UVOD U OPU LINGVISTIKU - SKRIPTA

DUBRAVKO KILJAN POGLED U LINGVISTIKU

- Lingvistika je znanost koja jezik i govor, shvadene kao ava aspekta
ovjekove jezine djelatnosti, istrauje u svim njihovim oblicima i
meusobnim relacijama
- Jezina djelatnost ili jezina praksa jedan je od oblika ovjekove jezine
prakse
- Jezinom djelatnodu ljudi meusobno prenose informacije i spoznaje o
svim oblicima prakse i pri tome upotrebljavaju poseban sistem znakova
JEZIK
- Jezina je djelatnost totalni drutveni fenomen
- Nj stalna dinamika oznaava sve drutvene grupacije
- Tako shvadena jezina djelatnost nadmauje okvire samo jedne nauke, pa
i lingvistike
- JEZIK je sistem znakova koji ljudi upotrebljavaju u jezinoj djelatnosti
- Jezik je po svojem karakteru kao i svaki sustav apstraktan, a govor je
njegovo konkretno ostvarenje u materiji
- Jezik je jedan od sistema znakova: a znak je poseban produkt ovjekove
prakse koji mora posjedovati dvostruku sposobnost: s jedne strane, to je
sposobnost da se u nj preslika podatak iz univerzuma dobiven raz
oblicima ovjekova djelovanja, s druge, sposobnost da bude prenijet
drugim sudionicima komunikacijske prakse
- Zbog toga znak ima dva nerazdvojiva dijela, koji se ipak mogu analizirati
svaki za sebe: PLAN SADRAJA (u koji se preslikava neki izvanznakovni
podatak koji nije sam taj znak) i PLAN IZRAZA ( prikladan da se ostvari u
nekom obliku materije i da se tako prenese u obliku interpersonalne
komunikacije)
- Lingvistika analiza otkriva da plan izraza i plan sadraja koji se sastaju u
dijalektikoj cjelini jezikog znaka se uzajamno uvjetuju
- Lingivistika se moe podjeliti na vedi broj disciplina, specijaliziranih za
izuavanje pojedinih razina i planova u jezinom sustavu

- FONNOLOGIJA je ling disc koja prouava najnie razine jezinog sistema

na planu izraza, a to su razine nie od razine znaka
- Izuava nivo fonema i nivo sloga, a u specijalnim sluajevima i nivo rijei i
reenice
- Osnovna jedinica nj analize je: FONEM
- Fonem je najmanje jedinica plana jezinnog izraza koje se linearno vie
NE moe analizirati na manje dijelove
- Fonem ima razlikovnu funkciju fonem je glas u jeziku, tj spstraktan
fenomen
- Fonologija izuava fonemske ili donoloke sisteme
- Postoje zvuni i bezvuni fonemi: distinktivna obiljeja
- FONETIKA nasuprot fonologiji, pruava glasove i njihove kombinacije u
govoru s fizikalnog, akustinog, artikulacijskog, psihoakustinog stajalita
- Glas je srtikulirani zvuk koji se ukomunikacijskom procesu ukazuje kao
materijalna realizacija nekog fonema
- MORFOLOGIJA je ling disc koja prouava znakove niih razina morfeme
i rijei na planu jezinog izraza
- Morfem je najmanja jezina jedinica koja ima i plan izraza i plan sadraja,
tj najmanji je jezini znak MORF
- Objekt morfologije su morfovi, morfemi i rijei u svim nj oblicima,
vrstama, promjenama i nainu tvorbe
- SINTAKSA
- Je lingvistika disciplina koja izuava jezine znakove na nivoima viim od
rijei i to u prvom redu, na planu izraza, ali takoer nuno zadire u plan
sadraja
- Sintaksa bi se mogla podjeliti prema razini jedinica na: sintagmatiku,
sintaksu reenice i sintaksu diskursa
- SINTAGMA je samostalni kompleksni jezini znak ili dio reenicie koji ima
odreenu sintaktiku ili semantiku samostalnost
- Definicija reenice: kompleksni jezini znak, s ekvivalentom na planu
sadraja, koji je onaj dio diskursa koji i sam moe biti diskurs, a da pri
tome i preostali njegov dio bude diskurs
- DISKURS je jezina jedinica najvie razine u kojoj postoje bilo kakve
zavisnosti izmeu nj dijelova

- SEMANTIKA ili specifiranije lingvistika semantika onaj je bio lingvistike

koji prouava plan sadraja u jeziku i govoru
- Bavi se svim jezinim sadrajima, na svim nivoima
- Osnovna semantika jedinica je SMENATEM (ona jedinica PS kojoj na PI
odgovara morf
- Semantemi se mogu podjeliti na GRMATEME (oni semantemi u koje se
preslikava bar jedan element n iz samog jezika) i LEKSEMI (preslikavaju se
oni podskupovi univerzuma u kojima postoje elementi n izvan jezika
- Grametemi su brojem ofranieni, dok leksemi nisu a broj elementa n je u
njima teoretski beskonaan
- G i L se menispbno kombiniraju po odreenim pravilima, na rubu
izmeu morfologije, sintakse i semantike
- SEMANTIKO POLJE svi semantemi koji u sebi sadre bar jedan
zajedniki element n
- LEKSIKOLOGIJA I LEKSIKOGRAFIJA se bave morfolokim i semantikim
izuavanjem rijenikog sistema nekog jezika ili usporedbom u 2 ili vie
jezika
- ETIMOLOGIJA analizira porijeklo i razvoj pojednih rijei i usporeuje ih sa
srodnim rijeima iz drugih jezika, rekonstruirajudi nj povijest i koliko je
mogude njihovo najranije stanje
- PRIMJENJENA LINGVISTIKA istraujemogudnosti primjene lingvistike u
rjeavanju praktinih zadataka povezanih s jezinim fenomenom
- Sinkronijska lingvistika (evolucijska, evolutivna, razvojna) prouava
logike i psiholoke odnose koji povezuju supostojede termine koji
zamjenjuju jedni druge te tvore sustav onako kako ih kolektivna svijest
vidi. Sinkronijske pojave pokazuju pravilnosti i ne namedu se
jeziku. Sinkronija uvijek doziva dva istodobna termina, bitna joj je opreka.
- Dijakronijska lingvistika (znanost stanja jezika, statika) prouava
odnose koji povezuju susjedne termine koji ne tvore sustav, a kolektivna
ih svijest ne vidi. Dijakronijske pojave ne pokazuju pravilnosti, ali se
namedu jeziku. Dijakronija se tie samo jednog termina, on se mijenja
nekim drugim, a u sreditu panje uvijek ostaje samo jedan termin.
- Sinkronija kao prouavanje statikog aspekta i dijakronija kao
prouavanje razvojnog aspekta autonomne su i meuovisne perspektive.

- GEOGRAFSKA I AREALNA LINGVISTIKA analizira raspodjelu jezika i manjih

komunikacijsko-ling cjelina u porsoru i nj razgranienja i proimanja
- PSIHOLINGVISTIKA disciplina koja se bavi psihikim promjenama to se
javljaju pri usvajanju, razvoju jezika, produkciji i razumijevanju jezinih
poruka
- Filologija u
irem
smislu:
nauka
koja
se
bavi
prouavanjem jezinih pojava, kako gramatikih tako i knjievnih. U uem
smislu: samo prouavanje gramatike .
- U jednoj je interpretaciji lingvistika dio teorije informacij koja je centralni
dio kibernetike
- U drugoj je hijerarhijski podreena semiologiji
- Strukturalizam je znanstveni
organiziranih nizova jedinica
razliitih struktura. One ne
koncepcije i forme kojima
fenomen.

pristup koji se temelji na prouavanju

s relativno stabilnim odnosima, odnosno
postoje u stvarnosti, ved su misaone
se koristi kako bi se shvatio izuavani

- Porijeklo strukturalizma moe se traiti u lingvistici, odnosno u

radu vicarskog lingvista de Saussurea
- Napredak lingvistike nakon uvoenja stukuralizma je golem i
spektakularan
- Prvi jasni nagovjetaji strukturalistikog pristupa jaziku nalaze se u
djelima dvaju Poljaka: JAN BAUDOUIN DE CAOURTENAY i njegov uenik
MIKOLAJ KRUSZEWSKI on je svojim uenjem naslutio potrebu
razlikovanja izmeu govora i jezika i mogudnosti loginog opisa jezinog
sistema u jednom vremenskom presjeku (kazanjska kola)
- Ferdinand de Saussure (eneva, 22. studenog 1857. - Vufflens-le-Chteau
kraj Morgesa, 22. veljae 1913.) vicarski je lingvist koji je svojim
postavkama utemeljio modernu lingvistiku (jezikoslovlje) i dao temelje
europskom strukturalizmu, lingvistikom pravcu koji se razvio dvadesetih
i tridesetih godina 20. stoljeda.
- Zanimljivo je da on nije napisao knjigu koja ga je proslavila, a vjerojatno
je uopde i nije namjeravao objaviti. Knjigu Cours de linguistique
gnrale (Teaj opde lingvistike) objavili su nakon njegove smrti studenti
koristedi se biljekama s njegovih predavanja
- Bili su to Charles Bally i Albert Sechehaye

- Teaj se temelji na trima ciklusima biljeaka iz razdoblja predavanja

u enevi od 1877.
- do 1906.Nakon Saussureove smrti, Bally i Sechehaye htjeli su objaviti
njegova predavanja, ali su ustvrdili da nije pisao nikakve osobne
pripreme, stoga su prikupili biljeke devetorice studenata, koje su bile
neujednaene i nepotpune.
- Najdetaljnije su bile Degallierove i Riedlingerove biljeke, ali promaknule
su im Constantinove koje je objavio Robert Godel 1957. godine.
U tom djelu postoji pet temeljnih dihotomija ili dijada:

jezina djelatnost (langage): jezik (langue) - govor (parole)

jezini znak: oznaitelj (signifi) - oznaenik (signifiant)
pristup: interna lingvistika - eksterna lingvistika
perspektiva: sinkronija - dijakronija
odnosi: sintagmatski odnosi - asocijativni odnosi
- Njima je De Saussure pridao i estu dihotomiju: forma - supstancija.
- Saussure je odredio predmet lingvistike i rekao da je to jezik,
objanjavajudi pritom distinkciju jezika i govora.
- Po njemu predmet neke znanosti mora biti sustav, a jezik to jest.
- Cilj je opde lingvistike, kako ga de Saussure vidi, prvo odvojiti lingvistiku u
uem smislu rijei od gramatike, filologije i poredbeno-povijesnog
jezikoslovlja, tj. strogo definirati podruje njezina djelovanja.
- Zatim, dati konaan i iscrpan popis i propis svih jezika do kojih moe dodi
i na koncu njezin predmet u svim jezicima bez razlike ima biti samo ono
to je svima njima zajedniko.
- Jezici se prouavaju kao strukture, bitan skup odnosa meu elementima
zatvorena sustava ije su jedinice jezini znakovi koji su voljni i steeni
proizvod mase govornika.
- Istodobno se jezik i govor oponiraju, jedan tei k stabilnosti, a drugi k
dinamici; onkraj ovog odnosa nastaje jezina kreativnost, u vidu
humboldtovske teze da je jezik djelovanje (gr. enrgeia), a ne dovren
in (gr. rgon). Konano, u jeziku, kako kae de Saussure, postoje smo
razlike. Vrijednost koja nastaje na granici oznaenika i oznaitelja
podlona je samo diferencijalnosti, a u svojoj je prirodi arbitrarna te ovisi
o vremenskoj i prostornoj linearnosti oznaitelja, ije su najmanje
jedinice pak bez toga naela pa su samim tim sastavljene od distinktivnih
obiljeja koja se meusobno supraponiraju i koja je de Saussure, na sebi
osobit nain, anticipirao u kasnijem djelu Prake lingvistike kole.
Upravo je pogled na jezik kao sustav, strukturu, ono to je kasnije

razvilo strukturalizam. Po tom pravcu, zadada lingvista jest prouavanje

jezika kao sustava.
- Sintagmatski i paradigmatski odnosi

FERDINAND DE SAUSSURE TEAJ OPE LINGVISTIKE

- Sadraj lingvistike tvore sve manifestacije ljudskog jezika
- Bududi da jezik najede izmie opaanju, lingvis mora voditi rauna o
pisanim tekstovima, jer mu samo oni omogudavaju poznavanje prolih i
dalekih idioma
- Zadada lingvistike je: nainiti opisi i povijest svih jezika koje moe dosedi,
traiti one snage koje trajno i na sveopdi nain djeluju u svim jezicima te
ograniiti sebe samu
- Lingivstiku valja razlikovati od ostalih znanosti kao antropologija ili
etnografija
- FILOLOGIJA je oto odjeljena od lingvistike
- Pitanje to je stvarni predmet lingvistike je neobino sloeno
- ... slogovi koje artikuliramo akustini su otisci zamjedeni uhom, ali
zvukovi ne bi postojali bez glasovnih organa (i tako u krug)
- No, pretpostavimo da je glas neto jednostavno; tvori li on jezik? NE, on
je samo sredstvo misli i sam po sebi ne postoji
- Glas, sloena akkustino glasovna jedinica, tvori i sam s milju jednu
sloenu mentalnu i fizioloku jedinicu
- Jezik ima individualnu i drutvenu stranu i nemogude je pojmiti jednu bez
druge
- On je u svakom asu uspostavljen sustav i razvoj
- JEZIK MORAMO UZETI KAO NORMU ZA SVE OSTALE MANIFESTACIJE
JEZINE DJELATNOSTI
- Jezik je ujedno drutveni proizvod mogudnosti govorenja i skup nunih
uvjeta koje je drutvo prihvatilo kako bi onemogudilo pojedincima da se
tom mogudnodu slue
- Uzet u svojoj cjelovitosti, jezik je nepravilan i mnogolian u isti je as o
fiziki i fizioloki i psihiki te ga ne moemo svrstati ni u jednu kategoriju
ljudskih injenica jer ne znamo kako iznijeti na vidjelo njegovo jednistvo

- Jezik je neto steeno i dogovoreno, pa bi zato morao biti podreen

prirodnom nagonu umjesto da ima prednost nad njim
- Ne bi bilo sasvim tono redi kako su nai glasovni organi namijenjeni za
govor kao to su nae noge za hodanje
- Za WHITNEYA, koji izjednaava jezik s drutvenom institucijom, mi se
samo iz puke sluajnosti koristimo glasovnim aparatom kao jezinim
sredstvom ljudi su isto tako mogli izabrati pokret i vizualne slike
umjesto glasovnih slika
- No, na bitnoj toki ameriki lingvist ima pravo: jezik je dogovor, a priroda
znaka o kojem dogovor postoji nije bitna
- Pitanje glasovnog aparata u problemu jezika drugorazredno je pitanje
- Mogli bismo redi da govorenje nije priroeno ovjeku, nego da mu je
priroena sposobnost da uspostavi jezik, to jest sustav razliitih znakva
koji odgovaraju razliitim mislima
- BROCA je otkrio da je sposobnost goora smjetena u TREDOJ LIJEVOJ
EONOJ VIJUZI neki su se i na tome temeljili pripisujudi jezinoj
djelatnosti prirodni karakter
- Da bismo jeziku pripisali prvo mjesto u izuavanju jezine djelatnosti,
moemo se posluiti argumentom da se sposobnost bila ona prirodna
ili ne artikulacije govora (paroles) iskazuje samo s pomodu sredstava
koje je stvorila i dala nam zajednica
- Prema tome nede biti krivo redi da je jezik ono to ini jedinstvo jezine
djelatnosti
- MJESTO JEZIKA U PITANJIMA JEZINE DJELATNOSTI
- Govorni krug: taj in pretpostavlja bar dva pojedinca; to je najmanje to
se moe zahtijevati da bi krug bio potpun
- De Saussureov govorni krug:

AUDICIJA

FONACIJA

- pojam akustika
pojam

akustika
slika

slika

FONACIJA

AUDICIJA
- Od iznimne je vanosti da se verbalna slika ne mijea sa samnim glasom i
da je ona jednako psihika kao i pojam koji joj je pridruen
- Govorni se krug moe podjeliti na: izvanjski dio (titranje zvukova koji idu
od usta do uha) i unutarnji dio koji obugvada sve ostalo, na psihiki i
nepsihiki dio te na aktivni i pasivni dio (aktivno je sve to ide od
sredita asocijacije jednog subjekta do uha drugog, a pasivno sve to ide
od uha drugog prema njegovou sreditu asocijacije)
- Tomu valja dodati sposobnost asocijacije i koordinacije, a ona se javlja
im se radi o izoliranim znakovima; upravo ta sposobnost igra najvedu
ulogu u organizaciji jezika kao sustava
- Izmeu svih pojedinaca povezanih jezikom uspostavit de se neka vrsta
prosjeka svi de proizvoditi iste znakove povezane s istim pojmovima
- U toj jedinstvenoj odreenosti u drutvu odmah moemo iskljuiti fiziki
dio (kada nekoga ujemo da govori nepoznatim jezikom, mi ujemo
glasove, ali zbog nerazumijevanja ostajemo izvan drutvenog)
- Ni psihiki dio nije u svojoj cijelosti u igri
- Funkcioniranjem privatne i koordinativne sposobnosti ostaju kod
govornika otisci koji naposlijetku postaju primjetno isti kod svih
- JEZIK SAVRENO POSTOJI SAMO U MASI

- Odvajajudi jezik od govora istodobno odvajamo: ono to je zajedniko od

onoga to je pojedinano; ono to je bitno od onoga to je sporedno i
manje vie sluajno
- Jezik nije funkcija govornika, jezik je proizvod to ga pojedinac pasivno
preuzima
- Govor je naprotiv pojedinani voljni i razumni in u kojem moramo
razlikovati: kombinacije s pomodu kojih govornik iskoritava jezini kod u
svrhu izraavanja vlastitih misli i psiho fiziki mehanizam koji mu
omogudava da te kombinacije izrazi
KARAKTERISTIKE JEZIKA
1. Jezik je tono odreen predmet u skupu raznovrsnih injenica
jezine djelatnosti. Moemo mu odrediti mjesto u odreenom
krugu gdje se jedva auditivna slika udruuje s jednim pojmom. On
je drutveni, zajedniki dio jezine djelatnosti, izvan je pojedinca
koji ga sam ne moe stvarati ni mijenjati, postoji samo zahvaljujudi
svojevrsnom dogovoru sklopljenom izmeu pripadnika zajednice. S
druge strane, pojedincu je nuna obuka da bi upoznao ''pravila
igre''.
2. Jezik, razliit od govora, predmet je koji se moe odvojeno
izuavati. Znanost o jeziku ne samo da moe postojati bez drugih
elemenata jezine djelatnosti, nego je jedino moguda ako se ti
drugi elementi s njim ne mjeaju.
3. Dok je jezina djelatnost heterogena, tako ogranieni jezik je
homogen; to je sustav znakova gdje je bitna samo vez smisla i
akustine slike i gdje su oba dijela znak jednako psihika.
4. Jezik je nita manje nego predmet konkretne pripode. Premda su u
biti psihiki, jezini znakovi NISU apstrakcije; povezivanja
prihvadena kolektivnim dogovorom stvarnosti su koje imaju svoje
sjedite u mozgu. Osim toga, znakovi jezika su ''opipljivi''. U jeziku
ostaje akustina slika i nju moemo prevesti na stalno vidljivu sliku.
Jezik je spremite skustinih slika, a pismo njihov opipljiv oblik!

Teaj ope lingvistike

Ferdinand de Saussure opisuje jezik kao ahovsku igru, poseban sustav sa
svojim vrijednostima i odnosima.
Teaj ope lingvistike (Cours de linguistique gnrale) biljeke su s predavanja
slavnog lingvista Ferdinanda de Saussurea koje su poslije njegove smrti objavili
njegovi studenti. U ovom djelu De Saussure lingvistiku odreuje
dijelom semiologije, zadaje jezik kao predmet lingvistici te daje poelo
modernomstrukturalizmu.
Autorstvo
Djelo su objavili nakon smrti Ferdinanda de Saussurea studenti koristedi se
biljekama s njegovih predavanja. Bili su to Charles Bally i Albert Sechehaye.
Teaj se temelji na trima ciklusima biljeaka iz razdoblja predavanja
u enevi od 1877. do 1906. Nakon Saussureove smrti, Bally i Sechehaye htjeli su
objaviti njegova predavanja, ali su ustvrdili da nije pisao nikakve osobne
pripreme (ovu knjigu vjerojatno nikad i nije planirao napisati), stoga su prikupili
biljeke devetorice studenata, koje su bile neujednaene i nepotpune.
Najdetaljnije su bile Degallierove i Riedlingerove biljeke, ali promaknule su im
Constantinove koje je objavio Robert Godel 1957. godine.
Osnovne dihotomije
U tom djelu postoji pet temeljnih dihotomija:

jezina djelatnost (langage): jezik (langue) - govor (parole)

jezini znak: oznaitelj (signifi) - oznaenik (signifiant)
pristup: interna lingvistika - eksterna lingvistika
perspektiva: sinkronija - dijakronija
odnosi: sintagmatski odnosi - asocijativni odnosi

Njoj je De Saussure pridao i estu dihotomiju razlikovanja forme i supstancije.

Jezik i govor
Sadraj lingvistike tvore sve manifestacije ljudskoga jezika. Da bi se rijeili svi
problemi oko predmeta lingvistike, moramo se vrsto postaviti na teren jezika i
uzeti ga kao normu za sve manifestacije jezine djelatnosti.

Jezik (langue) tako postaje sustav znakova koji odgovara sustavu misli. On je
drutveni proizvod mogudnosti govorenja zajedno sa skupom nunih uvjeta
koje je drutvo prihvatilo da bi omogudilo pojedincu da se navedenom
mogudnodu slue. ovjeku je uroena sposobnost da uspostavi taj jezik, a
priroda znaka o kojem se govori nije bitna. Jezik je drutven i postoji
djelovanjem mase koja govori i vremena. Ako se ukloni masa, ne moemo
promatrati promjene koje bi nastale djelovanjem drutva, a ako se ukloni
vrijeme, ne moemo uopde govoriti o promjenama.
Govor (parole) pojedinani je, voljni i razumni in. To mogu biti kombinacije
kojima govornik iskoritava jezini kod da bi izrazio svoje misli ili pak psihofiziki
mehanizam koji mu omogudava da te kombinacije i izrazi.
Za razliku od govora, jezik je drutven, nuno postoji samo u masi (u masi jezik
moe ivjeti, ali je iv tek djelovanjem vremenske sfere), bitan je i zajedniki, on
je proizvod to ga pojedinac pasivno preuzima. Govor je pak individualan in,
sporedan i neponovljiv. Funkcioniranjem prihvatne i koordinativne sposobnosti
kod govornika ostaju otisci koji s vremenom postaju isti kod svih. Kad bismo
skupili sve verbalne slike unutar svih pojedinaca, dotaknuli bismo drutvenu
vezu koja tvori jezik. On je po svojoj prirodi drutven i ljudska je injenica, a
jezina djelatnost to nije. Takoer, jezina je djelatnost heterogena, a jezik je
homogen. Jezik postoji samo zahvaljujudi svojevrsnom dogovoru sklopljenom u
zajednici.
Jezik je zemlja artikulacija, svaki je jezini termin maleni ud (articulus) u kojem
se ideja ustaljuje u glasu, a glas postaje znakom ideje. On je poput lista papira misao je lice, a glas je nalije. Ne moemo rezati lice, a da pritom ne reemo
nalije. Oni su neodvojivi, a moemo ih razdvojiti samo na
istoj psiholokoj ili fonolokoj razini.
Jezik je forma, a ne supstancija.

Oznaitelj i oznaenik

Jezini znak kombinacija je pojma i akustike slike. Akustika slika psihiki je

otisak zvuka, nije materijalan zvuk, ona je predodba naih osjetila, virtualan
jezini in izvan svakog ostvarenja u govoru. I pojam i akustika slika
u mozgu su povezani asocijacijom. De Saussure predlae nazive: pojam
> oznaenik(signifi) te akustika slika > oznaitelj (signifiant). Jezini znak tako
postaje psihiki entitet sa dva nerazdruiva lica:
Jezini je znak arbitraran, odnosno, veza izmeu oznaenika i oznaitelja
proizvoljna je. Oni u stvarnosti nemaju nikakve prirodne vezem za razliku
od simbolagdje uvijek postoji neki ostatak prirodne veze izmeu oznaenika i
oznaitelja. Arbitrarnost oznaava nemotiviranost, a sama arbitrarnost znaka
titi jezik od pokuaja koji bi ga iao promijeniti. Naime, svakog trenutka
naslijee prolosti prevladava nad slobodom izbora. Znak poznaje zakon
tradicije jer je arbitraran, a zatto to se zasniva na tradiciji, moe biti arbitraran.
Jedina osobina jezika u kojoj on nije potpuno arbitraran jest nesposobnost
mase
da
ga
mijenja,
on
je
u
toj
toki
relativno
racionalan. Onomatopeje i usklici nisu pravi prigovori arbitrarnosti jer su
sporednog znaenja, nisu organski elementi sustava te je njihovo simboliko
podrijetlo prijeporno.
Oznaitelj je slune prirode te se odvija u samom vremenu i uzima njegove
znaajke, Prva je da predstavlja protezanje u prostoru, a druga da se ta
prostornost oituje u jednoj dimenziji, on je crta ili linija. Akustiki elementi
niu se jedan za drugim i tvore lanac, a to se najbolje vidi u pismu kad se odraze
u prostorni slijed pisanih znakova.
Promjene jezinog znaka zapravo su pomicanja odnosa izmeu oznaitelja i
oznaenika. Naelo promjene temelji se na naelu kontinuiteta, a pomicanje
odnosa posljedica je arbitrarnosti znaka.

Sinkronija i dijakronija

Os AB os je simultanosti ili istodobnosti na kojoj su odnosi izmeu supostojedih

stvari, a iskljueno je upletanje vremena. Os CD os je sukcesivnosti ili slijeda
koja sadri sve stvari iz prve osi sa svojim promjenama, ali se na njoj istodobno
ne moe promatrati vie od jedne stvari. Mnotvo jezinih znakova
onemogudava nam istodobno izuavanje odnosa u vremenu i odnosa u sustavu.
Sinkronijska lingvistika (evolucijska, evolutivna, razvojna) prouava logike i
psiholoke odnose koji povezuju supostojede termine koji zamjenjuju jedni
druge te tvore sustav onako kako ih kolektivna svijest vidi. Sinkronijske pojave
pokazuju pravilnosti i ne namedu se jeziku. Sinkronija uvijek doziva dva
istodobna termina, bitna joj je opreka.
Dijakronijska lingvistika (znanost stanja jezika, statika) prouava odnose koji
povezuju susjedne termine koji ne tvore sustav, a kolektivna ih svijest ne vidi.
Dijakronijske pojave ne pokazuju pravilnosti, ali se namedu jeziku. Dijakronija se
tie samo jednog termina, on se mijenja nekim drugim, a u sreditu panje
uvijek ostaje samo jedan termin.
Sinkronija kao prouavanje statikog aspekta i dijakronija kao prouavanje
razvojnog aspekta autonomne su i meuovisne perspektive.
Izvanjski i unutarnji elementi
Izvanjska lingvistika prouava izvanjske elemente jezika strane njegovu
organizmu i sustavu. To su dodiri s etnologijom, politikom, institucijama
i zemljopisnim imbenicima. Prouavanje ovih elemenata vrlo je korisno, ali i
bez njih se moe spoznati sam jezini sustav.
Unutarnja lingvistika ne doputa bilo kakvo rasporeivanje, ona odreuje jezik
kao sustav koji poznaje samo svoj vlastiti red. Unutarnje je sve ono to u bilo
kojoj mjeri i na bilo kakav nain mijenja sustav.

Sintagmatski i asocijativni odnosi [uredi]

Sintagme su kombinacije temeljene na linearnom karakteru oznaitelja protezanju u prostoru, rijei se meusobno povezuju u odnose koji iskljuuju
mogudnost da dvije rijei odjednom izgovorimo. Sintagme se sastoje od dvije ili
vie jedinica, a rije unutar sintagme dobiva vrijednost samo oprekom prema
ostalim lanovima. Izvan diskursa rijei se povezuju asocijacijama na temelju
zajednikih znaajki.
Sintagmatski odnosi jesu odnosi in praesentia, zasnivaju se na dvama ili vie
terminima jednako prisutnima u stvarnom nizu, nosa je protezanje u prostoru
i sama linearnost.
Asocijativni odnosi jesu odnosi in absentia koji se zasnivaju na povezivanju
termina u virtualnom mnemonikom nizu, sjedite im je u mozgu. Asocijacije se
mogu temeljiti na analogiji oznaenika ili na zajednitvu akustikih slika.
Jezik kao sustav
Opreka ahovskih figura jednaka je opreci jezinih elemenata u sustavu.
Promjenom jedne ahovske figure, mijenja se cijeli sustav. Njezina je vrijednost
proizvoljna, a iz toga proizlazi i njezina identinost.
Jezik je poput igre aha. Razlikuje se unutarnji od vanjskog aspekta - nije bitno
otkud su figure i kakav im je materijal, te izvanjske injenice ne mijenjaju
sustav. Jezik kao sustav mijenja samo ono to mu je svojstveno kao unutarnje.
Vrijednost figura ovisi o njihovu poloaju na ahovskoj ploi, ba kao to u
jeziku rijei imaju vrijednosti zbog opreke s drugima. Sustav je kao i ahovski
postav uvijek trenutaan, mijenja se od situacije do situacije. Da bismo preli iz
jedne sinkronije udrugu, premjetamo jednu figuru. To premjetanje samo
jedne figure koje izaziva promjenu jest dijakronija koja se tie samo jednog
elementa zamijenjenog drugim. No, ta jedna promjena jedne figure djeluje na
cijeli sustav i ta je promjena razliita od onog to joj prethodi i to nakon nje
dolazi.
Mijenjanje ne pripada nijednom od ta dva stanja koja jedina jesu bitna. Svaki
novi postav ploe, odnosno svaka jezina sinkronija, neovisna je i slobodna od
onog to joj je prethodilo. Jedna je toka usporedbe neprikladna - igra ne bi
trebao biti svjestan, on bi morao spontano, sluajno i nesvjesno mijenjati
sustav. Takoer, ahovske figure imaju svoju vrijednost, ba kao i jezine
vrijednosti. Zamijenimo li neku figuru nekim drugim predmetom, lako moemo
nastaviti igru jer je bitna samo vrijednost koju smo tom predmetu dodali. U
jeziku se, dakle, pojam vrijednosti podudara s pojmom identinosti.

DUBRAVKO KILJAN KRAJ LINGVISTIKE?

- Razmatrajudi poetak moderne lingvistike, izbor nuno pada na 1916,
kada je posthumno objavljan glasovit de Saussureov Kurs opde lingvistike
- Kurs predstavlja bitnu prekretnicu znanosti o jeziku 20 st
- Poststrukturalistika je lingvistika (preispitujudi vedinu temeljnih
strukturalistikih postavki) teila za tim da drugaije vrednuje de
Saussureova gledita
- Pitanje stvarnog poetka opde i teorijske nauke o jeziku svakako je vrlo
zanimljivo i za historiare lingivste i za istraivae
- to se tie de Saussureove uloge, ona se najede procjenjuje s jednog od
dvaju meusobno suprostavljanih gledita:
1. TEORIJA REZA : prema njoj je de Saussure radikalno prekinuo s
dotadanjom mladogramatiarskom lingvistikom tradicijom,
odbacio njezine temeljne koncepte i zasnovao jedan sasvim nov
pristup i time zapoeo strukturalistiku orjentaciju
2. TEORIJA IZRAZITOG KONTINUITETA: teorija koja tvrdi da je
Saussure u osnovi bio nadaren ekletik ija je najveda zasluga to to
je sistematizirao (i to ne uvijek dokraja uspjeno) ideje koje su prije
njega posojale. I doista nije teko dokazati da je S imao itav niz
prethodnika od kojih su neki, poput Whitneya ili de Courtnaya,
formulirali i jasno anticipatorkse strukturalistike ideje
- Osim toga, ako preskoimo mladogramatiartski period, lako de se
pokazati da su sve znamenite de S dihotomije, koje predstavljaju
osnovicu novine njegove teorije ved otprije u slinom obliku iskazane
- Oba ova stajalita su pretjerana
- TULLIO DE MAURO ima pravo kada naglasak stavlja na enevljaninovu
metodoloku novinu i kada upozorava da izmeu prvog velikog de S
linvistikog djela i Kursa postoji kontinuitet strogosti metodologije
- Tako je de Saussure zaista prvi predstavnik lingvistike moderne
- U svijesti suvremene lingvistike de s funkcionira kao njezin zaetnik, a da
nj djelatnost tu injenicu i nadilazi nije teko dokazati
- Otac lingvistike postaje tek nakon to Claude Levi Strauss bude od
Jakobsona nauio osnovne lingvistike postavke i pretvori ih u temelje
strukturalistikog pristupa

- Smatramo da de S lingvistika u sebi sadrava iskustvo o jeziku to su ga

sakupili istraivai prethodnih stoljeda
- THOMAS KHUNN uvelike doprinosi upotrebi termina PARADIGMA u
nauci za kojeg on predstavlja jedan od bitnih elemenata tumaenja
transformacijske nauke i nj disciplina
- Pokuamo li Khunnov pristup primjeniti na promiljanje jezika u de S
doba, vidjet demo da neke od nj postavki ne odgovaraju u potpunosti
situaciji koju razmatramo
- Saussuerova je doktrina svakako pradigmatina
- U lingvistici prije de S teko bismo mogli otkriti znakove
pretparadigmatskog stanja
- Kuhnn pojam paradigme smjeta prije svega na razinu pojedinane
nauke, podravajudi tako viziju fragmentirane znanstvene spoznaje
- De S, koji sklonost prema psihologiji dijeli s mladogramatiarima,
posebno s njihovim najdubljim teoretiarem Hermannom Paulom dolazi
(kako naglaava Monin) do svoje dihotomije izmeu jezika i govora
uspostavljanjem socioloke i psiholoke dimenzije jezine djelatnosti
- Dok se mounin zadrava uglavnom na elementima koje se izravno
iitavaju iz kursa, Culler pokuava mnogo ire obuhvatiti determinante
de S-ove znanstvene paradigme
- I on zapaa da za de S postaje ponovno vaan predmladogramatiarski i
racionalistiki problem oznaavanja,no on za razliku od filozofa i
etimologa veliki enevljanin nede oznaavanje promatrati u
dijakronijskom kontinuitetu, ved u sinkronijskom diskontinuitetu
- Osim ovog prijelazna iz povijesnog toka u trenutnost, Culleru za de S je
bitno i to to se poeo baviti ''nevidljivim'', neopipljivim drutvenim
injenicama
- Mouninovo i Cullerovo polazite bitno se meu sobom razlikuju
- Mounin u de S djelu pozitivistiki pranalazi odsjek epohe, dok Culler,
smjetajudi lingivsta u kontekst, promatra zapravo kasnije reflekse te
epohe

RADOSLAV KATII NOVI JEZIKOSLOVNI OGLEDI

- Kritika terminologije i teoretskig pretpostavka ondanje lingvistike
potakla je u de S najdublje stvaralake potencijale
- Shvadanje da je jezik suvistao sustav i da bi ling teorija trebala i sama biti
svojevrstan formalan euklidovski sustav bilo je protivno predodbama
tada rairenim i niklo je u prozranosti njegova vlastita uma
- Izrazio ga je 19.01.1909. u razgovoru s A. Riedlingerom
- Jezik je za de S: 1.) drutvena injenica vezana za postojanje govorne
zajednice, 2.) psiholoka injenica vezana za ovjekovu duevnu
konstituciji i 3.) integriran i sam u sebi nekako zatvoren sustav znakova
- Hjelmslev je nedvojbeno dosljedniji sosirijanac i od samog de S
- On je jasno vido da su odnosi obavijesnog sustava naelno nezavisni i od
drutvenih i od psihikih danosti
- Na tome temelju poinje od de S misli da je jezik forma a ne supstanca
- Pokuao je izgraditi lingvistiku teoriju kao onaj geometrijski sustav
pouaka koji je zamiljao de S
- Njegova je lingvistika ista lingvistika ista lingvistika forma i odnosa koji
ju tvore
- Amriki deskriptvizam lingvist treba da se dri korpusa pritom ostaje
najvaniji dio lingvistikog posla koji de tekstovi udi u korpus
- Nema lingvistikog posla bez filoloke priprave, radilo se i o snimljenim
najsvakodnevnijim razgovorima ili o priama kakva nepismena plemena
- Praki je strukturalizam pragmatiniji njegov je funkcionalizam ostao
blizak de s sociolokom iskoditu
- GENERATIVNA GRAMATIKA se u mnogoemu suprostavila klasinom
strukturalizmu
- Ona konstruira model jezine sposobnosti idealnog govornika-sluaoca
- dotjeran formalizmom svojih pravila i jo vrde utvren
- Generativna je teorija u punoj mjeri zadrala pretpostavku o drutvenoj,
psihikoj i obavijesnoj istovjetnosti jezika
- U teoretskoj lingvistici, generativna gramatika se odnosi na odreen
pristup prouavanja sintakse. Generativna gramatika jezika pokuava dati
set pravila koja de tono predvidjeti koja kombinacija rijei de formirati
gramatiku reenicu. U vedeb broju pristupa generativnoj gramatici de
pravila takoer predvidjeti i morfologiju reenice - CHOMSKY