Mula Mustafa Baeskija - evki

bonjaki ljetopisac, roen je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali.
Pretpostavlja se da je umro 18. augusta 1809. godine u Sarajevu. O Baeskiji znamo samo ono to je
on o sebi zabiljeio u svom Ljetopisu, pa je, prema tome, to i jedini izvor za upoznavanje njegova
ivota i rada. Puno mu je ime Mula Mustafa Baeskija sa pjesnikim pseudonimom evki. Sin je
Ahmedov, a unuk Kadri-hode.
Poetno obrazovanje dobio je u mektebu kod hode Sulejman-efendije Arnauta. Da se Mustafa isticao
u mektebu meu svojim vrnjacima, vidimo po tome to postaje kalfa. Baeskija je izuio i kazazski
zanat kod majstora ahinbaia, kazaza i imama jedne sarajevske damije, o kojem se ljetopisac ne
izraava najljepe.
Nekog Mahmuta Zaimovia spominje kao svog drugog majstora u kazazskom zanatu. Izgleda da se
Mula Mustafa kasnije nije nikako bavio kazaskim poslom, nego je, vjerovatno, produio naukovanje u
kojoj od sarajevskih medresa, pa je 1757. godine postavljen za sibjan-mualima u mektebu kod
Ferhadije damije. Dvije godine kasnije primio se i dunosti imama i hatiba Buzadi hadi-Hasanove
damije.
Baeskija se nije zadovoljio ni sa muallimskom slubom koju naputa i 1763. godine postaje narodni
pisar (katibi-am). Ovo e odsada biti njegovo glavno zanimanje, pa je radi pisarskih poslova iznajmio
jedan mali duan u Mudelitima pod Sahat-kulom. Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu privatna
pisma, molbe, albe, ugovore, potvrde, popisivao ostavtine umrlih graana i drugo. O tome da mu je
pisarski posao dobro napredovao i donosio lijepe prihode, govori nam i injenica to on kasnije
iznajmljuje drugi, vei duan i angauje i druge pisare za pomonike. Pored toga, u dva navrata biljei
prihode i konstatuje koliko je papira utroio za pisanje.
Svoje lino obrazovanje i usavravanje Baeskija i dalje ne naputa, pa ga vidimo kako slua
predavanja o erijatskom pravu i astronomiji kod muderisa Gazi Husrev-begove medrese MehmedRazi Velihodia. Kod ejha Hadi-Sinanove tekije hadi-Muhameda izuava misticizam (tesavvuf) i
stupa u derviki red Kaderija. U svom duanu, pored pisarskih poslova, poduavao je i uenike
medresa i druge osobe u arapskoj kaligrafiji i erijatskom nasljednom pravu. Osim toga, on 1779.
godine biljei kako se sa nekoliko prijatelja jednom sedmino sastajao u kui nekog Vilajetovia
na Atmejdanu, gdje bi pored sijela i razgovora po pola sata posveivali itanju knjiga. Takva sijela uz
halvu odravana su i na drugim mjestima u Sarajevu i nazivana "Sohbet-halva".
Baeskija nam je ostavio neto podataka i o svojoj porodici. Njegov otac Ahmed bie da je umro dok
je Mustafa bio jo kao dijete, a majka mu Fatima, ki Mehmed-hodina, preudala se za nekog
mutapiju i umrla od kapi 1772. godine. Mula Mustafa se oenio vrlo mlad sa Safijom, kerkom
Mustafa-age artozana. Do 1778. godine rodilo mu se devetoro djece, od kojih je te godine na ivotu
samo troje, dvije keri i sin Mustafa, kojeg je on dao da ui berberski zanat. Deseto dijete mu je
roeno 1782. godine. Od tri keri, koliko ih je sada imao, dvije su mu umrle u vrijeme haranja kuge
1783. godine. Prema tome, Baeskiju su nadivjeli samo jedna ki i sin Mustafa. Baeskija je roen i
sve do 1759. godine bio nastanjen u Mimar Sinanovoj mahali, ali je spomenute godine kao imam

Buzadia damije iznajmio ebelia kuu u istoj mahali, odakle se ponovno 1773. godine vraa u
svoju kuu u Mimar Sinanovoj mahali.
Godine 1760. Baeskija je putovao u Beograd radi sreivanja poslova oko ostavtine njegovog daide
Topal Osman-age, baeskije 97. demata, koji je te godine umro u Beogradu. Osim ovog kratkog
odsustvovanja iz Sarajeva, ljetopisac je zabiljeio da se 1. jula 1781. godine s porodicom odselio iz
Sarajeva u Zgou kod Kaknja i tu se primio mualimske dunosti. Da se brzo razoarao, pokazuje
injenica to se ve 30. februara 1782. godine vraa u Sarajevo, gdje nastavlja svoj pisarski posao.
Ponovno je preuzeo i dunost imama Buzadia damije, pa i ovu dunost uz jo jedan krai period
obavlja sve dok se nije razbolio.
Godine 1800. postao je slubenik Husrev-begova vakufa primivi se dunosti duzhana.
1801. godine ljetopisca je dohvatila kap. Sve do danas nije bio ustanovljen taan datum Baeskijine
smrti. Veina autora koji su ranije pisali o Baeskiji pretpostavljaju da je on umro 1803. godine, dok
Muderizovi, koji je prevodio Ljetopis Baeskije, smatra da je ljetopisac umro 1805. godine, to bi se
zaista i moglo zakljuivati na osnovu samog Ljetopisa, jer posljednje vijesti, koje nam je Baeskija
ostavio u Ljetopisu, potiu iz hidretske 1219. godine koja odgovara 1804/805. godini. Meutim,
prema naim najnovijim istraivanjima ustanovili smo da je Mula Mustafa Baeskija umro 18. augusta
1809. godine. Naime, u fragmentarno sauvanom Ljetopisu Mustafe Firakije, a za kojeg
pretpostavljamo da je sin Mula Mustafe Baeskije, stoji i sljedea biljeka: "7. redeba ili 6. agistosa
1224. u petak u podne u pet i po sahata, preselio je u vjenost na otac Mula Mustafa. Neka je na njeg
Boja milost!" O Mustafi Firakiji i njegovom Ljetopisu bie govora jo i kasnije. Prema tome,
Baeskija je, nakon to ga je dohvatila kap 1801. godine, jo poneto biljeio u svoj Ljetopis do
1804/805. godine, a potom je, poto ga je savladala bolest, prestao biljeiti dogaaje i umro, kako smo
vidjeli 18. augusta 1809. godine. Napominjemo da je i Baeskijina majka Fatima, koja je umrla 1772.
godine, od iste bolesti leala vie godina, ali se u poetku bolesti 2-3 godine mogla pomalo kretati, pa
se prema tome moe pretpostaviti da je ova bolest u porodici Baeskije bila nasljedna. I pored svih
nastojanja da pronaemo mezar Baeskije, nismo uspjeli. Pretpostavlja se da je sahranjen na
mezarluku u Mimar-Sinanovoj mahali u blizini svoje kue.
U izvorima, osim ljetopisa, nalazimo Baeskiju ubiljeenog kao svjedoka u etiri rasprave vodene pred
sarajevskim kadijom. Prvi put se javlja 11. rebiul-ahira 1181. (6. IX 1767) kao Mustafa-baa
Baeskija, drugi put 2. safera 1189. (4. IV 1775) kao Mula Mustafa, imam Buzadi-zade damije, a
trei 26. dumadel-evela 1191. (2. VII 1777) i etvrti puta 26. Rebiul-evela 1210. (10. X 1795) kao
Mustafa-efendi, imam Buzadi-zade damije. Sidili: VIII. str. 95: XVI. str. 108: XVIII. str. 159 i
XXXVI. str. 6 u Gazi Husrev-begovojbiblioteci u Sarajevu.Pisarska djelatnost navodi ga da zapone
svoj Ljetopis.Zapoeo ga je na sjeanje na dogaaje koji su zapoeli deceniju ranije.

MULA MUSTAFA BASESKIJA SEVKI (1731. - 1809.)

Pohadjao je mekteb, izucavao kazaski zanat, produzio skolovanje u medresi i
1755. godine, postao je sibijan-mualim u mektebu kod Ferhadije dzamije. Ali on
napusta ovu sluzbu 1763. i postaje narodni pisar, sto ce mu biti glavno
zanimanje. Za taj posao iznajmio je jedan mali ducan. Sastavljao je molbe, zalbe,
ugovore, privatna pisma, potvrde nepismenom svijetu, prepisivao ostavstinu
umrlih gradjana. Godine 1756., dakle u svojoj 25. godini pocinje da vodi ljetopis i
biljezi dogadjaje, uglavnom sarajevske, do 1804/5. godine, kada ga je bolest
savladala. Umro je 1809. godine.
Baseskija je bio prosjecno obrazovan covjek koji je svoje obrazovanje postigao
vise upornim radom nego li redovnim skolovanjem. Kao covjek iz siromasne
porodice tesko se probijao kroz zivot ishranjujuci brojnu porodicu.
Zadatak i smisao svog posla istako je u izreci koja postala nadaleko poznata: "Sve
sto se zabiljezi ostaje, a sve sto se pamti nestaje."
Vijesti i opisi dogadjaja prvih nekoliko godina su kratki, bez komentara. Kasnije,
opisi su opsirniji, slikovitiji i interesantniji. Ipak, izbjegavao je opsirnost, trudio se
da istinito govori o nekim dogadjajima. Za pedeset godina, u nekrologij je upisao
oko 4.000 umrlih, vecinom odraslih muslimana Bosnjaka.
by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM

Mula Mustafa Baeskija to se pamti nestaje, to je zapisano ostaje!

Ljetopis Mula Mustafe Baeskije je prvo djelo ovakve vrste u Bonjaka. No, Baeskija je puno vie od
hroniara jednog vremena. Iz njegovog ljetopisa saznajemo ne samo deavanja za njegovog ivota,
ve i obiaje, nain ivota, pa i duh vremena u kojem je pisao.

U njegovoj svojevrsnoj hronici drutvenog ivota Sarajeva saznajemo ko se vjenao, ko je preselio, ko

je otiao u rat, kada je bila gladna godina, kada je grad poharala kuga. Baeskija nam donosi puno
detalja i o privrednom ivotu grada, o zanatima ,trgovini i sl.
Baeskija u Ljetopisu donosi i niz drugih zanimljivosti, kao to je npr. izgradnja biblioteke u Carevoj
mahali, koju je izgradio Osman ehbi Bjelopoljac sin Mehmeda efendije Kadia iz Bijelog Polja.
Takoe, spominje izgradnju damija, javnih esama, turbeta itd. Donosi i podatke o svom godinjem
prihodu i potronji papira u svojem duanu.
Ipak, najvei dio Ljetopisa se odnosi na smrt njegovih sugraana i nain kako su umrli. Sam pisac
ljetopisa je imao tu nesreu da je nadivio osmoro od desetoro svoje djece.
O ivotu Mula Mustafe Baeskije se vrlo malo zna i izvor je uglavnom sam Ljetopis, ono to je on u
njemu zapisivao o sebi. Zna se da je roen 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali. Zbog
slube koju dobija u mektebu kod Ferhad- paine damije 1757. godine pretpostavlja se da je zavrio
medresu. Ve 1759. godine Baeskija je postavljen za imama jedne sarajevske damije.
Baeskija ubrzo naputa ovaj poziv i postaje narodni pisar. Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu
privatna pisma, molbe, albe, ugovore, potvrde, popisivao ostavtine umrlih graana To zanimanje
e mu donijeti bogatstvo i ugled.
Svoje lino obrazovanje i usavravanje Baeskija i dalje ne naputa, pa ga vidimo kako slua
predavanja o erijatskom pravu i astronomiji kod muderisa Gazi Husrev-begove medrese MehmedRazi Velihodia. U svom duanu, pored pisarskih poslova, poduavao je i uenike medresa i druge
osobe u arapskoj ka-ligrafiji i erijatskom nasljednom pravu. Osim toga, on 1779. godine biljei kako
se sa nekoliko prijatelja jednom sedmino sastajao u kui nekog Vilajetovia na At- mejdanu, gdje bi
pored sijela i razgovora po pola sata posveivali itanju knjiga. Takva sijela uz halvu odravana su i na
drugim mjestima u Sarajevu i nazivana Sohbet-halva.
Baeskija je 1800. godine dobio slubu u Husrev-begovom vakufu. Tu dunost nije dugo obavljao jer
ga je naredne godine pogodila kap, od koje se nikada nije do kraja oporavio. Postojalo je puno dilema
o datumu Baeskijine smrti, ali je istinu na kraju otkrio Ljetopis njegovog sina Mustafe Firakija koji
je, naalost, sauvan samo u fragmentima, a koji pominje datum smrti Mula Mustafe Baeskije od 18.
august 1809. godine.
Sam Ljetopis obuhvata dogaaje od 1746. do 1805. godine to znai da je Baeskija i pored bolesti jo
uvijek biljeio u svom Ljetopisu. Ne zna se gdje se danas nalazi mezar Mula Mustafe Baeskije.
Pretpostavlja se da je ukopan na mezarluku u Mimar Sinanovoj mahali gdje je proveo najvei dio svog
ivota.
Danas neke od ulica i kola nose naziv ovog velikog bonjakog ljetopisca. Njegov Ljetopis je bio
inspiracija mnogobrojnih umjetnika. Veliki bonjaki knjievnik Abdulah Sidran mu je posvetio jednu
od svojih pjesama.
MULA MUSTAFA BAESKIJA EVKI

Kullu ma kutibe qarre we ma hufiza ferre to je zapisano ostaje, a to se pamti iezne. MulaMustafa, sarajevski ljetopisac.

Islueni janiar (Baeskija) Mula Mustafa, iji je pjesniki pseudonim efki, sin Ahmedov, a unuk
Kodri-hode, jedna je od najinteresantnijih figura u povijesti Sarajeva za cijelog trajanja turskog
gospodarstva u Bosni i Hercegovini. O ljetopiscu Baeskiji znamo samo ono to je on o sebi zabiljeio
u svom Ljetopisu.
Mula Mustafa je roen u Sarajevu u Mimar Sinanovoj mahali, gdje je ivio u vremenu od 1731. do
1809. godine, a bio je mekteb-hoda, imam i hatib Buzadi Hadi Hasanove damije, javni pisar i
hroniar. Njegova hronika na turskom jeziku obuhvata sarajevske dogaaje koji su se desili u Bosni i

Hercegovini, pa i u Turskom carstvu (ovi makar spomenuti). Naroito mu je interesantan nekrologij

(popis pomrlih Sarajlija mukaraca u navedenom razdoblju). To nije samo goli popis, nego jedna
riznica ljudskih karaktera, pisana, esto, za svoje vrijeme, vrlo slobodoumno, zajedljivo. Baeskija je
pjevao na turskom i bosanskom jeziku. Iza njega je ostalo pet pjesama.
Mula Mustafa je poetno obrazovanje dobio u mektebu kod hode Sulejman-efendije Arnauta. Da se
Mustafa isticao u mektebu meu svojim vrnjacima, vidimo po tome to postaje kalfa. Baeskija je
izuavao i kazaski zanat kod majstora ahinbaia, kazaza i imama jedne sarajevske damije, o kojem
se ljetopisac ne izraava nejljepe. Izgleda da se Mula Mustafa kasnije nije nikako bavio kazaskim
poslom, nego je, vjerovatno, produio naukovanje u nekoj od sarajevskih medresa, pa je 1757. godine
postavljen za sibjan-mualima u mektebu kod Ferhadije damije. Dvije godine kasnije primio se i
dunosti imama i hatiba Buzadi hadi-Hasanove damije. Baeskija se nije zadovoljio ni sa
mualimskom slubom koju naputa 1 1763. godine postaje narodni pisar (katib-am).
Ovo e od sada biti njegovo glavno zanimanje, pa je radi pisarskih poslova iznajmio jedan mali duan
u Mudelitima pod Sahat-kulom. Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu privatna pisma, molbe,
albe, ugovore, potvrde, popisivao ostavtine umrlih graana i drugo.
Svoje lino obrazovanje i usavravanje Baeskija i dalje ne naputa, pa ga vidimo kako slua
predavanja o erijatskom pravu i astronomiji kod muderisa Gazi Husrev-begove medrese MehmedRazi Velihodia. Kod ejha Hadi-Sinanove tekije hadi-Muhameda izuava tesavvuf (misticizam) i
stupa u derviki red Kaderija. U svom duanu, pored pisarskih poslova, poduavao je i uenike
medresa i druge osobe u arapskoj kaligrafiji i erijatskom nasljednom pravu. Osim toga, on 1779.
godine biljei kako se sa nekoliko prijatelja jednom sedmino sastajao u kui nekog Vilajetovia na
Atmejdanu, gdje bi pored sijela i razgovora po pola sata posveivali itanju knjiga.
Godine 1760. Baeskija je putovao u Beograd radi sreivanja poslova oko ostavtine njegovog ujaka
Topal Osman-age, beeskije 97. demata, koji je te godine umro u Beogradu. Osim ovog kratkog
odsustvovanja iz Sarajeva, ljetopisac je zabiljeio da se 1. jula 1781. godine s porodicom odselio iz
Sarajeva u Zgou kod Kaknja i tu se primio mualimske dunosti. Da se brzo razoarao, pokazuje
injenica to se ve 30. februara 1782. godine vraa u Sarajevo, gdje nastavlja svoj pisarski posao.
Ponovo je preuzeo i dunost Buzadia damije, pa i ovu dunost uz jo jedan krai period obavlja sve
dok se nije razbolio. Godine 1800. postao je slubenik Husrev-begova vakufa primivi se dunosti
duzhana. 1801. godine ljetopisca je dohvatila kap.
Mula Mustafa je umro 18. avgusta 1809. godine. naime, u fragmentarno sauvanom ljetopisu Mustafe
Firaklije, a za koga se pretpostavlja da je sin Mula mustafe Baeskije, stoji i sljedea biljeka: 7.
redeba ili 6. agistosa 1224. u petak u podne u pet i po sahata, preselio je u vjenost na otac Mula
mustafa. Neka je na njeg Boija milost!
Pretpostavlja se da je sahranjen u groblju u Mimar Sinanovoj mahali u blizini svoje kue. Njegovo
djelo ostalo je da ivi, govorljivo i nama danas. I njegov lik u bonjakoj savremenoj knjievnosti.
Prepoznajemo ga u Mula Ibrahimu u Tvravi Mee Selimovia, Abdulah Sidran mu je posvetio
pjesmu

Nesto o ljetopisu kao knjievnoj vrsti,

Mula Mustafa Baeskija ( evki) bonjaki ljetopisac, roen je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u
Mimar Sinanovoj mahali. Pretpostavlja se da je umro 18. augusta 1809. godine u Sarajevu. O

Baeskiji znamo samo ono to je on o sebi zabiljeio u svom Ljetopisu, pa je, prema tome, to i jedini
izvor za upoznavanje njegova ivota i rada. Puno mu je ime Mula Mustafa Baeskija sa pjesnikim
pseudonimom evki. Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hode. Poetno obrazovanje dobio je u mektebu
kod hode Sulejman-efendije Arnauta. Da se Mustafa isticao u mektebu meu svojim vrnjacima,
vidimo po tome to postaje kalfa. Baeskija je izuio i kazazski zanat kod majstora ahinbaia,
kazaza i imama jedne sarajevske damije, o kojem se ljetopisac ne izraava najljepe. I nekog
Mahmuta Zaimovia spominje kao svog drugog majstora u kazazskom zanatu. Izgleda da se Mula
Mustafa kasnije nije nikako bavio kazazskim poslom, nego je, vjerovatno, produio naukovanje u
kojoj od sarajevskih medresa, pa je 1757. godine postavljen za sibjan-mualima u mektebu kod
Ferhadije damije. Dvije godine kasnije primio se i dunosti imama i hatiba Buzadi hadi-Hasanove
damije. Baeskija se nije zadovoljio ni sa mualimskom slubom koju naputa i 1763. godine postaje
narodni pisar (katibi-am). Ovo e odsada biti njegovo glavno zanimanje, pa je radi pisarskih poslova
iznajmio jedan mali duan u Mudelitima pod Sahat-kulom. Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu
privatna pisma, molbe, albe, ugovore, potvrde, popisivao ostavtine umrlih graana i drugo. O tome
da mu je pisarski posao dobro napredovao i donosio lijepe prihode, govori nam i injenica to on
kasnije iznajmljuje drugi, vei duan i angauje i druge pisare za pomonike. Pored toga, u dva
navrata biljei prihode i konstatuje koliko je papira utroio za pisanje. Svoje lino obrazovanje i
usavravanje Baeskija i dalje ne naputa, pa ga vidimo kako slua predavanja o erijatskom pravu i
astronomiji kod muderisa Gazi Husrev-begove medrese Mehmed-Razi Velihodia. Kod ejha HadiSinanove tekije hadi-Muhameda izuava misticizam (tesavvuf) i stupa u derviki red Kaderija. U
svom duanu, pored pisarskih poslova, poduavao je i uenike medresa i druge osobe u arapskoj
kaligrafiji i erijatskom nasljednom pravu. Osim toga, on 1779. godine biljei kako se sa nekoliko
prijatelja jednom sedmino sastajao u kui nekog Vilajetovia na Atmejdanu, gdje bi pored sijela i
razgovora po pola sata posveivali itanju knjiga. Takva sijela uz halvu odravana su i na drugim
mjestima u Sarajevu i nazivana "Sohbet-halva". Baeskija nam je ostavio neto podataka i o svojoj
porodici. Njegov otac Ahmed bie da je umro dok je Mustafa bio jo kao dijete, a majka mu Fatima,
ki Mehmed-hodina, preudala se za nekog mutapiju i umrla od kapi 1772. godine. Mula Mustafa se
oenio vrlo mlad sa Safijom, kerkom Mustafa-age artozana. Do 1778. godine rodilo mu se devetoro
djece, od kojih je te godine na ivotu samo troje, dvije keri i sin Mustafa, kojeg je on dao da ui
berberski zanat. Deseto dijete mu je roeno 1782. godine. Od tri keri, koliko ih je sada imao, dvije su
mu umrle u vrijeme haranja kuge 1783. godine. Prema tome, Baeskiju su nadivjeli samo jedna ki i
sin Mustafa. Baeskija je roen i sve do 1759. godine bio nastanjen u Mimar Sinanovoj mahali, ali je
spomenute godine kao imam Buzadia damije iznajmio ebelia kuu u istoj mahali, odakle se
ponovno 1773. godine vraa u svoju kuu u Mimar Sinanovoj mahali. Godine 1760. Baeskija je
putovao u Beograd radi sreivanja poslova oko ostavtine njegovog daide Topal Osman-age,
baeskije 97. demata, koji je te godine umro u Beogradu. Osim ovog kratkog odsustvovanja iz
Sarajeva, ljetopisac je zabiljeio da se 1. jula 1781. godine s porodicom odselio iz Sarajeva u Zgou
kod Kaknja i tu se primio mualimske dunosti. Da se brzo razoarao, pokazuje injenica to se ve 30.
februara 1782. godine vraa u Sarajevo, gdje nastavlja svoj pisarski posao. Ponovno je preuzeo i
dunost imama Buzadia damije, pa i ovu dunost uz jo jedan krai period obavlja sve dok se nije
razbolio. Godine 1800. postao je slubenik Husrev-begova vakufa primivi se dunosti duzhana.
1801. godine ljetopisca je dohvatila kap. Sve do danas nije bio ustanovljen taan datum Baeskijine
smrti. Veina autora koji su ranije pisali o Baeskiji pretpostavljaju da je on umro 1803. godine, dok
Muderizovi, koji je prevodio Ljetopis Baeskije, smatra da je ljetopisac umro 1805. godine, to bi se
zaista i moglo zakljuivati na osnovu samog Ljetopisa, jer posljednje vijesti, koje nam je Baeskija
ostavio u Ljetopisu, potjeu iz hid. 1219. godine koja odgovara 1804/805. godini. Meutim, prema
naim najnovijim istraivanjima ustanovili smo da je Mula Mustafa Baeskija umro 18. augusta 1809.
godine. Naime, u fragmentarno sauvanom Ljetopisu Mustafe Firakije, a za kojeg pretpostavljamo da
je sin Mula Mustafe Baeskije, stoji i sljedea biljeka: "7. redeba ili 6. agistosa 1224. u petak u
podne u pet i po sahata, preselio je u vjenost na otac Mula Mustafa. Neka je na njeg Boja milost!"
O Mustafi Firakiji i njegovom Ljetopisu bie govora jo i kasnije. Prema tome, Baeskija je, nakon to

ga je dohvatila kap 1801. godine, jo poneto biljeio u svoj Ljetopis do 1804/805. godine, a potom je,
poto ga je savladala bolest, prestao biljeiti dogaaje i umro, kako smo vidjeli 18. augusta 1809.
godine. Napominjemo da je i Baeskijina majka Fatima, koja je umrla 1772. godine, od iste bolesti
leala vie godina, ali se u poetku bolesti 2-3 godine mogla pomalo kretati, pa se prema tome moe
pretpostaviti da je ova bolest u porodici Baeskije bila nasljedna. I pored svih nastojanja da pronaemo
mezar Baeskije, nismo uspjeli. Pretpostavlja se da je sahranjen na mezarluku u Mimar-Sinanovoj
mahali
u
blizini
svoje
kue.
U izvorima, osim ljetopisa, nalazimo Baeskiju ubiljeenog kao svjedoka u etiri rasprave vodene pred
sarajevskim kadijom. Prvi put se javlja 11. rebiul-ahira 1181. (6. IX 1767) kao Mustafa-baa
Baeskija, drugi put 2. safera 1189. (4. IV 1775) kao Mula Mustafa, imam Buzadi-zade damije, a
trei 26. dumadel-evela 1191. (2. VII 1777) i etvrti puta 26. Rebiul-evela 1210. (10. X 1795) kao
Mustafa-efendi, imam Buzadi-zade damije. Sidili: VIII. str. 95: XVI. str. 108: XVIII. str. 159 i
XXXVI. str. 6 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
Ljetopisi(anali)- godinjaci;opis historijskih dogaaja po godinama, vremenskim
slijedom.
Analistika- pisanje anala;prouavanje anala
analist(a)- pisac anala