Jusuf el-Karadavi

POSLANIK, S.A.V.S., I NAUKA

Izdava:
Za izdavaa:
Prijevod djela:
Urednik:
Redaktori:

Medlis Islamske zajednice

Sanski Most
Husein Kovaevi
Amrudin Hajri
Haris Grabus
hfz. Munir Muji, hfz.
Devad Hrvai
mr. Ismail Pali
Aida Mujezin

Lektor:
Tehniko
ureenje:
Dizajn korice:
Fikret Keki
tampa:
Bemust, Sarajevo
Za tampariju:
Mustafa Beirovi
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
28-31 :001
al-QARADAWI, Yusuf
Poslanik, s.a.v.s., i nauka / Jusuf el-Karadavi; [prijevod djela Amrudin
Hajri). - Sanski Most: Medlis Islamske zajednice, 2005. - 215 str.; 20
cm
Bibliografija i biljeke uz tekst
ISBN 9958-9684-4-4
I. el-Karadavi, Jusuf vidi al-Qaradawi, Yusuf
COBISS. BH-ID 14132230

Jusuf el-Karadavi
POSLANIK, S.A.V.S., I NAUKA
Sanski Most, 2005
UVOD
Hvala Allahu, d.., Gospodaru svjetova, i neka je salavat i selam na
najboljeg uitelja ljudi Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu porodicu,
ashabe i sve one koji slijede njegov put.
ovjeanstvo ne poznaje vjeru koja je vie panje posveivala nauci
od islama, bilo da se radi o isticanju njenih vrijednosti, podsticanju na
njeno usvajanje i prenoenje vjere drugima, prijetnjama upuenim onima
koji je zanemaruju, koji je omalovaavaju i koji preziru one koji su joj
naklonjeni.
Onaj koji prouava religije koje su prethodile islamu i ita njihove svete

tekstove uvjerit e se u uzvienost islama o ovom pitanju. itajui te

svete tekstove jedva da ete naii na rijei kao to su: razum, miljenje,
dokaz, znanje, mudrost i druge koje su iz ovih izvedene ili imaju neke
veze s njima. Sa druge strane, itajui Kuran vidjet ete da se, kako to
navodi rjenik izraza spomenutih u Kuranu, rije nauka spominje 80
puta, a njene izvedenice stotine i stotine puta. Rije akl (um, razum)
nije spomenuta u Kuranu, ali se umjesto nje u istom znaenju pojavila
rije albab, i to 16 puta, a rije nuha dva puta. Meutim, rijei
izvedene iz korijena akl" spominju se u Kuranu 49 puta. Isto je i s
izvedenicama iz korijena fikh (miljenje), koje se spominju 18 puta.
Izvedenice iz korijena fikh (shvata- nje, razumijevanje) spominju se 21
put, a izvedenice iz korijena hikma (mudrost) 20 puta. Rije burhan
(dokaz) spomenuta je pak na 7 mjesta. Pored navedenih, u Kuranu se
spominju i mnoge druge rijei koje imaju veze s naukom, to sve skupa
ukazuje na znaaj koji Kuran pridaje znanju i razumu inei ih na taj
nain najvrim temeljem i osnovom.1
Kada pak itate zbirke Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa koje su
organizovane po poglavljima naii ete obavezno i na poglavlje pod
naslovom Nauka.
Tako u el-Buharijevom djelu el-Damius-sahih, nakon poglavlja koja
tretiraju tematiku poetka objave i imana, dolazimo do poglavlja koje
sadri hadise koji govore o nauci. el-Hafiz b. Hidr u djelu el-Feth kae
da to poglavlje sadri 102 merfu hadisa (od toga 16 ponovljenih) te 22
hadisa iji je lanac prenosilaca prekinut u generaciji ashaba i tabiina. I
ostale hadiske zbirke biljee hadise koji govore o nauci u posebnim
poglavljima, bila ona dua ili kraa.
Dobro bi bilo spomenuti ovdje i djelo imama Ahmeda pod naslovom
el-Fethur-rabbani, koje sadri poglavlje o nauci s 81 hadisom. Zatim je tu
Sahih Ibn Hibbana s poglavljem o nauci koje sadri 67 hadisa. Djelo elHafiz Nurudina el-Hajsemija pod naslovom Medmeuz-zevaid sadri
poglavlje o nauci koje broji 84 stranice, od kojih svaka ima po nekoliko
hadisa. Djelo el-Mustedrek, autora el-Hakima en-Nejsaburija biljei
hadise koji govore o nauci na 44 stranice. U djelu et-Tergib vet-terhib,
autora el-Hafiz el-Munzirija, sabrano je 140 hadisa koji govore o nauci.
U djelu Damiul-fevaidmin dzami il-usul ve medme iz- zevaid,
autora el-Allama b. Muhameda b. Sulejmana, nalazi se poglavlje sa 154
hadisa koji govore o nauci.
S tim u vezi objavili smo zasebno djelo pod naslovom El-Akl vel-ilm filNije nepoznato da se veliki broj istih hadisa spominje u svakom od
ovih djela. S druge strane, ovo ne znai da su svi hadisi koji govore o
nauci spomenuti u ovim djelima. Naprotiv, postoje desetine i stotine
drugih hadisa koji govore o nauci, a koji su zavedeni u drugim
poglavljima, s obzirom da jedan hadis ukazuje na vie znaenja i iz

njega se moe izvui vie pouka, l ako se hadis koji nam govori o panji
koju je Poslanik, s.a.v.s., posveivao registrovanju (ne samo usmeno
nego i pismenom) broja muslimana mukaraca nalazi u el-Buharijevoj i
Mus- limovoj zbirci hadisa, a nije zaveden u poglavlju o nauci. Isto tako,
hadis koji govori o znaaju iskustva i njegovom utjecaju u
ovozemaljskom ivotu te ovlaivanju ljudi glede ivota na ovom svijetu
nalazi se u Muslimovoj zbirci hadisa, a nije u poglavlju
o nauci. Hadis koji govori o Poslanikovoj, s.a.v.s., borbi protiv
nepismenosti zaduivanjem zarobljenika da opismene po nekoliko
nepismenih ashaba, takoer, nije spomenut u poglavlju o nauci. Hadisi u
kojima se objavljuje rat praznovjerju, vradbinama, maioniarstvu i
proricanju, isto tako, nisu spomenuti u poglavlju
o nauci. Hadisi koji se odnose na medicinu i lijeenje navedeni su u
poglavlju o lijeenju, a ne u poglavlju o nauci.
Mnogi hadisi koji se tiu nauke razbacani su, dakle, po razliitim
poglavljima hadiskih zbirki, tako da bi upueni znalac trebao da ih
objedini i klasificira na nain koji e omoguiti da dou do izraaja i da
slue svojoj svrsi. To je, ustvari, na zadatak u ovom djelu u kojem emo
pokuati da, na osnovu Poslanikovog, s.a.v.s., ivotopisa i sunneta,
objasnimo njegov stav o nauci.
Malo je prihvatljivih hadisa budui da apokrifne hadise, hadise bez
osnove i jako slabe hadise, nije dozvoljeno navoditi kao dokaz, po
miljenju svih uenjaka, pa makar ti hadisi tretirali i neke vrline i
pohvalna djela.
Kada su u pitanju obini daif-hadisi, veina uenjaka smatra
dozvoljenim njihovo konsultovanje kada tretiraju vrline i pohvalna
svojstva, a ne utjeu na donoenje nekog propisa te na ustanovljavanje
onoga to je dozvoljeno ili zabranjeno. Tako u djelu Darni'u bejanil-'ilm
ve fadlih, autora el-Hafiza el-Fekiha b. Abdulbera, primjeujemo da autor
navodi mnoge daif-hadise, a zatim ih komentarie na sljedei nain:
Svaki od njih tretira pohvalna svojstva i vrline, meutim kada se radi o
donoenju propisa i ustanovljavanju onoga to je dozvoljeno ili
zabranjeno, onda se lanac prenosilaca temeljito ispituje.
Ovo miljenje uinilo je da se daif-hadisi priblie sahih i hasenhadisima, pa da ih i zasjene, mada ne postoji potreba za njima, budui
da ih ono to nalazimo u sahih i hasen-hadisima ini suvinim. Veina se
nije vrsto pridravala onoga to su u vezi s navoenjem daif hadisa kao
dokaza postavili kao uvjet prvi muhadisi. Meutim, kada elimo da
ukaemo na stav islama ili Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o nekom
pitanju, moramo se drati sahih i hasen-hadisa, zato to na osnovu daifhadisa ne moemo pouzdano ustanoviti taj stav, kao to na osnovu njih
ne moemo donositi ni propise.
Otuda je na posao na ovom djelu bio dvostruk. Na prvom mjestu

jeste detaljno ispitivanje hadisa koji se navode kao dokaz te

ustanovljavanje njihovog ranga, a nakon toga slijedi izvoenje
zakljuaka i propisa na osnovu tog hadisa. Neki smatraju da je dovoljno
hadis pripisati nekom poznatom djelu navodei izdanje toga djela i
stranicu na kojoj se dati hadis nalazi, smatrajui to krajnjim ciljem
utvrivanja ispravnosti hadisa i zavretkom ispitivanja. Tako postupaju
mnogi oni koji citiraju tefsirska, tesavufska, fikhska pa i hadiska djela, ne
vodei pri tome rauna o ispravnosti onoga to iz njih preuzimaju.
Da bismo prihvatili neki hadis, nije dovoljno to to se isti navodi u
nekom djelu.
U istu zamku padaju i oni koji piu historiju, a koji se pozivaju na ono
to je napisao et-Taberi, Ibn el-Esir ili neko trei, iako i u tim djelima
nalazimo i ono to je prihvatljivo, ali i ono to je za odbaciti, i ono to je
dobro, ali i ono to je loe.
Primijetio sam kako se veliki broj slabih hadisa javlja kod onih koji
govore o nauci ili o njoj piu, a to iz razloga to veina njih citira djela
koja se spominju u vezi sa svakom temom i u kojima nema nijednog
hadisa ija ispravnost nije upitna. Najupeatljiviji primjer za to jeste djelo
Ihjau ulumid- din, autora Ebu Hamida el-Gazalija na koga se pozivaju
mnogi autori i predavai, budui da je u vezi s naukom spomenuo oko
55 hadisa, od kojih je 13 sahih i hasen-hadisa, a ostalo su daif- hadisi.
Hvala Allahu, Koji je uinio da ja u ovome djelu nisam imao potrebe
za odbaenim daif-hadisima, nego me je opskrbio dovoljnim brojem
sahih i hasen-hadisa. Ako sam i spomenuo hadise koji ne spadaju u ove
dvije skupine, to je u veini sluajeva bilo iz razloga to je taj hadis
opepoznat, s tim da sam naveo njegov rang i nisam ga uinio osnovom
u vezi s bilo kojim pitanjem.
U ovom djelu ograniio sam se na pojanjavanje Poslanikovog,
s.a.v.s., stava o nauci, budui da predstavljanje kuranskog stava u vezi
s time zahtijeva posebno istraivanje. Moda u to uspjeti uraditi u okviru
djela et-Tefsirul-mavdu i lil-Kuran. Nadam se da e itaocu ovoga djela
biti jasno ono to sam u njemu iznio, te da e s lahkoom uvidjeti put
islama i uputu Poslanika, s.a.v.s.
Djelo sam ralanio na pet dijelova:
1. Poloaj nauke i naunika;
2. Poslanikov, s.a.v.s., stav u vezi s empirijskom naukom;
3. O odlikama uenih;
4. O uenju i pravilima uenja;
5. O pouavanju, njegovim naelima i vrijednostima. Allahu, d..,
teimo, od Njega pomo traimo i samo uz Njegovu pomo uspjeh
ostvarujemo. Jusuf el-Karadavi

POLOAJ NAUKE I NAUNIKA U SVJETLU POSLANIKOVOG,

S.A.V.S., SUNNETA
Mnogo je hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji govore o
vrijednostima nauke i poloaju koji kod Allaha, d.., i ljudi zauzimaju
naunici i na ovom i na buduem svijetu. Ti hadisi uzdiu naunike na
visok nivo, do koga se ne stie nogom niti krilima, nego samo i jedino
znanjem.
Nema nikakve sumnje da je najznaajnija meu svim naukama nauka
o vjeri, koja pomae ovjeku da spozna sebe i svoga Gospodara, da
otkrije Pravi put i njime stremi ka svome cilju, te da spozna svoja prava i
obaveze. Na drugom mjestu se nalaze sve one nauke koje otkrivaju
ljudima istinu, vode ih dobru, donose im korist i otklanjaju tetu. S tim u
vezi Poslanik, s.a.v.s., veli:
Kome Allah, d.., eli dobro poui ga vjeri.2 U drugom hadisu stoji:
Ko bude traio nauku, Allah, d.., olaket e mu put u Dennet, i nikada
se ljudi nisu okupili u nekoj kui uei Kuran zajedno, a da ih nisu
okruili meleki, da na njih nije sputen mir, da ih nije prekrila Allahova,
Biljee el-Buhari i Muslim.
d.., milost i da ih Allah, d.., nije spomenuo onima oko sebe
(melekima)
Zatim je rekao i ovo:
Zaista e meleki rairiti krila iznad onoga koji trai nauku,
odobravajui na taj nain ono to on radi. Za naunika e oprost traiti i
oni na nebesima i oni na Zemlji, pa ak i ribe u vodi. Prednost naunika
nad pobonim ovjekom jeste poput prednosti koju u odnosu na ostale
zvijezde ima Mjesec. Naunici su nasljednici Allahovih poslanika, koji
nisu ostavili dinare ili dirheme, nego su ostavili nauku, pa ko je prihvati
prihvatio se velike sree i blagodati,4 Ovi hadisi ukazuju na znaaj
nauke, a posebno nauke o vjeri ili, kako se to iz navedenih hadisa moe
razumjeti, shvatanja vjere (fikhud-din). Naime, shvatanje vjere
znaajnije je i dublje od nauke o vjeri (poznavanja vjere). Nauka
predstavlja samo izvanjsko poznavanje odreene materije, dok
shvatanje (fikh) pored toga predstavlja i njeno unutarnje poznavanje.
Nauka je povezana samo s razumom, dok je shvatanje povezano i sa
srcem i s razumom.
Otuda, poznavanje sporednih erijatskih propisa, kao to su propisi
o istoi i neistoi, srodstvu po mlijeku, razvodu i kupoprodaji nije
smisao gore navedenog hadisa: Kome Allah eli dobro... na to ukazuje i
izraz jufekkihuhu (poui ga) u drugom dijelu hadisa. Ne, njegov smisao
jeste shvatanje i razumijevanje vjere.
To da e meleki rairiti krila iznad onoga koji trai nauku znai da e
ga potovati i uvaavati, a to da e okruiti one koji
Biljei Musilm od Ebu Hurejre.

Biljee Ahmed, Ebu Davud i et-Tirmizi od Ibn ed-Derdaa.

se okupe kako bi zajedno uili i prouavali Kuran znai da e ih tititi i
uvati, a to je velika ast i blagodat.
Ovi i mnogi drugi njima slini hadisi zajedno s brojnim kuranskim
ajetima uinili su da ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i svi oni koji su
slijedili njihov primjer u dobroinstvu kroz mnoga stoljea cijene nauku i
naunike, podstiui na taj nain potragu za znanjem i upozoravajui
ljude na neznanje i nesreu koju ono sa sobom donosi i na ovom i na
onom svijetu.
H. Omer je kazao: O ljudi, dunost vam je da tragate za naukom, jer
Allah, d.., ima plat ljubavi kojim ogrne onoga koji to ini.5
Jedan je ovjek jednom prilikom upitao Ibn Abasa o diha- du, pa mu
je Ibn Abas kazao: Hoe li da te uputim na ono to ti je bolje od
dihada? Sagradi damiju u kojoj e pouavati Kuranu, sunnetu
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i vjeri.6
Ibn Mesud veli: Divan li je skup na kojem se iri mudrost i milost (tj.
nauni skup).7
Muaz b. Debel kae: Tragajte za naukom, jer time Allahu, d..,
izraavate poslunost. Traganje za naukom jeste ibadet i dihad.
Pouavanje je sadaka i dobro djelo. Nauka je prijatelj i sabesjednik u
samoi. Nauka je dokaz vjere i pomaga u dobru i zlu. Nauka je bliski
srodnik i svjetionik na stazi koja u Dennet vodi. Allah, d.., naukom
uzdie neke narode i ini ih primjerima ija se djela slijede i oponaaju.
Meleki prieljkuju prijateljstvo s njima te da ih svojim krilima dotaknu.
Sve ivo za njih istigfar ini, ak i ribe u vodi i zvijeri na kopnu,
5 Dami'u bejatiil-'ilm, Ibn Abdulberr.
6
Prethodni izvor.
7 Prethodni izvor.
i nebo i zvijezde... Njome se izraava poslunost Allahu, d..,
pobonost i tevhid. Njome se Allah, d.., slavi i velia. Njome se
odravaju rodbinske veze te raspoznaje ono to je dozvoljeno od onoga
to je zabranjeno. Nauka je na prvom mjestu, a djela je slijede. Sretni je
prihvataju, a nesretnici odbacuju.8
El-Hasan veli: Da nije naunika, ljudi bi bili poput ivotinja (tj. ueni
ljudi su ti koji ljude uzdiu iznad nivoa ivotinja).
Jahja b. Muaz veli: Ueni su milostiviji prema Poslani- kovim, s.a.v.s.,
sljedbenicima od njihovih roditelja. Upitali su ga: Kako to? Odgovorio
je: Roditelji ih tite od dunjaluke vatre, a ueni ljudi od ahiretske.
Ibn el-Mubarek upitan je: Ko su ljudi? Odgovorio je: Uenjaci.
Ponovo su ga upitali: A ko su kraljevi? Odgovorio je: Pobonici.
El-Gazali je rekao: Ljudi su ljudi samo po znanju, zato to je to jedino
svojstvo po kojem se ljudi razlikuju od ivotinja. Ljudi nisu ljudi po svojoj
tjelesnoj snazi, jer je deva snanija od ovjeka. Ljudi nisu ljudi ni po

svojoj veliini, jer je slon vei od njih. Ljudi nisu ljudi ni po svojoj
hrabrosti, jer su lavovi hrabriji od njih. Ljudi nisu ljudi ni po svojoj ishrani,
jer bikovi jedu vie od njih. Ljudi nisu ljudi ni po svojoj spolnoj moi, jer je
i najslabiji vrabac jai od njih u tom pogledu. Ljudi su stvoreni samo zbog
znanja i nauke.9
Ahmed b. Hanbel veli: ovjekova potreba za znanjem vea je od
njegove potrebe za hranom i piem.
8 Prenose Ibn Abdulberr i Ebu Neim
9 el-Ihja!
NAUKA JE DOKAZ VJERE
Po uenju islama, nauka i vjerovanje nisu meusobno suprotstavljeni,
za razliku od miljenja koje je vladalo u Evropi u srednjem vijeku. Naime,
u to doba crkva je podravala praznovjerje, borila se protiv nauke i
podsticala lijenost i oponaanje. Borila se protiv slobodnog miljenja i
originalnog stvaralatva te stajala u zatitu vladajuih snaga (feudalaca i
namjesnika), a suprotstavljala se narodu i potlaenim skupinama.
Islam kroz svoju historiju ne biljei ovakav sukob izmeu nauke i
vjerovanja, zato to tome nema mjesta u njegovom uenju.
Sto se pak tie kranstva, ono stoji na stanovitu da je vjerovanje
pitanje koje nema nikakve veze s miljenjem, tavie suprotstavljeno mu
je i ne ulazi u okvire razuma i nauke, nego u okvire intuicije i duhovnosti.
Po kranskom uenju, vjerovanje nije uvjetovano razumom, nego je to
neto iznad razuma. Otuda je meu kranima prisutan moto: Vjeruj, pa
onda spoznaji ili Vjeruj slijep! Nadalje, jezikom sveenika reeno,
postoji i sljedei moto: Zatvori oi i slijedi me!
To dolazi otuda to se kransko vjerovanje temelji na postavkama
koje odbacuje zdrav razum kao to su trojstvo, ienje i iskupljivanje te
sve ono to iz toga proizlazi. Neki kranski filozofi koji su proglaeni
svecima u svojim apsurdnim uenjima kau: Vjeruj u ovo jer je u ovome
spas.
Za razliku od kranstva, islam odbacuje oponaanje i podraavanje,
kao npr.:
Dovoljno nam je ono to smo od predaka naih zapamtili10
10
el-Maida, 104 ajet.
ili
Mi smo prvake nae i starjeine nae sluali, pa su nas oni s Pravoga
puta odveli11
ili:
Ja u kud i ostali ljudi.12
Isto tako, islam odbacuje pretpostavke i nagaanja, budui- da su o
pitanju vjerovanja referentnisamo znanje i uvjerenje
(vrsto vjerovanje) te, s tim u vezi,islam negira kransko

vjerovanje u kri rijeima:

Oni o tome nisu nita pouzdano znali, samo su nagaali. 13
U vezi s muricima i njihovim tobonjim boanstvima Latom, Uzaom i
Menatom islam zauzima sljedei stav:
To su samo imena koja steim vi i preci vai dali,
Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se po
vode samo za pretpostavkama i onim za im due ude.14
Zatim kae:
A o tome nita ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini
ba nimalo ne koristi.15
Kuran prihvata samo ono vjerovanje koje se temelji na vrstom
dokazu i dubokom promiljanju i zbog toga se predstavnicima
bezvrijednog vjerovanja obraa sljedeim rijeima:
11
el-Ahzab, 67 ajet.
12
Ovo je dio hadisa koji prenosi et-Tirmizi, a koji glasi: "I neka niko od
vas ne bude povodljivac koji e rei: Ja u s ostalim ljudima, ako oni
dobro postupe, postupit u dobro i ja, a ako oni pogrijee, pogrijeit
u i ja
13
en-Nisa, 157 ajet.
14
en-Nedm, 23 ajet.
15
en-Nedm, 28 ajet.
Dokaz svoj dajte ako je istina to sto govorite:16 Ne treba da udi to to
se u Kuranu esto ponavlja ova i njoj sline konstrukcije (Zato se ne
opametite, zato ne pogledate itd.) koje bude misli iz neznanja i
oslobaaju ovjeka iz okova podraavanja i pasivnosti.
A dovoljno vam je proitati ovaj energini i izriiti poziv na
razmiljanje:
Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica
po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite koji je podstakao
profesora Abasa el-Ukada da objavi djelo pod naslovom Promiljanje je
islamska dunost, to je istina, jer kao to nareuje da se ini ibadet,
islam ljudima nareuje i da razmiljaju.
Vjerovanje se u islamu temelji na znanju i razumijevanju, a ne na
slijepom prihvatanju, to potvruju i sljedei kuranski ajeti:
I znajte da Allah strogo kanjava, ali i da prata i da je milostiv.18
Zatim u Kuranu stoji:
I znajte da Allah zna taje u duama vaim, pa Ga se priuvajte, i znajte
da On prata i daje blag.19 Kuran se ne plai da e insistirajui na uenju
i razmiljanju imati za posljedicu izazivanje proturjenosti izmeu
naunih injenica i onoga to nudi vjera, budui da ono emu nas ui
vjera ne moe biti u suprotnosti s razumom, odnosno dvije
16 el-Bekara, 111 ajet.
17 es-Sebe, 46 ajet.

18

el-Maida, 98 ajet.
el-Bekara, 235 ajet.
istine ne mogu biti meusobno suprotstavljene. Suprotstavljene mogu
biti samo injenice, s jedne, te opsjena i pretpostavke, s druge strane.
Otuda, ono to je vjerodostojno preneseno ne moe biti u suprotnosti
s onim to je racionalno. Ako se pak utvrdi ta suprotstavljenost, onda
ono to je preneseno nije vjerodostojno, ili je ono to se smatralo
racionalnim ustvari iracionalno. esto se, naime, deava da se vjerom
smatra ono to ustvari nije vjersko ili da se naukom smatra ono to
ustvari nije nauno.
Kuran pravu nauku smatra dokazom vjere i njenim pobornikom. U
tom smislu govori se i u sljedeem kuranskom ajetu:
...i da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kuran istina od
Gospodara tvoga, pa u njeg povjerovali kako bi mu srca njihova bila
sklona.20
Ove tri ideje proizilaze jedna iz druge, na to ukazuje i veznik fa, koji
formira ovaj slijed. Tako vjerovanje slijedi spoznavanje slijedom koji ne
biljei nikakvo odlaganje. Vjerovanje pak prati skruenost i pokornost
Allahu, d.., to znai da znanje ima za rezujtat vjerovanje, a vjerovanje
dovodi do pokornosti i skruenosti.
U drugom ajetu spominju se, jedno do drugoga, znanje i vjerovanje:
A rei e oni kojima je dato znanje i vjerovanje vi ste ostali, prema
Allahovoj odredbi, sve do Dana oivljenja.21
U ovom ajetu znanje i vjerovanje povezani su meusobno, to znai
da to nisu suprotnosti koje se meusobno iskljuuju.
20
el-Had, 54 ajet.
21
er-Rum, 56 ajet.
Mi ne poriemo ni vrijednost znanja koje je danas materijalistiki
shvaeno i koje se temelji na ulnom posmatranju i eksperimentisanju,
budui da je ono, bez ikakve sumnje, potrebno ljudima, ali ne kao cilj,
nego kao sredstvo. Takvo znanje pomae ovjeku, olakava mu kretanje
kroz ivot, tedi vrijeme i sva mjesta ini dostupnim, tako da ono to je
daleko biva blizu, a ono to je otro i kruto biva blago i njeno. Meutim,
to znanje nije u stanju da samostalno usrei ovjeka, da upravlja
njegovim ponaanjem te da se bori protiv ljudskog egoizma i njegove
sklonosti zlu. Zbog svega toga ovjeku je krajnje potrebno vjersko
znanje, koje pojaava vjerovanje, budi svijest, usauje vrline i titi
ovjeka od krtosti i pohlepe, pobuda i strasti. Ono ujedno titi
materijalistiko znanje od zistranjivanja i spreava njegovo koritenje u
nepravdi i nasilju.
S tim u vezi, Kuran nam navodi primjer Sulejmana, a.s., kome je
Allah, d.., dao vlast koju nakon njega nikome vie nije dao. Njemu je,
kao to znamo, doneseno Belkisino prijestolje iz Sebe u Jemenu u
19

njegovu rezidenciju u Samu, prije nego to je i okom trepnuo. To je za

njega uradio onaj koga Kuran opisuje kao nekoga ko je uio iz Knjige.
Ovdje je doao do izraaja iman Sulejmana, a.s., budui da je on
zaslugu za to pripisao Allahu, d.., a ne sebi. Nije se, dakle, uzoholio i
uzobijestio:
...on uzviknu: Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskuava da li
u zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan, u svoju je korist
zahvalan, a ko je nezahvalan, pa Gospodar moj je neovisan i
plemenit...22
Isti stav zauzeo je i Zulkarnejn koji je odnosio pobjede i na istoku i na
zapadu, a ija je vlast krunisana podizanjem velikog
22
en-Neml, 40 ajet.
zida, pri emu se koristio onim to je bilo poznato u njegovo doba.
Nakon to je zavrio s gradnjom zida, u stilu skruenog vjernika je rekao:
Ovo je blagodat Gospodara moga! A kada se prijetnja Gospodara moga
ispuni, On e ga sa zemljom sravniti, a prijetnja e se Gospodara moga
sigurno ispuniti.23
Ispravna nauka, dakle, vodi vjerovanju, a ispravno vjerovanje daje
prostora nauci, to bi znailo da se nauka i vjerovanje meusobno
proimaju, potpomau i razumijevaju. To bi bila nauka kakvu islam eli,
bez obzira na predmet i oblast istraivanja. To bi bila nauka pod okriljem
vjerovanja i u slubi najviih ideala, na to ukazuje i prvi kuranski ajet
koji je objavljen: itaj u ime Gospodara tvoga, Koji stvara.24
Mogli bismo rei da je itanje drugi naziv za nauku, njen klju i
svjetiljka, pa kada vidimo da je prva Boija naredba u Kuranu bila
itanje, onda nam biva jasno zato je poloaj nauke u islamu takav
kakav jeste. Meutim, Kuran ovdje ne insistira na nekom generalnom
itanju, nego na jednom posebnom itanju, ili kako to u Kuranu stoji:
itanju u ime Gospodara tvoga Koji stvara. Kada je itanje u ime
Allaha, d.., onda je ono usmjereno ka istini, dobru i uputi, zato to je
Allah, d.., izvor svega toga.
Nije nikakvo udo to se nauka u islamu poela razvijati u okrilju
vjere, to su se kole formirale u damijskim dvoritima, a univerziteti
svoje djelovanje zapoeli pod damijskim krovovima, zbog ega se i
zovu: Damiul-azhar, Dami'ul-karavijjin, Dami'uz-zejtun itd. Na ovim
univerzitetima izuavale su se istovremeno i vjerske i svjetovne znanosti,
a mnogi naunici bili su u isto vrijeme i vjerski kao to je sluaj sa
sudijom Ibn Reidom el-Hafidom, autorom djela Bidajetid-mudtehid ve
nihajetul-muktesid iz oblasti uporednog prava te djela el- Kullijjat iz
oblasti medicine.
23
el-Kehf, 98 ajet.
24
el-Alek, 1 ajet.
Zatim je tu el-Havarezmi, koji je napisao izvanredno djelo na osnovu kog

je zasnovana algebra, a kojim je on pokuao rijeiti fikhske probleme

oporuivanja i nasljedstva.
ZNANJE JE VODI U POSLU
Kao to je dokaz vjerovanja, nauka je u islamu i vodi u aktivnosti i
djelovanju. Imam el-Buhari nazvao je jedno poglavlje svoje zbirke hadisa
Poglavlje o prednosti znanja nad rijeju i djelom. Ibn el-Munir veli:
Time je elio da kae kako je znanje preduvjet ispravnosti rijei i djela,
tj. da se rijei i djela uzimaju u obzir samo uz znanje koje im prethodi i
koriguje njihove intencije. el-Buhari je ukazao na ovo kako ne bi dolo do
potcjenjivanja znanja i nemara kada je u pitanju njegovo stjecanje, kao
to je sluaj s onima koji kau: Znanje bez rada nije od koristi. elBuhari se ovdje poziva na niz Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa i kuranskih
ajeta, meu kojima je i sljedei:
I znaj da nema drugog boga osim Allaha i oprost trai za svoje grijehe i
za vjernike i vjernice.15
Dakle, i u ovom ajetu na prvom mjestu je znanje, a na drugom rad i
djelovanje. Vrhunac znanja jeste spoznaja Allaha, d.., i vjerovanje u
Njegovo jedinstvo. Ove su rijei, naravno, upuene Poslaniku, s.a.v.s.,
koji ih dalje prosljeuje svome ummetu.
25
Muhammed, 19 ajet.
Allah, d.., veli:
Allaha se boje od robova Njegovih ueni.26 Allaha se, d.., dakle,
boje i potuju Ga, oni koji Ga poznaju, koji su svjesni Njegove moi i
utjecaja na sve to je stvoreno, a to su ueni koji razmiljaju o tajnama
Njegovog stvaranja i egzistencije. Ovo strahopotovanje navodi ljude na
dobro, a odvraa od zla.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao je:
Kome Allah eli dobro poui ga vjeri.21 Zato? Zato to, kada ovjek
neto naui i to sprovede u djelo, postie dobre rezultate. Imam elGazali kae da je najmanji pokazatelj takvog znanja shvatanje da je onaj
svijet bolji od ovoga svijeta. Kada se ovakvo znanje obistini i ovlada
ovjekom, ono ga ini istim od hipokrizije i licemjerstva.28
Ovo potvruje i predaja koju prenosi Zejd b. Eslem, a u kojoj stoji da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uputio jednog ovjeka nekom drugom
ovjeku da ga ovaj pouava. Ovaj je to i inio, dok nisu stigli do
kuranskog ajeta:
Ko uradi zrno dobra vidjet e ga..., kada onaj drugi ree: Meni je ovo
dovoljno. Onaj koji je pouavao poali se Poslaniku, s.a.v.s., na to, a
Poslanik, s.a.v.s., ree mu: Pusti ga, on je spoznao.
Smisao gore navedenog hadisa jeste taj da je srce spomenutog
ovjeka zahvatilo svjetlo imana i bogobojaznosti, na to ukazuje i
predaja koju prenosi el-Mutallib b. Abdullah b. Hantab, a u kojem stoji da

je Poslanik, s.a.v.s., u drutvu jednog beduina prouio kuranski ajet:

26
Fatir, 28 ajet.
27
Biljee el-Buhari i Muslim od Muavije.
28
Ihjau ulumid-din.
Ko uradi zrno dobra vidjet e ga...
na to je beduin upitao: Pa zar koliko je jedno zrno, o Allahov
Poslanice? Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: Da. Beduin onda ree:
Teko meni, sve e se znati!, a zatim ustade izgovarajui ovaj kuranski
ajet, a Poslanik, s.a.v.s., dodade: Iman je uiao u njegovo srce. Ove
Poslanikove, s.a.v.s., rijei imaju isti smisao kao i njegove rijei iz
prethodnog hadisa gdje je kazao: On je spoznao.
ZNANJE JE PREDUVJET VALJANOSTI DJELA
Iz ovoga proizlazi da je znanje neophodni preduvjet da bi djelo bilo
valjano i u skladu s Allahovim propisima koje ga ine ispravnim bez
obzira da li se radi o odnosu prema Allahu, d.., ili odnosu prema
drugim ljudima.
Sufjan b. Ujejna prenosi da je Omer b. Abdulaziz rekao: Ko radi ono
to ne zna, teta e mu biti vea od koristi.
U hadisu koji smo ve spomenuli, a koji prenosi Muaz b.
Debel stoji da je Poslanik, s.a.v.s., kazao:
Znanje je na prvom mjestu, a djela ga slijede.
IBADET KOJI NIJE POPRAEN ZNANJEM NIJE ISPRAVAN
Nije ispravan ibadet onoga koji ne poznaje preduvjete log ibadeta,
njegove osnove i postupke koje zahtijeva. U tom smislu, Poslanik,
s.a.v.s., je jednom ovjeku koji je pokvario namaz i nije ga upotpunio, u
smislu smirenosti koja se zahtijeva prilikom obavljanja namaza, kazao:
Vrati se i klanjaj, jer ti nisi obavio namaz!29
Poslanik, s.a.v.s., tako je postupio zato to je nepotpun namaz na
istoj razini kao i neobavljen namaz.
BEZ ZNANJA NISU ISPRAVNI NI MEULJUDSKI ODNOSI
I kada su u pitanju meuljudski odnosi i druga ivotna pitanja (lina,
porodina, kolektivna), ovjek mora znati ta je ispravno, a ta nije, ta
je dozvoljeno, a ta nije, kako ne bi doao u situaciju da pogrijei iz
neznanja, budui da nepoznavanje propisa nije nikakav izgovor onima
koji ive na podruju gdje se praktikuje islam.
Tako nije grijeh initi ili ne initi ono za to se zna da je dozvoljeno
initi. S druge strane, nema nikakvog izgovora za injenje onoga za to
se zna da nije dozvoljeno initi. Kada se pak radi o onome to nije
sasvim jasno da li je haram ili halal, rjeenje je da se ostavimo onoga to
je nejasno u korist onoga to je jasno. U vezi s ovim, Poslanik, s.a.v.s.,

je veli: Ko se sauva onoga to je nejasno sauvao je i svoju vjeru, a ko

ogrezne u tome ogrezao je u haramu, kao to je sluaj sa pastirom koji
napasa stoku u blizini zabranjenog podruja u koje samo to nije zaao?
Selefije su savjetovale trgovce da se poue propisima u vezi s
trgovinom prije nego to dou na trite ili da angauju strunjaka koji e
ih voditi i upuivati. Isto tako, savjetovali su i one koji se spremaju za
rukovoenje da se naoruaju za taj poloaj neophodnim znanjem koje e
im osvjetljavati put.
29
Biljee el-Buhari i Muslim od Ebu Hurejre.
30
Biljee el-Buhari i Muslim od en-Numana b. Beira.
Njihov moto u vezi s ovim jeste: Pouite se prije nego to vas postave
za starjeinu.
ZNANJE JE PREDUVJET ZA POSTAVLJANJE NA RUKOVODEE
POZICIJE
Jusuf, a.s., predstavio se, ukazujui na svoje sposobnosti (prije svega
povjerljivost i znanje), egipatskom kralju kako bi ga ovaj postavio na
mjesto na koje se, inae, postavljaju ljudi njegovih kvaliteta:
Postavi me da vodim brigu o stovaritima u zemlji, ja sam zaista uvaran
i znan?'
Kada je u pitanju sudstvo ili vie rukovodstvo, erijatski pravnici
smatraju da osobe koje se toga prihvataju moraju posjedovati znanje
koje dostie nivo idtihada, tako da kada se od njih trai neko rjeenje,
donosu odluke na osnovu svoga znanja, kada nareuju, da nareuju
ispravno, kada sude, da sude pravedno, kada zahtijevaju, da zahtijevaju
razborito. Nisu prihvatali imitatore ili podraavaoce kada je u pitanju
sudstvo i rukovodstvo, osim kada je to neophodno.
Zajednica je duna povesti rauna i pobrinuti se da njenim poslovima
rukovode samo najsposobniji i najueniji ljudi. Nije dozvoljeno da
poslovima muslimana rukovodi onaj koji ne poznaje erijat koji je osnova
vladavine meu muslimanima, budui da bi se takav ovjek rukovodio
neznanjem ili strastima, a i jedno i drugo vodi u vatru.
Burejda prenosi sljedei hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Trojica su
sudija. Jedan je u Dennetu, a dvojica u Dehennemu. Onaj koji je u
Dennetu ovjek je koji je
31 Jusuf, 55 ajet.
znao istinu i sudio prema njoj. Onaj koji je znao istinu, ali, ipak,
nepravedno postupao jeste u Dehennemu, gdje je i onaj koji je sudio
bez potrebnog znanja?32
NAUKA OBJANJAVA KATEGORIJE DJELA
I NJEGOVE PRIORITETE
Znanje nam ukazuje na ona djela koja se istiu i preteu u odnosu na

neka druga, kao to ukazuje i na ona koja su ispravna u odnosu na ona

koja to nisu, na ona koja su prihvatljiva u odnosu na ona koja su
neprihvatljiva, na ona koja su uobiajena u odnosu na inovatorska, te
svakom djelu u skladu s erijatom odreuje vrijednost i cijenu.
Cesto vidimo one koji su lieni svjetlosti znanja kako briu granice
izmeu razliitih djela koja onda nije mogue razlikovati, ili rukovode tim
poslovima na nain koji nije propisao erijat, pa na kraju odustaju od
njih. Ovdje se gubi vjera izmeu vjerskih fanatika i onih koji je u
potpunosti zanemaruju. esto vidimo i one koji se bave poslovima koji
su manje istaknuti, a zanemaruju one koji se istiu i preteu. Nekada
jedan posao u jednom trenutku biva istaknut, a u drugom manje istaknut,
ali oni zbog oskudnog znanja i razumijevanja nisu u stanju razlikovati te
trenutke i ta stanja.
32
Ibn et-Tejmija kae da ovaj hadis biljee: Ibn Mada, Ebu Davud, etTirmizi, en-Nesai i ei-Hakim.
NEDOSTACI U RAZUMIJEVANJU PRIORITETA
Vidio sam mnoge muslimane koji u izgradnju damija u mjestima u
kojima je ve mnogo damija izgraeno ulau milione funti ili amerikih
dolara, a kada zatraite od njih isti taj iznos ili upola manji za potrebe
islamskog misionarstva, borbu protiv nevjerstva i otpadnitva, za
podrku akcija na uspostavljanju islamske vlasti ili neke druge sline
ciljeve koji imaju pristalica, ali ne i sredstava, teko da ete naii na
razumijevanje, zato to oni vjeruju u graevine, a ne u ljude.
Svake godine za vrijeme hada sreem veliki broj bogatih muslimana
koji prisustvuju hadu, a esto i umru obavljaju u toku mjeseca
ramazana, troei pri tome velikoduno svoj imetak i vodei o svom
troku siromahe koje Allah, d.., nije obavezao da obave had, a kada
zatraite od njih da isti taj iznos daju za potrebe borbe protiv krstakog
pokreta u Indoneziji ili komunistikog pokreta u Afganistanu (djelo
objavljeno 1999. godine-op), okreu glave i uzohole se. Tako se
ponaaju, iako je u Kuranu jasno reeno da je dihad vredniji od hada.
U tom smislu, Allah, d.., kae:
Zar smatrate da je onaj koji hodoasnike vodom napaja i koji vodi brigu o
asnom hramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se
na Allahovom putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom. A Allah nee
ukazati na Pravi put onima koji sami sebi nepravdu ine. U veoj su asti
kod Allaha oni koji vjeruju i koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovom
putu zalaui imetke svoje i ivote svoje; oni e postii ta ele.
Gospodar njihov alje im radosne vijesti da e im milostiv i blagonaklon
biti i da e ih u dennetske bae uvesti, u kojima e neprekidno
uivati.33
Dakle, iako je njihov had i umra na dobrovoljnoj osnovi, borba protiv

nevjerstva, otpadnitva i sekularizma, te unutranjih i vanjskih snaga

koje ih podravaju osnovna je obaveza i dunost ovoga vremena.
Mnogo je i mladia koji studiraju na razliitim fakultetima i postiu
odline rezultate, a onda okrenu lea tim fakultetima i ostave ih bez
imalo aljenja pod izgovorom zauzetosti misionar- stvom i upuivanjem,
iako je rad u struci kolektivna dunost za koju ako se zanemari, postaje
grjena cijela zajednica. S druge strane, i rad u svojoj struci ljudi mogu
uiniti ibadetom i dihadom ukoliko je nijet ispravan i ukoliko se pri tome
dre Allahovih, d.., granica. Ako bi svaki musliman ostavio svoju
profesiju, ko bi onda vodio rauna o interesima i potrebama muslimana. I
sam Poslanik, s.a.v.s., nije traio od ashaba da ostave svoje profesije i
zanimanja kako bi se posvetili misionar- stvu, nego je svaki od njih ostao
u svome poslu, bilo da se radilo o periodu prije Hidre ili poslije nje.
A kada bi bili pozvani u borbu, odazvali bi se i borili na Allahovom,
d.., putu svojim ivotima i imecima.
Imam el-Gazali kritikovao je neke svoje savremenike zbog toga to su
se okretali izuavanju fikha i njemu slinih oblasti, dok u nekim
muslimanskim mjestima postoje samo ljekari - krani ili jevreji, kojima je
povjereno lijeenje muslimana
i muslimanki, te njihovi ivoti i intimnosti. S druge strane, ljudi vode
svakodnevne borbe zbog nekih sporednih stvari, zanemarujui pri tome
veliku islamsku bitku protiv neprijatelja islama, koji se plae islama, mrze
ga i postavljaju mu zasjedu na svakom koraku.
33
et-Tevba, 19-21 ajet.
ak i u samoj Americi, Kanadi i Evropi osnovna briga takvih ljudi jeste na
koju ruku se stavlja sat, na lijevu ili desnu, da li je oblaenje bijele haljine
umjesto koulje i pantalona vadib ili sunnet, da li je enama dozvoljeno
ili zabranjeno ulaziti u damiju, da li je objedovanje za stolom i koritenje
kaike i viljuke oponaanje nevjernika ili nije kao i druga slina pitanja
koja trate vrijeme, razaraju zajednice, generiu mrnju i upropatavaju
uloehi trud i dihad, budui da je to trud bez cilja i dihad bez
neprijatelja.
Vidio sam mladie koji grubo i nemilosrdno postupaju sa svojim
roditeljima i sestrama pod izgovorom da su grjeni, te da MI se udaljili od
vjere, zaboravljajui pri tome da je Allah, d.., naredio da se roditeljima
ini dobro, pa makar bili i nevjernici koji nagovaraju svoje dijete na irk i
pokuavaju da ga po svaku cijenu odvrate od islama. U tom smislu,
Allah, d.., veli:
A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra, onoga o
kome nita ne zna, ti ih ne sluaj i prema njima se, na ovom svijetu,
velikoduno ponaaj.34
I pored, dakle, upornog nastojanja roditelja da nagovore dijete na irk,
Allah, d.., nareuje da se s njima velikoduno ophodi, zato to roditelji

imaju pravo koje jedino nadilazi pravo Allaha, d... Otuda Allah, d..,
kae:
Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni e se sve vratiti.35
to se tie poslunosti roditeljima u irku, to je neto to nije
prihvatljivo, jer je nedopustiva poslunost nekom stvorenju u
neposlunosti Stvoritelju. S druge strane, lijepo ponaanje
34 Lukman, 15 ajet.
35 Lukman, 14 ajet.
NOVOTARIJE U VJERI REZULTAT SU POMANJKANJA ZNANJA
Vidimo ljude kako propisuju u vjeri ono to Allah, d.., nije dozvolio,
zabranjuju ono to Allah, d.., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., nisu zabranili,
a nareuju ono to Allah, d.., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., nisu naredili
te oboavaju Allaha, d.., na nain koji On nije propisao. Pri tome se
pozivaju na dobru namjeru i iskrenu elju da se na taj nain priblie
Allahu, d... Ovo je primjer pogrenog shvatanja znaenja dobrog i kod
Allaha, d.., prihvatljivog djela. Da bi djelo bilo dobro i erijatski
dozvoljeno, nije dovoljno imati dobar i iskren nijet. Divno li se o ovome
na jedan koncizan i jasan nain izjasnio el-Fudajl b. Ijad, poboni i
skromni uenjak, kada je upitan o kuranskom ajetu:
Onaj koji je dao smrt i ivot da bi iskuao koji od vas e bolje postupati.
Odgovorio je: Najbolje djelo jeste ono koje je najiskrenije i
najispravnije. Ponovo su ga upitali: O Ebu Ali, koje je to najiskrenije i
najispravnije djelo? Odgovorio je: Djelo koje je iskreno, a nije ispravno,
nije ni prihvatljivo. Sa druge strane, djelo koje je ispravno, a nije iskreno
takoer nije prihvatljivo. Prihvatljiva su samo ona djela koja su ujedno i
iskrena i ispravna. Iskreno djelo znai da je u ime Allaha, d.., a
ispravno djelo znai da je u skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika,
s.a.v.s..36
36
Pogledati djelo: el-Ibada fil-islam, poglavlje La jubedu Allahu illa
bima erea.
PREDNOST NAUKE NAD IBADETOM
Islam je, koliko znamo, prva religija koja preferira bavljenje naukom i
izuavanje nad izvravanjem vjerskih obreda kao to su namaz, post,
had i njima slini iako se u Kuranu izriito kae da je Allah, d.., stvorio
ljude i dine samo da Ga oboavaju:
Dine i ljude stvorio sam samo da Me oboavaju.37
Ibadet koji nije popraen znanjem jeste poput zgrade bez temelja.
Znanje je to na osnovu ega postajemo svjesni dijelova ibadeta,
njegovih uvjeta, pravila i skrivenih tajni, a ukazuje nam i na ono to
ibadet ini ispravnim, odnosno neispravnim, te na ono to ga ini
potpunim, odnosno nepotpunim. Znanje je to koje ini ovjeka svjesnim

znaaja djela i postupaka, to mu omoguava da uspjeno razlikuje ono

to je obavezno od onoga to je neobavezno, ono to je znaajno od
onoga to je beznaajno, ono to je glavno od onoga to je sporedno.
Ono ne pretpostavlja ono to je neobavezno onome to je obavezno,
ono to je beznaajno onome to je znaajno, niti odbacuje ono to je
glavno zbog onoga to je sporedno. U tom smislu stari su kazali: Allah,
d.., ne prihvata ono to je neobavezno dok ne izvrite ono to je
obavezno.
Kazali su i sljedee: Oproteno je onome koga neto to je obavezno
odvrati od onoga to je neobavezno, a obmanut je i u zabludi onaj koga
neto to je neobavezno odvrati od onoga to je obavezno.38
37 ez-Zarijat, 56 ajet.
38 Ima ljudi koji dobrovoljno poste ponedjeljak i etvrtak, a onda
zanemaruju svoje svakodnevne poslove na osnovu kojih zarauju za
ivot, pod izgovorom da su umorni od posta, ili pak zanemaruju svoje
obaveze prema porodici i drutvu u cjelini. Ima ljudi koji svake godine
obavljaju had ili umru,
Prednost nauke nad ibadetom jeste u tome to je korist od veine
ibadeta ograniena samo na onoga koji upranjava taj ibadet. Tako se
onima koji obavljaju namaz, koji poste, obavljaju had ili umru, ine zikr i
tesbih uveavaju dobra djela i njihove derede, ali drutvu u kojem oni
ive to ne donosi nikakvu direktnu korist niti otklanja bilo kakvu tetu.
Kada je u pitanju nauka, koristi od nje su mnogobrojne i nisu
ograniene samo na one koji se njome bave, nego se proteu na sve
one koji je sluaju ili itaju, iako su nekada izmeu njih brda i doline,
mora i pustinje. Nauka ne poznaje granice, niti priznaje barijere i
prepreke, a posebno u ovo nae doba u kojem se u jednom trenutku
nauka prenosi putem radija ili televizije do slualaca i gledalaca na
velikim udaljenostima, ili putem savremene tampe u jednom danu ili
satu u sve naseljene dijelove svijeta.
Nije onda udna predaja Ebu Umame u kojoj stoji da je Poslanik,
s.a.v.s., nakon to su mu spomenuta dva ovjeka od kojih je jedan bio
uenjak, a drugi pobonjak, kazao:
Prednost uenjaka nad pobonjakom jeste poput moje prednosti u
odnosu na najmanjeg (po znaaju) meu vama,39
Huzejfa b. el-Jeman prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: Vrijednost
nauke vea je od vrijednosti ibadeta.40
Ve smo spomenuli hadis koji prenosi Ebu el-Derda, a koji
glasi: a odgaaju vraanje duga, nepravedno postupaju prema svojim
radnicima i slubenicima, posluju s kamatom itd. Sve ovo je rezultat
slabog razumijevanja vjere.
39
Biljei et-Tirmizi.
40
Biljee et-Taberani i el-Bezzar.

Prednost uenjaka nad pobonjakom jeste poput prednosti mjeseca o

utapu u odnosu na ostale zvijezde.
Prednost nauke u odnosu na ibadet ogleda se i u tome to ona ne
prestaje vrijediti nakon smrti onoga koji se njome bavio.
Namaz, post, zekat, had, umra, tesbih, tekbir, tehlil itd. djela su za
koja Allah, d.., obilato nagrauje. Meutim, njihova vrijednost prestaje
onda kada ih mi prestanemo initi.
Nauka pak ne prestaje vrijediti sve dok ima ljudi koji e se njome
koristiti bez obzira na godine i stoljea koja e protei.
Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kazao:
Kada ovjek umre, prestaju da vrijede sva njegova djela osim u tri
sluaja: trajna sadaka, nauno djelo koje e se koristiti i estito dijete
koje e initi dovu za njega.41
Rekao je i sljedee:
Od djela koja vrijede ovjeku i nakon njegove smrti jesu: znanje kojim je
vladao i na druge prenosio, estito dijete koje je iza sebe ostavio, knjiga
koju je u naslijee ostavio, damija koju je sagradio, smjetaj za putnike
koji je osigurao, rijeka koju je preusmjerio i sadaka koju je za svoga
ivota dao.42
Na taj nain uenjak ivi jo dugo nakon svoje smrti, a posebno onaj
koji pie, budui da ono to je napisano due ivi i traje.
Pa zar ne vidite kako se mi danas i nakon mnogih stoljea koristimo
djelima uenjaka, naih prethodnika, inimo dovu i od Allaha, d..,
milost za njih traimo.
41
Biljei Muslim.
42 Biljee Ibn Mada i Ibn Huzejma.
Jahja b. Aksem kae da je jednoga dana er-Reid upitao: ta je
najvea ast? Upitao sam Ali b. Ebu Taliba ta on
o tome misli, pa mi je kazao: Ti zna ko je od mene bolji? Odgovorio
sam: Ne, ne znam. Onda je on kazao: Ali ja znam. Od mene je bolji
onaj koji kae: Pripovijedao nam je taj i taj da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao... Prokomentarisao sam: Zar je on bolji od tebe, a ti si
Poslanikov, s.a.v.s., amidi i zatitnik vjernika? Odgovorio je: Da, on
je bolji od mene. Njegovo je ime povezano s Poslanikovim, s.a.v.s.,
imenom i on nikada nee umrijeti. A mi, mi emo umrijeti i nestati, a
uenjaci e ivjeti dok je svijeta i vijeka.43
Sadrajno li je ono to je h. Alija rekao Kumejlu b. Zijadu: Znanje je
bolje od imetka. Znanje tebe titi, a ti titi imetak. Upotrebom se znanje
poveeva, a imetak smanjuje. Znanje sudi, a imetku se sudi.
U jednom hadisu stoji:
Znanje ovjeku prua sigurnost i mir dok je iv, a kada umre, ini da ljudi
o njemu lijepo priaju. Koristi od imetka prestaju s njegovim nestankom,
a oni koji gomilaju imetak mrtvi su i prije smrti. Uenjaci pak ostaju dok je

svijeta i vijeka, iz vida nestaju, ali u srcima ostaju,44

BAVLJENJE NAUKOM NAIBOLJE JE DOBROVOLJNO DJELO
Ovi hadisi i vrijednost koja se kroz njih pripisuje znanju uinili su da
mnogi iz prethodnih generacija smatraju znanje najboljim dobrovoljnim
djelom koje pribliava Allahu, d...
45
Biljei Ibn el-Kajjim u djelu Miftah dar es-seade.
44
Ibn el-Kajjim kae da ovaj hadis biljei Ebu Neim.
U tom smislu Ibn Mesud veli: Uenje je ibadet.
Ebu ed-Derda kae: Uiti sahat vremena bolje je nego stajati u
namazu cijelu no.
Ibn Abas kae: Uiti jedan dio noi meni je drae od bdijenja.
Ebu Hurejra je pak kazao: Sjediti sahat vremena i uiti o vjeri meni je
drae od bdijenja do sabaha.
Katada je kazao: Jedna oblast nauke kojom ovjek ovlada za svoje i
dobro onih koji e doi poslije njega bolja je od ibadeta tokom cijele
godine.
Es-Sevri veli: Nakon strogih obaveza (farzova) najvrjednije je
stjecanje znanja.
Takoer je kazao i ovo: Danas mi nije poznato nita to je vi jednije
od stjecanja nauke. Onda mu je reeno: Oni nemaju taj nijet! On je
odgovorio: Njihov je nijet njihov interes za naukom.
Ibn Vehb veli: Sjedio sam kod imama-Malika i postavljao mu pitanja.
Kada sam htio ustati upitao me je: Kuda ide? Odgovorio sam: Idem da
klanjam. Onda je on prokomentari- sao: Ono to ima ovdje nije
bezvrjednije od onoga to e nai i a ino, ukoliko je nijet ispravan.
Zehri je kazao: Allaha, d.., ne oboava niko kao onaj koji je uen.
Mutrif b. Abdullah b. e-Sehir kae: Radost znanja draa ini je od
radosti ibadeta.
Imam afi veli: Stjecanje je znanja vrijednije od nafila- namaza.45
45 Pogledati djelo: Dami'u bejanil-ilm, autora Ibn Abdulberra.
I od Ebu Hanife se u vezi sa prednou nauke u odnosu na ostala
neobavezna djela (nafile) prenosi kao i od afija, Malika i Sufjana.46
Ovo su bili vodei islamski pravnici (fakihi) i sljedbenici priznatih
pravnih kola (mezheba).
Na osnovu navedenog postaje jasno da pretpostavljanje nauke
ibadetu ne podrazumijeva pretpostavljanje obavezne nauke obaveznom
ibadetu, niti neobavezne nauke obaveznom ibadetu i obratno, budui da
nema pretpostavljanja jedne obligatne dunosti drugoj obligatnoj
dunosti. Nije dozvoljeno da nas bilo ta odvraa od namaza i njegovog
blagovremenog obavljanja, pa makar to bilo i stjecanje znanja. I neka oni
koji su ueni i ne pomiljaju da sebi ili nekome drugom dozvole da,ih
bavljenje naukom odvrati od obavljanja propisanih dunosti.

S tim je u vezi el-Muhakkik b. el-Kajjim, nakon to je prenio hadis od

h. Aie u kojem stoji: Vrijednost nauke vea je od dobrovoljnog ibadeta.
kazao: Ove rijei predstavljaju presudu
o ovom pitanju, jer ako su i jedno i drugo, tj. i nauka i ibadet obaveze,
onda ih je nuno izvravati (kao to je sluaj s postom
i namazom). Ako su pak nafile (neobavezna djela), onda je vrijednost
nauke vea od vrijednosti tog ibadeta, zato to koristi od nauke imaju,
pored onih koji se bave njome, i svi ostali ljudi, dok od ibadeta koristi
imaju samo oni koji ga upranjavaju, te zato to nauka vrijedi i nakon to
izgubi svoje prvobitne forme.47
46
Pogledati djelo: Miftahu daris-se ada, autora Ibn el-Kajjima.
47
Prethodni izvor.
PREDNOST NAUKE U ODNOSU NA DIHAD
Prednost nauke nad ibadetom podrazumijeva i njenu prednost nad
dihadom, koji predstavlja vrhunac u islamu, a o ijem fadiletu govore
mnogobrojni kuranski ajeti i hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s..
Abdullah b. Mesud, jedan od znalaca i svjetiljki Upute, kae: Tako mi
Onoga u ijim je rukama moj ivot, sigurno e oni koji su kao ehidi pali
na Allahovom, d.., putu poeljeti da ili Allah, d.., proivi kao
uenjake kada vide koliki je njihov znaaj i ugled.48
Hasan el-Basri pak veli: Krv e se ehida mjeriti s tintom uenjaka,
pa e prevagnuti tinta uenjaka. To je stoga to nas znanje ini
svjesnim znaaja dihada, njegovih uvjeta i ogranienja, razlike izmeu
propisanog dihada i onoga koji nije propisan, izmeu onoga koji je
obavezan i onoga koji je neobavezan te izmeu onoga to je u okviru
dihada kolektivna, odnosno i individualna dunost.
Koliko je samo esto Poslanik, s.a.v.s., odbijao muslimane koji su
dolazili da se bore zajedno s njime budui da su ostavili obavezu koja im
je prea od dihada. Tako Abdullah b. Amr kae da je Poslaniku,
s.a.v.s., doao jedan ovjek koji je traio dozvolu da krene u dihad.
Poslanik, s.a.v.s., upita ga: Jesu li ivi tvoji roditelji? Odgovorio je:
Da, ivi su. Onda mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Oni su tvoj
dihad.49
U jednoj drugoj predaji stoji da je jedan ovjek rekao Poslaniku, s.a.v.s.:
Doao sam u elji da se borim zajedno s robom, ali su mi roditelji ostali
plaui. Na to mu je Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: Vrati se i razveseli ih
kao to si ih i rastuio.5"
48 Prethodni izvor.
49
Biljee el-Buhari i Muslim.
Ebu Seid prenosi da je jedan ovjek iz Jemena doao kod Poslanika,
s.a.v.s., pa ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao: Ima li nekoga u Jemenu?

ovjek je odgovorio: Imam roditelje. Poslanik, s.a.v.s., ponovo ga je

upitao: Jesu li ti oni dozvolili? ovjek je odgovorio: Ne, nisu.
Onda je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Vrati se i trai dozvolu od njih, pa
ako ti oni dozvole, bori se, a ako ti ne dozvole, budi im posluan.-'
U jednom drugom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., jednog ovjeka
koji je doao da se posavjetuje s njim u vezi s dihadom upitao: Ima li
majku? Odgovorio je: Da, imam. Onda mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Budi uz nju, jer Dennet je pod njenim nogama.52
Na osnovu ovih hadisa uenjaci su utvrdili da je obavezno u vezi sa
dihadom traiti dozvolu od roditelja. Taj stav zauzela je veina uenjaka
koja ujedno tvrdi da je zabranjeno ii u dihad ukoliko se s time ne slau
oba roditelja, zato to je poslunost njima individualna dunost (fardiajn), a dihad kolektivna dunost (fardi-kijaja). Meutim, kada dihad
postane individualna dunost, onda se dozvola ne trai, budui da je
izbjegavanje dihada u tom sluaju grijeh te da nema poslunosti nekoj
osobi u neposlunosti Allahu, d..
Uvjet je, takoer, da su roditelji muslimani, zato to nevjernici nikada
nisu odobravali borbu koja ima za cilj pobjedu islama, a poraz njihove
vjere.
50
U nekim se izvorima prenosi da ovaj hadisbiljee Ahmed, Ebu Davud
i Ibn
Mada.
51
Biljei Ebu Davud.
52
Biljee en-Nesai, Ibn Mada i el-Hakim.
Sve ove precizne odredbe i propisi dostupni su onima koji vladaju
znanjem, a oni koji budu izbjegavali znanje i nauku te se posvete
dihadu doi e u situaciju da, i ne znajui, pogrijee i udalje se od
pravoga puta.
Mnogo je ljudi koji su nosili sablje, borei se protiv onih ije je ivote i
imetke titio Allah, d.., a mislili su da mi u dihadu. Ubijali su
muslimane, a ostavljali na ivotu idolopoklonike. To su haridije, koje se
kroz sahih-hadise kude iz, kako to veli imam Ahmad b. Hanbel, a u emu
ga podrava i Ibn Tejmija, deset razloga. To je stoga to su se oni
posvetili Bogu i prije nego to su spoznali, krenuli u dihad i prije nego
to su shvatili, pourili s djelima i prije nego to su saznali, pa je, iako su
smatrali da ine dobro, njihov trud propao.
Koliko je mladih ljudi u ovo nae doba koje je veliki entuzijazam,
oskudno znanje i gordo oduevljenje podstaklo da napuste ummet te da
njegove pripadnike nazivaju nevjernicima, ,i zemlje nevjernikim
zemljama, da smatraju dozvoljenim ono to je Allah, d.., zabranio, a
odbacuju ono to je On propisao slijedei neke sumnjive tekstove eljni
smutnje i svoga lumaenja.
A da su nauili i shvatili te preuzeli znanje od uenih i iz, pravih

izvora, to bi ih znanje dralo u granicama i uinilo svjesnim pravoga

dihada: kako se vodi, kada, i u ije ime?
To je ono to nalazimo i u sljedeim rijeima Hasana el- Basrija:
Onaj koji ne postupa na osnovu znanja jeste poput putnika koji ne
ide utvrenom stazom. Onaj koji ne postupa na osnovu znanja donosi
vie tete nego li koristi. Zato traite znanje na nain koji nee tetiti
ibadetu, a tragajte i za ibadetom (inite ibadet) na nain koji nee tetiti
znanju, jer neki su ljudi tragali za ibadetom, a zanemarivali nauku sve
dok sabljama
nisu krenuli na ummet Muhameda, s.a.v.s., a da su tragali za znanjem,
ono ih ne bi dovelo do toga to su uinili.53
Dihad koji je propisao islam ne podrazumijeva samo dihad sabljom,
nego i dihad srcem i jezikom te iznoenjem argumenata i
pojanjavanjem, odnosno dihad znanjem i naukom. Ta vrsta dihada
spomenuta je u sljedeim Allahovim, d.., rijeima:
Zato ne ini nevjernicima ustupke i Kuranom se protiv njih bori.54
Dakle, kao to vidimo iz ovoga ajeta, Kuran se ne zadovoljava samo
time da borbu naukom i znanjem nazove dihadom, nego je naziva
velikim dihadom. Ovaj ajet objavljen je u Meki i prije nego to je
propisana (oruana) borba.
Takva je i borba protiv munafika koja se spominje u sljedeem
kuranskom ajetu:
O Vjerovjesnie, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema
njima!55
Za borbu protiv nevjernika svojstvena je borba orujem, a za borbu
protiv licemjera svojstvena je borba jezikom (naukom). Otuda nije udno
ono to nalazimo u sljedeem Poslanikovom, s.a.v.s., hadisu:
Ko krene u potragu za naukom na Allahovom je, d.., putu sve dok se
ne vrati.56
Ibn el-Kajjim veli: Traganje za naukom je Allahov, d.., put, zato to je
znanje snaga vjere kao to je to i dihad. Otuda postoje dvije vrste
dihada: dihad orujem, u kojem mnogi uestvuju, i dihad na nain
iznoenja argumenata i na nain objanjavanja koji je svojstven
nasljednicima Poslanika. To je dihad voa i ujedno najbolja vrsta
dihada s obzirom na veliku korist koju donosi, veliki napor koji ga prati i
mnotvo neprijatelja protiv kojih je okrenut.
53
54
55
56

Miftahu daris-se ade.

el-Furkan, 52 ajet.
et-Tevba, 73 ajet.
Biljei et-Tirmizi.
Allah, d.., kae:
Da hoemo, u svaki grad bismo poslali nekoga da opominje. Zato ne

ini nevjernicima ustupke i Kuranom se protiv njih bori.51 Ovdje se,

dakle, radi o borbi protiv nevjernika Kuranom, koja predstavlja najbolju
vrstu borbe. To je takoer i nain borbe protiv licemjera, koji ne ratuju
protiv muslimana, nego su prividno s njima, a nekada se i bore na
njihovoj strani, ali i pored toga Allah, d.., kae:
O Vjerovjesnie, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema
njima.
Iz ovog ajeta da se zakljuiti da se protiv licemjera treba borili
argumentima i Kuranom.
Ono to elimo rei jeste to da je Allahov, d.., put i dihad i potraga
za naukom te uz pomo nje pozivanje ljudi Allahu, d... U vezi s tim
Muaz kae: Dunost vam je tla tragate za naukom zato to je traganje
za njome njeno izuavanje, usvajanje dihad.
lako Allah, d.., u sljedeem kuranskom ajetu poredi knjigu, terezije,
vagu:
Mi smo izaslanike Nae s jasnim dokazima slali i po njima knjige i
terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali, a gvozde smo stvorili,
u kojem
57 el-Furkan, 51-52 ajet.
je velika snaga i koje ljudima koristi, i da bi Allah ukazao na one koji
pomau vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je,
uistinu, moan i silan.58
Allah, d.., spomenuo je, dakle, u ovom ajetu knjigu i gvoe jer u
njima je snaga vjere.
Znai i dihad sabljom i dihad argumentom jeste Allahov, d.., put,
a ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kau da se pod rijeima (...i
predstavnicima vaim) sljedeeg kuranskog aje- ta:
I pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima
vaim.59 misli na zapovjednike i uenjake, budui da su svi oni borci na
Allahovom, d.., putu: jedni orujem, a drugi znanjem.
Kab el-Ahbar kae: Onaj koji traga za naukom jeste poput onoga
koji ide Allahovim, d.., putem.
Od nekih ashaba prenosi se da su kazali: Kada doe smrt onome
koji traga za naukom i zatekne ga u tom poslu, on umire kao ehid.
Sufjan b. Ujejna veli: Ko traga za naukom sklopio je ugovor s
Allahom, d..
Ebu el-Derda kae: Ko smatra da onaj koji traga za naukom nije u
dihadu slabog je razuma.60
58
el-Hadid, 25 ajet.
59
en-Nisa, 59 ajet.
60
Miftahu daris-seade,tom 1, str. 71 i 77.

NAUKA JE OD KORISTI KAD JE RIJE O OVOME SVIJETU

Vrijednost znanja jeste i u tome to koristi od njega nisu ograniene
samo na ahiretsku nagradu, nego se proteu na oba svijeta (i na ovaj i
na budui). Znanje, dakle, osigurava onima koji njime vladaju dva dobra i
podie njihov ugled i kod Allaha, d.., i kod ljudi.
Hasan el-Basri kae da se u kuranskom ajetu:
Gospodaru na, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu."' pod
dobrom u prvom sluaju misli na znanje i ibadet, a pod dobrom u
drugom sluaju na Dennet. Ibn el-Kajjim veli da je ovo najbolje
tumaenje (spomenutog ajeta) zato to su najuzvienija ovosvjetska
dobra korisna nauka i dobro djelo.62
U vezi s ovim prenosi se predaja o Ibn Abziju u kojoj stoji da je Nafi b.
Abdulharis sreo h. Omera (koji ga je postavio za namjesnika Meke) u
jednom mjestu (Usfan) pa ga je h. Omer upitao: Koga si opunomoio da
te zamjenjuje? Abdulharis je odgovorio: Ibn Abzija. H. Omer ga je
onda upitao: A ko je Ibn Abzi? Abdulharis je odgovorio: On je jedan od
naih osloboenih robova. H. Omer upita: Pa zar si opunomoio
osloboenog roba? Abdulharis je odgovorio: On je ua Kurana i
poznavalac erijatskog nasljednog prava. Na to je h. Omer rekao: Pa
zar nije Poslanik, s.a.v.s., kazao Zaista Allah, d.., ovom knjigom
(Kuranom) jedne uzdie, a drugeponiava. 65 Ibrahim el-Harbi kae:
Ata b. Ebi Rebah bio je crni rob jedne ene iz Meke. Jednoga dana
doao mu je Sulejman b.
61
el-Bekara, 201 ajet.
62 Miftah dar es-seade, tom 1, str. 71 i 77.
63 Biljee Muslim i Ahmed.
Abdulmelik (emirul-muminin) s dvojicom sinova, dok je ovaj bio na
namazu. Kada je zavrio s namazom, okrenuo se njima, a onda im je,
dok su ga oni jo uvijek ispitivali o obredima hada, okrenuo glavu, pa je
Sulejman rekao sinovima da ustanu, pa su oni i ustali, a onda
dodaorNeka vam traganje za naukom ne bude teko, jer ja nikada neu
zaboraviti nae ponienje pred ovim crnim robom.64
NESTAJANJE ZNANJA POKAZATELJ JE PROPADANJA OVOGA
SVIJETA
Vjerodostojni hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upozoravaju na
jednu jako vanu injenicu, a to je da ivot bez znanja ne zasluuje da
traje, te da nestajanje znanja i njegovo zanemarivanje ukazuju na skoru
propast ovoga svijeta i dolazak Sudnjeg dana.
El-Buhari prenosi od Enesa b. Malika da je Poslanik, s.a.v.s., kazao:
Jedan od predznaka Sudnjeg dana jeste nestajanje znanja, a
uvrivanje neznanja (po drugoj predaji: smanjivanje znanja, a
poveavanje neznanja), konzumiranje alkohola i pojava prostitucije.

El-Allama el-Kermani kae da su ove pojave uzete kao predznaci

Sudnjeg dana zato to ljudi nisu stvoreni uzalud te zato to nema
poslanika nakon Muhameda, s.a.v.s., tako da je to oigledno i jasno.65
U ovom sluaju pod znanjem podrazumijeva se poznavanje vjere, koje
smo naslijedili od Poslanika, s.a.v.s., a koje okree ljude Allahu, d..,
dri ih u granicama dozvoljenog, ukazuje im na ono to je Allah; d..,
naredio i zabranio, te na ono to je dozvoljeno i zabranjeno initi.
64

Miftahu daris-seade, tom 1, str. 165.

Fethul-bari, tom 1, str. 189.
Nije daleko vrijeme kada e ljudi poeti zanemarivati ovu vrstu
znanja, iako su u praktinoj znanosti stigli tako daleko
da ve osvajaju kosmos, putuju na druge planete, a da pri tome nisu
svjesni Allaha, d.., te Ga zanemaruju kao to je to danas sluaj s
najveim dijelom zapadnog svijeta. Izuzeti su samo oni kojima se Allah,
d.., smilovao. Gore spomenute Allah, d.., opisuje na sljedei nain:
... ali veina ljudi ne zna. Oni znaju samo spoljanju stranu ivota na
ovom svijetu, a prema onom su svijetu ravnoduni.66
Pogledajte kako Allah, d.., negira njihovo znanje, kada kae: Oni
ne znaju. ili Oni znaju samo spoljanju stranu ivota na ovom svijetu.
Ovaj drugi dio ajeta ne proturjei onom prvom, zato to je ova vrsta
znanja (poznavanje spoljanje strane ivota na ovom svijetu bez
poznavanja krajnjeg odredita) blia neznanju negoli znanju. Otuda nije
udno to se za one koji vladaju tom vrstom znanja u ovom kuranskom
ajetu kae da ne znaju.
Meutim, kako nestaje znanja? Nestaje ga zajedno s nestankom onih
koji njime vladaju, koji se konsultuju u vezi s nekim tekim pitanjima i
problemima, kojima se obraa kada je potrebno presuditi u vezi s nekim
sukobom i svaom, koji kada daju svoje miljenje, daju ga na osnovu
znanja, kada sude, sude pravedno, a kada zahtijevaju, zahtijevaju
razborito.
Abdullah b. Amr b. As kae da je uo Poslanika, s.a.v.s., kako kae:
Zaista Allah, d.., ne oduzima ljudima znanje upajui ga iz njihovih
prsa, nego im ga oduzima uklanjajui uene izmeu njih, tako da kada
ne ostane nijedan meu njima, oni biraju poglavare neznalice koji kada
ih se upita za savjet, daju miljenje bez potrebnog predznanja, te i sebe i
druge u zabludu dovode.67
O ovome je Poslanik, s.a.v.s., govorio i na Oprosnom hadu. Tako
Ahmed i et-Taberani prenose od Ebu Umame da je Poslanik, s.a.v.s., na
Oprosnom hadu rekao: Uite dok nije nestalo znanja. Onda ga je jedan
beduin upitao: Kako e nestati znanja? Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio:
Zaista e znanja nestati zajedno s nestankom njegovih nosilaca.
Otuda je smrt velikih uenjaka bila nesrea koja je rastuivala
65

vjernike, zbog koje su traili od Allaha, d.., sabura i molili da im

naknadi taj gubitak. U vezi s ovim, prenosi se da je h. Omer rekao:
Zaista je smrt hiljadu pobonjaka koji danonono klanjaju i poste laka
od smrti jednog uenjaka koji je upuen u ono to je Allah, d..,
dozvolio, odnosno zabranio.68
Kada je umro Zejd b. Sabit, pisar objave, ua Kurana i veliki znalac,
Abdullah b. Abbas je rekao: Ko eli da vidi kako nestaje znanje, neka
zna da to ovako izgleda.
El-Hasan je kazao: Smrt uenjaka rupa je u zdanju islama koju nita
ne moe zatvoriti dok je svijeta i vijeka.
Ibn Abbas je, takoer, kazao i ovo: Uenjaci e umirati, a trag istine
nestajat e sve dok se ne povea broj neznalica koji
67
Biljee el-Buhari i Muslim.
68 Ove rijei h. Omera spominje el-Gazali u djelu el-Ihja.
e postupati na osnovu neznanja, ispovijedati vjeru na pogrean nain i
zalutati s Pravoga puta.
Ebu el-Derda kae: Sta se to deava? Uenjaci vam odlaze,
a neznalice vam ne ue. Uite prije nego to nestane znanja, jer
nestajanje uenjaka podrazumijeva nestajanje znanja.69
Spomenuti su teili uenju, pouavanju i biljeenju znanja kako ne bi
doli u situaciju da doe vrijeme u kojem nee biti onih koji e preuzimati
to znanje i nositi ga dalje.
Omer b. Abdulaziz poslao je pismo Ebu Bekru b. Hazmu u kojem
kae: Potrai Poslanikove, s.a.v.s., hadise i zapii ih, jer ja se bojim da
e se znanje izgubiti i da e nestati uenjaka. Prihvatljivi su samo
Poslanikovi, s.a.v.s., hadisi. I neka otkrivaju znanje i neka sjede dok ne
naue oni koji ne znaju, jer znanje nee propasti dok ne postane tajna.70
Time je on uveo moto: Znanje je za svakoga.
El-Hafiz u djelu el-Feth kae da Ebu Neim citira ovu predaju u djelu
Historija Isfahana u sljedeem obliku: Omer b, Abdulaziz poslao je ovu
poruku u sve krajeve: Tragajte za Poslanikovim, s.a.v.s., hadisom i
sakupite ga.
69 Sve ove predaje biljei Ibn Abdulberr u djelu Diami'u bejanil-ilm.
70 Ovu predaju biljei el-Buhari.
POSLANIK, S.A.V.S., I EMPIRIJSKA NAUKA
Nauka kojoj poziva islam i na koju podstie Kuran i sunnet Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., jeste svaka ona koja se temelji na argumentima.
Otuda islamski uenjaci ne ubrajaju tradiciju u nauku, budui da ona
predstavlja slijeenje neijih rjei bez ikakvog dokaza.
Meutim, u okviru nauke u islamu postoji nekoliko oblasti koje se ne
smatraju naukom u onom smislu koji je danas aktuelan na Zapadu.
Jedna od takvih oblasti tretira ono to je s druge strane (metafizika),

a sa ime je dola objava, koja je otkrila istine

o "Velikom bitku i odgovorila na stalno prisutna pitanja koja su
zbunjivala ljude otkako su poeli razmiljati i baviti se filozofijom, kao to
su: Odakle dolazimo? Kuda idemo? Zato ivimo?
Odgovorom na ova pitanja ovjek je spoznao svoj poetak i svoj kraj,
svoju zadau na ovome svijetu, spoznao je sebe i svoga Gospodara, te
se u potpunosti predao svome cilju.
Ovo je najdostojnije izraza znanje ili, kako to kae Ibn Abdulberr:
Ovo je najuzvienije znanje.
Nauka podrazumijeva i neke oblasti te studije vezane za njih koje se
bave prouavanjem raznih aspekata ovjekovog ivota i njegovih
prostornih, vremenskih, psiholokih, drutvenih, ekonomskih, politikih i
drugih relacija koje su predmet interesovanja humanistikih i drutvenih
nauka.
Tu su, zatim, i oblasti koje su usmjerene na izuavanje kosmosa, a
koje podrazumijevaju fiziku, hemiju, biologiju, astronomiju, medicinu,
geometriju i druge znanosti i discipline koje se temelje na posmatranju i
eksperimentisanju.
Ovih oblasti nauke danas se dre zapadnjaci i ne zaobilaze ih kada
govore o nauci, budui da su jedino one potinjene eksperimentu i
analogiji te da ih je mogue uvesti u radionice i laboratorije.
Islam ne predstavlja smetnju na putu razvoja ovih oblasti nauke koje
kao predmet istraivanja imaju materijalno i ne smatra ih
suprotstavljenim ili pak neprijateljski raspoloenim prema vjeri kao to su
to inile druge religije u odreenim historijskim razdobljima.
Naprotiv, otvoreno i ponosno tvrdim da su uenja Kurana i sunneta
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pripremila klimu u kojoj e izrasti ova vrsta
nauke vrstih korijena, jake kronje i obilnih plodova.
Neka od spomenutih objasnit emo u narednim stranicama.
RAZVIJANJE NAUNOG MENTALITETA
Postoji obini mentalitet koji vjeruje svemu onome to mu se kae i
koji prihvata sve ono to se pred njega iznese, a posebno ako to dolazi
od onih koje potuje, kao to su preci i velikani. Takav mentalitet povodi
se za onim to prihvata veina ljudi bez obzira da li je to ispravno ili nije,
ne propituje njihova miljenja niti ono to doznaje od njih i te informacije
ne podvrgava ispitivanju i kritici. Njihov moto je: Ovo je ono to su
praktikovali nai preci ili Mi emo s ostalim ljudima, pa bilo to dobro ili
loe.
Nasuprot ovom mentalitetu imamo objektivni nauni mentalitet, koji ne
prihvata rezultate bez prethodnih razmatranja, niti se povodi za neim
bez dokaza i argumenata, niti se rukovodi pretpostavkama i osjeanjima
tamo gdje je potrebno apsolutno uvjerenje i vrsto znanje. Kuran i

sunnet ukazali su na osnovne karakteristike naunog mentaliteta koje

moemo svesti na sljedee:
1. neprihvata tvrdnje bez dokaza bez obzira od koga dolazile. Dokaz
moe biti teoretski kada su u pitanju apstraktne stvari:
Reci: Dokaze dajte, ako istinu govorite. 71 Zatim moe biti u vidu
osvjedoenja eksperimenta kada su u pitanju konkretne stvari:
Oni meleke koji su robovi Milostivoga enama nazivaju. Zar su oni
prisustvovali stvaranju njihovu?72 Takoer, dokaz moe biti i ispravna i
vjerodostojna predaja:
...donesite mi knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja,
ako istinu govorite;73
2. odbacuje pretpostavke tamo gdje je potrebno vrsto uvjerenje i
znanje. Zato je Kuran odbacio tvrdnje murika u vezi s njihovim
boanstvima:
71
en-Neml, 64 ajet.
72
ez-Zuhruf, 19 ajet.
73
el-Ahkaf, 4 ajet.
...a o tome nita ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka
istini ba nimalo ne koristi.74
Kuran je odbacio i tvrdnje jevreja i krana u vezi sa razapinjanjem Isaa
a.s., na kriu:
...o tome nisu nita pouzdano znali, samo su nagaali; a sigurno je da
ga nisu ubili.15 U vezi s ovim, u jednom sahih-hadiu stoji:
uvajte se pretpostavki jer su one najlaljiviji govor;16
3. odbacuje osjeanja, simpatije i lina gledita tamo gdje je neophodna
nepristrasnost, objektivnost i gdje je rije o sutini stvari i zakonima
postojanja, bez obzira na to kakvi e biti rezultati. Allah, d.., u
Kuranu kae:
...oni se povode samo za pretpostavkama i onim za im due ude:11
Obraajui se Davudu, a.s., Allah, d.., kae:
...zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strau da te ne odvede s
Allahova puta.78
Obraajui se Muhamedu, s.a.v.s., Allah, d.., kae: Pa ako ti se ne
odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je
iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu;19
74
en-Nedm, 28 ajet.
73
en-Nisa, 157 ajet.
76
Prenose el-Buhari i Muslim od Ebu Hurejre.
77
en-Nedm, 23 ajet.
78
Sad, 26 ajet.
79
el-Kasas, 50 ajet.
4. suprotstavlja se pasivnosti, podraavanju i slijeenju tueg miljenja,
bez obzira da li se radi o miljenju naih predaka, poglavara i

autoriteta ili cjelokupne javnosti. U Kuranu se estoko prigovara

onima koji kau:
...ne, mi emo slijediti ono na emu smo zatekli pretke svoje.80
Kuran im u istom ajetu odgovara:
...zar i onda kada im preci nisu nita shvatali i kad nisu na Pravom putu
bili.
U Kuranu se, takoer, estoko prigovara i onima koji slijede svoje
poglavare i autoritete, pa ih oni zavedu sa Pravoga puta. Na Sudnjem
danu oni e jedni na druge prebacivati odgovornost za zabludu u kojoj
su bili. U vezi s tim, u Kuranu se kae:
... Gospodaru na, ovi su nas u zabludu doveli, zato im podaj dvostruku
patnjti u vatri! Za sve e biti dvostrukarei e On, ali vi ne znate.'81 I u
hadisima se, takoer, upozoravaju oni koji slijede veinu, pa makar ona i
ne bila u pravu, te se osuuju oni koji se zadovoljavaju time da druge
slijede, a Allah, d.., stvorio ih je kao voe:
I neka niko od vas ne bude povodljivac koji e rei:Ja u s ostalim
ljudima, pa ako oni dobro postupe, postupit u dobro i ja, a ako oni
pogrijee, pogrijeit u i ja; nego se nauite da, kada ljudi dobro ine, da
ga inite i vi, a kada oni grijee da vi ne inite nasilje (da se ne povodite
za njima).82
Ovaj stav koji se odlikuje individualnom neovisnou u ponaanju
poeljan je i u miljenju;
80

el-Bekara, 170 ajet.

el-Araf, 38 ajet.
5. razmilja o
...carstvu nebesa i zemlje i o svemu onome to je On stvorio,83
zatim o samom ovjeku koji je jedini znalac:
...a i u vama samima, zar ne vidite,84
te o ljudskoj historiji, sudbinama naroda i kaznama
koje je Allah, d.., spustio na ljudsko drutvo:
Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i
posmatrajte kako su zavrili oni koji su poslanike u laz ugonili.85
81

BORBA PROTIV NEPISMENOSTI

Siromana drutva pripremaju se za nauna istraivanja i razmatranja
obrazovanjem i suzbijanjem nepismenosti. Zato se i Poslanik, s.a.v.s.,
borio protiv nepismenosti koja je bila rairena meu Arapima u toj mjeri
da su kod ostalih naroda bili poznati kao ummiyyun (nepismeni), a tako
se nazivaju i u samom Kuranu:
On je neukima poslao Poslanika, jednog izmeu njih.86
82
Biljei et-Tirmizi
83
el-Araf, 185 ajet.

84

ez-Zarijat, 21 ajet.
Alu Imran, 137 ajet.
86
el-Duma, 2 ajet.
A Poslanik je, s.a.v.s., opisujui situaciju u to doba, rekao: Mi smo neuk
narod, niti znamo pisati, niti znamo raunati.87
Ono to je ovdje interesantno jeste to da je ovaj neuki Poslanik,
s.a.v.s., prvi koji je meu svojim neukim sunarodni- l ima hvalio pero i
na sve mogue naine radio na irenju pismenosti i suzbijanju
nepismenosti. To ne treba da udi, budui da prvi od Allaha, d..,
objavljeni ajet istie pero, itanje i pouavanje kao velike vrijednosti:
itaj u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara ovjeka od ugruka.
itaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji pouava peru, Koji ovjeka
pouava onome to ne zna.88
Zatim, druga po redu objavljena sura nazvana je el- kalem i na
samom njenom poetku Allah, d.., zaklinje se ovim, po veliini malim,
ali po znaaju velikim, predmetom: Nun. Tako mi kalema i onoga to oni
piu.89
Kada se Poslaniku, s.a.v.s., pruila prilika da nakon Bitke na Bedru
opismeni neke muslimane, on je nije propustio. Naime, neki od
zarobljenih Kurejija bili su pismeni, pa im je Poslanik, s.a.v.s., kao otkup
iz zarobljenitva odredio da opismene po deset nepismenih muslimana.
Ibn Sad prenosi da je Amir el-Sabi rekao: Na dan Bedra Poslanik,
s.a.v.s., imao je 70 zarobljenika, a otkup iz zarobljenitva bio je
srazmjeran njihovom imetku. S druge strane, stanovnici Meke bili su
pismeni, a stanovnici Medine nepismeni, tako da je onome koji nije
mogao platiti otkup dodjeljivano deset medinskih mladia koje je
pouavao, pa kada bi oni dobro ovladali time, takav je bivao osloboen.
Spominje se da je i Zejd b. Sabit, jedan od pisara Objave, bio pouen
pisanju tom prilikom.
85

87 Biljei el-Buhari.
88 el-Alek, 1-5 ajet.
89 el- Kalem, 1 ajet.
Poslanikov, s.a.v.s., plan nije bio da ti mladii naue s mukom itati,
kao to neki misle i tvrde, nego su morali time dobro i temeljito ovladati
kako ne bi zaboravili i ponovo postali nepismeni.
Razlika u vjeri nije sprijeila Poslanika, s.a.v.s., da uzme od murika
ono to je bilo dobro kod njih, a naroito iz razloga to samo
opismenjavanje obino ne podrazumijeva ideju i misao, niti utjee na
promjenu miljenja.
Podsticanje na opismenjavanje od Poslanika, s.a.v.s., nije se
ograniavalo samo na mukarce, nego se odnosilo i na ene. Tako je
e-ifa bint Abdullah pouila pisanju Hafsu bint Omer.

UENJE STRANIH JEZIKA PO POTREBI

Za stvaranje naune klime vrlo je znaajno i uenje stranih jezika
kada je to potrebno, a posebno kada je na tom jeziku razvijena neka
nauka koju treba preuzeti, budui da nema drugog naina da se time
okoristimo. Islam ne zabranjuje uenje stranih jezika. Naprotiv, islam
podstie na to, budui da su jezici sredstvo koje slui njegovom irenju
po svijetu.
Ovome u prilog ide i to to je poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s.,
svjetskog karaktera, budui da je on, iako je bio Arapin, te iako mu je
Allah, d.., objavio Kuran na arapskom jeziku, poslan svim ljudima:
...da bi svjetovima bio opomena;90
90
ei-Furkan, 1 ajet.
A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali;91
Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik. 92
Neophodno je bilo prevoenje izmeu njega i onih koji su govorili
drugim jezicima kako bi bio u stanju da i njima uputi poziv (u islam) te od
njih primi odgovor. Oko njega je bilo ashaba koji su poznavali perzijski,
grki i abesinski jezik i oni su mu bili dovoljni kada je u pitanju
prevoenje s arapskog na ove jezike i obratno. Meutim, nije imao
nikoga od ashaba ko je poznavao sirski jezik kojim su se u to doba
koristili jevreji. Zato je naredio jednom od pisara Objave, istaknutom
ensariji Zejdu b. Sabitu, da dobro ovlada ovim jezikom kako ne bi vie
imao potrebe za posrednicima, jevrejima, u prevoenju.
Zejd veli: Naredio mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa sam nauio
pisati na sirskom jeziku. Dalje kae da je Poslanik, s.a.v.s., izrazio
nepovjerenje prema jevrejima kada je u pitanju povjeravanje im njegove
korespondencije na sirskom jeziku, te da je on (Zejd) za pola mjeseca
ovladao tim jezikom, pisao na njemu i itao.93 Mogue je da je Zejd ve
bio ovladao odreenim predznanjem iz ovog jezika, s obzirom na to da
su jevreji u Medini bili komije ensarijama, to mu je omoguilo da tako
brzo ovlada njime.
Zbog svega ovoga mnogi muslimani teili su uenju stranih jezika,
prevodili s njih i obratno, a jedan pjesnik, u vezi s tim, kae:
ovjek vrijedi onoliko koliko jezika zna jer oni su mu pomaga u
nedaama.
Stoga njihovom uenju pristupam, jer svaki je jezik ustvari insan.
el-Enbija, 107 ajet.
92
el-Araf, 158 ajet.
93
Biljei el-Buhari, Ebu Davud i et-Tirmizi.
KORITENJE STATISTIKIH METODA
U ovo nae doba koritenje statistike smatra se jednim od
najistaknutijih pokazatelja na putu naunog rjeavanja dilema koji odvaja

one koji znaju od onih koji ne znaju. Treba odmah rei da se Poslanik,
s.a.v.s., koristio statistikom odmah po uspostavljanju medinske drave.
El-Buhari i Muslim prenose od Huzejfa b. el-Jemana daje Poslanik,
s.a.v.s., rekao:
Pobrojte mi koliko je ljudi primilo islam.
U jednom rivajetu koji biljei el-Buhari stoji da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao:
Napiite mi koliko je ljudi primilo islam.
Huzejfa dalje veli: ...pa smo mu pobrojali i napisali 1500 ljudi.
U ovom sluaju, dakle, trai se statistika u pisanoj formi, budui da je
Poslanik, s.a.v.s., elio znati na koje snage moe raunati u
suprotstavljanju neprijatelju, te je zato ova statistika obuhvatila samo
mukarce, tj. one koji su sposobni za borbu.
Statistika koja je primjenjivana jo od najranijeg doba islamske drave
u Medini, i to po nareenju samog Poslanika, s.a.v.s., pokazuje u kom je
omjeru islam prihvatao koritenje naunih sredstava i tehnika.
Nasuprot ovome, u starim vremenima nalazimo da je jedan od
israelianskih poslanika elio da izvri popis (statistiku), pa je na njih
sputena kazna sa neba kao da je taj popis isprovocirao sudbinu ili
Boiju volju. Iz ovoga je jedan od poznatih savremenih filozofa Bertrand
Rasel izvukao zakljuak da Tevrat i svete knjige ne osiguravaju
odgovarajuu klimu za razvoj naunog mentaliteta.
PLANIRANJE
Ako je statistika jedan od pokazatelja na putu naunog rjeavanja
problema, onda je to i planiranje koje je, ustvari, najjasniji pokazatelj.
Planiranje se zasniva na statistici i podra- zumjeva postavljanje plana za
suoavanje s onim to donosi budunost i ostvarivanje postavljenih
ciljeva.
Neki ljudi zamiljaju vjeru i predstavljaju je suprotstavljenom ideji
naunog planiranja budunosti. To je rezultat zastarjelog miljenja po
kojem je nauka suprotstavljena vjeri, odnosno po kojem su nauka i vjera
dvije suprotnosti koje su nespojive ili ti vije uporedne linije koje se ne
susreu.
injenica je, ustvari, da se vjera zasniva na planiranju budunosti.
Naime, poboan ovjek priprema se danas za sutra, odnosno dok je iv,
priprema se za smrt, dok je na ovom svijetu, priprema se za onaj svijet,
tako da mora planirati svoj ivot i postaviti sebi program koji e ga
dovesti do cilja, a to je Allahovo, d.., zadovoljstvo i nagrada.
U Kuranu se spominje kazivanje koje je Allah, d.., uinio poukom
onima koji pameti imaju. Naime, to je kazivanje o Jusufu, a.s., u kojem
se spominje poljoprivredni plan za period od 15 godina, a za suoavanje
sa opom nastaicom hrane. Jusuf, a.s., zahvaljujui nadahnuu i

sposobnosti tumaenja snova kojima ga je obdario Allah, d.., znao je

da e ta kriza pogoditi cijelo podruje, te je predloio plan za ije je
sprovoenje zaduen upravo on, a za koji se ispostavilo da je dobar za
cijeli Egipat i okolna podruja:
Sijat ete sedam godina uzastopno, ree, pa ono to poanjete u
klasu ostavite, osim ono malo to ete jesti, jer e poslije toga doi
sedam tekih koje e pojesti ono to ste za njih pripremili, ostat e jedino
ono malo to ete za sjetvu sauvati. Zatim e, poslije toga, doi godina
u kojoj e ljudima kie u obilju biti i u kojoj e cijediti. 94
Drugi smatraju da je planiranje nespojivo s tevekkulom (pouzdanjem
u Allaha, d..) i vjerovanjem u Boije odreenje i sudbinu, te zbog toga
odbijaju da prihvate mogunost da vjera odobrava ideju planiranja, a
posebno da upuuje i podstie na to.
Istina je da oni koji temeljito proue Kuran i sunnet Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., znaju da i jedno i drugo odbacuju djelovanje
naslijepo i bez priprema, te preputanje stvari njihovom prirodnom toku
bez ikakve kontrole i poretka. Poslanik, s.a.v.s., pojasnio je da tevekkul
ne podrazumijeva odbacivanje i ignorisanje pravila i zakona na kojima je
Allah, d.., uspostavio organizaciju ovoga svijeta. Teko da ima ijedan
musliman koji ne zna za sluaj beduina koji je doao kod Poslanika,
s.a.v.s., ostavio devu ispred damije i pitao Poslanika, s.a.v.s.: Hou li
je svezati i onda se pouzdati u Allaha, d.., ili u je pustiti i pouzdati se
u Allaha, d..? Poslanik, s.a.v.s., ree: Svezi je pa se pouzdaj u Allaha,
d..95
Imam et-Taberi odgovara onima koji smatraju da voenje rauna o
uzrocima i posljedicama djeluje na potpunost tevekku- la i kae: Istina je
da na tevekkul onoga koji se pouzda u Allaha, d.., i koji je uvjeren u
Allahovo, d.., odreenje nee djelovati njegova aktivnost ukoliko se
dri Allahovih, d.., zakona i sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s..
Tako je Poslanik, s.a.v.s., stavljao dva pancira i kacigu u bitkama,
postavio strijelce na ulazu u klanac, iskopao rov oko Medine, dozvolio
hidru u Abesiniju i Medinu, i sam hidru uinio, privreivao za hranu i
pie, uvao namirnice za svoju porodicu, i nije ekao da mu opskrba
bude sputena s neba iako je bio najzasluniji da mu se to desi.
94

Jusuf, 47-49 ajet.

95 Biljei et-Tirmizi.
Ko je itao ivotopis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., vidio je da je
Poslanik, s.a.v.s., za svaki posao pripremao orue i opremu, da je uvijek
bio na oprezu, da je procjenjivao sve mogunosti i primjenjivao sve
mjere predostronosti, iako je bio najjai u tevekkulu.
Kada je Poslanik, s.a.v.s., nakon to se nepravda i zlo koje su im
nanosile Kurejije pojaalo, naredio ashabima hidru u Abesiniju, to nije

bilo nasumice, nego je dolo kao rezultat poznavanja geografskih,

vjerskih i politikih okolnosti u Abesiniji u to doba. Ne bi bilo mudro, niti
taktiki ispravno, da im je naredio da uine hidru u neko od mjesta na
Arabijskom poluotoku (bez obzira kako daleko bilo), zato to su ih Kurejsije, obzirom na njihov vjerski i kulturni utjecaj, mogli pratiti i sustii.
Isto tako ne bi bilo mudro da su otili u neku od zemalja pod vlau
Perzijanaca i Bizantinaca, zato to su njima vladali imperatori koji nisu
prihvatali novu objavu i vjeru. Ne bi bilo mudro ni da su otili u neku
daleku zemlju kao to je Indija ili Kina, jer bi u tom sluaju bila prekinuta
svaka veza s njima i lakva hidra bi bila pogubna za njih.
Abesinija je geografski bila odgovarajue mjesto, budui da nije bila
ni previe daleko, ni previe blizu, a izmeu nje i Kurejija bilo je more.
Abesinija je i u vjerskom pogledu bila odgovarajue mjesto, budui da su
njeni stanovnici bili krani (ehli-kitabije) koji se smatraju muslimanima
najbliim prijateljima. Abesinija je i u politikom pogledu bila odgovarajue mjesto budui da je njome vladao ovjek koji je bio
poznat po pravednosti, pa je zbog svega ovoga Poslanik, s.a.v.s., rekao
ashabima: U njoj je kralj za koga se nadam da vam nee initi
nepravdu.
Ovo nam ukazuje na to da Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi nisu
ivjeli izolovano u odnosu na svijet koji ih je okruivao, uprkos
potekoama u uspostavljanju veza meu razliitim zemljama u to doba.
Na to ukazuje i stav muslimana o pitanju rata izmeu Perzijanaca i
Bizantinaca, te njihova prepirka s muricima o tom pitanju, a u vezi s im
je objavljen prvi dio sure er-Rum:
Bizantinci su pobijeeni ti susjednoj zemlji, ali oni e, poslije poraza
svoga, sigurno pobijediti.96
Tako su muslimani, iako je to bilo praskozorje islama
i iako su bili nemoni i potlaeni, izloeni zlostavljanju i maltretiranju, bili
u doticaju s velikim sukobom izmeu dvije velike drave toga doba,
odnosno izmeu dvije velike vojske: istone i zapadne.
Jo istaknutiji je bio Poslanikov, s.a.v.s., stav u vezi sa hidrom u
Medinu, budui da je pri tome dolo do izraaja
i nauno planiranje i vjersko pouzdanje (pouzdanje u Allaha, d..).
Naime, Poslanik, s.a.v.s., osigurao je sva mogua sredstva
i preduzeo sve mogue mjere predostronosti, a povjerenje u mjesto u
koje je inio hidru stekao je nakon dogovora na Akabi s vjernicima iz
plemena Evs i Hazred, kada je on kao uvjet postavio da i njemu bude
uskraeno sve ono to je uskraeno njima i njihovim porodicama.
Imao je povjerenja i u Ebu Bekra, koji ga je pratio na ovom putovanju
punom opasnosti i iznenaenja. Imao je povjerenja i u h. Aliju, koji ga je
zamijenio i prespavao na njegovom mjestu, izlaui se opasnostima i
odmazdi neprijatelja koji je vrebao u zasjedi. Za vodia je odredio jednog

pouzdanog murika, Abdullaha b. Urejka, koji ih je vodio putem i

ukazivao na mjesta i skrovita na kojima bi se mogli sakriti od onih koji
su ih traili.
96
er-Rum, 2 i 3 ajet.
Na osnovu ovog Poslanikovog, s.a.v.s., poteza erijatski pravnici
smatraju dozvoljenim pomoi se iskustvom nemuslimana uz uvjet da
postoji pouzdanje i sigurnost.
Pripremio je jahalice koje e jahati on, njegov saputnik i vodi na
ovom putovanju, a odredili su i mjesto gdje e ih te jahalice ekati.
Odabrao je skrovite kojem e se skrivati nekoliko dana dok se potraga
ne smiri i to na putu koji ne, vodi zu Medinu kako bi to vie zavarao
tragae. To je bila peina "Sevr. Zatim je odredio one koji e ih
snabdijevati hranom i donositi im vijesti dok se budu skrivali u peini, a
to su bili Ebu Bekrov sin Abdullah i kerka Esma te njegov rob koji je
dolazio sa stokom koju su oni muzli do peine i tako se hranili, a zatim bi
skrivao tragove Abdullaha i Esme.
Ovo je bio jedan savren i precizan plan u kojem nije bilo nikakvih
nedostataka. U njemu je svaki pojedinac bio postavljen na njemu
odgovarajue mjesto, tako da se uloga Ebu Bekra razlikovala od Alijine
ili Esmine uloge. Uprkos tome, plan je umalo doivio neuspjeh. Naime,
murici su stigli do same peine i tu stali tako da je bilo dovoljno da neko
od njih pogleda unutra i plan bi propao. To je ono ega se bojao Ebu
Bekr, a to je i pokazao Poslaniku, s.a.v.s., kada je rekao: Kada bi bilo
ko od njih pogledao unutra vidio bi nas. Onda mu je Poslanik, s.a.v.s.,
prouio kuranski ajet:
Ne brini, Allah je s nama,97
97 et-Tevba, 40 ajet.
Ovdje je dola do izraaja uloga istinskog tevekkula, jer kada ovjek
uradi sve to je u njegovoj moi i osigura sredstva i opremu koju je u
stanju nabaviti, a ostalo prepusti Allahu, d.., tu onda ima mjesta i ovoj
reenici:
Ne brini, Allah je s nama, i tada ona daje svoje rezultate.
UVAAVANJE ISKUSTVA U OVOZEMALJSKIM POSLOVIMA
Ono po emu se nauka najvie odlikuje prema dananjem
(zapadnjakom) shvatanju jeste to da ona ne poiva na formalnoj logici
ili logici silogizma koja se pripisuje Aristotelu, nego na promatranju i
eksperimentu, te se s tim u vezi i zove eksperimentalnom naukom, a
njena metoda eksperimentalnom metodom.
Poslanik, s.a.v.s., prethodio je i na ovom planu u ustanovljavanju
principa iskustva u ovozemaljskim poslovima tehnike prirode kao to su
poljoprivreda, proizvodnja, medicina i njima sline grane, tako da je ono
to se na osnovu iskustva ispostavi korisnim, erijatski poeljno, a ono

za to se ispostavi da je tetno, erijatski nepoeljno.

Najbolji primjer toga jeste sluaj kada je Poslanik, s.a.v.s., vidio
ashabe ensarije kako oprauju palme te na osnovu slobodne procjene i
pretpostavke (nije imao iskustva s time budui da je odrastao u Meki, u
kojoj nije bila razvijena poljoprivreda) kazao neto u smislu da to to oni
rade nije neophodno. Ashabi su pomislili da je to stiglo objavom kojoj se
nije smjelo suprotstavljati, te su ostavili taj posao, pa je na kraju rod bio
lo. Kada je to Poslanik, s.a.v.s., uo, objasnio im je da to nije bila
objava, nego savjet koji je zasnovan na njegovom ogranie
nom znanju o tome, a zatim je kazao: Vi bolje od mene poznajete
ovozemaljske poslove. Ovi dunjaluki poslovi bili su preputeni njima da
ih oni organiziraju i vode shodno svome znanju i u svoju korist. Objava
nije imala nita s time, budui da su oni o tom pitanju bili dovoljno znani i
upueni.
Ovu predaju biljee Muslim i Ahmed, a prenose je nekoliko ashaba
meu kojima i Talha b. Ubejdullah, Rafi b. Hadid, h. Aia i Enes b.
Malik.
Tako Talha b. Ubejullah kae daje prolazio s Poslanikom, s.a.v.s.,
pored palmi na kojima su bili ljudi, pa ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao: ta
ovi rade? Talha je odgovorio: Oprauju palme, Poslanik, s.a.v.s., je
onda dodao: Ne mislim da e im to ita koristiti. Kada su to ljudi uli,
ostavili su se toga posla, pa palme te godine nisu dale ploda. Kada je to
uo Poslanik, s.a.v.s., rekao je: To je bila moja pretpostavka, a i ja sam
ovjek poput vas koji u pretpostavkama nekada pogrijei, a nekada
pogodi. Ja vam nisam rekao daje to stiglo od Allaha,d.., neu slagati
na Njega?98
Muslim prenosi od Rafija b. Hadida da je Poslanik, s.a.v.s., rekao
ashabima:
I ja sam ovjek. Kada vam naredim neto u vezi s vjerom, vi to prihvatite.
A kada vam naredim neto na osnovu vlastitog miljenja, znajte da sam i
ja ovjek.
U drugoj predaji koju prenosi Muslim od h. Aie i Enesa b. Malika stoji
da je Poslanik, s.a.v.s., nakon to su palme dale lo rod, upitao ashabe:
Sta vam je s palmama? Odgovorili su mu: Ti si nam rekao tako i tako.
Onda je Poslanik, s.a.v.s., kazao: Vi bolje od mene poznajete
ovozemaljske poslove.
Pravilo kojeg se ovdje treba drati zasniva se na iskustvu i praksi. U
ovim poslovima dovoljan je ljudski razum, a Objava je tu da odredi opa
pravila, norme i vrijednosti te da nakon toga prepusti ovjeku da se
ponaa u skladu s onim to zna, pri emu treba imati u vidu Poslanikove,
s.a.v.s., rijei: Vi bolje poznajete ovozemaljske poslove.

UVAAVANJE MILJENJA
STRUNIH I UENIH OSOBA
Jedan od pokazatelja istinskog naunog mentaliteta jeste uvaavanje
miljenja strunih i uenih osoba u bilo kojoj profesiji, na to nas upuuje
i Kuran: ...i upitaj o Njemu onoga koji zna'99
ili: ...i niko te nee obavijestiti kao Onaj Koji zna.'100
Tako u sluaju rata treba uvaavati miljenje i iskustvo vojnika, u
privredi miljenje i iskustvo privrednika, u industriji miljenje i iskustvo
radnika i zanatlija itd.
Prilikom Bitke na Bedru, gdje su se sukobili muslimani i murici iz
plemena Kurej, murici su zaposjeli najvie mjesto na tom terenu, a
muslimani s Poslanikom, s.a.v.s., na elu stigli su prije njih do vode i tu
se stacionirali.
Ovdje se Poslaniku, s.a.v.s., s prijedlogom obratio el- Habbab b. elMunzir i rekao: O Allahov Poslanie, je li na poloaj danas odreen na
osnovu Objave koja ne dozvoljava da se pomjeramo s njega ili se on
odreuje na osnovu naeg
99
el-Furkan, 59 ajet.
100
el-Fatir, 14 ajet.
miljenja, ratne taktike i varke? Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: To je
stvar naeg miljenja, ratne taktike i varke. Onda on ree: O Allahov
Poslanie, ovo nije dobar poloaj. Pokreni ljude 110 izvora koji je najblii
neprijatelju. Tu emo se stacionirati, .1 zatim emo isuiti sve ostale
bunare. Napravit emo bazen (korito) i napuniti ga vodom koju emo mi
piti, a oni nee. Poslanik, s.a.v.s., ree: Iznio si dobar prijedlog.
El-Habbab je elio da utvrdi da li je Poslanikov, s.a.v.s., izbor na
spomenuto mjesto rezultat Objave, kojoj se on ne bi suprotstavljao, nego
bi je prihvatio i pokorio joj se u potpunosti,
ili je rezultat Poslanikove, s.a.v.s., ratne taktike, imajui u vidu da je on
voa muslimana i njihov komandant u ovoj bici. U ovom drugom sluaju
el-Habbab je mogao dati svoj doprinos i miljenje, a posebno stoga to
je on, kao to spominje Ibn Nad, dobro poznavao to podruje i izvore
koji su se nalazili na njemu.
El-Habbab je iznio svoj plan Poslaniku, s.a.v.s., koji je on prihvatio,
odustao od onog prvog te jasno i odvano rekao: Iznio si dobar prijedlog
i naredio da se taj plan realizira.
S druge strane, Sad b. Muaz predloio je Poslaniku, s.a.v.s., da se
napravi komandno mjesto za njega iz kojeg bi on pratio luk bitke, to je
Poslanik, s.a.v.s., pohvalio i sproveo u djelo.
Dalje se prenosi da je Selman el-Farisi u Bici el-Ahzab predloio
Poslaniku, s.a.v.s., da iskopaju rov oko Medine, to je Poslanik, s.a.v.s.,
prihvatio te pourio s realizacijom tog plana. Tako, kada su murici,
jurei na svojim konjima, stigli do rova, zastali su i rekli: Ovo je varka

koju Arapi do sada nisu primjenjivali.

Zato ne treba da udi to to su muslimani preuzimali od Perzijanaca,
Bizantinaca i druga sredstva koja e im pomoi da se brane od
neprijatelja, da ga pobijede i koja e im biti od
koristi u ivotu inae, jer ne cijene se sredstva sama po sebi, nego
prema svojoj namjeni.
PREUZIMANJE
SVAKOG KORISNOG ZNANJA
Poslanik, s.a.v.s., podsticao je na preuzimanje svakog znanja koje e
biti od koristi islamu i muslimanima, pa makar i od nemuslimana, kao to
smo vidjeli u sluaju zarobljenika s Bedra koji su pouavali djecu
muslimana pisanju.
U jednom hadisu koji biljee et-Tirmizi i Ibn Madda stoji da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Mudra je rije izgubljena stvar vjernika. Gdje god je nae, ima pravo da
je uzme.
H. Alija veli: Znanje je izgubljena stvar vjernika pa je uzmite, pa
makar i od murika.
Ovo se odnosi samo na svjetovne nauke koje ne utjeu na vjerovanje
i miljenje, budui da one tretiraju ope zakone postojanja koji vrijede i
za vjernike i za nevjernike, te kojima se pokorava i dobroinitelj i
grijenik.
Otuda muslimani nisu inili nikakav grijeh u preuzimanju svjetovnih
znanosti kao npr. ako se radi o medicini, hemiji, astronomiji, optici,
matematici itd. od starih civilizacija kao to su perzijska, Bizantijska, a
posebno grka.
Meutim, ovo ne vrijedi za studije koje imaju veze s vjerom i
shvatanjem i koje utjeu na stav prema Allahu, d.., prirodi, ovjeku,
historiji i drutvu.
Zato je Poslanik, s.a.v.s., prigovorio h. Omeru kada ga je vidio da ita
neke svete jevrejske tekstove, budui da je Allah, d.., uinio Kuran
zamjenom za knjige koje su doivjele promjene i iskrivljavanja i u kojima
su Boije rijei pomijeane
s ljudskim zabludama i strastima te su izgubile svoju istotu i
neporonost, a vjera se moe uzimati samo iz neprikosnovenih Boijih
knjiga ija je veza sa Bogom jaka i vjerodostojna.
Imam-Ahmed prenosi od Dabira b. Abdullaha da je h. Omer donio
Poslaniku, s.a.v.s., jednu knjigu koju je dobio od nekih ehli-kitabija.
Poslanik, s.a.v.s., pogledao ju je, te se rasrdio i rekao:
Jesi li ti nesiguran u svoju vjeru, Omere? Tako mi Onoga u ijoj je ruci
moj ivot, ja sam vam donio vjeru istu i neporonu. Ne pitajte ih (ehlikitabije) ni o emu, jer e vam rei istinu, a vi ete je smatrati neistinom

ili e vam rei laz, a vi ete je smatrati istinom. Tako mi Onoga u ijoj je
ruci moj ivot, daje Musa iv, bilo bi mu dozvoljeno samo da mene
slijedi.
Poslanik, s.a.v.s., rasrdio se, izraz lica mu se promijenio i estoko je
prigovorio h. Omeru, zato to se u ovom sluaju radi
o vjeri koja se uzima samo iz pouzdanih izvora.
Meutim, kada su u pitanju svjetovne nauke i ono to ljudi otkrivaju
svojim umom i iskustvom, onda je to svojina ,svih ljudi, koju uzimamo iz
bilo kog izvora, s Istoka i Zapada, od muslimana i murika, kao to se
moe vidjeti iz primjera Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je iskoristio
murike zarobljenike nakon Bitke na Bedru za suzbijanje nepismenosti,
iskopao iov oko Medine, to je sredstvo kojim se slue Perzijanci, koristio se balistikom prilikom opsade Taifa i drao hutbe sa minbera, iako
je to proizvod bizantijskog stolara.
I etverica pravovjernih halifa omoguili su Ummetu neke stvari koje
Arapi prije toga nisu poznavali. Preuzimali su od drugih naroda ono to
su smatrali dobrim i korisnim. Tako je h. Omer, odgovarajui pozitivno na
prijedloge nekih ashaba,
prihvatio ideju datiranja i voenja registara. Neki istraivai
idu jo dalje pa kau da je voenje registara poelo jo u doba
Poslanika, s.a.v.s., pozivajui se na ono to smo spomenuli u vezi s
popisom muslimana odmah nakon Hidre.
BORBA PROTIV
PRAZNOVJERJA I ZABLUDA
Ono to je jo znaajnije od do sada pobrojanog jeste intenzivna
borba protiv zabluda, praznovjerja i maioniarstva koje je u
predislamsko doba imalo dobar prohod, a i danas u okviru mnogih
iskrivljenih objavljenih religija ima svojih zagovaraa i poznavaoca koje
se slua, kojima se pokorava i kojima se odaziva. To su proroci, vraevi
astrolozi i maioniari koji smatraju da su u stanju da kre zakone
postojanja te da otkrivaju tajne gajba i skrivene misli.
Onda je doao islam i energino zatvorio ovo pokvareno i tetno
trite, zabranio rad njegovim akterima i meetarima varalicama, oduzeo
im krivotvorenu robu i jasno obznanio da su Allahovi, d.., zakoni
postojanja nepromjenljivi, da gajb poznaje samo Allah, d.., te da je
najvee dobro potivanje tih zakona i uzimanje u obzir uzronoposljedinih zakonitosti.
Imajui ovo u vidu, ne treba da udi sljedei Poslanikov, s.a.v.s.,
hadis koji prenosi el-Buhari od Mugire b. Suba, a u kojem stoji da se
onoga dana kada je umro Poslanikov, s.a.v.s., sin Ibrahim, Sunce
pomrailo. Ljudi su poeli govoriti da je to zbog smrti Poslanikovog,
s.a.v.s., sina. Onda je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

I Sunce i Mjesec su Allahovi znakovi, do ijegpomraenja ne dolazi zbog

smrti ili ivota bilo kog ovjeka.
Na taj nain dokinute su zablude koje su vladale meu ljudima u
predislamsko doba, a prema kojima je do pomraenja
Sunca ili Mjeseca dolazilo zbog smrti nekog velikana, i na taj nain je
dato do znanja da se tu radi o Allahovim, d.., znakovima koji izlaze na
vidjelo prema Allahovim, d.., zakonima.
U jednom drugom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: uvajte se
sedam grijeha! Upitali su ga: Koji su to grijesi,
o Allahov poslanie? Odgovorio je: irk, vradbine...'101
Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s rekao:
Ko svee uao pa puhne u njega bavi se vradbinom. Ko se bavi
vradbinom ini irk, a ko objesi neto na sebe (zapis ili hamajliju i sl,
vjerujui da e ga to tititi od dina, uroka i bolesti) bit e tome
preputen,m U sljedeem hadisu stoji:
Svaki onaj koji se bude bavio proricanjem sudbine ili dozvoli da mu se
prorie sudbina, svaki onaj koji se bude bavio arobnjatvom ili dozvoli
da ga se opini i zaludi i svaki onaj koji ode kod vraa i povjeruje u ono
to on kae zanijekao je ono s ime je doao Poslanik, s.a.v.s..103 Ko
ode kod vraa ili proroka i povjeruje u ono to on kae zanijekao je ono s
ime je doao Poslanik, s.a.v.s...104 Ko ode kod vraa i upita ga za
neto, te mu povjeruje, nee mu biti primljen namaz 40 dana.105 Ibn
Mesud prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao i ovo:
Ko ode kod vraa, proroka ili arobnjaka, vjerujui u ono to on kae,
zanijekao je ono s im je doao Poslanik, s.a.v.s..106
101
Prenose el-Buhari i Muslim od Ebu Hurejre.
102
Prenosi en-Nesai od Ebu Hurejre.
Biljee el-Bezzar i et-Taberani.
104
Biljee Ebu Davud, et-Tirmizi i Ibn Mada.
105 Biljei Muslim.
100
Biljee el-Hajsemi i el-Bezzar.
Prorok je onaj koji otkriva ljudima tajne, pa nekada pogodi, a ee
pogrijei te smatra da ga o tome obavjetavaju dini. Vra je poput
proroka, a nekada se za njega kae i da je arobnjak. El-Begavi kae
daje vra onaj koji tvrdi da posjeduje znanje o nekim stvarima kao to je
naprimjer odgovor na pitanje: Ko je izvrio krau nekog predmeta? ili:
Gdje se nalazi neka izgubljena stvar?, zakljuujui o tome na osnovu
nekih pretpostavki i teorema.
I astrolog, poput proroka i vraa, tvrdi za sebe da je upuen u tajne
budunosti i to uz pomo zvijezda, tajni koje su vezane za njih i njihovog
utjecaja na Zemlju. Neki ih nazivaju i prorocima. U jednom hadisu, u vezi
s ovim, stoji:
Ko bude stjecao znanje iz zvijezda, stei e jednu vrstu vradbine.107

Ovdje se pod zvjezdoznanstvom ne podrazumijeva astronomija u

okviru koje su mnogi islamski uenjaci pokazali izuzetan talenat i
umijee, ija su istraivanja bila jako opirna i iji se korijeni proteu do
ovih naih dana. Astronomija je nauka koja se zasniva na promatranju,
eksperimentu, analogiji i primjeni raznih ureaja. To je nauka uz iju
pomo ovjek uspijeva da stigne do Mjeseca te zahvati njegovoga tla i
stijenja kako bi ih analizirao i njima se okoristio. U tome nema nita to
bi se suprotstavljalo nekoj vjerskoj istini, erijatskom pravilu ili
kuranskom tekstu i sunnetu.
Kao dokaz navedenom ja ne uzimam kuranske rijei:
O druine dinova i ljudi, ako moete da preko granica nebesa i
Zemljeprodrete, prodrite, moi ete prodrijeti jedino uz veliku mo'108,
107
Biljee Ebu Davud, Ibn Mada i Ahmed.
108
er-Rahman, 33 ajet.
kao to je to sluaj s nekim naunicima ovoga doba koji rije mo u
ovom ajetu tumae kao znanje. Jasno je da je u ovom ajetu rije o
ahiretu, a ne o ovom svijetu. U njemu se govori o nemoi dina i ljudi
koja se manifestuje u njihovoj nemogunosti da pobjegnu od Boije
pravde, osim u sluaju da izau iz Allahove, d.., vlasti. A kako da to
uine i gdje da odu? Dakle, dio ovog kuranskog ajeta koji glasi:
...moi ete prodrijeti jedino uz veliku mo znai: ...neete nikako
moi prodrijeti, jer nemate nikakve moi pred Allahom, d..
Putovanje na Mjesec ne predstavlja prodor preko granica nebesa i
Zemlje. A kako i bi kada se Mjesec nalazi u okviru Sunevog sistema i
predstavlja Zemlji najbliu zvijezdu. Ako za putnika na Mjesec smatramo
da je izaao van granica Zemlje, to je oigledno, budui da Kuran
Mjesec posmatra kao dio nebesa:
...i u njima dao svjetiljku i Mjesec koji sijam, ne moemo ipak rei da je
i na trenutak izaao van granica nebesa.
Kao dokaz moemo uzeti i kuranske ajete koji govore
o potinjavanju svemira uope, a posebno Sunca, Mjeseca i zvijezda.
Takvih ajeta ima mnogo u Kuranu.
Pod zabranjenom naukom o zvijezdama koja se smatra jednom
vrstom vradbine ovdje se misli na nauku o utjecaju zvijezda, a ne na
nauku o njihovom kretanju, kao to kau neki uenjaci.
Uenja koja smo spomenuli podesna su za pripremanje najbolje
duhovne, intelektualne i drutvene klime za uspos
109
el-Furkan, 61 ajet.
tavljanje naune misli i ivota. Za to potvrdu nalazimo u velianstvenoj i
uravnoteenoj islamskoj civilizaciji koja je povezala nebesa i Zemlju,
spojila vjerovanje i nauku te objedinila duhovno i materijalno.

MEDICINA KAO POKAZATELJ POSLANIKOVOG, S.A.V.S.,

INTERESA ZA EMPIRIJSKOM NAUKOM
Ako elimo ukazati na interes islama openito i Poslanika, s.a.v.s.,
posebno prema naukama koje poivaju na eksperimentu, neemo nai
boljeg pokazatelja od medicine u kojoj su objedinjeni i stav Kurana i stav
sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prema ovim naukama.
Dovoljno e biti da ovdje zabiljeim osnovne principe sa kojima je
doao islam i postavio ih kamenom temeljcem impozantnoj konstrukciji
medicine.
Prvo: Islam je stavio naglasak na vrijednost tijela i obavezu ovjeka
prema tijelu: Vae tijelo ima odreena prava kod vas. Ako je pravo
tijela da ga hranimo onda kada je gladno, da ga odmaramo onda kada je
umorno te da ga istimo onda kada je neisto, onda je njegovo pravo i
da ga lijeimo onda kada je bolesno. Ova su prava obaveze i nije ih
dozvoljeno zanemarivati ili zaboravljati zbog bilo kojih drugih obaveza,
makar se radilo i o obavezama prema Allahu, d.., kod nas. Ovo nam
pojanjavaju hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji pozivaju
ravnomjernosti, to predstavlja obiljeje islama i sunnet Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., a on kae: ...pa ko se ogrijei o moj Sunnet nije moj.
Islam je, dakle, imajui u vidu da se ovjek sastoji od dvije
komponente: duhovne i tjelesne, obesnaio miljenje koje
je prevladavalo u isposnikim krugovima koji su kanjavali i muili tijelo
zbog uzdizanja due.
Drugo: Islam je rijeio problem vjerovanja u Boije odreenje, kojeg
su se drali mnogi ljudi odbijajui da se lijee i uzimaju lijekove. Poslanik
je, s.a.v.s., kada je upitan da li koritenje preventivnih i ljekovitih
sredstava utjee na Boije odreenje, rekao:
Pa i to je Boije odreenje.110
Iz ovog hadisa da se zakljuiti da je Allah, d.., odredio i uzroke i
posljedice. Kako je stvorio bolest, tako je stvorio i lijek za nju.Uman
vjernik jeste onaj koji se jednom Allahovom, d.., odredbom bori protiv
druge, odnosno od jedne Allahove, d.., odredbe bjei drugoj Allahovoj,
d.., odredbi.
Tree: Poslanik, s.a.v.s., otvorio je vrata nade i lijenicima i
bolesnicima da je mogue lijeiti svaku bolest te osudio osjeanja oaja i
beznaa kod ljudi. Odbacio je i miljenje da postoje bolesti koje su
neizljeive. O ovoj problematici govori veliki broj hadisa:
Allah, d.., nije stvorio nijednu bolest, a da nije stvorio i lijek za nju.111
Za svaku bolest postoji lijek. Kada lijek suzbije bolest, djelovao je uz
Allahovu, d.., dozvolu.112 Prenosi se da je Poslaniku, s.a.v.s., doao
jedan beduin i upitao ga: O Allahov Poslanie, da li da se lijeimo?
Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: Da, jer Allah, d.., nije stvorio nijednu
bolest, a da nije stvorio i lijek za nju koji neki poznaju, a neki ne

poznaju.113
110
Biljei et-Tirmizi.
111
Prenosi el-Buhari od Ebu Hurejre.
112
Prenose Muslim i Ahmed od Dabira.
113
Prenosi Ahmed od Usame b. Serika.
Lijek se nalazi u onome to je Allah, d.., stvorio, tako da je dunost
strunjaka samo da se trude i istrauju te da se ne predaju pred oajem i
beznaem kako bi stigli do svoga cilja.
Imam e-evkani kae da i dalje treba da se lijei onaj koji je
bolestan, a kome su doktori priznali da nema lijeka njegovoj bolesti, te
da oni nisu u stanju da ga izlijee, pozivajui se pri tome na hadise
Allahovog Poslanika, s.a.v.s..
etvrto: Poslanik, s.a.v.s., ukazuje na Allahove, d.., propise u vezi
sa sluajem zaraze i infekcije i kae:
Bjeite od zaraenog (gubom ili leprom) kao to bjeite od lava.
Poslanik, s.a.v.s., protivio se i rukovanju pri zakljuivanju ugovora sa
zaraenom osobom, a ukazao je i na problem zaraze u ivotinjskom
svijetu:
Neka nikako ne poje stoku (zajedno) onaj ija je stoka bolesna i onaj ija
je stoka zdrava.
Ovdje se misli na stoku koja je oboljela od uge.
Smisao hadisa u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ne postoji
nikakva zaraza jeste da stvari ne bivaju zaraene same po sebi i po
svojoj prirodi, nego prema Allahovoj, d.., odredbi i zakonitostima
koje je On uspostavio.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., utemeljio je i princip karantina kada je
kazao:
Kada ujete da u nekom mjestu vlada epidemija, ne idite tamo, a kada
se naete u mjestu u kojem se pojavila epidemija, ne odlazite iz tog
mjesta u pokuaju da pobjegnete od epidemije.114
114
Biljee el-Buhari i Muslim.
Peto: Poslanik, s.a.v.s., borio se protiv duhovnog lijeenja" ili
lijeenja sihirom. Primjer tome jesu trgovci koji prodaju talismane i
zapise koji su u predislamsko doba bili jako rasprostranjeni i imali dobar
prohod. Tu je praksu Poslanik, s.a.v.s., dokinuo, smatrajui je irkom i
objavljujui joj rat bez ikakve milosti. Poslanik, s.a.v.s., dozvoljavao je
samo one naine lijeenja u kojima se spominju Allah, d.., i Njegova
lijepa imena, budui da takav nain lijeenja predstavlja samo dovu, to
je pohvalno i dozvoljeno.
esto: Poslanik, s.a.v.s., jeste svojim miljenjem, govorom i
djelovanjem uzor u ukazivanju na ispravno lijeenje koje se zasniva na
znanju i iskustvu, a ne na tvrdnjama i preuveliavanju. Poslanik, s.a.v.s.,
lijeio se i naredio drugima da se lijee, jer je Onaj Koji je stvorio bolest,

stvorio i lijek za nju.

Jednom prilikom poslao je Poslanik, s.a.v.s., ljekara kod Ebu b.
Kaba, pa mu je presjekao venu, a onda je kauteriziraolls, tj. izvrio
hirurku operaciju nad njim. Sad b. Ebu Vekkasu naredio je jednom
prilikom da ide kod el-Haris b. Kelda, poznatog arapskog lijenika iz
plemena Sekif 116 koji nije bio primio islam. Ovaj su sluaj uenjaci uzeli
kao argument da je dozvoljeno traiti pomo od nevjernika u lijeenju,
iako je bolje da muslimana lijei musliman, a posebno ako se imaju u
vidu erijatski propisi kao to je dozvola da se prekine ramazanski post i
slino, a na osnovu ljekarovog miljenja.
Prenosi se da je neki od ashaba jednom prilikkom, ranjen pa mu je
potekla krv. Poslanik, s.a.v.s., pozvao je dvojicu ljudi iz plemena Benu
Enmar i upitao ih: Koji je od vas dvojice vjetiji i iskusniji (u lijeenju).
Upitali su: O Allahov Poslanie, zar je lijeenje dozvoljeno? Odgovorio
je: Onaj koji je stvorio bolest, stvorio je i lijek za nju.117
115 Biljei Muslim
116 Biljei Ebu Davud.
Ibn el-Kajjim veli: Iz ovog hadisa moe se zakljuiti da u bilo kojem
poslu treba traiti pomo od onoga koji je u toj oblasti najiskusniji i
najvjetiji, budui da je on najblii uspjehu.
Sedmo: U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kae:
Ko se bude bavio lijeenjem bez potrebnog znanja bit e odgovoran.
Ovim hadisom Poslanik, s.a.v.s., napada one koji se lano
predstavljaju lijenicima i na teret im stavlja odgovornost za greke koje
naprave u dijagnozi i lijeenju te ih obavezuje da potuju strunjake i one
koji su iskusni na ovom polju budui da u svakoj nauci i u svakom poslu
postoje strune osobe koje e te na najbolji mogui nain upoznati s
datom problematikom.
Ovih je sedam naela dovoljno da se ukae na stav Poslanika,
s.a.v.s., u vezi s medicinom i lijeenjem a ono je prethodilo renesansi u
Evropi nekoliko stoljea. Na osnovu ovog Poslanikovog, s.a.v.s., stava
uspostavljena je u islamskom svijetu i teorijska i praktina medicina ija
su djela predstavljala glavnu literatura u Evropi i drugdje, niz stoljea. U
vezi s tim dovoljno je spomenuti djela el-Kanun, autora Ibn Sine, el-Havi,
autora er-Razija i el-Kulijat, autora Ibn Ruda.
117
Biljei Malik.
ODLIKE UENIH
Nauka u islamu ne predstavlja samo usvajanje informacija bez obzira
kako te informacije bile vrijedne, pa makar se radilo i
o znanju preuzetom od Poslanika, s.a.v.s., koje se smatra najuzvienijim
znanjem. Nije, dakle, dovoljno samo usvajanje log znanja, nego je onaj

koji usvaja odreeno znanje duan da prihvati i obavee se i na etike

vrijednosti koje namee data nauka i koje e ga uiniti dostojnim zvanja
nasljednika poslanika. Ovdje emo kroz hadise spomenuti
najistaknutije vrijednosti koje ueni trebaju poprimiti.
OSJEANJE ODGOVORNOSTI
Najznaajnija od ovih vrijednosti jeste osjeanje odgovornosti pred
Allahom, d.., budui da su ueni nasljednici poslanika, a zvanje
poslanika najvea je dereda. Nakon zvanja poslanika najvea dereda
pripada uenima, a odgovornost je .razmjerna poloaju koji se zauzima.
Muaz b. Debel prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kazao:
ovjek nee napraviti nijedan korak na Sudnjem danu, a da mu nee biti
postavljena sljedea etiri pitanja: u haje potroio ivot?; u emu je
proveo mladost?; gdje je stekao i utroio imetak?; ta je uradio sa
znanjem koje je posjedovao?118
Sto je vee znanje kojim ovjek vlada, to je vea i njegova
odgovornost, jer nije isti onaj koji poznaje samo jednu stvar i onaj koji
poznaje deset ili stotinu takvih. Kao to se onome iji se imetak uvea,
poveaju i trokovi, tako se i onome ije se znanje uvea, povea i
odgovornost. ovjek je odgovoran za znanje kojim raspolae zbog
nekoliko injenica: duan je da uva to znanje i odrava ga kako bi
opstalo, duan je da ga proiruje i primjenjuje kako bi se razvijalo, duan
je da postupa prema njemu kako bi dalo rezultate, duan je da ga
prenosi na onoga koji to eli kako bi ga oistio, duan je da ga iri kako
bi i drugi imali od njega koristi, duan je da priprema one koji e ga
preuzeti kako bi zadrao kontinuitet i, prije svega, duan je biti iskren u
tome prema Allahu, d.., kako bi ga On primio na kabul.
Malik b. Dinar prenosi od Hasana el-Basrija da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: Svakog ovjeka koji odri neki govor Allah, d.., e upitati,
mislim da je rekao, staje elio njime postii.
Malik b. Dinar plakao je dok je citirao ovaj hadis, a onda je rekao: Vi
mislite da se ja radujem (da su ovo suze radosnice), a ja znam da e me
Allah, d.., na Sudnjem danu upitati ta sam elio postii citirajui ovaj
hadis.
Ebu el-Derda kae: Bojim se da e me moj Gospodar na Sudnjem
danu pozvati pred svima i upitati ta sam radio sa svojim znanjem.
118
Biljee el-Bezzar i et-Taberani.
POUZDANOST I POVJERLJIVOST
Povjerljivost se smatra odlikom imana, budui da nema i mana onaj u
koga se ne mogu pouzdati drugi ljudi. Opisujui vjernike Allah, d..,
kae: I koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brinu.
S druge strane, izdaja se smatra odlikom licemjerstva, budui da je

jedno od najistaknutijih svojstava licemjera da iznevjeri onda kada mu se

neto povjeri.
Ibn Abbas kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Savjetujte se meusobno u nauci, jer je pronevjera u nauci gora od
pronevjere u imetku, a i Allah, d.., pitat e vas na Sudnjem danu o
tome,120
Ovo je zbog toga to je teta koju prouzrokuje pronevjera u imetku
ograniena, dok pronevjera u nauci razara drutvo u cjelini.
Povjerljivost u nauci podrazumijeva da se rijei i ideje pripisuju onome
koji ih je izrekao te da se ne svojataju tue zasluge, budui da je to
jedna vrsta krae, prevare i obmane.
U vezi s ovim, nai preci su kazali: Vrijednost rijei jeste i u tome da
se pripie onome koji je izrekne. U djelima naih predaka zabiljeeni su
mnogi lanci prenosilaca preko kojih su do nas stigla miljenja i izjave u
vezi s razliitim naukama, ne samo vjerskog karaktera nego i
svjetovnog, kao to su historija, jezik, knjievnost itd.
Povjerljivost u nauci podrazumijeva da se ovjek zadri na onome to
zna, da prizna kada neto ne zna, jer u nauci nema stida i oholosti, te da
prihvati svaku naunu istinu i primjedbu, pa makar i od onoga koji je
manje uen od njega, mlai ili pak nieg drutvenog ranga.
119 el-Muminun, 8 ajet.
120
Biljei et-Taberani.
Dovoljno je u ovom smislu spomenuti da je i Poslanik, s.a.v.s., upitan
pred skupinom, ljudi o Sudnjem danu, otvoreno rekao:
Upitani o tome ne zna nita vise od onoga koji pita.
Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Allahu, d.., najdraa mjesta su damije, a najomraenija pijace.121
Stav pouzdanog uenjaka bio je da onome koji trai od njega miljenje
odgovara samo na osnovu onoga to sigurno zna
i razumije. Onaj pak koji daje miljenje bez potrebnog znanja ili savjetuje
drugoga ono u to ni sam nije siguran, iznevjerio je emanet i zasluio
kaznu od Allaha, d.. U jednom hadisu stoji:
Kada nekome bude dato miljenje bez potrebnog znanja, grijeh pada na
onoga koji je dao to miljenje. A ko bude savjetovao svome bratu neto
za to zna da je pogreno iznevjerio ga je.122
Ovako su postupali ashabi i oni koji su slijedili njihov put. Nisu se
plaili rei da ne znaju, prihvatiti savjet niega od sebe bez ikakvog
sustezanja i oholosti, te promijeniti miljenje bez ikakvog stida i
mrzovolje.
Imam Muhammed b. Sirin kae: Nakon Poslanika, s.a.v.s., najvie se
onoga to nije znao plaio h. Ebu Bekr, a nakon njega najvie se onoga
to nije znao plaio h. Omer. Tako je Ebu

121

Biljei Muslim.
Bekr kada se susreo sa problemom za koji nije naao rjeenje ni u
Kuranu, ni u sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., rekao: 'Odluit u na
osnovu svoga miljenja, pa ako bude ispravno, od Allaha, d.., je, a ako
bude pogreno, od mene je, pa neka mi Allah, d.., oprosti.123
H. Omeru se, dok je govorio o mehru s minbera, suprotstavila jedna
ena, pa mu nije bilo teko da pred svima prizna da je pogrijeio rekavi:
Svaki je ovjek vei erijatski pravnik od Omera.124
H. Omer je sudio u vezi s poznatim sluajem o nasljedstvu elhimarijja ili el-mutereka, pa ga nije podijelio te godine, tla bi sljedee
godine izvrio podjelu. Kada je upitan zato je iako postupio, odgovorio
je: Onda smo presudili tako, a sada presuujemo ovako.125 H. Alija je
najbolji sudac ummeta, onaj koji rjeava najtee probleme i more koje ne
mogu zahvatiti ni sve kofe. On je jednom prilikom kazao: Neka se niko
od vas ne si idi da ui kada neto ne zna, te da prizna kada neto ne
zna, a upitan je za to.
Jednoga dana upitan je o neemu, pa je odgovorio da ne zna, a zatim
je rekao: I najlake pitanje meni teko pada. Upitan sam za neto to ne
znam, pa sam rekao: Ne znam. Drugom prilikom.neki ga je ovjek
upitao o neemu, pa mu je h. Alija odgovorio, a onda je taj ovjek rekao:
Nije tako, o
vladaru pravovjernih, nego ovako i ovako. Zatim je h.
Alija rekao: Mislio sam da sam tano odgovorio, pa sam pogrijeio.
Iznad svakog uenog ima uenijih.
123Biljee Ibn Sad i Ibn Abdulberr.
124 Biljei Ibn Kesir.
SKROMNOST
Jedna od karakteristika uenih jeste i skromnost. Pravi uenjak niti je
ohol niti je umiljen zato to on zna da je nauka more bez dna i bez
kraja. Allah, d.., u Kuranu kae:
...a vama je dato samo malo znanja.126
Pravi uenjak zna da je karavan uenjaka dug, da se kree
ravnicama prolosti koja je povezana sa sadanjou i protee se u
budunosti. On je samo jedan od njih i zato ne treba da omalovaava
zasluge prethodnika, niti trud onih koji e doi poslije.
Ne postoji niko, osim Allaha, d.., ko e svojim znanjem sve
obuhvatiti. ovjek malo zna, a mnogo mu promakne, danas zna ono to
juer nije znao ili to e sutra zaboraviti i zna ono to je vidljivo, a ne zna
ono to je skriveno, odnosno zna ono to je sada, a ne zna ono to e
biti sutra.
Oni koji se najvie smatraju uenim jesu, ustvari, samo polovino
obrazovani ljudi koji znaju samo ono to je na povrini, ali ne i sutinu
stvari.

Onaj pak koji proiri svoje vidike i produbi svoje znanje otkrit e da je
ono to ne zna daleko vee od onoga to zna, te da je nauka preopirna
da bi se mogla u cijelosti obuhvatiti. Ovo saznanje i priznanje ve je
dovoljan pokazatelj znanja.
Imam-afi kae:
Koliko god me vrijeme vaspitavalo, znanje mi je, smatram, nepotpuno.
I koliko god se vidim znanja uveanog, znanje mi neznanje moje
poveava.
126
el-Isra, 85 ajet.
El-Hafiz el-Munziri u svome djelu et-Tergib vet-terhib navodi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Jednom prilikom drao je Musa, a.s., govorpred Israelianima, pa je
upitan: Ko je najueniji? Odgovorio je daje najueniji on. Allah, d.., se
tom prilikom rasrdio na njega, budui da znanje nije pripisao Njemu, te
mu je objavio da je jedan Boiji rob na mjestu gdje se spajaju dva mora
ueniji od njega. Musa, a.s., onda ree: Gospodaru moj, kako da
stignem do njega? Tada mu bi reeno da u korpi ponese jednu ribu, te
da e tamo gdje je izgubi nai tog ovjeka.
Onda je naveo kazivanje o Musaovom, a.s., susretu s Hidrom, gdje
je, izmeu ostalog, rekao:
...i nastavili su tako ii obalom mora, jer nisu imali plovila, a onda je
naiao jedan brod, pa su upitali da ih povezu. Poznali su Hidra i povezli
ih bez ikakve naknade... onda je doletio jedan vrabac i sletio na rub
broda te kljucnuo u more jednom ili dva puta. Tada Hidr ree: O Musa,
moje i tvoje znanje u odnosu na ono to Allah, d.., zna poput je onoga
to je ovaj vrabac zahvatio kljucanjem u odnosu na ovo more. 127
Ovdje je, dakle, Hidr elio naglasiti Musau, a.s., da ono to ljudi znaju
nije vrijedno spomena u odnosu na ono to zna Allah, d...
Ovo je potaknulo neke znamenite uenjake, prvake ilmul- kelama
(skolastike) koji su sabrali miljenja novijih i starijih uenjaka, te nastojali
da jednoga dana proniknu u sutinu velikih istina. Meutim, na kraju
nisu dobili nita, bili su izgubljeni i obeshrabreni, a Fahruddin er-Razi,
prvak mutekellimina svoga doba i autor mnogih znamenitih djela, veli:
Znanje pripada Milostivome, drugi samo mrmljaju u neznanju svome.
ta to zemlja s naukom ima, ona samo tei da naui da ne zna.
Slino ovome prenosi se i od jednog broja autoriteta kao to su elBakilani, e-ehristani i drugi.
127 Prenose el-Buhari i Muslim od Ebu b. Kaba.
U hadisima se kritikuju nadriuenjaci, sveznalice, oni koji su
uobraeni, oholi i koji se hvale onim to su proitali ili nauili, a da su
uistinu uenjaci, bili bi svjesni svoje vrijednosti. Njima je dato samo malo

znanja, pa i manje od toga.

H. Omer kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Islam e se iriti sve dok
se trgovci budu razlikovali od velikih uenjaka i sve dok bude onih koji se
bore na Allahovom, d.., putu. Kasnije e se pojaviti ljudi koji e itati
Kuran i govoriti: Ima li neko da vie ita od nas? Ima li neko ueniji od
nas? Ima li neko daje bolji poznavalac islamskog prava od nas?
Zatim je Poslanik, s.a.v.s., upitao ashabe: Ima li u takvim ljudima
dobra? Odgovorili su: Allah, d.., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., najbolje
znaju. Poslanik, s.a.v.s., onda ree: Oni e biti iz ovog ummeta, oni e
biti dehennemsko gorivo.
Kada se uenjak naorua skromnou, drat e se granica, pravedno
e postupati s drugim ljudima, bit e svjestan svojih vrijednosti i nee
neosnovano optuivati druge ljude.
Ebu Omer b. Abdulberr prenosi da je Malik b. Enes rekao: Nakon to je
Ebu Dafer el-Mensur obavio had, pozvao me je, pa sam otiao kod
njega. Razgovarali smo: on je postavljao pitanja, a ja sam odgovarao.
Izmeu ostalog,ree: Ja sam mislio da ti naredim da knjigu koju si
napisao (tj. el-Muvetta) umnoi, te da u svaku muslimansku zemlju
poaljem po jedan njen primjerak i naredim im da po njoj postupaju, da
se ogranie samo na nju, da sva druga djela vezana za hadisku nauku
ostave, jer ja smatram da je osnova ove nauke ono to znaju i prenose
stanovnici Medine. Odgovorio sam: O vladaru pravovjernih, ne ini to,
jer je do ljudi ve stiglo mnogo toga, uli su mnogo hadisa i prenijeli
mnogo predaja. Svaki narod prihvatio je ono to je ve stiglo do njih
(toga se dre i prema tome postupaju) od razliitih prenosilaca, ashaba
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i onih koji to nisu. Odvraati ih od onoga u
to su do sada bili uvjereni bilo bi jako teko. Zato ih ostavi s onim to
imaju i to je svaki od njih za sebe odabrao. Onda je Ebu Dafer rekao:
Tako mi ivota, da se sloio sa mnom, ja bih to naredio.128
Nakon to je zavrio pripovijedanje, Ebu Omer je rekao:
Ovo je najvea pravda za onog koji razumije.
On prenosi i da je Abdurrahman b. el-Kasim rekao Maliku: Niko ne
poznaje kupoprodaju (trgovinu) bolje od Egipana. Malik ga je upitao:
Kako si to zakljuio? Odgovorio je: Prema tebi. Malik onda ree:
Kako si mogao prema meni zakljuiti da oni poznaju kupoprodaju kada
je ni ja ne poznajem?129
Ovo su, dakle, odlike pravih uenjaka: skromnost, pravednost i
nepristrasnost, uvaavanje tueg miljenja i zauzimanje za druge.
Muslim prenosi od Ebu Hurejre da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
128 Damiu bejanil-'ilm, tom I, str. 159.
129 Prethodni izvor.
ovjek koga ujem da kae: Ljudi su prokleti jeste najvie prokleti
meu njima.

Ovo vai za one koji to kau, divei se sami sebi, hvalei se svojim
znanjem i pobonou, a omalovaavajui i potcjenjujui druge i ono to
oni imaju.
Konstrukcija iz ovog hadisa prenesena je s dvije razliite vokalizacije,
vokalom (u) nad kefom i vokalom (a) nad kefom. Ako je nad kefom
vokal (u), onda tu konstrukciju prevodimo kao najprokletiji, onaj koji
najvie zasluuje to prokletstvo, onaj koji je najblii tom prokletstvu zato
to kudi druge ljude i iznosi njihove sramote, a zaboravlja svoje i pravi se
vanijim od njih. Ako je nad kefom vokal (a), onda se tu radi o glagolu u
prolom vremenu, tako da bi u tom sluaju ovu konstrukciju preveli kao
on ih je uinio prokletim, on ih je prokleo, on ih je uinio oajnim i
beznadenim u Allahovu, d.., milost i oprost.
El-Gazali veli: Rekao je (Poslanik, s.a.v.s.) ovo, zato to ove rijei
ukazuju na to da takav ovjek prezire i poniava Allahova, d..,
stvorenja, umilja da je siguran od Allaha, d.., ne bojei se Njegove
moi i sile, pa druge ljude smatra prokletim i propalim, a sebe spaenim,
a ustvari je on taj koji je propao bez obzira na to ta on mislio, a dovoljno
mu je zla to to druge potcjenjuje i omalovaava. Ljudi postiu spas
potujui ga i uvaavajui u ime Allaha, d.., i, pribliavajui se njemu,
nastoje se pribliiti Allahu, d.., i zadobiti Njegovu milost. S druge
strane, on je Allahu, d.., omraen zbog toga to se dri podalje od ljudi
i izbjegava ih, te to je i suvie ponosan da bi s njima sjedio. Zbog svega
toga on najvie zasluuje propast i prokletstvo.
PONOS
Ponos je,, dakle, jedna od odlika uenih, ali i jedna od najveih
vrijednosti vjernika:
A veliina (ponos) je u Allaha i u Poslanika Njegova
I u vjernika130, a uenjaci su pak elita vjernika. Ponos se razlikuje
od oholosti i umiljenosti i ne iskljuuje vrijednost skromnosti, o kojoj
smo govorili.
Ovdje se radi o ponosu koji se razlikuje od osjeanja onih koji se
smatraju velikim zbog vlasti, bogatstva, snage, porijekla, brojnosti ili
nekog drugog ovozemaljskog prolaznog svojstva. To je ponos u znanju i
vjeri, a ne u grijehu i nepravdi. To je neto to se trai od Allaha, d.., a
ne od drugih ljudi ili onih koji su na vlasti:
Ako neko eli veliinu (ponos), pa u Allaha je sva veliina!131
El-Haddad Halid b. Safvan upitao je ko je starjeina Basre, pa su
mu odgovorili da je to Hasan el-Basri. Upitao je ponovo: Kako to, on je
osloboeni rob (odnosno nije plemikog porijekla)? Odgovorili su mu:
Potreban je ljudima zbog vjere, a on je neovisan od njih o pitanju
ovozemaljskih potreba. Svi velikani Basre ele biti u njegovom prisustvu,
te sluati i zapisivati ono to on kae. Na to je ovaj kazao: On je, tako

mi Allaha, d.., pravi starjeina."132

Neovisnost je osjeanje koje nije uvjetovano posjedovanjem nekog
imetka, budui da ima ljudi koji posjeduju ogromno bogatstvo, ali su
siromani u dui i trae od drugih, a ima i onih koji su praznih ruku, ali
osjeaju da su bogatiji i od samog Karuna. U jednom hadisu stoji da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: Bogatstvo nije u imetku, nego u dui.133
130

el-Munafikun, 8 ajet.
el-Fatir, 10 ajet.
132
Dami'u bejanil- ilm, tom I, str. 74 i 75.
Ebu Firas el-Hamedani opisuje osjeanje neovisnosti i kae:
Bogata je onaj bogate due, makar i potpuno nag bio.
Inae, ni sve nad zemljom dovoljno nije, tek kad si zadovoljan, i malo dovoljno je.
Ovo duhovno bogatstvo opisao je i imam-afi u stihovima u kojima
kae:
Planine Cejlona biserjem me obasue, a bunari Tebriza zlatom
preplavie.
Dok sam iv najaku, u imati a kada umrem, bez kabura neu biti.
Odlunost moja je kao i kod kraljeva, a dua moja dua je slobodnjaka,
potinjenost kufrom smatra.
Ako nafakom zadovoljan nisam,
zato prema ivotu strahopotovanje da osjeam?
Nakon to je Ebu Hazim otiao, po pozivu, kod emevijskog halife
Sulejmana b. Abdulmelika te bio upitan, odgovorio je hrabrou vjernika i
ponosom uenjaka, bez ikakvog laskanja i ulagivanja. To se Sulejmanu
svidjelo, pa mu je rekao: Pridrui nam se, pa e i ti od nas uiti, a i mi
emo od tebe uiti. Odgovorio je: Boe sauvaj! Sulejman ga upita:
Zato to? On odgovori: Bojim se da u za neto beznaajno pomisliti
da je znaajno, pa e mi Allah, d.., dati da osjetim i slabost ivota
i slabost smrti... Onda mu Sulejman ree: Reci nam ta ti treba!
Odgovorio je: Spasi me od vatre dehenemske i uvedi me u Denet!
Sulejman ree: Ja ne odluujem o tome. On ree: Onda mi nita od
tebe ne treba.
131

133 Prenose el-Buhari i Muslim od Ebu Hurejre.

To je ponos uenjaka i njihova veliina. Oni u svojim grudima uvaju
Allahove, d.., rijei, nose sa sobom svjetlo Upute i u srcima raspolau
najvrednijim blagom i bogatstvom, te najasnijim nasljedstvom
(nasljedstvom Poslanika, s.a.v.s.), bez kojeg bi ljudi ivjeli u bespuu
materijalizma, tami dahilijeta i zabludama'strasti i nagona. Pa ko je taj
koji je upueniji od njih
i ko je taj koji ispravnije i istinitije govori od njih?

U vezi s navedenim, u jednom hadisu stoji:

Ko bude uio Kuran, a zatim pomisli kako je nekome dato bolje nego
njemu, ponizio je ono to je Allah, d.., uinio velikim,134 Ako je
poslanstvo najasnije nasljedstvo bez kojeg bi presahle ljudske nade,
onda ga u vrijednosti i zaslugama slijede oni koji ga nasljeuju, a to su
ueni.
Amr b. el-As veli: Poslanstvo je upisano u duu onoga koji bude uio
Kuran, samo to nee primati objavu.
itanje Kurana u hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te prema
shvatanju ashaba i u prvim stoljeima nakon pojave islama nije znailo
samo itanje i pamenje Kur ana bez razmiljanja i shvatanja njegovih
znaenja, tajni i propisa. itanje Kurana podrazumijeva njegovo
poznavanje i razumijevanje, te se zbog toga uenjaci i nazivaju kurra.
Ebu el-Esved kae: Nema nita jae i vrednije od nauke. Kraljevi su
vladari ljudima, a uenjaci su vladari kraljevima.
134 Prenosi et-Taberani od Abdullah b. Umera.
Povodei se za ovim, i jedan pjesnik je rekao:
Velikani vladaju ljudima, a uenjaci njima.
Ovo je pravi poloaj uenjaka. Njihova je rije gornja, jer je to od
Allaha, d.., preuzeta rije. Uenjaci su okrenuti ljudima
i ivotu, osim kada se izmijene okolnosti, pa postanu privreni vladarima.
El-Durdani u vezi s ovim kae:
Kada bi uenjaci nauku uvali, i ona bi njima zatitnik bila, kada bi je
cijenili i jedno i drugo, potovani bi bili.
Ali oni su je omalovaili, pa ni ona nije njima duna ostala, poudama joj
prebivalite oskrnavili, pa i jedno i drugo iznevjereni postali.
POSTUPANJE U SKLADU SA ZNANJEM
Jedna od osnovnih odlika uenih u islamu jeste postupanje u skladu
sa znanjem, u smislu da mora postojati veza izmeu znanja i volje,
budui da je mahana mnogih ljudi da znaju, a ne rade prema tom
znanju, ili da rade protivno onome to znaju.
Takav je sluaj sa doktorom koji je svjestan tetnosti nekog jela ili
pia, ali ga i dalje konzumira, odazivajui se zovu pohote
i navike. Isto je i s doktorima koji dre predavanje o tetnosti puenja, a i
sami pretjeruju u tome.
Imamo, zatim, sluaj etiara koji neko ponaanje smatra loim i
poronim, a on ga i sam redovno upranjava, te sluaj vjerskog uenjaka
koji smatra neko djelo pokuenim i zabranjuje ljudima da ga ine, a on
sam se toga ne pridrava.
Islam ne podrava ovu vrstu isto teoretskog znanja, a moda je u
ovom sluaju i neznanje poeljnije i bolje.
Prava i istinska nauka jeste ona koja prosvjeuje onoga koji njome
vlada, otjelovljuje mu nagradu i naknadu, pa mu se ono to je daleko ini

bliskim, ono to je odsutno prisutnim, ono to je odgoeno izvrenim, te

mu jaa odlunost da ini dobro i slabi elju za grijehom i razvratom.
El-Enmari prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Ovaj svijet je stvoren za etiri vrste ljudi:
1. ovjeka koga je Allah, d.., opskrbio i imetkom i znanjem, pa kroz to
ispoljava pobonost i bogobojaz- nost, stjee Allahovu, d.., milost i
svjestan je da je to Allah ova, d.., svojina i vlasnitvo. Ovo je
najvea ast i najvii stepen;
2. ovjeka kome je Allah, d.., dao znanje, ali ne i imetak. Takav je
ovjek iskrenog nijeta i kae: Da imam imetak, postupao bih kao taj i
taj. Njegove zasluge i nagrada su u skladu s njegovim nijetom,
odnosno iste kao i kod ovoga iz prve kategorije;
3. ovjeka kome je Allah, d.., dao imetak, ali ne i znanje. Takav ovjek
upravlja svojim imetkom bez ikakvog znanja pri emu ne ispoljava
pobonost i bogobojaznost, ne stjee Allahovu, d.., milost i ne zna
da je to Allahovo, d.., vlasnitvo. Ovo je najnii stepen;
4. ovjeka kome Allah, d.., nije dao ni imetak ni znanje, i koji kae:
Da mi je Allah, d.., dao imetak, postupao bih kao taj i taj. Njegova
nagrada (ili kazna) bit e u skladu s njegovim nijetom, odnosno ista
kao i kod ovoga iz prethodne kategorije.135
U ovom hadisu moemo vidjeti kako znanje utjee na ovjekov odnos
prema imetku. Naime, kao to smo vidjeli, on kroz taj imetak ispoljava
pobonost i bogobojaznost, stjee Allahovu, d.., milost i zna da je to
Allahovo, d.., vlasnitvo. Ovdje se, dakle, radi o zahvalnom bogatau i
najviem stepenu.
Kada je pak ovjeku dato znanje, ali ne i imetak, on ivi srca punog
dobra. On ne primjenjuje to znanje samo u praksi, nego se ravna prema
njemu i u svome nijetu i u svojim nadama. Njegova je nagrada jednaka
nagradi zahvalnog bogataa.
Kada je u pitanju onaj kome je uskraeno znanje, bez obzira da li mu
je imetak dat ili nije, njegova je kazna najnii stepen, bez obzira da li
ivio u zlu ili prema svome nijetu.
Pod naukom u ovom sluaju ne misli se na usvajanje informacija s
ove ili one strane. Ne, to je svjetlo koje Allah, d.., ulijeva u srce Svoga
roba, ini ga vrstim i stabilnim i otklanja od njega bojazan i nemir.
To je znanje koje koristi.
Uistinu, korisna je nauka ona ije tragove ljudi primjeuju na onome
koji njome vlada: svjetlost na licu, strahopotovanje u srcu, postojanost u
ponaanju i iskrenost prema Allahu, d.., drugim ljudima i prema
samome sebi.
Slatkorjeive i nakinurene fraze koje ne prate djela obiaj su
licemjera koji govore ono to ne rade, nareuju drugima dobroinstvo, a
sami sebe zaboravljaju, iako su oni ti koji Knjigu i hadise Allahovog

Poslanika, s.a.v.s., itaju. To je ono zbog ega su Israeliani kritikovani u

Kuranu:
Zar da od drugih traite da dobra djela ine, a da pri tome sebe
zaboravljate, vi koji Knjigu uite? Zar se opametiti neete?m
136 el-Bekara, 44 ajet.
Kuran ukazuje i na to da je nesklad izmeu znanja i djelovanja,
odnosno izmeu rijei i postupaka, vrsta bezumlja i izofrenije koja ne
prilii razumnima:
O vi koji vjerujete, zato jedno govorite, a drugo radite? O kako je
Allahu mrsko kad govorite rijei koje djela ne prate!137 Onaj koji bude
itao hadise Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji tretiraju ovu problematiku,
bit e uasnut jezovitim prijetnjama upuenim ovoj vrsti uenih koje
imam el-Gazali naziva ovosvjetskim uenjacima.
Usama b. Zejd prenosi da je uo Poslanika, s.a.v.s., kako
kae:
Na Sudnjem danu bit e doveden ovjek i baen u vatru, pa e mu se
crijeva prosuti. On e kruiti oko njih kao to magarac krui oko svoga
vlasnika. Onda e se skupiti stanovnici Dehenema i rei: O taj i taj, ta
je bilo s tobom? Zar ti nisi nareivao dobro, a odvraao od zla?
Odgovorit e: Nareivao sam dobro, a sam ga nisam inio, zabranjivao
sam ono to je loe, a sam sam to inio. 138 Enes prenosi da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Proao sam u noi Israa pored ljudi ije su usne rezane makazama od
vatre. Upitao sam Dibrila ko su, pa mi je odgovorio: To su
propovjednici tvoga ummeta koji su nareivali (preporuivali) ono to ni
sami nisu radili. 139
137
es-Saff, 2 i 3 ajet.
138
Biljee el-Buhari i Muslim.
Ovo su oni koji lijepo govore, ali lijepo ne postupaju, tvrde za sebe da
su ueni, ali ne rade u skladu s tim. Oni predstavljaju smutnju u
zajednici, budui da su uzor drugim ljudima.
Postoje dvije kategorije ljudi koje ostali slijede i u estitosti i u
porocima. To su vladari i ueni. S tim u vezi jedan pjesnik kae:
O ueni, o znanjem obdareni, so nije dobra kada se pokvari.140
Ovo je ono ega se plaio Allahov Poslanik, s.a.v.s., za ummet. Omer
b. el-Hattab kae da ih je Poslanik, s.a.v.s., upozoravao na sljedee:
Svaki munafik (licemjer) vjet je na jeziku.141
Imran b. Husejn prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Ono ega se za vas nakon mene najvie plaim jeste to to je svaki
munafik vjet na jeziku.142
H. Alija prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Ne bojim se za svoj ummet ni vjernika, ni nevjernika. Vjernika e
spreavati njegovo vjerovanje, a nevjernika njegovo nevjerovanje.

Ali se za vas bojim licemjera koji je vjet na jeziku i koji e govoriti ono
to znate, a raditi ono to vam poznato nije.143
Dabir kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Postoje dvije vrste znanja: znanje u srcu, koje je korisno
I znanje na jeziku, koje je Allahov, d.., dokaz protiv ovjeka.144
140
Na izvornom jeziku u znaenju znanje u prvom stihu upotrijebljena
je rije milh - so (o.p.)
141
Biljee Ahmed i Ebu Jali.
142
Biljee et-Taberani i el-Bezzar.
143
Biljee et-Taberani i el-Evsat.
Kada ovjek postane samo nosilac znanja (koje moe biti dokaz za
njega i protiv njega) kao to je to bio sluaj s jevrejima, koji su prihvatili
Tevrat, ali samo kao rije, a ne kao obavezu koju su trebali sprovesti u
djelo, na njega se odnosi sljedei kuranski ajet:
Oni kojima je nareeno a prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju,
slini su magarcu koji knjige nosi.145
Ili je poput onoga kome je Allah, d.., dao znakove od kojih se on
udaljio pa mu nisu pomogli da se otrgne iz kandi materijalizma u
miljenju i ivotinjske udi u ponaanju:
...ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strau krenuo. Njegov je
sluaj kao sluaj psa: ako ga potjera, on isplaena jezika dahe, a ako
ga se okani, on opet dahe.146
Zbog svega ovoga Poslanik, s.a.v.s., traio je Allahovu, d.., zatitu
od znanja koje ne koristi, a to je znanje koje je izgubilo vezu s moralom
budui da je postalo nesrea i prokletstvo onoga koji ga posjeduje, a
nekada i onih oko njega.
Zejd b. Erkam prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., imao obiaj
rei:
Gospodaru moj, sauvaj me znanja koje ne koristi, srca koje nije
skrueno, due koja je nezasita i dove koja se ne prima.147
Uenjaci ija se djela i misli razlikuju od rijei i onoga to javno iznose
predstavljaju smutnju za sve ljude, budui da na ljude vie efekta imaju
djela, negoli rijei. U tom smislu se kae:
145
el-Duma, 5 ajet,
146
el-Eraf, 176 ajet.
147
Biljei Muslim.
Jedan ovjek e djelom utjecati na hiljadu drugih vie nego to e
hiljadu ljudi utjecati rijeima na jednog ovjeka.
Koliko god pokuavali ljudima rei da od uenih uzimaju znanje, a ne
njegove postupke, oni vas nee sluati. S tim u vezi jedan pjesnik kae:
Moga se znanja u postupcima svojim dri, iako prema djelu nemar me
dri, moje e ti znanje od koristi biti, a nemar ti moj nee nakoditi.
H. Alija je rekao: Najvie me brinu dvojica ljudi: poboan neznalica i

razvratan znalac. Prvi e obmanjivati ljude svojom pobonou, a drugi

svojim nemoralom i razvratom. Opasnost koju predstavljaju ove dvije
vrste ljudi jo je vea ukoliko oni postanu savjetnicima nepravednih
vladara ija e loa djela uljepavati i podsticati ih na ustrajnost u njima.
To je ono to je unitilo prethodne religije, a na to su se alili poteni
i estiti reformatori nakon toga. Abdullah b. el- Mubarek kae:
Vjeru obezvrijedie samo vladari, pokvareni uenjaci i kalueri.
Ljudi se leinom naslaivae, a gnjilost njena razumnima jasna bijae.
Ebu ed-Derda prenosi daje Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Allah, d.., objavio je u nekim knjigama ili nekim poslanicima: Recite
onima koji ne ue zbog vjere te da bi prema onome to naue postupali,
onima koji rade za ahiret, a prieljkuju ovaj svijet, onima koji se zaodijevaju runom brava, a u srcu su vuci, iji su jezici i od meda slai, a srca
gora i od gorkog biljnog soka i koji mene nastoje prevariti i mene
ismijavaju, zakleo sam se da u ih staviti na kunju koja e i razborite
meu njima zbuniti. 148
ELJA ZA IRENJEM ZNANJA
Jedna od odlika uenih jeste, dakle, i elja za irenjem znanja, te
nastojanje da ono koristi ljudima, jer nema koristi od znanja koje se krije,
kao to nema koristi ni od bogatstva koje se gomila i uva na nekom
skrivenom mjestu, budui da je znanje dato da bi se irilo, a imetak da bi
se troio.
I Poslanik, s.a.v.s., podsticao je ashabe da ono to uju od njega
prenose drugima, kako bi se time mogli koristiti i onima koji nisu bili
prisutni ili onima koji budu ivjeli u nekim drugim vremenima. Na
Oprosnom hadu odrao je veliki govor o islamu, a zatim rekao:
Neka onaj koji je prisutan prenese onome koji je odsutan.149
Abdullah b. Amr prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Prenosite od
mene, pa makar jedan ajet.150
Ibn Mesud kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Allah, d.., uinit e blistavim i udobnim ivot onoga koji neto uje od
nas i prenese onako kako je uo, jer je mnogo onih koji pamte bolje od
njega.151
Zejd b. Sabit kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
148
Dami bejanul-ilm, tom I, str. 231 i 232.
149
Biljee el-Buhari i Muslim.
150
Biljei el-Buhari.
Allah, d.., e uiniti blistavim i udobnim ivot onoga koji uje od nas
neki hadis i prenese ga drugome, jer je mnogo prenosilaca koji prenose
onima koji su ueniji od njih, a mnogo je i onih koji prenose ono u to ni
sami nisu upueni.152 Ovi hadisi uinili su da ashabi tee prenoenju
onoga to su uli od Poslanika, s.a.v.s., tako da kada je trei halifa h.

Osman zabranio Ebu Zerru da daje fetve, ovaj je, iako je znao i vjerovao
da je duan posluati halifu, zakljuio kako u ovom sluaju poslunost
njemu nije obavezujua, budui da je Poslanikova, s.a.v.s., naredba o
prenoenju jaa od halifine zabrane davanja fetvi. Kada su se nakon
toga na hadu okupili ljudi traei od njega miljenje o nekim pitanjima,
ustao je jedan ovjek iz plemena Kurej i upitao ga: Zar tebi nije
zabranjeno da daje fetve?
Podigao je glavu i rekao: Je li to ti mene uhodi? Kada bi sablju
postavili ovdje (pokazujui na svoj potiljak), a ja se sjetio da trebam
prenijeti neto to sam uo od Poslanika, s.a.v.s., ja bih to uinio prije
nego to biste me dotukli.153
Njegov stav podravaju kuranski ajeti i hadisi Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., koji upozoravaju na skrivanje znanja i uskraivanje znanja
onima koji bi se njime okoristili, a posebno kada se radi o pitanjima na
koja treba odgovoriti.
Ebu Hurejra kae da su mu ljudi govorili: Jo (hadisa, op.prev.), o
Ebu Hurejra! Zatim je rekao: A da nije sljedea dva kuranska ajeta, ja
ne bih prenio nijedan Poslanikov, s.a.v.s., hadis. Onda je prouio:
152
Biljee Ebu Davud i et-Tirmizi.
One koji budu tajili jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji
smo u Knjizi ljudima oznaili, njih e Allah prokleti, a proklet e ih i oni
koji imaju pravo da proklinju. Oprostit u samo onima koji se pokaju i
poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.154
Slian navedenim ajetima jeste i sljedei kuranski ajet:
A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da e je
sigurno ljudima objanjavati, da nee iz nje nita kriti...155
Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, s.^.v.s., rekao;
Ko bude upitan o nekom znanju, pa to znanje sakrije i uskrati (onome
koji je upitao) na Sudnjem danu bit e zauzdan uzdama od vatre.156
Abdullah b. Amr kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Ko sakrije (i uskrati) znanje, Allah, d.., zauzdat e ga...157
Ibn el-Esir u djelu Damiul-usul kae: Onaj koji je krt na rijeima
poput je onoga koji sam sebe zauzda uzdama.
To znai da e onaj koji se suzdrava od prenoenja istine i znanja
biti kanjen na drugom svijetu uzdama od vatre.
Ovo je sluaj sa znanjem koje je obavezno i koje smo duni prenositi
drugima. Imamo, naprimjer, nevjernika koji eli primiti islam, pa kae:
Pouite me! ta je islam? ta je vjera? Ili, naprimjer, sluaj kada nam
doe ovjek i trai da mu se objasni ta je to halal, a ta haram, pa kae:
Objasnite mi!
154
el-Bekara, 159 i 160 ajet.
157 Alu Imran, 187 ajet.
156Biljee Ebu Davud, et-Tirmizi, Ibn Mada i Ibn Habban.

157 Biljee Ibn Habban i el-Hakim.

Uputite me! U ovim je sluajevima obavezno odgovoriti na ova pitanja, a
onaj koji ih uskrati zasluuje ono ime se u gore spomenutim hadisima
prijeti. Meutim, ovo nije sluaj kada je u pitanju neobavezno znanje koje
nismo duni prenositi.
Ibn el-Esir rekao je ovo zato to ivot i potencijal jednog uenjaka
nisu dovoljni da se prenese sve znanje i odgovori na sva pitanja.
Potrebe uenika, sposobnost i vjetina uenjaka, znaaj teme,
postojanje, odnosno nepostojanje nekoga ko bi umjesto njega mogao
odgovoriti na te zahtjeve, sve su to inioci koji odluuju kada na neko
pitanje treba odgovoriti, a kada ne.
Primijetio sam da se prijetnja iz spomenutog hadisa odnosi na one
koji su krti na rijeima, odnosno na one koji namjerno ute zbog krtosti
ili straha od ljudi, te na taj nain skrivaju i istinu:
Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znajui da je od Allaha?158
To je ono to je Kuran kritikovao i kod ehli-kitabija:
A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da e je
sigurno ljudima objanjavati, da nee iz nje nita kriti, oni su je, poslije,
za lea svoja bacili i neim to malo vrijedi zamijenili; a kako je runo to
to su u zamjenu dobili!159 Ipak, i neobavezno znanje duni smo
prenositi dalje, bilo usmeno, bilo pismeno (i pero je jedna vrsta jezika), a
posebno kada se to od nas trai. U tom sluaju duni smo ga prenijeti
onako kako je i nama preneseno, kako bi se i dalje nasljeivalo i ivjelo.
To je kolektivna dunost.
158
el-Bekara, 140 ajet.
Nekada uenjaci neto i sakriju, smatrajui daje tako bolje, lako su i
neki ashabi uli od Poslanika, s.a.v.s., hadise za koje su se bojali da e
ih ljudi pogreno razumjeti, pa su ih krili sve do svoje smrti i tada ih
obznanjivali kako ne bi umrli zajedno s njima. Prenosi se da je Ejub elEnsari pred smrt rekao: Krio sam od vas jedan hadis koji sam uo od
Poslanika, s.a.v.s., pa u vas sada o njemu obavijestiti:
Kada vi ne biste grijeili, Allah, d.., zamijenio bi vas drugim narodom
koji bi grijeio kako bi im On pratao,160
Enes b. Malik prenosi da je jednom prilikkom Muaz b. Debel jahao s
Poslanikom, s.a.v.s., na istoj jahalici, te da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: O
Muazel Muaz ree: Odazivam ti se, o Boiji Poslanie. Poslanik,
s.a.v.s., onda ree: Svakome onome koji iskreno posvjedoi da nema
drugog boga osim Allaha, d.., te da je Muhamed Njegov poslanik,
Allah, d.., zabranit e vatru (Dehenem). Muaz upita: O Allahov
Poslanie, da li da obavijestim ljude o tome kako bi se obradovali?
Poslanik, s.a.v.s., odgovori: Onda e se samo na to oslanjati.. Muaz je
ovaj hadis prenio na samrti.
Poput ashaba bili su i njihovi uenici i svi oni koji su njih slijedili.

Voljeli su da ire i prenose znanje, a kada je nestalo onih koji su uili od

njih, bilo im je jako teko, zemlja im je tijesna postala, pa su poeli
razmiljati o odlasku u neke druge krajeve.
Ata veli: Uao sam kod Seida b. el-Musejjeba i naao ga kako plae.
Upitao sam: ta te je rasplakalo? Odgovorio je: Nema nikoga ko bi me
o neemu pitao.
160 Biljee Muslim i et-Tirmizi.
Pripovijeda se da je Sufjan el-Sevri, nakon to je doao u Askelan
(mjesto u Palestini), ostao tamo odreeno vrijeme, ali ga niko nita nije
pitao, rekao: Dajte mi bilo kakvu jahalicu da odem iz ovog mjesta. U
njemu je umrlo znanje.
El-Gazali spominje ovaj sluaj u djelu el-Ihja i kae: Postupio je
ovako zato to je, znajui vrijednost pouavanja, teio njemu i zato to je
elio da i sam sauva znanje (da ne zaboravi).
PITANJA I ZAPAANJA VEZANA ZA SKRIVANJE ZNANJA I
NJEGOVO IRENJE
Postoji nekoliko pitanja koja su vezana za skrivanje znanja i njegovo
irenje, a koje trebamo izloiti ovdje i unekoliko rasvijetliti.
1. Kada je dozvoljeno skrivati informacije?
Uenjak ima pravo uskratiti neke informacije nekim ljudima iz nekog
razloga, pa makar i upitan bio, budui da bi njihovo otkrivanje izazvalo
vie tete nego koristi.
Nekada se odgovor uskrauje kako bi se prevaspitao i kaznio
tvrdoglav sagovornik, kako bi mu se ukazalo na neto vanije i korisnije i
slino.
U jednom sahih- hadisu stoji:
Dovoljno je ovjeku grijeha da pria sve ono to uje.162
Ebu Hurejra kae: Zapamtio sam od Poslanika, s.a.v.s., dvije stvari.
Jednu od njih sam saopio (otkrio), a kada bih otkrio drugu, ovo bi grlo
bilo presjeeno (bio bi ubijen).163
162
Biljei Muslim.
El-Hafiz b. Hidr kae: Uenjaci su znali hadise koje nisu otkrili, a koji
se odnose na imena nepravednih i zlih vladara, njihova djela i vremena u
kojima e se pojaviti.
Ebu Hurejra, bojei se za ivot, neke od njih indirektno je iznio kao
to je: Boe me sauvaj pameti ezdesetogodinjaka i vlasti djeteta.
Ovdje je aludirao na hilafet Jezida, a Allah, d.., usliao mu je dovu, pa
je umro godinu dana prije nego to je on preuzeo hilafet.
2. Propisi u vezi s posuivanjem knjiga
Neki uenjaci vele da se prijetnja upuena onima koji skrivaju znanje
odnosi i na one koji uskrauju uenicima knjige, a posebno kada ih
nema mnogo. To znai da smo duni posuivati knjige onima koji ue

kada su im te knjige potrebne, zato to je njihovo uskraivanje, po mom

miljenju, u istom rangu s uskraivanjem zekata, za to se u Kuranu
prijeti tekom kaznom. Uskraivanje knjiga moglo bi se uporediti i sa
gomilanjem bogatstva i njegovim netroenjem na Allahovom, d.., putu.
Meutim, ja smatram da je ono obaveza samo pod sljedeim uvjetima:
da je onome koji je potrauje ta knjiga stvarno potrebna;
da ne postoje javne biblioteke u kojima moe koristiti datu knjigu;
da nije u stanju da je kupi, bilo da je nema u prodaji, bilo da nema
sredstava;
da nije poznat po nepanji, gubljenju knjiga i njihovom unitavanju;
da knjiga nije potrebna njenom vlasniku, jer je njegova potreba ispred
potreba drugih. U vezi s tim, u jednom hadisu stoji:
Ponite od sebe!
Ponite od vae porodice!
3. Pravo pisanja i objavljivanja
Neki ovovremeni uenjaci smatraju da je povod skrivanju znanja
pravo autora da dozvoli objavljivanje svoga djela samo nakon
potpisivanja ugovora i uzimanja honorara. A trebali bi, po njihovom
miljenju, dozvoliti da je tampa i objavljuje onaj koji eli bez ikakve
naknade, monopola i ograniavanja.
Kritikuju i ono to mi danas nazivamo autorskim pravima. To je jedan
znaajan i openit problem koji zahtijeva istraivanje za koje ja sada
nemam vremena.
Ovo u velikoj mjeri lii prepirci koja je izbila meu islamskim
pravnicima oko vjerskih dunosti i uzimanja naknade za njih, kao to je
uenje ezana, predvoenje demata u namazu, hutba petkom,
predavanja i zikr u damiji i slino. Sve su ovo u osnovi vjerske dunosti,
koje je musliman duan izvravati bez ikakve materijalne naknade,
pribliavajui se na taj nain Allahu, d.., i nadajui se Njegovoj
nagradi.
Ovaj spor rijeen je na taj nain to su se uenjaci razliitih pravnih
kola dogovorili da dozvole uzimanje naknade zbog toga to su se
vremena izmijenila, iz straha da se ovi vjerski obredi ne prestanu
praktikovati, te da ne bi doli u situaciju da se ne mogne nai onaj koji e
ih volonterski obavljati. Dozvolu uzimanja naknade iziskivao je, dakle,
interes vjere, te briga za odravanje vjerskih objekata i praktikovanje
vjerskih obreda.
Ovdje treba upozoriti na nekoliko stvari:
knjiga je vlasnitvo autora, i njega se poziva na odgovornost ukoliko
se u njoj ustanove neke greke. Ovdje se, dakle, radi o vlasnitvu
naune (nematerijalne) prirode to kao takvo priznaje i predvia cijeli
svijet u svojim graanskim zakonima. Nema nikakve sumnje da onaj

koji neto posjeduje ima punu slobodu da radi s time ta hoe. Tako
ima pravo i da se okoristi
time to, predstavlja jedan od neodvojivih atributa vlasnitva. Kada onaj
koji posjeduje kuu ima pravo da stanuje u njoj, da je iznajmi ili proda,
zato to ne bi mogao i onaj koji posjeduje knjigu;
nauno djelo ne dolazi spontano. Ono je plod dugotrajne borbe kroz
koju autor formira svoj nauni identitet. Ono je rezultat ogromnog
napora, bdijenja i truda koji poznaje samo onaj koji je proao kroz to.
Nekada rad na knjizi oduzme autoru nekoliko godina prije nego to
knjiga ugleda svjetlo dana, kada dolazi vrijeme da se uloeni trud
isplati. Isti je sluaj i s fabrikom ili zgradom koja se javlja kao rezultat
ogromnog truda koji je uloio graditelj, odnosno vlasnik fabrike ili
zgrade;
ivot uenjaka pisca nije lahak kao ivot ostalih ljudi. To je ivot koji
zahtijeva dodatni napor, ali i dodatne trokove. Takvom uenjaku
potrebna je biblioteka bogata literaturom. Potreban mu je i neko ko e
mu pomagati u obavezama prema porodici, budui da on nema
vremena za to. Bez svega toga on nije u stanju da proizvodi pravu
nauku. A odakle mu sredstva kojima e pokriti sve te trokove. Ako
nije uposlenik na nekom univerzitetu, ministarstvu ili organizaciji i ako
nema djela koja e prodavati, ko e mu dati neku nakandu?;
nekada autor objavi jedno izdanje nekog djela, a onda mu se na
osnovu novih informacija, promjene idtihada, ili upuenih prijedloga,
ukau neke stvari koje zahtijevaju da budu nadopunjene, izmijenjene
ili u potpunosti iskljuene. Ako izdava nije upoznat s korekturom i
izmjenama koje je izvrio autor,
objavit e to djelo onakvo kakvo jeste, i na taj nain uiniti autora
odgovornim za ono za to inae ne bi bio odgovoran. Nekada uenjaci
nisu smatrali dozvoljenim citiranje djela nekog autora bez njegove
dozvole. Nekada su neki od njih davali studentima posebno odobrenje
za citiranje jednog odreenog djela, a nekada i ope odobrenje za
citiranje svih njegovih djela. Ovo odobrenje podsjea na autorska prava
naeg doba, s tim da ima jedan novi elemenat, a to je da autor polae
pravo na jedan honorar za uloeni trud, te dio zarade koju izdava
ostvari objavljivanjem knjige. Ono to ovdje treba naglasiti jeste to da
autori djela i njihovi izdavai ne bi trebali zloupotrebljavati potrebu
italaca za nekom knjigom, pa pretjerivati u cijeni, kao to je sluaj s
univerzitetskom literaturom i knjigama za koje postoji veliki interes.
Podizanje cijena u ovom sluaju nije dozvoljeno.

UENJE I NJEGOVA PRAVILA

NEOPHODNOST UENJA
ovjek se raa neiskusan i neznan, ali mu je Allah, d.., uinio
uroenom ljubav prema uenju i prouavanju onoga to ne zna i obdario
ga organima uz pomo kojih moe da ui i uzdigne se iznad ostalih
stvorenja. U tom smislu Allah, d.., kae:
Allah vas iz trbuha majki vaih izvodi, vi nita ne znate i daje vam sluh i
vid i razum da biste bili zahvalni,164
ovjek moe da ui i otkriva zakone i smisao postojanja uz pomo
sluha i predanja, vida i zapaanja, te razuma i rasuivanja. To su sve
ula i organi koje je Allah, d.., povjerio ovjeku i za koje e biti pitan na
Sudnjem danu:
I ne povodi se za onim to ne zna! I sluh, i vid, i razum, za sve to e se,
zaista, odgovarati.165
ovjek je u stanju da uz pomo ovih sposobnosti ovlada
i svjetovnom i vjerskom naukom, ukoliko panju usmjeri ka uenju i
ukoliko ga ovosvjetske brige ne odvrate od toga.
164
en-Nahl, 78 ajet.
Ovako glasi Allahov, d.., zakon: Znanje ne pada s neba. Njime e
ovladati onaj koji ui i koji se trudi.
U jednom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
O ljudi, uite. Znanje se stjee uenjem i razumjevanjem, a kome Allah,
d.., eli dobro, poui ga vjeri.
Muslimanu nije dozvoljeno da ivi bez ikakve veze s naukom. Onaj
koji ne bude naunik neka bar ui. Onaj koji ne bude uio (pismen) neka
bar slua. Onaj koji ne bude nijedno od ovoga neka bar voli one koji to
jesu, a to je pokazatelj najslabijeg imana.
U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kae:
Budite uenjaci, ili oni koji ue (pismeni), ili oni koji sluaju, ili oni koji
vole (gore spomenute), a ne budite nita manje od ovoga, jer ete
propasti.
Ata kae da mu je Misar rekao: Dodao si nam peto koje nije bilo kod
nas, a ono podrazumijeva mrnju prema nauci i naunicima.166
TA BI TREBAO UIT!
SVAKI MUSLIMAN?
Poslanik je na sve mogue naine podsticao ljude na uenje i
izuavanje, tako da ga je uinio obavezom. O tome govori svima poznati
hadis u kojem stoji:
Traenje znanja (uenje) jeste obaveza svakogmuslima166
Biljei et-Taberani.
167
Biljee Ibn Mada, Ibn Abdulberr, el-Bejheki i et-Taberani.
Ovo se odnosi na svakog muslimana i muslimanku. Zato su mnogi

prenijeli ovaj hadis na sljedei nain: Uenje je obaveza svakog

muslimana i muslimanke. I u ovom sluaju smisao je ispravan, ali tekst
nije.
Meutim, koja je to nauka koju je ovaj hadis uinio obavezom svakog
muslimana?
Uenjaci su se razili o ovom pitanju i podijelili na dvadesetak
skupina, od kojih svaka nudi dokaze kojim potkrepljuje svoje miljenje.
Neki smatraju da se ovaj hadis odnosi na teologiju (ilmul- kelam) i kao
dokaz za to navode da njoj pripada najvii stepen meu naukama,
budui da je to nauka o monoteizmu, koja predstavlja osnovu i temelj
ostalim vjerskim naukama.
Neki kau da se ovdje misli na fikh (islamsko pravo), jer je to nauka o
halalu i haramu, nauka koja ui ovjeka kako oboavati Allaha, d.., i
kako postupati s drugim ljudima. Oni kau: Odmah se da razumjeti da
se pod znanjem u ovom hadisu misli na poznavanje i razumijevanje
vjerskog zakona (erijata).
Neki mufesiri smatraju da se pod znanjem u ovom hadisu misli na
onu nauku koja se u skladu sa ljudskim mogunostima bavi tumaenjem
Boijeg govora, a to je tefsir.
Muhadisi kau da je to nauka o predajama u kojima nalazimo
komentare kuranskih ajeta, detaljno izlaganje onoga to je saeto,
tumaenje onoga to je nejasno, specificiranje onoga to je uopeno i
biljeenje onoga to je reeno. To je nauka koja, pored Kurana,
predstavlja ue spasa.
Gramatiari e rei da je to nauka o arapskom jeziku, budui da se
Vjerozakon izvodi iz Kurana i sunneta. Allah, d.., kae:
Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda
svoga, da bi mu objasnio.168
Otuda oni zakljuuju da je neophodno savreno vladati arapskim
jezikom kako bi razumjeli znaenje kuranskih ajeta.
Sufije smatraju da je to nauka o ovjekovom stanju i poloaju u
odnosu na Allaha, d.., o istom vjerovanju i bolestima due, o
ejtanovom utjecaju na ovjeka itd.
Ebu Talib el-Mekki kae: To je nauka o temeljima islama koji se
spominju u poznatom Poslanikovom, s.a.v.s., hadisu: Islam se temelji na
pet stvari..zato to su to obaveze za koje nam je potrebna nauka da bi
znali kako ih praktikovati.
Dakle, miljenja o ovom pitanju mnogobrojna su i razliita. Naravno,
svako ima pravo na svoje miljenje, a ono za to ja smatram da je
obavezno uiti i istraivati jeste sve ono to je muslimanu potrebno da
zna o vjeri i ivotu na ovom svijetu.
to se tie vjere, musliman mora vladati onim vjerskim znanjem koje
e:

 uiniti njegovo vjerovanje vrstim, ispravnim i istim od praznovjerja i

djela karakteristinih za mnogoboce;
uiniti njegovo robovanje Allahu, d.., propisnim i proetim iskrenim
nijetom;
uiniti njegovo srce i duu istim i neporonim kako bi mogao
raspoznavati vrijednosti u kojima je spas, pridravati ih se i formirati
prema njima, te poroke koji vode u propast, kloniti ih se i uvati;
uiniti njegovo ponaanje prikladnim i u odnosu prema samome sebi,
i u odnosu prema porodici, i u
odnosu prema drugim ljudima, vladarima i podanicima, muslimanima i
nemuslimanima, pri emu treba da razlikuje ono to je dozvoljeno od
onoga to je zabranjeno, ono to je obavezno od onoga to je
neobavezno, ono to je dostojno od onoga to je nedostojno itd.
Nama ne smeta da sve ovo bude nazvano ili teologijom, ili islamskim
pravom, ili misticizmom, ili vjerskim zakonom, ili asketizmom ili nekim
drugim imenom. Sve su ovo moderni izrazi kojima se ne izraava
pokornost Bogu. Nama je bitan smisao i znaenje u ijem razjanjavanju
nisu bitna imena i naslovi.
Ova koliina znanja treba biti obavezujua svakom muslimanu i
muslimanki koji e ga usvajati kroz kole, akademije, damije i preko
sredstava informisanja. Svaka islamska zemlja duna je da na sve
mogue naine osigura svojim graanima ovu koliinu znanja, te da
iskoristi svaku priliku za pouavanje mladih onome to im je potrebno,
kao to je regrutovanje u vojsku ili policiju i si.
Roditelji i skrbnici duni su da pouavaju svoju djecu i tienike, te da
ih alju u kole, damije i sva ona mjesta gdje e usvajati znanje o kojem
govorimo. Nije dozvoljeno skrbniku da svoje tienike ostavi u tami
neznanja. Duan je da ih pouava ili da im osigura onoga koji e to initi
umjesto njega, te da im ne zabranjuje da ue onda kada to oni sami
ele.
U tom smislu, u jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kae: Nareujte svojoj
djeci da klanjaju od sedme godine, a od desete ih batinama tjerajte
da to rade (ako je potrebno
169
Biljee Ahmed i Ebu Davud.
Ovaj hadis ukazuje na obavezu uenja o namazu (kako se obavlja), a
isto tako i o postu za onoga koji moe da posti, od navrene sedme
godine ivota, zato to nije mogue obavljati namaz bez poznavanja
uvjeta za njegovo obavljanje, njegovih sastavnih dijelova i naina na koji
se obavlja i zato to je ono bez ega nije mogue (pravilno) izvriti neku
obavezu i samo obaveza.
Ako roditelji ili staratelji ne urade nita o ovom pitanju, to ne oslobaa
obaveze njihove skrbnike da ue i izuavaju onda kada postanu
punoljetni i preuzmu odgovornost na sebe.

Nakon to je pojasnio ta bi svaki musliman i muslimanka trebali znati

o istoi, namazu, postu i onome to im je dozvoljeno, odnosno
zabranjeno od jela, pia, odjee, govora
i djela, Ebu Muhamed b. Hazm veli: Ovo mora znati svaki ovjek,
mukarac i ena, slobodnjak i rob, a obaveza uenja o tome pada na
njih od stjecanja punoljetstva, ako su muslimani, ili kada prime islam,
kao punoljetni.
Zatim kae: Vladar obavezuje mueve da pouavaju svoje supruge
onome to smo spomenuli, oni lino, ili da im osiguraju onoga koji e to
umjesto njih initi. Vladar je duan da im to naredi, pa i kazni ukoliko to
ne uine, te da odredi ljude koji e to pouavanje preuzeti na sebe.
Ovo znanje musliman treba usvojiti na jeziku koji najbolje poznaje.
Meutim, treba nauiti na arapskom jeziku ono to mu je potrebno da bi
ispravno obavio namaz, te da to razumije. Onaj koji ne nae znanje koje
mu je potrebno u svojoj zemlji duan je da u potrazi za znanjem otputuje
i na kraj svijeta, ako je potrebno.
Ova koliina znanja predstavlja minimum koji je svaki musliman
duan znati o svojoj vjeri u svakoj sredini, a u skladu s okolnostima i
potrebama ova koliina se poveava i proiruje.
Tako siromah nije duan znati pojedinosti u vezi s propisima zekata.
Treba znati samo koliko je njemu zakonom dozvoljeno uzeti zekata, a
duan je da detaljno poznaje njegove propise samo onda kada
posjeduje imetak na koji je duan dati zekat.
Isto tako nije duan poznavati propise zekata za svaku vrstu imetka,
nego samo za onu koja dostie visinu nisaba, na koju je duan dati
zekat. Tako trgovac poznaje propise zekata koji se odnose na trgovaku
robu, novac, potraivanja i slino tome. Zato je duan dati zekat na to?
Kada je duan dati? Koliko je duan dati? Kome je duan dati? Nije
duan znati propise u vezi sa zekatom na deve, krupnu i sitnu stoku zato
to mu ti propisi nisu potrebni.
Onaj koji nema imetka i snage nije duan uiti o propisima hada. To
je duan samo onaj koji je tjelesno zdrav i finansijski jak, odnosno onaj
koji moe podnijeti trokove putovanja, boravka na svetim mjestima i
trokove izdravanja porodice koja ostaje. U tom sluaju on je duan
upoznati se s propisima hada i umre, a posebno kada odlui da ide i
kada doe vrijeme hada. Neki predstavnici pravnih kola smatraju da
se had moe obaviti bilo kada (u ivotu), meutim veina smatra da ga
treba obaviti to prije.
Svaki je ovjek duan da se upozna sa propisima koji se odnose na
njegovu profesiju. Tako je trgovac, naprimjer, duan da se upozna s
onim to je dozvoljeno, odnosno zabranjeno u kupoprodaji,
transakcijama i kreditiranju kako ne bi, i neznajui, pao u ponor harama,
jer mu neznanje nije nikakvo opravdanje.

Ljekari moraju poznavati ono to je vezano za njihovu profesiju, kao to

je, naprimjer, zabrana lijeenja alkoholom, zabrana abortusa i slino. Oni
ija je profesija vezana za putovanja, kao to su brodski kapetani, piloti
ili stjuarti moraju poznavati propise vezane za putovanja, te posjedovati
licencu ili dozvolu.
Ono to je bitno naglasiti jeste to da je svaki onaj kome neto treba u
vezi s njegovom profesijom ili okolnostima u kojima se nalazi duan da
se o tome i informie, a ako nema potrebe za tim, onda nema ni
obaveze da o tome ui.
Meutim, svaki ovjek se kroz ivot susree sa sluajevima u vezi s
kojima nije siguran koji vjerski propisi za njih vrijede. U takvim
okolnostima ovjek treba da se raspita, odnosno da se to prije informie
o onome to oekuje da e mu se ubrzo desiti. Allah, d.., u vezi sa
ovim kae:
.. .pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate.170
Ovo je, dakle, ono to svaki musliman treba znati o svojoj vjeri.
Usvajanje tog znanja obaveza je svakog pojedinca.
Ono to ovjek treba znati o ivotu na ovom svijetu razlikuje se
shodno razlikama u vremenu i prostoru. Ja smatram da je itanje,
pisanje, raunanje i sve ono to se danas ui u osnovnim kolama
potrebno svakom muslimanu kako bi bio aktivan i koristan lan drutva i
zajednice, te kako na ummet nepismenou i zaostalou ne bi bio
ponien i osramoen pred razvijenim narodima.
UENJE KAO KOLEKTIVNA DUNOST
Postoje nauke ije se usvajanje smatra kolektivnom obavezom, tako
da kada neki pojedinac ili grupa ovlada tom naukom, spada odgovornost
s ostalih. U suprotnom, grjena je zajednica u cjelini, a posebno oni koji
je predvode.
Ibn Hazm veli: Svaka zajednica okupljena u selu ili gradu duna je
odabrati predstavnika koji e prouiti sve vjerske propise, Kuran u
cijelosti, Poslanikove, s.a.v.s. hadise i sve Ono oko ega su se saglasili,
odnosno razili muslimani, te pouiti tome sve ostale u tom drutvu. To
e skinuti odgovornost sa svih ostalih.
Meutim, ako ovaj ne uspije sve spomenuto obuhvatiti, onda su svi
duni da ue o tome.
Ovdje se Ibn Hazm poziva na kuranski ajet u kojem
stoji: ...Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se
upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi
se Allaha pobojali.171
Ovdje se spominje kolektivna dunost koju ako izvre neki od lanova
zajednice, spada odgovornost s ostalih.
Dalje navodi Ibn Hazm kako je obaveza svih muslimana da u svakom

mjestu bude neko ko e znati cijeli Kuran napamet, uiti ga i pouavati

druge njegovom uenju, budui daje Poslanik, s.a.v.s., naredio da se
Kuran ui i pouava.
Iz ovoga se da zakljuiti da se kolektivna dunost odnosi na sve one
vjerske i svjetovne nauke koje su potrebne islamskom drutvu kao to je
medicina, mainstvo, matematika, astronomija, hemija, biologija,
geologija i ostalo to iziskuje ivot u ovo nae doba.
Sve ono to je potrebno muslimanima kako bi nadmaili druge i
smogli snage za borbu protiv neprijatelja jeste kolektivna dunost zbog
koje e, ako je zanemarimo, cijelo drutvo biti
odgovorno. Nekada za izvravanje kolektivne dunosti biva odreen
pojedinac ako ga pozove vladar, pa on nema nikakvog opravdanja da se
ne odazove, ili je sposobniji i vjetiji od drugih, te ima iskustva s tim, tako
da nema nita to bi ga sprjeavalo da to uini.
Zakljuit emo da sve ono to vodi slabljenju ummeta treba otkloniti
prije nego to se desi, te suzbiti ako se desi. Sve ono to vodi jaanju
ummeta i njegovoj zatiti od vanjskih
i unutranjih opasnosti treba zajedniki prouavati i usvajati. Ono bez
ega nije mogue (pravilno) izvriti neku obavezu i samo je obaveza.
Objanjavajui nauku koja predstavlja kolektivnu obavezu, el-Gazali
kae: Da bismo razlikovali ovu vrstu obaveze od ostalih, spomenut
emo da se nauke dijele na vjerske i one koje to nisu. Pod vjerskim
naukama podrazumijevam ono to sam nauio od Poslanika i do ega
se ne dolazi razumom kao to je sluaj s matematikom, ili
eksperimentom, kao to je sluaj s medicinom ili sluanjem, kao to je
sluaj sa jezikom.
Nauke koje nisu vjerskog karaktera dijele se na one koje su pohvalne,
one koje su pokuene i one koje su dozvoljene.
Pod pohvalnim naukama podrazumijevaju se one koje donose
ljudima neku korist na ovom svijetu, kao to su npr. medicina i
matematika. One se dalje dijele na one koje predstavljaju kolektivnu
dunost i na one koje vrijede, ali nisu obavezne.
Kolektivna je dunost svaka ona nauka bez koje je ivot na ovom svijetu
nezamisliv, kao to je medicina, koja je neophodna za odravanje
ljudskog zdravlja, matematika koja je potrebna u meusobnim
poslovanjima, pri podjeli nasljedstva itd. To su, dakle, nauke, zbog kojih,
ako nema nikoga ko bi se njima bavio, cijelo drutvo biva grjeno i
odgovorno. Ako se pak samo jedan pojedinac bude njima bavio, pada
obaveza s ostalih lanova drutva. Otuda ne treba da udi kada kaemo
da su kolektivne dunosti i poljoprivreda, tkanje, konjuarstvo, pa i
vjetina putanja krvi (kod bolesti) i krojaki zanat, jer kada u nekom
mjestu ne bi bilo onih koji znaju putati krv, ubrzali bi smrt, i zbog toga
bili grjeni. Onaj Koji je dao bolest stvorio je i lijek za nju, uputio nas

kako da ga koristimo i snabdio nas sredstvima za njegovu pripremu.

Zbog toga se nije dozvoljeno izlagati smrti i propasti ignorisanjem tih
lijekova.
Nauke koje su vrijedne, ali ne i obavezne, predstavljaju ustvari
detaljno izuavanje ve spomenutih nauka kao to su matematika,
medicina itd. Ovo detaljno ispitivanje nije neophodno, ali u svakom
sluaju moe biti korisno.
Znanja koja su pokuena jesu magija, vradbine, maioniarstvo,
zapisi, talismani i tome slino.
Dozvoljene nauke su poezija koja nema nita s apsurdom i
nitavnou, historija, i njima sline vjetine i nauke.172
Neto od onoga to je spomenuo el-Gazali ovdje, odnosi se i na ovo
nae doba. Naime, ovovremeno irenje domena nauka, te njihova
podjela na grane i grana na tano odreene specijalnosti u suprotnosti je
s onim to je on rekao u vezi s detaljnim ispitivanjem medicine i
matematike, za koje on smatra da nije neophodno i obavezno.
Danas je detaljno ispitivanje postalo neophodno za svako uspjeno
lijeenje i obraunavanje. Medicina se razvila, a i nauke koje su s njom
povezane. Isto je i s matematikom i prirodnim naukama za koje sam elGazali ree da nisu potrebne!
Moda je el-Gazali spomenuo ove nauke u ovom kontekstu, zato to
su one u njegovo doba bile ukomponovane u filozofiju, a
172 Ihja u ulumid-din.
njegov stav u vezi sa filozofijom i njenim problemima nalazimo u
njegovom cijelu Tehafutul-felasife. Malo je onih koji e proitati dio
filozofije koji se odnosi na matematiku i prirodne nauke, a da ne budu
pod utjecajem onog njenog dijela koji se odnosi na teologiju i metafiziku,
na to je ukazao u djelu el-Munkiz mined- delal. Ta teologija predstavlja
mjeavinu grkog neznabotva i mjeanje ljudskog uma u one sfere iju
bit i sutinu moemo doznati samo na osnovu neprikosnovene objave.
Spomenuo je i poeziju, historiju i njima sline discipline, ali samo kao
dozvoljene nauke. Meni se pak ini da je poznavanje arapske poezije i
knjievnosti, uope, te historije islama i ovjeanstva, u cjelini, kolektivna
dunost, to znai da je neophodno da u drutvu postoje oni koji e
dobro njima ovladati, usmjeriti ih ka istini i suprotstaviti se onima koji se
njima slue u korist lai i neistine, to moemo primijetiti kod desno ili
lijevo orijentisanih. One ujedno mogu biti i znaajno kulturno oruje
islamskih misionara.
Ja mislim da je obavezno da u svakom islamskom drutvu bude onih
koji e specijalizirati sve vrste humanistikih nauka kao to su
psihologija, sociologija, pedagogija, ekonomija, diplo- matija i njima
sline, a posebno zbog toga to one utjeu na formiranje miljenja,
ponaanja i stremljenja zajednice, tako da nije dozvoljeno da ih se

smatra disciplinama koje je dozvoljeno i usvajati, ali i zanemariti. I one

se moraju uvrstiti u kategoriju kolektivnih dunosti.
Da je el-Gazali bio svjestan znaaja ovih nauka, njihovog utjecaja na
mlade i iskoritavanja od jevreja na mnogim univerzitetima i
istraivakim centrima na Zapadu, promijenio bi miljenje i doao do
istog zakljuka do kojeg smo doli i mi. A svako vrijeme ima svoje
zahtjeve i propise.
ISPRAVAN NIJET
Osnovno to se trai od onoga koji ui i izuava, a posebno onoga
koji izuava vjerske nauke, jeste ist nijet, iskrenost i nepristrasnost, te
nastojanje da se uz pomo tog znanja osigura Allahova, d.., milost i
nagrada na buduem svijetu. Njegov cilj ne smije biti nadmetanje s
uenjacima, prepiranje s drznicima, natjecanje s bogataima, laskanje
vladarima, stjecanje imetka
i visokog poloaja i drugi ovozemaljski uici kojima ljudi tee, rtvujui pri
tome vjeno za prolazno, ono to je vrijedno za neto to je nitavno i
veliko bogatstvo za nisku cijenu.
Ako je ovo dozvoljeno u svjetovnim naukama, u vjerskim naukama
sigurno nije. One na prvom mjestu zahtijevaju ienje due,
oslobaanje od tenji i ambicija i okretanje Allahu, d..
U jednom sahih-hadisu prijeti se estokom kaznom trojici ljudi ija je
djela unitilo licemjerstvo, a njih same iz drutva estitih i iskrenih uvelo
u drutvo laljivih i dvolinih. Njih e prvo dotai dehenemska vatra na
Sudnjem danu.
Jedan od tih jeste onaj koji je izuavao, druge pouavao i Kuran uio,
a onda pred Allaha, d.., izveden bio, na blagodati koje su mu date
ukazano bilo, pa ih on prepoznao, te upitan bio: Sta si s njima radio?
Odgovorio je: Uio sam i druge pouavao, te Kuran u Tvoje ime uio!
Onda e mu biti reeno: Lae! Izuavao si da bi te uenjakom zvali,
Kuran si uio da bi te kao uaa znali. Onda e mu biti presueno, pa
e po zemlji vuen biti i na kraju u vatri zavriti.173
Dabir prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Nemojte uiti da biste se s drugima nadmetali, s drznicima prepirali i
drutvo birali, jer onaj koji to bude inio zavrit e u vatri,174
173
Biljei Muslim.
Ibn Mesud kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: U kakvom ete vi
stanju biti kada vas obuzme neko iskuenje s kojim e odrastati mladi, a
starjeti stari, pa postane obiajem za koji e, ako se promijeni, biti
reeno: Ovo je udno i neobinoUpitan je: A kada e to biti?
Odgovorio je: Kada se umanji broj pouzdanih meu vama, a povea broj
onih koji nareuju. Kada se umanji broj poznavalaca vjere, a povea broj
uaa Kurana. Kada se bude izuavala vjera, ali ne iz vjerskih razloga i

kada se bude radilo za ahiret, a teilo ovom svijetu.175

Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Ko bude izuavao vjerske nauke samo da bi stekao neka ovozemaljska
dobra nee osjetiti miris Denneta na Sudnjem danu.176
A ima li veeg gubitka od toga da ovjek izgubi Dennet, na taj nain
da nee osjetiti ni njegovog mirisa koji se prua na velikim
udaljenostima.
Prijetnja koja se navodi u ovom hadisu odnosi se samo na one iji je
jedini cilj ovozemaljsko dobro, dakle ne i na one koji ue zbog ahiretske
nagrade, ali prieljkuju i neko ovozemaljsko dobro. Sluaj takve osobe
jeste poput sluaja hadije koji se uputi u Meku zbog hada, ali
djelimino i zbog trgovine. Neki ashabi su to izbjegavali, pa je Allah,
d.., objavio sljedee:
Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam
pomogne da neto steknete.177
Ovdje se, dakle, donosi sud prema osnovnom cilju koji moe biti
ahiretska ili ovozemaljska nagrada. Ipak, neki kau da treba praviti
razliku izmeu onih koji koriste ovaj svijet kako
175
Biljei Abdurrezak.
bi se posvetili samo ahiretu i onih koji rade za ahiret kako bi doli do
ovozemaljskih dobara, te dobro o tome voditi rauna, budui da se u
tome krije zabluda.
U ovom hadisu kritikuju se oni koji ue s ciljem da steknu
ovozemaljska dobra, a ne oni koji dou do tih dobara, mada im to nije
bio cilj.
Kuran pak kritikuje onoga koji ...je obijestan bio i ivot na ovom
svijetu vie volio.178
Kritikuje i onoga koga Allah, d.., opisuje na sljedei nain:
... onoga koji Kuran izbjegava i koji samo ivot na ovom svijetu elim179
te: onoga koji eli ovaj svijet...180,
za razliku od: onoga koji eli onaj svijet i trudi se da ga zaslui, a
vjernik je.. ,181
Ovozemaljska dobra nisu pokuena sama po sebi, a kako bi i bila
kada su mnogi veliki uenjaci, kao to su el-Lejs b. Sad, Ebu Hanifa i
drugi bili bogati. Stavie, bilo je i ashaba koji su bili veoma bogati, kao
to je Abdurrahman b. Avf, h. Osman, Talha i ez-Zubejr, a svi su
pripadali skupini deseterice obradovanih. Bilo je i poslanika kojima je
Allah, d.., dao
i poslanstvo i imetak, kao to su Jusuf, a.s., Davud, a.s., i Sulejman, a.s.
178
en-Naziat, 37 i 38 ajet.
179
en-Nedm, 29 ajet.
180
el-Isra, 18 ajet.
Ovozemaljska se dobra u ovom hadisu kude, zato to se do njih

nastoji doi radom za ahiret, odnosno stjecanjem vjerskog znanja. Zato,

inae, kuditi ovozemaljska dobra kada u jednom hadisu Poslanik,
s.a.v.s., veli:
Divan lije dobar imetak dobroga ovjeka.m Zato kuditi ovaj svijet
kada je on ahiretska njiva? Zbog svega ovoga el-Allama el-Kari u djelu
el-Mirkat kae: Iz hadisa se da razumjeti da onome koji je istog nijeta i
koji ui u ime Allaha, d.., a ne s ciljem da stjee ovozemaljska dobra,
nee tetiti ako pri tome neto i zaradi. tavie, obino onaj koji ui, a
istog je i iskrenog nijeta, stjee ovozemaljska dobra, htio on to ili ne. U
tom smislu se kae da Allah, d.., sredi prilike onoga iji je cilj ahiret i
uini ga bogatim u srcu, a ovozemaljska dobra mu stiu, htio on to ili ne.
Poznato je da veina uenika i studenata danas nemaju neki
unaprijed odreen i jasan cilj i nijet, nego ih na to, jo dok su mali,
prisiljavaju njihovi oevi i staratelji, ocjene i preporuke iz osnovne,
odnosno srednje kole ili neke druge okolnosti, kao to su postojanje
samo odreenih vrsta studija koj im se nameu, bili oni zadovoljni njima
ili ne, tako da se, kada odrastu i sazriju, nau u nekoj vjerskoj koli ili
akademiji. Kada bi se davala prednost nekoj vrsti studija ili kole, ova
sigurno ne bi bila izabrana, zato to je bez nijeta, zato to je uenik ili
student praktino prisiljen na nju, nije imao pravo biranja, a nijet je u
izboru.
Onaj koga je sudbina dovela u ovakvu situaciju (u neku vjersku kolu)
trebao bi naknadno pokuati izgraditi dobar i iskren nijet, a osnovu za to
moe nai u Kuranu i sunnetu, te druenju s onima koji su dobri i estiti.
Prenosi se od Mudahida da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Uili smo neto to nismo imali namjeru izuavati, pa nas je Allah, d..,
opskrbio tom namjerom.183
El-Hasan prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Ljudi su uili ono ime su nastojali stei Allahovu, d.., milost i nagradu,
i oni e vladati tim znanjem sve dok imaju takav nijet.184
Es-Sevri kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Uili smo zbog ovozemaljskih dobara, pa nas je to znanje dovelo i do
ahiretske nagrade.185
Muammer veli da je Poslanik, s.a.v.s., kazao:
ovjek e uiti u ime nekog (neeg) drugog mimo Allaha, d.., pa e
mu to znanje biti uskraeno sve dok ne bude u Njegovo ime.186
El-Gazali smatra da se u ovim predajama misli na tefsir i Hadis s
obzirom na utjecaj koji Allahov, d.., i Poslanikov, s.a.v.s., govor imaju
na one koji poznaju ove dvije nauke, a koje ih mogu dovesti do istog
vjerovanja i elje za Allahovom, d.., milou i ahiretskom nagradom.187
KONTINUITET U UENJU
Znanje je beskrajno more. Koliko ga god temeljito izuavali, pred

nama se. uvijek otvaraju nova vrata i otkrivaju nove injenice koje
zahtijevaju dodatna istraivanja i ispitivanja.
183
Biljei ed-Daremi a svome Sunenu.
184
Prethodni izvor.
185
Dzamiu bejanil-ilm, tom II, str. 28.
186
Prethodni izvor.
187
el-Ihja.
Otuda je zadaa svakog uenjaka da neprestano traga za novim
znanjem, jer ono zahtijeva stalno osvjeavanje i proirivanje. Tako i
Allah, d.., nareuje Poslaniku, s.a.v.s.:
...i reci: Gospodaru moj, Ti znanje moje proiri. 188 Kuran i Poslanik,
s.a.v.s., pripovijedaju nam o Musau,
a.s., i njegovom nastojanju da ono to ne zna naui od Hidra, a u vezi s
tim Katada kae: Kada bi postojao neko ko je zadovoljan svojim
znanjem, onda bi to trebao biti Musa, a.s., ali on, ipak, kae:
Mogu li da te pratim upita ga Musa ali da me poui onome emu si ti
ispravno pouen.189 Nije, onda, nikakvo udo to je meu
muslimanima prisutna sljedea izreka: Ui i izuavaj od kolijevke pa do
groba ili: ovjek je uen sve dok traga za znanjem, a pridruuje se
neznalicama onda kada pomisli da je sve nauio.190
Ibn Abbas veli: Nezasitost dvojice pohlepnih nikada ne prestaje:
onoga koji traga za znanjem i onoga koji traga za ovozemaljskim
dobrima.
Ibn el-Mubarek je upitan: Do kada e tragati za znanjem?
Odgovorio je: Do smrti, ako Bog da.
Ebu Amr b. el-Ala upitan je: Do kada je (u ivotu) lijepo da ovjek
ui? Odgovorio je: Dok je iv!
Sufjan b. Ujejna upitan je: Kome je od ljudi najpotrebnije da ui?
Odgovorio je: Onome koji je najueniji meu njima, jer je najvea
sramota kada on pogrijei.
El-Memun je upitan: Da li bi bilo dobro da i starac ui? Odgovorio
je: Ako ga je sram neznanja, bilo bi dobro da ui.
188
Taha, 114 ajet.
189
el-Kehf, 66 ajet.
Malik b. Enes kae: Niko od uenih ne bi trebao prekidati s
uenjem.191
Svaki musliman trebao bi teiti proirivanju znanja i kontinuiranom
izuavanju. Ne bi trebao osjeati zasienost znanjem, niti ga prezirati. U
stjecanju znanja ne bi trebale da ga spreavaju niti godine starosti niti
visok poloaj.
Nai prethodnici nisu dozvoljavali da proe niti jedan dan, a da ne
napiu neto vezano za nauku, pa makar to bilo i samo nekoliko
reenica. U suprotnom, smatrali su taj dan propalim i beskorisnim.

U vezi s ovim, u jednoj predaji stoji: Uskraena mi je srea onoga

dana u kojem ne nauim neto novo to e me pribliiti Allahu, d...
Ibn el-Kajjirn kae: Ovu predaju pripisuju Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., to nije ispravno. Moemo je vezati samo za nekog ashaba ili
tabiina.
Neko je rekao: Dan u kojem ne nauim nita novo ne smatram
dijelom svoga ivota.
H. Alija je drao hutbu i rekao: Znajte da se ljudi cijene prema onome
to znaju, odnosno da je njihova vrijednost u njihovom znanju. Zato
razgovarajte o tome, pa e vam se pokazati koliko vrijedite. Ibn
Abdulberr kae da niko prije h. Alije nije ovo rekao.
Reeno je i sljedee: Nema rijei koje vie podstiu na stjecanje
znanja od ovih (koje je izgovorio h. Alija), niti ima lijei koje su tetnije po
nauku, uenjake i one koji ue od sljedeih: Prvi drugome nije ostavio
nita u nasljee (misli se na znanje i nauku).192
191
Sve ove predaje nalaze se u djelu Dzamtu bejanil- ilm, tom I, str. 114
i 115.
192
Dzami bejan el-ilm, tom I, str. 119.
STRPLJIVOST
Musliman se mora pripremiti i naoruati saburom za suoavanje s
potekoama i danononim trudom i naporom koji prati uenje i stjecanje
znanja.
Svakom je poznat sluaj Musaa a.s., i njegovo putovanje kod Hidra u
potrazi za naukom:
A kada Musa ree momku svome: Sve u ii dok ne stignem do mjesta
gdje se sastaju dva mora, ili u dugo, dugo ii.193 Musa, a.s., i njegov
pratilac tom su prilikom preli put iju duinu zna samo Allah, d... Da je
taj put bio dug, svjedoe nam rijei Musaa a.s., upuene njegovom
pratiocu:
...daj nam uinu nasu, jer smo se od ovoga naeg putovanja umorili.194
Ibn Abbas kae: Uio sam, pa kada nisam imao vie ta nauiti od
ensarija uputio sam se kod jednog ovjeka, raspitao se za njega, pa mi
je reeno da spava. Stavio sam ogrta pod glavu i leao dok se on nije
pojavio i upitao: Od kada si ovdje,
o Ibn Abbase? Odgovorio sam: Odavno. Onda je on rekao: Loe si
postupio. Zato me nisi obavijestio? Odgovorio sam: Nisam htio da
izlazi dok ne zadovolji svoje potrebe (za spavanjem).195 Nakon toga
Ibn Abbas ree: Ponizio sam onoga koji trai, a uzdigao onoga koga se
trai.
Ibn Abdulberr kae: Ebu Ejjub el-Ensari otputovao je iz Medine u
Egipat kako bi od Ukbe b. Amira uo hadis koji je ovaj uo od Poslanika,
s.a.v.s., a u vezi sa zatitom koju mus

193

el-Kehf, 60 ajet.
el-Kehf, 62 ajet.
liman treba pruati drugom muslimanu. Kada je sasluao liadis, uzjahao
je devu i vratio se u Medinu, a da nijednom nije rasedlao devu.
Slino se pripovijeda i za Dabira b. Abdullaha el-Ensarija, koji je
preao put od mjesec dana da bi uo jedan hadis od Abdullaha b. Enisa.
Seid b. el-Musejjeb je rekao: Ako treba, putovat u danonono samo
zbog jednog hadisa.
E-Sabi je prenio nekom ovjeku jedan hadis, a onda mu rekao:
Preuzmi ga od mene bez ita (bez ikakve nadoknade).
I judi su nekada putovali ak do Medine i zbog neeg manje vrijednog
(e-abi je bio u Kufi u Iraku).
E-Sabi kae: Kada bi ovjek otputovao s kraja Sama na kraj
Jemena da uje samo jednu mudru rije, ne bi mu taj put bio
uzaludan.196
Historija ne biljei da je neko drugi poduzimao ovakva putovanja.
Tereta i potekoa koje su trpjeli ovi velikani u potrazi za naukom svjesni
su samo oni koji su istraivali o njihovim putovanjima, kao to su imam
afi, imam Ahmed, el- buhari, Muslim i drugi.
U potrazi za znanjem i naukom oni su rtvovali i svoje noi i svoje
dane, te podnosili bijedu i oskudicu bez ikakvog nezadovoljstva i
mrzovolje. Od svojih predaka preuzeli su ovu mudrost: Znanje se ne
stjee s lahkoom.
Imam Malik veli: Znanje se ne stjee dok se ne iskusi osjeaj
siromatva, a zatim je spomenuo sluaj Rebie, koga je na lom putu
snalo toliko siromatvo da je prodavao drvenu grau s krova svoje kue
i jeo groice i datule koje su drugi odbacili.
196 Darni'u bejanil-ilm.
uba je rekao svojim prijateljima: Neka onaj koji je prisutan prenese
onome koji je odsutan da e onoga koji se posveti potrazi za znanjem (ili
je rekao potrazi za hadisima) zadesiti siromatvo.
Sahnun je rekao: Nauka nije za onoga koji jede dok se ne zasiti.197
U stjecanju znanja nije bitan samo fiziki umor. Vanije od tog umora
jeste osloboditi ljudsko srce od ovozemaljskih materijalistikih
preokupacija i nedaa drutvenog ivota koje zaokupljaju ovjeka. U vezi
s tim Allah, d.., veli:
Allah nijednom ovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao.m
Koliko god da angaujemo nau misao, nedovoljno je da obuhvatimo
sve injenice. Zbog toga je reeno: Znanje e ti dati dio sebe tek kada
se ti njemu u cijelosti posveti. A kada se to desi, ti e biti u opasnosti.
El-Gazali kae: Tako angaovana misao navie razliitih poslova
jeste poput potoka ija je voda razasuta, pa je dio upije zemlja, dio ode u
vazduh, tako da ne ostane nita to bi stiglo do livade.
194

Ovakvo je, dakle, bilo njihovo shvatanje znanja i ovakav je bio ivot
onih koji su tragali za znanjem. Ipak, bili su zadovoljni njime, zato to
slast znanja potiskuje u zaborav potekoe koje stoje na putu njegovog
stjecanja. Tako je jedan uenjak upitan: U emu ti uiva? Odgovorio
je: U dokazu koji je jasan i sumnji koja izlazi na vidjelo.
Od onoga koji ui trai se da bude strpljiv sa svojim uiteljem, da
podnosi njegovu strogost, kada je strog, njegovu
srdbu, kada je ljutit, te da potuje njegovu utnju u vezi s onim
o emu ne treba govoriti. Najbolji primjer za to jeste strpljenje Musaa
a.s., s Hidrom:
Mogu li da te pratim, upita ga Musa, ali da me poui onome emu
si ti ispravno pouen. Ti sigurno nee moi sa mnom da izdri, ree
onaj. A i kako bi izdrao ono o emu nita ne zna? Vidjet e da u
st?-pljiv biti, ako Bog da, ree Musa, i da ti se neu ni u emu protiviti.
Ako e me ve pratiti, ree onaj, onda me ni o em ne pitaj dok ti ja o
tome prvi ne kaem!199 Ova vrsta strpljenja tea je od strpljivosti u
sluaju napornog putovanja ili siromatva. Zato je Musa, a.s., uspio da
strpljivo podnese dugi put koji je preao sa svojim pratiocem, ali se nije
mogao strpjeti u ovom sluaju, pa mu je Hidr rekao:
Sada se rastajemo ja i ti, ree onaj, pa da ti objasnim zbog ega nisi
mogao da se strpi.200
UVAAVANJE UITELJA
Jedna od osobina kojom bi trebali da se odlikuju oni koji ue jeste
uvaavanje uitelja, budui da je on u odnosu na svoga uenika poput
oca u odnosu na svoje dijete. U vezi s ovim, Jahja b. Muaz veli:
Uenjaci su milostiviji prema Poslanikovim, s.a.v.s., sljedbenicima od
njihovih roditelja. Upitan je: Kako to? Odgovorio je: Roditelji ih tite od
dunjaluke vatre, a uenjaci od ahiretske.
119
el-Kehf, 66-70 ajet.
Otuda je, kao to kae el-Gazaii, pravo uitelja vee od prava
roditelja, zato to je roditelj uzrok ovjekovog ovozemaljskog postojanja i
prolaznog ivota, a uitelj je uzrok ovjekovog vjenog ivota. Da nije
uitelja, ovjeka bi ono to dobije od roditelja odvelo u vjenu propast.
Uitelj je taj koji je od koristi kada je u pitanju budui svijet. On nas
podstie na usvajanje vjerskih, ali i svjetovnih nauka koje e nam
osigurati ahiretsku nagradu.201
Jedan pjesnik veli:
jedan je odgajatelj due, koja poput bisera je, drugi je odgajatelj tijela,
koje poput koljke je.
El-Hasan kae: Da nije uenjaka, odnosno uitelja, ljudi bi bili poput
ivotinja. To znai da su uitelji ti koji ljude pouavanjem s nivoa
ivotinje uzdiu na nivo ovjeka.

Zbog svega je ovoga Poslanik, s.a.v.s., podsticao na uvaavanje

uenjaka i uitelja, pa ak i nakon njihove smrti. Dabir b. Abdullah
prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom sahranjivao dvojicu
ubijenih ljudi, te da je tom prilikom upitao: Koji je od njih dvojice vie uio
Kuran? Onda je onoga za koga mu je reeno da je vie uio Kuran prvog
spustio u kabur, to je bio znak potovanja prema njemu.202
Ebu Musa prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Jedan od naina velianja i uzdizanja Allah a, d.., jeste potovanje
starijih i hafiza Kurana koji se niti razmeu time niti se nemarno prema
tome odnose, te uvaavanje pravednih vladara.
201
el-Ihja, tom I, str. 55.
202
Biljei el-Buhari.
Ubada b. el-Samit kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Ne pripada mome ummetu onaj koji ne potuje starije, nije milostiv
prema mlaima i koji ne uvaava nae uenjake,204
Spomenut emo ovdje sluaj Musaa a.s., koga je Allah, d..,
odlikovao poslanstvom i poastio razgovorom, te mu dao Tevrat, u
kojem je pouka i podrobno objanjenje svega to je vezano za to doba.
Nakon to ga je Allah, d.., obavijestio
o znanju kojim raspolae Hidr, a on ne, Musa, a.s., otputovao je kod
njega, o emu smo ve govorili, podnosei na tom putu mnoge patnje i
potekoe. Kada ga je naao, Musa, a.s,, je, s skromnou i uljudnou
uenika rekao: Mogu li da te pratim, upita ga Musa, ali da me poui
onome emu si ti ispravno pouen. Ovom, dakle, formulom (Mogu li da
te pratim...) Musa, a.s., trai dozvolu od njega, budui da uitelj koji se
svojim poslom volonterski bavi ima pravo da bira uenike i tu je njegova
volja neprikosnovena. Musa, a.s., postupio je ovako uprkos prednosti
koju je imao nad Hidrom, u smislu da su se njihova poslanstva
razlikovala (Musa, a.s., pripada poslanicima ulul -azma), a i Allah,
d.., u Kuranu kae:
O Musa, ree On, Ja sam tebe odlikovao nad ostalim ljudima
poslanstvom Svojim i govorom Svojim.205
Ibn Abbas veli: Tako mi Allaha, d.., kad god sam otiao nekom od
njih (ensarija), pa mi je bilo reeno da spava, saekao bih dok sam ne
izae (a da sam htio, probudili bi mi ga), kako bih na taj nain uivao u
njegovom pripovijedanju.
204
Biljee Ahmed i et-Taberani.
E-abi kae: Zejd b. Sabit klanjao je denazu, a zatim sam mu
pribliio magarca da ga uzjae. Onda je doao Ibn Abbas i uzeo ga za
stremen iz potovanja prema njegovom znanju i zaslugama, pa mu je
Zejd rekao: Pusti, o Poslanikov, s.a.v.s., amidiu! Odgovorio je:
Ovako mi postupamo s uenjacima i velikanima.206
Ez-Zehri kae: Doao sam jednom prilikom pred Urvina vrata i sjeo

tu, a da sam htio, uao bih, ali sam elio da mu ukaem potovanje.207
H. Alija kae: Pravo je svakog uenjaka da mu ne postavljate mnoga
pitanja, da ga ne prisiljavate na odgovor, da ga ne pourujete kada se
odmara i ne vuete za odjeu kada ustane (u namjeri da ga zaustavite),
ne otkrivajte mu nikakve tajne, niti koga ogovarajte pred njim, ne traite
mu greke, a ako ih bude, prihvatite njegovo izvinjenje, potujte ga i
uvaavajte sve dok se dri Allahovih, d.., propisa, ne sjedite pred njim
(tj. ne okreite mu lea) i budite mu na usluzi prije ostalih kada mu neto
zatreba.208
Kao to treba dobro znati govoriti i pitati onda kada to treba, uenik
mdra biti u stanju i da uti onda kada je to potrebno.
Jednom prilikom el-Hasan b. Ali rekao je svome sinu: Kada sjedi s
uenima, neka tvoja elja za sluanjem bude vea od elje za prianjem.
I naui dobro sluati i budi u stanju da uti. Nikoga ne prekidaj u
govoru, pa makar taj neko i odugovlaio, sve dok sam ne uuti.
206
Dami'u bejanil-'ilm, tom I, str. 155.
207
ed-Daremi, tom I, str. 115.
208
Dami'u bejanil-'ilm, tom I, str. 156 i 157.
uba veli: Ja sam rob svakome onom od koga sam uo neki hadis.
Izreke poput ove toliko su se mnogo koristile meu muslimanima da
su ule u poslovicu koja glasi: Rob sam onome koji me naui jedno
slovo. Ovo je vrhunac potovanja uenjaka i uitelja koji nije dostigao
nijedan narod.
Nijedan stih u ovo nae doba nije poznat kao to su to prvi stihovi
evkijeve poznate kaside o uvaavanju uitelja:
Ustani pred uiteljem i iskazi potovanje golemo; umalo da nije
poslanikom postao.
Uglednijeg i znaajnijeg da li vidjeste, od onoga koji odgaja due i
razume.
SVRSISHODNOST POSTAVLJANJA PITANJA
Nepostavljanje pitanja uenjaku ili uitelju zbog stida ne smatra se
njegovim potovanjem budui da to nije onaj pohvalni stid koji se smatra
dijelom imana. To je slabost o kojoj Mudahid kae: Nee nauiti onaj
koji je stidan i onaj koji je ohol.209
H. Aia je rekla: Divne li su ensarijke. Njih stid ne spreava da ue o
vjeri.210
El-Buhari prenosi od Ummu Seleme da je Ummu Selema dola kod
Poslanika, s.a.v.s., i rekla: O Allahov Poslanie, Allah, d.., ne
suzdrava se od istine (ne stidi se istine). Da li
209
Biljei el-Buhari.
je ena duna da se okupa kada sanja da ima snoaj s muem?
Poslanik, s.a.v.s., ree: Ako primijeti sjemenu tekuinu.

Ovom je prilikom, kako to navodi Muslim, Ummu Selema pokrila lice

od stida, a h. Aia joj je rekla: Razotkrila si (osramotila si) ene!!
Kada nekoga savlada stid, treba prepustiti drugome da postavi pitanje
umjesto njega, kao to je to uinio h. Alija, koga je bilo stid da upita
Poslanika, s.a.v.s., o sluzi koja se lui prije sjemene tekuine pri
nadraaju, s obzirom na to da je njegova ena bila Poslanikova, s.a.v.s.,
kerka, pa je naredio Mikdadu i Ammaru da oni to uine umjesto
njega.211
Imam Ibn Sihab ez-Zuhri kae: Znanje je riznica iji su kljuevi
pitanja. Ona izvlae znanje iz uenjaka. U tome je dobro i za uenjaka,
budui da na taj nain otkriva znanje koje je skriveno u njemu kako bi i
ono dalje ivjelo i irilo se, i za uenika koji na taj nain saznaje ono to
ne zna, uvruje ono to zna i provjerava ono u to je do tada sumnjao.
Ovo je sluaj s inteligentnim uenikom koji ita i slua s ciljem da
zapamti i shvati. U suprotnom, on pita i konsultuje se. Tako el-Buhari
prenosi od Ibn Ebu Melkijje da je h. Aia, kada neto ne bi razumjela,
postavljala pitanja i konsultovala se sve dok ne bi shvatila.
Mnogi su ashabi postavljali pitanja u vezi s onim to im nije bilo jasno
sve dok ne bi dobili odgovor. Tako su u vezi s ajetom:
Bit e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s nepravdom ne
mijeaju...212
211
Biljei el-Buhari.
postavili sljedee pitanje: Koji to od nas nije sam sebi nepravdu
uinio? Onda im je reeno da se pod nepravdom u ovom ajetu misli na
mnogobotvo, kao to u jednom ajetu stoji:
Mnogobotvo je zaista velika nepravda.
Ovakvih je primjera mnogo. Oni koji nisu postavljali pitanja ostali su
bez mnogo znanja. Jedan pjesnik kae:
Ako ne zna i pitanja ne postaulja, kako, onda, misli da sazna!?
H. Omer je rekao: Ko zna neka druge pouava, a ko ne zna neka
pita uenoga.
POUAVANJE, NJEGOVA NAELA I VRIJEDNOSTI
Poslanikov, s.a.v.s., sunnet pojanjava nam vrijednosti pouavanja,
njegova pravila, propise i preduvjete, te visoko uzdie znaaj uitelja.
U tom smislu Poslanik, s.a.v.s., kae:
Najbolji od vas jeste onaj koji nauci Kuran i druge njemu pouava.213
Poslanik, s.a.v.s., kroz svoj sunnet visoko uzdie i temeljne vrijednosti
odgoja i obrazovanja za koje ljudi smatraju da su plodovi ovoga vremena
i roba uvezena iz Evrope i Amerike, kao to je sluaj i s drugom
materijalnom robom.
U ovom poglavlju govorit emo o najvanijim naelima i vrijednostima
koje je detaljno izanalizirao Poslanik, s.a.v.s., kroz svoj sunnet, a o

kojima su vodili rauna i ashabi i nai preci to e, moda, novim

generacijama vratiti povjerenje u vjeru i tradiciju, te ih uiniti svjesnim
onoga to je izvorno i originalno od onoga to je tue i uvezeno. Moda
e ih to podstai da se bave naukom na nain na koji su to nekada inili
njihovi preci, te da se posvete obrazovanju iz bogobojaznosti i s ciljem
da se stekne Allahovo, d.., zadovoljstvo.
PANJA PREMA UITELJU I ISTICANJE NJEGOVIH VRIJEDNOSTI
Prva i najvea vrijednost jeste panja prema uitelju i isticanje
njegovog znaaja, budui da on zauzima poloaj Poslanika, s.a.v.s.,
kada je u pitanju upuivanje ljudi ka istini i njihovo pouavanje onome
to e im koristiti i na ovom i na onom svijetu.
O neophodnosti potovanja i uvaavanja uitelja ve smo govorili u
prethodnom poglavlju.
Uitelj je aktivni inilac u procesu pouavanja. Njegov uspjeh u tom
procesu i utjecaj na uenike zavisi od niza inilaca meu kojima su
najhitniji: znanje kojim raspolae, kvalitet rasuivanja, stepen imana,
ljubav prema uenicima, talenat i iskustvo u pouavanju itd.
Cesto dobar uitelj popunjava prazninu koju prouzrokuje loa metoda
ili lo udbenik, a nekada je on sam i metoda i udbenik zajedno.
Zbog svega ovoga Poslanik, s.a.v.s., posvetio je veliku panju linosti
uitelja, isticao njegovu misiju, te znaaj koji ta misija ima i kod Allaha,
d.., i kod svih stvorenja. Uitelj je zaokupljen svojom profesijom, a ona
ini istigfar za njega.
Poslanik, s.a.v.s., kae:
I Allah i meleki, i stanovnici nebesa i stanovnici Zemlje, i mrav u zemlji i
riba u vodi, svi e oni donijeti dobro uiteljima ljudi.214
A ima li vee milosti od toga da ova bezgrena stvorenja na
nebesima i Zemlji ine dovu za onoga koji pouava ljude dobru.
Poslanik, s.a.v.s., kae:
Dozvoljeno je zavidjeti samo dvojici ljudi: ovjeku kome je Allah, d..,
dao imetak, pa ga on troi na Pravome putu i ovjeku kome je Allah,
d.., dao mudrost i znanje, pa on u skladu s tim sudi i druge tome
pouava.215 A kako ne zavidjeti bogatau koji je zahvalan Allahu, d.., i
uenjaku koji druge pouava? Nadalje, u jednom hadisu stoji da je
pouavanje sadaka koja je vrednija od sadake u materijalnom smislu.
Tako Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Najbolja sadaka jeste ona kada ovjek neto naui, a zatim pouava
tome brata muslimana.216
Poslaniku, s.a.v.s., pripisuje se i sljedei hadis:
Svaki musliman koji naui neto od onoga to je Allah, d.., propisao,
pa druge tome bude pouavao, ui e u Denet.217
Ebu Hurejra veli: Ja nisam zaboravio nijedan hadis nakon to sam

ga uo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s..

Uitelj e biti nagraen u skladu s brojem ljudi koji se budu okoristili
njegovim znanjem i koji na osnovu tog njegovog znanja budu nali
Uputu.
Poslanik, s.a.v.s., veli:
Ko uputi drugoga na dobro imat e nagradu kao i onaj koji to dobro
ini.218 Poslanik, s.a.v.s., rekao je i sljedee:
215
Biljee el-Buhari i Muslim.
216
Biljei Ibn Mada.
217
Biljei Ebu Neim.
Ko bude pozivao ljude na Pravi put, imat e nagradu kao i oni koji ga
budu slijedili, a ko bude pozivao ljude u zabludu imat e kaznu kao i oni
koji ga budu slijedili.1'9 Ako je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Da Allah, d.., uputi jednog ovjeka tvojim sebebom, bolje ti je nego
da ima najbolju stoku220, kakav je, onda, sluaj s onim ijim sebebom
Allah, d.., uputi itave skupine i narode?
Ebu Musa prenosi daje Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Uputa i znanje s kojim me je poslao Allah, d.., jeste poput obilne
kie, koja padne na zemlju, pa dio te zemlje koji je plodan upije tu vodu
(kiu) i obraste gustom travom i rastinjem. Ima je koja je i neplodna, ali
koja zadri tu vodu, pa Allah, d.., dadne da je koriste ljudi za pie i
navodnjavanje. Drugi dio te zemlje jesu pustinje koje niti zadravaju tu
vodu, niti obrastaju travom. Ovo je primjer onoga koji dobro ovlada vjerskim uenjem, kome koristi ono s ime me je poslao Allah, d.., i koji
druge pouava, te onoga koji tome ne posveuje nikakvu panju i koji ne
prihvata Allahovu, d.., uputu s kojom sam poslan 221 Ovaj hadis, kao
to smo vidjeli, poredi Poslanikovo, s.a.v.s., znanje i obilnu kiu kojima je
zajedniko to da oivljavaju, budui da kia oivljava zemlju nakon njene
smrti, a znanje budi umove i srca iz neznanja.
219
Biljee Muslim, Ebu Davud i et-Tirmizi.
220
Biljee el-Buhari i Muslim.
221
Biljee el-Buhari i Muslim.
Dakle, sluaj ljudi sa znanjem i uputom jeste poput sluaja zemlje s
kiom i vodom. Postoji plodna zemlja koja upija vodu, koja je oivljava,
te obrasta travom i biljem, a, s druge strane, postoje ljudi koji usvajaju
znanje od uenjaka i uitelja, koriste se tim znanjem i drugima bivaju od
koristi.
Postoji i zemlja koja zadrava vodu kao daje bazen izgraen da
sprijei vodu da uzalud tee, a kako bi je ljudi koristili za pie i
navodnjavanje. Poput su ove zemlje oni koji pamte i drugima prenose
znanje, iako ga ni sami nisu shvatili i razumjeli.
Trea vrsta zemlje je tvrda i loa, ne koristi se vodom, niti je zadrava
za potrebe drugih. Primjer ove zemlje meu ljudima jesu oni koji

izbjegavaju znanje i uputu, ne koriste se njima, niti su drugima od koristi;

niti ga pamte, niti ga shvataju, oni ne pripadaju uenima.
Onaj koji je uen, koji radi i druge pouava jeste istinski nasljednik
poslanika. Isa, a.s., rekao je: Onaj koji zna, koji radi i druge pouava bit
e prozvan velikanom u carstvu nebeskome.
Oni iz prethodnih generacija ovjeka koji zna i radi prema svome
znanju, te druge pouava nazivali su rebbani (Boijim/ onim koji
odgaja), a na osnovu Kuranskog ajeta:
...nego budite Boji, jer vi Knjigu znate i nju prouavate. 222
Kolika je ast i znaaj uitelja govori nam i to da je Poslanik, s.a.v.s.,
jednom prilikom nazvao sebe uiteljem. Naime, Ibn Omer prenosi da je
Poslanik, s.a.v.s., u svojoj damiji proao pored dvije skupine ljudi, od
kojih je jedna inila dovu Allahu, d.., a druga prouavala islam i
pouavala vjeri. Onda je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Obje skupine ine dobro, ali je jedna bolja od druge. Prva ini dovu
Allahu, d.., pa, ako On eli, odazvat e im se, a ako ne eli, nee im
se odazvati. Druga prouava islam i pouava vjeri onoga koji ne zna, i
ona je bolja. I ja sam poslan kao uitelj (pa je sjeo meu njih).223
Ovaj hadis je daif (slab), ali ga potvruje sahih-hadis koji biljei
Muslim, a koji glasi: Allah, d.., poslao me nije da dosaujem ljudima i
zbunjujem ih, nego kao uitelja koji e pomagati i olakavati.224
Potvruje ga i sam Kuran, budui da Allah, d.., opisuje Poslanika,
s.a.v.s., na etiri mjesta u Kuranu i kae da je njegova osnovna dunost
da pouava ljude Knjizi i mudrosti.
ODGOVORNOST DRUTVA
ZA POUAVANJE NJEGOVIH LANOVA
Onaj koji zna treba poeti s pouavanjem onih koji su mu najblii, kao
to je sluaj i s izdravanjem. H. Alija, u vezi s kuranskim ajetom:
Ovi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od vatre...225
rekao je da se pod ovim podrazumijeva: Pouite svoje porodice
dobru.
Allah, d.., jo veli:
Naredi eljadi svojoj da obavlja molitvu i istraj u tome! Mi ne traimo od
tebe da se sam hrani, Mi emo te hraniti! A samo one koji se budu
Allaha bojali i grijeha klonili eka lijep svretak.226
223

Biljei ed-Daremi.
Pored Muslima ovaj hadis biljee i Ahmed i en-Nesai.
225
et-Tahrim, 6 ajet.
U jednom hadisu stoji:
Roditelj nee pokloniti svome djetetu nita bolje od lijepog odgoja.227
Nakon prava porodice, djeteta i rodbine dolazi pravo komije. U
224

islamu, komija ima neosporno pravo koje je Poslaniku, s.a.v.s., u

obavezu stavio Dibril, a on ashabima. On je toliko insistirao na tome da
su ashabi pomislili da e ga (komiju) uiniti nasljednikom.
Zatim je tu i pravo sluga, pa makar bili i robovi. Vlasnik kue u kojoj
oni slue duan je da ih poui i njihovim pravima i njihovim obavezama,
budui da su oni postali dio porodice. Ako budu dobro postupali, dobro
e biti i njima i porodici, a ako budu loe radili, loe e biti i njima i
porodici.
El-Buhari u vezi s obavezom ljudi da pouavaju svoje porodice i
robinje prenosi od Ebu Musaa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Trojica e
imati dvije nagrade. ovjek koji je sljedbenik Knjige i koji vjeruje u
Muhameda, s.a.v.s., bogata koji izvrava obaveze prema Allahu, d.., i
prema svojim tienicima i ovjek koji ima robinju koju lijepo odgoji,
poui, a zatim je oslobodi i oeni.
Prva nagrada vlasniku robinje dolazi otuda to ju je lijepo odgojio i
pouio, a druga otuda to ju je oslobodio i oenio.
Ovi Poslanikovi, s.a.v.s., savjeti koji su potvreni Kuranom zavravaju na
taj nain to jednu stambenu zajednicu (selo ili gradsku etvrt) ine
cjelinom iji su lanovi meusobno jedinstveni i solidarni i u dobru i u
zlu, i u materijalnom i u duhovnom pogledu.
226

Taha, 132 ajet.

Biljei et-Tirmizi.
Kada je u pitanju materijalna, odnosno ekonomska strana, Poslanik,
s.a.v.s., odbija priznati vjernikom onoga koji uiva u blagostanju i izobilju,
zanemarujui pri tome stanje svoga komije. U tom smislu veli:
Nije vjernik (u drugom rivajetu: Ne pripada nama...) onaj koji zanoi sit, a
zna da mu je komija gladan.228 to se tie duhovne strane, Poslanik,
s.a.v.s., obavezuje one koji su obdareni znanjem da svoje komije koji
nisu obasjani svjetlou znanja pouavaju vjeri i njima daju zekat na
svoje znanje kao to to ine i sa zekatom na svoj imetak.
U vezi s tim prenosi se jedna prigodna pria:
Alkama b. Sad b. Abdurrahman b. Ebzi prenosi od svoga oca, a on
od svoga djeda da je Poslanik, s.a.v.s., jednoga dana drao govor i
pohvalio neke skupine muslimana, a zatim rekao: ta je s ljudima koji ne
pouavaju svoje komije vjeri, ne savjetuju ih, ne nareuju im dobro i ne
odvraaju ih od zla? ta je s ljudima koji ne ue od svojih komija i ne
uzimaju pouku od njih? Tako mi Allaha, d.., ljudi e pouavati svoje
komije vjeri, savjetovati ih, nareivati im dobro, a odvraati od zla, i ljudi
e uiti od svojih komija i uzimati pouku od njih, ili u im ubrzati kaznu.
Onda je sjeo, a neko je upitao: ta vi mislite, na koga se ovo odnosi?
Neko je odgovorio: Na earije. Oni poznaju vjeru, a imaju komije koji
ne znaju. Kada su earije ule za ovo, doli su kod Poslanika, s.a.v.s., i
227

rekli: O Allahov Poslanie, neke ljude si spomenuo po dobru, a nas po

zlu. ta to nije u redu s nama? Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: Ljudi e
pouavati svoje komije, savjetovati ih, nareivati im dobro, a odvraati
od zla, i ljudi e liiti od svojih komija i uzimati pouku, ili u im ubrzati
kaznu na ovome svijetu.
Upitali su: O Allahov Poslanie, da li da pouavamo druge?
Poslanik, s.a.v.s., ponovio je isto, pa su i oni ponovili svoje pitanje.
Poslanik, s.a.v.s., ponovo je rekao isto, a oni su onda kazali: Daj nam
roka godinu dana. Poslanik, s.a.v.s., dao im je roka godinu dana da ih
pouavaju vjeri i upuuju, a zatim je prouio sljedei kuranski ajet:
Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova
Israilovih koji nisu vjerovali, zato to su se bunili i uvijek granice zla
prelazili. Jedni druge nisu odvraali od grenih postupaka koje su radili.
Runo lije zaista to kako su postupali!229
Doktor Mustafa el-Sibai komentarie ovaj hadis i kae: U ovom
hadisu treba obratiti panju na nekoliko stvari:
1. Poslanik, s.a.v.s., nije prihvatao da u drutvu pismenih i obrazovanih
neki ljudi ostanu nepismeni i neznalice;
2. ustrajnost neznalica u neznanju i odbijanje pismenih da ih pouavaju
Poslanik, s.a.v.s., smatrao je to neposlu- nou prema Allahu, d..,
i njegovim naredbama;
3. smatrao je to i nepravdom i runim djelom koje zasluuje prokletstvo i
kaznu;
4. objavio je rat i obeao kaznu objema skupinama kako bi se to prije
prihvatili uenja i pouavanja;
5. dao im je rok od godinu dana za suzbijanje neznanja i nepismenosti;
6. ovo se ne odnosi samo na uene earije i njihove komije neznalice.
Poslanik, s.a.v.s., u ovom sluaju govori openito, a ne samo o
earijama. Dokaz tome jeste injenica da Poslanik, s.a.v.s., kada su
oni doli i upitali ga o razlozima zbog kojih se ovo, kako su ljudi
shvatili, odnosi samo na njih, nije to potvrdio, nego je samo ponovio
ono to je ve nekoliko puta uopeno rekao, ne pripisujui to posebno
earijama, ime je dao do znanja da je problem ope prirode, te da
nije posebno vezan ni za kakvu skupinu ili odreeni vremenski period.
LJUBAZNOST I SRDANOST PREMA ONOME KOJI UI
Ovo je jedna od znaajnih odgojnih vrijednosti koju je Poslanik,
s.a.v.s., preporuio uiteljima u radu s uenicima, a kako bi proces
pouavanja dao to bolje rezultate.
Prvo to uitelj treba uraditi jeste to da ljubazno doeka uenika, s
osmjehom na licu, te da mu poeli dobrodolicu kako bi ga napustio
nemir, bojazan i strah od uitelja i uenja. Ovoga su se pridravali i
Poslanik, s.a.v.s., i ashabi nakon njegove smrti.

Kajs b. Kesir kae da je jedan ovjek iz Medine doao kod Ebu elDerdaa u Damask, koji ga je upitao: ime da te poastim? Odgovorio
je: uo sam da ti prenosi jedan hadis od Poslanika, s.a.v.s.. Ponovo
ga je upitao: Zar ti nisi doao radi trgovine Odgovorio je: Ne, nisam.
Upitao je jo jednom: Doao si samo zbog ovog hadisa? Odgovorio je:
Da. Ebu el- Derda onda ree: uo sam da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Ko bude iao putem traenja znanja, Allah, d.., uputit e ga na put koji
vodi u Denet, a meleki e ga okruiti svojim krilima iz naklonosti prema
njemu. 230
Safvan b. Assal el-Muradi kae da je otiao kod Poslanika, s.a.v.s.,
koga je zatekao kako lei na jednom svome crvenom ogrtau u damiji,
te mu rekao: O Allahov Poslanie, doao sam da traim znanje.
Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je:
Dobro doao. Zaista e meleki okruiti svojim krilima onoga koji traga za
znanjem, a onda se redati sve jedan iznad, drugog dok ne stignu do
zemaljskog neba, a sve iz naklonosti prema onome za im traga.231
Ovakav je bio i Safvanov stav prema onome koji doe traiti znanje
od njega ili uti neki hadis. Poelio bi mu dobrodolicu i obradovao ga
onim ime je njega obradovao Poslanik, s.a.v.s., ovom prilikom.
Ebu Seid prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Doi e vam ljudi u potrazi za znanjem, pa kada ih vidite, recite: Dobro
dola Poslanikova oporuko, i objasnite im232 (u drugom rivajetu stoji: ...i
zadovoljite ih, tj. njihovu potrebu za znanjem).
Tako je Ebu Seid, kada god bi mu doao neko u potrazi za znanjem i
naukom, govorio: Dobro dola, Poslanikova oporuko.233
Ashabi i oni koji su doli nakon njih prihvatili su Posla- nikovu, s.a.v.s.,
oporuku da prema onima koji ue lijepo postu
230
Biljei Ahmed.
231
Biljee Ahmed, et-Taberani, Ibn Habban, el-Hakim i Ibn Made.
232
Biljei Ibn Mada.
paju, da ih uvaavaju i pomau i moralno i materijalno kako bi bili ustrajni
u potrazi za znanjem.
Ibn Mesud, kada bi vidio mladie koji tragaju za naukom, rekao bi:
Dobro doli izvori mudrosti, svjetiljke u tami, siromani po odjei, a
bogati u srcu, uvari ugleda i asti, miomirisi svakog pokoljenja.234
Ebu Hanifa provodio je mnogo vremena sa svojim uenicima i
ukazivao im potovanje.
El-Buvejti je bio blizak sa svojim uencima, podsticao ih na rad i na
najplemenitiji nain postupao s njima.
BLAGOST I SAMILOST PREMA ONOME KOJI UI
Jedna od odlika uitelja u islamu jeste da bude blag sa svojim
uenicima, da im pomae i odnosi se prema njima kao to se odnosi

roditelj prema svome djetetu, povodei se u tome za prvim uiteljem

Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., koji je u Kuranu opisan sljedeim
rijeima:
Doao vam je Poslanik, jedan od vas, teko mu je to ete na muke
udariti, jedva eka da Pravim putem poete, a prema vjernicima blag je i
milostiv.235, a sam sebe opisuje na sljedei nain:
Ja sam vama poput roditelja,236 Osnovno ime se odlikuje odnos
roditelja prema djeci jeste njenost, milost i blagost. To je ujedno ono to
uitelj treba
234
Dami'u bejanil-'ilm, tom I, str. 12.
235
et-Tewba, 128 ajet.
osjeati prema svome ueniku. Treba osjeati ljubav prema njemu, elju
da uenik uspije i da bude sretan i na ovom i na onom svijetu. Treba
razviti bratsku ljubav meu uenicima, kao to to ini roditelj sa svojom
djecom, kako bi se meusobno voljeli, potpomagali i saosjeali, a kako
se ne bi mrzili i bili zavidni jedan na drugoga. Ovakav je bio i odnos
uenjaka iz prethodnih generacija prema njihovim uenicima.
Sufjan el-Sevri kae: Tako mi Boga, kada oni ne bi dolazili kod
mene, ja bih iao kod njih.
El-Rebi b. Sulejman kae da mu je imam Safi rekao: O Rebi, kada
bih te mogao nahraniti znanjem, ja bih to i uinio.
El-Rebi veli: Safi nam je drao predavanje u dvoritu damije, pa ga
je sustiglo sunce (suneve zrake). Tada je proao jedan od njegovih
prijatelja i upitao: Zato na suncu, o Ebu Abdullah? Onda je Safi
izrecitirao sljedei stih:
Svoju duu poniavani da bih njih poastio, jer ne moe uzdignuti duu
koju ne ponizi."
Jedan od pokazatelja ove blagosti i samilosti jeste duh koji olakava,
a ne oteava, duh koji razveseljava, a ne plai. To je ono to je
savjetovao Poslanik, s.a.v.s., ashabima koje je slao kao uitelje,
misionare i sudije u razne pokrajine, kao to su Muaz
b. Debel i Ebu Musa el-Eari kojima je, kada ih je uputio u Jemen,
rekao: Olakavajte, a ne oteavajte, razveseljujte, a ne plaite.237
El-Hafiz tumai ovaj hadis u djelu el-Feth i kae: Olakavanjem,
blagou, ulijevanjem ljubavi prema vjeri i vjerovanju u srca, te
izbjegavanjem strogosti nastoje se ne uplaiti srca ljudi,
a posebno onih koji su blizu prihvatanja islama, ili su blizu granice
punoljetstva, a kako bi vjera ovladala njihovim srcima i kako bi se oni
navikli na nju. Isti je sluaj i sa privikavanjem na rad kada ovjek ima
iskrenu volju i ne prenagljuje, nego ide postepeno, tako da kada se
navikne na jedan posao i uspjeno ga obavi, prelazi na drugi koji e biti
zahtjevniji od prvoga, sve dok tako ne stigne do granice izdrljivosti, gdje
se treba zaustaviti i ne optereavati onim emu nije dorastao...

U jednom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

Pouavajte, olakavajte, a ne oteavajte, razveseljujte, a ne plaite, a
kada se rasrdite, utite.238 U drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kae:
Pouavajte i grubo ne postupajte, jer je uitelj bolji od onoga koji
grubo postupa,239 Allah, d.., eli olakati Svojim robovima, a ne da im
oteava. On voli blagost i samilost u svim situacijama i nagrauje za nju
onim ime ne nagrauje za grubost i surovost. On uljepava svaki posao
u koji je ukljuena blagost i samilost, a ocrnjuje svaki onaj u koji je
ukljuena grubost i surovost. Posao koji polae najvie prava na blagost
i samilost jeste pouavanje. Tako je dunost uitelja da, kako kae elMaverdi, ne budu grubi i nemilosrdni prema uenicima, da ih ne
poniavaju i ne smatraju bezvrijednim, jer to najvie djeluje na njih i
podstie ih da mrze sebe.
Poslanik, s.a.v.s., bio je najsamilosniji prema onima koji ue, bio je
daleko od grubog i surovog odnosa prema njima i nije im oteavao.
Kuran istie sljedee njegove osobine:
238
Biljee Ahmed i el-Buhari.
Samo Allahovom milou ti si blag prema njima, a da si osoran i grub,
razbjeali bi se iz tvoje blizine. Zato im prataj i moli se da im bude
oproteno i dogovaraj se s njima.240
Dolazili su mu ljudi iz pustinje, obraali mu se samo imenom, dozivali
ga iz daljine, grubo s njim razgovarali, a nekada ga i zaustavljali na putu.
Sve su to mogli initi zahvaljujui njegovoj lijepoj naravi. On je
odgovarao na pitanja koja su mu postavljali, pa i vie od toga. Nekada bi
se ashabi uznemirili zbog takvih ljudi i isprijeili se pred njima, pa je on
smirivao njihov bijes i srdbu.
Ebu Ejjub prenosi da se jedan beduin isprijeio pred Poslanikom,
s.a.v.s., na jednom putovanju, uzeo za povodac njegove deve i rekao:
O Allahov Poslanie (ili: O Muhamede), obavijesti me o onome to
e me pribliiti Dennetu, a udaljiti od Dehennema. Poslanik, s.a.v.s.,
suzdrao se, zatim pogledao u ashabe i rekao: Na pravom je putu. ta si
ono pitao? Beduin je ponovio pitanje, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Robuj samo Allahu, d.., ne pripisuj Mu druga, obavljaj namaz, dijeli
zekat i vodi rauna o rodbini. A sada pusti devu.241
Postoji jo mnogo primjera u kojima je Poslanik, s.a.v.s., pokazao
samilost i blagost prema onima koji pogrijee.
Ovdje se javlja i problem udaranja i koritenja tapa u procesu
pouavanja. Pedagozi danas u potpunosti odbacuju taj metod. I uistinu,
primjenu kaznenih udaraca treba zabraniti budui da je to suprotno
samilosti o kojoj govorimo. Uzor u tome nam je na prvi uitelj
Muhamed, s.a.v.s., a h. Aia prenosi
240
Alu Imran, 159 ajet.
nam da Poslanik, s.a.v.s., nikada nikoga nije udario: niti enu, niti slugu,

niti jahalicu.
Islam nije propisao da se tuku djeca, osim u sluaju kada ih treba
navikavati na obavljanje namaza, a prije nego to postanu punoljetni
kako bi s namazom odrastali:
Nareujte im da obavljaju namaz kada napune sedam godina, a i
batinom ih postaknite na namaz kada napune deset godina.242
Iz ovog hadisa moe se zakljuiti da nije dozvoljeno tui djecu prije
nego to napune deset godina, i to pod uvjetom da ih se prije toga tri
godine navraalo i poticalo da obavljaju namaz. U ovom sluaju batine
su propisane kako bi se djetetu dalo do znanja koliki je znaaj i ozbiljnost
onoga to se od njega trai, kolika je elja njegovog oca o tom pitanju, te
kako to ne bi zanemario i potcijenio.
Neki se roditelji zadovoljavaju samo time da kau svome djetetu da
klanja, ali ga ne pozivaju na odgovornost, bez obzira da li klanjalo ili ne,
da li izvrili njihovu naredbu ili se ogluili na nju. Odluan i energian
roditelj koji ne dozvoljava svome djetetu da ignorie njegove naredbe u
vezi s ovozemaljskim poslovima trebao bi da zauzme takav stav i kada
su u pitanju vjerske obaveze.
Uitelj i roditelj na istom su nivou. Zato je uitelju u nekim sluajevima
dozvoljeno sve ono to je dozvoljeno i roditelju, s tim da to bude izuzetak
iz pravila i da bude neophodno.
Za roditelje i uitelje vai ono to je Poslanik, s.a.v.s., rekao u vezi sa
suprunicima:
Najbolji meu vama ne udaraju.
SAMILOST PREMA ONOME KOJI POGRIJEI
Najvea blagost i samilost dolazi do izraaja u odnosu prema onome
koji pogrijei. Greka ne zahtijeva da se prema onome koji je napravi
odnosimo grubo i surovo, da ga ismijavamo i poniavamo, budui da to
nekada vodi razaranju i unitavanju linosti. To nekada vodi i ustrajnosti
u grijeenju i neistini, te suprotstavljanju istini, a i jedno i drugo moe biti
jako opasno i tetno.
Najvei uzor u odnosu prema uenicima, kada pogrijee, jeste opet
Poslanik, s.a.v.s.. On najbolje procjenjuje okolnosti
i otvoren je za sve ljude, pa ak i za onog neukog beduina koji se
pomokrio u jednom uglu damije pred svima prisutnima. Poslanik,
s.a.v.s., nije se, ipak, rasrdio na njega, nego je razgovarao s njim blago i
mirno.
Tako Muslim prenosi od Enesa sljedei hadis: Dok smo bili s
Poslanikom, s.a.v.s., u damiji, doao je jedan beduin
i poeo mokriti u damiji. Ashabi su povikali: Stani, stani!, a onda je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ne prekidajte ga, pustite ga. Kada je zavrio,
Poslanik, s.a.v.s., pozvao ga je i rekao mu: Damije nisu mjesta za

vrenje nude. U njima se ini zikr, obavlja namaz

i ui Kuran. A onda je naredio jednom ovjeku da donese kofu vode i
prospe je na mjesto gdje je onaj izvrio nudu.
Et-Tirmizi prenosi od Ebu Hurejre sljedee: Jedan je beduin uao u
damiju dok je Poslanik, s.a.v.s., sjedio. Klanjao je, a zatim rekao:
Gospodaru moj, smiluj se meni i Muhamedu, s.a.v.s., i nikome vie.
Poslanik, s.a.v.s., okrenuo se prema njemu i kazao: Ti si ograniio ono
to je sveobuhvatno. Onda je ovaj poeo mokriti u damiji. Ljudi su
skoili, a Poslanik, s.a.v.s., ree: Prospite kofu vode. Vi ste poslani da
olakavate, a ne da oteavate.
Poslanik, s.a.v.s., uzeo je u obzir to to je ovaj beduin odrastao u
pustinji, te uvjete u kojima ivi, pa se nije rasrdio na njega kao ashabi
koji su prisustvovali tom dogaaju. Pokazao je ashabima kako se taj
problem da lahko rijeiti u damijama u kojima je razastrt samo pijesak.
Rjeenje je bilo prosipanje kofe vode na to mjesto. Zatim ih je podsjetio
na njihovu misiju, a to je da olakavaju ljudima, a ne da im oteavaju.
Ebu Urnama prenosi da je jedan mladi iz plemena Kurej doao kod
Poslanika, s.a.v.s., i rekao mu: O Allahov Poslanice, dozvoli mi da inim
blud! Prisutni su poeli da ga kore i kritikuju, a Poslanik, s.a.v.s., ree;
Prii blie! Kada je priao, Poslanik, s.a.v.s., upita ga: Da li bi volio da
to ini tvoja majkaOdgovorio je: Ne, tako mi Boga. Allah, d.., dao da
se rtvujem za tebe! Onda je Poslanik, s.a.v.s., kazao: Ni drugi ne bi
voljeli da to ine njihove majke. Onda ga je isto to upitao
i za njegovu kerku, sestru i tetku, a mladi je odgovorio isto kao i prvi
put. Onda je Poslanik, s.a.v.s., spustio ruku na njega i rekao:
Gospodaru moj, oprosti mu grijehe, oisti mu srce i zatiti njegov spolni
organ. 243
Ovaj mladi bio je jake strasti i velikih nagona i otvoreno je iznio svoje
sklonosti, tako da je uznemirio prisutne. Meutim, uprkos tome,
Poslanik, s.a.v.s., je zauujue blago postupio prema njemu i obavio s
njim miran razgovor, to predstavlja poeljnu i zadovoljavajuu reakciju.
Zavrio je razgovor tako to je njeno dodirnuo mladia i pri tome uputio
Allahu, d.., dovu da oprosti mladiu, da ga oisti i zatiti. Kada je
mladi otiao od Poslanika, s.a.v.s., njegova je strast bila ugaena i
smirena.
Nemojte misliti da je utjecaj koji je Poslanik, s.a.v.s., imao na ovoga
mladia mudiza koja se ne moe ponoviti. Svaki uitelj koji je okrenut
Bogu i koji slijedi Poslanika, s.a.v.s., i rijeju i djelom, moe imati, uz
Boiju pomo, ovakav ili slian utjecaj.
Meu onima koji grijee najvie prava na lijep odnos imaju oni koji
pogrijee iz neznanja ili slabosti, a posebno ako su pogrijeili po prvi put,
kao to je to sluaj s gore spomenutim beduinom ili mladiem.
Meutim, onaj koji ita Poslanikove, s.a.v.s., hadise vidjet e da se

njegova blagost protezala i na one koji su ustrajavali u grijeenju zbog

slabe volje i jakih navika, a kako bi ih zadrao u krugu vjere i vjernika, te
ih na lijep nain upozorio na loe strane njihovih postupaka ne bi li im se
srce probudilo, te se pokajali za svoje grijehe i vratili na Pravi put.
U ovom kontekstu najbolji primjer jeste pria o ovjeku koji je toliko
volio alkohol da ga ni esto batinjanje nije odvratilo od njega. Tako je
jedan od ashaba jednoga dana, kada se osjetio potitenim zbog svega
onoga to je ovaj trpio zbog grijeha koji je inio, rekao: Sta mu je, Allah,
d.., ga prokleo? Kako ga esto dovode (i kanjavaju)! Ovdje dolazi do
izraaja blagost i samilost Muhameda, s.a.v.s., koji je rekao: Nepomaite
ejtanu protiv vaeg brata! ili u drugom rivajetu: Ne proklinjite ga, jer on
voli Allah a, d.., i Njegovog Poslanika!
UPOZORAVANJE PRESTUPNIKU NA GREKU KOJU INI
Vi ne smijete misliti kako blagost i samilost ljudi prema onome koji
poini greku podrazumijeva njeno preuivanje i neosvrtanje na nju,
budui da bi je na taj nain samo podsticali i stimulisali.
Blagost prema prestupniku ne iskljuuje njegovo upozora- vanje na
greku koju ini. ta vie, treba ga na odgovarajui nain i ukoriti, to
zavisi od okolnosti u kojima se on nalazi, od vrste i ozbiljnosti greke
koju je poinio, od razloga koji su ga naveli na to itd. Zatim ga treba
uputiti na ono to je ispravno na najbolji mogui nain.
Tako smo vidjeli da je Poslanik, s.a.v.s., pozvao beduina koji je izvrio
malu nudu u damiji i rekao mu:
Damije nisu predviene za vrenje nude, nego za zikr, za obavljanje
namaza i uenje Kurana.
Ovo je, kako kae en-Nevevi, primjer blagosti prema neznalici i
njegovog pouavanja onome to mu je potrebno bez ikakvih sankcija.
Isti je sluaj i s beduinom koji je molio Allaha, d.., da se smiluje
samo njemu i Poslaniku, s.a.v.s., kada ga je Poslanik, s.a.v.s., blago
upozorio da je ograniio ono to je sveobuhvatno. Naime, Allahova,
d.., milost obuhvata sve, a on je traio od Allaha, d.., da se smiluje
samo njemu i Poslaniku, s.a.v.s..
Ovo upozoravanje, upuivanje i kritikovanje nije direktno i otvoreno,
nego se na njega samo aludira. Nije upueno nekoj konkretnoj osobi,
nego svim ljudima openito, a prestupnik moe prepoznati sebe u tom
opem obraanju kao to su, naprimjer, sljedee rijei: Kakav je status
ljudi koji ine to i to...
U ovom je smislu i sluaj onoga koji je iselio iz Meke u Medinu zbog
jedne ene koju je volio, pa su ga neki ashabi prozvali muhadir Ummu
Kajse. On je bio povod poznatom hadisu koji glasi:
Djela se cijene prema nijetu. Svakom ovjeku pripada ono sto je naumio
da uradi. Onaj koji se iseli zbog Allaha, d.., i Njegovog Poslanika,

s.a.v.s., uinio je to u ime Allaha, d.., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., a

onaj koji se iseli da bi stekao neka ovozemaljska dobra ili se oenio
nekom enom, uinio je to u ime onoga zbog ega je iselio.244 Nekada
upozorenje na greku biva krajnje blago i saosjeaj- no, kao to je sluaj
u prii o ovjeku koji je uao u damiju kada je Poslanik, s.a.v.s., bio na
rukuu, te je i on zanijetio odmah po ulasku u damiju i stao na ruku, a
zatim nastavio lako pognut ii sve dok nije stigao do safa, iako nije
trebao da nijeti i stupa na namaz dok ne stigne u saf. Kada je to
Poslanik, s.a.v.s., saznao, rekao mu je:
Neka Allah, d.., uini tvoju elju (za namazom u dematu) jo
veom, ali nemoj vie ovako postupati,245 Ovaj hadis sadri i dovu i
zabranu. Dovom se velia ono io je nagnalo ovjeka da uradi ono to je
uradio, a to je elja da ne propusti nijedan rekat u dematu s
Poslanikom, s.a.v.s.. Zabranom se pak ukazuje na njegovu greku kako
se vie ne bi ponovila, a da mu uope nije reeno: Pogrijeio si.
Muavija b. el-Hakem el-Sulemi kae: Dok sam klanjao za Poslanikom,
s.a.v.s., jednom prilikom, kihnuo je jedan ovjek, pa sam mu ja rekao:
Allah, d.., ti se smilovao. Ljudi su me prijekorno pogledali, pa sam
rekao: Zato me gledate? Poeli su se udarati rukama po svojim
stegnima uutkujui me, pa sam uutio. Kada je Poslanik, s.a.v.s.,
zavrio s namazom (a on mi je drai i od oca i od majke, nisam vidio
boljeg uitelja od njega): niti me je runo pogledao, niti me je prekorio,
niti me je udario, nego je rekao: Nije dozvoljeno govoriti u namazu.
Namaz je tesbih, tekbir i Kuran. Rekao sam: O Allahov Poslanie, ja
sam novi u islamu (tek primio islam). A meu nama ima ljudi
(muslimana) koji jo uvijek idu kod vraeva i proroka.
244 Biljee el-Buhari i Muslim.
Poslanik, s.a.v.s., ree: Ti im ne idi! Rekao sam: Ima i onih koji na
osnovu nekih predznaka predviaju lou budunost. Poslanik, s.a.v.s.,
je odgovorio: To je neto to mogu osjeati u svojim duama, ali neka ih
to ne odvraa (od svakodnevnih aktivnosti koje su zbog toga zanemarili
op.prev.).
Ovaj neiskusni beduin koji nije bio upuen u islam stupa na namaz, a
ponaa se kao da je na sijelu: nazdravlja onome koji je kihnuo,
razgovara s onima oko sebe, odgovara onima koji mu zbog toga
prigovaraju, a ashabi koji su to vidjeli upozoravaju ga pogledima i
pokretima ruku. Meutim, on nije bio svjestan te svoje greke sve dok
nije priveo kraju namaz, kada je Poslanik, s.a.v.s., obavijeten o onome
to je uradio. Tu, onda, dolazi do izraaja duh pravoga uitelja i njegov
blagi metod u ukazivanju na greke, upozoravanje onih koji pogrijee i
pouavanje poetnika. To je primijetio i ovaj neuki ovjek, te se o tome
izjasnio sljedeim rijeima: On mi je drai i od oca i od majke, nisam
vidio boljeg uitelja od njega i, tako mi Allaha, d.., niti me je runo

pogledao, niti me je prekorio, niti me je udario.

Sve to je Poslanik, s.a.v.s., uradio bilo je to to ga je upozorio na
greku, a da mu nije rekao: Pogrijeio si, loe si postupio, ti ne zna
vrijednost namaza i druge grube rijei.
Samo mu je objasnio sutinu namaza, te naglasio ta nije prikladno u
namazu:
Nije dozvoljeno govoriti u namazu. Namaz je tesbih, tekbir i Kuran.
Takvi trebaju biti pravi i istinski uitelji.
Kada je Poslanik, s.a.v.s., odluio obavijestiti svoje supruge
o izboru koji im je stavljen na raspolaganje od Allaha, d..:
O vjerovjesnie, reci etiama svojim: Ako elite ivot na ovom svijetu
i njegov sjaj, onda se odluite, dat u vam pristojnu otpremu i lijepo u
vas otpustiti. A ako elite Allaha, i Poslanika Njegova, i onaj svijet, pa
Allah je, doista, onima meu vama koje ine dobra djela, pripremio
nagradu veliku. 246 poeo je od h. Aie i rekao joj da izabere jedno od
dvoga: Allaha, d.., Njegova Poslanika, s.a.v.s., i onaj svijet, te teak
ivot koji to sa sobom donosi ili ovaj svijet i njegov sjaj i pravo na
pristojnu otpremninu i lijep otpust. Traio je od nje da dobro razmisli te
da se posavjetuje i sa svojim roditeljima. Onda je h. Aia kazala: Zar da
se u vezi s tobom savjetujem sa svojim roditeljima? Ne, ja biram Allaha,
d.., Njegova Poslanika, s.a.v.s., i onaj svijet.
Kasnije je proradila njena ljudska priroda i savladala je. Naime,
Poslanik, s.a.v.s., traio je od nje da ne govori nijednoj od njegovih
supruga o onome to je ona izabrala kako ne bi utjecala na njihov izbor.
Ona kao da je eljela da sve one odaberu ovaj svijet kako bi ona jedina
bila odlikovana, i kako bi se Poslanik, s.a.v.s., posvetio samo njoj. Ovdje
Poslanik, s.a.v.s., pokazuje svoje pedagoke kvalitete i kae joj:
O Aia, mene Allah, d.., nije poslao da grubo postupam prema
drugima i da ih zbunjujem, nego me je poslao kao uitelja koji e
olakavati,247 Iako je bila kerka Ebu Bekra es-Siddika, Poslanik,
s.a.v.s., nije odobrio njeno dranje, nego joj je objasnio svoju zadau od
koje nije odustajao, a to je da je on uitelj koji olakava.
El-Allama el-Menavi kae: Ovaj sluaj ukazuje na to da je jedna od
vjetina pouavanja i to da uitelj prekori uenika zbog loeg ponaanja,
ali na lijep nain i sa saosjeanjem, bez pogrdnih rijei i direktnog
(otvorenog) obraanja, budui da bi to povrijedilo njegovo dostojanstvo,
te pokrenulo u njemu elju za svaom i ustrajnou (u tom loem
ponaanju).
Meutim, vidimo da Poslanik, s.a.v.s., kritikuje h. Aiu zbog greke
koju je poinila, i to na jedan strog nain, to nije u skladu s onim to
smo ranije spomenuli. Naime, ona je nanijela nepravdu jednoj od svojih
inoa kada je rekla Poslaniku, s.a.v.s.: Dovoljno ti je od Safije to je
takva i takva. Neki prenosioci kau da je pod ovim mislila na Safijin

nizak rast. Poslanik, s.a.v.s., odgovorio joj je:

O Aia, kazala si neto to bi zamutilo more kada bi se S njim
pomijealo.248
Dakle, rijei koje je izgovorila h. Aia, a koje nisu u potpunosti jasne,
dovoljne su da zamute more uprkos njegovoj dubini i prostranstvu.
Nekada je Poslanik, s.a.v.s., bio strog i povisivao ton, ali nije
pretjerivao u tome. To se deavalo u onim sluajevima kada se greka
ne odnosi samo na pojedinane postupke, nego
247
Biljei Muslim.
predstavlja poetak odstupanja od pravca kretanja u ivotu inae, kao
to je bio sluaj sa h. Omerom kada ga je vidio Poslanik, s.a.v.s., s
nekim iskrivljenim knjigama ehli-kitabija, te mu rekao:
Jeste li vi to neodluni? Tako mi Allaha, d.., da je Musa, a.s., iv,
mogao bi samo mene da slijedi.
Zatim je tu sluaj ashaba koji se alio Poslaniku, s.a.v.s., da namjerno
kasni na namaz zato to imam toliko odugovlai s namazom da ga je
natjerao da bjei od namaza u dematu. Ebu Mesud el-Ensari,
prenosilac ovoga hadisa, kae da se Poslanik, s.a.v.s., tom prilikom
rasrdio kao nikada do tada, te rekao:
O ljudi, vi odbijate druge. Onaj koji predvodi ljude u . namazu neka
bude umjeren jer meu njima ima i onih koji su bolesni, nemoni i s
potrebama,249 Ovaj se ton pojaavao u sluajevima kada se radilo
o obraanju skupinama ljudi kao to je njegovo obraanje plemenima
Evs i Hazred, kada kae:
O pripadnici plemena Evs, o pripadnici plemena Hazred, zar prizivate
onako kako se prizivalo u vrijeme prije islama, a ja sam meu vama?
Takvo je i njegovo obraanje trojici ljudi, od kojih je jedan odluio da
klanja cijelu no, drugi da posti cijeli ivot, a trei da se odvoji od ene:
Ja sam najbogobojazniji meu vama, ali i klanjam i spavam, i postim i
mrsim se, i enim se, pa ko ne slijedi moj sunnet ne pripada mom
ummetu.250
249
Biljee el-Buhari i Muslim.
250
Biljei el-Buhari.
Amr b. uajb prenosi od svoga djeda da je Poslanik, s.a.v.s., jednoga
dana uo neke ljude kako raspravljaju o Kuranu, pa je rekao:
Oni koji su bili prije vas propali su zbog ovoga. Vi jedan dio Allabove,
d.., knjige suprotstavljate njenom drugom dijelu. Allahova, d.., Knjiga
objavljena je tako da jedan njen dio potvruje drugi. Ne inite to. O
onome to znate govorite, a ono to ne znate prepustite onima koji
znaju!251
U nekim predajama stoji da su raspravljali o sudbini i predodreenju.
U drugim predajama stoji da je izaao pred njih crvenoga lica (od
srdbe) kao da je na njemu iscijeeno zrnevlje nara, a zbog rasprava i

diskusija o Kuranu, te demantovanja jednih kuranskih ajeta drugim

kuranskim ajetima, budui da je to poetak smutnje u miljenju i
vjerovanju. Allah, d.., objavio je Kuran kako bi ljudi na osnovu njega
sudili o onome u emu se budu razilazili, te kako bi se okupili oko jedne
rijei. Sada, kada je Kuran postao predmet razilaenja i diskutovanja,
javila se potreba za drugim sudijom koji e rijeiti sukob i pomiriti
suprotstavljena miljenja. Ovi sukobi i diskusije predstavljaju poetak
cijepanja naroda, formiranje sekti, te javljanje odstupanja i novotarija.
To je ono to je upropatavalo prijanje narode, a to je u stanju da
uniti i ovu zajednicu. Otuda njegova srdba i kritika.
POHVALA I OHRABRIVANJE ONOGA KOJI ISPRAVNO POSTUPA
Ako je Jedna od osnova u procesu odgoja i obrazovanja blag odnos
prema onom koji pogrijei i pomo takvoj osobi, onda je to i pohvala, te
bodrenje onoga koji ispravno postupi, a kako bi poveao aktivnost u
dobru, te se posvetio uenju i radu. l ako je postupao poslanik
Muhamed, s.a.v.s..
Ebu Mesud el-Ensari uio je lijepo Kuran, pa mu je Poslanik, s.a.v.s.,
jednoga dana rekao:
Date su ti glasnice Davuda, a.s.252
Jednog dana Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je: Da si me vidio juer
kada sam sluao tvoje uenje (tj. obradovalo bi te to)! Ebu Musa mu je
odgovorio: O Boiji Poslanie, da sam znao da me slua, jo bih ljepe
uio.253
Ebu b. Kab kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: O Ebu el-Munzire,
zna li koji je kuranski ajet najvredniji? Odgovorio sam: Ajet poznat kao
Ajetul-kursijj. Poslanik, s.a.v.s., udario me je po prsima i rekao: Znanje
e te uiniti jakim, o Ebu el- Munzire. 254
U poglavljima razliitih hadiskih zbirki koja sadre hadise koji tretiraju
odlike i vrline nalazimo hadise u kojima Poslanik, s.a.v.s., hvali nekog
pojedinca ili skupinu ashaba. Poslanik, s.a.v.s., to nije inio nasumice ili
da bi nekom laskao, nego je
lo bilo iz potovanja prema onome koji to potovanje zasluuje, kao to
je sluaj s Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom, Alijom i drugim ashabima
koje je Poslanik, s.a.v.s., hvalio na razliitim mjestima.
252
Biljee el-Buhari i Muslim.
253
Biljei Muslim.
254
Biljei Muslim.
Tako je Poslanik, s.a.v.s., na dan Uhuda rekao Sadu b. Ebu
Vekkasu:
Gaaj strijelom, sve bi svoje za tebe rtvovao!255
Jednom prilikom doli su Poslaniku, s.a.v.s., predstavnici Jemena i
rekli: Poalji s nama ovjeka koji e nas pouavati tvome sunnetu i

islamu! Onda je Poslanik, s.a.v.s., uzeo za ruku Ebu Ubejda i rekao:

Ovo je povjerenik ovoga ummeta.256
Poslanik, s.a.v.s., veli:
Preuzimajte Kuran od etverice: Ibn Ummu Abda (tj. Ibn Me suda),
Muaza b. Debela, Ebu b. Kaba i Ebu Huzejfe.257
Pohvalio je i Ebu Hurejru zbog pitanja koje mu je postavio, a koje
glasi: Ko je najdostojniji tvoga efaata na Sudnjem
danu?258
U jednom hadisu spominje nekoliko ashaba s njihovim najistaknutijim
vrlinama i kae: Najmilostiviji prema mome ummetu jeste Ebu Bekr,
najstroiji prema njima, a zbog Allaha, d.., jeste Omer, najbolji sudija
meu njima je Alija, najbolji poznavalac vjerskih obaveza u vezi s
naslijeem je Zejd, najbolji poznavalac onoga to je dozvoljeno, odnosno
zabranjeno, jeste Muaz b. Debel ...259
Ovako je Poslanik, s.a.v.s., isticao vrijednosti ashaba koji su to
zasluili kako bi to znali ljudi i kako bi se njima okoristili.
Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu kritikuje jednu vrstu voa:
255
Biljee el-Buhari i Muslim.
256
Biljei Muslim.
257
Biljee el-Buhari i Muslim.
258
Biljee el-Buhari i Ahmed.
259
Biljei et-Tirmizi.
... koji ne zahvaljuju kada uinite dobro, a ne prataju kada pogrijeite.260
Ako je ovo pokueno kada su u pitanju voe, pokueno je i u sluaju
onih koji pouavaju druge.
Svaki razborit uitelj treba isticati i hvaliti dobre rezultate svojih
uenika, njihove sposobnosti i talenat, razvijati kod njih elju za istinom i
pravdom, te ukazivati drugima na njihove vrijednosti kako bi se ovi
natjecali s njima u dobru, ukoliko za to budu spremni, ili, u suprotnom,
priznali njihovu prednost i zasluge. Rijei pohvale i isticanja upuene
ueniku od uitelja uinit e ga, uz Boiju pomo, naunim genijem.
Neki su uenici nadareni, inteligentni i sposobni da ue, shvate i
analiziraju, ali im nedostaje samopouzdanja i nade. Takvim je uenicima
jako potrebno da im se uitelji obrate rijeima koje e im biti od koristi i
koje e ih pokrenuti.
Jusuf b. Jakub spominje da su on, njegov brat i amidi uili kod Ibn
Sihaba ez-Zuhrija koji im je jednom prilikom rekao: Ne potcjenjujte sebe
zbog toga to ste mladi, jer je i Omer b. el-Hattab, kada se susretao s
tekim pitanjima, pozivao mladie i savjetovao se s njima, a zbog otrine
njihovog uma.

POSTUPNOST U POUAVANJU
Jedno od naela na kojem insistira islam na svim poljima ljudskog
djelovanja, a odgoja i obrazovanja posebno, jeste postupnost.
To se odnosi i na obaveze, budui da su se one u mekansko doba
odnosile samo na propise o vjerovanju i plemenitim udima. Pred samu
Hidru nareeno je obavljanje namaza, i to u poetku samo dva rekata,
a kasnije je to i potvreno kada je u pitanju putovanje, a poveano kada
su u pitanju oni koji ne putuju.
U Medini su propisane i ostale obaveze, te zabranjen alkohol, kamata
i ostalo. Sve je to, dakle, ilo postepeno kako bi se omoguilo ljudima da
bez ikakvih potekoa sprovedu u djelo ono to im je nareeno, te da se
klonu onoga to je zabranjeno. Tako je i Poslanik, s.a.v.s., savjetovao
ashabe da se dre postupnosti koja predstavlja Allahov, d.., zakon i
propis kada je u pitanju ivot i postojanje u cjelini.
Ibn Abbas kae da je Poslanik, s.a.v.s., kazao Muazu, kada ga je
poslao u Jemen, sljedee:
Ti ide kod ehli-kitabija, pa ih pozovi da posvjedoe da nema drugog
boga osim Allaha, d.., te da sam ja Njegov poslanik. Ako ti se u tome
odazovu, obavijesti ih da im je Allah, d.., propisao pet namaza u toku
dana i noi. Ako ti se odazovu i u tome, obavijesti ih da im je Allah, d..,
propisao zekat koji se uzima od onih koji su imuni meu njima, te se
daje onima koji su siromani.261
Rijei Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Ti ide kod ehli- kitabija. .. jesu
upozorenje na koje Muaz b. Debel treba obratiti panju, budui da su
ehli-kitabije ueni, tako da obraanje njima ne moe biti isto kao
obraanje idolopoklonicima koji su neznalice. Tek nakon toga Poslanik,
s.a.v.s., nareuje mu da pone s pozivanjem u vjeru, pozivajui ih da
posvjedoe da nema drugog boga osim Allaha, d.., te da je on Njegov
Poslanik, s.a.v.s., zato to je to temelj vjere bez kojeg se ne moe
postati muslimanom i bez kojeg se ne prihvataju djela i ibadeti.
Zatim mu nareuje da ih, kada prihvate Allaha, d.., za Gospodara i
njega za Poslanika, s.a.v.s., obavijesti o svakodnevnoj obavezi i
osnovnom ibadetu koji predstavlja stalnu vezu izmeu ovjeka i
njegovog Gospodara i razliku izmeu muslimana i kafira, a to je namaz,
stup vjere.
Kada to spoznaju i u djelo sprovedu, nareuje mu da ih obavijesti o
drugoj dunosti koja se spominje zajedno s namazom i u Kuranu i u
sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a koja predstavlja socijalnu i
ekonomsku vezu meu muslimanima. To je zekat, most u islamu. Ovako
treba izgledati pozivanje u islam, ali i pouavanje.
Postupnost je dvostruka: postupnost u kvantitetu i postupnost u
kvalitetu. Prva podrazumijeva da ueniku treba dati odgovarajuu
koliinu informacija. Uitelj ne smije pretjerivati u tome, niti optereivati

uenika onim emu nije dorastao, zato to to on teko podnosi. Uitelj

eli pruiti ueniku mnogo toga odjednom, ali na taj nain on gubi sve,
pa i ono malo. Znanje je jezgrovito poput vjere, pa mu se mora strpljivo
posvetiti, jer ako napravi pauzu, niti e zemlja propasti niti e mnogo
propustiti.
U vezi s ovim savjetovao je el-Zuhri svoga uenika Junusa b. Zejda i
rekao: Ne nadmei se znanjem, jer znanje je poput dolina. Koju god da
odabere, nee je moi savladati. Usvajaj znanje pomalo svaki dan, a
ne u cijelosti odjednom, jer onaj koji to pokua ostat e bez znanja u
potpunosti.
Druga vrsta postupnosti jeste postupnost u vrsti i kvalitetu. Uitelj
mora poeti s onim to je jasno i oito, a ne s onim to je skriveno i
tajanstveno. Mora poeti s onim to je jednostavno, a ne s onim to je
komplikovano, s onim to je lahko, a ne s onim to je teko, s
pojedinostima, a ne s cjelinom, s praktinim, a ne s teoretskim.
Jedna od starih izreka jeste i ova: Pravi je uitelj onaj koji pouava
ljude maloj nauci prije velike nauke. Pod malom naukom ovdje se
podrazumijeva ono to je jasno, a pod velikom ono to (na prvi pogled)
nije jasno. Reeno je i sljedee: Pravi je uitelj onaj koji pouava
pojedinostima prije nego cjelini, onome to je sporedno prije nego
onome to je temeljno, premisama prije nego ciljevima (zakljucima).
Jako je bitno da uitelj ne zapone pouavanje od onoga to je teko
i komplikovano u nauci, te onoga to je nerazumljivo, jer e na taj nain
potopiti uenike u duboko more iz kojeg se nee moi spasiti. Treba
poeti s onim to je lake, budui da se ono to je lahko na samom
poetku omili ljudima koji to usvajaju s radou i veseljem, a rezultat
obino biva insistiranje na dodatnom.
Mnogi veliki uenjaci pisali su svoja djela postepeno i u skladu sa
svojim napredovanjem u izuavanju. Tako je el-Gazali, naprimjer, o
afiijskom fikhu napisao prvo el-Vediz, zatim el- Vesit, te na kraju elMebsut. Ibn Kudama je o hanbelijskom fikhu pisao sljedeim
redosljedom: prvo el-Umda, zatim el- Mukni, el-Kafi i na kraju el-Mugni.
U okviru svake faze izuavanja pisali su ono to im i prilii, s obzirom
na njihovo napredovanje u izuavanju. Tako se pisanje poetnika
razlikovalo od pisanja onoga koji je u izuavanju malo odmakao,
odnosno od pisanja onoga koji je izuavanje priveo kraju. Na isti nain
treba uzimati u obzir i uzrast osobe, te, shodno tome, djeaku ne pruati
ono to se nudi mladiu, odnosno zreloj osobi.
To je ono to pedagozi danas imaju na umu pri postavljanju metoda i
pisanju udbenika.

UVAAVANJE INDIVIDUALNIH RAZLIKA

Jedno od osnovnih naela i propisa u pouavanju s kojim je doao
sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jeste uvaavanje razlika meu
ljudima koje mogu biti individualne, prostorne i kvalitativne prirode.
Sve ono to odgovara jednoj osobi ne mora odgovarati i drugoj. Sve
ono to odgovara jednoj sredini ne mora odgovarati i drugoj. Sve ono to
odgovara jednoj skupini ili rasi ljudi ne mora odgovarati i drugoj. Sve ono
to odgovara jednom vremenu ne mora odgovarati i drugom.
Uspjean uitelj jeste onaj koji daje ljudima (pojedincima ili skupini)
ono to im odgovara, onoliko koliko im odgovara i onda kada e im biti
od koristi. Prvi uitelj ovjeanstva uvaavao je ovaj princip i teoretski i
praktino.
Postoji nekoliko stvari u ivotu i djelu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
koje dokazuju daje on imao na umu i uvaavao u praksi ove razlike
meu ljudima:
1. dijelio je razliite savjete shodno razlikama meu osobama koje su
dolazile da trae savjet od njega;
2. izdavao je razliite fetve i davao razliite odgovore na isto pitanje
shodno razliitim okolnostima u kojima su se nalazili oni koji su ta
pitanja postavljali;
3. imao je razliit stav i ponaanje shodno razlikama meu onima s
kojima je ostvarivao kontakte;
4. davao je razliite naredbe i zaduenja shodno razliitim
sposobnostima onih kojima je te naredbe upuivao;
5. nekim osobama odobravao je stavove i ponaanja koje u drugim
okolnostima nije odobravao nekim drugim osobama.
Kada je u pitanju prva taka, mnogi su ljudi traili od njega da ih uputi
na ono to e ih pribliiti Dennetu, a udaljiti od Dehennema i sl., pa im
je on dijelio razliite savjete:
Allaha, d.., oboavajte i nikog Mu ravnim ne smatrajte, namaz
obavljajte, zekat dajite i rodbinu svoju pazite.
Allaha, d.., bojte se gdje god da ste, loa djela podredite dobrim
djelima koja ih briu i s ljudima lijepo postupajte.
Recite: "U Allaha, d.., vjerujem, i toga se pridravajte.
Ne srdite se.
Poslanik, s.a.v.s., uvaavao je, dakle, okolnosti u kojima se nalaze
oni koji trae savjet i svakom je od njih davao ono to je smatrao da mu
je najpotrebnije. Prema onima koji su mu se obraali ponaao se kao i
ljekar prema svome pacijentu, odnosno svakom od njih davao je lijek koji
mu odgovara.
Kada je u pitanju druga taka, Poslaniku, s.a.v.s., postavljana su
pitanja tipa: Koje je djelo najbolje? ili Koji je islam najbolji? pa je
jednoj osobi davao jedan odgovor, a drugoj drugi.

Tako se od Abdullaha b. Mesuda prenosi da je jednom prilikom upitao

Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje je djelo najdrae Allahu, d.., te da
mu je on odgovorio: Namaz obavljen u svoje vrijeme. Upitao je: A koji
onda? Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: Dobroinstvo prema roditeljima.
Upitao je: A koji onda? Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: Borba na
Allahovom, d.., putu.-62
262 Muttefekun alejh, od Ibn Mesuda, djelo el-Lu'lu vel-merdan, 52.
Jedan ovjek iz plemena Hasam kae da je jednom prilikom doao
kod Poslanika, s.a.v.s., zatekao kod njega jednog ashaba i upitao: Ti si
onaj koji tvrdi za sebe da je Allahov Poslanik? Poslanik, s.a.v.s.,
odgovorio je: Da. Upitao je: O Allahov Poslanie, koje je djelo najdrae
Allahu, d..? Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: Vjerovanje u Allaha, d...
Upitao je: A koje onda, o Allahov Poslanie? Poslanik, s.a.v.s.,
odgovorio je: Panja prema rodbini. Upitao je: A koje onda, o Allahov
Poslanie? Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: Nareivanje dobra, a
zabranjivanje zla.
Davanje razliitih odgovora na isto pitanje moemo tumaiti samo
uvaavanjem okolnosti u kojima se nalaze oni koji ta pitanja postavljaju i
razlika meu njima koje treba imati na umu.
Nakon to su ga ene jednom prilikom upitale o borbi na Allahovom,
d.., putu, odgovorio je:
Bez grijeha obavljen had bolji je od borbe na Allahovom, d.., putu.263
Ebu Musa prenosi da su jednom prilikom upitali Poslanika, s.a.v.s.,
koji je islam najbolji, te da je on odgovorio:
Islam onog ovjeka od ijeg su jezika i ruku sigurni drugi ljudi.264
Abdullah b. Omer kae da je jednom prilikom neki ovjek upitao
Poslanika, s.a.v.s., koji je islam najbolji, te da je on odgovorio:
Nahrani i nazivaj selam i onome koga zna i onome koga ne zna.265
263
El-Buhari, el-Dihad ves-sejr, 2784.
264
Muttefekun alejh, od Ebu Musaa, el-Lutu vel-merdian, 25.
265
Muttefekun alejh, od Abdullah b. Omera, el-Lulu vel-merdan, 24.
Iako su ova dva pitanja ista (razlikuju se samo u nainu na koji su
postavljena), odgovori se razlikuju zbog, kao to smo ve kazali,
razliitih okolnosti u kojima se nalaze oni koji su ta pitanja postavili,
odnosno oni koji su te odgovore uli. Tako odgovor na prvo pitanje
predstavlja upozorenje onima od ijeg jezika i ruku strahuju drugi ljudi,
kojim se upuuju da prestanu sa zlom i nepravdom koju nanose drugim
ljudima.
Odgovor na drugo pitanje predstavlja poticanje onoga koji je to pitanje
postavio na injenje dobra i rijeju i djelom, a dvije stvari koje su u
odgovoru spomenute posebno su istaknute zbog potrebe za njima u to
vrijeme, s obzirom na bijedu i neimatinu koja je vladala, te injenicu da
je trebalo pridobiti srca onih koji jo uvijek nisu bili primili islam.266

S tim u vezi jeste i sluaj koji biljei Ahmed u svome Musnedu, a

prenosi Abdullah b. Amr b. el-As, koji kae da je jednom prilikom
Poslaniku, s.a.v.s., doao jedan mladi, dok su oni bili kod njega, te
upitao: O Boiji Poslanie, da li mi je dozvoljen poljubac dok postim?
Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: Ne. Onda je doao jedan starac i upitao:
O Boiji Poslanie, da li mi je dozvoljen poljubac dok postim? Poslanik,
s.a.v.s., je odgovorio: Da. Ashabi su se zgledali, pa je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: Znam zato se zgledate. Starac vlada sobom (moe se
obuzdati).267
Ovo je jedan od erijatskih dokaza koji potvruje definiciju koju su
uoili uenjaci, a po kojoj se fetve mijenjaju u skladu sa okolnostima.
266 el-Feth, tom I, str. 62.
267 Hadis br. 7054, tom XII. ejh Ahmed akir kae da je lanac
prenosilaca ovog hadisa vjerodostojan, iako je u njemu Ibn Lehia. Eejh ga smatra pouzdanim, a to potvruje i hadis koji biljei Ebu
Davud, a prenosi Ebu Hurejra u istom znaenju.
U okviru tree take treba spomenuti to da je Poslanik, s.a.v.s.,
postupao prema arapima koji su dolazili iz pustinje na nain na koji to
nije inio s ashabima koji su ivjeli u njegovoj blizini, te da je njima
opratao ono to ashabima nije. Srca onih koji su primili islam na dan
osvojenja Meke i plemenskih starjeina pridobijao je na nain na koji to
nije inio s muha- dirima i ensarijama. Prema ashabima postupao je
shodno njihovom poloaju i temperamentu. Tako je prekrivao koljena i
bedra, te popravljao odjeu kada bi mu doao h. Osman, dok to nije
inio kada bi mu doao h. Ebu Bekr ili h. Omer, uvaavajui njegovu
stidljivu narav, u vezi s im je rekao: Kako da se ne suzdravam pred
ovjekom pred kojim se i meleki suzdravaju?! H. Aia primijetila je to
jednom prilikom i kazala: O Boiji Poslanie, nisam vidjela da se
suzdrava pred Ebu Bekrom i Omerom kao to to ini pred
Osmanom. Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: Osman je stidljiv ovjek, pa
se ja bojim da, ukoliko ga ovako doekam, vie nee dolaziti kada mu
neto bude trebalo.268
Kada bi mu doao plemenit i velikoduan ovjek, ustajao bi da mu
ukae poast, a kada bi doao zloban i drzak ovjek, obraao bi mu se
ljubazno i lijepim rijeima, bez ikakvog laskanja i ulagivanja, kako bi ga
pridobio i sauvao se njegovog zla.
Poslanik, s.a.v.s., govorio je jednom prilikom Muazu
o radosnim vijestima za onoga koji umre vjerujui u jednoga Boga, ali mu
nije dozvolio da o tome govori drugim ljudima, bojei se da e se samo
na to osloniti.269
268
Muslim, Fedailus-sahabe, od Seida b. el-Asa, 2402.
Kada je u pitanju etvrta taka, Poslanik, s.a.v.s., zaduivao je
svakog ovjeka onim za to je sposoban i to mu prilii. Tako je u nekim

situacijama, kao to je, naprimjer Hidra iz Meke u Medinu i skrivanje u

peini Hira, razliitim zadacima zaduivao nekoliko ljudi, svakog od njih
onim to njemu odgovara. H. Ebu Bekra zaduio je da mu pravi drutvo
nakon to im osigura jahalice. H. Alija bio je zaduen da prenoi na
njegovom mjestu, izlaui se svakoj opasnosti. Esma, h. Ebu Bekrova
kerka, bila je zaduena onim to je njoj priliilo, a to je da im donosi
hranu i vijesti. Abdullah b. Ebu Bekr i Amir b. Fehir imali su takoer svoja
zaduenja. Halidu b. el-Velidu i Amru b. el-Asu povjeravao je pak
vodstvo u nekim ratnim pohodima, dok je Hasana b. Sabita zaduio da
ga brani od pjesnika plemena Kurej orujem poezije koje im je tee
padalo od udarca maem u mranoj noi. S druge strane, nije udovoljio
molbi Ebu Zerra da ga postavi za namjesnika, budui da je poznavao
njegovu strogost i otru narav.
Isto tako, treba rei da je Poslanik, s.a.v.s., nekim beduinima
odobravao skraivanje farzova, tako da je jedan od njih jednom prilikom
kazao: Tako mi Allaha, d.., ja niti u ovo poveavati niti smanjivati.
Poslanik, s.a.v.s., rekao je na to: Uspjet e ako govori istinu.
U jednom hadisu navodi se da je (u vezi s ovim ovjekom) rekao i
sljedee:
Ko eli vidjeti dennetliju neka pogleda ovog ovjeka.
Ovo nije rekao vie nijednom ashabu, bilo muhadiru, bilo ensariji.
Ovo je stav pravog i istinskog odgajatelja koji svoje uenike i prijatelje
vodi Pravim putem. On uvaava okolnosti u kojima se oni nalaze,
njihove ope i posebne sposobnosti, stanja svake skupine, pa i
pojedinca, kako bi im mogao dati
ono to im odgovara. On ne razgovara sa mlaim na nain na koji to ini
sa starijim, ne obraa se djevojci na nain na koji se obraa mladiu, ne
prua svima ono to prua pojedincima, ne zaduuje pametnoga onim
ime zaduuje glupoga i ne nareuje beduinu (seljaku) ono to nareuje
graaninu, nego svakom ueniku prua ono to je u skladu s njegovom
moi i njegovim sposobnostima.
Nesposoban je, pa i grean, onaj uitelj koji sve ime vlada prenosi
svakom ueniku, ne pravei pri tome razliku izmeu onih koji razumiju i
onih koji ne razumiju, izmeu onih kojima je to od koristi i onih kojima to
teti. U jednom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., u vezi s tim, rekao:
Dovoljno je ovjeku grijeha da govori o svemu to uje.270
To je ono na to su upozoravali i ashabi, r.a.. Tako je h. Alija u vezi s
ovim rekao: Govorite ljudima o onome to poznaju (to e razumjeti),
zar vi elite da Allaha, d.., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., smatraju
laljivcima?!271
Ibn Mesud je, pak rekao: Ti e ljudima prenijeti neki hadis koji oni
nee razumjeti, tako da e nekima od njih (taj hadis) predstavljati samo
iskuenje.272

Ovo ne predstavlja skrivanje znanja, nego njegovo distribuiranje na

pravom mjestu i pravim osobama. Svakom mjestu prilii odreeni govor i
svakom znanju odreeni ljudi. U jednoj staroj mudroj izreci stoji: Ne
prenosite mudrost (znanje) oni ma koji joj ne prilie, jer ete je na taj
nain zloupotrijebiti, a ne uskraujte je onima koji joj prilie, jer ete im
na taj nain nanijeti zlo i nepravdu.
270
Muslim u predgovoru djela es-Sahih (5), od
Ebu Hurejre i Ebu
Davud u
poglavlju el-Edeb (4992).
271
El-Buhari u djelu es-Sahih, knjiga el-Ilm(127), poglavlje o onima
koji
neke informacije prenose samo nekim ljudima iz bojazni da ih oni drugi
nee razumjeti.
272
Muslim u predgovoru djela es-Sahih (5).
U djelu el-Ihja el-Gazali kae da je dunost uitelja da se u
prenoenju znanja na uenika ogranii na ono to taj uenik moe
razumjeti, te da mu ne govori o stvarima koje njegov razum ne moe
pojmiti, jer e ga na taj nain preplaiti i natjerati u bijeg. Uitelj treba
djelovati po uzoru na Poslanika, s.a.v.s., te da ueniku ne otkriva neku
informaciju, osim ako je siguran da e moi da je razumije.
H. Alija rekao je, pokazujui na svoje grudi: Ovdje je mnogo znanja,
kad bih samo mogao nai one koji e ga preuzeti!
Uenjak ne treba sve to zna otkrivati svakoj osobi. Ovo vrijedi za ono
to uenik razumije, ali nije u stanju da se time okoristi. A kako je tek s
onim to uenik nije u stanju ni da razumije? Otuda je reeno: Svakog
ovjeka zaduite u skladu s njegovim razumom i odredite mu onoliko
koliko moe razumjeti kako bi to prihvatio i okoristio se time. U
suprotnom, odbacit e to zbog neodgovarajue koliine.
Allah je, d.., ukazujui na to da je bolje sauvati znanje od onih koji
e ga obezvrijediti i unititi nego im ga prenijeti, rekao:
I bestidnicima ne dajite imetke svoje.
Prenoenje znanja onome koji ga ne zasluuje nije nita manje zlo od
njegovog uskraivanja onome koji ga zasluuje.273
El-Gazali, takoer, kae da slabom ueniku treba prenijeti njemu
odgovarajuu koliinu znanja i ne spominjati mu,
273
el-Ihja, tom I, str. 57 i 58.
omalovaavajui ga, da ima jo mnogo toga, jer bi to oslabilo njegovu
elju i za onom koliinom znanja koja mu se prenosi, uznemirilo ga i
navelo na pomisao daje uitelj krt prema njemu, budui da svaka osoba
smatra da je sposobna da usvoji bilo koje znanje. Uitelj se ne smije
uputati u prenoenje svih informacija kada je u pitanju rad s masom,
nego se u njihovom pouavanju ograniiti na pouavanje ibadetima,
pobonosti i odanosti, te im srce ispuniti eljom za Dennetom i strahom

od Dehennema, s obzirom na ono to o tome govori Kuran. Ne smije u

njima izazivati sumnju koja bi se mogla uvui u njihova srca, pa bi im bilo
teko da je se rijee, te bi nastradali i propali.274
Ono to elimo rei jeste to da je uitelj ljekar koji lijei srca i umove
onim to im odgovara, a svaki lijek nije dobar za svaku bolest.
SKLADNOST I UMJERENOST
Jedno od naela koja treba imati na umu i koje preuzimamo od
Poslanika, s.a.v.s., jeste ekonominost u pouavanju i umjerenost u
koliini informacija koje se nude, kako pretjerivanje u tome ne bi prelo u
dosadu.
El-Buhari prenosi od Ebu Vaila da je Abdullah b. Mesud pouavao
ljude svakog etvrtka, pa mu je jednom prilikom neki ovjek rekao:
O Ebu Abdurrahmane, ja bih volio da nas pouava svakog dana.
Abdullah b. Mesud odgovorio je: Ono to me spreava da tako
postupim jeste to to ne bih volio da vam preem u dosadu dok vas
pouavam onome emu je i Poslanik, s.a.v.s., pouavao nas, plaei se
smrti za nas.275
274
el-Ihjau *ulumid-din, tom I, str. 58.
275
Muttefekun alejh, od Ibn Mesuda, el-Lulu vel-merdzan, 1796.
El-Buhari prenosi od Ikrime da je Ibn Abbas rekao: Govorite ljudima
jednom sedmino. Ako vam to ne bude po volji, onda dva puta. Ako
budete htjeli vie, onda tri puta. Ne inite ljudima Kuran dosadnim i neka
vam se nikako ne desi da doete kod ljudi koji o neemu razgovaraju, pa
da im dosaujete. utite, a kada vam se obrate, govorite tako da ih
zainteresujete.276
Ibn Mesud veli: Srca (ljudi) mogu biti naklonjena i pokazati
interesovanje, a mogu biti i nenaklonjena, te okrenuti lea. Zato govorite
ljudima o onome to e ih zainteresirati.277
Hasan el-Basri kae: Govori ljudima o onome to e ih zainteresirati,
pa e se prema tebi licem okrenuti, a ako ti okrenu lea, znaj da imaju
neke potrebe.278
Ovo bi znailo da je dunost uitelja, kao i misionara i muhadisa, da
uvaava duevnu mo i snagu ljudi, jer onaj koji slua, odnosno ui ono
to ne voli nee se okoristiti onim to na taj nain saznaje, budui da
uima slua, ali srcem ne prihvata. Kao to ovjek ima ogranienu
tjelesnu snagu koju treba uvaavati, budui da ovjek nije u stanju da
podnese teret kojem nije dorastao, takav je sluaj i sa njegovom
duevnom snagom.
Na ovoj osnovi treba postavljati metode pouavanja, pisati udbenike
i donositi odluke i rjeenja, tako da uenici usvajaju znanje vedri i
raspoloeni.
Lijep nain pouavanja bio bi i to da uitelj u toku predavanja ubacuje

neka osvjeenja kao to su neke zanimljive prie, anegdote ili stihovi

kako to predavanje ne bi prelo u dosadu. I Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
alio bi se, govorei samo istinu. Od njega se prenose mnoge ugodne
ale koje unose u srca ljudi radost i veselje bez ikakvog pretjerivanja i
moralnog padanja.279
276

Diemi ul-fevaid, tom I, hadis br. 235.

Sunentid-Daremi, tom I, str. 98, poglavlje o onima koji ne vole da
dosauju ljudima.
278
Prethodni izvor.
H. Alija je rekao: Privlaite (zainteresirajte) srca i traite im
zanimljivih informacija, budui da se i ona umaraju, kao to se umaraju i
tijela.
Takoer je rekao i sljedee: Osvjeavajte srce iz sata u sat jer je ono
slijepo prema onome to ne voli.
Ebu Halid el-Vali kae: Sjedili smo s ashabima Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., pa su recitovali poeziju i prisjeali se dahili- jetskih dana.
El-Kasim b. Muhamed, jedan od sedam uenjaka koji su se bavili
erijatskim pravom u Medini iz generacije tabiina, kada bi mu ljudi
postavili mnogo pitanja, govorio je: Govor zamara, zato nam ne
postavljajte mnogo pitanja.
Ibn Sihab ez-Zuhri bi govorio, a onda bi rekao: Dajte stihova, dajte
pripovijetki, ui su pune, dua je mrzovoljna.
Ovaj nain osvjeavanja due ima dvije dobre strane:
I. odstranjuje dosadu te zamor koji pogaa tijelo i mrzovolju koja
pogaa duu, a koji se javljaju kao rezultat svakodnevnog jednolinog
ponavljanja na to je ukazao i h. Alija u gore navedenom primjeru.
S tim u vezi, jedan pjesnik kae:
Dugotrajna zbilja duu zamara, alom joj zamor odagnaj;
279
Hadiske zbirke biljee vie takvih sluajeva.
2. osvjeava duu i podstie je da nastavi sa zalaganjem
na planu traganja za istinom, bez obzira kako teak bio put do nje.
U vezi s ovim, Ebu el-Derda kae: Ja svoju duu osvjeavam nekom
alom kako bi je ojaao na putu traganja za istinom.
Meutim, ovdje treba imati na umu dvije stvari:
1. da u ovoj duhovitosti ne bude pretjerivanja, moralnog padanja i onoga
to ne prilii drutvu uenih, jer to nije nikakvo pozorite;
2. da ta duhovitost bude zastupljena u odgovarajuoj mjeri, odnosno da
zbilja prevladava, a da se ala javlja kao iznimka, budui da se sve
to pree granicu pretvara u svoju suprotnost. Pretjerivanje je pokueno, ak i u ibadetu, a kakav je tek sluaj s onim to nije obavezno,
te sa zabavom i razonodom. U vezi s ovim, h. Alija je rekao: Zainite
govor alom u onoj mjeri u kojoj solju zainite jelo.
277

KORITENJE PRAKTINIH PRIMJERA U PROCESU ODGOJA I

USMJERAVANJA
Jedno od pedagokih naela koja smo naslijedili od Poslanika,
s.a.v.s., jeste koritenje praktinih primjera koji potvruju odreeni
pedagoki stav, a kako bi uenici usvojili lekciju koju nikada nee
zaboraviti, budui da je povezana sa stvarnou i situacijom na koju su
ljudi naviknuti i s kojom koegzistiraju. Na taj se nain ona usadi u
pamenje, tako da nema potrebe za ponavljanjem i odugovlaenjem.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije proputao da ovakve prilike koje je
sudbina pruala ljudima uini djelotvornom lekcijom i
efikasnom poukom koja je esto tjerala suze na oi i strah u srca
utjerivala.
Ko bi od nas mogao zanemariti njegov stav onoga dana kada je
uznemirio Kurejije naredbom da se nad enom koja je ukrala izvri
kazna odsijecanja ruke, koju je propisao Allah, d.., u Svojoj knjizi i
kradljivcu i kradljivici.
Kurejije su se ovom prilikom obratile Usami b. Zejdu, Poslanikovom,
s.a.v.s., prijatelju sa molbom da se zauzme po ovom pitanju kod
Poslanika, s.a.v.s., kako bi oprostio ovoj eni i odustao od odsijecanja
ruke, te prihvatio bilo koju naknadu ili odredio neku drugu kaznu,
zaboravljajui da je saosjeanje jedna, a izvravanje Allahovih, d..,
odredbi druga stvar. Trebala je, dakle, lekcija koja e potvrditi znaenje
jednakosti kada su u pitanju kazne, kao to je to sluaj i s svim drugim
Allahovim, d.., zapovijedima, koja e otkloniti zablude o klasnim
razlikama meu ljudima (plemstvo i obini narod), te koja e energino
obznaniti da Allahov, d.., zakon vrijedi za sve ljude, i da je Njegova
rije gornja, a svaka druga rije donja.
Ova lekcija dola je na pravom mjestu i u pravo vrijeme. ule su je
ui, razumjeli umovi, a srca postala svjesna.
Zar se zauzima o pitanju Allahovih, d.., propisa, O Usama?! Propali
su oni prije vas koji su opratali pripadnicima plemstva kada bi poinili
kradu, a izvravali kaznu nad obinim narodom. Tako mi Allaha, d..,
kada bi Fatima, kerka Allahovog Poslanika, s.a.v.s., poinila krau,
ruka bi joj bila odsjeena.
Nikada nee biti zaboravljen Poslanikov, s.a.v.s., stav kada mu umro sin
Ibrahim, a desilo se da isti dan bude i pomraenje Sunca. To je bio
povod da neki kau kako je do pomraenja Sunca dolo zbog smrti
Poslanikovog, s.a.v.s., sina. Ovakva
uvjerenja vladala su i u doba dahilijeta. Naime, oni su smatrali da do
pomraenja Sunca ili Mjeseca dolazi zbog smrti nekog od velikana. Da
je Poslanik, s.a.v.s., bio jedan od onih koji sebi i svojoj porodici,
pretjerujui i obmanjujui one oko sebe, pripisuju lanu veliinu, ne bi
reagovao na ove rijei koje su bile u skladu s onim to je ljudima bilo

poznato. Meutim, on je iskoristio ovu priliku da ispravi ova shvatanja,

odstrani praznovjerje i ustanovi pravu istinu. Kao pravi vjernik rekao je
sljedee: O ljudi, i Sunce i Mjesec Allahovi su, d.., znakovi do ijeg
pomraenja ne dolazi zbog neije smrti ili neijeg ivota.
Jednom prilikom kod Poslanika, s.a.v.s., dola je skupina siromanih
beduina na kojima se mogla primijetiti bijeda i oskudica. Poslanik,
s.a.v.s., rastuio se kada ih je vidio u takvom stanju, uao je, a zatim
izaao i naredio Bilalu da proui ezan i ikamet, pa je klanjao i nakon toga
odrao predavanje, podstiui ljude da udijele sadaku ovim beduinima,
pa makar to bila i polovina hurme. Prvi je pourio da uini dobroinstvo
jedan ensarija, donosei zaveljaj koji je jedva nosio. To je bio dobar
poetak i lijep primjer. Derir, prenosilac ovog hadisa, kae da su se
onda za njegovim primjerom poveli i drugi ljudi, tako da je ubrzo vidio
dvije hrpe odjee i hrane, a Poslanikovo, s.a.v.s., lice blistalo je kao da je
pozlaeno.
Ovo je bio pravi trenutak i pravo mjesto da se pohvali onaj koji uini
dobro djelo, pa se onda za njim povedu i ostali ljudi. Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je s tim u vezi:
Ko uvede lijep obiaj imat e nagradu za to i nagradu za svakog onog
koji se tog obiaja bude drao, s tim da ni njemu nee biti umanjena
nagrada. Ko uvede lo obiaj imat e kaznu za to i kaznu za svakog
onog koji se tog obiaja bude drao, s tim da ni njemu nee biti
umanjena kazna.280
KORITENJE POMONIH SREDSTAVA
Jedno od osnovnih pedagokih naela koja nalazimo u sunnetu
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jeste i to da se uitelj koristi.svim
raspoloivim vizuelno-akustinim sredstvima koja olakavaju
pojanjavanje eljenih injenica.
Poznato je da okolina ne osigurava dovoljan broj ovih sredstava, te
da je i sam Poslanik, s.a.v.s., bio nepismen. Meutim, ono to je nama
ovdje bitno jeste postavljanje naela i ideje (na prvom mjestu), te njena
primjena u postavljenim granicama (na drugom mjestu). Kao dokaz
ovome navest emo nekoliko jasnih primjera.
Ibn Mesud kae da je Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom nacrtao
jednu liniju te rekao: Ovo je Pravi Allahov, d.., put. Zatim je i s desne i
s lijeve strane nacrtao po jo jednu liniju te rekao: Na svakom od ovih
putevaje ejtan, koji poziva tome putu. Onda je prouio sljedei kuranski
ajet: I doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega drite i druge puteve ne
slijedite, pa da vas odvoje od Puta Njegova. Eto, to vam On nareuje, da
biste se grijeha klonili.281
U ovom hadisu moemo vidjeti kako Poslanik, s.a.v.s., objanjava
ashabima posljednju od deset zapovijedi iz sure el-

280

Muslim, poglavlje o zekatu (1017), Ibn Mada, predgovor

njegove
zbirke
(203), et-Tirmizi, poglavlje o nauci (2677) u skraenoj verziji.
Enam pri emu se ne ograniava samo na verbalno pojanjavanje, nego
se koristi sredstvima koja su mu na raspolaganju, a to je pijesak na
kojem je povukao jednu pravu liniju koja predstavlja u ovom ajetu
spomenuti Pravi Allahov, d.., put. Zato je i rekao: Ovo je Pravi Allahov,
d.., put. Zatim je s desne i lijeve strane te linije nacrtao puteve na koje
nas upozorava ovaj ajet u vidu krivudavih linija, opisujui ih sljedeim
rijeima: Na svakom od ovih putevaje ejtan koji poziva tome putu.
Ovu praktinu lekciju zavrio je uenjem kuranskog ajeta, to je
ostavilo jak utisak na duu i razum prisutnih. U ovom sluaju u usvajanju
i razumijevanju ajeta uestvovali su i vid i sluh.
Jednom prilikom Poslanik, s.a.v.s., prolazio je pored pijace, pa su se
ljudi okupili oko njega. Doao je do jednog mrtvog ulavog (malih uiju)
jareta, uzeo ga za uho i rekao: Koji od vas bi dao jedan dirhem za ovo
jare? Ljudi su odgovorili: Mi ga ne elimo ni po koju cijenu. Sta da
radimo s njim? Poslanik, s.a.v.s., upitao je: Da li bi voljeli daje va?
Odgovorili su: Tako nam Allaha, d.., sve i da je iv bio bi pod
mahanom, a jo je i mrtav. Kako da ga elimo? Onda je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: Tako mi Allaha, d.., Njemu je ovaj svijet bezvredniji
negoli vama ovo jare.282
Pogledajte kako Poslanik, s.a.v.s., pojanjava ashabima ono to im eli
prenijeti, koristei se ovim udnim primjerom. To je sredstvo koje niti je
kupio, niti je proizveo, niti se, pomaui njime, pretvarao i usiljeno
ponaao. To je sredstvo koje su mogli vidjeti svi ljudi i pored koga su
esto prolazili. Meutim, Poslanik, s.a.v.s., elio je da ga uini
pomagalom pri objanjavanju vrijednosti ovoga svijeta kojem ljudi tee i
zbog koga se meusobno natjeu. Ovu lekciju o bezvrijednosti ovoga
svijeta kod Allaha, d.., nije mogue izbrisati iz pamenja i zaboraviti
zbog njene veze s mrtvim ulavim jaretom i Poslanikovim, s.a.v.s.,
postupkom kada ga je uzeo za uho i upitao: Koji bi od vas dao jedan
dirhem za ovo jare? Ljudi su mu odgovorili, a on je nastavio s
postavljanjem pitanja sve dok na kraju nije doao do onoga ta je elio
da im objasni: Tako mi Allaha, d.., Njemu je ovaj svijet bezvredniji
negoli vama ovo jare.
Postoji jo mnogo primjera koji govore o tome kako se Poslanik,
s.a.v.s., koristio odreenim pomonim sredstvima da objasni neke
vjerske, moralne i duhovne vrijednosti koje je elio prenijeti drugim
ljudima.
Metoda koja olakava razumijevanje i usvajanje i koja potvruje
eljeno znaenje jeste metoda fizikog ukazivanja u okviru koje se ono
to je razumljivo povezuje s onim to je opipljivo.

Poslanik, s.a.v.s., koristio se esto ovom metodom kako bi opomenuo

onoga koji je nepaljiv, a uvrstio onoga koji je paljiv. Navest emo
neke primjere.
U jednom hadisu koji prenosi Muslim i drugi stoji da je Poslanik,
s.a.v.s., pokazujui na svoje grudi, tri puta ponovio: Bogobojaznost je
ovdje. Pokazivanje na grudi pri objanjavanju bogobojaznosti i njenog
prebivalita daleko je djelotvornije nego da je rekao: Mjesto
bogobojaznosti je srce. Ove bi rijei vjerovatno mnogima promakle, a da
ih i ne uju, ili bi ih uli, ali srcem ne bi prihvatili.
Muslim prenosi od Dabira da je Poslanik, s.a.v.s., pokazujui na dva
prsta (kaiprst i srednji prst, te razmak izmeu njih), rekao: Moje
poslanstvo i Sudnji dan jesu kao ovo dvoje.
Ukazivanje na blizinu izmeu poslanstva Poslanika, s.a.v.s., i Sudnjeg
dana na ovaj nain djelotvornije je nego da je rekao: Moje je poslanstvo
blizu Sudnjeg dana.
Sljedei hadis biljei el-Buhari i drugi, a prenosi Sehl b. Sad: Ja i
skrbnik siroeta bit emo u Dennetu kao ovo dvoje (pokazujui na
kaiprst i srednji prst, te razmak izmeu njih). Ovaj gest pojanjava
znaenje datog hadisa bolje nego to bi to uinile neke uobiajene fraze
kao to je sljedea: Skrbnik siroeta bit e blizu Poslanika, s.a.v.s., u
Dennetu.
Slino ovome jesu i rijei koje je Poslanik, s.a.v.s., uputio Muazu b.
Debelu, nakon to ga je savjetovao: Hoe li da te uputim na ono to je
temelj svega ovoga (svih ovih savjeta)? Muaz je odgovorio: Naravno.
Onda je Poslanik, s.a.v.s., rekao: uvaj se ovoga (pokazujui na svoj
jezik).283
Ovo pokazivanje na jezik uinilo je da Muaz i svi oni koji su bili
prisutni nikada ne zaborave znaaj jezika, te njegovu tetnost koja ini
da ljudi u Dehennemu budu oboreni na lica.
Svi ovi primjeri, kao to smo vidjeli, podrazumijevaju ges- tikuliranje
pokazujui na neki dio tijela: grudi, ruke ili jezik.
S tim uvezi jeste i ono to prenose el-Buhari i Muslim od Sehla b.
Sada, koji kae da je jednom prilikom pored Poslanuika, s.a.v.s., proao
neki ovjek, te da je Poslanik, s.a.v.s., upitao onoga koji je sjedio s njim:
Sta ti misli o ovom ovjeku? Odgovorio je: Radi se o uglednom
ovjeku. Tako mi Allaha, d.., on je dostojan da ga se oeni ako
zaprosi, te da mu se udovolji ako se za neto zauzima. Poslanik,
s.a.v.s., utio
283 Et-Tirmizi, el-Imati (2619), kae da je hasen-sahih, Ibn Mada, elFiten (3973). O njegovom lancu prenosilaca ima mnogo diskusije.
je, a onda je pored njega proao drugi ovjek, pa je ponovo upitao: Sta ti
misli o ovom ovjeku? Odgovorio je: O Boiji Poslanie, s.a.v.s., ovo je
jedan od siromanih muslimana. On nije dostojan da ga se oeni ako

zaprosi, da mu se udovolji ako se za neto zauzima, te da ga se slua

ako govori. Onda je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ovaj (siromah) bolji je od
svijeta punog ovakvih (uglednih).
IZBOR NAJBOLJIH METODA
Jedno od pravila i naela pouavanja na koje nailazimo u sunnetu
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jeste izbor najbolje i najlake metode koja
je najblia uenikovom srcu i razumu i koja e imati najvei utjecaj na
njegov sluh i njegov vid.
To pomae uitelju da na najbolji mogui nain objasni svojim
uenicima ono to im eli prenijeti, te da to uvrsti u njihovom pamenju.
Onaj koji izuava sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te ivi s
hadiskim zbirkama primijetit e da se Poslanik, s.a.v.s., koristio
pedagokim metodama i pomonim sredstvima koje mnogi pedagozi
smatraju nevjerovatnom pojavom u islamskoj tradiciji.
On se koristio metodom predavanja (dranja govora) u obraanju
masama petkom na dumi, povodom Bajrama i u drugim slinim
prilikama, budui da je to zahtijevala data situacija. Meutim, on nije
dozvoljavao da ovo obraanje protekne kao puko predavanje, nego ga je
osvjeavao posebnim naunim elementima koji poglede vezuju, privlae
panju i pozivaju na koncentraciju.
Spomenut emo ovdje njegovo najuvenije obraanje, a to je obraanje
na Oprosnom hadu najveem skupu ljudi
na Arabijskom poluotoku u to doba, na dan klanja kurbana na Mini. elio
je da ljudima objasni svetost krvi (ivota), svetost asti i metka. Meutim,
nije to izloio u vidu izvjetaja i recitata kao to to ine mnogi predavai i
poglavari u svojim obraanjima. On je svoje obraanje zapoeo
pitanjima koja izazivaju interes i panju.
Ebu Bekr prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., tom prilikom sjeo na svoju
devu, uzeo je za povodac te rekao: Koji je danas dan? Svi su utjeli,
mislei da e ga on nazvati nekim drugim imenom. Poslanik, s.a.v.s., je
nastavio: Zar danas nije dan prinoenja rtvi? Odgovorili su: Da, jeste.
Ponovo je upitao: Koji je ovo mjesec? Svi su utjeli, mislei da e ga on
nazvati nekim drugim imenom. Poslanik, s.a.v.s., je dodao: Zar ovo nije
zid-hidde? Odgovorili su: Da, jeste. Isto pitanje je postavio i za
mjesto, a kada su oni opet preutjeli rekao je da je to sveto mjesto, te je
dodao: Vaa krv (ivot), va imetak i ast jesu sveti kao to je svet i ovaj
va dan, u ovom vaem mjesecu, na ovom vaem mjestu.284
El-Kurtubi u Muslimovom komentaru kae: Njegova pitanja i utnja
nakon svakog postavljenog pitanja bila je priprema koja je veoma bitna.
Time je elio da mu se oni u potpunosti posvete, te da osjete znaaj
onoga o emu ih obavjetava. Zato je poslije toga kazao: Vaa krv...,
naglaavajui svetost tih stvari.^85

Predmet poreenja u ovom hadisu: ...kao to je svet i ovaj va dan... bio

je poznat sluaocima zato to su taj dan, mjesec i
284
El-Buhari, Muslim i drugi. El-Buhari ga biljei na vie mjesta.
Pogledati djelo el-Feth, tom I, str. 168. Muttefekun alejh, od Ebu
Bekraa, el-Lulu vel- merdan (1094).
285
el-Feth, tom I, str. 168.
mjesto bili vrsto utkani u njihovim duama, za razliku od krvi (ivota),
asti i imetka koje su oni u doba dahilijeta smatrali dozvoljenim. Zato im
je Poslanik, s.a.v.s., objasnio da su krv muslimana, njegova ast i imetak
svetiji od toga dana, mjeseca i mjesta.286
Ono to elimo rei jeste to da Poslanik, s.a.v.s., ovaj svoj govor nije
izloio u jednom dahu i jednolino, budui da bi to izazvalo dosadu i
pospanost. Ne, on je svojim pitanjima uzburkao njihove umove i
sluaoce uinio sagovornicima, tako da su se prema njemu okrenuli,
netremice ga promatrali i samo njega sluali. Na kraju obraanja istom je
metodom zatraio od njih da posvjedoe da je ispunio svoj emanet, te da
im je dostavio (Boiju) objavu: Jesam li vam dostavio (Boiju objavu)?
Onda je sa svih strana odjeknulo: Da, jesi. Poslanik, s.a.v.s., rekao je
onda: Gospodaru moj, budi svjedok. Neka svaki onaj koji je prisutan
prenese (ovo to sam rekao) onome koji je odsutan.
Jedna od uspjenih metoda kada je u pitanju djelovanje na nekoga
jeste poreenje i navoenje primjera koji ono to je racionalno ine
oitim, ono to je nejasno jasnim, te ono to je daleko bliskim.
Onaj koji izuava sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., primjeuje
daje krcat poreenjima i izrekama koje predstavljaju vrhunac ljudske
rjeitosti i knjievne ljepote. Poslanik, s.a.v.s., povodio se u tome za
Kuranom.
Tako samo u djelu el-Damius-sagir od es-Sujutija nalazimo etrdeset
i dvije predaje od kojih svaka kao da je uitelj koji objanjava i
razumijevanju pribliava datu materiju. Bit e dovoljno da spomenemo
samo neke od njih:
Onaj koji pouava ljude dobru, a zaboravlja samoga sebe poput je
svijee koja drugima svijetli, a sama izgara.287
Vjernik je poput pele. Ako jede, jede ono to je dobro, ako daje, daje
ono to je dobro, i ako na stabljiku stane, ne slomi je (tetu ne pravi).288
Munafik je poput zbunjene ovce koja ne zna kojem od dva stada
pripada. Cas tri ujedno, as u drugo, ne zna koje od njih da slijedi.m
Ja i ljudi poput smo ovjeka koji zapali vatru, pa nakon to ona obasja
sve oko sebe leptiri, i gmizavci poinju da padaju u nju. ovjek ih
pokuava sprijeiti, ali ga oni nadjaaju, i jure u vatru. Tako i ja vas
odvraam od vatre, a vi u nju srljate,290 Es-Sujuti nije spomenuo druge
poznate izreke od kojih se sljedee nalaze u el-Buharijevoj i Muslimovoj
zbirci hadisa: Onaj koji se dri Allah ovih, d.., granica i onaj koji ih

prelazi poput su ljudi koji su bacali kocku na brodu.

Ja sam u odnosu na poslanike prije mene poput ovjeka koji je sagradio
kuu, te je dovrio i lijepo sredio.
Zbog svega ovoga es-Sujuti je svoje djelo nazvao el- Damius-sagir;
budui da mu nije bio cilj da sve obuhvati.
287
Et-Taberani u djelu el-Kebir, od Ebu Berza, ovaj hadis je daif. ElTaberani
od Dunduba s dobrim lancem prenosilaca, to tvrdi el-Hejsemi u djelu
el- Medmel tom I, str. 184 i 185288
Ahmed (2/199), od Abdullah b. Amra. El-Hejsemi veli da su prenosioci
ovog hadisa vjerodostojni, osim Ebu Sebre.U djelu el-Medma (1
/295) on se smatra pouzdanim.
289
Ahmed (2/32), Muslim u poglavlju o karakteristikama munafika (2784)
i en- Nesai (5037).
290
Muttefekun alejh, od Ebu Hurejre, el-Lulu vel-merdzan (1472).
Jedna od metoda koje utjeu na duu i razum jeste metoda
pripovijedanja koju koristi Kuran i pripovijeda nam
o prethodnim poslanicima, vjernicima i njihovoj borbi protiv nevjernika i
bezbonika, to uvruje srce i duu, odstranjuje nepovjerenje skeptika,
upuuje zalutale i neodlune, te onima koji su na Pravom putu poveava
uputu.
I Poslanik, s.a.v.s., koristio se ovom metodom u pojanjavanju
odreenih vrijednosti i odlika, te njihovom utvrivanju. Takvo je
pojanjavanje utjecaja iskrenosti na spaavanje ljudi od opasnosti i
propasti, kao u sluaju trojice stanovnika peine. Zatim pojanjavanje
utjecaja zahvalnosti na trajanje blagodati, a nezahvalnosti na njihovo
nestajanje, kao to je bio sluaj sa slijepcem, gubavcem i elavim
ovjekom. Onda je tu pojanjavanje nagrade za ukazanu milost, pa
makar i prema ivotinji, kao to je sluaj s onim koji je napojio psa koji je
bio isplazio jezik od ei, zbog ega ga je Allah, d.., nagradio i
oprostio mu. Postoje jo mnoge ovakve pripovijetke u hadiskim zbirkama
koje bi bilo dobro sabrati (u jednu zbirku).291
IZAZIVANJE PANJE
PITANJIMA I DISKUSIJOM
Ono ime se Poslanik, s.a.v.s., mnogo koristio u procesu pouavanja
jeste upotreba dedukcije po analogiji, s ciljem da iz usta uenika izvue
eljenu informaciju ili kako bi, u najmanju ruku, njihov razum, nakon to
due i srca pokau interesovanje za tu informaciju, uinio otvorenim za
njeno usvajanje. U tom smislu postavljao im je pitanja na koja su trebali
da odgovore, ukoliko bi bili u stanju, ili da, u suprotnom, od Poslanika,
s.a.v.s., uju pravi odgovor.

291

Jedan takav hvale vrijedan pokuaj napravio je prije nekoliko godina

ejh Salih Muhamed Halil i mislim da je ta njegova knjiga ve objavljena.
El-Buhari u svojoj hadiskoj zbirci biljei poglavlje o postavljanju
pitanja ashabima od Poslanika, s.a.v.s., kako bi uvidio kojim znanjem
raspolau. U tom poglavlju biljei hadis koji prenosi Abdullah b. Omer, a
u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ima jedno drvo ije lie ne
opada (ni zimi ni ljeti). Ono je poput ovjeka muslimana. Kaite mi koje
je to drvo. Ljudi su navodili razliite vrste pustinjskog rastinja, a Abdullah
b. Omer kae da je u sebi pomislio da je to palma. Onda su ljudi upitali
Poslanika, s.a.v.s., koje je to drvo, pa je odgovorio: To je palma.292
Poslanik, s.a.v.s., nije im iznio ovu informaciju u vidu izvjetaja ili
referata: Musliman je poput palme. Ne, on je elio izvui ono to je u
njima, da im panju usmjeri na ono to je oko njih, te da ih ukljui u
istraivanje. Uenik nije samo aparat na koji se utjee, a koji, s druge
strane, nema nikakvog utjecaja. Nije aparat koji ui i usvaja, a ne
razmilja. Ne, uenik je ivo razumno bie, koje istrauje i razmilja,
razgovara i raspravlja, grijei i pogaa.
Ibn Kesir u svome Tefsiru biljei hadis koji prenosi Amr b. uajb od
svoga oca, qn od svoga djeda u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: ije vam se vjerovanje najvie dopada? Odgovorili su:
Vjerovanje meleka. Poslanik je na to rekao: Kako da oni ne vjeruju
kada su u blizini Allaha, d.?! Ponudili su drugi odgovor: Vjerovanje
poslanika. Poslanik, s.a.v.s., ree: Kako da oni ne vjeruju kada im se
objava sputa?! Ponudili su trei odgovor: Nae vjerovanje. Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: Kako da vi ne vjerujete kada sam ja meu vama?!
Zatim je dodao:
292
Muttefekun alejh, od Ibn Omera, el-Lulu vel-merdan (1792).
Meni se najvie dopada vjerovanje onih koji e doi poslije vas, te nai
listove u kojima je Knjiga u iji e sadraj vjerovati.293
Dakle, Poslanik, s.a.v.s., spomenuo im je ono to je elio da im
objasni tek nakon ovog interesantnog dijaloga, postavljanja pitanja i
pobijanja datih odgovora. Tek nakon to su pokazali interesovanje za
spoznajom ove informacije, Poslanik, s.a.v.s., ju je jasno i glasno
obznanio.
Ono ime se Poslanik, s.a.v.s., takoer, koristio pri izazivanju panje
kod svojih sluatelja jeste postavljanje pitanja u vezi sa znaenjima
nekog njima poznatog izraza. Oni su u svojim odgovorima nudili
znaenja koja su njima bila poznata, a kada bi zavrili, Poslanik, s.a.v.s.,
pristupao je njihovom tumaenju, nudei im novo znaenje koje je imao
na umu. U veini sluajeva to je bilo preneseno znaenje kojem oni
vjerovatno nisu pridavali nikakav znaaj, a Poslanik, s.a.v.s., dao mu je
prednost u odnosu na druga znaenja datog izraza.
Tako je jednom prilikom upitao ashabe sljedee: Ko je po vama

surea? Odgovorili su: To je onaj (hrva) koga ne mogu oboriti drugi

ljudi. Poslanik, s.a.v.s., onda ree: Ne, nije tako. To je ovjek koji se zna
savladati u srdbi.294
Takav je i sljedei sluaj. Naime, jednom prilikom Poslanik, s.a.v.s.,
upitao je ashabe: Znate li vi ko je muflis? Odgovorili su: Muflis je onaj
od nas koji nema niti jednog dirhema, niti ikakve imovine. Poslanik,
s.a.v.s., onda ree: Muflis je onaj pripadnik moga ummeta koji e na
Sudnjem danu doi s namazom, postom, zekatom..., ali je ovoga
uvrijedio, ovoga oklevetao, potroio imetak onoga, prolio krv onome,
ovoga udario, pa e im u ime toga dati svoja dobra djela, a ako i njih
nestane prije nego to mu bude presueno, preuzet e na sebe njihova
loa djela koja e ga prekriti, pa e biti baen u vatru.295
293

Ibn Kesirov Tefsir, tom I, str 42.

Muslim, od Ibn Mesuda, u poglavlju o dobroinstvu (2608) i Ebu
Davud u poglavlju o lijepom ponaanju (4779).
Zatim bi im upuivao rijei ije je bukvalno znaenje smatrano runim,
s ciljem da ga oni pitaju ta je pod njima podrazumijevao. Onda bi on
davao odgovor koji je ispravljao pogreno shvatanje tih rijei, tako da se
onda to znaenje uvrivalo u njima.
U jednom vjerodostojnom hadisu prenosi se daje Poslanik, s.a.v.s.,
rekao:
Pomozite svoga brata bio tlaitelj ili tlaeni.
Ova je izreka skoro u istom obliku bila popularna u doba dahilijeta i
ukazivala je na potpomaganje zbog plemenskog fanatizma i
pristrasnosti, te odbranu svakog lana tog plemena, bez obzira da li je u
pravu ili nije. Zbog toga su se ashabi zaudili kada su uli ove rijei od
Poslanika, s.a.v.s., jer je islam doao s apsolutnom nepristrasnou koje
se moramo pridravati ak i kada smo u pitanju sami mi, nai roditelji i
roaci:
...Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede
da nepravedni budete...196
Islam je doao ist od ovog fanatizma i pristrasnosti u svakom obliku.
Kako onda Poslanik, s.a.v.s., koji je doao s uputom i pravom vjerom,
prihvata ovu rije? Ne treba da udi to to su ashabi postavljali pitanja i
traili objanjenje od Poslanika, s.a.v.s., sljedeim rijeima: O Allahov
Poslanie, s.a.v.s., mi pomaemo tlaenog, ali kako da pomaemo tlai295
Muslim u poglavlju o dobroinstvu (2581), et-Tirmizi u poglavlju o
Sudnjem danu (2420) i drugi od Ebu Hurejre.
296
el-Maida, 8.
telja? Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: Sprijeite ga da ini zlo pa ete
mu pomoi.297
Ovo je pravo znaenje pruanja pomoi bratu i roaku. Pomagati im u
294

zlu i grijehu znai vui ih u nesree i katastrofe, na ovom svijetu, te u

Dehennem, na onom svijetu. Sprjeavati ih da ine zlo znai udaljavati
ih od ejtana, a pribliavati Allahu, d.., udaljavati ih od Dehennema, a
pribliavati Dennetu. To je prava pomo.
Da im je ovo saopio u vidu nekog izvjetaja ili referata, ne bi izazvao
duhovno buenje koje su izazvale ove njegove rijei zbog kojih su se
ashabi zaudili, te ih nisu odobrili, pa su Poslanika, s.a.v.s., upitali ta je
njima elio da kae, da bi na kraju shvatili i zadovoljni postali.
Ovdje treba spomenuti i neke rijei koje je uputio ashabima na nain
koji pojaava panju, kao to su sljedee:
Tako mi Allaha, d.., on nije vjernik!; Tako mi Allaha, d.., on nije
vjernik!; Tako mi Allaha, d.., on nije vjernik!
U ovom sluaju imamo formu zakletve, ponavljanje kojim se postie
pojaanje, te zamjenicu treeg lica koja se ne odnosi ni na koga
poznatog, budui da se ne zna ko je vrilac radnje predikata koji je u
odrinom obliku. Zato su ashabi, kada su uli ovu neobinu reenicu
koja se ponavlja, kazali: O Allahov Poslanie, s.a.v.s., propao je i
zalutao! Ko je taj? Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: To je onaj iji komija
nije siguran od njegovog nasilja.298
297
El-Buhari u poglavlju o upotrebi sile (6952) i et-Tirmizi u poglavlju o
iskuenjima (2256).
298
El-Munziri u cijelu et-Tergib pripisuje ovaj hadis el-Buhariju, od Ebu
urejha el-Kabija. El-Hafiz mu je prigovorio u djelu el-Feth, tvrdei
kako hadis koji
Kako je velika razlika u uticaju kada se sljedea reenica: Nije vjernik
onaj iji komija nije siguran od njegovog nasilja. spomene u vidu
izjavne reenice kao to je to i uobiajeno, te kada se spomene na nain
na koji je to uinio Poslanik, s.a.v.s..
Ono to je jo bitno jeste to da uitelj vjeruje u svoje sposobnosti, da
voli taj posao, da eli da se razvija i napreduje zajedno sa svojim
uenicima, da se prema njima postavi oinski, nastojei da dosegne do
onoga to je u njima, te da im prenese ono ime on raspolae,
upotrebljavajui pri tome sve mogue naine, pa makar to bile i rijei,
pod uvjetom da budu jasne i razgovijetne.
I Poslanik, s.a.v.s., nastojao je da na najbolji mogui nain objasni
ono to je elio prenijeti, te da to bude shvaeno od svih sluatelja. Pri
tome se koristio svojim djelotvornim nainom govora koji je predstavljao
vrhunac ljudske rjeitosti u postizanju eljenog znaenja, lijepom
izraavanju i prikladnosti govora datom mjestu. Koristio se i izvrsnom
metodom u interpretaciji koja se razlikovala od osobe do osobe i od
sredine do sredine.
Od h. Aie prenosi se da je rekla: Poslanikov, s.a.v.s., govor bio je s
mjerom i svaki onaj koji je sluao mogao ga je razumjeti.299

Enes veli da je Poslanik, s.a.v.s., kada bi neto govorio, ponavljao to

tri puta kako bi bilo shvaeno.300
Ashabi koji su uili od njega drali su se njegove upute u pouavanju
ljudi, njihovom upuivanju ka istini i koritenju
biljei el-Buhari nije u ovoj formi. Ovaj hadis biljei i Ahmed u Musnedu
(2/288) na dva mjesta, ali se u tom hadisu ne spominje dio u kojem stoji
da su ashabi rekli: Propao je i zalutao.
299
Ebu Davud u poglavlju o odgoju (4839).
300
El-Buhari u poglavlju o nauei (95) i et-Tirmizi u poglavlju o traenju
dozvole (2724).
raznih metoda koje su im pomagale da izvre ono to su imali na umu,
kao to je prosvjeivanje uma i ienje due.
Ovdje u se zadovoljiti nainom pouavanja koji je uveo Ebu Hurejra.
Naime, jednom prilikom prolazio je pored pijace, pa je zastao i upitao: O
pijaari, ta vas je odvratilo? Upitali su: Od ega, o Ebu Hurejra?
Odgovorio je: Od Poslanikove, s.a.v.s., zaostavtine koja se dijeli, a vi
ste ovdje. Zar neete otii i uzeti svoj dio? Upitali su: A gdje je to, o
Ebu Hurejra? Odgovorio je: U damiji. Onda su oni brzo otili. Ebu
Hurejra je ekao dok se nisu vratili, pa ih je upitao: ta vam je?
Odgovorili su: O Ebu Hurejra, doli smo u damiju, ali nismo primijetili
da se ita dijeli. Onda ih je on upitao: Jeste
li koga vidjeli u damiji? Odgovorili su: Da, vidjeli smo neke ljude kako
klanjaju, neke kako ue Kuran, neke kako se meusobno podsjeaju ta
je halal, a ta je haram... Onda je on kazao: Teko vama! Pa to je
zaostavtina Allahovog Poslanika, s.a.v.s..301
Vrijedna li je kola koja je iznjedrila ovakve uenjake!
301
Et-Taberani u djelu el-Evsat (1451) s dobrim lancem prenosilaca, etTergib hadis br. 138. Isto kae i el-Hejsemi u djelu Medmeuz-zevaid
(1/123). Meutim, el-Iraki u tumaenju djela el-Ihja kae da u lancu
prenosilaca ovog hadisa ima jedan prekid i jedna nepoznanica.
REZULTATI I ZAKLJUCI
Ove Poslanikove, s.a.v.s., smjernice, od kojih smo neke spomenuli u
vezi s uenjem i pouavanjem (ne mislimo da smo njima sve obuhvatili),
nisu bile samo slovo na papiru. One su imale utjecaja na deavanja u
islamskom svijetu to ne treba da udi, budui da to nisu samo rijei koje
se izgovaraju, nego i vjera koja se vjeruje, put koji se slijedi, naredbe
kojima se pokorava, direktive koje se u praksu sprovode i poziv kojem se
odaziva.
Ovaj poziv uenju i nauci, njeno uzdizanje, hvaljenje uenih i
podsticanje na usvajanje znanja imali su mnotvo oitih rezultata i
utjecaja na ivot muslimana, od kojih emo spomenuti sljedee:
1. ashabi su silno eljeli da se opskrbe znanjem, da crpe iz

Poslanikovog, s.a.v.s., izvora, koristei se pri tome svim njima

dostupnim sredstvima. Omer b. el-Hattab kae: Ja i jedan moj
komija ensarija stanovali smo na teritoriji plemena Benu Umejja b.
Zejd, a to je selo Avali u okolici Medine. Naizmjenino smo navraali
kod Poslanika, s.a.v.s.. Jedan dan bi navraao on, a jedan dan ja.
Kada bih ja navratio, donosio sam mu informacije o objavi koja je
toga dana sputena, a kada
bi navratio on, inio je isto tako.302 Tako su postupali dok je Poslanik,
s.a.v.s., bio iv, a i nakon njegove su se smrti meusobno propitivali,
uili jedan od drugoga, meusobno se posjeivali, prevaljujui pri tome
nepregledne pustinje i mora, pa makar se radilo o samo jednom hadisu,
s ciljem da ga preuzmu direktno iz izvora koji ga je uo od Poslanika,
s.a.v.s., kao to je to inio Dabir b. Abdullah el-Ensari i drugi. Isto su
postupali i tabiini nakon njih. Ed-Daremi biljei vjerodostojnu predaju u
kojoj stoji da je Busr b. Abdullah rekao: Ako treba, jahat u u bilo koju
zemlju da bih uo jedan hadis. 303 Ebu el-Alija kae: Sluali smo hadis
koji se prenosi od ashaba, pa se ne bi zadovoljili dok ne bi odjahali i uli
ga od njih.304 Uenjaci nakon njih nastojali su da se ne oslanjaju na
posrednike ili da to ine u to manjoj mjeri kako bi, shodno
mogunostima, znanje preuzimali iz prvog ili njemu najblieg izvora.
Prilikom govora o uenju spomenuli smo primjere putovanja islamskih
uenjaka u potrazi za znanjem te njihovog nastojanja da to znanje
provjere i dokau, to je postalo poslovino;
2.
damije su postale mjesto na kojem se uilo i pouavalo.
U svakoj damiji koja je izgraena formirala se jedna ili vie halki u
kojima su sjedili uenici sa svojim uiteljima vjerskih nauka, jezika,
knjievnosti, historije i drugih disciplina koje su interesovale ljude u vezi
s vjerom ili ovim svijetom. Damije su, dakle, bile narodni univerziteti ija
su vrata bila otvorena i jutrom i uveer, i ljeti i zimi, svakom onom koji je
elio da se okoristi njihovim halkama i skupovima, bio mlad ili star,
mukarac ili ena, slobodnjak ili rob, bijel ili crn, bogat ili siromaan.
Ovi univerziteti nisu podrazumijevali nikakve uvjete, formalnosti ili
trokove. Dovoljna je bila elja za uenjem i ustrajnost u tome.
Vremenom su se ovi narodni univerziteti razvili u naune univerzitete koji
imaju svoje profesore, studente, starjeine, rokove i sistem, kao to je
univerzitet Karevija u Fesu u Maroku, univerzitet Zejtuna u Tunisu i
univerzitet el-Azhar u Egiptu.
302
El-Buhari u poglavlju o nauci (89).
303
Sunenud-Daremi, tom I, str. 114.
304
Pogledati djelo Fethul-bari, tom I, str. 202.
Ovi univerziteti ubrajaju se u najstarije univerzitete u svijetu. Zadrali su
svoju islamsku osobenost. Oni su otvoreni za sve ljude. Nisu rezervisani
samo za jednu rasu, boju ili klasu ljudi, jer nikada nisu bili zabranjeni

robovima, siromasima, slijepcima i drugim nemonim lanovima drutva;

3. muslimani su prvi osnovali redovne kole za plansko pouavanje.
Historija prije muslimana nije poznavala kole u onom smislu u kojem
one danas egzistiraju. Takve su Nizamija i druge kole koje su
osnovali vladari i dobroinitelji meu muslimanima u razliitim
periodima historije islama;
4. pojavio se veliki pokret pisanja u razliitim naunim oblastima, a
prvenstveno u okviru vjerskih nauka, kao to je hadis, tefsir, fikh,
akaid i druge nauke i discipline koje tumae vjeru i njene istine, a
odbacuju lai i neistine njenih neprijatelja. Postojale su i druge nauke
koje su ovima sluile kao to je lingvistika, knjievnost, historija i
njima sline, koje su nazivali pomonim naukama, budui da su one
bile sredstva, a vjerske nauke ciljevi. Kasnije su zasnovane i neke
druge nauke koje su se pojavile kao rezultat duhovnog susreta koji je
zapoeo prevoenjem batine drugih naroda, te mijeanjem
muslimana sa nasiocima razliitih kultura.
Tako su se pojavila djela iz oblasti filozofije, medicine, astronomije,
arhitekture, hemije, fizike, biologije, geografije, tesavufa, pedagogije
i drugih. Muslimani su unaprijedili nauke koje su preuzeli, poboljali ih i
dali svoj doprinos, te izumili nove nauke, otkrili injenice koje do tada
nisu bile poznate, ispravili zablude koje su bile rasprostranjene
i sve to zabiljeili u svojim djelima, koja su imala izvanredne rezultate i
na koja su potroili cijeli svoj ivot. Veina je njih, naalost, izgubljena u
katastrofama i nesreama koje su zadesile islamski ummet od tatara,
krstaa i Evropljana u Bagdadu, Endelusu (paniji) i drugim mjestima.
Srednji vijek, koji je za zapadnjake bio doba tame i mraka, u odnosu na
muslimane predstavljao je doba svjetlosti te naunog
i civilizacijskog procvata. Arapski je jezik bio jedini jezik u svijetu toga
doba na kojem je biljeena i irena nauka. Islamski univerziteti u
Endelusu, na Siciliji i drugdje bili su napredni nauni centri u svijetu.
Oni koji su tragali za znanjem dolazili su na ove univerzitete iz cijele
Evrope kako bi uili i stjecali znanje od tamonjih profesora. Imena
islamskih uenjaka bila su najpoznatija imena u svijetu nauke, ta vie to
su jedina imena koja se spominju u kolama, na univerzitetima i
kolegijima meu, kojima su Ibn Rud, el-Havarezmi, Ibn el-Hajsem,
Ibn Hajjan, er-Razi, Ibn Sina, el-Gazali, el-Biruni, ez-Zehravi, Ibn enNefis i mnogi drugi. Islamska nauna literatura bila je jedina svjetska
literatura u razliitim oblastima nekoliko stoljea. Takvo je Ibn Sinino
djelo el-Kanun, er-Razijevo djelo el-Havi, Ibn Rudovo djelo el-Kullijjat,
sva iz oblasti medicine. Zatim je tu el-Havarezmijevo djelo o
jednainama, Ibn el-Hajsemovo djelo o optici i druga. Islamski uenjaci i
mislioci kritikovali su Aristotelovu logiku nekoliko stoljea prije nego to
su toga postali svjesni zapadnjaki filozofi. U vezi s tim je Ibn et- Tejmija

napisao jedno, odnosno dva djela o obaranju Aristotelove logike, za koju

on kae da niti je potrebna razumnome niti moe koristiti maloumnome;
5. Islamski su pravnici, drei se erijatskih propisa
I uprkos pripadnosti razliitim pravnim kolama, ustanovili neke propisa
koji pokazuju koliki znaaj islam pridaje nauci, njenom usvajanju,
pouavanju drugih, poveavanju znanja i ustrajnosti u tome. Neki od tih
propisa su i sljedei: trokovi onoga koji traga za znanjem obaveza su
njegovog imunog oca, pa makar ovaj i bio sposoban da zarauje za
hranu, bavei se trgovinom, nekim zanatom i slino, budui da bi ga to
sprijeilo da se posveti uenju. Zato su njegovi trokovi obaveza
njegovog oca, kao to su to i trokovi njegove male djece; onome koji se
posvetio traganju za naukom dozvoljeno je da uzme zekat, pa makar bio
sposoban da zarauje, za razliku od onoga koji se posvetio ibadetu,
kome nije dozvoljeno da uzme zekat ukoliko je sposoban da zarauje, a
na osnovu hadisa: Sadaka (zekat) nije dozvoljena onome koji je bogat
i snaan. Razlika izmeu ovoga dvoga jeste u sljedeem: Nema potrebe
posveivati se iskljuivo ibadetu, jer u islamu nema kaluerstva. S druge
strane, potrebno je u potpunosti posvetiti se nauci kako bi se njome
dobro ovladalo. Ibadet koristi samo onome koji ga upranjava, dok
nauka koristi i onome koji je usvaja, ali i cijelome drutvu; nauna djela
smatraju se jednom od osnovnih potreba uenjaka i uenika, te se zato
njihova vrijednost ne uzima u obzir kada je u pitanju bogata koji je
duan da daje zekat. Dakle, u visinu nisaba ne ulazi vrijednost ovih
knjiga. Isto tako nauna djela smatraju se sredstvima bez kojih uenjak
ili uenik ne moe, te im ih je neophodno osigurati iz sredstava ubranih
zekatom, ako su od onih koji taj zekat primaju. Isti je sluaj i s mjestom
za stanovanje, (osnovnim) namjetajem, odjeom i alatom za zanatlije.
Nai uenjaci smatraju nauna djela osnovnom potrebom, zato to je
osnovna potreba, po njihovom miljenju, ono to od ovjeka otklanja
propast, eksplicitno ili implicitno, a neznanje je u ovom sluaju jednako
propasti, odnosno duhovnoj smrti. Zbog toga su donijeli odluku da
uenjaci i uenici, ukoliko ne posjeduju dovoljno sredstava da pokriju
trokove hada i boravka na svetim mjestima, nisu duni prodavati svoje
knjige da bi obavili had, kao to je to sluaj i s dunikom, kome se
sudskom odlukom plijeni sva imovina u interesu kreditora i zajmodavaca,
osim knjiga koje zadrava ukoliko se bavi naukom; pravilo je da se
sredstva ubrana zekatom ne prenose iz jednog kraja u drugi. Meutim, u
nekim sluajevima to je dozvoljeno, kao kada je u pitanju siromani
uenik. Neki smatraju da je onaj koji traga za naukom na Allahovom,
d.., putu, odnosno da je traganje za naukom jedna vrsta dihada
(borbe na Allahovom, d.., putu).

POGOVOR
Ova studija razjanjava nekoliko vanih injenica od kojih su
najistaknutije sljedee:
1. sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bogat je izvor islamskog
ummeta i stalno je od koristi, ne samo s vjerske strane, u smislu da je
to drugi izvor erijata, nego je to izvor koji nas upuuje na pravi nain
razmiljanja, ponaanja i izgradnje ljudske civilizacije na jakim
osnovama. Otuda je svaki pokuaj da se okleveta sunnet Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., te izazove sumnja, da se srui i uniti temelj
islama i pravog islamskog naina ivota to bi dovelo do negiranja
samog Kurana, budui da Kuran ne moemo (u cijelosti) razumjeti
bez sunneta koji je teoretski i praktini tuma Allahove, d.., knjige.
Allah, d.., zaduio je Svoga Poslanika, s.a.v.s., da objanjava
ljudima ono to im se objavljuje. Otuda je, bez ikakve sumnje, svako
sluenje sunnetu i otkrivanje njegovih istina ujedno i sluenje Kuranu,
islamu i islamskom ummetu;
2. prema Kuranu i sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nauka nije
suprotstavljena vjeri i vjerovanju. Islamskom ummetu kroz cijelu
historiju nije bio poznat sukob s naukom, kao to je to sluaj s drugim
drutvima. Istina je, ustvari, da je kod nas nauka vjera, a vjera nauka.
U naoj civilizaciji nauka je dokaz vjere, vodi u poslu, te klju sree i
na ovom i na onom svijetu. Otuda su nai veliki uenjaci ustanovili da
su Boiji zakon i mudrost povezani, te da su u skladu onoga to je
vjerodostojno preneseno i onoga to je racionalno;
3. islam ne ograniava eksperimentalnu nauku, nego je potuje i poziva
njoj, te osigurava odgovarajue drutvene uvjete za njen razvoj.
U tom smislu formira objektivan nauni mentalitet (koji odbacuje
slijeenje pretpostavki, strasti i tradicije), razglaava znaaj uenja,
pisanja i itanja, podstie na uenje drugih jezika, kada je to
potrebno, te koritenje statistike i metode planiranja s ciljem
uspjenog suoavanja s onim to donosi budunost. Zatim podstie
na prihvatanje naela iskustva u ovosvjetskim poslovima, te miljenja
onih koji su iskusni u datoj oblasti. Ukazuje na obavezu potivanja
Allahovih, d.., zakona i borbu protiv zabluda, praznovjerja i onih koji
zarauju proricanjem i gatanjem. Sve ovo omoguuje razumnome da
misli, uenome da istrauje i nauci da se razvija;
4. islam, u svjetlu onoga to nam donosi sunnet Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., ne odvaja nauku od ahlaka (udorea, morala), budui da
nauka, mada sama po sebi povlatena (zar su isti oni koji znaju i oni
koji ne znaju), i naunici obasjavaju ivot znanjem i ahlakom zajedno.
Otuda se sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koncentrisao na
karakter nauke i odgovornost uenih kako ne bi bili poput
israelianskih uenjaka koji su nareivali ljudima da ine dobro, a

sebe zaboravljali, iako su oni ti koji su itali Knjigu;

5. uenje je obaveza svakog muslimana i muslimanke, a obavezno
znanje podrazumijeva minimum koji smo obavezni usvojiti, bez obzira
da li se radi o vjerskim ili svjetovnim naukama. Minimum u svjetovnim
naukama podrazumijeva suzbijanje nepismenosti koja se iri u
islamskom svijetu i koja predstavlja sramotu za elnike islamskog
ummeta, koju treba otkloniti. Dunost islamskih uenjaka jeste da
proklamuju (erijatsku) dunost suzbijanja ove pokuene pojave koja
je na ummet u odnosu na razvijene narode uinila zaostalim i
nemonim. Na e ummet izvriti svoju zadau i uvrstiti se onako
kako je to naredio Allah, d.., samo obrazovanjem svih njegovih
lanova. Ono bez ega nije mogue izvriti neku obavezu i samo je
obaveza;
6. islam, u svjetlu u kojem ga detaljno objanjava sunnet Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., postavio je naela i temelje uenja i pouavanja
koji nadmauju najvie pedagoke vrijednosti kojima se hvali ovo
nae doba i njegovi mislioci. Ovdje treba spomenuti naelo ustrajnosti
u uenju od kolijevke do groba, naelo specijaliziranja u nekoj od
nauka, naelo potivanja i uvaavanja uitelja, naelo blagosti prema
ueniku, naelo postupnosti u pouavanju, naelo uvaavanja razlika
(meu uenicima), naelo samilosti prema onome koji pogrijei i
ohrabrivanja onoga koji je uspjean, naelo koritenja pomonih
sredstava itd;
7. ove smjernice i upute urodile su plodom u formiranju islamske
individue i drutva u cjelini. U njihovoj sjeni razvio se poseban
islamski duh koji objedinjava u sebi i znanje i vjeru, budui da vjeruje
u nevidljivi svijet, a slui se, u skladu sa svojim znanjem, vidljivim
svijetom. Tako su procvjetale svjetovne kao to su procvjetale i
vjerske nauke, te je dolo do naunog preporoda od kojeg je nekoliko
stoljea uio cijeli svijet. Taj preporod ostavio je djela od kojih su neka
sve do danas ostala skrivena i koja ekaju na onoga koji e ih oiviti i
ukloniti s njih naslage vremena.
Ovo je naa vjera i naa nauka. Hvala Allahu, d.., Koji nas je uputio
na njih, jer da nas On nije uputio, ne bismo bili u stanju da sami
pronaemo Pravi put.