Konstruisanje Raunarom I

Pitanja:
1. Navedi faze u procesu dizajna proizvoda i objasni koncipiranje
2. Objasni princip za izbor najpovoljnije varijante (matrice)
3. Objasni razliku izmeu deterministikog i probabilistikog koncepta dizajna, ta je
potrebno poznavati i koji su najnapredniji i zato?
4. Objasni pojmove geometrijska i materijalna nelinearnost i superpozicija!
5. ta su glavni naponi, kako se raunaju i skica?
6. Objasni kako nastaje toplo optereenje i kako se isto moe izraunati? I kako se moe
sprijeiti.
7. Objasni pojam koncentracije napona i prikai skicu za primjer koncentracije napona
pri savijanju.
8. Objasni pojam trajna dinamika vrstoa.
9. Uticajni faktori za izbor materijala i osnovne osobine konstrukcionih materijala.
10. Objasni pojam i osnovne principe kod dizajna za proizvodnju i montau.
11. Objasni pojam dinamika vrstoa mainskog elementa i zato se ista razlikuje od
dinamike vrstoe utrvene ispitivanjem epruvete. Koje su najznaajniji uticajni
faktori i koji je njihov uticaj?
12. Definicija napona, skica, totalni, normalni i tangencijalni napon, osnovne jednaine
ravnotee.
13. Objasni ta je zamor materijala i prikai Whlerov dijagram normalni i logaritamski.
14. Objasni ta je prethodni a ta zavrni (finalni) obraun.
15. Kratko objasni i grafiki prikai sekvencijalni i paralelni proces dizajna? Koji je
napredniji i zato?
16. Od ega zavisi izbor tehnolokog postupka izrade elemenata, konstrukcija ili
proizvoda?
17. Objasni pojmove projektovanje i konstruisanje i navedi osnovne prednosti raunara u
konstruisanju..
18. Objasni pojam Linearna akumulacija oteenja.
19. Objasni i prikai ivotni ciklus proizvoda?
20. Objasni ta je stepen sigurnosti i kako se rauna za statiko, dinamiko i sloeno
naprezanje?
21. Naprezanja prema vrsti deformacija, primjeri?

1. Faze u dizajniranju:
1. Pojanjenje zadataka skupljanje informacija o zahtjevima i ogranienjima koja treba da
ispunjavaju rjeenje
2. Koncipiranje postavljanje funkcionalnih struktura
3. Projektovanje dizajner, poinjui od koncepta, odreuje plan, i oblikuje i razvija tehniki
proizvod ili sistem u odnosu na tehnike ili ekonomske uslove
4. Razrada konano se postavlja raspored, oblik, dimenzije i osobine povrina svih
pojedinanih dijelova
Koncipiranje obuhvata kreiranje funkcionalne strukture proizvoda, traenje odgovarajueg
tehnolokog principa rjeenja i kombiniranje koncepcijskih varijanti rjeenja. Koncipiranje
rjeenja sastoji se od nekoliko
koraka. Niti jedan korak se ne bi smio preskoiti ukoliko se eli postii najpovoljniji koncept
rjeenja. Koncipiranje se mora paljivo provoditi, jer nastale greke se u daljim fazama teko
ili nikako ne mogu popraviti.
2. Izabrati bitne osobine za poreenje varijanti i izvriti rangiranje tih osobina jedne prema
drugoj (kvadratna matrica popunjena jedinicama/nulama). Nakon utvrivanja redoslijeda
osobina bira se jedna varijanta (bazno konstrukciono rjeenje) npr. prvo i vrednuju se sva
rjeenja u odnosu na nju.
Postupak se iterativno ponavlja za drugo, tree ...
Matrica za rangiranje osobina

Matrica za poreenje osobina (iterativni postupak, 3 matrice)

3. Razlika izmeu probabilistikog i deterministikog koncepta ogleda

se u tome to u deterministikom postupku sve veliine tretiramo kao
odreene (determinirane) vrijednosti, koje su uglavnom date propisima, a
u probablilistikom pristupu se sve veliine baznih varijabli tretiraju kao
sluajno promjenljive. Iz tog razloga moemo zakljuiti kako je
probabilistiki dizajn napredniji, zato to je sigurniji za upotrebu iz razloga
to kod deterministikog odreivanja veliina esto zna da doe do veih
odstupanja od dimenzija, tako da stepen sigurnosti (FOS) bude iznad 1, to
dovodi do loma.
4. Do geometrijske nelinearnosti konstrukcije dolazi usljed promjene
njene geometrije ili nelinearne veze izmeu deformacije i pomaka. Linearni
model geometrije ne uzima u obzir uticaj promjene geometrije
konstrukcije. Takav pristup je prihvatljiv samo za krute konstrukcije kod
kojih su pomaci sistema mali. Meutim kada su pomaci konstrukcije veliki,
jednaine ravnotee potrebno je upotpuniti uzimajui u obzir geometrijske
promjene
konstrukcije.

Do materijalne nelinearnosti konstrukcije dolazi kod elasto-plastinih

materijala usljed optereenja i naprezanja. Kod linearnih elastinih
materijala odnos izmeu naprezanja i optereenja je definiran samo
modulom elastinosti. Meutim, kod elasto-plastinih materijala, nakon
odreenog vremena, dolazi do zamora materijala te postupnog slabljenja i
eventualnog pucanja.

Princip superpozicije moemo objasniti na sljedei nain: Na tijelo

djeluju sestem vanjskih sila F1, F2, ... , Fn. Posmatrajmo naprezanje i
deformacije koje nastaju djelovanjem samo jedne sile F1, zatim samo sile
F2, pa do sile Fn. Moemo zakljuiti da su ukupna naprezanja i deformacije
izazvane istovremenim djelovanjem svih sila jednaka algebarskoj sumi
parcijalnih naprezanja i deformacija koje nastaju djelovanjem pojedinih sila
F1, F2, ... ,Fn.
5. Povrine u kojima tangencijalnih napona nema su glavne povrine a
normalni naponi koji dejstvuju u tim povrinama su glavni naponi.
Da bi odredili napon u taki treba nam novi koordinatni sistem te take i
ravan u odnosu na tu taku koju definie napon i dobit emo sistem od tri
jednaine sa tri nepoznate.
U datoj taki odreditit takav poloaj kooridinatnog istema koji osigurava da
tangencijalni naponi iezavaju, a normalni da imaju ekstremne
vrijednosti. Naponu nekoj taki zavisi od ravni u odnosu na tu taku.
Traimo neku taku koja je okomita na ravan gdje nema tangencijalne
komponente, tj. naponi u odnosu na ravan gdje je tangencijalni napon
jednak nuli.

Iz ove jednaine traimo vektor n i odredit emo poloaj glavnog napona.

6. Toplotna naprezanja (optereenja) predstavljaju naprezanja koja se

javljaju uslijed sprijeenog toplotnog irenja (ekspanzije) ili skupljanja
(kompresije) te uslijed nehomogenog temperaturnog polja.

7. Na mjestima slabljenja nosivih elemenata (rupe, zarezi) i na mjestima skokovitih promjena

dimenzija poprenih presjeka nosivih elemenata, dolazi do koncentracije napona. Slabljenja
nosivih elemenata i skokovite promjene dimenzija se, u pravilu izbjegavaju, a ako to nije
mogue tada se na tim mjestima koncentracija napona ublaava konstruktivnim zahvatima posebnom obradom, zaobljavanjem itd.
Koeficijent koncentracije napona zavisi od vrste naprezanja, karakteristika materijala, prirode
optereenja, forme detalja i apsolutnih dimenzija tapa. Koncentracija napona manje je opasna
kod ilavih materijala. Takoer, treba napomenuti da je koncentracija napona opasnija za
nosive elemente kod dinamikog optereenja.
Geometrijski faktor koncentracije napona K:

8. Trajna dinamika vrstoa je stanje materijala pri kome uopte ne nastaje lom pri
djelovanju promjenljivih optereenja. Dinamika izdrljivost je ono najvee promjenljivo
(dinamiko) naprezanje koje materijal izdrava uz praktiki beskonaan broj ciklusa bez
pojave loma. Dinamika izdrljivost je dakle mehaniko svojstvo koje karakterizira otpornost
materijala u uvjetima dinamikog naprezanja odnosno otpornost prema umoru materijala.
Konture Smithovog dijagrama omeuju polje trajne dinamike vrstoe.
9. Pri izboru materijala, inenjer treba prije svega razmotri osnovna
pitanja:

moe li izabrani materijal izdrati u zadatim radnim uslovima pojedini materijali su posebno pogodni i nepogodni za
odgovarajue aplikacije?

koliko dugo materijal moe ispunjavati potrebne uslove (zamor,

korozija, habanje, puzanje...)?

na koji nain se proizvod moe izraditi od izabranog materijala tehnoloke osobine?

da li je izbor materijala ekonomski opravdan?

Nakon to uzme u obzir ova pitanja, treba da odabere najbolju moguu

varijantu, uzmajui u obzir osbine materijala: Mehanike osobine (Modul
elastinosti, zatezna vrstoa, granica teenja, tvrdoa, dinamika
vrstoa, ilavost itd..), Fizike osobine (spoljanji izgled, gustina, toplotna
vodljivost, temperatura topljenja, elektrina vodljivost, koeficijent termikog
irenja, magnetinost itd.), Hemijske osobine (korozivnost, stabilnost,
toksinost, itd.), Tehnoloke osobine (kovnost, livljivost, zavarljivost, obradivost
rezanjem itd.)

Pored ovih osobina na izbor materijala utiu i ekonomske karakteristike kao to

su: cijena, mogunost nabavke, nivoi zaliha u sistemu i slino.
10. Dizajn za proizvodnju i montau podrazumijeva proces dizajniranja
proizvoda sa primarnim ciljem da isti bude to pogodniji za proizvodnju ili

montane operacije. Obino se radi o proizvodima za masovnu upotrebu tj.

masovnu ili velikoserijsku proizvodnju. Kod dizajna za proizvodnju primjenjuju se
principi diferencije ili integracije proizvoda.
Prvi princip se odnosi na rastavljanje velikih i sloenih dijelova na manje i
jednostavnije sa to veim ueem standardnih komponenti. Posebna se panja
posveuje izboru materijala, polufabrikata i tolerancija. Kuanska elektronika,
autoindustrija, Sony...
Drugi princip podrazumijeva objedinjavanje vie manjih komponenti u vee,
nerazdvojive.
Osnovna pravila:
Maksimalno pojednostaviti oblik, zbog mogunosti automatske proizvodnje i
montae
Eliminisati operacije koje zahtijevaju specijalne alate i posebne vjetine
Smanjiti broj dijelova, ako je mogue, neki dijelovi da obavljaju vie funkcija
Modularni dizajn, standardni dijelovi, planiranje pakovanja, transporta i sl.
11. Pod dinamikom vrstoom mainskog elementa podrazumijeva se
njihova sposobnost da u predvienom roku trajanja nepretrpi nedozvoljena
oteenja. Radna naprezanja moraju biti manja od graninih gr koja mogu
uzrokovati nedozvoljena oteenja. Dinamika vrstoa predstavlja najvei
nazivni napon, pri dinamikom ciklinom optereenju, koji epruveta ispitivanog
materijala moe izdrati bez loma i pri neogranienom broju ciklusa.
Korisno je znati zavisnost vrijednosti napona od broja promjena optereenja pri
kome dolazi do razaranja epruvete. Ta zavisnost data je krivom zamaranja ili
Velerovom krivom. Dinamika vrstoa mainskog elementamanja je od
dinamike vrstoe materijala (tj. standardne probne epruvete od istog
materijala) zbog itavog niza utjecaja od kojih su najvaniji oblik mainskog dijela
i njegove apsolutne dimenzije i kvaliteta njegove
povrinske obrade. Najznaajniji uticajni faktori su:
1 faktor veliine poprenog presjeka (Sa poveanjem dimenzija poveava

se i rasipanje)
2 faktor stanja spoljanje povrine (to je povrina hrapavija, dinamika

izdrljivost je manja)
3 faktor termike i povrinske obrade povrinskog sloja (Ojaavanje

povrine)
4 ostali faktori
k efektivni faktor koncentracije napona

Uticaj temperature (Elementi mogu biti izlozeni znatno visim I znatno nizim
temperaturama kao i promjenjljivim temperaturama)
12. Intezitet unutranjih sila u nekoj taki presjeka mainskog elementa,
sveden na jedinicu povrine presjeka,odraava veliinu koja ima intezitet,
pravac i smjer a nazivamo je ukupni ili totalni NAPON. Napon
predstavljamjeru napregnutog stanja tijela. Uobiajeno je da se vektor
napona razlae na 2 komponente, jedna u pravcunormale na ravan
presjeka normalni napon i drugi u presjenoj ravni smiujui ili
tangencijalni napon.
Normalnim naponom tijelo se opire meusobnom pribliavanju ili
udaljavanju svojih estica, a smiujuim naponom tijelo se opire klizanju
jednog sloja estica po drugom. Normalni napon moe biti napon zatezanja
ili pritiska.

13. Zamor materijala predstavlja proces postepenog razaranja putem nastanka

i razvitka pukotine do loma dijela u eksplataciji pod dejstvom promjenljivog
optereenja.Pri
ipitivanju
silom
promjenljive
vrijednosti
ostvaruju
se
jednosmjernim promjenljivim naponom i naizmjeninim promjenljivim naponom.

14. Prethodni proraun se vri u dijelu izrade predprojekta radi odreivanja

priblinih dimenzija mainskih elemenata, koji su osnova nekog mainskog
sistema. Za ovaj proraun se koriste priblini, uproeni i empirijski obrasci.
Zavrni proraun se koristi u dijelu izrade projekta, izvodi se detaljno i kroz
njega se odreuju stvarne dimenzije dijelova i vri izbor standardnih mainskih
elemenata. Tu spada: odreivanje dimenzija dijelova na osnovu doputenih
napona,odreivanje pojedinih mjera na osnovu empirijskih obrazaca,odreivanje
zapremine, mase, odreivanje oblika s obzirom na potrebne deformacije (npr.kod
opruga)
15. Sekvencijalni (klasini) proces dizajna je stariji model dizajniranja i

on se bazira na pojedinanom niovou dizajniranja svake faze. To zahtijeva

da jedna faza razvoja mora biti u potpunosti zavrena, da bi se prelo na
drugu. Samim time, komunikacija nije konstantna, mnogo je povratnih
kodova i sam proces dizajna dugo traje, to dalje uvjetuje da takav
proizvod ve postoji na tritu. Dakle, ovaj koncept je neekonomian.
Paralelni, odnosno konkurentski, koncept dizajna omoguava rad vie
sektora u isto vrijeme, to uvjetuje veliku utedu vremena, a samim time i
jau prisutnost na tritu. Tu je omoguena konstantna komunikacija

izmeu svih faza razvoja i samim time povratne informacije su mnogo

korisnije.

16. Da bi se odredio tehnoloki postupak izrade nekog proizvoda,

potrebno je prije svega ispitati osnovne uticajne faktore, a to su: sloenost
oblika, koliina, veliina predmeta, materijal, tanost dimenzija, kvalitet
obrade povrine i proizvodne mogunosti.
17. Projektovanje predstavlja izradu ili razvoj idejnog rjeenja dijel,
maine ili sistema u cjelini, definisanje glavnih karakteristika, pogon, nain
upravljanja, funkcionisanje iraspored modula. Projekat u osnovi oznaava
zamisao, ideju o nain postizanja tehnikog rjeenja.
Konstruisanje predstavlja odreivanjekonkretnog oblika i dimenzija
elemenata (oblikovanje dimenzioniranje) i sklopova ili maina prema
projektnom zahtjevu. Rezultat konstruisanja je tehnika dokumentacija i
crtei potrebni za pripremu proizvodnje.
Prednosti primjene raunara u konstruisanju:
Skraenje vremena razvoja proizvoda, porast produktivnosti, znatno
smanjenje greaka, poveanje tanosti i kvaliteta proizvoda, smanjenje
cijena proizvoda, mogunost sloenih prorauna (2D, 3D), jednostavniji
multi-discilinirani pristup, srazmjerno jednostavne promjene i nadogradnja,
oslobaanje ovjeka rutinskog posla, vizuelni prikaz proizvoda, brza izrada
tehnike baze podataka, raunarski integrisana proizvodnja i mnoge
druge.
18. Linearna akumulacija oteenja polazi od injenice da neki element
kod procesa umora apsobira rad koji se onda koristi kao mjera za stupanj
degradacije mikrokristalne strukture materijala. Moe se postaviti odnos:

Ni broj promjena optereenja kod kojega u Velerovom pokusu nastaje

lom na naponskom nivou i

Wi apsorbirani rad nakon broja promjena optereenja Ni na naponskom

nivou i
ni parcijalni broj promjena optereenja na naponskom nivou i
wi parcijalno apsorbirani rad nakon broj promjena optereenja ni na
naponskom nivou i

19. ivotni ciklus proizvoda se sastoji iz nekoliko faza:

- Uoavanje potreba ili
mogunosti
prodaje
(istraivanje trita)
Definisanje
projektnog
zadatka
(tehniki
i
ekonomski param.)
- Konceptualni dizajn (izbor
izmeu nekoliko
alternativnih
detalja...)

rjeenja

bez

- KONSTRUISANJE (detaljni
dizajn) odreivanje
oblika,
veliine
i
karakteristika proizvoda koji
zadovoljavaju
zadatke.

postavljene

- Priprema proizvodnja
izrada tehnoloke

dokumentacije,
projektovanje TP,
programiranje
maina...

CNC

- Proizvodnja, montaa, isporuka

- Prodaja, marketing
- Odravanje
- Povlaenje iz upotrebe, reciklaa

20. Osnovni je cilj proraunavanje mainskih konstrukcija da se utvrdi da li je

mainski element sposoban da,uz izvjesnu sigurnost,izdri napone kojima je
izloen za vrijeme rada maine pa da se ne deformie jae nego to je doputeno.
Stepen sigurnosti predstavlja odnos karakteristinog napona koji dovodi do
otkaza i maksimalnog napona kome je element izloen u normalnom radu.
Dinamiki stepen sigurnosti definisan je kao odnos dinamike izdrljivosti mase
dijela i gornje granice do koje se mijenja radni napon.

21. VRSTE OPTEREENJA S OBZIROM NA DEFORMACIJE

- aksijalno opterecenje (istezanje, pritisak)
- smicanje
- torzija (uvijanje)
- savijanje
- izvijanje
- kombinovano (sloeno)