Informacioni Logisticki Sistemi

UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ZA SAOBRAAJ I KOMUNIKACIJE

ODSJEK: Saobraaj
SMJER: Cestovni saobraaj
PREDMET: Logistika i inteligentni transportni sistemi
II CIKLUS STUDIJA
INFORMACIONI LOGISTIKI SISTEMI

-Seminarski rad-
Kandidat:
Beirevi Amir
Brievac Marijo
Meki Mirza
Mentor:
Doc.dr. Deljanin Abidin
Sarajevo, (decembar, 2011. godina)
1. POJAM LOGISTIKOG INFORMACIONOG SISTEMA

1.1. Pojam i funkcije logistikog - informacionog sistema
Ni jedan logistiki proces ne moe postojati, a niti proizvoditi logistike proizvode bez
odgovarajuih informacija. To, zapravo znai da je informacija vana supstanca svakoga
logistikoga proizvoda, bez obzira o kakvoj se vrsti logistike radi i kakav oblik imaju
logistiki proizvodi. Informacije se mogu prenositi na razliite naine, npr: elektronikim
impulsima, pisanim i izgovorenim rijeima, formalnim i neformalnim izvjetajima,
elaboratima, ekspertizama, raspravama, raunalima, te drugim oblicima poslovnoga
komuniciranja, koji je, zapravo, integralni dio informacijskoga sustava svakoga logistikoga
poslovnog sistema.
U logistikoj industriji aktivni logistiki subjekti meusobno komuniciraju, odnosno
uspostavljaju interakcijske informacijske veze i razmjenjuju informacije. Integralni
informacijski sistemi omoguuju, ne samo komuniciranje izmeu logistikih subjekata u
logistiko-distribucijskim kanalima, odnosno logistikim lancima, logistiko-distribucijskim
lancima i logistikim mreama, nego i s partnerima, institucijama, ustanovama izvan
logistiko-distribucijskih kanala.
Komuniciranje, odnosno logistiko komuniciranje unutar odreenih logistikih sustava (npr.
mikrologistikih sustava, metalogistikih sistema.) i komuniciranje logistikih subjekata
odreenih logistikih sistema s partnerima, institucijama, ustanovama iz okruenja,
omoguavaju informacijsko-logistiki sistemi. to je to informacijsko-logistiki sistem? Na
osnovi spoznaja o logistici, sustavima, informacijama, informacijskim tehnologijama,
informatici, informacijskim sustavima, mogue je definirati informacijsko-logistiki sistem,
odnosno logistiko-informacijski sistem:
Logistiko-informacijski sistem je sistem meusobno, svrsishodno povezanih i
meuutjecajnih podsustava i elemenata koji, pomou ljudskih komponenata, materijalnotehnikih komponenata, nematerijalnih komponenata, prijenosnih komponenata i
organizacijskih komponenata, omoguuje prikupljanje podataka, obradu podataka,
pohranjivanje podataka i informacija i dostavljanje podataka i informacija logistikim
subjektima kao proizvoaima logistikih proizvoda ( slika1.) 1.
R.Zelenika," Logistiki sustavi",Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka 2005.,str:263.
Slika 1. Komponente i funkcije logistio-informacijskog sistema
Kako je vidljivo iz definicije logistiko informacijskoga sustava i slike.1, temeljne funkcije

svakoga logistiko-informacijskoga sustava, relevantne za svaki logistiki poslovni sustav, su:
Prikupljanje podataka. Svaki logistiki subjekt prikuplja za svoje potrebe relevantne podatke o
logistikim aktivnostima, trokovima, distribucijskim mogunostima.
Obrada podataka. Pomou odgovarajudih hardvera i softvera specijalizirani logistiki
informatiari i strunjaci obrauju prikupljene podatke i na osnovi njih pripremaju za menadere
kratka i sadrajna priopdenja.
Pohranjivanje podataka i informacija. Obraeni podaci i pripremljene informacije
pohranjuju se u baze i banke podataka kako bi u svakom trenutku bile na raspolaganju
zaposlenicima logistikih subjekata .
Dostavljanje podataka i informacija. Obraeni podaci i pripremljene informacije dostavljaju
se menaderima i drugim logistikim strunjacima kako bi na osnovi njih mogli pravodobno
donositi prave odluke, upravljati logistikim potencijalima, resursima, procesima te,
kontrolirati sve faze poslovanja.
2
Da bi logistiki poslovni sustav, odnosno logistiki subjekti mogli ostvarivati temeljne

funkcije logistike industrije, njihov se informacijski sustav mora sastojati od pet meusobno
povezanih komponenata, podsustava, odnosno elemenata, i to 2:
1. Ljudska komponenta (tj. lajfver, engl. Lifeware). Ljudsku komponentu logistiko
informacijskih sustava ine svi ljudi (menaderi,strunjaci, zaposlenici...) koji u bilo
kojoj funkciji sudjeluju u funkcioniranju takvih sustava i koji se koriste prikupljenim i
obraenim podacima i informacijama.
2. Materijalno-tehnika komponenta (tj. hardver, engl.Hardvvare). Materijalno-tehniku
komponentu logistiko informacijskih sustava ine svi strojevi, ureaji i sredstva
namijenjeni iskljuivo ili preteito procesiranju podataka i pripremi informacija.
3. Nematerijalna komponenta (tj. softver, engl. Softvvare). Nematerijalnu komponentu
logistiko informacijskih sustava ini ukupnost ljudskoga znanja u strojeve, ureaje i
opremu, koja predstavlja predmet obrade i koja odreuje postupke obrade u dotinim
sustavima.
4. Prijenosna komponenta (tj. netver, engl. Netware). Prijenosnu komponentu tvore
sredstva i veze za prijenos podataka, odnosno informacija na daljinu, odnosno
telekomunikacijska sredstva i veze u dotinim sustavima.
5. Organizacijska komponenta (tj. orgver, engl. Orgvvare). Organizacijsku komponentu
logistiko informacijskih sustava predstavljaju sve mjere, akcije, postupci, pravila kojima
se koordinira rad prethodno navedenih etri komponenata, kako bi one tvorile
funkcionalni i djelotvorni informacijski sustav.
Uspjeno i uinkovito upravljati logistiko informacijskim sustavima znai ostvarivati
sinergijske uinke, misije, funkcije, poslove svih stratuma logistikih poslovnih sustava, bez
obzira koju vrstu logistikih proizvoda i u kojem opsegu proizvodi.
Izvetaji sa kvalitetnim i blagovremenim informacijama, neophodnim za donoenje odluka,
primarni su zadatak informacionog logistikog sustava.
Opis informacionog sustava jedne kompanije moe se predstaviti u obliku piramide (slika 2).
U kompaniji se mogu uoiti tri nivoa odluivanja:
1. Operativni nivo,
2. Srednji menadment, i
3. Vii menadment.
U zavisnosti od nivoa odluivanja postoje razliiti informacioni sustavi3:
Automatska obrada podataka (AOP)
Upravljanje informacionim sustavom (MIS)
Sustavi za podrku odluivanju (DSS)
Informacioni sustavi rukovoenja (EIS)
2
http://www.scribd.com/doc/6815524/6-LOGISTICKI-INFORMACIONI-SUSTAVI
Slika 2. Piramida informacionog sustava
Vertikalna integracija informacionih sustava. Izmeu nivoa odluivanja postoji vertikalni

protok informacija. Informacije koje idu sa nieg nivoa predstavljaju ulazne podatke za
informacioni sustav na viem nivou. Informacije koje idu sa vieg nivoa predstavljaju
upravljake odluke za nii nivo. Vertikalni tokovi informacija izmeu upravljakih nivoa
nazivaju se vertikalna integracija informacionih sustava.
Horizontalna integracija informacionih sustava podrazumjeva informacione tokove na
istom nivou odluivanja. Horizontalna integracija koja prelazi okvire kompanije predstavlja
jo savremeniji vid informacionih sustava, jer obezbeuje razmjenu informacija izmeu
kompanija i svih uesnika u logistikom lancu. Ovaj oblik informacionih sustava de u
bududnosti imati veliku ulogu, s obzirom na porast saveza i umreenih kompanija. Kada u
jednoj kompaniji postoji sva etiri tipa informacionih sustava i vertikalna i horizontalna
integracija sustava, tada ta kompanija ima dobro projektovan i savremen informacioni sustav,
koji pokriva sve segmente rada.
Automatska obrada podataka (AOP)
AOP sustavi su osnovna podrka svim poslovnim procesima. Automatska obrada podataka se
realizuje na najniem operativnom nivou. AOP obuhvata osnovnu obradu svih ulaznih
podataka. Izlazni rezultat AOP-a su izvetaji (dnevni, periodini, pojedinani i kumulativni).
Upravljanje informacionim sustavima (MIS)

Upravljanje informacionim sustavima podrazumjeva upravljanje svim informacionim
tokovima u kompaniji i koordinaciju vertikalne i horizontalne integracije informacionih
tokova. Upravljanje informacionim sustavima obuhvatu primjenu i kontrolu savremenih
organizacionih koncepcija i tehnikih reenja: Just-In-Time, Quick-Response-sustavi (QR),
Efficient Consumer Responce (ECR), Kanban sustav, Bar kod sustav, elektronska razmena
podataka (EDI), elektronski transfer novca (ETF). Osnovna funkcija upravljanja
informacionim sustavima je da se obezbjede informacije neophodne za upravljanje i
odluivanje na operativnom i stratekom nivou.
Sustavi za podrku odluivanju (DSS)
Sustavi za podrku odluivanju se zasnivaju na razliitim matematikim, simulacionim i
analitikim modelima, koji su projektovani da pomau u procesu odluivanja. Ovi sustavi
koriste informacije iz baze podataka i izlazne rezultate automatske obrade podataka (AOP-a).
DSS obrauju podatke, primjenom razliitih modela, i izlazni rezultat je analitika forma
podataka. DSS u stvari predstavlja analizu i na bazi analize preporuuje odluku.
Informacioni sustavi rukovoenja
Informacioni sustavi rukovoenja su na najviem nivou odluivanja u kompaniji. Na ovom
nivou se donose strateke odluke na osnovu podataka iz razliitih sustava za podrku
odluivanju. U kompaniji najede postoji vie sustava za podrku odluivanju, koji pokrivaju
razliite oblasti poslovanja. Na osnovu izlaznih podataka ovih sustava donose se strateke
odluke, koje se proslijeuju na nie upravljake nivoe.
Tabela 1. Neke strateke i operativne odluke u pojedinim podsustavima logistikog sustava
1.2. Metodoloki okvir razvoja informacijskih tehnologija u mikrologistikim

sustavima
U oblikovanju metodolokoga okvira za razvoj informacijskih tehnologija, koje bi bile u
funkciji optimizacije mikrologistikih sustava, treba funkcionalno uskladiti mnogobrojne
komponente (Slika 3.), npr: strateko orijentirano informatiko obrazovanje logistikih
menadera i drugih specijalistikih logistikih strunjaka; objektivne i hipermedijalne
tehnologije stvaraju temeljne pretpostavke za brzi razvoj meuorganizacijskih aplikacija;
izvrni informacijski sustavi i sustavi za potporu odluivanja u dvosmjernim su vezama s
objektnim i hipermedijalnim tehnologijama.4
Na osnovi raunarsko podranih metodolokih postupaka, prikupljanja, sustavatiziranja i
reorganiziranja podataka i informacija o logistikim fenomenima, generira se model
dinamike optimalizacije odnosa i procesa logistike industrije unutar i izmeu subjekata
mikrologistikoga sustava.
Slika 3.Metodoloki okvir razvoja informacijskih tehnologija u mikro logistikim sustavima
Da bi se efikasno implementirale informacijske tehnologije u poslovanje logistikih poslovnih

sustava, kao i u upravljanju logistikim lancima, logistiko-distribucijskim lancima i
logistikim mreama, menaderi logistikih poslovnih sustava trebaju napraviti jasnu
distinkciju izmeu oblika i funkcija dviju najvanijih vrsta informacijskih tehnologija:
transakcijskih informacijskih tehnologija i
analitikih informacijskih tehnologija.
Transakcijske informacijske tehnologije.
Takve tehnologije omoguavaj prikupljanje procesiranje podataka te izvjetavanje sa saetim
izvjetajima logistikih subjekata u odreenim logistikim lancima, logistikim
distribucijskim lancima i logistikim mreama.
Takvi podaci i izvjetaji omoguuju logistikim menaderima da brzo sagledaju odreene
probleme i mogunosti rjeavanja aktualnih problema. Podaci o logistikim fenomenima se
prikupljaju iz internih i eksternih izvora .
Analitike informacijske tehnologije.
Takve tehnologije na osnovi obraenih podataka i informacija omoguavaju postavljanje
objektivnih dijagnoza o logistikim problemima te osmiljavanje buduih moguih rjeenja. U
implementaciji takvih tehnologija upotrebljavaju se ovi modeli5:
a) Deskriptivni modeli, npr: modeli za predvianje potranje logistikih proizvoda ili modeli
raunovodstvenog upravljanja pri opisivanju odreenih logistikih dogaaja u logistikim
lancima, npr.: logistikih trokova, ogranienja, aktivnosti te zahtjeva o buduim akcijama.
b) Normativni modeli ili modeli optimalizacije logistikih procesa u logistikoj industriji, npr:
modeli linearnoga programiranja pri planiranju optimalnih logistikih kapaciteta u odreenim
logistikim lancima.
Ako se logistiki formacijski sustavi izuavaju prema vanijim logistikim funkcijama
mikrologistikih sustava, mogu se definirati njihovi vaniji (pod)sustavi, npr:
(pod)sustav proizvodne logistike,
(pod)sustav trgovinske logistike,
(pod)sustav transportne i prometne logistike,
(pod)sustav distribucijske logistike,
(pod)sustav pediterske logistike,
(pod)sustav ekoloke logistike,
(po)sustav financijske logistike (u okviru ekonomske logistike) te ostali (pod)sustavi,
koji se kao specifini sustavi mogu pojaviti u logistikoj industriji, odnosno u
logistikim lancima, logistiko-opskrbnim lancima i logistikim mreama.
U sklopu logistiko informacijskih sustava logistiki subjekti mogu:

Usmeno komunicirati. Usmeno komuniciranje se prakticira u situacijama koje zahtijevaju
razgovore, dogovore, ugovore o ureivanju sloenijih odnosa izmeu logistikih partnera,
kao to su: cijene logistikih usluga, naini distribucije materijalnih dobara,reklamacije u
vez s koliinom i kvalitetom distribuiranih poiljaka. U posljednje se vrijeme sve vie u
poslovnom komuniciranju koriste nove komunikacijske tehnologije, npr.: videotelefoni,
raunrske mree, multimedijske mree, Internet mree. Vanije usmene dogovore treba
pismeno potvrditi, dokumentirati, tako da se objedinjuje usmeno i pismeno poslovno
komuniciranje.
Pismeno komunicirati. U pismenom komuniciranju logistiki partneri informacije prenose
pomodu papira, mikrofilmova, optikoga diska, televizijskoga teksta, video teksta .Kao
sredstvo prijenosa pismenih informacija mogu biti: potanska ili osobna dostava, telefaks.
Pismeno komuniciranje se prakticira za prijenos informacija kojima se ele dokumentirati
vaniji poslovni dogaaji, npr: sklapanje razliitih ugovora, narudbe roba ili usluga,
potvrde prijema poiljaka, kojima se u sluaju spora ili reklamacija dokazuju injenice.
Elektroniki komunicirati. Nove informacijske tehnologije u posljednja su dva desetljea
omogudile uinkovitu elektroniku razmjenu podataka, poruka i dokumenata (EDI,
EDIFACT, SWIFT...). Mnogobrojne meunarodne organizacije, udruenja (ICC,
UNCITRAL,
UNCTAD,
OECD,
FIATA,
BIMCO,
IMO,
CMI,
ISO,
FONASBA...),pokuavaju pronadi i ponuditi pravni okvir i praktina rjeenja za legalno,
pravno ureeno, sigurno i uspjeno elektroniko poslovanje.6
U logistikim sustavima, posebno u mikrologistikim i metalogistikim sustavima,
elektroniko komuniciranje, omoguuje ne samo uspjeno i uinkovito komuniciranje izmeu
logistikih subjekata i unutar logistikih poslovnih sustava, nego i bre, sigurnije i
racionalnije tokove i protoke materijala, roba, stvari, ivih ivotinja. Korisno je podsjetiti da
se pod elektronikim komuniciranjem podrazumijeva upotreba informacijskotelekomunikacijskih tehnologija u poslovnim transakcijama.
Elektroniko komuniciranje u odnosu na klasino komuniciranje ima mnogobrojne prednosti,
kao to su npr: bre komuniciranje izmeu logistikih partnera, smanjenje administrativnih
poslova, poveanje kvalitete logistikih proizvoda, bri tokovi i protoci roba u sustavima
logistike distribucije, nie interne i eksterne logistike trokove, nie zalihe materijala, roba
u skladitima, robno-distribucijskim centrima, povedanje konkurentskih prednosti u
logistikoj industriji, na domadem i svjetskom tritu .
U elektronikom komuniciranju, bez kojega ne mogu optimalno funkcionirati logistikoinformacijski sustavi, posebno vano mjesto ima Internet kao skup raunalnih mrea pomou
kojih milijuni korisnika raunalnih sustava meusobno komuniciraju. U okviru mrea
Interneta, posebnu vanost imaju Internet servisi: World Wide Web, elektronika pota,
6
dostavne liste, daljinsko preuzimanje datoteka, Internet telefonija. U logistikim sustavima

Internet se primjenjuje: u logistikom marketingu, u logistikoj trgovini, u logistikoj
distribuciji, u logistiko-financijskim transakcijama.
U funkcioniranju logistiko-informacijskih sustava sredinje mjesto imaju:
Baza podataka kao skup meusobno povezanih datoteka koji se stvara za obradu
podataka odreenoga podruja poslovanja, ali tako da se programom za upravljanje
fazama podataka obavlja automatizirano auriranje podataka u svim povezanim
skupovima podataka. Ili, pojednostavljeno reeno: pod bazom podataka
podrazumijeva se skup meusobno povezanih podataka pohranjenih u raunalu koje je
mogue upotrebljavati za razliite potrebe i od razliitih korisnika neovisno o
programima kojima se oni koriste .
Banka podataka nastaje logikim i tehnikim povezivanjem meuovisnih baza
podataka. Sukladno tome, banka podataka je kolekcija informacijskih resursa koje
sustav posjeduje, neovisno o obliku, medijima i tehnologiji koja se pri tome
upotrebljava .
Datoteka kao organizirani skup srodnih zapisa, odnosno kao skup slogova koji
opisuju ista svojstva nekoga skupa entiteta. U datoteku se mogu pohraniti podaci,
raunarski programi, ilustracije. Datoteku, zapravo, predstavlja Tabela u koju se unose
podaci, a jedan red tablice predstavlja tzv. slog. Datoteka se uvijek odnosi na odreeno
1.3. Misija logistikog - informacijskog sustava

Temeljna je misija logistiko-informacijskoga sustava da logistike menadere i druge
specijalizirane logistike strunjake pravodobno opskrbe kvalitetnim informacijama kako bi
mogli donositi primjerene logistike odluke u svim fazama, ne samo procesa proizvodnje
logistikih proizvoda, nego i upravljanja svim logistikim potencijalima, resursima,
aktivnostima , ali i odluke o rastu i razvoju logistikih poslovnih sustava. 7
Sukladno tome, logistike odluke prema stupnju hijerarhijske sloenosti mogu biti.
Strateke odluke, kao na primjer: o lokaciji, vrsti, veliini i broju skladita, o
logistikim kanalima, o modalitetima distribucije, o vrstama transporta i prometa, o
logistikim operatorima, o logistikim partnerima
Taktike odluke, primjerice: o pakiranju robe, o logistikim lancima, logistikodistribucijskim lancima i logistikim mreama, o vrstama, tipovima, broju i veliini
prijevoznih sredstava i mehanizacije, o modelima upravljanja zalihama, o sklapanju
ugovora s partnerima, o outsorcingu .
Operativne odluke, primjerice: o pripremi poiljaka za distribuciju, o obavljanju
radnji u carinskom postupku, o pripremi dokumenata za prijevoz poiljaka, o ukrcaju
(utovaru), prekrcaju (pretovaru) i iskrcaju (istovaru) robe .
7
Prema vremenu za koje se donose, logistike odluke mogu biti:

Kratkorone ili tekue odluke, odnose se na tekude poslovanje logistikih subjekata do
jedne godine,
Srednjorone odluke, slue za determiniranje razvojnih odrednica logistikih subjekata
za budude razdoblje od jedne do pet godina ,
Dugorone odluke slue za osmiljavanje razvojnih odrednica logistikih subjekata za
bududa razdoblja dua od pet godina, obino od 5 do 20 godina, ali se mogu odnositi i na
dua razdoblja, primjerice na razdoblje od 50 do 100 godina.
Prema fazama procesa proizvodnje logistikih proizvoda, logistike odluke mogu biti o:
proizvodnji,
skladitenju,
prodaji,
distribuciji,
transportu.
2. PODSUSTAVI LOGISTIKOG INFORMACIJSKOG SUSTAVA

Svrha svakog upravljakog informacionog sustava, pa i sustava integrisane logistike, jeste
pomo u operativnom upravljanju i rukovoenju. Meutim, informacioni sustavi esto
pomau donoenju strategijskih odluka.
Uvidom u literaturu, najvedi broj autora posmatra informacioni logistiki sustav kroz
navedene podsustave:
sustav obrade naloga,
sustav istraivanja i obavjetavanja,
sustav podrke odluivanju i
sustav izvjetaja i izlaza.
Sustav obrade naloga pomae operativnom upravljanju, to znai da je podrka obavljanju

operativnih poslova rutinskog karaktera.
Sustav istraivanja i obavjetavanja je podrka procesu upravljanju odnosima sa partnerima u
lancu snadbjevanja.
Da bi pomogao menadmentu kompanije u strategijskom upravljanju, informacioni logistiki
sustav podravaju sustavi za podrku odluivanju u logistici i sustavi za izvjetavanje i izlaze.
Informacijski podsustavi su vezani za vitalne funkcije realnog sustava (misli se na logistiki
sustav), iako se mogu odvojeno tretirati, meusobno su povezani, kako bi realni sustav
mogao funkcionisati.8 Povezuju ih:
zajednika baza podataka,
zajednika tehnika baza,
http://www.knowledge-bank1.org/marketing_logistika_fps_2_iu_06/lekcije/lekcija4.pdf
10
informacioni tokovi,
jedinstven sustav obiljeavanja i
jedinstvena koncepcija izrade.
Iako sustav obrade naloga pomae u operativnom a ne strategijskom upravljanju, njegova vanost
u logistikim operacijama je izuzetno velika.
2.1. Sustav obrade naloga

Poslovi sa nalozima se odnose na prijem i obradu, to je sastavni dio ciklusa isporuke (koji se
zavrava pripremom isporuke i samim inom isporuke).
Sustav obrade naloga je od izuzetnog znaaja u operativnim poslovima kompanije, posebno u
kompanijama koje svakodnevno primaju veliki broj naloga, a pri tom imaju irok program.
Kada ne bi postojao sustav obrade naloga, bilo bi potrebno puno vremena i veliki broj osoblja
koji bi runo obraivao dokumentaciju, to bi u krajnjem rezultiralo slabijom koordinacijom
sa osobljem koje vri isporuku i zakasnijelom isporukom.
U tom sluaju potroad ne bi dobio oekivani nivo koristi.Sustav obrade naloga je
osposobljen za obradu naruenica i trebovanja koja upuuju prodajni objekti distributivnim
centrima (skladitima) ili jedno skladite drugom.
Ukoliko kompanija ima vie stotina, pa i hijada objekata u cijelom svijetu, to je sluaj sa
veinom svijetskih kompanija, veoma je bitno da se proces trebovanja obrauje putem
informacionog sustava uz pomod sustava kompjuterski povezanih i automatizovanih
skladino-distributivnih kapaciteta i prodajnih objekata. Takav informacioni sustav bi morao
biti osposobljen da razlikuje trebovanje za novim turama od premjetanja proizvoda, to trai
poseban pristup u obradi naloga za premetanje proizvoda iz objekata ili skladita u kojima su
zalihe iznad optimalnog nivoa u objekte ili skladita u kojima je manjak zaliha. 9
Poslovima obrade naloga prethodi prijem naloga - narudbenice. Prijem naloga je mogude
obaviti lino, putem telefona, potom, faksom ili EDI aplikacijom uz pomod informacionih
tehnologija koje omogudavaju automatsko naruivanje i isporuku (primjer P&G i kompa nije
"Wall Mart").
Obraen nalog ne mora rezultirati isporukom. Isporuci prethode poslovi provjere boniteta
kupca, njegove platene sposobnosti i moralnih osobina koje ga kvalifikuju partnerom, to
moe odobriti ili stopirati isporuku. Obezbjeenjem raspoloivih zaliha i pripremom otpremne
dokumentacije isporuka se ini izvjesnom.
Priprema isporuke poinje davanjem naloga za isporuku tj. otpremne dokumentacije skladitu,
a zavrava se pripremom proizvoda u skladitu za isporuku. Ukoliko je isporuka u
organizaciji prevoznika kompanija ne moe da utie na njenu realizaciju.
11
2.2.Sustav istraivanja i obavjetavanja

Sustav istraivanja i obavjetavanja prikuplja i obrauje informacije iz internog i eksternog
okruenja kompanije. Potom ih koristi u izradi izvetaja o dogaajima iz okruenja, koji mogu
da utiu na logistike operacije. Znaaj informacija sustava istraivanja i obavetavanja u
upravljanju integrisanim lancem snadbjevanja raste.
Proces donoenja odluka u odnosima sa partnerima u lancu ini efikasnijim, jer nadzirudi
okruenje, prati svakodnevne odnose izmeu kompanija, uesnika lanca snadbjevanja.
Svi zaposleni, dobavljai, potroadi, prevoznici, skladitari, distributeri, trgovci, moraju biti u
informacionoj mrei kako bi ovaj sustav bio efikasan.
Koristi od informacija ovog sustava ne mogu biti strategijske, jer ni informacije nisu
strategijskog karaktera, one su svakodnevne. Mogu imati izuzetnu vanost u kritinom
trenutku u kom kompanija-partner pribjegava koritenju nelojalnih sredstava ili prikrivanju
injenica o svom poslovanju, a partner je, ili bi trebala to biti, kompaniji u nekom bududem
poslu.
Sustav istraivanja i obavjetavanja, kao podsustav logistikog sustava, koristi informacije
sustava marketing obavjetavanja. One se odnose na informacije o tekudim zbivanjima u
marketing okolini kompanije sa ciljem projekcije bududih "deavanja".
Informacije internog raunovodstvenog sustava su korisne za analizu potraivanja prema
potroaima i posrednicima, aurnosti izmirenja njihovih obaveza, analizu dugovanja prema
dobavljaima i drugim partnerima u procesu snadbjevanja, aurnosti izmirenja obaveza
kompanije prema istim. Mogude je imati izvetaje o najvedim potroadima, snadjeva ima,
prosjednoj nabavci ili prodaji, uedu pojedinih kategorija potroada ili dobavljada u ukupnoj
prodaji ili nabavci, intenzitetu saradnje po periodima, po vrstama proizvoda i sl., to je
znaajan potencijal informacija neophodnih za upravljanje odnosima u lancu snadbjevanja.
2.3. Sustav podrke odluivanju
Uspjean menadment kompanije ne rijeava samo nastale ili oekivane probleme. On kreira i
realizuje ideje, koje iniciraju promjene, perspektivne i pozitivne, najprije za kompaniju, a
potom i druge uesnike u okolini. 10
Odluke u kompaniji se donose radi:
rjeavanja problema u poslovanju kompanije,
10
predvianja problema radi njihove eliminacije ili ublaavanja i
anticipiranja izazova radi njihovog asimiliranja u cilju kompanijskog rasta i razvoja.
12
Stepen predvidivosti problema determinie karakter i intenzitet njegovog dejstva na

poslovanje kompanije. Problemi sa kojima se kompanije sredu u poslovanju mogu biti vie ili
manje predvidljivi i time rizini za uspjeh ili neuspjeh na tritu, pa je i proces odluivanja za
jreavanje nastalih problema vie ili manje rizian.
Stoga je rizik u donoenju odluka direktno povezan sa:
stepenom predvidljivosti problema
umjeanosti u menadmenta u kreiranja modela za donoenje odluka
mogunodu pribavljanja informacija za donoenje odluka.
Nepredvidivi problemi su naj sloeniji za rjeavanje i najriziniji za poslovanje kompanije.

To znai da su prvo teki za identifikaciju, drugo sloeni za strukturiranje i trede neizvjesni za
prijedlog alternativa za njihovo rjeavanje.
Pomod u identifikaciji, strukturiranju i iznalaenju alternativa za rjeavanje nepredvidivih
problema se odekuje od sustava za podrku odluivanju.
Tradicionalni sustav podrke odluivanju su inili podsustav baze i banke podataka,
podsustav banke modela i statistikih modela. Razvojem kompjuterske i informacione
tehnologije usavren je sustav podrke odluivanju. Suvremeni sustav podrke odluivanju
pored podsustava za upravljanje podacima i podsustava za upravljanje modelima, obuhvata i
podsustav za upravljanjem znanjem, savremeniji i sveobuhvatniji korisniki interfejs i
korisnika. 11
2.4. Upravljanje bazom podataka

Podaci, kao ulazne komponente sustava, potiu iz internih i eksternih izvora.
Interni izvori podataka su baze podataka unutar kompanije. Podaci ved postoje u bazi i lako
ih je usvojiti. Meutim, kako ostvariti vezu izmeu eksternih podataka i sustava za podrku
odluivanju. Veza izmeu eksternih podataka i sustava za podrku odluivanju se moe
ostvariti:
preko baze podataka sustava podrke odluivanju,
direktnim unoenjem podataka tokom aplikacije ili
putem Interneta
Zahvaljujudi skladitu podataka, sustav podrke odluivanju je sposoban da izdvoji tano one
podatke koji su korisniku potrebni ili da kombinuje podatke o istoj pojavi iz vie razliitih
izvora i sl.Skladite podataka nije obina baza podataka, ved baza podataka sa posebnom
strukturom podataka, sposobnih za brzo i jednostavno izvoenje sloenih upita nad velikom
koliinom podataka.
11
Turban i dr, 2003, str. 446-451

13
Podsustav za upravljanje bazom podataka omogudava:12

obradu podataka,
pretraivanje podataka,
auriranje postojeih zapisa u bazi podataka,
brisanje podataka,
izdvajanje neophodnih podataka za formiranje upita ili izvetaja,
praenje koritenja podataka i
upravljanje podacima preko rijenika podataka
2.5. Upravljanje bazom modela

Podsustav za upravljanje bazom modela omogudava upotrebu modela koji de pomodi u
donoenju optimalne odluke.
Tehnike optimizacije trae i pruaju jedan odgovor, jedno rjeenje, pa se tako i zovu. Jedno je
rjeenje optimalno u jednoj kominaciji. Ponuda optimalnog rjeenja je moguda primjenom
linearnog ili matematikog programiranja.Iskustvene tehnike nude najbolje rjeenje, a tehnike
simulacije nude mogudnost vie alternativa rjeenja u razliitim uslovima, odgovarajudi
adekvatnim rjeenjima novih problema koji se stalno preispituje ukljuivanjem novih
uticajnih faktora.
2.6. Upravljanje bazom znanja

Podsustav za upravljanje znanjem se naziva Inteligentnim sustavom za podrku odluivanju (
IDSS - Intelligent Decision Support System).
Za slabije poznavaoce informacionih sustava najbolja paralela koja bi jednostavno objasnila
ekspertni sustav je ta da je ekspertni ili inteligentni sustav u stvari sustav ljudskog uma
pretoen u raunar, koji je osposobljen da "misli". Miljenje, kao privilegiju ljudskog
roda,raunaru omoguduje ogromno znanje lagerovano u bazu ili skladite. Ustvari, "upravo u
lakodi simulacije ljudskog znanja treba traiti odgovor uspjeha ekspertnog sustava".13
2.7. Korisniki interfejs

Korisniki interfejs ini sustav podrke odluivanju upotrebivim. Jednostavan za upotrebu,
zahvaljujui novim softverskim tehnologijama, naroito (Windows). U tome je njegova
prednost u odnosu na druge podsustave i tradicionalni sustav podrke odluivanju. Korisnik
ne smatra da je ovaj sustav sloen jer je njegova uporaba jednostavna.
12
13
Turban i Aronson, u Milanovid i dr, 2003, str. 147.

Stoiljkovid,Milosavljevid, Milanovid i dr, 2003, str. 159.
14
Startovanjem programa korisnik dobija prazan prozor, u koji unosi kriterijume koji su od
uticaja za posmatrani problem (generie hijerarhiju) i definie skup moguih rjeenja. Kako de
da procjeni kriterijum? Moe da bira, da koristi numeriki kriterijum, kvalitativnu ocjenu ili
fazi (fuzzy) logiku. Po unosu podataka sustav daje rezultate. Menader bira ponuene
alternative. Ovaj sustav je alat u rukama menadera koji mu omogudava da realizuje primarne
ciljeve definisane strategijom kompanije.
Primjena u praksi sustava za podrku odluivanju je pokazala izuzetne rezultate. Kompanije
automobilske industrije ga koriste u procesu projektovanja modela ili procene dizajna
automobila; vre analizu rizika i "cost-benefit" analizu. Kompanije kompjuterske opreme
biraju ciljno trite uz pomod ovog sustava, a trgovinske kompanije optimizuju asortiman.
S obzirom na to da je sustav podrke odluivanju podsustav kako marketing tako i
menadment informacionog sustava, to za sustav integrisane logistike mogu biti znaajne
informacije koje ovaj podsustav obrauje za potrebe navednih sustava. Takve informacije su
korisna podloga za donoenje odluka kojim se reavaju logistiki problemi za koje je mogude
usvojiti i primjeniti vie od jednog rjeenja. Dodatne informacije mogu da rjee dilemu izbora
izmeu dva rjeenja, koja uvjek impliciraju strategijske efekte. A oni mogu biti negativni
ukoliko je izabrano "loe" rjeenje u ponuenim alternativama.
2.8. Sustav izvjetaja i izlaza

Sustav izvjetaja i izlaza pomae upravljanju logistikim aktivnostima, tj. procesu planiranja,
primjene i kontrole logistikih aktivnosti.
Pojedini izvetaji se rade poslije obavljenog procesa predvianja i planiranja kategorija kao
to su prodaja, profit, tranja, trini trendovi, koje nazivamo izlazima. Izvetaji o izlazi ma
slue procesu planiranja logistikih aktivnosti. Predviena prodaja i prognozirana tranja
igraju veoma znaajnu ulogu u donoenju godinjeg plana prodaje i glavnog plana
proizvodnje, koji su ulazni element za planiranje potreba za materijalima i optimalizaciju
nabavke. Operativni izvetaji pomau praenju i kontroli izvrenja pojedinadnih nabavki i
procesa snadbjevanja, praenju i kontroli rada sa zalihama, praenju skladitenja i rukovanja
materijalima i proizvodima, realizaciji proizvodnje po planiranom rasporedu, praenju
transporta i sl. Operativni izvetaji pomau odvijanju svakodnevnih logistikih aktivnosti u
svim podsustavima logistikog sustava. Kontrolni izvetaji pomau analizi kvaliteta logistike
usluge, trokova logistike, stepena ostvarenja logistikog zadatka i za to odvojenog budeta i
drugih ostvarenih logistikih aktivnosti u odnosu na planirane, sa ciljem mjerenja stepena
odstupanja.
Sustav izvetaja i izlaza se oslanja na podatke internog raunovodstvenog sustava kada mu je
svrha komparativni pregled oekivanih izlaza u odnosu na izlaze ostvarene u prethodnim
periodima, izvetavanje o kretanju trokova i prihoda po pojedinim logistikim funkcijama,
tritima ili periodima, izvjetavanje o stanju zaliha po proizvodu, po fazi njihovog kretanja,
vremenskim periodima i dr. 14
14
15
3. POSTAVKA I IMPLEMENTACIJA LOGISTIKOG

INFORMACIONOG SUSTAVA
3.1. Funkcionalnost i principi logistikog informisanja
Logistika prati efikasnost u kretanju tokova proizvoda kroz distributivni kanal. To je
jednosmjeran proces koji polazi od proizvoaa i zavrava se kod krajnjeg korisnika robe.
Kretanje informacija u logistikom sustavu firme ili u okviru neke distributivne alijanse za
krajnjeg korisnika ostaje nevidljivo, dok za same uesnike, u izvravanju distributivnih
aktivnosti, znaajnost koja se daje kretanju informacija nije pretjerano velika (to se posebno
odnosi na period logistikog informisanja do 80-tih godina ovog vijeka u razvijenim
zemljama/njihovim preduzedima ili u naim firmama danas).
Savjet za logistiki menadment (CLM)15 - amerika asocijacija logistiara u svojoj definiciji
marketing logistike ukazuje i na kretanje informacija unutar logistikih tokova. To dalje znai
da se logistiki informacioni sustav tretira kao veza logistikih aktivnosti unutar integrisanog
logistikog puta.
Preciznije logistiki informacioni sustav kontrolie tokove proizvoda od nabavke ulaznog
materijala do fizike distribucije finalnih roba. Funkcionalnost logistikog informacionog
sustava se zasniva na informacionoj podrci izgradnje etiri hijerarhijska nivoa odluivanja u
sklopu logistikog menadmenta. Podjela nadlenosti i odgovornosti za izvravanje
logistikih aktivnosti za sobom povlai i funkcionalnu raspodjelu logistikih informacija, kao
to je to prikazano narednom slikom16.
Prvi nivo informacione logistike tranje u preduzedu se javlja na stratekom planu.
Logistiki aspekt stratekog planiranja podrazumjeva formulisanje stavova poduzeda koji de
biti opredeljujudi u stvaranju distributivnih alijansi, razvoju kapaciteta objekata i donoenju
profitabilne politike servisa potroaa.Drugi nivo funkcionalne raspodjele informacija u
logistikom upravljanju koristi pri analiziranju i donoenju parcijalnih odluka u logistikoj
nadlenosti:
organizacija transporta,
neophodan nivo zaliha u sustavu,
specificiranje strukture i
lokacije objekata i odluke tipa "make or by".
Trei nivo informacionih potreba u logistici je usmjeren za podrku svakodnevnom

upravljanju i kontroli tokova, uz upotrebu razliitih oblika finansijske analize i analize
produktivnosti sredstava i/ili prostora i mjerenju i finom prilagoavanju odluka vezanih za
upravljanje servisom isporuke.
15
16
www.clm1.org
Bowersox, J. Donald i Closs J. David 1996. Logistics management. McGraw-Hill Co. New York., strana 187.
16
etvrti funkcionalni nivo je operativni stepen donoenja odluka na kome se rjeavaju

konkretna pitanja iz domena procesa poruivanja (redoslijeda i selekcija narudbina),
isporuke robe, cijena i fakturisanja i odgovaranja na albe i sugestije potroaa. Jednom
rijeju, transakcioni nivo logistikog odluivanja trai informacione potrebe od prijema do
realizacije porudbine.
Slika 4. Funkcionalnost raspodjele logistikih informacija

Sve funkcionalno - hijerarhijske informacione potrebe logistikih menadera logistiki
informacioni sustav bi trebalo da obezbjedi uz potovanje nekoliko principa logistikog
informisanja i to:17
Dostupnost - sve informacije moraju biti konstantno dostupne. Najbolji primjer izuzetne
vanosti u dostupnosti informacija imamo kada trgovaki putnik na terenu prodaje robu i pri
tome (kompjuterskom vezom) uvijek moe da provjeri koliinu svakog artikla u najbliem
skladitu;
Tanost - dostupnih informacija je drugi bitan princip logistikog informisanja. Primjera radi,
Aurnost - obnavljanje i auriranje postojedih i prikupljanje novih informacija je put za
ispunjenje dva prethodna principa logistikog informisanja. Neki put se dogodi da
informacioni sustav ne prepozna ili ne registruje neku promjenu - recimo novu narudbinu ili
17
Dr.Boid V. i Aimovid S.,Marketing logistika, Ekonomski fakultet u Beogradu 2004., str:459.
17
prodatu koliinu robe. To je dobar znak za pokretanje akcije vremenskog auriranja

informacionih potreba u logistikom sustavu;
Elastinost - podrazumjeva mogudnost da se pri pojavi nekog novog menaderskog zahtjeva u
funkcionisanju logistikog informacionog sustava odgovori na adekvatan nain. Ukoliko je, na
primjer, na kraju dana potrebno sabrati i sortirati cjelodnevnu prodaju, za to je po pravilu i
manje sposoban sustav u mogudnosti da sam uradi. Ako je informaciona potreba vezana samo
za neki proizvod i/ili robnu grupu to se ponekad mora i manuelno uraditi. Poenta dobrog
logistikog sustava informisanja jeste njegova spremnost da odgovori na to vie zahtjeva
njegovih korisnika;
Fleksibilnost - oznaava izlazak u susret specifinim zahjtevima kupaca koji mogu da naprave
porudbinu u svako doba dana, sa svake geografske take svijeta itd. To dalje znai da je
potrebno sva prateda dokumenta (fakture, raune, otpremnice, vozne listove itd.) poslati tamo
gde se nalazi kupac. Isto tako, ako neki kupac eli fakturu iz svakog objekta (npr.
veleprodajnog skladita) posebno LIS mora i to da mu omogudi;
Formatiranost - logistiki izvetaji, dokumenta i analize moraju biti formatirani na pravi
nain, za svaku informacionu potrebu i u svakom trenutku. Svaki objekat poduzeda
(proizvodni magacin, regionalno skladite, distributivni centar i maloprodajni objekat) moraju
unificirano voditi rauna o logistikim informacionim potrebama.
3.2. Strukturiranje potreba i tranje za informacijama

Prvi i moda najvaniji korak u stvaranju informacionog sustava logistike jeste dovoenje u vezu
informacionih potreba menadmenta i izvora napajanja informacionog sustava. I upravo se tu
prave poetnike greke od strane rukovodioca kompanija, jer se sa njihove strane ne specificiraju
informacione potrebe ili se trae pogrene informacije, to neizbeno dovodi do slabog i
neadekvatnog inputa za proces donoenja odluka. Osnovno pitanje koje se postavlja pred kreatore
informacionog sustava logistike jeste, koje informacije sustav treba da obezbjedi za odreene
vrste logistikih odluka (nivoe logistikog odluivanja)? Odgovor na ovo pitanje bi trebalo da
bude zasnovan na strukturiranju zahtjeva za logistikim informacijama u zavisnosti od nivoa
odluivanja u preduzedu.
Preciznije ova poetna analiza u definisanju logistikih informacionih potreba predstavlja logian
nastavak zakljuaka o funkcionalnosti logistikog informisanja. Sljededa tabela prezentira
osnovne razlike izmeu stratekog, taktikog i operativnog organizacionog nivoa odluivanja u
firmi18:
18
Gustin, C. 1994. "Distribution information sustavs" op.cit. strana 56.

18
Tabela 2. Diferenciranje nivoa odluivanja u preduzedu
Prevedeno na logistike informacione potrebe, prethodna tabela sasvim jasno diferencira

ciljeve, vremenske horizonte u odluivanju, pozicioniranje u organizaciji, izvore i stepene
informatikog izvetavanja, osetljivost na greke u odluivanju i stepen rizika na svakom
nivou logistikog donoenja odluka. Ono to je ovdje posebno interesantno odnosi se na
izvore informisanja koji na stratekom i taktikom nivou mogu biti eksternog i internog
karaktera, dok na operativnom nivou ovi izvori su iskljuivo internog karaktera (to je sasvim
razumljivo s obzirom na neophodnu brzinu u donoenju operativnih odluka). Takoe, stepen
razlaganja informacija je najvedi na operativnom nivou logistikog odluivanja, dok se na
taktinom i stratekom nivou informacije mogu umjereno ili znaajno agregirati. Specifikacija
informacionih karakteristika za sva tri nivoa logistikog odluivanja moe biti od znaaja pri
formulisanju strukture logistikih informacionih potreba.
Naredna tabela daje prikaz osnovnih informacionih karakteristika na stratekom,
upravljakom i operativnom nivou odluivanja:19
19
Prema: Keen, P. & Scott-Morton M. 1978., "Dicision support sustavs: An organizational perspective", Reading
mass. Addison - Wesley publishing co., strana 83.
19
Tabela 3. Karakteristike logistikih informacija na razliitim nivoima odluivanja
Informacioni zahtjevi razliitih nivoa u logistikom donoenju odluka pretpostavljaju

diferenciranost u logistikom informisanju. Na primjer: tanost u informisanju bi trebalo da
raste od stratekog ka operativnom nivou; takoe, frekventnost u koridenju informacija je
mnogo izraenija na operativnom nivou, neto manje na kontrolnom a najmanje na
stratekom; potom, informativna irina je potrebna na stratekom nivou, dok je neto manje
taj zahtjev iskazan na kontrolnom, a na operativnom nivou je neophodna specijalizacija
potrebnih informacija. Strateki nivo se slui po pravilu kvalitativnim aspektom informisanja,
operativni kvantitativnim, dok se na upravljakom nivou trae informacija oba tipa; konano,
strateki nivo moe da prihvati i neto starije informacije, dok su na operativnom nivou od
presudnog znaaja novo pristigli podaci.
U svakom sluaju analiza informacionih potreba na razliitim nivoima logistikog
odluivanja treba da bude zasnovana na cost/benefit kriterijumima. To znai da se mora
postaviti pitanje koliko nam je znaajna odluka za koju traimo informaciju i koliko de nas
dobijanje te informacije kotati?
3.3. Dizajniranje arhitekture logistikog informacionog sustava
Logistiki informacioni sustav (LIS) ima prevashodni zadatak da uz pomod hardverske i

softverske podrke upravlja, kontrolie i mjeri performanse logistikih aktivnosti u firmi.
Hardverska podrka se odnosi na kompjutere, ulazno / izlazna sredstva komunikacije i
sredstva pomodu kojih se vri sortiranje informacija. Informacioni softver inkorporira sustave
20
i programske aplikacije koji se upotrebljavaju u operativnim procesima, proces u kontrole,

procesima pripreme za donoenje odluka i procesu stratekog planiranja.
Pregled u Tabeli se prikazuje koje sve probleme ili procese LIS mora da obuhvati.
Sve razliite funkcionalne nadlenosti marketing logistike bi trebalo biti pokrivene
aktivnostima logistikog informacionog sustava. Sustav logistikog informisanja mora da
kontrolie razliite take - probleme, odnosno paralelne procese u fizikom kretanju
proizvoda kroz proizvodno - distributivni proces. Pri tome, kljuni cilj cjelokupne
informacione organizovanosti treba i mora da bude upravljanje servisom potroaa.
Ako je mjera uspjeha odvijanja logistikih aktivnosti kvalitetan i konkurentan nivo servisa
isporuke, onda i logistiki informacioni sustav mora biti tako ustrojen da se njegova ciljna
funkcija poklopi sa logistikom ciljnom funkcijom - kreiranje politike konkurentnog nivoa
servisa potroaa. Obuhvatnost logistikog informacionog sustava podrazumjeva njegovu
prisutnost u tri glavna polja djelovanja:
1) Proces prijema narudbina i proces nabavke,
2) Upravljanje i kontrola zaliha,
3) Organizacija skladitenja i dolazno / odlaznog transporta.
Tabela 4. Kontrola procesa i problemi upravljanja LIS-om
21
Prethodna podjela ima odreene nedostatke koji se ogledaju u tome to se na prvi pogled ne
vodi rauna o tome da je logistiki proces kontinuiran na svim segmentima logistike
aktivnosti, odnosno da se ne moe prekidati, to se posebno mora imati u vidu kada se vri
organizacija izgradnje logistikog informacionih sustava. Stoga je moda najpreciznije istadi
da je polje koje treba da zaokrui arhitektura logistikog informacionog sustava iroko koliko
i cjelokupan proces prijema i realizacije porudbine, a sve u cilju potovanja definisanih
okvira politike servisa potroaa. 20
Logistiki informacioni sustav mora da ispuni tri funkcije:
1) transferisanje,
2) skladitenje i
3) transformaciju informacija.
Logistiki informacioni sustav mora imati kapacitet prenosa informacija sa mjesta gdje se
nalaze na mjesta iskazane potrebe za njima. Potom, LIS mora da ima kapacitete za
skladitenja informacija i sredstva za preraivanje forme informacija u onaj oblik koji je
iskazan u menaderskom zahtjevu. Stoga okvirni dizajn logistikog informacionog sustava
moe da izgleda kao na slici.
Logistiki informacioni tokovi proizilaze iz logistikog informacionog sustava i ostalih
informacionih sustava firme (upravljaki informacioni sustav, raunovodstveni informacioni
sustav itd.). Ovaj sustav ine pet odvojenih vrsta elemenata, na slici oznaenih sljededim
konturnim oblicima i/ili linijama:
Moduli - pravougaonog oblika,
Baze podataka - konusnog oblika,
Upravljake aktivnosti i poslovi ulaska podataka trapezastog oblika,
Izvetaji - obrnutog trapezoidnog oblika,
Komunikacioni linkovi - oznaeni linijama.
20
22
Slika 5.Struktura logistikog informacionog sustava
Moduli predstavljaju aktivnosti procesiranja informacija i baza podataka, kao to su ulazni

informacioni zahtjevi i odreivanje nivoa zaliha. Baze podataka su informacione strukture
koje imaju zadatke skladitenja i uvanja specifinih vrsta informacija, kao to su narudbine
i nivoi tokova roba. Upravljake aktivnosti i poslovi koji vode ulazak informacija u sustav
predstavljaju veze izmeu logistikog informacionog sustava i eksternog okruenja, a tiu se
donoenja razliitih upravljakih odluka. Izvetaji obezbeuju informacionu podrku
logistikim aktivnostima. Ko-munikacioni linkovi ine eksterne i interne veze izmeu
pojedinih dijelova logistikog informacionog sustava i okruenja. 21
Logistiki informacioni sustav je kima modernog logistikog menadmenta. Prezentirana
infrastruktura LIS-a je fokusirana na implementaciji i kontroli tokova koji obuhvataju
preuzimanje, procesiranje i isporuku logistike tranje - zahtjeva potroaa. Logistiki
informacioni sustav je danas uslov konkurentnosti poduzeda na tritu, kroz podizanje
kvaliteta u ostvarivanju politike servisa potroaa.
LIS u sebe inkorporira planiranje distributivnih zahtjeva, upravljanje, organizaciju i kontrolu
donoenja logistiko - marketinkih odluka i integraciju poslovnog sustava firme u ili nekom
drugom sustavu saradnje u distributivnom kanalu.
21
23
3.4. Formiranje informacionog toka u logistikom lancu

Informacioni tok nastaje razmjenom informacija izmeu informacionih sustava i u okviru
jednog sustava. Informacioni tokovi, prema piramidi odluivanja, mogu da se podjele: 22
Informacioni tokovi za obradu transakcija AOP
Informacioni tokovi za menadment informacija na operativnom nivou
Informacioni tokovi za podrku odluivanju za srednji menadment (taktike odluke)
Informacioni tokovi za vodedu informaciju za gornji menadment (strategijske

odluke)
Sa druge strane informacioni tokovi mogu da se posmatrati kao:

1) Interni informacioni tokovi - postoje unutar poduzeda izmeu svih njegovih
podsustava,
2) Eksterni informacioni tokovi - koji prelaze granice poduzeda i predstavljaju
komunikaciju poduzeda sa okruenjem.
Po obliku realizacije informacionog toka mogu da se razlikuju:
1. Konvencionalni oblici informacionog toka,
2. Elektronski oblici informacionog toka, i
3. Informacioni tokovi primjenom zajednikih baza podataka.
Konvencionalni oblici informacionog toka obuhvataju dvije grupe:
a) Manuelna razmjena informacija, koja se ostvaruje preko pisama, teleksa, faksova i
telefona.
b) Razmjena informacija putem diskete, magnetne trake, CD roma, ili bar-kodom. Prenos
podataka na ovaj nain predstavlja podrku off line obradi podataka.
22
http://www.scribd.com/doc/6815515/3-FORMIRANJE-INFORMACIONOG-TOKA
24
Slka 6. Osnovna struktura logistikog informacionog sustava
Razmjena informacija preko magnetnog medijuma ima prednost jer obezbjeuje vedu
pouzdanost, zatitu i kvalitet podataka, kao i utede u pogledu vremena i trokova. Nedostatak
ovog naina je veliki utroak vremena za prenos podataka, koji najede alju potom ili
paketnom slubom ili se transportuje propratno uz tok materijala.
Elektronska razmena podataka (Electronic Data Interchange - EDI) je elektronski prenos sa
kompjutera na kompjuter standardnih poslovnih dokumenata izmeu organizacija. EDI prenos
omogudava da se dokument direktno obradi od strane organizacije koja ga prima. U
zavisnosti od usavrenosti sustava nema potrebe za intervencijom ovjeka na strani koja
prima poruku.
EDI se moe realizovati na vie naina:23
a) Direktna veza izmeu dva raunara, koja se ostvaruje tako to se raunar modemom ili
ISDN karticom, prikljui na telefonsku mreu.
b) Prenos podataka preko provajder slube, koja prima, memorie, eventualno obrauje,
konvertuje i dostavlja podatke naznaenom primaocu.
23
25
Informacioni tokovi se mogu realizovati koridenjem zajednike baze podataka za veliki broj
korisnika:
1) Veliki broj korisnika je povezan na koritenje zajednike baze podataka (rezervacioni
sustavi, razliite berze usluga, itd.).
2) Direktna komunikaciona veza izmeu dva raunara, koja se ostvaruje pri transferu
podataka.
Postoje i druge klasifikacije informacionih tokova, koje proizilaze iz povezanosti za tok
materijala:
Tok informacija moe da bude paralelan ili u drugom smjeru od robnog toka.
Kod paralelne realizacije tok informacija moe da prethodi, prati ili kasni u odnosu na
tok materijala.
Kada postoji meusobno pradenje robnog i informacionog toka, vrsta veze robnog
toka i informacija odreuje stepen automatizacije (manuelno, mehanizovano,
djelimino automatizovanog i automatizovanog povezivanja).
Izabrani oblik protoka informacija u jednom preduzedu znaajno odreuje njegovu

integracionu sposobnost:24 Sposobnost za integraciju informacionog toka je mogudnost
optimalnog formiranja informacionog toka i njegovo neprekidno odvijanje u cilju planiranja i
realizacije logistikih aktivnosti.
Integraciona sposobnost informacionog toka je potrebna i kod internih i kod eksternih tokova
poduzeda. Neki pokazatelji integracione sposobnosti su:
Informaciona tehnologija,
24
Spremnost razmjene informacija,
Sposobnost razmjene informacija, itd.
26
Slika 7. Forme razmjene podataka,odnosno, forme povezivanja informacionih sustava
3.4.1. Informaciona tehnologija

Sposobnost primjene informacione tehnologije moe da se poredi sa sposobnodu da se
logistiki procesi podre i koordiniraju razliditim software-om i hardware-om. Ove
sposobnosti mogu da se obuhvate relevantnim faktorima:
- promjenom informacione tehnologije,
- stepenom integracije,
- podrkom planiranju.
27
Visoka sposobnost integracije se podrava informacionom tehnologijom kada preduzede

znaajno investira u razvoj i primjenu novih informacionih tehnologija, koje omogudavaju
interno i eksterno integrisanje informacija. Primjenom informacionih tehnologija, omogudeno
je povezivanje svih podsustava u preduzedu, i povezivanje preuzeda sa okruenjem.25
Najvede integracione sposobnosti se ostvaruju onda, kada se informacioni sustavi ne koriste
samo za realizaciju aktivnosti na operativnom nivou ved i za podrku planiranju (npr. u
podruju planiranja izrade proizvoda, planiranja zaliha, planiranja transporta) to pripada
taktikom i stratekom nivou odluivanja.
Slika 8. Informacioni tok i tok materijala u logistikom sustavu
3.4.2. Spremnost za razmjenu informacija

Pored primjene informacione tehnologije spremnost za razmjenu informacija je od presudnog
znaaja za integraciju u informacionom toku. Spremnost razmjene informacija moe se
obuhvati slededim faktorima:
angaovanje za razmjenu informacija, i
25
oblik razmjene informacija.
28
Kada je visoko angaovanje za razmjenu podataka tada postoji i spremnost za razmjenu

informacija. Razmjena podataka obuhvata operativne podatke (porubine, nalozi, fakture,
itd.) i strateki vane informacije (prognoze, planove, itd.). Oblici razmjene informacija mogu
biti razliiti: saradnja u nekim segmentima rada, formiranje zajednikih radnih timova, i dr .
3.4.3. Sposobnost razmjene informacija

Pod sposobnodu razmjene informacija se podrazumjeva da se informacije razmenjuju brzo,
kompletno i trokovno povoljno. Pri tome se trokovne i vremenske prednosti odnose kako na
razmjenu informacija tako i na pripremu podataka za njihovu dalju internu obradu.
Sposobnost razmjene informacija moe da se obuhvati relevantnim faktorima:26
1) tehnologijom,
2) jednostavnodu, i
3) otvorenodu.
Tehnologija moe da doprinese brzoj i trokovno povoljnoj razmjeni informacija. Primjenom
komunikacionih sustava za rad u realnom vremenu, EDI-a ili identifikacionih sustava mogud
brz i trokovno povoljan tok informacija, koji vie ne mora da se prekida manuelnim
aktivnostima.
Jednostavnost se odnosi na brzinu razmjene i obrade informacija, a otvorenost podrazumjeva
prenos podataka u jednostavnoj formi, koja se ne zahtjeva veliki trud da se informacije dalje
koriste. Jednostavnost se posebno mora imata u vidu kada se radi o razmjeni podataka sa
kupcima i isporuiocima.
3.4.4. Mogudnosti poboljanja informacionog toka

Poboljanje informacionog toka moe da se ostvariti sa sljededih aspekata:
Tehniki,
Organizacioni, i
Pravni.
Tehniki aspekti su usmjereni na poboljanje tehnike na nivou prenosa podataka i na nivou

primjene. Na nivou prenosa podataka poboljanja se postiu primjenom modernih oblika
komunikacije i standardizacijom formata podataka. Standardizovanje formata podataka je
poeljno, poto se time kod manuelne razmjene podataka znatno smanjuje vjerovatnoda
pogrenog opaanja a kod elektronske razmjene podataka to je preduslov za dalju
automatizovanu obradu podataka. Na nivou primjene neophodno je stvoriti mogudnosti za
prijem podataka, za prevoenje podataka prema znaaju specifinom za firmu kao i za
prevoenje podataka u standardizovane formate.
26
29
Organizacioni aspekti se bave prilagoavanjem podsustava poduzeda i njihovih procesa

novim informacionim i komunikacionim tehnologijama. Potrebno je promjeniti strukturu
koordinacije, tj. podjelu zadataka, podjelu prava na upudivanje i odluivanje, i razvoj internih
struktura da bi se mogle optimalno iskoristiti mogudnosti, koje nude novi oblici
komunikacije.
Pravni aspekti za poboljanje informacionog toka se bave bezbjednodu podataka (zatita od
gubitka, unitenja i falsifikovanja), zatitom podataka (zatita od neovladenog pristupa) i
garancija pri razmjeni podataka (obezbeenje pravne sigurnosti).
4. PROCES PRIJEMA I REALIZACIJE PORUDBINE U LIS-u

4.1. Upravljanje sustavom poruivanja u preduzeu
Upravljanje sustavom poruivanja u preduzedu je veoma znaajno poslovno - organizaciono
podruje koje je, s jedne strane, izvorno pozicionirano kao dio logistikog informacionog
sustava, dok je, s druge strane, sustavski orijentisano kao ulazni faktor servisa potroaa.
Uspostavljanje procesa poruivanja u preduzedu jeste rezultat informacionog logistikog
povezivanja i preduslov koncipiranja moderne politike servisiranja potroaa kao najhitnije
strateke odluke, u logistikoj nadlenosti, na nivou firme. Proizilazi da je sustav poruivanja
vezivna karika izmeu logistikog informacionog sustava i servisa potroaa. Upravljanje
sustavom poruivanja je sloen proces koji generalno posmatrano oznaava nain na koji
preduzede upravlja dolaznim potroakim zahtjevima. Drugim rijeima, upravljanje sustavom
poruivanja predstavlja skup aktivnosti koje se preduzimaju u periodu izmeu prispjeda
narudbine i pristupa realizaciji i isporuci te narudbine. U ovom vremenskom periodu
preduzede preduzima niz poslova i zadataka koji imaju jedan te isti cilj: odgovor na
porudbinu kupca, odnosno davanje signala skladino - otpremnoj slubi za strukturalno i
kvantitativno "punjenje" narudbine. Sve te aktivnosti, izvedene u jednom vremenskom
periodu se mogu drugaije nazvati sustavom procesiranja porudbine. Upravljanje sustavom
poruivanja je dvojako oslonjeno na logistiki informacioni sustav i to: 27
S jedne strane, proces naruivanja je informaciono povezan sa bazama podataka u
preduzedu kako bi ispunio svoje osnovne zadatke (npr. provjera boniteta kupca);
27
S druge strane upravljanje narudbinama je proces koji mora da se zasniva na

razliitim formama predvianja prodaje kako bi se na vrijeme izalo u susret
dolazedim narudbinama, naroito onim koje odstupaju od nekih ved iskazanih pravila
u poruivanju (porudbine koje dou za vrijeme vikenda ili praznika ili porudbine
koje dou sa izuzetno velikim zahtjevima u koliinama roba).
30
Sustav procesiranja porudbine je nervni centar cjelokupnog logistikog sustava firme.

Potroake narudbine se danas smatraju osnovnom komunikacionom porukom prema
logistikom sustavu firme. Brzina i kvalitet informacionih tokova direktno impliciraju
logistike trokove u tom domenu i mjere cjelokupnu efikasnost logistikog upravljanja. Loe
informisanje i pogreno rjeena procedura u procesu prijema i realizacije narudbine mogu
dovesti do nezadovoljstva ili ak i gubitka lojalnosti kupaca, to je svakako najloija stvar koja
moe zadesiti preduzede.
Fiziko kretanje porudbine je isto tako relevantan termin prethodno na brojanim izrazima i
predstavlja paralelan proces informativnom procesu prijema i realizacije porudbine.
Fiziko kretanje porudbine spada u robne logistike tokove i moe se posmatrati iz dva ugla:
Iz ugla prodavca (proizvoaa, veletrgovine ili maloprodavca) -fiziko kretanje
porudbine oznaava vrijeme od trenutka prispjeda porudbine do trenutka isporuke
robe na traeno mjesto;
Iz ugla potroaa (daljeg korisnika) - fiziko kretanje porudbine je vrijeme od

trenutka poruivanja do trenutka pristizanja robe u skladite.
4.2. Procesiranje potroakih porudbina

Sustav poruivanja u preduzedu predstavlja proces koji obuhvata prijem i prosleivanje
informacija o trebovanju kupca, zatim fiziko premjetanje proizvoda (sortiranje, pakovanje,
odvajanje itd.) i konano papiroloko pradenje svih aktivnosti u procesu. Poslovi i zadaci koji
se podrazumjevaju u izvravanju procesa poruivanja se nalaze, gotovo u potpunosti u
nadlenosti logistikog segmenta poslovnog upravljanja u preduzedu. Proces poruivanja je
proet svim logistikim aktivnostima firme, bilo da to preduzede radi u sopstvenoj reiji ili da
neke logistike poslove rentira na tritu. Procesiranje potroakih narudbina nije mogude
bez postojanja informacionih veza unutar logistikog sustava. Logistiki informacioni sustav
predstavlja krvotok procesiranja potroakih porudbina. Upravljaki informacioni sustav u
okviru marketing logistike je vezivno tkivo izmeu vedeg ili manjeg broja proceduralnih
koraka u procesu poruivanja.
Tipian postupak u sustavu poruivanja ima nekoliko glavnih koraka koji moraju postojati u
svakom preduzedu:
1) Prijem (slanje) narudbine,
2) Prepariranje porudbina,
3) Procesiranje porudbina,
4) Odvajanje, pakovanje i sortiranje robe u skladitima i/ili prodavnicama,
5) Transport poiljke i
6) Pristizanje robe na traeno mjesto,
7) Pristizanje porudbine .
31
Uoptena procedura se moe predstaviti narednom slikom: 28
Slika 9. Procesiranje potroake porudbine (iz ugla potroaa)
Procedura prijema i realizacije porudbine je sastavljena od potrebnog vremena koje protekne

od slanja, preko prijema, procesiranja, sortiranja, isporuke i pristizanja potroake narudbine.
To je proces koji se najvedim, sredinim djelom (od koraka 2 do koraka 5) odvija u okviru
jedne firme (njenog informacionog sustava), dok se poetak (korak 1) i kraj procesa (korak 5)
odvijaju na putu narudbine koja ide od kupca, odnosno na putu robe i povratnih informacija
(u elektronskom ili papirnom obliku) koja ide ka kupcu. Mjesto poetka koraka 1 i kraja
koraka 6 se preklapa; kada kupac dobije traenu robu proces prijema i realizacije porudbine
se zatvara i po potrebi otpoinje novi krug poruivanja sa slanjem nove porudbine.Dakle,
ukupan tok procesa poruivanja i dobijanja traene robe se moe prikazati u broju dana - sata
potrebnim za njegovo izvravanje.
Tabela 5. Primjer trajanja ukupnog procesa poruivanja
28
Lambert D. & Stocs J. 1993. Strategic logistics management. McGraw-Hill Co., New York., strana 516.
32
Danas u svijetu modernog poslovanja i ukupnog povezivanja logistikih napora u

distributivnom kanalu krug - proces poruivanja, kao veza izmeu prodaje i kupovine,
neprekidno tee i u svom informativnom i fizikom smislu. Velike firme, njihovi dobavljai i
kupci gotovo da ne razmiljaju kako da uspostave ovaj tok: on uveliko funkcionie, uz vie ili
manje problema sa jedinstvenim ciljem - skradenje vremena isporuke izmeu dva mjesta u
distributivnom lancu.
Postoje razliiti naini ispostavljanja potroake narudbine. Prvi i osnovni nain
komunikacije u procesu naruivanja jeste manuelni, odnosno runi, bilo da se to radi usmenim
ili pismenim putem. Smatra se da je bolji nain naruivanja telefonski - lini kontakt sa
kupcem jer prodajno osoblje firme moe odmah da provjeri da li traene robe ima na zalihama
(ukoliko takvu vrstu provjere dozvoljava informacioni sustav). Jo bolji nain u proceduri
naruivanja jeste usmeni dogovor izmeu prodavca i kupca koji prati pismena potvrda u
obliku narudbenice.
U svijetu moderne trgovine proizvodima elektronski nain poruivanja se smatra najboljim
putem ulaska kupeve porudbine u logistiki informacioni sustav firme. Elektronska trgovina
podrazumjeva direktan kontakt prodavca i kupca nekim od elektronskih puteva i metoda. To
se najede ostvaruje kompjuterskom povezanodu kupca i prodavca ili preko svijetske mree
- Internetom. Generalno, sve tendencije danas u poslovnom svijetu ukazuju na ire prihvatanje
modernog informacionog povezivanja sa dobavljaima i kupcima, odnosno prihvatanje sve
skupljih, ali i brih informacionih sustava povezivanja. Sve to ima direktne veze sa
sniavanjem trokova dranja zaliha, kao jednog od glavnih logistikih trokova, odnosno kao
jednim od najvanijih dijelova ukupnih trokova poslovanja. Elektronski nain procesiranja
porudbina omogudava podizanje nivoa konkuretnosti u politici servisa potroaa, to ima za
posljedicu povedanje prodaje i profita firme. 29
4.3. Tokovi informisanja u proceduri procesiranja porudbine

Operacionalizacija procesa prijema i realizacije porudbine podrazumjeva stvaranje procedure
koja zapoinje ulaskom i obradom potroake porudbine. Pravljenje procedure, kao loginog
niza u redosljedu odvijanja nekog posla ima svoja pravila i zahtjeve. Svaki dalji korak u
sprovoenju procedure procesa poruivanja zavisi od potencijalnih informacionih zahtjeva
koji se mogu postaviti u svakodnevnoj implementaciji procesa prijema i realizacije
porudbine. Informacioni zahtjevi istovremeno predstavljaju proceduralne nivoe na kojima se
zaustavlja informacioni sustav i gdje se provjeravaju ili ispunjavaju razliiti zahtjevi i koraci.
Ukoliko se jedan korak "preskoi", procedura nalae povratak na prethodni nivo sve do
ispunjenja i najformalnijih zahtjeva. Ti informacioni zahtjevi su po pravilu uskladiteni u
internim bazama podataka logistikog ili nekog drugog informacionog sustava ili su ved
unaprijed definisani i uoblieni kao pravil ponaanja, odnosno kao dokumenta koja prate itav
tok procesa poruivanja. Sve ove informacione zahtjeve mora da proe potroaka porudbina
na odreenom putu. Taj informacioni put od ulaska porudbine, preko provjere statusa zaliha,
29
33
boniteta kupca, odvajanja robe iz skladita, tampanja fakture i organizacije transporta

prikazuje sljededa slika:
Slika 10.Put potroake porudbine

Ovaj opti primjer procedure u procesu naruivanja zapoinje, kao to smo ved istakli,
prijemom porudbenice od strane kupca (manuelnim ili elektronskim putem); porudbina se
transformie u logistiki informacioni sustav to dalje nalae provjeru stanja zaliha tog
proizvoda, provjeru kreditne sposobnosti kupca i ukoliko tog proizvoda nema trenutno na
tritu, provjeru u planu proizvodnje, kada de on biti dostupan. Ukoliko nekog proizvoda
nema, aktiviraju se proizvodni resursi, i nakon zavretka procesa proizvodnje taj proizvod se
stavlja na zalihe. Zajedno sa ved postojedim zalihama konsoliduje se narudbina i formiraju
se dokumenta koja prate isporuku (otpremnica, faktura, obezbeenje pladanja itd.). Sljededi
korak u proceduri prijema i realizacije porudbine se odnosi na slanje signala u skladita radi
odvajanja, sortiranja i pakovanja robe i planiranja transporta. Definisanjem transportnog
sredstva i stvaranjem transportne poiljke stiu se preduslovi da poiljka krene ka kupcu.
Poslednji korak se tie pristizanja robe u kupev magacin, prodavnicu ili stan. Detaljna
procedura prijema i realizacije narudbine predstavlja skup pravila koja se uvijek moraju
ponavljati u sprovoenju ovog procesa.
34
Glavni - sredinji tok u prikazanoj proceduri odnosi se na korake koji se u loginom slijedu
stvari moraju preduzimati uvijek kada kupac ue u prodajni salon ovog poduzeda. Za te
aktivnosti procedura odreuje i konkretne nosioce prema radnim mjestima. Ove glavne
aktivnosti imaju dva puta - u zavisnosti od toga da li se radi o starom kupcu ili o kupcu koji je
tek prvi put uao u firmu.
Lijeva kolona u proceduri oznaava odluke i informacionu bazu na osnovu koje se donose te
odluke u predloenom redu koraka u proceduri. U desnoj koloni se po pravilu nalaze izlazna
dokumenta svakog nivoa procedure i/ili podaci koji omogudavaju dalje korake u sprovoenju
procedure. Ova procedura se oslanja na proceduru naplate potraivanja.
Slika 11. Predstavlja primjer predloene procedure u jednom trgovinskom preduzedu. 30
30
35
Slika 11. Procedura prijema i realizacije porudbine
36
Sustav obrade porudbine pokrede mnoge logistike aktivnosti, kao to su:

Odreivanje naina transporta,
Utvrivanje zaliha i priprema lista za komisioniranje i pakovanje,
Komisioniranje i pakovanje u skladitu,
Auriranje baze podataka o zalihama,
Automatsko tampanje otpremnih lista,
Priprema dokumenata za otpremu (tovarni list), i
Otprema proizvoda kupcu.
Ostale primjene kompjuterske obrade porudbina obuhvataju odravanje nivoa zaliha i
pripreme izvetaja o proizvodnji, finasijskih izvetaja i specijalnih menadment izvetaja.
Obrada porudbine zahtjeva informacione tokove od jednog odjeljenja do drugog kao i
pristupanje nekim bazama podataka kao to su finansijsko stanje kupca, raspoloivost zaliha i
termini (raspored) za transport. Informacioni sustav moe biti potpuno automatizovan ili
manuelni. Najvedi broj informacionih sustava je negdje izmeu ovih krajnosti.
Zavisno od usavrenosti sustava obrade porudbina i sustava upravljanja informacijama (MIS
- Management Information System) u organizaciji, kvalitet i brzina protoka informacije de
varirati i uticati na sposobnost proizvoaa da obezbjedi brz i pouzdan vremenski ciklus
naruivanja za dostizanje konsolidacije transporta i najnie mogude nivoe zaliha.
Manuelni sustavi su veoma spori, nekonzistentni i podloni grekama, a zastoji u
informacijama su esti. Manuelni sustavi ozbiljno ograniavaju sposobnost kompanije da
uvode integralni logistiki menadment, a naroito da smanje ukupne trokove za odravanje
ili poboljanje usluge kupca. Neki uobiajeni problemi su nesposobnost otkrivanja greaka u
cijeni, pristup informacijama o platenoj sposobnosti ili raspoloivosti zaliha. Kada je
informacija dobijena na vrijeme i kada je tana, to ima svoju vrijednost. Kanjenje
informacija produava ciklus porudbine. Automatizacija i integracija procesa naruivanja
donosi vremenske utede i smanjuje vjerovatnodu kanjenja informacija. Automatizacija
pomae menaderima da integriu logistiki sustav i omogudava im da smanje trokove kroz
smanjenje nivoa zaliha i prevoza. Komunikaciona mrea je kljuni faktor u postizanju
najmanjih logistikih trokova.
37
5. RAZVOJ I PROJEKTOVANJE LOGISTIKOG INFORMACIONOG

SUSTAVA
5.1. Cilj projektovanja Logistikog Informacionog Sustava (LIS)
Menadment kompanije postavlja ciljeve, koje treba da zadovolji bududi LIS. Osnovni ciljevi
su: 31
1. LIS treba da obuhvati sve podsustave kompanije i sve organizacione nivoe
2. LIS treba da omogudi komunikaciju kompanije sa okruenjem
3. Podrka donoenju odluka na svim nivoima upravljanja
4. Automatska obrada svih podataka u kompaniji
5. Povezivanje postojedih informacionih cjelina u bududi LIS
6. Integracija savremenih organizacionih koncepcija (JIT, QR, ECR, ...) u LIS
U pogledu strukture budueg LIS menadment kompanije postavlja zahtjeve u pogledu baze
podataka, aplikacija i izvetaja. Baza podataka moe biti jedna za cijelu kompanija ili
nekoliko baza podataka, koje su meusobno povezane. LIS moe imati vie aplikacija tj.
programskih cijelina, koje pokrivaju pojedine organizacione cijeline. Aplikacije se izvravaju
na razliitim nivoima (AOP, MIS, DSS) i generiu izvetaje. Menadment kompanije definie
skup izvetaja i njihovu formu.
Logistiki Informacioni sustav (LIS) u principu ne treba vezati za organizacionu formu ija bi
se promijena na njega reflektovala, ved za poslovne funkcije koje su i osnova za definisanje
njegove strukture. Efikasnost integralnog informacionog sustava poduzeda u matematikom
smislu znai uspostavljanje algoritma: ponaanje - proces poslovanja - odstupanja
informacije - model regulisanje.
LIS treba da detektuje i identifikuje relevantne promjene poslovnog okruenja radi donoenja
pravilnih poslovnih odluka. Prava informacija u pravo vrijeme na pravom mjestu je
najdragocjenija roba.
5.2. Projektovanje informacionog sustava

Sedamdesetih i osamdesetih godina razvoj programskih proizvoda, koji se koriste za
projektovanje informacionih sustava, nije pratio potrebe korisnika u pogledu brzine, kvaliteta
i efiksanosti rada. Ovaj fenomen je poznat pod nazivom softverska kriza. Osnovni uzroci
softverske krize u oblasti razvoja informacionih sustava su:
Ad hoc projektovanje informacionog sustava, bez primjene odgovarajude metodologije,
to dovodi do loeg projekta, pojave velikog broja greaka i prekoraenja zadatih
vremenskih rokova.
31
38
Nepostojanje softverskih alata, koji bi podrali projektovanje informacionih sustava, ili

automatizovali postupke projektovanja s dovoljnim nivoom ekspertskog znanja. Ovo
vodi ka nekvalitetnom projektu, uslijed oteanog rukovoenja projektom, parcijalnog i
nekonzistentnog dokumentovanja i neusaglasenosti dijelova projekta.
Nepostojanje odgovarajudih softverskih alata za razvoj aplikacija informacionog

sustava, to vodi ka neefikasnoj realizaciji i odravanju informacionog sustava.
Rjeenje krize softvera trebalo je traiti u otklanjanju ova tri uzroka. To je vodilo ka:
formalizaciji metodologija i tehnika projektovanja informacionih sustava, i
pojavi CASE proizvoda i jezika IV generacije, kao podrke odgovarajudim
metodologijama i tehnikama. (CASE - Computer Aided Software Engineering)
Projekti informacionih sustava su vrsto povezani unutar jednog spektruma kompleksnosti.
Slika 12. Procedure u projektovanju logistikog informacionog sustava
5.3. Metodologija projektovanja informacionih sustava

U oblasti raunarstva postoji posebna disciplina koja se zove softversko inenjerstvo.
Softversko inenjerstvo podrazumjeva primjenu metodolokog, inenjerskog pristupa pri
razvoju informacionog sustava, sa ciljem da se u zadatim vremenskim rokovima, preciznom
primjenom odgovarajudih tehnika, doe do kvalitetnog projekta i gotovog programskog
proizvoda. U osnovi softverskog inenjerstva je metodologija ivotnog ciklusa i strukturni
pristup razvoju. Metodologija ivotnog ciklusa polazi od injenice da ivotni vijek svakog
programskog proizvoda prolazi kroz iste faze, a strukturni pristup predstavlja metodoloki
postupak dekompozicije nekog sustava na podsustave. Primjenom metodologije ivotnog
39
ciklusa i strukturnog pristupa, osnovne faze u projektovanju i razvoju logistikog

informacionog sustava (LIS) su: 32
Faza I Strategija razvoja LIS
Faza II Snimanje i analiza realnog sustava,
Faza III Definisanje projekta LIS
Faza IV Programiranje - realizacija LIS
Faza V Uvoenje u upotrebu, i
Faza VI Eksploatacija i odravanje.
Postoje razliiti pristupi projektovanju i razvoju LIS, u zavisnosti od:
veliine sustava,
raspoloivog vremena,
obuenosti kadrova i
okruenja.
Projektovanje LIS kroz ove faze se moe realizovati na dva naina:

1) klasinim pristupom i
2) prototipskim pristupom.
Klasian pristup podrazumjeva da se sve faze realizuju sekvencijalno, za svaki od podsustava
u definisanoj arhitekturi LIS. Realizacija sljedede faze ne poinje dok se ne zavri tekuda
faza. Ovaj pristup ima svoje prednosti i nedostatke. Prednosti su:
dobra integrisanost LIS,
istovremeni zavretak svih podsustava,
pojednostavljeno odravanje LIS.
Nedostaci klasinog pristupa su:

nedovoljna ukljuenost korisnika u razvoj LIS
vrijeme realizacije svih faza razvoja je relativno dugo,
velika investiciona ulaganja u LIS odjednom umjesto fazno.
Prototipski pristup se zasniva na principu komunikacije sa korisnikom putem prototipa LIS.

Prototip podrzumjeva projektno reenje koje se menja kroz sve faze razvoja od poetnog do
konanog reenja informacionog sustava. U razvoju prototipa uestvuju korisnici i projektanti
zajedno u svim fazama realizacije. Prototip obezbjeuje faznost u projektovanju i uvoenju
LIS u primjenu, kao i faznost u investicionim ulaganjima. Prototipiranje predstavlja proces
brze izvedbe modela konanog softverskog sustava. Prototipiranje kao komunikacijski alat za
evaluaciju i ispunjavanje informacijskih zahtjeva korisnika, prototipiranjem se rjeavaju
problemi nastali kao posljedica konvencijalnog metoda razvoja softvera.Prototipiranje usko
32
40
povezano sa nastankom i razvojem mikroraunara, programskih jezika IV generacije i

migracije obrade podataka ka krajnjem korisniku (end user computing).33
Postoji dvije metoda prototipiranja logistikih informacionih sustava i to:
1) Prvi metod je poznat kao Tip I u sutini koncipiran je na jednom iterativnom modelu
(iterative model).
2) Drugi metod je poznat pod imenom Tip II prototip i koncipiran je na jednom
prolaznom modelu (throwawaway).
Procedura prototipiranja bez obzira na metod: 34
Nivo I generisanje tampanih izvjetaja i on-line ekranskih formi
Nivo II heuristiko prototipiranje (auriranje baza podataka)
Nivo III adaptivno prototipiranje (postojanje radnog modela)
Slika 15. Prototipiranje logistikih informacionih sustava (tip I prototip)
33
34
Stojid.M.: Kontinualni sustavi automatskog upravljanja, Nauka, Beograd
41
Metodologija prototipiranja obuhvata etri faze i to:

1. FAZA:
obuhvata korisniki interfejs,
definisane i specifikovane sustavske funkcije,
neophodni raunarski resursi,
vrijeme potrebno za generisanje prototipa
2. FAZA: izvedba prototipa sa svim raspoloivim alatima

3. FAZA: testiranje prototipa
4. FAZA : koritenje prototipa (Tip I ili Tip II) kao modela za izvedbu finalnog sustava
Izbor pristupa pri projektovanju LIS zavisi od vie faktora:
1) Sloenost realnog sustava sa aspekta funkcija koje se u njemu izvravaju
2) Organizaciona ureenost realnog sustava
3) Prioritet u realizaciji postavljenih ciljeva IS
4) Finansijski resursi
5) Nivo postojede informacione tehnologije u kompaniji, i dr.
Bez obzira na to, koji se pristup projektovanju izabere, metodologija projektovanja mora
obuhvatiti sve navede faze u razvoju LIS. 35
Faza I Strategija razvoja LIS
Na poetku projektovanja LIS formira se radni tim koji obuhvata strunjake iz kompanije, sa
poznavanjem svih procesa rada u sustavu, i projektante iz oblasti softverskog inenjeringa.
Radni tim usvaja nain realizacije projekta (klasini ili prototipski pristup) po kome de
odvijati sve aktivnosti do konane realizacije.U ovoj fazi se definie precizan plan rada sa
pregledom svih aktivnosti (koje se u ovom koraku mogu uoiti) i vremenskim terminima za
njihovu realizaciju. Pri planiranju aktivnosti mora se voditi rauna o materijalnim,
kadrovskim i finansijskim resursima i sprovodjenju postupka kontrole kvaliteta.
Faza II Snimanje i analiza realnog sustava
Snimanje i analiza realnog sustava su vana faza u razvoju LIS, jer se ovdje definiu osnove
za programerski razvoj LIS. LIS treba da predstavlja model realnog sustava sa svim njegovim
podsustavima i informacionim tokovima izmeu njih i sa okruenjem.
U ovoj fazi se definie:
1. Strukturni model sustava
Ovaj model obuhvata sve podsustave koji se mogu uoiti u realnom sustavu. Svaki od
podsustava se dalje dijeli na svoje podsustave dok se dekompozicijom ne doe do osnovnih
funkcija sustava. Ovime se definiu svi organizacioni nivoi i njihova struktura. Strukturni
model sustava obuhvata funkcionalnu, organizacionu i prostornu emu sustava na svim
nivoima. Na osnovu strukturne eme sustava dobija se arhitektura bududeg LIS.
35
42
2. Model procesa
Funkcije iz strukturnog modela sustava se u ovom modelu prevode u procese, a veze izmeu
funkcija su relacije izmeu procesa. Model procesa obuhvata sve procese na svim
organizacionim nivoima. Model procesa se prikazuje u obliku dijagrama. Dijagrami procesa
slue za vizuelnu prezentaciju svih procesa u realnom sustavu.
3. Dijagram toka podataka
Na osnovu strukturnog modela sustava i modela procesa pravi se dijagram toka podataka.
Jedan tok podataka uvijek polazi iz jednog procesa i ulazi u drugi proces. Dijagram toka
podataka se pravi za svaki organizacioni nivo definisan u strukturnom modelu sustava.
4. Modeliranje eme baze podataka
ema baze podataka obuhvata definisanje entiteta i relacija izmeu njih. Entitet se moe
opisati kao jedna bududa tabela. Relacije izmedju entiteta predstavljaju vezu tj. klju za
povezivanje podataka u dvije tabele. ema baze podataka se prikazuje u obliku dijagrama.
Faza III Definisanje projekta LIS
Definisanje projekta LIS podrazumjeva:
Kreiranje relacione baze podataka
Na osnovu eme baze podataka definisane u prethodnoj fazi, ovde se kreira relacioni model
baze podataka. Relacioni model baze je skup tabela i relacija izmeu njih, sa detaljnom
specifikacijom tabela i relacija.
Kreiranje specifikacija za menije, ekranske forme, forme za tampu, funkcije i procedure za
upite auriranje baze podataka.
Na osnovu strukturnog modela sustava kreira se struktura menija i podmenija, a na osnovu
modela procesa kreiraju se ekranske forme i forme za tampu, procedure za upite i auriranje
baze podataka.
U ovoj fazi definisani su svi elementi LIS: relacioni model baze, sustav menija, ekranske
forme za unos podataka, forme za tampanje izvestaja i upiti za auriranje baze podataka.
Faza IV Programiranje - realizacija LIS
Programiranje predstavlja realizaciju projekta IS. Na osnovu relacionog modela baze
projektuje se Logiki opis baze. Logiki opis baze podataka sadri logiku definicuju svih
tabela u bazi, atributa tabela (kolona) i veza izmeu tabela. Logiki opis baze predstavlja
osnovu za fiziko kreiranje baze na raunaru.
Programiranje menija, ekranskih formi, formi za izvetaje, funkcija i upita se radi na osnovu
specifikacije ovih elemenata uraene u prethodnoj fazi. Suvremeni alati za projektovanje
omogudavaju automatsko generisanje svih ovih programskih procedura. Na kraju ove faze
formira se projektna dokumentacija LIS. Savremeni alati za projektovanje LIS imaju
mogudnost automatskog generisanja projektne dokumentacije.
Povezanost faza u projektovanju LIS prikazana je na slici 16.
43
Slika 16. Povezanost faza u projektovanju LIS36
Faza V Uvoenje u upotrebu

Uvoenje u upotrebu LIS moe se realizovati na dva naina:
a) Poetak koridenja kompletnog informacionog sustava, ili
b) Fazno uvoenje u upotrebu LIS.
Kada je postupak projektovanja LIS realizovan klasinim, sekvencijalnim pristupom, tada se
LIS uvodi u upotrebu kada je kompletno zavren. U praksi je najede prisutno fazno
uvoenje LIS u upotrebu. To znaci da pojedini podsustavi LIS poinju da se primjenjuju
prema dinamici njihove finalizacije, a u skladu sa vremenskom dinamikom aktivnosti
usvojenom u fazi I.
Faza VI Eksploatacija i odravanje
Poslednja faza projektovanja LIS je u stvari njegova konkretna primjena i odravanje u toku
eksploatacije. Kompanija korisnik treba da ima posebno odeljenje (organizacionu cjelinu)
koja de se u bududnosti baviti odravanjem sustava.
Osnovne funkcije ovog odeljenja bi bile:
Odravanje aplikacija na svim nivoima (AOP, MIS, DSS),

Modifikacija pojedinih elemenata LIS u skladu sa promenama u realnom sustavu, i
Generisanje zahteva za proirenje LIS novim aplikacijama.
36
44
6. INTEROPERABILNOST LIKS-a U SAOBRAAJU I TRANSPORTU

6.1. Logistiki informaciono komunikacioni sustav (LIKS)
Interoperabilnost je sposobnost nekih proizvoda, sustava ili procesa da mogu zajedniki
funkcionisati u realizaciji odreenog zajednikog zadatka. U saobradaju i transportu
neophodna je interoperabilnost procesa informaciono-komunikacionih sustava sa procesima
kretanja fizikih dobara u prostoru i vremenu, za koje su imanentni logistiki procesi. Razvoj
logistike nauke dinamiziran je globalizacionim tokovima, pri emu je izuzetnu vanost i
znaaj dobila uloga menadmenta lanca snadbjevanja (engl. Supply Chain Management SCM) i integrativno povezivanje izvora, posrednika, proizvoaa, kupaca i krajnjih korisnika
proizvoda i usluga. Na toj platformi nastali su i mnogi koncepti i strategije za implementaciju
u projektovanju i upravljanju integrisanim lancima snabdevanja (engl. Supply Chain - SC).
Dok logistika integrie informacije, transport, inventar, skladita, manipulisanje materijalima i
pakovanje, dotle e-logistika odreuje ukljuivanje informaciono-komunikacionih tehnologija
u automatizaciji logistikih procesa kao i sveobuhvatni menadment lancem snabdevanja od
mjesta nastanka proizvoda do ispunjavanja potreba korisnika. 37
E-logistika je definisana kao mehanizam za automatizaciju logistikih procesa i
obezbjeivanje integrisanih, end-to-end izvravanja i servisa upravljanja lancem
snadbjevanja uesnika u logistikim procesima. Ovi logistiki procesi, koji su
automatizovani e-logistikom, obezbeuju vidljivost lanca snadbjevanja i dio su postojedeg etrgovinskog ili sustava radnog toka u preduzedu. Sa druge strane, e-logistiku moemo opisati
kao otvorenu, neutralnu, sigurnu i pouzdanu elektronsku infrastrukturu koja kroz dodavanje i
djeljenje vrijednosti povezuje uesnike u logistikim procesima pomodu standardizovanih
elektronskih poslovnih poruka, a u cilju ostvarivanja efikasnijih usluga trgovine i logistike.
E-logistika se bazira na sljededih sedam sustavskih komponenti:38
1) servisima za prenos podataka,
2) servisima za konverziju elektronskih podataka,
3) elektronskoj razmjeni podataka,
4) servisima za obezbjeivanje informacija,
5) servisima za rutiranje elektronskih poruka,
6) servisima za statistiko i analitiko izvetavanje i
7) globalnim trgovinskim mreama.
37
Banjanin M., Ruin M., Interoperabilnost komunikacionih sustava hitnih slubi u lokalnoj zajednici, TELFOR,
2007.
38
Bayles D. L., E-commerce logistics and fuJillment: delivering the goods, Prentice-Hall Inter. (UK), cop. 2001.
45
Oblast djelovanja e-logistike obuhvata najmanje devet osnovnih interesnih zajednica:

1) kupce/uvoznike,
2) prodavce/izvoznike,
3) firme specijalizovane za snabdevanje transportnim uslugama ukljuujudi i provajdere
logistikih usluga,
4) prevoznike u razliitim vidovima transporta (okeanski, rjeni, drumski, eljezniki i
vazduni saobradaj) ukljuujudi kombinovani transport (multimodalni),
5) terminale,
6) vladu i njene agencije,
7) banke i finansijske institucije,
8) osiguravajude kompanije i agencije koje se bave monitoringom,
9) kontrola i inspekcija procesa i dokumentacije.
Suvremeni logistiki sustav podrazumjeva primenu informaciono-komunikacionih tehnologija
jer se upravo u ovoj oblasti procenjuju najvede mogudnosti poboljanja poslovanja.
Informacione i komunikacione tehnologije (engl. Information-Communication Technologies ICT) danas predstavljaju odluujudi faktor u poslovnom, socijalnom i kulturnom ivotu
drutva. One pruaju mogudnosti za brzo, konzistentno, precizno i pouzdano identifikovanje i
rjeavanje problema u poslovnim aktivnostima, akcijama i projektima.
Informacione tehnologije povedavaju sposobnost napredovanja organizacija brzim tempom
poslovnog razvoja koji prati pad trokova poslovanja, a komunikacione tehnologije postaju
sve znaajniji faktor i u proizvodnji i u distribuciji skoro svakog proizvoda i usluge.
Potencijal koji ICT imaju u kreiranju poslovnih mogudnosti je veliki. Meutim, iako ICT
omogudavaju vedu transparentnost lanca snadbjevanja, one su u isto vrijeme generator
kompleksnijeg okruenja.
Takoe postoji mogudnost da organizacije u njihovoj implementaciji budu previe
ambiciozne - mogu pogreno procjeniti svoje mogudnosti i izvore u implementaciji novih
tehnologija, koje su previe napredne za posjedujude resurse.
46
Slika 17. Terminoloko razgranienje informacionog i komunikacionog dijela LIKS-a

Kako je teko osigurati da svi budu prikladno trenirani za rukovanje novim ICT protokolima,
postoji potreba za projektovanjem sustava koji smanjuju interakciju sa ljudima. Informaciono
komunikacioni sustav je sustav u kome se veze izmeu objekata i veze sustava sa okolinom
ostvaruju razmjenom informacija. On je sastavni dio upravljanja nekog sustava i sa te take
gledita moe sadrati atribut upravljaki, te se definisati kao sustav koji distribuira,
skladiti i procesira podatke u informacije potrebne za upravljanje. Podatak predstavlja
kodiranu predstavu o injenici iz realnog svjeta, nosilac je informacije i slui za tehniko
uobliavanje informacija. Informacija je protumaeni podatak o pojavi koju podatak
prikazuje. Prema tome, osnovna funkcija informaciono-komunikacionog sustava je uvanje i
prenos podataka o injenicama iz sustava i njegove okoline i njihova obrada u informacije
koje zahtjeva korisnik.
6.2. Definisanje interoperabilnosti

Svaka ST (saobradajno-transportna) kompanija, u intervencijama koje zahtjevaju svakodnevni
nepredvidivi dogaaji i pratede aktivnosti, dominantno se oslanja na sopstvene, najede i
samostalne komunikacione sustave. Samostalni LIKS-ovi su esto nekompatibilni sa LIKSovima drugih slubi unutar istog podruija djelovanja, dok su vedim djelom efektivni za
pojedinane slube (kompanije). U mnogim ST kompanijama, je oprema koja se koristi za
razmjenu informacija, logistikih usluga, kao i radio-komunikaciona infrastruktura veoma
zastarjela, od 20 pa i do 40 godina. U razliitim ST slubama (u okviru iste kompanije, pa i u
razliitim ST kompanijama) u upotrebi su razliiti tehniki sustavi za prenos informacija, koji
onemogudavaju uspenu komunikaciju meu njima.39
Nedostatak interoperabilnosti
postojedih tehnikih sustava dovodi do pojavljivanja znaajnih problema u intra i iter39
Subotid, M.: Interoperabilnost informacionih komunikacionih i logistikih sustava u saobradaju i transportu, radni material
magistarske teze, Doboj, 2009.
47
komunikaciji ST kompanija. Kod nekih ST kompanija su uoeni razliiti operativni sustavi

(Windows, Linux, Macintoch, Unix) koji ne mogu da se integriu u kooperativne procese ST
slubi. esto je i problem kod komunikacionih sustava, npr., prijem FM signala u AM
prijemniku. S druge strane, ako se sagleda informaciono-komunikacioni sustav saobradaja i
transporta, noviji digitalni radio-komunikacioni sustavi nede komunicirati, ak ni na istim
radio frekvencijama zbog razliitih pratedih softvera. Postojeda ogranienja se jedino mogu
otkloniti uvoenjem jedinstvenih standarda za tehnologiju i opremu kod LIKS-a, a razvoj tih
standarda mora ukljuiti korisniki input i podrati razvoj interoperabilnih tehnikih sustava.
Unapreenje zastarjele opreme, primenljive u ST sustavima, zahtjeva znatna finansijska
ulaganja, a novca koji je potreban nema dovoljno, zbog razliitih finansijskih prioriteta,
potreba transportnih zajednica, organa vlasti i neusaglaenosti pladanja. Jedan od problema je
i ogranieno i razdvojeno planiranje, a bez adekvatnog planiranja, vrijeme i novac mogu biti
pogreno investirani, a krajnji rezultat moe biti razoaravajudi. Kompanije, institucije i ostali
nivoi djelovanja u saobradaju i transportu tedljivo raspolau finansijskim sredstvima, to za
posljedicu ima odbijanje partnerstva i liderstva u razvoju njihove interoperabilnosti.
ST kompanije po prirodi svojih iskustava, nerado preputaju kontrolu i upravljanje svojim
LIKS-om, pa ljudski faktor ima presudan uticaj na uspostavljanje interoperabilnosti LIKS-a.
Meutim, interoperabilnost zahtjeva koordinaciju, kooperaciju i naglaavanje vanosti
podjeljenog upravljanja, kontrole, strategije i procedura slika 18.
48
Slika. 18. Uporedna analiza elektronske i tradicionalne logistike
Svi logistiki procesi koji su automatizovani i osnaeni informaciono-komunikacionom

infrastrukturom nalaze se u domenu e-logistike. E-logistiku moemo opisati kao otvorenu,
neutralnu, sigurnu i pouzdanu elektronsku infrastrukturu koja kroz dodavanje i djeljenje
vrijednosti povezuje uesnike u logistikim procesima pomodu standardizovanih elektronskih
poslovnih poruka, a u cilju ostvarivanja efikasnijih usluga trgovine i logistike u ST
kompanijama.
Subjekti LIKS-a su zainteresovani samo za pristup, pa interfejs koji oni vide treba da bude
koncizan i logian. Njima nije bitno koje kompanije ili organizacije su ukljuene, nego koju
funkcionalnost oni dodaju uslugama (i za koju cjenu). Ko i Gdje je potpuno nebitno, sve
dok je logika struktura u traenim usugama nedirnuta. U stvari, struktura je faktor koji
49
odreuje kako e-logistika mora da bude organizovana. U najboljem sluaju, to bi trebala biti
virtuelna organizacija *2+. Novi procesni lanac bi trebao biti formiran za gotovo svaku novu
traenu uslugu, uz mogudnost izmjene kada je to potrebno. Lanac bi trebao biti potpun.
Pravilna realizacija je decentralizovanog tipa, a saradnja sa uesnicima, koji su manje ili vie
nezavisni, distribuirana irom svjeta, putem logistike mree, i dostupna putem Interneta.
6.3. Strukturna postavka interoperabilnosti u saobradaju i transportu

Model koji omoguduje interoperabilno djelovanje u saobradaju i transportu posjeduje
hijerarhijsku strukturu koja je kompatibilna sa integracijom funkcija LIKS-a sa saobradajnim i
transportnim sustavima (ST sustavima). Ipak, razlike postoje u implementiranju od kompanije
do kompanije, ali opta strukturna hijerarhija i arhitektura su sline, ak i kada model ne
integrie sve komponente. 40
Model interoperabilnog djelovanja je mogude dati u tri ravni. Svaka od ovih ravni, predstavlja
posebnu cjelinu. Oigledno da se u ravni A (sustavu A) nalaze zahtjevi i potrebe, dok se u
ravni B (sustavu B) nalaze sustavi koji obezbeuju realizaciju takvih zahtjeva i potreba.
Slika. 19. Arhitektura interoperabilnosti

Interakcija izmeu njihovog djelovanja (korisnika i davatelja usluga) predstavljena je
interoperabilnodu, i neophodna je za bilo koji proces u saobradaju i transportu. Idealna
situacija je da su interoperabilni sustavi usaglaeni sa standardima. Meutim, u praksi je to
uglavnom teko ostvariti zbog brzine tehnolokih promjena, nedostatka univerzalno
prihvadenih standarda, ili jednostavno zbog postojanja autonomije svakog od sustava.
40
Ross D. F. Introduction to e-Supply Chain Management: Engaging Technology to Build Market-Winning

Business Partnerships, ST. LUCIE PRESS, A CRC Press Company, 2003.
50
Zahtjevana interoperabilnost se moe ostvariti koridenjem apstrakcija kojima de se sakriti

kompleksnost i implementacioni detalji. Pri tome se za formiranje strukture interoperabilnosti
moe podi od publikovanja formata i interfejsa, kao to to nalae metodologija za razvoj
otvorenih sustava. Interoperabilni sustav mora sadrati jednu arhitekturu i skup standarda za
LIKS. Meutim, prilino je teko tvrditi da de se na globalnom nivou u okviru LIKS
zajednice usvojiti jedna arhitektura, struktura i standard za podatke.
Logian zakljuak i posljedica toga je da pokuaji standardizacije sami po sebi ne rezultiraju
interoperabilnodu. Interoperabilnost de zahtjevati konzistentnost kroz irok opseg tehnikih,
semantikih i insitucionalnih parametara, navedenih u tabeli.
Tabela 6. Konzistentnost interoperabilnosti

Najnia dva nivoa, navedena u tabeli, razmjena podataka i mree, su posljedica ved usvojenih
standarda informacionih tehnologija u ST kompanijama i upotrebnih standarda. Meutim, ovi
napori i pokuaji njihove primjene jedino obezbjeuju infrastrukturu za razmjenu podataka, i
ne garantuju da su podaci poznati ili dostupni i da li de ST kompanije prihvatiti odnosno
usvojiti te tehnologije.
6.4. Dizajniranje interoperabilnog LIKS-a

Logistiki informaciono komunikacioni sustav je podskup cjelokupnog informacionokomunikacionog sustava poduzeda, a usmjeren je na odreene probleme donoenja odluka u
logistici. LIKS se moe posmatrati sa aspekta koji apostrofira: 41
1)funkcije sustava kao tehnoloki implementiranog medijuma za svrhe snimanja,
skladitenja, lingvistikog izraavanja i izvoenja zakljuaka.
41
Banjanin M., Komunikacioni inenjering, Saobradajno-tehniki fakultet Doboj, 2007.
51
2)strukturu - skup strunog osoblja, procesa, podataka, modela, tehnologija i dijelom

formalizovanih jezika. Na ovaj nain formira se koheziona struktura koja slui u
organizacione i funkcionalne svrhe. Strukturna sustavska analiza (SSA) predstavlja
potpunu metodologiju za specifikaciju informaciono-komunikacionih sustava, pa i onih
primenjenih u logistici.
Input aktivnosti Identifikacija podataka dostupnih u drugim podsustavima i podataka koje je
sam LIKS proizveo. Evaluacija potencijala da se suoi sa ostalim podsustavima, bilo da se
odnosi na tehnoloki (tehniki vid kompatibilnosti sustava) ili na komercijalni smisao
izvodljivosti trokova. Procjena sadraja i kvaliteta dostupnih informacija i usaglaavanje u
pogledu toga to je u skladu sa potrebama korisnika LIKS.
Proces Analize procesinga aktivnosti zahtjevaju da se primljeni input transformie u
zahtjevane autpute, koji predstavljaju selekciju: snimanje, transformisanje u ostale jedinice,
kalkulacije, sumiranja, popravljanje, komunikacije. Procjena standarda kvaliteta traenih u
obradi, da bi se odravao sadraj i kvalitet ulaznih podataka.
Autput aktivnosti Analize i evaluacija potencijalnih korisnika informacija i njihovih zahtjeva
u terminima sadraja i kvaliteta. Traganje za alternativnim sredstvima komunikacije sa
korisnicima u terminima frekventnosti, sadraja i stila. Ispitivanje prirode interakcije izmeu
sustava, njegovih korisnika i ostalih podataka u terminima regularnih komunikacija ili ad hoc
istraivanja.
Okolina Identifikacija i procjena interakcija izmeu sustava momentalno i potencijalno
konstituisanih, i ostalih spoljanjih sustava i podsustava. Ovaj aspekt postaje sve znaajniji sa
razvojem tehnolokih olakica i komunikacijama efektivnih trokova kroz mree
informacionio komunikacionih sustava. Evaluacija odgovarajudih metoda za procjenu
kvaliteta autputa iz sustava.
Kanali komunikacije Prepoznavanje potencijalnih komunikacionih kanala i alternativnih
medija i selekcija onih koji najvie odgovaraju odreenoj situaciji u terminima veliine i
kvaliteta zahtjevane transmisije podataka.Identifikacija slinih izvora ometanja, iskrivljavanje
i buke u koritenim kanalima i evaluacija mogudih naina prevazilaenja ovih problema.
Povratna veza i kontrolni sustavi Analize i razvoj odgovarajudih sustava povratne veze koje
de snimiti kvalitet, efektivnost i efikasnost inputa i nivoa obrade u sustavu i posmatranje
odgovora okoline na autpute.Procjena slinih situacija koje zahtjevaju kontrolu nad akcijama,
razvoj i evaluaciju postupaka automatske kontrole ili informacija koje olakavaju ljudsku
kontrolu.
Potpuna, tana, formalna i jasna specifikacija LIKS, odnosno specifikacija korisnikih
zahteva koje bududi sustav treba da zadovolji, predstavlja bitan preduslov za uspeno
projektovanje i implementaciju sustava. Zahtjev da specifikacija bude formalna iskazuje se
zbog toga to je formalna specifikacija osnova za transformaciono projektovanje i
implementaciju, za automatizovano generisanje baze podataka i programa iz nje, odnosno za
koridenje CASE sustava.
Zahtjev da specifikacija bude jasna iskazuje se zbog toga to u specifikaciji LIKS u velikoj
mjeri uestvuju korisnici sustava, ne-informatiari, pa jezik specifikacije mora biti i njima
prihvatljiv. Originalna SSA iji su tvorci Yourdon i njegovi saradnici (DeMarco i drugi)
posjeduje veoma jednostavne, grafike, pa samim tim i jasne koncepte.
52
6.5. Sustavi integrisani u LIKS

Logistiki informaciono-komunikacioni sustav podrazumjeva i upotrebu SCM sustava
sustava upravljanja lancem snadbjevanja, ERP sustava sustava planiranja organizacionih
resursa, CRM sustava sustava upravljanja odnosima sa kupcima, KMS sustava za
upravljanje znanjem.
SCM podrazumjeva mreu logistikih sustava i povezanih aktivnosti svih pojedinanih
kompanija/organizacija koje su dio tog lanca snadbjevanja. ERP sustav (engl. Enterprise
Resource Planning - ERP), integrie i automatizuje sve aspekte poslovanja poduzeda
poevi od planiranja, proizvodnje, prodaje i finansija do marketinga, pruanja usluga
klijentima, upravljanja ljudskim resursima, koordinaciju isporuke, obezbeivanje servisa
poslije prodaje i slino. Kljuni poslovni procesi se izmjetaju u Web okruenje, kako bi se
ojaale operacije podrke korisnicima, ubrzali lanci snabdevanja i ispunila oekivanja
korisnika. ERP sustavi poseduju vrlo snane alate za pradenje i izvetavanje ali su prilino
rigidni i njihova primjena zahtjeva dobro definisane podatke. 42
Sa razvojem ERP sustava i trendom rjeavanja specifinih poslovnih problema postavljanjem
u adekvatno softversko okruenje, javili su se CRM sustavi, (engl. Customer Relationship
Management - CRM). CRM prikuplja informacije iz svih izvora unutar organizacije (a
ukoliko je mogude i van organizacije) radi pruanja jedinstevene slike o svakom
pojedinanom klijentu, u realnom vremenu i povedavanja njegove lojalnosti. Kompletni
automatizovani CRM sastoje se iz tri komponente koje se medusobno preplidu i nadograuju:
operativni, kolaborativni i analitiki CRM. Operativni CRM je zaduen za svakodnevnu
operativnu komunikaciju s klijentima radi unosa podataka u informacioni sustav preko
odgovarajudih aplikacija i to bez ikakve analize. Analitiki CRM predstavlja najkompleksniji
(i najskuplji) segment cijelog sustava, a zaduen je za analizu prikupljenih podataka iz
operativnog djela i donoenje adekvatnih odluka i strategija. Kolaborativni CRM je zaduen
za uspostavljanje interakcije sa klijentima putem svih raspoloivih medija: od tradicionalnog
linog kontakta, preko telefona, e-maila i Interneta, do trenutno vrlo aktuelnog WAP-a.
Upravljanje znanjem KMS (engl. Knowledge Management - KM) obuhvata razliite metode i
postupke koji osiguravaju da se ciljevi organizacije ostvaruju putem efikasnog stvaranja
znanja, komunikacije i djeljenja znanja.
42
Subotid, M.: Interoperabilnost informacionih komunikacionih i logistikih sustava u saobradaju i transportu,

radni material magistarske teze, Doboj, 2009.
53

Informacioni Logisticki Sistemi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Informacioni Logisticki Sistemi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA SAOBRAAJ I KOMUNIKACIJE

INFORMACIONI LOGISTIKI SISTEMI

Sarajevo, (decembar, 2011. godina)

1. POJAM LOGISTIKOG INFORMACIONOG SISTEMA

R.Zelenika," Logistiki sustavi",Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka 2005.,str:263.

Slika 1. Komponente i funkcije logistio-informacijskog sistema

Kako je vidljivo iz definicije logistiko informacijskoga sustava i slike.1, temeljne funkcije

Da bi logistiki poslovni sustav, odnosno logistiki subjekti mogli ostvarivati temeljne

Slika 2. Piramida informacionog sustava

Vertikalna integracija informacionih sustava. Izmeu nivoa odluivanja postoji vertikalni

Upravljanje informacionim sustavima (MIS)

Tabela 1. Neke strateke i operativne odluke u pojedinim podsustavima logistikog sustava

1.2. Metodoloki okvir razvoja informacijskih tehnologija u mikrologistikim

Slika 3.Metodoloki okvir razvoja informacijskih tehnologija u mikro logistikim sustavima

R.Zelenika," Logistiki sustavi",Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka 2005.,str:266.

Da bi se efikasno implementirale informacijske tehnologije u poslovanje logistikih poslovnih

R.Zelenika," Logistiki sustavi",Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka 2005.,str:267.

U sklopu logistiko informacijskih sustava logistiki subjekti mogu:

R.Zelenika," Logistiki sustavi",Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka 2005.,str:268.

dostavne liste, daljinsko preuzimanje datoteka, Internet telefonija. U logistikim sustavima

1.3. Misija logistikog - informacijskog sustava

R.Zelenika," Logistiki sustavi",Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka 2005.,str:268.

Prema vremenu za koje se donose, logistike odluke mogu biti:

2. PODSUSTAVI LOGISTIKOG INFORMACIJSKOG SUSTAVA

sustav istraivanja i obavjetavanja,

sustav podrke odluivanju i

sustav izvjetaja i izlaza.

Sustav obrade naloga pomae operativnom upravljanju, to znai da je podrka obavljanju

zajednika tehnika baza,

2.1. Sustav obrade naloga

2.2.Sustav istraivanja i obavjetavanja

predvianja problema radi njihove eliminacije ili ublaavanja i

anticipiranja izazova radi njihovog asimiliranja u cilju kompanijskog rasta i razvoja.

Stepen predvidivosti problema determinie karakter i intenzitet njegovog dejstva na

umjeanosti u menadmenta u kreiranja modela za donoenje odluka

mogunodu pribavljanja informacija za donoenje odluka.

Nepredvidivi problemi su naj sloeniji za rjeavanje i najriziniji za poslovanje kompanije.

2.4. Upravljanje bazom podataka

direktnim unoenjem podataka tokom aplikacije ili

Turban i dr, 2003, str. 446-451

Podsustav za upravljanje bazom podataka omogudava:12

auriranje postojeih zapisa u bazi podataka,

izdvajanje neophodnih podataka za formiranje upita ili izvetaja,

praenje koritenja podataka i

upravljanje podacima preko rijenika podataka

2.5. Upravljanje bazom modela

2.6. Upravljanje bazom znanja

2.7. Korisniki interfejs

Turban i Aronson, u Milanovid i dr, 2003, str. 147.

2.8. Sustav izvjetaja i izlaza

3. POSTAVKA I IMPLEMENTACIJA LOGISTIKOG

neophodan nivo zaliha u sustavu,

lokacije objekata i odluke tipa "make or by".

Trei nivo informacionih potreba u logistici je usmjeren za podrku svakodnevnom

etvrti funkcionalni nivo je operativni stepen donoenja odluka na kome se rjeavaju

Slika 4. Funkcionalnost raspodjele logistikih informacija

Dr.Boid V. i Aimovid S.,Marketing logistika, Ekonomski fakultet u Beogradu 2004., str:459.

prodatu koliinu robe. To je dobar znak za pokretanje akcije vremenskog auriranja

3.2. Strukturiranje potreba i tranje za informacijama

Gustin, C. 1994. "Distribution information sustavs" op.cit. strana 56.

Tabela 2. Diferenciranje nivoa odluivanja u preduzedu

Prevedeno na logistike informacione potrebe, prethodna tabela sasvim jasno diferencira