Zane Grey

KARAVANI SE BORE
Naslov izvornika: FIGHTING CARAVANS

1.
Jednoga sunanog dana u lipnju 1856. zaustavio je neki ovjek platnom pokrivena
kola pred gradom Independence, u dravi Missouri. Putovao je cijelo proljee sa
enom i djetetom da bi stigao do tog pograninog mjesta. Bili su umorni te im je
trebalo odmora prije nego to krenu dalje, na dalek put na Zapad. Zato ovaj vozar za
logor izabra zgodno sjenovito mjesto u umici, kroz koju je izmeu obala obraslih
travom tekao dubok i miran potok.
Ovaj vrst i snaan koija srednjih godina zvao se Jim Belmet. Doao je iz Ilinoisa,
a kao mnogi ljudi ove vrste porijeklom je bio iz starog pionirskog roda. Zov Zapada
bio je za njih privlaan i neodoljiv.
Uz ovaj potok bilo je jo logora, iz kojih se dizao plavkast dim. umicom su odjekivali
udarci sjekire, a pranom cestom vukla su se platnom pokrivena kola prema ovom
graninom naselju.
Poto je Jim zavrio najpotrebnije poslove oko ureenja logora, obrati se svojoj
krepkoj i Ijepukastoj eni:
Mary, to bi ti trebalo iz grada?
Ona je tog asa bila neto zabavljena oko vatre, pa podie glavu i ree:
unke ili slanine, kruha ili brana, kave i eera.uj Clinte, pozva Jim sina,
hoe li sa mnom u grad?
Ne, odvrati djeak. Bio je to plavokos dva-naestogodinjak, malo od sunca
pjegavog lica, mirnih sivih oiju, ozbiljnog i samosvjesnog dranja, to ba nije bilo u
skladu s njegovom dobi. Stajao je bosonog, te upravo gulio koru s dugakog i vitkog
vrbovog pruta
Ti bi radije na pecanje, je li? upita ga otac. Pa sigurno, ti zna, tata! Na suncem
opaljenu Jimovu licu ukaza se lak osmijeh, te se on okrene eni: Sta veli o tom deku? Mjesecima smo putovali i konano stigli u Independence. Za nas je taj grad
interesantan skoro kao i cirkus, a na Clint, umjesto da poe sa mnom, vie voli
pecati ribe. Dobro!
Ma on se nekako uvrgo' na mog oca, koji je bio strastan lovac i ribar, ree Mary.
Pa sad, nije ni to na odmet, kada znamo kamo idemo, doree Jim i ode.
Clint se zabavio oko pribora i vidjelo se da zna to hoe. Ubrzo je spremio sve za
pecanje, zatim uz sam potok iskopao neto vlane zemlje, naao gliste, pa se obratio
majci:
Bi l* voljela ribe za veeru, mamice? Pa bih, sinko. AT ne mislim da e u tom jarku
biti ribe.
Kladim se da e biti. Vidjet e ve, ree Clint i krene ispod sjenovitog drvea du
obale mirnog potoka. Njegov ga raun nije prevario. Ni po emu se nije moglo vidjeti
da je ve netko ranije pokuavao pecati na tom potoku. I zbilja, iz svakog dubljeg
mjesta na potoku izvukao bi manjeg zlatnouteg grgea ili glavatu kugli-ribu.
6

Kako se pribliavao susjednom logoru, opazio je neku malu djevojicu lijepe smee i
pomalo ko-vrave kose, koja je sjedila na obali, pognula glavu i gledala u krilo gdje
je, kako je izgledalo, na-brala itavu hrpu rascvjetale divlje djeteline. Clint je bio
stidljiv i bojaljiv prema curicama, pa se htjede odmah vratiti, ali ga nadvlada elja za
pecanjem i krene dalje.
Sluaj je htio, da je ba naspram tog mjesta gdje je djevojica sjedila bilo najbolje
mjesto za pecanje. Ovdje je upecao najveeg grgea, pa zatim jednog gotovo isto
takvog i tako redom jo sedam riba. Poslije toga nije mu vie zagrizla nijedna riba, te
on pogleda uz potok i vidje da su konji uli u potok, zamutili vodu i poplaili ribe. Sad
polako nanie ribe na vrbovu granicu i zastane neodluan nekoliko trenutaka, kad
ga odjednom presije njezin stidljiv glas:
Zdravo! pozdravi ga ona.
Dobar dan! Clint joj pristojno uzvrati po-zdrav. Izgledala mu je mlaa od njega, te
zbog toga njegova zbunjenost ieznu.
Jo nisam nikog vidjela, tko bi tako vjeto znao pecati ribe kao ti, iskreno mu se
divila ona.
Clint ni sam nije shvatio, ali ba ta njena primjedba bila je jedini razgovor, koji ga je
mogao zadrati da ne pobjegne. tavie, ove njene rijei su ga izazvale da je malo
bolje pogleda. Opazio je njene sjajne crne oi i nekako mu postade neugodno gledati
u te lijepe oi, ali ga je neto sililo da je gleda.
Nisam ja ba tako spretan, kao to ti misli, ree Clint i u istom trenu osjeti da
nespretno stoji pred njom i zato sjedne u travu kraj nje. udno

mu je i samom bilo to vie nije imao elju pobjei od nje.

Jesi, jesi, gledala ga je ona svojim crnim, irom otvorenim oima. Moj otac kae da
u toj rijeci uope nema riba.
Ima tu dosta ribe... samo to nije ba rijeka... jede li rado ribu?
Ribu? O, da, ve mi je dosadila ova masna debela slanina.
E, dobro, sad u ja tebi spremiti par ribica, ree Clint i sie na potok, izvadi no i
oisti dva najvea grgea, natakne ih na vrbovu granicu i uspne se na obalu. Ona je
bila klekla, poduprla se rukama i gledala ga kako isti. Njen pogled je izazivao neto
u njemu. Ni sam nije znao ta.

Evo, pa kai mami ili onome tko vam kuha, da ih bez brana, posoljene na golo,
prepee na vatri.
Clint nije razabrao ta je ona zahvaljujui mu promrmljala, a mislio je kako e ona
sad otii i u isto vrijeme elio da ne ode. No ona opet sjedne u travu, najljubaznije ga
pogleda i ree:
Kako se zove?
Clint Belmet.
Ona ponovi i glasno se nasmija. Smijeno ime ali je ljepe od moga.
Kako se ti zove?
May Bell.
O, pa to je zbilja lijepo ime!
Ma, nije. Meni nije... Ima li brata ili sestru?
Nemam. Imam samo oca i majku.
8
I ja tako... Zar to nije strano... ? Moja mama kae da sam razmaena. Je l' i tebi
kau tako?
Otac nekad kae, majka ne... Odakle do* laite?
Iz Ohija. Tamo smo ivjeli na farmi.
I mi. ivjeli smo u Ilinoisu. Nije mi se nita svidjelo, l ja volim ovo putovanje na
Zapad. A ti? Voli li?
May se malo zamisli, pa kao snatrei o neemu: Ponekad eznem za kuom.
Uh! A ta bi radila kod kue?
Ila sam u kolu jo od svoje pete godine i voljela sam kolu ... Jesi li i ti iao u
kolu?
etiri godine. Moj otac kae da mi je to sve i ja se ne alostim zbog toga. Ljepe je
putovati.
A kamo vas vozi tvoj tata?
Na Zapad. Ne zna ni on kamo.
Moj tata kae isto tako. Zar nisu oni pomalo ludi?
Mama kae da otac nije pri zdravoj pameti.
Ja, ja bi voljela da zajedno putujemo na zapad, ree May.
To bi bilo fino, ree Clint udei se sam sebi to je tako odgovorio.
U tom trenutku uo je Clint majino dozivanje i kako se dizao, uli su i drugi zov iz
susjednog logora, svakako, za May. Digoe se oboje. Glini; htjede neto rei, no ne
znade ta.
Ja u rei mom tati, ako i ti kae svom, veselo i otvoreno e May.
Rei? A ta u rei? udio se Clint.
Da ja i ti elimo putovati zajedno. Da, da
9
T

sjedimo na sjedalu kola zajedno. Kako bi to bilo lijepo ... hoe li rei svom tati?
Hou, jedva izusti Clint i malo se iznenadi shvaajui da mu je May rekla ba ono
to je on u podsvijesti elio.
Clintov otac se vratio iz grada i neto ga je toliko uzbudilo, da je jedva i opazio ribe
koje je Clint s ponosom pokazivao. Majka je, pripremajui veeru, ozbiljno sluala to
otac govori. Clint uze ribe i ode na potok da ih oisti razmiljajui pri tome, to se to
moglo dogoditi. Nagaao je da bi moglo biti neto u vezi s dalekim putovanjem na
Zapad. Vratio se do vatre i utei pomagao majci, te od nje saznao, da e se otac
prikljuiti jednom od onih velikih karavana koji su pronijeli glas i slavu gradiu
Indenpendenceu diljem itavog Zapada.
Mislim da e biti sigurnije putovati s velikim karavanom nego s malim. Bila je to
jedina primjedba Clintove majke.
Poslije veere opazi Clint malu May kako dolazi s jednim po visokim ovjekom. Clint
je upravo pomagao majci oko suda, pa ugledavi ovo dvoje, osjeti se i radostan i
smeten. Brisao je sue, ali nije prekinuo svoj rad. May mu se nasmijeila i potajno
kimnula glavom, doim se ovjek koji je doao s njom obratio Clintovu ocu:
Ja sam Bell, Sam Bell iz Ohija.
Dobro nam doli! Ja sam Jim Belmet iz Illinoisa:
To je moja kerkica May. Sprijateljila se s vaim dekom danas na potoku. Doli
smo da malo prijateljski proaskamo s vama.
10
Svakako, svakako, drago nam je to ste nam doli s malom gospoicom, srdano
odgovori Jim. Ovo je moja ena, a ovo je moj sin Clint.
Nakon nekoliko asaka razgovora o beznaajnim stvarima, Bell otvoreno iznese
razlog svoje posjete.
Prva misao mi je bila da doem u Indepen-dence. Naravno, znao sam da u i dalje
na Zapad, ali kad i kako jo ne znam. Dosad nisam o tome razbijao glavu, ali sad
sam ovdje i moram odluiti.

I ja sam se naao u istoj situaciji, kad sam stigao ovamo. No, brzo sam se odluio.
Vozit u teret putem u Santa Fe.
Teret? Mislite robu za naselja, stanice i tvravice?
Naravno. Vozit u za trgovaku firmu Tilt. Oni imaju u Independenceu velika
skladita, gdje se moe kupiti sve konji, volovi, kola, oruje, duhan, kona roba i
stvari, sve vrste hrane jednom rijeju sve od igle do slatkia. Du cijelog puta od
Independencea do Santa Fea Tilt ima svoje duane i ispostave.
Znai vozar, vozar za teret? A ta se moe na tom zaraditi?
Dobro plaaju. Htio bih neto zaraditi, a pri tom se malo ogledati na Zapadu i nai
mjesto gdje bih se naselio.
Bogami, pametno, ree Bell. A koliko bi ovjek trebao novaca za to?
Pa mislim ne ba mnogo. Sutra u kupiti teretna kola i dva para konja. Volovi su
jeftiniji.
11

L
A ta ete s kolima i opremom s kojom ste doli ovamo? upita Bell pokazujui na
platnom pokrivena kola.
Mislim da to sve uzmemo sa sobom. Mary moe koijaiti, a i Clint se ve poneto
razumije oko konja.
Znate, Belmet, ini mi se da u i ja s vama, veselo e Bell. Koliko e ljudi na put?
Kako sam uo od Tiltovog namjetenika, do sada ih je ve unajmljeno sedamdeset i
pet. Sto vie, bit e veselije a da i ne kaem i sigurnije. Svakako ste uli da se
Indijanci skitaju du cijele ceste. Voa naeg karavana bit e kapetan Couch. On je
vodi i izvia. Raunam, kad karavan krene, bit e nas ve dvaput po sedamdeset
pet kola. A vi isto znate, Bell, da sami ne moete preko prerije. Bolje vam je da
poete s nama.
Tatice, hajde, idi s njima, molim te, upade molei mala May.
Dobro, kerkice moja, a kad tako eli, zato sama ne pita gospodina Belmeta?
odvrati joj Bell.
Smijemo li i mi poi s. vama? stidljivo e djevojica starom Belmetu.
Dakako, i to nam je drago. Clinte, reci maloj gospoici da e se tome radovati.
Clintu e zavezao jezik, pa ni mukajet!
Tad Bell s olakanjem ree:
E, onda je uredu. A sad, da prijeemo prijeko, do mog logora, da vas upoznam s
mojom enom.
Uz put su Clint i May malo zaostali i nehotice se pribliili jedno drugom. On je osjeao
njene poglede.
J2
Tvoj tata i mama mi se sviaju. Nadam se da e se i tebi sviati moji, ree May.
Naravno da hoe. Oni mi se, zaista, sviaju.
Zaboravila sam te pitati, koliko ima godina?
Skoro trinaest.
Pa ti si mnogo stariji od mene. Ja imam tek deset. AT nita zato, je li?
A to bi to smetalo?
Pa eto, ja sam od tebe mlaa i malena sam.
Ba to ne smeta nita, nita!

A hoe li ti mene pustiti da sjedim uz tebe, kad bude koijaio?

Sigurno. Nita ne brini!
Oh, to e biti lijepo, pljesne ona od radosti rukama, mi emo se voziti, dugo voziti.
Neu vie biti sama. Gledat emo travu na ravnici, pa ravnicu daleko, dokle nam oko
sie u daljinu, je li?
Drugog posla ionako neemo imati do da gledamo, malo s visoka e Clint.
Ali ako naiu Indijanci? Je l' i ti misli da e doi?
Otac se smije i kae da nee, ali mama vrti glavom... Ja mislim da e doi.
Uh! Ali ja se neu bojati, ako budem sjedila na kolima uz tebe, ree May i svojom
malom hladnom ruicom stisne Clintove prste.
13

2.
Veliki karavan, dugaak lanac kola vijugao je poput zmije talasastom istinom prerije.
Volovi su teglili platnom pokrivene takozvane parerijske kune, spustivi glave i
kretali se sporo i tromo. U teka teretna kola bila su upregnuta po dva para konja, koji
su se morali prilagoditi sporom hodu volova. Ovaj karavan je imao sto trideset i
etvora kola, a bio je dugaak itave dvije milje. Krivudava cesta, koja je vodila u
Santa Fe, utila se od debele praine. S obadvije strane ceste, dokle god je sizalo
oko, u beskraj se protezala siv-kasto-zelena, poput mora talasasta prerija.
U sporom i strpljivom napredovanju karavana odraavalo se nezadrivo nadiranje
prema Zapadu. Tu je ispisivan ep o elji, ambiciji, hrabrosti, koje nita nije moglo
obuzdati niti zadrati. Tamo negdje iza bezgraninog rumenog horizonta lealo je i
mamilo jedno novo carstvo, carstvo u stvaranju. Iza praktinog razuma ovih vozara,
iza njihove hrabrosti, radosti, ustrajnosti i smjelog nehaja prema oluji, ei, prerijskim
poarima i neprijateljskim divljacima, iza svega toga leao je i skrivao se san tih
pionira, graditelja novog svijeta.
Tek je bio trei dan kako su krenuli iz In-dependencea i ve ih je progutala prerija. Na
sve strane se prostirala jednolina ravnica, pa opet blago valoviti predjeli. Crvenorepi
jastrebi krsta14
rili su iznad trave traei plijen, a s vrha breuljaka dopirao je otar vrisak divljih
konja. Na golim istinama, razbacanim po moru trave, viali su se prerijski svisci
kako sjede na zadnjim nogama i promatraju karavan. Vukovi su brzo iezavali u
preriji, a kunia je bilo bezbroj, gotovo kao i uperaka trave.
Negdje u sredini ovog karavana sjedio je Clint Belmet na boku oevih kola i mahao
biem. Majka mu je predala uzde. Osjeala se neto slabom i leala u kolima. Sa
svojih dvanaest godina Clint je dobio uzde u ruke i time dunost odrasla
ovjeka.
Prvog dana vonje su njegov otac, koji je koijaio svojim kolima iza njega, i Sam Bell ispred,
vie pazili na Clinta, no njihova bojazan i briga

je pomalo iezavala.
Treeg dana vonje osjeao se Clint sretnim
kao nikada dotada u svom ivotu. Stekao je povjerenje odraslih i opravdao ga.
Osjeao se vrijednim lanom karavana i dijelom neeg velikog, neeg ogromnog. Uz
njegovo sjedalo bila je prislonjena i puka. Kad su ga u logoru uili da puca i kad je
prvi put opalio iz te teke puke, trzaj ga je sruio na lea, a drugi put je ve dobro
izdrao, tako da je Jim Belmet bio zadovoljan. Clint se vie nije plaio da opali iz
puke, a i ovako mlad kakav je bio, ve je znao ta znai dobra puka za putovanje
prerijom. Veeri uz logorsku vatru i razgovori vozara, vodia i lovaca inili su ga
zrelijim i iskusnijim mnogo vie nego to bi to odgovaralo njegovim
godinama.
Mada su i prva dva dana putovanja bila za Clinta vrlo lijepa, ovaj trei bio je jo ljepi.
Sun15

e je sjalo punim sjajem, puhao je topao i mirisan vjetri, prerijska trava se talasala i
prelijevala u svojim sjenkama, ravnica je imala neku jantarovu boju, koja je u daljini
prelazila u plaviastu, pa u purpurnu. Nebo je bilo poput plavog mora kojim su plovila
bijela jedra oblaka. kripanje tekih kotaa i topot kopita nisu umarali Clinta, ve je to
bila prava muzika za njegovo uho. No najveu radost priinjavala mu je mala May
Bell, koja je sjedila uz njega na koijakom sjedalu, na boku njegovih kola.
Dvaput je May ve sjedila na vonji s Clin-tom, a danas je njegova majka leala
otraga u kolima, pa su njih dvoje ostali na sjedalu sami. Mala May je bila pod
njegovom zatitom, a uz njihove noge leao je Clintov pas Jack i drijemao.
Gledaj, ve po stoti put ga pozva May. Zar to nije divno? i pokae na dugaku
krivulju karavana, koji je svijao u velikom luku, a vodii ve nestali za malom
uzviicom prema kojoj su vozili.
Da, da, nehajno odgovori Clint.
Zamisli! Tata mi je rekao da mogu cijeli dan ostati s tobom na kolima, ako me
pusti... Doputa mi?
Dobro, nek' bude, odvrati Clint pazei da se ne oda koliko ga je to obradovalo.
A ti si sad pravi koija i vozar, opet e May gledajui ga ispod svog slamnatog
eira.
Pa, ovaj, da..., Clint e tek da neto odgovori.
Zna, meni je drago. Ti si tako jak i pametan i... zna sve... Dokle emo se danas
dovesti?
Jedan vozar je rekao mom ocu, da do naeg slijedeeg logora ima dvadeset dvije
milje, to je na
16
nekoj Ribljoj rijeci. Dosta je daleko. Juer smo preli osamnaest milja.
Oh, meni se inilo, da smo ve daleko stigli. Volim ovu vonju, a ti moe voziti i
sporije ako hoe... Clinte, da li ti eli da se ova vonja dovri?
ta da se dovri? Ova vonja. Meni se ba ne uri.

Mama kae da sam ja isuvie uzbuena, i ne jedem po njenoj volji i da viem u snu.
Clint se nasmije i pucne biem. He, he, imat e ti jo za to vikati prije nego to
stignemo do svog cilja.
Clintova ala malko rastrijezni malu May, ali ne za dugo. Ona je bila obuzeta radou
i znatieljom. Njena djetinja dua otkrivala je i uivala u pustolovini i ljepoti te vonje
na putu k istom cilju, koji je i njene roditelje mamio u nepoznatu budunost.
Je l' jo daleko do Fort Uniona? Mislim da jest. Kau, gotovo tisua milja. Auh!
Onda emo se voziti jo mnogo tjedana.
Vie nego sigurno.
Tata e ostaviti majku i mene u toj tvra-vici. Hoe li esto tamo dolaziti?
Pa, da! Svaki put kad proemo ovim putem. To mi je drago, jer mi onda nee biti
tako teko ... Clinte, a ta e biti s nama? Biti s nama? Kako to misli, May? Ma,
ne mislim na ovoj vonji, ve za kasnije... Vidi samo! Ovdje je sve beskrajno, strano
2 Karavani se bore
17

veliko ta ogromna prerija. A ta e doi iza prerije?

Zar ti to nisi uila u koli?
Ne.
Stii emo do stjenovitih planina Rooky Mountains i njih takoer prijei.
Oh, pa to e biti divno! A da li emo se moi uspeti na te planine?
Postoji prijelaz kojim emo proi.
Hvala Bogu. Zna, volovi ne bi mogli. Vidjela sam jednog kako mu je jaram nauljao
grudi do krvi... A kad stignemo na daleki Zapad, ta emo raditi?
Radit emo.
Kako raditi?
uo sam, kad je kapetan Oouch razgovarao s mojim ocem. Zna, on je pametan i
sve zna, pa je rekao da najprije moramo poraziti Indijance, onda pobiti bivole i tek
tada emo se moi naseliti.
Da, Clinte, ali ene se nee boriti protiv Indijanaca i ubijati bivole kao mukarci, kao
malko protivei se ree May.
Zato ne? Kad odraste i ti e pomoi!
Tako ta ne bi ni pristojalo enama, May e.
Gle, molim te! Morat e. ene moraju pomoi. Moja majka je hrabra gotovo kao i
mukarac i ona e se boriti, a takvi maii kao ti...
Nisam ja nikakvo mae, malne srdito ree May.
Oprosti, ali mi idemo na Zapad. Tamo nee biti lako kao kod kue. Morat e
pomagati svojoj majci i tako e raditi, odrasti i udati se, kao i druge djevojke, jer
Zapad ...
Clint zastane, a May ga zaprepateno pogleda:
Udati se? Ja?
Pa da. I ti e kao i druge djevojke biti pionirska ena.
A ta je to pionir? upita May uzbuena i oarana,
To je neto onako, to e biti moj otac. On e otii tamo gdje jo nitko nije bio. Doi
e i drugi pa e se boriti protiv Indijanaca i pobijediti ih, unititi medvjede i bizone,
sagraditi drvene kue, orati, sijati i njeti. I na takvu zemlju dolazit e sve vie ljudi.
Pa to je lijepo! A hoe li i ti biti pionir?
Mislim da moram. Sigurno u biti. Ali bih vie volio uzgajati konje.

I ja, kad odrastem, udat u se za pionira, izlanu se May.

Da, da. Ali prije toga, prije nego to se uda, morat e mnogo toga...
May odjednom uhvati Clinta pod ruku, pogleda ga vragolasto ispod svog slamnatog
eira, pa e:
Bi li ti mene uzeo, Clinte?
Za ta?
Pa za svoju pionirsku enu. Ne sad, kad odrastem. Nee to biti jo dugo ekati. Evo,
sad imam deset... Bi li?
Bi. Moram najprije promisliti malo.
A ti bi to volio isto?
Svakako, odmah odvrati Clint.
No, najprije se moramo zaljubiti jedno u drugo? Zar ne? May e kao u ali.
19To bi tako trebalo biti, ali pioniri nemaju vremna da ekaju na sve.
Dobro, Clinte, ja ti obeavam da u se udati za tebe, sveano na svoj djeji nain
ree May. I ja tebi, May, obeavam. Oenit u te. I tako je to dvoje djece sjedilo na
koijakom sjedalu prerijske kune i putovalo preko travom obrasle prerije,
gledajui mladim oima punim made na zapad, tamo na onaj purpurni horizont,
ikoji ih je zvao, a oni se svojom nevinom i romantinom duom vjerno i s pouzdanjem
predavali tom velikom pokretu iji su dio i oni bili. Kad je sunce zalazilo i svojim
zlatnocrvenim sjajem obasulo horizont, karavan je stigao na Riblju rijeku. Ulogorili su
se u umovitom udolju, na idealnom mjestu za logorovanje. Pae za stoku bilo je u
izobilju, a takoer i drva za ogrijev. Ispregli su konje i volove i pustili ih da pasu pod
paskom dvadeset straara. Pod drveem je odmah poeo pravi logorski ivot.
Odjekivali su veseli poklici i udarci sjekira, za-plamsale su vatre, te se ubrzo oko
pedesetak grupica ogladnjelih iseljenika okupilo oko svojih lonaca i halapljivo kualo
veeru.
Clint je bio gladan kao i drugi, ali nije zaboravio da za malu May izabere nekoliko
najljepih j zalogaja. Poslije veere su Clint i May, a za njima J i pas Jack odetali
udoljem izmeu logora i rijeke, Oni su bili jedina djeca u ovom karavanu. ena je bilo
vrlo malo. Prosjedi vozari i izviai, ovi iskuani i otvrdli pioniri, prijazno su susretali
ovo dvoje djece, a poneki je i ozbiljno zakimao glavom. Ubrzo je pao mrak. Vatre su
dogorjele. Oko logora etali su straari. Kojoti su tuno zavijali.
20
Clint se zavukao u ator, u kom je spavao zajedno s majkom, te oprezno legao da je
ne smeta. Otac je spavao u kolima. Za Clintom doe i pas Jack i legne mu uz noge.
Uskoro je posvuda zavladala tiina, a sa atorskih krila iezli su i zadnji titraji vatre.
Clint se rano probudio i ustao. On je jako volio zoru. Otiao je na rijeku, ali se
razoaran vratio praznih ruku. U toj Ribljoj rijeci nije upecao nijednu ribicu. Otac i stari
Bell mu se podrugljivo nasmijae, a mala May mu se ljubazno osmjehnu, to je za
njega znailo utjehu i razumijevanje.
Karavan je uskoro krenuo dalje na Zapad. Tog dana su preli dvadeset milja, a
slijedeeg skoro isto toliko. estog dana opazie daleko na jugu stado bizona. Clint
nije mogao razabrati nita, osim nejasne tamne pruge na horizontu. Te noi se
ulogorie na istini uz jedan potok. Clint je odmah shvatio zato su kola sastavili
nablizu jedna do drugih u krug, a ostavili dva otvora, jedan prema drugome. Konje i
volove pustili su van na pau pod straom i u sumrak ih dotjerali natrag u krug. Ljudi
su razapeli atore. .
ta je to, oe? upita Clint pokazujui na [. stoku
sakupljenu u krugu. Zato stoka nije ostala | napolju na pai?
Zbog Indijanaca, sinko, tako rekoe izviai. Odsada moramo biti na oprezu.

Clint je zamiljen poao na poinak i nije mogao odmah zaspati. Jack se malo
neobino ponaao i kao uplaen stisnuo uz Clinta. Clint je mislio na majku i malu
May, ali se nita nije desilo l on zaspi.
21
Slijedeeg jutra naredio je kapetan Couch vozarima da voze nablizu, kola do
kola, a svi da paze i pogledavaju prema elu i zaelju karavana.
Clint je znao da predstoji opasnost. Kad se uspeo na sjedalo svojih kola i uzeo uzde
srce mu je od uzbuenja lupalo kao ludo.
Karavan je naglo krenuo, kola do kola. Iz- ! viai na konjima izjahali su dobar komad
puta ispred karavana, a zatitnica je ostala iza zaelja. Tog jutra koijaenje nije
veselilo Clinta Belmeta.. Jednom mu je May Bell domahnula svojom ruci-| com iz
oevih kola. Kako je samo njeno lice biloj blijedo! Drei uzde, Clint joj nije mogao
mahnutij i uzvratiti pozdrav, no znao je da je ona to ra-| zumjela.
Sati su prolazili, milje se nizale jedna za] drugom, ali se nita nije desilo. Clint je
osjeao] kako napetost u njemu poputa. Ruke su ga bo-j Ijele, ali je dobro koijaio,
kao i drugi vozari.! Popodne se na preriji pojavie niski oblaci pra-j ine. Clint je opet
vidio nejasnu crnu prugu vie mu niko nije morao rei da je to ogromno krdo bizona.
Pruga se primjetno pomicala, krdo nije moglo biti daleko. Njega opet ispuni| neka
radost; gledao je i gledao u daljinu dok mi se oi nisu umorile.
Na Clintovo veliko olakanje, tog dana jel karavan stao da se ulogori mnogo prije
zalaiskal sunca. Pogledom je on preletio preriju oko sebe.l Grupa zelenih topola u
udolu pokazivala je gdje] ima vode i drva za logorovanje.
No ikaravan se nije ulogorio na tom zgodnom mjestu, ve malo podalje od vode, na
ravnoj istini. Sva su kola bila zakrenuta ka unutranjo22
sti kolskog kruga, tako da je ruda svakih kola bila prislonjena na unutranju stranu
prednjih kola.
Sad to nije vie bilo veselo logorovanje, ve sasvim ozbiljna stvar. Vozari su ispregli
konje i volove i pod jakom straom ih odveli na vodu da ih napoje, a potom je stoka
mogla da pase do zalaska sunca. Clint je prema otvorenom nebu mogao vidjeti crne
obrise izviaa i straara na konjima, koji su straarili i uvali karavan. Za veerom
su Clintov otac i gospodin Bell, a i drugi ljudi, bili toliko mrki i zabrinuti da se Clint nije
usudio nita zapitkivati. ITije uhvatio ni prilike da govori s malom May.
Te veeri se spustila tama naglo i odmah po zalasku sunca. Veernjeg rumenila nije
ni bilo, a tanki oblaci zastrli su blijede zvijezde. Logorske vatre su ugaene. Malo tko
je govorio, a i to je bilo samo poluglasno i tiho. S konjskih vratova poskidana su
zvonca.
Clintovo otro uho uhvatilo je razgovor dvaju vozara: Couch misli da su crvenokoci
u blizini, vjerovatno Poni ili Arpahosi. Ma, to bi se jo dalo podnijeti, glavno da nisu
Komani.
Djeakov napregnuti mozak upamtio je ime Komani. unuo je uz dogorjelu vatru i
naulio ui. Ljudi su naokolo sjedili, puili i govorili apatom, dok konano potpuno ne
utihnue. uli su se samo konji kako grickaju travu.
Bolje da legne, sine, ree Jim Belmet Clintu. Pedeset ljudi je na strai.
Ali je Clint jo oklijevao. Njegov pas Jack ponaao se jo udnije nego prole veeri.
Jack je bio ovarski pas i pametna ivotinja. Moda
23
je nanjuio kojote, pa mu se zbog toga kostrijei dlaka. Ali nije lajao! Najednom
zauje Clint, otro, divlje zavijanje iz tamne noi. Nije znao kakva bi to mogla biti
ivotinja, ali je glas bio jeziv, sablastan. I lajanje kojota je prestalo.

Sto je to? upita Clint vozara, koji je sjedio blizu njega.

Prerijski vuk. Taj zna pjevati! Da, moj mladiu, sad poinje Divlji zapad.
Clint je prvi put osjetio strah od noi, tame, osamljenosti i od neeg nepoznatog.
Povukao se u ator k majci. Jack ga je pratio za petama. Njihov ator je bio razapet
izmeu dvojih kola. S vanjske strane bila su teka teretna kola. Clint nije znao da li
majka spava. Nije se ni maknula. U atoru je bilo tamno kao u rogu. Clinta je
obuzimao udan osjeaj, kao da se probudio iz sna, u kom ga je pritiskivala neka
mora. Skinuo je kaput i izme, uvukao se pod pokriva i pokrio do uiju. Osjetio je
kako mu je Jack legao do nogu. Sve je utihnulo i smirilo se. Samo se nije htjelo smiriti
jako udaranje njegova srca.
Poslije nekog vremena Clint otkrije lice zbog lakeg disanja. Posvuda je vladala
mrtva tiina, kao u grobu. Pokuavao je zaspati, no uzalud. Ova ino je iila udno
napeta i nekako bremenita. I Jack je to osjeao pa se nikako nije htio umiriti.
Dopuzao je do Clintovih grudi i liznuo mu ruku. Napolju se ni konji nisu vie micali.
Clint konano zaspi. Jack ga je probudio, svojim tihim rezanjem. Clint je uo kako
neto njuka, a onda istrao iz atora. Clint je bio budan i uo slab huk sove negdje u
daljini. Jade
24
se vratio u ator, skoio na Clintov leaj i zareao glasnije.
Pred atorom se zaue koraci, a onda glas Clintova oca Jima: ta je tom prokletom
psu? Jack, ovamo!
Tata, Jack neto njui!
A ti su budan, sine? Pas se udno ponaa. Skoio je u moja kola i na moj leaj,
ree stari Belmet.
Clint se uspravi. U atoru je bilo malko vid-nije. Sigurno je mjesec iziao. Vidio je oca,
koji je stajao na ulazu atora. Na mjeseini je odsje-vala puana cijev.
Kao da te Jack hoe nekamo odvesti, opet e Clint.
Hajde, Jack, ti dobro njukalo, trai! tiho pozove stari Belmet i ode u mrak.
Odmah poslije toga plane jedan hitac nedaleko Clintova atora. Njegova majka se
probudi i prestraeno krikne.
Mama, ne znam ta je, ali mislim da su Indijanci ovdje, ree joj Clint i naglo se
izvue ispod pokrivaa. Tata je sad bio ovdje i odveo Jacka sa sobom!
Sad odjednom prasne itava salva iz puaka. Clint pade na zemlju izbezumljen od
strana. Po-,tom uslijedi nekoliko pojedinanih hitaca i raz-lijee se takav divlji urlik,
kakav Clint u ivotu jo nije uo. Krv mu se sledila u ilama. Po a-,toru je neto
udaralo kao da pada tua. ta bi to moglo biti? Opet pucnji i promukli krikovi.
Boe, ja sam ranjena, prigusno jaukne Clintova majka.
25L
Mama, mama, povie Clint i skoi obuzet paninim strahom. Vidio je majku kako je
pala najprije na koljena, zatim se savila i klonula na zemlju.
Tri po tatu! Tri! ve iznemoglo izusti ona.
Clint potra kao divlji. Blijedi mjesec obasjavao je logor. Ljudi su umirivali preplaene
konje. Puke su jo praskale ispod kola. Clint je vidio bljeskove, pucnji su ga
zagluivali. Trao je na sve strane po logoru dozivajui oca, te konano izleti na izlaz
iz kolskog kruga, gdje naleti na grupu ljudi koji su stajali izvan kruga.
Tata, tata! Mama je ranjena, vikao Clint.
Jedan krupao ovjek uhvatio ga je za miicu i upitao: iji si ti, djeae?
To je sin Jima Belmeta, javio se iz tame drugi glas.
Da, to je moj otac, moram ga nai, moju majku je pogodila kugla, lei ranjena!
Evo ih, dolaze! opet e jedan glas. Poli su u potjeru za tim podmuklim avolima.

Clint vide tamne prilike ljudi kako brzini koracima prilaze iz mraka, a uo je ve i
njihove glasove. Iznenada dojuri i Jack i stane se umiljavati Clintu.
Koliko ste ih skinuli? upita onaj pleati ovek koji je Clinta uhvatio za ruku.
Za dvojicu znam sigurno. Tre 'kao srne. Pobjegli su preko rijeke. Tamo su im bili
konji.
Clint je prepoznao oev glas. Oh, tata, tata, mama je ranjena, doi brzo!
Belmetu se ote uzvik straha, a onda potra u kolski krug. Za njim potra i Jack, pa
Clint. Kad je Clint stigao do svog atora, vidio je ne26
kog ovjeka s fenjerom kako je uao u ator. Bez daha i u ledenom znoju Clint
podie krilo na ulazu atora i opazi oca kako klei pored tamne prilike ispruene na
zemlji. Onaj ovjek nadnio je svoj fenjer da osvijetli. Clint ugleda majino lice koje je
bilo neobino mirno i ukoeno.
O, dobri Boe, uzdahne Belmet i nae se naprijed. Onaj ovjek spusti fenjer i
svojom tekom, ali prijateljskom rukom obgrli Clinta oko ramena. Jack je cvilio i lizao
Clintovu bosu nogu. Glavu gore, mladiu! vie poluglasno ali odrjeito ree ovjek.
Ovi ogavni Komani ubili su tvoju majku. Mi smo na preriji, sinko.

27
Clint je ostao u atoru leei pod pokrivaem, ali ga oni nisu grijali. Osjeao je iznutra
hladnou, dua mu se sledila. Pas se stisnuo uz njega kao da mu je htio rei da se
desilo neto loe, zlo.
San mu uope nije dolazio na oi. Svaki as bi se uspravio i pogledao na onaj,
ponjavom pokriveni mirni lik na drugoj strani atora. Pa to je njegova majka! Nije
mogao shvatiti da je ona mrtva. Kad svane, moda e nestati te strane more.
Njegov otac je ee ulazio u ator.
Te noi nitko vie nije poao na poinak. Clint je sluao tihe glasove i korake. Nisu
htjeli da ih opet iznenade Indijanci.
Srebrni mjeseev odbljesak na atorskim platnima je izblijedio i nestao, jo malo
vremena potrajala je tama, a onda se oklijevajui poela javljati zora. Ve u zoru je
cio logor bio na nogama. Clint navue izme i izie iz atora. Ovo jutro bilo je kao i
svako drugo lijepo jutro, ali je za Clinta ono bilo proeto nekim uasom. Hodao je po
logoru kao omamljen. Izvan kolskog kruga vidio je dva mrtva Indijanca, mrkih i
stranih lica, kako lee ukoeno. Jedan je u ruci stiskao uperak trave.
Clint je pourio natrag u kolski krug. Vatre su ve gorjele, spremao se doruak i ljudi
su up-rezali konje. Uza sve to u logoru se osjeala tiina i u isto vrijeme urba.
38
Kad se vratio do svog atora, vidio je oca kako sa jo dvojicom nosi u ponjavu
umotan predmet. Jack je iao za njima, ali ovog puta nije veselo poskakivao. Clint se
zagledo u te ljude.
Tada opazi humak svjee ute zemlje i iskopanu raku. Grob! Ljudi su spustili uvijenu
priliku. Dvojica poee lopatama zatrpavati raku. Njegov otac je kleknuo, sklopio ruke

i zatvorio oi. Tek tada je Clint shvatio da su to zakopali njegovu majku. Nikad je vie
nee vidjeti! Oni noni avoli su mu je zauvijek oteli! Pobjegao je u ator i zarinuo
glavu u pokrivae. Bilo mu je kao da se na njega svalilo neto strano, neto teko i
potpuno ga slomilo.
Nije znao koliko je dugo leao u svom bolu, kad ga je osvijestio oev glas: Hajde,
sine, moramo jesti i ii dalje. Moramo stegnuti srce i to podnijeti... U svakom logoru
du ove ceste postoji poneki grob, kau vozari.
Clint je ustao, obrisao suze, zatim poao iz atora da se umije i poelja. Vidio je oca
uz vatru kod Sama Bella. Clint im prie i sjedne pored male May. Bila je blijeda i
uplaena. Na licu gospoe Bell vidjelo se da je plakala. Nitko od njih nijednom rijei
nije spomenuo onaj nesretan udes. Iz njihova izraza razabralo se da se mire sa sudbinom. Mala May primijeti da je Clint jedva i okusio jelo, pa se i sama prisili da tek
neto proguta. Doruak je bio kratak.
U tom asu je doao jedan stari vodi pozivajui: Ustajte! Vrijeme je za polazak!
Duga vonja je pred nama, a moda emo na putu opet ta doivjeti.
29
r
Sine, danas se moe voziti sa mnom, ree Jim Belmet. Nai emo ve nekog
vozara za tvoja kola!
Clint s mukom odgovori: Ako me pusti, radije bih sam vozio.
Pa, dobro. Ne zaboravi hranu i vodu. Jim Belmet je to rekao ponaajui se sasvim
obino, ali se iz njegova pogleda mogla razabrati sva njenost i briga za Clinta. Kad
se Jim okrenuo i ostavio Clinta, ree jedan od ljudi: uj, Belmet, taj deko e jednom
biti pravi zapadnjak!
Pri uprezanju pomogao je Clintu jedan, inae, razgovorljiv ovjek.
Zna, ovo je moja trea vonja, ree on Clintu. Sino smo prilino dobro proli
to su bili Komani. S njima je gadno!
Jesu li ih nai ljudi mnogo poubijali? procijedi Clint kroz stegnute zube.
Devetnaest. AT drukije bi to bilo da ne bi onog psa ...
To je bio moj Jack, presijee ga Clint.
Mora se priznati, nema ta, pametan pas! Kad nam je ta gamad prila da nas
napadne, doekali smo je fs naperenim pukama i dobro je oprili. Trebao si vidjeti
kako su klisnuli. Jutros smo nali devetnaest leeva." Sam ja naoh est, jedan je jo
bio iv, al' sam mu kundakom razmrskao tikvu. Odvukli smo ih sve na rijeku i iskopali
jamu. Kapetan Couch i dvojica izviaa skal-pirali su sve do jednoga. Meni je to
smijeno! Ali zna, ovi stari prerijski lovci toliko mrze crveno-koce, da im smjesta
zgule kou s glave im ko30
jega uhvate ili ubiju. Pobacali smo vragove u rupu i zatrpali. Kapetan Couch nanizao
je skalpove na oputu i sad vise na njegovim kolima.
Usprkos bolnom osjeaju Clintu se probudila znatielja pa upita: A koliko smo mi
izgubili?
Nijednog, samo su dvojica ranjena. Tim Thorn je dobio kuglu u nogu, a Tom Allen je
teko ranjen u ruku, i to je sve.
Clint se popne na svoje sjedalo i prieka da kola pred njim krenu. Konji su bili jako
nemirni, pa se morao upeti iz sve snage da ih zadri. Uskoro je cijeli karavan krenuo.
Clintu su bol i jad razdirali srce. Ostavljao je svoju majku ovdje, u pustoj preriji.
Glasno je zajecao. Kad su mu kola prola pokraj grubo istesanog kria, oi mu se za-

mutie od suza. Borio se protiv slabosti koja je prijetila da ga savlada. Otac mu je

povjerio sav svoj imetaik i svoje najbolje konje. Vijugava cesta utila se pod jutarnjim
sunevim zracima...
Bilo je ba dobro to su konji tog dana bili nemirni i udljivi. Naprezanje oko
koijaenja toliko je zaokupilo Clinta, da nije imao vremena razmiljati o drugim
stvarima. Morao je obavljati dunost koja ni za odraslog ovjeka ne bi bila laka, a
cesta je mjestimice bila jako loa. Vodii na elu karavana odreivali su brzinu; dobili
su nalog da se vozi to bre. Clintov otac vozio je odmah iza Clintovih kola, te bi se
njegova kola na nizbrdicama esto vrlo opasno' pribliila Clintovoj prerijskoj kuni.
Kad se karavan zaustavio, primijetio je Clint na svoje uenje da su ve stigli u
Council Grove, prvu potansku stanicu na putu za Samta Fe. Ovdje su istovareni
ranjenici da bi kasnije bili upueni u Independence.
31Slijedeeg jutra Clint se iznenadio kad je uo da e Bellovi ostati neko vrijeme u
Council Groveu. Odvie je bio ispunjen tugom, da bi ga potresao rastanak sa malom
May, ali ga je ipak dirnuo njen pla.
Nemoj zaboraviti svoje obeanje, apne mu May. Clint joj ree da nee i tog trena
je znao da nikad nee zaboraviti njene suzne oi.
Karavan je povean krenuo dalje, jer mu se u Council Grovenu prikljuilo jo nekoliko
kola. I taj dan je proao, te je Clint izmuen i iscrpljen zaspao dubokim snom. Zatim
su slijedili dani i noi, brzo se smjenjujui jedni za drugima, a vo-zarska dunost bila
je Clintu teka i naporna. Pa ipak nije poputao, uporno je radio svoj posao,
navikavao se, jaao svakim danom i tako mu bol u grudima polako prelazila u blagu
tugu.
Dvadesetog dana karavan je stigao u Fort Larned gdje je trebao ostati na odmoru
sedam dana. Clint i njegov otac s veinom ostalih vozara ulogorile se izvan grada.
Bilo je to lijepo mjesto, mnogo ljepe od Independencea. Iako je Clint bio alostan,
dola je u njemu do izraaja njegova djeaka znatielja i zanimanje za novo mjesto
u koje su doli.
U Fort Larnedu bilo je veoma ivo. Bio je tu veliki duan u kom je bilo svega, a osam
prodavaa imalo je pune ruke posla dvorei brojne kupce. Clint je saznao od oca da
se u Fort Larnedu sada nalazi oko stotinu lovaca i trapera, bijelaca, koji su doli
ovamo da prodaju svoju ^zimsku lovinu. Osim toga bilo je tu i oko tisuu Indijanaca iz
raznih plemena. Clint je opazio raz-oie noenje kod pojedinih plemena, ali se nije mo32
gao snai da bi ih razlikovao jedne od drugih. Lovci i traperi nalikovali su jedan na
drugog kao jaje jajetu. Svi su snosili konu odjeu od divljai. Bili su to snani i vrsti
ljudi, neki jo mladi, mnogi sa sijedom ili prosjedom kosom, lagano su koraali, svaki
je nosio oruje. Vidjelo se na njima da su spretni i okretni. Clint ih je volio promatrati.
Rrme su bile pune gostiju, a svaka je bila ujedno i kockarnica. Jim Betaiet poveo je
Clinta da vidi takve krme i od tada se u Clintu uvrijeila mrnja i gaenje prema
kockarima i karta-ima. On je radije etao ulicom ili odlazio u tvra-vicu, gdje su se
nalazila etiri eskadrona konjanika i dvije ete pjeaka pod komandom pukovnika
Clarka. Clint se volio vrzmati oko vojnika, a jo vise oko lovaca i trapera. Neprekidno
je sretao Indijance boji su se oeavali o njega. Mrzio ih je i izbjegavao koliko je
mogao, pa ipak mu je oko esto padalo na njihove ivopisne nonje, tijesno pripijenu
odjeu od jelenje koe i mokasine ukraene staklenim biiserjem. Neki Indijanci su
nosili eire, neki su opet u svoju sjajnu crnu kosu zatafcli orlova pera, a neki su bili
gologlavi. Svi su preko ramena nosili prebaene ogrtae od bizonske koe.
Nakon nekoliko dana bavljenja u Fort Larnedu zaustavie Clinta pred duanom dva
lovca. Clint ih dotada jo nije bio uoio u Fort Larnedu. Zdravo deko! Kako se

zove? upita ga jedan od njih. Taj je imao jako otar glas i dugu pomalo kovravu
kosu, koja mu je padala po konoj koulji na irokim ramenima. Clint osjeti kako ga
njegov pogled upravo probada. Clint Belmet.
3 Karavani se bore
33

O, ti si taj deko to je koijaio teretna kola od Independencea pa sve dovde.

Jesam, gospodine.
Prui mi ruku! Ja sam Carson, ree ovaj izvia i tako vrsto stegne Clintovu ruku
da je Clint skoro jauknuo od boli. Ruka ga je inae boljela i od kocijaenja bila skoro
izranjena.
A sad i meni ruku! Ja sam Dick Curtiss, ree drugi i isto tako mu stee ruku da ga
je jo vie zaboljela.
Ti si na ovom putovanju izgubio majku? upita ga Carson i poloi mu ruku na rame.
Jesam gospodine, drhtavim glasom odgovori Clint.
Znam kako ti je pri dui, nastavi Carson, Clint osjeti, kako iz tog izviaa izbija neka
dobrota. Da, teko je to... ali Zapad treba momke kao to si ti. Samo ti nastavi kako
si poeo. Ve si dosta razborit. uvaj se pia i karata! I znaj! Indijanac je dobar samo
kad je mrtav.
Drugi izvia pogladi Clinta po glavi, pa obojica odoe svojim putem.
Jim Belmet je s nekim ljudima stajao pred duanskim vratima i promatrao taj prizor.
Tad prie Clintu, poloi mu ruke na ramena, pogleda ga u oi i ree:
ta ti rekoe ova dvojica, sine? Clint mu ukratko ispria, a stari Belmet razrogai
oi, pa e opet:
A zna li ti, tko su oni?
Rekli su mi. Onaj nii zove se Curtiss, Dick Curtiss, a onaj vii, to otro gleda, zove
se Carson.
34

Eh, to je onaj Carson, Kit Carson! Najvei neprijatelj Indijanaca i najuveniji prerijski
lovac na Zapadu.
Kit Carson? uzvi'knu Clint naprosto ne vjerujui. O njemu sam itao... zamisli, ja
sam se rukovao s njim! Uh, zamalo to mi nije zdrobio prste! Upravo sam ponosan
to sam s njim govorio i to mi je ono rekao.
Pa i treba biti ponosan. Pomalo razaibire ta je ivot na granici. Mladi koji se
ovdje oda piu i kartama brzo propadne. Zato mislim i nadam se da e posluati
njegove savjete. Divnu si pohvalu dobio s njegove strane.
Posluat u ga, oe, i nikad neu biti ni pijanica ni karta!
Daj mi ruku, sinko, ree stari Belmet ganuto i uzbueno.
Iz tvravice su krenuli tek estog dana. Belmet je sa dosta drugih vozara predao svoj
teret i zjedno s njima se prikljuio novom karavanu, koji je doao iz Missourija i sad

se vraao. Bio je to velik katravan s vojnikom pratnjom. Clint je opet danima

koijaio, te su desetog dana stigli u Westport, kasnije nazvan Kansas City.
U Westportu su bila velika vojnika skladita gdje se ismjetala sva istovarena roba.
Belmet je na svoju veliku radost dobio nalog i potpisao ugovor za prijevoz dravnih
narudbi. Dvadesetog kolovoza poli su on i Clint sa skupinom od sedamdeset i vie
vozara na dug put od tisuu osam stotina milja u Santa Fe. Dobili su pratnju od devedeset vojnika pod komandom kapetana Pavnea. Ovaj dravni karavan prevozio je
hranu i ostale

35
potrebe za sve tvravice du velike ceste za Santa Fe.
Jim Belmet je prodao svoju prerijsku ku-nu, a zadrao konje i kupio jo jedna
sasvim nova teretna kola, oliena zelenom i crvenom bojom, kojima je koijaio Clint.
Poslije nekoliko dana puta ve su svi zavoljeli Clinta i njegova psa, te su znali u
prolazu naaliti se s njim i dobaciti koju prijaznu rije. ak i kapetan Pavne ga je
uoio. A to kod tebe vidim teku puku za bizone, kapetan e u ali, ali znatieljno.
Da, gospodine, ali nije samo za bizone, ozbiljno je odgovorio Clint.
estog dana popodne ulogorio se karavan u Kravljoj dolini, vrlo lijepom mjestu na
okuci rijeke Arkanzas. Zelena topolova uma i bistra voda mamile su Clinta, ali sad
nije imao vremena za svoj omiljeni sport.
Kola su kao obino sastavili u kolski krug i to nablizu, tako da su rude zadnjih kola
podvuene pod zadnji kraj prednjih kola, a za stoku je ostavljen otvor irine za troja
kola.
Konji i volovi pasli su sonu travu izvan kruga pod jakom straom. Odjednom je cijelo
stado krenulo. uvari su tjerali stoku natrag u logor, a jedan jaha je dojurio viui:
Indijanci! Indijanci!
Kapetan Payne je naredio vojnicima da uz-jau konje, a vozarima da budu spremni
iza kola za odbijanje napada i zatim se popeo na jedna kola i podue gledao
dalekozorom.
Bez brige! Nita loe za nas! Komai i Pon-i tuku se meusobno, javio je kapetan.
36
Nadam se da e se dobro poklati, dobaci neki stari vojnik.
Doi ovamo, mladiu, i pogledaj! Isplati se, jer se tako ta ne vidi svaki dan, pozva
kapetan Clinta.
Clint se spretno pope na kola i znatieljno dohvati dalekozor. Prostim okom mogao je
vidjeti konje u trku, leprave grive i ive boje ratnika, blijesak i pramenove dima iz
puaka. Daljina je bila suvie velika da bi se razabrali pojedini pucnji. Kad je stavio
dalekozor na oi, ukoio se kao okamenjen, trnci mu prodae tijelom.
Na blagoj padini, udaljenoj preko jednu milju, borilo se u stranoj borbi nekoliko
stotina Indijanaca. Moglo se jasno vidjeti kako vea grupa Indijanaca progoni manju u
suprotnom pravcu od logora. Gola crvena tijela, perje i koplja, blijesak puaka i
pramenove dima, trk i sudare divljih mustanga, padanje ratnika u borbi, trk konja bez
jahaa sve je to dalekozor ivo pokazao Clintovu zanesenu oku. Bio je uzbuen,
napet i drhtao je sve dok crveni jahai nisu nestali iza uzviice u daljini.
Tek tada Clint vrati dalekozor kapetanu koji mu se nasmijei.
Oni se tako meusobno bore? upita Clint potiho kapetana. Osjeao se nelagodno.

Naa srea! Zato se mi provukosmo bez borbe, ree kapetan.

Ba bih volio kad bi Poni pobili sve Koman-e, ree Clint s mrnjom.
Slijedeeg jutra rano karavan je ve bio na putu. Ljudi su dobili nalog da zbiju kola i
ne zaostaju, da dobro paze na sve strane. Lukavi Indi-

37
janci ponekad postavljaju zasjedu i napadaju na sredinu kravana i tako poubijaju
ljude i unite teret prije nego to im stignu u pomo izviai i jahai koji veinom jau
na elu i zaelju karavana. Osobito su Komani, kao izvrsni jahai, znali dojuriti i
napadati brzo kao vjetar i isto tako brzo nestajati. Meutim, tokom puta nigdje ne
opazie Indijance.
Na Clintovu alost karavan je proao kroz Council Grove bez zaustavljanja. Samo je
nekoliko vozara na zaelju na par asaka zaustavilo svoja kola. Karavan je nastavio
put u Fort Zarah na Orahovoj rijeci, gdje se zadrao puna dva dana radi istovara robe
dopremljene za ovu stanicu.
im mu se pruila prilika, Clint upita oca: Jesi li moda vidio Bellove kad smo
prolazili kroz Council Grove?
Ne sine, nisam, odgovori stari Belmet, okrene se u stranu i odmae od Clinta.
Clint je bio zabavljen nekim poslom, ali za-stade, jer mu pade na pamet, kako mu je
otac kratko i nevoljno odgovorio, kad ga je pitao za Bellove. Zato kasnije opet prie
ocu.
Jesi li s kim govorio u Council Groveu?
Jesam. Zaustavio sam kola taman toliko da sam mogao uti jako loe vijesti...
Glinte, htio sam ti to ve prije rei, ali nisam mogao. Meni je ao, no rei u ti, bolje
da zna!
Zar se naim prijateljima desilo neko zlo?
Da, odgovori mrko Belmet i podigne glavu od poslu kojim je tog asa bio zabavljen.
Zlo? A kakvo? promuca Clint.
Nije moglo gore... Otprilike tjedan dana poslije naeg odlaska iz Council Grovea,
izgleda,
38
Samu Bellu dojadila granica, pa rijeio da se vrati starom domu. Govorilo se da mu je
neki kockar odnio na kartama sav novac. Nitko ga nije mogao odgovoriti od njegove
namjere. I tako on sa enom i malom May uhvati prva potanska kola koja su ila u
Independence. Prema glasima, koji stigoe u Council Grove, ta su se potanska kola
putem razbila i oko dvanaestak putnika moralo se ulogoriti na preriji, dok je koija
odjahao po pomo. Zajedno s potanskim kolima putovalo je i nekoliko konjanika,
iskusnih i dobrih boraca, ali ih je nou u logoru napala neka indijanska banda. Sve
odrasle su poubijali, skinuli do gola i skalpirali, te tako ostavili. Sve vrijedno su
popljakali i kola spalili. O maloj May se nita ne zna, izgubio joj se svaki trag.
Izgleda da su je Indijanci poveli sa sobom... Ni za koijaa se nije vie ulo. Tu vijest
donijee >u Council Grove lovci na bizone.
Clint je nijemo podnio i ovaj udarac. Bez rijei se okrenuo i otiao u oblinju topolovu
umicu. Srce mu se cijepalo ali on to ne pokaza pred ocem. Sklonio se na skrovito
mjesto i prepustio se tuzi i boli. Najprije majka, a sad mala May. Bilo je preteko za
Bijega, ali je morao podnijeti. Klonuo je i zaplakao gorko, kao jo nikada u svom
ivotu.
Ovaj jad je neto iupao iz njega. I kad doe malo k sebi, Clint vie nije bio dijete.

U srcu mu se rodila ogorena, grozna mrnja prema iprerijskim Indijancima.

Dotada je Clint uvijek nekako osjeao i mislio da su, zapravo, bijelci bili nepravedni i
krivi prema Indijancima. Odakle im pravo, pitao se, da
39

tjeraju Indijance sa njihovih lovita i zauzimaju njihove pokrajine? A taj cijeli pokret na
Zapad imao je ba to kao cilj. Sve do onog dana, kad su mu ubili majku, Clint je
potajno u svojoj dui suosjeao i alio divlja indijanska plemena, koja e jednog dana
ipak biti protjerana u pustinje da tamo od gladi umiru i izumru. Ali gubitak majke, pa
sad male May, nadjaao je ove osjeaje i glas pravednosti u Clintovom srcu i
grudima.
I tako se on zakle sam sebi: Bit u krvnik Indijanaca, kao i Kit Carson.
40
4.
Dva dana kasnije stigao je Clintov karavan u Fort Larned. Tu je sreo mnogo izviaa
i lovaca, koji su ga znali i sjeali ga se. Meu njima je bio i Dick Curtiss, obuen u
odijelo od srndaeve koe.
Zdravo deko! Ti si mi porastao, ako me oi ne varaju. Skoro pravi mladi.
Otac mi kae da rastem 'ko' iz vode.
Koliko ti je godina sad?
Trinaest.
A ti to kao malo smanjuje.
Potena rije, gospodine Curtiss, pitajte mog oca.
Dobro, dobro, vjerujem ti, a zbilja mi izgleda stariji. I nemoj me vie zvati,
gospoine.
Curtiss je bio vrlo dobre volje, te povede Clinta po duanima, gdje je kupovao razne
stvari. Ispriao je Clintu da e pratiti jedan karavan do ,Fort Uniona, a odatle e
krenuti u planine, u Novi Meksiko.
Clint mu upade u rije: Hoe li i gospodin Carson s vama?
Ne. Kit je ranije otiao. Sad je u Taosu, u Novom Meksiku. Tamo se oenio nekom
panjolkom i ive na lijepom mjestu. Ti e svakako jednom otii i posjetiti Kita. On je
najbolji prerijski lovac i... zna, ti si mu se dopao.
Uto naioe dva dobro poznata graniara, Jim Baker i John Smith, te se Clint upozna
i s njima.
41

Oni su proveli na granici neprekidno ve dvadeset i pet godina, a to je znailo da su

ovamo doli ve s prvim pustolovima koji su 'krstarili prerijom. Jo nikad ne vidje Clint
ljude tako neugodna izgleda. Ova dvojica izgledali su jako grubo, prljavo i masno u
svojim odijelima. Govor tih bradonja zvuio je veselo i aljivo ali i prostaki, te ih po
tome ovjek ne bi mogao razlikovati od Indijanaca. Curtiss mu ree da se Baker
oenio Indijankom iz plemena ejena, a Smith takoer djevojkom iz plemena
Romanca, prilino zgodnom curom, koja ak zna i neto engleski. Clint je osjeao
odvratnost za sve to je bilo u vezi s Komanima, ali sluajui o ovoj djevojci, sada
Smithovoj eni, te odvratnosti kod njega nekako nije bilo, dapae zamiljao ju je ljep-

om, urednijom nego to je bio ovaj traper, njen mu. Smith je zaradio velike novce
'kupujui krzna od Indijanaca i prodajui ih bijelcima.
uj, Clinte, kad se dohvatimo uzbrdice na Staroj Cesti, imat emo krae dnevne
vonje, ree Curtiss. Zaustavljat emo se i ulogoriti jo za dana. Bil l' volio malo u
lov?
Bih. Ali, znate ja najvie volim pecanje.
Volim i ja, a moramo jesti malo i svjeeg mesa. Ima li puku?
Da, staru puku za bizone.
Uredu. Bit e dobra, no trebat e ti i laka puka za jelene i purane kojih ima itavo
more u ovom predjelu, od razvoda dalje. Odsada e stalno viati jelene i mnotvo
bizona. Kako bi bilo da kupimo jednu puku, a? Potrebni su ti, boga mi, i puka i no.
ime e skalpirati svog prvog Indijanca?
Ja ... ja ga neu sklapirati!
42
tau.
Uh! Onda, ime e oguliti svog prvog bizona ili jelena?
Imam dobar depni no.
E, moj Clinte, ti si sad na granici. Mora imati takav no kojim e proburaziti
Indijancu eludac i jo objesiti eir na vrh noa. Hajd'mo u Tiltov duan pa u ti
izabrati puku i no. A treba ti i kona 'koulja.
Ja nemam novaca, gospodine Curtisse. Otac uzima moju plau.
Dobro, dobro, jedanput e mi ve vratiti. Ne boj se, ja u ve rei tvom ocu.
Kad je Clint iziao iz prepunog duana, osjeao se lagan kao pero. inilo mu se da bi
ga i vjetar mogao ponijeti do neba. I kad se s Curtissom vratio u logor, Jim Belmet,
ugledavi ih, zine od uda: Auh! Vidi ti njega, ta sve nema!
Oe, ovo je moj prijatelj Dick Curtiss, s ponosom e Clint.
Zdravo da ste, Belmet, pozdravi traper i prui svoju vrstu ruku. Rekao bih, vi malo
zanemarujete svog derana. On je, ini mi se, nalik na Kita Carsona, pa ga ne treba
obuzdavati.
Karavan je pod pratnjom kapetana Pavnea krenuo iz Fort Larneda takozvanim Suhim
putem. Ovim preacem vonja je bila kraa za oko dvjesto pedeset milja, ali se tim
putem nije smjelo putovati bez vojne pratnje i bez izviaa, koji su znali gdje se moe
nai voda.
Nakon nekoliko dana vonje od Fort Larneda put se poeo primjetno penjati.
Postepen, blag uspon otegao se do horizonta. Samo trava i trava u beskraj! Nije bila
zelena, ve siva, tu i tamo na
43ogoljenim mjestima prljavo bijela, no bolja hrana za stdku se ne bi mogla nai.
Clint se jo nije bio privikao na neizmjernost prerije. Ona ga je sve vie oaravala.
Koijaei, pogledom je prelazio preko prerije, te je njegovo otro oko esto opaalo
kakvu pticu ili prerijsku ivotinju. Zbog uspona vozili su polagano, a vonja uzbrdo
bila je laka za vozare nego ravnicom. Zbog mnogih suhih vododerina, korita i
klanaca, koje je trebalo zaobii, put je ee svijao nego na ravnici. Ve nekoliko
dana Clint nije vidio ni drveta, ni grma, zato su za vatru morali traiti suhu bizonovu
balegu, koja je izvrsno gorjela. Clint je koristio svaku priliku da obie i razgleda malo
podalje od logora i zato se uvijek rado laao posla, kad je trebalo sakupljati suhu
balegu. Vie puta je vidio stado bizona, ali vrlo daleko, samo kao crnu prugu na
horizontu.
Vrijeme je prolazilo brzo. Beskrajna prerija progutala je Clinta. inilo mu se da su ve
dvaput preli tih osamnaest stotina milja, koliko je, prema rijeima vodia, bilo do
polovine puta od Missou-rija do Santa Fea.

Jednog dana, dobra dva sata prije zalaska sunca, stigoe do gaza na rijeci
Cimmaron. Clint se spremao da neto popravi na kolima, kad se odjednom pred njim
pojavi Dick Curtiss s pukom u ruci, smjekajui se znaajno, te je Clint odmah
osjetio, bit e kakvog doivljaja i skoio na noge kao da ga je neto podbolo.
Mani pos'o. Grabi puku i hajd' sa mnom, ree izvia.
Sta se desilo? upita Clint.
Bizoni. Ako pourimo, prvi emo stii do njih . . . Ne, nemoj nositi vojniku puku,
uzmi
44
svoju staru puku za bizone. Na, nabijena je! Hajd' sad!
Nije ba bilo lako slijediti Dicka Curtissa. Iao je dugim brzim koracima, Clint u stopu
za njim, te su zali u udol tako da vie nisu vidjeli logor. Clint je ve gotovo bio
isplazio jezik, umoran, zadihan, daui jedva je drao korak sa Dickom, kad
odjednom uspori, a Clint odahne s olakanjem. Poplasili su nekoliko kunia i kojota
koji iezoe u travi.
Sad Curtiss lee i pone puzati davi znak Clintu da i on to uradi.
Kad se prerijski lovac ulja ka divljai, tu razgovora nema. Clint se nekoliko puta
morao ugristi za jezik, da mu ne izmakne kakvo nepotrebno pitanje, i time ne rasrdi
lovca. On se iznenada naao u ovoj situaciji bez ikakve pripreme, a Curtiss je radio
brzo. Clint se nije previe pouzdavao u svoju streljaku vjetinu, a sad, ta je, tu je,
mora pokuati.
Curtiss prestane puzati i okrene se. Lice mu je bilo oznojeno.
Ne dii tako glasno i ne ukaj toliko... Sad smo u lovu, a bizoni su od nas jedva
pedeset metara udaljeni.
Joj, pa ne ukam, proapta Clint sasvim klonuo.
Ma uka, zar ne uje kako pasu? Smiri dah! Bizoni nas jo nisu nanjuili.
Clint je imao i druge brige, a ne samo da smiri disanje. Ovom dobriini, graniaru,
sve to bilo je obino! Clint nekoliko puta duboko udahne, inilo mu se da e pui.
Svom snagom se borio da ne klone.

45

Curtiss ga dotae rukom i nastavi puzati. Clint je oprezno puzao za njim drei puku
odig-nutu od zemlje, a glavu ispod visine trave. Nije to bilo lako! Sad mu je ve
uspjelo da doe do daha. Lovac je puzao pred njim, vjeto se i neujno provlaio
kroz travu kao zmija. Clint odjednom osjeti da se i on dobro ulja, provue se i nae
rame uz rame sa Curtissom.
Pogledaj, apnu lovac razdvajajui travu rukama.
Dovukli su se na blagu uzviicu. Clint je zaueno gledao pred sobom neki veliki lik,
slian brdu crne vune. Zadrhtao je kao list, srce mu naglo udari, a onda se smiri. Ta
crna gomila bio je ogromni bizon koji je tu stajao okrenut lijevim bokom prema njima i
podigao glavu. Sigurno ih je uo ili nanjuio.
Niani iza pleke, proapta Curtiss. Mirno, pazi sad, tako!
Clintu se taj tren otegao kao vjenost. Znao je da e pogoditi ivotinju, a ta onda?
Kao u snu uspravi se na koljena, napregne svu snagu, podie puku i uvi
Curtissovo Pali povue okida. Bum! estok trzaj baci ga na lea, puka mu ispadne iz ruku. U potsvijesti uo je neku buku, dolo rnu je da bjei, ali zauje lovca
kako se glasno smije.
Uh, promaio sam! sav oajan e Clint.
Nisi, nisi, potapa ga Curtiss po ramenu. Bizon je potrao nekoliko koraka, a onda
muknuo i pruio se.
Ovaj je bio zaostao, a krdo je, na nau sreu, otilo na drugu stranu. Zar ti nisi ranije
pucao iz ove teke puke?
46
Ma jesam, ali sam zaboravio da je stegnem uz rame. Neu vie.
Mladiu, dobro si se drao, opet e Curtiss. I Kitu Carsonu bit e drago kad mu
ispriam. Hajdemo da vidimo tog tvog prvog bizona!
Clint ustane i vidje na udaljenosti od ezdeset metara bizona, kako lei. Ostale
bizone vidio je otprilike na etvrt milje u hrpi, kako trkom odlaze. Clint potra do
bizona sa pomijeanim osjeajem straha, radosti i alosti. Bizonove oi bile su otvorene i staklasto sjajne, jezik mu se opruio iz gubice, a iz rane mu curila krv. On ga
obie sa svih strana i dobro ga pogleda. Na ogromnoj glavi imao je dva sjajna crna
roga. Ramena mu i prsa obrasla tamnom dlakom. I na prednjim nogama sve do
papaka bio je pun dlakavih uperaka. Bio je vei od najveeg vola iz njegova
karavana. Iz njega je izbijao divlji, sirov i neugodan vonj sasvim drugaiji od onog kod
domaih ivotinja. Clint je . stajao i netremice promatrao mrtvog bizona, dok ga
iskusni Curtiss ne pozva na posao.
Ej, sad moe posvetiti svoj novi no. Ogulit emo ga, ja u ponijeti u logor kou, a ti
komad mesa. Veeras emo imati dobru peenku. Slina mi ve ide na usta.
Clint je morao iskuati kako je teko guliti kou sa starog ilavog bizona. No, njih
dvojica za-vrie nekako taj posao jo prije zalaska sunca. Uprtili su svaki svoj teret,
pa se preko breuljka kraim putem ravno uputie ka logoru. Clint je nosio obadvije
puke i dobru komadinu mesa. a Curtiss je stenjao pod teretom koe. Kad su stigli, u
logoru ih doekae glasnim povicima. Jo nisu ni spustili svoj teret, ve je k
oguljenom bizonu potr47

alo nekoliko vozara da to prije uhvate komad peenke. Bili su i te kako gladni.
Ourtiss baci kou na zemlju: Vraki teret! . Oko njih se skupili vozari, meu njima i
Jim Belmet, pa skoro svi u jedan glas: Ma nemojte! Clint ga je ubio?
Gotovo da ne verujem, uzviknu Jim Belmet. Vjerovali ili ne, Clint ga je ubio. Ja
sam samo ogulio kou, ree Curtiss.

I to ga je ubio majstorski, doda jo Curtiss. Vidi vraga, podrugljivo e jedan vozar,

Irac, jo uvijek ne vjerujui.
Dick, znamo mi da vi uvijek pravite ale,
opet e jedan.
Bez ale! Clint je opalio svoju puku i skinuo bizona, al' je i on tresnuo na lea. Jel'
deko?
Jesam, smijui se odgovori Clint, pa vie kao za sebe, nisam dobro stegao puku
uz rame. Ha, ha, ha, glasno se nasmijae vozara. Zbilja si ti ubio bizona? upita
Jim Belmet
sina.
Jesam, oe!
Curtiss uze svoju puku od Clinta i ree: Belmet, odsad e Clint nositi nadimak 'Buff,
poteno ga je zaradio na svom prvom buffalo bizonu,
zar ne?
Tako Clint dobi svoj nadimak, pod kojim se kasnije prouo na preriji i diljem granice.
A sad se ja pozivam na veeru k vama, Curtiss e Jimu Belmetu.
E, to mi je drago, srdano odvrati Belmet.
48
Pa, dobro, Buff, kad je tako, slijedei put u ja s tobom u lov, na kraju dodade jedan
stari vozar aljivina.
Kako se karavan polako kretao uzbrdo, pred njima se poee pokazivati planine u
nejasnim obrisima, kao oblaci na horizontu. Viali su sve vie jelena koji su ili u
malim oporima i ponaali se sasvim pitomo. Izmicali su se na prilinu daljinu, a onda
stali i gledali na kola. Clint je uoio kako uspravno dre ui. Vidio je nekoliko veih
opora, a jednom, kad su savijali uz okuku rijeke Colorado, ukazao mu se prizor koji
nee nikada zaboraviti. Oko dvije stotine jelena istralo je u oporu iz udola i zastalo.
Kao jaganjci, primijeti neki stari vozar. Ne bih nikad pucao u njih, jedimo kad bih
umirao od gladi.
I Clint je mislio tako. Pade mu na pamet da jo nikad nije uo ovako govoriti kad je
bila rije o bizonima. Clintu se to najprije uini udno, ali kao sam za sebe, on zakljui
da bizona ima mnogo, jako mnogo, pa ljudi za njih ne mare toliko. Pitao se hoe li to
uvijek biti tako.
Dan za danom karavan se teko vukao. Dani su bili kratki i sporo se napredovalo. Pa
ipak, mdlje su se redale jedna za drugom, jedan je logor uglavnom nalikovao na
drugi, a tih logora bilo je bezbroj. Svako mjesto za logor imalo je svoj naziv, ali ih
Clint nije pamtio. U pameti su mu ostala samo ona mjesta gdje je neto osobito vidio
ili doivio.
Prerija je izgledala beskrajna i Clintu se inilo da prelaze cijeli svijet. I mada je
njegovo oko neprestano gledalo tu, sad ravnu, sad valovitu pre4 Karavani se bore

49
riju, a onda dugi, dugi uspon u beskraj, vjeito siv i pust, njegova utila nisu otupjela.
Znao je da je na preriji ivjelo na milijune bizona i jelena, vukova i antilopa, a jo vie
malih sitnijih, ivotinja. Prerija je bila dom, veliki dom za divlja nomadska plemena,
koja su tu ivjela. I kad se osvrtao unazad i gledao niz nagib u purpurnu sumaglicu,
ak ,do pedeset milja, srce bi mu se uzbudilo. Tamo negdje daleko bio je grob
njegove majke. Nije nikada ni na as to zaboravio. Ali i ta daljina i sam dogaaj,
nesretni udes majine smrti, inili su mu se dalekim, jako dalekim.
Jedne veeri, kad okasnie sa logorom, Dick Curtiss ree Clintu: uj, Buff, ako sutra
bude vedro, vidjet e oko podne planine Rocky Moun-tains.
Cijelo dopodne sutradan bilo je lijepo i vedro, a Clint je pokuavao svojim otrim
okom probuiti zid sumaglice, koji je visio nad horizontom. Oko podne poee se
ukazivati nejasni obrisi, koji su bivali sve tamniji i sve vii. Postepeno dobie svoj lik.
Vrhovi planina doticali su oblake! Clinta obuze neko neodreeno uvstvo. Opazio je
na vrhovima planina bjelinu. Pa vrhovi su pod snijegom! Sad, kad bi bar ti konji i
volovi ili bre! Clinta uhvati elja da poleti kao ptica, da vidi ove planine jasno i da
uiva!
Pribliavali su se sporo, pa se promjene u izgledu planina skoro nisu ni opaale. Clint
se ve ,umorio od gledanja i enje. Prerija je bila divna, ali tek ove planine! Kako bi
ih nazvao?
Treeg dana izila su kola na greben lanca uz koji su se penjali cijelo dopodne, te je
Clint preko utosive doline gledao na veliki masiv razvoda i.
50
tad prvi put stvarno vidio svu velianstvenost planina Rocky Mountains. Crni masiv
dizao se do bijelih vrhova koji su parali nebo. Planina za planinom, vrh za vrhom
redali su se i prelazili u purpurnu tamu k sjeveru. Na junoj strani zakrivao mu je
pogled usamljen i irok masiv sa strmim stranama. Negdje izmeu tog masiva i
planina bio je prijelaz kojim je karavan morao proi. Izgledalo je nemogue. Clint je
pogledom pratio utu cestu, koja je vodila na nie, a zatim svijala u podnoje. Tko je
bio taj, koji je prvi proara ovuda? Iz prianja je zakljuio i znao, da je to najprije bila

bi-zonska staza, a onda indijanski put, zatim su tuda prolazili istraivai, pa traperi,
pa kopai zlata, a sad, eto, vozari sa svojim karavanom. I on je s njima, vozar! Hrabri
su bili ti bijelci koji su prvi nogom zagazili na ovaj put. Clint nije mogao u svojoj glavi
predstaviti jasnu sliku duha i veliine tih ljudi.
Sunce je zalo, planine se izgubile u tami i te veeri oni se ulogorie u njihovu
podnoju. Naokolo je bilo uto, golo stijenje sa neto drvea i bu-nja. Zrak je bio
hladan, s planine je puhao vjetar, pa je Clintu bilo prijatno uz vatru.
Slijedeeg dana vozili su uzbrdo, zaofcretali izmeu visova, ^unce je o podne dobro
prigrijalo.
Trebalo im je etiri dana da prijeu preko prijelaza i stignu u Novi Meksiko. Na tom
dijelu vonje za Clinta je bio najzanimljiviji trenutak kad je svojim kolima prelazio
najviu toku prijelaza. Bilo je to, zapravo, i jedino to je upamtio sa toga dijela puta.
Kad su opet stigli na otvorenu visoravan, mogao je ponovo vidjeti svu ljepotu
krevitosti i
51
divljine i uivati u tome. Konano je karavan poslije ove duge i teke vonje stigao u
Fort Union, malu ali vanu stanicu. Bila je glavna otpremna toka za cijeli Novi
Meksiko. U tvravici se nalazila posada od etiri eskadrona konjanika pod zapovjednitvom majora Greera.
Ovdje se Dick Curtiss oprostio i rastao sa Clintom.
Dragi moj, Buff, sad u ja u planine cijelu zimu na traperskd posao, postavljat u
zamke za divlja. Mislim i nadam se da emo se negdje sresti na Staroj cesti u
proljee.
Zbogom i mnogo sree! pozdravi ga Clint. Volio bih kad bih mogao poi s vama.
Bit e i to kad bude stariji. I ja bih to volio. Ovdje na zapadu ljudi se rastanu, ali se
uvijek ponovo ne sastanu, na alost... Clinte! Kad ti doe prilika da uhvati na nian
nekog crvenokoca, Sjeti se Dioka Curtissa.
U Fort Unionu istovarili su pola tereta i olakali kola za dalje putovanje. Od ove
tvravice put je krivudao pored rijeke Colins. Bila je to prva planinska rijeka koju je
Clint vidio. Bistra i duboka, a od jednog vozara je uo da u toj rijeci ima mnogo
pastrva. Nije imao prilike da se uvjeri, jer ,su vozili brzo, a vojnici iz pratnje bili su na
oprezu. Uskoro su trebali naii na prolaz zvani Apaki prolaz, koji je bio najopasnija
toka .cijelog ovog dijela puta. Mnogo puta su Indijanci ovdje napravili pokolj nad
karavanima.
Clint nije elio da i on to doivi. Od same pomisli na indijanski napad jeila mu se
koa, no istovremeno ga je neto kao podbadalo, izazivalo.
52
Bio je svjestan ta dva osjeaja u sebi, razliita i suprotna.
Nije mogao izdrati a da ne vidi ta lei pred njima. Karavan je stao na stanovitoj
daljini od tog Apakog prolaza, te su izviai izjahali naprijed da izvide teren. Clint je
vidio vrlo uzak klanac izmeu dvije ute stijene, kud je prolazila i rijeka i cesta.
ovjek nije morao biti osobito bistar, pa da odmah ne shvati da je to savreno mjesto
za postavljanje zasjede i kao takvo vrlo opasno za karavane. Strmi nagibi sa strane
bili su kreviti i obrasli kaljem, te su se s obje strane mogle sakriti i povee grupe
Indijanaca zajedno s konjima.
Jedan vozar, koji je od ranije poznavao ovaj prolaz, priao je drugovima, a Clint se
prikljuio da uje.

Prije neto vie od godinu dama upao sam ovdje u kau, ree i pokaza brazgotine
na glavi i ruci. Bio je to velik karavan, oko stotinu kola, imao je i desetak starih,
oprobanih boraca. Putem smo se nekako razbili na dva dijela i prvi dio, u kom sam i
ja bio, ue ranije u klanac. Indijanci su nas pustili da potpuno uemo u tjesnac, pa
odozgo osuli paljbu po nama. Oni iza nas uli su paljbu i dojurie u pomo. Indijanci,
to su bili Apai, najgori crvenokoci koje znam, napali su samo s jedne, s desne
strane, a konje ostavili tamo, iza onog visa. Nisu primijetili nae koji su jurili u pomo,
jer ih je zagluilo njihovo vlastito urlikanje i .paljba pa kad su im nai zali sa strane i
izvrili napad uz divlje urlike uzee bjeati k svojim konji-rna. Ubili smo ih dvadeset i
sedam i sve ranjene dotukli. Mi smo imali devet mrtvih i dosta ranjenih; meu ovima
sam i ja bio. Poginulo bi nas vie
53

da nismo u tren skoili pod kola. Odbili bismo mi njih i sami, ali... Od tog napada
nijedan karavan nije proao ovuda bez vojnike pratnje.
Pa tako i treba, dobaci jedan vozar.
Al, meni je rekao Kit Carson, opet e jedan, kako e jednog dana neki karavan do
kraja zaglaviti... Nije ono bio zadnji pokolj u ovom prolazu.
Uto se izviai vratie. Nije bilo nikakve opasnosti i karavan je mogao krenuti. Olint
se sav pretvorio u oko. Apaki prolaz bio je muan, vodio je kroz stijenje, taman,
ukast i turoban. Plitka rijeka brzala je svojim koritom. Dobar dio puta prolaz je iao
koritom rijeke. Clint je u mati proivljavao .pokolj o kom je sluao, a kad izaoe na
otvoreno, odjednom mu laknu.
Nakon ovog prolaza cesta je vodila preko lijepih nagiba obraslih zelenom, gotovo
sivkasto-srebrnastom travom, zatim k usamljenim cedrovima, a onda ka gustoj umi
borova i na kraju do tamnozelene borovine. Na istinama su pretravale srne i
antilope. Tu i tamo pomaljale se ogromne stijene. Na svim nagibima viala se jata
divljih purana, koji nisu ni opaali karavan to je prolazio. U visini je puhao vjetar, a
gavranovi kao da su se igrali: okretali su se u vjetar i.leb-djeli rairenih krila.
Dani su brzo prolazili jedan za drugim. Ovi prekrasni predjeli dojmili su se Clinta vie
nego purpurna ravnica. Novi Meksiko pokazivao se veinom samo u crnoj i bijeloj
boji, a trava koja je iz daljine izgledala bijela, bila je, u stvari, siva, te tako doe do
izraaja ta bijelina i tam-nozelena boja poumljenih brda i grebena. Bio je
54
to divlji i mirisan kraj. Miris cedrova, borova i kadulje bio je Clintu nov i opijao ga.
Gladni vrh blizu Las Vegasa dojmio se Clinta jo vie nego i prvi pogled na planine
Rocky Mountains. Bio je to osamljen zeleni vis, odozgo ravno zasjeen, sa strmim
stjenovitim padinama na kojima se tu i tamo vidjelo nekoliko cedrova. Clint upita
nekog starog vozara, zato se taj vis tako zove.
Zanimljiva je to pria, odvrati vozar i mislim da je istinita.
Davno je to bilo, moda prije dvjesto godina, tamo su se neki panjolci borili protiv
Indijanaca. Nisam siguran, ali mislim da su to bili Apai. panjolci su zaposjeli ovaj

vis, uspeli se na njega i odanle pucali. Uza se su imali neto hrane i vode i tako
ekali da im pomo doe. Pomo nije stigla. Indijanci su opkolili vis i ekali.
panjolcima je nestalo hrane i vode, te su izginuli od gladi i ei. Zato se vis i zove
Gladni vrh.
panjolci? Oni su, naravno, bijelci? Clint e zamiljeno. Izgleda, bijelci ve dugo
plaaju krvavu cijenu za ovaj Zapad.
Tako je, moj Buff! Ja ti, kao stari ovjek sa prerije kaem: bijelci jo nisu ni poeli
plaati ono to moraju platiti.
Las Vegas je bio opasan, neugodan i opak grad, tako da stari Belmet nije putao
Clinta po gradu ni danju, a kamoli nou. Izmeu Las Vegasa i Santa Fea leale su
dvije stanice, San Jose i Barrel Springs. panjolska atmosfera i arolikost u Santa
Feu godila je Clintu, te je uivao u prilinoj mirnoi ovog starog grada. Ovdje su is55

r"-~-^ ****mm^^^eum^^M "*!ww^"'n"p^(B l

tovarili robu i s praznim kolima uzili nekoliko milja uz rijeku, gdje je bilo dosta hrane
za stoku, te ostali da logoruju cijelu zimu.
Ovdje emo ostati est mjeseci i vie, ree Jim Belmet. Posla emo imati
napretek, ali me zabrinjava kako emo s tvojom kolom, Clinte.
Ponio sam neto kolskih knjiga, oe, pa u ja po njima uiti. Ako negdje zapnem, ti
e mi pomoi, zar ne?
Od slabe u ti ja pomoi biti. Moda e se nai netko u naoj grupi, da ti togod
pokae.
A hoemo li kad poi u lov? znatieljno e Clint.
Jo kako! Pitao sam nekog trapera u gradu. Du ove rijeke ima bizona i divljih
purana, a u brdima medvjeda, risova i jelena. Bilo kako bilo, mesa nam nee
uzmanjkati.
Vidio sam dosta Indijanaca u gradu, pade Clintu na pamet.
Nita zato. U tvravici je est eskadrona konjanika. Oni krstare posvuda naokolo i
nema opasnosti. Osim toga, uo sam da se ovi Indijanci stalno motaju ovuda, ali ne
diraju nikoga.
to se mene tie, ja nikad ne bih vjerovao Indijancima.
Da, da, zavri Jim Belmet razgovor.
Tog dana je mnogo Indijanaca dolo u logor. Ponaali su se prijateljski. Voa
karavana, kapetan Couch, naredio je svima da budu ljubazni s njima i da ih ponude
jelom. Clinta su ovi Apai i odbijali i privlaili. No Komane nee on nikada podnositi,
ma kako se oni prijateljski ponaali.
56
5.
Svatko je sebi mogao napraviti stan za zimu po volji. Neki su vozari rijeili da stanuju
u kolima, drugi su razapeli atore, a nekolicina odlui da podigne brvnare, jer je uma
bila blizu i grae do mile volje. Clint i njegov otac odluie da sagrade brvnaru.

Njih dvojica nisu imali nikakvog iskustva u izgradnji ovakvih zgrada, te su morali
sluati podrugljive i zajedljive ale svojih susjeda, koji su im tu i tamo neto pokazali i
pouili ih.
Buff, kakvu ti to talu die? zadirkivao je Clinta neki stari vozar koji ga je, inae,
dobro znao i volio.
tala? To je brvnara! Divota! Al* to nije ni za krave!
Hej Belmet, ti si sigurno tesar po zanatu! opet e neki.
Dobro da se grede ne znaju smijati! doda trei sve u ali.
Belmet se nije ljutio, pa e potiho Clintu:
Reci neto ovim lupeima!
Olint spremno nadoveza: A vi mislite ostati vozari dovijeka? Zar neete jednom kao
pioniri na svoju zemlju i u svoju kuu?
Ma uje, dobro Buff kae, ree jedan opet.
E, sad znaj, zato mi i uimo graditi kuu.
57

Poetkom listopada bilo je lijepo vrijeme. Dani sunaani i topli, noi hladne, u zoru je
pomalo tipalo i popodne ponekad bilo malo magle. Lie topole poprimilo je
zlatnoutu boju, mjestimine ute mrlje na brdima pokazivale su da je poela jesen.
U udolima i dolinama pomaljale se crvena i bronzana boja.
Clint bi rado poao u lov, ali nije htio prije no to brvnara bude gotova.
Jedno popodne oko tri sata pojavi se pred Belmetovom brvnarom neki stranac. Bio je
oznojen i u urbi, ali nije izgledao dopadljivo.
Mogu li ovdje dobiti kakva konja, tipita,
Mislim da moete, i to jeftino, odgovori Belmet.
Sluajno je u tom trenu prolazio kapetan Gouch sa jo jednim ovjekom kojega je
Glini znao samo iz vienja. Oni su, moda, ili za tim strancem. Bili su jako
znatieljni.
ta hoe taj ovjek? Couch upita Belmeta.
Htio bi kupiti konja.
Couch otro pogleda stranca: Kako se zovete'
Miller, Hank Miller.
Odakle ste?
Iz Santa Fea.
Zato niste tamo kupili konja? opet e Couch nepovjerljivim glasom.

Nisam imao vremena, nervozno odgovori stranac.

Znai, neprilike?
Tako neto, odvrati stranac.
A zbog ega?
58
Kartao sam se, pa su me napali da varam u igri.
A to nije bila dstina, zar ne?
Nije. Rekao sam onim mangupima da lau.
Da? A ta je dalje bilo?
Napala su sva trojica i jo neki sa strane, pa sam potegao revolver.
Ranili ste nekoga?
Ne znam. Odmah sam pobjegao iz grada. Nisam se ni osvrtao... A ta vi hoete od
mene? Nemam vremena da ga gubim s vama. Hou konja i sedlo. Platit u. Ve bih
ga nabavio da me niste zadravali. Do vraga, tko ste vi uope?
Couch izvue revolver.
Ruke uvis, brzo!
Stranac, koji ree da se zove Miller, problijedi i die ruke.
Belmet, oduzmite gospodinu Mileru pucaljke, odsjeno ree Couch. Kako vidim
ima dvije.
Clintov otac oduzme strancu oba revolvera, a i no iza pojasa.
Sandersone, ostanite ovdje sa Belmetom i pazite na ovog ovjeka! Nemojte da vam
pobjegne! Ja idem u Santa Fe, da vidim ta je to bilo!
Couch skoi u sedlo i odjae. im je nestao iz vida, Miller se istrgne Sandersonu iz
ruke, udarcem ake po glavi obori Belmeta i stane bjeati. Br/i i spretni Clint, koji je
takoer tu bio i pazio podmetne mu nogu. Miller se saplete i padne. Srditi, Sanderson
i Belmet skoe na njega, zgrabe ga vrsto, veu mu ruke i potom ga zaveu uz kota
od kola.
Miller je stenjao: Kakav je to nain ovako postupati s ovjekom koji vam nita nije
uinio!

Pa rekao sam vam da sam poten ovjek, ali se bojim onih lupea. Dat u vam sto
dolara, pustite me!
Jezik za zube, jer 6u te tresnuti po glavi, Ijutito mu dobaci Belmet opipavajui svoju
opeklinu na bradi.
Uto se vratio Couch sa erifom i dvojicom pomonika iz Santa Fea.
O, ba vas traimo, erif e Milleru. U gradu lei jedan ubijen i jedan ranjen ovjek,
koji e prepoznati ubojicu. Vi ete s nama. Odveite ga!
erif s pomonicima povede Millera vezanog na konopcu kao neku ivotinju, a
Belmet i San-derson osedlae konje i otkasae za njima u grad.
Nisu samo oni bili znatieljni, pooe i drugi. Clint je ostao. Znao je da je taj ovjek
neki okorjeli lopov, a ipak mu ga bi ao. Vratio se k poslu i radio sve do veeri, a
onda sjede da gleda zalaz sunca. Uvijek je to volio. Tog dana su rastrgani oblaci na
zapadu zakrivali sunce na zalasku, a sjajne suneve zrake kroz vedrinu meu
oblacima mjestimino su obasjavale dolinu koja se prelijevala u purpurnoj boji.
Skoro u mrak vratio se Jim Belmet. Na licu mu nije bilo uobiajenog smijeka. Prie
Clintu.

Evo i nas!
Sve je .spremljeno, oe, samo da zakuhamo veeru!
ao mi je to sam zakasnio. Ti si sigurno gladan. Ja nisam. Muno mi je nekafco.
A ta se desilo, oe?
U gradu su ljudi odmah objesili onog ovjeka. Sve sam vidio i drago mi je to ti nisi
bio tamo. Objesili? A zato?
60
Varao je na kartama. Lupe. Ubio jednog ovjeka, a jednog ranio. Tono su
ustanovili tko je bio. Jo dok su ga ispitivali, navalila je razjarena masa, zgrabila ga,
za tren oka su ga objesili nasred trga. Eno ga, jo visi na drvetu!
Glint je mogao zamisliti sliku, koju je otac opisao. Umalo da ne ree: A ta smo,
uope, i dolazili na taj Zapad! No, savladao se i utio. To ionako nije bilo njegovo
iskreno miljenje ve trenutna posljedica neugodnog dogaaja to mu ga je ispriao
otac. I pored svih tegoba, ak i pored potresne majine smrti, Clint ne bi mogao rei
da je ikad osjetio odbojnost prema tim divljim predjelima na granici. Naprotiv, u
njegovoj dui, kao pod nekim tajnim podsticajem, rasla je ljubav prema tom
slobodnom i divljem ivotu kojim je sada ivio.
Nakon nekoliko dana uselie Clint i stari Belmet u svoju brvnaru. Unijeli su u nju sve
svoje stvari. Zavist njihovih susjeda upravo im je sad godila. Bude li zima redovita,
potrajat e jo mjesec dana do prvog snijega, a moda jo dulje do prve studeni.
Danima je ve dolinom i okolnim breuljcima odjekivala jeka puanih hitaca. Vozari
su lovili da spreme mesa za zimu. Kad su Clint i njegov otac krenuli u lov, morali su
izai podalje, jer je divlja u blizini ve bila poplaena, rastjerana i poubijana. Bizoni i
jeleni su nestali. U stvari, bizoni su preli dalje, u nie doline, a lovcima je bilo
zabranjeno da se udaljuju tako daleko od logora.
Potroio je Clint dosta municije prije no to je ubio prvu zvjerku. Pogled na velikog
plavka61

r
L
stog jelena, njegove uspravne dugake ui i bijeli rep uvijek bi Clinta toliko ushitili i
smeli da su mu ruke drhtale i prosto nije mogao nianiti. Ali on nije poputao. Lovci
su mu se podsmjehivali i govorili: Uzmi ti bolje svoju teku puku za bi-vole, Clinte!
Doe dan te on pogodi krasnog smdaa. Uh, to je skoio, propeo se i potom pao
zarivi rogove u zemlju!
Lov ina divlje purane jako je privlaio Clinta. Ni sam nije znao zato; valjda zato to je
od svakog drugog lova bio tei, ali i pomalo aljiv, osim toga, puranovo meso bilo je
izvrsno i bolje od svakog drugog. Olintov otac je lovakom pukom skinuo nekoliko
purana i oni su ve par puta probali tenu peenu puretinu, pa i samo to bi bio ve
dovoljan razlog za Clinta. Puranove batake okrstio je on bubnjarskim palicama.
Peene batake i prsa jako je volio i slasno jeo. ak je i otvoreno govorio da ih se ne
moe najesti.
No, pogoditi zrnom divljeg purana u trku bila je i te kakva vjetina! Clint je od nekoga
uo da je lov na divlje purane pukom samarom samo lov za lonac, a ne sport. Htio
se pokazati pravim lovcem i loviti svojom vojnikom pukom. Kupio je dosta metaka.
Podalje uz nagib i visoko na strmini iznad logora naao je Clint divlje purane. U tom
predjelu nije viao jelene. Ovaj teren nije bio previe daleko od logora, tako da mu

kapetan Couch i njegov otac dopustie da tu lovi, ali nije smio prijei preko grebena.
Zbog priline strmine teko se bilo popeti do tog terena.
62
Ve u ranu zoru popeo bi se Clint do svog lovita. Pod nogama bi mu pucketala
smrznuta trava, a iz usta na hladnom zraku puila mu se para. Pronaao je poiru travnatu zaravan na kojoj se nalazilo nekoliko grupica borova, te orahovog drvea.
Te godine, a to se esto ne deava, obilno su rodili orasi i sad ve poeli padati s
drveta. Purani su ih voljeli i lakomo jeli. Dva do tri vea jata esto su dolazila na tu
zaravan radi oraha. Clint je znao da ih moe tamo zatei rano ujutro. Pucao je u njih,
ni sam nije znao ve koliko puta, ali nijednom puranu nije ni pero skinuo. Purani nisu
marili za njegovo pucanje, dolazili su stalno, po emu se vidjelo da im jako prijaju
slatki orasi.
Clinta je prilino jailo saznanje da nita ne zna o lovu na divlje purane. Savjetovali
su mu svata. Jedan mu reeee: Nai im leglo. Drugi: Uhvati ih na vodi kad piju.
Trei: Naui ur-likati kao puran. Uzmi uplju kost i napravi svi-ralu za urlik, pa ih
dozivaj. Purani e pravo na tebe, a ti ih skidaj. Clintov otac se na to sve smijao, pa
e: Uzmi moju lovaku puku i samu za jelene, pa lovi. Teko e zrnom pogoditi
pticu.
Clint je pokuavao sve osim ovog zadnjeg. Ba nije htio da purane gaa lovakom
pukom, ve vojnikom. Upoznavi bolje te lukave i hitre ivotinje, sve im se vie
divio. Purani bi ga nadaleko opazili ili osjetili, i to uvijek van puanog dometa.
Najmanje jato sastojalo se od oko petnaest ovih lukavih deronja. Bili su to ogromni
purani, prekrasna divlja, kakvu jo nije vidio. Veina ih je bila tamnije boje, sa
purpurnim perjem na grudima, dugom bradicom, malom lukavom crvenom glavom,
sa zadnje strane mrkom i
63

r
posutom smeim piknjama. Osobito njihov lepezasti crvenobijeli rep upravo je
svojom ljepotom zanosio Clinta. Nekoliko ih je bilo vie bronzane boje, a jedan se
isticao svojom neobinom velianom, bio je vie bjelkaste nego bronzane boje.
Mnogo puta se Clint privukao ovom jatu ina domet puke i kad ih je primijetio, purani
su ve bili u bijegu. Pucao je Clint i trao i opet pucao i trao, ali badava!
Drugo jato bilo je vee. Skoro same enke i mladi do godinu dana. U treem jatu bilo
ih je sigurno stotinjak, sve sami mladi.
Jednog dana uspije Clintu opaliti u ovo tree jato i ubiti mladog deronju tekog oko
petnaest funti. Veselo i ponosno donio ga je u logor. Pokazao ga ocu i najbliim
susjedima, zatim ga ourio, oistio i objesio pod strehu da se smrzne. Kad ujutro?!
Purana nema!
Odnio ga maak, otac e, a moda i kojot.
Nije to kradljivac s etiri noge ljutio se Clint. Vidi ovamo, te pokaza na ljudske
tragove na mekom tlu. To nije ni moj ni tvoj trag, oe!
avo da ga nosi, ree stari Belmet eui se po glavi. Nasmijao bi se, ali se bojao
da jo vie ne rasrdi Clinta.
Nai u ja ve tog maka! I tu poe Clint prvi put da se vjeba u traganju po
stopama. Nije ba mogo uspio. Slijedio je tragove do nekog atora. Vjerovao je da
mu je puran ovdje nestao, ali ga nije dobio natrag.
Slijedeeg dana ubije Clint jo jednog purana iz istog jata. Dobar komad mesa ispekli
su za veeru, Clint se najeo do grla da se naplati za onog

64
to su im ga ukrali juer. Ostatak objesi i vee tako da mu ga nisu mogli ukrasti.
Sad je ve prilino nauio trikove kako da iznenadi purane i nekoliko puta je donio po
jednog iz lova. Zatim ubije krasnu puru iz drugog jata. Ambiciozan i odluan,
napregne Clint svu svoju snagu i lukavost da ulovi jednog od onih velikih deronja iz
prvog jata.
Nekoliko dana je pokuavao, ali uzalud. Ve se i postidio pred samim sobom, a pred
drugima da se i ne govori. Konano mu uspije da im se pri-krade na povoljnu daljinu,
ali ovaj put promai. Sam za sebe je svoju elju okrstio puranskom groznicom. No
slijedeeg dana pucao je i ranio jednog velikog, gotovo ogromnog deronju. Ostali su
se strano uzbunili i odletjeli. Ovaj pogoeni poe da se trza, brzo klopara krilima i
pravi veliku galamu. Clint spusti puku i pojuri da zgrabi to udovite koje se trzalo i
prevrtalo. Kad ga htjede uhvatiti, puran ga opali krilom da je gotovo pao. Na njegovo
razoaranje i uenje deronja se die i potra. Clint udari za njim. Trao je brzo, ali
je puran bio bri. Krajnjim naporom Clint ga stigne i uhvati, ali mu u rukama osta
samo perje. Puran se istrgao i pobjegao. Clint ga je gonio, dok mu dua nije ispala na
jezik, te klone i prui se na zemlju.
Silazei u logor bio je tuan, ali sad ve mudriji lovac, pa je rijeio da primijeni drugu
taktiku.
Slijedeeg jutra odlui da pazi i najprije proui kako se purani ponaaju i ta rade.
Jutro je bilo mirno. Sjedei sakriven na drvetu, uo je itanje tekih krila, a onda
tupe udarce kako su
5 Karavani se bore
65

r
purani slijetali na zemlju. To se ponovilo. Znao je da to purani dolaze iz svog
skrovita. Sad, ta e purani uraditi prije: poi na vodu ili jesti? Clint je mislio, valjda
e najprije na hranu.
ekao je, pazio, napregnuto sluao. Proe ve dosta vremena i Clint se poboja da
mu je plan propao. Zgrene noge ga ve zaboljee i on htjede sii i razgibati se.
Odjednom je uo neko gre-banje. Znao je taj zvuk. Krivei vrat, zurio je kroz kronju
i opazi istavo jato purana na nekih pedesetak metara. Clint se toliko oduevio i
zanio da je gotovo tresnuo s drveta. Ali se savlada. Divota! Tu pred njim, njemu pred
samim nosom trijebili su se purani i jeli. Jedan od njih stalno je pridizao glavu i gledao
naokolo. Izgledali su jako divlji, kao veliki nojevi. Tog trena ni purani nisu osjetili da im
Clint uzima mjeru. On je ve ranije stavio u puku ralje drei je pred sobom, te je
nije morao namjetati i ukati, ve samo nianiti. Srce mu je tuklo dok
je nianio purana kojega je najbolje vidio kroz lie. Taj je bio debeo kao bure.
Ovaj put neu promaiti, pomisli Clint. No deronja nije stajao mirno na mjestu i
dok ga je pratio nianom, izae mu na muicu drugi, jo vei, koji je priao jo blie.
Aha, jo bolje, mislio je Clint i oi mu skoro iskoie.
Ovaj je deronja, izgleda, bio dostojanstveni voa jata. Perje mu je bilo krasne, bijelo
proarane bronzane boje. Clintu doe da klikne od veselja, ali je najprije trebalo
pucati. Sputajui malko prednji kraj cijevi, zapne njome o granicu. Veliki puran se
tre. Clint je jasno vidio pura-novo malo crno oko. Znao je da ga je puran primijetio ali
kasno, te potee okida.
Pucanj je odjeknuo. Nastade strahovito lupanje i mlataranje krilima. Clint nije mogao
vidjeti od dima. Pijukanje i puoketanje granica je prestalo. Clint se sruio s drveta.

Pred njim je leao ogromni bjelobronzani deronja s rairenim repom. Trzao se i jo

malko batrgao.
Ovaj put krv i smrt ivotinje ne izazva u Olintu nikakvo aljenje. Vie je bio zlurad
nego ponosan. A, ti si taj skaka? Hm, da vidim ta e otac sad rei! I kad htjede
dignuti tu ogromnu pticu, prilino1 se iznenadi. Morao ju je obuhvatiti s obadvije ruke,
pa i tako nije bilo lako.
Znojio se na pasja kola dok je vukao purana po travi i dovukao ga u logor. I kad ga je
poloio na zemlju pred oca i druge, likovao je ovaj put i osvetio im se za sva njihova
podrugivanja.
Moda bi bilo bolje da ga odsada zovemo puranom! ree neki vozar.
Vijest da su se na istonoj granici pojavili Indijanci Kiove, prekinula je Clintov lov.
Pa i Ebog nastupa otre zime ne bi mogao vie loviti. Osim toga, morao je napustiti
svoju misao i elju da odjae u Taos i posjeti Kita Carsona i vidi uveni Maxwelov
ran. Satima je sjedio kraj knjige. Malo-pomalo preuzeo je sav kuni posao, jer
je otac zajedno s drugim vozarima sve ee odlazio u Santa Fe i traio zabave po
krmama. Belmet, dodue, nije bio ni pijanac niti karta, ali je stalno osjeao gubitak
svoje druice, Clintove majke, te ga je titila bol i ubijala jednolinost logora. Zato je
odlazio u grad. Clinta je to muilo, ali su mu dani prolazili brzo. Hranio je stoku, sjekao i dovlaio drva, loio vatru i radio mnoge poslove.
6?

Kad je dolo proljee i ceste se osuile, sklopio je kapetan Couch i njegovi ljudi
ugovor s firmom Auli & Co. za prijevoz koe i krzna, dok su vozari bili zaposleni
pakovanjem robe i motanjem koa u bale, to nije bio lak posao, stigao je iz Taosa
karavan od sedamdeset ljudi, veinom starih iskusnih graniara. Ova dva karavana
spojila su se za opasno putovanje prema istoku. Takav veliki karavan skoro da se i
nije morao bojati prepada.
Zadnjeg dana mjeseca svibnja krenuo je taj veliki karavan iz Santa Fea. Ispoetka je
napredovao polagano, jer su tedjeli volove za tei dio puta.
Preli su rijeku Peca i ulogorili se u Mori, na rancu nekog pukovnika Vraina, jednog
od najstarijih ivih graniara u tom kraju. On je doao na Zapad jo 1819. godine, tegodinama proivio tu kao lovac i traper, borio se u ratu protiv Nava-josa 1823, za
vrijeme zaposjedanja Texasa dobio je in majora, kasnije u Amerikoj invaziji dobio
je in pukovnika, konano se potom povukao iz vojske i ivio stalno na svom rancu.
Clint je upoznao starog graniara, koji mu je nalikovao na nekog plantaera s Juga.
Vonja do Foprt Uniona protekla je bez smetnji i bez osobitih dogaaja. Dani su bili
hladni, ponekad s vjetrom i oblacima praine. Clintu se to nije svialo. U Fort
Unionu zatekli su dravni karavan, koji se spremao za put prema istoku, u Fort
Leavenworth. Kapetan Couch je odluio da prieka na ovaj karavan, pa se tako
Clintu pruila mogunost da za etiri slobodna dana vidi i upozna ivot u tom
graninom naselju. Jednom je
68
vidio i vie nego to je trebalo, naime sluajno se zatekao i gledao dva ovjeka kako
se bore na noeve. U Fort Unionu bio je spreman itav eskadron konjanika da prati
ovaj neobino veliki karavan. Vozari su ovaj put bili veoma raspoloeni, jer se nisu
morali bojati Indijanaca na putu.
Kola su opet zala u preriju i Clint je opet danima gledao preko prerije u beskraj sve
do horizonta. Sjeao se i prepoznavao logore i mnoge znakove putem kojim je lani
proao.
Kad su stigli u Coucil Gr ove, odvojio se dravni karavan i otiao dalje u Fort Leavenworth, a preostali dio nastavio je put u Westport Landing. Tako Clint nije mogao proi
pored majina groba. Ali u srazmjeru s ogromnim daljinama na preuji, to mjesto nije
bilo tako daleko od puta kojim je Clint sada putovao, tako da je qn tih par dana bio
vrlo sjetan i tuan.
U Westportu je Coughov karavan istovario teret i ulogorio se na obali rijeke Missouri
radi odmora i hranjenja stoke. Ovakvi odmori morali su se davati, jer je stalno
teglenje tjednima jako umaralo i iscrpljivalo stoku.
Jednog dana je Clint ba pecao na rjeici koja se uliva u Missouri, kad mu prie neki
djeak otprilike njegove dobi i ree mu da se i njegov ujak prikljuio karavanu i da e
ga uzeti sa sobom. Djeak se tome jako veselio. Clint je mrzovoljno pogledao ovog
crvenokosog pjegavog djeaka, koji je imao posve krivu predstavu o putovanju
karavanom. Za Clinta je to bilo daleko od svake ale ili izleta.
Ja se zovem Tom Sidel, prijazno e djeak. Znam tko si ti. Ti si Clint Belmet.

Zdravo! A tko ti je to rekao? odvrati Clint izvlaei udicu. Istovremeno se nije dalo i
pecati i razgovarati.
Tvoj otac. On poznaje mog ujaka i drago mu je to emo i mi putovati s vama. I
rekao mi je da emo nas dvojica postati dobri drugovi.

Tom ree ovo skromno, vie bojaljivo i s nekom nadom, tako da se Clint malo
udobrovoljio. Pa ja nemam nita protiv toga, ako ti moe da se lati i ozbiljnijeg
posla, ree Clint malo s visoka.
Ja sam jak, ali ne mogu jo koijaiti. Nema ba mnogo trinaestogodinjaka koji bi to
mogli. Clint osjeti da mu se taj deko moe sviati. Zna li pucati? upita Clint. Ne
znam, ali bi me moda ti mogao nauiti. uo sam da su ti zbog lova dali nadimak
Buff i Puran. Meni se vie dopada Buff. Zna li baratati sa sjekirom? Ujak kae
da slabo baratam, iskreno odgovori Tom.
A hoe li se uplaiti i plakati kad nas napadnu Indijanci?
Zbilja? Hoe li nas napasti? mucao je Tom. Sigurno. Sad na prvoj vonji imat
emo borbe, vidjet e. Svake noi, kad logorujemo, sastavljamo kola u krug, a s
jedne ili dvije strane ostavljamo prolaze za stoku. Opasno je ostaviti volove i konje da
pasu napolju izvan kruga. Po dvadesetak straara uva logor, pa i onda nam se
Indijanci priuljaju i napadaju. Zna, jednom su nas napali i da nije bilo mog psa
Jacka, sve bi nas poubijali i skalpirali... Ubili su moju majku. Joj, ubili je? uplaeno
uzviknu Tom.
70
Da. Puano zrno joj probilo plua. I dok sam ja trao i traio oca, ona je umrla.
Tako mi je ao! I ja sam izgubio majku. Nije od Indijanaca, ve ... Nemani ni oca!
Clint se raznjeio. Ovaj Tom Sidel mu se svidio. Nije bio hvalisav i uobraen, ve
skroman i dobar djeak.
Dobro. A to bi ti radio kad bi nas napali Komani ili Kiove? nastavi Clint.
ta bih radio? Boe! Ja bih se sakrio pod kola.
Nakon ovih iskrenih rijei Clint ga preutno primio za prijatelja.
Odakle dolazi?
ivio sam do prole godine u Chicagu, a onda preao ujaku u Iowu.
Ooo, gradski deko?
Da. ta ja tu mogu?
Koliko si iao u kolu?
etiri razreda.
Auh, pa dvije godine vie nego ja... Tome, zna ti ta? Hajde da se nas dvojica
pogodimo. Evo, ja bih tebe uio koijaenju, pucanju i raznim stvarima u logoru, a ti
e meni pomagati u uenju. Ja sam uio neto malo zemljopisa i... tako, ali nisam
aritmetiku, to ne znam, pa moram uiti.
Vrijedi, Buff! AT e ti s naom pogodbom proi slabije od mene.
Djeaci su se vratili u logor i u Belmetovu atoru zatekli kapetana Coucha i
komandanta tvravice, Majora McLaughlina. Major je doao da se s Couchom
dogovori o prijevozu dravne robe u Fort Wise u Coloradu.,
71

r
L
Ja bih rado preuzeo taj posao, ali mi vozimo samo uz vojniku pratnju, ree Couch.
Na alost, sad ba nemam vojnika, odvrati major.
Zaista mi je ao to ne mogu preuzeti, ali ne mogu bez zatite. Komani su poeli s
razbojnikim prepadima, a Kiove su na ratnom pohodu, opet e Couch.
Nato e major: Mogao bih kasnije poslati jedan vod konjanika da vas presretne.

Ne mogu, ne nikako, ako mi ne date cijeli es-kadron da odmah krene s nama.

Dobro, Couch, ne znam ni sam ta u, ali u morati nekako pribaviti vojnike. Moram
se pobrinuti, pa dok se vi spremite i spakujete robu, bit e i moji ljudi spremni.
Tako razgovor zavri i oni odoe.
Karavan je bio spreman, ali vojnika jo nije bilo. Couch nije htio krenuti bez pratnje i
ekao je jo puna tri dana. Iskusni graniari sloili su se s Couchovim miljenjem, ali
novajlije, koje je mamila dobra zarada, htjedoe poto-poto na put, Couch nije
popustio. Konano je iz Fort Leaven-wortha stigao vod konjanika, te je karavan slijedeeg jutra krenuo.
Clint je s prerijske kune prebaen za koi-jaa na nova teretna koJa. Ve je i sam
primijetio da ga vie toliko ne zaokuplja misao na majku. Kola s platnenim krovom
podsjeala su ga na nju.
S Clintom je na koijakom sjedalu sjedio i njegov novi drug, Tom Sidel. Njih dvojica
bili su jedini djeaci u karavanu. Na Clinta je ponekad i nehotice prelazilo uzbuenje
to je obuzimalo Toma. Prvi dan vonje proe Clintu bre nego
72
da je jedan sat vozio sam. Tom je imao vrlo dobrih osobina, iako mu se to po izgledu
ne bi reklo. Sto su dulje zajedno putovali, Clint se sve vie navikao na ovog deka i
na kraju ga zavolio.
Njihov karavan od osamdeset kola preao je rijeku Arkansas, zatim Orahovu rijeku i
zaustavio se u staroj tvravici Fort Zarah. Tokom vonje vidjeli su dvije indijanske
bande, divlje, jezovite, areno obojene ratnike na brzim konjima. Tek to su se
pojavili i ugledali konjanike uz karavan, smjesta su se okrenuli i odjurili.
Kad je Tom prvi put opazio neprijateljske Indijance, zgrabio je Clinta objema rukama
za miicu, a na poblijedjelom licu sunane pjege su mu jo vie iskoile. Kad je vidio
drugu bandu, nije se toliko uplaio. Tad je Clint poeo drati Tomu neko predavanje o
Indijancima, ali se tada sjetio da ni on, u sluaju indijanskog napada, ne bi znao ta
da radi, stoga prekine to svoje mudrovanje pred Tomom.
Karavan je putovao punih est dana i stigao u Fort Wise. Vojnici iz pratnje odmah su
se vratili u iFort Leavenworth. Tako je Couch doao u nezgodnu situaciju. Imao je
natovaren karavan spreman za polazak, ali bez pratnje. On je otezao s odlaskom i
razmiljao ta da radi.
Za Clinta je Fort Wise bio kao i druge tvravi-ce na preriji, osim Fort Larneda, ali za
Toma je bio raj njegovih djeakih pustolovnih sanja. Clint je hrabro vodio Toma
posvuda po tvravici i esto bi se nasmijao na njegov raun.
Jedne veeri odrao je Couch s ljudima ozbiljan dogovor, kako da rijee pitanje
polaska. Paa za stoku oko Fort Wisea bila je slaba i oskudna, konji
73

i volovi poeli su mraviti. Trebalo je pod dalje. Couch je predloio da se natovari

velika poiljka tereta, veinom skupe koe i krzna i krene natrag u Westport.
Mi igramo na fiftv-fifti, ree neki iskusni graniar. Ili emo sresti crvenokoce ili
ne.
McLaughlin me nasamario, ljutio se Couch. Naredio je vojnicima da se odmah
vrate, a mi emo izgubiti pola stoke, ako jo ostanemo ovdje.
Vozari su slijegali ramenima i nitko nije htio primiti na se odgovornost. Vi ste voa,
rekoe.
Couch die ruke, neto opsova i skoro povik-nu: Uredu! Tovarimo i kreemo!

Siva ravnica, zavoji ute ceste, izviai daleko ispred ela karavana, tromi volovi i
izmueni konji tako su Clintu opet prolazili dugi dani vonje. Ipak ga je podsvjesno
zaokupljala neka nejasna bojazan.
Petog dana popodne pojavile su se na horizontu dvije crne toke daleko na jugu.
Prvo ih primijeti Clintovo otro oko. Bila su to dva jahaa. Clint javi novost susjednom
vozaru, ovaj dalje i tako odmah saznae izviai i Couch. On nije naredio da karavan
stane, ve samo da kola blie priu jedna do drugih.
Dogalopirala su dva jahaa, bijelci. Konji su im dahtali i bili u pjeni.
Tko je va voa? upita jedan.
Ja sam, kapetan Couch. A tko ste vi i ta hoete?
Stranac je brzo govorio: Zovem se Powel. Vjjdio sam karavan iseljenika prema
Texasu, bilo nas je pedeset i est, trideset etiri mukarca, etr74
naest ena i osmoro djece. Pred zoru nas je napala indijanska banda. Mi smo
oekivali napad jer smo opazili da nas ti lupei slijede ve nekoliko dana. Spremno
smo ih doekali paljbom, gore no to su se nadali i odbili ih. Opazili smo va karavan
i pourili da vam se prikljuimo; ili smo van puta. Nas dvojica smo izjahali naprijed.
Htjeli smo vas zamoliti da se zaustavite i ulogorite, te priekate dok nai ne stignu.
Naravno, da emo priekati. Jeste li imali gubitaka?
Pet mrtvih i nekoliko ranjenih. Zlo. Ipak ste sretno proli. Bolje da nam se
prikljuite.
Hvala vam mnogo! rekoe obojica uglas i od jurie.
Napravite krug!' vikne Couch, a kola se ubrzo sastavie u zatitni postroj.
Dok je Clint pomagao ocu da razapnu ator, dotri Tom razrogaenih oiju, kosa mu
strila od straha.
Buff, je l' istina da dolazi karavan koji se borio s Indijancima, uzbueno je pitao
Tom.
Sigurno. Nismo ovdje stali da logorujemo radi ale. Ona dva stranca meni izgledaju
poteni. Svejedno, nai izviai paze da nas togod ne bi iznenadilo.
Clint nije bio uzbuen kao Tom, ali zato isto tako znatieljan. Meu prvima je opazio
iseljeniki karavan kako pristie preko prerije. Prola su jo puna dva sata, dok je taj
karavan stigao do logora.
Ova grupa imala je dvadeset i osam sasvim novih kola, dobre konje i nekoliko
jarmova volova.
75

L
Mukarci su bili jaki, stasiti ljudi. Nije ni udo to su potpraili i otjerali Indijance. Bili
su to Teksa-ani i sviali se Clintu. uo je on ve i ranije o njima, da su to dugaki,
utokosi i mualjivi ljudi, ratoborni, koji mogu biti ili najbolji prijatelji ili najgori
neprijatelji.
Couch je ve spremio svoj sandui s neto lijekova, zavoje i vruu vodu da
pomogne ranjenicima. On je bio dosta vjet u tom poslu i ee je zvao Clinta da mu
pomae. Tako je bilo i ovaj put.
Operi ruke, sovuljago jedna, pozva on Clinta, dok je ovaj gledao kako skidaju
ranjenike s kola.

Tom Sidel je takoer tu stajao i nije se ni makao. Uplaila su ga blijeda lica i krvavi
zavoji; kad iznesoe djevojicu, koja je imala zatvorene oi, Tom pobjee.
Djevojicu je ranila indijanska strelica u nogu iznad koljena. Ranu od strelice dobila
su jo dva ovjeka, mlai u ruku, a stariji u pleku. Rane im nisu bile opasne, pa su
se oni ak i alili dok ih je Couch previjao. etvrti ranjenik, mlai ovjek, imao je rupu
od puanog zrna iznad eluca. Bio je u nesvijesti. Couch ga okrene da vidi gdje je
zrno izilo, a zatim zaklima glavom hotei da kae nema mu spasa.
Djevojica je otvorila oi i tuno se nasmijeila. Nije bila prestraena.
Boli li jako, mala moja gospoice? upita Couch dok joj je spretnim rukama paljivo
skidao krvavu krpu.
Sad ne... Hou li umrijeti, gospodine? proapta ona.
76
Ne boj se, dijete, nisi teko ranjena, njeno e Couch, ti si samo malo posjeena.
Zatvori sad malko oi da ti povijem ranu.
Kapetane, nismo mogli zaustaviti krvarenje, ree ovjek koji je skinuo djevojicu s
kola, oevidno njen otac.
Clinta je dirnuo tuni pogled djevojice. Uh, kakvim su mukama bili izloeni ovi
pioniri! Pitao se da li je itko od ovih ljudi znao ta ga eka, prije nego to je krenuo u
preriju. Pa ipak, nita nije moglo zaustaviti ove pionire.
Ozlijeeno je samo meso, ree Couch. Arterija nije presjeena. Curica je samo
oslabila, ali opasnosti nema.
Otac djevojice promrmlja nekoliko rijei iskrene zahvalnosti. Tad poloe djevojicu
na ist leaj, a ona otvori oi i nasmijei se Clintu: Ne boli me mnogo. Clint se sjetio
male May Bell. Stara bol ga ujede u srce. Gdje je sad May i ta je s njom?
Dok je Couch previjao rane onoj dvojici ranjenih strelicom, ovjek ranjen metkom ve
je izdahnuo.
Clint je vidio kako su Teksaani pokopali svojih est mrtvaca, odsjekli su dvije topole i
poloili ih na zajedniki grob.
Slijedei dara su Teksaani putovali s Coucho-vim karavanom i stigli do gaza na
rijeci Cimma-ron. Zamolili su Coucha da im da skicu Suhog puta, da bi mogli na
tom preacu od devedeset milja nai vodu. Couch ih je odgovarao, no oni nisu
posluali, ve nastavili svoj put prema Texasu.
77

L
Na rastanku su Tom i Clint mahali i pozdravljali djecu iz teksakog karavana, sve dok
kola nisu zala i izgubila se iza breuljka.
Eh, pitam se, da li emo ikoga od njih jo kad vidjeti! ree Clint za sebe. Na preriji
se ljudi iznenada sreu i rastaju, sve je udno, naglo, bolno!
Buff, poluglasno i drhtavim glasom e Tom, ne volim ni misliti na to da bi se i nas
dvojica jednog dana morali rastati.
Srea je i dalje pratila Couchov karavan na tom putu prema istoku. U Fort Larnedu
sreli su drugi karavan od ezdeset i pet ljudi, koji je putovao iz Fort Uniona u
Westport. Zajedno su poli dalje i koncem ljeta dovrili ovo dugako putovanje.

Couchovi vozari su dobro zaradili i htjeli ovako nastaviti. Podigli su zims'ki logor na
rijeci Mis-souri. nedaleko od Westporta.
Jim Belmet i Tomov ujak, John Sidel, udruili se da spreme hrane za konje i volove.
Od nekog Jacksona kupili su dvije stotine jutara kukuruzovine i istjerali stoku onamo
na pau. Stoku je trebalo uvati i uveer vraati u logor. Bel-metova grupa'' imala je
dvadeset pet ljudi, podigli su na obali rijeke veliki obor i dobro uvali stoku. I premda
je u ovom kraju bilo i kradljivaca stoke, nisu izgubili nijedno grlo. Posla za ljude bilo je
takom cijele zime. Najprije smjetaj stoke, pa spremanje hrane, ureenje logora,
popravak kola i opreme, pa konano i lov po bruljcima i udo-lima, i tako cijelu zimu.
Pet mjeseci su Tom i Clint ili u kolu. Za Oba djeaka bili su to lijepi dani. Imali su
dosta hrane, topla odijela i u slobodno vrijeme ili bi s Jaekom u lov na kunie. Clint
je sad opet osje78
ao gubitak majke mnogo vie nego kad je putovao. Moda je to bilo zbog udobnijeg
ivota, vie slobodnog vremena, sam nije znao zato, ali bilo je tako.
Tokom ove zime Clint je primjetno narastao i ojaao. Couch jednom ree Belmetu:
Buff e biti jak kao medvjed.
Kartai i kockari navadili se pa sve ee poeli dolaziti u logor. Veina vozara nije ih
rado gledala, ve mrzila. Clint je ispisao tablu Kartai nepoeljni i postavio je na
prilazu, te su ovi gosti sad vie zaobilazili i manje svraali u logor.
Clint je volio spremljenog kunia na takozvani holandski nain, s lukom i krompirom,
pa je njukao oko lonca, podizao ga i mirisao. Stari Belmet, glavni kuhar, ljutio se i
nije volio da mu se aka po loncu i kvari vatra.
Mjeseci su prolazili kao i kotai sporog karavana prerijom. Sredinom svibnja Couch je
opet od firme Auli & Co preuzeo i natovario robu za sve trgovake ispostave diljem
beskrajne prerije. Bile su to velike i vane poiljke. Meutim,.ule se vijesti da su
Romai i Kiove opasniji nego ikada,.
Couch je uspio osigurati jedan nepotpun es-kadron od devedeset pet konjanika pod
kapetanom Stevensom, te krenue na ovaj dugi put. Iako je odlazak karavana bio
obian prizor, ipak bi se uvijek okupilo mnotvo svijeta, prijatelja, roaka i
znatieljnika da se oproste i isprate karavan. Bilo je u tome neeg ugodnog i lijepog.
Poetkom lipnja stigli su na staru cestu za Santa Fe. U Big Timbersu naili su na
tragove velikog logora Kiove, koji su prezimili na ovom omiljenom logoritu. No to nije
bio dobar znak, jer
79

je govorio da se divljaci nalaze negdje u blizini na pljaki.

Jutra su bila sunana i ugodna. Blago talasa-sta prerija prostirala se u nedogled.
Kotai su gutali milju za miljom, zalazak sunca odraavao se u zlatnoj boji na travi,
redale se hladne, vedre i zvjezdane noi. Na cijelom putu do Fort Larneda nisu vidjeli
nijednog jedinog Indijanca.
Vojnici su se vratili u Fort Lavenworth, a Couch je priekao karavan koji je putovao iz
Fort Aubrvja u Santa Fe. Kako je vojnika bilo malo, a broj karavana se poveao,
morali su se karavani vie oslanjati jedan na drugog i meusobno se pomagati.
Couch je ekao taj karavan i ekanje se ve toliko oteglo da su poele kolati loe
glasine.
Konano stie taj karavan. Bilo ih je sto pedeset krnih i otvrdlih vozara, sve starih
iskuanih boraca protiv Indijanaca. Njihov voa, Jim Waters, bio je artiljerijski
narednik za vrijeme zaposjedanja Texasa 1848. godine. Stari prerijski vuk, dugake

kose, dopadao se Clintu. S uivanjem je Clint uvijek promatrao ovakve veterane, kao
to su bili iz tog karavana.
Watersonov karavan je ak i topom raspolagao. Taj top je esto upotrebljen u borbi
protiv Indijanaca i prouo se od Missourija ak tamo do Pecosa. Clint i Tom su
odmah poli da vide top, koji se sjao kao poklopac depnog sata. Obojica su
poeljela opaliti, ali su se i plaili topa.
Couch i Waters sastavie karavan od sto sedamdeset devet naoruanih ljudi, to je s
topom zajedno predstavljalo jaku boraku snagu.
Waters ree Couchu: Satock nas vreba, pa znate ta nas eka. Za tili as se to
proulo po logoru.
80
Satock je bio zloglasni poglavica Kiova, koji je od 1855. do 1863. godine
uznemiravao cijelu zapadnu granicu. A te godine 1856. pod jesen osobito je uestao
sa svojim razbojnikim pothvatima. Cijela ova oblast od Fort Uniona do Santa Fea i
preko rijeke Vermigo bila je uzdu i poprijeko poprskana Satockovim krvavim
tragovima. Znalo se za itav niz njegovih napada na vane karavane, koji su putovali
i pod vojnikom pratnjom, a mnogo malih grupa smjelih pionira je nestalo i nitko za
njih nije vie uo. Sretan je bio onaj karavan koji je bez borbe proao kroz Satockovo
podruje.
Treeg dana o podne po odlasku iz Fort Uniona pojavila se iza breuljka dosta velika
indijanska banda na konjima. Nisu bili dalje od jedne milje.
Kola u krug!, otro vikne Waters, i to se odmah izvri. Clint je bio do oevih kola,
otprilike na sredim. S njim na koijakom sjedalu bio je i Tom. Konje i volove okrenuli
su k unutranjoj strani kruga. Kola s topom izvukli su malo napolje, a top nabili
olovnim karteom i spremili za paljbu. Stari iskusni tobdija, Bili Hoyle, stao je uz top
s upaljaem u ruci i smekao se. Pored njega su bili Waters, Couch i drugi otraga.
vrste ruke stegle su sto sedamdeset sedam puaka spremnih da opale.
Da, deko, to je sigurno Satock, ree Waters, poznajem ja tog starog ...
Clint je ocijenio da je u indijanskoj grupi preko sto jahaa. Jahali su u zbijenoj masi,
polugoli, namazani crvenom bojom. Njihova divlja lica pod perjem odsjevala su na
suncu.
Oni ele pregovarati, opet e Waters. Stara je to njihova lukavtina. Hoe da vide
kako smo potkovani. Nek vide! Nemamo se ega bojati!
8 Karavani se bore
81

Clint i Tom su uli Watersove rijeci i njihov strah popusti. Clint se ak i osmjehnuo
vidjevi koliko se Tom uplaio.
.Banda Kiova zaustavi se na neikih pedeset metara, tono na mjestu koje im pokaza
Waters. etvorica prioe par koraka blie.
Voa im je bio mrav i ilav Indijanac; na sebi nije imao druge odjee osim omotaa
oko kukova i mokasina na nogama. Puku je drao na sedlu. U skladu s injim
izgledao mu je i konj, upav
divlji mustang.
I ta etvorica stadoe. Clint je razabirao crte lica ovog divljeg poglavice. Bdio je to
tamno lice otrih crta, zlobno i odisalo opakou. Ponosno je

digao ruku:
Ja Satock.
Vidimo, vidimo, podrugljivo e Waters. Mi prijatelji za bijeli ljudi. Ako ste prijatelji,
nemojte nas zadravati. Mi treba jesti.
uje, Satock, nemamo mi vremena da hranimo Indijance, ve pomalo
Ijutito odvrati
Waters.
Satock se spusti sa sedla, prui puku jednom od pratilaca i bez oklijevanja prie
blie, dok su . mu oi otro gledale na top i vozare s pukama.
Ja Satock veliki poglavica. Ja dobar prijatelj. Hoe eera, ree.
Dajte mu malo eera, ree Waters. Couch ode s jednim vozarom do najbliih kola,
preturi malo po omotima i vrati se s vreicom eera. Stavi je Satocku na ruku.
Satock samo uze vreicu bez ikakvog hvala i ak bez osmijeha.
82
Ja hoe kava, opet ree Satock hrapavim
glasom.
Na Couchov znak jedan vozar donese vreicu
kave i dadoe je Indijancu.
Ja hoe duhan, nastavi Satock istim tonom. Dadoe mu i duhana, a on to uze kao
da je karavan duan dati.
Sad mi je toga dosta, Satock, ree Waters, ali ne vie miroljubivim glasom. Penji
se na konja iputuj!
Satock se vrati do konja i vjeto, jednom rukom drei vreice, drugom se prihvati
sedla i baci na nj. Pratilac mu doda puku, on je uze desnom rukom, sve to radei s
nekim divljakim dostojanstvom.
Sva etvorica se vratile svojoj grupi, a onda cijela grupa objae oko karavana pun
krug drei se stalno na istoj daljini.
Couch i graniari su psovali, a Waters je utio, sve dok Satock i njegovi divljaci ne
iezoe iza travnatog breuljka.
Taj prokleti lupe neto smilja, ree Wa-ters. Sad emo do Pecosa. Svaki nek
dobro otvori oi!
Popodne oko etiri sata karavan se ulogorio na rijeci Pecos. Na otvorenom terenu
napravili su to je bilo mogue manji kolski krug. Svi su pomagali. S obale rijeke
nanijeli su dosta drva. Stoka je pasla pod straom i vraana u krug prije mraka. Na
izlazu iz kruga postavili su top. Posvuda po logoru plamsale su vatre, a poslije veere
zapalie veu vatru u sredini, oko koje se skupila veina vozara.
"*
83

Clint je uo kako Jim Waters kae: Nije ovo zadnji put to smo vidjeli Satocka.
Moete biti sigurni u to. Ja ivim ovdje na granici ve dvadeset godina. Svako od tih
plemena ima svog crvenog avola, ali ovaj Satock je, mislim, nadmaio sve. Taj je

podmukao kao zmija! Postavit emo dvostruku strau. Couch, ta mislite vi o svojim
ljudima?
Jime, vi ste voa. Moji e ljudi izvriti svaku vau naredbu.
U redu, kapetane, ree Waters i pogleda na sat. Vi ete sa etrdeset ljudi prvi na
strau. Nakon tri sata smijenit e vas Bili Hovle, a zatim 6u ja smijeniti njega u dva
poslije ponoi. Tako emo straariti do zore... Ma, ne gledam ja uvijek sve crno, ali
poznajem te Kiove, pa moramo vraki paziti, inae neemo stii u Santa Fe s itavim
koama na glavi.
Belmet je bilo odreen u prvu smjenu. Clint je ostao s ocem uz vatru, gledao i
oslukivao. Jack mu je leao kraj nogu.
Oko ponoi smijenio ih je Hoyle, pa Clint s ocem poe na poinak i ubrzo zaspae.
Nakon nekog vremena Clint se probudio. Obuzimao ga je neki udan osjeaj. Pruio
je ruku da napipa Jacka, ali je Jack nestao. Clint se uspravi. Spavali su na otvornom
pa se mogao ogledati na sve strane. Bila je mjeseina, dosta vidno, ali Jacka nigdje
da opazi. Clint uhvati oca za rame i probudi ga.
Oe, nekako me strah, neto se dogaa, apne Clint.
Kako to zna? upita Belmet. Jack je nestao, idem ga potraiti.
84
Ne izlazi iz kruga.
Clint je obiao po logoru, pitao strau, ali niko nije vidio Jacka. Clint naie na
Watersa.
Sta je? upita ga Waters.
Gospodine Waterse, moj pas nije otiao bez razloga, neto se deava. Jack moe
nanjuiti Indijance na itavu milju.
Dobro, dobro, onda emo mi jo bolje pripaziti. A ti idi natrag i probaj opet zaspati.
Clint ga nije posluao. Htio je da pronae Jacka. Potraio ga je meu stokom. Tu ga
nije naao. Vratilo se svojim kolima, zastao asak, a onda se provue ispod kola, van
kruga u prerijsku travu. Mjeseina je bila jasna. Clint zazvidi svoj poziv Jacku. Neto
se micalo u travi. Clint se baci potrbuke na zemlju. Jack se odjednom stvorio kraj
njega, najprije malo zacvilio, a onda mu se dlaka nakostrijei, te on zareza. Clint
pone puzati natrag i kad se primakao kolima, netko mu najednom pritisne puanu
cijev na lea.
To je onaj djeak s psom, javi se jedan glas.
Waters je izgrdio Clinta, to je bio tako neoprezan, ali se Clint nije dao zbuniti, ve
odgovori:
Ja sam traio svog Jacka. On i sad, rei, kaem vam, gospodine Waterse, Jack njui
Indijance.
Couch, nek' me avo nosi, neto ipak jest. Sluajte to rezanje. U svakom sluaju to
nam je upozorenje.
Waters je javio svim ljudima. Vatra je ugaena i svaki ovjek u karavanu morao je
zauzeti svoje mjesto.
Veina ljudi bila je naoruana Colt pukama s bubnjem, iz kojih se moglo opaliti
uzastopno sedam puta bez punjenja.
85

Ljudi! upozirio ih je Waters. Ako budete morali pucati, tedite municiju. Svaki hitac
mora biti pogodak. Ako nas Satock sa svojim crveno-kocima napadne to e znaiti
borbu na ivot i smrt. Ba bih volio da to bude on! Sad se drite svojih mjesta i dobro
pazite!
Clint je s ocem legao iza svojih kola. Jacka je vezao i drao kraj sebe na uzici. Jack
se uznemirio, poeo reati i trzati.
Oe, sad dolaze! Jack to zna! apnu Clint. Belmet odbrza do Watersa da mu to
javi. Wa-ters stane na glavinu kotaa i dalekozorom po-smotri preriju. Mjeseina je
bila kao dan.
Zbilja, Indijanci dolaze! Dobar ovaj pas! Couch, pogledajte!
Sad Couch stane na glavinu i prinese dalekozor oima.
Ima ih oko dvije stotine. uljaju se lagano, prignuli se! Hoe da nas iznenade, ree
Couch.
Dat emo mi njima iznenaenje, odvrati Waters.
Couch, poaljite jednog ovjeka ovom stranom, a vi pourite drugom i kaite ljudima,
da uskoro mogu Indijanci napasti. Nitko da ne puca dok ja ne naredim!
A top? upita Couch.
Hoyle ve zna. On e opaliti tek onda ako Indijanci pokuaju prodrijeti u kolski krug.
Da jo malo vidim! Srea to je mjeseina.
Sad Clint podigne glavu, ali nije mogao vidjeti nikoga osim oca pokraj sebe. Svi su
bili sakriveni pod kolima i pazili.
Malo kasnije pojavilo se nekoliko Indijanaca. Oprezno su se pribliavali. Oito su
izviali moe
86
li se izvriti prepad. Nestali su isto tako neujno, kao to su i doli.
Od trenutka do trenutka rasla je Olintova napetost i strah. Jedva je uspijevao umiriti
Jacka.
Slijedila je duga stanka. Kiovama se nije urilo. Dolje na rijeci huknula je sova.
Moda je to bio signal, jer je odmah iza toga uslijedio krik nonog jastreba. Bez
sumnje su svi ljudi uli taj krik, 'koji je prekinuo napetu tiinu. Odmah nakon tog krika
Clint opazi gdje se iz trave pojavie pognuti likovi Indijanaca i polako se stali pribliavati logoru.
Clint se ohladio i ukoio zajedno s pukom koja mu je leala na sipki kotaa. Dlanovi
mu se oznojili. uo je da otac neto apue ali ga nije razumio. Kiove se prikradali
sve blie. Tijela su im odsjevala na mjeseini. Svakog trena Clint je oekivao njihov
paklenski urlik, kojim su zapoinjali svoj napad.
Namjesto toga prekide grobnu timu Water-sov gromki glas:
Pali!
Sto sedamdeset i devet koltovki opali kao jedna.

Clint nije ni nianio ni opalio. Zaboravio je na oboje.

87

6.
Vozari su se odmah pripremili za slijedeu paljbu. Oekivani bojni urlik, koji sleuje
krv u ilama, nije odjeknuo. Nije usljedio ni juri hitrih, perjatih Indijanaca. Kad se dim
raziao, primijetili su na mjeseini hitre sjenke, kako nestaju u travi. Indijanci su
nestali a da nisu opalili nijedan metak ni odapeli ijednu strijelu.
Vozari su se izvukli ispod kola i sakupili oko Watersa i Coucha.
Clint Belmet je poao za ocem, sav omamljen, a srce mu je estoko udaralo.
Haha, ovaj put nam top nije trebao, nasmija se Waters.
A to vi kaete na to, Jh.ie? upita Couch vie s prizvukom bojazni nego radosti.
Da, bili su Kiove. Ovakvo iznenaenje nije im nitko priredio. Oduljali su se i izgubili
kao kojoti.
Moda se jo sakrivaju negdje ovdje u travi, ree neki graniar.
Ne bih rekao. Oni, koji lee, sad su ve dobri Indijanci... Momci, iziite iz kruga, ne
daleko, i potraite leine!
Ljudi su pretraili travu oko logora na sto metara, ali ne naoe nijedne leine.
Pokupili su sve svoje mrtve i ranjene. Tako uvijek rade, ree Couch.
Ama, avo da ih nosi, poviknu Jim Waters gotovo bih se zakleo da smo skinuli
najmanje sto sedmdeset devet onih razbojnika.
Krivo bi se zakleli, efe, upade mu u rije neki stari vozar. Gaanje po mjeseini je
jako varljivo. Predmeti izgledaju jasni i blizu, a u stvari nisu.
Svakako, ali smo ih, zacijelo, ipak nekolicinu ucmekali, uporno e Waters. Bilo
kako bilo, straarit emo do zore. Zapalite nekoliko vatri!
Clint Belmet je sjedio uz vatru i drhtao. Bio je on razborit deko i shvatio da se sad
malo povratio iz neke obamrlosti, zapa'njenosti, gotovo ludog straha. Ubrzo ga je
potpuno obuzeo osjeaj stida. inilo mu se da ga ak i Jack podrugljivo gleda. A on
se jako ponosio svojim psom. Prije par asaka je ba pored njegove vatre proao
Wa-ters i rekao: Clinte, taj pas je spasio nae skalpove.
Dok je Clint tako grijao noge uz vatru, pojavi se pred njim Tom Sidel drei se vano i
ponosno, kako ga Clint dosada jo nijednom nije vidio.
Zdravo Buff! Traim te svuda, spusti Tom kundak svoje puke na zemlju, kako to
obiavaju stari prerijski lovci.
Bila je to divota! Zar ne? Kakva divota? vie smeteno e Clint. ta, kakva? Pa
to, mislim, kako su se Indijanci uljali k nama.
Hm, za mene to nije bila nikakva divota. A kako smo ih onda otpraili! uo sam
kad kapetan ree, da ovako dobro odbijanje indijanskog napada jo nije doivio.
89r
Mi smo imali samo sree, odvrati Clint.
Nemoj tako, Clinte! Nije to bila samo srea, Tom nije poputao.
E, moj Tome Sidele, da ne bi mog Jacka, sad bi nai skalpovi visili na indijanskim
sedlima.
Nee to bit' tako, odgoviri Tom ne primjeujui podrugljivo dranje svog druga
kojega je potovao.

to si zapeo toliko, razdraljivo e Clint.

Ali se Tom nije dao uutkati, ve se prigne Clintu, pa e kao povjerljivo:
Kladio bih se da si i ti skinuo jednoga.
Skinuo jednog, ta? Koga?
Jednog Kiovu. Moda i samog Satocka. Uh, to bi bilo neto! Svi bi uli za tebe!
Za mene?... Hajde! naljuti se Clint.
Svi e znati za tebe, ako ne danas, onda sutra, kasnije. Znam ja sigurno, da si ubio
jednog Kiovu.
Tome, znam sigurno da nisam, ree Clint.
A ja opet znam da jesi! Ujak John ree da sam i ja ubio jednog i isto kae Jackson,
onaj vo-zar to je leao kraj mene.
ta? zinuo je Clint.
Da, Buff, ja mislim da sam smaknuo svog prvog crvenokoca, Tom e sveano.
To je bilo ovako. Pred naim kolima je visoka trava. Ja sam provukao puku kroz
kota i ekao. Uto se Indijanci pjavie kao dusi, sasvim blizu. Nanianio sam u onog
ispred mene i kad je gospodin Waters povikao, ja povuem okida. Nisam vidio ta je
dalje bilo, ali moj ujak i Jackson tvrde da je taj kao klada pao.
90
Da ti stisnem ruku, Tome, sad ve iskreno ree Clint. A nisi se bojao?
Jo kako sam se bojao! Zubi su mi cvokotali, grlo mi se steglo, ohladio sam se kao
led. U prsima me bilo neto steglo ...
Ove iskrene Tomove rijei povratie Clintu raspoloenje. Nije vie imao onog
nelagodnog osjeaja kao maloprije.
Tome, i ja sam se isto tako uplaio, samo to ja nisam ni opalio. Zaboravio i na
puku...
Znam, Buff, to ti meni pria samo da me ohrabri i utjei, ree poteni i odani
Tom.
U zoru pozove Waters dobrovoljce da tragaju za Indijancima i vide kud su ovi nestali.
Svi su htjeli poi, no Waters uze samo pedeset. Daj mi svog psa, ree Waters
Clintu. Jack vam nee ii bez mene, odvrati Clint. Dobro, doi i ti s nama, dri
Jacka na uzici. Ili su tragom Indijanaca do rijeke i po svemu zakljuie da su
crvenokoci preli rijeku. Couch pokae na pruge u pijesku:
Ovdje su Indijanci vukli teke predmete. Waters primijeti tragove krvi na liu. Vozari i izviai preoe plitki gaz i nastavile tragom do topolove ume. Ovdje Jack
pone toliko vui da je izvukao Clinta ispred ostalih. Waters je potrao za njima i
uzeo uzicu iz Clintove ruke. Doli su do istine gdje su Indijanci ostavili konje kad su
poli u napad na karavan. Vidjeli su konjske tragove i balegu, a na mladim stablima
izgrienu koru. Trag je vodio od rijeke na istinu, a onda zakrenuo na sjever.
Otili su prema klancu Raton, ree Waters Imat emo ast da se opet sretnemo sa
Satockom.
91r
Pourili su natrag u logor. Ruak je bio ve gotov, te na brzinu poruae i krenue.
Vozili su do pred veer. Waters je izabrao najp^odesnije mjesto za logor,
najpodesnije da se odbije napad kojemu se nadao.
etrdeset ljudi istjeralo je stoku na pau, a deset odabranih izviaa izjahalo da
pretrae okolicu. Trojica, koji su poli na sjevernu stranu, odmah do jurie natrag.
Indijanci!
Auh, veseo je taj na vozarski ivot, povikne jedan stari graniar.
Nije nam dosadno, pa i to je neto, doda drugi.
Izvucite top, momci! zapovjedi Waters.

Hoyle, nabij ga karteom! Ostali na svoja mjesta! Ako su Kiove, najprije emo ih
poastiti olovom, a onda duhanom.
No ta grupa konjanika, koja se pribliavala, nisu bili Indijanci, ve konjiki eskadrori
kapetana Grahama. Bilo ih je osamdeset pet i jahali su iz Fort Wisea iz Colorada u
Santa Fe.
Zdravo Jime! pozdravi kapetan, stari vojnik opaljena lica i irokih vilica. Mislili smo
da ste Indijanci.
A mi, kapetane, opet povjerovasmo za vas da ste indijanska rulja, odvrati Waters i
pokaza na top.
Noas su nas po mjeseini napali Kiove. Odbili smo ih tako da nisu stigli opaliti
metka. Oekujemo ih veeras, sad e Couch.
A vi ste to poplaili Satockovu bandu! uz-viknu Graham. E, Boga mi, dobro ste ih
udesili.
92
,Sreli smo ih danas. Bilo ih je oko stovaeset. Nosili su ranjene i alosno izgledali.
Otili su na sjever prema prijelazu Raton. Znali smo odmah da je bilo okraja, pa smo
ili unazad malo njihovim tragom. Na rijeci je svje grob pokriven kamenjem. Bit e
da su tamo zakopali svoje mrtvace. Dali ste Satocku dobru lekciju. Ne vjerujem da e
vas ubrzo opet napasti.
Mi smo zadovoljni, ree Waters. A sad sjaite pa veerajte s nama.
Ulogorit emo se ovdje i onda s vama u Santa Fe, ree Graham.
Ta dobra vijest, pa srea to su je dosad imali uz put, razveselila je sve graniare,
vozare i izviae, te posjedoe sa vojnicima da uivaju bezbrino uz pripremljenu
dobru i obilnu veeru, to se tako esto ne deava na putovanjima.
Kapetan Graham je ve dugo godina ivio u preriji. Najprije je uestvovao u
pohodima na Indijance, potom je 1849. godine pratio karavane kopaa zlata, koji su
ili u Kaliforniju, a sad vri istu dunost pratei teretne karavane.
Ne bih rekao da su prilike na preriji sad bolje nego ranije, prije nekoliko godina,
ree Graham. U zadnje vrijeme su jo gore. Indijanska plemena sve su ratobornija i
sve se vie bune. Arapahozi, Poni, Komani, Apai, sva ta juna plemena sve su
neprijatelj skije raspoloena prema bijelcima. Kad bolje promislimo, ne moe se ni
njima sve zamjeriti. U cjelini uzevi, ova bijela invazija na Zapad je smiljena
otimaina. Doi e vrijeme, a to nije daleko, kad e Indijanci biti opasni kao i Apai.
Ima i mudrih poglavica, kao to je Bijeli Vuk. Oni ve vide ta ih eka. Oni su
93

povjerovali bijelom ovjeku i gorko se razoarali, Alko ovi stari mudri poglavice uspiju
udruiti svoja plemena, to ve i pokuavaju, Boga mi, bit e uda! Trebat e
ogromna vojska da uva sigurnost na Zapadu. No ta se plemena mrze ve stoti(nama godina, a to je ono to bijelcima olakava pohod i uliva nadu.
Da kapetane, slaem se s vama, ali ne i sa onim da ne moemo kriviti Indijance,
ree Wa-ters, odbijajui dim iz svoje lule. Evo, ja nosim komad olova u bedru, to me
je darovao jedan cr-venokoac, i to ba nee poboljati moje raspoloenje prema
Indijancima. Za mene su oni gamad i ostaju gamad.
To nije ba ispravan stav, opet e oficir. Da ste ostali kod kue na svom imanju,
umjesto to jaete s pukom po zemlji crvenog ovjeka, ne bi sad imali taj komad
olova, niti to vae ogorenje prema crvenokocima. Veina nas graniara je isto
takva, kao i vi lino. A pogledajte pukovnika Maxwella. Na cijeloj preriji nijedan mu
Indijanac nije neprijatelj. Za njega je Indijanac ovjek kao i bijelac. Kad sam zadnji
put bio na njegovu rancu, ispriao mi je on neto vrlo zanimljivo. Neki indijanski
poglavica rekao mu je da se Indijanci boje budunosti. Oni vide karavane, sa krznima
i koama putuju na istok i za njih je to jasno proroanstvo za budunost. Jednog
dana e bijelci poeti hametice unitavati bizone. A to e znaiti rat izmeu crvenih i
bijelih ljudi. Indijanci ive od bizona i oni to znaju. Ovaj pokolj e doi, ali tek za
dvadeset ili vie godina.
A kako mi vidimo, nama predstoji teglenje tereta i borba protiv Indijanaca, odvrati
Waters.
94
T
Pa to nam je svakodnevni posao, dodade Couch.
Dobro. Ba kad hoete, onda vam nije dosadno, ree Graham i nasmije se.
Putovanje i borba! Tako nam je danas na ovoj beskrajnoj preriji, a potrajat e jo
dugo.
A sad, dozvolite, kapetane, da vam kaem, opet nadoveza Waters, jednog dana
e na ovim ogromnim prostranstvima iskrsnuti velike fabrike. Bogato je ovo tlo. Obilje
vode, izvrsna paa za stoku, milijuni ljudi moi e ovdje ivjeti i napredovati.
Da. Imate pravo, Graham e. Ali to nee biti sve dotle, dok ne nestanu i Indijanci i
bizoni. Ja osobno alim, to e oni nestati, a moraju nestati jer plima progresa nadire
na Zapad. No jo mnogo ranije, prije toga, mora doi do rata izmeu Sjevera i Juga.
Ma, neemo se mi sad prepirati oko toga, odgovori Waters. Vi ste Sjevernjak, a ja
Junjak. Valjda mi nismo isti kao Komani i Poni.
Jime, bolje da vi i kapetan Graham govorite o Indijancima, bar dotle dok ne stignemo
u Santa Fe, i kad smijeh prestade, Couch nastavi, kasno je i najbolje da se
uvuemo u pokrivae.
I Clint i Belmet su sjedili kod vatre. Naperio je ui i otvorio oi. Sad je poao na
poinak. Razmiljao je. Taj kapetan dopadao mu se vie od svakog drugog
graniara, osim Kita Carsona.
Oe jesi li ti razumio to kae kapetan Graham? upita Clint.
Jesam i drago mi je to sam ga vidio i sluao, odgovori stari Belmet. Zapamti i ti
njegove rijei!
95
-!*,f

Ne boj se, neu zaboraviti. Govorio je k'o iz knjige. Zna oe, ujem sve vie i vie
kako ljudi govore o tom pukovniku Maxwellu i njegovu rancu. Kau, tko god je doao,
- dobro je doao i moe ostati kod njega dok mu se svidi. Bi li ti i mene pustio da
jednom odem tamo?
Pa bih. Moda tokom ove vonje, zijevajui i pospano odgovori stari Belmet. A
sad, de da spavamo.
Konjanici su pratili Watersov karavan do Santa Fea, a onda bez dana odmora
pouriti u pomo nekom iseljenikom karavanu, za koji je javljeno da dolazi iz
Texasa.
Tvrtka koja je radila s krznima u Santa Feu i Westportu, a za koju su prevozili Waters
i Couch, imala je na zalihi ogromne poiljke za otpremu u Missouri, te tako propade
Clintova nada da vidi ran pukovnika Maxwella. Za nekoliko dana zadravanja u
Santa Feu morao je Clint raditi kao i drugi vozari. Ni govora vie o odmoru i uivanju,
kako je bilo na ranijim putovanjima.
Poto je karavan sretno proao sa Satockom, Waters odlui da krene preacem za
izvore Calra Springs i taj put prijeoe za dvanaest dana. Dalje su nastavili nekim
starim i gotovo naputenim putem kojim se rijetko putovalo, jer je bilo teko nai
vodu. Ovaj put je vodio do takozvane Doline istilita, odnosno u Fort Bent. I taj put
prijeoe za dvadeset i pet dana. Jedino su tri dana morali jako dugo voziti od vode
do vode. Prvog dana su vozili dvadeset jednu milju, drugog dvadeset etiri, a treeg
dvadeset sedam milja, i to je bila najdua vonja u jednom danu koju je Clint dotada
doivio. Na cijelom ovom preacu nisu sreli nijednog Indijanca.
96
-*

U Fort Bentu je reeno voama karavana da priekaju i odmore se nekoliko dana, jer
se Bijeli Vuk, poglavica Apaa nalazio negdje u blizini na ratnom pohodu. Po ovom
podruju krstarila su dva eskadrona konjanika, da pronau Apae i da ih suzbiju. No
Waters i Couch se nisu obazirali na ovaj savjet, ve su se oslonili na iskusne borce i
vozare svog velikog karavana, te produili prema Coucil Groweu.
Dok su logorovali na Topolovoj rijeci, najednom se, kao da su s neba pali, pojavi na
konjima dvadeset Indijanaca Poni.
Pazi, evo ih! itava grupa Indijanaca, resko e Waters.
Sto im gromova! I ovi imaju dobre ivce, dodade Couch. Moda im je to samo
izviaki odjel.
Voa Poni ja, mrav i goljav Indijanac mjerio je okom po karavanu. Vidjelo se da
cijeni i broji snagu.
Ova mnogo karavan. Ljudi mnogo, ree taj Indijanac.
,
Da, da, tri stotine ljudi i pet topova, odvrati Waters u aljivom tonu, to izazva
smijeh kod vo-zara. Evo ti jedan. Taj e zbrisati stotinu tvojih Indijanaca... Gledaj!
sad u presjei ono drvo jednim hicem.
Izgleda da Poni nisu ba doslovno razumjeli Watersa, ali su svakako shvatili o emu
se radi, te se gledali sumnjiavo, gotovo prezirno.
Bijela ovjek laac veliko, ree njihov voa.
Waters se napravio toboe strano ljutim:
ta ... Ti mene naziva lacem! Pokazat u ja tebi! Vidi ono drvo... Skinut u ga
jednim
7 Karavani se bore

07hicem, a onda povlai

rije ili u uperiti top u
tebe.
Waters pokae na topolu, debelu skoro dvanaest palaca i dade znak da izvuku top.
Izgurae top. Hoyle je drao upalja. Vozari se sakupie drei puke u rukama.
ekali su rezultat ove ale s uivanjem koje nisu pokazivali. Poni se sad malo
uozbiljie i neki sklonie vie u stranu.
Waters je paljivo nianio u topolu, Hoyle pripali i odjekne strahovita grmljavina.
Prasak je za-tresao sve to je je stajalo u blizini, a i Poni dobro
zadrhtae.
Drvo je palo. Istina, nije bilo presjeeno kao noem, ali dovoljno da potvrdi
Watersovo hvaljenje. On je namjerno privukao top to blie Indijancima da osjete
pritisak i zrani udar. Bez sumnje, osjetili su. I kad vidjee da drvo pade, ne bi im
ugodno te odjahae bre nego to su doli. Ova ala razvue mrka lica vozara u
grohotan smijeh i rijetko su se kad tako slatko nasmijali.
Watersov karavan nastavio je put do Missou-rija. Tokom ove vonje nisu vie sreli
nijednog Indijanca. I tako se rodila jo jedna anegdota o njihovu bronanom topu.
Tvrtka Auli & Co. posjedovala je ogromna zemljita za ispau i kukuruzita u dolini
rijeke. Neke parcele bile su ograene. Vozari su zakupili ta zemljita za pet stotina
dolara s tim da e im tvrtka vratiti polovicu zakupnine ako na proljee budu vozili za
nju, dok e im drugu polovicu oprostiti ako se iz Santa Fea vrate sa krznima bez ikakve tete. Svi su vozari smatrali ovaj zakup dobrim poslom, bez obzira da li e
prevoziti za ovu tvrtku ili ne. Tako su osigurali hranu za stoku, i svaki je
98
slobodan ovjek morao raditi na podizanju i popravku ograde, te su za dvadeset
dana podigli ogradu tako da se vie nisu morali brinuti za uvanje konja i volova.

Jim Belmet je kupio drva i pe. On i Clint su napravili okvir od greda i na njega
razapeli ator. U atoru su napravili grubi pod od planki i pokrili ga bizonovim
koama, da im bude toplo i udobno za zimu. Stari Belmet je kupio neke knjige i ilustracije i dosta vremena proveo u itanju. Clint i Tom su uili pomaui jedan
drugome. Po lijepim zimskim danima odlazili su s Jackom u lov. Sili bi u gutaru u
dolini rijeke i tu uivali lovei sitnu divlja, a ee su donijeli kui pokoji bolji komad
mesa za smonicu.
Tako im je prola zima. U proljee natovari Waters robu za Santa Fe, a Couch za
Fort Wise u Coloradu. Oba su karavana krenula zajedno, preli dolinu Wasarus, stigli
do izvora Diamond Springs. Zatim preli rijeku Mali Arkansas i nastavili vonju do
rijeke Cove. Tu su naili na veliku bandu Indijanaca, koja je oevidno leala i ekala
u zasjedi pod samom obalom rijeke. Ali se graniari, kao Waters i Couch, nisu dali
lako iznenaditi i uhvatiti u stupicu.
Kad je oko tri stotine obojenih divljaka sa perjatim ratnim kapama vidjelo da su
opaeni, skoili su na svoje mustange i navalili poput tornada urlajui kao horda
demonskih zloduha.
Vozari su jedva sigli da se donekle pripreme. Jim Waters je stao uz top da im razbije
bojni red, ako krenu u juri. No Indijanci se ustegoe i umjesto da napadnu, izvedu
jedan svoj stari trik. Galopirali su sasvim blizu karavana, derali se kao
99

ludi i mahali svojim bizonskim koama i crvenim pokrivaima da poplae stoku. Konji
su se, zaista, i poplaili tako da su ih vozari jedva zadrali.
Kad su trei put objahivali karavan, Waters kao metu za top izabra najzbijeniju
skupinu Indijanaca i opali. Grmljavina topovskog pucnja i padanje konja i konjanika
unese pomutnju meu Indijance.
Clint se takoer uplaio od urlika divljaka, vriske i frktanja njihovih mustanga.
Mustanzi su padali zajedno s jahaima, neki se istrgli iz guve i pobjegli bez jahaa,
neki se ritali strano uplaeni teglei u trku ranjene kojima ]e noga zapela u
stremenu. Neki se ranjenici upravo prilijepili uz svoje konje, a konji se ritali i propinjali
da ih zbace. Uza sve to Indijanci su po svom obiaju nastojali pokupiti svoje mrtve i
spasiti ranjenike. Stalna vatra iz vozarskih puaka nije ih pri tome plaila.
Waters opet opali iz topa. Bum! Bio je nabijen s jo vie olova i baruta nego prvi put.
Ovaj put top je prosto zbrisao mnotvo Indijanaca i konja u sredini. Vozari spustie
puke. Jim Wa-ters nije vie ni punio top. Neranjeni Indijanci, koji su se jo drali na
konjima, iskoriste predah, . zgrabe svoje ranjene i pobjegnu.
Kad su graniari kasnije pretraili bojno polje, nali su ezdeset mrtvih crvenokoaca
i osamdeset ubijenih i ranjenih konja. I za samog Watersa, otkako je na granici i u

pereriji, ovo je bio najvei broj ubijenih divljaka i konja u jednom okraju. Waters
naredi da se ranjeni konji dotuku, ali da se ne pokapaju ni konji ni Indijanci.
100
Ljudi su brzo istjerali kola u kolonu, odmah krenuli i jo tog popodneva oko tri sata
stigli u Fort Zarah.
Waters 'je izvijestio kapetana Selkirka o susretu sa Fonima, a ovaj je odmah poslao
pedeset konjanika u potjeru za njima.
Iz Fort Zarana je ovaj dupli karavan stigao do Pone Rocka, odatle na Pepeljasti
potok, pa na Pone raspue, te esti dan stigao i ulogorio se kod gaza Cimmaron.
Ovo im je bilo zadnje zajedniko putovanje. Tuan je to sad bio logor. Sto sedamdeset vozara su mjesecima zajedno putovali, logoro-vali, borili se, uspjeno izvrili
vonju, pa im je bilo teko i ao da se rastanu. Te veeri sjedili su do kasno u no.
Ustadoe u zoru, ali dok su se pozdravljali, rukovali i rastajali, ve je izilo sunce.
Waters se rukovao s Clintom, gotovo mu zdrobi ruku i ree: Buff, nije pravo to nas
ostavlja. Kako emo bez tebe i tvog Jacka?
Da, gospodine Waterse, al' vi zato imate top, ree Clint opravdavajui se.
Sretno, mladiu! Ima glavu na ramenima. Jednog dana bit' e uven graniar.
I tako se karavani rastadoe. Waters je otiao Suhim putem u Santa Fe, a Couch na
sjever prema Fort Wiseu. Miljama i satima je Clintovo otro oko pratilo dugi krivuavi
karavan, koji se kao pu vukao prerijom. Pomislio je da je ipak alosno u vozarskom
ivotu to vjeito rastajanje s lijepim i zanimljivim mjestima, prijateljima i drugovima i
voljenim osobama.
U ovo doba je Fort Wise bio pun Indijanaca, trapera i lovaca, koji su svoju zimsku
lovinu mijenjali i prodavali za hranu, odijelo, municiju i du101han. Nije sad bilo poeljno vrijeme za posjetu ovoj tvravici u Coloradu. Zato je
kapetan Couch pourio da to prije istovare i krenu, a kad je kara-van stigao do
dobre pae, naredi da tu urede logor radi odmora i hranjenja stoke. Ili su i u lov na
bizone.
Tog popodneva vratie se u logor stari Belmet i John Sidel u jednim kolima sa tri
dobre koe i' skoro pola tone mesa. Clint je ve znao kako se ureuju koe. Prostrli
su ih na zemlju, rastegli i uvrstili koiima, zabivi ih po krajevima koe, potom su
ostrugali svo meso i loj. Mozak bizona su upotrijebili za tavljenje koe, tako da su
prireenom smjesom premazivali kou etiri dana. Ako se to napravilo kako treba,
koa se ne bi stvrdnula ni ukoila.
Kod rijeke Timpas isprijeilo se ogromno krdo bizona i zaustavilo karavan. Couch je
naredio da se tu stane i prieka jo jedan dan. Ubili su mnogo bizona. Jim Belmet i
John Sidel pet ivotinja. Cijeli dan je prolazilo more upavih ivotinja, i to crno krdo
proteglo se dokle god je oko sezalo. Pod veer su prolazili jo zadnji zaostali bizoni,
a za njima odmah vukovi i kojoti koji uvijek idu za krdima bizona.
102
7.
Op'et su krenuli na put i vozili osam dana ne primijetivi nijednog Indijanca. Kad su
osmog dana uveer postavili logor, Cocuh odredi samo etiri straara.
Sve je mirno. Moemo le&i, ree Couch i ljudi odoe na poinak.
Kasno u no Clint se probudio i osjetio da mu neto povlai pokriva. Trgao se i
uspravio. Bio je to Jack. Zubima je drao za pokriva, potezao i reao. Clint je poeo
umirivati psa i time probudio oca.
ta je, Clinte?
Gledaj Jacka, vidi ta radi! Sluaj, kako rei. Neto je opet, zna on! apnuo je Clint.

Jac"k je pustio pokriva i prestao reati. Gledao je netremice u Clinta i zbilja samo
glup ovjek ne bi mogao opaziti da Jack hoe da ih povede napolje.
Sigurno su Indijanci, promrmlja Belmet. ovjek nije na preriji nikad siguran. Clinte,
uzmi puku!
Izili su iz atora u arapama i s pukama u ruci. No je bila tiha i vedra, mirisala je
pomalo zlokobno. Poli su za psom.
Sva etiri straara hrkala su pokraj dogorjele vatre.
Nemoj ih buditi, poluglasno i Ijutito ree Belmet. Nek1 ih Couch probudi.
103pf******"
Jack ih je odveo na drugi kraj, oko tristo metara od vatre, a onda poeo mahati
repom hotei da kae evo ovdje!
Belmet dade znak Clintu da se ne mie, a on sam klekne i pridri Jacka. Clint je uo
slabo pu-kanje s vanjske strane kola, kao da netko para platno. Bijeli krov kola pred
njima nazirao se u noi i Clintu se uini kao da se krov tih kola malo nadie. I stari
Belmet je svakako to isto uo i vidio, jer je i Clinta i psa neujno vratio unazad oko sto
metara prema sredini logora, a zatim apnuo Clintu na uho:
Idi i probudi Coucha, kai mu ta smo opazili. Probudi jo nekoliko ljudi i dovedi ih
ovamo. Nemojte praviti buku. Nemoj kazati Couchu da su straari spavali, jer bi ih
mogao postrijeljati. Pouri! Ja u ovdje paziti.
Clint odjuri i najprije probudi Coucha i ree. mu gdje e nai starog Belmeta. Zatim
probudi straare, koji se prepadoe od straha. Za nekoliko asaka dovede Clint i par
vozara do oca. Oni su se najprije apatom neto dogovarali. Couch nije vjerovao da
bi to mogli biti Indijanci, ali ree: Bolje je da se spremimo kao da su Indijanci.
Poslao je tri izviake patrole na razne strane. On sam, sa starim Belmetom, Clintom
i ostalima leao je u travi i ekao.
Clintu se ovo ekanje oteglo kao godina. Najednom je iz onih kola, do kojih ih je
odveo Jack, odjeknuo sablasni sovin noni krik. To su bila kola s robom, izvuena
malo iz reda. S rijeke je doao kao odgovor isti sovin zov.
Couch neto opsova i uhvati Belmeta za rame: Ljudi, ujete li?
104
ta da radimo? odvrati Belmet. Volio bih da sad imamo onaj top.
Opet crvenokoci, ree jedan gotovo oajno.
Ni govora, odvrati tiho neki stari graniar. Nijedan Indijanac ne bi bio tako lud.
Couch naredi ljudima da odu pod kola i dre sve strane oko logora pod pukom. Clint
je u pravcu prema obali rijeke opazio mali plamiak kao od zapaljene ibice. I drugi
su to vidjeli.
Ma gdje su dosada ti nai izviai, groktao je Couch. Ne moemo sad vie
oklijevati mnogo.
Sluajte! upade Clint. ujem konje kako dolaze. Sigurno su Indijanci. I Jack njui
neto.
Auh, pa ak i vidim konje... Boga mi, eno i ljudi... Tako se Indijanci ne ponaaju.
To nisu Indijanci, opet e stari graniar.
Iz onih kola, kud ih je vodio Jack, uo je Clint kao neke tupe udarce, inilo mu se da
se neto pretura po kolima.
Magarac da sam ako to neki lopovi ne pljakaju kola, kroz zube e Couch.
uli su otegnut kojotov lave i Clint bi se zakleo da je to zaista bio kojot. Tamne
prilike iz mraka pribliavale su se vozarima s desna. Nekoliko ljudi je sjahalo i pjeke
polo ka kolima.
Jack se istrgao Clintu i potrao prema tim kolima, a Clint .puzei poe za njim i u tom
trenu zaue gromki glas kako vie s vanjske strane kola: Ruke uvis!

Potom uslijedi glasan amor Ijutitih glasova, mete i guva, a onda topot nogu u trku.
Clint se die i potra za Jackom do kola. Prije nego to ga je dostigao, opazi kako
neki ovjek iskae iz kola. Jack je skoio na tog ovjeka i zajedno s njim pao
105

na zemlju. U rukama tog ovjeka sijevne no. Clint zamahne .kundakom i udari ga po
glavi. Onesvestio ga je. Dotrao je i stari Belmet, te shvativi odmah situaciju,
opkorai lopova i vee mu ruke i noge.
Pazi na njega, Clinte, dok ne vidim ta se tamo deava.
Razbojnik se nije micao. Ili se pretvarao ili je jo uvijek bio u nesvjestici.
Kasnije se pokazalo da je jedna patrola primijetila razbojnike i sakrila se u travi, dok
nisu dola jo trojica lopova sa osam konja. Njih su uhvatili. Istina, rvali su se s njima,
ali nije ispaljen nijedan metak.
Bilo je praskozorje, te zapalie vatre da spreme doruak.
im se razdanilo, pozva Couch:
Dvadeset dobrovoljaca da objese razbojnike.
Clint nije mogao odoljeti a da ne poe za njima. Doli su do rijeke i stadoe pod
debeo razgranat crni orah.
Imate li jo ta rei? upita Couch razbojnike.
A ta bismo imali. Zgrabili ste nas na djelu, jetko e jedan od razbojnika.
Zapalio bih jo jednu, ree drugi i netko mu prui zapaljenu cigaretu. Razbojnik
poe odbijati dimove s uitkom.
Clinta obuze uas, no neto ga je prikovalo za mjesto, gdje je stajao. Ukoeno je
gledao. Ovakav kratak postupak pri krojenju pravde postojao je samo kod vozara. Bio
je to zakon granice i tu nije bilo nikakvog apela, nikaikve albe. etiri razbojnika su to
znali i s tim se pomirili. Bili su udno
106
L
hrabri, kao da se rtvuju za neku plemenitu stvar. Clint dotad nije vidio na granici tako
tvrdih, surovih i nesmiljenih lica, na kojima se, zaista, jasno inogao uoiti grozan
znaaj njihovih vlasnika.
Vozari prebacie konopac preko grana. Napravili su petlje i utke ekali ne gledajui
razbojnike. Jedan od razbojnika opsova onog koji je jo puio: uje marvo, ne
zadravaj nas!
Pa kad ti se ba tako uri, Pickens, evo ti! odbaci ovaj cigaretu na zemlju.
Iz tih rijei, iz okrutnog smijeha, te iz samog postupka izvrenja kazne izbijao je sav
onaj okrutni duh koji je jo vladao na granici i te 1857. godine.
Razbojnike postavie u red i nabacie im petlje oko vrata.

Po petorica na ue! naredi Couch. etiri tijela sunue u vis. Najmanje od njih za
itava dva metra, a ostala na pola te visine. Ruke su im bile na leima, a noge
slobodno visile. U tom trenu lica im se uasno izmijenie. Nagonska borba protiv
smrti je zadnja i najjaa. Otvorila im se usta i isplazili jezici, lica im se grila. Trzali su
nogama koje su se grile u koljenima, ali se noge poslije nekoliko trenutaka opuste i
oprue. Lice im dobi straan izgled.
Clint glasno krikne i pokrije oi. Ta slika ga ispuni uasom. Sjeo je, pognuo glavu, u
elucu mu bi muno i pozlilo mu. Kad se malo povratio, spazio je etiri razbojnika
kako mirno i oputeno vise. Ne bi ih vie prepoznao.
Ostavit emo ih da vise, za osvetu svih graniara, ree Couch i izvadi neku cedulju,
napisa neto na nju i pribode na noge Pickensu.
107

Na cedulji je pisalo: RAZBOJNICI, PLJAKAI!

objesili su ih lanovi karavana
JIMA COUCHA.
^Na povratku u logor uo je Clint Coucha kako ree: Dobro smo uradili. Pickens je bio
ubojica. Sreo sam ve ranije njegovu bandu.
Karavan je nastavio put u Fort Bent i stigao tamo kasno popodne. Couch je izvijestio
o vjeanju, a komandant uputi odjel od dvadeset vojnika da pokopaju razbojnike.
Potom je Couch jo za via sazvao vozare, pozvao Clinta i pred svima inu rekao:
Mladiu, ti i tvoj Jack ste nam pomogli da nas oni lupei ne opljakaju. Tu je njihova
imovina. Ti prvi izaberi ta hoe.
Kapetane, ja... ne elim nita, odgovori Clint.
Uzet e svakako, to je tvoje pravo. Isto bi ti rekao i Kit Carston. Mi emo podijeliti
njihove stvari. Prvi komad je tvoj.
Pomalo neodluan, Clint pogleda na stvari, koje su ostavili Pickens i njegovi ortaci.
Tu je bilo osam konja, neki, zaista, krasni. Zatim osam sedala, samari, pokrivai,
uturice, bisage, uzde, oglavi, nadalje osam pitolja, etiri puke, noevi, lasa i drugi
predmeti potrebni graniarima.
Koliko smijem uzeti? nesigurno upita Clint.
Ha, ha, ha, nasmijao se jedan stari graniar. Dr1 Buff, kapetana za rije i zgrabi
sve!
Izaberi to ti najvie treba, ali nemoj biti lakom, odgovori Couch.
108
Clint se nije mogao brzo odluiti, te sad upade Tom i ree:
Znam ja ta bi Clint najvie volio. A ta to?
Konja. On je uvijek elio konja. Divota! Hajde Clint! Izaberi konja, sedlo,
pokriva pod sedlo, uzde i zna se, jedan pitolj.
Clint, kao da se prenuo iz nekog razmiljanja, pokaza konja. Zapravo se bio zagledao
u tog konja i zbog toga oklijevao. Bila je to krasna kobila, tamno alatasta, divno
graena, vitkih trkaih nogu.

Ovu? Uh, ti mudrijau, a nju sam ba mislio za sebe. Tko bi rekao da e mi oteti
najboljeg konja!
Nema ta! Uzimaj, Buff, tvoja je. Kako e je zvati? upita Couch.
Clint je mislio malo podulje i onda 6e odjednom: Mavbell.
Lijepo ime, zaista. A sad, Buff, pitanje je, hoe li je moi jahati. Razbojnici vole i
jau samo brze konje. Da da Mavbell meni, a ti uzme drugog?
Ne bi. H' je jahati il' slomiti vrat, naglo e Clint.
Belmet, obrati se Couch Clintovom ocu, izaberite za njega sedlo i ostalu opremu.
Mislim da bi bilo dobro da vi isprobate kobilu.
Clint se ve pomalo razumio u konje, ali jo nije vidio ovako lijepu i rasnu ivotinju,
ak ni na sajmovima u Illinoisu. Kad su kobilu osedlali i zauzdali, Clintovu veselju nije
bilo kraja. Konano izabra Couch jedan pitolj sa posrebrenim kundakom, vreicu
municije i sve stavi u bisage na osed-lanoj Mavbell.
109

Buff, .sad si jo jai, bit e jo vie, ree Couch od srca. Nadam se da e sa

svojim Jackom jo dugo ostati uz mene.
Za slijedei logor izabrali su mjesto na obali rijeke naspram Islanda. Vozari su voljeli
ovo mjesto.
Predveer je dojahao jedan od konjanika i od njega doznali da se karavan Jima
Watersa sukobio s Komanima pod vodstvom poglavice Bijelog Medvjeda. Vojnici su
stigli ba u pravi as. Ko-mani su postavili zasjedu na cesti usred bijela dana i
izvrili prepad na karavan prije nego to je Waters mogao izvui top. Waters je na tu
zasjedu naiao u Apakom klancu.
Clint se dobro sjeao tog prolaza jer je drhtao kad je onuda prolazio.
Kad su vojnici, koji su slijedili trag Komana, stigli na mjesto borbe, Waters je imao
pet mrtvih i osam tee ranjenih. Sam Waters dobio je teku ranu na ramenu. Njegov
karavan ostao je u Fort Aubrvju da se opravi. Clint se uvijek pitao, kad e konano
doi red i na Jima Watersa. On je bio najhrabriji graniar i nije mnogo mario za opasnost.
Couch se radovao to e imati pratnju za preostali dio puta do Westporta. Nadao se
da e tamo due ostati i dobro se odmoriti. Ali je ispalo druk-iije. Pukovnik Dunbarv
urui mu ugovor za prijevoz dravne robe za sve tvravice na zapadu, ak tamo do
Taosa. Ugovorom je pored ostalog bilo predvieno, ako na bilo kojoj stanici zadre
karavan na istovaru due od dva dana, drava e dati sijeno, to jest hranu za stoku.
110
Prijevoz tereta plaao se po teini, te su Couchovi vozari natovarili koliko god je
moglo stati na kola. Bio je to najtei i najskuplji karavan, koji je Couch dotada vodio, a
kao pratnju dobio je itav eskadron vojnika.
U blizini Wagon Mounda naletjela je jedna banda Komana na stoku kao jato
kretavih jastrebova, te poplaila ivotinje koje su trale kolima itave tri milje prije
nego to su vojnici stigli rastjerati Indijance. Borbe nije bilo.
U Apakom klancu opet je neka druga banda bila u zasjedi, ali su izviai dobro
izvrili svoju dunost, pa su se podmukli Utesi poplaili i mug-nuli u kadulju kao
kojoti.
Karavan je vozio dalje do Laimuvja, Santa Fea 4 uspjeno zavrio volju u Taosu.
Clint je dugo ekao na ovu priliku i na svoju radost naao Kita Carsona kod kue.
Izvia se jako iznenadio i radosno, rairenih ruku doekao Clinta.

O, Buff Belmet! uzvikne Kit. Ti, moj graniaru! Raste kao korov! Zaista se
radujem to te vidim.
Carson je na svaki nain htio zadrati Clinta kod sebe, te ga je upoznao sa dva
uvena izviaa sa granice, Jimom Bakerom i Johnom Hobbsom. Ovi graniari imali
su bogatog iskustva i mnogo doivljaja sa granice, a bili razgovorljivi ljudi.
Da, sjeam se, ree Baker kimajui svojom upavom glavom. Bilo je to tamo
negdje pedeset druge, zar ne Kit, kad je Hatcher kao agent drao ovdje ispostavu.
Tada je Taos bila najbolja tvrava na granici. Bilo je tu pet eskadrona vojnika, komandant im je bio major Greer. Bio je tu i moj stari ortak Denver. Jednog dana do
jae Hatcher u
111

tvravicu i javi Greeru da je opazio petnaest mladih Indijanaca na konjima, svi su bili
obojeni i imali ratne kape, pa je on mislio da spremaju neko zlo. Greer je poslao
mene i Denvera da vidimo gdje su.
Mi spakujemo hrane za pet dana, dosta municije pa tragom za njima. Jahali su
prilinom brzinom na jug u pravcu kue nekog bijelog nase-Ijenika, koji je ivio
osamljeno na neto preko pedeset milja niz Crvenu rijeku. Zvao se Ly Banks. Sjea
li se Kite? Mi smo ga ovdje u Taosu zvali Stari Ly. Imao je enu Indijanku, ini mi se
iz plemena Kiova. ivio je u prijateljstvu sa svim bijelcima u ovoj dolini.
Brzo smo jahali za tom grupom Indijanaca i kad smo doli na dogled Banksove kue,
opazismo dim. Mislili smo da je indijanski logor. Kad smo doli blie, vidjesmo da je
dima mnogo. Indijanci ne bi palili tako veliku vatru, jer oni za vatru ne troe mnogo
drva.
Da, vidjesmo, to je bila Lyova kua. Sakrijemo konje u umicu i polako se prikrademo
blie. Indijanaca nigdje ni od korova! Mi priosmo jo blie i naosmo izgorjelih
leina, ali ih nismo mogli raspoznati. Drim da je jedna od leina bila jadnog Lye.
Mi opet na trag za Kiovama i popodne ugledasmo slab dim kako se die iz topolovog
umarka. Priunjali smo se i vidjeli crvene avole za veerom. Imali su veliki opor
konja i neto goveda. Izbrojali smo petnaest Kiova. Bili smo sigurni da je to ta banda
za kojom smo tragali. Jedno vrijeme smo ih promatrali, a onda se vratili svojim
konjima.
112

Denver, rekoh ja mom drugu, ovi pljakaju. Sad idu niz rijeku da pobiju i druge
naseljenike. Sta da uradimo sad nas dvojica?
E, nee majci vie ubijati naseljenike, ree Denver.
Pa dobro, kaem mu ja, a kako ti to misli?
Pobit emo ih sve do jednog, ree Denver.
Ali kako? opet upitam.
Sluaj, ree, ekat emo do ponoi a onda im se uuljati u logor. Obojica imamo
po dva colta, i to je dosta za dvadeset glava. Obojica gaamo i lijevom i desnom
rukom. Potamanit emo ih jo prije nego to skoe na noge.
Ja sam se sloio s njime, te on ree da e malo pridrijemati. Sjednem uz drvo i tako
sam pazio do ponoi i probudio Denvera. Pregledali smo nae coltove. Onda se
priuljali do njihova logora i uvukli se puzei pravo meu njih. Nismo pravili buku vie
od dva mia; dodirnem Denvera i ustanemo s pitoljima u rukama. Bila je puna mje,seina pa smo jasno vidjeli Indijance kako lee poredani kao balvani.
Denver podie pitolj kao da daje znak i nas dvojica urliknemo kao dva Komana i
ponemo pucati. Stajali smo lea u lea, a Kiove poskakae u zrak. Nismo im pruili
priliku da nas zgrabe.
Ali jedan Indijanac na zemlji povue me za nogu. Tresnuo sam na lea tako da mi
oba pitolja ispadoe iz ruku. Opalio sam prije toga najmanje osam ili devet puta.,.
Crvenokoac je bio kao maka. Skoio je na mene i potegnuo no. Ja odbijem
udarac i viknem Denveru. Opalio je, a onda sam uo kako se rve. Indijanac zamahne
noem, ja
8 Karavani se bore
113

trgnem glavu; zasjekao me po iji. Zgrabio sam njegovu ruku, iskrenuo j.e i slomio,
no mu ispade iz ruke. Objema rukama stegnem ga za guu. Kad je olabavio,
odgurnem ga, uhvatim njegov no i presijeem mu grkljan.
Tad sam skoio i gledao gdje je Denver. Nestao je. Crvenokose! su leali, nijedan se
nije micao i raunao sam, mrtvi su. Dignem jedan od mojih coltova, bio je prazan.
Dignem drugi, u njemu samo jedan metak. Opalim mislei da u dobiti odgovor od
Denvera. I zbilja, zaujem hitac dolje pd rijeke.
Ovaj Indijanac me dobro zasjekao. Krv mi je curila u konu koulju. Zaveem malo
ranu i poem za Denverom. Nakon nekog vremena pozovem ga i on se javi. Leao je
ispod obale uz amu vodu, preko jedne klade. Znao sam da je ranjen. Mislio sam,
pao je sa obale na kladu.
Kud su otili? upitam Denvera.
Ovamo, pokaza on rukom. Bila su jo samo dvojica. Mislim da je jedan'jo iv ...

uo sam um, skoio par koraka i natrapao na tog Indijanca koji se vukao puzei s
noem. Udarim ga po glavi coltom, istrgnem mu no i zakoljem ga.
Tad rekoh Denveru: ini mi se da smo ih sve ^mirili. Ustaj, idemo!
Ne mogu. Nogu sam slomio.
Kako slomio? upitam ja, a on ree da se rvao sa dvojicom Kiova ovdje na obali i da
su se sva trojica skrhali dolje na kladu.
Sad se ja naoh u kripcu. Nisam znao ta u prije. Ipak sam najprije zgulio skalpove
onoj dvojici, a onda uprtio Denvera, odnio ga natrag do lo114
' gora i poloio na zemlju. Zatekao sam jo etiri divljaka da diu, uzmem no i svu
etvoricu poa-Ijem u rajska lovita. Nabrojio sam ih trinaest i ona dva na rijeci
ukupno petnaest. Tako smo smirili sve.
Denver je zadobio i nekoliko rana, jednu dub-Jju na licu. Zapalio sam vatru, ugrijao
vode, pa is-prao i povezao Denveru rane. Indijanci su imali neto hrane, te smo nas
dvojica prigrizli i osjetili se bolje. Potom sam otiao da potraim konje i da vidim ta je
sa stokom, koju su dotjerali Indijanci. Naao sam je u krdu i potjerao k rijeci do
logora. Zatim sam natovario Denvera na njegova konja, napravio mu petlju za
slomljenu nogu da mu ne visi, ve da nekako lei. Zgulio sam jo trinaest skalpova i
sve ih nanizao na opasa. Polagano sam potjerao stoku i konje do Blanksovog
zgarita. Denver je nekako izdrao, jer je morao, a onda sam ga skinuo s konja,
poloio u jednu rupu i ostavio mu malo mesa i vode. Potjerao sam stoku na
Blanksovu ispau, nekoliko grla mi je umaklo, al' sam izbrojio etrdeset osam konja,
dvadeset tri krave, teleta i bika. Eh, sad sam morao jo odjahati do tvravice da javim
da poalju po Denvera. 3tigao sam tamo poslije etrnaest sati jahanja. Major je
poslao po Denvera vojnike i kola sa zapregom od est mazgi, koja su odjurila prema
Blanksovom zgaritu.
Onda major ree: Jime, gdje ste bili i ta ste radili? Imali ste nareenje samo da
izvijestite o bandi od petnaest Indijanaca.
Da, rekoh.
Ma, uje ti izviau, il* si pijan il' si lud? Sav si isjeen i ve ne zna ta govori.
Kae, ti i
8*
115

Denver ste pobili petnaest Indijanaca? Tko da ti vjeruje!

Ja skinem petnaest skalpova sa opasaa i bacim ih pred njega:
Evo, brojite.
Major Greer pogleda nekako eretski, pa e: Jime, drim do tvoje rijei. Poslat u
izvjetaj u Washington.
Ama, majore, ba me briga, ta oni misle u Washingtonu, meni sad treba lijenik.

Sutra uveer dovezli su Denvera, te nas dvojicu stave u bolnicu, krevet do kreveta.
Odleao sam nekoliko nedjelja, ali su me Kiove obiljeili za itav ivot.
Tad Backer odmakne svoje sijede kose s vrata i pokae crvenu brazgotinu na vratu
dugaku pet palaca.
Denver je odleao pet mjeseci i umalo nije
umro. Dugo je vremena prolo, dok se oporavio i
mogao opet na konja. Vojna intendantura kupila je
'svu onu stoku koju sam ja spasio, te smo Denver i
ja dobili po etrnaest stotina dolara.
ta kae, Buff, na ovu Bakerovu priu? s osmijehom upita Kit Carson vidjevi,
kako je Clint zinuo sluajui.
Ne znam, odahne Clint.
Istinita je kao evanelje. Znam za taj dogaaj. Ovdje na granici injenice esto puta
izgledaju udnije i ne vjerojatni je nego izmiljotine, ree Carson.
Carson je u to vrijeme imao etrdeset osam godina, bio je malo krupniji od Bakera i
Cur-tissa, miii su mu se poeli ve pomalo mre-kati. Na glatko obrijanom istom
licu svijetlila
118
su dva otra oka, sve u svemu djelovao je vrlo ugodno, ba onako kao to je i bio taj
slavni graniar s Divljeg zapada.
Clint je ostao nekoliko dana kod Kita Car-sona. Kitova kua je bila dugaka, niska, sa
irokim trijemom, bijelo okreena. ena mu je bila Ijepukasta crnooka panjolka
umilnog glasa, Clintu se jako sviala, a osobito mu drago bilo kad ga je oslovljavala
sa Senor Buff.
I Kit Carson volio je priati, osobito o svojim istraivakim putovanjima sa
Fremontom. Fremont je bio istraiva puteva i staza, i njegovo je ime nerazdvojno
povezano sa ivotom, razvojem i dogaajima na Divljem zapadu. Carson je najprije
ispriao Clintu o svom prvom putovanju sa Fremontom iz 1842. godine, kad su se
penjali na planinu Vjetrov greben; dobro se jo sjeao kad se Fremontov gumeni
amac prevrnuo na brzici rijeke Platte.
O drugoj Gremontovoj ekspedicji imao je Carson mnogo vie da ispria. Dravne
vlasti su htjele da se istrai zemlja iza planina Rocky Mountains, i to predjeli juno do
rijeke Colum-bije.
Clint se sav pretvorio u uho, a Carson mu priao.
Godine 1843, negdje na rijeci Arkansas prikljuio se toj ekspediciji i Klint Carson sa
svojim prijateljem Maxwellom. Fremont je bio slubeni voa ekspedicije, ali je stvarni
voa bio Kit Carson, te je uspjeno radila punih etrnaest mjeseci. Slali su izvjetaje
s podacima u Washington i na osnovi tih podataka vlada je donosila nove odluke u
pogledu zapadnih krajeva i otvorila
117

puteve naseljenicima, Fremont je tada elio da ljude na istonoj strani Amerike i itav
svijet upozna s udima Kalifornije.

Da uje samo, Buff, ree Carson. Fremont mi je rekao da se Daniel Webster

protivio pripajanju Texasa Uniji, a s druge strane traio je da se prikljui zaljev San
Francdsco i Kali-fornija. Znam tu priu. Tvrdio je da se Engleska nee suglasiti da
Meksiko prepusti Kaliforniju Sjedinjenim Dravama... Bilo je to u kolovozu 1845. kad
sam se sa svojim prijateljima prikljuio Fremontovoj treoj ekspediciji, koja je imala
zadatak da istrai Kaliforniju i ne dozvoli Englezima da je pripoje Meksiku. Ti si,
inae, sigurno itao kako je Fremont zauzeo Kaliforniju i kako su mu visoki oficiri iz
vojske zaviali. ak je jzfoog toga pao i u nemilost. To je povijest. Sve su to bili sitni,
mali ljudi, a Fremont je bio velik ovjek nepobjedivog duha.
118
8.
Kad su se vratili u Santa Fe, uo je Clint da se pria o pumama, panterima i raznoj
zvjeradi, koja se vrzma oko stoke na ispaama i da su primijeeni tragovi. Za Clinta i
Toma Sidela bila je to uzbudljiva vijest, ali im njihovi oevi nisu dopustili da sami
pou u lov.
Pao je snijeg debljine oko deset centimetara, te se lako mogao uoiti i slijediti trag
svake divljai. Stari Belmet je sa nekoliko vozara poao u lov. Poveli s Clinta i Toma.
Preli su rijeku Pecos, i jo prije nego to naioe na tragove puma, naili su na
opor velikih sivkastomodrih umskih vukova. Bilo ih je oko petnaest u oporu.
Gotovo svi su bili veliine jednogodinjeg teleta. Dlaka im je bila gusta, zimska, a
repovi iroki i povij eni navie na lea. Trenutak su gledali u lovce, a onda pojurili uz
guduru. Ostavili su jednu rastrganu kravu.
Lovci su ih slijedila itavih pet milja, potom predloi jedan da im presijeku put.
estorica lovaca, s njima Tom i Clint, otkasae i zaobioe kedrov umarak i pravo
na vukove! Bilo je i vike i pucnjave! Clint je kao i uvijek dobro pa-<zio i drao se s
prednjima i za dijeli sekunde opalio prije od ostalih. Ubio je velikog vuka, vou
opora, a zatim jo jednog. Ubili su u svemu sedam vukova i odmah im oderali koe.
Takva vuja koa kotala je u Kanzas Citvju etrnaest dolara.
119

Moda ba zbog tih koa Couch ree starom Belmetu:

Da, Jime, da li biste vi i Buff htjeli uloiti u jedan posao neto novaca?
O emu se radi, kapetane? upita Belmet.
uo sam danas u tvra vici da se jedan eska-dron sprema za klanac Raton, da
obiu neka sela Komana i Utesa. I mi bismo mogli poi s njima da se malo vidimo i
porazgovaramo s Indijancima. Trgovci, koji kupuju krzna, dolaze tek u svibnju. Ako
im mi sada ponudimo gotov novac, moe e to Indijancima biti milije nego da se
kasnije cjenkaju za svoja krzna po duanima, kad ih budu prodavali i mijenjali za
hranu i druge potreptine. Mogli bismo otkupiti svu njihovu lovinu <
Nije to lo prijedlog, kapetane, samo imam li dosta novaca za to? Ja imam neto
preko dvije i pol tisue. Koliko ima ti, Clinte?
Oko tisuu dolara.
E, lijepo, ree Couch. Kad tome dodam svoje novce, a moda uzmemo jo kog
ortaka, bit e to dobar posao.

Poslije dva dana ojahali su s vojnicima Couch, Belmet i jo neki. Clint je molio da ga
povedu, ali ga nisu uzeli. Vratili su se nakon nekoliko tjedana dobro raspoloeni i
veseli, jer su im poglavice Bijeli Vuk i Crni Kotao obeali, da e im koncem travnja
prodati sva svoja krzna, bizonske koe i koe od druge divljai.
Indijanci su, kao i obino, odrali rije i u reeno vrijeme donijeli svu svoju zimsku
lovinu i prodali je Couchu. Kad su trgovci to saznali, otili su komandantu i bijesno
protestirali. Komandanl im je rekao: alim, ali ja ne mogu zabraniti nikome da kupuje krzna. To nije moja stvar. Ako oni imaju novaca za kupovinu, nitko ih
u tome ne moe sprijeiti.
Poslije toga poeo je Couch primati povee sume novaca. Nitko nije znao odakle je
stizao taj novac. Oficirima je bilo zabranjeno da trguju sa Indijancima. Bilo je malo
udno kad je ovaj Co-uchov karavan natovaren velikim koliinama skupih i krasnih
krzna glatko dobio pratnju od dvadeset osam konjanika pod komandom kapetana
Howlanda i porunika Wilcoxa, i to za cijelo putovanje do Westporta.
Trgovci krznom alili su se i vojnom tabu za jugozapad u Fort Leavenworthu.
General, zapovjednik tvrave, poslao je iz taba oficire da sprovedu istragu, ali ovi
nisu mogli nita doznati ni od Coucha ni od vozara.
Kako to da ste dobili tako veliku pratnju? pitali su Coucha.
Ja nikad ne putujem bez pratnje.
Koga ste molili?
Nikoga, kratko je odgovorio Couch.
Jeste li prevozili na svoju vlastitu odgovornost?
Da. Ali polovinu je osiguravala tvrtka Auli & Co.
I tako se oficiri, koji su vrili istragu, vratie bez rezultata. Kapetan Couch, Belmet i
ostali smatrali su svoj posao potenim, a znali su da su i Indijanci bolje proli s njima,
nego s trgovcima krznom.
I Clint je dobro zaradio. Sad je ve imao u-teenih deset tisua dolara i osjeao se
bogatim. Ako bi ovako potrajalo, zaradio bi lijepe pare i

mogao bi jednog dana kupiti kakav duan ili ran. Sjetio se sad opet svoje male
prijateljice May Bell, koju su oteli Indijanci. U zadnje vrijeme rijetko kad je mislio na
nju, izgledalo mu je da je od rastanka s njom prolo dugo, dugo vremena. No od
svega su mu najvie ostale u sjeanju njene sjajne crne oi. Uzdahnuo je, za
trenutak ga obuze sjeta, ali isto tako brzo i proe.
Kapetan Couch, Belmet i ostali vozari koji su zaradili na krznima, otputovali su
brodom u St. Louis da za svoj novac nakupuju robe koju e dalje prodati traperima,
lovcima i Indijancima. I Clint je poao s njima i takoer nakupovao razne robe. St.
Louis je bio velik i buan grad, te se Clint, naviknut na ivot u prirodi i tiini, upravo,
radovao kad su brodom krenuli natrag i uivao u brzoj vonji mutnom rijekom.
Na brodu se upoznao s nadaleko poznatim graniarom Maxwellom, koji je takoer
putovao tim brodom.
Jeste li vi onaj Maxwell, koji je s Kitom Carsonom sudjelovao u Fermontovim
istraivakim ekspedicijama? upita Clint potaknut iskrenom znatieljom.
Jesam, mome! A odakle ti to zna? upita ga Maxwell, pravi tip zapadnjaka, koji je
ve preao pedesetu, ali se drao i djelovao muevno, snano i dostojanstveno. Na
njegovu licu odraavali su se tragovi pustolovnog ivota.
Priao mi je Kit Carson, s ponosom e Clint.
Ma ta kae! A ti poznaje Kita Carsona?
On je moj prijatelj.
Oho! Onda emo i nas dvojica biti prijatelji Drago e mi biti ako me posjeti na mom
rancu.
122
Kad god doe, dobro si mi doao. Moe ostati i cijelu zimu. Imam ja deset tisua
konja, pa moe izabrati kojeg hoe.
Po dolasku u Kanzas City Maxwell je nakupovao mnogo razne robe i predao je
Couchu na prijevoz. Poetkom kolovoza karavan je bio natovaren i spreman za
polazak, ali Couch nije mogao dobiti vojniku pratnju, stoga, pouzdavajui se u svoja
devedeset tri iskusna vozara, rijei da krene bez pratnje.

Natovarili su osamdeset sedam kola svoje ro-ibe, a Mawellovu robu na jo etrdeset i

etvora kola. Karavan je ukupno brojio 131 kola, 40 konja, 464 vola i est mazgi.
Krenuli su i kad su preli rijeku Kansas, na-ioe na prve bizone. Tu su se ulogorili i
poslali na bizone dvadeset lovaca ~s jednim kolima da dovuku meso. Ubili su pet
bizona i onda se vratili, jer su na elu krda opazili grupu Indijanaca.
Stoku su drali nablizu uz logor, a potom u kolskom krugu itavu no, no poto je
trava i u krugu bila bujna i sona, stoka se dovoljno napa-sla, tako da su slijedeeg
jutra krenuli dalje ne primijetivi dotle nijednog Indijanca.
Dan za danom vozili su starim poznatim putem, sa svih strana ih je pratila jednolikost
ogromne i velianstvene, sada rascvjetale prerije, od rumenog izlaska do zlatnog
zalaska sunca, sve obavi-jeno talasajuom sivozelenom nepreglednom travom u
beskraj. Konano su se poeli penjati i stigli do gaza na rijeci Cimmaron, produili
Suhim putem do Pjeane doline, Vrbika, McNessovog izvora, Peinastog potoka i
konano do iljastih stijena.
123r
Bio je ba devetnaesti studeni, kad su se ulogorili na tom omiljenom logoritu. iroke
stijene bile su visoke do dvadeset metara, a u sredini izmeu njih izbijao je hladan
izvor. Drva je bilo dosta, ali je trava oko logora bila popasena na daljinu do jedne
milje. Dvadeset pet ljudi, meu njima Belmet i John Sidel, istjerali su stoku na pau i
dobili nalog da je dotjeraju natrag u logor prije mraka.
Na zapadu su rastrgani oblaci zaklanjali sunce, kroz rupe izmeu oblaka prodirali su
zlatni sunevi zraci i svojom bojom pozlaivali preriju. Zrak je bio jo topao. Mir i
tiina vladali su prerijom. Vozari su uz logorske vatre bili zabavljeni svojim poslom, tu
i tamo ulo bi se njihovo pjevuenje i zvidukanje.
Clint je gulio krumpire. Nije volio taj posao, no uvijek ga je morao raditi. Sigurno sam
za ovu mangupariju nagulio ve deset milijuna krumpira! mrmljao je za sebe.
Iznenada mu dotra Jack s nakostrijeenom dlakom, te zareza, zalaja i opet otra.
Sta je sad opet? mislio je Olint uz nelagodan osjeaj.
Jack se opet vratio.
Lezi ti, gade jedan! pokua Clint umiriti Jacka hotei time rastjerati svoju
nelagodnost. Jack se ne dade umiriti. Clinta kao da podioe trnci. Iz daljine se uo
pucanj puke. Clint skoi i odjuri do Couchovog atora.
Kapetane, moj pas njui Indijance! uo sam pucanj, zadahtano e Clint.
Couchu nije trebalo dvaput rei. Skoio je odmah i povikao:
Hej ljudi, na oprez! Popeo se na kola, stao na sjedalo, digao dalekozor na oi i
istog trena gadno opsovao i skoio s kola.
Komani! zaurlao je. Odsjekli su uvare od logora. Dr' te puke!
U kolskom krugu nastade pravi pakao. Preko pedeset ljudi rastralo se po logoru
tamo-amo, kao mravi po mravinjaku. Otrali su do konja, kojih je ostalo samo
petnaest,- druge su odjahali uvari stoke. Odjekivale su Couchove gromke kletve.
Opasno je momci! vikao je kripei zubima. Lice mu pocrvenjelo od Ijutine. Gadno
su nas zatekli. Osedlajte konje! Nas nekoliko' e izjahati... ostali nek ostanu u
logoru!
Clint je ostao na mjestu kao ukopan. Vidio je ljude kako tre i uo njihove promukle
psovke i uzvike. Vidio je kako su na jednog konja uzjahala dva vozara. Za par asaka
jurnulo je kroz otvor izmeu kola petnaest jahaa. Naprijed je bio Co-uch. Zaokrenuli
su i nestali.
Strah za oca gotovo je paralizirao Clinta, no 'on se nekako otrese te uzetosti i skoi
na kola. Gledao je u ravnicu. Na daljini preko jednu milju vidio je u lelujavoj travi crnu
masu konja, jahaa, volova, sve se u meteu polako kretalo prema sjeveru. Komani

su po svoj prilici vrebali iza grmlja na obali rijeke, te u pogodnom trenu zaskoili i odsjekli straare i stoku od logora, zatim su ih okruili i sada ih tjeraju to dalje. Clintu
se krv sledila u ilama. Komana je bilo mnogo. Nesrea po Belmeta, Sidela i druge
vozare bila je neizbjena. Couch je sa svojih etrnaest jahaa jurio k mjestu borbe, ali
se Clintu inilo da e ne samo stii prekasno ve da e i sami nastradati i izgubiti
ivote.
124
125

Clint sluajno nagazi na dalekozor, to ga je Couch ostavio na sjedalu. Kako se

sagnuo da ga dohvati, ugleda Tomovo blijedo lice uz kota.
Buff, vidi li togod?
Boe, vidim li? Popni se, Tome! odvrati Clint.
Tom se uspne na kola.
I ja vidim. Oh, Buff, ujak John i tvoj otac nee se vie vratiti!
Clint stavi dalekozor na oi i pomicanjem kotaia namjesti daljinu. inilo mu se da
se ova strana borba vodi na nekih dvadeset-trideset metara od kola. uo je da tom
neto divlje govori i vie, ali nije razabrao ta. I unutar kruga vladala je velika vika, jer
su vozari uzrujano trali tamo--amo, pomicali kola, pravili barikade od sanduka s
robom, a onda trali i penjali se na kola da vide ta se na preriji zbiva.
U vidnom polju dalekozora Clintu se ukae Couch sa svojim jahaima. Komani su
galopirali kruei oko svojih rtava. Couch je s vozarima dojahao na domet puke, tu
se razvie i stadoe da otvore vatru. Kad je ugledao pramenove dima, Clinta poe
obuzimati radost.
Pokazivalo se da su Komani opkolili straa-re, a ne i stoku. Volovi se razbjeali na
sve strane, a neosedlani konji trali kao divlji. Neka gruba ruka zgrabi Clinta i prene
ga iz njegove omame. Jedan vozar je zbacio Toma sa sjedala, a sada e-pao i
Clinta.
Silazite! Bje'te k svojim kolima! Napunite puke i spremite se za borbu! ree im
otro.
Drei dalekozor u ruci Clint skoi na zemlju i otri k svojim kolima. Za tren oka je
napunio svo126
je obadvije puke i pitolj i uzeo vreicu s municijom. Nije znao gdje da se postavi.
Kotai su bili islab zaklon, ali bolje ita nego nita. Da je bilo vremena, napravio bi
zaklon od sanduka, no na kraju brzo odlui da se zavue u kola, ispod sjedala.
Najprije uvue puke i zatim se sam zavue pod sjedalo jo uvijek drei dalekozor.
Zadahtan i oznojen pogleda Clint preko gornje dunice kola. iroki pokretni krug
napolju izgledao mu kao da se smanjio ili se udaljio od logora. Ruka mu se tresla, te
je morao poloiti dalekozor na kola. Trenutak su mu se oi zamaglile i nije nita vidio.
Neto ga steglo u prsima.
Doao je opet k sebi i pogledao kroz dalekozor. Vidio je sliku borbe. Straan prizor!
Na brzim mustanzima, koji su kruili, nije vidio jahae. Samo je po pramenovima
dima znao, da su se izvrsni jahai, Komani, sakrili iza trupova svojih konja i pucali

ispod konjskih vratova. Bio je to jurei i dimei vrtlog. Sve unutar tog kruga bilo je
nejasno. No taj se krug sve vie smanjivao.
Malo udesno vidio je Clint Couchove ljude kao da se njiu na konjima, brzo pucaju i
povlae se. Ali gdje je sad tih petnaest vozara, koji su izjurili da spase uvare? Clint
je izbrojio samo devet.
Kolo Komana okretalo se sve bre i smanjivalo se. Pucnjava i dim sa svih strana!
Na sjajnim metalnim predmetima u kretanju vidjeli su se isprekidani odbljesci zlatnog
sjaja sunca na zalasku. Mustanzi su se propinjali. Prasak puaka je jenjavao.
Najednom se na konjima u kruenju pojavie jahai, podigli su ruke uvis i kruenje je
prestalo. A onda se zauo divlji i podmukao urlik
127
, ratni pokli Komana, koji je znaio pobjedu. Iz te nejasne mase konjskih glava,
griva, jahaa, ruku, ratnih kapa, puaka, lukova i strijela podignutih uvis dolazilo je
neko kobno znamenje, nejasna stravinost.
Pazi! Dolaze odjeknu snaan glas jednog vozara.
Clint je vidio Coucha i jahae, sad samo sedam, kako jure prema karavanu kao da su
poludjeli. Banda Komana razvila se po irini i natisla za njima.
Clint je klonuo iza svog zaklona, dalekozor mu ispao iz ruke. Otac mu je ubijen. Nije
mogao izdrati taj udarac. Najradije bi se uklonio da to sve ne vidi. Stegao ga je
uasan gr, tijelo mu se ohladilo, nije se mogao ni maknuti.
Nagonski, podsvjesno je sluao. Nita, samo tiina. Vozari su mrko, utke leali pod
kolima, najprije slab, a potom sve jai topot kopita praen praskom puaka. Ponovno,
istovremeno planue mnoge puke i u tom trenu poe urlikanje Komana. Clint je od
graniara sluao o tom urlikanju, a sad ga je i sam uo u svoj njegovoj grozoti. Urlikanje se pojaavalo zajedno s topotom kopita.
Clintu se najeila kosa na glavi, ali mu istog trena navre krv u ile, ukoenost
prestade, tijelo mu obli vru val. Stegao je puku, naslonio na preku i gledao preko
niana.
Couch i njegovi jahai bili su ve blizu. Odmicali su to su bre mogli. Za njima su
jurili Komani na daljini od jedva sto metara. Jahali su razvijeni u liniju i pucali. Pucnji
se skoro nisu ni uli, vidio se dim puaka. Da su vozari ispod kola pucali ne bi se
moe ni ulo od zagunog indijan128
skog urlikanja. Clint se nije usudio nianiti, jer su Couch i vozari jo uvijek bili izmeu
Indijanaca i kola. Sad su skrenuli udesno prema ulazu u logor.
Zadnji jaha odjednom zabaci ruke uvis, konj mu se propeo. Clint je dobro vidio
straan, bolan ^zraz jahaevog lica. Prevrnuo se u stranu i pao s konja. Konj odjuri
dalje.
Prasak tekih coltovih puaka pomijeao se s urlicima Komana. Preko dvije stotine
divljaka podijelie se u dvije kolone. Jedna zaobie logor zdesna, a druga slijeva i
tako ga okrue. Clint je gad prvi put vidio poznati manevar prerijskih divljaka. I on se
naao u tom krugu. Sad je konano zadesila Couchove vozare ista sudbina kao i
mnoge druge karavane.
Clint je pokuao uzeti na nian nekog Indijanca, ali nijednog nije vidio. Svi su se
jaui sakrili iza svojih konja. Opazio je tamnocrvena divljaka lica, puke i lukove
ispod konjskih vratova. Indijanci su pucali i odapinjali strijele.
Clint je opalio u bijelog mustanga. Promaio je! Kako su samo letjeli ti konji! On
naniani u drugo ali malo ispred njega. Opet promai. Indijanci su objahivali logor jo
uvijek na daljini od " devedeset do sto metara. Neki mustanzi su se pro-peli i pali,

neki epajui otrali dalje. Vozari su ih pomalo skidali, ali Clint nije vidio nijednog Indijanca gdje pada. Oni su prosto nestajali u travi.
Sedam puta je Clint opalio svoju koltovku, a onda se prignuo da je napuni. Uase je
imao i svoju puku za bizone i pitolj. Kako su se Indijanci primicali, dernjava je
postajala sve zagluni ja.
Clint poloi puku na stranicu kola i pogleda preko niana. Indijanci su sad bili vrlo
blizu. Za9 Karavani se bore
129tovren lanac mustanga u trku. Na leima svakog konja po jedna savijena
indijanska noga. Pred ,Clinta natri bijeli mustang. On ga naniani i opali. Krasna
ivotinja se iprope i prevrne noge u zrak. Clint opazi da je i jaha pao kao vrea.
Sad znam, promrmlja Clint uzbuen i mokar od znoja i opet napuni puku. Stenge
kundak i kad mu glava jednog mustanga naie na muicu, pn opali. ivotinja padne.
Oborio je jo pet konja. :Bio je zadovoljan to je tako onesposobio nekoliko
indijanskih jahaa. Upravo je upola napunio puku, kad se kola pod njim zatresu.
Slijedeeg trenutka opazi opako, obojeno lice s crnim oima, kako se nadnijelo preko
stranice nad kola. Iza toga se pomoli divljakove tijelo, premazano crvenim i bijelim
prugama. Brzo kao munja zamahne mrava ruka sjekirom. Clint nije imao vremena
da podigne puku. Ukoio se.
Podignuta sjekira zastane, u istom trenu pra snula je iza Clintovih lea teka puka.
Sjekira ispadne iz suhe ruke, koja ju je digla. Pogledao je u divljakove lice, koje se
tog asa udnovato izmijenilo. Divlje oi su mu se ukoile. Rukom se u-hvatio za
gurdi. Kad je klonuo, vidio mu je Clint rupu od kugle na grudima.
ivot mu je spasio sigurno neki vozar, pomisli Clint, koji je stajao iza njegovih lea.
Okrene se da vidi, tko je to bio i ugleda Toma Sidela, kako jo uvijek dri uperenu
puku. Kosa mu se najeila kao ekinja, a lice mu bilo garavo od baruta. Pogledi im
se sretoe. Ja sam ga zbrisao, Clinte, prodere se Tom tako snano da ga je Clint i
pored
sve buke ipak uo.
Ako je ita moglo trgnuti Clinta iz straha u tom uasnim trenucima i uliti mu snage,
onda je to
130
bio pogled na Toma i injenica da je on pucao n3 Indijanca s tomahavkom i ubio ga.
Clint se okrene na vanjsku stranu, napuni puku i pogleda.
Dim i praina zakrili su preriju. Nije mogao vidjeti sav prostor pred sobom. Urlanje
divljaka jq prestalo, te su se pucnji du kola jasno razabirali. Mustanzi nisu vie
onako ludo jurili kao malopri" je. Clint je razaznavao Komane, jahali su u grupicama
sa svih strana, dalje su j anali drugi koji su sakupljali mrtve i ranjene i vezivali ih na
konje, Bili su odbijeni uz velike gubitke. Spaavanje ranjenika sad je bilo vrlo opasno
za njih, jer su zbog svakog ranjenika, kojeg je trebalo dii na konja, ^ pala jo dvojica
od smrtonosne vatre vozara.
Odustali su od spaavanja ranjenika, povukli se van puanog dometa i vidjelo se
kako se neto dogovaraju. Vozari su znali o emu su Indijanci vijeali, kao da su ih
sluali. Potom Indijanci od-jau preko breuljka.
Clint prisloni puku uz sjedalo na kolima i ustane. Izvan kolskog kruga lealo je na
sve strane mnotvo mrtvih i ranjenih Indijanaca i konja. Kad se okrenuo i pogledao
unutar kruga po logoru, bi mu jasna sva strahota njihova poloaja i stanja. Ljudi su u
grupicama stajali i ukoeno gledali u zemlju. Da, oni su gledali svoje mrtve! Do Clintovih kola kleala su trojica uz isprueno tijelo. Clint opazi blijedo lice Toma Sidela.

Tome, Tome, krikne Clint, skoi s kola i klekne do opruenog Toma. Tomove oi su
bile sklopljene, grudi crne i vlane, iz usta mu tekao tanak mlaz krvi.
Tome, povie Clint kao u ludilu. Tad pogleda u mrka i nijema lica ljudi. On nije
teko
9*

131
f anjen, kaite! Spasio mi je ivot... Jedan Koman zamahnuo je tomahavkom na
mene... Tom ga je ubio.
Buff, zlo je. Tom umire, ree jedan vozar pzbiljno.
O Boe, moj Tom, strano! Tome!
Ovaj Clintov zov dozva Toma iz nesvijesti zadnji put. Otvorio je oi, udne duboke i
nedokuive. Na licu mu se pojavi nejasan, bolan osmijeh.
Zbogom Buff, proapta i izdahnu.
Vozari mu pokriju lice, dignu se i odu. Clint ostade kleei uz njega i drei njegovu
mlohavu glavu. Clint je otupio, nije mogao misliti. Kao! kroz maglu gledao je i
sluao uurbane ljude poj logoru, ali nije razabirao ta se oko njega deava. J
Odjednom se pred njim pojavi Maxwell. Uhvati1' ga za rame, neto ree, ali ga Clint
nije razumio, ve ga je samo tupo gledao.
Glavu gore, mladiu! glasnije e Maxwell i J podie Clinta. Preivili ste pakao, al'
je moglo f biti jo i gore. Moramo pouriti u Fort Union prije'! nego to se Komani
vrate. Oni e se sigurno vratiti. Ako nas uhvate, svi do jednog smo izgub-"| Ijeni.
Clint je pustio da ga podignu i odvedu od Toma. Posluno ih je slijedio. Ubrzo je
doznao istinu o cijeloj nesrei.
Onih dvadeset pet straara, meu kojima Bel-" meta i John Sidela Komani su
poubijali, skinuli, do gola, osakatili i skalpirali. Preivjelo je neto manje od pedeset
ljudi, meu njima je bilo dosta ranjenih.
Izvan logora na preriji lealo je etrdeset est mrtvih i dvadeset tri ranjena Komana.
Ove su odmah dotukli. Posvuda su leali ubijeni konji.
132

Couch i Maxwell naredie vozarima da naj-gkupocjenicu robu i svoju osobnu imovinu

pretovare na sedam kola. Sve drugo su ostavili. Do Fort Uniona trebalo im je samo
dva nepuna dana, ali i pored toga bili su slabi izgledi da bi vojnici mogli stii na
vrijeme ovamo na mjesto borbe i spasiti sto dvadeset i etvora kola s robom.
Meu onih sedam kola, s kojima e krenuti, uzeli su i Clintova posve nova velika
kola, a za koijaa odredie vozara Sandersa, Kad su se spremili, Sanders sjedne na
sjedalo, opali biem i viknu:
Buff, penji se, idemo!
A zar u Toma ostaviti ovdje da ga skalpiraju i kojoti poderu? Ne, ostat u radije
ovdje nek i mene skalpiraju s njim, zajeca Clint.
Sanders skoi s kola, izvue jedan pokriva, umota mrtvoga Toma i digne ga u kola.
Evo, uzet emo ga i poslije ljudski sahraniti, ree Sanders. A sad na kola, vidi da
kreu.
Na jednima od ovih sedam kola bilo je dvjesto pedeset koltovki sa deset tisua
metaka. Ove su puke vozari nabavili za prodaju lovcima i traperima i ni po koju
cijenu ih nisu htjela ostaviti Indijancima.
Tako smanjeni karavan zaustavio se u trideset sati vonje samo dvaput da napoji
konje i volove. Kad stigoe na potok Mora, ranjenici su od putovanja bili toliko
izmueni da su im morali pruiti malo njege. Riskirali su da se tu ulogore.
Dva vozara i Clint s njima sahranili su Toma visoko iznad potoka u umi pod
ogromnom topolom. Cliint navue na grob granja i kamenja, da ga obiljei i nae
opet, ako bi ikada jo ovuda prolazio.
133

Nije mogao ni jesti ni spavati. No mu je bila uasna.

Slijedeeg dana oko podne dovukao se ovaj masakrirani i opljakani karavan u Fort
Union, JLjudi u mjestu su ih doekali s uenjem i iskrenim aljenjem. Malo tko se
nije interesirao i htio pomoi. Na mjesto pokolja odmah je poslan odred konjanika.
Couch naie na Clinta i upita ga ljubazno: ta je s tobom, Buff?
Nije mi stalo ni do ega, snudeno odvrati Clint.
Znam, teko ti je, ali Buff, i to e proi. Granica je to. Prokletstvo boje! I ti to zna.
Moramo biti mukarci i sve izdrati... Nego, ovdje je novanik tovg oca. Hajde, otvorit
emo ga!
U novaniku su bili neki papini, dvije tisue dolara i jedno pismo otprije nekoliko
godina. Couch proita pismo i ree:
U pismu je tvoj otac odredio da ti budem Bknbnik, dok ne navri dvadeset jednu
godinu. Ja u nastojati, Buff, da ti pomognem koliko god budem mogao. Ti si roeni
vozar, pa e sa mnom, bit e moj ortak. Ove papire i novac spremit u za tebe.
Maxwell je takoer potraio Clinta, razgova-l srao ljubazno s njim i tjeio ga. Clint se
kroz to l malko povratio iz svoje osamljenosti i beznadnosti.|
uj me, deko moj, ree Maxwell, ti ims neto od onoga to imamo ja i Kit Carson,
pa sam Fremont to je imao. Svi se mi borimo na ovoj granici i nestajemo, ali to je
rtva za druge, za. one koji e doi iza nas. Tvoja je rtva velika. Izgubio si majku,
oca, pa sad i dragog druga.
134
Stegni srce i izdri! Trideset godina na granici nauilo me mnogo toga i ostavilo
mnoge tragove na meni. Prijatelj sam sa svim indijanskim plemenima. Ima i te kako
dobrih Indijanaca. Neki moji prijatelji bijelci zamjeraju mi to ovako govorim. Ja ti ne

mogu savjetovati da mrzi i ubija Indijance. .. ja ti samo kaem, ostani i ustraj na

Zapadu zbog onih koji dolaze za nama.
Gospodine Maxwell! Ja... ja u ustrajati!
Ti si pravi deko. Nisam se prevario u tebi, ree Maxwell. Kad stignem u Santa Fe,
volio bih da za ovu zimu doe na moj ran. Je l' vrijedi?
Da, i hvala vam, odgovorio je Clint.
Kad su se konjanici vratili od stjenovitog lo-gorita Point of Focks, javio je narednik,
voa odreda, da su nali sva kola spaljena i da roba jo f,ori. Vidjeli su preko stotinu
ubijenih konja, ali nijednog ubijenog vola. Nigdje nisu nali nijednog mrtvog Indijanca.
135

9.
Clint Belmet otiao je s Maxwellom na njegov ran i tamo ostao cijelu zimu. Bilo je
upravo dobro, to je Clint u tom kritinom dobu doao pod utjecaj dobra ovjeka kao
to je Maxwell. Pa i na proljee nije Clint poao s Coughom i voza-rima, ve po
nagovoru Maxwella ostao i dalje na rancu, pomaui mu u raznim poslovima na
imanju. I tako Clint ostade cijelu godinu, ak i slijedeu zimu kod Maxwella.

Maxwellov je posjed u 1861. godini doao do vrhunca svog napretka, razvoja i slave.
Nikad ranije na Zapadu, niti poslije nije bilo takvog ili slinog veleposjeda.
Maxwell je 1822. doao ina Zapad iz Illinoisa i proslavio se kao graniar, uven skoro
kao i Kit Carson. Sudjelovao je u vojni protiv Navajo Indijanaca i dobio in kapetana.
Nadalje se borio u Meksikanskom ratu 1842. i sudjelovao u invaziji na Texas. Poslije
toga je kao kapetan sluio etiri godine kod Teksakih jahaa i potom se povukao iz
aktivne slube na svoj ran, koji je u meuvremenu bio kupio.
U to vrijeme je Maxwellov ran bio najvei posjed u cijeloj Americi. Na sjever se
protezao U duini od ezdeset pet milja sve do klanca Ra-ton, na zapadu je graniio
s Crvenom rijekom u duini od dvadeset pet milja, na istonoj strani granica mu je
bila rijeka Cimmaron u duini od
136
petnaest milja, a prema jugu se ran spajao sa otvorenom prerijom. Najblie naselje
bio je Fort Union, udaljen oko dvadeset pet milja.
Na Maxwellovom rancu obino je bilo zaposleno oko pet stotina Meksikanaca, koji su
radili na ogromnim poljima i uzgajali kukuruz, zob, penicu, kao i sve vrste povra.
Imao je Max-well i svoj mlin na konjski pogon, te je opskrbljivao branom sve
tvravice i naselja na tom prostranstvu.
Godine 1861. ni sam nije znao koliko ima stoke. Po procjeni smatrao je da ima oko
etiri stotine tisua ovaca, pedeset tisua goveda i deset tisua konja. Mule i mazge
nije ni brojao.
Po ugovoru sa dravom opskrbljivao je goveim mesom sve indijanske rezervate u
Novom Meksiku, a isto tako je goveim i drugim mesom opskrbljivao sve tvravice i
garnizone. Imao je najvei duan i skladite na Zapadu. Bio je jednako u prijateljstvu
s bijelcima, Indijancima i Meksikancima, a koliko se znalo, nije meu njima imao
nijednog neprijatelja. Indijanci su ga nazivali. Otac Maxwell. Tokom cijele godine
logorovali bi Indijanci na njegovu rancu, a u proljee, kad bi krenula trgovina krznom,
bilo ih je na tisue. Veoma esto su mu dolazili i traperi, lovci, vozari, graniari s
prerije, pa i sami vojnici.
Pukovnik Maxwell bio je pristao ovjek, visine preko metar i "osamdeset centimetara.
Nikad se nije brijao. Svojim prodornim pogledom gledao bi svakome u oi. Rijetko se
smijao, a kad bi, osmijeh mu je ublaavao ozbiljnost i strogost njegova lica.
Na Maxwellovu rancu nikad nije bio zaposlen nijedan bijelac. Kad bi na rancu
logorovao
137

l
koji karavan, a to se esto deavalo, Maxwell je bio prijazan i susretljiv prema
svakome, a oso-foito prema enama, ako ih je bilo s karavanom. Prialo se da je
Maxwell nekad jako volio jednu enu, te da se desila neka nesrea i on tu enu nije
mogao zaboraviti. Nitko tu njegovu povijest nije tano znao, ali su ljudi tota
zakljuivali po tunoj mirnoi njegova lica i sjenci sjete u njegovim orlovskim oima.
Glavna kua na rancu sa svojim bijelim zidovima vie je nalikovala na neku tvravicu,
^ie-go na dom nekog ovjeka. Ta kua bila je izrazito panjojskog stila sa irokim
trijemom odakle se pruao krasan pogled na prirodu Zapada koja je uvijek oaravala
posjetioce; esto bi Maxwel-lovi gosti uivali sjedei u hladovini ovog trijema i satima
gledali preko prerijske trave u beskraj J purpurnom horizontu. Uivali bi i ne bi skidali oka s te slike.

U njegovoj blagovaonici bilo je mjesta za itavu stotinu gostiju, a esto bi ih toliko i

bilo. Domainstvo i kuhinju vodila mu je stara iskusna Meksikanka, koja je imala
svoje potpuno odvojene odaje. Jo nitko nije kod Maxwella vidio neku enu! Stolove
su postavljali isti, vrijedni i spretni mladii Meksikanci, koji su prilino govorili
engleski.
Sa zadnje strane ove glavne kue nalazila se lijepa topolova umica, a iza umice
mnogo raznih Egrada. Tu su bile tesarska radiona, kovanica, obuarska, sedlarska,
tkaonica i jo neke radionice, po emu se vidjelo da je Maxwell i u tom pogledu bio
potpuno neovisan. Jo dalje stajali su hambari, upe, obori, cijeli niz zgrada, bijelo
okre138

enih i urednih. A iza tih zgrada protegla se ispaa pedeset milja sve do
planina.
Maxwellovi prijatelji nazivali su ga pukovnikom. I on je kao i drugi ljudi njegova tipa
bio 'oktorjeli karta. Nije mario da li dobiva ili gubi, ali ako je dobivao nemilosrdno je
uzimao svoj dobitak, pa makar to njegovu protivniku bio i zadnji dolar. Kad bi onaj koji
je izgubio ili bilo tko zatraio novaca od njega, on bi uvijek upitao: A kad e mi
vratiti? Kad bi dobio odgovor, dao je bez daljnjega koliko god bi tko zatraio. Dosta
udno, nikad ga nitko nije prevario.
Clint je jedne veeri bio prisutan kad je Kit Carson kartajui s Maxwellom izgubio sav
novac. Clint je na Maxwellovu licu primijetio izrazito zadovoljstvo.
Sluaj Lew, ljutio se Carson, ig'o si mi ;'zadnji cent. Kako u kui k eni bez
prebijene pare?
alim Kit, ali ti si navalio da karta sa mnom, a zna i sam da se slabo razumije u
karte, odgovori pukovnik.
Veeras se, zaista, nisam razumio, ree Carson, posudi mi pet stotina.
Maxwell izbroji pet stotina dolara i prui jh pitajui: Kit, a kad e mi vratiti?
Do vraga! Ne znam, ree Kit osjeajui se neugodno, jer je bilo prisutno i nekoliko
oficira iz tvravice. Carson i Maxwell su bili dobri prijatelji ve trideset godina.
Zajedno su ratovali u Meksi'kanskom i Teksakom pohodu. Obojica su bili teksak'i
jahai, vodili su Fremonta na njegove uvene ekspedicije preko planina Rocky Moun-

139

tains. Prialo se da je Carson spasio ivot Max-wllu nekoliko puta, a Maxwell mu je u

najmanju ruku vratio to bar jedanput. Pa i pored toga pukovnik je htio znati kad e mu
Kit vratiti ovih pet stotina dolara.
Idi do vraga! Slijedei put u ja tebi dii pet stotina!
A, to se nee nikad dogoditi, osmjehne se pukovnik, ali se zadovolji Kitovim
odgovorom.
U proljee je pukovnik Maxwell bio jako zauzet sjetvom, sve je sam nadzirao.
Meksikanci su dobro radili, ali samo pod nadzorom. Polja su leala na visokom
ocjednom terenu, navodnjavanja nije bilo, te je trebalo rano sijati i saditi, da se
iskoriste proljetne kie.
U dolini se ulogorilo oko dvije tisue Indijanaca iz raznih plemena, koja nisu bila u
prijateljskim odnosima meusobno, te da su se sreli u drugo doba godine i na
drugom mjestu, sigurno bi se tukli i borili jedni protiv drugih. Ali sad, u proljee,
poela je trgovina krznom i svi su donijeli svoju zimsku lovinu na prodaju. Velik
prostor pred Maxwellovim duanom izgledao je Clintu kao ogroman, aroliki i
zanimljiv cirkus. esto je pomagao u duanu, no kako je tek poeo uiti indijanske
jezike, nije jo mogao stati za tezgu, a pogotovo sada kad je bila tolika navala na
duan.
U Maxwellovoj blagovaonici sjedilo je oko dvadeset trapera i etrdeset poglavica iz
raznih plemena. Bilo je oko petnaest oficira iz bliih garnizona. Poglavica Utesa,
Letei Oblak sjedio je na poasnom mjestu, desno od Maxwella. Clint
140
mu je sjedio slijeva i svi su ve znali da Max-well postupa s Clintom kao s roenim
sinom. Clint je s uzbuenjem, ali ne i sa zadovoljstvom, promatrao tog poglavicu.
Letei Oblak, Indijanac runog lica, drao se veoma dostojanstveno. Lice mu je imalo
izgled jastreba. Na granici se prialo da je ovaj poglavica izvrio pokolj nad nekoliko
karavana, ali nitko nije mogao pruiti sigurne dokaze o tome. Meutim, sigurno je bilo
da on nikada ne bi napao na Maxwellov karavan. Pa ipak je Clintu bilo zanimljivo
sjediti ovako za stolom i izbliza gledati ova mrava, mrka i divlja lica.
Dok se kod Maxwella obavljala trgovina, patrolirala su tri eskadrona dolinom San
Fernando, koja lei izmeu Maxwellova ranca i Taosa. U toj dolini ivjelo je desetak
bijelaca oenjenih Indijankama. Uzeli su te ene iz plemena Ute, Poni i Arapaho i
vjenali se po indijanskom obredu. Inae su pekli rakiju i prodavali Indijancima.
Vojnici su ih spreavali u tome, ali su slabo uspijevali.
Jo jedna vrlina pukovnika Maxwella bila je u tome to nikad nije prodao Indijancima
ni kapi alkohola, niti bi ikada Indijance ponudio alkoholnim piem. Ako bi se na
Maxwellovu rancu pojavio koji pijani bijelac, smjesta bi ga protjerali.
Bilo je ba poslije veere kod Maxwella, na dan 16. svibnja kad je stigao prvi karavan
te godine sa istoka. Clint je stajao u blizini kad je doao voa karavana, imenom
Dagget, da se javi Maxwellu. Davao je izgled tipinog vozara. Onako snaan, bradat i
bronana, nevremenom ot-vrdnula lica, sav pranjav, mirisao je na konje.
141Dolazak prvog vozara u godini izazvao je veliko zanimanje i znatielju kod svih
ljudi na rancu. On je govorio a svi su sluali paljivo i bez daha. Sjever i Jug su se
zaratili. To to je izgledalo vjerojatno, sad je, evo, stvarnost. Unija se morala boriti za
opstanak. Vojnika je bilo malo pa se nijedan ili gotovo nijedan vojnik nije mogao

dobiti za karavane koji su vozili preko prerije. Vozare je bilo teko unajmiti, a ako bi
se i nali, trebalo je mnogo platiti. Vlada je slala vojnike iz Kansasa i Nebraske da
pojaaju sve tvravice i garnizone. Komandant vojske Unije u Fort Leavenvrorthu,
general Htmter, poslao je poziv svim lojalnim dravama i pokrajinama traei
dobrovoljce.
Za boga miloga, zavikao je Maxwell sijevajui oima. I tako je Sumter
zapoeo rat?
Novi Meksiko e se odcijepiti od Unije! Nastat e pakao ovdje na granici. Moram
govoriti
s Carsonom.
Pukovnie, mislim da ovi Meksikanci nita ne bi mogli pomoi u ovoj situaciji,
lukavo
e Dagget.
Ne, nikako, odluno ree Maxwell, za njih ja odgovaram. Ali u Taosu i Fort Unionu
ima Meksikanaca koji e Indijancima doturati oruje i municiju, pa eto onda skalpova i
pljake. Vi znate ta mislim.
To e ukoiti prijevoz, odvrati Dagget. Ve ^prole godine je bilo vie tereta nego
to smo ga mogli prevesti.
Dagget, ove e godine biti jo gore. Ja u imati tereta za vie od stotinu kola. ta ste
dovukli?
Najvei karavan koji sam dosada vodio. Sto
etrdeset i dvoja kola. 142
Jeste li imali gubitaka putem? Ne. Putovali smo glatko. Na Kravljoj rijeci zaskoili
su nas Poni, ali smo ih rastjerali svojim topom. Kod Phantom Inlanda imali smo arku
s Komanima. Oni nisu ekali nas, ve ili za bizonima. Slijedeeg dana zaustavilo
nas je krdo bizona i ekali smo cijeli dan da prou. Ove godine idu na sjever.
Vi ste krenuli u prvo proljee. Da li ste imali i drugih kola osim teretnih? opet e
Maxwell. Da. Sreli smo jedan karavan prerijskih ku-na. Prikljuili nam se kod
Timpasa. Putovali su sa enama i djecom, pa je bilo brige.
Nije ni udo. Drago mi je da ste ih sproveli u sigurnost. Kamo isu putovali?
U Santa Fe i Kaliforniju... Raunam da emo ovdje ostati jedan do dva tjedna, da
nahranimo stoku. Imamo pedeset kola robe za vas.
Ba fino. Trebam je kao kruh. Kad ete poeti s istovarom?
Mislim sutra. A kako je sa paom?
Nikad bolje.
U redu. Trebamo neto zobi i hrane. Ve nam je ponestalo. Prije svega, htjeli bismo
dobrog
i svjeeg mesa.
Doite mi veeras na veeru i povedite jo koga. elio bih da ujem neto vie o
ratu, zavri Maxwell.
Svi na Maxwellovom rancu htjeli su da uju o ratu. Bio je to sad jedini predmet
razgovora. Rat je znaio dalekosene posljedice i promjene u ivotu na granici. U
znatielji, ljudi su prekinuli sav drugi posao, samo su sluali i govorili o
143

iratu. Kao na komandu, prestade rad u duanu, prestade trgovina krznom, prestade
ak i kartanje.

Clinta je takoer sve jako zanimalo, no on nije nita zapitkivao, ve je iao od grupe
do grupe i sluao. Vozari su gledali na rat sa svog jStanovita, te su se s jedne
strane veselili duploj zaradi, a s druge plaili to e morati na put bez vojnike
pratnje.
Couch je bio veoma veseo. Njega se uope nije dojmila tragedija rata izmeu Jenkija
i pobunjenika. Nije on davao ni dvije pare na to.
Bit e posla, d to dobrog posla, trljao je ruke. Udvostruoit emo svoje karavane,
nabavit emo dva do tri topa i odagnati crvenokoce kao od ale!
Ma ujte, kapetane, obrati se Couchu jedan od njegovih mlaih vozara. Mi mlai
smo sad u nezgodnom ipoloaju. Moramo se opredijeliti.
Kako? Za koga?
Pa, da l' emo stupiti u vojsku, a onda u koju vojsku.
Ni govora, smjesta odgovori Couch i vidjelo se da je on sebi ve ranije odgovorio
na to pitanje. Mi vozari imamo vanu dunost i veliku odgovornost kao i vojnici. Ako
stupimo u vojsku, ta e biti s tvravicama i naseljima? A ba sad dolazi dosta
naseljenika na Zapad. Ako se tvravice ukinu, tko e tititi naseljenike. Poklali bi ih
Indijanci... Nita ti, Bile, ne brini za novu dunost. Mi moramo i te kako ostati na svom
dosadanjem poslu.
Maxwell je sluao Coucha, gladio svoju sre-brnastu bradu i kimao glavom. Kad je
Couch do144
vrio, Maxwell ree: Momci, ima istine u Co-uchovim rijeima. Ja se bez daljnjega
slaem s njim i ba zbog toga elim govoriti s Kitom Carsonom.
Couch je kasnije opazio Clinta kako stoji pred duanom i slua.
ta je, Buff? ta si se tako uozbiljio? upita ga Couch.
Pa svi su se uozbiljili.
Eto, ti si ve dosta odrastao, otrg'o se i ve si skoro snaan ovjek, ali jo nema
dvadeset jednu godinu, a dotle se za te brinem ja, zna?
Neete me, valjda, prisiljavati da radim protiv svojih osjeaja, protestirao je Clint.
Ne. To neu. Tvoj otac te ostavio meni na brigu, ali ako bude trzao iz brazde, morat
u te usmjeriti. Nadam se, ti e sluati nas starije. Maxwell misli kao i ja. Pitaj ga!
uo sam da je na vaoj strani.
Buff, moe ti mnogo uiniti za Uniju, a jo vie za Zapad, ako ostane za svojim
vozar-skim kolima, ozbiljno e Couch. uvam za tebe ve nekoliko tisua dolara,
tvojih dolara. im prvi put doemo u Kansas City, uloit u ih u banku na tvoje ime.
Pred nama su bogate godine, a poslije, jednog dana, moe se ovdje naseliti na neki
ran. Dri se ti svog Jima Coucha!
Ne znam, strie Jime, na koju stranu bih poao, ali mislim da moram ostati s vama,
jer je tako moj otac htio, odgovori Clint, okrene se i ode. Znao je da se jo nije
konano odluio.
Clint je volio Uniju, a sjeao se kako mu je otac govorio i predviao da e jednom
doi do rata izmeu Sjevera i Juga. Cesto mu je spominjao da su oni Sjevernjaci i da
znaju svoju dunost
10 Karavani se bore

prema svojoj zemlji, koju vole. Clint se nikako nije slagao s miljenjem Coucha i
Maxwella, da je vozarska sluba isto to i sluba vojnika u vojsci, te je namjeravao da
o tome govori s Kitom Carsonom.

Poelio je da bude sam i odetao preko panjaka podalje od kua na rancu, preao
preko breuljka i osjetio olakanje, kad vie nije vidio ni kua, ni vozara, ni
Indijanaca, ni logora. Na maloj uzviici pred sobom ugledao je usamljen cedar, te
nastavi etnju, uspne se na tu glavicu i sjedne pod stablo da razmilja. Odatle se
lijepo vidjelo zele-nosivo prostranstvo Maxwellova ranca, a dalje ga je pogled vodio k
bijelo-crnoj zemlji, k udesnim visoravnima Novog Meksika.
Prema sjeveru leale su planine Rocky Mo-untains, iji su vrhovi bili pod snijegom,
ispod njih se sputali mramorni nagibi i strmine sve do pojasa uma, a onda
naizmjenino ume i udo-li prelazili na sve blae i otvorene panjake. Clint je uivao
u istom svjeem zraku ovog sunanog svibanjskog dana, svjeini koja je dolazila sa
planina. Dosada jo nije imao prilike da bolje upozna planine, a volio ih je gledati iz
daljine.
Prema jugu i istoku, tamo preko cedrova i borovih bregova protezalo se plavo
zamagljeno prostranstvo daleko u daljini, u prazno. Tamo je bila prerija sa svojom
arobnom ljepotom i privlanou. Istina, Clint je volio planine, ali preriju, tu njegovu
preriju volio je nadasve, pa i sad gledajui tu otvorenu, sad istu, a poslije valovitu
ravnicu, nije mogao a da opet ne osjeti svu ljubav za nju.
Clint ni sam nije bio svjestan, nije znao da se nalazi u odsudnom trenutku svog
ivota. Neizrecivom i ogromnom snagom privlaila ga prerija
146
svojim purpurnim obrisom i talasastim travnjacima, vrbovim i topolovim umama, da,
zvala ga je ta domovina bizona i divljaka. Pa ipak, iz glave mu nije izlazila misao da
on mora to ostaviti zbog svoje zemlje, svoje prave velike domovine, ako ga ona
zatreba i da se bori za nju. On nije imao ni doma, ni roaka, osim neke daljnje
rodbine u Illi-"noisu, koje ak nije dobro ni poznavao. Nije imao za koga da se brine,
ni za koga da radi. Eh, da nije mala May Bell iezla i izgubila se!
Zamiljao je sam malu May kao djevojku od esnaest godina, ljepoticu... ali morao je
u sebi potisnuti ta tuna i lijepa sjeanja.
A ako poe u rat i ostane iv, mogao bi se opet vratiti na granicu. Ako ve mora
poginuti, bolje da pogine od pobunjenika na Istoku, nego da ga ubiju divljaci na
Zapadu. Clint je razmiljao o cijeloj toj stvari gledajui s obadvije strane. Bilo bi,
zaista, strano za njega ubijati bijelce koji mu nita naao nisu uinili.' A sama
pomisao, ubijati Indijance, zagrijala bi mu krv u ilama i natjerala je u glavu. Moda bi
se i on, kad odraste, mogao sprijateljiti s crvenokocima kao i Maxwell? Ne!
Maxwellu nisu Komani ubili majku, oca, druga i dragu djevojicu koje je volio.
Konano prestade razmiljati o tom zamrenom pitanju rata i vozarstva, Istoka i
Zapada, svoje dunosti i rada. Oslukivao je hujanje vjetra i utanje kedrovog lia
nad glavom, taj udni, a ugodan zvuk, koji je za njega uvijek bio kao najljepa glazba!
Sluao je, motrio i gledao, prema planinama i daljini.
Upravo se nad jednim snjenim vrhom raistili oblaci, pokazalo se plavetnilo neba, a
za nekoliko trenutaka opet naie oblak i pokrije ga.
10*
147

Slika planine u daljini mijenjala se sa suncem i oblacima. S vremena na vrijeme po

padinama bi prola tamna sjenka, a onda bi opet sunce obasjalo nagibe, da stvori
drugu jo ljepu sliku. Za njega su te planine bile divlje i nepoznato carstvo. Tra- fl
peri, lovci i Indijanci prodrli su u tu tvravu, car- ] stvo gudura, klisura i poumljenih
udola i odanle
donisili krzna.
Kao i uvijek, Clint se u svojim mislima vraao u nizinu. Eto, pred njim je leala
sivkastoze-tena trava, koja se njihala na vjetru. Tamo dalje dizali su ise blagi, sivi
breljuci, goli, neki obrasli
cedrovinom...
Satima je Clint razmiljao i nita nije odluio. Bio je svjestan da ga je Zapad privukao
i zarobio
za cijeli ivot.
Vratio se na ran oko podne, a tada je tamo bilo najvie ivahnosti i kretanja. Na
irokoj stazi od kue do duana, u dvoritu, trijemu, posvuda su bili aroliki Indijanci,
Meksikanci i vozari iz karavana. One Daggetove lako je bilo prepoznati, osobito
Teksaane. S njima su bile i ene i djeca. Njih su sa zanimanjem gledali svi, a
osobito Indijanci i traperi.
U duanu je opet oivjelo. Clint se umijeao meu muterije i zapazio je nekog
visokog Teksa-ana, dugonju preko dva metra, plave kose i oiju, pravi tip pionira.
Clint nije bio niska rasta, ali se prema ovakvima osjeao kao patuljak.
Na vreama s robom sjedila su dva upava djeaka, moglo im je biti pet do sedam
godina i uivali jedui slatkie. Clinta je zabavljalo gledati ih, te mu pade na pamet

kako su ova djeca daleko od svake pomisli na rat, opasnsti i 'tegobe koji i njima
prijete ovdje na granici.
148
Kako si braco? upita Clint jednog. No ovaj je imao puna usta i nije mogao
odgovoriti, samo se smijuljio.
Zatim Clint kriomice pogleda na dvije mlade ene, koje su neto kupovale. Zastao je
da slua. Bile su uzbuene i" sretne sad na ovom lijepom i sigurnom mjestu, daleko
od svih jada i tekoa pionirskog ivota, koje su i njih sigurno ekale. Iznenada i neke
druge mlade ene uoe u duan, sigurno su i one bile iz teksakog karavana.
Dosada Clint jo nije vidio na okupu toliko mladih ena i djevojaka. Bilo ih je devet!
Neto ga vuklo da razgovara s njima, no, bio je stidljiv i nije znao iskoristiti priliku koju
su mu one pruale svojim ljubaznim pogledima. Ipak je shvatio da ga gledaju, jer ih je
zanimala njegova kona odjea i pitolj za pojasom.
Jedna se smijuckala, pa e glasnije svojoj drugarici: Ovo je traper, zar nije zgodan?
Clint pocrveni i malo se povue. Laskalo mu je to su ga smatrale traperom, ali drugi
dio komplimenta malo ga je zbunio, pa pomisli da mu je najbolje da ode iz duana.
Okrenuo se da poe i pogled mu se sretne sa dva lijepa crna oka koja ga upravo
oinue.
U duan je ula mlada djevojika u pratnji postarije ene i mlada uzrasna ovjeka,
takoe iz Texasa.
Djevojka se malo trgla, vjerojatno se prestraila to se Clint umalp nije sudario s
njom.
Ta, pazite malo, vi traperi! ree Clintu taj Teksaan svojim razvuenim junjakim
naglaskom, koji je Clint ve poznavao.
Clint je promrmljao i ispriavao se, ali nije iziao iz duana, ve samo stao u stranu.
Omuhavao se
149meu muterijama i otraga gledao na te ene i djevojke iz teksake grupe.
Obuzimalo ga je neko neobino uvstvo.
Opet je uoio onu djevojku crnih oiju. Imala je na glavi eiri privezan vrpcom ispod
brade i nosila iroku i dugaku plavu haljinu koja joj nije mogla sakriti lijepi lik i
draest. Ispod eiria sputali su se krasni smei uvojci. Ona nije kupovala i
oevidno je bilo da je samo dola u duan s ono dvoje starijih. Teksaan se nekako
stalno lijepio uz nju, kao da eli pokazati da mu je to djevojka, a ona se nekako
ustezala i povlaila, to je Clint dobro uoio.
Okrenula je glavu i Clint je uspio da joj bolje vidi lijep i plemenit profil tamnozlatne puti
s jedva primjetnim prirodnim rumenilom na obrazima. Sad se i ona ogleda i Clint joj je
dobro vidio cijelo lice. Bilo je to ne samo lijepo lice, ve mu se uinilo nekako udno
poznatim, kao da ga je u snu
vidio.
Potrajalo je to samo trenutak, a Clint se ve ohladio i za sebe zakljuio da je
romantina budala. Ve godinama nije, uope, progovorio ni sa jednom djevojkom.
Ponovno je krenuo k vratima, ali ga opet neto zadra. elio je da jo jednom vidi
njeno lice. Naljutio se sam na sebe i pomislio, ta se on ima brinuti za neku lijepu
djevojku? Uostalom, tko i ta bi mu ona bila? Sluajno ju je u prolazu vidio i nita
vie.
Doao je do vrata i opet zastao. Ljudi izmeu nj^ i njega su se tog trenutka razili i
uklonili u stranu, te on jo jednom vie nagonski baci pogled prema njoj i primijeti da
ga ona netremice, gotovo ukoeno gleda otvorivi ak malo usta. Kad je pri150

jinijetila da joj je Clint uhvatio pogled, pocrve-injela je tako da su joj obrazi bili rumeni
gotovo kao i usne. Spustila je pogled, ali opet die oi, tnije se smijala. Gledala ga je
ozbiljno, ispitljivo. , Clint je zaboravio da je htio izai iz duana. Mokasini su mu
postali teki kao od olova. Pogled mu je stao lutati okolo, ali ga je neto privlailo
djevojci kao magnet. I djevojka je gledala njega, ali sad posve drukije. Lice joj je
problijedjelo, njene oi gledale su upitno, zamiljeno. Clintu je srce zastalo. Ova
djevojka ga gleda udno, neobino, kao to ga nikad ne bi gledala nijedna ena.
Uinilo mu se kao da mu je djevojka htjela prii i vidio je kako je njen pratilac
zadrava. Vidio je kako je pokazala rukom prema njemu. Djevojka se nije dala
upokoriti, te su se neto objanjavali. Clint bi bio dao ne znam ta da je mogao uti
njihovo raspravljanje. Moda joj je ovaj Teksaanin brat, mislio je Clint, ali uza sve to
u njemu se probudila nerazumljiva antipatija prema tom ovjeku.
Sad Clint polako poe prema djevojci. Znao je ta radi, ali nije znao zato to radi. Ako
bi ga ova djevojka jo jednom pogledala, podsvjesno je strahovao i osjeao da tada
vie nee moi vladati sobom.
I djevojka ga opet pogledala. Clint joj je bio ve tako blizu da je u njenim oima
razabirao pitanje. Njene oi su ga upravo probadale.
U tom trenu proe pored nje jedan od Cou-chovih vozara, Sam Black koji je izlazio iz
duana. Djevojka ga zaustavi, ali je istovremeno i Teksaanin uhvatio za ruku.
Pustite me, ree ona jasno i odluno i stane pred vozara. Clint nije razumio njene
rijei, no
151

znao je da govori o njemu. Neka strahovita neizvjesnost stegla mu grudi.

Sam Black je sluao to mu djevojka ree, pa se okrene Clintu i naceri se.
Mislite li, gospoice, onog momka u konoj koulji? upita Sam tako glasno da su ga
svi u duanu uli.
Djevojka kimne i lice joj se opet oblije rumenilom.
Svakako da ga znam. On je iz moje drube. To je Buff Belmet.
Djevojka upola krikne i ne stie na vrijeme rukom pokriti usta. Oi joj se razrogaie,
potam-nie i ukoie na Clintu, dok on jo nije shvaao ta se deava. Srce mu je
uzdrhtalo.
Djevojka poe polako prilazit Clintu gledajui ga sad svojim sjajnim oima u kojima se
vidjela nada zajedno s ushienjem i strahom.
Buff Belmet... Tko ste vi? proapta ona. Je li to vae pravo ime?
Buff mi je nadimak, a ja se zovem Clint, promuca on.

Ona isprui drhtavu ruku kao da e ga dotai, ali joj se ruka vrati na grudi. S lica joj
nestade rumenila, problijedjela je kao papir, pa e drhtavim glasom:
Clinte, zar me ne poznaje?
Ma te oi, taj glas, ne vjerujui i zapanjeno izusti Clint.
Oh, ipak se ti sjea mene, povie ona i na oi joj udarie suze.
Gospoice, vi ste kao, vi ste slini, oh Boe, vi ne biste mogli biti!...
Da, mogu, mogu, provali iz nje, ja sam May Bell!
152
10.
Clint ni sam nije znao, kako mu se May na la u naruju. Stegnuo ju je na svoje
grudi. Srca su im snano kucala jedno uz drugo. Svoje lice njeno je prislonio uz
njenu kosu, a zatim uz njeno od suza vlano lice.
Ona se vrsto privila uz njega drei ga rukama za ramena.
Clinte! Clinte! Hvala Bogu! Znala sam da si iv!
A ja sam mislio da si ti davno mrtva, promrmlja Clint kao u snu.
iva sam, iva, aptala mu je ona uz sam njean poljubac.
No Clintov san bio je odmah prekinut. Neka vrsta ruka grubo ga je zgrabila za rame
i odgurnula od lijepe May, te bi pao da ga nisu zadrali sanduci koji su mu bili s lea.
U isti tren nestade Clintu magle pred oima. On se osvijesti i u oima mu bijesnu
gnjev.
Onaj Teksaanin ga je 'odgurnuo. Clint spazi bjegove plave oi ispunjene bijesom i u
isti tren ga aka udari po ustima, da je opet oteturao natrag. Opet se oslonio na
sanduke. Od iznenadne boli pomijeane s ostalim uvrstvima gotovo posve klonu
nemono.
Iz mnotva koje ih je okruilo izie pleat ovjek, koji stade ispred Clinta gledajui u
Teksa-anina.
153

Clint je prepoznao glas kapetana Coucha. Iza njega se pojavio i Maxwell.

Ja sam Maxwell, ree ovaj mirnim i odlunim glasom. Ovaj mladi je moj gost.
Zato ste
ga udarili?
Teksaanin se nije ni zbunio ni uplaio. Prezrivo je gledao na Coucha i Maxhella. s
Ako vas ba zanima, opalio sam mu jednu po njegovu lijepom licu ...
Jo nije ni dovrio reenicu, a Couch ga tako estoko udari ispod eljusti da se
opruio po zemlji. Tek sad je Couch opazio djevojku, koja je stajala irom otvorenih
oiju, blijeda i gledala as Clinta, as Teksaanina koji je leao na zemlji. U prostranom duanu nije se moglo uti ni glasa, samo koraci ljudi koji su se natiskivali sve
blie.
Couch otro pogleda djevojku i sagne se da
je bolje promotri.
A to se desilo zbog vas, djevojko? ree Couch i rukom pokaza na Clinta.
Da, gospodine, promuca ona. ujte, ja bih vas odnekle morao poznavati? Couch
e prizvukom velike znatielje i pomalo zbunjeno.
Moda me poznajete, odvrati ona. Ja vas znam, vi ste gospodin Jim Couch.
Za ime boje povie Couch prihvativi pruenu ruku. E, sad znam... Va glas
pristaje vaim oima. Ne zaboravljam lako. Ta vi ste ona mala djevojica, koja je prije
mnogo godina napustila moj karavan u Coucil Groveu. Kerkica Sama Bella, je li?
Da, ja sam May Bell, uz tuan osmijeh odvrati ona.
154
Mala May Bell ponovno uskrsnula, a mi smo mislili da je ona ve odavno mrtva.
Narasli ste u hiladu enu i vidi ti nje, kako je lijepa! A, Boga mi, jo se nikad nisam
ovako obradovao!

U meuvremenu teksaanin je doao k sebi i stao na noge. Ovakav razvoj stvari nije
mu se
sviao.
Maxwell ga uhvati za ramena, okrene k sebi
i upita:
Strance, jo niste objasnili, zato ste napali
mog gosta.
Teksaaninovo lice poprimi zloban izraz, pogledom punim mrnje, osine Clinta i bez
rijei izvue se kroz mnotvo iz duana.
Maxwell, ree Couch povukavi lijepu May za ruku tako da je stala pred pukovnika,
ovo je jedno od rijetkih iznenaenja na Zapadu. Prije mnogo godina otac ove
djevojke prikljuio se mom karavanu u Independenceu. Iste godine su vozili sa mnom
Buff i njegov otac. Vozar Bell napustio nas je u Council Groveu i krenuo natrag na
istok. Bellovu drubu poubijali su Indijanci, sve do jednoga, a za njgovu kerku uli
smo da su je odveli. Eh, ta mala May, to je ova lijepa djevojka ovdje. Maxwell joj se
udvorno nakloni i prijateljski objema akama stisne njenu malu ruku. Gospoice Bell,
iskreno se radujem to sam vas upoznao. Zaista, ovdje na granici se tako lijepo
iznenaenje ne doivljava esto.
Hvala vam gospodine, odvrati djevojka
stidljivo.
Buff, gdje si, doi, veselo e Couch.
I dok se Clint provlaio izmeu ljudi mijenjajui boju lica, Couch nastavi:
155r
Deoko, eto sad vidim vas dvoje, a znam kad ste bili mali, pa vas dvoje, ja ba mislim
...
Couch nije znao kako bi rekao ono to je elio i mislio rei za njih dvoje. Clint se
premjetao s noge na nogu, jezik mu se prilijepio za nepce i uope nije znao to bi
kazao. Maxwell je shvatio, pa se nasmijao i obgrlio Clinta oko ramena. Onda May
priskoi u pomo Clintu.
Ja... ja sam najprije vidjela Clinta napolju, poe ona dobivi malo vie rumenila u
licu, i udila sam se i pitala odakle poznajem 'tog mladia, kako, zato ... Vidjela
sam ga opet ovdje u duanu i prepoznala, ali se jo uvijek nisam usudila povjerovati
svojim oima. Gledala sam ga, Pitala sam jednog vozara, te mi on ree da je to Buff
Belmet. Pohrlila sam Clintu i ne znam kako se to dogodilo, ali je Lee gurnuo i udario
Clinta.
Auh, sad mi je stvar jasnija. ao mi je to sam maznuo tog Leeja. Ali ja vas nisam
vidio niti gledao u vas, pa .ako sam ga i udario, ta mogu, on je udario Buffa, a Buff
mi je kao sin.
Couch je ovim rijeima malo oteao ve ionako dosta munu situaciju, te se Clint jo
vie smeo i gotovo stidio. Djevojka je opet problijedjela ba onako, kao kad ju je Clint
gledao nijemim ispit-Ijivim pogledom. Maxwell vidje kako situacija biva sve munija,
pa da ih izvue iz neprilike, sag-nu se k May i potiho upita: Svakako ste se vi i Buff
obradovali to ste se vidjeli i prepoznali. Da li je taj Lee imao ikakvog prava da vas
razdvoji i udari Buffa?
Ne, odgovori ona odsjeno i glasno. U tom trenu skrenula je pogled s Clinta k
Maxwellu i
156
malo pocrvenjela, tako da se blijeda ozbiljnost njena lica unekoliko izgubila.
Onda dobro, opet e Couch. Rauna su izravnani i pitanje rijeeno. Nego, s kim
ste doli? Sa svojim dobrim i dragim prijateljima, koji su mi sve na svijetu, ree

May i ogleda se po duanu. Ljudi koji su ih okruivali i promatrali s panjom, sad se

okrenue i poee razilaziti. Jedna punaka mamica nasmijanih i rumenih obraza oito je ekala samo taj trenutak.
Evo nas, May, veselo e ona i laktom gurne mukarca pored sebe.
May se okrene od vozara, pohrli toj eni dobroudnog lica i zagrli je. Sad prioe i
ostali i May pone redom: Ovo je gospodin Couch, ovo je njegov prijatelj gospodin
Maxwell... a ovo je Clint!
Gospodo, ja sam arah Clement i milo mi je to sam vas sve upoznala... vae ime,
Jim Couch, sluam ve mnogo godina i za vae ime, gospodine Maxwelle, znam... a
to je taj deko koji se tamo u preriji igrao s mojom May? To je Clint Belmet.
Ona prui ruku i Clintu i promotri ga iskusnim pogledom ene koja zna ocijeniti
mukarce: Niste vie onaj deko o kom mi je May mnogo priala. Sada ste ve pravi
momak. Vae lice mi se svia.
Clint je neto promrmljao, ni sam ne znajui ta.
Sad povikne Maxwell: Clement! arah Clement! Jeste li vi to u rodu s onim Hallom
Cle-mentom, koji je sa mnom sluio u Meksikanskom ratu, a kasnije kod teksakih
jahaa?

157
Viso'ki teksaanin koji se dosad drao po strani, pristupi, zabaci svoj iroki sombrero
i pokaza upadljivo lice, koje ba nije bilo lako zaboraviti.
Zdravo da ste, kapetane, ree Teksaanin i polako prui ruku.
Sto mu gromova! Hali Clement! Kakva srea! Toliko se glasno radovao Maxwell i
tako ga srdano zagrlio, da su se svi okolo udili, jer su Maxwella poznavali kao
ozbiljna, hladna i dostojanstvena graniara.
Jime, Buff, okrene se Maxwell, stisnite ruku mom starom ratnom drugu... Onda je
s nama bio i Kit Carson... To su bila vremena! Ma, ljudi, to je ve i odvie lijepo da
gotovo ovjek i ne vje-,ruje. Molim vas, svi na veeru k meni, dovedite moje prijatelje,
to emo proslaviti!
A, to se toga tie, nas ne morate dvaput zvati, glasno i smijui se ree Couch, te
uhvati May za ruku. Oprostite djevojice, ja sam vraki znatieljan i volio bih uti ta
se to sve ovih godina deavalo s vama.
Pa, ba nema mnogo novosti, odvrati May i tog trena oi joj izgube sjaj. Indijanci
su nas napali u mrklu no, ja sam pobjegla na rijeku i sakrila se u grmlje na obali.
Nisu me nali. U zoru sam izila i od logora vidjela samo zgarite i mrtvace koji su
leali naokolo. Od bola i straha potrala sam kao luda u preriju. Jedam konjanik izvia me opazio. Njegov karavan je pristizao, te me uzeo k sebi na sedlo i odnio u
svoj karavan.. Svi su bili jiobri prema meni. Odveli su me u Texas. Gospoa Clement
uzela me k sebi i othranila. Ona mi je druga majka. Ila sam u kolu, odrasla sam i
evo me sad ovdje meu vama!

158
O, nemojte tako skromno, nato e Couch. Ima tu ta za priati i sluati. A sad jo
jedno pitanje, djevojko! Tko vam je taj momak Lee?
Zove se Murdock. Nisam ga u Texasu ni poznavala.
Gospoa Clement je oigledno smatrala svojom dunou da se umijea: Znate,
gospodine Couch, ovaj Murdock se prikljuio nama u Pan Handleu. Nije uope vozar.
Rekao je da e na Zapadu kupovati koe. O sebi nije mnogo priao, tek toliko kao i
drugi ljudi na putu. Mi ga nismo ni pitali. Bio je uljudan i vladao se pristojno prema
enama. Pravo da vam kaem, meni se bio svidio, a pomalo i naoj May. Mom muu
se nije* nimalo svidio. Znate, mladi se zaljubio u May, kako to ve biva, pa je sad
prokleto ljubomoran. Eto, to je bio razlog ovog neugodnog sluaja ovdje.
Maxwell povede cijelo drutvo na veeru. Clint i May ostadoe i pooe zadnji. im
je iziao iz duana i izmakao pogledima znatieljnika, Clint se poe pomalo
oslobaati svoje smetenosti i osjeaja ponienja, ali mu je jo uvijek bilo teko da
jprogovori ijednu rije.
May je ila uz njega. Njena glava sizala mu je do ramena. udno mu je izgledala.
Dosada ju "je uvijek zamiljao kao malu May, a sad je slika o njoj drukija... mala
May je zaista ieznula. Kradomice ju je pogledavao i vidio kako usiljeno gleda preda
se. Na licu joj je bilo lako rumenilo. Uz put mu je govorla o vremenu, putovanju,
Indijancima', a Clint je odgovarao i potvrivao, ni sam ne znajui to zapravo govori.
Iako su se, zaista, mnogo obradovali ovom susretu, ta... vezale su ih uspomene i
radosti iz dje159

tinjstva, sad poee shvaati da su jedno drugome strani.

Mada kradomice, Clint je 'opet pogleda malo slobodnije. Ona okrene glavu i uhvati
mu pogled. Neto ih je uzbuivalo. Clintova stidljivost je malko popustila i on poe da
se bori da savlada zbrku u glavi. inilo mu se da bi se pokazao glupanom, ako bi
govorio o sebi kao vozaru, ovjeku s prerije. Pa ni sada se jo nije sredio kako bi
trebalo.
May je poela govoriti s oduevljenjem, ali joj se izrazi nekako izgubie i izblijedie.
Clint se uzalud muio, nikako da zapone takav razgovor.
Dolazak u kuu na rancu spasio ih je od neeg neugodnog, gotovo bolnog.
Da sjednemo u trijem, dok malo ne zahladi, predloi Maxwell.
Tog trenutka nestade mune situacije izmeu Clinta i May. Ona, Hali Clement i
gospoa Cle-ment bili su u sreditu panje te veeri. Maxwell je upravo sjao od
veselja i mnogo se radovao to su mu doli. Vidjelo se na njemu da je ovaj sastanak
sa starim ratnim drugom izazvao ugodne i uzbudljive uspomene, a moda i alosne i
potresne. Upoznao je May i Clementove s mnogim oficirima, izviaima, lovcima i
traperima, te i s nekoliko indijanskih poglavica.
Jedan od ovih, Usamljeni Vuk, poglavica plemena Ute, najvie je imponirao maloj
May. Taj ponosni ratnik drao se vrlo dostojanstveno. Max-well je s njim neto

govorio indijanskim jezikom. Poglavica podie polako ruku, te se moglo po kretnji

naslutiti znaenje onog to je htio rei. A to je znailo: Jao si ga onome tko nanese
nepravdu crvenom i uvredu bijelom ovjeku.
160
Usamljeni Vuk prui ruku u koju May malo oklijevajui stavi svoju ruicu.
Pozdravljam vas, ree on dubokim, neugodnim glasom. Bio je vrlo visok, te je
sagnuo svoju perjem okienu, glavu. Po crtama njegova lukavog lica mogla se
zakljuiti njegova starost. Oi su mu davale veoma inteligentan izraz.
May ga takoer pozdravi, mada je za nju bio muan ovakav izravan susret s
Indijancima, ali je vidjela da je ovaj Ute Maxwellov prijatelj i kao takav vrijedan
potovanja.
Otac, majka,.. nema?
Da. Nemam roditelje, odgovori May.
Koliko godina ima? dalje e poglavica.
esnaest.
Udana?
Ah, ne, ree May iznenaeno i popusti malo u svojoj suzdrljivosti.
Bijela ovjek spor. A ti hoe udati za veliki poglavica? ozbiljno ree Usamljeni Vuk.
Maxwell prasnu u smijeh. Poglavica je i dalje zadrao ozbiljan izraz lica, ali se vidjelo
da ima smisla za humor.
Vi mene prosite, Usamljeni Vue? upita May smijui se i pored svoje zbunjenosti.
Meni sviati bijela ena. Hvala vam. Ja ... ja vam moram rei ne.
Poglavica ispusti njenu ruku, okrene se Max-wellu i izmijeni nekoliko rijei, te se
ukloni sporim, tekim korakom.
Vidite, May, dobili ste enidbenu ponudu, zar ne? aljivo e Maxwell.
ujte, gospidine Maxwell, pa on, valjda, ne misli ozbiljno? upita May vragoljasto
gledajui svojm sjajnim oima i smijui se.
11 Karavani se bore
181

Usamljeni Vuk bio je 'dobre volje, ali on je ipak mislio malo i na enidbu, odgovori
Max-well. Taj stari Indijanac je bistra glava. Kad bi samo i drugi bili kao on...
Napravio vam je kompliment, djevojko! uli ste i sami kako vam je rekao da ste lijepa
ena i da e se bijeli momci tui zbog vas.
Zaista mi to laska, ree May.
Nato prie i umijea se Couch: Ja, kao mislim, tu bi imao i moj Buff neto rei. Ove
rijei skrenue panju na njegova mladog tienika.
Na ove rijei Clint osjeti neku duboku unutranju radost koja mu potisne zbunjenost.
Hajde, govori mome, pozva ga Maxwell izazivajui ga tonom prijateljske
znatielje.
Pa eto, imat u neto, odgovori Clint, izgovarajui to smiljeno i gledajui u May,
koja je sjedila irom otvorenih oiju i malko otvorenih usta. No, samo trenutak poslije
ovoga Clint poeli da se otvori zemlja i da ga proguta. No May Bell ga je spasila i
primila na sebe svu teinu situacije, pri emu je veoma pocrvenjela.

Clintov strah opet ieznu. On se odjednom sabrao. Sjetio se da je on ne samo volio

malu May svojim djetinjim srcem, ve takoer da su se jedno drugom obeali. Sad je
i ona bila prisiljena da se sjeti toga. Ovo se odraavalo na njenu lijepom licu. Nije
dala nikakav nagao odgovor, nije ak ni pokuala da kroz smijeh, odbije. Bila je vrlo '
prisebna. Izdrala je izazivanje i ak se takoer poela smijati na svoj raun. Ali
nijednom nije podigla oi da poglda Clinta.
Uto- prioe dva oficira koje Maxwell predstavi drutvu. Tog trena Clintovo
samopouzdanje
162
i sigurnost, ikoja mu se bila poela pomalo vraati, iezmu. Jedan oficir bio je mlad
porunik, imenom Clayborn, lijep, uglaen, mladi. Vidjelo se na njemu da je oficir
izaao iz kole, iz akademije West Point. Pokazivao je jasno i primjetno divljenje
prema lijepom spolu. Posjedovao je mnoga svojstva na kojima mu je Clint zavidio, a
osobito lakou, umilnost i manire, kakve nikad nije mogao imati ovjek sa prerije.
Lijepoj May Bell je, nesumnjivo, bilo drago njegovo drutvo. Poklonila mu je svoju
punu panju, smijeila mu se i sluala njegove tihe rijei komplimente, moda
udvaranje, te je sputala pogled crvenei se u licu jo vie nego s Clintom.
Gledajui ovo, Clinta obuzee i ogorie neka nova nepodnoljiva osjeanja. U
prvom trenutku pogodio ga otar ubod od saznanja da je to stvarnost, da, stvarnost
da May Bell pripada njemu. Moda ona, zapravo, voli, ljubi nekog drugog ovjeka, a
ne njega. Ta pomisao mu se uini svetogrem. A on, zar da ne bude odan njoj, da,
lijepoj May! A eto, pred oima mu je jasan dokaz te ljepote. Ona je izgledala divno! U
njemu se probudi nova, strasna enja. Da, on je bio samo djeak koji se nekad igrao
s njom u djetinjstvu, a sad je ona visoko iznad njega.
Odjednom je osjetio kao da je iz svog snatra-nja, enje, nade, pao u ponor.
Odmakao se od drutva, jer nije vie mogao gledati i podnijeti, kako je njegovu May
potpuno zaokupio i oarao ovaj mladi vojnik. Otiao je na suprotni kraj trijema. Neka
unutranja bol razdirala mu grudi. Sta ga je to muilo? Stara bol i patnja iz prolosti,
crni oaj iz tih dana. Jo jae ga obuzela bol, estoka i divlja.
11*
163

Clint je gledao preko sivog divljeg prostranstva, tamo daleko gdje je valovita istina
prelazila u cedrove ume, a zatim se dizala prema crnom prijelazu izmeu planina i
dalje gubila u purpu-nom obzorju. Sva ta ljepota, velianstvenost, jednolinost
beskrajne prerije, sve te muke koje je proao i podnio, sve to zajedno govorilo mu je
da je sada doao do najvee boli i najvee radosti koju mukarac moe doivjeti
do osjeanja ljubavi prema eni. Volio je malu May jo od onog asa kad su se sreli
na potoku, a kroza sve napore, borbu i patnju ta ljubav je samo rasla, jaala, zaokupila mu srce i duu.
Sunce je ve bilo zalo, a Clint je jo uvijek stajao naslonjen na ogradu trijema
bludei oima po sivoj daljim, obuzet bolom svoje due. Tu ga je naao Couch i
odvukao u blagovaonicu.
Climt se uplaio od novih iskuenja, no u ovoj ogromnoj prostoriji bilo je prilino
tamno, agor gostiju malo ga je ohrabrio, te se ponadao da ga ' nitko nee ni
primijetiti niti obraati panju na njega. Bilo je mnogo gostiju koje uope nije ni poznavao. Prisiljavao se da ne gleda u May, jer e s njom sigurno biti onaj privlani
mladi oficir i ona e se s njim zabavljati. No, uvidio je da ne bi imalo smisla ba
potpuno se povui, te zato podie oi i stane razgledavati dvoranu. Za duljim stolom
su ve sjedili poglavice, izviai, traperi i lovci, do njih vozari i drugi. Grupa vojnika
sjedila je zajedno. Clint pogleda prema elu stola i vidje poasne Maxwellove goste
te veeri. Nekoliko gospoa iz Daggetova karavana, bila je tu i gospoa Clement,
sjedile su lijevo od Maxwella, a May b,ell dobila je poasno mjesto desno od njega.
Skinula je eiri i izgledala divno.
164
Clint se zaudio kad je vidio da je mjesto do same May prazno. Pomislio je da je to
mjesto rezervirano za porunika Clayborna. Clint poeli da pobjegne i kakav je bio
kukavica to bi i uinio da ga Couch nije silom gurao naprijed.
uje ti, tvrda tikvo, ono prazno mjesto je za tebe, ree mu Couch i potisne ga
nekoliko koraka. Uto ga primijeti Maxwell i rukom mu pokae na mjesto do May. Clint
je savladao svoju nespretnost i sjeo do nje. Skupio je svu svoju snagu, drhtave ruke
stavio meu koljena i zagledao se u svoj tanjur.
Uza sve to bio je na muci zbog njene prisutnosti. Sjedili su na klupama, a poto je
bilo mnogo gostiju, morali su se malo stisnuti. Osjetio je da ga dodiruje njen lakat, to
ga je uzbuivalo i zbunjivalo, te u svom oaju pomisli da skoi i pobjegne.
Djevojska je poela odmah vrlo ljubazno govoriti Clintu, bila je susretljiva i paljiva, ali
Clint je ostao i nadalje ojaen. uo je njen veseo glas, ali nije razabirao ta govori.
Ispod oka je primi" jetio da ga ona paljivo promatra, vie ga gledala s nekom
zabrinutou. Sigurno ga izdao izraz lica, kao uvijek kad se glupo i smeteno drao.
Nije li ovo prekrasno, Clinte? apnu mu ona priljubivi mu se jo blie.

On je potvrdno kimnuo i promrmljao neto bez veze.

Tako si blijed.
Jedva je shvatio to mu je rekla. inilo mu se da svi za stolom govore u isti mah.
Kako ti to izgleda, Clinte? natavi ona, a ta njezina njena briga samo je jo
poveavala nje165

govu muku. Sad ve nije imao kud, jer ona opet upita:
ta je s tobom?
Nije mi dobno, odgovori Clint.
I zato si htio pobjei?
Da.
May nije poputala. A to te boli? Zato tako jadno izgleda? Daj mi ruku!
U tom trenu Maxwell pokuca jako po stolu. Svi su utiali. Uza sve njegovo
dostojanstvo, na licu mu se vidjelo da se od srca raduje to je mogao pozdraviti goste
za svojim stolom, tu na granici, gdje se ispisivala povijest Zapada, a i ovaj skup i taj
stol bili su djeli tog Zapada.
Dragi moji gosti, poe Maxwell svojim zvunim glasom, evo ima nas ovdje stotinu i
dvadeset, koliko jo nikad nije bilo za ovim stolom na Maxwellovu rancu. Ja se time
ponosim i od srca se radujem to vas mogu ovdje pozdraviti. Mi koji ivimo ovdje
elimo pokazati naim dragim novo-dolim prijateljima dvije stvari, prvo svoju gostoljubivost, gostoljubivost naeg Zapada, a drugo da svi Indijanci nisu isti, ne, svi oni
ne skalpiraju, ve su ljudi kao i mi. Hou da podvuem znaenje vae prisutnosti
ovdje, te vas u to ime jo srdanije i iskrenije pozravljam i elim dobrodolicu vama ...
avangardi maseljenika, koji e naseliti ovaj na Zapad. Da, ovaj na bogat i divlji
Zapad, kojeg ete i vi, pored svih tekoa i muka, isto tako zavoljeti kao to ga i ja
volim.
Maxwell zastade za trenutak, kao da je elio da ove rijei to due odzvanjaju u uhu
sluatelja ili je, moda, htio da se pripremi za izlaganje svojih daljih misli. U svakom
sluaju s njegova je
166
lica zraila ista i iskrena dobrohotnost, a oni koji su sjedili blie k njemu mogli su
nazrijeti da se iza njegove vanjtine krije neka prikrivena zabrinutost.
Na poasni gost je gospoica May Bell, evo je ovdje desno pored mene, nastavi
Maxwell. Ona je rodom dola iz Ohija jo kad je bila dijete od deset godina. Tad su
se njeni roditelji prikljuili karavanu Jima Coucha tamo u Indepen-denceu 1854.
godine. No, oni su napustili taj kara-van i krenuli natrag. Bez sumnje, bili su obeshrabreni opasnostima i strahotama ove granice. I nije udo. Na povratku je mala May
izgubila roditelje. I to je opet ona stara, stara pria sa granice, krvava i bolna. Prepad
i pokolj. May se bila sakrila u grmlju na obali rijeke i spasila se. Slijedeeg dana nali

su je iseljenici ikoji su putovali u Texas. Pa ipak se maloj May tad ukazala srea, jer
se namjerila i dola pod skrb i oinsko srce Halla Clementa, starog mog ratnog druga
s prerije, izvrsnog vojnika, borca i jahaa, to mi sve nazivamo i podrazumijevamo
pod imenom graniara ... Ponekad nam se ini da nas Bog zaboravlja, ali ja mislim
da to nije tako. I Bog nije zaboravio malu May Bell. Ona je takoer dola na Zapad da
doprinese svoj prilog zajedno s nama. S njom je dola i gospoa Clement, koja joj je
bila i ostala druga majka, dole su takoer i druge ene iz plemenitog teksakog
roda. Moda e vam se initi pretjeranim ako ise kae, da Zapad nikad ne bi bio
naseljen bez Teksaana. Sigurno je da Zapad ne bi nikad pripadao Uniji da nije bilo
Teksaana. A s tim u vezi moram vam rei, da mi je teko i ao to je "dolo do rata
izmeu, Sjevera i Juga. Mo167
<*>.

limo se da i to uskoro proe! Veliki Zapad 6e opet osjetiti snani zamah novih
putovanja i napretka. Taj Zapad treba ene pionirske ene. Nikakva glad na
svijetu nije tako strana i ne unitava ovjeka, kao glad za enom.
Maxwell opet zastade, pogladi svoju lijepu bradu i uagrenim oima pogleda goste,
sve od zadnjeg poglavice na zaelju stola pa do gore, do mlade djevojke desno od
sebe, koja je sva sjala od razdraganosti. On joj se osmjehnu i u tom osmijehu oita
se sva daleka prolost, sve radosti i sve alosti.
Maloprije sam rekao, nastavi Maxwell, da su Zapadu potrebne ene. ene prave,
vjerne i hrabre! Njegov duboki glas otro je odzvanjao. ene, koje mogu odnijeti
borbu i ustrajati... i ja mislim da e i mala May Bell biti takva! Eto, kad joj je bilo deset
godina, za vrijeme putovanja karavanom, kako sam vam ve rekao, upoznala je
jednog deka sjedei s njim na prerijskoj kuni i zavjerila mu se... Taj na sretni mladi
prijatelj, to je taj Buff Belmet, za koga smo uli jo onda, kad nije imao ni esnaest
godina... Ovo dvoje sudbina je rastavila za mnogo godina, on je mislio da je ona
mrtva, a ona je ivjela, vjerna njemu... I sad su se opet nali. Ima li ta ljepe od
toga?'. Gospoe i gospodo, poglavice, u Maxwellovoj kui se ne pije pa vam
predlaem da umjesto zdravice od srca pozdravimo malu May Bell.
Sakupljeno drutvo ustade i pozdravi snanim pljeskom i klicanjem, pri emu su se
osobito uli odsjeni i prodorni indijanski uzvici veselja.
Clint je bio kao slijep i gromom oinut, no ipak je osjetio da ga May povlai za ruku, te
usta168
ne u namjeri da neto kae, ali ne progovori ni rije, a May ga bre^bolje povue
natrag da opet sjedne.
Prijatelji, nastavi Maxwell koji je jo uvijek stajao, mi imamo danas i rijetku ast
ovdje na granici. S nama je i meu nama ovdje i boji ovjek, sveenik Smith.
Veleasni, hoete li izrei svoj blagoslov?

Sveenik Smith je takoer bio krupne i snane grae, kao i mukarci oko njega, te
kad ustade i podie ruku, sve glave se pognue.
Boe, blagoslovi kruh na! Blagoslovi ovaj dsup pionira, graniara, vojnika i
Indijanaca. Blagoslovi ovo dvoje mladih ljudi, koji su rijeili da sebi osnuju dom na
Zapadu... Blagoslovi malu May Bell i ovog mladia koga je izabrala. Blagoslovi ih i
vodi dalje u vjernosti, nadi i slavi estite, ljubavi, kroz tegobe i iskuenja ove granine
zemlje. Amen!
Za vrijeme molitve Clint je stajao uznesen i ushien, obuzet pomijeanim uvstvom i
tolikom radou, da gotovo nije ni opazio kako ga je May ispod stolnjaka njeno
uhvatila za ruku i stisla {je. Osjetio je toplinu njene ruke i kucaj njena bila. Clint nije
nita rekao, ak nije ni pogledao May, ali je shvatio i izraavajui svoju radost i
uzbuenje takoe stisnuo njenu ruicu.
Potom Maxwell pljeskom ruku dade znak, vrata se otvorie i itav roj mladih
Meksikanaca ue s punim zdjelama tenih i finih jela koje postavie na stol pred
goste. Apetit nije nimalo zaostajao za radou i raspoloenjem drutva. Max-well u
proelju motrio je i sluao, a na njemu se vidjelo da mu je ovaj put puna dua bila jo
punija, a bogato srce jo bogatije!
169

11.
Sve vie su zaostajali iza starijih. Travnati nagib odsijevao je srebrnastim sjajem na
mjeseini. Dolje u nizini svjetlucale su logorske vatre, a dug niz kola bijelio se prema
tamnoj pozadini, topo-lovoj umi. uo je lave nekog psa, a zatim kao prkosan
odgovor zavijanje kojota iza breuljka. Jaok je iao Clintu za petama i reao

negodujui na lave pasa i zavijanje kojota. Na nekom neravnom mjestu na cesti

Clint primi May za ruku, a zatim je protiv svoje volje pusti. Kako izioe iz Maxwellove
kue, jo nisu progovorili ni dvije cijele reenice. Povremeno je Clint morao uriti da
bi odrao korak s njom. U drugoj prilici bi on, jamano, morao nju priekati.
Hladan, mirisan zrak je godio. Dolje, na potoku, kreiketale su proljetne abe, a miris
drvea mijeao se s mirisom kadulje. Sitno, tek izbilo topolovo lie jedva da je
utalo na blagom proljetnom vjetru. Mjesec se upravo izdignuo iznad tamne crte
horizonta, i izgledao jako blizu, a ipak bio tako daleko. Greben u daljini leao je
bjelkast, usamljen i lijep.
Konano je Clint uspio da se otrgne od tvrdoglave zbunjenosti, koja ga je upravo
zaluivala. Osjeao se prokleto u zbrci uvstva, misli i rijei, koje su ve trebale izii
na otvoreno. No on nije mogao da ih oslobodi i iskae.
170
Prolazila su kola za kolima. U ponekim kolima ula se gitara i milozvuna panjolska
pjesma. A onda, na Clintovu alost, stigoe do logora, gdje su ih ekali Clementovi s
drutvom.
E, pa lijepo, ba mi je drago to sam vas sve upoznao, ree Couch. Veselilo bi me
mnogo, kad biste ostali ovdje neko vrijeme. Laku no.
Tad se ovaj vozar okrene Clintu i jo doda prostoduno: Buff, mislim da ne mora
uriti natrag.
Djevojka se slatko nasmije, jer je shvatila Couchovu misao i bi joj drago. Laku no,
gospodine Couch.
Laku no, djevojko, pozdravi je sad malo dubljim glasom i naglaenim tonom, te
ode.
A vi mladi, nemojte uriti, ree gospoa Clement.
Sigurno ete imati dosta toga da kaete jedno drugom, oteui doda Hali Clement.
Popnite se na sjedalo kola, a? Zar nam Couch ne ree, kako ste onda obiavali po
cijeli dan sjediti na kolima, voziti se i priati? Moda se na mjeseini bolje odvee
jezik i lake se govori.
May, bi li pola? upita Clint ohrabren vie svojom eljom nego Hallovim rijeima.
Valjda ne misli da u odmah poi spavati?
Ona poe ispred Clinta stavi nogu na kota, eir joj pao na vrat, a Clint je prihvati za
ruku 'da joj pomogne. Uspne se i sjedne kraj nje. Kroz jo neprolistalu kronju
prosijavali su i po njima padali mjeseevi zraci.
Clint se sagne da je pogleda. Tamna kosa bila je izazovna, oi su joj sjale na
mjeseini. U tim oima bilo je neto nedostino. On se nje plaio, da, bojao se.
x
171

Dobro, Buff, ona e vragoljasto.

Oh, ti ne voli taj nadimak, gotovo da se ispriavao Clint.
Ipak mi se svia.
Taj nadimak znai mnogo. Gospodin Couch mi ree da ti ga je dao Kit Carson.
Ne. Dao mi ga je Dik Curtiss, takoer izvia, Carsonov prijatelj.
Tvoje se ime proulo na granici, ree May gledajui ga sad ozbiljno.
Hajde, molim te, ja samo vozim svoja kola.
Uvijek u te tako zvati, Buff.
Uvijek?
Zar to ne eli? Zauvijek!

May, tre se Clint i proapta. Ti si mu rekla?

Kome? ta reMa?
Priala si Maxwellu o nama ono, kad smo prije mnogo godina sjedili na koijakom
sjedalu kao sad... Nitiko to nije znao. Ni ocu nisam rekao.
Oh, ti to nisi zaboravio? ona e eretski.
Ne, nikada! Nijednu jedinu rije koju si mi ikada rekla.
Njegova iskrenost je navede da prizna i ozbiljno kae: Da, rekla sam gospodinu
Maxwellu.
Zato si mu rekla? gotovo prasne Clint.
Oku tog gospodina Maxwella nita ne moe izmai. Kad je onaj zgodni oficir s
lijepim brkovima sjeo do mene, ti si se, Buff, prosto izmijenio.
Izmijenio se? Pa, nije ni udo.
Srela sam dosta vojnika, kao to je taj, svi su oni jednaki. Udvaraju svakoj djevojci...
a ti si bio tako udan. Nisi ni pokuao da mi udvara!
172
A ja, tako, nisam mogla prezrivo odbijati i vrijeati porunika Clavborna... I ti si onda
pobjegao. Bilo mi je ao. Gospodin Maxwell je vidio kad si otiao. On me pristojno
odveo od porunika i rekao: Mlada damo, na Buff je uvrijeen. Rekla sam mu da
znam i da mi je ao. Ni sama ne znam kako sam se usudila da mu sve kaem. Neto
me udno privlailo k njemu da mu se povjerim i tako sam mu govorila i govorila
0 svemu, kako smo sjedili na koijakom sjedalu
1 da smo da smo mi zarueni. Izgledalo mi je da ga to raduje. Stisnuo mi je ruku
da me je za-boljelo. Oh Clint htjedoh rei Buff trebat e mi mnogo vremena da
se nauim na tvoje novo ime. Otakd smo se rastali, uvijek sam mislila i znala samo
Clint Clint Clint... Gospodin Maxwell te jako voli. Nije mi to rekao, ali sam
primijetila da je to tako. Zbog moje vjernosti tebi, bio je, vidjela sam, nekako udno
radostan i sretan. Osjeala sam to.
Skoro sam umro kad je on onako otvoreno govorio o nama.
Da, sjeam se da si bio na stranoj muci. A ja, luda guska, mislila da te boli trbuh.
May, to nije bila ala, ree Clint tresui glavom, mene je jedanput ubola indijanska
strelica, al' to nije nita prema onome to sam kod veere osjeao.
A ta je to bilo? primakne mu se May blie.
Onda nisam znao, a sad znam, odvrati Clint alosno. Bio sam ljubomoran na onog
lijepog vojnika, gorio sam sav iznutra.
Oh, nato mi se ne mora kleti, proapta May i uhvati ga pod ruku.

Ma, draga, itao sam u Bibliji o ljubomori. Tko se moe oduprijeti ljubomori?
Buf Belmet, nemoj nikad da me napravi ljubomornom, kao prijeteim tonom ree
May. Oh, sad poinjem osjeati i vjerovati da te znam. Najprije si mi se inio stranim.
Ali vidim, ti se nisi promijenio. Naravno, stariji si, miran si i... alostan. Moj dragi
deko, Clint!
Poloila mu je glavu na rame, a Clint osjeti na ruci njene suze.
Nemoj plakati, aptao je, pa umalo to i sam ne zaplaka. Bilo je teko, ali sad mi...
mi...
Imamo jedno drugo, dovri ona.
Clint je privue jo vie k sebi i osjeti da mu se i ona priljubila i privila, i to mu dade
snage da savlada svoju stidljivost.
Ti kae, da smo mi zarueni?
A zar i ti to ne kae?
Pa mislim tako... ali May, budi ozbiljna, zarunici se ene, zar ne?
Da, to biva tako, odgovori ona s laikim osmijehom, ako mukarac ne iznevjeri.
Oh!
Kai, Buff, aptala je ona uzbueno. Ja sam mislila da mi hoe to rei.
A nee praviti alu od toga?... Zna, ja pokuavam, ja hou...
Znam, dragi! Uvijek sam znala. Ti si imao toliko toga rei da te to smelo i nisi mogao
iskazati.
Sad u ti neto rei ili umrijeti, ree on vlaei suhe usne.
Nemoj umrijeti.
174
May ti me zove dragi! izree Clint bojaljivo i u zanosu.

To mi je izmaklo. Rei u ti poteno. Uvijek sam te u svojoj dui tako zvala jo

odonda, kad sam itala jednu knjigu gdje tako pie. Voljela sam tu knjigu.
Onda u i ja tebe zvati draga, ree on suspregnutim glasom i koliko mu je
dozvoljavala njegova smjelost. Moram ti neto rei, to ti jo nisam rekao, a trebao
sam ve odavno. Zapravo nisam znao kako, ali, na potenu rije, May, nisam to znao
sve do veeras.., Hvala onom zgodnom oficiru!
Buff, ti rjeava zagonetke, odvrati May razdragano.
Zna li i ti rjeavati zagonetke, upita je on i obuhvati rukama oko struka.
Ne znam uope, promrmlja ona.
Volio bih da sam ti mogao rei to sam osjeao. .. gledao sam preko plaviastog
beskraja nae velike prerije, obuzet enjom i strahom... sve me pritislo u mom oaju
da sam te izgubio, bolje lo me u srcu... mala moja May, tad sam vidio da te ljubim,
jako ljubim.
Oh Clint... oh moj Buff, aptala je ona podiui ,glavu s njegova ramena. Na
mjeseini mu se pokaza njeno ushieno i milo lice sa dva kao no tamna oka.
Da, ljubim te, May, i to osjeanje nije mnogo drukije od boli koju sam osjeao
veeras.
Lijevom rukom izvue Clint tanki lani koji je nosio o vratu. Neto sjajno zvecne.
Prsten, oh! ote se njoj s radosnim uzbuenjem.
175To mi je sve to mi je ostalo od majke. Moj otac dao ga je njoj, dok je jo bila
djevojka... kasnije joj je bio premalen, ali tebi e pristajati, daj ruku da vidimo.
May prui svoju malu ruku koja je malko drhtala. On htjede navui prsten.
Ne taj... trei... ba pristaje! Clint, uvat u ga cijelog ivota.
Jedno vrijeme su oboje utjeli. Ona mu se naslonila na grudi, njena kosa dodirivala
mu usne.
U nonoj tiini mjesec se polako penjao. I zadnji vozari ve su se zavukli pod
pokrivae, kojoti vie nisu zavijali, ni zvonca na sputanim ko njima nisu vie zveckala.
May, nije li bilo strano... kad smo se sreli u duanu? Zar se ti nisi skamenila od
stida?
Ja? Ne! Ja sam sva protrnula od radosti. Bilo mi je sve tako lijepo, dok me Murdock
nije povukao i tebe udario.
Uh, udario me. Zaboravio sam, ree Clint bludei u mislima.
Buff, zna, on mi se isprva sviao, dok se nije preslobodno poeo vladati prema
meni. Sad ga mrzim.
Kako preslobodno?
Nita, u stvari. On je samo pokuavao, pa sam mu opalila uku da mi je ruka
satima bridila... Clint, uklanjaj mu se s puta. On e te zaustaviti i bez razloga.
Gospodin Hali zna neto o njemu, a nee da kae ni meni ni gospoi Clement. Voljela bih da ga vie ne vidim.
A hoe li ga vidjeti?
Koliko znamo, napustit e na karavan ovdje. Imao je dosta novaca za kupovanje
krzna.
176
To mi je drago. Zaboravimo ga... Ali ne i na susret, May, draga, zna li ta si onda
uradila?
Kad?
U duanu, kad ti je onaj vozar rekao da sam ja Buff BeLmet.
Ah, to... ini mi se da sam potrala k tebi, zar ne?
Potrala?... Ti si letjela... To mi je bio najdivniji trenutak u mom ivotu dosada.
A onda sam doletjela ravno tebi u ruke.

Da.
Kad si ih rairio, a to bi sirota djevojka, onako zbunjena mogla drugo i uraditi?
Ne znam, kako se to desilo, ali si se najednom nala u mom zagrljaju.
A onda, tko je koga zagrlio i stisnuo? Jedno od nas je, jer su me rebra zaboljela.
Moda bi trebala mene karati zbog toga. Stric Jim kae da ja ne znam svoju snagu.
A... ja sam ti zbacio eiri, je li?
Dabome.
I pomrsio kosu?
Da.
A onda sam te bez imalo stida poljubio pred onom gomilom, koja je zinula i gledala u
nas, zar ne?
Nije to bilo nita bestidno od tebe. Istina, dragi, bio si pocrvenio kao vatra, ali... nisi
me poljubio, eto, to nije bilo lijepo od tebe i zato ja tebe neu poljubiti...
Ah to, May! Sam znam... da...
Dragi, ja sam te pokvarila jo onda na preriji, kad mi je bilo deset godina. Ja sam
tebi iska12 Karavani se bore
177

zivala ljubav, a ti se nisi ni maknuo. A sad, ako hoe, mora najprije nadoknaditi ono
od ranije. Clint joj utisnu poljubac na sone usne, ona mu se nae u naruju
predajui mu se puna udnje i zanosa. Bila je isuvie estita a da ne bi iskazala
otvoreno svoju elju, enju i radost, svoju ljubav, te ga obgrli oko vrata i proapta:
Buff, moram ti to uzvratiti.
Kad se Clint uveer vraao Maxwellovoj kui, inilo mu se da su mjesec, no, zemlja
i cijeli svijet stvoreni samo za njega, a on je to samo tre bao da primi s divljenjem,
zahvalnou i potovanjem. Sve to je dotada prepatto, nestajalo je pred svjetlom
ljubavi koju je osjeao i koja mu je bila poklonjena.
Stigao je do svoje brvnare i sjeo na prag. Stiali su se i psi po logoru, kao i njihova
divlja braa, kojoti, tamo daleko na panjacima. Nad Maxwellovim ranom visio je
blijed, lijep i tajanstven mjesec. Clint nije mogao nita misliti, ve je samo sanjario o
njenim slatkim poljupcima. Moda e ve sutra morati da pogleda stvarnosti u oi,
svojim novim brigama t dunostima. Jo dugo je tako sjedio u noi.
Slijedeeg jutra je zakasnio na doruak, a Maxwell mu zadirkujui ga ree
kroz smijeh: Buff, ako se bude do u kasnu no zabavljao sa enama, nikad dobrog
izviaa od tebe.
Oh nemojte tako! Ja ba elim da budem dobar izvia, odvrati Clint, ali ova zadnja
no
je vrijedila.
I ja mislim, opet se nasmija Maxwell. uj Buff, doi danas prije podne u moj ured.
Moram s tobom neto porazgovarati.
178
Clint nije znao da ga je Maxwell zvao po pri vatnoj stvari, te ga je stoga kopkalo ta bi
to moglo biti. Zato je pourio i uluio zgodan trenutak i uao u ured. Maxwell je
upravo neto raspravljao s vozarima i isplaivao ih. Kad je zavrio taj posao, okrene
se Clintu, gurne mu stolicu i pokae da sjedne. Stavio je pred njega kutiju s

cigaretama, ali je brzo povue. Zaboravio sam da ne pui ... Buff, ne moram te
pitati da li si uredio stvar sa May?
Ne, gospodine, jer ste to uradili May i vi,
odgovori Buff zahvalno.
E pa, onda je sve u redu, zar ne?
Nisam ni sanjao da bih mogao biti tako
sretan, iskreno ree Clint.
Couch mi ree koliko ti je godina, ali sam
zaboravio.
Uskoro e mi biti osamnaest, gospodine Maxwelle.
Kod nas na grnici ne pita se za godine, ve koliko je osoba valjana. May ima
esnaest. Pionirske djevojke rano se udaju, a tako i treba.
to mislite s time, gospodine, promucao je Clint i malo pocrvenio.
Moja bi elja bila, da se vas dvoje vjenate, ozbiljno e Maxwell.
O, a kad?
Odmah, im to Clementovi dozvole. Oni su posvojili tu djevojku i vole je kao svoje
dijete. Ja sam se ba ne razumijem oko djevojaka.
Moda bi trebalo pitati i strica Jima Coucha. On je moj skrbnik, dok ne navrim
dvadeset jednu.
iz
179Mani ti to! Jim Couch je dobar voa karavana. No on je ponekad nagao i prijek
ovjek, sve mora biti kako on hoe. On se esto isuvie izlae. uj, Buff, posluaj
me! Couchove kosti e strunuti na granici kao i kosti mnogih drugih dobrih graniara.
.. Ja ne bih elio da ti otruje srce toj maloj
djevojci.
Ali zato? Zato bih ja to? Ja to nikad neu,
branio se Clint.
A ta bi ti i mogao uraditi, ako te Komani
ubiju?
Ubiju? Komani?
To ba i mislim. Ja ne mogu rei vozarima da napuste karavane, jer i ja sa svojim
poslovima ovisim o njima. Ako karavani stanu, ja sam gotov, crk'o... Ali ti u povjerenju
kaem, rat e nam donijeti pakao ovamo na granicu. Prebacivanje robe karavanima
bit e deset puta opasnije nego dosada. A sigurno e doi vrijeme kad mali karavani,
uope, nee moi ni da krenu. Za godinu dana, a moda i ovog ljeta svi Apai,
Komai, Kiove i Poni bit e na ratnom pohodu, ujemo da se sve vie pojavljuju i
bande bijelih razbojnika.
I vi mi savjetujete da dignem ruke od vo-zarskog posla, uplaeno upita Clint.
Da. I to radi ove male djevojke, ree Max-well i nalakti se pokrivi dlanovima oi.
Sluaj, Buff, rei u ti jednu moju tajnu... I ja sam nekada volio takvu djevojku kao
to je May. Izostajao sam dugo na putovanjima. Jedanput sam ostao jako dugo, te je
ona povjerovala da sam mrtav. .. tako je kasnije rekla. I ta? Udala se preko volje za
drugog, a meni se ivot zauvijek zagorao. Ne elim da se to i tebi dogodi s tvojom
djevojkom.
180
Ali May e uvijek ostati vjerna, iz due ree Clint s izrazom koiim je htio naglasiti da
je svaka sumnja o tome besmislena.

Ona je bila vjerna i moda e i ostati dok je jo ovako mlada. Ali djevojka lijepa kao
May nee ostati neudata ili e u najmanju ruku imati prijatelje. Kod nas na granici ne
eka se dugo!
To je strano, gospodine Maxwell, uzviknu
Clint.
Glad mukarca za enom je isuvie jaka. Pa i sam si uo i vidio bijele ljude koji su se
oenili Indijankama. Te ljudi su drugi nazvali imenom squawmeni. Kit Carson je
oenio polumeksikan-ku. To je dobra ena, ali je navodim samo kao primjer... Buff, ti
i May ste siroad, vi nemate roake, sami ste. Dugo godina ste bili nesretni, a sad se
volite i trebalo bi da se uzmete.
Da, gospodine, ali kad? Clint e bojaljivo. Nije imao volje da se suprotstavlja
ovako lijepom izgledu budunosti za sebe.
ta, kad! Odmah sad. Jo prije nego to sveenik Smith otputuje. On putuje u
Kaliforniju. Pa i to da ti kaem, sveenika e rijetko ovdje nai, a za nekoliko godina
bit e ih jo manje.
Koga u najprije pitati? sad e ve apatom Clint.
Pa naravno, May. Ako ona pristaje, onda pitaj Coucha. On e svakako pristati, ali se
nee pomiriti s tim da ti ostavi vozarstvo. Zatim, Buff, ako oeni May, morat e se
i brinuti za nju. Ako eka, onda e je ostaviti Bogu na brigu ili nekome drugom. Na
mom rancu nikad nisam imao bijelu enu, to sam uzeo kao zakon. No, to se tie
May, nju bih uzeo, jer e me moda rat upropas181

titi, pa u morati sve prodati i otii. Dri ti, mladiu, to ima u rukama. Radi tvog
dobra ti ovo
govorim.
Hvala, gospodine, znam. Ja to shvaam. Nisam ni ja od one sorte koja se predaje.
Naravno da nisi, Buff. Ali ja poznajem granicu. Isto tako zna je/i Kit Carson. On e
stii ovamo sutra, moda jo veeras. Mogao bih se okladiti da e ti on savjetovati da
oeni May i ode u Kalif omi ju.
Kaliforniju? Ali ja volim preriju, protivio se
Clint.
Ah, mani! Maxwell die ruke. Zar vie
nego May Bell? Ne, ne!
Pa onda ve jednom idi k njoj i ako moe nagovoriti ostale, oeni je prije nego
to bude
kasno.
A zato kasno?
To ti je uvijek tako. Nekoliko godina u karavanu i onda si pravi graniar. Pa lijepo! Ali
onda je ve kasno. ivot e ti to potvrditi. Kit Carson je morao prestati, i to ba na
vrijeme. Curtiss, Glade, Rockwell, svi su oni vidjeli ta dolazi. Jim Couch, Dagget,
Grace zalijepili su se za karavane i previe dugo. Oni nikad nee prestati, a njihovi
skalpovi e jednog dana ukraavati ator nekog crvenokoca.
A da li ste vi bili vozar, vodi, ovjek sa prerije? upita Clint.
Nisam. Ja sam je dosta puta preao da upoznam ari velike prerije i da je shvatim.
Veina ljudi nikad nije mogla da shvati ono zato. To je ta ogromna pustinja, koja
uvijek zove, koja ni182

kad ne prestaje, zemlja vjeite jednolinosti, udne osamljenosti pa zatim vonje,

logori, straa, borba sve to zajedno zaokuplja djeaku duu, zgrabi i prikuje
kasnije uza se kao odraslog ovjeka.
Clint se die neprimjetno podrhtavajui pred ovim mudrim i dobrim ovjekom. Uspravi
se i ree: Gospodine Maxwell, s moje strane posluat u vae savjete, zahvalan
sam Bogu to imam takve prijatelje kao to ste vi i Kit Carson, ali ja jo nemam
dvadeset jednu i moram sluati strica
Jima.
Pa i pravo je tako. Znam da je Couch tvrd orah, ali i on mora raunati da na drugoj
strani stojite ti i May, a i ja. Dobro smo se udruili. A sad idi i zgrabi May!
Ii u, ali se bojim.
Zato?
Moda zato to je onako... tako... toliko lijepa. .. bojim se da u je morati moliti, a
ona da ne napravi togod drugo.
Maxwell odloi cigaru i pogleda Clinta beznadno.
Dok si jo bio deko, zaradio si jedno ime.
Prozvali su te djeak-vozar. uo sam to mnogo prije nego to sam te vidio. A sad si
vrst momak, delija. uo sam od ljudi, da si i ti sudjelovao u borbi protiv Indijanaca.
ovjek si sada, mukarac! Sad smjesta idi k svojoj May i pokai joj da si mukarac i
kad je ljubav u pitanju.
Da, gospodine, ali ali ta treba da radim? mucao je Clint svjestan da se nalazi
uklijeten izmeu suprotnih osjeanja.
Uhvati je nasamo, pa ako ba mora ekati i do noi, ree Maxwell ozbiljno sa
sanjarskim sja183

jem iz prolosti u oima. Onda je zgrabi u naruje, podigni od zemlje, stegni je, ljubi,
da ostane bez daha, da ti ne uzmogne rei ne, ako bi i htjela. .. Moe li to uiniti,
Buff?
Uh, nekako gubim snagu, gospodine. Zar ba moram da je grabim na trik, kad znam
da e rei da na sve to budem od nje traio?
Nemoj to vjerovati, Buff, ene su udne, varljive, nikad ne moe znati ta e jedna
djevojka uraditi. Mozak joj se mijenja s vjetrom. Svialo se to tebi ili ne, odjednom
e je nai kako oijuka s porunikom Clavbornom ili s onim momkom Mur-dockom.
A pazi, on je i prestar i prelukav za nju. Sklanjaj je ispred njih. Pazi, ta ti kaem!...
Sad tri, ljudi me ekaju, ne mogu se po cijeli dan baviti tvojim ljubavnim
problemima.

Clint ode, a Maxwell mu s vrata doviknu: Clint, volio bih da sam na tvom mjestu...
Doi mi rei ta je bilo.
Clint je ubrzao korake prolazei preko dvorita punog besposlenih trapera, lovaca,
vozara i Indijanaca, koji su se muvali i leali sve ekajui da se neto desi.
Najednom se gotovo sudari s Couchom koji je dolazio iz logora.
O, strie Jime, to tako mrko gledate?
Ma, evo ba sad sam bio sa Buellom, novim zastupnikom tvrtke Auli & co.,
odgovori Couch ozlojeeno. On ima tereta, sve krzna, za devedeset kola i to mora
biti u Westportu koncem kolovoza. Ree ini da mi njegova tvrtka nee vie dati
nijedan posao, ako ne primim ugovor za ovo i ne ponem odmah tovariti.
Pa ta ete raditt? zabrinuto e Clmt.
184
Ne znam ni sam, ve sam gotovo lud.
A ta kau vozari?
Jo ne znaju nita o tome.
Strie Jime, vi znate da ne moete krenuti, ako ne dobijete za pratnju itav eskadron
konjanika. Morat ete priekati, dok ne stigne neki drugi karavan da vam se prikljui.
Naravno, znam ja to. Dagget mi je kazao da on ne moe krenuti iz Santa Fea jo
nekoliko tjedana, moda ak i est... Buff, najgore mi je od svega to Buell nudi veu
cijenu po teini i jo ekstra pet stotina dolara ako teret stigne u West-port do
petnaestog kolovoza.
Uh, to je primamljiva ponuda, ali ipak mislim da je neete prihvatiti, ozbiljno ree
Clint.
Kako to neete? Zato ne kae neemo? To bi znailo da nee s nama,
ljutite upita Couch.
Ne bih iao, strie Jime, mirno odvrati Clint.
Radit e onako kako ja kaem, viknu Couch, 'nisam ja samo voa karavana, ja
sam i tvoj skrbnik.
Couch je normalno bio dobar i susretljiv ovjek, ali ako bi mu se tko usprotivio,
postajao je strahovito tvrdoglav. Ako bi uz to popio i koju aicu, onda bi bio jo gori.
Clint se bojao da Couch i sad nije malo popio, te je pazio ta e rei.
Ja u vas posluati, strie Jime!
Buff, uvijek si me sluao... Sve ti je to jedno petljanje. Sad si opet naao svoju
djevojku i Bog mi je svjedok da ja ne bih htio da te rastavim od nje... Ima vraku
sreu. Zatim se okrene i ode prema duanu. Ostavio je Clinta u nedoumici i neprilici,
kako jo nikad nije bio.
185

Clint promisli da !bi mu 'bilo najbolje ako odmah poe do May, da govori s njom i
ujedno malo prieka i vidi kako e se Couch rijeiti svojih neprilika. Sad je bilo teko
dobiti vozare i pored dobre plae i Couch bi morao uzeti svakog ovjeka do kojeg
uzmogne doi.
No, trenutno Clintovo neraspoloenje, koje ga je ofouzelo zbog Couchovog zahtjeva i
grubog nastupa, nije dugo potrajalo. Neprilike vozara, tekoe, karavani, Indijanci,
sve to nisu bili dovoljni razlozi, niti palk Ikakvi teki udarci da bi mu pokvarili radost
'koju je osjeao tog dana. Pade mu na pamet da za May kupi kutiju slatkia to ih je
donio Daggetov karavan, te se okrene i poe preko dvorita natrag u duan.
Na vratima duana skoro se sudario sa May i porunikom Claybornom koji su upravo
izlazili. Clint je zastao zabezeknut i zaprepaten. May ga u prvom trenutku nije ni
opazila, jer je okrenula glavu Claybornu i sluala to govori. Pod rukom je nosila ba
onakvu kutiju slatkia, kakvu je on mislio da joj kupi. Neto ga ubode u srce, vidje
kako se May sva sja od dragosti, smijei se i gleda Claybornu u oi.
Tad ga May opazi, a njemu se uini da sjaj njenih oiju, ljepota njenih poluotvorenih
usana, osmijeh, koji je poklonila Claybornu, jo vie pojaae njenu ljupkost i draest.
Clint je znao da je ta njena radost i ushienje, to se odrazilo u sjaju njenih oiju,
njenoj ljepoti i ljupkosti, Jbilo namijenjeno samo njemu, pa ipak nije mogao da se
savlada, ve se samo ukoeno naklonio, skinuo eir i bez rijei uao u duan. Istog
trena shvatio je da je glupo postupio.
186
12.
Clint je proao kroz duan kao slijep. Nije vidio ni prodavae, ni muterije. Spotakao
se o neku vreu i izjurio na zadnja vrata. Bio je bijesan sam na sebe, na May, na
onog porunika to osvaja enska srca i na cijeli svijet.
Proao je pored meksikanskih brvnara, ham-bara, obora i opet pojurio natrag u
dvorite. Bijes mu se pretvorio u jad i potitenost, alosno i pokajniki lutao je bez
cilja, ali sad mu je bilo ve kasno da suspree svoju ljubomoru. etao je, sjeo je na
neki sanduk, potom se naslonio na ogradu i zurio u daljinu, kao kakav Indijanac s
breuljka.
Odjednom se tre i srce mu estoko zakuca. Vidio je May i gospou Clement kako
izlaze iz Maxwellove kue. Porunik nigdje nije bio u blizini. Odmah mu je sve
oprostio. Zlokobni glas, koji mu je govorio da bi porunika trebao ubiti, i-eznuo je.

May i gospoa Clement su ule u duan, a Clint pouri za njima. Gospoa Clement
je neto kupovala, a May stajala po strani. Mada se malo pribojavao, Clint se napravi
ozbiljan i vaan i prie djevojci.
O, dobro jutro, gospodine Belmet, hladno e i kao s daljine May.
Brojiutro! nabusito odgovori Clint, a bio je nesigurniji nego ikada. Istina, s tom
djevojkom proveo je samo jedno popodne i jedno vee, ali ni187

je uoio ni trunak one odlunosti koja je sada izbijala iz njenih crnih oiju.
ini mi se da sam vas ve vidjela, ree ona.
Moda. Ali me sigurno niste vidjeli maloprije, kad sam ja vidio vas. ini mi se da vam
je, moda, trebao dalekozor da biste me primijetili.
'
O, pa da, izgledali ste nekako sitan... Vi valjda hoete neto kupiti, pa ne bih eljela
da vam smetam, odvrati May.
A ja sam doao ovamo ba zbog vas, uporno
nastavi Clint.
Clint joj se netremice zagleda u oi. Nije mogao da je navede na normalan i razborit
razgovor. Znao je da je pao kod nje u nemilost, to ga jo vie ogori.
Izvolite malo slatkia, pretjerano ljubazno ree May i ponudi mu iz otvorene kutije.
Clint joj opet ree, zato je doao u duan, a ona mu odgovori: Molim, izvolite rei
to elite,
sluam.
A taj rumen oficiri kupio vam bombone, je
li? zajedljivo e opet Clint.
O da, ba lijepo od njega. Imam jo jednu kutiju u atoru, to mi ju je kupio Mudrock.
Obojica su jako paljivi, odgovori ona udnim glasom i gledajui tako udnim
pogledom da Clint tek sad nije nita znao niti razumio.
Ja neu dozvoliti, da ti..., plane Clint, ali ga istovremeno prekinu blijesak njenih
oiju.
Clint, jesi li doao ovamo da se ispria ili da se svaa? odluno e May.
Da se ispriam? A zato?
Najblae reeno, runo si se ponaao.
Gle, a ta sam to uradio?
188
Sreo si rxxe licem u lice, Ijutito e May. Gledao si me poprijeko, kao da sam neto
loe napravila. Nisi rekao ni rije, a porunika Clay-borna nisi ni pogledao. Nisi se ni
okrenuo kad sam te zvala. Bio si prost i uvrijedio si me.
Ne bih rekao da je ba tako bilo... Vidio sam te kako oijuka.
Oijukam! Kako se usuuje? Tog trena je Clintu izgledala Ijupkija nego ikada,
divna, poeljna i nedostina. Lice joj bilo blijedo kao biser, u oima joj buktala jarost i
Iju-tina. Clint je uvidio ta je svojom pakou kod nje izazvao, te u dui osjeti muninu
i bijedan gnjev. Da, veli, nisi?
Ako ti, zbilja, tako misli, nek' ti bude, Ijutito podie glavu i otro odgovori May.
Rastapala si se gledajui ga u lice, sva si se isjekla na rezance umiljavajui mu se,
isto si e-Ijala da mu pokae...

To nije istina, prekide ga ona, dok je on zastao i po mislima kopao ta jo da joj

kae. Vidio sam te, ponovo e Clint. Clinte Belmete, da li ti, zaista, misli da sam
oijukala s onim vojnikom? naglo upita ona, a rumen srdbe proe joj bijelim licem.
Da, tako mislim, uplaeno e ali tvrdoglavo
Clint.
U redu. A sad u ti rei kako je bilo, ree May prezrivo. Srela sam porunika
Clayborna ovdje u duanu, isto iz panje kupio mi je kutiju bombona i prosto ugurao
u ruke. Da li sam mogla baciti bombone na zemlju? Niti sam ga traila, niti eljela da
mi kupi slatkie, to znaj! ivjela sam i odgajala se u dobroj obitelji, uili su me lijepom
i
189pristojnom ponaanju i ja znam sebe, znam da sam lijepo odgojena djevojka.
Primila sam slatkie i lijepo se zahvalila... Jest, vidio si kako se smijem i ljubazno
razgovaram s njim. Da! A zato? Zato to mi je estitao na zarukama s tobom, zato!
uo je ta je Maxwell o nama govorio. Rekao mi je da si krasan momak i da si ve
uven na granici... Zato sam s njim bila ljubazna i radovala se to o tebi tako misli.
Eto, to je bilo, ti divljae, lovce bizona!
O May, jadan i postien uzviknu Clint.
Ona se nato nije obazirala, ve mu okrenu lea i poe.
Uhvati je za ruku i ispod glasa uze je moliti da mu oprosti.
Da svakako ledenim glasom i tiho odgovori May. Clint je shvatio da joj ni ne pada
na pamet da mu oprosti.
Molim te, uj me, poe on opet i uhvati je za rukav, a ona se istrgne. Danas sam
toliko zbunjen i uzbuen, nisam nikako mogao doi k sebi. Najprije sam govorio s
Maxwellom. Toliko mi je ulio nade, razveselio me i ohrabrio, May, zbog tebe, a jo
sad ti ne mogu rei. Stric Jim mi je opet javio loe vijesti, mislio sam da je pijan...
Kad sam te vidio, sav sam bio izvan sebe, mislio sam...
Rekao si mi svoje i meni je to dosta! Smatra da sam oijukala. E, moj gospodine,
Buff Belmete, ne znam ima li koja djevojka koja je tako daleko od nevjere kao ja... Ali,
kad me opet vidi s porunikom ili Lee Murdockom, dobro gledaj!
May, nemoj tako, preklinjao je Clint.
Oijukat u i te kako i s kim god budem mogla.
190
To e me ubiti, razdirala je Clinta ljubomora.
Ba bih voljela vidjeti ta bi uradio, ree May podrugljivo i pomalo podozrivo.
Uradio? Ve e mi to netko platiti, ree Clint naglo se oslobaajui iz oajne zbrke
svojih osjeanja.
Zbilja? Ti bi to napravio? izazivala ga je May gledajui ga lukavim pogledom ene.
Da. Mi smo na granici, a ti si moja djevojka.
Bila sam, gotovo alosno ree May.
May, zaboga, ti me nee ostaviti, je li da
nee?
Ona se malo ublai, ali jo uvijek odluno: Ne, neu te odbaciti, ali tebi je ve bila
potrebna lekcija.
Dosta mi je i sada, sav jadan e Clint.
Tebi treba dati pravu lekciju. Nazvao si me namiguom bez ikakva razloga,.. a ja
sam te ljubila iskreno, toliko... Kad bi samo znao, kako onaj Teksaanin tri za
mnom, ti bi se stidio.
Ne elim znati, stid me je i ovako.
I te kako bi se stidio! A ti se jo pravi vaan i praska kao da sve mora biti po
tvome, opet e May prezrivo. Razoarala sam se u tebi, uvrijeena sam i moda e

proi jo dosta vremena dok se nas dvoje uzmemo... Zna, uvijek se nae neki mlad
ovjek da tri za mnom i da se ponaa malo ljepe od tebe. A ti? Misli li se i dalje
tako ponaati, pa onda bjesniti i ludovati!
Stidim se, iskreno i otvoreno ree Clint. A ta sad mogu! Teko mi je to ne mogu
sprijeiti drugim momcima da te gledaju.

Pa kakvi emo mi onda biti zarunici, ih! ree May.

Kaem ti, ljubomoran sam, a ti si tako lijepa!
O, Boe, ja lijepa? uzviknu May s radou djeteta. Dosad mi to jo nikad nisi
rekao.
Pomirimo se, May, hoe li? Proveo sam s tobom samo nekoliko sati... ali ti si moja
djevojka, i svakako da mi nije pravo ako oijuka s kojim mukarcem.
Zbilja?... Sta ti misli pod tim kad kae oijuka?
Pa eno onako, kako si gledala onog oficira.
Clinte, zar ti nisi u stanju razlikovati kad jedna djevojka iskreno i prirodno, lijepo
gleda nekoga ili kad je namjerno i namjeteno ljubazna?
Ne. Zaista to ne znam. Za mene je uvijek prirodno.
Znai, ja sam namigua? May e ozbiljno.
Ma ne kaem ja to, naglo e Clint. Ni ne znam ta to znai... ti si mi prva i jedina
djevojka koju sam volio... I sam Maxwell kae da nikad ne moe znati ud ene.
Clinte ti sve uzima k srcu, ree mu May, a na licu joj se moglo primijetiti da se
suspree da ne bi pokazala kako je on svojom naivnou upravo zabavlja.
A ta da mislim? oajno e Clint.
Misli ta hoe, okrene se May i ode.
Clint je htio potrati za njom, no nije imao vie snage, znao je da bi je time mogao jo
gore rasdrditi, a bio je uz to svjestan da ju je svojom neuljudnou i budalatinom ve
izvrgao alama i govorkanju vozara i vojnika, pa moda i Indija192
naca, kao to se ve i poalio na njihov raun poglavica Usamljeni Vuk.
Smogao je jo toliko snage da ode u svoju brvnaru, gdje se bacio na leaj i prepustio
svojim osjeajima. Premda je ve odrastao i bio skoro gotov mukarac, ipak je bio
svjestan da o djevojkama i ljubavi jo nita ne zna. Jo uvijek je bio neiskusan mali
djeak.
Kad se malo umirio, pokuao je trijezno razmiljati. Cijeli dan je otkrivao sam sebe.
Svim srcem i duom ljubio je tu djevojku, a ona mu se inila nekako udnom i
stranom. On nije znao ni mogao protumaiti ponaanje bilo koje djevojke, jer
godinama nije imao prilike da progovori s kojom ijednu rije. A May? Pa nju zna
samo iz djetinjstva i ona se ne samo izmijenila, ve odrasla i razvila se u draesno
stvorenje, u pametnu i lijepo odgojenu djevojku. Osjeao je da je ona visoko iznad
njega. Rekla mu je: Ti divljae... Da, nazvala ga je tako, jer je bila ozlojeena, a
moda malo i da mu se naruga, pa ipak ga je to bolno pogodilo. Dotada se jo nikad
nije postidio svog nadimka Buff. Ni on sam nikad nije smatrao vozare jednakim sa
obinim, prostim i masnim traperima i s onim squawmenima, to su poenili
Indijanke. On je vozare smatrao plemenitim i jakim ljudima, smionima i istrajnima, koji

su krili put pred pionirima. May je ivjela i srodila se s tim boljim svijetom tamo na
Jugu. Zavrila je kolu. Prava gospoica. Pitao se moe li se ona naviknuti na ovaj
sirov i surov Zapad. Moda i hoe, jer ju je on zaista volio, odan joj je i vjeran. A
moda i nee htjeti da rtvuje svoj ivot da ivi ovdje na Zapadu radi njega, za
njegovu volju i ljubav! Paralo mu se srce od ovih gorkih misli.
13 Karavani se bore

193
Pa ipak je znao da ona mora za njega, ili za onog deka kog je davno upoznala tamo
negdje na potoku i kome se zavjerila kad je putovala velikom prerijom. Moda je
kasnije snatrila o tim uspomenama, godinama ih doaravala u svojoj mati, kako
samo mogu djevojice. Moda je eznula za njim sve dosad, a sad, kad se nala s
njim ve kao odrasla djevojka, razoarala se i sruili joj se svi oni ideali iz djetinjstva.
Ona je, moda, i suvie lijepo mislila, uljepavala sliku i previe oekivala od jednog
djeaka bez roditelja, doma, bez kole, kome je logorska vatra bila dom od najranijeg
djetinjstva pa do danas.
Sve je to naviralo kroz glavu Clintu. On je samo ljubomoran prostak. A ona? Ljupka,
mila i divljenja vrijedna djevojka, prema kojoj se on ponio kukavno i bijedno, u
najmanju ruku nepristojno. To milo stovrenje uzvraalo mu je poljupce, milovanja
kad se sjeti toga, prosto se obez-nani a on je, zauzvrat, posumnjao u nju, uvrijedio
je. Zaista se pokazao u pravom svjetlu pred njom, pokazao je sve svoje pnostatvo.
Jadnice! Pa otkuda bi ti i bio za nju?
U svojoj prostodunoati Clint je jedino vidio, da je ona oko njega izgradila neko
carstvo snova, koje se u stvarnosti rasprio kao mjehur od sapunice. Nejasno je
osjeao spoznaju njene ljubavi, cijenio je to kao neto lijepo i veliko, ali nije bio
vrijedan toga, te ljubavi, tog njenog srca, njene iskrene due, on je to sve proigrao.
Njegov ponos, kojeg nije bio ni svjestan da ga posjeduje, bio je ubijen do kraja.

Odjednom zauje pred vratima teke korake. Netko je pokucao na vrata. Clint skoi i
otvori.
194
Pred vratima je stajao Jim Couch, mrk, ozbiljan, bilo je potpuno trijezan.
Buff, posvuda te traim.
Nisam se osjeao dobro, strie Jime, pa sam malo prilegao.
Valjda nisi bolestan?
Nisam, ve ... posvadio sam se s djevojkom.
Nije ni udo. Maloprije sam je vidio s onim porunikom, pa onda s Murdockom. Tre
za njom kao ludi. Ta e, boga mi, zaluditi cijelu granicu.
Mene je pokosila, zlovoljno odvrati Clint.
Ne treba to uzimati tako ozbiljno. Mlaa je i sva ustreptala. Siguran sam da je dobra
i estita.
Hvala, strie Jime, kiselo e Clint.
Zna, kad smo ve kod toga, da ti kaem, onaj mi se Murock nimalo ne svia. Mora
da sam se s njim needie sreo ili nauo za niega, ali nita dobro. Razmiljam gdje
sam ga mogao sresti no ve e mi pasti na pamet.
Marim ja za to k'o za lanjski snijeg. Niste me, valjda, zbog toga traili?
Uh, kamo sree, da mi je to jedina briga! Nego, Buff, pravo da ti kaem nisam se
usudio odbiti Aullov ugovor. Potpisao sam. Ljudi tovare i kreemo sutra u zoru.
Bez vojnike pratnje?
Nema se kud. Traio sam, ali vojnika ni za lijek, doavola!
Koliko kola?
Dosada stotinu i osam. Moda e biti i vie. U svakom sluaju mali karavan. Doao
je i Kit Carson, sreo sam ga, preklinje me da ne idemo.
13*
195

Rekao sam mu da moramo. Kit jo ree da te ne uzmemo sa sobom, Buff.

Izgleda mi da se Maxwell i Kit Carson mnogo brinu o meni.
Nekako su se raznjeili prema tebi. Vole te.
Maxwell nema djece, a Oairsonov sin je polutan.
Oni su divni ljudi i ja ih oboavam. Zelja mi
je da budem kao oni, ali to je samo moj san koji
se nee nikad ostvariti, iskreno ree Clint.
Bit e ti dobar graniar, Buff. Nego, htio sam ti rei da mi je ao to sam jutros
onako... mislio sam te povesti opet s nama, ali sam se predomislio. Ostat e ovdje
kod Maxwella, radit e kod njega. Predat u mu tvoj novac. Oenit e tu djevojku,

istina, malo je tvrdoglava, ali ete se sloiti. I ti e biti malo ozbiljniji i razumniji... Bog
mi je svjedok, trebao bih te sad i te kako, ali se moramo rastati. Neu da stanem na
put tvojoj srei. Ja nemam djece, ti si mi kao sin, odrastao si uz mene, ali sad mora
biti tako. To sam ti doao rei, nita drugo.
Strie Jime, ja u ii s vama, s naporom ree Clint i okrenu se u stranu. ta?
viknu Couch.
Ja u sutra u zoru biti spreman za put. To ne bi smio napraviti zbog
gospodina
Maxwella.
Ne mogu drukije.
A tvoja djevojka? Zar bi to bilo lijepo i poteno prema njoj?
May je i odvie visoka za mene, <a ja za
nju...
Sluaj, Buff ...
196
Ne, odluno ga prekine Clint. Otkako je godinama sa Couchom, sad je prvi put
povisio ton prema njemu.
Uh, Couch prosto ne smoe rijei da meto odvrati, ve se samo okrenu i ode.
Clintu se inilo da je kocka pala i da ne moe vie natrag. Srce mu je udaralo, bol ga
je razdi-rala, ponos mu se sukobio s gorkom rezignacijom, oaj mu zaokupio duu.
Otimao se sam od sebe i savladavao svoju slabost. Ve e on pokazati stricu Jimu!
Sjetio se njenih prezrivih rijei: Ti, divlja-e, lovce bizona!
Pokupio je na brzinu svoje stvari i poprijeko, preko livade odnio ih u logor. Vozari su
radili marljivo kao dabrovi, toliko su bili zauzeti i uskomeali se da ga nisu ni opazili.
Indijanci su znatieljno lukavo promatrali spremanje karavana. Logorske vatre su
gorjele i Clint se zaudio kad je vidio da je sunce skoro ve na zalasku.
Nije imao mnogo vremena za spremanje i morao je dobro uriti. Trebao je skoiti i do
Cle-mentovih da se s njima oprosti. Zurei k njima kroz topolov umarak, sjetio se da
bi morao otii i do Maxwella, zahvaliti mu na svemu i rei zbogom. Bojao se toga. ta
bi mu rekao taj dobri stari raner! Bolje ne, odluio je Clint. Nee ii, mapisat e mu
pismo. Uh! A ta e rei Kit Carson! Radije mu nee ni izai pred oi. Moda e
jednom, poslije nekoliko godina, opet imati prilike da mu kae zato je ovako
postupio i iznevjerio ih.
Daggetov logor bio je na ovoj strani doline, blie Maxwellovu rancu. U umarku su
gorjele razbacane vatre, posvuda kola. Jedan mu vozar po197

kaza Clementov ator. Clint je ve bio ovdje po mjeseini i sjetio se da je Clement

svoj logor povukao malo u stranu od ostalih.
U svom zlatnorumenom sjaju sunce je ve poelo zalaziti za brijeg, a na istoku, kuda
je vijugala duga cesta, poela se nairoko sputati sivkasta sumaglica pred tamu.
Pod ogromnom topolom ugledao je velika teretna kola. Nije mogao vjerovati da je jo
sino sjedio na tim kolima sa svojom May. Da, proveo je tu s njom nekoliko divnih
asaka... da li je to, zaista, bilo, ili mu se samo tako ini? ... Srce mu je naizmjence
ispunjavala radosna uzbuenost, pa onda gorina.
Ugledao je dim i osjetio njegov miris. Zaobie mali gutik i upravo naie na Clementa
i njegovu enu kod vatre. Oni se trgoe i prekinue razgovor, no Clint opazi da su se
obradovali njegovu dolasku.
A gdje ste vi cijeli dan? prui mu Clement ruku gledajui ga pomno.
Pa ve je bilo i krajnje vrijeme da navratite k nama, mladiu, ree gospoa Clement
kimajui glavom kao da mu zamjera.
Imao sam danas lo dan, odvrati Clint. Nije mu bilo lako, ali skupi svu snagu i
prijee odmah na stvar.
Zato? podigne gospoa Clement glavu i pogleda mu ravno u oi.
Stric Jim Couch sprema se da krene u zoru i... ja u s njima.
Ali, ne! uzviknu gospoa Clement nastojei da mu s lica proita misli.
Nato e Clement mirno: Danas sam bio s Maxwellom, dosta toga mi je govorio o
vama i
198
siguran sam da on nema pojma da vi sutra odlazite ... neto se dogodilo ...
Da, na alost, potvrdi Clint osjeajui se nemoan pred njihovom zabrinutou i
aljenjem, pa se nasmijei kao da je htio time ublaiti njihove slutnje i brige.
Znala sam ja to. Ta mala vjetica May! okrene se gospoa Clement muu. Hali,
odmah sam ti rekla, tu neto ne valja. Ta, sino su objavljene njihove zaruke, a ona
cijeli boji dan etkara s ovim, pa s onim, da!
Clint joj upade u rije: Nemojte joj zamjeriti, gospoo Clement. Ja sam se runo
ponio prema njoj, uvrijedio je i razoarao.
Ah! izusti arah Celement tonom po kom se vidjelo da to ne uzima ozbiljno.
Htio sam se oprostiti od svih vas i njoj rei da mi je ao to sam se onako ponaao.
Gdje je May?
Polako, sine, kud hitate, ree Hali Clement. emu ta urba? Sjednite da malo
porazgovaramo.
Hvala! Zaista urim, moram jo mnogo posla obaviti, odgovori Clint.

Tu je sad negdje etala s Murdockom, opet e gospoa Clement. Izgledalo mi je

kao da neto oekuje. Bijesna je cijeli dan... nikad je nisam vidjela ovakvu. Skoro da
mi iskopa oi!
Rekoh joj da izbjegava tog Murdocka, ali ona... uh! opet upade Hali Clement. Ni
ranije nisam mogao, a sad pogotovo ne mogu da gledam tog tipa.
E onda, utoliko lake, ree Clint. Zahvaljujem vam na ljubaznosti i susretljivosti
koju ste
199

mi iskazali... Ostajte mi zdravo i zbogom! Vie se neemo vidjeti.

Hali Clement i njegova ena ostadoe zapanjeni i oaloeni gledajui za Clintom,
kako je urio i nestao u vrbiku.
Kad je Clint izbio s druge strane vrbika, primijetio je neto kod kola pored kojih je
morao proi. Prilazei blie prepoznao je Mayinu haljinu. Ona je sjedila na kolskoj
rudi, a kraj nje je stajao Murdock, prignuo joj se i neto govorio. Clint je priao blie i
po izrazu njena lica vidio da ga je opazila. Iz njena dranja izbijalo je neprijateljstvo
prema njemu. Mjesto na kom ih je zatekao bilo je odijeljeno od logora uskim pojasom
ikare.
Clinta neto ubode u srce, osjetio je ponienje i gorinu, zatim se uzrujao da mu je
krv pojurila u lice. Za trenutak ga obuze skoro neprimjetna slabost. May je, zaista,
uradila onako kako se prijetila. Da, ii e i zabavljati se sa svakim i prkositi njemu! S
kim? S tim Murdockom. Ni sam nije znao kako je smogao snage, ali se svlada i prie
joj dugim sigurnim koracima.
Bez ikakve smetenosti i straha stade pred nju, skine eir i pozdravi.
Dobra veer, odzravi May. Na licu joj se vidjelo da ju je iznenadilo suzdrano i
hladno Clintovo dranje. On je to primijetio s osjeanjem nekog alosnog
zadovoljstva. Otro ju je pogledao u oi tako da se i ona uozbiljila, irom otvorila
svoje lijepe crne oi i s nelagodnou ekala ta e Clint rei.
Oprostite, gospoice Bell, pone Clint mirnim i razvuenim naglaskom kao da je
Teksaa-nin, nije mi bilo ni na kraj pameti da vas smetam

200
u vaoj zabavi, ve htjedoh samo da se s vama oprostim. Sutra idem s karavanom,
pa da vam bar kaem zbogom.
Ona naglo ustade i pr obli jedi. Ne, ne, Clint, zato?
U njenu glasu osjealo se preklinjanje, priznanje ljubavi prema Clintu, iznenadna tuga
i bol, ali on nije stigao da to osjeti, jer ga je istog trena Murdock estoko oamario.
Clint se nije ni maknuo, a Murdock ga une jo jednom.
Vi, divljaino, vi ete vrijeati gospoicu, Jikovao je Murdock prezrivo gledajui
Clinta.
Imate li moda revolver pri sebi, Murdock? procijedi kroz zube Clint.
Nemam, iznenaeno odgovori Murdock i dok je May vritala, on se postavi pred
Clinta i izazivaki stavi ruke na lea.
Ali sad ga Clirit estoko udari akom u lice, da mu ne samo pukoe usne, ve se
Murdock, koliko je bio dugaak i irok, prui po zemlji. Onesvijestio Se.
Clint joj prinese aku pred oi: Ti i ovaj tvoj prijatelj mislili ste da sam kukavelj, je li?
Ona je utjela, drhtala, sva blijeda, znala je da je svojim prkosom i hirovima skuhala
ovu kau, ali nije mogla progovoriti ni rije da bi iskazala svoje kajanje, ljubav i strah.
I mada je Clinta po prvi put obuzeo pravi mukaraki bijes, ipak mu nije izmaklo oku
ta je sve May u tom trenu proivljavala.
Jesi li ga ubio, plaljivo e May pogleda prikovana u Clinta. Nije joj odgovorio. Bilo
mu je teko rastati se od ovog lijepog stvorenja zauvi-

201
jek. Nije se mogao vie savladati. Krv mu je jur-nula u glavu, zgrabio ju je, ljubio u
usta, obraze, oi, nije ni uo njene krikove i uzdahe, u podsvijesti je osjeao da je to
rastanak, bolan rastanak od nje, tog njemu najmilijeg bia. Osjeao je da je to kraj
svih njegovih snova i nada koje su zaokupljale cijelo njegovo bie.

May mu se potpuno predala, uzvraala poljupce, priljubila mu se na grudi, ali je

udarac ovakvog rastanka i za nju bio straan, teak i bolan. Nije izdrala, klonula je.
Clint je sav drhtao, uzuen i ispunjen oajem, otupio u svojoj nemoi, ispustio ju je iz
ruku i May pade na koljena, gledajui ga ukoeno i uzeto, p.ogledom straha, bola i
jada. Tad je obuze potpuna slabost i srui se na zemlju, a da nije ispustila ni glasa od
sebe.
Clint ju je nijemo gledao nekoliko trenutaka, htio je podii, neto rei, no nije smogao
vie snage. Okrenuo se i potrao kroz vrbik i dalje kroz umicu, trao je ne znajui
zato i kuda bjei. Ostavio je May, a s njom je ostavio i svoju mladalaku duu,
ustreptalo srce, neostvarene snove, enje i nade.
U ranu zoru, tek to je poelo sivo praskozorje, sjedio je Clint Belmet, dobro
naoruan kao i drugi mrki vozari, na svojim kolima i vozio vijugavom cestom prema
velikoj preriji.
202
13.
Karavan je sretno proao kroz planinsku klisuru i prosjeke i ve se sputao ka
Coloradu ostavljajui za sobom nejasne obrise planina. Bio je ve lipanj, proljetno
cvijee procvalo i mirisalo s travom koja se talasala na vjetru. I konji i volovi su
ustrije i veselije vozili kao da su znali da su iza sebe ostavili opasna mjesta u
planinama.
Couchov karavan sretao je mnoge vojnike koji su krstarili tim dijelovima zemlje. Bio je
ve rat, te je guverner drave Colorado uputio itav konjiki puk u Novi Meksiko, da
se bori protiv Konfederacije. Fort Larned bio je prepun i zakren, te je karavan, brzo
iziao odatle, jer nije bilo hrane za stoku. Nakon nekoliko dana sreli su i logorovali sa
dva eskadrona konjanika, koji su putovali iz Nebraske u Fort Union. Vojnici su bili
novajlije u ovom kraju i uzeli su nekoliko izviaa, meu kojima je bio i nekakav tip
poznat jedino po nadimku Stari Bili. Taj je bio velika junaina ali samo na jeziku,
znao je priati od jutra do mraka samo da uzica koju aicu.
Tih veeri Clint je veinom ostajao kod logorske vatre. Bio je natmuren i utljiv, ali je
ipak Sluao prie i pjevanje vojnika i vozara. Nakon svakodnevne vonje, koja bi
potrajala po desetak sati, volio je i on da uje ljudski glas i smijeh.
Vozari su voljeli prie, pa nekako izazovu Starog Billa, a ovaj uzme pripovijedati:
203

Bilo je to tamo negdje osamsto pedeset etvrte, kad sam lovio i nabavljao meso za
jednu poveu grupu. Znate, to je bilo na Cimmaronu, a vjerujte, tad nekako divljai ni
za lijek. Ja i Frenshy jahali smo cijeli dan, a da ne ugledamo nijednog bivola. Kasno
popodne ve smo bili na putu natrag u logor, vraali smo se praznih aka. A taj
Frenshv volio je pucati, tek da puca i troi municiju. Dobar je bio strijelac, ali daleko
od mene. Onda sam ja skidao prepelicu u letu kao od ale. Tamo smo pucali, kladili
se i potroili svu municiju. Ostala nam samo tri metka. Ve smo bili blizu logora, kad
odjednom pred nas bizon! Mi opalismo ta tri metka prije nego to bi ovjek stigao da
izgovori 'brojtro.
Stari Bili malo zastade i pogleda oko sebe, kako ga sluaju.
A ta je dalje bilo? jedan e od vozara.
ekajte, sad dolazi ono glavno. Auh, ree-Frenshv, ti si promaio. A ja znam i
mogao bi' se zakleti da nisam. Bizon je stajao i gledao. Mi podbodemo mamuzama
konje pa trk do bizona. Zbilja, pogodili smo ga, krvario je opasno, ali, vraga, nee da
legne. Frenshy sjae, izvue no, pa govorei, sad u ja njemu uzeti mjeru, poe k
bizonu. Uto bizon mirno legne, kao da se nita nije desilo, a Frenshy lijepo k njemu
da ga prikolje. No, vidi vraga! Frenshy ga zapara noem, a moj ti bizon skoi kao
vjeverica. Bio je golem kao brdo, a da znate to ta betija moe da tri, samo kad
hoe. Pazi sad uda! Bizon udari na Frenshvja a ja se opet derem, nemam municije;
ja mislio, eto Frenshy gotov, al' da vidi! Frenshy ba nije bio bistar, ali kad je vuna i
kad treba spaavati
204
kou, sjetio se lupe, pa zgrabio bizona za rep. Okree se bizon k'o lud, a Frenshy
letio po zraku ko' 'tica. Sad bizon potra oko dvadesetak metara, al' Frenshy ne
puta, ve drljaj emlju Frenshy, jflco misli danas veerati! Uto bizon klone od rane i
skljoka se. Frenshy polako i oprezno prie i prikolje bizona. Ja prioh, a on meni
noem ispred nosa: Sluaj, marvo, tebi aljivo, a da me je zgazio, ti bi se smijao. Pa
ta mogu, kaem ja, puka mi prazna, a ti leti, skoro sam pao s konja od smijeha.
Eto tako, bilo nam mesine i za sutra.
Kad se smijeh utiao, opet mu jedan vozar dodade uturicu. Stari Bili nategne i stane
kazivati drugu priu.
A ovo, to u vam priati, desile se osamsto pedeset osme. Krenula povea banda
Komana da ubija i pljaka. Svi vi znate Kravlju rijeku i njenu dolinu. E, tu se lijepo
smjestilo nekoliko iseljenika, podigli farme, da se i dans udim kako su mogli i smjeli
da se tamo nasele. Zbilja, udni ljudi. I ta? Jednog dana naili Komani, poubijali
sve do jednoga i ene i djecu, kaem vam sve, skal-pirali ih, a ja sam vidio te
skalpove. Samo sluajte! I danas mi pred oima jedan djeci skalp s krasnom
zlatnom kosom, nikad neu zaboraviti... Netko je to javio kapetanu Howardu u Fort

Za-rahu. On odmah odredi potjeru za Komanima, ezdeset konjanika s

porunikom Stevensonom. Mene uzeli za vodia, poto sam ja poznavao svaku
stopu u tom kraju. Povedem ja njih za Komanima, a onda udarimo preacem,
prijeemo rijeku Arkansas na velikoj okuci i uhvatimo trag, a zatim tjeraj za njima oko
dvadeset milja uz Kravlju rijeku, dok konano ne prijeosmo jedan brijeg
205

na lijevoj obali i ugledasmo pred sobom u dolini trideset indijanskih atora. Tu smo,
rekoh ja poruniku Stevensonu. On naredi vojnicima da sjau i rasedlaju konje, da se
odmore i tako ekaju, pa e meni: Bili, vi ete sad dolje sami, da pronaete kuda
emo se najlake priuljati logoru tih bandita, a dalje je moje. Ne bi mi lako, ali stegoh
petlju i krenem. Logor im je bio s tri strane opkoljen ikarom, te ja udarim kroz ikaru
da me crve-nokoci ne primijete. Provlaio sam se, iao i na koljenima puzio, ali sam
se neopaeno privukao sasvim blizu logora. Tad sam vidio taj skalp djevojice sa
zlatnom kosom i bio siguran da su oni poubijali naseljenike.
Vratio sam se i javio poruniku da sam naao put. On odredi nekoliko vojnika da
uvaju konje, a ostali krenu za mnom. I tako se mi privuemo sasvim blizu
indijanskom logoru, pa se polako i neujno rasporedimo u polukrug za juri na logor.
Indijanci se, uope, nisu nadali potjeri, pa su se bezbrino zavukli pod atore. Kad je
Stevenson dao ugovoreni znak pucnjem iz pitolja, mi zaurlasmo i s tri strane
udarismo na logor. Indijanci su jedva stigli ispaliti nekoliko metaka i ranili su nau
dvojicu. U naletu smo odmah ubili dvadeset i dvojicu. Jo esnaestoricu smo uhvatili
ive, vezali im ruke, poredali ih fino i smaknuli. Bili su to neki od posljenjih hrabrih
indijanskih ratnika i meni ih je bilo ao. Ali kad pomislim na sirote naseljenike, onda
mi je krivo to nismo potamanili jo vie tih crvenih gadova. Takav je bio tada zakon i
jedini zakon ovdje na Zapadu. Dotjerali smo natrag svu stoku, koju su ti Komani oteli
od naseljenika. Bilo je osamdeset devet konja i tri stotine goveda.
206
Ubijanje naveliko s jedne i s druge strane, skeptki dodade Couch.
Tada e jedan vozar: Sluaj, Bili, in mi se, da ti za sve godine kol'ko si ovdje na
granici, nisi uradio ba nita dobro.
Bili se na to kao uvelike uvrijedio, te je pote-gao nekoliko puta iz utrice, dok se
udobrovoljio i poeo treu pru, u kojoj je upotrijebio svu svoju matu i govorniku
vjetinu.
Godine osamsto pedeset etvrte postavljao sam zamke sa jo sedam trapera tama
u predjelu Medicine Bow, pa dalje prema sjeveru. Eh, kad se samo sjetim! Nas
osmorica bili smo kao osam iskuanih vojnika, bez ale, ili smo posvud bez straha.
Da, da, da nastavim. Te zime uhvatili smo svojim zamkama mnogo vidri, dabrova i
kuna. Ove koe su vrijedile masne pare. Natovarili smo koe na konje, a mi pjeke i
tako prijeosmo oko se-damsto milja, ak dalje do Arkansasa. Znate, bogami, ne
laem, tad sam vidio krdo od deset milijuna bizona, uh, bila je to kolona valjda
dugaka pedeset milja, irinu ni ne znam. Proraunali smo po vremenu, koliko dugo
je krdo prolazilo. Malo-pomalo stigli smo i na podruje Poni, mislim da su ti Indijanci
tada bili najopakiji crveno-koci na Zapadu. Jednog dana, jo za dana ulogorili smo
se kod onih stijena na Point of Rocksu. Bili smo dobro ogladnjeli, pa na brzinu

poveeras-mo i sjednemo da se odmorimo i popuimo koju cigaretu. Odjednom

zaujemo pucanj^ Zgrabili smo puke i istrali prema cesti. Na istonoj strani vidjeli
smo jedan mali karavan, kao da pokuava napraviti krug, a oko karavana u trku
objahuju Poni i strelicama gaaju volove da preplae ivoti207nje, a onda da obraunaju s vozarima. Mi smo pojurili u pomo i ve pritravajui
skinuli smo osam divljaka. Onda se trkom zaklonimo za kola da napunimo puke.
Tad smo imali jo one pue-tine to su se punile sprijeda ali je svaki od nas imao jo
po dva revolvera i za nepunih deset minuta skinuli smo jo dvadeset devet divljaka.
Ostali vidjee da s nama nema ale pa pobjegoe.
Bio je to meksikanski karavan, koji je vozio robu i namirnice u Moru, na ran Kurnel
St. Vrain. Spasili smo ih od pokolja. Sklapirali smo sve ubijene Indijance, a trojicu
naosmo ive, tee ranjene. Dvojica dobie kundakom po glavi, treega ja podignem
i odnesem na kola. Ne znam ni sam zato sam to uinio. Uto opazismo kako Poni
jure opet natrag k nama, mi bre-bolje mug-nemo pod kola i tu spremni s pukama
doekamo divljake. Nisu vie napadali, ve samo projahali oko logora i vidjeli da smo
s ubijenih zgulili skalpove. Odjahali su bez zaustavljanja.
Sad ja malo bolje pogledam onog ranjenog Indijanca. Bio je mlad, sigurno nije imao
ni dvadeset godina, dosta Ijepukast. S mukom je pruio ruku dlanom na gore, to je
znailo prijatelj. Oho, crvendau, pomislim ja, to ti kao nekakav prijatelj. Dade mi
znak da priem blie, i ja mu priem, a on ree: Ja elim kua, moja otac, mati.
Natucao je neto engleski. Potom se onesvjestio. Zrno mu je prolo kroz vrat, ali mu
nije presjeklo arteriju, nije mnogo krvario. Moji ljudi prioe da vide, a Hawkins mi
ree: Tebi se ba ne uri da ucmeka i toga. Ja mu rekoh, da ni neu i da smatram
ovoga privatnim vlasnitvom, te mogu s njim raditi to me volja. Oni mi se nasmijae,
ali me ostavie na miru.
208
Oprao sam mu ranu. Jedan Maksikanac dao mi malo balzama, te namaem ranu i
povij em Indijanca. Slijedeeg jutra se moj ranjenik osjeao malo bolje, natovario sam
ga na jedna kola koja su ila u Fort Bent. Tamo stigosmo za sedam dana i moj
pacijent je prilino dobro izdrao taj put i treskanje na kolima. Nije imao onaj opaki
podmukli pogled kao gotovo svi Indijanci. Zanimalo me odakle je, zapravo, taj mladi
Indijanac i kad smo stigli do stanice, iz znatielje mu postavim nekoliko pitanja.
Kako se zove?
Jim Bijela Riba, ree on.
Gdje ivi?
Veliki Kesten.
Je si li ti od Poni?
On rukom dade odgovor, da nije, ali ne ree iz kog je plemena. Pitao sam ga da li je
bio na ratnom pohodu sa Fonima. Odgovorio mi je da je iao da vidi svoju djevojku,
pa je sluajno nabasao na Ponije. Oni su ga najprije dobro izmlatili. On nije imao
puku i nije htio napadati Meksikance, pa su rekli da je ena. Povjerovao sam mu,
platio lijenika u tvravici, koji ga je lijeio. Tamo sam ga i ostavio.
Kada smo se rastajali, zgrabio mi je ruku, pritisnuo na svoja prsa i uputio me: Kako je
tvoje ime?
Ja mu rekoh: Stari Bili.
Ree mi: Ja nikada zaboraviti Stari Bili. Toplo se rastadosmo.
Prodali smo krzna i opet krenuli u lov. Tad sam se napostavljao zamki i ulovio itavo
udo ivotinja, dobra sezona bila kao nikada. etiri go14 Karavani se bore

209dine kasnije, tono, da kaem, u proljee osamsto pedeset devete lovio sam s
trojicom trapera niz planine prema prijelazu Raton. Ulogorili smo se na rjeici Timpas.
Imali smo etiri dobro natovarene mazge. Te veeri nas napala jedna banda Indijanaca. Siguran sam da su onu trojicu mojih prijatelja ubili, ja se samo toliko od tog
doivljaja sjeam da sam bjeao, bio sam ranjen u nogu, a ranili su me strijelom i u
vrat. Tad sam pao. Znam dalje, kad sam doao k sebi, bio sam negdje smjeten u
zatvorenom mjestu, da se jedva vidjelo. Bio sam strano slab i leao, nisam mogao
od slabosti micati ni rukama. Odjednom je netko skinuo pokriva s vrata i pustio
danje svjetlo na moj leaj. Tad opazim dvoje Indijanaca pred sobom. Jedna mi ena
dade da popijem neto, neku tekuinu gorka okua, tako da sam opet glavu spustio
od slabosti i zaspao. Nakon ne znam koliko vremena opet sam se probudio i osjeao
se malo bolje. Tad sam vidio da leim u indijanskoj kolibi. Priao mi mlad Indijanac,
prepoznao sam ga, bio je to oriaj Jim Bijela Riba, kog sam ja spasio kod Ponit of
Rocksa. Tad ue i njgova mati i da mi opet neto da popijem. Njegovali su me tako
pet tjedana. Taj indijanski logor nalazio se u dolini kraj potoka Little Cook.
Kad sam se malo bolje oporavio, rekoh Jimu da javi za mene nekome u Fort Larnedu
od kojeg smo bili udaljeni oko dvadeset milja.
On nije htio da me ostavi i da poe jer se bojao drugih Indijanaca koji mu nisu
vjerovali niti ga putali da luta sam. Tako sam morao ekati sakriven kod njih jo tri
tjedna i jedne noi on me kriom izvede i otprati do Fort Larneda. U
210
poetku sam nekako iao, a kasnije sam toliko klonuo da nisam mogao hodati, te me
je Jim nosio zadnjih nekoliko milja. Oprostili smo se i nikad ga vie nisam vidio.
uj, Bili, jedan e od vozara, ima li ovdje na preriji veeg laljivca od tebe?
Deki, boga mi, sve je ovo gola istina, ljutio se Stari Bili. Vjerovali mi ili ne, otada
jo nisam opalio metak pravo u jednog Indijanca.
Kod prijelaza na rijeci Cimmaron opazio je jedan, Couchov izvia nekoliko mazgi u
guduri i mislio da su to vojnici Unije, ali se pokazalo da su to pobunjenici.
Neki vozari su odmah htjeli da ih napadnu i pobiju, ali Couch nije dao.
Sluaj ti, Sam, ree on tom opakom vozam, ako je za ubijanje, imat e jo dosta
crvenokoa-ca. Nego, hajde da uzmemo samo revolvere, sakri-emo ih u depove,
pa da ih pohvatamo ive.
Tako Couchovi ljudi krenu k logoru pobunjenika toboe da ih obiu i posjete. U
zgodnom trenutku na Couchov znak zgrabe ih, razoruaju i veu.
Voa pobunjenika je protestirao i ljutio se, ali Couch nije popustio. Prikljuio ih je
svom karavanu i krenuo dalje k Westportu. Sreom su sreli jedan eskadron vojnika
Unije i predali im pohvatane pobunjenike.
Nekoliko dana kasnije logorovali su u uolu na Ash Creeku. Clint se probudio oko tri
sata izjutra i primijetio da mu je Jack nestao. Odmah je kao i uvijek znao da je Jack
neto nanjuio, te on brzo ustane i javi Couchu koji je bio na strai sa deset ljudi.
Probudili su sve vozare da
14*
211

se spreme za napad, ali se nita nije desilo. Ve je i svanulo, te Clint htjede da poe i
potrai Jacka, ali mu Couch nije dozvolio. Upravo su bili za dorukom, kad se pojavi
Jack maui repom, a iza njega doe u logor neki stranac. Po izgledu bio je vozar,
drao je puku u ruci. Pozdravio je.

Zdravo, strance, odzdravi mu Couch, gledajui ga podozrivo. ovjek bez konja u

preriji mogao je biti neki odmetnik ili nastradao putnik. Hajte malo zagrizite s
nama! Pa recite nam tko ste, da bar znamo!
Zovem se Asher, odvrati ovjek i obrisa rukom elo. Vozar sam i putovao sam sa
svojim karavanom u Baruth. Bili smo se ulogorili malo vie, tamo gore oko osam milja
odavde. Svega pedeset kola... Digao sam se noas i poao po mjeseini na kunie.
Kad sam se vraao u logor, uo sam pucnjavu i urlanje. Priuljao sam se blie i
gledao preko istine... Pucanje je prestalo, a urlanje je trajalo i dalje, kola su bila u
plamenu. Leao sam u grmlju i znao da su to Indijanci poubijali ljude iz mog karavana
i zapalili kola... Oni su otili, a ja se uputih niz potok. Naiao sam na vaeg psa i on
me doveo ovamo.
Bila je to ona stara, ista pria sa prerije, koja se vjeito ponavljala u bezbroj varijacija,
ali uvijek strana i grozna, da potrese i najtvre vozarsko srce.
Koliko vas je bilo? upita Couch i prekine
munu tiinu.
Pedeset jedan, rekoh vam, da sluajno nisam poao u lov, ne bi imao vie tko i ita
rei o toj
tragediji.
A koliko ena i djece?
212
Nismo imali uope.
Kao i kod nas. A ta moemo, Asher, ree Couch, znam da vam nije do jela, ali vi
morate dalje, kao i mi svi, pa sjednite s nama i najprije
jedite.
Slijedeeg dana stigao je kara van do Pawnee Rocka, Clintovog omiljenog logorita.
Tu je rijeka Arkansas pravila ogromnu okuku, koja je obuhvaala preko milijun jutara
same ravnice s odlinom ispaom, gdje su se bizoni uvijek zadravali i pasli. Tu su
sva plemena rado lovila i na tom terenu esto je dolazilo do borbe. Primijetili su
pleme Cejena koje je preseljavalo itavo svoje selo. Clint je ve vidio ovako seljenje,
inae vrlo zanimljiv prizor.
Kad Indijanci preseljavaju logor, sav posao obavljaju njihove ene. One pakuju atore
s motkama na konjie i kad je gotovo za pokret, odveu mustanga prednjaka koji nosi
zvonce na vratu.
Taj konj prednjak je obino najinteligentniji mustang, kojeg oni izaberu jo kao
drijebe, dresiraju posebno, tako da se isti zalijee u opor konja, pravi guvu i plai
druge konje, pa ih onda povue du rjeke ili preko brda, gdje ih Indijanci doekuju i
hvataju.
Indijanci obino sele kad im stoka popase svu pau oko logora, te idu na bolje
mjesto. U stvari, oni ive nomadski i idu za bizonima.
Tog dana su Couchovi ljudi primijetili da su Indijanci, oigledno, najprije doveli
mustanga prednjaka do karavana, a onda ga odveli pripremajui ga za ve poznati
trik. Vozari su odmah znali to Indijanci smjeraju.
Konjii su ili za prednjakom natovareni atorskim motkama ili koarama, u koje su
Indijanci
213stavljali malu djecu pri seljenju. Uz ovu grupu Indijanaca ilo je i bezbroj pasa i
Clintu se inilo da su ovi psi od iste pasmine kao i svi vukovi. Vei psi su. takoer bili
natovareni.
ejeni su doli do jedne toke upravo prema Couchovom logoru i zastali tu na
potpuno otvorenom terenu. Konj prednjak, kako je ve bio dresiran, skoi u pliak pa

peko potoka u pravcu Couchovog logora. Couch naredi svim vozarima da se brzo s
pukama postave u polukrug, te kad Indijanci vidjee to, nekolicina pojaha konje i
trkom pretekne prednjaka da ga vrati natrag. Poslije toga divljaci su sjahali, sjeli i
puili, a ene su postavljale atore, prostirale pokrivae, sakupljale drva i loile vatru,
konano skuhale meso i pozvale svoje gospodare da jedu. Sve se to odigravalo pred
oima Couchovih vozara toliko blizu da je ovjek do njih gotovo kamenom mogao
dobaciti. I Olinta je sve to takoer jako zanimalo.
Ovaj put nisu Indijanci uznemiravali niti napadali Couchov karavan, koji krene dalje
prema Malom Arkansasu gdje je, na nesreu, morao zanoiti na nekom mjestu ve
zloglasnom po tome, to su Indijanci skoro uvijek tu postavljali zasjedu. Komani,
Arapahozi, Poni, ejeni i drugi napali su ovdje ve mnoge karavane, a jo nijedan
manji karavan nije tuda proao bez borbe.
Couch je poduzeo sve mjere opreznosti. Napravili su zbijen kolski krug, na podesno
mjesto postavili top, a oko kruga rasporedili strau od trideset ljudi.
Clint je s JaCkom bio takoer na strai, i to s Qouchom u najgoroj smjeni pred zoru.
Stajali su uz top i povremeno etali par koraka na svojoj li214
niji. Jack im je neprestano bio za petama. No je bila oblana, topla, izgledalo je da
e kia.
Odjednom je Jack poeo cviliti, digao njuku i njuio zrak, a to je skoro sigurno
znailo da su Indijanci negdje u blizini.
Dosad smo se sretno provukli na ovom putu, promrsi Couch, aT mi se ini da smo
sad nadrljali.
On vee Jacka za kota kola, no Jack se jo vie uznemiri, te Couch poe da probudi
ljude. U asu kad se Couch vratio k topu na izlazu iz kruga, Jack je bijesno reao.
Dobro otvorite oi, povie Couch. U istom trenu viknuo je jedan vozar od svojih
kola: Evo dolaze!
Odjednom zapoe pakao. Konano su divljaci iznenadili i Coucha. Ljudi su se
probudili, ali jo nisu bili zauzeli mjesta s pukama da doekaju Indijance, te je tako,
u trenutku kad se digao urlik i poeo napad, samo treina ljudi iz karavana otvorila
vatru.
Clint je mugnuo pod kola, provukao puku kroz kota i stegao je. Od straha i
uzbuenja najeila mu se kosa i oblio ga leden znoj. Plamenovi iz puaka bljeskali su
u mrkloj noi i u tim trenucima mogle su se nazrijeti sablasne divlje prilike kako jure
oko logora.
Clint je osjetio kao neki udar, a onda ga je neto presjeklo i pokosilo, poslije toga niti
je ta uo, niti vidio.
Kad je otvorio oi, vidio je da lei na krevetu u nekoj nepoznatoj sobi. Kroz prozor je
opazio snijeg na krovu susjedne kue. Otkuda sad zima? Moda je sanjao? U glavi je
imao neki udan osje215

aj, kao da mu neto pritie mozak. Tijelo mu je bilo teko kao olovo. Sve oko njega
bilo je strano i nepoznato. Sjetio se da u pograninim stanicama i tvravicama nije
vidio ovakvih krovova, na preriji nije bilo takvih kua. S mukom podie ruku i dodirne
zid.
Potom zauje korake. Vrata se otvore, ue jedna ena i prie do kreveta. Pomno se
zagledala u njega.
Gdje sam ja? upita Clint. Vlastiti glas mu se uini kao da dolazi negdje iz daljine.
enino lice poprimi veseo izraz. Ona se nae nad njega, opipa mu elo, ozbiljno mu
pogleda u oi i ree:
U Kansas Cityju. A tko ste vi?
Ja sam Clint Belmet, a jo me zovu...
O, dobri moj deko! Doli ste k sebi, sva sretna ona uskliknu. Vie ni sama nisam
vjerovala. Lijenik je stalno tvrdio da e vam se svijest povratiti.
Povratiti? ponovi Clint unezvjeren.
Bili ste izgubili pamenje ve nekoliko mjeseci, ree mu ona, donijeli su vas u
bolnicu jo u kolovozu, a poslije vas je gospodin Couch dao meni na njegu. Kod
mene ste od rujna, a ve je proao i Boi.
Boi!... Pa gdje sam ja? ... U Westportu?
Da, u Westportu. Ali se na grad vie ne zove tako. Sad je to Kansas City. Na grad
raste.
Gdje je sada stric Jim?
Koji stric Jim? Moda mislite na gospodina Coucha? ... ula sam da je odveo jedan
veliki karavan od oko dvije stotine kola.
to je, zapravo, meni? ve s naporom upita Clint.
216

Hajde, sad ete vidjeti sami, uzme mu ona ruku i njegovim prstima prijee preko
tek zarasle brazgotine na glavi.
Je l' to od puke?
Nije. To je bila strelica koja vas je gotovo skalpirala. Imali ste i zrno u ramenu, ali je
ta rana takoer zarasla. Hvala Bogu, dobro se oporavljate.
A gdje je moj Jack, moj pas?
Znam za Jacka. Priao mi gospodin Couch. Bila je to sigurno vjerna ivotinja. Kad
ste pali, jedan vas je Indijanac htio izvui ispod kola i skalpirati. Jack je bijesno
navalio na njega i izu-jedao ga, ali ga je Indijanac probo istim noem kojim je htio
skinuti va skalp. Gospodin Couch kae da vam je Jack spasio ivot.
Moj dobri Jack, tuno e Clint i svjestan alosne stvarnosti klone na leaj.
U veljai se Clint ve toliko oporavio da je mogao ustati, malo proetati po sobi i
ubaciti koji komad drveta u pe. Jo je bilo hladno, pa mu je gospoa Mellon stavila
udoban i mekan naslonja uz pe, u kojoj je Clint proveo dosta vremena sjedei i
itajui, a ponekad je sjedei i pridrijemao. U naslonjau bi i ruao. Ruke su mu
pobijelite, iz-duile se, postale skoro prozirne, ali se Clintu svidjela finoa takovih
ruku, te ih je kao dijete igraku dizao pred oi i divio im se,. Malo-pomalo su mu se
ruke punile i nisu vie bile prozirne.
U oujku se Clint poeo primjetno oporavljati. Lijenik je rekao da je konano prebolio
otrovanje krvi od rane u ramenu. Tek mu je naglo porastao.
Travanj je donio sunane dane, trava je ozele-njela, drvee i cvijee procvalo, listalo
je na sve
217strane, a Clint je uivao gledajui kroz prozor prekrasno proljee u cvatu i
radovao se, a mnogo toga za to bi vrijedilo ivjeti, bilo je ve iza njega, bila je to ve
prolost.
Kad je ve toliko ojaao da je mogao izlaziti iz kue, najmilije bi mu bilo otii na dok,
tamo satima sjediti i promatrati utu mutnu vodu koja se valjala, i brodove s
ogromnim kotaima, koji su prolazili uz vodu i niz vodu, dimnjake s crnim dimom i
laare kako trkaraju na brodu, tovare i iskrcavaju svakojaku robu. Poslije bi poao
malo uz rijeku sve do kraja grada, naao kakvo lijepo usamljeno mjesto, odmarao se
i promatrao.
Mozak mu nije ivo radio kao ranije. Otupio je, hvatala ga udna ravnodunost. Znali
su ga ve mnogi djeaci u gradu, uli su i oni za Clinta Belmeta, te ih je izbjegavao
samo da im ne mora priati. Svi su znali o njemu i meu sobom preuveliavali
njegove podvige toliko, da kad bi to sve samo upola bilo istina, bio bi Clint sto puta
uve-niji od Kita Carsona. Buff Belmet! Htio-ne-htio, bio je za djeake hrabri graniar
sa Zapda.
I ljeto je ve uvelike poelo, te je Clint ee odlazio na pecanje, ali ne vie s onim
oduevljenjem kao prije. Istina, ugodno mu je bilo sjediti na obali rijeke, nasloniti se
na drvo i ekati da riba povue struk. Nikad nita nije upecao, ali nije ni mario za to,
bilo mu je svejedno.
Jo koncem svibnja krenuo je prvi karavan iz Kansas Citvja na Zapad. U lipnju ih je
ve polo nekoliko, sve samih velikih karavana, jer su morali putovati bez pratnje.
Zbog rata nije, uope, bilo mogue dobiti vojnike za pratnju, a Indijanci su postali sve
bjesniji i opasniji, gotovo uvijek su
218
napadali male, pa ak i vee karavane. Cijeli grad je govorio samo o ratu, posvuda
su prolazili vojnici, a Clintu se inilo da su ljudi u Kansas Cityju vie za Jug nego za
Sjever. Ponekad je potajno prislukivao razgovore radnika Crnaca.

U srpnju je jo vie karavana krenulo prema zapadu, u preriju. Clint nije nikad
propustio da gleda kako karavan kree. Volio je on gledati kako bi volovi teko
povukli velika natovarena kola, a svaki put bi ga obuzimala elja da i on poe s njima.
Zapad ga je zvao. eznuo je on za Zapadom i u svojoj mati putovao s karavanom
po vijugavoj cesti preko ogromne prerije, beskrajnog otvorenog prostora, preko
lelujave trave, tog sada u ljeto procvalog mora, gledao je ptice, kunie, antilope,
jelene i ogromno krdo bizona, pa onda opet ono prostranstvo, jednoliko i
velianstveno.
Pred oi mu uvijek iskrsavala gola ravnica, a tamo dalje, daleko u nedogled na
horizontu bre-govi, visoravni sve do planina. Sanjarei, vidio je i gola tijela indijanskih
ratnika okiena perjem, kako se na svojim konjima iznenadno pojavljuju i isto tako
brzo nestaju u preriji. U trenucima sjete, enje i tuge uvijek bi mu pred oi dolazila
mjesta gdje su ostali grobovi njegovih dragih, a i ono mjesto gdje su pokopane
njegove najljepe nade.
Danima je ve tvrtka Auli & Co. ekala da stigne prvi karavan sa Zapada. Potanska
kola i vojnici, koji su prolazili predjelima istono od tvravica, donosili su glasove o
nekim karavanima koji nikad nisu stigli. Navodno su bili spremni za polazak, pa ili su
zakasnili, a moda su i nestali.
Jo nikad se trgovake i prevoznike tvrtke nisu nale u takvim tekoama, kao u
proljee
2191863. Sa strahovanjem je tvrtka Auli & Co. iekivala svoje karavane s krznima,
te ako ovi ne bi stigli, znailo bi to ogromnu tetu i gotovu propast za tvrtku. I manje
tvrtke bile su u isto tako tekoj situaciji. Svaki posao, koji nije bio u izravnoj vezi s
ratom, bio je nesiguran i lo.
Tano esnaestog srpnja ujutro dogalopirao je jedan jaha u Kansas City i javio da
e jo tokom dana stii do rijeke Nelsonov karavan, sto ezdeset devet nedirnutih,
teko natovarenih, kola. vo-zari i stoka u odlinom stanju, a s njima i dosta
iseljenikih obitelji, koje je Nelson spasio i obranio od Indijanaca kod Point of Rocksa.
Nije se samo veselila tvrtka Auli, ve i drugi, koji su eljno oekivali karavane.
Dolazak prvog karavana znaio je veliko olakanje i nadu takoer L za Clinta
Belmeta.
Znao je Clint, da e Couch bilo kako bilo provui svoj karavan i stii u Kansas City.
Nelson je sigurno iskoristio krasno vrijeme u rano proljee, a svakako je imao sree i
na putu.
Clint je bio meu prvima u Kansas Citvju koji su doli da pozdrave i razgledaju
Nelsonov karavan. Mjesecima je on osjeao neko mrtvilo J ravnodunost, te kad je
vidio vozare, kola, pro-elo ga uzbuenje i radost, razveselio se. Sjetio se svoje prve
vonje u Independence, potoka, male May, prerijske kune, Indijanaca. Pred oi mu
izie slika majke i oca, bolna i tuna, te se snudi. Iz te sjete povrati ga u ivot buka i
agor na glavnom trgu, gdje su se nagusto poredala kola do kola za istovar. Clint se
umijeao meu dobroudne, raspoloene vozare, razgovarao je as s ovim, as s
onim. Znao je on njihov jezik. uo
220
je da su ih dvaput napali Indijanci. Proli su bez gubitaka. Kod Point of Rocksa je
pedeset Nelso-novih vozara pojahalo konje i razbilo neku bandu Ponija, koja je
napala iseljeniki karavan. Indijanci su ovog proljea krenuli iz svojih zimskih logora
na ratne pohode i pljaku na sve strane. I Poni, i Komani, i Apai, svi redom,
organiziraniji, jai i opakiji nego ikada. Ali to nije bilo sve, Na preriji je iskrsla jo vea
opasnost, naime pojavile se grupe odmetnika iz vojske, dezertera, des-peradosa i

meksikanskih razbojnika, kojih se valjalo isto tako uvati kao i Indijanaca. Ako bi poao mali karavan, bilo je vie nego sigurno da e nestati. Moda bi se provukao
sasvim sluajno, ali to jedan od stotine. Izgledalo je da e i potanska linija i pored
vojnike pratnje koju je imala, biti ukinuta.
Clinta su poznavali u duanu tvrtke Auli & Co. ee je odlazio tamo, a te veeri je
stigao Nelsonov karavan te se zadrao malo due u duanu da razgovara s
vozarima.
Sreo se i s Nelsonom.
Zdravo! A ti si Buff Belmet? uo sam za tebe i drago mi je da te upoznam.
Poznate li vi mog... Jima Coucha? odmah e ve nestrpljivi Clint.
Kako da ne poznam! Pa on mi je ba i priao o tebi, kako si ranjen u borbi s
Komanima A jesi li se ve izvukao?
Ide na bolje, ve sam dosta dobro. E, drago mi je. Godina dana je ve prola, leti
vrijeme kao ludo. Mislim da e i ti uskoro sjesti na kola, pa u onu nau sivou, a?
221Ne znam. Moda. Vidjet u ta e rei stric Jim. Imate li kakav glas o njemu?
Da, da. Vidio sam ga u Fort Larnedu prole godine u listopadu. Vozio je u Santa Fe i
Vegas. Moe se nadati da e stii ovamo do zime.
Zar on nee uskoro voziti ovamo u Kansas City?
Koliko znam, trebao je, ree Nelson, ali se ne uznemiravaj, Buff, zbog toga. Stara
je to kurjaina. Ne mari za opasnost, ali uvijek stigne kamo je naumio... A to sad ima
ljude! Njegova garda je kuga za Indijance. Kad bih ja imao takve! Nema ih boljih na
Staroj cesti. Ako stigne dok ja jo tovarim, bogami u ekati, pa emo zdruiti
karavane... Teko ti je danas voziti, Buff! Na strai po cijeli dan, nou spavaj s jednim
okom otvorenim, iscrpi te to kao i borba. ovjek propada.
Je l' vas put, moda, nanio na Maxwellov ran? Clint e opet.
Nije. Zimovali smo u Fort Unionu. Bila je lijepa suha zima, proljee nailo rano. uo
sam za Maxwella da slabo stoji. Prole jeseni izgubio je etrdeset sedam kola robe.
Zapalili ih Poni, kod Kravlje rijeke. Koliko sam uo, bilo mu ponestalo robe i ekao je
taj karavan kao ozeblo sunce. Zna, kad poe nizbrdo, onda... Jest, ima on zemlje i
stoke, ali... ako ne moe trgovati, mora prodati. A tko bi kupio, postoji li takav koji bi
se uvalio u istu kau?
Ne bih rekao da ima, nasmija se Nelson.
A znate li ta o Daggetu? On je prole godine vozio robu za Maxwella.
222
O da! uo sam da se potukao s nekim zimus na kartanju u Vegasu. Ubili su ga.
Njegov karavan se rasturio, vozari otili kojekuda. Dosta ih je prelo Couhu.
Sad Clint malo poeka, nije znao kako e poeti i nekako neodluno upita:
Ja, ja sam imao neke prijatelje u Daggetovoj drubi, Teksaane, imenom Clement...
Hali Cle-ment, ako ste moda uli...
Nisam, Buff, sigurno nisam uo to ime, ree Nelson.
Kod Daggeta je bio jo jedan Teksaanin, nije mi bio prijatelj, zove se Murdock, Lee
Mur-dock. Jeste li moda uli togod o njemu ove zime?
Murdock? Ma, ini mi se da sam uo neto, poee se po glavi Nelson, ipak sam
uo, neki kockar, neto se loe prialo o njemu, da, dobar je strijelac, doao je iz
Texasa. Kao da je bio u Fort Larnedu prole zime.
Hvala. Na toga sam i mislio.
Ne bih ti to kazao, ali kad si mi ve spomenuo da ti nije prijatelj, neka zna, to je neki
lupe... nego, Buff, im istovarimo, uredit emo logor van grada. uo si za Joneove
panjake. Doi, pa emo malo vie popriati. Doi za koji dan na veeru, imamo jo

koji dobar komad bizonova mesa. Znam, zaelio si se, eto slina e ti ve na usta, zar
ne?
Bogami, da, priznade Clint.
To ti je tako. Tko omirie Staru cestu i bi-zonovo meso, taj..., ne dovri Nelson, ve
se pozdravi s Clintom i ode.
223

Clint je jo neko vrijeme lutao okolo, utonuo u svoje misli i obuzet sjeanjima koja su
mu se inila kao nejasni snovi. Nadao se i elio uti vie novosti, i ne samo o Jimu
Couchu. Vratio se kui i uao u sobu i ne skinuvi ni odijelo sa sebe pruio se na svoj
krevet. Bio je uznemiren. uo je kako je krevet pod njim zakripao i ugnuo se, pa se
odjednom nasmijao. Sjetio se da vie nije slab i mrav kao prije. Dobio je ve i na
teini, zato krevet i kripi. Pogledao je ruke. Oho, ve su se malo popunile, istina jo
su njene i bijele, ali... tu stisne ake zamiljajui da dri uzde. Opazi malu brazgotinu na desnoj ruci i zaudi se odakle mu to, a onda se sjeti da je to od zubi Lee ja
Murdocka. Nehotice se tako ivo prisjetio toga, u podsvijesti opet proivio onaj
susret, kad je udesio tog lupea, Teksaanina. Nejasna, blijeda prolost poe opet
dobivati boju i ivot.
224
14.
Drugog kolovoza kasno uvee stigao je Jim Couch samo sa pola svog karavana u
Kansas City. Clint je za njegov dolazak doznao tek ujutro od gospoe Mellon, te je
odmah i bez doruka odjurio u Aullovo dvorite, gdje se istovarivao teret.
Karavan je izgledao jadno i alosno. Clint je najprije naletio na Joa Andersona, koji
ga veselo pozdravi i ree da imaju nekoliko ranjenika, nitko nije poginuo, a sauvali
su sav vrijedni teret.
Clint nae Coucha, koji poe vikati od veselja kad je ugledao svog Clinta. Couch je
izgledao ba kao i njegov karavan. Mrk i bradat, prljav kao traper, na glavi je imao
krvav zavoj.
Buff, sto mu gromova! povie Couch i zagrli Clinta svojim uljevitim rukama.
Oh, Boe, kako mi je drago, jedva sam ekao da te vidim! A blijed si jako, izgleda
mi stariji ali opet si dosta jak i zdrav.
Mada ganut i razdragan, Clint se savlada i odmah upita:
Strie Jim, imate li kakvo pismo za mene?
Na alost nemam, odgoviri Couch i uozbilji se.
A novosti kakvih?
Dosta novosti, Buff. Znam ve to bi ti volio najprije uti. Kad sam prole jeseni
stigao na Maxwellov ran, tvoja curica May je ve bila
15 Karavani se bore
225otputovala. Maxwell mi je rekao da su Clemen-tovi otili dolje u Taos, a rekao mi
je i to da se May jako raalostila to si onako pobjegao. im smo stigli u Santa Fe,
odmah sam napisao pismo Clementovima i javio da si ranjen i lei ovdje u bolnici,
no nisam dobio odgovor. Mi nismo ili u Taos, ve smo zimovali u Santa Feu.
Proljetos prije polaska iz Santa Fea uo sam da su Clemen-tovi otili u Kaliforniju.
Je li to sve? upita Clint sav snuden shvaajui da mu je propala nada koju je
neprekidno u srcu nosio.
To je sve to se tie tvoje djevojke. Ali to nisu vijesti, mislim, eto uje da ju je jako
raalostio tvoj odlazak, a sad sigurno negdje sjedi u Kaliforniji i eka tebe.

U Kaliforniji! Daleko!
Ba dobro to je Clementu palo na pamet da odu tamo. Bar dok ne svri rat. Kad
pametno razmisli, to ti moe biti i dugo, Buff. Stara cesta sad je krvava cesta, koja
vodi ravno u pakao.
Nisam razmiljao o tome... Je li i onaj Murdock otiao u Kaliforniju?
Nije. To je lupe, kockar, ako ne i gore. Bio je jedno vrijeme u Santa Feu, uvijek u
drutvu s Jimom Blackstoneom i njegovom grupom. Blackstone je imao mnogo
novaca, pa su samo pijanili i kartali. Znamo da im nije od oca ostalo. S takvim je
Murdock bio stalno i svata se ulo o njima.
Hvala Bogu da je tako. Milije mi je nego da je otiao u Kaliforniju, silom se nasmija
Clint.
Sluaj Clinte! Nemoj da budali. uo sam od Maxwella da je ta mala curica skoro
poludjela
226
za tobom. Prosto je nitko nije mogao utjeiti i umiriti kad si otiao. To mi je rekao
Maxwell.
Maxwell? Tako rekao? uzueno e Clint.
Kaem ti. Puna dva dana bio sam na rancu, drugo nisam ni govorio s Maxwellom
ve samo o vama, o tebi i May, on toliko ali da ti ne mogu iskazati.. - Uzgred da
napomenem, on je u tekoj novanoj situaciji, a tako je sa svima na granici. Bit e jo
mnogo gore prije nego to krene na
bolje.
Anderson mi je kazao da imate ranjenika.
Sa mnom tono deset. Triput su nas napali. Trei put kod Point of Rocka i tu sam
dobio komad olova u glavu iz one puetine to se puni sprijeda. Da me je razbojnik
pogodio palac nie, danas bi tvoj stric Jim etao po Rajskom lovitu. Uh, da nam ne
bi topa zbrisali bi nas kao... Kad sam pao, Ben Davi je dohvatio top, dvaput opalio i
rastjeao Komane kao make. Morali smo ostaviti nekoliko kola, al' to nisu bila
Aullova ve privatna, pojedinih vozara.
Taj Point of Rocks je ba nesretno logorite za nas, primijeti Clint sjeajui se
ranijih doivljaja kad su putovali tim putem.
I jest, Buff; ovjek da se nasmije, ali kad god sam na horizontu ugledao taj logor,
stijenj e na Point of Rocksu, uvijek su me podilazili trnci, priznajem... uvijek mislim da
u tamo nastradati. Evo, ovo je ve drugi put... Trei put pazite, strie Jime! Pa i
ja sam imam neku slutnju, ali zna, sudba je sudba, zato se ba i ne obazirem na
neke predosjea je... Buff, jesi li dobio kakvu obavijest? Uloio sam ti novac ovdje u
banku.
16*
227

Jesam, i uzeo sam neto, isplatio sve dugove. Ostalo je jo dvije tisue.
Dobro, ali sad vie ne diraj te novce, nek' stoje. Ubudue to zaradi, ulazi na to.
Nisam ba razbacivao novac i neu... A kad ete opet tovariti?
Odmah sad. Potpisao sam ugovor na velik teret, uzet u sva kola koja sam doveo,
dobio sam i preko pedeset novih. Morat u uzeti za koijae i neke utokljunce, nije
mi milo... valjda e me moja srea i dalje pratiti. Sad upravo tovari i jedan vojni
karavan za Foprt Larned, putovat emo s njima.
A biste li vi uzeli jednog malo iskusnijeg vozara? otegnuto ree Clint, rije po rije,
ne gledajui u Coucha, ve okrene glavu i zagleda se prema zapadu.
Svakako bih trebao..., istog trenutka shvati Couch pa se nasmijei i doree: Zna
ta, Buff, spakuj se i odmah ovamo u logor. Mora malo pocrnjeti, bijel si kao sir, pa
da mi ne plai konje, ha, ha, ha.
Jim Couch je krenuo s karavanom od sto ezdeset i devet ljudi i kad se k tomu uzme
jo i vojni karavan i eskadron pratnje, nije se morao uope bojati divljaka na ovom
putovanju na zapad.
Uz put su sreli ni vie ni manje nego sedam indijanskih bandi, dvije-tri od ovih dosta
velike. Kako su ih samo promatrali Indijanci s breuljka, ali se nijedan crvenokoac
nije usudio pribliiti. No to neprijateljsko i utljilvo promatranje Indijanaca sa strane
bilo je samo lo predznak za male karavane i jao njima ako bi se usudili na put!
Clint Belmet se vrlo brzo navikao na stari ivot. Ve mjesec dana je koijaio,
uprezao i is228
prezao konje, cijepao drva pa je malo ovrsnuo i dobio boju u licu.
Stalno su mu kroz glavu prolazile misli i rijei to ih je 'za njega i May rekao Maxwell
Couchu. as je bio razoaran, as opet pun nade i nitko, pa ak ni Couch nije znao,
kako mu je bilo pri dui, dok je mirno vozio gledajui prema purpurnom horizontu na
zapadu. A uveer, kad su zanoili i poli na poinak, nije Clint primjeivao ak ni
zavijanje kojota, bio je zaokupljen neprestano mislima o svojoj dragoj May, uvijek s
nekom nadom da e je, moda, ponovo vidjeti.
Da li je Maxwell, zaista, onako govorio? Nije mogao vjerovati. Da, bio je on onda
nagao, bezobziran, nije mogao savladati svoju ljubomoru. Da li je bio nepravedan
prema njoj? Ta on je htio uraditi najbolje, a ispalo je najgore. Njegove sumnje su
rasle. Sjetilo se njena prezrivog dranja u duanu, a onda susreta kod kola, kad je
bila s Murdockom. Da je imao samo dan-dva vie vremena! Da se bar mogao
savladati. Sta vrijedi sada aliti! Zaliti je uvijek prekasno. Ipak je nada ostala,
obuzimala ga as jae, as slabije.
Kad je Couchov karavan stigao u Santa Fe, bio je ve studeni i pao je snijeg. Vozari
su isto-varivali robu i uredili zimski logor.
Clint je mislio da svakako tokom zime ode do Maxwella, ali je, na alost, doznao da
je Max-well otputovao na istok. Prialo se da je negdje na njegovu posjedu
pronaeno zlato i da e on prodati svoje terene.
Slijedeeg dana odjae Clint u grad da se raspita za Clementove. Pitao je redom
strpljivo i uporno i konano naie na nekog trgovca iz Tao229

sa, koji je nedavno doao u Santa Fe. Zvao se

Wright.

Kako da ih ne poznajem! odmah odgovori Wright na Clintovo pitanje. Dobro ih

poznajem, bili su to krasni ljudi... a ao mi je, Belmet, to vam moram rei da sam bio
i na sprovodu Halla
Clementa.
Pa zar je on umro?
Nije, ve ga ubio neki kockar, zove se Murdock.
Murdock! Lee Murdock? zastade Clintu dah.
Znam mu samo prezime, ree Wright. On
je poznavao Clementove, trao za njihovom po-kerkom. Ja ba ne znam mnogo, ali
rei u vam koliko znam. Prole godine je Hali Clement otiao u Kaliforniju, u Taosu
je ostavio enu i ker. Djevojka nije htjela ii u Kaliforniju, ne znam zato, uglavnom
djevojka i gospoa Clement nisu ile. Dok je Clement bio odsutan, taj Murdock je
toliko napastovao djevojku, da se razboljela, a kad se Hali Clement vratio i uo za
ovo, premlatio je Murdocka kao vola u kupusu. Kasnije su se njih dvojica zgrabili u
Turnerovoj krmi, te Murdock potegne revolver i ubije Clementa. Kau da je taj
Murdock izvrstan strijelac... To je bilo u ljeto, a odmah tada u kolovozu su gospoa
Clement i djevojka otputovale iz Taosa ovamo u Santa Fe. Tu su se prikljuile
jednom karavanu za
Kansas City.
U kolovozu! A koji karavan? Koji voa? Znam, bio je to Bili Kelly, u srpnju je krenuo iz Taosa, vozio je neto i moje robe. Koliko znam, u to vrijeme nije kretao nijedan
drugi ka-cavan.
230
O, Boe, Boe, sav oajan zavapi Clint, pa mi smo se mimoili. Mi smo udarili
preacem na Suhi put, a Bili Kelly je vozio Starom cestom. Clint prosto izjuri iz
krme i kao bijesan trkom od jae u logor. Ta prije par dana se razmi-moiao sa May.
Jo se sjea kako je Couch na mjestu gdje se cesta rava pokazao na svjee tragove
Billovog karavana. Vozari uvijek vode rauna o tome.
I opet jedno, novo razoaranje. Teko mu je bilo. Jedino ga je tjeilo to se May Bell
spasila od Murdockovog napastovanja. Bili Kelly je vodio vrlo veliki karavan i nije bilo
bojazni od indijanskog napada, ak da je navalilo i nekoliko bandi zajedno. Sad je
ona ve u sigurnosti u Kansas Cityju. Clintu pade na pamet da je May ula, kako je
on nastradao i da se nalazi u Kansas Ci-tyju, zato je i pourila prvim karavanom na
istok. Ako je to tako? Srce mu je zaigralo, ispunilo se nadom i radou. Znai, ona ga
voli i ezne za
njim!
Ako je tako, naovezivale su se Clintove misli dalje, onda e ona ekati tamo itavu
zimu, dok se on opet u ljeto ne vrati. A kako e on izdrati i provesti tu dugaku
zimu? Gdje je jo proljee?
Odjednom se sjeti Murdocka. Ujede ga za srce ono ponienje, kad mu je opalio dva
amara pred njom. Vratio mu je, ali mu se inilo da to nije bilo dosta. Zatim mu kroz
glavu proe sve ono to je uo o njemu, a pogotovo ovo zadnje to je uo od
Wrighta. Mogao je zamisliti kako je Murdock kinjio djevojku napastujui je, kad je nije
mogao pridobiti milom. Nita ga ne bi moglo sprijeiti da ostvari svoje prljave
namjere. Hali Clement ne bi bez razloga izmlatio Murdocka.

231
Ubit u ga, odlui Clint i pri tom ga obuze isti onaj osjeaj kao u trenutku kad je
udario Murdocka akom po zubima.
Odluio je obraunati s tim lupeom. Do tog e sigurno doi. Od tog dana je poeo
uporno svaki dan vjebati s revolverom i toliko se tokom zime uvjebao da mu meu
svim Couchovim vo-zarima na revolveru nije bilo ravna. I sam Couch mu jednom
priznade da je bolji. Na puki je bio prosjean kao i drugi, ali je imao otro i sigurno
oko, siguran prst na okidau i rijetko mu je meta izmicala. Kad je bilo povoljno
vrijeme, odlazio je i u lov, no vie radi vjebe u gaanju nego radi lova. Kad zbog
dubokog snijega nije mogao dalje od logora, oznaio bi sebi mete na drveu i
vjebao revolverom, dokle god je imao municije.
Na trgovevo uenje, kupio je Clint svu re-volversku municiju koliko je bilo u
duanu. Platio je nekoliko stotina dolara. Vozari su ga ispoetka zadirkivali alei se
na njegov raun, ali su kasnile sasvim prestali. Couch je samo kimao svojom upavom glavom, no nije nita rekao. Kad se Clint ve uvjebao da je mogao svaki put
pogoditi malu konzervu na dvadeset metara, pomislio je da je ve dosta napredovao.
A kad je sa tri od pet metaka pogaao konzervu baenu u zrak, stekao je ve
povjerenje u sebe.
Nije se Clint vjebao samo u gaanju revolverom. Sjeao se kako mu je Kit Carson
pokazivao brzo potezanje revolvra i govorio mu da je to isto tako vano kao i
gaanje. A kako Kit ne bi znao, kad je ubio vie Indijanaca nego ijedan graniar u to
doba na Zapadu! I tako Clint provede zimu vjebajui revolverom, a radio je i druge
232
poslove da mu vrijeme bre proe. Loio je vatru, kuhao, dovlaio i sjekao drva, itao
i stalno se nadao da e se Murdock vratiti u Santa Fe. No taj se kockar nije pojavio.
Vrzmao se negdje oko vojnikih logora.

Otegla se ova zima i Clintu i vozarima i kao za pakost proljee je nastupilo prilino
kasno. Nekih sezona su se mogle napraviti i dvije vonje tamo i natrag, ali ove
godine sigurno ne.
Couch je mogao krenuti tek poetkom lipnja. Imao je dvjesto ezdeset i troja kola,
najvei ka-ravan koji je ikad vodio. Svakako su se ljudi osjeali mirnije i sigurnije, jer
se nisu morali toliko plaiti opasnosti i razbojnikih napada.
Bilo je ovo trideset osmo Couchovo putovanje preko prerije. etiri puta su ih okruile
povee bande Indijanaca, dvaput Kiove i dvaput Poni. U dvije prilike Couch je opalio
iz topa. Nije im nanio gubitaka, ali ih je rastjerao.
Ha, ha, ha, bjeite, a? Crveni avoli, a? vikao je Couch, pa potom ree: Dobro je
to nisu Komani, Ta gamad zna tako brzo napadati da nema vremena ni izvui
top.
Koncem kolovoza stigoe u Kansas City.
Clint je bio sav sretan. Mislio je da je konano naao svoju May Bell. Toliko je ve bio
siguran da je kupio novo odijelo, cipele, eir, koulju i kravatu i dotjrao se kao jo
nikada prije. Gotovo mu je bilo neugodno, kad je ovako ukico-en morao proi pored
Coucha i Andersona, ali su, sreom, njih dvojica bili zabavljeni neim pa ga uope
nisu ni vidjeli. Razmiljao je kakav e dojam napraviti na May. Nije on vie bio bojaljiv, ali je ipak pomalo sumnjao. Tko zna, ta je
233rijoj opet u glavi? Sad, ako je nae i ako se pomire, nee je vie vrijeati, nikad
vie dok je iv. Raspitivao se za May i gospou Clement, te ga uputie u hotel
Western.
Da, mladi gospodine, bile su one prole godine ovdje, simpatine gospoe! Najprije
su otile brodom u Texas, a onda se vratile i bile u mom hotelu nekoliko tjedana.
Imaju one ovdje u Kan-sas Cityju i neke roake, ree mu vlasnik hotela. Clint osta
zaprepaten. Vlasnik hotela je primijetio njegovo razoaranje, te poeka nekoliko
trenutaka i dodade: Onda su otile potanskim kolima u Council Gr ove.
Clinta je ovo pogodilo kao grom. Rasplinu mu se sva radost i nada i umjesto toga
srce mu se ispuni oajem i zlim slutnjama. Mada on jo nikad nije putovao
potanskim kolima, ipak je poneto znao o tim potanskim linijama. Jedna dugaka
potanska linija radila je od Fort Uniona do Santa Fea, a druga od Fort Lameda do
Fort Lyona. Ta druga bila je duga sto trideset milja i na ovoj nisu ak mijenjali ni
mazge. Clint se sjetio da je od skorijeg vremena ova linija bila obustavljena. Doznao
je to od nekog ovjeka, imenom Clegg, u Port Larnedu. Taj mu priao da je vozio kao
potanski koijas, te opisujui svoje dogodovtine opisao jednu svoju vonju: Moji
putnici morali su za vrijeme vonje i spavati i kuhati u kolima, pa se nekad posvade, a
ja se samo proderem: Indijanci! I da vidi, odmah se umire kao bube.
Potanska linija za Council Grove radila je neprekidno. Clint je odmah platio i
rezervirao mjesto na prvim potanskim kolima koja e krenuti na zapad. Couchu ovo
nije bilo pravo, ali
234
nije ni prigovarao. Prolo je jo nekoliko dosadnih i munih dana za Clinta. U
meuvremenu stigoe u Kansas City jedna potanska kola na putu sa zapada. Clint
pronae koijaa, ne bi li uo kakvih vijesti od njega. Koija je bio dobroudan i
susretljiv ovjek i rekao mu da je zbog kvara na kolima morao ostati u Council
Groveu. Zato Clint odustane od svoje namjere da putuje potanskim kolima, jer e
ionako uskoro krenuti Couchov ka-ravan i proi kroz to mjesto, pa e se raspitati
za May.
Dok je tako ekao u Kansas Cityju, on se i dalje raspitivao za arah Clement i May.
Na poti se upoznao s jednim slubenikom koji se sjeao May.

Poznam je, znam svakako, odgovori on. Pitala je ovdje za pismo prije godinu
dana. Dolazila je gotovo svaki dan. Imala je velike lijepe i alosne oi, bila je uvijek
blijeda, usta su joj bila kao trenja. Silom je htjela neko pismo, a ja znam da ga
nema. Nisam volio kad bi dola, jer bi me svaki put natjerala da prekapam po cijeloj
poti. Clint se zahvali ovom brbljivom slubeniku
i ode iz pote.
Da, May Bell je bila nedavno u Kansas Ci-tyju, nadala se pismu od njega, ekala i
otila. Ali kamo? Pa, valjda nije opet krenula natrag preko prerije. Clint se ba tog i
plaio. Jedan ka-ravan je otiao u srpnju, za ovim slijedei poetkom kolovoza, vozio
je dravni teret i robu. Kod efa Aullove poslovnice doznao je da je s onim drugim
karavanom otputovalo i est obitelji. Iseljenicima je bilo reeno da se prikljue velikim
ili vojnim karavanima, jer drukije nikako i ne bi smjeli poi,
335l
Clintovo slijedee putovanje bilo je najdue u njegovu ivotu. Potkraj ovog putovanja
ve ga je toliko ubila jednolinost vonje i puta da je isto poelio da naiu Indijanci.
Kad su ugledali Point of Rocks, nije ga obuzimala ak ni nelagodnost, niti pak strah
od tog opasnog mjesta, naprotiv, hladnokrvno, gotovo prkosno vozio je kroz taj
apaki prijelaz.
Na glavnoj cesti od Fort Uniona, neto nie od mjesta gdje se rava Suhi put, opazio
je Clint mali karavan koji je vozio na istok. Ranije su ee sretali takve male
karavane, ali ovih zadnjih mjeseci otkako je buknuo rat, nije ih nigdje bilo.
Te veeri u logoru kod vatre upita Clint Coucha: Jeste li opazili onaj mali karavan to
je oko podne skrenuo Suhim putem?
Vjdio sam, Buff, vidio, ree Couch Ijutito i prezrivo. Ne znam tko im je voa, no tko
je da je, ja bih ga objesio. Trideset osam kola! Ti su ljudi poludjeli!
No moralo je proi jo nekoliko dana da doznaju neto vie o tom malom karavanu.
Kad su stigli u Santa Fe, izilo je sve stanovnitvo poev od Aullovog zastupnika pa
do zadnjeg Meksikanca obanina da ih pozdravi. uli su da je sav njihov karavan
pobijen i spaljen. Ovakve glasine irile su se kao vjetar prerijom i nitko ne zna kako i
odakle, ali su glasovi o napadima Indijanaca uvijek dopirali, pa ak i onda, kad
napada nije ni bilo, kao to je bio sada sluaj i s Couchovim karavanom. I vozari na
putevima i stanovnici du puteva bili su skloni irenju glasina, veinom lo-ijih, jer se o
dobrom u zadnje vrijeme slabo go-Vorilo.
236
i A gdje smo mi to, zapravo, po tom vaem prianju tebali biti skalpirani? pitao je
Couch Aullovog zastupnika Buella.
> Kod Point of Rocksa, ree Buell. Meksikanac ne zna engleski, ali sam ga dobro
razumio ;da misli na to mjesto.
Point of Rocks? Tu smo! Ljudi ve znaju da ,sam ja baksuz na tom mjestu. A kako
izgleda taj 'Meksikanac?
Projahao je ovuda prije dva tjedna.
Sam?
Ne. Bila je itava grupa. Nekoliko Meksikanaca i nekoliko bijelaca. Putovali su bez
kola, samo s prtljagom na mazgama.
Auh! A odakle su donijeli tu vijest o mom karavanu?
Iz Fort Uniona.
Nema tu nijedne jedine rijei istine, odluno ree Couch. Nismo mi dali niti jedan
skalp, niti ak vree graha i... ja ne volim te glasine, moj Buell. Moda se radi o
neem drugom. Tko zna?
Nato Buell apne Couchu:

Doite k meni u poslovnicu, vi i Buff.

Malo kasnije sjedila su sva trojica u poslovnici, pa e Buell:
Da priznam i ja sam mislio da vam se to dogodilo, ali sad kad ste svi ovdje ivi i
zdravi, sad mi se opet ini, neto nije u redu.
Kako mislite? upita Couch.
ekajte da kaem do kraja. Eto, kad se proula ta vijest, dotrale su gospoa
Clement i njena ker ovamo ...
One su ovdje? naglo ga prekide Clint.
Otile su.
237Otile?
Da.
To je onaj mali karavan koji smo vidjeli na Suhom putu! Pa one su morale otii tek
prije desetak dana!
Prije jedanaest dana. Tono dvadeset treeg rujna, ree Buell.
Za boga miloga! Kako su mogle tako kasno krenuti na istok! Ijutito e Couch.
Nisu one otile na istok, ve u Fort Lar-ned, gdje su se, navodno, nalazili ostaci
vaeg karavana.
Sve mi je to udno, zatrese glavom Couch.
I meni, zabrinuto ree Buell.
Htio sam odvratiti gospou Clement od tog puta i znam, ona nije htjela putovati, ali je
dje-'vojka izvan sebe. Rekla je da e ii sama. Nudila je tisuu dolara onome tko bi ju
prebacio u Fort Larned. Bilo je tu nekoliko vozara koji nisu htjeli prezimiti u Santa
Feu, te su ekali priliku da krenu. Bio je tu takoer i Jim Black-stone sa svojom
grupom od desetak kola. On je prihvatio ponuenih tisuu dolara i rekao da 6e voditi
karavan. Gospoa Clement nije htjela putiti kerku da poe sama. One su ionako tek
bile stigle u Santa Fe sa Simpsonovim karava-nom, koji je otiao u Taos i dalje u
Vegas. Tako su spremile svoju prtljagu i otile.
Jim Blackstone, ini mi se da sam za njega uo.
Znam da on nije vozar. Sigurno znam. A ta je om, ustvari?
Bavi se svaim. Sad kupuje krzna od Ute Indijanaca i prodaje im viski. Govori se da
je u prijateljstvu s Kiovama.
238
Koliko je vozara poveo?
Moglo je biti oko trideset. Meu njima i nekoliko valjanih vozara, poznati i dobri
momci... Davi, Hannessv, Black i Tode Williams.
Poznam Todea. Taj e ve jednog dana obraunati s Blackstoneom, ree Couch.
Clint je zabezeknuto sluao. Jedva je smogao snage da progovori:
Da li je Lee Murdock ljetos bio ovdje?
Da. Dolazio je nekoliko puta i odlazio. Zadnji put kad je bio ovdje, ubio je nekog kockara Weedona i otiao u Fort Larned.
Mislite da e sad biti tamo?
Lako mogue. Larned je vrlo ivo mjesto. Tamo se skupljaju svi kockari, osobito
koncem zime, kad se lovci i traperi vraaju iz planina.
Clint se okrene Couchu i ree: Strie Jim, ja u sad u Fort Larned.
Sta, kako?... Buff to je nemogue! Tako kasno ne bi se nitko vie usudio krenuti u
Fort Larned.
Ii u sam!
Sluaj me, Buff, ti ne...
Idem. Ne marim to ste mi skrbnik. Nisam vie djeak. Moram ii. Jahat u nou, a
danju se sakrivati.

Moda e ti uspjeti, ako jo koje vrijeme potraje bez snijega, suho ree Couch
vidjevi da ne moe odvratiti Clinta od njegove namjere.
Padao snijeg ili ne, moram uspjeti.
Buff, ako zapadne snijeg, skrenut e s puta i zalutati. Ne bih se ni ja snaao.
Nosit u samo najnunije i jahati brzo, odgovori Clint i sam se zaudi svom glasu
koji je zvuao otro.
239Sunce je zalazilo. Clint je kasom izlazio iz Santa Fea na vrstom velikom konju.
Ponio je dva pokrivaa i neto hrane. Nije ak poveo ni konja za prtljagu. Uzeo je
samo komad mesa i suhog kukuruznog kruha, dvije uturice vode i neke najnunije
stvari, a od oruja puku kol-tovku i dva revolvera.
U Clintovoj glavi bila je samo jedna jedina misao. Mora nai May Bell. Konano je
znao gdje je ona, njegova ljubav, njegova enja i vjera, njegova bol on e je nai
ili zaglaviti, treeg nema.
Brzo se spustila hladna, tiha i zvijezdana no. Njegove otre oi lako su uoavale
put. Mogunost da nou sretne Indijance skoro nije ni postojala. Topot kopita njegova
konja slabo se uo, jer je cesta bila pokrivena mekim i debelim slojem praine
nastale tokom ljeta od bezbroj kotaa i kopita karavana. Letio je sat za satom, a Clint
je jahao obuzet strau. Ohrabren vjernou svoje May Bell, nije osjeao nikakve
bojazni ni straha. Znao je sve izvore na ovom putu, te se pred zoru zaustavi kod
jednog da napoji konja. Kad je poelo svanjivati, zaustavio se u cedrovoj umici,
rasedlao konja i vezao ga na dui ular da pase. On je progutao par zalogaja hladnog
i mravog doruka, zavukao se u bunje, umotao u pokrivae i zaspao.
Kad se probudio, sunce je ve bilo daleko prema zapadu. Opet je neto pojeo, napio
se vode i izvukao iz ipraja. I konj se napasao dobre sone trave. Clint se uspne na
uzviicu i razgleda unaokolo. Tu i tamo vidio je ponekog kunia i antilopu. U daljini je
vidio bizona i po svoj prilici divljeg konja. Opazio je jo poneku
240
sitniju zvjerku, ali nigdje nijednog Indijanca. Osobito je paljivo gledao du ceste, kud
je morao proi i nije primijetio ba nita sumnjivo. Bio je nestrpljiv i htjede krenuti
dalje jo prije mraka, ali ee savladao, jer je znao, da to dalje bude jahao, morat e
biti sve oprezniji. Potkraj ljeta slabo je tko putovao Suhim putem, jer je na tom pravcu
bilo malo ili nimalo vode, te e mu jahanje tim putem biti manje opasno. Tek to se
poeo sputati hladan, tih sumrak, Clint je krenuo dalje.
18 Karavani se bore
24115.
etvrte noi skrenuo je na Suhi put. U zoru je primijetio na putu tragove kotaa i
kopita koji su bili svjeiji i ve izbrisali tragove Black-stoneovog karavana. Dugo je
sjedio i razmiljao 'iji bi to tragovi mogli biti, tko bi to mogao putovati odmah za
Blackstoneom. Nije se usudio danju na cestu da bolje promotri, ve je opet ekao
no. Bilo kako bilo, svr^ako je to bio povei kara van, a ujedno i povoljna okolnost,
to je isti krenuo Suhim putem par sati, najvie dan-dva za Blackstoneom.
Pete noi prvi put se pokazala mjeseina. Clint se brzo spremio i krenuo. ilavi konj
je eam od sebe drao dugaki kas i Clint ga uope nije morao tjerati. Moglo je biti
blizu ponoi, kad mu konj odjednom naglo zastane i preplaeno pone frktati. Clint
pogleda naprijed i opazi nisku stijenu koja se nadvukla nad cestu. U nos mu dopre
vonj trulei. Poznavao je on taj smrad, S jahao je, poveo konja i oprezno krenuo
naprijed. Najprije ga zapahnu vonj izgorjelih koa. Jeza mu proe niz kimu. Indijanci
su napali ili Blackstoneov ili onaj slijedei karavan i za sobom ostavili smrt i zgarite.
Clint poe jo malo dalje i naie na kosture izgorjelih kola i bale koa koje su se jo
puile. Nabrojio je dvadeset dvoja kola u polukrugu i sve mu je bilo

242

jasno. Ali koji je to karavan? Clinta oblije hladan znoj.

Vratio se na put i utilom njuha osjeti dalje smrad, te poe u tom pravcu i naie na
sablazan prizor. Nagazio je na itav red unakaenih leina divljaka, koje su ve
rastrgli kojoti i le-inari. Jedva je prepoznao da su to Kiove. Netko je odvukao leine i
poslagao ih tu. Nisu bile gkalpirane. Vozari su urili i nisu ih ni zakopali. Naokolo je
lealo nekoliko ubijenih konja.
Clint je pomno pretraio, ali nije naao nijednog mrtvog bijelca, a isto tako bilo kakav
grob u blizini. To ga je malo ohrabrilo. Po svim znacima zakljuio je da su se ovi
vozari strahovito urili i ne bi imali vremena pokopati ni svoje ljude. Jo jednom je
obiao zgarite u malo veem krugu i nije naao nita to bi mu moglo .razjasniti
udes ovog karavana.
Zatim je uzjahao i krenuo dalje jaui naizmjence kasom i galopom. Po njegovu
raunu do zore je odmakao oko trideset milja od onog zgarita.
Pred zoru je siao s puta, naao dobro skro-vite i trave za konja, ali vode nije bilo.
Legao je umoran. Pritiskala ga grozna mora, grudi mu pritiskao neki teret, tako da je
jedva zaspao. Probudio se popodne i najprije razgledao okolo. Na sve strane
otvoreno prostranstvo do horizonta, divlje, pusto i sivo. Naloio je sasvim malu vatru,
ispekao komadi bizonovog mesa i uz malo tvrdog .kruha utaio glad.
Krenuo je dalje tek kad je pao potpun mrak. Ve po navici pogledao je na sve strane,
pa onda naprijed. Neto ga je podstaklo.da pom16
243mije razgleda cestu. Ispitivao je tragove kleei da bolje vidi, puzio je malo
naprijed, pa u stranu, pa opet natrag po cesti. Drui je ustao na noge. Shvatio je da
je onaj drugi karavan, koji je vozio za Blackstoneom, skrenuo s puta. Negdje prole
noi projahao je on pored mjesta gdje se put rava i gdje su ovi skrenuli. Znao je da
tu negdje iseljenici skreu sa Suhog puta prema Te-xasu. Clint nije bio iskusan i Vjet
traga, ali je godinama promatrao ceste i razne tragove pa je nauio dosta. Zakljuio
je da je oko deset kola s konjskom zapregom i nekoliko jahaa otilo prema Fort
Larnedu. Njegova bojazan je porasla i pojaala se. Sad ga je ve obuzeo strah.
On se nesumnjivo uvjerio da su ona izgorjela kola pripadala Blackstoneovom
karavanu. Moda drugi karavan nije uope ni stigao do prvog. Clintu se od straha
poee griti crijeva. Ne bi se usudio vie poi natrag, kad bi to, uope, i bilo od
kakve koristi. Mogao je samo razmiljati o onome ta se dogodilo i nita vie. Koliko
je on poznavao prilike du ovog puta, izgledalo mu je da su Blackstoneovi ljudi odbili
Kiove uz vie ili manje gubitaka, a sigurno su morali ostaviti vei broj kola, ikoja su
Indijanci zapalili. Da su ostavili mrtvace za sobom, Indijanci bi ih skinuli do gola,
osakatili i skalpirali.
Slijedee noi jahanja bile su za Clinta bes-kraine noi muke i patnje. Uhvatila ga je
sni-jena meava, ali se Clint u toj borbi odrao, izdrao je snijeg, meavu i zimu i
stigao u Fort Larned.

Zadnjeg dana njegova puta, kad je ve bio na deset milja od Fort Larneda, zasjalo je
sunce,
244
a on je jahao gladan, omravio i mrk, divei se svom snanom, izdrljivom i dobrom
konju, koji ga je vjerno i posluno nosio i donio do dalekog cilja.
Clint je dojahao do Aullove tale, sjahao i dao mladom Meksikancu dolar da se
pobrine za konja. Potom je pourio u duan gdje su ga dobro poznavali. Prvi ga opazi
poslovoa Becket, te die ruke i viknu:
Buff Belmet!... Boe Gospode! Pa to je Jim Couch nastradao! Uh!
Ne, ne, nije! Ja sam doao iz Santa Fea sam, umiri ga Clint.
Sam!
Na ovaj glasan Becketov uzvik skupie se oko Clinta svi prodavai i muterije koji su
se nalazili u duanu.
Da. Nou sam jahao, a danju spavao, kratko ree Clint.
Vi niste ili s Blackstoneovim karavanom? Dodue, on nije ni govorio da ste vi doli
s njim.
Ne. Odjahao sam iz Santa Fea deset dana poslije Blackstanea. Jahao sam njegovim
tragom, a na Suhom putu naiao sam na trag drugog karavana koji je takoer vozio
za Blackstoneom. Nisam bio daleko iza tog drugog karavana. Onda sam naiao na
izgorjela kola i koe i mrtve Indijance, Kiove, dvadeset i devet leina! Nou sam
proao pored mjesta gdje je onaj drugi karavan skrenuo prema Texasu.
Po tome izgleda da Blackstone nije uope znao da ga je tako nablizu slijedio drugi
karavan. .. I da je znao, ne bi rekao..., ree Becket
245Clint je upitno i otro gledao Becketa, a ovaj opet u njega ozbiljno i s uenjem.
To je potrajalo nekoliko trenutaka, kao da je Becket oklijevao da dalje pita, zbog ljudi
koji su stajali oko njih i sluali svaku rije. Konano se Becket odlui, pa e ozbiljno
Clintu:
A zato ste vi, zapravo, doli ovamo posve sami?
Ja sam, jedva promuca Clint, iao za Blackstoneom. Moja zarunica i njena...
gospoa Clement su bile u tom karavanu.
Ta ne, za boga, ovjee, vi ste se prevarili, uzviknu Beckeet.
Ne, nisam, sav uzrujan povie Clint.
Ali njih nema, nisu ni dole. Blackstone i njegovi ljudi nisu ni rijei rekli da su vozili
kakve ene. To je udno, Buff, hajdemo k pukovniku.
Jo ne, odvrati Clint. Da li je Jim Blackstone ovdje u Larnedu?
Da. Ostat e tu sa svojom drubom cijelu zimu.
A Murdock? Lee Murdock?
Prije pol sata bio je ovdje u duanu.
Gdje bih ga sad mogao nai?
Po svoj prilici u Homerovoj krmi, karta se, ili u hotelu eka ruak. No, ujte, Buff...
Clint ne htjede vie sluati, ve se okrenu, ljudi oko njega se razmakoe i on ode.
Puku je ostavio naslonjenu na zid do vrata.
Sav umor od puta, bojazan, strah i nada, svi udarci koje je pretrpio, nestadoe kao
pred pred strau obrauna, koja obuze Clinta.
S jezivom mirnoom u nekoliko trenutaka kao da je proivio cijelu onu vjebu od
zimus, pod246
svjesno je opipao revolver. Za ovaj susret, susret s Murdockom, koji rjeava njegovu
sudbinu, Clint se dugo spremao i u svojoj mati ve ga po stoti put proivio, a sad...?
Sad mu je taj nitkov, konano, doao pod ruku i nee, ne smije mu izmai!

Homerova krma nalazila se na trgu nasuprot Aullovu duanu. Bila je to stara i trona
kua od crvene ilovae s isturenim gredama. Nekad bijela slova nad vratima bila su
isprana od kie i vjetra.
Clint naglo otvori dvokrilna vrata i ue u krmu. Osvrnuo se oko sebe i odmah opazio
one vjeite lijenine za barskom tezgom, zatim nepomine Indijance koji su stajali
ukoeno kao kipovi i kartae za stolovima. Njegovu pojavu su sigurno uoili, jer za
tren oka u krmi nastade potpuna tiina. izme nekog vozaa tresnue o pod.
Buff Belmet! poviknu taj vozar.
Clint je bio stasit momak, kog je svatko morao zapaziti. Pogotovo sad, kad se pojavio
sav prljav od praine, neopran, neoeljan, potamnjelog i mrkog lica, privukao bi
panju i u najgoroj graniarskoj krmi.
Traim Jima Blackstonea i Lee Murocka, glasno ree Clint da su ga svi uli.
Njegove izazovne rijei ispunie cijelu prostoriju napetim iekivanjem. uo se tu i
tamo samo tihi apat, nehotino struganje izama i prigueno nervozno kalj anj e.
Clintova pojava i njegov izazov znaili su samo jedno, a to jedno bilo je jasno svima.
Sva se lica okrenue prema stolu do pei, za kojom su sjedila etvorica, a trojica
stajala uza stol. Igra se naglo prekinu. Clint lagano prie k
247

stolu, u koji su bili uprti svi pogledi. Tada pred sobom ugleda Murdocka. Sjedio je,
rukama je nervozno okretao karte, lijepo lice mu bilo glatko obrijano, blijede mu oi
udno sjale. Murdock neto apnu ovjeku do sebe, nekoj bradatoj Ijudeskari u
konoj koulji. Ovaj samo okrenu oima. Iza ovog stola u liniji s Clintom raistie se
svi besposliari i sumnjivi tipovi, jer su odmah ocijenili da e u tom pravcu prozujati
Clintove kugle. Svi su znali zato se Blackstone i Murdock ukoie na svojim
stolicama.
Ja sam Blackstone, odgovori orija u konoj koulji hladno i polako.
Gdje su dvije ene koje su vas najmile da ih prevezete u Fort Larned? upita Clint i
stane tako da su se pred njim nalazila sva sedmorica ovih lupea.
Mislim da su ih ubili Kiove ili odvukli sa sobom.
U zlobnom i mrkom pogledu ovog ovjeka proita Clint la koja je jo vie potvrivala
njegove sumnje. Malo je ljudi koji su u stanju lagati smrti u oi, a da se pri tom ne
odaju.
To je la, Blackstone. Zato niste odmah prijavili da su nestale gospoa Clement i
gospoica May Bell, koje su vam platile tisuu dolara da ih prebacite u Fort Larned?
Pa vi znate, Belmet, opravdavao se Blackstone, kad ovjeka prati nesrea i
neuspjeh, on ne voli da pria o tome naokolo. Lice pod bradom mu problijedjelo.
Oima je otro pratio sve i vidjelo se da mu nije prvi put da se nae u ovakvoj
situaciji.
A tako? Zato niste javili vojnoj komandi ovdje, da vas je na Suhom putu stigao onaj
drugi
248
kravan koji je putovao u Texas? upita Clint otro gledajui Blackstonea. Ovo je
pitanje ubacio Clint samo da ga izazove i uspjelo mu je.
Ma koji ste vi avo da mene sasluavate? povie Blackstone bijesno.
Gazda, ubaci jedan od onih koji su stajali, to je Couchov koija i opasan tip.
Ona djevojka, May Bell, je moja zarunica, ree Clint siktavim glasom punim
mrnje. A vi ba nemate mnogo vremena, da mi kaete gdje je ona sada.

Tako mi Boga, ne znam! promuklo e Blackstone glasom u kojem je moglo biti i

istine. Napali nas Kiove. Morali smo se braniti i bjeati. Ostavili smo dosta kola i robe
i nekoliko ljudi.
Sluajte Blackstone, za vas se zna da ste prijatelj Kiova, a za vas Lee Murdock
znam da ste progonili May Bell od jednog mjesta do drugog.
Na granici je u to doba bio dovoljan i mnogo manji razlog da izazove borbu na ivot i
smrt. Blackstone htjede kriom povui svoje oruje, ali se Clintov revolver ve nalazio
u ruci. Jedan od one trojice koji su stajali pored stola, neopaeno je ve izvukao svoj
revolver, te opali i rani Clinta.
Clint je pao ali se podupro na lijevu ruku i poeo pucati. Prvim metkom oborio je onog
koji ga je ranio i dok se ovaj klatio da padne preko stola, drugi Clintov metak pogodi
onog to se skrivao iza lea ovog prvog.
Tad prasne Backstoneov revolver, a i Murdock je takoer skoio sa stolice i poeo
pucati. Clint je osjetio kako mu olovo razdire meso, ali ni ovaj put nije promaio.
Murdock ispusti revolver, die ruke i tresnu na lea. Blackstone kliz249ne sa stolice pucajui preko stola, ali ga Clint uhvati na nian ispod stola i pogodi
u trbuh. Blackstone se skljoka pod stol.
Clint vie nije uo ni pucanje ni uzbuene krikove ljudi, oi mu se zamutie, slika
popadalih ljudi oko stola nestade i sve mu se pretvori u crno.
Prije nego to je Clint otvorio oi, uo je puc-ketanje vrata, a u nos mu je dolazio otri
miris alkohola i drugih lijekova. Sjetio se pucnjave i u tom trenu osjetio jake bolove. S
naporom je otvorio v jede.
U otvorenom kaminu ivahno je gorjela vatra i grijala jednu jedinu sobu u kolibi od
ilovae s dvojim vratima i jednim prozorom. Na zidovima su visili svjenjevi krzna, a
zemljani pod bio je pokriven bizonovim koama. Kroz manja vrata bio je ulaz u
kuhinju i Clint je uo kako netko premee sue i pri tom veselo zvidue. Po svemu
je Clintu izgledalo da lei u stanu nekog trapera.
Pokuao je maknuti rukom, ali ga je jako boljelo. Jedna mu je ruka bila potpuno
ukoena i nepokretna, a za drugu mu se inilo da je neozlijeena. Tijelo mu lealo
kao klada.
ovjek, koji je zvidukao u kuhinji, ue u sobu. Bio je to Dick Curtiss, onaj stari Dick s
dugakom kosom i konim odijelom s kojim je Clint prvi put poao u lov na bizona.
Zdravo Dick, slabim glasom ga pozove Clint. Ti, vraji deko! veselim glasom se
odazove Dick. Uh. Divljao si kao skalpirani Kinez.
Kako? Zato?
Ah, dobijesa! Zbog one tvoje djevojke koju su zgrabili crvenokose! skoro si otegnuo
papke! Pa
250
i meni su "ukrali vie od pola tuceta ena i ta onda! Hoe li se ti jednom
opametiti?
Moda hou, Dick... kako je, zapravo, sa mnom?
Dosta dobro za klipana koji se dao napuniti olovom. Ree mi lijenik Cullertson, nek'
te Bog sauva od indijanske strijele, jer od zrna ne moe poginuti.
Znai, primio sam dosta.
Dosta i ohoho! Sreom su sva prosvirala kroz tebe, osim jednog. Ali ovo te dobro
oealo po glavi, ba po staroj brazgotini od strelice. Dobro te udesilo!
Hou li se kako izvui?
Nitko iv nije vjerovao da hoe. Jo prije tri tjedna prola te groznica. Onda je
krenulo nabolje, osim to si divljao i buncao. Sluao sam te po cijelu no. U ivotu jo

nisam ni uo ni video da netko tako luduje za djevojkom... Buff, iv ovjek ne bi

uope povjerovao ta si sve izgovorio.
Moda, pa ni sam nisam znao... A gdje sam sad?
U mojoj kuici, finoj i udobnoj za zimu. Sad je prosinac, konac mjeseca, ne znam, ili
je Boi ili Nova Godina za par dana. Ja i moji ortaci vratili smo se iz planina. Bili smo
tamo gotovo dvije godine. Sauvali smo lovinu, srea... Jesi li gladan, Buff?
Ne osjeam glad.
Hranio sam te svakako, kako sam najbolje znao. Ne bi vjerovao kako ovjek moe
sa malo da ivi, kad mora... Tebe e sigurno zanimati ta si uradio od Blackstoneove
druine, a?
251Zna, tiho je i polako odgovorio Clint, pravo da ti kaem, nisam toliko
znatieljan.
Da, da, ali ipak treba da uje, Buff. udili smo se i divili jedne noi, kad nam je
priao neki vozar koji je zimovao s Couchom u Santa Feu. Veli, ti pokupovao svu
municiju, pa vjeba li, vjeba! Ree, bacao si konzervu <u zrak i reetao je da je
milina. Vidio ovjek svojim oima.
Da, vjebao sam.
Na svoju sreu... ao mi je to se nisam naao uz tebe. Moj ortak Sandv McLellan
gledao te tad i priao mi. Bilo je, istina, i krvavijih borbi od tvoje, vidio sam jednu u
Fort Bentu. Dva protiv devet! Bilo je vrue. Zujala su zrna kao pele.
Ove rijei kao da probudie Clinta i pokrenue njegovo pamenje. Poe mu se buditi
znatielja, no ne htjede da se oda pred Dickom.
Curtiss raspoloen da pria, opkorai klupu, sjedne i nastavi:
Sandv je vidio tvoj okraj s onim banditima i kae da je bilo junaki vrue. Kad si
Blackstoneu skresao u lice da je u debeloj ljubavi s Kiovama i Murdocku ono za
djevojku, svi su znali da e oni potegnuti .revolvere. Ti nisi vidio kad je McGill iza lea
crvenog Hawkinsa, potegao i ranio te u prsa. On te oborio, tako ljudi kau. Leei na
podu najprije si skinuo Hawkinsa, a onda McGilla. Ako ba hoe da zna, pogodio si
ga u lijevu sisu, tono iznad gornjeg depa na koulji. U meuvremenu Murock je
skoio s revolverom u ruci, a Blackstone je pucao oslonivi se rukama na stol. Dobro
si gaao Murdocka, kao i druge, ali je zrno pogodilo njegov revolver, odskoilo i
zaderalo ga u jagodinu kost, i vjeruj, taj e nositi duboku
252
brazgodinu kao kolotrag na Staroj Cesti. Murock je pao, a Blackstone, ta kukavika
pijanica, sklizne pod stol. Pogodio si ga i oborio s dva metka, ali su zrna najprije
probila noge od stola pa su ga samo lako ranila. Sutradan je ve etao.
A ta je s Murdockom? s naporom upita
Clint.
Zrno mu zbrisalo vrh jagodine kosti. Leao je tjedan dana. Bit e unakaen za cijeli
ivot. Lako e ga prepoznati kad ga opet sretne.
Jesu li otili iz Fort Larneda?
Jo kako! Blackstone je bio kod pukovnika koji mu je svata rekao! Istjerao ih je.
Spakovae se i odoe. Nikad ne vidjeh alosnije bande. Otili su jo prije tri tjedna.
Ljudi svata misle i govore o njima. Eto, ba taj Blackstone je na zlu glasu, ali nitko
ne moe dokazati neto sigurno protiv njega. Ti si ga optuio za urovanje s Kiovama, ali to je samo reeno. Murock je isto gad, kockar, svaki as potee revolver.
No Blackstone bi mogao biti jedan od onih bandita to iskrsnue sad za vriieme rata.
Neki traper, znam ga, zove se Billy Weed, proao je u brdima tamo pored jednog
sela Kiova i kune se da je vidio Blackstonea l jo neke bijelce kod Indijanaca. Kae,
priuljao se i kriomice dobro vidio, a Billy je stari lovac i izvia, estit ovjek, kome

se moe vjerovati. Sta bili da bili, prije nego to je nastradao onaj karavan, sad se za
njih zna tko su. I Blackstone i njegovi ortaci su zlikovci, stavljeni van zakona.
Da li se ita ulo o onom teksakom karavanu? upita opet Clint.
Nikad nita. Crvenokose! ne donose vie nikakve novosti.
253ta misli, ta se moglo dogoditi s gospoom Clement i May Bell? upitao je
Clint napreui se da suvislo sloi ovo pitanje, koje je ve dugo spremao.
Sigurno se zna da su s Blackstoneovim karavanom otile iz Santa Fea. Vidjeli su
ih.
Curtiss se malo zamisli, pa nastavi:
Jest, taj Blackstone je laljivac, ali moda ovaj puta ipak ima neto istine u njegovim
rijei-Osim tog Blackstone je dovezao i svoje ranjenike.
Dick, ti ipak nisi razumio ta je na stvari. Netko je odbio i protjerao Kiove, oni su
morali ostaviti svoje mrtve. Jedno je sigurno,' Blackstone ih nije otjerao. Ne znam
zato i kako, ali on je pobjegao, da spasi svoju kou. Meni nekako izgleda,- da je
onaj drugi karavan stigao upravo na vrijeme da odbije Kiove. Moda su stigli dok su
Indijanci jo palili kola, a moda ak i dok su se ona dvadeset i dva vozara borila...
Taj Blackstone, zna, on je ba i naveo karavan na zasjedu, a onaj drugi karavan mu
je pokvario raun. Taj bandit je prijatelj s Kiovama pa zato to ne bi bilo mogue?
Buff, razborito si to zakljuio, Vidi, jo nitko nije nadoao na tu misao... Da, ali gdje
su ona dvadeset dva vozara koji nisu stigli sa Blacksto-neom?
Oni su mrtvi i sahranjeni, a ako su ostali ivi, moda su s onim drugim karavanom
otili dalje. Morali su tamo biti neki bijelci koji su mrtve Kiove odvukli sa ceste. Tko bi
to, inae, uinio? Stric Jim je uvijek tako radio. Zaustavio bi karavan, uklonio crvene
leine i zakopao ih, ako je bilo vremena.
Moram ti priznati, pametno misli, Buff... prema tome, kae, bilo bi mogue da su
gospoa Clement i tvoja curica otili s teksakim karavanom.
Ja se samo nadam, moda ipak...
Slaba je to nada, Buff! Granica je ovo, zna i sam. Pomiri se sa sudbinom, digni ruke
od toga, inae e se vjeito nadati i oajavati, a kad dozna istinu, ubit e te oaj.
Tamo na ljeto, mislim, doznat emo sve.
Prilino brzo Clint se oporavio i provodio dosadne zimske dane u Dickovoj kolibi, a
dobrim dijelom u svratitu i u Aullovu duanu. Po lijepom vremenu odlazio je na svje
zrak u etnju. Zimi su dani sporo prolazili svima, osim kartakoj brai u krmi. I Clint
je ponekad dobio elju da se malo pokarta i napije, samo da rastjera svoje tune misli, no nikad se nije upustio dalje od elje. Igrao je ah, itao sve do ega je doao,
etao i tako su prolazili dani. Polako se oporavljao i jaao te iznenada naglo dobio na
teini. Dick ga nije pustio da ita radi, ak ni cijepati drva nije smio. Kupio je ve
izrezana i nacijepana. Sve u svemu Clintu se vrijeme oteglo kao gladna godina.
Poetkom travnja stigoe Indijanci i traperi sa svojom lovinom, koama i krznima.
Trgovina je poela i naselje oivjelo. Clint je preko banke u Kansas Cityju otvorio
kredit i nakupovao divnih krzna za jedna puna kola. Izabrao je, zaista, vrijedna krzna
mislei ako ih dopremi do kojeg grada, zaradit e etverostruko.
Otada mu dani postadoe snoljiviji. Nastupilo je ugodno svibanjsko vrijeme,
proljee, te ljudi poee iekivati prvi karavan sa zapada. Clint je znao iji e to biti.
254
255
I zaista, prvi je stigao Jim Couch, ali tek u lipnju. DesUo se tako da se Dick Curtiss
sreo s Couchom prije nego Clint. Pa i pored toga morao je Clint ispriati sve od

poetka do kraja o svom putu, kad je sam samcat jahao od Santa Fea do Fort
Larneda, te posebno o pucnjavi u Homerovoj krmi.
Za starog vou karavana bila je to obina stvar, nije se niemu udio niti divio. Clintu
ba ne bi pravo. Couch je, istina, zagrlio i stegao Clin-ta kao medvjed, ali sad nije
puno govorio niti ga hvalio, kako je ranije obiavao. Ponaao se prema Clintu kao
prema odraslu ovjeku.
Teko je povjerovati da bi ikoji bijelac naveo bijelce na zasjedu, da ih pokolju
crvenoko-ci, ree Couch. Blackstone je svakako zao tip, ali zasada nek nam
ostane samo sumnjiv.
Couch je ostao u Fort Larnedu samo dva dana. U svoj ve veliki karavan ukljuio je
jo pedeset kola. Clint je htio takoe poi, no lijenik Col-Ibertson mu savjetovao da
ne ide, ve da prieka jo koji mjesec i da se oporavlja. Clintovo jedno plue je bilo
povrijeeno od zrna, rana je zacijelila, ali je trebalo jo ekati. On je bez rijei posluao savjet lijenika i nije mu bilo toliko teko ostati i dalje, jer se Couch imao vratiti u
Fort Larned u listopadu. Clint je htio porazgovarati i uti togod od vozara i vojnika,
pa ak i Indijanaca, koji su dolazili u Larned s juga i zapada.
I Couch je vidio ostatke onih izgorjelih kola na Suhom putu i kosture konja, ali se ni
po emu dije moglo vidjeti da je u toj borbi bilo i ubijenih Indijanaca. Kiove su se,
sigurno, bili vratili l odvukli svoje mrtve.
256
Prvi put se desilo Clintu da je gledao Coucha i njegov karavan kako odlazi a da nije
osjetio alost to ne odlazi s njima. Poslije toga iekivao je Clint znatieljno svako
jutro, svaM dan nadajui se da e uti bilo kakve novosti. Koncem lipnja ljudi su
uveliko oekivali i prvi karavan s istoka, ali se iznenada ti Fort Larnedu pojavio
eskadron konjanika koji je dojahao odozdo s rijeke Pecos. Po prilici stotinu milja
juno, na Suhom putu, vojnici 9U takoer vidjeli ostatke nekog karavana osrednje
veliine. Nali su samo gvozdene obrue kolskih kotaa i ostatke nedogorjelih
ugaraka i pepeo. Naokolo je bilo razastuto oko trideset skeleta bijelih ljudi, neke su
bili rastrgali prerijski akali. Vojnici nisu mogli ni po emu ustanoviti, kad je taj pokolj
izvren, no stari graniar kapetan King ree da tomu nije moglo biti vie od godinu
dana, jer je on sa svojim vojnicima, idui iz Fort Uniona, tuda proao upravo prije
godinu dana, a tih ostataka tada nije bilo.
U Clintu je zamro i zadnji traak njegove nekad vrste nade. Pa i ovo saznanje istine,
gore od ui bilo je ipak neko olakanje. Sad je konano vjerovao da je to bio onaj
isti karavan nad kojim je toliko strepio i mislio. Granica je opet uzela svoj danak u krvi
ovaj puta jo i dviju ena. Clint je mogao nabrojiti ve do stotinu takvih sluajeva ne
raunajui one o kojima su se ule samo glasine. Prvi sluaj, kojemu je sam bio
svjedok, kad mu je poginula majka! Davno je to bilo, davno! On je sad ve zreo
ovjek i opet je doivio jedan grozan udarac. May Bell! Dva draga bia, majka i
ljubljena djevojka! Drugim ljudima su gospoa Clement i May bile dvije hrabre i
estite pionirske ene kott Karavani se bore
257

^H^^^^^ffBBii*"
je naoe svoj grob na preriji. Clintu su one bile mnogo vie.
Ovi vojnici iz Novog Meksika kratko su se zadrali u Fort Larnedu, a ubrzo poslije
njihova odlaska dovukao se u tvravicu prvi karavan s istoka. Cliintovu iskusnom oku

trebalo je samo jedan pogled pa da vidi, kud je sve taj karavan proao i ta je na putu
doivio. Na prvim kolima smotrio je perjem ukraenu strelicu zabijenu u preku, te pa
podie laka jeza. Dalje nije ni gledao, ve ode u duan da eka prve novine s istoka
koje je donio ovaj karavan. Uto u duan ue i Dick Curtiss nosei u rukama novine
koje je ve zgrabio iz paketa, jedan Dailv Times iz Kansas Citvja i jedan Globe
Democrat iz St. Louisa.
Hajd'mo kui, drue, veselo e Dick. Ako sad odmah ne odemo, od radosti emo
se napiti. Novine su pune novosti o ratu. Pobunjenici su zbrisani! Uh, to e nekog
ovdje uhvatiti muka kad uju!
Clintu nije trebalo dvaput rei. Zgrabio je jedne novine iz Diokove ruke i poeo itati
jo dok su ili. Curtiss je slabo itao, ali je volio da ga drugi vide kako i on ita novine,
te je poeo glasno sricati. im su stigli kui, odmah se zadubie u novine i vijesti,
stare ve dva mjeseca.
O, boe, boe! uj, Buff, pa rat bi po ovome trebao biti ve i zavren, uzvikivao je
Dick nekoliko puta.
Kai hvala Bogu, a sad uti, jer i ja znam itati.
Satima je trajalo dok su njih dvojica proitali jedne novine, rije po rije od naslova do
odgovornog urednika. Clint je bio uzbuen vijeu da
258
je rat skoro zavren, ali i potresen to je taj rat nanio teke rane Sjeveru i upropastio
Konfederaciju na Jugu. utio je kao i uvijek kad je bio zaokupljen i potresen bolnim
dogaajem, te nije ni sluao Dickovo brbljanje. A Dick, videi da Clint nee da
razgovara, digne se i izae iz kolibe.
Poslije nekoliko trenutaka Clint zauje nekakav nepoznat glas.
Kaite mi, da li je ove Clint Belmet?
Da, tu stanuje. Ali ga ljudi ne znaju po imenu. Zovu ga Buff. Eno, unutra je,
odgovorio je Dick.
Doljak pokuca na otvorena vrata. Clint ustane i oprezno mu poe u susret. Znao je
da sa strancima mora biti oprezan. Pred vratima je stajao pleat vozar, crvenih
obraza, bradat, iz oiju mu izbijalo potenje. Odmjerio je Clinta od glave do pete.
Dobar dan!
Dobar dan! odzdravi Clint. Ja sam Belmet. Sta elite?
Donio sam vam pismo. Dao mi ga slubenik s pote i rekao ako vas ne naem, da
ga ostavim kod Buella u Santa Feu. Upravo se veselim to u se konano rijeiti tog
pisma. Znate, putem su nas dvaput napali, pa sam mislio, ako poginem, propast e i
vae pismo, a moda vam je...
Hvala vam lijepo, strance, prui mu Clint svoju uzdrhtalu ruku i rukovae se. Pismo
za njega!
Ja sam Davi, Paul Davi, vozar kod Jima Watersa. Evo...
On razmota isprljan papir, izvadi i prui ga Clintu. Na vozani se vidjelo da mu je,
zaista, drago to mu ga je mogao uruiti, te ree jo nekoliko
17*
259r
veselih rijei, ali ga Olint vie nije, ni uo, ni vidio kad je otiao. U ruci je drao
isprljanu debelu omotnicu. Pismo od koga? Na omotnici je bila njegova adresa
ispisana ujednaenim lijepim rukopisom. Potanski ig bio je neitljiv. Clint je izvadio
depni no, razrezao omotnicu i iz nje izvadio jednu bijelu omotnicu, manju i istu,
koja je mirisala na parfem. Clint se toliko zbunio da nije znao ta da pone. Koliko
puta se ve tako obradovao i razoarao. Brzo otvori i drugu omotnicu, da razbije
iluzije boje su ga tako esto prevarile. Iz omotnice je izvukao iiekoliko tankih, sloenih

listova ispisanih mastilom. Brzo ih preleti okom, zapravo i ne itajui i na kraju uoi
Uvijek tvoja vjerna May.
Neka mi Bog pomogne! protenja Clint i zatetura na grubo istesani naslonja,
uzdahne i nepomino se zagleda u sjaj vatre u kaminu. Cijelog ga je obuzeo nekakav
strah i uas. Pismo je bilo staro ve nekoliko mjeseci, a moda i cijelu godinu. Zurio
je u vanjsku omotnicu, prljavu i izlizanu. Tko zna, koliko je puta ovo pismo prelo
preriju! Moda ga je koji put nosio i njegov karavani Mada oajan, ikonano smogne
snage da ga proita.
MAXWELLOV RAN
Dragi Clinte!
Zato si pobjegao od mene ne davi mi mogunosti da ti ita objasnim? im sam
dola k sebi, potrala sam za tobom u mrak, dozivala te, ali uzalud. Izgubila sam se u
tami, ljudi su me nali i odnijeli u logor.
Tog jutra si otiao jo prije izlaska sunca. 11-eznuo zajedno s karavanom! Nisam
mogla ni za260
misliti da e otii, a da prije toga ne govori sa mnom, da sve razjasnimo. Smatrala
sam te divljim ljubomornim dekom. Nadala sam se da e se vratiti i zamoliti me za
oprotaj. Nisi doao, ne! Jo i sad mi se para srce zbog toga. Mi odlazimo u Santa Fe
i sigurno e proi nekoliko mjeseci prije nego to se budemo mogli'"vidjeti, ali ti piem
ovo pismo i znam da e proi najmanje mjesec dana dok ga dobije. Molim Boga, da
ostane dosta dugo u Kansas Cityju, da te ovo pismo tamo zatekne. Clinte, sad to
vie nije vano, ali u ti ipak rei da si me uvrijedio u Maxwellovu duanu. Kako si
mogao biti onako grub! Pa i da si tisuu puta bio ljubomoran, nisi smio tako postupiti.
Znaj, ja nisam namigua! Znao si to! Voljela sam te joS od svoje desete godine i
uvijek sve vie. Nikad nisam pola na poinak niti se probudila, a da se ne pomolim
za tebe i ne uputim tebi svoju prvu misao. Ti to nisi znao, ali ja sam tako radila.
A juer? Juer si izazvao u meni ono zlo, za koje nisam ni znala da ga u sebi nosim.
Htjela sam ti napakostiti, pa sam se gotovo i nelijepo ponijela za jednu djevojku.
Namjerno sam ono upriliila s Murdockom. Htjela sam na svaki nain to uraditi, ali
nisam znala da u naii na takvo raspoloenje kod tebe. Mislila sam te ojaditi i
kazniti, a onda opet pokazati svoju pravu ljubav prema tebi, jo vie nego to sam
pokazala kad smo sjedili na kolima. Clinte moj, odmah im sam te ugledala kako
dolazi, znala sam da sam pogrijeila. Zaboravila sam se i nisam se sjetila da si ti
ve ovjek, mukarac, l kad si rekao da mi dolazi rei Zbogom, srce mi se sledilo.
A kad si pitao Lee Murdocka ima U re261volver, skoro sam se onesvijestila. Tada sam shvatila sve.
ta sam mogla uiniti? Bila sam kao uzeta. Ti si problijedio, mrk i straan. Da sam se
mogla maknuti, pala bih., fclefcla bih ti pred noge... Onda si ga udario. Leao je
krvav, ali me to nije irnu-lo, bilo mi je svejedno. Naprotiv, osjeala sam u podsvijesti
radost, neko zadovoljstvo.
Nisam znala ni to radim, ni to govorim. Onda si me, dragi, zgrabio, divlje zgrabio...
prvi poljubac sam ti uzvratila ali sam onda ostala bez snage, tek kasnije sam
proivljavala taj trenutak, proivljavam ga i sada. Ljubim te. Clinte, ljubim te! Djetinja
ljubav je prola, a ostala je djevojaka proeta raznim uvstvima, bolima i hirovima,
no i ta prolazi i ostaje samo ljubav ene, ljubav vrsta, jaka i sve jaa dok ti piem
ove retke.
Dragi moj, krivo si me prosudio, ali ja ti ne zamjeram. uo si ta ti je rekao prijatelj,
gospodin Maxwell, koji smatra da poznaje ene. I nisi htio priekati da vidi istinu.

Porunik Clai/born bio je zgodan i zabavan. Sviao mi se, mada je bio malo i previe
samouvjeren u svoje uspjehe kod djevojaka, Clinte, dragi, moje srce je pripadalo i pripada samo tebi.
Murocka se bojim i prezirem ga. Nikad ne ostajem s njim nasamo, ako nema nekog
u blizini.
Sve ono to radi svaka mlada djevojka, ti ne razumije. Znaj, da sam to rekla i
gospodinu Cle-mentu i molila ga da pazi dok se Murdock nalazi u mojoj blizini. Ono,g
asa kad bude itao ovo moje pismo, znat e ta bih ti bila rekla sino i kako bih.te
zagrlila da se nisi ponio ba kao pravi divlji lovac na bizone.' Ali poslije Murocfcove
uvrede
262
shvatila sam i osjetila da se ponosim svojim divljim lovcem!
Volim ovaj va velianstveni Zapad iako me plai. Neu ustuknuti pred tekim radom,
samoom i opasnou. Sve u to izdrati, ali samo uz
Jebe.
Gospoin Maxwell mi ree da si ti roen zapadnjak kao Kit Carson. Za takve ljude
nema odlaska sa Zapada. Oni u sebi, plemenito i junaki, nose zov Zapada. Nikad ne
bih traila da to rtvuje zbog mene. elim da s tobom podijelim zadovoljstva i radosti
graniarskog ivota.
Clinte, u dubini svog srca sve sam ti oprostila i znaj da te ljubim. Deko kojem sam
poznavala nikad ne bi mogao kao mukarac postati tako okrutan i tvrd, da voli i
potom zaboravi. Otiao si i ostavio me u patnji, obuzetu jadom i alou to nisi ostao
i priekao.
Brzo mi se vrati. Sjeti se onih dugih i dalekih milja koje smo zajedno prelazili kad smo
gledali nau ravnu i valovitu preriju, drali se za ruke, sjeti se da te ljubim svim svojim
srcem, srcem djevojke koja je ostala osamljena.
Uvjefc tvoja vjerna May
263

16.
Vbzari su se nadali da e se sa svretkom rata prilike popraviti, i da e se smanjiti pa
moda i nestati strahovite opasnosti koje su ih stalno pratile na njihovim putovanjima.
Ali prevarili su se. Godine 1886. najgori olo iz sjevernjake i iz junjake vojske
sjatio se na granici. Bili su to odmetnici i desperadosi najgore vrste, jo gori od
crvenih divljaka.
Charley Bent je postao voom jedne od najokrutnijih i najkrvolonijih bandi koje su
ikada u-groavale Staru cestu.
Mnogo je puta Clint Belmet uo za Charleya Benta. Njegovo ime spominjalo se pri
svakoj logorskoj vatri i kad su vlasti ponudile veliku nagradu onome tko ga uhvati iva
ili mrtva, poelo se jo vie priati o ovom razbojniku i njegovim zlodjelima.
Bio je to mjeanac, sin nekog pionira Benta, koji je ivio na granici i oenio Indijanku
iz plemena ejeria, a iz tog braka rodio se Charley. Otac ga je kao djeaka poslao u
St. Louis, gdje je zavrio kolu i ostao do svoje dvadeset prve godine a potom se
vratio ocu na granicu. U meuvremenu mu je majka Indijanka umrla, a otac, ve
postariji i umoran ovjek, prepustio mu da vodi duan. Jednog proljetnog dana,

poslije vrlo dobre zimske trgovake sezone, Charley pokupi sav novac i pobjegne od
oca.
264
Otada Bent nije vie nikad vidio svog sina. Charley je veoma dobro govorio nekoliko
indijanskih jezika i prokrstario je cijelom zemljom. S jednog duljeg putovanja po
Texasu vratio se pod imenom Lee Murdock i pod tim imenom ivio na granici sve do
sukoba s Clintom Belmetom u Homerovoj krmi u Fort Larnedu. Poslije ovog sluaja
graniari su ga uoili kao razbojnika, te je bio stavljen izvan zakona.
Bent je igrao dvostruku igru. Zime je provodio po naseljima s bijelcima kartajui se, a
ljeti bi sastavio bandu od ezdeset do sto ljudi i s njima napadao i pljakao karavane.
Meu graniarima se prialo da Blackstone i njegovi ortaci uruju s Bentom, odnosno
Murdok-kom, ali se to sve do godine 1868. nije moglo dokazati. Ova okorjela arena
banda napadala je samo potanska kola i male karavane, poklala bi sve ivo osim
mladih ena, koje bi odvlaila u svoje jazbine u brda, ali i o tim nesretnicama, koje bi
joj dopale u ruku, niikad se kasnije nije nita ulo. Robu opljakanog karavana
zamjenjivali bi sa Indijancima za krzna.
Koncem ljeta 1865. stigao je glas u Fort Lar-ne da je jedan karavan na Suhom putu
uspio odbiti napad Kiova, ali da je kasnije na taj isti karavan napala banda Charleya
Benta i poklala sve osim dviju ena koje su razbojnici odvukli sa sobom.
Ovu vijest donio je u Fort Larned neki traper, koji je to uo od jednog Indijanca iz
plemena Ute. Poto su Uti i Kiove bili u dobrim odnosima, moglo se toj vijesti
vjerovati. I Clint je uo tu vijest. U svojoj dui nosio je ve od ranije, a sada pogotovo,
strahovitu mrnju prema tim zlikovcima.
265
.......
ai''** ""W

Godine 1866. proulo se da je na Maxwellovu rancu naena zlatna ila, te je neko

drutvo sa Istoka odmah kupilo cijeli ran za basnoslovnu cijenu. Pukovnik je otiao
na istok i Clint ga nikad vie nije vidio. Kasnije su vozari pronijeli glasine da je pria o
zlatu bila izmiljena, a drutvo nasjelo s kupovinom i napustilo ran, jer nije znalo niti
moglo upravljati tako velikim posjedom.
Zla kob pokae svoje znamenje unaprijed. Jirn Couch je kod Point of Rocka doivio
dva indijanska napada. Stari vozar se uvijek plaio tog mjesta, a sad je doivio i trei,
posljednji napad, napad Komana. Iznenadili su ga i nije ni stigao opaliti iz topa, ve
je pogoen pao preko topa s upaljaem u ruci. Clint mu je zgrabio upalja iz ruke i
opalio iz topa, te time odluio ishod borbe. Coucha, Hovlea i Sandersona pokopali su
u sjeni Point of Rocka sa ostalim poginulim vozarima ove hrabre druine.
Vodstvo Couchova karavana preuzeo je Buff Belmet. Najbolji graniari i vozari htjeli
su da im on bude voa. Sad je bio potreban vie nego neustraiv ovjek za vou
karavana, ali je i svaki karavan morao biti velik. Drukije se nije moglo.

U jesen 1867. potpao je Clintov karavan pod zapovjednitvo generala Gutera i vozio
na zapad ka Fort Lamedu.
Ovakvu sliku Clint dotada jo nije vidio. Pet stotina kola sa etiri tisue vojnika. Taj
prizor nikad nije zaboravio.
Tek kad stigoe u Fort Larned, Clintu je bilo jasno, zato je i ta je vozio taj veliki
karavan. General Guter se pripremao za zimski pohod 1867/68. protiv udruenih
indijanskih plemena na teritoriji od Fort Larneda do Fort Rileva, pa nadolje do rijeke
Vichita.
266
Nijedan dio velike prerije nije ostao poteen od napada, prepada i pljake, tako da
je panika uhvatila ne sarno vojne logore i garnizone, ve ak i vladu u Washtogtonu.
Istina, komandanti logora j tvravica dobivali su izvjetaje od svojih izviaa i znali su
ta rade Indijanci, ali su bili nemoni. Bez vojnika, dobrog naoruanja i opreme, nisu
se usudili ni da krenu iz svojih tvravica. A za vozare, koji se jo nisu uplaili
Indijanaca, prilike su bivale sve gore i gore. Prvi korak vlade iz Washingtona da
popravi ovu situaciju bio je da poalje generala Gutera u akciju protiv indijanskih
plemena.
Dva dana po dolasku u Fort Larned, general Guter pozove Clinta. Ovaj je upoznao
generala kao ovjeka u punoj snazi, plavih oiju, ute kose, koji je odavao odluna i
razborita vojnika.
Belmet, uo sam sve najbolje o vama, ree general. Za nae akcije protiv divljaka i
bandita trebat e nam dobrih izviaa i tragaa. Da li biste htjeli stupiti u vojnu
slubu?
Zahvaljujem vam, generale. Ali, sad mi ne bi bilo mogue, jer mi treba vie od
mjesec dana da ovedem karavan u Santa Fe, a dotle e nastati i zima. Prema tome,
iz Santa Fea ne mogu krenuti prije proljea.
Znai, vi ete se vratiti ovamo tek tokom svibnja idue godine.
Ako bude dobro vrijeme. Ali u lipnju svakako, ree Clint.
Razmislite o mojoj ponudi. Nee biti kasno ni na proljee, ljubazno ree general.
Ja u nastojati, odgovori Clint, i primit u ponudu, ako naem dobrog vou koji e
preuzeti ljude.
267Mnogo ete me time zaduiti, srdano e general. Potrebni su mi ljudi koji
poznaju ovu zemlju, Indijance i odmetnike, mislim ba one, koji sad kao voe raznih
bandi vode divljake i razbojnike u ubijanje i pljaku. Komandanti tvravica i stanica
alju mi izvjetaje i daju podatke, ali to nije dovoljno. Zasada dobivam malo
podataka, naime trebalo bi mi izviaa kao to ste vi, koji ste stalno na terenu i
poznate ovdanje prilike. Da li biste mi mogli togod poblie rei, na kakvu u sad
situaciju naii ovdje?
Clint se malo zamisli, pa ree: Trenutno, nita osobito. Dosada se plemena jo nisu
spajala i povezivala u velike bande, radi napada i pljake, ali ih svakako treba
pojedinano razbijati, dok to ne uine. Odmetniki voe, kao to je Lee Mur-dock
pravo ime mu je Charlev Bent su kao baklje na suhoj prerijskoj travi. U stanju su
potpaliti velike rulje i krenuti u pljakake pohode veih razmjera.
Bent? uo sam o njemu. Znate li gdje se sada nalazi?
Negdje gore uz rijeku Cimmaron. Belmet, ta mislite, moe li se koji od tih indijanskih poglavica udobrovoljiti i nagovoriti da sklopimo neki sporazum?
Bilo je ranije i takvih sluajeva, ali su oni sad sve ogoreniji i nepovjerljiviji. Imaju i
razloga. Ja sam ne zagovaram Indijance, niti bih mogao, jer su mi ubili majku, oca,
skrbnika, koji ini je bio drugi otac, i jo meni drage osobe, ali eto, opet ne bacam svu

krivnju ina njih. Teko mi je tako govoriti, ali... Da vam uzgred kaem, ta na primjer
ogorava Indijance. Proljetos je jedan 268
mali karavan od dvadeset dvoja kola putovao ovamo cestom i ba stigao negdje do
Sand Creeka ili kako je ini nazivaju Pjeane rijeke, a odatle im je trebalo jo tri dana
do prijelaza na rijeci Cimmaron. I, ta se desilo? Dojahalo im u logor esnaest
izgladnjelih Kiova, traili da neto pojedu, ali su putnici odbili. To nisu bili vozari.
Kiove su krenuli dalje i kad su odlazili, neki koija opali za njima i ubije jednog
Kiovu, s lea. Oni su zastali digli tog ubijenog i bez rijei otili. Te iste noi napala je
velika banda Kiova taj karavan, pobila sve ivo, spalila kola i tjerala stoku. Ljude su
do jednog osakatili i skalpirali. Nakon est dana su neki traperi silazili s brda, naili na
uniteni karavan i izvjestili u Fort Larnedu o toni pokolju. Pukovnik je poslao odred
konjanika u potjeru, ali Kiovama u tom predjelu vie nije bilo ni traga ni glasa.
Znate, Belmet, to je ona druga strana prie i to ona alosna, ree Guter.
Po mom miljenju, generale, a tako su mi govorili moji pokojni pooim i moj prijatelj
Kit Car-son, postoji velika opasonst da se sjeverna i juna plemena udrue. Tad bi
nastala zaista, vrlo teka situacija na preriji. Uzmite, na primjer, koliko su jaki Siuksi.
Ve se i pomalo uju glasine o tom udruivanju, ali ako to priaju Indijanci, onda treba s tim raunati.
Potom je Clint sa svojim karavanom otiao u Santa Fe, tamo proveo zimu i u proljee
krenuo natrag. Guter je jo uvijek vrio neke akcije, ali kako se govorkalo u tvravici,
sa slabim uspjehom.
Kad je Clint stigao u Kansas City, uo je neto to ga podsjeti na njegov razgovor s
genera2G9m
l
lom Guterom. Vlasti su sklopili sporazum s Indijancima Nez Perce na sjeverozapadu
i dale im dolinu Walla-Walla zauvijek. Indijanci su se drali sporazuma, ali su bijelci
upadali u tu dolinu, napadali Indijance i naseljavali se. Vlasti se nisu obazirale na ove
povrede sporazuma. Pleme Nez Perce krene na ratni pohod, pobije velik broj bijelaca
i uniti im posjede. Na kraju krajeva bijelci su pod zatitom i uz pomo vojske zauzeli
dolinu.
Clint je znao i bio svjestan, da ne treba zatvarati oi pred istinom. Vlasti i vojska,
kopai zlata i pioniri, pa ak i vozari, svi su oni bili beskrupulozni i bezobzirni prema
crvenom ovjeku.
Upravo te zime, a Clint je za to uo tek na proljee, vlada je dala etiri stotine tisua
dolara kao pomo za tri indijanska plemena. ejene, Ara-pahoze i Kiove. Kongres je
to odbio, ali ta je bilo s novcem i kud je otiao, nikad se nije doznalo. Ova tri
plemena su mjesecima ekala, slala vladi molbe preko vojnih komandi, ali im nita
nije odgovoreno. Tad su ovi Indijanci krenuli na ratne pohode sijui smrt i pusto na
podruju irokom i dugakom preko pet stotina milja.
Najgori mjeseci 1868. i 1869. godine zatekli su Clinta na Staroj cesti. U to vrijeme
vlada je morala pojaati posade tvrivaci unutar i na granicama Novog Meksika.
Teretni promet se uetverostruio, teko natovareni karavani putovali su s istoka na
zapad i sa zapada na istok. Clint Bel-met je postao jedan od najuvenijih voa karavana. Sad je ime Buff bilo poznato na cijeloj granici.
Clint je dotad ve zaradio i usteio dosta novaca, naslijedio je i Couchov novac, te je
sve ulo270
io u krzna, tako da je dvostruko zaraivao, to jest i kao vozar i kao trgovac.

Mnogo i mnogo puta je Couchov top i poslije njegove smrti bio napunjen i ispaljen. Za
Belmetov se karavan znalo kao za izvrsnu boraku jedinicu, a k tome su jo imali i taj
top koji im je esto dobro doao kad im je gusto. Svi Indijanci, osim Komana, plaili
su se toga kao vraga, bojali se topovske grmljavine kao i olova iz njegove cijevi.
Belmetova druina dobila je pravog tobdiju, biveg vojnika koji je sluio u artiljeriji,
zvao se Benny Ireland. Taj se utokosi, mali Irac nije niega plaio i jedva je ekao,
da ih Indijanci napadnu. Uvijek bi se vozari ljutili na njega, kad bi leali pod kolima i
ekali napad, a on se derao kao lud i zvao Indijance: Hajde, doite crvena avoli, da
napravim poparu od vas!
Nije bilo nikakvo udo to je Belmet svojim karavanom uspjeno i sigurno prevozio i
te kako yelike i vrijedne terete. Bio je sakupio sve iskusne i oprobane vozare, veliki
karavan, te se nije imao ega bojati. A on sam, postao je iskusan prerijski yuk, koji je
znao nanjuiti Indijance, kao i nekada njegov Jack. Nije izbjegavao Indijance, ve je
spreman ekao da napadnu. Oni su to znali.
Osim toga, bilo je i drugih razloga to su Indijanci manje napadali njegov karavan od
drugih. Uvijek se sjeao Maxwellovih i Carsonovih savjeta, kako treba postupiti sa
Indijancima. On nikad nije izazivao borbu, nikad nije otjerao gladne Indijance, kad su
traili hrane, a uvijek je postupao s njima ljudski i poteno.
Bilo je sluajeva da su neki karavani i sami navukli na se nesreu. Tako je veliki
Kellvjev ka271

ravan potkraj ljeta 1869. krenuo iz Taosa. Kod IJower SpringSa, na pet dana juno
od Fort Lar-neda, dojahaia im je u logor manja grupa Koman-a, oiko etrdeset ljudi,
traili su kave i eera. Indijanci su izgledali, zaista, gladni, bili su otrcani i bijedni.
Vozari su im pred nos iznijeli ne samo kave i eera, ve i druge hrane, od koje bi
potekla ovjeku slina na usta, ali im nisu dali mrvice, ve jednostavno potegli puke i
otjerali ih.
Nitko od vozara nije smatrao ovaj susret s Komanima niti toliko vanim da se o
njemu kasnije, za veerom, popria, ali se pokazalo drukije. Pred zoru je dola
velika banda Komana i preplaila im stoku tako da su svi vozari morali iz jahati,
boriti se i vraati stoku natrag, ali su ostavili osam mrtvih i donijeli osamnaest
ranjenih. Od te, pa redom nekoliko noi uzastopno Komani su ih bijesno napadali.
Ubili su im trideset konja i oko stotinu volova. Morali su ostaviti dvadeset sedam kola.
Na kraju, poslije nekoliko dana borbi Komani su pobili osamdeset i tri vozara dok su
sedamdeset i estoricu ranili.
U jesen te godine, na putu prema zapadu sretne Belmet karavan Johna Hatchera od
etrdeset kola i oko pedesetak ljudi. Hatcher je odrastao kod Sone Indijanaca u
Kansasu i kako se prialo, bio je izvrstan borac sa prerije. Hatcher se sa svojim
karavanom odmah prikljuio Belmetovom, a ubrzo poslije toga zatekoe i karavan
Jima Bar-lowa u Kansasu. Jim je imao ezdeset osam kola i sedamdeset dva
ovjeka. I ovaj se prikljuio Bel-metu, te su ovako udrueni s Clintovim karavanom, k
tome i top, predstavljali strahovitu snagu.
Iz Fort Larneda, na svaku milju puta oekivali su napad, ali sve proe mirno. Treeg
dana,
273
kad su ureivali logor, naie pored njih grupa bijelaca na konjima. Jahai su vodili jo
nekoliko konja bez samara i prtljaga. Belmet i Hatcher su sumnjivo gledali te jahae.
Izgleda mi da imaju i dva ranjenika, ree Hatcher. Sta misli Buff, a?

Drumski razbojnici, odgovori Clint, ja u ih zaustaviti.

Nemoj, ree Hatcher. Istina, oni izgledaju lopovski, ali tko zna? Bolje da ne
navlaimo glavobolju! Ovih est konja, to ih vode, nalie mi na potanske konje. U
stvari, nemamo mi nikakvog prava da ih zaustavljamo. Zamisli da nisu razbojnici.
Skoro bih se kladio da jesu, ali nezgodno nam je uputati se u to.
Sutradan opodne Hatcherov je karavan vozio na elu, te se odjednom zaustavio i
ekao da priu ostali. Imali su ta i vidjeti! Potanska kola leala su prevmuta pored
puta, naokolo osam mrtvaca, potanski sanduk razbijen i opljakan, isto tako vree
raskidane i ispranjene. Razbojnici nisu tedjeli metaka. Svaki ubijen dobio je po nekoliko zrna. Mrtvi koija imao je devet rana.
Uh! Buff, to te ne pustih juer da zaustavi one razbojnike! ree Hatcher. Jedino
to moemo to je da sad pokopamo ove jadnike i javimo u tvravicu.
O ovom razbojnitvu, Belmet je izvijestio vojnu komandu, te je odmah poslana
potjera. Treeg dana, dok se Belmet nalazio jo u tvravici, vratila se potjera s tri
uhvaena razbojnika. Kad eu vojnici naili na glavnu bandu, razbojnici su pripucali i
bilo je borbe. Vojnici su ubili deset razbojnika, uhvatili trojicu, dotjerali etrdeset pet
18 Karavani se bore
273konja i spasili preko osamnaest tisua dolara novca u zlatu, srebru i papirima.
Clint Belmet je dobio dozvolu da ispita razbojnike, ali je stigao prekasno, jer su im
ve bili nabacili ue oko vrata. Teko je, moda, bilo i nai tri okorjeli ja razbojnika od
ovih. Prvi se nasmijao na Clintovo pitanje, drugi ga je opsovao, a trei, najmlai,
neto preko dvadeset godina star, odgovori: Dabome da poznajem Lee Murdocka.
Skini mi ovu kravatu, pa u ti rei gdje je.
Kapetan Duncan, stari vojnik, ree Clintu kratko: alim Belmet, gotovo je ,.,, i
potom, di-ite momci!
Clint se jo nije ni okrenuo, a tri su se razbojnika ve njihala na svojim uzetima.
Vraajui se svom karavanu Clint je pustio da mu misli odlutaju tamo daleko, u
prolost. Jednog e se dana ve susresti s tim Leejem Murdockom. To je zapisano i
Clintu i Murdocku. Zarekao se da nee ostaviti vozarsku rabotu sve dotle, dok ne
nae Murdocka i Blackstonea ili jedino, ako se Sigurno uvjeri, da su ovi razbojnici
dobili to su zasluili.
Putujui u Santa Fe, karavan je prilino zakasnio zbog ceste razlokane od ljetnih
oluja i kia. Hatcher i Clint su se dugo natezali i konano odluili da udare putem
preko Maxwellova ranca i izbjegnu rupage na Staroj cesti. Ovim skretanjem
produili su putovanje za mnogo milja, ali Jjad su proraunali, ispalo je da e stii u
Santa Fe otprilike u isto vrijeme kao i kad bi ili glavnom cestom.
Putem preko ranca ve godinama nisu prola nijedna kola, zarastao je u korov i
travu. Znao je
274
Clint ovaj put i sva mjesta uzdu i dok su putovali, bludile su mu misli u sjetnu
prolost.
Vozei tako karavan se nekako dovukao do ranca, te su napravili logor u lijepoj
topolovoj umi. Lie je poelo utjeti.
Maxwellov ran se pretvorio u divljinu. Umjesto konja i volova na ispai vidio se tu i
tamo poneki bizon i jelen. Clint se sjetio prie o onom drutvu iz St. Louisa koje
bijae kupilo ran, te .se, razmiljajui o tome i etajui naokolo, popne na breuljak
da razgleda i vidi ta je drutvo uradilo s ranoom. Oni su preuzeli stoku i zgrade, no
.cilj je bio otvoriti majdane. Prialo se da su utroili oko pola milijuna dolara. Iskopali
su kanal .dug gotovo etrdeset milja, da navedu vodu za ispiranje zlata, ali zlata nisu
nali i drutvo je propalo.

Clint je razgledao Maxwellovu kuu. Oh, kolike li alosne promjene! Prolo je par
godina, .a sve ograde bile su poruene, prozori su zjapili, .vrata odnesena, zidovi se
Ijutili i ruili. Nigdje iva stvora. Sobe su bile prazne, mrane i hladne. Indijanci su
istrugali slova sa izblijedjelih zidova. Blagovaonica, nekada Meka za sve graniare,
lovce, trapere, vojnike, putnike i Indijance, bila je sad .vuja jazbina. Gomile kostiju i
vujeg ubreta. Clint je nekada mnogo puta ruao u toj blagovaonici. A sad?
Kad je Clint na brzinu poveerao u logoru, otiao je do kraja topolove ume, da vidi
ono mjesto gdje je bio Clementov logor. Tako je dobro poznavao to mjesto da bi ga
naao vezanih oiju. Ovdje je uma ve bila sasvim rijetka i on je vidio isto ono
vrbovo grmlje i istu onu topolu iroke
18
275kronje, pod kojom su stajala Clementova kola. Lie je ve venulo, a sjaj
zalazeeg sunca davao je proplanku neku blagu i njenu boju.
Cl'int sjedne u travu i nasloni se leima na debelu topolu. Ta kola su stajala ba
ovdje, a on je sjedio s njom na sjedalu kola upravo pod ovom granom! Ovdje ju je
drao u naruju i ljubio. Ovdje je bila ruda, tu se ona naslonila i eretski ga gledala
svojim crnim okom. Tada on nije razumio ... bio je deko obuzet ljubavnim jadom...
ovdje je stajao Murdock i prezrivo se smjekao. A ovdje na dohvat ruke je leao onaj
nitkov razbijene njuke kao mrtav.
Clint se u svom sjeanju raznjeio. Sjedio je potpuno sam na mjestu svojih
nekadanjih sanja, oi mu se za trenuak zamutie. Pa ipak te godine, teke i tune,
ne ubie u njemu sjeanje na slatke asove koje je proveo... Nije znao kad se zadnji
put ovako raznjeio. Da, bilo je to onda, kad je dobio ono pismo, za njega milo i gorko
pismo od May... Sad je on ivio za osvetu, traio je Mur-docka i Blackstonea i to
traganje ulivalo mu je snage i istrajnosti na njegovim vonjama uz i niz Staru cestu.
No sad, sve mu se inilo kao da je otada prola samo jedna no. On, sada ozbiljni,
tvrd grani-: ar, koji je toliko toga preivio i preturio preko glave, vidio strave i uasa,
nesmiljeno se borio i branio, on sada nije izdrao, srce mu je progovorilo i suze
udarile na oi. Okovi prerije okovali su mu duu, ali u toj dui mu je jo uvijek ivjela
ljubav, ljubav sakrivena i neizbrisiva i neunitiva.
Rumenilo na zapadu je izblijedjelo i nestalo. Spustio se sumrak tih i samotan. Daleko
iza brije276
ga zavijao je kurjak kao da se ljuti ^to se bijeli ovjek vratio. Zelena trava je
potamnjela. Do Clintovog uha tek sad dopre ubor potoka. Sve je ostalo isto, ali je
neto nestalo, otilo je. Stara to-polova uma izgledala je umorna od vjetra i oluje.
Neto je bilo izgubljeno.
Clint je isuvie mnogo znao o strahotama i tekoama graniarskog ivota, a da bi
oplakivao svoju sudbinu, koja nije bila nita gora od sudbine veine drugih
graniara. Znao je on da bi bila glupost misliti o sebi da je drugaiji od ostalih, ali je
vjerovao da nijedan drugi ovjek nije uivao ljubav tako lijepe i divne djevojke kao to
je bila May i da nijedan takav sretnik na svijetu ne bi bio tako lud, lakouman,
ljubomoran i opi-njn, da unti svoju sreu i sreu djevojke koja ga je, zaista, ljubila i
oboavala. Nesmiljeni udarci granice koji su ga pogodili, nita jai nisu bili od udarca
koji su pogodili na tisue ljudi daleko boljih od njega, zar nije svaka stopa zemlje du
Stare ceste oplakivala tragedije vozara? Koliko je usamljenih grobova lealo pod
lelujavom travom!
Petnaest godina je prolo otkako je Clint Bel-met uzeo uzde u ake i krenuo kao
koija preko prerije. Malo je bilo vozara, koji su uspjeli da toliki niz godina prolaize
sve opasnosti prerije i granice i sauvaju glavu. Dugo vremena je Buff mislio da e

jednom napustiti vozarsku slubu i muna putovanja, smiriti se i naseliti na kakvom

pitomom i sigurnom mjestu u blizini grada ili tvra-vjce, no ta misao i elja odavno je
postala samo pusta varka koja bi ga zaokupljala jo samo u nemirnom snu i ispunila
mu duu emerom i gorinom.
277

Kad su stigli u Santa Fe, ljudi zinue od uda. Clint se iznenadio kad ga poznati
pozdravite kao nekog duha.
Buff Belmet? vikao je u udu zastupnik Buell ne vjerujui svojim oima.
Pa, da, ja sam Buff Belmet, naravno, pa ta je s tim? poeo se takoer uditi i Clint.
Pa vi ste ve mrtvi!
Jo ne sasvim.
Od iuivanja Buell je ak zaboravio i da se rukuje s Clintom, ali se isto tako mnogo
radovao.
Buff, ve godinama vas nema u Santa Feu, te su vas neki ve i prealili kao mrtva.
Rekao mi neki ovjek da vas je vidio mrtvog u Kansas Citvju, a drugi mi je rekao da
vam je vidio grob na nekom kamenjaru uz Staru cestu.
To je on sigurno vidio grob strica Jima Coucha. Moj grob zasad jo nije iskopan,
koliko ja znam, presijee ga suho Clint i odmah postavi. Buellu pitanje koje dugo
nosi u glavi.
Jeste li vidjeli Murdocka i Blackstonea, otkako sam ja otiao odavde?
esto. S vremena na vrijeme dou oni ovamo, kad nema nikakvog karavana ni
vojnika. Indijanci ih obavjetavaju.
Bit e da imaju neko skrovite u onim brdima, ree Clint.
278
17.
U ljeto dolaze a zimi nikad vie, dodae Buell okrene se i ode, jer ga je netko bio
pozvao.
Petnaest zima na granici proveo je Clint radei na ureenju stana i logora, kuhajui,
lovei, tavei koe, u vjebi orujem, itajui i u raznim drugim poslovima.
Ovu zimu proveo je veinom sjedei uz vatru, satima gledajui opalnu i crvenu boju
ara, zamiljen i alostan. Poslije pusta Maxwellova ranca osjeao je da nikad vie
nee biti onaj nekada raspoloeni Buff, da nikad vie nee doi k sebi.
Mada su mu se zimski dani zbog tuge uveliko otegli ipak su prolazili i konano i ovoj
zimi doe kraj. U proljee su se poeli pripremati za putovanje, a s time i za stanovitu
budunost punu opasnosti koje su ekale vozare. Izviai i traperi su predvidjeli da
e ovo biti najkrvavije ljeto od svih dosadanjih na granici.
Prvi je prema Fort Lyonu krenuo karavan Jima Barlowa, Belmet i Hatcher su na ovo
putovanje krenuli zajedno sa sto trideset troja teko natovarena kola, s dosta
municije i mnogo strep-nje. Na samoj cesti opazili su tragove indijanskih konja i vie
nikakvih drugih znakova o Indijancima.
Kaem ti, mrko ree Haitcher, ve emo mi za ovo platiti kasnije.
279L

Meni izgleda dobro, odgovorio je Clint. Dogurali su do Fort Larneda bez ikakve
nezgode, osim to su im se 'izmorili volovi. Ovdje su se morali dobro odmoriti i
rasteretiti kola prije nego to krenu na dugi put preko prerije. U Fort L/ar-nedu bila je
upravo neobina vreva, sjatili su se tu kupci i prodavai krzna sa svih strana, a i mnotvo drugih, pa jo kad se uzmu i stanovnici grada, vojnici, Meksikanci, Indijanci i
bijelci, grad je pruao vrlo aroliku sliku i vrvio kao konica.
Dovukao se i prvi karavan s istoka, te kad bi upitali vozare kako je na Staroj cesti, oni
bi dizali ruke i veinom odgovarali da dvije rijei: Mani ga.
Clint je opazio nekog esnaestogodinjeg djeaka koji je takoer doao s tim
karavanom s istoka. Djeak je nosio neku kutiju pod rukom i nije izgledao nimalo
zauen uzbuenjem i i-vou u gradu. Vozati su se prali i spremali za veeru, a
blijedi djeak je sjeo i poeo svirati. Svirao je dobro i inilo se da se i sam zanio svojom svirkom. Konano ga Clint oslovi:
Prilino lijepo svira. Jesi li se dosta na-svirao putem?
Svirao sam cijelo vrijeme samo da ne ujem urlanje Indijanaca, odgovori djeak.
Clint poeli da je i Hatcher tu, da uje ovaj odgovor.
Ja sam Buff Belmet, ree Clint, zainteresiran za deka. A kako se ti zove?
George, pristojno odvrati djeak.
udnog li deka. ta je njega donijelo meu ove tvrde ljude i divljaka plemena!?
Reci, George, odakle si?
280
Iz La Grosse u Wisconsinu. Sam si poao ina Zapad? Sad sam sam. Tako? A
gdje su ti roditelji? Sahranjeni, tamo na putu, odgovori djeak udnom mirnoom,
a njegov odgovor pogodi Clin-ta u srce.
Rijeka novih vozara, putnika, pionira i pustolova tee i dalje preko prerije. Clint,
dirnut, sjedne pored mladia. Prije mnogo godina i on je -izgledao isto tako. Da, ali sa
dvanaest godina on je ve drao uzde u rukama, a sa esnaest pucao na Indijance!
ta e, George, ao mi te, granica je loe mjesto. Znam kako ti je. Bi li htio da mi
ispria kako se to desilo?
Imali smo neke susjede koji su htjeli ii u Kansas. Moji roditelji ba nisu eljeli u
selidbu, jer smo dobro ivjeli na naem imanju, ali je netko nagovorio oca a on opet
poeo uvjeravati majku i tako mi poosmo. Natovarili smo kola i krenuli. Rijeka
Mississippi je bila potpuno za-mrzla, pa smo prelazili preko leda. Ja sam preao
pjeke, sjeo na neku kladu i svirao Yankee Doodle ekajui kola. est kola polo je
na led. Naa kola su bila najtea i ila zadnja. Vidio sam kako je zadnji kota naih
kola propao kroz led, a konji se uplaili i poeli grabiti .kao ludi. Ljudi sprijeda
dotreae i u zadnji tren izvuku oca i majku ve mokre iz kola. Kola su propala pod led
i povukla konje za sobom. Bilo je toliko hladno da se odijelo na ocu i majci odmah
smrzlo. Sve smo izgubili, ostala je samo moja harmonika. Naloili su veliku vatru na
obali i tako... majka mi je
231II
umrla te veeri, sahranili je pored rijeke. Otac je jaukao u kolima i trei dan umro.
Susjedi, koji su nas nagovorili da idemo, ostavili su me u Kansas Cityju, da se brinem
o sebi kako znam. Nisam imao ni pare u depu, pa sam svirao i ljudi su mi dali jesti.
Ovi me vozari uzeli sa sobom i tako sam doao ovamo.
Da, da, George, alosna je to pria, zbunjeno i uzbueno ree Clint vie za sebe, a
onda se sabra i poloi ruku na rame djeaku:
Doi sa mnom na veeru, George!

Kasnije je Clint odveo deka u Aullov duan kupio mu neke stvarice i pokuao da ga
posavjetuje, kao to je to s njim nekad uinio Kit Carson, ali mu je izgledalo da
George jo uope ne shvaa ozbiljnost granice.
Te noi Clint je sjedio i grijao noge uz malu vatru u logoru. Veina vozara otila je u
tvra-vicu na karte, razgovor i aicu. Ljeto je tek poelo, no je bila hladna na ovoj
visini. Iz mraka se ulo lajanje kojota. Vjetri je raspirivao vatru. Clint je pruao
dlanove nad vatru i grijao ruke. Sutra u zoru e opet na put sa dva karavana. Zato je
imao nekakav udan predosjeaj, nekakvu zlu slutnju?
Tihi koraci iz mraka trgoe ga iz njegova razmiljanja. Iz sjene se pojavi Indijanac
ogrnut pokrivaem i une pored Clinta uz vatru. Clint ga pozdravi sa zdravo i prui
mu cigaretu. Prepoznao ga je. Bio je to Kiova imenom Bijela Riba, kog su istjerali iz
plemena jer je prijateljevao s bijelcima. Bio je to, zaista, taj Jim Bijela Riba, koji je
1854. spasio ivot poznatom izviau i traperu Bakeru. Sam Jim Baker je to priao
Clintu jednom zgodom. Sad je Jim Bijela Riba ivio u
282
jednoj kolibi na kraju naselja u Fort Larnedu. Uvijek kad god bi proao kroz Fort
Larned, Clint bi se sjetio ovog Indijanca i dao mu kakav dar. Ovog puta moda bi ga i
zaboravio, jer je bio obuzet svojim mranim mislima i brigama, ali je zato Bijela Riba
doao da ga podsjeti na ovaj propust. Clint je ustao, te iz svojih kola izvadio neto
kave, eera, duhana i dobar komd bizo-novog mesa, koje je sad ve bilo rijetkost, i
stavi sve na zemlju do Indijanca.
Evo, Bijela Ribo, ljubazno e Clint. No Kiova napravi takvu kretnju rukom, koja je
govorila jasnije od svake rijei, da nije doao svom bijelom prijatelju da prosi. Bijela
Riba do kraja popui cigaretu, a onda se okrene i pomno razgleda na sve strane, te
uvjerivi se da nikoga nema u blizini, uhvati svojom mravom rukom Clinta za miicu
i upilji svoj kao no otar pogled pravo Clintu u oi.
Bijeli prijatelj uzeti vojnike, ree on tihim glasom pokazujui drugom rukom prema
cesti na istoku. Blackstone doi, mahne rukom kao da oznaava neko mjesto
sastanka koje je zamiljao u svojoj glavi. Charlev Bent doi, i opet napra-7 viti
kretnju rukom opisujui polukrug s druge strane i pokae kaiprstom dolazak bande
iz drugog pravca. Gomila Kiova. Svi doi na peine logor Rocks.
Potom odmah ustade i bez rijei nestade u mraku.
Clint se zaprepasti i ostane bez daha. Jim, povika Clint ali ne dobi odgovora.
Prokletstvo!
U prvom trenu je ova vijest toliko uzrujala Clinta, da mu je sva krv pojurila u glavu.
Nije ni
283

najmanje sumnjao u istinitost rijei Bijele Ribe. Spasio ih je od pokolja. I na ovoj

krvavoj granici, eto, naao bi se tu i tamo poneki Indijanac koji je znao uzvratiti dobro
za dobro. Zbog takvih Indijanaca kao to je bio Jim Bijela Riba, popustila bi i ublaila
se Clintova mrnja prema Indijancima, nestajala bi elja da ih ubija, osim u borbi kad
je trebalo braniti goli ivot.
Prva misao Clintova bila je da nae Hatche-ra. Ustao je i nagazio na vreice to ih je
dao Bijeloj Ribi. Indijanac ih nije uzeo, po emu se takoer moglo zakljuiti da nije

doao zbog toga. Clint odjuri u grad, te ubrzo nae Hatchera za kartama u
Homerovoj krmi.
Priao je stolu i pozvao ga takvim glasom da je Hatcher prosto skoio, a ostala tri
kockara se zaudie i uozMljie.
Koji je vrag opet? upita Hatcher.
Hajdemo napolje.
Kad izioe, uhvati ga Clint za ilavu ruku i proapta:
Spremili su nam zasjedu kod Point of Rocksa. Blackstone dolazi s jedne, a Charlev
Bents s Kio-vama s druge strane.
Nek me avo nosi, ako se ve nisam i udio to se toliki Kiove omuhavaju po gradu.
Zar ne vidi?
Da. Donijeli su krzna na prodaju, ali ih je ipak previe.
Buff, tko ti je to rekao? Ne ini li ti se da se iza toga krije neki bijelac?
Sad nije vano od koga sam uo. Upozoreni smo. Sta da radimo?
284
Natrag ne moemo. Idemo! Vozit emo, pa nek je jo toliko crvenokoaca i
odmetnika.
Nisam ja ni mislio odustati, ree Olint, ali bismo trebali neto poduzeti.
Hajdemo pukovniku! Trait emo od njega vojnike za pratnju. Uh! Taj e zinuti od
uda, ali emo ipak ii.
Dobro, ree Clint, samo pusti da ja govorim.
Odmah su otili pukovniku Bailevu, komandantu garnizona, koji je tek nedavno doao
na Zapad. Mirno je sluao Clinta, otresao pepeo sa svoje cigare, a onda se nasmijao.
Sta je to spopalo vas, stare izviae? podrugljivo e pukovnik, a Clint i Hatcher
zinue ne znajui da li bi se ljutili ili takoer smijali. Pukovnik nastavi: Pametnije bi
bilo da vi pratite i titite moje vojnike.
Hatcher ne mogae izdrati, pa isto tako podrugljivo dodade:
Pa ba, kad se malo bolje razmisli, imate i pravo, pukovnie.
Okrenuli su se i bez ijedne rijei vie izili. Napolju Hatcher uzme naveliko psovati.
Clint je utio. Na kraju krajeva, ta bi se i ljutio na pukovnika. U toj vojsci je bilo i
takvih oficira koji nisu vrijedili vie od pol lule duhana.
A ta emo sad? opet e Hatcher. Da se uope ni ne obaziremo na to tvoje
upozorenje, a? Pa opet sam sebi za utjehu: I mene su tako ponekad upozoravali i
nikad nita ozbiljno.
uje, Johne, to i nije upozorenje, to je sigurna vijest, mogu glavu staviti na panj za
to, kaem ti... Nego, da pokuamo predoiti kako
285ovi razbojnici zamiljaju svoj napad... opet kod Point of Rocksa; ba kod tih
iljastih stijena! To je najpodmuklije mjesto na cijelom putu. Jo dok si itav dan puta
od te stupice, vide te indijanski uhode i mogu odmah obavijestiti svoju bandu dimnim
znakom ili vatrom.
Ima pravo, ree Hatcher. Biti upozoren, znai biti oprezan. Imamo mi iskusne i
sigurne ljude. Ostat emo jo jedan dan ovdje, uzet emo jo ljudi, oruja i municije.
Ne, ree Clint, tako bismo se ba odali da smo upozoreni. Nita mi neemo rei ni
svojim ljudima, sve dok ne stignemo do prvog logora, tamo na pjeanom potoku,
Sand Creeku. Odatle emo dalje kao i obino do one ravnice s topolovom umom, a
onda na zadnji izvor, s ove strane Point of Rocksa. Ali tu neemo logorovati ve voziti
dalje cijelu no i stii na Point of Rocks nou umjesto po bijelom danu.
Auh! Ti misli da tako mi iznenadimo one lupee, a ne oni nas?
Da, ree Clint, upravo to sam htio rei. U pitanju je trideset milja vonje, to emo
pre-gurati.

Bit e teko za stoku, Buff. Dobro si to smislio, ali emo jo malo promisliti.
O svemu to je rekao Clint nije se imalo ta dalje razmiljati. Danju, meutim, nijedna
opasnost ne izgleda tako strana i kobna, kao to bi izgledala kad se o njoj govori
pod dojmovima tame i tajnovitosti noi.
Karavan je slijedeeg jutra krenuo iz Fort Larneda isto onako, kao i na svako drugo
normalno putovanje. Preli su osamnaest milja po lije286
pom danu. Clint je esto ustajao na sjedalo i dalekozorom ispitivao okolicu na sve
strane, osobito zalee. Vidio je bizone, ali nigdje Indijanaca.
Poslije veere Clint je sakupio ljude, te im izloi u kaikvoj se situaciji nalaze. Nije im
rekao odakle to zna.
Znate da smo jesenas iz Kansas Citvja dovezli u Fort Larned puna kola puaka i
municije za prodaju lovcima i traperima. Ostalo nam je jo sedamdeset i pet puaka i
pet tisua metaka. Eno ih u kolima iza mojih. Neka svaki uzme jo po jednu puku i
municije. Oruje da vam je pri ruci i danju i nou. Trebat e vam.
Neka bude to bude, Buff, oni nas ne mogu zbrisati, ree Henry Wells, najstariji
graniar meu njima. Jo je nekoliko iskusnih vozara izrazilo svoje povjerenje u
oruje i jainu karavana, a tob-dija Ireland ree, da njegov top vrijedi za stotinu ljudi.
Sto se tie zasjede kod Point of Rocksa, nastavi Clint, ja sam smislio plan, a dotle
emo lagano voziti i tedjeti stoku. Svaki od vas mora sad biti i izvia i straar.
Hatcher se umijea i ree da mu je drago to su njegovi ljudi tako mirno primili vijest
o ovoj opasnosti.
Buff, mi teglimo najvrijedniji teret krzna koji je ikad otpremljen iz Fort Larneda. Misli
li da su Blackstone i Charlev Bent to nanjuili?
Mislim? ta imam da mislim! To ti je jasno kao dan!
Ali kako? opet e Hatcher.
Moda neki od onih Indijanaca, a jo prije neki bijelac, to se motao tamo po
tvravici. Vidio sam ih mnogo, tko bi ih znao koji su. Svakako neki
287

ubuauiiiuii-

lupe. I ja vozim vanu potu, a k tome jo ezdeset tisua dolara za firmu Auli &
Co.
Fijuuu!, zazvidi Hatcher. AT bi nas uili ovi drumski razbojnici, da nas uhvate na
spavanju. .. Boga mi, mnogo nas je zaduio taj tvoj prijatelj, koji te je obavijestio
Buff, ipak nam je vrue pod petama. Ja se ba ne bih plaio samih Indijanaca, ali kad
ih povedu bijelci i jo im daju da se nalou ruma, zna, onda je vrag odnio alu! Ako

sad izvuemo kou, brat John Hatcher rei e ,Zauvijek zbogom' i svome i svim
drugim ka-ravanima.
Ah, ne govori tako Johne! uzviknu Clint iznenaen.
Kako da ne govorim? Eto vidiS i sam, ienje ovih razbojnika je posao vojske, a ne
vozara. General Guter ima pune ruke posla s junim plemenima, te ako se jo
uhvati ukotac sa Sijuksi-ma, bogami e njegovi eskadroni nadrljati kao uti makovi.
A tko e onda goniti one odmetnike i desperadose, kao to su Blackstone i Bent, pa
onda Broom Field, Clanger, i tko bi sve znao kako se zovu! Svakim danom su jai i
opasniji. Pronali razbojnici novo fino zanimanje. Drumske pljake, divota za njih!
Unosna rabota!
Ima pravo, Johne, zamiljeno odgovori Clint. Buell mi ree da Blackstone ima
itave gomile zlata. Gdje je to zaradio?
Buff, ja znam neke voe karavana koji su krijumarili ukradena krzna za Kansas
City. I taj Jim Blackstone bio je vozar. Vozio je u mom karavanu 1858. a poslije,
1869. godine, bio je voa karavana.
Znam ga. Stric Jim Couch ga je mrzio kao lopova.
288
Znam ga i ja, ree Hatcher. Pitaj, evo, koga god hoe od nas vozara, svaki bi se
radovao da mu vidi ue o vratu. Jedno je sigurno, nai ljudi su ovo sad shvatili
ozbiljno i vide sasvim dobro to nas openito vozare eka, a za ovo sad, ako sluajno
budemo imali koju arku do Point of Rocksa, bit e otrovni kao egrtue, jo e
vidjeti uda!
Kad su slijedeeg jutra odmakli od logora oko petnaest milja, naioe na nekoliko
okuka na putu. Karavan je upravo svijao jednom velikom okukom, Clint je jahao na
elu velikog polukruga kola dugakog itavu milju, a Hatcher je bio na zaelju.
U susret im je dolazio jedan jaha. Clint ga je iz daljine prepoznao. Bio je to narednik
McMillan.
Zdravo, Belmet! pozdravi narednik. Mi smo nasjeli nekim Fonima. Podijelio sam
svoje momke na dvije grupe i krenuli u dva pravca. Ne znam kako, ali smo se ili
mimoili ili izgubili, samo zabrinut sam za Nelsona i deset vojnika koje sam poslao s
njim... Hajde, sjaite i doite sa mnom do rijeke.
Clint uze dalekozor i poe s narednikom. Hatcher presijee okuku i dogalopira
ravnicom do njih. Na nekoliko stotina metara, upravo na izbo-enoj strmini, izrazito se
vidjelo neko grmlje i ipraje, a iza toga protezalo se otvoreno korito rijeke s malo
vode, koja je kao potok krivudala po dnu korita. Na obalama se vidjele vrbe i topole.
Narednik pokae rukom i ree; Belmet, pogledajte malo dalekozorom, kakvi su ono
konji. Ja sam svoj dalekozor izgubio.
Prilino daleko, moda preko jednu milju, Indijanci na konjima gonili su grupicu konja.
Clint digne dalekozor i istog trena uzviknu:
l Karavani se bore
289

Poni gone vojnike konje. Vidim kn skoro i igove.

Narednik McMillan estoko opsuje: Dajte da vidim! Da, dabome, nai konji... Belmet,
hoete li mi pomoi da pohvatamo tu rulju Ponija?
to se mene tie, ja hou, ta kae ti, Johne?
A ta drugo, nego da, pa razumije se! A koliko bi za to ljudi trebalo, narednice?
Svaki da mi da po deset odabranih jahaa, pa emo ih ubrzo opkoliti.

Oni se vratie do karavana, ali je teko bilo izabrati ljude. Svaki je htio poi. Konano
ih iza-brae, te Hatcher ree da e ostati iza karavana, da pazi. Za par minuta ove
dvije desetine bile su ve do breuljka i ljudi su kroz grmlje promatrali Ponije.
Belmet, siite ovuda dolje i jaite za njima, rukom pokae McMillan. Ja u im s
mojim ljudima presjei put. Kad nas vide, oni e ili pucati ili okrenuti natrag. Ako
ujete pucanje, pourite. Ali, ako okrenu natrag, ne dajte im proi. Ne dajte, da
promakne ijedan od njih. Tu bandu gonimo ve tjednima. Ubijali su naseljenike gore
uz dolinu.
Koliko vam treba vremena da izbijete pred njih? upita Clint.
Ne brinite za nas, samo vi krenite odmah za njima.
Clint povede svoje ljude niz rijeku do prve staze koja se sputala k vodi. Staza je bila
vrlo strma, ali je zemlja bila meka, te se konji spustie bez buke, opasnosti i praine.
U dolu su odmah naili na tragove Ponija i udare za njima. Za pola sata gonioci
ugledae pred sobom Indi-

jance, koji su se prilino natezali tjerajui ukradene konje. Sprijeda, na pola milje
ispred Ponija, visoko na obali pojavi se McMillan sa svojim vojnicima. Indijanci
stadoe, neodluni ta da rade, ali kad vidjee vojnike kako se sputaju u iroko suho
korito, okrenue natrag.
Istog trena njihove otre oi primijetie voza-re, koji su im u galopu dolazili s lea.
Odmah ostavie ukradene konje i rasprie se po koritu u namjeri da se uspnu na
obalu i pobjegnu, ali kad vidjee da su ba na tom dijelu korita obale bile jako strme,
odustadoe od svoje namjere. U tom asu pojavie im se vojnici s lea. Indijanci zaurlae divljim bojnim urlikom i navalie.
Razmaknite se i gaajte nisko! viknuo je Clint.
Poni su imali puke i poeli pucati. Bio je to zanimljiv prizor za vozare, ali teka
situacija za nianjenje. Na prvi plotun nekoliko Indijanaca padne s konja.
Clint je osjetio da ga je zrno pogodilo u desnu miicu. Ruka mu se opruila, a puka
ispala. On zaustavi konja, potegne lijevom rukom revolver i ubije dva Indijanca. Ranio
je i treeg, koji je skliznuo s konja i etveronoke se uvukao u bu-nje. Ovog trena ih
vojnici napadoe s lea i borba se zavri brzo, kako je i poela.
Clint pogleda svoju ranu. Nije bila teka, ali je^dosta krvarila. Zato uze al, povee
ranjenu miicu i potom odvede konja do svojih ljudi.
Buff, ti krvari, ree Henry Wells. Je l' ti slomljena kost?
Nije. Laka rama. Ne znam kako je sa ostalima. Gdje su vojnici?
290
291Hvataju svoje konje. Ima trideset mrtvih i devet uhvaenih crvenokoaca.
Narednik je naredio da ih postroje i postrijeljaju.
Nek' to urade oni, ree Clint resko. Koliko je ranjeno naih?
estorica, lake, samo je Heddon dobio gadnu ranu na kuku. Mislim da nije stradala
kost.
Clint je vidio uhvaene Ponije kako mirno, stoiki ekaju smrt. Stajali su mrki, utei.
Bilo je u tim prerijskim divljacima neke mistike. Oni su se borili, pobijeeni su i
spremno ekaju svoju sudbinu. Isto tako bi i oni postupili sa svojim bijelim
neprijateljima.

Sad Clintu napravie povez da mu ranjena ruka ne visi, zatim pogledae ranu
Heddonu. Boljela ga je, ali nije bila opasna. Neki vozari vezae konopce za noge
mrtvim Indijancima i odvukoe ih do dublje vode gdje ih jednostavno bacie. Clintovo
otro oko primijetilo je kod dva-tri Indijanca jo znakove ivota. Zakon prerije, pomislio je on i ne ree nita.
Kad je sve bilo gotovo, dovede narednik McMillan pohvatane konje. Tri su mu vojnika
bila ranjena.
A to niste postrijeljali ovih devet, kako sam rekao, upita McMillan.
Netko mi ree tako, narednice, ali vi nemate ta meni nareivati, ree Clint tiho. Mi
smo vam pomogli, i to je dosta.
Da, i ja sam vam zahvalan. Samo sam mislio da taj prljavi posao obavi neki od vaih
ljudi, jer vas vozare ionako bije glas da ste krvava druina. Ha-ha-ha!
Pa i nije bez razloga, odvrati Clint. A ja raunao, da emo mi izbjei tu krvavu
rabotu.
292
Postrojite ih! prodere se McMillan na svoje vojnike.
Mrke Ponije nije trebalo nagoniti da se poredaju na obali uza samu vodu. Bili su
okrenuti licem prema desetini, koja e ih postrijeljati. Clint obori pogled. Cesto je on
gledao ovakav prizor, pa i sudjelovao u tome, no uvijek je osjeao aljenje. Poni su
se drali hrabro.
Ni-a-ni! Pali!
Neki padoe nauznak, a neki se samo skljoka-e na gomilu. Vojnici ih opruie, da
se uvjere da su mrtvi.
Napetost kod vozara i vojnika odjednom popusti, te jedni posjedae da bolje previju
rane, drugi opet da urede oruje, neki su popravljali neto na sedlima. McMillan je s
vojnicima govorio neto o pohvatanim konjima.
Clint je primijetio, kako se trojica Ponija izvlae iz vode. Jedan se teko vukao, bio je
osakaen, te su mu ostala dvojica pomagala. Ova dvojica su, vjerojatrno, simulirali
da su mrtvi i tako su baeni u vodu. Clint nije htio da ih oda.
Iznenada ih opazi jedan vojnik i vikne: Gledajte! Tri divljaka oivjela! Poeo je
pucati. Nije ih pogodio.
Same, ti ne bi pogodio ni kravu dva metra pred nosom, naruga mu se drugi vojnik i
stane gaati. Jo neki poee pucati na ona tri Indijanca. Izgleda da su se time
zabavljali. Prvi Indijanac pusti ranjenog i preko pjeanog sprudia mugne u
vrbovinu. Pobjegao je. Drugi ne htjede ostaviti ranjenika. Zrna su bukala u vodu i
udarala po pijesku. Ovaj hrabri Poni izvukao je svog druga iz vode, a onda ga
odjednom pusti, uspravi se i padne na lea. Kugla ga je smrtno pogodila, pao je na
293pijesak. Ranjenog Ponija pogodi jo nekoliko zrna, on sklizne natrag u vodu i
nestane.
Karavan se zbog ovog sluaja zadrao itava tri sata.
Zbogom, narednice, ree Hatcher, sve je to igra. Jedanput mi, drugi put oni.
Karavan opet krene prema istoku. Vozili su tog dana jo deset milja sputajui se
skoro neprimjetno do Ravastog potoka, gdje se obino nije logorovalo. Voda nije
bila dobra, ali je mjesto inae bilo pogodno za logor i prenoite.
Slijedeeg jutra prvi ih opazi Henry Wells: Dimni signali na jugu, ree glasno, da ga
uje i Clint, koji odmah pogleda dalekozorom i poalje po Hatchera. Jest, tako je.
Hajd' da dorukujemo i da se rastrimo naokolo, da vidimo situaciju, ree Hatcher
eui se po glavi.
Vozili su bez smetnji skoro do podne. Clint je sjedio na prvim kolima.
Neto prije podne dogalopira jedan izvia, koji je izviao teren ispred karavana.

Indijanci jau odozdo pravo na nas.

Gde su? upita Clint.
Uza samu cestu.
Koliko ih ima?
Ogromna rulja, moda pet stotina.
Komani?
Nisam siguran.
Clint se okrene i gromko povie najbliim vozarima:
Indijanci dolaze! Napad! Javi dalje!
Potom ree izviau: Odjai do Benny Ire-lamda i kai njemu i Copsvju da spreme
top na vie paljbi, a nek pale u najguu rulju.
294
Clint spremi revolver, obje puke i vikne na konje: Hajd'mo. Vozio je dalje otro
gledajui napred prema horizontu. Hennessjr, vozar na kolima iza njega, pjevao je
punim glasom. Clint se za trenutak okrene i vidje da kola prilaze blie jedna iza
drugih, konji se prilagodili hodu volova, ali vozilo se ustro.
Sprijeda na preriji iskrsavala je dugaka linija Indijanaca na konjima, jurila je kao
vjetar. Clinta podie jeza, jer jo dosada nije doivio ovakav nain indijanskog
napada. Indijanci su ja-hali u koloni po dva i kad prioe na tristo metara, kolona se
razdvoji u dva reda. Bilo ih je mnogo, jer im se kolona jalko otegla. Clint vidje da nisu
Komani, ega se plaio, te mu laknu. Bili su to pomijeani ejeni i Arapahosi. Jahali
su trkom i jedan red udari s lijeve strane puta, a drugi s desne. Clint je odmah shvatio
njihov manevar. Jahat e usporedo s karavanom i s obje strane napadati. Jurili su
pored karavana i poeli pucati. Jahali su upravo na granici puanog dometa.
Neki odvaniji crvenokose! izjahivali su iz kolone blie karavanu i pucali s namjerom
da ubiju vozara ili to bi lm jo bolje bilo stoku u zaprezi tako da presijeku karavan.
Vozari su poeli pucati, prupica divljaka prie blie, navalie na dvoja kola. Pucali su i
zaustavili ta kola. Jedan vozar je pao sa sjedala, drugi se sklupao i trzao. Slijedea
kola iza ovih zaobioe ih i karavan se opet sasta-yi. Nije bilo nikakve zbrke. Sad
vozari poee ganjati Indijance na obje strane.
Prasne top. Clint se obradova, kao i svi vozari. Top su vozili na kolima i montirali za
paljbu. Benny kao niandija, Copsy pomonik, velika
295kola sa dva koijaa i dva para konja. Clint nije vidio da je top pokosio koju
grupicu Indijanaca, ali je bar uplaio divlje napadae. Nakon dvije minute top opali
opet, a ovaj put prema zadnjem kraju karavana, gdje je bio Hatcher.
Ovako su pod borbom preli ve jednu milju i sad Indijanci poee napadati ee,
zalijetali se blie i ee pucali. Ali ih je zato vie padalo s konja. Vozari su dobro
nianili. Karavam je vozio i, dalje. Jedna volovska zaprega je stala, pao jedan vo,
koij as skoio s kola ispali iz puke i odmah skoio na kola iza njega koja su pourila
i obila njegovu zapregu.
Bum! Grmio je top Bennvja Irelamda. Guva Indijanaca kod zaustavljenih dvojih kola
se rasturi, neki padoe. Nekoliko mustanga bez jahaa pobjegoe daleko od
karavana.
Dreka i urlanje Indijanaca, koje je nadjaavalo sve osim topa, pojaa se kod ela
karavana. Clint je vozio i gledao unazad. Osma zaprega iza njega, par volova pade,
vozar je bio mrtav. Deveta kola pokuae obii, ali takoer stadoe, konji su pali.
Indijanci navalie na to mjesto. Dojahivali su u guvu, propinjali konje i odjahivali.
Clint zaustavi svoja kola i poe gaati u tu guvu. Sedam vozara iza njega uradie
isto. I oni vozari iza palih zaprega poee pucati u ovu rulju napadaa. Indijanci sad
navalie tako estoko, da je trebalo samo zaustaviti jo par zaprega i karavan bi bio

razbijen. Navalili kao divlji, da odsijeku osam prednjih zaprega sa Clintom na elu.
Vozari su gaali, Indijanci pucali, ali ih je bilo jo kao mrava. Clintu se uini da su
jedna kola sila s puta i jure naprijed. Bila su to kola Bennija Irelanda s topom. In296
dijanci se zbie i opet bijesno navalie na prekid kod devetih kola, no u tom trenu je
ve Benny bio na pedeset metara s desne strane karavana, zaprega zaokrene i
stane. Plamen liznu iz topa, dim, prasak! Indijanci i konji popadae, neki pobjegoe,
Clint vrisnu od veselja. Kliknuli su i drugi vozari, ali nitko nije uo drugoga. Oni s lijeve
strane malo se razioe, ali su i dalje pucali. Kritian trenutak je proao. Vozari
straga pourie i udvojie kola, vozili su usporedo jedni pored drugih i ekali naredbu
da naprave krug, ali Clint to nije htio, ve je vozio dalje. Indijanci prestadoe
napadati. Od-jahali su daleko. Nejasno se vidjelo da su se opet sakupili u grupu.
Moda su se dogovarali, ali nisu ponovili napad. Brze ruke vozara izbacie pobijenu
stoku, najvaniji tovar prebacie na druga kola. Pokupie mrtvace na kola i pokrie
ih. Bilo je est mrtvih i etiri ranjena. Benny Ireland je takoer ranjen, u podlakticu.
Hej, voo, ovo jo nije zadnje pucanje! doviknuo je Benny Clintu.
Ostavili su za sobom pedeset tri mrtva Indijanca i mnogo njihovih konja.
uje ti, Irce, dobro si praio iz tog tvog lonca, viknuo je neki vozar, hvatajui
raskrvav-Ijenim rukama uzde. Mnogi su vozari, svaki na svoj nain, odali priznanje
tobdiji Irelandu.
Pokret dalje! proderao se Clint.
J opet se karavan vukao dalje, kolona kola putovala je utom cestom kroz preriju,
volovi se njihali, konji smirili, a vozari vozili i pogledavali daleko naprijed prema
praznom puprpurnom horizontu koji ih je mamio, a oni u podsvijesti osjeali njegov
zov.
297

Beskrajno krdo bizona selei na sjever i prelazei cestu zaustavilo je karavan. Bilo je
toliko iroko da se razdvojilo i prelazilo put ispred i iza karavana, koji je stao i morao
ekati dok bizoni prou. Oko etiri popodne krdo se prorijedilo.
Vozari su ubili nekoliko bizona da sebi spreme mesa; kad ga je bilo ovako u izobilju,
jeli su samo najfinije komade.
Clint Belmet je uvijek rado promatrao ove ivotinje. Sjeao se kad je prvi put vidio
bizone, a jo vie svog prvog lova s Dickom Curtissom. Kad bi promatrao bizone,
uvijek su mu dolazile na pamet sve uzbudljive pojedinosti onog doivljaja. Hiljade
ovih ivotinja prolazilo mu je sad pred oima, a utira? Clint je znao da e jednom
ostati samo sjeanje na bizone. Nestat e ih. kao i Indijanaca.
Putovanja Starom cestom imala su osim indijanskih napada i druge probleme. Bili su
to svakako manji, ali ipak vani problemi. Vodu za ljude i stoku nije bilo mogue
voziti. Bio bi to ogroman teret. Nakon dugih vonji po sunanoj egi i praini stoka bi
jako oednjela i zato bi ovakav sluaj, kad krdo bizona ometa karavan u kretanju, bio
ozbiljna stvar, jer bi se moralo zanoiti na mjestu gdje vode nije bilo ili bi je bilo ali
vrlo malo, i ni ta obino ne bi valjala. Tog dana je karavan
298
izgubio punih osam sati i morao je logorovati na mjestu gdje je bilo vrlo malo vode.
No, ispalo je da su se sretno ulogorili ba na tom mjestu, jer kad su sutradan krenuli
sretoe neke Ponije koje je Ireland rastjerao svojim topom. Kasnije su izviai upravo
kod onog mjesta gdje su trebali logorovati otkrili, da su im Poni bili spremili zasjedu i
ekali ih.
Kad su to rekli Hatcheru, on die ruke i sav ogoren e: Izgleda da sve bande na
preriji ekaju samo na karavan.
Clint je mislio slino, ali nije izrekao svoju misao. Vozari su postali razdraljivi,
pakosni i mrki, i to sve vie kako su se poveavale njihove muke i opasnosti.
Godinama su priali i sluali o tome ta e i kako e biti jednog dana na Staroj cesti.
Taj je dan, eto, bio pred njima, ne daleko, ve sutra.
Slijedeeg jutra vozili su valovitim predjelima, poslije kojih e naii na ogromnu
ravnicu, onu pravu preriju. Iz umovitih udola dizali su se pla-viasti dimovi, koji su se
jasno uoavali na bli-jedo-zelenoj pozadini.
Nisu primijetili nijednog Indijanca, no Clint i Hatcher su znali da ih one crne divljake
oi prate s brda pored kojih su prolazili.
Ovaj dio velike prerije uvijek je uzbuivao Clinta. Bio je to dio izmeu planina Rocky
Moun-tains i Missourija, kraj pun ljepote i divljine. Clint se pribliavao samotnim
grobovima oca i majke, strica Jima i Toma Sidela, malog druga iz djetinjstva koji mu
je spasio ivot.
Prolo je ve i podne. Dotada ne smotrise nigdje nijednog Indijanca, a znali su
sigurno da su
299

negdje u blizini i svojim otrim okom pomno paze na karavan. Konano se u daljini
ukaza sivkasta masa kamenjara, poznata slika koju su vozari znali Point of Rocks.
Od mjesta gdje se tad nalazio kravan pa prema jugu teren je bio sve krevitiji,
ispresijecan strminama, tu i tamo obrastao bu-njem, a dalje opet u valovitim crtama
prelazio k ravnoj preriji. Na svaku jednu do dvije milje pojavljivala se vea ili manja
gudura, na ijim se nagibima vidjelo zelenilo topola koje je nestajalo kako je nagib
prelazio u ravnicu. Prema sjeveru su se planinski nagibi stapali i protezali u beskraj

gubei se u daljini i prelazei iz purpurne u sivu boju dajui dojam kao da se jo dalje
k sjeveru protee neka pustinja ili more.
Od tog mjesta trebalo je jo dan i pol lagane vonje do Podnt of Rocksa. Indijanske
oi su ve morale ugledati i karavan i zakljuiti da e mu slijedei logor biti kod
potoka pod johama ili kako su ga vozari zvali Alder Creek.
Gledajui dalekozorom, Clint Belmet opazi ono to je ve dugo traio. S jednog
povienog brda dizali su se pramenovi dima u jednakim razmacima. Belmet zakripi
zubima. Znao je da je sad tamo gore neki kran divljak koji naloenu vatru pokriva
ebetom u pravilnim razmacima i tako alje dimne znakove otrookim Indijancima to
motre na znakove kao prerijski jastrebovi i preko njih tono znaju na kom se mjestu
nalazi karavna.
Jim Bijela Riba govorio je istinu, promrmlja Clint za sebe, osjeajui zahvalnost
prema tom indijanskom izgnaniku, koji je bio prijatelj bijelcima. Da, da, lupei
raunaju, mi emo sutra uve300

e logorovati kod Point of Rocksa. A u zoru!... ekajte samo i mi emo se malko

poigrati zasjede. Clint poalje jednog izviaa neka odjae do zaelja karavana i
svim vozarima javi za dimne znakove, te da voze lagano do mraka, a onda po-tjeraju
u no brzom vonjom na Point of Rocks. Izvia je javio svima, pa i Hatcheru na
zaelju, a ovaj ree: Namuit emo se, uh, ali moramo stii na Point of Rocks prije
zore.
Sunce je poelo zalaziti d dobilo zlatnu boju, koja postepeno nestade, te se ukaza
divno prerij-gko vee. Na istoku su se jo uvijek mogli primijetiti udni i kobni obrisi
Point Rocksa. Uskoro nastupi sivi sumrak i onda mrak.
Sad je karavan ivo napredovao. Kao da je i stoka znala da mora zapeti i brzo voziti,
urilo se i konjima i volovima.
Nigdje znaka ivota! Nad prerijom se pro-tegla samoa, sjeta i mir, no taj mir bio je
samo varka, jer je sa svih strana vrebala smrt.
Petnaest godina je Clint promatrao kako se nad prerijom gubi dan i hvata no sa
svojom tajno-vitou nad ovim beskrajem, kad ovjek osjeti koliko je malen i siuan.
Ovaj put Clint je to osjeao moda mnogo vie nego ikada.
U tri sata ujutro stie njihov karavan na tamnu zaravan ispod Point of Rocksa i tako
dovri najduu vonju koju su vozari imali u jednoj turi dotada. Volovi su dobro
izdrali, ali su konji bili iscrpljeni. Postavili su kola u dupli krug sa dva uska otvora.
Krug je bio toliko malen da je unutar njega ostalo jako malo pae, zato konjima
dadoe zobi, a na ono malo trave pustile volove da pasu. Izviai su izili posvuda
naokolo da izviaju.
301
Hi i

Clint se sa Henrvjem Welsom uputio prema dolu. S obje strane prema umi i unutar
krakova ravastog potoka vladao je potpuni mrak, te su njih dvojica ulili ui prema
dolini, ne bi li uli indijanske pse ili konje. S prerije su uli usamljenog vuka, a isto
tako alostivo nukanje neke sove. Lie je utilo na vjetru. Zubor potoka uo se jae
i slabije, kako je s vjetrom dolazilo.
Svanula je i zora. Jeleni se sa prerije povukli u gutasru, a bizoni gacali po potocima i
krenuli na pau u ravnicu.
Wels prie do Clinta, koji je sjedio na svojoj osmatranici, i ree mu: uj, Buff, kad bi
tamo u gutari bilo Indijanaca, jeleni se ne bi onako slobodno etali. Pa i bizoni isto
tako. Mi bismo valjda uli konje, no je bila tiha.
Henry, ovdje smo ih prevarili, odvrati Clint.
I ja mislim... hajd' da neto pojedemo.
Vatru nisu palili. Pojeli su malo mesa i kruha. i
Hatcher se vrati s brda, s one
strane Point' of Rocksa.
Moore je ostao gore s dalekozorom. Mogli smo vidjeti sve, to bi dolo amo niz
potok, ali ne primijetismo ba nita.
I zadnji izvia se vratio, bio je itavih deset milja prema sjeveru, i javio: Vidio sam
da se neto mie na preriji, ali ne bih mogao rei da li su Indijanci ili bizoni.
Hatcher uzdahnu: E, da nam nije stoka tako umorna, mogli bismo se izvui odavde.
Ne bismo daleko stigli, upade Wells.
Pa valjda ne mislite da emo izbjei paljbu? ree Benny Ireland.
302
Buff, ree Hatcher, ooh da pitam sve vo-zare ta misle o tome da krenemo
dalje.
Ne bih ja tako, nema smisla, ree Clint. Konji su nam klonuli, moraju se odmoriti.
Ako sad krenemo, popadat e s nogu i neemo stii daleko. Indijanci e nas stii i bit
e gore nego ovdje.
Hatcher ima pravo, ree Wells i glas ovog vozara ostavi ozbiljan dojam na druge.
Ipak u pitati ljude, mrko e Hatcher.
Henry Wells se iznenadio. Nikad dosada Hatcher nije bio ovako neodluan. Clint nije
izrazio svoje miljenje, ali je osjeao da sad stoje pred katastrofom i po njegovu
miljenju do toga nee proi vie od dvadeset i etiri sata.
A i nije ba sigurno da e nas upravo ovdje napasti, opet e Wells.
Ja ne jamim, ali se bojim da hoe.
Sad nas ve ne mogu iznenaditi i mi emo .odbiti njihov prvi napad.
Sluaj, Henrv, ako Blackstone i Murdock vode Kiove u napad na nas, onda nam
nema druge, ve da mi njih iznenadimo ili e nas poklati.
Blackstone i Murdock? Misli onaj Charlev Bent? A tko ti kae da su ta dvojica tu? I
to ba s Kiovama. Buff, je l' to tebi netko kazao togod ili ti to samo pretpostavlja?
Da. Rekao mi je Jim Bijela Riba. Zna ga. Ne priaj dalje, reci ljudima, neka znaju
ta ih eka.
Boe svemogui! Ti drumski razbojnici joS nisu napali neki karavan a da ga nisu
savladali. Oni uvijek odvuku kola i ljude nekuda s puta i obino pobiju sve. Pokopaju
ih daleko, tako da
303nitko vie o njima nita ne dozna niti ima kakva dokaza.
Da, da, Henry. Karavani jednostavno iez-nu. Indijanci napadaju i spale kola,
bijelce svuku - do gola, skalpiraju i ostave... Ako nas Blackstone i Bent savladaju
ovdje, nikad vie nitko nee do- . znati ta je bilo s nama. A ovaj skupi teret to vozimo, to ih privlai, znaju oni!
E, vala nas nee savladati.

I ja to kaem. A sad idi meu ljude i reci im koga oekujemo, neka znaju.
Za nekoliko asaka li logoru nastade takvo uz-rujanje da je liilo na osinjak.
Clint se uspne na peinu da zamijeni straara koji je gore dalekozorom osmatrao.
Vidjeh i jelene i kojote, ali nigdje Indijanaca, ree straar.
Clint mu odvrati: Trebat e im jo itav dan dok stignu ovamo. Uzeo je dalekozor i
poeo paljivo pregledavati teren s onu stranu sastava dviju rjeica i njihova plitka,
krivudava i poiroka korita. Jedno je vodilo k jugu, a drugo k istoku. Dobro je mogao
osmotriti na pet milja prema jugu i tri milje prema istoku. Indijanci koji misle napasti iz
zasjede na Point of Rocks, moraju doi jednim od ta dva pravca, jer ako bi ili
cestom, bili bi otkriveni. Osim toga, na sjevernoj strani nije bilo vode i tamo se nije
moglo logorovati.
Od trenutka kad bi se Indijanci pojavili, iz jednog ili drugog pravca, bilo bi jo dosta
vremena da se skroji ili pripremi kakav plan za obranu. Svakako je ta banda
logorovala negdje gore uz jednu od onih rjeica i sad su na putu ovamo. Clint je bio
siguran da e doi. Vjerovao je Bijeloj
304
Bibi. Taj Kiova je to znao, a po svoj prilici doznao je od nekog Indijanca iz svog
plemena ili nekog Ponija, koji se naljoskao rakije i izdao se. No, iza tog paklenskog
plana stajali su oni podmukli i lukavi odmetnici, bijeli razbojnici.
Kao i svi razbojnici njihova kova, moraju i Blackstone i Murdock jednom dolijati. Na
granici svi su desperadosi tako zavrili, ili na vjealima, ili su ubijeni. No, prije toga
nastradali bi mnogi karavani i mnogi ivoti, osobito u ovim godinama za vrijeme i
poslije rata. U ove zadnje dvije godine, znao je Clint, nastradalo je vie karavana
nego ikad ranije. U glavi je poeo raunati koliko ih je bilo, koliko ih je masakrirano,
nestalo, nabrojao je preko trideset, te se prestrai i prestade brojati.
Da li e ovo biti zadnji karavan kojeg je Clint Behnet vodio preko prerije? I njega kao i
Hatche-ra obuzimale su mrane slutnje uza svu hrabrost, prkos i razbor koji ih nikad
nije ostavljao, pa ni u najteim trenucima njihovih borbi i putovanja po Divljem
zapadu. Silom je pokuavao da se otrese tih crnih misli, ali su mu se one stalno vraale.
Svaki as Clint je pridizao dalekozor i gledao uz rjeicu prema jugu i istoku. Ve po
stoti put je sve pomno pregledao i kad die dalekozor valjda sto i prvi put, krv mu
navre u ile. Iz pravca s juga dolazila je banda razbojnika, gusto zbijena na konjima.
Skoio je i pojurio u logor, gdje ga doekae i okruie vozari da uju.
Indijanci dolaze! Masa! ree Clint. Du rijeke s desna, s juga, jo su oko pet milja
daleko Hatcher, uzmi sedamdeset pet ljudi i top i odmah
to Karavani se bore
305gazi preko vode! Postavite top s ove strane ume, iza topola, ljudi nek' se sakriju
u vrbovo grmlje. Razbojnici e sigurno tamo zastati i ekati na na dolazak uveer.
Ne oklijevajte, kreite odmah! Kad se sva banda zgomila nagusto tamo u umi, onda
pucajte. Samo pucajte i ne izlazite iz zaklona! Benny i Copsy na top, Hatcher, daj im
jo jednog ovjeka, da ih titi s lea. A ti, Benny dobro nabij top, da kosi i samo pali!
U redu, Buff, ja u tamo. A ta e ti, ta e ti, ta ete vi ostali raditi u logoru?
Ja u sa dvadeset i pet ljudi ovamo na lijevo uz rijeicu, jer mislim, ako Blackstone
namjerava da se sretne ovdje s Benton i Kiovama mora naii ovuda s lijeva. Ako
zakasni, a mi ujemo pucanje kod vas, dojurit emo vam u pomo.
Dobro je, ali se nemojte dugo zadravati pod obalom, ve doite za nama, ree
Hatcher. Onda ostaje jo oko etrdeset ljudi da paze i uvaju kola, ta e biti ako se
pojavi i trea banda i navali na logor?

Mogli bi doi, ali se ne mogu tneopaeno pri-uljati. Nai svi ve znaju. Mislim da
emo brzo zavriti borbu na rijeci.
Istog trenutka Hatcher je krenuo sa svojim ljudima, neki digoe top i pobrzae za
Hatcherom, koji je ve pruio korake, ali se naglo okrenu, po-tra natrag Clintu i ree:
Buff, ako poginem, uzmi moj novac. Dobro je to nemam obitelji! Ve sam smiljao
da ostavim iola i da se negdje smirim. tedio sam i... predugo ekao.
Johne, brzo i ve nervozno izgovori Clint, to vrijedi i za mene, a sad uri!
306
Hatcher, naoruan s dva revolvera, pukom i torbom municije odjuri za svojim
ljudima.
Wells, ti ostaje ovdje u logoru. Rasporedi ljude, tamo na stijenu postavi straara.
Zna i sam ta treba.
Ne brini, znam.
U Clintovim uima je jo uvijek odzvanjalo onih nekoliko jednostavnih Hatcherovih
rijei kojima je bila izreena sva tragedija graniara. Ovi estiti i odvani Jjudi,
strpljivo su i dosta lako godinama podnosili sve napore, borbe, prolijevanje krvi.
Stalno gledali smrti u oi. Primili su na svoja plea isuvie teku, skoro nemoguu
zadau: ^prevoziti divljom prerijom na Zapad robu i hranu za tvravice i naselja, a
natrag na Istok skupocjena krzna. U poetku su Indijanci bili skloniji trgovini nego
borbi. Ali su ih nepravda, prijevara, bezrazlono ubijanje, zatim unitavanje bizona i,
na kraju, vojni pothvati toliko ogorili da su od njih stvorili krvoedne neprijatelje
bijelaca. Svakako e bijelci u toj borbi pobijediti. Moraju pobijediti, jer imaju oruje,
brojniji su, jai nezadrivi u svom pionirskom pohodu na Zapad. Pioniri su isto tako
vjerovali u svoju pobjedu, kao i orvenokoci u svoju propast, ali dotle je imala protei
jo rijeka krvi, pasti nrnogo ivota bijelaca, dok se ne ostvari san bijelaca o novom
domu na Dalekom zapadu.
Clintov je ubojniki gnjev u prvom redu bio uperen protiv odmetnika i esperadosa,
kao to su Blackstone i Charley Bent. Indijanci su bili prostoduni, te ih je lako bilo
podjariti i navesti na zlo. Ma kako velika bila zlodjela pionira a bila su velika jo
uvijek su ih odmetnici nad307

inaivali svojom podlou i nesmiljenou. Bent je esto poslao svoje crvene sotone
na razaranje, pale i ubijanje, a pri tom ostajao u pozadini bez da se izvrgne i
najmanjoj opasnosti. Ovaj put je Clint vjerovao da se Bent ili Lee Murock kako ga
je on znao prevario u svom raunu. Ovaj put je poduzeo neto to nee moi
izvesti, neto to e ga konano odvesti u propast. Ako je sad na putu k Point of
Rocksu, onda e konano i njemu osvanuti crni petak, dolijat e i taj zloglasni razbojnik.
Sedamdeset i pet vozara pod vodstvom iskusnih graniara, svi naoruani s dva
revolvera i dvije puke, te konano i taj top mogli su se suprotstaviti i najopasnijoj
indijanskoj rulji. Na-stradat e konano i Bentova banda.
Hatcherova eta nestala je u vrbovom grmlju, na obali desne rjeice koja je dolazila s
juga. Clin-tovi ljudi ekali su ve njega na obali lijeve rjeice, no on se zadrao i
priekao jo koji trenutak, da uje ne bi li straar Stevens togod javio s visoke
stijene, odakle je osmatrao dalekozorom. Clint je ve koraknuo da potri za ljudima,
no u tom trenu srui se odozgo Stevens i ree:
Bijelci, osamnaest konjanika u koloni po dva jau odanle. Pokazao je rukom prema
istoku na rjeicu.
Jesu li daleko? Oko dvije milje.
Dobro je, Stevens, popni se odmah natrag i osmatraj svuda naokolo!
Sad Clint konano pojuri za ljudima nosei dvije puke, u svakoj ruci po jednu.

Osamnaest (bijelaca na konjima dolaze niz rijeku slijeva. To je Blackstone. Idemo!

Dvadeset pet vozara s Clintom pregaze plitku vodu i krenu pjeanim sprudom skoro
etvrtinu milje, potoni se uspnu na obalu i udare vrbovim gutikom uz rijeku. Iza
gutika naiu na nagib gdje je poinjalo topolovo drvee, na tom mjestu prilazila je
rijeci ugaena staza i zaokretala dalje uz rijeku. Iziu na tu stazu, a Clint ih okupi oko
sebe.
Ovom stazom emo do prve istine. Ja raunam da e ova grupa bijelaca stii prije
Indijanaca. Moda emo ih pohvatati a da ni metka ne potroimo. Vezat emo ih i
pojuriti prijeko u pomo Hatcheru.
Teko emo uhvatiti Jima Blackstonea iva, ree jedan vozar, to bi za njega bilo
ue umjesto kugle, a on to zna.
Nek' zna. I najgori razbojnik se trgne kad mu uperi cijev u trbuh. Ne smijemo im dati
ni asak vremena.

Malo zatim naioe na malu istinu preko ikoje je sredinom vodila staza, te se Clintu
dopadne to mjesto za zasjedu. Oko istine bilo je gusto grmlje.
Sad dvanaest lijevo, dvanaest desno od staze. Razmak izmeu pojedinaca jedna
konjska duina, sakrijte se u grmlje i ne miite se dok ja ne vik-nem. Tad iskoite i
uperite puke u njih. Ako se koji samo makne, pucaj! Inae pazite na moje nareenje.
Ljudi se bez rijei uvukoe i sakrie u grmlje. Clint se na nizvodnom kraju istine
uvue u i-prag, odakle je ikroz lie virio tono na mjestu gdje
308
309staza sa uzvodne strane izlazi na istinu. Stisnuo je zube. Bilo ta bilo, ovdje e
Jim Blackstone platiti za svoja nedjela. Ako se s ovom grupom nalazi i Lee Murdock,
onda e biti svakojako i nee proi bez krvi. Znao je to Clint. Murdock ne die ruke
uvis nikome. Taj ubojica star je sada trideset godina. Sedam godina je u odmetnitvu,
a krvoloan je i opasan razbojnik gvozdenih ivaca. Nije mu bilo para na granici. Po
Clintovu raunu Murdock se vjerojatno nee pojaviti ovdje s Blackstoneom, ali ako se
pojavi, onda nee biti druge, ve najprije ubiti Murdocka i povikati drugima Ruke
uvis! Kad bi ga ostali razbojnici vidjeli kako pada s konja, trgli bi se i uplaili u prvi
momenat, a to bi bilo dovoljno.
Clint klekne na lijevo koleno, zauzme kleei stav za gaanje, provue puku kroz
ralju, jo jednom provjeri da li je dobro sakriven i stegne puku spreman za pucanje.
Uzrujao se, oblio ga je znoj, htio je on neto vie, za to se ve dugo vremena
spremao, a ba zbog toga je uvijek i htio da pozivi da to doeka. Htio je ve jednom
da se sretne s Murdockom oi u oi.
Odjednom zauje topot konjskih kopita na mekoj pjeanoj zemlji. Malko je zadrhtao,
ali se savlada i ukruti. Stazom prema istini prilazili su razbojnici, vidio im je crne
eire, zatim plea prvih jahaa i konjske ui, koje su se u ritmu njihale gore-dolje.
Jahali su u koloni po dva, zbijeni (konj uz konja, bez odmaka par iza para, a to je
Clint ba i elio. Prvi par je izbio na istinu, voa je bio prvi s desna. Bio je to
Ijudeskera s gustom bradom. Clint ga je odmah prepoznao i bio na istu da
Murdocka nema s njima. I pored sve napetosti
310
i kritinosti situacije na pamet mu pade Jim Bijela Riba. Bio mu je zahvalan.
Jahai su prilazili korakom, nije im se urilo, bezbrino su brbljali. Jedan se ak
prostaki nasmijao. Imali su kona odijela i bili naoruani do zuba. U svom ivotu
Clint nije vidio ovakvu opasnu, okorjelog izgleda i na sve spremnu grupu ljudi. Prava
sliika i prilika divlje i okrutne gra-inice. Glasovi postadoe jasniji te Clint razabra rije
jednog: ... ranije stigli.
Charley je htio prestii Komane.
Clint je prepoznao duboki Blackstoneov glas. Zvuk tog glasa pogodio je i uzbudio
Clinta vie nego osjeaj da mu se taj razbojnik nalazio pred oima.
Kako su oni samo nanjuili taj bogati ka-ravan?
Kau da je natovario po deset tisua kuninih, vidrinih i lisijih krzna.
Hahaha...
Ne kesi se toliko, mogao bi razjapiti te eljusti zauvijek ako Komani ne stignu na
vrijeme.
Kad se prednji konji pribliie Clintu na pet--est metara, on se uspravi iz grmlja d
uperi puku.
Ruke uvis!
Kolona stade kao jedan. Konji nervozno zaigrae nogama i smirie se.
Blackstoneovo lice problijedi i pozeleni, da se upravo vidjelo ispod guste brade.

Ruke uvis, ruke uvis! grmjelo je sa svih strana. Vozari opkolie kolonu s uperenim
pukama.
Za trenutak razbojnici ostadoe kao paralizirani, a onda sve ruke sunue uvis.
Iznenaeni i
311zaprepateni nisu imali ni sekunde vremena za razmiljanje.
Clint je iskoristio ovaj kritini momenat.
Andy, brzo im oduzmi oruje s ove, a ti, Same, s one strane!
Za tili as ova dvojica poupae oruje s razbojnika i pobacae ga na zemlju. Uvis
dignute ruke poee se tresti i drhtati. Blackstone napola spusti ruke.
Clint mu prie na dva koraka: Dii ruke, jer e dobiti komad olova u eludac.
Tog trena visio je Blackstoneov ivot o koncu. Iz oiju mu je izbijao bijes. Puka i
revolver leali su mu na pijesku. Prekasno se odluio na borbu. Gledao je Clinta
paklenskim, sotonskim oima. Dri ruke gore!... Ne mii! Trepne li okom, napunit u
ti crijeva olovom.
Tako su vozari drali razbojnike jo uvijek u strahu, a poneki je prosto upro puku i
naslonio usta cijevi o tijelo bandita.
Sjaite! vikne Clint i udari zapetom pukom Blackstonea u trbuh. Zaudo, puka od
tog udara ne opali. Voa bande skliznuo je prosto sa sedla. f. drugi se takoe u
sekundi spustie na zemlju. Neki su zatezali, ali ih vozari zbacie sa sedla. Jedan
dobi udarac po glavi i pade s konja.
Poredajte sve ovamo, jednog do drugog! zapovjedi Clint. Ruke na lea,
razbojnici! i opet pukom udari Blackstonea. Brzo ueta, neka ih dvojica skinu s
njihovih sedala!
Dvadeset mrkih vozara guralo je pukama razbojnike, dok se nisu postavili u red, te
ih tako brzo poredae u liniju i uperie im puke u lea. Otalih pet vozara ve su stigli
s uzetima, te im ve312
eae ruke i noge, a zatim gurnue kao klade i razbojnici padoe na zemlju. U
vozarima je kiptio sav divlji bijes, mrnja i osveta.
ta hoete vi od nas, Belmet? promuklim glasom e Blackstone.
Neto onako kao u Fort Larnedu, Blackstone.
Tek se sad razbojnici malo povratie od prvog iznenaenja i zaprepatenosti. Poeli
su se trzati na Eemlji i psovati.
Uredit emo mi njih i bez Fort Larneda, javi se jedan vozar.
Bum!
Odjeknuo je topovski hitac umom, a jeka se od'bijala, lomila i gubila u daljini.
Benny je zapoeo, a-ha! klikne vozar Sam.
Naprijed momci! vikne Clint i jo nije ni izgovorio, kad se razlijee prasak puaka, a
onda divlji urlici i uzvici boraca. Jo jedna salva, pa opet urlici, pravi pakao. Clint s
pukom u ruci po-tra kroz vrbik, vozari za njim. Buka i dernjava se pojaavala.
Drite vie desno, derao se iz sveg glasa Clint. Htio je stii Hatcheru i njegovim
ljudima iza lea. Vozari su ga jedva uli, ali su razumjeli. Za nekoliko asaka izbie
na stazu kojom je Hatcher poao u zasjedu. Prasak puaka uo se neprekidno, a
pomijeano s tim i ogoreni uzvici bijesnih vozara, udarci kopita i lomljenje granja,
vrisak konja i prodorni krici Indijanaca.
Clintu prozuji kugla pored glave, on se baci na zemllju i poe puzati to je bre
mogao. Vozari uradie isto.
Bum!
Clint i njegovi ljudi povikae od veselja. Topovski pucanj bio je za njihove ui najmilija
pje-

313srna. Karte je rigao iz cijevi i obasuo umu. Dizao se dim. Na suprotnoj strana
puana paljba je oslabila, a desno od lintove grupe se jo pojaa. Izbili su previe
lijevo, te zaokrenue desno da ne bi upali pred cijevi Hatcherovih puaka. Ve su bili
blizu. Bio je to straan napor za njih. Vozari nisu bili naviknuti trati i pucati i jo pod
ovakvom napetou. Bum!
Benny Ireland je drao svoj tempo, top je palio svake dvije minute. Grmljavina je
odjekivala, a olovo je sjeklo iblje i deralo drvee.
Clint pristie iza Hatcherovih ljudi, Ikoji su kleali iza drvea, pucali, vikali i kretali se
postepeno naprijed. Clintu je toliko curio znoj i grizao ga za oi da nije vidio nijednog
Indijanca. Legao je, spustio puku i obrisao oi. Njegovi ljudi su pristizali. Clint se
podie na koljeno. Paljba je jenjavala, tu i tamo prasnue pucnji i potom prestadoe.
Otegnuti urlajui uzvici takoer prestadoe, uli su se samo promukli krikovi. Vozari
poee ustajati, nervozni, razdraeni, raskutrane kose, kao krvoedni tigrovi,
spremni da skoe na plijen. Stoj! ekaj dok se digne dim, uo se Hat-cher kako
vie.
Dim se naglo digao i raziao. Posvuda po umi leali su pobijeni i ranjeni konji, neki
su jo trzali nogama. Zemlja pod drveem odavala je sliku pravog bojnog polja.
Indijanci su leali razbacani po grupicama i pojedinano, ubijeni i ranjeni neki su se
jo micali, bili su ivi.
Je l' doao Buff Belmet? vikao je Hatcher prilazei odnekuda.
Tu sam, al' smo prekasno stigli.
314
Ne boj se, nismo mi ni trebali vae pomoi. Vi ste sigurno poli na drugu pritoku, te
zauli pucnjavu i dotrali, ree Hatcher.
Da. Ali smo prije toga udesili Blacfcstoneovu bandu.
Kako? Sto mu gromova! Pa ne usmo nijednog pucnja!
Dabome da niste uli, jer nismo opalili ni metka. Stevens je s osmatranice na stijeni
opazio Blackstoneovu bandu. Pourili smo i doekali ih iz zasjede na stazi uz rijeku.
Sad lee vezani, osamnaest njih zajedno s Blackstoneom.
Divota! klikne Hatcher. Ali odmah poalji tamo par ljudi da paze na bandite. ovjek
nikad ne zna ta se moe dogoditi.
Andy, pouri s nekoliko ljudi tamo gdje smo ostavili Blackstonea, ree Clint.
Andy je jedva doekao, te se okrenu i onima oko sebe vikne: Hajdemo. Izgledalo je
kao da su svih dvadeset pet vozara koji su izvrili prepad na Blackstoneovu grupu
odjurili za Anvjein.
uvajte bandu dok ja ne doem, povika Clint za njima ali Andy nije vie ni uo,
toliko su naglo otrali.
Buff, ovo su ti Komani, obrati se Hatcher Clintu.
Komani!?
Ma, da, Komani, haj d' vidi sam. Ovako ta jo nisi vidio. Moralo ih je biti oko tri
stotine, do-jahali su ba onako kako si raunao, u ovu umu i kad su se prilino
zgomilali, Benny raspali topom. Moj Boe, da si vidio uda... Palo je s konja sigurno
stotinu crvenokoaca, a onda poesmo kositi. Bili smo sakriveni, te oni ne znaoe
kud
315

L
da se okrenu. Svalki od nas ispalio je sigurno sedam metaka, a Benny opet topom po
drugi put. Provalio se pakao! Dok je Benny opet punio, mi razvukosmo pukama,

divljaci izgubie glavu, pa nadru bjeati, jedan preko drugoga, guva, zagla-vie
prema stazi kojom su doli a mi samo pali pa pali u gomilu. Sad Benny opet: Bum!
Ma Buff, pobili smo -ih preko polovine.
Komani! A mi ekali Kiove, ree Clint.
Ne valja. Moda bismo tek sad trebali ekati Kiove.
uj, naglo e Clint, kad smo ekali Black-stonea, da nam se priblii, uo sam kako
je neki od njih rekao: Stigli prerano, a Blackstone je odgovorio! Charley Bent je mislio
prestii Komane.
O, Boe, ovo dosad ba nije sve u redu! Bolje da dovrimo na posao... Ljudi, dajte,
aljite sve ranjene crvenokoce odmah u Rajsko lovite. Vas nekoliko, hvatajte top i
nosite ga preko rijeke.
Vozari pourie i mlatei kundacima razmr-sikae glave ranjenih divljaka. uli su se
uzvici A-ha! Jo si tu! Benny Ireland s nekoliko ljudi konopcima die top i krene.
Hajd'mo, Buff, ree Hatcher, moda ovdje naemo neke Kiove. Ako ih nema, onda
zna se, moramo ekati jo Charleya Benta.
Clinta obuze odvratnost gledajui ovaj prizor
pred sobom, ali istovremeno i neka tenja, nagon
nadjaa osjeaj odvratnosti. Dotada jo nije vidio
- ovakav poikolj. Posvuda su leali Komani, moda
svaki trei ili etvrti bio je jo iv.
isti sve! vikao je jedan vozar mlatei kundakom.
316
Vidi ga, ovaj se pretvara da je mrtav, ekaj!
Evo ti!
Tupi udarci odjekivali su umom. Vozari su s oitim zlobnim zadovoljstvom radili ovaj
krvavi posao. Od svih divljaka na preriji najvie su mrzili Komane, a i bojali ih se.
Hatcher ciknu: Gledajte ima li koji Kiova i moda obojeni bijelac meu njima.
Pobijte konje, da se ne mue, viknu opet Clint.
Da, da, ujedno izbrojte koliko je mrtvih divljaka i konja, dodade Hatcher.
Ranjene konje moradoe poubijati. Vozari su nerado ubijali konje. Neki su to
izbjegavali, ali ih je bilo i takvih koji su se pakosno smijali kad su ubijali i divljake i
njihove konje. Komani su bili izvrsni jahai, a imali su krasne konje.
Pohvatajte zdrave konje, viknuo je Hatcher. Bilo je jo nekoliko zdravih konja u
umi, ali se nisu dali uhvatiti. Clint je paljivo zagledao u bronana indijanska lica, ali
ne nae nijednog Kiove, te prestade traiti. Lee Murdock nije vodio ovu bandu protiv
karavana. Znai, treba ga jo ekati. Ali svakako ne s juga, niti s istoka prema Point
of Rocksu. Indijanci pobjegli iz ove borbe javit e mu da je karavan doao ranije i
preuzeo inicijativu. Istina, malo je bilo vjerojatno da Kiove Stignu putem sa sjevera ili
zapada, ali je i ta mogunost postojala.
Na malom prostoru u topolovoj umi vozari su nabrojali preko stotinu mrtvih
Romanca. Ovaj .pokolj napravio je Benny Ireland olovom svog prvog hica, stvorio je
guvu, a puana vatra je odmah uslijedila. Nikakva borbena grupa ne bi se

317

sredila poslije ovakvog prvog udara. Bilo je i lako ranjenih konja, koje je trebalo
povesti, ali je ostalo sigurno jo oko etrdeset konjiskih leina. Topovski karte uinio
je svoje. Posvuda oguljeno drvee, oiano bunje. Jedno s drugim grozan prizor. U
oi je upadalo crvenilo raskomadanih tijela, krv iz rana na ovom malom prostoru.
Hatcher prie Clintu.
Dobra kaa... Bolje da idemo do kola...
Jo imamo Blackstoneovu bandu tamo, odgovori Clint.
Koliko ja znam vozare, za Blackstonea i njegovu bandu vie se nema ta brinuti.
Clint ne odgovori, ve se okrene i pouri preacem preko ravnice. uo je kako
Hatcher zove ljude da pou za njim. Clint izie na stazu i vidje da su vozari spustili
top na obali rijeke, ali nijednog od njih nije bilo. Clint pouri jo vie, zaobie jedan
preirok izdanak gutare i na najuem pojasu provue se kroz grmlje, te izae na
istinu gdje su pohvatali razbojnike. Naiao je na straan prizor. Na svakoj nioj grani
topolovog drvea visili su po jedan-dva razbojnika, neki kao oputena vrea, neki su
se jo grili, valjda su ih ba tog trenutka povukli uvis. uo je kako jedan vozar vie:
Andy, povuci ga za noge, da i njega vidimo kako se rita. Taj glas je zvuao
promuklo, nesmiljeno, podrugljivo. Blackstone je jo stajao na zemlji, ue su mu ve
nabacili na vrat i prebaciti preko grane, jedan vozar je drao drugi kraj ueta. Ostavili
su Blackstonea kao efa bande za zadnjeg.
Clint povue i pritra.
ekajte evo vam voe Belmeta, povie Andy
318
Zategnuto ue popusti, sva se lica okrenue Clintu. I Hatcher je dotrao za njim .
Tko vam je naredio da ih povjeate?
Gle? A ije to nareenje treba? bijesno ga upita Andy sav crven u licu. Iz
Andvjevog lica izbijala je odlunost i okrutnost, sav nesmiljeni zakon granice. Clint
shvati da je postavio glupo i neumjesno pitanje.
Priao je Blackstoneu. Bradati div bio je siv u licu kao pepeo, gledao je mrko, obliven
znojem. Pomirio se sa sudbinom. Godinama je znao i bio svjestan to ga eka.
Takva vrsta ljudi imala je eline ivce.
Poznajete li me, Blackstone? upita ga Clint.
Kako da ne! Imao sam zadovoljstvo da vas sretnem jedanput, samo sad ne mogu s
vama da se rukujem, Buffe!
Glas mu je bio vrst i smiren, s neto humora.
Danas je trebalo da se ovdje sretnete s Mur-dockom Charlevem Bentom, a?
Tako neto sam i ja uo od ovih vaih to nam vezae kravate.
Vi se kao pravite ludi. Ne zna, toboe, lupe! ree Clint.
A to me pitate, Belmet, kad tako dobro znate?
Odali ste se sami. uo sam vas, kad ste nailazili, da je Charley namjeravao prestii
Koman-e ovdje.
Pa ako je tako, onda je on zaigrao paklensku igru, odvrati Blackstone s gorinom.
Sluajte, Blackstone, ja vam ne mogu jamiti za ivot, ali u pokuati da vam ga
spasim, ako mi kaete istinu na moje pitanje.

319

Meutim, razbojniki voa znao je zakon granice kao i Clint, i znao je da mu nema
spasa. Komandant svake tvravice odmah bi naredio da ga objese. Hladno je gledao
u Clinta i po licu mu se moglo zakljuiti da ne bi odao svog ortaka ak i da je vjerovao
da mu Clint moe spasiti ivot.
Ne, ne odgovaram na pitanja, odvrati Black-stone mrko, gotovo prkosno, a oi mu
zlurado bljes-nue. Rei u vam ipak neto,-toliko da vam kaem. .. Prije nekoliko
godina, odveli smo onu djevojku Bell u nae skrovite u brdima. I kad smo je
izokretali...
Clint u tom momentu tre kundak da ga udari, ali se u istoj sekundi u jedan otar
glas:
Dii ga!
Nekoliko ruku povue ue, Bladkstoneova tjelesina suniu uvis, te razbojnikova izma
umalo ne udari Clinta po licu. Clint se tre nazad.
E, sad okrei svoju dragu, Blackstone, zajedljivo e jedan vozar, to ostali
popratie sa Ha-ha-ha!
Drali su ga dva metra nad zemom. Sva lica, mrka i zlurada, znojna i krvava,
neumoljiva kao i granica, okrenue se k Blackstoneovom truplu. Postupak u
zadovoljenju pravde oduvijek je bio na granici jednostavan i kratak.
Nek1 ti je prokleta crna dua! uo se jedan glas.
Ritaj se sad! u se i drugi.
Svim su razbojnicima prije vjeanja odvezali noge, samo zato da ih vide kako se u
smrtnom gru ritaju. Tako su gledali i Blackstonea. Bio je to teak i snaan ovjek u
naponu snage, no uza
320
sve njegove gvozdene ivce reakcija miia bila mu je neobino estoka... za vozare
smijena.
Bradato mu lice nisu mogli tono vidjeti, ali je i ono moralo biti uasnog izgleda ak i
za ove krvave osvetnike. Ritao se objema nogama, pravio kao neke Skokove, pod
njegovim trzajima i teinom poputala je grana, te mu se truplo njihalo gore^dolje.
Hej, ljudi, viknuo je Hatcher sa staze, ostavite se toga! Glas mu je zvuio
uzrujano, uznemireno i s prizvukom straha. Stevens mae sa stijene. Vie je nego
sigurno da dolaze Kiove!
Hatcher odjuri niz stazu, a vozari poure za njim. Oni koji su obavili krvniki posao
vezae Blackstoneovo ue za vrstu mladicu, zatim po-grabie oruje, te gunajui i
psujui pojurie za ostalima.
Clint drhtavom rukom potegne vez ueta i uvjerivi se da je dobro vezano, potra
stazom. Okrene se. Blackstoneovo grenje je skoro i prestalo, noge se opustile. Iza
njega visilo je jo sedamnaest ljudskih prilika, mrkih, oputenih i jezivih. Clint nije
imao vie vremena da razmilja pod utjecajem ovog prizora ve ,nae trati za
vozarima.
Kad ispade na istinu, spazi Stevensa na vrhu stijene kako luaki mae. Izvia je
rukom pokazao prema sjeveru. Po nainu kako je mahao i pokazivao vidjelo se da je
uzrujan i uplaen.
Murdook i Kiove! ree Clint i jo vie pouri preko pjeare. Pola ljudi ve je bilo
preko rijeke. Dvadeset njih je teglilo top. Gazili su vodu, padali, prskali i psovali. Za
njima je nekolicina nosila njihove puke. Po etiri puke na ovjeka bio
21 Karavani se bore
321je prilian teret. Oni koji su nosili municiju posr-tali su i zastajali, ali je sve to ipak
ilo brzo.

Clint zagazi preko pliine, prui pun korak, a u trenutku kad je htio iskoiti na suho,
zastade vidjevi gore na obali gologlavog Hatchera raupane kose od vjetra, kako je
stavio ruke <na usta i vikao:
Dajte ljudi! Vucite taj top bre!
L
322
19.
Hatcher je zadrao sve ljude, dok se i oni zadnji s topom i municijom nisu izvukli na
obalu.
Odahnite malo! ree Hatcher.
ta se desilo? upita Clint.
Bent sa svojim Kiovama. Ima li kakav plan, Buff?
Ne znam ni sam jo. Nit' smo imali vremena, nit' znamo, pa kako bih mogao imati
neki plam? Je l' napad poeo?
Nisam uo pucnjavu, mislim da nije.
Benny, jesi li opet napunio top? okrene se Clint tobdiji Irelandu.
Nego ta.
Naprijed s topom! Po trideset na ue! vikne Clint. Ostali za njima! Clint ih povede.
Top je tandrkao d pravio buku, a kad preko johovog i bazgovog ipraga izaoe na
istinu, napredovali su bre i lake. Clint povede na lijevo da zaobiu strminu i veliko
kamenje, te mu se tog trenutka uini da uje viku.
Pred oima im iskrsnu njihov logor. S one strane logora na tristo metara ugledae
veliku grupu Indijanaca, kako etkaju na konjima tamo-amo. Bili su veinom mladi
ratnici, polugoli, obojeni ivim bojama i naoruani. Upravo su lijepo sjedili na svojim
konjima, kao da su srasli s tim krasnim ivotinjama. Clint je otrim okom pomno raz81

323
gledao cijelu grupu. Uoio je nekolicinu jahaa u sredini grupe, meu njima jednog
krupnijeg, vieg od ostalih. Tijelo mu nije bilo crveno kao kod ostalih, ve vie smee,
a i glavu nije brijao kao drugi.
Stigosmo nekako, ree Hatcher. Gadno izgledaju, al' vidi, ne ponaaju se kao to
obino ine Indijanci, vidi se da ih bijelci vode.
Charley Bent ili Lee Murdock, koliko ja znam.
I ja pretpostavljam da je tako. Jedno znam, ree Hatcher glasom punim mrnje,
nek' se zavri i ovaj kravavi dan, taj mjeanac nee iv doekati zoru.
Preko etrdeset vozara, koji su bili ostali da
uvaju logor, obradovae se njihovu povratku.
Buff, preuzimaj komandu! kratko i mrko
izusti Hatcher. Skoro jezivo su zvuale rijei ovog
starog graniara: Ne zaboravi ta smo rekli!
Johne, baci pedeset ljudi na stijenje iznad
logora, ekaj, moda je to previe. Bit e dosta
i trideset. Imat e dobar zaklon tamo.

Vozari nisu ekali da ih Hatcher zove i izabere, ve tridesetorica odmah pooe kroz
grmlje da se popnu na stijenje. Ostali odmah postavie top na otvor kolskog
polukruga.
Dvostruki polukrug kola dodirivao je jednim krajem kamenitu strminu na zapadnoj
strani, a drugim do skoro vertikalne vreline gromade na sjeveroistoku. Otvorena
strana polukruga gledala je na stijenje i kamenje kuda se uspee ona tri-idesetorica.
Ovakav borbeni raspored izgledao je neprobojan, ako bi Indijanci napali sluei se
svojini normalnim nainom napada i borbe. Bel324

met je postavio top na najpodesnije mjesto prema izlazu, ali unutar kruga. Vozari se
rasprie pod kola u polukrugu, te se za tren oka vie nitko nije mogao vidjeti.
Benny i Copsy stajali su pored topa bez uz-rujavanja i straha, te jedva ekali.
Stevens se popeo na kola i dalekozorom promatrao Kiove. Oko Clinta sakupili se
Hatcher, Henry Wells, Andy Morgan i Crnac Jakson. Pola prostora u kolskom
polukrugu ogradili su konopcima i tu zgomilali stoku, koja je stajala zbijena, nemirna i
mukala od gladi.
Ima ih sigurno dvaput vie od nas, ree Stevens na Clintov upitan'pogled.
Ima nas dosta za njih, dobaci Wells.
uj Buff, zabrinuto e Hatcher, ova mi banda izgleda strano opasna.
Sii, Stevens, da ja malo vidim, ree Clint.
A sad emo jednom vidjeti ikako taj Charley Bent obraunava s karavanima, javi se
Andy tresui svojom riom kosom, a Hatcher opet do-dade: da, da, vidjet emo, ali
moda (neemo moi nikome ispriati.
Bile su to, zaista, posljednje Hatcherove rijei koje je Clint uo.
Clint je dalekozorom gledao, Indijanci su se ornuhavali i mijeali, te nije mogao tono
ocijeniti koliko ih ima. No, moglo ih je biti preko dvije stotine. Clint upravi dalekozor na
vou kojeg su okruivali crveni ortaci i zaklanjali ga. Clint je primijetio neto to
Stevens nije uoio. Kiove su bili polupijani, napili su se ruma. I u trijeznom stanju bili
su opasni i vrlo opaki, ali ovako

325

podj areni rumom i razjareni Clintu prooe ledeni srsi niz kimu.
Ljudi, pa ovi su Kiove pijani, zaprepateno ree Clint.
Potpun muk iza ovih rijei znaio je da su vozari shvatili i znali to to znai. Odbiti i
pobijediti pijane Kiove bilo je nemogue.
Clint primijeti da se Kiove razvlae lijevo i desno. Jahai u sredini grupe nisu prilazili,
ve propinjali svoje konje na mjestu i pomalo unazad. Cijela banda se razvukla u
dugaku liniju. Vidjelo se, divljaci nisu namjeravali na uobiajeni nain opkoliti logor.
Clint se nae u udu. Nije shvatio ta to znai. Linija divljaka se toliko iz-duila, da
one krajnje nije vie nd vidio. Oni na lijevoj strani po dvojica i trojica u koloni odjahae
ak do rijeke i izbie do toke odakle teren prelazi u strminu.
Pa, reci ve jednom neto, Buff ree Wells koji je takoer osjetio ovu zlokobnu
utnju.
Clint zakripi zubima i promrsi:
A, tako si mislio, Lee Murdock! i skoi s kola.
Jacksone, tri od kola do kola i reci ljudima, da su Kiove podj areni rumom. Bent
smilja da jurne na nas i da nas pregazi.
Taj smrdljivi mjeanac, povie Andy Morgan.
Crnac odjuri, a glas mu se uo kako uzbueno javlja vozarima.
Bent nas je nadmudrio, ree Clint. U bliskoj borbi mi ne moemo upotrijebiti top.
No, on ne zna da mi imamo po dvije puke na ovjeka i itava kola municije.
Moda bi bolje bilo da se drimo tih kola s municijom, napomene Wells.
I topa, dodade Morgan, jer emo ga morati povlaiti naokolo.
Sluajte! proapta Clint sagnuvi se, dolaze!
Uh, Boe!
Pa da se jednom ogledamo i s tim polufoi-jelim 'kopiletom, Charlevjem Bentom!
Mukli topot mnogih kopita ppjaao je viku vozara gore na strmini, a odjednom se
prolomi grozno otegnut bojmi urlik koji je razdirao ui. Banda obojenih ratnika, divlja
kao i mustanzi, navali na karavan. Top je opalio, a puke zatek-tale. Trenutna rupa
u gustoj gomili divljaka, koju je napravio top, zatvori se opet, a banda jurne na otvor
polukruga u logor. Clint i oni oko njega doekae juri ubojitom vatrom. Uvukli su se
pod kola da ih divljaci ne zgaze.
Clint je pucao iza kotaa tekih kola, mrk, ojaen, ali sabran i pazio da ne promai.
Meu jureim, gipkim, obojenim tijelima traio je on ijedno tamnije, ne crveno. Vidio
je konano Charleva Benta u sredini grupice divljih jahaa koji su trkom jurili i ve
stigli do otvora na polukrugu kola. Clinta obuze strast osvete toliko da trenutno nije
osjeao ni strah ni grozu od uasnog prizora koji je tek poinjao. Kroz dim su
nahrupili crveni avoli, polegli na vratove svojih mustanga, borba prsa u prsa je
zapoela. Divljaci su prodrli ne samo kroz otvor, ve i ispod kola.
Clint se nae u samom paklu, borba se vodila na ake, guili su se obavljeni dimom.
i326
327L
nilo mu se da se ovo krvavo obraunavanje ote-glo u beskraj. No, to je potrajalo
samo nekoliko asaka. Jurnjava preplaenih konja i volova po logoru jo je vie
pojaala strahoviti mete borbe, ali je vjerojatno spasila vozare od potpunog unitenja. Hitri i smioni divljaci skakali su posvuda po logoru i kad bi koji vozar oborio
nekog od njih, ve ga je drugi Indijanac ubio sjeikirom. Puani hici praskali su tu i
tamo, a jedva su se l uli od zagluene buke, urlika i rikanja stoke. Top je zagrmio
samo jedanput. Kola su ve gorila. Na kraju polukruga divljaci su razmakli kola i
pustili stoku, koja je riui i vriui pojurila kao poplava iz logora.

Clint je maui prebijenom pukom trao kroz dim po logoru, da u strahovitom kaosu
i meteu nae svoje drugove i ostane s njima. Iz kola je izbijao sve gui dim, vatreni
krug je okruivao vozare. Tu i tamo su se u dimu borile grupice vozara i divljaka,
pucajui i krvoedno udarajui kao ivotinje. Clint opazi jednog divljaka kako skalpira
ubijenog vozara te mu kundakom razbije lubanju. Revolverom ubije dva crvenokoca
koji su upravo zapalili kola s municijom.
U sredini logora okupilo se oko Clinta neto preko dvadeset vozara, okrvavljenih i
ranjenih graniara, rijeenih da se odupru i bore do kraja. 'Borba je jenjavala, oni su
stajali u grupi okre-nuvi meusobno lea i ispaljivali svoje zadnje metke. Iz upaljenih
kola dizao se crn i ut dim, iz ponekih lizao plamen, kola s robom gorjela su i
pucketala na vatri. Sirio se smrad upaljenih koa. Odozgo, sa stjene nije se uo vie
nijedan
pucanj. Trideset vozara, koji su vodili borbu s te strane, ili su se povukli i otili ili su
bili pobijeni. Ali, na kraju se ratna srea ipak okrenula vozarima. Preostali su izdrali i
nadvladali neprijatelja.
Kraj otvora polukruga gorjela su samo jedna kola, i to ba ona u kojima su bile
bavice s topovskim barutom i sanduci s puanom municijom. Grupica preostalih
Kiova pomamno je skakala oko tih kola. Indijanci su pripaljivali baklje, visoko ih drali
iznad glave i igrali svoju divljaku igru. Pripaljenim bakljama htjedoe upaliti ona kola
koja jo nisu gorjela.
Odjednom se prolomi uasni prasak i grmljavina! Eksplodirala su kola s barutom i
municijom. Buknuo je straan plamen i potom crni dim. Oi se svima zaslijepie.
Kad se dimni pokrov podigao, vidjee vozari da zadnji Kiove bjee ravnicom k svojim
konjima.
Od Belmetova karavana ostala su svega dvadeset dva ovjeka. Svi su bili ranjeni, ali
se nijedan nije alio na rane i bolove.
Drimo se zajedno i da pogledamo po logoru, suho ree Clint.
Naoe Copcvja mrtva pod topom. Benny Ireland takoe mrtav, pao je preko zadnjeg
kraja cijevi, ukoenom rukom stegnuo je i jo uvijek drao upalja. Henry Wells i jo
dva vozara leali su okrueni tijelima mrtvih divljaka. Clint inu zaklopi oi i tad ispuni
obeanje koje je dao starom voi karavana. Pojas s novcem, koji je skinuo s
Hatshera, bio je debeo i teak. Eto, godinama je tedio, a zato!
328
329Posvuda su leali mrtvi i ranjeni. Zaudo, ranjenici su bili samo Indijanci. Kojega
god su vozari pronali, istog trena su ga dotukli.
Andy Morgan i Stevens, koji su ili malo ispred ostalih, izvlaili su ispod kola jednog
Indijanca koji je zapomagao iznemoglim glasom.
Sad je moj red, Stevens, zlurado e Andy i visoko razmahne kundakom.
Indijanevo tijelo nije crveno, ve smee. Iz rane na prsima curila mu krv i ostavljala
jasan trag na tijelu. Umjesto crnih indijanskih oiju, imao je svijetle, gotovo plave, koje
su gledale otro i jezivo, samrtniki. Na licu je imao nakaznu brazgotinu.
Stoj Andy! povie Clint, ujedno skoi i u zadnjem trenu sprijei Andyja da ranjenom
ne razmrska glavu.
Belmet, vi ste, ree ranjenik slabim glasom, na engleskom.
Da, ja sam, spusti se Clint na koljeno da ga bolje uje.
Poznajete li me?
Poznajem, Murdock!
To nije moje pravo ime, ree razbojnik, borei se na samrti da iskae jo neto. Ja
sam Charley Bent.
Andy une pored njega, podigne mu glavu i prinese uturicu: (Jucni malo!

Krajnjim naporom odmetnik podie ruku i otkloni uturicu. Nije vie htio ni piti.
Belmet, hoete li mu uiniti jednu uslugu, ja... ja u vam rei neto, neto dobro.
Pa, ako mogu, uinit u, ree Clint, u kome je ve nestajala srdba i osveta koja ga
je zaokupljala osobito ovih nekoliko posljednjih sati.
330
Moj stari otac, Henry Bent, ivi u Kanzas Cityju. uo sam o njemu prije godinu dana.
On vjeruje da sam ja odavno napustio razbojniki ivot. Volio bih da ne dozna istinu.
Belmet, hoete li mu rei ili javiti...
Pa to bih ja onda morao lagati!
On je star, nee vie dugo, preklinjao je odmetnik. Volio me je.
Pa nek vam bude. Uradit u to.
Napetost kod Benta popusti. Miii se opu-stie i krv mu navre iz rane.
May Bell je otila u Novi Meksiko... u Las Cruces ... neokaljana... misli da ste mrtvi.
Spustila se i no. Kola su dogorijevala i gasila se. U daljini su zavijali kojoti.
Vozari su povili rane Nekoliko ih se popelo iznad logora na stijenje, da potrae svoje
drugove. Naoe trojicu ranjenih, jedan od njih bio je ve na samrti.
Neka kola uz stijenje nisu bila zapaljena, te iz njih vozari ,uzee pokrivae i hranu i
odvukoe se do rijeke, gdje su neto pojeli i legli da se odmore.
Njih etvorica najizdrljivijih ineu kojima Clint i Andy, pooe naokolo da potrae
konje. Do ponoi uhvatili su oko trideset osedlanih konja, zaostalih iz entove bande.
Smotali su pokrivae i privezali ih na sedla, hranu strpali u bisage i odmah krenuli.
Clint povede alostan ostatak svog karavana putem na zapad k Fort Larnedu. Njemu
i Hatche331

ru nije uspjelo da sretno sprovedu svoj veliki ka-ravan s najsikupocjenijom robom,

najskuplji ka-ravan koji je ikad krenuo na Istok.
Jahali su do zore i tad se sakrili u iprag uz rijeku, gdje su se odmarali do veeri. Kad
padne no, ikrenue dalje. Nou su jahali, danju se sakrivali i odmarali. Stoiki i
neukrotivo odrae oni duh granice, te konano, pod nadovjeansfcim naporima, sa
dvojicom mrtvih drugova i dvojicom na umoru, stigoe u Fort Larned.
332
20.
Slijedeeg dana krenuo je Clint Belmet s vojnim karavanom putem za Santa Fe. Ovaj
put, i to prvi put u ivotu, kao putnik. Leao je u teretnim bolima. Imao je nekoliko
lakih rana od kugle, noa, tomahavka, no on za to nije mario. Snaga njegove volje i
radou ispunjeno srce nadvladae bali od rana.
Kad prijeoe rijeku Pecos, Clint se jo vie obradovao jer je bio sve blie svom
konanom cilju koji se nalazio tamo negdje dolje u Novom Meksiku. Da, tamo lei
mali gradi Las Cruces.
U Santa Feu je doznao da njegov prijatelj, stari Kit Carson, lei teko bolestan na
umoru u Taosu. Iako je za Clinta smrt bila samo obian i neizbjean dogaaj, iako je
on esto smrti pogledao u oi, ipak ga je ova vijest bolno iznenadila i dirnula.
I sam je bio iscrpljen i slab od rana, ali je po sva!ku cijenu htio vidjeti Carsona, te s
dosta muke odjahao do Taosa. Tamo je uo da su Carsona kao teko bolesnog
prebacili u oblinju vojnu stanicu Fort Lyon, stoga je pourio, koliko mu je stanje
doputalo, da to prije stigne tamo. Prije mnogo godina bio je Clint ovdje, u Fort

Lyonu, usput se sjetio svega, a u tviravici je naao i prepoznao starog vojnog

lijenika koji se brinuo za Kita Carsona.
333Znate, doktore, ja sam upoznao Kita jo dok sam bio djeak. Drao sam se
njegovih savjeta i moda sam ba zato i sauvao glavu. Volio bih ga vidjeti, molim
vas, recite mu!
Dobro, Belmet, ree lijenik, on e se sigurno radovati ikad vas vidi. Tko god naie
ovim putem, svatko eli posjetiti Kita Carsona. Tek sad vidi on, a i mi, koliko su ga
ljudi na Zapadu voljeli. To mu je i radost i hvala za ono to je inio ljudima. Hajde,
uite!
Clinta uvedoe u sobu gdje je leao Carson. Kolike li promjene na tom nekad
snanom ovjeku, punom ivota! Izgledao je slabaan, smanjen, ispijeno i propalo
mu lice nagovjetavalo je skori kraj. Od svega mu ostao samo onaj njegov orlovski
pogled.
Carson ugleda Clinta i prui se. Oi mu za-sijae. Inidjanski poglavica, koji mu je
stajao kod uzglavlja, gledao je upitao as u Clinta as u Kita. Oficiri koji su se nalazili
u sobi okrenue se da vide tko je to uao.
Kit, evo ti jednog starog prijatelja, ree lijenik, poznaje li ga?
Buff Belmet! uzviknu Kit.
Taj radosni uzvik odavao je koliko je u Carsona jo ibilo otro pamenje i koliko je
veliko bilo njegovo prijateljstvo prema Clintu Belmetu, ije je ime sad takoe neto
znailo na granici.
Uzbueni Clint bio je dimut toplim pozdravom starog dobrog Kita, no s druge strane i
svijeu da je ivotna tragedija, smrt, neizbjena sudba dola i po ovog slavnog
ovjeka, sad skrhanog i slomljenog i on e konano za koji trenutak takoe zaklopiti
svoje oi zauvijek.
334
Jedno je pri tom bilo sigurno, da Clint jo nikada nije nikom tako iskreno i posluno
odgovarao na pitanja, kao sad Kitu Carsonu. Nairoko mu je opisao svoje posljednje
doivljaje, pogotovo zadnje borbe kod onih, Kitu dobro poznatih stijena, zatim
pogibiju Jima Blackstonea i Char-leyja Benta, Kit je sve to sluao s nevjerojatnim
strpljenjem i znatieljom, te kad Clint dovri, ree mu:
Da, da, sad si doao s one nae Stare ceste, ceste izgubljenih i spaljenih karavana
kamo si dalje namjerio?
Clint mu ispria ta je Charlev Bent na samrti rekao. Sluajui ovo, Kit kao da se
prenio neifcud u daljinu, u sanje, lice mu se raznjeilo i oi trenutno pomutie. Clint
ga je gledao i najprije se malo uplaio da je Kita ve obuzela potpuna slabost, ali kad
ovaj opet podie glavu, Clintu postade jasno, tek tad je shvatio da je svojom priom
kod Kita probudio sjeanja i po njemu je sad vidio koliko je on morao nekad voljeti
svoju Meksikanku, i zato se, uvi za malu May, toliko i raznjeio.
Proe nekoliko - trenutaka, Kit prikupi snage pa e opet:
I tako, sad zma da je tvoja draga iva? U oima mu se ogledala sva iskrena
radost i njenost. Da, ona Bell, mala lijepa May Bell... znam, bila je na Maxwellovu
rancu i ti si gotovo ubio onoga Benta... uj, Buff, sve je dobro to se dobro svri. Ne
gubi vrijeme, ve uri k svojoj May. Ve je bilo kasno kad se Clint vraao u Taos.
Glava mu je jo bila puna misli o tom uvenom i slavnom graniaru iji su dani bili
izbrojani. Znao
335

je da e ovaj Zapad, Zapad njegovih dana odati priznanje i slavu Kitu Carsonu, kako
je i zasluio. Svi stari graniari, prerijske voe i vo-zari karavana, a i drugi, znali su
Kita kao istraivaa puteva.
U Taosu je Clint zatekao jedan karavan koji se upravo spremao da krene u Las
Vegas. Kad je stigao u Las Vegas, ve se prilino oporavio i sredio. Nabavio je konja
i sedlo, uzeo jo jednog tovarnog ikonja i s jo nekoliko Meksikanaca i Telksaana
krenuo da prijee i zadnji dio ovog, za njega znaajnog i vanog puta. Putovali su s
one strane, zapadno od planina Rocky Mountains, daleko od prerije gdje su
desperadosi i odmetnici pljakali karavane, a divljaci jahali, palili i ubijali.
Po cijeli dan Clint je sjedio na svom konju i promatrao predjele kroz koje su prolazili.
Slike su se neprestano mijenjale, prolazili su kroz predjele obrasle zelenom travom,
rascvjetalih poljskim cvijeem, a onda opet pustim, golim i alosnim krajem, ve
prema tome da li je bilo vode ili je bio bezvodan predjel.
Prelazei ovaj put, Clint je postajao i mlai i stariji, no potkraj puta prevlada u njemu
mladost i mladalaka radost. Ponovno je proivljavao one lijepe trenutke koje je
nekad proveo s May Bell. Shvatio je i zaudio se, kako je to, zaista, malo trenutaka
bilo. Najprije u djetinjstvu par dana, a onda kasnije samo nekoliko sati u toku svih
ovih petnaest godina, otkako ju je vidio prvi put, tamo na onom potoku.
U dolini, u kojoj je leao gradi Las Cruces, na-dolo je ljeto. Taj gradi je bio daleko
na jugu i u blizini grada El Paso koji je u to vrijeme naglo
336
rastao i 'bio ve veliko mjesto. Bijele i crvene kue sazidane od prijesne cigle sjale su
se i blistale na suncu. Oko kua bilo je zelenila. Dalje i daleko ak do tamnih brda
prostirala su se obraena imanja, ispresijecana kanalima za navodnjavanje. Sve je to
bilo mirno, spokojno, daleko od indijanskih staza i prijelaza!
Stigavi u Las Cruces, Clint sjaha pred gostionicom i duanom koji je drao nekakav
Meksikanac. Najprije je u brijanici pokraj duana obrijao svoju ve dugaku i
zaputenu bradu. elio je da ne izgleda zaputen, muk i divlji. Zatim se oistio od
prljavtine i praSine i obavio jo neke sitnije pripreme, te odmarajui se u gostionici
prigrizao i popio neto, sve u namjeri da savlada svoje uzbuenje pred susret s May.
Sve mu je nanovo prolazilo kroz glavu. Da li e ga oaa (prepoznati? Da li e on moi
suspregnuti i potisnuti aatmurenost i ozbiljnost sa svog lica i prii joj onako, kako mu
to srce eli?
Kod Meksikanca gostioniara raspitivao se o svemu.
Svi ih poznaju, ree Meksikanac, krasne su to i dobre ene,Jkaem vam, pomau
sirotinju. Imune su, kod njih rade Meksikanci. Kua im je ta-"10 uz glavni put, malo u
stranu prema umici... Obuzet zbrkom misli i uzbuen, Clint nije dalje ni sluao niti
razumio to Meksikanac govori, ve izae iz gostionice i poe pjeke da potrai kuu
gospoe Clement.
Njegovo uzbuenje jo nije popustilo. Idui lagano, vie etnjom, osjeao je kao da je
to i najalosnija i najradosnija etnja u njegovu ivotu. Ako ga May jo uvijek voli, ako
uprkos svemu jo uvijek ivi zbog njega i eka ga, onda e im 28 Karavani se bore
007l
budunost popraviti i nadoknaditi sve to su izgubili u prolosti. A ako...
Uto je ve ugledao njihovu kuu. Lijepa, bijelo okreena, nalazila se uz samu
topolovu umicu, podalje od puta. Zgrada je bila junjakog stila. Vidjelo se da
gospoa Clement nije zaboravila svoj Texas.
Priao je polako prema ulazu, srce mu u grlo skoilo, stao je, vrata su bila otvorena,
no on pokuca. Pojavi se sijeda ena mila i blaga lica, alosnih oiju. Zastao joj je dah.

Gospoo Clement, sjeate li me se? Joj, jao meni, uh, pa da!, viknula je. Vi ste
Clint Belmet!
Da, ja sam Clint... Je li oma ovdje? Hvala Bogu, jest, tu je, znateona je dobro, ali
jo uvijek vjerna vama, samo misli da ste mrtvi. Ja sam se nadala i mislila, moda
ete jednom doi. Neobine stvari smo vidjeli na granici, pa ... Eno je u bati.
Uvijek voli neto saditi i okopavati.
Kaete da je ona sad dobro? Da, dobro, vrlo dobro. Dugo vremena poslije vaeg
Stradanja u onom karavanu bila je bolesna. Zapravo smo cijelu igodinu dana ivjele
kod nase-Ijeni'ka Benneta.
Vi ste otile iz Samta Fea s karavanom Jima Blackstonea.
Da, uh, ta zvijer! Upravo smo bili skrenuli na Suhi pjut, kad su ikrsli Indijanci i napali
na vozare koji su nam se bili prikljuili. Blacksteneova banda prela je Indijancima i
sve bi nas poubijali da nije u zadnji as stigao jedan iseljeniki kara van koji je
putovao za Texas. Oni su odbili Indijance, a Blackstone je ostavio svoja kola i pobje338
gao. Iseljenici su nas uzeli sa sobom. Voa tog iseljenikog karavana bio je Baxter,
stari izvia. On je znao da nas razbojnici progone. Jedne noi kriom nas je odveo u
jednu dolinu k nekom nase-Ijeniku Bennetu. Bio je to jako dobar ovjek, ali je ivio u
prijateljstvu s Indijancima, nisu ga napadali. Tako nas je Bennet uzeo i krio godinu
dana. Izlazile smo iz kue samo nou. Zatim je onuda naiao jedan veliki karavan,
uzeo nas i tako smo putovale za vama u Kansas City, a onda opet jednim karavanom
natrag u Sanfa Fe. Nismo vas nali. May je zbog toga pala u oaj i razboljela se.
Poslije toga smo i drugi put doznali da ste mrtvi, naime proitali smo to u novinama u
Kansas City-ju. Vratili smo se u Texas, ja sam prodala svoje imanje tamo, te smo
otile u El Paso, a odatle konano ovamo. May voli Zapad, ali ne i preriju. Ah, i tako
smo se jo jedanput mimoili na Staroj cesti, uzdahne Clint. ivot ponekad, zaista
izgleda nesmiljen i okrutan... Rekoste da je ona u bati?
Hajdemo, ree gospoa Clement njeno. Povela ga je oko kue prema stranjoj
strani, gdje su topole prosule svoje pahuljaste sjemenke po zelenoj travi, voda je
uborila, no Clint nije vidio gdje, a s drvea se ulo pjevanje kosova.
Tamo je. Moda bi bilo bolje da ja idem prije i da je pripremim? s malo bojazni upita
gospoa Clement.
Clint je zastao. Vidio je neto plavo u bati. Bila je to enska prilika, sagnula se i
neto radila. Tada se uspravila. Slamnati eir pao joj na vrat. Clint je prepoznao onu
lijepu glavu i tamnu kosu te mu u tom trenu iz svijesti ieznue sve patnje iz
prolosti kao da ih uope nije ni bilo.
22*
329Gospoo Clement, vi kaete da ona... da me ona nije zaboravila oklijevaui
upita Clint.
Ona vjeruje da ste mrtvi. Ali ne znam, ima li igdje iv ovjek kojeg bi netko toliko
volio kao to ona vas voli.
Oh! Onda je nee pogoditi tako teko a ja bih elio da vidim njeno lice kad me
ugleda.
Gospoa Clement pusti mu rulku, bez rijei se okrete i ode prema kui. Clint prie do
ruba bate i stane, ali ne zato to je to htio ve to se May u tom trenu okrenula i
pola prema njemu. Mje ga opazila, lagano je ila stazicom izmeu gredica, gledala u
zemlju i neto pjevuila. Rukavi su joj bili visoko zavrnuti u ruci je drala lopaticu.
Kad je prila na desetak koraka, podigne glavu, trgne se i ukoi Ikao kip. Clint opazi
njene irom otvorene oi i sav zadrhta. Zaustio je da je pozove ali ne izree.

Lopatica joj ispade iz ake, ruke trgne na grudi. Povela se kao da e pasti. Zatvorila
je oi i opet otvorila. Volja joj je nadvladala strah. Kriknula je divlje, prepoznala ga,
pruila ruke i potrala prema njemu.
Cl'iinte, Clinte?!
Sunce je zalazilo. Sjedili su pod jednom topolom, udnovato slinoj onoj u dolini pod
Maxwel-lovim rancem. Promatrali su nebo na zapadu. Prislonila mu je glavu na rame.
On joj je drao ruku.
Bog je dobar. -Ve sam gotovo bila izgubila vjeru i u njega i u ivot, ree May.
Kad e se udati za mene? pitao je on ve po deseti put.
Nee nikad vie na preriju? molila je ona. Ne bih to mogla podnijeti.
340
Nikad vie, draga, nikad. Zahvalno ga je poljubila. Znam kako osjea i koliko voli
tu preriju. Nikada je ni ja neu zaboraviti, tu beskrajnu, sivu jednoliku i samotnu ravnicu, sivu, a ipak lijepu. Oh, ja sam je i voljela i mrzila.
May! Meni je dosta prerije i ja sam dovoljno dao za nju... Hoe li biti moja ena?
Si senjor, stidljivo proapta May. Kada?
Hou, jednom. Sve mi je taiko naglo, iznenadno, ree ona.
Ali ja eznem za tobom ve itav vijek, dugo je ve...
I ja za tobom, Clinte. Ali mi mora obeati da me vie nikad nee ostaviti... dokle
god budemo ivjeli.
Obeavam ti, mala moja May. Hoe li napustiti svoje trgovake ispostave, i tvra
vie, i ceste, i Indijance i desperadose? Sve! nasmija se Clint.
Moe se ti smijati. Ali ja sam tako sretna, umrijet u od sree. Zagrli me, stisni me,
poljubi me, Clinte! Ti, moj veliki, hladni graniaru! Valjda si mi oprostio onu pakost
kad sam te otjerala s Maxwellova ranca?
Jo nisam, ali u oprostiti kad se vjenamo.
Ona zauti nekoliko trenutaka, razmiljala je.
Zna, ovdje u Las Crucesu je jedan padre,
sveenik, on bi nas mogao vjenati, jednostavno,
kratko... hoe?
Je li to tvoje poslednje pitanje ili pristanak? I jedno i drugo... Eto, Buff, alko je taj
padre dovoljan, onda moemo...
341Kad? upitao je Clint osjeajui u podsvijesti da proivljava velik i uzbudljiv
trenutak svog ivota.
Najkasnije sutra, veselo ree May.
Clint je obujmi i stegne tako vrsto u naruje, da joj skoro nestade daha. Ona se
jedva oslobodi i ne znade kako da prijee u ozbiljan razgovor, pa poe: Clint, ja
tebe zovem mirnim, hladnim graniarom... Hajde, sad emo ozbiljno... Sluaj! Sutra
emo se vjenati i sve e biti dobro. Na ivot je bio udna i alosna pria. Ali, mi
smo jo mladi. Mi volimo taj na Zapad. Mi smo pioniri i ostat emo vjerni tome.
Naselit emo se u ovoj lijepoj dolini. Neka na dom bude i dom gospoe Clement.
Ona mi je kao roena majka.
to god kae, pristajem na sve, mala moja May, ree Clint pun radosti i veselja.
Zapravo nije nita ni mislio, ali se sjetio da doda: Da, May, ja sam bogat, imam svoj
novac i onaj to mi ga ostavie stric Jim i dobri stari Hatcher, moemo kupiti sve.
Onda u se jednom morati tebi umiljavati, da me povede u San Antonio, je li, ti moj
dobri. .> jo neu rei muiu.
O, za to ne mora moliti, dosta je samo jedan poljubac.
Evo ga! usklifcnu ona blistavih oiju od radosti. Platila sam unaprijed.

I opet mu se pustila u naruje. Sputao se suton. Zujanje pela je prestalo. Iz daljine

dopiralo je brenanje zvonceta s neke krave. Sasvim nejasno uo se veernji lave
kojota, donijet s vjetriem iz brda. Sunce je ve odavno zalo, a veernje zlatno
rumenilo na zapadu ve izblijedjelo.

- Kraj -

1. Zane Grey: JAHAI RUMENE KADULJE

2. Zane Grey: DUGINIM TRAGOM
3. Zane Gery: TAJANSTVENI JAHA
4. Zane Grey: UMSKI OVJEK
5. Zane Grey: BETTY ZANE
6. Zane Grey: KRALJICA PANJAKA
II KOLO
7. Zane Grey: KARAVANI SE BORE
8. Zane Grey: NEVADA
9. 09. Zane Grey: JAHA OSAMLJENE ZVIJEZDE
10. 10. Zane Grey: TRASA UNION PACIFICA
11. 11. Zane Grey: GRMLJAVINA STADA
12. 12. Zane Grey: PJEANE STUBE
13. 13. Zane Grey KARAVANI SE BORE