1

Skripte iz politike (politika i gospodarstvo)

za internu upotrebu
Pripremila Tanja Cari, prof.
Gimnazija Pula

1. Uvod - politika kao drutveni odnos

Drutvena sredina (zajednica) postavlja uvjete (pogodne ili nepogodne) za ostvarenje

naih interesa i ciljeva . Upravo ti uvjeti drutvene zajednice prema kojima ravnamo svoje
djelovanje rezultat su politike.
Zbog brojnosti razliitih interesa i ciljeva pojedinaca nuno je uspostaviti ope uvjete ivota,
koji su utemeljeni na trajnim i provedivim normama ponaanja i djelovanja u drutvu.
Kad ne bi bilo pravila drutvenog djelovanja, kad ne bismo imali zajednikog drutvenog
cilja i kad ne bismo bili sigurni u neka svoja prava, bili bismo u stalnom strahu i moguem
sukobu svi protiv svih, a napredak ovjeanstva bio bi zaustavljen u brojnim sukobima
pojedinaca.
Politika se iskazuje u openito drutveno prihvaenim pravilima ljudskog ponaanja
u iroj drutvenoj zajednici dravi. Ona nastaje kao posljedica iskazanih drutvenih
interesa i ciljeva i formira se na temelju ukupnih drutvenih mogunosti za ostvarenje
tih ciljeva.
Nositelji politike vlasti u dravi upravljaju druvenim ivotom tako da se osiguraju
mogunosti za ostvarenje to veeg broja dravnih interesa i ciljeva. U tom smislu nositeljima
politike vlasti u dravi stoje na raspolaganju brojna sredstva politike, kojima mogu vladatinavesti sve graane drave da prihvate odreeni model ponaanja jer se kroz njega ostvaruju
najbolji uvjeti drutvenog ivota za ispunjenje ciljeva dravne politike.
Politika je svjesno djelovanje u drutvenoj zajednici kojim se izbjegavaju meusobni
sukobi pojedinaca, kojim se svi oni usmjeravaju na prihvaanje zajednikih interesa i ciljeva
unutar kojih e ostvarivati sve svoje pojedinane interese i ciljeve. Zato kaemo da je
politiko djelovanje usmjereno na ostvarenje opih interesa i ciljeva u dravi.
Politikom se dakle ostvaruju temeljni interesi i ciljevi i pojedinaca i drutva tako da se
osiguraju najpogodniji mogui uvjeti za ostvarenje brojnih ciljeva ljudskog postojanja.
Na temelju uvjeta koje nam stvara politika svi mi postavljamo svoje ivotne ciljeve,
biramo sredstva kojima emo ih ostvariti i oekujemo odreeni poloaj u svojoj drutvenoj
zajednici.
S obzirom na irinu i sadraj razlikujemo:
- opu politiku sveukupna politika dogaanja na nekom podruju; podjela politike s
obzirom na podruje koje obuhvaa, npr. lokalna politika, dravna politika, meunarodna
politika.
- posebnu politiku pojedini segmenti opih politika; podjela politike s obzirom na predmet
kojim se bavi npr. kulturna politika, gospodarska, vanjska, socijalna, prosvjetna, itd.
Politologija ili politika znanost je samostalna znanost o politici, razvila se iz filozofije
politike.

2. Odreenje pojma politike

Odreenje pojma politika vraa nas u kolijevku europske civilizacije u staru Grku
koja je svojim civilizacijskim i kulturnim dometima utemeljila brojne europske poetke.
Rije politika ( politeikos = graanski, javni, dravni ) rabljena je u staroj Grkoj kao
pojam kojim se odreuju poslovi zajednikog drutvenog interesa, poslovi upravljanja
dravom (koja se u staroj Grkoj takoer naziva politea).
gr. polis = grad drava
Grci su pojmom politika oznaavali vjetinu ili umjee djelovanja u zajednici kojim se
nastoji urediti zajedniki ivot radi ostvarenja zajednikog dobra; takoer poslove
vezane uz polis.
Politika je djelatnost ureivanja i upravljanja onim poslovima koji predstavljaju
zajedniki interes velikog broja ljudi.
Pojam politike najee vezujemo uz :
-

dravnike poslove i upravljanje,

sve mjere usmjerene na obranu interesa neke drutvene grupe ili na stvaranje
pogodnih uvjeta za osvajanje vlasti u dravi,
odreeni smjer i metode rada drave , stranke, ustanove ili pojedine osobe,
preneseno znaenje lukavost, prepredenost ili proraunatost.

Danas, politika predstavlja skup znanja i vjetina koje se primjenjuju na razliitim

razinama drutvenog ivota kako bi se ostvarili brojni interesi i ciljevi zajednikog ivota
ljudi. Suvremeno razumijevanje politike i njezino znaenje odnosi se na nastojanje oko
zajednice, nastojanje da se uredi zajedniki ivot ljudi. To znai usklaivanje pojedinanih
interesa i oblikovanje zajednikog interesa.
Politika je vieznaan pojam, a u razliitim teorijama vezuje se uz:
1. Razumno djelovanje koje tei ureenju zajednice ili nekom od njezinih
elemenata ( crkva , obitelj ....)
2. Politika je djelovanje koje se odnosi na mogunost da se volja politikog
subjekta nametne bez obzira na otpor koji pruaju drugi ( MO ).
Politika je borba za vlast.
3. Politika se vezuje uz institucije ili ustanove koje omoguuju pravilnost
politikog djelovanja i koje postoje iznad pojedinca i postupaju po pravilima
( parlament, vlada, zakoni, sudovi...)
4. Politika se vezuje uz dravu kao kljunu instituciju modernog politikog
ivota kojom se na nekom prostoru organizira i ustanovljava vlast.
5. Politika se vezuje uz mogunost oblikovanja i javnog zastupanja razliitih
interesa i potrebu lanova zajednice da se opredijele za razliite vrste
politikog ponaanja (lanstvo u stranci, simpatizeri...)
6. Politika se vezuje za svjesno stvaranje povijesti i ureenje odnosa meu
ljuduma , ali i ljudi s okolinom. Kroz sve promjene tijekom povijesti osnovni
problem politike ostaje razumno djelovanje koje je usmjereno na zajedniki
ivot ljudi.
Dakle, politika radi s ljudima i nastaje djelovanjem ljudi koji djeluju unutar nekog
poretka kako bi poboljali neku zajednicu, preuredili je, podrali ili ukinuli.
S obzirom na opseg politikog djelovanja razlikujemo unutarnju i vanjsku politiku.
Unutarnja politika provodi se na prostoru odreene drave , a ostvaruje se djelovanjem
politike na svim podrujima ljudskog ivota, npr. prosvjetna politika , socijalna politika

itd. S obzirom na sadraj politikog djelovanja razlikujemo brojne vrste politika koje se
oituju u svim podrujima ljudskog ivota:
u gospodarstvu - gospodarska politika
u kulturi kulturna politika
u zdravstvu zdravstvena politika
u kolstvu prosvjetna politika
u poljoprivredi agrarna politika itd.
Nositelji politike vlasti raspolau sredstvima politike moi kojima utjeu na drutvena
kretanja. Oni na taj nain provode odreenu politiku. Gospodarska politika u nekoj dravi
oituje se u zakonodavstvu, u dravnim porezima, carinama, cijenama, gospodarskim
subvencijama i brojnim drugim mjerama koje poduzimaju nositelji te politike kako bi
ostvarili svoje politike ciljeve. Djelovanje politike prepoznatljivo je u svim podrujima
ljudskog ivota. Uspjenost odreene politike oituje se u razini opeg zadovoljstva u drutvu,
koje se iskazuje kao slaganje graana s politikim djelovanjem nositelja politike vlasti.
Vanjska politika odnosi se na djelovanje drave u zajednici s ostalim dravama i
meunarodnim organizacijama . Rezultat ukupnog djelovanja vanjskih politika svih drava
su meunarodni politiki odnosi, koji na globalnom planu predstavljaju uvjete ivota
ovjeka i ovjeanstva. Bit vanjske politike odreena je brojnim svrhama zbog kojih
meunarodni subjekti komuniciraju sa svojim okruenjem.
Brojni gospodarski, kulturni i vojni ciljevi svake drave odreuju njezinu vanjsku politiku
u smislu njezinog nacionalnog interesa.
Kad se govori o vezi unutranje i vanjske politike, u smislu njihove meusobne
povezanosti i meuzavisnosti (vanjska politika je produena ruka unutranje politike), nuno
je razumjeti strukturne osobitosti svake drave, razinu moi u kontekstu unutranje stabilnosti
i uloge koju pojedina drava ima u meunarodnoj zajednici.
Unutranja stabilnost i ravnotea drutvenih interesa u dravi djelovat e na meunarodnu
zajednicu kao initelj mira i stabilnosti na prostoru njezina utjecaja, dok e unutarnja
nestabilnost pokazivati tendenciju irenja na iri meunarodni prostor.
U interesima meunarodne zajednice uvijek se pokazuju opi interesi ( oni koji su
prihvatljivi najveem broju drava svijeta ) i interesi onih drava koje imaju najvei utjecaj na
svjetska politika zbivanja (svjetske sile).
Odnos politike i morala povijesni razvoj pojma
-

Antika
Od Platona nadalje u grkoj filozofsko-politikoj misli prevladava ideja da su
moral i politika nerazdvojni. Moralna politika je jedina politika u pravom smislu
rijei. Kategorija opeg dobra postaje centralni kriterij razlikovanja politikih
poredaka. Politika je podruje slobode, jednakosti i vrline, a odnosila se na
graane (iskljueni su robovi, ene i stranci), pa se izvodila iz pojmova
graanstvo i graanin (gr. polites)
Srednji vijek
I dalje se politika shvaa kao ostvarenje moralnih naela. Jedina ispravna politika
je ona koja slijedi Boje zapovjedi.
Novi vijek
Realniji pogled na politiku poinje s N. Machiavelliem, kojeg se smatra
utemeljiteljam filozofije politike i politologije novog vijeka. Politika se odvaja se
etika i morala, te se shvaa kao vjetina vladanja, a ne sredstvo za ostvarivanje
moralno opravdanih ciljeva.

Politika se odnosi na dravu u kojoj se poinje vladati putem vlasti i dravnih

institucija. Vladar mora znati vjetinu vladanja i kada je mogue mora koristiti
politiku vrlinu, a kada to nije dovoljno moe koristiti mo i silu kako bi ouvao
dravu. Meutim, ne mora znati da ne moe opstati bez svojih podanika
(graana).
Makijavelizam danas oznaava politiku i drutvenu praksu koja se slui
intrigama, manipuliranjem i drugim prljavim sredstvima da bi osvojila ili zadrala
vlast.(predstavlja djelomino izvrtanje Machiavellijevih ideja)
Od 18. i 19. st. Politiko djelovanje postaje sve sloenije, odvija se preko
politikih stranaka i predstavnikih tijela (parlamenata) koji prenose politiku
volju naroda na dravu.
Suvremeno doba
Osim drave, politikih stranaka i predstavnikih tijela, politika se sad odnosi i na
podruje civilnog (graanskog drutva) nevladine organizacije, udruge,
sindikate, medije i graanske inicijative koje djeluju u javnosti.
Civilno drutvo i njegova udruenja treba shvaati kao ispravljanje i kontrolu
dravne vlasti.

3. Mo i vlast
Zajednika obiljeja svih politikih poredaka odnose se na injenicu postojanja drutvene
moi iz koje proizlazi i politika vlast na temelju koje se organizira politiki poredak svake
drave. (politiki poredak = dravno ureenje, reim)
Mo je mogunost nametanja svoje volje (jednoga ili grupe) drugima, unato otporu.
(Max Weber)
Mo je vjerojatnost da se unutar nekog drutvenog odnosa provede vlastita volja unato
potencijalnom otporu, a bez obzira na emu se ta vjerojatnost zasniva ne mora to biti fizika
sila, isto je bitna i politika mo, ekonomska mo, ideoloka mo.
Znai, ona podrazumijeva mogunost prisile, to ne znai da se ona mora primijeniti.
Mo je najee samo vjerojatnost, prijetnja, mogunost, nije nuno njezino izraavanje.
Nekada je mo bila shvaana pozitivno, polazei od svemoi Boga, meutim kad se poinje
dovoditi u pitanje Bog i na mo se poinje drugaije gledati. Mo sama po sebi nije neto
negativno, niti neto pozitivno.
Hobbes je prepoznao primarnost svih ovjekovih tenji u nastojanjima oko moi. On je
primijetio da ovjeku vlastita tenja za mo ostaje tako strastvena i snana da ne moe biti
zadrana u granicama kako od strane religije tako ni od strane uma, nego tek samo jo veom
moi, dravom.
Vlast je institucionalno utvrena mo.
Max Weber je utvrdio da su za tranformaciju moi u vlast odluujua dva imbenika:
legitimnost i organiziranost.
Vlast je vjerojatnost da e se neka skupina ljudi pokoriti nekoj naredbi ili svim
naredbama koje dolaze iz odreenog izvora. Razlika izmeu moi i vlasti jest u tome to
vlast pretpostavlja barem najmanju mjeru dobrovoljnog pokoravanja , a mo podrazumijeva
prisilu. Drugim rijeima , oni koji se podreuju nekoj vlasti moraju u tome nalaziti makar
i najmanji vlastiti interes. Svaka vlast tei svom uvrivanju i kontinuitetu, tj. nekoj vrsti
stalnosti i stabilnosti. Da bi to postigla, mora uspostaviti vlastitu legitimnost, a to znai
uvjerenje veine lanova drutva da je ta vlast valjana i opravdana.

Razlika izmeu drava zapravo je razlika izmeu poredaka koji su u tim dravama na
snazi. Svaki poredak je odreen: -1. izvorom svoje legitimnosti,
2. odnosom izmeu zakonodavne, izvrne i sudske
vlasti i
3. procedurom kojom se biraju tj. imenuju i opozivaju
vritelji vlasti.
Legitimnost vlasti je osnova razlikovanja meu politikim porecima, a ona
podrazumijeva da pojedinci prihvaaju poredak i djeluju u skladu s njim ne samo iz
navike ili obiaja, iz individualnog interesa ili straha od represije nego na temelju
uvjerenja u njegovu valjanost i opravdanost.
Danas legitimnost ne znai samo opravdanost nekog poretka , nego i njegovu zakonitost, tj.
da je zasnovan na zakonu.
Pojmovi legitimnosti i legitimiranja nastali su u evropskoj politikoj tradiciji u kojoj su
osobito znaajne dvije postavke: ideja politike zajednice kao zajednice slobodnih graana, te
razdvojenost politike (svjetovne) i vjerske vlasti.
To se bitno razlikuje od despotske tradicije velikih carstava Azije.
Suprotnost legitimnoj vlasti je uzurpatorska vlast ili tiranija (ilegitimni oblici vlasti).
Legitimnost je osnova na kojoj neka vlast temelji svoje pravo da oekuje pokoravanje
ostalih. Svaka vlast koja je dovoljno trajna , de facto je legitimna vlast, tj. ima razraen sustav
za opravdanje svog postojanja.
Na temelju vrste legitimnosti na koju se neka vlast poziva, Max Weber razlikuje tri tipa
vlasti:
1. Racionalna vlast temelji svoju legitimnost na unaprijed odreenim normama ponaanja,
zakonskim aktima i procedurama te formaliziranom pravu pojedinaca koji su na pozicijama
vlasti. Legitimnost najee izvire iz ideje nacije ili klase. Veina dananjih poredaka temelji
se na ovom obliku legitimne vlasti. Graani se pokoravaju zakonu, a ne vladaru kao osobi.
2. Tradicionalna vlast temelji svoju legitimnost na opem prihvaanju tradicije, odnosno
vjerovanju da je postojea tradicija sveta i nepovrediva, te da oni koji su u skladu s tom
tradicijom oduvijek posjedovali vlast imaju na nju i pravo (nasljedna prava i nasljeivanje
vlasti). Upravni aparat ine roaci i podanici. To su tradicionalne apsolutistike monarhije.
Podanici su posluni vladaru, vie nego zakonima.
3. Karizmatska vlast temelji svoju legitimnost na vjerovanju u posebnu svetost, heroizam
ili primjerenost znaaja odreene osobe i nupitnost normi ili poretka to ga je ona uspostavila.
Vjeruje se da karizmatska linost (voa) posjeduje nadljudske ili barem posve izuzetne moi i
osobine. Voa donosi promjenu. Sljedbenici su bezrezervno podloni voi i njegovim
moima. Nestabilni oblik vlasti, jer se karizma treba stalno potvrivati (promjenama,
uspjesima, osvajanjima, napretkom..), a ako karizmatinost nestane voa moe biti svrgnut ili
prijei u ilegitimni oblik vlasti (ako izgubi legitimnost) ili moe prijei u tradicionalni ili
racionalni oblik vlasti.
Legitimnost ne podrazumijeva samo valjanost procedure dodjele vladalakog mandata
(izborom ili nasljeivanjem) nego i niz drugih obiljeja: usmjerenost na ope dobro,
humanost i obzirnost u postupanju s potinjenima, pravednost i sl. Niz autora smatra da protiv
nelegitimne vlasti graani imaju pravo na otpor i pobunu (tzv. graanska neposlunost).
Neki razlozi zbog kojih neka vlast zadobiva legitimitet su:
- dugotrajnost jer se na slian nain vlada dugo vremena
- dobro upravljanje jer rast standarda i kvaliteta ivota poveava zadovoljstvo ljudi

ustroj vlasti jer u tijelima vlasti sjede oni koje su ljudi izabrali (demokratska vlast)
koritenje nacionalnih simbola ona koja ostvaruje tenje odrene nacionalne skupine)

Legalnost - djelovanje koje je u skladu s onim to propisuje trenutano vaei zakon.

- legalno djelovanje vlasti u svojem djelovanju i sama vlast potuje propisane
zakone i djeluje unutar njih
- nelegalno djelovanje vlasti vlast svojim postupcima kri zakone, izlazi izvan
zakonskih okvira.
- legitimna i legalna vlast veini graana predstavlja autoritet
Autoritet razina potovanja ili asti povezanih s drutvenim poloajem.

4. Politiko djelovanje
Politiko djelovanje je javno djelovanje ija je svrha utjecaj na politike stavove
drugih ljudi, tj. postizanje nekog politiki poeljnog cilja onoga koji djeluje.
Oni koji politiki djeluju jesu nositelji politike.
Suvremena politika praksa istie da politiko djelovanje treba biti utemeljeno na
sljedeim postavkama :
- sloboda svatko ima pravo na slobodno politiko djelovanje
- ljudsko dostojanstvo politiko djelovanje ne smije ugroavati ljudsko dostojanstvo
ni sredstva ni ciljevi
- politika kultura razvijena svijest o vanosti sudjelovanja u politikom ivotu i o
realnim mogunostima da se utjee na dogaaje.
Politika kultura je skup znanja i uvjerenja pojedinaca i drutvenih grupa u vezi s
politikim sustavom; dominantan nain razmiljanja nekog naroda koji se odnosi na
politiki ivot.
Glavni obrasci politike kulture:
1. Participacijska kultura visoka politika osvijetenost, informiranost i spremnost za
politiko djelovanje; uvjerenje da se moe politiki utjecati; tipina za razvijene
demokracije
2. Podanika kultura osrednja politika osvijetenost i informiranost, est osjeaj
nemoi da se ita bitno promijeni i da se izvri utjecaj; ljudi se preteno ponaaju kao
pasivni podanici.
3. upljanska kultura Niska politika osvijetenost i informiranost; nema svijesti o
cjelovitoj politikoj zajednici; ljudi su povezani s bliskim zaviajem (upom) bez
obraanja pozornosti na iri kontekst (regiju ili cijelu dravu) jer se u tom kontekstu
osjeaju potpuno bespomono.
Svaka drava ima graane koji pripadaju svim ovim kulturama, presudno je koji su
najbrojniji.
Politika socijalizacija je kontinuirani proces odgoja i obrazovanja graana s ciljem
usvajanja participacijske politike kulture. (medijske kampanje, predmeti u kolama i sl.)
Vrste politikog djelovanja:
1. politiki napis
2. politiki govor

3. politika utakmica
1. Politiki napis ine tekstovi koji se objavljuju u pisanim medijima (novine i
internetski portali), na stranakim lecima, predizbornim plakatima, publicistikim
knjigama i sl. a s ciljem usmjeravanja itatelja prema nekom politikom djelovanju.
2. Politiki govor je govor u kojem se govori o temi od opeg interesa, a u svrhu da
se sluatelje u neto uvjeri te utjee na njihove stavove, odluke, djelovanja.
Prema opem tonu, sadraju i formi postoje tri vrste politikog govora:
a) Ekskluzivni politiki govor koriste ga politiki profesionalci i politolozi u
svojoj meusobnoj komunikaciji, struna terminologija; esto je nerazumljiv
prosjenom ovjeku.
b) Totalitarni politiki govor jezik pun fraza koje je stvorila vladajua politika
partija i koji se nastoji proiriti na nepolitike teme (eli postati totalan); izrazito
netolerantan prema neistomiljenicima i esto poziva na netrpeljivost i nasilje.
c) Demokratski politiki govor jezik koji je po svojoj formi razumljiv
prosjenim ljudima, a po sadraju tolerantan prema neistomiljenicima, priznaje
razliitosti; jezik dijaloga.
Prema individualnim karakteristikama govornika postoji pet vrsta politikog govora:
- Emotivan govornik utjee na emocije sluatelja odabirom vokabulara,
emotivno nabijene rijei (domovina, krv, suze, majka zemlja i sl.),
posebna intonacija i gestikulacija (sveani ton, povieni glas i sl)
- Ekspresivan raznolike rijei i reenice , ime dobiva na izraajnosti.
- Iterativan ponavljanje osnovnih misli i stavova, govornik eli da
sluatelji zapamte najvanije.
- Ekstenzivan razliitim digresijama eli se udaljiti od teme koja
govorniku ne ide u prilog i skree govor prema sebi povoljnijim temama.
- Koherentan govor je oblikovan u skladnu cjelinu, u skladu sa
predvienim vremenom, temom i vrstom sluatelja. Zaokruen i cjelovit
govor.
3. Politika utakmica
- vrsta aktivnog politikog djelovanja u svrhu postizanja politikog cilja.
U uem smislu, to je djelovanje politikih stranaka s ciljem dolaska na vlast; prije
izbora - kampanje, izmeu izbora, konferencije za tisak i sl.
U irem smislu, politika utakmica je djelovanje svih onih koji su se slobodno
odluili za neke ideale i aktivno rade na njihovu ostvarenju interesne skupine,
drutveni pokreti, pojedinci..
Glavni akteri politike utakmice su politike stranke, interesne skupine (grupe za
pritisak) i drutveni pokreti, a o njima e kasnije biti rije.

5. Subjekti politike
Subjekt je u socijalnoj i politikoj teoriji onaj tko izaziva djelovanje. Subjekt moe biti
pojedinac, skupina, klasa, nacija , narod ili puk, drava....
Liberalna teorija smatra individuu tj. pojedinca bitnim subjektom, dok demokratska polazi
od djelovanja veine u ime naroda koji ima suverenost. Niz analiza suvremenih drutava i
njihovih politikih naina funkcioniranja ukazuje na to da su upravo visokoorganizirane
institucije ( DRAVA prije svih ) kljuni subjekti modernog politikog ivota. Protiv takva
stanja stvari djeluju neformalni, izvaninstitucijski, pa i ilegalni subjekti.
5.1. DRAVLJANIN
Dravljanin je temeljni politiki subjekt u demokratski ustrojenoj zajednici. Pojam se
od 17.st rabi kao suprotnost oznaci podanik . Podanik oznauje politiki status pojedinca u
monarhiji ili u drugom tipu ureenja kojem je suverenost pridana vladaru -pojedincu .
Ve rimsko pravo poznaje oznaku civis Romanus koja samo dijelom odgovara suvremenom
poimanju dravljana. Meutim, civis Romanus je imao tri temeljna svojstva: slobodu,
graanska prava i pripadnost obitelji. Ove se tri razine , posebice nakon francuske revolucije,
u politikoj teoriji postupno razdvajaju u trojno odreenje ljudske osobe kao ovjeka,
graanina i kao dravljanina.
ovjek je odreen svojim prirodnim osobinama i vezama , prije svega obiteljskim i
porodinim. On obitava u sferi intimnosti, tj. u sferi u kojoj stupa u odnose koji su
posredovani iskljuivo srodstvom ili osobnim izborom. Na toj razini ( najee bilo kakva
forma obitelji ) ovjek zadovoljuje svoje primarne potrebe za drugim ljudima. U obitelji dijete
prolazi kroz osnovne razine socijalizacijskog procesa , tj. procesa navikavanja na ivot u
drutvu i zajednici. Taj je proces pretpostavka za ivot izvan obiteljskog kruga, to je za
odrasle ljude svakidanje iskustvo. U tradiciji je obiteljska , intimna sfera smatrana
naelno slobodnom od izvanjskog zakonskog i svakog drugog interveniranja i
reguliranja. U novije vrijeme sve vei broj drava tei pravnome i drukijem utjecaju na
ivot u obitelji (npr. mjerama socijalne politike) prije svega u cilju zatite prava onih njezinih
lanova (najee djece i ena) koji bi mogli biti izvrgnuti pritisku na osnovi naslijeenog
(patrijarhalnog) ustrojstva odnosa u obitelji.
Graanin ( razlikovanje poinje u francuskom bourgeois ) jest oznaka ovjeka kao
subjekta u odnosima graanskog ( civilnog ) drutva, dakle u odnosima zbrinjavanja
materijalne egzistencije. Ti se odnosi zbivaju izvan obiteljskog , intimnog kruga ( u naelu
odreenoga domom ), u modernim drutvima sve vie unutar trinog ili slinog sistema veza
meu pojedincima koji tee zadovoljenju svojih potreba. Graanin je stoga odreen prije
svega svojim interesom koji zadovoljava kao ljudsko bie sa svim svojim konkretnim
osobinama. U tom kontekstu, vezivanja se zbivaju kao interesna vezivanja , od interesnih
grupa do klasa. Prava graanina se jame civilnim i privrednim pravom. Pri tom se u
suvremenim uvjetima nastoji samo zajamiti egzistencijalni minimum svim stanovnicima, a
graanima ako je mogue jednake anse za zadovoljenje njihovih potreba, koje ostaje u
sferi privatnosti.
Dravljanin je za razliku od ovjeka i graanina oznaka apstraktne osobe koja je
svedena na politiko pravo. Apstrahira se od fizikih (spolnih, starosnih), socijalnih
(pripadnost sloju ili klasi), nacionalnih, politikih, religijskih i drugih specifinih
karakteristika osobe.

10

Dravljanin je tako individua u doslovnome smislu rijei (individuum znai dakle:

posljednja toka diobe neke drutvene cjeline,toka iza koje diobe vie nema). Takva odredba
ima smisla pod pretpostavkom postojanja jednakosti kao temeljne vrijednosti demokratskog
poretka. Svakidanje iskustvo pokazuje da ljudska bia kakva odista jesu, ne mogu biti
meusobno jednaka. Stoga zbiljski ljudi ne mogu biti subjektima zajednice demokratskog
ustrojstva, jer bi razlike meu njima (od fizikih do svjetonazorskih) unaprijed onemoguile
zahtijevanu jednakost.
Dravljanin jest subjekt javne sfere (za razliku od intimne i privatne) i kao takav je
nositelj prava, ravnopravan s drugima.
Dravljanin ima dva svojstva:
1) pripadnost odreenoj politikoj zajednici (dravi) tj. dravljanstvo.
Osoba dobiva dravljanstvo najee: roenjem, brakom, stalnim dugotrajnim
boravkom, porijeklom -od roditelja, meunarodnim ugovorima itd. Svi kojima je priznat
status dravljana u naelu su ravnopravni, te nema smisla govoriti o dravljanima drugog
reda, jer to onda i nisu dravljani nego podanici.
politiko pravo priznaje se na osnovi pretpostavke da je u stanju razumno prosuivati o
javnim poslovima. Punoljetnost se u suvremenim drutvima priznaje automatski na osnovi
odreenih godina ivota. Razlikujemo: aktivno birako pravo pravo da netko moe
glasovati na izborima i pasivno birako pravo pravo da netko bude biran za
predstavnika u nekom predstavnikom tijelu.
Dravljanin odluuje o ustrojstvu i funkcioniranju zajednice polazei od razumskog izbora
meu varijantama njezina boljitka. No, u praksi oni se veoma esto opredjeljuju na osnovi
svojih pojedinanih ili skupinskih interesa (dakle: kao graani), ili na osnovi osobnih
emocionalnih sklonosti za odreene linosti ili stranke.
U domaoj je literaturi uvrijeeno da se dravljanin naziva takoer graaninom, ime
se gubi spomenuta distinkcija.
Prava dravljanina treba uzeti u obzir prije svega kao pozitivna (potvrdna, afirmativna), dok
su prava graana ponajprije negativna prava ( definirana kao zabrane ) na ouvanje privatnosti
u civilnom drutvu.
Obveze dravljanina izviru iskljuivo iz demokratski donesenih odluka uz uvjet da su
prirodna prava ovjeka i dravljanina pritom uzeta u obzir.
2)

5. 2. NAROD / PUK
Narod je skup dravljana kao nositelja suverenosti. Termin se javlja u srednjem vijeku
nasljeujui latinski populus (populus Romanus oznauje skup svih patricija i plebejaca
Rima). Od poetaka uporabe puk oznauje neprivilegirane pojedince nasuprot plemstvu.
Kao veina, neprivilegirani podanici nemaju druge mogunosti do nastojanja da svoju veinu
prometnu u politiku injenicu. Dok manjina raspolae astima po roenju, te odgovarajuom
moi i bogatstvom, veini ne preostaje drugo do nastojanje da sve odrasle ljude tretira kao po
roenju jednake i stoga ravnopravne (prirodno pravo).
Ve kod Grka demos oznauje skup politikih subjekata. No atenska demokracija djeluje u
okvirima i pod pretpostavkama koje vie nisu ponovljive. Ali i kasnije, u promijenjenim
uvjetima ostaje ideal vladavine naroda (demokracija).
Razvoj modernih europskih drava (u18.i19.st.) dovodi do djelomine
reinterpretacije pojma narod. Kako su te drave u pravilu temeljene ne dugotrajnoj
teritorijalnoj i kulturnoj tradiciji, te etnikoj vezanosti velike veine stanovnitva, narod
se interpretira kao nastavlja etnosa, dakle kao nacija. To dovodi i do inzistiranja na

11

nacionalnome osloboenju, najprije kod europskih, a poslije drugog svjetskog rata i kod niza
drugih nacija koje nemaju svoju dravu. Ta tendencija moe se formulirati stavom po kojem
se politika sloboda puka sastoji u tomu da stvori dravu.
Posljedica je tih zbivanja nastojanje da se legitimnost drava (posebice legitimnost
nastojanja za stvaranjem novih drava) utemelji u prolosti, u izvornom srodstvu njihovih
stanovnika. Tako se puk (narod) tumai kao nacija , tj. kao zajednica koja je, u osnovi,
proizila iz srodnikih veza. Konzekvencija je u politikome i pravnome gubljenju kljunog
sadraja pojma puk. Jer, on oznauje zajednicu apstraktnih osoba, tj. osoba koje imaju
jednaka prava neovisno o svojim specifinim (fizikim, nacionalnim, socijalnim, religijskim,
te drugim) osobinama. Ako se inzistira na podrijetlu kao osnovi nekog prava, zajednica ne
moe biti dosljedno demokratski ustrojena, a ako se na tome ne inzistira, onda je oslonac na
tradiciju prije svega simboliki i ritualno izveden.
Puk je kao zajednica apstraktnih subjekata- dravljana, nuno i apstraktna zajednica. Zato
on omoguuje postavljanje i rjeavanje politikih problema na apstraktnoj razini. U
suvremenim zajednicama to se zbiva na posredan, predstavniki nain.
Puk svoju suverenost izborima prenosi na predstavniko tijelo- parlament.
Suverenost je svojstvo vlasti da je najvia - vrhovna, neovisna i neograniena; i da iznad
nje nema niti jedne vie vlasti.
Suverenost (suverenitet) se dijeli na :
Unutranju - oznaava iskljuivu ovlast drave da na svojemu teritoriju i nad svojim
stanovnitvom nesmetano obnaa najviu vlast.
Vanjsku oznaava priznanje okoline (drugih suverenih drava) da neka drava ima
suverenu vlast.
Od vremena nestajanja monarhija u Europu i nastanka republika (poevi od Francuske
revolucije 1789.g.) suveren vie nije vladar (kralj, monarh, car), nego narod.
Otada se govori o narodnom suverenitetu.
Problem je to puk ne djeluje uvijek kao skup razumnih individua kojima je stalo do dobra
zajednice. Okrenutost pojedinanim ili posebnim (skupinskim, itd.) interesima moe
djelovanje puka kakvo pretpostavlja demokratska teorija umnogome omesti. S druge strane,
suvremena sredstva propagande, skupa sa sve veom slinou uvjeta u kojima velik broj
stanovnika modernih gradova (ali i suvremenih drava uope) svakodnevno ivi, dovodi do
omasovljenja puka. Kao masa, on vie nije skup neovisnih i razumnih individua, nego
transindividualni subjekt (tj. subjekt koji se sastoji od tisua, milijuna individua, a djeluje kao
jedno bie). Dakako, u takvim uvjetima demokratsko odluivanje nije smisleno mogue.
Suvremena drutvena gibanja utjeu na politiku suradnju pripadnika puka raznih drava,
kada je primjerice rije o miru, ekologiji i sl.
Prema Ustavu Republike Hrvatske u Republici Hrvatskoj hrvatski je narod suveren
vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih
dravljana.
Uvodni dio Ustava (preambula) Izvorine osnove, sadre povijesni razvoj nastanka
hrvatskog naroda, kojim se dokazuje njegova dravotvornost, od 7. stoljea do danas.
5. 3. NACIJA
Nacija je (klasino odreenje) stabilna i posebna globalna zajednica, koja sebe
konstituira kao politiki suveren narod, i prema tome raspolae teritorijem, zasebnom
kulturom i autonomnim privrednim (gospodarskim) ivotom. Nacija je izrasla iz slobode
graanskog drutva i iz preobraene apsolutne monarhije u pravnu dravu. Temelj je
graanskog drutva moralna, ekonomska i politika sloboda graana, koji na njoj grade svoju
posebnu narodnu pripadnost proglaujui je nacionalnou, odnosno osnovicom politike
suverenosti. Prodor nacionalne ideje, po kojoj nacije postaju jedinom legitimnom osnovicom
modernih drava, dobio je od svojih poetaka (u nizozemskom oslobodilakom raru u 17.st., a

12

potom u amerikoj i francuskoj revoluciji u 18.st.) masovnu podrku kojom je nacionalni

pokret ruio feudalni poredak.
Nacija se konstituira kao ideoloka i mobilizirajua snaga, koja kao ideal sadri niz
vrijednosnih orijentacija koje postaju moralnom i djelatnom obvezom milijuna ljudi.
Elementi koji su svojstveni naciji kao zajednici, izmeu ostalog su:
- ideja samostalnosti zajednice,
- zahtjev za njezinim jedinstvom i nedjeljivou,
- patriotizam,
- ideja bratstva naroda (misli se na razumijevanje i suradnju),
- legitimirana nacionalna volja za politikom moi i za konstitucijom nacionalne drave.
Rije nacija nastala je od lat. natio (zajednica nastala proirenjem porodice kao
krvnosrodstvenog sustava). Rimljani su rimskom narodu (populus Romanus), kao drutvu
pravno izjednaenih graana, suprotstavljali barbarske divlje nacije (nationes brutae) u
kojima su pojedinci bili vlasnitvo svojih plemenskih voa i gdje se pravo i razum nisu vinuli
iznad nagona i osjeaja.
Kranstvo je tijekom srednjeg vijeka uljudilo europske narode i oni su nadolaskom
graanske civilizacije poeli upotrebljavati rije nacija da bi oznaili nekoliko vrsta narodnog
ustrojstva.
1. Prekomorski, posebice anglosaksonski narodi, su rijeju nacija definirali onaj
aspekt drave to se naziva asocijacijom slobodnih graana, i koji kao dravna
zajednica posjeduju pravnu jedinstvenost, nedjeljivost i nezavisnost. Velika veina
novih poratnih drava, pogotovo onih koje su bile engleske i francuske kolonije,
prihvatile su i dre se ideje da su drava i nacija sinonimi. Trojstvo dravljanin asocijacija drava su kljune kategorije ovog shvaanja nacije.
2. Drukije iskustvo i svijest o naciji imaju europski narodi. Oni su gradili nacionalnu
ideju na tri, za Europu tipina, narodna svojstva: na zajednikoj kulturi, etnicitetu i
dugotrajnoj povijesti. Nacija je u tom iskustvu kao tijelo koje se stalno obnavlja u
izmjeni pokoljenja, ali koja u toj izmjeni postoji kao jedna te ista.
Prekomorski narodi planski formiraju nove nacije iz uspjeno stvorenih drava. Ideal
nacije ostaju europske nacije; prekomorske takvom stupnju kulturnog jedinstva i etniciteta
tee.
Povijest modernog drutva poznaje nekoliko perioda uspjenog osamostaljivanja nacija u
nezavisne drave, kao i nacionalnog oslobaanja od monarha i samodraca:
1. Revolucije u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Sjevernoj Americi i Francuskoj dovele su do
prvih nacionalnih drava ( krajem 18.st.).
2. U 19.st. konstituirale su se mnoge nacije drave, od latinoamerikih do onih u Europi
( Italija, Njemaka, Maarska, Grka, Bugarska, Srbija , itd.)
3. Treim periodom je smatrano vrijeme nakon I svjetskog rata, kada se raspadaju
Austro-Ugarska i Turska.
4. Nakon II svjetskog rata antikolonijalni i nacionalistiki pokreti uvjetuju slabljenje i
poraze velikih kolonijalnih sila -u to se vrijeme stvara mnogo novih drava u Africi i
Aziji.
5. Kraj 20.st. (od 1989. do 1999.god.) karakterizira stvaranje novih nacija-drava, do kojih
dolazi konfederalizacijom i totalnim raspadom sovjetskog bloka i unitarnih federacija
poput Sovjetskog Saveza, ehoslovake i Jugoslavije. To peto razdoblje stvaranja nacijadrava posljedica je potpune promaenosti i dotrajalosti moderne komunistike diktature
koja je ogroman dio ovjeanstva silom odvajala od suvremenog znanstvenotehnologijskog svijeta i njegovih posljedica u privredi, kulturi i opem blagostanju.
Od svoje prve pojave nacija je postala temeljem jedne od najsnanijih svjetskih ideologija
nacionalizma.

13

Ta je ideologija prisutna kao demokratski usmjereni nacionalizam. On naciju eli pretvoriti u

dravu na temeljima demokracije i zatite ljudskih prava. Nacionalizam ima i oblije
populistikih narodnih pokreta i oblije dravne nacionalne politike. U prvoj polovici ovoga
stoljea pojavljuje se u svojim totalitarnim formama kao faizam, nacionalsocijalizam i
komunizam.
5. 4. KLASA
Klasa znai veliku skupinu ljudi koja se od drugih skupina razlikuje po svom
poloaju u drutvu. Razliite teorije o drutvenim klasama tumae klasne razlike kao razlike
izmeu onih koji rade i onih koji dokoliare, razlike izmeu upravljaa i onih kojima se
upravlja, razlike izmeu bogatih i siromanih, razlike prema zanimanju, itd.
Klase treba razlikovati od stalea, od drutvenog sloja, kao i od kaste. U suvremenim se
teorijama razlike prema bogatstvu i profesiji najee odreuju kao razlike meu drutvenim
slojevima, dok se klasne razlike ograniavaju na razlike meu ljudima s obzirom na
njihovo mjesto u sistemu proizvodnje. Klase su smjetene u ekonomskoj sferi. Ljudi se
grupiraju u klase na osnovi razliitog odnosa spram mogunostima proizvoenja i
prisvajanja dobara na tritu, tj. na osnovi razliitog poloaja na tritu roba. Jednu
klasu sainjavaju svi oni pojedinci koji imaju istovjetne ivotne anse u raspodjeli
materijalnog bogatstva, mo raspolaganja priblino istim materijalnim bogatstvima, te
sredstvima za stjecanje zarade i dohotka.
5.5.

MANJINA

Manjina je skupina unutar drutva koja se po svojim obiljejima razlikuje od ostatka

drutva (veine). Zbog te razliitosti ona je uglavnom u nepovoljnijem poloaju od veine.
Etnika i nacionalna manjina oznaava skupinu stanovnika jedne drave koja se po
svojoj etnikoj/ nacionalnoj pripadnosti razlikuje od veine stanovnitva te drave.
Pripadnost manjini se odreuje prema jeziku, nacionalnosti, etnikoj pripadnosti, rasi,
vjeri, a u novije vrijeme i prema miljenjima, uvjerenjima ili stilovima ponaanja.
Manjine su esto predmet diskriminacije (manje ili vie), pa je zakonska zatita manjina i
njihovih prava temelj civilizarinih drava i drutava.
Postoji nekoliko mogunosti rjeavanja pitanja manjina:
- Asimilacija manjina naputa ili gubi svoje obiaje i prihvaa kulturu veine u ijem
okruenju ivi.
- Prisilno mijeanje kulturnih osobitosti veine i manjine stvara se novi kulturni
obrazac
Primjer je SFRJ i SSSR stvaranje novih nacija i novog vrijednosnog sustava.
- Kulturni pluralizam priznavanje istodobnog postojanja i jednake vrijednosti razliitih
etnikih skupina (primjer: vicarska)

6. Tipovi politikih poredaka

Politika se ostvaruje u okviru politikog poretka (ili sustava) i izvan njega u
meunarodnoj zajednici.
Politiki poredak odlikuje se zajednikim obiljejima, svojstvenim svim politikim sustavima,
ali i posebnostima koje se iskazuju kao posljedica kulturno-povijesnog razvoja svakog
pojedinog drutva. Politiki poreci podloni su promjenama koje su posljedica neprestane
dinamike drutvenih odnosa.

14

Politiki poredak je oblik organiziranja politike zajednice na odreenim naelima i

vrijednostima. Razlikujemo ih prema nositelju suverenosti, nainu vladanja i granicama
politike vlasti.
Razlikujemo sedam temeljnih tipova politikih poredaka (neki su istovremeno i drave):
demokracija, republika, monarhija, aristokracija, tiranija, diktatura i totalitarni poredak.
6. 1.
TIRANIJA (gr. tyrannis-samovlast) je jedan od klasinih oblika vladavine, koja nije
utemeljena u pravu (ilegitimna). Tiranija poinje ilegitimnim dospijeem tiranina na vlast, tj.
vladarom postaje osoba koja nije izabrana niti je priznato naslijedila vlast. Tiranija se
uspostavlja neovisno o pravnim i obiajnim normama koje vae u nekoj sredini, te nema
pravne ni politike sigurnosti i zatite. ivoti, vlasnitvo i sloboda graana su u potpunosti
neizvjesni. To je povijesno prevazieni poredak.
DIKTATURA je vladavina jedne ili vie osoba koje monopoliziraju svu vlast u dravi bez
izvanjskih ogranienja i nameu se silom. Uglavnom se koristi za opisivanje modernih
politikih poredaka u kojima dolazi do ponitenja diobe vlasti, te do nametanja vlasti
pojedinca ili skupine koji se oslanjaju na oruanu silu koja ih podrava. Postoji stalna
prijetnja primjene nasilja policijom ili vojskom.
Diktator moe doi na vlast legalno, pa kasnije ukinuti postojei pravni poredak (A. Hitler) ili
nelegalno dravnim ili vojnim udarom (general Pinochet u ileu)
MONARHIJA izvorno znai vlast jednoga, jednovlada, monarh u pravilu dolazi na
prijestolje po nasljednom pravu i dozivotno obnaa svoju dunost.
U suvremenom politikom govoru monarhija je vladavinski poredak kakav je u Europi
uspostavljen preobraajem feudalnog poretka. Funkcije i sredstva vlasti su centralizirana i
koncentrirana na dvoru. Monarhija se ustanovljuje kao vlast koja je bitno podreena interesu
vladara i suprotstavljena je republici kao obliku vlasti koji eli ostvariti zajedniko dobro.
Uspostavljanjem apsolutne, jedinstvene i trajne vlasti monarhova vladavina zadobiva
suverenost. Monarh je suveren, a njegova volja je izvor zakona u njegovoj dravi (apsolutna
monarhija). Velika Britanija i danas ima specifini oblik monarhije tzv. parlamentarnu
monarhiju u kojoj parlament ima svu zakonodavnu vlast, ali monarh je dravni poglavar.
Tri su temeljna tipa monarhije:
apsolutna monarhija monarh je neogranieni suveren koji vlada apsolutistiki. Svi
dijelovi vlasti pod direktnom su kontrolom monarha.
ustavna (konstitucionalna) monarhija vlast monarha ograniena je Ustavom ili
zakonom, a sve grane vlasti nisu nuno u njegovim rukama.
parlamentarna monarhija monarh dijeli vlast s parlamentom i vladom, a njegova je
funkcija uglavnom svedena na reprezentativne, ceremonijalne i simbolike ovlasti.
ARISTOKRACIJA je sistem vladavine u kojem sva politika vlast pripada iskljuivo
odlikovanoj manjini, klasi, staleu ili kasti, koja se smatra i oituje kao elita drutva. Elita je
grupa osoba koje imaju utjecaj i kontrolu nad nekim ili gotovo svim sektorima drutvenog
ivota. Aristotel aristokraciju zove vladavinom najboljih, ali kad ponu vladati u svoju korist
onda se pretvara u oligarhiju.
U srednjem vijeku postojale su aristokratske monarhije i aristokratske republike (venecija,
Genova, Dubrovnik).
Kasnije se pojam aristokracije vezuje uz povlastice po rodu, imovinskom cenzusu, naobrazbi,
profesiji, naslijeenim drutvenim prednostima.

15

REPUBLIKA (res publica lat. = javna stvar, ope dobro) je tip poretka i oblik drave u kojoj
vlast imaju izabrani predstavnici. Vlast se dijeli na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu.
Republika se pojavljuje nakon graanskih revolucija nasuprot monarhiji i izraava tenju
graanske klase za ukidanjem odnosa izmeu vladara i podanika i predstavlja zahtjev za
pravnom i politikom jednakou graana. U republici je vlast ovisna o volji naroda, a vlast se
legitimira na politikim izborima. Suverenitet monarha pretvara se u suverenitet naroda. U
republici legalna vlast je temeljena na zakonima koji ne moraju biti pravedni.
Danas se drave dijele na monarhije i republike, a republike se dijele na:
aristokratske republike vlast pripada dijelu naroda, uglavnom plemstvu (npr. do 18.st
Venecija, Dubrovaka Republika)
demokratske republike vlast pripada narodu ili njegovoj veini (formalno sve
suvremene republike)
parlamentarne republike politiki sustav u kojem je izvrna vlast odgovorna
parlamentu (Austrija, Italija, Njemaka, Republika Hrvatska itd.)
predsjednike republike politiki sustav u kojem izvrna vlast ne ovisi o
zakonodavnoj, jaka funkcija predsjednika drave (SAD, veina afrikih drava)

6. 2. DEMOKRATSKI POLITIKI POREDAK

Demokracija je danas openito prihvaena kao najpoeljniji poredak i praktiki se
poistovjeuje s pojmom moderne drave. To potvruje i injenica da sve drave, od
latinoamerikih do socijalistikih diktatura, sebe nazivaju demokratskima, iako nemaju
nijedno obiljeje demokracije.
Ideja i rije demokracija potjeu od grkog pojma demokratia (demos narod; kratienvladati) i oznauje poredak u kojem je na snazi vladavina naroda.
Dva osnovna tipa demokracije jesu: direktna ili neposredna demokracija i predstavnika
liberalna (reprezentativna) demokracija.
DIREKTNA (NEPOSREDNA) DEMOKRACIJA poiva na ideji da se pravedna vladavina
moe ostvariti samo ako odluke donose zajedniki svi graani na koje se one odnose. Graani
moraju sami neposredno sudjelovati u procesu odluivanja. Ovakav oblik poretka najistije se
razvio u atenskoj demokraciji od Klistenovih reformi 507.god.pr.n.e. Prostorna i brojana
ogranienost grkog (posebice atenskog) polisa omoguila je da njegova demokracija bude
direktna, tj.neposredovana vladavina svih graana kao naroda/puka.
Atenska demokracija je poivala na pretpostavci jednake vrline graana, pa u naelu nije
koristila izbore. Zato se budui su svi naelno jednaki, pa i jednako sposobni za javne
slube kockom odreivalo tko e obnaati neku od njih. Meutim, status graana ( i
mogunost participiranja u vlasti ) nisu imale ene, robovi i doseljenici.
U suvremenim drutvima taj se model (zove se jo i participativna demokracija) smatra
neprimjerenim jer je nefunkcionalan na razini drave (kao politiki poredak) u kojoj svi
odrasliimaju politika prava te bi svi morali sudjelovati u odluivanju. Osim toga dananje su
drave velike, brojnije stanovnitvom, a sloenost drutvenog ivota zahtijeva stalni
angaman nositelja vlasti to je sve nespojivo s direktnom demokracijom.
Meutim, i danas se u nekim pitanjima primjenjuje participativno naelo, npr. u interesnim
grupama ili grupama za pritisak , a na razini drave primjer je referendum (neposredno
izjanjavanje graana o pitanjima vrlo vanim za drutvo- npr. odcjepljenje, ujedinjenje).

16

PREDSTAVNIKA LIBERALNA DEMOKRACIJA (REPREZENTATIVNA)

je
danas najee zastupan oblik vladavine, tako da i poreci koji nisu demokratski nastoje
legitimirati vlastito postojanje pozivanjem na demokraciju. Zbog toga je pojam u
suvremenim raspravama dijelom izgubio preciznu odreenost.
Demokracija podrazumijeva mogunost kontrole nositelja politike vlasti. Politiko
odluivanje i djelovanje u demokratskim sustavima temelji se na stalnom propitivanju stavova
javnosti.
Ovaj tip demokracije uvodi parlament kao predstavniko izabrano tijelo koje izmeu
izbora djeluje umjesto naroda ili puka kao nositelja suverenosti.
Viestranaki politiki sustav temelj je demokracije jer osigurava javno sueljavanje
razliitih politikih stavova meu kojima graani prepoznaju onaj u kojem se njihovi interesi
najbolje ostvaruju.
Prvi se modeli predstavnike demokracije razvijaju u 18.st. (Velika Britanija, Francuska,
Nizozemska, Sjedinjene Amerike Drave) i s vremenom postaju paradigmom (uzor, obrazac)
civilizirano ureenih politikih zajednica.
Demokratska politika kultura je obrazac politikih stavova koji podupire demokratsku
stabilnost. Graanska svijest o pripadanju politikoj zajednici oituje se u njihovom
razumijevanju i prihvaanju temeljnih normi politikog ivota, te trajnom iskazivanju stavova
i miljenja o svim bitnim pitanjima drutvenog ivota.
Mogunost graana da utjeu na nositelje politike vlasti izraena je dvostruko:
u vrijeme izbora, oni svojom odlukom iskazuju povjerenje u politike stavove stranke za
koju glasuju;
- tijekom svog vladajueg mandata izabrana stranka je izloena stalnoj kritici i politikoj
kontroli oporbenih stranaka.
Postojanje slobodne i trajne politike komunikacije izmeu graana i nositelja politike
vlasti najstabilniji je politiki odnos. injenica da od graanskog povjerenja ovisi trajanje
mandata nositelja politike vlasti i provedivost politikih odluka temelj je demokratskih
politikih sustava.
Politika kultura demokratskih politikih sustava ne znai trajno slaganje graana s
nositeljima politike vlasti.
Razliitost politikih miljenja i njihovo javno sueljavanje, koji pokazuju stupanj
politikog slaganja ili protivljenja, trajan su drutveni odnos u demokraciji.
Preveliko slaganje unutar politikog sustava negativno bi se odrazilo na ostvarivanje
odgovornosti nositelja politike vlasti. Odnos izmeu slaganja i raskola u politikim
stavovima nastoji se uravnoteiti kompromisnim politikim djelovanjem, dakle poputanjem
meusobno suprotstavljenih strana. Unutar graanske neusklaenosti izmeu normi i stvarnog
ponaanja iskazuju se i odgovori na politiko djelovanje nositelja politike vlasti.
Politika kultura unutar demokratskih politikih poredaka temelji se na:
- graanskom poznavanju i prihvaanju temeljnih normi politikog poretka;
- trajnom sueljavanju razliitih politikih stranaka u kojem graani prepoznaju temeljne
razlike u njihovim politikim pogledima;
- svijesti graana o mogunostima utjecanja na politiko odluivanje.
-

Predstavnika liberalna demokracija nuno mora biti formalna, proceduralno izvedena

sistematska osnova ureenja zajednice unutar koje se rijeavaju zbiljska protuslovlja
pojedinaca i skupina.
Najvanije univerzalne procedure i institucije ovakve demokracije jesu:
- slobodni viestranaki izbori politikih predstavnika naroda;
- veinsko naelo u procesima izbora i odluivanja;

17

trodioba vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu;

uvoenje parlamenta kao najvieg zakonodavnog tijela na koji narod prenosi svoju
suverenost;
demokratski doneseni zakoni usmjereni ka opem dobru zajednice i primjenjuju se,
koji vrijede jednako za sve i svima su dostupni ( pravna drava );
ustavna i pravna zatita ljudskih prava i sloboda koje vlast ne moe jednostrano
ukinuti ili ograniiti;
zatita manjina ( nacionalnih, etnikih, vjerskih i ostalih);
slobodno trino gospodarstvo ( sloboda poduzetnitva );
uspostavljanje slobodne javnosti (neometanog protoka informacija)
pluralizam politikih stavova (postojanje oporbe/opozicije).

Danas se veoma iroko raspravlja o opasnostima tiranije veine unutar sve veih i
kompleksnije demokratski ureenih zajednica. Naime, panja teoretiara i politiara nije vie
usmjerena prvenstveno na jamstva vladavine veine, nego prije svega na zatitu manjina,
neovisno o nainu na koji se one uspostavljaju, i svakog pojedinca.
Socijalistika doktrina prigovara demokraciji formalnost, usredotoenost na politiku
razinu egzistencije pojedinca, a zapostavljanje drutvene (proizvodne) sfere koja, po tradiciji,
kao privatna nije podlona demokratskom reguliranju. Stoga se razvija koncept socijalne
demokracije koja bi trebala naela demokracije uvesti i u proizvodnu sferu.
6. 3. TOTALITARNI POLITIKI POREDAK
- NEDEMOKRATSKI POREDAKTotalitarni politiki poreci su oni u kojima su sve politike i drutvene institucije
odreene jednim politikim stavom, a politika izraava jednopartijsko miljenje koje se
prihvaa kao jedino ispravno.
Drava tei kontroli svih dijelova drutva i nadzoru nad svim vidovima drutvenog ivota.
Sve drutvene institucije postaju oblici funkcioniranja drave u kojoj je koncentrirana sva
mo.
To je poredak neslobode, nasilja i straha.
Pridjev totalitaran prvi spominje G. Amendolla 1923.god. kao oznaku faistike
zloupotrebe izbornog postupka u parlamentu. A 1925.god. , opet Amendolla pie o
komunizmu i faizmu kao totalitarnim reakcijama na liberalizam i demokraciju.
U politikoj se teoriji esto u analizi totalitarnih diktatura ( faistike, nacistike i
boljevike ) polazi od Friedrichovog idealnotipskog pojma totalitarizam. Prema Friedrichu
sve totalitarne diktature imaju est zajednikih karakteristika:
1. Postoji u detalje razraena ideologija koja obuhvaa sve bitne aspekte ovjekove
egzistencije. Podanici moraju ideologiju bar pasivno prihvaati i uvaavati. esto se
temelji na radikalnom ukidanju postojeeg poretka i realizaciji novog.
2. Postoji jedna masovna partija koju u pravilu vodi pojedinac, diktator. Partija
obuhvaa oko 10% populacije. vrsto jezgro partije je strasno i bespogovorno odano
partijskoj ideologiji i nastoji pridonijeti njenom sveopem prihvaanju. Partija je
hijerarhijski i oligarhijski strukturirana.
3. Na djelu je sistematski teror koji provodi tajna politika policija koju podrava i
nadgleda partija. Teror tajne policije je uperen kako protiv vidljivih neprijatelja
reima, tako i protiv proizvoljno odabranih drutvenih grupa. Tajna policija koristi
suvremenu znanost, napose znanstvenu psihologiju.
4. Na djelu je, tehnologijski uvjetovan, potpuni monopol kontrole svih sredstava masovne
komunikacije (tisak, radio, TV, film).

18

5. Postoji tehnologijski uvjetovan monopol nad svim oblicima efektivne oruane sile
(policija , vojska ).
6. Centralizirano upravljanje i kontrola cjelokupne ekonomije od strane dravnog
birokratskog aparata.
S druge strane F. Neumann dri da totalitarna diktatura kao najrepresivniji politiki
poredak ima pet bitnih faktora:
1. Izvren je prijelaz od drave koja se temelji na zakonima (pravna drava) u policijsku
dravu. U totalitarnim dravama izvrna tijela po svojem nahoenju raspolau
ivotom, slobodom i vlasnitvom podanika. U pravnoj dravi tako neto nije mogue.
2. Za razliku od liberalnodemokratskih drava, u kojima je vlast rasprena, u totalitarnim
ona je koncentrirana. U njima nema mjesta diobi vlasti, federalizmu, viepartijskom
sistemu.
3. Postoji monopolistika dravna partija, koja ima apsolutnu kontrolu nad dravom i
drutvom.
4. Umjesto pluralistike postoji totalitarna kontrola drutva. Ne postoji razlikovanje
izmeu graanskog drutva i politike drave. Drutvo je totalno proeto politikom
vlau. Kontrola drutva se postie sljedeim metodama:
principom voe na taj nain vrh osigurava svoje vodstvo i podreenost i
odgovornost svih ostalih institucija u sistemu samo voi;
instrumentalizacijom svih drutvenih organizacija od strane vrhovnog
vodstva;
stvaranjem stupnjevane elite vrhovno vodstvo nastoji osigurati
unutranju kontrolu masa i izvanjsku manipulaciju;
atomiziranjem i izoliranjem pojedinaca koji stoje nasuprot svemonoj
vlasti. Kao surogat drutvenim vezama individua utemeljenih obitelju,
tradicijom ili pak prijateljstvom nameu se nediferencirane masovne
organizacije unutar kojih je individua jo vie izolirana i stoga pripravnija
za manipulaciju;
pretvaranjem kulture u propagandu, odnosno kulturnih vrijednosti u
robe.
5. Differentia specifica(znaajna,bitna razlika) totalitarnog spram demokratskog poretka je
oslanjanje na teror, odnosno na upotrebu neproraunljivog nasilja kao
permanentne prijetnje podanicima.
Prevladavajui znaaj za totalitarne reime imaju ideologija i neproraunljivi masovni
teror. Ideologijske proklamacije totalitarnog pokreta mogu se realizirati samo na teroristiki
nain; teror je istinska bit totalitarne vladavine. Specifini totalitarni teror tajne policije
usmjerava se protiv objektivnog protivnika kojeg odreuje ideologija (npr. idovi, kritiari
komunizma...), a vrhunac mu je politika istrebljenja odreenih grupa i naroda (etniko
ienje, koncentracioni logori).
Borba protiv neprijatelja je conditio sine qua non ( uvjet bez kojeg se ne moe ) odranja
totalitarnog reima. Bez postojanja neprijatelja nije mogue postii jedinstvenost i
monolitnost. U modernim diktaturama masovnom primjenom terora stanovnitvo se razbija u
posve izolirane individue. Zbog osjeaja egzistencijalne ugroenosti i posvemanje nemoi
podanici se odluuju na tzv. javnu glumu (dvostruko ponaanje). Javno iznose ona uvjerenja
koja odgovaraju vlastodrcima, a stvarna zatomljuju i zadravaju u intimnoj sferi. Rezultat je
nasilje nad svojim uvjerenjima, ali goli strah je velik.
Posebna se panja poklanja indoktrinaciji (friziranje nauke- namjerno zavoenje u
znanstvenu zabludu) stanovnitva, naroito mladih. Indoktrinacija je proces kojim se

19

ideologija pokuava predstaviti kao znanstveno provjerena injenica. Partija preuzima

kontrolu nad odgojem mladih, a indoktriniranje je najintenzivnije u obrazovanju.
Staljinistiki ideolozi nastojali su nametnuti princip nesebine podreenosti pojedinca viim
ciljevima drave, odnosno socijalistike domovine. Za to je presudna kontrola sredstava
masovnog komuniciranja (manipulacija).
Istonoevropska drutva su pedesetih i ezdesetih godina 20.st. pretrpjela niz preinaka.
Naime, nepredvidljivi teror je zamijenjen legalnim sistemom prinude, ukinuta je svemo
teroristike tajne policije i presudna vlast voe i njegovih pristalica, slubena ideologija vie
ne obuhvaa sva podruja ovjekove egzistencije, ne postoji apsolutna kontrola sredstava
priopavanja,itd.
Totalitarni se poredak u razdoblju destaljinizacije pretvara u autoritarni (pr. Jugoslavija
nakon 1960.god.). Za razliku od totalitarnog, on se zadovoljava politikom kontrolom
drave bez namjere da ovlada cjelokupnim drutvenim i kulturnim ivotom zajednice.

7. Politike stranke
Politike stranke su drutvene grupe koje djeluju na temelju svojeg politikog
programa, a cilj je njihova djelovanja pobijediti na izborima i osvojiti politiku vlast na
temelju koje e ostvarivati svoj politiki program.
Svaka politika stranka ima svoj program u kojem su izloeni ciljevi i zadaci politike borbe,
a u statutu stranke definiran je nain organiziranja i djelovanja stranke (unutarnje ustrojstvo).
Prve politike stranke nastale su u Velikoj Britaniji u 17.st. kao parlamentarne grupe, bili
su to vigovci (Whigs) i torijevci (Tories) - danas konzervativci. Trade Union sindikati
osnovali su 1906.god. Laburistiku stranku koja je danas jedina konkurencija Konzervativnoj
stranci.
U ostalim dravama Europe stranke se osnivaju u 19.st., a snano se razvijaju u 20. stoljeu.
Prve politike stranke u Hrvatskoj nastale su u prvoj polovici 19. st. u vrijeme oivljavanja
nacionalnog identiteta (Ilirska stranka, Narodna stranka, Hrvatska stranka prava).
Pojedinac moe odabrati razliite naine sudjelovanja u politikom ivotu, on moe biti:
politiar tj. profesionalni funkcioner sudjeluje u definiranju programa stranke i
predstavlja stranku u javnosti;
profesionalni aktivist stranke aktivno se angaira u radu stranke i plaen je za svoj rad
(npr. pri izbornoj kampanji);
neprofesionalni aktivist stranke aktivan je u radu stranke i nije plaen za taj rad;
lan stranke ulanjen je u stranku, ali ne mora (ali moe) aktivno sudjelovati u njenu
radu;
simpatizer nije ulanjen u stranku , ali prati njen rad i na izborima glasa za njezine
kandidate.
Politike stranke imaju smisla jedino u demokraciji koja dozvoljava postojanje razliitih
interesa i gdje postoji mogunost slobodnog izbora izmeu razliitih politikih interesa.
Stranke nastaju na principu dobrovoljnog udruivanja i dobrovoljnog pridobijanja
pristalica.
Politike stranke razlikuju se:
- po svojim politikim programima i ciljevima ,
- po tome koje socijalne slojeve zastupaju,

20

po nainu organizacije i obliku politikog djelovanja.

U svakodnevnom politikom ivotu vrlo se esto koristi jedna (neznanstvena) openita

podjela koja je relativna jer ovisi o specifinostima svake drave, podjela na ljevicu, centar i
desnicu.
Termini ljevica i desnica dolaze s kraja 18.st., kada su u francuskoj narodnoj skuptini
nakon revolucije 1789. Na desnom kraju (gledajui s poloaja predsjedavajuih) sjedili
irondinci koji su titili interese bogatog graanstva, dok su nalijevo sjedili jakobinci,
zatitnici irih narodnih slojeva.
Smatra se da u cjelokupnom politikom ivotu (ideja i stvarnosti) postoji:
DESNICA

CENTAR

LJEVICA

1.

radikalna - ekstremni su u isticanju vlastite nacije, rase ili vjere; iskljuivi i

netolerantni prema drukijima od sebe, militantni su (ultradesnica)
umjerena- istiu tradicionalne institucije i vrijednosti- obitelj, crkvu,naciju;
ne tee promjenama (konzervativci, demokrani)
desni umjereni politiki stav blizak desnici
- jeziac na vagi izmeu ljevice i desnice, faktor ravnotee, srednja struja
lijevi umjereni politiki stav blizak ljevici
umjerena reformama eli, u okvirima demokratskih procedura i kapitalizma,
razviti socijalnu dravu (socijalna zatita svih slojeva drutva, bez
velikih soc. nejednakosti, socijalna pravda), podrava drutvene
promjene i ugroene slojeve drutva (socijaldemokrati)
radikalna ele radikalnim promjenama ostvariti drutvo jednakosti, ekstremni
su u svojim zahtjevima za socijalnom dravom (komunisti,
ultraljeviari)

Prema vrsti nastanka razlikujemo slijedee stranke:

- konzervativne za status quo, ne ele promjene, istiu vanost tradicije, crkve, obitelji,
nacije, obiaja, povijesti. Protive se naglim promjenama u drutvu.

- liberalne
- nastale su u borbi protiv apsolutnih vlasti, zahtijevajui proirenje prava
pojedinaca, slobodnog politikog djelovanja i ekonomska prava. Danas naglaavaju das u prava
pojedinca najvia vrijednost drutva: prava politika mora biti ravnotea, ispunjavanje interesa
demokratski izabrane veine, uz uvaavanje prava manjina. Istiu slobodu pojedinca, ljudska
prava i slobode, slobodu poduzetnitva,
slobodno trite;
- socijaldemokratske - reformama ele stvoriti drutvo sa to manje nejednakosti, ele
socijalnu pravdu i socijalnu zatitu svih slojeva drutva; Tee poboljanju poloaja
radnika, besplatnom zdravstvu i obrazovanju. Brinu o sigurnosti i zatiti onih koji su
najugroeniji i imaju najmanje zatite.
- komunistike - ele radikalnom promjenom ostvariti drutvo jednakih (egalitarno
drutvo), ali totalitarno. Bliske po ciljevima socijaldemokraciji, ali mnogo radikalniji.
Nakon raspada istonog socijalistikog bloka , gube na svojoj radikalnosti postale su
umjerenije.

21

-demokranske - nastaju na temeljima kranskih vrijednosti u novom industrijskom

svijetu, temelje se na biblijskom pogledu na dostojanstvo i slobodu mukaraca i ena.
Iako slinih stavova, u razliitim dravama imaju razliita imena- Konzervativna stranka u
UK, Kransko - demokratska unija u Njemakoj, Republikanska stranka u SAD-u.
Uglavnom su desni centar.
2. Po tome koje socijalne slojeve zastupaju razlikujemo:
a) klasne - graanske
seljake
radnike
b) narodne ili puke ne zastupaju niti jedan sloj, ve se obraaju cijelom narodu;
idejom nacionalnog bia mobiliziraju velike mase ljudi.
3. Po nainu organizacije i unutarstranakih odnosa razlikujemo:
a) demokratske lanstvo stranke sudjeluje u kreiranju programa stranke, izboru
stranakih voa ili vodstva i izboru kandidata za izbore;
b) nedemokratske vodstvo (ili voa ) stranke samo odluuje o programu i
politici stranke i izboru kandidata za izbore, a odluke su
obavezne za sve.
Politike stranke se financiraju:
- manjim dijelom iz dravnog prorauna;
- dijelom iz vlastitih prihoda i lanarine, vlastite privredne aktivnosti (stranka kao
gospodarski subjekt) i iz dobrovoljnih priloga pojedinaca i organizacija.
Svaka drava zakonom regulira i ograniava naine financiranja politikih stranaka, i
u tome postoje znaajne razlike od drave do drave.
Zbog brojnih korupcijskih afera, sve je vie tendencija da financiranje stranaka
postane u potpunosti transparentno, a naroito tijekom predizbornih kampanja.

8. Interesne grupe i grupe za pritisak

Interesna grupa je skupina pojedinaca koji, povezani jednim ili sa vie interesa ili
elja, postavljaju zahtjeve drugim grupama ili drutvu u cjelini kako bi odrali ili
promicali svoju poziciju ili ciljeve.
Interesna skupina koja pokuava utjecati na vladajuu strukturu postaje grupa za pritisak.
One se razlikuju od politikih stranaka po tome to ne pokuavaju preuzeti mo u smislu
formiranja vlade, ve nastoje utjecati na donoenje odluka. Osim toga, grupe za pritisak
pokuavaju utjecati na vlast, ali i na politike stranke.
Osim toga, politike stranke imaju iri program, odnose se na cijelo drutvo, a grupe za
pritisak se bave svojim uskim interesom.
One imaju jasno izraen cilj i predstavljaju neki odreeni interes u drutvu. Grupe za
pritisak uglavnom uvijek vre pritisak na one institucije ili grupe koje su najutjecajnije ili
najdostupnije za odreeni konkretni interes.
Grupe za pririsak mogu biti: a) formalne i trajne (npr. sindikati);
b) neformalne zbog nekog trenutnog interesa.
Mogu biti:- protektivne one koje tite interese odreenih segmenata (skupina ) u drutvunpr. sindikati, udruenja poslodavaca, udruge umirovljenika,
razna profesionalna udruenja i sl.

22

- promotivne one koje promiu neki odreeni cilj, a ne interese odreene grupe;
brojnije su i raznolikije po sastavu od protektivnih;
npr. grupe za zatitu okolia, skupine za borbu protiv zlostavljanja
djece, razliite grupe koje ele ouvati svoj okoli od zagaenja i
unitenja i sl.
Strategija i taktika grupa za pritisak se razlikuje ovisno o uvjetima, nekada se djeluje na
vlast, nekada na politike stranke, ali uvijek na javnost tj. na javno mnijenje.
Djeluju raznim metodama:
- svim oblicima razgovora, nagovora i pregovora to je obino prvi korak.
- ekonomskim pritiscima,
- financijskim prilozima u fondove politikih stranaka,
- raznim oblicima graanske neposlunosti (krenjem zakona ukazivati na propuste
tj.vlastite interese npr. neplaanje poreza, neodaziv na mobilizaciju),
- razliitim politikim pritiscima posredstvom javnosti prosvjedi, protesti,
peticije,masovnim medijima (najuinkovitiji nain za mobilizaciju iroke podrke
javnosti),
- ilegalnim metodama ucjene, mito, korupcija,
- osiguranjem ekspertize strunom suradnjom izravno se utjee na politiku vlade,
- trajkom ( samo sindikati ).
Grupe za pritisak i interesne grupe esto se rabe kao sinonimi, meutim, grupe za pritisak
su samo nain i metoda djelovanja interesnih grupa.
Sve interesne grupe, organizacije i udruge graana predstavljaju razliite oblike organiziranja
(slobodnog i samoinicijativnog) izvan okvira profesionalno-radnog i politikog udruivanja u
uem smislu. Takav nain djelovanja predstavlja integralni element i bitni sadraj svakog
suvremenog demokratskog poretka. To je, izmeu ostalog, nain i sredstvo demokratizacije
drutvenih odnosa, a to znai i socijalizacija ljudske linosti, izgraivanje njezine
samoodgovornosti i uzajamnosti.
Svaki oblik manifestacije i upotrebe moi je vrsta pritiska u procesima donoenja politikih
odluka.
Najmonije grupe za pritisak imaju svoja stalna predstavnitva u najznaajnijim sreditima u
kojima se donose odluke koje bi mogle utjecati na njihove interese.
Oko centara zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti formiraju se i djeluju institucije lobija
(lobby).
LOBBY
- ( engl.- predvorje, hodnik), u parlamentarnoj politikoj praksi predstavlja prostor i
aktivnost izvan dvorane u kojoj se legalno i javno donose odluke.
Uglavnom se privatnim vezama i poznanstvima nastoji djelovati na donoenje politikih
odluka.
U politikoj praksi parlamentarnih demokracija lobiranje je postalo legalan , ali ipak
ne javan nain pripreme odluka. Odreene interesne grupe i politike stranke imaju svoje
stalne, dobro plaene agente (lobiste) koji profesionalno vre ovu pripremu odluka.
Lobiranje koristi razliite forme utjecaja: najee osobne veze i poznanstva, razliite
vrste politikih i ekonomskih ucjena i korupcije (usluga za uslugu), prijetnje i slino,
ovisno o znaaju odluke koju treba donijeti ili sprijeiti, i linosti i organa o kojima ovisi
donoenje odluke.
Da bi osigurale trajnost, sigurnost i uinkovitost djelovanja svojih lobija, neke grupe
formiraju posebne fondove za lobiranje.

23

Prema interesima koje zastupaju, lobiji dobivaju i razliite nazive- npr. medicinski ,
vojni, nuklearni, poljoprivredni, naftni itd.
esto se oko monih i uglednih organizacija i parlamenata najmonijih drava formiraju
nacionalni lobiji, koji rade za interese svoje matine drave, nacije ili etnike grupe (npr.
hrvatski lobby u SAD-u, hrvatski lobby u UN-u, maarski lobby u EU).
U svakoj dravi mogu djelovati lobiji federalnih jedinica ili regionalni lobiji , koji
najee djeluju u politikom i administrativnom centru drave ( grad u kojem je
koncentrirana zakonodavna i izvrna vlast drave ) da bi promicali interese svoje regije (npr.
dalmatinski ili slavonski lobby u Zagrebu tj. Hrvatskoj, kotski lobby u Londonu tj, Velikoj
Britaniji).
Lobiranje i drugi oblici grupnih pritisaka u izrazitom su porastu posljednjih godina. Nije rije
samo o kvantitativnom porastu, ve i o promjenama u njihovoj strukturi i djelovanju. Dok su
ranije te grupe, u pravilu, predstavljale iroke asocijacije razliitih interesa (razni savezi), one
se danas sve vie diferenciraju u grupe posebnih interesa.
POLITIKE INSTITUCIJE
(Nositelji politikih aktivnosti)

DRAVE
(Legitimni nositelji politike vlasti )
Zakonodavna vlast- (najvia vlast,
donosi zakone) parlamenti, kongresi
skuptine, sabori.
2. Izvrna vlast (provodi zakone)
- vlada (predsjednik i ministri)
- predsjednik drave
- dravna uprava
- lokalna uprava i samouprava
- ( policija i vojska)
3. Sudbena vlast sudovi
1.

DRUTVA
(Nositelji politikih aktivnosti u drutvu)
Politike stranke spona su izmeu drutva
i drave;
Interesne skupine ( i grupe za pritisak )
Drutveni pokreti
Javnost (tj. pojedinci )

9. Izbori
Slobodni viestranaki izbori temeljni su politiki proces modernog demokratskog poretka.
Izborima se postavlja legitimno politiko vodstvo neke drave. Oni su nain prenoenja
suverenosti naroda na izabrano predstavniko tijelo tj. parlament ime se tvori sustav
predstavnike vladavine.
9.1. MODERNO IZBORNO PRAVO
Izbori poivaju na izbornim pravima ljudi, a danas imamo moderno izborno pravo koje je
ope, jednako, tajno i izravno.
Ope znai da svi dravljani (neovisno o spolu, rasi, naciji, vjeri, obrazovanju, klasi i dr.),
imaju pravo birati i biti birani. Ipak, izborno pravo podrazumijeva odreenu starost,
dravljanstvo, stalno boravite, graansku asnost i mentalnu sposobnost.
Jednako znai jednaku teinu glasova svih dravljana (jedan ovjek = jedan glas); ono
iskljuuje dodatno pravo glasa nekih skupina.

24

Tajno znai da odluka biraa ostaje nepoznata drugima, time se jami slobodno izraavanje
volje svakog biraa. Na biralitima postoje paravani kojima se osigurava
tajnost glasovanja i kutije u koje se ubacuju nepotpisani listii .
Izravno znai da birai neposredno odreuju svoje politike predstavnike.

Moderno izborno pravo ne jami samo po sebi slobodne demokratske izbore, oni poivaju na
dvije pretpostavke:
1. Mogunost izbora znai da bira moe birati izmeu vie ponuda (stvarno
viestranaje);
2. Sloboda biranja znai da se bira moe slobodno odluiti za jednu od vie ponuda,
dakle bez prisile, pritisaka i slinog.
Obje pretpostavke moraju se pravno zajamiti, to obino sadri izborni zakon.
9.2. IZBORNI SUSTAVI
Izbori se provode u skladu sa stanovitim izbornim sustavom.
Izborni sustav je skup pravila o pretvaranju glasova u predstavnike mandate (tj. stolice ili
mjesta u parlamentu).
Dva su temeljna izborna sustava: veinski i razmjerni:
Veinski izborni sustav
A. Sustav apsolutne veine (50% +1) izabran je onaj kandidat ili stranka koja je dobila
natpolovinu veinu glasova. Najee se koristi kod izbora predsjednika ili kad se
izabire osoba za jednu funkciju. Vrlo esto se deava da nitko ne dobiva veinu, pa
da bi se zadobila veina izbori se odvijaju u dva ili tri izborna kruga. U drugi krug
idu dva kandidata sa najveim brojem glasova.
B. Sustav relativne veine pobjeuje onaj kandidat ili stranka koja je dobila najvei broj
glasova.
Ovaj sustav pretpostavlja formiranje izbornih jedinica ili okruga na cijelom teritoriju
na
kojem se odravaju izbori. Iz svake izborne jedinice birai izabiru isti broj predstavnika,
najee jednog,koji je dobio najvei broj glasova u odreenoj izbornoj jedinici (to moe
biti i manje od 50% - najee i jest).
Prednosti ovog sustava:
bolja je povezanost zastupnika i njihovih biraa, jer su svi iz istog podruja
(izborne
jedinice),
- omogueno je formiranje stabilne vlade, jer najee jedna stranka dobije
apsolutnu veinu u parlamentu i moe formirati jednostranaku vladu. Posljedica
ovoga je
efikasnije upravljanje politikom zajednicom.
-

Nedostaci su slijedei:
velike stranke (koje dobiju velik broj glasova) mogu osvojiti nerazmjerno velik broj
zastupnikih mjesta npr. jedna stranka moe u veini izbornih jedinica dobiti najvie
glasova (npr. oko 35%) to znai da njezini kandidati iz tih izb. jedinica idu u parlament;
na takav nain moe dobiti mnogo vei postotak mjesta u parlamentu nego to je dobila
glasova (npr. oko 75%). Dakle, struktura parlamenta nije vjeran odraz raspoloenja biraa,

25

jer stranka za koju je glasalo oko 35% biraa,zato to je to relativno najjaa stranka, moe
na ovaj nain dobiti i oko 80% mjesta u parlamentu.
iz istog razloga, male stranke ostaju izvan parlamenta npr. stranka koja stalno
dobiva nedovoljan broj glasova da bi bila prva u nekoj izbornoj jedinici nee imati
zastupnika u parlamentu. Tako da se moe desiti da stranka po svim izbornim jedinicama
dobije oko 30% glasova, ali nigdje nije prva, i ostane bez zastupnika u parlamentu.

Razmjerni (proporcionalni) izborni sustav

Ovaj izborni sustav provodi se na nain da birai glasuju za stranake izborne liste (a ne
za kandidate). U skladu s udjelom u glasovima biraa politika stranka dobiva odreeni broj
mandata u parlamentu ( npr. 30% glasova = 30% zastupnikih mjesta). Nakon to se glasovi
pretvore u mjesta (mandate) u parlamentu, svaka stranka alje u parlament odreeni broj
kandidata, poevi od prvog. Dakle, rang ljestvica je bitna na stranakoj listi; ako je stranka
dobila 10 mjesta u parlementu, prvih deset kandidata sa liste ide u parlament.
Predvia se i tzv. parlamentarni prag: da bi ula u parlament stranka mora dobiti odreeni
minimalni postotak glasova 3% ili, ee, 5% glasova. Time se eli sprijeiti da u
parlament ue pretjerano mnogo stranaka tj. i one sasvim marginalne koje nemaju nikakav
utjecaj kod javnosti.
Prednosti ovog sustava:
- vjernije oslikava odnos snaga meu strankama tj. jainu stranaka u birakom tijelu.
Struktura parlamenta je vjeran odraz raspoloenja biraa.
- i malim strankama je omoguen ulazak u parlament (ali moraju prijei perlamentarni
prag).
Nedostaci ovog sustava:
- budui da na ovaj nain u parlament ulazi najmanje nekoliko stranaka, moe doi do
potekoa u tvorbi vrste parlamentarne veine (relativno slona veina u perlamentu
koja je nuna da bi se donosile odluke), pa je esto nuno formiranje koalicija
(privremeno udruivanje stranaka) da bi se formirala vlada. Rezultat je esto nestabilna
vlada, jer takve koalicijske vlade nerijetko nastaju pod pritiskom, samo zato da bi do
vlade uope dolo. Naravno ima sluajeva gdje su ovi nedostaci uspjeno prevazieni, pa
imamo dugotrajnu i stabilnu koalicijsku vladu.
Veinski izborni sustav postoji npr. u Velikoj Britaniji i SAD-u, i on vremenom stvara
sustav dvostranaja (Vel. Brit. laburisti i konzervativci, SAD demokrati i
republikanci).
Razmjerni izborni sustav prisutan je npr. u Italiji, Austriji, Njemakoj, i njemu odgovara
stvarno viestranaje. Na vlasti su uglavnom koalicijske vlade.
Kombinirani izborni sustav
To je mjeavina veinskog i razmjernog izbornog sustava, i mogu je u raznim
varijantama.
Prilikom parlamentarnih izbora, za jedan dio parlamenta zastupnici se biraju veinskim
sustavom, a za drugi razmjernim izbornim sustavom.

26

10. Drava temeljna institucija politike vlasti

Drava je sustav formalnih politikih institucija koje su uspostavile relativno stabilnu
vlast na odreenom teritoriju, a podrava ih pravni sustav i zakoni s iskljuivim pravom
na legitimnu uporabu sile u obliku vojske i policije.
Drava je, u dananjem smislu, moderna tvorevina i prvi put se uspostavlja u 18.st. jasnim
razdvajanjem drutva i formalnog aparata njegove regulacije.
Drava je trajna politika organizacija ljudi na odreenom podruju. Svoju samostalnost i
politiki subjektivitet drava ispunjava na temelju sljedeih zahtjeva:
- da ima odreeno podruje teritorij;
- da na tom teritoriju ima naseljeno stalno stanovnitvo;
- da ima suverenu vlast, to znai da na svom podruju ima vrhovnu pravnu vlast, tj. da je
ta vlast nezavisna od svake druge vlasti izvan njezina teritorija;
- da je meunarodno priznata i ukljuena u meunarodne odnose s drugim dravama.
Uoi graanskih revolucija javlja se ideja o podjeli vlasti u dravi. Da koncentracija
moi i vlasti ne bi vodila njezinoj zlouporabi (kao to je mogue u apsolutnim
monarhijama koje su prethodile modernoj dravi), vlast se dijeli na tri relativno
odvojene vlasti: zakonodavnu, izvrnu i sudbenu.
Zakonodavna vlast ( legislativa ) je ona koja donosi ustav i zakone, kojima se ureuju
(reguliraju) odnosi u dravi. Naziv zakonodavnog tijela razlikuje se od drave do drave
parlament, skuptina, kongres ili skuptina. Ipak, uglavnom svi za predstavniko tijelo
koriste pojam parlament.
Nositelji zakonodavne vlasti jesu politiki predstavnici naroda koji su izabrani na opim
izborima na odreeno vrijeme koliko im traje mandat politikog predstavnika.
Predstavniko tijelo graana koje ima zakonodavnu vlast nositelj je narodnog suvereniteta.
Njegova vlast je najvia vlast u dravi i obvezujua je za sve. Parlament imenuje i nadzire
rad nositelja izvrne vlasti svagdje vladu, a negdje i predsjednika drave.
Izvrna vlast ( egzekutiva ) je ona koja na temelju ustavnih ovlasti provodi zakone te u
skladu s njima ureuje drutvene odnose na nain da svi poslovi koji se tiu svakodnevnog
ivota graana budu ureeni tako da se zadovolje i ispune glavni interesi i ciljevi politike
(kolstvo, zdravstvo, gospodarstvo, socijalna politika itd..)
Izvrnu vlast ine vlada i predsjednik drave, koji su odgovorni parlamentu.
- Vlada se sastoji od ministara pojedinih drutveno vanih resora i strunjaka za pojedina
pitanja drutvenog ivota. Na elu vlade je predsjednik vlade ( premijer ili prvi ministar )
koji sastavlja vladu (negdje sa predsjednikom drave) i odgovoran je za njezin rad. Vlade
imaju razliit broj ministara i ostalih lanova vlade, ovisno o potrebama i propisima
pojedinih drava. Ipak, veina drava u okviru svojih vlada ima slijedea ministarstva i
ministre: gospodarstva, prosvjete, unutarnjih poslova, obrane, financija, vanjskih poslova,
kulture.
- Predsjednik drave dravni je poglavar koji obavlja funkcije nositelja vlasti na temelju
ustava i predstavlja zemlju u inozemstvu. Moe biti biran na neposrednim izborima ili ga
moe birati parlament. Dunosti i ovlasti predsjednika odreene su ustavom svake drave.
U nekim dravama predsjednik ima vee (predsjedniki sustav SAD i Francuska), a u
nekim manje ovlasti (isti parlamentarni sustav Italija i Austrija). Predsjednik se bira na
odreeni vremenski rok mandat (najee na etiri ili pet godina).

27

Sudbena vlast ( pravosue ) u dravi provodi i primjenjuje zakone u sporovima meu

pojedincima, organizacijama, meu pojedincima i organizacijama, te pojedincima i dravom.
Sudbena vlast u dravi djeluje na nekoliko razina. Najvia razina je vrhovni sud koji
osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost graana, brojni su sudovi nieg ranga
prema mjesnoj i stvarnoj nadlenosti i specijalizirani sudovi (npr. trgovaki, vojni, itd.)
Osim sudstva, postoje i drugi organi koji sudjeluju u obavljanju sudske funkcije tuilatvo,
pravobranilatvo i odvjetnitvo; oni zajedno sa sudstvom ine pravosue.
Osim rjeavanja sporova, sudovi u nekim dravama obavljaju i neke sporedne zadatke. U
Hrvatskoj, na primjer, vode registar poduzea, ovjeravaju i pohranjuju razliite dokumente.
U modernim dravama nezamislivo je da iste osobe donose i provode zakone, kao to je
bilo u predmodernim drutvima. Danas, parlament donosi zakone, a sudovi ih provode.
Jedna osoba ne moe biti istovremeno lan zakonodavne i sudbene (a i izvrne) vlasti.
injenica da razliite osobe i razliiti organi donose i primjenjuju zakone nije dovoljno
jamstvo da se oni nee zloupotrijebiti. Jednako postupanje u bitno slinim sluajevima i
jednaku primjenu zakona na sve moe osigurati samo nezavisno sudstvo (nezavisno od
ostalih grana vlasti i svih ostalih utjecaja). Zato se sucima dodjeljuje poseban, zatien poloaj
u odnosu prema drugim organima vlasti. Zato se suci ne mogu po volji imenovati, razrjeavati
niti smjenjivati s funkcije; njihova je funkcija najee trajna i dobro plaena.
Suvremene demokratske drave strogo razdvajaju te tri vlasti u dravi. Njihova meusobna
neovisnost glavno je jamstvo autonomije i slobode pojedinca u demokratskoj dravi. Nosioci
dravne vlasti su izborni i politiki odgovorni za svoj rad. U svom djelovanju vezani su
pravnim pravilima; organizacija vlasti definirana je ustavom, a ostali zakoni i pravni akti
moraju biti sa njim usklaeni. Podjela vlasti podrazumijeva da nitko ne moe istovremeno biti
na funkciji u dvije grane vlasti, jedna iskljuuje druge.
Poslovi koje obavlja svaka drava:
obrana dravnog teritorija (vojska);
odravanje odnosa sa susjednim i ostalim dravama (vanjski poslovi);
odreivanje prava i obveza stanovnika svojeg podruja i prisila na potivanje takvog
poretka (zakonodavstvo, policija);
- rjeavanje pojedinanih sporova i odreivanje kazni za nepotivanje pravni pravila
(pravosue);
- sakupljanje sredstava za obavljanje navedenih zadataka i plaanje onih koji ih izvravaju
(financije dravni proraun);
- niz opekorisnih poslova tzv. javne slube briga oko obrazovanja, zdravstva,
prometa, energetike, informacijskih sustava, socijalne skrbi i mnogih drugih.
-

Dravnu vlast i dominaciju kao metodu rjeavanja interesnih sukoba u drutvu u

razvijenim zemljama sve vie potiskuje uloga drave kao koordinatora javnih slubi,
regulatora gospodarskog sustava i drugih sustava, te uloga nosioca socijalne odgovornosti za
ivotni minimum (socijalna drava).

11. Ustav temeljni pravno - politiki akt drave

Ustav je temeljni i najvii akt jedne drave kojim se uspostavlja pravni i politiki
poredak i s kojim moraju biti usklaeni svi postupci i akti javne vlasti i graana. Ustav
je izraz suverenosti naroda koji donoenjem ustava odluuje o ustrojstvu politikog ivota i
poretka zemlje.

28

U suverenim (samostalnim, nezavisnim) dravama ustav je obino pisani dokument

usvojen po posebnom postupku koji je sloeniji od postupka donoenja zakona, zato i jest na
vrhu hijerarhije pravnih normi, najvii pravno- politiki dokument.
Sadraj ustavne materije jest:
- politika organizacija drave,
- poloaj i uzajamni odnosi najviih organa vlasti,
- ovlatenja i nain donoenja zakona i drugih propisa,
- ustrojstvo politikih institucija koje omoguuju politiki ivot,
- prava, slobode i dunosti graana.
Razlikujemo ustav u formalnom i materijalnom smislu.
U formalnom smislu, ustav je jedinstveni pisani dokument s najviom pravnom snagom,
juridika (pravna) osnova za pozitivno zakonodavstvo.
U materijalnom smislu, ustav je skup propisa kojima se utvruje osnova drutvenopolitikog ureenja zemlje, dravna organizacija, odnosi i djelatnosti najviih organa vlasti, te
status i prava graana.
Ustav u formalnom smislu obuhvaa u pravilu i ustav u materijalnom smislu, mada se
ponekad ne podudaraju u potpunosti. Naime, veina pisanih ustava relativno su kratki i
zahtijevaju dopune u vanim pojedinostima putem posebnih zakona (ustavni zakoni i
amandmani). Osim toga i politika praksa unosi obiaje koji nisu sadrani u pisanim pravnim
aktima, a sastavni su dio ustava u materijalnom smislu.
Ima drava koje nemaju ustav u formalnom smislu, kao jedinstveni pisani dokument, ali
postoji ustav u materijalnom smislu. Primjer je Velika Britanija u kojoj se ne pravi razlika
izmeu ustava i obinih zakona. Ustav je dio obiajnih zakona koji imaju dugu tradiciju i
nitko ih ne dovodi u pitanje. U takvoj dravi najvii organi vlasti, politike institucije,
drutveni i politiki sistem postaje i funkcionira na osnovi formalnih propisa sa snagom
zakona ili na osnovi propisa sankcioniranih obiajem. Zato moemo govoriti i o obiajnim
ustavnim propisima.
Po obliku dravnog ureenja drave mogu biti unitarne ili sloene.
Unitarne drave su nedjeljive cjeline u kojima je najvia dravna (politika) vlast
centralizirana i nedjeljiva, primjenjuje se jedinstven zakonodavni sustav na cijelom dravnom
prostoru znai, imaju jedan jedinstveni ustav. Primjeri: Italija, Francuska, Hrvatska itd.
Sloene drave su one koje su sastavljene od vie drava lanica ( zemalja, kantona,
republika, pokrajina i sl.), od kojih svaka ima svoje organe politike vlasti, svoj ustav, svoje
sudstvo, svoja zakonodavna i upravna tijela. Sloene drave pojavljuju se kao federativne i
konfederativne. Federativni ili savezni ustav propisuje naelne norme zajednike za sve
graane federacije ili konfederacije, utvruje odnose federacije (ili konfederacije) i posebnih
jedinica, odreuje podjelu nadlenosti meu njima i normira unutranju organizaciju
federacije. Ustavi federalnih jedinica (lanica sloene drave) moraju biti u skladu s
federativnim ili saveznim ustavom. Primjeri: Sjedinjene Amerike Drave, Rusija, vicarska,
Njemaka itd.
Ve su Heleni pravili razliku izmeu osnovnog ustavnog zakona i obiajnog zakona, mada
su oni jednaki po svojoj snazi i vrijednosti.
Termin ustav u modernom smislu rijei pojavljuje se prvi puta u francuskoj
Deklaraciji o pravima 1789.godine. Ta koncepcija ustavnosti odgovarala je
novostvorenim klasnim odnosima kao rezultat klasne borbe graanske klase (buroazije)
protiv feudalnih privilegija i kraljevskog apsolutizma.
Prve ustavne konstitucionalne akte, koji su zakonski izraavali borbu graanstva protiv
apsolutizma provela je engleska buroazija zbog zatite od apsolutistike samovolje,
najvaniji je Bill of Rights ( 1689. god. ).

29

Amerika Deklaracija nezavisnosti (1776.) i francuska Deklaracija o pravima (1789.)

proklamirale su pobjedu buroasko- demokratskih naela.
Prvi pisani ustavi nastali su u 18. stoljeu kao rezultat uspjele borbe graanstva protiv
samovolje vladara, povezani su s nastankom graanske drave koja je zamiljena kao pravna
drava kojom vladaju od naroda izabrani zastupnici (parlamenti). Nova vladajua klasa htjela
je imati politiko-pravnu osnovu za sve ostale pravne propise u dravi, pa graanske
skuptine prihvaaju ustave kao temeljna naela politikog ivota u dravi.
Prvi pisani ustav nastao je na amerikom kontinentu, u dravi Virginiji 1776. godine, a zatim
je donesen savezni ustav Sjedinjenih Amerikih Drava 1787.godine. Specifinost je tog
ustava to je nastao kao rezultat revolucionarnog rata za nezavisnost amerikog naroda protiv
Engleske i zaotrene klasne borbe poslije zavretka rata (1775.-1783.).
U Europi je prvi bio francuski Ustav ograniene monarhije iz 1791.godine, koji je donijela
Ustavotvorna skuptina. Francuska Deklaracija prava ovjeka i graanina iz 1789.
izjednaava primjenu diobe vlasti, uz garancije sloboda i prava, sa samim pojmom ustava.
Najtemeljitije je naelo diobe vlasti razraeno amerikim Ustavom iz 1787.god., ime je
postavljen temelj razvitku sustava konica i ravnotea na svim razinama i u svim
institucijama organizacije vlasti. Samo suprotstavljanje ambicije ambiciji omoguit e
djelotvornost ustavnih ogranienja; jedino vlast moe ograniavati drugu vlast.
U periodu uvrivanja graanskog drutva i kapitalistikih odnosa donosi se veina
ustava, od 1800.-1880.godine doneseno je vie od 300 pisanih ustava.

12. Parlament najvie zakonodavno tijelo vlasti u dravi

Parlament je u najirem smislu predstavniko tijelo koje donoenjem zakona, te izborom
i nadzorom nad nositeljima izvrne vlasti izraava suverenost naroda.
U uem smislu, za razliku od kongresa i skuptine, parlament je predstavniko tijelo samo
u zapadnoeuropskim sistemima organizacije vlasti, nastalim na engleskom uzoru.
12.1. PARLAMENT VELIKE BRITANIJE
Velika Britanija smatra se majkom parlamentarizma i po uzoru na njezin parlament
nastali su gotovo svi evropski parlamenti.
Britanski parlament sastavljen je od Doma lordova (House of Lords) i Donjeg doma
(House of Commons), i smatra se nositeljem niim ograniene suverenosti, tako da
svojim aktima moe izmijeniti i sam ustav zemlje.
Razvijao se postupno od poetka 13.st. iz savjetodavnog tijela monarha (Veliki savjet), u
uvjetima apsolutne monarhije . Naziv parlament sve se vie koristi poslije ulaska u tijelo i
biranih predstavnika. Usporedo jaa vlast parlamenta na raun monarha. Poslije podjele
parlamenta na dva doma (sredina 14.st.) taj naziv je oznaavao oba doma. U donjem domu
nalaze se predstavnici graanstva, nie i srednje klase seoskog plemstva. Dom lordova
obuhvaa predstavnike visokog plemstva i visokog sveenstva. Parlament postaje protua
kraljevskoj vlasti, to je rezultiralo ureenjem nazvanim ograniena monarhija ( vlast
monarha je ograniena vlau parlamenta), koja se vremenom preobraava u parlamentarnu
monarhiju (parlament ima svu zakonodavnu vlast, a monarh je samo dravni poglavar bez
stvarne vlasti) od poetka 18.stoljea.
Glavne upravne poslove obavlja kabinet (vlada) kao nositelj izvrne vlasti, na ijem je
elu prvi ministar, a oni djeluju pod uvjetom da im je Donji dom izglasao povjerenje.
Prevlast Donjeg doma uspostavlja se postepeno, jer su u njemu predstavnici klase koja ima
glavnu ekonomsku mo. Kako raste ekonomska mo graanske klase u odnosu na plemstvo,

30

tako raste i njezina politika mo, tj. utjecaj u Parlamentu. Nakon 1911.god. Dom lordova
gubi gotovo svu mo i utjecaj, mada lanove imenuje monarh doivotno ili nasljedno.
U Velikoj Britaniji se zakoni koje donosi parlament smatraju znaajnijim od
nepisanog ustava. Odluke se donose veinski u Donjem domu, ali u stvarnosti disciplinirana
veina samo potvruje odluke prvog ministra. Zbog dvostranaja i veinskog izbornog
sustava u Velikoj Britaniji uvijek jedna stranka ima apsolutnu veinu u Parlamentu, koja
formira jednostranaki kabinet. Zbog postojanja stranake stege (stranaka disciplina)
zastupnici automatizmom samo potvruju odluke kabineta. Ovakvo je ponaanje prisutno u
velikoj veini parlamenata.
U drugim dravama parlament je podreen ustavu koji definira djelovanje, ovlasti, obaveze i
zadatke parlamenta.

12.2. AMERIKI USTAVNI MODEL

U Sjedinjenim Amerikim Dravama vlast se dijeli na tri ravnopravne grane vlasti, od
kojih svaka djeluje u svojoj domeni.
Predstavniki dom
1. zakonodavna vlast - Kongres
Senat
2. izvrna vlast Predsjednik (nema vlade u europskom znaenju) imenuje dravnog
tajnika koji je na elu kabineta i direktno mu je podreen i odgovoran.
3. sudbena vlast Vrhovni sud je najvii po rangu
Kongres donosi zakone, Predsjednik vodi brigu da se oni vjerno izvravaju i ima
relativno velike ovlasti, a Vrhovni sud daje pravorijek kada se pojavi sumnja u pogledu
konkretnog zakona. Sud takoer nadzire potivanje ustava i intervenira kada ga bilo tko,
ukljuujui i Kongres, po njegovu miljenju kri. lanovi legislative (zakonodavne vlasti) ne
mogu biti lanovi egzekutive (izvrne vlasti), kao ni pravosua (sudbene vlasti).
Kongres se, zbog federativnog ureenja drave sastoji od dva doma: Predstavnikog doma i
Senata.
Dioba vlasti u amerikom ustavu ne iscrpljuje se postojanjem triju vlasti, ve je provedena
u gotovo svim detaljima razdiobe nadlenosti, tvorei sistem konica i ravnotea tako da
se suprotstavljanjem nositelja pojedinih funkcija sprijeava prevlast bilo kojeg od njih. To
izraava i izborna osnova najviih organa federacije: u Predstavnikom domu zastupljeni su
graani koji biraju po jednog kongresmena u svakoj od 435 izbornih jedinica. U Senatu su po
dva senatora iz svake drave- lanice federacije. Kongresmeni se biraju na dvije godine;
senatori na est godina , ali svake dvije godine bira treina od njih. Budui da predsjednika
SAD-a u sutini biraju neposredno graani na etiri godine, vidi se kako su tvorci amerikog
ustava i na taj nain nastojali osigurati meusobnu neovisnost najviih organa vlasti.
12.3.OSNOVNE FUNKCIJE PARLAMENTA
Uglavnom svi parlamenti imaju nekoliko obaveznih funkcija:
- odobravanje dravnog prorauna (budeta plan prihoda i rashoda drave u
kalendarskoj godini) i nadzor nad njim, - vlada predlae parlamentu nacrt prorauna
koji mora sadrati izvore punjenja prorauna i raspodjelu tog novca na sve korisnike
prorauna;
- donoenje ustava i zakona, i kontrola njihova izvravanja;

31

formuliranje temeljnih pravaca politike koju provode izvrni organi vlasti;

izbor nositelja izvrne vlasti vlade, a negdje i predsjednika drave,te opi nadzor i
ostvarivanje odgovornosti nositelja izvrne vlasti.

Kljuna funkcija parlamenta je kontrola izvrne vlasti, njezino naglaavanje

karakterizira uspjean parlament.
U zakonodavstvu zbiljska uloga parlamenta ne dolazi do izraaja onako kako to propisuju
ustavi, zakone pripremaju izvrni organi koji ih samo provode kroz parlament (automatizam).
Tamo gdje se, kao kod nas, inzistira na ureivanju svih odnosa zakonima, oni se esto
izglasavaju, a da se zastupnici uope nisu upoznali s njihovim sadrajem. Zbog toga sve
suvremene drave putem tzv. delegiranog zakonodavstva povjeravaju regulatorne funkcije
izvrnim organima, pridravajui si pravo nadzora.
Dvodomni parlamentarni sustav smatra se nunim u sloenim dravama (federacije i
konfederacije), ali ga primjenjuju i unitarne. U Francuskoj, Italiji i drugim europskim
parlamentarnim dravama pored neposredno izabranog predstavnitva postoji i Senat, koji se
esto bira posredno (biraju ga posebna biraka tijela ili se za izbor zahtijeva vea ivotna
dob), i u pravilu na dui rok nego predstavniki dom. To se obrazlae nunou osiguranja
stabilnosti i kontinuiteta politike parlamenta, te koenjem naglih i nepromiljenih odluka.
Hrvatska je imala dvodomni sustav od 1990. do 2001., kada je ukinut upanijski dom
Sabora, pa tada postaje jednodomni parlament Hrvatski sabor.
U situaciji veoma podijeljenih politikih snaga i postojanja velikog broja politikih
stranaka, a naroito onda kada veliku snagu u parlamentu imaju nedemokratske snage, javlja
se problem nestabilnosti vlade koji moe ugroziti i samo postojanje parlamentarizma.
Zbog toga su neke zemlje nastojale , pomicanjem teita vlasti iz parlamenta,
racionalizirati sistem i smanjiti opasnost blokiranja djelovanja dravnih institucija
ograniavajui odluujuu ulogu parlamenta, uz ouvanje njegove nadzorne i izborne
funkcije.

13.Parlamentarizam
Parlamentarizam u irem smislu predstavlja sustav predstavnike vladavine u kojoj se
suverenost naroda izraava na opim, slobodnim i viestranakim izborima.
U uem smislu to je sustav parlamentarne vlade kao oblika organizacije vlasti u kojem
izvrna vlast politiki odgovara pred parlamentom; karakteristian je prvenstveno za
evropske liberalne demokracije.
Parlamentarizam u irem smislu poklapa se s pojmom predstavnike liberalne
demokracije, dakle, to su svi suvremeni demokratski poreci.
Meu njima razlikujemo tri tipa vladavine:
1. isti parlamentarni tip vladavine ( parlamentarizam u uem smislu)
2. Predsjedniki politiki sustav
3. Polupredsjedniki sustav vladavine
4. Skuptinski sustav
Koncepcija predstavnike vladavine (parlamentarizam u irem smislu) polazi od
spoznaje da graani jesu temelj i izvorite vlasti (narodna suverenost), ali je nemogue da
neposredno donose politike odluke. Suprotnost mu je poredak direktne demokracije.
Zbog toga se narodna suverenost vri izborom predstavnika koji u ime graana u opem
interesu vre funkcije vlasti i njihovim periodinim podvrgavanjem provjeri putem ponovnih
izbora. Interesi ljudi su po prirodi stvari razliiti, pa predstavnika vladavina nuno
podrazumijeva slobodu udruivanja u politike stranke i druge oblike interesnog okupljanja.
Svrha je izborne utakmice meu strankama omoguiti javni dijalog o problemima politike

32

zajednice i razborito organizirati sudjelovanje graana u donoenju politikih odluka. Budui

da vrenje vlasti ukljuuje i mogunost zloupotrebe, nositelje javnih funkcija je potrebno
nadzirati. Vlada odgovara parlamentu i javnosti, koji je nadziru (odgovorna vlada).
Teoretski svugdje vlada parlament; u stvarnosti on imenuje nositelje izvrne vlasti, te
nadzire, verificira (potvruje, ovjerava) i usmjerava njihovo postupanje.
1. isti parlamentarni tip vladavine (parlamentarizam u uem smislu) blai je oblik
primjene diobe vlasti; to je sustav poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti.
Najvanija mu je znaajka politika odgovornost vlade pred parlamentom. Vlada
ostaje u funkciji dok uiva povjerenje veine zastupnika u parlamentu. Da bi provjerila
stav birakog tijela prema svojoj politici, vlada moe raspustiti perlament (to na savjet
vlade ini dravni poglavar) i raspisati izbore za novi parlament. Dravni poglavar nije
politiki odgovoran i ne moe biti opozvan, ali upravo zato odluke donosi jedino uz
premapotpis(supotpis) nadlenog ministra, koji time preuzima odgovornost. Dravni
poglavar uglavnom ima proceduralne i ceremonijalne ovlasti, a funkcija sa najvie
politike moi je prvi ministar (predsjednik vlade, premijer). Formalno, parlament moe
izglasavanjem nepovjerenja opozvati vladu. U stvarnosti, meutim, vladu nije mogue
sruiti dok je stranaka veina u parlamentu disciplinirana. Postoje dva oblika ovakvog
parlamentarizma: a) dvostranaki parlamentarizam zbog izbornog sustava relativne
veine pobjednika stranka dobiva apsolutnu veinu u parlamentu, a vlada je
jednostranaka Velika Britanija; b) veinski parlamentarizam postoji vie stranaka,
este su predizborne i parlamentarne koalicije, pa i takve vlade Njemaka, Austrija,
Italija, panjolska,Island, Finska, Grka, Portugal td.
Tipian primjer ovog sustava je Velika Britanija, koja, uz islandski, ima najstariji
parlament na svijetu
2. Predsjedniki politiki sustav je sasvim drukiji ustavni model vlasti. Predsjednik se
bira na slobodnim izborima i odgovoran je politiki. Naravno da je i ovdje predstavniko
tijelo najvie zakonodavno tijelo, ali predsjednik ima najvee izvrne ovlast (isto kao i
vlada u prethodnom sustavu), meutim ne moe biti opozvan, osim ako prekri ustav. To u
stvari i nije oblik parlamentarizma, jer vlada ne proizlazi iz parlamentarne veine, ve je
sastavlja sam predsjednik drave. Ovakav model vlasti primjenjuje se u SAD-u.
Predsjednik SAD-a je samostalan i nezavisan, bira ga narod i nije odgovoran Kongresu
(iako je u stvarnosti brojnim nitima povezan s njim), to je u skladu s naelom odvojenosti
egzekutive i legislative (sustav konica i ravnotee). Predsjednik je istodobno ef drave
i nositelj cjelokupne izvrne vlasti. On je ujedno i predsjednik vlade u evropskom
znaenju rijei, iako ustavno-pravno vlada formalno ne postoji; on je ef, a ne
predsjedavajui u odnosu na kabinet (koji je savjetodavno tijelo predsjednika). Ni
predsjednik ni kabinet (ni dravni tajnik koji je na elu kabineta) nisu odgovorni
Kongresu;ali ga u skladu s naelom organizacijske i funkcionalne odvojenosti izvrne i
zakonodavne vlasti, ne mogu niti raspustiti. isti predsjedniki sustav ne primjenjuje
nijedna evropska drava (Francuska je najblia tome).
3. Polupredsjedniki sustav vladavine je takav oblik u kojem predsjednika drave tj.
dravnog poglavara biraju neposredno birai, on i vlada dijele,i pravno i zbiljski, ustavne
ovlasti, ali predsjednik drave ima vee i oluujue ovlasti, to ga ini i ustavno i politiki
monijim od vlade. Vlada je odgovorna i parlamentu i predsjedniku drave, a proizlazi iz
parlamentarne veine. Ovakav sustav primjenjuje se u Francuskoj, Rumunjskoj, Estoniji,
Rusiji.
4.

Skuptinski sustav primjenjuje naelo jedinstva vlasti i u sutini nije uope tip
parlamentarizma.Sva su zakonodavna i izvrna ovlatenja koncentrirana u najviem
organu vlasti, saveznoj skuptini (parlamentu). vicarska je jedina zemlja koja je za oblik

33

dravne vlasti izabrala konventski ili skuptinski sustav. Budui da je ona i federativno
ureena drava, osnovni princip federalizma je vertikalna podjela vlasti. Savezna
skuptina sastoji se od dva ravnopravna doma: Nacionalnog vijea i Vijea kantona.
Izvrna vlast u vicarskoj je Savezno Vijee sastavljeno od sedam lanova koje bira
Savezna skuptina na etiri godine. Oni ne mogu biti istodobno i lanovi Skuptine, koja
svake godine naizmjenino bira po jednoga od njih za predsjednika Konfederacije
(federacije) i predsjedavajueg Saveznog vijea (vlade). Pri sastavljanju Saveznog vijea,
Skuptina vodi rauna o kantonalnoj, jezinoj, vjerskoj, regijskoj i stranako-politikoj
zastupljenosti. Savezno vijee (vlada) obavlja izvrnu funkciju, ali ono nema svoj
program ve provodi volju Savezne skuptine. vicarski politiki sustav odlikuje se i
kompleksnim federalizmom te primjenom oblika izravne i poluizravne demokracije
(referendum i narodna inicijativa).
Ravnotea i utjecaj izmeu vlade i parlamenta oznaavaju parlamentarni politiki sistem,
mada vidimo da veina poredaka ima sustav poremeene ravnotee u korist izvrne vlasti
(bilo vlade, bilo predsjednika).
Potreba da se u sloenim viestranakim uvjetima formira vlada, koja uiva povjerenje
veine zastupnika u parlamentu, rezultira estim stvaranjem koalicija najee su u
sustavima sa razmjernim izbornim sustavom tj. tamo gdje nema dvostranaja.

Koalicija izvorno znai grupu ljudi (zastupnika, politikih stranaka) koji se privremeno
udruuju zbog postizanja nekih ogranienih zajednikih ciljeva. Razlozi mogu biti: prije
izbora da bi se dobio to vei broj glasova i da bi se pariralo nekoj jakoj stranci, ili poslije
izbora u parlamentu da bi se formirala vlada (jer je potrebna volja apsolutne veine). lanovi
koalicije labavije su povezani nego lanovi istih stranaka, obino se sklapaju koalicijski
sporazumi koji definiraju odnose politikih stranaka u koaliciji. Takvim sporazumom,
uglavnom, stranke ne gube autonomiju.
U kriznim situacijama znanost preporua formiranje tzv. velike koalicije,tj. udruivanje
stranke na vlasti i stranaka u oporbi.
Parlamentarizam uvijek ukljuuje i postojanje oporbe (opozicije) koja predstavlja pojavu
drukijih ili suprotnih stavova ili pokreta u odnosu na vladajue ili one koji formalno
prevladavaju u vlasti. To mogu biti: politike stranke, interesne grupe- grupe za pritisak,
socijalni pokreti, pojedinci- javne linosti i sredstva masovne komunikacije (masmediji).
Glavne funkcije oporbe:
- zastupa interese koje nedovoljno predstavlja stranka na vlasti;
- daje informacije o reagiranju javnosti na politiku stranke na vlasti;
- ukazuje na postojanje drugaijih pogleda u drutvu;
- pomae razvoju demokracije jer predstavlja instrument preko kojeg javnost moe utjecati
na vlast; ona je spona izmeu vlasti i javnosti;
- kritikom i ukazivanjem na propuste stranke na vlasti, pomae joj da sama sagleda svoje
propuste.
Negdje se stvara i vlada u sjeni oporbena vlada koju financira drava, a i ne mora;
ona nema stvarne politike ovlasti, ali radi isti posao kao i prava vlada i time joj pomae u
radu. To je izraz politike mudrosti koja polazi od spoznaje da svaka vlada moe vie nauiti
iz kritike svojih protivnika, nego iz pohvala svojih laskavaca(H. Laski.).
Sudbina tzv. socijalistikih reima najbolje je pokazala kako guenje i zabrana djelovanja
oporbe vodi tekim promaajima,i u krajnjoj liniji propasti reima.

34