VELEUILITE U VARADINU

NUKLEARNE ELEKTRANE

UVOD
U ovom seminarskom radu pokuat u objasnit osnovni princip rada nuklearne
elektrane., Razraditi u teme kao to su shematski prikaz rada nuklearne
elektrane te opis I tehniki zahtjevi glavne opreme. Nuklearna elektrana je
vrsta termoelektrane koja kao izvor energije koristi toplinu dobivenu fisijama
nuklearnog goriva u (barem jednom)nuklearnom reaktoru. Kao i u veini ostalih
termoelektrana, dobivena se toplina koristi za proizvodnju pare koja
pokree parnu turbinu spojenu naelektrini generator. Trenutno pomou
nuklearne energije generiramo oko 16% ukupno proizvedene elektrine energije u
svijetu. Jaki proboj nuklearne energije moe se zahvaliti njezinoj istoi i gotovo
nikakvim isputanjem stakleninih plinova. Dobro konstruirane nuklearne
elektrane pokazale su se pouzdanima, sigurnima, ekonomski prihvatljivim i
ekoloki dobroudnim. Do sada se u svijetu nakupilo vie od 9000 reaktor-godina
rada, pa se skupilo i potrebno iskustvo u iskoritavanju nuklear ne energije. .
Instalirana elektrina snaga svih nuklearnih elektrana u svijetu u 2004. bila je
367 249 MW, a proizvele su oko 17% od ukupno proizvedene elektrine energije .
U Hrvatskoj nema nuklearnih elektrana, ali Hrvatska elektroprivreda ima u 50%tnom vlasnitvuNuklearnu elektranu Krko, smjetenu na lijevoj obali Save,
nizvodno od Krkoga, Slovenija. Gradnja elektrane Krko zapoela je 1974.,
glavni projektant bila je amerika tvrtka Gilbert Associates, a glavni izvoa i
dobavlja opreme amerika tvrtka Westinghouse. Reaktor elektrane tlakovodnoga
je tipa.

OSNOVNI PRINCIP RADA NUKLEARNE ELEKTRANE

Najjednostavnije reeno, nuklearna elektrana je postrojenje koje pretvara energiju
mase u elektrinu energiju. Masa se pretvara u energiju procesom koji je opisan
slavnom Einstein-ovom formulom E=mc2 osloboena energija jednaka je
konvertiranoj masi (m) puta kvadrat brzine svijetlosti (c). Nuklearne elektrane,
elektrane na koncentriranu solarnu energiju, elektrane na geotermalnu energiju i
elektrane na fosilna gorima sve slini princip rada, jedino je izvor topline drugaiji.
Nuklearne elektrane uobiajeno koriste obogaeni uran U-235 kao
gorivo.Nuklearna elektrana dijeli atome urana u lake elemente u procesu koji se
zove nuklearna fisija, a rezultat tog procesa je ogromna koliina osloboene
energije u obliku topline. Da bi se oslobodila dovoljna koliina energije nuno je
koristiti moderator nuklearne reakcije i u nuklearnim elektranama taj moderator je
teka voda. Teka voda okruuje ipke nuklearnog goriva te usporava slobodne
neutrone i time im poveava ansu za reakciju s reaktivnim atomima U-235 prije
nego ih ulovi nereaktivni atom urana U-238. Teka voda je dobila naziv po tome
to je tea od obine vode za 10%. To je zbog toga jer teka voda sadri veu
koncentraciju deuterija, izotopa atoma vodika.Kad se dogodi sudar slobodnog
neutrona i atom urana U-235 dolazi do cijepanja atoma U-235 na dva manja
atoma i nekoliko slobodnih estica uz oslobaanje ogromne koliine energije.
Teka voda koja se nalazi unutar reaktora skuplja tu energiju u obliku topline i
prenosi je do rezervoara koji sadri obinu vodu. Obina voda tom se prilikom
pretvara u paru koja pokree turbine rotora generatora elektrine energij

Slika 1 Shematski prikaz rada n.e Krko

OSNOVNI DJELOVI NUKLEARNE ELEKTRANE

Pretvorba nuklearne energije u elektrinu energiju odvija ze kroz nekoliko faza,za
svaku tu fazu potrebni su raliiti mehanizmi i ureaji. Prvi je korak izvlaenje
nuklearne energije, pohranjene u jezgrama atoma nuklearnog goriva. Nuklearna
se energija pretvara u toplinsku u nuklearnom reaktoru, pomou lanane
reakcije nuklearne fisije. Dobivena toplinska energija se zatim treba odvesti iz
reaktora. Mehanizam odvoenja topline ovisi o vrsti nuklearnog reaktora. Najvei
broj reaktora koji su danas u pogonu su reaktori s vodom pod tlakom (PWR
- Pressurized water reactor). U takvoj vrsti reaktora tekua voda oplakuje
nuklearno gorivo i zagrijava se, te tee prema parogeneratoru. Parogenerator je
izmjenjiva topline koji odvaja primarni krug od sekundarnog. Voda potekla iz
reaktora (voda primarnog kruga) ulazi u parogenerator i grije vodu sekundarnog
kruga, a zatim se pomou primarnih pumpi vraa u reaktor.
Voda sekundarnog kruga, koja se s primarnom vodom ne mijea, preuzima njenu
toplinu kroz stijenke cijevi parogeneratora i vrije. Nastala para se privodi parnoj
turbini, gdje predaje svoju energiju rotoru turbine (pretvorba toplinske u
mehaniku energiju). Rotor turbine je na istoj osovini kao i rotor elektrinog
generatora, ime se ostvaruje konana pretvorba energije u elektrinu. Para
izala iz turbine se odvodi u kondenzator, gdje se hladi i kondenzira, te se
pomou sekundarnih pumpi vraa u parogenerator, zatvarajui tako sekundarni
krug.

NUKLEARNI REAKTOR

Nuklearna elektrana crpi energiju iz nuklearnih reakcija, u kojima od prvotnog

elementa nastaju produkti s razli itim brojem protona i neutrona u jezgrama. Ako
jezgra izotopa kao to je U235, tipi no nuklearno gorivo, apsorbira neutron, ona
se cijepa u procesu zvanom nuklearna fisija. Tako nastaju novi elementi ali i
slobodni neutroni koji mogu ponovno biti apsorbirani. Elementi kao U, sposobni
za takve reakcije se zovu fisijski materijal. Ako je fisijskim reakcijama oslobo eno
dovoljno neutrona, oni okidaju nove reakcije, po inje lan ana reakcija koja je
samoodriva, te se moe upotrebljavati kao znatan izvor topline. To se doga a
kada masa fisijskog materijala postane kriti na. U235 je element koji nalazimo u
prirodi a sposoban je za lananu reakciju te je kao takav znakovit izbor za

nuklearno gorivo. etrdesetih godina fizi ari su otkrili da ako se neutroni uspore
do tzv termalinh brzina, jezgre ih lake upijaju. Za usporavanje neutrona se
koriste materijali, moderatori, koji uspravaju neutrone ali ih ne apsorbiraju. Dva
naju inkovitija moderatora su grafit i deuterij. Takvi reaktori u kojima se neutroni
usporavaju zovu se termalni reaktori. Sama konstrukcija ovisi o tipu reaktora, ali
svi oni imaju zajedni ke osnovne dijelove i princip rada. Nuklearno gorivo se u
reaktoru nalazi u obliku sinteriranih
tableta zatvorenih u metalnim ipkama sa vrlo tankom stijenkom. To su gorive
ipke koje su organizirane u gorive blokove, ve e elemente. Kako se fisijom
oslobaa velika kolina topline, izmeu gorivih elemenata cirkulira hladilo, a po
potrebi se meu gorive ipke sputaju kontrolne ipke napravljene od materijala
koji dobro apsorbiraju neutrone, tzv dera i neutrona. Njihovim sputanjem ili
podizanjem usporava se ili ubrzava reakcija fisije, ovisno o potrebama trenutne
proizvodnje topline. Gorive ipke, kontrolne ipke i moderator su zatvoreni u
reaktorsku posudu koja je elina i masivna kako bi zadrala radioaktivnost
unutar sebe. Hladilo ujedno prenosi toplinu do generatora pare za turbinu. Postoji
mnogo razli itih konstrukcija reaktora: LWR, BWR, BHWR, PWR, HWR, GCR,
AGR, HTGR, LMR, LMFR, FBTR, FR, LMFBR, MSR, TBR, RBMK, FBR, GCFBR,
GCR, HTGR, HWCGR, HWLWR, LWGR, OMR, PHWR.U nastavku razmotrit
emo slike nekih izvedba reaktora.

Slika 2 Presjek nuklearnog reaktora s oznaenim djelovima

Slika 3 Gorivni element

VRSTE NUKLEARNIH REAKTORA

MAGNOX. Dizajn vu e korijene iz Velike Britanije u razdoblju 1956.-71. To je
grafitom moderirani, plinom hla eni reaktor koji kao gorivo koristi prirodni uranov
metal. Gorive ipke umetnute su u vertikalne kanale u jezgri izgra enoj od
grafitnih blokova. Kao hladilo se koristi CO2 koji cirkulira izme u gorivih ipki, u
parogeneratoru grije vodu i stvara paru za turbinu. Raniji dizajni koristili su elik
okruen betonom kao tit, dok kasniji koriste sami beton.

AGR. Nasljednik MAGNOX-a, radi na ve im temperaturama temperaturama

plina pa prema tome ima i ve u toplinsku iskoristivost i ve u gusto u snage,
odnosno manje ukupne trokove. Koristi tako er grafit kao moderator.

CANDU. Jedini komercijalni dizajn koji koristi teku vodu kao moderator,
dizajniran u Kanadi. Koristi neoboga eni uranov dioksid kao gorivo, a punjenje je
mogu e dok je u pogonu. Teka voda pod pritiskom cirkulira me u gorivim ipkama
koje su od cirkonijeve slitine Zircalloy. Potrebna dodatna moderacija postignuta je
tako to su ipke umetnute u kontejner koji nije pod pritiskom CALLANDRIA
ispunjen sa tekom vodom. Kontrola se odvija pomo u kadmijevih ipaka u
callandriji.

PWR. Nastao u SAD-u, najraireniji tip reaktora, koristi oboga eni uranov dioksid
u Zircalloy tubama. Voda se koristi i kao hladilo i sa dodacima kao moderator. Krko
spada u tu grupu reaktora.

BWR. Tako er nastao u SAD-u, doputa vodi u reaktoru da proklju a pa se ta

voda direktno koristi za pokretanje turbine. Zahtijeva dodatnu radijacijsku
zatitu turbine.

RBMK. Vodom hla eni, grafitom moderirani ruski reaktor, dizajn potje e iz
pedesetih godina. Sastoji se od velikegrafitne jezgre sa nekih 1700 vertikalnih
kanala u kojima se nalazi oboga eni uranov dioksid. Voda se u reaktoru nalazi pod
tlakom, proklju a u parnim cilindrima te pokre e turbinu. Ve ina komponenti reaktora
je unutar betonskog tita.

TLANIK
Tlanik je naprava kojom se osigurava konstantan tlak primarnog kruga. U osnovi, to
je posuda volumena 40-60 m^3 opremljena grijaem snage 1 - 2 MW. Zagrijavanjem

u tlaniku moe se ispariti odreena koliina vode, ime se podie tlak i sprjeava
isparavanje u reaktoru.

PAROGENERATOR
Parogenerator je naprava koja se nalazi u nuklearnim elektranama s tlakovodnim
reaktorima. Poto se u takvim elektranama vodi ne doputa kljuanje u reaktoru, a
svejedno je potrebno proizvesti paru za koritenje parnih turbina, tok vode se dijeli u
dva kruga, primarni i sekundarni. Primarnim krugom tee voda koja toplinu
proizvedenu fisijama odvodi iz reaktora i predaje je sekundarnoj vodi u
parogeneratoru. Na sekundarnoj se strani vodi dozvoljava isparavanje (to se postie
niim tlakom sekundarnog kruga), te nastala para vrti rotore parnih turbina.
Parogenerator je komponenta nuklearne elektrane u kojoj se odvija predaja topline
iz primarnog u sekundarni krug i isparavanje sekundarne vode. U donjem dijelu se
nalazi nekoliko tisua U-cijevi kroz koje tee primarna voda. Oko U-cijevi tee voda
sekundarnog kruga, koja s njih uzima toplinu. Para nastala vrenjem sekundarne
vode odlazi prema gornjem dijelu parogeneratora, gdje se nalaze separatori vlage,
koji osiguravaju da u pari koja odlazi prema turbinama nema kapljica tekue vode.
Parogeneratori su velike komponente, mase preko stotinu tona, i visine dvadesetak
metara. Ovisno o snazi, nuklearna elektrana e imati odreen broj reaktora. Moe se
rei da na svakih tristotinjak megavata elektrine snage elektrane dolazi po jedan
parogenerator. Poto su nuklearne elektrane redovito velike snage, u pravilu e imati
barem dva parogeneratora.

PARNE TURBINE

Parne turbine koje se koriste u nuklearnim elektranama su vrlo sline onima u

klasinim termoelektranama na ugljen. Razlika postoji u elektranama s tlakovodnim
reaktorima, gdje su turbine neto veih dimenzija zbog manjeg tlaka pare.
U svim termoelektranama snage iznad stotinjak MW postojat e vie od jedne parne
turbine. Turbine se nalaze na zajednikoj osovini, a razlikuju se po tlaku pare. Para
iz parogeneratora, tlaka oko 60 bar kod tlakovodnih, odnosno oko 150 bar kod
reaktora s vodom koja kljua, ulaze u visokotlanu turbinu. Nakon prolaska kroz
visokotlanu turbinu, tlak pare je znatno nii. Iz pare se prije ulaska u niskotlanu
turbinu dodatno separira vlaga, da bi se sprijeila oteenja lopatica turbine.
Niskotlane turbine su dimenzijama vee od visokotlanih, a ovisno o snazi
elektrane postojat e vie niskotlanih turbina (moe se uvesti i "srednja" razina
tlaka sa srednjotlanim turbinama).

ELEKTRINI GENERATOR
Elektrini generatori u upotrebi u nuklearnim elektranama su najee 4-polni
sinkroni generatori. Elektrina snaga dananjih nuklearnih elektrana iznosi od 500
do 1500 MW po reaktoru. Na lokaciji nuklearne elektrane se moe nalaziti vie
reaktora, ali na svaki reaktor dolazi po jedan generator .

OSTALI DJELOVI SEKUNDARNOG KRUGA

Kondenzator je izmjenjiva topline u kojem se para koja je prola kroz turbine
kondenzira, kako bi se mogla vratiti u parogenerator i zatvoriti sekundarni krug.
Sastoji se od dva dijela, od kojih jedan pripada sekundarnom, a drugi tercijarnom
krugu. Nakon to svoju energiju preda u turbini, para je ve djelomino
kondenzirana, a tlak joj je redovito manji od atmosferskog. Na taj se nain iz pare
izvlai maksimalna koliina energije, odnosno poveava se faktor iskoritenja
elektrane. Takva mokra para ulazi u sekundarni dio kondenzatora. Tercijarnim
dijelom tee voda iz oblinje rijeke ili mora, koja preuzima preostalu, neiskoristivu
toplinu i odvodi je iz elektrane.

U primarnom krugu postoji nekoliko rashladnih pumpi, ovisno o broju rashladnih

petlji. Primarne pumpe su centrifugalnog tipa, pogonjene asinkronim motorom snage
oko 6 MW, te se njima voda ohlaena u parogeneratoru vraa nazad u reaktor.
Sekundarne pumpe imaju ulogu jednaku onima u termoelektranama na ugljen ili
naftu: pumpanje vode iz kondenzatora u ispariva, to je u ovom sluaju sekundarni
dio parogeneratora.
Manje se pumpe koriste na vie mjesta za cirkuliranje rashladnih fluida koji odvode
toplinu nastalu radom razne opreme, najee motora. Te pumpe su pomone,
odnosno ne sudjeluju direktno u ciklusu kojim se proizvodi elektrina energija.
TIPOVI HLAENJA NUKLEARNE ELEKTRANE

Shema elektrane s reaktorom hla enim vodom pod

tlakom
(PWR)

Najzastupljeniji tip reaktora

Odvojen primarni i sekundarni krug
Manja mogunost kontaminacije

Snage od 500 do 1500 MWe

Rankineov ciklus s zasienom parom
Nii tlakovi i temperature pare nego za odgovarajuu TE

Koncepcija rashladne petlje

Rashladnu petlju ine: generator pare, tlanik,
reaktorska pumpa, cjevovodi

Rekatorska posuda je zajednika za vie petlji

Izmjena goriva za vrijeme obustave svakih 12, 15

ili 18 mjeseci

 Koliina goriva u jezgri: oko 90 t U za NE 1000 MWe

235
Obogaenje U
do 5%
Stupanj djelovanja oko 33%

Shema elektrane s reaktorom hla enim vrelom

vodom
(BWR)

Drugi tip reaktora po brojnosti

Jedinine snage od 300 do 1600 MWe

Voda isparava u reaktoru

Direktni ciklus, mogua kontaminacija turbine

Mjeavina vode i pare u posudi, nia gustoa snage u

odnosu na PWR
Velika posuda, sve su komponente unutra
Regulacijske ipke ulaze u jezgru s donje strane
Recirkulacijske petlje omoguuju regulaciju snage i
odgovarajue hla enje goriva
Izvedbe kontejnmenta manji nego PWR

kontejnment,
bazenima

aktivna

kondenzacija

pare

Nije pogodan za nuklearnu propulziju zbog postojanja

nivoa vode u jezgri, pa je razvijen isklju ivo za

proizvodnju elektrine energije

Ostala svojstva slina kao PWR

Shema elektrane s reaktorom hla enim tekom vodom

(HWR)

Shema elektrane s reaktorom hla enim organskom tvari

(OCR)

Shema elektrane s reaktorom hla enim plinom

(GCR)

Shema elektrane s reaktorom hla enim tekuim metalom

(LMFBR)

SIGURNOST NUKLEARNIH ELEKTRANA

Na sigurnost nuklearne elektrane treba obratiti posebnu pozornost dase nebi desile
nesree kao to su ernobil

Nuklearna eksplozija reaktora je onemoguena projektom

Emisije prema van su u normalnom pogonu zanemarive

- Sigurnost se u osnovi temelji na onemoguenje irenja
radioaktivnih materijala unutar postrojenja i u okoli.
- Do akcidentnog isputanja uglavnom dolazi samo ako do e do pregrijanja
goriva

Konzervativan projekt s visokim stupnjem sigurnosti

- Sigurnost nuklearne elektrane se postie nizom mjera u fazi
projektiranja, gradnje i tijekom pogona.

Visoki zahtjevi na kvalitetu materijala i ugradnje

Da bi se postigao siguran pogon potrebno je:

sprijeiti nagle poraste snage
osigurati odvo enje ostatne topline
sprijeiti isputanje radioaktivnog materijala
pospremiti na siguran nain istroeno gorivo
Osnova filozofije projektiranja nuklearne elektrane sa stajalita
sigurnosti je tzv. obrana po dubini.

Obrana po dubini pretpostavlja postojanje viestrukih barijera za

irenje radioaktivnosti i sigurnosnih sustava koji osiguravaju njihovu
nepropusnost

Barijere u smislu zatite okolia djeluju serijski, jedna nakon druge.

Izgubljenu funkciju jednog

automatski preuzima drugi.

Bitni sustavi su u najmanju ruku udvojeni

Sustavi mogu biti aktivni ili pasivni (kako dobivaju energiju potrebnu za
izvravanje sigurnosne funkcije)

Barijere moemo razmatrati kao stvarne fizike barijere ugra ene u

nuklearnu elektranu i kao fizike i administrativne mjere koje se
poduzimaju u nuklearnoj elektrani za zatitu tih barijera.

sustava

vanog

za

sigurnost

Obrana po dubini:

Fizike barijere su:

matrica nuklearnog goriva
obloga gorivnog elementa
primarni rashladni krug
zatitna posuda (kontejnment)

Tehniki sustavi koji osiguravanju funkciju fizikih barijera:

sustav za zatitno hla enje jezgre reaktora
sustav za ograniavanje porasta tlaka u kontejnmentu

SKLADITENJE RADIOAKTIVNOG OTPADA

Posebnu pozornost treba obratiti na skladitenje radioaktivnog otpada ,treba naravno
spomenuti i da je odlaganje nuklearnog otpada i dalje najvei izazov kod koritenja
nuklearne energije. Budui da nuklearne elektrane moraju zadovoljavati najvie
sigurnosne standarde incidenti su iznimno rijetki. Ali nuklearni otpad je potpuno druga
stvar jer otpad ostaje radioaktivan vie stotina, pa i tisua godina. U tom periodu
potrebno je osigurati sigurno mjesto za uvanje od istjecanja radijacije i od moguih
kraa.Samo nuklearne elektrane u SAD-u proizvedu oko 2.000 tona nuklearnog otpada
godinje. To je velika koliina otpada koja se mora spremiti na siguran nain i SAD
trenutno aktivno radi na tome da nae dugotrajno i sigurno rjeenje ovog problema.
Ameriko ministarstvo energije (DOE) organiziralo je odbor strunjaka sastavljen od
bivih kongresnika, akademika i poslovnih ljudi u nadi da e nai rjeenje za odlaganje
nuklearnog otpada.