Silvije Strahimir Kranjevi

Eli! Eli! Lama azavtani?!

Eli! Eli! Lama azavtani?!, to bi znailo ''Boe moj, Boe moj, zato si me
ostavio?!'' pokazuje nam odmah to e biti sredite Kranjevievih misli. Nagovijeta nam,
takoer, da se radi o jednoj biblijskoj temi koju e on prenijeti na nain da je shvatimo kao
jednu aktualnu problematiku.
Usporena ritma, rimovana, pjesma obiluje simbolima i metaforama (povijest u
sramotnikoj halji; djevojice gole) kojima se eli prikazati ondanje stanje drutva i naroda.
Uz to, pjesnik se koristi ironijom (gospe bijele) kojom donekle ismijava vodee ljude, ali i
paradoksom (kranska arena) kojim opet pokazuje situaciju u kojoj su se ljudi nali svjesno
ili nesvjesno. itajui pjesmu, uoavamo taj jedan pesimistian pogled na svijet tako da su i
sami motivi u skladu s tonom pjesme tuni, crni, mrani, poevi od Golgote na kojoj je
sam Krist bio raspet, do arene u kojoj narod skapava od gladi.
Od poetka do kraja pjesme, za nas ostaje nerazjanjeno pitanje je li Kristova rtva bila
uzaludna i postoji li traak nade da je uspijemo danas svojim djelima opravdati.
''Na Golgoti je umro a za kog je izda'no?
Je l' pala ova rtva kasno ili rano?
Na Golgoti je umro i svijet to znade,
Al od te rtve davne jo ploda ne imade.
A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo,
to nikad nije vie onako zakucalo
I vjekovi su proli daleki, strani, crni,
Osuila se krvca i suha jo se skvrni.''

Ve u prvim stihovima pjesme pjesnik se pita koliko je plodom urodila rtva? Postavlja se
pitanje je li Spasitelj stigao prekasno, kada je narod ve duboko zaglibio, ak toliko da ga ni
rtvovanje Due ne bi izvelo na pravi put. Ili je, moda, prerano stigao rano za ljude danas
kojima se rtva ini dalekom i nepoznatom, da je nesvjesno odbacujemo umjesto da je
doivljavamo kao Svetinju. Upravo sam Kranjevi istie kako se plod rtve jo uvijek ne
vidi, ba kao to ni ljudi ne vide veliinu ina na Golgoti. Jer, koliko god da je vjekova prolo,
crnih i stranih od nemilog dogaaja, toliko se nita ne dogodi ve se jedino krv osuila kako
pjesnik opisuje u narednim stihovima.
''Proetala se povijest u sramotnikoj halji,
I to smo nebu blii, sve od neba smo dalji!
Na Golgoti je staro prelomilo se drvo,
Pokradoe mu avle i to je bilo prvo!
U ime ovjeanstva i bratstva i slobode
Poee krvno kolo da bezboniki vode
I derala se druba od gadne strasti pjana:
Mi ubijamo, Boe, sve zbog Tebe Hosana.

''Tako blizu, a tako daleko.'' tim bi rijeima najbolje bilo opisano ovjeanstvo u ondanje
doba. On nam posla spasitelja koji ne uini zla za ivota i opet ljudima nije bilo dovoljno da
konano otvore oi i progledaju. Ljudi su bili (a i sada su jednako) slijepi, ali ne od ljubavi,
nego od ivota. Oni ne vide ono oigledno, istinsko, ve uporno u najskrivenijim ponorima
trae ono Loe u nekom. On nam posla spasitelja i uini nas sve bliim sebi no to emo vie
ikad biti do Apokalipse, ali ljudi se okrenue po tko zna koji put. itava nam je povijest puna

srama, a samim time se i sadanjosti obrazi crvene. ovjek umri, a prvo to ljudi uinie pokradoe mu avle. Dovoljno je zorno prikazano dokle ide oholost ljudska da se
dostojanstveno ni smrt vie ne moe ispratiti. Oni pleu i kolo vode, izrugujui se raspetom. A
oni su ljudi.
''Na Golgoti je mrtvo, i vjetri tamo tajni
Tek cvili: Eli! Eli! Lama azavtani!
A pokraj krvi davne i ispod drva suha
Sve milijuni vape: O, pravice, o, kruha!''

U svom tom oaju, ispod drva na kom je razapet Jedini koji je za sve ljude ikada dobrog
uinio, skupi se onih to vape za koricom kruha. Ve nas tu pjesnik primie i situaciji svoga
vremena ali i dananjem vremenu u kojem se itekako osjeti nestaica i neimatina koja ne bira
kada e isplivati na povrinu.
''Da, ukidoste ropstvo, i cirkus, i hijenu,
Pa odvedoste ljudstvo u kransku arenu!
I tu u sjajnim loam, u zlatu i u slavi,
Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi,
Zapremili ste i ivi i vae gospe bijele
Na pozornici svijeta sve najprve fotelje!
I gledate u igru od bijede i jada,
Gdje ovjeanstvo muno ko On pod drvom pada!''

Uoavamo u drugom stihu jedanaeste strofe cijele pjesme paradoksalan prikaz ondanje
situacije. Kranska arena kranstvo simbol svetinje i morala, a arena jedno borilite puno
bijesa i nagona za preivljavanjem u kojem ivot ovisi o podignutom palcu suca. Upravo oni
to zauzee prva mjesta u hijerarhiji i koji dooe razliitim sredstvima na vlast uzimaju si za
pravo uivati u tuoj patnji i doivljavati tuu muku kao izvor zabave. Vjerojatno je i sam
Kranjevi bio bijesan zbog takvog poretka da ironino bijelom bojom oslikava one to se
naoe u takvoj poziciji da hladno promatraju one to padaju ba kao to pade i Spasitelj.
''I tamnice, o, crne, gdje mnogi pla se gubi,
Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi!
I djevojice gole, a ispred sita suca,
Ah, imale bi obraz da nemaju eluca!''

Kao to je ve navedeno, arena je mjesto u kojem se vrlo jasno moe iitati nagon za
preivljavanjem. Jer, onaj tko stupi u arenu ima dva izbora: umrijeti ili ubiti. Upravo to
''veliki'' i ine ubijaju one ''male'' jer se jedino tako, po njihovu miljenju, moe preivjeti. U
svemu tome, i djevojice su zbog gladi prisiljene prodavati sebe i gubiti dostojanstvo i obraz.
''I sramotu i bijedu i uvrede i varke
I uzdahe i lai i mnoge suze arke.
A usred bare ove gdje trovna gamad plie,
Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem die.

I gleda gdje su ljudstvu sve gori crni dani,

I plae: Eli! Eli! lama azavtani!''

Usred uivanja Velikih u muci Malih, neimatine i nemoi Malih da uine neto, die se opet
ono drvo i Krist na njemu, pitajui se dok sve to gleda zato ga Bog ostavi? Zato, kada
ionako poslije njega sve crno ostaje. Zato, kada se ionako due u plau gue i ne mogu

pronai izlaz iz svega? Zato ga Bog ostavi kada time opet ne progledasmo, nego ostadosmo
slijepi do dana dananjeg?

''Badava gordo kube i mramor Pantenona,

I papue od zlata i orgulje i zvona!
Badava tamjan mnogi i ponosni oltari,
Badava alem gori na kruni i tijari!

Ah, Golgota je pusta, i vjetri tamo tajni

Tek cvili: Eli! Eli! lama azavtani?!

I sam pjesnik ree: ''Badava.'' Cijela rtva bijae uzaludna. Ne treba nama ni zlato ni tamjan ni
svi darovi svijeta. Ono to je potrebno da bi mogli nastaviti dalje jest doivljaj rtve onakvom
kakva je. Umrijeti za drugoga postoji li ita svetije na svijetu? Samo, ljudi to ne vide i ne
shvaaju kako se treba shvatiti. Toliko o tome koliko nam ivot vrijedi.
Uze Kranjevi ''Eli! Eli! Lama azavtani?!'' za naslov pjesme, a narod isti izraz poe
koristiti kao esticu onda kada je najtee i kada se situacija ini bezazlenom. Zapravo je iste
rijei sam Isus Krist rekao kao posljednje, umirui na kriu i dajui ivot za ''ljude'' koji, kako
pjesnik smatra, krivo protumaie rtvu ili, bolje reeno, ne doivjee je kako treba nego
nastavie ii u propast kamo su ili i prije rtve.
Sama pjesnikova vizija o svijetu poslije rtve je pesimistina jednako kao i sama pjesma. On
kao da nema nade da e se svijet poslije pokazati u bolje svjetlu, to se, uostalom, pokazalo
tonim danas. Apsolutno niim ne pokazujemo da potujemo i cijenimo Kristovu rtvu mi
mrzimo umjesto da volimo i mi ubijamo umjesto da ivimo. ovjek nikad nee dosei visine
neba jer je prokockao svoju priliku onda kada ju je trebao prigrliti umjesto razapeti i onda kad
joj se trebao klanjati, umjesto da ju pljune. To nam samo pokazuje koliko smo slijepi nekad
bili i koliko i danas ivimo u zabludi. Odbacujemo dobro, radujemo se loem ak i onda kada
vidimo koliko nas loe vodi dublje u propast.
Katarina Leko III1