Microsoft Word - Radioaktivnost - Primjena U Medicini - Povjeren PDF

PREDAVANJE IZ FIZIKE Radioaktivnost. Primjena u medicini.
1

B. Dresto-Ala
RADIOAKTIVNOST
U prirodi postoje stabilne i nestabilne atomske jezgre. Nestabilne atomske jezgre se
spontano raspadaju tako da izbacuju bilo estina zraenja (alfa, beta) ili fotonsko gama
zraenje, ime prelaze u energijski stabilnija stanja. Proces je poznat pod nazivom
radioaktivnost, a zraenja koja raspadom nastaju zovemo radioaktivna zraenja.
Radioaktivna zraenja spadaju u grupu ionizirajuih zraenja
1
. Zbog svojih
specifinih osobina nala su iroku primjenu u mnogim oblastima ivota, pa tako i u podruju
medicine gdje se koriste u medicinskoj dijagnostici i terapiji.

ATOMSKE JEZGRE

Radioaktivnost kao pojava vezana je za stabilnost atomske jezgre. Atomska jezgra
(nukleus) nalazi se u sreditu atoma. Za razumijevanje radioaktivnosti potrebno je ponoviti
neke osnovne podatke o strukturi atoma i o silama koje djeluju u unutranjosti atomske jezgre.

Materija
2
se u prirodi javlja u dva oblika kao:

tvar i

fiziko polje

Fiziko polje je prostor u kojem se osjea djelovanje neke sile (gravitacijske,
elektromagnetne, nuklearne, itd. ). Preko fizikih polja ostvaruju se sva meudjelovanja u
prirodi.
Pod pojmom tvar podrazumijevamo sva tijela koja imaju masu (olovka, stol, zrak,
molekule, atomi itd. ).
Kemijski elementi su najjednostavnija forma postojanja tvari. Od njih je sastavljena
elementarna tvar, dakle ista tvar koja se kemijskim putem ne moe dalje rastaviti na
jednostavnije tvari.
Atom je najmanja estica koja posjeduje kemijske osobine elemenata, pa razlikujemo
atome: vodika, ugljika, radija itd. Atome odreenog kemijskog elementa skraeno
prikazujemo njihovim kemijskim simbolima (vodik-H, ugljik-C, eljezo Fe, uran-U, )
Elementarne estice
3
od kojih je sastavljen atom su: elektroni, protoni i neutroni.
Svrstani su u elementarne estice u vrijeme kada je stupanj znanstvenih spoznaja bio takav da
se odreenom broju subatomskih estica nije mogla pripisati odreena unutarnja struktura.
Atom se sastoji od pozitivno nabijene atomske jezgre (nukleusa) i negativno nabijenog
elektronskog omotaa u kojem se u kvantiziranim (tono odreenim) energijskim stanjima
velikim brzinama gibaju elektroni.
Proton posjeduje pozitivan elementarni naboj
4
, elektron negativan elementarni naboj
5

dok je neutron elementarna estica bez naboja. Atom u elektriki neutralnom stanju ima isti
broj elektrona u omotau i protona u atomskoj jezgri.

1
Elektromagnetno, estino i svako drugo zraenje ijim prolaskom u tvari izravno ili neizravno nastaju parovi
pozitivno i negativno elektriki nabijenih estica-iona, pa kaemo da ionizira tvar kroz koju prolazi.
2
Sve to u prirodi postoji neovisno o ljudskoj spoznaji
3
Najsitniji dijelovi materije za koje danas smatramo da se ne sastoje od nekih drugih jo sitnijih dijelova.
4
C 10 6 , 1
19
= e
5
C 10 6 , 1
19
= e
2

U sredinjem dijelu atoma nalazi se atomska jezgra (nukleus) u kojoj su nukleoni
(protoni i neutroni) vezani jakom nuklearnom silom.
Promjer atoma je ~ 5
10
10
m, a promjer atomske jezgre ~ 5

15
10
m iz ega
proizlazi da je promjer atoma oko 100.000 puta vei od promjera atomske jezgre. Iako veoma
siuna u odnosu na volumen cjelokupnog atoma atomska jezgra sadri vie od 99,9 %
cjelokupne mase atoma.

KONVENCIJA O OZNAAVANJU ATOMSKE JEZGRE

Kao to simbolima u kemiji oznaavamo kemijske elemente (X), tako postoji i
konvencija o oznaavanju atomskih jezgri.
Pri tomu atom openito oznaavamo s X-A, a atomsku jezgru sa X
A
Z
.

X
A
Z

ATOMSKI BROJ (Z)

Atomski, redni ili protonski broj (Z), jednak je broju protona u atomskoj jezgri i
odreuje redni broj elementa u periodnom sustavu elemenata. Svaki kemijski element
karakteriziran je brojem protona u atomskoj jezgri, tako da broj protona unutar atomske
jezgre odreuje o kojem se kemijskom elementu radi.
Tako jezgra vodika ima jedan proton, ugljika 6 protona, olova 82 protona. Do broja 92
(uran) elementi se mogu nai u prirodi. Preko tog broja elementi se mogu proizvesti
umjetnim putem.
Za elektrino neutralan atom broj protona u atomskoj jezgri jednak je broju orbitalnih
elektrona.

MASENI ILI NUKLEONSKI BROJ (A)

Maseni ili nukleonski broj jednak je ukupnom broju protona i neutrona (nukleona) u
jezgri atoma.

NEUTRONSKI BROJ (N)

Neutronski broj (N) jednak je broju neutrona u atomskoj jezgri.

IZOTOPI

Izotopi (grki: isos-isti, topos-mjesto) su nuklidi
6
s jednakim brojem protona (Z), a
razliitim brojem neutrona (N). U periodnom sustavu elemenata nalaze se na istom mjestu.

6
Atom elementa s utvrenim rednim brojem i ukupnim brojem nukleona u atomskoj jezgri.
simbol kemijskog
elementa
maseni broj
atomski broj
3

Izotopi istog kemijskog elementa imaju ista kemijska, a razliita fizikalna svojstva, pa se
kemijskim postupcima ne mogu razlikovati i razdvojiti.
Primjer: Vodik ima tri izotopa: vodik (H-1), deuterij (H-2), tricij
7
(H-3). Njihove
jezgre oznaavamo kao:
H H, H,
3
1
2
1
1
1

Prva dva izotopa vodika su stabilna, a tricij, izotop vodika sa dva neutrona u jezgri je
radioaktivan.
Izotope iste vrste kemijskih elemenata moemo razlikovati na osnovu razlike u
masama (fizikalna svojstva) koristei zakone gibanja nabijenih estica u magnetskim i
elektrinim poljima. Ureaj nazvan spektrograf masa omoguava mjerenje masa izotopa.

IZOBARI

Izobari su atomi s istim masenim brojem, a razliitim brojem protona u jezgri, pa kao
takvi pripadaju razliitim kemijskim elementima.

IZOTONI

Izotoni su atomi koji imaju isti broj neutrona, a razliit broj protona u atomskoj jezgri.

RADIOIZOTOPI

Radioizotopi su nestabilni izotopi nekog elementa koji se raspadaju u procesu
dezintegracije atomske jezgre. Nali su iroku primjenu u medicini.
Radioizotop nekog elementa unesen u tijelo prolazi istim biolokim putovima kao i
stabilni izotop. Za razliku od stabilnog izotopa, kretanje ili nakupljanje u pojedinim organima
moe se pogodnim ureajima pratiti izvana jer zrae prodorno ionizirajue zraenje.

Zato su neke atomske jezgre nestabilne?

Nukleone (protone i neutrone) u atomskoj jezgri dri na okupu jedna od etiri osnovne
sile
8
koju zovemo nuklearna ili jaka sila. Osobine jake sile su:

djeluje meu nukleonima

neovisna je o naboju

kratkog je dosega (manje od
15
10 2

m)

veoma snana (najsnanija u prirodi)

DEFEKT MASE I ENERGIJA VEZANJA ATOMSKE JEZGRE

Masa neke atomske jezgre manja je od zbroja masa njezinih dijelova (protona i
neutrona) kada su odvojeni, odnosno kada su van dosega nuklearnih sila.

7
U prirodi se javlja zbog interakcije kozmikih zraka s atmosferskim plinovima.
8
Osnovne sile su: gravitacijska, elektromagnetska, jaka i slaba sila (interakcija)
4

Moemo pisati:
m Nm Zm N Z m
n p
+ = ) , ( (1)

) , ( N Z m masa jezgre sa Z protona i N neutrona
) (
n p
Nm Zm + zbroj masa slobodnih protona i neutrona
m razlika izmeu ukupne mase koju bi protoni i neutroni imali kada bi bili
slobodni i one koju imaju vezani unutar jezgre (defekt mase)

Iz (1) ) , ( ) ( N Z m Nm Zm m
n p
+ = (2)

Prema Eeinsteinovoj relaciji o ekvivalentnosti mase i energije, defektu mase m ,
odgovara ukupna energija vezanja
9
v
E , izraena relacijom:

2
c m E
v
= (3)

1 8
ms 10 3

= c
brzina svjetlosti

to je energija vezanja vea, to je vea i stabilnost jezgre. Dijeljenjem ukupne energije
vezanja s ukupnim brojem nukleona (A), dobije se energija veze po nukleonu
10
(Slika 1.)

Slika 1. Dijagram ovisnosti energije vezanja po nukleonu o masenom broju (A) za stabilne nuklide

Energija vezanja po nukleonu je najvea (~ 8 MeV-a) za nuklide masenog broja 60.
Potpuno stabilnih jezgri ima oko 270, a sve ostale su u manjoj ili veoj mjeri nestabilne (par
tisua). Kod masivnijih jezgara, energija vezanja po nukleonu opadne u tolikoj mjeri da
postane nedovoljna da ouva stabilnost jezgre. Dolazi do pojave radioaktivnosti.

9
Energija vezanja jezgre je energija koju je potrebno uloiti za razlaganje jezgre, odnosno ona energija koja se
oslobodi pri njezinom stvaranju.
10
Srednja energija potrebna za odvajanje jednog nukleona od jezgre sa A nukleona.
5

Iako u unutranjosti atomske jezgre djeluju sve etiri osnovne sile: neznatna
gravitacijska, odbojna elektrina meu protonima i slaba meu nukleonima, dominantna je
jaka nuklearna sila koja stabilne atomske jezgre dri na okupu.
Nuklearna sila djeluje samo izmeu najbliih susjeda. Kako raste broj protona u jezgri
izmeu kojih djeluje odbojna elektrostatska sila, da bi jezgra ostala stabilna, mora rasti i broj
neutrona. Ako je omjer broja neutrona i protona odgovarajui jezgra je stabilna, u protivnom
se raspada u procesu radioaktivnosti.
U prirodi se nuklidi grupiraju u uskom podruju oko zamiljene crte nazvane linija
stabilnosti (Slika2.) Za lake elemente ona se poklapa sa NZ, a za tee elemente omjer
broja neutrona i protona je priblino 1,5.
Linija stabilnosti zavrava s bizmutom (Z=83). Iznad 83 protona u jezgri dalje
poveanje broja neutrona ne moe odrati stabilnost jezgre. Sve tee jezgre su nestabilne i
spontano se raspadaju uz emisiju radioaktivnog zraenja (alfa, beta). Nastaju nove jezgre
(elementi), koji se dalje raspadaju sve dok ne postignu stabilnost.

Ako jezgra poslije raspada ostane u pobuenom stanju, na neku niu energijsku razinu
prelazi emisijom gama zraenja, ali tom prilikom ne mijenja svoj sastav.

NUKLEARNI PROCESI

Nuklearni procesi su promjene stanja i sastava atomske jezgre u kojima dolazi do emisije
razliitih vrsta zraenja.
Dijelimo ih na nuklearne raspade i nuklearne reakcije.

Nuklearni raspadi su procesi u kojima radioaktivne jezgre spontano prelaze u nia energijska
stanja uz emisiju bilo fotona bilo estica.

Slika 2. Linija stabilnosti nuklida
6

Nuklearne reakcije su procesi u kojima jedna atomska jezgra reagira sa nekom drugom
atomskom jezgrom, elementarnom esticom ili fotonom proizvodei u kratkom vremenu
(kraem od 10
-12
s) jednu ili vie drugih jezgara i eventualno druge estice.

Zakoni ouvanja

U oblasti radioaktivnosti vrijede bazina, jednostavna pravila koja zovemo zakoni ouvanja:

a) elektrinog naboja
b) mase-energije
c) koliine gibanja
d) momenta koliine gibanja
e) nukleonskog (masenog) broja

Primjer oznaavanja elementarnih estica:

proton moemo napisati kao p
1
1

p
1
1

elektron e
0
1 -

e
0
1 -

Tablica 1.

IMENA, SIMBOLI I OSOBINE ESTICA KOJE SUDJELUJU U NUKLEARNIM
PROCESIMA

IME SIMBOL
MASENI
BROJ
MASA/u NABOJ
proton , ,
+1 1,007277 +1
neutron ,
1 1,008665 0
elektron ,
0 0,000548 -1
pozitron
0 0,000548 +1
foton , 0 0 0
neutrino
antineutrino

0
0
0
0
0
0

kg 10 6605402 , 1 1
27
= u

maseni broj 1
naboj +1
maseni broj 0
naboj -1
7

U Tablici 1, masa je iskazana atomskom jedinicom mase (u).

Atomska jedinica mase
je iznimno doputena jedinica mase koja se koristi samo u fizici i kemiji. Definirana je kao
jedna dvanaestina mase atoma nuklida C
12
6
.

NUKLEARNI RASPADI (RADIOAKTIVNI RASPADI)

Nestabilne radioaktivne jezgre spontano se raspadaju u procesu radioaktivnosti i tom
prilikom emitiraju radioaktivno zraenje (alfa (), beta (), gama () zraenje) i tako prelaze u
energetski nia i stabilnija stanja. Radioaktivna zraenja ubrajamo u ionizirajua zraenja, jer
ioniziraju atome tvari na koju padaju (izbacuju elektrone iz njihovih atomskih omotaa).

U radioaktivne raspade ubrajamo:

alfa () raspad

beta () raspade i

spontanu fisiju
11

Prilikom nabrojanih raspada dolazi do pretvorbe (transmutacije) radioaktivne jezgre i
emisije radioaktivnog zraenja. Raspade uobiajeno prati osim emisije estinog zraenja
(, ) i emisija fotona gama () zraenja. Ponekad se u raspade ubraja i gama raspad, iako
on nije raspad u pravom smislu rijei (emitira se ista energija).

ALFA RASPAD

Alfa () raspadom se veinom raspadaju teke nestabilne jezgre. estica izgleda kao
jezgra helija ( He
4
2
4
2
= ) i predstavlja vrsto vezan sustav od dva protona i dva neutrona.
Kada teka jezgra emitira esticu ona izgubi dva protona i dva neutrona i dolazi do
transmutacije atomske jezgre. Pri tomu se: N- smanji za 2, Z- smanji za 2, A smanji za 4. Po
emisiji estice nastaje novi element koji se u periodnom sustavu elemenata pomjera za dva
mjesta u lijevo.

Simboliki se raspad moe napisati kao:

He Y X
4
2
4 - A
2 - z
A
z
+

X radioaktivna jezgra koja se raspada (roditelj)

Y- novonastala radioaktivna jezgra (ker)

11
Proces u kojem se teka jezgra cijepa na dvije lake (fisijski fragmenti)
8

Primjer alfa raspada:

Radij (Ra) je alfa emiter, to znai da u stabilnije stanje prelazi emisijom alfa estica
(Slika 3.). Nastaje plin radon (Rn) koji je isto radioaktivan, pa slijedi daljnji niz raspada dok
se ne postigne stabilnost jezgre.
Shema raspada je sljedea:

Rn Ra
4
2
222
86
226
88
+

Slika 3. Raspad radija-226.

isti alfa emiteri su oni kod kojih je novonastala jezgra u osnovnom stanju, dok su
alfa-gama emiteri oni kod kojih novonastala jezgra nije u osnovnom ve u pobuenom
(ekscitiranom) stanju, pa se prijelaz u osnovno stanje deava uz emisiju gama zraenja.
Na (Slici 4.) prikazan je energijski dijagram raspada radija-226.

Slika 4. Energijski dijagram raspada radija-226

Osobine alfa zraenja

Alfa zraenje danog raspada ima precizno definiranu energiju, odnosno spektar alfa
zraenja je linijski.
Energije alfa estica kree se u intervalu od (4-10) MeV-a, brzina alfa estica je
priblino 2 10
7
ms
-1
, a period poluraspada
12
(poluivot) (T
1/2
) kree se od (10
-7
s do 10
17

godina).
Bez obzira na ogromnu energiju koju nosi alfa estica, zbog svoje prirode (relativno
velika masa i dva pozitivna elementarna naboja), meudjelovanje sa tvari kroz koju prolazi je
izrazito jako, pa domet alfa estica u zraku iznosi priblino od (2-8) cm. U tjelesnim tkivima
domet iznosi tek oko 0,03 mm.

12
Onaj vremenski interval u kojem se raspadne polovina jezgara radioaktivne tvari.
9
Iz navedenih razloga alfa zraenje nije opasno ako se nae izvan organizma, jer ga
moe zaustaviti i list papira.
Nasuprot tome, ako ue u organizam (unutarnje ozraivanje) izrazito je opasno. Zbog
jake interakcije sa tvari kroz koju prolazi (stvara veliki broj ionskih parova po jedinici puta),
ogromnu energiju koju posjeduje moe pohraniti u samo jednoj stanici. Zato je njegova
bioloka efikasnost izrazito visoka, odnosno tetno djelovanje jako izraeno.
U medicinskoj dijagnostici ova vrsta raspada uope se ne koristi, ali bi primjena alfa
zraenja mogla biti interesantna u terapiji karcinoma.
U novije vrijeme pokuavaju se razviti metode u kojima bi se iskoristila velika
bioloka efikasnost alfa zraenja i mogunost da se lokalnom primjenom u podruje od
interesa isporui lokalno visoka doza zraenja dostatna za unitenje stanica karcinoma uz
potedu okolnog zdravog tkiva.
U prolosti radioterapije radij-226 se iroko primjenjivao u terapiji karcinoma, ali je
zbog svoje radiotoksinosti naknadno izbaen iz uporabe.
U nuklearnoj medicini u svrhe kalibracije koristi se alfa-gama emiter Am
241
.

BETA RASPADI

U beta raspade spadaju:
beta minus (
) raspad

beta plus (
+
) raspad ili pozitronski raspad

uhvat elektrona
13

Radioaktivni izotopi koji se raspadaju beta raspadom nali su iroku primjenu u medicini.

BETA MINUS (
) RASPAD

Beta minus raspadu podlone su nestabilne jezgre koje
u suviku imaju neutrone. U beta minus raspadu jedan neutron
iz jezgre transformira se u proton koji ostaje u jezgri, a iz
jezgre izlijee estica po osobinama identina elektronu, koju
zovemo beta minus estica(

) i antineutrino (
~ 0
0
). Pri tome
se: N - smanji za 1, Z- povea za 1, a A ostaje isti. Pri beta
minus raspadu novonastala jezgra pomjera se za jedno mjesto
u desno u periodnom sustavu elemenata, dakle dogodi se
transmutacija atomske jezgre.

Simboliki se pie:

+ +
+
~
Y X
0
0
0
1
A
1 z
A
z
e

=
0
1
e + +
~ 0
0
0
1
1
1
1
0
e p n

13
Nema znaajnije primjene u medicini. Zbog sloenosti se nee razmatrati.
Slika 5. Spektar beta zraenja
10

Beta minus estica ionizira tvar kroz koju prolazi i spada u ionizirajue zraenje.
Antineutrino je estica bez naboja, mase puno manje od mase elektrona i s vrlo slabom
interakcijom s tvari kroz koju prolazi.
Antineutrino dijeli energiju nastalu beta minus raspadom s emitiranom beta esticom
pa je spektar beta raspada kontinuiran (Slika 5.).
Beta minus emitere nalazimo u prirodi, a mogu se i proizvesti za potrebe medicinske
aplikacije u akceleratorima estica ili nuklearnim reaktorima.
isti beta emiteri su oni kod kojih je novonastala jezgra u osnovnom stanju, beta-
gama emiteri su oni kod kojih novonastala jezgra nije u osnovnom ve u pobuenom
(ekscitiranom) stanju, pa se prijelaz u osnovno stanje deava uz emisiju gama zraenja.

Primjer beta minus raspada:

Izotop ugljika

C
14
6
se
raspadom (Slika 6.) transformira u duik N.

14
7

Raspad se odvija na slijedei nain:

+ +
~
N C
0
0
0
1 -
14
7
14
6
e

Slika 6. Raspad C-14

Detekcija nastalih beta minus estica predstavlja ozbiljan problem u nuklearnoj
medicini, posebno u pretragama in vivo. Kada se izvor beta minus estica nalazi u pacijentu,
doseg estica iznosi par milimetara. Ako je detektor zraenja izvan tijela pacijenta kao na
primjer kod gama kamere onda se isti beta minus emiteri ne mogu koristiti.
Doseg beta estica u zraku ovisi o njihovoj energiji. Za 0,5 MeV-a beta estice je
priblino 0,7 m, dok je za energije 3 MeV-a otprilike 10 m. Beta estice moe zaustaviti
debljina aluminijskog lima od par mm.
Primjer istih beta minus emitera su spomenuti C-14, H-3 i P-32.

Primjer beta minus - gama raspada (
-
,):

Za razliku od istih beta minus emitera, beta minus gama emiteri se koriste u velikom
broju medicinskih aplikacija. Primjer beta minus gama emitera je iroko koriteni jod-131
(Slika 7.), koji se koristi za ispitivanje titne lijezde.
Emitirana beta minus estica apsorbira se u tkivu. Ksenon iz pobuenog stanja u
osnovno prelazi emisijom gama zraenja, koje zbog svoje elektromagnetne prirode ima
mnogo veu dubinu prodiranja, te se moe dalje detektirati pogodnim detektorima smjetenim
izvan pacijenta (gama kamera).
11
(
, ) emiteri mogu se koristiti osim u dijagnostici i u radioterapiji karcinoma. Neki

od (
, ) emitera koji se koriste u medicinske svrhe su: Xe I, Cs, Co,

133 137 137 60
.

Slika 7. Raspad I-131

BETA PLUS (
+
) RASPAD

Beta plus raspadu podlone su nestabilne jezgre s manjkom neutrona. Kada jezgra
doivi beta plus raspad ona ostaje s istim brojem nukleona, a proton iz jezgre transformira se
u neutron, to prati emisija beta plus estice (pozitrona) i neutrina.
N se povea za jedan, Z se smanji za jedan, A ostaje isti, tako da se novonastali element u
periodnom sustavu pomjera za jedno mjesto u lijevo.

Simboliki se pie:

+ +
+
0
0
0
1
A
1 z
A
z
Y X e

+
+
=
0
1
e + +
+
0
0
0
1
1
0
1
1
e n p

Beta plus estica (pozitron) predstavlja antiesticu elektrona (ista masa i naboj
suprotnog predznaka). Neutrino je estica bez naboja i zanemarivo male mase.
Ako je pacijentu u dijagnostike svrhe apliciran
pozitronski emiter, nakon emisije pozitrona dolazi do
njegovog zaustavljanja, uobiajeno par milimetara od
mjesta gdje je nastao u tjelesnim tkivima.
U sudaru s oblinjim elektronom i jedna i druga
estica anihiliraju (ponite se) i tom prilikom nastaju
dva fotona elektromagnetnog zraenja svaki energije
511keV-a. Oni mjesto anihilacije naputaju u
suprotnim smjerovima, pod kutom od 180
0
(Slika 8.).
Neke jezgre poslije beta plus raspada ostanu u
pobuenom stanju (
+
, ). Iz pobuenog stanja vraaju
se u osnovno emisijom gama zraenja.

~
Xe I
0
0
0
1 -
131
54
131
53
+ +

e
Slika 8. Anihilacija elektrona i pozitrona

+
0
0
131
54
131
54
Xe Xe
12
Primjer beta plus raspada:

+ +
+
0
0
0
1
13
6
13
7
C N e

Slika 9. Raspad N-13

EMISIJA GAMA ZRAENJA I METASTABILNO STANJE

Gama zraenje nastaje u sluaju kada jezgra koja je doivjela raspad (alfa ili beta)
ostane u pobuenom stanju. To nije raspad u pravom smislu rijei. Pri povratku u stanje nie
energije dolazi do emisije gama zraenja (Slika10.).
Gama zraenje je fotonske (elektromagnetske) prirode i pri njegovoj emisiji ne dolazi
do promjene ni atomskog ni masenog broja. Tijekom tog procesa emitira se ista energija, pa
jezgra dolazi u stabilnije stanje.

Primjer:

+ +
~
C B
0
0
0
1 -
12
6
12
5
e

+
C C
12
6
12
6

Slika 10. Emisija gama zraenja

Veina gama zraka emitira se gotovo trenutno po raspadu, samo mali dio raspada
odvija se tako da radioaktivna ker ostane u takozvanom metastabilnom stanju, koje se
oznaava malim slovom m uz maseni broj.

beta minus raspad (jezgra ugljika
u pobuenom stanju)
povratak u osnovno stanje uz
emisiju fotona
13

U nuklearnoj medicini tako se raspada najee koriteni radioizotop tehnecija
( Tc
99m
). Raspad se odvija po sljedeoj shemi:

+ +
~
Tc Mo
0
0
0
1 -
99
43
99
42
e
m
(T
1/2 =
67 h)

Poslije beta minus raspada Mo-99, nastaje metastabilni tehnecij koji se raspada gama
emisijom.

+ Tc Tc
99
43
99
43
m
(T
1/2 =
6 h)

Tc
99m
zbog svojih osobina (energija, vrijeme poluraspada) najkoriteniji je radioizotop u
medicini.

Meudjelovanje radioaktivnog zraenja i tvari

Slika 11. Prolazak alfa, beta i gama zraenja kroz razliite materijale

Zbog razliite prirode zraenja nastalih pri radioaktivnim raspadima (masa, naboj,
energija), razliita je i njihova prodornost, odnosno domet (Slika 11.)
Alfa estice (jezgre helija) moe zaustaviti sloj papira, par cm zraka ili sloj izumrlih
stanica koe. Ako dospiju unutar organizma izrazito su opasne.
Beta minus estice (elektroni), zaustavlja par milimetara Al ili par metara zraka.
Opasnost predstavlja kono X zraenje koje nastaje njegovim prolaskom kroz tvar, ili gama
zraenje koje se emitira ako jezgra poslije emisije beta estice ostane u pobuenom stanju.
Gama zraenje (elektromagnetne prirode), ima najveu dubinu prodiranja. Gama
zraenje ne moe u potpunosti zaustaviti ni olovna ploa debljine par milimetara. Najbolje ga
apsorbiraju materijali velikog atomskog broja (olovo) i velike gustoe.

14

ZAKON RADIOAKTIVNOG RASPADA

Nestabilne jezgre spontano se raspadaju emisijom estinog zraenja alfa ili beta, to
uobiajeno prati gama zraenje. Proces je statistike prirode. Ne moe se sa sigurnou
predvidjeti kada e se pojedina radioaktivna jezgra raspasti, niti se na proces raspada moe ni
na koji nain utjecati.
Postoji meutim mogunost da se nakon proteka vremena t, izrauna broj jezgara koje
e se raspasti.
Ako sa N
0
oznaimo broj radioaktivnih jezgara u uzorku u poetnom trenutku, sa N(t)
broj neraspadnutih radioaktivnih jezgara nakon proteka vremena t , N predstavlja broj
raspadnutih jezgara nakon vremena t.
Broj raspadnutih jezgara nakon proteka vremena t, razmjeran je broju neraspadnutih
jezgara, proteku vremena t i konstanti raspada radioaktivnog izvora .

N = - t N
(4)

ima karakteristinu vrijednost za svaki radionuklid. Jedinica u kojoj se mjeri je s
-1
.
Konstanta raspada daje vjerojatnost da e se bilo koji individualni atom raspasti u jedinici
vremena.
Na primjer, ako je konstanta raspada = 10
-2
s
-1
, to znai da e se svake sekunde
vjerojatno raspasti 1% atoma u uzorku. Predznak minus u jednadbi (4) znai da tijekom
vremena broj radioaktivnih atoma opada.
Zakon radioaktivnog raspada moe se napisati u eksponencijalnom obliku (5) i
prikazati grafiki (Slika 12.):

t
e N N

=
0
(5)

Slika 12. Graf funkcije radioaktivnog raspada

15
Vrijeme poluraspada T
1/2

Vrijeme poluraspada ili poluvijek je onaj vremenski interval u kojem se raspadne polovina
jezgara radioaktivne tvari.
Iz
2
0
N
N = i (5)
t
e N
N

=
0
0
2

dobije se veza izmeu vremena poluraspada i konstante raspada:

=
2 ln
2 / 1
T
(6)

Aktivnost radioaktivnog izvora A

Broj raspada koji se u radioaktivnom izvoru dogodi u jedinici vremena zove se
aktivnost izvora (A). Aktivnost izvora je u stvari brzina raspada:

t
N
A
=
(7)

Jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora u Internacionalnom sustavu mjernih jedinica
(SI) je s
-1
i zove se bekerel (Bq). 1Bq je jedan raspad u jednoj sekundi.
Aktivnost radioaktivnog izvora se u vremenu smanjuje (Slika 13.) na isti nain kao i
broj radioaktivnih jezgri.

t
e A A

=
0
(8)

Slika 13. Smanjenje aktivnosti izvora s vremenom
16

Fizikalno, bioloko i efektivno vrijeme poluraspada (poluvijek)

U sluaju da se u dijagnostike svrhe u nuklearnoj medicini pacijentu aplicira
radioaktivni izotop ili radioaktivni izotop ugraen u neki kemijski spoj (radiofarmak), on se
biolokim putem izluuje iz organizma (respiracijom, defekacijom, uriniranjem).

Bioloki poluvijek (T
1/2
)
b
je vrijeme potrebno da se koliina farmaka ili radiofarmaka
apliciranog pacijentu reducira na polovinu uslijed njegovog izluivanja iz organizma.

Efektivni poluvijek (T
1/2
)
e
. je vrijeme potrebno da se aktivnost radiofarmaka u
pacijentu reducira na polovinu zbog radioaktivnog raspada i biolokog izluivanja. Veza
fizikalnog vremena poluraspada (T
1/2
), biolokog poluvijeka i efektivnog poluvijeka dana je
relacijom:

) (
1
) (
1
) (
1
2 / 1 2 / 1 2 / 1
T T T
b e
+ =
(9)

BIOLOKO DJELOVANJE IONIZIRAJUEG ZRAENJA

Pri interakciji radioaktivnog zraenja i svih ostalih vrsta ionizirajuih zraenja i tvari
dolazi do apsorpcije energije to moe izazvati kemijske i bioloke promjene u ivom
organizmu.
Kako nemamo osjetila kojima bi mogli otkriti ionizirajua zraenja, detektiramo ih i
mjerimo na osnovi toga to u meudjelovanju s atomima tvari mogu izazvati neki od
sljedeih efekata: ionizaciju, fotokemijske promjene, fluorescenciju, termoluminiscenciju,
kemijske promjene, promjene elektrine vodljivosti, povienje temperature itd.
Ionizirajua zraenja mogu biti fotonska (rentgensko i gama zraenje) ili estina
(- zraenje,
-
,
+
zraenje, zraenje visokoenergijskim protonima, neutronima, elektronima
itd.). O tome da li su ionizirajua zraenja fotonske ili estine prirode i imaju li ili ne
elektrini naboj, ovisi i nain interakcije zraenja i tvari, kao i bioloke posljedice koje
zraenje moe izazvati u ivom organizmu.
Zraenje predaje ozraenoj tvari energiju pa se uslijed toga mijenjaju i sama svojstva
zraenja i ozraene tvari. Fizikalna veliina koja karakterizira meudjelovanje ionizirajueg
zraenja i tvari zove se apsorbirana doza ionizirajueg zraenja (D).
Apsorbirana doza jest koliina energije koja je deponirana ionizirajuim zraenjem u
jedinici mase tijela.

dm
dE
D = (10)

Jedinica apsorbirane doze u SI sustavu mjernih jedinica je dul po kilogramu (J kg
-1
),
s posebnim nazivom grej (Gy).
Grej je apsorbirana doza ionizirajueg zraenja u tijelu mase 1 kg kojem je
ionizirajuim zraenjem unesena energija od jednog dula.
Zbog tetnog djelovanja ionizirajuih zraenja u podruju zatite od zraenja uvodi se
fizikalna veliina pod nazivom ekvivalentna doza ionizirajueg zraenja (H). Jedinica
ekvivalentne doze je dul po kilogramu (J kg
-1
), a zove se sivert (Sv). S njom se u podruju
17

zatite od zraenja izraava ozraivanje ljudi izvorima ionizirajueg zraenja i opisuje
njegova tetnost po zdravlje.
Ekvivalentna doza H
T,R
u tkivu T, uzrokovana zraenjem vrste R, jest umnoak
srednje apsorbirane doze D
T
u tkivu T i teinskog koeficijenta zraenja W
R
.

R T R T
W D H =
,
(11)

Teinski koeficijent zraenja je na primjer za sva fotonska zraenja i elektrone jednak
1, za - estice 20 itd. To bi znailo da ako je netko apsorbirao dozu od 1Gy -zraenjem,
ekvivalentna doza bi iznosila 20 siverta. Bioloki efekt bi zato bio 20 puta vei nego za istu
apsorbiranu dozu fotonskim zraenjem ili elektronima.

18

PRIMJENA RADIOAKTIVNOSTI U MEDICINI
Radioaktivni izvori osim stabilnih atoma posjeduju i atome s nestabilnim atomskim
jezgrama (radionuklide)
14
koje se raspadaju u procesu radioaktivnosti pri emu zrae
prodorno ionizirajue zraenje (, , ). Zbog svojih specifinih osobina nali su iroku
primjenu u medicini i biologiji.
Koriste se pri dijagnosticiranju razliitih vrsta oboljenja u radioizotopnoj dijagnostici,
medicinskim istraivanjima i testiranjima lijekova. Pomou njih mogu se odreivati volumeni
tjelesnih tekuina, mjeriti vrlo niske koncentracije pojedinih tvari u organizmu, pokretati
trajne elektrostimulatore srca, ili se snanim izvorima visoke aktivnosti i energije moe
sterilizirati medicinska oprema, lijekovi i sredstva (igle, kirurki instrumenti, otopine za
kontaktne lee itd).
U terapijskoj primjeni radioaktivni izotopi koriste se kao izvori ionizirajueg zraenja
najee u onkologiji.

IZVORI RADIOAKTIVNOG ZRAENJA U MEDICINI

Izvori zraenja
15
koji se koriste u medicini mogu se podijeliti na:

otvorene izvore ionizirajueg zraenja
16
i

zatvorene izvore
17
ionizirajueg zraenja

U nuklearnoj medicini koriste se male koliine medicinskih pripravaka otvorenih
radionuklida koji se apliciraju pacijentu u dijagnostike ili terapijske svrhe, ili se koristiti u
specifinim laboratorijskim pretragama, dok se u radioterapiji koriste zatvoreni izvori
ionizirajueg zraenja.
Povijesno je za uporabu radioaktivnih izotopa u medicini bilo vezano niz bazinih
otkria i spoznaja o strukturi tvari. 1896. godine francuski fiziar Henri Becquerel otkrio je
pojavu radioaktivnosti, 1898. godine Marie Curie uspjela je izolirati radij, 1930. godine
proizvedeni su prvi umjetni ciklotronski radioizotopi, a pod kraj Drugog svjetskog rata,
razvojem nuklearnih tehnologija, osigurala se dovoljna koliina radioaktivnih izotopa
proizvedenih u nuklearnim reaktorima koji su se mogli rutinski primijeniti u medicini.
Nakon brojnih istraivanja i novih spoznaja u kemiji, fizici, biologiji, tehnikim
znanostima i medicini, posljednji veliki korak u primjeni radioaktivnosti u medicini nainjen
je u podruju slikovne dijagnostike. U ovoj oblasti su se integriranjem sofisticiranih ureaja
za slojevita snimanja koje koristi nuklearna medicina (SPECT
18
, PET
19
) i ureaja
dijagnostike radiologije (CT
20
, MR
21
) dobili najmoniji takozvani fuzijski ureaji
(SPECT/CT, SPECT/MR, PET/CT, PET/MR). Ovi danas najmoniji dijagnostiki ureaji
koriste komparativne prednosti slikovnih dijagnostika obje specijalistike grane medicine.

14
Atomi s karakteristinim brojem protona i neutrona i energijskim stanjem jezgre koja ima svojstvo
radioaktivnosti, tj. nije stabilna
15
Svaki ureaj, postrojenje ili tvar koji odailje ionizirajue zraenje.
16
Tvari u tekuem, prakastom ili plinovitom stanju koje nisu zatiene i kao takve mogu izazvati radioaktivnu
kontaminaciju
17
Zatvoreni izvori ionizirajueg zraenja su oni koji proizvode ionizirajue zraenje kojim se ne moe
kontaminirati okoli, odnosno oni kojima se ne moe oneistiti prostor i radna sredina.
18
Jednofotonska emisijska tomografija, akronim engleske rijei Single Photon Emission Computed Tomography
19
Pozitronska emisijska tomografija (Positron Emission Tomography)
20
Kompjuterizirana transmisijska tomografija
21
Magnetna rezonancija
19

PRIMJENA RADIOAKTIVNOSTI U MEDICINSKOJ DIJAGNOSTICI
(radioizotopna dijagnostika)

U dijagnostike svrhe koriste se otvoreni radioaktivni izotopi te se veina pretraga
obavlja na odjelima nuklearne medicine. U osnovi primjene otvorenih radionuklida u
medicini stoji injenica da se radioaktivni izotop istog kemijskog elementa kemijski jednako
ponaa kao i stabilni. Kemijskim postupcima nemogue ih je razlikovati.
Radioaktivnim izotopom nekog kemijskog elementa moe se obiljeiti bioloki uzorak
ili se takav izotop moe ugraditi u kemijski spoj ime se dobiva radiofarmak ili
radioobiljeiva.
Spoj obiljeen radioaktivnou, ponaa se isto kao i neobiljeen spoj, pa unesen u
organizam, prati iste fizioloke putove, a kako je radioaktivan zrai ionizirajue zraenje koje
se pogodnim ureajima moe detektirati.
U dijagnostikim pretragama nuklearne medicine upotrebljavaju se relativno niske
aktivnosti radiofarmaka koje su dovoljne za detekciju zraenja, a istovremeno ne djeluju
fizioloki.
Primjena otvorenih radioaktivnih izotopa omoguava mjerenja volumena tjelesnih
tekuina (plazma, eritrociti, voda) uz pomo razrjeenja, mjerenje tvari koje se u organizmu
nalaze u vrlo niskim koncentracijama (10
-14
mol/L), te ispitivanja koja omoguavaju uvid u
morfologiju i funkciju ispitivanih organa.
Mjerenja se mogu obavljati na biolokim uzorcima (mjerenja in vitro) na pacijentima
kojima je apliciran radiofarmak (mjerenja in vivo) ili mogu biti kombinirana (in vivo-in
vitro) mjerenja.
Bez obzira na to obavljaju li se mjerenja na biolokim uzorcima ili na pacijentima,
unutar ureaja koji se koriste u nuklearnoj medicini nalaze se detektori ionizirajueg zraenja
koji mogu detektirati radioaktivne meu milijunima stabilnih izotopa.

PRETRAGE IN VITRO

Mjerenja in vitro obavljaju se na odjelima nuklearne medicine, koji raspolau
odgovarajuom opremom, ureajima i osobljem obuenim za rad s otvorenim izvorima
ionizirajueg zraenja. Podrazumijevaju obavljanje laboratorijskih pretraga koje se ne mogu
obavljati standardnom laboratorijskom dijagnostikom. U ovu kategoriji mjerenja spadaju
radioimunoloka ispitivanja.

Radioimunoloka ispitivanja

Veoma niske koncentracije tvari (hormona, enzima, lijekova, virusa i tvari koje se ne
mogu mjeriti u standardnoj laboratorijskoj dijagnostici) mogu se mjeriti radioimunolokim
tehnikama na osnovu emisije i detekcije ionizirajueg zraenja radioaktivnou obiljeenih
spojeva.
Najpoznatije su RIA (radioimunoesej), IRMA (imunoradiometrija), CPBA (tehnika
kompetitivnog vezanja za protein) i RRA (radioreceptorska tehnika).
Mjerenja podrazumijevaju da se pacijentu prilikom dolaska na odjel nuklearne
medicine uzima uzorak krvi. Pacijent odlazi kui i nije izloen tetnom djelovanju
ionizirajueg zraenja. U epruveti se uzorak tjelesne tekuine dovodi u kontakt s
odgovarajuim radionuklidom obiljeenim spojem.
Pronalazak i primjena ovih tehnika znatno je pridonijela istraivanjima fiziologije i
patologije ovjeka, te se metode danas iroko primjenjuju. Rezultati laboratorijskih analiza
20

koriste se u klinikoj praksi u mnogim podrujima medicine, posebno u oblasti
endokrinologije, alergologije itd.

Radioimunoesej (RIA)

Najstarija i najpoznatija radioimunoloka tehnika je RIA. Njom su 1960. godine
ameriki znanstvenici Yalow
22
i Berson
23
uspjeli izmjeriti koncentraciju inzulina u plazmi.
Za razvoj RIA tehnike 1977 godine Rosalyn Sussman Yalow dobila je Nobelovu nagradu za
fiziologiju (medicinu).
Danas se radioimunoloke metode rutinski koriste, te se njima u organizmu mogu
mjeriti koncentracije tvari (do 10
-14
mol/L).
Mjerenja se zasnivaju na specifinoj reakciji antigen
24
(Ag) antitijelo
25
(At), pa se na
ovaj nain mogu mjeriti koliine bilo koje tvari protiv koje se mogu proizvesti antitijela
(protutijela).
Antigen poznate koncentracije obiljeen radioaktivnim izotopom ( Ag
) i antigen
uzorka krvi, ija se koncentracija eli odrediti, natjeu se za slobodna mjesta na ogranienom
broju antitijela stalne koncentracije. Nastaje spoj antigen-antitijelo.
Nakon odvajanja slobodnih, od antigena vezanih za protutijelo, aktivnost slobodnog
obiljeenog antigena Ag
ili vezanog obiljeenog antigena AgAt
mjeri se u detektorima
gama ili beta zraenja, to ovisi o vrsti radioaktivnog izotopa kojim je nainjeno
obiljeavanje.
Za obiljeavanje antigena najee se koristi I
125
, koji je gama emiter ili H
3
i C
14

koji su beta emiteri.
Oitanje nepoznate koncentracije neobiljeenog antigena iz krvnog uzorka obavlja se
iz standardne krivulje (Slika. 14) konstruirane uz pomo poznatih koliina antigena.
Uz RIA tehniku i ostale nabrojane tehnike: IRMA, CPBA i RRA spadaju u
kvantitativne tehnike koje koriste radioaktivnou obiljeene spojeve. Pouzdane su,
specifine i relativno jeftine. Spadaju u in vitro tehnike pri kojima pacijent nije izloen
tetnom djelovanju ionizirajueg zraenja.
S druge strane uporaba otvorenih radioaktivnih izotopa podrazumijeva osiguravanje
specifinih zahtjeva u zatiti od zraenja osoblja i posebnih procedura vezanih za
manipulaciju i skladitenje otvorenih radioaktivnih izotopa.

22
Rosalyn Sussman Yalow (1921-2011) medicinska fiziarka
23
Solomon Aaron Berson (1918-1972) lijenik
24
Molekula koja potie stvaranje protutijela
25
Bjelanevina koja se kod sisavaca gradi kao reakcija na strane supstance
21

Slika 14. Standardna krivulja radioimunoeseja

PRETRAGE IN VITRO - IN VIVO

Metode izotopnog razrjeenja

Metoda izotopnog razrjeenja (dilucije) mogli bi ubrojiti u kategoriju (in vitro-in vivo
mjerenja). iroko se primjenjuje u razliitim podrujima medicine. Koristi se za odreivanje
volumena tjelesnih tekuina (krvi, plazme, ukupne koliine vode u organizmu itd). Njom se
moe odrediti i ukupna masa eritrocita, vrijeme preivljavanja eritrocita itd.
Pojednostavljeno, osnovni princip metode izotopnog razrjeenja, sastoji se u tomu da
se pacijentu intravaskularno injektira poznata koliina radionuklida poznate aktivnosti, koji e
posluiti kao radioindikator. Nakon proteka vremena potrebnog da se radioizotop
ravnomjerno distribuira unutar krvotoka, izvadi se ista koliina (volumen) krvi.
Mjeri se aktivnost izvaenog uzorka krvi, te se na osnovu smanjenja aktivnosti moe
izraunati volumen u kojem je dolo do razrjeenja.

Primjer: Odreivanje ukupnog volumena krvi

Za odreivanje ukupnog volumena krvi pacijentu se moe intravenozno aplicirati aktivnost
26

100 kBq metastabilnog tehnecija Tc
99m
, vezanog za humani serum albumin u fiziolokoj
otopini volumena 10 cm
3
. Prieka se odreeno vrijeme (oko 15 minuta), kako bi se injektirana
radioaktivnost ravnomjerno proirila po cijelom krvotoku.
Tada se iz druge ruke (da ne bi dolo do kontaminacije), izvadi ista koliina krvi. Ako se
sada izmjeri aktivnost 200 Bq, znai da se 10 cm
3
injektata razrijedilo u 500 puta veem
volumenu. Slijedi da je volumen pacijentove krvi 5000 cm
3
, odnosno 5 litara.
Na slian nain moe se odrediti i veliina glomerularne filtracije (GFR). Najee se
u tu svrhu koristi metastabilni tehnecij Tc
99m
.

26
Broj raspada radioaktivnog nuklida u jedinici vremena. Jedinica aktivnosti izvora zove se bekerel (Bq).
22

Prednost metode izotopnog razrjeenja nad ostalim postupcima je rijetka pojava
alergijske reakcije. Za ispitivanja se mogu koristiti veoma male aktivnosti radioaktivnog
izvora to je vano sa stajalita zatite od zraenja.

PRETRAGE IN VIVO

Pretrage in vivo podrazumijevaju da se pacijentu apliciraju dijagnostike doze gama
emitirajuih radiofarmaka injekcijom, inhalacijom ili oralno.
Radiofarmak unesen u organizam prati iste metabolike putove kao i onaj koji nije
radioaktivan (kemijski su identini). Kako zrae prodorno gama zraenje, izvana se pogodnim
ureajima mogu pratiti ili se njihova distribucija, odnosno nakupljanje slikovno prikazuje.
Kako nakupljanje radiofarmaka u pojedinim organima nije konstantno u vremenu
mogu se pratiti i metaboliki procesi u organizmu, odnosno pratiti kinetika pojedinih procesa .
Jedna od glavnih prednosti tako dobivenih dijagnostikih informacija su mogunost
ispitivanja i morfologije i funkcije ispitivanih organa, po emu se metode nuklearne medicine
razlikuju od veine drugih dijagnostikih postupaka koji ne koriste otvorene radioaktivne
izotope.
Za razliku od dijagnostikih pretraga koje koriste rendgensko zraenje ili ultrazvuk u
dijagnostikoj radiologiji i koje potencijalno moemo nainiti i na organizmu koji nije iv,
pretrage u nuklearnoj medicini imaju smisla samo ako se primjenjuju na ivim organizmima
jer prate metabolike procese.
Slike dobivene u nuklearnoj medicini zovu se scintigrami (lat. scintilla-iskra) i
predstavljaju dvodimenzionalni prikaz raspodjele radiofarmaka u odreenom organu ili dijelu
tijela.
Osim planarnih slika u klasinom radionuklidnom oslikavanju koje predstavljaju
dvodimenzionalne slike trodimenzionalne radionuklidne distribucije nastala iz jedne
projekcije, mogu se dobiti i slike tankih slojeva tijela (tomogrami).
Tomogrami su u nuklearnoj medicini dvodimenzionalne slike radionuklidne
distribucije unutar odabranog presjeka trodimenzionalnog objekta. Nastaju prikupljanjem
podataka iz mnogo projekcija oko pacijenta. Rekonstrukcijom uz pomo raunala daju
prikaze tankih dijelova tijela (slojevita snimanja).

Scintigrafija se dijeli na:

statiku scintigrafiju i

dinamiku scintigrafiju

Statika scintigrafija (morfoloka)

Statika scintigrafija predstavlja prikaz raspodijele radiofarmaka unutar nekog organa i iako
statiki scintigram ujedno odraava funkciju, primarno slui za promatranje morfologije
(spora dinamika).
Pacijent na kojem se obavlja ovakva vrsta pretrage, nakon apliciranja radiofarmaka
mora priekati neko vrijeme dok se odgovarajua koliina radiofarmaka vee u organu od
interesa. Nakon toga snimanje se obavlja najee gama kamerom i slike se analiziraju.
Vrue lezije predstavljaju podruja gdje se radioobiljeiva (radiofarmak) vezao
vie nego u normalnom nalazu, to ukazuje na intenzivniju metaboliku aktivnost
promatranog organa. Hladne lezije ukazuju na manjak radioobiljeivaa u odnosu na
23

normalan nalaz. Statikom scintigrafijom moe se komparirati i rad parnih organa, na primjer
bubrega i plua.

Dinamika scintigrafija (funkcijska)

Kod dinamike scintigrafije istovremeno s intravenoznom aplikacijom radiofarmaka, ili
neposredno prije, poinje snimanje gama kamerom povezanom s raunalom. Snimanje traje
toliko vremena koliko i ispitivani fizioloki proces.
Ovakvim ispitivanjem omogueno je promatranje i distribucije i izluivanja, odnosno
ugraivanja radiofarmaka u vremenu (funkcijske krivulje). Za svaki vremenski interval dobije
se po jedan scintigram. Dinamika scintigrafija srca ili plua moe trajati par minuta, a
bubrega oko pola sata.

Podjela radioizotopne dijagnostike s obzirom na vrstu radioaktivnih izotopa koje koriste

S obzirom na vrstu radioaktivnih izotopa koje koriste, tehnike slikovne dijagnostike u
nuklearnoj medicini moemo podijeliti na dvije velike kategorije:

jednofotonske tehnike i

dvofotonske tehnike

JEDNOFOTONSKE TEHNIKE

Jednofotonske tehnike upotrebljavaju radionuklide koji su ili beta minus- gama emiteri ili isti
gama emiteri. Kako u rekonstrukciji slike koriste jedan gama foton, zovu se jednofotonske.
Ukljuuju tehnike koje daju planarne slike nastale scintigrafom
27
i gama kamerom i
tomografske slike koje daje ureaj jednofotonske emisijske tomografije (SPECT).

Scintigraf

Scintigraf ili skener linearnim gibanjem (skeniranjem) iznad ispitivanog organa prikuplja
podatke o zraenju pristigle iz pacijenta na detektor. Podaci se obrauju i u konanici se
dobije mozaiku slika nakupljenih radionuklida u tijelu. Skeneri su prvi ureaji u nuklearnoj
medicini koji su omoguavali dvodimenzionalni prikaz.

Gama kamera

Gama kamera ili Angerova
28
scintilacijska kamera je najee upotrebljavan ureaj u
nuklearnoj medicini. Detektor gama kamere prikuplja gama zraenje pristiglo iz pacijenta
velikim nepokretnim kristalom natrijevog jodida obogaenog talijem.
Dananje moderne gama kamere mogu napraviti i do 100 slika u jednoj sekundi, ime je osim
statika mogue nainiti i dinamika ispitivanja. Principijelna shema gama kamere dana je na
(Slici 15.).

27
Scintigraf ili skener je prvi ureaj u nuklearnoj medicini koji je omoguavao dvodimenzionalni prikaz u
nuklearnoj medicini
28
Hal Anger izumio gama kameru 1958g.
24
Pacijentu se po dolasku na odjel nuklearne medicine intravenozno aplicira
radiofarmak. Najbolje je za svrhu nastajanja odgovarajue radionuklidne slike, da se
radionuklid raspada emisijom gama fotona energija izmeu 80-100 keV-a. Ti
visokoenergijski gama fotoni izlaze iz tijela pacijenta u raznim smjerovima. Padaju na
kolimator koji definira pravac prispjelih fotona gama zraka.

Kolimator
Kolimator je najee nekoliko centimetara debela olovna ploa izbuena velikim brojem
kanalia okomito postavljenim na povrinu scintilatora. Time se osigurava da fotoni gama
zraenja pristigli na scintilator potjeu tono od izvora ispod njega (kolimator odreuje smjer
pristiglog zraenja).

Scintilatorski detektor

Na kolimator se nastavlja scintilator i
fotomultiplikatorska cijev koji zajedno
predstavljaju osnovne dijelove scintilacijskog
detektora.

Scintilator
Scintilator je kod gama kamere najee kristal
natrij-jodida (NaI) obogaen talijem.
Kristal mora biti velikih dimenzija (veliine
oko 40 cm) kako bi istovremeno obuhvatio
cjelokupno podruje od interesa.
U scintilatoru se energija kolimiranog gama
zraenja pristigla iz pacijenta pretvara u
svjetlosnu. U kristalu se javlja svjetlucanje.
Nastali mali bljeskovi svjetlosti (fotoni vidljive
svjetlosti) svjetlovodima se vode u
fotomultiplikatorske cijevi (Slika 16.) koje te
male koliine svjetlosne energije pretvaraju u
strujne, odnosno naponske signale, koji se dalje
mogu raunalno obraivati.

Fotomultiplikatorska cijev

Fotomultiplikatorska cijev radi na fizikalnim principima fotoelektrinog uinka i sekundarne
emisije elektrona. Na fotokatodi fotomultiplikatorske cijevi fotoni vidljive svjetlosti izbacuju
elektrone sa povrine katode (fotoelektrini uinak). Izbaeni fotoelektroni kreu se ka prvoj
od serije pozitivno nabijenih elektroda (dinoda). Kada je potencijalna razlika dovoljno velika,
elektron u elektrinom polju dobiva dovoljnu energiju da u interakciji sa slobodnim
elektronima iz vodljivog sloja dinode izbaci dva ili vie elektrona, koji se nastavljaju gibati
prema sljedeoj dinodi, te se taj proces nastavlja.
Slika 15. Blok dijagram gama kamere
25

Na svakoj sljedeoj dinodi du cijevi raste pozitivni potencijal. Na taj nain se
elektroni multipliciraju u procesu sekundarne emisije elektrona. Suvremeni fotomultiplikatori
mogu od jednog primarnog fotoelektrona proizvesti na anodi vie od 10
6
sekundarnih
elektrona. Tako veliko pojaanje omoguava da i nisko energijska radijacija bude detektirana
i mjerena. Izlazni podaci se dalje obrauju i mogu se u potpunosti digitalizirati i prikazati na
monitoru kompjutora.

Slika 16. Princip rada fotomultiplikatorske cijevi

Jednofotonska emisijska tomografija (SPECT)

Detektori SPECT ureaja rade na istim fizikalnim principima kao i oni opisani kod gama
kamere. Razlika se sastoji u tomu to se kod SPECT ureaja podaci o zraenju pristigli iz
pacijenta moraju prikupiti iz svih kutova, to omoguava kompjutorsku rekonstrukciju slike
(tomograma). To se moe postii bilo da se kolimator i detektor montiraju na pokretnu glavu
ureaja koja rotira oko pacijenta i prikuplja podatke od 0
0
do 360
0
, bilo da je veliki broj
detektora i kolimatora smjeten po obodu krunice nepokretne glave SPECT ureaja.
Prednost tomografskih slikovnih tehnika nad planarnim je u boljem prikazu organa sa
kompleksnom strukturom i geometrijom gdje je 3-D lokalizacija signala od presudnog znaaja
za dijagnozu i tretman pacijenta (kardiologija, neurologija, onkologija). SPECT ureaj za
svoju uporabu najee koristi radioizotope dane u Tablici 2.

radiouklid vrijeme poluraspada
99
Tc 6,02 sati
201
Tl 73 sata
111
In 2,83 dana
133
Xe 5,25 dana
123
I 13 sati

Tablica 2. SPECT radioizotopi

26

DVOFOTONSKE TEHNIKE

Dvofotonske tehnike koriste pozitronske emitere kojih nema u prirodi pa se moraju umjetno
proizvesti. U rekonstrukciji slike koriste dva gama fotona nastala anihilacijom pozitrona i
elektrona pa se tehnike koje koriste ovakve izotope zovu i pozitronske.
Pozitronski emiter ugrauje se u kemijski spoj i tako nastaje pozitronski radiofarmak
koji se aplicira pacijentu. Osobina pozitronskih radioizotopa je da imaju vrlo kratko vrijeme
poluraspada. U blizini medicinskog centra mora se nalaziti ciklotron
29
to znaajno
poskupljuje pretragu.
Za razliite vrste pretraga koriste se razliiti beta plus emiteri, a popis najee
koritenih PET radionuklida dan je u Tablici 3.

radiouklid vrijeme poluraspada
11
C 20,4 min.
13
N 10 min
18
F 110 min
15
O 123 s
124
I 4,18 dana

Tablica 3. Pozitronski radionuklidi u uporabi u slikovnoj dijagnostici

Pozitronska emisijska tomografija (PET)

PET ureaj za slikovni prikaz najee koristi radioaktivni izotop fluora F-18. F-18 je
pozitronski emiter, s relativnom dugim vremenom poluraspada ( =
2 1/
T 110 minuta ) u odnosu
na druge beta plus emitere, to ga ini prikladnim za uporabu u medicinske svrhe.
Proizvodi se u ciklotronu bombardiranjem kisika brzim protonima. Shema nuklearne
reakcije je sljedea:

n F p O
1
0
18
9
1
1
18
8
+ +

(12)

Proizvedeni F-18, ugrauje se u kemijski spoj fluordeoksiglukozu (FDG) i doprema
do medicinskog centra gdje se intravenski aplicira pacijentu. Uobiajena aktivnost unesenog
fluora je 370 MBq
30
.
Pacijent miruje oko sat vremena dok se FDG distribuira u organizmu. Nakon toga se
obavlja snimanje na PET ureaju.
F- 18 ugraen u FDG raspada se beta plus raspadom uz emisiju pozitrona ( e
0
1 +
) i
neutrina (
0
0
). Shema raspada je sljedea:
+ +
+
0
0
0
1
18
8
18
9
e O F
(13)

29
Akcelerator nabijenih estica koji koristi fizikalne zakone gibanja nabijenih estica u elektrinim i magnetnim
poljima
30
Bq je aktivnost radioaktivnog izvora od jednog raspada u jednoj sekundi.
27

Nastali pozitron je jako nestabilan. Nekoliko desetaka mm do par milimetara od
mjesta nastanka dolazi do njegove anihilacije s elektronom.

) ( MeV 511 , 0 ) ( MeV 511 , 0
0
1
0
1
+ +
+
a anihilacij
e e
(14)

Proces anihilacije rezultira ponitenjem pozitrona i elektrona to prati simultana
emisija dva gama fotona, svaki energije 511 keV-a, koji mjesto anihilacije naputaju pod
kutom od 180
0
, dakle na istom pravcu u suprotnim smjerovima (Slika 17.)

Slika 17. Anihilacija pozitrona i elektrona

Ta dva visokoenergetska fotona love detektori PET ureaja smjeteni takoer
dijametralno. Gotovo simultana detekcija ta dva fotona nastala u procesu anihilacije pozitrona
i elektrona omoguava PET ureaju da lokalizira mjesto nastanka anihilacije na pravcu
izmeu dva nasuprotno postavljena detektora. Strujni impulsi s detektora zraenja koje
izazivaju fotoni upravljaju koincidentnim elektronikim sklopovima koji broje samo one
fotone koji se pojavljuju gotovo simultano, s vremenskim odstupanjem najvie 10 ns (fotoni
nastali na sredini izmeu dva detektora zraenja imaju vremensku razliku u registraciji
t = 0 s).
Na taj nain se provodi elektronika kolimacija (za razliku od apsorpcijske kod gama
kamere i SPECT ureaja), odnosno odabir samo onih fotona koji nastaju unutar 10 ns i nalaze
se unutar odabranog volumena izmeu scintilacijskih detektora 1 i 2 (Slika 18.).
Ako razliku u vremenu registracije dva fotona oznaimo sa t , a brzinu svjetlosti sa c
(
-1 8
ms 10 3 = c ) lokacija mjesta anihilacije u odnosu na sredinju toku izmeu prvog i drugog
detektora moe se izraunati iz relacije:

2
c t
d

= (15)

28

Slika 18. Nasuprotni scintilacijski detektori detektiraju samo koincidentne fotone pristigle na oba
detektora u vremenskom razmaku unutar 10ns (samo fotone nastale anihilacijskim dogaajem 1)

Na ovaj nain moe se utvrditi svaka toka na pravcu izmeu detektora. Ako
postavimo veliki broj detektora u nepokretni prsten koji okruuje pacijenta (Slika 19. )
mogue je dobiti podatke o mjestima anihilacije iz svih projekcija simultano. Podaci se
digitaliziraju i obrauju to zahtijeva raunalnu jedinicu povezanu s PET skenerom. Nakon
raunalne rekonstrukcije slike dobije se odlian prikaz metabolizma glukoze to omoguava
praenje razliitih fiziolokih procesa u organizmu.

Slika 19. PET detektori postavljeni kruno oko pacijenta. Koincidentne fotone registriraju nasuprotni
detektori.

29

FUZIJSKI DIJAGNOSTIKI UREAJI

U zadnje vrijeme, razvili su se najsofisticiraniji takozvani fuzijski dijagnostiki ureaji
koji koriste zraenje otvorenih radioaktivnih izotopa (nuklearna medicina) u kombinaciji s
drugim vrstama elektromagnetnih zraenja.
Ovakvi fuzijski ureaji koriste komparativne prednosti tehnika nuklearne medicine
(dobar uvid u metabolike procese u organizmu) i dijagnostike radiologije (izvrstan prikaz
anatomskih struktura).
Najpoznatiji fuzijski ureaji su: transmisijske kompjuterizirane tomografije i ureaj
jednofotonske emisijske kompjuterizirane tomografije (CT/SPECT), dvofotonske emisijske
kompjuterizirane tomografije i transmisijske kompjuterizirane tomografije (PET/CT), a radi
se i na kombinaciji pozitronske emisijske tomografije i magnetne rezonancije (PET/MR).

PET/CT ureaj

Primjer fuzijskog ureaja koji je danas u Hrvatskoj nabavljen u svim veim
medicinskim centrima je PET/CT ureaj.
PET/CT ureaji koriste prednosti pozitronske emisijske tomografije koja daje uvid u
metabolike procese unutar organizma i izvrsnih prikaza anatomskih i morfolokih struktura
koje omoguava pretraga transmisijske kompjuterizirane tomografije.
Ureaj kompjuterizirane transmisijske tomografije (CT) koristi rendgensko zraenje
proizvedeno u rendgen cijevima. Podatke o slabljenju snopa zraenja pri prolazu kroz
pacijenta prikuplja detektorima ionizirajueg zraenja i pretvara u elektrine signale koje dalje
obrauje raunalo. Nakon raunalne rekonstrukcije slike dobije se odlian prikaz anatomskih
struktura.
Kombinacijom PET i CT ureaja u jednom ureaju (fuzija) dobiva se danas tehnoloki
najzahtjevnija pretraga slikovne dijagnostike i ujedno najosjetljivija molekularna slikovna
metoda dananjice. Ona jedina omoguava mjerenje metabolizma glukoze u organizmu. Kako
se mnogi patoloki procesi mogu detektirati upravo na osnovi atipine potronje glukoze u
stanicama nala je iroku primjenu u dijagnosticiranju razliitih oboljenja.
PET/CT najvie se koristi u onkologiji, neurologiji i kardiologiji. U onkologiji je uz
pomo PET/CT ureaja mogue otkriti postojanje primarnog karcinoma i udaljenih metastaza
daleko prije nego sa bilo kojim drugim dijagnostikim ureajem.
U neurologiji PET/CT daje jedinstven uvid u: neurodegenerativna oboljenja
(Alzheimerova bolest, Parkinsonova bolest), demenciju, epilepsiju, psihike poremeaje itd.
U kardiologiji se FDG koristi u kombinaciji s krvnim radioindikatorom izotopom
duika
13
N (T
1/2
= 9,97 min) za ispitivanje opravdanosti i efikasnosti ugradnje premosnica.
Primjena ove sofisticirane tehnike u dijagnosticiranju razliitih oboljenja je ogromna.

30

TERAPIJA RADIOAKTIVNIM IZVORIMA
Bioloki utjecaj izlaganja radioaktivnom zraenju

Bioloko djelovanje radioaktivnih zraenja na stanice ivih organizama koristi se u
terapiji zraenjem. Prolaskom ionizirajuih zraenja kroz tvar, pa tako i ionizirajuih zraenja
nastalih kao posljedica radioaktivnih raspada, dolazi do procesa u kojima se energija zraenja
pohranjuje u tvari.
Zraenje moe izravno ili neizravno ionizirati atome i molekula tvari kroz koju
prolazi ostavljajui u tvari parove pozitivnih i negativnih iona.
Ako su zraenju izloeni ivi organizmi ionizacija moe pokrenuti biokemijske
promjene. Dolazi do oteenja DNA stanica. Tako sve vrste ionizirajuih zraenja u
interakciji sa stanicama ivih organizama mogu izazvati promjene u njihovoj funkciji,
poremeaje u dijeljenju, promjene na genima i u konanici smrt same stanice. Ovakav uinak
zraenja koristi se u terapiji radioaktivnim zraenjem.
Najira uporaba radioaktivnog zraenja u terapiji je u podruju onkologije. Uobiajene
apsorbirane doze ionizirajueg zraenja dostatne za unitenje veine stanica, unutar ciljanog
volumena tumora, odnosno terapijske doze ionizirajueg zraenja, najee se kreu od
(20- 80) greja
31
(Gy) u ovisnosti o tipu i stadiju tumora.
U terapiji pacijenata radioaktivnim zraenjem ne moe se izbjei izlaganje zraenju
zdravih stanica, pa osim tumorskih, stradavaju i zdrave. Pri planiranju terapije zraenjem u
obzir se mora uzeti veliki broj imbenika koji ovise i o vrsti zraenja, odnosno osobinama
samog radijacijskog snopa i o poloaju i osjetljivosti odreenog tipa karcinoma na zraenje
(radiosenzitivnost).
Cilj svake terapije ionizirajuim zraenjima je unitenje bolesnih tumorskih stanica, uz
najveu moguu potedu okolnih zdravih struktura. U planiranju radioterapije potrebno je
uzeti u obzir sljedee injenice:

stanice u fazi ubrzanog dijeljenja, kao to je to sluaj kod tumorskih
stanica su najosjetljivije

mehanizmi oporavka zdravih stanica su bri i laki u odnosu na tumorske

nediferencirane matine stanice najzastupljenije u krvotvornom tkivu i
spolnim lijezdama osjetljivije su na zraenje u odnosu na diferencirane
stanice ovjejeg tijela (miine, ivane, kotane itd.)

stanice dobro opskrbljene kisikom osjetljivije su na zraenje u odnosu na
hipoksine stanice

razliite vrste tumora su razliito osjetljive na zraenje

Ponekad se kod pacijenata koji nemaju dobru prognozu lijeenja, odnosno kod kojih
ne postoji mogunost ozdravljenja, zraenje koristi kako bi se pacijentu smanjili bolovi.
Takva terapija zraenjem zove se palijativna radioterapija i razlikuje se od radikalne
radioterapije koja se primjenjuje u cilju izljeenja pacijenta.
Bioloki utjecaj zraenja koristi se i u tehnici zraenja cijelog tijela (total body
irradiation) kojom se organizam priprema za transplantaciju kotane sri.

31
Grej je jedinica apsorbirane doze ionizirajueg zraenja. 1Gy = 1J/kg
31

Terapijska primjena zraenja u ne malignim oboljenjima postoji, ali je rijetka zbog
mogunosti pojave zraenjem induciranih karcinoma.

Podjela radioterapije po vrsti izvora zraenja

Izvori zraenja
32
koji se koriste u terapiji ionizirajuim zraenjima mogu biti:

zatvoreni izvori ionizirajueg zraenja i

otvoreni izvori ionizirajueg zraenja

Podjela radioterapije po poloaju izvora zraenja u odnosu na pacijenta

Po poloaju izvora zraenja u odnosu na pacijenta terapiju ionizirajuim zraenjem
moemo podijeliti na:

teleterapiju (zatvoreni izvor zraenja izvan pacijenta)

brahiterapiju (zatvoreni radioaktivni izotop precizno postavljen u ili
blizu tretiranog poloaja)

terapiju otvorenim radioaktivnim izotopima (otvoreni radioaktivni
izotop apliciran pacijentu infuzijom ili oralno)

TELETERAPIJA

Teleterapija (grki tele = daleko) ili eksterna radioterapija se provodi zraenjem pacijenta
izvorom smjetenim u posebnim ureajima izvan pacijenta. Ti ureaji mogu biti terapijski
rendgen ureaji, supervoltani rendgen ureaji (linearni akceleratori, akceleratori tekih
nabijenih estica) i radioizotopni teleterapijski ureaji.
Od svih nabrojanih teleterapijskih ureaja, samo se u radioizotopnim teleterapijskim
ureajima koristi radioaktivnost.

Radioizotopni teleterapijski ureaji

Unutar radioizotopnih teleterapijskih ureaja nalaze se jedan ili vie zatvorenih
radioaktivnih izvora
33
ionizirajueg zraenja kojima se zrai pacijent. Na odreenoj
udaljenosti od izvora zraenja smjeta se pacijent i izlae prodornom gama zraenju visokih
energija nastalih radioaktivnim raspadom.
Najpoznatiji radioizotopni teleterapijski ureaji su:

teleterapijski kobalt ureaj ili kobalt bomba i

ureaj za stereotaktiku radiokirurgiju
34

32
Svaki ureaj, postrojenje ili tvar koji odailje ionizirajue zraenje.
33
Radioaktivna tvar je zatvorena u nepropusnu ovojnicu, nainjenu od tvari koja nema svojstvo
radioaktivnosti, tako da radioaktivna tvar ne moe doi u dodir s okoliem
34
Kirurka tehnika u kojoj se nakon preciznog trodimenzionalnog odreivanja anatomskog poloaja u podruje
od interesa usmjerava radijacija.
I jedan i drugi ureaj kao izvor zra
Radioaktivni izotop kobalta Co
60
27
kobalta 59 neutronima. Odvijanje nuklearne reakcije moe se simboli
nain:

Nastali radioaktivni Co
60
27
godine. U stabilno stanje prelazi emisijom beta minus

Nakon emisije beta minus
stanju iz kojeg u osnovno prelaze emisijom gama fotona
MeV 1,17 =
E
-a (Slika 20.).

Slika 20

Beta minus zraenje (brzi elektroni iz jezgre), u interakciji sa
brzo gube energiju i imaju kratak doseg (moe ga apsorbirati par mm Al), pa se beta
komponenta raspada apsorbira u samom ure
gama fotoni.
Gama zraenje zbog svoje elektromagnetske
meudjelovanja sa tvari kroz koju prolazi ima veliku dubinu prodiranja, te se njime mogu
zraiti i tumori postavljeni dublje u organizmu.

35
Vrijeme potrebno da se raspadne polovina jezgara radioaktivne tvari
aj kao izvor zraenja koriste radioaktivni izotop kobalta.
Co

proizvodi se u nuklearnim reaktorima bombardiranjem
kobalta 59 neutronima. Odvijanje nuklearne reakcije moe se simboliki prikazati na sljede
Co n Co
60
27
1
0
59
27
+

Co je ( ,
) emiter sa vremenom poluraspada

35
U stabilno stanje prelazi emisijom beta minus estica (

) i gama
) (
zra
Ni Ni Co
60
28
60
28
60
27

Nakon emisije beta minus estica, novonastale jezgre Ni-60 ostanu u pobu
stanju iz kojeg u osnovno prelaze emisijom gama fotona energija
1 =
E

Slika 20. CO-60 (energijski dijagram raspada)

enje (brzi elektroni iz jezgre), u interakciji sa tvari kroz koju prolaze,
apsorbira u samom ureaju, a za zraenje pacijenata koriste se samo
enje zbog svoje elektromagnetske prirode, visoke energije i na
udjelovanja sa tvari kroz koju prolazi ima veliku dubinu prodiranja, te se njime mogu
iti i tumori postavljeni dublje u organizmu.
Vrijeme potrebno da se raspadne polovina jezgara radioaktivne tvari
32
enja koriste radioaktivni izotop kobalta.
ma bombardiranjem
ki prikazati na sljedei
(16)

35
(T
1/2
) od 5,3
zraenja:
(17)
60 ostanu u pobuenom
MeV 33 , 1
-a i
tvari kroz koju prolaze,
enje pacijenata koriste se samo
prirode, visoke energije i naina
udjelovanja sa tvari kroz koju prolazi ima veliku dubinu prodiranja, te se njime mogu
33
Teleterapijski kobalt ureaj

U prolosti radioterapije najire koriten ureaj bio je teleterapijski kobalt ureaj. To je
konstrukcijski relativno jednostavan ureaj koji se koristi za zraenje onkolokih pacijenata.
Iz razloga zatite od zraenja smjeta se u posebno konstruiranu prostoriju bez prozora
(bunker) u koju se ulazi kroz labirint. Ureajem se upravlja iz posebne prostorije iz koje
postoji video nadzor pacijenta za cijelo vrijeme trajanja tretmana.
Pacijent se zrai izvorom kobalta- 60 malih dimenzija, ali visoke aktivnosti
(100-500 TBq) smjetenim u masivnoj glavi ureaja nainjenoj od olova. Iz upravljake sobe
upravlja se mehanizmom kojim se izvor kobalta dovede u poziciju za zraenje pacijenta
(otvorene blende). Nakon proteka zadanog vremena zraenja, izvor se automatski povlai u
olovnu zatitu, ime se od neeljenog zraenja titi osoblje ukljueno u planiranje i provedbu
tretmana. U planiranju terapije uestvuju onkolog, medicinski fiziar i inenjer radioloke
tehnologije.
Nakon precizno odreenog pozicioniranja tumora i odreivanja plana zraenja (broj i
veliina polja, udaljenost od izvora zraenja, duljina trajanja zraenja i drugo) na koi
pacijenta se ucrtavaju polja zraenja, (Slika 21.) koja se ne smiju brisati.
Za vrijeme trajanja zraenja pacijent je sam u prostoriji, ali nadgledan iz upravljake
sobe. Svako polje zraenja tretira se nekoliko minuta, (to ovisi o aktivnosti radioaktivnog
izvora). Terapija traje i do nekoliko tjedana.
Cilj je ozraiti tumor dovoljnom koliinom zraenja kako bi se unitile maligne
stanice, a to je vie mogue sauvale zdrave. Pacijent poslije terapije ne zrai, jer je izloen
samo elektromagnetnom gama zraenju
kobalta 60 iz radioaktivnog izvora
smjetenog izvan pacijenta u glavi
ureaja.
Iako je u prolosti kobalt ureaj
bio nezamjenjiv u radioterapiji, danas
su ga u teleterapiji gotovo u potpunosti
zamijenili linearni akceleratori.
Prednosti linearnih akceleratora nad
kobalt ureajima su: vei izbor
fotonskih energija, mogunosti zraenja
povrinski smjetenih tumora brzim
elektronima i jednostavnija zatita od
zraenja osoblja ukljuenog u
provoenje tretmana. Za razliku od
kobalt ureaja, koji u sebi ima ugraen
radioaktivni izotop koji stalno zrai,
akcelerator zrai samo za vrijeme
trajanja tretmana, a kako ne sadri radioaktivne tvari, nema potrebe za kupovinom novog i
deponiranjem starog, istroenog radioaktivnog izvora to je znaajno i sa stajalita zatite
okolia.
S druge strane, prednosti kobalt ureaja nad medicinskim akceleratorima su: znaajno
nia cijena nabave i odravanja, te pouzdanost u radu i vrlo rijetki kvarovi.
Slika 21. Izodozna raspodjela (karcinom mokranog
mjehura zraen iz tri polja)
34
Ureaj za stereotaktiku
radiokirurgiju

Ureaj za stereotaktiku radiokirurgiju
ili Gama no je sofisticirani neurokirurki
ureaj koji je posebno konstruiran za
tretiranje benignih i malignih tumora u
lubanjskoj upljini. On omoguava tretiranje
tumora duboko smjetenih u mozgu koji se do
sada nisu mogli tretirati klasinim
neurokirurkim operacijama.
U terapiji gama-noem od krucijalnog
znaaja je tono trodimenzionalno
odreivanje poloaja tumora (stereotaktika
metoda) i precizno usmjeravanje gama zraka u
ciljani volumen.
Kako bi se to postiglo pri planiranju i
izvoenju terapije koriste se najmoderniji ureaji slikovne dijagnostike, visoko razvijeni
raunalni sustavi, a u medicinskom timu usko surauju neurokirurzi, medicinski fiziari,
onkolozi, radioloki tehnolozi, sestre i ostalo medicinsko osoblje.
Glavni dio ureaja sastoji se od kacige unutar koje se nalazi 201 izvor kobalta 60.
Pacijent za vrijeme tretmana nosi fiksiranu kacigu u kojoj su izvori zraenja tako postavljeni
da su gama zrake precizno usmjerene (kolimirane) u podruje od interesa (Slika 22.)
Zrake koje potjeu od pojedinanih izvora ne bi bile dovoljne za unitenje stanica
tumora, pa se one usmjeravaju tako da se u njihovom presjeku dobije ciljna, visoka doza
zraenja koja se pacijentu aplicira u samo jednom tretmanu, poslije kojega se otputa iz
bolnice. Tretman je bezbolan za pacijenta. Izbjegnuta je operacija, nema otvaranja lubanje, a
naziv gama no potjee od injenice to je uinak gama noa, odnosno gama zraenja
slian kirurkom.

BRAHITERAPIJA

U brahiterapiji (grki brachys = blizu) ili internoj radioterapiji, za razliku od
teleterapije, izvor radioaktivnog zraenja smjeta se unutar ili blizu (unutar 5 cm) podruja
koje se eli tretirati. U lokaliziranom podruju tumora mogu se primijeniti visoke doze
radijacije i pri tomu u veoj mjeri potedjeti okolno zdravo tkivo. Na taj nain tumor primi
odgovarajuu dozu zraenja u kraem periodu, pa je manje vjerojatno da se tumorske stanice
oporave, a kako je u odnosu na teleterapiju broj tretmana smanjen pacijent moe bre
napustiti bolnicu. Najee koriteni izvori radioaktivnog zraenja u brahiterapiji su
radioaktivni izotopi cezija, iridija, joda, paladija i kobalta: ( . Co , Pd , I , Ir , Cs
60 103 125 192 137
).

Brahiterapiju moemo podijeliti po poloaju izvora u odnosu na tumor, po brzini
radijacijske doze i po duljini trajanja terapije.

Podjela brahiterapije po poloaju izvora u odnosu na tumor

Po poloaju izvora u odnosu na tumor brahiterapija se dijeli se na:

intersticijalnu (izvor zraenja u tumoru)

kontaktnu brahiterpiju (izvor neposredno do tumora)
Slika 22. Poloaj pacijenta za vrijeme zraenja
gama noem
35

Intersticijska brahiterapija

Kod intersticijske terapije radioaktivni izvori u obliku zrnaca ili ica se implantiraju
(zabadaju) direktno u tumor ili se koriste uplji plastini nosai u obliku igala ili cjevica u
kojima se nalaze izvori zraenja. Intersticijskom brahiterapijom najee se tretiraju tumori
dojke ili prostate.

Kontaktna brahiterapija

U kontaktnoj brahiterapiji izvor zraenja postavlja se u prostor neposredno do tumora. Po
mjestu gdje se postavlja radioaktivni izvor dijeli se na:

intrakavitalu brahiterapiju (tjelesne upljine)

intraluminalna brahiterapiju (lumeni organa)

povrinska brahiterapija (neposredno do povrinski lociranih tumora)

Intrakavitalna i intraluminalna brahiterapija se najee koristi u tretiraju ginekolokih
karcinoma, karcinoma vrata i glave, jednjaka itd.
Povrinska brahiterapija, koja se ranije koristila za tretiranje malignih lezija na koi
danas se gotovo u potpunosti zamijenila terapijom brzim elektronima proizvedenim u
linearnom akceleratoru.

Podjela brahiterapije po brzini radijacijske doze

Po brzini apsorbirane doze ionizirajueg zraenja dijeli se na brahiterapiju sa:

Niskom brzinom radijacijske doze LDR (low dose-rate) od (0,4-2) Gy/h

Srednjom brzinom radijacijske doze MDR (midle dose-rate) (2-12) Gy/h

Visokom brzinom radijacijske doze (HDR) (high dose-rate) vie od 12 Gy/h

Pulsno simuliranom niskom brzinom radijacijske doze (PDR)

Brzina radijacijske doze uvjetuje i duljinu trajanja tretmana, pa se u ovisnosti o specifinoj
aktivnosti
36
izvora, vrijeme moe mjeriti danima, satima ili minutama.
Ako se kao izvor zraenja koriste dugoivui radioaktivni izotopi kao to su na primjer
Co-60 ili Cs-137, specifina aktivnost obino je nia u odnosu na radioaktivne izotope
kratkog vremena poluraspada.
HDR ureaji zato najee koriste radioaktivni iridij (Ir-192), ije je vrijeme
poluraspada kratko ( T
1/2
= 73,8 dana), a specifina aktivnost visoka.

36
Omjer aktivnosti izvora i mase. Jedinica specifine aktivnosti izvora je Bq/kg.
36

Podjela brahiterapije po duljini trajanja radijacijskog tretmana

Po tomu da li se ili ne radioaktivni izvor trajno zadrava u pacijentu brahiterapija se dijeli
na:

permanentnu (trajna brahiterapiju) i

privremenu brahiterapiju

Trajna brahiterapija podrazumijeva implantiranje direktno u tumor kratkoivuih
radioaktivnih izvora koji u pacijentu ostaju trajno. Najee se koristi u terapiji tumora
prostate u koju se posebnim ureajima implantiraju radioaktivna zrnca joda ili paladija.
U sluaju da se koriste radioaktivni izotopi s duljim vremenom poluraspada, po
postizanju odgovarajue tumorske doze izvori zraenja se uklanjaju, a terapija se zove
privremena brahiterapija.
Kako bi se zatitilo osoblje ukljueno u provoenje brahiterapije (onkolog, medicinski
fiziar, inenjer medicinske radiologije, medicinske sestre i drugi) runo postavljanje
radioaktivnih izvora zamjenjuje se runim naknadnim punjenjem aplikatora, odnosno
naknadnim daljinskim punjenjem aplikatora uz pomo posebnih ureaja s daljinskim
upravljanjem (remote afterloading).
Na tritu postoji vie takvih ureaja od kojih su najpoznatiji: Cuiretron,
Microselectron, Selectron itd. Ureaji u sebi imaju zatiene spremnike u kojima su
pohranjeni radioaktivni izvori kada nisu u uporabi. Poseban mehanizam pokree izvore u
aplikatore kada su postavljeni u pacijentu, te ih povlai u kontejnere nakon proteka unaprijed
programiranog vremena.

TERAPIJA OTVORENIM RADIOAKTIVNIM IZOTOPIMA

Terapija otvorenim radioaktivnim izotopima se primjenjuje znatno rjee u odnosu na
terapiju zatvorenim radioaktivnim izotopima. Jedan od razloga je i puno kompliciranija
zatita od zraenja. Primjenjuje se na odjelima nuklearne medicine koji su opremljeni
opremom, sredstvima i educiranim osobljem za rad s otvorenim radioaktivnim izvorima
zraenja.
U nuklearnoj medicini se u terapijske svrhe koriste otvoreni radioaktivni izvori
zraenja. Oni se u formi radiofarmaka apliciraju pacijentu u terapijskim dozama u svrhu
unitavanja stanica karcinoma.
Specifino odabrani radiofarmak selektivno se nakuplja u organu od interesa i
lokalno zrai okolno tkivo koristei bioloko djelovanje ionizirajueg zraenja na stanice.
Za razliku od uporabe zatvorenih radioaktivnih izvora u radioterapiji gdje se koristi
fotonsko gama zraenje, u terapiji otvorenim izvorima zraenja upotrebljavaju se estina
zraenja nastala kao rezultat beta minus ili alfa radioaktivnih raspada.

Terapija beta minus emiterima

U terapijske svrhe najee se koriste beta minus emiteri (I-131, P-32, Sr-89, Sm-153
itd). Oni prilikom radioaktivnog raspada iz jezgre izbacuju brze elektrone (beta minus
estice), koji ioniziraju okolno tkivo. Imaju kratak doseg, te na taj nain mogu predati
lokalno visoke doze ionizirajueg zraenja tumorskom tkivu uz potedu okolnih zdravih
struktura. U tretmanu karcinoma titnjae se, na primjer, koriste radiofarmaci s
radioaktivnim jodom.
37

titnjaa ne razlikuje stabilni od radioaktivnog izotopa joda. Kada se pacijentu
aplicira terapijska doza radioaktivnog joda, on se nakuplja u titnjai i od tuda lokalno zrai
okolno tkivo unitavajui stanice karcinoma.

Terapija alfa emiterima

U novije vrijeme koriste se u terapiji i neki alfa emiteri (bizmut-212, bizmut-213,
astat-211, Ac-225, Ra-223 itd). Terapija se naziva TAT (targeted alpha therapy). Aplicirani
alfa emiter ugraen u specifini radiofarmak izbacuje iz atomske jezgre alfa estice (jezgre
helija). Doseg alfa estica u tkivu je vrlo kratak. Cjelokupna visoka energija alfa estice moe
se pohraniti unutar samo jedne stanice dimenzija nekoliko mikrometara. Zbog visoke
specifine ionizacije
37
bioloki efekt je lokalno visok, dok je okolno zdravo tkivo poteeno.

Radioimunoterapija (RIT)

Radioimunoterapija predstavlja novu vrstu terapije karcinoma uporabom
radioaktivnog zraenja. Iako se na ovoj vrsti terapije radi vie od 30 godina jo je u
eksperimentalnoj fazi i fazi klinikih ispitivanja. Iako postoje druge do sada poznate terapije
karcinoma radioaktivnim zraenjem ideja vodilja ove vrste terapije je da se zraenjem unite
samo maligne stanice koje radioaktivnou obiljeeno monoklonsko protutijelo prepozna i za
njih se vee (reakcija antigen-protutijelo) Terapija se daje pacijentu u infuziji. Najee se
koriste isti beta i alfa emiteri. Od alfa emitera najee se primjenjuje astat-211 ili ako se za
zraenje koriste beta emiteri Y-90, Sm-153, Lu-177. Za sada se ovakvom terapijom najee
tretiraju limfomi.

ZAKLJUAK

Iz svega reenog, vidljivo je da je tijekom godina pojava radioaktivnosti nala iroku
primjenu u suvremenoj medicini (Slika 23.)

Slika 23. Pregled primjene radioaktivnosti u medicini

37
Broj ionskih parova po jedinici puta.
38

Neki od danas najsofisticiranijih ureaja slikovne dijagnostike u medicini (PET,
SPECT, gama kamera) koriste otvorene radioaktivne izotope u dijagnostike svrhe.
Radioimunolokim metodama mogue je mjeriti tako niske koncentracije tvari u
organizmu koje je nemogue mjeriti klasinom laboratorijskom dijagnostikom.
Metode radioizotopnog razrjeenja koriste otvorene radioaktivne izotope u svrhu
mjerenja koliina tjelesnih tekuina.
U terapiji poglavito karcinoma koristi se bioloko djelovanje radioaktivnog zraenja.
Specifina svojstva nestabilnih jezgara koriste se i u nizu drugih primjena vezanih za
medicinsku djelatnost.
Bez obzira na korist od uporabe radioaktivnog zraenja u medicini ne smije se
zaboraviti njegovo potencijalno tetno djelovanje i na osobu koja mu je bila direktno izloena
(somatski uinci zraenja) i na mogue optereenje cjelokupne populacije (genetski efekti).
Dok su za profesionalno izloena lica zakonski propisane i mjere zatite i granice
izlaganja zraenju, za medicinsku primjenu ionizirajueg zraenja te granice ne postoje.
Kako je uporaba ionizirajuih zraenja uvijek povezana s odreenim zdravstvenim
rizikom (ne postoje bezopasne razine izlaganja), osobe koje imaju ovlasti propisati i izvoditi
procedure koje podrazumijevaju uporabu zraenja u medicinske svrhe moraju voditi rauna o
vaeem Zakonu
38
i popratnim propisima, kao i opim preporukama Meunarodne komisije
za radioloku zatitu (ICRP).
Preporuke naglaavaju da se svi postupci koji ukljuuju izlaganje zraenju moraju
uporabiti tako da ukupna korist od primjene bude vea od mogueg zdravstvenog rizika koji
nosi svaka medicinska procedura koja upotrebljava ionizirajua zraenja. Ova problematika je
sloena i ovisna o nizu imbenika, pa se mora sprovoditi individualno za svakog pacijenta i
dijagnostiku, odnosno terapijsku proceduru unutar koje je pacijent izloen zraenju.
U podruju medicinske primjene ionizirajuih zraenja iznimno je znaajna edukacija
cjelokupne zajednice i svakog pojedinca u cilju razvitka kulture zatite od zraenja.

Literatura:
1. S. R. Cherry, J. A. Sorenson, M. E. Phelps, Physics in Nuclear Medicine, Saunders,
2003.
2. J. Pope, Medical Physics: Imaging, Heinemann, 1998.
3. S. Jankovi, D. Eterovi, Fizikalne osnove i kliniki aspekti medicinske dijagnostike,
Medicinska naklada 2002, Zagreb
4. A. anti, Biomedicinska elektronika, kolska knjiga, Zagreb, 1995
5. (http://en.wikibooks.org/wiki/Basic_Physics_of_Nuclear_Medicine/Nuclear_Medicine
_Imaging_Systems) dostupno tijekom 5.2012.

38
Zatita od ionizirajuih zraenja u Republici Hrvatskoj regulirana je Zakonom o radiolokoj
i nuklearnoj sigurnosti (NN 28/10) i popratnim podzakonskim propisima

Microsoft Word - Radioaktivnost - Primjena U Medicini - Povjeren PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Microsoft Word - Radioaktivnost - Primjena U Medicini - Povjeren PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PREDAVANJE IZ FIZIKE Radioaktivnost. Primjena u medicini.

m, a promjer atomske jezgre ~ 5

raspadom (Slika 6.) transformira u duik N.

, ) emiteri mogu se koristiti osim u dijagnostici i u radioterapiji karcinoma. Neki

, ) emitera koji se koriste u medicinske svrhe su: Xe I, Cs, Co,

ili vezanog obiljeenog antigena AgAt

) emiter sa vremenom poluraspada

You might also like