Najede zarazne virusne bolesti maaka - pregled

MAJE ZARAZNE BOLESTI KALICIVIRUSOM (Feline calicivirus - FCV) I HERPESVIRUSOM (Feline

herpesvirus - FHV)

Maja kalicivirusna infekcija (Feline Calicivirus Infection)

Virusni rinotraheitis maaka (Feline Viral Rhinotracheitis - FVR)

MAJE ZARAZNE BOLESTI RETROVIRUSIMA

Virus maje leukemije (Feline Leukemia Virus - FeLV)

Virus maje imunodeficijencije (Feline Immunodeficiency Virus - FIV)

MAJE ZARAZNE BOLESTI KORONAVIRUSIMA (Feline Coronavirus - FCoV)

Maji koronavirusni enteritis (Feline Coronavirus Enteritis - FCE)

Maji zarazni peritonitis (Feline Infectious Peritonitis - FIP)

MAJA ZARAZNA BOLEST PARVOVIRUSOM

Panleukopenija ili zarazni enteritis maaka (Feline Panleukopenia - FP)

Maja kalicivirusna infekcija

(Feline calicivirus - FCV)

Maja kalicivirusna infekcija je najeda zarazna virusna bolest gornjih dinih putova kod maaka.
Blae je naravi od virusnog rinotraheitisa i rijetko izaziva ozbiljne komplikacije. Prenosi se direktnim
kontaktom sa slinom, iscjetkom iz oiju i nosa (ponekad i izmetom) zaraene make.
Bolest poinje curenjem iz nosa i suzenjem, gubitkom apetita i povienom temperaturom. Kihanje
nije tako karakteristino kao za rinotraheitis, ali su zato karakteristini ulkusi i otvorene rane u
ustima. Mogu se pojaviti i rane na vrhu nosa koje izgledaju kao ogrebotine. Maka moe epati zbog
bolova u zglobovima i miidima. Simptomi i tijek bolesti slini su gripi kod ljudi, pa se esto ova bolest
naziva majom gripom.
Kalicivirus je otporan na mnoge dezificijense i moe preivjeti izvan tijela make 8 do 10 dana, tako
da ga moemo pronadi u majim posudama i stvarima ak i poslije temeljitog idenja.
Mnoge make ostaju zaraene godinama iako ne pokazuju nikakve simptome bolesti i predstavljaju
pritajene nositelji bolesti. Kalicivirus je esto prisutan kod maida, u kudanstvima s vie maaka i u
majim azilima. Vrlo esto dolazi u kombinaciji s herpesvirusom.
Preventiva igra vanu ulogu u spreavanju infekcije i kontroli irenja ove bolesti. Maidi se vakciniraju
u dobi od 8-9 tjedana, a potom revakciniraju u dobi od 12 tjedana. Vakcina je kombinirana i osim za

maju kalicivirusnu infekciju prua zatitu i protiv rinotraheitisa i panleukopenije.

Virusni rinotraheitis maaka

(Feline Viral Rhinotracheitis - FVR)

OPIS BOLESTI
Virusni rinotraheitis maaka (Feline Viral Rhinotracheitis - FVR) je febrilna, vrlo kontagiozna bolest
koja se pojavi iznenada. Oituje se konjunktivitisom, suzenjem, iscjetkom iz nosa, hunjavicom,
kihanjem i vidljivim promjenama na prednjim zranim prohodima. Uzronik je herpesvirus - maji tip
1 (Feline herpesvirus - FHV-1).
Izvor infekcije je bolesna maka. Postoje i kliniki inaparentne infekcije (kliniki nevidljive, bez
prisutnosti simptoma), koje omoguduju neprimjetno irenje uzronika. Virus se izluuje iscjetkom iz
oiju i nosa te slinom. Mogude ga je izolirati iz tonzila i pluda bolesne ivotinje. U ivotinji koja je u
rekonvalescenciji virus perzistira dosta dugo. Obolijevaju samo make i virus se ne prenosi na druge
ivotinje.
TIJEK BOLESTI
Inkubacija traje 2-5 dana. Tijek i teina bolesti mogu biti vrlo razliiti - od inaparentnih oblika pa do
uginuda. Naroito osjetljive su mlade ivotinje, u kojih morbiditet moe biti do 100%. Zbog
dugotrajnog perzistiranja virusa u ivotinja u rekonvalescenciji mogude su iznenadne recidive zbog
djelovanja razliitih inilaca, iju genezu je nemogude objasniti.
Bolest se oituje groznicom, slinjenjem, konjuktivitisom, obilnim okulonazalnim iscjetkom koji moe
zaepiti nosnice i slijepiti one kapke, hunjavicom, kihanjem i promjenama na prednjim dinim
prohodima, zbog ega make oteano diu, ne jedu i gube na tjelesnoj teini. Dlaka im je
nakostrijeena.
Ova bolest dovodi do poremedaja pulmonarnih obrambenih mehanizama, predisponirajudi make za
sekundarne bakterijske infekcije. Sekundarne infekcije najede su uzrokovane bakterijama
Pasteurella multocida, Bordatella bronchoseptica, Streptococcus sp. i Mycoplasma felis, a mogu
uzrokovati kronini gnojni rinitis i konjuktivitis, upalu porebrice, pa i pneumoniju. Respiratorne
posljedice mogu dovesti do lize konhalnih kostiju, to dalje moe dovesti do potpunog gubitka konha,
te do permanentnog otedenja olfaktornog epitela. Uz respiratorna otedenja herpes virus takoer
izaziva ulcerativni keratitis, hepatinu nekrozu, u gravidnih maaka pobaaj i pojavu mrtvoroenih.
Virus moe biti latentno prisutan i u ganglijima. Vedina maaka koje se oporave od rinotraheitisa
postaju nosioci i izluuju virus, bilo spontano ili nakon stresa. Osjetljive make, osobito maidi s
niskim materinim imunitetom, inficiraju se nakon kontakta s oboljelim makama (virus izluuju
putem iscjetka iz nosa i oiju, te slinom) ili s makama u rekonvalescenciji, a isto tako i u klinikim
inaparentnim infekcijama koje omoguduju neprimjetno irenje virusa.
Bolest moe potrajati 3 tjedna ili dulje, a tada maka ugine. Vedina ivotinja ipak ozdravi u toku 2
tjedna od poetka bolesti.

TERAPIJA
Temelj terapije je odravanje prohodnosti dinih puteva inhaliranjem mukolitikih tvari, kako bi
maka mogla nesmetano disati. Dehidraciju suzbijamo fiziolokom otopinom intravenoznim putem ili
u lakim sluajevima oralno rehidracijskim otopinama. Sekundarne bakterijske infekcije suzbijaju se
antibioticima irokog spektra. Jedan od njih je amoksicilin + klavulanska kiselina, oksitetraciklin
(odrasle make). Lokalno se primjenjuju antibiotske masti i kapi za oi, najede su to Tobrex ili
Chloramphenicol. Isto tako je vana potpora imunolokom sustavu vitaminima A, B-kompleksom i
vitaminom C.
PREVENCIJA
Preventiva igra vanu ulogu u spreavanju infekcije i kontroli irenja bolesti. Maidi se vakciniraju u
dobi od 8-9 tjedana, a potom revakciniraju u dobi od 12 tjedana. Svake godine make se revakciniraju
kombiniranom vakcinom koja osim za rinotraheitis prua zatitu i protiv panleukopenije i maje
kalicivirusne infekcije (blae respiratorne bolesti maaka od rinotraheitisa). Vakciniraju se iskljuivo
zdrave make, jer u protivnom moe dodi do neeljenih efekata.

Virus maje leukemije

(Feline Leukemia Virus - FeLV)

FeLV spada u porodicu retrovirusa i jedan je od najvanijih uzronika zaraznih bolesti maaka. U istu
porodicu spada i virus maje imunodeficijencije - FIV.
FeLV je kontagiozan, ali izuzetno osjetljiv na vanjske utjecaje (toplina, suenje), pa je za prijenos
bolesti potreban dugotrajan bliski kontakt. Izluuje se slinom i suzama, a vjerojatno i urinom i
fecesom. Najedi nain prijenosa je preko sline i to lizanjem, grizenjem, zajednikim posuem i
koarama. FeLV se prenosi i transfuzijom krvi , pa je neophodno da se svi davatelji testiraju na FeLV.
Uobiajena sredstva za idenje virus ubijaju vrlo brzo.
KLINIKI ZNAKOVI
FeLV izaziva vedi broj klinikih simptoma degenerativnih ili zaraznih bolesti, kao to su anemija,
bolesti jetre, bolesti crijeva, bolesti reproduktivnog sistema, te moe izazvati maligne promjene na
pr. limfosarkom i leukemiju. Mnoge make pate od imunodeficijencije, a posljedino tome i drugih
bolesti, ija klinika slika ovisi o zahvadenom organu ili organskom sustavu, to u praksi znai da svaka
dugotrajna kronina bolest izaziva sumnju na FeLV.
Te su ivotinje imunokompromitirane, te su osjetljive i na vedi broj drugih infektivnih bolesti, pa esto
boluju od kroninih respiratornih infekcija, kroninog stomatitisa i gingivitisa, zaraznog peritonitisa i
raznih drugih poremedaja.
etiri su moguda ishoda nakon kontakta sa virusom :

1) oko 30% maaka razvije imunitet i bolest se povlai. Ove make postaju prirodno imune
neodreeni period vremena.
2) u oko 40% maaka virus bude uspjean i razvije kliniku bolest, a make postaju perzistentno
inficirane, te izluuju virus.
3) u oko 30% sluajeva virus se "sakrije" u kotanu sr do otprilike 30 mjeseci. Ove ivotinje takoer
ne razviju imunitet, ali ne budu odmah perzistentno inficirane. S vremenom ove ivotinje ili prebole
bolest ili postanu stalno inficirane.
4) u nekih maaka, u otprilike 5-10%, moe se razviti latentna infekcija, kod kojih se virus vjerojatno
"skriva" u kotanoj sri, no one rijetko postaju zarazne i velika je vjerojatnost da nede razviti bolest.
Make pozitivne na FeLV mogu ivjeti nekoliko godina do nekoliko mjeseci. U puno sluajeva
eutanazija nije jedino rjeenje, jer se uz dobru suradnju veterinara i vlasnika moe ivotinji omoguditi
potrebna kvaliteta ivota. Vano je da se takva maka dri izoliranom, i to ne samo jer predstavlja
izvor zaraze za druge make, ved da se onemogudi prijenos drugih zaraznih bolesti na FeLV pozitivnu
maku, s obzirom da je imunoloki status poremeden. Mlade ivotinje, osobito one do 4mj. starosti,
vrlo su osjetljive na FeLV, jer nemaju u potpunosti razvijen imunoloki sustav.
DIJAGNOSTIKA
Za dokazivanje FeL virusa, danas postoje dva najeda tipa testova : ELISA (enzyme-linked
immunosorbent assay), koji predstavlja screening test (moe se nabaviti u obliku kitova, te je tako
pogodan za brzo testiranje na terenu) i IFA (immunofluorescence assay, tzv. Hardy-test) koji
predstavlja "potvrdni" test i obavlja se u referentnim laboratorijima.
Oba testa detektiraju proteinsku komponentu samog virusa, ili slobodnog u serumu i tjelesnim
izluevinama (ELISA) ili vezanog u bijelim krvnim stanicama (IFA).
IFA pozitivne ivotinje ostaju pozitivne do kraja ivota, jer pozitivan IFA test znai da je virus zahvatio
kotanu sr, dok ELISA pozitivne make ne moraju postati infektivne, jer taj test obuhvada viruse i u
primarnoj viremiji, dok virus jo nije uao u kotanu sr, kada imunoloki sistem jo ima mogudnost
eliminirati virus iz organizma.
Negativni FeLV testovi ne znae da ivotinja nije nikad bila u kontaktu sa virusom, odnosno da nije
razvila imunitet, s obzirom da se ovim testovima dokazuje prisutnost samog antigena, a ne antitijela.
Preporuka je da se na FeLV testiraju sve make, jer ovaj virus izaziva bolesti i smrti u maaka vie
nego bilo koja druga bolest ili stanje. Testiranje valja provoditi bez obzira ne cjepljenje. Testiranje
treba izvrtiti IFA metodom, ali obavezno dva puta u razmaku od 3mj., s obzirom da je mogude da u
ranim stadijima bolesti ivotinja bude IFA negativna. Isto tako, preporua se da se u kudanstvo ne
uvodi maka bez tromjesenog perioda ekanja, u kojem ta ivotinja mora biti dva puta IFA
negativna.
TERAPIJA

Osnova lijeenja je izolacija make od drugih ivotinja, odnosno drugih zaraznih bolesti. Od velike
vanosti je i kvalitetna prehrana, redukcija stresa, redovita dehelmintizacija i cijepljenja protiv drugih
zaraznih bolesti, te promptno lijeenje bilo kakvih simptoma im se oni jave.
Od lijekova se mogu primjenjivati antivirusni lijekovi (kao na pr. AZT), no oni izazivaju niz ozbiljnih
nuspojava, pa je tako njihova primjena upitna, no preporuuje se primjena imunostimulansa, kao to
je npr. interferon.
Postoje eksperimentalni protokoli koji kombiniraju AZT sa imunostimulansima (Interferon,
Propionbacterium acnes).
Moguda je i primjena kortizona (Prednisolon), jer oni smanjuju broj abnormalnih limfocita u
cirkulaciji, osim toga Prednisolon direktno djeluje na stanice nekih tumora (npr. limfosarkoma). Kod
primjene kortizona od izuzetne je vanosti znati da oni djeluju supresivno na imunoloki sistem, te da
su takve ivotinje osobito osjetljive na druge infekcije.
Specifini karcinomi vezani uz FeLV imaju svoj protokol lijeenja, no u sluajevima takvih karcinoma
preivljavanje je vrlo slabo.
PREVENCIJA
Danas postoji vedi broj vakcina za FeLV. Proizvode se kao monovalentna ili polivalentna cjepiva
(kombinacija FeLV sa drugim zaraznim bolestima). U cjepivu se koristi inaktivirani ("mrtav") cijeli virus
ili virusni protein odgovoran za stvaranje imunolokog odgovora.
U prosjeku, cjepivo zatiduje u 80-90% sluajeva. Za sve vakcine preporueno je dvokratno davanje u
razmaku od 2-4 tjedna. Cjepiti poinjemo u dobi od 8-9 tjedana starosti. Preporua se i godinja
revakcinacija, tzv. "booster" vakcinacija.

Virus maje imunodeficijencije

(Feline Immunodeficiency Virus - FIV)

OPIS
FIV spada u retroviruse, porodicu lentivirusa (ili tzv. "sporih virusa"), istu porodicu u koju spadaju
virusi koji izazivaju progresivnu pneumoniju ovaca, infekcioznu anemiju konja, artritis-encefalitis u
koza, te AIDS u ljudi. Iako je virus po grai slian virusu HIV-a (Human immunodeficiency virus), on je
visoko specifian na vrstu i zaraza ljudi FIV-om nije moguda. U retroviruse spada i virus maje
leukemije - FeLV.
Izvan ivog organizma virus je vrlo nestabilan i ne preivljava due od nekoliko sati u vedini okolia, pa
tako ne postoji strah da bi se nova ivotinja mogla zaraziti preko namjetaja, posuda za hranjenje,
leajeva, igraaka i sl.

Make zaraene FIV-om mogu se nadi irom nae planete, ali uestalost je razliita od zemlje do
zemlje i ovisi o broju testiranih maaka. U SAD-u ima priblino 1.5 - 3% zdravih maaka zaraenih FIVom, te do 15% onih koji pokazuju klinike znakove bolesti.
Najede su zaraene make lutalice, osobito one agresivne, dok one ivotinje koje se dre iskljuivo u
kudi imaju malo anse da budu zaraene.
Primarni nain prijenosa su rane. Uobiajen, neagresivni kontakt izmeu maaka, ini se, nije efikasan
nain prijenosa virusa. Vrlo rijetko, virus se moe prenijeti sa make na maide tijekom gestacije, u
porodu ili putem mlijeka. Seksualni kontakt, ini se, nije primarni nain prijenosa FIV-a.
RAZVOJ BOLESTI
Nakon poetne infekcije, virus se prenosi do podrunih limfnih vorova, gdje se moe umnoiti u
bijelim krvnim stanicama, T-limfocitima. Virus se tada prenosi do svih limfnih vorova u tijelu,
uzrokujudi njihovo generalizirano povedanje. Ako limfni vorovi nisu pretjerano povedani, ovo stanje
obino prolazi nezapaeno od strane vlasnika. Kroz neko vrijeme, vjerojatno tjedana ili mjeseci,
ivotinja moe razviti povienu tjelesnu temperaturu i pad bijelih krvnih stanica. Moe se razviti i
anemija, osobito u kasnijim fazama bolesti.
Stalno zaraene make mogu se initi zdravima kroz niz godina. Na kraju, poinju se javljati simptomi
imnodeficijencije, kako se smanjuje sposobnost organizma da se brani od infekcija.
Tada, oni uzronici (bakterije, gljivice, drugi virusi) koji u zdravih maaka ne izazivaju nikakve
simptome, mogu u ivotinja sa oslabljenim imunolokim sistemom izazvati vrlo teka oboljenja. Ove
sekundarne infekcije odgovorne su za vedinu klinikih znakova povezanih sa FIV-om i glavni su uzrok
smrti FIV pozitivnih maaka.
SIMPTOMI
esti simptomi koji se javljaju kao posljedica sindroma imunodeficijencije su slaba kvaliteta krzna,
perzistentna poviena tjelesna temperatura i gubitak apetita; u oko 50% maaka zaraenih FIV-om
javlja se gingivitis (upala zubnog mesa) i stomatitis (upala usne upljine), a esto su prisutne kronine
ili rekurentne infekcije koe, mokradnog mjehura, gornjih dinih puteva, kronini proljev, upale oka,
te polagan ali progresivan gubitak tjelesne teine. Javlja se i povedan rizik od razvoja odreenih
tipova raka, pobaaji, neuroloki poremedaji. Kod nekih FIV pozitivnih maaka mogu se smjenjivati
periodi bolesti sa periodima relativnog zdravlja.
DIJAGNOZA
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, klinikih znakova i rezultata testa na FIV, kod kojeg
dokazujemo antitijela u krvnom serumu. "Pozitivan" test, odnosno prisutnost antitijela na FIV ukazuje
na to da je maka zaraena sa FIV-om, vjerojatno za cijeli ivot, te tako moe prenijeti virus na druge
make. Kod testa sa neodreenim rezultatom, preporua se test ponoviti kroz 8 do 12 tjedana, jer se
tek u tom vremenskom razdoblju, a nekad i due, stvara dovoljan broj antitijela koji se mogu dokazati
testiranjem.

Maidi do 12 odnosno 16 tjedna starosti, mogu rezultirati pozitivno na FIV zbog pasivnog imuniteta
dobivenog od majke. U rijetkim situacijama neki od ovih maida postanu zaraeni, te se iz tog razloga
preporua ponovno testiranje u dobi od 6-8mjeseci da bi se odredio njihov toan infektivni status.
Vlasnici FIV pozitivnih maaka posebnu panju trebali bi posvetiti zatiti od infektivnih agenata koji
mogu izazvati teku bolest i smrt u imunokompromitiranih ivotinja. Zaraene make trebalo bi drati
striktno u kudi i podalje od drugih maaka, ne samo da bi zatitili svoju maku, ved da se sprijei
daljnje irenje FIV-a.
TERAPIJA
Za kontrolu bakterijskih i gljivinih infekcija koristimo antimikrobnu terapiju, koja je dugotrajna te se
mora ponavljati svaki put kad se pojave znakovi bolesti. esto je potrebna potporna terapija koja
ukljuuje infuziju, transfuziju, te visoko kalorine dodatke hrani. U nekim sluajevima indicirana je
upotreba kortikosteroida i drugih anti-upalnih lijekova da bi se kontrolirao gingivitis i stomatitis.
Anabolini steroidi mogu pomodi u borbi protiv gubitka teine, no sve su ove mjere samo pomodne i
ne koriste u borbi protiv virusa. Postoje lijekovi koji modificiraju imunoloki sistem i tako pomau u
borbi protiv samog virusa, no ni ti lijekovi ne unitavaju virus u potpunosti, ved ga samo potiskuju.
PREVENTIVNA ZATITA
Prema najnovijim podacima, vakcina za FIV postoji, iako pretpostavljam da kod nas jo nije dostupna.
Stoga, najbolja zatita make od FIV-a, je spreavanje kontakata izmeu bolesne i zdrave ivotinje,
osobito kontakata sa agresivnijim makama lutalicama.
PROGNOZA
Jednom kada je FIV pozitivna maka izolirana, teko je odrediti oekivanu duinu ivota. Ako se jo
nisu pojavili znakovi bolesti kao posljedica infekcije FIV-om , kao to je perzistentna poviena tjelesna
temperatura ili stalan gubitak tjelesne teine, moe se oekivati da de takva maka poivjeti mjesece,
pa ak i godine u dobrom zdravlju. Kao jedan od glavnih pokazatelja imunolokog statusa uzima se
odnos CD4+ naprama CD8+ limfocita. to je odnos nii, prognoza je loija.

Maji koronavirusni enteritis

(Feline Coronavirus Enteritis - FCE)

Maji koronavirusni enteritis (Feline Coronavirus Enteritis - FCE) je zarazna bolest maaka uzrokovana
virusom iz porodice coronavirusa (Feline Coronavirus - FCoV). Maji koronavirus uzrokuje i izrazito
teku zaraznu bolest maaka maji zarazni peritonitis (Feline Infectious Peritonitis - FIP). Postoje tri
vienja zato kod nekih maaka coronavirus izazove enteritis, a kod drugih FIP. Prvo kae da su u igri
dva soja koronavirusa. Izrazito virulentni i patogeni soj - virus majeg zaraznog peritonitisa (Feline
Infectious Peritonitis Viruse - FIPV) i puno benigniji (nevirulentni ili slabo virulentni) - maji crijevni
koronavirus (Feline Enteric Coronavirus - FECV). Drugo vienje istog problema kae da kod
odreenog broja zaraenih maaka FECV mutira u FIPV, ali razlog te mutacije nije poznat. Trede

vienje je da u biti nema posebne razlike izmeu FIPV-a i FECV-a per se, nego samo razlika u nainu
odgovora imunolokog sustava kod pojedine make.
Maji koronavirusni enteritis je crijevna bolest koja rezultira proljevom. Proljev moe biti razliitog
intenziteta i trajanja. Najugroeniji su maidi do 12 tjedana starosti, a bolest se moe ponavljati vie
puta kod iste make. Neke make nakon ozdravljenja ostaju nositelji virusa cijeli ivot. Bolest je esta
u kudanstvima s vie maaka, a naroito u majim azilima. Prognoza je jako dobra, a lijeenje se
sastoji od dijetalne prehrane (kako bi se rasteretila upalno promijenjena i osjetljiva sluznica crijeva) i
nadoknade izgubljene tekudine i elektrolita (kako bi se izbjegla dehidracija kod jaih proljeva).

Maji zarazni peritonitis

(Feline Infectious Peritonitis - FIP)

OPIS
Maji virusni peritonitis (Feline Infectious Peritonitis - FIP) je zarazna bolest maaka uzrokovana
virusom iz porodice coronavirusa (Feline Coronavirus - FCoV). Postoje tri vienja zato kod nekih
maaka coronavirus izazove prolazno blago oboljenje u vidu proljeva, a kod drugih FIP. Prvo kae da
su u igri dva soja koronavirusa. Izrazito virulentni i patogeni soj - virus majeg zaraznog peritonitisa
(Feline Infectious Peritonitis Viruse - FIPV) i puno benigniji (nevirulentni ili slabo virulentni) - maji
crijevni koronavirus (Feline Enteric Coronavirus - FECV). Drugo vienje istog problema kae da kod
odreenog broja zaraenih maaka FECV mutira u FIPV, ali razlog te mutacije nije poznat. Trede
vienje je da u biti nema posebne razlike izmeu FIPV-a i FECV-a per se, nego samo razlika u nainu
odgovora imunolokog sustava kod pojedine make.
Ime virusni zarazni peritonitis pomalo navodi na pogrean zakljuak: FIP u biti nije peritonitis tj.
upala potrbunice nego vaskulitis tj. upala i nekroza stijenke krvnih ila, pa bi ispravniji naziv bolesti
bio maji koronavirusni vaskulitis.
KLINIKA SLIKA
Vrijeme od unoenja uzronika u organizam, pa do pojave prvih znakova bolesti (inkubacija) iznosi
oko 120 dana , a razvoj bolesti je veoma spor. Bolest je gotovo uvijek smrtonosna.
Postoje dvije forme bolesti - mokra i suha. Kod mokre forme je karakteristian ascites - nakupljanje
tekudine u trbunoj upljini. Tekudina se moe nakupljati i u prsnoj upljini to kod make uzrokuje
probleme s disanjem. Zbog stvaranja ascitesa dolazi do povedanja opsega trbuha. Kod punkcije dobije
se karakteristina uta mutna ili flekava viskozna tekudina koja upuduje na dijagnozu FIP-a. Suha
forma bolesti ima nespecifinu simptomatologiju. Ostali simptomi obje forme bolesti su trajna
vrudica, dehidracija, ponestatak apetita, mravljenje, slabokrvnost, bezvoljnost.
Primjedeno je da su mnoge make prije izbijanja bolesti doivjele vedi stres i to 2 do 4 tjedna prije
izbijanja mokre forme te do godinu dana prije izbijanja suhe forme FIP-a. FIP se najede pojavljuje

kod mladih maaka (od 6 mjeseci do 2 godine) iz zajednica s vie maaka ili majih kolonija iako se
moe pojaviti i kod starijih kudnih ljubimaca.
Sama bolest poinje, ba kao i mnoge druge bolesti, s odbijanjem hrane, bezvoljnodu i visokom
temperaturom. Odbijanje hrane nije povezano samo s manjkom apetita nego i s potekodama
vakanja i gutanja. Maka nestrpljivo oekuje hranu, ali kad pone vakati ponekad poinje sliniti,
teko guta i to tek nakon nekoliko pokuaja. Ved nakon nekoliko zalogaja odmie se od hrane kao da
joj se gadi. Kod mokre forme bolesti prevladavaju simptomi probavnog trakta. Proljev se smjenjuje s
opstipacijom, s time da u kasnijem tijeku bolesti prevladava opstipacija. Moe se javiti i povradanje.
Ukoliko postoji nakupljanje vode i u pludima uz to se javljaju i problemi s disanjem. Kod
uznapredovale bolesti maka jako mravi, javljaju se simptomi anemije i dehidracije. Moe se javiti i
utica, kao i simptomi insuficijencije bubrega.
Suha forma je kroninijeg tijeka od akutnije mokre forme, a zbog izostanka ascitesa jo ju je tee
prepoznati. Rjea je od mokre forme. esto se uz suhu formu pojavljuje utica, a mogu se pojaviti i
odreene promjene na oima (arenica mijenja boju, pojavljuje se krvarenje u oku, teki konjuktivitis
i sl.). Kod odreenog broja maaka pojavljuju se i problemi s centralnim nervnim sustavom (pareze,
grevi, epileptini napadi...), kao i promjene na pojedinim unutarnjim organima (jetra, bubrezi,
guteraa...) u obliku tumorskih vorova, pa su i simptomi bolesti vezani uz mjesto pojave vora.
NAIN PRENOENJA
Bolesne make izluuju virus mokradom, slinom i izmetom, a make u laktaciji mlijekom to je
znaajan izvor zaraze za mladunad na sisi. Moguda je i tzv. intrauterina infekcija, gdje se mladunad
inficira jo u majinoj utrobi. Postoje zaraene make kod kojih FIPV nikad ne izazove FIP, ali one
ostaju njegovi stalni nositelji i mogudi prenosnici na druge make.
Bolest se ne javlja eksplozivno u vidu epidemije ak niti u kudnim zajednicama s vie maaka ili
majim kolonijama kod bliskog suivota vie maaka. Oboljevaju uvijek pojedinane ivotinje u duljim
vremenskim razmacima. Izbijanju bolesti doprinosi stres u vidu cijepljenja, kastracije ili neke druge
operacije, kao i promjene mjesta boravka. Istovremena infekcija s virusom maje leukemije (FeLV)
moe takoer pospjeiti izbijanje FIP-a.
DIJAGNOZA
FIP je bolest koju je teko dijagnosticirati, a naroito u poetnom stadiju. Posebno je teko
dijagnosticirati suhu formu bolesti jer su simptomi karakteristini za mnoge druge bolesti i stanja, a
izostaje ascites karakteristian za mokru formu bolesti. Na bolest se moe posumnjati ukoliko uz
povienu temperaturu dolazi do povedanja obujma trbuha. esto je konanu dijagnozu suhe forme
mogude napraviti tek nakon smrti make.
TERAPIJA I ZATITA
Nije poznat nikakav uinkovit tretman nakon to se jave simptomi. Bolest traje od 2 tjedna do 2
mjeseca. Najede ivotinje ugibaju tijekom petog tjedna bolesti.
Postoji cjepivo za FIP (Primucell by Pfizer), ali kako patogeneza FIP-a jo nije u potpunosti razjanjena,
efikasnost ovog cjepiva ne moe se odrediti sa sigurnodu. Prema ispitivanjima efikasno je kod 50-

75% maaka koje prije cijepljenja nisu bile izloene majem koronavirusu (FCoV). Iako se ini da je
cjepivo sigurno, zbog svoje upitne efikasnosti, ne preporua se njegova uporaba.
FCoV moe preivjeti u okolini 3-7 tjedana, no nakon 3 tjedna je broj virusa vjerojatno premalen da
izazove infekciju. Unitava ga vedina dezificijensa koji se koriste u domadinstvu.
Panleukopenija ili zarazni enteritis maaka
(Feline Panleukopenia - FP)

1. LANAK O PANLEUKOPENIJI
Panleukopenija maaka je vrlo ozbiljna, akutna bolest. Glavne znaajke bolesti su visoka tjelesna
temperatura, povradanje, krvavi proljev, dehidracija te vrlo visoka smrtnost. Bolest uzrokuje virus koji
je srodan parvovirusu u pasa.
Bolest se prvenstveno iri meu necijepljenim macama, a prenosi se sa mace na macu direktnim
kontaktom kao i kontaktom sa virusom koji je prisutan u zaraenoj okolini. Velike koliine virusa
bolesna maca izluuje svojim ekskretima, a virus moe ostati infektivan u okolici nekoliko godina veoma je otporan. Virus naseljava stanice koje se brzo dijele i to prije svega epitalne stanice
probavnog trakta te bijela krvna zrnca.
Tok bolesti ovisi o tome koliki broj stanica biva uniten virusom. U perakutnom obliku ne stignu se
razviti nikakvi simptomi osim niske tjelesne temperature i nagle smrti unutar 24 sata. Akutni oblik je
najedi. Prvo dolazi do podizanja tjelesne temperature do 41oC, depresije, oboljela maca prestaje
jesti. Nakon 24 sata poinje povradanje, a mace povradaju unato tome to ne jedu i ne piju. Nakon
toga slijedi profuzni vodeni proljev koji postaje krvav. Bez intervencije u ovoj fazi bolesti smrt je
neizbjena, jer se proljevom i povradanjem gube velike koliine tekudine pa dolazi do dehidracije i
posljedinog hipovolemikog oka. Temperatura sada postaje niska, a smrtnost iznosi od 25 do 90%
oboljelih maaka. Ukoliko bolest potraje 5 dana, a da maca ne ugine, obino uslijedi brz oporavak.
Bolest dijagnosticiramo na temelju klinike slike te krvne slike - naime tipian nalaz kod ove viroze
jest jako nizak broj leukocita koji su takoer napadnuti i razoreni virusom.
Lijeenje panleukopenije mora biti vrlo intenzivno kako bi bilo uspjeno. Neophodna je aplikacija
intravenozne infuzije kako bi se maci nadoknadila izgubljena tekudina i elektroliti. Uz to dajemo
antibiotike kako bi sprijeili pojavu sekundarne infekcije bakterijama. Protiv virusa nema lijeka, dakle
na tok bolesti zapravo nemamo utjecaja - terapija je simptomatska. Nerijetko se deava da se maci
pogora stanje nakon to je terapija ved zapoeta, to izazove nepovjerenje vlasnika no treba imati na
umu da na tok virusnih bolesti lijekovi nemaju utjecaja, no bez spomenute simptomatske terapije
maca nema nikakve anse.
Jedina prevencija ove bolesti jest pravovremena vakcinacija maaka. Preporuuje se da se mace
cijepe prvi puta u dobi od 10 tjedana, te se revakciniraju u dobi od 12 do 14 tjedana. Vano je da su
mace prethodno oidenje od glista i od buha. Odrasle mace cijepimo jednom godinje.
Autor: Tamara Ferari-Mukulin dr.vet.med.

2. LANAK O PANLEUKOPENIJI
Virusna zarazna bolest domade make, ali i zvijeri iz porodice maaka, poznata od davnina i opisivana
od raznih autora pod najrazliitijim imenima. Danas se ustalio naziv Zarazni enteritis maaka ili
Panleukopenija maaka (Panleucopenia felis), a mnogi bolest nazivaju i majom kugom. Ova je zaraza
rairena po cijelom svijetu, a najvie u Sjevernoj Americi. Nemali znaaj ima i u Europi, pa tako i u
nas. Uzronik pripada skupini parvovirusa, tj. istoj skupini kojoj pripada i uzronik parvoviroze pasa.
Najede obole mlade ivotinje u dobi od nekoliko mjeseci, ali ponekad od ove bolesti obole i starije
kudne make. esto su izvor infekcije veda uzgajalita maaka.
Za irenje ove zaraze najvedi znaaj imaju ivotinje koje boluju od blagog ili kliniki neprimjetnog
oblika ove bolesti i koje virus izluuju u svoju okolinu putem svih izluevina (slina, feces, mokrada,
iscjedak iz nosa i oiju, a mogude je da bolest ire buhe i ostali lankonoci koji siu krv). Kliniki znaci
variraju s obzirom na to da bolest moe nastupiti naglo i ubrzo smrtno zavriti, a isto tako est je i
veoma blagi tijek. Najznaajniji simptom je povradanje sluzave udkaste tekudine pa ivotinja brzo
dehidrira. Zbog boli u trbuhu ivotinja ima zgrbljen stav, edna je, ali zbog slabosti nije u stanju piti,
bolno mijaue, naroito na dodir u podruju eluca i zavlai se na skrovita mjesta. Proljev se javlja
vrlo rijetko. Temperatura tijela je u poetku bolesti vrlo visoka (40-41C), da bi kasnije pala ispod
normale. Ponekad bolest prati i upala sluznice usta.
Maka obino ugine za nekoliko dana, a one koje bolest prebole dugo se oporavljaju. este su
komplikacije u smislu pobaaja, upale pluda i ostalih dijelova dinog sustava ili poremedaja u rastu i
razvoju ivotinje. Kad preboli ovu bolest ivotinja stjee doivotnu otpornost prema ovoj bolesti.
Lijeenje oboljele ivotinje zahtijeva puno strpljivosti i upornosti, kako veterinara, tako i vlasnika
ivotinje, a uglavnom se svodi na suzbijanje simptoma i sekundarnih bakterijskih infekcija. Bolest se
moe sprijeiti pravovremenim cijepljenjem ivotinje. Najbolje je mae cijepiti prvi put u dobi od 8
tjedana, revakcinirati u 12. tjednu, a kasnije je dovoljno maku cijepiti jedanput godinje.

3. LANAK O PANLEUKOPENIJI
Panleukopenija ili zarazni entritis maaka (ZEM) je akutna virusna bolest domade make i zvjeradi iz
porodice maaka (Felidi). Za virus su jo prirodno zanimljivi Mustelidi, Procyonidi i Viveridi. Bolest se
oituje povradanjem i panleukopenijom. Uzronik pripada parvovirusima.
Povijest
Bolest je poznata od davnine, a opisivana je pod razliitim imenima. Virusnu etiologiju dokazali su
VERGE i CHRISTOFORONI jo 1928. god. Oni su bolest prenijeli filtratom zaraznog materijala na
bolesne make. LAWRENCE i SYVERTON prvi dokazuju 1938. godine u maaka s proljevom vrlo jaku
leukopeniju (350 leukocita u mm3) . Na osnovi nalaza u krvi HAMON i ENDERS 1939. godine predlau
da se bolest nazove infekciozna panleukopenija (maligna panleukopenija). Bilo je prijedloga da je se
nazove infekciozna agranulocitoza, infekciozna aleukocitoza, tifus maaka i dr.

JOHANSON je 1964. godine izolirao virus na kulturi stanica majeg bubrega. Ishodni materijal bila je
slezena leoparda, koji je uginuo od bolesti to se oitovala znakovima panleukopenije.
Geografska proirenost
Sigurnih podataka o proirenosti i uestalosti ZEM u svijetu nema. Bududi da je bolest u isto vrijeme
dokazana u razliitim dijelovima svijeta i u vie primljivih ivotinjskih vrsta, s pravom se moe
smatrati da je to svjetska zaraza. Poznato je da u Sjevernoj Americi ima enzootski karakter.
Etiologija
Virus sadrava DNK i pripada parvovirusima. Velik je 35 nm.
Virus se umnaa u kulturi bubrenih stanica make. CPE se oituje stvaranjem intranuklearnih
uklopina u jednom dijelu stanica. ini se da broj stanica s uklopinama ovisi o visini titra virusa.
Afinitet za bojenje tih uklopina je osebujan i razliit je u razliitim stadijima infekcije stanica. Takva
zbivanja u stanici nisu poznata za ostale citopatogene viruse izolirane iz make.
Unakrsnom protekcijom in vivo i unakrsnom neutralizacijom in vitro s raznim izolatima je dokazano
da postoji samo jedan antigeni tip virusa. Virus panleukopenije maaka i virus enteritisa kanadske
kune zlatice su ako ne identini a ono antigeno vrlo srodni. Rezistentan je na kloroform, eter, pH
izmeu 3 do 9, grijanje na 50C, tripsin i fenol. U 0,2%-tnom formalinu izgubi infektivnost nakon 24
sata. U osuenoj sredini vrlo je postojan, gnjiljenje izdri 6 dana. Izvan organizma na sobnoj
temperaturi brzo propada. Glicerin i niske temperature ga konzerviraju i do 2 mjeseca.
Epizootiologija
Iako mnogi podaci jo nedostaju, moe se ipak na osnovi terenskih zapaanja i laboratorijskih dokaza
redi da je panleukopenija maaka vrlo rairena i jako kontagiozna zarazna bolest. Supklinika ili
inaparentne infekcije su nesumnjivo uobiajene, a injenica da se manifestna infekcija u iste ivotinje
rijetko javlja dva puta govori o trajnoj ili doivotnoj imnunosti. Infekcije u maida vrlo su rijetke, to je
vjerojatno posljedica kolostralne imunosti. Bolest je najeda u maaka 3-4 mjeseca ili u starijih
kudnih ivotinja. Odrasle "uline" make gotovo redovito su rezistentne.
Trgovine ivotinjama ili sline ustanove est su izvor infekcije, a u mnogih urbanim sredinama nisu
rijetke epizootije ZEM. Zbog relativno velike rezistencije virusa na fizikalne i kemijske agense
transmisija indirektnim kontaktom gotovo redovno ima ulogu u irenju bolesti. Direktna infekcija
moe uslijediti oralno. Prirodna ulazna vrata virusa mogu biti i nosni prohodi.
Pokusno je uspjelo make inficirati i/nazalno, i/oralno, s/c, i/dermalno, i/p i i/v. Virus je izoliran iz
fecesa, crijevne sluznice, nosnih prohoda, pluda i slezene, jetre i redovito iz urina. Bududi da je
uspjela i/dermalana infekcija, mogude je da bolest ire buhe i ostali artropodi.
Za virus ZEM su prirodno primljivi Felidi - leopard, ris, tigar, ozelot, lav, gepard, serval, pantera, a i
Mustelidi (kunoliki), Procyonidi i Viveridi.
Patogeneza
Virus primarno inficira endotelne i epitelne stanice i koncentrira se u jetri, slezeni, mezenterijalnim
limfnim vorovima i kotanoj sri. Leukopoetski sustav biva naglo oteden, to uzrokuje leukopeniju.

Ako ne doe do uginuda, brzo se razmnoe mikroorganizmi koji ine normalnu crijevnu floru make.
To jo vie pogorava stanje izazvano virusom.
Klinika slika
Inkubacija traje 4-10 dana. Kliniki zankovi jako su razliiti, od perakutnih do blagih. U perakutnom
obliku ivotinja ugine, pa izgleda kao da je otrovana. Akutnu infekciju slijedi brzi tok bolesti, maka je
esto dovedena na pregled in extremis i ugiba u roku od 24 sata. Obino je povradanje tekudine ili
sluzi obojene uju najznaajniji simptom. Povradanje se moe javiti samo 2-3 puta, ali moe se i
ponavljati u razliitim intervalima tijekom ranog stadija bolesti. To dovodi do prljanja usana i brade, a
dah esto ima fetilni zadah.
ivotinja je jako snudena i brzo se razvije dehidracija, uz upale oi i tup pogled oboljele ivotinje.
Maka zauzima pri tomu veoma esto tiptian izguren poloaj (lea kao u arana), pokazuje da je
edna, ali nije kadra piti, pa eso sjedi ili lei klonula kraj posude za vodu. Pri palpaciji, osobito u
podruju tankog crijeva i eluca, ivotinja pokazuje izrazitu bolnost. Pa i spontano oboljele make
bolno mijauu i zavlae se u skrivene kutove, esto na haldnom mjestu (npr. kupaonica). Apetit se ved
od poetka bolesti gubi. Proljev se u pravilu kod te bolesti ne javlja.
Temperatura se krede oko 40-41C, rjee 41,5C. Temperaturni skok ubrzo prlazi u kolaps,
subnormalnu temperaturu i uginude, ved za 24-4 sati bolesti. Uporedo s dizanjem temperature naglo
pada broj leukocita. Od normalno 12-15 tisuda leukocita taj broj ubrzo padne na 1000-2000 pa i
manje u jednom mm3. to je lukopenija izrazitija, to je prognoza nepovoljnija.
Urin je oskudan, intenzivne boje i veoma prodorna zadaha. Pokatkad opaamo i stomatitis, isto tako i
erozije epitela na vrku jezika, to ved ukazuje na pojavu sekundarne infekcije. Superponirane
sekundarne virusne ili bakterijske komplikacije mogu rezultirati pneumonijom ili ostalim
respiratornim simptomima.
U subakutnim sluajevima smrt nastupa oko 5. dana bolesti, dok ivotinje koje preive 9-10 dana
bolesti mogu preboljeti. Rekonvalescencija je dosta duga. Mortalitet u pojedinih epizootija iznosi i do
100%.
Infekcija fetusa preko placente moe uzrokovati letalnaili semiletalna (preko 50%) otedenja stanica,
pa dolazi do pobaaja ili zastoja i poremetnji u razvoju. Moe npr. dodi do atrofije maloga mozga, a
kao posljedica razvije se sindrom ataksije.
Patoloke promjene
U perakutnom sluaju esto je postmortalni nalaz negativan. Najede se nau hiperemina podruja
u pojedinim dijelovima tankih crijeva, obino jejunuma ili ileuma. Punokrvnost varira od blagih
proimanja u itavom segmentu crijeva do lokaliziranih i izoliranih podruja obojenih tamnocrveno.
itavo tanko crijevo moe transvezalno kontrahirano (poput crijeva za polijevanje).
U subakutnim sluajevima nau se hemoragije i erozije po sluznici crijeva. Mezenterijalni limfni
vorovi obino su zadebljali i edematozni. Mogu se nadi takoer promjene nastale uslijed sekundarne
infekcije. Tekuda ili polutekuda konzistencija kotane sri vrlo je signifikantna, a esto se smatra i
patognomoninim nalazom. Promjene se pronalaze i na jetri, slezeni i bubrezima.

Dokaz eozinofilnih intranuklearnih uklopina u epitelnim stanicama crijeva obino se smatra potvrdom
panleukopenije. Opdenito su te uklopine daleko najbrojnije u stanicama Lieberkhnovih ljezda.
Mogu se nadi i u germinalnom sloju limfnih vorova i u stanicama kotane sri.
Histoloki je kotana sr aplastina. Promjene u krvi, a pogotovo u broju cirkulirajudih leukocita, nisu
konstantne. Opdenito se smatra da je dijagnostiki signifikantno nae li se 4000 ili jo manje leukocita
u jednom mm3. U pojedinim sluajevima broj leukocita naglo padne nakon 6-8 dana, dok je u drugim
sluajevima pad postepen, s najniom vrijednosti oko 6-8. dana bolesti. Vedina maaka na dna smrti
ima od 2000 do 200 leukocita u jednom mm3. Make koje prebole imaju nekoliko dana neutropeniju.
Javlja se i prilina anemija zbog pomanjkanja eritropoeze.
Dijagnostika
Kliniki nalaz gastrointestinalnih simptoma, tipini nalaz u krvi (prije svega leukopenija), dokaz
uklopina i injenica da obolijevaju mlade ili nevakcinirane ivotinje temeljni su podaci za postavljanje
dijagnoze. Bolest se javlja tokom cijele godine, neznatno je uestalija potkraj zime i poetkom
proljeda.
Tok bolesti je perakutan, akutan rjee kronian. Za dijagnozu najtei su sluajevi koji letalno zave
nakon nekoliko sati ili u toku jednoga dana. U takvih sluajeva u pravilu se jo ne pojavi proljev. esto
se u takvim sluajevima pomilja na otrovanje. Kliniki se bolest prepozna po iznenadnoj jakoj
depresiji, povradanju, bolnosti kod palpacije trbuha, visokoj vrudini i naglom padu broja leukocita.
Groznica i leukopenija omoguduju da se iskljue trovanja. Akutni tok u naelu traje do 7 dana.
Bolesna ivotinja stoji u poloaju koji optereduje trbune organe ili se isprui i legne na hladnome
mjestu.
Patognomonino znaenje ima leukopenija. Pad leukocita poinje ved u stadiju inkubacije i moe
dostidi do 500 ili ak i manje leukocita u 1 mm3. Prognostiki je povoljan porast leukocita uz
istovremeno povienje temperature, dok su pad broja leukocita i temperature prognostiki
nepovoljni.
Diferencijalna dijagnostika
Od ZEM treba razluiti gastroenteritise druge etiologije. Za to su potrebne parazitoloke i
bakterioloke pretrage u fecesu kao i kretanje temperature, osobito prijelaz hipertermije u
hipotermiju.
Kokcidioza, koja nije ba rijetka u mladih maaka, moe izazvati vrlo slinu kliniku sliku. No poetak
bolesti nije tako nenadan, ved ivotinja tijekom nekoliko dana pokazuje apatiju i inapetenciju.
Verminoze, a prije svega askaridoza, mogu uzrokovati slinu kliniku sliku. Proljev je manje profuzan i
slabije zaudara, trbuna stijenka nije napeta nego atonina. Parazitoloki nalaz odluujudi je za
dijagnozu, ali u pozitivnom sluaju ne moemo iskljuiti panleukopeniju nego moramo uzeti u obzir
cjelokupnu kliniku sliku i hematoloki nalaz.
Enterotoksemije pradene tekom depresijom, profuznim proljevom i naglom eksikozom uzrokuju
salmonele, E. coli i Clostridium welchii. Povoljan uinak kloramfenikola omoguduje diferenciranje tih
infekcija od panleukopenije.

U obzir dolaze i strana tijela u crijevima. Peroralnom pretragom i palpacijom abdomena mogude je
razluiti panleukopeniju od ovoga stanja.
Za akutnu toksoplazmozu govori povedana jetra, velika koliina urobilinogena i ui u mokradi te
ponekad i utica.
Akutno trovanje talijem oituje se hemoragijama i anemijom ved u poetku bolesti. Dodajmo tome
promjene na koi i na dlaci u kasnijoj fazi bolesti, a pogotovo dokaz talija u urinu, tada diferenciranje
postaje lako mogudim.
U obzir dolazi i maligni limfom. Poetak stvaranja limfoma je podmukao, a rijetko se oituje teim
probavnim smetnjama i naglim uginudem. Ponekad je diferencijacija moguda tek kirurki ili
laboratorijskim metodama.
Lijeenje
Ukoliko lijeenje zapone u samome poetku bolesti, tj. u toku poetnog porasta temperature, tada
se moe dati specifian homologni serum. Terapija je vedinom usmjerena na uklanjanje teih
simptoma i na spreavanje sekundarnih bakterijskih infekcija.
Dehidraciju suzbijamo 5%-tnom glukozom u fiziolokoj otopini, 10-30 ml/kg tjelesne teine s/c i to 2x
dnevno. Resorpciju tekudine iz potkodja ubrzat demo ako dodamo ferment hijaluronidazu. Takve
hipodermoklizme dajemo nekoliko dana, sve dok se ne izgube simptomi dehidracije. Dobro je dati i
transfuziju 10-30 ml pune krvi i/v.
Antibiotike treba davati od samoga poetka, i to antibiotike irokog spektra. Moe se dati i depopenicilin 600.000 do1,200.000 i.j. ili kombinacija penicilina i streptomicina (najvie 0,25-0,5 g dnevno
po ivotinji, jer je streptomicin toksian za make). Antibiotike treba davati s/c. U teim sluajevima
dobro je dati uz antibiotike i kortizonske preparate, npr. Deltacortyl sol. 1-3 ml. Doza se moe
ponoviti istoga ili sljededeg dana. Terapiju moemo nastaviti peroralnim davanjem kortikosteroida.
Umjesto antibiotika mogu se davati sulfonamidi, a moe ih se i kombinirati s antibioticima.
Protiv povradanja dajemo antimetika (movibon=kombinacija antihistaminika prolongiranog
djelovanja i vitamina B6). Cirkulaciju treba podravati kofeinom, a od opde antiinfekcijske terapije
dajemo vitamine kompleksa B i C.
Profilaksa
Dobri rezultati postiu se formaliniziranom vakcinom, koja se priprema od tkiva inficiranih maaka.
Vakcinirati se mogu ivotinje starije od 5 tjedana. Vakcina se daje s/c,i to dvokratno, s razmakom 1014 dana. Potpuna zatita postigne se tek oko 7. dana nakon druge vakcinacije, pa do toga vremena
treba maide uvati od infekcije. Revakcinaciju valja provoditi jednom godinje. Trajanje imunosti
nakon prve vakcinacije nije jo posve odreeno.
Na primarnoj kulturi majinih bubrenih stanica proizvedena je inaktivirana vakcina dobrih
imunogenih svojstava. Simultanom imunizacijom homolognim serumom ili rekonvalescentnom krvlju
i vakcinom panleukopenije postie se promptna zatita maaka u zaraenoj sredini.

FIV, FeLV I FIP- TRI NAJOPASNIJE ZARAZNE BOLESTI

MAKE
More Sharing ServicesPodijeli

Sve tri zarazne bolesti su virusnog porijekla, vrsno specifine (obolijevaju iskljuivo make) i neizljeive.
FIV (MAJA SIDA)
Uzronik ove bolesti je Lentivirus koji polagano napada i naruava imunitet make. Glavnu opasnost ne
predstavlja sama sida ve sekundarne infekcije make protiv kojih ona nije u stanju boriti se zbog oslabljenog
imuniteta. Maju sidu moemo nazvati bolest ''agresivnih'' maaka budui da je najei prijenos putem krvi i sline
tj. ugriznih rana. Iako rijetko, mogu je prijenos virusa sa majke na maie tokom poroda ili putem mlijeka.
FIV se dijagnosticira krvnim testom te je potrebno svega nekoliko kapi krvi. Make su esto asimptomatski nosioci
virusa pa tako prve simptome bolesti mogu pokazati kasnije u ivotu. Najee klinika slika bolesti je loa
kvaliteta dlake i upala koe (dermatitis), gubitak apetita (inapetenca), poviena tjelesna temperatura
(hipertermija), upala zubnog mesa (gingivitis) i usne upljine (stomatitis), kronine infekcije razliitih organskih
sustava koje se ponavljaju , konstantan proljev (dijareja), polagan gubitak na teini i sl.
Iako je maja sida neizljeiva bolest, FIV pozitivne make mogu ivjeti dug i kvalitetan ivot ako se vlasnik
pridrava osnovnih pravila. Zbog opasnosti irenja bolesti i pojave sekundarnih infekcija, maka mora boraviti u
zatvorenom. Bitno je osigurati joj ivot sa to manje stresa. Preporua se kastracija. Na taj se nain smanjuje
stres uzrokovan pojaanom razinom spolnih hormona. Kastrirana maka takoer ima manju elju za izlaskom
van, parenjem i agresivnim ponaanjem tijekom tjeranja drugih maaka. Potrebna joj je kvalitetna izbalansirana
prehrana, vitaminski dodaci i kretanje kako bi imunitet bio to jai. Sistematske preglede je potrebno napraviti
barem jednom godinje. Pri pojavi prvih simptoma bilo kakve bolesti (koje bi moda kod zdrave make i
zanemarili), potrebno je odmah reagirati jer FIV-pozitivne make najee ugibaju upravo zbog sekundarnih
infekcija (najee dinog i probavnog sustava te koe).
FeLV (MAJA LEUKEMIJA)
Virus maje leukemije je vrlo zarazan Retrovirus koji uzrokuje imunosupresiju (pad imuniteta), sekundarne
infekcije razliitih organskih sustava i brojne neoplestine (tumorozne) i krvne abnormalnosti. FeLV je vodei
uzrok smrti u maaka iji se uzronik prenosi putem sline i krvi. Kako je FIV bolest ''agresivnih'' tako je FeLV
bolest ''dobroudnih'' maaka. Zaraza se iri meusobnim druenjem maaka koje se meusobno iste, igraju i
dijele posudice za hranu i vodu. U najveoj su opasnosti maii do 4 mjeseca starosti jer se mogu zaraziti preko
majke (jo u maternici, tijekom poroda, putem mlijeka, dok ih majka isti). Bitno je rei da ne obolijevaju sve
make izloene virusu. Tri su naina borbe make protiv virusa koja su vrlo vana u dijagnostici FeLV-a (zbog
ega je ponekad potrebno ponavljati testiranja i nekoliko puta):
1. Maji imunitet je dovoljno jak da u potpunosti eliminira virus iz tijela
2. Virus ulazi u cirkulaciju i uzrokuje akutnu bolest (najee i uginue u kratkom periodu)
3. Virus ulazi u kotanu sr , miruje i nakon nekog vremena (ponekad i vie od 4 godine) ulazi u cirkulaciju i
dovodi do uginua
Dijagnoza se najee postavlja na temelju klinike slike zajedno sa pozitivnim krvnim testom. Na maju
leukemiju treba posumnjati kod svake make koja ima ''neobjanjivu'' bolest iako je moda bila FeLV negativna
na testiranju.
esti kliniki nalazi FeLV- pozitivnih maaka su anemija, trombocitopenija (snieni trombociti u krvi), upala
zubnog mesa (gingivitis) ili cijele usne upljine (stomatitis), poviena tjelesna temperatura (hipertermija), poveani
limfni vorovi, sekundarne infekcije dinog sustava, poremeaji u reprodukciji (pobaaji, mrtvoroeni maii,
neplodnost), slabost, manjak apetita, poremeaji mokranog sustava, loa kvaliteta dlake i sl.

Zaraene make su predisponirane razvoju tumora nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon infekcije i to
najee malignih limfoma i limfosarkoma. Kod takvih maaka je est nalaz oteano disanje zbog prisutnosti
tumora u prsnoj upljini.
Maja leukemija je neizljeiva bolest te naalost 85% sluajeva dolazi do uginua u roku od tri godine od
postavljanja dijagnoze. FeLV- pozitivnim makama su potrebni veterinarski pregledi odmah po prvim simptomima
bolesti kako bi ste to prije moglo reagirati. Osim kvalitetne prehrane i vitamina, upotrebe imunogenih preparata i
protuvirusnih lijekova, makama je potrebno osigurati ivot sa to manje stresa to najee znai da maka ne bi
smjela izlaziti van ve bi bila iskljuivo kuna maka u stanu ili kui.
Pozitivna strana cijele ove prie jest to postoji vakcina protiv maje leukemije. Prije cijepljenja potrebno je
testiranjem potvrditi da je maka FeLV- negativna. Cijepljenje se ponavlja jedanput godinje. Potrebno je
napomenuti da, kao i svako cjepivo, vakcinacija ne predstavlja 100%-tnu zatitu, ali znaajno smanjuje rizik od
obolijevanja.

Testiranje na maju sidu i leukemiju se rutinski provodi tzv. snap-testom te se

njime istovremeno provjeravaju obje bolesti. Potrebno je nekoliko kapi krvi, a
rezultati su vidljivi za 10 minuta.
FIP (VIRUSNI PERITONITIS MAAKA)
Virusni peritonitis maaka (FIP) je neizljeiva bolest koju uzrokuje maji coronavirus. Postoje dva tipa ovog virusa,
prvi ''crijevni'' (FCoV) ponekad dovodi do blage upale crijeva (enteritis) sa prolaznim proljevom, a drugi (FIPV)
uzrokuje FIP. Laboratorijski ih je teko razlikovati to predstavlja izazov u dijagnosticiranju FIP-a.
Infekcija coronavirusom najee nastaje preko fecesa zaraene make, rjee putem sline i urina. Maka moe
biti nosioc ovog virusa godinama bez ikakvih simptoma. Prema posljednjim istraivanjima, crijevni coronavirus
(FCoV) mutira u virus (FIPV) koji se umnaa i iri po cijelom tijelu i dovodi do pojave virusnog peritonitisa. FCoV
je vrlo esto prisutan u domainstvima u kojima boravi veliki broj maaka (azili, uzgajivanice,) jer one dijele
posude za pijesak, vodu, hranu, leajeve i sl. Svaka prirodna infekcija sa FCoV moe dovesti klinikog FIP-a.
Najosjetljiviji su maii jo nedovoljno razvijenog imuniteta koji su izloeni velikim koliinama virusa. Iako se FIP
moe javiti u bilo kojoj dobi, najee obolijevaju make do 2 godine starosti i to od ''mokrog'' oblika bolesti, dok
starije make u pravilu pokazuju simptome ''suhog'' FIP-a.
Pojavi mokrog FIP-a obino prethodi stres (udomljavanje, promjena vlasnika, operativni zahvat,) 4-6 tjedana
prije prvih simptoma. Zbog oteenja stijenke krvnih ila dolazi do nakupljanja tekuine u tjelesnim upljinama to
dovodi do poveanog i napetog abdomena ili oteanog disanja (dispneja). Uz druge nespecifine simptome,
maka moe imati smanjen apetit, povienu temperaturu koja ne reagira na antibiotsku terapiju, blijede ili ute
sluznice. Veina maaka koja boluje od vlanog oblika ugiba unutar 2 mjeseca od pojave prvih klinikih simptoma
bolesti.
Make sa suhim oblikom bolesti pokazuju simptome nekoliko mjeseci do nekoliko godina od infekcije.
Nespecifini znakovi bolesti su gruba dlaka kronini gubitak tjelesne teine, poviena temperatura, gubitak apetita

i letargija. Ponekad dolazi i do promjena na oima, jetri i ivanom sustavu. Veina maaka ugiba unutar nekoliko
mjeseci od pojave simptoma.
Ne postoji specifian test za FIP (kao kod maje side i leukemije) jer nijedan laboratorijski test, kojim se odreuje
titar antitijela, ne moe sa sigurnou razlikovati crijevni coronavirus od mutiranog koji dovodi do FIP-a. Zbog toga
se dijagnoza FIP-a osniva na klinikom nalazu make i njenim krvnim parametrima (hematoloki i biokemijski)
kao i pretragama tekuine koje se nakupljaju u prsnoj i trbunoj upljini. Definitivna dijagnoza se sa sigurnou
moe naalost potvrditi biopsijom tkiva nakon uginua make.
Lijeenje FIP-a se svodi na simptomatsku terapiju uz upotrebu, imunosupresiva, protuupalnih lijekova i majeg
interferona- . Predstavljaju li terapija i esti pregledi make preveliki stres za nju, naalost preporua se
eutanazija.
Budui da su FIV, FeLV i FIP vrlo zarazne i neizljeive bolesti najbolja zatita jest njihova prevencija.
Testirajte svoje make na FIV i FeLV, cijepite protiv leukemije, kastrirajte ih kako biste sprijeili agresivno
ponaanje, ne uvodite nove make u domainstvo bez provjere njihova zdravstvenog stanja, omoguite
im kvalitetnu prehranu i ivot bez stresa.