Professional Documents
Culture Documents
Istorija Računara
Istorija Računara
Sadržaj........................................................................................1
1 Uvodni dio................................................................................2
2 Istorija računara.......................................................................4
2.1.Praistorija računara............................................................4
4. Zaključni dio..........................................................................15
5. Literatura...............................................................................16
1 Uvodni dio
Nakon puno izgubljenih godina rada i ogromne količine izgubljenog novca, Babbage
odustaje od projekta 1833. godine. Da je Babbage samo malo zastao i razmislio,
zaključio bi da su njegove misli sto godina ispred svog vremena. Ali, njegov mozak
nije mirovao, krenuo je u razvoj tzv. "analitičke mašine" , i u tom trenutku rođen je
princip rada kompjutera.
2
Diferencijalna mašina (Slika1.2.)
je zamišljena za računanje četiri
aritmetičke radnje: sabiranje,
oduzimanje, množenje i deljenje.
Analitička mašina je zapravo
preteča današnjeg računara,
zamišljena za nalaženje rešenja
bilo kog matematičkog izraza, za
koji znamo redosled operacija
pomoću kojih taj izraz može biti
rešen (danas skup operacija
odredjenog redosleda nazivamo
algoritam.
Slika1.2
3
2 Istorija računara
Kao i svaka istorija, i istorija razvoja elektronskih digitalnih računara ima i svoju
praistoriju, tj. pojavi savremenih računara prethodili su mnogi pokušaji da se napravi
nekakva mašina sposobna da izvodi jednostavnije ili složenije računske operacije. U
ovoj glavi ćemo izvršiti kratak pregled, kako tih "praistorijskih" pokušaja, tako i
pregled razvoja različitih generacija računara.
2.1.Praistorija računara
Na ovom polju se ništa nije dešavalo narednih 150 godina, sve dok Čarls
Bebidž (Charles Babbage, 1792-1871), profesor matematike na Univerzitetu
Kembridž, nije izumeo diferencnu mašinu. Ova, takođe mehanička mašina, je mogla
samo da sabira i oduzima, a koristila se za izračunavanje tablica u pomorskoj
navigaciji. Mašina je projektovana tako da je izvršavala uvek isti algoritam, metod
konačnih razlika korišćenjem polinoma. Najinteresantnija karakteristika diferencne
mašine je njeno rešenje izlaza. Rezultati su upisivani na bakrenu ploču pomoću
čeličnih kalupa. Na izvestan način, upotrebljeni metod je nagovestio kasniju primenu
write-once medijuma, kao što su bile bušene kartice ili prvi optički diskovi.
Slika 1.3.
5
2.2.1.Generacija vakumskih cjevi ( prva generacija)
6
Njegov arhitekturni princip, poznat kao fon Nojmanova mašina, primenjen
je kod prvog računara sa zapamćenim programom EDSAC, i još uvek je osnova za
gotovo sve računare i do današnjih dana. Ova arhitektura, kao i IAS mašina koju je
fon Nojman izradio u saradnji sa Hermanom Goldštajnom (Herman Goldstine),
imala je ogroman uticaj na dalji razvoj računara. Skica ove arhitekture je prikazana
na slici 1.5.
Slika 1.5.
7
2.3. Druga generacija (1955-1965)
Slika 1.6.
Slika 1.7.
8
2.4. Treća generacija (1965-1980)
Sledeća bitna karakteristika ovog računara bio je, za to vreme, ogroman adresni
prostor od 224 bajtova, odnosno 16MB. Obzirom na cijenu meorijskih čipova toga
vremena, ovaj kapacitet je praktično značio beskonačnu veličinu. Na žalost, seriju
360 sledile su serija 370, serija 4300, serija 3080 i serija 3090, sve sa istom
arhitekturom. No, već sredinom osamdesetih godina, ograničenje od 16MB je postalo
problem, pa je IBM morao delimično da odustane od kompatibilnosti da bi uveo 32-
bitno adresiranje, tj. adresni prostor od 232 bajtova.
9
2.5. Četvrta generacija (1980 do danas)
Tabela 1.1.
Tipičan
Tipičan Primer Primer
Tip kapacitet
MIPS mašine korišćenja
memorije
Personalni 1 1 IBM PS/2 Obrada teksta
računari
Miniračunari 2 4 PDP-11/84 Upravljanje u
realnom vremenu
Supermini 10 32 SUN-4 Mrežni fajl server
računari
Veliki (mainframe) 30 128 IBM Bankarstvo
računari 3090/300
Superračunari 125 1024 Cray-2 Vremenska
prognoza
Slika 1.8.
10
Miniračunari se naveliko koriste u aplikacijama u realnom vremenu, na primer
za kontrolu vazdušnog saobraćaja ili automatizaciju fabrika. Teško je reći šta čini
jedan miniračunar, jer mnoge kompanije proizvode ove računare sa 16-bitnim ili 32-
bitnim mikroprocesorima uz isvjesnu količinu memorije i ulazno/izlaznih čipova, gde
je sve to smešteno na jednoj štampanoj ploči. Funkcionalno je takva ploča
ekvivalentna tradicionalnom miniračunaru kao što je PDP-11.
Tradicionalni veliki računari (Slika 1.9.)su naslednici mašina kao što su IBM
360 i CDC 6600. Stvarna razlika između supermini računara i velikog računara je u
ulazno/izlaznim mogućnostima i aplikacijama za koje se koriste. Tipični supermini
može da ima jedan ili dva diska reda veličine 1GB, dok veliki može da ima i sto
takvih. Supermini se koriste za ineteraktivne aplikacije, dok se većina veliki računara
koristi za velike pakete poslova ili obradu transakcija kao što su one u bankarstvu ili
za rezervaciju avionskih karata, gde su potrebne ogromne baze podataka.
Slika 1.9.
11
3. Istorija računara u SFRJ
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) je bila komunistička
zemlja koja je postojala u drugoj polovini 20. veka. Komunistička partija je odredila
stroga uvozna pravila koja su oblikovala razvoj računara u zemlji različit od razvoja u
zapadnom svetu. Međutim, SFRJ je bila nesvrstana zemlja pa nije bila pod uticajem
razvoja u komunističkim zemljama sovjetskog bloka. Jedna od važnih ideja koje su
upravljale razvojem tehnologija u SFRJ je bila potreba za nezavisnošću od stranih
proizvođača rezervnih delova, što je doprinosilo razvoju domaćih računara.
12
S vremenom, komunistička partija je dozvolila uvoz stranih računara pod
odgovarajućim uslovima i posebnim dozvolama. Ovo je dovelo do povećane
dominacije stranih proizvoda i smanjenja relativnog tržišnog udjela domaćih
računara. Nasuprot ovome, a usled opšteg povećanja zainteresovanosti tržišta,
sistemi koje su pravile domaće kompanije kao Institut Mihailo Pupin (prvo CER a
zatim TIM serije) i Iskra Delta (npr. model 800, baziran na PDP-11/34 [1]) su
nastavile razvoj tokom 1970-tih i, čak, 1980-tih godina.
Jedan računar je uspio da se izbori – Galaksija (Slika 2.4.). Kreator Voja Antonić
je objavio potpune dijagrame I upustva za samogradnju računara u specijalnom
izdanju naučnog časopisa Galaksija pod imenom Računari u vašoj kući u decembru
1983. Računar je samostalno sagradilo više od 8.000 entuzijasta a još ih je mnogo
proizvedeno za upotrebu u školama.
Slika 2.4.
13
3.1. Hronologija
1960
1964
1966
1967
1971
1983
1984
1985
1988
14
4. Zaključni dio
Još od najranijih vremena ljudi su se trudili da osmisle sprave koje bi im
(pri)pomagale u izvođenju različitih računskih operacija. Jedna od najraširenijih takvih
sprava kroz istoriju bio je abakus konstruisan pre oko 5.000 godina. Vješti trgovci se
i dan danas širom sveta s njim snalaze bolje nego sa digitronom. Razvojem novih
tehnologija usavršavale su se i računarske sprave.
15
5. Literatura
http://www.sk.co.yu/1999/05/skwv02.html
sr.wikipedia.org/sr-el/Историја_рачунара_у_СФРЈ
www.cet.co.yu/CETcitaliste/CitalisteTekstovi/327.pdf
www.znanje.org
www.servisicg.com/pages/kompjuteri.htm
16