kule. Tono smo ustanovili odakle te nitko ne
moze vidjeti. Kad dodes u onu sikaru, idi htvo i ravno. Doi es umalo selo.
Tamo te mora ekati kanonik Bcnko. Ako ua nema. reci da te odvedu k njemu. Cim
stignes kanoniku, nitko ti1 vise ne moze otkriti. Oni e meni poslati po jednom
konjaniku znak da si sretno stigao.
- Majka mije rekla da e kanonik Benko ekali ne mene. ili njegovi ljudi.
- Tako smo ugo\ orili, ali pobuna koja je juer nastala u Turopolju mozda je
onemoguila preaMinm kanoniku da posalje ovamo svoje IJIKIC Dakle, ne nades li
nikoga, oni seljani vole preasnoga pa e te odmah odvesti k njemu.
-- Ako opazim da netko dola/i prema vii,sakrit u SCU Sikaru ili u sumi. Tako mi
je rekla majka.
Dobro si sve upamtio. Sad idemo na posao. Recite majici da se ne bo|i za mene,
samo neka ona pazi da barem \ec sutra izade. To mi je obeala.
_ - Nastojat emo da obeanje ispuni ako ne sutra., a ono prekosutra. a u sada
zaplivati Dok svi budu pazili na mene, ti mozes potpuno neopazeno bjezati.
Dam i r mu je pruzio ruku, a onda stao miran uz grmlje ekati odla-/;>k Petra
Pana.
"digaoje vreu s psom t polaai > na mieMo idic |e s^nnlic naini/e. Tu
spusti svoj teret na zemlju Buno lajanje psa oito se uje preko opkopa
a SU SC " ku pkazale sve ^lavc i zapazile kako pas nastoji pobjei, ali
ie" TCCa zaustaviJa. "Petar Pan uzme uzicu i vrsto je zaveze oko svo-
8 Pojasa, a zatim se oklizne s obale. Voda pljusne, a lakrdijas vikne:
Naprijed, junaci1
Zaplivao je povrsinom sirokog opkopa. Pas se pokusava odrzati nad vodom i
strahovito rezi. Vreu drzi na povrsini uze sto ga je lakrdijas svezao oko
pojasa, a pomaze psu i svojom rukom. Siguran je u uspjeh i bas zato odigrava
asomice kao da e pas potonuti, a onda ga opet podigne uvis.
S kule se razlijeze smijeh, a na puskarnicama i prozorima ljudi se previjaju od
uda. Sva je paznja usredotoena na plivae, svi uzbudeno ekaju kako e svrsiti
plivaka sala dvorskog ludaka.
A dok on zabavlja ljude tom lakrdijom, gore iza pijanih glava Stjepko upire
pogled pun napetosti dolje na opkope, istrazuje sikaru nasuprot sumi, a srce mu
burno kuca.
Svakog bi asa mogao tko izjahati iz one sume i opaziti djeaka i, unato
odijelu, prepoznati njegovo lice.
Te mu misli spreavaju da dijeli grohotan smijeh s ostalim gostima i zato se
povukao da nitko ne zamijeti njegovu drhtavu prisutnost.
A u sobi Gordana zabrinuto prati mislima svojeg sina.
Petar Pan sve vise odugovlai s plivanjem samo da sto vise odulji vrijeme
bjeguncu.
A on koraa uz gustu sikaru s potpun9m svijesu da izvrsava veliko djelo malog
Davida.
Zna Damir da sada sve ovisi o brzini njegovih koraka, spretnosti njegove paznje,
o dosjetljivosti i hrabrosti. I sav se predaje tom velikom asu svojeg zivota
kad mu je majka polozila u ruke prvu veliku zadau domovine. I nosi je s
osjeajem velike odgovornosti. Zaboravlja na sve oko sebe.
Svaka mu je misao u djelu koje mora izvesti. Svaka kretnja je paznja, svaki
pogled oprez.
Zuri se uz zivicu, gotovo tri, a sokolovo mu oko stalno kruzi okolo. as ravno
preda se. as preko u sumu.
Put uz zivicu vodi ravno prema malom selu, ali ovuda moze proja-hati koji
Lukavanin. I Pencinger ili njegovi ljudi, a moze se tko pojaviti i sumom. Jedni
i drugi mogli bi ga zatei ako ih on na vrijeme ne opazi i ne sklone se s onkraj
zivice. Zato mora sto brze prevaliti oj|t koji kraj opkopa ide uokrug i koji
vise nije vidljiv njihovim oima. T
Zuri se i tri. Iza njega s kule ori se jutarnjim zrakom raskalaseni smijeh
muskaraca i zena.
Onda nestaje smijeh iz njegova uha. Zar je utihnuo ili se on ve toliko udaljio?
I gleda.
"Bas sam dobro trao!" - pohvali sam sebe, opazi vsi daje odmakao daleko od
dvorca. Brzo okrene glavu, zirne u sumu pa opet prema selu.
U daljini primijeti kuice. Radost mu zatalasa dusu i pozuri trku, budno pazei
na sve strane. Stalno upravlja, istrazujui pogled unatrag, lijevo i desno i
naprijed.
Ve je estito odmakao od dvorca. Kuice sela sve su jasnije. AH odjednom se
zadimi cesta. Damir se lecne. To su jahai. Smjesta se zaustavi, promatra
prasinu sto se dize kao zuta cesta u zraku ravno prema njemu.
"Jahai su! Idu u dvorac. Dakle, su Lukavani. Sto sad?" - pita se H -ak
zateen tom iznenadnom promjenom. Mora se brzo odluiti. Natrag nikako, mogli bi
ga vidjeti jer je zivica ve prorijedena. Dakle, u sumu Tamo je gusto bUiu dr
: sikara. Onamo oni nee jer onda ne bi dolazili ovim putem kojim se pusi dim.
A ve idu prema njemu.
"Neete me nai" *-veli sam sebi i odlui. Jos ima vremena. Dakle, hitro u sumu.
Ondje e se sakriti dok jahai produ i opet e krenuti prema malom seoeu.
Trkom preskakuje nekoliko stopa istine imedu zivice i sume.
Ve je u zaklonu sirokih krosnja. Tu se malo zaustavi i pogleda unatrag
Slijeva,ve dosta daleko dvorac, a zdesna jahai. Malo se ogledava sumom. Ptice
cvrkuu na granama. Pozdravljaju sunce. Zemlja je obrasla travom i sumskim
biljkama.
"Kuko divno mirise suma!" - a moja majica mora tamo amiti. Odjednom se trgnu.
Rekla mu je: "Ni asa ne smijes misliti na mene, ve samo na svoju zadau
Smjesta skrenu i /mu onamo odakle bi morali stii konjanici. Preblizu je putu
kimu konjanici moraju prema dvorcu.
"Ako imaju sobom kakvog psa, lako bi me nanjusio, stao bi lajati i otkrio mi
trag. Moram sto dalje. Ne mogu zalutati, dbbro u upamtiti drvee, ovaj stari li
u M i ovaj. Sve u upamtiti."
I potri dublje u pustu Sumu koja je sve gusa i tamnija. Opet se zaustavi. "Sad
sam dosta daleko. Tu moram ekati."
Prisluskuje pazljivo S one strane prema dubini sume neka velika buka. Ne moze
otkriti drugu, u un ndiuk nekih glasova. Gdje je to? Otkud ti glasovi kad je
daleko od dvorca i od onih jahaa sto su dolazili.
"Gle. to je straga!"
Sve pomnije osluskuie
"Da. to je u sumi Negdje skripi granje. *
Njeznidjeakov sluh prinui neku >j1,iM>ve, kretnje iz gustare. Paznju je razapeo
itavom sumom: okree , istrazuje. Uho mu pribirejasne odjeke konjske trke koja
it priblizava. To ga uznemiri. S one strane dvorca jahai, a ovdje u sumi ljudi.
Valja se zakloniti Ali nigdje grmlja. Krosnje starog drvea siroko se spustaju
dolje. Zavue su k stablu i prisloni.
"Noge e mi vidjeti" - upozorava sam sebe djeak, a sluh ga upuuje da se neki
jahai pribliza\ u iz sume straga, dakle to nisu oni sto ih je vidio da dolaze u
susret Maknuo se onima koji dolaze prema dvorcu, a sad opet netko iz sume
"Neu ih ja doekati ovdje!" dosjeti se pogleda gore u gusto granje. "Lako .je
to meni."
Ogleda deblo, napipa kvrgu. uhvati se, lagano upre nogama o koru sabla i
dohvati prvu granu.
v-, ^a nekiko *asaka djeak se uspinje na stablo poput sumske jevenee, a u
dusi >L smije ka< il se utrkuje s Ivanom dok su obojica bili na Bre/oviu.
Nestao je medu krosniam i, sjeo na odebelu granu sasvim uz stablo i ""ruje da
zaustavi sustanje lisa.
166
167

"Tako sam se skrivao majici u Brezovici. Kako me trazila," - j smije se. Ali
netko ga u mladoj dusi opominje: ne misli sada na majicu. Ponio je u prsima
svoju majicu koja mu neprestano sape: "Pazi oko sebe, mali Davide, da ne
promasis."
U dnu sume izmedu granja izmiljilo nekoliko konjanika. Zure se. Damirov pogled
klizi izmedu lisa i prati smjer njihova puta. Kreu ravi prema njemu.
Iznenadenje, ali niposto uznemiren. Budno slijedi njiho kretanje.
Pomno promatra njihove odore. Smjesta zamjeuje: jedan je od nj plemi. Ne
poznaje ga, ali im spazi lice, prosape: "Stanislav! To je on
Vidio gaje mnogo puta kako prolazi dvoristem knezevskog dvo:
Ta okolnost nemilo ga se doimlje, ipak sam sebe tjesi da ga tu medu o
granama ne mogu opaziti. -r
"Sad moram biti posve miran, projahat e pored mene prema dvorcu
i nista vise." "
Promotrio je dobro granu o koju se pridrzava i, uvjerivsi se da pouzdano
uporiste, potrazi imedu lisa malo vidika. Jahai 9 priblizavaju.
Taj smjer pokazuje da im je cilj knezevski dvorac i zat moraju proi upravo
ovuda.
- < ----< ( ( -
t
Cijelim putem razmisljao je Lui kako bi oteo Jasenku da ne pobudi.
pozornost i ne izazove obranu. Smatra da sivi oklopnik, koji se zauzima za t
Jelenka, nee jos danas ostaviti Turopolje, a s njima se ne bi htio upustiti u
borbu. Dakle, ono sto mu je savjetovao Drazeni nije najzgodnije. Valjalo^
bi, dakle, smisliti neku prevaru. Ta gaje osnova zaokupila sve dotle dok]
nije stigao do sume u blizini Lukavca. Tu zaustavi svoju pratnju i obrati s"
Stanislavu: ]
- Nakon dogadaja ove noi lako je mogue da bi se Turopoljci i njihov saveznik
uputili na optuzbu knezu Brandenburgu.
- Nee ih pustiti k sebi.
- Ali mogli bismo naletjeti na njih pred opkopima, a takav susret svrsio bi zlo
po nas. Idi naprijed do ruba sume i oprezno se ogledaj nije li tkogod pred
opkopima. Nikako se ne zelim bilo s kim sastati jer mi se zuri na drugo mjesto.
Oprezno pogledaj itavom okolicom oko dvorca i onda se vrati.
Ne rekavsi nista, Stanislav ide naprijed dok Lui s momcima eka.
Damir iz svojeg zaklonista opazi kako se bradati odvojio od ostalih i
sam projurio pored njegova stabla. Ovim smjerom najkrai je put prema
dvorcu. Ipak vise paznje djeak posveuje onima koji su zastali i samo
korakom nastavljaju put prema njemu. Promatra Luia. Taj mu je
sasvim nepoznat, ali prepoznaje lugare po odorama i klobucima s
knezevskim grbom. ti
Njihovo polagano kretanje pobuduje u njemu slutnju da im se ne zuri, 4
oito nekoga ovdje ekaju. Stanislava vise i ne vidi, a ovaj ovdje s lugarima J
ide sve polaganije, dok se odjednom ne zaustavi. J
168
"Sta eka. Sta ovdje kani?" - razmislja djeak i ne pusta plemia s
i i Razabire da gleda za Stanislavom. Casovi odmiu, diee.ik sjem e\i sin n
vilu krosnjama i ne mie se. Ali
, onaj dolje. Mir je u Sumi. Djeak ne osjea strah. Mlada mu dusa ne "Uize
zamijetiti opasnost u koju je zapao. Vjera u uspjeh njegova
oslansua zakruje pul svakom strahu. Samo je predugo ovo Cekanje, i umara ga to
nepomini sjedenje na stablu. Valjda e se jednom ovi dolje
maknuti.
Najposlijc se nesto pomakne. Damir primjeti konjanika. Ovaj isti bradati
Lukavanin hita natrag. Valjda nosi neku vijest. Dolje plemi pokrene konia.
nastavlja korakom u susret jahau, a put vodi bas pored
stabla.
Stanislav je dojahao natrag, a neznani ga muskarac u plemikoj odori
pita:
Dakle, sto je? Moze li se dalje? Dobro ste slutili, netko je tamo. Ta i odgovor
zaustavi Luia upravo nasuprot Damirovu stablu.
Bradati Lukavanin i/vjcstava
Cuo sam buku s opkopa pa sam sisao s konja i prisao zivici da vidim sto je. A
onu kanonik Benko sjedi na konju s nekoliko momaka i trazi vratara neka ga pusti
LI J \orae_v r /vl"^\ ^i iti --. i im skini pus.ir.ikinii Damir je razgu\
jctno uo te rijei i pomisli: "Kanonik ono trazi mene, a kako nisam stigao, on
je dosao pred dvorac Sto e biti sada?" - pita se, a istodobno slusa Luciev
odgovor: Kanonik me nimalo ne zabrinjava. Mozemo ii. Da. ali sprijeda podalje
od kanonika jos je netko drugi. Oito je prije kanonika stigla neka eta koju
vodi muskarac u sivom oklopu, s vizirom na licu.
To je on klikne Lui.
"Tko je taj?" zaudi se Damir, ne znajui nista o sivom oklopniku i napne sluh
da stogoo sazna, dok oni dolje raspravljaju dalje:
Sto taj trazi pred dvorcem? Mozda ak zeli govoriti s knezom?
Nisam uo da bi sto viknuo na kulu. Stajao je sa Cetom i nikom nista nije vikao.
- Zar je s kanonik, mi zajedno?
Ne bih rekao, n n ji s druge strane vodenih opkopa.
- Oni sigurno Cekaju Pencingera. Nama su, dakle, zakrili put u dvorac.
- Mozda nisu jer je kanonik poeo odlaziti s opkopa. "Ostavit e me. preeasiii
gospodin. To ve vidim, ali ja u ve za num!" razmislja djeak, ne brinui
se sto Stanislav dolje pripovjeda. Gospodine kastela ne, ini mi se kao da je
netko s kule kanoniku
Qavao /nakove.
Kakve /nakove. ovjee?
v idiosam sa sjeverne kule neku krpu KL .ioni |e netko mahao amo
tamo.
"To je znak da "am ja otisao!" odgonetne u sebi Damir.
169
, < ,ni k*ne oteti i zato ga je poslao njen brat da pode odmah s
, eTL SoSrlT" ^bu Ltiv Lukavi7J njer EES
nJT, nol, na,br>im trkom za njegovom sestrom, neka je vrat,. Tako e
nek san a doc,. a m, s,u" je oteli bez ikakva okriajs.
ona sa"11 treh.ile onda nas? - pita Stanislav. - CCM e ": svi^rs momcima,
dobro skriveni " gustan , samo aaieka pratiti da d,eso,ka ne opazi nasu pratnju.
Kad momak bude s
nforl ve daleko u iumi, onda je sve moja bnga.
i ni
i i k
Iza opkopa gdje se ono smijeh od lakrdije Petra Pana nastala Jtt.s.na
Umom, od vina i smijeha legli su knez i gosti na. poinak i zaspali cvrsum
snom Samo Petar Pan i Stjepko jo" uvijek s kuk pozorno promatraj"
okolicu Cekaju /n k ko" su ve davno ugovorili s kanonikom Benkom
Cim mu stigne Damir; smjesta e doi pred opkope jaha masui
klobukom. ....
l obojica u kuli istrazuju pogledom svu okolicu, ali nigdje nema nikakva traga
ko,"amku koji hi imao d > Iznak da je sve sretno zavrsilo.
Najposlije se Siicpko odlui i nalozi lakrdijaju: . ...
- Iditcdoljc Ciordani i saopuie i"i - -:"- - ^u dale straA"U
na kuli.
Tihi odjeci koraka krado e trijemom prvog kata. Petor P"n tata
71
- Tko bi u dvorcu mogao sluziti nepoznatom oklopniku? kanoniku?
- Ne znam nista. Samo spominjem sto sam vidio i javljam jer je kanonik odmah
odlazio, a ja sam se pozurio da odvise dugo ne ekate. D" idem opet pogledati
gospodine Luiu, jesu li se udaljili?
- Cekaj, poslat emo ovog mladia - i oslovi jednog jahaa iz, pratnje. - Idi
oprezno tamo i pogledaj da li odlaze ili su jos tamo.
Momak kojemu je naredeno hitno ode. a kastelan Lui ree Stanislavu:
- Ako ne mozemo sada u dvorac, onda moramo natrag u sumski dvorac. Moram uzeti
sa sobom deset momaka, a onda otii na cestu koja vodi prema Savi. Ti es sa
mnom po nalogu gospodina Drazenia. Reci mi: poznaje li tebe Kusevieva sestra
Jasenka.
- Jasenka? kako ne. Vidjela me Cesto na pljaki u Turopolju.
- Dakle, ne mogu poslati tebe da je otmes?
- Oteti je kanite? Bas fina poslastica. >V| - Ali ne za tebe, moj bradati -
nasmije se Lui.
Damirove su ruke odrvenjele u nepominosti i odjednom mu se jedna pomakne.
Stanislav se okrene.
- Sto je? - pita Lui, prekinuvsi govor. - Zar si nekoga opazio?
- Gore medu granjem nesto je susnulo, valjda vjeverica. Moj me sini zaklinje
da mu jednu uhvatim.
I upire pogled gore u krosnje. Damir se sav ukoi, a Stanislav nastavlja:
- Nosim uvijek uza se stupicu. Ako mi se pruzi prilika da je uhvatim. Tu gore na
ovom drvetu mora biti vjeverica.
Djeakovo uho zamjeuje kako je Stanislav sisao s konja. Tek sad osjeti
opasnost.
"Nee me prepoznati u ovom odijelu."
Sjea se sto mu je rekla majka kako ima govoriti ako ga netko sretne ili
ispituje. Ipak mu sada zadrsce srce u grudima. Ako ga ipak prepoznaju? Taj
bradati ovjek vidio ga je ondje u sumi kad su ga donijeli onesvijestenog u
knezevski dvorac i zarobili.
Dok se Stanislav oprezno priblizava stablu da ne bi preplasio zivotinjicu. Lui
plane:
- Sto ti pada na um loviti vjeverice dok imamo oteti Jasenku? Smjesta sjedni na
konja. Idemo. Eno, glasnik se vraa, domahuje nam, bit e da nosi dobre vijesti.
Idemo!
Pokorivsi se zapovijedi Drazenieva kastelana, bradati se popne na sedlo. Lui
upravlja konja korakom.
- Gle, ovaj mladi izgleda bistar. Nega bih odabrao za otmicu.
- Mozete se u nj pouzdati. On e dobro voditi ljude.
- Vodit es ih ti, ali samo da ti budu pri ruci ako bi se Jasenkina pratnja
opirala ili navalila. Ima putem do Save krasnih mjesta gdje mozes ekati Jasenku
u zasjedi ako bi bilo potrebno.
- - A sto e uiniti momak?
- Pojahat e sam samcat za Jasenkom i to ravno cestom, ali kad ona bude ve
daleko u pustosi. Kad Jasenku dostigne na cesti, mora joj rei da
70

n |im.
Jasenka i ne treba poznati momka, a ipak e mu vjerovati. U knezevoj oruzarnici
in dosta sivih oklopa i kaciga?
- Kako ne bi bilo.
Dakle. Moj cc momak navuci sivi oklop, okititi glavu kacigom i
kazati da je iz ete sivog oklopni i Jasenka cc vjerovati da 8U ga poslali
Jelenko i njegov zastitnik
- Naravno, to e vjerovati. Lui pogleda prema dvorcu odakle se vraa momak.
- Taj mladi izgleda pristan i histai Sasvim u ga lako pouiti kako
mora govoriti.
Sada se priblizi konjanik kojeg |e LIK ic i\ ---." i.a i/\ Kli opkope i
-Nema nikoga pred dvorcem, ve su odmakli prema Kurilovcu.
- Sad brzo. Ne smijemo casiti niti se dugo zadrzavati u Lukavcu. Jasenka putuje
danas prije podne.
- Tek je rana zora, imamo vremena.
- Bolie e biti da mi ekamo ianm d lav sat i vise nego da stignemo
prekasno.
- Ah gospodin barun Pencinger mi je nalozio neka mu jos prije
podne javim sto se dogada u dvorcu
- * *
- Nees otii barunu, nego samo poslati poruku. Tako je zapovjedio gospodin
Drazeni. Neak uzvisenog gospodina Verbecija zapovijeda ovdje svima, pa i
gospodinu barunu. Zovi sad nasu pratnju da idemo.
Gordani i tiho zakuca. Istog trenutka otvaraju se vrata i pomoli se zabrinuto
Gordanino lice. Dvorski ludak ulazi, a ona ga obasiplje pitanjima:
- Jos nema nikakva znaka? To ne sluti na dobro.
- Umjesto konjanika koji bi nam donio znak, dolazila je pred dvorac neka eta
momaka koju je predvodio neki visoki snazan ovjek u sivom oklopu s vizirom.
Obisao je opkope i doviknuo strazi da zeli govoriti s kastelanom, ali mu
odgovorise da ga nema. Oklopnik je ostao na opkopima dosta dugo. Posto je dosao
istim putem kojim je Damir krenuo prema selu, bit e da ga je ova eta smela i
on se sakrio
- Da, to bi moglo biti. Zacijelo je to uinio.
- Evo i potvrde za tu mogunost. Nedugo nakon ove Cete opaziU smo preasnog
gospodina kanonika s nekoliko momaka. I on je trazio ulaz u dvorac. Dakako,
uzalud.
- Vidite - upadne Gordana - moj pametni sin negdje se sakrio zbog ove ete, ali
tko zna gdje?
- Bistar je i bit e oprezan. - *<-
- Upozorila sam ga na sve mogunosti. W?/
- Prema tome, ne morate se bojati. -1-v",
- Ne bih rekla da sam u strahu, ipak me zabrinjava: tko je taj s* svojom etom?
I zasto se tu sreo s kanonikom?
- Kako rekoh, najprije je stigao taj oklopnik sa svojim momcima, a zatim
kanonik. Njemu smo tada s kule dali znak da je Damir ve otisao prema selu.
Jednim ubrusom neprestano smo mu domahivali prema onoj strani kojom je posao
Damir. Sigurno je to shvatio jer se odmah uputio smjerom koji smo oznaili.
- A sivi oklopnik?
- Neko je vrijeme jos stajao na opkopima, a zatim se udaljio, i to
onim smjerom kojim je krenuo preasni kanonik. A sada nosim poruku:
asni gospodin Stjepko moli da biste legli na poinak. \
- Kako bih mogla poivati dok ne znam da li je moj sin stigao na cilj. Ostat u
ovdje i molim vas javite mi smjesta kad primite ugovoreni znak, ili se sto
drugo dogodi.
- Smjesta u dohitati da vas oslobodim brige.
- Velika je to briga, ali i smjelost poslati djeaka ovako bez iije pratnje. Da
je bio s nama u savezu Kusevi, on bi ga doekao i odveo daleko iz Turopolja, a
to je isto tako vazno kao i oslobodenje iz dvorca. Ako Pencinger sazna prije
reda za njegov nestanak, pretrazit e nasilno itavo Turopolje, prodrijeti u sve
plemike dvorce i seljake kue.
- Preasni gospodin ve e se pobrinuti, samo kad mu Damir dospije ML ruke.
- Sve nekako osjeam da je u pogibelji. Ako se sklonio zbog sivog oklopnika,
moze na nj naii Pencinger ili koji od njegovih ljudi, a onda bi sve bilo
uzalud.
l
J
- Pencinger se osobito pouzdao u svog potkastelana i ne sluti sto smo s njim
uinili, ali unato tome moramo biti spremni da e se svakog asa netko od njih
pojaviti.
- Sada moramo strpljivo ekati. A knez sigurno vrsto spava?
172
- Kao mrtav
Dok ne dobijemo znak da je moj djeak stigao na cil|. ne smijemo Ba nikako
probuditi.
Nista ne ini ako Damir stigne kasnije u zakloniste preasnog gospodina, samo da
ga nitko od neprijatelja ne pronade, a za Pencingera sam uvjeren da ne moze
doi. Taj se sigurno upleo u onu pobunu o kojoj je otkastelan ^Vjjesti0
Pencingera u prisutnosti gospodina Stjepka.
Sve svoje nade polazem bas u pobunu. Ako su mogli tamo razotkriti crvenog
oklopnika koji je Pencingerov saveznik, onda je pobuna tako jaka da je gospodin
barun nee lako i brzo svladati pa e se jos zadrzati izvan dvorca.
-- Ako se ne \ranjos dun as jn\<l \CCLI, ispunit e se moje nade da vi gospodo
jos danas stignete na slobodu.
- Prelijepa je to pjesma, gospodine Petar Pan.
Tiho i jedva ujno neiko pokuc.i. odmah su pogodili daje Stjepko.
Gortiana sva trepti od uzbudenja:
Zar je stigao glasnik i dao znak?
Nazalost, u nije - odgovori Stjepko. - Ali nesto drugo. Iz sume pojavili su se
konjanici.
- Pencinger - upita Gordana bez daha.
- Nije on. ve njegov pouzdanik, onaj isti kojeg sam juer vidio u dvoristu kad
su mu najavili pobunu. S njim je i onaj bradati, kojeg sam nasao na opkopu
- To je Stamsla v, najkrvoloniji Pencingerov pouzdanik. Dakle, taj dolazi?
Ovaj as je izjahao iz sume i posao na opkope. Bit e za koji as ovdje. Zato
sam pohitao da Petra Pana ne nade ovdje.
Brzo je Gordana odredila, da lakulius ide u l,ulu i p.i/i na /naV. Ako bi mozda
ula/io. neka se priini kao da spava dok mladom sveeniku odredi:
A ti es. Stjepko, uzeti molitvenik i setati trijemom gore-dolje i osluskivati
zasto je d i--.au lVndni;crn\ poii/danik. sto radi Kn im i uilje je1
Rastali su se.
Gordana je ostala sama sa svojom brigom koju je sada pojaao dolazak
Pencingerovih ljudi. Okolnost da su izjahali iz sume, nasuprot proelju dvorca,
obuzima je tajnim strahom sto bi se moglo dogoditi ako su negdje sreli Damira.
GORDAN1N SIN
Cim je Lui sa svojom pratnjom presao preko mosta u knezevski
dvor, pode ravno u kastelansku sobu. Tu ga zaprepasti neobian prizor.
Ispruzen na Pencingerovu lezaju, potpuno odjeven.hre potkastdun. Oko njega sve
razbacano kao da se s nekim natezao, sve prevalio i porazbijao Stade ga bijesno
tresti. Kad se digne, krvavim oima zuri u Luia kao u sablast, nista ne
shvaa.
73
<;- ,-..- - Stoje to? Sudjelovali ste na knezevoj pijanki? - pita Drazeniev
pouzdanik, ali potkastelan je jos potpuno omamljen, samo se smije.
- Poslao me gospodin barun da mu javite kako je u dvorcu? Sv" mirno? U redu? -
pita Lui ovjeka kojega ne zanima odgovor jer su mu misli drugdje pa mu se
zuri. A onaj drugi jos posve pijan odgovara: a
- Sve u najljepsem redu, veselju i za-do-volj-stvu.
- I na vas je preslo to zadovoljstvo. Ali gospodin barun ga neto podijeliti s
vama.
- Pozvao me - kk-nez - i bio je - vrr-lo dobar... x - Ne tie me se. Nego
recite: kako je rimski poslanik?
- Vrr-lo dobro i zadovoljno. j,
; . - A sto radi Petar Pan?
.
,! - Onjestrahovitokomedijao - stade se smijati. Jos mu je u oiat
komini plivaki prizor
M Da sto prije svrsi s njim, Lui stavlja kratka pitanja: . ; i . - Dakle,
gozba je prosla sasvim u redu?
i"\ JA- r.
- U-red-no... jest! !: v.< -.
..i, - Kad odlazi iz dvora rimski poslanik?
- - Ne - nezz-nam!
- Sto je sa zarobljenom gospodom? --.j"Mijrn- Ne znam... ja...
triK. - Vi nista ne znate, a zastupate ovdje
/ini - Brzo recite je li u dvorcu sve u redu?
ijftftfi - S-sve - u naj-boljem redu. .. ., --
,ij
. --;. - Dakle, nista se naroito nije dogodilo od juer do sada?
T,VJ*$ - Niss-ta - nista se nije dogodilo.
- Onda odmah naredite neka se sest vojnika opremi da idu M
mnom. Zatim trebam jedan sivi oklop i sivu kacigu, plemiku,
Razumijete? Smjesta, pozurite se. -# L..HW -*>>*----> -- f1
- U ime gospodina baruna Pencingera. s .,.;*,"
- Zasto trebate - ssest mo-maka? U^ii,; ii- "
- To se vas ne tie, nego ih smjesta dajte. : Pijani potkastelan stade
prosvjedovati, a Lui vikati i tjerati ga.
- Smjesta idite gore i pitajte onog mladog popa kada odlazi. Sto se kreveljite?
Cemu se smijete? ,< Dok on vie, Stjepko otvara vrata.
Da mu taj Pencingerov ovjek ne bi otisao prije nego sto od njega dozna
potrebno, sam se uputio dolje. Drazeniev kastelan opazi mladog muskarca u
neobinom sveenikom odijelu i smjesta shvati da je to taj rimski poslanik pred
kojim Pencinger ima toliki strah. I pokloni mu se duboko.
Stjepko ga oslovi da zamete trag svojim namjerama:
- Vidio sam vas gospodine, kad ste ujahali u dvoriste i mislio sam oito ste
pouzdanik postovanog gospodina kastelana baruna Pencingera?
- Jesam, asni gospodine. Barun mije nalozio da vas pitam kako se osjeate i
imate li kakvih zelja. Upravo sam htio poslati gore potkastelana.
- Hvala na brizi gospodina baruna, dobro se osjeam. Juer je bilo osobito
veselo. Na barunovu zapovijed izvodio je dvorski lakrdijas

vanredne
- duhovito prikaze i vrlo smijesne. To mogu zahvaliti samo
baruna Pencingera.
ljubaznoj paznji gospo, .
Gospodin barun e se vrlo radovati.
Stjepko hitro .upadne s pitanjem:
Kako je barunu1 Juer mi je prije odlaska kazivao o nekoj pobuni eedje u
Turopolju i da /bog Haia mora smjesta ostaviu dvor, naime da su otkrili nekog
crvenog oklopmka"
Shvativsi kako je rimski poslanik upuen, Lui potvrdi njegove
navode:
- Ja sam o tome donio naumu vijest. Bune se protiv Lukavca, kneza
j protiv Budima i bai zato su navalili s tolikim bijesom na crvenog
oklopnika. Svi su morali otii s barunom. Vidjet emo kako e biti dalje.
Pred dvorcem je danas u zoru bio neki plemi u sivom oklopu s
vizirom i nekako buno trazio gospodina baruna. Bit e valjda kakav
saveznik koji mu nudi pomo pa sam mislio trebalo bi to javiti gospodinu
Pencingeru.
Ve mu se on sam javio. Taj sivi je neprijatelj i natjeravao nas je itavu no
po Turopolju, zaigrao je divlju igru koju e skupo platiti.
Vjerujem da e mu gospodin barun uzvratiti kako treba. Bio je i dosta drzak kad
se pojavio pred opkopima. Medutim, pokriva ga vizir.
- Mozda se pod njim krije vojvoda Iloki, a opet ne znamo. Svakako netko jest od
buntovne hrvatske stranke.
- Neizmjerno zalim gospodina baruna, oito je silno okupiran tom nevoljom. Neka
se uva. sigurno on sam predvodi vasu obranu?
- U toj obrani zadobio je rane na glavi.
- Ranjen? Ali. gospodine, i vi o tome govorite tako hladnokrvno? Zar rana nije
teska?
- Sasvim estita rana, zato i nije mogao sam doi da pozdravi i zapita vasu
asnost ima li kakvih zelja.
Jedina mi je sad zelja da gospodin barun ozdravi. Ne bih ga mogao posjetiti?
- To nee biti mogue. Sad je zaokupljen daljnjim bojevima.
- Kad moze stvarati osnove za daljnji boj, onda nije tako zlo.
- Ostavio sam ga dok mu je ranarnik ispirao i povezivao ranu. Vidjet emo kako
e bi n dalje. Barun e imati prigode s vasom milosti razgovarati kad ozdravi.
Stjepko na to ae odgovori, a Luiu se zuri Jto prije na otmicu Jasenke. Opet
mora prije javiti Pencingeru sto je odluio rimski po si LI n ik u vezi sa
svojim odlaskom i brzo upita:
- Casni gospodin sigurno jos duze ostaje u knezevskom dvorcu? Jos nisam
odluio >- odgovori Stjepko, osjetivsi sto kani doznati njncmgerov poslanik.
Luiu se ini razumljivim da se mladom sveeniku bas ne zuri ostaviti udobnost
ovog dvorca i kad je to sa/naor >eli se sto prije osloboditi H m,-,-,,, jzvrSjtj
SVOJC p,.jpravu TgL otmicu. Toj namjeri posluzi mu sam ^ lan koji je pri
Stjepkov u dolasku sjeo na lezaj i smjesta zaspao. Oprostite.asni gospodine,
ovai se nedostojno ponasa. Dopustite vas izvedem i/ sobe fito, zahrkao je.
Citavu je no sigurno pio?
75

- U dvorcu je bila tako buna gozba pa bi bilo gotovo neprirodi da i on nije
estito srknuo. I potkastelan je samo ovjek, vino ga omamilo kao i druge.
- Prema tome, moram sam obaviti vrlo vazan nalog gospodi: baruna Pencingera.
Preuzeo sam vrlo vaznu zadau i hitnu.
- Lako e vam tko drugi pomoi.
- Ne moze mi nitko u tom pomagati, ve samo najpouzdaniji ljudi,
gospodina baruna. Ali sad moram sam sve izvrsiti i zuri mi se, vrlo j
mi se zuri. i
Shvatio je da se Luiu zuri i vise ne moze nista od njega doznati. Odvise je u
zurbi i s nekoliko ljubaznih rijei ostavlja Stjepko sobu. Izlazi dvoriste i
polako se uspinje na prvi kat. Jos sa stuba primjeuje kako Lui odmah istrao
iz kastelanove sobe u dvoriste, stao vikati zapovijedati vojnicima da sedlaju
konje i da ga prate, a zatim je po: sluge neka dodu s njim u oruzarnicu.
Ovaj je povik Stjepka upozorio da e Pencingerov pouzdanik pi kraj Gordanine
sobe u kulu u kojoj je pohranjeno oruzje.
Ostao je na trijemu, otvorio molitvenik i stao setati gore-dolje. Ti stoje
proslo nekoliko asaka, dotri uza stube Lui s dva ovjeka i pol trijemom
kraj njega ravno u kulu. Kula se dotie Gordanine odaje. Ta je oruzje. Sve to
Stjepko zna i eka sto e biti. Medutim, Lui se bi, vraa, a njegovi vojnici
nose sivi oklop, kacigu i raznovrsno oruzje. Kad Lui prosao kraj njega, on mu
dobaci:
- To je sve za bitku?
- Mislim, ali ne znam tono zasto to treba gospodinu barunu. Onda pozdravi i
krene niza stube.
Stigavsi na dvoriste, Lui pozove mladog stasitog momka kojeg je odabrao da
izvrsi otmicu.
- Cvrst si, lijep i mlad. Oi su ti crne, a kosa tamna, lako bi zaludio i
najljepsu djevojku. Ipak, ne saljem te da zaludujes, nego da uinis nesto mnogo
teze.
Momak ga gleda i oekuje zapovijedi.
- Mozes stei mnogo novaca i mnogo milosti u mojeg gospod ako otmes djevojku
koju ti odredim.
- Ako je mogue, zasto ne - veli on. - Zar nema ukuana koji
me sprijeili ili ubili? ,
- Otet es djevojku na cesti dok putuje. Ima ona i pratnju. Ipak,"? moras se
nista bojati. Dojahat es k djevojci sam samcat, mi emo biti skriveni daleko u
sikari da ne pobudimo sumnje.
- Sam samcat? - zaudi se momak.
- Naravno, samcat, jer es stupiti pred djevojku i rei da te salje njezin brat
neka ne proslijedi put u Zagreb, ve neka brzo ide s tobom jer je kane oteti
Lukavani. Razumijes?
- Dakako, onda e ona drage volje doi, ali moram znati tko joj je -
brat, kako se zove da znam s njom govoriti o bratu. Kamo da idem s J
djevojkom? *
176
Bistar si.iZoas stoje potrebno za takav in. Sve u ti objasniti. Ali e valja
gubiti vrijeme Uz put u te opremiti kako bi izgledao kao plemi " one ete koja
je juer pr > ihau Turopoljem. I tada odmah mu stade ^blaiti plemiki dugi ha
Iju u k zatim mu veze sivi oklop, pruza mu kacigu nri tom ga zadovoljno ogleda
i prouava. Govori mu sto e initi i Lvoriti kad dostigne na cesti Jasenku.
Iz zatvorenog prozora kriomice promatra Stjepko Luia kako razcovara s mladim
momkom <uiii , ga, a kad je svrsio, onda se popne na konja i s pratnjom ostavlja
dvorac.
Mladi sveenik pohita trijemom i pokuca na Gordanina vrata.
Jedva je doek pitajui ga tko je bio i zasto je dosao.
Ispripovijedi joj redoslijedom svoj razgovor s Luiem i sto je od njega doznao,
sve l asa kad je odjenuo momka i s pratnjom izasac ;z
dvorca.
Izjahao je \o\a pogibelj za Damira. Jos ni sada nikakva znaka da je stigao na
cilj. Taj koji je sada ostavio dvorac mogao bi nalutati na mojeg djeaka.
Istu brigu brine i Stjepko, ali to taji i nastoji majku umiriti:
Dok je taj Pencingerov pouzdanik boravio ovdje, mogao je Damirodmaknuti t kn /na
K u KI > u,; k k i > V s-. 11 an > -J m i/i:a;uk a sa/a iaii. ne ide li mo/da
Pencingei n j^ai/ilanik u bitku kako bili ian mojv.n na slutiti kojim putem
ide. Nije mi odgovorio nista izvjesno, ve jedino da u Pencingerovo ime mora
ovdje u dvorcu izvrsiti vaznu zadau u kojoj mu nitko ne moze pomoi, osim samog
potkastelana, a on spava pijan do i/nemoglosti.
Vrata se hitno otvore. Ulazi Petar Pan. Njegov dolazak opet razbudi Cjordanu.
ali je odmah zamuuiiia da joj ne nosi nikakvu radosnu vijest.
Dosao sam ja viij. Taj stoje ujahao u dvorac ve je izisao, ali s vise momaka
nego sto je ulazio. Jedan ima sivi oklop.
- Kojim je putem kumio pita Gordana.
Istim kojim je i dola/u < ui : preko ledine odjahao je opet ravno u sumu iz koje
sam ga vidio izjahati. To je popreni put kojim moze neviden banuti u Turopolju
ili otii sve do velike movare.
Sad vise ne znamo kojim; smjerom krenuo moj sin. Svuda nad njim lebdi opasnost
Taj sivi oklopnik pokvario mu je ravan put u Kurilovac. To je sada posve jasno.
- Oni misle da se poii vizirom skriva vojvoda Iloki, ili tko drugi s bojnog
polja.
Ti najbolje /nas, Stjepko, koliko je to mogue. Nikad nijedan od njih ne bi
ostavljao bojiste dok su Turci s tolikom vojskom prodrli u
B"snu. Nikako u to.ne vjerujem.
Tko je onda taj njihov oklopnik? - pita Petar Pan, a Stjepko
Primijeti:
Ako je Pencingerov , mogao bi biti saveznik preasnog
gospodina kad su se sreli na opkopima.
r~ |P"k jos ne znai da taj koji je izjahao iz dvora ne bi mogao naii a
Jamna, ali idi:L brzo gore i pazite, Petar Pan.
Lakrdijas se [vraa gore, a Stjepko je ostao s njom da razgovara o
77
RDAN
Damirovu kretanju i svojim tumaenjem i nagadanjem smiruje njezino srce. Svaki
mu je trud uzaludan. Dok ona mirnim razborom prosuduje i slijedi njegove korake
na putu u slobodu, dok se pouzdaje u njegovu bistru glavicu i u sve njezine
upute, majino srce sve vise drse od pogibelji koje lebde oko njega. I Lucieva
pojava, naroito njegov brzi odlazak, potkrepljuju strah majinog srca. Svakog
asa Stjepko upada u rije.
- Da barem nije stigao taj nesretni Pencingerov pouzdanik i da nije otisao tako
brzo.
Neprestano mu trepere pred oima slike kako negdje u gustari ili grmlju otkriva
Damira, a od toga mu se mrai pred oima.
Gordana sjedi u naslonjau blijeda od neprospavane noi, a jos vise od strepnje
koja je zavladala njome bas od ovog asa kad je Lui izjahao iz knezevog dvora.
Ispod krosanja na stablu sjedio je Gordanin sin. Kad je Lui sa Stanislavom
krenuo u lukavaki dvorac, tek tada bude Damini jasno sto se zbilo. Tek sada mu
zapravo zakuca srce, osjetivsi svu pogibelj kad je Luiev pratilac mislio da se
na stablu nalazi vjeverica. Medutim, Lucieva zurba da otme Jasenku odvrati od
njega sigurno otkrie. I dok je gledao kako odlaze na hitrim konjima, osjeti
kakva mu je opasnost prijetila. Zbog te okolnosti postaje jos oprezniji i dugo
eka dok jahai nisu potpuno nestali.
Kad vise ni izdaleka nije uo topot konja, poeo je razmisljati kako da side s
debla i kamo da krene.
Najprije se vraa uputama dobivenim od majke ispred opkopima od Petra Pana.
Preasni kanonik ekao ga je u selu, ali tu mu pada na put sivi oklopnik. Zna,
medutim, po vijesti onog momka da su kanonik i onaj drugi otisli prema
Kurilovcu.
Sad bi, dakle, morao za kanonikom, odnosno u selo. To mu je jedino
razumljivo i prirodno. Zato odlui da side s drveta. Posto je opasnost
minula, u djeakovo srce vraa se prijasnje pouzdanje i vjera da mora stii
na cilj. ,
Razgre grane i gusto lise, jos promotri sumu i osluhne. Zna da ssj sumom
pronosi svaki topot konja ili skripanje grana. Svuda je tiho, nigdjfjjj traga
ljudima.
Brzinom vjeverice spusta se vjestak u penjanju. Ispod stabla jos jednom razgleda
i posavjetuje se sam sa sobom:
"Onuda su otisli u dvorac Lukavani, sada mi je slijeva dvorac, zdesna suma,
sprijeda ravno bas mora biti selo. Tamo e biti preasni, a sivi oklopnik?"
Brzo se dosjeti sto su govorili dolje pod stablom i veselo usklikne: "Ako se oni
boje oklopnika, onda se ne moram bojati ja. Dakle, samo naprijed, uvijek
naprijed. Ne smijem zalutali. Samo to ne smije biti."
Malo zabrinuto zaokruzi pogledom kroz sumu i nanovo opominje sam sebe: "Lijevo
Lukavac, desno suma prema Turopolju, ravno Kurilovac."
78
Djeak raskrili ruke da tako ostane u pravcu i ne skrene ni desno ni
ll"eVIde raskriljenih ruku, pazei neprestano naprijed. Samotna suma He mu
tjeskobna. ali nee da misli na to. Zuri se.
Najposlije pone buvali. Osjea kao da ga netko slijedi. Ne obazire se lijevo ni
desno od straha da ne bi izgubio pravac. Ta paznja umori
H----ikovvid Tajna slutnja prmiaci mu se dusi mi. l uhu mu sumi. Kao da needjc
skripi nesto muklo, susti lise, sumom tutnji nesto muklo: jahai. Da razabire
da su jahai.
Zar iz dvorca? Slijeva ili zdesna, iz sume?
To nitko ne moze odredili, odvise mu se paznia umorila. Samo tri, oekujui da
ugleda selo gdje bi nasao preasnog gospodina kanonika, osedlanog konja kojim e
pojahati daleko.
Sve glasnije odjekuje topot konja u njegovu uhu. I zaustavi se, sakrije iza
ogromnog stabla i odlui: "Opet se moram popeti. Ali kako su ve blizu" -
prepadne M.
Kroz gustaru razabiru se obrisi jahaa i bas su krenuli <n im pra\eem. Ne zna
jesu liga vidjeli ili nisu, ali dola/e ravno k ni em u. To ve sada posve
otkriva. Brzo u zaklomste, kamo? Tu nema grmlja. Sto drugo nego na stablo.
Medutim ve pokazuju na nj. "Vidjeli su me, prekasno je" - preplasi se Damir
stoji zaklonjen za deblom. U prvi as sasvim se zbunio, ali ve za trenutak
bistri mu um dodaje logine zakljuke: "Budem li se skrivao, posumnjat e. Ovako
je bolje. U ovom poderanom odijelu ne moze nitko prepoznali gospodiCia iz
Brezovice."
Taj razlog ini mu se vrlo mudrim i povjerava se u svoju misao. Unato tome,
srce mu udara zestoko, osjeajui novu opasnost.
"Ako su opet Lukaveam. S\ejedno ne IIIHLII \ise dospjeli na slabio,4
da me ne vide. Priinit u se kao da mi bas nije stalo do njih."
Kreu prema njegov u stablu, premda nema nikakva puta. Ne samo da dolaze nego
dizu glave i traze pogledima, nego se sporazumijevaju, pokazuju rukama onamo
gdje se on sakrio za deblo.
"Da. vidjeli su me i traze me."
Malo ga zazebe u srcu, ipak se bodri:
"Ne mogu me prepoznati u ovim haljinama. Samo oi - veli Petar Pa n, one bi me
mogle izdati. Prepoznat e oi moje majice."
Trenutak i sine mu misao:
"Bas neu, znam kako u."
I ve se spusta na koljena, sagne se k zemlji kao da nesto trazi, sto? Bl.ie?
Gljive ? Svejedno . Ve zamjeuje jahae iza leda kako se zaustavljaju, nesto
sapu. Jedan glas pita ga:
- Sto radis tu?
Trazim gljive- odgovori, ne ogledavsi se i puzi dalje na kolje-nima sasvim se
prepustajui traganju gljiva.
- Za koga beres gljive? Za majku.
- Gdje ti je majka
- Tamo u selu.
Sutnja, zamjeuje korake. Netko je od njih sisao sa sedla. Cuje
179
tapkanje njegovih koraka sasvim blizu sebe, iza leda. Bas nee da se
ogleda. Onaj iza njega dolazi sve blize. ^
Damir zirka ispod sirokog sesira i lukavo veli u sebi: "Bas mi nee
pogledati u lice."
A onaj iza njega mu ponudi:
- I mi idemo u selo, dodi s nama. -
- Vi idete u Lukavac - odgovori on, trazei gljive najveoBtj
pomnjom jer nee da digne glavu. <i;
- Ti mislis da idemo u Lukavac jer nosimo plemiko odijelo? i
- Naravno, tako i jest.
- Ne, djeae, mi ne idemo u Lukavac, htjeli bismo najblizim putem
na cestu. Ovdje nam konje ranjava visoko trnje.->
"Onda su dosli iz Lukavca kad zele izii na cestu" - razmislja Damif, ubere
gljivu i puzi zemljom dalje od njih.
- Hoes li nas izvesti iz ove sikare na cestu? Mi ovdje nismo kod kue kao ti.
Ovaj mu se prijedlog svida. Tako moze barem mirno naprijed, a valjda nee koga
susresti. I kimne pa odgovori:
- Dobro, idemo! -
!- - Sjedni k meni na konja - zovne ga jaha. ! f*
*, - Hvala, bojim se sjedati na gospodsko sedlo. ;/i
Dok je onaj straga opet sjeo na konja, Damir ustane, ne ogledavsi sef njima i
pohita naprijed. Oni mu ne mogu doi s boka jer je grmlje i trnje gusto, pa tako
djeak rauna da mu ne mogu zagledati u oi. A i klobuk ga skriva.
I tako ide pred njima ravno, sam ne zna puta, ali uvjerava se da ide pravim
smjerom, bas onim sto gaje odabrao od poetka. Zna se takoder ravnati po suncu
koje ve spusta u sumu svoje tople zrake.
Zurei se sve vise, napinje sluh da bi nauo o emu razgovaraju!
Odvise tiho izmjenjuju rijei. Zasto su tako oprezni? Zasto sapu? Osloviti
su ga hrvatskim jezikom, to pobuduje povjerenje, a sada: govore li
latinski? Nista ne moze uti. ;
- Kako se zoves momiu? - pita opet onaj kojega ve poznaje pp glasu.
" - Stjepan veli on, sjetivsi se odmah imena stitonose svojeg oca. ^oVS-.-
T- Lijepo ime. A tvoja majka? Kako je njoj ime? vti: <TT Moja majka je moja i ne
treba nitko znati njeno ime, ve samo djeca i otac.
"Svojoj majici bas ne dam bilo kakvo ime. I bas se njih ne tie kako se ona
zove?" Da ga ne bi pitali dalje, pohita daleko naprijed.
- Stjepane, zar es nas ostaviti? Cekaj, ne mogu konji tako hitro vaditi noge iz
trnja kao ti svoju poderanu odjeu i obuu.
Cudno mu je pri dusi. Zasto su spomenuli obuu?
Sumnja se uvlai u nj. Instinktivno osjea da nesto nije u redu. Cini se da ga
poznaju. Ne moze nikako dokuiti otkud bi ga poznali kad im nije dao prilike da
mu pogledaju u oi, ali sva ga ta pitanja uzbuduju.
180
Ve se drvee znatno prorijedilo, samo je grmlje visoko. Odjednom red sobom
opazi kroz sikaru ravno polje. Srce e mu probiti grudi. P "Eno, tamo prijeko
malo selo!" ] poskoi. Na polju djeaci pasu Na-jo Damir potri k njima, ne
osvrui se na
one ko|i ga slijede
Evo ti planima tvoj trud - dovikuje mu jedan, ali on odmahne rukom, ne
ogledavsi *.
- Ne plaa se |O.
Osjeti da su njegove sumnje opravdane. Jedan od jahaa baci se s konja i potri
za njim. On jos brze, onaj skoi k njemu:
Pokazi mi lice - i silom ga uhvati za glavu, no djeak se otme i potri k
pastirima pa ih tiho moli:
Oni su Luka.vani i gone me. Recite da sam vas pastir. Odmah uzese u jjjcedinu
nepoznatog djeaka. Jahai su ve za njim. Poznati glas ga /ovne
- Damire, dolazimo od kanonika.
Ipak se nije ogledao i veli sam sebi: "Neete, Lukavani, mene prevariti!"
Pastiri su se postavili u djeakovu obranu. Jedan od plemia vikne:
- Gle. tamo je kanonik.
Sve to smatra Damir stupicom da bi im okrenuo lice, ali ih on ne gleda i
odgovara:
Nisam ja ministrant da bi kanonik trazio mene.
Ispod oboda sesira ipak gleda prema selu. Poljskim putem ide mala kanonikova
pratnja. Podalje i/a njega nrka ilru^a ceu i u ni mu voda su to oni o kojima je
izvjesivao Stanisla\ Lukavana ispod stabla.
Jos uvijek ostaje Damir na mjestu. Radije e ostati s pastirima koji imaju
velike stapove zeljezom oko\ ane. a ima ih mnogo, pa e ga obraniti od ove
trojice. Sve osjea da su ga prepoznali u sumi i sada bi htjeli da ga povuku na
konja i s njim bjeze u Lukavac.
Ali iznenadi ga preokret Plemii pohitaju prema kanoniku. Zausta-\li su ga i
itava Benkova povorka hita k pastirima koji ga upuuju: Cujes, djeae, kanonik
dolazi. Njega se ne moras bojati.
To on zna, ali razmislja M o li to moze biti da kanonik dolazi ovim sumnjivim
plemiima. Tko su zapravo oni?
On eka. Kanonik uistinu usmjeri konja k pastirima. Plemii su iza njega.
Damire. gdje si zalutao? - zovne ga kanonik. - Koliko te,
trazimo i ekamo.
I mi? pita on, pokazujui straga plemie. Poslao sam ih da u traze sumom
oko Lukavca. Vidis: ovaj crni ove se Arbanasi, smedi Poglede, a plavokosi
Mrnjavi. Oni su te veu
s"mi prepoznali.
Sva
su se i ponasah sumnjivo. -
su se trojica nasmija
Sad br/o, Damire*-zovne kanonik V-zasto si tako dugo izostao? Kad sam vidio onu
etu koja je odlazila, brzo sam se sakrio u
l
sumu i onda sam misliorkad produ, idem u selo. Ali tada sam opet opazio jahae i
uspeo se na stablo.
Nije dospio ispripovijedati susret s Lukavanima, jer se priblizio Davor sa
etom i oslovi kanonika: - - Preasni, izgubili smo odvise vremena.
- Vasa pojava smela je djeaka. To, naime, nije bilo u nasem raunu. Ali pravo
velite, gospodine, izgubili smo vremena. Ako u knezevskom dvorcu opaze Damirov
nestanak, razletjet e se svi u potjeru.
- I svakako e najprije povjerovati da vodimo djeaka u Brezovicu,
dakle, prema Savi, zato e nam Lukavani biti brzo za ledima ako
proslijedimo put na zagrebaki Kaptol. 4
- Povest u ga u svoju turopoljsku kuriju - predlozi kanonik.
- Nigdje u Turopolju nije dovoljno sigurno skloniste, preasni) Znam mjesto gdje
ga nitko ne moze pronai niti ga na putu u to skroviste moze otkriti kakva
potjera.
- Dobro, pristajem i predajem ga vama. i
Damir nekako nepovjerljivo pogleda u sivi vizir nepoznatog ovjeka
na konju. Kanonik Benkosmjestaopazi te sumnje i pozuri umiriti djeaka:
- Tvoja majka nije slutila da se ovdje nalazi vjerni prijatelj vojvode Ilokoga
i tvojeg oca pa te nije na to mogla upozoriti. Ali ti je rekla da se pouzdas u
one kojima te salje.
- Da, to mi je rekla.
- Onda poslusaj sve sto odredi ovaj plemi. Sad brzo na konja.
- Sve u poslusati - veli Damir i gleda kako Davor mahne dvojici plemia pa im
odredi:
- Ti es uzeti djeaka k sebi na sedlo, a ti ih prati u pozadini.
Damir dopusti da ga dignu na konja, ali pazljivo slusa kako Davor mladom jahau
odreduje kamo i kojim putem ima s njim bjezati. Iz Davorovih odredbi htio bi
saznati kako e daleko biti od svoje majke i hoe li tko od njih nesto govoriti
i o njezinu oslobodenju.
Ali ve idueg asa dvojica plemia krenuse s njime prema zapadu. ,
JASENKIN PUT
U Kusevievu dvorcu ve je od ranog jutra Jasenka spremala sve potrebno za put k
svojoj majci u Zagreb. Znala je da e tamo dugo ostati i morala je kojesta
ponijeti. Sve je Zarko tovario na kola i estito poredao. Momci su spremali
konje da prate gospodaricu. I stara gazdarica opremila je sebe i svoje stvari da
otprati kerku stare Kusevike u grad.
Rano prije podne bilo je sve spremno. U dvorcu su ostavili samo sluzavke i
jednog starog slugu. Oni su trebali uvati kuu dok se Zarko i momci ne vrate.
Ve su upregli kola, zene se smjestile, a onda krenuse cestom.
Kad su odmakli izvan Kurilovca, pred kipom povorka se zaustavila.
Tu je Jelenko urekao svojoj sestri sastanak. Kako ga ovdje nisu nasli,
Jasenka odlui da ekaju. . , \ J
182
Zarko je odmah poveo razgovor o Drazeniu:
- Upravo sam Ijubopitan Vio e reci noM-mUar kad inu saopite da se Drazeni
sakrio pod njego\ krov, a vi ste ga pustili otii.
__ Potvrdit e da sam pravo uinila jer drugo nisam smjela. Pitaj koea hoes u
Turopolju, bi li tko od njih uradio drukije.
._ Onda nitko od njih ne n radio pm\. Meni itavu no nije dalo mira: kako ta
neman moze uzivati pravicu koja pripada ljudima.
Cudno je Jasenka pogledala vjernog vodu Jelenkovih momaka. U njegovim je oima
nek.i mu ma misao koju ne moze dokuiti i upita ga:
- A zaslo tebe toliko mui misao na tog izdajicu? On je svoje ispastao. Pretrpio
je esiiiu kaznu strave i upamtit e to.
_ Da. upamtit e dovijeka - "a mozda i vratiti" doda u svojim mislima.
- A sada je s njim svrseno. Vilena gaJe pustila da ode pa Sto je drugo mogla?
Valjda ga nee pridrzati. A jer je kaznu pretrpio, nisam ni ja smjela Jelenku
poreci plemcmlost.
Zarko guzva s\ o| klobuk u nekom uzbudenju od misli koje ga sada mue.
- Sve to moze biti istina. Ah meni tako pada u moju priprostu glavu. A koje on
pobjegao onom .u < im ni-, K >p:u k u I ),m,u mi K JH i-.,i IKUO jedan
zupanov momak da su ga uvah u dmzinskoj kui i da je odande pobjegao...
- Zasto bi ga uvali
- Taj momak ne zn;i samo veli: bilo je buke i bruke juer naveer kad on
odjednom nestane
- Gospodica Vilena ga je pustila da ide, zar nije tako?
- Bit e da je tako jer je pri tome imala svoje prste Lua.
- Sto to govoris Zarko? Zar se zupan ljutio jer je Drazeni nestao? Pa valjda ga
je Vilena pu i u sporazumu s ocem?
- Rekao bih da HP,- pitala oca jer Drazeni je pobjegao u Lucinoj haljini.
Ta vijest /bum Jasenku i prouzroi u njoj nemir.
- Cudno je sto mi. kazujes. To bi znailo da je on pobjegao protiv
zupanove volje.
- Naravno, da je ph.m. m:.".ju \jhc *--.iuje IIKC: \ ikaouaLiAii i -a svoju
ker zbog Drazeniceva nestanka. I dosao je sin onog sivoga oklopnika i posao u
potjeru za njim...
Dakle, juer je meni lag.h M i bjezi pred narodom koji hoe silom izvrsiti na
njemu osudu?
- Jest, gospodice Juer ja to jos nisam znao. Ali svejedno, nesto mi nye dalo
mira. jer nisam vidio nikakva naroda. Vi niste htjeli da diram u njega. A sve je
u meni govorilo da idem zupanovima i da ga izdam. Sto (tm)ogu kad vi velite: nef
- Kad si sve to saznao od zupanova sluge?
, Onog asa kad smo danas upiedi konje u nasem dvorcu Doiaoje
K ogradi i priao mi.
, . . Kako je to zlo sto moj r>rat niie ntio da dode noiti u dvorac Bila
Olri ipak nesto vise doznala o tome.
183
- Cijelu no bdjeli su oni tamo oko drvene kapelice. Cestito su se potukli s
Lukavanima. Nije, dakle, nas mladi gospodar ove noi ni vidio krova nad sobom.
- Ne mozemo vise ekati. Vrijeme je da idemo. Ne emo stii do prijevoznog
broda.
Ipak se djevojka ogledava u zelji da pred odlazak vidi brata. Ali joj
Zarko oduzima tu nadu. -
- Tko zna ne goni li negdje Drazenia, ili Lukavane, pa ga zato" nema.
- Da, to moze biti, jer bi inae slao glasnika da me barem obavijesti kako ne
moze doi.
- Dakle, idemo, gospodice. Gospodar e ve za vama gore na zagrebaku tvrdavu
kad bude mogao. Sad moramo pozuriti da stignemo brod. Kolima se ne putuje tako
brzo kao jahaim konjem, makar je cesta suha.
Privoljela je. Koijas potjera dva lijepa vrsta konja i kola su krenula.-Zarko
i sest momaka poredali se sprijeda i straga.
Uz Jasenku sjedi gazdarica i suti. Djevojka ne pokazuje nikak vu-volju za
razgovor. Zali sto nije vidjela brata prije odlaska u zagrebaku tvrdavu i nesto
je uznemirena. Drazeniev bijeg u nona bitka pred kapelicom oito su sprijeili
Jelenka.
Sve joj se ini da je ova no bila poetak borbi o kojima je govorio Jelenko.
Lukavani e se osveivati i jos dugo joj otimati brata. I jos gore. U tim
borbama nalazi ona i pogibelj za njegov zivot.
U Jasenkinoj dusi ostade sjeta za bratom, ali i osjeaj zadovoljstva sto nosi
majci na zagrebaku tvrdavu veselu vijest o svemu sto se juer dogodilo pred
opinom.
Kako je bilo dobro da su joj stalno tajili sumnje kojima su u Turopolju obasuli
Jelenka. Sad e doznati samo njegovo otkrie izdajice i slavno skinue sumnje
koja je prijetila unistenju asti njihove obitelji. Sad e stara majka samo
uzivati u srei koju joj ona nosi.
Dok tako razmislja, gleda u daljinu prema Zagrebu. Promatra na visoini tvrdavu
grada sa vrstim bedemima, visokim zidovima, kamo nitko ne moze doprijeti. Ni
Pencinger, ni knez, ni njegova vojska, a ni Turci. Nitko ne moze unii kome
dobrovoljno ne otvore vrata.
"Kako je tamo lako zivjeti" - razmislja Jasenka - lako i mirno. A po ovim
sirokim ravnim poljima, oranicama i sumama gone se lu-kavaki vojnici i strahom
i trepetom ispunjaju postene ljude.
Nee li to ve jednom prestati? Ili e biti jos gore? Mozda je to slutio Jelenko
kad je odredio da ide k majci na Gri? Bit e sigurno jos vise zla, osveivat e
se. Zato je Jelenko salje da se sklone u zagrebaku tvrdavu od onoga sto ima
slijediti. Lukavaki zulumari dolaze na odmazdu, a Jelenko e protiv njih
stupiti u obranu Turopolja. Sve e obraniti.
I one koji su ga sumnjiili i klevetali? Ne moze drugaije. Braa su mu. Svi su
jedne domovine djeca i on e sve braniti od Lukavana i od Drazenia.
"Drazeni?" Ta ju misao ponovo vrati k prizoru ove noi. Kako se usudio sakriti
u njihov vrt? Sve vise misli o tome. Bio joj je u vlasti i samo
184
- bili hi ga uhvatili njezini momci. Ali nije smjela. I sada je to
uznemiruje, uinila drugaije.
"~ bas kao sto je n/ncmimalt Zarka. Da je ipak na svoju ruku
IH da je barem bila u dogovoru sa Zarkom i njemu
pustila ja ujnj su> hoe? Odmah se ukori zbog te misli!
^ "Kako bi to bilo ru/im nevrijednu i Jelenko bi se sigurno ljutio. Znao
-inoj hrat damu Dra/eiiiv nee oprosti!i siu.v pieiijM > >u! v.nili.i pa ipak
TI u K oprostio osudu i predao ga Vileni. Ne, ne, dobro sam uinila."
I dok se tako uvjerava, ipak je uznemiruje okolnost sto je morala dopustiti da
ide svojim putem.
Stalno joj se vraa sliku ioua o\jelva V. nV:r> !e/i /a ipndom i 1a/e ]nj, a
ona ga pusta na miru. I ta joj slika donosi bojazni, nemire, predodzbe,
nesvjesne slutnje da se negdje sprema nevolja.
Sto dalje kree cestom, to MI smui c blize i pomalo je stade snalaziti nesto kao
strah. U toj pustosi, s one M rane LI;si a: e. imuni-, prema mn\;iri kojoj idu
u susret, odande u onoj tami gustog grmlja okupljaju se neke sablasti. Osjea
to^.
Tjeskoba se {pUi u njeno bie. Zali sto ostavlja dom i brata. Potistenost
prevlada njome i osjeti zelju da se smjesta vrati.
Ne razumije sto se dokada s njom1 < >tkm.la i e misli; nc\uljki osieaii sto
bivaju sve izrazitiji i jasniji. Konano upozna svoje stanje i jasno nuabire da
je to predosjeaj blize nesree.
Kraj nje. sutei, sjedi gazdarica. Jasenka joj tiho spomene:
- Ipak nismo trebali otii i ostaviti dvorac. Ako je to zelio gospojini1, onda
ste morali. Bas ne bih morala, l tko /ULI sto ic se s\ e iuuioJi (i. Nee li
poginuti blago ili perad, a mozda nee paziti sluge ili sluzavke na kuu i na
staje i moze se dogoditi vatra Sto to govorite?
Cuj, Terczo, kad ti u dusi odjednom nesto pone saptati da nije dobro sto si
otisla, da nee biti dobro i kad ti veli: vrati se? Stara zena se /grozi.
- Tako vam nesto sape u mladoj dusi, gospodice?
- Jest, bas tako
- Onda idemo natrag. Zapovjedite Zarku.
Neodluna sto da uini, svrne Jje\oj"ka pndeil k momku koji je prati zdesna.
Opazi kako w on ogledava. Sto ga to tako zanima, zaudi se djevojka i ona okrene
glavu.
Daleko od njih u gusti un oblaku zute prasine opazi jahaa. Sam sarncat divlje
tjera konja Ispod njegovih kopita uzvitlao se gusti dim i zaodjenuo ovjeka do
vrh glave.
-- Netko ide za nama Zasto tako juri? Ide ravno cestom. Djevojino sree neobino
/a k uea. Tko to dolazi? Zbog ega? Boji li se l8 jednog jahaa?
Ne, nije to strah. To je nada. Ona veselo usklikne nrcnia /arku
Bit e Jelenko. sigurno je odluio da nas dostigne. lornak slegne
rumenima i odgovori: Jos je daleko. "te mogu raspoznati, ali kao da to nije
gospodar.
115
- Po emu bi mogao vidjeti da nije?-protivi se ona. - Vidis kako mu se zuri.
Moze do Save poprenim putem na jahaem konju. Zasto n dakle, cestom tako jurio
ako ne zeli stii nas?
Ogledavaju se pomalo svi, i gazdarica, i Jasenka, i momci. U svima lezi jedno
jedino pitanje:/as t o se "K uko /un. O;i sigurno /na n koje doba ide JM V
.-i li >.. li-. ima vrlo n; n tgo \ remena /a svakog uthaa ako ide
poprenim putem i poljanama.
Jaha iza dugog zavoja skrene na livadu i pode ravnim putem. Oito zeli presjei
put da sto prije stigne k njima. Jase sam samcat. N e obiavaju ljudi ovim
pustim krajem jahati bez drugova.
Jaha postaje sve vea zagonetka.
- Sigurno nas kani dostii da ne putuje sam do prijevoznog broda
- veli gazdarica.
- Mozda imas pravo - primijeti Zarko.
- Da nije glasnik? - veli Jasenka.
Djevojka se sve ese ogledava. Jahaeva je pojava potpuno obuzima. Kao da
dolazi zbog nje.
... - Nije gospodar! - konstatira Zarko. - Znao sam to odmaK .,f) To
Jasenku ispuni razoaranjem.
% - Tko moze biti i zasto se toliko zuri za nama? Jest, bas se k nama
zuri - tvrdi Zarko ponovo. ^
Jos malo i djevojka gotovo klikne:
- Domahuje nam klobukom. To je Jelenkov glasnik.
- Nema sumnje. Samo gospodar zna kamo ste posli i on ga sigurni ; - potvrduje
Zarko.
- Zaustavi koijasa. Zeli da ga priekamo.
Polagano zaustavljaju kola, a momci konje i ekaju.
Sve vise raste Jasenkino uzbudenje. Neka napetost ulazi u nju neobino
oekivanje, strah, sto li? Da se Jelenku nije sto dogodilo? Ili j) radost da joj
salje vijesti? Ili je kani zaustaviti i vratiti kui.
Prati jahaevu pojavu. Ve sasvim dobro raspoznaje nekog mladia Visok je i
vitak u tamnom haljetku i onda klikne:
- Ima sivi oklop i sivu kacigu.
- Naravno, to je glasnik naseg gospodara, jedan od sivil oklopnika.
- Kakve li nosi vijesti? - veli Jasenka.
- Cut emo sto nosi, samo se strpite, gospodarice. Jos kojih stotinu koraka, a
nepoznati jaha u najbrzem tempu dojasj ravno prema kolima na cesti.
Konjanik preskoi malu grabu i eto ga na cesti ravno pred kolima
- 3 - Gospodice, nosim poruku od vaseg brata Jelenka Kusevia.
- Znala sam. Sto mi poruuje?
- Prijeti vam pogibelj od Lukavana.
f - Pogibelj? - trgne se ona, a s njom Zarko i stara Tereza i itava
ptatnja. Mladi nastavi zadihan:
- Hoe da vas ugrabe. Tamo kraj movare ekaju na vas. \1 Svi pogledi skrenuse
smjerom kojim je pokazao. Donde je jasno joi
186
l sata voznje. A tamo eka nepnjate!] Ta misao sve probudi. Strah im jeu
oima, a glasnik brzo govori:
_ Gospodin Jelenko hitno me poslao za vama. .- Gdje je moj brat?
Morao je izvrsiti jednu zadau protiv Lukavana, a mene je poslao za vama da vas
zaustavim.
- Dakle, da krenemo natrag. - pita djevojka. Ve samo to pitanje uzrokuje joj
olaksanje. Tereza usklik ne prekrstivsi se:
- Eto, gospodice, slutili ste da je nesto teskog pred vama. Vidite, prorekla sam
vam sto dusa osjeti.
Ne daju joj dovrsiti izrek u. Svi su se uzurbali, ekaju da se hitno nesto
odredi. Jasenka ustaje na kolima i odredi:
- Hajde, brzo, okrenimo natrag. Glasnik, medutim, oitro zakima glavom:
- Nikako natrag. Oni K opa/ili da vas je netko upozorio, izisli bi iz zaklonista
i pojurili za vama
- Sto, dakle, da inim - nestrpljivo e djevojka.
I Zarko se obraa glasniku s istim pitanjem, a ovaj hitno odgovori:
- Ugovorio sam sve s gospodinom Kuseviem kako u \as\rathi. a da nitko nista od
njih ne opa/i
Nehotice se Jasenka ogleda kao da tra/i put kojim bi mogla povesti povorku
natrag, a da oni tamo nista ne opaze.
- Gospodice, uzmite ogrta svog momka i njegov klobuk. Bez razmisljanja Zarko
joj pruzi svoj ogrta i klobuk. Sivi oklopnik savjetuje:
- Sidite dolje, uzmite ogrta, pokrijte pletenice i tijelo. Klobuk navucite do
zatiljka. Uzmite konja i slijedite me.
- A ja i ostali? - pita zauden Zarko.
- Ti sjedni na konja sto }<- upregnut u kola pa es ravno putem dalje kao da se
nista nije dogodilo. Mjesto gdje je gospodica sjedila pokrij neim da izgleda
kao da gospodica tamo lezi i spava. A i ova stara zena neka malo prilegne.
Blijeda od straha. Tereza se prekrsti, ali je sivi konjanik umiruje:
- Ne boj se. tebe.nitko nee ugrabiti. A niti kome drugom nee biti nikakve
stete. Oni traze samo gospodicu.
- A sto moram raditi? - pita Zarko.
~ Oni e vas zaustaviti, a ti reci-da gospodica nije sjela u kola, nego cc
dojahati za vama Dosta si pametan da upravljas dalje povorku i Priinjas se kao
da oekujes gospodaricu
Jedva stoje izrekao, pomogne Zarko Jascnki na k c mj a. Od straha da 1 je
Lukavani mogli dostii, ne moze vise ni misliti. Samo strepi.
Dok sjeda na konja, ini joj se da je ovaj as /a nju odsudan za svu njenu
sudbinu. Naas zadrse nekim nejasnim strahom od tnga korala, u renutku obuzeta
je zeljom da se sto prije makne s ceste. Ide ravno za momkom u sivom oklopu koji
joj dovikne
Slijedite me tono putem kojim idem ja. l ona upravlja konja kako joj je rekao.
Skree desno prema sikari i
187
tjera konja uz grmlje. Ne obazire se ni lijevo ni desno da sto brze slijed
jahaa.
Kroz sikaru pojave se visoka stabla i zamalo su momak i ona skriven sjenovitim
krosnjama.
Mladi se nekoliko puta obazre. Ona se ne osvre. Ledenim rukam upravlja uzde.
Nakon pola sata jahanja skree Jasenka lijevo. Mladi je opomene zakrivsi joj
put:
-K P
.,it - Ne tamo, slijedite mene kako sam rekao. );, - Zar neemo u selo u moj
dvorac? <-<!*--- Znam samo jedno: odvest u vas k bratu, i -
- Gdje je on?
Momak kao da nije uo ili nee da uje, ne odgovara, ve samo rukon pokaze put
pred sobom. Gusto visoko grmlje dize se s obje strane puteljka
Najposlije biva sve guse. Jaha je vodi prema sumskom dijel Turopolja. Dakle,
tamo negdje doekat e je Jelenko.
Svakog asa njezin se vodi ogledava, dok ona samo misli o tome > hoe li sretno
utei. Zarko e sigurno lukavo zavesti Lukavane kod! movare i oni sada ekaju
dok ona dode na konju. Sto e biti ako njezine ljude svezu? A Tereza? Kako e
joj biti?
Sve prati Jasenka u mislima i za svakog se brine, dok sebe osjea u blizini
bratovoj.
Ve su itav sat jahali ili joj se ini tako dugo? Pred njima se prostire suma
visokih starih hrastovih stabala.
Mladi usporava, obazre se k njoj i zovne je:
- Drzite se u mojoj blizini. Ovdje se ne moze prolaziti tako lako. Tu nas nitko
ne moze opaziti ni s koje strane.
Sto dublje zalaze, to krosnje bivaju guse, stabla deblja. Suma joj se ini kao
neki golemi tamni hram. Ovdje je gotovo tmina kao da se sprema no, a zna da je
sunce u zenitu. Jedva zamjetljivo ulazi joj u dusu neka neprijatnost, neka magla
kao pred veernji sumrak. Isprva se nastoji otimati tom osjeaju,
razjasnjavajui sama sebi da suma nije njezin dvorac. Tu mora biti pusto i
neprijatno. I ljudi ne moze biti ovdje. Jelenko zna zasto je odredio da dode
ovamo.
Dok idu polagano, djevojka pone promatrati mladog ovjeka koji pred njome
upravlja svojeg konja, zaokree pazljivo, sveudilj nesto istrazujui oko stabla.
Sivi mu oklop pokriva snazna leda, haljetak mu pada ispod oklopa. Mladi se sagi
bije, uklanja teskim krosnjama, katkad se okree k njoj i upozorava da joj grane
ne bi oderale obraz. . "Kamo me vodi?"
To pitanje snade je u gustoj, tihoj, tamnoj sumi kao neko otkrie. uvi ">Tko je
taj da ga salje Jelenko i povjerava mu svoju sestru?" - -* t)ok je na cesti
obuzimao strah da je Luka vani kane oteti, nije joj palo na um da nesto
razmislja. Sada u toj pustosi zatekose je ova dva pitanja kao da su pala sa
neba. Nekako joj bude tjeskobno. Nije li uinila nesmotrenost kad je slijedila
ovog ovjeka u sumu? Tek sad opazi da je zapravo sama s nepoznatim muskarcem i
ne zna kamo je vodi.
88
Ta misao preleti joj glavom Osjeti zebnju, grdni strah i zaustavi sci U
tren oka spopadc je osjeaj:
vr
"Ne moze vise slijediti ovog mladia. Natrag! Sto brze." I dok se on sagnuo,
trazei prolaz i^po krosnja, ona skrene konja i -ia se. A guste je krosnje
skrivaju. Iza sebe uje zov. Zaas ona stoji iza velikog debla ije grane
potpuno
skrivaju nju i konja. Sada e ovdje ekati. Dok miruje, ne moze joj ui u
trag.
Prevarila se. Oito momak predobro poznaje Sumu ili je on ipak i
kroz granje vidi. Zaas se mladi nade uz nju.
- Kamo bjezite? Ne bojte se, gospodice.
- Kamo me vodite. !j "
- Razjasnit u vam putem, ne gubimo vrijeme. _ Prije zelim uti kamo idemo.
- Ako ne stignemo u pavi as. vas e se brat pobojati da vas nisam
dostigao i otii e.
- Moj brat ne moze biti U ovoj sumi.
- Zelite pasti u ruke neprijatelju1
- Tko mi jami da ve nisam u njegovim rukama? . " ^
- Odgovaram Za svaku svoju tvrdnju. Jamim ja.; ^n*h -
- Slabo mi jamstvo od vas. "
U blizini zestoko zaski j grmlje, udni grdni glasovi kao odmjeri.
- Vepar! - vikne mladi. - Pazite!
l ona potjera konja Mladi uhvati njene uzde i zadrzi je.
To je ispuni nekim uzasom ko|eiv.u ne/:ia. Hoe dase pusti sa
sedla i da bjezi, bjezi od ovjeka s kojim je sama usred sume.
Ne miite se. mirujte - zapovijedi joj on.
I sada osjeti kako je zelje/na ruka uhvatila oko struka i zadrzala u sedlu.
Strava joj stisne srce, otvori usta, htjela bi vikati, a glas joj nestaje u
prsima. Onda osjeti kako su je trgnule dvije ruke i povukle k sebi. Ve se
nalazi uz nepoznatog vodia. Zeljeznim rukama drzi ic na -,eillu. U prsima joj
krik. zapomaganje. Ne zna. vie li tko ili joj se samo im. NiMa ne vidi pred
sobom, samo jos neka mala s \jellost u mnztui. Neki polica n u ko]em osjea da
je strani ovjek nosi na konju kroz gustaru, uz drvee, golemo kao neke drvene
kolibe, a ona samo plae, stenje, jeca i dozfvlje:
"Jelenko! Jelenko!"
Sva joj suma odvraa istim povicima. Cuje svoj glas kao da stotinu Jasenki vie
kroz debele guste krosnje u tami sume.
I sve se zaustavilo, konj \ ise ne IH i. Ne osjea vise ovjeka uza se ni sedlo
pod sobom Stoji na zemlji pored neke drvene kue, kolibe, sto lije to. Nekakve
ljestve su tu. ljestve kiUc je \Idiela ediir-m na slici u nekoj crkvi gdje se
andeli penju gore u nebo. l nju sada netko nosi gore, uspinje se, ljestvicu po
ljestvicu, a oko nje oblaci. Zaslo skripe n orkiv; Sad ^ieli Pod nogama
sustanje, onda neke muske ulascne kao da se m -< k n r a MI ; ;a" <* "Une joj
slike prolaze kroz omamljenu svijest.
Naas joj se svijest vraa. Negdje je u drvenom prostom, tezi na lisu
189
u nekoj kolibi. To joj je jasno. U drvenoj maloj kolibi odozgo s krov dolazi
svjetlost i pada joj u oi. Pokusa se dii, ali klone. Jasenki se Cini d_ je
zaspala u drvenom dvorcu i sniva grdni san o svojem putu k majci!]
*-" *
U Sumskom dvorcu nastala je tisina. Umorni Drazeni lezi nauzafa sklapa oi, ali
ne moze zaspati. Misli mu donose Vileninu sliku, hladnu, ledenu, kako ide
besutno uz stube zupanova dvorca. Ni pogledom se nijj obazrela na nj. To mu ne
izlazi iz sjeanja.
"Mozda je ipak tako uinila po oevoj zelji? Ili je u njoj toliki osjeaj za
ast svojeg roda da je zrtvovala svoju ljubav prema meni?"
"Kakva ljubav? Gdje je ta ljubav? Moze li to sve uiniti ljubav? A koliko su joj
sjale oi kad me ugledala prigodom dolaska u zupanov dvorac? Da, oi su joj
sjale, zasto ako me ne ljubi? Ako me ipak ljubi, zasto me napustila?"
Strahovito ga pee, mui, razapinje...
"Zato me napustila jer sam izdajnik. Zato me prestala ljubiti? Izdajica? Zar je
to tako strahovito?"
"Zar bas moram biti izdajnik kad je to tako strahoviti pojam!"
I gleda sam sebe zaogrnuta nekom udnom mantijom. Mantijom izdajice.
"Izdajica sam Sto ne sluzim Hrvatima, a sluzim svojima. A zapravo po krvi imali
bi biti i Hrvati moji kad mi je otac Hrvat. Ali ja sam uzeo dusu majke, a s njom
sve ono sto ona smatra svojim i ljubi."
"l Vilena me zbog toga ostavlja. Ona mi uskrauje pogled divnih plavih oiju.
Uskrauje mi svoju ruku. Nee biti moja jer sam izdajica njenog naroda."
"Ne mogu biti drugo. Moja majka pripada narodu koji gazi Hrvate. Otac pripada
Hrvatima koji smrtno mrze narod moje majke. A ja pristajem uz narod svoje majke
koja me tako nauila, naravno, moram biti izdajica Hrvata. Jednom ili drugom
narodu moram biti izdajica. Nikako ne mogu biti svoj. Nikako. To je razumljivo.
Rodili me na svijet kap izdajnika. Ali zasto je to tako strasno da bi me morala
prestati ljubiti? Naime, ako me ljubila, mozda ipak?"
Ne moze nikako dopustiti da ga nije ljubila, a ipak mu pada u dusu pitanje, l
otkud joj nekakva strahovita predodzba o izdajici da bi ga mogla ubiti i ljubav?
Drazeni zeli nai neko razjasnjenje i pita slugu:
- Otkud si ti?
si *- Kmet sam na knezevskom zemljistu.
ipfc.- Znas li ti sto je izdajica?
~<!"ii-- Kako ne bih znao, vasa milosti. -, . .-^ ---.
$W -- - Valjda nije nista tako strasno kad se rumenis kao da su ti pljunuli
IWP^
c.," Mladi momak sav crven u licu zakima:.
i4p,- Jest, gospodine, i ne dao Bog da sretnem gdjegod takvu neman.;
190
nrazemc napola digne glavu i gleda u momka: Kakva neman Tko ti to veli? Kazu
tako ljudi iz sela koji su uli da je izdajica neman.
A pdje su to uli1 .....
Tamo pred crkvom u Turopolju uli su priu o izdajici.
Priu. Onda je to samo pria i nista drugo.
Nije. vasa milosti, govorila je to gospodarica Kusevicka,
rlcmenlDaklea majka Jelenka Kusevia? Ona je nesto pripovijedala?
Zna ona priati o svemu i svnceimi. a pria kmeto\inKt. seljacima i
gospodi. . ..
A sto je priala O izdajici:
Pripovijedala je da i/dajica nije Covjek, ve neman. .- Dakle, tako? No. dobro,
idi. Momak odlazi a on se zamisli:
Nije li Vilena zrUa prie? Mozda jje preko nje upila u dusu predodzbu o nekakvo]
nemani? Vilena je bila slomljena i ponistena i savijala se od muke kad me
vidjela onako osramoena. I kad se mene odricala sva se stresla. Bile su 10 boi
V !jutxi\i pn_>1iv n t K prie o i/dajia Ipak, udno, zasto se Hrvati toliko
groze izdajice? Ili je to uistinu takva sramota, ili se to samo njima ini?
Dugo razmislja dok ga konano ne svlada umor i zaspi na ledini pred dvorcem.
fRZINO KOLO U LUKAVCU
U dvorcu svi spavaju Odmah nakon plivake produkcije psa u opkopu, knez
Brandenburg i njegovi gosti umorni od pijanke i smijeha, bacili se u lezajeve.
Tisina je kao usred noi Samo tihi odjeci koraka kradu se trijemom. S kule se
spusta Petar Pan. Jedan mu shiua dola/i u susret. Lakrdijas slade zijevati:
- Je li potkastelan ustao?
Boze sauvaj, spava i ne mie se. Da ga budim? Ostavi, samo neka spava.
Lakrdijas opet zi|e\ n i proteze se, a kad sluga ode, potri trijemom ravno
Gordani.
Nakon Lucieva odlaska ostao je kod nje Stjepko i raspravljaju. Obuzima je sve
vei nemir.
Sto se to mogl. d, Ini da tako dugo nema nikakva glasa? Mladi sveenik ne
moze je tjesiti. I sam je odvise zabrinut. Iznenada be/ ikakva kucanja netko
gurne vrata. U sobu utri Petar pan i tiho klikne:
- Pobjeda je nasa.
-- Dobili ste /nak?
191
- Ovog asa projahao je do opkopa kanonikov sluga i
klobukom lijevo i desno kao kakav mladozenja. w*i*.^
- Onda je Damir sretno stigao - klikne Stjepko. n " ,;.
Gordana sklopi ruke: , fj. /
- Sad sam slobodna.
- Jos niste, ali mogli biste biti ve za jedan sat.
, . - Izasla ja na slobodu danas ili amila ovdje ne znam kako dugo,
sam ipak slobodna. Sad mogu sa mnom initi sto ih je volja. Niega /nL
bojim. ..
- Razumijem - veli Stjepko. - Niim vas vise ne mogu slomit"
- Tako je. I tebi, Stjepko, imam zahvaliti sto smo napokon f pa^h mojeg sina.
Ja sam sjedio pri tom na mekom barsunu, ali Petar Pan je plivao znoju i u
opkopima.
- Dovijeka u hvaliti njegovoj pomoi. Ali sad valja plivati dalje
suhom. Ovaj put bit u pliva ja. Znate li Petar Pan sto sam -misli
Plemi koji je danas pred podne dolazio u Pencingerovo ime a u \ orac taj
e sada biti moje pseto u vrei. Izvrsno nam je posluzio jer v MRVU biti sve
jos vjerojatnije. "
I brzo mu ispripovijeda svoju zamisao, a on vrlo zadovoljno po prema vratima.
- Sjajno. Sad nam je sve olaksano. Dakle, idem knezu. Probudit < ga. Ako nam
Pencinger ne upadne iza leda, vi ete danas objedovati svojem dvorcu, plemenita
gospodo!
Otisao je ravno trijemom u knezevu spavaonicu.
Pod crvenim zastorima spava mladi Brandenburg. Lakrdijas pristuj k njemu i stade
ga tresti:
- Kneze, ustajte brzo!
Gospodar se oglasi nekom pogrdom i nastavi spavati. Petar Pan ne da i sve ga
bunije zove. Dize se s lezaja i prikazuje se kao da je uzrujan i zadahtan. Knez
otvori oi, zine u njega i promrmlja?
- Sto je? Zasto me budis? Sto ti je, budalo?
- Sve ete doznati, samo brzo - i vue ga s postelje.
Napola sneni ovjek se otimlje, ali mu nema pomoi. Lakrdiji ruke dovode ga k
mramornoj posudi s vodom, zapljuskuju mu lice vu". pa uzimaju kneza kao dijete.
On kune, grdi i najposlije zbunjen pita:
- Zar gori dvorac?
- Jos vise. Zurite se.
l dok on neprestano pita, Petar Pan ne da mu odmora ni daha.
Navlai na nj odijelo kao ona pijanica koji glavinja, izgovara nesuvisla
pitanja i pokorava se. Onda mu ureduje kosu, najposlije uzima posudicu l
mirisom i estito mu poskropi lice. -
To kneza malo osvijesti. Cini se bas neobina ta zurba i ostro pita
- Sto se dogodilo? Puses kao da si dotrao s Medvedgrada?
I ne bi bilo udo da sam dotrao tako daleko od onoga sto se dogada; u ovom
dvorcu. Covjek bi od bijesa potrao u zrak.
Nesto voda, nesto miris, a nesto i rijei Petra Pana osvjesu. smuenog kneza.
Napokon se trgne:
Sto se dogada u mojem dvorcu? Reci brzo. Umjesto odgovora potri Petar Pan na
vrata i otvori ih. Na hodniku stoji Stjenko i smjesta prekorai prag. Knez skupi
svu snagu da prikrijc mairmluk i poinje se ispriavati:
Oprostite, oito sam juer nesto vise popio. Ali Stjepko odmah HL rukom: _ Sve
to iseza\a pred onim sto se danas dogodilo pod vasim
krovom.
Gledajui svojeg Casnog gosta, Brandenburg se gotovo preplasi. I
javlja mu se crna slutnju*
- Vi me strasite. aM i gospodine.
Stjepko se nasmijesi nekako gorko i, spoitavajui, primijeti:
--" Neka mi oprosti vasa knezevska milost. Vi se priinjate kao da nista ne
znate?
- Ja se priinjam zablene se on i ne zna sto da kaze. Ali Stjepko nastavi:
- Neu dulji1*; Bit e najbolje da odmah primite plemenitu gospodu Gordanu neka
vam ona kaze.
Gordanu?/ai Pencinger uinio nesto zlo? Ima se zbog neega potuziti?
Vase drzanje, gospodine kneze, onemoguuje mi svako razjasnjenje. Molim
i/volite. Ona vas eka u blagovaonici. Ta se sablazan mora razjasniti.
- Sablazan. opetuje knez sav smuen i zaprepasten. Nista ne razumije, ali mu
je jasm Petar Pan pase ma, pokriva glavu klobukom i pozuruje.
Unato zabuni, sjeti se knez da e razgovarati s Gordanom i ogleda svoje
odijelo.
- Sve je u reci ii - veli tiho Petar Pan - zurite se, kneze.
Mutno mu je u glavi i koraci su mu nesigurni. Ipak izlazi iz sobe, prolazi
trijemom ravn u blagovaonicu.
Petar i Stjepko jjjdu za njim, izmijenivsi znaajne poglede.
Cim Brandenburg o u. r vrata i spazi Gordanu, pokloni se i ponudi joj
naslonja. Ona ne pnh\ i . Upire u njega ostar mrk pogled. Njezin je stav
izazovan i strog kao da e mu suditi. Lice joj je blijedo od neprospavane noi
U neprilici knez ne zna sto bi rekao i kako bi zapoeo. |:ft ---
Ipak se dosjeti nekom pitanju: ;W
- Zeljeli ste sa mnom razgovarati, plemenita gospodo? -""*
Gledajui ga ostro, pita ona povisenim tonom: ; -
- Gospodine kneze. gdje je moj sin?
To pitanje pogod i ua kao udarac u snu. Cini mu se da spava, "netko ga udara po
glavi.-Nista ne moze shvatiti.
- Plemenita gospodo, uistinu ne znam Sto me pitate. _ Pitam, gospodine
kiiLvu. kamo ste odveli mojeg sina? k p, t(> ncrno?Cslmitltl N i ka kn mu
nije jasno. Bespomoan okrene se etru Panu. Ali on nista ne veli, ve stoji
sasvim miran i ravnodusan.
192
"DANA vili

Brandenburg je kao na iglama. Zar je tako pijan da ne zna sto se o njega trazi?
Htio bi pred tom ljepoticom izgledati prisno i trijezan ozbiljan, a potpuno je
smijesan i bude mu upravo tjeskobno, opaziv kako Gordana ide k njemu korak blize
i povisuje glas:
- Razumijem, gospodine kneze, vasu zabunu. Oito se sami stidit svog ina, dok
ste mi obeali da ete me stititi.
- Ja ne znam nista, nista ne razumijem. Zasto vi trazite od men svojeg sina koji
je s vama zajedno?
- Ne, gospodine, moj je sin nestao. Zinuo je u nju tako glupo zaprepastena lica
daje trebalo snage i Pelr Panu, i Stjepku, i njoj da zadrze ozbiljnost.
- Ne-stao? Ne-stao?
- Cudno, gospodine kneze! Vi ste gospodar ovog dvorca i ne znat sto se ovdje
dogada? Kako god dobro glumite udenje, mene ne mozei uvjeriti da vam nije
poznato.
- Petar Pan, ujes li to? Razumijes li? Nestao je njezin sin. Kako Kada?
, ( I opet se Gordana dobro namjestenom ozbiljnosu obraa k njemu iW? - Dosta
je komedije. Zasto ste mi oteli sina?
< Sada je ve i njemu dosta i poinje vjerovati da se nesto dogada st Ugrozava
njegove interese. Ako je nestao njezin sin, onda to znai da g jpttko i njemu
oduzima, l pohita k njoj:
- Vama su oteli sina? Tko? ,, - Vi i vasi ljudi. Tko bi drugi mogao da mi
oduzme sina pod vasi" jkfovom? Razumijete li me? Govorim jasno i razgovjetno.
Zablenuti knez pogleda Petra Pana i veli:
t:\ - Opet je Pencinger nesto uradio o emu ja ne znam. Idi odmah pozovi
Pencingera.
- Jos uvijek nije stigao u dvorac - odgovori lakrdijas.
- Onda pozovi potkastelana, neka smjesta djeaka vrate plemenita
gospodi.
Skrivajui ironini smijesak, pozuri se Petar Pan da izvrsi zapovijet Dotle knez
ponovo ponudi Gordani naslonja. Ali ona ne prihvat
Tada knez zamoli rimskog poslanika neka sjedne i pone se ispriavat
- Uistinu nemam razloga gospodi oduzimati sina. Stjepko pogleda kneza vrlo
hladno:
- Gospodine kneze, uzeo sam pod zastitu ovu gospodu koja am ovdje zarobljena
protiv svih prava.
Knez se osjea neugodno, skuplja svu snagu da nadvlada mamurlu pa se nekako pred
gostom ispriava:
- Barun Pencinger i kastelan mojeg dvorca dobio je takav nalog iz Biidima. Ja
sam ovdje sasvim neduzan. Kako ste se sami uvjerili, nastojao sam da
zarobljenici bude dobro. Dao sam je smjestiti dolino njenom rodu.
- To ste mi ve jednom rekli, gospodine kneze, ali tesko je vjerovati da vi
niste gospodar u svojem dvorcu i na svojem imanju i da bi se smjelo nesto
uiniti pod ovim krovom emu vi niste dali svoj pristanak?
Casni gospodine, ve sam vam rekao: barun Pencinger vrsi nada neku vlast, on mi
je i neprijatelj, Cak me htio otrovati.
I11IU posluzio se tom izlikom samo da sa -cK1 skiiKkiKnitt. ni r/daleka ne
slutei u kakvoj su vezi Stjepko i Gordana. .......
- I opet velim tesko je to vjerovati pa vi se mozete potuziti kralju. Nijedan
moj glasnik nije stigao kralju. Svakog je sigurno zadrzao b.,run koji"ovdje
vlada protiv mene.
I sve tako uvjerava knez ma/cnou ^< ta i rimskog sveenika, ne bi li
se opravdao. .....
Petar Pan bi / se vratio i izvijesti kneza:
Potkastelai spava kao zaklan, zato sam ja dao nalog neka poraze djeaka Nigo
ga nismo nasli. Ne nalazi se u dvorcu. - Kako? Ti si po.mlio.
Velim vam. vasa milosti, sin plemenite gospode nije pod ovim krovom. Ne nalazi
se u dvorcu Nestao je kao da gaje zemlja progutala.
- Tko ga je mogao odvesti? Kamo?
Sigurno onaj plemi kon IL ujutro dosao u dvorac u kastelanove ime navijesti
sada Stjepko.
Kne/u se ini kao da je pao u neki vreli kotao i ne moze napolje. Nestaie mu
dah.
- Sto to velite Netko je tu bio i odveo djeaka?
- Dobro ste to udesih, gospodine kneze - ubaci Gordana.
- Sto sam ja udesio Tku ic bio ovdje? Odgovaraj Petar Pan.
- O tom vas mogu bolje obavijesnu ja. gospodine kneze - ponudi se Stjepko - jer
Petar Pan je spavao dok je ovdje bio taj plemi.
- Vi ste ga vidjeli, asni gospodine?
Da, vidio sam ga i govorio s njim. Sam mi je rekao da je pouzdanik barunov Htio
sam uti kad se vraa kastelan u dvorac i upustio sam se s plemiem u razgovor
Upravo sam bio na trijemu i itao iz molitvenika, kad je izla/io iz zapadne
kule, nosio oruzje i neki sivi oklop i kacigu, a odredivao je kao gospodar
dvorca.
Opet neki gospodar u mojem dvorcu? - prenerazeno e knez, gledajui Petra Pana
Koliko slugu, toliko vasih gospodara - veli lakrdijas - ali Stjepko nastavi
pripovijedati.
Taj se gospodin vrlo zurio i prosao nekoliko puta kraj vrata plemenite gospode
Gordane. Bilo mi je jasno. Moja mu linost stoji na putu. A kako se on vrtio oko
nJL-nih vrata, nisam se htio n niknuti, premda je on nastojao da odem. Kad nisam
izvrsio njegovu zelju, napokon je otisao vrlo ljut.
- A sto odatle slijedi? - pita Petar Pan, umjesto kneza.
- Lako je pogodit; Kad mi je gospoda Gordana rekla da je nestao njezin sin. bio
sam uvjeren da k djeaka ugrabio iai plcmi Narav no. htio je isto uiniti i s
gospodom ali sam mu bio na putu ja.
Uistinu, djeaka nema na dvoru? - pita knez kao da ne moze Vierovati.
Nigdje ga nema - ree Petar Pan odluno. Plemenita gospoda
trazila ga je itavo jutro
195
Kako ga je mogao oteti da vi. plemenita gospodo, nisle nista
vidjeli? M
- Sasvim jednostavno. Zbog velike buke Citavu no nisam mogfcr usnuti do zore.
Naprotiv. Damir je spavao i po svoj prilici izasao u dvoriste da se igra kako je
to inio svakog dana. I tako ga je ovaj plemi mogao vrlo lako odvesti. A da
nije bilo rimskog poslanika, i mene bi u postelji svezao i odvukao. Dakako, pred
rimskim poslanikom nije se usudio.
- Meni je sve crno pred oima - promrsi knez, zurei u svojeg lakrdijasa kao da
od njega trazi razjasnjenje.
"Naravno, da ti je crno kad smo ti mi namazali sve crninom" - misli
Petar Pan. l
Gordana ponovo povisi glas i mrko pita kneza:
- Sve ste to vi odredili, kneze, i zato ste pripravili gozbu da nitko odj vasih
gostiju nista ne uje.
- Mene okrivljujete?
- A koga bih smjela okriviti?
- Zadajem vam svoju knezevsku rije: nisam odredio da vam otmu sina.
"Toj asnoj rijei uistinu moram vjerovati" - pomisli Gordana, t\
gleda mrko kneza koji zove u pomo svojeg lakrdijasa:j
- Reci, Petar Pan, jesam li ja to mogao odrediti, kad dobro znas da..
Knez zastane. Zamalo da nije rekao: "Kad dobro znas kako mi je najvise stalo do
toga da Gordana i njezin sin ostanu pod mojim krovom." Toliko se prepao da mu je
zapela misao u glavi, a rijei u grlu. Petar Pan ga izvue iz neprilike i stade
ga braniti:
- Zar ne znate, plemenita gospodo, da je Pencinger htio otrovati kneza po nalogu
njegovih budimskih gospodara? Casni gospodin, rimski poslanik, bit e moj
svjedok: nije li Pencinger meni nalozio pred vama, asni gospodine, juer prije
podne da za ovu no priredim svoje najbolje lakrdije? Je li to istina, asni
gospodine?
- Da, to je istina, jos vam se zaprijetio: ako ne biste dobro zabavljali goste i
mene, naroito mene...
- U koju svrhu? - pita, toboze, strogo Gordana.
- Da moze u dvorcu gdje svi dugo spavaju nakon zabave raditi vama i vasim sinom
Sto ga je volja. Zar vam nisam juer rekao, knez" Pencinger nesto sprema kad
tako dugo izostaje iz dvora.
Knez se udari po elu.
- Istina je! Istina, Petar Pan. Ja sam juer ve slutio da e nesM uiniti, zato
je izostao. Sigurno je u sumskom dvorcu spremao otmicu Nije htio da se pojavi
ovdje, samo da ne bismo na njega bacili krivnju
Oi Petra Pana sijevnule su od radosti.
- Eto, dakle, gospodine kneze, vama je to posve jasno kao i meni. t to mora biti
jasno i asnom gospodinu rimskom poslaniku kap > plemenitoj gospodi. Sve je to
udesio barun Pencinger. Vi ste. gospodine kneze, ve jednom zastitili plemenitu
gospodu.
- Bas zato ne bih sada odredio da joj uzmu sina - usklikne knez
196
tan sto je njegov u umornu pamet Petar Pan podsjetio tog dogadaja koji M sada
takosjajno hrani
^ Eto. sad ic ive to bjelodano. Pencinger je skovao urotu i sve to
/umislio ... j --
_ Niste sigurni ni za svoj zivot pod njegovim gospodstvom - zivo
podstrekava Petar Pan. - A sada vam je htio uiniti jos i to da plemenitu
gospodu i |j|li odvede na Medvedgrad. To je ve jednom htio
uiniti-
-- Da. sve se to slaze mrmlja knez. - Sve se to slaze. On je sam
odredio t u gozbu. Da.on sam. To mi je rekao juer i potkastelan. I tebi je
zapovjedio da zabavljas mene i i :m-,ki". pi>0;in:k.i i -AC mnie gosic. Sve je
to jasno i nedvojbeno. Sve.
Gordana se okrene k dvorskom lakrdijasu:
Vi. dakle, mjslite, gospodine Petar Pan da je uistinu Pencinger sam na svoju
ruku |feeo mojeg sina?
Dokazao jelo i kunem e: knez pri tona nije imao nikakva udjela.
- Trebalo bi ispitan vratara i strazu - ponuka sada Gordana i ostro pogleda
Petra Pana
Razumio je smjesta i uzeo rije:
Svi suoniovdjepi tik /i h; n m u. Nitko od njih nee odati ni rijei jer svi
znaju da bi izgubi i glavu kad bi Stogod izdali. I potkastelan je Pencingerov
pouzdanik Zato sam ga i zvao juer na gozbu.
Na te rijei Stjepko zivu upada.
Kad sam danas sisao, nasao sam Pencingerova pouzdanika kako Mino grdi
potkastelana jer ne moze izvrsiti neke barunove zapovijedi: "Moram sam izvrsiti
naloge gospodina narumi IViiemtiei .!-- - rekao m i je doslovce. Kad sam mu
spomenuo da e mu pomoi drugi da se ne uzrujava, on odgovori ""Kakvi Pencingera
su takvi da mi moze pomoi samo potkastelan."
Tu nema sum nje. Oni su se svi urotili protiv mene - vikne knez.
Da. urotili su |fe. to su zivi dokazi. Taj neki plemi poslan je od Pencingera.
on je odveu djeeaka
L) blagovaonicu ulazi vratar. Petar Pan navijesti knezu:
- Rekao sam mu neki dode gore ;er >.\i vasa milost zeli nesto pitati.
Pokusajte, kneze. mozda ipak nesto saznate. Ulazi vratar. Razbudeni V,ne/ osorno
vikne:
- Tko je danas ujuiu bio u ovom dvorcu? Jedan plemi koiega K poslao gospodin
barun. Koji plemi? Ne znam. vasa milosti, ali sam ga ve vidio s
barun
om juer prije podne,
Ve tada su se dogovarali - vikne knez i pita:
Sto je radio danas ovdje taj plemi?
Naoruzao je nekoliko momaka i uzeo ih sa sobom.
Po ijoj naredbi.
Po odredbi gospodina kastelana Pencingera.
On je danas iheo sina plemenite gospode?
Ne znam. Nisam vidio.
197
Knez plane na njega, prijeti se, ali vratar uplaseno tvrdi da nije vidio nista.
- Lazes. Vidio si. ali su ti zaprijetili da mi nista ne kazes.
- Cuj - upadne Petar Pan - otvorit es sada dvorac. Svi kanimo izjahati da
potrazimo gospodina baruna.
- Idem pitati gospodina potkastelana. t
- Tako? - vikne Petar Pan. - Jeste li uli, kneze? Njega ide pitati, sve je
jasno - i lakrdijas izgura iz sobe prestrasenog vratara, a knezu razjasnjava:
- Jadnom ovjeku zaprijetio se smru. Ne mozete nista uiniti Sto ne odredi vas
kastelan. I tako je lijepo poslao jednog svojeg pouzdanika kojeg vratar ne
pozna, samo da zabasuri svoje djelo.
- Znat e on kad se vrati. Tako mi knezevskog imena!
Stjepko pogleda Gordanu kao da je kucnuo pravi Cas. Ona ustane:
- Kako sam razabrala iz svega Sto ste vi sami priznali, a i gospodin Petar Pan,
barun Pencinger htio je izvrsiti grdnu namjeru. Da sa sebe skine krivnju, poslao
je nekog Covjeka koji oito nije bio tako spretan da, provede kastelanova
osnovu.
- Ili bolje, bio sam mu na putu ja - upadne Stjepko.
- l tako sam ja ostala ovdje, a sina mi je dao oito otpremiti na Medvedgrad.
Kneze, vi najbolje znate zbog ega me drzi barun Pencinger. Neka to sazna i
gospodin rimski poslanik. U Budimu su sebi utuvili u glavu da ja skrivam nekog
kraljevia koji bi imao toboze ugroziti prijestolje kralju Vladislava. Htjeli bi
muiti mojeg sina preda mnom da im dadem priznanje.
Knez se osjea neugodno. To otkrie pred rimskim poslanikom zabrinjava ga, ali
Gordana ne okrivljuje njega, nego Budim i lakse mu je pri dusi.
- Cujmo dalje - veli ona - kad Pencinger dode u dvorac, on e" naravno, poricati
da je vama, kneze, htio oteti iz ruke mogunost kako biste bas vi lino saznali
boraviste toga kraljevia.
Sve je iznenadeniji njenim izjavama, ali suti jer ona nastavlja: !
- Sada bi gospodin kastelan svakako nasao mogunost da i mene odvede na
Medvedgrad i ondje izvede zloin muenja.
- Ali ja mu to neu dopustiti - naglasi knez.
- Hvala vasoj pazljivosti, kneze. ali vi niste gospodar u svojem dvorcu.
- Pokazat u mu vrata Cim se pojavi.
- Varate se. gospodine kneze. Ako biste i nasli toliko hrabrosti, on se nee
udaljiti jer ga je ovdje postavio Budim. A da tako jest. o tome vise nema
sumnje.
- Da, tako se sve to ini. on se nee pokoriti. Ali ja u Danijela poslati
kralju u Budim.
- To e predugo trajati. Zato zelim nesto predloziti. Pristupio je korak blize,
gleda joj u lijepe oi. oekuje neku sudbonosnu izjavu. Medutim, ona pita:
- Priznajete li da ste u svojem dvorcu barunov zarobljenik, kneze.
- Jest. istina je. >;
198
Bas tako kao ja? Je li tako, gospodine kneze?
Gotovo tako.
Sto bi. dakle, bilo prirodnije nego da se mi ovdje protiv njega
zajedniki urotimo. Tu ua ponuda zaprepasti.
Na sve sam spreman plemenita gospodo, sto vi predlozite, samo
da se rijesim toga suparnika.
Dakle. Pencingei Zeli dobiti u ruke nezakonitog sina Ivana
Korvina da ga preda gospodinu Verbeciju. l vi zelite dobiti u ruke
KOI vinova sina. Vas se. dvojica, dakle natjeete: tko e dobiti kraljevia.
Odvise ga uzrujava razgovor o kraljeviu, pa ne odgovara i eka sto
ona time kani. Stjepko i Petar Pan stoje u pozadini i ne upleu se u
ra>" govor.
- Cudite se otkuda znam d;i se vi i kastelan natjeete za kraljevia?
Evo. rei u vam. kneze
Donja mu se usna objesi la, oi zasjale i zagledale se u ljepoticu i zedno
oekuje kraj razlaganja
Gospodin barun Pencmm ve mi je dvaput obeavao da e me
tajno pustiti na slobodu uz jedan uvjet...
- Uz uvjet. Koji?
Neka samo njemu povjerim gdje se nalazi kraljevi, a vama o
tome ne kazem ni rijei
- Prevariti me htio? - plane knez.
- Da. gospodine knezt, prevariti vas je htio. a menije obeao da e me pustiti u
Brezovicu zijedno sa sinom ako mu otkrijem kraljevieve boraviste, a vama
/utajim i za n, 11: i . To je glavni uvjet: nikako ne smijete doznati ni
rijei.
Razesti se i uzvikne
Slutio sam i zato vas je danas htio oteti. Uspio se doepati samo vaseg sina.
Jest. bila mu je namira da ui ni M a neznani. Lupez, platit e mi to.
Mozak, izmuen alkoholom od prosle noi, ne moze zadrzati kontrolu nad onim Sto
govori. Zaboravlja da stoji pred protivnikom i upravo se razotkn\a pred Gordanom
i pred Stjepkom. Gordana mu povladuje:
- l neka v a m t o plati Ja u vam pruziti ucjenu kojom ete ga smrtno
pogoditi.
Recite, plemenita gospodo, molim vas. Kakva ucjena? Preda mnom su otvorena dva
puta: da otkrijem kraljevieve boraviste Pencingcru Ui vama. Steze ga u prsima.
Barun Pencinuei bieva o je mojeg sina, a vi ste obustavili to vjersuo Otada
sam vam sauvala zahvalnost i uvidjela da ste uza sve vitez.
l bit u prema vama uvijek. - Dakle, evo moie pnniidc.
"J zelji da sto prije izgovori rijei koje on oekuje, korakne prema nJJ
Zamalo je nije uhvatio za ruke.
199
- Sklopite, kneze, sa mnom pogodbu koju nisam htjela sklopiti s Pencingerom.
- izreci ic jasno.
- Saopit u vam gdje mozete nai kraljevia uz uvjet da me smjesta pustite na
slobodu.
- Gospodo, uistinu ete mi otkriti?
- Da, dosta mi je tog za toenja, l velim vam opetovano: ako me
Odmah izvedete na slobodu, istog asa doznat ete sve sto znam o
boravistu kraljevia. ;-
- Spreman sam.
l Stjepka i Gordanu i Petra Pana snalazi osjeaj kao da su iz tmine
izasli na sunce. Vise su sretni njih dvojica nego ona. Svi su uzbudeni, samo
Gordana uva prividni mir i okrene se k Stjepku: ;
- Molim rimskog poslanika da bude posrednik u ovom nasem j
ugovoru. ,
- Spreman sam, plemenita gospodo i gospodine kneze. posredovati)! i odrediti
tono gdje i kako se imaju ispuniti medusobni uvjeti. Molim da to odmah
ugovorimo.
Gordanina ponuda da e otkriti boraviste kraljevia Ivana toliko djeluje na
kneza da nestaje mamurluk. Zjenice u bezbojnim oima zablistale su. Kao da se u
njegovim mislima pojavilo neko otkrie, osnova sto li. Svi osjeaju da se u
njemu budi i razvija snazna misao, a onda se okrene Gordani:
- Prihvaam vasu ponudu i molim da malo priekate. Moram se sporazumjeti s
Petrom Panom.
- Ne oklijevajte predugo.
- Samo malo i vi ete, plemenita gospodo, ostaviti dvorac. Onda povede
lakrdijasa u svoju spavaonicu. Ve na pragu pozuri se Petar Pan osloboditi kneza
svake brige i naglasi:
- Znam, bojite se da vas straza nee pustiti iz dvorca jer je podlozna
Pencingeru. Evo prijedloga: neka vasa zarobljenica uzme odijelo markgrofa
Danijela i stavi na lice vizir, pa e zajedno s vama izai na opkope. Htio bih
vidjeti vratara koji ne bi otvorio vrata knezu kad zeli jahati. Sasjei emo
svakoga tko se suprotstavi. Dakle, stvar je sasvim jednostavna.
- Ne obuzima mene briga kako bih Gordanu izveo iz dvorca, nego kako bih je
zadrzao.
Lakrdijaseve visoke obrve jos se vise podizu, na elu mu se pojave bore i
probode Brandenburga pogledom:
- Sto vam je, kneze?
- Sebe pitaj ludove. Zar da pustim iz ruke divnu zenu za kojom sam plamtio dok
mi je bilo osamnaest godina?
- Sto to znai? - snebiva se lakrdijas. - Vi ste prihvatili.
- Ona e mi kazati gdje je kraljevi i dati pismo, a onda je neu pustiti na
slobodu, ve zadrzati za sebe. Na to ve dugo ekam. Tu osvetu njezinu muzu neu
propustiti.
200
Tome se Petu r Pan nije nadao. Nekoliko trenutaka ne ree nista. Da iriie bijes
ide prema postelji polaganim koracima. Onda se okrene:
P Vasamilostje.dakle.pnstak, n,,,PMI,,,,,,:,r "".u , ,, --lodohiu.
ste odluili izvesti prevaru?
Jest, to sam odluio. Najprije mora odati boraviste toga kralje-ia zatim e
ostati ovdje d;i mi sluzi za razonodu. Zar ti to nisam kazao kad smo je onako
lukavo dopremili u dvorac?
Niste je domamili vi, nego Pencinger. Citava je osnova niknula u njeeovoj glavi.
On vas je nugmoiiu iia kraljevia predate svojem ujaku, kralju uz cijenu da vas
posta\ i banom pnai\ ^ih /;-ki>i;a i volje hrvatskog
sabora.
- To je bila sjajna osmu a. Ali povrh toga, nagovorio me Pencinger da ne dodem u
blizinu lijepe zarobljenice, jer ako ona zamijeti moje
namjere, nee ni zazivu glavu odati svoju lajm; iViu-in^er n/ijc iekao to da
se uvam njezine blizine kako me ne bi zaplela u spletke, ti si mi sam
pripovijedao o njezinoj prijetnji da e se sam; ubiti i bez ikakva oruzja u ruci
umrijeti ako joj se tkogod priblizi. Tono sam se drzao savjeta jer o tome ovisi
moje banovanje u Hrvatskoj. Ali sad je ona voljna otkriti kraljevieve
boraviste. Sad je moj as hli/u Nisam lud da je doista pustim na slobodu.
U Petru Panu bukti gnjev Koraa odajom spustene glave. Bacio bi se na kneza i
zagusio ga. a mora se priinjati hladan, miran. A knez mu s nasladom govori:
- Moram od nje doznati tajnu dok je ona jos pod mojim krovom. Kad bih pristao da
mi proka/e kvaheviea ti a opkopima, sii.u no K utekla Vidjeli smo kako ona
umije upravljati konjem. Nitko joj od muskaraca nije dorastao. Zato bi trebao ti
sa svojim dosjetkama M\;U udesiti ovako: vani pred vezom neka ekaju naoruzani
vojnici koje es odmah poslati onamo. Mi emo ve biti u vezi na konjima, tada
ona mora rei gdje je kraljevi i predati mi pismo. Ja u zapovijedi i i \ tatai
u neka oi\ ;n a i spusta most. a kad su vrata otvorena, neka izvana skriveni
vojnici pojure i potjera ju nas opet u dvoriste. Eto, onda ja nikoga nisam
prevario. A to mi je sve lako izvesti jer je pot kastela n pijan i spava. Sidi h
ivo dolje i zakljuaj ga da ne istri iz sobe i pokvari moju igru.
"Glup je ali lupcska dusa ima dosjetki! l ome se ipak nisam nauao" razmislja
Petar Pan. a kad knez dovrsi, zamisljeno primjeuje:
Ako rimski poslanik trazi jamstvo da ete Gordanu pustiti na slobodu.
- Pruzit u mu i stotinu jamstava, a onda prekrsiti i prevariti. To je
divno. /:,r nc>
- Divno, pokusajte
Mrko promatra knez Petra Pana i vikne:
-- Sto. Ne kanis mi pomoi?
-j Kako vam ne bih pomogao. Cinim sve sto mi nalozite.
~ lJakle, brzo razmisli hoe li to biti mogue? ,. H .~~ ^ok sam ja bio jedi
m vas sa vietii k, bilo mi je lako razmisljati, ali a" Je opet vas savjetnik
barun Pencinger.
201
- Glupane, zar ne vidis da u ga prevariti? l sam idem po kraljevia j odvest u
ga svojem ujaku u Budim.
- Moj kneze, vi neprestano letite zrakom. To ne ini ni vasa dvorsl luda.
- Neu vise da ujem tvoje prigovore. Zar me kanis izdati?
- Vi ste ve tako estito izdali sami sebe da meni ne bi ostalo vi nikakva
posla. Ja sam vas spasio da niste trebali putovati u Budim. Vidj ste kako me
Pencinger na opkopima zaustavio da vam done protuotrov, u asu dok je mislio da
vam je budimski poslanik sasuo u otrov. Ja sam vam spasavao i sklonost lijepe
zarobljenice i razotkrio sa vam urotu gospodina Verbecija i njegovih pristasa, a
sada kad vam o ljepotica javlja kako vas drzi vitezom i spremna vam je odati
tajnu da osveti Pencingeru, vi ste poletjeli u naruaj Pencingerovih n\ ida
o. ; sest tjedana. Tako je sva pozrtvovnost za vas bila uzaludna. Tu . nemam
sto savjetovati.
Srditost obuzme kneza. Primao je savjete dvorskog ludaka i u svem ga slusao da
izigrava namjere Pencingera. Sve je to u onim asovim primao ushieno, hvalei
svojeg lakrdijase kao jedinog prijatelja. A duboko u njegovoj pokvarenoj dusi
poivali su i oni savjeti i sve on osnovice sto mu ih je ucijepio i kastelan
Pencinger i sad su ozivjel" probudile se i zahvatile ga svom snagom. Petru Panu
je to sad jasno i sto asak pred injenicom kao ovjek koji je gradio kuu. a
kad je svrsio, ku se najednom pred njim srusila. I osjea da bi krivca mogao na
mjestu ubit a ne smije mu pokazati ni zlovolju.
Knez se osjea nadomak svojih nada. Upravo ga zato lakrdijasev sutnja raspaljuje
i on pita, prijetei:
- Hou da mi savjetujes kako emo bolje provesti. Svaki as j dragocjen.
- Zato vas moram opomenuti da biste u Gordane mogli proigra! sve sto ste kod nje
stekli.
Petar Pan razabire sto se dogada s knezom. Cim je ugledao GordanU probudila se u
njemu zvijer. I to ga ini nestrpljivim, silovitim, zaboravlji sve usluge koje
mu je uinio Petar Pan i sve pogibelji koje su mu prijetile o< Pencingera. I
sada mladi knez, kao i prije sest tjedana, uzdize glavu na< svojim prijateljem
kao gospodar koji zapovijeda i sudi. l okosi se:
- Dosta mi je tvojih prigovora, Petar Pan. Smjesta predlozi kak< bismo sto bolje
prevarili nase saveznike.
- Da muim svoju ludu glavu kad vasa mudra tako divno stvara? Nesto bolje ne
moze nitko smisliti nego sto ste malo prije predlozili. Tak< mi asti, izvrsno.
- Uistinu? Onda je lako. Ti moras sve to vrlo spretno provesti
- Lako je izvoditi pametne osnove koje su drugi zamislili, ali znajte slava e
pasti na izvrsitelja.
- Neka tebi bude slava, a ostalo meni. Sada se pozuri saopii Gordani neka se
odmah spremi na polazak, a onda posalji sve stoje muski u dvoru i naoruzano da
se sakrije pred vezom. Kad Gordana izvrsi uvjei svi oni s oruzjem u ruci neka
joj sprijee izlaz. Ja, nesretnik, bit cl
, ll/lu,bi]Lnus\oiemdvpru.Toeonalakovjerovatikadjesama
p0^l5a daVencingcr mene dl* zarobljenim bas kao i nju.
nllg prtir Pan jadikuje ..
lito li s-im ja crvi zemal|ski r^"" ^" ?eniJu- Nldo smrtl * ne bih dosjetio
takvoj prevari Slava i dika budi vama. gospodaru, a ja idem ti nvu lupestinu.
Dotle u ja zabaviti Gordnmi i uzvisenog gosta da svojim pnpo-,pa.,niem potpuno
steknem njihovo povjerenje.
Sad Petar Pan nije koraao tako brzo kao sto je, sada presao
nrostor izmedu knezeve spavaonice i blagovaonice.
P Ulazei u dvoranu, zatvori vrata i traginim pogledom objavi
r.nrdani i Stjepku veliku yaptcv,i: .
Slabbumni silnici ipak su najopasniji. Kod njih prazninu u glavi, edie nedostaje
pameti, priroda ispunja lupestinama.
Pogledi "im odrazu n str se tog asa dogada u njihovim dusama. Gotovo su bez
rijei. Lakrdijas tiho prokune i doda: Zaskoio nas i zloinakom zasjedom.
Zar temo dopuMii da nam odigra tu prevaru? - pita Stjepko
Tanke svilene trepavica puk n k su bademaste oi. Razmislja da bi se snasla pred
novom podvali m Usne joj sapu:
Cekajte, nadmudi i emo ga. Nalozio je Petru Panu da skupi i naoruza muskarce u
dvorcu i posalje ih u zasjedu.
Da sve tako udesim kako je on rekao?
Svakako ga po^iik . Nije li Pencingerov pouzdanik rano ujutro od\co sobom
bradatog i posljednje momke. Za dukat svaki e sluga u dvorcu izdati kneza.
Iskopa; ^nu-tupu u kne/c\oi p.nhali Vnieci emo preko mosta, hajde da
razmislimo.
- Moramo dolje, knez e smjesta biti ovdje da vas zabavlja.
Javite mu da ga vrlo veselo i radosno oekujem, a prije nego sto odem dolje,
moram uzeti ogrta i sesir u svojoj sobi. Dodite za mnom. Dotle u smisliti
zamku
Ako ipak ne uspijemo? pita Stjepko. Moje su ruke razve/anc i>d iasa kad je
Damir izisao. Upamtite: u ruci mi je sloboda borbe jer se niega ne bojim.
Dakle, ekam sve spremno. Stisnuvsi zube. Petar Pan pohita u knezevu spavaonicu
i izvijesti:
- Ona je ushiena od radiju, a ja ^ /urini da izvrsim sve Sto ste mi nalozili
Mo/etc se. dakle, vratiti k njoj u maski saveznika koji snuje prevaru.
Otvori mu vrata i duboko se klanja, a knez odlazi u blagovaonicu.
Debele knezeve UMU smiiu se zadovoljno, dok Gordani pripovijeda kako se raduje
sto e napokon pu.-.anti onu a/aa^ kastelana. Da bi sto vise prikazao svoju
mrznju, pripovijeda kako je usao u trag barunovoj "daji, prikazuje se opet
njegovim zarobljenikom i prijeti kako e ga optuziti kod svojeg uiaka kralja.
Moli Stjepka neka mu bude na pomoi im stigne u Budim i uvjeri njegova ujaka o
izdaji kastelana Pencingera.
Stjepko preuzima s\e zivl.ie ra/govm s knezom da Gordanu prepusti mislima kako
bijjpfcSla izlaz iz Brandenburgove stupice.
203
202

205
Svi su se trgnuli jer Petar Pan naglo otvori \ i ata i baci medu n i kao grom:
- Kastelan Pencinger je u dvorcu. -
Gordanin se pogled ukoio. Stjepko zirne u Petra Pana. Knez skofi
ali as kasnije mahne rukom:
- Petar Pan u posljednjem asu zbija sale.
- Pogledajte me: zar tako izgleda budala kad se sali?
- Uistinu je ovdje? - pita Gordana i gleda saveznika, ne bi li njegovu pogledu
odgonetala mozda namjeru da zavede kneza.
- Jest, stigao je. Ali nije itav. Nedostaje mu komadi glav" Svezana mu je.
- Onda moram pohitati u zatvor - veli Gordana, a Petar Pai slijeze ramenima u
znak da govori istinu. Ta kruta vijest slomi Branden burga. Strovalile su se sve
njegove nade. To ne moze dopustiti i ponud Gordani:
- Ipak u vas izvesti iz dvorca ako mi kazete...
- Prekasno, kneze.
Brandenburg se osjea porazen. Pencinger je zakoraio na pu njegove sudbine koja
mu je as prije obeala otvoriti vrata u davne snove, mrko pita lakrdijase:
- Kada je dosao taj lupez? Sto hoe?
- Da uzmognem odgovoriti na vase pitanje, kneze, morao bih biti sveznajui. Mogu
vam jedino kazati da vas kastelan kune i grdi potka stelana, a mozda ga je ve i
zagusio.
- Zasto? - udi se knez.
- Zato sto se opio i nije izvrsio zapovijed da pomogne onome ujutre
oteti gospodu Gordanu. Sto e mu sada sin bez majke?
- Tako je, ja sam opio potkastelana, samo tome moze zahvaliti plemenita gospoda
da je jos ovdje pod mojom zastitom.
- Na svaku vasu rije udaram peat - veli Petar Pan svojem gospodaru
podrugljivo.
- Vidjeli ste kastelana? - pita Gordana lakrdijasa.
- Projurio je pored mene i, ne pogledavsi me. Blijed je u licu kao da je mjesec
dana lezao u postelji, a sva mu je glava povezana. Usta su mu puna pjene.
- Dosao je suditi potkastelanu Sto sam ostala u dvorcu.
- Sasuo je nad njim sve gromove. Iz njegovih rijei razabrao sam
ovo: taj gospodin koji se danas prije podne ovdje razmahivao i zapovi
jedao kruto je optuzio pijanicu jer mu je barun doviknuo: "Ovako ranjen
moram sjesti na konja zbog tebe, to bi me moglo stajati zivota." Dakle, jos
uvijek imamo nade da bi ga davo mogao odnijeti, i---, IHJ
Mladi knez nemono se spusta u naslonja: D --
- Onda je sve propalo. , f>V|
- Gospodine kneze, zapravo ste to skrivili sino vi - spoitne Gordana.
- Ja? - zapanji se on kao da su ga probudili. ^ Kako to mislite, plemenita
gospodo?
204
Odvise ste dugo otezali. Dobar dio vremena proslo je od asa kad
otisli s gospodinom Petrom Panom. Da smo odmah otisli iz dvorca,
StVli biste ve^ kra1.je\ ica Ivana u rukama, mozda jos prije nego sto bih ja
stigla na Brezovicu
Kao uhoden zalcem, trgne se sa sjedala. Nanovo ozivi nadama i
eotovo sklapa ruke pad Gordanom:
- Plemenita gospodo, ako je tako blizu, onda. onda recite...
Bila sam spremna i/igrau Icncingeia u \a;-u k ori M Vi ste oduljili i
onemoguili Dakle, ekam dok ne stvorite novu priliku. Pokusa li barun
pritisak mukama, znajte: moram kiaiievia predan nienni km; im;, mojeg
To je i/rekla brzo i izisla. Za njom odlazi Stjepko. Oboje se zure hodnikom.
Pred njegovim vratima Gordana mu sapne:
Rekla sam ti. Stjepko sumnjam da. u jos danas biti u Brezovici. Nisam se odvise
nadala, zato nisam ni toliko porazena kao ti.
- Tko bi mislio da e knez misliti na prevaru?
- Okruzeni smo mtko\ inu >- kojima nc\alja -1-, lapaii s.t\c/a nojo-M.-brinuti
kako emo izigrati njihove lopovstine. To je sada polazna toka
nase borbe.
Ovo je pravo kolo Sto nas okruzuje. Ali ekamo odvazno. On ulazi u svoju sobu, a
ona pohita nekoliko koraka dalje u svoju
odaju i za sobom zasune vrata.
U blagovaonici je ostao Brandenburg, proklinjui dolazak svojeg kastelana, dok
Petar Pan b>, a MIIIO dr\ i. na ,^> >i ui otnmj knezeve Ijutine: Taj barun sjeo
je na trbuh vasoj sudbini. Ako ga odmah ne zbacite, /drobit e vam utrobu.
bplasenzbog kasie,am>\a dolaska, knez izgubi sigurnost i ne zna Sto bi uinio
pa se obraa Petru Pan u:
- Sto da sada radim?
- Pozovite svog savjetnika Pencingera i pitajte njega.
- Ne ostavi me sada, Petar Pan. Savjetuj me.
- Tu vise nema pomnu. Osim. ali l\iKrtu:_i u /aokrenete debelim vratom. Bacite
ga iz dvorca- Harem pokusani.-, do davola. Imate ga u ruci: htio vas je
otrovati, to mu spoitnite i otjerajte ga.
Na hodniku zazvece mamu/i Pencingerova povezana glava pomoli se na vratima.
Blijed, strahovito mraan, ulazi u blagovaonicu:
Vasa knezevska milost, sio a to dogodilo na dvorcu pod vasom vlasu?
Pitanje djeluje na kneza izazovno i bijesan vikne:
- Kamo ste odveli zarobljeniina sina? .: . "
Na to pitanje Pcncmter se potpuno mirno smijesi:
-- Kneze, yi niste ispavani? i
Dotle Petar J?an obilazi i ogledava kastelanovu glavu pa se grohotom
snuje:
Uzalud je povezao ^la\ u, ipak mu je iscurila pamet. On misli da tu
Pred nnm ne stoji knez gospodar: ve neki pustopasni djeai.
r 11 opomenu shvati knez i dosjeti se da ga Pencinger ponizuje.
Kl>rakne k njemu pa gordim glasom pita:
1 -- - Tko ste vi ovdje?
Lukavi kastelan ponizno odgovara, klanjajui se duboko: jj
- Oprostite, vasa milosti, inilo mi se da zbijate sa mnom sale ktj mi
spoitavate da sam ja oteo zarobljenika.
- Jest, vi ste ga oteli, samo vi.
- Zasto bih otimao zarobljenika kojeg uvam u dvorcu za vas kralja?
- Ni za mene, ni za kralja, nego za gospodina Verbecija i one koj imaju s njim
namjeru zarobiti kraljevu volju, sputati mu ruke. Smjesta m kazite kamo ste
jutros odveli djeaka?
- Zaista, pamet mi zastaje, kneze. Smirite se i molim da razvidim su je. Htjeli
ste od vratara saznati nije li moj pouzdanik odveo iz dvori Gordanina sina?
Budui da se to nije dogodilo, naravno, vratar nista o| zna.
- Ne zna jer ste mu zaprijetili smru ako mi kaze istinu. Pouzdanik budimske
stranke udi se knezevoj hrabrosti pa i dalji mirno odgovara:
- Ne bih htio da bude suvise buke u dvorcu zbog prisutnost rimskog poslanika.
Zato vas molim: razjasnite sve mirno. Nitko ne mozl izii iz dvorca, a da mu
vratar i straza ne otvore vezu i ne spuste most,
- Gospodine kneze - zivo upadne Petar Pan - to je divno stc govori gospodin
barun. Prema tome, Damir mora biti u kui. Trazimo gaf,
I ve je posao k vratima, ali ga zaustavi barunove pitanje: " <N - Tko vam
je, kneze, javio da je nestao Gordanin sin?
- Ona sama, sva oajna.
I sada je Pencinger jos napadno miran. To iznenaduje kneza, 4
naroito Petra Pana i ovaj ga ostro uzima no oko. Kastelan zakima
glavom i primijeti: i
- Ako vam je to Gordana javila sama, onda je sve to njezina spletka i zato idemo
k njoj, kneze. Uvjerit u vas odmah sto je s Damirom.
Prvi je posao Petar Pan. Ve na hodniku svojim saljivim povicima najavljuje
Gordani da moze odsunuti vrata i pustiti ih u sobu.
Cim su unisli, lakrdijas se smjesta postavi u pozu dvorskog
zabavljaa, pokloni se Gordani rijeima:
- Lijepa gospodo, vasi obozavatelji eznu pokloniti se vasoj ljepoti. Ali
Pencinger ga prekine da bi pretekao njegove upute Gordani i hitrtf ubaci:
- Plemenita gospodo, vi ste se prevarili. Vas sin nalazi se u dvorcu.
Nezamjetljivi trzaj preleti njenom dusom. To bi imalo znaiti daje negdje putem,
posto je Damir stigao kanoniku Pencinger, ponovo oteo Damira.
Te joj misli prouzrokuju muku, ali kastelan je pazljivo promatra, a ona veselo
usklikne:
- Nasli ste ga? Uistinu? Gdje?
- Da, pronasao sam ga dok su ga vasi pouzdanici vodili sumom.
Te rijei smute i Petra Pana. Dakle, Pencinger je negdje uhvatio
Damira? Ipak, Gordana ne trepne okom, makar u njoj sve trepti i s
ironijom pita: 1J
206
Tko su moji neznani pouzdanici koji su vodili Damira? _ Om kojima sic povjerili
svoga sina da ga odvedu i sakriju.
Gospodin barun valjda ne drzi da sam arobnjak koji preko 7,dina i opkopa
pregov; sa svojim prijateljima?
Vasu je ljepota nasla saveznika pod ovim krovom. Oni su vam omogli- Vasi
sukrivci nee izbjei kaznu, unato tome sto sam djeaka
Gordana. medutim, poprima jos strozi izrazaj i u teskoj napetosti
ovog asa obraa se kne/u
Molim da mi objasnite ovaj postupak, kneze: Zelim znati gdje je
moj sin.
Brandcnburgu se ini da su ga stisli u klopku i plaho i poluglasno
muca:
Plemenita gospodo, uistinu ja - ne znam nista.
Ali ja znan - usklikne sada Petar Pan.
Okrenuli su se k njemu, a on stade vrlo ozbiljno i povjerljivo saputati: Da,
plemenita gospodu i vi, gospodo. Ja znam rjesenje. Odmah u vam rei. Fto. sve
je udosio djeak. Hoe da se igra s nama skrivaa i negdje se krije da ga ne
motat runJi m majka, ni tko d r upi. Potrn/u u ua ja I korak ne prema vratima,
otvori ih, stane na prag i iz sveg grla vie: Damire. gdje si? Damire, ja te
vidim. Saljivino! Kanis mene natkriliti? Ne, nees lako uspjeti.
Gordana pazljivo promatra lakrdijasa dok joj dusa drse. Knez nikako ne zna sto
ima /nati i Pencingerova tvrdnja da se Damir nalazi u
dvorcu.
Medutim, lakrdijas se vraa. Proslo je samo toliko vremena da se Gordana snade i
toboze ljutilo vikne Petru Panu:
- Ne zbijajte sale s osjeanjima majke.
- Oprostite, plemenita gospodo - ispriava se on. - Vi velite da je vas sin
nestao. Kastelan ne zna, ni vratar ne zna. Dakle, mora znati
budala.
- Nisam rekao da ne znam - upada barun - naprotiv, imam
djeaka u dvorcu.
- Bas zato ga i zovem - smije se Petar Pan. - Je li, kneze? Idemo
ga pogledati i zagonetki je kraj.
Brandenburg odmah pristane, ali ga barun zaustavi i primjeuje:
- Nije djeak u ovom dvorcu, nego u sumskom dvorcu u ijoj smo ga blizini
uhvatili. Sad moram samo ustanoviti tko gaje odveo i kako?
Na to se Gordana jos vise prepad ne. a dvorski ludak tesku /ah; i ne, ne *>amo
zbog djeaka nego i zbog sebe. Prema tome, otkrit e njegov in. Gordana se sva
uzbudena okrene kne/ir
- On ima mojeg sina, jeste li uli?
Knez je sada vise neun u\ icren daje uistinu Damira odveo Pencinger uperi jsvoj
bijes prema kastelanu:
~- Pozivljem vas da djeaka predate meni. Jeste li razumjeli?
--- Pokoravam se - nakloni se Pencinger.
-- Petre Pane, smiesia idi potkastelanu neka posalje u Sumski uvorac. Hou da se
djeak dovede ovamo.
207
Sirokim korakom korakne knezev pouzdanik prema vratima, ka* i Pencinger oslovi
Gordanu: -., - Imam nesto vrlo vazno upitati gospodu u etiri oka.
- U etiri oka neu odgovarati. Pitajte me pred knezom. Vi ;ie u
njegovoj sluzbi i nemate sa mnom razgovarati iza njegovih leda. l velim
ovdje pred licem gospodina kneza: neu \ i . >:> pustiti
da od mene trazi bilo kakve izjave kao sto je inio dosad.
A on se nasmijesi, potvrduje, ne znajui o emu se radi.
- Govorio sam vam i trazio od vas izjavu o boravistu kraljevia. To
je moja duznost kao prvog sluzbenika njegove knezevske milosti. Ako
zelite pred njim odgovarati, onda ujte: , ; i ^ . u r i L ] s i mi a ko
Ivana Korvina kojeg zelite posjesti na prijestolje protiv zakonitog sinu kralja
Vladislava?
IV - - M L! j k i . - Ki !/jLi\ t m .,: :vatio Knezevo u\|crenjeda
iza njegovih leda kani dosei kraljevia i poslati ga u Kudim Ali (Jordanu
obuzima tajni uzas, dok kastelan opetuje:
- Ne ekam vise ni jednog sata ni asa. Znajte: nikad vise neete
-.id|U - : :-.-: a k Li . L l c l kik1 ^ -. , i k v ^d
k~ ^c nala/i K i al|evi?
Nakon toga vas e sin tako dugo ostati u sumskom dvorcu dok l \ .\m
Korvina ne dobijem u ruke. A vi ete smjesta na slobodu. I
- Ako i dalje ustrajem u sutnji? 1
- Tada se pomolite za djeakovu dusu.
Upravila je pogled u kneza. On se povukao iza Pencingerovih leda. Gordana prati
njegove kretnje, sto Pencinger tono slijedi. Knez joj iza kastelanovih leda
dade znak rukom da nista ne odgovori, ali se ovaj okrene i uhvati knezev znak.
Kao da to nije opazio, ponovo se obraa Gordani:
- Ako ne odgovorite, vi ete, gospodo, izgubiti sina. I sad se ona trgne,
viknuvsi:
- Ni uz koju cijenu neu zrtvovati svoje dijete. Radije u sve priznati]
gospodinu kastelanu u etiri oka.
Knez osjeti opasnost koja mu prijeti i, ne mislei na posljedice, baci se]
izmedu Gordane i Pencingera:
- Zabranjujem vam da ubijete dijete. To nitko nee odobriti. Ned to dopustiti.
Tu sam ja gospodar. Smjesta se djeak ima preseliti ovamo, pod ovaj krov, a vi,
gospodine kastelane, dodite sa mnom. Ako se usprotivite, pozvat u rimskog
poslanika neka zna da vi ubijate djecu.
Odjednom knez poprimi strogost kakvu jos nikad kastelan nije zamijetio u njega.
Da ne bi raspravljali pred Gordanom i da ne zovne poslanika, odmah se pokori pa
izlazi s knezom iz sobe.
Petar Pan ih slijedi jer nijedan od njih ne smije opaziti da je bilo u kakvoj
vezi s Gordanom.
Cim su izasli, ona zasune vrata puna brige i straha za sina. - j
"Dakle, uhvatili su ga na bijegu?" - pita sama sebe i drse. l
Pencingerov nastup je miran, siguran i drskiji nego Stoje ikad bio. SvaJ
je izvan sebe i eka da e joj se javiti lakrdijas ili Stjepko. l
I sam knez se uvjerio. Cim je stupio s Pencingerom u blagovaonicu, <M|
208
- nevjet oia i no drzak Petar Pan, kao uvijek, sjeda u kut, dok se knez isprsi
pred barunom:
1 _ Vi ste se. gospodine, u ovom dvorcu dignuh nada mnom.
Pokusavate sa mnon gospodariti. Sad mi je jasno zasto ste me htjeli
otrovati. Sad je sve ja no
_. Ali. gospodi.!^ t. ne/e - upada on, no ne dolazi do njeci. Bjesnilo sto je
Cese zahvaalo kneza obuzima ga sada tolikom
snagom da mu na usi., i iic pleh.,. ]L;i; - n , i . U
bjesnilu mu je
glas ohrapavio: ,.
- Vi ubojica, trovatelju, izdajnice! Podmukla nistarija! Za sve ete odgovarati
pred kraljem Htjeli ste iznuditi od Gordane priznanje da ja nisu o tome ne
saznani,
Te rijei raspale lukavog kastelana pa se uzvie:
- Moja je duznost bdjeti nad vama da ne zapadnete u mrezu te zene. Ali tek sto
sam dan i no bio odsutan, ve ste pali zrtvom svojih strasti. Vi ste pomo.1
bijeg njenom sinu. Da vi. Sto vam je za to
obeala?
Eto! Boji se da mi nije obeala kraljevia Ivana. Je li? ceri se
knez u nekoj radosti da k uhvatio kastelana na djelu.
Ta misao pokree njegovo raspolozenje do Vesotv h,! n >-,;. Sve sto je dosad
Petar Pan svojim spletkama natovario na leda baiLim Pencingeru, sve se to sada
okupilo u knezevu mozgu, sve mu je to sada vjerojatno i jasno. U sve vjeruje kao
u bjelodani Cin i od toua Hiicdi \ e tiuiMiiie vie. a glas odjekuje kroz
hodnike i trijemove:
Meni podmeete svoju podlost? A vas je ovjek dolazio ovamo u ovaj dvorac danas
u zoru i oteo dn.vaka Uok smo svi mi spavali? Zato ste priredili gozbu da se
opijem do zore, da zaspim vrstim snom, a da vi mozete raditi /a one koji vas
placaiu i; Uiuiinu; protiv mene?
Sve te misli zapanjuju kastelana Tko mu je to mogao sve dosaptati? Da je sve to
svojom glavom smislio, nikako ne moze \ K.U ali l L u d. > L, sebe kao da trazi
krivca. Petar Pan os|ecn na sebi barunov pogled i bas zato izbulji oi u kneza
kao da se sam udi njegovim pretpostavkama. Ovaj i dalje vie. a Pencinger ima
vremena razmisljati o vrelu iz kojeg su potekle te objede. Kad je knez zausuisio
rije, barun mu uzvrati:
Sve vise opazam da ste za vrijeme mojeg odsustva prekinuli obeanje i odvise
razgovarali s onom zciiuia Samo je ona. dijiuila iaV. \ im spletkama Ona vas je
zavela Vi ste pomogli u bijegu njenom sinu. To ponovo naglasavam. Vi oito niste
svjesni da ie time poinjeno i/daM\o Prema vladi i kralju.
Te rijei raspalise kneza i on potri k barunu da e ga udanu Ali ovaj uzrnakne
iza stola i vikne:
Zaboravljate svoje kne/e\sko dostojanstvo! ,or .7: Napolje, smjesta wpod ovog
krova! Napolje iz mojeg dvorca,
- Postavila me ovdje visa vlast od vas, kneze!
ovd , akle-stnaje? Visa \k;L _V. . _ d\orae pripada metu. Ja sam baceV
kk 8spodar- $-"> ne poslusate, naredit u slugama da vas
209
l GORDANA VIII
lfl Petar Pan klie od radosti:
Sl>j.
l
^ "Svrseno je. Gordana je postigla sto je htjela. Njezini neprijatelji
riBarili su jedan na drugoga. Sad e joj borba protiv njih biti laka. Divno
-fd su oni pobijedeni." *,
*;! Dok ovako razmislja, lakrdijas promatra Pencingera. ---<
1 Nijedne rijei nije odgovorio na knezev izljev bijesa. Samo sive c
kao dva magina stakla, navijestile su mranu odmazdu.
Barun se okrene i ostavi blagovaonicu.
Ali mladi je knez nastavio vikati, prijetiti se kao da je jos uvijek | njim
protivnik.
Napokon mu je ponestalo rijei i zamaha. Zaustavio se i red sohe i
pogledao Petra Pana. On jos uvijek sjedi u kutu. Kose oi zrazavaju
zadovoljstvo. Knez tiho upita: iJ
- Kamo je otisao? Mozda e Gordanu prisiliti da oda l laijevia"
- Nee mu ona otvoriti vrata, a razbijat ih nee u [ risutnosn rimskog
poslanika. Prije svega, pozovite ljude iz dvorca i objavite neka nitko ne slusa
kastelanove zapovijedi.
- Zovi mi odmah sluge.
I ve pohita na vrata, pozove slugu. Knez mu nalozi neka o o/o u- s\
musko s dvorca gore. ,
Dok je sluga potrao da izvrsi zapovijed, Pencinger je ve hitao u prizemlje.
Tamo ga eka potkastelan prepun straha. Polako se >jea dogadaja prosle noi i s
uzasom oekuje posljedice svoje pijanke. C)ko njega u sobi stoje vojnici koji su
dopratili baruna. Tu su straze.: ue i vratar. Sve je morao sazvati na barunovu
zapovijed i ve dugo ekaju r njegov povratak od kneza.
u"i \ise
l
i uprej
d
Napokon ulazi. U licu mu prijetea Ijutina. Svi trnu, a potkastelan. Najprije se
Pencinger okrene vrataru:
- Gdje su vojnici koje sam ostavio da uvaju ovaj dvorac?
- Otisli su na vasu zapovijed, gospodine barune.
- Nikome nisam dao zapovijed da se makne odavde - ubojiti pogled i pitanje na
potkastelana. Ovaj muca:
- Ne znam kamo bi otisli.
Vratar objasni Pencingeru Luciev nalog od danas u zoru.
- Zapovijedio je neka sest naoruzanih vojnika pode s njima, i etovoda Stanislav
je otisao. Samo su kratko vrijeme bili u dvorcu.
Sve mu je jasno. Drazeniev kastelan uzeo je sa sobom vojnike za otmicu Jasenke,
ne brinui se nizasto drugo. Drazeni mu je ve nekoliko puta priredio zbrke sa
svojim odredbama, a sada mu je zapravo pomrsio osnove. Ljutinu iskali na
potkastelana.
- Tako se, eto mogu pouzdati u tebe. Ostavio sam te da me ,
zamijenis, a ti posegnuo za vrem. j
I kune ga i grdi, a onda se izvie na sve ostale: . i
- Svi ste vi ovdje pod mojom vlasu. Upamtite. Tko se usprotivi l
mojoj zapovijedi, gubi glavu. Kneza je uhvatila bjesomunost od vina i tko l
uini sto on nalozi, bit e smaknut. Neak gospodina Verbecija stii ej
ovamo da nad svima vama preuzme vlast. m
Onda sjedne, napise pismo, pruzi ga jednom od prisutnih momaka i
nd _ Tjeraj konja Sto brze mozes i nosi ovu poruku gospodinu Drazeniu.
Probudi g, _ spava. Ni asa ne smijes ekati.
Istrao je iz sobe dok je Pencinger ispitivao vratara:
Sad govori ak, ti je zivot drag: tko je odveo iz dvorca djeaka zarobljene
gospode.
_ Vasa milosti, nitko ga nije odveo.
- Ubit u te na i: ako odmah ne kazes. Knez te naputio da zarobljenog
djeaka pusu- dvorca? Govori. Covjek drse. klekne i kune se:
- Da mi je /apo\ ijed kralj, rekao bih, ali nitko mi nije nista
drugo zapovijedio. nego gotpodin potkastelan da otvorim vrata Petru
Panu.
Barun natri na mamurni ^ zamjenika, viui izvan sebe:
- Ti si mu dao otvoriti vrata da odvede zarobljenika? Glavu polazem: nije vodio
ilj<.cak.i. ve samo pse.
- Jos si pijan, huljo. O kakvim psima tian i Vrataru, ujei me? Ka/i sve.
Smrtno blijedi nesretnik klone i pripovijeda \- , l,: n nosio u \reci pseto i
drugo vodio na uzici, xako je plivao s psetom, a svi su to gledali svojim oima.
"Plivao s psetom, nosio jednoga u vrei, a drugoga vodio?" - opetuje kastelan
zapanjeno.
Ne moze shvatiti Ne moze prozrijeti. Valjda nije i on pripit i ne moze nista
ra/umjeti?
Onda krikne na potkastelana. Ovaj pokusava iznova prikazati salu,
ali je Penemger smatra i/n to vidjeli i potvrduju
da je tako bilo.
l rimski poslanik gledao je s nama salu - dosjeti se potkastelan da olaksa svoju
krivnju.
To baruna ponuka th; ide gore k Stjepku i da ga ispita.
Mladi ga sveenik prima smijesei i brine se za njegovu ranu. Barun brzo nesto
izgovara, a on.:._ ..^/n , sto se to zbilo s Petrom Panom i nekim psima u vrei,
a Stjepko mu pripovijeda:
- Bila je odista nevidena Sala: lakrdijas je savjesno ispunio vasu zapovijed.
Zabavljao nas je prekrasno, a na kraju izveo onu plivaku ludoriju s psetom u
vuJ
- Kako? Zar je to istina
Ziva istina. Doplivao ic s n^ciom naoadcd ^MJu, Svi smo straza-ri" da nas ne pov
ue za nos. I zaista, izvrsio je svoju zadau slavno.
Barunu semi da ga osunl|n/dt.i\,i paimi, l\in<>\o i i 11 i .i , ^la zanima.
. , L)zeo J*-1 d\a psa Ako mu jedno ne bi htjelo plivati. A bas ono u reci bilo
Jc silno komino. PJ "kv.u,- ^, lajalo, htjelo je silom iskoiti iz eprnicne
platnene tamna Uistinu, savrsena ludorija.
Steta da to nisani vidio.
Vjena steta, taj lakrdijas bio bi ures na najraskosnijem kra-
2U
tujj
Ijevskom dvoru. Svaka mu sala vrijedi. Zapovijedite mu neka to opetuj da vidite.
Prostodusne Stjepkove hvale ponukaju Pencingera da se b
oprosti, obeavsi da e se vratiti kad obavi svoj posao. ..,
Barun side u prizemlje. Tu nade slugu koji mu javlja knezevu poruku neka sva
muska eljad dode gore.
- Idi knezu i reci da e svi doi kad ih ispitam o plivakoj lakrdiji dvorskog
ludaka.
Zatim se okrene k vrataru, strazi i vojnicima koji jos stoje u kastelanovoj
sobi.
- Svi ete sa mnom da uvamo vrata oruzjem u ruci. Nitko iz ovog dvorca, ni
knez, ni gosti, ne mogu izii. Tko bi se usudio poslusati bilo iju zapovijed,
osim moje. gubi glavu. Sad idite.
Kad je ostao sam, stade razmisljati, a onda upita potkastelana:
- Gdje se nalazi Gordanin potkastelan Mladeni?
- Tamo dolje s onkraj dvora u sobi kapetana vojnika. Ne smije si odande maknuti.
Vi ste tako odredili ve davno.
- Znam. Tada sam morao Mladenia odstraniti jer luduje zi Gordanom. Rekao sam
da u tu njegovu ludoriju iskoristiti kad budi vrijeme.
- Cekao sam, dakle, vase zapovijedi i drzao ga tamo.
- Ali si morao vise paznje posvetiti tom ovjeku, esto s njinl razgovarati da
saznas koliko bi mogao biti odan svojoj gospodarici, Mislim da on uvijek laze.
Kapetan i njegovi ljudi se jos nisu vratili? i
- Zarobio ih je neprijatelj. Ipak ih nee dugo hraniti, to im se ne bi
isplatilo. -,
- Ali su ih razoruzali. Dakle, treba spremiti sve sto je oruzja m dvorcu. Kad
stignu Drazeni i Ferenci, zarobit u kneza, a Petra PanJ baciti u tamnicu.
Pridruzis li se Brandenburgu, mozes i ti s njim dijeliti] lezaj.
- Nikad mi ne bi palo na um slusati koga drugog, osim vas.
- Zasto si dao otvoriti vrata Petru Panu?
- Bio je bijeli dan, a radilo se o Sali. I rimski poslanik zelio je vidjeti
tu toku, l kunem se: nije vodio Damira. U vrei je nosio psa, lajao je
otimao se. Svi smo to vidjeli. :
- Da, to ste sve vidjeli, a ipak su vas prevarili. On je iz dvorca izlazio s
psima, a dotle je djeak na nerazjasnjen nain svakako pomou lak rdi jasa
umaknuo. U vezi je tmina. Tko zna kako je Petar Pan zavara vratara. A sad idi i
dovedi Mladenia. Ako bi knez htio uzjahati prij-nego stigne pomo iz Sumskog
dvorca, upamti: zaprijei mu izlaz silom Budi spreman.
- Slusam vasu zapovijed.
Pencinger ode iz sobe prvi, a za njim ide potkastelan.
Ve se posve otrijeznio. Sjea se svih dozivljaja ove noi i tesk oekuje da e
se ve jednom pojaviti Marcela. Jos je pijan od njezi ljubaznosti i napadne
sklonosti kojom ga je odlikovala te noi.
U hodniku mu se priini da je Cuo na stepenicama baruniin glas Zaustavi se i
prisluhne. Uistinu ljepotica silazi u dvoriste.
Spazivsi svojeg udvaraii, nasmijesi se, primi njegov pozdrav i povede n ii m
ra/govor da na kraju mu/L- poetici ono /bog ega jL /.ipi a \ o sila/Ila,
trazei bas njega:
Obeali ste mi juer da u vidjeti ljepoticu koju knez ovdje sakriva. Ako
ispunile obeanje, i ja u isplatiti svoj dug.
Njen dug? Sjea se. Obeala mu je vreli poljubac ako joj pokaze Gordanu.
Okrivljuje je zbog Danijelove hladnoe. Uza sve napore nije mogla namamili Da n
ne I a Ja unm>\ i sute odnose l /a l ud se 11 tulila iu n, u noi slusala
savjete Peti a Pa na da pod |at i u niemu ljubi.inui n. Tome moze biti kriva
samo druga zena Jos ljepsa od nje. Dakle: zarobljenica. Sisla je da stekne
dokaze Hoe da je vidi, a to e postii samo preko svojeg udvaraa.
Nemirno pogleua potkastelan na ulaz u vezu i sapne joj:
Bacili ste me na muke. Tu me eka srea, a tamo je Pencinger spreman na
ubojstvo. Ne bih htio otii na drugi svijet da ne okusim vase usne. Zurim se da
izvrsim barunov nalog, a onda u...
Ni koraka dalje. Cega se bojite? Sto se dogodilo? Zelim znati kakva vam prijeti
opasnost.
l odvise mu godi njena briga i brzo joj iskaze sve sto je znao o Pencingerovoj
svadi s knezom i udnim odredbama. A.pri tom je moli neka ne kazuje nikome u
dvorcu ni rijei.
Zurim se. a im nadem vremena, doi u da ispunim vasu zelju. Sav je opojen
njenom ljepotom i nadom u njeno uzvraanje pa se pozuri u drugo mani dvoriste
knezevskog grada, gdje zivi zarobljeni Gordanin kastelan M kukmu
Nasao ga je leze^. Nije se ni maknuo.
Napokon ste se sjetili i mene u ovom dvorcu? - pila mrko. Gospodin kastelan
Pencinger zapovijeda da dodete k njemu. Nesto se. dakfe. \a/r.o dogodi K i kad
ga /ove barun. Prije su ga drzali u samom dvorcu, a sada |c moi a o e a miti o\
d]e u di auoimhonsui.daleko od Gordane. Sve to Vrijeme, otkako su ga posve
odstranili iz njezine blizine, ami od svih zahoi a.\ ljeti i napusten U toj
osamljenosti prepusten je svojoj strasti prema lijepo, gospodarici i
neizvjesnosti o nainu njenog zivota. To mu je bila gotovo nepodnosljiva muka.
Zato poziv baruna Pencingera smatra pravim oslobodenjem.
Odmah se uputi s polVasielanom Putem ga ispituje o Gordani. Ovaj mu se ne
usuduje nista saopiti i salje ga gore na obrambenu kulu kako je "Povijedio
Pencinger
Mladeni se nade pred njim, na sto ga barun promotri i pita:
Vi ste oito kttdgod uli da su knezeve oi svojedobno odvise ^lutale k vasoj
gospodarici1
Znam. to je bilo na Griu vrlo davno.
Ta
vjest
Eto vidite, danas \c km , tako /aiiia dn n u vasu gospodaricu daje I1ustio na
slobodu njenog sina.
[, . C" "J-"! *U|I^)M
IJ"miira,onda ljubi Gord
"o je da se geJLo nemilo dogodilo u njegovoj odsutnosti. Barun
ti jer mu odaje opasnost. Ako knez otpusta
312

Ijevskom dvoru. Svaka mu sala vrijedi. Zapovijedite mu neka to opetuj da vidite.
Prostodusne Stjepkove hvale ponukaju Pencingera da se b
oprosti, obeavsi da e se vratiti kad obavi svoj posao. ,.,
Barun side u prizemlje. Tu nade slugu koji mu javlja knezevu poruku neka sva
muska eljad dode gore.
- Idi knezu i reci da e svi doi kad ih ispitam o plivakoj lakrdiji dvorskog
ludaka.
Zatim se okrene k vrataru, strazi i vojnicima koji jos stoje u kastelanovoj
sobi.
- Svi ete sa mnom da uvamo vrata oruzjem u ruci. Nitko iz ovoj dvorca, ni
knez, ni gosti, ne mogu izii. Tko bi se usudio poslusati bilo iji zapovijed,
osim moje, gubi glavu. Sad idite.
Kad je ostao sam, stade razmisljati, a onda upita potkastelana:
- Gdje se nalazi Gordanin potkastelan Mladeni?
- Tamo dolje s onkraj dvora u sobi kapetana vojnika. Ne smije & odande maknuti.
Vi ste tako odredili ve davno.
- Znam. Tada sam morao Mladenia odstraniti jer luduje zi Gordanom. Rekao sam
da u tu njegovu ludoriju iskoristiti kad budi vrijeme.
- Cekao sam, dakle, vase zapovijedi i drzao ga tamo.
- Ali si morao vise paznje posvetiti tom Covjeku, esto s njirt razgovarati da
saznas koliko bi mogao biti odan svojoj gospodarici Mislim da on uvijek laze.
Kapetan i njegovi ljudi se jos nisu vratili? -
- Zarobio ih je neprijatelj. Ipak ih nee dugo hraniti, to im se ne bi
isplatilo.
- Ali su ih razoruzali. Dakle, treba spremiti sve sto je oruzja u>
dvorcu. Kad stignu Drazeni i Ferenci, zarobit u kneza, a Petra Pan*j
baciti u tamnicu. Pridruzis li se Brandenburgu, mozes i ti s njim dijeliti i
lezaj. 1
- Nikad mi ne bi palo na um slusati koga drugog, osim vas.
- Zasto si dao otvoriti vrata Petru Panu?*|
- Bio je bijeli dan, a radilo se o sali. I rimski poslanik zelio je vidjeti i
tu toku. I kunem se: nije vodio Damira. U vrei je nosio psa, lajao jei>
otimao se. Svi smo to vidjeli. l:
- Da, to ste sve vidjeli, a ipak su vas prevarili. On je iz dvorca izlazioj s
psima, a dotle je djeak na nerazjasnjen nain svakako pomou lak rdi- jasa
umaknuo. U vezi je tmina. Tko zna kako je Petar Pan zavarao vratara. A sad idi i
dovedi Mladenia. Ako bi knez htio uzjahati prija nego stigne pomo iz sumskog
dvorca, upamti: zaprijei mu izlaz silom. Budi spreman.
- Slusam vasu zapovijed.
Pencinger ode iz sobe prvi, a za njim ide potkastelan.
Ve se posve otrijeznio. Sjea se svih dozivljaja ove noi i tesko oekuje da e
se ve jednom pojaviti Marcela. Jos je pijan od njezin^ ljubaznosti i napadne
sklonosti kojom ga je odlikovala te noi.
U hodniku mu se priini da je uo na stepenicama baruniin glas. Zaustavi se i
prisluhne. Uistinu ljepotica silazi u dvoriste.
Snazivsi s\o]eg utlvaraa, nasmijesi se, primi njegov pozdrav i povede njim
razgovor da na kraju nuve postii ono zbog ega je zapravo silazila, trazei bas
njega
Obeali ste mi juer da u vidjeti ljepoticu koju knez ovdje sakriva Ako
ispunile obeanje, i ja u isplatiti svoj dug.
Njen dug? Sjea se. Obeala mu je vreli poljubac ako joj pokaze Gordanu.
Okrivljuje je zbog Danijelove hladnoe. Uza sve napore nije mogla namamili
Danijela na u nm u i M are od im-c Uzalud se trudila Citavu noi slusala savjete
Petra Pa na da pod ja n u HV mi. ]jiihi>nn>i u. Tome moze biti kriva samo
druga /ona Jos ljepsa od nje. Dakle: zarobljenica. Sisla je da stekne dokaze.
Hoe da je vidi, a to e postii samo preko svojeg udvaraa.
Nemirno pogleda potkastelan na ulaz u vezu i sapne joj:
Bacili ste me na muke. Tu me Ceka srea, a tamo je Pencinger spreman na uboJMU
Ne bih htio otii na drugi svijet da ne okusim vase usne Zurim se da izvrsim
barunov nalog, a onda u...
Ni koraka dalje. Cega se bojite? Sto se dogodilo? Zelim znati kakva vam prijeti
opasnost.
I odvise mu godi njena briga i brzo joj iskaze sve sto je znao o Pencingerovoj
svadi s knezom i udnim odredbama. A .pri tom je moli neka ne kazuje nikome u
dvorcu ni rijei.
Zurim se a im nadem vremena, doi u da ispunim vasu zelju. Sav je opojen
njenom ljepotom i nadom u njeno uzvraanje pa se pozuri u drugo ma n K- dvoriste
knezevskog grada, gdje zivi zarobljeni Gordanin kastelan Mladuiuc.
Nasao ga je lezcu Nije se ni maknuo.
Napokon ste se sjetili i mene u ovom dvorcu? - pita mrko. Gospodin kaMdan
Pencinger zapovijeda da dodete k njemu. Nesto se. dakle. \a/m> dogodilo kad u
a /nw h.n i.n Prije su ga drzali u samom dvorcu, a sada ie moiao amiti ovdje u
drugom dvoristu,daleko od Gordane Sve to vrijeme, otkako su ga posve odstranili
iz njezine blizine, ami od svih zalvi a\ l]en i napusten U toj osamljenosti
prepusten je svojoj strasti prema lijepoj gospodarici i neizvjesnosti o nainu
njenog zivota To mu je bila gotovo nepodnosljiva muka. Zato poziv baruna
Pencingera smatra pravim oslobodenjem.
Odmah se uputi s poikasielanum Puiem ga ispituje o Gordani. Ovaj mu se ne
usuduje nista saopiti salje ga gore na obrambenu kulu kako je zapovijedio
Pencinger
Mladeni se nade pred njim, na sto ga barun promotri i pita:
Vi ste oito jUdgod uli da su knezeve oi svojedobno odvise zalutale k vasoj
gospodarici
Znam. to je bilo na GriCu vrlo davno.
Eto vidite, danas ieVn tako zaljubljen u vasu gospodaricu da je T^tio na slobodu
njenog sina.
Ta ga vijest zaprepasti jer mu odaje opasnost. Ako knez otpusta nam,ra. onda
ljubi Gordanu ^Slutio je da se fleSjo nemilo dogodilo u njegovoj odsutnosti.
Barun
212

--* - Damira su izveli iz dvorca. To je uinio knezev ljubimac Petar Pan. A
knez ne ini usluge zenama bez naplate.
Bradom obraslo Mladenievo lice izrazava prepast. Barun asak eka da ga jos
vise razdrazi i onda primijeti:
- Ne znam jos nista o toj stvari i zato se obraam k vama. Recite: moze li se
predmijevati da bi vasa gospodarica uslisala kneza? <( - Nikako ne vjerujem.
Ona je kreposna zena - tvrdi on. dj, Lukavaki kastelan primijeti:
-ij.- - Ali tu se radi o majci. Mozda je majka bila spremna na sve?
-" - Ne, nikad to ne bi mogla uiniti, ali mozda je knezu samo da|
nade kako bi joj oslobodio sina. l
- Dijelim s vama to mnjenje. Majka je slabija od kreposne zeo| Mozda vise ljubi
sina nego muza. Doduse, proslo je sest tjedana Sto ziv rastavljena od njega.
- Svejedno, ona nee prihvatiti knezeve zelje. *w*.lu -
- Ipak je knez oslobodio sina ispod moje vlasti.** ^ ,,
- Ona mu je dala nade, ali ispuniti nee.-
- Ali ujte sto sam doznao. Knez ne popusta i trazi naplatu, a dj bude sam u
kui s Gordanom, odredio mije neka smjesta ostavim dvorac Istjerao me. Ali ja
neu poslusati, jer su mi iz Budima nalozili da 04 Gordane iznudim neka mi preda
kraljevia Ivana. Kad to uinim, neka j^ pustim na slobodu. Knez, naprotiv, hoe
da se okoristi. Sad stojim tu jai protiv svoje volje kao branitelj kreposti vase
gospodarice da ne padne t ruke knezu. Hoete li mi se pridruziti?
- Uvijek za obranu svoje gospodarice.
- Znao sam, vi ste joj vjerni. Dakle, uzmite ma i budite spremni ako vas zovem
u pomo, bilo u dvorcu ili ovdje. Proglasio sam kneza zarobljenikom. Menije od
Budima nalozeno: ako se usudi pribliziti vasoj gospodarici, neka ga odmah
zdrobim. Gospoda u Budimu su svjesna posljedica ako tkogod plemenitoj gospodi
uini stogod nazao. Od nje se jedino trazi priznanje gdje skriva kraljevia, ali
se ima uvati njena sigurnost. Kad bi ona htjela izrei sto trazim, onog asa
bih je oslobodio pogibelji knezeve nastrljivosti.
- Rekli ste to gospodi?
- Nije htjela sa mnom razgovarati u etiri oka, ve samo pred knezom. Pred njim,
dakako, to ne mogu rei.
Premda se Mladeni uvjerio o barunovim spletkama, ovo mu se ini vrlo
vjerojatnim, a Damirovo oslobodenje ispuni ga strahom i ljubomorom. Zar bi majka
po tu cijenu spasila sina? Ne, nikako! Ona je samo zavarala kneza, a sad se on
kani posluziti njenim obeanjem. A kastelan ima nalog da sazna samo za boravak
kraljevia.
l kad bi ona progovorila, barun bije oslobodio knezeve vlasti, l zove njega u
pomo. To je gotovo usreuje i on se ponudi:
- Kad biste meni dopustili da govorim s njom, pokusao bih je nagovoriti da se
oslobodi dvorca.
- Zato sam vas i pozvao. Eto sto sam naumio. Kneza sam dap zatvoriti, a vas sam
odredio da nju uvate.
Mladeni osjeti da za njega nastupa novi preokret.
214
Nista mu se ne im vjerojatnijim nego da se knezevo odusevljenje za Gordanom
ponovo razbudilo, a ona je to iskoristila za Damirovo oslobodenje, l nista mu
nije razumljivije nego da se Pencinger obraa njemu:
LI dvorcu boi.r i u/vikni ^.^t - veli dalje - koji je uzeo u zastitu vasu
gospodaricu j bas zato me knez zeli izbaciti da bi lakse mogao maknuti sveeniku
ja sam ga ukonaio uz Gordanine odaje, samo da kne/u zakrim put d( r . Sve
ete vidjeti na svoje oi i uvjeriti se o pravoj istini. Budim smuti a vasu
gospodaricu Saveznicom Hrvata koji se bune protiv vlade, ali Budim trazi od nje
samo to da otkrije tajnu svojih zemljaka, ali ni/a-tV- ne bi dopustili da tko
dirne u njezinu zensku ast. Prema tome, vas; . duznost stupiti na nasu stranu,
protiv kneza.
Da. mem je mjesto uz vas - odluno odgovori Mladeni.
Znao sam d i ste vi vjerni gospodin. Samo je vi mozete spasiti, a nama pomoi da
se t K- d< j< ui nista zbog ega bismo morali odgovarati Hrvatima. Dodite sa
mnom.
Kad se lijepa foarunica vratila u prvi kat, odlui, toboze, potraziti
kneza, a zapravo je ntjcla \ uljuti l Xi mir,, l blagovaonici joj priopi
Petar Pan da njezin vjerenik jos uvijek spava kao i svi ostali gosti, ali ne
odlazi nego po/ove lakrdijasa daje uo i knez:
Dodite sa mnom o; /,i]cdiu probudimo Danijela i svu gospodu. Prijeti pogibelj.
- Kome? pita knez zapanjeno. - I kakva pogibelj?
Kneze. vas kastelan Pencinger naoruzava u dvorcu sve sto je musko. Svima je nali
a da ne slusaju vas.
- Zato se vasi ljudi nisu odazvali zapovijedi i nisu dosli pred vase liee -
ustukne lakrdija,, zagleda se u zaplaseno knezevo lice. Na lakrdijasevo
ispitivanje Marcela ih dalje upozorava:
Pencinger 1/as kani zatvoriti u vasu sobu. Poslao je u sumski d \orac po nekog
V\rixx , neaka koji tamo ve duze stanuje i po vaseg prijatelja Kicnaj Dakle,
brzo da probudimo Danijela i ostalu gospodu Du/rn su vas obraniti, kneze!
Naroito vas neak Danijel.
Ne mozete n Mibu HL! c r markgrof - veli joj Petar Pan i, ne ekajui odredbu
gospodara pozuri se probuditi knezeve goste i nalozi i ni neka u/mu maeve.
Kad im je sve ispripovijeun skok ne Gordani i Stjepku i najavi sto se sprema.
Odluili su da oMum k u svojoj sobi, a Gordana e stalno /akljucavati vrata. ||
edutim, vise je zabrinuta za dijete negoli za "^prijateljstva u dvorcu i pita:
Niste nista uli o Damiru? Uistinu je uhvaen? M Barunovo drzan K Cini mi se
vrlo sumnjivo - veli on. Nakon razgovora s ( . i i n vrati se lakrdijas u
blagovaonicu. Tu "ade zabrinutu Marte]u samu. Knez je otisao u spavaonicu.
Sto sve to /apu znai, gospodine Petar Pan? - pita ona, "alud oekujui Damjda.
Ne znam tujfa, osim ono Sto ste nam.vi saopili. Ako je knez u
U*
pogibelji, onda je i njegov brati. Da niste osvojili potkastelana, sada
bismo svi mi pali u ruke Pencingera, ali time ste najvise posluzili mladonl
markofagu Danijelu. Vidite kako vam je srea sklona. Vi ga spasavate, tj|
ga mora ganuti.
- Sve vise sumnjam da mu se ona zarobljena ljepotica vrze po srcu; To misli i
potkastelan.
Ipak se Danijel ove noi previjao od ljubomore. Iskoristite prul liku koja vam
se pruza naoigled ove barunove urote. Potkastelan e va| obavjestavati o svemu
sto Pencinger kani protiv kneza i njegova bratiat Tako morate dolaziti
neprestano k nama, a lijepi markgrof bit e stalni] u vasem drustvu. Lako mu
mozete nositi vijesti i u njegovu odaju. Bu dete li pametni, ova urota skotrljat
e vam ga opet u naruaj.
- Vi ste genijalni Petar Pan. Slijedit u vase savjete. Ovo je d prilika.
Nakon pola sata ve su knezevi gosti bili naoruzani i okupljeni _ blagovaonici.
Danijel se zgrazao sto se kastelan usuduje protiv svojeg] kneza i predlagao
gospodi i knezu da sidu dolje, navale na baruna i izbace) ga iz dvorca. Petar
Pan predlozi da uzmu Marcelu za svojeg uhodu, Danijel se vidno obraduje, poljubi
joj ruku, a tada je pouavaju sto joj| valja initi.
a
- Dovoljno je ako saznate gdje se nalazi Pencinger, a mi emog
odmah navaliti - odreduje Petar Pan, i ona odlazi. l
U toj uzbudenosti nitko i ne misli na objed. Svi su se u dvorcu; razdijelili.
Marcela je otisla setati dvoristem da vidi dogadaje i sazna gdje: je barun.
Stjepko je stajao na trijemu kao neki stit Gordani. Sakriven uj obrambenoj kuli,
eka Pencinger svoje prijatelje iz sumskog dvorca, a onii iz blagovaonice ekaju
Marceline vijesti.
Nad dvorcem sijevaju munje kao pretee crne oluje sto se polako priblizava.
U GUSTAR1 STOLJETNE SUME
Muski glasovi dopiru do Jasenkina uha. Cudno sustanje, pa opet" glasovi, onda
zvizduk, zaudo dugotrajan kao da se nad dalekim nekim krajem dozivlju noni
duhovi, zavijajui kroz doline i ponore i opet uzdizu nebu pod oblake, nestaju
pa se opet priblizavaju kao da su se spustili i lete oko njezina uha, dodiruju
kosu, lice, ruke i dizu uvis njeno tijelo. A ona leti s njima na nekim krilima,
mekim kao perje, leti i slusa zvizduk tako udan, a opet poznat.
Budi se i otvara oi. Sa stropa svjetlost i zvizduk.
"Cudnog li sna", misli Jasenka. "Zasto sam sve to sanjala bas danas kad moram
poi k majci u zagrebaku tvrdavu? Jelenko e me doekati kod kipa da se
oprostimo. Nema tu ljenarenja. Ustati i poi."
l digne glavu, sjedne. Gleda! .,,-->-
Sto je to? Samo oi, oi. .-d i ;;=, <t > ..-V ;
Pokrila je lice da hi se sasvim probudila. Kad je skinula ruke s obraza, dj ,
1K \ jede: "Zar sam s uma sisla? Oi zure u mene?" .; > u* <- >(...,.
Mi smo tu. Mi.
Mi? Tko mi.
Priberite se, gospodice. Ne bojte se. -->--:--.-.-;-..y;,^v>:
Da se boji. Cega? Koga, Tko je taj muski glas sto jefMMflji dovesti k
svijesti?
_ Gucni malo. odmah e ti biti bolje. , ,:
Taj glas po/naje. Onaj prvi ne. Osjea se slabom, iznemoglom. Ali
cdje je to? I pogleda niz drveiu- MIR m neke male kuice ili kolibe, sto li?
Osjea da nesto pije. oslro, zestoko. Sva se strese od zestine i gorkosti.
Neim su joj ovlazili elo. Da, sad joj je sve jasnije: i put u Zagreb, i neki
mladi, i suma. i strah, i one /d c/ne ruke, nekakvo roktanje vepra, put na
konju i...
- Je li \e bolje. Jasenka?
Mile ljupke oi krenuli; su se za ovim glasom i susrele pogled pun njeznosti,
brige i smijeska Samo mu je lice blijedo, vrlo blijedo, izmueno. Digne ruke i
zarida
- Jelenko. gdje sam to?
- Ne ujes li vjetar?
Suma? Jest, daleka Suma, tamna i pusta, duboka. Sjea se. Oteo si me
onomtovjeku koji me uzeo na sedlo?
- Zasto bih te otimao. On mi te donio.
Zamisli se. Nije mogue da su one grube ruke htjele njeno spasenje.
- Mislim na onou glasnika k< ,v:i sm M bojala. Htio me prevariti i tuko me grubo
uzeo na sedlo.
Oprostite, gospbdiee, Sto sam bio tako grub. Htjeli ste skoiti s konja bas
nadomak veprova koji su ni i u ili K i ;ii na-- /au > v,:n \ ^ iirubo povukao.
Molim jos jednom oprostite. Sad prepoznaje taj glas. I gleda.
S druge strane Jelenka stoji mlad ovjek, crnokos, u sivom oklopu. To je taj.
Sjea se. On je dojahao na cestu i poveo je. I sada je moli za oprostenje.
Poslao sam ga da ;_ u, me ispred nosa Lukavana i vidis, uinio je.
A ti si me ovdje ekao? ,
Naravno, tako smo ugovorili. .,
On je iz ete "vog oklopnika? ,, ,
Njegov sin. a irui duha; drug. . ... -
l bude joj lakse pn dusi pa odahne. .,., , -; -,,-, .-,, *u,. s,--,."-
A gdje su nasi momci i Tereza? -K"V/ :!,,
- Om su krenuli dalu ali u blizini movare izjahao je"t1cestaaeki
mladi, tamnokos, visok i \nak u sivom oklopu i kacigi. - .
Kako? Jos jedan tvoj drug?
- 7~ . e- toJc bio Luka\ L.mm KUK-IIUI HI dali si\ i< iklon da tebe za\
ara
spn Jc Zarku navijestio d te kane oteti, a da sam gaja poslao neka te
~~ Kako je mogao rei isto sto i tvoj drug?
219

t"--{ - Lui se dosjetio prirodnoj varci. Drugo ne bih ja mogao uinit nego
ovako kakoje bilo, a on je htio da povjerujes.
- A sto je Zarko na to?
- Kazao je da nisi u kolima, nego da es na konju doi do Save krenuo je dalje.
A kad tamo, iz sasa uz movaru izjahali su Lui, Stanislai i njihovi vojnici.
- Jesu li zarobili nase momke?
- Pretrazili su kola, a kad te nisu nasli, krenuse k Savi, mislei da cei tamo
stii poprenim putem. Zarku su zapovjedili da kola i povorki odvue u sikaru. I
onda su ih uvali. Sve nam je to javio Zarko kad yt stigao ovamo u sumu s mojim
zastitnikom. Sad moramo sto prije na put i dvorac gdje es biti dobro skrivena
Drazenievoj osveti.
- Drazenievoj? - opetuje ona. Sjea se koliko je putem neprestano mislila o
njemu.
Dakle, taj nitkov kojeg je pustila otii ovako joj vraa?
- A zasto bi me otimao Drazeni?
- Iz osvete. Povjerio te Luiu svom kastelanu. Cuo sam sve Zarka - veli
Jelenko. - Jos nas dvojica nismo izravnali raune.
- Boze moj, taj Lui me uvijek progonio svojim pogledom.
- Znao sam to, nastavi Jelenko - i slutio sam, da e nesto pokusati.
- Mene? - usklikne ona. - Kako si to mogao doznati.
- Jos juer u noi saznali smo od preasnog kanonika da e knezev
lakrdijas pokusati salu kako bi oslobodio Gordanina sina. Svi smo danas
u selu ekali Damira, ali zbog sive ete djeak je zalutao u onu suma
nasuprot dvorca. Onuda vodi put iz Sumskog dvorca u Lukavac. Tako je
morao ovim putem i Lui sa Stanislavom jer su dolazili u dvorac. Videi
jahae, Damir se popeo na drvo i sakrio u krosnje. Lui je slao Stanislava
da vidi ne eka li tko na opkopima Pencingera i vidio tamo kanonika i
sivog oklopnika. l dok su ekali da precasni i sivi oklopnik odu ispred
dvorca. Lui je Stanislava upuivao kako mora oteti Jasenku, tjl
Kusevievu sestru. Damir je slusao, ne slutei tko si. A kad je napokon
stigao kanonik, odredio je sivi oklopnik mene i mojeg druga Vlastana da
odvedemo Damira u ovo nase tajno zakloniste. I dok smo jahali, moj drug
me zovne: "Cuj, Kuseviu, priekaj, netko dolazi!" Odmah sam ga
zaustavio. Vlastan me upozori na nekog lugara, a Damir me odjednom
upita: "Imate li vi, plemiu, sestru Jasenku?" Naravno, odgovorim ja.
Zasto pitas? Djeakovo se lice zarumenjelo od uzbudenja i veli: "Dok vi
mene ovdje vodite, vasa sestra ide u Zagreb?" Da, rekoh, a ja se nisam
mogao s njom oprostiti jer smo dugo ekali vas, mladi gospodiiu. l sada
mi mali junak gotovo istrgne iz ruke uzde i ree: "Gospodine, dok vi mene
vodite, tamo e taj kastelan nekog Drazenia oteti Jasenku na putu u
Zagreb." I Damir mi ispria sto su ugovorili pod stablom. Meni je moj
zastitnik povjerio Damira, a njegov sin, moj prijatelj Vlastan, smjesta se^
uputi za tobom. I on odjuri da tebe dostigne prije Luia. \
- A ti si sam otisao s djeakom?
- Da, jer ovamo nisam smio nikoga voditi od nasih momaka. Nitko ne smije
naslutiti ovo zakloniste.
- I nitko ne zna za ovo mjesto?
r;;i
Osim vode i nas etvorice. Tu nema kneA-uli lugara? Ne dopiru u ovu gustaru. l
sretno si uma k a u.
Kasnije sam Cuo sumom nekakve glasove. Medutim, nas smo dvojica bili u sigurnom
zakloni . Ovdje kraj nas mogu prolaziti i vojnici,
11 dU Bnt pomogne Jasenki da ustane s lezaja. Cudom se udi. Nalazi se u drvenoj
kuici bez prozora, bez vrata, samo odozgo neka svjetlost.
-" Cudna je to koliba: Jelenko.
Ne to je stablo Tko zna koliko godina staro i suplje. Mi smo ga
Hnkran izdubli i u njemu uredili pravu pravcatu sobicu. Tu sam spavao mnoge no,
sa svojim/asu m, UH, kad "., uh.-oih Drazenia. VidiSi, tu je lezaj od lisa
pokriven granjem. Ima i uljanica. Tu je lonac za kuhanje, zdiela i klupica, a
svjetlo-l dolazi odozgo.
Kako ulazite?
Ljestvicama Kad smo u rupi, povuemo ih za sobom.
- Kad te Vlastan J. u, m isu. sam te ja Ijestvama u ovaj nas stan. Bila si bez
svijesti. lmam" i raznih pia i lijekova.
- Gdje je Zarko.1
- l drugom deblu imamo jos jednu ovakvu rupu, samo manju. Tamo smo smjestili
^Damira. Neka se djeak naspava. Dakle, i on }c ovdje kod nas?
- Zapravo, on je vas spasitelj, gospodice - primijeti glas iza Jelen-kovih leda.
Oprostite sto sam prema vama bila nepovjerljiva i zahvaljujem.
- Ni asa se jBisam ljutio, bilo je prirodno.
Asadcsiiid. l I r a. hin A je vrijeme da se nesto zalozi. Evo. tu
ima kojesta
To je ponuka da ponudi bratu svoje usluge:
- Hajde, primit u se posla domaice, premda u se u ovoj rupi slabo snai.
Nista zalo Hoemo li ostati u ovoj sumi?
- Odvest u tebe i Damira u prav i dvorac, samo da prestane vjetar jer tada mogu
lakse osluskivati sumom
Jasenka je nasla u udnoj sobi usred ogromnog da hi. s\epo: :i. hiu> /a jelo:
suhog mesa, kruha, vina i suhog voa i sve spremila za objed,dok se njezin
spasitelj digao Ijestvama da pogleda sto radi Danili. I ona je gledala za njim
kakoje nestao medu gustim krosnjama spretno prolazio iz ovog stabla u drugo.
A onda se Jasenka sjeti svojeg putovanja i pria bratu:
- Na putu me uhvaii silna zelja da se v i a im k tebi. Cim sam spazila sivog
oklopnika. osjetila sam. da ide po mene. a kad sam odlazila, opet me hvatao tako
udan strah. Kad bi to znala majka!
Majci u poslati /arka neka joj kaze da si sa mnom, a ona neka ostane u Zagrebu
dok ne minu borbe koje me ekaju.
- Jos e biti borbi.
- Ako Drazeni udaii os\eun , bit e, ali pozurimo se, valja nam odavle sto
prije krenuti da tebe i Damira sklonimo.
219
U KNEZEVSKOM DVORCU
Briga za sina i udna zurba na dvorcu izvukose Gordanu iz sobe n" trijem.
Privukla se k zidu i osluskuje kretanje dvoristem ne bi li Cula nesto d Damini
Sto bi dokrajilo njenu neizvjesnost.
Katkad je protrao dvoristem po koji lukavaki momak, onda hitro prosao
potkastelan, pa izlazio ispod lukova Pencinger, izmijenio nekoliko! rijei sa
svojim pouzdanikom. Po svemu tome biva jasno da se nesto sprema. Od Petra Pana
zna sto se zbilo izmedu kneza i Pencingera i sadi eka sukob. Iz polutmine
udaljenog hodnika s druge strane zamijeti hitre korake. Iza stupa pomoli se
suhonjava visoka pojava dvorskog lakrdijas"! kako zuri trijemom k njoj. Osjea
da joj nosi nesto vazno. Stigavsi posve blizu, sapne:
- Pencinger laze da je uhvatio Damira.
- Otkud to znate?
- Mlada barunica Marcela ula je dolje kako je Pencingeru dosao lugar s pet
momaka i javio mu da su uzalud trazili sumom jahaa s djeakom. Po svemu se raza
bi re da je lugar sreo negdje konjanika i djeakom, a jaha gaje udario po glavi
i nestao. Pencinger jos nije posao u potjeru sam. Kune Luia i Stanislava koji
nisu izvidjeti sto se dogodilo i tako je prekasno doznao o Damirovu oslobodenju.
Ovako je govorio.
- Prema tome, se barun utekao lazi da jos u posljednji Cas od mene izvue
priznanje. Slutila sam, ali drzanje mu je bilo odvise samosvjesno pa sam gotovo
povjerovala...
- Strahovito je bijesan - kaze Marcela - oekuje svoje saveznike iz sumskog
dvorca da zarobe kneza. Mi smo u manjini, ali branit emo se.
- Pazite. Netko ulazi stubama - upozori ona - krenite s onu stranu trijema. Ne
smiju vas vidjeti u razgovoru sa mnom.
Ve je pohitao ulijevo pa se na drugoj strani otvorenog hodnika skriva za drvene
ograde. A onda ide setajuim korakom.
S Gordanine duse pala je i posljednja tezina. Osjea se potpuno slobodnom. Sad
napokon ima potpuno slobodne ruke da se probija kroz neprijateljske redove bilo
kojim oruzjem. Sin, dragi zalog njene ljubavi, ne nalazi se u
neprijateljskim1rukama. Stekla je sigurnostkao da stoji na bedemu svojeg
dvorca, okruzena naoruzanom etom. I osjetila se jakom, neslomivom.
Kriomice gleda prema stubama odakle jasno uje zveanje mamuza. Uspinje se netko
od plemikih Pencingerovih pouzdanika.
Bio je Mladeni.
Zapanjena je njegovim dolaskom. To opet nesto znai.
Blijed i smuen, prilazi joj, pokloni se i zuri u nju. Sve u njemu trepe. Ne
moze ni progovoriti.
- Kako sam radosna sto vas opet vidim - veli ona, smijesei se. - Napokon su vas
ipak pustili k meni? Kako vam je?
- Tesko, gospodarice jer mi nije bilo dano vidjeti kako je vama. - Uzalud sam
molila da mi dopuste govoriti s vjernim prijateljem-I gleda ga ljubazno, potpuno
uvjerena da ga salje Pencinger s nekom
220
numerom Zaloga nastoji ohrabriti. Otkad je doznala za njegove uc prema sebi.
O*UCila je kao gospodarica zadrzati najsrdanije
^Virile On jedini poznaje tajnu hi \.nskih plemii i/ato i u smije i/a/vati
MJ-itcljstvo tog muskarca koji sav gori tajnim plamenom strasti.
* * *
Dolje u kastelanskom uredu Pencinger nemirno see. Svakog asa
salje slugu na kulu s pitanjem dola/e n gospoda i/ MimsMig d\oua Straze
javljaju: nigdje se u okolici ne vidi dolazak kak\ ihjahaea. H a r LI n se ijesi
da su valjda skrenuli kroz sumu i eka dalje Bez njih Pencinger nee dotai
kneza Tek na odredbu dvojice neaka odlinih dizav ni k. polozit e ruku na
kraljeva neaka. Neka ona dvojica snose s njim odgovornost. Tako e zastititi
sebe. nasuprot samom kralju, pa je zato pozvao Ferencija i Drazenia odmah u
Lukavac.
Dok eka njihov dolazak, nada se uz Mladenievu pomo zadobiti Gordanino
priznanje pa oekuje i njega.
Napokon je sisao s prvog kata i stupio u sobu:
Uzalud, gospodine kastelane - veli Mladeni. - Gospodaricu nista ne moze
zastrasiti, Ona se niega ne boji i tvrdi kako vi nemate hrabrosti uiniti
njenom sinu neku /U 11 n m se digla na noue s\a Hrvatska i morali biste
odgovarati hrvatskom saboru i svojim gospodarima u Budim u.
Kad tako govori i ne boji se, tada je saznala da njezin sin nije u mojim rukama.
Ali kako je mogla doznati? Vi ste joj to priznali?
- Nisam lud da joj o tuni govorim. Ali vi se varate, ona niim ne pokazuje da bi
to znala, puna je straha za Damira.
Onda vi nemate snage .mn onu s njom kako bi trebalo. Slabi ste prema njoj.
uzalud krijete, ne da se zatajiti koliko drsete za njenom. ljepotom. Opetovano
vam \eiim: ispunjenje vasih zelja ovisi o vama.
- Kad bi tako bilo, sto bi mi gospodin barun predlozio?
- Najprije recite pouzdaje li se Gordana u vasu vjernost?
- Svom dusom - odgovori on s nesto tastine i ponosa.
- Onda se s vama mora upustiti u razgovor o kraljeviu Ivanu i sasvim je
nemogue da ne bi povjerila svoju tajnu kad biste joj nudili sigurnu pomo.
Pokusao sam s\e sto ML m n; n edil , ali bez uspjeha. I sada sam joj prikazivao
sudbinu sina, a ona se ne boji.
Barun se dade u raznuslianie. pa onda prihvati rije:
Vrijeme leti. a meni nenu "diineie Slusajte: ima te samo jedan put ta \am Budim
vrati s\a vasa zaplijenjena imanja i da zadobijete onu za ^Mom gmcte. Blizu ste
sree. Mozete s Gordanom jos prije veere iz dvorca.
v Vi ne biste Gordanu nikako pustili prije nego se domognete la/cnog
djeaka, a tada bi ona ostala i dalje nadohvat knezevim
Ju"avnim zeljama, a m kal. - UK r,,. H-m - njom Mali u Brezovicu. A zatim: -ma
su nalozili braniti gospodaricu da nitko ne dotakne njenu ast. Odgovor ga
iznenadi, ali se brzo dosjeti:
221
- Nalozili su mi da se je ne dotakne nitko od nasih, a nema nikakve odgovornosti
za ono sto uinite vi, njezin sluzbenik, l zato uj sad posto saznam Ivanovo
boraviste, vi ete s mojom pratnjom Medvedgrad i uzivat ete njenu ljepotu. Evo
moje asne rijei! Jos dan" ona pripada vama. Razmislite dok se vratim s kule.
Dok vi odete gore; moji vojnici osedlat e konja da vas otprate na svadbeni pir.
Jos jednom zirne u Mladenievo blijedo lice i razabere da su njegove rijei
proizvele golem dojam pa ode.
Ostao je u teskoj kusnji u kojoj prevladava strast, to lakse sto mu j Gordana
malo prije naglasila svoju sklonost.
"Ona mi poklanja svoje misli, svoju brigu, sklonost. Ovaj tu nudi zenu naplatom.
Moram je sklonuti neka mi dopusti otkrie. Prikazat joj kako joj sin trpi, vidio
sam ga ovdje u dvorcu objesena na muilin iskoristit u sve, sve, ona mora
klonuti i dopustiti da predam to Korvino deriste."
Buni se sada protiv kraljevia i protiv svega sto je prije smatra svetom tajnom
i asnom duznosu. Barun ga nee slati u Brezovicu, ve Medvedgrad. I zadao je
asnu rije da e jos danas ispuniti obeanje.
Rije "danas" zamuti mu krv. Dugo ne razmislja, a onda izlazi iz so u dvoriste i
pohita prema stubama koje vode u prvi kat. Vrata zatvorena. Netko ih je s one
strane zasunuo. To ga iznenadi. Odm obavijesti baruna Pencingera.
Smjesta ode barun s potkastelanom u dvoriste. Njegovo lice nemilo ~ naceri,
stade lupati na vrata i vie gore na otvoreni trijem. Uzalud. Nikoga nema.
- Zatvorili su se u prvom katu. Dakle, znali su da kanim zarobil kneza? Da nije
tako, zasto bi se zakljuavali? Tko je to odao? Tko? -zatuli barun nad
potkastelanom kao u nekoj nesvjesnoj slutnji daje bas 01 sve to ispriao
Marceli.
- Zar davli vrse ovdje izdajstva? Objesit u krivca pa da mi je roden sin. Kako
su gore mogli doznati sto sam rekao samo vama? Potkastelan se brzo snade i stade
se ispriavati:
- Ne znaju oni nista, ali to se sigurno zatvorio knez da mu nitko m smeta u
njegovoj svadbi s ljepoticom.
Barun ne vjeruje, ali izjava mu dolazi u horu zbog Mladenia. upozori ga:
- Jeste li uli? Ve i on to zna. Dakle, ako vam je do te zene, nastoju je
spasiti iz dvorca zajedno sa sobom.
Mladeni blijedi i rumeni, zuri gore na trijem i pita: Jstf - Kako mogu
doprijeti u dvorac? Zeljezna vrata ne mogu se razbiti *& Tada se na trijemu
pomoli glava Stjepka Brodarica. " - Rimski poslanik - klikne Mladeni,
odahnuvsi.
Njega je zaboravio. Sad se osjea sigurnijim. Prisutnost ovog sveenika
zastiuje Gordanu.
- Oprostite, asni gospodine - veli mu barun. - Gospoda su jos od juer siroke
volje i zatvorili su vrata u prvi kat. Kastelan plemenit" gospode zeli gore k
vama.
- Ve sam gospodu zamolio neka se okane borbe s vama, gospodine
slclune. ah nikako nesiusaiu Knez se zatvorio u spavaonicu, a ja itam
plemenitoj gospodi
Barun ne sluti da su te rijei namjerno izreene na raun MUidenieva mira.
Medutim, Stjepko jos poruuje:
Pogledat u ; s njima, mozda ih sklonem da popuste. Pun nade eka
Pencinger pred vratima. Odjednom s driige si; ,,iv vrata zadrmaju, a Petar Pan
vikne:
Otvorile, gospodine l VIK r Liei i. < K\ i >i ~:\ T /a--:i > Me nas /atvorili
zarobili. Otvarajte, iako vam asti. -">
Vidjet e tvoja -Cast zajedno s tobom kad te uhvatim. ".
Plemeniti ovjee, zato ste nas zatvorili da sebi sprijeite put do
mene.
Ruga se lakrdijas barunu i okrivljuje ga da je on zatvorio vrata sa strane
dvorista. Ljutu; barun zapovijeda:
- Otvorite smjesia, rimski poslanik zeli govoriti sa mnom. Mora pregorjeli svoju
Ceznju za vama, barune.
Ovako nastavlja Petai Pan svoje lakrdijaStvo s druge strane vrata," dok se opet
na trijemu ne poja\ i Stjepko i vodi preko ograde razgovor s Pencingcrom.
Mladeni slusa Stjepko opazi da barunu nije ni do ega drugog nego da Gordanin
"kastelan moze do svoje gospodarice. Ali Gordana to ne zeli i. skrivajui se n -
- . M -ohi. pi >ia\ u/ l ne/ev u odluku da se vrata ne otvaraju.
Petar Pan dolazi !>$ njom razgovara.
Ako se popnu gore na trijem? - pita Gordana.
- Kad bi se gore netko uspeo Ijestvama, odmah bismo ga bacili dolje. Dakle, to
ne mog L pokusati.
Ve se priblizavalo predveerje, kad su napokon stigli Drazeni i r-erenci.
Kastelan ih odmah uvede u svoju sobu.
Krasno, gospodine barune! nezadovoljno e Ferenci. Nakon svih vasih diplomatskih
vi ludanui napokom ste poluili sjajan zavrsetak. Ispred nosa su vam odnijeli
Damira.
l Drazeni spoitava kastelanu:
- Zarobljenica je pobijedila s\ujeg tamniara Izvukla vam je ma iz korica. Sad
vojujte s pra/nim koricama.
Tko je tome kriv. gospodine? - vikne barun. - Vi. Svi vasi neuspjesi od poetka
vuku lo/u .d vase proklete strasti prema zupanovoj kccn. Da vas nije gonila
ljubomora,taj divljak Kusevinebi vas razotkrio 1 s\e bi islo starim tokom
- Dosta je tih prigovora - zagrmi Drazeni. - Vase su sklonosti t otjerale dotle
da /arohljcna (ion.i;n;.i u ovom dvorcu vodi sve na uzici.
avno ste mogli njezina Damira izbievati do kosti i ve bismo imali ^aljevica u
rukama. Ona vas je izigrala, l kneza i Petra Pana ova zena
ue za siju. Niste joj doi as gospodine, a sad okrivljujete moju ljubav. stavite
se toga. To je moja stvar.
- Ali moja nevolj: Posto ste juer razotkriveni, morao sam itav juerasnji dan
i ovu no l /van dvorca, a oni su u: radili sto ih je volja. L zato je nestao
Damir
222
223

- Da ste vi bili prisutni, bio bi Petar Pan djeaka odvukao iz dvc ispred vaseg
nosa.
- Zar bi to bilo udo kad je knez Brandenburg u dogov Gordanom i Petrom Panom?
- Kako bi to bilo mogue kad je i njemu do toga da zarobimo Korvinona sina?
- Ali njemu je prije svega da stekne Gordanin zagrljaj. Jest, gospodo, knez je
razoaran, omamljen, ona ga je zaarala i postigla svoju svrhu da joj on
oslobodi Damira iz mojih ruku. Opio je potkastelana. Pozvao ga na gozbu, sto
nikad nije uinio da ga opije i tako oslobodi Gordanina sina.
- Ako je sve to uinio, onda emo ga, gospodo, zatvorili u jednu kulu - odlui
Ferenci.
- Tako emo uiniti. To je lako. Ali recite, barune, kako ete od Gordane dobiti
kraljevia kad nema Damira?
- To bi ve obavio Gordanin kastelan, ali knez je zatvorio zeljezna vrata na
stubama i ne pusta nas gore. Pozovite ga vi da otvori i odredite vojnkima neka
ludaka svezu i odvuku u kulu.
- Otvorit e on kad bude gladan i zedan, a ve je vrijeme za veeru.
- Prije nego sto su zatvorili vrata, iznijeli su iz kuhinje sve stoje bilo jela
i pia - navijesti barun.
- To je, dakle, otvoreni boj?
Stali su se dogovarali sto bi uinili pa zakljue da e sutra sa svima
obraunati.
- Petra Pana valja zatvoriti u tamnicu - veli Ferenci.
- A rimski poslanik?
- S njim u ja govoriti - ostro e Drazeni. - On e se vrlo uljudno pokupiti iz
dvorca pa da je sto puta rimski ovjek. Sad emo preuzeti gospodstvo u ovom
dvorcu Ferenci i ja.
- To mi je naroito drago - primijeti sasvim iskreno Pencinger.
Premda zna biti bezobziran i silovit, ipak se nastoji zastititi sa svih strana
prema gospodarima i onim ljudima koji bi mu mogli naskoditi, bilo kod vladajue
stranke u Budimu, bilo kod kralja. l lako je sada postigao svrhu da mladi neaci
odluujuih drzavnika preuzmu u ruke vlast i. odgovornost za sve sto e on s
njima uiniti protiv Brandenburga. kraljeva neaka, a isto tako i protiv njegova
ljubimca Petra Pana.
Smiren, smjestio se Pencinger spokojno u svojoj sobi. spremajui se s dvojicom
mladih plemia k veeri.
Upravo je palo predveerje, kad najave da je stigao Drazeniev kastelan Lui.
To ponuka Drazenia da izide napolje kako bi nasamu ispitao svojeg pouzdanika
sto je s Jasenkom.
- Koji te davo tako dugo zadrzava u Turopolju? - okosi se na nj.
- Izgledas kao da si Jasenku izgubio na putu? *
- Ni vidio je nisam! ,w
- Prekasno si sligao?
- Ne znam. ali njena je pratnja isla prema Savi. Rekao mi je Zarko da je ona
imala stii na konju, a mi smo Cekali uzalud.
- Da je brat nije zadrzao?
224
_ Poslao sam u Turopolje svojeg momku u avom oklopu neka pita di rekose da ie
otputovala. Neka vrag zna kamo. Kuseviev dvorac je si Nikoga nema. osim sluimt
;uji Ne znam sto u. Ta vijest ia?bijesni Diaitnia. Otmicu je smatrao svojim
linim
uzitkom:
Zrakom mic od i negdje koraa, zemljom, moras je pronai.
Otkako ic onai lupez skinuo moj vizir, sve ide naopako - ljuti se
Drazeni. pogleda na ti i v: - Ova pijana knezevska hulja zatvorila
se u dvoiac i ne moze estitog konaka. Svi mi moramo ove noi
prospavati u pn/cmlju - l krene put lukova.
Medutim. Lui g; zadrzava:
Imam gospodaru inu vijest koja e vas obradovati.
O V i lem.
Svi se vasi pnjau, varaju kadvele da vas djevojka ne ljubi.
- Reci sto vnasj|i pita Luia i uhvati ga za ramena. - Otkud zrni:
da me ljubi:
Jei ide u samostan.
Mozda lako samo brbljaju ljudi?
Nije to bi bi janje. V /upa n -- u ^1 \oieu svnmaiu r u ne uike posla l \!<ju>
sam da na dvoristu popi,r a i i krov koije.
Ve spremaju koiju1 Onda kani putovati ovih dana?
- Prekosutra u ?oru.
Vijest 7buni Drazeniu U prvi as ne moze vjerovati i opetovano pila
svog kastelana gdje je uo i Lik _. t, M1 Vilena uistinu putuje
prekosutra. To je njegov momak saznao na opini.
Tada Drazeni po/ovu Luia u prizemlje gdje barun Pencinger Ferenci sjede ux
veeru
Za vrijeme jela tu ... su o sutrasnjim osnovama.
Cuj. Drazeni i - veli mu Ferenci - okupio si momke da ih vodis mi bojno polje?
Hoe htjeti sada sluziti ovdje?
Njih ne ?anima kamo u ih vodili, ve samo kako ih platili.
Bas sada su nam p> u , jer vojnici* kapetanom jos uvijek ame zarobljeni u sivog
oklopnika. FV - \ ni piT^-u^li j iriiiipi", L^L i v :^ uvjere da ne kanimo
dola/uj na osvetu. Kad dolaze tvoji novi vojnici?
Sutra u /oruooJaze iz Bistre - obavijesti Lui umjesto Drazen i a
Onda emo smjesui svezati kneza - odlui Franjo Ferenci.
A Petra Pana na vjesala, gospodine Ferenci - predlozi Pencin-gei Samo je to
zasluzio Jidao je kralja kad je iznio Damira iz dvorca.
Slazem se s \arna - odvraa Drazeni - ali ja sutra prije svega moram u
Turopolje k zup,m,
- ?ar si poludio.1 ,J- plane Ferenci.
- Vilena ide u sanu u Sad vidis koliko me ljubi.
- Ne umisljaj takve budalastine. Drazeniu.
Pitaj Luia Sto ir ( ljudi u Turopolju. Reci Luiu. Uvaj smjesta
pripmi,.^.
Svi misle da je Vilena pustila gospodina Drazenia da umakne
I5GORDANA VIII
225
l
zato mu je poslala Luu. Svi vjeruju da ide u samostan zbog nesretn ljubavi.
- Ide u samostan jer nee dobiti muza.
- Varate se, gospodine Ferenci - odgovara Lui - mladi Pogl" di je ljubi i
smjesta bi se njome ozenio. To se govori na sve strane, a Vilena ga nee, nego
ide u samostan od boli srca.
- Ide od sramote jer je bila vjerenica izdajice. Drazenievo lice plane
rumenilom:
- Do vraga, taj izdajica! Neu vise da to slusam. Sutra idem Turopolje i
svrseno.
- Dakle, ne kanis nam pomoi da najprije svrsimo s knezom lakrdijasem? - upita
Ferenci. - Onda si odluio okrenuti druj izdajniki obraz. Izdat es Budim?
- Ne buncaj. Prije u izvrsiti sve sto treba ovdje, a zatim uzei momad i otii
k zupanu.
Makar je to rekao uvjerljivo, Ferenci se itavu veer drzao mrko gotovo nije
htio s njim govoriti.
* * *
.-,,,! Sutradan u zoru straze grada Lukavca javile su da na opkopima st teta
od pedeset kmetova koji traze gospodina Drazenia.
. Odmah je odredio da ih puste u dvorac.
i,) Bili su to momci sto ih je Drazeni skupio oko Bistre, kupio im konje
odredio da se jave u Lukavac.
- Dajte im odmah novaca i oruzja koliko imamo - odredi Ferei Pozurili su da
momad odvedu u dvoriste, uvjereni da e kneza njegove prijatelje toliko mnostvo
ljudi zastrasiti. Ali nitko se od njih javlja na trijem, osim Stjepka. S njim se
kastelan upusta u razgovor. Stjepko se zali sto ne moze nista poluiti i tuzi se
kastelanu.
- Da sam to mogao slutiti, ostavio bih dvorac jos juer. Ovako mfj sada ne
preostaje drugo ve da podnosim prisilno konaenje.
Ispod luka prizemlja stoje Drazeni, Ferenci, Lui i Pencinger, a 81 njima
Mladeni. Svi oni ogledavaju svoje maeve spremne za bitku. JI
Vojnici koji su jos u dvorcu dovukose zeljeznu preku i teska kladivfj
k vratima koja je knez dao juer zatvoriti.
Onda na dvoriste izide potkastelan i zovne s kule trubaa:
- Zatrubi sto mozes jae.
Izmedu zidina dvorca grubo odjekne trubljenje. Na trijemu kata ne javlja se
nitko, osim Stjepka koji drzi u ruci molitvenik i zabrinuto gleda dolje. Barun
Pencinger vie:
- Kneze, molim vas otvorite vrata dvorca. Izaslanik Budima, gospodin Drazeni,
zeli vam predati vijesti od kralja.
Usred dvorista stoji Drazeni u ljubiastoj odori i eka.
Uzalud. Knez se ne odazivlje, ve gore u hodniku vijea sa svojim prijateljima.
Vidio je dolje mnostvo momaka i upozorava ih:
- Oni e ipak prodrijeti do nas, a onda sam ionako propao. Bolje otvorite.
226
Ali uro!- razljuti se Danijel. - Ako se dobrovoljno predas
:n,eru onda se lakse mogu on i njegovi saveznici obraniti pred
pencingeru, dvorac silom ondaje to razbojstvo i kralj
L-raliem. AKO pai^ t i
. svim
Panon i
h kazniti l sramota ]c predati se. "
Om dolje trube.
Stjepko se povue u sv uju sohu, a Gordana se zakljua u svoje odaje
pa prisluskuje.
Sa strane dvorista utisnuli su vojnici preke pod vratnice od zeljeza i stali
nabijati kako bi iskinuli kovne spone iz okvira u koje su ugradena
vrata.
Iza vojnika koji vrse taj posao suue urugi pod vodstvom Drazenia, Fercncija i
baruna Pcncingcra. Mladi su liudi potisnuli baruna u pozadinu zbog njegove
ranjene glave, pa je tako stao iza Luia i Mladenia.
Napokon su vrata popustila. Svi su se nasli na stubama. Ali su jos i gornja
vrata koja vode sa sluha u hod m k. Odmah su primijetili da je i gore spustena
zeljezna preka pa X dadose svi na posao.
Ferenci i Drazeni samo su nadzirali rad svojih ljudi, dok oni drugi stoje iza
njih na stubama s gol im maevima, ekajui da padnu i ova vrata
Knez se sa svojim bratiem i muskim gostima sklonuo u
blagovaonicu. S njime su obje ljepotice: barunica Marcela i njena pratilica
Danijel nekoliko puta pokusa Marcelu sklonuti da napusti blagovaonicu ali ona to
otklanja s vidnim nezadovoljstvom i tiho primijeti Petru Panu: Svuda se zeli
rijesiti moje prisutnosti. Tu se ipak nesto krije. Barunice, u asu borbe samo
mu je na pameti kako bi se lakse oslobodio neprijatelja. Zar ne vidite da nije
sala sto se ovdje desava? Molimo vas. izidite, tu e se proliti krv.
Prkosno je napokon pristala pa sa svojom drugaricom ode u svoju sobu.
Knez i njegovi ljudi stacose vjean Danijel je odluan da se bije, a s
njim i Petar Pan, kao i druga gospoda. Jedino knez sve vise gubi odlunost.
Hvata ga malodusje. Nikad nije bio odvise jak na mau. Kad je
trebalo izai na megdan, uvijek se rado povlaio. Ali svi pristaju uz
Danijela, dakle, knez suti i eka Sto e biti.
\7 hodnika dopiru do njih udarci, dok konano hodnikom nisu prodrli glasovi.
Petar Pat, n, upozori: , . ~ Prodrli su u prvi kat. Sad moramo spremiti gospodi
pristojan
vJsluskivali su neko v rijeiiK1 k.ikii protiv mci ohila/c oa vrata do vrata
konano se zaustavljaju onkraj praga zatvorene blagovaonice. Kjev
glas zaon hodnikom: Pozivam vas. otvorite!
Cjle! ceri se lakruija , viui onome pred vratima. - Gospodin i je preuzeo
vlast u dvorcu? Je li on kastelan? ^ ut es. lakrdijasu tko je gospodar - opet
e glas s one strane.
22f
|(J
tom
- Vidite kolike neprilike od toga rimskog poslanika - veli
- Nema se ni u sta mijesati - okosi se Ferenci.
- On e podii optuzbu protiv osude Petra Pana. A sam rij poslanik priznao mi je
da je Petar Pan zadojen mrznjom prema meni. ga, eto, zeli spasiti i hoe da
govori s vama dvojicom.
Ferenci zestoko zanijee glavom:
- Ni brige vas, barune. Za Petra Pana nee vas nitko traziti rauna, a onaj gore
neka govori sto gaje volja. Nemam ga kad slusati. Kneza sani zatvorio u
spavaonicu i pred njegova vrata postavio strazu. Ne smije se udaljiti iz sobe.
Dok oni razgovaraju o tome, Drazeni ih prekida:
- Sad predbjezno nisam ovdje potreban. Idem u pohode zupanu Berislaviu.
To ponovo izazivlje, nezadovoljstvo. Ferenci se stalno protivi njegovu odlasku:
- Ne mozes nas sada ostaviti, kad moramo Gordanu prisiliti na priznanje i otii
po kraljevia. Netko mora ostati ovdje na strazi zbog kneza i provesti osudu nad
Petrom Panom.
- Do tada u se vratiti. Nizasto na svijetu ne kanim napustiti tu djevojku.
- Njoj za volju uzet es ono drugo lice izdajice, a nas ostaviti.
- Obratno. Slusaj, Franjo. Zelim nastaviti ono sto sam radio dok me Kusevi nije
razotkrio. Opet u se prikazati hrvatskim junakom njihovim pristasom.
- Ne, dragi moj, ako ti to dopustimo, ti es varati nas.
- Neu Franjo.
- Hoes jer si lud za tom djevojkom. Upamti Sto li velim: podlei < njenim
arima i bit es izdajica Madara kao sto si bio izdajica Hrva" Zahvatila te
strast prema djevojci. Ne mozes se otkinuti. Past es joj naruaj i svrseno je s
nama.
- Tvoje sumnje su nepravedne. Vidjet es.
- Drazeniu. ako sada odes. vise se nees vratiti onakav kakav si bio dosad.
Izigrava! es crvenog oklopnika pred nama. Ve si napola u svojoj duli njihov
- Po emu lo sudis?
- Od juer do danas sasvim si se promijenio. Cila ve noi nisi spavao jei su li
rekli da ona ide u samostan. Od nje se vise nees vratili, ili bar ne onakav
kakav si sada.
- Dokazat u ti koliko se varas. Ali ne zadrzavaj me. Moram ii. I ostavi sobu.
Ferenci i Pencinger gledali su za njim kako se bacio na konja i - svojim
brojnim momcima ostavio dvorac.
Barun je sutio, a Ferenci slegne ramenima.
- Nisle ga smjeli pustiti - veli barun.
- Taj je mladi izgubljen. Njegov je znaaj prava smjesa dvolinosti. Od njega
nikad ovjeka ni za nas. ni ?a nase protivnike. A sad valja izdati zapovijedi i
strazama i sluzinadi. Nitko ne smije slusati kneza, ve samo mene i vas.
230
_ l goste bi trebalo baciti napolje. Sutra u zoru sve emo otpraviti odavde
Pobrinut u se za to. _ A rttnsk) poslanik? _ S njim u obraunati ja. a
obraunat u ujedno i s Gordaoom.
IZDAJICA MOLI
Svi se /ure s poslom u zupanovu dvorcu. Svi su zalosni, zaplakani. kao da nekome
spremam sprovod. Barem tako svatko od njih osjea.
"Srea je u trula u nasoj kui"- veli zupanova sestra dok sprema Vileni svezanj,
a po njemu teku suze. l drugima se tako ini. A najvise Vileni. Potistena V. u
svojoj sobi i eka sutrasnji dan kad e napokon krenuti r/ svojeg doma.
Jos nedavno l u LikD n i mi i uju u. vedrine i nade u budunost.
a sada je njena sreu legla na odar. ostavila je samu i jedini put u zivotu
vodi je u samostanski i samou.
Na hodniku neobiv.fi L x glasno uzdisati. tiho
zapomagati. To primoia d i .. ku da otvori vrata.
Spazi svoju tetku blijedu, prestrasenu, kako dolazi k njoj:
- Dijete moje.iio e opet biti s tobom? Eno gledaj.
I/a ograde dvp,ica brojna eta koju vodi Slavimir Drazeni. Bas su stali pied
dvorac Qa zatrazi od Zupanovih slugu da mu otvore.
Pritrali su k ?up;iin \i ^ n ( pitaju. Brat nije kod kue. a ona ne zna sto
bi rekla i samo M. krsti i uzdise. Ali Vilena je dala zapovijed sluzi:
- Pustite ga da ude. Ionako bi silom prodro kad bismo mu htjeli zakriti put
- Dosao se osvetiti sto bi drugo, a oca nema kod kue - uzdise tetka.
- Doti e. Sigurno m i ve spazili DraZenievu Cetu i otrali na opinu.
- Dolazi ravno k trijemu.
- Ako zatrazi oca rei emo da je odsutan. Ako pak zeli govoriti sa mnom. neu
odbiti. Ne smijem razdraziti njegovu ud. A vi. tetko. brzo saljite po oea na
opinu
Vratila se u sobu i eka. a tetka stoji na trijemu.
Drazeni se uspne k nn i m mo?nera?eo\aiati
s V ilenom Gospoda mu pokaze vrata njene sobe.
Pokucao je na vrata i smjerno ulazi pozdravivsi Vilenu.
Ona sjedi nepomin; samo pogleda k njemu.
guskom mladi sutei -- b;\ ; \ u. Cini mu se da
f. s%Jetlomodro odijelo | . jedrinu njene pojave i jos vise istakle
jedilo lica Moje uvijek bio vian gledati, plavetnilo njenih oiju zama-
gllo se dubokom tugom.
i si gn-|eLa seovako i/mi|enn .1 Samo zbog njega. To mu pruza nadu
Priblizio se nekoiiko.kQraJca,ali kad se povukla kaou obranu, stao je. Pobjegao
sam iz vribfdvorca s uvjerenjem da e moj korak stei u
231
srcu odobravanje. A bojao sam se da e me sivi oklopnik nekud odvesti
vrlo daleko gdje vas nikad ne bih vidio.
Ni sada nee da mu odgovori. Odluila je slusati i sutjeti. Uznemireni
je nasuprot mladom ovjeku koji je znao toliko govoriti o svojoj velika
ljubavi prema njoj. a ona je u njemu nazrijevala uzornog mladia i slavnoj
junaka. A sad se mora stidjeti.
Nerazjasnjivi osjeaji trzaju njome, ali izraz lica joj je tvrd i hladan
On nastavi sve toplijim glasom. ,
- Morao sam bjezati jer nisam nasao u vas ni trunka osjeaja, ak q smilovanja.
Morao sam bjezati da uzmognem opet doi k vama. Njegove rijei sve je vise
uznemiruju. Sto zapravo kani? Ipak mu ne odgovara niti ga Sto pita.
- Vi ste me. Vilena. pred svim plemiima ovog kraja odbili, otjerali
raskinuti veze koje su jedini uvjet mojoj zivotnoj srei. l
Nastoji da bude mirna i niim ne pokazuje da joj njegove rije prouzrokuju
uzbudenje.
- Vileno. ja vas ljubim neizmjerno. Ne mogu zivjeti ako mi IH budete zena.
Sad je oslobodena straha. Izrekao je sto hoe i ta izvjesnost osokoli jd l ve
zadobiva sigurnost. Sabrano ustane.
- Gospodine Drazeniu. sto sam jednom rekla, to ne poriem.
- Moram vas podsjetiti.^Vileno: vi pripadate meni i nitko vas rn moze otkinuti
od mene. Ni vi sami ne biste to mogli, jer ne smijete. Ona digne pogled k njemu
i pita:
- Tko mi moze braniti? iiv - Ono bie koje lezi u grobu.
Ostro je naglasio te rijei i ona se trgne. Ne zna zapravo na sto nisairij
: - - Zaboravili ste stoje bilo na granici Bosne, u hrvatskom taboru,
prije nego sto su oni drugi posli na bojiste. Tamo ste dopratili svog ujaka
Jednog popodneva sjedili ste na klupi pred banovim Satorom. Razotkrio
sam vam svoje srce, zaprosio vas i vi ste pristali. U oima vam je bila srea
Spustila je vjede kao od stida, ili od muke, ili od bola sto se morala sjeati
tog asa.
On nemilosrdno nastavlja:
- Tada sam vas jos jednom zapitao: hoete li odrzati svoju rije i nikad me
neete ostaviti? Vi ste to obeali.
- Da, tada sam obeala.
- Jos. vise: zakleli ste se, zakleli ste se na grob svoje majke.
Izrekavsi te rijei, zasuti i gleda joj izazovno u oi. Kakav je dojam proizveo
u njenoj dusi? U licu i u oima odrazava se sjeanje na zakletvu. I kao da je
podilazi neka zebnja, a on brzo nastavi da iskoristi taj as:
- Kad smo se vratili, ovdje u dvorcu jos jednom sam vas pitao i zatrazio da
obnovite svoju zakletvu. I opet ste se zakleli na grob svoje majke.
Dusa joj zadrse. Casomice je obuzme bespomonost. Ali samo
trenutno se osjea nesigurnom, jer ubrzo digne glavu i odvazno progovori:
v,,- Moji putovi zovu me u samostan. ft
41 Drazeni se priblizi jos jedan korak, pruza ruku i snizi glas:
__ Znam sto sam. uimo. Izdajica sam svojeg naroda, ali uj me: oni u Budimu,
dok su zivi^aikad nee napustiti svoj cilj da Hrvate podjarme sebi da ih
pretvore u Madare. To e oni pokusati, bio ja s njima ili protiv niih Svako e
nepravedno sredstvo iskoristiti da napadaju i krnje hrvatske slobostine.
Zamisli: ikn , n m neak tako monog ovjeka i ako ja zadrzim Budini u bujici
njihovih prohtjeva, ako ja uhvatim ruke koje su se pruzile za slobodama tvojeg
naroda i tako sve popravim? - Tko e vam to vjerovati?
- - Ti. Vileno. Ti mi moras \jero\al! jer me ljubis. Ako si me uistinu ljubila,
onda moj grijeh nije mogao u tvojem srcu poharati ljubav preko
noi.
Obuzela ga drhtavica i svu mu dusu razlije zelja daje ponovo osvoji,
stekne njeno srce. ij^tjea da bi mogao za nju, za njenu ljubav istinski
okrenuti ljubav Budimu i inili s\ c MU ni ona htjela. Ne moze joj zaviriti u
oi jer je spustila pogled i suti. ali u toj sutnji bude se u njemu vreli
osjeaji.
Sav je omamljen i samo se tesko u/iirza\a da je m- Ali ona suti, a
njega salijeu hitre misli kipue mladosti: "Izdajica i ovako i onako.
Izdajica prema narodu oca kao i prema narodu majke. Pa kad sam dosad
bio izdajica narodu svojeg oca, o n Ja ]c svejedno ako odsad budem i/dajica
narodu svoje majke kad za ucjenu dobnam mramorno tnelo sto L: a skriva modra
haljina i samo na izresku oko vrata dopusta naslutiti bjelinu puti sto izaziva
moje zelje. Izdajica za uqcmi modnnc uli onu Za dodir punih mekanih usana.
Pristao u/ oca izdajica sam Madara, pristao uz majku, izdajica sam Hrvata, Nema
meni ravnog puta koji zovu postenje. Idem sada k Vileni. k narodu njezine krvi
koji je dao na svijet nju! Idem!"
Kao munja prelazi drhtaj njegovim biem. Da prepusti ovu divnu ljepotu kome
drugome Ne daje ni samostanskim zidinama. Ni za sva izdajstva. Zasto sada ne bi
izdao Budim? I sto Budima i stotinu ujaka izdao bi za jedan zagrljaj, za jedan
Casak poinka na ovim njeznim netaknutim grudima
Prepusta se valovima strasne mladosti u kojoj se s ironinim smijeskom topi sve
sto je obeao l eienciiu Neodoljiva bezumna zelja baci ga k njoj na koljena.
Obuhvati je oko pasa. Njene su ruke ve na strazi da se brane. Ali su nemone,
jer je on pao na koljena, zestoku ic di/i : a pi|c. drsui S tolikim zanosom da
ne moze nikako sumnjati u istinitost onoga Sto govori.
Ostavit u Budini, Vileno, zbog tebe, za tebe i sluzit u tvojem narodu. Sluzit
u hrvatskom sanoru. l li \.iiitna O.i ud sad pivdaii "u? s\uie snage.
Istinski. Kunem se. Zaklet u se sto puta kako god hoes. Sad tek vidim koliko
sam tvoj Uzmi, Vileno, mene i moj zivot hrvatskom narodu.
Ovaj mladi lebdio je pred njom u slici i. Kad je pao s pijedestala heroja,
iluzija
njoj nista nije zadihial zamisljenog heroja, osloboditi. se rasprsila.
Ne moze je vise nikako obnoviti, nikako iznova zamisliti. Pali heroj ne moze se
vise jx.pclr gore. Zaprljan je, razderan, kukavan. Nije vise Ponosit, nedostizi
v. ohasian ^ m ni. Vise ne zivi u sanjama u kojima ga je ona zamislila, iskitila
i postavila na pijedestal svojih djevojakih eznji. Nestao je onaj Drazemc i
sada ga vise ne moze trpjeti.
133
232

: Ve idueg asa zna i zasto. Dok ona suti i trazi u sebi i oko s
rasprsene iluzije, zaveden njenom sutnjom, on gaji nade i hoe da je jos vii
uvjeri i stvarno dokaze svoja obeanja pa nastavlja, hvatajui je ok
struka. -r-
- Cuj tajnu, Vilenio. U Budimu su zamislili da mene uine banovim zamjenikom dok
je ban na bojistu. Htjeli su da ja izvrsim ono sto kane protiv svih slobostina
hrvatskog naroda. Sada u meni nastupa golemi preokret. Od asa, kad sam spoznao
izdaju, evo sto ti prisezem: "Prevarit u Budim. Slozit u se s prijateljima
tvojeg oca i bana. Varat u Budim, varati ih tajno i dok se pouzdavaju u mene,
sluzit u samo Hrvatima."
Govori sve upornije, strastvenije, uvjerljivije i toplije. U njenoj dusi biva
sve studenije.
Zamalo osjea prema onome sto joj on prikazuje odvratnost i gadenje. I zagleda
mu se u tamne zapaljene oi:
- Dakle, novo izdajstvo? Opet varanje. Podmuklo varanje.
- Ali sad e to biti upereno protiv neprijatelja tvojeg naroda, a loje veliki
dobitak za Hrvate ako im se ja pridruzim. Shvaas li to?
Ne shvaa. Ona se istrgne iz njegovih ruku, povue se s nekom grozom kao da su
te dvije ruke dvije zmije otrovnice.
- Gadi mi se sve to. Izdajstvo, licemjerstvo, podmuklost. Sad ovamo, sad onamo.
Ne, to se vise ne da slusati. To se vise ne da gledati. Ni zamisliti ne mogu da
provodim takav zivot.
Nikako ne moze osjetiti da bi mogla to podnijeti pa i uz cijenu da on ispuni
svoje rijei. Sada vise ne.
- Vileno, bit es zena visokog dostojanstvenika, a danas-sutra i banica. Mene
mogu uiniti banom, samo mene, jer ja sam ovdje roden i po ocu pripadam ovamo.
Razumijes li to? A ti es biti prva zena u ovom kraljevstvu. Prva iza kraljice.
Obasut u te sjajem, bogatstvom, sunanim ljepotama. Nijedna kraljica nee ti
biti ravna. Pred tvojom e koijom jahati stotinu momaka sa zlatnim stitovima.
Cetiri bijelca u zlatnoj ormi s grimiznim pokrivalom vozit e koiju, svu
uresenu zlatom i barsunom. Dragulji e sjati na tvojoj plavoj kosi kao zvijezde
na plavom nebu. Biserne ogrlice grlit e tvoj bijeli vrat, a ja u kleati pred
tobom kao paz pred kraljicom.
Prislonila se na zid i sklopila oi od nekog tajnog uzasa.
Sto to on radi sada?
Rijeima joj slika divnu sliku sjaja, ljepote, bogatstva, sve ono sto ve od
djetinjstva plovi njenom mastom. Bogatstvo, sjaj, ljepota oko nje, dvorac s
viseim vrtovima, sva u haljinama od zlatnog brokata, okruzena kraljevskom
pratnjom. Kao daleka i arobna slika njene budunosti lebdjele su te sanje pred
njenom dusom.
A sada, kad joj prilaze arobne slike u sjaju zbilje, hvata je ledeni osjeaj.
Ne drzi vise tu sliku u ruci junaka njene zamisli, ve netko drugi ili. bolje,
nesto drugo sto nije ovjek, ve neka jezovita neman. Neman, izdajica.
Od onog asa, kad je pred njom lezao u prahu izdajstva, ne moze ona ^ 234
Drazenia skinuti grdni oblik neke grdobe. On se opet priblizava daje uhvati za
ruke i obaspe rijeima, ali djevojka se povue s osjeajem
zgrazanja i vikne:
- Izdajica ostaje i/\ia;.ic.u Neman strahovita.
Neman? vikne on. - Dakle, i ti me smatras onom nemani,
mene koji hoe da siu/i tvojem narodu? _
Ne moze izdajica pi istcno sluzili nikome. Umro je ovjek i postao neman,
bezlina, beznaajna, svemu na svijetu odvratna.
Ton asa sjeti se riici M o ili je LUD i/ usla omu1 momka piul d\oiYcm u sumi
kad mu je ogrchcmi nogu omotao travom. Bijes sine iz njegove
duse:
Dakle, i ti vjerujes u priu sto ju je priala Kusevika pred
crkvom" Je li tako?
Da. vjerujem. Zatvorite oi, zavirite u svoju dusu, u sve sto se dogodilo.
Ukazat <6e vam se vasi ini u najgadljivijim oblicima nekih nakaza od kojih
ovjek /CMC. Ima li na svijetu ovjek koji bi mogao vama pokloniti malo vjere1
Tko bi mogao vjerovati i prihvatiti vasu sluzbu? Sve sio izreknu vasa usta. sve
sto uine vase ruke, nosi zig izdajstva, zadah podmuklosti. gnjiloe.
dvolinosti.
Dvolinost? Dakle vi velite da sam dvolian? Ali zasuti. Sjetio se
Ferencijevih rijei, a ona upadne.
Ne znam tko vam je to jos rekao, osim mene, ali svakako je i/rekao ono sto
je.mogao n vama opaziti.
Stoji posred sobe, blijed i zadahtan, i zuri u nju. Cini mu se da je strahovito
daleko od nje. Do kraja svog zivota nee moi prevaliti tu strahovitu udaljenost
i gotovo oajno vikne za njom u tu beskrajnu daljinu:
Vileno. Vileno, ne uskraujte mi ruku, hou da se dignem. Hou do vas, do vaseg
srca do ljubavi, do svega onoga sto vi ljubite.
U sohi je tiho Djevojka kao da silazi u sebe i trazi svojom dusom negdje u dnu
imali tamo kA\<> /akloniste /a njega. Hoe li se nai barem malo vjere?
Toliko je uzbudena, prestrasena i toliko ojadena onim sto joj on nudi da ne
nalazi nista i ne vidi nisla. ve samo pojavu po kojoj je pala tua sramote,
samo pojavu k ci) a |e svim pod muk los tim a o\ oga s\ ijeta i/1 Hici l a svoj
lik. I njoj se ini da on uope nema duse ni srca Sve je samo movara. kaljuza
od koje se ETOZi.
"Sto je to s njom." pita sam sebe i osjea da ne moze izai iz ove sobe dok
nema njene privole
"Milom ili silom, svejedno. Ona e biti moja!" ~- Vileno. velim vani, ne i/la/im
i/ ove sohe. iz ovog dvorca, dok mi ne pruzite ruku i ne obeate da ele hiti
moja zena Bolesni ste. Priom vas .ic otrovala suluda starica Probudite se.
Pogledajte mi u oi i vjerujte mi. Na sto da vam se zakimem Recite: na sto?
Ne kuni te se da ne poinite jos vei grijeh. Klet u se i zakleti i nebo i
zemlju za vas, sve za vas. Iz njega suklja plamen odluke nepopustanja.
235
Ona mu nije dospjela odgovoriti jer su se otvorila vrata. Rumen od Ijutine ulazi
zupan Berislavi, a iza njega kanonik Benko.
U tren oka poleti Vilena svome ocu i ogrli ga. Sad se osjea spasenom.
Kanonik stoji na pragu i zagleda se strogo u Drazenia. Ovaj ne veli nista,
odvise je uzbuden, gotovo omamljen, sav je preplavljen osjeajima bijesa i
strasne ljubavi i mukom odbijenog prosca.
Kanonik Benko zatvori vrata. Zupan Berislavi njezno posjedne svoju ker u
naslonja i okrene se k Drazeniu:
- Nakon svega sto se dogodilo vi ste imali obraza doi pod m krov?
- Ljubav nema obraza, gospodine zupane.
- Vasa ljubav uistinu nema nikakva obraza jer vi ljubite sam izdajstvo.
- Danas ljubim samo vasu ker.
- Zabranjujem vam gospodine, spomenuti njeno ime. Udaljite SQ ispod ovoga krova.
- Prije ne mogu otii dok me ne saslusate.
- Ne mogu i neu.
- Dopustite da ja saslusam ovog mladia u vase ime - ponudi kanonik. - Neka ne
kaze da ga nismo htjeli uti.
- Molim vas, preasni, iskazite mi tu ljubav.
Zupan se uputi iz sobe i povede Vilenu, ali Drazeni ih zaustavi:
- Molim samo as ostanite ovdje: ovog asa ostavit u ovaj doi ako mi preasni
gospodin odgovori na jedno pitanje.
- Dobro, pristajem, ali uz uvjet da odrzite rije.
- Tko nema Casti, ne moze imati ni rijei - upadne zupan.
- Ipak, dopustite, prijatelju moj - okrene se kanonik Berislaviu
- dopustite da mu vjerujem i da mu odgovorim na ono sto me zeli pitati.-j I
Vilena i otac ostali su u kutu sobe, drzei se za ruke, i ekaju. *j Drazeni se
okrenuo kanoniku ije ga oi gledaju mirno, ozbiljno i1 pozorno. Mladi jedva
dolazi do rijei. Blijed je, tesko svladava drhtanje, dok napokon poviseno ne
upita:
- Preasni gospodine, kad se netko zakune, mora li odrzati zakletvu?
- Ako se posteno i pravedno zakleo, mora, naravno.
- Ako je zakletvu pregazio, ne poini li grijeh? ><! - Naravno da ini.
Hitro se okrene prema Vileni i pokaze prstom: ;
-\ / .*>;- Lvo vam bogobojazne djevice. Ona je polozila prisegu i hoe daje
pregazi.
Preasni kanonik pogleda Vilenu pitajui. Njezin otac zuri u nju sa strahom dok
Drazeni trijumfirajui opet okrene glavu kanoniku:
- Preasni gospodine, kad sam uprosio u hrvatskom taboru prvi put gospodicu
Vilenu, ona je pristala da mi bude zena i na to polozila zakletvu.
Drazeni baci pogled k djevojci pa opet brzo nastavlja da ga ne prekinu:
" u ovom dvorcu ponovo sam je pitao hoe li biti moja i moze h se 236
zakleti. Ona se zaklela. Preasni gospodine, zaklela se na grob svoje
mijkc da e biti moja.
Jako, snazno zupanovo tijelo zadrhtalo ,K . Uzas ga spopada i uhvati se rukomza
elo jer mu je krv udarila u sljepoonice. Kanonik je miran.
Drazeni ponovo promatra crkvenoj; dostojanstvenika i pita: Moze li i smije li
ona prekrsiti zakletvu, a da ne sagrijesi >mrtno?
Njegov odgovor ekaju sa zebnjom i strahom u dusi i Vilena i Otac, a Drazeni s
trijumfatorskim osjeajem svoje pobjede.
Mirno slozi kanonik ruke unakrst i gleda u oi mladom ovjeku.
- Velite da se zaklela kad ste je zaprosili?
- Da. preasni gospodine. To je bi li > u 1 n \ atskom lahoru na L;ranici
- Bas kad ste vi zamoli! i bana neka vam dopusti sabrati pet stotina momaka da
dodete u pomo hraniti hrvatsku domovinu? Je li tako?
- Jest. bilo je tako, preasni gospodine.
- A kad vam te zaklinjala ovdje, pod ovim krovom?
- Upravo tada kad smo /akljucil d,: -,- .dimili vjenamo, a nakon toga u otii
na bojno polje.
Kanonikova suhonjava pojava uspravi se. Svi oekuju njegov sud kao odluku
sudbine Mirnim, ozbiljnim glasom kanonik uzree:
- Ova djevojka polozila je zakletvu upravo tada kad ste se vi spremali otii u
obranu njene domovine protiv Turina. Ona se zaklela istim srcem.
- I u potpunoj vujesti. - veli Drazeni.
- Vilena je polozila prisegu junaku koji se sprema na bojiste za domovinu, za Ca
si za svoj obraz. Ona je polozila prisegu junaku, a ne izdajici.
Svi su zatreptali od kanonikove rijei koja zvui kao osuda:
Izvrsenje zaklet\e koju je izrekla i polozila pred junaka moze traziti samo
junak. Ali oheseaseeni izuaiiea ne moze traziti da ona iskupi prisegu polozenu
junaku ili, bolje, ovjeku kojeg je smatrala asnim i vrijednim.
Tako je, preasn i - vikne Vilena. - Junaku, onome koji je imao da brani,
oslobodi nas dom i vrati se obasjan pobjedom. Njemu sam pnsegla, samo njemu
Izdajica, dakle, ne moze traziti da njemu izruite svoju ruku koju ste obeali
junaku.
Nekoliko trenutaka Drazeni ne moze progovoriti. Usne su mu isto tako blijede
kao i ovratnik ljubiaste odore. Bez rijei je i bez daha. Kanonik ga blago
podsjeti:
Obeali ste nakon mojeg odgovora ostaviti ovaj dvorac. Nadam se da ete odrzati
rije.
U mladievim oima bljesne stotmu p!ameno\a Samokimneglavom . ne osvrnuvsi se.
pokroi
/estoko su zveale njegove mamuze od bijesnih koraka kojima je renuo k vratima,
presao trijem, spustio se stepenicama u vrt.
Kanonik s prozora navijesti svojem kuedomainu: t, . ~~ Uzjahao je konja i
kree natrae. Vraa se u Lukavac. Time je stvar "vrsena. Sad mozete bit, mirni.
237
Vilena im je ispripovijedila doslovce razgovor s Drazeniem. Zupan* slusa s
gnjevom, a kanonik s potpunim mirom i na kraju primijeti: .
- Kusao vas je osvojiti bogatstvom i sjajem, a ne zna jadnik kakva je
Berislaviceva krv. Sad je iscrpao sve i napokon uvidio uzaludan trud. Neka ide.
Mi emo vas sutra otpratiti u samostan.
NEOCEKIVANI GOST
Cim su Franjo Ferenci i Pencinger zagospodarili dvorcem i knezom,
smjesta su napisali pismo svojem gospodaru u Budimu Verbeciju i javili
mu: "Najzad smo nasli opravdanje da kraljeva ljubimca zarobimo i nje* i
gova imanja predamo vasem tutorstvu. Svakog asa mozemo posvjedo-nj
iti da se knez u pijanstvu druzi s urotnicima. Svojeg lakrdijasa poslao
je u sluzbu Hrvata, cime je ugrozio kraljevsko prijestolje. Bili smo pri"
siljeni njegovu pouzdaniku Petru Panu suditi da kneza otmemo njegovu
pogubnom utjecaju. ,\
- A sad nam preostaje samo da skinemo glavu Petru Panu - veli Pencinger - onda
su nam ruke slobodne. Sutra idemo s Drazeniem nq| plemike povelje. Ako su ih
Turopoljci sakrili, spalit emo itav kraj i pretvoriti sve u prah i pepeo.
- Ako se Drazeni ne vrati, uzimam vodstvo za taj pohod ja odlui Ferenci.
- Premalo poznajete Drazenia, gospodine Ferenci. Njegova zelja
za bogatstvom barem je tolika kao i strast prema Vileni. Dakle, pos
mirno oekujem njegov povratak. i
- Cekajte, gospodine barune. Ja sam mlad i znam sto znai strast.
- Ja se jos vrlo dobro sjeam toga - nasmije se Pencinger - a sada me ostavite s
Gordaninim kastelanom.
- I taj glavinja u okovima strasti prema gospodarici.
- I zato e od nje izmamiti tajnu kraljevieva boravista. .-.
- Barune, vjerujete li da on ne zna gdje se nalazi kraljevi? Kad
vlastelini kriju svoje tajne prema svojim kastelanima? >
- Ve odavno sumnjam da ne bi znao ono sto ona taji, ali ovo jej
prevelika stvar da bi je njemu povjerili. Bas u sada protiv njega izbaciti
zamku. Naredio sam da ga zovu pa naas izidite./
Barun nije dugo ekao Gordanina kastelana. Ponudio mu je stolicu i ravnodusno
primijeti:
- Po odredbi mojih gospodara preuzeo sam vlast nad ovim dvorcem. Ujedno su mi
zapovijedili da vasu gospodaricu saljem u Budim, a vas u Medvedgrad.
- Zasto nju u Budim?
- Skriva takmaca na prijestolje kraljevu sinu, dakle, optuzena je zbog
veleizdaje. Ne mogu joj pomoi, osim ako izree onih nekoliko rijei sto se od
nje trazi.
Mladeni je duboko porazen. Gordanu e otpremiti u Budim, a njega u Medvedgrad?
To ne moze podnijeti. To ne moze i nee dopustiti. I odmah zamoli baruna:
__ Dopustite im da s njom govorim posljednji put. Htio sam juer s
me govoriti, ali sam navu> /ai\ mvr.a vrata. Sad ste prodrli u dvorac i
nut mi je otvoren.
_ Ako bas hoete, mozete govoriti, ali ona nee nista odati, dakle nora putovati
u Budini. Tamo e odgovarati za svoje veze s urotnicima.
- Ako vam ipak oznau SMC\I IL- kraljevia Ivana?
Onda nema svrhe daje vodim u Ugarsku, a vama sam zapravo ibecao nauradu. Naravnu
sumi ako mi uzmognete dati tone podatke.
- Jos danas ete. barune, znati sto zelite. Kada mogu k njoj?
Cim padne "rak - veli barun - da vas ne opazi taj rimski poslanik Uvucite
se k njoj neopazeno, tiho.
Mladeni ode u drugu u\ oriste da prieka no i smisli sto e L.O\ 01ali
sGordanom.dok se Ferenci opet \raca kastelanu Lukavca da bi ugovorili svoje
planove. I opet se osvru na otmicu povelja turopoljskim plemiima sto hi imao
izvesti Slavimir Drazeni.
Nee se uope vratiti k nama -tvrdi ponovo Ferenci. - Ve je kasno popodne, a
njega jos nema.
Pencinger se jos uvijek nada u povratak Drazenia i stalno tjesi mladog plemia.
U toj raspravi nade ih vratar i javlja:
- Na opkope su prispjeli neki stranci, koija sa etveropregom i velika pratnja.
- Reci da knez nije u J\ niu ni kastelan Pencinger-7odredi baruni nastavlja
raspravu.
Ponovo dolazi straza i javlja:
- Stranci zahtijevaju da se spusti most jer se u koiji nalazi visoka linost iz
Budima.
Iznenadeni su obojica i kastelan i Ferenci izlaze na kulu da vide tko dolazi. Na
opkopu stoje naoru/a n i momci. Koija ic zasf rta /a\ icsama i/a kojih netko
proviruje, ali ne mogu iz daljine nista raspoznati.
Na njihovu zapovijed stra/ar zamihi i zahtijeva o." pi a inje neka ka/u koga
voze u koiji. Opet uzvraaju da ne mogu kazati, ve neka knez dode na opkope.
Odluili su da se preko opkopa spusti vinm hr\ i _pusal]c poikasiclan neka vidi
nije li kakva zasjeda ili su doista stigli gosti iz Budima.
Kastelan izda odredbe Uska brv pade preko vodenih utvrda, dok barun i Ferenci
promatraju potkastelanov prijelaz preko brvi do koije. Ovaj se zadrzao samo
asak i potrao natrag, popeo se k njima za kulu i sav izvan sebe sapne:
U koiji sjedi kralj
- Kakav kralj, glupane! - razbjesni se kastelan.
" 7. Gospodin koji sjedi u/a nj u koiji ree mi li, o |c krau. ali nitko ne
smije o tom doznati!" fcvo, tu je kraljevski prsten. Rekli su neka ga Predam
gospodinu kastelanu.
rerenci posegne za kraljevskim prstenom i pogleda baruna pa ree:
- - Prsten je kraljev. Zaudeno se promatraju
238
239

- Nemogue! - vikne kastelan. - Ne moze kralj stii k nama, nas nisu
obavijestili o tome. Dakle, netko prevarom zeli u dvorac.
Sisli su, vijeali, dok se s opkopa ponovo ne jave glasovi trublje trazei ulaz
u dvorac.
Sve bunije pozivlju trubai, sve upornije viu na opkopima, dok se Ferenci
napokon ne odlui da ode na brv i pogleda u lice onome koji se nalazio u koiji.
Plemi se brzo vrati i bane pred kastelana:
Kralj glavom, preodjeven u velikasa. Poznajem ga kao rode ujaka. Sto sad?
Zablenuli su se obojica.
- Dolazi nenajavljen, bez kraljevske pratnje? Ferenci, mozda ste prevarili?
- Poznajem mu lice i glas. Pozvao me imenom i rekao neka smj pustimo most.
- Kraljev dolazak smuuje mi pamet.
- Taj je dolazak kao udarac iz zasjede.
Obojica su prenerazeni, bespomoni.
Nema druge, on je-spomene Ferenci. - Kakve nam koristi" odgonetnemo zasto dolazi
i sto se tu skriva. Mnogo e nam vise koris ako odete gore i otvorite kneza.
Recite mu da smo se salili kad smo zarobili. Dotle u ja postaviti veliki most i
zadrzati kralja, samo vi ne uredite s knezom da nas ne optuzi.
Smutnja, bezglavost zavlada dvorom. Ferenci ide na opkope izmisljenim izlikama
opravda sto jos nisu spustili most. Pencinger pak. gore na kat, otposalje strazu
ispred knezevih vrata, ulazi k njemu i sveca mu javlja:
Vi ste opet slobodni kneze.
To Brandenburga iznenadi. Idiotski ga pogleda. Kastelan mu priblizi:
- Odmah u vam razjasniti uzrok mojem postupku.
- Neu nista da slusam.
- Jos samo malo i primit ete neobian posjet kojemu se u snu nistP nadali. Vrlo
neobian.
- Posjet? - zablene se on. - Vrlo neobian?
- Juer sam doznao tko dolazi k vama, kneze, i odmah sam odluio da vas
oslobodim mrznje jedne uzvisene linosti, mrznje koja bi vas tesko pogodila.
Knez uini rukom gestu da ne zeli nista uti.
- Kneze, slusajte me samo asak. Kad je nestao Damir, uvjerio sam se da ste pali
zrtvom Gordanine ljepote. Ako to sazna kralj, zamrzit e va".
- Mene kojeg ljubi kao sina?
- Ali vi ljubite zenu koju ljubi kralj. Zar je jednom nije htio uzeti za zenu?
To zna i Ferenci i njegov ujak. Valjda ste i vi o tom uli.
- Mislim: to je bilo tada kad su Vladislava izabrali za kralja, ali danas
- Kneze, htio sam vas spasiti da ne poinite u ovom dvorcu takve ine zbog kojih
e vas ujak planuti ljubomorom. Vi ste htjeli, kneze, Gordanu oteti svojem
ujaku, razumijete li? Morao sam vas zarobiti jer ste
240
cli pobjei s Gordanom iz dvorca i pokloniti joj sina da pristane uz vas i!k se
za nju otimlje vas ujak, kralj.
To ea potpuno /bum Odvise mu sporo napreduju misli. U prvi as
kiko ne moze dokuili sin to melje kastelan i dok se nastoji domisliti,
barun se zuri svojom spletkom:
Sprijeio sam vas da bjezite s Gordanom. _ Glupost. Nis i r kanio s njom
bjezati. Tko vam je to rekao?
- Rekli su mi !U ovom dvorcu.
_ Lazu. Nisam to kanio, zasto bih bjezao?
- Mene su uvjeravali svi vasi prijatelji. Povjerovao sam. Pobojao sam se: da ste
to uinili, nasli biste svojieg ujaka kralja nasuprot sebi kao najljubomornijeg
suparnika a mene bi kralj sasjekao od Ijutine da sam
to dopustio.
Ostavite mojeg ujaka u Budimu na miru otresito e knez posve
smeten tim razgovorom
Varate se, kneze. kraljeva stara ljubav se probudila.
- Otkud vi to /na t e?
Od glasnika koji mi je ve juer navijestio da se kralj odluio sastati ovdje s
Gordanom i posjetiti je u njenom dvorcu.
- Sto vi to mcljete. barune?
Javljam da kralj dolazi kao budimski velikas.
Debele knezeve usne n tale su otvorene, oi raskolaene.
Nemono se ogleda\a mi pusto mjesto svojeg lakrdijasa da u njega zatrazi pomo.
Ali Petra Pana nema i on osjeti nesigurnost na vlastitim nogama. Boli ga glava
od onoga sto mu barun pria.
- Nevjerojatno to /vui. kneze, a ipak ete se uvjeriti da ne lazem. Kralj se
nije htio najaviti, on ne putu i e N Kraijc\ -,kmi vojnicima, ve ih je
preodjenuo u obinu velikasku pratnju da nitko ne bi saznao o njegovu dolasku u
ovaj kraj Njegov glasnik tono zna zasto kralj dolazi. Neprestano je putem
ispitivao o Gordaninu d\ orcii i /ahraniu svima da ga oslovljuju velianstvo. Da
vas nisam zarobio, nestali biste s Gordanom. a kad bi kralj stigao i saznao da
ste mu preoteli ljepoticu, jao svima nama. Ne prosvjeduje, ve gleda u nj
staklenim pogledom. U/alud pokusava da se domisli emu ga sada obmanjuje varkom
n kraljevu dolasku. ier sve sto mu govori o kralju i o pratnji smatra
izmisljotinom. I to mu saopuje:
Moj ujak nebi se dao na tako daleko putovanje. Odvise je /abrinut /a svoje
zdraviji odvise voli mir i udobnost. I nikad ne bi putovao _bez kraljevske
vojske.
Cim je saznao da se lijepa Gordana nalazi sama bez muza u dvorcu, smjesta se
pomladi", prezreo sve nepogode svojeg tijela da se moze tajno s njome sastati.
Poludjeli ste. ijksto mi sve to lazete, kastelane?
- Govorim istinu Kralj se ve priblizava dvorcu, uskoro emo ga ugledati svojim
oima i /alnaliu mi sto sam vas ouvao da ne izazovete ".legovu ljubomoru.
To ipak prevrsujc mjeru i on ljutilo udari u stol i vikne:
Ne dam se rarati. Nosite se. ;--;--
NU vrata je dotrao potkastelan i blijeda lica najavi:
241
- Plemeniti gospodine, Ferenci vodi njegovo velianstvo u u i moli da sidete.
- Evo me. Dodite kneze, na doek kralja. Jos uvijek knez vjeruje da protiv njega
pletu neku smisljenu splet pa se ne mie.
- Pogledajte s trijema u dvoriste - ponuka ga Pencinger pa id"i
brzo naprijed da bi ga osokolio. j
Videi kako se barun zuri, knez ga slijedi nekoliko koraka, pogle preko ograde i
spazi u plemikoj odori suhu pojavu, duguljasto blije lice.
Vrti mu se u glavi, a kastelan mu sape:
- On dolazi tajno, dakle, nisam lagao, sto da mu kazem kad pita s Gordanu.
- Ne recite mu ni rijei da se nalazi ovdje - upadne mladi zbunjen, zastrasen i
pohita niza stube.
Na dvoristu skine klobuk i duboko se klanja svojem kraljevskom ujaku. Iz
duguljastog lica gledaju dva pospana, mutna oka. Velike tanke blijede usne
smijese se:
- uro, jos si pristaliji nego sto si bio. Nisu li se ovdje ljepotice pomamile
za tobom? Jos nisi odabrao? - i gleda ga smijesei se.
Brandenburg smatra te rijei nisanom na nj i na Gordanu pa mu se zavrtjelo u
mozgu od pomisli sto e mu odgovoriti ako ga uistinu zapita za Gordanu. Zar je
netko iz ovog dvorca javio kralju? Nije li to zamka da mu otmu kraljevu milost?
I trne od straha jer nema mogunosti prozrijeti sto se dogada i vjeruje da je
kraljev dolazak Pencingerova spletka. A kralj ga ljubazno gleda:
- Cudis se sto sam se dao na put? Zar ne?
- Ne bih se znao dosjetiti sto bi moglo mojeg kraljevskog ujaka nagnali na tako
dalek i neudoban put.
- Zena! Zena, dragi moj. Cudit es se jos vise. Jedva ekam da umijem lice
svjezom vodom i svuem ovo tesko velikasko odijelo. Imas li sto estito za
veeru, sinko? Gladan sam.
- Sve e biti, uzviseni ujae - veli knez i vodi ga uza stube, podupirui ga
svojim ramenima.
- Nije mi potrebna tvoja pomo, moj uro. Gle, vrsto sam se uspravio,
prizdravio, ojunaio se. Sto velis na to?
- Gotov zenik - veli Brandenburg.
- Mislis, sine moj, da bih se branio kad mi dode ususret ljepotica? Cekaj, zinut
es od uda kad se ispovjedim.
Toliko se prepao tog razgovora da brzo skrene na domainske stvari.
- Ukonait u vas, ujae, u mojoj spavaonici dok ne uredimo za vas odaje. Nisam
slutio.
- Svejedno kamo u, samo da sto prije sa sebe operem prasinu. Ali nitko ne smije
saznati da se na tvojem dvorcu nalazi kralj. Nitko.
- Zbog ega, uzviseni ujae, ta tajnovitost?
- Zbog zene - osmjehne se tajanstveno kralj. - Ali kod veere es doznati vise.
Zelim se osloboditi ovog odijela. Hajde, otvori mi svoju spavaonicu - veli kralj
okruzen dvojicom svojih slugu.
242
i odmah se povue s njima u sobu.
Kastelan i knez ostali u na hodniku pa se gledaju. Knez je potpuno
uen zbog kraljeva dolaska, njegova nastupa, govora i svojih slutnji.
T iliko se prestrasio svega sto e doi da nema odvaznosti progovoriti.
Pencinger sve prozire i priini; i M-Lm Ja inu nije nidneLa netzo Ja ugodi
kralju i javlja da zun pobrinuti se za vladarevu veeru. Knez a uhvati / i
lakai
- Sobe u kojima je Gordana moramo sutra prirediti za kralja, ali k-uno sad s
njom? Rccr.c brzo, barune?
_ Odredite vi sami, kneze - ponizno e kastelan, smatrajui se pobjednikom nad
svojini gospodarem.
Mozete li je sto prije- od\esii u Medvedgrad? - pita knez? Ve zapada sunce ali
sutra u ranu zoru spreman sam.
-- Odmah uinite to i recite \o\ da cc HM iani" nki liepse i u;lohnije.ali o
kralju ne smije sa/nati nista. On zeli ostati svima nepoznat. Dakle, nikome ne
kazujte ni rijei.
Slusam zapovijedi kraljeve i vaSe pa se zurim izdati odredbe za
veeru.
Knez odmah potri n blagovaonicu, gdje je barun ve otvorio vrata zarobljenom
Danijelu Brandenburg nade u sobi ljepoticu Marcelu koja srdito spoitne
Danijelu:
Svaku si rije lagao. Zarobljena ljepotica raspalila ti je krv i zamaglila oi.
Zato ne vidis gdje su vrata moje odaje.
Spazivsi kneza, Danijel odahne i pode mu u susret. Barunica se nakloni
Brandenburgu i pila Ijubopitno: Vasa milost primila je goste?
- Taj gost oito ne nosi vedrine u nas dvorac - primijeti Danijel.- Tvoje lice,
uro. nije vedro
Zelim govoriti s tobom
Danijel pogleda barunicu Marcelu. Ukoila se od uvrede i naas sasula na
Danijela sav gnjev odbaene i ponizene Ijubovce, a onda se okrenula i izisla.
Knez odmah pnla/i bratiu s rijeima:
Kralj je stigao U prvi as ostaje markgmi nepnmKun, a onda zasja veseljem:
- To je vise nego sreea, uro. Upravo da poludis od predivnog preokreta. A ti?
Ne pleses, ne vies od radosti? Spaseni smo.
Mladi knez sjedne, mrko gledajui svojem bratia koji nista ne shvaa
- Cudan je taj kraljev dola/ak Sam veli: zena ga je dovela ovamo.
- Koja zena
Kastelan me podsjea na Vladislavljevu ljubav prema Gordani, a U) bi znailo da
mi ujak pada na putove.
Danijel pomno slusa dok mu k ne/ saopuje pojedinosti Pencingerove pnmJcdbe i
kraljeve prve rijei kojima je objavio svoj dolazak.
Markgrot sve to slusa i pregledava Pencinuerove namjere, ali ispituje
svojeg bratia: " - - -
Kako es Gordanu skrivati u svojem dvorcu pred svojim ujakom Naravno, to ne
mogu, kastelan je mora odvesti u Medvedgrad.
243
- Plemeniti gospodine, Ferenci vodi njegovo velianstvo u dvoriste
i moli da sidete. "
- Evo me. Dodite kneze, na doek kralja. Jos uvijek knez vjeruje da protiv njega
pletu neku smisljenu spletku pa se ne mie.
- Pogledajte s trijema u dvoriste - ponuka ga Pencinger pa ide brzo naprijed da
bi ga osokolio.
Videi kako se barun zuri, knez ga slijedi nekoliko koraka, pogleda preko ograde
i spazi u plemikoj odori suhu pojavu, duguljasto blijedo lice.
Vrti mu se u glavi, a kastelan mu sape:
- On dolazi tajno, dakle, nisam lagao. Sto da mu kazem kad pita za Gordanu.
- Ne recite mu ni rijei da se nalazi ovdje - upadne mladi knez zbunjen,
zastrasen i pohita niza stube.
Na dvoristu skine klobuk i duboko se klanja svojem kraljevskom ujaku. Iz
duguljastog lica gledaju dva pospana, mutna oka. Velike tanke blijede usne
smijese se:
- uro, jos si pristaliji nego sto si bio. Nisu li se ovdje ljepotice pomamile
za tobom? Jos nisi odabrao? - i gleda ga smijesei se.
Brandenburg smatra te rijei nisanom na nj i na Gordanu pa mu se zavrtjelo u
mozgu od pomisli sto e mu odgovoriti ako ga uistinu zapita za Gordanu. Zar je
netko iz ovog dvorca javio kralju? Nije li to zamka da mu otmu kraljevu milost?
I tme od straha jer nema mogunosti prozrijeti sto se dogada i vjeruje da je
kraljev dolazak Pencingerova spletka. A kralj ga ljubazno gleda:
- Cudis se sto sam se dao na put? Zar ne?
- Ne bih se znao dosjetiti sto bi moglo mojeg kraljevskog ujaka nagnati na tako
dalek i neudoban put.
- Zena! Zena, dragi moj. Cudit es se jos vise. Jedva ekam da umijem lice
svjezom vodom i svuem ovo tesko velikasko odijelo. Imas li sto estito za
veeru, sinko? Gladan sam.
- Sve e biti, uzviseni ujae - veli knez i vodi ga uza stube, podupirui ga
svojim ramenima.
- Nije mi potrebna tvoja pomo, moj uro. Gle, vrsto sam tt uspravio,
prizdravio, ojunaio se. Sto velis na to?
- Gotov zenik - veli Brandenburg.
- Mislis, sine moj, da bih se branio kad mi dode ususret ljepotica? Cekaj, zinut
es od uda kad se ispovjedim.
Toliko se prepao tog razgovora da brzo skrene na domainske stvari.
- Ukonait u vas, ujae, u mojoj spavaonici dok ne uredimo za vas odaje. Nisam
slutio.
- Svejedno kamo u, samo da sto prije sa sebe operem prasinu. Ali nitko ne smije
saznati da se na tvojem dvorcu nalazi kralj. Nitko.
- Zbog ega, uzviseni ujae, ta tajnovitost?
- Zbog zene - osmjehne se tajanstveno kralj. - Ali kod veere es doznati vise.
Zelim se osloboditi ovog odijela. Hajde, otvori mi svoju spavaonicu - veli kralj
okruzen dvojicom svojih slugu.
i odmah se povue s njima u sobu.
Kastelan i knez ostali u na hodniku pa se gledaju. Knez je potpuno
uen zbog kraljeva dolaska, njegova nastupa, govora i svojih slutnji.
T liko se prestrasio svega sto e doi da nema odvaznosti progovoriti.
Pencinger sve prozire i priinja M.-Lm da inu nije nulnc^a nego Ja ugodi kralju
i javlja da zun pobrinuti se za vladarevu veeru. Knez a uhvati / i laka.i
- Sobe u kojima je Gordana moramo sutra prirediti za kralja, ali k mio sad s
njom? Rccnc brzo, barune?
_ Odredite vi sami, kneze - ponizno e kastelan, smatrajui se pobjednikom nad
svojim gospodarem.
Mozete li je sto prije- od\csii u Medvedgrad? - pita knez? Ve zapada sunce, ali
sutra u ranu zoru spreman sam.
-- Odmah uinite to i recite |0] dae joj umiohu; liepsci ui.lnbnije.ali o
kralju ne smije sa/nati nista. On zeli ostati svima nepoznat. Dakle, nikome ne
kazujte ni rijei.
Slusam zapovijedi kraljeve i vase pa se zurim izdati odredbe za
veeru.
Knez. odmah potri n blagovaonicu, gdje je barun ve otvorio vrata zarobljenom
Danijelu Brandenburg nade u sobi ljepoticu Marcelu koja srdito spoitne
Danijelu:
Svaku si rije lagao. Zarobljena ljepotica raspalila ti je krv i zamaglila oi.
Zato ne vidis gdje su vrata moje odaje.
Spazivsi kneza, Danijel odahne i pode mu u susret. Barunica se nakloni
Brandenburgu i pila Ijubopitno: Vasa milost primila je goste?
- Taj gost oito ne nosi vedrine unasdvorac - primijeti Danijel.- Tvoje lice,
uro, nije vedro
Zelim govoriti s tobom
Danijel pogleda barunicu Marcelu. Ukoila se od uvrede i naas sasula na
Danijela sav gnjev odbaene i ponizene Ijubovce, a onda se okrenula i izisla.
Knez odmah pnla/i bratiu s rijeima:
- Kralj je stigao
U prvi as ostaje markgroi nepnniu.an, a onda zasja veseljem:
To je vise nego srea, uro. Upravo da poludis od predivnog preokreta. A ti? Ne
pleses, ne vies od radosti? Spaseni smo.
Mladi knez sjedne, mrko gledaiui s\ ojcsj bratia koji nista ne sh\ aa
- Cudan je taj kraljev dola/ak Sam veli: zena ga je dovela ovamo.
- Koja zena?
Kastelan me podsjea na Vladislavljevu ljubav prema Gordani, a 10 bi /nailo da
mi ujak pada na putove.
Danijel pomno slusa dok mu kne/ saopuje pojedinosti Pencineenne Primjedbe i
kraljeve prve rijei kojima je objavio svoj dolazak.
Markgrol sve to slusa i pregledava Pencinuerove namjere, ah ispituje
svojeg bratia: " "
Kako es Gordanu skrivati u svojem dvorcu pred svojim ujakom. Naravno, to ne
mou, kastelan je mora odvesti u Medvedgrad.
242
243

- Zar si opet sklopio savez s Pencingerom? U kojem asu?
- .Morao sam. Ali samo zbog Gordane, ona mora otii daje kralj
vidi.
- Trazis od mene kakvu pomo?
- Trazim da ne spomenes zarobljenicu pred kraljem kod veere, a kad ona sutra
bude na Medvedgradu, otii u k njoj da mi otkrije kraljevieve boraviste. To mi
je obeala uz uvjet da je pustimo na slobodu.
- Bit e pametnije uinis li to odmah, a ja sam spreman da je jos veeras
otpratim do njenog dvorca.
- Mislis da sam tako lud kako izgledam? Kad mi prokaze kraljevia, tek tada u
je zadrzati za sebe, dragi moj. Na to ekam godinama. Valjda znas sto sam ti
rekao onog dana kad smo je domamili ovamo. Nizasto je ne pustam iz svojih ruku.
Najprije u s kraljeviem kupiti od kralja bansku ast, a zatim kralju oteti
ljepoticu. Jer zbog nje je stigao.
- Zar je to mogue, uro?
- Zar bi se zbog ega drugog dao na taka v put? I sam veli: zena ga je navela na
to putovanje. Vladislav se svojedobno htio ozeniti s Gorda-nom. Razumijes li
sada? Kako pred njim zadrzati u tajnosti Gorda-ninu prisutnost?
- Drugi gosti neka ne budu kod veere, naroito Marcela i njezina prijateljica -
savjetuje Danijel.
- Vidis, to je pametno, nitko, osim nas dvojice, Pencingera i Ferencija.
- Idem se urediti da kralja pozdravim u estitom odijelu. Jos nesto. A Petra
Pana nees izvaditi iz tamnice?
To pitanje zbuni kneza. Donja mu se usna spusti kao uvijek kad bi ga zahvatila
briga iz koje ne nalazi izlaza.
- Da, istina, ali Pencinger strahovito mrzi Petra Pana i kad bih odmah sada
trazio da ga pusti na slobodu, ozlovoljio bih ga i mozda bi od puke osvete
kralju spomenuo Gordanu, ak bi je doveo kralju. Ne smijem se zamjeriti
Pencingeru dok mi ne pomogne da sretno odvedemo ljepoticu, a kad sve izvrsi,
onda u zatraziti da pusti lakrdijase.
- Ve su podigli vjesala u sjevernom kutu dvorista. Sutra u zoru vojnici e
izvrsiti nalog.
- Neu to dopustiti, ne boj se, pobrinut u se, ima jos dosta vremena. Sada
moramo zadrzati Pencingerovu dobrodusnost. Pozuri se" Sasvim si razderao
rukavice u bici s kastelanovim vojnicima.
Danijel se brzo uputi u sobu svojih prijatelja i navijesti im daje stigao
odlini gost iz Budima, rodak samog kancelara, ima s knezom vaznih dogovora i
zato oni ne mogu prisustvovati veeri. Nisu se nimalo zalostili i odluili su
provesti veer s dvjema ljepoticama u igrama na kocke i karte.
U prizemlju su svi na nogama. Sluzinad se vrti oko ognjista i sprema veeru.
Toi se najstarije vino, nosi srebrno i zlatno posude da sve bude sjajno
opremljeno za otmjenog velikasa iz Budima.
A gore na strazarsfcoj kuli Franjo Ferenci oekuje Drazenifc Zagleda se daleko
poljanama kojima bi se morao vratiti. A bas sada zbog nenadanog kraljeva dolaska
vise mu je potreban nego ikad pnje.
Vhdislava mora odstraniti iz dvorca i vratiti ga u Budim, a tu mu moze hiti od
pomoi samo Verbecijev neak. Ali njemu ni traga.
Sisavsi u dvoriste. K -i ci K-i nade kastelana Pencingera upravo u asu k id je
krenuo u svoj ured. sav zapuhati od posla.
_ Obistinit e se moje slutnje, gospodine barune. Drazeni pada u
kulo Hrvatima.
__ Cestitam na dobitku podrugljivo e barun. Franjo nije tako ravnodusan i
odgovori ljutilo:
Istina. Hrvati nee dobiti postenjaka, ali mi emo izgubiti svoju rodenu hulju,
dakle nas se gubitak ne moze mjeriti s dobitkom Hrvata. Osobito sada kaii nje
toliko potreban.
Niste g;i trebali pustiti da ide k toj djevojci. Trebali ste ga
zatvoriti.
Tko moze gospodariti neaku tako monog ovjeka kao stoje Verbeci? N i moj ujak
Baka. a on ipak drzi itavo kraljevstvo u svojoj ruci. Ali sada ujte: moramo
kralja maknuti s puta.
Preu/et ete Dra/vno\iee\ n zadau u svoje ruke, dakle. Cemu se uzbudivati zbog
njega?
Lice mladog Madara bude mrko, gotovo osorno:
Meni namjenjujete Drazeniev posao? To je gotovo uvredljivo, gospodine barune.
Ne razumijem ime sam vas uvrijedio.
Gospodine barune, ja sam spreman Hrvatima poiniti svako nasilje i svaku
nepravdu, aii nikad nivmi dnr.iii.n i podlostima Dra/cnia. Mogao bih poiniti
mnoge nepra \ dc ali nikad zloinaki baciti krivnju za svoje ine na drugoga,
kako to umije on.
Sada nam to vise ne treba. Valja ii u otvorenu borbu za poveljama.
Ja u ih tra/in svim sredstvima sile, dok ih je on sam skrivao zajedno s
Hrvatima da ih kasnije moze otimati. Za ovakav lopovluk moras se roditi, moj
gospodine. Bez njega emo polagano naprijed.
Ne da se odgonetnuti kako je kralj mogao iz Budima, a da o tome nisu znali ni
Baka ni Verbeci?
- Da su /nali oni bi nas ve davno prije obavijestili o-njegovom dolasku i dali
nam upute sto da radimo i kako da se vladamo.
- Cim sutra zadan i brzotea mora u Budim jer ondje nisu upueni u kraljevo
putovanje
Culi ste kakove knezu govorio o nekoj zeni. Sve se bojim da su 11 rvati doprli
do kralja i javili mu kako drzimo Gordanu zarobljenu. Sto xcitc na to?
Nikad glasnik ne moze pn >di i|cn ni tuuoi ML kraljevskog dvora, a kamoli do
njega?
A ipak je otputovao neopazen?
- Obeao je da e kne/u to ra/iaMnii jos veeras. Cim to saznamo. se cemo
odluiti. Evo Mladenciea, priekajte da s njime svrsim.
"arun ide u susret Gordaninu kastelanu i ostro ga pogleda:
ete tra.u zoru Pratit ete svoju gospodaricu u Medvedgrad i tamo
ostati s njom posve sami ako tono izvrsite moje naloge. Prije svega
244

l
recite mi: gaji li ona potpuno povjerenje prema vama? Ne sumnja li da sa mnom u
vezi?
- Ni izdaleka - odgovori Mladeni s najddbljim uvjerenjem.
- To bolje za vas. Cujte. Iz Budima smo dobili monog gosta ko
ve odavno ljubi Gordanu. Moramo je sutra u zoru bezuvjetno odvesti
protiv njezine volje. Slusajte pozorno. Otii ete k njoj s dobrom izlikom |
sjediti tamo dotle dok joj ne posaljem veeru. Mozda nee odmah jestL
moglo bi se dogoditi da pone jesti vrlo* kasno. >
- U emu je moja zadaa? - pita Gordanin kastelan nestrpljivo.
- Samo u tome da me obavijestiteu koje je doba veerala da mogu l
proraunati vrijeme. Od kapljica Sto ih ulijem u jelo mora zaspati dvanaest
sati od asa kad je omami san.
- Razumijem - odgovori on drhtavo, osjeajui da mu se priblU
zava veliki as. -
- Dakle, im svrsi veeru, sidite k meni i javite mi. Ve je sv"F.. spremno. Cim
zabijeli, polozit emo je u nosiljke na dva konja i taka] prenijeti u Medvedgrad
da nitko ne sluti, a kad stigne negdje pred podne, probudit e se pod novim
krovom s vama, sama samcata. To e biti estita naplata za ovu malu uslugu. Je
li?
- Priznajem. Mogu li gore?
- Cim svrsi veera, a uzviseni gost legne. On je umoran od putaj drijem e ga
brzo svladati. Sad ekajte dok vam ne javim da krenete gore. Jos u vas kasnije
uputiti u sve ostalo.
Ovaj nalog omami Mladenia kao da je ispio kapljice sto e ih Pencinger uliti u
Gordaninu veeru. Ide dvoristem i gleda gore na obzorje kojim se provlae pred
veernje magle. Htio bi da se sto brze pretvori u crni noni veo koji mu donosi
zudenu sreu. I spusta se na prag neke izbe. doarava rijei izreene danas gore
na trijemu i sklada sliku svoje sree u dalekom dvorcu, navrh brda, posve sam s
njom.
Dotle je barun s Ferencijem ogledavao nosiljku na kojoj e sutra u zoru
otpremiti Gordanu iz dvorca.
- Vi morate budno paziti, gospodine Ferenci, da putem ne naletite na kakve
nepriline ljude.
- Ne bojim se. Nosiljka ima zastore i ljudi ne mogu slutiti koga skriva. Kad se
ona ne moze javiti, nema pogibelji. Samo ako nas Mladeni putem ne izda -
zabrine se Ferenci, a Pencinger zmirne:
- On nee s vama. Nikad nee dobiti obeanu nagradu. Cim se
lupez sada vrati od Gordane, smjesta u ga svezati i gurnuti u tamnicu da
mi ne smeta. Neka tamo sanja o ljepoti svoje gospodarice. - L
- * *
Pred knezevom spavaonicom eka Danijel. Vrata se otvore, a kralj izlazi u
pratnji svojeg sluge. Markgrof se duboko klanja i pozdravlja svojeg visokog
rodaka. Vladislav ga oslovi s nekoUko prijazni rijei, a Onda primijeti,
smijesei se:
- Oekivao sam ovdje vesela lica. uro je tmuran, a i ti me gledas mrano. Sto
to znai, mladiu?
46
._ Nema nas &o zabaviti, velianstvo. Dosadujem se 06*001
v __ Valjda Petar Par nije bolestan?
- Zdrav je i itav ali nije u milosti baruna Pencingera. J _ To ne /nai
da ni K milosti gospodara ovog dvorca. uro mje mogao zivjeti bez Petra Pana.
Zar se nesto promijenilo? _ Ne smijem govor*i., velianstvo.
- Moras kad ja zejin Stoje s Petrom Panom?
- Pencinger ga je bacio u tamnicu i tko zna sto e do sutra biti s njime.
Objesi! e ga.
Iz blagovaonice zasvijeth svjetlost, a knez, Ferenci i Pencinger oito izlaze da
potraze kralja.
Danijel mora prekinuti razgovordok gospoda dolaze i vode vladara na veeru.
Vladislav ulazi. Visoko, suhonjavo i uvijek nesto pognuto tijelo, odijeva smeda
odora. Haljetak od barsuna je rastvoren pa se razabire crveni prsluk s bijelim
puki i na Glavu je pokrio uobiajenom kapom od smedeg brokata. Cvrsto nm c
pniiuhla sve do uha. Duguljasto mrsavo lice zukaste puti ne odaje mkil- av n n
LIHI i . Da nije kralj, svatko bi ga smatrao blesavim i nesto dobroudnim
pristarim plemiem. Jedino duguljasti zavijcni nos pruza bezbojnom,
bezizrazajnom licu nesto znaajnosti dok su fon oi izgubile svaki sjaj i nekako
se izboile, pa nalikuju na oi plahog o\ - koji nigdje ne osjea sigurnost.
Stao je usred blagovt. UIKJ pa ogledava izrezbarene drvene stijene, bakreni
luster, visoke stolice, a najposlije stol pun srebrnih i zlatnih tanjura i
vreva, l /akima glavom. Tanke visoke usne rastegnute su se u zavidni smijesak i
veli neaku
- Dobro, vrlo dobro, ki IM Nije tebi ovdje zlo, uro. Mnogo bolje nego meni
kralju usred Budima.
On korakne nekoliko koraka k stolu i omirise peenje:
Nektarskog li mirisa Kakva je to peenka? Sve se ljeska od masti. To su kopuni?
Davno nisam okusio uz kraljevski stol kopunovo maso.
Mladi knez vodi kralja na^J" i < , a sam sjedne kraj njega. S druge strane pored
sebe tnnesti Danijela, dok je s lijeve strane Icralju sjeo Ferenci
Pencinger stade duziti kralja jelom i piem. Podilazi ga slast od
ukusnog peenog mesa.
Prione jesti. Mast mu se cijedi niz obrijanu bradu i dok zvae, oi traze stolom
gladno i zeljno popni oiju pohlepnog djeteta. Onda uzima vrc vina i gotovo ga
iskapi Smiju,L i pazljivo gleda na svakoga tko "-ima jelo kao od boja/ni da e
odvise pojesti, a njega ostetiti.
Oni drugi ne dijele kraljc\o odusevljenje za jelom. Jedva prikrivaju zaorinutost
od nei/vjesmh mteiLs.i ( < \\\-.\.\ \ , M a; ve se podaje slasti i oblizuje
rumeno peenu koncu koj i ili : n K,I Kima glavom, zmirka "cima i hvali izvrsno
jelo. Nista ga ne zanima, dsim mesa i kolaa. nagomilanih na zdjelama, i nema
drugih misli.
To raspolozenje nikako nije u skladu s mrsavim tijelom, izbeenim a suhonjava
duguljastom lica.
247
Svi oko njega nastoje nekako razviti razgovor. Ferenci ga pita kako je^ dugo
putovao, kneza zanima kako mu je bilo na putu, Pencinger zali tegobe njegova
putovanja, a svi bi htjeli doznati samo jedno: zasto se dao na taj put.
Napokon Vladislav osjeti voljkost punog zeluca, obrise usta i opet posegne za
vrem. Sad tek opaza da oni drugi sute.
- Stoje s vama? Zar se tako radujete kraljevu posjetu? Kneze, moj uzviseni
neae? tako se veera uz tvoj stol. Prozbori nesto? Gle, Danijel zijeva.
Mladiu, srami se.
Vladislav se sjeti lakrdijasa i rijei sto ih je izrekao na hodniku Danijel. I
zirne u Pencingera.
- Vi smatrate kraljev posjet karminama? Sto je to? Gdje je Petar Pan? Zasto ne
dolazi? Odmah ga dozovite.
- Sigurno sprema neku veliku lakrdiju - brzo e Danijel da kastelan ne bi dospio
odgovoriti i odmah ustane. Idem ga dovesti, velianstvo.
- Pogledat u gdje je - veli Pencinger. - Danas mi se nesto tuzio da ga boli
glava.
- Kad kralj zeli zabavu, onda vjernog podanika ne smije nista boljeti - upadne
Danijel. - Idem ga pozvati jer to zeli velianstvo. Barun Pencinger zakorai i
zaustavi markgrofa:
- Dopustite, velianstvo, da sam vrsim svoju sluzbu i dovedeni lakrdijasa.
- Idem s vama, javi se knez, a ti, Danijele, zabavljaj uzvisenog gosta dok se ne
vratim.
Danijelu ne uspijeva namjera da razgovara s Petrom Panom prije nego dode u sobu.
Mora se pokoriti i ostati.
Na hodniku nadose se knez i njegov kastelan. Brandenburg mu nalozi da ide po
lakrdijasa, a on e ga doekati da mu odredi kako se ima vladati kod stola.
Pencinger side, a knez seta trijemom.
Sasvim je zaboravio na svojeg gosta rimskog poslanika i prenerazen, stane kad se
na lijevom trijemu otvore vrata, a mladi sveenik izade. U blijedom svjetlu
svijetiljke u hodniku prepozna kneza, priblizi mu se i pozdravi.
- Kneze, vi ste to? Nisam znao tko ide gore-dolje. Ne zamjerite, misljah da se
opet sprema neka bitka.
- Razmirice su obustavljene dolaskom nekog velikasa iz Budima koji je podveer
stigao. Sad e biti mir dok se opet ne vrati.
- Kneze, ne bih li ja mogao s njim u Budim?
- Sad se odmara, ali sutra u ga pitati. Zar nas ve kanite ostaviti?
- Vrijeme je da krenem, ali prije nego odem, htio bih kneze, zapitati za sudbinu
Petra Pana. Ja sam zapravo povod sto su ga okrivili, zbog mene zapovijedio mu je
Pencinger neka priredi sto vise lakrdija, a kako sam uo u onoj buni, barun je
na nj bacio neke sumnje?
- Upravo ga sada oekujem. Sve e mu biti oprosteno. Ne brinite se, asni
gospodine, sve e opet biti dobro. Zadajem vam asnu rije.
- Hvala, kneze. Ne bih htio ostaviti ovaj dvorac dok nisam potpuno
248
d i zbog mene netko ne pati Isto tako bih htio znati sto je s onim SlgUr"rom
koji smo sklopili s mojom stienicom, plemenitom gospodom. ugovi ^)r,rjm Ul!mor,
molim neka :, n.ju/daje i mo_m i u . Nadam se i e mi prisutnost mojeg gosta
posluziti da"se rijeSim Pencingera na k\liko sati iz dvorca, a onda sam opet
gospodar. Legnite mirno na "oinak. Sutra se nadam najboljem. HVO. tipravo ,
1o[a/i P i Pan. Dakle, Site. sve mu je oprosteno.
Na te se rijei Stjepko oprostio s knezom i vrati u sobu, ali ostao je kod vrata
da osluskuje dobzak svojeg saveznika, dok Brandenburg nobrza prema stubama i
doeka Petra Pana.
-Pozuri se nuka ga kne/ -Oito znas tko se nalazi u dvorcu? Imam monog gosta iz
Budima koji je zazelio da ga zabavis. Ako pred njim spomenes Gordajiu, sutra u
zoru tvoja glava silazi s ramena.
Ako je pak ni jednom rijei ne spomene - upadne barun Pencinger niti kakvom
drugom primjedbom ne podsjeti na nju, oprastamo mu svaku kaznu za ono sto je
poinio.
Petar Pan pogleda i jednog i drugog, nakani M i ari m -im JmnVa ,
sveano veli: ...
- Mojim sloznim sucima pokoravani se, jer meni je do glave, a ne do
ljepotice. .
- Sad se zuri. Namazi lice i zgodno se odjeiu da gosta zabav is Pazi, vrlo
odlina linost.
Moram barem znati njegov stalis da vidim kakvu salu moze razumjeti njegova tikva
- Odlian je. iz najblize kraljeve okoline. To je dovoljno dok ga sam ne
ugledas.
Ako je iz kraljeve okoline, onda znam sto moram initi. Bit u odmah gotov.
l ode tamnim uskim hodnikom u svoju garderobu. Kad je stigao k vratima, okrene
se. ali opa/i da Pencinger stoji na hodniku, dakle, oito eka da se on
preodjene.
"Novo prijateljstvo izmedu prljave knezevske krpetine i ove stare lisice znai
nesto vazno. Sad ne mogu ii ni Gordani, a ni k Stjepku."
I nestane iza vrata da se brzo odjene.
Dok je izlazio, jos uvijek je tamo stajao Pencinger, a s njim i potkastelan
Stigavsi blize Pencinger uputi Petra Pana u blagovaonicu.
"Cuvaju me da ne bih oti- (i i To je bjelodano."
l dostojanstveno ulazi u blagovaonicu. Na vratima stane uzdignute glave. Veliki
crveni plast omotao je oko s\ou iida -A u um .io Kninom od pozlaenog papira.
Spazivsi gosta, prepozna kralja, svojeg gospodara, koji ga je ustupio knezu
Brandenburgu. Zatomi vjesto i/m iulci shvati itavu situaciju, ali smjesta
zapone igru. Mrko oslovi prisutne, drzei se pognuto:
Sto je to? Ja, kralj budala, ulazim, a vi sjedite. Kakvo je to vladanje mojih
rodaka i podanika? Nitko ne ustaje da se pokloni svome kralju?
Nikome nije do sale. a on se priblizi stolu i pogleda kralja: Sidoh ovog asa sa
vjesala da jos malo proseem dvorcem.
- Sa vjesala? namrsti se Vladislav. To bas ne zvui kao vesela sala!
I on pusti ruku kojom je drzao plast. Crvena se tkanina razdvojila i otkrila
omotano uze oko suhog vrata.
- Eto, vidite. Istina je ziva. Uze moje penje mi se na krunu. Danas se sve
razvija u znaku preporoda. Svi hoe u visine. Zeludac se penje u srce, jetrica u
salo, postenje u dzepove, samo je pamet prosjakinja, a nitko joj ne dobacuje ni
prebijenog grosa. Svi se tove, gospodo, samo pamet gladuje, susi se, susi kao
svinjska butina u dimnjaku. Evo oruzja sto su ga izumili danas neki drumski
razbojnici, dok se vitezovi moraju boriti na maeve kao nasi pradjedovi. Sto me
tako preplaseno gledas? - prekine on govor, gledajui u kralja. Ti si, da vidim,
sad te prepoznajem. Ti si sluga naseg dobrog kralja Vladislava, najvjerniji,
najiskreniji njegov sluga. Je li tako?
Vladislav se nasmijesi i tiho odgovara:
- Pravo velis Petar Pan, ja sam mu najvjerniji sluga.
- Kad si mu najvjerniji, onda ga mozes estito iza leda izgrditi. Reci: je li
jos uvijek tako plah, nemoan, popustljiv prema pljakasima kraljevstva? Je li
jos uvijek tako angrizav kod jela? Nista mu nije dobro, od svega malo uzme i
ostavlja.
Sad kralj prasne u smijeh i svi drugi s njim, dok Petar Pan pita:
- Cemu se smijes? Radije reci: jos uvijek taj kralj jede kao komarac, nista mu
ne valja, nista mu ne ide u slast?
Jos vise se kralj smije i odgovara u smijehu:
- Nema sto dobro jesti, dragi moj. Da sjedne uz ovaj stol, ugusio bi se u
peenju, omastio bi bradu kao sto sam ja danas ovdje. Siromasni tvoj kraljevski
drug mora esto posuditi paru da kupi vina, a u mesara vise nema ni vjeresije.
- Dakle, tvoj kraljevski gospodar ne pljaka kraljevstvo, sve prepusta svojim
kraljevskim drzavnicima? Siromasak, ne zna zgrabiti brzo, sve mu odnesu ispred
nosa njegovi bistroumni savjetnici u Budimu.
- Istina je - smijesi se Vladislav dobroudno - pravo velis, sve mu odnesu
ispred nosa. Ali ovdje je pun stol svega i svaega.
- Bogata je ova zemlja Hrvata, slugo kraljevski - veli Petar Pan. - Evo,
kraljevi se rodaci ovdje prezderavaju, mrtvo opijaju, grabe punim sakama. Reci,
dakle, svojem kralju neka seli u Hrvatsku, tu e mu biti zeludac i mosnja uvijek
puni.
- Nikad nisam slutio da ovdje ima toliko bogatstva.
- Sto - usplahiri se knez -ja sam kraljevskom ujaku slao teladi| prasetine,
peradi, svega u izobilju kad smo obrstili plemike kurije brani se knez, a kralj
Vladislav zaudeno zakima:
- Nista tvoj kraljevski ujak nije vidio ni okusio od toga.
- Rekoh ja: progutali su mu to njegovi drzavnici. Da su mu bareift dali
omirisati oglodane kosti, znao bi da neakov zeludac ima srca i za njega - vikne
Petar Pan.
- Ne razumijem kako su mogli i smjeli uzeti sto sam slao vama -* ljuti se knez.
- Kad ja ovdje budem ban, slat u sve blago i bogatstvo Hrvatske ravno u Budim.
Samo pa/itc da ga na putu ne orobe kojekakvi razbojnici veli
dvorska budala.
Da. znam - odgovara Vladislav nekako zaplaseno - a pogled mu pada na zdjelu koju
je bas sada unio sluga s novim peenjem.
Petar Pan opazi kraljev pogled koji se sljubio s rumeno peenim
kopunom, dok kne/ nastavlja:
- Moram podsjetiti i kralja da e...
- Ostavite sada, kne/e. k u; n a - veli lakrdijas - gledajte kopune, to je kralj
u svojem rumenom masnom grimizu. Mirise kao ljiljan.
Usrdno pogleda Vhuiisla\ svojeg dvorskog budalu, dok ovaj uzima veliki noz i
stade rc/ati.
- Ovako bih ja izrezao i neke druge kopune kad bi mi ih ispekli i rezao bih ih
tebi. slugo kraljevski, sve redom al\ohi Ih m o LIJU proKniti-i ponleda
Peneingera i Ferencija.
Ponovo u/ese jesti svjeze pcemc i zalijevan ga vinom. I Vladislav se, na udo
svih. ponovo uhvati jela.
- Da je barem mdje nas dobri kralj uzdise lakrdijas - mozda bii njemu jednom
islo u slast
- A zasto on zapravo nije stigao? pita Vladislava, na sto on odvraa:
- Ve putuje i dugo e ostati ovdje. Ja sam mu glasnik. Pencinger i Ferenu
osjete udarac tih rijei, dok budala vie:
On putuje tako davkn i ne sluti sto e sve u Hrvatskoj pojesti, popiti, uvezati
u sveznje vc i otprtiti u prijestolnicu? Cemu dolazi?
Radi se o kraljevni zenidbi - veli Vladislav. Svi su ra/vahli oi u mrsavog
starog ovjeka ija put izgleda kao komad zute zguzvane tkanine Bolest mu je
pognula leda. Ispod sirokih rukava njegova haljetka u/ditile se ruke na kojima
sc ovisila. V. Ja Vvalno gleda Petar Vladislava i jedini nade rijei da mu
odgovori na zaudenu primjedbu:
Jadni moj kraljevski drug! On, dakle, ide u zenidbeni jaram? Kakve li gluposti.
Ali kralj se nasmijesi i punom usnama odgovori: Naprotiv, on hje/i pred tim
jarmom. Bjezi! Kakve li mudrosti! - opet e Petar Pan. Brzo okrees mnjenic.
prevrtljive! - veli kralj. 7 Ima ra/liitih mnjenja puno skladiste pa uzimam
kako mi sluajno treba. Ali reci, slugo kraljevska, zar je kralj pobjegao pred
zenidbom? Htjeli su mu objesili kraljicu" Vi koju je nesretnicu pao izbor
gospode iz Budima?
. Ona se sama odabrala i sama ponudila - raspria se sada
adislav. - To je sestra pnkoine kraljice Beatrice aragonske, ime joj je
Oliva. Pokojna kraljica Beatrica donijela je pnkninoni k-.,.m Ma UH veliki
miraz, ali kad su ju Madari istjerali i/ ktalji-vstv a: mvaju| \ i auli
nara/. \a
samrti ostavila je Beatrica taj miraz svojoj najmladoj sestri i neaku,
oj vod i Hipolitu On" su sada optuzili ugarsko kraljevstvo da im vrati
"Jinov rmraz. Ali su se Oliva i Hipolit predomislili i zele odustati od
Pnx:csa ako se krali vjena Olivom.
250

- Kralj je mogao biti taj magarac koji e opet ponijeti dugo gospode u Budimu?
Ako mu se hoe, prosto mu bilo. Vladislav pripovijeda, a ostali slusaju:
- Kralj je uo da Hipolit i Oliva dolaze hitno u Budim da ugovore, ali on se
pokupi i ree budimskoj gospodi da ide u Peuhl Medutim, smislio je drukije.
Rekose kralju da je njegov dragi neak knei uro bolestan i on krene ravno preko
Drave k njemu u Lukavac, dok " Budimu misle da se skriva pred Olivom i
Hipolitom u Peuhu.
- Zato ste, moj ujae, tako iznenada stigli, a"da se niste ni najavili -a
primjeuje knez.
I kao da mu je odlanulo. Dakle, to je zena zbog koje on dolazi Lukavac? Nije
Gordana kako mu je rekao Pencinger?
Dok o tome veselo razmislja, pogleda kastelana, a ovaj samo zmirntf
kao da veli: "Kralj nee da prizna pravu istinu." c
- Ovdje me ne mogu nai ni Hipolit ni Oliva - smijucka se zlurado Vladislav -
neprestano sam bjezao pred njima. Ovdje se osjeanuj sigurnijim. A kako vidim,
zdravlje mojeg neaka nije bas niim naruseno.
- Ve sam ozdravio - veli knez i pogleda Pencingera kao da ga upozorava koliku
mu iskazuje uslugu sto taji trovanje i oekuje za to uzvrat. Medutim, Danijel
namjerava razgovor skrenuti drugim smjerom.
- Nikoga se ovdje ne morate bojati. Nee vas pronai lijepa Aragonka -
primjeuje on. - Brinut emo se svi da vam bude lijepo i lako kao sto je nama.
Pencinger i Ferenci stadose ispitivati Vladislava o Hipolitu i lijepoj Aragonki,
o njegovu putu i planovima.
Petar Pan iskoristi priliku i nestane iz sobe.
Nakon njegova odlaska osjeti Danijel da mora pogledati knezeve^
goste u kuli i hitno odlazi iz blagovaonice, ali ne skrene prema kuli, negoi
ide ravno u lakrdijasevu sobicu. Su
GORDANINA VECERA
Zatvorena u sobi, osluskivala je Gordana zivahno kretanje trije-j
movima dvorca, u^ je glasove pa i kratak razgovor sto su ga izmijenili
Stjepko i knez. Saznala je da je stigao neki gost. Po svem kretanju i
glasovima, sto su katkad doprli do nje, nagadala je da se podveer sve
izmijenilo, da knez izlazi na hodnik, a ula je i dolazak Petra Pana. Ipak se*
ne pokazuje. Osjea se dobro ovako zarobljena, prema tome, ima zahvaliti!
sto joj nisu donijeli veeru. Prema svemu, prosuduje da je taj iznenadni
gost sigurno neka uvazena linost ili barem mona kad se svi oko njega
toliko brinu da su zaboravili i na nju. Uvjerena da e Petar Pan doi i javiti >
joj sto se dogada, eka strpljivo i Ijubopitno da zakuca na njena vrata.)
Mjesto njegova glasa ula je na vratima sluzavku: j
- Plemenita gospodo, nosim vam veeru.
Glas poznate djevojke obraduje je. Mozda e od nje saznati tko je*
dosao, a zapravo osjea i glad - i ona odsune vrata. "
252
Na velikom srebrnom pladnju sluzavka donosi mirisno jelo. Druga lievojka iza nje
donosi tanjure, pribor i pie.
Gordana promatra dievojkc dok MI postavljale zdjele i tanjure i onda
UP d- Danas ste svi veoma zaposleni?
Djevojke potvrde klimajui, a jedna odgovori:
_ Morali smo klati perad i spremati svjezu veeru. Sigurno je neki visoki
gospodin. Prostirali su zlatom i srebrom.
Gordana se/amisli. "l o /nai i da i c UM mu neka visoka linost stigla u knezev
dvorac. Prema tome je i razumljivo zasto su knez i Pencinger obustavili
ratovanje"Lako je pogoditi da je zbog te linosti i Petar Pan pusten na slobodu
i oito se sprema vrsiti lakrdijasku sluzbu. Dakle, sieurno e nai prigodu da
dode k njoj. S ovim mislima eka da djevojke urede stol. Tada joj primakosc
^tolicu
- Evo. plemenita gospodo, sve je pripremno za veeru - veli djevojka pa se sa
svojom diaiaai ieom uputi iz sobe.
Jos nisu stigle do vrata, kad ponovo netko zakuca. Gordana se opet ponada Petru
Panu hita mu ususret. Ali u sobu ulazi njezin kastelan Mladeni.
Neugodno iznenadena, gleda njegovo blijedo lice, obraslo crnom bradom i tamne
oi, uperene ve na prvom koraku u zdjele. Onda se pokloni. Kad su djevojke
i/asL. odmah joj saopi:
- Gospodarice Salje me k vama kastelan i moli da mu oprostite sto vam je veeru
poslao tako kasno. Ljudi su u velikoj zurbi oko gosta sasvim zaboravili na vas,
sto, dakako, nije lijepo.
Podrugljivi smjesak /audi M ladcni.i. To ga iznenadi. Cemu se ona
podrugujc. pita sam sebe n/nemnen kao da bi ona mogla razotkriti tajnu zbog
koje dolazi k njoj. AH se brzo umiri, saznavsi uzrok njenoj podrugljivosti.
- Zabavlja ifce iznenadna ljubaznost gospodina baruna. To oito moram zahvaliti
npo/nuiom SJOSUK
- Svakako - prih\ati Mladeni -Gospodin kastelan odjednom se izmijenio u nasu
korist, l {areni mi se lako e: a i "N L onicn< mi |e 11 u ha /no nalozio neka
pohitam k vama i donesem njegovu ispriku.
- A tko je taj gost? Sigurno ste ga vidjeli?
- Nisam, ali mi 1.a/u da je neki velikas iz Budima, odlian i moan, ali nikako
ne mogu do/nati njegovo ime. Bez obzira na to tko je, svi su se uzurbali i
rastrali da ga dvore sa svih strana, valjda kakav prijatelj gospodina
Verbecija.
Gleda ga prija/no slusa njegovo pripovijedanje i vjesto pokriva sumnje. Ve je
lagao kad je govorio o uhvaenom Damiru i sada ne zna govori li istinu, ili opet
dola/i s dobro nam K .1, u ni la/nia l.i ip i l , gost je i] dvorcu oito moan
Mladeni mozda i zna tko je. Gordana se priinja da mu vjeruje i nastavlja se
prikazivati kako ne sluti da je Pencinger obmanjuje s uhvaenim Damirom. Zato
brizno pita:
- Niste nista uli o mojem sinu? - -- -
- Nista sto vam ve nisam saopio.
253
- Kralj je mogao biti taj magarac koji e opet ponijeti dugova
gospode u Budimu? Ako mu se hoe, prosto mu bilo. |j
Vladislav pripovijeda, a ostali slusaju:
- Kralj je uo da Hipolit i Oliva dolaze hitno u Budim da to ugovore, ali on se
pokupi i ree budimskoj gospodi da ide u Peuh. Medutim, smislio je drukije.
Rekose kralju daje njegov dragi neak knez uro bolestan i on krene ravno preko
Drave k njemu u Lukavac, dok u Budimu misle da se skriva pred Olivom i Hipolitom
u Peuhu.
- Zato ste, moj ujae, tako iznenada stigli, a"da se niste ni najavili
-primjeuje knez.
I kao da mu je odlanulo. Dakle, to je zena zbog koje on dolazi i* Lukavac? Nije
Gordana kako mu je rekao Pencinger?
Dok o tome veselo razmislja, pogleda kastelana, a ovaj samo zmirn"
kao da veli: "Kralj nee da prizna pravu istinu." c
- Ovdje me ne mogu nai ni Hipolit ni Oliva - smijucka se zlurado Vladislav -
neprestano sam bjezao pred njima. Ovdje se osjeam sigurnijim. A kako vidim,
zdravlje mojeg neaka nije bas niim naruseno.
- Ve sam ozdravio - veli knez i pogleda Pencingera kao da ga upozorava koliku
mu iskazuje uslugu sto taji trovanje i oekuje za to uzvrat. Medutim, Danijel
namjerava razgovor skrenuti drugim smjerom.
- Nikoga se ovdje ne morate bojati. Nee vas pronai lijepa Aragonka -
primjeuje on. - Brinut emo se svi da vam bude lijepo i lako kao sto je nama.
Pencinger i Ferenci stadose ispitivati Vladislava o Hipolitu i lijepoj?
Aragonki, o njegovu putu i planovima.
Petar Pan iskoristi priliku i nestane iz sobe.
Nakon njegova odlaska osjeti Danijel da mora pogledati knezeve!
goste u kuli i hitno odlazi iz blagovaonice, ali ne skrene prema kuli, nego?
ide ravno u lakrdijasevu sobicu. l
GORDANINA VECERA
Zatvorena u sobi, osluskivala je Gordana zivahno kretanje trije-j
movima dvorca, u^ je glasove pa i kratak razgovor sto su ga izmijenili
Stjepko i knez. Saznala je da je stigao neki gost. Po svem kretanju i
glasovima, sto su katkad doprli do nje, nagadala je da se podveer sve-
izmijenilo, da knez izlazi na hodnik, a ula je i dolazak Petra Pana. Ipak set
ne pokazuje. Osjea se dobro ovako zarobljena, prema tome, ima zahvaliti >
sto joj nisu donijeli veeru. Prema svemu, prosuduje da je taj iznenadni
gost sigurno neka uvazena linost ili barem mona kad se svi oko njega
toliko brinu da su zaboravili i na nju. Uvjerena da e Petar Pan doi i javiti >
joj sto se dogada, eka strpljivo i Ijubopitno da zakuca na njena vrata, l
Mjesto njegova glasa ula je na vratima sluzavku:
- Plemenita gospodo, nosim vam veeru. J
Glas poznate djevojke obraduje je. Mozda e od nje saznati tko jw
dosao, a zapravo osjea i glad - i ona odsune vrata. 1
Na velikom srebrnom pladnju sluzavka donosi mirisno jelo. Druga lievojka iza nje
donosi tanjure, pribor i pie.
Gordana promatra djevojke o!ok su p"si a vljale zdjele i tanjure i onda
Ur" d- Danas ste svi veoma zaposleni?
Djevojke potvrde klimajui, a jedna odgovori:
_ Morali smo klati perad i spremati svjezu veeru. Sigurno je neki visoki
gospodin. Prostirali su zlatom i srebrom.
Gordana se zamisli. To/nau da ie uiv.mi. neka visoka linost stigla u knezev
dvorac. Prema tome je i razumljivo zasto su knez i Pencinger obustavili
ratovanje .Lako je pogoditi da je zbog te linosti i Petar Pan pusten na slobodu
i oito se sprema vrsiti lakrdijasku sluzbu. Dakle, sieurno e nai prigodu da
dude k njoj. S ovim mislima eka da djevojke urede stol. Tada joj primakose
Policu
- Evo. plemenita gospodo, sve je pripremno za veeru - veli djevojka pa se sa
svojom dinamom uputi iz sobe.
Jos nisu stigle do vrata, kad ponovo netko zakuca. Gordana se opet ponada Petru
Panu i hita mu ususret. Ali u sobu ulazi njezin kastelan Mladeni.
Neugodno iznenadena, gleda njegovo blijedo lice, obraslo crnom bradom i tamne
oi, uperene ve na prvom koraku u zdjele. Onda se pokloni. Kad su djevojke
i/ask. odmah joj saopi:
- Gospodarice Salje me k vama kastelan i moli da mu oprostite sto vam je veeru
poslao tako kasno. Ljudi su u velikoj zurbi oko gosta sasvim zaboravili na vas,
sto, dakako, nije lijepo.
Podrugljivi smjesu k /aeudi Mladenai a. To ga iznenadi. Cemu se ona podruguje.
pita sam sebe n/nemiren kao da bi ona mogla razotkriti tajnu /bog koje dolazi k
njoj. Ali se brzo umiri, saznavsi uzrok njenoj podrugljivosti.
- Zabavlja ifte iznenadna ljubaznost gospodina baruna. To oito moram zahvaliti
ncpo/natom SJOSUK
- Svakako - prihvati Mladeni - Gospodin kastelan odjednom se izmijenio u nasu
korist. Harem mi se laku " n! \eiinii" n>> mije ljuba/no nalozio neka pohitam k
vama i donesem njegovu ispriku.
- A tko je taj gost? Sigurno ste ga vidjeli?
- Nisam, ali mi ka/u da je neki velikas iz Budima, odlian i moan, ali nikako
ne mogu do/na t i njegovo ime. Bez obzira na to tko je, svi su se uzurbali i
rastrali da ga dvore sa svih strana, valjda kakav prijatelj gospodina
Verbccija.
Gleda ga prija/no, slusa njegovo pripovijedanje vjesto pokriva sumnje. Ve je
lagao kad je govorio o uhvaenom Damini i sada ne zna govori li istinu, ili opet
dola/i s dobru nanije-, Ka a m Li/--na. Pa ipak, gost je u dvorcu oito moan
Mladeni mozda i zna tko je. Gordana se priinja da mu vjeruje i nastavl|u se
prikazivati kako ne sluti daje Pencinger obmanjuje s uhvaenim Damirom. Zato
brizno pita:
- Niste nista uli u mojem sinu? -- -
- Nista sto vam ve nisam saopio.
253
252

- Kralj je mogao biti taj magarac koji e opet ponijeti dugo gospode u Budimu?
Ako mu se hoe, prosto mu bilo. Vladislav pripovijeda, a ostali slusaju:
- Kralj je uo da Hipolit i Oliva dolaze hitno u Budim da ugovore, ali on se
pokupi i ree budimskoj gospodi da ide u Peu Medutim, smislio je drukije.
Rekose kralju daje njegov dragi neak km uro bolestan i on krene ravno preko
Drave k njemu u Lukavac, dok tfj Budimu misle da se skriva pred Olivom i
Hipolitom u Peuhu.
- Zato ste, moj ujae, tako iznenada stigli, a"da se niste ni najavili
primjeuje knez.
I kao da mu je odlanulo. Dakle, to je zena zbog koje on dolazi Lukavac? Nije
Gordana kako mu je rekao Pencinger?
Dok o tome veselo razmislja, pogleda kastelana, a ovaj samo zmii kao da veli:
"Kralj nee da prizna pravu istinu."
- Ovdje me ne mogu nai ni Hipolit ni Oliva - smijucka se zlurado Vladislav -
neprestano sam bjezao pred njima. Ovdje se osjeam sigurnijim. A kako vidim,
zdravlje mojeg neaka nije bas niim naruseno.
- Ve sam ozdravio - veli knez i pogleda Pencingera kao da ga upozorava koliku
mu iskazuje uslugu sto taji trovanje i oekuje za to uzvrat. Medutim, Danijel
namjerava razgovor skrenuti drugim smjerom.
- Nikoga se ovdje ne morate bojati. Nee vas pronai lijepa Aragonka -
primjeuje on. - Brinut emo se svi da vam bude lijepo i lako kao sto je nama.
Pencinger i Ferenci stadose ispitivati Vladislava o Hipolitu i lijepoj^
Aragonki, o njegovu putu i planovima.
Petar Pan iskoristi priliku i nestane iz sobe.
Nakon njegova odlaska osjeti Danijel da mora pogledati knezeve goste u kuli i
hitno odlazi iz blagovaonice, ali ne skrene prema kuli, nego? ide ravno u
lakrdijasevu sobicu.
GORDANINA VECERA
Zatvorena u sobi, osluskivala je Gordana zivahno kretanje trije-
movima dvorca, u^ je glasove pa i kratak razgovor sto su ga izmijenili
Stjepko i knez. Saznala je da je stigao neki gost. Po svem kretanju i
glasovima, sto su katkad doprli do nje, nagadala je da se pod veer sve
izmijenilo, da knez izlazi na hodnik, a ula je i dolazak Petra Pana. Ipak se
ne pokazuje. Osjea se dobro ovako zarobljena, prema tome, ima zahvaliti
sto joj nisu donijeli veeru. Prema svemu, prosuduje da je taj iznenadni
gost sigurno neka uvazena linost ili barem mona kad se svi oko njega
toliko brinu da su zaboravili i na nju. Uvjerena da e Petar Pan doi i javiti >
joj sto se dogada, eka strpljivo i Ijubopitno da zakuca na njena vrata, l
Mjesto njegova glasa ula je na vratima sluzavku: J
- Plemenita gospodo, nosim vam veeru. f
Glas poznate djevojke obraduje je. Mozda e od nje saznati tko je*
dosao, a zapravo osjea i glad - i ona odsune vrata. "*
Na velikom srebrnom pladnju sluzavka donosi mirisno jelo. Druga licvojka iza nje
donosi tanjure, pribor i pie.
Gordana promatra dlevojVcoiok MI postavljale /d jele i tanjureionda
UP Ai- Danas ste svi veoma zaposleni?
Djevojke potvrde klimajui, a jedna odgovori:
- Morali smo klati perad i spremati svjezu veeru. Sigurno je neki visoki
gospodin. Prostirali su zlatom i srebrom.
Gordana se zamisli, l o /r.ai i da ic uMim, neka visoka linost stigla u knezev
dvorac. Prema tome je i razumljivo zasto su knez i Pencinger obustavili
ratovanje Lako je pogoditi da je zbog te linosti i Petar Pan pusten na slobodu
i oito se sprema vrsiti lakrdijasku sluzbu. Dakle, sieurno e nai prigodu da
doik k njoj. S ovim mislima eka da djevojke urede stol. Tada joj primaknu-
stolicu
- Evo. plemenita gospodo, sve je pripremno za veeru - veli djevojka pa se sa
svojom dniaui leoni uputi iz sobe.
Jos nisu stigle do vrata, kad ponovo netko zakuca. Gordana se opet ponada Petru
Panu hita mu ususret. Ali u sobu ulazi njezin kastelan Mladeni.
Neugodno iznenadena, gleda njegovo blijedo lice, obraslo crnom bradom i tamne
oi, uperene ve na prvom koraku u zdjele. Onda se pokloni. Kad su djevojke
i/aslc. odmah joj saopi:
- Gospodarice Salje me k vama kastelan i moli da mu oprostite sto vam je veeru
poslao tako kasno. Ljudi su u velikoj zurbi oko gosta sasvim zaboravili na vas,
sto, dakako, nije lijepo.
Podrugljivi smjesak /audi Mlade-iieai .1. To ga iznenadi. Cemu se ona
podrugujc. pita sam sebe ii/nemircn kao da bi ona mogla razotkriti tajnu /bog
koje dolazi k njoj. Ali se brzo umiri, saznavsi uzrok njenoj podrugljivosti.
- Zabavlja ine iznenadna ljubaznost gospodina baruna. To oito moram zahvaliti
npo/naiom SJOSUK
- Svakako - prihvati Mladeni - Gospodin kastelan odjednom se izmijenio u nasu
korist. Harem mi se laku c" n! \eonk no mije ljuba/no nalozio neka pohitam k
vama i donesem njegovu ispriku.
- A tko je taj gost? Sigurno ste ga vidjeli?
- Nisam, ali mi la/u da je neki velikas iz Budima, odlian i moan, ali nikako
ne mogu do/na i i njegovo ime, Bez obzira na to tko je, svi su se uzurbali i
rastrali da ga dvore sa svih strana, valjda kakav prijatelj gospodina
Verbccija.
Gleda ga prija/no slusa njegovo pripovijedanje vjesto pokriva sumnje. Ve je
lagao kad je govorio o uhvaenom Damini i sada ne zna govori li istinu, ili opet
dola/i s dobro na micsicnmi ki/aui .Pa ipak, gost je u dvorcu oito moan
Mladeni mozda i zna tko je. Gordana se priinja da mu vjeruje i nastavila se
prikazivati kako ne sluti da je Pencinger obmanjuje s uhvaenim Damirom. Zato
brizno pita:
- Niste nista uli o mojem sinu? -- --
- Nista sto vam ve nisam saopio.
253
252

- Ako je u dvorcu vazna i utjecajna linost iz Budima, mogla bih ishoditi da mi
vrate dijete. Sto mislite o tome?
- Ako je gost moniji od kneza, mozda bi pustio na slobodu i vas, gospodarice, a
onda bismo napokon ipak ve jednom bili pod svojim krovom. Koliko eznem da moja
gospodarica bude sretna i zadovoljna.
- Lijepo je uti da ste mi tako dobri.
Naglasila je te rijei prijazno i ostala stajati, oekujui da se on udalji.
Izvrsio je poruku pa je prirodno da sad ode.
Nekoliko asaka ona sutei eka da se oprosti, ali on opet pogleda na stol i
ponizno ree:
- Molim vas, gospodarice, upravo ste nakanili veerati. Sjednite i zalozite.
- Istina je, dobrano sam ogladnjela - veli ona i korakne prema stolu.
Ne bi ga htjela otjerati, ali opet zeli da on sto prije izade. I ponovo
naglasava da je gladna, uvjerena da e izii i ostaviti je. On ne odlazi,
naprotiv, moli je:
- Neka mi gospodarica dopusti daje zabavim kod jela. Sada su svi zaposleni
svojim visokim gostom i barun nee opaziti da sam malo duze zaostao uz vas.
Dopustite da barem malo doaram one veeri u Brezovici kad sam svojoj
gospodarici kod jela pripovijedao zgode i nezgode.
- Ne moze mi doarati one veeri u Brezovici jer tada smo svi bili na okupu i
moj muz i sin, a tko zna kako je veeras na bojnom polju vas gospodar i kako je
danas veerao moj sin? Ne gusi li se u zalosti za majkom.
Odgovor mu nije ugodio i stoji nesto smeten.
Jos uvijek Gordana nije sjela, neodluna da mu dopusti ostati ili bi ga
opomenula da ide. Ako mu nalozi da ostavi sobu, razdrazit e ga, mozda izazvati
u njemu misao da ga se boji. Bolje je da ga ljubazno pozove neka sjedne i s njom
avrlja dok ona prione uz jelo.
Dok o tom razmislja, Gordana se odjednom udi. Otkud joj misao nekakve bojazni?
Njena je dusa uvijek budna. Promatra, ne samo ljude i dogadaje oko sebe, nego
stalno kontrolira svoje osjeaje i misli. Ako je sada spopada nevoljkost od
njegove blizine, oito je to zbog one izjave koju je izrekla danas popodne da mu
je ve davno sklona. Mora to popraviti. Ili ga dovodi k meni kakva spletka?
Ona se priini ravnodusnom i pita:
- Ako niste pospani, sjednite asak. Drago mi je kad mogu razgovarati o muzu i o
sinu. Ne znam za koga sam vise zabrinuta. Lakse mi je kad o onjima raspravljam.
Njegove su oi uperene u ljepotu njenog tijela. Kao da ne slusa sto ona govori,
ve se opija divnim oblicima stasa sto se tako dostojanstveno odrazava u haljini
od zelene tkanine, uresene bijelim svilenim vrpcama. Na smedoj kosi blista
mrezica od svjetlucavih zelenih i bijelih stakalaca. Ona zna da on promatra
njenu ljepotu, ali ne sluti s kakvom tajnom sjedi njoj nasuprot i zasto mu
pogled s njenog tijela svaki as pada na zdjele.
- Molim vas, gospodarice, sjednite ve jednom. Ohladit e vam se veera.
Da niste mozda i vi jos gladni?
Hvala, ja sam veerao ua\ n< < prii nego sto le stigao gost. Dolje u ,jem
zatoenju veera se jos za bijela dana. Ali molim vas sjednite, mtpovijedat u
vam kakvu lijepu uspomenu s nase Brezovice. Onih dana kad smo ostali sami, a
gospodar je otisao na sabor.
Govorimo radije n tome kad su bili kod kue i otac i sin - veli oiri sjedne k
stolu, u/me noz i zareze kruh.
Znoj ga oblijeva od pomisli da e to krasno tijelo od ovog jela bespomono
zaspati i biti potpuno predano njegovu naruju.
Od uzbudenja ne mo/e oUoriti usta ua ne bi zadrhtala pa radile suti Posled mu se
zadrzi na bijelim rukama sio re/u meso. pola/u ga na tanini opet zlicom uzimaju
mirisavi umak i polijevaju valjuske.
Ne moze otii sve dotle dok ona slasno ne /aiu/i to ielo ko|c ee ii|emu donijeti
davno oekivane asmv. sada tako blize i nedostizive. Vise mu ne moze pasti
nikakva zapreka na taj kratki put sto vodi do njene ljepote. Vise mu se ne moze
otetu Prikovat e je uza se kad joj razotkrije da je sva ljepota bila njegova u
asu dok je besutno spavala, omamljena barunovim napitkom
Sva njena sklonost ne bi je dovela u njegov naruaj. O tom je uvjeren sada dok
ona s tolikim osjeajem spominje muza. Ne moze vise ekati. Potpuno se predaje
svojoj strasti i gotovo pohlepno gleda zalogaj sto tezi na njenom tanjuru.
Gordana primakne tanjur i stade slasno jesti.
Danijel se uputio iz blagovaonice s izlikom da ide u kulu, potrao je ravno u
sohu Petra Pana. Nasao ga je ve odjevena u zensko odijelo, natovarena laznim
nakitom Na glavi mu je crna zenska.vlasulja. Stao je mazati liee i pogledao
zaudeno markgrofa.
- Pobjegao sam iz drustva Petar Pan. Zelim ti nesto rei.
- Tajnovito sapeete kao da vas progone ljubavne muke, mladi gospodine.
Barunica Marcela /abavlja se s drugim? To vas mui?
- Neka je vrag nosi. dodijava mi ljubomorom. Slusaj lakrdijasu, ne znas da sam
ja kralja podsjetio na tebe i meni dugujes slobodu i zivot?
- Koliku ucjenu imam platiti?
- Uslugu trazim, a nees se mnogo izmuiti dok za mene prinosis veliko djelo.
- Br/o, zuri mi "e, kralj ezne za mnom. Sto oklijevate?
- Molei tvoju pomo moram malo izdati svojeg bratia, ali kad se radi o divnoj
zeni, onda je takva izdaja viteska duznost.
Nestrpljivost obuzima lakrdijasa, osjeajui da je usluga koju trazi Danijel u
vezi s onim sto ova] t,i obunuiLa niem>\ i misli i ponovo poziva markgrofa da se
odazove
- Knez ti je nalozio da pred kraljem ne spomenes Gordanu? Je li?
- Zaprijetio mi je gubitkom glave ako je spomenem. Zar izmedu kraljeve linosti
i ove Ijepotne ima neka tajna veza?
- Svojedobno Vladislav je gubio glavu za tom ljepoticom i htio je u"mti
kraljicom.
255
254

poastim
- A kraljev neak odluio je ljepoticu odlikovati knezevske Ijubovce? Pogadam
li?
- Navlas. Zato moj brati kani lijepu zenu maknuti ispod o\ krova sto je ve
davno smisljao Pencinger, opet za svoje svrhe.
- Za zlatom se svatko otimlje, naravno, ali kako bi je mot_ maknuti dok mu je na
putu njezin rimski zastitnik, onaj mladi sveenik
- Sutra u zoru otpremit e je knez i kastelan sporazumno iz dvor" Medvedgrad.
- Divno su se opet slozili. Nas knez ne bira svoje saveznike. A stol trazite od
mene?
- Savjetuj mi kako bih mogao sprijeiti knezev naum da Gorda maknu?
- Vi biste je priustili kralju?
- Nema tu mjesta tvojim ludorijama. Kralja se u ovom dvorcu i bojim, a u
Medvedgradu Gordana nee imati niije zastite protiv nasilnog kneza. Ovdje smo
spremni daje branimo, i ja, i rimski poslanik, a valjda i ti?
- Lakrdijas ne moze zastiivati ljepoticu, a da ne bude tragian. Dakle, sto
hoete da uradim, markgrofiu?
- Bas to ne znam i molim te u tajnosti savjetuj mi ili pomozi, upozori je neka
se brani.
- Spomenite kralju da je ona ovdje.
- Onda e me knez ve sutra izbaciti iz dvorca.
- Vas e izbaciti iz dvorca itavoga, a meni bi mogao izbaciti samo glavu. Moja
glava vrijedi vise nego vi, gospodine, od glave do pete. Ali slusajte: ako
Gordanu kane odvesti na Medvedgrad, onda je Pencinger smislio neku naroitu
izliku kojom e je prevariti kao sto je ve jednom bilo. Da nije tako, ne bi
potkastelan tako budno strazario na trijemu. I sad stoji tamo.
- Tiho, ujes li? Netko je pred vratima. Osluskuju nas. Govorimo brzo o Marceli.
I lakrdijas zapone glasno:
- Dragi markgrofe, ne mogu vam pomoi, sami ste krivi ako vam se lijepa Marcela
iznevjerila. Smognem li dosta rjeitosti, pokusat u dovesti ljepoticu opet u
vas naruaj.
- Uini to Petar Pan, ljubim Marcelu do ludila.
- Dobro markgrofe, idem odmah potraziti lijepu barunicu. Ako je nadem u zabavi s
gospodom, sagnut u se k njezinim drazesnim usima i rijeima joj uliti u dusu
ljubavni napitak od kojeg se mora opet vratiti k vama. A sad brzo, kralj eka.
Obojica su zamijetili kako vani prisluskuju. Ipak se upute iz sobe. Petar Pan
otvori vrata i veselo izlazi.
Tamo stoji sam Pencinger. Petar Pan se iznenadi, stade se ispriavati sto je
predugo izostao i pokaze svoju zensku haljinu.
- Vidite, zene se ne mogu tako brzo odjenuti. Sada jos nekoliko trenutaka. Moram
upitati barunicu jesam li se dobro udesio, mozda ima kakva pogreska na mojoj
zenskoj haljini.
Ne ekajui odgovor, pohita u kulu odakle se uje smijeh. Otvori
56
, ui,/, Svi kriknu od radosti, okruze ga, smiju se, izazivaju ga, a on nekoliko
teskih iala, obuhvati barunicu oko pasa i sapne:
Barunice, ekajte me duk ne dodem k vama. nosim vaznu vijest. Okrene je kao u
plesu, koUuio se na k i nm LH^P.KH l ve je na hodniku "die ga ekaju kastelan i
Danijel. r Ovo a uzme UpoA ruke pa e mu vazno:
Pouzdajte se u svoju ljepotu i moju diplomaciju. Marcela se mora
Rekao je to tiho, a ipak tako glasno da barunovu uhu ne moze izbjei. Petar Pan
sirom L:H i vrata i zapovjedi Danijelu:
Vodite me, viteze gospodine.
Ulazio je u dvoianu. oponasajui stidljivu zenu koja obara oi, a koraa kratkim
koracima. Kralja potrese smijeh. Petar Pan-se previja poput plesaice, baca
si:dljne nodede gospodi i tankim glasiem uzdise: Gospodo; vitezovi, pomozite
siroti ljepotici koja trazi divnog viteza srca svoga ."Ushienje nad mojom
ljepotom natjeralo gaje u bijes. Pomozite mi da nadem viteza divnog stasa i
obraza u kojemu blista muzevnost. hrabrost aaiaka. Uputite me k njemu! Kralj se
sve vise me, a Petar Pan ga upita:
Znate li. mozda, viteze veseli, gdje se skriva mojeg srca
bozanstveni?
II naruju -ljepotice bademastih oiju.
Te kraljeve "rijeci padnu po njima ko ledeni mlaz. Svi su se zgrbili, sakrili da
ne bi morali sh-ud kazati. Ali kralj se okrene knezu i pita:
Zar ne, uro. d u i ie M. n |ene r>, u lema M L: ULI ! K ii* i mi h n itice K
tisa a stas? Savrsenstvo. Ljepota je to.
Kne/ se stao smijati da ne mora odgovoriti. Petar Pan prikazuje ljubomornu
djevicu i tako prikriva uzbudenje /bog zapoetog razgovora, a ipak bi htio da se
taj razgovor produzi.
Iznevjerio me moj vitez? Prevario s drugom?
S najljepsom zenom - ij a - odgovara kralj - kleat u joj do nogu i ljubiti
rubove haljina. Htjela bi je vidjeti, stara djevice?
Rastrgati uzvikne Petar Pan pa svine prste, prikazujui pand/e.
Nees je dosei, makar je posve blizu.
Bli/u? Jao njoj Vladislav se smije
Ni dahom, je ne mozes dotai dok je brani ovaj vitez. Srce mu odavno pripada
fcjoj, luda djevice. Nisi nikad vidjela ljepoticu s bademastim oima1 \i ula O
njoj?
Nikad, nikad ni slutila nisam da ima neka zena koju ljubi moj
MtcV.
Hakle. putu i ni - Aragoniju, jadna djevice. Vitez kojeg trazis /eli samo
ljepoticu s oima sto su kao dva badema, a kosa zarki odsjaj.
Jao! On pjc\a ni a a kui sretnici? Koliko mu je draga. Sad je jasno: /a nju e
dati svoju krunu.
57
I njome okruniti nju. Olivo aragonska, putuj. l Petar Pan sjedne zgrabi batak i
spusti ga s visine u usta.
1 \N \ \ III
- :> - Htjelo bi se Aragonki ovakvog peenja? - pita Vladislav. Onda se
okrene gospodi i nekako udesno promatra:
- Vi kao da niste raspolozeni. Ne smijete se od srca dok Petar tako divno
prikazuje zenu?
- Kako ne. Ni disati ne mogu od smijeha - uvjerava knez.
- Ve sam privikao na njegove zenske uloge - opravdava Ferenci.
Kralj se prigne k zdjeli, uzme kolai i pita kneza:
- Reci, uro, tu negdje, u tvojoj blizini je dvorac u kojem stoluj" moja stara
ljubav. Mislim i tvoja?
- Nije bas u blizini, negdje je tamo preko Save.
- Muz joj je na bojistu, a ti jos nisi odjahao k njoj?
- Ja, ja sam bio bolestan, a onda - imam u Krapini dvora ljepotica. Vidjet ete,
barunica Marcela, pa onda neka crnka... i opet smeda.
- Ali Gordana ima smedu kosu s odsjajem bronce - sjeas li se?
- Mislim, ne znam vise, ali ja sad volim crnke. Da, ujae, crnke.
Svima je jasno daje knez u teskoj neprilici i ne zna se izvui. Obuzima ga
strah, jer kralj stalno spominje Gordanu. Ferenci i Pencinger su odvazniji i
priskoe knezu u pomo. Barun upada prvi:
- Zabrinut sam velianstvo, aragonska princeza ipak bi mogla doznati kamo ste
krenuli. Valjalo bi nesto uiniti da se ne pojavi u ovom kraju.
Vladislav je sasvim miran i odvise se dobro osjea da bi mu barun mogao uliti
straha. Smijesi se i nastavlja griskati kola:
- U Budimu sam tajio kad god bi tko dosao, pa da me ovdje uznemiruju? To ne
smije biti. Zapovijedam ponovo: nitko ne smije doznati da se nalazim u Lukavcu.
Ovdje je velikas koji se zove Laslo Gordos. Zadrzat e se dva-tri dana i otii.
I zato vam velim: ni pred kim me ne smijete oslovljavati kraljem jer kanim ovdje
ostati malo duze.
Potajice su se zagledali i kastelan, i Ferenci, i knez. Kraljev odgovor im
navjesuje da moraju sto hitnije i brze izvesti svoje planove.
Jedva su doekali da je ustao i najavio:
- Umoran sam. Zelim lei.
S najveim veseljem prihvatili su tu odluku i prate ga na poinak. Dok je
izlazio, prvi pode za njim Ferenci. Ali barun Pencinger i knez zaostali su samo
toliko da barun sapne svojem gospodaru:
- Cim zabijeli dan, Gordana vise nee biti pod ovim krovom.
- Kupao sam se u znoju dok je govorio o njoj. Samo pazite da bude sve tiho i
neopazeno.
- Ne bojte se. Sigurno je slasno veerala pa e jos slasnije spavati. Idem
dolje, tamo me eka njezin kastelan da mi saopi u koje je vrijeme veerala.
Dok oni tiho sapu, Petar Pan kod stola govori budalastu zdravicu Danijelu i
njegovoj ljubavi prema Marceli. Barun upada i obojicu opominje da i oni krenu
spavati.
- Vi ste se na veerali i napili - veli Petar Pan - a sad dopustite da aragonska
ljepotica namiri zelje njeznog zeluia i prinese pun vr na usta. ^
258
Vrita se za njima zatvore. Jos nekoliko asaka Petar Pan je govorio ./zatim sc
^aLne * Danijelu i sapne mu na uho:
g Strava ih je hvatala dok je krali govorio o njoj. Jeste li vidjeli?
Bojali su se da nee uspjeti da je maknu do /ore. Petar Pan, moras
_UCpopit u jos jedan ve i zaspati kao malo dijete.
* * *
Petar Pan polako ispija vr vina i smije se Danijelu:
Kad ste se tako strahovito zabrinuli za ljepoticu, zasto niste spomenuli kralju
da se nalazi ovdje dok je o njoj govorio?
Lako je to pitati, ali teze odgovoriti. Nemam imanja kao moj
brati. Ovisim o njemu. Kad bili ispunio s\oju zelju, bacio bi me i/dvorca, a
sto onda1 Niti imam krova nad glavom niti ljepoticu.
_ IM i ja nemam nista, osim \\oje pla \ekoja me li ran i. Pa da je dadem za vasu
ljepoticu?
- Kad hi bila moja lakse bih ja nesto uinio.
- Otisli biste k njoj i upozorili je sto kane s njom sutra ujutro. To mozete
uiniti i ovako pa e biti \ 1 . Mora vam biti zahvalna jer se niti njoj bas
neda iz dvorca. Svakako ne zbog mene - naglasi on i pogleda Danijela.
- Oito ni zbog mene.
Bas nije "oito" Rekoh vam jednom: smatra vas najpristalijim muskarcem u itavom
dvorcu. Moze U se jos vise rei, a da se ne povrijedi zensko dostojanstvo. Idite
k njo|. pokucajte na vrata, nauit u vas kako joj kucaju sluzavke, jer bas nema
mnogo povjerenja u ove ljude. Evo, ovako kucajte - i on mu otkrije s\oj /nak
kucanja pa e onda Zivo: - Otvorit e vam vrata, upitajte je O emu se radi,
pogledat e vas prelijepo, a ostalo je sve vasa hrabrost.
- To mi ozbiljno savjetujes?
- Kad se radi o zenama, onda se ni ja ne usudujem Saliti. No, zurite se da
ljepotica ne legne.
- Idem. idem. dogodilo se sto mu drago.
Obojica su izasli |z blagovaonice na hodnik. Samo jedna mala svjetiljka kraj
stuba tinja u nonom mraku. Petar Pan gurne Danijela prema Gordaninu trijemu,
sapcuci:
- Bit u ovdje na strazi. Cekajte u mraku dok vam ne dam znak da su u dvorcu svi
legli na poinak. Onda mozete ii G o rda n i, znak e bi ti moj kasalj.
Dok markgrot polagano oklijevajui odlazi i sakriva se iza stupa da eka
lakrdijasev znak. Petar Pan nestane u mraku uskog hodnika i Pokuca. Zaskripala
su vrata i zasusiala zenska haljina barunice Marcele.
- Vi ste Petar Pan
- Iskupio sam obeanje.
- Uistinu. Pronasli ste pravi uzrok?
- t>a. Pronasao sam pravi uzrok zasto vas je Danijel napustio. /ato sam vam
prisapnuo u kuli da me ekate budni.
259
- Cekani ve dugo. Dakle, recite: pogadam li? Kriva je zarobljeni O kojoj mi je
govorio potkastelan.
- Vasa je sumnja sasvim ispravna. -
,- Petar Pan osjeti kako ga je bijesno uhvatila za rukav:
- Rekao vam je nesto? Priznao?
- Jos vise nego to. Odlazi k njoj kad svi legnu.
- Je li to istina, Petar Pan?
- Uvjerite se sami. To je najbolje.
- Da ga priekam? Uhodim svake veeri?
- Malo prije sam ga vidio kako ide trijemom prema njezinim vratima.
- Ah! - tiho usklikne ljubomorna zena. - Danas ste ga vidjeli? Sada?
- I vi ga mozete vidjeti, ali uz uvjet da odrzite zakletvu i nikad ne
kazete tko vam je to rekao. .
- Ve sam vam to obeala. Brzo me vodite, ali budite u blizini.; Bojim se.
On je uzme za ruku, povede dubokim mrakom. Onda se zaustavi iza ograde trijema s
druge strane, pokazujui joj svjetlost kraj stuba.
- Eno, tamo zaokrenite lijevo. Vidjet emo ga kad se bude vraat,
od nje, sav ushien njenim cjelovima. ,;J.
- Jao njemu, Petar Pan! f
- Valjda ga ne kanite ubiti? Cekajte da vas pouim. Nee proi ni sutrasnji dan,
a nju e baciti iz dvorca. Jamim vam. Samo dodite,; priekajte sretnika kad se
bude vraao. Divno skroviste.
Drhtala je od ljubomornog uzbudenja.
UCJENA
Otkako je Mladeni dosao Gordani s porukom kastelana Pencin-gera da zamoli
oprostenje sto je tako kasno poslao veeru, Gordanina je paznja stalno u
napetosti. Izazvala je to neobina Pencingerova poruka i njezin donosilac.
Posrednik kastelanove neobine uljudnosti Mladeni ne moze sakriti Gordaninoj
prodirljivosti da se u njemu zatalasalo nesto neobino. A kad je sjela k stolu,
pobudi njezinu pozornost napadna bljedoa njegova lica i drhtanje usana. Oi su
mu neprestano uperene u jelo. To bi moralo znaiti da je gladan. I ona uzme
tanjur, metne ga preda nj i pozove ga:
- Ne bi bilo lijepo da sama veeram dok vama viri glad na oi.
- Varate se, gospodarice, veerao sam. Ne bih se skanjivao za komadi peenja
kad bih uistinu osjeao glad. Ali molim vas, ne brinite se za mene, jedite, jer
e se ohladiti.
Pojela je nekoliko komadia mesa i nekoliko valjusaka s umakom J neopazice
promatrala njegovo drzanje. On suti. Ne nalazi rijei kojima bi je razonodio. Od
prevelikog uzbudenja ne usuduje se progovoriti.
Tada ona posegne za vrem vina, ali njegova je sutnja smete i gleda k
I1JL Kakav je to dosati nevideni pogled u ovom ovjeku? Oi maglene, sumnjivo
maglene. Dok ga promatra ispitujui, prestane jesti. To izazove i njeea
nestrpljivost. Zar e veeru otegnuti u beskrajnost? Zahvaa ga -cd zavitla
razumom, zaustavlja kontrolu nad sobom i progovori udnim hrapavim i drhtavim
glasom:
_ Sve e vam ^ ohladiti. Jedite, gospodarice, ve jednom.
Cudno dodiruju njenu dusu te rijei, iako su posve prirodne i razumljive Podigne
vjede i skrene k njemu pogled. Protanana, pri-jemljiva njena dusa smjesi:
uhvati nesto neprijatno.
I odlui da Mladeniei. ne dopusti da duze boravi kod nje.
- Idite, gospodine kastelane. Ve je kasno. Ako vam dopuste, dodite sutra.
Dok mu to govori, gleda mu ravno u lice i zapaza laki trzaj misia, a na oi
sikne sumnjiva Ijutina.
- Neu prije odavde a n k vas nisam vidio da ste nakanili sve mirno jesti. Cim
zavrsite, idem Samo jedite, gospodarice!
Opet to nukanje s jelom? Zar ta veera ima neku vaznost? Mozda nakon veere kani
zapodjenuti s njom nek i i M/ ^ n t r koji bi znaio otkrie njegovih osjeaja?
Njena sumnja kree se sada u tom smjeru. Da, on nastoji da ona sto prije pojede
jer ima nakanu razotkrili joj svoju gresnu ljubav. To joj se uini jedino
moguim i samo je zK^ u>;ja toliko nudi.
Mora nesto uiniti i na lijepi nain ga maknuti. Samo da ga ne povrijedi
Gordana odlozi noz na tanjur i ree, toboze, ljutilo:
- Umorni ste i pospani Hou da idete. I juer i danas imali ste dosta muke s
ludim knezom, Pencinuemni i njihovom bitkom. Sigurno niste ni oka stisli ove
noi u strahu za mene.
Istina je. itavu sam no drhtao i mislio na vas, samo mislio...
Ona zestoko upadne i ustane:
Kto. vidite Dok ne odete, neu jesti.
U licu muje iznenadno bjesnilu pa se ini da e potrati k njoj i prisiliti je
da sjedne i prione k veeri
Krv mu poleti u obraze, polozi ruke na stol i gotovo strastveno izlane - Neu
ii dok ne pojedete. Molim gospodaricu neka mi ne uskrati smirenje dok ne
veerate.
Molba izreena s tolikom MI usu nesto ie novo,nerazumljivo. Citavo vrijeme, dok
on sjedi ovdje, a ona neprestano slusa: jedite, veerajte. Bas na to jelo polaze
on toliku vaznost? I zbog toga blijedi, rumeni se, prosvjeduje, ostaje sjediti
protiv njene volje, a njegove oi sve jasnije otkrivaju tajnu rastue uzniull|
i\i^ii
Nastoji uhvatiti zagonetku prodrijeti do nje, razgolititi je. Njena je v*-%cera,
dakle, u vezi sa Strasu sto mu gori u oima? ,i. ona Pglcda jelo na
tanjuru. Toliko je osjeala potrebu da utazi t <"o. a sad je nesto opominje.
Zdravo mlado tijelo, ogladnjele, poinje se esvjesno odvraati (da nastavi jesti
mirisave zalogaje.
260
261

Sutei, pogleda u nj. On je izvan sebe. Posegnuo je za zdjelom -
primakao je blize: 3
- Gospodarice, uzmite tu veeru, niste jeli od podne. Uzmite josJ
Svjetlucava zjenica govori nesto vise... ^J
U njenoj se dusi budi jasna sumnja i bas zato ga gleda, toboze, u sali i
primijeti:
- Samo ako uzmete i vi. Bit e slasnije.
Smjesta uzme iz zdjele meso, metne mu na tanjur, primakne kruh i nalije umaka pa
e ponovo:
- Dakle, uzmite ako vam je do toga da nastavim.
Prenerazen je iznenadnim preokretom. Ipak mu se ini sasvim prirodno sto ga ona
tako odluno nudi i u tom ne nalazi nista sto bi ga moglo upozoravati na oprez.
Sada u ovom asu nije kadar razmisljati ni opazati, odvise je omamljen osjeajem
sto vlada njegovim biem itavo popodne, a sada se razbuktao u razornu zelju.
- Ne mogu jesti, moram vam iskreno priznati, ve me nekoliko dana boli zeludac,
nisam ve dva dana nista okusio, zatajio sam da vas ne bih zabrinuo. Ali vas
molim, uzmite.
Njena sumnja poprima jasne oblike, ali usne joj se smijese dok joj pogled vrsto
zaviri u njegove izobliene crte. Onda ona pogleda u tanjur i makne ga od sebe:
- Pravo velite. Sasvim se ohladilo. Bit e bolje da vise ne jedem. I posve
odmakne od sebe jelo, a pri tom ga gleda nasmijeseno kao da nista ne primjeuje
sto se u njemu zbiva.
Ali jasno ita njegovo zaprepastenje koje se jos vise izrazava u
rijeima: ^
- Gospodarice, ne inite to, bit e vam slabo svu no. Uzmite jo$
mesa, umaka ili barem malo vina. ,,:
Opet on postavi pred nju tanjur, moli i nagovara. Ne sluti da njegov^ molbe
razotkrivaju Gordani tamne namjere. Samo ne zna je li on to sam smislio, ili je
orude Pencingerovo?
Stvorila je odluku, pa ree izravno:
- Nikako neu vise ni jesti ni piti. Bilo je dovoljno.
Pokupila je zdjelu s tanjurom i odnosi na ormar. Pri tom ga ne pusta s oka.
Njegovo lice odaje sve sto razmahuje njegove misli i zelje.
U asu kad je Gordana odbila zalogaj, on potpuno izgubi vlast nad sobom. Ne zna
da li ona sumnja ili ne, ali to mu je svejedno.
Mladeni ima jedino tu spoznaju da vise nee jesti jelo koje bi je uspavalo i
predalo potpuno njegovoj volji i njegovoj zelji. Onih nekoliko komadia mesa
oito nee djelovati kao sto oekuje, ili on gubi sve stoje sanjao? To u njemu
jos vise raspaljuje zelju i potpuno ga izbezumi. Ne moze otii iz sobe, a da ne
zagrli to tijelo za kojim toliko ezne.
Sada je tu s njim posve sama i nee je pustiti, dogodilo se sto mu drago. I ne
pita sto bi se sve moglo dogoditi, samo zna da je ona tu nadohvati njegovu
zagrljaju. -V Ona nastoji da ga dovede k svijesti i veli tiho:
- Nista ne moze utei mojem pogledu. Neu taknuti jela dok mi ne
ete ?asto vas je ovamo poslao barun. Bilo sto mu drago, neu vam
Vnirriti samo recite istinu. ... ,
Ali on ne prima taj dobacem prut ,.u se spasi. Potopljen je i ne moze ,
novrsinu, ve skoi k vratima i zasune ih...
To je otvoreno priznanje Dok se obazre k njoj, na licu se odrazava
"^V^Srst^rnTrubu ponora u koji e se strovaliti tajna hrvatskih Memia Ali ona
potra/i gdje bi dohvatila brv da je prebaci i spasi u nnsliedmi as od razorne
bure ovog ovjeka.
Uini se kao da nije ni \ idiela u a je on zasunuo vrata i krene polako iza
stola da tako postavi zaklon izmedu sebe i njega, a onda ga mirno
ZaP a Sto je. dakle, ponukalo k^u-umuda vas po vi l ]e k meni? Znam: vi ste mi
vjerni i odam pa ete mi kazati istinu.
Uzalud On je val koji ne moze promijeniti smjer. Bujica jun
bezumno Zaas je uz nju i, gurnuvsi stol, uhvati je oko struka objema
rukama kao zeljeznim klijestlma ._,..,- j - r
Uprla se u njegove pi M laktovima da bude sto dalje od njegova lica. Zna ona
umijee udarati i osloboditi se svakog naruja, ali ovog puta mora se osloboditi
nasilniku, a da mu se nikako ne zamjeri jer se bon za nju oruzjem tajne koju ona
zeli obraniti. I blago ga opomene: Osvijestite se i ostavite me.
- Ne mou.
- Za nekoliko trenutaka postidjet ete se sami pred sobom.
- Nema stida, nema niega.
- Ja sam tu. Upamtite.
- Ljubim vas
Kad biste goui istinu, ne biste tako postupali.
- Drugaije ne mogu.
- Ostavite me, velim. Nizasto na svijetu.
Vama je svejedno sto mislim i osjeam prema vama? Samo znam da vas ljubim.
A ja opominjem- ljubav neka stekne dobrovoljno uzvrat. Sila e me odvratiti od
vas
- Svejedno mi je.
Osjea da se ona ui o/ ii njega i bas zato mora drzati tako blizu to divno
zeljeno bie Ne moze se oteti i nee pa joj drsui spoitava:
Sami ste mi dana- priznali svoju sklonost.
Jos as i sve ste izgubili ako me dobrovoljno ne ostavite.
- Ne. Moji ste
Ako me dovedete do toga da vas ja odgurnem, znajte, sve je svrseno. Prezret u
vas zauvijek
Na sve naine pokusava ga ona dovcsn k -,\ m N u, a da ga ne povrijedi. Osjea
britko orude kojim e joj nakoti asa /apnjd.iti \ "ii r,\,\ .a je ima sasvim u
rukama i fotpoduje vise nad njom poznavanjem njene tajne negoli svojom muskom
snagom. Ne moze se i ne zeli odrei ovog asa i nastavlja plamene:
263
262

>io A vi bdijte, ne dopustite da vas vode iz ovog dvorca, gdje imate
prijatelja.
l *
- Moja si i ne mozes se oteti. Sad je napokon sve u mojoj vlasti. Videi da je
sve uzalud, ona zamahne svom snagom pa se istrgne, stupi onkraj stola i veli
zapovijedajui:
- Upamtite: ako vam je do toga da vam ovo oprostim, sve shvatim i razumijem,
onda ostanite tamo i saslusajte me.
Sav drsui, as stoji, gledajui je i upijajui svu ljepotu njene pojave, a ona
nastoji da ga otrijezni:
- Cujte me: Ne dam silom svoju sklonost. Dakle, smirite se da vam kazem sve do
kraja.
. zv Uzalud. On je kao upaljen krijes i gorjet e dok se ne pretvori u pepeo. .
u . Ponovo je posla iza stola pa mu onda veli:
- Gazite ono sto biste htjeli stei. Moje srce ne uzima se nasrt-jj
ljivosu. j
Njezine rijei dopiru do njega kao neki daleki sum, nerazumljiv,^
nejasan. 1
- Moja si. Moja, ili... ,
- Ili? - pita ona iza stola hrabro i izazovno. - Kakav je to ili?,.
--^f - Ili si moja, ili u barunu Pencingeru odati kraljevieve boraviste.4
> ,|.j- I pogaziti prisegu? ,
/ i i.- Ne marim za prisegu - veli on drsui. l
4 A ona obori oi. Misli joj vru. Svaka zilica drse.
1 Pokusa jos posljednji put da ga svlada mirom i pogleda blago:
- Sjednite, slusajte. >
Umjesto da izvrsi njezinu zelju, sav se nagne preko stola i posegne
rukama.za njenim strukom: l
- Ili es biti moja, ili odlazim barunu da mu sve otkrijem. 1
Covjek koji je pred njom kao da je sasvim izmijenio oblije. Ne
prepoznaje te crte lica ni pogled.
*
- Moja si zauvijek, ili je kraljevi Pencingerov.
Maknula se i otkinula od njega. On je ostao s one strane stola pa "
izlane, sijevajui oima:
- Sam u ii po kraljevia da ga predam. Sam svojom rukom ako se istrgnes iz
mojeg zagrljaja.
Korakne k njoj i obujmi je. Ona osjeti besutnost. Samo jedna misao upravlja
njenu ruku. Posegne u njedra, trgne bodez i udari.
Promukli i jedva ujni krik. Jako tijelo rusi se.
Tisina. Njome prolazi nesto hladno. U niijoj krvavo oruzje sto gaje u ovom
dvorcu nosila u njedrima. Ukoeno zuri u ovjeka. On se ne mie. Oko nje mir,
tisina. Kao da je hvata san.
Zar je obmana ili se zaista netko vani sulja?
Osluhne. Nekoliko kucaja, bas takvih kao da kuca Petar Pan.
"Da, to je on" - pomisli ona smuena, ipak se svlada i odsune vrata.
Na pragu stoji Danijel.
Odvise je iznenadena njegovom pojavom i sumorna, omamljena, pa ne moze
prozboriti, ali mladi markgrof sam hitro saopuje:
- Plemenita gospodo, oprostite, imam vaznu vijest za vas. Barun Pencinger kani
vas silom maknuti odavde, odvui e vas u zoru. Zabranjeno je pod prijetnjom
gubitka glave da vam tko saopi. Ja sam se ipak

Gordana opazi
izmedu te vijesti i zalogaja sto su joj donijeli.
"Meni su u veeru sasuh nesto da zaspim. Jela sam, ne odvise, ipak
dovoljno da se ovog asa srusim...
Trunula se od uzasa da bi mogla klonuti u san ovdje naoigled ovom mladiu.
Njemu se ini da je ona. trgnuvsi se u sohu, htjela naglasiti neka prnede preko
praga
Usao je u sobu. a H je ostao u viteskom stavu. Niim ne odaje da je rob
njene ljepote.
Plemenita gospodo spreman sam sluziti vam, zapovijedajte. Cekat u do zore na
trijemu. A Petar Pan...
Ne moze dovrsiti izreku. Pogled mu zapne o pod kraj stola gdje nepomino lezi
Mladcni Onda upre pogled u nju i zaprepasteno pita:
- Sto se dogodilo.1
Nije mu dospjela odgo\">nu. Na trijemu Cuje korake. Jasno se razaralo da tri
neka zena Danijelu biva jasno tko je i povue se k vratima.
Na pragu se pojavi lijepa plavusa. Danijel potri k barunici raskri-
lienihrukudajoj sprijei ulaz u sohu. Namjera mije zasun 11 (ioidanu. ne samo
od ljubomore svoje bivse ljuha\ nie, nego joj zeli zakriti put da ne vidi na
podu Mladenica
- Idite, barunice Idite, sve ete saznati.
Sad se vise ne mozes zaklinjali Casnom rijei da ona nije kriva. K njoj zalazis.
To je. dakle, moja su parnica1 Ona je kriva, ona -vie mlada barunica.
Htio bi je usutkati i moli je i preklinje:
Za ime bozje. suti. ne znas da se u dvorcu nalazi visoka linost? Svejedno je
tko se nalazi u dvorcu. Neka uje sto se tu dogada. Zadao si mi asnu rije da
ne zalazis k njoj. Eto, kako markgrof Danijel drzi svoju zadanu rije,
Htio je zatvoriti vrata, ali je ona potrala na trijem, viui:
Evo vam kreposne ljepotice za kojom luduje knez. Sada je raskrinkana. Danijela
prima, a knezeva je Ijubovca.
Danijel se odmah snalazi, ide Gordani, moli za oprostenje zbog kariiniinih
povika i uvjerava je
-- Upitajte Petra Pana On zna. Htio sam vas upozoriti sto kane s vama.
- Recite Petru Panu .. meni su dali jelo u kojem je bilo.. .nesto me obuzima
umor
Dakle, to su htjeli? - klikne on.
- Zovite rimskog poslanika. On potri.
Na stubama se poiavi sluua s bakljom. Mlaz svjetla pada na trijem i osvjetljuje
Petra Pana. Iz kule su dotrali mladi knezevi gosti.
Sto se tu dogada? - uju se glasovi knezevih gostiju koji su izisli Polupijani
na trijem
p ^ Ono tamo \ idite. Tamo su barunica i Danijel - upuuje ih Petar "- -
Zovite ih ovamo da ne smetaju knezevoj zarobljenici...
264
265

I nastaje buka i vika. Pijana gospoda dozivaju Danijela, id uei na 11 ,c v,
trijem, odakle dopire Marcelina vika i krika.
I svi se u dvorcu probude.
Pojavljuju se sluge sa svjetiljkama: dohita potkastelan iz prizemlja dpbrza
knez, a zatim Pencinger i ini mu se da se stropovi ruSe nad njegovom glavom.
Trijemovi su osvijetljeni i puni vike.
Kralj Vladislav upravo je zaspao, kad ga probudi galama. Odmah upita slugu koji
stalno spava s njime u sobi sto se tu dogada.
- Velianstvo, napolju strahovito vie neka zena. Nista ne razumijem. Govore
gospodskim jezikom.
Kralj neko vrijeme slusa, buka je sve jaa, a zenski povici sve ostriji.
"Ljubomorna zena vie" - razjasnjava kralj sebi.
Brzo se digne pa ode k vratima. To ga zanima. Dakle, u dvorcu ima nekih zena, a
njemu su to presutjeli? Ljubopitan je na pustolovinu i osluskuje. Bas uz njegova
vrata prepoznaje lakrdijasev t as kako nekome pria:
- Barunica Marcela je ljubomorna na Danijela zbog plemenite gospode Gordane. -
- Gordane? - zaudi se kralj, dok vani glas knezeva gosta zaudeno pita:
- Otkuda bi Danijel smio prijei prag Gordanine odaje?
- ,\c /nam a ista. van n ujem Liku a Marcela nrdi. l-no. l a moje i Gordana.
Vidite ljepoticu bademastih oiju? Bas stoji na pragu rasvi jetljene odaje na
lijevom trijemu - govori Petar Pan naroito dasno.
- Dakle, to je zagonetka lijevog trijema? Ovdje knez krije zarobljenicu? - opet
e vani knezev gost.
- Njegova stvar, gospodine plemeniti. Nitko nije smio o njoj spomenuti ni
rijei, a sada je Marcela sve razotkrila.
- Tamo je i rimski poslanik, i njega su probudili.
- Sutite da ne probudite visoku linost iz Budima - dok napravo
jedino to zeli postii.
U svojoj sobi Vladislav slusa kako se govori o Gordani, < njenoj odaji u
knezevskom dvorcu. Gordana u dvorcu? Sto to znai? I posto je M vratima, otvori
i malo pogleda na trijem.
Svi su trijemovi rasvijetljeni. Razabire muske glave. Na otvor vratima stoji
ljepotica, visoka, jedra, uz nju kralj prepoznaje bar Pencingera.
- Daj mi brzo dugi haljetak - naredi kralj svojem sluzi.
Zaas je bio u svojoj kunoj haljini, zamotao se vrsto, pokrio elav glavu
kapom od brokata pa je izasao na trijem.
U neposrednoj blizini stoji Petar Pan. Uvjeren da buka mora dopr jeti do kralja,
ekao je da kralj izade. A sada se, toboze, strasno trgnuo | poklonio.
- Sto je Petar Pan? - pita kralj lakrdijase. .
- Izgubit u glavu ako odgovorim. >- ,i. - -
v - Tko ti je to zaprijetio? " -:;.< ^ -
- Kastelan, kraljevsko velianstvo. - "
Tvoja je glava u mojoj vlasti. Reci sto to znai?
ledva je doekao da mu moze ra/jasniti kako je ^ .onlana zarobljena
. /,st tjedana. ali .je zabranjeno spomenuti pred kraljem njezinu pri
sutnost. \
Odvedi me tamo - zapovijeda Vladislav.
S ushienjem ode Petar ?an ispred kralja..
Pencinizer se gotovo srusio od uzasa, spazivsi suhonjavu, pognutu
kraljevu pojavu ublizini Gordanine odaje.
Nahladit ete se, velianstvo - sape zabrinuto kralju. Gordana prepoznaje
kralja. Ka, ukupana stoji pred njim i htjela bi kriknuti od radosti. Dakle to
je taj visoki gost koji je stigao iz Budima? Zato su tajili pred njom i zato su
je u zoru htjeli maknuti? U trenutku joj je sve jasno
Duboko se pokloni kralju, pa mu onda prilazi blize. _ Vase velianstvo i ne
sluti kako je i /asto srelo ovdje mene protiv moje volje?
- Gordana, kako rte doSli ovamo?
_ Prevarom, vase velianstvo i /loinom koji je izvrsen u vase ime. Svi su
sutjeli. Svi su osjeali nad sobom razgolienu pogibelj. Barun Pencinger i
Franjo Ferenci gledaju se bespomono, dok Gordana nastavlja:
Molim vase veliansi\ n da me saslusa. Uistinu se nisam nadao da u vas sresti
pod takvim prilikama. Zelim uti sve.
Molim vase velianstvo, neka mi pokloni jedan sat da vam sve razjasnim i da se
potuzim, ali, eto, uspavljuju me. Ona se jedva drzi... Sada je kasno a ini mi
se da ste i vi umorni. Vrlo ste blijedi, Gordana.
Ovdje u ovom dvorcu poinili su zloin. Poslali su mi veeru u kojoj je bilo
otrova za uspavljivanje. U pravi as odbacila sam jelo, ali osjeam tezak umor i
snenost.
Vi ne znate sto govorite, plemenita gospodo - upadne knez. - Nemogue je sto
tvrdite.
Ona i ne pogleda kneza, ve se obraa kralju: Oprostite, vcliansuo stoje moja
neznatna linost zbunila vas san. Ali tamo lezi ovjek od kojeg sam se morala
braniti.
Da nadove/e Danijel. - Cuo sam zapomaganje plemenite gospode i pohitao da vidim
sto K Tamo lezi ovjek: ne znam je li mrtav ili ranjen.
Moj kastelan Razjasnit u sve - naglasi ona, gledajui kralja. Kad sutra
ustanem, ekani vas Gordana i onda ete moi kazati sve.
Ako budem imala priliku da se pojavim pred kraljem jer ima
ovdje gospode koja bi me nm Lila silom odseMi Kpm1 UMILI kn \ a. n, min o ako
usnem, a vama e kralju ispripovijedati stotinu lazi da opravdaju m".ju otmicu.
161
266

- Odgovaraju mi svojom glavom svi. Naroito vi, gospodin" barune Pencingeru.
Zelim sutra primiti gospodu. Jeste li razumjeli?
- Na zapovijed vaseg velianstva.
- A sad idite, Gordana, otpoinite.
- Prije svega molim neka mi kralj odredi da me uva rimski poslanik koji se
nalazi ovdje i uzeo me pod zastitu.
Rije rimski poslanik iznenadi Vladislava i on se okrene k Stjepku. Ne
prepoznaje u njemu nekadasnjeg paza, a i odvise je snen. Ali sadasnjq njegova
ast podsjea ga na parnice u Rimu pa mu iskazuje svoju milost nekoliko
rijei.
- Ovdje se nesto dogodilo o emu nisam nista znao - veli kralj sutra emo
govoriti, a sada odredujem da gospodu uvaju moji poi danici, moja straza i moj
lakrdijas - ree on, jer mu se Petar Pan upra ponudio svojim pogledom.
Ona se pokloni kralju i zahvali zadovoljna tom odredbom, a kralj idi na drugu
stranu trijema i ulazi u spavaonicu.
Ne moze razjasniti zagonetku koja je dovela Gordanu pod ovaj kroVJ a nije htio
daje saslusa u to kasno doba noi. Odvise je snen, umoran od jela i dobrog vina,
ali gorljivo zeli saznati sto se s njom dogada, zastoje tu zasto su mu tu veer
uporno tajili da se ona nalazi ovdje dok je toliko puta spomenuo njeno ime.
"Petar Pan stajao je tako blizu mojih vrata i govorio tako glasno; Mozda je
ipak htio da me upozori, ili je to sluaj? Bilo kako, nesto se rf njom dogodilo
kad sam je nasao pod krovom svojeg neaka."
Razmisljao je neko vrijeme o udnom udesu sto ga je doveo na put ljepotici koju
je htio okruniti kraljevskom krunom. I brzo je usnuo.
S druge strane trijema ostala su gospoda i sluge zbunjeni, uzurbanf
zbog dogadaja u Gordaninoj sobi, dok je barun Pencinger izdavao naloge
slugama da ponesu Mladenia u prizemlje i odmah bude ranarnika da mu
pruzi pomo. Pokraj nepominog stoji vise gospode. Danijel se sagne kl
njemu i konstatira da nije mrtav. ;
- Bit e da je tesko ranjen - naglasi markgrof. - Valja mu brzaj
isprati ranu i povezati da ne izgubi odvise krvi. _"
- Neka odmah probude lijenika - zapovijedi knez, gledajui;
Gordanina kastelana. <
Gordana stoji po strani, odvraajui pogled od kneza i ostale* gospode. Ali on
joj prilazi i tiho je zapita:
- Sto se , zapravo, dogodilo i kako je on mogao k vama?
- Neka vam na to odgovori vas kastelan. On e najbolje znati. On ga je poslao s
porukom zbog veere - primijeti ona s ironijom.
- Bio sam usluzan prema vasoj milosti - opravdava se barun - a nisam kriv sto
strasno ljubi plemenitu gospodu.
- Kako se sve to dogodilo, zar ste se morali braniti protiv njega?- pita knez
Gordanu.
- Sutra u sve kazati kralju, a danas ne odgovaram nikome.
Svima je jasno. Ona se osjea nadmonom, oslanjajui se na kralj*.
Nitko se ne usuduje dalje ispitivati.
Posto su iznijeli Mladenia iz sobe, gospoda redom odlaze, Peta/ Pan jedini
je /aostao i prisapne Gordani:
- Ne ljutite se na iiene. Morao sam haciu Ija^u na vasu krepost da otkrijem
kralju vasu prisutnost, a da ipak ne izgubim glavu. Ra/umijem - odgovori ona
tiho.
Onda Petar Pan pohita za ostalom gospodom koja su se razilazila trijemom,
raspravljajui o dogadaju. Marcelin in sasvim je potisnut u pozadinu. Sve vise
zanima ju okolnosti da je u C mala n ino i sohi le/ao k-, k o
ranjeni kastelan.
Stjepko se za itavog dogadaja drzao u no/aoini, samo kad su ponijeli
Mladenia. nastojao je doi u Gordaninu blizinu.
To mu je uspjelo kad su svi ostavili trijem. Vrlo zabrinut prilazi k
nilSidojzeni koja stoji na pragu s\oje sohe. ekajui njega. S nekoliko rijei
obavijesti ga zasto je trunula bodez.
- A sad? upita on tiho? Ona ga pogleda ozbiljno:
Kad se osvijesti, moua.) bi izvrsiti prijetnju.
- Ne. Gordana, pokajat e se, a mozda i posve izlijeiti.
Idi. Stjepko. sveenik si, moraju ti dopustiti da budes uz ranjenoga. Ako se
osvijesti, nastoj ga dovesti do pokajanja i da nista ne oda iz osvete.
Neu se maknuti od njega, a vi lezite na poinak. Nikad vas nisam vidio tako
blijedu skrsenu.
Tesko se honni s uinkom one veere koju mi je barun poslao da me uspava.
- Jeli ste od te veere?
Jos sam u pravi as prestala jesti, ali bilo je ipak previse. Bojim se, usnul u
odvise vrsto
Poslat u po Petra Pana neka ostane na trijemu da bdije svu no i nadzire
kraljeve pouzdanike koje vam je odredio /a : u\ ai . Evo ih, upravo dolaze.
Udite u sohu i zasunite vrata, a ja idem k Mladeniu.
Skupljajui posljednje snage, prijede Cioulana preko praga i zatvori se. Jos je
osjetila kako se priblizava postelji a onda padne i ostane lezati nepomino u
dubokom olovnom snu.
Stjepko se pozuri da urnu i Petra Pana kako e vrsiti duznost, a on se spusti
niza stube u potkastelanovu sobu u prizemlju.
LJ sobi je nasao Penciugera. Franju Ferencija i potkastelana. Barun je uljudnim
rijeima uvjeravao rimskog poslanika da bi trebalo slijediti primjer ostale
gospode pa se povui na spavanje. Ali Stjepko odluno izjavi:
Ne smijete me sprijeavati u duznosti da ostanem uz smrtno ranjenoga. Neu se
maknuti od njega dok ga ne ispovjedim.
Mozda se \i^ nikad nee osvijestiti.
I tada mi je duznost ostati uza nj.
Barun se morao pokoriti dok su se lijenik i ranarnik bavili oko Mladenia.
"68

OSKVRNITELJ
Sutradan, u zoru, stala su pred zupanovim dvorcem kola i itava eta momadi.
Natkrivena koija stoji pred ogradom na cesti. Vilena se oprasta sa svojom
rodenom kuom. Tu se rodila i provela djetinjstvo, vedro i sunano. I svoje prvo
djevojastvo puno sree i vedrine. Sa svakim se stablom i svakom granom napose
oprasta. Iza svakog stabla, iza svake grane proviruju vesela lica onih s kojima
je provodila djeje doba i dani odrasle djevojke. Medu njima su likovi Jasenke i
Jelenka, njihove majke, Zarka i svih onih u Kusevievom dvorcu gdje je
proboravila gotova polovicu svojih djetinjih dana.
Dok se svi vrte oko nje, spremaju za put, ona sutei promatra svakif stvarcu,
svaku granicu, cvijet, sve sto je okruzuje i sve ono sto ju je okruzivalo do
danasnjeg dana. Promatra sutei jer ne moze progovoriti, odvise je duboka i
teska bol rastanka. Nije nikada ni slutila da bi se morala rastati sa svim stoje
tu oko nje i njoj tako drago. Ni prije tri dana, kad j* odluila povui se u
samostan, nije ni izdaleka slutila da e je rastanak toliko zaboljeti.
Pa ipak je sama odabrala samostan i sada mora poi.
Pratit e je tetka i kanonik. Ve je stigao u ranu zoru. Zu Berislavi povukao
se s njim u svoju sobu i moli ga:
- Nastojte, preasni, da ne ostane zauvijek u samostanu. Ne samo pokusa tamo
sabrati svoje misli, srediti i zaboraviti boli.
- Neu je odmah zarediti. Valja se prije estito pripraviti za zvanje. Dakle,
bude li za to vrijeme osjetila zelju da se opet vrati k va bit e joj dopusteno
prije nego sto polozi prisegu.
Napolju su ve bila spremna kola s Vileninim skrinjama, a momci si) sjedili na
konjima, dok je natkrivena koija stajala pred dvorcem.
A usred vrata jos uvijek stoji mlada djevojka, blijeda i zalosna, kao cvatui
cvijet koji su upravo otkinuli. Poput neba, modre oi zure u neizvjesnost pred
sobom. S ceste promatraju djevojku plemii koji su dosli da se s njom oproste.
Zalostivi pogledi obuzimaju djevojku u haljini od modre tkanine. Glavu joj
pokriva plava lagana putna kapica, obrubljena crnim barsunom. Lagani ruziasti
ogrta prebacila je tetka preko njenih ramena, a ona kao da to i ne opaza, ve
gleda nekud u daljinu kao da bi zeljela dokuiti put kojim mora poi ili bi
zeljela saznati kako e joj tamo osjeati dusa, hoe li joj ondje biti lakse,
jer sada, ovdje, svakog asa biva teze i jedva snosljivo.
Otac je izisao, pratei kanonika. Brzo se oprostio s njime i pomogao mu u sedlo.
Tada pristupi svojoj keri.
- Dijete, misli na mene osamljenika, a kad te snade zelja da me vidis, salji
glasnika. Doi u.
Nije odgovorila, ve je sagnula glavu i poljubila njegovu ruku.
- Idi, sestro - veli zupan staroj gospodi - pa se sto prije vrati.
Vilena se uspne u koiju. Do nje sjedne tetka. Zupan je ostao u dvorcu. Odluili
su da otac ostane kod kue jer se stadose prenositi glasovi da se Lukavani
spremaju na osvetu, a Drazeni ve okuplja momke.
270
? n dakle, mora osuti kod kue da estito doeka svaku navalu. l>oeledi,
Arbanasi i Simum ve su se oprostili s Vilenom.
Samo nekoliko plemia na konjima opk< .li sada Vileninu koiju da je
^"povorka je krenula cestom prema Savi.
Jutarnje sunce pomolilo se iza zagrebake tvrdave i natapalo
proljetnom toplinom brda, doline, polja i rijeke.
Duga povorka prati u vmiostan ljepoticu nad kojom je jos prije sest tjedana
sjala srea kao proljetno sunce nad pupoljkom. Spustena pogleda. sjedi Vilena,
zaokupljena prizorima sto su se odigrali posljednjih dana pred njom i oko nje.
Nejadikuje. ve opi u/uje >ebe. Smatra kri\ccrn s\ojoj nevolji sebe. svoju
mladenaku nepaznju prema onima koji su joj bili dobri, nestasnost prema zivotu
i preveliko pouzdanje u stalnost sree. Optuzila se sama pred sobom pa je
izrekla nad sobom osudu vjenog
samovanja.
Stidjela se duboko u dusi. Sada se stidi pred sobom. Taj stid lezi joj u prsima
kao sramotni teret. Od asa, kad je Jelenko pred njom polozio Drazenia. pogrdio
joj mladost, od onog je asa mui strahoviti stid. Kao
sto se jos prije toga izazovno ponosila ^ 1)ra/enicem i n|ego\om slavom, tako
sada potistena duboko pada pod stidom njegove sramote.
Citav put raspravlja sama su sobom, promatra svoje grijehe i sudi im
Uz nju sjedi tetka i ne govori nista, samo prolijeva suze nad nesreom svoje
neakinje. Ne govore ni rijei Tetka se ne usuduje prekinuti nijemo
obraunavanje mlade nesretne djevojke Onda joj se potkrade usklik: Tko nam to
ide u susret?
Stara gospoda digne gln i promatra nekoliko stotina koraka pred sobom jahae.
Pojavili su se na cesti izmedu sikare, podigavsi oblake prasine. Vilenu ne
zanima nista. Naas je digla vjede. Pred njih dolaze brojni jahai, mirno, oito
miroljubiv o. Ta okolnost ponuka je da se opet upusta u razmisljanje, ne brinui
se za jahae.
Oni se ve priblizili, a Vilenina povorka kree polaganije.
Strani su se jahai pred njendm povorkom razdijeliti i pojahali s lijeve i desne
strane u potpunom miru. Ali umjesto da nastave put, odjednom zatvore povorku s
kraja, sprijeda i straga, u duguljastom smjeru i zaustave se.
Sto hoe. primijeti Vilena zabrinuti glas svoje tetke. Djevojka pogleda
lijevo i desno. Neki stranci opkolili su ih sa svih strana u duljini od stotinu
koraka. To tek probudi Vilenu i ona se obazre prema kanoniku. Ali on je udaljen
i takoder opkoljen, pa Vilena pita svojeg koijasa:
Sto je? Zasto ne nastavljas put?
-- Zaustavljeni smo.
- Tko nas zaustavila?
Ne znam. vasa milosti Vidim momke, a nikakvog vodia. Mozda s" nam nehotice
sprijeili put.
Dolaze dvojica. To su vodii - upozori tetka na jahae sto su se Ponovo pojavili
na cesti.
Lijepa eta, ima ih harem sezdeset Moramo ekati - velikoijas
m
II
- da nam samo sidu s puta. Zestoko kasanje konja skrene njenu pa/ n ju lijevo
kamo skreu glave i svi muskarci njene pratnje. Hitio je eestom onda sisao na
ledinu. Kad se nasao u blizini koije, uspne se na cestu
Pred njom se zaustavi jaha.
U prvi as ga prepoznaje.
Ispod kacige gleda je Drazeni.
- Gospodice Vileno, molim oprostenje sto vaszausta\iiam i molim
-amo kratak razgovor u etiri oka.
.i". Kanonik se ve priblizio i odgovori mjesto djevojke:
jj, - Sa mnom mozete govoriti - veli on - a nju ostavite.
#}fc\- Samo s njom imam razgovor - veli Drazeni odluno. 1 o--Vilena ne zeli da
se dugo zadrzavaju i odgovori:
,R*- Istina, ni s kim on nema nikakva razgovora, osim sa mnom Dopustite, brzo u
zavrsiti.
Ustala je i sisla, dok t -l- ^"a sa ^v.la pa l. .-aja povede nreko ceste na
poljanu. ;
Ona slijedi bivseg vjerenika. Mirna, sabrana i hladna.
Drazeni je rumen i uznemiren. Pusti uzde i priblizi se:
- Oprostite, uo sam da kreete na put. Jos za mrane noi otisao sam naprijed
da vas doekam.
- Cemu? i
?:K1*-d- Vas vjerenik ima pravo nesto upitati u asu odlaska.
---i- Bivsi vjerenik nema nikakvih prava.
"--. -- Vi ste me odbili, ali ja se nisam pokorio, dakle, jos uvijek ppjgjtoji
moje pravo i pitam: tko vas salje u samostan? , . *
- - Sramota i grijeh. /j?, ;(t -"
- Kakva sramota? Kakav grijeh? .;,: -, .-< ^
- Da sam bila vjerenica izdajice. ,\
- Opet izdajica. Vi ste bolesni od pojma izdajstva. Okruzeni ste
krivim mnjenjem. ,
- Pojam izdajice ve je davno rijesen. Izdajstvo je najpodliji -m.
Ubiti se moze iz osvete, bijesa, zarobiti od gladi i nevolje, ali i/uati s\oje
moze se samo od podlosti srca. _-*
- Nisam izdao svoje, nego vase. Ja smatram svojom domovinom Ugarsku, moj narod,
to su pripadnici moje majke. Hrvate smatram neprijateljima. A neprijatelje
smijem i moram izdati u korist svoje domovine i svojeg naroda.
To otkrie za nju je nesto novo. Zaudena ga slusa i promatra primjeuje:
- Narod vaseg oca ije ime nosite. Hrvate, njih smatrate ni jateljima. Mrzite
ih?
- Iz dna duse. Cini se da niste tono slusali moju ispovijed dvorcem.
Sjea se svega i doziva u pamet sve sto je predoio.
- Dakle, zato ste izdali Hrvate, narod iz kojeg potjee vas otac yf. pripadate
narodu svoje majke?
- Tako je. gospodice. Za narod, za koji osjeam, moram izvrsiti s" duznosti,
dakle, i neprijatelja izdavati, lagati, hiniti svoju ljubav, hin*
istenie izazivati po\iercmedaseonda mogu njime posluziti. Nijedna laz Huniba
nije dovoljno podlu a da ne bi bila herojsko djelo, da se nepri-! ik-lja/aviira.
zavede i prevari.
Licem joj preleti osjeaj groze. Odmah je to opazio i ne asi joj razjasnjavati:
Vidim, zgrazate se, ali uzmite sada obratno. Vi ste Hrvatica, ieate j jjuhite
svoj narod \K>i narod s koiini s k1 sklopili sa\e/ zeli vas podjarmiti i
opljakati. Nije h \as neprijatelj" A koje moj nanui neprijatelj vasem narodu,
pa kad M vas vode Hrvata odabrali da im iskazete velike usluue i uhodite
neprijatelia. kako hi \ asi Hrvati i/ iouu 17 VUK li koristi, sio biste"vi
uinili u tom sluaju
Primila bih zadau kad se radi o mojoj domovini i mojim zemljacima u korist
domovine.
Eto, to sam ja uimo prema svojoj domovini Ugarskoj.
Vasa je domovina Hrvatska, otac vam je Hrvat.
- Ali majka nije bila i ja sam prihvatio za domovinu njenu zemlju. Dakle, uinio
sam samo duznost, a ne izdaju, kao sto biste to i vi za svoju domovinu.
Tom tumaenju ne moze se pn. 11 \ u i Ona bi uinila sve ako bi mogla pomoi
domovini. A Drazeni sada pita:
Zasto, dakle, nazivate izdajicom mene koji sam uinio ono sto biste morali
uiniti i vi kad bi od vas to trazila domovina.
Zaudena, ustukii, .14 se on zivo brani:
F.to vidite, tak je to bilo. Uzeo sam za svoj narod onaj kojemu pripada moja
majka. To mi je ona ulijevala u dusu. Sada je nastupila u mojem srcu druga
/CIKI. s njom i druga ljubav.
Vilena nepomino slusa, puna paznje i nastojanja, da sve shvati i ne upada, ne
prosvjeduje.
Ta druga zena, to ste vi, Vilena. Sve sto se odigralo oko nas i medu nama. sve
je moralo biti dok sam o t sin \iennao da ^mi divK l naivke Sada mi ljubav prema
vama, Vilena ulijeva opet vjeru da sam ipak dijete vase domovine. Zato sam juer
rekao: skrenut u posve k Hrvatima, a samo u se initi kao da pripadam Ugrima.
Vilena, razumijte me, uzmite me kao svojeg uhodu protu neprijatelja Hrvata. Evo
vam moje ruke - veli mladi.
Ona ne prihvati, ve se povue korak natrag, a on je slijedi:
Gospodice Vileno. to sam uinio, proslo je, primite me opet natrag kao
izgubljenog sina. Osjeam, ne mozete u dnu duse drukile. Vi me ljubite.
- Ne. ne ljubim vas.
- Zasto onda idete u samostan?
- Da pokopam M,e,
- Ne dam se pokop . Nedam. HouzivjetiuvaSemsrcu.Spreman ^am ostaviti domovinu
svoje majke za vas, prihvatiti dragu domovinu. LHh,m vas i vas sam rob.
Oprostite, ne zelim dalje govoriti.
jed [lstup e Wi7c nti J" dohvatiti njezinu ruku, ali ona je povue i an
korak nazaduje u stialui od onoga sto njemu lebdi na usnama. On
212
273

opet pristupi blize i pogleda joj u lijepe modre oi. U toj se modrini gubi,
modrina raspiruje njegovu strasnu ljubav. Plamenim glasom sagne se njoj i ree
joj:
- U ovom asu odluuje se izmedu tebe i mene.
- Ve je odlueno.
Ta njena izjava potpuno ga izbaci iz mira. Plane kao oganj.
- Ti mislis da je odlueno? Ali ja odredujem. Pogledaj kolika moja eta. Opkolio
sam sve i sad mogu uiniti sto me volja.
-t* - Kad ne bi bilo pravde, onda bi to mogao. i - Nista ne znam nego ovo:
hou da ides sa mnom pred oltar
Zestoko zanijee glavom i odluno odgovori: i - Ne, ja idem svojim putem.
- Ja sam onaj koji sijeem tvoje putove. Odgovori: hoes li sa mnoi dobrovoljno
pred oltar?
- Neu.
- Ne vjeruje tom odgovoru. Silom posegne za njenim rukama vrsto ih stisne,
privue k sebi i moli:
- Vilena, obeaj da es biti moja zena. Smjesta kreni natrag u svi dvorac.
- Ne, idem svojim putem. Okrenula se i otisla na cestu, ali on pohita za njom,
uspne se na konja i dade zapovijed svojim momcima:
- Ne propustajte povorku. Svi su oni moji zarobljenici.
Kanonik Benko nije se previse iznenadio. Okolnost kako je Drazeni od poetka
dao zaokruziti i njega i Vilenu i njihovu povorku jasno mu je oitovala
Drazenovievu namjeru. Ostrim glasom zatrazi sada od njega razjasnjenje:
- Kojim pravom zaustavljate zupanovu kerku i mene, kanonika zagrebakog
Kaptola?
- Ponajprije tako hou, pa i mogu.
- Dakle, pravom samovolje i pravom sile.
- - Kako god to nazovete, svejedno je. Zelite li mozda okrsaj? "lu - Neu
ni pokusati da uzalud prolijevam krv, ali u se potuziti hrvatskom saboru. -
- Mene se ne tie vas sabor.
- Nekad ste se klanjali tom saboru.
- Svejedno je sto mislite. Sad nemam kad raspravljati. Preda mnom je vazan
posao. Dakle, okrenite natrag - nalaze on Vileninoj povorci.
I nije se moglo drukije. Moraju se vratiti. Vilena je sutjela. Drugo joj ne
preostaje. Kanonik joj se priblizi da uje sto poblize o njegovim namjerama.
Saopila mu je sve sto joj je rekao na ledini.
- Iz svega se razabire da nee da idete u samostan i vraa vas kui. On to nema
pravo. To e se sve razjasniti kad stignemo u Turopolje. Banderij e obraniti
zupanovu kerku.
- Zbog mene turopoljski banderij ne moze proliti krv. Bolje da podnesem zrtvu i
ostanem kod kue.
- Time e vas odlazak samo odgoditi. Sad u vas vratiti k ocu, a
krenuu u Zagreb na Kaptoli podii tuzbu kod kralja. Nemajte brige. v>na ve se
sada pokorite dok ne stignemo k vasem ocu.
Opet je sjela u koiju Drazeni je stao na elo povorke i vodio. Mi-covi su
momci jahali pored Vilenine povorke, opkolivsi je sa svih -tr ina Odredio je da
budno paze da tkogod ne umakne i pohita u Turopolje da ja vi sto se doeodi h. \
Kieali MI -enatra; nuMoni eesinm Put h ic vodio ravno u Turopolje. Svi su se
mirno pokorili Drazenievu nasilju U koiji su sjedile obje zene. Stara gospoda
primakne usta Vileninim usima i sapne joj:
Zapravo smo sret no prosle Bojala sam se da e biti gore. Vraa te opet pod nas
krov, a tko zna /asto je i> dobro.
Nakon sata voznje najednom se povorka zaustavi. Vilena i njena tetka opaze da je
Drazeni poredao momke i priblizava joj se:
- Molim vas. gospodice, sidite. I gospoda tetka. _ Zasto da silazimo? - pita
ona.
- Stigli smo do drvene kapelice Nitko ovuda ne prolazi, a da se ne bi pomolio.
Mislim da ete i vi to uiniti.
Zaudila ih je ta primjedba. Vilena pogleda, pitajui svoju tetku.
_ Potrudite se, gospodice Vileno, veli on uljudno.
Sto da radi. Svi su u njegovoj vlasti i-svi se moraju pokoriti.njegovoj
zapovijedi, l obje su zene Slile.
Kanonik gleda pozorno sto se dogada. Drazeni sjedi na sedlu i odreduje. Vilena
i njena tetka stigle su pred drvenu kapelicu i okrenule se prema kanoniku
Opazile su da i on silazi sa sedla. Dakle, Drazeni je i njemu naredio.
Cudne li zapovijedi da silazimo - veli gospoda. Obila/i me strah. Njegova
namjera ne moze biti postena niti ona kad nam zapovijeda da idemo u 1\ apeli e n
Usutjele su jer se Drazeni do\ uljnu priblizio.
U njegovu nastupu nesto je osorno, silovito. Ustoboio se i osinuo Vilenu
pogledom.
-- Preasni gospodine, pred vasim licem pitam jos jednom ovu gospodicu, hoe li
dobrovoljno sa mnom pred oltar?
- Rekla sam gospodinu Di a/euieu da me put vodi u samostan.
On krene prema kapelici i otvori vrata.
Zebnja obuzima Vilenu, tetku i kanonika. Svi troje su se pogledali. Okrenuo se k
njima i osornim gordim glasom zapovijeda:
- Vileno. ne pomaze nista. "Neee^ dobru\oljno. a ti es poi za mene na
zapovijed.
- Nitko mi to ne moze zapovijediti.
- Preasni. odmah ete me ovdje vjenati s njom.
Svi su protrnuli. Sad im je jasni - Atsto ili je /austavio pred kapelicom Vileni
se magli Nitko je ne moze obraniti. U Turopolju nista ne slute. Pustom cestom
nitko ne prolazi. Plaha i prestrasena, pogleda u oi kanoniku, oekujui od
njega rije nade.
AH i Benko osjea da je predan oruzanoj snazi mladog ovjeka. Njegov nastup ipak
ne izrazava nimalo straha. Mirno odgovori Urazeniu:
275

- Ako ona nee da pode za vas, ne mogu izvrsiti vasu zelju. J
Bijesnim koracima pristupa kanoniku: 9
- Vi ete me ipak vjenati pod ostricom maa na vasim prsima? Upamtite: ne
prezam ni pred ime. Pregazit u vas jednim korakom.
Blista mu iz oiju, a glas mu sipa plamen prijetnje kao da ve ubija. Zahvatilo
ga je bjesnilo protiv kanonika koji mu se upleo u sudbinu.
- A ja, gospodine Drazeniu, neu prezati ni pred vasim maem. Uostalom, vi
biste skupo platili moj zivot i opominjem vas u ime muzevne asti: odstupite i
pustite ovu djevojku da ide svojim putem.
Sav se uzario, oi mu blistaju i plamen mrznje sipa prema kanoniku:
- Preasni, vi sada stojite pred zamjenikom bana koji e vladati ovom zemljom.
To zeli onaj koji ima svu vlast.
Ironinim smjeskom, ali mirnim glasom odvraa kanonik:
- Ako ste ikada zasanjali ovako isprazan san, vi se sada probudite jer znajte:
nema ovjeka koji stupa ovom hrvatskom zemljom, a da ikada privoli da se vama
dade takva vlast. A nema u Budinau ovjeka kojemu bi mogla pasti na um takva
luda misao da vas postavi na mjesto zamjenika bana Berislavia.
- Nee proi ni mjesec dana i vidjet ete me u Zagrebu usred tvrdave na tom
asnom mjestu.
- A ja vam se mogu zakleti: nee vam ni otvoriti vrata tvrdave, kamoli dopustiti
da sjednete u srediste bilo na kakvu stolicu, moj gospodine. Vi bulaznite i ne
znate sto govorite ni Sto inite.
- Upamtite sto ste mi sada rekli jer to morate kruto platiti.-u
- Svaki svoj dug plaam estito. Pripravan sam i za ovaj. HO J , - Dakle,
neete me vjenati s Vilenom? V - Ne, plemeniti gospodine.
Vileni je odlanulo. Drazeni ne moze provesti svoju namjeru. Ali sto e uiniti?
Hoe li je vratiti u Turopolje ili ne?
Nastojala je prozrijeti njegovu nakanu i promatra pomno njegov pogled i njegove
kretnje. Jedno i drugo pokazuje da mu se raspolozenje sve vise raspiruje. Kao da
je munjeviti oblak, a buna grmljavina njegova glasa navjesuje strasnu oluju.
- Preasni gospodine, budui da ste me juer izigrali, htio sam vas sada kazniti
time da me bas vi vjenate s Vilenom. Ali vi biste dopustili da vas ubijem, ali
me ne biste vjenali.
- Dobro pogadate, plemeniti gospodine Drazeniu.
- Da, gospodine - smije se on zlurado - pogadam. To pogadao i ove noi kad sam
mislio: nee on popustiti. I bas zato sto neete da uinite ono sto ja zelim,
pobrinut u se za drugoga.
I pozove svojeg etovodu.
mu
Prestrasena Vilena gleda kako etovoda dolazi i slusa kako Drazeni zapovijeda:
- Pozuri se. Tamo straga je moj pop. Neka odmah dode. Kanonik, Vilena i njezina
tetka zure u Drazenievo zlobno Podboio se rukama o struk i zlobno se smije:
- Na sve sam mislio, moja vjerenice. Bilo mi je jasno da tv kanonikova glava
nee tako lako popustiti. Prije e kamen omeksati i
pristati. Zato sam doveo sa sohom drugog popa koji e i/vesti ono StJ
svis^siujeli: Ona je "mrtno blijeda, kanonik zamisljen, a tetka blizu
nCSVS-izcni ih promatra s uzitkom. Onda dozivlje Vileninu pratnju i svoje
momke. Svi sila/c s konja. Drazeni ih ogledava, odabire oko
dvadeset momaka i odreduje
_ Vi ravno u crkvu, a vi na sedla i opkolite drvenjaru. Nitko nesmije utei ili
pribliziti se. Dok su oni drugi odlazili u kapelicu, on se okrene kanoniku i
Vileni:
Svi ete dana. biti moji gosti u sumskom knezevskom dvorcu. Ceka nas tamo
svadbeni objed.
Lice mu sjaji, a oi plamte: ...
- Jeste li uli. lijepa moj.. - crenie1 /a sve sam se pobrinuo ja, dok svuda
te stvari obavljaju majke i tetke lijepih vjerenica.
Djevojka suti, kanonik ne odgovara, a tetka trne.
U drvenu kapelicu ula/e momci da budu svjedoci na vjenanju.
Najposlije se priblizio stari sveenik ucrnojhalj! Nijemo se poklonio kanoniku,
a u pogledu mu plaho pitanje i neizvjesnost. Vilena je odmah prepoznala zupnika
iz Plesa. Bude joj odmah sve jasno. Drazeni gaje silom dovukao ovamo kad je s\e
to zasnovao. Odmah je nasla potvrdu svojem zakljuku. Drazeni objasnjava
zupniku:
To je. evo, /adaa koju sam vam namijenio kad sam vas pozvao da me slijedite.
Vjenajte me s ovom ljepoticom.
On jos nije dospio odgovoriti, kad se ve oglasio kanonik Benko strogim glasom:
Upozoravam vas: nisu obavljeni nikakvi crkveni propisi.
Smjesta osorno i grubo prekida mladi plemi:
- U kapelu. Svakni ekaju.
Ne moze vrijediti brak dok niste udovoljili propisima.
Briga mene za vase propise. Hou da se vjenam da ona bude moja zakonita zena To
hou. Razumijete? Ako me ne vjenaju s njome, uzet u je za Ijubovcu. Tako je.
Prihvatite moju ponudu da mi bude zakonita zena.
Ne smijem dok niste ozvani -javi se zupnik.
To e se uiniti poslije vjenanja.
-- Ne moze i ne smije
Mora, jer ja hou-vie on blijed i dize ruke, prijetei, a zupnik ga opominje.
Rekoh: izvrsite prije propise, onda u se odazvati. Taj otpor razdrazi ga do
vrhunca Povue ma. Svi su prottmili. Zene su koraknule natrag. Kanonik pohita
k njemu, ali Drazeni je ve nasuprot zupniku i naostreni vrsak nua spusta k
niesnnn \ratu.Svecenik blijedi, ali se ne predaje
Hi me vjenaj, i h u vrSak maa zarinuti u tvoj grkljan pa ga izvui 11
zatiljku.
Ostrica ga bode. Tog asa on je samo jadni nesretnik, silom sputani
eovjek. "
276

i, - Hoes li me vjenati, ili... >jfi."i/"i.-".J/is; . -- -
- Ho - u - - hou! T>i"-.-
Drazeni skine ostricu sa zupnikova vrata.
- Tako, ipak e biti ono sto ja hou. Jeste li sada vidjeli, preasni gospodine?
- okrene se Drazeni Benku.
- Vidio sam i uo stoje sila, ali sto e biti gospodine Drazeniu, kad sila
jednom ovako prisloni ostricu na vas vrat?
- Ne nadajte se tome. Bit u jai od svakoga jer je sila u mojim rukama.
Vi lena ga pogleda pogledom jos v " jl i -
- Sad mi je posve jasno zasto ste tako lako vrsili sluzbu Najednom ga mine
osorna grubost, izgubi hrabrost da i> ^u\ nasilni in. Obuzima ga slabost,
malodusnost. Cini mu se da nikad svladati otpor koji se odrazava s njenog lica.
Upita blago:
- Vilena, sto to inite sa mnom?
Vi lena ga pogleda pogledom u kojem on prozrijeva da se u \ u. zenu.
potpuno okrenula od njega. I odgovara mu hladno kao neprijatelj, "j
- Gdje vam je zastao um kad ne mozete shvatiti da ne mogu
drukije? ^
On suti, promatra je sve pomnije, pozornije, a gordost ga ostavlja i
klone. Htio bi kleknuti pred njom. A
- Vilena, ljubljena, zar nisam ja taj koji vas obozava, kojeg odlikovali tako
milim i njeznim pogledom u kojem je bila ljubav? Vile zar moje srce, moja
mladost, moja vanjstina, nisu isti kao prije?
- Nista vise nije kao sto je bilo prije.
Pokusao je djevojku gledati plamenim, vrelim pogledom kao nek ali razoarano
uskiikne:
- Vise ne obaras oi dok ja pun eznje gledam u tvoje zjenice?
Plave oi kao da nikada nisu sjale ljupko i milo. Gledaju ga hladn ledeno i
navjesuju daje srce ove djevojke za njega zamrlo. Zapravo, ov" je asa stekao
to uvjerenje i opazio da nema vise nade. I bas zato pruza ruke da spasi sebi
ljubav. Jos ne zna kako, ali pokusava sve. I usklikm
- Vilena, da sam povjesao pola svijeta, vi biste me morali ljubiti ato ste me
ikad ljubili. Vase srce nije nikad bilo moje, samo vasa masta, vas" oekivanje,
vasa zelja da budem junak vaseg naroda, samo ta zelja pripadala je meni, nikad
vase srce. Sjeas li se koliko sam puta zauden stao pred tobom jer me nesto
opominjalo da ono sto to osjeas za mene nije ljubav, nije ljubav djevojakog
srca.
- To bi mi bila jedina utjeha.
- Jedina bi bila tvoja utjeha da me nisi ljubila? . ,
- Jest. Samo bi me to moglo ispriati pred samom sobom za osjeaje j koje sam
gajila prema vama, jedino da je sve bilo samo zanos mojeg umovanja kojim sam
okrunila vasu glavu i uresila vasa prsa.
To u njemu raspaljuje ljubomoru, tastinu, muski ponos i odbijenu strast.
- sto je svrnulo tvoje oi k meni? Reci, govori, priznaj!
- Uvjerenje moje lude glave da preda mnom stoji muskarac po-Stenja, viteske
asti, muskarac koji e biti osloboditelj moje domovine.
278
On ispru/i ruku za njenom rukom i povue kao da e joj istrgnuti
l.kat i zapilji u nju o.
Koga s., dakl ._ : Tko je taj?
To je iznenadi. L oima joj se izrazi udenje pa se odmah zamisli, ali slegne
ramenima i odgo\oil prostodusno:
Ne /nam. nikoga, koga bih ljubila. Nikoga.
Ali Drazeni porumem. a uu MJ, .U daljini se pojavi zamagljena slika glave,
crnokose, kustrave, suhonjavo tamnoputno lice i crne oi u kojima neprestano
titra zluradi po>A-d Jos jae uhvati njenu ruku i strese
je:
- Ja znam koga " Jjubila. I sada ga ljubis. Ona zanijec glavom, istrgne mu
ruku i odgovori:
- Ne /nam nikoga i ne osjeam n i, ve samo jednu zelju da se za mnom sto
prije /atvore samostanska vrata.
Njegovo se lice poelo tr/ati /lemce se suzile, usta mu se otvorila, u prsima mu
plamen:
- Sad /nam tko je Jest. Jednoga dana, kad sam te vidio s njim u vrtu kako
povjerljivo avrljas, kako nm i c M , iskrsnula je iz dna duse crna sumnja. I
nikad me v isc nije ostavila. Gdje god sam bio, daleko ili blizu, svuda me
grizla sumnja svuda me podmuklo opominjala:
"On joj je u srcu", /av ukao se onamo kao pu/ u kuu. Ona ua ne vMI a ipak je
tu.
Tko. pita ona zaudeno. Jelenko Kuse\ n
Vilena ravnodusno slusa. Njezina sutnja ga podjaruje i on jos vise plamti:
- Njega si ljubila ve tada kad sam ja dosao. Ali on je bio nitko i nista i zato
si prionula k meni.
- To je laz. Poludjeli ste Njemu je pripadala moja sestrinska sklo-
nost.
Ja sam je prozreo, dokuio,
- Zgodne rijei da IIIIITU ve u poetku.
Da ste to opa/ili i da je bilo tako, onda biste se bili okanili.
- Ne bih jer se nisam mogao okaniti. Bas ta ljubomora prema Jelenku jos je vise
raspirila n , zelju, svaku misao moju i svaki kucaj srca da tebe otmem
njemu, otkinem potpuno od njega, raskinem vc/u sto te vezala s njim od
djetinjstva. Da, ja sam je raskinuo. Samo ja. Zar nisam stalno govorio kako ie
on m tko. nista, kako je zamisljao da e svojesiromastvo zakrpati danas-Mim
l\o;nn nm, i/om"1 \i - __ -";> kako se Jelenko prilijepio uza te da bi svoje
nistavilo obasjao svjetlom tvojeg roda
Morala je priznati sama seni da KIIOISKI hilo < k o, ali nije od go varala Jer
je on plamtio sve u\nm vatrom:
, . Otrov svoje ljubomore sipao sam u tvoju dusu, jedva sam te
"iotuio da Jelenka i/hai K i/ kue l /muio sam se dok sam uspio. A kad
. .
da se protiv mene nije urotio sivi oklopnik i
ga vise nije bilo, ti si ga gotovo mr/ila. a ja sam ostao nohalmk. I bio bih
ovijeka uzivao svoje plodove da
79
""--o u obranu tog lupe/a
- Nemate prava nabacivati se pogrdama na Kusevfa. - ^ U lice mu sjevne munja
bjesomunosti i vikne nad njonft., )(H
- A zasto nemam prava?
- Jer je on postenjak, a vi ovjek bez asti.
Zu ga opet prelije, usne mu drhte:
- Dakle, ljubite ga?
- Samo ga branim jer mi je to duznost.
- Dakle, taj lupez sada je junak u vasoj maiti kao Sto sam neko bio
*?
- Nije ga moja masta uinila junakom, ve on sam svojim djelima.
Zamaglilo mu se pred oima. Te usne koje su neko slavile njega, Drazenia, sada
hvale njegova smrtnog neprijatelja, onoga koji ga je razotkrio, obesastio.
Njega, Jelenka Kusevia ona slavi okom u oko njemu.
To ga udara, razdire, ranjava vise negoli njezin dosadasnji otpor. To pokree
svaku zilicu njegova tijela, pokree svaku kap njegove krvi, stavlja u pogon svu
njegovu zlou. To rasplamti ljubomoru do vrhunca.
Ne, ona ne smije vise prozboriti nijedne rijei obrane. Ona vise nikad ne smije
prozboriti nijednu rije pohvale Jelenku Kuseviu.
Sada je svrseno. Sad pada njegova odluka. Nikad nee pustiti Vilenu.
Ona je njegovo vlasnistvo. Ne da je iz ruke pa dogodilo se sto mu drago. I
pogleda joj u lice nekom ludakom bjesomunosti, i ustoboi se prede
njome kao gospodar: id
- Dosta je razgovora. Slijedite me. l
- Kamo me vodite?
- Ne odvise daleko. Ima ovdje blizu zupnika koji e me pra^|
ostricom maa vjenati s tobom pa i tada, budes ti prisegb na sva raspela
svijeta da me nees. "
- Svakog u puta odgovoriti ne.
- Nije me briga sto es ti odgovoriti ako ja velim da. Vise nema o drugome
govora. Dosad je govorilo moje srce, sad govori tvoj gospodar. Zaboravila si sto
sam ti danas otkrio. U Budimu je odlueno: Slavimir Drazeni bit e gospodar u
Hrvatskoj. Samo ja. O tome se ve radilo od poetka. Ako tvoj ujak ban
Berislavi ne pogine na bojnom polju, svrgnut e ga Budim, a mene postaviti na
elo ove zemlje. Svi e biti moji sluge. Svi se moraju pokoriti mojoj volji. Sva
ova tvoja eljad sto se ovdje razmee nekim svojim pravima, svi e slusati mene.
Jos danas u se vjenati s tobom. Kunem se. Ne pustam te vise iz svojih ruku.
Moja si zauvijek. Silom, ili milom. Nitko ti ne moze dati sjaj, bogatstvo i ast
koju ti pruzam ja. Bit es moja zena, bit es banica.
- Radije u biti sluzavka.
Izrekla je to snagom i bijesom od kojega se on potrese. Izoblien pita on,
glasom punim neke jeze:
- Sto si to rekla? Sto? Radije bi se ponizila do crne zemlje, do sluzavke nego
li bila moja zena? Mozes li to opetovati?
- Mogu.
Naas mu se zaustavila svijest. Skamenio se kao da je mrtav. Ne
osjea nista. , ,, ., ,-,.;,<, .t* i v.
280
l o |c trajalo samo jedan a Odmah je zatim zakolala u njemu krv, zaigrale sve
zloe, zavitlala olujj i munje sijevaju na njegove zjenice, a iz otvorenih usta
dolaze rijei kao gromovi:
Odabrala si svoju sudbinu. Neka ti bude, gizdava keri zupana. Budi ono sto si
odabrali.
"Sto kani?" pita se ona, promatrajui izoblienog ovjeka, dok on nastavlja svoj
pakleni smijeh i dozivlje etvoricu svojih momaka.
Smjesta su pojaha k njemu. A on im zapovijeda: Sa svake stran, ovoj djevojci
po dvojica.
Momci slusaju pokorno. A Vilena osjea da je nekud vodi u vezi - njegovim
rijeima.
Prihvatite uzde njezina koma i \<MI;, ,. Budno pazite da ne side.
Ona mirno podnosi /apovijedi. ne trepnuvsi okom.
- A sada. momci, svi naprijed Ovi lupezi koji su je pratili mogu se
vratiti svojemu gospodaru i ja\iti mu Ja sam njegovu ker poveo sobom
jer joj je draze da bude sluzavka nego iru-u i Ispunit u joj tu veliku
molbu. To recite i kanoniku pred ci k\om lorm ,i,n.,-Neka Zupanu
odnese veselu vi jesi.
Vilena ne promijeni izrazaj lica. Mirno pusta da je vode. Ne moze dokuili sto
hoe s njom kad veli da e |oj i spumii /\vu >i. bude lu/avk.i,., ipak se ne
boji.
Ona osjea odlunost i hrabrost. Sva je izmijenjena. Ne osjea vise nikakve boli
zbog sramote koju je dozivjela ovih dana pred dvorcem svojeg oca. Sve je sad
nestali. OMIH n\u<j o>\jeka, koji ju je htio prisiliti i silom iznuditi od
zupnika da ua s njom vjena. Sad je u njoj sve ledeno, mrtvo, ali od vazno. Kao
da ^- puUL1; ;ui u pcaim. Na-M -. M i [M ai > >ri"i sto dolazi. Ni tuge od
onoga Sto je bilo ni zalosti od sramote koja se prosula nad njenim domom. Ni
suze za sreom sto ju je zauvijek ostavila. Zaboravila je gotovo da je zena iia
K1 L-a M -,;ula u pi>.iivir Nista sada ne misli jer osjea u sebi neodredenu
ali jaku snagu koja hrabro ide u susret odmazdi okrutne sile.
Mirno jase. dok drugi vode nje/ma Lmja Hrabro promatra kako je povorka okrenula
Hnjerom koji vodi u sume Brandenburga. Drazeni zapovijeda momcima gordim
;ji.isom svemogueg gospodara ije je srce prepuno zla.
Pa ipak Vilena ponosno dize glavu kao da su momci koji je vode njezini podanici.
Ki junakih Berislavia ne poznaje straha.
ZASTAVA OBRANE
Dva jahaa jferu ae kroz preguste starodrevne turopoljske sume.
ji jedva prolazi.- korakom, dok "ni na/lii\ i > promatrani MaHa. okreu Poglede
k suncu i ravnaju svoj put.
Ako zalutamo. gospodine Arbanasiu? pita Cvjetko Simuni
zabrinulo.
- Ravnam se tono po uputama sivog oklopnika. I njegov mi je sin
ponovo razjasnjavao kako u nai njihov tajnoviti dvorac. Valjda ipaj
neu promasiti.
- n - Sigurno se kod njega nalazi i Jelenko?
- Uvijek je bio s njim, bit e valjda i sada.
- Sto e rei sada kad dozna kako je Drazeni dosao u zupanoi dvorac da ponovo
zatrazi Vilenu.
- Ne smijete mu rei da je Pogledi prije polaska u samostan ponudio Vileni
svoju ruku. Bilo je izmedu Jelenka i Pogledia prij" zestokih okrsaja zbog
djevojke.
- Dakle, i s njim se tukao?
- Vise nego s drugima. Jednom je Pogledi gotovo stradao o< Jelenkova bijesa. Ne
smijemo ga podsjetiti na to.
- Zupanova ki mnogo je skrivila nasoj slozi, gospodine Arba-nasiu.
- Skrivila je sto joj srce nije odvraalo ljubav Jelenku. Da je njegi odabrala,
nikad Drazeni ne bi dospio osvajati ker naseg Berislavia^ Nije to mala stvar.
Svi su Berislavii bili junaci, postenjaci, ginuli su na bojnom polju. Bas su
plemenito ljubili svoju domovinu i strahota j< pomisliti da je taj izdajica
bacio pogled upravo na djevojku koju je zupan odgojio u duhu slavnih junakih
Berislavia.
- Da-potvrdi Cvjetko. - Da nije bilo te hulje Drazenia, Jelenkc ne bi bio sve
to prepalio i mi s njime zajedno. Nikad ne bismo pali l sumnju koju on nee
nikada zaboraviti. Zapravo je uvijek bio dobar dru to moramo priznati.
- Tek kad je poela u njemu plamtjeti vatra ljubavi prema Vileni promijenio se,
stao izazivati, razbijati. Danas svatko od nas mora priznati daje Jelenko
spasio, ne samo nas ovdje u Turopolju, nego svu nasu zemlju, od te zivotinje,
sto se skrivala pod crvenim oklopom. Koliko bi zla nanic svima nama.
- Najvise me zanima kako e Jelenko primiti tu vijest?
Tu su prekinuli razgovor. Njihovu pozornost zaokupi neka visoka
gustara pod kojom su se zaustavili. Gusto trnovito grmlje zastire drveni^
ogradu. i
- To je kao tvrdava - upozori Simuni. - S one strane pod gustim; j krosnjama
drvena ograda. Mislim da smo na cilju.
- Sad emo napokon upoznati skloniste Jelenka Kusevia i njegov" zastitnika. Ali
kako prodrijeti zivicu od trnja. gospodine Arbanasiu?
- Odmah emo vidjeti. -j
Mladi plemi zazvizdi. Mnogo je puta opetovao dani mu znak. Kad]
se s onkraj zivice zvizduk odazove, a muski glas upita:
Tko je tamo?
- j
Glasnici iz Turopolja.
v - Lozinka?
;>,< "Izrui nam, pravdo, neprijatelja!"

- Dobro, pridite ogradi od trnja desno pa stanite kad ja zazvizdini.

- Ovi su dobro skriveni - primijeti Arbanasi pa obojica uinise kako im je
zapovjedio nevidljivi muskarac. Kad ih zvizduk zaustavi, stigli
pred nisku zivicu, preskoili je i nasli se u siroko ogradenom prostoru SU)d
krosnjatim drveem. Snazni momak ih vodi. Ne vide pred sobom iruio osim visokih
stabala s ogromnim krosnjama. Neki mali drveni lornji viri negdje kn vrhove
stoljetnih hrastovih stabala kao da lebdi u
Kad se priblizise. opaze stari drveni dvorac. Svuda okolo mir kao da
nema zive duse.
Vodi ih ponuka da ga slijede.
U drvenom dvorcu u prostrano] sobi veliki stol. Po njemu jerazastrta modra
tkanina. Nad njom se sagnuta crnokosa Jasenkina glava, dok joj spretne ruke
hitro siju tkaninu. Do nje stoji Gordanin sin i vrsto napinje modru tkaninu da
hi djevojka lakse M!;I Uz prozor dva mladia nozevima gule koru s drvenog stapa.
Jedan je od njih plavokos, drugi visok, smedokos. tamnih oiju,
Dva svijetla oka i dva tamna jednako pogledavaju Jasenku.
Napokon plavokosi ree:
Gospodica Jasenk.i ee nas prestii ako ti, Vojko, ne pozuris - i pogleda svojeg
smedokosc^ di u-M L i u oi jos uprte u lijepu djevojku.
Jasenka ne dize oka sa svojeg posla i odgovara plavokosome:
- Moj mladi pomocniV, je spretniji negoli vi, gospodine Mladene. Mladen
nasmijeseno odgovori:
Meni ide br/e, ali mojem drugu zapinje. Junak je na konju i na mau, a na poslu
seprtlj;i
- Mladene. ne dam grditi svojeg osloboditelja ukori Jasenka plavokosog mladia.
Smedokosi osloboditelj uzdahne nekako zalosno:
- Velika je moja bol, gospodice Jasenko, sto ne snujem primiti vasu hvalu. Ja
sam bio s vama u sumi grub, drhtali sie prcu,i mnom, otimali se, mislili steda
sam lukuvuki razbojnik. Zaprase. \as o->li->boc.!iic1i n "c nilko drugi nego
Damir.
Djeak pogleda pristalog mladia ponosito, ali ipak ne uzima sebi ponudenu
slavu:
- Ja sam vas samo. uputio sto ka n 11 uci s gospodicom Jasenkom ali kad jednom
odrastem, onda u i ja moi osloboditi gospodicu.
Tko zna koga ces* ti oslobadati - nasmije se Jasenka.
Najprije svoju majicu Recite, gospodice, kad emo je osloboditi " Lukavca? Ve
sam dva dana kod vas. ;i niikn ne spmiimie nmu m a ii c u
Bas sada ivjjeaju Jelenko i gospodin sivi oklopnik o tome. Pou/daj se. mali
junae, u mojeg brata. Sto je on obeao, to e izvrsiti. Ali "laj: da se tvoja
majica spasi, treba mnogo vise lukavosti negoli bojnog maca. U Lukavac se mo/c
samo lukavstinom.
Majka mi je kazala da e izii ve nekoliko sati poslije mene. Morali bismo
poslati u Brezovicu da ujemo.
Kad bi tvoja majka bila na slobodi, ve bismo to znali. Kanonik
282

L
Benko i zupan javit e nam odmah ako se tvojoj majci posrei da izide na
slobodu.
Vrata se otvore. Ulazi Jelenko, ogleda se oko sebe i veli: - -: - Kad es,
Jasenka, dovrsiti.
- Ve je gotovo, ali njih dvojica oklijevaju. 1,0 >. Brat se okrene k drugovima,
polagano im prilazi i sapne:
- Vase su oi uprte vise u Jasenku nego u posao. Pazite, neu biti kriv ako
uludo izgubite srca.
I smedokosi Vojko i plavokosi Mladen smjeskaju se, a ipak su lako porumenjeli.
- Neu da ovdje imamo ljubavne uzdisaje nego junaka kreseva, djeaci, upamtite
to - upozorava ih ozbiljno Jelenko. , Vojko se uspravi, digne oiseni stap
i predaje ga Jasenki.
- Evo, gospodarice, svrseno je. "*
- Kakva sam ja to gospodarica?
- Moj otac proglasio vas je gospodaricom ovog dvorca, a mi va#1
slusamo i podvrgavamo se vasoj vlasti.
- Kakva muka gospodariti itavom kuom muskih. Ali jao onome4
koji mi uskrati posluh. -
- Dobro zapoinjes svoju sluzbu, sestrice - smjeska se Jelenko,
prilazi joj i pogladi joj crnu kosu. - Ovdje u nasem dvorcu potpuno si
sigurna. ;
- Mislis da lukavaki psi nee nanjusiti ovaj dvorac?
- Nemogue je gospodice - odgovori, umjesto Jelenka, Davorov sin Vojko. - Moj
otac krije se ovdje ve godinu dana i nikada nikome nije zapelo oko za ovu
pustos. Ljudi su ve zaboravili na taj napusteni dvorac gospodina Damira. Kad ga
nisu pronasli do sada, nee nikome zapeti oko ni odsad.
- Osim, ako ne naslute kakvo blago sada uvaju ove stijene - veli plavokosi
Mladen i pogleda preko stota Jasenku.
Kao da nije nista ula, digne tkaninu sa stola i pruzi je mladiima:
- Evo, navucite zastavu na vrsak drska, ali vrsto. A bas je lijepa. Reci mi,
Jelenko, zasto si bas odabrao modru boju, modni kao nebo? Slegnuvsi ramenima, on
se smjeska:
- I Turopolje ima modru boju, a meni se bas svidjela nebesko modra. Svatko ima
svoju boju.
- Istina je. Ja volim ruziastu - veli Jasenka.
S trijema ude momak i javi da su stigla dva turopoljska plemia i nose
vazne vijesti. (
Jelenko odredi neka ih brzo uvede.
Ljubopitno ekaju. I Jasenka upire pogled na otvorena vrata. Zanima je tko e
stii od njenih turopoljskih znanaca.
U sobu ulaze Cvjetko Simuni i Velislav Arbanasi. Obojicu obuzme
toliko iznenadenje da su zaboravili pozdraviti. Jasenkina prisutnost
duboko ih iznenadi. Nisu znali o njoj nista drugo nego daje otputovala u
Zagreb. A sad je nalaze ovdje u sumskoj zabiti, vedru, nasmijesenu, a iza
nje dva pristala plemia s kojima bas sada avrlja tako prijazno kao da su^
joj davni mili znanci. ...... ,, jj
284
Odmah MI prepoznali dvojicu plemia iz ete- sivog oklopnika koja je iako
nenadano jpffOsle subote stigla pred opinu i rijesila golemu zagonetku s
crvenim oklormkom
Jelenko smjesta prozre ime su zabavljeni nekadasnji njegovi prijatelji i kao da
osjea zadovoljstvo nad ljubomorom koja se budi u srcima "mladih ljudi. Brat
pusta u tom razgovoru svoju sestru i nekoliko trenutaka nista ne piia plemie.
Samo uziva u toj svojoj osveti pa ve oslovi plemie pitanjem: Oito /elite
nesto saopiti mojem zastitniku? Odmah u vas
najaviti.
I ulazi, dok Jasenka ostane u sobi. okree leda Arbanasiu i
Simuniu. a poluglasno ra/gnv;irj s dvojicom novih znanaca i upuuje ih kako e
zastavu navuci na drzak. Nijednom rijei ne osvre se na svoje obozavatelje.
Jasenkmi novi znanci odvise su zaokupljeni poslom i Ijubaznosu svoje
gospodarice da bi se osvrtali na goste. Samo im Damir posveuje pa/nju, prila/i
im. ispituje ih o svojoj majci, prepoznavsi u njima svoje pratioce na dan svojeg
oslobodenja.
Arbanasi i Simumc jednako osjeaju muno Jasenkino omalovazavanje i njene
ljubaznosti prenui pristalim novim znancima.
Neugodnu situaciju razbija dolazak Jelenka i njegova zastitnika Davora. Dosao je
pred mlade plemie ne/ vizira Kad su ugledali njegovu prosijedu bradu kojom je
obraslo plemenito lice punu bora, osjete prema njemu duboko poeitanje. Davor im
prilazi i pita:
- Donosite vijesti?
- Vrlo vazne, gospoume. Danas je nenadano osvanuo u Turopolju Drazeni s velikom
etom novih momaka. Dakle, ve zapoinju osvete?
- Opkolio je zupanovu kuu i zatrazio da mu gospodica Vilena bude zena. Ona ga
je odbila
Ta vijest zaokupi Jaseiikin u paznju i, dok slusa, kriomice gleda brata. Ali ne
za pa/a nista Hladan je i ravnodusan.
- Na loje Drazeni s momcima otisao, a Ja uiic aiki mic n^L1. Liimo dovrsi
Arbanasi.
- Dakle, nista se nije tako vazno zbilo? primijeti Jelenko. Drazeni je
otisao.
- Mislio sam da njegov posiei zupanov u u\oiu ;pak n CM o /nai doda Velislav.
a Jelenko odgovara isio tako ravnodusno kao i prije:
- Vjerenica mu je i moze dolaziti.
Dok smo odlazili k vama, nije se zbilo nista.
Onda je stvar svrsena, nema vaznosti za nas.
Cekaj. Jelenko zaustavi Davor mladog stienika, promatrajui njegovu nebrigu za
Vilenu. - Ako je Drazeni otisao, a da nikome nista mje uinio nazao, onda to
mo/i biti ^anHl vidljiv znak da istodobno kuje novu urotu. Moramo biti oprezni.
Jos nisam reka. c. Moj drug Pogledi bio je u zupanovu dvorcu i tamo mu rekose
da se Drazeni nudio Vileni kako e odsad raditi za Hvate. a varati Budim
285
- I Vilena mu ne vjeruje i zato ga je odbila i odlazi u samostan. Na tu vijest
Jasenka uhvati Jelenkov pogled ne bi li proitala njegove osjeaje. Mladi je
potpuno miran kao da se to njega ne tie.
- Steta da takva ljepotica vene u samostanu - veli Davor i pogleda Jelenka. -
Drazeniev posjet zupanovima moze svrsiti teskim posljedicama.
- Dok on posjeuje vjerenicu koje se ne zeli odrei, to su sasvim njihovi
poslovi, zupanovi i njegove keri.
- Ali osvetit e se itavom kraju ako je ponovo odbijen.
- Dirne li u nase ljude, plemie ili kmetove, evo me na obranu.
- Svaku njegovu rije ispija Jasenka s njegovih usta i promatra ga s najveom
paznjom, ali mladi je hladan i krut.
Cvjetko Simuni pristupa blize k Davoru i veli:
- Plemeniti gospodine, pravo ste rekli. Drazeni nee mirovati. OcL prosle
subote ima nas jos ovdje plemia iz Zagorja i iz Zagreba pa vas molimo da
prihvatite nasu pomo. Svi smo spremni stupiti u vasu etu i pod vasim vodstvom
biti na obranu protiv izdajice kao i protiv sile ir Budima i Lukavca.
- I mi iz Turopolja juer smo zakljuili da se ponudimo u vasu etu - veli
Arbanasi. - Svi molimo da nas primite.
Ta molba kao da je pobudila neobini dojam u Jasenke. Njeni novi znanci Mladen,
vitez od Srednjice, i Davorov sin Vojko opaze da se Jelenko okrenuo prema svojoj
sestri dok je ona slegnula ramenima i time odgovorila da joj nee biti nimalo
neprilino zivjeti pod istim krovom s bivsim udvaraima. Taj nijemi razgovor
brae iznenadi i Mladena i Vojka, pa su nesto medusobno saputati, dok Davor
odgovara na izreenu molbu:
- Gospodo mlada, primam vas sve koji ste posteni i hrabri. Ali tko od vas
pristupi k nama, mora s nama zivjeti u ovom dvorcu da budemo stalno na okupu. Tu
nee svakome biti udobno kao u vlastitoj kui. Dvorac je malen, ali ima medu
drveem velika drvenjara gdje konae i momci. S njima su moj sin i njegov drug
vitez od Srednjice. Dakle, podijelit emo lezajeve. Idite i kazite to svojini
drugovima, ali samo onima koji su vjerni i pouzdani. Neka nam dodu. Ali znajte:
mojoj eti prvi je voda Jelenko Kusevi. Hoete li se njemu pokoravati?
- Kao vama, plemeniti gospodine - odgovara Simuni iskreno.
Nekadasnji Jelenkov prijatelj i Jasenkin prosac pogledao je otvorenoj
u oi svojem novom vodi. I kao da nikada medu njima nije bilo n*
neprijateljstva ni mrznje, zapoelo se raspravljati. l~\
Odluili su da se Arbanasi i Simuni odmah vrate kui i dovedu svoje; drugove
sutradan u zoru, a samo dvojicu ostave u Turopolju da budu glasnici kad se
ukaze potreba da nesto izvijeste.
Glasnici se oproste i ostave dvorac.
Prolazei ponovo ispod gustih krosnja, razgovaraju o nenadanom susretu s
Jasenkom. Ne znaju kako je prispjela ovamo, a nisu se usudili nista ni
spomenuti. Najposlije zapitaju svojeg vodia, zna li on stogod.
- Moj gospodar proglasio je mladu djevojku gospodaricom ovog
dvorca i svi je moramo slusati. Drugo ne znam nista. J
Pogledali su se. Simuni zakima: lji
Mi emo. dakle, biti ovdje pod njezinim gospodstvom u njezinoj blizini Sto
velite na to, gospodine Arbanasiu?
Zadali smo obojica prosle subote rije jedan drugome: ako Jasenka skrene tvoju
sklonost jednome od nas dvojice, mora ovaj drugome priznati. I to emo izvrsiti.
_ Ne bojte se, odrzat u rije - odgovori Cvjetko i onda razmislja. Nakon duge
stanke primijeti:
Neobino v ljubazno govorila s onom dvojicom pristalih ple
mia. ..... . . _
Nikad prije msfan je vidio tako govoriti s nama u Turopolju.
N it i sa m nom,- doda Simuni. - A mozda je htjela bas jednog od nas
razdraziti.
l meni se tako im. Nije nas ni pogledala, ne moze biti drugo nego
osveta.
Obojica su puni nade jahali sumom da sto prije stignu kui.
Sutradan ujutro za vrtjela se Jasenka oko ocnjista da spremi doruak Oko nje su
Davorove sluge koji su prije sami vodili njegovo kuanstvo kako su znali. Sada,
pod vodsu om mlade i lijepe gospodarice, bez daha se takmie kako bi sto bolje i
spremnije pomagali i vrsili svoju duznost kuhara. Jelenkov etovoda /urko Uijtu
^ niouikao u Kiiscvkrcvd\ i iu;c u Turopolju i uzeo odande sto god je bilo
mogue ponijeti po Jasenkinoj zapovijedi, l zivcza, i lonaca, i njene haljine i
sve sto joj treba. Davor i Jelenko odluili su da zao r/e die\ ojk u pm! svojom
zastitom. Ni Casa brat nee pustiti s oka svoju miljenicu. Samo je on moze
uvati od opasnosti koja joj prijeti od Drazemce\e osvete.
Jasenka se dala na posao da Davoru i Jelenku bude sto udobniji boravak u ovom
starom na pust e nom d\<>iui koji je dav no prije pi i padao Damirovu ocu, ali
ga je napustio, sagradivsi Brezov ieu
Danas u zoru ponovo se vratio Auko iz Turopolja, nosei na ledima veliki
svezanj. Jos prije izlaska sunca dosuljali su se iz Turopolja sa oimunicm i
Arbanasiem plemii IzTuropo1|u. donijeli /ive/a i 01 u/|a, pa Jasenka ima pune
ruke posla Dolaskom turopoljskih plemia znatno se prosirio broj ukuana i valja
spremili jelo /a dvadeset hiahnh plemia koji su danas stupili u Jelenkov u
CxMu. Straga u drvenjari ima trideset Davo-rovih momaka koji sami kuhaju, ali
ona ipak nalazi vremena da i kod njih nadgleda.
Jasenka se s nekim uzbudenjem osjea u poasnom polozaju u tom tilmnom dvorcu.
Zanosi se zadaom Ja sclirineolo n: ili k nj -, ,. okupili da vode bojeve za
obranu njenog dragog kraja. I tako nesvjesno poprima stav zrele gospodarice. I
svima odreduje, nareduje, upravlja, zapovijeda, a uz to ima na brizi jos i
djeaka, Gordanina sina, koji stalno raspravlja samo o svojoj majci, ali i pomno
slusa rasprave plemia o odlukama i buduim bojevima.
"gi
trJcma jivorca, koji je zaklonjen drvenom i trnovitom . a povrh toga i gusiim
granatim drveem, okupili SU se plemii.
Posto su svrsili s dorukom, slusaju Davora koji im razlaze kakvo bi sv zlo
moglo zadesiti Turopolje od Lukavana i kako e se braniti. ObrazlaL im da u
blizini knezevskog sumskog dvorca u supljem drvetu ima SVOM tajno skloniste u
kojem je ostavio dvojicu povjerljivih ljudi. Oni izlaz sumskim gustarama i paze
sto se dogada u knezevskom dvorcu. A onda H tumai:
- Sve nevolje koje stizu u Turopolje izlaze iz onog sumskog dvorca." Tamo je
stanovao crveni oklopnik, izdajnik Drazeni, odande je upravljao vojnicima, i
barunom Pencingerom. S njim je tamo i kancclarov neak Franjo Ferenci. Zato smo
iz ogromnog supljeg debla uredili i nasu stra-zarnicu. Ako bi tko i opazio nase
prijatelje da tragaju, oni mogu utei i sakriti se. Tamo je nasao skloniste i
Jelenko s Damirom kad su ga Pencingerovi lugari vidjeli u sumi. A tamo je Vojko
sakrio i Jasenku, otevsi je Luiu. Svatko od vas mora to znati da se u potrebi
moze onamo skloniti. A sada neemo dangubiti. Neka side Jelenko. On e vam
pokazati svoja navalna umijea da budete upueni kako se moze voditi borba s
lukavakim vojnicima.
Dok Davor dalje govori plemiima, u prvom katu Jelenko sprema modru zastavu i
razgovara sa sestrom:
- Dobro si uinila sto nisi pogledala Simunia i Arbanasia. A
mozda ti je ipak bilo malo tesko. )
- Zasto bi mi bilo tesko, brate?
- Zar nisi malo ljubila Simunia? :* Zestoko je zanijekala.
- Samo mi se svidao i mislila sam: mozda u ga ljubiti. A mozda Arbanasia. Ne
znam. Ali svi su se okrenuli od mene kad si ti bio posut sramotnom sumnjom i
zato se na sve njih ljutim. Nitko mi se vise ne svida. Nikoga neu ljubiti.
Nitko nije vrijedan.
- Lako je to rei, Jasenka.
Dok on gleda nekud daleko, ona ga pogleda pitajui.
- Zar se moze ljubiti i onda ako to nees? Tako mislis, Jelenko? -r----L_ rja,
tako je to sestrice moja.
,V VTT Preroda nees, ipak ljubis Vilenu?
i .^\f_ LU(j sj to zabranila? jo je sasvim drugo. Ona je nevrednica, a i se ne
moze ljubiti. Jasenka, iskazi mi ljubav i ne govori nikada o
Kad tako zelis, neka bude - veli ona i gleda kroz prozor preko trnovite ograde
dvorca.
- Gle, dolazi Galekovi iz Turopolja.
- Njega su ostavili za glasnika da javlja sto ima novo. Sigurno nosi vijest.
Vidis kako mu je konj zadahtan.
- Dok on stigne, idem vidjeti sto radi Davor.
Brat i sestra silaze s trijema zajedno. I nju zanima zbog ega dolazi
seljaki plemi iz Turopolja. . .
Priblizavaju se skupini plemia, a Davor ga ve izdaleka oslovljuje.
- Dodi, Jelenko, poui ih u svoja bojna umijea koja si tako dobro
izmudrio. .... ..... .
-
Vi ste me pouili - upada mladi, dolazei blize. - Od vas mije
sve.
Sve si ti pronasao, ja sam samo ublazio i rukovodio tvojom prevelikom smjelosti
Kad se sam bijes, mozes stavljati na kocku svoju elavu i uzaludno, ali kad vodis
etu, uvijek moras raunati s njihovim zivotima. Njih ne smijes voditi u
opasnost uzaludno. Tako, a sada
zapoinje vjezba.
- Dopustite mi, plemeniti zastitnice, da prije svega svojoj eti dadem ime. Ovu
bih etu okrstio: Davorovi borci.
- Bolje bi bilo Kusevievi - veli Davor.
- Moje ime nee nositi Vi ste je stvorili, s njom oslobodili nasu zemlju
Drazenievih nemani. Neka eta nosi vase ime. Vase je, a ja sam joj samo voda u
obrani
Tako je - potvrde svi. Davor slegne ramenima i veli:
- Ime nasoj eti treba odabrati prema njenoj zadai. Mi, djeco, ne polazimo u
boj za osvajanje neijeg posjeda. Nikada Hrvati nisu osvajali tude. Uvijek samo
braniti svoje Tako se i sada spremamo braniti svoju grudu, svoj krov. svoju
imovinu. Mi smo obrana nase zemlje i zato predlazem da nosi ime "Narodna
obrana", sto velite?
Poklonisese njegovoj zelji. Pojavi M Galekmie K^JCLI su sluiie pustile kroz
trnovitu ogradu. Turopoljski plemii su se zaudili:
- Jedva smo u ovom dvorcu nekoliko sati i ve se nesto vazno dogodilo? - veli
Pogledi.
- l Davor sa zanimanjem oekuje dolazak glasnika. Damir mu ve ide u susret u
nadi da kanonik salje kakvu poruku od njegove majke.
Kad se glasnik napokon proverao kroz prvu ogradu trrnn itoi: sirmlja i nasao se
onkraj drvene ograde, pozurio se k plemiima i odmah stade priati:
- Cim ste danas u zoru otisli, vratio sam se svojoj kui. Neko
vrijeme nakon toga krenula je povorka zupanove keri koja je posla, kako vam je
poznato, u samostan. Posto se sunce ve pomaklo navise, dojahao je neki momak iz
njene pratnje i saopio sto je Drazeni poinio s Vilenom
Svi su se uzgibali. Jasenka ide nekoliko koraka natrag. Pogledi tiho uzdrhti.
Jelenko ostane nepomian.
l Galekovi stade pripovijedati sve stoje zupanov momak gledao svojim oima,
kako je Drazeni zaustavio Vilenu i htio se silom vjenati.
Sve to slusaju mladi ljudi s napetom paznjom. Davor katkad stavlja koje pitanje
glasniku, Pogledi nekoliko puta klikne od zgrazanja, a Jelenko ostaje
ravnodusan
Glasnik pripovijeda
- Nije bilo mogunosti da utekne. Drazeni ju je opkolio sa svojim omcima. Onda
su neSto dugo raspravljali, a zatim je sva Drazenieva otisla s njom prema
Lukavcu.
-- Nesretna djevojka sto ju je zadesilo - sazalno e Davor. pazivsi da se
Jelenko povukao u pozadinu i raspravlja nesto s ovim sinom Vojkom Davor mu dade
znak i Jelenko pode za njim.
svm" . am- daleko od drugih, Davor Antolkovi prodirljivo gleda
svjeg stieenika:
><>RH\\

- Ona je sirota tesko platila svoju zabludu.
- Njezini poslovi, plemeniti gospodine. lr - Bar malo samilosti osjeas prema
djevojci? ;. - Samilost osjeam prema onome tko je pao u nesreu bez svoje
Hfivnje ili nepaznjom. Vilena je radila sve po vlastitoj volji, po svojoj falti
t ni. Htjela je Drazenia junaka. Sad ga ima.
- Nije plemenito, Jelenko.
- Dobri moj zastitnice, nema u mene toliko slabosti da budem plemenit prema
njoj. Na sto zapravo nisanite?
- Htio bih da mislis i na obranu djevojke. Moralo bi se nesto poduzeti.
- Ja na obranu njoj? Ne! - Nikako!
- Ne dopustam da tvoja osveta nastavlja utakmicu u okrutnosti. Dopustio sam ti
da joj Drazenia donesemo pred dvorac, onako osramoena. To je zasluzila, premda
bi plemenitost trazila da budemo prema zeni njezniji i u osveti. Ono je bilo
dovoljno. Sada je Drazeni oteo i ...
- Bila mu je vjerenica. On ima pravo da se ne odree odline, bogate ljepotice,
za kojom zeda. Neka mu bude. Cjelivao je njenu ljepotu, ima pravo da je uzme.
- Ti, dakle, nees nista uiniti da je oslobodis iz njegovih saka?
- Ne! Nista. To se mene ne tie.
Spoitavajui, gledaju ga Davorove tamne mirne oi, a blijedo mu lice izrazava
nezadovoljstvo.
- Neukrotive si udi, Jelenko. Ne svida mi se to.
- Oprostite mi, prokunite me, ni prstom neu maknuti za nju. Drazeni uzima
svoje.
- Zapovijedam ti: uzmi nekoliko momaka, idi u nase suplje stablo, a odande na
uhodarenje da saznas nije li Drazeni Vilenu odveo u sumski dvorac?
Jelenko pristupi blize, uzme njegovu ruku i poljubi:
- Plemeniti moj dobroinitelju, ako ove zapovijedi ne izvrsim, moram li vas
zauvijek ostaviti?
U blijedom licu staroga plemia pojavi se udenje. I vrsto stisne
Jtfenkovu ruku: <
- Nikad je nisi ljubio kad si sada tako okrutan.
ti. Oborivsi oi, Jelenko odgovori: "*
- Mislim da sam je ljubio, ali sada se ljubav pretvorila u mrznju.
- Kakva je to bila velika ljubav kad je tvoja mrznja tako golema.
- Mozda. Ne znam - i slegne ramenima. Davor promatra a onda odlui:
- Dobro. Neka ide vitez Mladen. Pokusat u poslati malu etu.
- Ali moju etu neete poslati. Neka ide Pogledi, on je ljubi. Neka on ide s
vasim momcima, ali moje vojske ne dajte za nju.
- Covjek bi te morao uistinu odbaciti od sebe kad si toliko zloban. Zasto ne das
da idu ovi plemii?
- Vi ste me uinili njihovim vodom. Ili mene skinite, sam u
sastaviti novu etu pa idem na obranu Turopoljaca, ali nikad na obranu zupanove
keri Od Drazenia.
Dakle, od njega je nees braniti.
Ne bi li se on morao nasmijati da ja, neko odbijani, protjerani. sada spasavam
nju koja me izbacila iz kue zbog njega? Nee li on i ona misliti da ja sada
zelim steci njenu milost? Ne. Neu da idem. I ne vodim ove plemie, idu li da je
brane.
Tvoj je ponos okrutan, ili ipak muzevan. Odgovara tvojoj udi. Prije es udariti
glavom o peinu nego je obii ako ti vrijeda ponos. Dobro. Poslat u Mladena
neka ispita kamo je Drazeni odveo Vilenu.
U svatove To je barem jasno.
U tvojem srcu nema ni iskrice boli za nesreu djevojke koju si toliko ljubio?
- Svrseno je odgovara Jelenko i okrene se prema plemiima. - Vidite, Pogledi
blijcui oj sirana i KK- /, nju \ek.i , M.iu m.>ju vojsku i neka se brine za
nju. Idem braniti samo Turopolje.
Davor se vise ne proti \ i. Vrativsi se k plemiima, odredi da Galekovi ima
poi s vijestima k zupanu, vitez Mladen u sumsku strazarnicu, a Jelenko ima s
plemiima i momcima vjezbati za budue borbe.
- I bit e borbe veli glasnik Galekovi. - Ve ju je Drazeni navijestio zupanu.
Rekao je njegovu momku i ovo: "Reci svojem gospodaru: sada 6e doi na red
Turopoljci da njima prebijem rebra."
Na te rijei Jelenko skoi poput bijesnog vuka i pogleda Davora:
- Cujete li? Tu je m. ni mjesto. Sad poinju moji dani.
l sav se izmijenio, izobliio, kliktao, jurio, a onda doviknuo sestri:
Idi gore i donesi zastavu, brzo.
Jasenka pohita u dvorac i zamalo se vraa. Jelenko joj ide u susret i u/me
zastavu.
Kao da i/ nje izlazi tajni zivotni napitak, mrano mu lice postaje svjetlije
Zjenice crnih i:iu svjetlucaju kao munje u mraku. Vitla modrim krilima barjaka
kao usnicom i dolazi im blize. A oni ga promatraju. Uziva u zasuni sapne
Arbanasi.
Doarava asove dok je bio zastavnik banderija - primijeti Simuni.
- I opet e biti naglasi Pogledi. - Birat emo ga jednoglasno -
rekose svi.
Zaustavio se pred njima u svojoj modroj plemikoj odori s nehajno prebaenim
haljetkom Na kapi mu siljasto pero sijee u stranu poput ostrice otkinutog maa.
U ruci drzi zastavu i progovori Davoru:
Plemeniti nas vodo i moj zastitnice, pitat ete me: zasto ova zastava tako maloj
vojsci? Alj ne mogu ja voditi borce bez zastave kao ni bez maa.
Om e svi prisei na nju - veli Davor.
Pnje nego itk. p. l, ,/l prisegu, neka saznaju sto je zastava na koju Pnsizu.
Jelenko digne uvis drzak i uzvikne:
Imas svoj d\orac, svoj dom, ograden bedemom. Poljanom ide
-prijatelj, oko pojasa nosi oruzje, u srcu gladnu zelju da se popne gore na
bedeme i otme tvoj dvorac. Ide neprijatelj i misli: "Svi tamo gore spavaju, as
je da navalim." A onda odjednom ugleda na bedemu nesto sto ga zaustavlja,
zabrinjava. Gore zaleprsa zastava kao zivo bie sto se isprsilo na bedemu i
objavljuje gladnom pohlepniku: "Ja sam tu! Ja sam gospodar ovog doma. Moje je
ono sto vi zelite razgrabiti, oteti. Ziva je straza zastava na nasem bedemu i
vie dalje provalniku: "Gospodar kue je budan! Cuvaj se."
Jelenkov je glas plamen, oi su iskre. Vatra njegove duse prelazi u njih. I
Davor i mladi plemii punim dahom udisu raspaljeni oganj njegova zanosa.
Jelenko zavitla zastavom:
flftt - Tko se usuduje da polozi zivot u obradu naseg doma? J
- I trgose maeve i viknuse u jednom dahu: ^ . g]
- Prisizemo svi!
i,, - Ili se osloboditi, ili umrijeti. }
- Da, ili se osloboditi ili umrijeti.
Jelenka omami nepoznati osjeaj, jak kao vino. Oi su mu vlazne, glas mu drse:
- Sad ste opet moji, brao moja. Neka je oprosteno sve i pokopano sve stoje bilo
medu nama, sto ste mi uinili krivo. I ono sto sam u svojoj vatrenoj udi uinio
vama. Opet je tu zastavnik, opet vas pozivljem na okup. Ali ne u sveanom
banderiju, nego u ljutu borbu na zivot i smrt, protiv dusmana i izdajica.
- Idemo za tobom Jelenko, vodo nas!
- Za mnom u obranu! Tko nema hrabrosti obraniti se sile, nije zatHjedio da bude
slobodan.
Raspalili se kao zivi oganj. Svaki od njih pretvotio se u krijes. Usplamtjeli su
ognjem koji ne poznaje ni straha, ni brige, ni zemaljske udobnosti, ni cijene
zivota.
Jelenko je od njih najvreliji i vie:
- Prisizem na zastavu da emo se osloboditi od pohlepnika sto su provalili u
nasu zemlju da je opljakaju kao razbojnici na cesti.
Zestokim kresevom maeva odgovaraju drugovi na njegove rijei i kliu:
- Prisizemo.
Davor, ije blijedo lice uvijek odrazava mir, ovog se asa priblizava ushitu
omladine i vikne:
- Tako, djeco moja. U borbu protiv naseg neprijatelja! >i
GOZBA OSVETE
Stjepko sjedi uz lezaj ranjenog Mladenia i uporno gleda njegovo blijedo lice.
Vjede bolesnikove su spustene. Uza nj sjedi knezev lijenik, njemu iza leda na
drvenoj klupi ispruzio se potkastelan.
U sobi je zagusljivo. Vrata su otvorena u dvorisni trijem i samo malo
jutarnjeg svjetla ulazi u sobu. .....,., .,,.,. , -\
Lijenik i potkastelan su zadrijemati. Stjepko je budan i pazljivo romatra
Gordanina kastelana. Cini mu se da spava. Ali odjednom nvikne glavom i zastenje,
a usne mu se miu.
Stjepko primarne uho i osluskuje, ali ne uje nista. Znoj mu curi niz bradato
lice, usne mu se neprestano otvaraju kao da nesto sam za sebe
" l opet /astenje. Lijenik se budi, potkastelan se prene, skoi na noge i
dolazi hlie da prisluhne:
- Opet bunca o njoj
- Varate se, nije rekao nista - odvrati Stjepko. - Umirio se, oito je vruica
popustila
- Da potvrdi lijenik - popustila je.
- Vasa asnost trebala bi sada lei - smjerno e potkastelan rimskom poslaniku
- Znam svoju duznost - suho odgovara Stjepko i ne mie se sa
stolca.
Potkastelan zijevne i opet se vraa na klupu. Malo je tiho kad iz dvorista ulazi
momak i javlja:
- Gospodine potkastelane, dvorcu se priblizavaju jahai i vode neku ljepoticu.
Dola/e ravno prema opkopima.
To ponuka potka Mekma da vrsi svoju duznost.
Izlazi iz sobe, ide na kulu da ispita tko to dolazi s nekom zenom u d \orac.
Kad je izisao. Stjepko odahne, pogleda lijenika i pita:
- Sto mislite: hoe li umrijeti?
- Pokusat u ga spasiti.
Laganim koracima netko prolazi pokraj vrata, zirneu sobu i opet M povue.
Stjepko opazi Petra Pana. odmah ustane pa ide na Junisni trijem
- Citavu ste no bdjeli uza nj? - pita dvorska budala.
- Sa mnom su bili s\e do /ore barun Pencinger i Franjo Ferenci. Cekali su da se
Mladenie os\nesti kako bi nesto doznali. Slute zastoje Gordana to uinila. U/a
lud mi je ek a nje. Huhi/ri< i je 1111101:0 pula. ali n i MI nista razumjeli
jer je u nesvjestici govorio hrvatski, a ne latinski. Tek pred zoru otisla su
obojica spavati i ostavili potkastelana s nalogom: ako se Mladeni osvijesti,
neka ih probudi. A kako je gore na katu?
Svi spavaju kao zaklani. Pokusao sam kucati na Gordanina vrata, ali bez uspjeha
Oito vrsto spava od dobro zainjene veere!
- Ne javlja se? - zabrine se Stjepko.
Nesto je neodluan Htio bi otii gore, ali ne smije ostaviti Mladenia. Mora
govorni s njim prije svih ako se nenadano osvijesti. Idite gore i ponovo
pokucajte. Mora se probuditi. Kad se javi, recite joj da se njen kastelan jos
nije osvijestio, a lijenikmisli da e ga spasiti od smrti Recite joj i in da
bih htio s njom govoriti prije nego stoje Primi kralj.
Sve osjeam- Gordanin susret s kraljem odluit e o njenoj
O tome nema sumnie, Zato se pozurite s porukom, a ja se vraam
k ranjeniku.
293
292

">v Petar Pan obilazi trijemom tiho da nikoga ne probudi.
Na Gordaninim vratima se zaustavi, ponovo zakuca znakom ugovorenim s Gordanom.
Ona ne odgovara. Lakrdijas dugo stoji pred vratima, ali se nitko ne javlja. Neki
sluga dolazi sa stuba i uputi lakrdijasa da side u dvoriste jer visoki gospodin
iz Budima spava. Nitko se ne smije pojaviti u prvom katu dok on ne ustane.
Petar Pan silazi i obavijesti Stjepka sto je bilo gore.
Prolazei ispod trijemova u prizemlju, opazi kako u dvoriste ulaze neki momci.
Iza njih Drazeni. Dva momka vode konja plavokose Vilene. Zapanjeno gleda Petar
Pan ljepoticu ponosite uzdignute glave, ali izrazaj njezina lica ne odaje da
rado dolazi u ovaj dvorac.
Drazenievo lice izrazava zluradu okrutnost. Ironiki smjesak titra
mu na usnama. Prisao je k Vileni i rekao joj: ;.,-;
- Dopustite mi, plemenita gospodjce, da vas zamolim: sidite!
Bez rijei silazi sa sedla, a on je zlobno gleda: . <>;<
\. - Tako, plemenita gospodice. Sad me slijedite.
Pogledavsi ga izazovnim prkosom, ona se ne mie s mjesta. :
- -" - Samo naprijed, gospodice. Bili ste hrabri dosad, valjda ne kanite
sada klonuti? <
Dotaknuo se njenog ponosa i ve je opet sabrana, odluna, pa ide za njim.
Prosli su prvim dvoristem sto je okruzeno sa sve etiri strane trijemom na
lukovima. Tada ju je uveo u drugo dvoriste, manje, kojim se pruza glavno krilo
dvorca. Odavde vode dvoja vrata. Jedna s lijeve, druga s desne strane. Na
sredini tog prostora on se zaustavi i okrene k njoj:
- Plemenita gospodice, stigli smo na raskrse.
Ona ne veli nista, ve gleda preda se hladno, oholo, spremna na sve. Njezin
otpor natjera mu krv u lice.
Pride korak blize i nastoji vatrom svojih velikih tamnih oiju postii barem
neki dojam, a tada progovori:
- Kroz ova vrata ulaze u dvorac otmjeni gosti koje se eka radosno i sa svim
astima. r v. Naas ona podigne vjede i pogleda prag koji joj on pokazuje. Ali
suti.
- Kroz ova vrata moze unii u dvor moja vjerenica. r,n; Bezosjeajno slusa
njegove rijei dok on jae naglasava:
- Kroz ova vrata ui e moja budua zena i banica. Promisli, Vilena, jos as
dobro promisli. Pustam ti na volju: kroz koja es vrata u dvorac?
- Kroz nijedna. , -- !f
- Radije es biti sluzavka negoli moja zena banica? . - -
- Da. --*"-
Skoio je kao ludak. Gurnuo druga vrata nasuprot, pograbio
djevojku za ruku i povukao je sa sobom:
- Onda ovamo!
Nasla se u niskoj prostoriji. Nekoliko mladih zena zaposleno je pranjem rublja.
On zovne jednu od njih i grubo nalozi:
- Ovoj gospodici skini plemiko ruho i odjeni joj haljinu sluzavke"
* je glupa vko? Oglusila si? vikne na zenu kad se ona od te zapovijedi
skamDr^ud. primi sluzavka Vilenu za ruku da je vodi. Bez jedne rijei, stisnutih
usta ona slijedi zenu prema vratima. Drazeniev pogled slijedi
Ni sada se ne da slomiti ponos te d|c\ oike Ni sada ne moli, ni sada se
"C ^to da radi? Cime da je zastrasi da bi se predala?
I padne mu na um neka /la misao jer mu scliie iskrivi zlobom vikne za sluzavkom:
- Kamo je vodis? ..,-!.. v:- -
Da udjenem plemenitu gospodicu. , ;),;.-
Ovamo donev haljinu. Tu e se odijevati.
Sve su djevojke u praonici zadrhtale, a ona koja je imala otpratiti Vilenu
izlazi teturajui
Zupanova ki stoji ne trepnuvsi okom. Gleda mirno u pod i ne odaje nikakvim
znakom dajoi se, u.r..> h ---u,IM, \;i "U u/u-i nad onim sto ima slnediti Muno
skuplja snage da bi izdrzala ponizenje sto joj sprema Drazeni.
I sjea se pio il Brandenburgovih vojnika u turopoljske zaselke i dvorce, sjea
se grdnih prizora koji su ostali svakome u Turopolju u strasnoj uspomeni. Mlade
su djevojke svlaili okorjeli razbojnici da ih prisile iskazati gdje im oevi
skrivaju povelje. Sjea se krasne mlade Arbanasievesestre ku-i -u. "e skiniui
-,.c-\n:i >i" ^ lu u.i ni il,,i. ,-- >\c1ii: V oj:-nisu mogli nai.
I dok se toga sjea, sine joj misao: crveni oklopnik zapovijedao je vojnicima
pri tom okrutnom inu. Crveni oklopnik, on, Drazeni.
Zima joj prola/i tijelom.
Ovaj mladi plemi imao joj je postati muz. Taj koji je jezovitim odredbama
sramotio nevine djevniki- pi > M.-1ma i (horeimu^ S lim mladim muzem imala je
zivjeti
Kraj nje stoji Drszeni i promatra kako ona nesto smislja.
To ga navod i na V rivi put. Misli da se u njoj lomi prkos i opada otpor i
sprema se na posljednji udarac.
Navratima se poja vi sln/a\ku s od . m. Sve su pralje uprle pogled u lijepu
gospodicu i ne mogu sh\ at u i kako ona sve to snosi bez vike, molbe, straha i
su/a.
Svui se! vikne Drazeni Vileni.
Prenula se i podigla pogled k njen 11 U plavim oima joj ledeni prezir, a ruke
joj vise.
Sam u Istrgati s tijela haljinu ako ne poslusas.
Ona digne ruke i stade otkopavati haljetak. Ne zeli da se njegova ruka dotakne
njezina tijela.
l ne strepis Ne si idis se - vie on raspaljen bijesom nad njenom Ponosnom
ravnodusnosu koja je beskrajni otpor.
I ona mu ostro.odgovori:
- Vasa je Japana dusa dala svlaiti nevine djevojke plemia i
295
294

kmetova u Turopolju. Kako su one podnijele vase ogavnosti, tako podnijeti i ki
Berislavieva.
Naglasila je to s ponosom i ponovo u njemu raspirila zlobni bijes. Ne moze
pronai nista ime bi je mogao jos jae zagnjuriti u glib sramote.
Vilena se svlai.
Siromasne djevojke oko korita, u kojemu je naslagano rublje i haljine knezevske
gospode, blijede, obaraju oi, rumene se, stid im ulazi u dusu kao da svlae
njih. Drazeni promatra Vilenu kako otkopava otmjenu haljinu. Oi mu sijevaju
bjesnilom.
- Pomozi joj!-zapovijedi djevojci koja je donijela otrcanu haljinu^
Prilazi i pomaze joj. Nastoji svojim tijelom zastrti Vilenu koju su osudili na
takvu sramotu.
Haljina je pala na zemlju, a ona stoji u podsuknji s izrezanim prsluiem. Gole
su joj ruke, grudi i vrat. Obara glavu kako bi sakrila rumenilo.
Mladi bulji u njene divne oble ruke. Od bjeline njenih grudi zabljestl mu pred
oima. Ljepota stasa potpuno ga omami. Ali se savladava.
Opet je to samo Slavimir Drazeni koji se zna snai, sapeti u lance svoje zelje,
sve proraunati i prikazati svoje Ue onakvim kakvo mu treba.
Izgled mu odaje samo zlobu, prezir i ravnodusnost.
U to se otvore vrata. Na pragu stoji Ferenci. Toliko je zablenut da ne moze
nista kazati, samo pogledom obuzima ljepoticu sa ije se glave spustaju niz
bijele grudi debele zlatne pletenice, iji vrat i gole ruke zovu na zagrljaj.
Protrne od tolike svjezine i drazi, pogleda Drazenia. Obojica se trenutak
gledaju, a onda e Drazeni:
- Kako si dospio ovamo?
- Rekli su mi da si tu, nisam vjerovao.
,,.yl - Sad vidis. Odmuh u doi. Ostavite me dok ovdje svrsim. <y;,i Jos
jednom zirne Ferenci u mladu ljepoticu i veli:
- Zuri se, ne slutis tko je juer stigao u dvorac.
- Ni brige me, imam vaznijeg posla.
Ferenci se povue iz praonice. Vilena osjea daje poprskana kalom sramote, ali
niim ne odaje svoju muku.
Sluzavka joj oblai bijelu kmetovsku suknju i opleak, a na glavu priveze bijelu
peu.
Ta bjelina jos vise istakne zlatne pletenice i plavetnilo njenih oiju.
"Ni sad se ona nije predala? Ni sada? Mrzi me uistinu. Svrseno je. Nee nikad
biti moja zena. Uistinu, voli biti sluzavka!"
Zasto ne bi? Valja mi ispruziti ruku i uzeti je. Ne, to ne bi bila osveta.
Time bih je poastio. Ali drugome u je dati, najgoremu od svih. Najnizem \
muskom stvoru. Moram je poniziti do crne zemlje. To je prava osveta.
I okrene se opet k Vileni i prasne u smijeh:
- Gle, kakve li djevojke. U plemikoj haljini bila si sasvim druga; Haljina te
uinila lijepom. Casti mi: da sam te vidio bez haljine ili u ovoj kmetskoj
suknji, nikada ne bih izgubio pogleda za tobom.
Izrekao je to savrsenim prezirom i onda dodao:
- Evo vam nove sluzavke. Neka radi najprostije poslove, najnize.
Ne /na nista, nego da radi proste poslove. Ovo vise nije gospodica.
Sluzavka je. l tako e se postupati s njom. .lesili ula1. Strepis tul tn^a.
jeli1
- BcrislaviceM msu strepili m nrcd kime. Moj plemeniti rod znao je i
_ Donijet u ti plemiku povelju tvojeg roda. Vlastitim rukama moras naloziti
vatru poveljama. Jesi li ula? Ti sama. Bit e to moj
najsretniji as.
- Mozda posljednii
- Smru mi se prijetis, drska robinjo? Na posao. Udari je ako nee da radi kako
treba - vikne on prvoj sluzavki.
Tada se isceri na Vilenu:
To je sada samo prvi zalogaj moje osvete. Cekaj, kmetice! Spremam gozbu osvete,
go/bu raskosnu kak\ u nije imao na s\ojerr. Molu ni najslavniji sladokusac R
trna Antonije, kad je veerao s kraljicom svoga srca. Bit e tri odabrana
zalogaja. Razumijes li? Najodabranija, a na svrsetku slatkis sladi od meda.
Gozbi moje osvete prisustvovat e kao glavni moj gost Jelenko Kusevi. Cujes li?
- Cujem, nemani izopena od ljudi, odbaena od razbojnika.
Sto je rekla1.1
Svaka ga rije udari u grudi. Problijedio je, ukoio se. A onda vikne
bjesomuno:
I ona e biti pozvana k stolu moje osvete. Ona koja ti je smutila pamet
prokletom priom l ona i on S\ i. Cekaj: ova pria neka se obistini. Na posao! -
zarezi kao divlja zivotinja. - Hou da vidim kako stenjes, cvilis pod teretom.
Br/o joj dajte kabao pun \ ode - odredi, vidjevsi kako mlada jaka djevojka dize
vodu da nalije na rublje.
Odmah spusti teski drveni sud s vodom na zemlju. Vilena je vidjela kako su kod
nje u dvorcu sluzav KC nosile \ odu i /na KaKo ima uci kahan, ali je uvjerena
da ne moze svladati toliku tezinu.
Skrajnost uzbudenja ponos, vrua zelja da pred njim ne zastenje, ne klone, sve
joj to pruza snagu i digne sud, zamahne njime i nalije vodu u veliko drveno
korito.
- Eto. Zato si rodena. To je tvoj posao. Sad ja razumijem zasto si radije htjela
biti sluzavka nego banica. Naravno, budi sluzavka, a ne banica.
"Dokle e ova djevojka ovako podnositi? Dokle dosize otpor ove proklete hrvatske
krvi,.
I muti mu se krv u glav i i zu se prolijeva, a osveta trazi nesto novo, jos
okrutnije sto hi je ispunilo uzasom i bacilo pred njim na koljena.
Sike mu dusa i pronalazi novu muku lijepoj djevojci:
- Danas, kad zapadne sunce, ti es prati prljave noge knezevih vojnika u dvorcu
i slugama u staji. To je oito najgadniji posao u ovom dvorcu. Cule
steCim/anadne sunce, ima doi da pere noge slugama. Sam u nadgledati njezin
posao.
Ogavnost zahvaa djevojku, ali suti hladna, besutna.
Htio bi je udariti, hievati dotle uok ne bi jauknula. I ogleda se sto bi
dohvatio, ali ve mu pokvarena dusa donosi novu bolju zamisao:
- A kad svrsis s pranjem, onda u te pokloniti vojnicima za no.
297
296

.; Stresla se, ali je digla ponosno glavu i ne ree nista. . . vdu
Htio bi da sam udari glavom o stijenu od nemonosti koja ga hvata
zbog njenog otpora:
- Jesi li ula, sluzavko dvorca? Vojnicima u te dati. Valjda nisi sebi
umisljala da u te uzeti ja? Ima dosta djevojaka ljepsih i vrednijih od tvojeg,
nazovi plemikog tijela. Hajde na posao! Za svaku pogreskd udarite je deset
puta. Uveer je dovedite u dvoriste neka pere noge predj svima. I ne miem se
dotle dok je vojnici ne odvedu k sebi na konak. i
Malo je oekivao da e ona izrei rije molbe, strave, bilo sto. Uzalud. Stoji
nepomina i suti.
On vise nema nikakvih prijetnji, nema vise nikakve misli ime bi je
mogao vise osramotiti, poniziti, slomiti, izudarati. Iscrpio je sve. Ali misao
na veernji prizor smiruje mu osvetniku zlou pa se uspravlja, udahnei
zraka i uzvikne veseo i razbuden: ,
- Bit e veeras prokletog veselja u dvorcu. Petar Pan ne bi mogao
tako zabaviti knezeve goste kao sto es ti djevice. Do videnja! ,
Smije se i odlazi.
Nijema tisina vlada u sobi. Djevojke su izgubile dar govora. Nestalo im je daha,
slusajui sve stoje govorio taj plemi. A nije govorio latinski, nego hrvatski,
oito da djevojke razumiju kako bi Vileni bila sramota vea i teza.
Vilenine nove drugarice, osupnute i iznenadene, zure u mladu djevojku. Neke je
od njih i poznaju. Vidjele su je u zupnoj crkvi pa ne mogu dokuiti sramotu
njene sudbine.
I priblizavaju se zupanovoj keri sa strahopostovanjem kao da peru
rublje u njenom dvorcu, a ona im zapovijeda. Vilena je svjesna kako
djeluje na njihove duse njena nevolja, pristupa im, iskazuje se i saopuje im
sto se dogodilo. ,
Slusaju i zale je i obeavaju joj svoju pomo u teskom poslu kojem ,
nije privikla: l
- Radit emo za vas, plemenita gospodice, a vi samo inite tako kao - da radite.
A Drazeni je istrao iz sluzinske sobe pa se previja kao otrovnica, trazei
koga da ugrize. Sav kipi od otrova koji ga gusi.
Nikad ga nije zadesio takav udarac. Strava koju je prepatio na ledini pred
turopoljskim plemiima potpuno ga smotala u nistavilo, ali kad se oslobodio, ve
je bio miran i promisljen. Uzas straha ostavio je u njemu hladnu zelju osvete.
Ali otpor te djevojke vitla mu krv, raspaljuje oganj ludakog bijesa. Zgazen je
ponos njegove muske osvajake snage. Tesko je uvrijedena njegova mladost,
najosjetljivija njegova samosvijest. Ponizeno je ono u sto se najvise pouzdavao:
njegova muskaraka mo.
Onda je nastojao hladno razmisliti:
"Odbila me u svojem ogorenju sto sam izdajica. Dobro. Ali kako to da je nisam
mogao sklonuti kasnije na opoziv? Zasto se njeno srce nije vratilo k meni nakon
prve uzbudenosti? Zar ja nisam obeao sluziti Hrvatima protiv Budima? Zar nije
zbog mene htjela u samostan?"
"Kako se moze odrei mene, muskarca tolike ljepote, koji joj pruza i raskos i
ast?"
"Osvetu osvetiti moram sebe. Osvetiti kao sto se nikad nitko nije
osvetio^ dvorj.tem LUn otrova j smislja kako da joj zatruje zivot.
Me samo njoj. Svima, s\ima onima koji su sukrn a n v/inom inu, sve njih mora
zdrobiti, zgaziti, unistiti.
"Svima se moram osvetiti."
Izjurio je iz prvog dvorista u drugo, ravno u kastelansku sobu. Tamo sjede
Fereni i barun Pencinger zabrinuto tiho raspravljajui.
- Luiu, gdje si? - vie Drazeni iz svega grla.
Oni u sobi trgnu se i zaudeno gledaju Drazenice\ i - i/onlieno lice A on vie
i zove svojeg kastelana koji sjedi pod trijemom.
Na glas dozivanja pohita u Pencingerbv ured. Ve na vratima zaudeno pita:
- Kakva vas bije ne\oija. gospodaru? Blijedi ste kao smrt.
Nije odgovorio, ve se okosi zapovijedajuim glasom:
_ Deset momaka neka smjeli, K rene u /aiiieli Hi>v u da mi dovedu staru
Kuseviku.
Iza njegovih leda uje se smijeh. Drazeni mrko gleda baruna Pencingera i svojeg
druga Ferencija koji mu ironiki dobaci:
- Valjda se nisi dao na otimanje starica?!l -
- Staru Kuseviku hou! Razumijes, Luiu? o.*^
- Bit e po vasoj zelji, gospodine. Ali kako? -./-
Madarski plemi Fereni sprijei odgovor primjedbom:
- Budes li se poda\ao hiie-j.i. niki \ V ik^e moi k a/ali da si lijep kao
djevojka. Zene Budinu nee vise uzdisati za tobom. Tvoje lice nije danas kao krv
i mlijeko Zelen si kao guster.
To je kao suho ^om o na plamtei oganj i Drazeni pita:
Luiu, upamti: sutra moram imati Kuseviku neka i meni pripovijeda prie o
i/dajici. o nemani.
- Drazeniu ti M pol ud - upadne Fereni. - Ostavi prie starih baba, jedva
smo doekali da nam pomognes. Oslovljeni se podupre i zarezi na druga:
- Sto ti mislis. Spavao si dok je mene gonila turopoljska opina
prosle subote A zasto? Svi su okuzeni, itavo Turopolje okuzeno je
priom te babetinc. Znas li da je moju zarunicu odvratila od mene ta
prokleta stara babetma svojom neuvenom priom? Vilena me ljubi -
naglasava on. ljubi me, ali je otrovana uzasom prie. Shvaas li sad?
Znas li ti, ovjee, kakva-je bila Vilena? Razmazena, puna zelje za
raskosnim zivotom i zanesena ljepotom bas kao i junastvom sto ga je
oekivala od mene l sva je sjala od radosti dok sam joj govorio o
bogatstvu i sjaju koje i Kad joj rekoh da e biti banica, dakle, prva
do kraljice, ne bi ona nikad mogla odoljeti mojim arima. Ali duh joj je
zarazen. Zato fetim dobiti u ruke tu prokletu babu i kazniti je
najstrahovitije
Nees ostatrziv ako se opet zamjeris Jelenku Kuseviu.
"" Spominjes s^i k,u> Ja fe meni i:i\ ;m. \h /naj: ja sam mu \ ee s udio
Pravo je tvoje osvetiti se, jer imas i zasto da se osvetis.
298
299

Iskrivio je zlobom pune rumene usne i pristupio korak blize H
Ferenciju: 3
- Jelenko Kusevi smotao je mene na ledinu, ja u njega smotati ir blato. Ovdje
u ovom dvorcu. Bit e sluga meni. Okovat u ga i takav mora svakog dana gledati
kako njegovu sestru Jasenku ljubi moj kastelan, kako njegovu majku tjeram da
Cisti staje. Tako mi imena, smislit u svakog dana nove muke za tog razbojnika,
pokmetit u sve slobodnjake i plemie ove zemlje.
- Ne bih ti savjetovao da i Jelenka dovedes u dvorac jer e tvoj zivot biti
vazda u pogibelji.
- Opet ga usporedujes sa mnom? Okani se toga ako nees da te pozovem na ma.
Rekoh: okovat u ga, a kad se napojim njegova ponizenja, svezat u mu uze oko
vrata nasred ovog dvorista.
- To je ve pametnija odluka - upadne sada Pencinger da bi prekinuo Drazenievo
bjesnilo koje ga sve jae obuzima. Ali mu ne da do rijei i jos vise razdrazen
vie:
- A pod njegovim vjesalima vezat u njegovu majku i sestru. Sutra e svojim
oima gledati kako gaja vlastitim rukama vjesam. Samo to zelim doekati. Jesi li
uo, Luiu? Jao tebi ako ne ispunis moje zapovijedi, sve, redom.
- Sto zapovijeda moj gospodar?
- Moras dovesti u dvorac staru ve sutra. , - To je najlakse izvesti.
- Zato moram ovdje imati Jasenku prekosutra.
- To e biti malo teze jer ne znam kamo je umaknula, ali mozda je ipak nai za
dva dana.
- A zatim hou imati Kusevia. Tu motam i ja pomoi.
- Nee biti lako uhvatiti Kusevia. Trebala bi itava vojska.
- Ne treba nam nijedan momak ni ma, ve samo novac. Ovu hrvatsku pasminu ne
mozes osvojiti na viteski nain, dakle, laaj se podmuklosti. Od toga ionako
zivimo otkad smo se dali na osvajanje mojih Hrvata. Doekat emo Jelenka
razbojniki, davolski, lupeski i onda jao njemu.
- Bio sam najbolji i najvredniji vas uenik, neu ni sada osramotiti svoje lice.
Sto, dakle, da radim?
- Potkupit es nekoga u Kusevievu dvorcu. Istina, Zarko mu je odan, ali ima u
dvorcu i sluga i sluzavki. Zasjat es im pred oima s nekoliko cekina i doznati
sto nam treba. Naroito moraju tamo znati za Jasenku. Od onog dana kad sam te
poslao da je otmes nigdje se nije pokazala, a kako prevozai na Savi vele da se
nije prevezla, znai da je ostala ovdje.
- Na sve strane idu moje uhode i traze je.
- A sad je dosta o tome, gospodinu Drazeniu - prekine njegove rijei barun
Pencinger i pode k mladom ovjeku vrlo sveana lica. - Vaznije se stvari
dogadaju u ovom dvorcu.
- Moram se osvetiti.
- Ali sada ne mozete misliti o tome. Dogodile su se takve stvari.
Molim \as neka izade vas kastelan. Moramo vam saopiti nesto vrlo
novierljivo i vazno. ....
* J __ Nista nije vaznije od osvete koju sam obrekao i prisegao.
I povue svojeg kastelana Luia na trijem, a Ferenci i Pencinger gledaju kako
mu izdaje zapovijedi tiho, gotovo sapui. Barun primijeti:
-- Cini dojam do besvijesti pijanog ovjeka, a znam da se nikad ne nija Vazda je
pomno uvao svoju prisebnost, uvijek je oprezan, miran. promisljen i sreden.
_ Uvijek sam proricao da e se zaplesti zbog te djevojke, a sada je
dovodi jos i u dvorac ........ ,
- Uistinu ste je vidjeli medu sluskinjama.?
-- Rekoh vam: stajala je lamo ra/odjevena Ljepse djevojke nikada nisam vidio i
zato jos vise tvrdim: Di a/cnic e zbog nje stt adaii. a mi se \ ise neemo moi
okoristiti njegovim podmuklim karakterom. Sad je njime prevladala strast i mozda
e se jos pokoriti toj djevici i Hrvatima.
- Ne bojte K, gospodine Ferenci. Ta ga strast nee oplemeniti. Naprotiv, jos e
vise razviti njegove podlosti.
- Bude li kakovi proriete, onda e on s\ojc podlosti poiniti samo iz svoje
line osvete, a ne u korist Budima protiv Hrvata. On e se sada osveivati samo
Kuseviu, a nee voditi hajku na hrvatske plemie. A kad nademo kraljevia
Ivana, tko e izvesti umorstvo Korvinova djeaka, kako to on kani izvesti.1
Svakog drugog ubojicu otkrit e Hrvati, samo Drazeniu nikad nitko nee moi na
putove. Smrt Ivana ostat e tajna ledino onako kako je on zamislm.
Kud se vi Zurite, gospodine Ferenci? Drazeni nee proigrati svoju budunost
zbog jedne d jc\ ojke Predobro zna da ga ni ujak Verbeci nee uiniti hrvatskim
banom ako ne I/\IM ono sto muje nalozio Znao je Verbeci na koga se oslonio da
Osvoji ovu zemlju.
- Ali, gospodine barune, nasa je zadaa ogromna, moramo jos otkriti buntovne
Hrvate. A taj sto je sada izasao iz ove sobe, nije vise sposoban da sve tO
izvede.
- Ako se obistini sto velite, gospodine l nvnci, uhvatite se posla vi.
- Ja naravno - moj ujak Baka namijenio je i meni odlino mjesto, ali ja ne mogu
provesti borbu protiv Hrvata kako bi trebalo. Meni nedostaje lopovluka.
- Strast nikad nee Drazemca na dulje \njeme 4. u-nuii s puia kontu ga Verbeci
vodi do najvise asti u Hrvatskoj. Vjerujte, gospodine Ferenci, jednako tezi za
asu kao i za novcem. A osim toga, strahovito je tast. Nastoji stei svaije
obozavanje, ne samo u zene nego i u muskarca. Pred svakim se zeli pokazati
plemenit i dobar i uman. ^ uda hoe da nude pr\i i sad najednom da sve to
zabora\ i i sasvim se poda nekom uvstvu koje za njega znai propast. Otrijeznit
e se. Rekao je malo prije da zeda za osvetom Pustite ga neka se napije i opet
e sluziti onome zbog ega je Poslan ovamo.
Poslusat u vas savjet, samo vam moram priznati da bih najradije u djevojku
potajno pustio iz dvorca. Steta je ovako okrutno kaznjavati takvu ljepoticu
Pencinger se nasmijesi:
300

- Vasa primjedba potvrduje rijei kardinala Bakaa: muskarac samo onda sposoban
provesti poduzetu zadau ako je slijep i gluh za zenL Baka je to dokazao.
Slijep i gluh za svaku zenu upravlja ovom drzavom) u tom je poslu prezivio dva
kralja. No, sad me pustite da onog ludal napolju uhvatim na lanac. Uvjeravani
vas: uspjet u.
Izasao je na dvoriste gdje Drazeni zivo ispituje jednog lugara:
- Gdje si vidio jahaa s djeakom?
- Bilo je to ove nedjelje rano pred podne dok je vasa milost bila i sumskom
dvorcu, nakon onog bijega iz zupanova zarobljenistva.
- Tko je bio taj jaha?
- Nisam ga poznavao, ali prema mojem opisu svi kazu da je Jelenko Kusevi.
- Jelenko? Opisi mi ga tono.
I stade ispitivati lugara podrobno, na sto Drazeni radosno usklik:
- Jest, to je njegov lik. A djeaka je nosio na sedlu pred sobom? T<, je Damir.
Zacijelo on. A tebe je jaha udario i otisao? Kojim smjerom
- Prema Paklenom lugu.
- Pakleni lug? Gdje je, do vraga, takav lug? Sto je tamo.
- Plemeniti gospodine, stabla su tamo debela kao velike grad kule. Grane su kao
krovovi, a dolje visoka gustara od grmlja. Mrak je k u noi. Ne bih se usudio
onamo da mi daruju knezevski dvorac.
- Prema onom lugu odjahao je s djeakom?
- Da, bas tamo. Dugo sam gledao za njim.
- Dakle, u Pakleni lug. Sedlajte konje. Spremite oruzje! Luiu, es u Zagreb po
Kuseviku, a ja u vrazje zdrijelo po sina. Konje.
Oni se zure u staju. Pencinger je sve to slusao postrance, a sada stupi njemu pa
ga izazovno oslovi:
- Gospodine Drazeniu, jos danas saljem u Budim glasnika pismom gospodinu
Verbeciju i Bakau i javljam da ste mene i gospodi Ferencija ostavili, neka
hitno posalju zamjenu za vas.
Mladi zime u kastelana. Proslo je vise asaka dok je shvatio te rije).
Onda prikuplja misli sto su se rastrgale oko Vilene i sukrivca njegova
ponizenja. ,
"Sto taj govori? - pita sam sebe plemi - Zamjenika za mene?
Drugoga na moje mjesto? Tako? Razumijem. Bakau nikad nije bilo
drago da mene postave za bana jer svojeg neaka ne moze..." ti
Gurne ruke u skupocjeni pojas, opsiven draguljima, pa se uspravi pred
Pencingerom kao gospodar:
- Gdje ste nasli smjelosti da ovako govorite s neakom gospodin^ Verbecija u
ijim ste rukama i vi.
- Moja je smjelost u vjernosti i odgovornosti gospodinu Verbeciju^ uoi
pogibelji koja prijeti svim njegovim osnovama.
- Gdje je ta pogibelj?
- U osobi kralja Vladislava koji se od juer nalazi u Lukavcu kamo je dosao bez
znanja vaseg ujaka. Kralj je dosao zbog Gordane, navodno; jer bi se htio s njom
zabaviti.
I slusa Pencingerovo pripovijedanje bez ikakve primjedbe. Sva sfl|
- eovi paznja vratila k zadai kom mu ic n;imi]enio u]ak Verbeci i O kojoj "visi
dostienuoe njegovih zelja za ast i vlast. _
Ve je Pencinger davno svrsio, a Drazeni jos duboko razmislja. Napokon pogleda
u oi barunu:
Kazete da je kralj ^itiao o\anio tajnu, bez iijeg znanja u Budimu jer bjezi
pred sestrom kraljice Beatrice? Laze. Hrvati su nekako morali doprijeti do njega
i ponuditi mu save/ protiv mojeg ujaVa i Bakaa. Rekli su mu da mi radimo protiv
njegova MHU, a taj kraljevski vnl >-\r \JLTUIC p,i su ga nagovorili da dode u
Lukavac. Hrvati misle da e s tom spletkaricom Gordanom brze i lakse provesti
svoje osnove. _
_ Divim se vasem umu. gospodine Drazcniu To e biti pravi uzrok njeuovu dolasku
Hrvati su ga smotali.
" _ i zato u kralja izbaciti iz ovog dvorca: danas mu moram dopustiti odmor,
ah sutra nee vise ovdje konaiti.
- Tako je! Vi ga jedini mozete maknuti i odvesti u Budim.
- Sve uzimam u s\nK-rah: S k \\ .--. i. iiirju^i- na o p V i > pc, ali nikad
se neu odavde maknuti d<jk se ne osvetim.
Vasa osveta je i nasa. Spreman sam vam pomoi, gospodin Ferenci je istog mnjenja
Ako vas je prije napadao, to je zato sto bi htio...
"Da bude na mojem mi. -upada u mislima Drazeni, a barun dovrsi izreku:
- ... sto bi Ferenci htio da napustite sve i samo se posvetite nasoj zadai.
Madarski je plemi izisao u d\> .>-. --te is. . -!. ^i.^v IVrur^ i PUMILMU
Ugledavsi lice svojeg druga, osjeii u njemu takmaca pa se uspravi, isprsi. Cinio
se kao paun kad ponosno razastre dragocjeno perje svojeg repa. I povisenim
glasom utvrdi:
Sto" smo dosad inili, sve je to bila, kako kaze Petar Pan, predigra za ono sto
slijedi. Jest-nasmijesi se drugu - tek ete sada obojica vidjeti sto je Drazeni
Osveivai u se nad svim krivcima, a istodobno razoriti sve hrvatske kule.
Dorastao sam tome. Vjere mi. Borbu na dva bojista spojit u u jednu. Moji
neprijatelji, koji su mene do krvi osramotili i do srzi ponizili, svi su djeca
ovoc prokleto^ naroda. Zato spajam bojista u jedno jedino. Osramotit u Turina.
- Konji su spremni - istri Lui iz staje i javi Drazeniu.
- Gdje je lugar koji me vodi u Pakleni lug?
- Odijeva se. Nasli smo neki gradanski kaput i subaru, izgleda kao da je stigao
iz Zagreba
- Neka jos obrije i bradu. A ti se spremi u Zagreb da mi sutra dovedcs staru
ljepoticu Konji neka me ekaju osedlani, jos imam ovdje obaviti vazne stvari.
- Idemo u vasu sobu - pozove Pencingera i Ferencija - da ujete sto moramo
initi
Kad su htjeli otii, izlazi iz prizemlja potkastelan i hitro pristupa barunu:
Mladenic se osvijestio, ali samo naas. Pitao je zasto je ranjen i gdje se
nalazi.Jos mu nije svijest ista. Rimski poslanik sjedi uza nj. Ne mii se da
ranjenik ne bi sto govorio s popom prije mene.
Cim je potkastelan izisao, slijedi ga Stjepko. Barun se smjesta okrene k njemu.
Drazeni stade drsko promatrati mladog sveenika, a Ferenci mu se pridruzi.
- Gospodine barune - zapone Stjepko - htio sam govoriti s plemenitom gospodom
Gordanom. Na sva moja kucanja ne odgovara Sto to znai?
- Da je vrsto zaspala - upadne Drazeni ironino. >
Stjepko okrene leda, malo ga osine pogledom i ponovo se obraa
kastelanu:
- Kako ne dobivam odgovor o tome od vas, zapitat u kralja. >,
- Kralj ne prima nikoga - veli Drazeni osorno.
Stjepko ne odgovara i veli hladno Pencingeru: r
- Kad velianstvo ustane, najavit ete mu da rimski poslanik zeli s
njim govoriti o vaznoj poruci koju nosi iz Rima. ^
Rekavsi to, vraa se k ranjeniku.
Drazeni zauzme drski i bahati stav, kakav nisu nikad zapazili nje
govi pomagai. Iskrenuo je oi za Stjepkom i prezirno rekao: t>
- Ovog popia odnijet u iz dvorca na malom prstu. Kralj nee o
njemu uti ni vidjeti traga, a ni o Gordani. |,
- Petar Pan govorit e kralju - opomene Ferenci. - Juer je
Vladislav zapravo lakrdijasa skinuo s vjesala. ,
- Ja u ga opet dii gore, a Vladislav je preslab da ga skine. Momci - vikne
prema mjestu gdje nekoliko vojnika lezi na zemlji. Dotrali su k njemu, a on
zapovjedi:
- Dignite vjesala, ali ne usred dvorista, nego u kutu gdje se ulazi u izbu
sluzinadi, gdje djevojke danas peru. Kad bude svrseno, javite mi. Osedlane
konje estito nahranite dok svrsim ovdje posao. Neka vas u poslu nosi vjetar.
I on skokne gipko prema kastelanovu uredu.
Razbuden je novim zivotom. Pred sobom vidi siroki put zloinakom djelovanju. To
ga ispunja uzitkom.
KOBNA VECERA
Gordana otvori oi. Ne vidi. Ne moze se maknuti. Tezina joj je u itavom tijelu.
Vjede su kao olovne. Tijelo je kao od kamena. Kruzi oima oko sebe. Sve izgleda
udnovato, nepoznato.
Kakvi su to zastori nad posteljom? Kakve boje? A zidovi, a strop? Nista ne
raspoznaje. Gdje se nalazi?
Htjela se dii. Nema snage. Lezi bespomono i zuri. Zar su joj lice pokrili
velom?
"Sto se dogodilo sa mnom? Moji udovi ne mogu slijediti volju mojih
misli?" f ,sd
Mukom nastoji prozrijeti maglu i promatra oko sebe. \--
. Sve oko nje tude, nepoznato.
-" Sklapa oi, potone u neki polusan u kojem se mui, skupljajui i
Opet naston stei vrsui volju i dii se. Ne moze. Zar je tako bezvoljna? L "Zar
bolujem1 Gdje sam to?"
Sve je u glavi pkrueno, sjeanje se ukoilo. Misli samo puze, one njene misli
koje su vazda bik L k brze, jake, snazne, odlune. Kakva je to tisina oko nje?
Zar se nalazi negdje daleko na pustom zaboravljenom
Nikakav glas ne dopire do nje, nikakav stropot, nikakav pokret.
Mrtva tisina.
Nastoji svom snagom pokrenuti misli kako bi znala gdje je, sto se zbilo s njom,
a sto je sada. Ne/n.t V. uji ie i" .lm ni koje i"Ki, .i.i lu^ula da je sunce
vrlo visoko, jer odnekle dopire topla zraka. Od toga je bole oi, ponovo ih
zaklapa i prepusta se snenosti sto je zahvaa. Ali se ponovo prene i nemono
trazi nesto sto bi je potpuno probudilo, dalo joj mogunosti da shvati H^ se
dogada s njom i oko nje.
Kroz nepominu tisinu iz neke daljine dopire nesto kao stropot.
To su glasovi izdaleka.
Teskom mukom pridigne glavu i upre ruke o postelju. Gleda oko sebe, slusa.
Prolazi vrijeme,,ppet sve tone u tisinu.
Dugo. vrlo dugo. vodi ona borbu sa svojom nemoi.
Mlado snazno tijek < Ipak vdlada \ -mudiea, \ 1110/1:11 \e nesto svjetlije i
sada misli, misli. Pred m> m se redaju slike: Mladenievolice,stol, veera,
dvije pohlepne muske ruke koje je hvataju, bodez.
l posegne u njedra. Sjea se, imala je bodez, a sad je nestao. Dakle, istina
je;1
Skuplju snagu sto i u polusvijesti kola njenim biem.
Onda se digne, silazi, zatetura, ali se hvata pokustva i stijena, pa natapka
neka vrata
Doteturala je u.drugu sobu i nastoji prozrijeti stoje sve ovdje.
Sve joj se ini nepoznato. A zasto? Nista nema boje, nista pravog oblika, sve je
udesno, nevideno.
Zestoka buka udarci, povici, dozivanje...
Cuje glasove koji HI di aal-di duh i probudili Meeanie pa stvaraju nove slike.
Opazi druga vrata Tamo udaraju, zovu, izgovaraju njeno ime. Kao pijanac, ljulja
se. koiacajuci. Nasloni se na zid i gurne zasun.
Na trijemu lica kou HI izguHila s aki oblik, ali po njihovim rijeima doznaje da
su to Stjepko, Petar Pan, knez Brandenburg, Danijel, Pcncinger. Ferenci
Mutnim oima gleda. Stjepko pristupi blize i uzme je za ruku:
- Stoje s vama. Cjiirdana. (i:au > pi iie pnlne v;r- budini, >. Aibrinuli S|
no se, sasvim ste smueni, umorni.
- To je od masnog zaina kojim su zainili njenu veeru, prava gospodska veera
kad se od nje spava do podne!
Te rijei Petra Pana i svjezi zrak osvjetljuju njezine misli i gleda pred s"hom
prizor prosle noi
Dugo smo vas dozivali i kucali i napokon smo poeli lupati na rata - razjasnjava
Stjepko. - Jedva stojite na nogama. Cime da vam
"DANA \||

pomognemo? Odmah u gospodi donijeti pravi lijek koji e ju potpuno*"1 probuditi
iz omaglice.
Pogledala je onamo odakle su dosle te rijei i prepoznala knezevog lijenika.
Sjetila se Mladenia. Tesko otvori usne i pita, sapui Stjepka:
- Zar je umro?
1 _ - 2ivi, ali se jos nije osvijestio. Lijenik veli da e prezivjeti.
Kimnula je jer je opet hvata vrtoglavica.
Stjepko odredi da se svi udalje, a on je uhvati za ruku i vodi u sobu.
Mladi sveenik se pozuri da Gordani razjasni sto mu se ini najvaznijim:
- Plemenita gospodo, svi smo se okupili ovdje da vidimo sto je i vama. Njegovo
velianstvo pitalo je za vas i zeli s vama govoriti.
Ta vijest djeluje poput osvjezujui h kapljica, ali tijelo, otrovano
omamljujuim sredstvom, jos se ne moze oduprijeti.
- Sad ne mogu ni slobodno koraati. Recite kralju neka me pozove kad se
oporavim. Uskoro e mi biti dobro, sigurno starac lijenik ima dobar lijek.
- Knezev e lijenik ostati s vama dok vam ne bude sasvim dobro. Kralj se vrlo
zabrinuo, pitajui za vas, ak su Pencinger i Ferenci dohitali gore. Silno su
iznenadeni da vas kralj zeli tako rano vidjeti. Nesto su se dolje dogovarali u
barunovoj sobi kad je kralj izdao nalog. Nisu ni slutili kako je Petar Pan
prodro kralju i navijestio mu da se vi ne javljate. Smjesta je zapovijedio neka
prodru k vama. Petar Pan sad je opet otisao kralju. Navodno, knez ide sada
svojem ujaku da se opravda zbog vaseg zarobljenistva, ali i Pencinger se dao
najaviti. Ta nesretna omaglica od veere sve e vam pokvariti. Svi e govoriti s
kraljem prije vas.
- Samo da se oporavim jos danas od te kobne veere, samo kad bi jos danas...
Ovog asa vratio se lijenik s dvije zemljane boce lijeka, a Stjepko se udaljio.
Starac uputi Gordanu da legne u spavaonicu.
Tamo je ispila kapljice i legla. Pozvana sluzavka ostala je sa starcem uz nju
dok se ona prepustila lijeniku da se sto prije oporavi i dode kralju.
Dva sata nakon toga dovrsilo je mlado tijelo borbu s omamljujuim otrovom za
spavanje.
Gordana ustane s lezaja. Sjea se svega. Sad sve oko nje ima svoj oblik i sve
prepoznaje. Lijenik zadovoljno veli:
- Plemenita gospodo, sad estito operite tijelo vodom u koju ulijte lijek iz ove
druge boce i bit ete potpuno svjezi i budni.
Otisao je zajedno sa sluzavkom, a Gordana se stade razodijevati. Od juer uveer
nije skinula haljine i jedva eka da se umije i preodjene za polazak kralju.
Dvije sluzavke unijele su velik kabao vode, a jedna jeostala s njom
stala prati lijepo mlado tijelo. (
Svrsivsi to, Gordana uzme najljepsu haljinu sto su joj donijeli, prvog dana
njenog zatoenja iz Brezovice. .-
oblai svijetlozelenu svilu, ukrasenu ruziastim vezivom i bijelim vrpcama Onda
poeslja bujnu smedu kosu, a pramove privrsti
mrezom od zelenih1 i ruziastih zrnaca.
Cim se uredila, povi l K die\ ojku neka iuia \ HVtni Pa n u ili k ne/u da je
spremna poi kralju, a tada odlazi u drugu odaju da eka obavijest kad e pred
Vladislava. Cim je presla prag, opazi sluzavku uz vrata i pita je:
- Zovu me kralju1.
_ Ne. plemenita gospodo, ekala sam dok svrsite. -.<---! ,
Mlada zena upre ostar pogled u djevojku. :r i -<-;
- Plemenita gospoda me ne prepoznaje?
Cudno zvue te rijei iz usta sluzavke. Zar je omamljujui otrov ostavio toliko
tragova da i> i vid i mozak doaravaju slike nekih ljudi koji ne mogu biti
prisutni. Otkud bi inae u ovoj sluzavci gledala lice odline, ponosne bogate
zupanove keri? Ne, lijek joj nista nije koristio.
I pokrije lice rukama od straha da jos uvijek nije osvijestena...
Znam. plemenita gospodo, vi ste izvan sebe. Ipak ja stojim tu. Uinili su me u
ovom dvorcu sluzavkom.
Ta vijest i Vilenino drzanje, izrazaj lica i naglasak, kojim je to rekla neko
razmazena ki sree, Gordanu dovode do snebivanja. Uhvatila je djevojine ruke i
pita:
Dakle, k ne/ je vasem ocu oteo povehe, a vas uinio sluzavkom?
Dok odgovara, usne i*1 i ^e lutki I\ e LI ironini p;xv.t m - mijesa k ]-.ae> da
zeli poni/ili samu sebe
- Ne. plemenita gospodo, uinio je to najplemenitiji, najbolji, najodliniji.
najjunani" najhrabriji, najumniji od svih plemia.
Drazeni? - nehotice upadne Gordana, uvjerena da samo njemu mogu pripasti ti
svijetli pridjevi.
Najvei junak u nasoj borbi protiv Budi ma, najpodliji, najgnusniji izdajica,
je/ovita neman koja me uinila sluzavkom u ovom dvorcu jer sam ga /hog izdajstva
odgurnula.
- Svasta sam do/mela u /-\<>tu. j. p^lke Vilena. Ali ovo sto mi vi sada govorite
zvui kao da ste prosanjali grozan san.
Plemenita gospodo, dopustite da prihvatim u vasoj spavaonici sluzbu koja je
odredena djevojci sto tamo radi. Mnogo bih vam morala otkriti. Sluzavke u dvoru
iskazale su mi veliku dobrotu. Cim je stigla zapovijed da se vama nosi voda. za
moli l a sam neka mene u/mu u J1! -HM i i uinile su. Dopustite njoj da ide
dolje, a ja u ostati da spremam vase odaje. Tako smo ogovorile.
- Neka ide - odredi Gordana i pozove sluzavku iz spavaonice. Spora/umjele su se
i djevojka ode, a Vilena ostane s Gordanom.
- Govorite sada, Vileno, sve, sve mi recite, ali brzo dok me ne zovu. Nekoliko
trenutaka Vilena gleda Gordanu. Plave joj oi bivaju mutne i vlazne. I uzdahne:
-- Boze moj. plemenita gospodo, udno je svezana sudbina moje nevolje s vama.
Kad ste mi s ponosi m ^nunl! o -\ njem m u/u. ju IM l- .u nad junacima,
udarilo nu u moju ludu glavu da i mene mora ljubiti i uzeti za zemj samo takav
junak. A dosla je kukavica paklena u plastu junaka. uos]a je da poga/i moju ast
i zivot, ast Berislavieve obitelji.
- Govorite, Vilena. istu istinu.
Zupanova ki iskali svoje srce. priznaje svoje grijehe iskrenije nego sto ih je
priznala ocu. Otvorila je pred njom svaku i najskrovitiju stranicu svojih
osjeaja i misli i djevojakih sanja, a onda strahovite patnje sto su slijedile
jedna za drugom.
Siroko rastvorenih oiju gleda Gordana razmazenu, obozavanu ljepoticu kojoj je
odjednom srea okrenula leda. Svaki udarac koji je zadesio Vilenu prelazi dusom
lijepe zene. Njene misli sto su opet svom bistrinom zakolale mozgom, prodiru do
dna duse i prosuduju.
Vilena svrsi priu i doda:
- Zasluzila sam kaznu i sve u izdrzati, plemenita gospodo, samo jedno ne mogu.
Ova zvijer poklonit e me vojnicima. Zato se utjeem k vama. U ovim odajama
sigurno ima oruzja. Dajte mi kakav bodez d" uteknem najstrahovitijoj nevolji
koja me eka veeras.
- Da se ubijete? Nikako. Mozda u vas je osloboditi.
- Nemogue. Ni sebi ne mozete pomoi, plemenita gospodo.
- Varate se. draga moja. Ovih nekoliko tjedana sto sam ovdje, bila bih ve sto
puta stradala da nisam sama sebi pomogla.
- Rekoh vam sto mi je dosudila ona zivotinja za danas naveer. Svaki as
priblizava me veeri.
- Dotle u ja govoriti s kraljem i uzeti vas pod svoje okrilje. -" Ona slegne
ramenima. Nema nikakve nade.
- Nedostizivo je zvjerstvo tog ovjeka.
- Povrijedena je tastina muskarca koji je planuo prema vama strasu.
Svakako u razmisliti kako bih vas najbolje zastitila.
Gordana promatra Vilenu i. sutei, razmislja. Pred njom je rastvorena knjiga
svih njenih osjeaja, jasno gleda pred sobom promjene sto su se zbivale u njenoj
dusi. Prozire je Citavu i smislja kako daje oslobodi.
- Ali zasto je tako dugo ne zovu kralju? - pita se zabrinuta. Vilena stade
moliti:
- Plemenita gospodo, kad izidete iz dvorca, ne zaboravite rei ljudima u
Turopolju da sam nastojala sauvati ast i obraz svojeg roda i nikad ne bih
htjela postati zena tog izdajice. Nikad radati djecu izdajstva.
Mlada zena gleda preda se i opet svrne pogled k Vileni:
- U mislima vas gledam, Vilena, kao razmazenu, nestasnu, nepromisljenu, ludu,
tastu, lakomislenu djevojku u srei, a ta djevojka podnosi sada, u toj
strahovitoj nevolji, sve muke osvete jer nee da Hrvatima rada trulo potomstvo.
Eto. razmazena, nestasna djevojka pretvorila se u junakinju svojega roda.
Vidite, to ponovo dokazuje kakvih divnih svojstava skriva u sebi kapljica
hrvatske krvi. Drazeni se kruto prevario.
- Da. prevario - opetuje Vilena svom zestinom.
- A varaju se i svi nasi silnici. Silom, potajnom i otvorenom, stvaraju sami od
nasih mlohavih, nejakih, nesvjesnih dusa prave junake hrvatskome rodu.
.BJfcT/Sto velite, gospodo? .,.- Vasu lakomislenost. zelju za raskosi i tastinu
htio je Draze
308
\konstiti protiv nase domovine, ali krv nasa digla se na prosvjed. Cesto "no
obijesni, lakomisleni povrsni prema sebi i drugima, ali kad se n idemo na rubu
ponora, na rubu propasti, okom u oko s nedostojnpsti
loianaszoveda odluimo, tada se pr r MI! <Ji>trc> i n:i >e i%nenu> u visine.
Tako ste vi postali junak, Vilena.
Ja junak.1 fae znam sto bih mogla nazvati junastvom. Gordana je gleda ravno u
velike crne zjenice sto svijetle u plavetnilu
nicnih oiju.
_ Vi to ne/natejer ieto u vama nesvjesno, s vama rodeno, prirodno. kao sto je
prirodno da sunce daje svjetlost, mami iz zemlje cvijet i travu. drvee i plod U
vama se probudilo ono veliko na^ -u> vama nije moglo dopustiti da polo/ite svoju
glavu na grudi u kojima bije srce izdajstva prema vasem rodu Niste mogli stupiti
u brak i radati djecu s podlacem koji je prevario nas mu od Protiv vase ljubavi
k Drazeniu pobunio se nas moral nase postenje iskonsko, duboko. Vi ste zivi
dokaz, zivi peat onome u sto sam vazda vrsto vjerovala.
S nijema doprli MI do njih koraci. Vilena se hitro digne. Gordana je sklone u
spavaonicu, a tada izide.
Netko pokuca, nepoznati ovjek ulazi i ree:
- Ja sam dvcmmin kralja Vladislava. Velianstvo vas oekuje u blagovaonici. l
ona ode.
- l danas nastoji kralj Vladislav uzivati u dobrom zalogaju Ve je s dorukom
bio ?adovoljan. a kad je sjeo /a objed u blagovaonici, podan M potpunoma uzitku
jela kao juer kod veere Vise je u/ivao zelucem negoli ukusom. Vise se raduje
obilju jela negoli vjestini knezevskog kuhara. A Petar Pan, sjedei u dnu stola,
nudi neprestano kralja Saljivim primjedbama:
- U/mite joS ovog peenja. Vidite, rumeni se kao cura pred svadbom. Tesko eka
ova i na i a V, <1a ^- 41. UK u vas izgladnjeli zeludac. Da nisie kralj, mislio
bih da ste siromasak.
- I dobro bi mislio odgovori Vladislav. Sto imam ja?
- Imate krunu, a iojcdo\oVim Vlast kraljevsku, novac, bogatstvo. blagajnu
kraljevstva imaju u svojim dzepovima vasi drzavnici. Budite sretni da su vam
fctak ostavili krunu.
- Ali krunu ne mogu jesti, a juer sam ti rekao da esto moram posudivati od
lihvara, sve po forintu. Mojoj kraljevskoj kuhinji ne daju vise na vjeresiju ni
mesar ni krmar...
A vi jednog dana zalozite krunu.
Tako? Onda ne bih imao niMa Barem mi je to zadovoljstina da je kruna moja i da
sam krali tako velikog kraljevstva.
Ne. vi niste kralj, vi se samo nazivate kraljem, a katkad ga i glumite, ako to
vasi savjetnici trebaju.
Vladislav u?ima : sre pohlepno masno peenje, sjea se siromastvr na stolu u
svojem dvorcu i uzdise.
- Sve su m oteli.
Zasto ste im dopustili?
309
ii
Ako im uskratim, zamjerit e mi i nee prihvatiti mojeg sina za kralja.
- Htio bih ipak znati kakav je to uzitak na drugom svijetu ako je na ovome
svijetu tvoj sin kralj.
- Ne bih mogao umrijeti mirno da moj sin ne kraljuje.
Svakog asa zime kralj u drugu zdjelu, zmirei malim pospanim oima. Najposlije
zaklima glavom i zapita svojeg neaka kneza Brandenburga:
- Reci, uro, zar ti objedujes ovako svakog dana?
- Jos bolje veeram, moj ujae.
- No je duga i vraski susi grlo, a kako ga treba do zore zalijevati, mora se u
vinu i nesto okupati - doda Petar Pan.
- Divno je ovdje zivjeti. Covjek bi ti zavidio. Sprovest u kod tebe mnogo duze
nego Sto sam kanio. Mozda i itavo ljeto.
Kad je to rekao, ulaze u dvoranu Ferenci i Pencinger. Culi su tu primjedbu,
izmijenili bijesne poglede, a Petar Pan usklikne:
- Gledajte, velianstvo, kastelan Pencinger i gospodin Ferenci plesu od velikog
veselja sto ete ostati ovdje.
Hitre pospane Vladislavljeve oi zapele su o Pencingera. Usta su mu. ostala
otvorena. Iako sporo misli, smjesta uoi da ovi nisu obradovani njegovim
rijeima. Prebrzo je Petar Pan upozorio kralja na izrazaj njihovih lica i
prekasno su se sjetili sakriti svoj bijes nad kraljevom izjavom. Vise nisu mogli
zbrisati sto su otkrili izrazajem lica i pogledima. Uzalud rijei i smijesak
kojim kane uvjeriti Vladislava da su odusevljeni. On samo kima glavom i smijesi
se bezizrazajnim smijeskom. Za vrijeme danasnjeg oblaenja prisapnuo mu je Petar
Pan koliko se saveznici gospodina Verbecija ljute zbog njegova nenadana dolaska.
To upozorenje ostalo je u kraljevoj dusi kao pokvareni zalogaj u zelucu. Ipak se
dalje samo smijesi lakrdijasevim primjedbama, a on sipa kao iz rukava. Oito ga
pokree neka tajna radost, osjea se pobjednikom nad dvojicom svojih
neprijatelja.
Knez Brandenburg itavo se vrijeme smije svemu sto govori Petar Pan. Markgrof
Danijel sve promatra, istrazuje i Ijubopitno oekuje kako e se razviti ono sto
se zaplelo juer u noi, otkriem Gordanine prisutnosti u dvorcu.
Kod stola sjedi jos i stalni pratilac kojega zovu linim kraljevini
dvoraninom i savjetnikom, plemeniti gospodin Benedik. Ali njega nista ne
zanima, osim obilan objed. .... . ..-.""
- A sada - veli kralj - neka dode Gordana. , t, .-..--/ --> >}-
Dade znak Benediku i nalozi mu: ..;,... .
- Idite i recite gospodi da je oekujem.
On je otisao, drugi su ostali sjediti, uvjereni da e kralj Gord*UW primiti u
njihovoj prisutnosti. Medutim, on zaokruzi pogledom gospodu oko stola:
- Vidjet emo se opet kod veere.
- Velianstvo, dopustite mi da prisustvujem dolasku ove zene --- ree Pencinger.
- Barun se boji za vasu krepost, kralju - grohotom se smije Petar
Pan. - Vi ste. velianstvo, opasan momak, to sam uvijek tvrdio, a sad i
^ospodin barun razabire da vam davo viri iz oiju.
~ Polaskan lim rijeni , kralj se nasmije i pogleda Pencingera i
erencija.

. Ovaj se bi /o obrani:
Ne sumnjiim njegovo velianstvo, nego bih zelio da ujem kakvim e se lazima
poslu/n; zarobljenica protiv nas.
Ne bojte se Neu joj nista vjerovati - odgovori kralj. - U sve ste me uputili,
ipak moram ie >asluviii samo naoko. Ona me ne moze niim obmanuti ni oblagau
- Kralj je uvijek bio pravedan - upada knez hajde da velianstvu ne dosadujemo
K ne? je stigao prvi k vratima i molio druge da ostave blagovaonicu. Time ie i
odvise pokazao tl.i M niei. u; ne K -iL Svi su razabirali da se kraljev
miljenik temeljito osiguran i pred kraljem opravdao sve sto bi Gordana mogla
povesti protiv njeta
Svi su i/asli i/ sobe Kralj je ostao sam u naslonjau, zauzevsi strogi izrazaj.
Knez. kastelan i Hakaeev neak ozlovoljili su ga prema Gordani i sad joj nema
pomoi. Mora joj suditi.
Nije uo kad su se otvorila vrata blagovaonice.
Haljina zasusti Od toga susnja kralja obuzme nemir.
U toj pozadini odra/ila ^c svijeiia pojava. Visoka, snazna. uspravna, ponosita,
kraljevska Tiho su zazveckale ogrlice oko vrata i na bijelim grudima. To jos
vise uznemiruje kralja.
Zena se uspravila i sluii mirna i nijema kao kip. Suti i eka dok je ne oslovi.
Stav koji je zauzeo kralj rasplinuo se. Njegova glava, pokrivena kapom od brok
ai. sagnula se naprijed. Male oi digle su trome vjede. IJ vijek sumorni pogled
pomalo ozivljuje. Zuto lice poprima svjetlost. Siroke blijede usne ra^h n n i se
u nijemom divljenju.
Zablenuto je gleda. To je ona? Iste bademaste oi, savrsena put poput slonove
kosti. Ista smeda kosa s bakrenim odsjajem, isto savrseno stasito tijelo. Ista
je. snaznija, bujnija i blistavija.
U njegovu sjeanju pojav IHIK -,e uje r. a i.nevujaeku >ii k a, usporeduje je s
pupoljkom koji je sada nasao rascvjetan u zamamnu ruzu i sva je soba zamirisala
njenim mirisom
Juer u mraku na trijemu palo je po njoj samo nekoliko zraka svjetlosti i opet
je sve sakrio im A. Danas ovaj bijeli dan razotkriva sliku koja ga je
zabljesnula poput munje u mraku.
Ne moze nista rei, a ona iskorisuje njegovu sutnju i prodirljiviip pogledom
istrazuje dojam Sto ga je proizvela. I eka.
Predavsi se sasvim OMCL.IHI prosli M i caru sadasnjosti, on prosape: Prelijepi
Ite. prelijepi. To je moja nevolja, velianstvo. Ne grijesite. Vasa je ljepota
kraljevska kruna. Ne bi H vam bila nevolja i kraljevska kruna kad bi vas lisila
slobode i uinila zarobljenikom?
Posljednja LM rije prene. Promatrajui njenu ljepotu, podsjeti se da mora
sauvati strogost. Pokusava stei ravnodusan izraz i odgovori:
310

- Vasa ljepota nema nikakve veze s grijehom Sto ste ga poinili, skrivajui
nezakonito dijete Ivana Korvina.
- Tako, dakle, ipak ste, velianstvo, pomagali knezu u osveti prema mojem muzu.
pomagali ste sasvim linoj osveti zaljubljenog kneza. Ne moze slijediti ni
rijei, a kamoli smisao i zatrepta oima, pitajui:
- Lina knezeva osveta? - Zasto bi se vama osveivao?
- Vasem velianstvu nije poznato sto se zbilo u Zagrebu kad je knez pokojnu
kraljicu Anu pratio na putu u Budim i s njom se zadrzao u banskim d vorima? Tada
je knez planuo za mnom i ponio se tako nasrtljivo da ga je moj suprug Dami r
pozvao na ma. Knez se prepao Damirove bojne vjestine i posramljen prisegao da
e jednom nai priliku i mene oteti. I sada je, eto, izvrsio osvetu.
- Izvrsio - usklikne kralj i digne se u stolici, ispruzivsi glavu prema njoj. -
Vi tvrdite da...
- Knez me namamio u ovaj dvorac - upadne ona - zajedno s vasim podanicima,
toboze, zbog nekog nezakonitog sina pokojnog bana, a zapravo s jednom jedinom
namjerom: da me uzme za svoju Ijubovcu.
Ta ga rije osine, lice mu izrazava ogorenje...
- Moj neak usudio se...
Dobro je nisanila. Nekadanjeg zaljubljenika obuzme ljubomorna Ijutina na koju
ona polaze temeljni kamen bedemu s kojega se kani braniti.
- Zasto ne odgovarate? - pita on, pristupivsi blize.
- Velianstvo, knez je vas miljenik i sve sto bih kazala o njemu nepovoljno, sve
bi palo na moju Stetu u vasim oima.
- Ne, nikako, kazite mi sve. Nee vam biti na stetu, zadajem vam kraljevsku
rije.
- Kraljevi prisizu na zakone da e stititi podanike, a oni ih prvi izdaju.
Ta ga primjedba jedva zanima. Misli su mu zapele na ono stoje prije rekla. I
spusta pogled k zemlji, razmislja o onome sto mu je prije objeda govorio
miljenik neak i usporeduje s Gordaninim navodima pa onda strese glavom:
- Ne, ne, uro me ne moze prevariti. Postupio je tako zbog djeaka, a ne da se
osveti, ili...
- Dokazat u, velianstvo.
Stao je as, zagledavsi se u bademaste oi koje su mu neko pruzale zivost,
mladost, svjezinu, uinile ga gipkim i probudile u njemu zelju za ljubavlju.
- Dokaze? - promrmlja on. - Koje dokaze?
- Prvi dokaz je ovaj: Kad sam domamljena u dvorac, najprije je mladi knez
nastojao stei moju naklonost, a jednom je jasno pokazao koliko jos uvijek
plamti za mnom. Barun Pencinger htio me prisiliti na neka priznanja, dao me
svezati lancima i preda mnom bievati mojeg sina. a tada se pojavio mladi knez,
stao vikati na baruna, zapovijedio mu da me odveze. obustavio bievanje i silno
se zaprijetio da e baruna kazniti. Tada je knez posao sam sa mnom i otpratio me
u moje odaje.
- A onda je trazio naplatu za svoju velikodusnost? -V
Nije odgovorila, ve smjesta zapoela iznova: --r
Drugi doka/jos je bjelodaniji. Ponudila sam knezu da u kazati cd je se nalazi
djeak kojeg zeli, ak bih mu dala pismo za uvare uz uvjet da me pusti na
slobodu. Ali on nije pristao.
- Nije pristao-
Da. velianstvo, on nije pristao, nego je dao nalog svojim momcima u dvorcu da x
^-lilji, iza zidina kod veze i kad bi, toboze, sa mnom i/lazio na opkope, imali
bi oni banuti i sprijeiti mi izlaz iz dvorca. navodno, na zapovijed gospodina
baruna Pencingera. Tako je knez htio preda mnom sa sebe odvratiti km nju Mu n:e
m -- ", i : ; : ia bih morala i dalje ostali njegova zarobljenica- naglasi
ona naroito- a on ne bi sa/nao za boraviste Kon .mov;i sina. Kad bi mu doista
bilo vise do djeaka negoli do mene. ne bi to nikada mogao uiniti, a imam vrlo
monog svjedoka da sam rckhiisuuu i limskum pij-L; if >- - -." -e V.i-:-
n dvorcu Velianstvo jfc ulo za njegovo prisustvo, pa ga mozete uvijek
ispitati.
"Gle. mojeg Dure, zaljubljeni lupez, taj me, dakle, vara, nju je odabrao, bas
nju."
Nesavladiv a ljubomora budi se u njemu, ljubomora tastine i zavisti. Njegov
neak uzima sebi onu koju je on ljubio, a nije je mogao dosei.
Pogled mu zalllla. k i u/ec: i 4. . 1. mi i.i 11; lu \ i ,i. : il LL/ i: |
ei:e kl a l|c\ skc
pojave i pobuduju te osjeaji njegove bivse strasti.
Prvi put njime/avit U ui prema neaku kojeg voli kao sina. I dok promatra
Gordanu. njena ljepota sve vise raspaljuje ljubomoru.
"Zar je grlio taj bozanstven; \ iai. ;i mcm tvrdio da mu je ravnodusna.
ak daje mrzi1 Danas dopoiliK ;,.ir-.idr,i - i L< -.. i." i .-:,!-" iiiii_^
n!, i. p;.,i
jer radi i/ravnu--Hrvatima pi< -; To bi mogla biti Brandenburgova
krv: Ia?. razvi.itnost, ludovanje za zenama. Jest, takav mu je bio otac,
nesretni mu/ moje sestre. A njegov me sin izravno vara. o tom nema
sumnje!" U s\o;n i, /misHarJ , ga novo pitanje. I on pristupi blize:
On vas je. dakle, oslobodio od Pencingera?
Neka velianst \ < pita samog kneza. On je zbog toga i planuo na
knc?a i stalno su bili u prijateljstvu jer knez nije dopustio da me barun
mui. Htio je da sickn n u ljubav, da ostanem uvijek u dvorcu s njim.
Neka ga velianstvo pn.i preda mnom i priini se kao da ne zna razlog.
Ni asa ne oklijeva, ve MiijeM.i puseijne za. srebrnim zvoncem. Sluga dode. a
kralj mu nalozi da zovne kneza.
Dok su ekah, Gordana se povukla u pozadinu, a on krisom promatra njena ramena,
na kojima neprestano vidi Brandenburgovu ruku.
Nista ne slutei, ulazi kraljev neak u dvoranu. Ljubomora uini \ ladislava
lukavim pa se nasmijesi mladiu:
Plemenita gospoda veli da sije ti zastitio kad je barun Pencinger bievao njenog
sina
Knez se zabezeknut , ali se ne zna izvui, odvise je slab dosjetkama. Ve je
njegov smijesak priznanje.
- Da. naravno, znao sam da u svojem uzvisenom ujaku uiniti "slugu ako zastitim
zenu tako odlinog plemia.
I tada si je otpratio u njezine odaje, to je bilo viteski.
313
- Znao sam da u vam ugoditi - veli knez i ne razumije zasto se ujak smrknuo.
- Trebao si, moj neae, prihvatiti kad ti je ponudila priznanje uz uvjet daje
pustis na slobodu. Ve bi sada imao takmaca mojem sinu. Zasto si je ipak htio
zadrzati u dvorcu?
Krv mu poleti u lice. Na to je ve sasvim zaboravio. Nije slutio da bi Gordana
imala razloga govoriti o tome i ne zna sto bi odgovorio, ve samo slegne
ramenima.
- Oklijevao sam od straha pred Pencingerom. <
Isprika nije znaila nista. Gordana je uspjela raspiriti u kralja
ljubomoru prema knezu. Nada se da e time Sto prije sebi otvoriti vrata, i
osjea pravi smjer. Vladislav ne moze prikriti zlovolju prema knezu i
kimne glavom pa ga otpusti:
- Dobro, uro, idi, samo mi je bilo do toga da sve znam. , Morao se
povuci iz blagovaonice, a da nije mogao naslutiti kakav st
osjeaj probudio protiv njega u kralja.
Ovaj je ostao spustene glave i zagledao se u pod da bi sakrio pre<f
Gordanom ono sto ga pokree. Nije mu dopustila da mnogo razmisljaj
- Velianstvo, Culi ste da nisam lagala. Knez me drzi ovdje ve;
sedmi tjedan iz osvete prema mojem suprugu. \
Kao da ga je to uznemirilo, on se trgne, uspravi, zagleda se u njen" ljepotu i
opet mu se ukazuju ruke njegova neaka kako grli to tijelo stoje on nekad uzalud
zelio i pita je:
- uro je izvrsio osvetu? .
Ona ne odgovara.
- Usudio se da vas silom zagrli? . . ,.,
- Velianstvo, ako kazem da sam mu vazda utekla, neete mi vjerovati
- Nemogue bi bilo umai gospodaru dvorca.
- Vidite, uzalud bih vas uvjeravala da sam se svom snagom i oduprla njegovim
zagrljajima.
- Naravno, bilo mu je jedino do toga da vas moze domamiti V
dvorac, ne samo da se osveti zbog ponizenja koje mu je nanio vas suprug*
nego da se nauzije vase ljepote. -
Korak po korak priblizava joj se, dok u njemu bukti ljubomora i zelji | da barem
jednom dotakne tu ljepotu, samo usnama dirne bijeli vrat. Ona = stoji mirno,
nepomino. Ne nazaduje. On ne zna da li se ona ne boji, ili g* mozda eka i
izazivlje? Sve je vise sklon povjerovati da ga poziva. Zaboravlja svoje godine,
svoju bivsu bolest iz koje se jedva izvukao, ali je ostavila tragove razaranja.
Zaboravlja svoje naborano zuto lice. Osjea se kao prije deset godina kad je
planuo prema mladoj zeni bademastih oiju. Nista ga vise ne podsjea na ono sto
se dogodilo u ovo doba stoje porusilo i razrusilo njegovo tijelo. Sjea se samo
svoje ljubavi i pristupa joj, uhvati je za ruku, osjea toplinu mladosti i
zagleda se u bjelinu vrata pa sape:
- Sjeate se, Gordana, koliko sam vas ljubio? Htio sam se s vama
vjenati, uiniti vas kraljicom. A vi? ..
- Ja sam ljubila Damira - veli ona, nasmijeseno. ;
Ja jos, i danas ljubim vas. . ,
Ja jos i danas ljubim Damira. ---....
Ali ju sam udovac.
Ali "ja nKani udovica i ne zelim to nikada biti. .. ," ;.
Kako ste ujepi, prelijepi. Recite: Je li vas uro zagrlio? >. /
Ali. veliansi , ostavite moju ruku.
Ako osta\ im vasu ruku. polozit u usne na vas vrat.
Ona se povue i smijesak s njenih usana nestane. Ozbiljno gleda u
kraljeve oi sto su se gotovo sasvim sakrile pod vjede.
- Moram otii aki \ UK j MM -- 1, MU /J i -,; n -n m raspravljali u mojoj
sudbini.
- Vasa je sudbina u mojoj ruci, Gordana. ..OUM.
- Onda pfihvaiik moju sudbinu, a pustite moju ruku. Ne moze skinuti kostunjave
prste s tako vrste ruke. l pozadini te zestoko otvore vrata. Mamuze zazvee
podom blagovaonice. Krali t"v,;u l u u.r i m u ; UK a a Ja se ni ki ; a k ne
niaknc od Gordane pa \di
Sve sam razumio, plemenita gospodo, o svemu u pravedno odluili.
Sve uzalud. Onaj koji je stupio preko praga, predobro je zapazio kako k ral |
drzi Gorda n inu ruki; i Mi-ii pis/Ni/u -.\oioj pt ni aula. S nekoliko vrstih
koraka navijesti jos jednoir. >.\n|ii prisutnost. Vladislav se napola okrene k
vratima, spreman da se okosi na onoga koji tako drsko ulazi. Pogled mu se
zaudeno zadrzi na mladom plemiu koji ga oslovi: Vase velianstvo, neka
oprosti. Nisam znao da se nalazite u ovoj dvorani. Htio sam upravo zamoliti
kneza da me najavi. Tko ste <vi?
Neak sam velikasa Verbecija.
Dok se on prikazuje, Gordana promatra Drazenia o ijem je izdajstvu sve potanki
ula iz usta Vilene i Ijubopitno eka sto e se dogodili i kako e kralj primiti
njegov nenadani ulaz u dvoranu.
Samo sto je Drazeni spomenuo Verbecijevo ime, Vladislav promijeni drzanje, pode
prema njemu s nekim podatnim pogledom i ljubazna lica:
Nisam m znao da Verbeci ima tako lijepog neaka. A kako si dospio, sinko.iovamo
u ovaj kraj?
Poslan sam i. Budima i stigao sam juer dopodne. Nigdje "e nismo sreli putem dok
sam ja putovao. Jurio san kao brzotea sporednim putovima. Tako? jDcito si
nekome nosio vaznu vijest? Vama. ^elianstvo.
Meni? od kota Ja sam u posljednji as mjesto u PeCuh skrenuo ovamo jer sam uo
da je moj neak bolestan.
- Vasi brizni vjerni ] t Janii o</n a su smjer vaseg puta i u velikoj
t1"! /a vas, odabrali su meru brzotecu jer sam najsmioniji jaha medu
s\im plemiima u Budim u Zelio bih s velianstvom govoriti u Cetiri oka.
Da. plemenita gospoda je ovdje - i pogleda Gordanu s
314
313

namjerom daje zamoli neka izide. Nije mu dala vremena izvrsiti namjeru! ve ga
predusretne rijeima:
- Velianstvo, ovaj plemi ne govori istinu. Nije dosao iz BudimaLi (. itav ih
sedam danu nije se maknuo iz ovog kraja. Juer je bio u Turopolju kod zupana
Berislavia. a danas ujutro oteo je njegovu kerku.
- Gospoda ne bi smjela iskoristavati kraljevsku milost i mijesati se U
krafjeve poslove. *
Mirno, promisljeno izree to Drazeni s jedva malo ukora. Vladi-slav pogleda as
nju, as opet njega. Bude mu neprijatno. Ne bi htio ni za Zivu glavu zamjeriti
se Verbecijevu neaku, a htio bi u Gordani-j nim oima ostati vitez. Zato suti i
smijesi se. Gordana ne odgovara Drazeniu, ve nastavlja razjasnjavati kralju:
- Ovaj plemi nije ve nekoliko tjedana bio u Budimu. To zna itavo Turopolje i
svaki ovjek u ovom dvorcu. Neka velianstvo ispita Ne znajui sto bi. Vladislav
slegne ramenima i veli nasmijeseno:
- Mlad, lijep plemi ima pravo tajiti gdje boravi i zbog ega. Smjeskajui se.
kralj gleda u njega, pa opet u nju, ne bi li ugodio jednom f drugom.
- Nije svejedno, velianstvo, otkuda on dolazi jer vijesti koje nosr toboze iz
Budima ne mogu biti niije poruke vasem velianstvu.
Drazeni Ceka hoe li kralj Gordanu poslati iz sobe. Ali mu odmah1 bude jasno da
mu to nije ni na kraj pameti. To mu potvrduje ono stoje vidio kraj ulaza u
blagovaonicu pa smjesta odlui. Pokloni se smjerno kralju i naglasi:
- Razumijem, velianstvo, ova gospoda ima mnogo razloga objedivati me da nisam
dosao iz Budima i da vam mogu donijeti vaznih, vijesti.
- Kakvog razloga? - pita Vladislav, sav sretan da moze sudjelovati u razgovoru,
a ne treba se izloziti ni prema njemu nj prema njoj. Mirno stoji mladi Covjek
pred kraljem.
- Ne prijatelji vaseg velianstva hrvatski plemii saznali su da niste otisli u
Peuh kako ste kanili i kako su vas uputili vjerni podanici u Budimu. Vasi su
neprijatelji nasli zgode da vam dojave kako je knez bolestan, jer su vas htjeli
uputiti u posjet vasem neaku kako biste bili nadohvat hrvatskim plemiima koji
su vam zakleti neprijatelji i zele vasu propast.
- Velianstvo, poruka iz Budima glasi: vas je zivot ovdje u pogibelji.
- U pogibelji? Zasto? . 3
- Hrvati koji su se bunili protiv vas i nisu vas htjeli birati za kraljaj
spremaju se protiv vaseg zivota.
gli glavu. ,
vje<1a pa J ,o obinij
Suhe kostunjave ruke ponu se tresti. Drazeni to dobro uoi i nastavlja:
- Kad ste vi, kralju, krenuli u ovu zemlju, urotnici su podigli glavu kriknuli
od radosti i spremili vam zamku.
Vladislav blijedi, a male oi izmiljilc su ispod debelih v izrazavaju strah i
strepnju koja se digla u njegovoj dusi.
- Nisu vas, velianstvo, napali putem jer ste dolazili kao
plemi pa nisu. mogli slutiti da se u obinoj koiji vozi kralj, okruzen obinim
momcima. kak\c iri.i i" \ n -. Ali im su doznali da ste pod oum krovom,
spremili su napadaj ovdje u dvorcu.
To je za \ ladislavu previse, za njega koji uvijek od neega strepi. svuda
nazrijeva proli\nika
Ogledao se za siohcom da sjedne. Noge mu drsu, a pogled plaho leti od zida do
zida. od kuta do kuta kao da odasvud oekuje napadae.
Ispunjena gnjevom. -lu; i Gordana Drazenieve rijei kojima kao da nikad nee
biti kraja pa on svoje tvrdnje opetuje:
Jesi. velianstvo, pod ovim krovom ekaju vas neprijatelji u zasjedi
Moji neprijatelji; Ovdje oko mene?
Da. velianstvo* i tu su vam spremili zamku, vrlo spretno. beskrajno
dosjetljivo, zapravo genijalno.
U ovom dvorcu jY urotnik? - zadrse Vladislav.
Taj urotnik kojem ste vi neko poklanjali svoju kraljevsku milost nastojat e da
tu milost ^n i ,, ii i da vam se umili i bude vam tako blizu da vam moze u vino
ili u jelo sasuti otrova.
Stresao se JJHzaokruzio ponovo dvoranom pa svrne pogled k Drazeniu.
Reci tko Tko?
Ova zena ovdje.
Be/rijei i dalu huji \ ulivl.iv u Gordanu. Pogled i misli smuuju se. Nista ne
vidi jasno a strah mu je u kostima. Promatra mladu zenu. U svojem prijasnjem
razgovui u s njom ne moze nai dokaza Drazenievoj tvrdnji, a ipak plemi je
pokazao na nju tako smjelo kao da ima za to stotinu dokaza.
- Mozete lij**feltanstvo. i dalje vjerovati da su mene poslali Hrvati da
otrujem vas.
Nije mogao nista rei jer nema hrabrosti, ali ona jasno zapala da se priklanja k
njoj.
- Mozete sada i,i/ii;nu.n da je ovaj plemi na svoju ruku, ili poslan od nekih
spletka.(tm), toboze, donosio vijest iz Budima, a nije uope bio lamo i svi su
ga IflNjeli u Turopolju i juer i danas kad je doveo u ovaj dvorac kerku
veTkavi l-- su djedovi umirali u borbi za kraljevstvo. Djevojku je osudio da
sin, a ja molim, velianstvo, sudite vi.
- Njezin je izd; u n :\, kraljev urotnik, neprijatelj. Na svoje sam g;i usi uo
kad K grdio kralja.
Sve laze, velianstvo, kao Sto je lagao da nosi poruku iz
Budima Ali poruka ima svoj razlog. Nekome se ne svida vasa
prisutnost u , 1X u. Netko vas zeli odstraniti i zato su se posluzili*
Nizima da su Hrvati urotili protiv vaseg zivota.
Bunt - vikne Drazeni.
Ne bum se nitko/j punim stolom u slobodi i srei. Buni se samo zaii obijen,
okovan, gladan, okraden. Ali oni koji se bune protiv vasih zavnika,
velianstvo, nisu posmh mene da vama saspem otrov u jelo jer on> ne mogu do mene
316
17

I tesko je ekao njezin odgovor i gotovo zeli da bi opovrgla objedu "
S dubokim prezirom gleda Gordana u oi Drazeniu:
- Vi okrivljujete mene da kanim otrovati kralja?
- Jest, okrivljujem vas, jer ste kraljev urotnik kao i vas muz i svi vaj
prijatelji. Skupili ste se ispod prijestolja kralju da ga rusite. Kad to n<
mozete uspjeti, odluili ste da ga smaknete. Ne mozete doekati njegovi smrt i
im su vasi saznali da kralj putuje svojem neaku, doprli su do vas dj vi
izvrsite ovdje kraljevo smaknue.
- A kako su do mene mogli doprijeti moji zemljaci?
- Zar nije bio u dvorcu kanonik Benko, lan zagrebakog Kaptola koji prednjai u
borbi protiv Budima, vlasti i kralja?
- Kaptol prednjai u postenoj borbi protiv zlih drzavnika, ali reciu sada
otvoreno: sto savjetujete kralju da se oslobodi mojeg otrova?
- Neka bjezi u Budim. Sto prije to bolje.
- Dakle, to ste htjeli?
Sa stravom promatra kralj Gordanu i slusa njene rijei koji sainjavaju samo
pitanje, a nijedna ne oporie, ne odbija od sebe krivnju, drse od pomisli da bi
bio tako blizu smrti.
Ona uini dva koraka prema kralju, a njega zazebe u itavom tijelu Kao da e
sada poi da ga smakne.
Ona se vratila kralju i nastavila razjasnjavati:
- Dok sam spasila zivot vasem neaku, zar da idem ubijati vas velianstvo? Zbog
ega kad mi niste nista skrivili? A moji Hrvati se bore bune protiv vase
budimske gospode koja razbijaju tupe glave kako b utjelovili Hrvate u sebe i
prerezali njihove dzepove da odande iscuri i* njihove grabezljive ruke i
posljednji novi, da onda s opljakanim narodom mogu uiniti sto ih je volja.
Urotu su izmislili zloinci, razbojnica hrvatskog roda. Nama je dobro poznato da
sirotan kralj Vladislav Jagelovi ne zna nista, nema nista: ni vlasti, ni
forinte u mosnji. ni toliko u> svojoj riznici da bi sebi priustio estiti objed.
Svaka rije iz usta ove zene ziva je istina. On je nitko i nista, sve je U tako
jasno. Ali zasto je tu ovaj plemi optuzuje? Ili je uistinu lazac Uistinu, nije
bio u Budimu? U ije ime govori? U ije je ime dosao i porukom?
Zaustavila se, podigla glavu, uprla u nj oi. Cini mu se kao da e izre neki
strahoviti sud na njime, a on je nemoan da stogod kaze, da pozovej ljude,
sluge, dvorane. Nemonim ini kralja muskarac koji jos uvijek ovog asa ami u
vlasti kraljevske bujne rascvale ljepote sto ga omamljuje mirisom. Otvorila je
rumene usne.
- Velianstvo, dopustite da ovog plemia pitam: nije li urotnik protiv zivota
vaseg velianstva njegovim znanjem sakriven u ovom .dvorcu, u onim ljudima koji
su pokusali otrovati vaseg neaka?
Kralj se zabezeknuo. l sam Drazeni je zateen.
- Vase velianstvo ne zna daje knez lezao bolestan od otrova koji si mu ulili u
vino one veeri kad je ovdje boravio poslanik iz Budima Balas donio knezu pismo
da ga vi zovete neka smjesta dode u Budim?
O tome kralj ne zna nista i otvorenih usta bulji u nju.
- uro otrovan - opetuje jedva ujno zaplaseni kralj, a njegovo
oenuto tijelo jos se visezgrhi na izgleda starac kojega je netko zagni i ino u
n1N __" Da. velianstvo. Vas je neak bio otrovan i lezao je bolestan od
Ot,ova. Zovnite smjesta lijenika, Petra Pana i samoga kneza i sve njih u
eh 01 u Neka se *** * stvara urote.
- Laze. Sve ii11/mi su hi. sve \c n a/ koji MH zeli prikrili ssoju kr \ nju
Dozovite ti i \clicanM\o i nuka vam kazu tko je spasio zivot vasem
neaku.
I pogledala ije kralja blagim pogledom da ga osvoji za sebe.
Ja. velianstvo. Ja sam mu spasila zivot. Savjetovala sam Petra Pana da pohita u
Turopolie i nade tamo nekog udotvornog vraa koji ima lijek protiv svakog
otrovi. Velianstvo, smijem li rei da dozovu i baruna Pencingera i Petra Pana i
lijenika?
Kimniio je pitao joj dozvolu. Ona otvori vrata i nalozi pazu da smjesta /ove sve
udvoranu Ali pri lom dobro pa/i na Dra/cniua da MU ni stoaod rekao kralju. Ali
on ju u.ihko /askouen da sejcdva snala/i i smislja sio da sad odgovori Nije
dorastao toj zeni, to osjea i zbog toga je nemiran.
Cim je dovrsio misao, ve se otvaraju vrata i ulaze barun Pencinger, kne/
Brandenburg. Petar Pan, a za njim ide Ferenci jer misli da e biti potreban.
Posljednji dola/i lijenik.
Kralj svi ne k njima pogled kao da trazi pomo od njih. Gordana se uspravi i
pogleda izazovno kneza:
Recite, kneze ni MI li \a jn4 i i otrovati? Niste li lezali bolesni. Evo. tu je
vas lijeemk. Neka kaze je li tako? Recite, gospodine kastelane Pencingeru. niste
H vi otisli s Petrom Panom u Turopolje da trazite udotvornog vraa na kojeg sam
vas uputila ja?
Stari barun je proMiicilio i -,loi lv? rijei. Kne/ ne mo/e drugo rtcuo
potvrditi. Nikako se ne hi usudio pn/nan kialju i svima ovdje da se samo
priinjao otrovanim. da ne mora na kraljev poziv putovati u Budim. A zapravo je
kasnije stekao mjerenje da bi ga Pencinger i Budim htjeli otrovati, lisiti ga
zivota i doepati se njegovih imanja i odgovori:
Da. bio sam otrovan i sve je tako kako Veli gospoda Gordana.
Gordana sada baci najjau kocku:
- I kad se Petai Pan vratio u dvorac, nosei knezu lijek, nisu ga
pustili u dvorac. Sama stra/a ruuu da |o| |u nalo/iH banu; IVncins.vi. Tog
asa na opkopima navalili su kastelanovi ljudi na Petra Pana golim oruzjem.
Citava eta protiv jednog ovjeka. On potrazi spas u vodenim opkopima, zaroni ti
vodu i kad se pojavio na povrsini, bacili su na nj koplje, l jedno mU*"
zarinulo u rame, je li bilo tako, gospodo moja?
Bilo je tako o tom zna priati brazgotina na mojem ramenu - veli Petar Pan.
LI dvorani nastane sumu
Dakle, istina? snebiva se kralj, a Gordana opet uzima rije: I tada se na
opkopima poja\ise kanonik Benko i rimski poslanik i samo na njihovu zelju
otvorila su se vrata dvorca i Petar Pan je mogao donijeti lijek da u posljednji
as spasi kneza od smrti. Gospodine kneze nije li bilo tako?
Udarac je zaas smrvio i Pencingera i Ferencija i Drazenia. Gordana - osjeti
svoju pobjedu. Nikad nije slutila da e joj ikad posluziti dosjetka koju je ona
smislila u svojoj obrani i uputila Petra Pana neka se knez prikaze da je
otrovan, l sad se objeruke uhvatila za nju.
- Vi krijete kraljevia, nezakonitog sina Ivanisa Korvina, kako bi ga okrunili
hrvatskim kraljem, umjesto sina njegova velianstva Ljudevita - vikne sada glas
straga, a Gordana odvraa:
- Gospodine Ferenci, vasa pomo gospodinu Drazeniu dolazi prekasno. Kralj uvida
da je sve laz. Ima nezakonito dijete Ivanisa Korvina. Da ste dosli k meni u
Brezovicu i pitali me gdje se nalazi majka s djetetom, rekla bih sve sto znam,
ali vi ste me domamili nepravdom i htjeli ste me prisiliti na priznanje mukama.
Na takve bespravnosti odgovaram otporom. Nema niega na svijetu ime biste mogli
otvoriti moja usta. Sili u prkositi do smrti i onda ako zeli od mene iznuditi
da se molim Bogu. Zato uskraujem priznanje neega sto za mene nije vazno. Silu
ne priznajem. Sili ne dam praska s moje obue.
- Recite, dakle, dobrovoljno gdje se nalazi kraljevi? - pita Drazeni.
- U ovom dvorcu mozete vi pitati samo svoje sluge. Mene moze pitati samo kralj.
Svi su Cekali da e se ona Drazenievim pitanjem smesti i tako na sebe navui
kraljevo nezadovoljstvo. Ali taj odgovor ih zaskoi. Goloruki su ako se ne
uplete kralj i postavi pitanje. Svi znaju koliko se kralj boji Drazenieva ujaka
o ijoj stranci ovisi, hoe li na prijestolju ovog kraljevstva uistinu sjediti
njegov sin. Drazeni je uvjeren da kralj mora ispraviti Gordanin nastup i njemu
podijeliti odlino mjesto u ovoj dvorani i dati mu dozvolu da je ispituje. Ali
kralj sve to zaboravlja, gledajui Gordanu, kraljevski uspravljenu. Zaboravlja
ak i na strepnju koju mu je natjerao u kosti Drazeni pa se gubi, promatrajui
divnu zenu sto se postavila za suca svim muskarcima u ovoj dvorani. Zaboravlja i
to da je Drazeni neak ovjeka pred kojim je on uvijek ponizno saginjao glavu.
Uzalud ekaju od Vladislava da e ispraviti Gordanu ili je ukoriti. Njegov
propust nemilo se kosne i Ferencija i baruna Pencingera. Obuzima ih nemir.
Ljutina im zalazi na oi.
Samo je Drazeni miran, toliko miran da se dvojica njegovih pomagaa ude sto
Drazeni ne iskorisuje svoj polozaj i ne uzima protiv Gordane nikakvu
zadovoljstinu. Ali im je Pencinger pogledao njegovo mirno lijepo mladenako
lice, u kojem lezi spokojna promisljenost, odmah mu bude jasno da nesto snuje
ili eka sto e mu dati bolju priliku da naglasi tko je i kakvo ponasanje
zahtijeva prema sebi.
Casovitom neprilinom sutnjom posluzila se Gordana i ponovo oslovila kralja
blagim glasom, s mnogo peckanja i neodoljivih pogleda bademastih oiju:
- Svijetli kralju, duznost mi je ponoviti prijasnje rijei: u ovom su dvorcu
uinili veliku nepravdu keri najodlinijeg ovjeka ovoga kraja, dovukli je
ovamo i uinili sluzavkom ker velikasa.
Trojica budimskih eksponenata malo su se razgibali. Gordanine
ne
rijei omoguuju kralju da je moze dalje promatrati, a ostali mu lo
mogu spoitnuti pa je dalje ispituje:
- Velikasku ker sluhi \koni. Sto to znai? __ Osveta odbijenog vjerenika.
Tko je taj koji se o^cujc na nedopusten nain?
- Ja - javi se Drazeni.
I/rekao je to mirno, ne dizui glavu, niti se pri tom isprsio, ali je naglasak
objavio kralju da se u toj rijei zapravo javlja gromovnik iz
Budima.
Kralj se pokoleba. Tu je nepravdu uinio Verbecijev neak. To je nesto drugo
Br/o mora uzmaci i okrene se prema mladom ovjeku i
pniazno odmah ispravi prijasnje drzanje:
- Dakle, tesko je skrivila? Je li? - pita Vladislav Drazenia.
- Velianstvo, ova je djevojka bila u tajnim vezama s urotnicima, naroito s
Kuscviem koji je izdao mene. Ki i njen otac podupirali su
svojim novcem urotnike, pi imali .ulasnike u s\ o;cm d\ orcu. koji su dola/ili
iz Venecije udje boravi i ledan ud davnih urotnika vaset: pnje^-tnija Davor
Antolkovi. Zbog toga sam Berislavievu ker doveo i uinio sluzavkom jer sam
mislio da se samo tako moze od nje iznuditi priznanje tko su ti glasnici, kojim
putem idu. kad dola/c, jednom rijei: sveMo mi je poiicbno da ih uhvatim.
Dakle, tako promrmlja kralj - zene se rote ovdje protiv mojeg sina. zene?
opetuje on. ali se ne usuduje gledati Gordanu. Ve sumnja da i ona djeluje u tim
urotama, a ne moze planuti protiv nje.
- Velianstvo - nastavlja Drazeni - zene Hrvata jednako su vasi urotnici kao i
njihovi m u/e \ i Moram jos spi mi e n u n da je otac ic djevojke preda mnom
govorio o lom kraljev iu. Uzalud sam se trudio da od njega doznam gdje se
nalazi Ali on to sigurno zna. Nadalje je istina daje otac ove djevojke preda
mnom najgnusnije napao vase velianstvo.
Vladislav ne moze vise mirno slusati pa usklikne:
- Dakle, istina je? Ja sam u zemlji urotnika?
Da, velianstvo, u zemlji urotnika. I zato sam se prepao, sazMftft da stcstigli
ovamo i neu mirovati dok ne odctcjct namje \as. zivot od\ise
dragocjen. Vas sin jos je dijete, a vi jos morate dugo zivjeti dok on ne
odraste i preuzme vasu krunu i vlasi. Krenite sto prije iz ovog dvorca, sam u
vas stititi, velianstvo, na putu u Budim.
Kralj pode nekoliko koraka pognut kan da su mu natovarili na leda golemi teret.
Gordana opazi da je borba protiv tolike Drazenieve podlosti goto\o nemogua.
Ipak ne pusta oruzje iz ruke i kad se kralj ponovo oRrenuo. istupi lako da je
morao /ast aii pred njom i pogledati joj u oi.
Duznost ie moia svijetli kralju, oprati ljagu kojom se nabacio na moje zemljake
ovaj plemi.
dusu
Strah od urote toliko ga je zaokupio da bi zelio uti makar malo opovrgnuc
onoga sto je rekao Drazeni. Godinama mu govore o urotama sto ih kuju podanici
protiv njega. Taj strah raste, izjeda njegovu i njegovo tijelo i itav zivot. U
oi takve optuzbe dolazi mu ponuda kao uolazeme kao povjetarac u toj strahovitoj
omari.
320

- Govorite! - ree, oekujui njezinu obranu.
- Svako dijete u ovom kraljevstvu zna da njime upravlja nekolij gospode koja su
na elu drzave i najjae budimske stranke. Oni nepravde, zloine i nasilja. Oni
se bore protiv Hrvata i zeljeli bi slomiti nasu slobodu. Zna li o tome kralj? Ne
zna. Vasem su velianstvu ak i riznicu oteli iz ruke. opustosili je toliko daje
u kraljevstvu ve poslovina primjedba kako kralj Vladislav nema estitog kruha.
- Nedostojno je ovako poniziti kralja - upadne Drazeni. Ona odgovori:
- Oni ponizuju kralja koji su mu tako opljakali kraljevstvo i kraljevsko
kuanstvo, l vladar ovog kraljevstva mora na vjeresiju nositi od krmara vino.
zeli li se okrijepiti, dok gospoda njegovi drzavnici maste brade najboljim
zalogajima i opijaju se najboljim vinom. Gospoda drzavnici pune svoje podrume,
svoje mosnje. kupuju imanja i grade dvorce, pronevjeruju poreze jadnih podanika
i ine sve zlo i nasilja. Rekoh: to zna svako dijete, pa kako bi se mogao nai
ovjek zdrave pameti koji bi se rotio protiv kralja Vladislava, protiv njegova
zivota, kad se zna da on sam u tom kraljevstvu nije nista i ne moze nista, nista
ne odreduje. Ako bi bilo urote, onda bi ta urota mogla biti uperena samo protiv
onih koji nepravdom i nasiljem upravljaju ovim kraljevstvom. Da. protiv njih. l
bude li urote, bit u prva medu urotnicima koji e ustati da se oslobode ovih
silnika koji danas upravljaju ovim kraljevstvom, gaze pravice i slobode
podanika. Laznu urotu prikazuju vama, velianstvo, samo zato da bi vas
zastrasili, da se ne maknete, da nista ne kazete. Prikazuju vam kako vas
spasavaju i vi to spasenje morate plaati sankcijom za njihova bezakonja, za sve
pljake njihove vlasti. Drazeni je sad izvukao staru priu o uroti da vas makne
iz ovog dvorca, jer za to ima razloga.
Njemu se svaka rije Cini tako jasnom i dokazanom. Jos juer uveer tuzio se da
nema estitog objeda ni vina. a kamoli koju rije u upravi, a ona sve to zna.
Znak je. dakle, da to znaju i drugi.
"Kako bi se onda mogli protiv mene. jadnika, rotiti kad im je znano da sam
najbjedniji. najsiromasniji gospodin ovog kraljevstva."
Razmisljajui. Vladislav opet sjedne. Gospoda su se pobojala da u njemu opet
nastaje smirenje, dok Gordana hitro proslijedi:
- Kralj, daleko od Budima. bit e pravedan i zatraziti da ovamo dovedu kanonika
Benka kojemu zakon pruza snagu vjerodostojnosti. Zakon odreduje: sto veli
kanonik, u to se mora vjerovati. Najvisi sud vjeruje kanoniku zagrebakog
Kaptola. Kralja molim neka prihvati zezlo u svoje ruke i pozove svjedoke i
upita: koliko je istine u onom Stoje rekao laj plemi o Berislaviu? Sam kanonik
prisustvovao je onom strahovitom Cinu u crkvi i sprijeio vjenanje koje je ovaj
plemi htio iznuditi pred oltarom.
- Zelim pokazati da sam pravedan prema svakome. Neka se javi prea snom
gospodinu kanoniku da dode k meni u dvorac.
Izjava kralja raspali Drazenia i on stupi korak naprijed, ali ne odaje
raspolozenje:
- Ako je i taj kanonik vas urotnik, a vi ga zovete kao svjedoka
protiv mene koji stitim vas zivot? ,j ,,,-j
Gordana $U9 odvraa:
Kraljev iczivni utMtven samo od vas i vasih saveznika, a ne od nas koji znamo da
kralj Vladislav nosi samo krunu, a vlast izvrsavaju samo
2 C Ni jednom se rijei kralj ne brani protiv toga. Godi mu ovaj jedini doka?
da ne moze bili protiv njega a godi mu i to sjo su gospoda njegove \lade lako
omrazena u ovoj zemlji i svatko /na tmhou- ni:ti<U. Taj mu je dokaz Gordana
bjelodano razlozila i prosuduje situaciju s toga gledista. Jasno mu ie da je
Verbeci zagrabio i u Hrvatsku, pa ve i ovdje provodi neke svoje planove o
kojima on nista ne zna. A on, kralj, prema njemu je vazda pokoran, i? pukoga
straha da ne svrgne s prijestolja njegova sina.
I odlui da s njom ostane sam pa sve iznenadi rijeima:
Poslat tu jio/iv pretaMiom kanoniku, a kasnije u sa svakim od vas pojedince
raspraviti o toj stvari. Prije svega, zelim Cisto priznanje plemenite gospode pa
molim da svi izadu.
Izjava je udai ac I )razeniu i zapanjen eka jos Cas. ali kralj odlazi k
prozoru kao da ga ne vidi.
Udaljili su st porazeni, dok je Gordana posla prema kralju.
- Znala sam vasa e dobrota progovoriti i pozvati kanonika da vam sve razlozi
\jei UK . on e vam govoriti ono isto sto sam ja rekla ovog asa. a sve to znam
od nesretne djevojke, velikaseve keri, koja je ovdje sluzavka i donijela je
vodu u moju odaju na zapovijed lijenika. Molim kralja za milost. Danas uveer
zeli je Drazeni poniziti da pere noge njegovim slugama a zatim e je pokloniti
njima za razonodu. To ne smijete dopustiti, kralju.
Naravno da neu dopustiti, ali laj me mladi nee poslusati. Vi znale iji je on
neak.
Ona sklopi ruke od uda:
- Vase se ?apov iicdi ne slusaiu m tada kad Stitite neku djevojku, sto je
slobodno svakom i najmanjem plemiu? Slegnuo je ramenima i uzdahnuo.
Zar niste malo pi ic kazali da ja nemam nikakve vlasti, a zapravo ne slusaju me
ni sluge Ja sam uistinu prosjak u svojem kraljevstvu. A Sto mogu uiniti.
Nemam snage u--.pi o i h ili se, C im bih pied lozio nesto dingo sto oni zele.
odmah mi pnie.e da me IH te naslijedili na pi ijestolm moj sin.
Nisu li. dakle, oni vasi urotnici koji vam oduzimaju svaku mogunost da budete
dobu i pravedni? On zabaci glavu i zagleda se u nju:
Svaka je vasa rije istinita. Sve Sto vi kazete, na mjestu je. Da ste me htjeli
za muza. bio bih danas kralj. Ovako sam njihov pokorni sluga.
Vi to ne smijete biti. Pokusajte barem tu, u ovom dvorcu biti gospodar f raditi
po pravici. Ne dajte se odavde otpraviti nikakvom urotom
- Mislim da neu otii dok ste vi ovdje.
M is.hb vini velianstvo, da ete popraviti ono sto su oni skrivili i pustili nu
ispod ovog krova. Zar me kanite ostaviti svom neaku za liubovcu?
Ustao je. uhvatio je za ruku. ali je ona povue:
323
322

- Jao njemu ako ga spopadne Zelja da zagrli ovo tijelo. Oduzet u mu svaku
mogunost da se lome dosjeti.
- Otpustit ete me kui?
Zamislio se naas i onda upita:
: - Malo prije ste rekli da vas samo ja imam pravo pitati gdje je kraljevi
za kojega vele da je takmac na prijestolje mojem sinu.
- Vaseg su sina ve krunili, dakle, tu je ve sigurnost. Kome bi moglo pasti na
um da nezakonito dijete nezakonitog princa kralja Matije posjeda na prijestolje
ovog kraljevstva? To bi bio vrlo teski pothvat.
- Vi tvrdite da nitko na to ne misli?
- Nisam li dovoljno obrazlozila kako bi to bio nesiguran posao?
- Ali gdje je taj kraljevi koji bi imao biti protivnik moga sina? Recite.
Ona se nasmijala i pogleda kralju ljupko u oi:
- Zar da predam iz ruke jedino oruzje koje mi moze omoguiti oslobodenje iz ovog
dvorca? Kad vam je svima tako stalo da saznate gdje se nalazi, neka barem od
toga bude meni koristi.
- Htjeli biste da vam za uzdarje obeam slobodu?
- Uz obeanje oekujem od vas i jamstvo da ete moi i smjeti ispuniti Sto ste
obeali. To ga gotovo postidi.
- Imate pravo. Gordana. Ja nemam toliko kraljevske vlasti da ispunim obeanje.
- Pozovite smjesta rimskog poslanika koji se nalazi u ovom dvorcu., pozovite
kanonika Benka. ali po svojem linom glasniku i pouzdaniku pa ete imati
dovoljno zastite da uzmognete izvrsiti obeanje. Osim toga. -gospoda vas nisu
obavijestila da taj rimski poslanik nosi za vas iz Rima vijesti o parnici koju
vasi drzavnici vode s nasljednicima pokojne Beatrice. -,
- Sto - uzvikne kralj - Beatrica me progoni i preko groba. Nije li i to
strahovito?
- Prevarili ste je. kralju, i vi. i madarska gospoda. Vjenali ste se s s
njom i ustvrdili da nije bilo vjenanja. \
- To su trazili madarski velikasi. Sve sam uinio sto su oni htjeli. \
- A sad uinite ono Sto oni nee i oslobodite mene. a ja u vam ? otkriti gdje
se nalazi taj djeak koji vam uznemiruje san pa ete se sa mi > moi uvjeriti da
nema razloga nikakvu strahu od njega.
On uzdahne glasnije: \
- U vasoj sam blizini opet zaljubljeni momak. . (~ Voljela bih da ste pravi
kralj.
/" -."TJ sobu upadne Petar Pan i ostavlja otvorena vrata: ti
""* - Neka malo grmljavine ude i u ovu dvoranu da kralju ne bude |
odvise pusto. }
Krika i vika, kletve i psovke ulaze s hodnika kroz otvorena vrata, i
Petar Pan une i prijeti kralju prstom: \
- Pazi se. mali kraljeviu, dobit es batina. Njegovo velianstvo ,"j Drazeni
strahovito se razbjesnio. Kune i lomata. Pograbio je za plave \ pletenice bivsu
vjerenicu i vue je trijemom, a sirotica je tako lijepo oistila Gordanine
odaje.
324
__ Velianstvo. Cujete li? - upozori ona kralja.
_ Kakvo velianstvo Vani je velianstvo - vikne Petar Pan. - Cujete li njegove
gromke psovke.Ovaj siiomasak ovdje past e odmah na koljena pred Drazcnicm i
moliti da ga ne istue. Ve je spremio sibu da mu isprasi leda Blago onom tko je
neak svemonog gospodina u kraljevstvu A sio si ti. moj mali Vladislaviu?
Pljeva, vjetar, mala budalica s kojom se igraju djeca da ga irmguoVrivin kad MI
o i\ i ali num:iie u/e_p< >\ c Hajde, izidi na hodnik ako se usudujes, siroticu
moj.
Znoj oblijeva Vladislava od ruganja koje mu dobacuje lakrdijas. Napokon se ipak
odlui pa izlazi i pode trijemom. Drazeni bjesni nad Vilenom i nad drugom
sluzavkom Voa ju je ilovda u Gordanine odaje. Sluzavka vie. plae i klei pred
njim. Vilena se ustoboila i Suti:
Gordani si utekla, spletkarici koja e zavrsiti na vjesalima kao i njezin muz.
Platu es nn to veeras, samo kad se vrate vojnici.
Kralj se pojavi iza njegovih leda. pozove ga i gotovo ponizno ree Drazeniu:
- Ostavi, sinko. ovu djevojku samo dotle dok sam ja pod ovim krovom. Jos e
imene Hrvali oUiv !ii zbog tvojeg Cina. ekaj, dakle. Cas. Neu dugo ostali
ovdje.
Htio bih da vase velianstvo ve sutra putuje. Samo se bojim da vise ovdje
vrijedi laz ljepotice negoli obrana vjernog podanika.
- Sve u j.i udesiti kako treba i po tvojoj volji. Dodi sa mnom. Raspravi! emo
o svemu i odluiti.
Drazeni ide s njim. iskoristivsi zgodu da se opet uvue u dusu log slabia koji
nema volje, mnjenja ni hrabrosti da stvori sebi neko mnjenje i za nj se zalozi.
Cim su prosli t njenu n .izade pred njih Stjepko. Ovaj susret iznenadi
Vladislava i podsjeti ga Sto mu je o njemu govorila Gordana. Ali u prisutnosti
Drazemevoj ne zna bi li se zaustavio ili ne. Tu neodlunost izravna sam Stjepko
jer pa oslovi:
Velianstvo, dopustile ci a vam se poklonim. Kad me nisu nikako htjeli najaviti,
moram se ovdie na trijemu prikazati kralju kojemu iz Rima nosim vazne vijesti
Hrazeni srdito osme Stjcpka pogledom i umjesto kralja, odgovori: Njegovo je
velianstvo umorno od puta i zato vas nismo mogli najaviti.
Ne/nam tko ML gospodine, i nemam s vama nikakvih razgovora. Na putu u Budim
(klonuo sam se u ovaj dvorac neaka uzvisenog kralja kojemu sam poslan Ako me
kralj ne zeli saslusali, onda e mi to kazati sam. a ja u smjesta ostaviti
dvorac.
- To e hir najbolje - okosi se Drazeni - jer kralj se ve sutra vraa u Budim
j tamo mozete s njim govoriti.
Vrhovni kardinal koji me poslao kralju nije mi saopio da kralj nema dar govora
naprotiv, uputio me da je kralj potpuno ozdravio od s\oje bolesti i davno ve
kkj< u govora i upravlja svojom voljom. To sam uo. uostalom ;jiavi u noi na
ovom trijemu kad sam tek doznao da se u visokom gostu iz Budima krije sam kralj.
Za vrijeme ioe razgovora Vladislav stoji kao udoviste neodlunosti.
smuen. Osjea kako se Drazeni penje nad njegovu glavu, a rimski poslanik
ugrozava njegove interese, pa ne zna kako da se izvue iz skripca. Stjepko ga
izazivlje da kaze svoju rije, poklonivsi se:
- Od jutra uporno trazim da me najave kralju. Pitam se stoga, velianstvo:
zelite li primiti poruku koju vam salje vrhovni kardinal iz Rima? Radi se o
parnici koju je protiv vas podigao Hipolit. U tom u se sluaju odmah vratiti u
Rim i javiti da kralj ne zeli uti kardinalove poruke i ne zeli njegovu pomo.
Ipak Vladislav to ne moze pregorjeli. Uzme za ruku Drazenia, malo je stisne da
ga umiri. Kao da ga moli za oprostenje sto mora primiti rimskog poslanika i
sapne mu:
- Dodi sa mnom u blagovaonicu i samo malo priekaj. Odmah u te pozvati.
Tad se okrene Stjepku i sa smjeskom ga ponudi da ide s njim ti njegovu sobu.
Stjepko, nekadasnji paz, bio je spreman da e ga kralj prepoznati. Nije se toga
bojao. Lako je kralju priati kakav god prikaz kako je on uistinu rodak vojvode
ferarskog. Tako bi potvrdio porijeklo kojim se prikazao Pencingeru da bi stekao
njegovo uvazavanje. Ali Vladislavljeva memorija nije mogla zadrzati nijedne crte
nekadasnjeg paza i Stjepko nema razloga o tome govoriti, a kralj vrlo
nestrpljivo oekuje Sto e mu saopiti mladi sveenik. Ali ovaj ne saopuje
poruku, nego pria:
- Poslan sam, velianstvo, ravno iz Rima u Budim i kako rekoh, zadrzao sam se
ovdje po nalogu vrhovnog kardinala da kod vaseg neaka kneza Brandenburga
provedem odmor. Stigavsi u ovaj dvorac, nisam bio ljubazno primljen, a kamoli s
postovanjem koje se ima iskazivati rimskom poslaniku.
- Kako to? To me iznenaduje, asni gospodine.
Stjepko opise kralju dogadaj na opkopima, kako su Pencingerovi ljudi navalili na
Petra Pana kad je donio lijek za kneza koji je lezao gotovo. na samrti, otrovan
nekim nepoznatim otrovom. Pripovijeda mu i svoj susret s kanonikom Benkom koji
ga do tada toboze nije poznavao pa su obojica posli pod ovaj krov zastiujui
Petra Pana da se spasi knezev zivot.
Mladi diplomat sve to razlaze kralju s toliko uvjerenosti da je napokon i sam
stao pozorno slusati i stekao uvjerenje kako je Gordana govorila istinu. Na
kraju Stjepko skrene priu:
- U ovom dvorcu naisao sam na takvu nepravdu da sam se gotovo htio vratiti u
Rim. a da ne krenem u Budim k vasem velianstvu.
- Kakva vas je nepravda mogla sklonuti da se vratite i ne izruite mi poruku?
- Nigdje ni u jednom kraljevstvu nisam naisao na nesto slino, a dosta sam
putovao. U ovom dvorcu naisao sam na estitu zenu plemia koji se sada nalazi na
ratistu i bije boj za kraljevstvo i krsanstvo, a taje plemenita gospoda na
nedostojan nain domamljena u ovaj dvorac i drze je zarobljenicom.
- Casni rimski poslanice, ja, vladar, nista o tome ne znam.
- Gospodin kastelan barun Pencinger javno je i glasno iskazao:
"Njegovo velianstvo je zapovjedilo da suprugu toga plemia zarobim i drzim
ovdje dotle dok kralj ne odredi drukije."
_ Nista o tome msam znao, tako mi moje kraljevske rijei. Oprostite,
velianstvo, nisam mogao slutiti da bi ova gospoda
mogla uiniti nesto protiv vaseg /nanja i u v asc ime i iako sam otlincio da
se vratim u Rim jer ne vjerujem da hi v rhov m kardinal htio pruziti pomo
kralju koji zarobljuje estitu zenu hrabrih ratnika za krsansku vjeru i
domovinu i poklanja je svojem neaku knezu na razonodu, a na osvetu muzu
plemenite gospode
- Jada je poklonim niemu1 - uzvikne kralj s toliko zivahnost i da je Srcpku bilo
jasno koliko je u njemu ostalo jos od nekadasnje strasne ljubavi prema Gordam,
Onda kralj nastavi:
- Sve su to uinili bez mene. Ja sam tesko ukorio svojeg neaka.
- Sretan sam. velianstvo. M o sam se n\ cio tla ci c popravili n iidi svojeg
neaka i njegovih kastelana.
Ta i/java malo ga uznemiri jer ne zna kako da odgovori. Stjepko ga ne pusta iz
ruku
- Kraljevsko velianstvo, pustit ete plemenitu gospodu iz dvorca? Dakako,
naravno
Prema tome ne sto|i nista na putu da plemenita gospoda smjesta ostavi ovaj
dvorac
Nije se nadao takvom jurisu i ne bi se znao izvui, ali kralju pomaze muskarac
koji. doduse, ne zna si(. /a prav o hi oe s f iurdanom, ali o s; cea d,i mora
osigurati blizinu ove zene i dosjeti se odgovoru:
- Casni gospodine, tu je neak i opunomoenik velikasa u ijim je rukama itava
vladaiua stranca. a 11. je i neak pr\ i >>i di /a\ nika Bakai a Oni optuzuju
suprugu plemenito;; Damira brezovakog da se roti protiv prijestolonasljednika
mojeg sina.
Nedostojan nain mladih gavana koji bi htjeli da se domognu ljepotice, a kako je
sve odbijala i iijlmvn; se siii , i kane je prisiliti da se odazove njihovim
zeljama ili joj se osvetiti.
Ti su razlo/i vrlo razumljivi. Ljubomornom kralju sve je drugo manje vjerojatno
negoli da mladi ljudi hlepe za Gordaninom ljepotom.
- Nema sumu K, samo to je razlog, ali budui daje vlast u rukama njihovih ujaka,
a oni su ih poslali ovamo da istraze tu urotu, ne smijem nikako propustiti da
saslusam sve njih, a zatim opet Gordanu i njezine svjedoke. Vjerujte postupat u
pravedno. Ne zelim da mi u Budimu gospoda spoitavaju kako sam pustio Gordanu na
slobodu bez ikakve istrage, samo zato sto je lijepa. To bi okrnjilo moj
kraljevski ugled:
"Jos nisi tako glup kako izgledas" - konstatira u sebi Stjepko i odgovori:
- Prema tome. velianstvo ne kani plemenitu gospodu pustiti iz dvorca?
- Samo dotle cc ostati dok sve ne izvidim i ne dokazem gospodi da su urotu
iznasli kako hi ljepoticu i/nudih dam se pieda Kad l" dokazem moi u ih
optuziti pred njihovim ujacima i opravdati zasto oslobadam Plemenitu gospodu
327
- Vase velianstvo ima obzira prema gospodi drzavnicima i u pitanju svojih
viteskih odluka?
- Tako je to u Budimu, asni gospodine. Takvi su obiaji, ali sada, kad sam vas
uvjerio da e kreposna gospoda stei svoju slobodu, kazite mi poruku koju nosite
iz Rima.
- Velianstvo, poruka je kratka, a moze biti povoljna i porazna. To ovisi samo o
vama.
Izbuljio je oi, ne znajui kako da to shvati.
- Velianstvo, vrhovni kardinal ispitao je vasu molbu kojom se obraate Rimu. Vi
ste molili neka vrhovni kardinal utjee na mladog kardinala Hipolita, vojvodu
DEste. da odustane od parnice koju je poveo protiv vas i protiv budimske
gospode, da vrati njemu i princezi Olivi, kao bastinicima, miraz pokojne
kraljice Beatrice. Naroito da vratite tri stotine tisua zlatnih forinti koje
su od pokojne Beatrice uzajmili za vas kraljevski izbor, a za borbu protiv
pretendenta Ivana Korvina.
Spustio je glavu i oborio oi. Otkad je zasjeo na prijestolje pa do danas, ova
mu prevara lezi za vratom, pada mu na putove, na svakom kraljevskom koraku.
Stalno ga progoni lik pokojne kraljice s kojom se vjenao i prozivio nekoliko
dana, a poslije sve to oporekao, jer su tako odluili budimski velikasi, l
danas, kad je ona ve davno mrtva, stalno se dizu sablasti te prevare kao duhovi
iz groba. Umaraju ga i strase i ne zna kako bi se oslobodio progona one koja ve
davno lezi mrtva. I sada ovog Casa pred rimskim poslanikom ponovo mora
poniknuti. A kako ga pred mladiem oblijeva stid. opravdava se i razlaze kako su
ga velikasi prisilili , da pristane na tu pre varu jer su htjeli da od kraljice
izmame novac Sto gaje imala u svojim punim blagajnama i tvrdila da je to
kraljevski novac.
Stjepko strpljivo slusa njegovo razlaganje jer mu prikazuje sliku njegova
osjeaja prema toj parnici i time mu pruza britko oruzje da se njime bije za
Gordaninu slobodu. Cim je zavrsio. Stjepko ozbiljno pogleda kralja:
- Tesko je to, velianstvo. Djelo je poinjeno i sada mu nema opravdanja jer je
novac ipak iznuden uz obeanje da ete se s Beatricom vjenati i posjesti je na
prijestolje. Kardinal Hipolit obratio se svim talijanskim dvorovima i svuda
stvar razlozio kao golemu i nevidenu prevaru kralja i njegovih saveznika. Sada
se kani obratiti i francuskom dvoru, a isto tako i dvoru kralja Maksimilijana,
jednom rijei: hoe da pozove u pomo sve dvorove kako bi se zauzeli kod vas da
tu prevaru skinete s pozornice svjetskih sablazni i platite iznudeni novac
bastinicima.
- Slutio sam da je prosao kroz itavu Evropu svojom optuzbom i svatko misli da
sam varalica ja lino, dok su to uinili madarski velikasi, l zato sam se
obratio vrhovnom kardinalu u Rimu da mi pomogne, jer ja sam krsanski vladar, a
moji se podanici bore na bojistu za rimokatoliku vjeru.
- A vasi podanici kod kue grabe njihove estite zene, u vase ime drze ih
zarobljenima. Ako to iz mojih usta sazna vrhovni kardinal, nee sklonuti
Hipolita da odustane od parnice. Mene je vrhovni kardinal odabrao neka saslusam
vas i izvidim Stoje sve sadrzano u toj parnici, a eto: svojim oima gledam
nekrsansku pogansku sramotu, nanesenu
328
n -ijhrabrijem lun.iku Ne samo da su mu zenu zarobili, nego su je pokusali
ornamiti. sto sic v idjeli juer To ne mogu, velianstvo, nikako progledati. Sve
sam lo duzan javili kardinalu. Jedino ako velianstvo popravi tu nepravdu i
oslobodi estitu zenu. onda u u Rimu popraviti vas polozaj. Sklonut u vrhovnog
kardinala da pozo\e k sebi I lipolita i nalozi imi neka povue protiv vas
parnicu
-- To bi za mene znailo oslobodenje sramotne krivnje. Ali trebalo bi javiti na
sve dvorove da nisam ja kriv, ve samo madarski velikasi.
_ Bas se u tom sastoji pomo \rhovnog kardinala da mladi Hipolit potpuno opere
vase visoanstvo. I /ato sam rekao odmah u poetku kako samo o vama ovisi pomo
u Rimu.
- Na temelju vaseg izvjestaja nastojat u za koji dan sve urediti i osloboditi
Gordanu. Smjesta neka ide glasnik preasnom kanoniku Benku pa u sam povesti
istragu, a dotle se nadam da ete vi ostati u dvorcu.
Priekat u svrsetak vase istrage. Ako vam je stvar vase parnice vazna, onda
ete pozuriti. Ve sad biste mogli pozvati gospodu, a svog glasnika odaslati
kanoniku.
Istina, stvar n hitna, odmah u sve urediti. Pozove gospodina Benedika pa mu
nalozi kamo e poslati njihova ovjeka. Pun nade, izlazi Stjepko iz sobe.
Odmah zatim pozove kralj baruna Pencingera. On se prepao da e kralju odgovarati
zbog knezeva trovanja, za sto gaje malo prije optuzila Gordana. Cim je stupio u
sobu, ve se opravdava:
Neka mi velianstvo dopusti da razlozim nesretno knezevo trovanje. Nikako ne
mos.:u /umisliti da ni tko imao razloga mladom knezu uliti u jelo ili pie
otrova.
Mozda ih ipak ima koji mu za vide zbog bogatstva ovog dvorca. Ako on umrelbez
potomka, morao bih ja njegove dvorce opet nekome pokloniti.
"Tko mu je mio ti i iik u Inabrosu da tako govori" - zaudeno se pita Pencmger.
a istodobno saginje ponizno glavu i u prvom redu nastoji
obraniti sebe:
Velianstvo, nije to sasvim nevjerojatno. Mozda ima takvih koji se nadaju tome.
ali u ovom dvorcu nitko se to ne bi usudio uiniti. One
veeri, kad je knez pao sa stolice kod veere, a njegov lijenik izjavio da je
knez otrovan, te veeri bili s u u dvoicu sa na Mie/e\. pi "atclii. medu njima i
gospodin Fercnci. Bio ie i ulaMiik i/ Binama koii c duan pismo ud vaseg
velianstva, trazei da se knez odmah uputi u Budim.
Bas je te veeri knez "bio otrovan kad je tu bio Balas.
Da. bas te veeri. Sutradan je Balas smjesta otputovao u Budim.
Meni nije javio ni rijei daje knez tesko bolestan. Nije li to odvise udnovato?
Sveiedno mu je sto e kralj misliti o Balasu i produzi da bi zastitio
sebe:
M oram priznati, to je vrlo udno, ve drugog dana mislio sam o
ome. Moj oaj i strah za kneza ne Jaju se opisali jei sam ja odgovoran Sto
29
i
se s knezom dogada u ovom dvorcu. I Petar Pan tada je sa mnoj
razgovarao o BalaSu, oito je sumnjao na njega.i3
- Petar Pan je posumnjao? *
- Ali otada se sa mnom zavadio, i tko zna hoe li rei istinu. Barun sam sebe
proklinje Sto nije obnovio prijateljstvo s lakrdijasen. "Sad bi mi dobro dosao
njegov zagovor."
- Izvidjet u to - veli kralj jer zapravo nije zvao baruna zbog kneza. Sada ima
vaznijih briga pa prekine razgovor i naglasi:
- Jamite mi svojom glavom za sve sto bi se dogodilo s Gordanom. Znajte, rimski
poslanik ima mo da budimsku gospodu oslobodi parnice, ili e Budim platiti tri
stotine tisua zlatnih forinti. Poslanik izriito veli da se nee maknuti iz
dvorca dok ne oslobodi Gordanu.
- Neka kaze gdje urotnici skrivaju takmaca vasem sinu - odgovara on, sav sretan
sto je kralja tako brzo prosla briga za mezimca neaka pa je skrenuo razgovor na
Gordanu. Opet ga kralj prekine.
Sve u urediti i doznati. A vama nalazem da se nitko vise ne usudi uiniti
zloin kao juer kad je bila omamljena onom veerom. Sve sto inite protiv nje,
uinili ste protiv mosnje uzvisenog gospodina Verbecija, Bakaa i njegovih
prijatelja. Rimski sveenik trazi zadovoljstinu za Gordanina muza i njenu
slobodu. A sad idite i da niste plemenitoj gospodi spreavali slobodu kretanja
dvorcem, a ona mlada djevojka koju je Drazeni doveo na dvorac neka odsad dvori
Gordanu da joj se nekako olaksa posao dok se sve ne rijesi. Idite, a ti Benedik
- okrene se k svojem sekretaru - zovi Drazenia.
Uskoro Vladislav primi plemia sa smijeskom na licu. Da ga udovolji i poasti,
ponudi mu stolicu i pita:
- Sinko, zasto toliko muis onu djevojku? Zar ti nije zao ljepotice?
- Nisam li rekao, velianstvo, koliko je zgrijesila? S urotnicima nema
samilosti. Lazu svi koji kazu da me ona odbila.
- Slusaj me, sinko, u dvorcu se nalazi rimski poslanik...
- Bacit u ga napolje. To sam ve odluio danas, ali je bio drzak i nametnuo se
kralju.
- Sto bi rekao tvoj ujak da sazna kakvu si poinio ludost? Ako bacis napolje
rimskog poslanika ili ga samo uvrijedis, ili poinis kakvu drugu ludost u
dvorcu, tvoj e ujak sve to platiti s tri stotine tisua zlatnih forinti.
Vladislav je presretan stoje nasao ovaj divan bedem s kojeg se sada moze
uspjesno boriti da barem nekako bude gospodar u ovom dvorcu.
Drazeni zaudeno pogleda kralja. Ovaj ne propusta dobru priliku da mladog
ovjeka sklone na blagost ime bi se mogao ulaskati Gordani. Redom mu otkriva
stoje uo od rimskog poslanika. Drazeni se koleba:
- Nisam slutio da je tolika mo u njegovim rukama.
- Eto vidis. Zato ne ini sablazni s tom mladom plemkinjom jer es samo nauditi
ujaku. Posalji je kui.
- Velianstvo, zar ste ve zaboravili na urotnike, a ia se muim da ouvam vas
zivot?
- Hvala ti, sine, lijepo je to, ali ne uini toj djevojci zlo sada dok je ovdje
ovaj pop. Poslije radi sto te volja.
- Dobro, neka obavlja sluzinske poslove, a kad taj pop ode, predat ^
330
u je svojini vojnicima. Vidjet ete, kralju sto u sve iznijeti protiv njenog
oca i kakve u stei dokaze da je on urotnik. Sve u vam to poslati u Budim samo
vas molim da ve sutra putujete.
"Ipak mu je sarm ou uiua da me makne", misli kralj. "Mozda on zeli Gordanu? Tko
bi ga znao, ali ekajte, mladii moji, tu sam jos uvijek ja. Meni e pripasti
ono za im se vi natezete."
- Bio bih sretan da mogu putovati - veli on glasno - ali treba mi odmora, a imam
i vaZen dogovore s rimskim poslanikom. O njemu ovisi hoe li gospodin Vcrhee: i
BakaC platiti kardinalu Hipolitu ogromnu svotu ili nee A ti znas tuzba glasi
protiv njih.
Drazenia se nemili IM M i vijest da Stjepko ima odluiti o parnici koju Verbeci
i Baka smati aju teskom neprilikom. "Ako izgube parnicu, oni bi morali pla 1111
<- misli mladi - "pa bi i meni bilo manje u mosnji."
-- Samo sto prije svrsite raspra \ L- - savjetuje kralju-jer dok steu ovoj
zemlji, val je zivot uvijek u pogibelji. A Sto se tie Gordane, velianstvo,
prepustile sve meni. Od n]e L u /ma 1:1 ii - kraljevkvvo K >i,i \ ir-ie i sam
u vam ga poloziti pred noge.
- Uprav sam sada najavio Pencingeru da mije rimski poslanik sta\io uvjet: jjto
se Gordani uini i najmanje zlo, ili joj se tko od vas priblizi, optuzn e nas n
Rimu i vrhovnog kardinala izvijestiti protiv nas. Idi. govori s njim, ut es
kako prijeti.
- Valjda nee taj pop zagospodariti itavim dvorcem i vama i itavim Budimom
zbog Gordane?
- Samoscpiii.i] ni; u \iemena.akraljevicacujasamdobitiodnje. Samo ja poznajem
njezine smicalice. Ja u ve od nje izvui istinu.
"Glupane" veli u sebi Drazeni, mrk i zlovoljan zbog zapreka Sto su mu iznenada
pale na pm A sve to od rimskog poslanika. O tom treba dobro razmisliti i
posavjetovati se s Ferencijem. Valjda bi se ipak moglo s tim popom nakraj Mozda
bi se dao podmititi?"
Dok tako ia/: kralj odjednom pozvoni. Ulazi sluga.
Neka dode Petar Pan - veli kralj. - Odvise sam se umorio od
tako ozbiljnih rasprava. Zelim se razvedriti. -,....-
- Velian 1.1 . moram vas lisiti vaseg lakrdijasa - ubaci sada Drazeni. (Taj se
lupez slozio s Hrvatima protiv vas. Dokazat u daje saveznik urotniVa;
Lakrdijas Petai Pan? nasmije se on. sto ti pada na pamet? ^ ijenjem u ni
do kakvi h u\< i ni k a ni do kal. vili -rspmlaia. a ;: d. Ih \ a m Njemu je
samo do toga da izmislja budalastine.
- Dokazat u svoje tvrdnje. S Gordanom je ovdje bio njezin sin, krasan momak
kojeg ona neizmjerno ljubi. Kad bismo imali tog djeaka, Gordanu bismo smjesta
prisilili da otkrije gdje je kraljevi. Ali ga je Petar Pan na vlastitim ledim
iznio iz dvorca.
Sto0 OJB ga je iznio? Zar je to mogue?
Jest. Veliansivti. mi ga je iznio jer je to zeljela Gordana. Sada smo-goloruki
prema njoj dok ja ne uzmem drugo oruzje.
Sluga je cjo/v LUJ Petra Pana i on ulazi upravo u asu kad govore o Kralj naas
posumnja i gleda mrko svojeg davnog miljenika.
- Koga ste pokopali, kralju? - pita Petar Pan. - Vase lice nalikuje narikai
koja je dvanaest sati neprestano plakala i jaukala.
- Tebe sam pokopao Petar Pan - odgovori kralj, -jer si urotnik! Iznio si na
svojim ledima Gordanina sina.
- Otkad ja pjestujem ludu djecu? l kako sam nosio njezina sina? Kada? Gdje?
Kamo?
- Iza one gozbe ujutro u nedjelju. On se nasmije.
- Ja sam tada nosio pseto u vrei na mojim vlastitim ledima. Velianstvo,
smjesta u vam to pokazati. Curit e vam suze od smijeha. Ako zelite plakati,
dobro. Idem na vjesala, ali zelite ii se jos smijati, idem plivati s psetom u
vrei. Ako ne dokazem. evo moje glave. Oglodajte je kad vam za njom rastu
zazubice. I stade dozivati pse kroz otvorena vrata i moli kralja da mu dopusti
izvesti salu.
- Molim, neka sa mnom idu strazari s kopljima, maevima j vjesalima, sto god
hoete, ali vidjet ete kako su me krivo optuzili. Pseto sam nosio u vrei.
- Pseto - udi se kralj i, zelei da to vidi. dopusti mu da izvede namjeru.
Uskoro je opet na okupu itav dvor. Svi vire kroz prozore, kule i gledaju kako
Petar Pan ide mostom na opkope, nosi u vrei pseto, a drugo vodi kraj sebe,
upravo onako kako je inio onog jutra kad je nosio iz dvorca u vrei Gordanina
sina. Ovako sada hoe dokazati kralju da je uza se imao samo pse, jednog na
uzici, a drugog u vrei, a nikako djeaka.
I sada on uini kao da jedno pseto nee. toboze plivati, pusti ga iz vree,
gurne u nju drugo, sveze i spusta se u vodu pa pliva i pomaze psu u vrei koji
laje i otimlje se. Svi promatraju, a kralj Vladislav se smije do suza.
Kad Petar Pan svrsi svoju salu, kralj se usudi glasno ustvrditi:
- Ne, nije on nikakav urotnik. Recite: tko bi ikada na svijetu mogao izmisliti
takvu lakrdiju? Samo Petar Pan. l kad bi bio urotnik, rotio bi se prividno, samo
zato da nas nasmije. Ne vjeruj, Drazeniu. daje Petar Pan ikada iznio Gordanina
sina. To su te oblagali. Petra Pana uzimam pod svoju zastitu. Oslobadam ga
vjesala.
- Ja, dvorska budala, jedini sam ovjek u ovom kraljevstvu iju se glavu kralj
usuduje pomilovati - veli Petar Pan. - Kralju, posudit u vam forintu da se u
Budimu mozete najesti i napiti. To je od mene plaa.
Smijeh zahvati kralja, a DraZeni izlazi iz sobe ljut i pozuri se u kastelanov
ured. Ostro kune. baci se na lezaj, pa onda promrmlja:
"Prokleti taj rimski poslanik. Sjeo mi je na put. Pravo kaze svijet: kad ti pop
prijede preko puta, vise nema sree."
Malo je razmisljao, a onda se opet trgne i skoi:
"Pregazit u popa i posegnuti za sreom, dovui u je natrag. Tako mi imena! Ne
bih bio Drazen i t da se dadem razoruzati od rimskog poslanika kojemu nasjeda
taj glupi kralj. Ve imam osnovu, ve sam je uhvatio.
U PAKLENOM LUGU
U gustoj su m i mrak. kao, u predveerje, premda je daleko gore nad
krosnjama svijetli dan, ali k t ;>/ ^jecusio lise ne dopire pod stabla. Di\ Ije
mije teske, guste krosnje drvea, visoka trava i dra stvaraju
neophodnu guslam. Kroz nju se nesto vere i sumu ispunja sustanje i
puckctanje granja
Ispod debla, golemog poput neke kule. uje se udan zvizduk.
Odnekle se oda/ove --K-io /\ixdiikan)c.Ispod stabla pojavi selice! zirne
dolje pa veli:
Odmah u spustiti ljestve.
Muskarac vi stabla spusta uske ljestve. Iz grmlja pruzene ruke dohvaaju ih i
prislanjaju uz stablo. Onda se izvue Covjek, uspne Ijestvama i po v uli ih za
sobom,
Siroka rupa zijevne iz supljeg stabla, ovjek silazi u siroki mrani
prostor.
Tu ga doeka onaj koji mu je dodao ljestve i oslovi ga:
- Dugo te ncrna, Vojko. Mislio sam da su te uhvatili.
- Ne boj se. Mladene. za mene. Dok ja lutam u fratarskoj halji, s\atko me lijepo
prima
- Samo ako si sto doznao.
- U knevcvsktnu M-iii^kom dunui u t pusto, nema ni Drazenia.
- O njegovoj vjerenici nisi uo nista?
- Samo onolik; koliko ve znamo. DraZeni je djevojku odveo prema Lukavcu, oitu
je u dvorcu.
- Ipak sam do/na, ncMo vazno. DraZeni ima novu etu i mnogo momaka, sto ih ie
pokupit, lubini ; l \<H: nabtj v u pomo nasima
- S njima e zacijelo sada provaliti u Turopolje. A gdje su momci utaboreni?
D gradu Lukavcu.
Dakle, spremni -i. za navalu. To moramo smjesta javiti Davoru.
Kad se malo odmorim, odmah u nastaviti put.
Zasto ne bih otisao ja. ti si se dosta izmorio lutajui knezevskim sumama.
Mije tebi da mene /amijen i , ve zelis nositi vijest da vidis Jasenku.
- Isto bih molili.) i ja tebi kazati. Nisam slijep, vidio sam...
- Kojeg si davla vidio? Reci sto mi mozes spoitnuti, plavokosi vi teze?
- Ne. Vojko. nemam prava spoitavati, samo velim Sto sam vidio: tvoj pogled leti
k njoj kao pela ni nml ,i .1.1 je gledas, iz zjenica ti izlazi olika
svjetlost da bi nama mogao posvijetiliti u mraku.
- Ne budali. Mladene. Nije li nam obojici Jeknko naredio da se ^nnemo oko nje.
H Zami?lljao MIn *k m J* d?*11051 "*- teo s Puta J"r S" s* Cestito
--"gledao u one vragolasti- crne oi i tamne pletenice sto se neprestano
jujaju niz mlada ramena.
_ .-7 Ni govora o tome-Ja bih-. Lvb^iiL^iea-j, nego mozes li oima (tm)titi da
ne gledaju ljepotu? Bolje da ne govorimo o njoj. Ve je proslo
333
podne, valja mi se spremiti. Otac eka vijesti, a put je ovom gustaronJ
tezak. Ostat u ondje kroz no. a sutra se vraam k tebi. l
- Mozda i nije potrebno da ostanes ovdje.
- Cuj. Mladene. tebe je uistinu zahvatila Jasenkina ljepota. Ostani
ovdje, htio bih da lijeis srce. ^
- Izlijei ti najprije svoje srce. a ja ostajem da ti dokazem kako mi nL
treba lijeka. Preodjeni se pa idi. ^*J
U mranom deblu stade se Vojko svlaiti iz (ratarske halje i oblaiti svoje
odijelo. Dok mu Mladen pomaze, kroz rupu supljeg drveta i kr siroki otvor dopire
do njih sustanje grmlja.
- Bit e da je zapuhao vjetar - veli Mladen.
- Kad sam dolazio, nije se doticao ni lista.
- Cas susti, as je opet sve mirno. Idem da vidim stoje. Mozda veprovi prolaze
gustarom. Mogao bi Jasenki ponijeti peenja.
Mladen se popne na ljestve i kroz granje pogleda okolo. Za nekolii trenutaka
spusta se k drugu i javlja:
- Cuo sam ljudske glasove.
- Kakvi ljudski glasovi? Jos nitko nije ovamo prodro, osim nas.
- A ti se uspni pa osluskuj. - Sasvim sam tono uo dozivan glasova.
- Da je moj otac slao nekoga za nama. oni se ne bi dozivali. Brzo se popne
Ijestvama gore do krosnja. Zaklonjen gustim lit istrazuje mranu Sumu i slusa.
Sasvim je tiho. Ali ne zadugo.
- To su veprovi. Covjee.
.u;-!
- Ne. ljudi su. Cuj glasove, ostre muske.
- Otkud bi ovamo mogli ljudi?
- Opet viu. Cujes li?- pita Mladen, stojei iza Vojka na Ijesti
- Da ljudi su. To me zabrinjava. Nikad se nitko u Turopolju ne bi
usudio prodrijeti u Pakleni lug. -
- Istina, nisam Cuo da bi tko imao toliko hrabrosti.
- Pazi. dolaze prema nama. Tako se barem ini.
- Vojko. da to nije izdaja?
- Nema tu izdaje. Osim oca i nas dvojice, nitko ne zna gdje se nala nase
skloniste.
- Kad je Jelenko nosio Damira. nije li na ulazu u Pakleni lug si nekog lugara?
Ovaj je morao jasno vidjeti kamo je krenuo Jelenko.
- Uzalud sad nagadamo, spremi oruzje i daj puske.
- Nabijene su. I koplje e nam posluziti. A s jednim hicem moz prestrasiti
itavu Cetu i natjerati je u bijeg.
Mladen se spusta u Supljinu stabla i sprema maeve i puske pa prisloni pokraj
rupica u kori Supljeg drveta koje im sluze za strijelnice maeve digne gore.
Vojko ih dohvati uza se da budu pri ruci.
Zamalo Vojko javlja Mladenu u Supljinu njihova stana:
- Vjdim jahaa. Iza njega jos jedan. 13
- Tko bi to mogao biti? - Cudi se on.
- Grmlje ih skriva sve do glave, ne vidim im lica - V<sko.
:#4
Nevoljnici ne/najii kamo dolaze- usklikne Mladen. - GuStara mm suma pomoi da ih
svladamo.
U Do Vojka se dovuti i Mladen. Obojica se stisli na Ijestvama i kroz lise
promatraju jahae kako se tesko probijaju Sumom.
Kakva ludost, s konjima provaliti u ovakvo grmlje. Razderat e
konji trbuhe na grmlju
- Koji ih to davo vodi. bas su udanli na nase stablo. Sve vise ih obu/imaju
sumnje da je njihova sumska tvrdava izdana j spremaju se na obranu
Odjednom se Vojko trgne i Cvrsto uhvati Mladena:
- Cujes li .sto.viu"
Cujem, ali ne razumijem ni rijei.
Dugo je osluskivao, kad najednom Vojko nalozi Mladenu:
_ Ostani gore i tono mi javila 1\i>iim smjerom ULI. a ja u pripaziti \2 nase
rupe. izvidnice
Sisao je i prislonio uhu na najveu rupu na stablu pa osluskuje. Sve blize
dolaze glasovi i povici. Mladen dojavljuje Vojku:
- Bas idu prema nama. Ravno na nasu kulu.
Onaj gore ui na stiazi. a ovai J t l K, stojei na panju, pomno slusa i
proviruje kroz supljinu Najposlije gurne glavu kroz rupu. U grmlju zapazi dvije
glave jahaa Kroz gusto granje spustila se sunana zraka i dosuljala do njegova
lica sio K /li n u K- k i > -/ rupu u zelji da sto bolje uoi provalnike u
Paklenom lugu.
Nekoliko povika dopre do njegova uha iz najblize blizine. Mladen odozgo dojavi
drugu
- Neka zena. Prava pravca t a zena.
Jos vise gurne Vojko ela\ u kroz rupu i eka. U visokom grmlju spazi glavu
jahaice koja se probija visokom travom i sikarom. I jase upravo prema njemu.
- Nasla leput sto smoga mi probili kroz sikaru do stabla r* upozori Vojko
Mladena
Mladi opa/i kako se zena okrenula, ali samo naas, a onda upravlja konja ravno
prema stablu. U licu joj se razabire neizvjesnost, strah. Neprestano gleda amo-
tamokao da se K J-kako e i/ii, jer joj je stablo na putu. Vojko prieka da se
priblizi pa onda vikne iz rupe:
- Stanite!
Ljepotica trgne uzde i krikne. Vojku je jasno: jahaica ga se prestrasila kao
sablasti. On je nastoji umiriti.
- Ne bojte se, prijatelj sam, sakrit u vas.
Bez odgovora bulji u glavu Sto sablasno viri kroz suplje deblo.
Napokon djevoika progovori:
- Nista ne razumijem. Mozda govorite latinski? Po vasem licu sudei, nije
iskljueno da ste plemi.
Mladii sezaude Djevojka govori savrseno latinski, a ne razumije njihovu
hrvatsku rije sto to znai?
Vojko odmah odun\oii latinski:
- Vi dakle, niste odavde i ne bjezite pred nekim plemiem?
- Ne nisam odavde, inae ne bih zalutala u tu strahovitu Sumu.
335
<---*-__ A tko ide s vama? " "."""
- Moja pratnja, ali oni nisu tako hrabri kao ja, neprestano n
zaustavljaju i zovu natrag. Mislim daje bolje proslijediti put jer vraati i
nikad nije sretno. -
- To je ziva istina, plemenita gospodice, nalutali ste na nas, a toj srea.
Vojko povue glavu u stablo, popne se gore pa side sa stabla, prisu blize i
zapita djevojku:
- Sto trazite u ovom kraju?
Ona promatra lijepog, mladog ovjeka i smijesi se:
- Ne biste mi vjerovali otkud dolazim, a jos manje zbog ega.
- Recite, vjerovao ili ne. Ona se obazre sumom, odakle se Cuje dozivanje: 1
- Vidite, to mene zovu, sigurno su uvjereni da me je progutala Suma.
momci.
- Recite nam tko je sve u vasoj pratnji pa emo ih dozvati. Moja se pratnja
sastoji od mojeg bratia, a ostali su njegovi
- Ali kako se zovu i tko je vas brati?
- Bez njegove privole ne mogu vam nista kazati, nego dopustite da vas je nesto
upitam: gdje je ovdje grad Lukavac?
To ih pitanje iznenadi, a Vojko preuzme zadau da joj odgovara:
- Odavde u Lukavac nije lako doi jer biste morali prodrijeti sumom koja je tako
gusta da se ne moze nikako konjem, a jedini pjesaci koji znadu put to smo nas
dvojica.
- Prema tome, morala bih sii s konja i pjesaiti? To bi bilo strahovito.
Ljepotica upre nesto kose crne oi u Vojka, a onda u Mladena. Zavodljiv smijesak
zatitra joj na usnama:
- Hoete li mi pomoi ako vas zamolim? Zakimala je glavom i ponovo se
osmjehnula, ali onda skupi cr obrve i zabrinuto se stade ogledavati. Najposlije
vikne u sumu:
- Skrenite desno, pa opet desno. Nasla sam neke ljude.
- Mladene! Ona govori pravim talijanskim jezikom.
- A ti si tome jeziku vjest, mozes lako s njim govoriti. --;"-
- Ne. zatajit u da ujem sto e razgovarati s bratiem. Povedimo je k njemu.
- Najprije moramo znati kome pomazemo. &&*
Vojko uhvati njenog konja, a Mladen daje znakove zvizdukom da uputi bratia
kojim smjerom ima krenuti.
Brzo su se nasli usred gustog grmlja. Vojko i Mladen promatraju strance iji su
konji krvavi od trnja.
Prvi je stigao jaha, obrastao kratkom kovravom bradom. Lice mu je crnoputno.
oi blistave male i crne. prodirljive i strastvene. Odmah je zapitao ljepoticu:
- Tko su ti ljudi sto vode tvojeg konja?
- Ne znam. Nasla sam ih. bili su skriveni u Supljem deblu, nee <
mi pokazu put iz ove sume. . ,
336
_ Vidis kamo si nas zavukla u svojoj nestrpljivosti.
Nisam htjela da nas iz dvorca opaze prije nego sto stignemo na opkope Ovi ljikli
mogli bi nas dovesti u dvorac pod kakvom dobrom i/likom. oito su domai. Govore
dobro latinski, pa mozes s njima ugovoriti cijenu
Vojko poimu slusa razgovor, ali i dalje taji da razumije.
Cim su se njih dvoje sporazumjeli, ponudi bradati stranac Vojku:
_ Platit u \ ;mi eieHi venecijanskih cekina ako nas spretno i lukavo pro\edete
u sam Lukavac.
-- Ne /nam koga vodim.
- Recite da sam putujui vitez koji za jednu no trazi konak u (hordi.
- Danas go r ^me, vise ne mozemo stii onamo pa da mi izbrojite sto
\eneci.janskih cekina. Morate prenoiti u ovoj sumi. Ljepotica se prestrasi.
- Mi \as mozemo povesti u jedan stari dvorac, gospodar je vrlo prijazan ovjek,
uvijek prima putujue vitezove koji su mnogo vidjeli, /nadu mnogo pnr cdat o
svemu sto se dogada u svijetu. Vi sigurno /nate: putujui \iuv"\i u\mA M.u.Uhn
doi.i Moj gospodar uvijek ih rado ukonauje.
tako dakle, vi ste u sluzbi nekog plemia, a to je mozda njegova suma?
Sasvim kako rekoste, samo sto sam i ja plemi, kao i ovaj moj rodak. Posli smo u
lov na veprove i smjestili se tamo u ono suplje stablo. Ali mjesto veprova,
zalutali su u sumu ljudi. Ako zelite, povest emo vas, samo se po sebi razumije
bez ikakve naplate.
Bradati mladi ialiac spui a/u ni iju ;cc- lepiikum i odlui da prihvate:
Kad bi nas taj prevario i htio orobiti, imam dovoljno svojih
momaka i oru/ja, dakle, nema straha - umiruje crnoputi jaha djevojku.
Smjesta j^e Vojko i Mladen odlue da izvedu strance iz sume.
Posli su PUK n kojim su vjesto probili Citave hodnike izmedu grmlja i trnja.
Sto su dalje prolazili, to se grmlje sve vise prorjedivalo.
U jednom zaklonistu ispod gustih krosanja mladi se plemii zaustave., Stranci su
se malo zabrinuli i Vojko razabere da je muskarac pozvao djevojku da bude
oprezna. Kad su vidjeli da su \ niko i Mladen i/ 4; Ion isla f veli dva konja,
osedlana lijepom ormom, odmah se umirise.
Sedlo i orma doista dokazuju da su plemii veli ona. - Mozemo se. dakle,
pouzdati
Plemii su u/jahah i vodili strance puteljkom kroz sumu. Sad su ve mogli
krenuti Jjfzim kasom.
Nakon dugog vrludanja raznim stazicama, Vojko ih zaustavi:
Obavijestit u najprije svojeg gospodara o vasem dolasku da mi dopusti uvesti
vas u dvorac.
- Razumije se - odvrati spremno muskarac i odlui priekati.
Vojko osla \ i VI !;u i, i, - rii IM . ,i t1 n pnniui i /a ma" o se IZIHIPI u
sumi
337
Nasao K svog oca u dvoristu kako promatra vjezbe Sto ih Jelenko
1RDASA rili
izvodi sa svojim drugovima. Spazivsi sina, nemilo se zaudi i smjesta mu ide u
susret, uvjeren da mu nosi vazne vijesti.
Ispriao je svojem ocu kako je sreo neke strance i Sto su oni-medusobno govorili
na talijanskom jeziku.
Otac pomno slusa dok mu sin razlaze:
- I tako sam mislio da nee biti lose ako vam dovedem strance koji kane
prodrijeti u Lukavac kao neki putujui vitezovi. Odmah mije palo na um ne bih li
ja mogao s njima u Lukavac kako bih mogao saznati Sto se tamo radi.
- Vrlo si dobro uinio, sine. Odmah u s tobom da vidim tko su i Sto su. Bismo
li se mogli s njima sloziti da dopremo u Brandenburgov dvorac.
Stranci su se zaudili kad je Vojko brzo dosao u pratnji odlinog gospodina
prosijede brade, plemenitih crta lica, u plemikoj odori, na lijepom vrancu i
bogato uresenom sedlu.
Citava Davorova pojava pobudi njihovo povjerenje i dopadnost. I djevojka i njen
pratilac upustili su se s njim najljubaznije u razgovor.
- Mladi plemi rekao mi je malo prije da biste, kao putujui vitez, zeljeli ui
u Lukavac. Na zalost, ne bi vas mogao odvesti u knezevski dvorac jer sam u
neprijateljskom odnosu s knezom - naglasi Davor kako bi strance naveo na jos
veu povjerljivost.
I doista, ta izjava vidno obraduje i muskarca i zenu.
- Uistinu ste u neprijateljskom odnosu?
- Nepomirljivi smo neprijatelji. Kad bi saznao da ste bili pod mojim krovom,
zacijelo vas ne bi ljubazno primio ni dopustio vam da ostanete u dvorcu ni jedan
jedini dan.
Djevojka pogleda bratia pa mu veli talijanski:
- Ovaj susret prava je srea za nas. Neprijatelj Lukavca dobro nam je dosao.
- A ne moze se nikako predmijevati da ne govori istinu. Davor razumije svaku
rije i smjesta se uplete:
- Kad vam moje neprijateljstvo s knezom ne bi bilo neprilino, rado. bih vam
pruzio gostoljubivost u mojem skromnom dvorcu, ali ovako po svoj prilici nee
biti shodno.
- Mislim: bilo bi pametno da se povjerimo ovom mladiu - veli opet muskarac
djevojci, ne odgovarajui na Davorove rijei.
- Da, to emo uiniti.
- Plemeniti gospodine, oprostite sto smo se morali sporazumjeti prije nego sto
vam saopim odluku. Htio bih s vama razgovarati nasamu.
Davor spremno prihvati ponudu i povede strance dalje od ostalih. Zaustavili su
konje.
Pristali mladi muskarac, s crnom kovravom bradom i crnoputim licem, pogledava
Davoru u oi, ne bi li nasao dokaza je li shodno da mu se povjeri. Oito je
stekao povjerenje jer odmah zapone:
- Po nasim odijelima vidite da nismo odavde, a niti sa sjevera.
- To sam odmah primijetio, samo ne znam iz koje biste zemlje mogli doi.
.t*
- Stigli smo s juga, iz Italije.
- Daleko je to. Oito ovdje trazite neke prijatelje?
338
- Naprotiv, neprijatelje koji su okrali nekoga iz nase obitelji.
- Zar razboj tuas
- Kraljevski razbojnici i-takvi koji nose velikaske grbove.
- Vjerojatno to nije u ovoj zemlji.
_ Krada se dogodila u hramu zakona na kraljevskom dvoru i na
elu uprave kraljevstva
- Naravno - usklikne Davor. - Na vlasti uvijek imade spilja u
kojima se skupljaju pljakaM da robe i pijaL nu Tosmo mi i ovdje osjetili.
Odgovor naroCito produbljuje povjerenje i on s pravom radosu
nastavlja razgovor. Svijetlei m cei ina pndruVuje sci dicvoika MCIIU su>]e
nasla saveznika
- Bilo je to. gospodine, ve davno. Mozda biste i vi nesto znali o tome. Kad je
umio kralj Matija, ostavio je udovu Beatricu aragonsku, napuljsku princezu.
- Kako ne bih znao, mi smo sve to dozivjeli. Stranac pripovijeda bez
oklijevanja:
- Ugarski velikasi izabrali su za kralja Vladislava Jagelovia. ali nisu imali
novaca za i/bore Nitko od njih nije htio otvonti svoje mosnje i tada su se
domislili podloj prevari. Izaslanstvo velikasa otislo je udovi Beatrici i
predlozilo joj neka dade no\ac za Viaiev i/boi l}-] : d KL a oni joj se
obavezuju asnom rijei, ak i pismom, da ex Vladislava izabrati za kralja, pod
uvjetom, da zaprosi njenu ruku. Tako e ona biti kraljica u ovom kraljevstvu.
Bea trica je znala da joj je jedino o\ a KM mOLUKv ustati na prijestolju, pa je
pnh\atila. ali i zatrazila od njih prije svega jamstvo, naime, da je budui
kralj odmah zaprosi Nekoliko dana nakon toga oni su dosli i zaprosili njezinu
ruku u ime kralja V. nj l ima Mupiii na priieMulic Sve je bilo ugovoreno, a
Beatrica im isplati ogromnu svotu novaca, polovicu svoga imetka i pi uvede
kraljev izK >; Duti IM K on u "ja tcslm je mukom obavljeno vjenanje.
- U kraljiinu stanu u Budimu, vrlo tajno.
- Da - vikne stranac - jer su oni prikazali stvar kao da te vjenanje mora
odrzali u tajnosti zboti "k rali cvili obaveza, drugdje, l doista.. vjenao ih
je biskup Baka. Kralj je jos iste veeri, odmah nakon vjenanja, pobjegao da bi
ka^uije m<jLao ra^ViLlUti obdvczu fei brak samo pred oltarom nema vrijednosti.
Ali "kad je kralju opet trebalo novaca, dosao je kraljici i s njom OMUO tri
daiui tri nou u Kum odajama, naoigled svojih dvorana. A ipak je kasnije, kad
gaje Beatrica tuzila sudu. ustvrdio da nikad nije bio muz kraljici i tako su je
prognali iz zemlje.
Davor zivo potvrdi
- Sve mi je to d. i i poznato, kao i to, da joj nikad nisu vratili miraz, a ni
onaj novac koji su od nje iznudili pod uvjetom vjenanja.
- Da. gospodine A sada je kraljica mrtva. Dugo je vodila parnicu s kraljem
Vladislavorrj da prizna svoj brak s njom. Medutim, papa Aleksandar Borgia
iznenada je pristao na stranu kralja Vladislava -i Pravovaljani brak proglasu
nevaljanim.
- A sto sada - upita Davor, nestrpljivo oekujui da sazna tko je
la.l stranac.
339
I
- - Kad je Beatrica umrla, ostavila je u nasljedstvo svojem neaku
kardinalu Hipolitu, sinu vojvode DEste, i svojoj najmladoj polusestri Olivi,
ostavstinu, svu onu svotu stoje ona trazila od kralja i od madarskih drzavnika i
sad nasljednici traze isplatu.
- S potpunim pravom i trebali bi najostrije nastupiti i zatraziti pomo od
njemakog cara Maksimilijana i austrijskog nadvojvode Ferdinanda da ih pomogne u
trazbini. Trebali bi traziti pomo u drugim drzavama Italije.
- Da, plemeniti gospodine, oni su to uinili i svi su pokusavali svojim
zagovorom bastinicima pribaviti njihovo pravo, ali uzalud. Madarski drzavnici i
kralj Vladislav nee ni da uju o tome. Kralj nije htio primiti njihove
poslanike ni odgovoriti na njihova pisma. Nasljednici su se potuzili i u Rimu
neka bi poruio madarskoj gospodi, naroito kralju, da prevaru isprave i vrate
uzajmljeni novac.
- Sigurno je sve ostalo bez ikakva uspjeha?
- Vrlo dobro poznajete tu gospodu. A sada dolazi najglavnije. Posto nasljednici
nikako nisu mogli postii isplatu tog sramotnog duga, poslali su kralju i
gospodi jedan prijedlog.
Davor slusa i sve pomnije promatra strance.
- Predlozili su ovo: ako kralj i drzava ne mogu isplatiti uzajmljeni novac, neka
kralj Vladislav, koji je sada udovac, uzme za zenu princezu Olivu, bastinicu
pokojne Beatrice. Ona e donijeti i miraz, a kralj i njegovi drzavnici ne moraju
isplatiti dug i time e oprati sa svojeg obraza sramotu, a dobit e jos povrh
toga mladu i lijepu kraljicu s mirazom.
Sto je na to odgovorio kralj Vladislav?
Odbio je prijedlog, a nije htio ni da primi bratia princeze Olive, Hipolita
koji je dosao lino u Budim da tamo s kraljem sve ugovori.
- Mogli su to doista sve prihvatiti - veli Davor - barem bi oprali sa svog
obraza sramotu koju e im zabiljeziti svaki posten ovjek u daleka pokoljenja.
Vidim, gospodine, pravedni ste i posteni kad tako govorite i niste
odvise skloni Budimu? (ui-j:
- Ni Budimu, ni Lukavcu., , ;K:.I"->
- To nas veze, gospodine -r-i veli stranac. ,;,,,,,,,,<*
- Lako je dvojici sklopiti savez kad im nasuprot stoji jedan
neprijatelj - odluno naglasi Davor. ><
- Tako je. Oito se mogu pouzdati u vas, gospodine? - - Veselilo bi me kad bih
bastinicima Beatrice mogao pruziti pomo na stetu mojih dusmana.
- Onda nema vise smisla da tajim. Nas smo dvoje glavom bastinici. Ja sam sin
vojvode DEste, a ovo je moja sestrina, najmlada sestra kraljice Beatrice,
princeza Oliva.
Gotovo bi Davor kliknuo od radosti, ali se priinja kao daje ispunjen samo
postovanjem prema tako visokim linostima.
- Velika mi je ast sto vas mogu oboje pozdraviti i pruziti vam
pomo. Vi ste isprva rekli da zelite u dvorac kraljevskog neaka
Brandenburga. Oito se nadate da ete preko njega lakse prodrijeti dcj ,
kralja u Budim? - m
- Kralj se nalazi u Lukavcu. .. , M( . , ,, ,,
- Nije mogue, gospodine? - ^ >
- Da. on je ovdje. Pobjegao je pred nama.
- Kralj je ftolezijiv, otkud bi se dao na tako veliki put?
_ Bili smo oboje u Hiiilimu. kuko ^im prije rebm. n nastojanju da dodemo do
njega ili do odluujue gospode. Nitko nas nije htio primiti. Preko nasih dobro
plaenih uhoda saznali smo da je kralj pobjegao iz Budima zbog nas Kancelar
Baka poslao ga je u Peuh. Na pola puta skrene Vladislav iznenada na inu /mm
Mim njegov je cilj Brandenburg i smjesta smo krenuli za njim. Stigli smo ovamo,
svoju smo veliku pratnju ostavili dobro tkrivenu i posli u ovaj kraj s nekoliko
momaka. Namjeravali smo sumnm se dm i-rau J t < K r^/c\. ^ ii \ > i i/, ii,i \:i
- ri n ULI vitez udem pod knezevski krov. Znam, zacijelo, da se kralj nalazi
tamo.
Vijest o kraljc u boravku u Lukavcu silno iznenadi Davora.
- Snebivani s L- Oito je kralj htio ostati u tajnosti da se ljudi ovog kraja ne
bi dosli potuziti na haraenje knezevskih sluzbenika.
- Samo zboy nas dvoje se ne odaje - tvrdi Hipolit.
- Svakako je \ i u vazno da se nalazi u dvorcu. To emo iskoristiti.
- Menije sam* Ji toua dn mi PI iimLinck1 pi > ><.lnjeli pi eVo opkopa u
dvorac.
- Budui da isto zelim i ja, lako emo se sloziti.
- AH kako9
To se ne da zamisliti ovakr napreac sjedei u sedlu. Ponajprije, nudim svoju
gostoljubivost u ovom Minskom duircu koji nlfeudoban, ali za ovakve pothvate
vrlo shodan.
Primam, gospodine vasu ponudu. --- - -
- Onda molim slijedite mene i moja dva plemia. - "
-- Pouzdajem se u vas. " "* "" "
Davor pozove Vojka i Mladena pa im veli hrvatskim jezikom.
Zasluzujete moju pohvalu. Ovo dvoje dolazi nam kao narueno.
Mladena posalje naprijed da obavijesti Jelenka, dok Vojko prati
princezu Olivu, a Davor Hipolita i krenuse sa sest momaka u zabitni
dvorac u zaledu Paklenog luga. .:~r* i
S neprijatnim osjeajem pogledala je Jasenka stranu crnomanjastu
ljepoticu u jahaem puielu i sl;!-,ilnp rruskarca puste crne l->i ade i
\ativni1i pogleda. Ali na zelju svojeg zastitnika Davora primila se brzo posla
da strane putnike podvori jelom i piem i iskaze im svu paznju.
U blago\ ;iomci i n je ponudila okrepu i kao domaica vrtjela se oko njih. Onda
ih prepusti Jelenku i Davoru i uputi se u kuhinju. Tu su ve sjedili Vojko i
Mladen, ekajui da im lijepa gospodarica dade nesto zaloziti.
Djevojka ih pogleda zivim tamnim oima i, prekrstivsi ruke na Prsima, zapone
oponasati zrelu domaicu:
Mlada bi gospoda htjela jesti? Bas ste zasluzili. Sto ste danas radili? Klatite
se cijeli dan. I proslu no niste bili u dvorcu. Tko ne radi, ne
341

treba jesti. Gle, ti njih. Evo vam kruha da bas ne poginete - veli ona J
odreze im ga. l
- Bilo bi vam drago da ne morate viSe voditi brigu o meni? - veli Vojko.
- Tako je. Da niste ovdje, ne biste mi mogli dovoditi strance. Ona ljepotica
nije vina jesti iz zdjele, t - Ne svida vam se? - pita Vojko. ; - Da
su joj oi usta. progutala bi gospodu. Naroito gleda Jelenka.
- Odabrala je najljepseg medu nama.
- I jest tako - naglasi neobino ostro Jasenka, dok reze butinu i dijeli im.
- Neka vam bude i malo mesa. A Sto sad? Ovdje ne mozete jesti. Ovo nije
blagovaonica. Ne smetajte domaici
- Niste vise ljubazni s nama. Jasenka - poniznim e glasom Vojko.
- Ona tamo bit e ljubaznija. Idite da vidimo kako ete zabavljati stranu
ljepoticu. Idite. Sto ekate? Ljepotica se ve dosaduje. Moram nositi kolae
kako ne bi mislili da je u nas skrta domaica.
I otisli su opet u blagovaonicu. Tu sjede Davor, Jelenko, Cvjetko Simuni, Darko
Mrnjavi i Velislav Arbanasi koji sainjavaju Davorovo vijee.
Jasenka ulazi u blagovaonicu, drzei ponosno lijepu glavu. Nosi kolaa. Gizdava
na svoje djelo, odrezala je obilno i ponudi strance. Vojvoda Hipolit neprestano
trazi mladahnu domaicu as ovo, as ono. kako bi nasao uzroka gledati u lijepe
tamne oi. Pogledi su mu odvise dugi i svjetlucavi, a da ih ne bi zapazali mladi
ljudi oko njega. Samo Jasenka to ne opaza. Zaokupljena je promatranjem napuljske
ljepotice. Njene velike juznjake oi pune su sjaja, a umije njima prevrtati
tako divnom vjestinom da se muskarci oko stola uznemiruju. Cim je dosla, opazila
je Jasenka da ljepotica zivo promatra Simunia i Arbanasia. Ali odmah zatim
njena paznja skrene k Jelenku. A sada neprestano navraa zamamne poglede k
njemu. Ali odmah prekine promatranje kad su u sobu usli Mladen i Vojko. Jasenki
nije izbjeglo da Oliva ne pusta s oka njezina brata, a kraj toga jos dospije
znaajno pogledavati dvojicu nerazdruzivih prijatelja, Vojka i Mladena. Sama ne
zna svida joj se vise Mladen ili Vojko. ili mozda Simuni. ili Arbanasi, ili
Mrnjavi.
"Nijedan se ne moze potuziti da ga zapostavlja" - veli Jasenka u sebi.
Stranci su se najeli i napili, a Davor zamoli Jasenku: - Odvedi princezu u svoju
sobu. Jasenka, neka se odmori. Mi moramo vijeati.
Mlada princeza nije bila obradovana tom odredbom. Ipak se u Jasenkinoj sobi
osjeala vrlo ugodno. Soba pokazuje da su joj gospodari bili .otmjeni. O tom
svjedoe ukraseni zidovi, dobar lezaj, ormari i dva naslonjaa.
Ljepotica se snalazi kao da je kod kue. skine haljinu i odmah legne pa pone
prijazno govoriti:
_ Pristala su ova gospoda o\ d ic. Osobito mi se svida onaj ije su oi sline
vasim \rago1ji>tim To vam je brat?
Sve ispituje princeza s najveim zanimanjem. Nista je drugo ne zanima, osim
plemia.
- Pravo je udo koliko imate ovdje na okupu mladia. Bas u se divno zabavljati.
Zar ne. mala ljepotice, neete bili ljubomorni na mene?
- Nemam na koga biti ljubomorna.
- Kako, Ne ljubite nikoga? Zapravo, tesko vam se odluiti u tolikom mnostvu
pristalih mladia, a ipak netko e biti. Ne rumenite se. Onda mogu odahraii po
svojoj volji?
- Sasvim tako.
-- Znate H kakva srea eka onoga koga odaberem?
- Zacijelo velika srea biti ljubljen od takve ljepotice koja e
sigurno biti i doh::i.
Mala noja gospodice, kod mene ne vrijedi dobrota. Samo od siromasnih djevojaka
trazi se dobrota.Mi. visokog roda. moramo biti najprije vrlo lijepe, onda vrlo
uene, nanbra/ene. moramo poznati naizust Cicerona. Virgila, moramo poznati
Platona i druge filozofe, onda moramo /nati mnogo i lijepo w\ onu., doduse to se
u a/i i ud muskaiea. ali zena odlinog roda ne moze vrijediti ako ne zna
prosipati duhovite rijei. Najposlije dola/i bogatstvo. Duhovita zena je ures
muzevljeva dvora, a bogata mo/e biti i trgovaka ki. Dakle, ne trazite od mene
dobrote. Ja sam puna duha, uenost!, /nam plivati,, maevali se. bacati loptu,
otmjeno
se vladati, diskretno oijukati, pjevati, svirati, sve sto je vazno za muskarce.
Jasenka slusa i ne veli nista, a ljepotica opet skrene razgovor: .
Rekla sam: velika srea Ceka onoga kojeg odaberem, jer sam ja vasa budua
kraljica.
Isprva Jasenka misli da se strana djevojka samo sali i hvali. Ipak joj mora
vjerovati kad joj ona ispripovjedi sve sto je njen brati ispriao Oavoru
Antolkovicu
Dakle sad znate, mlada gospodice, bit u vasa kraljica i svakoga eka moja mi
losi tko mi omili.
Neprijatan osjeaj obuzme Jasenkinu dusu. Ona e biti kraljica? Mora. dakle
ugadati njenim hirovima. Mora joj dati svoju sobu, sve najbolje mora biti njoj.
To se razumije samo po sebi. Ona je princeza, budua kraljica Sve to Jasenka
shvaa, ipak nije obradovana njenom pojavom u dvoieiL ne zna ni sama zbog ega.
Princeza Oliva promotri Jasenku i pita:
- Moja vas prisutnost suvise ne veseli? Dakle imate nekoga za koga se bojite1
Rec:te otvot eno ko|i t e ud vasih pristalih miauu ,1 vas ui a hi a niV. Ako mi
to kazete, prisizem: neu baciti oko na nj. No, dakle, tko je taj pravi?
Imam samo brata u ovom dvorcu. Nijedan drugi ne pobuduje moje /animanu
Onda je izbor slobodan. Najvise mi se svida. ali neu jos izrei.
342

Zelim da on to sam opazi. Uvijek zena mora baciti pogled na najblizeg susjeda,
onome koji joj se svida da probudi ljubav u onome kojeg odabere.
Jos je dugo tumaila, a onda usne.
Jasenka tiho izlazi iz sobe i eka da muskarci svrse vijeanje. Napokon se na
trijemu pojave mladi plemii.
- Kad e ovi odlinici otii? - upita ona svojeg brata.
- Moras se strpiti, sestrice, trebamo ih u nase svrhe, oni e pomoi rjama.
Zasto si tako nezadovoljna?
- Ova princeza postat e kraljica? ,
- Ako kralj pristane na pogodbu. lw, to viSc zanima nju nego
- *V *i$-
mene.
- Bas joj se svidas. Uvijek te gledala.
- Svi joj se svidamo jednako, svima je dobacivala poglede.
- Ona veli: gledaj uvijek najblizeg susjeda, onoga kojeg zelis osvojiti.
- Prema tome, nisam ja odaoranik ako je mene gledala. Tko je
samo bio uza me? -
- Uza te nitko, ali iza tvojih leda stajali su Simuni i Arbanasi i ona dvojica
nasih vitezova - plavi i smedi.
- Mladen i Vojko. Susreli su se s njom u Paklenom lugu. Ne znai lip to veliku
sreu?
- Meni je svejedno, bude li to za njih srea ili ne. v
- Nesto se stalno ljutis na ta dva mladia, a jedan je bolji od,
drugoga.
- Uvijek se vuku oko mene kao kuna psetanca.*
- Ve sam odredio obojici da te puste na miru, ali doskora ti nee
smetati. Odredena im je teska zadaa. (
1 - Kakva teska zadaa?
- Poslat u ih s princezom i Hipolitom na vrlo opasan pothvat. *
- Uistinu? A sto e biti. Valjda smijem Cuti. Hoe li nasi s njima?.
Simuni, Arbanasi i Mrnjavi? Reci mi ve jednom. ;
Jos prije nego bi odgovorio, dolaze drugi.
Iz blagovaonice izlaze Vojko, Mladen i ostali plemii. Odmah
zapoinju razgovor o lijepoj Olivi. ^ ,,.:. V fi ^
- Momci, pazite na svoja srca-^pomeaff.i^ Jelenko, .}.
Vojko se nasmije i odgovori: , v .,;
,,wr
- avolske su joj, oi, ne da se porei.
- Gle, gle, Vojka je ve kresnula iskra? - nasmije se Jelenko. - tebe i Mladena
odabrao je voda da idete s njime. Pazite se.
- Spoitavas meni, a nikoga nije toliko gledala kao tebe. 7{,
- Onda znai da je odabrala jednoga od vasi ^
Jasenki nije nikako s voljom taj razgovor i bez rijefcf izlazi. Oni je
dozivaju, ali ona se ne osvre. ..V s
Obuzima je osjeaj nevoljkosti. Strana ljepotica ulijevt u njenu dusu
nesto tesko. Cini joj se da njezinim dolaskom nesto gubi. Ne zna sto, ali1
obuzima je sjeta i turobnost. -- ; --_,- ;;^; - .v "^ r i:
3
OBLACI NAD SAVOM
Na obali Save eka Tom i Ma \ a KuSevi splav koja dolazi uz rijeku. S njom je
sestra, odlina -gospoda s Grica. Dopratila je kolima s grike tvrdave Tomislavu
na po\ rai V u u Tm > j u >.j,-. Gospoda Kusevizagleda se preko Save na drugu
obalu, u daleku ravninu. Lice joj izrazava brigu.
Sestra je kori:
-- Koliko sam se namuila u n k s.ana r i/rala i/ gKi\c M i , a sad opet
nemas mira.
Nisam fcriva sto me snalaze bojazni da je kakvo zlo.
- Najveeg zlo bilo da su.Jelenko ili Jasenka bolesni, ali momak
\eli da su zdara\i
Ako su zdi a\ i, zasto Jelenko nije dosao sa sestrom? Svakog puta kad sam otisla
k tebi. dosao K- -, Jasenki mi /ajednu na -.u me > -- praiia kui.
Ovo bi moglo i mene uznemiriti kad ne bih znala da ih /.uh/a\a poliski posao A
nisu h uvijek dolazili k meni ujesen kad je ve obavljena berba? Onda je lako
bilo i djeci dolaziti u grad. Ako sad nisu dosli sami, poslali su momka i sve je
kako treba.
Zasto moram tako hitno kui ako je sve kako treba?
Moma i je rekao: Jasenki treba majina zastita jer tvoj sin ima \oditi borbe
protiv Lukavana.
- Eno. ve dolazi splav. ..Y
- Usko 11 es biti kod kue i sve es uti i vidjeti -dovrsi sestra razgovor.
Samo da sto prije budem kod kue, da ih vidim zdrave i zive.
Obje su plemkinje suilc a Mi/inu moMa preko kojeg K usevicka nu n , na splav. S
njima je nekoliku liud IV/nai-a staru turopoljsku plemkinju i svaki s
poitanjem staricu pusta naprijed.
Sestre su se /ai:raK p< nul . pa onda Tomislava krene mostom na splav. S njome
su sluzavka i momak. Nose prtljagu.
Posto su se i drugi ukrcali, Tomislava mahne sestri i brod krene.
Siroko se razlijeva korito Save, tvorei u svom toku veliki otok, a pored njega,
nekoliko manjih otoia, bujnih i zelenih.
Splav je krenula pokraj otoka i razotkrila pred njenim oima svu daleku
Zagrebaku goni. NJ vrh ogranka odrazuju se kule Medvedgrada, a daleko dolje
bijele se /idme /agicnakc u rda \ e. Kule i tornjeve zasjenilo je oblano nebo.
l Kuseviki je u dusi oblano. Misli joj lutaju ravnicom ko kviea i dvoraca
turopoljskih stanovnika gdje u sjeni/drvea miruje njezin dvorac. U/alud
SCMVIIO umiii\anv l dusi juinemn n: L , -.a--! \u; Cas je obuzima sjeta. as
strah. Sama ne zna sto zapravo okruzuje gusta zivica, vonjaci i daleke sume
nesto eka pa je ta daljina uznemiruje, l ti oblaci sio s juga plaze prema
sjeveru nose u sebi neke mrane slutnje u kojima ona nasluuje neizvjesne uzroke
svojem nemiru i strahu.
Splav je krenula pokraj potoka i razotkrila pred njenim oima svu
daleku turopol MI m Uvijek se raduje kad se vraa u ravnicu plodnih
polja gdje je ni dom. Uvijek je prozivljavala na putu kui radost
Povratka. Zasto sada taj nemir? , ,
344
345

Do nje dopre smijeh kastelana Luia. Dobacio je nekoliko rijei prezira staroj
gospodi, pa onda odredio da je smjesta odvedu na kola. _ Ostavite me. Sama u
ii kamo me god vodite. Ne treba me vui.
ne bojim seja nikoga
-- Ve es se ti svija u u stnui vi suijm n u ..ma - dobaci joj Lui.
- Vidjet emo tko e se i gdje savijati kad se pravednost probudi i
sjedne tebi za siju
Neho zagrmi i pomno se SPIcma oiuui, Kuseviku su odveli na kola. Sama se popela
i sjela. Oko nje lukavaki momci na konjima.
Kola krenu Pomno promatra kamo je vode.
Isprva ne moze raza bi ali ivi sauni le<.\uj ceMj. MH! pu-ma l m opol) u
Stigavsi do Kuritovca, opazi da kola skreu prema Lukavcu.
Nastoji prozrijeti sumornost sivog dana i razabrati pristaniste. Nada se daje
ekaju Jelenko i Jasenka. Ali ne vidi nista. Ipak, neka su kola tamo. Bit e,
dakle, i oni dvoje. Splav se primie k obali.
Gospoda Kusevi ne vidi nikoga, ve samo neke okopljene momke kojima ne
posveuje nikakvu paznju. S njima nema nikakve veze. Trazi svoju ker i sina, a
nema nikoga. Od toga joj bude jos neprijatnjije u dusi. Sto to znai? I pogleda
momka koji joj drzi prtljagu:
- Rekao si da e me djeca ekati, ali ih ne vidim. Lagao si. Moj sinje bolestan,
a Jasenka ga njeguje?
- Ne znam nista. Radio sam na polju, kad je dosao gospodarov
glasnik i nalozio mi neka odmah krenem po vas u Zagreb jer gospodar zeli
da smjesta dodete i preuzmete gospodicu Jasenku. On mora otii naj
Lukavane. To je sve sto znam. 1
Isto je rekao kad je stigao u Zagreb. Svejedno, doznat e za sat-dva.-
Ona kola tamo oito ekaju nju. Ali gdje je pratnja? \
Splav je stigla. Momci skau na obalu, vezu uzad i spustaju most na ledinu.
Nekoliko momaka postavilo se pred most. Jedan glas je uzviknuo:
- Nitko ne smije izii. Svi neka ostanu na svom mjestu. Dva oklopljena momka
pohitaju na splav ravno k Tomislavi Kusevi i uhvate je za ruke.
- Jeste li poludjeli? Sto hoete?
- To es, babo, vidjeti i uti. Sad drzi jezik za zubima ako nees da ti
zaepimo gubicu.
Uspravila se i pogledala oko sebe da vidi sto sve to znai. Svi su se
ljudi prepali momaka koji su uperili na njih koplja dok su druga dvojica
zgrabila Kuseviku.
,,,. - Tko vas je poslao da vrijedate slobodnu plemkinju? ,"
- Vei gospodin od vas, kastelan Lukavca.^
,,;,. - Dakle Lukavani, crni davli? Sto oni imaju sa mnom?
- To e vam rei oni sami - odgovori jedan od momaka. -,. Sad joj je bilo
jasno otkud nemirna slutnja. i. J Sad zna zasto nisu dosla njena djeca da je
otprate kui. l okosi se na metaka: -. - - Crna huljo, koliko su ti platili za
izdaju?
Blijed i prestrasen, momak muca:
- Nisu mi rekli da vas kane svezati, samo su mi zabranili kazali da gospodar i
Jasenka nisu u dvorcu jer bi vas to uplasilo. Bog mi je svjedok. Mislio sam da
glasnik govori istinu jer je dosao i rekao da ga salje gospodar. Sto ja znam.
Duznost mi je bila otii jer sam mislio da je gospodar poslao po vas.
Ali njegove rijei padaju u vjetar sto huji oko njega. Gospodaricu su opkolili
lukavaki momci, a s obale zapovijeda sam Lui. Ona se okrene k njemu i
prepozna ga:
- DraZeniev kastelan, ljuta guja stoje izdala svoje drugove, hor da se osveti
mojem sinu i hvata mene. Misli da e me slomiti. Znam i ja sto mije duznost.
Neka se ne veseli. Kusevievi su spremni da uzdignu glavu i trpe za svoje ine.
SVEGA IMA U HRVATSKOJ Dva dam boravi kralj Vladislav u dvorcu svojeg
neaka
Brandenburga, /ado\ol|M\o t: a pio/ima. Namiren o je m i sav o Izgladnjelo
tijelo dobrim zalogajem i estitim vinom.
"Svega ima u t oj l li \aiskoj/a /cmilac. i mosniu" -kKCe kralj.- "Tu
u ostati, odavde se ue miem."
U ovom dvorcu sto ga je neak Brandenburg bastinio po Bei
hrankopanki puni MI MO|M\; , /Hlan^ : i kakvo mu je doaravao u Budimu
samo san Tu ima vina sto zari u grlu i ulijeva mu u krv zivot.
Kralj se prepoi odio, Os|e.a| /;uluuii]st.\ a piuia/i nm. UJelom R.ailuji
se zivotu. Osjea kao da je u zardalu uljanicu netko nalio ulja i zapalio zizak.
Usplamsao je ognji zivota na davno ugaslom ognjistu.
Tome pridonosi i di:-c\ no u/lnuli.nie Vi i MU nosi (,,., i "l a n. probudila
ga i/ sna.
Probudio se u njen m muskarac --a s\mi u. u a n a. Posljednji plameci pale se
u tamrlorn muskarcu. Gordana, strasna ljubav njegove najmuzevmje dobi, dolazi na
horizont njegova zivota kao putujua zvijezda sto se na svojem putu opet
pojavila i zablistala mu pred oima tolikim sjajem da gubi vid.
Ne zamjeuje bolest u naruseno f"e!o m U1 ;., --- oil . ---. n:, i i_\ a--:,,.
Nikad nije posjedovao gipkost di uph lim.li Predi su mu namrli u bastinu
istrosenu, mrtvu krv Ta se tromost probudila u zivot kad je prvi put sreo
Gordanu. Zatalasali su u njemu i krvi i duh. Neodluna, bezbojna. bezlina dusa
primala je > >il liuhav. la^uid u.iM i..\ i U1 <_;-.. - i" .--. znaaj
Tijelo i duh primali su hranu od prisutnosti njene ljepote i uma i tada kad nije
imao nade da e je stei.
Danas mu seinida K-pono\o -\jmi.a vimi - -.-- ga vrati u one dane kad se
osietu iak e/1 ispunjen voljom i snagom. A sada, od Casa kad je Gordana presla
prag blagovaonice i kad je ugledao rascvjetalu ljepotu, osjea se kao da je
stalno pripit. Razbudena masta stvara lude snove, doara\ i ^lU i nade, sklada
planove koje zeli ostvariti.
Dva *d4na on sanja san mladog muskarca i kralja obdarena svim
ja u crvenom oklopu, pod vizirom vodio sam silu, jedini ovjek u kojeg su
vjerovali. . "
- Dok te nisu otkrili. ,","! ;.*".-? !>Tn
- Krivnju nosi samo lupeski Jelenko. ^ ,,,v,j ,4! ,"!
- Samo tvoja strast prema Vileni. *>--.*,"- - #
Potkastelanova se glava pomoli na vratima i on se usulja u spim.
okrenuse glave k njemu. ""-
>>, - Ranjenik se osvijestio -javlja Pencingerov sluzbenik.
L".-. - Je li rimski pop tamo?
"-*
.. - Nije, upravo je pozvan kralju.
Sva trojica pobrzaju u prizemnu sobu gdje lezi Mladeni. Uza nj sjedi stari
lijenik.
Mutnim pogledom promatra ih Gordanin kastelan. Barun Pencinger ga oslovi:
- Vidite koliko se mozete pouzdati u svoju gospodaricu. Ne zali ni vas zivot.
Tom uvredom kani barun pobuniti Mladenia protiv Gordane i otvoriti mu usta da
im kaze ako zna sto bi je moglo upropastiti.
- Cekala je drugoga, a vama se grozila i odbila vas oruzjem.
Mutna magla zastire kastelanove misli. Lutaju kao putnici nonom tminom. Poznaju
putove, a ipak ih ne vide i zaustavljaju se neodluno plaho. Nemaju hrabrosti da
podu naprijed-po toj tmini.
Zaustavljeno je Mladenievo sjeanje na ono sto se dogodilo s njim. Miruje mu
mozak kao sto miruje i tijelo. Cije rijei razabire? Ne shvaa misao? Preslabe
su mu duhovne sile da bi razumio sto govori barun, a jos manje sto kani. Ne
shvaa ni onda kad ga poziva Drazeni:
- Ako nesto znate, gospodine Mladeniu, stoje moze upropastiti osvetite se za
ovu muku koju ete jos prepaliti. Nije vrijedna vase pozrtvovnosti. Recite sto
znate, nista ne tajite. Osveta je najbolji lijek protiv bolesti.
Uzalud mu biva trud, ovjek ne shvaa, a Drazeni je uvjeren da ovjek Gordanu
taji i prodrma ga, tresui njegovim bolesnim ramenima. Lijenik skoi u obranu:
- Ovakav postupak moze otvoriti ranu. Jos ne moze misliti kao zdravi ljudi,
ostavite ga dok ne ojaa.
- Dokle e to trajati?
- Nekoliko dana, mozda jos tri-etiri.
l odose iz bolesnikove sobe. Drazeni opet nemirno koraa gore-dolje. Sve nesto
pogledava na kulu:
- Jos uvijek nema traga Luiu? Dobro gledajte prema velikoj movari. Nema
nikoga? Jao njemu ako se vrati praznih ruku.
Mrko ide dolje. Ispod male veze drugog dvorista izlaze dvije djevojke, nose
velike lonce iz kojih se pusi kuhana slanina. Jedna je od njih Vilena. Nosi
lonac kao da nikada nije nista drugo radila. Opazila je bivseg vjerenika, ali se
uini kao da ga ne vidi. To ga razbijesni i pohita za djevojkama:
- Sto vi prljavi sluzinski crvi? Ne vidite tko je tu? Ne znate pozdraviti?
Smjesta se poklonite.
Vilena se sagne na poklon, a ona druga slijedi i odlaze preko dvorista drugu
siranu Oekivao je da e ona barem sad viknuti na njega, oprijeti se, dobaciti
mu uvredljivu rije. Zeli je izazvati da bi mogao nad im razasuti bjesnilo kad
ne snuic i/vr* ui n.uimienu os\ci u duk mu je na putu rimski poslanik. Ali ona
se pokorava drskp, tvrdoglavo slusa i ne prosvjeduje. Ta ustrajnost strahovito
ga izjeda, podstrekava, huska, potpaljuje zelju da je baci u blato propasti. I
opet vikne zadjevojkairu.
- Ovamo vi, krpetine! Sto blejite? Ovamo?
Sad opazi Vilenine noge sto vire ispod sluzinske haljine:
- Otkad sluzavke nose obui/ Smicsia neka skine obuu Ni bi li se igrala
gospodice. Dolje obuu.
Sluzavka ispod oka gleda Vilenu pa onda odlozi lonac i sagne se k Vileninim
nogama To raspali mladia, udarcem baci sluzavku na zemlju i
vikne:
Sama neka skine. Ne bi li dvorili sluzavku?
I Vilena spusti lonac, sagne se i stade svlaiti cipele. I ve stoji bosa.
Ta poslusnost natjera mu krv u glavu i stade vikati nad njom:
Cekaj, nees dugo prkositi Samo neka se vrate vojnici. Oekujem ih jos danas,
najkasnije sutra Priredit u im gozbu mladom piletinom. Deset momaka pogostit u
za nagradu sto e mi dovesti svezanog Kusevia. Da. njega. Cvilit es Lio pucu u
d]iistimu jastreba. Dat u te onima kojima pnstajes, sluzinska keri.
Neprestano opetuje svoje prijetnje i nastoji ih izrei u Sto grdnijem obliku.
Vilena stoji, gleda u zemlju kao gluhonijema. Tvrda je njena odluka prkosa Ponos
joj ne da priznati koliko je ponizava i postiduje to pokoravanje u Sutnji, a
zenski joj instinkt kazuje koliko ga to drzanje razdire. Tada njime zavlada
takvo bjesnilo da bi zelio udariti.
"Sve podnosi radije nego da bude moja. Mene prezire, gizdavo prezire mene,
Drazenia. Ni rijei otpora. Prezirno suti."
Cekaj samo, ve sutra odnijet e te davli pakleni, moji vojnici.
Kameni kip stoji pred njim, kip prezirne sutnje, kad mu s tornja javljaju
straze:
- Plemenu, gospodine dolazi Stanislav.
To ime privue njegovu pozornost.
U pravi as. KOM mi vijesti da su uhvatili Kusevia - veselo usklikne Drazeni
Vojnike koji ga vode eka ovdje estita veera. Na posao, sluzavko, dok te ne
zovnem na gozbu.
I ostavlja djcvoike koje nose lonce nasuprot trijemu. Tamo Vilena spusti teret.
Naslonila se na /id. Njome prolaze srsi. Premda joj Gordana obeava zastitu.
Drazeni se ipak jos grozi.
Snagom zdrave mladosti opre se djevojka omaglici.
Ispod veze Stanislav javlja Drazeniu:
Za mojeg odsustva doklalio se juer u dvorac neki fratar i molio milostinju, a
pri tom ispitivao lugare o gospodarima dvorca U Lukavcu, ma li knez kakvih
ljubavnica., prijatelja, kojesta ga zanimalo. Mislim da bi to mogao biti
KuSeviev uhoda! Nisu ga lugari uhvatili?
351

Ni da im rezes meso ne bi povjerovali da i fratar moze uhoditi 1
A kamo je otisao? ti
Rekose da je krenuo prema Paklenom lugu. v
Opet taj Pakleni lug. Bit e da su tamo svi davli na okupu. n
Ve se dva dana spremate onamo, gospodine. Ne biste li daniii
otisli? i
- Visoki gost iz Budima me spreava, ali sutra u zoru odjahat emo nas dvojica
sa sest momaka. Otii emo, a da nitko nista ne zna. A zatim idemo u Turopolje.
Neka su moje ete spremne. Ponesite motke, koplja i sjekire. Razbit emo skrinje
s poveljama. A Luiu jos nema traga? Da ga putem nisu napali Turopoljci?
Previse kasni.
- Nona kisa pretvorila je ceste u blatne movare i zato kola vrlo tesko voze.
S kule zatrubi trublja. Obojica se prenuse.
- Netko vazan dolazi kad se trublja javlja tri puta - prir Drazeni. Malo zatim
straza s kule javlja:
- Glasnik s bojista nosi vazne vijesti gospodinu Ferenciju.
- To je nas ovjek - obraduje se Drazeni pa hita u vezu da doeka.
* * *
Toga dana, kod objeda, nitko se od budimskim eksponenata nije* osjeao ugodno za
kraljevskim stolom. I Pencinger i Ferenci i Drazeni jedva su skrivali mrzovolju
sto moraju sjediti zajedno sa zarobljenicom koju je kralj posjeo sebi zdesna, a
Stjepka slijeva. Time su se Budimci osjetili porazenima. Nisu govorili niti se
upletali u razgovor. To je govorljivi Petar Pan i svojim dosjetkama stalno
nisanio na njih.
- Sto mi je initi? Otkuda dovui takve ludorije kojima bih mogao nasmijati vase
dvorjane, kralju? Objesili su glavu kao pobijeni borci na razorenim kulama. Zar
su mozda odvise tuzni sto ne mogu zaplakati pod vjesalima Petra Pana? Ali
gospodo moja, ne zalite sto ne visim na vjesalima. Vladaoci drzava poinili bi
strahovite gluposti da nismo tu mi, dvorske budale. Mi smo njihov mozak, njihova
savjest. Kako nemaju svojeg mozga, posuduju ga od nas, a jer nemaju nikada
savjesti, moramo im kapnuti po koju kapljicu savjesti u praznu zdjelu njihovih
dusa.
Drazeni osjeti izazov, posprdno se nasmije pa dobaci:
- Nestat e jednom i bez vjesala tih dvorskih budala, a onda e pametni imati
slobodne ruke.
- Varate se, gospodine Drazeniu, dok bude dvorova i nasilja, nikada nee
nestati budala koji e sa svoga visokog mjesta voditi za nos podanike drzava.
Samo sto njihove budalastine nee biti tako vesele kao sto su budalastine
dvorskih budala petnaestog stoljea.
Kralj ne slusa razgovor. On uziva dusom i tijelom. Zeludac mu se asti peenjem,
a oi gledanjem bujno rascvjetalih Gordaninih ramena. Uho mu je stalno
priklonjeno k njoj, zasladujui se tamnim tonom njenog glasa i Ijupkosu njenih
rijei. Stjepko zivo sudjeluje u razgovoru, a pridruzuje mu se i markgrof
Danijel koji nastoji istaknuti svoje
352
uiskarake prednosti i svoj duh. Knez Brandenburg osjea da je
"^postavljen. Dusevne sposobnosti ne dopustaju mu da sudjeluje u
-izgovoru koji vode naobrazene umne glave kao sto su Stjepko i
Gordana. .... .-,. ,- v L.
Ostali gosti nisu pnsumi. Marcelm ispad prve noi kraljeva boravka na dvorcu
zigosao je rimski poslanik tako ostro da je kralj barunicu iskljuio iz drustva
koje bi moglo sjesti uz stol s visokim i monim ovjekom kao stoje rimski
poslanik. Zapravo je to odredio jer Gordani nije htio dati susjedu koja je one
noi izazvala sablazan.
Nakon objeda zazeli k ran da Petar lan pje\a i s\ira l /eo je da/balo sa
zicama i stao pjevati vesele doskoice, primijenivsi ih na prisutnu gospodu. To
vrijeme iskorisuje kralj da razgovara s Gordanom i tiho primijeti:
- Cuo sam, Gordana, da je vas sin krasan i zdrav momak?
- Dobro su vas obaviiustili. \e1icanstvo \ istinu ie lijep. /dia\ ijak.
U oima mu se pojavi zalost. Pred njim iskrsne slika kraljevskog dvora u Budimu
gdje visokim dvoranama koraa njegov sin Ljudevit suhonjavi, krzljavi djeak,
mrzovoljan, zloban i tvrdoglav. Kralj smatra da su tvrdoglavost i zloba jedina
svojstva kojima se izrazava u tome djeaku muski spol Tijelo mu je strahovito
mrsavo, a put lica prozirno blijeda, oko oiju duboki n iinci aci pogled trom,
pospan, itavo tijelo nalikuje na krzljav u djevojicu. Hoe li taj djeak
izdrzati? Hoe li se razviti do pravog nasljednika prijestolja?
l duboko tizdahne, gledajui Gordanu, i tiho primijeti:
Da ste me vi htjeli uzeti za muza, moj bi nasljednik bio zdravljak. Ali jos nije
sve i/gubljeno
Gordana opazi kako su mu < L; i To pobudi njenu paznju. Kao da se neka podmukla
misao i (.idila pod njeyn\im naboumim elom. To je ponuka da pozornije promatra
njegove izjave pa naglasi:
Velianstvo veli da nije sve izgubljeno, a to znai da ae kanite ostati udovac?
- Ni asa ne bih oklijevao siupiu pred oltar s novom kraljicom kad bi rat s
Turinom uinio udovicom vas, Gordana.
- Ne vjerujem, velianstvo, da bi nasi mogli izgubiti boj. Nikako ne Vjerujem.
- Glasnik )e donio pismo koiiin pi nateij tiospodma Verbecija javlja da se bojna
srea odvraa od bana Ben<la\ ia. a pona]\ise od ete \oi\ ode Ilokoga i
Damira hre/ovakoca Oni su dospjeli u vrlo opasnu stupicu. Neprijatelj ih drzi
zatoene na nekoj uzvisini. Moraju tamo izgladnjeli.
- Cudim se kako ie mogao sno szlasnik kad sam ula od kanonika da s bojista ne
moze biti otposlan glasnik dok ga ne posalje ban. Zar je vijest od bana1
-- Verbeei ima svuda svoje ljude koji ga izvjesuju.
Da. uhode. Takva se uhoda progurala s ratista. Kako je dospio bas u ovaj
dvorae1
353
- Da se odmara od puta. Ve sutra putuje dalje u Budim. Nemn je zahvaa i
nastoji od njega doznati nesto vise: - Na bojistu stupica ne znai nista kad u
nju padaju hrabri junaci
GORDANA VIII
koji se mogu probiti. Uvjerena sam da e to uspjeti i vojvodi i mojem
suprugu. Sigurno je glasnik i o tom donio vijest? ^
- Da su K probili? Ne. nisu se maknuli s uzvisine. A zapali su onamo zato Sto su
posli predaleko na bojiste, uvjereni da e im neki plemi iz Hrvatske stii u
pomo sa pet stotina momaka. Poslali su mu glasnika da se pozuri i odredi kamo
ima prispjeli, ali se on nije pojavio.
Njezin pogled osine Drazenia. Veselo se zabavlja s Ferencijem i barunom. Tek po
koja rije dopire do Gordane, a to joj razotkriva da i oni govore o bojistu.
To je ponuka da se jos ljubaznije obrati k Vladislavu:
- Molim, velianstvo, kazite mi sve sto znate. Hrabrost mojeg supruga obavezuje
vas da njegovoj zeni kazete istinu.
- Kad bih znao nesto vise, a naroito nepovoljno, ne bih ni asa oklijevao da
vam to kazem ve zato Sto bi to bila hrana mojim nadama. . Taje izjava vrijeda,
ali se pritajila, dok joj srce jos uvijek nemirno bije. Jedva se bori s nekim
bojaznima sto joj iznenada provaljuju duiu. Sjea se svojeg boravka u hrvatskom
logoru na granici, sjea se oprostaja s Damirom, njegovih sumornih misli i crnih
nagadanja uoi polaska u Bosnu.
Uskrsnule su uspomene njegova oprostaja s njome. Ozivjele su crne njegove oi
tako neobino dok je sjedio na vrancu i gledao za njom. Mukli osjeaji obuzese
njenu dusu. Srce joj se skrutilo kao u preplasene ptice sto instinktivno osjea
daleku opasnost. Svaka misao pitala se onog dana sto je tako udno, duboko i
zalosno u pogledu njenog muza? Nikad se nije tako oprastao s njom na polasku u
bitku kao onog dana.
Zahvaa je neopisiva tuga, razbudena nejasnim drhtanjem nekih mutnih
nasluivanja.
Da padne na bojistu? Ta pomisao zaustavi kucanje srca. Odvratila je lice od svih
i stala gledati Petra Pana da bi smogla smijesak i njime prikrila odraz u njenoj
dusi. Samo Stjepko razabire da je lako bljedilo izmijenilo izrazaj njena lica, a
bademaste oi nesto se zamaglile.
Nije uo njezin razgovor s kraljem jer su govorili tiho, a Petar Pan buno udara
u zice i jos bunije pjeva. Vladislav, opojen njezinom blizinom i svojim
snovima, danas je gotovo beznadno radostan. Vijest s bojista smatra znakom
sudbine koju je sanjao ona dva dana i u tom se snu izgubio kao dijete koje ne
zna razlikovati san odjave, zelje od ispunjenja. Ve vjeruje u to da ga je strah
od progona princeze Olive i Hipolita krenuo iz Budima zato jer mu je sudbina
dodijelila Gordanu.
Plivajui u tom snu, otvoreno sam sebe uvjerava da bi mu Gordana dala zdravog i
jakog sina.
"Ako Ljudevit ne bi pozivio ili bi krzljavio dalje, eto mi drugog zdravog
nasljednika prijestolja. Mojoj dinastiji bilo bi zajameno kraljevstvo."
Zato se raduje vijestima s bojista, ne ulazei ni asa dublje u znaenje poraza.
U porazu nalazi samo predznak ispunjenja svojih linih zelja.
Ta se radost odrazava u kraljevim zutim oima i smijesku sto je rasvjetlio
zukastu put njegova lica. l dok Gordana promatra lakrdijas".
334
njegov pogled pov\ema je posveen Gordaninu zdravom tijelu, sagnese
k nioi pa joj tiho sapne: l .y.
Vi Gordana rodeni radati zdrave junake. , >i^.^,.,..
Ali samo Hrvatskoj.
Zar biste kratili da vam sin bude kralj ovog kraljevstva?
Vino je odvise zarko na ovom stolu.
Nasmijesi se kao da mu je dala najljupkiji odgovor. Htio bi opet nesto rei. ali
je ona pogledala k vratima odakle ulazi potkastelan i pristupi k DraA - Nesto mu
dosapne. Ovaj brzo ustane. Oito ga vijest vrlo raduje.
Vetianstvo, dopustite da se udaljim, moj kastelan mi donosi iz Turopolja va/im
vijest.
Kralj kimtii, a Drazeni izlazi dok Vladislav slijedi Gordanin pogled kojim ona
prud Drazeniev odlazak i sape joj:
- fiie trpite tog mladia, a ipak mu posveujete paznju?
- Neprijiii i nikad ne smijemo pustiti s oka! Ali gledajte, velianstvo, kn^/ _
sasvim oajan. Pije, a baca vam ljutite poglede.
- ljubomoran je, a nema krivo. Vi ste mi nesto zatajili. I Danijel nije ostao
neo/iijedcn. Njegove su oi uvijek uperene u vas. Sva srea da sam stigao ovamo.
Da nije bilo vas, kralju, ne bih tako brzo stigla na slobodu. Vase velianstvo
poslalo je \IKI kanoniku Benku ve juer, a on jos ne dolazi. Nadam se da e
stii sutra.
Ponovo zao k u n umilan mu pa/nj u IUH ui.^liak Paz najavi glasnika sa
zagrebakoj; Kaptola.
Svi su prek mm: razgovore i Petar Pan pjevanje.
Glasnik preda pismo Stjepku, oznaivsi da ga je poslao kanonik Benko.
Smjesta Stjepko raskine omot i stade itati. Gordana napeto prati izrazaj
/njegova lica da bi otkrila sto mu javlja. Neobino dugo traje itanje. Cudno
dugo on promatra kanonikov potpis, a onda smota pismo i okrene se kraij\,
Kanonik me zove k sebi. Ali dok je pisao tu zelju, nije slutio da je na putu
glasni! kojim ga velianstvo poziva u dvorac, prema tome bismo se putem sreli.
Dakle, ekat u preasnoga ovdje.
Terenci barun Pencinger tiho proklinju dosjetljivost rimskog poslanika. [)i a/
HKC\ a. zamka je propala. Ipak ne mogu shvatiti zasto rimski poslanik nista ne
spominje o kanonikovoj bolesti koju je Drazeni namjestio da bi Stjepka maknuo s
dvora.
Taji njegovu bolest jer se bas nee maknuti - tiho sape Ferenci barunu.
^bojica su osjetili potrebu da se o tom sporazumiju, a ne mogu nai nikakva
razloua da odu, dok kralj tako spokojno sjedi kao da nikad ne kani ustati Dakle,
moraju se strpiti i priiniti kao da ih Petar Pan naroito zabavlja.
Cim je Stjepko otvorio pismo, bilo je jasno da nije pisano rukom kanonika
Beni ... Drazeni i njegovi saveznici ne slute da Stjepko poznaje kanomkovo pero
jer misle da je Stjepko rodom iz Italije i poznaje
355
kanonika samo toliko Sto se s njim sreo na opkopima dvorca i proboravio pod ovim
krovom dan i no. I tako je mladi sveenik odmah progledao zamku koju su mu
namjestili, ali niim ne pokazuje svoje otkrie.
Cim je Drazeni ostavio blagovaonicu, pohita u dvoriste. Tamo gtj
vratar i odmah javlja: &
ji - Gospodin Lui ve je blizu opkopima. <"j
- Vodi li koga sa sobom? ,--
--- - Da, neku staru gospodu.
- Blagoslovili ga davli - uzvikuje od neke razdrazene radosti. - Sad emo
razgovarati s njom. Dovedi je u drugo dvoriste.
Ispod veze ulazi u dvoriste stara plemkinja. U svojoj bijeloj visokoj
skrobljenoj kapi i crnoj svili pruza dostojanstvenu sliku. Sluge se strcale,
zurei u gospodu koju ne doekuju s poastima, ve ju vode oklopljeni momci.
Drazeni zakorai pred nju. Lice mu je nasmijeseno. Zluradost mu se smjeska u
pogledu kojim doekuje majku omrazenog neprijatelja. Od radosti ne moze je
osloviti, ve uziva u asu koji mu doarava ispunjenje njegove najvrelije zelje
da jednom ovako sretne okom u oko Jelenka Kusevia zarobljena. Tako e on
stajati pred njim bespomoan, predan potpuno njegovoj osveti.
- Vjestice stara, dao sam te dovesti da i meni isprias jednu pripovijest.
Luiu, dovedi odmah sve sluge, momad i sluzavke, naroito onu plavokosu, neka
Cuju pripovijest kakvu ja zelim.
Dok Lui odlazi da izvrsi Drazeniev nalog, on se obraa prestrasenoj gospodi.
- Vidis, stara, onaj bi sto visi tamo kod vrata? Izbievat u te njime do smrti
ako sada ne budes pripovijedala priu kojom es oporei sve sto si ispriala o
izdajici nemani. Upamti: nees ziva iz ovog dvorista ako ne poslusas.
Strepnja je prolazi, muke joj razapinju tijelo, ognjena magla pada pred oi, u
glavi je pee, pee kao zivi oganj. Sablasni oblaci rastu joj pred oima, oblici
Cudnih stvorenja sto se komesaju u vrzinu kolu kao neljudska bia grozote.
Pala je na koljena protiv svoje volje sklapa ruke i dize ih uvis.
S nesto bojazni gleda Drazeni u smueno bie Sto klei uzdignute glave. Oi su
joj strahovito rastvorene, zjenice rasirene, svijetle kao zeravice. Pogled
uperen u daljinu kao da je tamo iskrsla pred njom neka sablast. Blijede usne se
rastvore, glas izlazi iz starakih grudi. Drazeniu se ini da duh zbori s onoga
svijeta.
Svi trnu, sluge, momad, sluzavke. Drazeni drsui eka. Hoe li zapoeti priu
da uje Vijena sto se tamo stisla k djevojkama.
Tomislava Kusevi progovara:
"Probudi se pravednosti vjena, ustaj! Ne daj sili harati djecu svoju. Ne daj
zloi hraniti se dobrotom. Ne daj movari progutati iste. Pravednosti, udari
strijelom nemani sto su zalutale medu postene ljude.
356
Pravednosti, probudi se, sidi! Golemi te posao eka na ovoj zemlji!" "Sto je to
()\ a /t. n i izazivlje strijele na mene, mjesto da opozivlje?" Osjea poruiHi
na svojem obra/u, pomnu pred siunama. siu/a\ Kama,
a onu stoji i slusa, slusa i gleda. U njemu bukne i rikne vojniku:
- Bi amo. bi!
Sluge i slu/a\Kc dahnuse tihom stravom. Svi su oni privikli na nepravdu i silu,
ali ovog Casa zadrhtali su u jezivom isekivanju. Staricu bievati? Ne. nikad
nisu uli takvu sramotu.
Prestraseni pogledi uprti su u mrsava leda starice sto klei na zemlji
sklopljenih ruku.
Podivljali bijes pokree Drazenia, trgne bi iz ruku kovaa i zamahne nad
staricom. Bi zahvati sklopljene ruke koje padaju vrsto niz tijelo kao da je u
njima u timu /i\ of. Krik prodre iz stariinih prsiju. Drugi zamah bia padajoj
na prsi.
Podivljali ovjek dize opet bi i ponovno zamahne, bije, udara. Neman je
pobjesnjela
"Stoje to sa mnom? Zar sam pomjerio umom?"
Trgnuo se i zastao.
Zar to nije stai K a Nestala je, pretvorila se u djevojku, plavokosu sa zlatnim
pletenicama, u bijeloj haljini sluzavke. Tu pred njima prima udarce ona koju je
uinio sluzavkom?
Stoji s biem u ruci i misli: starica je s davlom povezana kad mu je mjesto sebe
doarala nju.
Drsui prilazi blize. Kako? Nije obmana? To je zivo tijelo? Mlado tijelo
i/udarano njegovim biem?
Da. ona je to, a starica lezi na zemlji nepomina, besvjesna.
Ona je to. I njezin glas pun ogorenja koji mu dopire do usiju:
- Nemani prokleta, nad staricom iskaljujes svoj zivotinjski bijes.
To je njezin glas, njezin krik, to ona vie, ona prosvjeduje, niim nije mogao
slomiti njenu prkosnu sutnju. Napokon je kriknula. I plamenim gnjevom vikne joj:
- Izbu u te do kosti ako se ne maknes.
Ncdam tui staricu, makar me izbio do smrti.
U njemu bukne bijes i zelja da raskomada to tijelo sto mu ga je uskratila.
Razderat u te biem. Zivino, tuci! - vikne ona.
Svaka joj se me prcu na i; K ladi vo, udara ga po sljepooicama. Misli nm
razotkrivaju stvarnu istinu, razgaljenu pred njegovom svijesu. To je ona
dotrala pred njegovom svijesu. To je ona stala pred staricu daje zastiti,
istrala je i/ reuY>\ a sluzavki. Izlozila je svoje mlado tijelo njegovu hicu ?a
majku njegova neprijatelja. Primila je udarce po svojoj volji, svojom odlukom,
svojom zeljom, da odvrati zlo od majke Jelenka Kusevia Onoga kojegie istjerala
zbog njega.
Sto je to s njom? Sto ju je moglo navesti da se zrtvuje za njegovu majku?
I zah\ ati ga ze 11 a bievati i razarati sve Sto ga podsjea na omrazenog
357
mladia koji ga je razotkrio, koji je skinuo s njega crveni oklop i lisio ga
vjerenice. Da nije skinuo s njegova obraza vizir, ovo bi tijelo sada grlilo on.
Ali Jelenko je pokazao u crvenom oklopu njega, Drazenia. Njegova majka uinila
je od njega u oima svijeta neman. I udara, udara.
Netko mu se baci na desnicu, zestoko je povue i trgne mu bi iz ruke.
Urnebesna kletva izvine mu se iz usta. I obazre se. Pred njim stoji
sveenik i ogoreno mu dovikuje: /"{
- Stidite se. Ni vasem vojniku ne dolikuje se da tue zene. --.--
-;. - Vratite mi bi i ne pletite se.
- Zabranjujem vam tu neovjenost. i - Neu da slusam vase gluposti.
l posegne za biem, ali ga Stjepko baci daleko prema vezi drugog dvorista.
Drazeni potri za njim. Tu ga zaustavi visoka, mrsava pojava. Sam kralj stoji u
dvoristu i uzima ga za ruku:
- Stani sinko! Zlo radis, uvrijedio si poslanika. To e tvoj ujak platiti skupim
novcem. Zar nisi mogao sve uiniti da nitko ne vidi? Taj mladi sveenik sve e
izvijestiti u Rimu.
- Neka ga nose sve davli u pakao! - promrsi tiho Drazeni ij
prokune. . \
Kad mu je kralj spomenuo novac koji bi morao platiti njegov ujak* J odmah se
svlada.
- Idi - sapne mu kralj - da te ne moram ovdje javno ukoriti. Idi
brzo. ,,
l posao je. Putem susree nezadovoljna lica svojih saveznika. Najposlije opazi
Gordanu, u sebi prokune pa ide dalje i nestane. .;
Na zemlji lezi starica Kusevika bez svijesti. Gordana joj prilazi ^
poziva sluzavke da je pridignu. \
- Nosite staricu u moju odaju - naredi Gordana, a zatim odlazi i Vileni.
Sklopila je oi od bola, dusevnih i fizikih, i pustila da je vode.; Bijelu je
haljinu na ledim probila krv. Gordana stupi pred kralja:
- Velianstvo, vi odredujete da se obje zene odvedu u moju sobu i
da im lijenik pruzi pomo - pita ljepotica kralja i gleda mu ravno u oi.
Ve je rob tog pogleda i nalaze potkastelanu koji se nasao kraj njega:
- Sve sto gospoda odredi za pomo ovim zenama neka se uini. Posaljite odmah
lijenika i sve sto je potrebno.
Zatim se Vladislav uputi sa svojim dvoraninom Benedikom u dvorac, dok su Ferenci
i Pencinger ostali na dvoristu.
- Taj ludak nije nam uinio bas najbolju uslugu - primijeti Ferenci. - Rekao
sam: strast za tom djevojkom mora ga upropastiti.
- Iznenadio me - odgovara barun. - Nisam ni slutio da bi ga mogla ostaviti
promisljenost. Da samo nije bio tako grub s poslanikom.
- To bi moglo uroditi posljedicama da Budim izgubi parnicu protiv kardinala
Hipolita. Moj ujak Baka smrvio bi Drazenia u prah.
- Gospodine Ferenci, kako vidite, sad bismo morali doista maknuti s oiju
Drazeniu tu djevojku jer e nam taj ludak pokvariti sve nase osnove zbog nje.
- Ve sam i sam razmisljao o tom da je jednostavno pustimo pobjei iz dvora, ali
onda smo tek uinili ludost jer e nam on iz prkosa sve ostaviti ^
358
i onu vrag zn_a istino. Strast ga drzi u svojim raljama kao gladni vuk ovcu. Ne
paajmo *e u to, ostavimo sve kako on hoe. Uope, neemo nista o tome ni
spomenuli
I posli su prema kastelanovu uredu.
Sam suman stoji Drazeni usred sobe spustene glave i gleda u pod. Sam sebe kori
sto se iako grubo i/lanuo pred rimskim poslanikom. Otkrio mu ic svoje misli i
svoje osjeaje. Mladi pop moze ga zbog toga zamrziti. Time e naskoditi s\ojcm
ujaku, a on je njegov bastini k. Kad bi budimska vlada morala platiti izgubljenu
parnicu, njegov ujak platiti e dobar dio svote Beatrima nasljedstva.
"Pravo veli kralj Mogao sam to izvesti da nitko ne vidi i ne uje. Ali tada ne
bi bila prisutna Vilena 11 lio sam da slusaiu s\ kad stani opo/ove priu Neka
Vilena ne opazi daje to sve samo zbog nje."
"Tko je dojav io kraui u blagovaonicu sto radim u drugom dvoristu? Sigurno
Petar Pan. Nisam li vidio lakrdijala na trijemu kad su doveli Kuseviku?
Prokleti lakrdijas. Svuda me prati kao zloduh. Moram s njim obraunati."
A tad mu se misli \rate u ona km pud \ , a . Starica lezi u nesvijesti, a pred
njom stoji Vilena i prima udarce namijenjene njoj.
"Zasto? Zasto ona brani majku Jelenka Kusevia?" Na to ne nalazi odgovor.
"Moram to od nje doznati, odgovorit e mi, ili jao njoj!"
U sobu ula/c Pencinger i Ferenci i uine se kao da nista nije bilo, ve
medusobno razgovaraju
- Dok nam je na vratu taj pop, ne mozemo nista zapoeti s Gordanom gospodine Kn
ime " zato mislim da bi bilo pametno iskoristit ovo vrijeme i pokupiti povelje
turpoljskih plemia. Zasijali su svoje poljane i Cestito obradili, a ako ih
lisimo povelja, do jeseni emo zeti na njihovim poinma kao gospodari. Bit e
Lukavac divno veliko imanje ako itavo Turopolje pretvorimo u kmetove knezevskog
dvorca.
- Bijeli je kruh od turopoljskih poljana, a masne su butine od njihove krmad i.
A kakve su to Sume? Koliki je to zir? Sve e pripasti
budimskoj gospodi ako Kile/ unite K1/ jn itmiika,. a Ui ie \ isi.- ivg.i Mtiit
nt
Nadam se da e moj ujak Baka i gospodin Verbeci podijeliti ovo imanje i taku
bismo nas Junica. Drazeni i ja, jednog dana bili gospodari Lukavca Sto velis na
to, Drazeniu?
Te rijei probude njegovu pohlepu za novcem. I prokune sam sebe:
"Kaki sam mogao ovih nekoliko danu probaviti u besposlici dok mi
tamo u Turopolju lezi bogatstvo za kojim trebam samo posegnuti.
Dra/eniu. ludo davolska, Sto si izgubio tolike dane!" Munjevitom
brzinom sijev mise mu te misli mozgom i smjesta odgovara svojem drugu:
Sto velim? Smijesno pitanje. Ve sam nalozio juer Luiu da priredi moju Cetu.
Otvorivsi vrata na trijem dvorista, pozove svog kastelana pa mu
Odreduje
- Sutra idemo na na povelje turopoljskih plemia. Ve sam ti rekao naoru/aj
estito vojnike. Neka uzmu sa sobom koplja ako bi se koji goropadni plemi
branio pa bi trebalo pustati buntovniku krv.
359
mladia koji ga je razotkrio, koji je skinuo s njega crveni oklop i lisio g
vjerenice. Da nije skinuo s njegova obraza vizir, ovo bi tijelo sada grlilo on.
Ali Jelenko je pokazao u crvenom oklopu njega, Drazenia. Njegova majka uinila
je od njega u oima svijeta neman. I udara, udara.
Netko mu se baci na desnicu, zestoko je povue i trgne mu bi iz ruke.
Urnebesna kletva izvine mu se iz usta. I obazre se. Pred njim stoji*
sveenik i ogoreno mu dovikuje: -j,
- Stidite se. Ni vasem vojniku ne dolikuje se da tue zene. - i i -
Vratite mi bi i ne pletite se.
- Zabranjujem vam tu neovjenost. i - Neu da slusam vase gluposti.
I posegne za biem, ali ga Stjepko baci daleko prema vezi drugog dvorista.
Drazeni potri za njim. Tu ga zaustavi visoka, mrsava pojava. Sam kralj stoji u
dvoristu i uzima ga za ruku:
- Stani sinko! Zlo radis, uvrijedio si poslanika. To e tvoj ujak platiti skupim
novcem. Zar nisi mogao sve uiniti da nitko ne vidi? Taj mladi sveenik sve e
izvijestiti u Rimu.
- Neka ga nose sve davli u pakao! - promrsi tiho Drazeni i prokune. .
Kad mu je kralj spomenuo novac koji bi morao platiti njegov ujak, odmah se
svlada.
- Idi - sapne mu kralj - da te ne moram ovdje javno ukoriti. Idi brzo.
l posao je. Putem susree nezadovoljna lica svojih saveznika. Najposlije opazi
Gordanu, u sebi prokune pa ide dalje i nestane.
Na zemlji lezi starica Kusevika bez svijesti. Gordana joj prilazi i poziva
sluzavke da je pridignu.
- Nosite staricu u moju odaju - naredi Gordana, a zatim odlazi i Vileni.
Sklopila je oi od bola, dusevnih i fizikih, i pustila da je vode. Bijelu je
haljinu na ledim probila krv. Gordana stupi pred kralja:
- Velianstvo, vi odredujete da se obje zene odvedu u moju sobu i
da im lijenik pruzi pomo - pita ljepotica kralja i gleda mu ravno u oi.
Ve je rob tog pogleda i nalaze potkastelanu koji se nasao kraj njega:
- Sve sto gospoda odredi za pomo ovim zenama neka se uini. Posaljite odmah
lijenika i sve sto je potrebno.
Zatim se Vladislav uputi sa svojim dvoraninom Benedikom u
dvorac, dok su Ferenci i Pencinger ostali na dvoristu. ^
- Taj ludak nije nam uinio bas najbolju uslugu - primijeti ^ Ferenci. - Rekao
sam: strast za tom djevojkom mora ga upropastiti. |
- Iznenadio me - odgovara barun. - Nisam ni slutio da bi gaj mogla ostaviti
promisljenost. Da samo nije bio tako grub s poslanikom. |
- To bi moglo uroditi posljedicama da Budim izgubi parnicu protiv ^ kardinala
Hipolita. Moj ujak Baka smrvio bi Drazenia u prah. 1
- Gospodine Ferenci, kako vidite, sad bismo morali doista maknuti j s oiju
Drazeniu tu djevojku jer e nam taj ludak pokvariti sve nas" | osnove zbog nje.
- Ve sam i sam razmisljao o tom da je jednostavno pustimo pobjei iz dvora, ali
onda smo tek uinili ludost jer e nam on iz prkosa sve ostaviti
358
i otii v rag zna kamo. Strast ga drzi u svojim raljama kao gladni vuk ovcu. Ne
paajmo se u to, ostavimo sve kako on hoe. Uope, neemo nista o
tome ni spomenuti
I posli su prenut kastelanovu uredu.
Sam samcat stoji Drazeni usred sobe spustene glave i gleda u pod.
Sam sebe kori sto se tako .uruho i/lanuo pred rimskim poslanik mu Oikiio mu je
svoje misli i svoje osjeaje. Mladi pop moze ga zbog toga zamrziti. Time e
naskoditi svojem ujaku, a on je njegov bastinik. Kad bi budimska vlada morala
platiti izdubljenu parnicu, njegov ujak platiti e dobar dio svote Bcatriina
nasljedstva.
"Prav o veli kralj Mogao sam to izvesti da nitko ne vidi i ne uje. Ali tada ne
bi bila prisutna Vilena. llto sam da slusaju s\i kad stara opozove priu. Neka
Vilena ne opazi da je to sve samo zbog nje."
"Tko je dojavio k ral; LI u hlagnv aonicu to ladm u J rutom choi istu1
Sigurno Petar Pan Nisam li vidio lakrdijasa na trijemu kad su doveli Kuseviku?
Prokleti lakrdijas. Svuda me prati kao zloduh. Moram s njim
obraunati."
A tad mu se misli vune u or.aj uit pod A a l . Starica lezi u nesvijesti, a pred
njom stoji Vilena i prima udarce namijenjene njoj.
"Zasto? Zasto ona brani majku Jelenka Kusevia?" Na to ne nalazi odgovor.
"Moram to od nje doznati, odgovorit e mi, ili jao njoj!"
U sobu ulaze Penungei i Ferenci i uine se kao da nista nije bilo, ve medusobno
razgovaraju
- Dok nam je na vratu taj pop, ne mozemo nista zapoeti s Gordanom, gospodine
barune. I zato mislim da bi bilo pametno iskoristit ovo vrijeme i pokupiti
povelje turpoljskih plemia. Zasijati su svoje poljane i estito obradili, a ako
ih lisimo povelja, do jeseni emo zeti na njihovim poljima kao gospoda] i. Hi l
L e l ukav ,te di\ no \ diko i munje ako itavo Turopolje pretvorimo u kmetove
knezevskog dvorca.
- Bijeli je kruh od turopoljskih poljana, a masne su butine od njihove krmadi. A
kakve su to sume? Koliki je to zir? Sve e .pripasti budimskoj gospodi ako knez
umre be/ potomka, a to ]c \ ise nego sisiin no
- Nadam se da e moj ujak Baka i gospodin Verbeci podijelili ovo imanje i tako
bismo nas dvojica. Drazeni i ja, jednog dana bili gospodari Lukavca. Sio velis
na to, Drazeniu?
Te rijei probude njegovu pohlepu za novcem. I prokune sam sebe:
"Kako sam mogao ovih nekoliko dana probaviti u besposlici dok mi
tamo u "Turopolju lezi bogatstvo za kojim trebam samo posegnuti.
Drazeniu. ludo davolska, sto si izgubio tolike dane!" Munjevitom
brzinom sijev nuse mu te misli mozgom i smjesta odgovara svojem drugu:
- Sio velim? Smijesno pitanje. Ve sam nalozio juer Luiu da priiedi moju
Cetu.
Otvorivsi vrata na trijem dvorista, pozove svog kastelana pa mu odreduje:
- Sutui idemo na na povelje turopoljskih plemia. Ve sam ti rekao naoruzaj
estito vojnike. Neka uzmu sa sobom koplja ako bi se koji goropadni plemi
branio pa bi trebalo pustati buntovniku krv.
359
,if Radosno slusaju Pencinger i Ferenci njegove odredbe. - i -. - Tko e
predvoditi, gospodine Drazeniu?
- Ja, glavom.
- Bez vaseg vodstva ne bismo uinili nista.
1 - Cut ete vi sto niste uli ni vidjeli. Razrusit u im krovove nad glavama,
poklati ih kao pilie, a onda zapaliti poveljama kresove po starom turopoljskom
obiaju. Od plemia slobodnjaka bit e preko noi kmetske suge.
I svi su otisli da spremaju pohod na povelje turopoljskih plemia.
ZAVJET
i
U Gordaninoj spavaonici lezi stara Kusevika. Lijenik joj je povezao rane od
udaraca Drazenieva bia. Svijest joj se vratila, sjea se svega. I sad je
prolaze srsi, gledajui u duhu onu grdnu sablast na koju je Drazeni obeao
navui njenog sina. Ali Gordana je uvjerava da Drazeni nikako ne moze imati
Jelenka u sakama, samo ju je plasio da bi uinila po njegovoj volji i opozvala
priu. Njezin sin bio je u dvoristu sivog oklopnika, dakle, oito je i danas s
njim. Ne mora se bojati. I brigu za njenom keri Jasenkom izbija joj Gordana iz
glave logikim zakljukom da se Jelenko sigurno pobrinuo za nju.
Pomalo se zena smiruje i biva joj lakse i pita:
- Sto e biti sa mnom u ovom dvorcu?
- Kralj je ovdje, a rimski e vas poslanik uzeti u obranu barem toliko da vam se
ne dogodi nikakvo vee zlo.
- Neka me puste kui - uzdise starica.
- Pokusat emo sve. Kralj je slabi, teza mi je borba s njim negoli s okrutnim
saveznicima Budima. Izigrala sam esto njihove namjere, esto i promasila, ali
sam se latila i drugog sredstva. S kraljem je muka. Glavinja lijevo i desno,
naprijed i natrag. Sto u jednom asu odlui i obea, u drugom poree. Ali ni s
kraljem ne bi bilo tako tesko da nije ovdje ovaj nitkov Drazeni. Sve nevolje
koje su stigle i sva nasilja i bezakonja koje vrse Lukavani protiv nas, sve je
to njegova zamisao. Tek sam juer progledala njegovu dusu i zgrozila se - pria
joj Gordana - od tolike podlosti. S najveim ponosom pripovijedao je kralju kako
se prikazivao sklon nasoj borbi i uhodio sve nase osnove da nas moze izdati.
- To je, eto, sin muskarca i zene od kojih je svaki mrzio narod drugoga. I zato
je izdajstvo donio na svijet kao grbu. Sluzio on kome drago, uvijek i svagdje
mora biti podli izdajnik. On je rodena moralna nakaza.
Upale tamne stariine oi pune su ogorenja. Odjednom doda:
- Njega je izabrala Vilena. Za njega je upropastila mojega sina. Zasluzila je
svaku kaznu.
- Dovoljno je kaznjena.
- Nije. Svaka je kazna premalena da opere sramotu sa svojeg hrvatskog imena i
nevolju s Jelenkove duse. Ali ne govorimo o njoj. Muka mi je. Mrzim je do groba.
360
U Kusevikinim oima proitala je Gordana koliko su te rijei
istmne.
Starica se popravi na lezaju, upre u ruku koja je povezana i zastenje.
Gordana je tjesi:
Ne bojte se, plemenita gospodo, lijenik veli da e vam brzo
zacijelili. Udarci vas nisu tesko zahvatili.
Nisu jer je preda me palo neko zensko stvorenje. Kao u magli
sjeam se ua me neka zena zaklanja od Dta/enieva biu. al i>Jma1i ini je
potamnjela svijest i srusila sam se. Ona hi me zivotinja bilazatuklada nije bilo
djevojke,
t"- Vrlo vjerojatno - odgovori Gordana.
- Htio je da poreem svoju priu o izdajici i da kazem kako se izdajniku mora
sve oprostiti. Zastoje to htio?
Sigurno je uo da su prie gospode KuSevi znamenite po itavom Turopolju i
ijudi miuiLn oi/c uV. niin Htio je da ga operete pred narodom, oito je zelio
time postii nesto naroito.
Ne bih ga oprala pred svijetom pa da je mojom krvlju napojio iuno ono dvoriste
pod vjesalima. Odluila sam tamo ostati mrtva, ali nikada mu oprati s obraza zig
izdajnike nemani. Ali kako je dosao tamo
kralj
Pozvao me danas na objed zajedno s rimskim poslanikom u blagovaonicu I dok smo
bili u razgovoru, dohita lakrdijas i saopi kako Drazeni vue dvoristem neku
gospodu. Culi smo kriku i zamolila sam
kralja da side.
- Ali dok bi stigla pomo od kralja, ve bih bila mrtva da nije bilo one
^luzavke koja me obranila. Takva se plemenitost ne da naplatiti novcem. Sigurno
je sirota kad sluzi u ovom dvorcu. Jeste li je vidjeli? Da vidjela sam je.
Je li zadobila teske udarce? ,^ Ki
Vrlo teske, sva je oblivena krvlju. l
Jadnica - sape Kusevika i pridigne glavu. --: Hoe li joj
povezati rane1.
Ve su pozvali lanamika. /amolilsi sam kralja daje odvedu u
dvorac.
t- Hvala vam, Gordana, da ste se pobrinuli.
rr- Zavrijedila je.
-- I te kako je za vrijedila. Dala se izbiti za mene. Neprestano me snalazi
pitauic: zastoje to uinila? Mozda ima staricu majku pa sam joj se
sazalila.
- Ne, ona nema majke.
- Nema majke? Onda se sjetila svoje pokojnice, a dobro joj srce nije moglo
trpjeti da lupez tue staricu majku. Sve pazljivije slusa Gordana i odgovori: -
Tko bi znao sto se tog asa probudilo u dusi djevojke.
- Trebalo bi da pomognem toj siroti koja nema majke ni kuista.
Nije.ii tako, Gordana?
Slegnuvsi ramenima, zamisljeno gleda staricu pa veli: , ,
- Mozda joj i ne treba pomoi. "V:
361
- Kako ne bi trebalo pomoi sluzavki. Uzet u je k sebi. Iskazite mi dobrotu,
idite k njoj i recite da u joj biti druga majka. Od uzbudenja Gordana ustane, a
starica nastavi:
- Recite joj da e zivjeti u mojoj kui kao da je moja ki. Tu pred vama,
gospodo Gordana, obeavam: bit u joj druga majka.
- Nemojte, plemenita gospodo - zakri Gordana starici rije - ne obeavajte
nesto sto ne biste mogli ispuniti.
- Zasto ne bih mogla?
- Ne zna se koliko vam ta djevojka moze biti po volji po svojoj udi, ali.
- Kako mi ne bi bila s voljom kad se za mene izlaze? I da ne znam kakve je udi,
ipak mora biti dobra. Bit u joj uistinu dobra majka. To joj recite, na to se
mogu zakleti.
- Ne, ne kunite se. Sada mi pada na um. Ona se udaje, dakle, imat e svekrvu
koja e joj biti majka.
- Ako se udaje, pobrinut u se za njenu opremu kao da sam joj ja majka.
Ne da se starica zaustaviti u svojem govoru, a Gordana je mora s postovanjem
slusati. Ne moze joj saopiti tko se izlozio za nju. Kusevika ne moze ni
slutiti da se tu nalazi Vilena pa bi to otkrie za nju bilo strahovito. Mrznja
Kusevikina sprijeava Gordanu da makar samo natukne istinu. Stoga odlui
priekati i pitati Vilenu smije li Jelenkovoj majci otkriti ime spasiteljice.
Medutim, starica je odvise slomljena da podnese jos jedan veliki potres.
I moli je neka pokusa spavati kako bi se odmorila i oporavila.
Slabost od prevelikog uzbudenja brzo staricu uljulja u san, a Gordana izlazi u
drugu sobu.
Tamo nade Vilenu. Lijenik joj je ve isprao rane i povezao. Pee je i boli. Od
muke sklapa oi i prikriveno uzdise. ^ . Cim se pojavi Gordana, uspravi se,
ali je ona prisili da sjedne. jPJ; - Imate li kakvu zelju, gospodice Vilena?
_ ,-",.- Samo jednu: da umrem.
** - Kad bi svi osjeali kao vi, bilo bi premalo ljudi kojj bi doekali
slobodu. Samo oni pobjeduju koji ustraju. A sad: imam vam priopiti nesto vrlo
vazno o staroj gospodi. Bila je bez svijesti. Sjea se samo odijela sluzavke i
ne zna da ste je vi oslobodili udaraca. Pitam vas: dopustate li da joj to
priopim?
- Nikada ne bih htjela da joj kazete sto sam uinila. Nizasto na svijetu ne
smije doznati. Idem dolje medu sluzavke da se s njom ne sretnem.
- Uinit u po vasoj zelji. Nee doznati, ali ne smijete sii. Drazeni bi vas
nastavio zlostavljati.
- Radije neka me ubije on nego da se nadem sa staricom.
- Ne mozete se nai s njom. Ona sad spava, lezi u mojoj postelji, a vi
priekajte ovdje. Sjednite ovamo u kut. Naslonja je daleko od svjetlosti i kad
bi netko usao u sobu, ne moze vas ni zamijetiti. A sad se naslonite na stol.
Leda su vam sva ranjena. Priekajte. Ja sada moram uiniti
362
sudbonosni korak u korist svih nas. Budite mirni, me miite se odavle. Za pol
sata ae vraam.
Hitro je izasla iz sobe i krenula k Stjepku. Stajao je uz prozor, gledajui u
dvoristu Di.i/inua i njegove saveznike pa upozori Gordanu:
Nekud se spremaju. Drazeni neprestano uzvikuje: "Poklat u ih, popaliti im
sugavo plemstvo!" Evo, gledajte, nose koplja i motke.
Spremaju se na turopoljske plemie - veli ona, a odmah zatim dopu -,iv
Dra/eniev povik:
- Gdje su one babe? A gdje je ona mlada? Sluga mu nesto tiho odgovori dok se on
nasmije:
Vojnici, ako mi dovuete smrdljive pergamene plemia i slobodnjaka,
znajte: sluzavka plavusa bit e vasa.
Raxbo|ni:k liLa se podsmjehuju. Drazeni nastavlja odredivati, a \ojmci nose na
okup oruzje.
Gorda n a se makne od prozora:
j - Stjepko, ovom Drazenievu gospodstvu u dvorcu mora biti kraj.
^ Mnogo je to, Gordana.
Znam, ali sam vidis: dalje se ne moze.
Sva smo sredstva iscrpli, ak nam je sluzio i Rim. Sve uzalud.
- Sad mora u borbu zena. Idem kralju, a ti me Stjepko ekaj na hodniku da mi
budes od pomoi. Drazeni mora iz Turopolja, samo tako mo/emo nastaviti borbu To
je uistinu neman, kako veli Kusevika. Hajde sa mnom
Ali je zaustave pono\ ni glasovi s dvorista. I pogleda dolje. Drazeni ispituje
vratara pa se grohotom smije.
Na opkopima turopoljski plemii traze da im spustim most, jer imaju prava tuziti
se knezu -javlja vratar.
Svima reci da se upravo spremam k njima u goste, u krvave goste - odrcui
Drazeni.
-- Oni traze zupanovu kerku.
:--- Nju? Cekaj, sam u im na to odgovoriti. I pohita prema vezi. jGordana jos
Cas promatra kako se Drazeni uspinje stubama u kulu, a onda pozove Stjepka daje
prati na putu kralju.
- " *
U kuli raskoraio se Drazeni i uzivajui promatra na opkopima poliski banderij
plemia, s kapetanom. S njim su preasni gospodin kanonik Benko i zupan Stjepan
Berislavi.
Drazeni ga jedva prepoznaje. Urusio se, a uvijek crveno lice gotovo je po/uiklt
Mladi se smije njegovoj boli i svojem uspjehu i slusa kako poziv Iju li spusti
most jer kane predati optuzbu knezu. Kad su izrekli svoj u zelju s kule, drski
Drazeni odgovori: Ja sam ovdje knez. Sto hoete? Izruite nam zupanovu ker.
U ovom dvorcu nema zupanovih keri. U nas ima samo sluzavki, crnokosih i plavih.
Jedna se plavka naroito svida mojim slugama u dvorcu i vrlo su zadovoljni s
mladim zalogajem Turopolja.
363
K*t Zupan mu vikne s opkopa: *"v ,?, >, f-.f"-"?f:
,K - Drazeniu. ne mogu prije na drugi STdjetdofcmp Bi
U tvoju krv. . VA.:ii-v;-.>,!,-,;. v - :
,"r..i - Moja e zagaziti u tvoju uskoro. < irvo-^Cf >;Ac/ic A, .
- fftt - Ker mi vrati, prokleti sine.
- Bas sam je izbievao jer nije poslusna svome gospodaru.
- Gospodine, ja, kanonik zagrebakog Kaptola, trazim da mi odmah spustite most.
- Pope, bas tako kako si ti sa mnom u kapelici postupao kod vjenanja, tako ja
postupam s tobom. Bacit u te u opkope.
- Besramni mladiu, zelim rimskog poslanika. Neka dode u kulu.
- Dosao bi on kad bih mu ja dopustio. S ove kule i tamo s opkopa ne dopire
nijedan glas u drugo dvoriste, dakle, ne moze doprijeti ni u dvorac ni do kneza
ni do njegovih gostiju. Ne derite uzalud svoja prsa i tornjajte se. Tu sam ja
gospodar. Jos malo pa ete svi iskusiti moj bi.
- Brao, ne smijemo dopustiti da ova izdajnika neman do sutra koraa hrvatskom
zemljom.
- Koraa! e danas i sutra. Koraat e i druge takve nemani tom vasom hrvatskom
zemljom.
- Samo onda bi mogle koraati takve nemani neljudske nasom zemljom ako smo i mi
nemani neljudske. A to nismo. Znaj, Drazeniu, i upamti - odgovara plemi Modec.
Smijui se, gleda Drazeni preko opkopa i onda pita:
- A gdje vam je vas junak Jelenko? Njega mi saljite. Samo u njemu izruiti
plavusu, sluzavku ovog dvorca, Vilenu. Neka dode Kusevi. Imam jos nekog ovdje
tko ga eka. Znate li? Mati mu je tu.
Oni dolje ne vjeruju. Kusevikina sluzavka jos se nije vratila kui da im donese
vijesti, dakle, svi smatraju da se starica nalazi u Zagrebu, a Drazeni ih samo
razdrazuje, plasi i vie preko vodenih utvrda:
- Gospodar sam njegove majke. Domamio sam je u dvorac, javit e vam to sluga i
sluzavka kad stignu kui s obale Save.
I sad jedva vjeruju. Ako je oteo Vilenu, ova mu je okrutnost pristupana, ali
staricu uzimati kao orude svojim osvetama, to nikada nisu uli ni dozivjeli. To
im se ini odvise zulumarski, a da bi mogli vjerovati. Ponovno navjesuje glas
s kule:
- Neka Jelenko Kusevi ispita ljude i ut e da je njegovoj majci gospodar
Drazeni.
Povici zgrazanja odgovaraju s onkraj opkopa, ali on ne haje i javlja:
- Jelenka Kusevia pozivam: neka dode u dvorac. Samo njemu predat u staricu
majku. Ako ne dode, ne moze ona preko vodenih utvrda. Plameni povici padaju s
onkraj opkopa:
- Zivotinjo krvolona, starice majke otimljes?
- Hoes li da tvoju majku ugrabimo i sudimo za odmazdu?
- Vi niste kadri izvrsiti takvu odmazdu. Vi ste postenjaci, budale. Ne znate se
vi osveivati.
Ognjena poruga pali im ogorene duse, vikali bi, razdirali noktima od
jada sto ga ne mogu kazniti, a zupan pozivlje: -
364
Izadi ne megdan, Drazeniu. Ako nisi kukavica, a ti nas vrijedaj
okom u oko, a ne s kule, zastien grabama punim vode i zidinama. Sidi!
Da ponudim tvojem mau svoje meso, glupane? Cekaj, doi u ti u
goste
Sidi dolje, ako nisi izgubio obraz.
Rodio sam se da zatrem rod koji mi je dao hrvatsko ime i da time razveselim -A
oj u majku koja mi je dala mrznju na Hrvate.
Ubiti smo trebali to smee.
Niste me ubili jer niste imali hrabrosti.
Cekaj, Drazeniu, jos emo se nai okom u oko - viu plemii iz banderija
l hoemo. Jos prije nego zazelite. A kad padnem u vase ruke, plemenito ceie mi
oprostiti. Gospodski osvetiti kao sto je uinio Jelenko. Jos ete vi mene grliti
i proglasiti me svojim junakom. Poznajem vas. Bjesnilom kipe ljudi, rastrgali bi
ga, ali im je nedokuiv. Kad M.- douiljnis i ai uuu > 11 ma na opkopima,
upravlja opet poziv svojeg nepnjaldju
- ijavite Jelenku Kuseviu: - ako nee da mu majka bude sluzavka gruda Lm.
-,.,,! neka dode k meni. Junak je on. Neka se ne boji.
- ^Ne boji se on ni stotinu Drazenia - vie plemi Modec, a ostali
buno <Xlohru\ajli
- Slavite Jelenka vi, seljaka plemstina. GaleLiuc mu srdito uzvraa:
- Nikad nijedan od nas ne bi dao da mu ti oistis cipele. Blato bi na obui pio
LLK)\;i protiv takve sramote.
- Urlikat ete od sramote kad vam ja legnem na prsa. Jeste li uli? Jelenko
Kusevi moze jedini preko utvrde k meni i nitko drugi.
- Mije medu nama.
- Javite mu: pozivam ga neka uzme svoju majku, ili e sluziti mojim sluzavkama.
- Doi e kad se vrati u Turopolje.
- Dakle, nema ga?
Cim ie do7nui!iia .lelenko nik mu1u niiirui, stade zapovijedati svojim momcima
na kuli:
Naperite na njih bacalo neka im kamenje malo otvori lubanje.
Za nekoliko asaka zaskripi drveni stroj, a kamenje pada preko opkopa po glavama
pravednika. Povukli su se i odjahali u Turopolje. nosei u dusi goruu zelju za
odmazdom.
POSLJEDNJA NAVALA NA TAMNICARA i
Stjep k n i Gordana vidjeli su Drazenia da se penje na kulu. Tada su izasli iz
njegove sobe i uputili se ravno prema blagovaonici. Petar Pan doekao ili k Uul
vrata i ja vio da se kralj nalazi u sobi. Gordana tiho upita Stjepka
Svakako prije od svega zatrazi da pusti u dvorac turopoljske plemie, a zatim
ono drugo.
365
On kimne i ulazi u veliku i prostranu blagovaonicu.
Kralj sjedei slusa kako mu njegpv tajnik gospodin Benedik ita. Vladisalav se
ljubazno nasmijesi Stjepku i ree da bi pretekao njegove optuzbe:
- Zeljeli ste sa mnom govoriti? Znam, radi se o onom grdnom prizoru.
- Ovog asa ima nesto jos presnije vasem velianstvu i meni. S onkraj opkopa
stoji itav banderij turopoljskih plemia. Gospodin Drazeni ne pusta ih u
dvorac, ali tamo je sasvim sigurno i preasni gospodin kanonik Benko. Svakako
molim da ovu odlinu linost odmah uvedu u dvorac, moram s njim govoriti:
Kralj zove paza i dade mu odredbe, kad iznenada stigne kastelan Pencinger i
saopi kralju:
- Velianstvo, pred dvorcem su bili neki plemii i trazili su da ih pustimo
knezu jer se kane potuziti na postupak njegovih sluzbenika, a zatim odlaze
kralju u Budim da tamo predaju tuzbe.
Vladisav se gotovo prestrasi i odmahne rukom:
- Ne, nikako ih ne pusti unii. Ali rimski poslanik zeli govoriti s preasnim
kanonikom.
- Njega nema medu onima dolje, barem ga nisam vidio, a sada su ve svi otisli
jer sam kazao da knez nije u dvorcu.
Vladislav je zadovoljan s odgovorom jer se niega toliko ne boji koliko
deputacija kojima nije kadar ispuniti nijedno obeanje. Gotovo mu je odlanulo.
Stjepko ne sluti kako su Turopoljci protjerani kamenjem i mora se zadovoljiti s
odgovorom, to vise, sto ima izvrsiti pred kraljem drugu zadau koju mu je
povjerila Gordana.
Pencinger izlazi iz dvorane. Vani opazi Gordanu kako prolazi trijemom kao da
see. Nije ga ni pogledala pa on silazi u prizemlje.
Gordana zamisljeno koraa trijemom. Blijeda je od pretrpljenih uzbudenja. Prizor
bievanja zena dolje u dvoristu duboko ju je potresao i ono sto je ula s
prozora Stjepkove sobe kako se Drazeni sprema u Turopolje. Sve ozivljuje pred
njom unatrag nekoliko tjedana otkad je zarobljena. Svi dozivljaji, borbe,
spletke kojima se morala braniti, sve je to uskrsnulo danas pod udarcem onog
bia kojim je Drazeni iskaljavao svoju razbjesnjelu neuslisanu strast. Sto
dalje razmislja o svemu, jasnije se otkriva da Drazenievo gospodstvo u ovom
dvorcu sve vrse zatvara vrata njenom oslobodenju i onemoguuje joj da pruzi
pomo Vileni i Kuseviki. Mora, dakle, raskinuti taj obru sto gaje oko nje
sapeo izdajica koji ovog asa naoruzava etu da njome pohara imovinu njenih
zemljaka, njene braa. Mora to sprijeiti, a sebi i objema zenama prokriti put,
mora se probiti kroz stijene i utvrde posljednjim sredstvom.
Samo eka da se vrati Stjepko, a dotle jos sam nadzire svoj plan.
Vrata blagovaonice stropotom se otvore. Stjepko izlazi, brzo stigne k njoj i
sapne:
- Izvrsio sam sve sto ste htjeli. Pencinger je tvrdio da su se Turopoljci
vratili kui. Kad je on otisao, rekao sam kralju sve i pokazao se duboko
uvrijedenim zbog onog prizora u dvoristu. Na to je kralj zamolio neka vas
potrazim i saopim da zeli odmah s vama govoriti.
Dakle, uspinjem se na posljednji obrambeni bedem. Cekaj me, Stjepko. u svojoj
sobi.
Jos je neko vrijeme ekala da se ne bi prebrzo iza Stjepka pojavila pred kraljem
Stupila je u avoranu. Kralj je sam. Ni gospodin Benedik nije s njim. Odmah je
opazila kako je eka tesko i nestrpljivo. Jos prije nego sto je pozdravila kralj
joj dolazi u susret i odmah se ispriava:
Vrlo mi je zao sto ste morali dozivjeti onaj ruzan prizor u dvoristu. Lice mu je
mrko, ozbiljno. Onu tada progovori glasno i spoitavajui:
Puna mi je dusa odvratnosti. Nikad nisam tako nesto dozivjela i zato molim \
ase velianstvo neka staru gospodu i zupanovu ker posalje kui. i to /bog vas.
Vi morate sa sebe skinuti da se u vasoj prisutnosti zlostavljaju zene kuv M; n a
i n J i .puMji i i nain ugrabljene. Sve to pada na vas kraljevski viteski
ugled.
Uhvatio se za elo, obrisao znoj kao da je sav na zeravici pa se opet ispriava:
Sto mogu, Gordana? Ako to odredim, Drazeni nee izvrsiti. Gotovo uvredljivim
sazaljenjem u oima i glasu naglasava:
Strasno vas je gledati ovako jadna i nemona kako sluzite kao prok mali
nedjelima neaka vaseg drzavnika.
Samo zato sam tako jadan jer nemam bogatstva. Nitko se ne boji kralja f i nema
novaca.
Snage nemate da se zauzmete za posteno i pravedno.
Nisam kriv sto je u ovom kraljevstvu obiaj da gospodare po svojo volji
drzavnici, dok bi morao gospodariti kralj.
Ne, velianstvo, ni kralj, ni drzavnici nemaju gospodariti, nego samo /.aki i ,
onaj zakon koji su sebi stvorili podanici vlastitom voljom i po vlastitoj Volji
odluili pokoravati se tom zakonu. Ali vi nemate ni toliko snage da se oslonite
na zakone.
- Niti znam kakvi su niti gdje su. Kad gospodi na vrhu kraljevstva
nesto ide u pn l< L f ima vele: tu je zakon, a kad im je na stetu, onda ga opet
nema
Stara je pria da drzavnici najradije kradu podaniki novac. Steta je trositi
rijei. Vase velianstvo me zbog neega zvalo?
Htio sam vas zamoliti da mi pomognete u jednoj stvari.
Zarobljenica e pokusati da vam pomogne. O emu se radi?
Rimski poslanik bio je kod mene malo prije. Vrlo je ogoren. Pokazao je na[p:
liv.1 pi-.ni! i kt iK1 \c si i u K > mi kamini Ka Bcnka i wV Ja ii i nije pisao
svojom rukom preasni gospodin. Vi poznajete njegovo pismo?
L iju sam pogledala pismo, znala sam sto je. Vasi sluzbenici nisu poslali vaseg
glasnika kanoniku. Tako e oni neprestano raditi na vasu stetu
Oajan sam, Gordana. Rimski poslanik navijestio mi je da e
sutra u /uru otpuh \;ili u Rimi podii kod svetog oca optuzbu zbog vas i onih pk
m k inja Rekao mije: "Ne mogu nista presutjeti. U ovom dvorcu 11 ncu n, i se
zene jer su kreposne i zato im se u hranu ulijeva omamljujue
366
367

sredstvo." Jednom rijei, Gordana, on je ogoren i odluno veli da e sve to
priloziti izvjestaju o budimskoj parnici, a sve to pada na moja leda.
- Jos vise pada na leda vaseg sina. Sve e te ljage skoditi vasem sinu.
Velianstvo trazi nasljedniku uglednu i bogatu princezu. Tko e imati hrabrosti
da svoju ker vjena sa sinom o ijem se ocu govori da se vjenao s napuljsom
princezom, porekao brak i mirno gledao kako neaci njegovih drzavnika ine
najokrutnije i najsramotnije zloine prema kreposnim zenama plemia? A vi
uistinu niste krivi.
- Gordana, vi me jedini shvaate. Vi jedini znate kako sam nevoljan i nesretan i
bas zato sam molio da dodete k meni. Rimski poslanik mije bio zakon iza kojeg
sam mogao zauzdati Drazenia. Ako on ide, bit e i za vas tesko.
Ona uzdahne kao da duboko osjea s njim i zalosno odgovara:
- Kralju, pokusala sam govoriti jos prije nego Stoje rimski poslanik otisao k
vama. Razjasnjavala sam mu kako vama ne dopustaju da ni u svakidasnjem zivotu
budete vitez, sto je duznost svakog muskarca, ali mladi sveenik odbija da samo
asak ostane pod krovom zajedno s Drazeniem. Tu se ne da nista promijeniti, jer
on veli: svakog asa moze izbiti nova sablazan, a po svojem sveenikom zvanju i
po pravednosti i postenju ovjeka on ne smije ovdje gledati Drazeniev razvrat i
bezbostvo.
- Sto da uinim?
ty,< - Maknite Drazenia zajedno s njegovim drugom Ferencijem. Sklopio je
ruke od udenja i zakimao glavom uzdahnuvsi: -- - Boze moj, sto vi to
predlazete? Kako bih mogao izvesti tako veliku stvar? Njih maknuti s ovog
dvorca?
- Nije li knez, vas neak, vlasnik grada i itavog knezevskog imanja? Nije li
Pencinger pokusao otrovati kneza, a to nije inio bez one dvojice?
- Kad bih ih htio maknuti, u Budimu bi nas okrivili da smo se slozili s Hrvatima
protiv Ugara, a onda e im biti prvi posao huskati protiv nasljedstva mojeg
sina. Vi znate da vojvoda Zapolja vreba na prijestolje moga sina. Ne mozemo ni
ja ni knez maknuti neake najmonijih velmoza, a kastelan je njihov sluzbenik.
Kako bih mogao maknuti njih dvojicu?
- A kad biste mogli?
- Smjesta bih svu trojicu izbacio iz dvorca, a onda bih se posvetio sebi, svojim
mislima i osjeajima.
Gordana mu brzo zakri rije, znajui sto mu je na usnama i pristupi blize:
- Vi biste ih maknuli da mozete? Dobro, pruzam vam svoju pomo. Dignuvsi umorne
vjede, gleda je Ijubopitno s mnogo nade.
- Uvijek ste svojim umom znali rjesavati zamke kraljice Beatrice, davno u
Budimu. Mozda i sad ova lijepa glavica zna kakav izlaz?
- Sasvim siguran izlaz uz uvjet da pristanete uza me.
- Uvijek pristajem uz vas, Gordana.
- Dobro, velianstvo. Nas emo, dakle" dvoje pobijediti nase zajednike
tamniare. Slusajte moj prijedlog.
- Slusam vas i gledam.
Vise je gleda nego slusa, ali ona nastoji pobuditi njegovu paznju za
svoje prijedloge, a odvratiti ga od svoje ljepote pa ide korak dalje, okrcnu\v
lice k prozoru.
Prije svega, neka mi velianstvo odgovori na dva pitanja, ali istinito
Vama, Gordana, ne mogu nikad rei nista lazno. Zar vi to ne osjeate i ne
vidite?
Da, kralju. Ali imamo jos jedno pitanje: kad biste vi dobili u ruke nezakonli
sina bana Ivanisa kojeg tako vrue zelite, sto biste s njim uinili?
Uzeo bih ga na dvor i odgojio tako da mu nikada ne padne na um traziti kaV
prijestolje. Dao bih mu lijepu dvorsku sluzbu, uvijek bi bio u/a me da ga mogu
stalno nadzirati.
Goidaua i, , ii;al i . Izmedu njega i nje stoji prazan naslonja. Ona polozi
fuke na naslon i gleda ravno u oi kralju:
Vi, ste, velianstvo, zbog tog djeaka jako uznemireni? Je li tako?
Nije li prirodno? Da, tesko sam uznemiren.
Zaboravit u dakle, sve sto sam ovdje pretrpjela od vasih podan kj
(-(- Bez moje krivnje.
jjr- Oni su tvrdili daje sve s vasim znanjem, ali im to neu vjerovati i molim
.-1 -i!;.; neka sada pomno slusa: vasi podanici htjeli su me prisiliti i od
mene j/nud i da im kazem gdje se nalazi djeak. I vi ste uli sto sam rekla:
fjfl mene se nista ne moze iznuditi. Sve sam prepalila i nisam progovorila Otkad
ste vi ovdje, opazam vase uznemirenje i stvorila sam odluku iskazi. 11 sklonost
prema kralju.
"Sklonosi. lu ri}, v iicpri>i,ino opetuje Htio bi ustati i posegnuti za tom
bijelom i u kum SU laku di>sti>ianst \enn puCi\ a n u iluduiiu ilnliec. ali
ona brzim svojim rijeima upravlja njegovu paznju na djeaka kojeg se toliko
Soji.
Sad je rije o takmacu na prijestolje vaseg sina. Nisam htjela izreci rije pod
pi niskom s\ ih muka, moja je sutnja bila prosvjed protiv sile, ali vi,
velianstM mozete doznati gdje je taj djeak mojom dobrovoljnom odlukom Spremna
sam sveano iskazati djeakovo boraviste, dapae, napisati pismo njegovoj majci
da ga izrui.
Kralj ustaje, priblizava se stolici na kojoj poiva njezina ruka.
Slutio sam uvijek da ste mi vi u srcu dobri i bit u vam zahvalan. Vi ne /nak,
Gordana, sto sve mislim za vas. Ali od ovog Casa... Brzo prekida njegovu izreku:
Moja izjava najbolji vam je dokaz da se uzalud bojite djeaka. Dakle. 10 \as n (
i i; i ni Mi emo se ovim mojim iskazom neko vrijeme oslobodit! Drazenia i
Ferencija.
"*- Bio bih sretan da je to mogue.
^ Majci tog djeteta morate svakako poslati ljude iz svoje okoline, i
to odlicm plemie. Odaberite Drazenia i Ferencija. Baruna Pencingera
ne bisnu n h i!( tu;, poslati jer e ga Drazeni nesumnjivo ostaviti
ovdje.du \ t i ; l i.. Ali ovdje je vlasnik dvorca knez, a vi ste kralj i njegov
ujak;"Ako zapovijedite ovo ili ono, zar bi se momci, sluge i straze usudili
oprijeti ikralju protiv baruna? Ti neuki ljudi nisu upueni u vas odnos
369
GORDANA VIII

prema gospodi u Budimu, a odvise su priprosti da se ne bi pokorili zapovijedi
okrunjene glave. Dakle, Pencinger nee moi nista kad nema ove dvojice koji mu
zapovijedaju. Baruna ne mozemo poslati s njima, ve i zbog toga sto bi takav
zahtjev gospodi bio sumnjiv i sve bi propalo.
- Vi ste rodeni da sjedite na prijestolju. Tu primjedbu ne opaza i nastavlja:
- Dakle, im oni odu, vi ete, kralju, u prvom redu poslati kui one dvije iz
bieva ne plemkinje. Tako e rimski poslanik biti zadovoljan: nee. vise ovdje
biti Drazeni, a gospode odlaze kui. Tako e nam ipak ostati u dvorcu mladi
sveenik da ga sasvim pridobijete za svoju parnicu. ,.4 - To je dobra zamisao
- odusevljava se on.
- Primate li moju ponudu, velianstvo? > - Primam, Gordana.
A sada jos jedno pitanje: hoete li, velianstvo, nagraditi i mene IW u vam
predati djeaka?
- Sto trazite? 4&. - Da mogu otii u svoj dom.
Hou li smjeti dolaziti k vama?
.-.-i - Svojeg u kralja vazda doekati sa svim poastima. r jf" - Zelio bih
vise smijeska i sklonosti nego poasti.
Jos se dalje pomakla i odgovorila, upirui u njega lijepe bademaste oi:
- Kad budem na slobodi, pod krovom svojeg doma, zar bih mogla drugo nego se
smijesiti i primiti svojeg gosta sretna i zadovoljna?
Smisao njenih rijei tumai sasvim u prilog svojim zeljama. To ga oarava.
Odvise gaje danas usreila i ne sluti kako ulazi u mrezu koju oko njega prede
lijepa zena. Ona se zuri i nastavlja:
- Ako primate moje prijedloge, valja se zuriti na posao, inae nam rimski
poslanik sutra odlazi.
- Odredujete vi, divni diplomat, i recite: gdje je taj djeak?
Prije morate pozvati nase tamniare da sve uju. Zovnite odmah Ferencija,
Pencingera i Drazenia, a ja u zamoliti rimskog poslanika da bude svjedok svemu
sto e se ovdje govoriti i utanaiti.
- Gordana, vi ete mi donijeti sreu.
- Zadovoljna sam sto vas moj prijedlog toliko raduje i nadam se, kad ostanemo
sami u dvorcu, da ete iskupiti svoju rije. I on pozove paza.
- Sve u uiniti sto zelite, samo kad bismo jednom bili ve sami.
- Smjesta u napisati pismo koje trebaju vasi izaslanici da im izrue djeaka.
Poklonivsi se, ona hitro izlazi i uputi se ravno k Stjepku. Cekao je u svojoj
sobi s oitim uzbudenjem. Ona sapne:
- Prihvatio je. >- ->
- A dalje? Hoe li dalje biti lako?
- Ne boj se, Stjepko, ono sto ima slijediti, bit e mnogo lakse jer nee biti u
dvorcu onog lupeza Drazenia.
U blagovaonici su se okupili oko Vladislava Pencinger, Drazeni,
370
Fcrenci i ekaju da im kralj saopi zasto ih je pozvao. Oekuju da ih ukori zbog
Drazenia i njegova postupka prema staroj Kuseviki i Vilcni.l. mjesto toga,
prima ih vrlo ljubazno:
Samo se malo strpite. Nasa zarobljenica navjesuje mi neku izjavu Zaas e biti
ovdje s rimskim poslanikom.
Budimski trijumvirat tek se sada zaudi i Ijubopitno eka.
Br/o se pojavila Gordana u pratnji Stjepka Brodarica. Mirna, ozbiljna, nesto mi
HL na. Koraa dostojanstveno, klanja se kralju i odmah pone go\oriti:
Hvala vam, velianstvo, stoje izvoljevalo pozvati gospodu. Zelim da oni uju
moju i/ia\n. j asni gospinim. i poslanik odazvao se da bude moj svjedok.
Uvod se ini gospodi vrlo svean i sva trojica se primaknu pa slusaju uzbudeni.
Velianstvo, sedam tjedana nalazim se pod ovim krovom zarobljena, toboze, zbog
toga sto skrivam nekog takmaca na prijestolje vasem sinu Nikakvo iznudivanje ni
zastrasivanje nije moglo otvoriti moja usta. Da su me tru/ili u Brezovici i
zamolili u ime vaseg velianstva upute za boravak toii djeak a, ne bih imala
razloga tajiti. Ali rekoh ve u svojoj nedavnoj obrani: sili se ne pokoravam.
Dobrovoljno sam spremna odgovoriti samo na kraljeva pitanja. Ponajprije zelim
kralju dokazati kako tu ga obmanuli svi koji tvrde da ja skrivam djeaka, i to s
nekim namjeran, i za nasljedstvo prijestolja. Drugo: zelim sto prije izai na
slobodu, a -. -, kralj mi je obeao da e sina pokojnog kralja I vanisa uzeti na
dvori osigurati mu zitvot. Ti me razlozi nukaju da iskazem sve Sto kralj zeli.
Iznenadeno zinuse sva trojica u Gordanu, kralj pak zakima glavom, primijetivsi
- Radujem se vasoj odluci. Zelim sinu pokojnog bana pruziti
mogunost O a /IM prema njegov u si a ih n, a da ^c ta si v ar sin pi ne njesi.
Irt
u vam, Gordana, za otkrie zahvalan. Za svoju izjavu, dobit ete opet
slobodu.
Velianstvo, gospoda moze iz dvorca tek posto bismo uistinu djeaka doveli u
dvorac - primijeti Drazeni.
- To se samo po sebi razumije - ravnodusno odgovori mlada zena.
- Ti es, sinko, sam otii po kraljevia zajedno s Ferencijem i kad se vranu,
plemenita gospoda slobodno moze izai iz dvorca.
Primam obeanje vaseg velianstva da e me pustiti na slobodu. A
sada: blU-1 k i i,, -,o cjccak nala/i K< n1. -. \ i iL :na|k,, a :iviil
i1, i ".l ki u i-, f ila ga
ona svakako izrui, poslat u joj pismenu poruku i savjetovati da sina svakako
preda kralju. Ona je siromasna i ne moze djetetu pruziti budunost, a kralj e
ga uzeti na dvor, odgojiti za dvorskog sluzbenika i osigurati mu pristojan /n
ot. To je ona duzna i pokojnom banu i sebi kao
majci. A da |e potpuno uvjerim u istinh n a moj"; na\ i na I.KI. M1 \ uh i
da salje dva odlina mlada viteza, gospodina Drazenia i Ferencija. Njima neka
i/rui svojega sina s potpunim pouzdanjem. Velianstvo, imate li jos kak\ e
2etye da javim? Hi gospoda?
371
v,-,, Nitko nije trebao nista dodavati i ona zamoli kralja neka joj dopusti da
odmah pred njima dovrsi pismo. Svrsila je brzo, a zatim pismo pruzi kralju.
Gotovo pohlepno pruzi ruku za porukom koja e mu izruiti davno trazenog
pretendenta na prijestolje. Pencinger i njegovi ljudi promatraju kralja. Lice mu
sjaji od zadovoljstva.
Proitavsi, kralj pruza pismo gospodi. Citaju tiho i ustanovljuju daje Gordana
napisala sve ono Sto je rekla.
- Udarit u svoj peat da Ivanova majka sasvim mirno izrui sina, I skine
peatni prsten. Stjepko joj pomaze, kralj i ostali gledaju, sutei. Tada pismo
preda Drazeniu:
- Gospodo, put e biti lak jer je vrijeme lijepo. Molim, dakle, putujte odmah.
Ne ekam ni jedan dan vise nego sto je potrebno da prevalite put i stignete s
djeakom u ovaj dvorac.
- A kamo putujemo? - pita Drazeni.
- Odmah, gospodine. Najprije zelim uputiti njegovo velianstvo gdje se nalazio
djeak prije, a gdje se nalazi sada. Neka kralj bude u sve upuen. Ne kanim
nista tajiti.
Sve uvjerljivije djeluje Gordana na kralja, pa se i Drazeni i njegovi drugovi
ne mogu oteti uvjerljivosti sto izbija iz svake njene rijei, drzanja i glasa.
- Prema oporuci pokojnog bana Ivana - veli ona - ostao je njegov nezakoniti sin
u kui mojeg muza, jer gaje pokojni ban odredio za skrbnika. Tako je nekoliko
godina djeak zivio kod mene. Prosle godine stigla je k nama njegova majka i
zaklinjala mojeg muza i mene da joj izruimo sina, jedinu utjehu zivota. Dugo
smo oklijevali. Ipak, meni se sazalila, razumjela sam majinske osjeaje i tako
smo napokon majci izruili sina. Otisla je s njim u Veneciju gdje ima kuu.
Mojem muzu duznost nalaze da nadzire stienika. Primili smo od njegove majke
pismo da se momi dobro razvija, ali mu, na zalost, ne moze pruziti odgoj koji
bi mu dolikovao. Evo, na ovom omotu, toan je opis ulice i kue u Veneciji. Kad
joj pokazete ovu poruku, razmislja! e i plakati, ali na vama je, gospodine
Drazeniu, da joj razlozite kako njezina sina eka na dvoru ast i dobra sluzba
i svakako e predati djeaka. To joj nalaze i majinska ljubav.
Drazeni, Pencinger i Ferenci slusaju zadovoljno, dok je kralj potpuno ushien.
Iznenada se mladi sveenik okrene k Drazeniu:
- Nisam ni slutio da u vam u toj stvari moi pruziti i upute. Prije tri mjeseca
bio sam u Veneciji u palai DEste. Nasuprot toj zgradi stoji lijepa gradanska
kua i rekli su mi: tamo stanuje majka s nezakonitim sinom pokojnog hrvatskog
bana Ivanisa Korvina kojeg je senat proglasio venecijanskim plemiem. Zbog toga
je, naravno, taj djeak tako poznata linost.
- A mi nismo ni slutili o tome - odgovori kralj dakle, zelim da gospoda odmah
putuju.
- Sutra u ranu zoru, velianstvo najavi Drazeni rio zadovoljno.
Kasnije kastelan Pencinger pozove Drazenia i Ferencija neka ga slijede kako bi
odmah priredili sve potrebno za put.
Cim ^ii izasli, Vladislav sav sretan primijeti Gordani i Stjepku:
Sad emo svi odahnuti. Kad mi ovi odu s vrata, otvorit u vratA izbievanini
zenama, kako ste zeljeli.
- hvala kralju, a ja se nadam da Drazeni nee odvise dugo putovati* 11 Veneciju
i natrag. Bilo bi mi dugo ekati.
Zabavit emo vas, zar ne?-pita on Stjepka, na sto se on prijazno oda/ove
posto ovaj nedostojni ovjek ode iz dvorca, primam poziv vaseg
velian^ >" ! rado i dalje u dvorcu. Gospoda Gordana pravo mije
rekU kralj je u teskom polozaju. ,..; ---">
Stjepko mu je izrazio sazaljenje, ctada spretn*J.,|mjeno obeao
poni. Rima i tada presao na molbu: ,",".
- Velianstvu je poznato kako se gospoda Gordana morala obra-niti /om UIK pr.
noi za vaseg dolaska od svojeg nasrtljivog kastelana M iadenOiea Taj ovjek
lezi dolje ranjen i zamolio me neka ishodim od kn 11 na Pencingera da ga otpremi
iz ovog dvorca kui. Tamo e ga bolje njegovati. Kako je sad plemenita gospoda
objavila gdje se nalazi trazeni djeak, nema nikakva razloga da njezin kastelan
ostane ovdje.
Sutra u odrediti sve po vasoj volji, Casni gospodine, samo neka mi Drazeni
i;f: popodne prevali koju milju. Jeste li i vi mojeg mnjenja, Ci o rda na V
Da, moramo priekati bar pol dana, inae bi Pencinger mogao poslati /a
Drazeniem glasnika i on bi se vratio. Plemenita gospoda, bit e strpljha do
sutra poslije doruka ili do objeda, a mojeg kastelana mozemo istodobno
otpremiti. Je li, velianstvo?
v Poslije podne bit e Drazeni ve daleko iz Turopolja i onda emo mi b-;
gospodari - veli on blistavim pogledom i dvolinim smijeskom.
Stjepko ga nastoji jos vise oduseviti:
- Oito, imat u dovoljno prigode da se uvjerim kako je velianstvo
plen : - L ,i; l . To mi dolazi u horu da potkrijepim
u Rimu sve sto ste mi prikazali vi, kralju, i gospoda Gordana.
Davno Vladislav nije osjetio toliko olaksanje u dusi, radosti i vedrine. Kao Ja
su mu skinuli verige. A Gordana ga upuuje: - Dakle, do sutra mir i puk u: n i,
a sutra kad sunce bude visoko, primamo zezlo mi. Ako bi se Pencinger usprotivio
vasim odredbama, odmah neka priskae knez BriiiKlerni n;, markgorf Danijel i
Petar Pan i svezu one ruke Sto sluze sami za zloin svojih gospodara. Ali ne
recite o tome do sutra nikome
Vedar i veseo, oprosti se Vladislav s Gordanom i Stjepkom koji su >.nu izasli
iz kraljeve dvorane i proslijedili put trijemom. Pred Vratima mladog sveenika
ona sapne:
- Kralj je ushien jer misli da e sa mnom provoditi dane u dvorcu.
A sad se zurim gospodi Kusevi. Spava u mojoj postelji. Zadrzat u je do
i sutra, a ti potrazi Petra Pana i reci mu: trebam neku zgodnu sobu da tamo
smjestim Vilenu do sutra. . - <- -
J72

- Ako se Drazeni sjeti svoje vjerenice i pokusa izvesti onu strasnu prijetnju s
vojnicima, ja u mu se suprotstaviti. Dakle, pazite i javljajte mi.
- Bio je izvan sebe od radosti sto e putovati po kraljevia, pa oito ne kani
tratiti vrijeme zbog djevojke. Ipak, bit u na oprezu, a ti se brini za
Mladenia.
S druge strane dvorca pohitao je Vladislav ravno u sobu svojeg neaka
Brandenburga. Osjea nesavladivu potrebu da se pohvali pred svojim takmacem kako
je Gordana povjerila boraviste Korvinova sina bas njemu.
Kralj ulazi svom neaku.
On se zabavlja, ispijajui vr za vrem, a Petar Pan mu pripovijeda budalaste
zgode. Spazivsi kralja, usklikne:
- Velianstvo, samo mladozenja moze bili tako veseo i sretan kao sto ste vi ovog
asa.
Usne mu se smijuckaju, oi zmirkaju. Pogledavsi ispod oka svojeg neaka,
odgovara lakrdijasu:
- Moglo bi se dogoditi, Petar Pan, da es uskoro zabavljati moje svatove.
Sumnjiavo promatra knez svojeg ujaka. Ne moze nikako shvatiti sto ga je toliko
izmijenilo. Sve see kao da nastoji dokazali koliko je on jos muskarac za
zenidbu. Knez opaza da ga kralj ne oslovljuje pa mu zakri pul u setnji:
- Mene moj uzviseni ujak zanemaruje i sad sam sretan sto ste se napokon pojavili
u mojoj odaji. Oito ste nesto vrlo ugodno dozivjeli?
- Naravno, inae se ne bih mogao toliko radovati.
- Razumijem. Govorili ste sigurno s Gordanom - ljubomorno spoitne knez. - Vidim
ja sve...
- Uhodis me? Slijedis? Sasvim si izgubio glavu za njom i zaboravio na kraljevia
kojeg ona skriva.
- Zar vam nisam kazao sve potanko? Nisam li je domamio ovamo da je prisilim na
priznanje?
- Domamio si, ali ne zbog kraljevia nego zbog sebe. Da nije bilo
tako, bio bi prihvatio ponudu kad ti je jednom predlozila pogodbu. Reci:,
zasto nisi pristao? Znam tono: htio si je zadrzati za sebe. A da si prihvatio
ponudu, morao bi je pustiti iz dvorca. ,,., -
- Tko me optuzio? . , ]7/ ^
- Oporei ne mozes, a loje dovoljno. ,^n-->-->
- l ne ireba knezu da mu kralj prokaze tuzitelja. Zna da ga je odala
Gordana. Ne moze se drukije izvui pa se laa lazi:
- Gordana nikad nije mislila izvrsiti svoju ponudu, htjela me prevariti. Nikad
nee odati kraljevia.
- Meni je odala.
Donja debela knezeva usna spustila s^jGordana je uistinu izrekla
priznanje? ".
- Da, moj mili neae, prevario si me, ti kojega toliko volim, da sam prisilio
udovicu bana Ivanisa da pode za tebe, samo da budes bogat. A u tom si bogatstvu
sasvim zaboravio na mene. Malo prije slusao sam
Gordanino priznanje. Mi sada znamo gdje je kraljevi. Predala mi je t pismo za
njegovu majku, a Drazeni i Ferenci spremaju se na put.
Tog asa spazi iza kneza ironiki nasmijano lice Petra Pana. U lakrdijasevim
oima i siroko rastvorenim usnama razabire potvrdu knezevog potpunog poraza. Da,
on je sada porazen potpuno. Uzalud je slusao Pencingera da domami Gordanu u
dvorac. Uzalud se opijao nadama u uspjeh svojih ciljeva. Uzalud se opet predao
Petru Panu, glavinjao tamo-amo, slusao ove i one, sve u nadi da e dobiti u ruke
djeaka, a s njim prisilili slabog kralja neka bi ga protiv svih zakona nametnuo
Hrvatskoj za bana. Sam Pencinger predlagao mu je tu spletku i , uvjeravao ga da
nee promasiti jer e kralj pregaziti sve zakone da dode do , kraljevia koji
ugrozava nasljedstvo njegovu sinu. l sada je sve propalo. Nije dobio
kraljevia. Nee dobiti bansku ast, a ni Gordanu. Priznanje je polozila u
kraljeve ruke. Time su srusene sve njegove nade. Stovise, kraljevski ujak ljuti
se na njega, oito je ljubomoran , < zbog Gordane. To dokazuju ukori kojima
ga obasiplje.
- Na sreu, stigao sam k tebi u tvoj dvorac i sprijeio da Cinis ludorije koje
bi Hrvati zamjerali meni. Odsad u bolje paziti na tebe, sinko, da ne poinis i
druge nepodopstine.
Kralj ga kori, samo da moze uzivati u nadmoi nad njegovom mladosu koju je
pobijedio. A kad se nauzivao, vrlo sretan i zadovoljan povue se u svoju sobu na
odmor, osjeajui se pobjednikom nad njime. Petar Pan ostao je s knezom i tiho
se smije:
- Tako ste, vidite, moj kneze, platili svoje velike mudrolije. Gordana je
najprije rekla vama: pustite me na slobodu i dobit ele kraljevia. Vi ste
htjeli i kraljevia i nju. Sad nemate nista. Vele, tupi su ljudi lukavi. To je
uvreda pametnima. Puran ne moze imati svojstva lisice. To kneza razljuti pa se
okosi:
- Kad sam Gordanu htio prevariti, uzeti kraljevia i nju, rekao si
mi: to je genijalna lupestina.
- Dvorska budala smije rei i smrtne gluposti, a kad vladar nee slusati pametan
savjet, onda imas pravo rei da mu je preglupa osnova
genijalna.
A mladi knez u svojoj bespomonosti neprestano uzdise i pije pa se
onda tuzi:
- Slutio sam da se nesto dogada. Ova dva dana, otkako se kralj nalazi ovdje,
nitko se za mene nije brinuo, ak ni on. Sva je njegova paznja skrenula k toj
ljepotici. Dakako, zapalio se stari panj.
- Kad mladi nije imao pameti da slusa Petra Pana. Da ste smjesta otpremili
Gordanu na opkope i pustili je na slobodu, ne bije Pencinger pri svojem povratku
vise nasao u dvorcu, a tako je ne bi mogao nai ni kralj. Sad bih ja ve s
markgrofom putovao po kraljevia, a vi biste divno s kraljem ugovarali ucjenu za
djeaka. To je kazna sto ne slusate Petra Pana kojeg vam je poslalo nebo.
Sav utuen, sjedi knez kraj svojih vreva, samo kima glavom i tjesi se.
ispijajui vr za vrem.
375
"*!*
" Dotle se u kancelarovu uredu razvija zurba i strka. Drazeni izdaje Luiu
naloge za sutrasnji put u Veneciju, a svojem sluzi odreduje kako ima spremiti u
svezanj najljepse odijelo, osedlati konja s najbogatijom ormom i izabrati zlatom
vezeni pokriva. Ferenci se brine za svoju opremu s manje pomnje, ali s vise
buke. Pencinger savjetuje obojici. Ve davno nisu vidjeli da je tako vedar i
zadovoljan.
Posto su dovrsili odredivanje, odaslase momke na posao, a oni su se zatvorili i
sjeli na vijeanje. Najprije su izbrojili dane koliko im treba do Venecije,
koliko za boravak, koliko za putovanje natrag.
- Nije mogue da e povratak trajati mnogo duze - udi se Pencinger.
- Valjda ne mislite da u kraljevia dovesti ovamo i predati ga u krilo kralju?
- odgovara Drazeni. - Vodim ga svojem ujaku u Budim
- kako je ve davno ugovoreno.
- Dok kralj nije znao za to dijete, mogao je gospodin Verbeci ucjenjivati
kralja. Sad Vladislav sve zna, dakle, nemogue je.
- Kad ja, Drazeni, uzmem nesto u ruke, onda je sve mogue. Lijepo u kraljevia
smjestiti kod svojeg ujaka u Budimu, a kraljevsku ludu prevariti da su nam ga
putem oteli Hrvati, l tada e moj ujak javiti kralju: moj neak Drazeni otet e
djeaka, ali mu velianstvo mora darovati onaj rudnik od kojeg se uzdrzavaju
kraljevske ete na dvoru. Prodat emo mi toga kraljevia skupo, unato tome Sto
me sam kralj salje da ga dovedem k njemu.
- Ako ga majka ne bude htjela dati? - zapita Ferenci svojeg druga. Ovaj se
raskoraci i zakima glavom:
- A sto ti mislis o meni, Franjo? Moze li netko DraZeniu kazati: ne dam, neu.
Jos uvijek sam jai od svake tene. Svezat u joj gubicu i ruke i privezati je
kao pseto na lanac, uze"; djeca ka i stvar je rijesena.
- To bi bila otmica. A Venecijanci e se zbog toga buniti.
- Bas zato stoje otmica, vise u se radovati nego da mi ga zena dade
dobrovoljno. A sto bi se tamo bunili za to se ne brini. Zinut e Venecija kad ja
projasem njihovim ulicama, "-ni zene nee zazmiriti kad me vide.
Jedva je Ferenci sakrio podrugljivi smijesak na Drazenievo hvalisanje, dok
barun Pencinger podsjea svoje saveznike:
- Zaboravili ste da zbog vaseg puta moramo odgoditi pohod na Turopolje.
- Nee nam Turopoljci pobjei veli Drazeni. - A kad se vratimo, bit u estito
raspolozen da bijem tu zivinu. Ali znajte, barune, ako zupanova ki i ona stara
izidu ispod ovog krova, ne doekujte me vise ovdje. Vase u tijelo pretvoriti u
krpetine.
- Ako kralj nalozi da ih pustim na slobodu?
- Recite kralju moju poruku: prijedu li zupanova ki i mati Jelenka KuSevia
preko ovih opkopa, kraljevia u sam predati Hrvatima. Takp mi asti. To recite
kralju, a sto obeam, to izvrsim.
*yf VT* Ne biste li mu to sami rekli ako imate hrabrosti?
,,.,-r- Zasto ne? Koga seja bojim? On se ima bojati mene, a ne ja njega.
A \ ama. gospodine barune, ostavljam zadau, da ga podsjetite ako bi mu se slaba
pamet iznevjerila pa bi zaboravio Sto sam mu poruio. Gordana nee uspjk da me
rijesi uzitka da priredim sebi gozbu osvete. Zupanova ki ostat L L MI c, a s
njom i Kusevika. Sve dok ne uhvatim Jelenka. Ne smijete zahi>i;i\ni i o KMI i
ii j Kuseviizdajnik i Budimai kralja,a njegova mati se s njim slaze. To morate,
gospodine barune, trubiti u kraljeve u* Da nema njega, danas bih ja slovio kao
muenik gospodina kneza Bratnk-ii-uuj ki-ji me je uhvatio i prijetio mi smru
ako zupan ne pristaneaiz Budim. Sjeate se?
- San lLipai! nije pristao, a ak ni Vilena - primijeti Ferenci u zelji
da bvalisavog nadutog druga malo ponizi.
ipak, danas bih ve bio njezin muz. Htio sam sve prikazati kao da sam pobiofj
",- tamnice, ispod vjesala, i ona bi mi se bacila u naruaj, mem mueniku,
junaku. Da, bacila bi se na moje grudi sa strasu. Razumne
Pri pomisli da bi ve bio vjenan s Vilenom, glas mu biva osoran vie:
SU- Bio bih danas gospodar svih tajnih hrvatskih buntovnika. Sami bi me pnV:, "
banom. Budim bi sve imao na vrstim uzdama, a to je sprijeio Jelenko Kusevi.
Ima ga, dakle, stii prokleta kazna. Odmah drugi dan kako me razotkrio, pisao
sam ujaku u Budim sto se dogodilo i
zatrazio nek.i li.:l ,. ,L ; -: : - . ^. u i. j.l, -- ",
-|" . in;i u n l mi, < ni .n i - ;i
izvan za k mm Svatko ga moze uhvatiti, ubiti i predati Lukavcu. Onda ete
vidjeli Sto u s njim kad mi dode pod ruku.
A sivog oklopnika zaboravljas? On je zapravo glavni krivac, a ne znamo ikoje.
Ne zaboravljam ja nikoga tko im je pomogao skinuti crveni oklop t prokazao me
Hrvatima. Kad govorim o Kuseviu, mislim i na njegova zastitnika. Gdje je jedan,
tu je i drugi. Dakle, kad uhvatim Jelenka, kao da sam uhvatio onog drugog. Bit
e uda kad ja sivom oklopniku skinem vizir. Samo nas veliki neprijatelj moze se
skrivati kao sto se iakrivao on. Otkrio se samo sucima i zupanu. Da sam mu ja
bio nasuprot i h <; i i L ; , kao vi, gospodine barune, ve bih ga na ju no na
zeljezo, a ne bih bjezao pred njim.
fftarun se osjea povrijeden pa se razljuti na mladog hvalisavca:
Samo ne tako hrabro, gospodine Drazeniu. Meni nasuprot stajali su u ,n n n M
momci s puskama. Hitac bi me bio sravnio sa zemljom prije nego sto bih polozio
ruku na sivog oklopnika. Bjezao sam kao muskaKK a vi ste morali u zenskoj
haljini.
Ja sam dosjetljiv. Nema stupice koju ne bih znao proigrati. Gle, Luia -
pogleda k vratima gdje je stao Drazeniev kastelan pa mu odmah nalaze:
--Cuj me: dok sam ja na putovanju, ti es ostati ovdje i vrsiti mjesto mene
Vazan posao. Jesi li uo? Najprije razglasi itavim Turopoljem: gospodu Drazeni
otputovao je u Rim. Tamo su ga poslali gospodin ,\ .- i Baka da nosi pismo u
parnici bastinika kraljice Beatrice, jvojvode Hipolita DEste i njegove
sestrine princeze Olive. Gospodin Drazeni ostat e u Rimu dva mjeseca. Tako
moras razglasiti svagdje.
Madarski plemi Ferenci zagleda se u svojeg druga zaudeno, a barun Pencinger
zakima glavom:
- Ne znam je li pametno razglasiti da putujemo na jug. Cim to doznaju Hrvati,
posumnjat e.
- Ako proglasim da sam otisao u Rim, ne mogu sumnjati da putujem u Veneciju.
- A zasto, gospodine Drazeniu, uope objavljujete putovanje?
- Opet sam dosjetljiviji od vas. Prije svega, vidjet e me ljudi na odlasku
Turopoljem i zelim da me vide, ali neka i saznaju da idem na dug put. Na tu
vijest, moja gospodo, pomolit e se iz svoga zaklonista Jelenko, a s njim i sivi
oklopnik. Bit e uvjereni: poslan sam u Rim, dakle, meni ni traga, ni glasa
itav tjedan. Jelenko e doi u svoj dvorac ili barem mirno koraati Turopoljem.
Ali tu ostaje Lui. Na njemu je da se sakrije iza kakvog vizira, neka ljudi ne
znaju da sam ga ostavio na strazi. Tako e moi uhoditi Jelenka i postaviti mu
zasjedu, a jednog dana, prije nego sto mislite, amit e Kusevi u tamnici. Eto,
taj put vodi Jelenka ravno k meni u ruke. Sto velite sad?
- Nismo ti dorasli - odgovori Ferenci.
- Idi, sad Luiu, i spremaj moju pratnju za sutra,.a uveer dodi da ti potanko
razjasnim kako es hvatati Kusevia.
Drazeni ostane sam sa svojim saveznicima pa im tumai kako je odluio zaskoiti
turopoljske plemie. Konano je Ferenciju dosadilo slusati njegovo hvalisanje i
odlui skrenuti razgovor. I u pravi as, kad je Drazeni spomenuo Gordanino ime,
on ubaci:
- Sto mislis, Drazeniu, kakva je okolnost mogla sklonuti Gordanu da Vladislavu
preda kraljevia, a nama ga nije htjela izruiti ni kad smo muili njezina sina.
Drazeni se nasmijesi Ferenciju i, gurnuvsi ruke u pojas, prosee se po sobi:
- Bila bi i nama priznala da Petar Pan nije dojurio u kulu kao knezev glasnik, a
nas barun popustio i prestao bievati malog Damira. Sada je dobrovoljno priznala
zbog losih vijesti s bojista. Cuo si: kralj joj je otkrio da su Hrvate opkolili
Turci i ne mogu se maknuti sa neke visoravni. To je nju potreslo i odluila je
da se oslobodi za toenja. Ne znas da je ona ve prije nekoliko godina, kad je
bilo krvavih bojeva s neprijateljem, odjahala oko plemikih dvorova i nagovarala
da podu u borbu? A sada se prestrasila za muza i odluila da gospodi posalje
pomo na ratiste, makar uz cijenu predaje kraljevia.
- Mozda Hrvati nemaju s tim djetetom one namjere za koju si nam ti rekao u
Budimu, jer onda ipak ne bi prokazala djeaka.
- Kako smijes u to sumnjati? Dok su me jos Hrvati smatrali njihovim vjernim
sumisljenikom, spavali smo u jednom plemikom dvorcu. Sakrio sam se u kamin i
slusao kako dva prijatelja Gordanina muza medusobno raspravljaju sto kane
uiniti s nezakonitim sinom pokojnog bana. Dakle, nemoj me sada uzrujavati
takvim sumnjama. Imamo vaznih poslova. Gordana hoe iz dvorca posto-poto, a
kralju je mogla mirne duse razotkriti svoju tajnu i zato Sto se prirodno u nj
pouzdaje da e je sigurno pustiti na slobodu im dovedemo kraljevia.
- Prema tome, kralj e ostati ovdje tako dugo dok se vi ne vratite?
- Da. gospodine Pencingeru, i neka samo ostane i zabavlja ljepoticu
Gorami 1^;id m-i eio\eucmo djeaka u Uudim. poslat emo vam glasnika, p;i peka
je Vladislav onda u trijumfu otprati iz Lukavca. Valjda e je i pratiti kao njen
vitez, toliko je zaljubljen u nju. A sada mi se zuri da nadzirem kako mon ljudi
oprema) u novu moju odoru. Uzet u najljepsu neka se lijepe Venecijanke
nauzivaju.
Ostavio je Pencingera i Ferencija. Gledali su neko vrijeme za njim, a onda
madarski plemi tiho primijeti:
- Njegova dosjetljivost svaki dan raste, zamalo ni davo nee s njim i/drzati
Samo se pred nama dvojicom prikazuje u pravom svjetlu. A zamislili kakav je pred
drugima? Koliko se prikazuje miran, uljudan, dobai, p> n a a se kao da svakog
uvazava, a sve je na njemu laz. I kad misli da fovori istinu, i tada podmuklo
laze.
- Ali takav nam bas treba. Imat u s njim sigurno dosta brige u Veneei".
Neprestano e se pokazivati zenama.
Glavno je da dobijemo u ruke toga kraljevia, a kad se vratite, sve emo sile
okupiti da /aii/mum> I ui opoje, poveamo knezevskiposjed. A sad da vidim kako
se spremamo na put.
MRZNJA OJAENE MAJKE
San Tomislave Kusevi nije bio dugotrajan. Neprestano je snivala o prizoru u
dvoristu. Trzala se i opet snivala dalje. Od svega je najese -. djc l a d je \
L i k u kako je zastiuje, l kad se probudila, stalno gleda u magli neku zenu
koja prima udarce umjesto nje.
Lezei, pone iznova razmisljati o njoj. Ve je stvorila zakljuak da se
djevojka sjetila svoje pokojne majke i oito je to ponukalo na obranu. Ali kao
daje to vise ne zadovoljava, pokusava nai nesto drugo. Djevojin in prikazuje
se u sve veoj cijelini. Razglaba i rasinja u sebi.
"Vidjela gaje kako me tue sav izvan sebe, moralo joj je biti i to jasno da bi
mogla sama stradati zivotom. Uza sve to neznanka je stala pred mene kao da joj
tijelo nije njezna put, nego gvozdeni stit."
"Moze li to biti obino sazaljenje, srni lov a nje? Ili neka velika plemenitost?
Zar ima na svijetu ljudi koji izlazu svoje tijelo i svoj zivot za nepoznatu
staricu. Ili me poznaje?"
"Otkud bije poznavala? U mene nije mogla nikad sluziti, sve su moje sluzavke u
mojoj kui od djetinjstva. Sve ih znam. Sto ju je, dakle, ponukalo da to uini?"
Ne moze odgovoriti na to pitanje. Posto se okrijepila snom, sve joj je bistrije,
i in obrane raste pred njenim oima do velikog djela kojemu ne zna nai motiv.
Onda misao zapne na novo otkrie:
"Otkud toj djevojci sluzavki tolika hrabrost da se usuduje zaprijeiti Drazeniu
ono sto je htio izvesti? Sva sluzinad sigurno pozna njegov
dvisok polozaj, svaki sluga zna sto je tko u dvoru i koga se imaju naroito
bojati, a ipak je skoila da mu zaprijei namjeru? Nevjerojatna hrabrost, gotovo
suludi in."
"Kako mi to prije nije palo na um? Toj djevojci dojadio je zivot. Zacijelo je
nesretna. Tkozna kakva ju je snasla bijeda i nevolja i uasu kad je opazila da
bi mene zvijer mogla zatui, bacila se da zatue nju. Da, njoj se desila neka
nesrea i nema izlaza zivotu. Oito su je muskarci u dvorcu prisilili da 1m bude
Ijubovca. Sto drugo oni rade tu s ovim sluzavkama? Nju je nevolja natjerala,
samo nevolja da sprijei Drazenia. Znala je: kad on opazi sluzavku kako brani
njegovu zrtvu, on e je dvostrukim bijesom tui dok je ne ubije. On bi to bio
uinio da nisu stigli mladi sveenik, kralj i Gordana."
"Da, ovo moze biti jedini povod da brani mene. Sirota! Moram sve doznati."
Iz druge sobe dopre do nje neki glas pa onda Saptanje.
"Napokon Gordana" - misli starica i stade oblaiti haljinu.
U susjednoj sobi naslonjena preko stola, Vilena stenjedok joj lijenik uz
Gordaninu pomo previja duboke krvave rane od Drazenieva bia.
Zatim djevojku poloze na poivaljku da se odmori. Tiho se otvaraju vrata, a
Kusevika polako ulazi u sobu i odmah spazi spasiteljicu, djevojku u sluzinskoj
haljini koja brzo pokrije lice rukama im opazi gospodu.
- Skinite ruke s lica, gospodice - ree lijenik djevojci. - Zasto se stidite?
"Gospodice" - zapanji se Tomislava Kusevi, ide blize, polagano, sustajui i
sama ne zna zasto. Hvata je uzbudenje. Lijenik nista ne zna, a zeli vidjeti
stoje to s Vilenom koju po kraljevu nalogu mora njegovati, l vrsto uzme
Vilenine ruke.
- Pred lijenikom se ne smijete stidjeti, plemenita gospodice. Malo prije sam
vam povezao rane Pogledajte mi u oi. Sto vam je? I gotovo silom skine s lica
ruke i podigne glavu.
Blijedo Vilenino lice nalik je na masku.
Gordana pogleda Kuseviku. Nikad jos nue vidjela da bi netko toliko nalikovao
kamenom kipu kao stara gospoda. Cinilo se da je stariino srce prestalo kucati.
Zjenice u tamnom oku ukoile se, a obrazi su bijeli kao njena kapa. Sad e se
srusiti.
Gordana pristupi blize, spremna da pridrzi gospodu.
Vilena obori oi. Objema se rukama uprla o stol. Ovog Casa prestale su je
boljeti rane, svaki je udarac zacijelio. Htjela bi propasti u zemlju i nestati.
Zagusit e se od neega.
Neupueni lijenik nista ne opaza, samo se brine oko svoje bolesnice, ispituje
je o ranama, ali ona ne odgovara.
- Sto vam je, gospodice? - pita on. --
Gordana ga jednim pogledom uputi da ostavi sobu. --: -?> "
Prenerazeno, nijemo stoji Kusevika, zurei u djevoku:--" "-"*-*" -:"
"Vilena, zupanova ki, Drazenieva vjerenica, ovdje pred njom
ranjena od bia koji je imao udariti nju? Vilena, zupanova ki, ona koja je
istjerala Jelenka iz svoje kue, upropastila, zlobno unistila njenog sina?
Ona kojoj se on osvetu ,kojuj"osramotio i bacio joj pred noge Drazenia, /nsuipL
sramotom? Ona je istrala pred nju da je brani?"
jfZasto?"
Starica ne moze progovoriti. Srce puno mrznje, samo se zaprepastilo.
SIIHIL;
U stariinoj dusi obavljen je Vilenin lik mrznjom. Nikoga na svijetu ne fenrzi
kao ovu lijepu djevojku s kojom je njezin sin sproveo svoje djetmisivoipiui
momaku miaoi^i Njene modre oi, as ljupke, as opet vragolaste razvedravale su
njezin zivot. Uz Jasenku i Jelenka Vilenu je smatrala svoiim iiveim dicietom
Uvukla joj se u dusu kao i svima koji su s njom Zivjeli. Uvukla se sa svojom
milotom, drazesnim davolstinama i nekom pi^chmm dragosu.
A kad je doslo do raskida izmedu nje i Jelenka i kad je on zapao u svoje
ludovanje i dao se na neke tajanstvene putove koji su KuSeviki zada \ LI i
brige, u majinu srcu zapalio se plamen neutazive mrznje prema djevojci stoje
razorila njegov zivot.
Tvrdo je majino srce prema Vileni i sada. Samo je njezina mrznja /astrasci Sto
e uiniti? To oekuje Gordana.
va-tri asa prolete u munoj tisini. Cuju se koraci hladni, besutni. Kusevika
obara glavu i skrusene duse odlazi prema drugoj sobi. Kad je nestala iza vrata,
Gordana pogleda Vilenu i sazali se nad njom:
f - Nisam mogla sprijeiti ovaj sustret. Ona je lezala u postelji i sama se
digla i obukla. Mislila sam da u je nai u postelji. jj, - Boli me taj susret
vise nego rane. Vise nego sve sto se dogodilo sa limom. Idem dolje medu
sluskinje, tamo mi je mjesto.
- Neu to dopustiti. Petar Pan e vam nai sobu. Neka vas djevojka otprati, ve
sam ga obavijestila. Sutra, najkasnije prekosutra, bit ete kod oca.
- Gospodo, je li to mogue?
- Otpremila sam Drazenia. Odlazi daleko zajedno s Ferencijem, a sve drugo je
moja briga. Kralj e pustiti na slobodu vas i staricu. Dakle, poslusajte me.
Otidite s djevojkom, smjestit e vas. Lezite postrance, bti e vam lakse negoli
ovako na poivaljki.
Ohrabrena nadom da e biti izbavljena iz ovog dvorca, obea
Gordani poslusnost. i! j ^
- Doi u uskoro k vama - navijesti joj lijepa zena i pohjta za Kusevikom u
spavaonicu.
Starica sjedi u naslonjau i zapanjeno gleda u Gordanu koja je upravo stupila u
sobu pa joj se ispriava:
- Plemenita gospodo, nisam vam nista rekla o Vileni, znajui koliko je mrzite.
- Da, mrzim je i gotovo me obuzima radost nad njenom nesreom.
- Vidite, gospodo, rekoh vam - nastavi Gordana - ne polazite zavjet za ono sto
ne mozete izvrsiti.
Pogodena tim upozorenjem, protrne nad svojim obeanjem, pada na lezaj i pokrije
lice rukama. Dugo se nije micala, sve je u njoj puno prosvjeda. Ljubav prema
sinu uini je okorjelom prema djevojci.
--". - Vi nista ne pitate kako je Vilena dospjela ovamo medu sluzavke
knezevskog dvora? - opet e Gordana, dok ona stalno suti.
To joj zaista nije palo na um. Vidjela je samo injenicu daje njezina
hraniteljica, djevojka koja je unistila njezina sina.
Premda ni sad ne pita, Gordana joj razlaze kako se sve dogodilo s Vilenom, kako
ju je Drazeni htio prisiliti na vjenanje, a ona mu je odgovorila da e radije
biti sluzavka negoli banica, njegova zena.
Kusevika se digne s lezaja i sjedne:
- A sto veli sad na najljepseg i najvelianstvenijeg junaka, onoga kojeg je
pretpostavila mojem sinu?
- Svi su se, plemenita gospodo, prevarili u Drazeniu. Naravno, morala se
prevariti i ona.
Mrana pogleda odgovara Tomislava Kusevi Gordani:
- Tako? Zar je trebalo da prezre onoga u kojem se nije mogla prevariti jer je
znala da je ist kao sunce, posten i vrijedan? Bas zbog Drazenia okrenula je
leda Jelenku.
Prodirljivim pogledom razotkrila je Gordana veliinu mrznje u dusi majke pa joj
ipak veli:
- Sto god je bilo, plemenita gospodo, ne smijete zaboraviti da vas je ona
obranila od velike nesree. Vas sin ne bi vise imao majku ili biste bili sakati.
Taje okolnost opet sjeti Vilenina ina i usuti, dok Gordana pokusava ublaziti
njezinu mrznju:
- Ovom je obranom Vilena htjela popraviti stoje uinila, mozda se ak pokajala.
- Ne, gospodo, prevarena je u svojoj ljubavi prema Drazeniu. Oajna je Sto
ljubi ovakvu neman i odluila je umrijeti od njegove ruke. Samo je zato dosla da
me brani. Uinila bi to isto daje na mojem mjestu bila druga. Htjela gaje
razdraziti daje ubije jer nema izlaza iz tog zivota. Oteo ju je, uzeo k sebi, a
onda uinio sluzavkom.
- Varate se, nije je ni dotaknuo, nego ju je htio pokloniti vojnicima, a ja sam
je obranila jer je na sreu stigao kralj.
- Svejedno mi je sto se s njom dogodilo. Svejedno. Zbog nje sam i ja ovdje, ona
je kriva svemu zlu sto se survalo na nas, ona je kriva i sad je kaznjena.
Gordana shvaa sto osjea starica i zna da nee postii nista ako bi nastojala
Vilenu opravdati. Mrznja majke koja ljubi sina razumljiva je Gordani i pred njom
uzmie. Tomislava Kusevi nije zena koju bi se moglo od neega odvratiti ili na
nesto nagovorom sklonuti. Umnoj zeni je to bjelodano pa odlui da vise s njome
ne govori. Sutra ili najkasnije prekosutra starica e izai, a i Vilena. I majka
e u miru moi razmisljati o svemu.
Gordana predlozi:
- Plemenita gospodo; bilo bi dobro da legnete, snalazi vas groznica od
zadobivenih rana.
- Ne znam od ega me trese, ali osjeam kao da su me polozili u led, odvise sam
dozivjela danas, ne mogu to podnijeti.
Niste smjeli ustati veli blago Gordana i zamoli je da prilegne na lezaj, od
jc\ cna
Kad je starica poslusa, Gordana je ostavi pa ode da potrazi Vilenu.
OBRANA HRVATA
Posred gustare Paklenog luga, pod niskim drvenim stropom, stoje
Hrvati. Mladi plemii uprli MI oi u Davora Anu>1ko\ia. Pristala pojava, lice
prozeto dubokom ozbiljnosu pruza sliku proroka, okruzena mladim sinovima. On im
tiho govori:
- Neka nitko od vas ne izree glasnu rije sto sam vam sada polozio na srce.
Nasi Aragonci, Hipolit i princeza Oliva, nisu nam saveznici od srca. ve od
nevolje. Neko je njihova tetka kraljica Beatrica zudjela za nasom zcmliom. a
danas iiic/in krv m rod mora traziti u nas pomo protiv prevare ko|ii SLI im
nanijeli \ lastodrsu. Pravednost se po/imla da ih ka/ni, da nama preko nasih
nevolja spusti brv. Idemo prijeko hrabro, ali tiho i oprezno. Save/niVti \v
ne\ol]c \al|a po\ lenti samo onu sio mora /na u. aiii
to u posljednji as. Rekao sam vojvodi: pomoi emo im da princeza i on dopru do
kralja. Sve ostalo saznat e u posljednji as. Zato ne govorite, djeco, nikada
medusobno latinski da njih dvoje ne bi sto nauli.
- Kad ete nas povesti, plemeniti gospodine? - pita Simuni.
- Cim nam preasni kanonik donese vijesti iz Lukavca. Danas o podne imao je
otii u dvorac rimskom poslaniku da uhvatimo vezu s Gordanom Tek kad ona sazna
sto mi snujemo za njeno oslobodenje, mozemo naprijed. Sigurno i ona ne miruje pa
bismo tako mogli medusobno pokvariti osnmc. Dakle, moramo saznati sto snuje
Gordana, a ona opet sto snujemo mi da ne uoanmo jedni drugima u leda, Stjepko bi
nam ve dav no nesto iav io. ali ledno pismo ne bi stiglo. LI ]os bi i otkrio da
je Hrvat Ne usuduje se ostaviti dvorac zbog Gordane. Zato je preasni danas
odluio oiii u Luk avac. Cut emo sto je bilo kad nam dode glasnik. A zupan
Berislavi ide s kanonikom, ne bi li sto doznao o Vileni.
Hoemo li moi i nju osloboditi? - pita Smiljan Pogledi.
Nisam zaboravio ni zupanovu ker. Nadam se da emo brzo i/vesti nasu osnovu.
Danas es ti, Mladene, otii s jednim vojvodinim momkom da potrazite njegovu
veliku pratnju. Svi oni moraju biti u pripremi. A onda ete dovesti princezi
njezinu pratilicu. Ova nam je vrlo potrebna.
Iz druge sobe ulazi djeak bademastih oiju. Raskustrane crne kose padaju mu na
znojno elo. Davor ga pozove blize:
- Opet si maevao? Odvise je to za tebe, Damire.
- Netko se mora brinuti za moju majicu. Koliko je ve proslo dana, a nje nema.
: - Spoitavas nam, djeae - veli Davor - ali slusaj: dan oslobodenja
tvoje majke je blizu. Moras biti strpljiv, sutjeti i ekati.
- Ja sutim, uvijek samo sutim, osobito kad dolaze oni Aragonci. Jasenka veli:
pred njima se ne smije nista govoriti. Osobito ne pred onom princezom. Ona hoe
omamiti mladu gospodu da joj kazu sve kako tko
382
383

L
misli i Sto rade gospoda, a kad bude kraljica, onda e ih sve pobacati u
tamnicu. ;-,"-
- To ti je rekla Jasenka?
- Da, ona to zna jer sam joj pripovijedao sve sto sam Cuo kad su govorili. Taj
crni vojvoda pouavao je princezu kako mora sve mlade plemie zaarati, a ona se
smijala i kazala bratiu: "Da, svi ovi plemii ginu za mnom, osobito jedan."
Jasenka zna i koji. Ali on ipak nee nista odati princezi. To Jasenka zna.
- Jasenka, Jasenka, sve to zna Jasenka. Vidim: ona je uza tebe moj prvi diplomat
u ovom dvorcu. Ali ne boj se: tvoju emo majku osloboditi. Cekamo glasnike i
smjesta pada odluka kad se ide na djelo. A sad potrazi Jasenku i kazi joj da
nestrpljivo ekamo objed.
Djeak ode, a Davor opet oslovi svoju vojsku:
- Prvog dana, kad je u ovaj dvorac stigla opasna ljepotica, rekao sam vam:
uvajte oi i srce. Upamtite: trebam bojovnike, a ne zarobljene poklonike
ljepotici. Budite prema njoj uljudni i puni postovanja i nista vise. Ono sto sam
slutio, mali je Damir potvrdio. Taj saveznik moze biti opasan ako ne budete
hladni prema ljepotici.
- Opet jedan bratski saveznik kojeg se moramo uvati - ree Jelenko i uplete se
u razgovor.
Jasenka u kuhinji sprema objed. Pomazu joj Davorovi momci. S njima je Zarko. On
joj je desna ruka. U svemu nastoji ugoditi svojoj gospodarici.
- Ni tebi se ne svidaju ovi stranci. Ni meni.
U to dolazi momak i saopi Jelenku da je stigao seljaki plemi Galekovi i nosi
vaznu vijest od zupana Berislavia. Kad je spomenuo zupana, Jelenko posalje
momka k Davoru da tamo najavi glasnika. Znojan i zadahtan ulazi u sobu mladi
Galekovi. Na prvi pogled odaje rodenog brzoteu.
- Jesu li doprli u Lukavac? - pita ga Davor.
- Na kulu je izasla ona zvijer Drazeni i viknuo je: "Ja sam ovdje knez." Nije
nam htio spustiti most.
- A preasni nije trazio neka mu dopuste govoriti s rimskim poslanikom?
- Trazio je, ali nitko od knezevih ljudi nije se pokazao. Drazeni se razmetao u
knezevo ime, vrijedao nas krvavo i obasuo kamenjem. Preasni kanonik slao me da
vas obavijestim, a on e sam stii na dogovor, ali imam nesto za Jelenka
Kusevia. Ne bih ga htio zaviti u crno. Dopustate li da saopim vama?
Kad ga Davor ponuka neka govori, glasnik pripovijeda kako se Drazeni cerio na
kuli i objavio da je dovukao u dvorac gospodaricu Kusevieva dvora gospodu
Tomislavu KuSevi.
* * *
> - Gordana pohita k Vileni da vidi kako ju je smjestio Petar Pan.
Stupila je u sobu, a da nije ni pokucala. Zaudila se, nasavsi djevojku kako
jeca.
384
Gordana je svjedok provale neke strahovite zalosti Sto je prosla Vileninom
dusom.
piordana dugo promatra muku sto je uhvatila djevojku koju je nesreu uinila
gotovo ravnodusnom prema svakoj boli.
Vise ic ] i ,i r i : \ Lim Ova dva dana sto se s njom srela u ovom dvorcu nisi i
nije ostalo od one proksene djevojke s kojom je provela osam dana na granici, u
hrvatskom taboru.
Dugr i L trajao napad Zalosti. Polako je popustala bura. Slegla se i umirila L
povrsina mora nakon oluje. Vilena zamijeti Gordanu, brzo okrene lice od stida
sto je vidi zaplakanu.
f- Dobro je to, Vilena. Moramo se isplakati, Covjek bi svisnuo u
nijenii" boli. .,
D l ponovo proplae.
jj- Recite mi, Vilena, istinski, zasto ste branili gospodu KuSevi? |PNa to
iznenadno pitanje ona se zagleda i kao da sama trazi u svojoj ( povod
svojem inu. Onda slegne ramenima i tiho odgovori:
- Nisam mogla gledati da je bije, nisam to mogla izdrzati.
- Niste mogli izdrzati? Vi ste bili s njima u neprijateljstvu zbog , starica vas
je mrzila, a vi je ipak branite?
- Uvijek sam je voljela.
;- I kad ste se vjerili s Drazeniem?
.- Znala sam da se ljuti na mene, bilo mije vrlo Zao kad sam opazila da me ona
ne gleda.
e^ Pouzdajte se u mene, Vilena, povjerite se, mozda e vam biti lakse. Ipukje
udna tako golema zrtva.
L- Cudna? Plemenita gospodo, nije to udno. Da me Kusevika rodiki, zar ne bih
obranila majku?
- Drugi su to osjeaji, za majku bi se to uinilo, ali ova vam je zena stran,,
- Varate se. Majke se i ne sjeam. Tetka je dosla k mojem ocu dok sam bila
djevojica. Njegovala me, istina, ali u Kusevikinu dvorcu prov sam vei dio
dana. Vuklo me tamo k toj starici.
C
Sto vas je vuklo? , Vukle su me njezine divne prie. Bilo je tako lijepo
slusati s Jasenkom i Jelenkom dok je ona pripovijedala.
& Dakle prie su vas vukle? Jeste li u to uvjereni?
X Kako ne. One nedjelje pred crkvom, kad je starica pripovijedala
priu $ izdajici, slusala sam i ja. Onda sam se sjetila svojeg djetinjstva.
Lebdjela ni i ]e pred ourn, slika1 n Kn*i \ ,-. \ 11 c], ," rcu i ;i-- li i
_\ --, u--:mn . ja
d i scem. trnem. Svaka osoba u prii stupa preda mnom kao ziva, sve se
odigrava k;u n.1 ;i sa m tamo. Nista mi nije bilo draze u mojem djetinjstvu
od njenih pria i onih divnih asova dok smo je sluSalUelenko, Jasenka i
i I one nedjelje, pred crkvom, pala mi je svaka njena rije kao tezak
dusu, tistao me, tistao. Dosla sam kui i poela sam jecati, bas
tao sada ovdje. Nisu me mogli umiriti ni otac ni tetka.
- Zasto ste plakali?
385
- Mislila sam: Jelenko zbog mene ini one strahote. I obuzela me prvi put u
zivotu strahovita zalost. Sjetila sam se djetinjstva. Od one
GORDANA VIII
nedjelje poela je moja teska patnja.,,. l nou i danju progonila me krivnja kao
da sam ubila Jelenka.
- A mozda ste plakali Sto ste ga otjerali? Dugo suti, gleda preda se i,
oklijevajui, odgovara: (t^ - Samo sam mislila kako je lijepo bilo u
djetinjstvu, a kako je sada. ",:--.- Nikad niste pozalili zbog uvrede koju ste
mu nanjeli? " - Jesam. Pozalila sam. Bilo je to tada kad me pitao bih li mu
htjela - Zena da stekne slavu i okruni se lovorom na bojistu, a ja sam mu " ?
vorila da bi htio zakrpati svoje siromastvo i uvui se u odlinu obitelj.
- Kako ste smislili te rijei, Vilena? .< Malo se smete i zastidi, ipak
odgovori:
- Ni ocu nisam rekla sve kao vama. Nisam nikad ni u snu pomislila da bi mene,
toliko obozavanu ljepoticu, netko uzimao zbog miraza i imena. To mi je govorio o
Jelenku on, Drazeni me uputio neka tako kazem Jelenku i odmah e ostaviti kuu.
- Nikad niste pomislili kako e ga to uvrijediti?
- Odvise lakoumna i povrsna, nisam mislila nista. Bilo mije samo do toga da taj
slavljeni Drazeni uprosi bas mene. Svi oko mene govorili su kako je on prvi od
svih, najhrabriji od svih i jedino meni ravan, a ja sam najljepsa i najodlinija
djevojka. Tako sam se pomamila da bas ja moram dobiti toga junaka koji prednjai
svima i nad svima i bez ikakva razmisljanja dobacila sam mu onu uvredu.
- Kako je on primio tii uvredu?
- Nikad neu zaboraviti kako je izgledao Jelenko. Plemenita gospodo, bio je zivi
mrtvac. Dok je odlazio, bilomijekaodaseudaljujeod mene preko gora i dolina i
nikad se vise nee vratiti. Onda mi iskrsne pred oima slika djetinjstva i
osjetim da sam vjernog druga iz djetinjstva uinila svojim najveim
neprijateljem. Gotovo sam plakala od zalosti. Da se vratio, bila bih ga molila
za oprostenje. Ali nikad vise nije dosao. Toga sam dana bila sve vrijeme
potistena, ubijena. One sam se noi mnogo puta probudila i opet usnula, a svaki
put sam iznova sanjala kako on odlazi, a lice mu je sivo, zeleno, preobrazeno, a
ja neprestano zalim za njim. Predjutro mi se snilo kako ga ekam u vrtu da mu
kazem: "Nisam ja izmislila one rijei, uputio me tako Drazeni." l sjedim na
istoj klupi i ekam, ali on ne dolazi i to me zaboljele.
- Nikad niste o tome mislili na javi?
- Mislila sam uvijek kad nije bilo Drazenia. im se pojavio u. krugu svojih
drugova, lijep, sjajan, slavljen, bila sam sva ushiena i uvjeravala se da je
velika srea sto sam Jelenka otjerala i nisam htjela misliti na njega.
- Ali esto vam se utisnuo u misli protiv vase volje i onda ste se ljutili jer
vas progoni njegova slika i onaj prizor kad ste ga otjerali!
- Kako to pogadate, plemenita gospodo?
- Pogadam jer je to prirodno. U snu vam se esto javljao njegov lik?
- A najstrasnije je bilo sto sam bas one dane, dok sam se uz Drazenia osjeala
najsretnija, uvijek snivala o Jelenku. I opet bi me u snu zahvaala zalost sto
sam ga otjerala. A kad bih se ujutro probudila, bjesnila sam na te sne koji su
me sve vise progonili i muili. On je prodirao
386
u moje sne kao neki tat i zastrasivao me. Zbog loga sam ga stala i mrziti. Kad
god sam ga vidjela u snu, svuda sam ga grdila kako bih ga ocrnila pred sobom i
pred drugima.
- Namjerno sam vas ispitivala, a vi ste mi odgovarali istinski, onako kako znate
i mozete razloziti svoje osjeaje. Sad mi je vasa dusa otvoren; kao knjiga.
Otkad je Drazeni bio u ovom dvorcu, dan i no misli samo o tome: zaslo je -i\e
tu 1iu>. kuko. /boi tega je s\e to poinila, kakvi su je osjeaji
\odili. a IK mu/c nai ra/uMiienja. A Gordima, koja je bila iako dalek, i od
nje. odjednom nalazi u njenoj dusi otvorenu ispisanu knjigu, dok ona ne \idi ni
slova. Gordana zapone ozbiljno:
- Drago moje dijete, itam u vasoj dusi: nestasna, lakoumna, nepromisljena i
tasta djevojka dala se zavesti samo vanjskim sjajem na/ou-junaka i nista drugo.
Drazenia nikad niste ni ljubili.
Svu no Gordana nije mogla mirno spavati. Nekoliko puta dize je na noge "briga
luuv l Drazeni putovati. Tiho, neujno bi odskrinuta vrata i pogledala u nebo,
tesko isekujui da svane. Napokon je pukotina odskrinutih \ i ai zabijeljela, a
Gordana se sagne i kroz zupastu ogradu promatra pokret u dvoristu, osluskuje
pozdravljajui svaku kretnju koja joj poka/iiK da se dolje sprema roba i hrana
za dugo putovanje. Jos se sunee ni]e jio|a\ n na oh/ot ;n. kaii -ni )ra ,vniL
11 ei cau -a..1!: na konje : n.i elu povorke uzjahali. Udaraju konjska kopita
po drvenom mostu. Gordani zvui taj stropot kao truba oslobodenja. l1 Otisla je
u spavaonicu i navijestila KuSeviki da je Drazeni nestao.
l - Neman je nestala, sad sam ja gospodar - veli ona i spusta se na
JHvaljku.
- Dok kralj ustane, prospava! u. , , .
ORUZJE LIJEPE ZENE
Sunce se pomaklo na modrom nebu kad je Petar Pan ostavio kneza da spava dalje, a
on izlazi. Nekoliko dana lakrdijas zanemaruje kneza, brinui se za okrunjenog
gospodara. Danas je uranio i otisao da uje sto se odigrava. Ve zna da je
Drazeni otputovao pa se brzo uputi k Stjepku. Onda ode u kraljevu sobu.
Vladislav lezi budan, duboko zamisljen. Petar Pan sjedne na postelju.
- Ovako u postelji nalikujete na pravog mladia, velianstvo, asti mi, oito
vas prozimaju misli koje ovjeka uljepsavaju i pomladuju. Nasmijesio se. Godi mu
ta pohvala i onda veli:
- Nisam mogao spavati, Petar Pan. Puna mi je glava divnih zamisli.
- Dakle, iskrcajte se da ujem onu koja moje velianstvo pomladuje. I meni bi
trebalo tog eliksira.
- Snilo mi se da je Gordana postala udovica. A zapravo taj san nije daleko od
jave.
- Lakrdijas zazvizdi i nabra elo pa e ozbiljnim glasom; ,s
387
iiihj- Sad mi je jasno sto pokree vase misli. Imena mi, slutio sam daje nesto
takvo. Vi mi ovih nekoliko dana mladujete, poskakujete. Uenjaci se trude da
pronadu kamen mudraca da se pomlade, a vi ga imate pod krovom.
Laskanje razveseljuje kralja. Zmirne vragolasto i nasmije se:
- Svasta bi se moglo dogoditi, moj dragane. Ve sam ti rekao: zabavljat es
goste na mojim svatovima s Gordanom.
- Ni asa nisam sumnjao da govorite istinu, samo Sto nisam znao mladu. Nikad
nisam mislio da bi Gordanin muz htio ostaviti svoju zenu na ovom svijetu
drugome.
- Ne pita neprijateljski ma. Budimski su ljudi s ratista javili daje
neprijatelj presjekao Hrvatima put, zatvorit e ih na jednoj visoini, a iz
takve se stupice ne moze drukije nego pokriti bojno polje mrtvima. Moj
lakrdijasu i odvise dobro poznajem Damira, on ne stedi neprijatelja, ali ni
sebe. Juri u boj najbrzim kasom. Takvi lako gube glavu.
- Ako je tako kako velite, mogla bi vas srea posluziti na bojnom polju. Hoe li
vam sluziti i na polju njenog srca?
- Kralj se smjeska i gotovo vragolasto zmirka:
- Nisi vidio juer kod objeda i kod veere? Gledala me. Jao tebi, Petar Pan, kad
te bademaste oi uzmu na nisan. A ja lako mogu stei sklonost zene. Nisam li ja
kralj?
- Ako niste, uz nju ete svakako postati kralj, a sad vam je nesto vise od
etrdeset godina, zasto ne bi? Moram priznati: nista mi ne bi bilo draze nego
sluziti takvoj kraljici. Sad mi je tek u dusi drago sto ste me spasili od
vjesala. Tko bi vam u budunosti zabavljao druzicu takve ljepote?
- Nikome ni rijei o tome, Petar Pan, jer es izgubiti glavu.
- Svako zazeli moju glavu kao da je prasea. A sad ustanite i odjenite se
najljepse, kako biste se sto vise svidjeli Gordani.
Kralj izlazi na trijem, ureden, dapae, namirisan po juznjakom obiaju. Petar
Pan ga prati.
S druge strane koraa Gordana duboko zamisljena. Opaza kralja, ali ini se kao
da ga ne vidi i nastavlja polagano setnju. Ide ravno prema Vladislavu. Izmjerila
je razmak koji je dijeli od njega. Mora joj doi u susret. Mlada ljepotica
uredila se danas napadno lijepo. Obukla je haljinu od plave svile, izvezenu
ruziastim zrncima. Zarke kose privrstila je mrezicom od zelenih i modrih
vrpca. Prelijepa je u ovoj haljini. I ona se danas odjenula kao da se kani
svidati.
Zaustavila se kao da bi htjela krenuti natrag. Oklijeva, sklopi oi. doarava
muza, promatra ga u dusi i salje mu u duhu tihu molbu: "Ne zamjeri mi ovaj
korak. Drugog mi spasa nema. Goloruka sam, nemam ime probiti se kroz zidine
ovog dvorca. Zato moram prijei preko ovih opkopa, preko mosta svoje ljepote."
Odjeci kraljevih koraka dopiru sve blize.
- Na koga mislite, Gordana, sklopljenih oiju i nasmijesenih usana?
- Na svoj dom, na Brezovicu, na pusti dvorac gdje sada nema nikoga, osim
sluzinadi. A tako je lijepo tamo. Kad biste, velianstvo, znali kako je lijepo
u mojem dvorcu.
388
- Vidjet u. Dopustili ste mi da dolazim k vama u posjete.
- Da, velianstvo, priredit u vam tamo sve udobnosti, obasut u vas s\o|om
/alnalnoMii. Cesto ru/miMjum o lome i /vhm ... ali nije dobro o tome misliti.
Odvise sam nestrplju a i onda su mi ova gospoda nesnosna. Nije bas ugodno biti
ovdje izvrgnuta pohlepnim pogledima kneza BrandenHnM i markgrofa Danijela.
Neprestano me uhode svojom ljubomorom
tuzi se, gledajui ga Cudnim znaajnim izrazajem, a usne joj se
smijese zagonetno. -i, -- ..-!- , * .
- Da, svi su ljubomorni na mene, svi. ,.,,. })ji. ,^ . ,
- Vama nije to drago? :./v- - , -.",;..--.;>
- Zabavlja me i usreuje.
- I to vas zabavlja i usreuje kad se Pencinger sulja svake veeri tn k n i in i
strazari pred vasim vratima kao da ste neki djeak.
- To nisam ni slutio. Oito je i on ljubomoran na mene zbog vas. A /n c to udo?
Svaki muskarac oaran je vasom ljepotom, ali, Gordana. mtk. vas ne ljubi kao ja.
Koketno je zabacila glavu i odgovorila uvazeno:
- Stedite me ispraznih rijei kralju.
- Isprazne rijei? Nisam li vam ve dokazao daje istina Sto osjeam i kak\e sve
osnove gradim.
- Rijei nisu dokazi. Tko osjea, zna dokazati i djelima. A vi mi do danas niste
ispunili jos ni jednu zelju. Ja sam, naprotiv, vama predala kraljevu,) u, k"
-lej: vam L toliko stalo. Dakle: koja je razlika izmedu nas dvoje.
Zbunio se. Oi su mu zatreptale, zjenice zasjale. Smisao rijei po|aa\a i
naglasak. Jedva se snalazi.
Vi, vi nesto zelite od mene, Gordana? Izrecite molim vas, izrecite. To jt prava
srea, molim vas, izrecite.
I posegne za njenom rukom. Ona je ustegne i prkosno okrene glavu:
- Uzalud bih vam izrekla svoju zelju. Vi je neete ispuniti. Ve je osmi tjedan
sto sam zatoena.nedostaju mi moje najdraze razonode i dalje u ih se
odricati...
- Kakav je to uzitak?
- Ne znate koja je moja najdraza zabava, a ja znam vase najmilije razonode.
Niste li uzivali sjesti u sedlo i sa mnom se uputiti budimskim gustim perivojem
gdje je bilo kao u sumi. Tako je bilo krasno jahati, avrljajui.
- Onih se dana sjeate, Gordana?
- Danas nemam vise brige za svoje oslobodenje i bezbrizne misli lutaju oko mojih
najljepsih dana.
"Najljepsih dana?" - U glavi mu odzvanjaju te dvije rijei kao da mu je netko
zatrubio u uho, a njihov zvuk prolazi mu tijelom.
- Vjerujte, kralju, ni u emu toliko ne uzivam kao u jahanju sumskom tisinom u
drustvu ljudi koji su mi ugodni ili... jos vise...
"Suma, samoa, ona i on u sedlu, jedno kraj drugoga. Slika je pred njim u masti
zbilje, l zatrepe oima kao uvijek kad ga nesto uzbuduje, a ona upire u njega
blistave, divne smede bademaste oi, Pred kojima njegov
389
razum pada u prah. I ne da mu do rijei. Zuri se slikati kistom svoje lukavosti:
- A kad je dovoljno plandovanja sumom, silazi se sa sedla, konji se privezu,
rasprostru se ogrtai na mahovinu i sasvim po juznjaki uzima ^peenje, svjeze
peeno i zalije kapljicom dobrog vina. Ovako ja volim izjahati u sumu.
On promatra njena usta sto izazivaju na cjelov, saginje se da im bude -sto blize
i sape:
- Gordana, zar ne biste i mene poveli sa sobom?
- Vrlo rado, samo morate priekati mjesec dana, mozda i vise dok ne dovedu
kraljevia.
Onda se ona sagne k njemu i tiho zovne:
- Idemo dolje trijemom molim vas.
} Slijedi je, a ne zna kamo ga vodi i zasto. Kad su prosli nekoliko
"stupova, razjasnjava mu:
, - Nesnosni su vasi tamniari. Barem bi se danju mogli toga okaniti.
Na stubama sam vidjela baruna Pencingera kako osluskuje. Kad god kralj sa mnom
govori, uvijek se sulja oko nas, a proslu je no gotovo do jutra bio sakriven na
ovom trijemu ispred mojih vrata. Dojadilo mi je to i upravo sam odluila
zamoliti kralja neka mi dopusti mjesec dana, Sto ekam Drazenia da ostanem sama
u svojoj sobi i da ne dolazim u blagovaonicu. Ne mogu podnositi barunovo
uhodenje ni zaljubljene poglede vase gospode. Tako se moram rastati s vama na
etiri tjedna. Sve mu plese pred oima i gotovo oajno pita:
- Gordana, vi se oprastate, a naslikali ste mi prelijepu sliku naseg plandovanja
sumom.
- Tu emo sliku pretvoriti u istinski dozivljaj. Treptaj mu je u oima, smutnja
u glavi, sve mu posre jezik dok se sprema na odgovor:
- U - u - istiniti - dozivljaj! Gordana, vase usne araju. Najljepsi moj san vi
ete uiniti istinom? A:;- - Zar bi to bila takva velika srea za vase
velianstvo? \:,, - Najvea srea, Gordana.
- Bit u sretna i ja kad vam budem mogla ispuniti tu zelju. Krv mu zakola
zilama. Usta mu drsu, a pitanje posre na usnama:
- Kada? Kada Gordana? - i posegne za njenim laktom, ali ona ga povue i
nasmijesi se arobno i zamamljivo:
- Samo polako, velianstvo, tu nema mjesta nasrtljivost. Jos je daleko taj dan,
vrlo daleko.
- Kako daleko?
- Mjesec dana. A mozda i sest tjedana dok ne stigne Drazeni.
- Tako dugo neu izdrzati.
- Ne preostaje vam drugo nego ekati dok ne izidem na slobodu. Dotle budite
strpljivi, zabavljajte se s Petrom Panom. Ja idem u svoje odaje. Tamo u
provesti vrijeme u itanju i vezenju dok se ne vrati Drazeni.
l posla je. On se pozuri za njom dva koraka, uzme je za ruku. Ne moze je pustiti
kad mu se otvaraju vrata do nje. ^ -" "-1*0" -**"-i -"--"
Pustite moju ruku. Sto e rei kad to vide vasa gospoda? Ostanite, moram
govoriti & vama, Gordana. Ne mogu Cekati
lana n.i l u ^ctiiiu M uru m. /a M c il.i n_k;i m NK;i m li k ; ,il | ki i|:
moze
mjesec
sve sto huLL1.1
Kad biste mogli sto biste htjeli, onda ne biste ovdje amili zajedno sa mnom
sest tjedana. Dakle, ekam svoju radost do oslobodenja.
- Vasa je radost i moja.
- Onda i morate ekati.
- Zasto? Zar ja, kralj, nemam prava izjahati iz dvorca kad hou? Onaj koji ne
zna uzeti pravo taj ga i nema.
- Idem, a vi ete sa mnom. ( -j,
Ona tiho usklikne i zasja od ushienja: .,." - ,
- Vi ste najdivniji vitez. .---^----* - - ><>-
"Najdivniji"... - odjekuju njezine rijei.
- I ne slutite kako se tome veselim.
- U veselju ste jos ljepsi, arobniji.
- Onda se uvajte da vas ne zaaram i znajte: kad prvi put izidem, povesi L
u ; . Tunu i pi ci i sjeveru da izdaleka vidite moj dvorac, samo izdale k Uinit
ete mi po zelji, neemo utrositi mnogo vremena. Odmah emo se vratiti.
- Ne mogu vam nista uskratiti.
- Kako to lijepo zvui, velianstvo, no zato u vam opisati svoj don Sve u vam
opisati kako je tamo divno, toplo, udobno.
Prisla mu je blize i nasmijesila se ljupko, zagledala se u njegove oi.
On ncir.a dl I.LJOL: i -, ILL a |,i . HM m aha /rlic iLi -.u/i !- > l K p<
lici l ~.,:. \ trepti
dok ona pria kao da pjeva:
- I moj dvorac opasan je vodenum utvrdama. Preko njih se spustaju d\ a mosta:
jedan /a pj^aU ,a jedan za jahae i kola. Onda se ulazi u lijepo i \diko d\
orisa Tada se uspinje stubama u sobe. l ne slutite kako je tamo lijepo.
- Dostojan okvir vasoj ljepoti.
- Sve je u modroj boji. I naslonjai, i sagovi, i poivaljka, sama sam vezla
pokriva od svile.
U usima mu susti svila. Vodi ga nepoznatim dvorcem, a on ide i ini mu se da
odande nema vise povratka pa je slijedi mamuran od sree, ulazi u odaju punu
modrine, sasvim sam s njom.
- A sada je tako pusto, tamno, sasvim pusto, dovrsi ona. - - ,.
Sagnuo se k njenom obrazu i sapnuo: .--/>
- Ne bi trebalo biti pusto. Je li? Ne bi?"^Ht,
- I nee kad opet dodem onamo, ali sada se moram strpjeti mjesec
dana, a mozda i vise ...
&*- Ne, ne mjesec dana. Prije, mnogo prije - veli on.
- -!>"* - Kada? - pita Gordana.
---"- Sutra.
Prelazi je drhtaj od rijei koja joj najavljuje oslobodenje. A on je U groznici,
nista ne osjea, osim njenu raskosnu ljepotu i zelju za rumenim usnama.
Strmoglavce se rusi pred noge ljepoti i gubi sam sebe . . .
- Ii emo sutra, Gordana, sve do blizu Brezovice, sutra nakon doruka.
- Bilo bi to predivno. Dakle, sutra nakon doruka?
- Danas jos nije zgodno. Drazeni se jos moze vratiti, a tu je jos Lui. Sutra
odlazi i on.
- Sasvim se slazem s vama. Zapravo vi lako zatrazite od Pencingera da vam osedla
konja, ali on e vas, velianstvo, osumnjiiti da me kanite odvesti kui i
ostaviti u mojem dvorcu da biste me mogli nesmetano posjeivati. To e on
misliti. Da sprijeite te sumnje, uzmite i njega u svoju pratnju. Dapae,
pozovite sve. To je najbolje. Onda ne mogu misliti da u bjezati. A kad samo
malo izdaleka vidim svoj dvorac, opet emo se vratiti.
Male kraljeve oi trepu. Neka mu misao ulazi u mozak. Gordana ga vrsto zahvaa
pogledom:
- Drugo mi ne preostaje, nego izdaleka pogledati dvorac i vratiti se pod
kastelanov nadzor. Ali to e trajati samo mjesec dana. Zar ne, velianstvo?
- Strahovito dugo. Ne bi li se moglo uiniti nesto drukije?
- Sto, velianstvo?
- Da s vama idem u vas dvorac i vise vas ne dovedem natrag ve da vas svakog
dana posjeujem. Nije li to krasna zamisao?
- Nema joj premca kad biste je mogli ostvariti.
- Ostvario bih, Gordana, na sve sam spreman, ali savjetujte kako? Imate li kakvu
zamisao?
Za taj plan velianstvo, i stotinu. U takvom trenutku sree misli mi dolijeu
kao jato zlatnih musica. Slusajte: vi zelite setnju. Odredit ete da osedlaju
konje za vase dvorane i neaka. Naravno, ne mozete dopustiti da ja ostanem sama
u dvorcu i uzimate me sa sobom? Povest emo i onu djevojku i staricu.
- Sve je to jednostavno i lako, samo Pencinger nee izvrsiti Zapovijed. Drazeni
mu je ostavio neke odredbe.
- Kakve? - pita ona Ijubopitno.
- Rekao je: ako pustim na slobodu njegovu bivsu vjerenicu i majku njegova
neprijatelja, onda e kraljevia predati Hrvatima.
- Strahovito glupa prijetnja. Nisam li vama predala Korvinova sina? A taj moj
in dokazuje da nemamo nikakve namjere s njim protiv vas. Oslobodenje tih zena
bit e u mojim rukama dokaz pred hrvatskim plemiima da ste vi pravedni i niste
dopustili na takav bestidni nain krsiti pravo i zakon. Vilenu i Kuseviku nas
dvoje emo izvesti iz dvorca i sav e kraj odati priznanje vama. Onda ne trebate
vise nikog od budimske gospode.
, .^ ;- Kako da ih oslobodimo? . - Vrlo jednostavno. Nas emo dvoje
zagospodariti ovim dvorcem.
- Vi i ja? - veli on i nestaje mu daha. - Kako to zamisljate?
- Moj prijedlog je nepobjediv. Rei u vam. Eno tamo barunova bbtkastelana, opet
nas uhode. Idemo, velianstvo, k rimskom poslaniku, ral njega nas nitko nee
uhoditi i sve emo ugovoriti. (tf. |de za njom slijepo kao noni leptir za
svjetlom.
Dva sata nakon vijeanja sa Stjepkom i Gordanom otisao je kralj u
392
sobu, nasao se s lakrdijasem i predao se ludakom raspolozenju. PIK, c koraati
gore-dolje, uspravljati se i ispitivati dvorsku luduje li pi i - i K ua li mu je
korak vrst, razmahuje se, junaki, dok ne ude mladi knez i udom gleda svojeg
ujaka:
- Vi ste u svadbenom raspolozenju?
- I jesam, dragi moj neae. Mlad si i pristao. Kako nisi mogao osuditi Gordanu.
Smijeh radosti provali iz kraljevih prsa i ne moze ga zaustaviti: , - Zelen si,
dragi moj prijatelju, a ljepotice traze muskarce u najl jcpvij d < II. Slusaj
sto u ti sad rei: trebam tvoju pomo. Znas li kakva te mun ada eka? Ono sto
najvise zelis. Reci, ali istinu.
- Gordanu i bansku vlast.
f- Za sebe u zadrzati Gordanu, a tebi darujem u zamjenu banovanje. Sada vise ne
moram prekrsiti zakone, sama Gordana /agcnumi e tvoj izbor.
,- Vi mislite svadbovati dok njezin muz zivi?
- Mozda ve poiva pod zemljom. Petar Pan, izmisli lakrdije za m oj o
svadbovanje, hou da natkrilis sve.
- Velianstvo, nas emo dvojica natkriliti sve budale ovog svijeta. I kralj ode
s knezom, a Petar Pan se uputi polagano hodnikom i dosulja k Stjepku:
- Izgubio je pamet zbog svatova. Pripovijedao mi je jutros da se Ciordanir muz
nalazi u velikoj pogibelji jer su odrezani i opkoljeni na nekoj visoini. Tome
se raduje kralj i stalno misli kako e se ozeniti Gordanoir,.
Ne govorite gospodi nista o tome, ionako je duboko uznemirena xhog lomili
vijesti koje su stigle s bojista.
Ni rijei joj neu spomenuti, ali recite: od ega je Vladislav pijan Jjao da se
napio najsladeg ciparskog vina?
- Od pogleda Gordaninih oiju. I pristao je na sve.
- Slutio sam. Ali sada mi muskarci moramo zasukati rukave. Je li? Dok je on u
rijei, ulazi Gordana, smirena, svjesna svojeg oslobodenja i upuuje svoje
saveznike:
- Danas e Drazeni prevaliti toliko puta da ga nijedan brzotea ne moze dostii
i javiti mu sto se dogada ovdje. A to je najvaznije, jer nije badava ostavio
ovdje Luia da mu odmah posalje brzoteu ako se Stogod dogodi.
- Lui neprestano sjedi u dvoristu i motri na sve strane.
- Ali sutra ide u potragu za Kuseviem, prema tome sutra ni njega nema. Dakle,
gospodo, Pencinger ne smije zamijetiti da se sporazumijevamo. Danas se vise
neemo sastajati.
- Sad jos jedino da sauvamo mir, a ja u pokazati da sam strpljiva i vesela jer
u skoro na slobodu. Neka Pencinger i Lui nemaju odvise razloga brinuti se za
nas.
- Sutra emo se mi brinuti za njih. Iako su pripravili sto brzotea koji bi
mogli pozvati Drazenia natrag, mi emo imati vremena da uteknemo i Mladenia
otpremimo kanoniku Benku. Njega ne smijemo ostaviti ovdje.
393
PUTEM NA JUG
Kanonik Benko rano je ustao i uputio se u sumski dvorac Davoru Antolkoviu. Ve
je juer stigao k njemu Galekovi da ga vodi tajnim putovima u Pakleni lug.
Upravo je htio uzjahati, kad do njega dopre udna buka. Sluga je provirio iza
pukotine od teskih dasaka i javio svom gospodaru:
- Ide velika lukavaka eta. Jao nama, opet e haraiti Turopoljem neastivi
dotepenci iz Lukavca.
Kanonik je pohitao k ogradi i stao promatrati etu sto prolazi cestom i kree na
jug. Promatra svakog pojedinog. I prepozna Franju Ferencija i Drazenia.
Zazeblo ga je u dusi. Nema sumnje: idu nekud haraiti. Sto da uini? Poslat e
svojeg momka u goriku opinu da tamo obavijesti kapetana banderija i ljude neka
se brane.
Momka je poslao naprijed, a on je iz daljine slijedio Drazenievu povorku. Ali
ona se nigdje ne zaustavlja. Ide dalje, sve dalje.
Nakon sat jahanja Lukavani se jos uvijek nisu nigdje zadrzali.
Citavo se Turopolje strcalo i zbunilo, a iz svakog mjesta javljaju o Drazenievu
mirnom putu prema jugu.
Svima je odlanulo. Benko odlui da odmah odjase u Pakleni lug.
Sve dalje odlazi lukavaka povorka da se odjednom Drazeni zaustavi i pokaze
svojem drugu Franji Ferenciju na poljanu po kojoj pase brojno blago.
- Gle, kakve lijepe marve i dobro hranjene, a nasi su momci gladni. Ve je
vrijeme doruku. Do objeda bit e nekoliko teladi estito ispeeno. Hajde,
Stanislave, s nekoliko momaka uzmi pastiru koliko treba mlade teladi ili sto god
hoes, neka samo bude brzo. Nalozite ognjista pa da se ispee, a onda mozemo
putovati bez odmora sve do mraka.
Stanislav pode da izvrsi zapovijed. Nekoliko pastira sto su pazili na blago
poelo se buniti i hoe da zastite svoju imovinu. Bradati lukavaki etovoda
Stanislav zaleti se medu pastire da ih izbiuje. Oni potre natrag, jedan od
njih posegne u njedra za prekom, zavitla i baci je u Stanislava. On se srusi s
konja i padne. Ali ve su tu njegovi momci. Dizu ga, licem mu tee krv. Pastiri
su se postavili na obranu i ekaju.
- Sasijecite sve do jednoga. Probusite im utrobu kopljima - vie Drazeni,
jasui poljem i priblizavajui im se.
Pastiri se dadose u bijeg. Nekoliko rijei dovikuju u bijegu i jednim zaokretom
obidu Drazenia dok je jurio na njih. Jedan udari motkom konja, ovaj posrne, a
Drazeni se nade na livadi. Digose se na njega ljudi batinama, viui:
- Udri izdajniku neman, zatui je!
On hitro posegne za maem i udari lijevo, desno, ali u trku su pastiri brzi.
- Dolaze Lukavani, bjezite!
S ceste bace se na poljanu lukavaki momci. S njima je Ferenci. Bjesni i kune
svojeg druga sto se.zaplee na toj poljani i zapovijeda momcima:
- Neka vam nijedan ne izmakne ispod koplja. Probodite buntovnike!
Lukavani su gospodari itavog polja i blaga.
Stanislav se brzo oporavio, obrisao je krv s lica. Drazeni pristupa k Ferenciju
i uzbudeno raspravlja. Drazeniev konj je ranjen i hoe drugoga.
- Valjda nees opet slati u Lukavac? Zadrzat emo se itav dan zbog toga. Evo ti
mojeg sivca, a ja u se zadovoljiti bilo kojim drugim.
Nekako ga je umirio i sklonuo da ne salju u Lukavac. Drazeni nee da bude
pobijeden i zapovijeda:
- Koljite telad, a drugu marvu vodite u sumski dvorac. Dok se ispee doruak,
dotle su oni ve natrag. Pokazat u Turopoljcima da e moji momci jesti njihovo
peenje kad meni bude volja!
I smjesta se dadose na posao. Zapale ognjista, naprave raznjeve i sve je bilo
brzo spremljeno.
Iz daljine dolaze ljudi s motikama i vilama. Pastiri su im javili sto se dogada
i svijet hoe da brani svoje blago. Ali ve su ih momci otjerali do ceste prema
knezevu posjedu. Nitko se ne usuduje pribliziti naoruzanoj eti. Nekoliko
plemia ne moze ni najhrabrijim desnicama natjerati Lukavane, a ionako su im
odagnali blago. Vraaju se da obavijeste kapetana banderija Sto je poinio
Drazeni.
Sunce se popelo visoko i pripeklo peenje, oteto Turopoljcima. Velikim nozevima
rezu teletinu i dijele momcima. Svi su posjedali i slasno se hrane. Drazeni
zbija sale na raun turopoljskih plemia:
- Zasto da moji ljudi putuju o kruhu i siru kad imam gdje da ih nahranim
peenjem. Bit u barem brzi na putu.
- Zadrzavamo se, bit emo kasnije u Veneciji - mrmlja Ferenci.
- Valjda ti nije zao sto e Gordana nesto duze razblazivati Vladislava u
Lukavcu? Neka tome kosturu bude taj bijeli hljeb-i nasmije se dvolino.
- Sada bi trebalo jos negdje razbiti koju turopoljsku bavu da momci malo zaliju
slasno peenje.
- Proksen si. Pravo deriste - opominje ga Ferenci. - Sva srea da sam s tobom,
inae bi ti putovao pola godine.
- Strpi se. Uskoro e se oni vratiti iz Sumskog dvorca pa onda nastavljamo put.
U zaklonistu mladih boraca strazari javljaju Davoru Antolkoviu da je stigao
kanonik Benko. Svi su se plemii skupili u blagovaonici da ga doekaju. Ulazi u
sobu, odjeven u plemiko odijelo, s kacigom i vizirom. Skidaju mu plast,
oslobode ga teskog tereta i ponude mu da sjedne.
Svi su se okupili oko njega na vijeanje.
- Prije nego ponemo nase dogovore, ujte sto u vam rei. Ono Sto se juer
dogodilo pred dvorcem, o tome vam je priao Galekovi, ali danas U zoru prode
pored mene velika povorka, a na elu joj Drazeni.
Jelenko skoi kanoniku i svi se uzbune.
\
\
l
l
i s
i
- Umiri se, Jelenko, pa es uti. Pratili su ga itavim Turopoljem. Nigdje se
nije zaustavljao, a itava je eta opremljena za dugo putovanje. U sedlu je
privezano bezbroj sveznjeva, bilo je, dakle, jasno da se sprema daleko. Medutim,
na putu k vama nakon jednog sata jahanja spazim u Sikari pastire. Spazivsi me,
dohiuli su i stali se tuziti da se Drazeni bacio na livadu gdje su pasli blago,
a njegovi su momci stali hvatati telad da ispeku doruak. Bilo je sukoba.
I pripovijeda sve Sto je uo od pastira.
- Pekli su i jeli, a sto je bilo dalje, ne znam, jer sam se pozurio da udem u
sumu neopazeno.
Privikli su se na ovakve napadaje Lukavana na turopoljsku imovinu pa se ne
zgrazaju. Vise ih zanima kamo je Drazeni krenuo s Lukavanima.
Raspravljaju i nagadaju kamo je mogao krenuti Drazeni s tolikom etom, nosei
sobom itave svjeznjeve robe i prtljage. Ali nitko se ne moze dosjetiti. Svi su
oekivali da e Drazeni skupljati ogromnu Cetu i kad je opremi i naoruza, izii
na pohod Turopolju. Umjesto toga, on odlazi daleko. Kanonik Benko upozori
Davora:
- Mogla bi to biti zamka. Njegova je najvea zelja da uhvati Jelenka. Radije bi
njega dobio u sake negoli poharao Citavo Turopolje.
Svi se slazu s kanonikovim mjenjem. I Davor se zamisli nad tom izjavom:
- Mislite, preasni, da je to zamka kako bi se Jelenko mozda pojavio u svojem
dvorcu, mislei da je Drazeni otputovao samo zato da Jelenka uzmogne dovabiti u
njegov dvorac u Kurilovcu? Taj njegov put svakako je zagonetka i zato moramo
biti oprezni - razlaze Davor. - Ako uistinu putuje daleko, onda nam to, preasni
gospodine, dolazi samo u prilog. Ako on nije u Lukavcu, nasoj su osnovi vrata
Lukavca otvorena.
- Htio bi da nije zamka jer onda e uistinu biti lako provesti vasu izvrsnu
zamisao bas onako kako ste zamislili.
- Sad bi trebalo znati, putuje li on uistinu, ili e se mozda negdje u noi
tajno vratiti. Molim vas, gospodine Davore, dopustite da odmah idem za
DraZeniem -javi se Jelenko - da vidim, putuje li dalje, ili e se vratiti.
- Ne pouzdajem se u tebe da es ostati miran ako ga sretnes, dragi moj Jelenko.
- Odredite mi uvare. Evo: Vojka, Pogledia i Cvjetka simunia i koga jos
zelite. Svi su oni mirniji i hladnokrvniji od mene. Ah ja njih moram voditi.
Poznajem najskrovitije putove kroz sumu i sikaru kojima se moze stii u blizinu
ceste sto vodi na jug. Uhvatit emo ga jos za dana i vidjeti kamo smjera i Sto
mu je na pameti.
I kanonik i Davor pristali su na Jelenkov prijedlog, uvidjevsi da je vrlo vazno
ako saznaju kamo je krenuo Drazeni.
Jelenko i njegovi drugovi opremili su konje i krenuli u sumu da traze Drazenia
i udu u trag njegovim namjerama.
STRAST, LJUBOMORA
W U Lukavcu je itavi dan prosao mimo, a po odredbi Gordane u potpunom
zadovoljstvu.
T Uveer su se svi nasli u blagovaonici kod veere. Raspolozenje fitavog drustva
je vedro. Kralj sja, pun ljubavnih nada. Danijel se ne moze dosta nauzivati jer
mu Gordana posveuje mnogo paznje i razgovora s r Stjepko je kao uvijek ozbiljan
i sreden. Gordana zatomljuje brigu za muza i ne govori o losim vijestima s
bojista. Nekoliko je puta naglasila svoje /.HUM ihi sto e joj se ve za mjesec
dana otvoriti vrata dvorca kad DKI/LIHL dovede kraljevia. Knez Brandenburg ve
je od objeda u pripihMi Marim. ^. . -IVUL.L >. . "\^i r:: . Ne moze oprostiti
svojem ujaku Sto ga je pobijedio i oteo mu Gordanu. Ona to zna i katkad se obna,
Brandenburgu ljubaznim rijeima.
jjgr Htjela bi i njega udobrovoljiti da nista ne pomuti vedrinu, sklad koji joj
je i riu i ni T " nlVmmv u ni izdaleka ne osjeti sto se sprema sutra. .Peliu
l_i. izmamljuje svima oko stola smijeh.
Samo barun Pencinger nije voljko sjedio medu njima. Bez Drazenia i Ferencija ne
osjea se sigurnim. Gordani to ne moze izmai. Obraa mu se | naglasava vruu
zelju da Drazeniev put u Veneciju sto prije zavrsi kako se sto prije vratio da
ona moze svojoj kui:
- Odsad u uvijek biti vesela jer znam da su izbrojeni dani mojeg a toenja, i
Nikad je nije vidio lako veselu, a to mu je prirodno i razumljivo.
L
- Sto emo uiniti s vasim kastelanom? - pita je on. - Jos uvijek snalaze
vruice, a sada nema svrhe zadrzavati ga ovdje, l nema ga tko Idvoriti. Da ga
otpremim u Brezovicu?
--j - Najbolje da ode u turopoljsku kuriju kanonika Benka. To je najblize.
Knez Brandenburg ispija vr za vrem, ustaje i polazi k vratima, eturajui.
Barun iskoristi priliku da moze ostaviti dvoranu, pa uzme kneza ispod ruke i
vodi ga na trijem.
- .Vas kraljevski ujak danas se upravo razgoropadio i pomladio, av je blazen uz
vasu zarobljenicu.
- Nije vise moja zarobljenica. Njemu je predala kraljevia. Da sam jto mogao
slutiti, nikad je ne bih bio zastitio kad ste bievali njezina sina.
l * i f -_!_*_?____!? I. __!*"_. I i_ ! ^*_ ^ ^T_ I- !
>._..._" X" A *-< A fA AyJ" milit ^A
- Ve biste imali i kraljevia i sina. To je kazna sto ste se odvratili od
mene. A sada je sve svrseno. \ Pijani knez udari sakom o ogradu trijema:
- Umjesto da bude moja zena, bit e moja kraljica. Do davola!
- Kakva kraljica? Nikad to nee biti.
- sto? Moj ujak govori o svatovima. Nada se da e Damir pasti u boju. Ja sam
izigran. l) Markgrof Danijel izisao je na trijem i zove kneza u dvoranu da
slusa
kako Petar Pan oponasa zivotinje. I odvede ga. ;, Kastelan Pencinger ide u
prizemlje u svoju sobu da razgovara s
potkastelanom. Ali ga ne nade. Sluge mu rekose daje polkastelan u sobi
gdje lezi ranjeni Mladeni.
"97

I barun ide ravno k njemu.
Pod niskim stropom tinja svjetiljka. U kutu, u dnu sobe, lezi ranjenik. Ni
jednim pokretom ne pokazuje da je zamijetio barunov dolazak.
Na drugoj strani sobe spava odjeven potkastelan. Pencinger mu pristupa i prodrma
ga. Ovaj se trgne mamuran od sna i upita:
- Zar se nesto dogodilo?
- Nista se nije dogodilo. Odsad es spavati opet u mojem uredu da mi budes pri
ruci ako ustrebam. Ovoga tu vise ne trebas uvati. Imas li vr vina? Daj da
srknem. Hoe mi se razgovarati. Gore mi nije udobno, veselo je kao u svatovima.
Kralj je sasvim izgubio pamet. Gordana ga je okupila i omamila.
- Razumljivo, sretan je Sto mu je predala kraljevia.
- Nije samo to. On je zaluden, oaran, ona mu se umiljava da je pravo udo.
- Ako bi se on njoj umiljavao, bilo bi razumljivo, ali ona njemu. To mi nikako
ne ide u glavu.
- A meni ide. Znas li ti kakve su vijesti stigle s bojista? Hrvati su opkoljeni.
Ako se probiju, popadat e kao zrele kruske sa stabla, a lako je mogue da se
medu njima nade i njezin muz. Kralj ve govori o svatovima. Razumijes li to?
Potkastelan se stade grohotom smijati.
- Ne smij se, Covjee, Verbecijev pouzdanik donio je s ratista takve vijesti da
Damira mozemo ve gotovo smatrali mrtvim. Zato kralj govori o svatovima.
- Ako kralj poini tu ludost i nju uzme za zenu, svi smo predani njenoj osveti.
- Kraljeva ludost nije od danas. On e nas jednog dana usreiti s tom kraljicom,
a mi emo bjezati glavom bez obzira.
- Ipak ne vjerujem da bi ona posla za onaj kostur.
- Samo zato da uzme kormilo u ruke i zagospodari nad Bakaem i Verbecijem. Da je
jos jednom tako star i ruzan, ipak bi to uinila. Idi samo gore i pogledaj kako
mu se ljubazno smijesi, zavodljivo gleda i posveuje mu paznju.
- Ali, gospodine kastelane, Gordana ljubi svojeg muza kao da su se tek uzeli.
- Ostavi ljubav. Ova je zena u svemu promisljena i mogla bi pregaziti samu sebe
da Hrvatima izvojsti vlast. Za taj cilj uinit e ona sto nikome ne bi palo na
um.
- Dodite sa mnom gore, htio bih vidjeti taj ljubavni par.
- Sutra prije podne otpremi Gordanina kastelana u kuriju kanonika Benka.
- A zasto ne u Brezovicu?
- Tako je odredila Gordana. Kad izade na slobodu, bio bi joj zaljubljeni glupan
u Brezovici na teretu pa ga se zeli rijesiti.
Sa smijehom odlaze iz sobe, kad ih zaustavi zov s postelje.
Okrenuli su se k lezaju. Blijedo svjetlo male svjetiljke osvjetljuje
Mladenievu bradu u kojoj su obrazi gotovo nestali. Pruzio je ruku i doziva
kastelana. Mrzovoljasto mu prilazi i nagne se k njemu.
398
,- Ovom se ovjeku vratila vruica. Iz njega zari kao iz krusne pei. Sto
hoete? Ispovijedati se?
- Da, ispovijedati. Sjednite.
- Nisam ja pop. Vidis - okrene se potkastelanu - ne prepoznaje me. - Ako do
sutra ne popusti, nees ga trebati ni voziti. Zovi mu mladog popa.
- Ne, vas trebam, barune - i uhvati ga za ruke. - Da li se moja gospodarica
divno zabavlja gore?
- Ljubomor vas mui? - nasmije se barun. - Sami ste krivi sto sada nije u vasem
naruju. Da ste mene slusali, ve biste davno mogli od nje saznati kraljevieve
boraviste, a vi biste sada s njom uzivali u Brezovici.
- Nije mi trebalo od nje doznati ono sto sam znao. Na te rijei Pencingera
obuzme gnjev. Zar je mogue sto tvrdi taj ovjek?
- Znali ste gdje je on?
- Kako ne bi znao kad su ga meni povjerili da ga odvedem. Barun jos vise plane.
On je, dakle, znao kao i Gordana. Osjea to kao udarac pesnicom u lice pa
razdrazeno skoi, razvikuje se:
- A vi ste Sutjeli? Tvrdokorno ste tajili i poigravali se sa mnom, Cinei se da
ste moj savjetnik?
- Svatko bi to uinio kad bi osjeao tako strastvenu ljubav kao ja. Pencingera
obuzme pravo bjesnilo nad ovjekom koji mu je svojom Sutnjom zadao tolike muke i
osjeti zelju da ga za sutnju estito kazni.
- I jos se usudujete meni priznati da ste me varali pod mojim krovom gdje mogu
uiniti s vama sto me volja. To je prevelika drskost, a platila vam je to ona.
Udarila vas je bodezom kad ste trazili cjelov. Vama se ulagivala da Sutite, a
Danijela je primala k sebi nou. On je lijep, pristao mladi i rugao se vasem
obozavanju dok je grlio njenu ljepotu. Sad imate svoju plau za sutnju.
Ranjenik noktima grebe po pokrivai, svakog asa otvara usta, skripi zubima, a
oi mu se ljeskaju. Barun ga draska:
- I pravo vam budi. Pokvarili ste i onu omamljujuu veeru, a sad, umjesto u vas
naruaj, pala je u naruaj jedne odline linosti. Mladeni se uspravlja i
sablasnim sapatom izgovori:
- U naruaj kralja Vladislava? Cuo sam sve Sto ste govorili ovdje potkastelanu.
Nisam spavao i makar me pali vruica, jos mi sluh nije zamro.
- Culi ste? To bolje. Sad barem znate da ste prezreni i prevareni. Drugo niste
zavrijedili.
- Danas mi je sve jasno, danas sve znam.
- Svrseno je, ovjee. Drugi e milovati njenu ljepotu u Brezovici gdje vi
neete vise nikad biti kastelan.
Bukti oganj u ranjenikovoj dusi. A iz pozara vristi glas uvrede odbaenog,
prezrenog. Zapljuskavao ga val divlje zelje za osvetom. Osveta, osveta! - buni
se itavo njegovo bie. U zelji da ga kazni zbog njegove sutnje, Pencinger ga
jos udari posljednjim udarcem:
- Sam mi je knez rekao da ludujete za njom, a ona ne zna kako bi se
399
l f
oslobodila vase ljubavi. I on je odredio da vas se makne iz one izbice u kojoj
ste imali mogunost uvati Gordanu za sebe.
Debele kaplje znoja cure ovjeku sa ela i ini mu se da e se zagusiti jer je
digao glavu da uhvati zraka.
- Tu, na ovoj postelji, posto vas je udarila bodezom, mogli ste mi sve odati.
Pozivao sam vas na to, a vi ste sutjeli.
- Jer mi je mladi rimski poslanik donio njenu poruku kojom se istinski ispriava
za ono stoje uinila u uzbudenju, l to je, eto, bilo samo zato da u meni zadrzi
sutnju i pobudi u meni nadu da e ipak biti moja.
- A sad e biti kraljeva. Varali ste mene da sauvate nju. Kad ovjek hoe
igrati kocke na dvije strane, moram imati malo vise pameti, a mnogo manje
strasti. Sad razmisljajte o tome do sudnjeg dana.
Osjeao se lakse sto ga je tako napatio i time se osvetio za njegovu sutnju, a
onda ode k vratima zajedno sa svojim potkastelanom. Opet ga zaustavi glas s
lezaja:
- Ne razmisljam vise ni asa. Rei u vam sve. , ;|-- Sad je prekasno, gospodine
moj. ; - Nije prekasno.
- Ako ste sve uli sto sam pripovijedao potkastelanu, onda znate da
ve imamo kraljevia. -"--
- Nemate. -""- -"; !--^>"*-
.,"- Imat emo ga kad ga dovede Drazeni. - <M!*.C
--- Nee ga dovesti. -"*--
r--.J<?><v".<s"W
-, .- Sto velite? "-/-"--><-- ,;fi":
- Ne moze ga dovesti.
Jos jae naglasene rijei osupnuse baruna i polako sepriblizi ovjeku
na postelji, promatra ga i veli:
- Gordana je napisala pismo da se djeak izrui.
- Svojom rukom? . .i!A- I svi smo ga itali. (- - Kamo je upravljeno
pismo?
*-;--,.";"- U Veneciju. ,,_ . -"-(*-----
- Vratit e se bez djeaka, gospodine barune.
Gledajui pred sobom ovjeka kojim vlada vruica, posumnja u njegove rijei:
. - Zelite se osvetiti Gordani, optuziti je pred kraljem da ga je oblagala?
.i}: i1.
- Ta oblagala ga je.
Covjek tvrdi to odvise odluno. Barun odlui da ga ispita, g.-,,,
- Djeak nije u Veneciji. ; Odgovor strese baruna, a opet nesto se kosi
sa stvarnosu:
- Ali ujte, Mladeniu, ako djeak nije u Veneciji, onda Gordana ne moze na
slobodu. Naprotiv, zamjerit e se kralju, a ona jedva eka Drazeniev povratak,
njena radost nije namjestena.tu sam opet majstor ja da dobro prosudim.
Zlobni smijesak rastegne Mladenievo lice: fr""*1 _ Djeak je doista bio u
Veneciji i kad se Drazenu: vrati bez njega
nee se kralj moi razljutiti na Gordanu. Ona e nevino dokazati da nije kriva
ako su ga nekud odveli.
- I opet ne moze na slobodu. Dakle, zasto bi lagala?
- Lukava zena zna zasto, tko je moze prozrijeti?
- Da je mene nadmudrila? - pita se Pencinger i onda sjedne kraj Mladenia:
- Gordana vas je otpustila, nee vas vise u Brezovici a i ovdje joj smetate.
Kralj nee otii iz dvorca, a sigurno je kani posjeivati. Dakle, vama ostaje
jos vremena da joj pomrsite raune s kraljem. Samo, budete li govorili istinu.
Ako ozdravite, asti mi, Drazenievim zagovorom vratit u vam vase imanje koje
su vam oduzeli.
Barun osjea kako Mladenieva ruka drse, a glas mu pisti:
- Ne trebam imanja. Nju... nju hou.
- Dokazemo li kralju daje lagala, on e je odbaciti. U tom sluaju mogu je jos
uvijek pokloniti vama. Ali ako je lagala, dokazite.
- Djeak se ne nalazi vise u Veneciji, nego... ji . - U Hrvatskoj? W, - U
Slovakoj. !fe/i- u kojem mjestu?
- Visoko nad rijekom Oravom uzdize se peina. S jedne strane spusta se
strmoglave u rijeku, a s druge strane prema cesti takoder je strahovito strma.
Konj ne moze doprijeti do vrha. Taj grad bio je vlasnistvo pokojnog bana Ivanisa
Korvina.
- Tamo je taj vas kraljevi? |, - Da, tamo je.
- Kakav je to dvorac? Ciji je?
- Pripada groiu Mihajlu Sandreskom. On i grofica veliki su prijatelji Gordane i
njena muza, jos iz doba dok su oboje bili na kraljevskom dvoru.
- I taj je grof uzeo u zastitu tog djeaka?
- Da, ali ne stanuje u dvorcu, ve na nekom drugom svojem imanju.
Dvorac je sagraden vrlo davno, a kad bi provalio neprijatelj, tada bi se
grof s obitelji preselio tamo da se zastiti. *
- Zar je tako nepristupaan? -i -. v
k ;,- Ni vojska ni konj ne mogu doprijeti do dvorca.; -AI<. t
Ij. - Tko je odveo djeaka onamo? .
:;
|f, - Ja glavom, na Gordaninu zapovijed, ravno iz Venecije.
s - Kada? - pita lukavaki kastelan.
! - Prije osam tjedana. Jos sam u hrvatskom taboru izvjestio pordanu i
Damira o tome, dan prije nego sto sam se s njim vraao ovamo.
- Kome oni smiju predati djeaka?
- Tamo je nekoliko fratara kojima je grof darovao stan. Oni djeaka pouavaju u
svim znanjima.
- Kome e predati djeaka? :. - Damiru, Gordani ili meni.
- Ako ne dodu po djeaka oni ni vi, ve netko trei, Sto ima uiniti da mu ga
fratri izrue?
400
Wl
6 GORDANA VIII

Covjek malo zastaje kao da je iznenada zadrijemao ili umro. Pencinger se sagne k
njemu:
- Slabo vam je?
- Da, slabo. Ali osveta me lijei...
- Dakle, sto da uini onaj koji dode po djeaka? Da donese kakvo pismo.
- Da, pismo s peatom gospodina Damira, ili Gordane, Lovre Ilokog ili moje ako
ne bi bilo nikoga od ostalih. Jos i lozinku.
- Kako glasi?
- "Sloboda Hrvatima!"
Tesko disui, ovjek klone i zanijemi. Prestraseni Pencinger nalozi
potkastelanu:
- Umrijet e ako mu brzo ne pomognemo. Salji lijenika, a ti se pozuri i uzmi
pisai pribor.
Covjek pohita iz sobe. Baruna trese groznica od onoga Sto je Cuo. a jos vise od
straha da Gordanin kastelan ne umre prije nego mu preda pismo.
- U prsima me pee kao da sam progutao zeravicu - veli Mladeni.
- l slabo vam je jer sigurno niste danas Cestito jeli?
- Nista nisam okusio. Nema gladi, kad je u dusi bol.
- Odmah u vam donijeti lijeka, i vina i jela da se okrijepite. Pogledat u.
Mladeni digne glavu, podupre se i zaustavlja baruna:
- Kralju, kralju idite odmah. Recite mu sve, prije nego sto se digne od stola,
prije nego ode s njome u svoju loznicu... prije neka zna da je odbaci,
odgurne...
Glas mu zamre i on opet klone. Posljednje ga sile ostavljaju.
Trgnuo gaje iz polus vijest i barun Pencinger. Na neku dasku stavio je
pergamenu, dao mu u ruke pero i ponukao ga neka fratrima pise pismo.
- Moram to imati i pokazati kralju. Bit e nepobitan dokaz da ste rekli istinu.
Zurite se pisati dok ono dvoje ne ode u kraljevu loznicu.
Drhtavom, znojnom rukom hvata on pero i pise.
Kastelan Pencinger ita tiho. Obuzima ga potpuno uvjerenje. Mladeni je rekao
istinu.
Posljednja izreka je dovrsena, jos potpis. Sad skida barun ranjeniku s prsta
peatnik i zaas je pismo smotano i zapeaeno.
- Sad idem kralju - veli barun. - Ali jos mi recite ukratko: Hrvali su se
urotili protiv Ljudevita IV, sina kralja Vladislava? Zato skrivaju toga djeaka?
- Ne znam, meni nista nisu govorili.
I sklopi oi. Lijenik ga odmah pogleda i kaze da se bolest pogorsala. Barun
brzo ostavi sobu. Lijenik dade Mladeniu lijek pa i on ode.
Tek sto su utihnuli njihovi koraci, Mladeni otvori oi, dugo gleda u polumrak
i prati u mislima Pencingera korak po korak kako odlazi kralju, sape mu,
pripovijeda, donosi njegovu ispovijest, a svaka rije gasi kraljeve osjeaje
prema Gordani, pretvara ih u bijes i Ijutinu. I ve na pragu njegove loznice
rusi se ona duboko ispod stuba. Rusi se sama
402
samcata. I onda dolazi on. Uzimaju u Brezovicu da bude njezin gospodar do smrti,
osvetnik do smrti.
"Ako se Damir i vrati, bit e prekasno. Ako se ne vrati, plaat e ona kruto
svoju podlu prevaru koju je izvodila sa mnom. Plaat e ona bodez koji mije
zarinula u prsa, zagrljajem svojim platit e moju muku. Ne dam da svoje tijelo
preda suhim kostunjavim kraljevim rukama."
Ponovo prati u mislima Pencingerove korake:
"... Sad mu je pokazao pismo. Sad ona ve blijedi, strepi... kotrlja se, pada
nizbrdo." Mladeni klone pa se opet pridigne.
"Ne, ne smijem umrijeti dok ne vidim kako je baca niz stepenice prijestolja,
samo da to jednom vidim i daju primim u naruaj, uzmem u ropstvo osvete..." -
opetuje ovjek i sklapa oi.
U sobi je tiho. Onda se uje disanje. Plamen svijee titra.
* * *
Drugog dana vladao je u dvorcu mir. U prvom katu svi spavaju. U dvoristu sluge i
sluzavke polaze za svojim poslom. Straza na kulama i u vezi mirno sjedi kao da
je nista ne zanima sto se dogada oko dvorca.
Polagano zijevajui, izlazi potkastelan iz svoje sobe u prizemlje. Ide okolo,
popne se opet u kulu i opet silazi, nadgleda druzinu. Izvrsio je duznost i vrati
se u prvo dvoriste gdje ga doeka kastelan Pencinger.
- Gore je sve mirno, jos spavaju.
}fyf- Neka samo snivaju slatki san. Prisjest e im.
--""- Pazite, gore na trijemu vidim lakrdijasa. (. {
- Prisluskuje? Raskrinkat u i njega. Svi e doi na red. ;
Onda barun krene u sredinu dvorista i see gore-dolje, ne obazirui se na
trijem, gdje stoji Petar Pan, naslonjen na stup, zuri nekud daleko kao da ga
nista ne zanima na ovoj zemlji. Onda i on stade setati trijemom. Glavu spusti
dolje.
Dvoristem jos uvijek koraa barun. Ljubopitnost ga ne pusta. Stalno se kree na
tom dvorisnom prostoru. S druge strane dvorca na suprotnom trijemu spazio je
kneza Brandenburga. To ga zaudi. Jos nikad nije vidio kneza da ustaje tako
rano.
To ne da Pencingeru otpoinuti i stalno koraa dvoristem, a ispod klobuka zmirka
na kneza. Odjeven je potpuno kao da nekog oekuje. Iza knezevih leda pojavi se
markgrof Danijel, l on je potpuno odjeven. Cudnovato kako su se svi odjenuli.
Valjda ne kane danas proslaviti svadbu?
Pencinger ne zna zastoje danas osjetljiv na svaku kretnju i pojavu u dvorcu. Sve
ga uzbuduje i nastavlja svoju Setnju, ali pomno pazi sto se gore dogada. Tada
opazi daje Petar Pan opazio kneza i njegova bratia, posao k njima i glasno
primijetio:
- Kneze, vi ste danas ili zlo sanjali, ili lose spavali kad ste tako uranili.
- Pravo velis. Lose sam sanjao jer sam prerano legao. Ne prija mi kraljev kuni
red. Ne mogu rano lei i rano ustajati. To nije za mene.
- Ni za mene - veli markgrof Danijel. - Upravo smo nakanili
403
zamoliti kralja neka nas ne mui svojim odredbama o ranom spavanju. Nijedan od
nas dvojice nije otpoinuo.
Sve to Pencinger slusa. U miru i tisini dopire njihov razgovor tono do njega.
Pogledao je gore da bi pozdravio kneza, ali ovaj ne gleda dolje. Mladi
Brandenburg stoji sa svojim bratiem na istom mjestu, zijevaju, a Petar Pan
odlazi u etvrti okvir trijema, pokuca na kraljevim vratima i ulazi.
Kralja nade odjevenog. Uzeo je najljepse haljine, uredio se i namirisao. Petar
Pan stade njuskati:
- Samo firentinski konji tako jako mirisu. Tamo je obiaj da svaki gospodar
svojeg konja namirise kao mladu na vjenani dan. Vladislav se nasmije i zmirne
na svojeg lakrdijasa:
- Mozda i jest vjenani dan?
- A vi ste mlada, velianstvo? Za koga se kanite udati? Za kraljevsko zezlo?
- Vidjet es. Samo Cekaj. A sad mi reci gdje je Pencinger.
- Upravo mjeri koliko je stopa dvoriste dugo i siroko. To ga danas strasno
zanima.
- Valjda nas ne uhodi? Ili nesto sluti?
- Od same sranosti, velianstvo, tresu vam se kosti. Uvjereni ste da Pencinger
zna sto e se danas dogoditi. Dok sam bio djeai i odluio krasti sa stabla
kruske, smatrao sam da mi se na nosu pozna sto sam naumio. I vi ste djeai.
- Ne rugaj mi se, Petar Pan, zar ne vidis koliko sam hrabar i
odluan? ,."
- Vidi vam se to na nosu i na koljenima. Klecaju estito.
- Udario bih te da si mi blize. -
- Ubrali biste i zvijezde s neba da su vam na pladnju. Cuvajte svoju snagu za
Pencingera. Luia vise nema. Juer je otisao traziti plemia Kusevia, dakle,
jedan neprijatelj manje pod ovim krovom, borba to laksa.
- Idi, Petar Pan, gledaj sto radi Gordana.
- Teske li muke pogoditi. Misli na vas i doarava vasu linost u bojnoj opremi
vase hrabrosti.
- I vidjet e me, jamim. Jesu li ustali knez i Danijel?
- Obojica ve Cekaju na trijemu vase zapovijedi. Sad im mozete kazati stoje
njihov posao. Plemenita gospoda Gordana nije imala odvise povjerenja u pijanu
glavu mladog kneza i savjetovala je da mu tek pred doruak saopite sto da
zapravo radi. U trijeznom stanju je podatan i poslusan, ali sad e se s uzitkom
prihvatiti vase zadae. Zurite se izdati naloge jer e za jedan sat doruak biti
na stolu.
- Zovi ovamo obojicu, a ti idi Gordani i kazi joj: sve e biti kako ona zeli.
Petar Pan ide na trijem, dade znak knezu i Danijelu pa se udalji. Oni su otisli
trijemom i ulaze kralju Ijubopitni zasto ih je tako rano digao iz postelje.
Petar Panpo hi ta na lijevu stranu gdje ne mogu dosei barunovi pogledi s
dvorista. Kucne malo na Gordanina vrata i ulazi.
Stjepko i Gordana u zivom razgovoru stoje isred sobe, puni napetih isekivanja.
Cim spaze lakrdijasa, zasipiju ga pitanjima:
- Sto je s kraljem? Jos uvijek odluan?
- Dok misli na vas, Gordana, hrabrost ga ne ostavlja - veli dvorska budala. -
Savjetujem vam, plemenita gospodo, da sjednete kod doruka vrlo blizu njega i
stalno ga darujte zamamnim pogledima. Polazem svoju glavu pred vase noge da mije
smjesta odsjeete ako se nasa kraljevska kukavica nee okititi viteskom
hrabrosu.
Zakimala je glavom i skupila obrve, a on digne ruku i prisapne:
- Ni za zivu glavu ne sumnjajte u sebe. Nanijeli biste grdnu uvredu svojoj
snazi. Znam sto velim, a i vi ste sigurno svjesni svoje moi.
- Ne velim da nisam, ali moja je mo isto tako velika kao i njegova kukavstina
kad ugleda Pencjngera.
- Za vasu ljepotu pretvorit e se kukavac u lava. Siguran sam. To mozda sluti
ovog asa i sam Pencinger. Nekako je i on odvise uranio i stalno koraa
dvoristem. Goni ga nemir. Osjea u zraku vasu snagu. Vi ste danas naroito
divni, plemenita gospodo. Molim, oprostite mi, moram to primijetiti. Nesto vam
neobino sja u oima. To je sigurno od sree i vatre sto ete uskoro poivati u
naruju kraljevskog mladenca.
- Ne brbljajte, Petar Pan. Stjepko se zgraza. Nije to za njegove usi. Mladi
sveenik ide polagano k prozoru. Izdaleka pogleda dolje pa se opet vraa, a
Gordana pone koraati polagano gore-dolje i uzdise:
- Od onog asa, kad je onaj glasnik donio tako lose vijesti s bojista, dusa mi
je uznemirena, a tu moram glumiti kao da sam na vasem mjestu, Petar Pan.
- Nije lako biti dvorska budala, je li? Oko mene same budale, a ja moram
nastojati da budem od sviju najbudalastiji. Medu itavom vojskom glupama da
budem najgluplji.
Nasmijesila se, a on pljesne od radosti.
- Ipak sam uspio vase usne zakititi smijeskom koji vam je potreban za danasnji
doruak.
Izasli su svaki svojim putem, a Gordana ide Kuseviki da je ohrabri kako e
danas izai iz dvora zajedno s Vilenom.
JURIS NA SILNIKA
*U blagovaonici se okuplja itavo drustvo. Knez, markgrof Danijel, Petar Pan.
Onda dolaze Stjepko i Gordana.
Svi promatraju Sutei, jedan drugoga, zete proitati s lica hrabrost i
odlunost.
Paz navijesti kraljev dolazak. Sav napirlitan ulazi u sobu.
Omamljujui miris siri se iz njegove haljine. Male mu oi sijevaju kao dvije
male svijee iz tamnih rupa. Blijedo lice se zarumenjelo. Sav gori vatrom nekog
oekivanja. :- Iza kralja idu dva paza, kastelan Pencinger i gospodin
Benedik.
Sjedaju za stol, sluge nose zdjele i vreve.
405

i
Zapoeli su jesti. Svi sute. Ne znaju zapoeti razgovor. Gordana nije izgubila
prisutnost duha i okrenula se kralju:
- Vase velianstvo danas upravo sjaji zdravljem.
- Dobro sam se naspavao. Ali gledajte moje neake. Lica su im kao onaj pepeonik
pred kaminom: siva, bezbojna. Neu im odsad dopustiti da piju do zore. Valja
Cuvati svoj zivot, a ne svoje snage razbacivati kao da se mogu kupiti novcem.
- Zanima me, hoe li kralj uspjeti da odrzi gospodu na uzdi. Bojim se da su
odvise privikli banenju do bijele zore, a ustali bi tek o podne.
- Sto bismo danas radili itav dan? - pita Danijel.
- Ako bih morao rano ustajati, poludio bih od dosade - veli knez.
- Ne znate sto biste radili? Ovako mladi momci? Ve ste sasvim uscrvali kao
kakve stare mjesine. Drugi mladi vitezovi u Budimu ve zarana sedlaju konje i
odlaze u posjet prijateljima, idu u lov, nadziru svoja imanja. A ti uro? Sjedis
ovdje kao da ti je osamdeseta. Kad si posljednji put izjahao? Reci.
- Casti mi, ne znam, moj ujae kad je to bilo. Ali za imanja se brinu drugi.
- Zasto ne ides u lov? Zivis kao starac. Ja sam u Budimu posljednjih mjeseci
gotovo svakog drugog dana dao sedlati konja i po nekoliko sati dnevno odlazio iz
cKora. Posljednje vrijeme to mije bila najmilija zabava.
- Pravo velite. Ne bi bilo zgorega da jednom ve malo okusam sedlo i ja. l ti
Danijele. Je li?
- Svejedno mi je.
- Da, ii emo zajedno. Ja sam se ve i odvise odmorio u ovom dvorcu. Upravo
zelim osjetiti pod sobom sedlo i nadisati se malo sumske svjezine. Hoes li i ti
s nama, Danijele? A vi, takoder, asni gospodine? - okrene se on k Stjepku. -
Vrlo bih se radovao da me pratite.
- Hvala na pozivu, velianstvo, vrlo rado, ali zastitniku plemenite gospode ne
dolikuje da odlazi dok bi nju mogla stii ija osveta. Neka mi bude oprosteno
ako sumnjam da bih gospodu smio ostaviti samu. Ali evo prijedloga, velianstvo.
Gospoda vam je predala djeaka zbog kojeg ste je zarobili. Niti hoe niti moze
bjezati. Dakle, mi bismo, velianstvo, i nju mogli povesti.
- Dobro je, neka bude tako - ree kralj. - A vi, gospodine Pencingeru, dodite s
nama da strogo nadzirete nasu zarobljenicu.
- Nemam vise razloga bjezati. Znam da u uskoro na slobodu, a Korvinovu sinu sam
i ja donekle skrbnica, dakle, zelim ga doekati ovdje. Vrlo se dobro osjeam u
ovom drustvu - i zamamno pogleda kralja.
Taj pogled osjea on u kostima i itavom biu, preporada se i nalozi gospodinu
tajniku Benediku:
- Idite dolje i naredite neka smjesta osedlaju konje za sve nas i za nasu momad
koja e nas pratiti. Zelim izjahati.
Benedik ide Pencingeru. Kao da mu je nesto palo u oko, stade treptati. Sasvim
vedro i veselo gledaju svi oni bradatog kastelana.
Oito je iznenaden, ali ne prosvjeduje, dakle, sve ide divno.
Petar Pan upada sa salama na raun svojeg jahaeg konja, a kralj mirno odgovori
kastelanu:
406
- Vi ete, gospodine barune, odrediti da mi sedlo ne pokriju grimiznim
pokrivaem, nego obinim. Neu da svijet nasluti moju prisutnost u ovom dvorcu.
Napokon se barun snasao od prevelikog iznenadenja.
Svi napeto ekaju njegov odgovor.
- Neizmjerno sam sretan sto se vase velianstvo osjea tako dobro i zeli izai.
- Ve je krajnje vrijeme da pogledam ovaj kraj.
S nekim oajnim izrazom gleda on kralja i zapinje s odgovorom:
- Bojao sam se navijestiti kralju, ali sad vise ne mogu tajiti sto se dogodilo.
Svi ga pogledaju. On spusti bradato lice na prsa, nakrivi usne i poprima izrazaj
zalosti, a kralj upada:
- Sto se dogodilo?
- Nesto neuveno. Gospodin Drazeni odredio je Luiu da skine lance s mostova i
sakrije ih. Ne mogu spustiti most preko vodenih utvrda.
- Lui je skinuo lanac? Zovnite ga ovamo, smjesta!
- Nije vise u dvorcu. ---"
Kralj osjea sto znai ta nevjerojatna vijest i vikne: - if^?1 - -"
- A vi niste imali pri tom nikakva udjela? :;i!J*L >
- Nisam, tek danas sam to doznao od potkastelana. Uinio je to po Drazenievu
nalogu, a onda nou pobjegao.
- Kako je izisao iz dvorca, ako je skinuo lance?
- Drazeni ga je dao nekim amcem otpremiti, a onda su amac opet izvukli. Tako
vele straze.
- Drazeni vama nista nije navijestio?
- Ne, velianstvo, nista. Bas me to ispunja gnjevom. Kraljeva ljutnja raste. Ne
bi se ni maknuo da ga ve sada ne prozima uzitak koji je tako blizu. Rukama se
upre o stol, oi zapilji u kastelana.
- Meni se Drazeni namee za tamniara? Jeste li to kada uli, ljudi? Mene kane
zatoiti u dvorcu mojeg neaka?
- Ja sam ovdje gospodar - veli odjednom knez. Pencinger u udu gleda toliko
razmahivanje.
Gordana se javi umirujui m glasom:
- Umirite se, velianstvo, i vi, kneze, nije to bas tako velika nesrea. Ako je
Lui skinuo lance, uvijek se mogu ponovo navui.
- Da, smjesta neka se lanci navuku na kotae - zapovijeda Vladislav odluno. -
Odredite to smjesta, kastelane - i gleda strogo baruna.
Ovaj se tako klanja pokorno i onda ponizno odgovara:
- Kad bih znao kamo su te lance metnuli, ve bih bio davno popravio tu drskost i
ne bih kralja uzbudivao tom vijesti.
- To kralj nije mogao oekivati. Sto sada? Zar nee jos danas grliti ovu
prekrasnu zenu Sto stoji tako blizu njega?
l zaokruzi pogledom oko stola, hoe li mu tko pritei u pomo.
- Lui je sakrio lance, a da nitko nije vidio? - pita knez.
- Nitko. Ni ja - tuzi se barun. ""*- U to nitko ne vjeruje, ni Vladislav. A
Stjepko primijeti:
- Svakako neuveno. Kad bi se u dvorcu iznenada pojavio pozar,
bilo? r;"-,
Dvorski lakrdijas vikne: , ,;).
- Poskakali bismo svi u vodene opkope i plivali. IMU. Pencinger se ne
osvre na Petra Pana, ve se ispriava kralju:
- Sve sam i ja to mislio, velianstvo. Strahovito sam bijesan na Drazenia.
Oito je to uinio da nitko ne bi izveo iz dvorca njegovu bivsu vjerenicu.
- Cudno - vikne Petar Pan. - Niste vise dobri prijatelji? Gospodin Drazeni
odreduje, u ovom dvorcu protiv vase volje i vaseg znanja?
- Ne pita vas nitko nista - okosi se barun na Petra Pana.
- Ali ja imam pravo govoriti onda kad pitaju vas i kad ne pitaju mene.
Gordana uporno gleda kralja. Dok je Pencinger dovikivao lakrdijasu, ona mu
sapne:
- Sve je to ugovoreno. Neka vam izrui druge lance.
- Smjesta odredite kovaima neka mi stvore lance za most. Bit e dosta
svakojakih lanaca u dvorcu.
.*;;-:- Nema tako jakih da bi mogli drzati most. ,"jj vN;i Vi ->.*-":!;. vjV-
Koliko treba vremena da se zgotove novi?..V^* .$\x.fj"f.-:-----
- Barem osam dana. <(,a >^(, ;W.,-H, .
-- Vladislav oajava. Okree se Gordani i pogledom trazi pomo.
-.. --. - Velianstvo, neka Petar Pan prepliva opkope, ode u moj dvorac, tamo
ima dovoljno lanaca jer - i ona sad naglasi - svaki dvorac ima u pripravi jos
jedan par lanaca ako bi onaj na mostu pukao, sto je razumljivo, vjeno ne traje.
Kako vidim, knezevski se dvorac nije opskrbio u tu svrhu.
- Dobro, ti es odmah otplivati i odjahati u dvorac plemenite gospode, a ona e
ti izdati naloge - nareduje Vladislav Petru Panu. Gordana odreduje:
- Recite mojem kastelanu da vam izrui lance za mostove koje uva u juznoj kuli.
- Ne moze se iz dvorca, l vezu je Drazeni zakljuao i kljueve ponio sobom.
- Laze - sapne Gordana kralju.
- To je laz - vikne kralj. - Sve je to laz, to ste vi izmislili da mi sprijeite
izlaz iz dvorca. Dostaje, dalje vise neu podnositi takvo nasilje.
Pencinger zapanjeno pogleda kralja, ovaj se okrene svojim neacima i dade im
znak.
Mladi ljudi su to ekali pa skoe k Pencingeru.
Iznenaden kraljevim postupkom i prijeteem stavu njegovih neaka, trenutno
izgubi prisutnost duha, osjetivsi daje tu nesto dogovoreno protiv njega. Odlui
da potri prema vratima, trgne iz pojasa ma da se brani, zove na trijem u pomo
svoje ljude.
Zakasnio je. Kraljevi neaci su znali sto moraju initi i ve na prvom koraku
zgrabe Pencingera za ruke. Svaki za jednu da ne moze do oruzja. Petar Pan baci
se sada k njemu, skoi preko stolica i preko stola kao
408
maak Za njim se sve rusi i razbija, zgrabi drzak Pencingerova maa pa ga i/\
ue i/ km iia, odbaci i ve ima u ruci debelo uze. Veze barunovo tijelo. K i
alic\ i neaci svinuli su mu ruke da Petar Pan moze bolje svezati.
Barun Pencinger, gospodar knezev, kraljev i Gordanin lezi na zemlji. Petar Pan
skoi do jedne skrinje. Nesto zazvei. Lakrdijas digne neke lance s okovima i
ruga se:
- Gospodine kastelane, tu je lanac. Tu ste ga sakrili. Klekne do njega, sputava
barunovo tijelo i zlurado se smije:
- Kad biste vi znali, barune, kakav je to nebesjd uzitak vas trbuh. To sam
uvijek zelio. Ve sam mislio umrijet u bez tog uzitka.
- Urota protiv mene! - bjesni Pencinger, prevrui oima sto sipaju mrznju i
strah, a Petar Pan se zabavlja, uzivajui u svojem zarobljeniku pa dovikuje
kralju:
- Vladislave, kako se usudujes urotiti protiv njegova velianstva Sigismunda
Konrada Pencingera? Jos si mene upleo u tu urotu? To ti nikad neu zaboraviti,
Vladislave. Jao tebi, kad ovaj kralj, pod mojim koljenom, opet zasjedne na svoje
prijestolje.
Gordana je ustala od stola. O licu joj titra pobjedonosni smijesak. Napokon se
kralj odvazio odrzati svoju rije i kastelana maknuti s puta.
Kralj zapovjeda pazu koji se ukoio kod vrata. Prestraseni paz potri dolje, a
kralj se obraa Gordani. Ona mu tiho Sape sto da ini.
Dok ona upuuje Vladislava, dolje u dvoristu potkastelan prenerazeno slusa sto
mu pripovijeda paz i gotovo bez daha na kraljev poziv tri gore.
Njegov gospodar barun Pencinger uistinu lezi svezan, a Vladislav
ostro zapovijedajui pita:
- Gdje je lanac s mosta?
- Velianstvo, ne znam. Skinuo ga je Lui, tako vele strazari. Ni gospodin
barun nije o tome nista znao.
- I ti es u tamnicu - vikne na njega kralj - ili e lanac biti odmah ovdje.
Potkastelan zadrse. Cini mu se da je kralj poludio. O njegovoj se slabosti
pronose poslovice, a sad tu vie, zapovijeda i veze baruna Pencingera. Ne
usuduje se prozboriti ni rijei.
- Ne znam nista - veli potkastelan i gotovo pada na koljena. Onda kralj dade
pozvati straze s kule i stade ih ispitivati. Ljudi su pred njim zadrhtali i
priznali:
- Sve nas je poslao u drugo dvoriste Lui i zabranio nam je da dodemo blizu.
Kad smo se vratili, nije bilo lanaca na malom, ni na velikom mostu. Kotai su
bili prazni. A ni kljua od ulaza.
- Svatko tko se usudi suprotstaviti mojoj zapovijedi gubi glavu. Jeste li uli?
To objavite svim momcima i svima u dvorcu. M- Ljudi se sagnuti gotovo do pola
u strahu i trepetu, a kralj nastavlja: - Kako dugo treba da se zgotove
kljuevi za vezu? ft>: - Do - do - prije zalaza sunca - veli potkastelan. .;
- Lazes, nakon objeda moram imati klju. -.< Okupili se Petar Pan, Stjepko i
Gordana da vijeaju moze li se klju
409
prije napraviti, ali Stjepko upozori da svi ti ljudi oito drze s barunom i mogu
otezati. Gordana odlui:
* - Onda emo vrata razbiti sjekirama, premda su zeljezom okovana, a preko vode
mozemo dotle napraviti splav, od jednog kraja opkopa do drugog. Smjesta neka se
ide na posao, a ovu dvojicu dajte, kralju, otpremiti u tamnicu.
I on pozove sluge i naredi da potkastelanu svezu ruke. Kad je bilo sve svrseno,
lakrdijas pita:
- Velianstvo, trebate li mene za tamniara? Ja sam spreman da s najveim
uzitkom preuzmem tu sluzbu.
- Slusat es zapovijedi mojeg neaka kneza. Neka dodu sluge i otpreme baruna i
potkastelana u tamnicu. Ti es, uro, preuzeti zapovijed nad svima u dvorcu. Ne
pusti s oka ni jednog ovjeka. Idi dolje i svojom rukom zakljuaj vrata iza ove
dvojice koji se usuduju svojeg kralja zarobiti i lagati mu.
- Ne lazem, velianstvo - veli Pencinger. - Ne bih se to usudio. - Drazeni je
tako odredio bez mojeg znanja.
- Gdje je lanac? A gdje klju? Kazite mi i oslobodit u vas sramote. Ako ne
kazete, znajte, nijednog asa ne mozete vise ostati u sluzbi mojeg neaka.
Ne znam, velianstvo. Ne znam nista. Lui je odnio lanac i klju od veze.
- Tko je trovao, taj e i lagati - usklikne Petar Pan.
- Da, htio me otrovati - vikne ljutilo knez.
Smatra krivcem bas Pencingera sto nije on, knez, dobio u ruke kraljevia niti
stekao Gordanu pa se osjea sretan da mu moze uiniti nazao. I preuzima vlast u
svojem dvorcu, odreduje da Pencingera vode u tamnicu. Za njim ide Petar Pan i
stade glasno plakati:
- Ja sam jedina narikaa u ovom sprovodu za siromasnim barunom koji me htio
ubiti i baciti u opkope i slao mi pozdrave britkih kopalja.
I odlaze iz blagovaonice. Stjepko, Gordana i Danijel ostali su s kraljem.
- Bilo bi dobro - veli ona - ipak potraziti taj lanac. Mora negdje biti u
dvorcu.
- Spreman sam na sebe preuzeti tu zadau - veli Danijel, sretan sto moze lijepoj
zeni uiniti uslugu.
Kralj pristane i odredi neka ide dolje i pretrazi itav dvorac. I on ode da
smjesta izvrsi zapovijed.
- Dakle, velianstvo - primijeti Gordana kad je Danijel izasao - ve su prije
odluili da vas ne puste iz dvorca. A zasto? Ako mene ne povede te sa sobom,
imaju pravo bojati se da ete me, mozda, plemeniti pustiti kui. Ali vas su
zatvorili u ovaj dvorac. Nije li to strahovito biti rob svojih sluga? To se ipak
nikom nije desilo.
- Ni meni se vise nee desiti - prijeti se kralj.
Sad je u nekoj vruici. Ve je osjeao Gordanin zagrljaj u modrini njene odaje i
podavao se uzitku u mislima, a taj Drazeni je iznad njega i hoe da bude njegov
gospodar. Zaustavili su ga na putu u posljednjem
asu kad je ve trebao pasti u naruaj posljednje sree. Bjesnilo ga snalazi,
htio bi sve pregaziti sto mu je na putu.
- Mislite li, Gordana, da e biti mogue od dasaka napraviti splav kojom bismo
mogli preko opkopa?
- Ako samo ima toliko vrstog i jakog drva u dvorcu. U najgorem sluaju skinut
emo nekoliko vrata. Morate im pokazati svoju vlast da ete ipak izai kad
zelite. Istina, mi emo po splavi moi samo pjeske, ali nista zato. Lako emo
dobiti konje u Turopolju. Stjepko odmah predlaze:
- Plemenita gospoda sigurno e nas gostoljubivo primiti u svojoj Brezovici.
- Primit u vas, ukonaiti i pogostiti. I Petar Pan i vasi neaci neka podu s
nama. Naravno, uzet emo sobom plemenitu gospodu Kusevi i zupanovu ker, to je
potrebno, velianstvo, da nitko ne moze napasti moj dobar glas kad je s nama
odlina starica i ova djevojka1. Sve u uiniti da vam bude dobro u mojem
dvorcu.
Pogledala je Stjepka znaajno, a on smjesta prihvafi njezin prijedlog i
naglasava kralju:
- Primite velianstvo, taj prijedlog. Bila bi sramota kad bi svijet saznao da
vas je neki mladi plemi zatvorio u dvorcu.
- Dakle, mi emo bjezati." Kralj i njegovi podanici moraju ispod krova mojeg
neaka koji je ovdje gospodar. Sramota je to, ali ja prihvaam i zahvaljujem
plemenitoj gospodi sto e me primiti u svoju kuu. Smjesta u poslati u Budim
brzoteu gospodinu Verbeciju i javiti mu kakvu mi je sramotu nanio njegov neak.
- Mi smo sporazumni. Nas bi most preko opkopa mogao biti dovrsen do poslije
podne. Jos e sunce biti visoko kad krenemo - veli Gordana.
- Zelio bih da se vase rijei ispune - sapne kralj - ali netko mora nadzirati
njihov posao jer tko zna nisu li svi ovi vise odani Drazeniu i barunu negoli
meni.
- I ja tako mislim - veli Stjepko. - Ako dopustite, sam u s plemenitom gospodom
nadzirati posao.
- Pratit u vas i ja. Zelim da me vide i osjete moju strogost. U to Petar Pan
dohita gore i navijesti:
- Bradatog lijepog Usca udobno sam ukonaio medu tamnim zidovima i posjeo ga u
naslonja od hladnog kamena. Velianstvo, izgledate kao vitez koji je uzjahao
sedmoglavog zmaja.
- Ne brbljaj, lakrdijasu - veli on. - Sad valja nadzirati ljude, sluge i strazu
da nas lupezi ne bi izdali.
- Mi smo jos uvijek na oku razbojnika. Lako bi nam tkogod zarinuo u rebra bodez.
Hajdemo - i lakrdijas krene.
- Velianstvo, poznajem u ovom dvorcu svaki kuti - veli Gordana - dopustite da
idem s rimskim poslanikom i pomognem markgrofu traziti.
- To je vrlo dobro - naglasi Stjepko - idem smjesta, a vi, velianstvo, radije
ostanite ovdje na trijemu da vas svi vide kako brizno promatrate i pazite sto se
radi. Ako se pozurimo, uistinu, mozemo izai iz dvorca jos mnogo prije nego sto
se sunce sklone na zapad.
Kralj i knez ostali su sami u blagovaonici.
- Vidis neae, ti si bio zarobljenik ovog baruna i on bi te, zacijelo, bio
otrovao, l Drazeni je mijesao taj otrov, a ti si ga smatrao svojim drugom.
- Ujae, ja nisam vidio Drazenia sve dok ga nisu razotkrili. Pencinger mije
uvijek govorio o nekom crvenom oklopniku, ali mi ga nije htio pokazati, ttrzao
ga je u sumskom dvorcu. Dobro mi je Petar Pan rekao da oni vode sve na svoju
ruku protiv mene. Htjeli su samo dobiti u ruke kraljevia da iznude od vas
dohotke kraljevstva koje vi dijelite, a sami nemate ni estitog objeda.
- Dodu k meni velikasi i traze neka dadem ovome rudnik, onome dohodak od
kraljevskog poreza, trei opet trazi etvrt od dvadesetine, polovicu od
tridesetine. Sto mogu? Ako velim ne, bit e protiv mojeg sina, a znas daje
Ljudevit nakaza i moram kupovati njihov pristanak da bude kralj. Kad bih se
ponovo ozenio, imao zdravog sina, zdravog i ilog, onda se ne bih trebao bojati
velikasa da e skinuti s prijestolja moju dinastiju. Ovako se ne da drukije
nego da se dadem plijeniti. Jos su preostala u kraljevskoj riznici dva rudnika i
to e mi oteti. ...
Kralj pozuruje objed. Svi su pod dojmom neobinog bijega na koji se odluio
kralj. Naroito knez i Danijel. Mladi markgrof osjea se sretnim sto e biti
Gordanin gost. Bistrouman mladi ne osjea prema kralju ljubomore. Pouzda je se
u svoju vitku pristalu pojavu. Knez nije pripit i u takvom stanju uvijek je
privlaan. Odrie se Gordane jer mu je kralj obeao bansku ast. Stjepko
razmislja samo o tome kako e kralja zavarati dok Gordana nestane ispred opkopa.
Citavo drustvo Petar Pan nastoji zabaviti doskoicama koje praskaju i hrane ih
sve vedrinom i nadama. .Kralj jedva guta jelo od pomisli da e jos ove veeri
grliti Gordanina ramena.
Sve oko stola zaokupljaju njegove skrovite misli i osjeaji.
Objed je Obilat kao svakog dana. Ali kralju se Cini da svi nekako hotimino
zavlae, samo da mu produze boravak u dvorcu.
Da mu vrijeme brze prolazi, ispituje opet o pripremama u dvoristu, a Petar Pan
odgovara:
- Stajao sam s biem nad bravarom, tako kao sto ini Pencinger. l ljudi se zure.
Vrata bi bilo tesko razbiti, jer su sva okovana zeljezom. Sve sam tono
pogledao. U najgorem sluaju odvazit emo se i na to, ali imamo jos dosta
vremena. Cim se ljudi okrijepe, dvostrukom e brzinom sve ii. Bit e gotovo jos
prije nego sto smo se nadali.
Gordana se brine da Vladislav ne zaboravi njezine stienice.
- Obavijestila sam plemenitu gospodu Kusevi i zupanovu ker da
e s nama izai jos danas popodne, i to po milosti vaseg velianstva. Stara
mi je gospoda odgovorila: "Od usta do usta predavat u priu o velikoj
kraljevoj milosti." Citav kraj postuje njezine prie kao evandelje. Sto ona
pripovijeda, to ljudi nose u dusama kui. Je li tako Petar Pan? Vi ste uli o
tome? ,
Kako ne bih uo. Znamenita je ona po svojim priama i vrlo ugledna.
I to razveseljuje kralja. Sve mu je pravo sto Gordana kaze, odredi, odlui pa se
zgraza:
- Zar se tako uglednu zenu usudio Drazeni uhvatiti i zarobiti. Upravo neuveno.
Koliko e mi trebati vremena da operem sa sebe i sa svojeg neaka ljagu. Svatko
e tvrditi da je to on uinio.
- A ja nisam nikada vidio tu staricu - upada knez. - Samo znam da je vrlo
odlina roda i da su njene prie umne i svatko ih slusa kao pisane pametne
knjige. O svemu i za sve zna ona priati. Tko bi znao otkuda joj te prie?
Zadovoljstvo lezi na svim licima. Muskarci su jos posegnuli za kolaem i za
vrevima da se pozure nastaviti posao.
Hodnikom je netko potrao. Paz otvori vrata i ostavi sirom otvorena, drzei
kvaku pa se okree u hodnik.
- Sto je? - pita Petar Pan. - OtvVrio si vrata kao da ekas neku uzvisenu
linost? Zatvaraj.
Ali paz ne slusa. Ustoboio se na svojem mjestu i ne odgovara, ve nekim
poitanjem i strahom gleda u hodnik.
Svi gledaju znatizeljno: sto to znai? Kome paz posveuje toliku paznju?
Iz hodnika zastropou koraci. Zestoko zazvee mamuze.
Na pragu se zaustavi Drazeni.
Nijema prepast.
Skamenjeni zure u njega. ,
Isprsio se kao prikaza, utvara. Kao da se prelomio stropTpao na taj pVag.
Otkuda? Kada? Kako?
Ni na jedno pitanje ne nalaze odgovor.
Svi su bez daha i bez rijei, ak i Petar Pan. Ni jedna mu sala ne pada na
pamet.
Bulje u Drazenia, kao u obmanu. Kralj osjea pred tim mladiem kao da ga je
zatekao na nekom nedjelu.
U prvi as Gordana ne moze progovoriti rijei. Onda brzo stavi ruke
pred lice, nasloni glavu na stol i sapne kralju koji joj sjedi slijeva:
:.^ - Zapitajte ga otkuda je, kako je dosao, ali strogo. Ne popustajte.
i".. Njezin sapat opet mu donese prisebnost i, gledajui u Drazenia, pita:
&>, - Ti se vraas? . , , ,
t"" - Da, velianstvo!
"fy, - Kako si mogao u dvorac? - . , , . --
M? - Sasvim jednostavno.
, Taj ga prezrivi odgovor vrijeda, naroito pred Gordanom i glas mu poprimi
jos strozi zvuk:
- Ti si se usudio svog kralja zarobiti u dvorcu koji pripada njegovu neaku?
- Kako bih se to usudio uiniti kralju. Htio sam samo sprijeiti bijeg onima
koji su zarobljeni ovdje zbog urote.
Kralj ne moze uzvratiti ironiju i zato opet pita:
412

- Kako si mogao ui kad se ne moze spustiti most, a opkopi su puni vode? I
kljua od veze nema.
- To u priopiti vasem velianstvu samo u etiri oka jer neu da moju dosjetku
kazem pred onima koji bi se njome mogli posluziti. Dolje sam vidio neke naroite
pripreme za gradnju mosta. Divna misao, ali, naravno, vase velianstvo nista ne
zna o tome?
- Obratno, ja sam to naredio. Dok ovaj dvorac pripada mojem neaku, dotle ovdje
gospodarimo ja i on.
Drazeni se duboko pokloni pa mirno i ponizno odgovara:
- Nitko drugi, nego vi, velianstvo, i vas neak. Zalim samo sto niste dopustili
barunu Pencingeru da vam sve to razjasni. Bili biste odmah razumjeli zastoje to
bilo uinjeno. Gospodin barun nije imao vremena ni govoriti jer su ga gospoda
smjesta svezala i bacila u tamnicu.
- Tako? Ve i to znas? Dakle, sluge slusaju ovdje tebe, a ne mene i mojeg
neaka?
- Cim sam stigao, potrazio sam, naravno, kastelana. Rekli su mi sto se dogodilo,
a ja sam izdao zapovijed da zastitim kralja. Molim, ne uzrujavajte se,
velianstvo, i dopustite da vam pred svima kazem sto me prisililo na povratak.
Vrlo je vazno.
Svi su nijemi. Gordana suti. Oito se Drazeni ve opskrbio svojim vojnicima.
Svi slute da vani stoje njegovi ljudi.
- Velianstvo, evo kako je bilo - pripovijeda Drazeni. - Jahali smo Turopoljem
prema jugu. Ve na kraju Turopolja uzeo sam na polju nesto teladi da nahranim
svoje momke. To je trajalo do podne. Nakon toga krenuli smo dalje, ali odjednom
smo podveer stigli do jedne krme u kojoj obino ljudi prospavaju na putovanju
prema jugu. Legao sam u maloj krmarevoj izbici zajedno s Ferencijem. Iz sna me
netko prodrma. Otvorim oi. U sobi je mnogo ljudi, u mraku ne razabirem njihova
lica. Pokraj mene stoje etvorica s vizirima na licu i sivim oklopima. Trgnem
se, ali oni su uperili u mene svoje cijevi. Znao sam odmah: ognjeno oruzje. Ako
se maknem, mrtav sam. Pitam ih Sto zele od mene. Neka uzmu dukate i novac, ali
oni rekose da ne traze novaca, ve pretrazuju moj haljetak, pitaju me kamo idem
i nosim li kakvu poruku, a onda su mi izvukli pismo sto sam ga nosio u Veneciju.
I Ferenciju su tako pretrazili haljine, ali kod njega nisu nasli nista. Uzeli su
pismo kojim sam trebao dobiti kraljevia Ivana, otvorili ga i proitali, a onda
hitro razderali na komadie. Jedan od njih dobaci mi ispod vizira psovku i ree:
"Idi, samo, lupezu, u Veneciju, pa kad se vratis, reci kralju da nee dugo
sjediti na svojem prijestolju. To mu poruuje Jelenko Kusevi."
Kralja prolaze srsi. Gordana se okrene k Stjepku, izmijeni s njim pogled, ali
eka sto e rei Drazeni. Odmah je nadovezao:
- Taj Jelenko Kusevi sin je one starice koju sam ovdje zarobio i bievao da
saznam stoje sve kanio sin protiv kralja, a moja bivsa vjerenica koju sam doveo
u dvorac ki je zupana koji je takoder s Kuseviem u uroti, a ona im je nosila
vijesti. Ve sam to sve jedno ispripovijedao velianstvu, ali nije poklonilo
vjere meni, nego je priklonilo svoje uho vodi urotnika gospodi Gordani.
- Zabranjujem vam lazima ocrnjivati mene - veli Gordana,
gnjevna na ovjeka koji je opet pao na njezin put da srusi pod njom most k
oslobodenju.
- Opet si poeo optuzivati plemenitu gospodu zbog urote? - protivi se kralj. -
Bilo bi ve jednom vrijeme da prestanes objedivati kad ne mozes dokazati.
Drazenievo se lice trza, ali se svladava i odgovara:
- Uskoro u imati u ruci bjelodane dokaze, a sada neka vasem velianstvu bude
jasno da sam se morao vratiti kad je urotnik Jelenko Kusevi razderao pismo.
- Zasto bi to uinio? - pita Gordana. . ^
- To ete vi, gospodo, bolje znati.
Osjetila je blizinu neke grdne opasnosti, ali ide u obranu:
- Vise neu dopustiti da mi vi dobacujete u obraz neke objede koje su lazne i
nedostojne plemia. Kad bi Jelenko Kusevi, uistinu, razderao to pismo, ja ne
bih mogla ni slutiti sto bi ga na to ponukalo. Uostalom, kako je on mogao znati
da vi nosite neko pismo, a velite da napadai nisu trazili novac, nego bas tu
pismenu poruku, kad samo mi ovdje znamo da ste otputovali i sto nosite sa sobom.
Njezine navode kralj vrlo zivo potvrdi:
- Sasvim razumljivo, otkuda bi taj mladi mogao slutiti da ti nosis pismo u
Veneciju? Bit e to neki sasvim drugi ljudi. I Petar Pan se uplete, uskliknuvsi:
- Zacijelo je neka ptica iz sume sletjela na prozor, prisluskivala i odnijela
tom mladiu vijesti. Bas su ti urotnici genijalni. I ptice su u sumi unovaili u
etu urotnika.
- A kako to, gospodine Drazeniu - pita ga Gordana - da vas je Jelenko Kusevi
ostavio tako mirno dalje spavati? Oteli ste mu djevojku koju je on ljubio, on
koji vas mrzi iz dna duse nije vas taknuo ni malim prstom?
Mladi zakorai blize i prijetei pita:
- Htjeli biste pred kraljem dokazati da lazem?
- Vi ne lazete, ali onaj koji je izrekao navodnu poruku kralju, taj bezuvjetno
laze da je bio Jelenko Kusevi, on vas ne bi ostavio ziva.
- A otkud vi to znate ako niste s njim u vezi?
- Od gospodice Vilene koja mi je sve ispripovijedala posto ste je izbievali.
Velianstvo, djevojka je ovdje i sami se mozete uvjeriti da je istina sto rekoh.
Jelenko Kusevi ne bi ostavio Drazenia, a da ga ne pozove na maeve i ne bi ga
pustio ispred sebe dok ne bi mrtav pao pred noge. Mislim, dakle, ili je uistinu
netko drugi gospodinu Drazeniu otimao pismo i poderao ga, ili je gospodin
Drazeni sebi doarao sam da su ga napali i oduzeli mu pismo u neku drugu svrhu.
- U koju? - otresito pita mladi.
- Da prikrijete strast koja vam nije dopustala da odete u Veneciju i ostavite
ovdje s drugim onu za kojom ludujete.
- Plemenita gospodo, moj razum i srce potpuno su zdravi i nema zene zbog koje bi
se Drazeni samo naas uznemiravao.
- Ako je to istina, onda u smjesta napisati drugo pismo i gospodin Drazeni
moze odmah nastaviti put.
415
414

- Tamo je na stolu pisai pribor - veli kralj. - Eto, vidis, plemenita gospoda
izbavila nas je iz nevolje. Ako su pismo razderali, dobit cei drugo, a tko je
oteo ono zapravo, to je jos zagonetka.
- I nije za sada vazno - primijeti Stjepko. - Radi se o tome da gospodin
Drazeni i Ferenci sto prije dovedu djeaka. Gordana je sjela k stolu u dnu sobe
i poela pisati. Ali Drazeni se okrene za njom i izazovno vikne:
- Vi oito kanite napisati 4o drugo pismo sasvim mirne duse? I opet su zinuli.
Ton kojim je rekao gotovo je drzak i prijetei, sto on kani i zasto ovako govori
toj zeni?
- Da, mirne u ga duse napisati. A zasto ga ne bih mirne duse pisala.
- Velianstvo, kraljevi, kojeg uvaju hrvatski urotnici nije u Veneciji.
Dignuo je glavu pobjedniki i osjea se kao da ih je sve jednim udarcem
poklopio. Kralj pogleda Gordanu. Potpuno mirna ona gleda otvorenih oiju kralja
i Drazenia dok joj srce silovito zakuca. I digne glas nekako trijumfirajui:
- Uistinu, nije u Veneciji? Onda ste vi ipak voda urotnika, mladi gospodine, kad
znate vise od mene. Otkad kraljevi vise nije tamo?
Taj neprispodobivi mir i pobjednika ironija njenog glasa osvajaju kralja.
Drazeni prezirno odgovara:
- Vama, gospodo, ne dugujem nikakva odgovora ali, velianstvo,
vama javljam: danas ujutro, jos prije nego stoje sunce izaslo, doekao me
pred krmicom neki ovjek ije ime sada ne mogu kazati i javio mi:
"Gordana vas je prevarila. Kraljevi nije u Veneciji. Gdje je, to ete
doznati od onoga koji zna!" ,
Gordana digne obje ruke na obranu, a laktove podupre o stol ne bi li sakrila
lice jer je tog asa problijedila. Ovaj stav prikazuje je ravnodusnom. A to joj
je trebalo jer su svi skrenuli poglede k njoj. Svatko je trazio u njenom drzanju
odgovor da li Drazeni laze. Svatko je, pa i kralj po Gordaninu drzanju
zakljuio daje tuzitelj krivo objeduje. To uvjerenje potvrduje ona daljnjim
rijeima:
- Vi, dakle, zelite ustvrditi da sam naznaila krivo mjesto boravista Korvinova
sina?
- Da, to ste uinili.
- Nastojte izmisljati barem vjerojatne objede. Tko vam moze vjerovati da u
uludo sjediti ovdje i mozda ekati sest tjedana i vise, a kad se vratite bez
djeaka, nastaviti svoje tamnovanje. A sto bi bilo najstrasnije: pasti u
nemilost kraljevu - i pogleda Vladislava koji se gotovo rastapa.
- Gradili ste dolje most da ostavite ovaj dvorac i pobjegnete. Svoju lijepu
glavu okrene k Vladislavu, nasmijesi se i veli:
- Pitajte kralja tko je to odredio,, a pitajte kralja i to, jesam li namjeravala
bjezati od njega i njegove pratnje.
- Ja sam sve odredio sto se dolje radilo jer me stid pred slugama da ne mogu
izjahati ako je meni volja. A Gordani nije bilo ni na kraj pameti kakav bijeg,
ja za to jamim.
i - Ali, velianstvo, htjeli ste povesti nju i one druge dvije zene, pali iste u
ruke prepredenoj urotnici koja je mene htjela odstraniti iz dvorca da uzmogne
zavarati vase velianstvo, obmanjivati i pobjei vam, a tko zna kako je ona
stekla povjerenje da joj sve vjerujete. : - Nije istina. Ja najbolje znam kako
sam htio izai i zadajem i rije: nije kanila pobjei. Rimski poslanik zna nasu
neduznu osnovu da bismo se prosetali. I Pencingera sam pozvao, ali on se
usprotivio. Dakle, ii es u Veneciju.
- U Veneciju ne idem jer kraljevi Ivan nije tamo. Ona gaje sama negdje sakrila
i zna dobro gdje se nalazi. Ja u to dokazati.
Nad Gordanom zaleprsa pogibelj kao krilo crne ptice. U kraljevim oima odrazava
se kolebanje. Plaho upire pogled u lijepu zenu. Njoj je jasno: Drazeni je naeo
kraljevo povjerenje.
Zato ustade od stola, ostavi pisai pribor netaknut i polagano ide do sredine
sobe, ponosno dizui glavu. Nekako se ini da upravo zeli pred kraljem istaknuti
itavu svoju pojavu koja sja ljepotom. Petar Pan i Stjepko oekuju da e rei
nesto vazno.
; Okrenula je glavu prepunu zarke kovrave kose, zagledala se u nj : svim
arom svojih bademastih oiju, otvorila rumene usne o koje su zapeli svi
pogledi: 1 - Nema druge, velianstvo, moram priznati pravu istinu.
Zasutjeli su u teskom isekivanju. Drazenicevo lice odrazava napetost.
- Rekla sam da je mladi gospodin valjda prosanjao napad na njega i kradu pisma.
Mozda nije znao razluiti san od jave jer ga odvise pali neki 1 davni pritajeni
oganj.
Dok ona govori, Petar Pan opaza da je svoj pogled svratila k njemu. Nesto,
dakle, hoe od njega. I on stupa sve blize k njoj i svu pozornost usredotouje
na ono sto ona veli.
- Gospodine Drazeniu, vi se meni osveujete. Vi najbolje znate zasto. Ali kralj
ne poznaje razloge zbog kojih me stalno okrivljujete da sam urotnica. Tajna
vrata... strasti... osveta... Je li? Sto velite vi na to, Petar Pan? - okrene se
ona hitro lakrdijasu.
"Tajna vrata... osveta"... bljesne njegovom glavom, a njezin pogled mu pise
rijei koje bistrouman ovjek brzo ita, pa dobaci Drazeniu:
- Do vraga, izbacite ve jednom istinu. Divlje je zaljubljen u Gordanu i
ljubomoran je na svakoga. Zato se vratio jer ne moze otii. Ne moze je
prepustiti ovdje pogledima onih kojima ona iskazuje sklonost.
- Osusio ti se mozak, glupi lakrdijasu! - veli Drazeni.
- Upravo je nemogue zaljubiti se u ovu grdobu od zene? Je li? A eto - i
lakrdijas stade okretati oima lijevo-desno i kreveljiti se: ovako, onako. Pa na
sve strane prevre oi za Gordanom. Da, uo sam to, kad sam bio traziti lijek za
kneza. Rekli su mi Turopoljci da ste se vjerili sa zupanovom keri, a izgarali
od ljubavi za Gordanom. Velianstvo, zato je on osuduje da je urotnica.
- Mislite da je ljepota te zene tako svemona i nitko joj se ne moze oteti? Ni
ja? Nije mi ni na kraj pameti.
Petar Pan skoi u sredinu sobe pa e sav bijesan:
416
417
7GORC

- Tko e vam to vjerovati? Ni svetac pa da se zakunetc sto puta. Svatko je za
njom izgubio oi i srce, a vi ste pomahnitali kao divlji vepar.
- Budala je ortak urotnice.
- Htjeli vi, ne htjeli, vrijedali vi ili ne, sasvim vam je uzalud. Ljubomorni
ste na kralja - vie. Petar Pan - zato ste se vratili.
Ovome Drazeni nije dorastao. Sto viSe bijesni, Sto se vise brani, to se njegova
krivnja ini vjerojatnijom i oitijom. Nitko ni asa ne sumnja da Drazeni
izgara za Gordanom. Mladi vie, loma ta, poseze za maem da udari Petra Pana,
ali mu on izmakne i skoi oko stola kao da nije od kosti i mesa i dovikuje mu:
- Nisam li vas svake noi nasao pred njezinim vratima? Vidio sam vas na svoje
oi i upozorio da se okanite Gordane. Preko mene ste joj slali poruke. Da, preko
mene.
- Lazes, lazes - dere se Drazeni, porumenjevsi.
Toliko se brani da su oni drugi ve-sasvim sigurni kako je svakr objeda baena
na Gordanu samo kleveta mladia kome se ona nije odazvala.
- Tako mi moje budalaste glave - prisize Petar Pan - slao je poruke, ali ona
nije htjela ni da uje, ve mi je nalozila da joj nikad ne smijem spomenuti
njegovo ime. Prezire ga pa bio on sto puta tako lijep. Ne trpi Gordana ovakvog
mlaca. Njoj je ideal zreo muskarac.
- Znam na koga ona baca svoje oi, ali ja u joj dokazati himbu - vie Drazeni.
Kralju je dodijalo. Ustane i gleda Drazenia tako hladno i neprijazno da se sam
zaprepastio jer u tome razabire koliko vlasti ima nad njim Gordana.
- Sad idi, Drazeniu. Razumijem da te strast zavela da sumnjiis plemenitu
gospodu. Neu vise dopustiti nijedne rijei. Za jedan sat neka je most potpuno
opremljen i ja u s pratnjom izjahati.
Prezirnim pogledom osine Drazeni Gordanu, ali ona opazi da je u tom pogledu
nesto vise od prezira, a to je prijetnja. Drazeni se duboko pokloni kralju i
navijesti:
- Po vasoj zelji, velianstvo, most e biti popravljen jos danas poslije podne i
sve e biti uredeno, samo vase velianstvo nee jos danas moi izjahati jer vani
je glasnik koji vam donosi vijest ravno iz Budima.
Zapanjeno gledaju za njim kako otvara vrata, a u sobu ulazi Covjek, sav
zaprasen, u odori plemikog kroja. Kralj zime u njega:
- Kako si ti dospio u ovaj dvorac?
- Sreo sam putem gospodina Drazenia i on me poveo sa sobom. Ve sam danas
jednom htio doi i opet sam se vratio. Nisu mi otvorili.
- Sto mi nosis?
- Dolazim kao brzotea da javim kralju i gospodaru ovog dvorca: moj gospodar,
uzviseni gospodin Verbeci, ve je presao Savu i uskoro e biti u dvorcu.
Sve se nad kraljem potreslo.
Cini mu se da je Drazeni neki zloduh koji vue za sobom vojsku demona protiv
njegovih osnova i protiv njegove jedine zelje koja ga sada prozima. Nista mu
nije vaznije nego sastati se s Gordanom, daleko od
ovog dvorca. Ta spoznaja ispuni ga mrznjom prema tom mladom ovjeku koji mu
stalno i neprestano baca na put zapreke i od prvog dana kad je stigao u dvorac
obasiplje Gordanu objedama. Jasno mu je da to moze biti samo zbog strasti prema
toj lijepoj Zeni.
I sad za njim dolazi i njegov ujak. strah i trepet njegovih dana u Budimu, strah
i trepet svakog njegovog ina. dapae i nasljedstva njegova sina.
Ne, to ne moze biti drukije. Taj je ovjek napola davo i sve zlo dolazi od
njega.
Kralj stoji kao zakovan usred sobe i nema rijei kojom bi mogao odgovoriti
Verbecijevu glasniku. Samo mahne rukom svojem neaku u znak da se pobrine za
sekretara visokog drzavnika koji ima doi. Ve se kralju javlja Drazeni i
pristupa mu povjerljivo:
- Velianstvo, znam, sad ste u neprilici, ali nemajte brige. Ja sam ve sve
popravio sto se zla uinilo. Dao sam silom otvoriti tamnicu i izveo kastelana
Pencingera. On se sada dolje preodijeva jer su mu gospoda poderala odijelo.
Uinio sam to za vas. kralju, da moj ujak ne bi doznao sto se dogodilo u ovom
dvorcu najpouzdanijem ovjeku, gospodinu barunu Pencingeru. Silno bi ga to
razbjesnilo, a na prvom koraku pitat e za njega. Nalozio sam barunu neka nista
ne kaze mojem ujaku da vama ustedi neugodne asove.
Kralj stoji porazen. Taj mladi sada mu jos iskazuje i veliku dobrotu i obeava
mu svoju sutnju i obzire. Sam sebi ini se Vladislav kao neka luda s kojom se
svi poigravaju kako ih je volja.
Drazeni ostavi kralja s njegovim pristasama i side sa sekretarom svojeg ujaka.
Petar Pan nije uo stoje Drazeni govorio kralju, ali se ipak priblizi i stade
mu razjasnjavati:
- Oprostite mi, nisam vam se nikad usudio razotkriti s kakvom ludakom strasu
progoni taj mladi Gordanu. Nisam se usudio rei jer je on tako veliki gospodin
u ovom dvorcu, vei od vas. I od straha pred njim moja su usta bila zatvorena s
deset lokota.
- Ve sam se i sam snebivao zasto mi to nisi rekao.
- Eto, vidite, im je presao prag, ve je gospodar vas i nas. I tko da se
usuduje protiv njega? Ja sam ipak izrekao istinu da obranim Gordanu, makar je
moja glava sada izvrgnuta njegovoj sili.
- Toliko jos imam hrabrosti i prava da tebe zastitim.
- Visio ja na vjesalima ili ne, velianstvo, znajte, njega rastvara strast kao
gnjilez jabuku. Sa zupanovom se kerkom vjerio samo zato da moze biti sto vise s
Gordanom jer njihove obitelji druguju, a nikad mu nije bilo na pameti da trazi
urotnike. Sve on laze. Zamislite: ovako lijep momak i ugledan, a ona ga odbija,
ne priusti mu ni jedan lijepi pogled. Nije nikoga gledala u dvorcu. A im ste vi
dosli, velianstvo, sva se promijenila i svu svoju sklonost obratila vama. To je
on opazio i planuo.
Svaka rije Petra Pana zivo je uvjerenje, posijano u kraljevu strasnu teznju za
Gordanom. Sve sto pripovijeda lakrdijas, njemu je drago, pozeljno, razumljivo i
prirodno, l jos ga vise raspaljuje bijes prema mladom ovjeku koji se vratio
samo zato sto ga izjeda ljubomora zbog
411
419

Gordane. Nista mu nije tako vjerojatno kao sve to i skrene glavu lakrdijasu
sapui:
- A sto ti mislis, Petar Pan, nije li Drazeni izmislio da je Gordana mene
oblagala samo zato ne bi li je prisilio da ispuni njegove zelje.
- Prodirljivi ste kao Bakaeva diplomacija. Kad je Drazeni stupio na prag ove
sobe, opazio sam kako je pun trijumfa, zlobe i ljubomorne strasti. I pogledao je
upravo vas, okom u oko,
- Vidis, to seje meni priinilo. Gledao je bas mene kao da mije htio rei: sad
sam ti sve pokvario. Ali Gordana gaje divno pobila. Ne zna se uistinu sto je
arobnije: njeno tijelo ili njezin dub.
- Mozete li, dakle, vjerovati da on prolazi pored nje hladan i da ga ne
razapinje na muke zed za tom ljepotom?
- Budala bi to mogao ne misliti. Ali sad reci, Petre Pane, sto emo? Dolazi
Verbeci. Zasto?
- Drazeni mu je poslao vijest u Budim i on dolazi da vas odvede
odavde kako bi Gordana bila prepustena njemu. Kralju, jos emo mi
kojesta dozivjeti od tog mladia. ,.,/
S druge strane dvorane Gordana i Stjepko raspravljaju tiho, skrivajui veliko
uzbudenje.
- Njegova pria o napadaju izmisljena je, ali ono da se kraljevi ne nalazi u
Veneciji, to je udarac. Sto mislis, Stjepko, o tome?
- Mozda se uhvatio izmisljotine samo zato da se moze vratiti i da ne mora vise
krenuti natrag zbog Vilene.
- U prvi sam as mislila da se vratio zbog nje, ali kad je spomenuo kraljevia,
onda je to vrlo sumnjivo. Znas da samo jedan ovjek u ovom dvorcu zna da Ivan
nije u Veneciji, a to je Mladeni Bio si danas ujutro kod njega. Nije li sto
naroito kazao?
- Lijenik je sjedio kraj njega i kazivao mi da nije pri svijesti od juer
uveer. I doista sam takvog nasao i ostavio.
- Kad je Drazeni rekao da kraljevi nije u Veneciji, prva mi je misao bila
Mladeni, ali otjerala sam tu misao jer si me uvjerio da si nesretnika potpuno
pomirio sa mnom.
- Zato i mislim da se Drazeni uhvatio te izmisljotine kako bi se vratio.
- Recimo daje tako. Koji je pravi uzrok njegovu povratku? Valjda ti je jasno da
sam mu podmetnula toboznju strast za mene jer sam samo tako mogla opet kralja
dobiti u svoju vlast i time u ga moi drzati dalje. Sto god Drazeni ubudue
uini protiv mene, sve e to pasti na raun njegove toboznje osvete jer sam ga
odbila.
Usutjeli su oboje. Pred njima su pukle nove vodene utvrde i ini,im se da ih je
nemogue premostiti.
- Kad barem ne bi stigao taj Verbeci - naglasava Stjepko. - Kralj je gotovo u
strahu od tog ovjeka.
- Zato je i mogao njegov neak nad njim zagospodariti. O Verbeciju ovisi vise
nego o Bakau, hoe li kraljev sin Ljudevit, ono jadno nakazno eljade, zasjesti
na prijestolje. Verbeci je mnogo mladi od Bakaa, ima brojnu stranku velikasa, a
Baka ima samo vlast i pristase
koji su mu zavidni jer ne mogu svoje ruke gurnuti u kraljevske blagajne koje on
stalno pljaka.
- Nesretan sam sto dolazi taj Verbeci. Kralj e sve povladivati sto on kaze i
Drazeniu je opet zasjala zvijezda.
Nastojat u daje zastrem oruzjem koje sam malo prije stekla, ini mi se da ova
borba nee potrajati dugo jer Verbeci ne moze ostati dugo ovdje. Onda znaj: taj
velikas se boji Hrvata i njihove odlunosti, a ja u to iskoristiti.
- Vi niste oajni zbog te promjene koja se dogodila?
- Strahovito me udarilo, ali nikada, Stjepko, mene nee uhvatiti oaj. Onaj
kojeg zahvaa oaj, taj ve klizi u propast. U meni je vrsta nada da u se u
krajnji as probiti preko opkopa.
U kastelanovoj sobi sjedi Drazeni s potkaslelanom, Ferencijem i barunom
Pencingerom. Ve se preodjenuo, oprao lice i ruke zaprljane u tamnici, a
Drazeni pripovijeda sto se sve zbilo pred kraljem.
Pencinger pomno slusa i obeava Drazeniu da nee ni spomenuti Verbeciju o tom
kako su ga vezali i utamniili.
- Drzite se kao da nista nije bilo. Ja sam kralju iskreno iskazao milost i
obeao sutnju svojem ujaku. Ne zelim nikakva razjasnjenja ni natezanja s kraljem
i ujakom. Kad moj ujak stigne, obraunat u s tom himbenom zenom.
- Ali sad bismo htjeli uti stoje to bilo s vasom porukom, gospodine kastelane?
^ - Najprije mi recite kako to da vas je Lui s mojom porukom tako tato
dostigao?
**;; - Jednostavno zato sto je Drazeni juer pred podne silom htio dOrukovati
turopoljskog peenja i tako smo se dugo zadrzali, a danas nas je stigao Lui na
granici Turopolja.
- To je htio davo, moj zastitnik - veli barun - da ste se zadrzali tako dugo.
Inae bih amio u tamnici jos dva dana, a kralj bi izjahao s Gordanom i ona se
ne bi vise vratila.
-- - _ Vidite kako sam dobro uinio sto sam vam naredio da skinete Tance -
pohvali se Drazeni, a Pencinger potvrdi:
- Trazili su ih svuda. Nitko nije slutio da smo ih spustili u vodene opkope.
1 - A sad razjasnite, barune, otkud ste doznali da kraljevi nije u
Veneciji. Zar nas je Gordana uistinu prevarila? .-r ,- Jest, poslala vas je
na jug, a kraljevi je na sjeveru. ri*y.- Tko to veli?
|$5W- Gordanin kastelan Mladeni. . - ,
; Ferenci sumnjiavo zavrti glavom:
fc: - Da mu niste nasjeli? Taj ovjek ima razloga da se osveti Gordani i totuzi
je.
N - Znam, gospodine Ferenci i molim vas da mirno saslusate. I on im
fapripovijedi kako je od Mladenia doznao gdje se naazi kraljevi.
420

Naime, djeak je bio u Veneciji, ali ga je on nm odveo u slovaki kraj. u dvorac
Oravu.
Drazeni iznenadeno uzvikne:
- U Oravu? To je na vrhu siljatog brda, mnogo nm puta kao djeak bio gore sa
svojim ujakom Verbecijem.
- Vi, dakle, tono, poznajete put onamo?.
- Naravno, ali tko vam jami da MladenCi nije lagao?
- Dao mije i pismo i lozinku. Uostalom, pripovijeda! u vam sve u detalje.
Tek kad su saznali sve potanko, obojica su stekli uvjerenje da e jedino u Oravi
nai kraljevia.
- Tako je Gordana izmislila uvjerljivu laz, a sto bi joj pomoglo kad bismo se
vratili bez kraljevia. Opet ne bi izasla na slobodu.
- Odmah u vam ispripovijedati. Danas je kralj na prijedlog rimskog poslanika
odredio da Gordanu uzmu sa sobom u setnju. Svi su htjeli izjahati u sumu u
Turopolje.
Drazeni zestoko skoi i udari se po Celu:
- Mudra moja pamet nije promasila ni ovoga puta. Kao da sam to slutio. Ona je,
dakle, mene poslala u Veneciju da moze ovdje lijepo zamamiti kralja, s njim se
odsetati iz dvorca. Ali Drazenia nee nadmudriti Lucifer. I jos je bila tako
drska i stala me optuzivati pred kraljem da sam se pomamio za njom? Nee joj
dugo sluziti ova ostrica. Moj ujak dolazi. I njega mi je poslala sretna
zvijezda. Sad e biti kraj njezinu gospodstvu. A vi, barune, niste nista kralju
rekli o toj prevari?
- Nisam, samo sam brzo Luia poslao za vama da se dogovorimo.
- Kad me onako htjela izigrati pred kraljem, dobacio sam joj da kraljevi nije u
Veneciji. Ali ona je udarila protiv mene s objedom da joj se osveujem jer me
nije uslisala. Pa dobro. Neka misli da idemo u Veneciju. a otii emo u Oravu.
uzeli djeaka i s njim u Budim. Oba rudnika izruit e nam kralj, jedan Bakau,
a drugi mom ujaku kad mu predamo to prokleto deriste.
- Pristajem - veli Ferenci. - Time emo izvesti dobru trgovinu, ali, barune,
stoje s Mladeniem?
- Jos se nije probudio iz nesvjestice. Ve je danas bio kod njega rimski
poslanik da ga ispovjedi, ali ga nije mogao probuditi. Sada nam vise ne treba.
Moze i danas umrijeti.
- Bilo bi bolje, da moze s nama u Oravu, ali kad nije mogue, mozemo mi sami -
veli Drazeni i svrne razgovor na mnogo zanimljiviju stvar.
- Izmislio sam da je Kusevi poruio kralju kako nee dugo sjediti na
prijestolju. Htio sam ishoditi od kralja da Jelenka proglasi izdajicom. Naravno.
Gordana je odmah svojim dosjetkama potkopala moju priu. Ali moj ujak stavit e
ga van zakona, a onda je moj do smrti.
- Samo pazi, Drazeniu, da te ujak ne strese za usi zbog Vilene. Bas mu nee
biti drago da odgovara pred hrvatskim plemiima i saborom za tu otmicu.
- Onda e mene stresti za usi. a ne tebe. Neslo se odvise brines zirtu
moju bivsu vjerenicu. Ne bi li je ti, mozda, ukrao, kao vitez, i spasio iz mojih
ruku?
- Tebi je uistinu ta djevojka smutila mozak. Kad bi mi se htjelo, radije bih
pakao svalio na svoju glavu nego tvoju ljubomoru.
- Nikakva ljubomora nije posrijedi. Zar ne vidis da mi se bacila pod bi?
- A znas li zasto?
- Zato da moze umrijeti od moje ruke. Ljubi me, ali Kuievika je izmedu mene i
nje bacila neman. Zato e stara ispastati. Moj ujak pomoi e mi da maknem iz
dvorca Gordanu, a tada gospodin, rimski poslanik, nee vise imati koga
zastiivati.
- Vjerenicu es ostaviti ovdje?
- Za nju e mi jamiti gospodin barun Pencinger. On je najsigurniji.
- Ja sam najstariji. Otrovala vas je strast prema toj djevojci. Bit e dobro da
sto prije otputujete u Oravu.
- Da, vrijeme je da se dogovorimo - veli Ferenci.
- Ne mozemo putovati barem jos dva dana. Drazenievi se saveznici
zgledavaju i sporazumijevaju samo kretnjama, a Ferenci se usudi
prigovoriti:
- Zbog Vilene te vrag drzi ovdje jos itava dva dana?
- Okani se brinuti za tu stvar jer u uistinu posumnjati da si se zagledao.
Mislis da je to lako putovanje kao na jug gdje u svako predveerje stignes u
odredenu krmu koja sluzi putnicima da se tamo preko noi odmore, a preko dana
putujes bez ikakva straha da e te napasti razbojnici? U onim brdima, kamo sam
ja putovao kao djeak, nikad nisi siguran za zivot.
- Na to sam zaboravio. Uistinu se moramo dobro pripraviti za taj put.
- Ponajprije valja uzeti sa sobom sve vojnike. Oni e nas braniti ako nas tko
napadne. Osim toga, na one brdine ne mozemo bez jakih bedevija koje takoder
treba potraziti u Turopolju, Za dva dana bit emo spremni.
Ferenci i Pencinger prihvatitli su njegove razloge i odluili da putuju tek kad
se sve spremi.
Ulazi potkastelan i javlja da je Gordana s rimskim poslanikom pogledala
Mladenia i htjela s njim govoriti, ali je ranjenik nije ak ni razumio. Jos
uvijek je u teskoj vruici.
- Vidite - upozori Pencinger - gospodin Drazeni dobacio joj je pred kraljem da
kraljevi nije u Veneciji i ve ona, praena svojim zastitnikom, ide k
Mladeniu. Nije li to najbolji znak daje rekao istinu? Ali on joj nikad vise
nee moi bilo sto odgovoriti. Umrijeti mora, to je jasno.
Najposlije su Ferenci i Drazeni zatrazili da im donesu u sobu hrane i pia i
ostali su dalje u razgovoru.
A Gordana i Stjepko uzalud su dolazili u prizemlje k Mladeniu. Lezao je u
vruici bez svijesti. Morala se dakle, vratiti u prvi kat.
U njezinoj odaji Stjepko je tjesi:
- Gordana, ve je dva dana u vruici, dakle, nije mogao nista nikome odati
423
422

"-.Zasto mi je Drazeni dobacio-da Ivan nije u Veneciji? To nije bez razloga.
- Pratit u budno Mladenievu bolest i im ga mine vruica, ispitat u ga. .
- Drazeni se nije vratio bez vaznog povoda. Da su mu pismo razderali, sigurna
je izmisljotina, jer inae bi odmah putovao s drugim pismom natrag.
Za koji Cas ima stii Verbeci. Cekajmo Sto nam donosi njegov
dolazak. . . . .
ON JE BIO NA STRAZI
Posto su se Drazeni i Ferenci okrijepili, izdadose naloge Luiu sto sve
trebaju za put, a ujedno su mu nalozili potpunu sutnju. Ferenci i Lui izasli
su u dvoriste, a Drazeni je ostao sam, zagnjurio glavu u dlanove i stao
razmisljati.
Dok je juer jahao prema jugu, neprestano su ga snalazile uvijek iste misli oko
Vilene. I sada ga ne ostavljaju. Neprekidno mu kopa u dusi jedno jedino pitanje
kojeg se ne moze osloboditi. Zastoje ona branila staru Kuseviku?
To sto je uinila i nije obina obrana. Zrtva je to, golema zrtva. Istrala je
pred staricu i izlozila svoje tijelo njegovu divljem bieva nju. Bila je, dakle,
svjesna da e primiti udarce za nju. Ne da se nikako umanjiti taj njezin in.
Bila je zrtva koju je pridonijela majci njegova krvnog neprijatelja, onoga koji
je njega, Drazenia, vukao Turopoljem, dovukao ga pred zupanov dvorac i prijetio
mu da e izvrsiti najstrasniju kaznu. A ona je istrala pred majku toga ovjeka
da je brani od njegove osvete.
"Da. zacijelo, ona me ne ljubi" - konstatira on, nastavljajui razmisljanje.
"Ne ljubi me. Ali zasto ju je branila, zasto se izlozila za staricu i jos mi je
rekla: da ne da tui staricu, makar je izbio do smrti! Zasto?"
Na to pitanje hoe odgovor, jasan, nedvouman. Nije ga nasao putem, ali ga mora
nai sada.
Neemu se oito dosjetio jer brzo ustane i izide.
Vani se ogleda da ga tkogod ne vidi. Ide ravno u sluzinsku sobu i potrazi
djevojke.
- Gdje je ona nova sluzavka? - zapita ih.
- Nije se vise vratila k nama. Gore je kod gospodarice Brezovice.
Planuo je zbog toga, odmah potrazio kastelana, trazei razjasnjenje.
Pencinger mu saopuje kako je kralj Gordani dopustio da njeguje djevojku i staru
gospodu, a on se nije htio u to plesti, samo da ne izaziva nikakve sukobe u
prisustvu rimskog sveenika.
Ostavio je Pencingera i potrao gore. Sluga ga uputi da je as prije vidio
Vilenu kako je Gordana vodi k sebi. Oito je zeli sakriti pred njim.
l ode prema Gordaninim odajama. Nije ni pokucao, ve otvori vrata.
Nasao je u sobi Vilenu samu. Sjela je uz stol i pila mlijeko. Nije se ni
maknula, samo joj pogled skrene k vratima spavaonice kamo je malo prije
424
otisla Gordana da pogleda Kuseviku. On se smatra gospodarem ovog dvorca i ne
osjea nepristojnost sto ulazi u Gordanine odaje i ne pitajui. Cim je ugledao
blijede obraze svoje vjerenice, nema druge misli ve da od nje primi odgovor na
pitanje o kojem ve toliko vremena misli. I bez ikakva uvoda stane pred njom i
mrko pita:
- Zasto si branila staru? Odgovori.
- Tamo preko je plemenita gospoda koja stanuje u ovim odajama.
- Mojom plemenitosu stanuje ovdje urotnica dok meni bude volja, a kad mi vise
ne bude volja, onda e stanovati nize, u mraku tamnice.
Na te rijei Vilena ne odgovara. Drazeni stupi korak blize pa se prijetei
isprsi:
- Zasto si je branila? Kome si htjela omiljeli?
- Ta mi je zena bila kao majka, kao da me rodila. U njezinoj saru kuci bila kao
u svojoj, tamo sam imala sestru, brata. Sve Sto nisam imala u zivotu, to su mi
pruzili oni. Moje srce nije moglo gledati kako zvijer bije onu dobrotu i
plemenitost.
- A zasto si onda tu dobrotu i plemenitost zaboravila kad si bila moja
vjerenica?
- Zloduh u vama otrovao je moje srce i misli protiv njih.
- Zasto si me slusala ako si bolja od mene? Zagledala se u suprotni zid. U
modrim joj oima kruze misli i traze u dusi odgovor na to pitanje. A on ga eka
da bi nasao potpuno razjasnjenje. Nakon kratke sutnje Vilena odgovori:
- Bila sam proksena od prevelikog dobra i preuzetna od prevelike ljubavi i
mazenja. Sad tek znam: postupala sam kao rasipnik koji baca u vjetar blago jer
ga ima previse, a kad je sve razasuto, tek onda spoznaje da nije posjedovao
obino blago, nego velike dragocjenosti.
- Dragocjenosti, dakle? Oni su tebi bili dragocjenosti? On je bio tvoja
dragocjena ljubav? A sto sam bio ja? Ne odgovaras? Ako ti je on bio
dragocjenost, zasto si ponudila njemu sebe da spasis moj zivot?
- Uinila sam zato sto sam osjetila da niste vrijedni da taj postenjak zamoi
ruke u vasu krv.
- Moja krv nije dostojna da on umoi svoje ruke? Onda u ja pustiti njegovu krv,
rasporiti ga do vrata, neka curi njegova posveena krv. Gledat es potoke
njegove krvi i tad mu pjevaj. Jos danas bit e mrtav. Jesi li razumjela?
Zjenice su mu kao dva bodeza zeljna Jelenkove krvi. A on eka Sto e vidjeti u
njenom licu i uti iz njenih usana. Razderao bi joj prsa da moze zaviriti i
zagledati nije li tamo Jelenko, jer ga ondje nazri je va.
Blijedo joj lice bude jos bijede i vitko joj se tijelo lecnulo.
- Lazete, niste ga uhvatili i neete nikada.
- Jesam. I gle, ostrica moja svjetluca, zeda za njegovom krvi, napojit u je
smjesta. Idem dolje da ga smaknem. Digla se, problijedila i za krila mu put.
- To neete uiniti.
- Uhvatio sam te. Dusa ti strepi za njega? Dakle, ljubila si tog sirotana bez
ugleda i asti, a mene si htjela uzeti za muza samo iz tastine, zbog rauna?
425
l
- Nije istina. Bila sam zaslijepljena svim onim ludacima koji su u zvijezde
kovali vase kreposti. Stvorili su od vas bojovnika za narod, za pravice, za sve
stoje dobro, veliko i plemenito. avla su slikali andelom i laznu sliku
uokvirili blistavim zlatom najljepsih svojstava junaka. Od toga sjaja
zabljesnulo su oi i mnogo mudrijim glavama nego stoje moja i zrelim muskarcima,
pa kako ne bi mene? Lutala sam tim blistavilom velikih muskih plemenitosti i
kreposti, lutala sam kao mjesear za mjeseevim svjetlom koje je bilo lazno. A
kad se svjetlo utrnulo, tek tada sam vidjela da je sve bila utvara, laz i opet
utvara.
- To je. dakle, bila tvoja ljubav? Sad mi je jasno. Da se on istakao negdje
junastvom, odvaznosu, da je zavitlao na bojnom polju maem, vodio pet stotina
momaka na bojiste i stekao slavu, sto bi ti uinila u tom sluaju? Govori.
- Onda mi nikada ne bi pala na um ludost uzvratiti vase poglede, prikloniti uho
hvalama kojima su vas obasuli. To sam sada otkrila.
- Sada? Tek sada?
- Tek sad posto ste me vi izazvali. Posto ste mi razotkrili Jelenkovu pravu
vrijednost za koju razmazeno, tasto djevoje nije imalo oi, zelei muza koji je
narodni junak.
Svaku rije izjzpvara zarom mlade duse koja se sama sebi razotkriva.
Zanijemio je. Cini mu se da je, jurei, udario glavom o peinu. I itavo bie
zastane pred neim sto mu razotkriva ono najvee, najzagonetnije, sto nikad
dosad nije mogao razjasniti.
- Dakle, sad mi je tek jasno zasto nikad nisi dopustila da te dotaknem
vjerenikim cjelovom. Nisi mi dopustala ni jednog cjelova jer je u tvom srcu
strazario on.
- Mozda je bilo tako - odgovori zamisljeno, gledajui preda se.
- Bilo je tako. On je sebe zasijao u tvoje srce, taj si zametak nosila u sebi
dok si uzvraala moje poglede i priklanjala se meni. Gledao sam kako mu govoris
ljepse, milije. Ijupkije nego meni. Smijesis mu se toplije nego meni. Znao sam
to i osjeao ljubomoru jer nisam htio da mi njega doneses sebi u brak, gusio sam
njega u tvojem srcu. Pravo si rekla: trovao sam tvoju dusu i srce da ubijem
njega. Blatio sam ga da mu lice bude crno, svojim sam inima njega oblaio u
crveni oklop. Zigosao ga sumnjom izdajstva, samo zato da ga okaljam, unistim,
ubijem u tebi. Dok sam staricu bievao, on je uskrsnuo od mrtvih. Zato si
branila staricu od bia. Samo je to bio uzrok da izlozis svoje mlado tijelo koje
sam mogao za vjenost osakatiti. I sve to nije tebe moglo odvratiti da skois i
sebe dades u obranu njegove majke? Bjelodano je sada sve.
Djevojka slusa spustene glave, zagledana sama u sebe. Dok on govori, ini joj se
da nosi u ruci neku goruu svijeu i osvjetljuje tamne kutove u kojima ona sada
zapaza slike, lica, dogadaje koji su dosad lezali u magli. I pogled trazi. I sto
vise zahvaa i pronalazi, to se dublje spusta njena glava zapanjena spoznajom.
Njena sutnja potvrduje njegovo otkrie. I sam je prenerazen onim sto je rekao.
Nekoliko trenutaka ne moze se oteti teskom porazu, ali istodobno se u njemu
digne strastvena zelja da unisti, zgazi onoga kojeg smatra krivcem
426
Sto mu je uskraeno ovo lijepo tijelo. Zahvatio ga je plamen osvete i zelje da
je mui i razapinje na muke i vikne nad njom:
- Hou da mi budes zakonita zena, da radas sa mnom nemani, izdajnike, ili e on
umrijeti. Jesi li ula Sto trazim za otkup njegova zivota?
Ne zna Sto se s njom dogada. Strese je groznica. U Celu osjea tezak pritisak
kao da e joj potamnjeti um. Bacila bi se da zastiti onoga kome se prijeti. I
uzvikne, sklapajui ruke:
- Pravednosti, ne mozes dopustiti da nemani vladaju sudbinom dobrih.
- I nee dopustiti.
Taj usklik dopre iz dubine sobe i trgne Drazenia. Okrenuo je glavu prema
spavaonici. Na pragu se pojavila Gordana i ide ravno k Vileni:
- Ovaj ovjek laze. Nije uhvatio Jelenka Kusevia. Znam to sigurno.
- Tko vas je tako dobro izvijestio? Mozda vaS kralj?
- Moj kralj i vas je kralj, a ovdje u ovoj sobi jos sam uvijek ja gospodarica.
Smjesta ostavite moje odaje.
- Ne, gospodo. Ja sam ovdje gospodar - veli on, skrsti ruke pa ide
prema njoj.
Vrata iza Drazenievih leda pomalo su se otvorila i pomolile su se dvije glave.
Onda se vrata sasvim otvore, a na pragu stoje kralj i Petar Pan. Drazeni ih jos
ne opaza i nastavlja drsko koraati prema Gordani:
- Sobu u ostaviti onda kad bude mene volja i tek kada s vama estito
porazgovaram.
- Jeste li ga uli, velianstvo? - Sapne Petar Pan kralju. - Sad vidite koliko
luduje za njom.
Kralj prijede preko praga i strogo pozove Drazenia:
- Sto radis u sobama ove gospode? To nije pristojno ni viteski. Ako je
zarobljena, nitko joj ne smije dolaziti blizu protiv njene volje.
Drazeni se nasmijao, a zapravo se ne zna da li je smijesak koji mu lebdi na
usnama ironija ili prijaznost:
- Velianstvo, moram nadzirati zarobljenike, iako uzivaju vasu milost. Ali za
malo asaka dolazi moj ujak i moram ga uputiti o svemu i podnijeti mu izvjestaj,
pa i o boravku gospode u ovim odajama.
- Onda se pozuri jer ujak ve dolazi prema dvorcu. Idi dolje, zamalo e preko
opkopa.
- Onda e on obraunati s ovom zenom po svojoj volji. Ja hitam da ga pozdravim i
uvedem u odaje.
Podrugljivo se nakloni kralju i proguta kletvu, a zatim se uputi niza stube u
kastelanovu sobu da odmah ide doekati gospodina Verbecija.
A u Gordaninoj sobi stao je kralj uvjeravati lijepu zenu da se nikoga ne treba
bojati jer ni Verbeci nee odobriti Drazeniu ovakav postupak. A zatim kralj
odlazi u svoju sobu.
- Dakle, sad ste se uvjerili, velianstvo, provalio je k njoj u odaje i bijesni
od ljubomore na vas - huska lakrdijas Vladislava.
- Dobro je da si me pozvao. Sad sam na vlastite oi uo i vidio. Kako se samo
usuduje ovako provaliti u odaje lijepe zene, a veli da mu ni na kraj pameti nije
njena ljepota. Veliki je to lupez.
427
- Kasno ste se u to uvjerili, ali sad ete dobiti na vrat jos i ujaka kojim se
Drazeni ostro prijeti.
- Kao da su na mene nahuskali bijesne pse da ne mogu iz kue. Pravi je to uzas,
Petar Pan. Istina, on je najstrasniji od svih. Toliko je drzak da zaboravlja
propisno se nakloniti kralju, a sjeda prije mene i ne eka da mu ponudim
stolicu. Postupa neuveno. Sto e sada taj mladi lupez sve njemu
ispripovijedati?
- Zacijelo e vas najprije optuziti da ste se usudili suprotstaviti kastelanu.
Onda e vas optuziti da ste se usudili sjesti na konja, a mene e, naravno,
optuziti Pencinger da sam navalio na njega i vezao ga.
- Po mojoj si zapovijedi uinio.
- Valjda ete imati toliko moi da spasite zivot dvorskoj budali kad ve ne
mozete spasavati pametne ljude.
- Jos i ti grizes, Petar Pan?
- Moja je sluzba da grizem. Zato me plaate i vi i knez. Ali neu vas dalje
muiti. Sada dolazi na red gospodin Verbeci da vas uzme na nisan. Mislim da e
cijeli dvorac prebaciti naglavce. Bilo bi pametno da se povuete u svoje odaje
kako bismo dobro smislili obranu. Samo jedno vas molim: ne dopustite da me od
vas maknu. Stitit u vas maem svojeg jezika.
- Taj mi je ma jedino sto imam za obranu. Istina, istina. Rimski poslanik
obeao mi je da e dokazati Verbeciju da sam baruna morao sputati jer smo
mislili da je on sakrio lance.
- Dakle, ipak uporiste. Zurimo se neka nas Verbeci ne nade ovdje. Sto se kasnije
s njim sretnemo, to bolje.
Kralj je s lakrdijasem otisao da se sklone i zatvorio vrata svojih odaja.
U dvoristu Drazeni eka dolazak svojeg ujaka. Mostom preko opkopa polagano ide
povorka, prasnih i izmuenih konja. Jahai na sedlima potpuno su bijeli od
prasine. U sredini povorke na jakom vrancu sjedi vrst gospodin, srednjeg rasta,
dosta ugojen. Brada mu je pobijeljela od prasine, a kose se spustaju ispod
klobuka do ramena. Brci su mu posuti prasinom. Izgleda vrlo umoran. Kad je
ogrlio neaka, tuzi se:
- Strahovit je bio taj put. Citavu no nisam mogao spavati u nekoj maloj
krmici, a sada od rane zore ve na sedlu.
- Cudom se Cudim vasem dolasku. Nisam to ni slutio. Sto vas nosi ovamo kad vam
je taj put tako tezak?
- Pusti me sad u miru. Ponajprije se pobrini da mi dadu Cestit lezaj i donesi
vina. Isprebijan sam od puta.
Drazeni ga vodi u prvi kat, u svoju otmjeno uredenu sobu. Sluge su odmah dosle
da prirede lezaj i svuku uzvisenom gospodinu izme i oslobode ga velikaske
odore.
- Smjesta u lei.
- Zar neete u blagovaonicu da vidite kralja?
- Danas ne zelim vidjeti nikoga. Ostavite me da se naspavam. Do sutra neka me
nitko ne smeta. Tek kad se odmorim i naspavam, saznat
ete i ti i kralj zasto sam morao izloziti svoje tijelo tolikoj neudobnosti.
- Dobro, ujae. Ali samo jedno: otkrio sam opasnog urotnika koji se roti protiv
vas i protiv kralja. To je onaj plemi koji je mene raskrinkao pred Hrvatima.
Koliko god je Verbeci umoran i pospan, ta vijest iz neakovih usta probudi ga
naas i on se okrene k njemu:
- Teberaskrinkao? Hrvati su vidjeli lice crvenog oklopnika?
- I da nisam pobjegao, odrezali bi mi jezik, a sve je to uinio plemi Jelenko
Kusevi.
- I ti si ga pustio mirno dalje koraati Turopoljem?
- Urotnika svi skrivaju, a bjezi mi s puta i zato vas molim: dopustite da ga
proglasim izvan zakona, pa da ga uhvatim i sudim.
l ita ujaku odredbu: "U ime kralja Jelenko Kusevi stavlja se izvan zakona.
Svatko ga mora uhvatiti i predati u Lukavac knezu. Onaj koji bi mu pruzio pomo,
sakrio ga, ili pomagao pobjei, bit e kaznjen smru jer se smatra njegovim
ortakom."
Posto je proitao, zapita ujaka:
- Htio sam da to potpise kralj, ali on je u vlasti Gordane.
- Sto velis? Krasno, ali o tome es mi govoriti kad se naspavam. Sad sam toliko
slab da ne mogu izdati nikakve odredbe, ali u ime kraljevo neka se taj lupez
odmah stavi izvan zakona i nastoj da sutra, kad se probudim, taj ovjek bude ve
uhvaen.
- To mi je jedina zelja, ujae. Evo, tu vam je vino. Sto god trebate, vani je
sluga da vas podvori. A straze e se brinuti da vas nitko ne uznemirava.
Ve je slomljeni drzavnik sklopio oi.
Drazeni side u dvoriste i pozove Luia:
- Neka vasi bubnjari proglase itavim Turopoljem da je u ime kralja stavljen
izvan zakona Jelenko Kusevi i da nema nigdje prava azila. Mora se razjasniti
ljudima: ako se negdje skloni, bilo pod iji krov, ne smije se prema njemu
vladati po starim obiajima i zakonima, nego ga moraju smjesta baciti iz kue i
predati lukavakim vojnicima. Tko ga primi pod svoj krov, bit e mu kua
zapaljena.
* * *
Iznenadni dolazak gospodina Verbecija, straha i trepeta itave zemlje,
ponuka Gordanu da pozove Stjepka i da se sporazumiju sto da ine.
Petar Pan je dohitao k njima da im saopi sto je mogao doznati. Uzviseni
gospodin zeli do sutra otpoinuti, dapae ni s Drazeniem nije htio raspravljati
pa nitko u dvorcu ne zna sto je moglo krenuti na put ovjeka koji uziva u
udobnosti, a mrzi putovanje. Ta okolnost zabrinjava Gordanu i Stjepka, pa i
Petra Pana koji jos iz Budima poznaje lijenost gospodina Verbecija.
- Sve to svjedoi da su ga pokrenuli na put vrlo vazni razlozi - uvjerava ih
Gordana. - A sve se bojim daje to u vezi s bojistem. Mozda su stigle kakve
vijesti ravno u Budim.
428
429

l
- Sutra emo sve doznati, a sad nose veeru - upozori Stjepko.
- Ostat u u svojoj sobi. Reci kralju da ne mogu u blagovaonicu, boli me glava.
Odvise sam uzbudena i zabrinuta. Da se nije vratio Drazeni, danas bih spavala u
svojem dvorcu - i uzdahne duboko pa se onda oprosti sa svojim saveznicima.
Nakon veere u spavaonici, Tomislava Kusevi i Gordana legle su na ooinak.
Mrak je u sobi, samo pred slikom gori malo kandilo.
Starica se probudi i opazi Gordanu kako bdije na svom lezaju.
- Zar ne spavate? Kakve vas brige taru?
- Duboke i teske brige, plemenita gospodo, s kojima drugujem samo u noi dok svi
spavaju i kad ne dospijevaju spletkama i strahotama ispunjati moj zarobljeniki
zivot.
- A kakve su to brige?
- Brige mojeg srca. Svake noi, kad poiva zloa ljudska oko mene, otprhnu moje
misli daleko na bojiste gdje oko mojeg Damira stalno kruze sablasti pogibelji.
- On i ne sluti sto se dogada s vama?
- Javio je ban svojedobno zupanu da ne smije slati nikakva glasnika dok oni sami
s bojista ne jave. Tako ne znam nista o Damiru niti on o meni. Kraj svega zla
jos sam uvijek pod krovom, spavam u mekoj postelji, ali on tamo daleko, po
dolinama, klancima i brdima, stalno pod vedrim i oblanim nebom, odasvud
zijevaju zasjede neprijatelja. Svakog asa, dok ja jednom dahnem, moze on
izdahnuti. Dok spavam u mekoj postelji, moze on lei pod zemlju. Po mranoj noi
iz ovog zarobljenistva trazim ga po klancima, brdima, trazim ga, slijedim
njegove korake.
- Sad razumijem zasto ljepotu vaseg lica zasjenjuje tuga. Nikad vas nisam
vidjela tako maglena pogleda.
- I nikad nisam muila toliku muku. Ne samo zbog toga sto sam zarobljena. Otkad
sam oslobodila sina, ovo me zarobljenistvo toliko ne zabrinjava, ali svakog dana
sve dublje tonem u muklu brigu kao da silazim u neku dubinu, za mnom se spusta
mrak, sve gusi i crnji. Neizvjesnost, crna neizvjesnost. To je neizmjerna muka,
a nosim je sama, zakopanu u svojem srcu. Vise puta mi se ini da je moja dusa
preuska da smjesti sve osjeaje koji se radaju u toj tamnoj noi kad svi polegnu
u ovom dvorcu. Kakva sudbina eka Damira na bojistu? Nije li mozda ranjen i
treba moju pomo? Nije li mozda zarobljen? Tree ne smijem ni pomisliti ni
dotai mislima...
- A bas nikakvih vijesti nema s bojista?
- Prije dva dana rekao mi je kralj da je stigao neki glasnik, ali ne od bana ili
od Damira, nego glasnik gospode iz Budima. Naravno, oni tamo imaju svoje ljude.
Poslali su nesto kraljevskih vojnika, jedva saicu, ali u toj saici imaju svoje
uhode koji oito nisu dosli na bojiste s dobrom numierom.
410
- A sto bi imali uhoditi?
- Sto? Istrazuju kako se na bojistu drzi ban, kako pojedini junaci, ne bi li ih
kasnije mogli ocrniti ili optuziti, ako borba ne bi urodila pobjedom. Uvijek
Hrvati prolijevaju krv na bojnom polju, uvijek oni drze na svojim ramenima i
porezom i vojnicima i bojovnicima ovo kraljevstvo. Iz zahvalnosti biju nas, a
kad se branimo, traze neke urote, bune. Da sam musko, tako mi mojeg sina i
ljubavi moje prema muzu, pokazala bih im sto je buna. Sto je urota! Uinila bih
ve jednom kraj tom strahovitom zivotu u savezima s drugima. Uiniti kraj i
zivjeti u svojoj kui, mirnim radnim i vedrim zivotom. Nema sree u kui ni kod
stola ni u branoj loznici kad silnici zagospodare nad tvojim krovom, nad tvojom
zemljom i nad tvojim zivotom.
Dvije zene bdiju. Starica sa svojim starakim osjeajima i mlada zena u kojoj
zivot nosi oluju sto zeli naprijed, naprijed ...