CIP

343.301 (47) ( = 861/866)

,
Jugoslaveni rtve staljinskih istki : (dokumentarna kronika) / Pe
tar Poar. Beograd : Nova knjiga, 1989 (Beograd : BIGZ) . 368 .:
. ; 25 cm. (Biblioteka Svedoanstva)
: . 367-368
ISBN 86-7335-060-3
323.282(47)
: a. , --
. --

MOTTO
Mrtvi ive u pamenju tako dugo dok u lubanjama
diu jo mozgovi u kojima se nisu ugasile slike o
pokojnicima (Miroslav Krlea, Dnevnik, 1977, svezak
peti, str. 390)
Nema niega strasnijeg za jednog revolucionara,
nego nevin stradati od ruke svojih drugova (Josip
Broz Tito, Sabrana djela, 1977, svezak etvrti, str.
174, biljeka autora za to izdanje)

SADRAJ

PROLOG

MRTVACI NA DOPUSTU

PARTIJSKA REHABILITACIJA 2RTAVA
_
_ _
TAJNI REFERAT NIKITE SERGEJEVICA HRUSCOVA
SMRT, A NE PET GODINA ROBIJE (Kota Novakovi)
INTERMECO Moje suenje

VOJNIK I TRGOVAC (Gustav Baraba)
INTERMECO Dalje uvrivanje sovjetskog sistema
OSNIVA KPJ, MATEMATIAR, SEKRETAR . .. (Filip Filipovi)
INTERMECO Krvavi pokop revolucije

NOVINAR DUKA CVIJIC (uro Cviji)

INTERMECO Iupati s korijenjem

MOJA NACIONALNOST JE OVJEANSTVO (Dr Vukain Markovi)
INTERMECO Krv tee, a glave se kotrljaju
VELIKI STRAH
(Ivan Greti)

REVOLUCIONARNI DUH (Antun Mavrak)

INTERMECO Zato je Staljin uspio

OD LEPOGLAVSKIH DO STALJINOVIH VAMPIRA (Rudolf Hercigonja)
INTERMECO
Poglavlje 7.

I MOJA SU DJECA BILA GLADNA (Akif eremet)
INTERMECO Zagojietka politikih ubistava

ATENTATOR I 2RTVA (Kamilo Horvatin i Jovanka Horvatin)
INTERMECO
18.

VISOKA KOLA SADIZMA (Agata Oreki)

INTERMECO Stihovi o Staljinu

KLJUAR U TAMNICI (Petar ili Simun Bri)

. . . MATUZOVIC JOS NIJE UMRO (Ivan Matuzovi)

INTERMECO
Lida

IZ MLADE BOSNE U REVOLUCIJU (Simo Milju i Zora MiljuS)
NI NJEGA NISU ZABORAVILI (Vilim Horvaj)

INTERMECO Na smrt streljanjem, na smrt streljanjem, na smrt streljanjem

LED U SRCU (Julijus Baranovski)

INTERMECO GULAG pred nama

VODIO JE JURI NA NEBO (Jovan Malii)
INTERMECO 11.
STALJIN JE MORAO INTERVENIRATI (Dr Sima Markovi)
INTERMECO Pokolj u vojsci

SKOJEVAC, LOGORA, HISTORIAR (France Klopi)

INTERMECO Osobni udio

9
11
14
20
28
32
34
37
38
45
47
53
54
61
66
67
73
75
85
88
92
94
103
105
115
119
122
125
127
130
133
135
143
145
152
154
167
169
175

NOSILAC ORDENA CRVENE ZASTAVE (Danilo Srdi)

BIJEG IZ ZATVORA U SMRT (Gojko Samardi)

INTERMECO
Gramatika
fikcija

NAS GENERAL NKVD-a (Ivan Kralj)

INTERMECO 15. Izruenje GESTAPO-u

MILJENIK KOMINTERNE (Josip Ciinski)

INTERMECO Trockisti neprijatelji naroda

DVIJE DECENIJE U DOLINI SMRTI (Boo Kutera)

INTERMECO
II

TRI BRATA TRI STALJINOVE RTVE (Radomir, Vojislav i Grgur Vujovi)

INTERMECO Kud je vodio trag

STALJINOVOJ POLICIJI NIJE MOGAO POBJEI (Stjepan Cviji)

INTERMECO Poglavlje 15.

KOMUNISTA I INTERNACIONALISTA (Vladimir Copi)

INTERMECO
Cijela Komintema

OVJEK KOJI JE SVE ZAPISAO (Karlo Stajner)

INTERMECO Vojska bez zapovjednika

KANDIDAT ZA GENERALNOG SEKRETARA (Petko Mileti)

INTERMECO Proces na Pankracu

JUGOSLAVENSKI KOMUNIST DRAGIC JE STRADAO NEVIN . .. (Stanko

Dragi) _ _
INTERMECO Gustav Husak o odgovornosti Novotnoga za politike procese
TROCKISTA KOJI TO NIJE BIO (Dr Ante
Ciliga)

INTERMECO Put u Sovjetski Savez

BILANS STALJINOVOG TERMIDORA

INTERMECO Od Hruova do Dubeka

OVJEK KOJI SE ONESVJESTIO

SPISKOVI, S P I S K O V I

I NA KRAJU

Prilozi

PRILOG I Rukovodstvo KPJ

PRILOG II Pismo sovjetskog ambasadora u Sofiji

PRILOG III Smjenjivanje i hapenje Jeova

PRILOG IV GULAG na treoj stanici

PRILOG V Poslije pedeset godina -------------------------

PRILOG VI Poznanik sa Crvenog trga

PRILOG VII Pismo buduoj generaciji rukovodilaca Partije (Buharinov

testamenat)

INDEKS IMENA _
_
IZBOR IZ LITERATURE
_

177
183
184
189
190
192
207
209
219
221
232
234
240
243
253
256
273
275
283
287
289
292
302
307
317
320
329
335
337
339
342
343
344
346
351
353
337
359

PROLOG

Na sjeveru Azije, izmeu Urala na zapadu i Tihog oceana na istoku,

na deset milijuna etvornih kilometara prostire se Sibir. Klima je
kontinentalna, zime vrlo hladne, pa je ak izmjeren i apsolutni minimum
od minus 69,8 stupnjeva Celzijusovih. Sibir to su tundre, tajge
i stepe. Rusi zauzimaju Sibir pohodom kozakog atamana Jermaha 1581.
godine, u sedamnaestom stoljeu doli su do Amura i Ohotskog mora,
a u devetnaestom stoljeu do Sjevernog ledenog mora i Tihog oceana.
Prvotno su u Sibiru bili Nenci, Burjati, Jakuti i uki, zatim Rusi,
a u prvoj je polovini dvadesetog stoljea Sibir postao golemi konglomerat
raznih nacija, svih evropskih i drugih naroda...
Sibir je i sinonim za tamnicu, progonstvo, istrebljenje...
Od kada?
Sasvim
je sigurno da je Juraj Kriani, roen 1617. ili 1618. godine
u
Obrhu, u okolici
Ozlja, jedan od prvih naih prognanika u Sibir. Prema
podacima jednog od njegovih biografa Ivana Goluba za Kriania je
u vezi s izgnonom u Sibiriju naznaeno u dokumentaciji poslan u Sibiriju u Tobolsk inozemac Juraj sin Ivanov, Srbin, a po carskoj odluci
nareeno mu je da bude u Tobolsku u carskim poslovima, u kojima
je podesno; a za uzdravanje nareeno je mu se daje 7 i po rublja
mjeseno. Kriani ie otpravljen u Moskvu s jednim od uitelja starovjeraca Teodorom Trifomovim. U Tobolsk je stigao 8. oujka 1661...
Izgnanici su rijetko kada bili stavljani ba u zatvor. Odailjanje u Sibir
bio je jedan od oblika naseljavanja Sibirije...
Poslije
punih
petnaest godina progonstva Juraj Kriani bude po
milovan, te napusti Sibir. Bilo je to 5. oujka 1676. godine.
A tek 27. oujka 1677. godine Car je dozvolio Krianiu da napusti
Rusiju.
No mnogi, kasnije, nisu uspjeli napustiti Sibir. Ni Sovjetsku Rusiju.
Mnogi nisu do Sibira ni dospjeli. ivot su zavrili ve u prvom zatvoru
u kojem su zatvoreni. Po kratkom postupku. Suenje, pa smrt, suenje,
pa Sibir. A nerijetko i bez suenja.
Samo smrt, samo Sibir. Tragovi se gube, kao to se poslije 1935.
godine u SSSR-u. i ivot lako gubio.

MRTVACI NA DOPUSTU

Govorili su, a uvijek se to moe rei komunisti su mrtvaci na

dopustu. Isak Babelj je to prvi rekao. I, iimao je pravo to je tono!
Ali, isto je tako tono da, iako postoje mnogi naini prestanka dopusta,
postoji i onaj jedan najstraviniji umrijeti nevin od ruke svojih
drugova, u ime, i to isu govorili revolucionarne pravde. Takvi su
bili
proglaeni
narodnim
neprijateljima,
tonije

neprijateljima
naroda.
Nikita Sergejevi Hruov, ti svom referatu na Dvadesetom kongresu
Komunistike partije Sovjetskog Saveza, 1956. godine, nazvanom Tajnim
referatom, objasnio je pojam neprijatelja naroda ovako Staljin je
tvorac pojma neprijatelj naroda. Ovaj je izraz automatski uinio ne
potrebnim da se dokau ideoloke zablude ovjeka, ili ljudi, upletenih u
neko sporno pitanje; ovaj je izraz omoguio upotrebu najokrutnijih ka
njavanja, krei sve norme revolucionarne zakonitosti, protiv svakoga koji
se na bilo koji nain nije slagao sa Staljinom, protiv onih koji su bili
samo osumnjieni zbog neprijateljske namjere, protiv onih koji su bili
na zlu glasu... (Tajni referat N. S. Hruova, Stvarnost, Zagreb,
str. 26).
Koliko je bilo neprijatelja inaroda? To nitko ne zna! A moda
je i bolje da se ne zna ta brojka, spisak komunista, Staljinovih rtava.
Evo ilustracije: od 139 lanova i kandidata za lanove Centralnog
komiteta SKP(b),
koji su bili izabrani 1934.
godine na Sedamnaestom
kongresu SKP(b),
98 osoba, znai sedamdeset
posto, bilo je
uhapeno i
streljano, i to samo za dvije godine. Od 1.966 delegata, tog istog kongresa,
1.108 bilo je uhapeno zbog navodnih zloina protiv revolucije. A i
njenice govore da se ak njih osamdeset posto prikljuilo Partiji prije
oktobarske revolucije i za vrijeme graanskog rata...
Ili, jedan zapis ti dnevniku Miroslava Krlee od 1. travnja 1968.
godine, Prag, 31. oujka. Zamjenik vrhovnog suca SR, koji je zaduen
za ispitivanje staljinistike prolosti (pojedinih novotnizmom kompromitira
nih lica Novotny, sekretar CK KP) nestao je (Prace): Dr Jozef
Brestanski (42), potpredsjednik Vrhovnog suda,
nestao je u
etvrtak na
putu iz svojega ureda na partijski sastanak, a otada se o njemu vie
nita nije ulo. Sucu Brestanskom bio je povjeren zadatak da ispita
i rehabilitira oko
30.000 drugova pogubljenih,
zatvorenih ili proganjanih
pedesetih godina ...
I to samo jedan sudac, u samo jednoj zemlji, i samo pedesetih godina.
A ve 30.000 drugova ...

11

I tako u nedogled. Brojanje mrtvih! Obitelji rtava, ako je itko od

obitelji preivio, dobijale su poslije Dvadesetog kongresa KPSS-a obavijest
koja glasi otprilike ovako: Taj i taj rehabilitiran je tada i tada odlukom
Vojnog (ili nekog drugog) kolegija Vrhovnog suda SSSR-a . .. I to je sve.
Ili, sasvim precizno od osnivanja Komunistike partije Jugoslavije
1919. godine, jedan od najznaajnijih jugoslavenskih komunista, Vladimir
opi, takoer je nestao u staljinskim istkama. Strijeljan je. Rehabili
tiran je 1958. godine odlukom Vojnog kolegija Vrhovnog suda SSSR-a.
Kada je opiev sin Zoran nastojao 1962. godine u Moskvi utvrditi zbog
ega je okrivljen i osuen njegov otac, saznao je od sovjetskih vlasti
da je Vladimir Copi bio optuen i neosnovano osuen kao agent jugo
slavenske policije. Prema ehoslovakim je izvorima V. opi bio optuen
za trockizam i za vrijeme boravka u panjolskoj, gdje se borio za re
publikansku
panjolsku
kao
komandant
XV
internacionalne
brigade
Linkoln. Zoranu opiu je, u Moskvi, reeno da su optube protiv
njegovog oca bile nedokazane, da je u istranom zatvoru neto priznao,
ali da je ispred suda svoja iznuena priznanja opovrgnuo. Tako govori
i spis pod brojem 4 N-2671/58 koji je tada i uruen Zoranu opiu.
O
tim i takvim priznanjima mnogo je pisano. Postoji itava bi
blioteka o staljinskim istkama, kao da se krvnik i rtva natjeu tko
e vie pobiti, ubiti i zatvoriti, a tko vie zapisati o Ljubljinki i Butirki,
tim zatvorima u Moskvi, o GULAG-u, o Kolimu, Sibiru... O zatvorima i
robijanicama u kojima su lomili ljude, komuniste, revolucionare. Jedno
zapisano svjedoanstvo govori kako se stari komunist vraa u zatvorsku
eliju i na pitanja svojih drugova, zatvorenika, to je bil-o kod istraitelja,
odgovara stenjui: Ah, ah, to se dogaa. Rekli su mi da sam bandit,
tetoina, neprijatelj naroda (evo Staljinove formule! op. P. P.), trockist.
da e me smlaviti, smrviti, ako sve ne priznam, ah, ah, kako je to mo
gue ... I zatim dodaje: Dajte mi papir i tinte, moram pisati drugu
Staljinu, neka zna to se ovdje dogaa... Izvor ove informacije je
jugoslavenski komunist Karlo tajner, takoer rtva Staljinove istke.
A jedan od rukovodilaca Crvene armije, legendarni maral Jakir
optuen kao izdajica, uzviknuo je u trenutku strijeljanja: ivjela Partija,
ivio Staljin...
N. S. Hruov u svom je referatu citirao pismo R. J. Ej'kea, lana
Centralnog komiteta KPSS-a i kandidata za lana Politbiroa CK KPSS:
Sada elim govoriti o najsramotnijem dijelu svoga ivota i o svojoj oz
biljnoj krivnji prema Partiji i prema vama (pismo je naime upueno
I. V. Staljinu). To je moje priznanje kontrarevolucionarne djelatnosti...
Evo istine: budui da nisam mogao podnijeti muenja kojima su me
podvrgnuli Usakov i Nikolajev a osobito prvi koji su znali da mi
polomljena rebra nisu valjano zacijelila i da su mi uzrokovala strahovitu
sol bio sam prisiljen da optuim sebe i druge... Na sudu Ejke nije
lita priznao. Meni je najvanije nastavlja u pismu da kaem
>udu, Partiji i Staljinu, da nisam kriv. Nisam nikada bio kriv zbog
kakove konspiracije. Umrijet u vjerujui u istinitost partijske politike
cao to sam vjerovao u nju cijelog svog ivota..

R. J. Ejike je strijeljan. R. J. Ejke je rehabilitiran. Posmrtno.

O
svemu se tome mnogo zna. Svakoga dana sve vie. Ali nikada nee
biti iscrpljena ova tema, nikada nee biti zaboravljeno to je sve Staljin
i staljinizam uinio protiv komunistikog pokreta, meunarodnog ko
munistikog pokreta. Dobro je jednom rekao Georges Marchais, gene
ralni sekretar Komunistike partije Francuske, kako povijest komuni
stikog pokreta nije bez mrlja. Uostalom, bilo je zloina i najteih per
verzija socijalizma...

13

PARTIJSKA REHABILITACIJA RTAVA

Josip Broz Tito je u povodu pedesete godinjice revolucionarne borbe

jugoslavenskih komunista, na Devetom kongresu Saveza komunista Ju
goslavije (1115, oujka 1969) rekao i ovo: Osjeam svojom dunou
da ovom prilikom podsjetim i na to, da je naa Partija za vrijeme Staljinovih istki izgubila desetine svojih vjernih lanova. Meu te nevine
rtve spadaju i takvi zasluni rukovodioci KPJ, kao to su Filip Filipovi,
Duka Cviji, tefek Cviji, Rade, Grgur i Voja Vujovi, Kota Novakovi,
Kamilo Horvatin, Mladen Coni, Antun Mavrak, Vladimir opi i mnogi
drugi. Njihova tragedija bila je utoliko vea, to su mueni pod lanom op
tubom da su pijuni i izdajnici, to su otjerani u smrt pod monstruoznim
optubama za nedjela koja nikada nisu uinili. Danas, povodom pede
setogodinjeg jubileja KPJ, treba ponovo snano da istaknemo da e
Savez komunista Jugoslavije trajno sauvati uspomenu na ove drugove
kao na vjerne lanove i dosljedne revolucionare.
O
istkama, o ovim revolucionarima, o monstruoznosti istke Tito je
govorio i pisao jo mnogo puta. U Kumrovcu, u Partijskoj koli je, vi po
znatim predavanjima, oujka 1977. godine, upozorio da je u staljinskim
istkama... uhapen niz rukovodeih ljudi Komunistike partije Jugo
slavije pod optubom da su imperijalistiki pijuni i izdajnici... Situacija
je u to vrijeme bila izuzetno teka. ak je optuivana i cijela naa Partija.
Prialo se u Kominterni i o njenom rasputanju. To su bili teki, veoma
teki dani. Svi ti drugovi, kao to znate, poslije 20. kongresa KPSS po
smrtno su rehabilitirani od pravosudnih organa Sovjetskog Saveza. Na
im je Savez komunista odao duno priznanje na Sedmom kongresu KPJ
i na Devetom kongresu povodom 50-godinjice nae Partije.
A u predgovoru svojim Sabranim djelima godine 1977. Josip Broz
je pisao: ...Razumije se da je neovlasno mijeanje Kominterne u ivot
komunistikih partija imalo tetne posljedice. Tako, na primjer, u vezi
?a insceniranim procesima stranim revolucionarima u SSSR-u mi smo,
i osnovi, bez pogovora prihvatili onakvu interpretaciju kakvu su o njima
iavali zvanini sovjetski organi. Tada su u Staljinovim istkama stradali
mnogi jugoslavenski komunisti koji su cio svoj ivot posvetili revolu
ciji. Mi sve takve ljude moramo do kraja rehabilitovati, njihov ivotni
>ut osvijetliti, sagledati njihovo mjesto u naem revolucionarnom pokretu.
5a mnoge smo mi to ve uinili. Ali i takvim ljudima kao to su, na
jrimjer, Milan Gorki, Ivan Greti, Antun Mavrak i drugi, moramo
lati odgovarajue mjesto u historiji naeg revolucionarnog pokreta. Jer,
asvim je jasno, da ni Gorki nije bio nikakav strani pijun, kako je
iptuivan . . . (sv. I, bez oznake stranice).

No, vratimo se Moskvi i Sovjetskom Savezu u to vrijeme, negdje

oko 19351936, godine, kada su istke ozbiljno zapoele i trajale gotovo
deset godina. Jedan od svjedoka je Karlo tajner, i sam osuen u mon
struoznom procesu, koji se, istini za volju, odvijao vrlo jednostavno.
Bez publike, bez svjedoka, bez priznanja, a esto i bez optuenog.
tajner u svojim memoarima govori o atmosferi nepovjerenja, pa se teko
moglo nai Rusa koji bi se usudio da s inostrancem odrava privatne
veze. Inostrani komunisti i ruski komunisti sastajali bi se samo na par
tijskim sastancima. Roake svoje ene gotovo nisam ni poznavao. Nitko
se nije usudio da nas posjeuje...
Svjedok takvoj atmosferi bio je i Josip Broz Tito. Prema zapisima
Vladimira Dedijera, Tito je priao: Poslije Kongresa Kominterne (radi
se o Sedmom kongresu, sredinom 1935. godine op. P. P.), zajedno s
jugoslovenskom delegacijom napravili smo dui put po SSSR-u. Obilazio
sam mnogo i dok sam bio u Moskvi. Dok sam tamo radio, uoio sam
razne stvari koje me valjaju, vidio sam mnogo karijerizma i laktatva,
razgovarao sam sa kolhoznicima, vidio sam kad neki kolhoznik hoe neto
da kae, drugi ga gurne laktom. Ljudi u Moskvi su se nekako sklanjali
jedan od drugoga, ustezali su se da govore, svaki as je bilo hapenja,
pa su zatim hapeni i oni koji su do tada vrili hapenja, nestajali su
ljudi preko noi, nitko nije smio da pita kuda su odvedeni. Vidio sam
mnogo, mnogo nepravdi. Pozovu u miliciju, jednog jutra, jugoslovenskog
radnika, koji je ivio dugo godina u SSSR-u i radio u fabrici, i njegovu
enu, pa im saope da se on osuuje na progonstvo od osam godina
u sjeverni Sibir, a ona na pet godina u juni. ak ni u stan nisu mogli
da se vrate po stvari, nego pravo u Sibir, a niko ne smije da pita to
su skrivili... V. Dedijer, JosijP Broz Tito, Prilozi za biografiju, Kultu
ra, Beograd, 1953, str. 223224).
Kasnije, Josip Broz je ispripovijedao i ovo: Nisam bio siguran da
nee i mene zgrabiti jednog dana. to me nisu uhapsili, mogu da za
hvalim Dimitrovu (Georgi Dimitrov, bugarski revolucionar i generalni
sekretar Kominterne 19351943. op. P. P.), koji je ve od ranije
imao povjerenja u mene i smatrao da trebam snositi kompletnu odgovornost
za Komunistiku partiju kao generalni sekretar. Ali uzroci svih tih istki
nisu bili poznati kao danas. Za mnoge sam drugove lino intervenisao
u Kominterni i njenom aparatu. Govorio sam da je taj i taj drug dobar
komunista, a oni su mi otro odgovarali da je on trockist, pijun, impe
rijalista i slino. Gotovo se <u svakog Jugoslavena sumnjalo da je trockist...
U takvoj atmosferi nestajali su jedan za drugim jugoslavenski ko
munisti, izbjegli iz domovine zbog policijskog terora, mnogi osueni, u
odsustvu, i na dvanaest i vie godina, oni koji su doli na kolovanje
kako bi mogli jo vie pomoi svojoj partiji i svojoj klasi, povratnici iz
panjolske, zapravo oni koji nisu poloili svoj ivot u obranu Republike,
oni koji su ostali u Sovjetskoj Rusiji poslije svjetskog rata da grade
prvu socijalistiku dravu... (Jo9ip Broz Tito, Borba i razvoj KPJ iz
meu dva rata, IC Komunist, Beograd, 1978, st. 4445).
Piui o Staljimovim istkama autor jedne od najobimnijih biografija
Josifa Visarionovia Dugavilija, zvanog Staljin, Isaac Deutscher zapisao
je i ovo: Nerealnost, koja je bila upadljivo obiljeje cijele te predstave
(suenje u Staljinovo vrijeme op. P. P), jo je vie istakla gotovo
sablasno ponaanje optuenih, barem onih kojima se javno sudilo; to ka-

15

enio zato, to su mnogi istaknuti pojedinci, svi vojni rukovodioci i mnogi

civilni funkcionari bili osueni na tajnim procesima, in camera, mnogi
su bili strijeljani bez ikakva suenja, jer ih istraitelji nisu uspjeli na
tjerati da priznaju zloine koje nisu poinili ni prisiliti ih da zbog tih
izmiljenih zloina javno pokaju i pospu pepelom. Ali svi oni jadnici, na
koje su bila uperena svjetla pozornice, priznavali su svoje grijehe na sav
glas, nazivali sami sebe sinovima Sotone i veliali de profundis Natovjeka
ije su ih noge smrvile u prah. Zaprepatena i uasnuta, nacija je slono,
jednim glasom, ponavljala poput jeke refren: Treba ih ustrijeliti kao
bijesne pse! kojim je dravni tuilac Viiinski zavravao svoje optube.
Priznavanje optuenih bijahu jedina osnova za pokretanje sudskog pos
tupka i za osude; ni na jednom procesu nije bio sudu predoen ni jedan
materijalni dokaz, koji bi se mogao provjeriti normalnim dokaznim po
stupkom . . . (I. Deutscher, Staljin, politika biografija, Globus, Zagreb,
1977).
Bila su to udna vremena. S jedne strane Kominterna, koja je na
ravno slijepo izvravala odluke Staljina i njegove svemone tajne policije
NKVD-a (Narodni komesarijat unutranjih poslova), a s druge strane,
komunistike partije koje su uglavnom zavisile od Kominterne u, tada,
monolitnoj meunarodnoj komunistikoj organizaciji. Bilo je potrebno
da prou tri generacije krvnika Jagoda, Jeov i Berija, sve svemoni
efovi policije i egzekutori, da bi svijet bar dijelom uo istinu, na Dva
desetom kongresu KPSS, o staljinistikim i Staljinovim, zloinima.
Tako je bilo i u Komunistikoj partiji Jugoslavije. U organu CK KPJ
Proleteru (reprint je objavljen 1968. godine) u svibnju 1939. godine
bio je objavljen tekst pod naslovom Iskljuenja (Proleter, br. 1, 1939)
u kojem se, izmeu ostalog, navode imena onih koji su kao elementi
koji su u naoj Partiji i radnikoj klasi nanijeli goleme tete u toku niza
godina svojim frakcijskim i grupakim borbama, vezama s klasnim ne
prijateljem, varali Kl, svojim destruktivnim radom koili razvitak Par
tije i na taj nain obezglavljivali pokret radnike klase Jugoslavije i tako
pomagali klasnom neprijatelju iskljueni (su) iz redova KPJ. Slijedi
zatim spisak iskljuenih, sainjen prema
spiskovima NKVD-a.
U Sabranim djelima, uz ovaj tekst iz Proletera Josip Broz Tito
napisao je
i napomenu koja u
cjelosti glasi: Kao to sam ve
napo
menuo u svom predgovoru ovom izdanju, mi smo tada, u osnovi, pri
hvatili onakve interpretacije osuda ovih naih drugova u SSSR-u kakve
su o njima dali zvanini sovjetski organi. Nakon mog povratka iz Ko
minterne donijeli smo, na sjednici CK KPJ (sredinom marta 1939. godine)
odluku da se njihova imena objave u Proleteru. O tome sam u svom
pismu obavijestio i Voranca Preihova (Lovro Kuhar knjievnik i re
volucionar,
istaknuti rukovodilac
KPJ, a u razdoblju od 1937.
do 1939.
godine jedan od bliskih Titovih suradnika op. P. P.), koga sam ostavio
za obavljanje partijskih poslova u Parizu.
Naravno da su to bili nevino osueni revolucionari. O tome sam
govorio i u svom referatu prilikom obiljeavanja etresetgodinjice stva
ranja nae
Partije (aprila 1959.
godine). Njihovu rehabilitaciju
treba do
kraja sprovesti, bez obzira na to to je meu njima bilo i zagrienih
Frakcionaa koji su nanijeli i niz drugih tekoa naoj Partiji. Prema tome,
jedno su osude za frakcionatvo i tu mi nemamo ta da mijenjamo u
16

naim tadanjim ocjenama. Meutim, sasvim je neto drugo udovino

i do krajnosti nehumano osuditi na smrt i streljati revolucionare i
svoje dojueranje drugove kako je to inio Staljin.
Bila je to velika pogreka iskljuiti iz Partije sve one jugoslovenske
revolucionare koje je NKVD hapsio i osuivao. Nema nieg stranijeg
za jednog revolucionara nego nevin stradati od ruke svojih drugova.
(Sabrana djela, svezak IV, str. 73).
Ali, nije se tako, osuujui uhapene komuniste, ponaala samo slu
bena partijska tampa i rukovodstvo. U svom Dnevniku Miroslav Krlea
biljei zanimljivo razmiljanje o Augustu Cesarcu, istaknutom revolucio
naru, knjievniku, publicisti, intelektualcu. Krlea je zapisao: Godinama
me (August Cesaree) nervirao svojim nastranim stavovima, ah, tako esto
kao bezidejni politiki gnjavator, i ne samo to, nego kao fanatik, koji
bi istog trenutka, im bi nanjuio politiki sumnjivo lice poeo da mi
jenja boju glasa kao partijski istrani sudac. Koji je avo ubrizgao u
tog lirskog fantastu tako opasno jaku dozu fanatizma? Ne, to nije bila
destilirana klasna svijest! Njegova strastvena klasna netrpeljivost, javljala
se nesumnjivo kao znak izoblienja te svijesti, jer, po svojoj prijatnoj
naravi, on je bio staromodno sentimentalan nervik, da, ako se smije rei,
upravo dekadentna, isposnika pojava. Biti komunist za Augusta znailo
je gladovati s gladnima, robovati sa politikim osuenicima, stradavati
sa stradalnicima iz solidarnosti. Govorio je esto o protuslovnim, a ne
manje ozbiljnim moralmo-intelektualnim pitanjima kao luckasti kapucin
u prvom deceniju Reforme, kao propovjednik koji zaista mrzi luterane,
a ja sam u tim razmatranjima stvari i prilika trajno ispadao kao neka
vrsta blesavog protestanta.
Ljudi se udaljuju jedan od drugoga usprkos magnetizmu osobnim
sklonostima zbog takozvanih Pogleda na neto to oni misle da je Istina.
Politika meu nama bila je trajnim izvorom razdora od beogradskog kon
gresa (1919) pa sve do finskog rata i do moskovskih procesa do konca.
Iako su Duka (uro Cviji), i Milek (Kamilo Horvatin), i Jovanka (Jo
vanka Horvatin, ena Kamila), i Vlado (Vladimir Copi), i Sima (Sima 'Milju),
i Zora (Zora Milju, ena Simina), i Filip (Filip Filipovi), i Stefek (Stjepan
Cviji), i svi oni drugi, s onom pedesetoricom naih, negdje u Sibiru ostali
bezimeni grobovi, koliko god je bio sentimentalan, on se spram tih gro
bova odnosio inkvizitorski strogo. Bio ie uvjeren da su pravedno likvi
dirani i s time se uzvieno, nadljudski pomirio. U tom pogledu njegova
savjest nije ga uznemiravala. Tako lojalno, bezidejno odano, strogo disci
plinirano stajati u redovima kao vjeni regrut, to ie bio Augustov udes
kome se predao, a tako je i nestao. (Miroslav Krlea, Panorama pogleda,
pojava i pojmova, drugo izdanje, Sarajevo 1982. str. 4C4465).
Rodoljub Colakovi je zapisao Krleine stavove o staljinslkim proce
sima. Bilo je to 1936. godine kada su jednom razgovarali u Zagrebu u Krleinom stanu, prilikom jednog og ilegalnih Colakovievi boravaka u zemlji.
U Zapisima o jednom pokoljenju pie: Jo ljetos, kad smo razgovarali
o procesu (Zinovljevu, Kamenjevu i drugima op. P. P.) u Moskvi, Krlea
je otro osuivao Staljinovu politiku. Pogotovu je bio otar te veeri go
vorei o neovjenosti i (politikoj tetnosti pogubljenja istaknutih ljudi
Boljevike partije i bliskih Lenjinovih suradnika. Upitao me: Ajde reci
bi li Lenjin tako postupao sa onima koji ise s njim ne slau, jer valjda ne
vjeruje da ima zrna istine u onome to je Viinski lajao na procesu. Zato ih
2

17

Staljin nije prognao u Sibir i uinio ih nekodljivim, nego im skida glave

za izmiljene krivice?
,
Kao pravovjerni staljinist, vjerovao sam u Staljinovu mudrost i ne
pogreivost nastavlja olaikovi u Zapisima vjerovao sam u istini
tost optube, <u moralni pad tih ljudi koji se, poraeni i ambiciozni, nisu
zaustavljali ni pred im samo da srue Staljina genijalnog vou meu
narodnog proletarijata i inspiratora svih naih pobjeda. Svim arom fana
tika branio sam sve ovo to je radio i zavrio da je Lenjin iv, on bi
u dananjim uslovima postupio kao i Staljin, da bi obranio revoluciju od
samih njenih otvorenih i prikrivenih neprijatelja.
Nije bilo lako nd pokolebati a ikamo li ubijediti Krleu da nema pravo.
Pravio je poreenja sa situacijom u vrijeme Brest-Litovska, kada je ta
kozvana lijeva opozicija bila protiv zakljuenja mira s Njemakom i
Austro-Ugarskom, kada je Lenjin esto ostajao u CK u manjini, pa ipak
nije tako (postupao sa protivnicima svoje politike. Odgovarao sam stereo
tipno ipak uslovi su tada bili drugaiji, tada je Njemaka bila na iz
disaju, a sad se sprema da zapone krstaki pohod protiv SSSR-a, uz
pomo svekolike reakcije zapadnoevropskih zemalja, pa i raznih kaipitulanata i deperatora u SSSR-u. (R. Oolakovi, cit. djelo, svezak II, str,
682683).
Nije tako mislio samo Colakovi. U komunistikim partijama bilo je
tada mnogo Colakovia. I mnogi su takvi odlazili u smrt vjerujui do
poslednjeg trenutka u to da njihova smrt i patnje znae dio sigurnosti za
SSSR, za prvu zemlju socijalizma. Staljin je nesmetano igrao, do savren
stva policijskog mehanizma, svoju uvjebanu igru dobro. Igru smrti!
Ovdje treba ponovo citirati Tita, zapravo dio predgovora njegovim
Sabranim djelima, u kojem
izmeu
ostalog kae: Ali i takvim
ljudima
kao to su, na primjer, Milan
Gorki,Ivan Greti, Antun Mavrak
i drugi,
moramo dati odgovarajue mjesto u historiji naeg revolucionarnog po
kreta . . . Pri tome, daikako, Tito ima u vidu sve ono to je poznato o
sukobima u Komunistikoj partiji Jugoslavije zapravo u njezinom ruko
vodstvu, kao i ocjene koje su ve uglavnom i poznate o djelovanju poje
dinaca i grupa nerijetko i s
pozicija frakcionatva i grupaenja,
koje je,
objektivno, ilo na razbijanje jedinstva Partije, pa i
Partije same.
Fraikcionatvo u KPJ vue svoje korijene jo iz najstarijih dana nje
zinog djelovanja. Josip Broz je o tome iscrpno govorio u Politikoj koli
u Kumrovcu, ali i u vie drugih tekstova. Tito je u Kumrovcu, izmeu
ostalog, rekao: U toku 19211924. godine, u rukovodstvu Partije borba se
vodila oko osnovnih pitanja partijske politike i taktike, oko pitanja revo
lucije, proletarijata i njegovih saveznika, a najvie oko nacionalnog, se
ljakog i sindikalnog pitanja. Raspravljanje o tim naelnim pitanjima bilo
je praeno i pojavom prvih grupa i struja unutar Partije. Prema svojim
opredjeljenjima, jedna je grupa bila za revolucionarna rjeenja bila
je to ljevica. S druge strane, desnica je zastupala oportunistika shvaanja.
Vremenom su te grupe prerasle u frakcije.
Sukob oko tih osnovnih pitanja bio je neizbjean, naroito oko toga,
kako u ilegalnim uslovima izgraditi stvarno revolucionarnu partiju. To je
bio i jedan od osnovnih razloga frakcijske borbe. Uporedo s tim, uzrok su
uvijek bile i neprekidne borbe oko toga ko e biti na elu KPJ, ko e
biti sekretar ili lan Politbiroa ...

18

Ljevica je zapravo osnovni zadatak vidjela u izgradnji KPJ kao re

volucionarne partije radnike klase, u izgradnji Nezavisnih sindikata kao
njenih klasnih borbenih organizacija, u pridobijanju seljatva i ugnjetenih nacija kao prirodnih saveznika proletarijata u revolucionarnoj borbi
i u jaanju utjecaja Partije na najire slojeve radmih l j u d i . . .
. . . V o e ljevice Moa Pijade, Kota Novakovi, uro Cviji, Kamilo
Horvatin, Rajko Jovanovi i drugi, dali su znaajan doprinos u raiava
nju nacionalnog pitanja, kao i pitanja vezanih za organizacionu izgradnju
Partije. U to je vrijeme, dakle, ljevica bila revolucionarna...
Nasuprot ljevici stajala je desnica, koja je zastupala u osnovi socijal
demokratska gledita o proletarijatu i njegovoj Partiji. Podcjenjivala je
rad meu seljatvom i imala buroasko gledite o nacionalnom p i t a n j u . . .
Desniari su se protivili stvaranju partijskih elija po poduzeima, a oso
bito politikom radu Partije meu seljatvom i ugnjetenim nacijama. Na
elu desnice stajali su dr Sima Markovi, Lazar Stefanovi, Milivoje Kaljevi, Ljuba Radovanovi i d r u g i . . . (cit. dj. st. 1516).
Na Treoj zemaljskoj konferenciji KPJ (poetak sijenja 1924) usvo
jena je linija ljeviara, ali je rukovodstvo bilo kompromisno sastavlje
no od predstavnika obe frakcije, to je samo jo vie pogoralo stanje u
Partiji. Tek na Osmoj (mjesnoj) konferenciji (partijske organizacije) Za
greba 1928. godine odluno se suprotstavilo frakcionakoj borbi u partij
skom rukovodstvu, a meu najaktivnije antifrakcionae treba ubrojiti
Josipa Broza, uru akovia, Blagoja Parovia i druge.
Kasnije, sve do kraja 1937. godine frakcionaka borba imala je sve
karakteristike borbe za poziciju u rukovodstvu, dakle grupaenje iz ka
rijeristikih pobuda. Ono malo istaknutih komunista koji su se nastojali
oduprijeti takvim metodama rada bili bi vrlo brzo odstranjeni iz ru
kovodstva ili bi i sami podlegli frakcionatvu. Na alost, i najbolji kadrovi
ozbiljno su zagrezli u frakcionake borbe nemajui vezu sa zemljom, s
komunistima u njoj d s organizacijama koje su se nekako u to vrijeme
zapoele sve glasnije javljati u svim krajevima Jugoslavije.
Nove generacije komunista, odgojenih po jugoslavenskim kaznionioima,
i u radnikoj klasi, zapoele su stvarati novo razdoblje povijesti jugosla
venskog komunistikog pokreta.
Pravi, komunistiki, idejni obraun s nociocima frakoionatva nije,
meutim mogao biti nikada ostvaren. A meu njima bilo je i takvih ljudi
koji bi, sasvim sigurno, s pravom zauzimali istaknuto mjesto u komunisti
kom pokretu Jugoslavije koje im i pripada, a l i . . . Staljin je uvijek idejni
obraun povezao s likvidacijom. Ovoga puta njega je, meutim, za
nimao samo obraun sa starim komunistima, bez obzira na njihove idejne
stavove ili pripadnost naciji. Bio je to obraun bez milosti, pravi sta
ljinistiki obraun.

a1

19

TAJNI REFERAT NIKITE SERGEJEVIA HRUOVA

Dakako, ovakva se knjiga ne moe napisati, a da se ne spomene neto

i o tajnom referatu Nikite S. Hruova, generalnog sekretara Centralnog
komiteta KPSS, koji je samo dijelom razotkrio zloinaku duu staljinizma. No nisu mu dopustili da ide dalje.
Referat je objavljen u nas 1970. godine (Stvarnost, Zagreb) i, jo
jednom, u knjizi Karla tajnera Povratak iz Gulaga (Globus, Zagreb,
1985).
Novinar Maroje Mihovilovi je u zagrebakom Vjesniku ovako pri
kazao objavljivanje Tajnog referata (Vjesnik. Zagreb, 3. veljae 1986):
. . . Iako su 24. veljae uveer u veliku dvoranu u Kremlju bili po
zvani iskljuivo sovjetski delegati na dvadesetom kongresu, iako je Hruov
odrao tajni govor, iako je isticao i on sam potrebu da ono to je go
vorio ostane u tajnosti, ipak je govor odran stoga da bi se u sovjetskom
partijskom lanstvu poela iriti istina, o Staljinu i njegovom razdoblju
upravljanja Sovjetskim Savezom. Hruov je raunao da e delegati na
kongresu poeti priati u svojim sredinama to su uli, a uz to
dogovoreno je da se tekst tajnog referata distribuira i visokim partijiskim
forumima u SSSR. No, tajni referat trebao je ostati tajnom za sav vanjski
svijet. Zbog toga na tu nonu sjednicu i nisu bili pozvani lanovi inozem
nih delegacija, ak niti onih najbliih iz tzv. socijalistike zajednice.
No, govor nije mogao ostati tajnom. Strani delegati su znali da je
odrana nona sjednica. Talijanski komunist Vittorio Viali bio je delegat
na kongresu, pisao je i iscrpni dnevnik, a 25. veljae je u svoj dnevnik
zapisao: Noas je odrana sjednica iza zatvorenih vrata. Hruov je etiri
sata govorio o Staljinu. No, mi o tome ne znamo nita, ak ni Togliatti.
Voa francuskih komunista u ono doba, Jacques Duclos, zapisao je
u svojim memoarima koji su izali 1972. godine: S izvjetajem Hruova
upoznao sam se tek znatno kasnije po povratku u Francusku, a on me je
naveo da sebi postavim mnoga pitanja, budui da sam osobno poznavao
Staljina i nikada ne bih povjerovao da je bio u stanju da tako prosipa
ljudske vote.
Prema izjavi nekih drugih francuskih komunista, oni su u Moskvi za
vrijeme kongresa ipak dobili jedan primjerak kopije tajnog govora, ali
samo na nekoliko sati. Hruov u svojim memoarima tvrdi da su dele
gacije bratskih partija kasnije dobile kopije govora. Jednu kopiju dobio
je kako kae i Savez komunista Jugoslavije. Naa partija nije na
20. kongres poslala svoju delegaciju, nego je javne sjednice kongresa pra
tio na ondanji ambasador Dobrivoje Vidi. Poetkom oujka 1956. godine

20

sovjetsko rukovodstvo priredilo je Dobrivoju Vidiu, koji se vraao na

dunost u zemlji, oprotajni ruak. Domain je na ruku bio Nikiita Hruov, a on je odrao zdravicu.
Na kraju ruka Hruov je iznenada iz unutranjeg depa sakoa iz
vukao malu knjiicu, pruio je Vidiu rekavi:
Predajte ovo drugu Titu, itat e sa zanimanjem. Vjerujem da ovo ni
vi Jugoslaveni ne bi bolje napisali.
Kopije tajnog referata dijelile su se viim funkcionarima partije u
zemljama socijalistike zajednice, o govoru se razgovaralo na partijskim
sastancima, ali da se taj govor u inozemnim krugovima ne bi koristio
za blaenje Sovjetskog Saveza i socijalizma trebao je ostati u tajnosti
unutar partijskih krugova.
No, za postojanje tajnog referata saznali su i neprijateljski krugovi
u inozemstvu. Obavjetajne slube zapadnih zemalja dobile su zadatak da
se domognu tajnog referata.
Prijepis Hruovljeva govora pojavio se u rekordno kratkom vremenu
na Zapadu, pa je i njegov sadraj objavljen u tampi. Ve u svibnju po
javili su se u novinama lanci s izvodima i kraim komentarima tajnog
referata. No, u lipnju, etiri mjeseca nakon kongresa, ve je na Zapadu
bila potpuna verzija Hruovljeva govora, a on je, poto su ga provjerili
obavjetajci, u potpunosti objavljen u lipnju u The New York Timesu i
jo nekim zapadnim listovima. Postoje tri verzije kako je tajni govor sti
gao na Zapad.
Prema prvoj verziji, iznesenoj u ve spominjanim Hruovljevim me
moarima, tajni referat je stigao na Zapad prdko Poljske. Sovjetski fun
kcionari predali su jednu kopiju govora poljskom partijskom efu Bierutu.
No, on je upravo u toku kongresa umro, pa je u Poljskoj zavladalo razdo
blje meuvlasti i zbrke. Kopija tajnog referata dospjela je u ruke nekih
antisovjetsiki nastrojenih funkcionara, koji su ga poeli masovno koristiti,
pa je jedna kopija dospjela i u ruke nekog zapadnog agenta.
Drugu verziju iznio je britanski strunjak za pijunau E. H. Cookridge
u knjizi o zapadnonjemakom pijunskom efu Reinhardu Gehlenu, ob
javljenoj 1971. godine. On tvrdi da je tekst govora dobavila Gehlenova
pijunska mrea, neki njen agent Dr Weber, koji je operirao u Jugoslaviji
pod maskom zapadnonjemakog poslovnog ovjeka. Navodno je on taj go
vor uspio dobaviti u Jugoslaviji. No, valja napomenuti da Coockridgeova
knjiga upravo u ovom dijelu vrvi povijesnim netonostima, tako da cijela
ta verzija ne izgleda osobito uvjerljiva.
Danas se velika veina autora koji su pisali o tajnom referatu i nje
govom prebacivanju na Zapad priklanja treoj verziji, na koju je prvi
upozorio ameriki pijunski operativac i autor Ray Cline u svojim memoa
rima Tajne, pijuni, znanstvenici objavljenim 1976. godine. On je u toj
svojoj knjizi napisao: Poetkom 1956. godine glasine o Hruovljevom
govoru na 20. kongresu KPSS poele su se iriti Istonom Evropom i svi
jetom. ef Cl A Allen Dulles naredio je tada operativcima Cl A da dou
do kopije govora po bilo koju cijenu. U proljee, u travnju, koliko se
sjeam, nabavili smo konano kopiju, i to uz pomo nekih inozemnih po
srednika. Poeli smo prouavati taj govor Frank Wisner, James Jesus An
gl eton i ja.

21

Cline u svojim memoarima nije rekao tko su bili ovi inozemni po

srednici, ali je jednim usputnim podatkom strunjake upozorio tko bi
oni mogli biti. Spomenuo je naime poznatog amerikog obavjetajca i kontraobavjetajca Jamesa Jesusa Angletona, koji je u to doba radio kao
ef odjela za Izrael u Centralnoj obavjetajnoj agenciji. Na temelju toga
strunjaci su zakljuili da su izraelski agenti prvi doli do kopije govora.
U jednom intervjuu The New York Timesu javio se potom sam Angleton
koji je izjavio da govor nije bio kupljen od Izraelaca ali su se kasnije
javili novi autori koji su tvrdili suprotno. Nedavno se saznalo i zato se toliko
tajilo da su Amerikanci dobili kopiju govora od izraelskih agenata. Ot
krio je to 1980. godine ameriki autor i strunjak za izraelsku obavjetaj
nu slubu Stewart Steven u knjizi Izraelski majstori-pijuim. On tvrdi da
je kopiju tajnog referata dobavio poznati izraelski obavjetajac Isser
Harel, koji se kasnije proslavio hvatanjem Adolfa Eichmanna u Argentini.
On je 1956. godine imao samo jednog agenta u SSSR, a taj agent nije bio
vezan za slubenu izraelsku obavetajnu slubu Mossad. Kada je Dulles
objavio da trai kopiju Hruovljevog govora, koji je elio iskoristiti u
propagandne svrhe protiv Sovjetskog Saveza, te rekao da je spreman pla
titi bilo koju cijenu, Harel je dao instrukcije svojem agentu u SSSR, da
unato svim rizicima pokua doi do kopije govora. Taj agent je imao neke
svoje ljude u Moskvi, meu ostalima i jednog mladog diplomata u do
sada neimenovanoj ambasadi neke istonoevropske zemlje. (Prema nekim
amerikim izvorima rije
je o poljskoj ambasadi u Moskvi). Taj
mladi
diplomat dobio je
kopiju govora, kopirao je kopiju, a
potom je tu kopiju
kopije poslao diplomatskom potom u jednu drugu ambasadu svoje zemlje,
ini se u ambasadu u Parizu. Tamo je, pak, radio jo jedan prikriveni
izraelski agent, preuzeo tu diplomatsku poiljku, odnio je u jedan resto
ran i tamo je predao Harelovom izaslaniku za 5000 dolara.
Kopija tajnog
govora
nala se potom u Izraelu, Harel ju je
dobro
prouio, te razmiljao to da s kopijom napravi. Prvo je razmiljao o
mogunosti da se govor objavi u Izraelu, ali se plaio da bi to moglo
pogorati izraelsko-sovjetske odnose i oteati emigraciju idova iz SSSR-a
u Izrael. Potom se odluio da preko Jamesa Jesusa Angletona, koji mu je
bio prijatelj, preda dokument amerikoj tajnoj slubi CIA. No, njegova
je cijena bila visoka: nije traio novac nego sporazum izmeu CIA i
tada jo male izraelske tajne slube Mossad o razmjeni svih informacija
koje se tiu arapskih zemalja. Dullesu je bilo toliko stalo da doe do
govora da je na sve pristao. U travnju je govor bio u Washingtonu
i poela je rasprava to da se s njim radi i Dulles, njegov savjetnik Wisner,
Angleton i Cline
o tome
su dugo raspravljali i na kraju zakljuili da
bi se objavljivanjem potpunog teksta govora mogao zadati tealk udarac
Sovjetskom Savezu. Dodue, u nekim zapadnim novinama ve od po
retka proljea objavljivani su izvjetaji o postojanju tajnog govora, neke
interpretacije govora, pa i pojedini detalji iz tog govora. No, cijeli govor
nije bio objavljen. Stoga je Allen Dulles poslao kapiju govora svom bratu
lohnu Fosteru Dullesu, koji je tada bio ministar vanjskih poslova. On
je kopiju proslijedio urednitvu The New York Timesa, a taj je njuiorki list objavio kompletan Hruovljev govor, 4. lipnja 1956. g o d i n e . . .
Najzanimljiviji naslov, u vezi s Dvadesetim kongresom, sigurno su
stavili Francuzi, kada su 1982. godine objavili knjigu 1956: Sok XX
kongresa KPSS, autora Rogea Martellia (izdava je zapravo Komunistika

12

partija Francuske, to je samo vraanje dijela duga zbog svog dugogo

dinjeg staljinizma). U nas je beogradski Nin objavio iroke izvode iz
te knjige.
Ocjenjujui Dvadeseti kongres KPSS-a Velj'ko Vlahovi je (Komu
nist, Beograd, broj 5, 1956) napisao da kada se govori o Dvadesetom
kongresu, treba imati pred oima ne toliko sam Kongres i ono to je
na njemu reeno, ve sve ono to se u Sovjetskom Savezu odigravalo
posljednjih godina do Kongresa, kao i razvitak ovih par mjeseci poslije
Kongresa. Kada se ti dogaaji i procesi imaju u vidu, onda se nemi
novno mora doi do zakljuka da je to najkrupniji dogaaj ne samo od
Lenjinove smrti do danas, ve od Oktobarske revolucije naovamo...
Tajni referat generalnog sekretara CK KPSS nije do sada (svibnja
1988) objavljen u Sovjetskom Savezu!
Referat zapoinje (izdanje Stvarnosti):
Drugovi! U Izvjetaju Centralnog komiteta Partije na
XX kongresu,
u jednom broju govora delegatana Kongresu, a i prethodno na plenar
nim zasjedanjima Centralnog komiteta Komunistike partije Sovjetskog
Saveza, mnogo je toga reeno o kultu linosti i o njegovim tetnim
posljedicama.
Nakon Staljinove smrti Centralni komitet Partije poeo je provoditi
liniju konciznog i dosljednog razjanjavanja da je nedopustivo i tue duhu
marksizma-lenjinizma izdizanje jedne linosti njezino pretvaranje u
natovjeka koji posjeduje nadnaravne osobine, svojstvene nekom bogu.
Za takva se ovjeka misli da sve zna, sve vidi, misli za svakoga, moe
sve uraditi, da je nepogreiv u svom vladanju.
Taikvo se vjerovanje o jednom ovjeku, o Staljinu, zadralo meu
nama mnogo godina.
Svrha ovog izvjetaja nije
detaljna ocjena Staljinova
ivota i rada.
O Staljinovim zaslugama ve je
za njegova ivota napisan dovoljno velik
broj knjiga, broura i studija. Openito je poznata uloga Staljina u pri
premanju i provoenju socijalistike revolucije, u graanskom ratu i u
borbi za izgradnju socijalizma u naoj zemlji. Svatko to dobro zna. Nas
sada zanima pitanje koje ima golemu vanost za Partiju sada i u bu
dunosti kako je kult Staljinove linosti postepeno rastao, kult koji
je u odreenom trenutku postao izvor itava niza krajnje ozbiljnih izopaivanja partijskih principa, partijske demokracije, revolucionarne za
konitosti ... (str. 1718).
... Vrijedno je zabiljeiti injenicu da se ak i u toku estoke ideo
loke borbe protiv trockista, zinovjevaca, buharinaca i drugih nisu protiv
njih upotrebljavale krajnje represivne mjere: borba se vodila na ideo
lokom podruju. Ali, nakon nekoliko godina, kada je socijalizam u naoj
zemlji bio u osnovi izgraen, kada su eksploatatorske klase bile uglavnom
likvidirane, kad se sovjetska drutvena struktura radikalno izmijenila,
kad se socijalna baza za politike pokrete i grupe neprijateljske prema
Partiji radikalno smanjila, kad su ideoloki protivnici Partije bili odavno
politiki poraeni tada je pokrenuto njihovo kanjavanje.
Tono u tom razdoblju (1935, 1937, 1938) poela je praksa masovnih
represalija s pomou dravnog aparata, najprije protiv neprijatelja lenjinizma trockista, zinovjevaca, buharinaca, koje je Partija odavno po
litiki porazila, a poslije i protiv mnogih potenih komunista, protiv

23

partijskih kadrova koji su ponijeli teak teret graanskog rata i prvih,

vrlo tekih godina industrijalizacije i kolektivizacije, koji su se aktivno
borili protiv troakista i desnih za pobjedu lenjinistike linije u Partiji.
Staljin, je tvorac pojma neprijatelja naroda. Ovaj je izraz automat
ski uinio nepotrebnim da se dokau ideoloke zablude ovjeka ili ljudi
upletenih u neko sporno pitanje; ovaj je izraz omoguio upotrebu naj
okrutnijih kanjavanja, krei sve norme revolucionarne zakonitosti, protiv
svakog koji se na bilo koji nain nije slagao sa Staljinom, protiv onih
koji) su bili samo osumnjieni zbog neprijateljske namjere, protiv onih
koji su bili na zlu glasu.
Taj pojam neprijatelji naroda onemoguio je zapravo bilo kakvu
ideoloku borbu ili saznavanje neijeg miljenja o ovom ili onom pred
metu, ak i praktinog karaktera. Uglavnom, jedini dokaz krivice, kojim
se sluio nasuprot svim normama suvremene pravne znanosti, bio je
priznanje samog optuenog, a kao to su kasnija istraivanja dokazala,
priznanja su postizana fizikim nasiljima nad optuenima... (str. 2627).
... Raspolaui mnogobrojnim podacima koji dokazuju grubu samo
volju prema partijsskim kadrovima, Centralni je komitet formirao partijsku
komisiju pod nadzorom Prezidija Centralnog komiteta; oma je bila zadu
ena da istrai to je omoguilo masovne represalije protiv veine la
nova i kandidata Centralnog komiteta izabranih na XVII kongresu Svesavezne komunistike partije (boljevika).
Komisija se upoznala s vanim materijalom iz arhiva NKVD, i sa
drugim dokumentima, i ustanovila mnoge injenice koje se odnose na
fabriciranje sudskih postupaka protiv komunista, na lane optube, na
oite zloupotrebe socijalistike zakonitosti a posljedica svega bila je
smrt nevinih ljudi. Postalo je oito da mnogi partijski aktivisti Sovjeta
i privredni aktivisti koji su 1937. i 1938. bili ocijenjeni kao neprijatelji
nisu zapravo nikada bili niti neprijatelji, miti pijuni, niti saboteri, itd.,
ve su uvijek bili poteni komunisti; oni su samo bili tako oigosani i,
esto nesposobni da dulje podnose barbarske torture, optuivali su sami
sebe (po nareenju sudaca istraitelja, falsifikatora) za svakovrsne mon
struozne i nevjerojatne zloine. Komisija je podnijela Prezidiju Centralnog
komiteta vrlo vaain i dokumentirani materijal, koji se odnosi na masovne
represalije protiv delegata na XVII kongresu Partije i protiv lanova
Centralnog komiteta izabranih na tom kongresu. Ove materijale prouio
je Prezidij Centralnog komiteta.
Utvreno je da je od 139 lanova i kandidata Centralnog komiteta
Partije, koji su bili izabrani ma XVTI kongresu, 98 osoba, a to znai
70 posto, bilo uhapeno i strijeljano (veina 1937. i 1938). ( I n d i g n a c i j a
usali.)

Kakav je bio sastav delegata na XVII kongresu? Poznato je da se

80 posto glasaa na XVII kongresu prikljuilo Partiji u konspirativnim
godinama prije revolucije i u vrijeme graanskog rata; to znai prije
1921. Po socijalnom su podrijetlu delegati na Kongresu veinom bili radnici
(60 posto lanova).
Bilo je stoga nepojmljivo da jedan tako sastavljen kongres bira Cen
tralni komitet iju bi veinu tvorili neprijatelji Partije. Jedini razlog
zbog kojeg je 70 posto lanova Centralnog komiteta i kandidata izabra
nih na XVII kongresu bilo proglaeno za neprijatelje Partije i naroda

24

bio je taj da se poteni komunisti okleveu, da se protiv njih iznesu

netane optube, s im je ozbiljno prekrena revolucionarna zakonitost.
Ista sudbina snala je ne samo lanove Centralnog komiteta nego i
veinu delegata na XVII kongresu Partije. Od 1966 delegata bilo s gla
sakim, bilo sa savjetodavnim pravom glasa, 1108 osoba bilo je uhapeno
zbog navodnih zloina protiv revolucije, a to znai dosta vie od polovice.
I ta injenica pokazuje koliko su optube za kontrarevolucioname zloine
protiv veine sudionika XVII kongresa Partije bile glupe i protivne zdravu
razumu, kao to sada moemo prosuditi. ( I n d i g n a c i j a u s a l i . )
Trebamo se prisjetiti da je XVII kongres Partije historijski poznat
kao Kongres pobjednika. Delegati na Kongresu bili su aktivni sudionici
u izgradnji nae socijalistike drave; mnogi su od njih patili i borili
se za partijske interese u prijerevohicionamim godinama, u konspiraciji
i na frontama graanskog rata; omi su se srano borili protiv neprijatelja
i esto su gledali smrti u lice. Kako se onda moe pretpostaviti da su
se takvi ljudi mogli pokazati dvolinima i prikljuiti taboru neprijatelja
socijalizma, u doba nakon politike likvidacije zinovjevaca, trockista i
desnih, i nakon velikih uspjeha socijalistike izgradnje?
To je bila posljedica Staljinove zloupotrebe vlasti, koji se protiv par
tijskih kadrova poeo sluiti masovnim terorom... (str. 3536).
...Masovna hapenja partijskih, armijskih, vojnih, privrednih rad
nika i
onih iz Sovjeta prouzrokavala su golemu
tetu naoj
zemlji, i
stvari socijalistikog napretka. Masovne su represalije imale negativan
utjecaj na moralnopolitiko stanje Partije, one su
stvorile situaciju ne
sigurnosti, prionijevi irenju nezdrave sumnjiavosti i sijui nepovjerenje
meu komunistima. Svakovrsni klevetnici i karijeristi bili su a k t i v n i . . .
(str. 50).
... Mi s pravom optuujemo Jeova za izopaene postupke godine 1937.
Ali moramo odgovoriti na ova pitanja: da li je mogao Jeov uhapsiti Kosiora, na primjer, bez Staljinova znanja? Da li je u vezi s tim bilo iz
mjene miljenja ili odluke Politikog biroa? Ne. Nije bilo, kao to nije
bilo ni
u drugim okolnostima ove
vrste. Da li je Jeov mogao
odluivati
o tako vanim pitanjima kao to
je sudbina tako
eminentnih
partijskih
linosti? Ne. Bilo bi naivno misliti da je to bilo djelo samoga Jeova. Jasno
je da je o tome odluivao Staljin, i da to Jeov ne bi bio nikada mogao
uiniti bez njegovih naredbi i odobrenja ...
... Kada je
Staljin rekao da ovaj ili onaj treba biti uhien, moralo
se vjerovati da je rije o narodnom neprijatelju. A Berijina klika, koja je
upravljala organima dravne sigurnosti, namaivala je samu sebe da
dokae krivicu uhapenog i istinitost dokumenata koje je sama falsificirala.
A koje su dokaze pruali? Priznanje uhapenika. Istrani su suci ozbiljno
prihvaali ova priznanja. A kako su mogli priznati zloine koje nisu po
inili? Samo na jedan nain primjenjivanjem fizikih metoda pritiska,
muenja, dovoenja u besvjesno stanje, liavanja moi rasuivanja, odu
zimanjem ljudskog dostojanstva. Na taj su nain postignuta priznanja...
(str. 52).
... Nedavno,
samo nekoliko dana prije sadanjeg kongresa, poli smo
na sjednicu Prezidija Centralnog komiteta i sluali
suca-istraitelja Rodosa, koji je u
ono doba sasluao Kosiora, Cubara i Kosarjeva. On je
kreten, bez mozga i potpuno amoralan. I taj je ovjek odluivao o sudbini

25

najboljih partijskih radnika: on je donosio politike sudove o tim pita

njima; nakon to bi utvrdio njihov zloin, pribavljao bi kao potvrdu
spise iz kojih su se mogle izvui vane politike implikacije. Postavlja se
pitanje da li je ovjek takve intelektualne razine mogao sam voditi is
tragu da dokae krivicu ljudi kao to su Kosior i drugi? Ne, on to nije
mogao uiniti bez posebnih direktiva. On nam je na sjednici Prezidija Cen
tralnog komiteta kazao:
Rekli su mi da su Kosior i Cubar narodni neprijatelji i zbog toga sam
ih morao, kao sudac-istraitelj, prisiliti da priznaju kako su nepri
jatelji! ( Z g r a a n j e u s a l i . )
On je to mogao postignuti samo dugotrajnim torturama, koje je pro
vodio prema detaljnim instrukcijama Berije. Moramo rei da je na sjednici
Preziidija Centralnog komiteta ciniki! izjavio: Mislio sam da provodim
partijske naredbe. Na taj isu se nain u praksi provodile Staljinove naredbe
0 upotrebi metoda fizikog pritisika prema uhapenicima.
Ova, kao i mnoge druge injenice pokazuje da su sve norme koje su
se odnosile na pravilno rjeenje problema putem Partije bile ponitene
1 sve je ovisilo o udljivosti jednog ovjeka. Vlast, akumulirana u rukama
jedne osobe, Staljina, dovela je do tekih posljedica za velikog domo
vinskog rata . . . (str. 5354).
Trideset godina kasnije, ve u vrijeme Gorbaova, o Tajnom referatu
pie dugogodinji dopisnik kue Politika u Moskvi Risto Bajalski (NIN,
Beograd, 16. veljae 1986) ovo:
Zanimljivo je kako je bilo doivljeno i identifikovano vreme koje je u
SSSR dolo posle 20. kongresa KPSS. Poststaljinska drutvena kretanja
dobila su dvojak naziv: u Sovjetskom Savezu otopi javan je, a u inostranstvu destaljinizacija. Izvorna identifikacija, to e rei sovjetska,
pokazala se neuporedivo tanijom i realnijom. Drutvena klima se promenila
nabolje. rtve Staljinovog reima bile su rehabilitovane i zatvorenici StaIjiinovih gulaga puteni kuama.
Narod se oslobodio straha. Drutvena kritika je bila na uzlazu. Knji
evni stvaraoci su se okrenuli i tabu-temama. Rasplamsale su se ive na
une diskusije od ekonomike do genetike. Javnost rada se uveavala...
To su bili dometi otopljavanja, ali ne i destaljinizacije koja
nije bila ni planirana. Nije bilo promena ni u politikom, niti u ekonom
skom sistemu, u sistemu vlasti nastalom i ojaalom tridesetih godina za
vreme Staljina i ne bez njegovog odluujueg uticaja. Zar nije i osnovni
zakon zemlje iz 1936. bio nazvan Staljinovim Ustavom! Nije, naravno, u
nazivu stvar. Jer, taj je Ustav bio i dobar, dovoljno demokratian, ali je
pod Staljinom bio stvoren sistem vladanja drutvom koji je dozvoljavao
i najgrublje krenje ustavnih prava graana.
Tajnim referatom, drugim reima, izvedena je kritika kulta linosti
i bili su stvoreni uslovi 'za savladavanje njegovih najgrubljih posledica,
to je i donelo drutvenu klimu nazvanu otopljavanje. Ali, nisu odmah
bili stvoreni uslovi u ikojima bi bila dozvoljena Ikritika staljinistikih de
formacija u politikom sistemu socijalizma. Stoga je i pojam destaljini
zacije bio i ostao vie varka nego realnost.
Uprkos svemu, uprkos ogranienim dometima tajnog referata i kri
tike kulta linosti, taj dogaaj na 20. kongresu KPSS kako se isposta
26

vilo u naredne tri decenije bio je i ostao od velikog istorijskog znaaja.

Duh je puten iz lampe i malo je verovatno da ga iiko moe vratiti u n j u . . .
. . . Sta se, u meuvremenu, dogaalo u Sovjetskom Savezu? Pokuajmo
da na to podsetimo sasvim ukratko.
Sto se istine o Staljinovom dobu tie, neuporedivo je vie i dublje
nego u tajnom referatu odavno o njoj napisano u mnogim knjievnim
delima, u memoarima i svedoenjima druge vrste, u istorijskim knjigama.
Mnoge od tih knjiga postale su rariteti, nemogue ih je nai, ali one po
stoje i one su proitane. Ima i rukopisa Ikoji ekaju na objavljivanje. U
sovjetskoj sredini je ne jednom potvreno Bulgakovljevo vjerovanje da
rukopisi ne gore.
Posle otopljavanja i uzleta u (tom blcviru, u Sovjetskom Savezu je
nailo i podue doba (u vrijeme Leonida Iljiia Brenjeva op. P. P.)
kada je bujica o istini istorijske prolosti gotovo bila presahla, kada se
pominjanje 20. kongresa KPSS bilo veoma proredilo, kada se sa istorijskom
linou Staljina poelo politiki da koketira (gotovo u izvinjavajuem
tonu iza sve to mu se posthumno neprijatno dogodilo), kada je politiki
bila inspirisana formula da Partija i narod objektivno ocenjuju kako po
zitivne, tako -i negativne strane delatnosti Staljiina, kada je odupiranje
ma kakvim promenama u politiko-ekonomskom sistemu bilo jako i po
stojano . . .

SMRT, A NE PET GODINA ROBIJE

Jedna kratka biografija:

Novakovi Kota (18861938), politiki radnik i publicist. Clan SDP
(Socijaldemokratske partije) od 1907, a KPJ od 1919. Uesnik na svim
partijskim kongresima i konferencijama do hapenja 1926. Sledee godine
bei iz zatvora u SSSR. Bio predstavnik KPJ pri BLS (Balkanskom ze
maljskom sekretarijatu) u IKKI 1928. Poslije zavoenja diktature (u Jugo
slaviji op. P. P.) emigrirao u SSSR i iradio u IK MOPR-a )(Izvrnom
komitetu Meunarodne organizacije pomoi revolucionarima). Stradao u
Staljinovim i s t k a m a . . . (Sabrana djela Josipa Broza Tita, svezak trei,
str. 303).
Ovoj biografiji nedostaju neki podaci, jer je zaboravljeno napomenuti
da je K. Novakovi bio profesor i novinar. Jo kao gimnazijalac priao je
radnikom pokretu u Srbiji, sudjelovao u balkanskom i u prvom svjet
skom ratu. Povlaio se, kao vojnik, kroz albanske gudure, da bi, zatim,
otiao u Pariz, gdje je djelovao u redovima srpske socijalistike emigracije.
Kada se 1919. godine vratio u domovinu, sudjelovao je u osnivanju Par
tije. Bio je na Osnivakom kongresu u Beogradu, a na Drugom kongresu,
nazvanom Vukovarski kongres (1920), bio je u najuem rukovodstvu
ljevice koja je razbila unutarpartijski reformizam i centrumae oko
Dragie Lapevia (publicista i politiar, protivnik revolucionarnog dijela
Srpske socijaldemokratske stranke, a kasnije i Socijalistike radnike par
tije Jugoslavije (komunista). Iskljuen iz KPJ. Osniva Socijalistike par
tije Jugoslavije. Godine 1923. povlai se iz iradnikog pokreta) i ivka
Topalovia (advokat, lan KPJ od 1919. godine, ali iskljuen poslije Vukovarskog kongresa. I on je jedan od lidera Socijalistike partije Jugosla
vije. Za vrijeme drugog svjetskog rata bio je lan Ravnogorskog centralnog
komiteta Drae Mihailovia, pa je kao natni zloinac osuen, u odsustvu,
na dvadeset godina zatvora). Kota Novakovi je, na prvim poslijeratnim
izborima u Kraljevini SHS, izabran za narodnog poslanika u Ustavotvor
noj skuptini, u izbornom okrugu u Makedoniji.
Zbog svoje broure Makedonija Makedoncima! Zemlja zemljoradni
cima! Kota Novakovi je u rujnu 1924. godine bio osuen na est mje
seci zatvora. Prema NIN-u od 8. lipnja 1986. sauvana je njegova alba
viem sudu iz koje je objavljeno:
. . . J a Vas zamiljam pie Kota Novakovi u albi obraajui se
sudijama u sudnici ozbiljne, dostojanstvene, sa punim uverenjem da
se brinete o zadovoljenju pravde. Da ostavimo na stranu to u mom
sluaju imate posla s jednim zakonom, koji nema u svetu sebi ravna (Za
kon o zatiti drave Z. S.) i koji mnogi vai kolege pravnici smatraju

28

za pravnu nakazu i reakcionarno udovite... Prepostavimo da Vi uzima

te i taj zakon kao i svaki drugi zakom za vaei.
Pred Vama e biti i moja broura u kojoj sam ja izneo sutu istinu
0 Makedoniji... Ja znam Vi ete mi rei da su stvari koje sam ja napi
sao i rekao na pretresu o Makedoniji i ivotu stanovnitva Makedonije,
da su te stvari strane i teke i da se ne smeju rei pa ako su i istinite
jer se time tete vii interesi... Ja sam iskusio da su se zbog tih
vaih viih interesa stotine hiljada srpskih majki zavile u crno ba zbog
Makedonije, a jo nekoliko puta po sto hiljada makedonskih, bugarskih
1 grkih majki i to sve bez ikakve koristi po narode Balkana. Vidim
da e se zbog tih vaih viih interesa stvoriti jo dosta novih kosturnica
balkanskih naroda.
Zato i ja i svi koji imisle kao ja moram govoriti i dalje istinu
o Makedoniji i gledati da togod doprinesem da se probudi svest kod svih
balkanskih naroda, te da spree budue kosturnice zbog Makedonije, da
spree u zlom radu one koji te kosturnice pripremaju, da se udrue u
bratski savez.
Eto, zato mi se ini da mojoj istini preti opasnost od Vae pravde.
Vii sudovi su 'potvrdili presudu prvostepenog suda i Novakovi je
izdrao kaznu.
Zabrana Komunistike partije Jugoslavije (1. kolovoza 1921) (znaila
je za Kostu Novakovia, kao i za mnoge jugoslavenske komuniste, jo je
dan podstrek da istraje na liniji revolucionarne borbe. Neumorno pie i
ureuje vie sindikalnih listova, delegat je na ilegalnim konferencijama
KPJ, jedan je od osnivaa legalne Nezavisne radnike partije Jugoslavije,
zapravo legalnog oblika djelovanja KPJ, lan njezinog rukovodstva. Pripa
dao je ljevici u KPJ, zajedno s Moom Pijade, s kojim je drugovao i radio,
te nizom drugih istaknutih jugoslavenskih komunista, koji su se borili
za izgradnju revolucionarne partije, za njenu novu strategiju i taktiku
u ilegalnim uvjetima. Bio je, dakako, zbog svega toga esto hapen i
osuivan.
U skladu sa stavovima ljevice, nasuprot ideja dr-a Sime Markovia,
Kota Novakovi imao je pravilan stav prema nacionalnom pitanju. To
najbolje potvruje osuda staroj ugasi avenskog suda za brouru Makedonija
Makedoncima, u kojoj osuuje ugnjetavaku politiku velikosrpske bur
oazije i brani pravo makedonskog naroda na samoopredeljenje. Godine
1926. ponovo je uhapen i osuen zbog komunistike propagande na pet
godina robije, ali je beogradska partijska organizacija organizirala njegov
bijeg iz bolnice i prebacila ga u inozemstvo.
Od tada je u inozemstvu. Surauje u mnogim listovima i asopisima,
a neko je vrijeme bio i u partijskom rukovodstvu. Obraunavajui se s
frakcionatvom u vlastitim redovima CK KPJ je 1931. godine iskljuio
iz Partije Kostu Novakovia. Kasnije je vraen u KPJ, a jedan visoki
funkcioner Kominterne je jednom izjavio, govorei o njemu: Ludi tem
perament, pravi vulkan!, a zatim je dodao: Nije to dobro u politici.
Ne treba zaboraviti da su ove rijei izgovorene ve u vrijeme istki.
I sjeanje Rodoljuba olakovia. Ne moramo se tome uditi, jer
je ovaj veteran nae revolucije bio svjedokom mnogih prijelomnih dogaa
ja, poznanik, prijatelj i drug mnogih naih revolucionara koji se iz Moskve,
iz Sovjetskog Saveza nisu nikada vie vratili u zemlju. Rodoljub olako-

29

vi je zapisao u drugom sveslku svojih Kazivanja o jednom pokoljenju

ovo:
. . . Rado (radi se Radomiru Vujoviu op. P. P.) se urio na neki
sastanak. Poao sam da ga ispratim. Na izlazu iz kue gotovo
smo se
sudarili s jednim povisokim, mravim ovjekom,
koji je uzviknuvi Ja up
ravo poao k tebi, vrsto zagrlio Radu. On se trgao, zagledao dobro u
priolicu i, ne skrivajui iznenaenje, rekao: Da, ja sam, Rado, odgo
vorio je Kota sjetno, prolo je mnogo godina, i to kakvih godina, otkako
se nismo videli.
Idui prema oblinjoj tramvajskoj stanici
vodili su istrgan dijalog,
prekidajui jedan drugoga. Najzad, Rado ree: Ovog Bonju sigurno po
znaje, i ree moje ime. Poznajem po imenu, ali ga jo nisam vidio, od
govori Kota i prui mi ruku.
A ja te poznajem iz vienja, odavno,
odgovorih, vrsto steui
pruenu, kotunjavu ruku.
Bio je to Kota Novakovi, jedan od poznatih rukovodilaca nae
Partije, koga sam prvi put vidio 1919. godine u Sarajevu, kamo su esto
navraali istaknuti ljudi naeg revolucionarnog pokreta i odravali zborove
ili konferencije. Ali kakva razlika izmeu tadanjeg Koste i ovog ovjeka
koji je stajao izmeu Rade i mene u sumorno oktobarsko (1933) moskovsko
vee, pod kiljavom svjetlou uline rasvjete. Tada je bio mlad, vitak,
naoit; na izrazito bijelom licu oputeni crni brkovi, visoko elo i bujna,
jo sasvim crna i nemirno zabaena kosa. Iao je lako, uspravan, s neim
prkosnim u hodu i dranju. Sarajevski proleteri voljeli su da ga sluaju
i pamtili njegove duhovite rijei i jetke primjedbe na raun vlastodraca.
A sad je to bio sasvim oronuo ovjek, iako inije imao jo ni pedeset go
dina, poguren, tiha glasa, nesigurna hoda. Srce mi se steglo od alosti;
Kostu sam potovao i volio, ak sam, kad su ga 1926. godine, osudili na
robiju, napisao pjesmu i posvetio je njemu. ta se s njim dogodilo? ta
ga je tako sruilo?
Rado je otiao na svoju stranu, dogovorivi se s Kostom da se nau
drugi put. Ostali smo na ulici sami, i on mi predloi da proetamo. etali
smo dugo_____
Stanovao je u jednoj od onih uskih uliica oko Male Bronaje, u ijem
se spletu teko snalaze i sami Moskovljani, u jednoj kuerini iz prolog
vijeka, uskih, strmih eljeznih stepenica, kojima smo se popeli do njegovog
sirotinskog sobika, to ga je Kota naslijedio od jednog zemljaka, koji
je otiao na rad u unutranjost.
U tijesnoj prostoriji od desetak kvadratnih metara eljezna postelja
prekrivena vojnikim ebetom, jedan polurazvaljen ormar, stoli i dvije
stolice bez naslona. Ali u sobi je besprekoran red Kota sm sprema
i kuha; to vee spremio nam je za veeru ukusnu kau s mlijekom.
Dok je spremao veeru na primusu, posmatrao sam ga i jo jasnije
uoio koliko je ostario i oronuo. Lice potamnelo, kosa prorijeena i prosjeda, bore na elu, oko oiju i usta. Ostavljao je utisak ovjeka koga
podgriza neka opaka boljka ...
... Dugo sam razgovarao s Kostom te noi u njegovom sobiku. Sada
je on govorio, a ja sam sluao priu ovjeka koji je doivio politiki
i lini brodolom. Ne sjeam se vie njenih pojedinosti mnoge stvari
nisam ni razumijevao ali ostao je iv utisak o slomljenom ovjeku i
duboko osjeanje nepravde koja mu je uinjena.

30
i

Poinjao bi polagano, tihim glasom, kao da predaje, o nastanku frak

cija, ali bi brzo, im bi poeo da govori o imi Markoviu ili nekom dru
gom desniaru, padao u vatru, sipao psovke i line uvrede, napadao sve
od pigmeja u Partiji <do najodgovornijih funkcionera Kominterne. Du
boke, tamne oi sjaktile su bolesnim sjajem, ruke su mu podrhtavale,
nije mogao da se skrasi na stolici, ustajao je i vrtio se u tijesnom so
biku, kao uznemirena zvijer u kavezu. Smirio bi se, opet sjeo na stolicu
i, pitajui me gdje je stao, nastavio tu emernu priu.
Doivio sam u ivotu, posebno u emigraciji, dosta gorkih asova, ali
rijetko kad mi je bilo tako teko kao te noi sluajui Kostu. Mnogo ta
u njegovom kazivanju bilo je predimenzionirano, moda su mnogi do
gaaji i linosti bili predstavljeni iz naglaeno linog ugla, ali iz njegove
ispovijesti izbijalo je nesumnjivo jedno: tog neprilagodljivog ovjeka skrili su fiziki, i likvidirali politiki, ljudi koji su bili vjetiji, smalaljiviji, karijeristi koji su ve uzimali maha u aparatu Kominterne i
rukovodstvima pojedinih komunistikih partija i nemilosrdno se obra
unavali sa svim neposlunicima. A Kota je bio neposlunik, i to odavno.
Na jednom sastanku u Kominterni, kad je jedan od njenih najodgovor
nijih funkcionera, Pjatnicki, zaprijetio da e raspustiti Komunistiku
partiju Jugoslavije, Kota je ponosno reagovao: Jugoslavenski komunisti
stvorili su svoju partiju zato to je ona potrebna naoj radnikoj klasi,
i niko nema pravo da je raspusti. Vjerovatno bilo je jo takvih i slinih
izjava, moda i drugih postupaka, koji nisu bili u skladu sa tadanjim
shvatanjima discipline i reda u Kominterni, zbog ega je ovaj ovjek
doveden dotle da je jednom usred prianja, uskliknuo: Kamo sree da
onda nisam pobegao, nego da sam oteran na robiju i zajedno s vama uio
i prevodio.
Otiao sam od njega pogruen u nevesele misli. Biti disciplinovan vojnik
Partije to je za mene bila najvea vrlina komunista, ali neto se bunilo
u meni kad sam vidio ovjeka koga su u ime discipline do te mjere skrili
da je od njega ostala samo olupina. Zar je ba moralo biti tako? pitao
sam se i tada i poslije, kad god bih se sjetio Koste Novakovia i naeg
razgovora te noi u njegovom sirotinjskom sobiku u M o s k v i . . . (R. olakovi, Kazivanje o jednom pokoljenju, drugi svezak, Udrueni izdavai,
Sarajevo, 1985/86, sr. 153156).
Kota Novakovi, umjesto da sjedi pet godina na robiji u sremsko-mitrovakoj kaznionici, ili nekoj drugoj jugoslavenskoj robijanici, pobje
gao je u SSSR, u Moskvu, ni ne sanjajui da e jugoslavenski zatvor, ne
koliko godina kasnije, zamijeniti zatvorom NKVD-a. Uhapen je i stra
dao u Staljinovim istkama 1938. godine, a rehabilitiran je lipnja 1958.
godine, odlukom Vojnog kolegija Vrhovnog suda SSSR-a.

31

INTERMECO
MOJE SUENJE

... Sutradan u tri sata pozvali su me na sud.

Bilo je jako zaguljivo. Niotkud vazduha. Osam godina, danonono,
bio sam na istom vazduhu, i u siunoj sobi vojnog suda bilo mi je
neizdrljivo vrue. Vei deo sobice bd oko 12 kvadrata zauzimao je vojni
sud smeten iza drvene pregrade. Manji je bio za optuene, strau i svedoke.
Ugledao sam Zaslavskog, Krivickog i Nesterenka. \Uza zidove bile su po
redane grube, neofarbane klupe. Dva prozora, sa finim i, po kolimskoj
modi gustim popletom, kao u Menjikovljevoj brvnari u Berezovu. Za ta
kav ram koristili su se komadii razbijenog stakla (domiljati konstruktor
raunao je na lomljivost stakla, na tekoe ioko prevoza i jo mnoge druge
stvari), npr. staklene tegle preseene uzdu, napola. Sve to naravno u
brizi za prozore upravnikih stanova i kancelarija. U logorskim bara
kama nije moglo biti rei o staklu.
Kroz takve prozore prodirala je mutna, rasprena svetlost, i na stolu
predsednika suda gorela je elektrina lampa bez abaura.
Suenje je trajalo sasvim kratko. Predsednik je proitao kratku op
tunicu po takama. Upitao je svedoke da li potvruju svoje iskaze koje su
dali u toku istrage. Neoekivano za mene, ispostavilo se da postoje etiri,
a ne tri svedoka: elju da uestvuje u mom procesu izrazio je i izvesni
ajlevi. S tim svedokom nisam se ni sreo ni razgovarao nikad u ivotu:
bio je iz druge brigade. To, meutim, nije smetalo ajleviu da odvergla
sve to treba o Hitleru i Bunjinu. Shvatio sam da je Fjodorov pozvao ajlevia za sluaj da ja neoekivano zatraim izuzee Zaslavskog i Krivickog.
Ali Fjodorov se nepotrebno uznemiravao.
Ima li pitanja za sud?
Ima. Kako to da iz rudnika Delgala pred vojni sud izlazi ve
trei optueni po lanu pedeset osam, a svedoci su stalno isti?
Vae pitanje se ne odnosi na predmet.
Bio sam ubeen da e presuda biti stroga. Ubijanje je bilo tradicija
tih godina. Osim toga, suenje je padalo na godinjicu poetka rata 22.
juna. Poto su se posavetovali, oko tri minuta, lanovi vojnog suda, njih
trojica, izrekli su presudu: deset godina plus pet liavanja svih graanskih
prava ..
Sledei!
U hodniku se uskomealo, zatreskale su izme. Sledeeg dana bio sam
prebaen u deportnu stanicu. Poinjala je procedura koju sam ve nekoliko
puta iskusio. Procedura sastavljanja novog dosijea:
bezbrojno davanje
otisaka prstiju, popunjavanje formulara, fotografisanje... Sada sam ve

32
i

bio taj i taj, lan pedeset osam stav deseti, kazna deset plus pet. Vie
nisam bio inicijalista sa stranim slovom T\ To je imalo znaajne posledice
i moda mi spasio ivot.
|
Ne znam ta se dogodilo s Nesterenkom i Krivickim. Govorilo se da
je Krivicki umro, Zaslavski jse vratio u Moskvu, postao lan Saveza pi
saca, mada nikada u ivotu nije pisao nita drugo osim dostava. Viao
sam ga izdaleka. Stvar ipak nije u tim zaslavskima i krivickima. Odmah
posle presude mogao sam te cinkaroe i lane svedoke da ubijem. Si
gurno bih i ubio da sam se posle suenja vratio u Delgalu. Ali logorski re
im predvia da se ponovo osueni nikada ne vrati u logor iz kog je
odveden na sud...

Varlam Tihonovi alamov, Prie sa Kolima, Beogradski izdavaki zavod,

Beograd, 1985.

VOJNIK I TRGOVAC

Gustav Baraba, u Sovjetskoj Rusiji poznatiji kao vojni rukovodilac

Gustav Ludvigovi Baraba, rodom iz Velike Gorice kraj Zagreba, zapoeo
je svoju revolucionarnu djelatnost u oktobarskoj revoluciji. Podaci iz tog
vremena govore o njemu kao izuzetno sposobnom rukovodiocu mlade Crvene
armije. Bio je i lan Jugoslavenske komunistike grupe pri Ruskoj komu
nistikoj partiji (boljevika).
Kada je Barabaova eta, kao dio austrougarske vojske, sredinom rujna
1915. godine zauzela poloaj u Galiciji, pod njegovim uticajem prela je
Rusima, svojoj slavenskoj brai, kako je on to govorio. Poslije zaroblje
nikih logora i pristupanju Srpskom dobrovoljakom korpusu, naao se, na
pokon, u jedinicama Crvene armije. Spomenut emo samo njegova dva za
datka, bio je naelnik taba 4. crvene armije. Jedan podatak: kada su
njemake intervencionistike trupe zaprijetile poloaju 4. armije u Ukrajini,
u odsustvu komandanta, Baraba je zapovijedio: lanovi taba na konje,
svi! i prvi je napustio tapski vagon i pohitao k svom konju . . .
Ima i jedan kuriozitet. Nekako u to vrijeme Trocki, koji je bio Narodni
komesar zaduen za Crvenu armiju, naredio je jednog dana da se uhapsi
Gustav Baraba. Njegov komandant Alibij angildin je kasnije zapisao:
Baraba je uhapen i odveden. Kasnije se ispostavilo da je to bila pro
vokacija neprijatelja. U stvari, Baraba je bio odan sovjetskoj vlasti i kas
nije se herojski borio na ukrajinskom frontu. Ali, oito Staljin nije tako
mislio, i Baraba je nestao u staljinskim istkama, a da ironija bude vea
moda optuen ba kao trockist!
U maloj knjiici, pod naslovom Baraba, Ivan Oak je 1978. godine
objavio njegovu krau biografiju. Iz te knjiice doznajemo da je Baraba
zbog svojih politikih stavova koji su bili suprotni politici srbijanske vlade
o Velikoj Srbiji bio osuen. Zbog svega toga Baraba i jo 26 oficira
pie Ivan Oak u knjizi Baraba (Kajkavsko spravie, Mala biblioteka,
Zagreb, 1978) predani su sudu koji ih je osudio na izgnanstvo u Sibir.
Uhapen je. Ali je iz zatvora uspio uz pomo nekog djeaka da prebaci
poruku u mjesni Sovjet i da javi da je u smrtnoj opasnosti. Rusi su ga
oslobodili i postavili mu uslov: Slobodni ste, ali potrudite se obui uniformu
ruskog oficira i idite na front. Ovo je odgovaralo njegovom raspoloenju...
(str. 9).
O
Barabau pie i jedan od najistaknutijih sovjetskih revolucionara,
V. A. Antonov-Ovsjenko, u Zapisima o graanskom ratu, te ga spominje
kao . . . srpskog oficira (Baraba je Hrvat op. P. P.) koji se izvan
redno borio protiv Nijemaca u Ukrajini u oujku i travnju 1918. go
dine ..

34
J

I
Baraba i Antonov-Ovsjenko, voa napada na Zimski dvorac u Petrogradu 1917. godine, stradali su u staljinskim istkama.
No, do trenutka likvidacije Gustav Baraba nastavlja svoj revolucio
narni put. Vraa se u Jugoslaviju da pomogne svojim iskustvom vlastitom
narodu i svojoj klasi, ali ga na granici hapse nove jugoslavenske vlasti i
konfisciraju mu imovinu. Budui da je bio pravnik radi kao inovnik kar
lovakog Ureda za umsku industriju u Zagrebu. Sikaniran i pod stalnom
paskom policije odluuje se da emigrira i ve 1923. vraa se u Sovjetski
Savez, u zemlju u ijem je stvaranju i sam sudjelovao. Neko je vrijeme
bio u Moskvi, u TASS-u i drugim dravnim organima.
Oak je zapisao:
. . . Po povratku u Moskvu
Baraba se zapoljava ne u vojsci
nego
u struci. Njegovo poznavanje drvne struke, a uz to znanje est jezika kao
i reputacija iz graanskog rata pomogli su mu, te je odmah primljen na
odgovornu dunost u Narodni komesarijat umarstva. Prema anketi, koja se
je sauvala, Baraba radi od 1923. do 1926. kao lan uprave drvnog ek
sporta ... Slijedeih tri godine, zapisano je u anketi, radi u istoj struci u
Moskvi, Petrozavodsku i opet u inozemstvu...
U Moskvi 1925. godine sreo se s njim Miroslav Krlea koji je doao
u to vrijeme na kongres Krestinterne (Seljaka internacionala). Tom je pri
likom Krlea kod Barabaa stanovao tri mjeseca te su mogli mnogo razgo
varati, a osim toga Krlea je dobro upoznao ivotne prilike Barabaa. Bara
ba se u to vrijeme vjenao s
Jelenom Ivanovnom, bivom enom
svog
druga Karla Denievskog, inae
poznatog sovjetskog rukovodioca. O
tom
susretu Krlea je zapisao u svoj
dnevnik (Dnevnik, knjiga 5, Sarajevo
Zagreb, 1977):
. . . Ljubljanski pereulok, 1925. u Moskvi, kua Romana R. u vezi
s Gustavom Ludvigoviem Barabaom i, Jelenom Ivanovnom. Jedan roman
koji nije napisan. .Veernji zvon, sa svime to je tada teklo i kako je
proteklo. Preludira Jelena Ivanovna na pijaninu. I Gustav Ludvigovi Ba
raba je nestao u Sibiriji. Na rastanak u Beu maja 1925. Pansion Cosmo
polite, Sigerstrasse, u sjeni katedrale, nedaleko od ugla Blutgasse. Zvoni
katedrala na ranu jutarnju misu, a u holu Pensiona Cosmopolite ve od
osam sati ujutro sjede predstavnici kreme beke aristokracije, kao trgovaki
agenti i posrednici velikog biznisa, i ekaju efa trgovake misije. Stigao
je tovari predsjednik SSSR-komisije Gustav Ludvigovi sa zadatkom da
kupi austrijske industrijske robe od deset milijuna i l i n g a . . . (str. 9899).
. . . Baraba pridonosi svoj dio u sovjetsko osvajanje inozemnog tr
ita. pie Oak i nastavlja Zatim je godinu dana u Kareliju u Petro
zavodsku gdje opet radi u drvnoj industriji, ef je odjela. Pa opet u ino
zemstvo. Iskustvo steeno poslije 1925. godine u predstavnitvu u Engleskoj,
Holandiji, Egiptu, a od 1927. do 1931. u predstavnitvu SSSR-a je u Italiji,
Milano. Kad se vratio imenovan je zamjenikom Glavne savezne uprave za
eksport drva. Njegove sposobnosti u to vrijeme su visoko ocijenjene. Ima
ogromno iskustvo u drvnoj struci, naroito u poznavanju inozemnog trita
(posebno vrlo dobro poznaje trite Sredozemnog mora). Inicijativan je i is
kusan administrator, toan u izvrenju reeno je u karakteristici koja
je napisana 25. srpnja 1933. g o d i n e . . .
. . . U svibnju 1934. godine premjeten je u Telegrafsku agenciju Sov
jetskog Saveza (TASS) za zamjenika naelnika inozemnog odjela ... U to
3*

35

vrijeme nije mogao ni da misli na povratak u zemlju. Sav se odao i sve

je dao za izgradnju socijalizma u SSSR-u. U sijenju 1935. godine dobio je
novu odgovornu dunost naelnika finansijskog odjela umarstva SSSR. Bilo
je planirano da kasnije krene u Englesku kao predstavnik, ali dolo je do
izmjene plana. Nije poznato zato. Visoka dunost i lanstvo u KPSS govore
da je uivao izuzetno povjerenje za jednog inozemca. To je bilo zaslueno
ne samo u godinama oruane borbe za sovjetsku vlast, nego za itavo vri
jeme svog boravka i rada u S S S R - u . . . Meutim, samo dvije godine kasnije
Barabaa je, bez obzira na njegove zasluge za Sovjetsku dravu i izgradnju
socijalizma, bez obzira na njegovu iskrenu odanost socijalizmu, komunizmu
i
sovjetskoj vlasti, zadesila zla sudbina. Pokosila ga je nemilosrdna ruka
staljinistike istke. Zato, u ime ega i u ime koga?
O
tom traginom dogaaju imamo samo svjedoanstvo Jelene Ivanovne,
Barabaove ene. Kad su Barabaa odveli doao je i na nju red, kao ene
,narodnog neprijatelja, kako je to slubeno, u to vrijeme kvalificirano.
Odvedena je u logor zajedno sa sinom. Kad je uhapena pozvao ju je is
ljednik i poslije sasluanja dao joj da proita to je bilo napisano. Osuena
je na osam godina kao ena izdajnika domovine. Jelena je zamolila da joj
daju jo jednom da proita osudu. Na pitanje da li se slae, odgovorila je:
Tono je napisano, Baraba je zaista bio neprijatelj politikog i drutvenog
ureenja svoje domovine.
Isljednik nije shvatio to je ona htjela da kae: mislio je na SSSR,
a ona na Kraljevinu Jugoslaviju . . . (J. Oak, cif. die. str. 2125).
Posmrtno je rehabilitiran i Ludvig Baraba.
. . . U potvrdi o rehabilitaciji reeno je: Baraba Gustav Ludvigovi,
1889, roen je iz grada Poega (stvarno mjesto roenja je Velika Gorica
P. P.), (Jugoslavija), Hrvat, bivi lan KPSS od 1924. do 1937, do hap
enja je bio naelnik financijskog odjela narodnog komesarijata umarstva
SSSR, osuen 25. prosinca 1937. godine, rehabilitiran je odlukom Vojnog ko
legija Vrhovnog suda SSSR-a 7. oujka 1956. godine (isto, str. 24).
Ostalo je zapisano i svjedoanstvo, jedno od rijetkih, o Barabaovom
zatoenju. Julijus Baranovski je u knjizi Zatvorska i sibirska sjeanja
(Stvarnost, Zagreb, 1981) zapisao i ovo:
. . . Nakon nekoliko dana, na slijedeem ispitivanju, Astako me je od
mah u poetku pitao za neke jugoslavenske drugove. Meu njima je spo
menuo Barambaa (Barabaa), koji je radio u Eksportlesu u Moskvi, Senjka
(opia), Gregora Vujovia i Borisova. Osim druga Senjka, kojeg sam po
znavao jo iz Jugoslavije, ostale drugove sam upoznao u SSSR-u. Osim
toga, ta su poznanstva bila vie slubenog karaktera. Astako je elio i
traio neto drugo. Odgovorio sam mu da druga Gregora znam po radu u
jugoslavenskoj sekciji, da sam ga samo jednom sreo u Kominterni 1933.
godine i odonda ga vie nisam vidio, niti znam gdje se sada nalazi. Za
iruga Senjka sam tvrdio da ga uope ne poznajem, niti se takvog imena
sjeam. Za Barambaa sam potvrdio da sam ga poznavao kao lana kolegija
Eksportlesa, dok sam radio u toj organizaciji, ali ga poslije mog odlaska
ia drugu dunost vie nikada nisam s r e o . . .
Za dvojicu od etvorice drugova, ija mi je imena Astako proitao,
:nao sam da su uhapeni. To su bili drugovi Borisov (Kavedija), iji sam
;las uo u susjednoj sobi, i Baramba, koji je bio uhapen jo prije, nakon
lapenja
i
strijeljanja
predsjednika
Eksportdrva
Krajevskog...
(str.
273).
16

INTERMECO
DALJE UVRIVANJE SOVJETSKOG SISTEMA

. . . Neki predstavnici strane tampe brbljaju da je ienje sovjetskih

organizacija od pijuna, ubojica i tetoina, kao to su Trocki, Zinovjev,
Kamenjev, Jakir, Tuhaevski, Rozengoljc, Buharin i drugi izrodi, toboe
poljuljalo sovjetski sistem, unijelo dezorganizaciju. To plitko brbljanje za
sluuje samo da mu se narugamo. Kako moe ienje sovjetskih organiza
cija od tetoinskih i neprijateljskih elemenata poljuljati i dezorganizirati
sovjetski sistem? Trockistiko-buharinovska aica pijuna, ubojica i teto
ina, koja je puzila pred inozemstvom, proeta ropskim osjeajem snishodljivosti prema svakom inozemnom funkcionaru i koja je bila spremna
da kod njega stupi u pijunsku slubu aica ljudi koja nije shvatila da
je posljednji sovjetski graanin, slobodan od kapitalistikih okova, za itavu
glavu vii od ma kojeg inozemnog visokopostavljenog funkcionara, koji na
vratu vue jaram kapitalistikog ropstva kome li je potrebna ta kukavna
banda prodanih robova, kakvu vrijednost moe ona predstavljati za narod
i koga ona moe dezorganizirati? Godine 1937. osueni su na smrt stri
jeljanjem Tuhaevski, Jakir, Uborevi i drugi izrodi. Poslije toga izvreni
su izbori za Vrhovni sovjet SSSR-a. Izbori su dali sovjetskoj vlasti 98,6"/>
svih glasova. Poetkom 1938. godine osueni su na smrt strijeljanjem Ro
zengoljc, Rikov, Buharin i drugi izrodi. Poslije toga izvreni su izbori za
vrhovne sovjete saveznih republika. Izbori su dali sovjetskoj vlasti 99,4lo
svih glasova. Pitamo se, gdje su ovdje znakovi dezorganizacije i zato se ta
dezorganizacija nije odrazila na rezultatima izbora?
Sluajui te inozemne brbljavce, ovjek bi mogao doi do zakljuka
da bi sovjetske organizacije bile kudikamo vre i stabilnije da su pi
juni, ubojice i tetoine ostavljeni na slobodi i da im se nije smetalo da
prave tetu, da ubijaju i pijuniraju. (Smijeh). Da se nisu suvie rano odala
ta gospoda, koja tako drsko brane pijune, ubojice i tetoine?
Nee li biti pravilnije rei da je ienje sovjetskih organizacija od
pijuna, ubojica i tetoina moralo dovesti i da je doista dovelo do daljeg
jaanja tih organizacija? . ..

Josif Staljin, Izvjetaj na XVIII kongresu Partije o radu CK SKP(b), Pi

tanja lenjinizma, CDD, Zagreb, 1981, str. 642643.

37

OSNIVA KPJ, MATEMATIAR, SEKRETAR.

Filip Filipovi. U povijesti komunistike partije Jugoslavije to je sva

kako jedno od najznaajnijih imena. Najkrau njegovu biografiju, a koja
sve govori o njemu, objavila je dr Ubavka Vujoevi, u prvom svesku Ti
tovih Sabranih djela i glasi:
Filip Filipovi (Bokovi, Kari, 18781938), profesor, revolucionar i
partijski radnik. Svoju aktivnost zapoeo je u socijalistikom pokretu 1897.
u Beogradu, a nastavlja je u Rusiji kao student. U toku prve ruske revo
lucije (1905) primljen je za lana RSDRP (Ruske socijaldemokratske radnike
partije) u njeno boljeviko krilo. Jedan od osnivaa KPJ u kojoj niz
godina vri najodgovornija funkcije: sekretar Centralnog izvrnog odbora
KPJ, prvi predsjednik komunistike optine u Beogradu, komunistiki posla
nik, urednik partijskih listova i asopisa, predsjednik Centralnog odbora Cr
vene pomoi, predsjednik Nezavisne radnike partije Jugoslavije i dr. Bio
je lan Izvrnog komiteta Kominterne. Od juna 1924. je u emigraciji u
Sovjetskom Savezu, Austriji i Njemakoj, gdje nastavlja revolucionarnu
djelatnost. Februara 1938. uhapen u Moskvi i nestao u Staljinovim
istkama. Rehabilitovan 3. oktobra 1957. odlukom Vojnog kolegijuma Vr
hovnog suda SSSR. (str. 306307).
To su osnovni podaci o Filipu Filipoviu, zacijelo jednom od najistaknu
tijih revolucionara jugoslavenskog komunistikog pokreta. Josip Broz Tito
je, jednom, govorei o Filipu Filipoviu rekao: Ja sam smatrao Filipa Filipovia jednim od vrlo dobrih komunista, ali on po svojoj prirodi nije bio
takav da bi mogao rukovoditi Partijom u to rovito vrijeme (u vrijeme frak
cijskih borbi lijeve i desne frakcije, iako F. Filipovi nije pripadao
ni jednoj frakciji op. P. P) i boriti se protiv frakcionatva, tako da se
i pod njegovim rukovodstvom dalje razvijala frakcijska borba u rukovode
im forumima. A Edvard Kardelj je 1978. godine, obiljeavajui 100-godinjicu roenja revolucionara Filipa Filipovia, na Jedanaestom kongresu Sa
veza komunista Jugoslavije, rekao i ovo: Nedavno je pronaeno jedno pismo
druga Tita iz 1936. godine u kome on, visoko ocjenjujui Filipovievu privr
enost revolucionarnim ciljevima nae Partije, iznosi miljenje da bi bilo
veoma korisno kada bi se Filipovi, a obzirom na njegov ugled i popular
nost u narodnim masama, angaovao na antifaistikom radu u zemlji. Na
alost, ova Titova zamisao nije se mogla realizovati. Filip Filipovi je aprila
1938. godine uhapen i streljan . . .
Recimo i nekoliko detaljnijih i karakteristinih podataka o Filipu Fili
poviu. Roen je 1878. godine, u aku. Znaajan utjecaj na mladog Fili
povia imali su spisi Vase Pelagica i politiko djelovanje srpskog socijaliste
Dimitrija Tucovia. itao je marksistike i socijalistike pisce, zatim i no38

vopokrenute Radnike novine. Postaje i lan Radnikog drutva u Beo

gradu, koje je osnovano sa zadatkom umnog i moralnog obrazovanja svo
jih lanova predavanjima, otvaranjem knjinica i itaonica, stvaranjem
raznih kulturnih drutava.
Prvi put mora, kao socijalista, Filip Filipovi emigrirati iz Srbije 1899.
godine, poslije jednog neuspjelog atentata na kralja Milana Obrenovia, koji
je to iskoristio da se rijei svih svojih (i socijalista) protivnika. Odlazi u Pe
trograd, tada prestolnicu carske Rusije i upisuje matematiku, na tamo
njem Fiziko-matematikom fakultetu. U to se vrijeme u Rusiji zbivaju
znaajne stvari. Akciju poduzima tek osnovana Ruska socijaldemokratska
radnika partija, i posebno Lenjinovo lijevo krilo ove stranke, posebno preko
svog ilegalnog lista Istina. Filipovi se odmah ukljuuje u partijski rad,
prouava Marxov Kapital, Engelsa, Kautskog, Plehanova i druge mark
siste.
Zavrava fakultet i zapoljava se u Petrogradu 1904. godine u Demidorskom enskom uilitu. U rujnu 1905. godine, po prvi put je uhapen
poslije provale Petrogradske grupe CK RSDRP, ali je samo mjesec dana
kasnije puten, poslije Manifesta cara Nikole II koji je pokuao obuzdati
revolucionarno vrijeme u Rusiji.
Posle izlaska iz tamnice zapisao je kasnije Filip Filipovi u svojoj
autobiografiji, pisanoj za Kominternu radio sam kao agitator. Osim
toga, i dalje sam radio po liniji tehnikog aparata skupljao financijska
sredstva za partiju, uvao ilegalnu literaturu, traio stanove za partijski
rad...
No, ni tada nije izgubio vezu sa svojom domovinom, sa srbijanskom
radnikom klasom. Iz Petrograda surauje s Radnikim novinama, pa
tako 15. sijenja 1907. godine, u jednom od svojih prvih lanaka pie O
inkvizitorskim muenjima revolucionara: Rusija je prevazila danas sve
zemlje u najgorem muenju politikih krivaca i svih onih koji se bore
protiv apsolutizma. Od tada, pa sve do 1912. redovito surauje s Radni
kim novinama. Stalno se dopisivao i s Dimitrijem Tucoviem, a suraivao
je i u Tucovievoj Borbi od 1910. godine, kada je Borba i pokrenuta.
U Beograd se vraa 1912. godine i ponovo je aktivan u socijalistikom
pokretu, a uskoro, po slubenoj dunosti, kao sekretar beogradske Radnike
komore, posjeuje Petrograd, gdje usput pie lanke za Istinu i Lu.
Slijedee godine predsjedava u Beogradu velikom radnikom zboru protiv
besposlice i ratnih avantura, na kojem je usvojena i rezolucija:
Radniki zbor, sazvan da pretresa pitanje o izvanrednoj i uasnoj be
sposlici koja je nastala usled minulih ratova i koja u neverovatnim razmerima zatire radnike mase, morao je sa te teme prei na objavljenu novu
mobilizaciju i na rat koji je nastao s Arbanasima. Pa ispunjen mrnjom
prema ratovima i ogorenjem prema politici koja ih uslovljava, gromoglasno
izjavljuje:
1) Osuuje politiku koja, umesto ujedinjenja koje uslovljava mir. vodi
deljenju Balkana, a sa tim i stalnim trenjima i istrebljivakim ratovima, i
2) protestuje protiv osvajakih tenji buroazije, koja jurei za morem,
vodi zemlju u jednu krvavu avanturu vezanu s nedoglednim nesreama.
Radnika klasa izjavljuje svoju odlunu opoziciju politici koja izvodi
srpski narod na klanicu za sebine interese monarhizma, militaristike klike,
karijeristike birokratdje i samoive i grabljive buroazije.
39

Za vrijeme prvog svetjskog rata Filip Filipovi, zajedno s nemobiliziranim dijelom partijskog rukovodstva seli u Jagodinu (danas: Svetozarevo),
pa u Kruevac. Tu je i uhapen od austrijske vojske, zatim puten, te neko
vrijeme ivi u Beogradu. Zatim je prebaen u logor, a zalaganjem austrij
skih socijaldemokrata, kasnije, i u Be. Tu uspostavlja vezu s boljevicima.
Surauje u socijalistikim listovima, posebno sarajevskom Glasu slobode.
Odlazi, zatim, u Budimpetu, te napokon u Zagreb. Tu je zapoeo nje
gov pohod po Jugoslaviji u cilju populariziranja oktobarske revolucije. On
je zapisao: U Zagrebu, Sarajevu, (Slavonskom) Brodu, Beogradu, istupao
sam javno sa referatima za zatitu sovjetske revolucije, zatim o Treoj internacionali, za ujedinjenje svih socijaldemokratskih partija Jugoslavije na
platformi Tree intemacionale. Govorio je: Ruska revolucija pokazala je
put kako se moe uspostaviti socijalistiki poredak. Put ka socijalizmu vodi
preko diktature proletarijata. Kao forma diktatura proletarijata javlja se
sovjetska vlast, to jest vlast radnikih, seljakih i vojnikih vea, novi
oblik dravnog ureenja.
U pripremama za Kongres ujedinjenja Filip Filipovi je veoma aktivan,
ali on stie i u Budimpetu, na dogovore s Belom Kunom, tadanjim rukovo
diocem KP Maarske ii Maarske Sovjetske Republike, kao ii s jugoslavenskim
komunistima koji su, iz internacionalistikih pobuda, pomagali maarsku re
voluciju.
I
on je uhapen u aferi Diemenstein u Zagrebu, zajedno s vie istaknu
tih zagrebakih komunista, o kojima se u ovoj knjizi vie govori. 1
Neemo ponavljati to je isve Filip Filipovi radio u rukovodstvu KPJ,
koje je dunosti obavljao i za to se zalagao. Spomenimo sjeanje slovenskog
komuniste Franceta Klopia, lsa kongresa Delavske (Radnike) socijalistike
stranke Slovenije, uoi Vukovarskog kongresa:
Na Kongresu je vladalo sveano raspoloenje. Gledao sam iskrenu ra
dost i zadovoljne susrete. Meusobno smo izmjenjivali posljednje novosti. U
atmosferi je lebdio laki, radosni amor, a prireivai su jurili izmeu dele
gata 1 gostiju, obavljajui posljednje pripreme.
Kada je sjedokosi eljezniar s predsjednikog mjesta otvorio Osnivaki
kongres, nastala je tiina, s dubokom panjom smo pratili pozdravni govor
Filipa Filipovia iz Beograda, lana Centralnog vijea Socijalistike radnike
partije Jugoslavije (komunista). Taj govor se upravo pretvorio u glavni refe
rat zbog svoga bogatog sadraja. Filip Filipovi je govorio isrpskohrvatski,
tada malo razumljivim u Sloveniji, i zato su se delegati i gosti trudili da
shvate smisao govora. Pomogla su nam svima pristupana i tada gorua gesla,
nove rijei 'i imena, kao to su: revolucija, sovjeti, komunistika internacionala, Lenjin. To su bila ona otkria koja je slovensko radnitvo eljno upijalo.
Zato je govor Filipa Filipovia bio oduevljeno primljen... (uro urakovi, Osam sekretara Partije, Privredni pregled, 1982. str. 23).
Na opinskim izborima u Beogradu, prvim poslijeratnim izborima, a i
jedinim na kojima je sudjelovala i Komunistika partija Jugoslavije, izabran
je Filip Filipovi, a kako je to zapisao uro urakovi, u feljtonu objav
ljenom u Borbi, a kasnije d u knjizi: Filipovi je svojim radom bio jjako
povezan s Beogradom. Gotovo da nije bilo ni jedne partijske ili sindikalne
organizacije gdje nije drao sastanak, predavanje, referat. Taj rad je zapoeo
jo prije prvog svjetskog rata kao sekretar Radnike komore i dokraja ga
razvio kao sekretar Partije. Doivio je da mu Beograd oda priznanje za taj
neumorni rad na prvim opinskim izborima izabran je za prvog komuni

40

stikog predsjednika optine glavnoga grada Jugoslavije. Bio je to ogromni

poraz reima is ikojim on nije elio da se pomiri. Umjesto da prizna i prihvati
volju beogradskih biraa, reimska policija je na silu izbacila optinske od
bornike i sprijeila ih da preuzmu legalno osvojenu vlast u Beogradu. Kako
se to dogodilo opisao je jedan od uesnika toga dogaaja, Vladimir Miri:
Na sastanku novoizabrane optinske uprave u Beogradu, 25. avgusta, pred
sjednik, potpredsjednik i kmetovi budu uvedeni u dunost. Dotadanji vrilac
dunosti predsjednika optine, Danilo Zivaljevi, ipozvao nas je da, 26. avgusta, u osam asova, doemo kako bismo slubeno izvrili primopredaju, i
Kada smo sutradan poeli pojedinano da dolazimo u Optinu, primetili
smo da je polioija zaposela prostorije Optine, da nikome ne dozvoljava a
prie, osim nama koji smo imali legitimaciju optinske uprave. Tako sam i ja
proputen da uem u zgradu. Tamo lsam naiao na upravnika grada Beograda
Manojla Lazarevia. Unutra je ve bio i novoizabrani predsednik Filip Fili
povi i potpredsednik Mika Todorovi. Todorovi je tada upitao, pokazujui
na Lazarevia: Filipe, ko je ovaj gospodin to sedi na predsednikoj stolici;
beogradski birai nisu njega izabrali za predsednika? Zato ti ne zauzme
predsedniko mesto?
Zivko Jovanovi je tada poeo da pominje neke zakonske paragrafe i da
dokazuje Manojlu Lazareviu kako je to krenje zakona. Na to mu je Lazarevi kratko odgovorio: Ja sam ove samo izvrni organ kome je nareeno
da ovako postupi. Vi potpiite reenje i alite se. Rok na albu je osam dana!
Veina prisutnih drugova smatrala je da emo potpisivanjem akta o suspendovanju priznati jednom nezakonitom aktu zakonitost. Ali na navaljivanje
Zivka Jovanovia, Filipovi je najzad svojim potpisom primio reenje Uprave
grada. Posle potpisivanja akta savetovali smo se ta dalje da radimo?
U kancelarijama Optine nije bilo ni jednog slubenika; njihova mesta
bili su zauzeli toga dana policajci. Upravnik grada isaoptio nam je da samo
kolektivno, svi odjednom, moemo ii, dok nam pojedinani izlazak nisu do
putali; telefone nam takoe misu dali na upotrebu. Na taj nain onemoguili
su nam da doemo u vezu s drugovima napolju da bismo nekako (saznali ta
se dogaa i kako partijsko rukovodstvo misli o celoj istvari.
Posle dueg savetovanja sloili smo se da bi svaki na fiziki otpor
unutra bio besmislica. Razlog za nae suspendovanje bio je toboe u tome
to nismo poloili zakonsku zakletvu, to je drug Pavle Pavlovi prilikom
polaganja zakletve dao izjavu: da nas verska zakletva nee vezivati i prinuivati na dobar rad, ve Obaveza koju smo dali naim biraima.
Dvadeset sedmog augusta 1920. godine odrana je senica Izvrnog od
bora KPJ na kojoj je trebalo razmotriti isituaciju posle naeg iskljuenja iz
Optine. Prisustvovali su i lanovi Izvrnog odbora. Na pomenutoj sednici
posle diskusije o samom sluaju, iskristalisala su ise dva gledita. lanovi
Izvrnog odbora Laza Stefanovi, Dragomir Marjanovi, Vladimir Miri i
Ivan Colakovi, bili su miljenja da je potpisom akta policije o suspendovanju
uinjena velika politika greka, koja e nam se u daljem politikom radu
svetiti. Ostali drugovi: Filip Filipovi, Zivko Jovanovi, Sima Markovi i
ivota Milojkovi smatrali su da se drukije nije moglo postupiti. Posle di
skusije morali smo se sloiti da treba uiniti bar ono to se jo moglo uiniti,
to jest da putem albe zatraimo zatitu naih prava. Reenjem Izvrnog
odbora, pripremanje albe povereno je Zivku Jovanoviu. Pravnici koji su
konsultovani smatrali su da albu treba podneti, mada su unapred bili uvereni da uspeha nee biti i da je stvar ve izgubljena.

41

Ovakvo ponaanje rukovodstva Partije u sukobu s reimom pokazalo je

izvjesnu kolebljivost, koja nije bila u skladu is javno izraenim stavovima.
Naime, rukovodstvo je imalo iluzija da e parlamentarnim putem istjerati
pravdu. Tomu stavu se priklonio i Filipovi, iako je iramiije pisao da radnika
klasa bira sredstva borbe prema situaciji u kojoj se bori. Istina, Filipovi je
kao ve iskusni revolucionar predviao da bi Partija mogla doi u otre su
kobe s reimom, i predlagao da se formira ilegalno vodstvo Partije, ali krupni
politiki uspjesi (trajk solidarnosti, pobjeda na opinskim izborima, sve vea
popularnost Partije i dr.) kao da su ta razmiljanja potisnuli u drugi plan
(isto, str. 2728).
Poslije Obznane Filip Filipovi, tada ve i narodni poslanik u Ustavo
tvornoj skuptini, u ime Kluba komunstikih poslanika, podnio je 11. lipnja
1921. godine opirnu izjavu u kojoj ise kae da su komunistiki poslanici pod
nijeli Vladi izjavu u kojoj se izmeu ostalog navodi:
1) da se Obznana, kojom je Komunistikoj partiji Jugoslavije nezakonito
oduzeto pravo slobodnog djelovanja, kroz njene organizacije, tampu i zbo
rove, odmah povue;
2) da se sve sindikalne radnike organizacije odmah otvore bez ikakvih
ogranienja;
3) da se otvore svi radniki domovi i predaju u ruke onima od kojih
su oduzeti;
4) da se odmah otvore socijalistike tamparije i knjiara Tucovi i
predaju Komunistikoj partiji na daljnje rukovoenje;
5) da se odmah puste na slobodu uhapeni drugovi i da se svima na
osnovi Obznane nezakonito protjeranim lanovima radnikih sindikata i Ko
munistike partije Jugoslavije omogui povratak ikuama;
6) da se nadoknadi teta radnikim organizacijama, domovima i drugim
partijskim i sindikalnim poduzeima poinjena Obznanom (isto, str. 29).
Filip Filipovi je osuen, na osnovu Zakona o zatiti drave, na dvije
godine zatvora. Poslije dvije godine, prema sjeanju Dobrivoja Alimpia
Kada su komunistiki poslanici puteni sa robije iz Poarevca, septembra
1923. godine, radnici su se da bi ih doekali sakupili na Savskom pri
stanitu {u Beogradu) jer su poslanici dolazili brodom. U doeku su uestvo
vali i skojevci. Nas etrdeset-pedeset studenata zakupili smo mali brodi,
okitili ga crvenim zastavama i trskama, i, pevajui revolucionarne pesme, ot
plovili u Panevo, u susret brodu na kome su bili poslanici. Kad ismo ga isreli
pred panevakim pristanitem, oplovili smo oko njega i pesmom ;i poklioima
pozdravili drugove Filipovia, opia, Miljua i dr. Zatim smo stali iza broda,
ali ga nismo mogli stii poto je bio bri od naeg tako da je pre nas stigao
u Beograd.
Nakon toga Filip Filipovi odlazi u emigraciju.
Ostalo je, manje-vie poznato frakcionaki sukobi, esta promjena ru
kovodstva, lanova Centralnog komiteta i sastava Politbiroa. Filip Filipovi
radi u Agrarnom institutu, zapravo Crvenoj seljakoj linternacionali, zatim je
neko vrijeme lan Predsjednitva Balkanske komunistike federacije, koja je
postojala od 1920. do 1933, a ujedno i odgovorni urednik teorijskog asopisa
Klasna borba, organa CK KPJ.
U vrijeme Osme konferencije zagrebake partijske organizacije vode se i
u KPJ rasprave o potrebi antifrakcijske borbe.
Na savjetovanju rukovodstva KPJ (travanj 1928. u Moskvi) Filip Filipovi
je rekao: . . . Gde je izlaz iz ove situacije? Razume se da mi ne treba da

suvie dugo govorimo o svim uinjenim grekama. Svi su svesni tih greaka
i znaju da ih treba ispraviti. Naa Partija je dospela u orsokak i pokazala
da sopstvenim snagama iz tog orsokaka ne moe da izae. Onda se obratila
Kominterni za pomo. Ja smatram da je u prvom redu nuno povesti o
triju borbu za likvidaciju frakcijske borbe, a u tu svrhu najveu pomo
pruit e pismo Kl (Komunistika internacionala). Ovo pismo mora doi u
ruke lanovima KPJ, ono treba posluiti kao baza za diskusiju u Partiji,
ono mora da bude materijal za ruenje kinsekog zida izmeu Kominterne
i partijskog lanstva.
Usvojeno je Otvoreno pismo Kominterne upueno lanovima KPJ. Ot
vorenim pismom Izvrnog komiteta Komunistike internacionale, od 13. trav
nja 1928. godine (druga, ispravljena verzija je tampana svibnja 1928), meu
narodni centar komunistikog pokreta neposredno se obratio jugoslavenskim
komunistima pozivajui ih, u prvom redu komuniste radnike, u borbu protiv
frakcionatva i koterijatva u KPJ, i s lijeve i s desne 'strane. Izvrni ko
mitet Kl je u Otvorenom pismu dao ocjenu situacije na Balkanu i u Jugo
slaviji, iznio kratak historijat KPJ, potvrdio odluke II, III i IV plenuma CK
KPJ u pogledu njihove analize privrednog i politikog stanja i kritike nedo
stataka, osudio neprincipijelnost obiju frakcija, njihove oportunistike greke
i postavio opu liniju za budui rad Partije. Za stanje u KPJ, Kominterna
je ocijenila, da su podjednako bili krivi vodei krugovi i desne frakcije i
ljeviara. Obje grupe, u toku niza godina, nisu uinile nita da bi pokazale
masama kako Partija postoji ii njihovu borbu vodi. Jedina partijska organi
zacija kojoj je odano priznanje u Otvorenom pismu Kl bila je Mjesna or
ganizacija KPJ u Zagrebu koja je, po ocjeni Kominterne, pokazala da KPJ
ima zdravo lanstvo, koje zna da vrstom radnikom brukom zavede poredak
u Partiji.
Filip Filipovi dolazi u Zagreb. Boravi oko tri mjeseca ii rukovodi akcijom
provoenja Otvorenog pisma u partijskim organizacijama. Zanimljivo je da
je u to vrijeme primio i pismo Josipa Broza Tita, koji je bio uhapen 4. kolo
voza 1928. godine, pred kuom u Vinogradskoj cesti, zatvoren i muen. U
pismu, koje je inae objavljeno u inozemstvu, u listovima Kominterne, pod
naslovom Krik iz pakla, Tito pie o tekim uvjetima zatvorenika. (Dobivi
ovo pismo Filip Filipovi ga alje Josipu iinskom 20. kolovoza 1928. godine
s popratnim pismom u kojem, izmeu ostaloga stoji:
J. Broz je uhapen 4. VIII. Osim sindikalnih funkcija, od Nove godine bio
je zamjenik, a poslije aprilske konferencije (konferencija je odrana u ve
ljai) sekretar mjesne partijske organizacije u Zagrebu. Njegov gubitak teko
e osjetiti i mjesne partijske organizacije, kao i partijski aparat.
Zbog istog sluaja uhapena je njegova ena, jedan student, jedan reemigrant, i vlasnici stana (nepartijci). Njihova imena objavila je Borba. Stan je
sluio kao partijsko skladite za literaturu, no zbog finansijskih nemogunosti
da se za ostalo nabavi jo jedan partijski stan, to je ovaj bio upotrebljavan
i za drugo (umnoavanje letaka itd.).
O
materijalu, koji je pronaen, i o dranju uhapenih drugova govori
priloeno originalno pismo Broza, koji je iz policijskog zatvora prokrijuma
reno.
Svi uhapeni predati su poslije nedelju dana sudu, gdje se i sada nalaze.
Po nalogu Bokovia (Filipa Filipovia) Mari. (J. Broz Tito, Sabrana
djela, svezak drugi, str. 107).
43

Ovo Mari znai da je pismo iz Bea proslijedio ili Kamilo Horvatin

ili Antun Mavrak, a prireivai Titovih Sabranih djela smatraju da je to
ipak Mavrak, tada tehniar CK KPJ u Beu.
Godine 1932. Filip Filipovi, poslije iraa i iu organima Kominterne, (a
1931. je bio na elu tzv. centralne partijske rukovodee instance, tj. na elu
KPJ), prelazi ii Agrarni institut. U svojim sjeanjima Rodoljub olakovi je,
iz 1935. godine, zapisao (u Kazivanja o jednom pokoljenju): Poznavao isam
njegovu nepokolebljivost u borbi, spremnost da za svoje uvjerenje ide u
tamnicu i da se kao emigrant potuca po svijetu. Ali ono to je na mene osta
vilo najsnaniji utisak, to su njegova ljudskost, skromnost i jedinstvenost...
Bio je jedno vrame lan Egzekutive, to je lan Izvrnog komiteta Komuni
stike Internacionale, lino poznavao Lenjina i druge voe boljevike partije,
ali sve to mu nije udarilo u glavu, nije se osjeao povrijeenim to sada nije
u rukovodstvu . . .
Zapis o Filipoviu nalazimo u knjizi Karla tajnera Ruka iz groba
(Globus Zagreb, Osloboenje i Svjetlost, Sarajevo, drugo izdanje,
1986.):
Zapazili ste iz dnevnika da sam u logorima u tih dvadeset godina
rijetko sretao Jugoslavene, mnoge od onih s kojima sam se druio, jo dok
smo radili u Kominterni, poslije 1936. godine vie nikada nisam vidio. Poznato
je da su u ogromnoj veini istradali u istkama. Treba rei i to da su nai ko
munisti, meu njima je svakako bilo vrlo istaknutih revolucionara, nisu ni
u Moskvi, dok su radili u Kominterni, ivjeli ni toliko dobro koliko je do
stojno ovjeka. Spominjao sam vam Filipa Filipoviia i na posljednji susret
na dan mog hapenja. Njemu takoer nije ilo ba sjajno. Neki od tih ljudi
jedva su vezivali kraj s krajem. Prehranjivali su se kojkuda. Neki su bili i
bez stana. Bilo ih je koji su se nastanili kod nekih ena. Tako bi nekako
ivjeli . . . (str. 49).
A posljednji susret s Filipom Filipoviem Karlo tajner je opisao ovako:
. . . Bilo je to vrijeme uoi devetnaeste godinjice oktobarske revolucije
i svi smo imi oko priprema za proslavu imali razne zadatke. Kad Sam tog
etvrtog Studenog 1936. god. stigao u poduzee (tajner je vodio izdavako
poduzee Kominterne za strane partije op. P. P), ef planskog odeljenja
obavjestio me da smo poetkom studenoga ispunili plan proizvodnje i da ga
sad premaujemo, uoi proslave, s dvadeset devet posto. Pozvao (sam efove
odjeljenja da bismo se dogovorili koje iradnike trebamo nagraditi. Poslije
tog sastanka naao sam se s Filipom Filipoviem s ikojim sam poao na ruak
u jedan restoran za visoke funkcionare koji se u to vrijeme nalazio u jednom
krilu kremljske bolnice. Nita se, u stvari, nije dogaalo to ne bi bilo uobi
ajeno. Ni po emu nisam mogao naslutiti da e po isteku tog dana biti uhap
en, neosnovano optuen i nevino osuen na tolike godine ikoje su me ekale.
Prema nekoj neobinoj logici, (udnovati su putovi memorije), pamtim dobro
kako sam s Filipoviem tog dana ruao u zaista luksuznom restoranu, a sje
am se i Filipove primjedbe: ,Restoran KEMPINSKI u Berlinu nije nita
prema ovom zar n e ? . . . (cit. dj. str. 40).
Ponovimo Filip Filipovi je 1938. godine uhapen, i strijeljan a reha
bilitiran 1957. godine.
Sabrana djela Filipa Filipovia uskoro e biti u potpunosti objavljena, a
Institut za suvremenu istoriju, je objavio zbornik radova o Filipu Filipoviu
s podnaslovom Revolucionarna misao i djelo (1983).

INTERMECO
KRVAVI POKOP REVOLUCIJE

. . . Nikolaj I je na nekom diplomatskom prijemu rekao vedskom amba

sadoru: Ako treba, dau da se uhapsi polovina naroda, da se druga polovina
ne zarazi, kae Antonov-Ovsejenko navodei broj Staljinovih rtava, koji su
na zahtev Hruovljevog Politbiroa 1956. godine utvrdili organi za unutranje
poslove: u vreme izmeu 1935. i 1940. kroz sovjetske zatvore je prolo
18.840.000 lica. Od toga je sedam miliona ubijeno u zatvorima, ostali su od
vedeni u logore. Politbirou su podnete detaljne tabele po godinama. Prema
Antonovu-Ovsejenku, graanski rat i glad traili su 16 miliona ivota, kolektivizacija sela i druga velika glad 1930/32 jo 22 miliona, a teror u godi
nama od 1935. do 1941. daljih 19 miliona ivota. Sve u svemu, Staljin nije
uspeo da ubije i poalje u logor ni etvrtinu odraslog stanovnitva Sovjetskog
Saveza, zakljuuje Antonov-Ovsejenko.
Sto se tie poslednje cifre, naime broja rtava u vreme istki, Englez
Robert Konkvest pominje milion ubijenih u zatvorima i 12 miliona umrlih u
logorima u godinama od 1936. do 1950. Dodajui tome jo i drugu veliku glad
i posleratne rtve terora, on je za razdoblje od 1930. do 1953. godine, dakle
za vreme Staljinove vladavine, dobio cifru od 20 miliona mrtvih, izuzimajui
gubitke u drugom svetskom ratu.
Rus Roj Medvedjev je u svojoj knjizi Neka presudi istorija za razdoblje
istki 19361938. nabrojao pola miliona streljanih i etiri i po miliona mrtvih
u logorima. Njegova knjiga je objavljena na Zapadu, mada njen autor ivi
u Sovjetskom Savezu.
Prema nekim podacima, ako se uzmu u obzir samo lanovi Partije, u go
dinama od 1934. do 1939. uhapeno je 1,165.090 lica.
Autentini podaci nalaze se u zakljuanim sovjetskim arhivima, mada ni
ove cifre nisu sasvim tane, jer centralni organi nisu uvek dobijali tane i
prave podatke. Iz raznih razloga statistike o uspesima i neuspesima falsifikuju se u policijama celog sveta, pogotovo u tadanjoj sovjetskoj po
liciji. Osim toga, u to vreme su se deavale stvari koje nigde nisu zabeleene: ne samo umiranje osuenih, nego i njihovih roaka, njihove iz
gubljene dece. Bilo kako bilo, ove
sumorne, mrane
cifre znae
se bar
priblino tono tek poto se otvore
kremljski arhivi.
Konkvest u svojoj knjizi Veliki
teror (slovenano
izdanje nosi naslov
Izopteni, izbrisani) napisanoj 1968. godine, dakle u vreme kada su
se ve
mogli prikupiti svi relativni podaci o Staljinovim istkama, detaljno anali
zira celokupno razdoblje Staljinove krvave kontrarevolucije. On opisuje re
im po zatvorima i logorima, danak koji je u pojedinim oblastima, od vojske
do umetnosti, pleen u krvi, o teroru u pojedinim sovjetskim republikama,
pie o rtvama u Komintemi i evropskim komunistikim partijama i o mnogo

45

emu drugom. Njegove navode ovde dopunjujemo podacima iz drugih izvora.

Pa ipak, svako ko eli da se upozna s ovim poglavljem iz istorije naeg veka
i Staljinovog ivota, ne moe da zaobie ovo njegovo delo.
Staljinovi logori potresno su opisani u ivotnom delu Aleksandra Solenjicina, na 1.800 stranica knjige Arhipelag GULAG. Arhipelag GULAG
(Glavna uprava logora) prostirao se du celog Sovjetskog Saveza od Dnjestra
do Kamatke i uhotke. Zapadno od Moskve 21 kompleks logora, istono od
nje, na Uralu i prema jugu do Kaspijskog mora 53, u centralnom sibirskom
delu 71, u istonom sibirskom delu 38, na dalekoistonom podruju 39 logor
skih kompleksa. Ne zna se koliko od ovih logora koji su mogli da pripreme
osam miliona ljudi, postoji jo i danas. . .

Milo Mikelin, Staljin, 2ivotni put samodrca, Prosveta, Beograd, 1986.

16

NOVINAR DUKA CVIJI

Publicista i novinar uro Cviji prvi je sukob sa zakonom buroaske

drave doivio jo u Austrougarskoj monarhiji. Imenovanje maarskog ek
sponenta Slavka uvaj a za hrvatskog bana, odnosno komesara za Hrvatsku,
1912. godine, bio je pravi izazov za naprednu, buntovnu omladinu. Organizi
rane su antireimske demonstracije, prave uline borbe s policijom.
Ali, nije se zavrilo ina demonstracijama. Grupa omladinaca, esnaestogo
dinjaka, odluila je da atentatom izrazi svoje ogorenje. I Duka Cviji bio
je meu njima. Mladi su revolucionari pokuali atentat 8. lipnja 1912. godine.
Atentat nije uspio, a pohapeni su, a kasnije i osueni August Cesaree,
dinjaka, odluila je da atentatom izrazi svoje ogorenje. I uro Cviji bio
akomitrovakoj kaznionici proveo je uro Cviji godinu i po dana, iako je
kanjen na pet, pa na tri godine robije.
Iziavi iz zatvora, u rujnu 1914. godine, zapoinje se baviti novinarstvom
u zagrebakim listovima Obzor <i Novosti, a kada je stasao za vojsku,
1917. godine, u jeku prvog svjetskog rata, poslan je na front, ali poslije deset
mjeseci je, zbog bolesti, otputen iz vojske. Doao je kui, u Zagreb, u
pravo vrijeme. I u ovim krajevima raste plima sindikalnog & socijalistikog
pokreta, a njegovo pero i iskustvo, itrae sindikalni listovi. Ve 1918. postaje
glavni urednik socijalistikog lista Sloboda.
Zavretak rata zatie ga u organiziranju revolucionarnog pokreta u Hr
vatskoj, u sukobu s oportunistima u socijalistikom pokretu i pripremama za
kongres, koji e prerasti u osnivaki kongres komunistike organizacije Jugo
slavije. Predstavnik je ljevice i vodi revolucionarno radnitvo na sastanku
Mjesne konferencije Zagreba u sijenju 1919. godine kada obraunavaju
s oportunistikim, desnim krilom Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Sla
vonije. Veina, lijevo krilo stranke, izabralo je i delegaciju iza kongres u Beo
gradu, a meu njima i uru Cvijia, Augusta Cesarea, Vladimira opda, njih
trideset. Ne treba zaboraviti ni to da je uro Cviji u to vrijeme bio i se
kretar zagrebake organizacije.
Na Kongresu ujedinjenja izabran je uro Cviji u prvo Centralno par
tijsko vijee Socijalistike radnike partije Jugoslavije (komunista). Od tada,
pa sve do svoje smrti uro Cviji bio je ili u rukovodstvu Komunistike
partije Jugoslavije ili i u najuem dijelu toga (rukovodstva. Znaajna je i
njegova uloga na Vukovarskom kongresu, kada se, zajedno s Vladimirom Co
picela, u ime komunista iz Hrvatske suprotstavio centrumaima i, zajedno s
veinom, izborio da partija promijeni ime u Komunistika partija Jugo
slavije i sudjelovao u stvaranju prvog partijskog Programa.
Teko je u detalje pratiti ivotni i partijski put revolucionara ure
Cvijia. Napomenimo da je, i u Kraljevini Jugoslaviji, bio vie puta zatvaran

47
1

i progonjen, radio je /u vie listova, a najznaajniji je trag ostavio u Borbi,

gdje je godinama, do 1929. godine, radio kao urednik i vrlo plodan pisac-novinar.
Odmah poslije tzv. Obznane, i neto kasnije Zakona o zatiti drave,
naao se uro Cviji (1921) u Zagraminom komitetu iu Beu, gdje je iu poetku
bio lan, a kasnije, veoma kratko i sekretar. U to je vrijeme bilo tri ruko
vodstva KPJ jedno je izabrano na Vukovarskom kongresu, ali je bilo ug
lavnom oi zatvoru, drugo, kao Zamjeniki izvrni odbor, ju ilegali u zemlji, i
tree, Izvrni odbor formiran u Beu, kao Zagranini biro.
Drugi, privremeni dolazak Cvijia na elo rukovodstva KPJ vezan je za
vrijeme frakcijskih borbi u jugoslavenskoj kompartiji, to je dalo povoda
Komintemi da smijeni partijsko (rukovodstvo izabrano na Treoj konferenciji
KPJ i na elo privremenog rukovodstva postavi uru Cvijia. On je pripre
mao Trei kongres KPJ, a na Kongresu je (1722. svibnja 1926. u Beu), po
slije koalicije lijeve i de9ne frakcije, izabran i u Centralni komitet KPJ.
Trei put dolazi uro Cviji na elo rukovodstva Partije u rujnu 1927.
godine, kada je odran plenum CK KPJ, te je, iznevjerivi usvojenu formulu
na Treem (kongresu dva desniara, dva ljeviara i tri neutralca, na
plenumu u studenome izabrano novo rukovodstvo s urom Cvijiem, na elu.
Meutim, na etvrtom kongresu KPJ uro Cviji nije izabran za lana Cen
tralnog komiteta.
Uz Josipa Broza Tita, koji je bio najotriji kritiar frakcija u KPJ, isticao
se i uro akovi, koji je ukazivao i Ina neke desniarske tendencije ljevi
ara, pa i ure Cvijia. akovi je pisao: Po nacionalnom pitanju da li je
ljevica iskoristila hapenje vodstva Radieve stranke? Nije. Da li je iskori
stila primjenu Obznane na Radievu stranku? Nije. Da li je izdala proglas
narodu povodom dolaska radievaca u Parlament? Nije. Da li se je stavila
u vezu s makedonskom revolucionarnom organizacijom? Nije. Da li je koji
ljeviar preuzeo pred sudom obranu pohapenih i progonjenih Makedonaca?
Opet, nije! Prema svemu tome, nacionalna politika naih ljeviara, po mojem
shvatanju, jeste revolucionarna fraza, frazeologija preko legalnih listova (no
vina), ili, pravilnije reeno, desniarsko skretanje.
Georgi Dimitrov je konstatirao da je rukovodei aparat Partije praktiki
bio rascjepljen na dva dijela, opirui se na dvije toke gradove X i Z
(Beograd i Zagreb), koje su se nalazile u meusobnoj borbi. A funkcionar
Kominteme Henrich Hemele je istakao: Na vrhovima frakcionakih borbi
nalazi (se) nekoliko intelektualaca, koji (se) strasno i fanatiki izmeu sebe
bore ne vodei rauna o interesima Partije i radnike klase i smatrajui ko
munistiki pokret samo kao objektiv svojih linih pozicija. Upravo ova uobraavanja intelektualaca o sutini partijskog voe jesu uzroci frakcijskih
borbi.
Tako je u to vrijeme radio i uro Cviji. A za novog sekretara izabran
je uro akovi, na elu tzv. radnikog rukovodstva.
Godine 1928. uro Cviji se vraa u zemlju poslije etvrtog kongresa
KPJ. Ali, u meuvremenu je, za njim raspisana policijska potjernica i on je
uhapen. O tom hapenju je u Zatiti ovjeka pisao August Cesaree: Uhap
en je u Zagrebu uro Cviji, bivi odgovorni urednik Borbe i jedan od onih
u posljednjim izborima izabranih gradskih zastupnika u Zagrebu, kojima je
uz optubu da su eksponirani komunisti, reim ponitio imandat. Policijski
konfidenti su utvrdili da se sklonio od hapenja u Austriju i Moskvu, ile
galno i da se tako ilegalno i vratio u Zagreb.

48

Proglaenje estojanuarske diktature 1929. godine zateklo je uru Cvijia u zatvoru. Kasnije je puten na slobodu, ali je uskoro, u travnju, ponovo
uhapen. Ovoga je puta optuen za objavljivanje Lenjinove slike i lanka ob
javljenog u Borbi u povodu etvrte godinjice smrti voe oktobarske revo
lucije. U svibnju iste godine Cviji je -ponovo suen kao glavni urednik
Borbe, a zanimljivo je da su u 1928. godini, od 106 brojeva lista, ak 52
bila zabranjena! Protiv Cvijia su podignute 32 optunice, pa je i osuen
(optunica je imala ukupno 200 stranica) na dvije i po godine zatvora.
U proljee 1931. godine izlazi iz zatvora, okuplja u Zagrebu grupu mladih
komunista, ali tada mora emigrirati u Be.
U Beu je uro Cviji radio u sovjetskoj agenciji TASS i suraivao u li
stovima Kominterne na stranim jezicima. U prvoj polovini 1932. godine jedan
je od pokretaa Hrvatskog puta, glasila grupe hvratskih nacional revolucio
nara. Suraivao je s partijskim rukovodstvom KPJ, koje se tada nalazilo u
Beu.
O uri Cvijiu, u Beu, pie i Rodoljub Colakovi, u svojim Kazivanjima
0 jednom pokoljenju. Colakovi je zapisao:
. . . Posle prilino okapanja (1933), mijenjanja tramvaja i raspitivanja
pronaao sam ulicu i kuu u kojoj je stanovala moja javka. Vrata mi je otvo
rila, stara, ljubazna Belijka koja me je, kad sam kazao da elim da vidim
Mariju Vinski, uvela u isto i prostrano predsoblje i ponudila mi da sjednem.
Iz jedne sobe izala je Marija, srdano se sa mnom pozdravila, predstavila me
stanodavki kao svoga roaka iz Jugoslavije d uvela u svoju sobu. Ulazei u
sobu, rekao sam joj parolu, a ona mi je, smijui se, odgovorila:

Ve me je Guta (August Cesaree) obavijestio da ete doi, a po nje

govom opisu poznala bih vas i bez parole. Odmah danas mogu vas povezati
sa urom Cvijiem, s kojim ovdje jedino odravam vezu.
Manija Vinski, ena Augusta Cesarea, zavrila je te godine medicinske
studije u Beu. Nije se bavila politikom, ali je naem pokretu inila usluge
sluila kao javka, prenosila pisma i poruke i bila pouzdan kurir izmeu
Bea i Z a g r e b a . . . Predloila mi je da se ma divanu u njenoj sobi odmorim
dok ona ne nae Duku i dovede ga o v a m o . . .
. . . Probudio me razgovor u sobi. Otvorio sam oi i pored Marije ugledao
povisokog srednjovjenog ovjeka s cvikerom, koji me je utke, ispitivaki
promatrao. Duka Cviji, prisjetio sam se im sam se malo rasanio, koga sam
nekoliko puta vidio u Zagrebu, 1920. i 1921. godine. Skoio sam sa divana i,
kazujui svoje prezime, pruio mu ruku. Znam te ja, znam, vidio sam te na
suenju. rekao je srdano, zagrlio me i poljubio. Dirnuo me taj drugarski
topao prijem od ovjeka koji je, prema onome to sam o njemu znao iz pri
anja drugova, bio veoma zakopan i suzdrljiv...
> |
... Neto iznad srednjeg stasa, ali vitak, Duka je ostavljao utisak visoka
ovjeka. Imao je veoma karakteristino lice koje se pamti i po svojim crtama
1 po izrazitoj bledoi. Nevelika glava na uskim, malo podignutim ramenima,
bujna smea kosa nemarno zaeljana, lice kao malo zgreno, jakih vilica i
na njemu prast nos, prkosan inadijski, govorio je tiho, bez mnogo gestova,
naglaavajui pojedine rijei, kao da ih podvlai.
Ne sjeam se vie pojedinosti iz tog razgovora, koji je trajao nekoliko
asova, vie sam govorio ja, a on je paljivo sluao: o robiji, o pojedinim
drugovima koje je on manje-vie sve lino znao, a s nekima i drugovao, o
naem radu na prevoenju, o prilikama u zemlji i ljudima s kojima sam po
slije izlaska iz tamnice uspio da se viam. Ali, sjeam se dobro utiska iz tog
4

49

razgovora. Duka bi, kad sam govorio o nebrizi Partije za robijae komu
niste, ili o prigovorima koji su (Veselin) Maslea u Beogradu i (Marijan) Stilinovi u Zagrebu upuivali na adresu novog rukovodstva, pravio omalovaavajue grimase i sarkastine primedbe. U njegovim rijeima osjeala se neka
gorina, uvrijeenost, koje niti sam razumijevao, niti su mi se dopadale, ali
nisam smatrao da imam prava da pri prvom susretu sa starijim i uglednim
lanom Partije pitam za u z r o k . . .
. . . Sutradan me povezao sa tehnikom Centralnog komiteta . . . {svezak
drugi, str. 1318).
i
Krajem sijenja, tonije 26. !i 27. sijenja 1933. Cviji je sa nekoliko la
nova CK KPJ bio na konferenciji u Miinchenu, koju je organizirao Georgi
Dimitrov. Toga je dana Cviji bio s njim do 20 sati kada je Dimitrov vlakom
otputovao za Berlin. Te pojedinosti postale su posebno vane kada su nacisti
optuili Dimitrova da je te veeri, kada je bio u vlaku za Berlin, sudjelovao
u paljevini Reichstaga, koju su u stvari podmetnuli nacisti, kako bi mogli
organizirati hajku i progon komunista.
|
Uoi procesa Dimitrova u Leipcigu istaknuti svjetski pravnici i antifaisti organizirali su u Londonu paralelni proces koji je trajao etiri dana.
Cviji je na tom procesu svjedoio kao emigrant i suradnik Dimitrova, kako
je tu kritinu veer proveo, zajedno s njim do, njegovog ukrcavanja u brzi
vlak Mnchen-Berlin. Proces u Londonu je dokazao da su optueni nevini,
a da su paljevinu podmetnuli njemaki faisti.
Usput, u nacistikoj Njemakoj, komunistu i internacionalistu Georgija
Dimitrova je 1933. godine, zbog nedostatka dokaza i hrabre odbrane na
cistiki sud oslobodio!
Odlukom CK KPJ uro Cviji 1934. godine odlazi u Moskvu, u Agrarni
institut, a sredinom svibnja 1935. godine, kao lan aktiva jugoslavenskih
komunista sudjeluje u raspravama uoi Sedmog kongresa Komunistike intemacionale. U Agrarnom institutu radio je kao politiki referent sve do
1938. godine.
Zanimljiv je zapis jo jednom Rodoljuba olakovia koji je zapisao
o svom susretu, u Moskvi, i ovo:
. . . Sad, meutim, on nije mogao da uti. U rukovodstvo je odreen
Horvatin, istaknuti ljeviar kao i Duka, a njega su poslali u Moskvu da
.prebira arhivu u Agrarnom institutu. Za sve je, mislio je, kriv M. Gorki,
glavni ovjek u sadanjem rukovodstvu, koji se izvukao od svake odgovor
nosti za sve to je poinio s Martinoviem (Jovan Malii-Martinovi, sekre
tar CK KPJ 1928. godine op. P. P) zajedno i sada vjeto izigrava ovjeka
koji ispravlja Martinovieve sektake i avanturistike greke. Sve pod fir
mom borbe protiv frakcionatva i grupatva, Gorki okuplja svoju grupu
u kojoj, na alost, ima i dobrih ljudi koji ne poznaju Gorkia, tog beskru
puloznog karijeristu koji nema veze ni sa zemljom ni sa naim radnikim
pokretom i Partijom, koji je svoju karijeru napravio dodvoravajui se ne
kim rukovodiocima u Komintemi. Ovi ne mare ljude koji misle svojom
glavom, nego trae poslunike koji e sprovoditi njihove zamisli. A Gorki
je pravi genije da svoje izvjetaje sroi tako da njegovi pokrovitelji u
Kominterni dobiju utisak da se stvari upravo tako razvijaju kako su oni u
svojim kancelarijama zamislili. Tom poslu on se nauio radei u aparatu,
a nauio je i to da njegova pozicija u Partiji ne zavisi od povjerenja
partijskog kadra u zemlji, nego od blagonaklonosti najodgovornijih funkcionera Kominteme. I ne moe se rei da to nije nauio dobro, otkako je,
50

prije trinaest godina, doao u Moskvu, on se stalno penjao, i, evo, dogurao

do sekretara KPJ. A gdje su oni koji su stvarali KPJ, koji su cio ivot
proveli u borbi? Rastjerali su ih karijeristi kao Gorki. Ko toga potovanog
M. Gorkia poznaje u Jugoslaviji? Niiko. Znaju ga samo .aparatiki i emi
granti. I on vodi danas nau Partiju! uzvikivao je Duka ogoreno, etkajui
po tijesnoj sobi.
Nije bilo lako razgovarati s Dukom u takvom raspoloenju. Na naj
manje protivljenja, izreeno u najblaoj formi, on je reagirao otro, ponekad
i uvredljivo, to je iznenaivalo, jer je inae bio delikatan ovjek, otmen,
u odnosu prema drugima paljiv, bez nae uobiajene grubosti. Ali, kad bih
mu oponirao, jer se s njim nisam mogao sloiti ni u ocjeni Gorkia ni os
talih ljudi iz rukovodstva (Parovia, Horvatina, koje sam poznavao), on bi
se sav nakostrijeio i siktao na mene to govorim gluposti, pa bi se docnije
izvinjavao zbog otre rijei. Pokuavao sam da mu dakaem da bi njegov
boravak u Agrarnom institutu mogao biti od izvanrednog znaaja za Par
tiju to je prilika da se neka pitanja solidno izue, teoretski osvijetle, to
bi bila pouzdanija osnova za nau politiku praksu. Govorio sam to iskreno,
jer sam, pripremajui neke radove za seminar o lenjimizmu na ML (Meu
narodnoj lenjinskoj koli), uvjerio koliko smo siromani u iole ozbiljnijim
radovima o nacionalnom i seljakom pitanju. Sve to je o tome dosad pi
sano, bilo je bez dubine, nastalo u svakodnevnoj borbi, a o svemu tome
trebalo je rei mnogo vie, bogatije, teoretski osnovanije.
Duka je na to reagovao bijesno: Ostavi to skojevsko tamburanje! i
prezrivo je odmahnuo rukom. Iako sam ga cijenio kao istaknutu linost
naeg pokreta ii dugogodinjeg funkcionera, iznio sam mu tom prilikom
dosta neprijatnih stvari. On sam sebe smatra, a i drugi ga smatraju, kao
nekim teoretiarom, a njegovo poznavanje teorije marksizma je prilino
povrno :i puno rupa on nije temeljito prostudirao Kapital, a da ne
govorimo o drugim spisima klasika; on nije proitao ni Lenjinovo Agrarno
pitanje u Rusiji (to mi je sam priznao u toku rada na brouri), a radi u
Agrarnom institutu i treba da pomogne Partiji, a ne rukovodstvu ili Gorkiu, da to krupno pitanje nae borbe dublje sagleda i na osnovu toga
efikasnije djeluje. Mjesto da iskoristi do maksimuma sve mogunosti koje
mu prua boravak u Moskvi, on jalovo troi vrijeme i sav se iskida doka
zujui kako mu je nanesena nepravda i okrnjen ugled u naem pokretu. A
ba bi ozbiljnim radom najvie doprinio svom ugledu studijom koju bi
napisao ili na neki drugi nain.
Sluao me stojei u uglu sobe, prekrtenih ruku, ironino se smekajui.
Kad sam zavrio, procijedio je: Vidi se da ima u koli dobre profesore i
da si priljean ak. Nisam to nauio u ovoj koli, nego u onoj drugoj,
na robiji, pored Moe (Pijade) i ostalih drugova, u kojoj smo svojski radili
i uili, odgovorio sam, jedva se savladavajui da ne planem.
Na Duku je to djelovalo. Proao je nekoliko puta po sobi gore-dolje,
malo se smirio, a onda pomirljivo kazao: Neu da se svaam s tobom, jer
ja sam prema robijaima sentimentalan, : potapao me je po ramenu. I
nastavili smo prekinuti rad na brouri.
Vraajui se kasno nou kui razmiljao sam o Duki, i razgovoru te veeri.
Ve sam prilino vremena proveo u emigraciji, sreo dosta ljudi koji su
radili u Kominterni, kao i onih koji su ekali da se rijei njihov sluaj,
doivio sam i nekoliko sudara s raznim ljudima u kojima su me iznena
ivali zavist, podvala, netrpeljivost, ak mrnja jednom rijei osjetio
*

51

sam dobro atmosferu emigracije i nisam vie naivno gledao ni na ljude ni

na ustanove. Pa ipak me taj razgovor iznenadio i rastuio. Sve bi mislio
sam, drukije bilo da je ovaj Duka Cviji u svojoj zemlji, pred njenom
javnou, u kojoj je djelovao i neto znaio. Ona bi uticala na njega, ona
mu ne bi dala da ovako alosno tavori i jalovo propada. Poznata istina o
gorkom hlebu izgnanikom potvruje se evo i nama, komunistima, bez
obzira to postoji zemlja koja nam je druga domovina.
Jedne noi, kad smo zavrili posao, zametnuli smo Duka i za razgovor
0 frakcijskoj borbi u KPJ. On je bio jedan od voa lijeve frakcije i znao
je u tanine sve peripetije kroz koje je ta borba prolazila. Priao je o tome
zanimljivo i pristrasno. Odjednom, usred razgovora, on me upita: ta
misli, moe li se u naoj Partiji opet javiti frakcijska borba? Iznenadilo
me to pitanje i pokuao sam da odgovorim alom: Pa sigurno, ako ni zbog
ega, a ono da biste vi, stari frakcionai, osjetili dra prave borbe. Ne,
ne, ozbiljno te pitam, insistirao je Duka.
Odgovorio sam da u to ne verujem, jer je Partija raspravljala glavna
pitanja jugoslavenske stvarnosti i na osnovu toga izgradila u optim lini
jama svoju strategiju i taktiku. Moe biti neslaganja i borbe oko pojedinih
pitanja taktike i oblika borbe u izvjesnim konkretnim situacijama; moe
biti i grupaenja pojedinih ambicioznih ljudi, ali nee biti onakvih odnosa,
ak ni u vrhovima, koji su bili u periodu kad je Partija zapravo sazrijevala
1 izrastala u revolucionarnu partiju radnike klase.
Duka se grohotom nasmijao: Pa ti si naivan, a ne bi trebalo da bude,
jer ve ti je prilino godina, a i vidio si i iskusio d o s t a . . . (Svezak drugi,
st. 347353).
Krlea je u svom Dnevniku zapisao 1967. godine: Na Dan svih svetih
godine 1914. prisustvovao sam s Dukom (uro Cviji) na Mirogoju kod
posmrtne proslave u ast palih junaka sa Drine. Drao je domobranski
potpukovnik Stancer jedan od svojih huakih govora kojima je slao u smrt
hiljade i hiljade domobranskih regruta.
Sluamo slavnog junaka, koji je izgubio lijevu ruku kod Batra, i ka
em Duki: Pazi dobro, sad smo regruti ovog manijaka, a za dvadeset i
jednu godinu, bit emo jo uvijek mladi kad ovom mulcu nee biti vie
ni glasa ni traga. Meutim, prevario sam se. Za dvadeset i jednu godinu
Duka se spremao u Sibiriju kao solidan kandidat smrti, a ovaj gospodin
se povampirio u vrhovnog zapovjednika hrvatskog domobranstva 194145.
Ostati vjeran grobovima, kakva je to politika?... (Miroslav Krlea,
Dnevnik 195859, Sarajevo, 1981, str. 193).
uro Cviji je uhapen 1938. godine. U zatvoru NKVD-a osuen je i
ubijen. Karlo Stajner (Povratak iz Gulaga, Globus, Zagreb, 1985, st. 68)
tvrdi da su uru Cvijia uhapsili te strijeljali godine 1937. u zatvoru
Lefortovo... Rehabilitiran je 10. oktobra 1963. godine.
O Duki Cvijiu postoji obimna literatura, sve vie se o njemu i o dru
gim komunistikim rukovodiocima KPJ pie, pa bi trebalo zapisati da je
o njemu pisao i zapisao Ivan Oak Brau Cviji, a o uri Cvijiu su
pisali i Slavoljub Cvetkovi, Rodoljub olakovi, Slobodan Petrovi, Matija
Uradin, uro Durakovi ...

52

INTERMECO
IUPATI S KORIJENJEM

... elije malena zatvora u Lubjanki bile su dupkom pune. Novi za

tvorenici trpani su po hodnicima, gdje su zatvorenici stajali u guvi stijenjeni uz zidove po nekoliko dana. Toliko su bili natiskani, da ako ste slu
ajno izvadili ruku iz depa vie je niste mogli staviti natrag u dep. Meu
njima je bilo i dvoje djece, dvije djevojice, jedna od dvanaest, a druga
od trinaest godina. Zatvorenici su se naizmjenice odmarali. Meu onima to
su leali na podu bila je i jedna mlada komunistkinja Talijanka. Mlada i
lijepa.
Rekla je francuski: Kod vas su faisti izvrili udar.
Nije tono, odgovorili su joj.
A to drugo, ako zatvaraju komuniste?
to to govori Komunistika partija jo je na vlasti.
Talijanka je podigla svoje bademaste oi. Zato me hoete prevariti?
Ovo je zacijelo faistiki udar. Znam ja kako to oni rade.
Eto, to je osoba koju je trebalo da upozna Pospelov is njom da
porazgovara na ravnopravnoj nozi u zatvorskoj eliji. Moda bi mu tada
sinulo. Ne, Pospelovima, i njima slinima, svjetlost nikada nee sinuti. Oni
samo rade svoj posao.
Talijanku su strijeljali 1936. Te su godine na stratite otili i Zinovjev
i Kamenjev.
Staljin se oito plaio da smrtna kazna nad njegovim prijanjim savez
nicima, moda, nee biti izvrena. Poslao je Voroilova da promatra smak
nue. Evo izvjetaja Voroilova:
Stajali su ispred cijevi Staljinova krvnika.
Zinovjev (viui): Ovo je faistika urota!
Kamenjev: uti Gria. Umukni. Umrimo dostojanstveno.
Zinovjev: Ne. To je tono ono to je i Mussolini uinio. Poubijao je
sve svoje drugove iz Socijalistike stranke, im je doao na vlast u Italiji.
Prije smrti moramo glasno obznaniti da je ovo to se dogaa u naoj zemlji
faistika urota!...

Anton Antonov-Ovsjenko, Staljin, Portret tiranina, Naprijed, Zagreb 1986.

53

MOJA NACIONALNOST JE OVJEANSTVO

Autobiografija doktora Vukaina Markovia:

Vukain Markovi, Crnogorac, roditelji mu pastri iz crnogorskog ple
mena Piperi, selo Stijene. Moja porodica je proletarijat cijeloga svijeta,
nemam ni kaike ni make. Moja nacionalnost je ovjeanstvo. Govorim
francuski, engleski, nemaki, italijanski, bugarski. Po profesiji predava,
agitator, dr medicine, lekar-veterine, dobio obrazovanje u Rusiji. U vojnoj
slubi osam godina, uestvovao u mnogim bitkama. U Ruskoj komunistikoj
partiji od samog poetka. Ranije aktivnost u Rusiji, na Balkanu, u Evropi,
Aziji i Americi. Podvrgavan represalijama mnogo puta u toku proteklih
25 godina. U Crvenoj armiji bio i uestvovao na raznim frontovima: Isto
nom, Jugoistonom, Junom, Sevemom, Zapadnom, Jugozapadnom...
Roen je Vukain Markovi 12. kolovoza 1874. godine u Stijenama
Piperskim, legenda kae pored puta, na putu iz Budve. Djetinjstvo je
proveo pod slamnatim krovom, izmeu gusala d handara.
Jedan od njegovih biografa Momir M. Markovi zapisuje u Startu:
Kako u to vrijeme u Crnoj Gori nije bilo gimnazije, mali Vukain naputa
obitelj i pjeice se upuuje u daleku Jagodinu (danas: Svetozarevo) i kod
nekog roaka nastavlja kolovanje u nioj gimnaziji, ini se, gdje se prvi
put susreo s idejama Vase Pelagia, revolucionara i publiciste, koje su
prianjale za njegovu ivu i radoznalu narav. No, sredstva za kolovanje,
nakon dva zavrena razreda, vie nije bilo.
Moda jo i prije, ali sad sasvim odreeno, javila se u djeaku elja da
ode u Rusiju. Ali, i za to je bio potreban velik novac. Jednom prilikom,
meutim, kad je kralj Nikola putovao u Rusiju, uspio je Vukain da se
zaposli na brodu kao loa i da se tako domogne te zemlje. Dvije godine
uznemirena obitelj nije nita znala o sinu.
Onda je iz dalekog Harkova stiglo pismo od Vukaina, a odmah potom
obitelji je poela pristizati novana pomo ...
U Harkovu je zavrio Donsku bogosloviju, te upisao Veterinarski fakul
tet. Prema nekim dokumentima lan Ruske socij al-demokratske partije
(boljevika) postao je 1901, ali je vjerojatnije da je to bilo 1903. godine.
Bio je sudionik prve ruske revolucije, i, zatim, zatvorenik u carskim zatvo
rima. Izuzetnu je ulogu odigrao u oktobarskoj revoluciji, u okupljanju Jugoslovena. Bio je osniva Jugoslavenske komunistike grupe pri Ruskoj ko
munistikoj partiji (boljevika) i bio je prvi glavini urednik Revolucije,
lista jugoslavenskih komunista u Moskvi. Iz Moskve odlazi na front, gdje
je kao revolucionar, agigator i lijenik bio potrebniji.
M. M. Markovi nastavlja, u Startu u lipnju 1979. godine: ...Vladi
mir V. Zelenjin, autor knjige Jugosloveni pod zastavom Oktobra opisuje,

romansirano, epizodu s ranjenim djeakom kojem je dr Vukain Markovi

pokuao pomoi. Djeak, ranjen od junkera, leao je u ajani... no prepu
stimo kazivanje V. V. Zelenjinu: . . . Uskoro se otvorie vrata ajane. Pra
en mladim crvenogardejcem, uao je ovjek osrednjeg rasta, od 4550
godina. Imao je crnu iljastu bradicu i tamne, duboko upale oi. Ne gubei
vreme na razgovore, lekar je priao deaiku i opipao mu puls. utke je ot
vorio torbu, izvadio pric i dao mu injekciju. Samrtniki bledo lice deaka
Andrejeva polako se zarumenelo.
Evo, uzmite od mene vate i zavoj i vrsto mu zavijte grudi i lea
rekao je lekar Natasi, pruajui joj veliki omot sa zavojem i vatom.
Hvala, doktore uzbueno ree Dobrinjin Bez vas bi sigurno
umro.
Bojim se da je ova rana smrtonosna odgovori lekar tuno.
U njegovom govoru Dobrinjin je osetio neki neruski naglasak.
Molim vas recite mi svoje ime, doktore zamoli Dobrinjin.
Vukain Markovi odgovori lekar Ja sam Crnogorac, ali u Ru
siji ivim ve gotovo 20 godina. Studirao sam u Harkovu veterinu i me
dicinu. ..
Kako to? umea se u razgovor mladi crvenogardejac koji je do
pratio Markovia Vi ste stranac, a borite se na naim revolucionarnim
barikadama? Ja to ne razumem.
Nema tu nita nerazumljivo osmehnuvi se prvi put, odgovori
Markovi Vaa revolucija to je samo deo svetske proleterske revo
lucije. I dunost je svakog revolucionara, borca za svetsku revoluciju, borca
za revoluciju u svojoj zemlji da uestvuje u vaoj revoluciji, da dopri
nese njenoj pobedi...
A sada, urim na Arbat, u svoj odred ree Markovi elim
vam uspeha ...
Bio je Vukain Markovi na pogrebu deaka Andrejeva i mladog rad
nika Petra Dobrinjina.
Prie i istina ponovo se isprepleu . . .
Sjeajui se Vukaina Markovia, jugoslavenski revolucionar i sudionik
oktobarske revolucije Osjeanin Franjo Drobny u svojim je uspomenama
zapisao: Poslije pobjede oktobarske revolucije odran je u Moskvi, u pro
ljee 1918, kongres zarobljenika. Kongres je znaajan po tome to je to
prvi kongres poslije oktobarske revolucije iji je inicijator bio sam Lenjin.
U pripremi i organizaciji kongresa najvie su bili angaovani od strane
Madara Bela Kun, a od strane Jugoslavena dr Vukain Markovi. Kon
gresu je prisustvovalo oko 500 ljudi koji su svi bili austrougarski zaroblje
nici. Na kongresu je, pored ostalih, govorio i dr Vukain Markovi. On je
govorio o potrebi stvaranja organizacije austrougarskih zarobljenika koji e,
kada se vrate u svoju zemlju, biti sposobni da izvre revolucionarne za
datke po uzoru na boljevike. Upitao sam dra Vukaina Markovia da li je
on, moda, Srbin, a on mi je na to odgovorio: Ja nisam Srbin, ja sam intemacionalist...
Kongres je bio internacionalnoga karaktera nastavlja Drobny
jer su njemu prisustvovali i predstavnici drugih nacionalnosti. Kongres je
donio rezoluciju o stvaranju Federacije inostranih grupa pri RKP(b) (Ruska
komunistika partija boljevika). Dr Vukain Markovi ishodio nam je pro
storije u hotelu Drezen u kojima su bile smjetene sekcije pojedinih na

55

rodnosti. Tako smo sada mogli razviti na politiki i agitacioni rad. Sekcije
su imali Jugoslaveni, esi, Poljaci, Madari, Nijemci, Austrijanci, Rumunji,
Bugari, a mislim da su i Kinezi imali svoju sekciju u istoj zgradi...
Unutar Federacije inozemnih grupa pri RKP(b) formirana je i Jugosla
venska komunistika grupa RKP(b). Njeno su rukovodstvo sainjavali: dr
Vukain Markovi, Dragutin Godina, Ivan Ferenak, Ivan Matuzovi, Franjo
Drobny, Vladimir opi, Lazo Vukievi, Lazo Manojlovi, Nikola Grulovi,
Nikola Kovaevi, Josip Sori, Dragutin Vidnjevi i Milan Brki. Mnogi od
njih vratit 6e se poslije u Jugoslaviju i postati komunistika jezgra novog
revolucionarnog pokreta u domovini.
Na plenarnoj sjednici JKG i RKP(b), od 3. srpnja 1918, izabran je Vu
kain Markovi za njezina prvoga predsjednika . . .
Poslije burnih dana okupljanja Jugoslavena-komunista i njihovog revo
lucionarnog rada, Vukain Markovi, prema M. M. Markoviu uskoro...
naputa Moskvu i, po svemu sudei, odlazi u vojne jedinice. Potvrdu nala
zimo u dokumentu broj 124 Jugoslavenske grupe od 15. kolovoza 1918, u
kojem se Vladimir opi imenuje za pomonika rukovodioca Odjela junih
Slavena u Narkomnacu i daju mu se ovlasti da organizira Odio, u vri
jeme odsutnosti druga Vukaina Markovia, koji se sada nalazi na eko-slovakom frontu i ne zna se kad e se vratiti.
Tonih podataka to je sve Vukain Markovi radio na frontu nema,
ali se moe pretpostaviti da se tamo pojavio u politikim funkcijama, ko
mesara i agitarora, organizatora meu ratnim zarobljenicima. Uostalom, to
i jest bila osnovna zadaa Federacije inozemnih grupa u to doba.
Ve spominjani Franjo Drobny napisao je: Dr Vukain Markovi i
Ivan Matuzovi (poslije sudionik revolucije u Madarskoj op. aut.), odla
zili su u agitaciju u Caricin (poslije Staljingrad, dananji Volgograd), koji
su tada bili zauzeli bjelogarijci, a u Moskvi je vladala velika glad. Nije
bilo dovoljno kruha, a ako ga je i bilo, to je bio kruh od zobi. Zbog toga
su dr Vukain Markovi i Ivan Matuzovi, u cilju da se pobolja snabdije
vanje Moskve branom, ili u Caricin da odande dopreme brano. Prema
njihovom prianju, koliko se sjeam, oni su takoer tamo vodili boljeviku
propagandu, a osim toga uspjeli su da poalju nekoliko vagona brana za
Moskvu.
Drugi izvori spominju deset vagona...
Po zavretku posla, kako je sam ocijenio u Rusiji, Vukain Markovi,
se vraa u domovinu i ilegalno prelazi granicu. Bilo je to 1921. godine.
Start je u feljtonu Momira M. Markovia objavio:
. . . U mjesecu rujnu 1921. odred andara, provodei naredbu Velikog
upana Zetske oblasti o hapenju Vukaina Markovia, opkolio ga je u
smiraj dana u jednoj seoskoj kui. Pria se da je, na poziv andara da se
preda, odgovorio brzom paljbom i kako je nakon kratkog, ali estokog,
okraja, sa dvojicom mladia, razbio andannerijski obru. Policijski izvje
taji govore o unakrsnoj vatri odmetnika koja ih je primorala da se po
vuku. A jedna povjerljiva partijska poruka samo ukratko izvjetava ruko
vodstvo Pokrajinskog komiteta KPJ da je dr Vukain Markovi uspio pro
biti blokadu. ini se da su u taj okraj po nekom unaprijed smiljenom
planu i dogovoru neprimijetno ulazile grupe boljeviziranih odmetnika,
nezadovoljnih seljaka i Markovievih roaka, jer je nakon toga orao s
Janika (kako su Vukaina Markovia uskoro prozvali), raspolagao odredom
56

od preko trideset gerilaca. Izgleda, takoer, da je prije odlaska u odmetnitvo, ta protivurjena d konfliktna linost bezuspjeno pokuavala dobiti
slubu lijenika u srezu.
Izvori govore o propagandi komunistikih ideja, koje je organizirao V.
Markovi u odmetnitvu. Pisma, proglasi, leci i pozivi vojsci da otkae po
slunost, oruani sukobi i likvidacije istaknutih predstavnika buroaske vla
sti i lovaca na ucjene sve je to nosilo peat politikih principa i rigoroznog morala .ekscentrinog doktora.
U mnogobrojnim lecima, proglasima i pjesmama koje je narod prepisi
vao i irio, Markovi je popularizirao oktobarsku revoluciju, Lenjinove ideje
i Sovjetsku Republiku.
.Velika Ruska Federativna Republika pisao je on ,pobedila je
sve unutarnje i spoljne neprijatelje... Mene je poslao ruski narod da
kaem narodu Jugoslavije da se prisajeini siromanima celog sveta...
Uviajui nacionalno izrabljivanje i neravnopravnost naroda u novo
stvorenoj Kraljevini SHS, Vukain Markovi zalagao se za stvaranje zajed
nice ravnopravnih naroda. Piui o Markoviu u Komunistu 1969, Putnik
Daji zapisao je: U jednom proglasu on pie: ,Doao je trenutak da se,
zajedno s Rusijom i celim svetom organizuje kod nas samouprava, slobodna
federativna republika Jugoslavija, slobodna samouprava Crne Gore i fede
racija s Jugoslavijom. Zanimljivo je - nastavlja P. Daji da je Marko
vi koristio razliite forme za propagiranje svojih slobodarskih ideja. Tako
je napisao i velik broj pesama, prilagoavajui ih za pevanje na narodnim
poselima. Pisane razumljivo, narodnim jezikom, one su bile rado prihvaene
i govorene u narodu, dugo se odravajui u njemu kao neka vrsta specifi
nog revolucionarnog folklora. U simbolinoj pesmi ,Vasioni on mata o pobedi komunizma u elom svetu.
Uvijek oprezan i nepovjerljiv prema svakome, pojavljuje se iznenada
i iezava na nepoznatim rnarrutama. Povjerljivi policijski izvjetaji go
vore o pojavljivanju dra Vukaina Markovia u gradiima u koje ulazi preruen i namjerno ostavlja tragove. Opsena policijska arhiva o sluaju ko
munistikog razbojnika govori o nemoi aparata. Teror nad stanovnitvom
i mnogobrojne policijske potjere, ubaeni agenti i pijuni, plaene ubojice
i kontrakomiteti vraali su se praznih ruku ili se uope nisu vraali.
Predaja spominje agente i plaene ubojice koji se odmeu od zakona, a
ije zadnje namjere Vukain Markovi otkriva pri prvom susretu, to jedni
objanjavaju savrenom obavijetenou, a drugi golemim iskustvom i ta
janstvenim darom da pronikne u ljudsku duu.
Sauvana je i jedna od brojnih tjeralica Kraljevskog kotarskog pogla
varstva broj 2189 (Red. od 3. travnja 1922) u kojoj stoji: SVIM OPTINSKIM UPRAVITELJSTVIMA U KOTORU Ministarstvo unutranjih dela
pod Pov. J. B. Br. 746 od 29. pr. mj. dostavlja sledee: Doktor Vukain
Markovi iz Piper u Cmoj Gori, star 39 godina, stasa srednjeg, oiju sme
ih, kosa i brkovi crni, brada crna, oglaen odmetnik, po obavetaju iz Podgorice otiao je nee u Bosnu na neki sastanak. Ucenjen je sa 25.000 di
nara. Nastojte da se uhvati .Prednje se preporuuje na znanje i traganje,
dotinog uhapenje. Vladin savjetnik upravitelj, Rakovi...
Te nastavlja M. M. Markovi:
. . . U tim akcijama komitske ete, ija su se glavna uporita nalazila
u staroj Cmoj Gori, pretrpjele su konani poraz, a sam crveni odmetnik

57

Vukain Markovi sklonio se, pokraj 1923, na cmogorsko-albanskoj granici,

u kui Albanca Marka Ivanaja.
U to doba sjeverna zona granice bila je praktiki .niija zemlja, koju
su izbjegavale jake andarmerijske patrole s jedne i druge strane. Onuda
su nesmetano prolazili krijumari i odmetnici, pijuni, trgovci i protuhe.
Desetak albanskih obitelji, koje su tu ivjele s pukom nadohvat ruke,
potujui drevne obiaje, pruali su utoite svakome tko bi se naao u
nevolji.
,Orao s Janika, kako su zvali Vukaina Markovia, proveo je itavu
zimu kao gost u domovima tih staromodnih krajinika. I tu, u kui ona
Perkaja, u prisutnosti obitelji Perkaj-Ivanaj, Markovi se bratimio, po sta
rom obiaju, s odmetnikom Bajramom Curom, viskim i snanim Albancem
u odijelu od bijelog sukna s kaketom nakrivljenim na lijevu stranu. A
Bajram Cura bio je, u to doba, najtraeniji albanski odmetnik s jedne i
druge strane granice. U nekim svjedoenjima ostalo je sauvano sjeanje da
je dr Vukain Markovi osjeao iskrene simpatije za toga bandita, kojemu
je bila svojstvena neka udna mjeavina cinizma i moralnosti. Nije nimalo
udno to je, poslije, onuda vodio glavni partijski kanal za Albaniju i
Grku, ije je kljueve drao Nik Ivanaj, nesvreni ak skadarske gimna
zije.
U oujku 1924.. nakon amnestije i osobnog obeanja velikog upana Zetske oblasti, kojii su uslijedili poslije organizirane akcije komunista da se
Vukain Markovi vrati u legalan ivot, i koju su vlasti prihvatile kao
jedino rjeenje, Vukain Markovi predao se vlastima u Podgorici, iako, po
nekim izvorima, nije vjerovao u amnestiju . . .
Slijedilo je hapenje i muenje. Uz pomo Partije Vukain Markovi
uspijeva pobjei, te uz pomo tehnike CK KPJ, prelazi granicu, ali ga u
Beu hapsi austrijska policija, pod imenom trgovca Bokovia iz Dubrov
nika.
Evropska tampa iskoristila je priliku da povea svoju tirau donosei
na prvim stranicama stvarne ili izmiljene prie. Duhovi su se opredjeljivali
za izruenje Vukaina Markovia jugoslavenskim vlastima, ili protiv toga.
Knjievnik Henri Barbusse i Viktor Margerit, u ime Odbora za zatitu
rtava bijelog terora na Balkanu, upuuju zahtjev austrijskom kancelaru da
sprijei izruenje i sigurnu smrt dra Vukaina Markovia.
Bilo je jasno to eka Markovia ako bude izruen jugoslavenskim vla
stima. Proletarijat svih zemalja, u prvom redu proletarijat Austrije
pisao je u moskovskoj Pravdi istaknuti revolucionar i dugogodinji naj
vii funkcionar Komunistike partije Jugoslavije Vladimir opi, suborac
Markoviev jo iz Rusije treba snano da protestira protiv pokuaja da
se Markovi izrui jugoslavenskim elatima.
I poslije se Pravda vie puta pridruila meunarodnoj akciji da se
spasi ivot Vukainu Markoviu.
Nakon etvoromjesenog zatvora u Beu, austrijske vlasti, pod priti
skom naprednoga javnog mnijenja, oslobaaju Markovia. Povodom njegova
dolaska u SSSR Pravda objavljuje njegovu fotografiju i izjavu u kojoj on
zahvaljuje Meunarodnoj organizaciji za pomo revolucionarima, zbog i
roke politike akcije protiv bijeloga terora u Jugoslaviji. Pravda je zabi
ljeila: Drug Markovi sauvao je revolucionarnu svjeinu duha, a on je
izjavio da je opet spreman ukljuiti se, s prijanjom energijom, u revoluciolarni rad.

58

U studenom 1926. godine nekoliko evropskih novinskih agencija doni

jelo je vijest: Dr Vukain Markovi u Kini. Istu vijest, pozivajui se na
sovjetske izvore, objavila je i beogradska Politika od 27. studenoga. Ta
vijest, od jedne do druge agencije, razlikovala se u nijansama. Neki su u
njemu vidjeli glavnog komesara u Kantonu, neki instruktora za organiza
cijska i vojnopolitika pitanja, a neki i rukovodioca sanitetske sekcije u
glavnom tabu revolucije. Potvrdu tih vijesti nalazimo i u sovjetskoj tampi
iz onih dana.
Dalje gotovo i nema pouzdanih podataka o boravku i radu Vukaina Mar~
kovia u Sovjetskom Savezu. Gotovo je sigurno da je, poetkom tridesetih
godina, radio kao lijenik na Kavkazu.
Ostaje zapisan susret Rodoljuba olakovia, koji, nakon dugogodinje ro
bije, odlazi kao politiki emigrant u SSSR na kolovanje, s Vukainom Markoviem. Bilo je to u ljeto 1933. godine olakovi to ovako zapisuje: Sreo
sam se s njim kod Zore Nikoli (koja je tada radila kao referent u Balkan
skom odjelu Meunarodne organizacije za pomo revolucionarima u Moskvi,
op. P. P), kojoj se on esto navraa. Omalen, demekast, obuen ruski i us
red ljeta u izmama i rubaki. Lice mu je obraslo gustom bradom, i 'iz toga
spleta brade, brkova ii gustih obrva sijevaju prkosno ive, crne oi zanese
njaka. Pod mikom je nosio otrcanu poveliku tanu, toliko nabijenu raznim
spisima da se nije mogla zatvoriti.
Nije, tako rei, estito ni sjeo ni upitao me za zdravlje, odmah je poveo
polemiku s nekim iz neke redakcije koji nee da mu objave lanak u kome
on dokazuje da Staljin nije u pravu ikad tvrdi da je 1917. zastupao Lenjinovu
liniju, formulisanu u uvenim aprilskim tezama. I odmah je potegao tanu,
eprkao dugo po njoj, naao lanak i poeo da nam ga ita. Sluao sam neko
vrijeme, a poto nisam bolje poznavao istoriju Boljevike partije, nisam
mogao da ga pratim. Vie od onoga to je itao, zanimao me je sam Marko
vi. itao je brzo, zagrcavajui se, mrtei se, podiui na nekim mjestima
prst, kao da nekom prijeti. Preskoio bi poneki pasus, pa ibi onda uskliknuo:
,A sad da uje ovo, i nastavio je da ita uivajui u tome to svojom argu
mentacijom prosto smodava protivnika.
Zora je pokuavala da ga prekine i da zapone drugi razgovor, ali Mar
kovi, kao zanesen, nije na to obraao panju. Tek kad je doitao svoj lanak
do kraja, pogledao nas je upitno. utao sam, a Zora mu je mirno rekla: ,To
je interesantno, ali se nemoj uditi to to niko ne objavljuje. Ne moe ti sam
nita protiv onog to je zvanino utvreno kao istorijska injenica.
'
Naljutio se i poeo da praska protiv ulizica i falsifikatora.
,1 ja potujem Staljina, i ja sam za njegovu liniju, ali to je istina, istina
je. Ja u to dokazati svima, pa makar me to i glave stajalo grmio je dalje,
ne obazirui se na Zoru, koja je pokuavala da ga umiri. Sakupio je svoje
po stolu razasute spise, strpao ih u torbu i, Ijutito sijevajui crnim oima,
oprostio se i otiao. Iz hodnika se jo ulo njegovo jarosno gunanje.

Stradae rekla mi je Zora tiho, a ao mi ga je poten je, hrabar,

ali neuravnoteen, plahovit, svaalica.
Za cijelo vrijeme svog boravka u Moskvi nisam vie sreo Vukaina Markovia, ali sam ovaj jedini susret zapamtio: impresionirao me ovjek koji je
u ono vrijeme smio da polemie sa Staljinom i zvaninim istoriarima i da,
pozivajui se na Lenjina, dokazuje kako su doista tekle stvari u periodu fe
bruarnovembar 1917. :i kakvu je ko poziciju zauzimao u burnim danima
59

prerastanja revolucije buroaske u revoluciju proletersku . . . (R. Colakovi,

Kazivanje o jednom pokoljenju, SarajevoBeograd, 1969, svezak drugi, st.
119121).
Sto se dalje dogaalo? Neki ga spominju kao profesora na Medicinskom
fakultetu u Moskvi, zatim da je uhapen u Staljinovim istkama, te proveo
nekoliko godina u sibirskim logorima... Zna se da je umro u Kujbievu,
najvjerojatnije 1943. Nije sporno da je njegovu smrt ubrzala ruka od koje su
poginuli toliki jugoslavenski revolucionari, i ne samo jugoslavenski: Staljinova iruka.
Moda e jednoga dana biti poznato gdje se nalazi grob Vukaina Markovia, revolucionara, koji je prije ezdeset godina napisao: Moja poro
dica je proletarijat celog sveta, moja nacionalnost oveanstvo.

INTERMECO
KRV TEE, A GLAVE SE KOTRLJAJU

. . . Staljin je tada uveo takozvanu ,zatitnu smrt. Da sauva sov

jetske graane od toga da uine neto, to bi im sigurno donijelo nesreu
on ih je strijeljao prije, nego to su ita uinili. to vee klanje i to
vei broj istaknutih rtava, to e i slubeni komunikej zvuiti vjerojat
nije. Ljudi e po svoj prilici rei: ,Gdje ima toliko dima tamo mora da
ima i vatre. Sva vatra se nalazila u podrumima NKVD-a. Oni fcoji su
imali sreu bili su zadovoljni i s dugogodinjim progonstvom u Sibiriju.
Dolo je vrijeme da Staljin ukloni staromodne voe s borbenom pro
lou, koji su prili boljevizmu iz ljubavi prema narodu i slobodi. Ovi su
mukarci i ene imali dovoljno iskustva, da prosude, koliko je Staljin
odstupio od Marxa i komunizma. Nova generacija Gromika, Malika, MaIjenkova, Jeova, dano va i t. d. bila je izvjebana do krute beutnosti
u Staljinovoj visokoj koli. On je vie volio njih, nego generaciju to ga
je znala kao drugorazrednog spletkara, koji je bio samo Lenjinova sjena.
Novo doba je svitalo, doba u kojem se gradio most prema carizmu.
Lenjinovo doba je bilo jaz, koji je trebalo premostiti i to e prije ne
stati preivjelih iz tog doba, to prije e se i Staljinov nacional-feudalizam
moi nadovezati na caristiko mranjatvo.
i
Progon ljudi iz prijanjeg doba slagao se s iskuanom Staljinovom
strategijom, da nikad ne ostavlja jezgre otpora iza sebe. S obzirom na me
unarodni poloaj, to je bilo utoliko hitnije, to je Hitler preuzeo vlast pa
je svjetski rat postao vjerojatnijim. Pretpostavimo da Rusija bude uvu
ena u rat. Pretpostavimo da Rusija bude pobijeena. Da li e Staljin,
kao Nikola, izgubiti ivot? Da li e dananji prikriveni opozicionalci sutra
ustati protiv njega?
Velika istka od 1936. do 1938. moe se na drugi nain dovesti u vezu
s Hitlerom. Nacisti su preuzeli vlast u sijenju 1933. i odmah zapoeli
strahovitim progonima protiv idova i drugih, ukljuivi tu i komuniste.
Prosvjedovali su poteni ljudi na itavom svijetu. Moskva nije prosvjedo
vala. Naprotiv, nakon potpune neutralnosti kroz itavu godinu dana, dok
su mnogi postojani protunacistiki boljevici bjesnjeli i izraavali svoju
srdbu, Staljin je Hitleru ponudio prijateljstvo. Referirajui na XVII
kongresu Boljevike partije, 26. sijenja 1934., Staljin izjavljuje: ,Neki
njemaki politiari govore, da se Sovjetski Savez sada orijentira na Fran
cusku i Poljsku, da se promijenio iz protivnika u pristalicu Versailleskog
ugovora i da se ta promjena desila zbog dolaska faistikog reima na
vlast u Njemakoj. To nije istina. Doista, mi smo daleko od toga, da budemo
oduevljeni faistikim reimom u Njemakoj, ali teite ne lei u fa
izmu zbog samog faizma. U Italiji na primjer faizam nije smetao stva-

61

ranju najboljih odnosa s tom zemljom... Mi se nismo orijentirali na Nje

maku, a niti smo se sada orijentirali na Poljsku i Francusku. Mi smo bili
u prolosti, a i sada smo, orijentirani na Sovjetski Savez i samo na Sov
jetski Savez. Ako interesi Sovjetskog Saveza zahtijevaju stvaranje tjesnijih veza s ovom ili onom zemljom, koja je zainteresirana na tome da
se ne narui mir, tada emo to bez krzmanja uiniti...
...
U Staljinovu lovu na ljude u 1936 1938. g. plijen, koji ga je
najvie privlaio, bili su komunisti na elu armije i tajne policije, jer
to su bile dvije organizacije koje bi mu mogle zbog svog naoruanja initi
najvie neprilika u sluaju nude. Vojniki efovi Crvene armije bili su
sve ;komunisti od rane mladosti. Trocki ih je postavio za vrijeme graan
skog rata, a Staljin ih je zadrao i unaprijedio. Oni su bili obljubljeni
u zemlji, a naroito kod omladine.
Glava Crvene armije bio je maral Mihajlo N. Tuhaevski, lijep o
vjek, sjajan intelekt, vojniki genije. U 1920. g., u dobi od 27 godina,
zapovijedao je kao general Crvenom armijom, koja je provalila u Poljsku.
Tim pobjedonosnim napredovanjem stekao je silan ugled u Evropi i Ru
siji, mnogi su u njemu gledali novog Napoleona...
... Izuzev injenicu, da je maral Tuhaevski bio 1937. godine ob
ljubljeni voa Crvene armije i stoga opasan diktatoru, Staljin je mrzio
Tuhaevskog i bez sumnje pretpostavljao da Tuhaevski mrzi i njega. Na
12. lipnja 1937. javila je sovjetska tampa da je Tuhaevski strijeljan zbog
sudjelovanja u jednoj ,vojno-faistikoj organizaciji povezanoj s jednom
stranom silom, navodno Njemakom. S njime je strijeljano jo sedam dru
gih generala, sve komandanti tarmija, a osmi od njih general Gamamik,
izvrio je samoubistvo kad je policija dola da ga uhapsi.
Slubeni bilten, kojim je objavljeno pogubljenje, \kae, da su Tuhaev
ski i njegovi drugovi priznali. Ipak nitko ne zna da li su oni priznali. Nitko
ne zna da li je ikad zasjedao tajni vojni sud naveden u komunikeju. Od
izvanrednog suda od osam visokih vojnih linosti, koje su navodno sudile
generalima, tri su naknadno strijeljane zbog veleizdaje, a ostali ute...
... Protivi se naravi Staljina da odsijee glavu, a trup da ostavi vi
sjeti. itavo vodstvo Crvene armije bilo je oieno u isto vrijeme, kada su
ustrijeljeni Tuhaevski i njegovih osam drugova. Velike nove kue u
Moskvi, koje su sadravale stotine stanova rezerviranih za visoke oficire,
ispranjene su za vrijeme istke i zaposjednute po novoimenovanim oficiri
ma. Isto takva izmjena zapaena je i u drugim gradovima. Svi oficiri Crvene
armije, koji su s tolikom
portvovanou sluili u panjolskoj,
bili su do
premljeni kui i pobijeni.
Navodi
se, da je oko trideset tisua
oficira po
ginulo za vrijeme istke Tuhaevskog.
istka u monom NKVD-u bila je isto toliko drastina koliko i ubi
tana. U Staljinovu malu crnu knjigu ubojstava uneen je i Henrik Jagoda,
gospodar tajne policije, jer je propustio da se klanja diktatoru. Oieni
su Jagoda i njegov tab, i stotine njima podreenih.
Jagodu je naslijedio
Nikola
Jeov, Staljinov plaenik u
partijskom
stroju. Jeov je bio visok svega pet stopa. Zemlja nije nikada ula za
njega. Njegovo imenovanje, 27. rujna 1936., za efa NKDV-a znailo je uvod
u jedno razdoblje ope poznato u Rusiji pod imenom ,Jeovtina, najveeg
krvoprolia u sovjetskoj povijesti. Ono ukljuuje istku Tuhaevskijevu u
lipnju 1937.; moskovske
procese
protiv Sokolnikova, Radeka
i petnaest

drugih, u sijenju 1937.; proces protiv Jagode, Rikova, Buharina, Krestinskog, Rakovskog i ostalih |u oujku 1938., a ukljuivala je smrt bez
suenja bezbrojnih najviih, drugorazrednih, treerazrednih i etvororazrednih funkcionera. Od dvadesetsedam (Staljin plus dvadesetest) istaknutih
boljevika, koji su sastavili nacrt Ustava od 1936. godine petnaest ih je
strijeljano do 1938. Strijeljano je jedanaest Litvinovljevih ambasadora, a
trinaesti, Feodor Raskolnikov, koji je u graanskom ratu uinio sjajan
herojski podvig, ubio se u Nizzi. Na sveuilitima su ispranjeni itavi
fakulteti. Pobijeno je mnogo stotina stranih komunista koji su nali uto
ite u Rusiji. Tisue novinara, romano-pisaca, pjesnika, pisaca kazalinih
komada, direktora kazalita, glumaca, kipara i slikara bilo je uniteno.
Stranice za stranicama mogle bi se ispuniti imenima glasovitih komunista
koji su pobijeni za vrijeme ,Jeovtine. Svaki istaknuti lan partije po
vukao je za sobom u propast najmanje dvadesetak svojih drugova, prija
telja i roaka. Mnogi lanovi vlada federalnih republika i manjih oblasnih
republika, bili su oieni; njihovi tabovi, koji su esto brojali na tisue,
oieni su zajedno s njima. Beck i Godin, koji su u to vrijeme bili za
tvoreni, piu da ,konano nije u Sovjetskom Savezu bilo ovjeka, koji ne
bi imao bar jednog roaka ili bliskog prijatelja u zatvoru_________________
... Sredinom 1939. godine, nakon gotovo tri godine, bio je oien i
sam Nikolaj Jeov, Staljinova dugaka krvava ruka. Na uobiajeni ,blagi
nain, Staljinov nain rokova (umorstvo u dva lagana stupnja). Jeov je
najprije preuzeo jedan nii poloaj kao komesar za transport vodenim
putem, a tada je kratko vrijeme nakon toga nestao zauvijek u bezdanoj
praznini u koju je tolike otposlao. Njegovo je ime prokletstvo u Rusiji.
Tugujue majke, udovice, djeca, oevi, braa, sestre i prijatelji sjeaju
ga se kao ovjeuljka, koji je bio najvei kolja u ruskoj povijesti...
... Jeova naslijedi Gruzin Lavrenti Berija. Kad je preuzeo mjesto
direktora tajne policije, Berija je ponovo uspostavio neke povlastice u
zatvoru, koje je Jeov ukinuo, kao na pr. knjige i oslobodio tisue zatvo
renika, uhapenih po Jeovu. Mrtve, meutim, nije uskrisio. Sovjetska
tampa je javila, da je stanovit broj organa
NKVD-a bio kanjen
zbog toga,
to su muenjem iznudili priznanja. Nekima
je javno sueno.
Otputanje Jeova i kanjavanje ake istranih organa, koji su radili
prema dobivenim uputama, bili su sastavni dio esto upotrebljene metode
kojom je Staljin pokuavao skinuti krivnju sa sebe i skrenuti sve poglede
i mrnju na neku podreenu linost. To je takoer stvaralo dojam da su
muenja bila zapravo vie ,prekraji, nego neko pravilo.
Priznanja, koja su davali optuenici u Jeovljevoj istki, postala su
jedna narodna i meunarodna zagonetka
sa dva pitanja: (1)
Zato
je
sovjetska vlada trebala priznanja, za koja
je unaprijed znala,
da su la
na? (2) Zato su zatvorenici priznavali?
U sovjetskim je zatvorima uobiajen postupak, da se pritvoreniku pre
doi sasluanje sastavljeno po istranom organu. To je prvo priznanje, za
koje trae od pritvorenika, da potpie. U njemu on priznaje da je izdaji
ca i kontrrevolucionarac, kriv prema tom i tom paragrafu, tome i tome
lanu krivinog zakonika. Katkada ta isprava sadri imena osoba, koje je
pritvorenik uveo ii kontrarevolucionamu organizaciju to se urotila da
srui sovjetsku vladu i preda sovjetsku zemlju Njemakoj ili Japanu ili
obima. Poznato je, da su pritvorenici potpisivali takva priznanja, a da nisu
ni uli za imena onih, koje su navodno uveli u organizaciju a i sami su

bili potpuno nevini. Oni su ih potpisali, jer su u velikim zajednikim e

lijama, zaposjednutima katkad od tuceta pritvorenika, esto viali mukarce
i ene, da se vraaju sa sasluanja, krvavi, hramljui, osakaeni, histerini,
katkada sa crnim masnicama oko oiju, razbitih usnica, prebijenih re
bara i slomljenog duha ...
.. .Ipak su neki priznali i bez muenja. Vodei boljevici, bliski su
radnici Staljina, koji su se pojavili kao optuenici u glasovitim moskovskim
suenjima, oito nisu bili mueni. Da su bili mueni, oni bi to izlanuli
na optuenikoj klupi, ili bi barem pokazali neke znakove o tome. Njihova
priznanja su tim vea zagonetka. Sve u svemu bilo ih je pedesetak prema
stotinama tisua kanjenih bez priznanja, ili nakon priznanja.
Trocki, uza svu svoju potpuno razumljivu ogorenost protiv Staljina
i pristranost, bio je ipak ovjek, koji je poznavao sovjetski sistem u
sutini bolje, nego ikoji ruski izbjeglica, a dobro je poznavao veinu sov
jetskih voa, koji su priznavali na suenjima. Trocki tvrdi, piui u
Meksiku 1940.: ,Jagoda je na sudu zbog obeanog pomilovanja preuzeo na
sebe krivnju za zloine koje su glasine pripisivale Staljinu. Jasno je, da
obeanje nije odrano: Jagoda je bio pogubljen. U mojoj knjizi, ,Ljudi i
politika (Men and Politics), napisanoj prije nego to sam mogao proitati
to Trockijevo objanjenje, doao sam do istog zakljuka, to jest: optuenima
je obean ivot, ako priznaju. Isto tako im je obeano, da se nita nee
dogoditi njihovim obiteljima.
Zato su ti vodei boljevici, koji su dobro poznavali Staljinov karakter,
vjerovali u ta obeanja? Odgovor je prvo, da su u sovjetskoj povijesti i
druge istaknute linosti javno osuene na smrt, bile kasnije u tajnosti
pomilovane i dozvoljeno im je, da dalje skrovito ive u Sibiriji; drugo,
razlika izmeu sigurne smrti u iduoj minuti i jednog postotka vjerojatno
sti ivota, isto je tako velika kao i itav svemir, a ljudi dovedeni Staljinovom proturevolucijom do potpunog cinizma i razoaranja, prihvaali su
tu priliku, jer dok ima ivota, ima i nade. Vrlo je teko za ovjeka, koji ne
eli uiniti samoubistvo, da sam sebe osudi na smrt, osobito ako se uzme
u obzir injenica, da bi i izvjetaj o njegovoj herojskoj smrti bio po Sta
ljinu iskrivljen na njegovu tetu.
Ti voe su svoja priznanja uinili dosta fantastinima i na suenjima
dodali dosta domiljatih primjedaba, da izazivaju sumnju kod objektivne
javnosti i buduih historiara. Ali Staljin je trebao ta priznanja za mase
kao ,dokaz, da su samo izdajice i pijuni krivi za sve propuste njegove
uprave. Suenja su se zapravo osnivala na Staljinovu potpunom nepotiva
nju ljudi i njegovu uvjerenju, da e oni progutati svaku la, koja im se
prui s dovoljno estine.
Pronicava sovjetska tajna policija, koja ima agente svagdje i u svako
doba, nije nikada otkrila ni najmanji dokaz, koji bi mogla pruiti na su
enjima za potvrdu navodnih dalekosenih urota u koje je bilo umijeano
mnogo stotina ljudi. Osude su se temeljile samo na priznanjima. Oito je
Staljin trebao priznanja da pripremi suenja, a suenja opet da upozori
na rtve koje treba da snose krivnju...
... Staljin je uklanjao vladajuu politiku klasu, partiju, koja je imala
svoje lanove u svim gradovima i selima. istka je prema tome morala
biti provedena u svakom pojedinom mjestu i stoga hapenja i priznanja
u svakom od njih. Ako ljudi ne bi priznali, NKVD u Harkovu ili Dagestanu ne bi mogao javiti u glavni stan u Kremlju, da je ispunio ili dapae
64

premaio odreenu kvotu. Priznanja su predstavljala zatitu za sovjetske

slubenike, oni su dobro poznavali svoje gospodare. Oni su znali, da im
Staljin moe jednog dana narediti da silom natjeraju seljake u kolektivna
gospodarstva, a drugog dana da ih optui da su bili ,omamljeni uspjehom
prisilnog kolektiviziran ja. Radi osiguranja protiv eventualnih buduih
politikih promjena, trebalo je svako hapenje i svaku osudu poduprijeti
potrebnim priznanjem koje ih je inilo zakonitima. Staljin, kao i Hitler,
vjeruje u ,zakonitost to znai poduprijeti svaki samovoljni akt sa zako
nitom izmiljotinom. Diktatori vole obvezivati njima podreene ljude pot
pisima, javnim izjavama i priznanjima.
Staljin oboava veliinu. U sovjetskoj je indiLstriji statistiki poveana
proizvodnja esto ila na utrb kvaliteta, a veliina u materijalnim dobrima
najvea je sovjetska ambicija. Sto vee, to bolje. Kremlj je polazio s pret
postavke, da mala istka lako moe izazvati sumnju, dok golema istka
djeluje uvjerljivo. ,Vie, vie najbolje izraava sovjetsku ideologiju i
praksu. U istki od 1936. do 1938. imali su sovjetski kanibali toliko, koli
kogod su mogli poderati. . .

Luis Fischer, ivot i simrt

Zagreb (bez godine izdanja)
5

Staljina,

NIP,

Novinsko

izdavako

poduzee,

65

VELIKI STRAH

Slina je sudbina i Ivana Gretia. U Sabranim djelima Josipa Broza

(svezak drugi, str. 333) je zapisano:
Greti Ivan (Fleicher, Heller,
18961937?), sindikalni i partijski radnik. Clan KPJ od 1920. Jedan od
istaknutijih sindikalnih funkcionara u Zagrebu. Na IV kongresu KPJ
izabran za lana CK KPJ; tridesetih godina lan Politbiroa CK KPJ. Pred
stavnik KPJ u Crvenoj sindikalnoj intemacionali, a kasnije i u Izvrnom
komitetu Kominterne. Smenjen s te dunosti 1937. Uhapen 1937. i ubijen.
Za vrijeme staljinskih istki, 1937. godine bio je I. Greti stalno u
Moskvi. Kontaktirajui s CK KPJ, koji se tada nalazio u Parizu, Greti
je u pismima prosto vapio da ga oslobodimo dunosti predstavnika pri
Kominterni, jer, navodio je, ne osjea se sposobnim da kaiko treba obavlja
taj sloeni i odgovorni posao kako se to sjeao Rodoljub olakovi. A
bilo je to vrijeme kada su iz zgrade Kominterne ili hotela Luks, u kojem
su odsjedali predstavnici mnogih komunistikih partija, svakodnevno ne
stajali istaknuti komunisti, internacionalisti, oni koji su se samo dan ranije
pojavljivali na redovnim sastancima Kominterne ili u uionicama partij
skih kola kao aci ili nastavnici.
Tek mnogo godina docnije zapisao je jo olakovi postalo mi
je jasno zato je Greti onako oajniki nastojao da ode iz Moskve. U
jeku su bili progoni inostranih komunista, i to veinom rukovodeih ljudi.
Poelo je iskljuivanjem iz Partije najuglednijih lanova KPJ, to je Komintema inila neposredno, obavjetavajui o tome naknadno na CK, koji
je bio obavezan da te odluke objavljuje u svom organu kao vlastite. Tada
su, sjeam se, iskljueni uro Cviji, Grgur Vujovi, Rade Vujovi i Kota
Novakovi . . . (svezak trei, str. 137).

66

REVOLUCIONARNI DUH

Pseudonimi i ilegalna imena Bauer, Bojina, Glaser, Karl Jakovljevi Kerber, A. M. Vilibanda, Mari, ili pravim imenom Antun Mavrak,
jo je jedan iz plejade jugoslavenskih komunista koji je bjeei iz Jugo
slavije, gdje ga je proganjala policija, dospio u emigraciju, da bi svoj ivot
zavrio u Staljinovim istkama, nevino osuen i ubijen.
Iscrpnu grau za biografiju Antuna Mavraka sakupio je Stojan Mi
lo iz Travnika (Antun Mavrak, graa za monografiju, NlSRO Oslobo
enje, OOUR Izdavaka djelatnost, Sarajevo, 198586), koji je objavio
lanke A. Mavraka, dokumente o njegovoj partijskoj djelatnosti, izbor
lanaka iz tampe koja je pisala o Mavraku izmeu dva rata, te dokumente
dravnih organa kraljevine Jugoslavije i Austrije o Mavraku. Naposljetku
su objavljena i sjeanja suvremenika i suboraca Antuna Mavraka.
U Skici za biografiju S. Milo pie:
. . . Nakon zavretka gimnazije (u Travniku, gdje je 1899. i roen) 1920.
godine, u jesen, (Antun Mavrak) naputa rodni grad i kree u svijet re
volucije. Te godine upisao se ma Pravni fakultet Zagrebakog sveuilita.
Iste godine postao je i lan KPJ. Po dolasku na fakultet, Mavrak se odmah
ukljuio u ve razvijenu politiku aktivnost Partije i SKOJ-a. Saznavi
kako ,Obznana i Zakon o zatiti drave nanose teke udarce naprednim
snagama, posebno komunistima, Vilim Mavrak se uplaio za sina, odlazi
u Zagreb i moli ga da se vrati u Travnik, da se zaposli i pone miran
ivot u zaviaju. Antun, meutim, odgovara ocu da je on duom i tijelom
odan idejama komunizma, te da bi se radije ubio nego to bi napustio
borbu za svoje ideale ...
... Mavrak je jedno vrijeme administrator, suradnik i urednik ,Borbe.
Mnogo je pisao u tom listu, posebno uvodnike, izmeu 1924. i 1927. godine.
Kasnije je pisao i u .Proleteru i bio je lan njegove redakcije za pojedine
brojeve. Dobivao je zaduenje da pie pojedine lanke i za beki list ,Rote
Fahne i da vodi nadzor nad redakcijom ,Dela, posebno lancima koji se
odnose na Jugoslaviju. Kao lan Zagraninog biroa CK KPJ, zajedno sa
ostalim njegovim lanovima, zaduen je da redigira pojedine brojeve
,Klasne borbe. Posebno je znaajna Mavrakova broura .Zahtevi besposle
nih, koja je nakon tampanja na hrvatskosrpskom i slovenskom jeziku
sa ukupnim tiraom od 7.000 primjeraka ilegalno rasturena.
Jedno vrijeme Antun Mavrak je bio meu vodeim kadrovima omla
dinske Zagrebake komunistike organizacije. Ubraja se meu najbolje ru
kovodioce SKOJ-a i Partije u vrijeme svog revolucionarnog djelovanja
u Zagrebu. Organizator je skojevskih i partijskih elija, trajkova, vodilje
kurseva, jedno vrijeme se zalagao da SKOJ bude organiziran na fede5*

67

ralistikom principu. Istupao je na mnogim skupovima i mitinzima. Govo

rio je i nad grobom Alije Alijagia na zagrebakom groblju Mirogoj.
Kao delegat na Treem kongresu KPJ, posebno se zaloio za likvi
daciju frakcijskih borbi u KPJ. U svojstvu lana CK SKOJ-a prisustvo
vao je Treem kongresu SKOJ-.a. Bio je proganjan, hapen, osuivan, a
sedam dana 1925. godine trajkovao je glau u zatvoru zbog Okrutnog
postupka policije prema politikim zatvorenicima... Iste godine, sudskom
odlukom, Mavrak je protjeran iz Zagreba na dvije godine, ali se odmah
vratio i kao ilegalac nastavio svoje revolucionarno djelovanje.
Mavrak je esto odlazio u Veliko Trojstvo (kraj Bjelovara), jer je
ve tada tijesno suraivao sa Josipom Brozom, koji se u jesen 1925. go
dine, nakon povratka iz Velikog Trojstva, jedno vrijeme bio smjestio
sa svojom obitelji kod Antuna Mavraka u Zagrebu...
... Preko Petra Kurtia 1927. godine organizira izbavljanje iz zatvora
poznate crnogorske revolucionarke Stoje Markovi (neakinje Vukaina
Markovia op. P. P), koja je bila izbavljena iz enske kaznionice u
Zagrebu.
Kao sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Hrvatsku i Slavoniju i sin
dikalni rukovodilac u sijenju 1928. godine Mavrak je jedan od glavnih
organizatora poznatog trajka u zagrebakom strojarskom poduzeu ,Sila.
Prilikom organiziranja napada na trajkolomca Miia, grupa radnika se
tom prilikom posluila Mavrakovom kabanicom. U veljai te godine na
povijesnoj Osmoj konferenciji zagrebakih komunista, kao sekretar Po
krajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku i Slavoniju u pismenoj formi dao
je punu i bezrezervnu podrku Josipu Brozu, ija je tada revolucionarna
linija pobijedila.
Godine 1928. Mavrak je intenzivno proganjan, pa je tada sa odobre
njem KPJ 1. svibnja te godine emigrirao u Austriju sa pasoem na ime
Svetozara Bilbije, studenta iz Zagreba. Tamo se odmah povezao sa pred
stavnicima KPJ. Prema nekim izvorima Mavrak je uhapen pri povratku
sa estog kongresa Kominterne ...
... Beka policija je Mavraka uhapsila 27. VIII 1928. godine, a 29. istog
mjeseca ve je utvreno da se pod imenom Svetozara Bilbije krio novinar
Antun Mavrak. Zatraeno je njegovo izruenje u Jugoslaviju, jer ga je
tadanji reim u domovini optuio za ubojstvo trajkolomca Miia. Tadanji
reim je znao da je Mavrak revolucionar i da je jedan od najaktivnijih
lanova KPJ. O sluaju Mavraka tada je pisala austrijska i jugoslavenska
tampa, posebno napredna, koja je stala u obranu Mavraka. U tome se
naroito istakao nezavisni glasnik za ovjeja i graanska prava .Zatita
ovjeka, iji je odgovorni urednik bio knjievnik i revolucionar August
Cesaree. Za neizruenje Mavraka u Jugoslaviju tada su bili angairani
najpoznatiji pisci i naunici Karl Kraus, Albert Ajntajn i mnoge ugledne
linosti tadanje Austrije. U oujku 1929. godine Mavrak je osloboen
i prognan iz Austrije. Poslije toga jedno vrijeme je bio na elu Jugoslavenske
komunistike organizacije u Francuskoj, a zatim je te godine otiao u SSSR.
U Moskvi je izvjesno vrijeme radio u Organizacionom odjeljenju Kominterne
i bio povremeni predava na Komunistikom univerzitetu nacionalnih
manjina Zapada (KUNMZ). Bio je partijski radnik i instruktor, lan Orga
nizacionog biroa CK KPJ, a lan Zagraninog biroa KPJ najvjerovatnije
postao je neposredno poslije Drugog plenuma CK KPJ, koji je odran

poetkom listopada 1929. godine. Te godine osnovano je dvojno rukovodstvo

KPJ Izvrni ibiro i Zagranini biro. U srpnju 1930. Izvrni komitet
Komunistike internacionale (IKKI) imenovao je Antuna Mavraka u izvrno
rukovodstvo CK KPJ. Neki izvori navode da je u ljeto iste godine Mavrak
imenovan za sekretara CK KPJ, dok drugi navode da je postao organizacioni
sekretar i da je u studenome 1930. godine Izvrni komitet Komunistike
internacionale postavio privremeno rukovodstvo KPJ s Mavrakom na
elu . . . (cit. djelo, str. 1214).
Slijedi zatim intenzivna aktivnost Antuna Mavraka na samom vrhu
KPJ, u najuem rukovodstvu. Pie rezolucije, proglase, l a n k e . . . Ukratko
vodi glavnu rije.
No, poslije svega toga, odlukom Kominterne iskljuuju Mavraka iz KPJ,
zbog sudjelovanja u unutarpartijskom sukobu, frakcionakoj borbi. Bilo je
to u travnju 1932. godine.
Na sjednici CK KPJ u sijenju 1934. odobren je prijedlog J. Ciinskog
da se Antun Mavrak vrati u Partiju. Od tada ivi u Rostovu na Donu,
a neko vrijeme i u tvornici automobila ZIS u Moskvi, kao bravar.
Reeno je osuen je i ubijen, a rehabilitiran je odlukom Vojnog
kolegija Vrhovnog suda SSSR-a, dakako, posmrtno, 26. studenoga 1963. godine.
U razgovoru sa S. Miloem Karlo tajner je ispripovijedao:
. . . Mi smo se u doba Staljina bojali u SSSR-u i svoje sjenke. Svatko
tko bi sluajno postavio neko pitanje koje u sebi sadri bilo kakvu kritinost,
bez obzira koliko ona bila istinita i pravedna, ili ako je bilo neto u vezi sa
partijskim radom, taj bi odmah bio osumnjien, stavljen na nian, praen
i uhapen, bez ikakvog razloga.
Kad sam jednog dana sreo Antuna Mavraka, bio sam tada direktor
Stamparsko-izdavakog poduzea Kominterne u Moskvi, Mavrak je mislio
da ja mogu kod svog efa uiniti neto za njega, jer mi je rekao da je
izbaen na ulicu iz hotela u kojem je stanovao. Bio je to jedan mali hotel,
blizu hotela Intemacional u Moskvi.
Tada je Mavrak bio ve smijenjen sa svih partijskih funkcija i iskljuen
iz KPJ, a sve po direktivi Kominterne, koja je sprovodila onakvu politiku
koja je najvie odgovarala njoj, njezinim dogmama, ablonima.
Nisam mogao vjerovati da se to moglo dogoditi s Mavrakom, jer je on
kako se kae do juer bio tako visoki funikcioner KPJ, a danas da bude
jednostavno izbaen na cestu i ostavljen na milost i nemilost. Da je imao
i novca, nije mogao otii u drugi hotel, jer takve nisu nikako primali.
Kako sam bio rukovodilac ve spomenute ustanove, nekako sam uspio
Mavraka odvesti do svoje kancelarije. Tu smo se zakljuali.
elio je da ide spavati kod NKVD-a, jer je osjeao da ga nitko ne smije
primiti. Meutim, ja sam naao jednu sobicu kod svog skladitara, u krugu
svog preduzea. U njoj je kasnije spavao i uro Cviji, koji je bio doao
u situaciju slinu Mavrakovoj. Donio sam Mavraku i jednu deku. Sad je
mogao mirno spavati. Nudio sam mu neto i novca. Nije htio odmah uzeti.
Oito da mu je bilo jako teko. Na kraju je ipak uzeo 100 rubalja.
Neka se nae pri ruci, rekao je Mavrak, kojeg nitko nije dirao u mojoj
kancelariji. U meuvremenu ja sam mu dao privremenu propusnicu, pa je
i bez moje prisutnosti mogao izlaziti van kruga poduzea.
Donosio sam mu hranu i knjige. Mnogo je itao. Inae, bio je jako
obrazovan, visoki intelektualac, dobar teoretiar i praktiar marksizma.

69

Osjeao se kao da je u zatvoru. Bilo mu je sve to neshvatljivo. Jednog dana

mi ree:
Karlo, vjerujem da e se ipak saznati prava istina o nama koji smo
ivjeli i ivimo u ovim tekim okolnostima, borei se za sreu i dostojanstvo
ovjeka, za to da svi ljudi budu jednaki, vrsti i neustraivi u svojoj borbi
za
nacionalno i socijalno osloboenje, za slobodu, za progres.
Ja vrsto vjerujem
u snagu svog
naroda i svoje Partije, vjerujem
u pobjedu pravde, socijalizma!
Ako jednog dana budem i ubijen, bez obzira to mi je savjest ista i to
nisam uinio nita to se kosi sa ovjekoljubljem, linijom mae Partije i svih
progresivnih partija i radnikog pokreta svijeta, duboko osjeam da e ideja
i djelo za koje se borimo vjeno ivjeti u srcu naeg izmuenog naroda u
SLOBODI, koja e biti roena u krvi i ognju.
Zapamti, Karlo, da
nema slobode bez radniko-seljake,
proleterske
revolucije, koja e biti najblistavija i najsnanija u onom dijelu svoga toka
kada pone i zavri se
opa oruana borba protiv klasnog
neprijatelja,
protiv faizma, a u odreenom obliku nae revolucije, kojoj osnovna snaga
lei u vrstoj povezanosti i jedinstvu jugoslovenskih naroda, u najveoj
sponi KPJ i njezinog naroda trajat e sve dok unutar novostvorenog
socijalistikog sistema bude ostatak klasnog neprijatelja, dok budu postojali
antagonizmi unutar drave i naroda svijeta uope.
Istinsko i stalno potvrivanje tekovina revolucije u praksi, usavravanje
socijalistikog sistema do te mjere da radnika klasa bude stvarni gospodar
sredstava za proizvodnju, da odluuje o svemu to se stvara da ona bude
subjekt svega stvarat e takvu kohezionu snagu koju nee nikada nitko
moi niim razbiti.
U suprotnom, stvarat e se prostor za djelovanje hegemonista, dogmatiara, birokrata, nacionalista i drugih snaga koje e uvijek biti spremne
za povezivanje sa svim reakcionarnim snagama svijeta, a sve u cilju poduzi
manja kontrarevolucije.
Eventualna pojava nepravde bilo koje vrste unutar novostvorenog soci
jalistikog sistema samo e to ii na njegovu tetu.
Moe netko kasnije rei da nismo mnogo uinili za radniki pokret,
za socijalizam, koji nam je drag kao i SLOBODA, da smo bili nesposobni.
Ali, kad se sve to povee i usporedi sa prilikama naeg ivota i revolu
cionarnog rada, onda e svatko dobronamjeran moi izvui pravi zakljuak
i dati svoje miljenje.
Uostalom, to e historija pokazati, jer i mi smo sudionici stvaranja
historije revolucionarnog radnikog i komunistikog pokreta.
Zar moe ovjek iim drugim bolje dokazati svoju odanost svom narodu,
svojoj Partiji i domovini nego polaganjem svog ivota za sreu svog naroda
i svoje
domovine. A svi mi
koji od svoje najranije
mladosti
brodimo ovim
strano uzburkanim morem ivota i smrti, to smo
spremni
uiniti svakog
trenutka, a mnogi od nas su ve pali na ulicama Zagreba, Beograda, pali su,
padaju i padat e od juga do sjevera, i od istoka do zapada nae domovine,
sve dok ne svane sunce prave slobode i sree.
Mi smo dio svega to e se sutra dogoditi u Jugoslaviji,
u svijetu, jer
su nae ideje i djela jaa od majubitanijeg oruja, a
to su ideje i djelo KPJ,
avangarde radnike klase.
Nema te sile koja e zaustaviti obespravljene i napaene narode u nji
hovoj borbi za sreom koju ele sami sebi stvarati!

70

Socijalizam, Karlo, kojem nee, niti moe biti ablona, zavladat e

svijetom. To nije samo teorija i praksa naunog socijalizma, nego je to
i zakon prirode, to je zakon marksizma-lenjinizma, rekao mi je tada Antun
Mavrak.
Tako smo esto razgovarali, poinjali i zavravali nae razgovore sve
do 4. novembra 1936. godine, kada je NKVD-e uhapsio m e n e . . . (cit.
dj, str. 251252).
A Mihajlo Vrane, revolucionar iz Zagreba, Titov saborac iz zagrebakog
radnikog pokreta (i 1928. godine) je S. Milou rekao, izmeu ostaloga, i ovo:
. . . Inae, Mavrak je jko mnogo pisao i redigovao rukopise ostalih
autora, a ponekad bi -neki drug urednik (bilo ih je nekoliko) redigovao
i Mavrakove neke rukopise. Da bi Mavrak ostao to bolje zatien (u dubljoj
ilegali), znalo se ponekad dogoditi da se tucuje, ak i preradi neki
Mavrakov napis ...
... Svojom otvorenosti, otrinom, ali neizmjerno pravednim i potenim
stavom u prilaenju i nainu rjeavanja nekih pitanja radnikog pokreta
i spremnosti da do kraja izdri u borbi za sreu radnike klase, sigurno je
da je time Mavrak sebi stvarao protivnike, ak i u nekim partijskim
i sindikalnim forumima toga vremena, a i kasnije, naroito tridesetih godina.
Mavrak je stanovao na Trenjevci, kod obitelji Sekuli, te u Paromlinskoj? ulici (obitelj Sablji), ija je ker bila uata za sekretara SKOJ-a
Josipa Debeljaka. Supruga Debeljakova je nalazila esto stanove kod
povjerljivih obitelji za nae ilegalce. U Moskvi je takoer na prijedlog
Mavraka zavrila KUNMZ ...
... Zadnji put sam se s Mavrakom vidio u Zagrebu 1928. godine, kada
je on morao emigrirati u Be . . . (isto str. 264).
Sjeanja Julija Baranovskog:
. . . U doba mog studija u Moskvi i za vrijeme proizvodne prakse
u tvornici automobila, tzv. tvornica MOLOTOVA, u pogonu drvenarije
koncem 1934. godine neoekivano sam se opet susreo sa Mavrakom, gdje
je on ve tu radio kao fiziki radnik.
U prvom susretu to me je obradovalo jer sam po svojim uvjetima rada
i ivota bio dosta odvojen od naih drugova i mnogo toga nisam znao to
se radii u naoj partiji (KPJ).
Na to moje pitanje on mi je zaprepaeno kazao:
Ja vie nita ne znam! Ja sam zatvorenik! Mene su Oklevetali oni koji
nita svoga nemaju, a djeluju po nareenju drugih da bi time stvorili sebi
poloaj i ugled! to vie ja se ak nemam kome aliti na sve te izmiljotine
klevete! Sve je za mene zatvoreno, i oni obini radnici koji sa mnom rade
krivo me gledaju jer i oni znaju da sam ja tu po nekoj politikoj kazni!
Nita me tu dobrog ne eka, jedino bih bio sretan ako bi me vratili u zemlju
(Jugoslaviju) da ja tamo partiji (KPJ) i svom narodu mogu kazati svoju
ispravnost, a ne ovdje u tuoj zemlji i pred izdajnicima socijalizma!...
... Znam da je Mavrak jo do hapenja bio oklevetan po nekim
pitanjima naeg partijskog rada d ivota, to je kao i obino bilo povezano
sa sovjetskom opozicijom!
Kada sam ja lino uo od Mavrefca da su sve te njegove optube
namjetene i provokativno izmiljene, a znamo Mavrakovu upornost
i borbenost, to sam vie nego uvjeren da se Mavrak od prvih dana na istrazi
krvavo borio. On je sve optube poricao, a istraga je na temelju raspo
loivih i izmiljenih optubi prema Mavraku kao bivem partijskom

71

rukovodiocu odmah primjenila tzv. trei stupanj represije, to znai da su

ga mogli muiti do tog stupnja da je on svjesno ili nesvjesno priznao
i potpisao istrazi sve klevetnike i izmiljene optube ili je na istrazi
podlegao muenju!
Znamo da Mavrak nije bio od onih koji bi mogao priznati nepostojeu
krivicu, a niti od onih koji bi mogao klevetati druge da bi ublaio svoje
stanje! Nije on bio od onih koji bi dopustio istrazi da ga muki isprebija
do tog stupnja da bi on svjesno priznao nepostojeu svoju krivicu. Iz toga,
a na temelju poznavanja Mavraka, te naina istrage i suenja, Mavrak
nije mogao biti osuen kao pojedinac jer nije bilo njegovog priznanja.
Drugo, ako je osuen grupno, po klevetama drugih, to su ga mogli osuditi
samo na strijeljanje, a ne kako se sada slubeno kae da je bio osuen na
vremensku kaznu, negdje u logoru da je umro. To je iskljueno, a najvjero
jatnije je to da je Mavrak poginuo kao heroj na istrazi u borbi sa staljinskim istranim piratima!... (isto, str. 279281).
Zavrimo s rjeima Karla Mrazovia koji je o Antunu Mavraku rekao:
Bio je ist revolucionar bez obzira na to to je, vjerojatno, ponekad
i grijeio, a to je svojstveno svima nama. Bitno je da nikada nije bio
neprijatelj i da je do kraja ostao vjeran svojoj Partiji i narodu. Sigurno je,
meutim, da se suprotstavljao Kominterninim dogmama i ablonima. Ali,
to nije smio biti razlog da mu se ivot oduzme... (isto, str. 283).

72

INTERMECO
ZASTO JE STALJIN USPIO

Koliki je proj rtava? To nitko ne zna pouzdano. Slubeni izvori ne

govore o tomu nita. Najee se meu graanima Sovjetskog , Saveza go
vori o milijunima. Jedan jugoslavenski ugledni komunist je naveo broj
od tri milijuna. Prema opreznoj raunici povjesniara Medvedeva, stri
jeljanih je bilo najmanje 400500.000, a uhapenih od etiri do pet
milijuna. Procjene zapadnjakih autora su jo vie. Bila je to cijena pla
ena za Staljinovu apsolutnu mo.
Izraz ,neprijatelji naroda, koji se tih godina toliko esto rabio protiv
rtava terora, trebao bi ukazivati na jakobinsku narav toga terora. No
takvo tumaenje, premda i je u (ono vrijeme bilo raireno, ne moe iz
drati ozbiljniju analizu. U Sovjetskom Savezu nije bilo nikakve situacije
koja bi navodila na pomisao da je domovina u opasnosti. Graanski rad
odavno je bio okonan. I nasilje 'vezano uz proces kolektivizacije bilo je
stvar prolosti. rtve terora nije se moglo smatrati eksponentima nepri
jateljske klase.
Relativno najvei broj rtava kako smo vidjeli bio je iz redova
partije, pri emu su najtee pogoeni upravo rukovodei krugovi. Mo
ramo se stoga upitati kako lto da jse ti krugovi nisu uspjeli oduprijeti.
ini se da su za odgovor na to i pitanje presudne dvije vrste razloga..
Partija to je bila povjerena Staljinu 1929. nije bila spremna na to da
se suoi s brutalnom odlunou staljinskog udara. Stari boljevici sve
su svoje vrijednosti politike, etike i kulturne polagali u samu par
tiju, koju su smatrali glavnim i jedinim instrumentima revolucije: prema
tomu nisu imali idejnog oruja kojim bi se suprotstavili despotizmu na vrhu
partije, despotizmu koji je govorio U njezino ime. To je razlog potpunoj
zbunjenosti tolikih rtava koje nisu bile u ]stanju shvatiti dogaaje i koje
su nasilno bile iskorijenjene iz jednog tla koje im je bilo blisko. (Brojna
svjedoanstva govore o tome da su druge kategorije uhapenih primje
rice duboko religiozni vjernici ' moralno bolje izdrali to iskuenje; ta
kve su u zatvorima znale biti i skupine nepomirljivih trockista koji su
bili poubijani poto su se ipak oajniki 'hrabro borili za svoje dostojan
stvo).
Kao i jnnogi drugi Sovjeti, i mnoge su irtve ostale uvjerene da za
njihovo proganjanje nije odgovoran Staljin. Mislili su da se radi o uroti
unutar redova policije, za 'koju Staljin ne \zna. Ali i oni koji su bili dos
tatno lucidni da shvate odakle dolazi taj udar, a nije ih bilo malo, nisu se
mogli odluiti na to da napadnu vou kojeg su smi odve visoko uzdigli. Po
sljednji bezuspjean otpor usredotoio se na prokazivanje NKDV-a kao
glcivnog krivca za nepravdu i nasilje. ak i pismo to ga je Buharin ostavio

73

svojoj eni malo prije hapenja, s nadom da e dospjeti do budue ge

neracije partijskih rukovodilaca, [sadri to isto poimanje: premda je Buhrin imao vrlo malo iluzija io Staljinovim {namjerama. I pitanje priznanja
na tim suenjima, oko kojega 'je toliko tinte potroeno, dio je te ire te
me. Danas raspolaemo Is dostatno svjedoanstava zahvaljujui kojima
moemo Iznati kakvim ! su fizikim i \moralnim torturama te samooptube
bile iznuene i nametane. Naravno, te su torture glavni uzrok. Ali tomu
valja pridodati i osjeaj nemoi i kako je vidljivo iz dramatinosti
posljednje Buharinove izjave na sudu j openite suodgovornosti za takva
izopaenja politike borbe kakvih su ii sami ti ljudi bili rtve. !
Ovdje nailazimo na drugu vrst razloga. U drugoj polovini tridesetih
godina, rukovodei partijski sloj bio je prejak da bi ga se 'moglo svesti
na puku transmisiju staljinistikih direktiva, ali je bio politiki preslab
da bi mogao pruiti uspjean [otpor. Upravo taj sloj bio je jezgra stalji
nistikog aparata. Za razliku od ,njegova nedostupnog voe, bio je izravno
umijean u teke bitke koje su (voene {u iprethodnom razdoblju, pa nije
mogao izbjei da se protiv njega ne upravi srdba i omraza to su ih one
ostavile iza sobom. Ojaala je njegova vlast, 'ali je oslabila podrka radni
kih i seljakih masa na koju se mogao osloniti: osnova u narodu bila mu
je veoma krhka.
Staljinu su bile poznate slabosti partijskih komiteta i obilato ih je
iskoritavao tezom o sabotiranju. \Napetosti i potekoe to su pritiskale
zemlju jo uvijek su bile brojne. Za sve probleme koji su izazivali naj
vee nezadovoljstvo bilo da se radilo o incidentima na poslu ili o
zakanjelom isplaivanju osobnih dohodaka, o repovima pred trgovinama
ili o niskim prihodima kolhozi ( krivnja se bacala na tisue monih i
posvuda infiltriranih odgovornih ljudi. Premda se Staljin uglavnom slu
io Jeovljevom policijom, ipak je uspio izazvati slijepa gibanja Ti javnom
mnijenju, u kojima su se stare mrnje i novi bijes na iracionalan nain
iivljavali. Tisak je opsesivno ponavljao stalno iste teme. Javni skupovi
prometnuli su se u prilike za denunciranje. Sve od izraza ,neprijatelji
naroda do izjava optuenih iu Moskvi sve je moglo dobro posluiti toj
kampanji. U stotinama okruga 'najee u onim istim u kojima su po
ljoprivredni poslovi ili najslabije \ organizirani 'su mali procesi, o
kojima su se vijesti donosile samo u mjesnim sredstvima informiranja.
Shema je uvijek bila ista: prvooptueni je bio sekretar rajkoma, optuen
da je vrbovao pijune i sabotere i da je stoga odgovoran za sva zla to
su pogaala stanovnitvo.
Radilo se o odlunom Staljinovom politikom opredeljenju, a ne o
nekakvoj paranoinoj improvizaciji. On se na taj nain, usprkos ili ak
upravo zahvaljujui represiji, uspio prikazati kao branitelj naroda, jamac
s mukom ostvarenih dostignua, koji jednako budno motri na brojne
vanjske neprijatelje i na ne mali broj unutranjih neprijatelja. Na taj je
nain onemoguio svaki utjecaj na svoju vlast. Bila je to kako se kae
u slubenoj definiciji to je godine 1962. formulirana u Moskvi zloupo
treba vlasti, samovolja i zloinaki in: to je definicija koja je s razlogom
ekvivalentna definiciji dravnog udara . . .
Giuseppe Boffa, Povijest Sovjetskog Saveza, svezak prvi, Otokar Kerovani, Opatija, 1985. str. 433435.

74

OD LEPOGLAYSKIH DO STALJINOVIH VAMPIRA

Biografija Rudolfa Hercigonje izuzetno je zanimljiva bio je atentator,

zatvorenik, anarhist, komunist, ovjek blizak rukovodstvu KPJ u Beu,
Moskvi... Objavio je i knjigu Lepoglavski vampiri. Suraivao sa Svetozarom Pribieviem ...
Prvo, osnovni .podaci:
Hercigonja Rudolf (Miranov, 19371936), ekonomist iz Zagreba. Poslije
Obznane bio jedan od organizatora teroristike grupe mladih .Crvena pravda
lan KPJ od 1919. Tada lan i sekretar CK SKOJ-a. U vezi s atentatom na
Drakovia u julu 1921. emigrirao u Be u Moskvu: od tada radio u CK
MOPR (Centralni komitet Meunarodne organizacije za pomo revoluciona
rima), pomonik predstavnika KPJ pri IKKI (Izvrni komitet Komunistike
internacionale) do 1935; zatim radio u izdavakom preduzeu .Inostrani rad
nik. Uhapen u vrijeme Staljinovih istki avgusta 1937, i osuen. Rehabilitovan (posmrtno op. P. P) odlukom Vojnog kolegijuma Vrhovnog suda
SSSR-a 3. oktobra 1963 (Josip Broz Tito, Sabrana djela, svezak esti, str.
327328).
U atentatu na bana Skerleca {u vrijeme Austro-Ugarske monarhije) su
djelovao je i R. Hercigonja. Tada je bio uhapen, i od austrougarskih vlasti
osuen na robiju.
Sauvan je zapis u dnevniku iz 1916. godine (u posjedu zagrebakog od
vjetnika Vladimira Ivkovia) u kojem je zapisano, s datumom 10. ko
lovoza 1916:
. . . Da ukratko jo jednom sve ponovim:
Poto sam ja ovjek, a ne druga kakva inferiorna ivotinja, to sam pro
tivnik svih spona koje dre ovjeanstvo u ropstvu. ovjek se zato raa, da
ivi slobodan i sretan. ivot treba da je ivot, a ne umiranje.
Protivnik sam svega to ovjeku prijei slobodan i ugodan ivot, a jer
je to sav dananji drutveni ureaj, to sam ja proti njemu, tj. proti svemu,
to i kakovo sada (istakao R. H. op. P. P) postoji. Gadno je od ovjeka, ako
ovu bljuvotinu od ureenja drutva ravnoduno podnosi. Ili lijep i slobodan
ivot, kakav nam je Priroda dala, ili rat do smrti. Ako ne mogu ivjeti ra
zumno i sretno, kako hou, ne trebam nikako. Ubijati se neu, radije se borim.
Borim se za sebe, to je moje pravo. Ja ne mogu i neu u ovoj bljuvotini ivjeti.
Ja sam ovjek i neu da me smatraju psom, ili moda jo gore. Izim toga
moji estetski ivci ne mogu podnaati ropstvo drugih, sve kad ja i ne bi bio
izmeu njih. Dira me gnjusoba ljudi, njihova himbenost, la, pretvaranje.
Sve je to posljedica ropstva. A robovi su svi: Ne samo kanjenici i prognanici.
I slobodni su robovi. I seljaci i trgovci i graani i inovnici i upravnici i mi
nistri. I to ide vie gore, sve su vei robovi. Robovi robova. Robuju i drugima

75

i sebi i lai i konvemcijanolizmu i svemu! Ja trgam ove lance i protestiram

i grizem: Ruiti, ruiti! Sve ruiti! Jer nita nema valjana i zdrava sve je
trulo, sve gnjilo. Ja ne mogu podnaati svoga ropstva, ne mogu podnaati
ropstva blinjega. I zato se borim!
Ne mogu ivjeti u ovoj atmosferi zaguljivoj i smradnoj. Hou svjeeg
zraka i svjetla. Hou mirisa, neu smrada. I nikakav in nije prestraan niti
pregrozan u borbi za osloboenje. Sve je dozvoljeno, jer oiilj je svet.
Pet dana kasnije u dnevniku Hercigonja zapisuje:
. . . Hou potpunu slobodu, da mogu ivjeti posve po svojoj volji, neo
visno i slobodno. I za to u pristati na sve, to vodi ido te individualne slo
bode. Pristajem na svako ruenje postojeeg stanja.
Priznajem se Jugoslavenom i pristaa sam Jugoslavenske drave, jer kroz
nju vodi put do potpune slobode ovjeanstva. I zato sam sklon svakoj ak
ciji, koja ide za ostvarenjem jugoslavenske ideje.
U ovom sluaju pripomagao sam propagandu te misli, jer ona pospjeuje
evropski rat, a time i svjetski preokret, koji e nakon rata nastupiti. Sastao
sam se naalost s ljudima, meu kojima je bilo i ogranienih glupaka i du
evnih idiota, koji ne shvaaju divnu misao slobode u svojoj zaglupljenosti
sami me predae u ruke krvnika. Krvnika i njihovih i mojih. No, ja ne prigibam glave i smjelo gledam u budunosti; jer i ako doskora padnem, drugi
e uivati mjesto mene i biti sretni.
Svoje zatvorske dane u Lepoglavi zapisao je, i objavio, Rudolf Hercigonja
u knjizi Lepoglavski vampiri (Zagreb, 1919, Tiskara Merkur, D. D.
Ilica 35), u kojoj grupa mladih, osuena zbog atentata na Skerleca i Cuvaja,
u predgovoru zapisuju:
I jo jedan dokaz!
I jo jedan dokaz strahovite istine, da ovu jadnu nau zemlju uvek grizu
i siu vampiri, itava krda vampira, dekoriranih, privilegovanih i na visoka
drutvena mesta podignutih po Austriji i jo uvek vanih, trpljenih i pomaga
nih po Jugoslaviji.
Hiljade su ljudi poubijali, hiljadama su zgnjeili glavu samo za jedan
sitan poasni kolut medalju.
I itavu bi Jugoslaviju prodali za svoj jednononi lini interes.
O,
ne mislite, da je Lepoglava samo jedna; to je samo ulomak velike
celine nepravde, izrabljivanja, muenja i inkvizicije!
Svi smo mi pod sivom robijakom kapom i sve nas tue abanov (upra
vitelj Lepoglavske kaznionice op. P. P) tap.

Treba oduzeti tap svima abanima, jer njih je mnogo, mnogo ih je; ali
nas je vie, mnogo vie i mi ne smemo dopustiti, da nas tue tap zloinake
manjine, da nas dave abanski vampiri.
Geslo: Mi ili Sabani!
Mi, koji smo iz tamnica, iz rovova, iz zarobljenitva, iz podzemlja
Jugoslaviju abani, koji su na prvim sedalima biveg sistema
naih bednih i drutvom upropatenih ljudi rtvovali, da sauvaju Austriju.
Na optueniku klupu s njima, a ne na jo vie sedalo, da jo i
presudnije sude! I mesto kruha, da nas nabacivaju ciglom!
Oduzeti svim Sabanima tap i okrenuti drugi kraj, to je naa dunost.
Rei, koje ete itati, otkrie vam bezdan uasa isto tako duboku
bezdna to ih pronae amerikanski novinar Kennau u sibirskim katorgama.

dozivali
hiljade
dalje i

ko ono

76
i

Videete realno prikazan na sram, naslutiete tip n a i h v a m p i r a ,

osetiete ivac naih drutvenih strahota to hoe da i dalje jo ivu.
Videete, da sva ta prividna tiina razlaganja uasnom optubom grmi
protiv vampira, kojima je oveanstvo u surovoj izmi; kojima je bol i ne
srea oveja sredstvo za njihovu nasladu i sreu; kojima su boleu ispita
ljudska telesa samo lestve do njihove karijere; kojima je smisao ivota, da se
na kosturima nesrenih drutvenih rtvi vinu do lanoga drutvenog poloaja,
do vlasti, do moi, do karijere.
Cucete tutnjavu optube protiv drutva i svih sistema koji su te vampire
omoguili i omoguuju jo uvek, dajui im sankciju od jo nekoliko meda
lja, od jo nekoliko poasti, od jo nekoliko priznanja.
U zemlji nema zlata, da pokrijemo asignate, a hiljade austrijskih slunika
plau nad zlatnim i srebrnim austrijskim medaljama, Skrivene tualjke za
Austrijom -- i samo ekaju as, da ih utei koja jugoslavenska medalja.
Bakcili starog austrijskog organizma, koji su nas derali dugo i predugo,
nesmetano prelaze u novi jugoslavenski organizam, da i taj grizu, deru i ra
stau. Nesmetano i sa sankcijom.
Eto, jo je uvek mogue, da se ak i abana spominje kao kandidata za
efa zagrebake policije, molimo da se zapamti, dra Josipa abana, upravnika
zemaljske kaznione u Lepoglavi, onoga to neoveno dade istui o v e k a
Luku Jukia.
Svi oni to su nas guili, zatvarali, tukli, spremali nam veala i veali
nas, svi oni za lini interes palili mostove do Jugoslavije i ubijali graditelje
tih mostova svi oni jo uvek imaju vlast i mogunost da nas gue, zatva
raju, tuku d veaju.
Mo njihova krvavo je oskvrnue svih patnja, to ih pretrpi itav na
narod, oskvrnue svetih leeva to ne strunue u rovu i u tamnici samo zato,
da neko kraj Austrijskih medalja ovesi jo koju jugoslavensku, popne se za
jedan slubeni in na vie i pravi karijeru.
U ime svih u poslednje tune godine zatvorenih, progonjenih i veanih mi
protestiramo protiv svih vampira tih rtvi i protiv onih, koji te vampire
dre jo na vlasti. Protestiramo odluno, jer parola svih potenih ljudi moe
da bude samo: Sabani ili mi, vampiri ili narod, zverstvo ili ovenost.
Protestiramo i traimo u ime svih bezimenih, neznanih rtvi i svih ra
sutih kostura irom itave Jugoslavije, da se jednom i u ovoj zemlji dade
pravda oveku i obrauna sa svim tamniarima, goniima, konfidentima, krv
nicima, vampirima naroda i oveka, vampirima sree, slobode i pravde na
rodne, drutvene i line.
Van sa listinom konfidenata neete li da sami priznate, da je itav
dananji sistem kompromitovan.
Van sa listom konfidenata!
Traimo svrgnue i istragu protiv dra abana i svih njemu slinih, jer
njih je mnogo!
Dajte pravdu oveku!
Viu, protestiraju ivi i mrtvi.
L. Juki, S. Doji, R. Hercigonja, J. Schfer, . Cviji, K. Horvatin, J. Sarini, A. Cesaree,
sa zagrobnim protestom:
G. Princip, N. abrinovi, V. ubrilovi, Zeraji, Njegu, Endlicher
i itave legije ivih i mrtvih rtvi svih abana irom itave Jugoslavije...
(Rudolf Hercigonja, Lepoglavski vampiri, Zagreb, 1919, str. 36).

77

Iz broure treba, kao ilustraciju stanja u zatvorima, robijanicama, iz

dvojiti samo detalje. U poglavlju Bolnica Hercigonja pie:
. . . Vi kaete da nema pakla? Vi se neverujui potsmehivate, kada vam
se govori o neuvenom barbarstvu, inkviziciji i zverstvu dananjega civilizovanog drutva? Ali ne smijte se i verujte! Jer ima pakla. A taj pakao,
to bezdno najstrahovitijega uasa to je bolnica lepoglavske kaznione.
Hoete li mi verovati to u vam kazati? Kunem se, da je istina!
Svakoga dana u devet sati vri ise u kaznioni pregledba bolesnika. Tada
se svi oni, koji se prijave bolesnima, svrstavaju u red i odlaze u bolnicu.
Do bolnike zgrade vodi kojih osam do devet stepenica. Na vrhu stepenica,
a tik od vrata, postavlja se debeli zapovednik bolnice, najobinije sa metlom
u ruci i eka. A u hodniku stoji ugojeni crvenolici lenik dr. Franjo Eisenbacher skinuo kaput, zasukao rukave i eka takoer. Dolazi pred njega
prvi bolesnik, u ruci dri pokorno svoju kanjeniku kapu, pognuo se i stoji.
No, ta je s vama? pita ga lenik. Covek odgovara:
Pokorno molim, u prsima me jako probada. Ali se lenik dosea,
da je ovaj ovek izaao tek pre tri dana iz bolnice; on je izaao, mada su ga
bolila plua i mada mu temperatura nije jo posve spala izaao je, jer je
u bolnici najvie patio od gladi.
Lenik se dosea, razvlai svoje crveno lice na smeh, onda se odjednom
razljuti i vie:
Lae! Nije istina da te probada! Mar! I rine ga akom u lea,
da se ovaj bez daljnjega stvara s one stiane vratiju. A ovde ga doekuje
debeli zapovednik bolnice i omerivi ga nekoliko puta metlom preko leiju,
pomogne mu da bre sie niz stube.
A lenik stoji na vratima, preti se za njim akom i vie:
Prokleti vrag! Hoe on sa grebena; znam ja. Ali ne e, ne!
I opet se preti akom.
Dolazi drugi na red. Ovome su nateene noge i on moli, da ga se na
kratko vreme uzme u bolnicu. Ponajpre pita lenik:
A gde ti radi?
Radim u stolariji. Ne mogu da stojim na nogama, odgovara bo
lesnik.
Aha! kae lenik ti bi rado napolje z stolarije. Mar!
I raport je gotov. Bolesnik sa oteenim nogama leti za onim prvim.
Iza ovoga dolazi trei:
ta je vama?
Gospodine, itavu sam no imao greve u elucu: bacao sam. Verojatno, da je on dobio eluane greve i da je povraao usled zle i pokvarene
hrane. Ali mudri i ovekoljubivi lenik odreuje:
Ovaj se je prenaderao. Danas imade post.
Ali ipak neke ne otpravlja tako surovo. Nekima, koji dolaze sa oteklinama, daje piti chinin. Drugima, koji su grozniavi, daje piti tinctura amara.
Bolesne na elucu lei postovima. Skrofulozne sa jodom. Tuberkulozne sa
prakom protiv kalja ...
... U bolnici se zimi prostorije skroz nedostatno greju. Radi toga bo
lesnici ne dadu otvarati prozore jer, vele, ohladit e im se jo vie prosto
rije i smrad je u bolnici takav, da bi od njega morao za kratko vreme
oboleti i najzdraviji ovek. Bolesnici iz straha pred zimom ne ustaju nikada

78

iz postelja i od njihovih leita iri se uasan smrad, kao od sagnjilih leeva.

Neistoa je grozna. Bolesnici neimadu gde da se peru, jer je kupaonica
samo za gospodu straare i za bolnikog pisara. Koji taj ii bolesnik ode
u kut, uzima u usta vode, pljuje si na ruke i tako se pere. Bolesnici dave se
u smradu i umiru od njega.
Svakoga dana oko devet sati obilazi lenik sa svojim asistentima bru
talnim bolniarima, po bolnikim dvoranama radi pregledbe bolesnika. Doe
li u koju dvoranu i vidi li s praga gde bolesnici lee, tada obino vie:
Sta? Vi leite? No, dobro, samo leite; svi ete propasti, svi ete
umreti. Morate propasti, kada uvek leite!
Drugi puta pre pregledbe tekom mukom poustaju bolesnici, te se po
stave pokraj svojih postelja. Dolazi lenik, staje na pragu i vie:
A ta ste vi ustali? Mar u krevet! Ako ste bolesni, onda morate leati.
Punctum!
I tako bolesnici ne znadu ta bi inili. Lenik, dolazi do svakog poje
dinog i pita: Kako je vama? Ako koji bolesnik odgovori dobro, a nije
ba na umoru, onda ga odmah tera iz bolnice: Ako ti je dobro, mora ii
raditi! Ako se koji bolesnik tui na bolove ili trai kakovu medicinu,
tada se .lenik izdere na njega. Stoga kanjenici, bez obzira na to da li
im je bolje ili gore, odgovaraju na njegovo pitanje sa ,bolje gospodine. Oni
pak, koji su teko bolesni ili na umoru, te su sigurni, da ih nee isterati iz
bolnice, odgovaraju na ,lenikovo pitanje ,kako je vama sa ,dobro, samo
da udovolje .lenika. Neki aljivdija, koji je takovim ostao i na smrtnoj
postelji, umirao je i odgovarao ,leniku na njegovo banalno pitanje sa .iz
vrsno gospodine.
Uostalom on se nije zadravao kod nikoga odvie dugo, odgovorio mu
bolesnik ovo ili ono ...
... Ali najstraniije je to, da se bolesnik mui glau, Eisenbacher kae:
Tko ne radi, ne treba da jede. I tom svojom poslovicom tera on iz
bolnice one bolesnike, kojima bi bila lenika njega neophodno potrebna.
On radi ovako: Svima onim bolesnicima, koji su proli krizu i nalaze se
na putu ozdravljenja, daje veoma male koliine hrane, tako zvanu treinu
obroka. A to radi toga, jer dri, da e bolesnici otii iz bolnice, ako im ne
dade jesti; obratno, ako bi im davao dovoljno jesti, tada bi se oni ugojili
i tada ve ne bi hteli izai iz bolnice. Raun mu uspeva, jer svi oni, koji
su se pridigli iz postelje, ne mogu da podnaaju glad i da umru od gladi
(rekonvalescentu je potrebno dovoljno hrane), te zato bre iz bolnice u strogi
zatvor, u radionicu, na greben i u smrt. U strogi se zatvor rae vraaju
nego to ostaju u bolnici, jer tamo ipak imade vie jesti, a povrh toga moe
se nabaviti i po koja nuzjestivna, ega u bolnici nema.
U drugu ruku daje onim bolesnicima, koji su vrlo teko bolesni, te je
ve sigurno da e umreti, sve mogue jestvine, pae i vino, a nekima to
vie i aj sa konjakom. Ovi dakako ne mogu to upotrebiti, jedno jer je
hrana uasno loa, a drugo to im vie nikakva hrana nije potrebna. Osim
ovih samrtnika dobivaju iste obroke jo i neki naroiti ljubimci lenikovi.
Hrana je, kaem, uasno loa. I zaista je neshvatljivo i u nebo vapijue
zloinstvo, ovakovu hranu, koja bi se pre mogla nazvati otrovnom, davati
bolesnicima. Kakovo ,mlijeko u jutro dobivaju bolesnici a i to samo oni
najtei govorio sam ve napred. U podne ono to se zove ,juha strana
je neka tekuina, koja tako izgleda, kako to kau kanjenici bolesnici
79

kao da su se u njoj kuhali slari opanjci. Nju nikada nitko i ne jede. Zatim
dolazi peenka, to je obino kakav preostali komad usmrdela mesa, koji
se iznajpre skuha, a zatim pee. Meso retko kada da ne smrdi. Uzato
je ono jo i ilavo. Ili se opet dobiva umesto mesa jedna maljuna gola
kost. Nekada je konjsko meso. Ali najee dobiva se meso usled epidemije
poginulih svinja, ili opet poginulih usled kojega drugog nesretnog sluaja.
Ali vie puta imadu bolesnici sreu, te izim tene svinjetine dobivaju i meso
od peradi, a to onda, kada gospa lisica pokolje kojemu prijatelju ili roaku
Sabanovu u okolici lepoglavskoj kokoi, te kada te pokolj ene kokoi pro
nae nakon tri do etiri dana sretnoga leanja u kakovoj ivici. Tada aban
kupuje te kokoi za kaznionike novce i one se alju u bolniku kuhinju.
Izim peenke dobivaju bolesnici jo i kuhano voe. To su jabuke, koje
su same pale sa drveta, na po gnjile, kuhane zajedno sa drcima i sa cr
vima. Ako to ne, onda dobivaju plesnive ljive. Na veer dobivaju bolesnici
juhu, sasvim istu poput vode, poto su gladni kuhari u kuhinji pojeli
zaprak...
... Kada bi koji nesretnik umro, zabili bi ga u prosti, jelovi, neoblanjani les, odneli u mrtvanicu, pozvali popa i dali ga zakopati na kanjenikom groblju. Kanjenike su naime pokapali izvan upnoga groblja, jer
svakako je pravedno, da se zloinci niti posle smrti ne meaju sa p o t e n i m
s v e t o m . A ,lenik bi tada zapisao togod u knjigu umrlih, pa ako netko
umre od upale modana, on e napisati u knjigu da je dotinik umro od
tuberkuloze jetra. Za nekoga starca, koji se je u bolnici zaklao (rinuo si
je no u trbuh i razrezao creva), te usled toga umro, napisao je, da je
umro od starake suice.
I ljudi su umirali kao muhe u jeseni. Mrtvanica nije gotovo nikada
bila prazna. Mnogo puta lealo je u njoj i po dva lea najedanput, nekada
i po tri, pae i etiri; a jednom zgodom ak i pet leeva. Ovaj peti le ve
nije stao u mrtvanicu, pak su ga stoga morali do pokopa zatvoriti u lud
nicu, koju bi inae iznajmljivali bolesnicima doljacima.
No i drugi, koji nisu umrli, u velikoj su veini izgubili svoje zdravlje,
te ja zaista ne verujem, da bi danas broj zdravih osuenika u lepoglavskoj
kazniond bio i neto vei od pet postotaka.
Moje je miljenje, da se bolesnog oveka ne bi smelo smatrati kanjeaikom, niti iim drugim, do li samo bolesnikom. Ali kakvo miljenje vlada
ii tome pitanju kod naih zakonodavaca i vlastodraca? (cit. djelo, str.
5867).

I zatim o politikim zatvorenicima:

. . . Kako je aban postupao sa politikim osuenicima? U Lepoglavi je
T.o za vreme rata veliki broj politikih osuenika, veinom Sremaca, koji
su za vreme provale Srbijanaca u Srem sa slavljem doekali njihovu voj
sku. Bilo ih je i takvih, koji su vojsci donaali ratni materijali i takovih,
koji su ih vodili kroz kukuruz u ume. Ovo su bili mladii, koji usled svoje
nladenake dobi nisu tu svoju smionost platili glavom. Ali bilo je onde i
ekoliko inteligenata, veinom studenata, osuenih zbog politikih atentata
veleizdaje.
Dr. aban, vitez reda Franje Josipa, kao dobar i lojalan austrijski pariota, nije mogao trpeti ovakove ljude. I dok je sremske seljake i trgovce
o kako tako proteirao i to radi toga, to je nadzornik kaznione dr. Ogoelica bio takoer iz pravoslavnoga carstva, kao i osueni Sremci, te ih je

usled toga morao proteirati, dotle je studente atentatore i te kako mrcva

rio i proganjao.
On je zapravo sve politike osuenike postavljao na najnapornija mesta,
isto ih je tako kao i sve ostale patio glau, zimom, kaznama i boravkom
u otrovnim radionicama ...
Ali najstrahovitije su patili inteligentni politiki osuenici, studenti,
atentatori i veleizdajnici.
Jednoga je, koji je u kaznioni usled stranih patnja i progona duevno
oboleo, te se je kasnije opet izleio, dao u besvesnom stanju odvui u onaj
strahoviti 'stari podrum i onda ga po straarima na mrtvo ime isprebijati.
Drugoga je opet proganjao zato, to ovaj nije hteo svedoiti u nekom
veleizdajnikom procesu, gde se je radilo o glavama nekih istaknutijih hr
vatskih politiara. On se je nadao u protivnom sluaju postii unapreenje i
jer mu se je to izmaklo, iskaljivao je svoj bes na dotinom politikom osu
eniku . . . (cit. dj. str. 8082).
Rudolf Hercigonja je osniva Crvene pravde, organizacije mladih
terorista, lanova KPJ i omladinaca bliskih Partiji. U toj je organizaciji bio
i toliko puta u ovoj knjizi spominjani Rodoljub Colakovi, pa tako imamo
originalne zapise o djelovanju te organizacije u njegovim Kazivanjima o
jednom pokoljenju. U njima, dakako ima svoje, zapaeno mjesto i Her
cigonja.
O
njemu se najvie pie u prvom svesku, pa je tako zabiljeen svaki
susret Colakovia i Hercigonje, sve do atentata na Milorada Drakovia
u Delnicama. Spominje se i Hercigonjin Manifest revolucionarne orga
nizacije Crvena pravda, koji je govorio o svjetskoj situaciji koja se
karakterie kao nepotedno revolucionarna, o nastojanjima imperijalizma da
silom i obmanom sprijei proletersku revoluciju koja je ve pobijedila
u Rusiji i iri se po cijelom svijetu... Zatim slijedi prikaz situacije u naoj
zemlji, opisuje se nasilje buroazije nad radnikom klasom koje je dostiglo
vrhunac u zabrani Komunistike partije i Sindikata. Buroazija se okomila
na Partiju u nadi da e tako uguiti glas onih koji u socijalnoj revoluciji
vide jedini spas za nau zemlju, kao i za ostali svijet. Ali buroazija se
vara. Na njezin teror jugoslovenski revolucionari odgovaraju svojim crve
nim terorom i osnivaju svoju revolucionarnu organizaciju, koja e orujem
prisiliti buroaziju da povue Obznanu, da ponovo dozvoli rad Komunis
tikoj partiji i ostalim organizacijama radnike klase. I na kraju, pozivaju
se jugoslovenski revolucionari da stvaraju manje grupe, da se oruaju,
da organizuju atentate na poznate istaknute neprijatelje radnike klase,
da pribavljaju financijska sredstva eksproprijacijom radi stvaranja ilegal
nih tamparija, nabavke oruja i slino. Ispod teksta stajao je potpis:
Izvrni komitet Crvene pravde... (cit. djelo, svezak prvi, str. 201).
Kasnije je Hercigonja, pod pritiskom partijskog rukovodstva odustao
od teroristikih akcija, ali su omladinci Alija Alijagi, Dimitrije Lopandi, Rodoljub Colakovi... ipak izvrili atentat na Milorada Drakovia.
Osueni su. Alija Alijagi na smrt, ostali na dugogodinje r o b i j e . . .
Policija je traila i Rudolfa Hercigonju. Kako je on izbjegao hapenje?
O bijegu Hercigonje u Be postoje podaci u Brai Cviji, I. Oaka:
. . . Duka Cviji i Kamilo Horvatin su se jo nalazili u Beu (1923)
kad je onamo stigao, bjeei iz Jugoslavije, Rudolf Hercigonja, koji je bio
glavni inicijator atentata na ministra unutranjih poslova Milorada
Drakovia. Duka i Kamilo su preuzeli na sebe dunost da prebace Herci6
81

gonju u Moskvu. Ali prije prebacivanja u Moskvu, sigurno je da su se

dogovorili s Herciigonjotm, koji e uskoro poslati pismo ministru unutra
njih poslova Svetozaru Pribieviu vraajui mu kurirsku objavu, koju je
dobio po nareenju samog ministra unutranjih poslova Svetozara Pribievia 11. travnja 1919. godine i kojom se sluio u partijske svrhe. Hercigonjino pismo je bilo objavljeno u zemlji u ljeviarskoj i buroaskoj tampi
i u ono vrijeme izazvalo veliku buku i zaista kompromitiralo ministra,
na to je bilo i sraunato... (str. 169).
Pismo Rudolf a Hercigonje Svetozaru Pribieviu objavljeno je i u
zagrebakom Jutarnjem listu (10. veljae 1922) i u njemu Hercigonja
odbija ponudu Pribievia da ode u Ameriku, budui da su 1919. godine
suraivali i to tadanji ministar unutranjih poslova i anarhist.
Pod naslovom Rudolf Hercigonja dravni kurir objavio je beograd
ski Radikal (7. veljae 1922) lanak:
Ako ne verujete, izvolite proitati ovaj dokument, koji to sasvim
slubeno i autentino utvruje.
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.
Cabinet du Ministre de lInfrieur du Royaume de Serbes, Croates
et Slovens.
Objava. Laisser passer.
I sada dolazi sadrina na srpskom, hrvatskom i na francuskom jeziku.
Naim jezikom i pismom ovako je stilizovana sadrina:
Za gospodina Rudolfa Hercigonju iz Zagreba, koji putuje za Zagreb,
Sarajevo i natrag kao kurir Ministarstva unutranjih dela po slubenoj
potrebi. Umoljavaju se sve usputne graanske i vojne vlasti i saveznike
vlasti da imenovanom ne ine nikakve smetnje, no da mu u sluaju potrebe
potrebnu pomo prue.
Imenovani imade pravo na besplatnu vonju u svim vozovima.
11. aprila 1919.
Beograd
Po naredbi
Ministra unutranjih dela
prvi sekretar
M. P. Pei.
(Peat Ministarstva unutranjih dela, irilicom).
Ovaj Kurirski dekret, kako ga zove Hercigonja, bio je kod njega
za sve vreme bavljenja u naoj zemlji, i onda dakle kada je bio na Slemenu vie Zagreba, u sanatorijumu Brestovcu, odakle je sve po hladu da
ga ne poznadu, i dosta komotno, snabdeven svim putnim ispravama dospeo
u nemaku austrijsku Republiku.
Mi se uzdravamo od svakog komentara, za sad, napominjui jedino
da je onaj ministar, po ijoj je naredbi ovaj kurirski dekret izdat bio
Hercigonji, bio g. Svetozar Pribievi, kao i da je isti gospodin Ministar
unutranjih dela i onda kad je Hercigonja bio na Slemenu u Brestovcu,
kad ga je policija traila. '(prema: Miroslav Krlea, Dnevnik, svezak
drugi, Osloboenje, Sarajevo, Mladost, Zagreb 1981, str. 453).
Partijski, legalni, list Borba (22. veljae 1922. godine u Zagrebu)
objavio je lanak pod naslovom HercigonjaRadiPribievi:

82

U Radikalu od 9. o. m. objelodanjeno pismo Rudolfa Hercigonje od

23. XI 1921, na ministra Svetozara Pribievia (18751936, politiar i publi
cista; aktivan u Austro-Ugarskoj, a u Kraljevini SHS prvo uz Karaorevie,
bio i ministar unutranjih poslova, a zatim u opoziciji, zajedno sa Stjepa
nom Radiem Seljako-emokratska koalicija. Po uvoenju diktature
interniran, a zatim nastojanjem vlade ehoslovake odlazi u Prag; sura
ivao i s KPJ. Knjiga Diktatura kralja Aleksandra op. P. P.)
i kurirska objava Hercigonjina, koju mu je po naredbi tadanjeg ministra
unutranjih dela Pribievia, izdao 11. aprila 1919. prvi sekretar ministar
stva M. Pei, i koju je Hercigonja tim pismom vratio odnosno hteo vratiti
Pribieviu kao poslednji dokument te veze, proizveli su porazan dojam
u celoj javnosti i une polemike izmeu demokratske (misli se na tampu
Demokratske stranke op. P. P.) i opozicione tampe.
Iz Hercigonjinog pisma proizlazi uglavnom, da je bio u odnosima sa
Pribieviem kao anarhista, kojeg je Pribievi hteo iskoristiti za svoje
ciljeve, ali se Hercigonja nije dao iskoristiti. Bio (je) protiv atentata na
Radia (Stjepan, 18711928, politiar i pisac; osniva, s bratom Antunom,
Hrvatske seljake puke stranke, a od 1918. Hrvatska seljaka republikan
ska stranka. Zalae se za federalizam i pristupa Seljakoj internacionali u
Moskvi. Vie puta hapen, surauje i s reimom, bio ministar prosvjete, ali
se od 1927. ponovo nalazi u opoziciji. U atentatu Punie Raia u Narodnoj
skuptini smrtno ranjen i 8. kolovoza 1928. umire u Zagrebu op. P. P)
kojeg je kako iz pisma proizlazi smjerao Pribievi, a kasnije bio i
protiv atentata na Drakovia (Milorad, politiar i ministar unutranjih
poslova, inicijator poznate Obznane, kojeg je kao biveg ministra ubio
Alija Alijagi, kasnije objeen u Zagrebu, pripadnik teroristike organizacije
Crvena pravda, kojoj je pripadao i Rodoljub Colakovi op. P. P),
nego je nastojao Pribievia to vie iskoristiti za svoje ciljeve.
Na to otkrie g. Pribievi je reagirao sa jednim govorom u demokrat
skom klubu, u kojem nita stvarno nije iznio, insceniranim manifestacijama
i posetom na dvoru, a demokratska tampa sa najprotuslovnijim komenta
rima. Najpre da je to pismo falsifikat Koutiev (August, potpredsjednik
HSS i pripadnik krajnje desnice stranke op. P. P); onda da je od jednog
studenta komuniste doneto iz Bea; da je pismo noeno po vie beo
gradskih redakcija, koje ga nisu htele uvrstiti; da ga je naruio Stojan
Proti (18571923, politiar, publicista; jedan od ideologa i voa Radikalne
stranke, bio predsjednik vlade, a 1921. napustio stranku op. P. P), da ga
nije hteo publikovati Kota Novakovi (o njemu se opirno govori u ovoj
knjizi op. P. P) itd., itd. Kroz zube demokrati su priznali da je kurirska ob
java autentina i prema tome je sigurno i pismo autentino.
Posle toga je g. Radi u Slob(odnom) Domu od 23. o. m. izneo neke
momente, koji jo jasnije osvetljavaju g. Sv. Pribievia. 10. XI. 1918, kad
je imala biti sednica Narodnog vea, skupilo se na Markovom trgu neko
udno drutvo. Dr. Lorkovi (Ivan, 18761926, politiar; osniva Hrvatske
napredne stranke, bio za federalistiko i republikansko ureenje Jugoslavije
op. P. P) priapnuo je Radiu: Tebe e danas justificirati. Radi je uo
kratak Pribieviev zahtjev: Danas treba Radia smrviti i s njim za uvek
svriti...
Demokratski voa g. Svetozar Pribievi, ovjek beskrajno lian i neskrupulozan, uvek kompromisan i ropski prema gore, a krvoloan i nadut
prema dole i ne moe da poree ta stanovita fakta i indicije prosto zbog
6*

83

toga to su one potpuno u stilu cele njegove linosti. Njegovoj kroninoj

ideologiji odgovara potpuno da Zakonom o zatiti drave, kojeg je on pre
dloio, uvede smrtnu kaznu za isto politike delikte. A isto tako je i pot
puno u duhu njegovog shvatanja reima jake ruke, da hoe dati Radia
justificirati 20. novembra 1918, a kada to nije uspjelo da ba nekako
u to vreme kada je Hercigonja dobio svoj kurirski dekret i kada su mnogi
demokratski vodovi alili, to nisu Radia dali ubiti jo za vreme prevrata,
hoe iskoristiti staru Hercigonjinu mrnju protiv Radia i smatrajui da
se u Hercigonji nalazi jo prilina doza predratnog nacionalistikog roman
tizma, kako
mu Hercigonja veli
u svom pismu, nastoji
ga iskoristiti da se
popravi ono, to je 20. novembra bilo promaeno...
Zapis o suradnji, i kasnijoj, Pribievia i Hercigonje i u knjizi Todora
Stojakova Opozicija u vreme estojanuarske diktature 19291935 (Beo
grad, 1969):
. . . Kralj Aleksandar je u leto 1932. tvrdio vajaru I. Metroviu da
je Pribievi povezan s Moskvom, a da tu vezu odrava preko komuniste
Rudolfa Hercigonje, kome je u svoje vrijeme kao ministar unutranjih po
slova omoguio da, iako umean u atentat 1921. na ministra M. Drakovia,
pobegne u inozemstvo (zabeleka Trumbia 23. 9. 1932. o razgovoru sa I.
Metroviem. U zabeleci jo stoji
da je kralj rekao Metroviu da on
(kralj)
to zna zato
to ima u Moskvi
neko ko ga o svemu
potrebnom
obavetava . . . (str. 407).
Rudolf Hercigonja (uz ime Mironov, koristio je i imena Majer,
Sergej Nikolajevi...) bio je u Moskvi lan najueg partijskog aktiva pri
predstavniku KPJ i IKKI, a u pripremama za Sedmi kongres Kominterne,
bio zaduen, zajedno s R. Colakoviem, da pomau delegaciju KPJ na kon
gresu.
Ostalo je poznato.
Kako je Hercigonja uhapen zapisano je prema sjeanju Barice Debe
ljak, supruge Rudolfa Hercigonje koja se sjea hapenja svoga mua. Sta
novali su tih kobnih godina u Moskvi u hotelu Sojuznaja na IV ulici
Tverskaja (danas Ul. Gorkoga). K njima je esto dolazio Duka Cviji i vo
dio s Hercigonjom duge razgovore o poloaju u Jugoslaviji i panjolskoj.
Jednoga dana doao je Duka da posjeti Mironova. Mironov je leao bolestan.
Zadrali su se u razgovoru do pola noi. Pola sata kasnije doli su agenti
NKVD-a i uhapsili Hercigonju. Slijedeeg dana Barica je o tome obavije
stila Duku. Ovaj je rekao da je to pogreka, savjetovao joj je da se obrati
u Kominternu Dimitrovu. Takoer je obavijestila Tita koji se takoer izne
nadio i posavjetovao isto, da se obrati Dimitrovu. Nekoliko puta sretala se
sa Dukom. On je bio, kae, vrsto uvjeren da Hercigonja nije nita kriv i
da e se brzo vratiti. Meutim, Barica kae, krajem 1937. godine i Duka je
uhapen. Obojica se nikada vie nisu vratili... (I. Oak, Braa Cviji, str.
465466).
Na kraju treba zaaliti to Rudolf Hercigonja nije mogao zapisati svoja
sjeanja iz GULAG-a, kako bi ih mogli usporeivati sa Lepoglavskim vam
pirima. Ono, meutim, to su zapisali Solenjicin, tajner, alamov, Gros
man, Baranovski... pokazuje da neke posebne razlike nije ni bilo!

84

INTERMECO
POGLAVLJE 7.
ARHIPELAKA SVAKIDANJICA
(RADNA NORMA)

( . . . ) 1 onda, isplati li se uope sporiti o trajanju radnog dana? Radna

je norma, u svakom sluaju, bila vanija negoli radni dan, i tamo gdje je
brigada nije ispunila, o emu su samo straari odluivali, ljudi su ostajali
u umi do ponoi, pa bi do svitanja imali taman toliko vremena da pojedu
veeru spojenu s dorukom, prije negoli ponovo
krenu prema
umi (onaj
tko je
poveavao industrijske norme, donekle je
smio tvrditi
da je to, u
osnovi, rezultat razvitka tehnolokog procesa. Onaj, meutim, tko poveava
normu do posvemanjega tjelesnog iscrpljenja, najgori je od svih krvnika!
Jer, prema njihovu najozbiljnijem uvjerenju, ovjek socijalizma postigao je
dvostruku veliinu, pa su i njegovi miii morali imati udvostruenu snagu.
Takvima je mjesto bilo pred sudom! Van s njima, pa neka oni ispune tu
norme! fus-nota, autora).
O tome nas nitko nee izvijestiti: svi su pomrli.
Evo jednoga drukijeg naina poveavanja norme, kojim se dokazuje da
ju je mogue ispuniti. Kada bi se temperatura spustila ispod minus 50 stup
njeva,
ti su dani bili otpisivani, to je znailo da
logorai nisu
morali izla
ziti na
posao. No, jasno je da su ipak morali, bili
su istjerivani
i iscijeeni.
Pritom bi uprava postignuti uinak razdijelila na
preostale dane i tako po
veala postotak. (Ako bi se toga dana netko smrznuo, deurna bi sani
tetska sluba upisala neki drugi razlog. Kada netko u povratnome maru,
zbog pucanja tetiva, vie ne bi mogao hodati, nego bi spuznuo na sve etiri,
pratnja bi ga ustrijelila da se ne bi pomislilo na bijeg, ako bi ga se polo
pokupiti.)
(Hrana)
A kako se logoraa pritom hranilo? U kazan bi nahvali vodu, i, kadu
bi bilo sree, ubacili bi neguljenih malih krumpira, inae crnoga kelja, repina lista i svakojakih otpadaka. Stavljali bi i divljega boba i mekinja, na
tome nisu krtarili. (Tamo, meutm, gdje je nedostajalo vode, na primjer u
logoru Samarka kraj Kragande, takva bi se kuhana napoja (to je imao
naziv balanda op. prev.) dobivalo samo jednu zaimau dnevno, a za pie

dva pehara zasoljene mutne vode). Sve to bi bilo iole kvalitetnije i

hranjivije bivalo bi, uvijek i nepogreivo, pokradeno, to bi unaprijed uvrebali naalniki, pridurki (logorai sa statusom slobodnjaka, koji su, zahvalju
jui odreenima zanatskima vjetinama i si., te cinkarenju, obavljali po
sao u logoru umjesto na terasi. Oni bi kasnije ustajali, a prije ostalih lije
gali itd. op. prev.) i kriminalci; kuhari su zastraeni, a pa to vie
priloe, dulje zadravaju pravo na svoj poloaj. ( . . . )

85

(Porcija)
( . . . ) Prehrambene norme GULAGA nisu dostatne da zasite ovjeka
koji se na hladnoi muio trinaest, pa i samo deset sati na dan. A posve
ga je nemogue nahraniti iz prethodno opljakanih zaliha. Tu jo, sadraju
prokljuala kazana, valja dodati i frenkelovsku avolju mjeavinu, prema
sljedeem receptu: jednoga hraniti na tetu drugoga. Kad je rije o kazanu
(itaj porciji) treba, pak razlikovati: zatvorsku za ispunjenje manje od
30 posto norme (to se u svakome logoru procjenjivalo prema drugaijima
mjerilima), a to znai: 300 grama kruha i jedna zdjelica balande na dan;
Kaznenu pri ispunjenju norme 30 do 80 posto: 400 grama kruha i dvije
zaimae balande; proizvodnu (zaraenu op. prev.) porciju dobivalo se za
normu ispunjenu 81 do 100 posto: 500 do 600 grama kruha i tri puta za
grabi jene balande; pri kazanu su zatim jo udarnici, slino stupnjevani: 700
do 900 grama kruha, uz kau kao dodatak, ili dvije kae ili uz tzv. premiju
neku vrstu patete od rai, tamnu, gorku i dopunjenu grakom.
Zbog te vodnjikave hrane to ne moe pokriti utroak tjelesne snage,
unitava se paklenim radom, da bi, na kraju, upravo udarnici i stahanovci
pod zemlju dospjeli prije nego zabuanti. Starima logorskim lisicama to
odavna nije tajnom, pa otuda i njihova poznata izreka: Bolje, uz pola por
cije, glad, nego u punoj mjeri trpjeti rad. Kad ima sree, pa, zbog po
manjkanja odjee ostane kod kue izleavati se na drvenom leaju, dobit
e zajamenih 600 grama kruha. Kada te, sezonski (openito priznati logoraki izraz) odjevena poalju na trasu, moe se poput bika ustremiti na
porciju, a sa smrznutoga dna nee nastrugati vie ni zatvorske koliine
(porcije). ( . . . )
(Obua)
( . . . ) A kako su nai domoroci odjeveni i obuvani? ( . . . )
( . . . ) Na nogama otoana, meutim, iskuana ruska obua od likoa,
samo to nedostaju vrsti obojci. Ili komad autogume, vezane icom ili ka
belom izravno za golu nogu. (Nevolja potie stvaralatvo...) Ili od stranih,
rasparanih vatiranih haljetaka saivene izme (Ni Dostojevski ni ehov
nisu nam dali do znanja, to su njihovi logorai nosili na nogama. Zacijelo
su meutim opazili kada su trkarali unaokolo bosi fus-nota autora) na
kojima e za poplate posluiti sloj filca i gume. Pri jutarnjoj prozivci, ko
mandant bi odjela na pritube obino odgovarao gulagovskim humorom:
Pogledajte moga gusana koji cijelu zimu ne zahtijeva nikakve obue, a,
unato crvenim nogama, ne jadikuje. Budite sretni to imate i takvu od
konoplje.
I nakon svega toga na platnu e se pojaviti siva logorska lica (autor
sugerira filmsko platno, jer zamilja mogue scene u buduem sovjetskom
filmu ili kazalinom komadu op. prev.) uz bronani odbljesak. Suzne oi,
pocrvenjele vjee, bijele ispucale usne, liajevi oko ustiju. Brada eki
njasta stmjika. Zimi ljetne kape s naivenim titnicima za ui.
Prepoznajem vas! (autor je jo u istome filmu op. prev.) Vi ste to,
ljudi iz plemena u mome arhipelagu!
(Smjetaj)
Koliko bi god trajao radni dan, ljudi bi se napokon s tlake vraali u
svoje barake.

86

Barake? Tu i tamo jama u zemlji. Na sjeveru, najee, ator, dodue

zabrtvljen zemljom, a ponekad i daskama. Nerijetko uope nema elektrine
rasvjete, nego tek petrolejska svjetiljka, esto s iverkom ili pamunim stijenjkom umoenim u riblje ulje. (u Ust-Vimu morali su pune dvije godine
biti zadovoljni i bez petroleja, ak je tapska baraka bila osvjetljavana uz
pomo jestivoga ulja). No, i pri upravo takvoj siromanoj rasvjeti eljeli
smo vidjeti svoj uniteni (zgaeni) svijet.
Drveni leajevi u dva, u tri reda, jedan iznad drugoga. Ploe od
drvenih vlakana vagonkas kao znak raskoi! Daske, kako je ve spo
menuto, u pravilu gole: u mnogima logorskim jedinicama bile su tako te
meljito pokradene (i uz pomo slobodnih propadne) da su vlasti odavna
odustale od bilo kakva dopunjavanja logorskoga sledovanja, a seki (skra
enica za logoraa, prema Solenjicinu, do 1934. vaila je kratica el-es l/s
od lionnije svobodi, lieni slobode, a otad je u upotrebi skraenica
seki, od rijei sakljutonije kanjenik, zatvorenik, logora. Es-ka postalo
je se-ka, a ponegdje su, od tako nastalih inicijala, logorai dobili jedinstveno
ime Sahar Kuzmi ili ironini naziv Subpolami komzomolac op. prev.)
vie u baraci nisu ostavljali nita od svoje imovine: posue i pribor za
jelo moralo se vui na trasu (ak bi zaveljaj s odjeom vjeali o dralo
etvrtaste motike i nosili u polje). Pokriva, i toga je bilo, vlasnik vezuje
oko vrata (gro-plan!) (autor jo zamilja, kako bi se sve to doimalo na film
skoj vrpci op. prev.), iako je, dakako, bolje imati nekoga znanca meu
pridurkima, kojemu se moe vjerovati: njihove su barake, naime, uvane.
Danju je baraka prazna, kao nenastanjena. Uveer bi najbolje bilo mokru
odjeu odnijeti u neku suhu prostoriju (kad bi je bilo!). Neodjeven, na
prosto da se smrzne na golim daskama! Zato radije ostavi stvari da se
osue na vlastitome tijelu. Nou se smrznuta kapa, ili enama kosa, prilijepi
uza stijenke atora. ak se obuu od konopljina vlakna skriva pod glavu
da ne bi bila ukradena s nogu (u burepolskom logoru, primjerice, za vrijeme
rata). Usred barake postavljena je benzinska bava preraena u pe, pa je
prava srea kad u njoj ari, i kada se prostorijom iri zaguljivi smrad
isparavajue obue i odjee, ali vlano drvo, najee, nee da gori. Mnoge
su barake toliko opsjednute insektima, da ni etverodnevno sumporenje ne
bi pomoglo u iskorjenjivanju; ljeti se seki povlae u prirodu, gdje ih na
tlu zaspale, sustiu gmizave stjenice. Kanjenici unitavaju ui u odjei,
iskuhavajui ih u vlastitim porcijama. ( . . . )
(Intima)
( . . . ) I naposljetku ono neizbjeno (za jednoga intelektualca osobito
muno) nika-ne-moi-biti-sam stanje, u kojemu nisi linost nego pripadnik
brigade, to te primorava da svakoga sata u danu i svakoga dana u godird
u cijelu vjenost ini, ne ono to eli, nego ono to je korisno za bri
gadu. ( . . . )

Aleksandar Solenjicin: Arhipelag GULAG, trei dio, Rad i unitenje,

(ipnijevod s njemakog Mario Matamovi), Scherz Verloag, Beru, 1974. U me
uvremenu, dok je rukopis bio u tampariji, objavljen je Arhipelag Gulag,
u tri sveske; Rad, Beograd, 1988, prijevod: VAdak Rajkovi.

87

I MOJA SU DJECA BILA GLADNA

Profesor i revolucionar Akif Seremet roen je i899. godine, a lan Ko

munistike partije Jugoslavije je postao ve ]rA9. godine. Dakako, zbog
svojih politikih uvjerenja bio je stalno proganjan od jugoslavenskih vlasti,
premjetan iz mjesta u mjesto, da bi napokon bio interniran u Livno. Prema
biografiji, u Titovim Sabranim djelima, od druge polovine 1930. godine
lan je partijskog rukovodstva KPJ u Beu. Neko vrijeme radi i meu
ekonomskim emigrantima, Jugoslavenima, u Francuskoj i Belgiji. No, zbog
sukoba u partijskom rukovodstvu u drugoj polovini 1931. godine, opozvan
je, a Kominterna je tada imala odluujuu rije, i u tzv. istki, to je
bila zapravo administrativna kazna u Partiji, od strane Internacionalne
kontrolne komisije Komunistike internacionale, smijenjen je i iskljuen iz
KPJ.
To tada jo uvijek nisu bile staljinske istke, pa je Akif eremet
samo prognan u Alma-Atu, gdje ostaje do oujka 1935. godine. Nakon
povratka u Moskvu bio je na raspolaganju Odjeljenju za kadrove Kominteme (Ispolkoma).
U srpnju 1933. (?) godine je uhapen. Ubijen.
Rehabilitiran.
O Akifu eremetu je najpotresniju priu ispripovijedala njegova ena
Nafija Seremet, i to u razgovoru s Jakovom Blaeviem, hrvatskim i
jugoslavenskim revolucionarom i politiarem. Objavljeno je to u njegovoj
knjizi Traio sam crvenu nit (Zagreb, Zagreb, 1976).
Jakov Blaevi je zapisao: . . . profesor Seremet je u to vrijeme (u
Gospiu, gdje je neko vrijeme A. Seremet slubovao kao profesor povijesti,
a J. Blaevi polazio gimnaziju op. P. P) stvorio nekoliko partijskih
elija od uenika estog, sedmog i osmog razreda gimnazije. Nisu te elije
bile iskljuivo ako-studentske, jer su u njima radila, bolje reeno, njima
su rukovodila nekolicina drugova zanatskih radnika, prvenstveno kroja
kih ... Profesor eremet nas je za kratko vrijeme nauio kako se putem
legalnih formi i preko nepolitikih tema moe iroko politiki djelovati i
u najteem razdoblju reakcije... (str. 11).
Iz razgovora J. Blaevia s Nafijom eremet doznajemo: . . . N a f i j a e
remet: Doli smo iz Banja Luke u Gospi. Stalno je bio premjetan i pro
tjerivan od policije. Iz Gospia je protjeran u Prijedor. Tu su ga uhapsili i
protjerali u Livno u njegovu djedovinu, pradjedovinu. I to pod strogom
kontrolom. Tamo je bio i Hasan Brki. I tamo je, kao i svagdje, gdje je
Akif djelovao kao profesor povijesti, stvorio partijsku organizaciju...
... Onda je Akif emigrirao 1929. ili 1930. godine u decembru mjesecu.
Ja sam dola u Zagreb preko planina livanjskih, preko Knina, Splita, da

88

naem drugove koji e ga prihvatiti. Ja sam uestvovala u organizaciji nje

govog bijega. On je otiao u Be. Tamo je bio Mavrak. Oni su se jo pozna
vali u Zagrebu. Mislim da je Mavrak bio sekretar Mjesnog komiteta, prije
nego je otiao u Be ...
... To je bilo 1931. godine. Ja sam takoer otila u B e . . .
Jakov Blaevi: Akif je u Beu bio u Centralnom komitetu? On je
jedno vrijeme bio i organizacioni sekretar CK?
N a f i j a eremet: Da, da. Ali Gorki je bio u Moskvi. U Kominterni.
Gorki nije trpio Akifa. Akif ga nije sluao. Akif je govorio: Mi smo jugo
slavenska Partija. A on je htio da ih vodi u Moskvu. U Kominternu, da se
rijei Akifa i Mavraka. Tako su ih namamili u Moskvu. Rekli su Akifu da
ga eka Mavrak, da treba ii u Moskvu. Isto su rekli i Mavraku...
... Najprije smo prognani u Alma Atu. Sibirskom prugom preko Urala,
vlakom, tri dana smo putovali.
Kad sam izala iz vlaka, nisam mogla stati
na noge. Bila je glad u Aziji.
Sjea se kako sam ti
priala,
kako je moj
mu jedanput nabavio neku smrdljivu suhu ribu, bili smo tako gladni da
smo je dugo samo mirisali, strano nam je lijepo mirisala, a bila je
smrdljiva. Nije bilo nita za jesti, ni glavice luka. Zato, kad su nam dali
smrdljivu ribicu, suhu, crvotonu, ona nam je mirisala bolje nego odojak.
Ne bi je sad ni gledali, a ona crvotona, sve ispada, sve pojeli crvi unutra,
samo koa i kost. Kako su ljudi gladovali! A djeca, jadna, bila su gladna
I moja su djeca bila gladna. A ta misli ta sam od mladosti sve
prola, njih nema a ja jo ivim. A kad sam bila mlada mislila sam, joj
odmah bih umrla da mi se neta nekom djetetu dogodi. A, eto njih svih
nema, a ja opet ivim.
Jakov Blaevi: Nafija, ta je Akif radio, daj mi ponovo ispriaj ono
sve. to ste radili kad su vas ikrcali iz vlaka na ledinu u Alma Ati, s
dvoje djece bez igdje iega?
N a f i j a eremet: Kad smo doli iz Moskve u Alma Atu, tamo nije bilo
ni stanice. Vlak je stao u polju. Iskrcali su nas na ledinu. Nismo znali kuda
emo. Ve je pala no. Jedino smo znali da se on mora javiti NKVD-u, ali
nije mogao, jer je ve bila no. Nismo imali
nita za jesti.
Akif je imao
samo nekakvu gitaru, balalajku. Rekao mi je: Ti
tu ostani
s djecom, ja
idem u grad pa u kupiti neto da jedemo. A grad sedam kilometara da
leko. Otiao je. Potpuno se smrailo. Ja sama s djecom na kuferima sjedim.
Kad poee oni Kozaci okolo da hodaju. Govore svojim jezikom koji ja ne
razumijem. Ja stisla svoju djecu uza se i mislim, ubit e nas, pa e odnijeti
kufere. Jer tamo, u to vrijeme, to nije bilo nita ubiti ovjeka. Osobito oni
protivnici, skinu ovjeka, ubiju
i ostave g a . . .
Jakov Blaevi: Kako ste
se vratili u Moskvu
ponovo,
kako je ono
bilo?
N a f i j a eremet: Rusi mu nisu dali da se
vrati.I poslali
su nas tamo,
jer su mislili da emo tamo umrijeti. Tifus
je tamo harao
dva-tri puta
godinje. I Akif je trbunim tifusom bio pokoen. Na takama je hodao. A
bili smo se u Alma Ati dobro snali. Za eljezniare su izgradili lijepe nove
kuice i gimnaziju. Akif je predavao njemaki, pa smo dobili tu kuicu.
Ali Kominterna je to ula, Gorki i ostali, pa su nas odmah ponovo pre
mjestili. Opet smo ostali bez igdje ita. Kad smo doli, nismo imali gdje
noiti. Mi smo postavli deku na zemlju, pa smo spavali, a ve je pao i
snijeg. Kia i vjetar. Jedan je uvar imao zemunicu pod zemljom. Rekao

89

nam je: Ja idem van, a vi se unutra zavucite. I tako smo se uvukli u rupu
i prenoili, dok nije prestala kia i vjetrovi.
S nama je bilo protjerano ruskih profesora, inenjera. Mnogo inteligen
cije. Sve je to kao ciganija kojekako ivjelo i gladovalo. Morali smo se svi
stalno prijavljivati NKVD-u...
Jakov Blaevi: Sluaj, ta je tebi Akif govorio? to se to dogaa
s vama?
N a f i j a Seremet: Nita mi nije govorio. Vidio je da sve znam, kao i on
ta se s nama zbiva. ta e mi govoriti. Kae mi on: U Moskvi su poeli
stare lanove Partije protjerivati s familijama u Sibir. Ljudi se pitaju, pa
kako to, dola je Revolucija. Jedva smo doekali da se veselimo i ivimo.
Sve Lenjinove drugove, jednog za drugim hapse, i odvode. Priala mi jedna
Ruskinja: Pohapse mnogo ljudi. Natrpaju u vagone pa puste na taj vlak
drugi vlak, pa prevru vagone i melju ljude. Nema kud. Nesree insceni
raju. Pa kau, bila je saobraajna nesrea pa su ljudi poginuli...
Jakov Blaevi: Mene interesira tko je intervenirao da ste se iz progon
stva iz Alma Ate ponovo vratili u Moskvu.
N a f i j a Seremet: Nitko nije intervenirao. Mi smo sjeli u vlak i sami se
vratili. Doli smo bez dozvole NKVD-a i nikom se nismo prijavili.
Jakov
Blaevi: Dobro, to je bilo kad
ste doli u Moskvu?
Nafija
Seremet: Traili smo prenoite
od CK, nisu htjeli ni uti. Nali
smo neku
komnatu (sobu) koju smo sami skupo plaali. Akif je molio
da
se vratimo u Jugoslaviju,
a oni nisu dali. Da im ne dosauje
ponovo su
nas prognali na Dnjeproges, na izgradnju velike centrale. Tjerali su nas
da uzmemo rusko dravljanstvo. Nismo htjeli. Akif je govorio: Ja sam Ju
goslaven, oni mi ne smiju nita. Vratili smo se nakon godinu dana u
Moskvu. U to je vrijeme ve bio rat u panjolskoj. Akif je molio da ga
poalju u panjolsku. Nisu dali. Onda nam je profesor Dragaevac (Kota
Novakovi op. P. P) iz aka (sad se po njemu zove gimnazija), ilegalno
se zvao Berger, rekao: Mi smo zapali u miolovku, nema nam nikuda.
Jakov Blaevi:' Kako ste se vratili s Dnjeprogesa? Da li ste se ponovo
vratili bez dozvole?
N a f i j a Seremet: Da, vratila sam se, bez prijave i bez dozvole. U to
vrijeme daleko od grada dijelile su se parcele gdje su se gradile dae. Akif
je radio na tim kuicama i od toga smo ivjeli.
Jedne noi su doli u tri ujutro. Tako je kratka no. Trojica su bila. Sve
su prevrnuli, navodno traei oruje, a mi nemamo ni noa. To je bio
NKVD. Ja sam rekla: Neete vi njega voditi, idemo sve troje. Rekli su:
Neemo, hoemo samo da ga pitamo.
A zar se pita u tri u noi. Oko kue je bila vojska. Tako su plaili ljude.
Sramota jedna.
Ja sam znala malo itati i pisati ruski. Akif je rekao: Pii Staljinu ta
se sa mnom dogaa.
Rekla sam: Kakav Staljin, moe primati dva vagona pisama, pa nita.
Mene su Rusi jako voljeli, pa su mi govorili: Idi tu, idi tamo, trai ga
ondje. Ja sam ga traila svuda. Dolazila sam do zatvora gdje je bilo puno
prozoria s reetkama i puno naroda koji se gurao, jer je svatko svoga
traio. Puno ena se tiskalo ispred tih prozoria. Sjedili su ti ljudi dan i

90

no, ekajui da pitaju svatko za svoga. I ja sam ekala i na kraju otila

kui nita ne saznajui.
Jakov Blaevi: Koliko dugo si ga traila? Nisi ga nikad vie vidjela
nakon to su ga uhapsili?
N a f i j a Seremet: Oni su ga odmah streljali... To sam saznala kad su ga
rehabilitirali za vrijeme Hruova. Hruov je naao u arhivi i meni poslao
da je nevino streljan 1937. godine... (str. 1316).
Tako je ubijen Akif Seremet.
No, kao pouka generacijama, vrijedno je zabiljeiti i ovo sjeanje Nafije Seremet. Ve je poslijeratno vrijeme, poslije 1945. godine. Ali i prije
1948. godine. Nafija Seremet pripovijeda:
Znala sam da se jednog dana mora saznati istina. Ali tada mi nitko
nije vjerovao. Nitko me nije htio primiti. Svi su mislili da mi je mu iz
dajnik i da ga ja branim zato to sam mu supruga, a ja sam govorila
istinu. Traila sam da me primi jedan njegov dobar drug. Nije me primio.
Na porti Ministarstva javio mi se telefonom i hladnim glasom zapitao: Za
koju stvar me treba?! Ja sam zaplakala i otila. I vie nisam ni od koga
traila da me primi. Radila sam u Plivi. Jedino sam molila da me prime
u Partiju. Nisu htjeli, jer mi je mu navodno bio izdajnik... Nakon Rezo
lucije Informbiroa, kada se saznala istina o Staljinu, mene su konano pri
mili u Partiju. Akif je rehabilitiran i naa Partja mi je vratila vjeru koju,
u stvari, nisam nikada gubila, znala sam da mora pobijediti pravda i is
tina . . . (str. 17).

INTERMECO
ZAGONETKA P O L I T I K I H U B I S T A V A

. . . U oceni sudskih politikih ubistava u Sovjetskom Savezu u pe

riodu izmeu 1936 1938. godine, kao i u seriji slinih zloina, napravljenih
u istonoj Evropi 1949 1953. godine, takoer moramo da poemo pre svega,
od toga da li raspolaemo autentinim istranim i sudskim spisima, kao i
istorijatom veza izmeu politikih organa i izvrnih vlasti, kakve su direk
tive davane, ko ih je davao i kakva je sutinska pozadina motiva.
No, injenica da su mnogi pogubljeni stari boljevici rehabilitovani od
strane sovjetske vlade, posle Staljinove smrti, nesumnjivo je dokaz nevi
nosti tih ljudi, to jest da su nad njima izvrena politika ubistva. Istovre
meno, ti akti rehabilitacije nesumnjivo diu prilino zavesu o motivima
naredbodavaca takve vrste politikih zloina.
Meutim, ni svi ovi dokumenti nisu pristupani, barem ne naunim
krugovima.
Rehabilitacija nevino pogubljenih i nevino osuenih na procesima u.
istonoj Evropi u periodu 1949 1953. godine nije izvrena u svim dra
vama, na primer, u Albaniji Koi Dzodze i dalje se smatra pravedno po
gubljenim zloincem. A u onim dravama u kojima su rehabilitacije proklamovane ima razliitih stepena objanjavanja tih sudskih ubistava, i po
obimu, i po motivima. U Bugarskoj, Traje Rostov je samo formalno rehabilitovan, bez ulaenja u detalje ko je naredio njegovo sudsko ubistvo, da
li samo bugarske vlasti ili neko drugi iz Moskve. Maari su napravili pri
lino ozbiljne pokuaje da otkriju punu istinu o ubistvu Rajka, ali oni se,
takoe, nisu usuivali da ulaze u pitanje ko je Rakoiju i Gereu nareivao
da pobiju Rajka i drugove i da ih optue za te zloine.
Oigledno je da su svi procesi u istonoevropskim dravama u periodu
1949 1953. izvedeni po jednom kalupu, da su imali iste ciljeve, to jest pri
kazivanje Jugoslavije kao baze imperijalizma, dakle da ih je organizovac
jedan centar, ali ne moe se prei preko injenice da su u ovim zemljama
istone Evrope u prvome redu pred sud izvoeni oni funkcioneri koji su za
vreme rata bili u svojoj zemlji i delili sudbinu sa svojim narodima, a ne oni
koji su 1945. godine, posle dolaska Crvene armije dolazili iz Moskve i preu
zimali vlast.
Ovde se otvara i pitanje u k o j o j su meri ba ti rukovodioci dovedeni iz
Moskve, sauestvovali u tim sudskim ubistvima onih revolucionara koji su
teili humanitamijim formama socijalizma, a ne lepom kopiranju dog
matskih formula iz Moskve.
U tom pogledu, rehabilitacije u ehoslovakoj, koje su bile zapoele, a
naroito posle pada Novotnija, u januaru 1968. godine, dale su istoriarimc

92

najdublji uvid u pozadinu staljinistikih zavera, metoda sasluavanja optu

enih i njihovog naterivanja da priznaju da su krivi za ono to nisu uinili
i to je najznaajnije otkrili su u kojoj su meri sovjetski istrani
organi rukovodili itavim tim pokoljima nedunih revolucionara.
V r l o je verovatno da je i jedan od motiva u odluci sovjetske vlade da u
avgustu 1968. godine izvri invaziju ehoslovake
bio i spreavanje
daljeg otkrivanja te uasne istine_________

Vladimir Dedijer,
245246.

Izgubljena

bitka

J.

V.

Staljina,

Sarajevo,

1969,

str.

93

ATENTATOR I RTVA

Atentator, revolucionar, novinar, partijski rukovodilac, i rtva Staljinovog terora Kamilo Horvatin. Paljivom promatrau i istraivau po
vijesti jugoslavenske Partije tridesetih godina ovog stoljea ini se da se
ivotne prie ponavljaju, ponavljaju ...
Kamilo Horvatin, u SSSR-u poznat kao Boris Batrevskij Nikolajevi,
u Kominterni i partijskom ilegalnom rukovodstvu KPJ kao Hagen, Pe~
trovski, Mirkovi, a u Zagrebu kao Milek, zapoeo je svoj politiki rad
jo u zagrebakoj gimnaziji. Sudjelovao je i on u atentatu na Slavka Cuvaja, bana i kraljevog povjerenika u Hrvatskoj, koji je vodio protuhrvatsku
politiku, 1912. godine. Osuen je na dvije godine tamnice u austrougarskoj
carevini. Bilo je to njegovo vatreno krtenje.
Stvaranje Socijalistike radnike partije Jugoslavije (komunista) ozna
ilo je novo, jo neposrednije i aktivnije ukljuivanje Kamila Horvatina u
revolucionarni pokret. U Komunistikoj partiji Jugoslavije obavljao je niz
znaajnih funkcija bio je lan i sekretar Pokrajinsog komiteta KPJ za
Hrvatsku i Slavoniju, zatim, i komunistiki odbornik za grad Zagreb, lan
Centralnog komiteta KPJ i Politbiroa CK KPJ. Pripadao je tzv. lijevoj
frakciji.
Iscrpna biografija objavljena je u reprintu Borbe, iz 1922. godine,
objavljene 1972. godine. U njoj pie i ovo: . . . Clan KPJ od 1919. Delegat
mjesne konferenciji zagrebake partijske organizacije na II. kongresu KPJ,
na kojemu je biran za lana Izvrnog odbora K P J . . . U listopadu (1920)
biran je za sekretara IO Oblasnog vijea KPJ za Hrvatsku i Slavoniju. Na
kon atentata na (biveg) ministra Drakovia emigrira u Be, odakle se u
zemlju ponovo vraa krajem 1921. Do svibnja iste godine obavlja funkciju
tehnikog sekretara u OS KPJ za Hrvatsku i Slavoniju. Delegat je zagre
bake partijske organizacije na III. kongresu KPJ. Clan je Oblasne skup
tine u Zagrebu od sijenja 1927. Na izborima u rujnu 1927. izabran je na
listi Radniko-seljakog republikanskog saveza za gradskog odbornika.. .
Sudionik je IV. plenuma CK KPJ potkraj godine 1927. i VIII. mjesne kon
ferencije zagrebakih komunista. Godine 1929. emigrira u Be, gdje neko
vrijeme obavlja dunost dopisnika u jugoslavenskom sektoru TASS-a. Go
dine 1930. protjeran je iz Austrije zbog komunistike propagande. Odlazi u
ehoslovaku, a zatim u SSSR . . . (bez oznake stranice).
Mnogo je objavljivao i suraivao u partijskim listovima i asopisima
toga vremena.
Iz tog razdoblja ostalo je zapisano Otvoreno pismo gospodinu Ministru
unutranjih djela Boi Maksimoviu u Beogradu (Marko Zovko, Kamilo
94

Horvatin, Spektar, Zagreb, 1980. str. 6566) u kojem K. Horvatin pie

ministru, kojega su tada nazivali Kundak:
Dne 20. augusta o. g. uhapen sam od policijnog organa u Zagrebu. Po
slije toga izvreno je prema meni niz protuzakanitosti i ikanacija i ja od
Vas kao vrhovnog efa policije u dravi traim najstrou istragu i zadovolj
tinu.
Prije svega dran sam 8 dana u policajnom zatvoru, a da mi nije
saopen razlog mog hapenja, dok su policajni organi kroz to vrijeme saop
avali tampi i javnosti senzacionalna otkria o tobonjoj novoj komuni
stikoj aferi, tvrdili da imaju dokaze o mojoj sukrivnji u Mikoljijevoj pre
vari i isticali, kako vode opsenu istragu. Meutim, mene su tek nakon 8
dana sasluali o tome i odmah predali u uze sudbenog stola, a i to vje
rojatno ne bi uslijedilo, da se u dnevniku Hrvat nije prosvjedovalo protiv
protuzakonitog postupka policije i trailo da se sa zatvorenicima postupa
po zakonu. Iz itavog tog postupka (dranja u zatvoru bez presluanja, i
renja vijesti o mojoj sukrivnji bez ikakvih dokaza i tvrenja, da se vodi
istraga koja se u stvari nije vodila), vidi se jasno tendencija da se na moju
tetu uplivie javnost i da me se moralo unititi.
Osim toga bez ikakvog opravdanog razloga nije mi doputeno primanje
hrane iz vana, pa ak ni presvlaenje u isto rublje, iako ono prvo moe
da uslijedi samo kao disciplinarna kazna, dok posljednje nije nita drugo
nego nekulturnost i maltretiranje.
Kako ja Mikoljia uope i ne poznam i nisam ga nikada vidio, ni uo
za nj, sve dok nije izbila na javu njegova prevara, i kako je materijalno
nemogue da sam imao bilo kakvog uea u pripremi ili izvedbi njegove
prevare, jer sam kroz to vrijeme bio kao politiki okrivljenik u istranom
zatvoru u Beogradu, jednom rijeju jer nikada nisam imao nikakvih veza
sa Mikoljijem niti on sa mnom, uvjeren sam, da je posve iskljueno da je
on sam doao na misao da me pokua uvui u svoju aferu, ve mu je to
suflirao odnosno on je podstaknut na to. Ja vie sam uvjeren o tomu zbog
toga, jer mi se prole godine u decembru desio slian sluaj sa zagrebakom
policijom. Tada sam takoer, nakon 10 dana zatvora bez presluanja saznao,
da je kod mene naen raun za neki pisai stroj na kojem su navodno
tampani tajni proglasi i letai, to meutim nije bilo istina, gdje se to bje
lodano pokazalo iz protokola pretresa u kojem je tano navedeno sve to
je kod mene naeno, samo nije taj raun, jer on i nije kod mene naen.
Kako je ipak sama policija znala da sam nekriv u Mikoljijevoj aferi, vidi
se iz toga, to je odmah poslije predavanja sudbenom stolu spremila novi
optuujui materijal, ali sada isto politiki, nastojei da me tako pod
svaku cijenu zadri u istranom zatvoru. Meutim, taj materijal bio je to
liko neozbiljan i oevidno iskonstruisan, da je sud uope odbio da vodi
istragu pa sam puten na slobodu. Zbog toga za mene je oevidno da se
pokualo u dva navrata vjetaki iskonstruisati nepostojee krivice i zato
traim, da se graani ubudue zatite od takovih prepada na graanska
prava, linu slobodu i potenje.
Osim toga smatram da je vaa dunost, da naredite strogu istragu da
se objasni slijedee:
1.
Da li je istina, da je Mikolji dobio od zagrebake policije putnicu za
sve evropske zemlje sa kojom je i pobjegao, iako je policiji bilo poznato,
da je ve zbog prevare osuivan na robiju, a takovim se uvijek od policije
uskrauje putnica?

95

2. Da li je istina, da je Mikolji prole godine puten iz policijskog

zatvora bez kazne, iako je kod njega naeno oruje, dok se svako drugi
drakonski kanjavao za taj prekraj?
3. Kako je mogue, kraj tolikog policajnog aparata, da Mikolji, koji je
bio dobro poznat svakom policajnom agentu, kroz nedjelje u sredini Za
greba, tako reku javno i otvoreno, ivi pod krivim imenom, iznajmljuje
lokal i vri malverzacije?
Kamilo Horvatin
urednik Borbe.
Pismo je objavljeno u listu Hrvat, 7. listopada 1926. godine.
Jo dok je radio u Zagrebu, kao novinar i politiki radnik Kamilo Hor
vatin susree se s Josipom Brozom. Poznata je epizoda kada je uhapen s
veom grupom zagrebakih komunista, a meu njima je bio i Josip Broz,
prilikom prvomajske proslave 1928. godine. Tada su komunisti razbili soci
jalistiku proslavu u kinu Apollo, a treba znati da su zagrebaki socija
listi, kao uostalom i svi socijalisti toga vremena, bili protiv revolucionarne
borbe radnike klase. Intervenirala je policija
i dolo je do
tunjave. Tek
25. svibnja je zagrebaka Borba pisala, pod
naslovom Drug Horvatin i
ostali drugovi puteni: Kako smo ve javili povodom prvomajskih demon
stracija na socijalistikoj skuptini u Apollo-kinu i u Ilici, uhapeni su
mnogi drugovi, a u zatvoru su pridrani na urednik K. Horvatin i drugovi
Broz, Kovaevi, Dehi, Popovi i Bevardi. Svi oni osueni su po 14 dana
zatvora jer se zagrebaka policija jako razljutila zbog toga to su tako
jadno proli njeni miljenici socijalpatrioti. Osim toga, policija je drugove
Horvatina, Broza, Kovaevia i Bevardija predala Sudbenom stolu sa pri
javom da su uestvovali u demonstracijama u Ilici, odnosno kod razbijanja
nekih izloga.
Kao bezbroj puta, tako ni ovaj put nije izostala blamaa za policiju.
Nakon presluanja sud je 19. o. mj. pustio sve
drugove na
slobodu osim
Bevardija, glede kojeg se jo provodi istraga.
Godine 1932. radi Kamilo Horvatin u Agrarnom Institutu u Moskvi,
nekadanjoj Seljakoj komunistikoj internacionali, a od rujna 1933. odgo
vorni je urednik jugoslavenskog partijskog teorijskog asopisa Klasna
borba i predava politike ekonomije na Komunistikom univerzitetu nacio
nalnih manjina Zapada.
U poglavlju Be-Moskva M. Zovko objavljuje:
. . . Kad je Horvatin stigao u
Moskvu bio
je lan CK KPJ. Slavko
Odi u svojoj
knjizi Dosije bez imena u registru
osoba kod imena Horvatin
Kamilo, nastavlja spominje se 1930.
godine kao
lan Politbiroa CK KPJ.
Pismeno sam
pitao Odia na osnovu
ega je sve
naveo, ali mi na alost
nije odgovorio.
Uskoro, nakon odlaska u Moskvu, poeo je raditi u Agrarnom institutu,
te je ujedno predavao politiku ekonomiju na Komunistikom univerzitetu
nacionalnih manjina Zapada KUNMZ. Jedan od tadanjih studenata toga
univerziteta, Mihajlo Vrane pria da je Horvatin predavao i prije njegova
dolaska (1932. g.), prema Vraneovu sjeanju veina nastavnika a i mnogi
studenti bili su frakcionaki obiljeeni, pa su vladala trvenja izmeu desnih
i lijevih nastavnika i studenata. Iako je Horvatin bio pristaa lijeve frak
cije nije se previe isticao kao frakciona. Bio je vrlo dobar predava, cije
96
i

njen od lijevih i desnih studenata. Frakcionake borbe nastavnika i stude

nata tih dviju partijskih frakcija trajale su i prije dolaska Ivana Krndelja
za upravnika Univerziteta, koji je inae poznat kao antifrakciona, pa i po
slije njegova odlaska s ove dunosti.
U evidenciji zagrebake policije je navedeno: Kr. banska uprava u
Zagrebu aktom Pov. II D. Z. broj 30023/31, saoptila je da je komunistiki
agitator Semlekar Voja na svom sasluanju kod predsjednitva gradske po
licije u Velikom Bekereku izjavio da Horvatin radi u agrarnom institutu
u Moskvi....
U svojoj knjizi U SVIJETU ZA ISTINOM, izdanje ALFA Zagreb, 1978.
godine, Tomo Niki tada rudar u Lenjinskom Kuzbasu u Sibiru sjea se
prvog susreta s Kamilom Horvatinom koje sjeanje ovdje donosimo.
U dopisivanju s Moskvom Lazo Joji je obavijestio predstavnitvo KPJ
kako e biti nemogue u Lenjinsku razrijeiti dunosti nas dvojice. Zatraio
je od predstavnitva KPJ da netko doe u Lenjinsk. Ubrzo smo bili obavi
jeteni da e k nama u Lenjinsk doi lan CK KPJ Kamilo Horvatin, ro
dom iz Varadina, jedan od osnivaa KPJ. On se u SSSR-u zvao Petrovs k i . . . Za nas u Sibiru bila je veoma velika stvar vidjeti jednog lana CK
KPJ. Suze su nam tekle od radosti. Horvatin je imao punomo Kominterne
i mogao je govoriti u ime CK KPJ i u ime Kominterne. S Horvatinom smo
Den Lipo i ja poli u rajonski komitet. Ubrzo je u komitetu dobio nau
razrjenicu, zatim je isposlovao kod uprave da oslobode na jednu veer sve
Jugoslavene zbog predavanja koje e nam on odrati u naoj menzi. Hor
vatin je bio cijenjen revolucionar i odlian govornik. Dirnuo nas je i uzbu
dio svojim govorom o predstojeoj bici u domovini, istakao je da e onaj
koji ima tu ast da sudjeluje u buduim velikim bitkama u rodnoj grudi
biti sretan, jer e se boriti za slobodnu domovina za pobjedu komunizma.
Poetkom sijenja 1933. godine napokon smo razrjeeni dunosti u up
ravi rudnika i bili smo spremni za polazak. Procedura oko odlaska bila je
dosta duga i namjerno oteavana. ovjek je mogao stei dojam da rukovo
dei ljudi u Lenjinsku gledaju usko. Bili su zainteresirani samo za svoje
planove, planove rudnika i lokalne interese, a drugo ih nije zanimalo, iako
su se u svojim govorima kategoriki pozivali na ire interese i internacio
nalizam . . . (str. 119).
Na etvrtoj zemaljskoj konferenciji KPJ, u prosincu 1934. godine, biran
je Horvatin u novi CK KPJ.
O
danima prije emigracije i o samoj emigraciji postoji u Institutu za
historiju radnikog pokreta Hrvatske u Zagrebu, pod brojem IHRPH-MG-64/11, 9, zapisano sjeanje sestre Kamila Horvatina, Marije Horvatin od
12. travnja 1965. godine. U tom materijalu (oko dvadeset stranica) Marija
Horvatin je ispripovijedala i ovo:
. . . rekao mi je (Kamilo Horvatin op. P. P), da e po svoj prilici
1929. otii s Jovankom (ena Kamila Horvatina op. P. P) u emigraciju,
ili u Rusiju, ili nekud drugdje i da e se starati o sinu, pa da e nastojati
da ga uzmu k sebi u inozemstvo, ako im to prilike dopuste. I da e mi se po
vremeno javljati, ali da ja neu smjeti imati veze s partijskim drugovima, jer
bi to bilo po njih opasno, budui da e na mene paziti policija. U noi
prije odlaska, dugo sam sluala njegov jednomjerni hod u pokrajnoj sobi.
Sutradan je padao snijeg, kad smo se opratali. ,Tatek, kad bude opet doel? pitao je mali Damjan. A Kamilo, kao da se teko rastajao sa sinom.
I nikada ga vie nismo vidjeli.
7

97

O
Kamilovu odlasku u emigraciju ispriao mi je slikar, profesor Ljubo
Babi (23. 2. 1965.) slijedee: Moj dragi prijatelj Milek, sklanjao se katkad
kod mene sa tekim situacijama ilegalstva, ili sam ili sa svojom suprugom
Jovankom. Od mene je i otiao u emigraciju u rano proljee g. 1929. Prije
toga boravio je nekoliko dana kod mene, a zbog stroge konspiracije, moja
pokojna supruga odstranila je i kunu pomonicu na meko vrijeme iz kue.
A Jovanka je dolazila kao partijski kurir. U odreeni dan, ujutro, oko pol
5 sati, zaustavio se jedan auto s etvoricom meni nepoznatih drugova pred
susjednom kuom (broj 4, Rokov perivoj). Kamilo je izaao iz moga stana,
uao u auto, i odmah su se odvezli, tako rekui ispred nosa ministra vrljuge koji je stanovao vis-a-vis na Rokovom perivoju, a pred vratima je
danju ii nou bila postavljena straa. Ja sam sakrivao i druge drugove ko
jima nisam ni znao pravo ime, niti sam ih poznavao nastavio je slikar
Babi a tako sam radio i za vrijeme okupacije. Na mene nije nikad
policija posumnjala, da krijem komuniste.
Kamilo je 1929. godine emigrirao u Be, a kasnije je i Jovanka dola
onamo. Nedavno tek saznala sam da je Jovanka tada u Beu radila u teh
nici naeg CK kao rukovodilac, a o Kamilovu zaduenju ne znam.
Kamilo mi je iz Bea 27. VIII 1929. izmeu ostalog pisao i ovo: . . . i
mi se ovdje nalazimo u prilino tekoj situaciji i nije nam ba lahko. to
se tie maloga (ovdje Kamilo misli na Damjana), za sada nam d ne preostaje drugo, nego da te molimo da ostane kod Tebe. Kako e kasnije biti,
to emo vidjeti. Moj poloaj ovdje reit e se ovih dana. Ili u moi ostati
ovdje stalno, ili u morati ii. U sluaju da ostanem stalno, dolazi u kombi
naciju mogunost da maloga uzmemo ovako k nama. Tu bi dakako iskrsle
druge komplikacije, jer bi mali izgubio jednu godinu u koli, ali bi na to
opet profitirao, jer bi nauio jedan svetski jezik. Dakako ali, ako se
naa situacija katastrofalno ne pogora, onda u biti u mogunosti da aljem
neto za maloga. O vraanju dolje kojega od nas ne moe za sada biti ni
rijei.
Ja sam se g. 1929. preselila u Zagreb i nastanila zajedno sa svojom
majkom i Damjanom (Brezovekoga 4). Od Damjanovih roditelja rijetko sam
primala vijesti i to, ili nekim zaobilaznim putem, npr. preko sestre, udove
Krachler iz Sarajeva, ali najee avionskom potom, a tako smo i mi pisali
u Moskvu na Kamilovo konspirativno ime Petrovski, Kamilo i Jovanka
slali su za sina i novac, koliko im je to bilo mogue, u poetku na isti
nain kako su i pisali, tj. zaobilaznim putem a kasnije samo preko Jugobanke pod imenom Franjo Hervai (ime naeg djeda). Od g. 1929.
oujka 1938. primila sam Din 12.832,50. Partijski nam drugovi nisu nikad
dolazili, a ja nisam nikoga od njih ni poznavala, osim Augusta Cesarea,
ure Cvijia i Sime Miljua.
Godine 1935. posjetila nas je dr Marija Vinski i donijela nam vijesti
od Damjanovih roditelja. Preko nje sam se sastala i s Augustom Cesarcem
koji se zanimao za Damjana (kojega je kao malog djeaia esto drao na
koljenu).
U proljee 1935. kad je Damjan polazio 3. razred realne gimnazije, po
sjetila me je neka nepoznata mi gospoa koju je poslala Jovanka (s davno
meu nama dogovorenom ifrom da budem sigurna da nije neka zamka).
Jovanka je eljela da se sastane sa sinom u Ljubljani o Uskrsu. Dogovorile
smo se da e Damjana dovesti moja sestra Milka ud. Krachler koja je
onda ivjela u Zagrebu. Tako je i uinjeno. Jovanka ih je doekala na

98

stanici u Ljubljani. Nosila je u ruci neki koveg s ipkama, kao da je

prodavaica kune radinosti. Na alost, to je bio jedini njezin sastanak sa
sinom poslije emigracije.
Kamilo me je upozorio da e mi sigurno dolaziti detektivi u izvide. I
doista su mi dolazili, a upamtila sam nekog Frsta, jer je taj bio naj
revniji posjetnik. A ja sam uvijek poricala da imam bilo kakvih vijesti od
Kamila i njegove ene. Dvaput sam imala i premetainu, a majka jedanput,
ali sve tri su se ograniile samo na pisai stol i knjige i ostale su da
kako bez ikakovih rezultata. Posljednji put su mi dola dvojica (Frst nije
bio s njima) god. 1937, ljeti. Interesirali su se samo za Jovanku, da li nas
je ove godine posjetila u Zagrebu, a za Kamila nisu uope niti pitali.
Posljednje smo vijesti primili od Damjanovih roditelja g. 1939. Dr Ma
rija Vinski donijela je u rano proljee Damjanu dva pisma: jedno od Jovanke, a drugo od Kamila. A neto kasnije donijela je naoj majci pismo
od Kamila. U tom je listu napisao Kamilo, izmeu ostaloga i to, da ga srce
silno kui vue. Nikad vie nismo od njih primili vijesti. Samo sam ja u
oujku 1938. primila preko Jugobanke Din 1.700, i to, kao da alje Franjo
Hervai (pod ovim imenom naeg djeda po majci, slao je novac i prije).
O
moskovskim danima ostao je zapis Rodoljuba Colakovia, u Kaziva
njima o jednom pokoljenju iz 1933. godine:
. . . Jedne veeri otiao sam Kamilu Horvatinu, koji
je radiou Agraranom institutu, pa tu i stanovao u jednoj prizemnoj
kuici na
dnu pro
stranog dvorita Instituta. Horvatina sam sreo jednom
u Luksu kod tefeka Cvijia, odmah po dolasku u Moskvu. Pozvao me da ga posjetim,
peckajui me pri tome dobroudno: Da te malo presliam o CRVENOJ
PRAVDI (teroristikoj organizaciji mladih komunista kojoj je pripadao i Ro
doljub olakovi, a koja
je izvrila,
Alija Alijagi, atentat na biveg
mini
stra Milorada Drakovia
1921. godine op. P.P).
Kamilo Horvatin Milek pripadao je prije prvog svjetskog rata onoj
jugoslavenskoj nacionalnorevolucionarnoj omladini koja se protiv dvojne
monarhije borila zavjerama i atentatima ...
... Zatekao sam ga s knjigom u ruoi zavaljenog u neko staro, prova
ljeno kanabe. Krupne, okrugle proelave glave, iroka, obla i mesnata lica,
koje su ozarivale ive, objeenjake oi, podsmjeljivo zrikajui kroz debela
stakla cvikera. Govorio je glasno, esto se grohotom smijao, sav se tresui.
Doekao me s rijeima: A doao si Bonjo!. S mukom se digao iz kanabeta,
smakao s jedne stolice neko odijelo i ponudio mi da sjednem.
Oekivao sam da e
poeti da
me presliava o CRVENOJ PRAVDI,
ali on je to vee nije ni
pomenuo.
Uostalom, nije bilo ni vremena:
on se
urio na sastanak studenata Kummza (Komunistiki univerzitet nacionalnih
manjina Zapada), na koji je pozvao i mene. Spremajui se, govorio mi je
da bi trebalo da napiem jedan lanak za partijski asopis KLASNA
BORBA, koji je on ureivao. kola nije jo poela, vremena ima, poneto
si i pisao, valjda e moi, a ako i ne bude za objavljivanje, bolje da to
pokua nego da prodaje zjala po Moskvi, govorio je i smijao se glasno,
tapui me pravom medvjeom apom po ramenu.
Stigli smo na Kunmz sa zakanjenjem sastanak je ve poeo...
(svezak drugi, str. 128129).
olakovi dalje prepriava tok sastanka na kojem su sudjelovali i drugi
istaknuti rukovodioci jugoslavenske Partije.
7*

99

Kasnije je R. olakovi zapisao i ovo: . . . Moji kontakti s jugoslovenskim drugovima bili su svedeni na najnunije. Odlazio sam na sastanke koje
je sazivao predstavnik KPJ na kojima se raspravljalo o odreenim konkret
nim zadacima koje je CK postavljao naem aktivu u Moskvi. Sjeam se, na
primjer, da smo bili zadueni da napiemo nekoliko lanaka za partijski
asopis KLASNA BORBA. Meni je palo u dio da piem o knjizi Sime Markovia Politika ekonomija, koja je legalno bila izala u Jugoslaviji. Dobi
vali smo samo partijski organ PROLETER, koji je tampan u inostranstvu
i ilegalnim kanalima slat u zemlju. To je bio diirektivni organ, i CK je
elio da uje miljenje aktiva o svakom broju i da, eventualno, dobije i
primjedbe na pojedine lanke. Najstroi sudija bio je Kamilo Horvatin, ne
kadanji urednik zagrebake Borbe, koji bi tako pocijepao svaki broj
da se poslije njegove kritike mogao donijeti jedino pametan zakljuak
da ne bi trebalo ni izdavati takav list. Mnogo ta moglo se zamjeriti PRO
LETERU, a najvie to se iz napisa osjealo da je pisan u inostranstvu, bez
neposredne ive veze s jugoslovenskom stvarnou. Pa ipak, on je tada
pomagao naim aktivistima u zemlji, davao im optu orijentaciju za rad,
olakavao im da nau pravilan prilaz pojedinim pitanjima politike borbe.
Za mlae, ideoloki nedovoljno izgraene i neiskusne ljude, kakva je bila
veina naih aktivista, to je znailo ogromno. Stoga smo mi ustajali protiv
neopravdane estine Horvatinove kritike, na to je on uporno odgovarao
trebalo bi drugaije, ivlje, neposrednije i pismenije... (svezak drugi,
st. 224225).
Proleter je objavio i tri lanka Kamila Horvatina Kongres
URSS-a protiv jedinstva, protiv klasne borbe, protiv proleterske emokratije u sindikatima (broj 1 iz 1935), zatim Provedimo u ivot odluke IV.
Partijske Konferencije! (broj 23 iz 1935), i Van s trockistima i;:
radnikih i naprednih redova (broj 7 iz 1937).
Najzanimljiviji je ovaj posljednji koji zapoinje ovako: Na posljednjem
Plenumu Centralnog Komiteta Komunistike Partije Sovjetskog Saveza drug
Staljin je u svom referatu i zavrnoj rijei rekao: Savremeni trockizam nije
politika struja u radnikoj klasi, nego besprincipijelna i bezidejna banda
tetoinaca, diversanata, uhoda, pijuna, ubojica, banda zakletih neprijatelja
radnike klase, koji rade kao najamnici pijunskih organa inostranih dr
ava. Dalje: . . . Razumljivo je da tu gospodu treba razbijati i nepotedno
trijebiti kao neprijatelje radnike klase, kao izdajice nae domovine...
... Uzmimo samo dva naa jugoslavenska trockista Antu Ciligu i
Milivoja Magdia . . .
Slijede zatim njihove biografije, pa Horvatin o Ciligi pie: . . . on poima polako razvijati svoju djelatnost iskoriujui unutarnje partijske
svae i frakcijsku borbu, 1922. g. on dolazi u Zagreb kao mandator desni
ara da zajedno sa Kauriem preuzme zagrebaku organizaciju partije.
Kad mu to ne uspijeva, on ve 192324 preskae na stranu tako zvane
zagrebake grupe Mavraka-Dragia (radi se o Antunu Mavraku i Dragiu
o kojima se takoer govori u ovoj knjizi nap. P. P) i ostaje od tog vre
mena stalno povezan s jo tada sumnjivim avanturistikim polukriminalnim
tipom kao to je Dragi. Kad ta grupa 19251926 krahira, Ciliga trai i
nalazi veze s ljeviarima. Ve kao potpuni trockist, on na partijskoj koli
1929. g. stvara blok s ljeviarima i vodi zajedno s njima borbu prtiv
KPJ, Kominterne i boljevike partije. Osobito unu borbu Ciliga vodi
protiv druga Gorkia. Demaskiran i izbaen iz partije, on u Sovjetskom

100

Savezu,
zajedno
s
Dragiem,
nastavlja
podzemni
kontrarevolucionami
rad...
Kamilo Horvatin, ne znajui da e uskoro i sam biti optuen, osuen i
likvidiran i za trockizam ovako dalje pie: . . . Trockistiki agenti fa
izma, trockistiki provokatori i pijuni nisu samo neprijatelji komunista i
komunistike partije; oni su neprijatelji svih naprednih, demokratskih eleme
nata. Oni nisu samo neprijatelji Sovjetskog Saveza; oni su neprijatelji rad
nike klase; oni su neprijatelji svoga naroda. Zato i borba protiv njih nije
samo stvar komunistike partije, ve je to stvar svih naprednih elemenata,
stvar itavog naroda.
Sjetimo se samo toga to se dokazalo na procesu protiv paralelnog
trockistikog centra u Moskvi, da su naime Trocki, Pjatkov, Raek i ostali
izdavali i prodavali njemakom i japanskom imperijalizmu ne samo dijelove
Savjetskog Saveza, Ukrajine i Daleki istok, nego su svojim hitlerovskim
gazdama preputali u potpunu njihovu sferu tj. prodavali im i male narode
i njihove drave u Podunavlju i na Balkanu...
Tako je tada trebalo, bolje reeno moralo se, pisati. No ni to nije
moglo izmijeniti sudbinu Kamila Horvatina.
Tada je, Horvatin bio jo u Moskvi. S njim se susretao i Karlo tajner,
koji e u svojoj knjizi Povratak iz Gulaga zapisati: . . . U Moskvi sam
susretao jo neke Jugoslavene koje sam otprije poznavao. Kamilo Horvatin
(1896), intelektualac, rodom iz Varadina, ivio je od 1918. u Zagrebu...
Poput mnogih Jugoslavena morao je bjeati iz domovine. Nakon kraeg bo
ravka u Beu i Berlinu poslan je u SSSR, kako je to onda bilo uobiajeno.
Njegova ena Jovanka, roena 1900. u Krievcima, uskoro je dola za njim,
dok je sin jedinac, djeai od pet godina, ostao kod bake u Zagrebu...
(str. 7475).
Nadopuniti valja njezinu biografiju roena je Jovanka Horvatin kao
Mileusni i to u Vojkovcu, pokraj Krievaca. Kao malena ostala je bez
oca i majke, pa ju je odgajala tetka Katarina Kuriza. Govorila je francuski
i njemaki, a u Zagrebu je uila i ruski jezik. Radila je kao partijski akti
vist u Zagrebu i bila je zaduena za rad meu enama. lan KPJ postala
je 1928. godine, a esto je, i kasnije za vrijeme boravka u emigraciji, puto
vala kao kurir CK KPJ.
Karlo tajner nastavlja: . . . Kadkad su iz Moskve uspjeli poslati neto
novaca za dijete, naravno zaobilaznim putem. Bio je to ujedno i jedini na
in da neto o njemu doznaju. Njihov ivot u Moskvi nije bio sretan. Ne
sreene materijalne prilike i podreena uloga koju su imali bili su razlo
gom da su se uskoro rastali. Kad sam godine 1933. sreo Horvatina, te ga
pitao kako je, odgovorio mi je pokazujui na svoj eir:
Jo danas zamijeni eir kapom ili e te proglasiti malograaninom.
Jovanka je po nareenju KP godine 1935. ilegalno boravila u Jugosla
viji. Pri tome joj je bilo izriito zabranjeno ii u Zagreb, jer je postojala
opasnost da je prepoznaju policijski agenti. eznula je za djetetom kojeg
nije vidjela punih deset godina, pa se nije drala uputa. Otputovala je u
Zagreb i nakon toliko vremena ponovo zagrlila sina. Zbog tog je posjeta
kasnije iskljuena iz KP. Godine 1937. uhapena je zajedno s Kamilom i
streljana.
Njihov sin pobjegac je iz domobrana u partizane gdje se kao oficir
hrabro borio. Pao je u jednoj borbi protiv Hitlerove soldateske... (isto,
str. 75).

101

O
svemu ovome detaljnije ima u ve citiranom dokumentu, izjavi Ma
rije Horvatin: . . . Godine 1937, a naroito 1938, pronijela se u Zagrebu
glasina da su Kamila i Jovanku strijeljali u Rusiji za Staljinskih istki.
Znala sam da je August Cesaree bio u Rusiji pa sam ga posjetila u Haulikovoj ulici i pitala, je li mu ta o tome poznato. Prisutna je bila d dr M.
Vinski. On mi je odgovorio da vie nema nikakve veze sa Moskvom, ali da
smatra da su to izmiljotine. A kad bi i bili zato kanjeni, da bi ih si
gurno otpremili u neki logor, ali da sovjetski logori nisu strani kao npr.
nacistiki logori u Njemakoj. {Znala sam da me samo tjei). A za Kamila
mi je priao da ga je posjetio kad je bio u Moskvi. Kad sam doao k Mileku, upravo je pjevao nae pjesme i pratio se na balalajci. Cesaree je na
moja zapitkivanja odgovarao da se Kamilo nije ni na to tuio i da je imao
zaposlenje u nekom institutu. Na rastanku me Cesaree zamolio neka jednom
doem s Damjanom, jer da bi ga rado vidio. I naskoro smo ga posjetili. Ce
saree se zanimao to Damjan ita, bavi li se sportom i da li imadu na gim
naziji kakvih akih organizacja itd. (Damjan je zavravao VII razred gim
nazije).
Ipak se kasnije saznalo da su doista i Kamilo i Jovanka nevino pogub
ljeni za Staljinskih istki u Rusiji. Njihov sin Damjan stalno je ivio kod
mene od 1925. kad mi ga je Kamilo doveo. Nije mi bilo s njim teko unato
sve teim ivotnim uslovima, jer mi je bio uvijek dobar, i majinski sam ga
voljela. Kao vrlo dobar ak primao je stipendiju iz Petrovieve zaklade u
Varadinu. Poslije mature 1940. godine upisao se na Pravni fakultet u Za
grebu i ujedno se namjestio u. Poreskoj upravi. (Onda smo stanovali u Palmotievoj ul. 3).
Za okupacije g. 1941. ispisao se sa fakulteta, zadrao svoje namjetanje
i prikljuio se NOP-u, to sam nasluivala, ali to nisam znala, zbog konspirativnosti rada. Saznala sam to tek poslije osloboenja (posjedujem izjave
drugova Franje Klemenca i Franje Bolfeka, s kojima je bio povezan). U
jeseni 1942. oeruio je Damjan Jelicu Koak koja je takoer bila namjetena,
a stanovali su kod mene. Na nesreu, Jelica je bolovala od tuberkuloze i
poetkom g. 1944. umrla. Damjan je za okupacije bio uzet u vojsku kao
domobran, ali smjeten u B grupu, tj. bio je neborac, i dodijeljen na rad
u Monorsu (Ministarstvo oruanih snaga). U proljee 1944. pobjegao je na
osloboeni teritorij, stupio u II Moslavaku brigadu, a 21. decembra g. 1944.
poginuo na poloaju u Srpskoj Kapeli kao politiki komesar i pokopan na
groblju u Kablu kraj Farkaevca. (Potvrda taba II ud. brigade, XXXII di
vizije, personalni odsjek br. 474. dne 24. X 1945). Tako je i Damjan poloio
svoj mladi ivot za stvar Revolucije, za koju su u krajnjoj liniji poginuli i
njegovi roditelji, revolucionari Kamilo i Jovanka Horvatin.
To je pripovijest Marije Horvatin.
A Karlo tajner zakljuuje: . . . Tako su Staljin i Hitler podijelili po
sao: roditelje je ubio Staljin, a sina Hitler...
U Sabranim djelima Josipa Broza Tita, u etvrtom svesku, pie da je
Jovanka Horvatin uhapena i osuena na vremensku kaznu. Po izdranoj
kazni putena na slobodu i vratila se u Jugoslaviju. Putena je na slobodu
1946. godine.
Revolucionar Kamilo Horvatin rehabilitiran je odlukom Vojnog kolegija
Vrhovnog suda SSSR-a 3. listopada 1963. godine.
Zagrepani su mu se dijelom oduili jedna ulica nosi njegovo ime.

102

INTERMECO
18.

. . . Pred jutro su se u elije vraali ljudi sa nonih sasluanja, iz

mueno padali na ploe, jedni su jecali, stenjali, drugi su nepokretno
sedeli, gledajui irom otvorenim oima ispred sebe, trei su trljali ote
ene noge, grozniavo priali. Neke su u elije dovlaili uvari. A neke,
ije je neprekidno sasluavanje trajalo danima, odnosili su nosilima u
zatvorsku bolnicu. U kabinetu islednika je pomisao na zaguljivu, smrdljivu
eliju izgledala kao san, sa tugom se ovek priseao dragih izmuenih
lica suseda sa palaa.
Sve te desetine, hiljade, desetine hiljada ljudi: sekretari rajkoma
i obkoma, vojni komesari, naelnici politikih uprava, direktori fabrika
i sovhoza, komandiri pukova, divizija, komandanti armija, kapetani bro
dova, agronomi, pisci, veterinarski tehniari, saradnici spoljne trgovine,
inenjeri, poslanici, crveni partizani, tuioci, predsednici fabrikih komi
teta, profesori izraavali <su celokupnu raznovrsnost slojeva ivota
koje je uzburkala revolucija. Pored Rusa tu su bili Eelorusi, Ukrajinci,
litvanski i ukrajinski Jevreji, Jermeni, Gruzijanci, spori Letonci, Poljaci,
stanovnici srednjoazijskih republika. U revoluciju i graanski rat oni su
krenuli kao vojnici, radnici, seljaci, nedovreni studenti i 'gimnazijalci,
majstori koji su napustili svoj alat po radionicama. Oni su pobedili armije
Kornilova i Kaledina, Kolaka, Denjikina, Judenia, Vrangela i irokim
potocima krenuli sa periferije ruske pustinje. Revolucija je unitila procentnu normu, imovinski cenzus i privilegije plemstva, ukinuta je, izbrisa
na crta nastanjenja, i stotine hiljada ljudi seljaka, radnika, majstora,
studenata, omladina iz vologodskih sela i jevrejskih naseobina poela
je da rukovodi revolucionarnim komitetima, oblasnim i gubemijskim speci
jalnim komisijama, 'ukomima, sovnarhozima, utpoima, gubprodkomima, politprosvetimo, fabrikama. Otpoela je izgradnja nove, neviene dotle na
svetu drave. rtve, surovosti, liavanja sve je to bilo nevano
one su vrene u ime Rusije i radnog oveanstva, u ime sree radnog
oveka.
Dole su tridesete godine, i mladii, uesnici graanskog rata, po
stali su etrdesetogodinjaci, njihova kosa je postala srebmasta. Za njih
je doba revolucije, komiteta sirotinje, prvog i drugog kongresa Kominteme
bilo mlado, sreno romantino doba njihovog ivota. Oni su sedeli po
kabinetima, sa telefonima i sekretaricama, zamenili su gimnasterke sa
koima i kravatama, vozili se limuzinama, poeli da uivaju *u dobrom
vinu, navukli su na Kislovodks, poznate lekare i ipak je doba kapa
buonovki, konih bluza, penice, pocepanih pantalona, planetarnih ideja
i svetske komune ostalo najblistavije doba njihovog ivota. Nisu zbog

103

svojih vila, limuzina gradili oni novu dravu. Ona je bila graena zbog
revolucije. I u ime revolucije i nove, bez posrednika i kapitalista Ru
sije, prinoene su rtve, vrene surovosti i nasilja.
Razume se, pokoljenje sovjetskih ljudi, koji su nestali 1936. i 1939.
godine nije bilo monolitno.
Prvo su dospeli pod udarac fanatici, oni koji su unitavali stari svet.
Njihov patos, njihov fanatizam, njihova odanost revoluciji sastojali su
se u mrnji prema neprijateljima.
Oni su mrzeli buroaziju, plemstvo, malograane, graansku klasu,
izdajnike radnike klase menjevike i socijalrevolucionare, vrste mu
zike, oportuniste, vojne strunjake, buroasku umetnost, profesore koji su
se prodali buroaziji, fifirie sa kravatama, koji su se bavili privatnom
praksom, ene koje su puderisale noseve i koje su se vrckale u svilenim
arapama, studente bele, popove, rabine, inenjere koji su nosili apku
sa kokardom, pesnike koji su nalik na Feta pisali trule stihove o lepoti
prirode, oni su mrzeli Kauckog, Makdonalda; oni nisu itali Bemtajna,
ali im je izgledao uasan, iako je njihova sudbina pihvatila njegove rei:
cilj 1iije nita, kretanje je > sve.
Oni su unitili stari svet i oekivali su novi, ali ga sami nisu gradili.
Srca tih ljudi, k o j i su zalili zemlju rekama krvi, koji su tako mnogo i
strasno mrzeli, bila su bez zlobe, kao deija, to su bila srca fanatika,
moda i luaka. Oni su mrzeli ljubavi radi.
Oni su postali dinamit, ,kojim je partija unitavala staru Rusiju,
raiavajui mesto za temeljita novih gradilita, za granit velike dr
avnosti.
A pored tih dinamitaa, stali su prvi graditelji. Nijhov patos je bio
usmeren na stvaranje partijskog dravnog aparata, na stvaranje fabrika
i kombinata, izgradnju fieleznikih pruga i puteva, izgradnju kanala, me
hanizaciju poljoprivrede. \
To su bili prvi crveni trgovci, oni koji su stvorili sovjetski elik,
cic, avione. Oni su, neznajui ni ta je dan, ni ta je no, sibirski mraz
i ega pustinje Karakum, kopali temelje i dizali zidove oblakodera.
Gvaharija, Frankfurt, Zevenjagin, H u g e l . . .
Retki su oni od njih koji su umrli prirodnom smru.
Pored njih su radili partijski lideri, stvaraoci i upravitelji nacional
nih sovjetskih republika, pokrajina, oblasti Postiev, Kirov, Verejkis,
Betal, Klemnikov, Fejzula Hodajev, Mendel Hatajevi, E j h e ...
Ni jedan od njih nije umro prirodnom s m r u . . .

Vasilij Grosman, Sve tee . . . , Obelisk, Beograd, 1982.

104

VISOKA KOLA SADIZMA

O
ivotu Agate-Jagice Oreki sve vie se zna. Ali, nikada dovoljno. O
toj hrabroj eni napisana je i knjiga autori su njezin sin (a ujedno
i sin jednog od sedam legendarnih sekretara SKOJ-a Janka Miia) Vlado
Oreki i Milan Nikoli, pod naslovom Sibirski peat (Sveuilina
naklada Liber, Zagreb, 1983).
Ovdje valja zabiljeiti samo karakteristina poglavlja iz te potresne
knjige i to od trenutka dolaska Vlade i Jagice u Moskvu, ilegalno dakako,
u bijegu od jugoslavenske policije, odmazde i progona.
No prije toga, iz drugog i treeg dijela Sibirskog peata valja na
brojati naslove poglavlja Beg preko granice; Ruski rulet na Staljinov
nain; Kidnapovanje po direktivi; Vladina pria iz doma; NKVD estita
Osmi mart; Sibirski kapoi; Visoka kola sadizma; Zborno mjesto drave
Gulag; Mar kandidata za propast; Hladni tuevi; Ledeni krematorijum;
Logor smrti bez groblja; Dimitrov moli za mene; Lidijina ljubavna pria;
Aplauzi Staljinu; Roeni u ici; Iskrivljena ogledala...
. . . D a bi opravdao pokolj stare boljevike garde zapisano je u
Sibirskom peatu prekaljenih revolucionara Oktobra i sledbenika Lenjina, Staljin ih je okaljao najneverovatnijim optubama: proglasio ih je
pijunima imperijalizma, zaverenicima koji nisu nita drugo radili, nego
planirali kako da unite socijalistiku vlast, koju su sami stvorili. Ima
ginarne zavere protiv starih boljevika, lanova CK SKP(b) i veeg
broja marala, pretvorile su se u orgije istki, u pravu zaveru od krvi
i mesa. Teror se irio poput poara. Ljudi, iji duh nije bio slomljen
beskrajnim pokajanjima, a na izvestan nain su imali u rukama neke
poluge moi i vlasti, pokuali su da zaustave tu stravu, ali Staljin je jo
spremnije doekao njihov napad. Politika policija (GPU) je besprekomo
funkcionisala. Svuda su bili njeni pijuni koji su na vreme potkazivali
i dune i nedune. Dovoljna je bila i anonimna prij>ava pa da ovek zavri
u zatvorima Narodnog komesarijata unutranjih poslova, uvenog NKVD-a,
na ijem je elu bio Nikolaj Jeov koga je sam Staljin postavio. Hapsilo
se u gluvo doba noi,
a porodica nikome nije smela rei
ta sedogodilo
s nestalim lanom ...
(str. 105).
Ne uputaj se u diskusiju
ni sa kim,
pogotovu opolitici.
To je
nepisano pravilo meu
politikim emigrantima.
Tog pravila se nisu pridravali samo emigranti. Moskva je tih godina
bila najutljiviji grad sveta. Redovi su bili sve dui i dui, a jezik ljudi
sve krai i krai. Cak ni deca nisu htela da se igraju sa Vladom. Ako bi
ih roditelji ugledali u njegovom drutvu, urno su dolazili i odvodili decu

105

Pored nematine koja je bila vidljiva, jo vidljiivija je bila nesigurnost.

Odjednom, poznanika, komije, kolege s posla nije vie bilo. Samo je bilo
pitanje ko je sledei.
Da bi izbegli ovaj ruski rulet na Staljiimov nain, Horvaj, Cviji, Hor
vatin i drugi moji prijatelji, savetovali su mi da odem u unutranjost gde
u biti neupadljiva, a lake u dobiti posao i stan.
U poetku sam se estoko opirala, nisam htela iz Moskve, ali na kraju
sam priznala svu razumnost njihovih predloga. Otila sam kod Ivana
Gretia-Flajera i rekla da me, ako nema nita protiv, poalje u unu
tranjost SSSR-a, da neto radim i malo bolje upoznam sovjetski narod.
Za to je merodavan samo Milan Gorki. Obavestiu ga o svemu
odgovorio je on.
Prolo je nekoliko meseci kada me je Greti obavestio:
Dobila si Gorkievu sagiasnost. Ii e u Ordonikidze, grad u
Brjanskoj oblasti... (str. 111).
Sudbini se nije moglo umai. Pogotovu kada se ta sudbina naziva
Staljinom. Jagica Oreki je o svom hapenju ispripovijedala ovo:
. . . Osmog marta 1938. godine u Ordonikidzeu osvanuo je divan sun
an dan za to doba godine. Posvuda je bilo snega, koji se lagano topio,
ali se navee ponovo smrzavao. Prolee
se ipak osealo u vazduhu.
To se
videlo i po kuama. Bili su otvoreni prozori,
a ne fortoke, mali
otvori
na prozorima koji se samo odkrinu zimi. Za vreme otrih mrazeva prozori
se ne otvaraju, jer se u njiih stavljaju
jastuci da tite
od jakih hladnoa
spol ja a uvaju toplotu iznutra.
Tog jutra hitala sam u centar grada, u dobro poznatu zgradu NKVD-a
da produim vid na itelstvo (dozvolu boravka). Kao strankinja morala
sam svaka tri meseca da produim dozvolu boravka. Taj dokument imao
je svaki stranac koji je iveo u SovjetSkom Savezu i vaio je samo tri
meseca. Vlasnik vida na itelstvo' nije smeo da naputa mesto boravka
bez saglasnosti NKVD-a. Svaku promenu adrese morao je prijaviti, kao
i goste koje je primao u kuu.
Bila je to puka formalnost jer je NKVD budno pratio svaki javni
i privatni korak stranica, tako da je znao s kim se sastaju ili koga pri
maju u svoje stanove. Ljudi koji su poseivali strance mogli su da oekuju
pozivnicu NKVD-a gde bi ih ljubazno zamolili da brzo ispriaju zato
su se s njima sastajali i o emu su konverzirali. Sovjetski graani su to
znali i zato su izbegavali strance, ak i ako bi ih zapitali gde se nalazi
neka ulica. Nije ni udo to nikako nisam uspevala da se sprijateljim s
nekim metanima, ve samo sa nekoliko nemakih inenjera koji su
radili sa mnom u fabrici.
Ali tog jutra ja sam urila jer mi je prethodnog dana ef u Vojnim
zavodima Crveni sindikati gde sam radila, rekao da stignem do podne
u fabriku gde e se odrati sveanost i nama nekolicini zaslunih ena
dodelili pohvale i plakete za primeran rad. Uruio mi je i zvanini poziv.
Bilo je devet sati kada sam veselo ula u zgradu NKVD-a. Straari su
mi se ak nasmeili, otvorili vrata i rekli: Izvolite drugarice, danas je va
praznik. Na portirnici sam dobila propusnicu, popela na prvi sprat i
kao uvek, pokucala na vrata broj 9 gde se produuje vid na itelstvo.
Kad sam otvorila vrata pogled mi je pao na cvee u ai na stolu
sekretarice. Bila je to ljubazna i prijatna ena. Uvek se raspitivala za

106

mog Vladu, askale smo o modi i Beu, jer sam na sebi jo uvek imala
haljine koje sam kupila u Beu ekajui tri meseca na odlazak u Moskvu.
Otvorila sam torbicu, izvadila vid na itelstvo i zadovoljna i nasmejana rekla:
Ba sam danas
napraznik
morala da vam smetam. Aid i ja se
urim. Sef mi je rekao
da
doem do podne u fabriku. Znate, on
ie strog,
ali dobar. Mi ga razumemo i vrlo dobro se slaemo na poslu.
Ali ta uvek ljubazna ena sada me nije ni pogledala.
Stavite vid na itelstvo na stol.
Bila sam iznenaena.
Ona je
i dalje utala, pognute glave, a onda
je slubeno rekla:
Graanko Orekin, ostavite vid
na itelstvo' na
sto i priekajte
u hodniku dok vas ne pozovem.
Oseala sam se nelagodno. Moda je ljuta? Moda je mori neki njen
problem? Pokuala sam ponovo da zapoenem razgovor. Opet sam ula
ono slubeno: ekajte
u hodniku
poziv. Sefa nema. Pomislila sam da
sam neto pogreila, da na vreme nisam produila dozvolu boravka, da
njen ef eli neto da me upita, ak mi je na pamet pala i glupa pomisao
da
moda hoe da mi estita 8. mart.
Izala sam u hodnik. Neka hladnoa razlila se
u meni. Osetila sam
teku, mramornu nelagodnost. Dobro sam znala gde se nalazim. ula
sam o nestancima, logorima, istkama.
S mukom sam
se spustila na
drvenu klupu u hodniku. Kraj mene su prolazili slubenici NKVD-a, neke
sam i poznavala iz vienja. Zastali bi, estitali mi 8. mart i nastavljali
dalje.
Prolazili su sati. Bila sam svenervoznija. Oseaj
izgubljenosti ra
stao je u meni. Opet me je neto stislo u grudima. Teko sam disala,
guila se. U podne vie nisam izdrala i zakucala sam ponovo na vrata.
Ovog puta sekretarica je bila jo grublja:
ekajte, ekajte! efa jo uvek nema.
Htela sam neto da joj kaem ali onaj bolni gr u srcu i oseaj
guenja nije mi dozvoljavao da progovorim ni re. Ponovo sam sela na
klupu. Hodnik je poeo da krivuda i bei ispred mojih oiju. Sve mi
se okretalo i ljuljalo. Mozak je poeo da radi brzinom munje i izbacuje
ona strana
pitanja na koja ovek
nema odgovor, ali ga bole i mue
vie nego bilo kakva tortura. Zato ba ja? ta sam uinila? Da li je
to moguno?
Kasnije sam shvatila i saznala
da je
to ekanje na hapenje bio
obavezan enkavedeovski ritual. Oprobana metoda, psiholoka giljotina,
iji su rezultati provereni na hiljadama i hiljadama ljudskih individua.
Muitelji su znali da je ovo samomuenje gore od bilo kakve pretnje,
batina, samica. Prkos, inat ili volja daju
rtvi snagu da se brani
od
tortura, da se bar kolikotoliko odupre, ali nema odbrane od muenja
strahom sopstvenog mozga. Izmuen tekim satima ekanja, razdiran sum
njama, odbrambeni mehanizam rtve je pred islednicima rastopljen kao
gvoe u visokoj pei.
ak i da sve to unapred zna, ovek teko moe da se brani od ove
enkavedeovske samomuionice. A ja to nisam ni znala, ni slutila. Kad
je najzad doao jedan oficir NKVD-a bila sam toliko iscrpljena da sam
se jedva za njim oteturala do drugog sprata. Uli smo u jednu kancelariju
na kraju hodnika gde je za ogromnim stolom sedeo enkavedeovski major.

107

I
on je odigrao kratku predstavu utanja. Prolo je nekoliko minuta
dok nije podigao pogled sa svojih spisa. Zatim je ustao, odmerio me i
pogledom dao znak deurnom oficiru da izie. Opet je seo. Znao je vrlo
dobro da se igra sudbinom jedne ene, jo bolje je znao da ona u dubini
svog bia oekuje najstraniju presudu ivot ili smrt. Da, presudu, jer
Staljinovi sudovi su bili formalnost. ivot ili smrt odluivao je sam in
hapenja ili oslobaanja. Najzad je major lagano izrekao presudu:
Vi ste uhapeni!
Kolena su mi klecnula, srce je luaki pokuavalo da pobegne iz
mog tela, a mozak se gubio u oblaku nesvestice. Nisam bila u stanju ak
ni da pitam zbog ega sam uhapena. Dvojica enkaveeovaca su me uhhvatila ispod ruku i odvela u zatvor... (str. 131134).
A kako je poelo/nastavljeno u zatvoru? Evo ovako: . . . Ujutro, im
je straarka otvorila vrata, zatraila sam da razgovaram sa upraviteljem
zatvora. Zelela sam da se ova zabluda i mora ve jednom razjasniti.
Jedini odgovor je bio udarac pendrekom:
Ku, droljo politika!
Tek tada je u eliji nastao pakao. Saznavi da sam politika kri
minalke su mi oduzele jedino pare hleba, koji smo dobijali tokom dana.
Uz pljusak udaraca, rukama i nogama, naterale su me da oistim sve
kible u eliji.
Ribanje poda i ienje kibli od tada je bio moj svakodnevni posao
Za njih je to bilo ispod asti, iako je ast bila njihova poslednja moralna
kategorija. Morala sam da sluam njiihova nareenja jer sam bila je
dina politika. Ucenjivale su me pretnjom da e mi oduzeti svakodnevno
sledovanje hleba i ono malo mlake vode koje se nazivalo supom.
Ukoliko bi uspela da zadremam, a to je bilo svega nekoliko sati
dnevno, nisam se imala ime pokriti. Moja odea bila je gomila prnja,
a najtoplije delave garderobe, debeli demper i kaput, oduzele su mi
kriminalke.
Taj soj ena sretau kasnije u svim zatvorima i logorima Sibira. Meu
njima su bile najgnusnije ubice sopstvenog poroda, roditelja, supruga.
Onako kako su ivele u obinom ivotu tako su nastavljale i iza logorskih
ica. Ali dok su ih u graanskom ivotu progonili zbog njihovih nedela, u
logoru su ih zbog toga nagraivali. Kriminalke su bile neka vrsta Staljinovih kapoa: efovi baraka, radile najlake poslove, uivale razne lo
gorske privilegije, a za uzvrat izvravale, umesto enkaveeovaca, najgnu
snije poslove od muenja do premlaivanja i likvidacije politikih kanjenica. Voa zemlje, u kojoj je prvi proletarijat izvojevao slobodu, os
lanjao se na pomo najniih kriminalaca i ubica. Da bi progonio misao
on je kao oruje koristio kreature kojima ljudski ivot nita nije znaio.
Tako je proteklo mesec dana. Bila sam preputena utanju i tiraniji
kriminalki kojima je straa pruala punu podrku... (str. 139140).
Prvi susret s istraiteljem, s NKVD-om U Brjansku sam se prvi
put srela s enkavedeovskim istraiteljima. Toniji opis bi bio inkvizi
torima. Pored mua i kasnije posle njegove pogibije, prola sam dug
put ilegalke. Znala sam ta su progoni, skrivanja, beanja, torture, gledala
sam smrti u oi, tamnovala i robijala. Na telu i u dui nosila sam oiljke
politikih sasluanja Bedekovievih agenata.

108

Ali ve posle prvog susreta sa enkaveeovskim delatima shvatila

sam da je sve ono to sam doivela s Bedekovievim pandurima samo
osnovna kola sadizma i muenja ljudi. Nisam, tako rei, ni stupila pred
istraitelja, ni re nisam progovorila, dva surova egzemplara ljudskog
roda su me bacila na pod i izudarali nogama.
To je naa dobrodolica i upozorenje da se pametno ponaa!
objasnio je naknadno istraitelj.
Posle uzimanja osnovnih podataka istraitelj je preao na moje nedelo.
Optueni ste za pijunau u korist jedne strane obavetajne slube.
Naravno da sam sve poricala. Ni danas ne znam za koju sam to stranu
slubu pijunirala. Posle etiri sata ispitivanja oficir je pokupio spise i
otiao. Ostala sam sama s jednim enkavedeovcem iza lea. Nije progo
vorio ni rei. Tek kasnije sam primetila da se menjaju svaka dva sata
i po njima sam mogla meriti vreme sasluanja.
Poslije sat takvog utanja, u sobu je uao novi istraitelj. Ista pitanja,
isti odgovori: nisam kriva, nisam pijun, nisam izdajica...
I
tako nova etiri sata. Zatim je doao trei, etvrti pa peti istrai
telj. Kao esti pojavio se onaj prvi ispitiva koji mi je priredio dobro
dolicu. Shvatila sam da sam puna 24 asa pod njihovom unakrsnom
vatrom, bez kapi vode, bez komadia hleba, neprestano obasjana snanim
snopom svetlosti. Izdrala sam jo dvojicu ispitivaa, jo osam sati, ukup
no 36, tako da vie nisam znala da li su novi ili stari muitelji.
Zatim sam se onesvestila.
Probudila me je ugodna hladnoa mrane elije. Pred oima su mi
titrali uti i crveni kolutovi istraiteljeve lampe.
Kad sam se privikla na mrak, primetila sam kanticu s vodom i pare
hleba. Halapljivo sam ga progutala obilno zalila vodom i ponovo utonula
u dubok san.
ini mi se da nisam dugo spavala kada me je probudilo drmusanje
straara. Poveli su me u dobro poznatu sobu. Ovog puta izdrala sam
budna 48 asova, dva dana ispitivanja, pre nego to sam se onesvestila.
U meni se probudio prkos stare progonjene ilegalke. Zar ja pijun?
Izdajica sovjetske drave koja je nama jugoslovenskim komunistima bila
ideal, primer za koji je vredelo boriti se i ginuti? Pa i moj mu je dao
ivot za taj ideal. Ali on me je uio da potujem i cenim istinu. Zato
ovim neljudima da priznam njihove lai i klevete? To sam dugovala mom
Miku, istinu a ne ig pijuna i izdajice. Nisam nita priznavala, ni
potpisivala.
Trajalo je to mesecima. Sve vreme bila sam u samici, nikoga nisam
viala sem straara i istraitelja. Nisu od mene traili samo da priznam
krivicu, nego i nova imena, nove rtve.
Ni pretnje da e mi dete poslati u ruski dom nisu me slomile. Radije
u umreti nego potpisati ono to su od mene traili.
Na kraju su me prebacili iz samice u zajedniku eliju. Moja samica
je bila rajski vrt prema ovom brlogu. Ponovila se pria iz Ordonikidzea.
U eliji od nekoliko kvadrata bilo je doslovno naslagano etrdesetak ena,
sve od reda kriminalke. Mislim da nikada ranije, a vjerujem ni zadugo u
budunosti, nije bilo naseljenijeg mesta na svetu ood Staljinovih zatvora.
Opet sam prolazila kroz ista ponienja i trpela udarce kriminalki, koji
nisu bili nita slabiji od enkavedeovskih. Jednom, prilikom sasluanja,
109

zatraila sam da piem drugovima u Kominterni. Kao strankinja, kao

Jugoslovenka i komunista, valjda e neto uiniti za mene?
pijunima je zabranjeno dopisivanje sa pijunima odgovorio mi
je istraitelj.
Pribliavala se zima, ona surova ruska zima, u elijama je bilo hladno
iako smo bile zbijene kao sardine. Zamolila sam istraitelja da iz mog
stana donesu neto zimske odee.
Na moje veliko iznenaenje topla odea je bila za par dana u Brjansku.
Nisam shvatila otkuda ova velikodunost. ta je to trebalo da znai?
Ubrzo mi je bilo sve jasno. U Staljinovim muilitima nita nije
besplatno. Usluga za uslugu, samo to razmenjivai nisu u ravnopravnom
poloaju: oni meni krpice, a ja njima svoju duu.
Istraitelj se topio od ljubaznosti kad mi je uz odeu ponudio i pri
znanje na potpis.
Odbila sam.
Enkavedeovae je tog trenutka ekplodirao. Ljubazna maska pretvo
rila se u nekontrolisano divljanje. Vie nije vladao sobom. Skoio je
prema meni i sa nekoliko udaraca izbio mi nekoliko zuba.
Naredio je da stanem mimo, okrenem se licem prema zidu i oslonim
rukama. epao me je za kosu i svom snagom poeo da vue ka sebi:
Govori! Priznaj! Dosta je bilo ale. Sada vie nemamo vremena
za gubljenje. Ko ovde dospe, vie ne izlazi napolje. I ovako i onako e
biti osuena. Ako potpie samo e olakati sebi muke a dobie mi
nimalnu kaznu.
Dok me je jednom rukom vukao za kosu, drgom me je udarao po
glavi. Udarci su pljutali kao kia. utanje je bilo moje jedino oruje.
Jagice, ti ne sme nita da prizna. Nita! ponavljala sam u
sebi dok su mi se usta punila krvlju a bol cepao telo.
Nisam ja bila zatvorski analfabeta. Prola sam Bedekovievu kolu
i platila je najveom canom koju moe jedna majka da plati: ivotom
tek roenog deteta. Metode novih muitelja bile su jo ee, jo surovije,
ali cilj im je bio isti. Priznanje!
Znala sam da priznanjem nita neu postii. Pred oima mi je igrala
slika Nikole Petkovia Seljaka i ostalih koji su popustili pod udarcima
policijskih pendreka. I ta su postigli? Da li su dobili iskupljenje, slobodu
i spokoj stvo? Nita od toga. Postali su konfidenti, izdajnici, poslune lutke
u rukama policije. Sa svakim novim imenom, sa svakom novom izdajom,
prodavali su svoju duu.
Istraitelja je iznenadilo ovo uporno utanje. Naredio mi je da ponovo
sednem. Skljokala sam se na stolicu. Sve je poelo iz poetka: s kojim
komunistima sam radila u Jugoslaviji, zato su ba mene poslali u SSSR,
s kim sam se upoznala u Beu i Moskvi kojim imenom sam dola u
Sovjetski Savez, ko su mi prijatelji u Ordonikidzeu, o emu sam raz
govarala s nemakim inenjerima.
Ispred sebe je imao neke papire po kojima je stalno neto podvlaio
i zapisivao. Na svako pitanje on je dobro znao odgovor. Ali, on je traio
nemogu odgovor na pitanje na koje, i da sam htela, nisam znala odgovor:
ko me je zavrbovao da radim za stranu obavetajnu slubu.
Straari su se menjali, a to je znailo da sam ve satima na sasluanju.
110

Na tu lavinu pitanja odgovarala sam samo sa da ili ne. To ga

je esto dovodilo do besnila pa me je udarao gde stigne. Bila sam na
izmaku snage. inilo mi se da neu istrajati, da u popustiti i priznati
sve to trai od mene. Ali kako bih ugledala papir i olovku, volja je
ponovo navirala u meni.
Ne, to neu potpisati. Ja nisam pijun.
Tada je u sobu uao jedan oficir NKVD-a. Istraitelj je skoio sa
stolice. Znala sam da je doao glavni. Pogledao me je i rekao:
A to je ta to nee da potpie priznanje. No, kako ide? Da li je
najzad gotovo?
Istraitelj je slegnuo ramenima.
Ne, nita nije priznala i potpisala.
Glavni je poeo da se dere:
Imamo mi i druge metode. Do sada smo bili blagi prema tebi. Sada
te predajem drugom istraitelju, a kod njega svako progovori pa e pro
govoriti i ti.
Vrata su se zalupila s treskom. Malo kasnije uao je drugi istraitelj.
Ljubazno se predstavio i rekao:
No, ja i ti emo brzo sve srediti. S tobom ovek treba lepo da
razgovara. Da li pui? Hoe li vode?
Osetila sam da imam posla s prepredenim policajcem koji zna svoj
posao. Oekivala sam najgore i nisam se prevarila. Posle desetak minuta
pokazao je svoje pravo lice i tada je poelo takvo muenje kakvo do tada
nisam doivela.
Vredi li opisivati divljatvo? Ima li smisla opisivati bolove kad udarci
pljute po elom telu, kada
vam upaju nokte ili izbijaju zube? Tortura
je bila strahovita, a sadizam
muitelja besprimeran.
Bila sam krvava vrea
a ne ljudsko bie. Ne znam koliko sam
dugo
izdrala. Tonula sam povremeno
u crni bezdan i kada sam se
poslednji
put osvestila shvatila sam da nisam u eliji nego u bolnici. Nisam mogla
da maknem ni rukama ni nogama.
Do mene je leala jedna ena.
Bogamu, ba
si ti
neka hrabra ena. Gledam te kako
se bori
za ivot.
Iz sobe islednika su te doneli na nosilima. Straar mi
je rekao
da nisi nita priznala. Ja sam kriminalka.
Potukla sam se, a
jedna me je
ubola noem. Nai u ja ve tu gnjidu.
U bolnici sam provela mesec dana, ali tek toliko da me zakrpe, a ne
sasvim izlee. Ali bio je to
odmor od zatvorske torture, hrana
je bila
dobra, a nigde na vidiku ni straara, ni
istraitelja, nibatina. U
istoj
beloj sobi, u krevetu sa istim belim aravom, inilo
mi se kao da sam
se probudila iz nekog dubokog, runog i tekog sna.
Ali san je brzo nestao. Zamenila ga je opet ona nestvarna stvarnost.
Iz bolnice su me odveli u novi deo zatvora gde su bile svetle elije s kre
vetima i po dve zatvorenice u njima.
Zato sada ovo?
Kasnije u otkriti i ovo zato.
U eliji sam zatekla jednu poluluu, staru Ruskinju. Po ceo dan je
leala u krevetu i buljila u tavanicu.
Ali, jedne noi cimerka se tiho priunjala mom krevetu i pozvala
me da se probudim. Bila sam iznenaena kada je ova ena, koju sam
smatrala ludom, poela razgovetno i razlono da iznosi svoju tunu priu.

111

Bila je biva predsednica partijskog komiteta i stari boljevik. Njen

suprug je bio takoe visoki funckioner. Imali su divnog sina i bili srena
porodica.
Jednog dana suprug se nije vratio kui u uobiajeno vreme. Pozvala
je telefonom njegovu kancelariju, rekli su joj da je hitno morao da
otputuje u Moskvu. Bilo joj je udno to je nije obavestio, niti je doao
kui da uzme neophodne stvari za put.
Kako se i dalje nije javljao, uputila je sina u Moskvu kod jednog
njihovog dugogodinjeg prijatelja da ga zajedniki potrae. Prolo je
nekoliko dana a iz Moskve nikakvih vesti. Telefonirala je prijatelju, ali
je dobila grub odgovor da nije video ni njenog mua ni sina, da ga vie
ne zove jer je njen suprug neprijatelj naroda, NKVD zna ta radi.
Bila je okirana. Otila je u upravu NKVD-a da se raspita, ali su
i nju uhapsili. Nisu je jo ni sasluavali samo su joj rekli da je njen sin
ubijen pri pokuaju bekstva iz zatvora.
Zena je bila sva potresena dok mi je to priala. Savetovala je da se
uvam i ne nastradam kao njen sin. Te noi oka nisam sklopila. Za mene
je to bilo jo jedno porazno saznanje o Staljinovoj strahovladi. Ali nekako
mi je bilo i lake to sam uspela posle toliko vremena s nekim da
porazgovaram i to s nekim koji je isto toliko nesrean kao i ja.
Posle nekoliko dana moja cimerka poela je da se raspituje za moj
sluaj. Pitala me je o mom ivotu, poznanicima, prijateljima i drugovima
s radnog mesta a naroito o jednom nemakom inenjeru koji je radio
sa mnom u fabrici.
U meni je zazvonio neki signal. Posle tolikih provala i izdaja koje
sam doivela, instinkt me je opominjao na opreznost. Poto sam radila
u vojnoj fabrici svi smo potpisali izjavu da neemo odavati vojne tajne.
Tada sam poela da obraam vie panje na moju cimerku. Ruke su joj
bile negovane, nije imala modrice, danima je niko nije zvao na sasluanje,
a kada sam jednom primetila da ima ipkast ve, bila sam sigurna da su
mi u eliju ubacili provokatora.
Ako fiziki nisu mogli da me slome, pokuali su drugim putem, onim
za koji su mene optuivali. A kada sam najzad doekala da je straar
posle dvadesetak dana izvede iz elije, bacila sam se na pretraivanje
njenih stvari. Cim sam nala neke papirie sa nekakvim znacima,
krstiima i tokama, bila sam naisto da eliju delim sa enkavedeovkom.
Bila sam ponosna to u meni nije otupio oseaj opreznosti.
Ona se vratila, a ja sam zatraila da me primi istraitelj. Bio je ljut,
odmah je osuo paljbu:
Ti si pijun! Hoe da proda zemlju koja ti je dala posao, stan,
sina zbrinula u dom. Dolo je vreme za zahvalnost tako to e potpisati
priznanje. Svega mi je dosta. Ako i ne potpie, mi emo te osuditi
kao pijuna.
Konano se smirio. Zatraila sam da me premesti u drugu eliju.
Zato? upitao je.
Zato to ne elim da delim eliju sa slubenicom NKVD-a.
Uz najpogrdnije izraze i psovke dovhatio je mastionicu i bacio na
mene!
Za kaznu sam bila dva meseca u samici. U tee prestupe zatvorenika,
NKVD je ubrajao i ako oni otkriju njegove provokatore i pijune.

112

Vratili su me u zajedniku eliju. Kriminalke su me ovog puta

drugaije doekale. ule su kako sam udesila provokatorku i kako sam
se drala na sasluanju, a one su to cenile. ivot je sada bio podnoljiviji... (str. 141148).
Naslov poglavlja je Visoka kola sadizma.
Zavrimo s dva karakteristina, strana opisa:
Prvi: . . . U Talagi me je neobino zaudilo kad sam saznala da
ene u logoru vode ljubav s mukarcima. To je u Papinki bilo neza
mislivo, valjda i zbog toga to se logorai u Papinki nisu ni oseali kao
ljudska bia. Zeni u Talagi nije bilo ni malo lako. Iako je razgovor
mukaraca i ena bio zabranjen, efovi su veinom bili mukarci pa su
oni, kriminalci i slobodnjaci stalno napastovali ene. Kriminalke o posledicama nisu ni malo vodile rauna, niti su imale materinski oseaj i bilo
im je sasvim svejedno to se dogaa s detetom koje rode.
Zato u Talagi ljubav nije bila retka pojava. Dogaalo se da na
oigled robijaa u prepunoj biokopskoj dvorani logora i logoraica vode
ljubav. Pogotovo je to bilo kada je poeo rat, a disciplina popustila.
Deca roena iz tih prolaznih i nestvarnih veza dva ljudska bia, koja
vode ljubav a ne znaju ni da li e sutranji dan doekati ivi, imala
su udnu i teku sudbinu. Raala su se u ici, rasla u ici i esto ostajala
u ici.
Cim bi se dete rodilo postajalo bi vlasnitvo NKVD-a i nikada nee
saznati ko su mu otac i majka. U logoru su bila organizovana i obdanita.
jaslice i kola za ovu decu. ene logoraice bi ih uvale i zamenjivale
im majku, intelektualci logorai bi bili njihovi uitelji. Cim bi malo
poodrasli, a viala sam i decu stariju od deset godina, kolovali bi hi za
uvare logora. Tako su logorai, da toga nisu bili ni svesni, obnavljali
kadar NKVD-a. Muenici su raali budue muitelje.
Ta logoraka deca, gotovo po pravilu, bila su veoma nedisciplinovana,
nevaspitana, stalno su se tukla, govorila atrovakim jezikom i nikoga
od starijih nisu sluala. Kao da su se od malih nogu navikavala na
grubost i surovosti svog janiarskog ivota. Sumnjam da su ikada osetila
i saznala ta je to nenast, milosre, saaljenje ili plemenitost. Lidija je
radila sa tom decom i ja sam se udila kako to moe. Odgovorila mi je da
ni ona ne zna svoje roditelje, odrasla je u domu, a kasnije su je poslali
u kolu NKVD-a. Ta sredina njoj nije bila strana i nepoznata...
(str. 201202).
Drugi: . . . Slobodnjak je verovatno jedinstvena vrsta ljudi na svetu
koja je izlazila kao nuzprodukt Sibira. Iako su odsluili svoju kaznu, oni
nisu mogli da se vrate normalnom ivotu. Praktini razlozi su verovatno
prvi logian odgovor. Posle njihovog hapenja, ene, muevi, deca, blia
i dalja rodbina, da bi izbegli slinu sudbinu, odricali su se nesrenika.
Supruzi su se razvodili, deca menjala prezimena ili se javno odricala
roditelja. Povratak u prolost doveo bi do bezbrojnih drama i tragedija.
Bivi logora jednostavno nije imao kome i gde da se vrati. Bez porodice
i posla, prosjaio bi na ulici, pao na teret drutva i samo stvarao ljudske,
porodine i socijalne nevolje.
Jedino je neija pismena garancija mogla slobodnjaka konano da
rei tog statusa i vrati ga u slobodu. Do tada je slobodnjak morao da ivi
u mestu koje mu odrede, javlja se miliciji svaki dan, nema legitimaciju

113

ve samo propusnicu na kojoj pie slobodnjak. Ako je radio, primao je

platu, spavao je i hranio se u odreenim prostorijama i nije smeo
u slobodno vreme da se kree po gradu, izuzev nedeljom.
Eto, to je sibirski slobodnjak. Umesto logorskog bio je slobodni rob,
bez imalo prava i nikakve slobode. Graani su ga obino izbegavali.
Kad bi negde uao, ljudi su se sklanjali kao da je gubavac. Slobodnjak
se odmah mogao prepoznati na ulici. Bojaljivo se kretao, osvrtao, ako
bi ugledao oficira NKVD-a ukoio bi se u stavu mirno i skinuo kapu
da ga pozdravi. Svaki milicionar iza njega je bio strah i trepet. Sibirski
strah nije naputao njihove kosti. Zato i nije nikakvo udo to su mnogi
ostajali u logoru da rade i ive... (str. 207).
I, konano povratak:
. . . Kad se avion odlepio o piste, kao u groznici, uzbuenje je treslo
moje telo. Da li je mogue da se mora zavrila? U mislima sam odvijala
film sa svim onim detaljima koje sam oivela u Sovjetskom Savezu.
S radou sam ulazila u ovu zemlju, s radou je i naputam. Ali kakve
dve radosti? Radosti na suprotnim polovima. Dolazila sam u SSSR srena
to u iveti u zemlji koja je nama skojevcima bila ideal. Moj mu
i
njegovi drugovi ginuli su borei se za taj ideal. A naputala sam
je radosna to sam uopte izvukla ivu glavu iz sibirskog klimatskog
kazamata i oivela da vidim najstravinije ljudske patnje i stradanja.
Preivela sam takve eksplozije ljudske destrukcije, torture i presije, da se
to granii tsa iracionalnim. Videla sam najzverskija ljudska iivljavanja,
srozavanja, videla sam ljudiski pakao. Sa tog ljudskog dna sam se vraala
na svetlost... (str. 214).
Poslije sretnog zavretka jednog putovanja jugoslovenskog komuniste
u staljinske logore i, to je rijetkost, natrag, ostaje i u ovom sluaju
dosta gorine. Ne govore li to i ovi reci rijetko potresne knjige kao to
je to Sibirski peat:
. . . To penzionisanje nanelo je jo jedan teak udarac eni koja
ih se toliko naprimala u ivotu. Krajem 1953. godine otila je u invalidsku
penziju kao obina nekvalifikovana tekstilna radnica. Dobila je mini
malnu penziju koja se vremenom poveavala ali je i danas na granici
minimuma. Njen predratni revolucionarni rad nije priznat i valorizovan
ak ni penzijom, tim inom kojim svaki ovek nagrauje svoju starost
za ono to je u ivotu ulagao.
Ispostavilo se da za Jagicu nema zakona, da je ona specifian sluaj
koji paragrafi nisu predvideli. Jagica nije bila prvoborac ali je zbog svog
predratnog revolucionarnog rada izgubila dete i mua, a bila je i sama
ranjena, trunula po zatvorima, za drutvo koje je sada molila. A molila
je Administrativnu komisiju Izvrnog vea Hrvatske da joj priznaju pravo
na vojnu invalidsku penziju zbog rana koje je zadobila one samoborske
noi u okraju s policijom kada je poginuo moj otac, stric i Janko Mii.
Nikada na tu molbu nije dobila odgovor.
Zakon je priznao dvostruki sta svima
koji su bili u nacistikim
logorima ali nigde nije predvideo
one koji
su trunuli u Staljinovim
logorima, moda zato to su zakoni
pisani u vreme kada je
Staljin bio
veliki voa i kada se malo znalo o
sibirskim tajnama . .. (str. 252253).
udnovato, zar ne?

114

INTERMECO
STIHOVI O STALJINU (OSIP MANDELJSTAM)

1
Kada bih uzeo grafit da odam najviu poast i
Za postojanu radost crtea
Razdelio bih prostor 'na vesto postavljene uglove
! paljivo i brino,
Da se sadanjost u linijama odslika,
U umetnosti koja se sa smelou granii,
Priao 'bih o njemu, koji je pomerio osu sveta,
Potujui ,obiaje sto etrdeset naroda.
Krajiak obrve bih podigao,
1 podigao opet, i drukije razreio:
Jer [Prometej je svoj ugao uveao, .
Gledaj me, Eshile, kako, crtajui, plaem!
2
Nekoliko zvonkih linija bih uzeo
Ceo njegov mladoliki milenijum,
I njegovu odvanost sa osmehom povezao
I nazreio u mirnoj svetlosti,
I u prijateljstvu mudrih oiju nai u za blizanca,
Neu da kaem kakvog, onaj izraz, kojem
Kada ise priblii, priblii njemu, odjednom prepoznaje^, oca.
I gubi dah, osetivi bliskost sveta.
I elim da zahvalim breuljcima
Sto su tu kost i tu kiicu razvili:
On se rodio u planinama i upoznao emer tamnice.
elim da ga nazovem ne Staljin Dugavilil
3
Umetnie, uvaj i titi ratnika:
Okrui ga sa svih strana vlanim i modrim borovima
Vlane panje. Ne ogoruj oca
Ravom zamisli ili neprijateljskom milju,
Umetnie, pomozi onome koji je sav sa tobom,
Koji misli, osea i gradi.
Ne ja i ne neko drugi njemu e roeni narod
Narod-Uomer hvalu spevati.
8

115

Umetnie, uvaj i titi ratnika:

Njemu uma oveanstva peva, -postajui sve gua.
A druina mudraca budunost je sama,
I sluaju ga sve ee, sve smelije.
4
On se sa govornice kao s planine nadneo
Nad breuljke glava. Dunik je jai od tube.
Oi pune snage odluno su dobre.
Gusta obrva nekom svetti iz blizine,
I eleo bih strelicom da ukazem
Na vrstinu usta oca tvrdokornih rei,
Izdvajana, uslonjena, ukruena veda, ini se,
Dela iz miliona okvira.
On je sav otvorenost, sav je pohvale md.
I izotren sluh, koji ne trpi aputanja,
I namrtene bore, poskakujui, tre
Prema svima koji su spremni da ive i umru.
5
StiSui grafit, koji je saeo sve,
Rukom nenasitom vapijui za slinou
samom,
Rukom grabljivom samo slinosti
osu da
uhvatim
Ugalj u izmrviti, njegovo ,oblije traei.
On me
nauio da ne uim za sebe.
On me
nauio da ne tedim sebe,
A ako nevolje skroje deo velikog plana,
Ja u ga otkriti u sluajnim naletima njihovog dima ...
(. ...................................................... ;
Mada jo nisam dostojan niijeg drugarstva,
Mada jo nisam zasien gorinom i suzama,
I dalje mi se ini da ga gledam u injelu, sa kaketom,
Na prelepom trgu, sa srenim oima.
6

Staljinovim oima razmakla se gora

I u daljini je zakiljila razvnica.
Kao more bez bora, kao sutranji iz jueranjeg
Do sunca su se protegle brazde od pluga dina.
On se osmehuje osmehom eteoca,
Rukujui se u razgovoru
Koji je poeo i traje beskrajno
U estozakletvenom prostoru.
I svako gumno i svaki plast
vrsti su, stisnuti, pametni ivo bogatstvo
udo narodno! Da ivot bude velik.
Oko svog stoera obre se srea.

116

dana

7
1 estostruko u u svesti sauvati,
Ja, tihi svedok rada, borbe i rtve,
Njegov ogromni put kroz tajgu
I Lenjinov oktobar do ispunjenja zakletve.
Udaljavaju se breuljci ljudskih glava:
Meu njima ja se smanjujem, i ne primeuju me vie,
Ali u knjigama umilnim i u igrama dejim
Vaskrsnuu da kaem: sunce sja.
8

Od iskrenosti ratnika nema pravednije pravde:

Za potenje i ljubav, za dobrobit i elik.
Slavno je ime na stisnutim usnama recitatora
Njega smo sluali i njega zatekli
(S niskog prevela Ljubica Stmevi).

Uz Odu Staljinu objavljen je i komentar, u istom broju Dela*

(Beograd, broj 1112, 1984) koju je, takoer, napisala Lj. Stmevi, iz
kojeg valja objaviti najzanimljivije dijelove:
Mandeljtamovi Stihovi o Staljinu, poznatiji kao Oda Staljinu ili Oda,
prvi put su objavljeni u asopisu Slavic Review decembra 1975. godine.
Objavljivanjem Ode skinut je veo misterije sa pitanja koje je muilo
kritiare: da li je Mandeljtam napisao Odu ili nije? Ostalo je, meutim,
nerazjanjeno od koga je preuzet tekst Ode koji je tampan u ovom
asopisu. Druga verzija Ode, koju mi ovde prevodimo, a koja je preuzeta
od Nadede Mandeljtam, tampana je u etvrtoj knjizi Mandeljtamovih
Sabranih dela (O. Mandeljtam, Sobranie soinenii, Pariz, 1981), i ima
osam strofa, za razliku od prve verzije koja sadri sedam strofa. Osim
toga, prepis Ode koji je sauvala Nadeda Mandeljtam sadri dva stiha
u prvoj, i jedan stih u petoj strofi koje ne nalazimo u prepisu tampanom
u asopisu Slavic Review...
... U odeljku Oda Nadeda Mandeljtam nedvosmisleno tvrdi da je
Osip Mandeljtam poemu o Staljinu napisao poetkom 1937. godine u
Voronjeu, u vreme njihovog izgnanstva. Po njenim recima, pesnik je
spevao Odu da bi spasao glavu i, mada u tome nije uspeo, ona navodi
da je, moda, upravo taj Mandeljtamov oajniki korak njoj sauvao
ivot. U istom odeljku Nadeda Mandeljtam kae da ne eli da prikriva
istinu o Odi, ali nita ne kae o tome da li je Oda, uprkos pesnikovoj
elji, ipak sauvana. Tek iz komentara uz prvo objavljivanje Stihova
o Staljinu saznajemo da ju je upravo ona sauvala. Odeljak 'Iracionalno'
nam, meutim, rasvetljava sudbinu druge Mandeljtamove pesme napisane
sa omom o vratu: uz njega saznajemo da su Nadeda Mandeljtam i Ana
Ahmatova
nakon
pesnikove
smrti
unitile
pesmu
posveenu
izgradnji
Bjelomorskog kanala, takoe nastalu 1937...
... Poznato je da su ljudske glave bile deo pesnikove more koja bi
ga pratila kad god je razmiljao o Staljinu. Sada, kada je i Oda objavlje
na, vidimo da ovi stihovi sainjavaju drugi deo sedme strofe Mendeljta-

117

move poeme. Njihova upadljiva dvosmislenost i odudaranje od ostalih

strofa u pesmi postaju nam jasniji kada se osvrnemo na tvrenje Nadede
Mandeljtam da je Oda predstavljala okosnicu onog ciklusa pesama iz
Druge Voronjeke belenice, koji je zapoet 12. januara 1937. godine.
Naime, pored ove pesme, iji se stihovi podudaraju sa poslednjim stihovima
Ode, Druga Voronjeka belenica sadri jo dvadeset tri pesme koje sa
Odom dele mnoge pojmove i rei, ali ne i smisao tih rei. Nadeda Man
deljtam istie da je neuspeh Osipa Mandeljtama da bez prisile nad
samim sobom napie pesmu kao to je Oda urodio stvaranjem pesama
koje
predstavljaju
neku
vrstu
protivtee
Stihovima
o
Staljinu...
str. 27).

Delo. broj 1112, 1984, Beograd.

118

KLJUAR U TAMNICI

Kovaki radnik, andar, zatvorski kljuar Sudbenog stola (suda) u

Zagrebu, Petar, ili Simun, Bri je zbog sumnje da je pomagao zatvorenim
komunistima, to je uostalom bilo i tono, pobjegao u Sovjetski Savez.
U Sovjetskom Savezu uhapen je u oujku 1938. godine, osuen, vjerojatno
ubijen. Nestao. Rehabilitiran je 1. kolovoza 1963. godine.
Uloga Petra ili Simuna Bria (Mileti, Pjotr Nikolajevi, a negdje
i Nikiforovi, Denisov) za vrijeme slubovanja u sudskom zatvoru u Zagrebu,
opirnije je opisana u Sabranim djelima Josipa Broza. Naime, kada je
Broz uhapen, u kolovozu 1928. godine, zagrebaka partijska organizacija,
a i Pokrajinski komitet KPJ za Hrvatsku i Slavoniju, tonije uro akovi,
pokuali su organizirati njegov bijeg iz zatvora u Petrinjskoj ulici. Veza
je bio kljuar Bri. O tome nalazimo dosta zapisa u Sabranim djelima
i sjeanjima Josipa Broza Tita.
O
tim je dogaajima Tito dao izjavu, 1935. godine Kominterni, kada se
ispitivala prolost emigranta Bria:
Ovdje iznosim samo neke injenice koje datiraju iz vremena mog
pritvora 1928.
godine i
koje smatram dovoljnim za davanje pozitivne
karakteristike o drugu o kome je ovdje rije.
Sa drugom Denisovim lino sam se upoznao 1928. godine kada je
poli
cija pokrenula
sudski postupak protiv mene, mada sam i prije toga
znao
za njega kao ovjeka koji, usprkos tome to se nalazi u dravnoj slubi,
ini razne usluge naim uhapenim drugovima. Kada su me doveli
u istrani zatvor, drug Denisov je prvom zgodnom prilikom, kada je
deurao u mom odjeljenju, doao u moju eliju, rekao svoje ime i upitao:
Imam li ta da poruim na slobodu. Morao sam hitno da poaljem drugo
vima na slobodi neke podatke koji se odnose na raskrinkavanje poznatog
provokatora, lana Komsomola Seljaka (Nikole Petkovia) koji je tada
zauzimao vaan poloaj. Ove podatke sam pismenim putem poslao preko
druga Denisova i on je pedantno obavio ovaj iposao. Kasnije, poto mi je
izreena presuda, on je pripremao i najaktivnije pomagao moje bjekstvo:
drug Denisov mi je u eliji donio alat za struganje reetke, straario dok
sam ja strugao i tako dalje. Kada je 1928. godine uhapen drug Hebrang
(Andrija), kod
njega je
pronaen kompromitirajui materijal. Taj
isti
materijal je drug Denisov kasnije ukrao iz isljednikovog pisaeg stola.
Ovdje sam, kao primjer, naveo samo neke injenice, ali pored toga
drug Denisov je uinio veliku korist time to je odravao vezu izmeu
nas zatvorenika u samom zatvoru, a takoe i izmeu zatvorenika i drugova
koji su se nalazili na slobodi.

119

Optube protiv druga Denisova da je radio za novac ne odgovaraju

istini. U to sam se uvjerio kada sam mu jednom prilikom ponudio
izvjesnu svotu novca toboe za cigarete. Odbio je taj novac s revoltom.
Novac koji je on dobio na slobodi od drugova bio je za mene, namijenjen
za podmiivanje nekih zatvorenih slubenika. Taj novac on je htio u cjelosti da preda meni, ali sam ja uzeo samo jedan dio, dok sam preostali
dio ostavio kod njega, jer je postojala opasnost da e on kod mene biti
pronaen. Taj novac je on iskoristio prema mojim uputstvima za stvari
za koje je bio i namijenjen.
Drug Denisov se ve tada interesovao za radniki pokret. Ponekad
je prilikom nonih deurstava satima stajao pored moje elije, gdje sam
mu tumaio radniki pdkret i komunizam. Prema mojim uputstvima, poeo
je prilino dobro da radi meu ostalim zatvorskim andarmima u cilju
stvaranja grupe simpatizera.
Cesto mi je priao o svojoj ranijoj slubi u svojstvu andarma; pored
ostalog, ispriao mi je da su ga sumnjiili kao komunista, progonili ga zbog
toga i najzad otpustili. Htio je da napusti i ovu slubu i ve je pronaao
privatan posao, ali je na moj zahtjev odluio da ostane: ukazao sam mu
na korist koju moe donijeti Partiji time to e odravati vezu izmeu
uhapenih drugova, s jedne, i Partije, s druge strane. (J. Broz Tito,
Sabrana djela, svezak drugi, str. 27).
Posredstvom Bria Tito je poslao i pismo u kojem pie o hapenju
i maltretiranju na policiji, te obavijetava partijsko rukovodstvo o svom
trajku glau, koji je zapoeo zbog odugovlaenja istrage. Pismo zapoinje:
Drugovi!
U subotu u 12 asova nou uhapen sam u Vinogradskoj cesti 46, kada
sam htio da poem na spavanje. Policijski agenti su me napali s lea
s uperenim pitoljima, tako da se nisam mogao ni mai...
U zatvoru su me muili; ne putaju me lekaru: Od subote (4. VIII)
trajkujem glau i mnogo sam oslabio.
uo sam da su uhapsili i moju enu (Pelagija Beleusova Broz, ilegalno
ime u Moskvi Elena Aleksandrova Nikolajevna, lan KPJ od 1926, lan
SKP(b) od 1929 op. P.P.).
I ostali su strano zlostavljani...
Protestujte!
Radije u umrijeti prije nego (pred policijom potvrditi lana tereenja
i denuciranja svojih drugova)...
Zbogom drugovi!
Uskoro vie neu moi da stojim, poto sam mnogo oslabio...
Potpis: Josip Broz
Pismo je objavljeno u glasilu Kominterne Intemacionale Presse
Korrespondenz, 24. kolovoza 1928. godine (prema:
Sabrana djela,
svezak drugi, str. 3).
U istoj je knjizi Titovih Sabranih djela i biljeka (broj 187, na
str. 126):
Denisov je pseudonim Petra Bria, biveg kljuara zatvora Sudbenog
stola u Petrinjskoj ulici broj 12 u Zagrebu, koji je u noi 15. avgusta 1929,
prema dogovoru sa rukovodiocima KPJ, emigrirao u Grac, a potom
u Moskvu. Na ovo se Bri odluio zato to je nekoliko mjeseci bio pod
sumnjom da sarauje sa komunistima, radi ega je bio proganjan. Tako je

120

poslije uspjeno izvedene akcije bijekstva iz zatvora dvojice istaknutih

rukovodilaca KPJ i SKOJ-a Mihajla Vranea (1. februara 1929) i Vilima
Horvaja (19. marta 1929), u ijoj je realizaciji uestvovao s motivacijom
pojaane bezbjednosti, u vie mahova premjeten s posla na posao. Na
kraju, uoi bjekstva, trebalo je da preuzme dunost uvanja zatvorenika
za vrijeme etnje u zatvorskom dvoritu...
Ve citiranu izjavu, prema istoj biljeci, Tito je napisao u Beu
15. decembra 1934. na zahtjev Kadrovskog odjeljenja IKKI (izvrnog komi
teta Komunistike internacionale). Na sjednici od 29. decembra iste godine
CK KPJ je zakljuio da se na osnovu izjave Tita preporui Izvrnom
komitetu Kominterne da ponovo pretrese njegova lanska pripadnost
s obzirom da je 1932. iskljuen iz SKP(b), zbog prikrivanja podataka
0 slubovanju u andarmeriji...
U Moskvi je, inae, Bri-Denisov uio na Komunistikom univerzitetu
nacionalnih manjina Zapada, da bi stvarno bio 1932. godine iskljuen
iz SKP(b). Sto je dalje radio nije poznato, ali je u oujku 1938. uhapen
1 osuen (prema Sabranim djelima, drugi svezak, str. 324),

121

 ... MATUZOVI JO NIJE UMRO

Jugoslavenska je policija doznala 1921.

godine da komunisti
iz Maarske
i Jugoslavije koji su se nalazili u emigraciji, pripremaju
akciju na Balkanu,
a da Ivan Matuzovi izjavljuje, u povodu enidbe Aleksandra Karaorevia: Zeni se Aleksandar Poslednji, ali e mu enidba presesti, jer Matu
zovi jo nije umro.
Povijest e pokazati da je Aleksandra
ubila sasvim
druga ruka (ustae
i VMRO), a Ivana Matuzovia Staljin.
O Ivanu Matuzoviu ima sve vie literature, posebno kada se radi
0 djelovanju jugoslavenskih komunista u Sovjetskoj Rusiji, za oktobarske
revolucije, i poslije nje, kao i za vrijeme maarske Sovjetske Republike.
Spomenimo dvije knjige Ivan Oak, U borbi za ideje Oktobra
(Stvarnost, Zagreb, 1976) i Vujica Kovaev, Na zajednikom frontu
revolucije (Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1987).
Pekarski radnik Ivan Matuzovi zapoeo je svoj revolucionarni put
u Rusiji, u vrijeme oktobarske revolucije. Istaknuti je predstavnik jugosla
venskih komunista koji su se ukljuili u revoluciju i kasnije u graanski
rat na strani Sovjeta. Od samog poetka bavio se vojnim pitanjima i mnogo
je uinio, zajedno s G. Barabaom, drom V. Markoviem, D. Srdiem
1 drugima, na stvaranju jedinica mlade Crvene armije u kojima su se
borili bivi ratni zarobljenici, meu njima veliki broj Jugoslavena. Matu
zovi je bio agitator, lan rukovodstva Junoslavenske grupe RKP(b),
i kasnije, jedan od onih koji su se meu prvima uputili u domovinu.
Ali, put jc ovog iskusnog revolucionara vodio preko Budimpete,
u kojoj se spremala revolucija. Matuzovi postaje lan Centralnog komiteta
Komunistike partije Maarske, zajedno s Bela Kunom i drugim maarskim
revolucionarima.
Iz knjige Vujice Kovaeva vrijedi citirati poneto, kako bi se oslikala
djelatnost Ivana Matuzovia u Maarskoj. On je zabiljeio:
. . . Komunistika partija Maarske je u tdku januara 1919. sticala
brojno lanstvo i simpatizere meu radnitvom i njeno vodstvo se ozbiljno
pripremalo za skoro preuzimanje dravne vlasti u svoje r u k e . . .
. . . Od Jugoslavena u agitaciji meu vojnicima i u formiranju oruanih
idreda naroito se isticao Ivan Matuzovi, iju je djelatnost na ovom polju
-toila i maarska policija (u fusnoti pie: Kada su poela hapenja maar
skih komunista 20/21 februara 1919. za onima koji nisu uhapeni izdata
ie potemica. Od jugoslavenskih komunista koji su se nalazili u Maarskoj,
ieimo je traen Ivan Matuzovi). Koristei okolnost da je u Budimpeti
3ila stacionirana vojna jedinica sastavljena od Bosanaca, on je meu

122

njima razvio agitatorsku aktivnost i zajedno sa Smajam Suljiem, mnoge

pridobio za svoje ideje. Naroito u kafanama, gdje su se Bosanci i mnogi
Jugoslaveni sakupljali. Matuzovi im je veoma uvjerljivo izlagao svoja
politika gledita. Postoje podaci o jednom njegovom govoru koji je drao
pre proglaenja komune u kafani Mihajla Topagia... (str. 89).
Ali Matuzovi i Jugoslaveni, sudionici oktobra, prelazili su jugoslavensko-maarsku granicu, pa je tako Ivan Matuzovi, zajedno s Franjom
Pukariem vie puta (najmanje dva put) dolazio i u Zagreb u veljai
1919. godine. O tome postoji zapis F. Pukaria:
Drugi put sam doao u Zagreb
zajedno sa Ivanom
Matuzoviem.
Odseli smo
u hotelu Rojal. Matuzovi
nije izlazio iz sobe,
jer je policiji
bio poznat kao komunista, a ja sam otiao da pronaem Bornemisu (soci
jalistiki prvak u Zagrebu op. P. P.), Sa njim smo se sastali iste veeri
i razgovarali o organizovanju jugoslovenskih komunista, o mogunostima
podizanja socijalistike revolucije u Jugoslaviji i dr. Od njega je Matuzovi
traio jednog sposobnog novinara za ureivanje naeg lista, koji smo
nameravali da pokrenemo u Budimpeti. Tom prilikom bilo je rei da nam
za ovaj posao uputi Anta Ciliga, meutim, oni su nam mesto njega poslali
Franju Ljutinu. Tada su banuli detektivi vojne policije i uhapsili nas svu
trojicu. Bomemisa je ostao u zatvoru do ujutro a ja i Matuzovi smo bili
u zatvoru oko mesec dana. Vie puta bili smo sasluavani od nekog
Cupkovia,
ali mi nismo priznali nita.
Ja sam
podmitio zatvorskog tele
fonistu, pa
mi je on omoguio da se
koristim zatvorskim
telefonom. Iz
zatvora smo razgovarali s naim ljudima u (Slavonskom) Brodu, Osijeku
i to u vezi s naom osnivakom konferencijom. Takoer sam vie puta
razgovarao i sa Bornemisom, koji je radio na naem oslobaanju. Poto
istraga nije mogla da utvrdi krivicu, puteni smo iz zatvora februara 1919.
i obojica smo se vratili u Maarsku... (prema: V. Kovaev, cit. dj. str. 91,
fusnota 163).
U toku pregovora oko ujedinjenja socijalista i komunista Jugoslavena,
0
emu nema mnogo podataka, usklaene su, ini se, ideoloke razlike
izmeu njih, pa je formiran i Direktorijum na elu kojega je bio komunist
Ivan Matuzovi, koji je bio i na elu Agitacionog organizacionog odbora.
(isto, str. 103104).
Ivan Matuzovi je sudjelovao i u pripremanju revolucije u Jugosla
viji, koja je trebala zapoeti 1. svibnja 1919. godine. Organiziranju, posebno
u materijalnoj pomoi, pridruili su se i jugoslavenski komunisti u Maar
skoj. Bilo je predvieno da priteknu u pomo jugoslavenskom proletarijatu
1 jedinice maarske Crvene armije. . . . Saznavi za pripreme u Jugosla
viji (dr ula) Hajdu je odmah razvio akciju meu radnitvom, naroito
meu onima koji su iz okupiranih krajeva preli u Maarsku. Tako se
posle politikog zbora u Dombovaru dobrovoljno javilo 800 eljezniara
da uestvuje u pomoi jugoslovenskim radnicima... Matuzovi i Hajdu
su bili toliko uvereni u uspeh akcije, da su smatrali da je za itavu
operaciju dovoljna 44. crvena brigada sa svojih 6 bataljona, potpomognuta
sa 34 bataljona budimpetanskih radnika, 34 baterije artiljerije i neko
liko mitraljeskih eta, jer su dobili podatke da su jugoslovenske trupe
na granici malobrojne, slabo naoruane i da nee da se bore protiv Crvene
armije. Takoe je, kao uslov uspenog sprovoenja u ivot njihovog plana,
ukomponovan sinhronizovani apti ustanak u Jugoslaviji.. . (cit, dj. str. 135).

123

Dalje je poznato: revolucija u Jugoslaviji nije poela 1919. godine,

Maarska Sovjetska Republika je, pod naletima intervencionista (Rumu
nja i Cehoslovaka, u prvom redu) pala, a maarski i jugoslavenski
komunisti, koji nisu uhapeni i ubijeni od hortijevaca (nazvanim po voi
kontrarevolucije admiralu Miklos Horthy de Nagybnya), pobjegli su
uglavnom u Austriju, pa zatim u SSSR.
I Ivan Matuzovi odlazi u Be. Iz Bea u Sovjetski Savez. Daljnja je
sudbina nepoznata. Umro je kao rtva Staljinovih istki.
Njegov drug iz maarske revolucije Bela Kun, jedno od najpozna
tijih imena revolucionarnog pokreta u svijetu imao je slinu sudbinu.
U Komunistu (28. veljae 1986), u povodu stote godinjice roenja Bele
Kuna, V. Kovaev je, piui o njegovom ivotu i njegovoj ulozi u komu
nistikom pokretu, po dolasku iz austrijske internacije u Moskvu zapisao:
. . . Kao beskompromisni borac za ideale svetske proleterske revolu
cije stekao je potovanje voa maarskog komunistikog pokreta, te je,
sredinom januara 1921. godine izabran za lana Izvrnog komiteta Kominteme, kada mu je poveren zadatak da rei kriznu situaciju u Ujedinjenoj
komunistikoj partiji Nemake. Posle neuspele martovske akcije 1921, Kun
se vratio u Moskvu, gde je na Treem kongresu Kominterne (junjul 1921.)
izabran u Predsednitvo Izvrnog komiteta Kominterne, u koje je biran
na svim zasedanjima sve do Sedmog kongresa Kominterne, 1935. godine.
Posle Lenjinove smrti Kunova zvezda poinje postepeno da tamni.
Mada je aktivno uestvovao u ideolokim borbama, u kojima je nastupao
kao protivnik Trockog i njegovih istomiljenika, nije ipak bio ni Staljinov
miljenik. Razloge treba traiti u njegovom neslaganju sa tezom da na
meunarodnom planu, nautrb Lenjina i njegovog dela, treba stvarati kult
linosti
novog
voe.
Takvim
svojim
stavom
izazvao
je
Staljinovu
netrpeljivost.
Prvi korak na planu Kunove likvidacije uinjen je u leto 1936. kada
ga je vodstvo Kominterne oslobodilo svih funkcija u KPM, a zatim
i dunosti koje je obavljao u Kominterni. Ovo je bio poetak kraja jednog
sjajnog revolucionarnog ivotnog puta. Umesto da ostvaruju velike podu
hvate, 1936. i poetkom 1937. radio je kao direktor izdavakog preduzea
drutveno-politike i ekonomske literature, sve do 29. juna 1937, kada je
uhapen. I Kun je proao tegobni put i, kao hiljade nevino osuenih
revolucionara svih narodnosti, bio je rtva izmiljenih optubi, koje su
Staljinove sudije protiv svih njih fabrikovale. Kada je 1956, uoi Dvadesetog
kongresa KPSS, rehabilitovan, u zvaninoj izjavi Vrhovnog vojnog suda
SSSR pisalo je da je umro u zatvoru 30. novembra 1939. godine...

124

INTERMECO
LIDA

. . . Trideset sedme godine, u poteri, dospeo je u zatvor, dobio novu,

jo veu kaznu, a kad je i i tu izdrao, dobio je i treu, najveu dotad.
Svejedno, do streljanja mu bese ostalo jo nekoliko stepenica, nekoliko
stepenica tog uasnog pokretnog brzog stepenita koje spaja oveka i dravu.
Oslobaanje je predstavljalo i opasnost. Na svakog zatvorenika kome
je isticala kazna, poslednje godine, kao po pravilu, dizala se hajka, valjda
po razraenoj direktivi iz Moskve, sve u stilu da ne fali ni dlaka s glave'
itd. Hajka se sastojala od provokacija, dostava i prijava. Zvuci stranog
logorskog dez-okteta Sedam peva, jedan otkucava sve jae i razgovetnije
odzvanjali bi u uima onih koji su ekali oslobaanje. Ton bi postajao sve
zlosutniji, i malo kome bi uspelo da spokojno i sluajno! promakne
kroz tu mreu, tu vru, taj alov, da lepo sedne i isplovi na otvoreno more,
gde za osloboenog nije postojala nikakva orijentacija i gde nije bilo
bezopasnih puteva i bezbednih dana i noi.
Krist je sve to znao, odavno je on to veoma dobro znao, i plivao kako
je najbolje umeo. Ali nikako da ispliva.
Sada mu se zavravala trea, desetogodinja kazna, i bilo je nemogue
prebrojati sva hapenja, otvaranja novih sluajeva, nastojanja da mu se
priije nova kazna, to se po Krista dosad sreno zavrilo i to je pred
stavljalo njegov veliki uspeh. I Krist nije sve to ni brojao, logorai su to
smatrali loim znakom.
Prvu svoju kaznu dobio je odavno, kao devetnaestogodinji mladi.
Nesebinost, portvovanost ak, i elja da se sve postigne svojim rukama
a ne nareenjima oduvek su iveli u Kristovoj dui, zajedno s vatrenim
oseanjem nepokornosti tuoj komandi, tuem miljenju i tuoj volji.
U dnu njegove due oduvek se skrivala tenja da odmeri snage sa ovekom
koji sedi za islednikim stolom, tenja kojoj su ga nauili detinjstvo, ita
nje i ti ljudi koje je kao mlad video ili o kojima je sluao. Tih ljudi je
Rusija bila puna, a knjika Rusija, taj opasni svet knjiga, ak i prepuna.
Krist je bio svrstan u pokret u svim kartotekama irom Sovjetskog
Saveza, a kad je dat signal za hajku, bio je prebaen na Kolimu sa smrto
nosnim igom KRTD. Ta inicijalka, ta ifra, sadravala je slovo T,
najopasnije meu slovima. Tek jedan listi tankog cigaret-papira pripojen
Kristovom dosijeu, listi tanke, prozrane hartije sa specijalnom direktivom
iz Moskve; tekst je bio odtampan na staklografu, veoma neitko i loe.
a moda je to bila i neka deseta kopija otkucana pisaom painom Krist
je imao prilike da dri u rukama taj smrtonosni papiri; njegovo prezime
ispisano sigurnom, mirnom rukom nekog pisara, kao da ceo tekst koji
sledi nije ni potreban: onaj ko pie ini to naslepo i ne gleda prezime dok

125

pie ve samo obrazuje mastilom novi potrebni redak. Za vreme izdra

vanja kazne zabraniti svaku telegrafsku i potansku vezu, upotrebiti samo
za najtee fizike poslove, svakog kvartala obavetavati o vladanju.
Specdirektive su bile, zapravo, naredbe da se ovek ubije, da se ne
pusti iv. Krist je to znao. Samo to na to niko nije imao kad da misli.
A i nije ljudima bilo do toga.
Svi specdirektivci znali su da taj listi cigaret-papira obavezuje svaku
upravu, od straara do naelnika logorske uprave, da motri, potkazuje
i preduzima potrebne mere, da e svakog, ma i najbeznaajnijeg naelnika
potkazati njegovi roeni drugovi, njegovi potinjeni, samo ako ne bude
bio aktivan u unitavanju onih na koje se specdirektiva odnosi. A tada,
znalo se, nee naii ni na trunku razumevanja kod vie uprave. Njegova
logorska karijera je beznadena ukoliko aktivno ne uestvuje u ispunja
vanju nareenja iz Moskve. . .

Varlam Tihonovi
Beograd, 1985.

alamov,

Prie

sa Kolime, Beogradski izdavaki zavod,

IZ MLADE BOSNE U REVOLUCIJU

U istkama u redovima KPJ stradala su i dva brana para, uz Horvatinove, Zora i Simo Milju.
Simo Milju, partijska imena Ilija, ore, Paul Verner, Miloevi
bio je uitelj, novinar, partijski radnik...
Milju je roen 1894. godine i, od kolskih dana je ve bio u naprednom
omladinskom pokretu Bosne i Hercegovine poznatoj organizaciji Mlada
Bosna, nacionalno-revolucionarnoj, iji je cilj bio osloboenje i ujedinje
nje junih Slavena, pa su zbog toga upotrebljavali ak i teroristike metode
(ubojstvo Ferdinanda Habsburkog, u Sarajevu 1914. godine).
U Prvom balkanskom ratu sudjelovao je i Simo Milju, ali je sve vie
sazrijevao u socijalistu, komunistu...
Reprint izdanje Borbe (NIP Borba, 1972) objavljuje i krau biogra
fiju S. Miljua, jednog od svojih urednika 1922. godine. U njoj pie i ovo:
. . . Uhapen je 1914. godine. 1917. je mobiliziran, ponovo je uhapen
i kraj rata doekuje u zagrebakom zatvoru. U vezi s aferom Diamanstein (grupa zagrebakih komunista i Iknjievnika, meu njima i Miroslav
Krlea, optueni su da su primali novac iz Maarske, od Bele Kuna, ali
su u sudskom procesu, iako su novac stvarno dobivali, to im to policija
nije mogla dokazati, osloboeni op. P. P.) uhapen, osloboen i ponovo
uhapen. Poslije rata bio je, kao student, prvi predsjednik Udruenja
akademske socijalistike omladine u Zagrebu. lan je KPJ od 1919. Slije
dee godine jedan je od sekretara Oblasnog sekretarijata KPJ za Hrvatsku
i Slavoniju. Na II mjesnoj konferenciji zagrebakih komunista biran je
u MO (Mjesni odbor) KPJ ... Na izborima za Ustavotvornu skuptinu biran
je za narodnog poslanika na listi Socijalistike radnike partije Jugosla
vije (komunista) za grad Zagreb (KPJ je u Zagrebu dobila 3.856 glasova
i jedan mandat u Skuptini op. P. P). Nakon donoenja Zakona o zatiti
drave S. Milju radi na organiziranju ilegalne K P J . . . (bez oznake
stranice).
Bio je i organizacioni sekretar KPJ (19231926). Od travnja 1924.
sekretar je Oblasnog sekretarijata Nezavisne radnike partije Jugoslavije
za Srbiju. Bio je delegat KPJ na Petom plenumu Izvrnog komiteta
Komunistike internacionale (Kominterne) 1925. godine u Moskvi.
Simo Milju je neko vrijeme bio urednik Borbe, a suraivao je i u
drugim partijskim legalnim i ilegalnim, listovima. U Borbi, broj 5, iz 1922.
godine, na 2 stranici objavljen je njegov lanak pod naslovom Otvorite
oi!, uz napomenu redakcije:
Rado uvrtavamo ovaj lanak, kojeg smo primili od narodnog posla
nika grada Zagreba Sime Miljua iz njegovog zatoenja. Nar. poslanik

127

Milju, kojeg je dananja varvarska vlada, kad mu se nita nije moglo

dokazati, morala pustiti iz zatvora, bio je lancima svezan proteran kao
poslednja skitnica u seoce Luci-Palanka kod Sanskog Mosta, u sjevero
zapadnoj Bosni, zabitno seoce u iplanini, 40 kilometara udaljeno od elj.
pruge. Svi pokuaji da se nar. posi. Miljua oslobodi od njegovog nezakoni
tog zatoenja, razbili su se na satrapskoj (okrutni, samovoljni, oholi,
despotski op. P. P) reakcionarnosti demokratskih vlastodraca.
Kada e ve jednom narodni poslanik grada Zagreba Simo Milju moi
da se vrati u grad, koji mu je kod prolih izbora za konstituantu od sviju
izabranih poslanika dao najvie glasova?
(Borba, 23. oujka 1922).
U lanku, inae, S. Milju pie o potrebi organiziranja proletarijata,
te zavrava:
. . . Najvei je zloin prema budunosti oveanstva, koga je sudbina
vezana sa sudbinom proletarijata, da proletarijat nema svoje organizacione
forme, onaj aparat koji e strahovite patnje koje prete proletarijatu i osta
lom oveanstvu olakati...
... I naa uloga u ovoj dinovskoj borbi daje nam i u ovim momentima
toliko samosvesti, da emo moi izdrati i ukloniti sve prepreke, uvereni,
da se toak historije ne moe ustaviti.
Ko se pred njega postavi, bit e pre ili kasnije smrvljen.
Treba li postaviti pitanje tko je bio srmvljen od toka historije,
zvanog Staljin?
Simo Milju je emigrirao
1933. godine, a u SSSR je
stigao 1935. godine.
Pie tekstove o nacionalnom
pitanju u Jugoslaviji, pri
emu se zalae za
stvarnu ravnopravnost jugoslavenskih naroda, istiui da nema ni jedne
proleterske partije na svijetu za koju bi pravilan stav o nacionalnom
pitanju bio sudbonosniji za
njen razvitak i pobjedu,
kao to
je to, po
Miljuevom miljenju za
KPJ. Mislio je, ak, u to
vrijeme, a radi se
0 poetku tridesetih godina, da bi u jednoj buduoj socijalistikoj federaciji
na podruju tadanje Kraljevine Jugoslavije Makedonija morala biti
zasebna federalna jedinica.
Sudjelovao je i u razgovorima u Kominterni o politici, kadrovima
1 budunosti KPJ, nerijetko i o sudbini KPJ. U Moskvi je neko vrijeme
bio i predava na Meunarodnoj lenjinskoj koli za strane komuniste, na
kolovanju u SSSR-u.
Nezaobilazni svjedok, i kroniar ivota naih komunista u Moskvi,
Rodoljub Colakovi je u svojim Kazivanjima o jednom pokoljenju (cit. dj.
svezak drugi) zapisao:
. . . U novembru 1 9 3 5 . . . bili su (u Moskvi) i Simo Milju i njegova
ena Zora. Miljua sam pominjao ranije kada sam kazivao o periodu
1920/1921; o njegovoj aktivnosti i ulozi u Partiji govorio mi je na robiji
Moa Pijade koji je drugovao s njim (oba su pripadala ljevici u KPJ).
Kad je Partija bila zabranjena, Milju nije napustio revolucionarni pokret...
Njegova ena Zora, jezina, slobodna, komunikativna osoba, bila je poznata
u partijskim krugovima u Beogradu. Iako nije bila lan Partije, aktivno
se mjeala u unutarpartijske borbe, kao, uostalom, jo nekoliko ena
poznatih partijskih rukovodilaca u Beogradu, koje su bile dobro obavijete
ne i svojom frakcijskom revnou znatno doprinosile zagaivanju atmosfere

128

u vrhovima Partije, raspirivale svau, irile duh netrpeljivosti, unosile

u frakcijsku borbu ton malograanskog ogovaranja, ak i klevetanja.
Svojom brbljivou one su olakavale da i najvee partijske tajne prodru
i van Partije, pa da ih dozna i neprijatelj.
Milju je pozvan u Moskvu da se odmori i oporavi, a zatim da studira
na a9piranturi Meunarodne lenjinske kole. Iznenadio sam se kad sam ga
prvi put sreo: fiziki, nije to vie bio onaj visoki, snani Milju, dinamian,
poletan, kakvog sam ga zapamtio iz svojih zagrebakih dana. Poguren,
oputenih ramena, blijeda izmuena lica, ugaena pogleda, sporih pokreta
ostavljao je utisak prije vremena ostarijelog i krajnje umornog ovjeka.
Dugo smo razgovarali jedno vee; valjda po staroj navici, on je o naim
politikim i partijskim problemima govorio vrlo apodiktino, ali mnogo ta
u njegovom izlaganju zvualo je prazno, neivotno, neuvjerljivo. Osjealo
se da je on godinama bio daleko od borbe, da se zaparloio, da nije
ni itao ni raspravljao. U na razgovor Zora se stalno uplitala, samouvje
reno i pretenciozno, elei da impresionira sabesjednika poznavanjem ruko
vodeih linosti naeg pokreta i nonalantnim ocjenama i dogaaja. udio
sam se to joj mu dozvoljava da se tako neodgovorno ponaa. Meni je
Milju ostao u sjeanju kao jedan od najborbenijih rukovodilaca nae
partije koji je i poslije Obznane i Zakona o zatiti drave (istaknuto u ori
ginalu op. P. P) ostao na popritu, okupljao nau razbijenu vojsku,
sreivao njene redove za nove bitke, pa je taj susret, razgovor i atmosfera,
bio za mene razoarenje. Nisam se mogao oteti utisku da se u njemu neto
slomilo, da on mnoge stvari govori po navici, da je iz njega iilio stari
borac, emu je odluujue doprinjela ova ena, vjeta, prodorna, ali po
svojim manirima i shvatanjima potpuno tua revolucionarnom pokretu...
(str. 449451).
Miljueve moskovske dane spominje i Karlo tajner u knjizi Povratak
iz Gulaga (cit. djelo, str. 46), ali i on ga opisuje u vrlo sumornom
raspoloenju. Sjeanja su iz 1936. godine.
Bez obzira na negativno miljenje mladog komuniste Colakovia o Zori
Milju, valja zapisati da je ona ipak bila lan KPJ (prema Sabranim dje
lima Josipa Broza Tita, svezak etvrti), da je bila aktivna u beogradskoj
partijskoj organizaciji (ne samo u spletkama, kako tvrdi R. Colakovi),
te da je emigrirala u SSSR, i radila u izdavakom poduzeu koje je
objavljivalo literaturu namijenjenu stranim radnicima i komunistima.
Simo Milju nestao je u staljinskim istkama 1938. godine. Rehabi
litiran je, posmrtno, odlukom Vojnog kolegija Vrhovnog suda SSSR-a
u lipnju 1958. godine. I Zora Milju je uhapena, u svemu dijelei sudbinu
svoga mua, i nestala u nekom zatvoru, logoru ...

129

NI NJEGA NISU ZABORAVILI

Bijeg iz zagrebakog zatvora, znaio je za Vilima Horvaja, same

bijeg u revolucionarnu aktivnost i .poslije desetak godina ponovo u zatvor.
Ovog puta NKVD-a. Iz tog se zatvora nije bjealo!
Maar iz Bele Crkve, a sudionik rumunjskog komunistikog pokreta,
zatim istaknuti skojevski i partijski (aktivista u Jugoslaviji, i, napokon
u Beu, Berlinu, Moskvi ...
Ilegalna imena Vilim H. Beli, Milan Beli, Stjepan Svarcman
Antonijevi, Stefan, Svetislav Popovi, Zivi, Zivkovi... I tko zna koliko
imena.
Prema kratkoj biografiji u Sabranim djelima Josipa Broza (svezak
trei, str. 292) 19011938, lan R(ajonskog) K(omiteta) SKOJ-a u Beogra
du 1926, a lan P(okrajinskog) k(amiteta) SKOJ-a za Srbiju od 1927. Te
i sledee godine je uhapen, ali je pobegao iz zatvora...
Taj bijeg je djelimino opisan u poglavlju ove knjige u kojem se govori
o Stjepanu Cvijiu, a o samom bijegu su mnogi i pisali (S. Petrovi, Sedam
sekretara SKOJ-a, Beograd, 1962, I. Oak, Braa Cviji, Zagreb, 1982.
Ristovi-Kravac, Robija, Zagreb, 1968. itd.).
Prema I. Oaku
. . . Prije razrade plana i njegovog izvoenja Stefek Cviji (je) dobro
izuio teren. Odlazio je u Sudbeni stol, a tamo je bio i zatvor, gledao
raspored prostorija, i izuavao sve okolnosti kod kojim se moglo stupiti
u kontakt sa zatvorenikom. Stefek je pristupio izvoenju akcije 19. oujka
1929. godine. U grupi za izvoenje akcije, osim Stefeka bili su Jaga Oreki
(vidi Visoka kola sadizma u ovoj knjizi op. P.P) i 24-godinji
postolarski radnik Antun Jelene (kasnije je uhapen i, zbog ove akcije,
osuen na dvije godine robije u napomeni na str. 294 op. P.P).
Odreenog asa dio grupe s automobilom ostao je na ulici i ispred
Sudbenog stola na Zrinjevcu, dok je Stefek s Agatom Oreki i Antunom
Jelencem uao u Sudbeni stol.
U sudskom hodniku su jedna eljezna vrata, koja dijele zatvor od
kancelarija, zatim jo jedna na hodniku, koja, opet, dijele kancelarijske
prostorije. Od toga mjesta ima dosta da se ide hodnikom.
Negdje na dnu hodnika ekao je Stefek sa svojim pomonicima.
Na drugom kraju hodnika Horvaj je imao od suda odreen sastanak
sa svojom sestrom Agatom Oreki... (cit. dj. str. 294).
Ovdje valja dodati da postoji i drukija verzija, prema kojoj se Stjepan
Cviji sucu istraitelju predstavio kao Horvajev prijatelj, slikar iz Beograda,

130

koji je na proputovanju i eli posjetiti zatvorenog prijatelja. O tome pri

povijeda Tatjana Marini, revolucionarka (koja je boravila u Moskvi, bila
u rukovodstvu KPJ, da bi kasnije sudjelovala i u NOB-i), kao i sestra
brae Cviji, Nada Suevi (o tome vie u knjizi Braa Cviji I. Oaka,
napomena 46, str. 294).
to se, meutim, dogaalo u zatvoru?
. . . Kad je razgovor bio zavren, Agata je brzo iezla, a Horvaj je
poao sa straarom.
U tom asu skojevac iz tefekove grupe, Antun Jelene, zasuo je straara
ljutom paprikom.
Zbunjen i uplaen, straar, ne putajui Horvaja, poeo je vikati:
Jao, moje oi! U pomo!
Cviji mu je zaepio usta i revolverom zaprijetio da e pucati akt
smjesta ne pusti Horvaja. Ni to nije koristilo. tefek je onda opalio jedan
metak u vis. Sprovodnik se prepao i pao na pod pustivi uhapenika. To je
iskoristio tefek sa drugovima. Brz su potrali prema izlazu. Meutim,
ovdje im se isprijeio drugi straar, koji je ulazio u sud, i uvi pucnjavu
i viku, zatvorio izlazna vrata i stao pred njih.
tefek je uperio revolver u njega:
Mii se i uti! sjevnuo je oima na njega.
Straar se uklonio.
Pred vratima Sudbenog stola ekao je automobil. Horvaja su ugurali
u automobil, a onda se osiguranje urno izgubilo u pravcu Zrinjevca.
Odmah iza prve ulice Vilim je izaao iz automobila i poao pjeice
drei ispod ruke sestru Agatu, enu Jagievu. Do kasno u no etali su
njih dvoje mranim ulicama glumei bezbrine ljubavnike.
Oko jedan sat poslije ponoi na odreeno mjesto je doao Oreki s tri
taksija. Malo naoruano osiguranje naprijed i pozadi, a njih dvojica
u sredini sve je to krenulo u pravcu Nove Vesi.
Ostavili su Horvaja kod majke studenta Marijana ubelia, poznatog
komuniste . . . (isto, str. 295).
Postoji i podatak da je Vilim Horvaj odveden u stan najderovih, kod
majke Zlatka najdera, skojevca, koji je umro u lepoglavskoj kaznionici,
koja je stanovala u Prilazu (danas: Prilaz JNA) broj 58. Horvaj je u tom
stanu, navodno, ostao dva dana.
Deset dana poslije bijega iz zatvora dobio je lane dokumente, i otiao
u inozemstvo, u smrt.
Prije toga je osuen, od jugoslovenskog suda, na petnaest godina
robije, u odsustvu. Radio je u Beu i Berlinu, a u Moskvi je zavrio
Meunarodnu lenjinsku kolu, tada najvie uilite za strance. Od 1933.
godine bio je na raznim dunostima u Komunistikoj omladinskoj internacionali i Balkanskom sekretarijatu KOI.
Sjeanje na Horvaja zapisala je i Agata Oreki:
. . . Tek to smo (1934) stigli (u Moskvu) i u predvorju hotela Luks
ekali Vladimira opia, kome je trebalo da se javimo, sasvim sluajno
naiao je stari poznanik nae porodice Vilim Horvaj. Ovaj trgovaki
pomonik iz Bele Crkve, burne ivotne biografije, bio je lan KP Rumunj
9'

131

ske, a od 1923. lan KPJ. Kao jedan od rukovodilaca SKOJ-a 1927. godine
biva uhapen i robija u Poarevcu... (Sibirski peat, str. 108).
Sudjelovao je i u radu Balkanskog zemaljskog sekretarijata IK Komin
terne, zajedno s rukovodeim ljudima KPJ u Moskvi, a prisutan je i na
sastancima
tzv.
aktiva
komunista
Jugoslavena
politikih
emigranata
u Moskvi, i to ueg sastava, meu koje su se ubrajali: I. Greti, B.
Parovi, J. Broz, R. Vujovi, S. Milju, B. Maslari, F. Filipovi, J. iinski
i drugi.
Do hapenja radi u izdavakom poduzeu Inozemna knjiga.
Uhapen je u studenome 1938. godine i likvidiran u staljinskim istka
ma. Rehabilitiran je odlukom Vojnog kolegija Vrhovnog suda SSSR-a
1958. godine.

132

INTERMECO
NA SMRT STRIJELJANJEM, NA SMRT STRIJELJANJEM, NA
SMRT STRIJELJANJEM. ..

. . . Moja najvanija dunost u odnosu na istku bila je da u oujku

1938. budem promatra na treem, posljednjem i najdramatinijem od niza
velikih javnih procesa.
Prvooptueni u treem procesu bio je Nikolaj I. Buharin, jedan od
prvih boljevika i lan prvog Politbiroa. Ostali vaniji optueni bili su
A. I. Rikov, koji je bio premijer Sovjetskog Saveza i takoer lan prvog
Politbiroa, i G. G. Jagoda, bivi ef NKVD-a za vrijeme prva dva procesa,
koji je bio uklonjen s poloaja zbog 'nedovoljne revnosti...
... Javni tuilac Visinski bio je jedan od najodvratnijih proizvoda
boljevizma. U poetku je bio lan menjevike opozicije i napisao lanak
0
zvjerstvima boljevika u prvim danima revolucije. Velik dio njegove
krvolone karijere moe se pripisati njegovoj elji da se iskupi zbog svoje
antiboljevike prolosti. Bio je to mrav ovjek srednjeg rasta, prorijeene
crvenkaste kose, s brkovima i iljatim nosom na kojem su stajale naoale
s elinim okvirom. Posjedovao je govorniki dar, a naroito dar za sipanje
pogrda, i bio je veoma inteligentan. ,Svatko tko ga je, kao ja, vidio kako
nemilosrdno progoni, izruguje se i bocka optuene zauvijek e zapamtiti
tu crtu Viinskoga, koja je podsjeala na krvolonu lisicu. Godinama kasnije
spomenuo sam Viinskom da sam bio na tom suenju. On me zapitao, kao
to bi neki kazalini producent govorio o kulisama: Kako vam se sve
to inilo? Rekao sam da je bilo mnogo aspekata tog procesa koji su me
zbunjivali. inilo se da se ponosi reklamnim efektima svog istupanja na
procesu.
Suenje 1se odravalo pod I prividom vrenja pravde. Ono je bilo
otvoreno za tampu i za javnost. Optueni su imali pravo na branitelja.
Samo su se trojica posluila tim pravom. Meutim, branitelji su odigrali
vrlo malu ulogu u cjelokupnom postupku. Oni nisu nikada ni pokuavali
pobiti dokaze niti osporiti optube. Ne mogu se sjetiti da su se optueni
1 njihovi advokati ikad savjetovali tokom cijelog suenja. U zakljuku je
obrana priznala krivicu optuenih i jedino zamolila sud da pokae prole
tersku milost. Optuenima je xbila dana ^prilika da ispituju svjedoke,
a posebno se Buharin koristio tim pravom...
... Mnoge epizode tog procesa bile su upravo fantastine. Pojavio se,
na primjer, svjedok koji je izjavio da se Jagoda, bivi ef tajne policije,
posljednjih dana svog boravka ai zgradi NKVD-a penjao na stolice i na
divane i prskao zidove otrovnom otopinom kako bi ubio svog nasljednika,
N. I. Jeova. To svjedoenje bilo je potkrijepljeno jo vie zapanjujuim
izvjetajem trojice vodeih \sovjetskih lijenika, u kojem se navodilo da bi
takva metoda mogla biti djelotvorna u pokuaju da se ubije neka osoba

133

i da bi bila prouzrokovana smrt druga Jeova, da nije bila na vrijeme

otkrivena. Pa i ovako, nastavili su oni, zdravlje Jeova bilo je oteeno.
Spominjanje slabog zdravlja Jeova bilo je oit znak da e i on pasti kao
rtva istke; ,njegova propast dola \je nekoliko mjeseci kasnije. Zatim je
slijedilo nevjerojatno priznanje Jagode o tome kako je 1936. prikriveno
ubojstvo Maksima Gorkog. Rekao je \da su staroga Gorkoga opili a zatim
izloili vrelini velike otvorene vatre, te se prvi dio njegova tijela pregrijao
dok se stranji dio smrzavao, tako je bar rekao Jagoda. Prema izjavi
lijenika, ta razlika u temperaturi bila je dovoljna da dovede do akutne
upale plua, koja je ubila 'velikog pisca.
Bili smo sigurni da su primijenjeni sila, (prijetnje i obeanja kako bi se
dolo do priznanja, ali nismo bili sigurni koja su sredstva upotrijebljena
kod kojeg optuenog. Jednom, kad je Viinski ispitivao Jagodu o smrti sina
Gorkoga, Jagoda je zlokobno pogledao Visinskog i rekao mirnim glasom:
Ne bih savjetovao graaninu javnom tuiocu da i dalje insistira na ovom
pitanju. Viinski je smjesta preao na drugu temu. Nikada neemo saznati
kakvu je osjetljivu toku tu dotakao, kakav je sporazum izmeu Jagode
i Viinskoga tu bio prekren.
'
Prvog dana suenja, koji sam propustio, jedan od optuenih, Nikolaj
N. Krestinski, koji je bio potkomesar za vanjsku politiku, uzbudio je sudsku
dvoranu time to je iznenada izjavio da je njegovo priznanje neistinito,
da mu je iznueno prijetnjama i Ucjenom. To je, vjerujem, bilo prvi put
da je neki optueni povukao priznanje. Zato je Krestinski to napravio,
0
tome samo moemo nagaati. Prema jednoj teoriji, koja je isto tako
prihvatljiva kao i sve druge, Krestinski je poslije vie mjeseci provedenih
u zatvoru zakljuio da najvii partijski rukovodioci ne znaju to se dogaa,
pa da e njegovo povlaenje priznanja na javnom suenju biti najbolji
nain da im se predoi istina. Viinski je stalno ukazivao Krestinskom da
je on potpisao svoje priznanje, i pitao kako se moe vjerovati sadanjem
odricanju ako se ne moe vjerovati onome na to je prvo stavio svoj potpis.
Prisustvovao sam otvorenju druge sjednice suenja, kad je Krestinski
zatraio dozvolu suca za jo jednu dobrovoljnu izjavu. Izjavio je da ne moe
objasniti kako je prethodnog dana dolo ! do njegovog iznenadnog duevnog
poremeaja. Moda je, rekao je on, razlog za njegovo lano povlaenje
priznanja bio ok to se nalazi na optuenikoj klupi, pod optubom za niz
stranih zloina protiv drave i partije. \Zatim je ponovo priznao te
zloine. Bilo je to vrlo bijedno objanjenje i uklonilo je svaku sumnju
da je istup Krestinskog prvog dana moda bio isplaniran.
13. oujka, u 4 ujutro, pod svjetlou filmskih reflektora, sudac,
general Vasilij V. Ulrih, koji je izgledao kao sadistika svinja, proitao
je smrtne presude. S oitim zadovoljstvom on je izgovarao imena optuenih,
1 u 18 sluajeva to je propraao refrenom; ;Na smrt strijeljanjem, na smrt
strijeljanjem, na smrt strijeljanjem. Potrajalo je vie od jednog sata dok
je proitao sve presude, a kada je doao do posljednjeg smrt strijeljanjem,
inilo mi se da e mi puknuti 'glava. Gotovo mjesec dana poslije toga nisam
dobro spavao. Meu osamnaestoricom pogubljenih nalazili su se Buharin,
Rikov, Krestinski i Jagoda. Ostala trojica optuenih dobili su kazne zatvore
izmeu 15 i 25 godina ...
Charles Bohlen, Svjedok povijesti, 19291969, Globus, Zagreb, 1976, str. 58,
5961.

134

LED U SRCU

Juliusa Jemeljankovia Baranovskog nije potrebno posebno predstavljati

komunista, pisac, logora ...
One koje zanima stradanje jugoslovenskih i drugih komunista u Sovjet
skom Savezu, u Staljinovim logorima, mora itati tajmera, Solenjicinja,
Baranovskog... To su klasici. Klasici smrti, koju su oni preivjeli.
Knjiga Zatvorska i sibirska sjeanja (19261957) (Stvarnost,
Zagreb, 1981. dva izdanja), a potom Sibirski led u srcu, u tri
sveska, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985) predstavljaju
potresno tivo o danima logora, o Staljinovoj maineriji smrti. Nemogue
je ovdje sve prepriati, jer bi znailo objaviti stotine, tisue stranica
sjeanja Baranovskog. Onaj koji eli vie znati, morat e posegnuti za
njegovom knjigom, knjigama ...
Baranovski je jedan od onih koji su pobjedili Staljina, Sibir i zaborav.
Roen u siromanoj obitelji u Bosni, prikljuuje se revolucionarnom
pokretu, a zatim mora napustiti domovinu i pobjei u Sovjetski Savez.
Najavljujui feljton prema iknjigama Baranovskog zagrebaki Vjesnik
je (12. sijenja 1981) pisao ovako:
Autor knjige Zatvorska i sibirska sjeanja ... Julius Baranovski,
porijeklom Ukrajinac, pripada onoj grupi jugoslovenskih komunista koji
su proli strahote staljinSkih istki, napatili se u nebrojenim zatvorima
i vratili se u domovinu... Julius Baranovski proveo je dvadeset i dvije
godine u zatvorima, u logorima i izgnanstvu Sibira. Sedam puta je proao
iskuenje istrage. etiri puta je suen bez dokaza i krivice na duge godine
zatvora, a jednom i na smrt, da bi mu to bilo zamijenjeno doivotnom
robijom. Bio je zatoenik dva velika staljinska logora, meu najveima
u zloglasnom GULAGU i u esnaest logorskih toaka koje su pred
stavljale posebne logorske cjeline.
Bio je prvi put zatvoren u SSSR-u jo 1926. godine. Ali put njegova
stradanja poeo je tek u Kalinjinu 1937. da bi preko Arhangelska, preko
najudaljenijih sjevernih dijelova Sibira, zavrio negdje kod Vladivostoka
na Dalekom istoku, poslije dvadeset godina. Baranovski je pedantno
izraunao da je proao devetnaest zatvora. Izbrojio je ukupno 85 svojih
molbi i albi...
Rehabilitiran je i vratio se u Jugoslaviju 1957. godine.
Zatim nekoliko godina utnje, sve do objavljivanja zapaenih memoara.
Za beogradski NIN je (19. srpnja 1981) izjavio kako oni koji su gradili
karijere na kostima nevinih ljudi nisu bili komunisti ve zloinci. Oni
su milione estitih ljudi proglasili kriminalcima i osudili bez dokaza.
Nijedna zemlja na svijetu ne bi mogla izdrati toliko kriminalaca koliko

135

ih je proizveo Staljin. A Sovjetski Savez ih je izdrao zato to nisu bili

kriminalci, ve ispravni graani koji su i u zatvoru gradili socijalizam.
Ja sam negdje napisao da je u SSSR-u bilo najvie kriminalaca, ali krimi
nalaca nije bilo . . .
Iako to nee biti dovoljno, vrijedi ipak prenijeti neke zanimljive dije
love iz sjeanja J. Baranovskog, ovoga puta iz njegove prve knjige
Zatvorska i sibirska sjeanja (19261957).
. . . Sve su to bile formalnosti koje
mi nitanisu govorile. Jo nisam
doznao zbog ega sam lien slobode. No,
na tome se sasluanje i zavrilo.
Pozvao je straara i naredio mu da me sprovede u eliju.
Kad sam ve bio na izlazu viknuo je:
ekaj! Da bi porazmislio o svojoj krivici i nama olakao istragu,
saopit u ti ve sada optubu po kojoj emo te sasluavati. Optuen si po
lanu 58, to. 2, 8, 10 i 11.
Rekao sam mu da mi te toke nita ne govore,
pa jo ne znam
u emu
je optuba.
Suho mi je objasnio da se lan 58. odnosi openito na sve kontrarevolucionarne delikte, a njegove toke na konkretne zloine. Toka 2: iz
dajstvo domovine, toka 8: teror, toka 10:
antisovjetska agitacija, a
toka 11: uee u antisovjetskim organizacijama zavrio je istraitelj.
Naredio je zatim straaru da me vodi.
Dok smo se vraali u eliju, ponavljao sam u sebi sve te brojeve vje
rujui da e mi Gorovoj i Pavlenko poblie objasniti o emu je rije.
Oni kao da su to jedva doekali. Kad sam se vratio, odmah su me
saletjeli pitanjima pa i objanjenjima. Jasno je da sam optuen zbog iz
dajstva, terora, pokuaja atentata ak na Staljina, jer to svakog optue
nog kai. Osim toga, po toki 11 je jasno da sam lan neke antisovjetske
organizacije.
Najlaka je toka 10, tjeio me Gorovoj to si neto brbljao pro
tiv Sovjeta.
A ba ova toka 10, najlaka optuba, mene je najvie zabrinjavala.
Bio sam uvjeren da mi istraitelj po drugim tokama ne moe ba nita
dokazati. Ali sam pomislio da im je, moda, moj razgovor s Devjatkinom
bio ve poznat. Pobojao sam se. U tom razgovoru, dodue, nije bilo nieg
antisovjetskog, ali tko zna kako istraitelj moe izvrnuti smisao svake
izjave. Gorovoj je, naprotiv, tvrdio da je najopasnija posljednja, 11. toka.
To znai da si sve spomenute toke: 2, 8 i 10 l. 58. izvrio kao
lan antisovjetske organizacije i ipod njenim rukovodstvom rekao je.

Budui da si radio u Oblispolkomu, onda e te, sigurno, ukljuiti u

organizaciju Ivanova, predsjednika Oblasnog izvrnog komiteta. Sada mu
istraitelji pripremaju organizaciju. Mi smo se od nje nekako izbavili
ti si ba na vrijeme stigao... {str. 4445).
... Oko dva sata pred jutro istraitelj je pozvao dva straara i poeo ih
hukati na mene:
Vidite li ovog kontrika? Njega moramo danas dobro udesiti! Ne
samo da je radio protiv sovjetske vlasti vani na slobodi, ve je i ovdje u
zatvoru, u svojoj eliji, stvorio kontrarevolucionarnu organizaciju.
Sluajui to, srsi su me prolazili. Hoe li se baciti na mene? Istraitelj
je sjeo za stol, napisao neto na papiru i predao straarima. Poveli su me
u podrum gdje su bile tri zatvorenike samice. Malo mi je laknulo. Doveli
su me do poznatih vrata ove vlane i prljave betonske grobnice, otvorili

136

ih i ugurali me unutra. Iako mi je bilo hladno i zaguljivo bez zraka, odlaknulo mi je; inilo se da je glavna opasnost prola. Ostao sam tu sli
jedeih desetak sati. Niti se moglo sjediti kako treba, niti leati.
Kad su straari doli po mene, nisu me odveli u staru eliju, ve u
drugu samicu. Bila je to prostorija iroka moda metar ne mnogo vie
od toga, dugaka oko dva metra. Umjesto prozora, spazio sam kanalizacionu cijev koja je izlazila nekuda van, u dvorite. Zidovi i pod bili su od
gole cigle. Osim drvene kible, tu nije bilo niega.
Kada su se vrata zatvorila, ostao sam u potpunoj tami. Dugo sam kle
ao na koljenima i razmiljao to e mi jo uiniti. Bilo mi je jasno da je
istraitelj ve ispunio svoju prvu prijetnju i doveo me u poloaj u kojem
ne samo ovjek ve ni ivotinja ne bi mogla dugo izdrati. U toj se eliji
uope nisam mogao uspraviti zbog niskog stropa, a bilo je odvratno sjesti
ili lei na gole cigle. Bio sam mokar i blatan. Kroz cijev je strujao vilo
hladan zrak pa mi je zbog mokre odjee bilo neizdrljivo. Hou li odavde
uope izvui ivu glavu?!
Nakon nekog vremena dodali su mi kroz prozori na vratima drvenu
alicu s pola litre vrue vode i oko trista grama crnog kruha, prvo jelo
nakon dva dana muenja. Poslije batina i zatvaranja u onu betonsku
grobnicu, pa krajnje neizvjesnosti i patnje u ovoj ozidanoj jami, ipak
su mi dali vode i kruha! Nije tako beznadno, hrabrio sam se, izdri, bit
e bolje!
Dok nisam dobio kruha i vode, nisam ni osjeao glad. Ali sada sam se
obradovao i s velikim tekom pojeo taj komad kruha, zalivajui ga vru
om vodom. Odmah sam se osjetio bodrijim.
Koliko u dugo ovdje izdrati? Dane nisam mogao
brojiti jer je bila
vjena no. Nisu me izvodili u etnju niti su me putali da vrim nudu
napolju. Kiblu takoer nisam iznosio. Vrijeme sam raunao po obrocima,
vjerujui da ih dobivam jednom dnevno.
Uskoro me poela muiti nesnosna glad, a jo vie e. U ustima va
tra, jezik se lijepio za nepce skupljajui posljednje ostatke vlage. Tijelo
ukoeno, kao slomljeno. Vrijeme se pretvorilo u ekanje novog obroka.
Kada bi mi gurnuli kruh i vodu, brzo bih odvojio koru i pojeo je s
toplom vodom. Sredinu kruha bih podijelio na tri i ostavio za kasnije.
Kad sam tako nabrojio ukupno osam obroka, dakle osam dana, doli
su straari i naredili mi da izaem. Jedva sam se izvukao etveronoke.
Kao ivotinja iz jazbine. Nisam se mogao uspraviti od silnih bolova, pa
su me straari poduprli. Odveli su me do elije s brojem 27. Unutra sam
zatekao trojicu zatvorenika. Brzo su shvatili da dolazim iz karcera. Dali
su mi kruha.
Nova elija, iako mala, nije bila loa. U njoj
su bili drveni leaji,
imala je prozor, dodue okrenut prema hodniku,
ali je
arulja stalno
gorjela (str. 5859)...
... Odjednom sam shvatio s uasom da sve poinje ispoetka. Jedno se
brie, drugo se pie, jo gore i tee.
Kad sam pregledao novi spis koji mi je dao Astako, vidio sam da je
izdano novo odobrenje Oblasnog tuilatva za moje hapenje zbog novih
optubi, takoer po l. 58, ali sada po tokama 6, 11 i 14.
Toka 6 pijunaa, toka 11 pijunska organizacija, toka 14
povezivanje s inozemnom buroazijom. To sam ve prije dobro nauio.

137

Sada su sve optube bile povezane s inozemstvom, a ja sam u zatvoru

u SSSR-u. to e mi sve pripisati okrivljujui me po tim tokama? (str.
71)...
. . . Zdravlje mi se polako vraalo. Skinuli su mi zavoj s glave. Mod
rice s tijela poele su postepeno iezavati. Razmiljao sam o tome kako
je ovjek ilavo stvorenje.
Jednoga su me dana odveli u kabinet Agatonova. Dugo smo besko
risno razgovarali. Agatonov se ovoga puta nije sluio nasiljem. Kada se,
napokon, uvjerio da nisam promijenio svoj stav i da ostajem pri ranijim
izjavama, pozvao me da priem stolu i potpiem zapisnik o zavretku
istrage po mojem djelu. Pojavio se i Astako.
Iako je sve to za mene bilo neoekivano, ipaik sam paljivo pogledao
zapisnik koji sam trebao potpisati. Opazio sam odmah da na dnu zapisnika
stoji klauzula Zapisnik mi je proitan i s djelom sam upoznat, a ispod
toga mjesto za potpis. Neto tu nije bilo u redu. Zato sam ispred svoga
potpisa napisao: Zapisnik mi nije dan na itanje i s djelom nisam upoznat.
Potpis odbijam.
Kad su to vidjeli, obojica su me poela psovati i vrijeati. Toliko su
vikali da je dotrio jo jedan porunik. I tako je umjesto mene isljednika
komisija potpisala taj zapisnik.
Istraga je bila zavrena.
Pozvali su straara i vratili me u samicu.
Prema uobiajenoj proceduri, desetak dana po zavrenoj istrazi op
tuene su odvodili pred sud. U mom sluaju to se nije dogodilo. Rok je
davno proao, a ja sam ostao gdje sam i bio.
Tek u sijenju 1938. godine pozvali su me pred sud. Straar me uveo
u neku sobu na prvom katu, ispred koje je stajalo nekoliko naoruanih
straara. Oni su proputali zatoenike na jedna vrata, a izvodili ih na
druga. Unutra je ve bilo nekoliko zatvorenika. Kasnije ih je dolo jo.
ekali smo. Bile su to minute velikog nestrpljenja, minute iekivanja
i oslobaanja od jo jedne, moda posljednje iluzije koju smo svi gajili:
da je sud ipak sud, da potuje dokaze.
U sebi sam ve spremao plan obrane. Rei u sudu samo istinu o
svemu to sam doivio. Neka onda sude.
Vrata su se otvorila i propustili su me u prostoriju u kojoj se sudilo.
Bila je to neobina sudnica. Na sredini sobe stol za kojim je sjedio neki
porunik, a kraj njega naelnik zatvora. Iza njih etala su dva straara.
Soba je inae bila potpuno prazna i prljava.
Cim sam uao, porunik me ispitivao tko sam. Zatim je uzeo u ruke
akt i rekao:
Sluaj presudu Specijalnog sudskog vijea. Onda je taj akt pro
itao.
Bio sam zaprepaten. Kakva je to presuda
kada mi
nitko nije sudio
niti me
o mojoj krivici bilo to pitao. A eto,
ve mi
itaju presudu u
kojoj me, zbog kontrarevolucionarne djelatnosti, osuuju na deset godina
tekog prisilnog rada u radnim logorima.
Jesi li uo presudu? pitao je porunik strogo.
Sve se to odigralo tako brzo da sam bio potpuno oamuen. Zato sam
spontano odgovorio:
uo sam.

138

Straari su me doveli do stola. Porunik je okrenuo akt presude, dao

mi pero i naredio:
Potpii presudu!
Zato? upitao sam zaueno.
Za deset godina tekog prisilnog rada u logorima izderao se.
Zato ste me osudili na deset godina kada nisam nita kriv?!
Umjesto porunika, odgovorio je naelnik zatvora brutalnim tonom:
Mi nismo advokati da se s tobom objanjavamo! Potpii presudu
i kidaj odavde.
Rekao sam im da tu presudu neu potpisati ni pod koju cijenu jer se
ne osjeam krivim. Nisam ni zavrio, a istraari su me na najgrublji nain
izvukli iz sobe (str. 7 6 7 7 ) . . .
. . . Bilo je uobiajeno da se optunica dostavlja zatoeniku tri dana
pred suenje. U meuvremenu uzimali su odjeu zatoenika na dezin
fekciju, vodili ljude na ianje brade i kose, obavljali detaljni pretres. I
ja sam podvrgnut istoj proceduri.
Tono treega dana u 9 sati ujutro, doli su po mene. Bio je 31. ou
jka 1943. Iz elije su me izveli u zatvorsko dvorite gdje su ve ekala
etiri naoruana straara s automatima i policijskim psima na lancu.
Ponovo sam se sreo s Kitovjtenkom i gotovo se preplaio njegova izgleda.
Bio je u krpama, prljav, slika ivoga lea.
Ubrzo su doveli i Rudnikoga i druge zatoenike. Ukupno nas je bilo
trinaestoro. Bilo je strano gledati te pregladnjele, iscnpljene ljude u
dronjcima, koji su drhtali na hladnoi u oekivanju daljnih nareenja.
Kada su nas sve sabrali, doao je naelnik zatvora s jednim narednikom.
Dok je naelnik nosio u rukama neki podeblji omot sa spisima, njegov
pratilac je drao metalne lisice.
Kada su nas izveli iz zatvorskog dvorita, pred nama se pruio golemi,
bijeli, snjeni prostor koji nam je zasjenio oi. Bio je sunan zimski dan.
Doveli su nas pred vrata vojnog tribunala. U blizini suda nalo se neko
liko graana koji su s prezirom promatrali. Naelnik zatvora uao je u
sudsku zgradu a ubrzo zatim iz suda su straari izveli 25 zatoenika, ve
inom naih poznanika iz mostovikog logora. Tek kad su njih izveli,
naredili su nama da jedan po jedan uemo u hodnik, odakle su
nas uveli u sudsku salu rasporeujui nas daleko jedan od drugoga, kako
ne bismo razgovarali.
Sala je bila potpuno prazna, veoma prljava, izgrebenih zidova. Ispred
naih sjedita bila je neka vrsta pozornice, na kojoj je stajao povelik stol,
prekriven crvenim platnom, a iza stola nekoliko stolica. Na zidu, iza toga
stola visio je velik portret Staljina u uniformi generalisimusa i neto manji
portret Berije, u graanskom odijelu.
Budui da sam bio prilino gladan, izvadio sam komadie suhoga kruha
iz torbice i poeo jesti, dodavi Rudnikom i Kitvojtniku, koji su mi bili
najblie, takoer nekoliko komadia. I drugi su zatvorenici takoer neto
vakali.
Vea grupa osuenika koju smo sreli na ulazu bila je zapravo pri
premljena da svjedoi protiv nas.
Meu tim zatoenicima prepoznao sam veinu onih brigadira i de
setara koje sam smijenio s dunosti u Mostovici. Ti su ljudi bili spremni
na sve po nalogu Beljajeva.

139

Pred poetak suenja, ule su u salu najprije dvije ene i sjele za

stol odreen za sekretare suda. Zatim je, iza nas sjelo petnaestak civila,
oito suradnika NKVD-a, kako se vidjelo iz itavoga njihovog dranja.
Odmah iza naih lea i sa strane uvali su nas straari.
Ulazak sudaca vojnog tribunala svi smo pozdravili ustajanjem. Bila
su trojica, svi u oficirskim uniformama. Relativno jo mladi ljudi, od 36
do 40 godina. Najzad, doao je i dravni tuilac, takoer u uniformi,
neto stariji, i sjeo uz stol sa strane. Svi su bili dobro odjeveni, isti, uh
ranjeni i samozadovoljni.
Predsjednik suda je objavio da sud poinje rad. Upitao nas je jesmo
li >primili optunice i, ikad smo odgovorili potvrdno, proitao je optubu.
Preli su zatim na ispitivanje lije Pavlovia Kitvojtenka. On se drao
odlino. Na sve optube koje su mu proitane odgovorio je negativno,
i to vrlo otro, ne priznavajui uope da je kriv. Predsjednik je naredio da
se kao svjedok pozove jedan od brigadira iz prodajnog odjela mostovikog
logora. Taj je odmah izredao neke tobonje antisovjetske razgovore Kitvoj
tenka, Rudnikog i drugih iz nae grupe. Zatim su pozvali jo jednog
desetara. Komedija se nastavlja. Pojavio se kao svjedok i zamjenik naelnika
odjela za snabdijevanje mostovikog logora. On je tvrdio da su Kitvojtenko
i Rudniki mnogo puta u njegovom kabinetu vodili raznovrsne antisovjetske
razgovore s namjerom da ga zavrbuju u svoju organizaciju.
Kitvojtenko i Rudniki uporno su poricali sve navode svjedoka, traei
da se u
zapisnik
unese tono vrijeme i mjesto razgovora kako
ih navode
pojedini svjedoci.
Poslije toga sudac je pozvao Ota, koji je potvrdio sve
to su svjedoci rekli i jo dodao neke svoje lai.
Zatim je sud pozvao kao svjedoka jo jednog iz nae logorske grupe,
Grimberga. Grimbergovo svjedoenje odmah je privuklo nau panju.
Poeo je svoj iskaz time da je on Nijemac, kao
i Oto, i da je,
im su ga
uhapsili, znao da
e ga i strijeljati. Budui da je znao da mu
u svakom
sluaju predstoji smrtna kazna, i da mu nikakva odbrana nee pomoi,
on je odluio da se bar pri kraju ivota ne mui glau. Zbog toga se do
govorio sa svojim istraiteljima da e za vie hrane svjedoiti protiv svakoga
za koga istraga trai. Grimberg je dodao da je nakon tog dogovora, a radi
dobrih uvjeta i bolje hrane, potpisivao sve to je dobio na potpis.
Iz Grimbergovih iskaza jasno se vidjelo da je cijela optunica od
poetka do kraja, bila izmiljena i stvorena na osnovi lanih podataka
i svjedoenja.
Iskaz Grimberga izazvao je zabunu i sudaca i dravnog tuioca.
Najzad se sudac snaao i prekinuo Grimberga.
Zatim je protiv mene svjedoio upravitelj mostovikog skladita umske
grae. On je naveo cijeli niz tobonjih mojih razgovora antisovjetskog
sadraja. Tvrdio je, uz ostalo, da sam ga vrbovao za svoju grupu, za
ustanak. l\ja moj zahtjev naveo je vrijeme i mjesto svih tih razgovora,
a ja sam traio da se to unese u zapisnik.
Doao je na red i Karaov iju pjesmu sam ve uo. Jasno se i sada
osjeala njegova neuvjerljivost i nesigurnost.
Porekao sam sve iskaze svjedoka i vrsto ostao kod svoga iskaza
u istrazi.
Zatim su, jednoga za drugim, pozivali i sve druge svjedoke, koji su
u istom dijhu govorili protiv nas.

140
i

Od dvadeset est ispitanih svjedoka, dvadeset etiri su svjedoila po

uputama Beljajeva. To je bilo oigledno za sve koji su bili prisutni na sudu.
Istrani organi su prilino vjeto pripremili i podijelili uloge svjedocima
tko e i to govoriti i protiv koga
ali su napravili
veliku greku
u vezi s utvrivanjem vremena i mjesta
tobonjih razgovora.
Iskazi pojedi
nih svjedoka nisu se nikako podudarali i za nas je to bilo odluujue. to
se tie vremena odravanja nekog tajnog sastanka svjedoci su se razilazili
i za nekoliko mjeseci.
Uvee su nas vratili u zatvor.
Drugog jutra, kad smo se ponovo nali pred sudom, prvi se javio
Rudniki i zamolio sud da razjasni zbrku i' proturjenost u izjavama
svjedoka.
Kada je sud poeo neke svjedoke ponovo ispitivati, dolo je do jo vee
zabune. Jedan od sudaca je bio prisiljen
da dvojici svjedoka postavi
pitanje
kako je dolo do razliitog svjedoenja u
vremenu i mjestu.
Umjesto odgovora, iz grupe svjedoka koji su bili u sali, uo se jasan
glas:
Svi laemo!
U sali je nastalo komeanje. Svjedoci su se zbunili i nisu znali to
bi odgovorili. Zatim je jedan od njih dvojice rekao:
Drue sue, mi se uope nismo spremali na ova pitanja ...
Bilo je oigledno da su svjedoke marljivo pripremali za to to treba
da kau, ali su zanemarili usaglaavanje njihovih izjava.
Ispitani su ponovo jo neki svjedoci. Tada je Karaov, sav zbunjen,
rekao:
Ja sam ve star ovjek i gotovo nepismen, svjedoio sam onako
kako mi je rekao isljednik Beljajev. Zbog toga ja i ne znam to je tu poli
tiki pravilno, a to je nepravilno.
Uslijed zbrke zbog proturjenih izjava svjedoka, sud je moda s vie
strpljenja nego inae sasluao nae zavrne rijei, dopustio da izloimo
u miru to imamo.
Govorio je najprije Kitvojtenko, zatim Rudniki, pa ja i svi ostali
redom. Bunili smo se i branili kako smo najbolje znali, uvjeravajui sud
da smo, bez obzira na to to ivimo u zatvoru, ostali isti ljudi koji ele
samo dobro sovjetskoj zemlji.
Tuilac je dao otru zavrnu rije traei smrtnu kaznu kao da je sva
naa krivica dokazana. Ostali smo zapanjeni!
Treeg dana proitali su nam osude. Tada nam se inilo da su bile
neoekivano blage. ovjeku koji se ve pomirio s tim da e biti nevin
strijeljan, i deset godina nove robije, bez krivice, ini se spas. Toliko su
dobili Kitvojtenko, Rudniki i jo estorica. Meni su na ono to mi je ve
otprije bilo dodijeljeno dodali jo osam godina.
Oto je dobio samo pet godina zbog dobrog dranja u istrazi i na sudu.
Po zavretku suenja nisu nas vratili u zatvor, ve u komandanturu
jercovskog logorskog punkta na kupanje i sanitetsku obradu. Tu su nas
i zadrali. Zakljuili smo da nas, vjerojatno ovdje dre izolirane dok se ne
skupi vea grupa za transport. Za mjesta krajnjeg sjevera, gdje su osueni
lieni svega, rijetko se tko iv vraa.
Vrijeme je prolazilo, a nae se stanje nije mijenjalo. U potpunoj
neizvjesnosti presjedili smo u sanitetskoj sobi punih sedam dana. Osmoga
je dana najzad dola naredba. Pripremili su nas za put uobiajenim postup
141

kom. Ubrzo su doli i sprovodnici. Pratnja je bila pojaana. Nas dvanaesto

ricu poveli su na eljezniku stanicu i ukrcali u jedan zatvoreniki vagon
(179182)...
Izvode iz sjeanja objavljivao je Vjesnik 1981. godine, a iz nove
knjige i zagrebaki Danas. Zanimljivo je da je list zagrebake opine
Trnje (Trnje 19841985) u vadesetpet nastavaka objavio opiran razgo
vor s J. Beranovskim. U posljednjem nastavku on objanjava:
. . . Htio bih da itaoci mojih knjiga znaju da sam ja zagrebaki
radnik, proleter kojega je Centralni komitet KPJ poslao u SSSR na kolo
vanje rekao nam je Julius Baranovski i nastavio: Tamo sam postao
cijenjen
politiki radnik, a zavrio
sam i studij
umarstva. Onda sam
postao rtvom staljinistikih istki.
Ve
pedeset godina meni iz
sjeanja ne
izlaze sibirski logori,
NKVD-ovci. Ni iz snova mi ne izlaze. I obitelj sam na neki nain okovao
tim svojim sjeanjima. Memoare koji su mi upravo izali i koje mi je nae
drutvo omoguilo i pomoglo da izdam smatram dijelom svoje borbe za
ideale za koje sam se opredijelio kao jugoslavenski skojevac i komunist.
Na sreivanju, odnosno zapisivanju svojih sjeanja radim ve 30 godina
od povratka iz SSSR-a. U javnost nisam nita davao da ne bih nakodio
odnosima nae zemlje sa SSSR-om. Tek nakon Devetog kongresa SKJ na
kojem sam ja bio gost i na kojem je drug Tito govorio o rtvama stalji
nistikih
istki, a na nagovor druga Kardelja, dao sam, preko lista Politika
(0218.
11. 1969. op), i jo ntkih listova, dio tih
svojih sjeanja. Nakon
toga su me sa svih strana zasuli ponudama da izdaju moje knjige, ali sam
ih sve odbio opet iz razloga da ne nanesem radi neke osobne koristi,
tetu naem drutvu.
Meutim, drugi nisu bili takvog miljenja, pa su se u javnosti pojavila
razna autentina sjeanja na vrijeme staljinistikih istki. Za neke od tih
sjeanja zasluni su i neki ljudi
s kojima sam ja tada kontaktirao i
koji
su znali moju ivotnu priu. Jer, upravo iz te moje
prie su neki svjedoci
uzimali svoje doivljaje. Nekako istovremeno su se i izvan nae zemlje
pojavile brojne knjige sumnjivih svjedoenja o sibirskim logorima. Sve
je u tim knjigama bilo podreeno senzacionalizmu i istim izmiljoti
nama. To je mene kao ovjeka jako pogodilo. Uvidio sam da bi sada bilo
tetno da ne objavim svoja sjeanja, pa sam 1981. godine izdao knjigu
Zatvorska i sibirska sjeanja 19261957. Ta je knjiga bila od javnosti
izvanredno primljena, a izazvala je i niz pitanja upuenih meni kao njenom
autoru, jer ja u jednu knjigu nisam mogao strpati itav svoj ivot. Zato sam
se odluio na ovaj iri zapis. U ove nove tri knjige uvrteno je ono to
su urednici tih knjiga mislili da je iz mojih sjeanja najvanije. I sve
je vjerodostojno dokumentirano:
gdje sam i to radio, na kakvim
sam
sve dunostima bio, koliko puta sam hapen i 'suen, koliko sam proveo
u zatvorima i logorima... Mislim da e knjige biti zanimljive svim
itaocima, posebno mladim, jer
je unutra meu njihovim koricama
dio
povijesti o kojem se (jo) ne ui u kolama i na fakultetima.

142

INTERMECO
GULAG PRED N A M A

. . . O tome kako smo saznavali istinu o stvarnosti staljinskih logora

i kako je ta istina utjecala na razne ljude u Evropi, napose na ljevici, ne
zna se dovoljno. Taj dio historije jo nije napisan i vjerovatno nee tako
brzo biti. Ovdje u Jugoslaviji, bilo je, kao i drugdje, onih koji nisu eljeli
da se sve to sazna, koji su se bojali da bi saznanje o tome moglo pokolebati
povjerenje u socijalizam (ne samo onaj koji sam sebe zove realnim socija
lizmom, s kojim nam nije bilo teko raskrstiti). Drugi su pak traili da se,
upravo u ime socijalizma (onog s ljudskim licem), obznani istina do kraja,
bez ikakvih ustupaka, da se kazne oni koji su krivi za zloine i sudjelovali
u njima.
Takav je bio i moj stav, ali ga nisam odmah i odjednom zauzeo.
Smetali su me ne samo oni koji su htjeli prikriti ili umanjiti znaenje
svega to se dogodilo, nego i duhovi okrenuti prolosti (a prolost ovdje
nije bila lijepa), koji su se radovali to se upravo tako dogodilo. Trebalo
je mnoge stvari revidirati i porei da bi se ostalo privren vrijednostima
koje smo eljeli, unato svemu, sauvati. Oni kojima je bilo stalo do toga
(a mnogima uope nije) nisu bili u laku poloaju, osobito ako su odbijali
konformizam. Onima koji su mi bili najblii pomoglo je iskustvo otpora
faizmu u Evropi: znali smo koliko je u tome iskustvu bilo estitih napora,
ljudi vrednijih i boljih. Sukobi starih ideologija, poticani ovdje nacionalnim
i vjerskim netrpeljivostima, ostavili su meu nama tragove krvi i traume
sjeanja. Nada da je s tim zauvijek svreno obiljeila je nau mladost.
Tu nadu nismo dijelili od svojevrsne ideje socijalizma. Ali sam socijalizam
nam je najprije predstavljen kao jedan i jedinstven.
Od toga smo poeli...
Brzo se irila istina o gulagu, usprkos svemu to ju je nastojalo zausta
viti ili ublaiti, to joj se suprotstavljalo u nama samim i izvan nas.
XX kongres KPSS nije nam u tom pogledu otkrio nita novog. Ovdje smo
ve poslije 1948. sluali dosta o tome. Arhipelag gulag je pruio mnogo vie,
ali samo manjem broju inteligencije: nije objavljen u Jugoslaviji, premda
su gotovo sve druge Solenicinove knjige prevedene na jugoslavenske jezike.
Pokuavao sam na razne naine, tekstovima i poticajima, privoljeti pojedine
izdavae da to djelo objave, ali odluku o tome ne donose samo izdavai.
U Solenicinu sam cijenio mnogo vie svjedoka negoli ideologa...
... Oekivali smo knjigu kao to je Vaa, u kojoj nema nikakve druge
pristrasnosti osim one spram istine i ovjeka. Kako je sve to to se dogodilo
bilo mogue i zato je uspjelo, pitali smo se toliko puta. Vi ste nam
odgovorili: 'Nekanjen obraun s milijunima uspio je upravo zato to su ti
ljudi bili nevini.

143
i

itajui Prie s Kolime pitali smo se je li ono to u okolnostima koje

nam predoujete ostane od ovjeka jo uvijek ovjek: koliko jest i valja
li nam promijeniti samu definiciju ovjeka? Takva pitanja, postavljaju
istinska i blagorodna djela, kao to je Vae, Variarne Tihonoviu.
Primite izraz nae zahvalnosti i potovanja.
Predrag Matvejevi.

Predrag
1985.

Matvejevi

Otvorena

pisma,

Moralne

vjebe,

Nova

12,

Beograd,

VODIO JE JURI NA NEBO

Uitelj i politiki radnik, vojnik i revolucionar Jovan Malii, poznatiji

u revolucionarnom pokretu kao Ivan Martinovi, ali i kao Vuji,
Hristi, Mrkonji... uhapen je 1938. u Sovjetskom Savezu. Uhapen,
nestao, ubijen.
Jedini Maliiev biograf, beogradski publicist uro urakovi, je
objavljujui u Borbi (27. 11. 3. 12. 1979), a kasnije u knjizi Osam
sekretara Partije (Privredni pregled, Beograd, 1982), zapisao da je Jovan
Malii roen u Danilovgradu 1902. godine. Na spisku delegata etvrtog
kongresa KPJ, iji je faksimil, bez naznake izvora objavio Ivan Oak
u knjizi Braa Cviji (str. 232) pie da je roen 1901. Meutim, na istom
faksimilu je zapisano da je Martinovi... nek(valificirani) radnik ..
to nije tono, te moemo i 'za godine roenja vjerovati urakoviu.
Prvi svjetski rat Malii je doekao kao djeak, ali se ukljuio u crno
gorsku vojsku, a poslije poraza i u komite, u brdima. Njegov se potpis
nalazi ispod poznate komitske Rezolucije u kojoj se istie, da borbu protiv
neprijatelja treba nastaviti do njegovog istjerivanja iz zemlje. Dakle,
mladi Malii pripada onoj generaciji crnogorske omladine naglaava
. urakovi koja se borila za slobodu Crne Gore, ali je s ogromnim
oduevljenjem prihvatila ideju ujedinjenja. Ideali ove nacionalistiki nastro
jene generacije poeli su veoma brzo da slabe, jer novi reim je odmah
pokazao svoje pravo
lice... (.
urakovi, cit. dj. str. 175).
Jovan Malii je
zapoeo s revolucionarnim radom u
svojoj sedamnae
stoj godini (lan KPJ
od 1919), a
ubrzo je zavrio i kolu, te postao uitelj.
Malo je podataka
o njegovom
partijskom djelovanju u zemlji, ali postoji
pretpostavka da je bio i sekretar jednog od okrunih komiteta KPJ. Nema,
prema urakoviu, ni preciznijih podataka o tome kako je stigao u SSSR,
ali je od 1924. godine lan SKP(b) i zatim, pitomac Vojno-politike akade
mije u Lenjingradu, koju je zavrio 1927. godine. Iste godine postavljen
je za predavaa na Komunistikom univerzitetu nacionalnih manjina Zapada
(KUNMZ) u Moskvi, koji su polazili komunisti-emigranti iz zapadnoevrop
skih komunistikih zemalja, a meu njima i mnogi Jugoslaveni.
Od tada se ponovo angaira i u partijskom ivotu. Bilo je to vrijeme,
kao to je poznato, antifrakcijskih borbi u frakcijski razjedinjenoj KPJ.
Izvrni je komitet Kominterne u travnju 1928. godine sazvao savjeto
vanje rukovodstva KPJ. Savjetovanje je zavrilo usvajanjem Otvorenog
pisma lanovima KPJ, u kojem se kae i ovo: . . . Partija koja je u posleratnim godinama od 1918. do 1920. vodila ogromnu veinu radnike klase
Jugoslavije, Partija koja je imala u svojim redovima desetine hiljada
svojih pristaa, koja je vodila jake masovne sindikate, koja je vodila velike
10

145

mase srpskih, slovenakih i makedonskih seljaka, koja je u Konstituanti

predstavljala grupu od oko 60 poslanika, ta Partija je u posleratnim
godinama pokazala zaprepaujue znakove gubitka svog uticaja u masama,
izgubila je svoje veze sa velikim preduzeima, i smanjila brojano stanje
svog lanstva na svega 3.000 lanova. Ujedinjeni sindikati brojano su opali
i danas obuhvataju samo oko 2 odsto radnike klase Jugoslavije . . . (prema:
Jedanaest kongresa, 19191978, Privredni pregled, Beograd, 1978).
Odlukom Kominterne formirano je privremeno rukovodstvo KPJ, koje
s Filipom Filipoviem, urom akoviem, i drugima ostvaruje Otvoreno
pismo i priprema etvrti kongres KPJ. Na sastanku Biroa CK KPJ,
20. lipnja 1928. godine, Malii je izabran za jednog od lanova tzv. Zagraninog biroa, koji je imao ulogu da zamjenjuje ilegalno partijsko ruko
vodstvo u zemlji. Radio je na planu rada CK KPJ, a bio je i na elu
moskovske grupe jugoslavenskih studenata koja je nastojala preuzeti ruko
voenje Partijom.
etvrti kongres KPJ odran je poetkom studenoga 1928. godine
u Dresdenu. Kongres je odluio da novi CK KPJ mora biti sastavljen
od komunista svih jugoslavenskih nacionalnosti koji su po socijalnom
sastavu preteno radnici. U CK su izabrani Jovan Malii, uro akovi,
Josip iinski, Ljubo Radovanovi, Filip Filipovi, Marko Maamovi, Laza
Stefanovi, uro Salaj, Gojko Vukovi, Zika PecarSki, Josip Debeljak...
Za politikog sekretara (prvog ovjeka Partije) izabran je Jovan Malii,
a za organizacionog sekretara . akovi. Zanimljivo je da su uru akovia moskovski emigranti prihvatili tek poslije dugih uvjeravanja i osobnog
angairanja tada jednog od vodeih ljudi Kominterne, Talijana Palmira
Togliatti a.
U literaturi, i dokumentima, ima jo uvijek dosta toga spornog oko
izbora Sekretarijata Politbiroa, pa i samog izbora Maliia, no smatra se
konanim Jovan Malii bio je jedan od generalnih sekretara KPJ.
Vei dio rukovodstva KPJ odlazi na rad u zemlju. Meu njima je
i Malii, pod imenom Vuji, koji odrava sastanke rukovodstva u Zagrebu,
i irom zemlje.
Godina 1929. estojanuarska diktatura kralja Aleksandra Karaorevia
i vojne kamarile s generalom Petrom ZiVkoviem na elu, znaila je
zavretak kvaziustavnog stanja u Jugoslaviji. Na udaru su bili, na prvom
mjestu, komunisti.
Centralni komitet KPJ, s Maliiem na elu, promatrao je situaciju
Kraljevine Jugoslavije kroz prizmu ocjene Kominterne o narastanju opte
krize kapitalizma i o predrevolucionarnoj situaciji zapisao je .
urakovi. Ne uzimajui dovoljno u obzir realne odnose u zemlji i prooenu moi i uticaja partije u masama Centralni komitet je u svom direktivnom pismu nakon uspostavljanja diktature pisao: To nije samo tzv. ustavna
kriza hegemonistikog reima srbijanske buroazije, nego i dravna, pri
vredna, politika, jednom reju opta kriza celog sistema. Jedini izlaz
iz ove krize za radniku klasu i seljatvo jeste oruana borba, graanski rat
protiv vladavine hegemonistike srbijanske buroazije. Nikakve parla
mentarne i demokratske kombinacije, nikakve vlade, njihovi izbori i paci
fistiko oekivanje nisu u mogunosti da udovolje ma i jednom od osnovnih
zahteva radnike klase, seljatva i ugnjetenih naroda. Za radni narod osim
oruane borbe drugog izlaza nema... injenica da KP nema veinu
radnika sa ,sobom ne sme ni u kom sluaju da slui kao opravdanje za

146

pasivnost...
Pristupajte
odmah
izdavanju
letaka,
stvarajte
radnike
i seljake komitete. Protiv generalske vlade, za vladu radnika i seljaka,
za samoopredjeljenje sviju naroda Jugoslavije.
Potujui direktivu svog rukovodstva lanovi Partije i SKOJ-a krenuli
su, uprkos izuzetno tekim uslovima, u aikciju sa besprimernim heroizmom,
koja je kasnije nazvana juri na nebo. Reim je odgovorio kontrajuriem . . . (cit. dj. str. 176).
U lipnju 1929. godine, kada policijski teror nesmanjenom estinom
bijesni u svim krajevima Jugoslavije, Jovan Malii, pod ilegalnim imenom
Mrkonji, obavijetava Kominternu: mobilisane su cjelokupna andar
merija i policija, mjestimino i vojska. Preko 500 radnika uhapeno je prije
Prvog maja i na sam Prvi maj. U istom izvjetaju obavjetava Moskvu
i o ubojstvu ure akovia i Nikole Heimovia, sekretara Centralnog
odbora Crvene pomoi Jugoslavije.
Josip Broz Tito je, u predavanjima u Politikoj koli u Kumrovcu
1977. godine (Komunist, Beograd, 1978) rekao: Odluka o ustanku bila je,
istina, nerealna, jer za to nisu postojali uslovi, no treba ukazati i na drugu
stranu. Komunistika partija Jugoslavije je u to vrijeme povela i herojsku
bitku koja je jaala povjerenje naroda u Partiji, to je kasnije predstavljalo
bazu za stvaranje irokog saveza komunista s drugim antifaistikim
demokratskim snagama. Partija je u vrijeme estoj anuarske diktature
zaista pokazala svoju revolucionarnu vrstinu i hrabrost. Komunisti su
herojski juriali na nebo, bili su disciplinirani i bez kolebanja su uli
u borbu protiv diktature.
Nastradali su nam najbolji kadrovi. U aprilu je uhapen i strijeljan
uro akovi, organizacioni sekretar Centralnog komiteta, jedan od naj
svjetlijih likova nae Partije. S njim je tada ubijen i Nikola Heimovi,
sekretar Crvene pomoi. Tih je dana u Zagrebu uhapen i ubrzo zatim
ubijen Pajo Marganovi, sekretar CK SKOJ-a. Tokom ljeta to se isto
dogodilo i sa Mijom Orekim i Jankom Miiem, ubijeni su u jednoj kui
u Samoboru. Ubijen je i lan Politikog biroa CK KPJ Bracan Bracanovi,
Crnogorac, koji je doao iz Kominterne, gdje je zavrio kolu, i mnogi
drugi... (str. 31).
Shvativi to se dogaa u zemlji Politbiro je na proirenoj sjednici
u svibnju 1929. godine napustio parolu oruanog ustanka, ali je usvojio
zakljuak da se revolucionarna situacija sve vie zaotrava i da se moe
pretvoriti u neposredno revolucionarnu, pa zbog toga kurs Partije mora
biti priprema za oruani ustanak.
A u izvjetaju zagrebake policije iz tog vremena pie: Poslije estog
januara o. g. pojaala se komunistika propaganda u naoj dravi. Ta se
propaganda osjetila naroito poslije proglasa Izvrnog odbora Crvene sindi
kalne internacionale izdanog u mjesecu januaru 1929. godine u Moskvi pod
naslovom Protiv terora i besnila soldateske u Jugoslaviji i posle proglasa
Izvrnog odbora Komunistike internacionale radnicima i seljacima cijelog
svijeta pod naslovom Protiv diktature u Jugoslaviji.
Nije bilo gotovo ni jedne nedelje, a da se na ulicama grada Zagreba
nisu pojavljivali leci protiv dravnog sadraja, koji su pozivali radnitvo
na ustanak, na demonstracije protiv vlade i tako dalje. I kako god je poli
cija intenzivno tragala za poiniteljima, ipak je ove teko pronalazila, jer
su komunisti radili konspirativno. Policija je osjetila da cio komunistiki
pokret vodi vrsta ruka, pa se moglo zakljuiti da se u Zagrebu nalaze
18

147

lanovi vodstva, Komunistike partije i da tu ive ii rade ilegalno. Prva je,

dakle, dunost policije bila da ustanovi tko bi se od lanova vodstva
tu nalazio. Znalo se da su se lanovi Centralnog komiteta u veini odmah
po suspenziji Ustava razbjeali u inostranstvo, pa je prema tome bilo teko
odrediti, tko se od njih ovdje nalazi.
Daljim izvidom, a i prema informacijama koje je Ministarstvo unutra
njih djela ovamo dostavljalo nasluivalo se, a kasnije i ustanovilo, da u
Zagrebu taj pokret vodi uro akovi, lan Centralnog komiteta i jedan
od najaktivnijih voa Komunistike partije. Osim toga se ustanovilo da
Centralni komitet iz Bea alje ovamo bd vremena do vremena svoje najjae
lanove po raznim misijama. Ta lica vode pokret ovdje obino kratko vrije
me, a potom se vraaju natrag u Be, kako bi zameli svoje tragove.
Tokom mjeseca marta i aprila zapoela je policija sa jednim sistemat
skim radom oko pronalaenja ovih lica i oko onemoguavanja njihove akcije.
Policija je bila svijesna da e taj rad trajati due vrijeme, a naroito i zato
to nije htjela da zapone sa hapenjem manje vanih funkcionera.
Uz mnoga hapenja, pa i ubojstva, odrano je neto vie od dvije
godine, preko 150 suenja na kojima su osueni stotine komunista na
ukupno stotine i stotine godina robije.
Mnogi ocjenjuju da je to bilo najtee razdoblje u povijesti Komunistike
partije Jugoslavije. Samo, kasnije je meutim, u Staljinovim istkama,
stradalo vie jugoslavenskih komunista!
No, vratimo se sudbini Jovana Maliia.
Kominterna neprestano mijenja sastav najueg partijskog rukovodstva
KPJ. Neko su vrijeme djelovala i dva rukovodstva jedno u zemlji,
a drugo u Beu, ak je koordinator bio Jovan Malii. Tako je formiran
Polirtbiro u sastavu Ivan Martinovi (J. Malii), Viktor Kolea, Zika
Pecarski, Blagoje Nikoli i Marko Maanovi, sa zadatkom da djeluje
u zemlji, a u Zagranini biro su postavljeni Filip Filipovi, uro Salaj
i, kao koordinator Jovan Malii. U sijenju 1930. godine Kominterna je
u Politbiro ukljuila Petka Miletia i Ristu Samardia, a ubrzo zatim
u zajedniko rukovodstvo (jer je Kominterna shvatila da dva rukovodstva
ne mogu uspjeno funkcionirati) kooptirani su i Antun Mavrak, Akif
eremet, Nikola Kovaevi i Karlo Hudomal. Samo nekoliko dana kasnije
smijenjen je s funkcije sekretara Jovan Malii, a obrazloenje sukob
s cjelokupnim rukovodstvom.
Ocijena ovog dijela partijskog djelovanja dana je na etvrtoj konfe
renciji KPJ, odranoj 24. i 25. prosinca 1934. godine u Ljubljani. Kon
ferencija je uzroke slabog rada pronala:
1. U vodstvo je pored najboljih radnika, kao uro akovi, izabran
niz drugih slabo ili nikako povezanih sa Partijom, koji nisu izrasli u samoj
Partiji nego su vaspitavani van nje. 2. Vodstvo je poelo (u znatnoj mjeri
ba zbog takvog svog sastava) da se opire u prvom redu na ilegalne drugove
nepovezane sa masom partijskog lanstva ni sa radnikim masama u preduzeima, a takvi elementi koji su nerazdvojno bili vezani sa radnikim masa
ma potiskivani su u pozadinu. CK nije osigurao uslove za stapanje aktiva
koji se razvijao u kolama i aktiva koji se razvijao na radu u zemlji.
3. Mjesto konsolidacije Partije i pridobijanje najboljih i najzdravijih
elemenata i dotada postojee lijeve i desne frakcije... rukovodstvo je
polo u stvari na stvaranje tree grupe na put sporazuma s desnom

148

frakcijom... 4. Znatan dio delegata IV kongresa nije se vratio u svoje

organizacije.
Zapoinje vrijeme druge emigracije Jovana Maliia. Odlazi u Be, pa
zatim u Moskvu, gdje je s uspjehom zavrio najviu partijsku kolu
Institut
crvene profesure, odsjek filozofije. I ponovo predaje na KUNMZ-u.
U to vrijeme pada i prva istka u KPJ, ali dakako,
samo partijska
istka, kako se to tada nazivalo. Pod partijsku istragu dolazi i Malii, za
jedno s vie jugoslavenskih komunista, ranijih rukovodilaca. Prema I.
Oaku (Braa Cviji, iSpektar-Globus, Zagreb, 1982) u Moskvi su iz KPJ
iskljueni Kerber (Mavrak), Berger (eremet), Dragaevac (K. Novakovi)
i Schwarc (Zujovi), dok su pod partijskom istragom bili Martinovi {Ma
lii) i Werner . . . (str. 371, fusnota 95). Oak nastavlja: . . . Dva mjeseca
poslije proirene sjednice rukovodstva KPJ (3. IV 1933) usvojen je doku
ment koji se zove Rjeenje Privremenog rukovodstva KPJ o rezultatima
istke. U njemu je reeno: 1. Rezultati istke lanova komunistike partije
Jugoslavije svjedoe da je odluka IKKI (Izvrni komitet Komunistike internacionale) o potrebi provoenja istke bio: a) da raisti atmosferu ne
povjerenja meu drugovima i sumnjiavost koja je vladala u redovima par
tijske emigracije, b) da organizacionim mjerama utjee na te elemente
meu emigrantima koji unato opomena produavaju da razlau Partiju
pomou frakcionakih grupnih borbi, c) da primjerenim kaznama drugova
za nekomunistiko vladanje na policiji i na sudu podignu komunistiki
moral u partiji i time pridonesu tonom primjenom komunistikog vladanja
pred klasnim neprijateljem, d) da istrae sumnju o partijskoj pouzdanosti
u konkretnim sluajevima. Privremeno rukovodstvo sa zadovoljstvom kon
statira da je komisija IKKI za istku lanova KPJ u osnovnom pravilu
izvrila
pred njom postavljenu zadau... (str. 371).
Na
sjednici Privremenog rukovodstva i Zagraninog biroa
KPJ, koja
je odrana u srpnju 1930. J. Malii je zatraio da ga razrijee dunosti.
Tome se suprotstavio Stjepan Cviji, koji je, prema Oaku (cit. dj. str. 392),
poslije izraene Maliieve sumnje u uspjeh, rekao: . . . Hristi (J. Malii)
nema pravo, naprijed zauzeti stav da od novog rada nee biti nita, da
emo na plenum doi samo s minusima, to dokazuje slabu volju za kolektivni
rad. Ja sam prema Baueru uinio pred Kominternom izvjesne rezerve, ali
da emo ako on ue u rukovodstvo uiniti sve mogue za normalan
rad. Stav Hristia znai iskljuiti se iz rada. Ne znam kako se mogu na
praktinom radu provoditi u ivot odluke Kominterne sa kojima se ne
slae. On umjetnim nainom dijeli Balkanski sekretarijat i Kominternu.
BS ne vodi zaseban kurs. Tu treba zauzeti precizan stav...
O
susretu s Maliiem Rodoljub olak ovi (Kazivanja o jednom poko
ljenju, Sarajevo, 1968), je zapisao:
. . . Kusovac (Labud) me jednog dana odveo Jovanu Maliiu-Martinoviu, bivem generalnom sekretaru KPJ ... Stoga me je zanimao susret
s njim. Bio je rodom iz Crne Gore, svreni uitelj, koji je bio poslan u
SSSR na kolovanje, gdje je zavrio vojnu intendantsku kolu. Jo je ne
jasno kako je on, pored ljudi koji su bili pozvaniji da vode nau Partiju,
postao njen generalni sekretar. Vjerojatno e se moi o tome rei vie kad
budu dostupni dokumenti Kominteme iz tog perioda.
Martinovia smo zatekli u njegovom stanu, u kome je ivio sa svojom
enom Ninom ilovi i erkicom. Poto je skinut sa svih odgovornih fun

149

kcija u KPJ, on je studirao na Institutu crvene iprofesure. Martinovi je

bio stasit ovjeik tridesetih godina, lijepih crta lica, tamnosmee, grgurave
kose i izrazitih plavih oiju, iz kojih je izbijalo neto samouvjereno i oholo
to je neprijatno doimalo ve pri prvom susretu. Taj se utisak pojaavao
u toku razgovora, jer je Martinovi nastupao na razmetljiv i do te mjere
nesamokritian nain da je neki pravi razgovor bio nemogu, ako ovjek
nije bio spreman da se svaa s tim prgavim i uobraenim raalovanim par
tijskim generalom. Ni jednom rijeju on Ise nije interesovao za prilike u
zemlji i Partiji, za muan proces likvidacije one kobne avanturistike po
litike koju je on sa svojim politiki nedoraslim 'drugovima vodio, to je
Partija skupo i bukvalno krvlju mnogih vjernih svojih kadrova platila.
Martinovi je bio sav zaokupljen nepravdom koja mu je bila nane
sena time to je uklonjen iz rukovodstva; priao je opirno o tome, praskao,
a kad je govorio o Gorkiu (Josip Cizinski) i novom rukovodstvu on je
prosto siktao, toliko mu je povrijeeno samoljublje oduzimalo mo trezvenog
rasuivanja o dogaajima i ljudima.
Kad sam mu u vrlo blagoj formi rekao da bi o svemu tome drukije
govorio kad bi imao prilike da bude u zemlji, da uje ta o politici KPJ iz
1929/31. govore ozbiljni i odani ljudi, on je srdito odmahnuo rukom i s
krajnjim prezirom odgovorio: Poznam ja dobro te trule oportuniste. Uzeo
sam da branim oportuniste, pokuavajui da ispriam ta oni danas u
zemlji konkretno rade, s kakvim se sve tekoama bore, ali Martinovi me
nestrpljivo prekinuo. Nije elio da uje nikakav argument koji bi ga,
moda, prinudio da izmjeni svoj stav uvrijeena i nepravedno osuena o
vjeka. To je bio tragian sluaj od skoro nepoznata mladia u Partiji
postao je odjednom njezin generalni sekretar sa neogranienim ovlatenji
ma; neiskusan, ambiciozan, mislio je da se sa revolucionarnom frazeolo
gijom i voluntarizmom moe nadomij astiti onaj kritiki uporan rad u ma
sama i doivio je poiinu. debakl. Nesposoban da sagleda uzroke tog poraza
uobraen i ohol, on sada na sve strane trai krivca, zaobilazei pri tom
samog sebe, pa i one koji su ga, nezrela i nekompetentna, digli na taj
1
poloaj.
Sretao sam sline, inae sposobne, ljude u naoj Partiji, ali ni kod
jednog od njih nisu tako otro bile ispoljene te za revolucionara opasne
osobine: neosnovano vrlo visoko miljenje o sebi, o svojoj vanosti, bolesno
samoljublje, a prezir ak mrnja prema svemu to ne laska njihovoj
tatini. Samo u jakoj sredini njih je mogue obuzdati i njihovu energiju
korisno usmjeriti.
Nisam vie nikada poelio da odem Martinoviu; sreo sam ga sluajno
jo nekoliko puta, a sve to sam docnije uo samo je potvrivalo moj prvi
utisak o njemu... (svezak drugi, str. 121124).
O
Maliiu je olakovi jo jednom pisao. Bio je to razgovor u Pa
rizu, u sijenju 1937. godine, ikada je rat u panjolskoj ve uveliko trajao
i kada su, meu mnogima, i jugoslavenski komunisti odlazili na pa
njolsko bojite, u interbrigade. R. olakovi je zapisao:
. . . Sluaj je htio da sam se nekoliko dana docnije, u istoj kafami u
kojoj sam razgovarao s (Vladimirom) Copiem, naao s Irenom ilovi iz
Zagreba. Ona je supruga dr Sreka ilovia, zagrebakog lekara, lana
Partije ... Kada je ula u kafanu u kojoj sam je ekao, bila je uzbuena
i prosto joj se sa lica italo da je doivjela neto neobino. Poao sam joj
u susret i poveo je za sto. Tek to je sjela, relkla mi je apatom: Na

150

general sad ve putuje u paniju. Koji general? upitao sam, iznenaen

takvim poetkom razgovora. Pa Martinovi, rekla je gotovo uvrijeena
to ja ne znam da je njezin zet general i da je danas otiao kao sovjetski
instruktor u paniju. A ja to doista nisam znao, jer Martinovi nije elio
da ima ikakve veze s naom Partijom i stoga nije nikome javio da je u
Parizu, kao to su to uinili svi Jugoslaveni koji su ovuda prolazili. No,
nisam htio da o tome govorim s Irenom, jer bi se onda trebalo uputati
u objanjenja od kojih sam elio da potedim tu dobru i naivnu enu,
koja je bila fascinirana svojim zetom, samoproizveenim generalom. Ona
je o njegovom odlasku u Spaniju govorila tako kao da od toga inaitene
zavisi ishod graanskog rata u toj z e m l j i . . . (svezak trei, str. 2829).
U panjolskoj je Jovan Malii Obavljao razne dunosti bio je sa
vjetnik u 27. diviziji, naelnik Vojne akademije, rukovodio je oficirskim
kursevima...
U svojim sjeanjima spominje ,ga i Stevan Beli Dudek (panija
19361939, I, str. 280), a Mihajlo Vrane Proti je zapisao: . . . Polovinom
1937. godine na bataljon posjetili isu Hose del Bario, tada komandant 27.
divizije, i njegov savjetnik Jovan Malii Maliev. Odredili su me za in
struktora bataljona, praktino za obuavanje ete u naoruanju i taktici,
jer je vojno znanje vojnika, podoficira pa i oficira (osim dva profesionalaca)
bilo neznatno... (cit. dj. II, str. 346).
Dalje njegova ivotna staza nije dovoljno osvetljena zavrava Maliievu biografiju uro urakovii njegovo ime bilo je zadugo obavijeno
tajnom, a pokraj sedamdesetih igodina u ,njegovom kraju poele su da
kolaju fantastine prie. Govorilo se, ak, da je uestvovao u korejskom
ratu i tamo poginuo. Po drugoj verziji iveo je mirno i povueno negde
u Sovjetskom Savezu. Bio je to izazov za njegovu jedinu (tada ivu) sestru
Makicu da se iz njegovog rodnog mesta Danilovgrada zaputi u Sovjetski
Savez za bratom. Brata, naravno, nije nala, ali je saznala da je bio osuen
na 15 godina robije i zatvora, ali nije saznala ni kada ni gde.
Ima nekih podataka o tome da je, navodno, bio postavljen za savetnika
Dvadeset sedme divizije republikanske vojske u Spaniji i da je zbog
neslaganja sa sovjetskim (instruktorima opozvan zajedno sa komandantom
Deli Bariom u Moskvu i tamo osuen.
Tako je jedan buntovan duh zavrio svoje veliko vojevanje za slo
bodu i progres. Na tome putu bilo je uspona i stramputica ali one nisu
ugrozile njegovu reenost da ustraje na putu koji je sam izabrao.
Njegovo ime nalo se na poduem spisku onih koje je vojni kolegijum
Vrhovnog suda SSSR rehabilitovao 1958. godine (cit dj. str. 184).

151

INTERMECO
11 .

. . . Ivan Grigorijevi je govorio bivem komandiru, crvenoarmejcu, susedu na -palaama:

Vi ste celog ivota bili odani ideji boljevizma, heroj ste graanskoga
rata i eto sedite sada optueni za pijunau.
Ovaj mu je odgovarao: I !
i
to se tie mene, uinjena je greka, sa mnom je posebna stvar,
ne moe se to ak ni porediti.
Kada su kriminalci, izabravi rtvu, poinjali da je mue i pljakaju,
jedni politiki zatvorenici su se okretali, drugi su sedeli tupih, skamenjenih
lica, trei su beali, etvrti su se pravili da spavaju, navlaei ebad na
glave. '
Stotine logoraa, meu kojima su se nalazili bivi oficiri, heroji, bili
su potpuno bespomoni protiv nekolicine kriminalaca. Kriminalci su ra
dili to su hteli, smatrali su sebe za patriote, a politike faiste za
neprijatelje otadbine. Ljudi u logoru su nalik na suva zrnca peska, svaki
je odvojen, svako je sam za sebe.
Jedan je smatrao da je greka nainjena samo u odnosu na njega,
a sve u svemu Badava ne hapse.
Drugi su razmiljali ovako: mi smo na slobodi smatrali da tek onako
ne hapse, a sada su na sopstvenoj koi shvatili da hapse i badava. Za
kljuke iz toga nisu nikakve izvlaili i pokorno su uzdisali.
Mrav saradnik Kominterne Omladine, sav u gru, talmudista i dijalektiar, objasnio je Ivanu Grigorijeviu da nikakve zloine protiv partije
nije inio, ali organi su u pravu, uhapsivi ga kao pijuna i oveka koji
radi za dve strane ne
izvrivi zloin, on
ipak pripada
sloju,koji je
tud
partiji, sloju koji stvara
dvostruke pijune,
trockiste,oportuniste
upraksi,
nitavila i nevemike.
Pametan logora, ranije oblasni partijski radnik, jednom je poeo da
razgovara sa Ivanom Grigorijeviem.
umu seku, iverje leti, a partijska istina ostaje istina, ona je iznad
moje nesree, i on je, uprevi prst u sebe, dodao: I ja sam poleteo
kao iver kada je poela
da se see uma.
Zbunio se kada mu
je Ivan I Grigorijevi rekao:
U tome i jeste nesrea to umu seku. Zato je treba ei.
U logorima je Ivan Grigorijevi veoma retko susretao ljude koji su
se odista borili protiv sovjetske vlasti.
Bivi carski oficjri nisu dospevali u logor zbog toga to su stvarali
monarhistiku organizaciju. Oni su sedeli zbog toga to su mogli da je
1
stvore.
'

152

U logorima su se nalazili socijal-demokrati i socijal-revolucionari.

Mnogi od njih su bili uhapeni u doba svoje lojalnosti i malograanske ne
aktivnosti. Njih su uhapsili ne zbog toga to je postojala verovatnoa da
bi oni mogli da se bore protiv nje.
U logore su trpani seljaci ne zbog toga to su se borili protiv kolhoza.
Hapeni su oni, koji bi, u odreenim uslovima, moda poeli da se bune
protiv kolhoza.
U logore su dospevale linosti i zbog nevine kritike jednome se nisu
dopale nagraene od strane drave knjige i pozorini komadi, drugome se
nisu dopadali domai radio-prijemnici i nalivpera. U odreenim uslovima
takvi su ljudi mogli da postanu neprijatelji drave.
U logore su odvoeni ljudi zbog prepiske sa tetkama i braom koji su
iveli u inostranstvu. Proterivani su zbog toga to je verovatnoa da e
oni postati pijuni bila vea, nego kod onih koji nisu imali roake u ino
stranstvu.
Od takvih logoraa razlikovali su se ljudi odista neprijateljski ras
poloeni protiv sovjetske vlasti, koji su se borili protiv nje: stari eseri,
menjevici, anarhisti, ili pristalice samostalnosti Ukrajine, Estonije, Litve,
a za vreme rata benderovci.
Sovjetski logorai su ih smatrali ,za svoje neprijatelje, i ipak su se
divili ljudima koji su bili uhapeni zbog neeg konkretnog.
U jednom od stroih logora Ivan Grigorijevi je susreo nepunoletnog
uenika Borju Romakina, koji je bio osuen na deset godina robije on
je odista pisao letke, kojima je /optuivao dravu zbog zloina nad nevinim
ljudima, odista ih je kucao na pisaoj maini, odista ih je lepio nou po zido
vima moskovskih zgrada. Borja je priao Ivanu Grigorijeviu da su za
vreme istrage dolazile da ga vide desetine saradnika ministarstva dravne
bezbednosti, meu kojima je bilo i nekoliko generala sve ih je interesovao deai koji je bio uhapen zbog konkretnog dela. I u logoru je
Borja bio uven svi su znali za njega, za njega su se raspitivali zatvore
nici iz susednih logora. Kada su Ivana Grigorijevia etapama uputili u
drugi logor koji je bio udaljen 800 kilometara, on je tamo jo prve veeri
uo priu o Borji Romakinu prie o njemu su kruile po celoj Kolimi.
Ali, udnovato je odista bilo: ljudi koji su bili osueni zbog neeg konkre
tnog, zbog stvarne borbe protiv sovjetske drave smatrali su da su svi
politiki zatvorenici nevini, ida su svi bez izuzetka dostojni slobode. A oni
koji su bili falsifikati, koji su bili zatvoreni zbog izmiljenih dela, a
takvih je bilo na milione, bili \su skloni da amnestiraju samo sebe i trudili
su se da dokau stvarnu krivicu fiktivnih pijuna, kulaka, tetoina, da op
ravdaju surovost drave . . .

Vasilij Grosman, Sve tee . . . , Obelisk, Beograd, 1972.

153

STALJIN JE MORAO INTERVENIRATI

Jedan od osnivaa Komunistike partije Jugoslavije je i dr Sima Mar

kovi, univerzitetski profesor matematike i plodan marksistiki pisac, a
ujedno i najistaknutiji predstavnik desne frakcije u partijskom rukovod
stvu KPJ. I on je neposredno prije hapenja 1937. godine radio u Moskvi,
u Institutu za filozofiju pri Akademiji nauka, a ne treba smetnuti s uma
da je, neko vrijeme, bio i profesor Beogradskog univerziteta. Osuen je
u SSSR-u na 10 godina robije. Umro je u toku izdravanja kazne. Bila je to
ini se, jedna od rijetkih vremenskih kazni rulkovodeih jugoslavenskih
komunista, a i rukovodilaca drugih komunistikih partija. Ali, ni to, takva
vremenska kazna nije vrijedila mnogo uvjeti u kojima su ivjeli za
tvorenici rtve istki, bili su najbolja garancija da e posao NKVD-a
biti uspjeno obavljen.
Sima Markovi, ili drug broj 1, ili Semi, ili Dimi, ili Milan Mili,
ve je reeno, jedan od osnivaa KPJ, u Partiji je sve od 1919. godine
obavljao niz najodgovornijih .rukovodeih funkcija. Bio je sekretar Cen
tralnog
partijskog
vijea
izabran
na
Kongresu
ujedinjenja
(zajedno
s Filipom Filipoviem, dok je Pavle Pavlovi izabran za predsjednika),
kasnije je, vie puta, bio i sekretar Centralnog komiteta, biran na vie
kongresa. Bio je i sekretar Polittiroa CK KPJ. U Moskvi je, jedno vri
jeme bio i lan Izvrnog komiteta Komunistike internacionale. Godine 1920.
na prvim izborima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, izabran je za na
rodnog poslanika na izbornoj listi KPJ, ali je poslije neuspjelog atentata
komuniste Spasoje Stejia na regenta Aleksandra Karaorevia, poslije
bijega u Be, i povratka, osuen na dvije godine zatvora. Kao predstavnik
desne frakcije, a zbog nepokoravanja odlukama etvrtog kongresa KPJ
iskljuen je iz Partije 1929. godine. No, on ne miruje i okuplja u Beo
gradu grupu komunista s kojom se suprotstavlja politici Partije. Kasnije
je od jugoslavenskih vlasti interniran, pa bjei u inozemstvo, u emigraciju.
U Moskvi je dr Sima Maiikovi, 4. studenoga 1936. godine napisao
autobiografiju, prema uobiajenom postupku u Kominterni. Dakako, ova
kvim dokumentima, autobiografijama posebno, uvijek treba prilaziti s
rezervom, ali je svakako zanimljivo itati Markovievo vienje svih onih
dogaaja u jugoslavenskoj Partiji, u kojima je i sam sudjelovao, a mnogo
toga i sam stvarao. Originalni rukopis od 13 stranica, pisan rukom i na
ruskom jeziku, uva se u Institutu manksizma-lenjinizma pri CK KPSS
u Moskvi, a prvi, i jedini, put je objavljen u Prilozima za istoriju soci
jalizma broj 7 iz 1970. godine (str. 379415).
Autobiografija zapoinje: Roen sam u Kragujevcu (Srbija) 1888. go
dine. Otac Milo bio je profesor geografije i direktor gimnazije u

154

Kragujevcu (umro 1910). Otac je bio jedan od uenika Svetozara Marko

via ... Otac je bio jedan od tvoraca i voa srpske Radikalne stranke...
Dalje, detaljno Sima Markovi prikazuje politiki put svoga oca, a zatim
i svoj, posebno od 1905. godine, kada prilazi radnikom pokretu pod
utjecajem prve ruske revolucije. Pristupa srpskoj Socijal-demokratskoj
stranci, a sudjeluje u pripremama za Kongres ujedinjenja.
Poslije Obznane, znai zabrane Komunistike partije Jugoslavije,
komunistiki poslanici su, jo neko vrijeme, ostali u Parlamentu. O ta
danjem sekretaru CK KPJ Simi Markoviu, Tria Kaclerovi takoer
komunistiki poslanik, je zapisao:
Poslanici su ranije ispoljavali nezadovoljstvo sa nainom rada u
Klubu. (Sekretar partije S. Markovi; nas tretira kao lutke, nareuje
da naputamo skuptinske jedinice, nareuje da iz Kluba (poslanika-komunista u Ustavotvornoj skuptini op. P. P.) idemo na sednice, a ne
daje nam nikakvo objanjenje zato se tako radi. Vrea nas takav odnos
govorili su poslanici. Znamo mi da Izvrni odbor Partije daje di
rektive i za rad u Narodnoj 'Skuptini i da drukije u naoj Partiji ne
moe biti, ali te direktive sprovode poslanici i oni moraju biti obaveteni!).
Nezadovljstvo poslanika naroito se pojaalo poslije diskusije na skup
tinskoj sednici od 8. aprila 1921. godine kada se govorilo o Obznani.
Poslanici nisu bili zadovoljni govorom sekretara Partije u ovoj diskusiji.
On nije smatrao da treba svoj govor bar u najhitnijim stvarima saoptiti
Klubu, a to nije uradio ni pred Izvrnim odborom Partije. A u onakvoj
situaciji u kakvoj se nalazi Partija kada je re o Obznani moralo se
voditi rauna o svakoj rei, a pogotovo o osnovnom stavu koji e partija
zauzeti u ovoj diskusiji. Nije se smelo dati protivniku materijala da Par
tiju vrea, kao to je ministar Drakovi inio, niti dati povoda da la
novi komunistikog pokreta pojaaju svoje uverenje o tome kako se par
tijsko rukovodstvo nije umelo da snae u pitanju Obznane ni u Ustavo
tvornoj skuptini.
Klub je, u toku svibnja, pripremio izjavu u kojoj je kritizirao aktiv
nost Vlade, i u vezi s Obznanom, traei izmeu ostalog da se Obznana,
kojom je Komunistikoj partiji Jugoslavije nezakonito oduzeto pravo slo
bodnog djelovanja kroz njene organizacije, tampu i izbore odmah povue.
Prije nego to je ova izjava podnesena Vladi Sima Markovi je 20.
svibnja 1921. godine, na elu delegacije KPJ ilegalno otputovao u Moskvu
na Trei kongres Komunistike internacionale. Na tom je kongresu Sima
Markovi izabran za lana Izvrnog komiteta Kominterne.
Kongres je trajao do 12. srpnja, ali se delegacija zadrala due u
Moskvi. U meuvremenu se u Jugoslaviji zbilo dosta toga.
Koristei neuspio atentant Spasoja Stejia na regenta Aleksandra
i ubojstvo biveg ministra unutranjih poslova Milorada Drakovia, Skup
tina je po hitnom postupku usvojila Zakon o zatiti drave, uperen ug
lavnom protiv komunista. Komunistiki poslanici su pohapeni, Klub uki
nut, a svaka aktivnost komunista stavljena izvan zakona.
O
tome je polovinom kolovoza Sima Markovi detaljnije upoznao la
nove delegacije u Moskvi. Tada je na prijedlog ure akovia, odlueno
da se delegacija podjeli, te da se jedan dio vrati preko Bugarske, a drugi

155

preko Bea. Grupa koja se vraala preko Bugarske je uhapena, to je

bio znak da Markovi s jo nekoliko lanova CK KPJ ostane u Beu.
Neto kasnije se i on vraa, ali i njega uhapse i osude na dvije godine
robije.

!
'
!
Sima Markovi
pie u
autobiografiji: Posle izlaska iz zatvora (kraj
1924. godine op.
P. P.)
svim snagama sam ise zalagao da se likvidira
rascep. Zahvaljujui delegatu EK (Izvrnog komiteta) KI B. Mihajlovu
(Rihard), uspeo sam da sastavim platformu sporazuma. Ali veina levog
CK je ovu platformu odbacila. Kriza u partiji se zaotrila, i bila je sazvana
u Moskvi konferencija Jugoslovenske komisije pri proirenom plenumu EK
Kl ,1925. godine.
Nije ovdje, na odmet, zabiljeiti i zanimljivo vienje ure akovia
o frakcijama, a u desnoj je Sima Markovi igrao kljunu ulogu. Kasniji
organizacioni sekretar CK KPJ, ubijen 1929. godine od jugoslavenske po
licije, pisao je 1927.
godine:
I. Godine 1920.
na IIkongresu u Vukovaru
javno
su
se ispoljile i
manifestovale desniarske tendencije lijevih socijalista (Lapevia, Topolovia, Jakia itd.). Tadanje partijsko vodstvo (u kojem sam i ja bio)
u svojoj ogromnoj veini nije pristupilo organizacionoj izgradnji ilegalnih
organizacija. Nasuprot tome gleditu stajalo je samo nekoliko drugova koji
su se vratili iz Rusije.
Takvo gledite zastupali su tada sadanji desni i lijevi. Zato nije
nikakvo udo to Partija nije dala nikakvog otpora u nekoliko konkretnih
sluajeva, kao na primer: izbacivanje partijskih predstavnika iz Zagre
bake i Beogradske opine, protiv donoenja Obznane i Zakona o zatiti
drave, izbacivanje iz Parlamenta itd. u emu nose desni i lijevi jed
naku odgovornost.
II.
Poslije donoenja Obznane i Zakona o zatiti drave baena je
Partija, htjela ne htjela, u ilegalno stanje. Partijsko vodstvo mjesto da
popravi svoje ranije pogreke u pitanju osnivanja ilegalnih partijskih or
ganizacija, mjesto toga, ona i dalje ivi u iluziji da e na upravu zemlje
doi liberalniji ljudi, koji e dozvoliti legalno djelovanje Partije. Zato se u
to vrijeme trudi na sve mogue i nemogue naine da Partiju legalizuje.
III. Povodom hapenja Izvrnog odbora nakon atentata na kralja 1921.
godine bilo nas je nekoliko lanova IO CK KPJ na III kongresu Kominter
ne. Ma smo tada svi dobili nalog da se vratimo u zemlju i da obrazujemo
(s ostalim delegatima KPJ na tome kongresu) novi IO CK KPJ.
Tome nalogu nisu se pokorili neki drugovi nego su se zadrali u
Beu, kao na primjer Markovi, Pavlovi, Caki, Milki, koji su, razumije
se samo po sebi, naknadno dobili odobrenje od Kominterne za ostanak u
inozemstvu. to je Komintema mogla drugo da uini nego da to primi
do znanja, jer nije imala andara koji bi ih prisilili da se vrate u zemlju.
IV. Pored gore navedenih drugova, tada je u Beu bila jedna grupa
drugova koja je, po mojem miljenju, bez razloga emigrirala iz zemlje.
Da nije bilo razloga istina bjeati iz zemlje, to se pokazalo kada su se
vratili u zemlju, nisu ni zbog ega pozivani pred sud na odgovornost, kao
na primjer, Cviji, Radovanovi, Latri, Novakovi itd.
To je, po mojem shvatanju, najgrublje krenje discipline, koje nam
je donijelo i tu anomaliju, da smo imali dva izvrna odbora jedne Partije,
da su u Beu stvoreni takvi meusobni odnosi (koji su se na alost, pre
nijeli i u zemlju).

156

U jugoslovenskoj komisiji nastavlja Sima Markovi u Auto

biografiji su bila tri delegata levih (meutim, jedan od njih Miti,
sada je voa faistikih sindikata, drugi je razoblien kao provokator
i likvidiran N. Petkovi) i tri sa druge strane (tona je tvrdnja S. Markovia Lj. Miti je, izmeu ostaloga izdao Mou Pijade i tampariju
Komunista, a Nikola Petkovi-Seljak, rukovodilac SKOJ-a stvarno je bio
provokator, a na njega je upozorio Tito u pismu iz zagrebakog zatvora
1928. godine op. P. P.). Ja sam bio pozvan lino. U komisiji nam je
uspjelo, zahvaljujui drugu Staljinu, da likvidiramo sporove u vezi s
nacionalnim pitanjima. Ja sam ispravio sve svoje ranije greke u odnosu na
ovo pitanje. Uzgred reeno, Staljin je bio pozvan u Jugoslovensku komisiju
samo posle mog izriitog zahteva. Zinovjev je na sve naine teio da me
ubedi da nam Staljin nije potreban, jer u Komisiji uestvuje najbolji po
znavalac nacionalnog pitanja u ruskoj partiji Skripnjik (to su rei Zinovjeva). Meutim, ja sam okarakterisao istupanja Skripnjika kao istupa
nje sitnoburoaskog nacionaliste i zahtevao sam da se pozove Staljin;
njemu imamo da zahvalimo to je spor uspeno okonan...
Valja spomenuti i to da je ve u vrijeme pisanja autobiografije, Gligorij Evsejevi Zinovjev bio (po drugi put) iskljuen iz Partije i vjero
jatno uhapen, a da se Staljin smatrao (dakako sam sebe), najveim
autoritetom i za nacionalno pitanje!
Na treem kongresu KPJ za lanove Centralnog komiteta su izabrani:
Sima Markovi, Lazar Stefanovi, Radomir Vujovi, uro Cviji, Filip Fi
lipovi, uro Salaj, Rajko Jovanovi, Dragutin Gustini, Kota Novakovi,
Gojko Vujovi, Ivan Krndelj i Zlatko najder. Na Kongresu sam, protiv
svoje volje izabran za sekretara CK pie S. Markovi u kome je
veina pripadala levim u koje nisam imao poverenja . . .
Zatim u Autobiografiji pie: U jesen 1927. uhapen sam zajedno
s Laziiem (Lazar Stefanovi) takoer lanom Politbiroa, neto ranije je
bio uhapen R. Vujovi, koji je bio org(anizacioni) sekretar. Ostali deo
Politbiroa se preselio u Zagreb, ali je rad u svemu hramao.
Opet je buknula kriza. Kominterna je smatrala da je neophodno da
intervenie i sazvala je 1928. g. partijsku konferenciju u Moskvi.
U prolee 1928. izaao sam iz zatvora i otiao na konferenciju. Za
jedno sa 10 drugova bio sam uhapen u Gracu (Austrija) i svi zajedno smo
bili upueni natrag jugoslovenskoj policiji...
Tada su u Grazu uhapeni: Milo Markovi, Andrija Hebrang, Matija
Brezovi, Vicko Jelaska, Milorad (ili Milija) Petrovi, Dragomir Marjamovi,
Milan Deli, uro Salaj i Jakob Zorga.
Kao to je poznato, (konferencija, zapravo savjetovanje je ipak, u
krnjem sastavu, odrano, a rezultat je bilo Otvoreno pismo Kominterne
lanovima KPJ.
Zanimljivi su i ovi redovi u Autobiografiji dr Sime Markovia:
IV kongres je dao novo rukovodstvo, takozvano radniko rukovodstvo.
Kako se moglo i oekivati s obzirom na njegov slab sastav rukovodstvo
nije imalo 9nage da se nosi sa zadacima koji su pred njega postavljali
velike zahtjeve, posebno posle proglaenja vojno-faistike diktature 6.
januara 1929. g. Politiko-taktika linija rukovodstva 1929. godine bila je,
kako je poznato, ocijenjena kao pogrena (IV partijska konferencija 1934).
etvrti kongres KPJ u Dresdenu u listopadu 1928. godine protekao
je u znaku estoke kritike frakcionatva i lanova rukovodstva KPJ koji

157

su pruili otpor Otvorenom pismu Kominterne. Najeoj kritici bio je

izloen Sima Markovi, koji je na Kongresu iznosio svoja gledita opte
reena frakcionakom zatvorenou. Njegov gledita podvrgao je detalj
noj analizi predstavnik Kominterne na IV kongresu KPJ Paimiro Togliatti
(Erkoli). Govorei o Markovievim gleditima i stavovima, on je, izmeu
ostalog, tada rekao:
Ja sam takoer vrlo paljivo sluao jueranji govor druga broj 1
(tako su u Komin ter ni nazivali S. Markovia op. P. P.). On je u poetku
naglasio da je unutranje-partijski problem najvaniji problem ovoga kon
gresa. To je tano, i sa tim su svi saglasni. Ali to je on rekao kasnije9
Ovo najvanije pitanje, koje moe pravilno da se postavi i da se rijei
samo u najuoj vezi sa politikim pitanjima, on je postavio izolirano od
svih drugih pitanja i zadaa i u svom govoru se ograniio samo na pretresanje pojedinih osobnih i sitnih pitanja.
Ja sam paljivo sluao izlaganje druga broj 1. Mi smo takoer
delegacija Kominterne imali s njim i osobne razgovore.
Nas je prenerazilo kako on postavlja pitanje organizacije u gradu X
(Beograd).
Ja vas pitam, drue broj 1: to ste vi uinili u toj organizaciji? Vi ste
je cijepali. Praksa druga broj 1 je destruktivna. Drug broj 1 govorio je
0 postojanju nacionalnog antagonizma u Partiji. A vi ste sami, drue broj
1, suprotstavljali organizaciju u gradu X Partiji. A to i jest ist oportu
nizam. to je to oportunizam? To je utjecaj sitne buroazije u naim
redovima i primjena njenih metoda. Drug broj 1 svojom cjepakom pra
ksom dao je eklatantan primjer oportunizma u vaoj Partiji.
Kakvo je bilo dranje druga broj 1 posle 1922. godine? Oportunistiko.
U 1924. godini oportunistiko. Jedno izvjesno vrijeme on tavie
tolerira javno likvidatorski stav ivote Milojkovia.
Ako pregledamo cijelu
historiju vae Partije, moe se
nai
u svim
grekama druga broj 1 i jasne oportunistike linije.
injenica da na vaem Kongresu postoji jednoduna i apsolutna jas
noa u pitanju borbe protiv desne 'opasnosti, injenica koju ja pozdravljam
jest prvi uvjet za pravilno rjeavanje unutranje-partijskog problema u
vaoj Partiji.
Drug broj 1 u svom govoru, govorei o frakcionatvu, ograniio se
samo na povrne definicije i stvari...
... U stvari, frakcionatvo ima mnogo dubljih razloga, mnogo dublji
korijen. Frakcionatvo, isto
kao i oportunizam, znai unoenje
utjecaja
vladajue klase u nae redove.
Pitanje druga broj 1
istakao je Togliatti dominira
na Kongresu.
On
interesira cijelu Partiju, a takoer i radniku klasu.
Drug broj 1 nije prvi put uzet na odgovornost Kompartije Jugoslavije,
1 Kominterna ga je nekoliko puta uzimala na odgovornost. to je rezultat
svega toga? Vi to znate. Kriza je produena, dolo je do rascijepa organi
zacije u Gradu X, a drug broj 1 ponovo stoji na raskru ili da ostane
ili da ode.
Partija ne samo da ima pravo, nego i dunost, da pred njim postavi
pitanje jasno, otro i ultimativno.
Partija ima dunost da trai od njega apsolutnu kapitulaciju pred vo
ljom Partije. Ili ili.

158
1

Ne samo to, Partija u sluaju njegove kapitulacije ne smije da se zado

volji njegovim izjavama, nego mora od njega da trai garanciju za budu
nost.
to je rekao drug broj 1 juer u svome govoru?
Njegova izjava bila je vrlo nejasna i nezadovoljavajua. On nam je
rekao: ekajte moju izjavu na kraju Kongresa.
Ja mislim da Partija i Kongres imaju pravo da od broja 1 trae da
svoju izjavu d ne na kraju Kongresa, nego jo u toku njegovog rada, jo
danas, jo sada.
Partija, Kongres i Komunistika Internacionala obraaju se tebi, drue
broj 1, sa zahtjevom: nikakvim deklaracijama na rijeima, nikakvog for
malnog pokoravanja odlukama, nikakve diplomacije, nikakvih zadnjih mis
li. Nikakva deklaracija sa tvoje strane nas ne moe vie zadovoljiti. U his
toriji KPJ bilo je dosta, isuvie, mnogo deklaracija.
Od tebe se trae dvije stvari: prvo, injenice; drugo, garancije za bu
dunost.
Ti treba da kae Kongresu i cijeloj Partiji jasno i nedvosmisleno: to
misli o rascijepu u gradu X, to e ti uiniti sada kada taj rascjep ve
postoji, hoe li se ti u pretresanju tih i takvih pitanja ograniiti samo na
pretresanje historije i nekih sitnijih greaka.
to e rei svojim frakcijskim drugovima? Treba da sam prizna u
potpunosti svoje greke, treba da iskreno pozove svoje drugove iz otcijepljene organizacije, da se, bez ikakvih uvjeta i bez najmanjih kolebanja,
vrate u Partiju i da se pokore svim odlukama. To je ono to mi sada,
odmah, neposredno od tebe traimo. Jo ovdje, na Kongresu, treba da napie svojim drugovima jedno takvo pismo, potpuno u dahu rjeenja i
raspoloenja Kongresa. To je injenica Ikoju Kongres trai od tebe.
Dalje, o budunosti, to e biti poslije? Mi znamo kako se razvijaju
unutranje partijske borbe. Mi znamo, takoer, kako se to vrilo u
vaoj Partiji.
Postoje dvije vrste frakcijske borbe: otvorena i skrivena. Ako se ima
dosta snage, onda se frakcionaka borba vodi otvoreno. Ako se nema mnogo
tih snaga, ako je Partija nekoga lupila po glavi zbog frakcijskih borbi, onda
se daju formalne deklaracije, na rijeima se prihvaaju odluke, vri se
sakupljanje snaga i eka zgodan trenutak, trae nove teme za novi frak
cijski ispad.
Kako je sada kod druga broj 1, mi ne znamo. I upravo zato nije do
voljna injenica, jedan realan dokaz, nego i garancija za budunost.
Drug broj 1 je rekao: ja priznajem svoje greke, provodiu sva rjee
nja, pokoravat u se disciplini ali tsve to nije za nas vie dovoljno. Dosa
danja praksa druga broj 1 razlog je koji nas tjera da u to ne vjerujemo,
da u to sumnjamo.
Ovo bi se pitanje moglo rijeiti na vrlo jednostavan nain. Sam drug
broj 1 nije velika smetnja za rjeavanje ovog pitanja. U njegovom radu ima
toliko antipartijskih elemenata koji su apsolutno dovoljni za njegovo isklju
enje iz Partije. Kongres moe jednostavno da donese odluke da se on
iskljui.
Ako Kongres to uini, on ima puno razloga za to. Drug broj 1 nije
obian lan Partije. On je voa. On moe jo da vrijedi. Moe Partiji mnogo
koristiti. I zato treba da pokuamo posljednji put da ga spasimo.

159

Mogunost da se on za Partiju ili za radniku klasu spasi, postoji. Ta

se mogunost sastoji u ultimativnom postavljanju pitanja drugu broj 1:
treba dokazati iskrenost priznanja svoje greke, jo danas za vrijeme Kon
gresa nekim faktom, nekom injenicom (pismo otcijepljenoj organizaciji) i
drugo, dati garanciju za budunost (odlazak iz organizacije u gradu X).
(Klasna borba, br. 1012, 1928/29, Reprint, IC Komunist, Beograd,
1984, str. 512519).
Poetkom 1929. godine rukovodstvo je nastavlja Sima Markovi
donelo odluku: slati u emigraciju sve vodee komuniste da bi se sau
vali za partiju (i to u vreme kada je rukovodstvo pozivalo partiju i mase
na oruani ustanak)... Meutim, S. Markovi nije u pravu rukovodstvo
je ostalo i djelovalo u zemlji, mnogi (. akovi i drugi ubijeni su na
ilegalnom radu u Jugoslaviji) ali je i S. Markovi ostao.
No, CK KPJ ponovo je traio od Sime Markovia da napusti zemlju.
On je tvrdio da u najuem partijskom rukovodstvu djeluje policijski pro
vokator, te je ponovo odbio da partijskim kanalima ode u emigraciju. Bio
je u pravu lan Politbiroa CK KPJ Matija Brezovi bio je provokator,
u slubi jugoslavenske policije. Kasnije je raskrinkan i likvidiran. Ali CK
KPJ je iskljuio iz Partije Simu Markovia zbog krenja discipline. Za
nimljivo je da Markovi pie da mu nije nitko saopio ovu odluku, ve je
za nju doznao u beogradskoj policiji, kada je godinu dana kasnije bio uhap
en. ef policije mu je pokazao odtampane odluke CK KPJ!
Zatim, Sima Markovi pie: Od tog vremena sam vie puta pokua
vao da se poveem sa CK i uloim albu EK Kl protiv apsolutno neosno
vane odluke o iskljuenju, ali CK, zapravo razliiti CK-i od tog vremena
n i s u hteli da imaju sa mnom nikakve odnose... i to u vreme kada se
ni na minut nisam odrekao komunistike revolucionarne delatnosti... kada
sam podvrgnut policijskoj pratnji, hapenju, varvarskom tuenju i muenju
izmeu zidova beogradske Glavnjae (zima 19321933) i na kraju, od
sredine 1933. proteran na v e n o p r o g o n s t v o u Sandak (jugoslovenski
Sibir)...
to je to intuicija, proroanstvo?
Ostalo nam je poznato bijeg iz internacije, Be, Moskva. A Auto
biografija je potpisana sa Sima M. Markovi (ovde Milan Mili).
U knjizi Nacionalno pitanje u svetlosti marksizma (prvo izdanje ob
javljeno u Beogradu 1923. godine u izdanju Grafikog instituta Narodna
misao, a ponovljeno u knjizi Tragizam malih naroda u izdanju Filipa
Vinjia, 1985. godine, a izbor tekstova je obavila dr Desanka Pei),
najzanimljivije je osmo poglavlje, u kojem Sima Markovi pie i ovo:
. . . Pre svega, kad je re o sporu izmeu Srba, Hrvata i Slovenaca,
sve vie se sa svih strana istie u prvi ire pitanje: jesu li Srbi, Hrvati
i Slovenci jedan narod ili tri naroda? Kao to e se videti iz oenijeg
izlaganja, ovo pitanje, kad se ceo spor o kome je re posmatra kroz prizmu
marksizma, nema u stvari nikakvu praktinu vrednost. Za na stav prema
spornim pitanjima sasvim je svejedno, jesu li Srbi, Hrvati i Slovenci tri
plemena jednog naroda ili tri naroda. Ali kako se ba na tom pitanj a
uporno insistira i sa jedne i sa druge zavaene strane sa oevidnim poli
tikim tendencijama, mi emo, u duhu marksistike teorije nacija kako smo
je formulisali u prvom odeljku i primenjivali u svim ostalim, dati odgovor
i na to pitanje, naglaavajui jo jednom da ono za nas predstavlja samo

izvestan teorijski interes. Razume se, imi se na ovom mestu ne moemo

uputati u opirnija istorijska ispitivanja jer bi to zahtevalo zasebnu
studiju nego emo, u najkraim potezima pomenuti samo rezultate do
kojih ta ispitivanja dovode...
... Kao to se vidi, jedan letimian pogled na istoriju Srba, Hrvata
i Slovenaca u XIX veku pokazuje da su se i Srbi i Hrvati, i Slovenci,
potpuno nezavisno jedni od drugih, razvili u samostalne moderne nacije.
I srpska, i hrvatska, i slovenaka nacija odgovaraju svima uslovima koji
se, po definiciji koju smo usvojili u prvom odeljku, od jedne nacije trae.
Tako dolazimo do zakljuka da su Srbi, Hrvati i Slovenci tri nacije, ako
upotrebimo re narod kao sinonim nacije, tri naroda. To je neosporna
istorijska injenica. Srbi, Hrvati i Slovenci nisu nikada do ujedinjenja,
krajem 1918. godine, iveli zajedno, na jednoj teritoriji, iako su bili u
susedstvu; meu njima nikad nije bilo saobraajnih i ekonomskih veza
koje bi ih spajale u jednu celinu. Naprotiv: vekovna tuinska vladavina
ih je ne samo teritorijalno razdvajala, nego im je na sve mogue naine
ometala i oteavala i saobraajne i ekonomske veze. Po naoj definiciji,
meutim, bez zajednice teritorije i ekonomskog ivota nema jedne nacije.
I ve po tome, Srbi, Hrvati i Slovenci ne bi mogli biti jedna nacija, ak
kad bi im ostale bitne oznake nacije, jezik i kultura, bile iste, to nikako
nije sluaj. Jer, dok se srpski i hrvatski jezik mogu smatrati kao jedan
jezik, slovenaki jezik je nesumnjivo jedan zaseban jezik, koji je sro
dan sa srpsko-hrvatskim, ali se nikako ne moe degradirati na stepen
srpsko-hrvatskog dijalekta...
... Iz svega dosadanjeg izlazi jasno da i Hrvati i Slovenci imaju
isto takvo pravo kao i Srbi da se smatraju kao zasebne nacije u moder
nom smislu rei. Ali je interesantno da im se to nesumnjivo pravo os
porava sa srpske strane, i to sa naroitom upornou ba od dana ujedi
njenja u jednu dravu!...
... Sa srpske strane se najee zastupa gledite da su Srbi, Hrvati
i
Slovenci tri plemena jednog naroda, da su oni troimeni ili, kako se
Samouprava jednom izrazila, trojedni narod. Na toj osnovi stvorena je
i
teorija o narodnom jedinstvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Meutim, pre
ma onome to smo i ranije izloili i utvrdili, jasno je, pre svega, da for
mula tri plemena jednog naroda ne moe imati nikakvu naunu podlogu...
... Zato ,se tvorci teorije o narodnom jedinstvu Srba, Hrvata i Slo
venaca tako grevito dre formule tri plemena jednog naroda? Zato se
svrene nacije degradiraju na plemena? Ako se htelo da se tom formulom
istakne kako Srbi, Hrvati i Slovenci imaju uslova da postanu jedan na
rod, jedna nacija, to se moglo postii i bez ikakvog zavijanja. Jer je ne
sumnjivo da su ujedinjenjem tri tako srodna naroda kao to su Srbi,
Hrvati i Slovenci u jednu dravu stvoreni svi potrebni uslovi da ona u
toku istorijSkog razvitka, u procesu prirodne asimilacije, postanu jedan
narod, jedna nacija. Jer nacija, kao to smo videli, nije nita trajno,
veito, apsolutno, nego, kao i sve istorijsko, u toku vremena promenljivo...
. . . N a politikom polju, imperijalistike tenje srpske buroazije do
bile su izraza u forsiranju dravnog centralizma, koji je najzad, na
dovoljno poznati nain, sankcionisan Vidovdanskim ustavom. Da bi oprav
dala jedan reakcionarni simplistiki ustav, koji najbolje odgovara nje
nim autokratskim prohtevima, vladajua srpska buroazija je ismislila i
ii

161

jedmu simplistiku teoriju o narodnom i dravnom jedinstvu: Srbi, Hrva

ti i Slovenci su jedan i nedeljiv narod, zato i drava Srba, Hrvata i Slo
venaca mora biti jedna i nedeljiva! A jedan provincijalac, sa neverovatno
uskim politikim horizontom, kao to je g. Svetozar Pribievi, doveo je
gornju teoriju do apsurda apsurdnom tezom: da se narodno jedinstvo i
sporazum izmeu Srba, Hrvata i Slovenaca uzajamno iskljuuju!
Nasuprot hegemonistikom centralizmu srpsike buroazije, sa hrvatske
i slovanake strane istiu se, u pogledu dravnog ureenja, autonomistiki,
federalistiiki i konfederalistiki zahtevi. Slovenci trae legislativnu auto
nomiju, hrvatska zajednica je bila za federaciju, a Radi zahteva kon
federaciju. Valja naglasiti da ni meu Hrvatima ni meu Slovencima nema
nijedne politike grupe koja bi bila protiv dravnog jedinstva, za otcepljenje. Hrvati i Slovenci trae samo pravo samoopredeljenja u okviru da
nanje drave, koju svi faktiki priznaju. Na taj nain se nacionalno
pitanje u Jugoslaviji, zasad, postavlja kao ustavno pitanje...
... Iz celokupnog dosadanjeg izlaganja jasno izlazi kakav stav u na
cionalnom pitanju treba da zauzme marksistiki proletarijat Jugoslavije.
Marksistiki proletarijat priznaje i Hrvatima i Slovencima neogranieno
pravo samoopredeljenja, tj. pravo na samostalnu dravnu egzistenciju.
Meutim, Hrvati i Slovenci, kao to smo ve pomenuli, ne ele, bar zasad,
otcepljenje od dananje drave. I to je sasvim razumljivo. Hrvatska i
slovenaka buroazija, kao kapitalistiki razvijenije, ele to prostraniju
pijacu za svoje industrijske produkte: one imaju najivljeg interesa da
dravna teritorija, kao jedna carinska oblast, bude to vea. Svesna i svih
ostalih slabih strana jedne male drave u dananje vreme, hrvatska i
slovenaka buroazija moraju najiskrenije eleti da se dananja dravna
zajednica odri. Hrvatski i slovenaki proletarijat, takoe, ne samo da
nema nikakvog interesa da se odvaja od srpskog proletarijata, nego mu svi
interesi nalau da ostane s njim u najpunijem jedinstvu. Parola otcepljenja mogla bi, zato, i kod Srba, i kod Hrvata i kod Slovenaca, nai zasad,
odjeka samo u izvesnim intelektualnim sitnoburoaskim krugovima, koji
nemaju nikakvog stvarnog uticaja na javni ivot. Ali nije nemogue
da Hrvati i Slovenci, pri eventualnim komplikacijama u unutarnjoj ili
spoljnoj situaciji, i drukije postave pitanje svoga samoopredeljenja. Jer
elja Hrvata i Slovenaca da ostanu u zajednici sa Srbima nije apsolutna:
sa reakcionarnom srpskom buroazijom, koja bi bila samo orue u ruka
ma francuskog imperijalizma, koji je svakog asa moe gurnuti u kakvu
ratnu avanturu, ni Hrvati ni Slovenci, oevidno, nemaju interesa da budu
zajedno. Zato se sa njihove strane istie kao prvi uslov za opstanak zajed
nice: puna demokratija unutra i miroljubiva politika spolja. Samo na toj
podlozi moe se osigurati trajna dravna zajednica Srba, Hrvata i Slo
venaca ...
... Nesumnjivo je, meutim, da skoro nijedna oblast, pa ma kako one
bile razgraniene, ne bi mogla biti homogena u nacionalnom pogledu.
U Hrvatskoj bi, na primer, bilo i Srba i Nemaca, a moda i Slovenaca;
u Slovenakoj Nemaca i Hrvata; u Vojvodini, pored Srba, jo i Maara,
Nemaca, Hrvata, Slovaka i Rumuna; u Makedoniji, pored Srba, jo i Bu
gara, Turaka, Arnauta, Kucovlaha i Grka; u Bosni su uglavnom Srbi
i Hrvati, itd. Prema tome postojala bi i dalje opasnost da e nacionalne
manjine u pojedinim oblastima biti izloene nasilju veine, to bi izazvalo
nove nacionalne borbe i dalo maha raznim iredentistikim pokretima. Ali

162

treba naglasiti da bi ta opasnost postojala samo tada, ako bi ma koja

nacija uivala ma kakve privilegije na tetu ostalih. Ta opasnost, meutim,
ne postoji u reimu pune demokratije, tj. nacionalne ravnopravnosti
u svakom pogledu (jezik, kola, religija, itd.). Ako se zemaljskim ustavom
ukinu stvarno sve nacionalne privilegije, ma u kom obliku one bile, i ako
se
nacionalnim
manjinama
zagarantuje
neogranieno
pravo
upotrebe
matemjeg jezika, podizanje kola, sloboda savesti itd. onda nema
bojazni ni od unutarnjeg nacionalnog trvenja ni od iredente...
... Tako dolazimo do zakljuka da bi, i sa gledita radnike klase,
pokrajinske autonomije, na podlozi najpunije demokratije, bile najbolje
reenje ustavnog pitanja, reenje koje bi potpuno moglo zadovoljiti sve
nacije i nacionalne manjine koje su izjavile elju da ostanu u dravnoj
zajednici. Po sebi se razume da nije re o uskim administrativnim auto
nomijama, nego o irim politikim autonomijama, ije bi atribucije imale
odrediti u prvom redu sporazumi izmeu Srba, Hrvata i Slovenaca. Za
razgranienje pojedinih autonomnih oblasti mora se istai kao najvii
princip: narodna
volja, izraena
optim slobodnim glasanjem u
svima
spornim sluajevima.
To je reenje ustavnog pitanja, za koje se danas klasnosvesni proleta
rijat Jugoslavije mora svom snagom zaloiti, jer to reenje u dananjoj
konkretnoj situaciji najbolje odgovara interesima radnike klase cele
zemlje. Radnika
klasa je isvesna
da e nacionalne borbe ieznuti tek
u socijalistikom
drutvu, ali je
najviiinteres radnike klase,
da se
nacionalne borbe jo u okviru kapitalistikog drutva svedu na minimum,
na najmanju moguu meru. Buroazija je ta, koja svesno, s planom
i
raunom, raspaljuje i vetaki pothranjuje nacionalne borbe, da bi
razjedinila radnike raznih nacija i onemoguila jedinstveni internacionalni
klasni front proletarijata. Protiv uticaja buroaskog nacionalizma u rad
nikim redovima
klasnosvesni proletarijat moe se
sa uspehom
boriti
samo na jedan nain: istiui otvoreno i zalaui se odluno za sve one
nacionalne zahteve, koje svima nacijama i nacionalnim manjinama osigu
ravaju najpuniji nacionalni, ekonomski i kulturni razvitak... (str. 7686).
U predgovoru D. Pei govori:
. . . Gledita Sime Markovia na nain i oblik reenja jugoslovenskog
nacionalnog pitanja bila su u suprotnosti sa stavovima tzv. levice, onog
dela KPJ koji je podravao stavove ii politiku Kominterne u sledeem:
u oceni politike situacije (Markovi je, nasuprot Kl i levici, smatrao da
situacija u zemlji nije revolucionarna i da Jugoslaviji ne predstoje
u skoroj budunosti revolucionarni dogaaji; naprotiv, njoj preti opasnost
od ukidanja demokratije); u tretiranju naina reavanja nacionalnog pita
nja (prema Markovievom uverenju, poto se nijedna jugoslovenska poli
tika stranka ne izjanjava za odvajanje nekog dela dravne teritorije
od Kraljevine SHS i kako nije u interesu nijedne klase da do izdvajanja
doe, to je pitanje reenja nacionalnog problema u zemlji pitanje
regulisanja meusobnih odnosa jugoslovenskih naroda: Srba, Hrvata i Slo
venaca; levica, koja je stajala na poziciji da je nacionalno pitanje
u sutini pitanje revolucije, smatrala je ovaj Markoviev stav za naj
slabiju taku njegove koncepcije, kao izraz socijaldemokratskog oportu
nizma i reformizma, kao svoenje nacionalnog pitanja na ustavno); u
pitanju mogunosti ili nemogunosti reenja nacionalnog pitanja, makar
i delimino, u uslovima buroaske drave (Markovi je verovao u takvu
ir

163

mogunost, za razliku od levice);

u obliku reenja
nacionalnog pitanja
(Markovi je branio autonomistiki koncept
reenja
nacionalnog pitanja
u buroaskoj dravi, levica je branila federalistiki) itd.
Rezultat rasprave, definisan u obliku rezolucije o nacionalnom pitanju
na Treoj zemaljskoj konferenciji KPJ januara 1924. godine, bila su
naela protivna stavovima Sime Markovia. Kako Markovi nije pri
sustvovao ovoj konferenciji, jer je bio u zatvoru, ne znamo da li bi i u
kojoj meri bio spreman na odstupanje od svojih stavova ili na kompro
mis . . . (str. 7).
Sporei se s prireivaem izabranih Markovievih spisa povjesniarka
Stanislava Koprivica-Otri je u zagrebakom Danasu objavila u lanku
Sporne teze o Simi Markoviu:
. . . Sredinje mjesto u knjizi zauzima diskusija o nacionalnom pita
nju u KPJ (odnosno Nezavisnoj
radnikoj partiji
Jugoslavije). To je
i shvatljivo, jer za razdoblje od
osnivanja Partijedo prvih rasprava
i ,pokretanja javne diskusije stvarno i nema odnosa prema biti nacionalnog
pitanja u Jugoslaviji, jer za KPJ ono me postoji. Osnovno obiljeje na
cionalne politike KPJ, da je tako nazovemo (od 1919. do 1923.) je obrana
nacionalnog jedinstva, koje svojim sporovima i neadekvatnom politikom
ugroava buroazija i zahtjeva za zatitu nacionalnih manjina. Stoga se
i ne mogu identificirati gledita pojedinaca, ve samo pratiti programski
dokumenti.
Tek razdoblje javne rasprave otvara mogunost analize i vrednovanja
pojedinanih doprinosa. Rasprava o nacionalnom pitanju pokrenuta je
odlukom Druge zemaljske konferencije KPJ iz svibnja 1923. na stranicama
centralnog lista NRPJ Radnika-Delavca zagrebake Borbe i ljubljan
skog Glasa svobode. U njoj su kao autori sudjelovali 'A iz aka,
August Cesaree, Ante Ciliga, uro Cviji, Filip Filipovi, Dragutin
Gustini, Rajko Jovanovi, Svetozar Lj. Kokotovi, Nikola Kotur, F.
Markovi, Sima Markovi, Vladimir
Martelanc, Simo Milju, ivota
Milojkovi, Kota Novakovi, Pavle Pavlovi, V. S. Petrovi, Moa S. Pijade
i Z iz Velesa. U Borbi su se javila etiri autora, u Glasu svobode dva,
a u Radniku-Delavcu jedanaest. Objavljene su i tri knjige (manjeg forma
ta) i druge recenzije u teorijskom asopisu Borba.
D. Pei nije uzela u obzir S. Lj. Kokotovia, N. Kotura, F. Marko
via, V. Martelanca, V. S. Petrovia, M. S. Pijade i Z iz Velesa. Zato
navedeni sudionici diskusije u njenom spisku, na primer Moa Pijade,
kojem se nikako ne moe osporiti ocjena da je bio istaknuti jugoslavenski
komunist, ulaze u onu formulaciju
i jo neki (str. 105) autorica
nije
objasnila.
U najveem razdoblju meuratne povijesti KPJ, pogotovo ako gornju
granicu stavljamo u 1935. godinu preteu kolektivni dokumenti, to poka
zuje i monografija D. Pei. Samo
u jednoj,
zaista specifinoj situaciji
pojavio se veliki broj individualnih
gledita u
KPJ u 1923. i
1924.
godini. Tada je postojanje legalne stranke omoguilo da se o tom pitanju
od izuzetnog znaenja raspravlja ak na dvije razine, legalnoj i ilegalnoj
i u okviru pokuaja da se za najhitnija pitanja same partije, radnike
klase i jugoslavenskog drutva izrade programski dokumenti. Svi ti doku
menti pripremani za Treu zemaljsku konferenciju KPJ, bili su dani na
raspravu i lanstvu NRPJ kao rezolucije za njenu zemaljsku konferenciju.
Kad ta nije mogla biti odrana zbog stalnih zabrana od strane vlasti,

164
A

lanstvo se izjanjavalo referendumom. Ta injenica pokazuje da gledita

lijeve frakcije tako prihvaena nisu imala istu teinu kao gledita S.
Markovia, koja su odbijena.
Cak i kad se analiziraju pojedinana gledita, njih treba staviti
u jasan meuodnos s cjelinom komunistikog pokreta, jer su svi ti poje
dinci bili njegovi organizirani pripadnici. Jedino se tako mogu u pravom
svjetlu vidjeti i koncepcije S. Markovia i koncepcije pripadnika lijeve
frakcije u KPJ. Desanka Pei je izbjegla da stvari stavi u taj kontekst.
Jedino ako se gledita Sime Markovia promatraju kao iskljuivo teorijski
napor, odnosno politiki projekt, koji se u opsenoj raspravi iznosi kao
drukije miljenje moe se izbjei injenica da KPJ ta gledita 1924.
nije prihvatila. Partija se preko svog lanstva izjasnila za federativni
koncept, a ne za autonomije, dok posebnost Slovenaca, Srba i Hrvata
kao triju historijskih nacija ionako nije bila sporna.
Nasuprot tim poznatim povijesnim injenicama D. Pei postavlja
tezu da je koncepcija S. Markovia bila realnija od koncepcije ljevice.
Ona pie da su pogledi S. Markovia bili realniji i da se KPJ 1935. pribli
ila davno osuenim gleditima Sime Markovia (knjiga str. 274).
Vrijednost koncepcije S. Markovia je u tome to ona nije za postulat
svoje realizacije imala revoluciju; revolucija kao neposredna perspektiva,
bila je netona ideja levice, vie nego izraz stvarnog stanja i tendencija
u razvitku jugoslavenskog drutva (NIN).
Akciono-politike procjene S. Markovia koritenje revolucionarnih
potencijala da bi se postigla demokracija jugoslavenske drave putem
revizije ustava, odnosno ljevice borba za radniko-seljaki front
i radniko-seljaku vladu nisu bile realne, a to je potvrdio i dalji
razvoj Jugoslavije. U tom kontekstu zaista neobino zvui teza D. Pei,
koja sva ta zbivanja prati iz pristojne povijesne perspektive: Zahtev za
demokratiju u predveerju diktature bio je radikalan i razuman i mogao
je, kao autonomistiki oblik reenja nacionalnog pitanja, u datim prilika
ma zadovoljiti veinu opozicionih politikih partija koje su predstavljale
raspoloenje naroda (NIN).
Nasuprot konceptu S. Markovia sutina koncepta ljevice izdrala je
najteu provjeru provjeru povijesti, i na osnovi slobodnog opredjelji
vanja svakog naroda gradi dalje svoju koncepciju rjeenja nacionalnog
pitanja u Jugoslaviji.
U razgovoru za NIN D. Pei nabraja najznaajnije predstavnike
partijske ljevice (ona i termin ljevica i termin desnica stavlja u navodnike,
to bi valjda znailo da ni ljevica nije lijeva, niti desnica desna). Dijeli
ih po nacionalnoj pripadnosti: Najznaajniji predstavnici leve frakcije
u KPJ bili su srpski komunisti: Tria Kaclerovi, Kota Novakovi, Pavle
Pavlovi, Rajko Jovanovi..., a od hrvatskih uro Cviji. Meu glavne
desniare spadaju srpski komunisti Sima Markovi, ivota Milojkovi (mada
su u pogledima ove dvojice postojale krupne razlike), zatim Ljuba Radovanovi i Mihajlo Todorovi. Nije kod nabrajanja ljevice uzela u obzir
niti jednog slovenskog komunistu, a niti Augusta Cesarea, Mou Pijade,
Vladimira Copia.
Takva podjela brie najvredniji rezultat da su pripadnici ljevice,
a i desnice iznosili svoje stavove kao komunisti, po svom uvjerenju, a ne
po svojoj nacionalnoj pripadnosti.

165

Neuobiajene karakteristike u znanstvenom smislu u monografiji su

dobili D. Gustini i A. Ciliga, ipa to autorica objanjava i u NIN-u.
Gledita D. Gustinia oznaena su kao nacionalni egoizam, jer je interese
svoje nacije pretpostavio apsolutno interesima svih ostalih (NIN). Povod je
u koncepciji balkansko-podunavske federacije i u razmiljanju o balkanskom
i srednjoevropskom prostoru, ali taj koncept zastupali su i neki drugi
komunisti. A. Ciliga nazvan je ocem maspoka, te je bio mnogo blii
frankovcima nego nacionalnoj politici KPJ (NIN).
Posebno je delikatan problem nain na koji D. Pei polemizira s ocje
nom koja kao da je dana srpskom narodu u diskusiji o nacionalnom pitanju,
pa je on ispao ugnjetaki, iako i on trpi klasnu i ekonomsku eksploataciju,
to je dovelo i do njegova politikog zanemarivanja i praktinog iskljui
vanja iz borbe nacionalno ugnjetanih masa protiv hegemonije srpske
buroazije... (knjiga, str. 143144). Ta teza ne poiva na injenicama.
Iako su brkani pojmovi narod-pleme-nacija, nikad nije srpski narod identi
ficiran s teorijskom kategorijom vladajua nacija. Pa to su bili marksisti...
(Danas, Zagreb).
O
Simi Markoviu opirnije je pisao i uro Durakovi (feljton
u Borbi i u knjizi Osam sekretara Partije), zatim Vasilije Kalezi u
Novosti 8 u srpnju 1986. godine, kao i vie listova i revija u povodu
objavljivanja knjige Tragizam malih naroda.
Zanimljivo je svjedoenje Juri ja Gustinia (NIN, Beograd, 28. rujna
1986) da je Sima Markovi u 1939. uhapen a da je umro godinu dana
kasnije, jer je, prema Gustiniu, imao, mislim, eernu bolest...
U kratkim biografijama objavljenim u prva dva sveska Titovih Sa
branih djela nigdje ne pie, kao to je to kod ostalih rtvi Staljinovih
istki objavljeno, da je dr Sima Markovi rehabilitiran. Da li je, uope,
dr Sima Markovi rehabilitiran?

166

INTERMECO
POKOLJ U VOJSCI

U svibnju i lipnju 1937. dolo je do napada na vojsku. I u vojsci je

moglo biti otpora i to nimalo zanemarivog ve i poradi starog ne
prijateljstva to su ga vojnici osjeali prema politikoj policiji. Recentna
sovjetska
memorijalistika
potvruje
postojanje
trvenja
izmeu
Staljina
i Tuhaevskog. Tuhaevski je, kao i ostali vojni zapovjednici koji su se
formirali u graanskom ratu, bio vrlo blisko povezan s veinom ruko
vodilaca na koje se oborio val represije. (Izmeu ostaloga on je jo od
1918. bio osobni prijatelj Verejkisa, poznatog oblasnog sekretara, koji ga je
branio pred Staljinom malo prije no to je i on uhapen.)
Tih godina sve su vie rasli mo i ugled vojske. Staljin se dakle imao
zato bojati mogue opozicije u vojsci. Pa ipak, mnoga istraivanja to su
dosad obavljena nisu pruila nikakve indicije o bilo kakvom pokuaju
organiziranog otpora u vojsci, a jo manje o bilo kakvom planiranom
udaru. Vojnici su poslije Staljinove smrti u Sovjetskom Savezu u potpu
nosti i bez ikakvih rezervi rehabilitirani. Istini za volju, njihov sluaj je
jedini u kojemu izgleda da je dokazana umijeanost stranih tajnih slubi,
ali ne u smislu u kojem se o tomu onda govorilo. Nacistika je pijunaa
spretno iskoristila buru progona i sumnjienja koja je zahvatila Sovjetski
Savez, te je krivotvorila dokumente koji su trebali dokazati da su Tuha
evski i njegovi suradnici potajno u kontaktu s njemakim generaltabom,
i onda je te dokumente podmetnula Sovjetima preko ehoslovake pijunske
slube. Usprkos tomu svi povjesniari, kako sovjetski tako i strani, koji
su najvie istraivali taj sluaj, doli su do zakljuka da o Staljinovoj osudi
generala nisu odluili ti krivotvoreni dokumenti, premda su mu moda
posluili da uvjeri druge vojne rukovodioce u njihovu krivicu.
Jedanaestog i 12. lipnja Sovjetski Savez i svijet obavijeteni su kratkim
kominikeima da je skupina najslavnijih crvenih komandanata Tuhaev
ski, Uborevi, Jakir, Ejdeman, Kork, Feljdman, Primakov i Putna
uhapena, osuena zbog izdaje i strijeljana. Jedan od najvanijih vojnih
rukovodilaca ef Politike uprave u ivojsci, Jan Gamamik izvrio
je samoubojstvo. I danas se, iz malobrojnih i ratrkanih dostupnih informa
cija, znade samo to da je zatvoreni, vrlo kratak i povran proces bio gotovo
iskljuivo formalnost, premda je sud bio sastavljen od drugih generala,
koji e ubrzo gotovo svi izginuti pod istom optubom. Sudbina optuenih
vjerojatno je odluena jo na sjednici Revvojensovjeta, koja je trajala od
1. do 4. lipnja, i na kojoj je, ini se, Staljin osobno iznio optube. Neki
od optuenih ve su bili uhapeni ranijih mjeseci; drugi pak koncem
svibnja, poto su smijenjeni sa svojih poloaja pod razliitim izlikama.

167

Svi su bili heroji graanskog rata. Jakir i Uborevi zapovijedali su dvjema

najvanijim oblastima u zemlji, ukrajinskom i bjeloruskom, na glavnom
dijelu evropske granice Sovjetskog Saveza.
I u oruanim snagama represija je poela prije hapenja Tuhaevskog,
pri emu su na udaru bili pojedinci, no takoer vrlo poznati komunistiki
komandanti. Od lipnja nadalje represija je poprimala masovan karakter,
zahvaajui jednu za drugom sve vojne oblasti i sve velike jedinice. Potra
jala je, kao i u celoj zemlji, sve )do 1938, kad je u jesen uhapen i strijeljan

ovoga puta bez procesa i bez javne obavijesti i maral Bljuher,

ugledni zapovjednik Dalekoistone armije koji je Iupravo bio odbio jedan
japanski napad. I sm popis najpoznatijih zapovjednika koji su tako iezli
odve je dugaak da bismo ga ovdje mogli navesti: najpoznatiji su gotovo
svi izgubili ivot. Strijeljani su ef generaltaba, maral Jegorov, zapovjed
nik mornarice, Orlov, zapovjednik zrakoplovstva, Alksnis, i ef tajne slube,
Berzin, gotovo svi zapovjednici i gotovo svi politiki rukovodioci u oblasti
ma. Isto tako su opustoeni Ministarstvo obrane, vojne akademije, armije
i flote, centralni i periferijski aparat. Politike voe (komesari) progonjene
su jo otrije no vojne. Izraunato je da su iezla tri od petorice marala
Sovjetskog Saveza, tri od etvorice zapovjednika armije prvoga ranga, svih
dvanaest zapovjednika armije drugoga ranga, 60 do 67 zapovjednika armij
skih korpusa, 133 od 199 zapovjednika divizije, 221 od 397 zapovjednika
brigade,
polovica
pukovskih
zapovjednika,
svih
deset
prvih
admirala,
9 do 15 drugih, svih 17 komesara armije, 25 od 28 brigadnih komesara
i mnoge tisue drugih oficira. Ni jedan rat nikad nije tako obezglavio
ni jednu vojsku...

Giuseppe Boffa, Povijest

vani, Opatija, 1985.

Sovjetskog

Saveza,

svezak

prvi,

Otokar

Kero-

SKOJEVAC, LOGORA, HISTORIAR.

U Prilozima za istoriju socijalizma, u devetom broju (ISI i Export-press, Beograd, 1974, str. 371377, u prijevodu Milorada Simovia) objavio
je Ivan Krinar lanak, u povodu sedamdesetogodinjice roenja Franca
Klopia:
France Klopi, jedan od najaktivnijih voa slovenakih komunista u
prvoj deceniji postojanja njihove partije i znaajan istraiva istanje rad
nikog pokreta toga perioda, rodio se 25. oktobra 1903. godine u rudarskom
naselju Opital u Loreni. Kad mu je bilo est godina, njegov otac rudar
vratio se s porodicom u svoj rodni kraj Zagorje da bi France i njegov
mlai brat Mile mogli pohaati slovenaku kolu. Godine 1917. France je
nastavio kolovanje u ljubljanskoj srednjoj koli realci, u kojoj je 1923.
godine zavrio sedmi razred s odlinim uspjehom.
Pod utiskom tekih uslova ivota u rudnikim revirima u toku prvog
svetskog rata i pod uticajem ruske revolucije, Majske deklaracije, raspada
Austro-Ugarske i nastanka Kraljevine SHS, koja nije ispunila oekivanja
radnih ljudi i zbog ega se pojaalo revolucionarno vrenje, Klopi je poeo
traiti nove ivotne puteve. itao je socijaldemokratske listove i ubrzo je
shvatio da Socijaldemokratska stranka nije lizvrila svoju misiju kada je
to bilo najmogunije i najpoeljnije, i zato se pridruio partiji koja je tra
ila realniji put kojim bi narod dovela do slobode i socijalizma. U poetku
1920. godine Klopi je postao lan Drutva studenata komunista u Ljub
ljani, i kao gost je uestvovao na osnivakom kongresu Komunistike par
tije u Sloveniji, kojii je odran 11. aprila 1920. godine u prostorijama hotela
Svicarija (vajcarska) u ljubljanskom Tivoliju. Kratkim i konkretnim go
vorima komunistiki voi su pridobili uesnike kongresa za revolucionarne
ideje. U toku rasprave ikoja je pred Vukovarski kongres voena u beograd
skim i zagrebakim komunistikim listovima o programu ;i oblicima borbe,
France Klopi se opredelio za revolucionarne ideje ondanjeg komunizma.
U julu 1920. godine ulanio se u Zagorju u komunistiku organizaciju. Posle
donoenja Obznane uestvovao je na ilegalnim skojevskim sastancima u
Ljubljani i na sednicama i u akcijama komunista u Zagorju, gdje je do
nosio komunistiko geslo Delo, koje je izlazilo u Trstu i u kojem je 1922.
godine i sam objavljivao svoje priloge. Na kongresu SKOJ-a u Ljubljani
1922. godine izabran je u CK SKOJ-a. Za lana CK SKOJ-a bio je ponovo
izabran na Drugom kongresu SKOJ-a, koji je odran 1923. godine u Kefrovom mlinu u Ravnima.
Godine 1923. Klopi je tri puta bio u zatvoru; u prva dva sluaja bio
je osumnjien za protivdravnu delatnost, ali isledni organi to nisu mogli
dokazati, pa je posle dva meseca pruten iz zatvora; trei put je bio osum

169
i

njien za uee u organizovanju trajka u Zagorju, ali je iz nedostatka

dokaza osloboen. Te godine je marljivo prouavao marksistiku literaturu
i pisao lanke, diskusije i rasprave o onovremenom drutvenom poloaju,
perspektivama razvitka i delovanja politikih partija i politike Kominteme,
i ti njegovi radovi su objavljivani u biltenu Internationale Presse-Korres
pondenz. Pripadao je generaciji slovenakih intelektualaca komunista koja
je upijala u sebe najnovije ideje svetskog komunistikog pokreta, koji je
teio ostvarenju marksistike misli i takvom drutvenom razvitku koji bi
ostvario ravnopravne odnose izmeu ljudi i naroda. Za nas Lenjin nije
bio samo veliki ideolog ve i ovek koji je oivotvorio ideje boljevizma, to
socijaldemokratija, oigledno, nije mogla uiniti, sea se danas France
Klopi...
U poetku 1924. godine Klopi je zamenio dotadanjeg sekretara PK
SKOJ-a za Sloveniju Toneta Matulja. Tim je po statutamim odredbama
automatski postao i lan PK KPJ za Sloveniju i u tom svojstvu je ostao
sve do odlaska u emigraciju 1930. godine. Slovenaki komunisti, a meu
njima i komunistika omladina, delovali su ilegalno, ali i legalno u rad
nikim sindikatima, u tampi, na izborima i na zborovima. SKOJ je tada
organizovao demonstraciju egrta u Ljubljani i Mariboru, trajk mladih
staklara u Zagorju, delovao u radnikim prosvetnim drutvima Iskra i
Vesna i u polulegalnim proleterskim etama za izvoenje akcija (PA).
Kao lan rukovodee trojke, Klopi je pripremio i izveo plan za otpor
orjunaima u Trbovlju. Orjunai su, naime, 1. juna 1924. godine organizovali propagandni i teroristiki pohod na Trbovlje. U oruanom sukobu iz
meu orjunaa i PA-a poginulo je pet radnika iz savskih revira, a ubijeni
su trojica voe Or june. Usledilo je suenje dvadesetorici optuenih u Celju,
meu kojima i Francetu Klopiu, ali su osamnaestorica od njih osloboena
optube zahvaljujui izvanrednoj solidarnosti rudara Trbovlja, meu ko
jima polioija nije nala nijednog svedoka koji bi teretio optuene.
Od aprila do septembra 1925. godine Klopi je delovao u Beogradu i
Zagrebu kao lan Sekretarijata SKOJ-a zajedno s Jankom Miiem i Mijom
Orekim. U avgustu 1925. godine odneo je u Dalmaciju ilegalno glasilo CK
SKOJ-a Mladi boljevik i letke. Na povratku je bio zadran u Kninu i
optuen da je u Splitu doneo ilegalnu literaturu, ali zbog odlinog dranja
splitskih drugova policija to nije mogla dokazati. Godine 1926. Klopi je
neko vreme ureivao u Ljubljani legalni nedeljni Delovsko-kmeki list,
(Radniko-seljaki list) i Enotnost, (Jedinstvo), a 1927. godine nekoliko
meseci je radio kao instruktor PK KPJ za Sloveniju u Mariboru.
O
idejno-politikom razvoju KP u Sloveniji u tom periodu: izmeu os
talog govori i Klopiev rukopis rasprave o slovenakom nacionalnom pi
tanju, koji je zaplenila policija 10. novembra 1926. godine. Taj rukopis
dosad nije pronaen, ali je sauvan policijski izvetaj u kome se kae da je
Klopi u njemu prikazao Sloveniju kao koloniju srpskog imperijalizma i
militarizma. On je, sem toga, u tom rukopisu izloio gledite raznih stra
naka o slovenakom nacionalnom pitanju i doao do zakljuka da je dr
avni centralizam mogue razbiti samo revolucionarnom borbom radnika i
seljaka. Samo bi boljevika politika snane komunistike partije mogla razreiti sloena socijalna pitanja i nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Policijski
izvetaj dalje navodi Klopievu tvrdnju da bi samo jedinstveni front rad
nika, seljaka i ugnjetenih naroda mogao da uspostavi radniko-seljaku re
publiku Sloveniju, Hrvatsku, Makedoniju, Crnu Goru i druge republike,

170

povezane u federaciju radniko-seljakih republika Balkana. Zato Komuni

stika partija mora ukljuivati u borbu i seljake i druge napredne snage.
Taj dokument govori o tome da su vodei slovenaki komunisti postavili
sebi zadatak da socijalistikom revolucijom ree radniko, seljako i nacio
nalno pitanje. Klopi je 1927. godine drao govore i na seljakim zboro
vima u okolini Stine. Usled policijskog gonjenja Klopi je vie puta mo
rao prelaziti u ilegalnost.
U jesen 1927. godine i u toku 1928. godine Klopi je bio na odsluenju
vojnog roka u Ljubljani i Slavonskoj Poegi, gde se povezao s tamonjim
komunistima. Kad se krajem 1928. godine vratio u Ljubljanu, bio je iza
bran za lana novog PK KPJ za Sloveniju. Posle zavoenja estojanuarske
diktature 1929. godine, izabran je za sekretara PK KPJ za Sloveniju. Po
odluci Pokrajinskog komiteta, napisao je letak u kome je ukidanje ustava,
rasputanje parlamenta i formiranje nove jugoslavenske vlade na elu s
generalom (Pero Zivkovi op. P.P.) ocenio kao nastupanje vojne i fai
stike diktature udruene srpske, hrvatske ii slovenake krupne buroazije,
koja je ukinula ostatke buroaske parlamentarne vladavine, koja je kao
takva ve bila ograniena Zakonom o zatiti drave. U letku je ukazano
da je izlaz iz krize u revolucionarnoj borbi za socijalizam li za radniko-seIjaku vladu, za samoopreeljenje naroda. Kao jedan od taktikih puteva,
letak je pomenuo i oruani ustanak. Po sadanjoj Klopievoj oceni, to je
bila pozitivna strana letka, jer je u izmenjenim uslovima trebalo istai ko
munistiki program i ukazati na izlaz iz krize, a njegov nedostatak je bio
u tome to u njemu Komunistika partija nije pozvala sve demokratske
opozicione snage u Jugoslaviji u zajedniki demokratski front protiv dikta
ture kralja, koji je jedini realni oslonac imao u vojsci. O takvom demo
kratskom frontu u ono vreme nije moglo biti ni govora is obzirom na kon
cepciju Kominterne, koja je na estom kongresu 1928. 'godine zaotrila
borbu protiv desne socijaldemokratske opasnosti. Prema Klopievoj izjavi,
Pokrajinski komitet je bio potpuno isvestan da nije bilo uslova za nepo
sredni oruani ustanak, pa zato i nije dao nikakva konkretna uputstva za
organizovanje eta i skupljanje oruja, jer takva uputstva nije dao ni CK
KPJ. Delatnost slovenakih komunista je zbog diktature bila ograniena na
rasturanje letaka, ispisivanje parola ii letee zborove pred fabrikama. U
avgustu 1929. godine Klopi se morao povui u ilegalnost.
Kad se krajem 1929. godine Biro CK KPJ preselio iz Zagreba u Ljub
ljanu, Klopi je bio imenovan za tehnikog sekretara tog ueg rukovodstva
KPJ. Obezbeivao je ilegalne stanove za lanove Biroa, upravljao je cen
tralnom tehnikom, koja je umnoavala ilegalnu literaturu i snabdevala
komuniste potrebnim dokumentima. U isto vreme ise starao za javke kad
su se sastajali lanovi Biroa, vodio brigu o kuririma, o vezama Biroa s po
krajinskim komitetima KPJ i o vezi s urom Salajem u Beu, koji se sta
rao o odravanju veze s rukovodstvom Kominterne u Moskvi.
U aprilu 1930. godine Klopi je po direktivi Biroa CK KPJ emigrirao
u Austriju. Uoi 1. avgusta, dana posveenog borbi protiv rata, jo jedanput
je posetio Sloveniju i Zagreb, doneo literaturu i zatim se vratio u Austriju
U domovinu se nije vratio za itavih dvadeset est godina.
U poetku septembra 1930. godine Klopi je s falsifikovanim pasoem
otputovao u Moskvu, u koji je posle nekoliko nedelja dola i njegova ena
Angela-Nina. U Moskvi je bio primljen u Meunarodnu lenjinsku kolu za
vie partijske kadrove, ali u njoj nije dugo ostao. Sekretar Kontrolne komi

171

sije Kominterne Angaretis ga je sasluavao u vezi s odnosima i delovanjem

u Politbirou CK KPJ i okrivio ga zbog greaka koje on nije uinio, ali
zbog kojih je u moskovskom zatvoru proveo vreme od decembra 1930. do
aprila 1932. godine. Kad je bilo prikupljeno dovoljno dokaza da nije kriv,
bio je puten iz zatvora, ali ga je Kontrolna komisija Kominterne ve bila
iskljuila iz KPJ zbog tetoinske delatnosti, dok mu je CK KPJ i dalje
priznavao lanstvo u KPJ. U meuvremenu ga je sud u Beogradu 1931.
godine osudio u odsustvu na osamnaest godina tamnice zbog njegove komu
nistike delatnosti.
U istranom zatvoru u Moskvi Klopi se razboleo od tuberkuloze i po
izlasku iz zatvora leio se na Jalti etiri meseca. Posle ozdravljenja mu
nita drugo nije preostalo nego da primi sovjetsko dravljanstvo i da se
zaposli na velikom gradilitu hemijske industrije i termoelektrane u kraju
koji je kasnije nazvan Staljinogorsk, a koji se sada naziva Novomoskovsk.
Tu je nekoliko oneseai radio kao sindikalni funkcioner, a zatim pet godina
kao novinar i ef jednog odeljenja redakcije i pomonika urednika dnevnog
lista Podmoskovski gigant, koji je kasnije dobio naziv Novomoskovska
pravda. Pisao je i lanke za glasila KPJ o ivotu u Sovjetskom Savezu i
preveo na slovenaki jezik neka Lenj-inova dela.
U vreme staljinskih istki Klopia su u septembru 1937. godine zatvo
rili organi NKVD-a i optuili ga za veze s meunarodnom reakcijom. Posle
kratkog pretresa, dobio je takoe kratko obavetenje da je osuen na osam
godina zatvora. Njegova alba je bila odbijena. Poslat je na sever u tajgu
na reci Uhti, gdje je u logoru NKVD-a proveo 2918 dana. Slian put, samo
s one strane Urala u Kazahstanu, prola je i njegova ena Angela, kojoj
je u logoru umrlo jedino dete.
Logorai, koji su bili najrazliitijih narodnosti i zanimanja, gradili su
ceste, buili tlo na naftonosnim poljima, izgradili rafineriju i fabrike, uz
koje je izrastao grad Uhta, Klopi je najprije bio kopa, a zatim je zbog
bolesti premeten u kancelariju. Po Klopievom uverenju, velika veina
logoraa je bila izolovana samo zato da bi se u boljevikoj partiji i u zemlji
uspostavilo potpuno idejno i akciono jedinstvo prema Staljinovim zamislima
i da bi se u klici uguila svaka opozicija ili da bi se onemoguio opstanak
onih ljudi koji su samostalno mislili o socijalnim i politikim odnosima. O
dogaajima u toku drugog svetskog rata zatvorenike je obavetavao Radio-Moskva. Neki od njih su se prijavili u Crvenu armiju, ali nisu bili pri
mljeni. I Klopi se prijavio u Jugoslavensku brigadu, koja je formirana u
Sovjetskom Savezu 1944. godine, ali ga nisu pustili iz logora. Celo vreme
je Klopi vrsto verovao da e se stvari promeniti nabolje i da e se moi
vratiti u Jugoslaviju. Upoznao je svu okrutnost i sve nepravde staljinskog
sistema, ali je do kraja ostao ubeen da e i u Sovjetskom Savezu meu
ljudima zavladati socijalistiki odnosi, koje je izgraivao Lenjin, a koje je
Staljin pogazio.
Kad je izdrao kaznu, Klopi je bio puten iz logora, ali nije smeo
napustiti radno mesto. Uputio je molbu Centralnom komitetu KPJ da po
sreduje za njega i da mu omogui povratak u Jugoslaviju, ali je na to jo
morao ekati. Tek posle Staljiinove smrti, Klopi i njegova ena su 1955.
godine sudski rehabilitovani pred Vrhovnim sudom Sovjetskog Saveza. Rehabilitovala ih je i Centralna komisija Komunistike partije SSSR-a, i oni
su se 1956. godine vratili u Jugoslaviju.

172
1

Po povratku u Ljubljanu Klopi se odluio da istrauje istoriju radni

kog pokreta. Od 1959. do 1965. godine bio je lan CK SK Slovenije. Najprc
je radio u Istorijskom odeljenju CK SK Slovenije, a zatim u Institutu za
istoriju radnikog pokreta u Ljubljani od njegovog osnivanja 1959. godine.
Svojim bogatim politikim iskustvom doprineo je uobliavanju programa i
delatnosti Instituta. Dao je inicijativu za izdavanje dokumenata iz istorije
KPJ u Sloveniji. Bio je prvi odgovorni urednik asopisa Prispevki za zgodovino delavskega gibanja, koji je ureivao od 1960. do 1962. godine. Go
dine 1963. penzionisan je kao
vii nauni
saradnik. U znak
priznanja, za
svoj rad dobio je vie visokih
odlikovanja.
Franc Klopi prouava istoriju
KPJ i
radnikog pokreta
u Jugoslaviji
u periodu izmeu dva svetska
rata,a u vezi s tim i
neke probleme meu
narodnog radnikog pokreta. Bibliografija njegovih radova poinje od 1922.
godine i obuhvata preko 300 bibliografskih jedinica i 11 prevoda, to govori
o njegovoj izvanrednoj marljivosti.
Najznaajniji Klopiev doprinos prouavaju istorije radnikog pokreta
predstavljaju njegova istraivanja o nastanku komunistikog pokreta u Slo
veniji. Iz tog podruja Klopi je napisao vie rasprava i izdao dokument1.
0 stvaranju komunistike partije u Sloveniji. Plod svih tih istraivanja ja
njegovo temeljito delo Velika razmejatev (Veliko razgranienje), u kome.
je prikazano stvaranje KP u Sloveniji. Detaljniji podaci o tim studijama i
raspravama objavljeni su u asopisu Prispevki za zgodovino delavskega
gibanja za 1973. godinu koji izdaje Institut za istoriju radnikog pokreta u
Ljubljani...
Zanimljivo je i Klopievo pismo beogradskom NIN-u, koje je objav
ljeno u 1641. broju, od 13. lipnja 1982. godine:
Proitao sam feljton u NIN-u sa delovima iz Ispovesti sibirske logoraice, to jest iz kazivanja Agate (Jagice) Oreki ii iz dodatka Vladimira
Orekog. Naroito sam pratio pripoved o putu Jagice u sovjetski logor, te
njene patnje u logoru. To mi je oivelo vlastite muke, jer sam i sam bio
skoro osam godina od 1938. do 1945. u popravno-radnom logoru
NKVD, u okrugu Uhta, na severu Sovjetskog Saveza, o emu sam ispriao
u svojim seanjima koja su izala godine 1980. u Ljubljani pod naslovom
Desetletja preizkuenj.
Mogu da izrazim ubeenje da su istinita sva prianja Agate, d ona
najgora i najneovenija svedoenja iz prvih vremena u logoru. itaoci
mogu njezinu ispovest prihvatiti kao verodostojnu. Naravno, neki novinsko-senzacionalistiki izrazi, kao jahai apokalipse, sibirska giljotina, ledene
sante koje hodaju' ii drugi, mogli bi izostati, jer su uzeti iz renika prolosti
ili iz komercijalizma, umesto da dogaaji dobiju vlastit, osoben i neponov
ljiv izraz savremene epohe.
Naroito bih hteo podvui poteno prianje Jagice o vremenu kada se
poloaj u logoru popravio, pa se i njeno stanje popravilo, emu je doprinelo jo drugarstvo sa sapaenicom Lidijom. To joj je omoguilo da preivi
sve godine robijanja. I sa mnom je bilo slino, inae ne bih bio danas iv.
Da su neoveno strani logorski uslovi iz godine 19381939. potrajali jo
1 sledeih osam ili deset godina tamnovanja, niko ne bi izdrao, pa ni Karlo
tajner, autor knjige 7000 dana u Sibiru.
Drago mi je, takoe, to je Vladimir Oreki, na sve pozive i molbe da
ostane u Sovjetskom Savezu, odgovorio odluno: Ne, hvala, ja idem svojoj

173

kui! Da, tako je bilo sa nama preivelima: hteli smo i svoju Jugoslaviju!
To nam je bila neugasiva elja.
Molim redakciju NIN-a da objavi ovo moje pismo i elim da dm
poto ne znam adresu Agate i Vladimira Orekog ovim putem izrazim
svoje potovanje i simpatije. Verovatno se drugarica Jagica ne sea da sam
je upoznao jo 1925, samo uzgred, kada sam vie meseci boravio ilegalno
u Zagrebu, pa smo Janko Mii, Mijo Oreki i ja sastavljali sekretarijat CK
SKOJ. Od tada je prolo 57 godina, pa oseam zadovoljstvo to je Agata
imala neiscrpnu volju za odravanje fizikih i moralnih snaga, jednih i dru
gih tako neophodnih u surovim uslovima staljinistikog GULAG-a.
Na kraju, molim redakciju NIN-a da ispravi jednu geografsku greku.
Ni Arhangelsk, ni Narjan-Mar, ni Dvinski Bereznik, sa itavom njihovom
okolinom, koji se spominju u ispovesti, ne nalaze se u Sibiru, ve na severu evropskog dela Sovjetskog Saveza. Odande na istok ima 500700 ki
lometara do uralskog gorskog lanca i tek s druge, istone strane Urala
poinje Azija i poinje Sibir, sve dalje na istok, hiljade kilometara. Pre
noenje Arhangelska, Narjan-Mara i Dvinskog Bereznika u Sibir isto takav
je analfabetizam kao, recimo, prenoenje Splita u dolinu reke Morave.
France Klopi,
listoriar
Ljubljana

174

INTERMECO
OSOBNI UDIO

. . . Sjeam se dobro kratkog predaha u proljee 1938. godine. Staljin

je upravo tih dana izustio ove rijei: Sinovi ne odgovaraju za svoje
oeve. Kao sedamnaestogodinji student povijesti upravo sam bio iskljuen
s moskovskog Gradskog pedagokog zavoda i iz Komsomola. Odbio sam da
potvrdim da je moj zatvoreni otac neprijatelj naroda. alio sam se viim
instancama Gradskom komitetu, Oblasnom komitetu, i tako dalje ali
tek kada sam dospio do Centralnog komiteta Komsomola, neki lan komi
sije ponovio je rijei Voe o sinu zabludjela oca i pomogao mi da me po
novo prime.
Demagoka mahnitost koju je potaknuo Gensek i namijenio je lakovjer
nima, njega nije ni najmanje obuzdavala. Zapravo pomogla mu je da os
tvari svoje zamisli.
Godine 1938. Staljin je nastavio raspaljivanjem vatra
odmazde s doista neiscrpnom energijom, bodrei sve do jednoga svoje sluge,
koji su se moda skanjivali da prionu ozbiljno na posao. U glavne gradove
narodnih republika i velikih pokrajina Rusije Gensek je poslao posebna
izaslanike i istraitelje s izvanrednim ovlatenjima koje je on osobno potpi
sao. im bi stigli u neko mjesto, oni bi otvoreno i javno izjavljivali da rade
po Staljinovim izriitim naredbama. Izmeu lanova i kandidata za lanove
Politbiroa i ostalih istaknutih rukovodilaca Centralnog komiteta najvie se
istaknuo Lazar Kaganovi koji je, ve po obiaju, pobio sve do jednoga
cijeli partijski aktiv u Smolensku, Ivanovu i Kubanu.
Istodobno Georgij Maljenkov nadmaio je sama sebe u Minsku i Arme
niji.
Mnogi koji su tada pokopani u Everanu na dui su Anastasa Mikojana.
Andrej Andrejev prerezao je grla voama Uzbekistana.
Andrej danov dao je postrijeljati vodee kadrove Partije i vlade u
Lenjingradu. Da bi se ovjekovjeilo to junako djelo, danovljevo su ime
dali mnogim ulicama i gradskim naseljima, pa ak i sveuilitu u Lenjin
gradu.
Na sjevernom Kavkazu jo je jedan iskusni oprinik bio na djelu
Matvej kirjatov.
A u Gruziji, Lavrentij Berija, Mali papa, povodljivac i oponaatelj Ve
likog pape, drao je vaarska suenja trockistima tog kraja.
Popis bi bio nepotpun bez Nikite Hruova koji je opustoio Ukrajinu,
i Pavela Postieva ije je poprite bila biva oblast Samare, te Jakova Jakovljeva ije se ime proulo po zlu diljem Bjelorusije. Posljednja dvojica
uskoro e i sami dospjeti pod krvnikovu sjekiru.
Bez straha od retorinosti, pitamo: Zato su, na kraju krajeva, Koganovi, Maljenkov, danov i druina ubijali visoke rukovodioce kao to bi

175

jahu i sami? Jednog jutra neki bi sekretar Oblasnog ili Gradskog komiteta
raskrinkavao neprijatelje naroda na sastanku ili u novinama, a ve drugo
jutro i on bi sam zavrio u eliji. A tamo bi naao i sve ostale iz mjesne
organizacije. A optuba? Suradnja s neprijateljem koji se pritajio pod to
bonjom odanosti Staljinu.
To je ponaanje teko objasniti jednostavno nekom psiholokom po
trebom za ubijanjem, ili slijepom eljom da se slui Gazdi. Oni su sijali
strah od diktature Kremlja u nadi da e je osnaiti i istodobno se uzdignuti
u dvorskoj hijerarhiji. Jo neto. Spoznali su da postoji nepisani zakon koji
nalae da se potamane svi partijci s dugim partijskim staem i cijela stara
garda iz Lenjinovih dana. Ali Staljinova vizija sizala je mnogo dalje. Po
etkom tridesetih godina oni koji su sudjelovali u revoluciji ve su bili
davno navrili etrdesetu ili ak pedesetu godinu ivota. Pokoljenje koje
je ivjelo pod carem nestajalo je s pozornice. Ti su ljudi poodmakle dobi
vidjeli mnogo toga, znali su mnogo toga, i imali neto s ime su mogli us
poreivati novo vrijeme. Staljin je sebi dao zadatak da ubrza odlazak tog
cijelog pokoljenja zajedno s tankim slojem starih boljevika.
Svrgnuti reim regulirao je pokolje u svoje vrijeme. Pod carem tono
se znalo koji slojevi puanstva podlijeu istrebljenju. Staljin je imao svoju
vlastitu dijalektiku pokolja. Kad je njemu dolo da ubija, svi su ili pod
no, bez obzira na politiku pripadnost. Klao je sve redom u ime prijatelj
stva i jednakosti meu narodima.
Ubijte ih sve. Bog e prepoznati svoje, rekao je Arnold Amalric, pa
pin zastupnik kada su ga kriari zamolili da im pokae krivovjemike od
pravovjernih katolika. Prema tom istom nadahnutom pravilu trebalo je da
Kriar iz Kremlja usmrti trideset ili etrdeset milijuna ljudi. Nije to bila
lagana zadaa. Ali Staljin se nadao da e je obaviti u kratkom povijesnom
razdoblju, oslanjajui se na polet irokih masa. Nebo je obdarilo Rusiju ve
likim optimistom. . .

Anton
176

Antonov-Ovsjenko,

Staljin,

Portret

tiranina,

Naprijed,

Zagreb,

1986.

NOSILAC ORDENA CRVENE ZASTAVE

Revolucionar,
sudionik
oktobarske
revolucije
Danilo
Srdi,
roen
u likom selu Vrhovine 1896. godine, takoer je, ostavi ivjeti u Sovjet
skom Savezu, zemlji za koju se borio, postao rtvom staljinovih istki.
Njegova biografija objavljena je u Vojnoj enciklopediji (Vojno-izdavaki zavod, Beograd, drugo izdanje, 1975, svezak deveti, str. 94), i u njoj
pie:
Srdi, Danilo (s. Vrhovine, Lika, 1896 SSSR, 15. VI 1937), Jugo
slaven, istaknuti rukovodilac Crvene armije. Iz Beograda 1912. otiao
u Rusiju i u Grodnu svrio 1914. vojnu kolu. Krajem 1916. bio je u Dobrudi u 1. srpskoj dobrovoljakoj diviziji komandir voda, a u toku februarske
revolucije 1917. postao lan revolucionarnog vojnikog komiteta. Poto je
napustio diviziju zaposlio se kao radnik u Petrogradu (Lenjingradu), gdje
je u leto 1917. uhapen. Oslobodili su ga vojnici iz njegove divizije koji
su prili revoluciji i izabrali ga za kdt (komandanta) Mjeovitog petrogradskog odreda s kojima je napadao Zimski dvorac...
Zanimljivo je upozoriti na injenicu da je napadom na Zimski dvorac
rukovodio
ruski
revolucionar Vladimir Aleksandrovi Antonov-Ovsjenko
koji je takoer ubijen u Staljinovim muionicama. U knjizi Bilans Staljinovog termiora Zivojin Pavlovi je ve 1940. godine zapisao:
'...Antonov Ovsjenko; bio je u poslednje vrijeme sovjetski generalni
konzul u Barceloni. U tom svojstvu on je imao dunost da priprema sa
agentima iz GPU-a pokolj panskih trockista. Otra kampanja svetskog
javnog miljenja spreila ga je u ovom poduzeu. Meutim ipak uspeo je
da likvidira efa panskih trockista (PUM) Nina. Istovremeno anarhisti
optuuju Antonova da je pripremio ubistvo efa njihovog, Durutija, na
frontu. Budui da mu je poveren ovako delikatan posao, opte je bilo
ubeenje da je Antonov najzad zadobio poverenje staljinske birokratske
klike. Ali pod Staljinovim reimom, nikada jedan boljevik nije siguran
za svoj ivot.
Kako u polovini 1937. poinje u Sovjetskoj Uniji otra kampanja protiv
komesara Pravde Kriljenka, u sovjetskim listovima je izaao kominike
kojim se Kriljenko skida sa poloaja narodnog komesara, dok se na nje
govo mjesto postavlja Antonov Ovsjenko. U stvari ovo je bio samo mamac
da se Antonov privue u Moskvu. Ve u Odesi prilikom iskrcavanja on je
uhapen i kao mnogi drugi iiezao. Po svoj prilici streljan.
Istorija boljevike revolucije tesno je vezana za ime Antonov-Ovsjenko.
Stari boljevik, jo 1905. godine on organizuje pobunu u Sevastopolju,
zbog ega je osuen na smrt. Ova mu je kazna zamenjena doivotnom
robijom. Od tada pa sve do revolucije Antonov je u zatvoru, u progonstvu.
12

177

1917. godine njemu pada u dunost da zauzme Zimsku palatu i pohapsi

lanove privremene vlade (Kerenskog op. P. P.). Od uspeha ove akcije
zavisila je moda i sudbina revolucije. U svojstvu efa vojnog saveta Anto
nov izvruje svoj zadatak sa uspehom. Potom je organizator crvene vojske
u Ukrajini, a zatim sa fronta na front, svuda gdje je trebala jaka ruka.
Najpre je s Pjatakovim (streljan), pa onda sa Kocjubinskim (iezao) i Evgenijem Borom (ubio se), gde odnosi pobede za pobedama. Komandant petrogradskih trupa, a u 1921. uguuje seljaku pobunu na Volgi.
U svojstvu diplomate, predstavljao je sovjete u Pragu, Letoniji, Varavi i najzad u Barceloni.
Ovsjenko je trockiata jo od prvih dana (treba znati da je Trocki bio
organizator Crvene armije, te su svi vojni rukovodioci mogli biti svrstani
u trockiste op. P. P.). Poto se i on pokajao izgledalo je da je
najzad potpuno rehabilitiran. Ali sve te zasluge, i svo slepo izvravanje
Staljinovih naloga naroito u paniji, nije moglo spasiti ivot ovog zaslunog
boljevika i velikog revolucionara. Antonov-O vsj enko streljan je kao
pijun, i agent meunarodnog faizma... (Z. Pavlovi, cit. djelo, str.
2333).
Slino pie i Anton Antonov-Ovsjenko, sin revolucionara i rtve,
u knjizi Staljin, portret tiranina (Naprijed, Zagreb, 1986).
No vratimo se Danilu Srdiu. U njegovoj biografiji dalje pie:
. . . Krajem decembra Jekatarinoslovu (kasnije: Dnepropetrovsk) formirao
je 1. srpsko-sovjetski revolucionarni odred od oko 1500 ljudi s kojima je
vodio teke borbe protiv gajdmaka (u doba graanskog rata u Rusiji
od 1917. do 1919. vojske kontrarevolucionarne Centralne ukrajinske vlade,
a takoer kontrarevolucionami odred Petljure i Skoropadskog op. P. P).
U Caricinu (Volgograd, a neko vrijeme i Staljingrad op. P. P.)
formirao je 1. srpsko-sovj etski revolucionarni bataljon i 1. III 1918. primljen
za lana inostrane komunistike grupe RKP(b). U septembru 1918. postao
je kdt (komandant) 1. jugoslavenskog komunistikog puka s kojim se kod
Solodnjika i Rajgorodoka borio protiv belogardejaca. U novembru 1918.
postavljen je za kdt (komandanta) 3. krimskog kp (korpusa) koji je vodio
uspene borbe protiv jedinica generala Denjikina (Anton Ivanovi Denjikin,
18721947, voa kontrarevolucije, a uz pomo stranih intervenistikih
trupa zauzeo Kavkaz i Ukrajinu. Prije emigracije 1920, predao komandu
Petru Nikolajeviu Vrangelu, koji je poslije poraza, s dijelovima vojske
emigrirao u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca op. P. P.); januara 1919.
ktd (komandant) Krimskog revolucionarnog puka, pa ktd (komandant) 2.
konjike brigade. Poto je 19191920. zavrio Generaltabnu akademiju
u Moskvi bio ktd (komandant) divizije i ktd (komandant) Konjikog
korpusa...
Prema jednoj epizodi, kao komandant 2. brigade 6. konjike divizije,
koja je bila u sastavu uvene Prve armije Semjona Mihajlovia Buonija,
sudjelovao je u razbijanju Vrangelovih trupa na Krimu. Za osobnu hrabrost
u borbi na Cangarskom poluotoku, pokraj malog mjesta Agajman, odlikovan
je Danilo Srdi jednim od najviih vojnih odlikovanja SSSR-a Ordenom
Crvene zastave, jer je iako opkoljen sa svojom brigadom od znatno
nadmonijih snaga neprijatelja, borbom izveo svoju brigadu iz opasnosti
nanijevi neprijatelju ozbiljan poraz.
Podataka o djelovanju Danila Srdia u Sovjetskom Savezu ima dosta
u knjigama I. Oaka (U borbi za ideje oktobra, Danilo Srdi).

178

Ali, prema izjavi D. Srdia, on se nije mogao vratiti u Jugoslaviju.

Posmrtno je rehabilitiran 1957. godine. Kao i za toliko njegovih drugova
razlozi osude nisu poznati.
Zagrebaki Vjesnik je 27. prosinca 1987. godine, autor Milan Jaki,
objavio tekst Grobnica za Danila Srdia, koji predstavlja sjeanja
Antonine Seveljevne Srdi, udovice D. Srdia. A u tekstu pie i ovo:
. . . Kada proe 50 godina od rastanka s nekim tko vam je mnogo
znaio kae Antonina nastojite iz tih sjeanja izluiti uglavnom ono
najljepe to nas vee za tu osobu. Poodmaklo vrijeme zajedno s takvim
sjeanjima potiskuje tugu. Meutim, dramatika Danilovih posljednjih dana
ostavila je u meni mnogo dublje tragove. Jer taj rastanak nije doao
kao posljedica prirodnih zakona, niti je bio sluajna tragedija. Danilo je
stradao od ruke svojih suboraca, na smrt ga je osudila drava ijim je
korijenima svim srcem pripadao. Pogubljen je kao izdajnik, iako je sovjet
skoj revoluciji i narodu ostao odan do svog posljednjeg dana.
I da paradoks bude vei da nije ostao dosljedan svom revolucionar
nom opredjeljenju, da je popustio pritiscima kada se od njega trailo
potkazivanje nevinih ljudi, nita mu se ne bi dogodilo. Hrabar i nadasve
uspravan ovjek, ponien je na najperfidniji mogui nain. Pedeset godina
bez njega velika su praznina u mom ivotu i zato to je toliko vremena
trebalo proi da bi se uope znalo za cijelu istinu o tim ljudima. Danilo
je rehabilitiran u razdoblju nakon 20. kongresa KPSS, ali ta rehabilitacija
e biti cjelovita tek kada na narod sazna pravu sutinu monstruoznih
likvidacija nevinih ljudi. Kada staljinizam dobije takvo mjesto u povijesti
naeg naroda koje mu pripada. Mislim da su isada ipak stvoreni uvjeti da
se tako neto i dogodi.
Panje je zato vrijedno i pismo bliskog Lenjinovog suradnika, revolu
cionara, komandanta flote u graanskom ratu i poslije istaknutog diplomate
Fjodora Raskoljnikova upueno Staljinu 17. kolovoza 1939. godine u Parizu,
a objavljeno ove godine u sovjetskom asopisu Aganjok, gdje Raskoljnikov,
meu ostalim, podsjea i na surovi Staljinov obraun s najtalentiraniijim
komandantima Crvene armije ...

Visok, snaan i lijep sjea se Antonina odmah mi se dopao.

Loe je govorio ruski. Bio je umoran i gladan pa sam ga odvela kod svojih
roditelja koji su u blizini ivjeli. Voljeli smo se, ali se tada jo nismo
oenili. Uostalom, Danilo je esto bio odsutan. Na pragu je bio Veliki
Oktobar kojem je i on sam ve tada pripadao. Rodila sam mu sina Vjeeslava 23. oujka 1917. godine koji je poginuo za vrijeme drugog svjetskog
rata kao oficir sovjetske avijacije. Nakon toga vidjeli smo se tek 1919.
a oenili 1920. Danila dugo nije bilo, ali me nije zaboravio.
Bile su to burne godine, i ekajui ga stalno sam strepila hoe li pre
ivjeti strahovite borbe graanskog rata. Koliko je puta samo doao
posjeen nakon okraja s bjelogardejcima. Svaki njegov odlazak moglo je
biti i nae posljednje vienje, jer Danilo je kao komandant, visoki vojni
rukovodilac Crvene armije, u bitkama uvijek meu prvima. Bjelogardejci
su ga nakon jedne bitke, kada mu se krv slijevala niz lice od udarca
sabljom, nazvali krvava sotona, poto ni tada nije poklekao, nego bitku
izveo do kraja . . .
Po zavretku graanskog rata Danilo je brzo napredovao u svojoj
vojnikoj karijeri da bi svoj put revolucionara i sjajnog vojnika tragino
12*

179

zavrio 1937. godine kao general-lajtnant na dunosti komandanta Treeg

konjikog korpusa Bjeloruskog vojnog okruga. Nakon to je novinaru
Vjesnika priala bez imalo zastoja, kada je dola do 1937. godine i zajed
nikog boravka s Danilom u Minsku, Antonina je stala i dugo utila.
Utonula je u sjeanja, vrsto stezala maramicu u ruci i plakala. I onda
nakon duge stanke progovorila:
Neto se udno dogaalo oko nas. Na jednoj strani velike parade
i sveanosti, a na drugoj sve uestalije, potiho meu nama samima, prisutne
informacije o hapenjima. Predigra Danilovog hapenja odigrana je u ve
lebnoj dvorani Kremlja. Staljin nas je pozvao na jedan od svojih uobiajenih
balova gdje nas je pred efa sovjetske partije i drave doveo Danilov ratni
drug Semjon Mihajlovi Buonij, legendarni komandant crvene konjice.
Dakle, to je taj moj Bugarin pogledao je Staljin sa ushienjem
Danila.
Nije drue Staljine Danilo Bugarin nego Srbin ispravio ga je
Buonij.
Pa, dobro ratnie moj da te zagrlim i poljubim obratio se Staljin
Danilu i s njim se pobratio. Bio je to srdaan susret nakon kojeg smo se svi
rasuli po dvorani i plesali. Dugo smo plesali. Plesala sam i s Buonij em
tako da smo zajedniki rekonstruirali detalje susreta sa Staljinom, svaku
njegovu gestu. Zaboravili smo na trenutak prethodna hapenja vjerojatno
i radi toga to jo nismo znali o emu ise zapravo radi. Kremaljski ples
je bio naa spontana egzaltacija, nakon brojnih napetosti duboko oputanje
u mramornim njedrima novog socijalistikog poretka. Ni slutili nismo da se
u sjeni naih silueta odvija bal vampira kao nalije jedne surove stvarnosti.
Kasnije sam shvatila da je to bio bal licemjerja i dvolinosti, jedna izo
paena maska poremeene svijesti, ladanjska predigra Danilove surove
smrti.
Danilo je nakon toga kui dolazio sve potiteniji. Malo je govorio.
Osjeala sam da se neto dogaa. I slutila sam o emu je rije. Ali, nisam
mnogo pitala. udno je to osjeanje, teko ga je iz ove sadanje perspektive
objasniti, kada predosjeate nesreu, a ne moete joj se oduprijeti. Niti
imate snage za tako neto. Niti volje. Osjeate da o vama samima nita
ne ovisi. Da ste preputeni sudbini vremena, koje vas je zateklo govori
strpljivo Antonina.
Moda e me uhapsiti saopio mi je Danilo jednom vrativi se
kui sa posla.
Zato? pitala sam ga Pa nema razloga za tako neto?
Trae od mene da piem protiv svojih komandira, naelnika. Hoe
da od tih ljudi napravim neprijatelje.
Pii rekla sam mu ali za sve one koji su optueni, a nevini su.
Pokuaj spasiti ljude otelo mi se iz due zbog gnjeva koji sam osjeala.
Ali, brzo sam nakon toga utihnula, dugo smo oboje utjeli.
Jedne veeri sjedimo, bilo je to 13. travnja 1937. godine, a Danilo pre
kinu utnju rijeima: Kada me pozovu moda se vie nikada neu vratiti.
Predosjeao je kraj. Nije mi, vjerojatno, sve ni govorio to se dogaalo
oko njega. Uzeo je Pravdu i itao. Legli smo spavati. Meutim, Danilo je
ponovo uzeo novine i itao, kao da je predosjeao da e zvoniti telefon.
I zazvonio je. Zvali su ga iz politike uprave s molbom da doe u Dom
Crvene armije gdje ga eka naelnik okruga Smoljenska koji ga eli vidjeti.
180

Obukao se i otiao. Cijelu no sam ga ekala. Ukoenim pogledom gledala

sam u tamu osjeajui da je sve dalje od mene. Budna sam doekala jutro
i njegovog
vozaa Aleksandra
Anarodnjikova koji ga
je tu no odvezao
u Dom armije. Pitala sam ga,
gdje je Danilo, gdje je on do sada bio, jer
je kod nas inae stanovao.
Uhapsili su ga kratko mi je odgovorio.
Zanijemila sam i polako podiui pogled prema njemu povikala:
Zato, tko je to uinio?
im je pred Domom armije izaao iz kola policajci su ga okruili
sa svih strana. Taj prizor me je iznenadio, uplaio sam se, nisam mogao
vjerovati u tako neto. Meutim, na mene miko nije obraao panju. Odveli
su Danila.
Nisam morao bjeati, ali ja sam mahnito
skoio u automobil
i pobjegao. Jurio sam bjeei
valjda od istine s kojom sam
se maloprije
suoio. Htio sam pobjei to dalje priao mi je Aleksandar.
Zamolila sam ga odmah da me vozi u NKVD (u to vrijeme naziv
Slube unutranjih poslova SSSR-a op. aut.) ali Aleksandar mi je odgo
vorio da e nas uhapsiti. Nije mogao sjesti u automobil. Imao je pred oima
prizor Danilovog hapenja. Shvatila sam ga i nisam inzistirala. Pozvala sam
telefonom NKVD gdje mi se javio neki Berman, ne sjeam mu se imena,
koji mi je na pitanje, gdje mi je mu, odgovorio da ne zna, dodajui kako
je vjerovatno na slubenom putu. .. ubrzo sam se suoila s Bermanom.
Kako ne znate gdje mi je mu? Zajedno ste se druili, jeli i pili,
a vi sada ne znate gdje je rekla sam mu. Taj ovjek meutim, nije
djelovao ni malo hladnokrvno niti superiorno. Odgovorio mi je.
Shvatite da ne znam. I mene mogu uhapsiti. Ne znam to se dogaa,
i to e dalje biti.
Nisam popustila. Inzistirala sam i dalje na svojim pitanjima i traila
da me odvedu kod Danila. Taj uplaeni ovjek s kojim sam razgovarala
ipak je popustio i poslao policajca u susjednu prostoriju od kuda je ovaj
donio nekakav papir.
itajte rekao mi je i pruio papir.
Tekst je bio vrlo kratak. U njemu je stajala naredba o hapenju Danila
Srdia.
Zato? pitala sam polako gubei tlo pod nogama.
On je neprijatelj naroda odgovorio mi je policajac.
Kad mi je to rekao sruila sam se u nesvijest.
Osvijestivi se vidjela sam oko sebe doktora, medicinsku sestru i lije
kove. etiri dana i tri noi trajalo je moje bunilo. Nikako nisam mogla
doi sebi. Nita nisam ni jela, ni pila. Ostala sam sama. Soba je imala jedan
krevet i na zidu Lenjinovu i Staljinovu sliku. Kad sam se malo pribrala
instinktivno sam se spustila iz kreveta i nekako dola do Lenjinove slike.
Dugo sam je gledala i u sebi neprestano ponavljala zato si umro, zato
si umro... Nisam vie mogla izdrati i ponovo sam klonula. Netko me je
pokrio injelom i zatvorio prozor.
Ubrzo nakon toga pria dalje Antonina doao je tuilac i traio
da mu sve ispriam o Danilu. Kada sam to uinila naredio je da me odvedu
u eliju u kojoj su bile zatvorenice osuene na smrt. Bilo ih je tu raznih
profesija, od uiteljica do balerina. Moete li zamisliti, uiteljice i balerine
osuene na smrt? Plakala sam danonono. Stalno su me ispitivali. Satima
sam morala stajati u stavu mirno. Bila sam na izmaku snaga. Po cijelu
no sam sasluavana. Jecala sam i molila da mi vrate mua. A osjetila

181

sam to, zapravo hoe, da ga denunciram, ogovaram i odreknem ga se,

Na takve provokacije jo ee sam jecala i sva se tresla, a kada su me
strpali u eliju u kojoj se nisam mogla niti okrenuti poela sam pjevati
Intemacionalu, polako od rijei do rijei koliko sam mogla izdrati. Nakon
svih tih silnih ispitivanja, ali svjesna i toga da Danila vie nikada neu
vidjeti, osjeala sam da se jednostavno gasim. Sve mi je postalo nekako
svejedno. Jedino ugodno osjeanje to sam ga tada u sebi nosila je da sam
do kraja ostala uz Danila.
Antonina Saveljevna Serdi osuena je iste godine kad je Danilo
pogubljen na osam godina izolacije u logoru kao lan porodice neprijatelja
naroda, kako je stajalo u obrazloenju presude bez suda. Jedino to je tada
jo traila bila je njezina molba da je poalju meu politike zatvorenike.
Molba joj nije prihvaena i prebaena je u logor zajedno sa ubojicama,
lopovima i prostitutkama. Logor se nalazio u sibirskoj tajgi, u irkutskoj
oblasti, 200 kilometara do najblieg grada. Ni sama ne zna kako je sve to
izdrala naporan rad i veliku studen. Sina su joj u to vrijeme uvali
roditelji. A danas je uglavnom sama uvijek pri ruci imajui poutjele
stranice svog i Danilovog ivotopisa, te album slika kao podsjetnik na
mladost svoju i snanog momka iz Like iju je sestru Jelenu i brata Gedeona posjetila u Vrhovinama prije 17 godina. Satima je lutala po brdo
vitim koanicama s kojih je ponijela osjeaj, da je taj na svijet ipak
malen za velike ljude.

182
i

BIJEG IZ ZATVORA U SMRT

Sudbina beogradskog komuniste Gojka Samardia slina je sudbini

mnogih, ne samo, jugoslavenskih komunista. Bjeao je iz zatvora svoje
domovine u smrt.
Ve kao student (roen 1896) 'na Tehnikom fakultetu u Beogradu
postaje lan Komunistike partije Jugoslavije. Bilo je to 1920. godine.
Tri godine kasnije radi kao instruktor Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju
i obilazi mnoge partijske organizacije, pruajui im neophodnu pomo u
tadanjim, ilegalnim, uvjetima. Radio je mnogo, posebno, meu beograd
skim komunistima.
Bio je delegat na Treem (kogresu KPJ, 1926. godine u Beu, a kasnije
postaje i lan Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju. Uhapen je 1927. i
odleao je godinu dana u zatvoru. Ponovo je uhapen 1929. godine, te je
osuen na deset godina robije.
Bjei iz zatvora i zemlje. Bjei u Moskvu, u ISSSR. U emigraciji
je neko vrijeme bio lan Politbiroa CK KPJ. Godine 1933. iskljuen je iz
KPJ, optuen da je sudjelovao u unutarpartijskim frakcijskim borbama.
U Proleteru, organu CK KPJ, moe se opaziti da je G. Samardi,
pod ilegalnim imenom varc, stalno davao priloge za tampu, a zatim
se njegovo ime nalazi i u poznatom lanku Iskljuenja, iz svibnja
1939. godine.
A to je znailo da je ve uhapen, ubijen u nekom Staljinovom
logoru.

183

INTERMECO
GRAMATIKA FIKCIJA

1.
'Na pitanje da li se osjea krivim optueni Rubaov odgovorio je
jasnim Da. Na slijedee pitanje javnog tuioca, da li je optueni stajao
u slubi kontrarevolucije, odgovorio je neto tiim glasom isto tako Da...
Ki vratara Vasilija
itala je sporo,
naglaavajui
odvojeno svaki
slog. Rairivi novine po
stolu, pratila je
prstom redak
koji je itala,
povremeno popravljajui rubac na glavi.
.. Upitan da li eli odvjetnika za obranu, optueni izjavljuje da se
odrie tog prava. Sud zatim prelazi na itanje optunice...
Vratar Vasilij je leao na krevetu, licem okrenut zidu. Vera Vasiljevna nikad nije sa sigurnou znala da li starac slua ili spava. S vremena
na vrijeme neto bi promrmljao za sebe. Ona se nauila da se ne obazire
na to mrmljanje, a postala joj je navika da mu svaku veer iz odgojnih
razloga proita novine
ak i onda kad
je nakon rada u tvornici mo
rala ii na sastanak svoje
partijske elije,
pa bi kasno dola kui.
.. U zakljuku optunice utvruje se da je krivica optuenog Rubaova dokazana u svim navodima optunice na osnovi dokaznog materi
jala i vlastitog priznanja u toku istranog postupka. Na pitanje predsjed
nika suda da li ima prigovora na voenje preliminarne istrage, optueni
odgovara nijeno i dodaje da je priznao dobrovoljno, iskreno se kajui zbog
svojih kontrrevolucionamih djela...
Vratar Vasilij nije se micao. Nad krevetom, ravno nad njegovom gla
vom, visila je reprodukcija u boji, portret Vrhovnog. Pored nje strao je
iz zida zarali avao: donedavna je tu visila fotografija Rubaova kao parti
zanskog komandanta. Vasilijeva ruka automatski potrai rupu u madracu,
u kojoj je ranije skrivao svoju bibliju pred kerkom; ali kratko vrijeme na
kon Rubaovljeva hapenja, ki je nala umatenu knjigu i bacila je iz
odgojnih razloga.
.. Na zahtjev dravnog tuioca optueni Rubaov sada prelazi na
opis svog razvojnog puta od protivnika partijske linije do kontrarevolucionara i izdajnika Domovine. Uz napetu panju slualaca, optueni za
poinje svoj iskaz ovako: Graanine sue, objasnit u to me je navelo
da kapituliram pred istranim sucem i vama, predstavnikom pravde u
naoj zemlji. Moj e vam sluaj pokazati kako i najmanje skretanje s
partijske linije mora neizbjeno zavriti u kontrrevolucionamom bandi
tizmu. Nuni ishod nae kontrarevolucioname borbe bio je taj da smo sve
dublje tonuli u kaljuu. Opisat u vam svoj sluaj, da poslui kao opomena
onima koji se jo kolebaju u ovom odlunom asu, i gaje skrivene sumnje
u rukovodstvo Partije i ispravnost partijske linije. Osramoen, zgaen u

184

prah, na pragu smrti, opisat u vam alostan put jednog izdajice, da bi to

posluilo kao upozorenje i zastraujui primjer milijunskim masama nae
Domovine...
Prevrnuvi se, vratar Vasilij je zarinuo lice u krevet. Pred oima
mu je stajao lik bradatog partizanskog vode Rubaova, koji je u najopasni
jim trenucima znao tako krasno psovati da bi i Bogu i ljudima zaigralo
srce. Zgaen u prah, na pragu smrti... Vasilij zastenja. Biblije vie nije
bilo, ali on je znao mnoga mjesta napamet.
... Ovdje je dravni tuilac prekinuo iskaz optuenog nizom pitanja
u vezi s graankom Arlovom, Rubaovljevom prijanjom tajnicom, koja
je pod optubom izdajnike djelatnosti osuena na smrt i smaknuta. Iz
odgovora optuenog Rubaova proizlazi da je on stjeran u kut budnou
Partije, svalio odgovornost za vlastite prijestupe na Arlovu, da bi spasio
glavu i uzmogao nastaviti svojom sramotnom djelatnou. N. S. Rubaov
priznaje ovaj udovini zloin s besramnom i cininom odgovornou. Na
primjedbu graanina javnog tuioca: Vi, izgleda, nemate nikakvog mo
ralnog osjeaja, optueni odgovara uz sarkastini osmijeh Izgleda da
nemam. Njegovo izazovno ponaanje izazivlje u vie navrata spontane
izljeve ogorenja i prezira slualaca, koje je, meutim, graanin predsjed
nik suda brzo utiao. Samo jednom prilikom te provale revolucionarnog
osjeaja pravde zamijenio je val veselosti kada je, naime, optueni
prekinuo opis svojih prijestupa zahtjevom da se suenje prekine na ne
koliko minuta zato to pati od nepodnoljive zubobolje. Znaajno je za
korektnost naeg revolucionarnog sudskog postupka da je predsjednik su
da udovoljio tom traenju i, prezirno slegnuvi ramenima, prekinuo suenje
na pet minuta.
Vratar Vasilij je leao nauznak i mislio na vrijeme kad su Rubaova
po izbavljenju od onih stranaca trijumfalno vodili po skupovima, i kako
je on, oslonjen na take, stajao na tribini pod crvenim zastavama i smi
jeei se trljao cviker o rukav, a klicanju i gromoglasnom odobravanju
nije bilo kraja.
A vojnici ga odvedoe
u dvoranu Pretorij i skupile
na nj cijelu
etu. I odjenue ga u skrlet,
udarahu ga trskom po glavi i
pljuvahu ga;
i ipregibajui koljena, klanjahu imu se.
to to mrmlja u bradu? upita ki.
Ja to samo tako odvrati stari Vasilij i okrenu se zidu. Pipajui
potrai rupu u madracu, ali
tamo nije bilo niega. Ni na
avlu iznad
njegove glave nije vie bilo niega. Kad mu je ki skinula Rubaovljevu
fotografiju sa zida i bacila je u kantu za smee, nije se usudio opirati
bio je prestar da ga zadesi ta sramota da dospije u zatvor
Ki je prekinula itanje
i metnula na stol primus da pristavi aj
Zadah petroleja proiri se portimicom.
Jesi li sluao dok sam ti itala? upita ki.
Vasilij joj posluno okrenu lice. Sve sam uo odgovori.
Eto vidi ree Vera Vasiljevna, pumpajui petrolej u itavom
primusu. I sam kae da je izdajica. Da nije istina, ne bi to sam rekao.
Na sastanku u naoj tvornici sastavili smo rezoluciju koju smo svi morali
potpisati.
Puno se ti u to razumije uzdahnu Vasilij.

185

Vera Vasiljevna dobaci mu hitar pogled pred kojim on ponovo okre

nu glavu zidu. Svaki put kad bi ga pogledala tim naroitim pogledom,
Vasilij bi se podsjetio na to da on smeta Veri Vasiljevnoj koja je htjela
imati portimicu samo za sebe. Prije tri tjedna registrirala se na rajonu
s jednim mladim mehaniarem iz
svoje tvornice, ali ni
on ni ona nisu
imali stana; mehaniar je ivio u
jednoj sobi s jo dvojicom
kolega, a
danas je esto znalo potrajati godinama dok bi ovjeku stambena uprava
dodijelila jednu sobu.
Primus se konano zapalio. Vera Vasiljevna pristavi vodu za aj.
Sekretar nae partijske elije proitao nam je rezoluciju. U njoj
pie da mi zahtijevamo da se izdajnici bez milosti istrijebe. Tko pokae
samilost pred njima, i sam je izdajnik i treba ga prijaviti rekla je
namjerno ravnodunm glasom.
Radnici moraju biti
budni. Svakome
od nas dana je kopija rezolucije da
skupljamo potpise za
nju.
Vera Vasiljevna izvadi zguvan list papira iz bluze i izgladi ga na stolu.
Vasilij je opet leao na leima; ravi avao strao mu je nad glavom iz
zida. Zakiljio je prema listu papira koji je leao rastvoren uz primus.
Onda je brzo okrenuo glavu.
Ree Isus: Zaista, zaista ti kaem, Petre, noas prije nego pijetao za
pjeva, triput e me zatajiti..
Voda u kotliu zaumi. Na licu starog Vasilija pojavi se lukav izraz:
A moraju li potpisati i oni koji su se borili u Graanskom ratu?
Ki s arenim rupcem na glavi stajala je nagnuta nad kotliem.
Nitko ne mora odgovorila je s istim onim naroitim pogledom kao
i prije. U tvornici, naravno, svi znaju da je on stanovao u ovoj kui.
Sekretar nae elije pitao me je nakon sastanka da li ste vas dvojica bili
dokraja prijatelji i da li ste esto razgovarali.
Stari Vasilj naglo prisjednu na leaju. Od tog napora spopao ga je
napad kalja i ile nabrekoe na njegovom tankom skrofuloznom vratu.
Ki postavi dvije ae na stol i istrese neto ajne praine iz papirnate
vreice. to to opet mrmlja? upita.
Daj mi amo taj prokleti papir odvrati stari Vasilij.
Ki mu ga prui. Da ti ga proitam, da tono zna to tu pie?
Ne odgovori stari Vasilij potpisujui se. Neu da znam. Daj
mi sada aj.
Ki mu prui au. Vasilijeve su se usne micale; mrmljao je neto za
sebe srui blijedoutu tekuinu.
Kad su popili aj, ki nastavi itati naglas iz novina. Sasluavanje
optuenih Rubaova i Kieffera pribliavalo se kraju. Razmatranje zamilje
nog umorstva Voe Partije izazvalo je buru negodovanja meu sluaocima;
nekoliko su se puta uli povici strijeljajte bijesne pse! Na zakljuno
pitanje dravnog tuioca o razlozima svojeg djelovanja optueni Rubaov,
koji je poeo pokazivati znakove sloma, odgovorio je umornim, sporim
glasom:
Mogu rei samo to da smo se mi, Opozicija, postavivi jednom sebi
za cilj odstranjivanje rukovodstva Domovine i Revolucije, sluili sredstvima
koja su se inila primjerna tom cilju, a koja su bila jednako podla i niska
kao i cilj.
;
Vera Vasiljevna odgumu stolicu. To je odvratno ree. Kako
taj pue; ovjeku se gadi.

Odgurnula je novine i poela glasno spremati primus i ae. Vasilij

ju je gledao. Vrui aj ulio mu je hrabrost. Prisjeo je na krevetu.
Nemoj samo umiljati da ti neto od toga razumije ree. Bog
sam zna to je njemu bilo na umu kad je to rekao. Partija je sve vas na
uila da budete lukavi, a kad ovjek bude previe lukav, onda vie u
njemu nema potenja. Samo ti slijei ramenima nastavio je Ijutito

tako je to na svijetu, da su se lukavost i potenje zaratili, pa tko

se za jedno odlui mora se drugog odrei. Nije dobro za ovjeka da previe
mudruje. Zato je pisano: Va govor neka bude: da, da ne, ne! to je
vie od toga, od Zloga dolazi.
Zavalio se na madrac i okrenuo glavu na stranu da ne mora gledati
izraz na kerkinom licu. Odavna joj ve nije tako smjelo protuslovio. Bog
zna do ega bi to moglo dovesti, ako sebi uvrti u glavu da hoe portimicu
za sebe i svog mua. ovjek mora ipak biti i pomalo lukav u ovom i
votu inae pod stare dane dospije u zatvor, ili mora spavati pod mo
stom na zimi. Tu se, eto, jasno vidi: ili je ovjek pametan ili poten;
zajedno to dvoje ne idu.
Sad u ti proitati do kraja najavi mu ki.
Dravni tuilac bio je zavrio s unakrsnim presluavanjem Rubaova.
Nakon toga jo jednom je presluan optueni Kieffer, koji je ponovio sve
pojedinosti svog prethodnog iskaza o pokuaju umorstva... Na pitanje
predsjednika suda da li se eli posluiti svojim pravom da postavlja pi
tanja optuenom Kiefjeru, optueni Rubaov odgovara da se odrie tog
prava. Time je zavren dokazni postupak i sud se povukao. Po nastavku
zasjedanja graanin dravni tuilac zapoinje svoj pledoaje...
Stari Vasilij nije sluao dravnog tuioca. Okrenuo se zidu i zaspao.
Kasnije nije znao kako dugo je spavao, koliko je puta ki dolijevala
ulja u svijetiljku, koliko je puta njen kaiprst doao do dna stranice i
pomakao se prema vrhu na poetak novog stupca. Probudio se tek kad je
dravni tuilac u zakljuku zatraio smrtnu kaznu. Moda je ki pri
kraju malo povisila glas, ili je moda zastala u itanju; u svakom sluaju,
Vasilij je bio ponovo budan kad je dospjela do posljednje masno otisnute
reenice iz govora dravnog tuioca:
Traim smrt strijeljanjem za oba ova bijesna psa.
Zatim je optuenima dana rije za zakljunu izjavu.
.. Optueni Kieffer obraa se sucima i moli ih da mu, obzirom na
mladost, potede ivot. On ponovo priznaje niskost svog zloina i poku
ava svaliti svu odgovornost na podstrekaa Rubaova. Pri tom zapada u
uzbueno mucanje, koje dovodi do smijeha meu gledaocima, ali pred
sjednik suda to brzo stiava. Zatim uzima rije optueni Rubaov..
Tu je novinski izvjestitelj ivim bojama opisao kako je optueni Ru
baov pohlepno oima prelazio po licima gledalaca i ne naiavi ni na
jedan saalni pogled, oborio glavu.
Rubaovljeva zakljuna izjava bila je kratka. Ona je uvrstila nepo
voljan dojam to ga je ostavilo njegovo ope ponaanje na sudu.
Drue predsjednie suda, izjavio je optueni Rubaov, ja ovdje go
vorim moda posljednji put u svom ivotu. Opozicija je razbijena i uni
tena. Ako se danas upitam: Za to umire? suoavam se s apsolutnim
nitavilom, i nema niega za to bi bilo vrijedno umrijeti, ako bi ovjek
umro ne pokajavi se i ne pomirivi se s Partijom i Pokretom. Ja stoga,
na pragu svog posljednjeg asa, prigibam koljena pred naom zemljom,

187

pred masama, pred cijelim narodom. Ovaj politiki cirkus, ova parada
diskusija i urota zavreni su. Mi smo bili politiki mrtvi davno prije nego
to je graanin dravni tuilac zatraio nae glave. Jao pobijeenima koje
povijest zgazi u prainu. Imao sam jedno opravdanje pred vama, gra
anine sue: to, da sebi nisam nita olakao. Tatina i posljednji ostaci
ponosa aptali su mi: Umri i uti, ne reci nita, umri s plemenitom gestom,
s dirljivim labuim pjevom na usnama; daj srcu oduka i dobaci izazov
optuivaima. To bi starom revolucionaru poput mene bilo lake, ali nad
vladao sam iskuenje. Time je moj zadatak izvren. Ja sam platio; moj
je raun s povijeu izravnan. Moliti vas za milost, bilo bi izrugivanje.
Nemam vie nita da kaem.
.. Poslije kratkog savjetovanja predsjednik suda je proitao osudu.
Vijee Vrhovnog revolucionarnog suda osuuje optuene po svakom na
vodu optunice na najteu kaznu: smrt strijeljanjem i zapljenu itave osobne
imovine.
Stari Vasilij je zurio u zarali avao iznad glave. Promrmljao je:
Neka bude volja Tvoja. I okrenuo se zidu...

Artur Koestler, Pomraenje o podne, Liiber, Izdanja Instituta za znanost

o .knjievnosti, Zagreb, 1972.

NA GENERAL NKVD-a

Biografija Ivana Kralja mora privui panju bio je sovjetski (bri

gadni) general i to NKVD-a, a bio je na ovjek i zavrio je kao rtva
istke. Dakako, kraj je logian, ukoliko uope u istkama ima logike, jer
su zaglavili i mnogi najvii funkcioneri NKVD-a, G P U - a . . . Cak i ru
kovodioci Jagoda, J e o v . . .
Ivan Kralj {19021938), bio je lan KPJ od 1919. godine. Prema Hronologiji u Sabranim djelima Josipa Broza (svezak etvrti, str. 314) bio
je rudar iz Bosne. U SSSR-u boravi od 1924. godine do 1938 (cit. dj.
str. 354).
Prema I. Oaku (Nai grobovi u Sibiru, u listu Intervju) Ivan
Kralj bio je iz Sarajeva, zagrebaki radnik, general NKVD-a, up
ravitelj logara.
Piui o Mustafi Golubiu M. Mari spominje i Ivana Kralja, kao
obavjetajca: . . . Najdalje je dogurao Ivan Kralj. Nekadanji sarajevski
rudar, skojevac i zagrebaki aktivista, postao je brigadni general. Bio
je upravnik nekoliko logora za politike zatvorenike, pa Berzinov (general
Pavel Ivanovi Berzin, bio je naelnik etvrte uprave Crvene armije
vojna obavetajna sluba, stradao u staljinskim istkama op. P.P)
naslednik, da bi zavrio kao sibirski suanj bez poslednjeg traga. Zorgeov
(Richard Zorge, sovjetski obavjetajac u Japanu, javio Sovjetima da ih
Japan ne namjerava napasti u drugom svjetskom ratu, to je omoguilo
pojaani otpor i protunapad protiv Nijemaca. Zorgea su Japanci uhvatili
i lubili op. P. P) prvi pomonik u J apanu, kamufliran kao dopisnik
beogradske Politike, Branko Vukeli, priznao je na suenju (i on osu
en na smrt op. P. P) da ga na studijama u Parizu zavrbovao K r a l j . . .
(Deca komunizma, str. 68).
Mari kasnije (str. 14) zapisuje da je Ivan Kralj prijateljevao i s Alilujevima, braom Staljinove ene, a oni su bili vrlo vani efovi u NKVD-u.

189

INTERMECO
15. IZRUENJE GESTAPO-U

... Zatvorenika kola su

Najprije su odveli Betty Olberg
do Stolipinova vagona, t. j. do
Prepoznala sam kolodvor. Bio je
na zapad, prema Poljskoj.

se zaustavila -pred. teretnim kolodvorom.

i mene (Betty je skrajnjim naporom ila
uobiajenog ruskog vagona za kanjenike).
to bjeloruski, onaj s kojeg polaze vlakovi

Betty, voze nas u Njemaku. Iskljueno je, da bi se s tog kolodvora

vozili na koju drugu stranu...
... Vojnik NKVD i uvarica, koji su nas pratili, nisu se uope obazirali
na povike iz odjeljenja u odjeljenje. Da li tkogod od vas zna, kamo nas
vode? Sigurno e nas izruiti Nijemcima?
Mukarci su mi iz svojih krletki ogoreno odgovarali:
to ti pada na pamet? Vozimo se do Minska, gdje se odvaja pruga
prema sjeveru. Protjerat e nas preko litvske granice.
Zato se onda ne vozimo preko Lenjingrada? To bi bilo mnogo pri
kladnije ...
... Kanjeniki vagon je krenuo na glavni kolosjek. Nae krletke nisu
imale nikakvih prozora. Samo se je kroz mreu na kraju hodnika svjetlu
cao vanjski svijet. Izgleda, da su na vagon prikopali brzom vlaku, jer su
stanice bile vrlo rijetke. Od lupe tokova nismo vie mogli razgovarati
iz odjeljenja u odjeljenje, i zato smo vie puta molili uvaricu, da nas
vodi na zahod. U etiri odjeljka bilo je po sedam mukaraca. Opazila sam
jedno poznato lice nekog madarskog emigranta, koji je svojevremeno
bio glavni urednik komunistikog glasila: Odjek iz Ruhra. Nije me pre
poznao. Neki drugi, koje nisam poznavala, vie su mi vjerovali. Kod nji
hove ograde zastala sam nekoliko trenutaka i ula sam uvijek isto uvje
ravanje. Sasvim sigurno e nas prebaciti preko litvske granice.
Za itavo vrijeme vonje hranili su nas isto tako dobro, kao i u Butirki. Davali su nam kruha, maslaca, sira, konzerve i aja, a svaki dan
smo dobili i kutiju cigareta. Vojnici iz pratnje bili su vrlo prijazni, jedino
na upit o cilju nae vonje bili su sasvim gluhi. Mukarci su poeli pje
vati s naroitim oduevljenjem pjesmu o Solovki s promijenjenim rijei
ma, koje je sastavio mladi njemaki glumac Drach, koji se takoer nalazio
u transportu. Tri ili etiri Austrijanca zapjevali su: Mi, drugovi iz brda,
ne poznajemo straha..
Betty i ja smo nainile iz bijelog i crnog kruha ahovske figurice,
unule na donji leaj i poele igrati, a usput smo zadovoljno sluale pje
vanje i razgovor mukaraca. Netko je dobacivao na hodnik masne dosjetke.

190

Ne znam, da li su na vagon otkopali ili je na vlak tako dugo stajao

na pruzi. Bio je ve trei dan vonje, sedmi ili osmi februar 1940., kad
su nam mukarci viknuli:
Minsk je ve iza nas i vozimo se prema Poljskoj.
Sada nisu vie pjevali, a bio je takoer kraj ivahnom uzvikivanju.
Kad je vojnik NKVD-a otvorio mreu i donio nam konzerve od mesa i
graha, odbili smo: Zadrite to za sebe, neemo vie nita jesti. Zato
ne? Samo jedite i tako ete morati jo mnogo gladovati. Strah mi je
stegnuo grlo. Tek sad sam opazila, kako sam se podsvijesno i nerazumno
nadala, da e nas preko bilo koje litvske granice piebaciti u bilo koju
zemlju, samo ne u Njemaku.
Poslije nekog vremena, koje je bilo vjenost, posljednji put se uo
poziv Spremite se sa svim stvarima. Mree su se otvorile, iskobeljali smo
se napolje i spustili preko visokih stepenica na tranice, gdje smo zastali
i tresli se od zime. U daljini svjetlucao se kolodvor, na kojem smo razabrali natpis: Brest Litovsk.
U naem transportu bilo je 28 mukaraca i nas dvije ene. Nas dvije,
nekog starog profesora i zatvorenika s bolesnom nogom, odvezli su kamio
nom u brestlitovsku umu, gdje smo saekale kolonu, koja je ila pjeice.
Ni na kolodvoru, ni u umi, ni kasnije na brestlitovskom mostu nisam vie
razlikovala lica. Sva su bila jednako ukoena i okamenjena od straha.
Stajali smo kao odrvenjeni i gledali preko eljeznikog mosta, koji je
dijelio tadanju njemaku Poljsku od ruske Poljske. Preko mosta polako
je preao jedan vojnik. Kad se pribliio, prepoznala sam vojniku kapu
SS. Oficir NKVD i SS istovremeno su dotaknuli rukom kapu, i pristojnosti
je bilo udovoljeno.
Oficir NKVD izvukao je spisak iz svijetlo-smee podue konate torbe.
Rus je bio skoro za glavu vii, nego esesovac. Lice je imao konato i sli
no masci, kao to ga rado opisuju pustolovni romani. Nisam ula koja
imena je proitao. Buber-Neumann sam jo uhvatila. Vidjela sam., kako
su se od nae skupine odvojila tri mukarca i neto uzrujano dokazivala
oficiru NKVD. Netko je aputao: Ova trojica nee da prijeu most.
Jedan je bio idovski emigrant iz Madarske, drugi njemaki uitelj,
a trei mladi radnik iz Dresdena, za kojeg sam kasnije saznala, da je
godine 1933. sudjelovao u oruanom sukobu s nacistima, prilikom kojeg
je ubijen jedan nacist. Uspjelo mu je pobjei i iseliti se u SSSR. Komunisti,
koji su tada bili uhapeni svalili su itavu krivicu na njega, jer je on ve
bio izvan dohvata nacista.
Poslije sam vidjela, kako su tu trojicu tjerali preko mosta. Esesovac
je naroito uzeo na zub madarskog emigranta, koji je nosio koveg.
Taj idovski prasac bi sigurno rado provercao komunistiku lite
raturi u Njemaku. Izravnat emo ti ve te krebljaste krakove! Bre! Bre!
Ne pravi se tako umornim!
Na drugoj strani brest-litovskog mosta stajala je drvena koliba. Betty
Olberg je posrtala od slabosti, zime i uzbuenja. Netko je zavikao: 'Odve
dite ih u kolibu! Obje su nas odgurali unutra. Otvorio nam je esesovac,
koji je pored sebe imao policijskog psa. Tada sam prvi put iz blizine vi
djela esesovsku kapu s mrtvakom glavom i ukrtenim kostima, a ispod nje
esesovsko strailo . . .
Margareta Buber-Neumann, Staljinova i Hitlerova zatoenica, Biblioteka
Drutva novinara Hrvatske, Zagreb, 1952.

191

MILJENIK KOMINTERNE

U lanku, objavljenom pod naslovom Iskljuenja u Prole

teru, meu elementima se na prvom mjestu spominje ime Milan
Gorki. Tko je Milan Gorki?
Josip Broz ga opisuje u Dedijerovoj knjizi Josip Broz Tito, prilozi
za biografiju ovako: Milan Gorki bio je krupan, pun ovjek, ri, pjegava
lica. Imao je oko 30 godina (bilo je to 1934, godine kada je Tito prvi put
poslije robije, doao u Be op. P.P). Za sekretara CK bio je postavljen
1932. godine. U Jugoslaviji
nije dugo
ivio. Njegovo pravo ime bilo je
Josip iinski. Otac mu se
rodio u Prikarpatskoj Rusiji, pa je
kao i
novnik doao u Bosnu, u Sarajevo. Tu je Gorki polazio trgovaku kolu.
Godine 1918. bio je lan jedne socijaldemokratske omladinske grupe. Ue
stvovao je na jednoj konferenciji u Beu 1922. godine, pa je poslije nje
otiao u Moskvu, u aparat Kominterne, gdje je radio po omladinskim
pitanjima, pisao lanke i broure. Za vrijeme svog boravka u Moskvi
dugo se nije odluivao da li e se smatrati Jugoslovenom ili ehoslovakom,
jer je Prikarpatska Rusija tada pripadala ehoslovakoj. Konano se pri
volio Jugoslaviji. U Kominterni se dobro plasirao, pa je 1932. godine
izvaen iz aparata i postavljen za politikog sekretara Centralnog komiteta
komunistike partije Jugoslavije. (Izdanje iz 1953, str. 209210.)
Josip iinski se osjeao Bosancem (kako je to zapisao . urakovi u feljtonu u Borbi i knjizi Osam sekretara KPJ) i bio je vrlo osje
tljiv ukoliko bi mu to netko
osporavao.
Roen je u Sarajevu 1904. godine,
a otac mu je bio stolar pri
eljeznici. Kao ak Trgovake akademije,
od
1918. godine, ukljuio se u rad revolucionarne omladine. Bistar i marljiv
uskoro postaje jedan od najzapaenijih skojevskih aktivista, pa je i postao
sekretar oblasne organizacije SKOJ-a za Bosnu i Hercegovinu. Sredinom
1921. godine optuen je, i zajedno s grupom omladinaca, osuen za ilegalnu
aktivnost. Uskoro je postao jedan od najistaknutijih rukovodilaca SKOJ-a
u zemlji. U svibnju 1923. godine Josip iinski kao predstavnik jugosla
venske omladine sudjeluje na Drugoj konferenciji KPJ u Beu, odakle
je upuen u Moskvu.
Uskoro Josip iinski postaje funkcioner Komunistike omladinske
internacionale (KOI), a zatim i sekretar ove znaajne organizacije. Bio je
lan delegacije KPJ na Petom kongresu Kominterne 1924. godine, a izabran
je u Izvrni komitet Kominterne.
Kao instruktor Kominterne obiao je vie evropskih zemalja, a ujedno
je stekao i naklonost rukovodilaca ove svjetske komunistike organizacije,
a posebno D. Manuliskog {Dimitrij Zaharovi, 18831959, sovjetski dr
avnik, partijski funkcionar i diplomat, sekretar IKKI. Obavljao mnoge

192

funkcije u SSSR-u i Ukrajini), sekretara Prezidija Izvrnog komiteta,

to je mnogo utjecalo na njegov uspon u aparatu Kominterne.
Na prvom plenumu Centralnog komiteta KPJ, poslije etvrtog kon
gresa KPJ, uro akovi je u iprvom izvjetaju Kominterni pisao: Kon
gres jednoglasno rijeio da trai od Komunistike internationale da se drug
Gorki (Josip iinski) poalje na raspolaganje CK partije i da ue u sastav
Politbiroa. Time bi bilo obezbeeno pravilno rukovodstvo Partijom. U Ju
goslaviji u Partiji nema ni jednog odanog druga koji se iz neradnike
porodice uzdigao do funkcionera Partije, a koji bi iskreno podravao nje
govu liniju. Ovu odluku plenuma potvrdio je Politbiro Partije, koji e pi
tanje slanja druga Gorkia kategoriki postaviti pred Kl, jer bez njega Po
litbiro nee biti u stanju da primi na sebe odgovornost za sloene i teke
zadatke koji pred njim stoje. Po naem miljenju Komunistika omladinska
intemacionala e lako moi da nae zamjenu za druga Gorkia, dok mi
u Jugoslaviji drugoga druga za sprovoenje novog kursa i politike linije
Partije ne moemo nai.
A Josip iinski je tada imao samo 24 godine.
U Proleteru, broj 6 iz prosinca 1929. godine, nekoliko mjeseci poslije
uvoenja diktature kralja Aleksandra, Josip iinski, s potpisom R-
objavljuje lanak pod naslovom Kakav treba da bude komunista, u
kojem, izmeu ostaloga, govori:
. . . P a r t i j a treba da se danas sastoji iz najrevolucionarnijih, najportvovanijih i najprobranijih elemenata radnike klase. To ni u kojem
sluaju ne sme da znai, da partija mora usled toga da postane neka mala
sekta izabranih. Partija mora nasuprot da pojaa svoju masovnu delatnost
i svoj masovni karakter. Ali u partiju treba uvlaiti najizdrljivije borce
koji su ve oprobani u vatri najee borbe. Nije tano da takvih ima
malo. Svaka akcija radnike klase, svaki trajk, tarifni pokret, svaka
demonstracija itd. u dananjim uslovima neizbjeno izbacuje na povrinu
uvek nove i nove revolucionarne elemente koji do sada nisu bili
zapaeni...
Dunost je danas svake partijske organizacije da kod svakog lana
partije, pored stalnog vaspitanja u duhu partijske politike i odluka par
tijskih foruma, razvija one osobine i vrline, koje e mu omoguiti da
u dananjim uslovima terora, do sada nevienog u ovjeanskoj istoriji
tu liniju i na delu sprovodi.
Koje su to osobine?
Preduslov pravilnog rada svakog lana partije jeste u prvom redu
osim, razume se, pravilnog politikog stava najpunija i stoprocentna
odanost partiji i interesima revolucije. Za svakog lana ona (partija) mora
za njega sve da bude. Interesima partije on mora da potini ceo svoj
ivot, rad, zanimanje, porodine veze, nametenje, linu slobodu, imetak
i sve dohode jednom reju: sve. Interes partije treba da bude polazna
i zavrna toka u celokupnom delovanju i ivotu svakog partijskog lana.
Neograniena privrenost da se za partiju uine najvee rtve i podnesu
najtee neprilike, nezgode i muke, ilava istrajnost okorelog revolucionara
koji je ubeen u neizbenost pobee sve su to osobine koje su danas
neophodne svakome partijskom lanu vie nego ma kada d o s a d a . . .
Vie no ma kada danas je potrebna elina disciplina. To je najelementarniji uslov nae pobede. Pitanje discipline nije neko usko organiza12

193

ciano pitanje nego prvenstveno politiko p i t a n j e . . . (Proleter, Institut

za izuavanje radnikog pokreta, Beograd, 1968, str. 3940).
Uz stalno ime Milan Gorki, koji je Ivan Ciinski upotrebljavao
od svoje mladosti, koristio je i druga imena M. Milanovi, Vaclovovi,
Jaroslav Bernaek, Ernest Hajnest, Sommer, Burg, B u r e c h . . .
Jedan od njegovih poznanika, takoer bosansko-hercegovaki revolu
cionar, streljan u vrijeme njemake okupacije u Beogradu, Mustafa Go
lubi je Rodoljubu Colakoviu jednom ispripovijedao:
Gorki je bio inteligentan i sposoban ovjek, ali mu je udario u glavu
vatrometan uspon najprije u KOI, a ubrzo u naoj Partiji. Brzo je shvatio
kako se pravi karijera u Kominterni, stekao monog pokrovitelja u linosti
Manuilskog, a imao je debele veze i sa NKVD. Blagodarei tome, on se
u Moskvi kretao u takozvanim viim sovjetskim krugovima, kamo obian
smrtnik nije mogao ni proviriti. To je bio svijet za sebe sve bivi komsomolski rukovodioci koji su napravili karijeru i postali drmadije ili
u partiji, ili u privredi, ili u diplomatiji, ili u slubi bezbjednosti. U taj
privilegisani sloj moskovskog drutva, koji je imao svoje naravi, svoje
zabave, svoju filozofiju ivota, Gorki je upao blagodarei poznanstvu sa
nekim komsomolskim rukovodiocem na radu u KOI. Vjet, prodoran,
s mnogo arma, on je tamo bio dobro primljen. Cak se i oenio enom
iz tog kruga Beti Gian, koja je bila direktor uvenog moskovskog
Parka kulture i odmora, ivjela u trosobnom stanu, imala automobil za
linu upotrebu, to je za tadanje sovjetske uslove bila prava rasko.
Sve je to Gorkiu, mladiu koji je odrastao u sirotinji i rano upoznao
emigrantsko potucanje, imponovalo. Postao je samouvjeren preko svake
mjere i preobrazio se postepeno iz revolucionara u visokog komunistikog
birokratu koji je najzad shvatio to je to tab svjetske revolucije i kako
se u njemu treba ponaati. Njemu je bilo svejedno gdje e raditi, glavno
je bilo da to bude vaan poloaj. Kad je trebalo da napusti omladinski
sektor rada i pree na partijski, dvoumio se da li da se opredijeli za
rad u Cehoslovakoj, odakle je starinom, ili u Jugoslaviji, gdje je roen
i odrastao. Opredijelio se za KPJ i odmah postao lan rukovodstva, da bi
poslije nekoliko dana postao njezin generalni sekretar (R. Colakovi,
Kazivanje o jednom pokoljenju, svezak trei, str. 490491).
Rodoljub Colakovi je susreo Josipa iinskog, 1933. godine, u Beu,
kada je iziao iz zatvora, poslije robije zbog sudjelovanja u atentatu Alije
Alijagia, i ilegalno je preao u Be, da bi krenuo za Moskvu. U svojim
Kazivanjima..., Rodoljub Colakovi je zapisao, kako je Josip Ciinski
tada bio:
snaan, krupan, pun, ve proelav mlad ovjek, koji je,
elegantno obuen, s lulom u zubima, prije liio na nekog bankovnog
prokuristu ili menadera nego na profesionalnog revolucionara.
Poto se kratko obavijestio kako sam stigao u Be i kako sam
smjeten, poeo je razgovor. On je oevidno ve bio proitao moj pismeni
izvjetaj i sad je, sistematski, toku po toku, poeo da se raspituje
o stanju na robiji i prilikama u zemlji. Radio je to vjeto, rutinirano,
sluei se biljenicom u koju je svaki as zavirivao, bilo da se neeg
prisjeti ili da u nju neto zapie. Drao se i govorio tako da je bilo
oevidno da hoe da me impresionira, da ostavi na mene utisak (svezak
drugi, st. 4647).
Josip Ciinski, to je vie puta ponavljao Josip Broz Tito, a i oni
malobrojni koji bi ga se mogli sjetiti, bio je predstavnik kominternske

194

birokracije, pravi primjerak aparatika, odgojen u emigraciji po receptu

onih koji su taiko zamiljali partijske rukovodioce.
Citirajmo jo jednom Rodoljuba Colakovia. On je o Ciinskom za
pisao i ovo: Iako jedan od najodgovornijih u rukovodstvu za politiku
CK za proteklu godinu (1936), on je pored svih kritika od strane Komin
terne, ostao u PB CK, ak je njegova pozicija ojaana. U dosadanjem CK
nije bilo generalnog sekretara; sad je Gorki dobio tu funkciju i pravo
veta na sve odluke onog dijela rukovodstva koje e raditi u zemlji. Osim
toga, svi oni drugovi koji su s njim zajedno bili u ranijem rukovodstvu
i s njim se sukobljavali (opi Vlado, Cviji Stefek, Hudomalj Karl,
Mari Ivo), iskljueni su iz CK. Capi je stavljen na raspoloenje CK KP
Cehoslovake, Cviji je ostao u Moskvi na raspolaganju Kominterni,
a raspored Maria i Hudomalj a izvrie se kad budu puteni iz zatvora,
zavisno od njihova dranja i stava prema novom rukovodstvu.
Gorki je nastojao da mi to saopti poslovnim tonom, ali nije mogao
da se savlada. Njegovo iroko, krupno lice sijalo je od zadovoljstva. To je
bio vrhunac u njegovoj politikoj karijeri: postao je generalni sekretar
KPJ, a eliminisani su iz rukovodstva njegovi glavni protivnici, sve bivi
ljeviari koji su se godinama borili protiv Gorkia, smatrajui ga ambi
cioznim karijeristom koji je izgubio svaku vezu sa zemljom. Gorki je
uspio da bude postavljen (a ne izabran) na najodgovorniji poloaj u KPJ
u svojoj trideset i treoj godini, blagodarei podrci monog ovjeka
u Sekretarijatu Kominterne Manuilskoga. Bilo je tada u emigraciji
dosta naih istaknutih drugova, meu njima i nekoliko osnivaa nae
Partije (Filip Filipovi, Kota Novalkovi, Duka Cviji, Kamilo Horvatin,
Radomir Vujovi, Vlado opi da pomenem samo neke), ali oni su
gurnuti u stranu, a za njenog najodgovornijeg rukovodioca postavljen je
mlad ovjek koji je u svojoj dvadesetoj godini emigrirao, koga nisu
poznavali ni partijsko lanstvo ni ira javnost u Jugoslaviji, koji je prilike
i odnose u zemlji znao samo na osnovu izvjetaja i povremenih, kratko
trajnih boravaka u nekoliko njenih gradova. Gorki je nesumnjivo bio
sposoban ovjek ideoloki i politiki izgraen, prilino obrazovan, vjet
peru i vrlo sistematian i vrijedan. S takvim kvalitetima bio bi vrlo
koristan lan u svakom partijskom rukovodstvu, ali nije bio dorastao
za funkciju koju je dobio. Glavni razlog Gorki je bio, i tako se osjeao,
na prvom mjestu funkcioner, inovnik Kominterne, a ne rukovodilac
revolucionarne partije jedne zemlje. Sav je bio okrenut Kominterni,
svjestan da od njih gore zavisi njegova politika k a r i j e r a . . . (svezak
drugi, st. 696698).
Ovdje valja napomenuti da su nerijetke otre i negativne ocijene
o Josipu Ciinskom, od strane Colakovia, shvatljive tek kada se zna da je
Rodoljub Colakovi u to vrijeme bio jedan od najbliih suradnika Milana
Gorkia. Kada je Ciinski pao u nemilost u Moskvi, bilo je potrebno,
to je mogue vie, udaljiti se od biveg generalnog sekretara KPJ,
ograditi se od njega i njegove politike.
U izdanju Filipa Vinjia i Knjievnih novina (Beograd, 1987)
objavljeni su izabrani spisi Josipa iinskog, nazivajui ga Milanom
Gorkiem, pod naslovom Revolucija pod okriljem Kominterne, koje je
priredio (i predgovor napisao) Boidar Jaki. U knjizi je objavljeno ezde
set lanaka Josipa iinskog, a u zanimljivom predgovoru, sa simbolikim
naslovom ovjek svoga vremena po prvi put se objektivno pie
15

195

0 iinskom, uvaavajui vrijeme u kojem je djelovao, odnose u Kominterni i KPJ, kao i njegov doprinos razvoju jugoslavenskog i meunarodnog
komunistikog pokreta.
Boidar Jaki naglaava:
. . . Teko bi, dakle, bilo braniti tezu da je staljinistiki naboj
u istoriji KPJ bio najizrazitiji ba u linosti i delu Milana Gorkia, i sve
grehe za sluenje pogrenim procenama Kominterne o Jugoslaviji i staljinizmu svaliti samo na njegova plea mada u tom pogledu njegove
odgovornosti nisu male, kao ni odgovornosti ostalih jugoslovenskih komu
nista tog vremena. S druge strane, bilo bi jo pogrenije od Gorkia
praviti antistaljinistikog heroja s obzirom na injenicu da je stradao
u Sovjetskom Savezu, da je podravao Titov partijski uspon, itd. Gorki
je nesumnjivo prelazna i protivrena linost: prelazna od autentinih
jugoslovenskih revolucionara ka aparaticima; protivrena jednim, moda,
najsnanijim delom svog bia postao je, kao i hiljade drugih, ovek orga
nizacije (firme, kako se u to vreme govorilo), spreman da kao disciplinovan vojnik Kominterne i Partije slui 9tvari revolucije, ali je, u isti mah,
do kraja ivota zadrao i jedan intelektualni, analitiki nerv koji je raao
organizacijsko nepoverenje i podozrivost prema njegovoj linosti i inio
ga nedovoljno podobnim za vou. Ako se tome doda da nikada nije uspeo
da u dovoljnoj meri postane balkanac, onda njegova sudbina u celini
postaje razumljiva . . . (str. 11).
U fusnoti na istoj stranici Jaki dodaje:
Po svemu sudei, Gorki nije imao izrazite liderske ambicije. esto
se nije koristio ovlaenjima koja je imao. Trudio se da nekim jugoslovenskim komunistima, na primer Rajku Jovanoviu, pomogne da to bezbolnije
prou kroz partijske istrage i istke kojima su bili podvrgnuti. Takoer je
sam bio spreman da javno prizna svoje promaaje i greke.
O Gorkievom djelovanju Jaki zapisuje:
. . . Bilo je potrebno istai Gorkiev doprinos koncipiranju i realizaciji
politike narodnog fronta u Jugoslaviji i promene stava KPJ prema jugo
slovenskoj dravnoj zajednici da bi se videlo da Gorkiev nestanak sa
partijske scene nije rezultat potrebe da se generalna partijska linija menja.
On je bio jedan od najznaajnijih protagonista te politike promene ka
narodnom frontu, a stradao je poto je promena ve izvrena i nova poli
tika linija stabilizovana. Uz to, potrebno je primetiti da je Gorkiev nesta
nak s politike scene pratilo i slabljenje politike narodnog fronta, koja je
ve 1938, a naroito 1939. godine, doivela teke udarce nakon pakta izmeu
Ribentropa i Molotova i sovjetsfco-finskog rata. Od tih se udaraca politika
narodnog fronta u Jugoslaviji teko oporavljala, tako da e tek u traginim
1
krvavim uslovima faistikog genocida KPJ nai svoju istinsku vezu
s narodom, ali ne i s onim narodnim pokretima koje je sve vreme postoja
nja meuratne Jugoslavije podravala. Ali, to je ve duga pria, jer je
mogue da je re samo o sluajnom sledu dogaaja, odnosno sluajnoj
koincidenciji s Gorkievim padom.
Do sada nema pouzdanog odgovora na pitanje zato je Gorki smenjen
i osuen, zato je doiveo traginu linu sudbinu. Zvaninu verziju, da je
bio pijun i izdajnik, verziju koju je i KPJ prihvatila, demantovali su
odgovorni sovjetski organi kada je, prvo, Vojni kolegij Vrhovnog suda
SSSR 31. marta 1956. godine oslobodio Gorkia osude zbog nedostatka kri196

vice i, drugo, kada je Komitet partijske kontrole pri CK KPSS, neto

kasnije, rehabilitovao Gorkia po partijskoj liniji. Tako je Gorki u zemlji
u kojoj je stradao doiveo i dravnu i partijsku rehabilitaciju, ali mu ivot
niko nije mogao vratiti.
Ovde bi, takoe, trebalo pomenuti i injenicu da je prva (dravna)
rehabilitacija dosta uobiajena kao praksa odnosa prema rtvama staljinizma i da je obuhvatila i mnoge jugoslovenske komuniste, dok je druga
(partijska) daleko reda, a time i znaajnija. Dovoljno je primetiti da su
sporovi oko Buharinove rehabilitacije najei ba kada je re o partiji.
Drugo je, naravno, pitanje zato je talko mnogo jugoslovenskih komunista
stradalo u Sovjetskom Savezu, zato je njihov broj neuporedivo vei ne
samo u odnosu na Francuze, Engleze, Italijane, nego i Grke i Bugare, koji
su nam blii za poreenje... (str. 14).
I zatim:
. . . Gorkievo politiko i publicistiko delo nije ni malo ni beznaajno.
Podelivi sudbinu mnogih socijalista i komunista u drutvima skromnih
kulturnih mogunosti i slabih civilizacijskih snaga, zavrio je, nasilno
spreen, ne od sila politikog reima protiv koga se svim svojim biem
borio, nego od onih kojima je poklonio svoju veru, svoj ivotni opus pre
navrene 34. godine ivota. Ostavio je za sobom skoro dvesta radova veeg
i manjeg obima. Neki njegovi radovi, za koje se na osnovu dokumenata
zna da su napisani, do sada nisu pronaeni. Usmereni u jednom pravcu:
da slue Partiji i revoluciji, Gorkievi radovi se ipak razlikuju po tonu,
nainu pisanja i intelektualnoj snazi saoptavanja. Najblii njegovim poli
tikim poslovima i funkcijama su radovi posveeni partijskim aktivnostima,
u kojima zastupa zvanine stavove Kominterne ili KPJ. To su, u pravilu,
rigidni lanci direktivnog karaktera, objavljeni u Proleteru i zvaninim
glasilima Kominterne. Krutost stavova koja se ogleda u tim radovima nije
izraena uvek u istoj meri. Najizraenija je u radovima o tzv. organizacionom
pitanju i kritikama politikih prilika u Jugoslaviji, posebno ako je re
0 diktaturi kralja Aleksandra, odnosno kako se u to vreme govorilo
1 pisalo u partijskoj tampi monarhofaistikoj diktaturi (za jednog
monarha kojega su faisti ubili). U radovima posveenim drugim temama,
posebno omladinskom pokretu i pitanjima meunarodnih odnosa, Gorkiev
pristup je takoe propagandistiki, ali je daleko realistiniji i analitiniji.
U tim radovima, posebno ako je re o onim nastalim posle usvajanja poli
tike narodnog fronta, analitiki pristup prevladava. Analitiki Gorkiev
duh osea se i u radovima u kojima na teorijski nain pokuava da osmisli
pojedine jugoslovenske probleme. Razlika izmeu direktivnog i analitikog
naina pisanja moe se lepo osetiti u dva rada sa istim naslovom Za revo
lucionarni izlaz iz krize objavljena u Proleteru i Klasnoj borbi.
Tek e temeljitije analize precizno ustanoviti teorijske, ideoloke, poli
tike i propagandistike vrednosti i granice Gorkievih radova. Ve sada se,
meutim, moe tvrditi da je Milan Gorki bio jedan od najplodnijih partij
skih pisaca svog vremena. Njegov jezik odaje oveka vinog peru, naravno
i maniru partijskog argona svoga vremena, negovanog u Komintemi.
Meutim, i tu se oseaju izvesne, ne male, oscilacije, koje upuuju na
zakljuak da je Gorki mogao pisati i drukije i b o l j e . . . (str. 17).
Kao trea knjiga Radnike biblioteke iz 1937, tampana u Belgiji,
objavljen je tekst Josipa iinskog Novim putevima, (Pouke iz provale)

197

u kojem se vrlo opirno i zanimljivo govori o partijskom radu, provalama

tadanje policije u partijske redove, zadacima komunista, boljevizaciji
partije, konspiraciji i krenju konspiracije, dranju komunista pred poli
cijom, o ulozi P a r t i j e . . .
Iz ovog obimnog teksta treba prepisati ovo:
. . . Glupa hrabrost. U naem pokretu ima dosta ljudi koji smatraju da
je glavna osobina revolucionarstva hrabrost, junatvo. To su nesumnjivo do
bre i izvrsne osobine koje su za revolucionara veoma potrebne. Ali ne valja
kada se revolucionarstvo iscrpljuje hrabrou i ograniava hrabrou. Dobro
je biti spreman na rtve, na robiju, na muenje. Dobro je prezirati opasnost,
ali ne valja srljati u opasnost i bez potrebe upropatavati i sebe i svoju
partijsku okolicu. Ne smije se brkati opreznost sa kukavilukom. Sa revo
lucionarnog, sa partijskog stanovita, nije junak onaj koji svoje nerve golica
(kaklje) sa velikim i nepotrebnim rizikom i koji se lakomisleno igra sa
opasnou, nego je junak onaj koji hladno i smiljeno prosuuje svaki korak,
koji uzajamno i nerazdvojno povezuje junatvo sa opreznou i koji uva (za
partiju, razumije se) kao zjenicu svoga oka, kako sebe tako i ostale aktiviste
i lanove. Narodna poslovica pravilno kae da je junak onaj koji zna stei
i utei i na opasnu mjestu postojati. Neodgovorno vratolomstvo, nepotrebno
isprsivanje tamo gdje treba i gdje ne treba, lakomisleno upropatavanje
sebe, ljudi iz partije ili organizacije jeste tetno hazarderstvo, koje se moe
nazvati hrabrom glupou, kako je tu neozbiljnu sklonost nekih revolucio
nara nazvao Fridrih Engels u svome pismu eni Marksa od 25. jula 1849. g.
Svaki revolucionar treba da se u nelegalnom radu pridrava dvaju glavnih
mjerila: trezveni raun u konspiraciji i odgovornost pred partijom i pred
radnikim pokretom. Lakomisleno titranje sa svojom vlastitom sigurnou
i sa sudbinom partije jeste zloin prema radnikom pokretu.
Romantina enja za robijom. U redovima beogradske skojevske orga
nizacije, a naroito na Univerzitetu pojavila se i postoji itava kola ije
se uenje otprilike sastoji u tome da niko nije dostojan imena revolucionara
ako nije bio na robiji. Za pristalice te kole i tih antipartijskih shvatanja
lan partije ili omladine utoliko je bolji revolucionar ukoliko je due i ee
bio na robiji. Ovim pogrenim i tetnim shvatanjima imaju se znatnim dije
lom pripisati tolike i este provale u Beogradu, a naroito u beogradskoj
omladinskoj i univerzitetskoj organizaciji. A te provale obino dovode i do
djelominih ili velikih provala i partijske organizacije u Beogradu. Ova ro
mantina enja za robijom nije nita drugo nego jedan sitnoburoaski
hohtapleraj, koji sa marksizmom i sa revolucionarstvom nema nieg
ni truna zajednikog. Glavna arena klasne borbe nije robija, nisu
kaznione, nego fabrika, masovne organizacije, masovne akcije i selo. Tu
se treba pokazati junakom. Lovorike se u revolucionarnom, boljevikom
pokretu mogu i trebaju zadobijati u masovnom radu, a ne u kaznioni.
Robija to je sredstvo pomou kojeg protivnik nastoji da revolucionarne
aktiviste fiziki ukloni sa najvanijeg poprita klasne borbe. Ko ezne
za robijom, ko provocira protivnika, da bi mogao biti poslat na robiju,
taj ne samo da time nanosi tete partiji i partijskom radu, nego je taj
istovremeno dezerter sa najvanijeg polja klasne b o r b e . . . (Revolucija
pod okriljem Kominterne, str. 289.)
. . . Nema sumnje da se danas u partiji osjea potreba jednog teme
ljitog provjeravanja partijskog kadra. Cilj tog provjeravanja treba biti

198

politiko i organizaciono
treba osloboditi od:

jaanje

kadra.

a) neizdrljivih i nesigurnih elemenata;

b) politikanata, mahera i brbljavaca;
c) nepopravljivih prekrioca konspiracije;
d) nepopravljivih sektaa i onih koji
partijske linije u ivot.

Kod

tog

svjesno

provjeravanja

spreavaju

partiju

provoenje

Nezdrava pomirljivost i familijarnost. I tu lou osobinu moramo iskriti iz prakse naeg rada, kao to je iz ita potrebno iskriti kukolj. Ni
kome se ne smije gledati kroz prste. U naoj partiji ne smije biti nikakvog
uzajamnog oprotaja pogreaka i familijarnog odnosa k partijskim pita
njima i postupcima. Ako je dio partijskog aparata izgraen iskljuivo na
porodinim vezama, onda to ne valja, jer porodino povjerenje nije isto
to i partijsko povjerenje. Porodine veze treba iskoritavati, ali ni u
kojem sluaju ne zidati nijedan sektor partijskog rada iskljuivo ili pre
teno na rodbinskim vezama . . . {isto, str. 298).
. . . Za uvrivanje unutarnjeg partijskog jedinstva. Nije sluajno da
Staljin u citiranom mjestu o ulozi partije i potrebu unutranjepartijskog
jedinstva navodi kao neophodni uslov izgradnje prave boljevike partije.
U naoj partiji frakcijske borbe nema vie. Ali u partijskoj emigraciji ima
jo ostataka preanje frakcijske i grupake borbe. Nosioci tih ostataka
jo uvijek dre kamen pod pazuhom. Dok je sve u redu, dok nema nekih
neuspjeha, dotle oni1 taj kamen ne izvlae nego licemjerno ekaju. ekaju
na poraze partije. ekaju na pogreke vodstva. ekaju na svoje vrijeme.
ekaju da protivnik iskoristi jednu ili drugu pogreku ili slabost partije
i da joj nanese neki osjetljivi udarac. U takovim trenucima ti izolovani
pojedinci pokuavaju da iskoriste situaciju i da kompromituju pojedine
vodee drugove.
Ne treba precjenjivati znaaj tih osamljenih pojava u emigraciji, ali
treba jasno rei: prolo je vrijeme za besprincipna i grupaka natezanja
u partiji. Nepopravljive nosioce ostataka frakcijatva treba estoko udariti
po prstima. Prema njima ne moe biti nikakve pomirljivosti. Nema i ne
moe biti u partiji formalnog jedinstva skrpljenog zbrda-zdola i postignu
tog pomou uzajamnog opratanja grealka, nekom sveopom amnestijom
i
gnjilim kompromisima. Razvitak partije to je stalna i besprekidna
borba sa svima pojavama koje bi ga mogle zaustaviti ili skrenuti sa pra
vilnoga puta. Prema tome ne moe se ivjeti u miru sa svima, tj. sa onima
koji na taj razvitak hoe da utiu polazei od nekih linih ili grupakih
motiva.
U vezi sa provalama u 1935. i 1936. g. bilo je pokuaja da se tekoe
koje je partija tada preivljavala zloupotrebe u grupake svrhe. C. K. je
udario po prstima one drugove koji su bili poli tim nezdravim putem.
Drugovi Senjko i Andrej (Vladimir Copi i Stjepan Cviji) odstranjeni su
od rada u naoj partiji. Staljin je nekoliko puta isticao da na tekim zao
kretima pojedinci obino ispadaju iz kola. Dimitrov je na VII Kongresu
Kominterne upozoravao da je provoenje linije tog kongresa moda po
trebno izmijeniti neke mjehove. 1935. i 1936. g. pokazala je da je takva
izmijena pojedinih mjehova u naoj partiji bila potrebna. Nije bilo dovo
ljno u te mjehove naliti novo vino nego je bilo potrebno i zamijeniti ih

199

sa novima. A neke od dosadanjih mjehova trebalo je dobro p r o i s t i t i . . .

(isto st. 327238).
Na Sedmom kongresu Kominterne 1935. godine Josip iinski je na
elu delegacije KPJ, a delegacija je bila neuobiajeno brojna M. Gor
ki (J. iinski), Blagoje Parovi (mit), Ivan Mari (Zeljezar), Drago Petrovi (Milenkovi), Milan Radovanovi (Simonovi), Vladimir opi (Senjko), Voranc Preihov {pravo ime Lovro Kuhar, a pseudonim Rikard), Stje
pan Cviji, Filip Filipovi i Josip Broz (Valter). Na sastanku delegacije za
predsjednika je izabran Josip iinski, a za sekretara delegacije Josip
Broz.
O
izborima za lana Izvrnog komiteta Kominterne govorio je Josip
Broz na predavanju polaznicima Politike kole u Kumrovcu: Ostalo mi
je ivo u sjeanju i to kako je izvren izbor kandidata za izvrna tijela
Kominterne. Delegacija nae Partije je za Izvrni komitet Kominterne
predloila mene, i to jedinstveno. Meutim, nekoliko dana kasnije Vladi
mir Copi, koji je bio predstavnik nae Partije u Kominterni, zatraio je
da hitno odrimo sjednicu delegacije, da bi nam saoptio kako su u Ko
minterni nezadovoljni naom kandidaturom. opi je iznio kaiko se to
tumai kao znak nepovjerenja prema Gorkiu iako je Gorki glasao za
mene odnosno kao nepovjerenje prema Kominterni, koja je u Gorkia
imala veliko povjerenje. Rekao je dalje da bi bio red da mi tu odluku pro
mijenimo, ime bismo demonstrirali jednodunost, kao i to da nema
nikakvog suprostavljanja izmeu Valtera, to jest mene, i Gorkia. Ta je
scena bila neugodna, naroito meni, iako tome niim nisam doprineo.
Bilo je jasno da u Kominterni postoje struje i utjecajne linosti koje
ele da favorizuju jednu ili drugu stranu u nekoj partiji. Ovog se puta
to odnosilo na Gorkia i vjerovatno se radilo o utjecaju Manuilskog,
sekretara Izvrnog komiteta Kominterne koji je traio tu izmjenu. Moram
da kaem da to nije bilo zarbo to Manuilski ima neto protiv mene, mi
smo se kasnije blie upoznali i vrlo smo se lijepo slagali, ali, tada sam ja
jo bio nepoznat i nisam imao nikakvog ugleda u Kominterni. Gorkia
su tada tamo bolje poznavali.
Kominterna je pokazala odreeni odnos prema naoj Partiji i time to
od naih kadrova nitko nije bio izabran u njen Izvrni komitet. Jedino
je Gorki izabran za kandidata. To je praktino znailo da KPJ ne stoji
ba vrsto u Kominterni, to je bilo tono. Na to su sigurno uticale
frakcijske borbe meu tamonjim polaznicima raznih partijskih kursova,
kao i koli, odnosno na univerzitetu gdje je bio najvei broj naih stude
nata. Tragovi tih svaa jo su se osjeali. Kominterna je ocijenila da je
Komunistika partija Jugoslavije vrlo slaba partija. (J. Broz Tito, Borba
i razvoj KPJ izmeu dva rata, IC Komunist, Beograd, 1978, str. 3435).
Poslije Sedmog kongresa Kominterne stvoreni su i povoljniji uvjeti
za partijski rad u zemlji, jer su djelovanjem Tita i drugih komunista
na radu u zemlji, oivjele partijske organizacije. Ali, ba u to vrijeme
KPJ doivljava jedan od najteih udaraca. Jugoslavenskoj policiji uspijeva
uhapsiti 1.000 komunista! Sekretar Zembilja, zapravo Zemaljskog biroa,
koji se za razliku od CK KPJ, nalazio u zemlji, tzv. unutranji biro KPJ,
ore Mitrovi je uhapen u studenome 1935. i provalio partijske organi
zacije u itavoj zemlji. Nastao je val hapenja. To je za Josipa iinskog
bio veliki udarac, a o tome, ponovo, svjedoi kazivanje Rodoljuba Colako
via, koji je zapisao Gorkieve rijei: U Zagrebu su uhapeni sekretar
200

Zemaljskog biroa KPJ (Zembilja) ore Mitrovi i sekretar PK za Hrvat

sku Franjo Kralj. Kod Mitrovia je policija nala izvjetaj pripremljen
za Centralni komitet. Stavljen na muke, Mitrovi je odao policiji mnoge
partijske funkcionere, tako da se provala lananom reakcijom irila po
cijeloj zemlji. Dosad je uhapeno nekoliko stotina lanova KPJ, meu
njima na desetine rukovodilaca pokrajinskih foruma, s kojima je policija
postupala s krajnjom bezobzirnou. Istina, nije bilo ubistava, ali je tortura
uhapenih na policiji kao u najteim danima diktature. Masovno hapenje
je paralizovalo rad Partije i unijelo zabunu i nesigurnost u njene redove
upravo sad kada se u antifaistiki pokret ulivaju sve iri slojevi. Vla
dajui znaju da je Partija motorna snaga tog pokreta i nastoje da je
brutalnou onesposobe za borbu bar za izvjesno vrijeme. Sad je na
glavni zadatak da zaustavimo provalu, sklonimo kadrove koji su izbjegli
hapenje i preli u ilegalnost, da akcijom mobiliemo naprednu javnost u
zemlji i inostranstvu protiv muenja uhapenih drugova. (svezak drugi, str.
471472).
U rukovodstvu KPJ su se, i poslije provala i hapenja u zemlji,
nastavljale svae, frakcijske borbe. Bio je to ve otvoreni sukob u ruko
vodstvu. To se pokazalo i na Aprilskom plenumu 1936. godine u Beu,
kada se lanovi CK KPJ nisu meusobno ni pozdravljali. To je navelo
Izvrni komitet Kominterne da sredinom iste godine sazove savjetovanje
rukovodeeg kadra Komunistike partije Jugoslavije u Moskvi. O tome
svjedoi Edvard Kardelj:
U vezi s plenumom KPJ odranim u Beu aprila 1936. godine dolo
je do otrog politikog sukoba izmeu Gorkia i grupe lanova Centralnog
komiteta. Meutim, Kominterna je veoma brzo reagovala. Sredinom te
godine Kominterna je sazvala u Moskvi posebno savetovanje rukovodeeg
aktiva Komunistike partije Jugoslavije sa njenim predstavnicima. Glavni
govornik u ime Kominterne bio je Vilhelm Pik, koji je bio jedan od naj
poznatijih linosti u Kominterni. On se, inae, veoma pozitivno odnosio
prema naoj Partiji, i mislim da njemu i Dimitrovu treba zahvaliti to
je Kominterna kasnije potvrdila Tita kao generalnog sekretara KPJ.
Sastanku u Moskvi prisustvovao je prilino velik broj istaknutih
vodeih lanova Komunistike partije Jugoslavije. I ja sam prisustvovao
tom sastanku i uestvovao u diskusiji. Glavna meta kritike na tom savjeto
vanju bila je grupa lanova Centralnog komiteta koja se suprotstavljala
Gorkiu, meu njima i Parovi, koga je Kominterna ve ranije, iz drugih
razloga, odstranila iz rukovodstva Komunistike partije Jugoslavije. Vil
helm Pik je u kritici protiv te grupe bio veoma otar i veoma jasan
i danas mi te rei sede u uima u pogledu alternative koju je
izrazio sledeim reima:
Ko deluje protiv Gorkia, taj deluje protiv
Kominterne. Parovia je kritika estoko pogodila. On je, dodue, kao
linost bio sklon izvesnoj uskosti pogleda, ali je bio veoma sposoban
i
estit revolucionar. Ubrzo posle tog savetovanja otiao je u paniju.
Kau da se tamo istakao tako velikom hrabrou u borbama da su njegovi
saborci imali utisak kao da je traio smrt. I zaista, on je uskoro poginuo.
Bio je, sigurno, jedna od najsvetlijih figura naeg komunistikog pokreta.
(iz Kardeljevih Seanja).
U kolovozurujnu 1936. godine je dolo do smjene rukovodstva i Josip
Ciinski postaje generalni sekretar KPJ.
201

Ovdje treba, istine radi, dodati opasku samog Rodoljuba olakovia

da tada, u ono vrijeme na koje se odnosi njegovo kazivanje, nije mislio
tako. Bio je uvjeren da je politika Kominteme pravilna. Tako su mislili
svi komunisti!
Prema miljenju Ervarda Karelja Josip Ciinski bio je obrazovani
marksista, tako da je Kardelja veoma impresionirao svojim znanjem.
Suraivao
je
Ciinski
u
partijskim
teoretstkim
asopisima,
posebno
Klasnoj borbi, asopisu KPJ.
U to se vrijeme, 1937. godine, organiziraju odlasci dobrovoljaca
u panjolsku. Spomenimo samo da je Josip Ciinski najneposrednije
sudjelovao u organiziranju, zajedno s lanom Politbiroa CK KPJ Adolfom
Mukom, odlazaka dobrovoljaca iz Dalmacije i Crne Gore brodom La
Corse. Brod je, meutim, uhvatila jugoslovenska policija, a Adolf Muk
je na policiji ispripovijedao sve to je znao a znao je mnogo.
Posljednji sastanak, pred odlazak u Moskvu, Josip Ciinski je imao
s Rodoljubom olakoviem, u to vrijeme talkoer lanom najueg partij
skog rukovodstva. Paljivi kroniar, Rodoljub Colakovi je zapisao:
Krajem jula Gorki je hitno pozvao na sastanak ujovia i mene i saoptio nam da su ga iz Kominterne pozvali da odmah doe u Moskvu.
Rekao nam je da je ve rezervisao avionsku kartu za Stokholm i da e
putovati
sutra. Malo sam se iznenadio tom
pozivu, ali nisam u njemu
vidio nita neobino Kominterna je redovno pozivala rukovodioce poje
dinih Partija u Moskvu, jer se nikakvim pismenim izvjetajem nije mogla
prikazati situacija u nekoj zemlji, niti dopisivanjem detaljno pretresti
problemi koji su se javljali u aktivnosti neke partije. Novo rukovodstvo
KPJ djelovalo je ve nekoliko mjeseci (od decembra 1936. godine) i Sekre
tarijat Kominterne, vjerojatno eli da s njenim generalnim sekretarom
neposredno raspravi o mnogo emu tako sam protumaio taj iznenadni
poziv.
Sjeam se dobro sastanka s Gorkiem. Odrali smo ga u jednoj kafani
u blizini stare
crkve Madien. Iako je bilo
sparno pariko vee, nismo
sjedili napolju, nego smo uli u kafanu i smjestili se za jedan sto udaljen
od ulaza. Gorki nam je obinim glasom saoptio da e sutra u Moskvu;
ni po emu se nije moglo poznati da je uznemiren; pretpostavljao je da
e se zadrati najdue osam dana, koliko da porazgovara u Sekretarijatu
i da na licu mjesta
rijei neka
kadrovska pitanja, to
se vrlo sporo
obavljalo
dopisivanjem.
Predstavnik
naeg
CK
pri
Komintemi
Ivan
Greti Flajer nije bio u stanju da ta uradi u pogledu naih traenja
da se neko uputi iz
Moskve, ilida mi poaljemo
neke
nae drugove
u SSSR, a takvih je bilo sve vie.
Dogovorili smo se da za vrijeme njegovog boravka u Moskvi ja
odravam vezu sa predstavnikom Kominterne u Parizu i sa Omsom apa
ratom Kominterne za
veze (slanje
pisama i drugog materijala, novaca,
i
slino). U tom pogledu Gorki je ve obavijestio odgovarajue ljude,
koji e me, bude li potrebno, pozvati preko redakcije lista Voix europeennes, s kojom sam imao tako rei, svakodnevnu vezu. Time je na
razgovor bio zavren.
Gorki je sa sastanka
otiao prvi,
da se spremi
za put sa koga se nikada nije vratio. (R. Colakovi, cit. djelo, svezak
trei, str. 132135).
Ao
Josipu iinskom pisao je i Edvard
Kardelj: Gorkia sam prvi
put sreo
negdje u februaru ili martu 1934. godine kada je doao u obilazak
202

partijskih organizacija u Jugoslaviji. Tada se zadrao u Ljubljani svegs

dan-dva. No, i kasnije sam se susretao s njim u Moskvi i Parizu, gde
je 1937. godine bilo sedite ilegalnog centralnog komiteta Komunistike
partije Jugoslavije. Bio je to visok, stasit ovek, ali u njegovom ponaanju
bilo je neeg hladnog, ak odbijajueg.
Mene je, moram rei, veoma impresionirao svojim znanjem i sposob
nou da analizira situaciju, kako meunarodnu, tako generalno uzev
i situaciju u Jugoslaviji. Gorki nas je, na primer, 1934. godine impresio
nirao svojom analizom svetske situacije, posebno ustanka radnike klase
u Beu februara te godine, kao i analizom opte situacije u Jugoslaviji.
Pa ipak, nisam se mogao osloboditi utisaika da su njegova izlaganja
u znatnoj meri eme koje ne mogu dati rezultate u uslovima kakvi
su postojali i kako smo ih mi oseali u svakodnevnoj akciji P a r t i j e . . .
Kad bi govorio o konkretnim zadacima Partije, izgubio bi se u kritici
raznih detalja partijske akcije i u uputstvima koja su se odnosila uglavnom
na metod svakodnevnog rada Partije i pojedinanog komuniste. Zbog
toga je upravo u pogledu jasnog definisanja glavnih pravaca politike
akcije Partije ostao nejasan i neodreen.
Recimo, problem povezavanja Partije s masama on jednostavno nije
shvatio. Nisam oseao, ni tada niti danas oseam, da je dao neki doprinos
raiavanju problema borbe Partije za mase. A to je tada bio glavni
problem za nas, jer je Hitler ve bio doao na vlast, odnosno uvrivao
se na vlasti. Naravno, ja u to vreme Gorkievu linost i njegova shvatanja
nisam povezivao sa nekom politikom Kominterne ili CK KP Jugoslavije,
jer sam imao poverenje u tu politiku. Vie sam video u svemu tome
Gorkia kao linost.
Tek kasnije doao sam do punog saznanja, to jest do uverenja da su
Gorkieve eme, bile, u stvari, ipak i pre svega posleica formalistikog
i
krutog interpretiranja tadanjeg politikog kursa Kominterne koji se
izraavao u parolama ...
Za Gorkia ne bih rekao da je bio sekta po svojoj politikoj pri
rodi, kao to su to bili neki nai vrlo estiti revolucionari koji jednostavno
nisu mogli da izau iz te sektake koe. On je bio vie tip jednog auto
krate, rekao bih, pomalo birokratski orijentisanog koji je kao takav slepo,
formalistiki primenjivao politiki kurs Kominterne. Imao je vrlo slab sluh
za realne uslove revolucionarne borbe u Jugoslaviji, to ga je uvek iznova
bacalo u beivotne eme. Upravo zbog toga njegov politiki uticaj na
partijske organizacije u Jugoslaviji bio je minimalan.
Za njega kao i za ceo niz ljudi te vrste, naroito za one koji su proizali iz tog frakcionatva, bilo je uopte karakteristino da je njihova
glavna briga bila kako e biti zapisani u Kominterni, a ne to e u
zemlji i u revolucionarnoj praksi Partije 'biti rezultat njihovog rada. Na
ravno, im su se tako postavljali, oni su, objektivno doli u konflikt sa
Partijom u zemlji. Iz tih razloga Gorki je i u Centralnom komitetu KPJ
doao u sukob sa veinom njegovih lanova, i to upravo sa ljudima koji
su ranije bili na ilegalnom radu u zemlji. Upravo ti ljudi najprije su
doli u sukob sa Gorkiem i njegovim emama.
Prema tome, moe se bez preterivanja rei da je sama politika Ko
minterne i metod njenog rada, naroito metod mjeanja u rad rukovod
stva pojedinih komunistikih partija, pa ak i u njihov sastav, u njihovu
strukturu (jer je ona odozgo esto nametala te sastave, generalne sekre-

203

tare- itd.), doprinela da jedan, inae objektivno govorei, sposoban ovek

kakav je bio Gorki doe u sukob sa sopstvenom Partijom i zavri onako
kako je zavrio. Kominterna je, u stvari, i postavila Gorkia i ona ga
je gotovo do kraja podravala. (iz Kardeljevih Seanja).
Karlo tajner je zapisao (Povratak iz : Gulaga, Globus, Zagreb,
1985) o Josipu iinskom iako to niim ne obrazlae:
. . . Ne elim govoriti o Gorkievom moralnom liku, ali moram spo
menuti da je vie funkcionera Komunistike partije postalo rtvom NKVD-a
donekle na osnovu njegovih izvjetaja, meu njima i osnivai KP Ju
goslavije: Filip Filipovi, sva tri brata Vujovia, uro i Stjepan Cviji,
Kamilo Horvatin, Vladimir Copi, Antun Mavrak i mnogi d r u g i . . . (str. 79).
Neto drukiju sliku iinskog daje Predrag Matvejevi (jedan od re
cenzenata njegovih spisa), koji o njemu pie (NIN, Beograd, 9. kolovoza
1987):
Sluaj Milana Gorkia, njegovo djelo i sudbina, izbor iz njegovih
radova pod naslovom Revolucija pod okriljem Kominternei (izdanje Fi
lip Vinji i Knjievne novine Beograd, 1987, prireiva i predgovornik dr Boo Jaki), imaju u sebi i politikih i kulturnih razloga da se
postave pitanja o znaenju te linosti o kojoj se dugo znalo malo i esto
ponavljalo samo najgore: da je loe rukovodio Komunistikom partijom
Jugoslavije iz inozemstva, da nije umio obuzdati frakcije u zemlji, da su
postojali gorkievci i gorkievtina, da je u Moskvi likvidiran kao
strani pijun i izdajnik. Upueniji su mogli proitati u reprint-izdanjima
partijskog glasila Proletera tekstove objavljene pod njegovim inicija
lima ili pseudonimima, po kojima je bilo teko zakljuiti zato je taj
ovek i takav rukovodilac osuen i ubijen u prvoj zemlji socijalizma. Sam
kult linosti bilo je previe jednostavno objanjenje za to.
Izdanje koje smo napokon dobili (400 stranica sitna sloga, oveeg
formata) ima svoju prethistoriju, koja odaje mjere i stupnjeve priznanja,
vrste i oblike govora karakteristine za ovaj tip rehabilitiranja. Rije
gorkievtina poela je iezavati iz naeg politikog rjenika ve kra
jem pedesitih godina premda ju je jedan repetitivni politiki jezik jo
povremeno zadravao. Prilikom etrdesete godinjice osnutka KPJ (1959)
spomenuta su imena nekolicine istaknutih jugoslovenskih komunista koji
su stradali u staljinskim istkama tridesetih godina i koje bi valjalo
rehabilitirati. Ta lista je b i l a jo ira prigodom proslave pedestogodinjice
partije (1969), ali na njoj, kao ni prvi put, nije bilo Gorkieva imena.
U vrijeme Nikite Hruova dolo je do partijske rehabilitacije Milana
Gorkia u Moskvi, ali ta odluka nije obavezivala jugoslovenske komuni
ste. Sedamdesetih godina u Jugoslaviji se poelo drukije govoriti o Gorkiu. U kumrovekim (predavanjima (1977) Tito ga je spomenuo u kon
tekstu koji je bio vie pozitivan nego negativan. U predgovoru svojim
Sabranim djelima napisao je da Gorki nije bio nikakav strani pijun.
(Prije toga nisu lako prolazili tekstovi o Milanu Gorkiu, osim onih koji
su ga osuivali: nudili smo u nekoliko navrata ublaene varijante nje
gova sluaja redakcijama u Zagrebu i Beogradu i biM odbijeni.) Osamde
setih godina, historiari radnikog pokreta (dr Nadeda Jovanovi 1983.
u Beogradu, dr Ivan Oak 1984. u Zagrebu) objavili su u strunim a
sopisima rezultate vlastitih istraivanja, koja u novom svjetlu pokazuju
Gorkievu figuru. I, evo, izala je napokon knjiga koju p r e d s t a v l j a m o . . .

204

Lijepih crta lica i otmjena dranja, svijetlih oiju i bistra pogleda,

odnjegovane i uvjerljive rijei, Gorki uspijeva osvojiti najobrazovanije
ljude Kominterne /koju staljinizam jo nije potinio: u njemu otkrivaju
ovjeka nalik na ruske revolucionarne intelektualce prologa stoljea i
s poetka naega. Na IV kongresu KPJ u Drezdenu (novembra 1928), Toljati (Erkoli), koji se kao delegat Kominterne suprotstavljao balkanizmu
(to jest partikularizmima u KPJ), uoava njegovu figuru 1 sposobnost.
uro akovi (u skladu s novim kursom toga kongresa) predlae da ga
se stavi na raspolaganje CK i izabere u Politbiro: Mi u Jugoslaviji dru
goga druga za sprovoenje njegova kursa i politike linije Partije ne
moemo n a i . . .
Okolnost da iinski nije ni Srbin, ni Hrvat, niti Slovenac te da, prema
tome, nije prisutan u odnosu spram nacionalnih pitanja koja opsedaju
i iscrpljuju partijsku raspravu, igrala je svakako odreenu ulogu u nje
govu izboru: meu Srbo-Hrvato-Slovencima bio je Jugasloven, meu Ju
goslavenima Slaven, meu Slavenima internacionalist. Ponegdje se na
dokumentima izjanjavao kao Srbin, ali se zalae, meu prvima, za osni
vanje hrvatske i slovenske komunistike stranke, kako bi se mase u
Hrvatskoj i Sloveniji oslobodile nacionalizma i klerikalizma te pribliile
KP Jugoslavije. Zanima se za pitanje Makedonaca i za manjine. Raskida
s kominternovskom idejom o razbijanju Jugoslavije i inzistira na njezinu
integritetu i jedinstvu.
Godine 1932. Gorki je ve prvi ovjek CK KPJ u Moskvi: tek mu
je dvadeset est godina. Godine 1936. postaje generalnim sekretarom partije
(prvi put je u KPJ uvedena ta titula). Pretee da se u CK KPJ primi
Josip Broz, koji se nakon robije u domovini prebacio u Moskvu. (Dokumenti
pokazuju kako je upozoravao drugove da ne oekuju od Tita ponaanje
izvjebanog intelektualca, nego odluan stav aktivista, proriui da e u
doglednoj budunosti biti jedan od stvarnih i dobrih rukovodilaca par
tije.) Prati iz daljine poetne faze jugoslovenskog sukoba na ljevici i
nastoji sauvati Krleu za partiju. Trai materijalnu pomo Kominterne
za istaknutog lijevog pisca, kako bi mu omoguio da pokrene meunarodni
asopis u inozemstvu i napie socijalno-politiki roman o Jugoslaviji: Nje
govo ime u Jugoslaviji ima otprilike isto toliki znaaj kao to u Francuskoj
ima znaaj Rolan ili Barbis ili u Rusiji Gorki, pie u slubenom izvje
taju MORP-u 1933. godine (prema dokumentaciji Arhiva CK KPJ, Fond
Komunistike internacionale, 1933/31).
Pisac Manes Sperber opisao je u svojim sjeanjima susret s Gorkiem
u Parizu, na bulevaru Sen-Miel, u asu kada je kao generalni sekretar
KPJ pozvan u Moskvu, pred put s kojeg nije bilo povratka. Dobro je
znao kamo ide i to ga eka. (Danas su nam poznata pisma koja je pisao
drugovima u Rusiju, od kojih je traio da ga obavijeste koga je jo od
naih progutala magla.) Njegova supruga lijepa idovka Beti Nikolajevna
Gian, takoer revolucionarka, bila je ve u zatvoru (ona e sreom pre
ivjeti Gulag). Sperber se u to vrijeme ve raziao sa staljinistima, na
stojao ga je odvratiti od nauma: Ako ne odem, bit u proglaen izdaji
com odgovorio mu je Gorki lopovom koji je pobjegao s partij
skom kasom, agentom policije iz Volstrita. Bio bi to straan udarac za
nau partiju. U Jugoslaviji bi oivjela frakcijska borba (Manes Sperber:
Au Dela de loubli, izd. Calmann-Lvy, Pariz, 1979, str. 124). N K V D g a

205

je svejedno optuio da je izdajnik i pijun, premda se posluno odazvao

na poziv.
j
Usprkos svim svojim manama Josip Ciinski nije bio ono za to su
ga u SSSR-u optuili. On nije bio agent engleske obavjetajne slube
Intelligence Service, kako su to tvrdili ljudi iz NKVD-a. Moda im je
to i uspjelo dokazati iznuenim priznanjem. Uhapen 1937. godine, Jo
sip Ciinski je pogubljen, poznatiji kao Milan Gorki, kao engleski agent.
Rehabilitaran je odlukom Vojnog kolegija Vrhovnog suda SSSR-a 1956.
godine.
i
Njegova ena Poljakinja (idovka), koja je, kao to je ve reeno,
hila direktor moskovskog Pauka kulture i odmora Maksim Gorki,
je takoer uhapena. Optuena je da je bila agent Intelligence Service.
Delati NKVD-a nisu imali ni malo mate!!

206

INTERMECO
TROCKISTI NEPRIJATELJI NARODA

Sudski proces i osuda koju je donela Vojna Kolegija Vrhovnog Suda

S.S.S.R. protiv antisovjetskog rada trockistikog centra Pjatakova, Radeka, Sokoljnikova, Srebmjakova i drugih, jasno i podrobno su razotkrili
svu dubinu dravne izdaje, podlog izdajstva, pijunae i drugih nebrojenih
zloina zverske bande podivljalih i najopasnijih neprijatelja naroda.
Glavni njihov zadatak i njihov krajnji cilj sastojao se u tome, da
svrgnu sovjetsku vladu i izmene postojei socijalistiki poredak S.S.S.R.
Doepati se vlasti pomou inostranih bajoneta bilo im je potrebno, da bi
ponovo uspostavili kapitalizam u naoj zemlji. Zinovjev, Kamenjev, Smimov
i
drugi uesnici trockistiko-zinovjevskog centra lagali su pred sudom,
govorei da ih je rukovodila samo e za vlau. Svima je poznato da su oni
to radili u ime uspostavljanja buroaske vlasti. Kada su belogardisti pucali
na nae poslanike na strani Vorovskog i Vojkova, oni su izazivali rat protiv
sovjetske zemlje i borili se za svrgavanje sovjetske vlasti. Kada su trockistiki teroristi pucali na strasnog boljevika i ljubimca cele zemlje S. M.
Kirova, kada su oni smiljali i pripremali atentate na nae voe, oni su
ispunjavali taj isti zadatak, krei put kapitalizmu.
Ustupanje Primorja i Priamurja Japanu, Ukrajine Nemakoj, predaja Sahalinske nafte i zlatnih rudnika na Dalekom Istoku Japanu; neograni
eno ustupanje sirovina Nemakoj, kojima obiluje naa domovina: rude,
mangana, zlato, nafta, ume; isplata nemakih nameta u ivotnim namir
nicama masti, hleb, meso; pretvaranje S.S.S.R. u ekonomski pridodatak
nemake privrede, svestrane koncesije nemakim i japanskim kapitali
stima; saradnja sa faistima po meunarodnim pitanjima i pomganje Ne
make da se doepa Podunavskih zemalja i Balkanskog poluostrva, sarad
nja i podrka Japancima da zauzmu Kinu eto u kratkim crtama, takav
je program spoljne politike koji je rukovodio trockiste u njihovom pi
junskom i diverzionom radu.
Borba protiv industrijalizacije nae zemlje, protiv petogodinjih planova
socijalistike izgradnje, protiv svih tekovina radnike klase, rasputanje
kolhoza,
likvidacija
sovhoza,
uspostavljanje
privatne
kapitalistike
eks
ploatacije, predaja u koncesiju najkrupnijih sovjetskih preduzea eto
takav je program unutarnje politike trockista. To je program vraanja
na staro, program isto kapitalistiki, sa kojim trockisti nisu smeli otvo
reno da idu u mase.
Nije uzalud jo pre 10 godina, kada je trockistiki program izgledao
samo kao teza opozicije, drug Staljin igosao taj program, govorei: Plat
forma opozicije jeste platforma za razbijanje nae partije, platforma za

207

razoruanje radnike klase, platforma

platforma za obaranje diktature proletarijata.

za

razvijanje

antisovjetskih

sila.

I
u toku skoro dvadesetogodinjeg perioda sovjetske vlasti mi smo
ve toliko puta bili svjedoci toga, kako se pred sovjetskim sudom razotkri
vao program uspostavljanja kapitalizma, koji su pokuali da ostvare razni
agenti svetskog kapitala i ruske kontrarevolucije. Ipak ni jedan od pro
lih sudskih procesa protiv belogardijskih zatvorenika nije izazvao tako
duboki i moni gnjev naroda, nije podigao takav protest u zemlji kao
sada protiv trockista i atamana njihove bande Jude-Trockog. .
... Trockistiki neprijatelj je mnogo podliji nego ma koji drugi odred
kontrarevolucije. Mi smo lako raspoznavali i tukli otvorenog neprijatelja.
Mnogo sloeniji i opasniji su oni, koji su umeli da se uvuku u nau
partiju, da bi obmanuli nau budnost. Primenjujui svoju dvolinu tak
tiku, sa medom na ustima, sa Judinim suzama u oima, oni su skrivali
no pod pazuhom i nanosili udarce s lea. Provlaei se u redove partije,
pretvarajui se, prilagoavajui se, maskirajui se, ti zlobni gadovi su
prodirali na najodgovornije poloaje, dolazili do vlasti. Ti politiki avan
turisti su iskoriavali svaku malenkost, najmanje slabljenje budnosti, sa
mo da bi nam natetili i uinili zlo.
Generali-monarhisti, kadeti, eseri, menjevici i drugi neprijatelji so
vjetske vlasti pokuavali su da povrate veleposjednicima i kapitalistima,
to im je oduzela proleterska socijalistika revolucija. Trockistiki banditi
produavaju, ne samo da od nas oduzmu to smo zavojevali, ve hoe
svojim faistikim gazdama da dadu deset puta vee vrednosti koje su
radnici i seljaci svojim naporima stvorili za vreme dva staljinska peto
godinja plana.
Miljukovi i Denjikini su se trudili, makar samo zbog
na svojoj fasadi sauvaju frazersko brbljanje o nedeljivoj
sti su pali nie od ovih belogardijaca. Nemaki, talijanski,
istiki napadai pokuavaju da prikriju svoje pljakanje
kvinim listom patriotizma, makar u buroaskom shvatanju
ckisti se otvoreno die time, to trguju naom zemljom na
Da li moe biti ega odvratnijeg, moe li se pasti dublje?

pristojnosti, da
Rusiji. Trockijapanski, fa
naroda smo
te rei. Tromalo i veliko.

Proces se zavrio. Mo sovjetskog pravosua pala je na glave trockistikih izroda. Bilo bi, ipak, naivno misliti, da se sa izvrenjem kazne, zavr
ava i borba protiv neprijatelja naroda.
Ogromni znaaj procesa sastoji se u tome, to je on razotkrio metode,
oruje,
kojima
se
sluio
neprijatelj.
Poznavanje
neprijateljevih
metoda
naoruava nas za borbu protiv njih. Na zadatak se sada sastoji u tome,
da razotkrijemo i dotuemo neprijatelja, ma pod kakvom maskom se on
skrivao.

(Pravda, 1. veljae 1937. prema: Klasna borba, marksistiki asopis,

Organ Komunistike partije Jugoslavije (Sekcije Komunistike intemacionale)
19301934. reprint izdanje, knjiga 2, IC Komunist, Beograd, 1984. str.
14221429.).

208

Josif Visarionovi
Dugavili Staljin

Nikolaj Ivanovi Buharin

Lav Davidovi Trocki

Nikita Sergejevi Hruov

Henrik Jagoda, ef NKVD-a

(19341936)

Andrej Visinski, dravni tuilac

Nikolaj Jeov, ef NKVD-a

(19361938)

Lavrentij Berija, ef NKVD-a od 1938.

Kota Novakovi

Gustav Baraba

Filip Filipovi

uro Cviji

Petar (Simun) Bri

Ivan Matuzovi

Simo Milju

Zora Milju

Vilim Horvat (1928)

Jovan Malii

Juli jus Baranovski

Dr Sima Markovi

France Klopi

Ivan Kralj

Gojko Samardi

Danilo Srdi

Josip izinski (Milan Gorki)

Radomir Vujovi

Bozo Kutera

Vojislav Vujovi

Grgur Vujovi

Vladimir opi

Stjepan Cviji

Karlo tajner

Petko Mileti

Dr Ante Ciliga

Stanko Dragi

Zivojin Pavlovi (autor prve knjige

o staljinskim istkama)

DVIJE DECENIJE U DOLINI SMRTI

Pod naslovom Dvije decenije u dolini smrti sarajevski je AS,

prije vie godina, objavljivao sjeanje Boe Kutere, za kojeg je u pod
naslovu pisalo: Danas u Zadru ivi revolucionar, ovjek iji su se i
votni putevi dramatino isprepletali. Cijeli ivot je posvetio radnikom
pokretu, a onda je doivio da bude jedna od rtava stranih Staljinovih
istki. Samo sreom ostao je iv. Njegova ispovijest se slua bez daha.
To je svjedoanstvo o jednom vremenu koje nikada ne bi smjelo da se
ponovi.
Autor feljtona je efik Nadarevi.
Izabrani su posebno zanimljivi dijelovi opirnog teksta, koji je kasnije
objavljen i u knjizi.
Aprilskog dana 1956. godine, na vrata broj 21 moskovske Ulice
Hljebni Pereulog, na adresu Ambasade Jugoslavije, zazvonio je nepoznati
ovjek. Portir je otvorio vrata i uputio:
ta elite?
Htio bih do druga Raifa Dizdarevia! Da li je on tu. Rekao mi
je da doem u Ambasadu! odgovorio je doljak.
Drug Dizdarevi nije trenutno tu, otiao je na aerodrom u okviru
doeka Ho Si Mina saoptio je slubenik.
Namjernik se okrenuo i krenuo ka Moskvi da negdje pronae preno
ite i saeka sutranji dan. Znao je susret sa sekretarom nae amba
sade a to je bio Raif Dizdarevi znai za njega sudbinu, preokret
ivota, slobodu, povratak u domovinu, povratak u Titovu Jugoslaviju.
Proveo je cijelu besanu no. Sati su nekako sporo prolazili. Kroz
glavu mu je prolazio cijeli ivot od one sirotinje otoka Ugljana na
kome je roen 1900. godine, od prvih radnikih buntova, obrauna s
okupatorom, osnivanja sekcije KPJ u Njujorku 1922. godine, uee u
u aferi Sako i Vinceti u SAD, do ostvarenja nepresune elje da se stavi
na raspolaganje prvoj zemlji socijalizma SSSR-u tada i ne po
miljajui da e ga jednog dana zadesiti i ono to je zadesilo mnoge potene
komuniste: da postane rtva uasnih Staljinovih istki.
U toj besanoj noi njemu je esto nadolazila i slika jednog davnog ali
nezaboravnog susreta u moskovskom Metropolu sa drugom Valterom. Val
ter je bio Josip Broz. Njegov drug Tito! Hoe li najzad ostvariti elju
da i on bude graanin Titove Jugoslavije?
Staljin je ve dvije godine mrtav. Hruov je 1955. bio u Beo
gradu. Greke su poele da se priznaju i odnosi izmeu dvije zemlje
poeli su da se normaliziraju. Pobijedila je Titova beskompromisnost
14

209

da se sauva samostalnost puta u socijalizam. Bila je to nada i za njega

jednog od brojnih naih komunista ikoji su u Staljinovo doba pogo
tovo tokom stranih godina informbiroa iskusili strahote progona
NKVDEA i ostalih progonitelja.
Pedeset estogodnjem Boi Kuteri te noi uoi susreta u Ambasadi
urezalo se ono to e kasnije ispriati:
Cim se staljinizam poeo topiti, mi zatvorenici, njegovi sunji, po
eli smo iznicati poput feniksa. Za razliku od te -ptice koja je tobo osje
ala blizinu smrti, meni je u 20 godina tamnovanja po sibirskim robijanicama smrt neprekidno visila nad glavom i samo je sluaj da sam ostao
iv. Ali, te 1955. osjeala se druga klima. No, ipak jo nisam bio sasvim
uvjeren da u se izbaviti iz jada i emera. U meuvremenu dolo je do
potpisivanja Konvencije o dvojnom dravljanstvu izmeu sovjetske i nae
vlade. Ubrzo smo mi u Vorkuti saznali za to to nas je, naravno, jo vie
oraspoloilo, vjerujui da emo se ovako lake vratiti kui. Naime, po toj
konvenciji, mi, jugoslovenski graani, sa sovjetskim dravljanstvom mogli
smo traiti da nam se vrati jugoslovensko dravljanstvo, a to bi
i otvaralo vrata povratnika u domovinu.
Te 1956. godine, uoi velikog susreta
u Ambasadi, Kutera je saznao
da je u Moskvi imenovan novi
ambasador
nae zemlje Veljko Miunovi
i da je za sekretara Ambasade
postavljen
Raif Dizdarevi.
Nisam oklijevao. Napisao
sam izjavuu kojoj sam nedvosmisleno iz
javio da elim povratiti jugoslavensko dravljanstvo. Ubrzo je stigao
odgovor sa obeanjem da e naa diplomatsko-konzularna sluba uiniti
sve kako bi se naoj elji u cjelosti udovoljilo. Dugo sam ekao i bio ne
strpljiv da mi sovjetske vlasti omogue zamjenu dravljanstva, jer su
Sovjeti nerado pozitivno rjeavali ovakve sluajeve. U vie navrata pisao
Sam drugu Dizdareviu koji mi je uvijek odgovarao, i to vrlo ljubazno
i ohrabrujue, To me je posebno stimuliralo da jo odlunije krenem do
potpune slobode!, prisjea se danas nekadanji suanj Vorkute si
birske Doline smrti...
... Boo Kutera se 1926. godine, kao sekretar njujorke sekcije Ko
munistike partije, naao na crnoj listi amerike policije. Dakle, meu
onima kojima je predvieno deportiranje.

Poto se u mom sluaju grijeh mogao i otkupiti, uslijedila je

Crvena pomo koja je poloila kauciju od 500 dolara pa sam djelimino
mogao biti i spokojan, jer je deportacija imala izvjesnu zadrku. Ipak,
za svaki sluaj, napustio sam Njujork i sklonio se u Filadelfiju. Istodobno,
definitivno sam odluio da radim na preseljenju iz Amerike u (prvu zemlju
socijalizma Sovjetski Savez. Smatrali smo SSSR svojom zemljom, Me
kom socijalizma, obeanom zemljom nastavlja kazivanje Boo Kutera.
Ubrzo je zatraio i pristanak CK KP SAD za prelaz, a kada je to
potvrdila i Kominterna, doivio je veliku radost. Dobio je i paso kao
ruski dravljanin, a u dokumentu je pisalo novo ime: Boris Kustarov!...
Poslije rada u SSSR-u i sudjelovanju u panjolskom ratu, u imterbrigadi, B. Kutera se vraa u Sovjetski Savez.
B. Kutera nastavlja pripovijest:
... U Marseju se ukrcao u neki grki brod i doplovio u Istambul, a
odatle sovjetskim brodom Lenjin do Odese.

Poetkom novembra stigao je u Kijev da bi poveo i drugu grupu

dobrovoljaca, iz Rostova, to je bilo planirano za decembar 1936. Tako
je i uinjeno, s tim to je ovog puta ostao u Marseju punih 45 dana
da bi se u Kijev vratio marta 1937. godine. U to doba ve naveliko je
tekla crna serija hapenja i ubistava onih koje Staljin nije mirisao.
Kutera govori o tim danima:
U poetku nisam bio svjestan monstruoznih istki staljinistike ma
inerije. Nije mi bilo jasno da e toliki ljudi, i sovjetski i oni drugi to
su ovamo doli sa idealima u prvoj zemlji socijalizma, a meu kojima sam
bio i ja stradati. Po povratku iz panjolske normalno sam se ukljuio
u svoj posao direktora Inturista. Svojoj supruzi, naravno, nisam rekao
gdje sam cijelo vrijeme bio rekao sam joj da sam bio na slubenom
putu vezanom za moje turistike zadatke. Nisam smio da joj kaem.
Strah je ve vladao u narodu jer su hapeni oni najugledniji komunisti.
Odjednom ujemo narodni neprijatelji. U svibnju 1937. uhapen je Kosior, potom Postiev, Jakir i Popov, sve birana boljevika imena. Sve
bolji od boljeg. Dogodio se i jedan incident: kad su NKVD-ovci doli s
nalogom da uhapse predsjednika ukrajinske vlade Ljubinka, on se latio
pitolja i ispalio prvi hitac u svoju suprugu a drugi sebi u glavu. Ovo i
slino ulivalo je sve vei strah. U podsvijesti sam osjeao da mi se crno
pie onog asa kada sam primio pismo od zemljaka Mate Koga, Paka
Mutruka i Marka Petrovia iz Nikolajeva, gdje smo nekada zajedno bili.
Diskretno su mi saopili da su uhapeni, da su jo pod istragom i da e
vjerojatno biti izvedeni pred sud i nevini osueni, posebno, kako su mi
pisali, ako budu i dalje utili a da se nikom ne povjere i ne zatrae pomo.
Traili su od Kutere da im da politike karakteristike, jer su znali
da o njima sve zna da su dosljedni komunisti, lenjinisti i borci za so
cijalizam.
Poznavao sam ih u duu, jo od malih nogu, i bio sto-posto uvjeren
u njihovu estitost i apsolutnu privrenost marksizmu-lenjinizmu i rad
nikom pokretu uope. I napisao sam im karakteristike. Iskreno sam, po
zivajui se na svoj drutveni i politiki ugled i poloaj koji sam zauzi
mao, napisao sve naj o svojim drugovima. Svoj sud o tim revoluciona
rima proslijedio sam NKVD-u. Ali, bilo je uzalud: osueni su na po
deset godina robije u Sibiru, odakle se nikad nisu vratili. injenica da
su ovi moji drugovi posmrtno rehabilitirani potvruje moju ocjenu da su
neduni stradali u tom monstruoznom progonu pria nam revolucionar.
Paulina Kustarov (Kutera) sa zebnjom je gledala i sluala tuna
zbivanja.
Boris, hapse sve odreda, bojim se za tebe. Imam osjeaj da e i
tebe uhapsiti govorila je muu.
Hapse i proganjaju one koji su krivi pokuao je nekako da
umiri Paulinu. Mogue da nekoga odvedu i nevinog, ali e ga poslije
istrage morati da puste. Nas su u Partiji uili da greke mjerimo prema
teini i da se kanjava na temelju argumenata. I sama zna, Paulina, da
na mene ne moe da padne niti najmanja sjenka sumnje. Cist sam kao
suza rekao je supruzi.
Kutera danas veli kako je intuitivno osjeao i ekao trenutak kada
e banuti na vrata njegovog stana. I nije dugo ekao. To se dogodilo
6. novembra 1937. godine.
14*

211

 Bilo je dva sata iza ponoi. Zakucali su! Pritajio sam se i nisam
htio da vjerujem da su ba oni. Dosta su dugo lupali i tek onda sam
odluio da krenem prema vratima. U toj ivotnoj drami, u sekundama kao
vjenost, pomiljao sam nisu li moda to neki drugi tipovi kriminalci,
lopovi, banditi. Svata mi se vrzmalo po glavi. Dok sam stajao neodluan,
oni su pozvali predsjednika kunog savjeta. Kroz pijunku sam ga ugle
dao i uo:
Otvorite, tovari Boris!
Zato? pitao sam.
Proverka odgovorio je bez uzbuenja.
Nije mi preostalo drugo nego da otvorim vrata. Bahato su u stan
upala dvojica enkavedeovaca i pokazali mi nalog za hapenje! Brzo
su pretresli nae dvije skuene sobice, rutinski i profesionalno. Svu Paulininu odjeu su ugurali u jednu komodu i zapeatili. Mene su gurnuli
u kut sobe, a to su uinili i sa Paulinom. Naredili su nam da se ne mi
emo. Uzeli su moj foto-aparat, sva pisma od rodbine i drugova, sva par
tijska dokumenta i sve fotografije, strpali sve u svoje vreice i spremili
za plijenidbu. Vidio sam kaiko su posebno spakirali dokumente o mojoj
komunistikoj aktivnosti, o mom doprinosu Partiji i radnikom pokretu.
Stavili su to u jedan sanduk gdje je bila i Paulinina odjea i onda i njoj
rekli:
Tako, da se ne ureuje dok ti je mu u tjurmi!
Paulina je protestovaia i upozorila ih da e ostati i bez garderobe za
presvlaenje. Nije pomoglo ostavili su joj samo dvije haljine i mini
mum rublja.
Policajci su Kuteru odveli u centralu NKVD-a u blizini rijeke Dnjepar. Uzeli su podatke, registrovali ga, a onda ga zatvorili u kijevsku
tamnicu LuMjanovku najveu u gradu.
Kaem najveu, jer je ve tada u Kijevu bilo nekoliko tamnica
uglavnom vrlo produktivnih objanjava junak ovog feljtona. I
sve su bile gotovo napunjene banditima, neprijateljima naroda, i
slinim nazivnicima tipinim za Staljinove rtve. Nije prola ni sekunda
kada su zakljuali vrata za mnom, a sjetio sam se svojih zemljaka koji
su bili ve uhapeni i okrivljeni kao tobonji neprijatelji naroda. S nestrp
ljenjem sam ekao sasluanje vjerujui da u lako dokazati da je rije
o
greci, o zabludi u vezi sa mojim hapenjem. U moju samicu ubrzo
su gurnuli i jednog radnika Ceha, a onda studenta (Poljaka) i jednog
Litvijca, slubenika NKVD-a. Svi mi rekoe da sam naivan ako doista
mislim da u lako dokazati svoju nevinost. Sudei po modricama na nji
hovim tijelima, prosudio sam da moje sasluavanje nee biti nimalo ugod
no. Jasno i moji sustanari bili su nevini ni luk jeli, ni luk mirisali
ali su natjerani da potpiu zapisnik o svojoj krivnji. Pretueni su tako
da im je osobni izgled bio potpuno unakaen opisuje Kutera prva
vienja strahota istki.
Ubrzo su otvorili samicu i Kuteru crnom maricom prebacili u Cen
tralu NKVD-a smjetenu podaleko od Lukijanovke.
Ti si pijun jedne strane zemlje, kontrarevolucionar dakle. Antiso
ci jalistiki agitator hladno i bez treptaja, bez ikakvog uvida, rekao
mu je isljednik Goroinski, Jevrej po nacionalnosti, inae generallajtnant.
212

I jo jednom ponovio:
Dakle, tovari Kutera, vi ste neprijatelj naroda! Jeste li dobro
razumjeli?
Kutera je zinuo od uda. Dar govora mu se potpuno oduzeo. Kad
se malo pribrao, usprotivio se lanoj optubi, ali ga je Goroinski preki
nuo otrim tonom:
Odlazi, i dobro razmisli! Znamo mi da si radio zajedno s narodnim
neprijateljima Postievim, Kosiorom, Jakirom, Ljubiinkom. Sve e pri
znati! Odlazi sada, banditu!...
... Nakon sedam dana potede krenula su nova sasluanja. Kuteru
su poeli nou da odvode na isljeenja. Danju mu nisu davali da sklopi
oka. To je bila prava psihika i fizika giljotina. Zatoenik Lukijanovke
nastavlja ispovijest:
U drugoj su me rundi ispitivala unakrsno dvojica isljednika.
Uvijek ista pria: ista pitanja i isti moji odgovori.
A, jesi li ti pisao ove karakteristike? upitao je jedan od isljed
nika, lajtnant Grunjin, poto je Goroinski prekinuo da isljeuje. I Gminjin je bio Jevrej.
Gledam i vidim one iste karakteristike to sam ih poslao, slubeno,
svojim zemljacima Matruku, Kogu i Petroviu u Nikolajevu.
To su banditi! povikao je Grunjin.
Odgovorio sam mu da sam stvarno ja pisao te karakteristike, ali da
ne mogu potvrditi da su oni banditi, kako on kae. Bio sam posve sigu
ran u njihovu estitost i odanost Partiji i socijalizmu, pa sam Grunjinu
i rekao da ne mogu
vjerovati u takvu
njegovu tvrdnju.
Bili su estiti
tako kao i
ti
otro je porekao moju ocjenu o
drugovima.
Ponovo su me zgrabili enkavedejci. Tukli su me i muili etiri sata
tako da uope nisam
mogao stajati na
nogama. Jedva jedvice
odveli su
me ivog u eliju. Pustili su me
na miru etiri
dana, a
onda Jovo na
novo. Opet Grunjin, ali ovaj put nekako neobinije, meke:
Engleski dobro govorite rekao mi je.
Da!
Znadete li prevesti ove rijei rekao je pokazujui nekoliko ka
rakteristinih engleskih arhainih rijei.
Poto sam to preveo, stekao sam utisak da sam ga zadovoljio, posebno
to se izgovora tie. Onda je Grunjin nastavio:
Uzmite cigaretu!
Ne puim!
Izvolite aj!
Hvala rekao sam i popio aj.
Potpiite ovaj zapisnik.
Obeavam vam
da ete dobro proi: biete slobodni, moi ete bez ikakvih problema
da se vratite kui i
da
nastavite ivot u miru.
Zapisnik, osim grijeha
koje sam stavio sebi
na duu i priznao ih,
ne
mogu potpisati. To nikada neu uiniti, jer
to nije istina odluno
sam odgovorio na sve pokuaje da me pridobiju za potpis. Nisam mogao

213

ni pomisliti da kleveem svoje drugove za koje sam znao da su komu

nisti najvreg kova. Nisam mogao da potpiem da sam pijun i ostalo
to tvrde u optubi. Moje odbijanje bilo je novi izazov isljedniku: primije
tio sam na njegovom licu zastraujuu gorinu dok sam komentirao svoje
Ne! Psovao je i vikao:
Potpisao ti ili
neovaj zapisnik, deset
ti godina robije ne fali!
Ii e u Sibir, je li ti jasno! ciktao je.
Hladno sam ga sluao, pripreman na sve, ali na potpis nikada.
Moja mi komunistika etika nije dozvoljavala da potpiem la.
Grunjin je ubrzo pozvao crnu maricu. Crna kola ekala su nas is
pred zgrade. Mrak, totalni mrak. Bilo nas je vie u marici svi se
vraali sa sasluanja. Uz njih i dvojica policajaca. Razgovarali su:
Kad e kraj ovom ludilu, ovom bezakonju! ree jedan od njih.
Drugi nije nita odgovorio. Kad e sve ovo prestati nastavio je isti
policajac.
Uvijek novi, novi! i na ruskom sve poslao u materinu.
Budalo jedna,
uti, zaglavit
e i sam
ako tako bude govorio!
rekao je drugi...
... Bio sam u grupi od dvije stotine logoraa i nama je odreen pra
vac Vorkuta.
Dok smo ekali polazak, upoznao sam jednog naeg ovjeka Vladi
mira Copia, poznatog revolucionara. Razgovarali smo na naem jeziku.
Rekao mi je da je bio u panjolskoj, da pripada srcem i duom revo
lucionarnom radnikom pokretu, da je komunist, ali da je osuen zbog
navodnog kontrarevolucionamog djelovanja protiv revolucije. Naravno, i
ja sam njemu ispriao svoju sudbinu. I tako, ista nas je kob zadesila
staljinske istke nisu
nas zaobile.
Bilo mi je
strano ao kada
su nas
razvrstali za razliite pravce: opi
je otiao u
Magedan, a ja uVorkutu.
Na rastanku smo se toplo zagrlili i poljubili. Suze nismo mogli sprijeiti.
Dodue, moja grupa je ostala u Kirovu dva dana due od Copieve, ali
nam nisu uskratili da se i javno oprostimo. Od tog trenutka o opiu
vie nita ne znam. Uao je u spisak Staljinovih rtava...
... Ubrzo je slijedio novi transport. Proulo se o tome. Mislio sam,
poput mnogih, da goreg zla od ovog koje smo doivjeli ne moe biti,
pa mi zato nova seoba i nije nekako teko padala. Ali, grdno sam se
prevario. Jer, ovo u tajgi bilo je sasvim pristojno u odnosu na ono u
jo dubljoj dubini dalekog sjevera.
Prije polaska razvrstali su nas: politiki na jednu, kriminalci na dru
gu stranu. Prva etapa ila je od logora do rijeke Peore, u otvorenim
teretnim vagonima, pod strogim nadzorom enkavedejeca. Na obali rijeke
ekalo nas je novo prevozno sredstvo drveni lepovi. Primili smo i
hranu: malo usoljene ribe i po dvije kocke eera. Tako opremljene pu
stili su nas niz rijeku. Bilo je to ba 22. juna 1941. godine tog dana
je Hitler napao Sovjetski Savez, o emu jo nita nismo znali. Splavarili
smo tri dana i tri noi, a onda su nas iskrcali sa lepa. Nastavili smo
put pjeice u pravcu Vorkute, to na neneckom, to jest domorodakom di
jalektu, znai DOLINA SMRTI!
Ime je doista izabrano s punim pravom. Vorkuta lei na padinama
krajnjeg sjevernog dijela Urala, u blizini Karskog mora. Pusta neprohodna

214

tundra. Nigdje niega: ni drveta, ni buna, ni travke. Temperatura svaki

as minus 60! Ljeta su vrlo kratka. I kad se vegetacija malo pojavi,
ako dva-tri puta zakopa kramp, naie na led. U tom negostoljubivom
podneblju prije dolaska Staljinovih sunjeva obitavali su Nenci vjeite
skitnice, koji izriito ive od lova na divlja, odnosno od sjevernih jelena.
Od njihove koe Nenci prave odijela, izme, rukavice, atore zvane jurta.
Hrane se njihovim sirovim mesom, muzu ih i upreu u saonice. Nence na
zivaju jo i Samojedila.
Legenda kae da su u vrijeme polarnih noi, kad zavlada glad, posta
jali kanibali! U svakom sluaju, legenda govori o pravom licu Vorkute.
Njeno drugo ime Dolina smrti vjerna je slika o njoj. Tu su, eto
dospjele desetine tisua nedunih ljudi. U to Zapolarje dospio sam i ja.
Tamo gdje u vrijeme arktikih noi sunca nema ni po dva mjeseca.
Zaklinjao sam se da u preivjeti i dati svoj doprinos da se jednog dana
to i objelodani.
... Neto lake mi je bilo kada sam upoznao jo trojicu naih ljudi:
Benedikta Boulia iz Savra na Dugom otoku kod Zadra, uhapenog u
Rostovu na Donu, Marka Mesia iz Sarajeva, uhapenog u Lenjingradu, i
Goltena iz Maribora, uhapenog u Gorkome. Nas etvorica Jugoslovena gra
dili smo prugu na njenom sjevernom dijelu, dok je na junom dijelu gra
dilita bilo jo Jugoslovena robijaa: Tomo i Tereza Hromin iz Poljane
kod Zadra, Nina i Franc Klopoi iiiz Ljubljane, svi uhapeni u Moskvi. Na
ravno, nije bilo mogunosti da se sastajemo i da razgovaramo, da se tje
imo. Ali, ipak im je bilo nekako lake to smo tu, rame uz rame.
Meusobna blizina nas je stimulirala da izdrimo. Pomagali smo se.
Jedino nismo mogli da pomognemo Benediktu Bouliu: on je radio kao
tesar na mostu. Rastali smo se ba na tom mostu i vie se nismo vidjeli,
niti ja vie to znam o njemu. Treba, inae, da kaem da smo ranije
Benedikta vratili iz mrtvih kada smo mu dali neto neprosijanog brana
od ovsa. Bio je to spasonosni lijek jer mu se stomak bio zalijepio za
kimu.
Robijai su umirali, ali se niko od slubenih organa na to nije oba
zirao. Priali su nam da su enkavedejci ranije odvodili na strijeljanje i po
nekoliko desetina stotina suanja u samo jednoj noi. Jedne noi, ak 700
logoraa. Dovoljno je bilo da, recimo, zatraite malo vea prava ili tret
man politikog zatvorenika, pa da vas likvidiraju. Ti filozofi go
vorili su policajci pozivaju na bunt, nered i nerad. Uglavnom, mislili
su na intelektualce, bive visoke politike funkcionere, stare boljevike,
ranije osobito troakriste, itd....
... Krajem 1942. godine pustili su nam vijesti iz Jugoslavije, pa smo
uli o junakoj borbi protiv faizma. Sluamo tako jednog dana vijest da
Tito u Jugoslaviji hrabro predvodi narod u borbi protiv Hitlerove solda
teske i Musolinijevih faista. Te su nam vijesti bile veliki stimulans i
ulivale vjeru u ideale. Mnogi su mi se robijai obraali s potovanjem
upravo zahvaljujui tim istinama. Bio sam ponosan to su nai narodi i
naa KP predvoeni tako genijalnim voom Titom, o kojem, eto, biranim
rijeima, s potovanjem, govore Staljinovi sunji, inae provjereni re
volucionari.
Nastao je period neto boljih ivotnih uslova: vie hrane i bolje
odjee. To je dopremano naom prugom iiz Arhangelska i Murmansks

215

dokle su hranu dovozili ameriki brodovi. A iz Arhangelska su stigli i

novi logorai, a meu njima i dvojica Jugoslovena Jurjevi i Rajkovi.
Uspio sam da im se pribliim, s njima porazgovaram i saznam da su iz
Gorskog kotara. Doivjeli su moju sudbinu...
... Nama su naroito teko padale vijesti o teroru hitlerovaca nad
nedunim stanovnitvom Sovjetskog Saveza. Bili smo spremni da se oda
zovemo na svaki poziv za formiranje fronta otpora osvajaima, pa je to
i postala tema naih razgovora. Istovremeno, vijesti o Titu davale su
nam snage da istrajemo.
Zatvorenici, zbor! naredie jednog majskog dana 1943. godine.
Svi smo izali iz baraka na iroku ledinu. Nismo pretpostavljali o emu
se radi.
Pola sata smo bili u neizvjesnosti. Smrt ili neto drugo? Straari
su bili oko nas.
Dooe zatim dva oficira Crvene armije. Prie nam jedan od njih,
major, i obrati nam se toliko dragom rijeju:
Tovarii!
Sta, zar vie nismo banditi, pijuni, izdajnici, proe nam kroz gla
vu. Major nastavi:
Vi ste, tovarii, dosad bili izolirani. Gradili ste prugu, kopali ugljen
za sovjetski narod i armiju. inili ste dobra djela. U ovom asu, tovarii,
mi raspolaemo s informacijom, s pouzdanom informacijom, da hitlerovske
snage pripremaju iskrcavanje, desant u ovaj rejon, s ciljem da odsijeku
prugu od vorkutskih ugljenokopa i tako onemogue snabdijevanje sovjet
skih gradova i frontova s ovom toliko neophodnom rudaom. To je razlog
da vam se obraamo i da vas pozovemo, sve vas koji ste sposobni, da
neprijatelju pruimo otpor!
Ostali smo zaueni i iznenaeni preokretom. Major je jo rekao:
Tko eli da nam pomogne, neka pree na lijevu stranu, ovdje.
Tko ne eli, neka ide desno.
Nastalo je komeanje.
Tovarii, ali samo dobrovoljno!
Nastao je mali muk,
a onda je
poelo
prestrojavanje. Daleko vie
ljudi se nalo
na lijevoj strani,
koju sam
i
ja odabrao. Lijevo su otili
i
Rajkovi i Jurjevi. Bili smo
skupa jo tri
tjedna, a onda smo se iz
gubili tako da ih vie nisam vidio, niti od tada o njima ita znam...
... Bio
je 15. veljae
1957.
kada me
je
naelnik vorkutske policije
pozvao:
Potpuno ste slobodni, drue Kutera rekao mi je.
Nisam se iznenadio jer sam i ekao taj dan, taj sat kada e mi to
rei. Ipak, bio sam mnogo uzbuen. Sluam njegove rijei:
Birajte, golema je sovjetska zemlja. Gdje elite, tu emo vas po
slati. Moda ovdje u Vorkuti?
I dok mi je objanjavao mogunosti izbora, pruio mi je papir: Rje
enje kijevskog Vojnog okruga po kome nisam poinio djela za koja sam
osuen prije 19 godina!
estitam vam na hrabrosti i dranju u cijelom ovom postupku!
Niste nikoga ni klevetali, izdrali ste doista gordo i estito, makar vam

216

se radilo o glavi. Jo jednom vam estitam, drue Kutera, i nudim rje

enje koje sami izaberete! rekao je.
Primam estitku i plaem. Odgovaram:
Samo u domovinu!
Vratio sam se kui, zapravo odjurio
Paulini.
Krenuli smo upotragu za
papirima. Brzo sam dobio vizu. Ali, poeli
suproblemi
saPaulininim iz
lazom: sovjetska je dravljanka i nisu joj dali isprave.
Pisala je lino Nikiti S. Hruovu ...
... Uao sam u sveano ureenu prostoriju hotela u kojoj je bila
organizirana veara.
Drue Tito, ovo je drug Kutera! rekao je Jakov Blaevi. Usli
jedio je najsrdaniji susret revolucionara. Drug Tito me pitao o mom re
volucionarnom radu, posebno ga je interesiralo to sam sve doivio u
Sovjetskom Savezu. Ukratko sam ispriao svoje patnje, a onda me Tito,
elei da sazna sve do kraja, upitao:
Zato su Vas teretili?
Staljinisti su me teretili u poetku za sve, za navodna neprijatelj
stva i pijunau protiv Sovjetskog Saveza, za teror i izdaju. ak sam u
istranom postupku tintarnicom htio da ubijem isljednika, toliko su me
muili. To su bili moji grijesi prvih godina. A, kasnije, kad je bila
Rezolucija Informbiroa, optunici su jo dodali da sam izdao komunistiku
ideologiju i da sam titoista, a to ja ponosno i jesam! rekao sam drugu
Titu.
Onda sam ja kriv to su Vas osudili! rekao je u ali Tito.
Predsjednik je jo rekao:
Mnogo je naih komunista revolucionara poginulo u staljinskim
logorima. Znam da smo u tim zloglasnim tamnicama izgubili oko 850 lju
di. udo da ste ostali ivi!
Odgovorio sam:
Pored ostalih olakotnih okolnosti, drue Tito, bila mi je znaajna
i ona to sam uestvovao u unitenju njemakog desanta na dalekom sje
veru. Da nisam u svojoj karakteristici imao taj plus vjerujem, drue
Tito, da ne bih sada bio s Vama u drutvu!
Podsjetio sam druga Tita i na onaj susret u Moskvi 1935, godine.
Da, sjeam se, kako da ne. Ali, Vi onda niste imali bradu!
naalio se Predsjednik.
Bio sam mlad, drue Tito! odgovorih mu.
Zatim mi je postavio pitanje kako su se informbirovci tamo ponaali
prema nama.
Za njih sam bio titoista!
ponovo istaknuh.
Bogamu, onda sam
ja kriv to su Vas uhapsili!
inilo mi se
sasvim ozbiljno ree Predsjednik.
Drug Tito je onda rekao da mu je neobino drago to smo se sreli.
Razgovarali smo kao stari
drugovi i imali jedan drugome
ta da kaemo.
Taj razgovor, taj dogaaj,
proletio je kao u magnovenju:
kako brzo prolfiZe minuti kada se dogaa neto lijepo.

217

 Vjerujem, drue Kuteru, da emo se ponovo sresti rekao mi je.

I ja, drue Tito!
Oprostili smo se na ruskom.
Dosvidanja!
Dosvidanja! drue Tito.
... Sretan sam to sam dio Titove Jugoslavije. I zato, kada se sje
tim onih muka u staljinskim logorima, jo sam vie ponosan to sam
izdrao golgotu.
Vrijedilo je boriti se!
Biografija je objavljena u Sabranim dijelima Josipa Broza Tita, u
treem svesku (str. 298) i vrlo je kratka: Kutera Boo (1900), lan KPJ
od 1922; sekretar jugoslavenske sekcije KP u Njujorku, a 1927. dolazi u
SSSR, u Kijev, gdje je bio direktor Inturista; 1937. uhapen u Staljino
vim istkama; poslije desetogodinje robije radio u SSSR-u kao inenjer;
1958. vratio se na ostrvo Ugljen.

218

INTERMECO

II

... Drugovao sam sa ovim ljudima kroz tri godine. Tri sam godine
proveo s njima po zatvorima GPU u Harkovu, Kijevu i u Moskvi. Vie od
desetinu puta menjao sam eliju. Pred mojim oima prolazile su genera
cije hapenika. Dolazile su i odlazile. Ja sam ostajao. Pratio sam budnim
oima onaj bespririemi proces koji se tu oko mene odvijao. Registrovao
sam injenice ve s namerom da ih ma kada saoptim svetu. Razgovarao
sam sa stotinama hapenika, saznavao njihove istorije, sreivao ih u optu
sliku zbivanja i traio neko tumaenje. Nikada nisam gubio nadu u dan
osloboenja. U mirnoj izvesnosti, da e on kad-tad doi, ekao sam na
preokret.
Svi smo mi ekali na preokret. Znali smo tako to ne moe vie
dugo da ide. Jedanput e ipak ovaj razorni proces morati da bude obu
stavljen, jer bi inae zbog njega propala cela zemlja. Neko e ipak morati
da obuzda ovaj razulareni aparat. Kad-tad e diktator ipak morati da
uvidi sav obim razaranja to ih je poinila istka, nareena od njega sa
mog. Dve duge i teke godine ekali smo po zatvorima i logorima, a sa
nama je ekala i cela ova nesrena zemlja. A onda je doao preokret.
Osmog decembra 1938. godine razreen je svoje dunosti vrhovni izvrilac istke, narodni komesar za unutranje poslove SSSR, ef GPU, Nikolaj
Ivanovi Jeov. Nekoliko meseci kasnije nestao je iz Centralnog komiteta
i bio uhapen. Da li je zatim streljan ili nije, to se nikad nije moglo sa
znati. U isto ono vreme odvijalo se |u jugozapadnom kraju Sovjetskog Sa
veza, u Moldavskoj Republici, jedno naroito suenje. Sef GPU ove male
republike i etiri islednika stajali su \pred vojnim sudom pod optubom
da su hapsili nevine ljude i da su im muenjem iznudili lana priznanja.
Optueni su priznali svoju krivicu, la u svoju odbranu nisu se pozivali,
moda, na nareenja, dobivena od gore, ve su izjavili da su tako po
stupali po uputstvima jedne kontrarevolucionarne organizacije. Bili su
sueni i zatim streljani. A (pri tom su radili samo ono to je kroz dve
godine vrio svaki ekista, od Arhangelska do Odese i od Vladivostoka
sve do poljske granice, a da za to nije morao ispatati. Ali sa ovom op
tubom i sa streljanjem moldavskih GPU-ovaca dao je Staljin signal za
preokret. istka je bila zavrena.
Mene pak otpremili su 20. februara 1939. godine u Kijev, a poetkom
septembra u Moskvu. Sada sam ve raunao sa skorim osloboenjem, ali
sam se plaio toga da me vie nee pustiti iz zemlje. Za ove tri godine
video sam isuvie udovinih stvari.
Prosto neverovatan i jedinstven sticaj prilika doao mi je u pomo.
U nadi da e agresiju nemakog faizma obrnuti prema zapadnim silama

219

i iako rasteretiti Sovjetski Savez, Staljin je 23. avgusta 1939. godine za

kljuio onaj poznati pakt sa Ribentropom. Otpoeo je period naglaenog
prijateljstva izmeu faistike Nemake i Sovjetskog Saveza. Za uzdarje
predali su Rusi pohapene nemake dravljane meu njima ak i ko
muniste i Jevreje, nemakim vlastima. Nemci su sakupljani u velikom mos
kovskom zatvoru, Butirki. Doli su izdaleka: iz logora s one strane sevemog stoemika, iz Jakutije, sa Amura, iz pustinje Karagande. U Butirki
su ih kroz nekoliko nedelja tovili, a onda su u transportima, od po pede
setak ljudi otpremljeni iz Moskve. Na mostu preko Buga, kod Brest Litovska, oficiri GPU predali su ih oficirima Gestapoa.
Petog januara 1940. godine preao sam preko Buga. Tri meseca ge
stapovci su me drali u svojim izatvorima u Bjala Podlaski, Varavi i u
Lublinu. Onda su me otpustili u krakovski geto. Kada je s prolea 1942.
otpoelo unitavanje Jevreja, pobegao sam u poljsku ilegalnost. Marta
1943. godine pao sam opet u ake Gestapoa. Odveli su me u koncentracioni
logor u Kavencinu Uz pomo prijatelja iz poljskog pokreta otpora uspeo
sam da pobegnem. Ostao sam u najdubljoj konspiraciji u Varavi. Tamo
sam proiveo dva ustanka protiv Nemaca. Svi moji prijatelji, moj otac,
moja oba brata, ena koju sam voleo, postadoe rtvama SS-ovaca. 17. ja
nuara 1945. godine oslobodile su me jedinice Crvene armije koje su ule
u predgrae Varave. Osamnaest meseci kasnije napustio sam Poljsku i u
vedskom lukom gradu Malmeu stupio posle deset godina na tlo jedne
slobodne zemlje ...

Aleksandar Varsberg-Cibulski,
Rad, Beograd, 1952, str. 1617.
220

Zavera

utanja.

Velika

istka

SSSR-u

TRI BRATA TRI STALJINOVE RTVE

U revolucionarnom se radnikom pokretu, u Jugoslaviji, nerijetko ja

vljaju i itave obitelji. Takav je sluaj i s braom Vujovi Radomirom,
Vojislavom i Grgurom. Sva su trojica istaknuti revolucionari jugoslavenskog
i meunarodnog radnikog i komunistikog pokreta, a sva su trojica za
vrili svoj ivot kao nevine rtve NKDV-a, i Staljina, u istkama. Re
habilitirani su.
Najstariji, Radomir Vujovi, zvan Frane Liht ili Dimitrijevi, radni
kom je pokretu pristupio kao gimnazijalac, a kao student u Parizu radio
je u omladinskom pokretu Francuske. Od 1921. do 1924. godine bio je
sekretar
Balkanskog
sektretarijata
Komunistike
omladinske
intemacionale u Beu, a zatim instruktor Kominteme. Od 1925. godine lan je CK
KPJ, a od Treeg kongresa KPJ, slijedee godine, organizacioni je sekretar
CK KPJ. Istaknuto mjesto ima u antifrakcijskoj borbi u Partiji, ali je
ubrzo uhapen i osuen na pet godina robije. Nakon izdrane kazne ubrzo
je emigrirao u Be, a zatim u Moskvu, gdje radi u aparatu Kominterne.
Uhapen je u rujnu 1938. i nestao je u istkama. Rehabilitiran je odlukom
Vojnog kolegija Vrhovnog suda SSSR-a 1958. godine
U literaturi, u Colakavievim Zapisima o jednom pokoljenju dosta
je pisano o Radomiru Vujoviu, jer su njih dvojica zajedno bili u sremskomitrovakoj kaznionici.
O
Vujovievoj linosti najzanimljivija su sijeanja iz prve knjige, u
kojoj Colakovi zapisuje dogaaje na robiji. Kada su razgovarali o frakcionatvu u KPJ, o stanju u Partiji, pa je tada Vujovi govorio da je u
takvoj atmosferi bio nemoan da ita uradi na izmirenju zavaenih frakcionaa, to je, inae, kad se vratio u zemlju, smatrao svojim glavnim za
datkom. On nikada nije pripadao nijednoj frakciji, i zbog toga su se frakcionai prema njemu odnosili s nepovjerenjem. Poto je otrije kritikovao
desniare koji su se na rijeima odricali svojih nepravilnih stavova, a
u praksi vodili svoju staru oportunistiku politiku, oni su ga smatrali pri
krivenim ljeviarem; poto je osuivao ljeviare zato to su revolucio
narnu akciju zamijenili revolucionarnim fraziranjem, oni su ga smatrali
nesigurnim ovjekom koji u stvari pomae desnici. U takvoj situaciji teko
je bilo raditi u rukovodstvu Partije. Vujovi je smatrao da Trei kongres
(1926) nije rijeio vaan problem u KPJ problem rukovodstva. Kominterna i niz rukovodeih ljudi u Partiji patili su od iluzije da stari frakcionai mogu zajedniki rukovoditi Partijom i sprovoditi odluke koje su
jedni prihvatili teka srca, a drugi u njima vidjeli svoj lini trijumf nad
dugogodinjim protivnicima. Stanje u Partiji poslije Treeg kongresa do
kazuje da e elja za jedinstvom ostati pusta elja dokle god na njenom
221

kormilu budu ostali stari, nepopravljivi frakcionai koji su upravo poslije

kongresa pokazali da im je prei interes njihove frakcije, prei njihov
politiki presti nego interes Partije. Ne treba sumnjati, govorio je Vu
jovi, da u KPJ ima dovoljno snage da se oslobodi i tog balasta, kao to
se oslobodila mnogih ljudi koji su ometali njezin razvitak. Moda e ta
borba trajati i due vrijeme, ali svi znaoi govore da su te nove snage u
Partiji ve aktivne i da e ubrzo poeti rasplet... (svezak prvi, str.
487488).
Izlaskom iz zatvora i Colakovi i Vujovi, zajedno, ispraeni su sa po
licijskim agentima u njihova rodna mjesta. Putovali su vlakom iz Mari
bora, a u idu su se rastali. Rodoljub Colakovi je ovako opisao rastanak:
... Voz je smanjivao brinu, u daljini nazirale su se kiljave svetiljke eljeznike stanice id. Oprostio sam se sa Zivkom (sestra Vujovieva, koja ih je doekala na izlasku iz zatvora i s njima putovala
Op. P. P.) i Vujoviem. Do skorog vienja, rekao sam, grlei druga
i prijatelja s kojim sam neto vie od etiri godine jeo tvrdi hljeb roL>ijaki, od koga sam mnogo nauio i koga sam potovao zbog njegove
postojanosti, trezvenosti i hrabrosti. Zavolio sam ga zbog njegovog dobrog
srca u kome je bilo toliko topline, mudrosti i razumijevanja za sve
ljudsko, da mu se moglo prii s povjerenjem i porazgovarati i o onome
to nije bilo zapisano u raspored zanimanja kolektiva, to nije ni ideo
logija ni politika, a to ise javlja kao duboka potreba ovjekova...
(svezak prvi, str. 613).
Susret s Radom Vujoviem u Moskvi, takoer je Colakovi opisao
u vrijeme dok je bio na Meunarodnoj lenjinskoj koli, najviem uilitu
za strane komuniste u Moskvi:
...Vujovi je poslije dolaska u SSSR proveo nekoliko neelja u
Kislovodsku na oporavku; poslije povratka u Moskvu odreen je na rad
u Kominterni odjeljenje za tampu. Nije bio zadovoljan svojim novim
poslom...
Izali smo iz zgrade Kominterne i uputili se ispod zidina Kremlja
Moskva-rijeci. Setajui kejom, razgovarali smo. Moda sam ja nacionalno-uobraen i sentimentalan prema svojoj Partiji, ,i stoga mi izgleda
nepravilno to Valecki (Henrih Valecki, poljski revolucionar, bio lan
IKKI, stradao u staljinskim istkama, posmrtno rehabilitiran op. P. P.)
o njoj govori. Vie me vrijea ton, nego rijei tako sam otprilike za
poeo i u istom duhu nastavio, prepriavajui mu ono o emu sam
razmiljao na sastanku.
Vujovi je, zagledan nekud u daljinu, paljivo sluao. Kad sam za
vrio, dugo je utao i osjeao sam da se lomi da li da mi neto kae
to ga titi. I progovorio je. Nisi ti ni nacionalno-uobraen ni sentimen
talan i tvoje osjeanje uvrijeenosti je sasvim umjeno tako je poeo.
Zatim je opirno govorio o odnosu Kominterne prema naoj Partiji jo
od prvih frakcijskih borbi, o njenom nepoznavanju naih prilika i ljudi,
o pogrenim ocjenama zasnovanim na jednostavnim pa i lanim obavjete
njima, o grubim kadrovskim promaajima, o nametanju optih ablona
koji toboe daju politiku orijentaciju, a u stvari su gola fraza, to je
dovodilo do ozbiljnih posljedica u samoj Partiji i zemlji. A najgore, to
je uobraenost jednih da su nepogreivi i poslunost drugih. Veleckom ne
pada na pamet da kae i jednu rije o tome i smatra normalnim suve
reno da daje ocjene i oita lekcije. I niko od rukovodilaca nae Partije,

222

ni oni u Beu ni ovi ovdje, ne smije ni da pisne, iako znaju da su ocjene

jednostrane, pa prema tome netane, iako od takvih lekcija niko nije
postao pametniji. Ljudi su se izmijenili, ii to na gore. Nestalo je atmosfere
u kojoj se moe slobodno raspravljati, kao to je bilo nekada.
Vujovi je govorio kako ve pola godine radi u aparatu Kominterne
i da je imao dovoljno vremena da posmatra ljude oko sebe, da analizira
odnose u aparatu. Teko mu je da prihvati ton inovnike uslunosti.
ulagivanja monima, to praktikuju mnogi i time zagauju atmosferu.
Zbog toga je izolovan, ni s kim se ne drui i ni s kim ne smije otvo
reno da razgovara, ak ni sa svojim roenim bratom Grgurom. Kad mu
je jednom napomenuo da bi on, kao predstavnik Partije, morao biti od
luniji u nekim politikim i kadrovskim pitanjima, on mu je hladno rekao
ja olovjek maljenjkij, to e rei nisam ja niko i nita. Pa ni oni
u Beu, iako meu njima ima dobrih, provjerenih revolucionara, ne
osjeaju se sigurnijim i nezavisnijim. Oni vie ule ui prema Komin
terni, starajui se da pogode ta e njoj u datom trenutku biti milije
da uje i da ih pohvali, nego to oslukuju, ukoliko je to mogue iz
emigracije, to se zbiva u zemlji i da, koliko mogu, pomognu naim
ljudima da se bre orijentiu i bolje rade. Na kraju, Vujovi je iz
razio nadu da e se dolaskom Dimitrova (Georgi Mihajlovi Dimitrov,
18821949, istaknuti aktivist bugarskog, i meunarodnog radnikog i
revolucionarnog pokreta, lan IKKI, poslije rata generalni sekretar Bu
garske radnike partije (komunista), umro na lijeenju u SSSR-u op.
P. P) u Kominterni stvari popraviti...
Dopratio sam Vujovia do njegovog stana na Nikitskim vratima. Na
rastanku mi ree: Ti, Bonjo, ne ogoravaj se zbog toga: radi, ui, a
poslije zavrene kole natrag u zemlju. Tamo je na pravi ivot, to
znai nae pravo poprite, a ovu krivu Drinu valjda e neko ipak ispra
viti i vrsto mi je stegao ruku... (svezak drugi, str. 221223).
Vojislav Vujovi povukao se 1915. kroz Albaniju sa srpskom vojskom.
Vujovii su rodom iz Poarevca, a Vojislav je bio upuen na kolovanje u
Francusku, no zbog revolucionarne aktivnosti bio je protjeran 1920.
godine...
Ili, moda je bolje dati toniju biografiju Vojislava Voje Vujovia,
jer je on, svakako, jedan od najistaknutijih jugoslavenskih komunista,
iako nikada nije radio u KPJ, osim to je neko vrijeme bio predstavnik
KPJ-u u Kominterni, u meunarodnom radnikom pokretu. Takvu bio
grafiju nalazimo u dvanaestom svesku Komunistike intemacionale
Stenogrami i dokumenti kongresa (Kulturni centar, JUR Privredna
knjiga, Gornji Milanovac, 1983):
Vujovi, Vojislav Voja (r. 1897) politiki radnik. lan je Srpske
socijaldemokratske partije od 1912. Za vrijeme prvog svjetskog rata akti
van je meu studentima iz Srbije u Francuskoj, a od 1919. do 1921, radi
ilegalno u Francuskoj ii Njemakoj. Novembra 1919. uestvuje na Osni
vakom kongresu Komunistike omladinske intemacionale (KOI). Zbog
komunistike delatnosti uhapen je u novembru 1920. u Parizu. Od 1921.
do 1926. je lan i sekretar Izvrnog komiteta KOI, zatim lan Izvrnog
komiteta i Prezidijuma IKKI (Izvrnog komiteta Komunistike internatio
nale). Kao delegat KOI uestvuje na etvrtom i Petom kongresu Komin
terne. Iz Partije je iskljuen 1927. zbog pripadnosti trockistiko-zinovjevskoj opoziciji, a u januaru 1928. proteran u Sibir. Ponovo je primljen

u Partiju (ohrabren. Staljinovim napadom na desnicu, tonije Buharina,

ponovo je zatraio prijem u SKP(b), pa je odlukom Centralne kontrolne
komisije vraen u Partiju u travnju 1930. op. P. P); bio referent Balkan
skom zemaljskom sekretarijatu IKKI, saradnik u Meunarodnom agrarnom
(institutu (nastavku neuspjele Seljake intemacionale op. P. P.), predava
na KUNMZ-u (Komunistikom univerzitetu nacionalnih manjina Zapa
da)... (str. 1381).
Ovoj biografiji valja dodati i slijedee: poslije nekoliko mjeseci ponovo
je protjeran, ovoga puta u Alma Atu, zbog nastavka opozicionog rada.
Iz drugog progonstva vraen je u Mosikvu, ali ovoga puta da bi mu se
sudilo, u sijenju 1935. godine, kao jednom od lanova zinovjevske amtipartijske grupe, optuen kao idejni podstrekiva ubojstva Sergej a Ki
rova, predsjednika lenjingradskog Sovjeta. Vujovi je osuen na pet go
dina robije.
Povjesniari se uglavnom slau da
je i ubojstvo
Kirova
naredio
Staljin. Trebao mu je samo povod. A kada ga je dobio,
istke su mogle
poeti. U poetku s pet godina robije.
A Vujovi je samo poslije godinu dana izdravanja kazne ponovo
u Moskvi. Staljin je odluio da se definitivno obrauna sa Grigorijem Jefsetejeviem Zinovjevim (18831936), jednim od najistaknutijih rukovodilaca
SKP(b) i Kominterne, Lenj inovira saborcem. Zanimljivo je da je Zinovjev
svojevremeno bio protiv Lenjinove ideje o revoluciji oruanim ustankom.
No to nije smetalo Lenjinu da mu kasnije povjerava najodgovornije du
nosti. Zinovjev je suraivao, ali se i sukobljavao s Trockim. Naposljetku
je suen na prvom procesu tzv. Moskovskog centra trockistiko-zinovjevskog antisovjetskog centra. Na istoj optuenikoj klupi sjedio je i Voji
slav Vujovi, Zinovljev suradnik, a po Staljinovom miljenju i tajni
Zinovljev sekretar.
U posljednje vrijeme sve se vie pie o Vojislavu Vujoviu, o njego
vom politikom i teorijskom radu, o sukobu sa Stalijnom...
U Deci komunizma i Milomir Mari
pie o brai Vujovi, a
posebno
0
Vojislavu koji je prijateljima pisao da u Arhangelsku na obali Sjever
nog mora, i, kasnije, u Saratovu na Volgi, uglavnom zabuava, prevodi
Lenjinova dela na francuski i nemaki, svira flautu, bavi se sportom i
odlazi u lov. Ipak nije krio svoju gorinu: Dre nas tako, tek da ne
crknemo od gladi. Bravo Staljine! Cak i Musolini bi mogao pozavidjeti.
Ako buroazija hoe da istrijebi komuniste, onda na njih treba da primeni isti reim koji je Staljin izmislio za boljevike lenjiniste.
Ni kad mu je
mjesena pomo smanjena na svega
6,26 rublji, on
nije prestao da se
materijalno stara o eni i
sinu u Parizu,
roditeljima
u Poarevcu i brai, koji su tada kod kue dopali zatvora... (str. 107).
Objavljena i knjiga dra Branislava Gligorijevia Izmeu revolucije
1 dogme (Spektar,
Zagreb, 1982) u kojoj je istraivao
ivot
tog revo
lucionara i daje dosta jasnu sliku i
o stradanjima RadeVujovia.
Iz ove zanimljive knjige, koristei feljtanizirani najzanimljiviji dio,
objavljen u NIN-u 1982. godine, treba objaviti neke dijelove, a posebno
jednu od poslednjih izjava Vujovia u kojoj raskrinkava Staljinovu poli
tiku prema komunistikim partijama svijeta.
Piui o poetku sukoba sa Staljinom, Gligorijevi zapisuje:
... Vujovi je uao u borbu protiv Staljinove politike u vreme kad
je ona u Internacionali bila nametana kao zvanina linija. U decembru

224

1925. godine, prisustvujui, kao predstavnik Omladinske internacionale, XIV

kongresu SKP(b), Vujovi je mogao da vidi kako Staljin donosi znaajnu
pobedu. Povici o Staljinovoj ostavci, koje su uzvikivale pristalice Zinovjeva i Kamenjeva, bili su nadjaani izrazima gnuanja i ovacijama njegovih
pristalica. Nita nisu pomogli ni apeli Krupske (Lenjinova udovica
op. P. P), koja je govorila o zaglupljujuim posledicama Lenjinovog kulta
i preklinjala delegate da razmatraju ivotne probleme koji su pred njima,
a ne da besmisleno zatrpavaju raspravu citatima iz dela njenog supruga.
Tim kongresom zapoet je proces prestrojavanja snaga i kristalizacija
tzv. apozicije u Ruskoj partiji i Internacionali. Nova opozicija na elu
sa Zinovjevim i Kamenjevim pribliie se ranijoj opoziciji na elu sa
Trockim i zajedniki, mada ne uvek slono, nastupati protiv politike
Staljina i Buharina ...
Dalje:
.U svom naelnom otporu Staljinu, Vujovi je bio osloboen svih
onih taktiko-manevarskih poteza koji su, u borbi za vlast, inili Trocki
i Zinovjev. Deavalo mu se stoga da u opoziciji ostane sam, kad ta dvo
jica naprave primirje sa Staljinom.
Treba, dakle, odbaciti sve kvalifikacije o Vujoviu kao trockisti ili
zinovjevcu, ma koliko da je njegova akcija ila paralelno i zajedniki sa
akcijom celokupne opozicije. On je imao svoju glavu i bilo bi istorijski
netano kvalifikovati ga kao neijeg trabanta. Formirao je vlastita gledita
i samo na osnovu njih gradio je kritiku poziciju. Svoj osnovni stav, zbog
koga e se sa Staljinom sukobiti kao protivnik dravnog i partijskog apara
ta, Vujovi je izgraivao ve u prvim danima svog revolucionarnog rada.
Jo godine 1919. u Parizu, razmiljajui o temi socijalizam protiv drave,
formulisao je ove stavove: prvo, za promenu drutvenih odnosa posle
pobede revolucije nije najhitnije stvaranje dravnog aparata, vlade, ve
stvaranje organizama koji e biti sposobni da osiguraju proizvodnju i
podelu dobara ve u prvim danima socijalne revolucije; dolazak socija
lizma nije dolazak vlade, ve ostvarivanje organa za proizvodnju, kako
bi se izbegle mere kojima se revolucija u Rusiji morala da poslui (tzv.
vojni komunizam); drugo, u vodstvu partije i drave inteligencija vie
treba da ima vaspitnu, a manje rukovodeu ulogu; voenje treba ostaviti,
koliko god je to mogue, pravim i najizrazitijim predstavnicima radnike
klase. Ova svoja gledita objavio je u Glasniku jugoslovenske omladine
i prosto zapanjuje koliko su ii danas savremena...
Neslaganja sa Staljinom odnosila su se i na taktiku Kominterne u
meunarodnim odnosima:
... Njegovo ime kao opozicionara stavljalo se na tree ili drugo me
sto (odmah iza Trockog i Zinovjeva ili ispred Zimovjeva, kad se ovaj
poeo kolebati) mada je bio obian lan SKP(b), dok su drugi bili u
njenom najuem rukovodstvu i poznati voi revolucije. Vujovi je, istina,
bio sekretar Omladinske internacionale i istomiljenici su ga smatrali
njenim predsednikom i voom. Ali i kad bude smenjen sa tog poloaja,
njegova linost i gledita smatrae se opasnim za Staljinov reim. Imao je
unutranja svojstva koja su mu omoguavala da utie na druge i vodi ih,
da stie pristalice i sledbenike. Bila je to pre svega odlika istinskog revo
lucionara da se ide i protiv struje i vrsto veruje u vlastite poglede. I
kada se naao na putu rastue partijske birokratije koja je traila samo
15

225

poslunost i odanost imao je hrabrosti da okuplja ljude koje nije bilo mo

gue potkupiti i zastraiti. Ne manje su bili vani njegovi nastupi i
vom reju. Iz sauvanih Vujovievih govora vidi se blistava jasnoa misli
i jzraajnost. Bez sklonosti efektima, njegove rei su stremile sutini
stvari. Njegovi govori, logini i konkretni, razoruavali su protivnike...
U to vrijeme, meutim, bila je mogua i javna polemika i o Staljinovim stavovima. Bila je to tek 1927. godina:
... U meuvremenu je poeo da opada uticaj desniarskih krila
u nekim evropskim komunistikim partijama, koje je Staljin tamo insta
lirao. To se najvie opaalo u Nemakoj, gde je vladajua grupa Nojman-Telman sve vie gubila pozicije u masama, dok je leviarska struja Maslov-Rut Fier (koje je Staljin meu prvima iskljuio iz Izvrnog komiteta
Kominterne), predvoena Urbanom, postepeno jaala. A jaala je, ini se,
i zbog svoje kritike Staljinove birokratske politike u Ruskoj partiji i u
Komintemi. Dok su se lideri opozicije (Trocki, Zinovjev, Kamenjev) ko
lebali, Vujovi je smatrao da treba pruiti otvorenu podrku Urbanovoj
grupi. Nije se, pri tome, obazirao na injenicu da je u Omladinskoj internacionali smenjen i zato to je odbacio da glasa za iskljuenje Maslova
i Rut Fier iz Kominterne. Da osim naelnih, drugih razloga za svoj stav ni
je imao vidi se i po tome to e nepunu godinu kasnije osuditi ovu grupu
kada se ona konstituisala kao stranka Leninbud (Lenjinaki savez) i po
kuala da izae na izbore za Rajhstag. Ali ovog trenutka stav Urbanove
struje bio je drugaiji i Vujovi je smatrao da treba pobijati klevete kojima
je Staljin nastojao da je predstavi kao neprijateljski raspoloenu prema
Sovjetskom Savezu, samo zato to kritikuje njegovu politiku.
Vujovi je 17. jula 1927. objavio u Pravdi lanak Istina o grupi
Urban, kojim je, na argumentovan nain, nastojao da prikae njihov
stvarni stav. Ne gledajui na nepravilan kurs Staljinove veine, protiv ko
jeg smo se mi dosta energino borili i boriemo se i dalje, mi smatramo
i smatraemo Sovjetski Savez najznaajnijom podrkom meunarodnog
proletarijata, protiv kojeg imperijalisti nastupaju.
Vukin (urednik Pravde op. P. P) je dozvolio da se lanak ob
javi, oigledno raunajui da e Vujovi potom dobiti dobru lekciju. I
zaista, u istom broju Pravde tampan je i odgovor nekog A. Slepkova pod
naslovom Vujovieva istina. Vujovi pie o levoj opoziciji KPN tako, kao
da Urbanova grupa nije bila iskljuena iz KPN i Kominterne... Ultraleviari su u Vujovievom prikazu najverniji vojnici revolucije... Ozbilj
nost stanja karakterie injenica da su vujovievci sada postali oslonac
ultralevog oportunizma, da mi sada imamo duhovno sraenje Urbana i
Vujovia.
Dva dana kasnije, 19. jula, u Pravdi se javio i neizbeni Jaroslavski
tada najvei Staljinov ideolog. Njegova odbrana Staljinove politike nije
se iscrpljivala samo ideolokim raspravama. Imali smo zadovoljstvo da
ujemo istinu o Urbanovoj grupi iz usta samog Vujovia. (Ko sve nee
nas, stare boljevike, uiti boljevizmu)... Ako se vujovievci i sada
usuuju da tvrde da Urbanova grupa zauzima revolucionarni stav, kako
treba nazvati stav samog Vujovia?
Staljina je ova galama razbesnela. I Buharin se verovatno pokajao
to je dozvolio Vujoviu da objavi lanak, jer rezultati misu ispali onakvi
kakve je oekivao. Staljin je ovu kritiku njegove politike veto predstav

ljao kao napade na politiku SKP(b) i Kominternu. Na plenarnoj sedmici CK

SKP(b), 5. avgusta 1927. on je na Vujovievo istupanje otro reagovao
ovim reima: A ta znai ta injenica, to je opozicioni blok pustio u
naoj tampi Vujovia za politiku odbranu te druge, maslovsko-fierske
partije u Nemakoj? Ovo znai to da naa opozicija podrava Maslova i
Rut Fier, podrava ih protiv Kominterne, protiv njene proleterske sekcije.
No to ve nije prosto frakcionatvo, drugovi. To je politika otvorenog
raskola Kominterne (Staljinov kurziv)...
Nekako u to vrijeme Vujovi je dobio nalog da ide na partijski rad
u Voronje. On je tono pretpostavio da je to progonstvo, iskljuivanje
iz politikog i partijskog rada. On to odbija. Zbog toga je pozvan pred
Centralnu komisiju, koja se ve pretvorila u Staljinovu produenu ruku
za kanjavanje opozicionara staljinistikoj politici.
U izjavi, koja je mogla trajati petnaest minuta, Vojislav Vujovi je
21. rujna 1927. izjavio:
Drugovi, pre kratkog vremena, marta, predloeno mi je da ,idem u
angaj na rad.
Bez ikaikvog oklevanja izjavio sam da pristajem. Zato? Zato to je
predlog bio rezultat stvarnog razmiljanja, zato to mi je predloen re
volucionarni rad, koji je odgovarao karakteru moje delatnosti u toku poslednjih deset godina u kojem bih ja nesumnjivo bio pravilno iskorien.
Nije moja krivica to nisam otputovao u angaj. Pitanje mog odlaska bilo
je skinuto s dnevnog reda na inicijativu jedne druge strane i na osnovu
rasuivanja koja su vama verovatno bolje poznata nego meni. U svakom
sluaju ta rasuivanja nisu imala stvarnu osnovu.
Ali ja sam odbio da idem u Voronje, ne samo zato to taj predlog ima
sasvim drugi karakter, to on nije potekao iz stvarnog rasuivanja, to
on, oigledno, znai politiko proganjanje, jer formalno, kao lan Izvrnog
komiteta Kominterne, ja moram ostati u Moskvi i uestvovati u radu Iz
vrnog komiteta, ve i iz sledeih politikih razloga:
U situaciji koja je stvorena u Kominterni i u SKP(b), moja dunost
kao lana Izvrnog komiteta Kominterne, vie nego to je to bilo ranije,
jeste da ostanem da bih raskrinkao cepaku politiku druga Staljina i
Buharina i da bih se protiv nje ,borio.
Posle XVI kongresa Partije drugovi Staljin i Buharin su sistematski
gurali Kominternu u ruke desniara. Nae partije u inostranstvu, izrasle
su u borbi ne samo protiv sooijaldemokratije ve i protiv oportunista u sopstvendm redovima. Od usvajanja 21 uslova naovamo sve najvanije odluke
Kominterne bile su usmerene protiv oportunista, koji su uli u Kominternu
da se ne bi odvojili od masa.
Ali vreme radi protiv vas. Zato ste se prihvatili politike cepanja Kominteme. Komintema poznaje mnoga pojedinana iskljuenja koja su vr
ena od V kongresa, ali su se ona sva ticala desnih elemenata. Kominterna
je u borbi protiv ultralevice uvek bila oprezna, vodila je politiku briljivog
ispitivanja i energino odbijala liniju iskljuivanja ultralevih radnikih
elemenata. Tu lenjinistiku liniju su Staljin i Buharin izmenili iz isto
frakcionakih razloga samo zato to celokupna meunarodna levica
podrava rusku opoziciju.
U Nemakoj ste iskljuili stotine, ako ne i hiljade revolucionarnih ko
munista radnika i sistematski idete na cepanje Partije, na ije ste elo
is*

227

doveli desniara Maj era. Vi energino odbijate svaki pokuaj Urbanove

grupe da se vrati u Partiju. Na sve njene predloge vai Majeri odgovaraju
novim i novim iskljuenjima radnika iz Partije, koji trae da se ponovo
uspostavi jedinstvo Partije...
Kako ete na to odgovoriti? Razume se, novim iskljuenjima. Vi ete
iskljuiti celu organizaciju. ,To je politika cepanja Kominterne. Ta politika
e naii i ve nailazi na odbijanje u KPN. Prema tome, vi neete moi da is
kljuite sve radnike ni u Nemakoj niti u drugim zemljama.
U Francuskoj vi ste svojom oportunistikom politikom i neuvenom me
todom pritiska odgurnuli lana Izvrnog komiteta Kominterne druga Trena
i niz drugih drugova.
U isto vreme vi ste francusku partiju predali u ruke izrazitih oportu
nista Selijea i Marmona.
U Cehoslovakoj je pre nekoliko dana konferencija nemake oblasti
ogromnom veinom glasova osudila politiku CK, zbog ega se predstavnik
CK drug Stem bojao da makar samo i pokae rezoluciju CK protiv ruske
opozicije.
A zar vi zaista ne shvatate da ovi vai aparatski metodi reavanja naj
krupnijeg politikog pitanja ne mogu dovesti ni do ega dobrog? Umesto
ispravljanja pogreke, oportunistike politike nove organizacione konsekvence. Ba kao u Moskvi.
U Poljskoj vi ste partiju doveli u neuven poloaj, koji se odrazio i
na partijski kongres. Partijski kongres je trajao etiri meseca. etiri meseca Partija je bila bez rukovodstva, a ta je taj kongres uinio za ra
iavanje stanja u Partiji? Apsolutno nita. Frakcijska borba se nastavlja
i zaotrava, a vi podravate Varskog i Kostevu, iako oni za sobom ne
maju glavne centre i mada su u Partiji faktiki u manjini. Vi idete na
razbijanje (poljske Partije, a na to, razume se, reaguju osnovne partijske
mase.
Vi ste prikrili izjavu druga Nina, lana Izvrnog biroa Crvene sindi
kalne internacionale i jednog od osnivaa Komunistike partije panije,
u kojoj on kae da potpuno deli gledite organizacije.
U Holandiji vi ste definitivno izgubili levu sindikalnu organizaciju
(IAS), u kojoj je vie od 14.000 radnika, a isto tako je i u Belgiji dolo
do raskida s levim krilom sindikata, ,koje je godinama radilo rame uz
rame s Komunistikom partijom. Obe ove grupe revolucionarnih radnika
vi ste gurnuli na put sindikalizma. To su plodovi vae politike.
To je vaa politika, to nije sluajnost. To je Staljinova politika, koju
on vodi posredstvom Kominterne. Ali ta politika nema nita zajednikog
sa lenjinizmom.
I upravo ste izabrali jedan takav politiki momenat da mi predloite
da idem u Voronje. Kao odgovor na jaanje levog krila u Komintemi
progonstvo. Nijedan lan Partije vam nee verovati da stvarni razlozi
zahtevaju da jedan lan Izvrnog komiteta Kominterne, jedan stranac, koji
ne poznaje dovoljno ni jezik ni zemlju, putuje u Voronje na rad, koji
bi bolje mogao obavljati bilo koji ruski drug.
Peti kongres Kominterne me nije izabrao u Izvrni komitet zato da
sedim u Voronjeu, osuen na potpun politiki nerad, ve zato da se
borim za pravilnu, revolucionarnu liniju. Moja je dunost da ostanem u
Izvrnom komitetu, da branim liniju V kongresa, da prema svojim snagama

228
i

ispravim sadanju pogrenu liniju i da se borim protiv cepake politike

i za uspostavljanje jedinstva Kominterne.
Isto tako me stanje u SKP(b) primorava da odbijem da otputujem u
provinciju. Kako vi reagujete ovde na na neosporni uspon? Vi ovde po
injete pravu staljinsku pripremu XV partijskog kongresa, pri emu bacate
u igru GPU. Vi aljete GPU komunistima, starim lanovima Partije da
kod njih vre kune premetaine. Vi se trudite da nas spreite da radnike
lanove Partije upoznamo s naim gleditima koja se temelje na lenjinistikoj platformi opozicije.
Vi uvodite u igru GPU za rjeavanje jednog unutranjeg partijskog
problema i trudite se da pomou dravnog aparata obezbedite za sebe
veinu u Partiji. Vi faktiki cepate Partiju. Vi ste pogazili Statut i tra
dicije Partije. Moja je dunost kao lana Izvrnog komiteta Kominterne
da ostanem ovde i da se u Izvrnom komitetu i u celoj Komintemi borim
protiv vae cepake politike.
Ja sam apelovao na Prezidijum Izvrnog komiteta Kominterne i nije
moja krivica to je razmatranje ovog pitanja bilo odloeno za sledeu
sedmicu. Ja vam predlaem da ne donosite nikakvu definitivnu odluku
pre nego to se moje pitanje raspravi u Prezidijumu Izvrnog komiteta
Kominterne.
Imate tri mogunosti: prvo, da me ostavite u Izvrnom komitetu Ko
minterne u Moskvi i da mi praktino omoguite da izvravam svoje du
nosti kao lan Izvrnog komiteta Kominterne; drugo, da mi dopustite da
idem u inozemstvo i da radim u partijama u kojima sam radio pre nego
to sam bio izabran u Izvrni komitet Kominterne i pre nego to sam
preao u SKP{b), i tree, da me iskljuite iz Partije.
Na zavretku izjavljujem da u se i dalje svim svojim snagama boriti
protiv oportunistike politike Staljinove veine, a za lenjinistiku liniju
SKP(b) i u Kominterni.
Nije li to bilo dovoljno za osudu? Staljinovu, dakako. Svakako jeste!
Ali tada je jo ilo uz potovanje formalnosti. Vojislav Vujovi je isklju
en iz Prezidijuma IKKI, uz aktivno sudjelovanje Staljina. Ilustrativan
je poetak Staljinove diskusije:
Drugovi zapoeo je Staljin na sednici kasno u no Govornici su
ovde govorili tako dobro i tako argumentovano, osobito drug Buharin (no
i on e 'kasnije stradati od ruike druga Staljina op. P. P), da je meni
malo ta ostalo da kaem.
Ja nisam sluao govor druga Vujovia, poto se nisam nalazio u sali
i uhvatio sam samo kraj njegovog govora. Iz tog kraja ja sam razumeo
da on optuuje SKP za oportunizam, sebe smatra boljevikom i usuuje
se uiti SKP lenjinizmu... (cit. prema B. Gligorijeviu). Ovome valja
dodati Staljin nije uo to je Vujovi govorio, ali on je unaprijed znao
to o Vujoviu treba rei!
Dodajmo i ovo iz knjige Izmeu revolucije i dogme:
. . . U talasu hapenja koja su nastupila posle ubistva Kirova, jednog
od najodanijih Staljinovih saradnika (decembra 1934), uhapen je i Vujovi.
Rodoljub Colakovi se tada nalazio u Moskvi i zabeleio kakav je strah
vladao od tog novog Staljinovog terora. On pie da je Rade Vujovi uza
ludno pokuavao da intervenie kko bi spasao brata iz zatvora. Svuda
je nailazio na zatvorena vrata. Uostalom i sam Rade se nalazio u nezavidnom
229

poloaju: bivi sekretar jugoslovenske partije, poznati revolucionar, radio

je u Moskvi posao sitnog inovnika.
Ve u januaru 1935. godine Vujovi je optuen za pripadnitvo trockistiko-zinovjevakoj grupi Moskovski centar i osuen. O (tome isfabrikovanom sudskom procesu takoe nita ne znamo. Dravni tuilac Andrej Visin
ski, inae bivi menjevik, sa Vujovievom osudom je zapoeo svoj posao
pravljenja lanih optubi. Staljin je najzad likvidirao svog ogorenog pro
tivnika.
Od ove optube Vujovi e biti posmrtno rehabilitovan tek u eri estaljinizacije. Odluku o rehabilitaciji, na osnovu ispitivanja injenica, doneo
je Vojni kolegijum Vrhovnog saveta SSSR 13. juna 1959. godine... (prema
NIN-u, od 21. veljae 1982).
Trei, najmlai brat, Grgur Vujovi (pseudonimi Glii, Kandi, Klar,
Mitrovi, Nikola, Savi, Gregor) roen je 1901. godine, a ubijen je kada je
imao trideset i est godina. Clan SKOJ-a je postao 1920, a KPJ 1922.
godine.
U Biro CK SKOJ-a izabran je 7. srpnja 1926. godine, zajedno s dva
legendarna skojevca Zvonkom najderom (Gvozdenom) i Mijom Orekim
(Jagiem). Sudbina je htjela da je u Birou bio i jedan kasniji policijski
provokator Nikola Petkovi-Seljak.
Iz tog razdoblja Vujovievog omladinskog rada sauvan je i jedan
Izvjetaj Biroa CK SKOJ-a Komunistikoj omladinskoj organizaciji iz
veljae 1927. u kojem se opirno govori o radu SKOJ-a i Biroa, a potpisan
je s njegovim imenom Klar.
Poznata je i Odluka IV plenuma Centralnog komiteta Saveza komu
nistike omladine Jugoslavije o dranju drugova pred policijom, povodom
provala u Beogradu (1927), koja je donesena poslije velike policijske provale
u kojoj je uhapeno gotovo cijelo skojevSko rukovodstvo, zatim lanovi
Pokrajinskog komiteta CK SKOJ-a za Srbiju i lanovi Okrunog komiteta
u Beogradu, te etrdesetak rukovodilaca i aktivista beogradskog SKOJ-a.
Uhapen je i dr Sima Markovi, tada sekretar CK KPJ i vie rukovodilaca
KPJ. Meu uhapenima bio je i Grgur Vujovi. A u Odluci... pod bro
jem 17 pie: G(rgur) V(ujovi), student, nije nita priznao niti teretio. Ni
je tuen.
Zapisano je i to da je zbog suprotstavljanja ljeviarima Vujovi bio
suspendiran od rukovodstva KPJ, koje je poetkom 1927. bilo pod utjecajem
lijevice.
Svi podaci o skojevskom radu Grgura Vujovia nalaze se u Izvorima
za istoriju SKJ, u knjizi Kongresi, konferencije i sednice centralnih
organa SKOJ-a (19251941), u izdanju Izdavakog centra Komunist, Beo
grad, 1983.
Biografija Grgura Vujovia dalje (u Titovim Sabranim djelima, svezak
trei) zapisuje da je jedno vrijeme radio u aparatu Kominterne; organiza
cioni sekretar CK SKOJ-a od 1926. do 1928; od kraja 1928. ivi u Beu,
zatim u Moskvi; organizacioni sekretar IK KOI i sekretar Balkanskog
sekretarijata KOI; od 1932. do 1934. predstavnik KPJ u Kominterni...
(str. 313).
Bio je i jedan od urednika Biltena, informativnog lista Kluba poli
tikih emigranata iz Jugoslavije u SSSR-u, koji je izlazio jednom mjeseno
od 1932. do 1937. godine.

230

I ponovo Colakovi iz 1933. godine, koji je po svom dolasku u Moskvu

posjetio Grgura Vujovia:
. . . Sutradan me pozvao na razgovor predstavnik KPJ u Kominterni,
Grgur Vujovi. Kominterna je bila smjetena u viespratnu zgradu, zelen
kaste fasade, u Mohovoj ulici. Uao sam u nju sveano raspoloen. Tu u toj
nelijepoj zgradi, koja podsjea na k u e r inu za iznajmljivanje, je tab
svjetske revolucije; ovdje rade, mislio sam, najodabraniji ljudi meunarod
nog komunistikog pokreta. Za sve nas, komuniste, koji nismo uestvovali
u radu meunarodnih foruma, te nismo znali ta se sve dogaa iza fasade
uvene monolitnosti, koliko u njihovom radu dolaze do izraaja sukobi
raznih ambicija i interesa, Kominterna je bila olienje komunistike naelnosti, budnosti, mudrosti, i dalekovidosti, ije smo odluke i rezolucije
ne samo primali kao vojnici, nego tvrdo vjerovali u nepogreivost svakog
njihovog slova ...
Bre, evo jedva stigoh da porazgovaramo, poeo je familijarno, ta e
kad ovjek postane inovnik, pa jo sa mnogo pretpostavljenih. I zapoeo
je razgovor u ikome je Grgur elio da dozna to vie o prilikama u zemlji:
o
optem politikom stanju, posljedicama ekonomske krize, oporavljanju
Partije, o poloaju naih drugova u tamnicama, tako da inismo mogli
zavriti u njegovoj kancelariji, nego me je pozvao na ruak, da nastavimo
razgovor. Stanovao je u Luksu, jednom od najveih moskovskih hotela,
koji je pretvoren u obeitije odgovornih funkcionera Kominterne. Grgur
je ivio u jednoj sobi sa enom Ljudmilom, ljupkom Ruskinjom, s kojom
se upoznao na nekom omladinskom kongresu prije desetaik godina, oenio
se s njom i odveo je u Jugoslaviju. Ljudmila ili Mila, kako isu je svi zvali,
bila je aktivna u naem omladinskom pokretu i dobro je nauila srpskohrvatski. Poznavala je velik broj naih drugova i raspitivala se za njih.
Kad smo govorili o naoj iskojevskoj gardi koja je junaki izginula, Mili
su udarile suze neke od njih lino je poznavala i voljela iih.
Proveo sam cijelo popodne s njima u razgovoru... '(svezak drugi, str.
6669).
Grgur Vujovi je uhapen u rujnu 1938. godine i nestao je u Staljinovim istkama. Rehabilitiran je odlukom Vojnog kolegija Vrhovnog
suda SSSR-a.
Tako tri brata, ija je sudbina bila isprepletena dolascima i odlascima
iz Moskve, iz koje isu odlazili da bi se .u nju neprekidno vraali, zajedno
nestaju u istkama stalno zabrinuti jedan za drugoga, pokuavajui onom
drugom pomoi, a ne mislei na sebe. Ali, sve to nije pomoglo, i nije moglo
pomoi, 'jer se nisu mogli suprotstaviti preciznosti Staljinovog aparata za
unitavanje.

231

INTERMECO
KUDA JE VODIO TRAG

...Godine 1918 Tuhaevski je primljen u boljeviku partiju. Ubrzo

je naao sebi mesto meu vojnim avanturistima koji su okruavali Trockog,
ali je izbegavao da uestvuje u njegovim politikim intrigama. Obrazovan
i iskusan vojnik, brzo je napravio karijeru u tada jo mladoj Crvenoj
armiji. Komandovao je Prvom i Petom armijom na vrangelovskom frontu,
uestvovao u uspenoj ofenzivi na Denjikina i, zajedno sa Trockim, sa
slabim uspehom rukovodio kontraofenzivom protiv poljskih napadaa. Godi
ne 1922 postavljen je za upravnika Vojne akademije. Zajedno s drugim
viim komandantima Crvene armije uestvovao je u vojnim pregovorima
s nemakom Vajmarskom Republikom posle Rapalskog ugovora.
Zatim je Tuhaevski stao na elo malobrojne grupe kadrovskih ratnika,
bivih carskih oficira koji su sluili u tabu Crvene armije i smatrali za
uvredu da budu pod komandom starih partizana Voroilova i Buonija.
U grupu Tuhaevskog ulazili su pretstavnici vieg komandnog kadra Jakir, Kork, Uborevi i Feldman, koji su se ropski klanjali pred nemakim
militarizmom. Tuhaevski je bio u najtenjoj vezi sa trockistom V. 1. Put
nom, koji je zauzimao poloaj vojnog ataea u Berlinu, Londonu i Tokiju,
i naelnikom Politike uprave Crvene armije Janom Gamarnikom, linim
prijateljem rajhsverovskih generala Sekta i Hamertajna...
... 11. juna 1937, u 11 asova pre podne maral Tuhaevski, sa sedmo
ricom drugih pretstavnika vieg komandnog kadra, izveden je pred Spe
cijalno vojno vee Vrhovnog suda. Poto su se na sudu morali davati iskazi
koji su se ticali vojnih tajni pretres je odran iza zatvorenih vrata. Proces
se vodio po propisima vojnog suda i odran iza zatvorenih vrata.
Optueni su okrivljeni zbog sporazuma sa neprijateljskim stranim sila
ma protiv Sovjetskog Saveza. Pred maralima Voroilovom, Buonijem,
Saponjikovom i drugim rukovodiocima Crvene armije u sudskoj dvorani su,
pored
Tuhaevskog,
stajala
slijedea
sedmorica
pretstavnika
komandnog
kadra:
V. I. Putna, bivi atae u Londonu, Tokiju i Berlinu.
I. E. Jakir, bivi komandant Ukrajinskog vojnog okruga.
M. P. Uborevi,
bivi komandant Beloruskog vojnog okruga.
R. P. Ajdeman,
bivi pretsednik Centralnog vea Osoaviahima (dobro
voljake vojne odbrambene organizacije).
A. I. Kork, bivi upravnik Vojne akademije Frunze.
B. M. Feldman,
bivi ef personalnog odeljenja taba Crvene armije.
V. M. Primakov,
bivi komandant Harkovskog vojnog okruga.

U Zvaninom saoptenju o procesu reeno je:

Istraga je utvrdila uee okrivljenih, a takoe i Jana Gumamika koji
je izvrio samoubistvo, u antidravnim vezama sa rukovodeim vojnim
krugovima jedne
strane drave koja vodi neprijateljsku politiku
prema
SSSR.
Nalazei se u vojno-obavetajnoj slubi te drave, okrivljeni su siste
matski dostavljali vojnim krugovima te drave pijunske podatke o stanju
Crvene armije.
Oni su vrili tetoinski rad da bi oslabili snagu Crvene armije u slu
aju napada na SSSR, a u cilju uspostavljanja vlasti spahija i kapitalista
u SSSR.
12. juna Vojni sud je doneo presudu. Optueni su proglaeni krivim
za dela koja su ih teretila i osueni na kaznu smrti streljanjem. Presuda
je izvrena posle dvadeset etiri asa...
Trockisti i
njihovi sauesnici odgovorili su na
moskovske
procese
besnom propagandom. U Sjedinjenim Amerikim Dravama tampane su
njihove izjave i
lanci u listovima Forenj Afers
Kvorterli,
Riders
Dajdest, Saterdej Ivning Post, Ameriken Merkjuri, Njujork Tajms,
kao i u mnogim drugim poznatim listovima i asopisima. Meu prijateljima,
pristalicama i potovaocima Trockog, ije su izjave amerika tampa i radio
iscrpno
objavljivali,
moemo
nabrojati
sledee:
Maksa
Istmana,
biveg
amerikog predstavnika i zvaninog prevodioca Trockog; Aleksandra Barmi
na, renegata, koji je neko vreme bio sa slubom u Narodnom komesarijatu
spoljnih poslova; Alberta Goldmana, pravnog savetnika Trockog, koga je
1941 godine osudio Federalni sud zbog uea u zloinakoj zaveri protiv
oruanih snaga Sjedinjenih Amerikih Drava; generala Krivickog, ruskog
avanturistu, kojije igrao ulogu biveg istaknutog funkcionera GPU,
a docnije izvrio samoubistvo, pri emu je u pismu koje je ostavio nazvao
svoje samoubistvo iskupljenjem svojih velikih grehova; Isaka Don Levina,
veterana antisovjetske propagande i pisca senzacionalnih lanaka u Herstovoj tampi; Viljema Henri Cemberlina, takoe pisca senzacija kod Hersta,
koji je o moskovskim procesima pisao lanke u tokiskom propagandnom
organu Kontemporeri Dapan.
(Prim, pisaca)

M. Sejvers A. E. Kan, Tajni rat protiv Sovjetske Rusije,

Trideset dana, bez izdavaa, tampano u Kulturi, Beograd, 1949.

Biblioteka

Napomena prireivaa:
Knjiga je objavljena u Beogradu 14. lipnja 1949. godine, gotovo godinu dana
poslije Rezolucije Informbiroa (28. lipnja 1948.) i Petog kongresa KPJ
(28. srpnja 1948.)

233

STALJINOVOJ POLICIJI NIJE MOGAO POBJEI

Stjepan Cviji, zvan od malena Stefek, brat ure Cvijia, izuzetna je

linost jugoslavenske skojevske i partijske organizacije. Ali to je jo jedan
jugoslavenski komunista koji je umro u Staljinovom zatvoru.
I o njemu opirno pie Ivan Oak u knjizi Braa Cviji (Spektar
Globus, Zagreb, 1982), pa se valja opredijeliti samo na meke dijelove njegove
biografije, one najvanije, ili one manje poznate.
lanom SKOJ-a postao je 1920. godine, a KPJ slijedee 1921. godine.
U zemlji je do 1924. bio u rukovodstvu Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za
Hrvatsku i Slavoniju, a zatim odlazi u Moskvu u Komunistiki univerzitet
Sverdlov. Kao instruktor CK SKOJ-a vraa se ilegalno u Jugoslaviju 1928.
godine, a ve slijedee godine nalazi se na partijskim zadacima u Austriji,
Njemakoj, Francuskoj, SAD i SSSR-u. Od 1934. godine obavlja dunost
organizacionog sekretara Komunistike omladinske internacionale, a 1937.
odlazi, kao i tolike kasnije rtve Staljina, u SpanjoMcu. Nakon povratka
u SSSR uhapen je i umire u zatvoru. Rehabilitiran je odlukom Vojnog
kolegija Vrhovnog suda SSSR-a.
Godine 1929. morao je bjeati iz Jugoslavije, jer je u jednom sukobu
sa andarima u Dubrovniku ubio jednog od njih. Policija je raspisala
potjernicu s visokom ucjenom za tefeka, a potpisao ju je osobno general,
ideolog estojanuarske diktature Petar Zivkovi. No, tada nitko nije
uspio naplatiti tu ucjenu, jer je Cviji uz pomo partijskih organizacija,
nafcon dueg skrivanja, uspio pobjei u inozemstvo.
Iz ilegalnih dana tefeka Cvijia u Zagrebu valja zabiljeiti i akciju
spaavanja partijskih i iskojevskih aktivista, iz sudskog zatvora. Naime,
godine 1928. zagrebaka je policijja uspjela uhapsiti vie komunista, meu
njima i Josipa Broza. Dadas je poznato da je Partija ipripremala bijeg
Josipa Broza i nekih drugih uhapenika. Titovo spaavanje mije uspjelo,
jer je on prebaen u drugu eliju i zatim u L/epoglavu.
Akcija se, meutim, nastavlja. O tome je svoje sjeanje zapisao Mihajlo
Vrane, Titov suborac iz tih, zagrebakih dana. On kae: S uhapenima
se nalazio i Vilim Horvaj (skojevski i partijski /rukovodilac, takoer stradao
u Staljinovim istkama), u to vrijeme jedan od rukovodeih drugova
u SKOJ-u, pa je donesena odluka da se i on oslobodi. Akciju /je organizirao
Stefek Cviji, a izvedena je na dosta spretan nain.
Budui da je Horvaj jo pod istragom, a u tom sluaju je sudac-istraitelj mogao iznimno dopustiti da u njegovoj prisutnosti optuenog posjeti
blia rodbina, to je nastojanjem tobonje sestre (Jagice Oreki jo jedna
rtva Staljinovih istki op. P. P), takav razgovor bio i odobren sredinom
februara 1929. godine. Nakon zavrenog razgovora, sestra je brzo iezla,

234
i

a straaru koji je Horvaja poveo u eliju, jedan od dvojice mladia, Antun

Jelene, bacio je aku ljute paprike u oi, tako da se istraar to od
straha, to od zasljepljenosti nije ni s mjesta pomaknuo. Poeo je vikati:
Jao, moje oi! Odmah mu je pritekao u pomo drugi 'straar, ali (kad je
opazio uperen revolver u Stefekovim rukama, izgubio je volju da interve
nira. Tako su, titei odstupnicu do vrata, sva trojica sretno izala na ulicu
i sjela u pripremljeni automobil...
Zapisao je, jedan jugoslavenski komunista, i ovo: Stefeka sam prvi
puta vidio na jednom sastanku Pokrajinskog komiteta ili Centralnog komi
teta SKOJ-a (tono se ne mogu sjetiti ikakav je to bio sastanak). Bilo je to
negdje 1928. godine.
Tom prilikom trebalo je odrati politiki referat o meunarodnoj
situaciji. Budui da referent nije bio unaprijed odreen, trebalo ga je pro
nai na brzinu. Drugovi su tada zamolili Stefeka da usmeno iznese situaciju
u svijetu. Iako je bio posve nepripremljen, govorio nam je tako rjeito
i temeljito o stanju u Jugoslaviji i o meunarodnim odnosima, da su sluaoci naprosto bili zadivljeni njegovim izlaganjem. Vidjelo se da taj ovjek
poznalje svjetske i domae dogaaje. A Cviji se tada tek bio vratio u zemlju
i nije jo imao gotovo nikakvih partijskih funkcija, jer je tek trebalo da se
upozna s konkretnim stanjem radnikog pokreta kod nas. Pokazalo se, meu
tim, da je on i iranije neprekidno pratio situaciju u zemlji i odnose politikih
partija.
Potkraj 1929. ili poetkom 1930. godine sreo sam ga u Moskvi. Tada je
priao o svom bijegu od sigurne smrti. Pojedinosti o tome dogaaju pomalo
su mi izblijedile, ali itada me zadivila njegova izvanredna hrabrost, prisebnost duha i odlunost.
tefek je, naime, obilazio neka dalmatinska mjesta i davao instrukcije
partijskim organizacijama za daljnju borbu. U Metkoviu ga je prokazao
neki konfident, pa je prilikom dolaska u Dubrovnik uhapen ve na samoj
eljeznikoj stanici.
Srea u nesrei; andari nisu odmah izvrili lini pretres Cvijia, tako
da mu je ostalo skriveno oruje. I dok su u policijskom komesarijatu vrili
metodine pripreme za pretres i sasluavanje, Cviji je iskoristio pogodan
trenutak, munjevito je izvukao revolver i is dva hica ubio dva andarma
koji su ga uvali. Zatim je jurnuo kroz hodnik i pobjegao.
Policija je
odmah poslije njegovog bijega, mobilizirala
itav svoj aparat
u
potragu za opasnim komunistikim agitatorom. Ali Cviji se ve bio
prebacio na sigurnije mjesto i zameo potjeri trag.
U Dubrovniku nije poznavao gotovo nikoga. Doao je u prvi stan, za
koji je uo da pripada neikom radniku. Rekao mu je otvoreno:
Ja sam komunist, progoni me policija. Da li bi me
htio skloniti. Ako
se
boji, otii u ovoga asa, jer ne elim da se tebi i
porodici bilo to
dogodi zbog mene.
Radnik ga je, meutim, odmah prihvatio i sklonio. Nakon nekoliko
dana prebacio se u drugi, takoer nepoznat stan, i tu ostao izvjesno vri
jeme . . .
O
ovom dogaaju pisao je autor ove knjige u zagrebakom Startu,
pod naslovom Crvena saga Cvijievih u broju 268. Na feljton je reagirao
italac Antun Lorenzini, koji je ivio u Beogradu. On je napisao:

235

Da vam uputim ovo pismo, potakle su me neke netonosti u lanku

Crvena saga Cvijievih.
Stefek Cviji obilazio je sredinom 1929. skojevske i partijske organiza
cije u Dalmaciji, pa je tako iz Metkovia doao i u Dubrovnik. Njegov
dolazak u Dubrovnik prijavio je u Metkoviu policiji neki fconfident, Sole.
Razumije se da tefek nije putovao u Dubrovnik naslijepo, kako bi se
moglo shvatiti iz vaeg lanka, nego je iao na moju adresu, jer sam tada
bio sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a u Dubrovniku.
Na eljeznikoj stanici u Dubrovniku doekali su iga agenti i andari,
koji su ga prepoznali po linom opisu, koji im je dao (konfident. Priveli su
ga u kancelariju Komesarijata eljeznike policije i poeli sasluavanje
tako da su ga najprije legitimirali. Dao im je legitimaciju na prezime Celan,
na to su ga oni, zlurado se osmjehujui, pitali da li ima jo neku legitima
ciju. Pravilno ocijenivi situaciju, Stefek im je odgovorio da ima i iz
unutranjeg prsnog depa sakoa, kao da im eli dati jo neku legitimaciju,
izvadio otkoen revolver i njime ubio dva andara, dok su se drugi poli
cajci, na elu sa efom gradske policije, bacili pod stolove. Na to je Stefek
preskoio ogradu i utrao u veliko skladite drvene grae, koja je tu bila
smjetena radi otpreme brodovima. Policajci su za njim pucali, ali ga nisu
pogodili.
U tom skladitu, ljeti, pod daskama je spavao izvjestan broj obalnih
radnika, veinom seljaka iz oblinje Hercegovine.
Cviji je u mraku naiao na jednog od njih i jednostavno mu rekao:
Drue, ja sam komunist, progoni me policija, daj da zamijenimo odijela.
Radnik je prihvatio i dao mu svoje iznoeno i otrcano odijelo i gumene
opanke dok je Stefek njemu dao svoje odijelo i cipele, pa i runi sat; samo
je zadrao revolver.
Policija i andarmerija, uz pomo vojske, opkolila je to ograeno skla
dite i poela pretraivati i proeljavati, istjerujui ljude koji su spavali
unutra i provjeravajui ih jednog po jednog, dok su izlazili na vrata. Stefek
se pravio da je pospan i s ostalima se lagano pomicao prema vratima
ograde, gdje su ga nestrpljivi policajci, gurnuvi ga u lea, izbacili napolje.
Tu no proveo je sakriven u grmlju brda Sra, a onda je, po danu,
potraio mne u banci, gdje sam bio zaposlen, pa sam ga smjestio u kuu
druga Bruna Radeljevia (ubijen u ustakom logoru St. Gradika), koja se
nalazila prilino daleko na periferiji grada, gdje je ostao oko dva mjeseca,
dok ga nismo, s falsificiranom vojnom legitimacijom, uspjeli izvui iz
Dubrovnika automobilom do Mostara i dalje eljeznicom do Zagreba, kamo
je otputovao s jednim naim lanom. Ali, to je posebna pria i dosta duga.
Kako vidite, Stefekov boravak u Dubrovniku izgleda znatno drugaije
nego to je u vaem lanku opisan, pa mislim da bi ovo trebalo objaviti...
Stjepan Cviji bio je i u Sjedinjenim Amerikim Dravama, na radu
meu jugoslavenskom eknomskom emigracijom. Pod imenom Livai
objavio je i brouru Radnika klasa i hrvatski narodni pokret.
Odlazei u Moskvu, u koju je i dalje vjerovao i nadajui se da e se
stvari promijeniti godine 1938. Stefek Cviji u Moskvi Andrej nije
krio optimizam, posebno poslije hapenja i smjenjivanja Milana Gorkia.
Rodoljub Colakovi je, kao instruktor CK KPJ, boravio i u panjolskoj,
meu jugoslavenskim komunistima, a u svojim Zapisima o jednom poko
ljenju, zapisao i ovo: Svratio sam u menzu Interbrigada na veeru i, na

veliko svoje iznenaenje, ugledao za jednim stolom Stefeka Cvijia, s kojim

je sjedjelo nekoliko drugova iz Baze. Priao sam stolu, pozdravio se sa
Stefekom, koji se drao hladno i posmatrao me ispitivaki. Poto smo vee
rali, predloio mi je da izaemo i malo proetamo.
Krenuli smo utei -pustom, mranom ulicom, koju je brisao hladan,
neprijatan novembarski vjetar, nosei prainu. Uli smo u neku aleju,
Stefek je zastao i upitao me:
uo si ve?
Da, uo sam, odgovorio sam, znajui da pita za hapenje Gorkia.
Pa ta kae?
Nita, jer ne znam zato je uhapen.
Krenuli smo dalje alejom bez rijei. Nisam htio nita da ga pitam;
ekao sam da on otpone razgovor na koji me je pozvao. Prole godine
u proljee, rastali smo se u Beu poslije jednog otrog razgovora o odnosi
ma u tadanjem partijskom rukovodstvu. Tada je Stefek nastojao da me
uvjeri kako bi za nau Partiju bilo najbolje da Gorki ode iz rukovodstva,
a da na njegovo mjesto doe Karl Hudomalj Oskar. Nisam se s njim sloio,
nisam uopte elio da se mijeam u te odnose na takav grupaki nain,
i to sam otvoreno rekao Stefeku. On je moje odbijanje shvatio kao da sam
ja ve obraen od strane Gorkia, i sva moja uvjeravanja da nije u pravu
primao je ironino. Tada smo se rastali i nismo se sretali sve do ove veeri
u Albasetu. Stefek je docnije smijenjen sa svoje funkcije u CK KPJ,
i Kominterna ga je poslala u SAD na neki zadatak. Vraajui se otuda
u Moskvu, svratio je u Spaniju. Vjerojatno obavijeten prije dolaska u Spaniju da je Gorki uhapen, doao je ovamo da porazgovara s naim akti
vistima o tome, a pretpostavljam, prije svega s Vladom Copiem, s kojim
je jo u Beu, u toku 1936. godine, vodio borbu protiv Gorkia, zbog ega
je, zajedno s Copiem, bio kanjen i udaljen iz CK KPJ. Hapenje Gorkia
otvaralo je mogunost za razne kombinacije u vezi s novom rukovodeom
garniturom koju e sama Kominterna nakalemi'ti KPJ. I svakako su oeki
vali da oni u toj novoj (kombinaciji ne mogu biti mimoieni.
Zastavi usred puste aleje, Stefek je poeo da govori, tanije da mi ita
lekciju kako sam se lakomisleno odnosio prema njegovim savjetima pro
le godine pa sam stoga i zapao u ovakav poloaj, jer sad valja odgovarati
za sve to sam uradio zajedno s Gorkiem. Upropastio si je, jer si vjero
vao jednom hohtapleru i karijeristi, zavrio je svoju lekciju.
Stefekove rijei nisu bile teke toliko svojom sadrinom, koliko tonom
zluradost je prosto vrcala iz svake rijei. I to me je zaboljelo, jer sam
prema Stefeku bio sentimentalan jo iz onih davnih dana 1921. godine kad
smo bili u istoj partijskoj eliji i, docnije, sjedjeli zajedno u zatvoru zagre
bakog Sudbenog stola. Na to se nadovezalo sve ono to je Stefek, u tekim
danima vojno-monarhistike diktature, uradio i po emu se proslavio kao
jedan od najhrabrijih aktivista nae Partije.
Odgovorio sam mu da i danas o odnosima u partijskom rukovodstvu u
Beu 1936. godine mislim kao i tada kad smo o tome razgovarali to je
bila borba za vlast u Partiji. Usput sam mu ukratko ispriao to je njegov
kandidat za sekretara CK, Hudomalj, radio i kakve je to sve posljedice
imalo u Sloveniji (Karl Hudomal Oskar, je nesmotrenou, angairajui
jednu omladinku s kojom je bio u sentimentalnoj vezi, omoguio provalu
tehnikog aparata CK KPJ op. P. P) Stefek je na to samo odmahnuo
rukom.

237

Onda sam ga upitao, da li zna ta sam i kako sam radio od juna 1936.
do danas, kad mi najavljuje da u odgovarati za to zajedno s Gorkiem.
Kratko je odgovorio da ne zna pojedinosti i da ga ne interesuju; odluujue
je da sam pripadao rukovodstvu na ijem je elu bio ovjek koga su gore
uhapsili.
Pitao sam ga kako on to misli da sam se upropastio. Moda e mf
izbaciti iz CK, kao i mnoge prije mene? Pa ja se nisam ni trpao u CK,
niti sam stupio u Partiju da u njoj steem karijeru. Moe se boriti i kao
redov, i zar to znai za revolucionara propast? Ti, izgleda, ne moe da
razmilja o radu u Partiji drukije nego s pozicija lana rukovodstva. Ja
nisam zabrinut ta e biti sa mnom, nego kako e se hapenje Gorkia odra
ziti u ivotu i radu Partije. Po tvom dranju i likovanju vidim da iina
dovoljno razloga za takvu zabrinutost.
Na Stefeka su, izgleda, djelovale moje rijei, jer je ublaio ton i poeo
da govori mirno o nevolji nae Partije, koja se, od odlaska rukovodstva u
inostranstvo, nenormalno razvijala. To je najjae dolo do izraaja u ka
drovskoj politici, jer su esto najvjetiji a ne najsposobniji, postavljeni u
rukovodstvo, a oni, opet, dovodili u forume u zemlji ljude koji su se njima
dopadali, a ne one koji su zaista bili najbolji. I s tim u vezi opet je preao
na Gorkia kao izrazitog karijerista, kome je bilo najvanije da se dodvori
svojim pokroviteljima u Kominterni i da u zemlji osigura takav sastav fo
ruma koji e biti posluan i bez pogovora sprovoditi ono to mu se nare
uje. Takvu politiku smo skupo plaali prilikom svake provale, a posebno
one krajem 1935. (tada je izdajom tehniara CK KPJ uhapeno oko tisuu
komunista op. P. P). Kad je on, doavi tada u Be, postavio pitanje
odgovornosti za strahoviti gubitak koji je Partija pretrpjela, Gorki ga je
optuio da intrigira protiv njega. I uinio je sve da i njega i Copia ukloni
iz rukovodstva. Sad e se, najzad, klupko razmrsiti, pa e se vidjeti ta
je sve stajalo iza te mrane rabote, zavrio je tefek.
Kako mi je
svojom kritikom kadrovske politike biveg CK dao povoda,
iznio sam svoje
utiske o ljudima koje sam sretao lanjskog
ljeta za vrijeme
boravka u Splitu i Zagrebu. U zemlji ima mnogo mladih ljudi koji bi se,
samo da im se da mogunost i prilika, brzo razvili u sposobne rukovodioce.
Naa Partija je, u sutini, zdrav organizam, iji su korijeni duboki. U to
sam se ponovo uvjerio ovdje u paniji, u razgovoru s ljudima koji su, sa
vlaujui mnoge prepreke, doli da se bore, i bore se tako da moemo
njima biti ne samo zadovoljni, nego i ponosni. I zavrio sam otprilike ovom
milju stoga sam zabrinut da ova nevolja sa hapenjem Gorkia ne uspori
i otea razvitak Partije, njeno povezivanje s masama, njen uticaj u politi
kom ivotu zemlje. to se pak mene lino tie, mogu mirne savjesti rei
vjerojatno sam u svom radu grijeio, ali ipak ne mislim da sam toliki
grenik da e me izbaciti iz Partije, a u njenim redovima, sa onim vanrednim ljudima koje sam bar donekle upoznao, u zemlji i u paniji, bie za
dovoljstvo boriti se i bez ikakve funkcije. (svezak trei; str. 288293).
Valja, naime, imati na umu da su se u to vrijeme, gotovo za sve vri
jeme boravka partijskog rukovodstva u emigraciji odvijale frakcionake
borbe, te je svatko nastojao izvui neke zakljuke iz dogaaja u Moskvi, ne
vodei brigu o stravinosti i monstruoznosti Staljinovih istki. O svom po
sljednjem susretu sa Stjepanom Cvijiem Rodoljub olakovi je zapisao:
. . . Upitao
me je ostajem li jo u paniji. Odgovorio
sam
da sam po
sao uglavnom zavrio i da u za
koji dan natrag u Pariz.
Nije se intereso-

238

vao ta sam u paniji radio. Samo je kratko odgovorio da e i on brzo

natrag, zovu ga u Moskvu, naglasio je. Pozdravili smo se i rastali u aleji
on se, oigledno urio na neki drugi sastanak. To je bilo nae posljednje
vienje.
Jadni tefek! On tada, novembra 1937, nije ni slutio da je njegovo po
zivanje u Moskvu u vezi s hapenjem Gorkia bilo dio podmuklog plana
NKVD da domami u SSSR sve one revolucionare za koje je ve unaprijed
pripremio tamniku eliju i udovinu optubu. Ubrzo po dolasku, tefek je
podijelio sudbinu mnogih istaknutih aktivista KPJ, meu njima i svoga
brata ure Cvijia. Uhapen je i osuen. Zato? Na koliko? ne zna se, to
je jo uvijek tajna, koju kriju dosijei NKVD, iako je tefek, kao i gotovo
svi Jugoslaveni osuen u tom periodu, rehabilitovan. U aktu o rehabilita
ciji stoji lakonski: Osuen od vojne kolegije SSRN 1938. rehabilitovan 1957.
godine. Interesujui se za sudbinu tih ponienih i nevfino pogubljenih dru
gova, doznao sam iz ne sasvim pouzdanih izvora, da je tefek umro od
angine pektoris u izolatoru (tamnici u kojoj se kazna izdrava u samici) u
Suzdalju drevnom ruskom gradu uvenom ne samo po starinskim iko
nama nego i po tome to je Petar Veliki tamo slao u progonstvo svoje pro
tivnike. Staljin nije htio da zaostane za Petrom, pa je slavu Suzdalja obo
gatio svojim linim doprinosom, aljui tamo na polagano umiranje pijune
i provokatore koje su njegovi vazda budni oprinici (ulizice, reimlije, za
vrijeme Ivana Groznog krug njemu odanih ljudi op. P. P) u tim mranim
godinama neprekidno otkrivali.
Nemam fantaziju da zamislim kako je bilo tefeku Cvijiu, hrabrom
i ponosnom ovjeku, kada su ga uhapsili i stavili na muke neljudi koje je
on smatrao svojim drugovima. Jedno je sigurno ne moe biti stranije
sudbine za revolucionara od njegove... (R. Colakovi, oit. djelo, svezak
trei, str. 293294).
I. Oak zapisuje (Braa Cviji):
. . . Nemamo podataka o tom to je radio tefek u prosincu 1937. go
dine u Moskvi. U anketnim podacima za Komintemu poetkom 1938. godine
pisao je sada nigdje ne radim, a nalazim se u rasporedu u I K . . .
. . . Jedna naa emigrantica (u fusnoti stojii: Ova emigrantica stanuje u
Zagrebu i ne eli da joj ime bude objavljeno) koja se u Moskvi druila sa
Stefekovom enom teficom pria: Poslije tefekovog hapenja tefica je
pokuala da doe do Staljina, da moli za mua, jer nije vjerovala u njegovu
krivicu. Ali nije uspjela. Morala je napustiti Moskvu. Poslali su je na rad
u neki kolhoz. Ali dugo nije izdrala u selu, pa je prela na rad u neku
tekstilnu tvornicu, gdje je radila kao radnica. Spomenuta emigrantica ju je
vidjela tek 1944. godine kad se tefica neoekivano pojavila u Moskvi. Bila
je dobro, ak elegantno odjevena. Povjerila je svojoj prijateljici da je alju
na neki zadatak. Emigrantica pretpostavlja da je kao Njemica bila poslana
u neprijateljsku pozadinu. Poslije toga se vie nisu vidjele, iako je emi
grantica napustila Moskvu 1946. godine i vratila se u Jugoslaviju... (str.
467).

239

INTERMECO
POGLAVLJE 15.

BUR-ovi, SUR-ovi i kaznena izolacija

(Prekritelji logorskoga reda)

( . . . ) Zakon o kazneno-popravnom radu od 1933. to je (nedjelotvoran)
ostao na snazi do poetka ezdesetih godina, jo se u neemu prikazivao
humanim: zabranjivao je izolaciju u samice! Ne, nisu vremena postala podnoljivijima, ni govora. Dotad je naprosto ustanovljeno da logorau ne zagor
ava ivot toliko usamljenost, koliko kolektiv. A poto su kanjeni logo
rai, povrh toga, morali jo i diriniti, bilo je razraeno i jedno drukije
stupnjevanje unutranjega logorskog kanjavanja, to je obuhvaalo:
RUR-ove to je kratica za jedinice s pootrenim reimom koje su
u meuvremenu postale
BUR-ovi barake s pootrenim reimom, kaznene brigade, dakle, da
bi poslije dobile naziv
SUR-ovi zone s pootrenim reimom ili kaznene logorske jedinice.
Tek poslije ponegdje, neupadljivo, dobili obiljeje ne zatvorskoga,
nego kazneno-izolacij skog skraeno S-izoa.
To se, naime, samo po sebi razumjelo: kako bi, inae, kanjenici mogli
nauiti to je jezovito, ako u odravanju logorskoga reda ne bi bilo i dalj
njih mogunosti kanjavanja?
Gdje se, dakle, moglo smjestiti prekritelje?
Za to je sve jedan seki mogao dospjeti u kaznenu izolaciju? Za sve
to je mogue zamisliti. Zato to se zatekao na putu naelniku, to je po
greno pozdravio, to nije pravodobno ustao ili nije pravodobno legao, to
je zakasnio na prozivku, to je krenuo krivim smjerom ili zapuio u nedo
puteno vrijeme, to nije bio propisno odjeven ili to je u baraci pohranio
previe stvari. To bi bilo dovoljno: za jedan dan zatvora, ili za tri, a moda
bi dobio i pet. Kad ne ispuni normu ili si zateen u prostoriji za ene
zna to ti slijedi: jednom pet, jednom deset, neki puta deset dana.
Za zabuante moe i petnaest. A, premda zakon (ma koji to?) zabra
njuje vie od petnaest dana zatvora (prema propisima o kazneno-popravnom
radu nije doputeno ni petnaest dana!), ta smjerna igrica moe potrajati i
cijelu godinu. Godine 1932. bivali su, u dmitrovskom logoru, oni koji bi se
sami osakatili osueni na jednu godinu -izoa! (tako pie Averbah, imam
pred sobom crno na bijelo.). Poto, koliko se sjeamo, onaj koji bi se osaka
tio vlastitom rukom nije bio ni lijeen, to nije znailo nita drugo, nego da
se bolesna ovjeka dralo u zatvoru, pa i s tekim ozljedama, cijelu godinu!
(Logorski zatvor)
Kako je jedan -izo morao biti zbrinut? Glavni je zahtjev glasio: a)
hladnoa; b) vlaga; c) tama; d) glad. Da bi bilo uraeno po toj mjeri, za
branjuje se grijanje (prema Lipaiju, ak i kad bi vani stisnula hladnoa

240

ispod minus trideset stupnjeva), ne stavlja se zimi stakla na prozore, ne

poduzima se nita protiv vlage na zidovima, (ili se u zatvor pretvara vlani
podrum). Zatvorskog osuenika hrane tzv. staljinskom porcijom, to je 300
grama kruha na dan, toplo jelo tanka balanda daje se svakog tre
eg, estoga, devetog dana.
Na gradilitu eljeznice kraj Vorkute daje se, u svakome sluaju, 200
grama kruha, a umjesto kuhana toplog jela, svakoga treega dana komad
sirove ribe. Tako nekako neka si itatelj zamisli prosjeni zatvor.
Naivac si redovito zamilja zatvor kao neku vrstu elije: s krovom,
vratima, bravom. Nita slino! U Kuranah-Saliju zatvor bijae, i pri tempe
raturi minus 50 stupnjeva, kua od grubo naslaganih blokova. (Slobodni li
jenik Andrejev: Kao lijenik izjavljujem, da se u takvome zatvoru moe
sjediti!) Uinimo li sada veliki skok preko cijelog arhipelaga, otkrit emo
na vorkutskoj eljeznici 1937. zatvor za zabuante, to je zapravo bila daara bez krova, a uz to jednostavno jame. Arnold Rappoport boravio je
u jednoj takvoj kao Diogen u bavi (napeo je nad glavom, zbog zatite od
kie, nekakve krpe). A hranjen je bio, kako slijedi: nadglednik bi iz straarnice doao s komadima kruha i doviknuo bi ljudima u daari, mamei ih:
Stigao kruh! Pristupi! Ali jao, im bi se oni pojavili, vojnik bi sa straarskog tornja uperio oruje: Stoj! Pucat u! Nadglednik bi se zaudio:
Zar neete kruha? No, onda odlazim. Stanovnicima jama, meutim, ipak
bi kruh i ribu naprosto ubacio, jelo bi palo u kiom raskvaenu glinu.
U logoru u Mariinsku (samo po sebi razumljivo, i u drugima) na zido
vima tamnice visio bi snijeg no zatvorenici bi se unato tome morali
skinuti u donje rublje. U razmacima, otprilike svakih pola sata, otvarao bi
nadglednik prozori za dodavanje hrane i obraao bi se zatvorenome 1. V.
Svedu: Hej ti, ne bi li ipak radije iao obarati stabla? Ovdje nee dugo!
Sved bi se morao suglasiti: taj zatvor jamio je brzu smrt! On bi, dakle,
iao u sjeu. U toku dvanaest i pol logorskih godina sjedio je ved 148 dana
u tamnici. Za to sve nije bio kanjavan? Zato to se usprotivio ui kao
ista u prostoriju kriminalaca bio je, na est mjeseci smjeten u jedan
kazneni logor. Za protivljenje da zamijeni jedno sito gazdinstvo, vanjsku
logorsku jedinicu, umskim radom, bio je doveden pred logorski sud i,
prema paragrafu 58.14. privredna kontrarevolucija osuen na novih
devet godina. Jedan kriminalac, da, on si je mogao dopustiti da obori efa
strae i otme mu pitolj on je ostao nedirnut, ostao je upravo u onome
logoru iz kojega ga je ef strae imao odvesti. Jedan miroljubivi politikant
nije imao izbora, njega su uvijek odvodili na prugu. Za pripadnike podzem
lja su, u Kolimi 1938, ak zagrijavali zatvor oni, naravno, nisu bili pedesetosmai (osueni prema paragrafu 58).
(BUR)
U BUR-ovima se sjedilo dulje. Mjesec dana, tri mjeseca, pola godine ili
cijelu godinu, esto i bez roka, jednostavno zato to su takvi osuenici va
ili za osobito opasne. Dovoljno je da samo jednom dospije na crnu listu
otada te privedu u svakoj pogodnoj prilici, naprosto tako, za svaki sluaj:
za vrijeme svibanjskih sveanosti, za vrijeme praznika revolucije, za sva
koga bunta logoraa i svakoga drugog izvanrednog dogaaja u logoru.
Kao BUR moe posluiti i najjednostavnija baraka ograena bodljika
vom icom; onaj tko u njoj sjedi odreen je za obavljanje najteih i najneu16

241

godnijih poslova to ih logor moe ponuditi. Takav logor, meutim, moe

imati i pravi zatvor od kamena i buke, sa svima predvienim obiljejima;
tu se osuenika izvodi pojedinano i u sobi nadglednika prebija (kako ne bi
ostavljali tragove, to bi najradije inili filcanom izmom napunjenom ko
madima opeke); tu ima i zasuna, brava i pijunki na svakim vratima;
betonski je pod u svakoj eliji i, napokon vlastita elija za svakoga osu
enika. (...)

Aleksandar Solenjicin: Arhipelag GULAG, trei dio, Rad i unitenje,

(prijevod s njemakog Mario Matanovi), Scherz Varloa, Bern, 1974. U meu
vremenu, dok je rukopis bio u tampariji, objavljen je Arhipelag Gulag,
u trn sveska; Rad, Beograd, 1988, prijevod: Vidak Rajkovi.

KOMUNISTA I INTERNACIONALISTA

Organ Saveza komunista Jugoslavije Komunist je, u broju od 3.

travnja 1969. godine, zna&i neposredno poslije Devetog kongresa SKJ, upu
tio poziv suborcima, rodbini i svim itaocima da poalju redakciji sve
raspoloive podatke o Jugoslavenima rtvama Staljinovih istki. Slijedi
zatim popis osamdesetak jugoslavenskih komunista koji su bili uhapeni i
osueni u razdoblju od 1935. do 1941. godine, da bi svi, kasnije, bili i
rehabilitirani. Redakcija Komunista, tada je najavila i knjigu o rtvama
Staljinovih istki, ali do danas knjiga nije objavljena (vidi: Spiskovi,
spiskovi... st. 329).
I u ovom popisu istaknuto mjesto zauzima Senjanin Vladimir opi,
(Senko, Ivakovi, Georg, Vinter, Novak) koji svakako spada meu najzna
ajnije predratne jugoslavenske komuniste, internacionaliste. Njegovo djelo
vanje, uz jugoslavenske komuniste, i jugoslavensku policiju, dakako, pamte
i ruski komunisti, ehoslovaki komunisti, kao i borci republikanske pa
njolske.
opi je bio sudionik oktobarske revolucije i jedan od organizatora Ju
goslavena u Rusiji koji su se borili na strani mlade sovjetske vlasti. Bio je
aktivan u Jugoslavenskoj komunistikoj grupi pri Ruskoj komunistikoj
partiji (boljevika), a kada je u Moskvi u studenom 1918. formiran Cen
tralni komitet Komunistike partije (boljevika) Srba, Hrvata i Slovenaca,
sa zadatkom da po povratku u novu jugoslavensku dravu radi na irenju
komunistikih ideja. Copi je neko vrijeme bio i predsjednik Centralnog
komiteta ove komunistike partije.
Njegov revolucionarni put u novoj dravi, Kraljevini SHS, vodio ga
je preko Kongresa ujedinjenja SRPJ(k) u Beogradu, do najviih i najodgo
vornijih funkcija u Komunistikoj partiji Jugoslavije. Bio je sekretar i lan
Izvrnog odbora KPJ, lan CK KPJ i Politbiroa CK KPJ, predstavnik KPJ
u Kominterni, izabrani narodni poslanik-komunista na izborima za Ustavo
tvornu skuptinu itd.
Dakako, uz revolucionarni rad ide i proganjanje vlasti. Ve po povrat
ku iz Rusije hapsi ga vojna policija, a kasnije u tzv. aferi Diamenstein
ponovo dopada zatvora, da bi u tzv. Vidovdanskom procesu, poslije poku
aja atentata Spasoja Stejia na regenta Aleksandra Karaorevia bio osu
en na dvije godine zatvora. Po izlasku iz zatvora nastavlja revolucionarni
rad; ponovo je uhapen 1925. godine, te osuen na pet godina robije. No,
on bjei u inozemstvo, iz zatvorske bolnice, ii boravi u Beu, Moskvi, Pa
rizu i Pragu ...
opi se poetkom septembra 1925. godine zapisao je dr Branislav
Gligorijevi u isvom referatu na naunom skupu o Vladimiru opiu u
is*

243

Senju 1976. godine naao u Moskvi silom prilika, jer je begstvom iz za

tvora u emigraciju jedino mogao nai utoite od progona policije. Stav
ljajui se na raspolaganje Komintemi, on je ve 1926. godine bio upuen na
pohaanje Meunarodne lenjinske kole, koja je te godine osnovana u cilju
kolovanja starijih partijskih kadrova iz svih sekcija Komunistike interna
tionale (a to znai iz svih komunistikih partija, jer su se partije nazivale
sekcijama op. P.P), osim sovjetske... Veze sa partijskim rukovodstvom
u zemlji postajale su sve labavije, osobito od vremena kada u njemu nadja
ava desna frakcija. opi je jo dok se nalazio u zemlji dao ostavku na
funkciju oblasnog sekretara i na lanstvo u Oblasnom sekretarijatu u Za
grebu, nezadovoljan nedrugarskim postupkom prema njemu za vreme bo
ravka u zatvoru. Do Treeg kongresa KPJ ostao je jo formalno lan Cen
tralnog komiteta, ali na Kongresu nije bio izabran u novo rukovodstvo.
Otada on je skoro potpuno stajao po strani od KPJ i njenog rada, jer su
mu zakljuci Polithiroa i CK KPJ, kako on sam kae, samo djelomino bili
poznati. Praktino bez ikakve funkcije u KPJ, opi je bio u povoljnijoj
poziciji da zauzme jedno objektivno i kritiko miljenje o politici Partije
prema nacionalnom pitanju. On je bio jedini od vodeih jugoslavenskih
komunistikih aktivista koji je otro osudio nain priprema i rad Treeg
kongresa KPJ, kao i njegove zakljuke. U pismenom miljenju, koje je do
stavio Kongresu, on zamera organizatorima na postupku oko priprema Kon
gresa: materijali nisu dostavljeni partijskim elijama i lanstvu na razma
tranje, pa ono nije bilo u prilici da uestvuje u izgraivanju odluka, bez
ega ne moe biti govora o boljevizaciji Partije. Sam projekt rezolucije o
politikoj situaciji i zadacima Partije opi odbacuje kao nepotpun, konfu
zan, netoan, pun fraza koje nita ne znae. U kritici rezultata Treeg
kongresa opi posredno stavlja zamerke i Izvrnom komitetu Komunisti
ke internationale ija je direktiva o zajednikom radu levice i desnice doprinela jaanju desne struje Sime Markovia. Smatra da je naroito bio
pogrean izbor Sime Markovia za sekretara Partije, tim pre to nisu do
bij ene nikakve garancije da je desnica uvidela tetnost svoje politike li
nije . . . (ivot i djelo Vladimir opi, Zbornik, Rijeka, 1978, str. 227).
opi se u raspravama oko nacionalnog pitanja zalagao za suradnju s
hrvatskim seljakim masama, ali protiv suradnje s rukovodstvom seljakih
stranaka u Jugoslaviji. A posebno je otro kritizirao stavove Sime Marko
via. Zanimljivo je opievo miljenje i o Filipu Filipoviu. opi mu,
prema Gligorijeviu, zamera nedosledan stav o nacionalnom pitanju, to je
esto omoguavalo probijanje Markovievih gledita. Osim toga, on borbu
u Partiji posmatra kao sukob linosti, stojei u zabludi da u principu nema
razlike u miljenju. Razume se da izmeu njega i Markovia postoji velika
razlika: on je apsolutno odan Komunistikoj intemacionali. Ali on sigurno
zakljuuje opi svoju ocenu o Filipoviu zbog svog oklevanja, zbog
nedovoljno inicijative i aktivnosti, nee biti u stanju da oko sebe grupie
najbolje partijske elemente... (isto, str. 231).
Vladimir opi radio je i u ehoslovakoj, zapravo Komintema ga je
poslala u Prag kao instruktora. enjek Hruka, koji je 1930. godine bio
sekretar prake partijske organizacije, a kasnije je radio u Komintemi, za
pisao je: Sa Jirim opiem (Georgom) upoznao sam se 1930. kad je doao
kao instruktor Kl u Cehoslovaku. Radili smo otprilike godinu dana za
jedno do njegovog hapenja u Pragu. Upoznao sam ga kao vrlo obrazo
vanog marksistu i vrstog boljevika... {isto, str. 234).

opiev se zadatak sastojao u tome, da pomae Gottwaldovom (Klement

Gottwald bio je od 1928. generalni sekretar Komunistike partije ehoslovake, a stradao je u poslijeratnim Staljinovim istkama, 1953. godine) ru
kovodstvu u KP u trenutku kada se ono borilo protiv ultraa, pri emu
interes Kominterne nije bio u tome da ih istjera iz partije, ve samo da ih
idejno razorua i ponovo ukljui u partijski rad. A opi, koji je radio u
aparatu Kominterne, znao je dobro liniju Kominterne i s uspjehom je oba
vio povjereni zadatak.
Praka policija, meutim uhapsila je Vladimira opia, koji je posje
dovao dokumente na ime Emila Eberlea. No, uskoro je policija znala s
kim ima posla. Osuen je na 14 dana zatvora i pokrenut je postupak za
protjerivanje. Postojala je opasnost da, kao Jugoslaven, bude protjeran u
Jugoslaviju, a jugoslovenska policija ga je traila kao bjegunca, jo od 1925.
godine. Zalaganjem ehoslovakih poslanika-komunista, pa i sovjetske am
basade u Pragu, opiu je omogueno da otputuje u Njemaku. No, iako
je odluku o protjerivanju zauvijek iz ehoslovake opi primio k
znanju, nije mnogo do nje drao. Kasnije, 1936. godine, poslije sukoba s Jo
sipom iinskim, vratio se Vladimir opi, sa suprugom ehinjom onjom
Fialovom i etverogodinjim sinom Zoranom, iz Moskve u Prag. A zatim
odlazi, vrlo brzo u panjolsku.
Vladimir opi je na panjolsko ratite stigao, kako je to zapisala dr
Bosiljka Janjatovi, 27. sijenja 1937. godine, a rat je trajao ve est mje
seci. Bio je imenovan za politikog komesara XV internacionalne brigade,
sastavljene od dobrovoljaca iz raznih krajeva svijeta. Uskoro, meutim, u
toku ofenzive na rijeci Jarani imenovan je za komandanta ove brigade, na
zvane Linkoln. Iz tog razdoblja opievog ivota ostao je sauvan
Dnevnik potpukovnika Vladimira opia, komandanta 15. internacionalne
brigade, koji je pronaen u Arhivi Kominterne (dnevnik je pronaao Vlajko
Begovi, i sam panjolski borac, u Fondu internacionalnih brigada u Moskvi).
U zapisu, neposredno po imenovanju za komesara brigade u Dnevniku
pie: Spremni smo da rtvujemo nae ivote, jer tu rtvu ne inimo samo
zato da bismo postigli mir i slobodu za panski narod, ve takoer za mir
i slobodu francuskog, njemakog, italijanskog, ekog i hrvatskog naroda i
svih ostalih naroda s v e t a . . . Ostalo je zapameno da je bio izuzetno hrabar
i sposoban vojni rukovodilac. A zabiljeene su rijei jednog eha na fronti
kod Belite, o opiu: To je Jugoslaven, ali govori eki kao eh. Taj dri
do ehoslovaka i dri re. Za trenutak e to (obeana hrana i granate za
planirani napad na Belitu op. P. P) ovde biti, jer to je opi!.
Knjievnik August Cesaree, koji je posjetio u to doba panjolsku, ovako
je opisao opiev tab i opia: Imao je sobu sa starim klimavim stolom,
nekoliko drvenih stolica i tako irokim krevetom, da mu je on mogao sa
svim dobro poslujeti za podlogu, na kojoj je rasprastrio svoje topografske
vojne karte. Njima inae nije obilovala panjolska narodna vojska, i on je
sve svoje mogao strpati u jednu konu oficirsku t o r b u . . . Tuemo se! to
mu je bila prva rije pri sastanku u tabu divizije. Duboke crne oi i po
neto tek od godina izrivanom, ogaravljenom licu bljesnule su pri tome
nekako mladenaki, gamenski (francuska rije gamin deran, mangup,
objeenjak op. P. P), ton njegova glasa bio je takav, kao da on nije imao
na nmn bitke na panjolskim ratnim poljima, nego one davne, u mladosti,
na zagrebakoj univerzi, u Jelaievu trgu protiv maarona.

245

Opisuje zatim August Cesarac u knjizi panjolski susreti (objavljenoj

u Torontu u Kanadi 1938, dok je u nas prvi put objavljena tek 1961. go
dine), ispraaj bataljona Dimitrov, u kojem je bilo dosta Jugoslavena, u
XIII internacionalnu brigadu: Oprotaj je bio topao, srdaan. U njemu nije
nedostajalo neeg uzvienog, to je hvatalo za srce. Na fronti se rastanci
tee osjeaju nego li drugdje. Izredali se govornici, prvi meu njima Copi,
pa politiki komesar i vojnici s a m i . . . Zanesena, pobjedonosna mladost ba
taljona Dimitrov zapjevala je na koncu svoga zbora Internacionalu Viva
Copi! ulo se poslije toga jednoglasno od svih, najvie panjolaca, koji
su u bataljonu sainjavali veinu. Svima je zapravo bilo i ao to se rastaju:
komandantu, to se rastaje od svojih vojnika, a vojnicima to se rastaju sa
svojim komandantom...
Poslijednje dane u panjolskoj opisao je Ivan Oak (Vladimir Copi,
ivotni put i revolucionarno delo, Gornji Milanovac, 1979):
. . . Krajem juna 1938. godine, za vrijeme dok je XV brigada vodila
estoke borbe u brdima Ganese i dok je Copi danonono obilazio jedinice,
dobio je iz Albasete poziv da hitno napusti front zbog odlaska u Moskvu.
Na taj poziv Copi je odgovorio kratko: da ne moe napustiti front dok se
voe borbe, da odlazak sa fronta za vrijeme borbi smatra dezerterstvom. Ne
koliko dana kasnije dobio je isto nareenje od CK KP panije, emu vie
nije moglo biti govora. Uzbuen i nervozan, ostavio je front i otiao dire
ktno u CK KP panije da bi uo o emu se radi. Objasnili su mu da ga po
ziva Kominterna na partijski rad.
Poziv ga je iznenadio, uzbudio, zbunio u razmiljanju o emu bi se mo
glo raditi. Bilo je raznih nagaanja, jer je znao da se iradi o konsolidaciji
K P J . . . Inae, zato bi ga Kominterna zvala?! Tada je ve bilo poznato da
je Milan Gorki, generalni sekretar CK KPJ, pozvan iz Pariza u Moskvu,
tamo smijenjen i uhapen, a upravo zbog njegove netrpeljivosti je opi,
prije dvije godine, na najgrublji nain iskljuen iz najueg rukovodstva
Partije. Sada je CK KPJ ostao bez generalnog sekretara, sada se sastavlja
novo rukovodstvo za rad u zemlji, pa nije teko povjerovati da i on, stari
revolucionar Copi, ide na odgovornu dunost da pomogne u konsolidaciji
KPJ. U to su ga uvjeravali predstavnici CK KP panije, i predstavnik Ko
minterne u paniji Paimiro Toljati.
Bilo kako bilo, vijest o odlasku Copia u Moskvu, na novu dunost, po
stala je poznata u svim jedinicama. Sve je ta vijest i obradovala i rastuila,
tim prije to je situacija na panjolskom bojitu, zbog meunarodne zavjere
faizma, sve vie izgledala izgubljena i tu je iskustvo jednog revolucionara
i oprobanog komandanta izuzetne sposobnosti moglo biti spasonosno bar za
ouvanje brigade. Za rastanak, list XV brigade Naa borba u uvodniku
donosi oprotajni pozdrav boraca svom komandantu: Zdravo, drue opiu!
Pozdravljamo znamenitog komandanta, potpukovnika Copia. Mi emo vjerovatno brzo uti o njemu kao voi antifaistike borbe, kakav je bio meu
nama.
Drug Copi je imao mogunosti da ponovo provjeri svoje izvrsne kvali
tete u vanim bitkama republikanske armije protiv faistikih zavojevaa
panije. On je rukovodio XV brigadom kod Harame, Brunete, Kinta, Belite, Fuentesa de Ebra, Teluela i Sekvije ...
Pod njegovim izvanrednim rukovodstvom brigada je izrasla u jednu o
najboljih internaaionalnih jedinica u dobrovoljakoj armiji. Pod njegovim

246

rukovodstvom brigada je dala veliki broj panskih internacionalnih rukovo

dilaca, koji e biti osnova naim novim komandirima i antifaistikim bor
cima u slijedeim bitkama.
Opratajui se s Copiem mi znamo da su njegova uenja, i njegova an
tifaistika opredeljenost i disciplina uvijek s nama.
Najbolje elje drugu opiu. Mi smo uvjereni da emo uti o novim
borbama koje ete vi voditi!
To je bila ujedno visoka ocjena opiu od boraca i komandnog sastava
XV brigade. Iz ovoga se vidi da svi borci vjeruju da opi odlazi na novu,
veu i odgovorniju dunost. opiev drug i saradnik Vlajko Begovi svje
doi da je sam opi ba kao i svi drugi, vrsto vjerovao da ga Kominterna
zove u Moskvu da bi uao u novo rukovodstvo KPJ.
Oficir iz taba XV brigade, Splianin Boro Leonti, proveo je s Copiem
jednu no u Barceloni, dok je ekao na odlazak za Moskvu. Sem ostalog, re
kao mu je da e se, vjerovatno, uskoro vidjeti u Jugoslaviji, pa je traio
adresu na koju e ga potraiti: Taj stari smjeli revolucionar govorio je o
svojem skorom odlasku u Jugoslaviju kao da ga u njoj eka svean doek,
a ne krvava ivoderska diktatura sa svojim krvolocima, koji komuniste na
sasluanju mrcvare, a onda bacaju kroz prozor. Dao sam mu svoju splitsku
adresu i objasnio kako e me bezopasno n a i . . . Pitao me je kako stojim s
garderobom, s obzirom na to da u i ja, vjerovatno, uskoro napustiti pa
njolsku. Kada sam mu odgovorio, da imam samo ono to nosim na sebi, po
slije veere me je odveo do jednog zidnog ormara, gdje je bilo dosta dobro
ouvane civilne odjee i obue, pa mi ponudi da odaberem ono to mi naj
bolje o d g o v a r a . . . Pri rastanku upitao sam ga to misli o sudbini republi
kanske panjolske. Odgovorio mi je da to vie zavisi od razvitka meuna
rodnih dogaaja nego od njene unutranje situacije, koja je, inae, vrlo
teka.
opiev saborac iz vremena uea u oktobarskoj revoluciji u stvaranju
KPJ, Nikola Kovaevi, sreo ga je takoe tih dana u Barceloni. Razgovarali
su intimno kako jedino i mogu stari revolucionari i iskreni drugovi. Neka
ko su se osjeali kao da im je to posljednji sastanak. Kovaevi je zapisao
da je opi, protivno uobiajenom veselom raspoloenju bio nekako zatvo
ren i mraan. U vezi sa nastalim hapenjima gore (u Moskvi) zlovoljno je
dodao: Zna kako se osjeam? Sa znatieljom sam ga pripitao: Pa, hajde
reci, kako? Uozbiljio se jo vie i dodao: Kao da sam u zatvoru! Bio sam
krajnje iznenaen i predloio mu: Za sada ne idi gore, zadri se neko vri
jeme u Parizu, dok proe, ili se ublai ona furtutma u Moskvi. Bilo je vre
me masovnih hapenja i nije bilo vano tko je kriv, a ko n i j e . . . Iako sam
mu ponavljao da ne (ide, nije me posluao...
Drugaije, sigurno, nije ni moglo biti. On je uo za mnoga hapenja,
za nestanak mnogo ljudi koje je u najteim uslovima upoznao, kojima je
vjerovao. Hapenje Gorkia, sa kojim se nije slagao, sa kojim se borio, koji
ga je iskljuio iz CK KPJ izazvalo je neko umirenje i nadu za satisfak
ciju. Treba rei: on se, kako svi svjedoe, nije poradovao Gorkievom hap
enju, jer nije bio osvetoljubiv, nije ga nikada mrzeo ma da je njemu lino,
a i drugima, uinio velike nepravde. Istovremeno, hapenje mnogih drugih
ipak je izazvalo neke sumnje. Samo nije mu padalo na pamet da e ta
tragina nepravda i njega uskoro snai. Bezgranino je vjerovao Sovjetskom
Savezu, njegovim rukovodiocima, njegovoj boljevikoj partiji, i nije, na

247

ravno, mogao sumnjati u ispravnost njihovih postupaka. Jer, da je sumnjao,

imao je mogunosti da ne ode u Moskvu, da se jednostavno izgubi. Uosta
lom, on bez Partije, bez veze sa radnikim. pokretom i, u ovom sluaju s
Komintemom nije mogao zamisliti svoj i v o t . . . (str. 8789).
U trenutku kada zapoinju velike istke Jugoslavena u SSSR-u, opi
odlazi na poziv Kominterne u Moskvu i tamo ga hapsi NKVD. Kako je to
stvarno bilo pripovijeda Rodoljub Colakovi: Tito je, ekajui (razgovor s
Dimitrovim i drugim funkcionerima Kominterne o sudbini KPJ, jer su tada
neki predlagali da se Partija raspusti zbog stanja u rukovodstvu i posljedica
istki op. P. P), radio. Redigovao je, zajedno s Vladom Copiem, Istoriju
VKP(b), a kad su jedne noi i Copia vzjali (odveli su ga na ruskom),
produio je da radi sam.
Josip Broz je veoma cijenio
Vladimira Copia. U jednom pismu upu
enom Dimitrovu, Tito objanjava potrebu odlaska rukovodstva u zemlju i
stvaranja radnikog rukovodstva Tito kae: Od intelektualaca iz vana (iz
rukovodstva koje se nalazilo u emigraciji
op. P. P)
ja bih mogao prepo
ruiti samo dvojicu, i to: Senjka
(Vladimira Copia) i Andrejeva (Boidara
Maslaria), koji su dokazali svoju spremnost i rtve i odanost firmi (Komu
nistikoj partiji Jugoslavije.)
Dr Jaroslav Opat, ehoslovaki historiar opisuje u referatu (priprem
ljenom za ve spomenuti znanstveni skup o V. opiu u Senju) posljednje
dane Copia u Moskvi.
Odlazei u Moskvu opi je oekivao da e mu Kominterna povjeriti
neki novi zadatak u toku izmena u rukovodstvu KPJ, kako mu je to tvrdio
delegat Kominterne, koji je doputovao u p a n i j u . . . Pitanje je, da li je ve
tada, poetkom oktobra 1938. slutio da e mu ivot biti nasilno prekinut.
Jasno je da sigurno nije imao iluzija o svom poloaju. U konspirativno pisa
nom pismu eni, izmeu ostalog pie:
Razgovarao sam s Milanovim bratom. Taj je potpuno utuen.
Poznato je da je Vlado opi imao brata Milana (osim druge rodbine).
Citirana reenica, bez sumnje, znai da je brat Milanov bio autor pisma,
sam Vladimir opi. I, upravo Milanov brat, dakle, V. opi:
Rekao je da e, valjda, biti u stanju da poalje neto novca, da bi
njegova ena sa sinom mogla otputovati Jelki.
Jelka je bila jedna od triju opievih sestara, koja je ivela u Jugosla
viji. To i druga mesta u pismu govore jasno da je ovom jakom, u tekim
ivotnim situacijama oprobanom i prekaljenom oveku, bilo neobino teko.
Teko, pre svega, zato to pretnja koja se nad njim nadnela, nije dolazila
od strane buroazije, njenih kontrarevolucionamih snaga, protiv kojih se pre
dvadeset godina zaklinjao na nepomirljivu borbu, a s kojima se nije samo
jedanput susreo u najteim borbama, nego zato to je dolazila od one strane
kojoj je rtvovao ceo svoj ivot, sve svoje snage i kojoj je ostao apsolutno
veran sve do kraja svoga i v o t a . . . (cit. djelo, str. 247).
U septembru 1938. sreo sam se s Vladom opiem zapisao je Rodo
ljub Colakovi u Kazivanjima koji se iz panije, preko Pariza, vraao
u Moskvu. Pozvao me je na sastanak, na koji sam poao iznenaen pozivom
ali i radoznao. Oduvijek sam gajio simpatije prema opiu i potovao ga
zbog hrabrosti i odanosti revolucionarnom pokretu. U Spaniji je proveo go
dinu i po, istakao se kao dobar vojnik i postao potpukovnik Narodne vojske
i komandant brigade. Tamo ga nisam sreo, jer ni ja ni Maslari nismo sma-

trali oportunim da traimo sastanak s njime, zbog njegovih verbalnih is

pada protiv rukovodstva KPJ, esto obinih psovki, a i opi nije elio da
se sastane s nama. Bilo mi je ao to ga nisam mogao vidjeti u ulozi koman
danta o ijoj su hrabrosti i vjetini ostavili svjedoanstvo ljudi koji su ga
posmatrali u tekim situacijama na frontu, usred bitke, kad je prisebno
rukovodio bojem i donosio odluke. Uvijek je bio u okraju, nije se tedio
i bio je ranjen. Stoga je uivao potovanje viih tabova i povjerenje bo
raca i oficira svoje brigade.
Uao je u kafanu u kojoj sam ga ekao, vrstim korakom, elegantno
obuen, preplanuo od panskog sunca. Hladno me je pozdravio i sjeo za sto.
ekao sam da on pone. Posmatrao me je strogo nekoliko trenutaka, a onda
resko kazao: Nisam vjerovao da si ti sposoban za sline svinjarije i napra
vio je grimasu gaenja. Da mi je to ma ko rekao, planuo bih i upustio bih
se u svau, ali Copiu sam to progutao. Znao sam da je on ovek dobra
srca, ali povodljiv i spreman da primi novo za gotovo bez provjeravanja.
Pretpostavljao sam da su ga Mari i Kusovac informisali o meni i da je
njegova ne ba laskava ocjena moje aktivnosti u rukovodstvu plod takve
informacije. Stoga sam ga tiho upitao: Kakve su to moje svinjarije, Vlado?
Reci mi konkretno.
Nastala je neprijatna utnja. opi kao da je u sjeanju prebirao sve
to je o meni uo, za to mu je trebalo nekoliko minuta. A onda je, koliko
se sjeam, zaveslao poizdaleka jo iz Bea, gdje sam urovao s Gorkiem,
pa onda u Parizu, kao njegov ovjek i s njim zajedno slao nae najbolje
ljude u Spaniju, meu ostalima i Parovia, tako da se objektivan ovjek ne
moe oteti utisku da smo to inili namjerno, da bismo se otarasili eventual
nih konkurenata, da sam dalje, u Pragu obraivao drugove uhapene u
Beu i vrbovao ih za Gorkia, iako mi je moralo biti poznato da je za
njihovo hapenje odgovoran Gorki, moda je on to i sam udesio da bi se
otarasio nekih svojih protivnika. Najzad, moje dranje poslije Gorkievog
hapenja: umjesto da se pokrijem uima i bar utim, ja sam ustao protiv
takvih ljudi kao to je Petko Mileti i kleveem ga kao frakcionaa, ak
sam u tom smislu vrljao i u zemlji, kamo sam odlazio bez dozvole Ko
minterne, ali, sreom, nakratko, jer su me odmah pozvali natrag kao ovje
ka u koga se ne moe imati poverenje.
Sluao sam Copia sprva zaprepaten, a onda sam se polako pribrao i
ve u toku njegova pedantnog, sistematskog izlaganja (takav je bio njegov
nain) sasvim smirio. Slika je bila namolovana takvim bojama da je odmah
odavala ruku zagrienog i strau zaslijepljenog frakcionaa. Zbog toga se
nije vrijedilo ni uzbuivati ni ozlojeivati, nego mirno iznijeti injenice
koje su ubjedljivije od svakog zgraanja ili sline emotivne reakcije. Kad
je opi zavrio, gledao me je strogo i upitno.
Upitao sam ga da li je on u sve to to mi je rekao i povjerovao. Ako
jeste, onda se blago izrazio kad je sve moje tobonje postupke nazvao svi
njarijom. Bilo bi tanije da ih je nazvao zloinom. Zahvalio sam mu to
mi je sve otvoreno rekao, jer bar znam za to me sve ne optuuju sadanji
spasioci Partije i novopeeni antigorkievci, a onda sam i ja poeo od Bea.
Tamo je, zapravo, zapoeo obraun izmeu Gorkia i bivih ljeviara koji
su smatrali da je doao trenutak da zagospodare Partijom. Odbio sam da
uestvujem u tom obraunu, jer sam bio odluno protiv grupatva i frakcionatva i otiao sam na rad u zemlju, ne da sprovodim politiku Gorkia,
nego koliko sam mogao i umio, liniju VII kongresa Kominterne. Ispriao
249

sam mu gdje sam bic i ta sam radio u toku druge polovine 1936. Sve se
to moe provjeriti na osnovu mojih pisama, izvetaja i lanaka u Proleteru.
Zatim sam mu opirno iznio sve bitno iz partijskog rada u toku 1937, kad
sam, ve kao lan rukovodstva KPJ, radio neposredno s Gorkiem. I, naj
zad, o situaciji u Parizu poslije Gorkievog hapenja, kad je Tito preuzeo
funkciju sekretara, i kad su Mari i Kusovac pokuali da razbiju i to krnje
rukovodstvo, angaujui pri tom KPF, zloupotrebljavajui poloaje na koje
su doli blagodarei povjerenju tog istog rukovodstva ili ak Gorkia.
Izloio sam mu napore Tita da odbrani Partiju od oiglednog frakcio
nakog prepada Maria i Kusovca, koji su se povezali s Petkom Miletiem
u namjeri da iskoriste teak poloaj rukovodstva radi zadovoljenja svojih
bolesnih politikih ambicija. Podrao sam te Titove napore, kao, uostalom,
i drugi u Parizu Kuhar, Zujovi i Krndelj a u zemlji nisam vrljao,
nego sprovodio direktive rukovodstva, o emu, takoe, postoji izvjetaj, i
moj i odgovornih drugova iz zemlje.
I zavrio sam moja je savjest ista, i ja mirno ekam sud Komin
terne ili novog rukovodstva KPJ. Nadam se da e on biti donesen na os
novu injenica, a ne frakcionakih kleveta.
Copi me je sluao bez upadica, samo je pogledom reagovao as
uenje, as prekor, as slaganje. Kad sam zavrio, nastalo je podue u
tanje. On je oevidno bio malo omekao pogled mu nije bio vie hladan
i strog. Vjerovatno se iz svog dugogodinjeg partijskog rada prisjeao mno
gih frakcionakih ujdurmi, pa ga je moje opirno izlaganje pokolebalo U
prvobitnom stavu. Najzad je rekao provjeriu sve, razgovarau s ljudima,
neu donositi odluke napreac. Sto se mene tie, drugo i ne traim, odgo
vorio sam. I promijenili smo temu.
Copi je volio Zagreb, grad u kome je studirao, uao u prve politike
borbe jo kao student, vratio se kao komunist, bio progonjen, hapen i osu
ivan, imao mnogo poznanika i prijatelja. Priao sam mu o ljudima koje
je poznavao, o mladima koji sada rukovode naim pokretom. Radovao se to
je Partija uspjela da prebrodi krizu povjerenja, nastalu poslije velikih hapena 1935/36. Za vrijeme boravka u paniji sreo je dosta ljudi koji su doli
iz zemlje. Visoko je cijenio njihovu borbenost i odanost, a najvie sposob
nost da se, ni u najteim prilikama, ne izgube i ne demoraliu.
Kad smo doli na razgovor o paniji, opi se raspriao. Govorio je op
irno o prilikama u njoj, o svom ratnom iskustvu, s mnogo pojedinosti i
ilustracija. Odjednom se uozbiljio i zamislio, a onda sjetnim glasom rekao
tamo je bitka izgubljena, ali vrijedilo je u njoj uestvovati, jer je svaki
revolucionar tamo mogao nauiti vie nego iz najpametnijih knjiga. A to
e nam biti itekako potrebno, jer vidi ta se sprema. Uskoro e grunuti
bura, rekao je ruski i nasmijao se.
Razgovor s opiem trajao je nekoliko asova. Zapoeli smo ga ujutro,
a zavrili u ruano doba. Otili smo u poznatu pariku robnu kuu Vop march; kupovao je poklone za svoju enu onju i sina Zorana, a onda smo
zajedno ruali u restoranu robne kue. Rastali smo se, izgleda za obojicu
neoekivano, srdano. Bio je nasmijan kad mi je prijateljski stezao ruku i
zahvaljivao na pozdravima koje sam uputio njegovoj onji, skromnoj i do
broj ekoj drugarici, mojoj poznanici iz moskovskih, dana.
Jedan od osnovaa KPJ, njen dugogodinji rukovodilac, u legalnom i
ilegalnom periodu, osuivan i progonjen, zatim proslavljeni komandant u

panskom graanskom ratu, Vlado opi je u ranu jesen 1938. otiao u

Moskvu, u najboljem uvjerenju da e dobiti od Kominterne mandat za sa
stav novog rukovodstva KPJ. U tom uvjerenju ga je podravao i onaj iza
slanik Kominterne koji ga je otuda pozvao i koji je irio glasove da ga radi
toga pozivaju gore. To je meu panskim dobrovljcima bila 'javna tajna',
to se vidjelo po ponaanju dobrovoljaca koji su bili doli u paniju iz
SSSR. Ranije su neki od njih izbjegavali opia, ak govorili pogrdno o
njemu. Sad su okrenuli urak i nastojali da mu se udobre, vrei samokri
tiku. Vlajko Begovi, svjedok te iznenadne promjene u stavu nekih naih
ljudi prema opiu, priao mi je o tome ak i smijene zgode... (svezak
trei, str. 498563).
Vladimir opi uhapen je u studenom 1938. i u travnju 1939. godine
pogubljen. Rehabilitiran je odlukom Vojnog kolegija Vrhovnog suda SSSR-a
1958. godine.
Epilog ehoslovake stranice opieva ivota pisao je dalje dr Jaroslav Opat bio je u ehoslovakoj pisan pedesetih godina, u vreme po
litikih procesa komunistima, naroito interbrigadistima. A tu je zanimljiva
i ne sasvim sluajna injenica da su meu glavnim licima progonjenih i su
enih interbrigadista reiseri procesa odredili jedno od glavnih mesta Josefu
Pavelu-Susteru. Upravo onom Susteru, koga je, najverovatnije opi predlo
io, posle borbe kod Belite (u panjolskoj), za komandanta bataljona Di
mitrov.
Uvod u celu traginu istori ju procesa bila je Rezolucija Informbiroa iz
1948. godine o situaciji u KPJ. Pavel je u to vreme bio rukovodilac odbrambenog i bezbednosnog odelenja aparata CK KP. Istovremeno je bio i predsednik Udruenja ehoslovakih boraca u paniji. I, upravo u toj funkciji
bila mu je podneta na potpisivanje rezolucija, u kojoj je trebalo da osudi
kao izdajice Jugoslavene, svoje saborce iz meunarodnih brigada u paniji,
koji su se u Jugoslaviji postavili protiv Rezolucije. Pavel je odbio da potpie
rezoluciju. On je napadnutim Jugoslovenima saborcima verovao i kao lju
dima i kao komunistima. Ovakav Pavelov astan i principijelan stav bio je,
naravno, poetak kraja njegovom ostajanju na slobodi. Postepeno, ali stalno,
bio je premetan na nie funkcije, dok nije bio 2. februara 1951. uhapen
i stavljen u zatvor.
U zatvoru je J. Pavel optuen i sasluavan kao trockista i izdajica i
agent, pre svega za svoj rad u paniji. A to je bio glavni dokaz njegovog
trockizma, kojim je operisao istraitelj? To je bio opi. Tek tu, u zatvoru,
Pavel je doznao kakva je bila sudbina njegovog omiljenog komandanta XV
brigade. Da ga prisile na priznanje, istraitelji su se pozivali (pored raznih
muenja) na tobonja priznanja opia tokom istrage pred sudom u Moskvi.
U poetku istrage, iako sa izvesnim sumnjama, Pavel je jo uvek ve
rovao u moskovske procese iji je inicijator bila i nad njima bdila Komu
nistika partija, a iza njih su stajali autoriteti, koje su komunisti najvie
priznavali. Ali, Pavel je ipak ostao nesalomljiv u svojoj veri u opia, i u
svoj veliki primer i uzor u oveka, borca. Ko se od naih ljudi nije eleo
da izravna sa opiem, napisao je Pavel u svom seanju na dvogodinja
sasluanja. Iz dilema u koje ga je ova dvostruka, kontradiktorna vera do
vodila, naao je na kraju izlaz. Ostao je veran sam sebi, oduevljen antifaizmom svoje mladosti, svom kritikom miljenju, ostao je veran ljudima
koje je dobro poznavao, koje je visoko cenio i koji su dokazali svoje visoke
ljudske i politiko-moralne vrednosti u najteim borbama. Doputao je da

251

se neki put mogao prevariti, uiniti ovu ili onu greku. Nije, iako je bio
surovo muen, priznao zloine koje nije poinio. Nije dozvolio da budu
oskmavljeni ideali za koje su se u paniji borili i umirali hiljade interbrigadista. Nije dozvolio, takoer, da bude uprljano ime Vladimira opia.
Ipak, Pavel je krajem decembra 1953. godine bio osuen na 25 godina
robije. Tako su unapred odluili reiseri politikih procesa.
U martu 1953. godine umro je Staljin. Kratko iza toga bili su streljani
Berija, a kasnije i Abakumov. Centar, gdje su se spajali konci politikih
procesa protiv komunista u drugoj polovini tridesetih godina i ponovo u
prvoj polovini pedesetih godina, temeljito je bio uzdrman. Na svetio dana
poela je da izlazi istina. Zloinake i ubilake konstrukcije su se sruile.
I moni su tada priznavali, iako nekad kolebljivo, da asni ljudi mogu opet
biti asni ljudi. Josef Pavel je izaao iz zatvora 19. oktobra 1955. godine.
Cehoslovaki predsednik i prvi sekretar CK KPC je posle XX kongresa
KPSS, javno izjavio da je Jozef Pavel bio nevin i da su ehoslovaki interbrigadisti u Spaniji bili asni a n t i f a i s t i . . . (cit. djelo, str. 248249).
To je biografija Vladimira opia, i poslije njega.
Zanimljiv je za znatieljnike, tekst Vlade Otria (u spominjanom Zbor
niku sa skupa u Senju) Vladimir opi u jugoslavenskoj historiografiji
(str. 309351).

252

INTERMECO
CIJELA KOMINTERNA

uvarica mi nije dopustila da uem u eliju s ostalima.

Priekajte!
I, zatvorivi vrata za enama to su ule (ak nisam dospjela da se
pozdravim s Nuom), povela me dalje hodnikom, do jednih otvorenih vrata,
i pokazala:
Ovamo!
elija je ista kao i ona u kojoj sam prenoila, ali prazna i otvorena.
Njezine su stanovnice odveli na ureivanje.
Ovo je vaa postelja pokazala mi je uvarica na jedan krevet ne
daleko od vrata, to znai i nedaleko od kible.
U cjelini, ambijent mi se svia. Kroz mutni titnik prosijava sunce. Tri
deset i pet kreveta uredno spremljenih, a to je najvanije... Ne varaju li
me oi? Ne, istina je: na svakoj postelji knjiga. Drhtim od uzbuenja. Drage
moje, nerazdvojne moje, nisam vas vidjela gotovo pola godine! Gotovo est
mjeseci nisam vas listala, nisam udisala opori miris tiskarske boje. Uzimam
prvu koja mi je dopala ruku. Kellermanov Tunel na njemakom. Drugu!
Knjiica Stefana Zweiga takoer na njemakom. A evo i Anatolea Francea na francuskom. Dickens na engleskom...
Vrlo brzo uviam da su sve ove knjige strane. Promatram odjevne
predmete razbacane po leajevima. Te zguvane i iznoene krpe odaju ino
zemstvo. Jesam li to dospjela u eliju sa strankinjama?
Okree se klju. Vrata se opet otvaraju i u sobu ulazi trideset i pet
ena. Jato se glasi suzdranim, priguenim amorom na raznim jezicima.
Primjeuju me i okruuju. Dobronamjerna lica. Njemaka, francuska i ne
spretna ruska pitanja. Tko sam? Kad su me zatvorili? Sta ima novo na slo
bodi?
Odgovaram na ruskom, a onda i ja pitam.
A tko ste vi, drugarice? Vidim da ste strankinje, ali kakve ne
znam.
Mrava plavua od oko dvadeset devet godina stoji ispred ostalih i
prua mi ruku.
Upoznajmo se ... Greta Kestner, lan Komunistike partije Nje
make. A ovo je moja ... wie sagt man? Druginja? Ne? A-a ... drugarica
Klara. Ona bjeao od Hitlera. Dugo bila Gestapo.
Klara je izrazita crnka, slinija je Talijanki nego Njemici. Ona me na
peto gleda i, kimajui glavom, potvruje Gretine rijei. Jo jedna visoka
plavua.

253
I


lan Komunistike partije Letonije... s nakaradnim akcentom
govori ruski.
Kommunisto italiano ...
Nasmijana Kineskinja, kojoj je teko odrediti dob, grli me i kae da je
lan Komunistike partije Kine.
Mene Rusi zovu Zenja ree ona. Zenja Koverkova. Studirala
sam u Moskvi na Fakultetu Sun-Jat-Sena. Svima su nam ondje dali ruska
imena. A tko ste vi, drugarice?
Sve su odmah ivnule kad su saznale da sam i ja lan Komunistike
partije Sovjetskog Saveza. Pitanja, pitanja... Ima li podataka o vojnim
problemima? Je li Wilhelm Pieck na slobodi? Je li istina da su pohapsili
sve letonske strijelce? Kad e poeti suenje Buharinu i Rikovu? Je li istina
da je bio srpanjski plenum CK na kojem je Staljin zahtijevao pootrenje
reima u zatvorima?
Za mene su sva ta pitanja novosti. Objanjavam im da sam zatvo
rena dulje od svih njih. Dovezli su me iz pokrajine na vojni sud. Poste
peno se grupa oko mene osipa, pa ostajem u drutvu dviju Njemica, Grete
i Klare. Govorim njemaki grijeei u rodu imenica, kao i one kad govore
ruski. To ne umanjuje ivost naega razgovora na oba jezika u isto vrijeme,
i taj esperanto posve odgovara objema stranama.
Za to vas terete, Greta?
Modre arijevske oi blistaju od neproljevenih suza.
O, schreklich! Za pijunau ...
U dvije-tri reenice ispriala je o svome muu ein wirklicher Berli
ner Prolet. O sebi od petnaeste godine je jungturmovka. To jo nije
nita, ali Klarchen ...
Klara lijee na postelju, naglo se okree na trbuh i zadie haljinu. Na
njezinim bedrima i debelom mesu vide se strani, runi oiljci, kao da je
opor zvijeri otkidao s nje komadie mesa. Tanke Klarine usne stisnute su u
jednu crtu. Sive su joj oi kao svijetle, sjajne plamene toke na tamno
putom, gotovo crnom licu.
To je Gestapo ree promuklo. Zatim isto tako brzo sjeda i, pru
ajui preda se obje ruke, dodaje: A ovo NKVD.
Nokti su joj na obje ruke unakaeni, modri, nateeni. Meni gotovo dah
zastaje. ta je to?

Poseban aparat za dobivanje... Wie sagt man? A-a-a... isto iskreno

priznanja...
Muenje!
O-o-o ...
Greta alosno klima glavom:
Doi no, uti bude.
Netko mi se javlja najistijim ruskim jezikom:
Moete li naas, drugarice?
Pokazalo se da osim mene ovdje ima jo nekoliko sovjetskih ena. Zena
koja mi se obratila bila je Julija Anenkova, Moskovljanka, biva urednica
njemakih novina koje su izlazile u Moskvi. Blizu joj je etrdeset. Nije
osobito lijepa, ali ima markantan lik koji se pamti. Podsjea na hugenotku.
Sjetan plamen u oima. Hvata me za lakat, odvodi u stranu i povjerljivo
ape:
Postupili ste sasvim pravilno to niste odgovorili na pitanja tih ena
Tko zna koja je pravi neprijatelj, a koja rtva zablude, kao vi i ja. Budite

254

i dalje oprezni da ne biste uinili pravi prekraj prema Partiji. Najbolje je

utjeti...
Ali ja stvarno nita ne znam. Dovezli su me iz pokrajine, sjedim ve
pola godine. Moda vi znate ta se dogaa u zemlji?
Izdaja! Strana izdaja u svim oblastima partijskog i sovjetskog apa
rata. Izdajice su postali mnogi sekretari izvrnih komiteta CK nacionalnih
komunistikih partija. Postiev, Hatajevi, Ejhe, Razumov, Ivanov, predsjed
nik dravne kontrole Antipov i mnogo vojnih lica.
Ali, ako su svi oni izdali jednoga, nije li prirodnije pomisliti da je
on izdao sve njih?
Julija gubi boju. asak uti, a onda naglo prekida:
Oprostite, prevarila sam se u vama.
Odlazi, a prilazi mi druga Ruskinja Nataa Stoljarova. Dvadeset i
dvije joj je godine i lii na uenicu, sa svojim svijetlo smeim pletenicama i
pjegavim okruglim licem. Nataa je emigrantsko dijete. Kad joj je bilo
pet-est godina, nala se s roditeljima u Parizu gdje je provela svoje dvo
jezino djetinjstvo. Prije nekoliko godina vratila se u Moskvu. Punim plu
ima udisala je ruski zrak, uivala u istom ruskom govoru; radila je kao
prevodilac. I e v o . . . Nataa me takoer upozorava na oprez.
Suvie ste otvoreni. Zato ste toj Juliji onako odbrusili? Vidite kako
izgleda svetaki zadrto. Takve zbog svojih idejnih shvaanja postaju cinkaroice. A to e vam nepotrebni aduti u istraiteljskim rukama?
Nataa me uvjerava da je njezinu svjeem pogledu sve jasnije nego
nama.
Kavkaski uzurpator, vjerujte, strasniji je od svojih francuskih pret
hodnika. Odrubi glavu i gotovo!
Ali valjda ne ide svjesno za tim da uniti najbolji dio Partije? Na
koga e se onda osloniti?
Doi e no pa ete uti na koga se oslanja.
Ali ve sam provela no u susjednoj eliji, a nita nisam ula.
To je zato to su vas pred jutro doveli. A njihovo vrijeme za mu
enje je do tri. Eto, Njemice koje su bile u Gestapou tvrde da su ovi ovdje
morali usvojiti njihovo iskustvo. Osjea se isti stil. Valjda su ih slubeno
slali u inozemstvo, ta li?
Nemilosrdne, histerine Nataine rijei nisu u skladu s njezinim akim
pletenicama. Na pletenicama igraju kratke sunane zrake priguene mutnim
staklenim prozorskim titnikom. ivot, ljudi, dobrota svaki as presijecaju
tamu koja se nad nama nadvila.
Greta opisuje svojoj susjedi Klari izvanredan kroj haljine u kojoj je
posljednji put bila na prvomajskoj proslavi u Boljom teatru. I u Klarinim
oima se javljaju iskrice znatielje. Ona takoer povjerava neke tajne odi
jevanja i u zraku ocrtava liniju lijepa struka. Da, ocrtava tu liniju svojim
modrim prstima sa zgnjeenim noktima.
A eno, Kineskinja enja Koverkova pokazuje izvrsne vjebe za noge
suhonjavoj Poljakinji Nandi. I obje, lopovski pogledajui na prozori na
vratima, lijeu na lea i tjeraju bicikl u nastojanju da sauvaju liniju,
koja se moe izgubiti od izleavanja po danu, od zatvorskog mirovanja, od
gerla i zobene kae.
Proli su i ruak i veera. Veernje pranje. Kontrola. Signal za spa
vanje. Sve lijeu i ekaju. Sad poinje ono. Neizbjeno kao smrt.
Jevgenija Ginzburg, Kronika kulta linosti, Znanje, Zagreb, 1971.

255

OVJEK, KOJI JE SVE ZAPISAO

U noi, u dva sata i etrdeset i pet minuta, etvrtog studenoga 1936.

godine uhapen je Karlo tajner. Ako je NKVD napravio bilo koju
greku, tada je hapenje Karla tajnera, jedna od najveih greaka. Kao
i ona sa Solenjicinom.
Greka je jo vea kada se ima na umu da je Karlo tajner (a i
Solenjicin, uostalom) preivio sve zatvore i l o g o r e . . . Preivio, i zapisao.
Treba li uope pisati o tajneru?
Njegove knjige najbolje govore o njemu, staljinizmu, Sibiru, logo
rima ...
Zabiljeiti ipak valja neke njegove razgovore, tekstove...
Vratimo se za trenutak hapenju. Karlo tajner je uhapen i op
tuen za (1) ubojstvo Kirova, (2) pripadanje kontrarevolucionarnoj or
ganizaciji, i (3) kao agent GESTAPO-a. A nije bio kriv!
U knjizi 7000 dana u Sibiru tajner je zapisao:
. . Dakle, rijeio sam se svih iluzija da u biti puten na slobodu.
Primio sam optunicu. Sada mi je bilo jasno: onaj koji je uhapen una
prijed je kriv. To je glavni i neopozivi princip NKVD-a. Suenje je for
malnost. Obmana i nita vie.
Nou estog rujna 1937. ponovo su me bacili u kamenu grobnicu u
kojoj sam ostao dva dana. Dvaput dnevno dobivao sam po 400 grama
kruha i lonac vrue vode. U 23 sata nou doli su po mene vojnici i odve
li me u prostoriju od 30 kvadratnih metara. Stol je bio presvuen ze
lenom ohom. U sobi nije bilo nikoga osim vojnika i mene. Narede mi
da sjednem. Tada /upadne oficir i izdere se:
Ustajte, dolazi sud.
U sobu su uli vii oficiri i sjeli za zeleni stol. Za jednim stoli
em sjedio je mladi ovjek u uniformi, sekretar suda. Poelo je suenje.
Oficir koji je sjedio u sredini rekao je:
Poinje pretres Vojnog kolegijuma SSSR protiv Karla tajnera
koji je optuen zbog zloina koji se prema Krivinom zakoniku kanja
vaju paragrafom 48, toka 6, 8 i 9. Optueni, ustanite! Osjeate li se
krivim!
Ne. Ja sam potpuno nevin.
Kako ste doli u Rusiju? zapita one predsjednik suda.
Nisam progovorio ni dvadeset rijei, a predsjednik me prekida:
Budite krai.
Pokuao sam nastaviti, ali predsjednik me ponovo prekida.

 elite li pri kraju rasprave neto rei?

Tek to sam poeo govoriti, predsjednik me opet prekida:
To sve znamo, dosta.
Predsjednik je okrenuo glavu nalijevo i nadesno, apnuo neto des
nom i lijevom oficiru, oni su ustali i izali. Vojnik mi je naredio da po
novo sjednem. Nije prolo mnogo vremena
a suci su
se vratili. Odjekne
zapovijed: ustaj! Predsjednik je s
nekakve ceduljice
itao neto od ega
sam razumio jedino osudu.
Glasila je: deset godina strogog zatvora.
Suenje nije trajalo ni dvadeset minuta.
Nije bilo ni dravnog
tuioca, niti odbrane.
U istom hodniku, gdje
je bila sudnica, vojnik jeotvorio vrata jedne
elije i gurnuo me unutra. Naao sam se u eliji osuenih koji su istog
dana istom procedurom osueni kao i ja. Bilo je tu osamnaestoro ljudi..
Njihovo suenje trajalo je neto manje od 4 sata. Bilo je radnika, seljaka,
tehnike inteligencije, partijskih funkcionara.
Naao se tu i direktor cirkusa.
Kada sam uao u eliju, nitko me nije pitao na koliko sam godina
osuen.
To su svi znali.
Nitko me nije pitao kako je tekla rasprava i kakvo je obrazloenje
presude.
To je kod svih bilo na dlaku jednako.
Osude su bile unaprijed napisane na pisaem stroju. Ostao je samo
prazan prostor da se ispie ime. Nitko nije traio da dobije osudu na
pismeno. To nije imalo nikakvog smisla. U osudi je jasno pisalo da pravo
albe ne postoji.
Nitko se nikome ne moe aliti.
O pomilovanju ni govora.
Takvo je bilo zakonodavstvo Staljina i njegovih najbliih suradnika
Viinskog, Smirnova, Urliha, Matuljevia i slinih... (K. Stajner, 7000
dana u Sibiru, Globus, Zagreb, 1971, str. 3839).
U knjizi Povratak iz Gulaga (Globus, Zagreb, 1985), Karlo Staj
ner se sijea:
. . . S Maxom Hlzom poela je serija masovnih ubojstava funkciona
ra stranih komunistikih partija. Sljedea rtva bio je Fritz Heckert. Kao
suborac Karla Liebknechta, Rose Luxemburg i Clare Zetkin bio je partij
ski funkcioner industrijskih sredita Chemnitza, suosniva KPNJ. Mnogo
je radio u sindikalnom pokretu. Na kongresu Internationale sindikata u
Moskvi predstavljao je njemake radnike. Kao prethodnik Waltera Ulbrichta djelovao je nekoliko godina u Izvrnom komitetu Komunistike in
ternationale. Njemaki emigranti u Sovjetskom Savezu mogli su u svojoj
nevolji od njega dobiti poneki savjet, meutim, rijetko i pomo koju su
traili. Staljin mu je bio manje sklon nego kasnije Walteru Ulbrichtu.
To bi mogao biti razlog da ga je njegova ena, kasnije prognana iz Sov
jetskog Saveza, jednog dana nala mrtvog u stanu. Heckert je stanovao u
'Domu Vpraviteljstva koji se je nalazio oko 20 metara od Kremi ja na
obali rijeke Moskve.
Poslije su bili na redu: Kppenberger, voa Rotfmtkmpferbunda
Njemake, Fassbinder, voa Crvene pomoi (Rote Hilfe) u Berlinu, koji me
17

257

je svojevremeno prilikom mog odlaska u Sovjetski Savez otpratio na vlak.

Zatim Heinz Neumann, bivi generalni sekretar KPNJ, Hermann Remele,
lan Politbiroa KPNJ, te Austrijanci Franz Koritschoner, suosniva KP
Austrije, Weissberg-Cybulki, Werner Hirsch i drugi. Veina je nakon
sklapanja pakta izmeu Hitlera i Staljina godine 1939. izruena Njema
koj, gdje ih je poubijao Gestapo.
Mnogi su bili vjerni Staljinu, kad se ma VII kongresu Komunistike
internacionale (1935) samo na nekoliko minuta pokazao delegatima. Svi
su oni pljeskali i Georgiju Dimitrovu kad je bio izabran za rukovodioca
Komunistike intemacionale. Niko od mjih tada mije ni slutio to im
se sprema, da e ivjeti jo samo nekoliko godina. Naprotiv, mnogi su
vjerovali da nova politika, objavljena na tom kongresu, otvara zbiljske
mogunosti za odluniju borbru protiv faizma. Ali gorko su se prevarili.
Usprkos sistematskom istrebljivanju inozemnih partijskih funkcionara
od strame NKVD-a, a kasmije MVD-a, neki su emigranti jo neko vrijeme
uspjeli ostati na ivotu. Jedan od njih bio je Erich Wendt, rukovodilac
njemakog odjela izdavakog poduzea za strane radnike u Sovjetskom
Savezu.
Sve do Hitlerova dolaska ma vlast Ericha Wendra sam jedva pozna
vao.Po uzoru na ostale komunistike partije
koje su u svojim zemljama
bile
zabranjene,
njemaka KP upozoravala je javnost na svoju egzisten
ciju
tiskajui s
vremena na vrijeme kakav
letak ili bilten. Poto su
Wendtu naredili
da se pobrine o organizaciji
tiska, povezao se sa mnom.
Otada smo se viali ee.
Jednog sam dana imao s mjime ugovoren sastanak u njegovu uredu
u Ulici Nikolskaja u blizini Crvenog trga. Kad 9am zakoraio na stepe
nite, ugledao sam jednu staricu kako plaui sjedi ma betonskim stepemicama. Bila je zima, vladala je ledena hladnoa. Starica je bila odje
vena u zeleni kaput od baruna, kakav se u ono vrijeme rijetko mogao
vidjeti na moskovskim ulicama. Imala ga je jo iz vremena prije revo
lucije. Upitao sam je ta se dogodilo.
Otpustili su
me i sad vie neu
dobiti tokice za kruh.
Kako u
sad, jadna, ivjeti?
Bio sam loe volje. Wendt je to odmah uoio. Upitao me jesam li
moda bolestan. Ne odgovorivi, upitao sam ga to je s omom staricom
koju sam maloas vidio. Umjesto bilo kakva objanjenja pokazao je ru
kom na vrata svog pretpostavljenog, Krebsa, rukovodioca izdavakog po
duzea.
Poto je u Sovjetskom Savezu ponovo bila pokrenuta velika kampa
nja protiv neprijatelja, Krebs nije mogao ostati skrtenih ruku, morao
je i sam neto uiniti. Tako je naredio da se otpusti istaica koja je
pripadala tzv. bivoj klasi. Otkaz je znaio u ono vrijeme smrt od gla
di, jer takva osoba vie nije imala pravo ni na kakve tokice za ivene
namirnice. Mogla je, dodue, na crnoj burzi kupiti kruh i ostale pre
hrambene artikle, ali po 1020 puta veoj cijeni.
Bilo je to doba istke unutar partije. Svi su lanovi bili pomno
nadzirani. Sljedea
je rtva bio Erich Wendt.
Uskoro se naao
pred po
sebnom komisijom.
Sve se odvijalo poodreenom ceremonijalu. U veli
koj dvorani sakupio bi se radni kolektiv tvornice ili ustanove. Na podiju
sjedila je komisija od tri lana. Njen predsjednik bio je u pravilu visoki
oficir armije ili policije.

U dvorani su ovaj put sjedili Wendtovi suradnici. Predsjednik ko

misije postavljao je Wendtu razliita pitanja o njegovoj djelatnosti u
Njemakoj, njegovu sadanjem radu, novom statutu KP SSSR-a, itd. Wendt
ije na sve odgovarao manje-vie zadovoljavajue.
Vama je, dakle, sve jasno to se tie politike Komunistike parti
je i vlade SSSR-a.
Ne, ne ba sve glasio je Wendtov odgovor.
Nekoliko je sekunda vladala potpuna tiina. inilo se kao da je vri
jeme stalo.
Tako, dakle ree predsjednik komisije i zatim doda: Ima
li jo tko to rei?
Ustao je Wendtov pretpostavljeni, Krebs, generalni direktor podu
zea i uputio se prema podiju. Zapoeo je svoj govor ovim rijeima:
Nisam znao da jedan od mojih najodgovornijih suradnika u svom
srcu skriva mrnju koju je spreman uperiti protiv izgradnje socijalizma
u SSSR-u.
Slini su bili i istupi petorice koji su govorili nakon Krebsa. Svi su
se izjasnili protiv Wendta. Njegova je sudbina time bila zapeaena: istje
ran je iz partije, te uskoro uhapen i osuen na pet godina zatvora, to
je i izdrao.
Nakon svog osloboenja uo sam na veliko iznenaenje da Erich
Wendt u DDR-u zauzima rukovodei poloaj u Ministarstvu vanjskih po
slova. Kasnije je njegovo ime esto spominjano i u vezi s pregovorima
izmeu Savezne Republike Njemake i D D R - a . . . " (cit. dj. str. 5759).
I, dalje:
. . . Metode NKVD-a osjetio sam ve dotada na svojoj koi, ali sam tu
tajnu polioiju gledao oima rtve. Bio je to pogled s dna, iz donjeg ra
kursa, a zatvorenik je teko mogao i naslutiti to se zbiva u vrhovima te
organizacije. Bivi naelnik, i sam rtva, poznavao je dobro i onu drugu
stranu. Zapanjio me kad je rekao da je NKVD imao svoju vojsku a ona
se i slubeno zvala Vojska NKVD. Nije bila podreena armiji ili mini
starstvu, ve vlastitim strukturama, vlastitom vrhu naredbodavaca koji
se zavravao sa Staljinom. Moe se zamisliti kakav je to bio aparat,
kakva je to bila sila u jednoj dravi kad je ta vojska imala, raunalo se,
oko milijun i dvjesta tisua ljudi!
Organizacija te policije bila je na vojnoj osnovi, sa inovima, od
obinog vojnika, preko podoficira, oficira sve do generala. Imala je ta
vojska u svome sastavu i teko naoruanje. Njene jedinice i tabovi na
lazili su se rasuti po cijelom SSSR-u. Pod njenom komandom bili su i
istraitelji, pravnici. Imala je i svoje suce i pravo da sudi i na osnovi
zakona koji je predviao izdvojena sudska tijela NKVD-a, ija se presuda
isto tako, ako ne i tee, izdravala, kao i svalkog drugog vojnog ili ci
vilnog sovjetskog suda. Odreene pravne norme koje su drugi sudovi bar
formalno potovali, ovdje su bile potpuno zanemarene. Mogli su ovjeku
suditi, a tako
su najeei inili, i bez njegove prisutnosti, bez svjedoka
i dokaza, bez
mogunosti da se brani. Oni su osiguravali sve logore
i za
tvore, ali su
imali svoje povjerenike i u svakom poduzeu, ak i
malo
veem odjelu
ili pogonu tvornice, u svakom komitetu partije, u
svim
ustanovama.
n*

259

Kad se takav aparat zahukta, kad se prihvati posla, svuda oko

sebe sije strah i nesigurnost. I jo gore: on moe drati milijune u po
kornosti i potpunoj poslunosti. U elji da opravda svoje postojanje,
mora stalno raditi, to znai da mora sumnjati u sve i svakoga, mora
izmiljati krivce. Mora stvarati dokaze ako i ne postoje. Ne moe sebi
priznati da je netko nevin, ve mu krivicu isfabriciraju. Glavno je da
je krivac pao u njihove ruke. To su gotovo sulude pojave koje nastaju
kad se poinju gaziti ljudska prava.
U logorima u kojima sam bio, a to je Sibir i krajnji sjever Sibira,
same prirodne okolnosti, vjeni led, tako rei, nepregledne bezvodne pu
stinje i tundre, nenaseljeni krajevi, pomanjkanje prometnica, sve te pri
rodne prepreke bile su glavna logorska straa koja je onemoguivala i
samu pomisao na uspjean bijeg. NKVD sa svojom vojskom u logorima
imao je zadatak da nas terorizira, da nas tjera na teak rad i pod naj
gorim uvjetima, da nam prijeti bodljikavom icom, straarskim tornjevima, mitraljezima i tome slino, ali tu ih nije bilo mnogo. U jednom lo
gorskom punktu, u kome bi bilo oko dvije tisue logoraa, bilo je svega
pedesetak onih koji su nas uvali, ubrojivi sve od naelnika i straara
do inovnika uprave. A ne treba zaboraviti da je i iz redova zatvorenika
popunjavano ljudstvo koje je vodilo administraciju, radne liste, ekonomate,
kuhinje, brinulo se o radovima, o normama i tako dalje. Treba rei, ta
koer, da je osim NKVD-a u logorima, ne u svima, bilo i oficira MGB-a
(Ministarstvo dravne sigurnosti), druge, sline organizacije i policije kao
to je NKVD.
MGB je predstavljao organizaciju gosudarstvene bezbednosti koja je
brinula o sigurnosti drave po svojoj liniji. Te dvije mone sile bile su
suparnice. Tko se izvue od NKVD-a, nee se izvui iz ruku MGB-a. Uza
jamno nadmetanje tih dviju policijskih organizacija bilo je vidljivo i
nama, obinim rtvama i jednih i drugih. Svaka sluba imala je i u na
im zatvorenikim redovima vlastite provokatore, pijune, a u raznim or
ganima logora i svoje opunomoenike. Dogaalo se ak i da nekog svog
tienika, koji mu slui, NKVD premjesti na laki posao, a oficir MGB-a,
kad to opazi, odluuje da taj ide na najtei posao, i obratno.
Karakter tih organizacija koje su se, s vremenom, pretvorile u mon
struozne, neshvatljive sile koje praktino imaju svu vlast u jednoj tako
golemoj zemlji naroito je doao do izraaja u domovinskom ratu. Ta
da se normalno i opravdano trailo sve za frontu. I materijal i ljudstvo
i napori u pozadini. Od logorskih uprava zahtijevalo se da, koliko god je
mogue, odvoje to vie vojnika i oficira za frontu. Nekako usporedno s
tim nareenjem da se ljudi alju u borbu protiv neprijatelja, dolo je i
do poveanja broja istraga i otkrivanja zavjera u logorima meu zatvo
renicima. Hitno je pronaen vaan posao, isto toliko, toboe, od znaenja
kao i borba na fronti. Jer, gle, i tu u logorima neprijatelj sprema zavje
re, hoe dii ustanak u pozadini! Treba to sprijeiti svim silama. Tako
su mnogi oficiri NKVD-a i MGB-a uspjeli cio rat, sluei se laima, pro
vesti tisue i tisue kilometara daleko od fronte, u sigurnosti. I jo su
dobivali i odlikovanja za zasluge u beskompromisnoj borbi protiv nepri
jatelja.
Sama la koja se poinje koristiti, kako bi posluila ak i nekoj
opoj istini, baca sumnju i na tu istinu, podriva je i tome nikad kraja.
Ili se mora unititi la u korijenu, ili e ona napokon nadvladati istinu.

260

Bilo je sluajeva da Staljinova rtva ma koliko trpjela ostaje stalji

nistika po svom shvaanju. Nevino optueni, unesreeni ljudi samo to
nisu odobravali svojim krvnicima: radite vi, udrite, talko mora biti u in
teresu socijalizma! Ma koliko bili bez svoje krivice gurnuti iz dana u
dan sve blie smrti, mnogi su i dalje nastojali braniti reim koji ih je
osudio na te patnje. Da li se tu radilo o ideologiji, o vjernosti idealima
koji se vie nisu mogli prepoznati? Zakljuio sam da je tim ljudima, za
pravo, vladao duboko usaen strah. Iako vie i nisu imali to da izgu
be, osim gola ivota, strah je upravljao njihovim biem. Neki su manje
mislili na sebe, a vie na svoje obitelji.
NKVD i MGB eljeli su biti obavijeteni o raspoloenju koje je vla
dalo meu zatvorenicima GULAG-a. Kako su mogli doznati to misle mi
lijuni zatvorenika, o emu govore, da li kuju planove kako da zbace ja
ram, da li razmiljaju Koliko e jo dugo morati sunjevati u logoru?
Najjednostavnije je bilo da meu zatvorenike ubace svoje dounike.
Budui da su svakodnevno odlazili i dolazili novi robijai, lako su se
po brigadama mogli rasporediti ljudi NKVD-a i MGB-a. Tu se, meutim,
pojavio mali problem.
Dounici bi se, naime, morali podvrgnuti istim patnjama koje su pro
ivljavali zatvorenici, da ne bi bili raskrinkani kao denuncijanti. Morali
bi kao prvo raditi budakom i lopatom, dopustiti vlastitim drugovima da
ih mlate kundacima, biti spremni da dijele drveni leaj sa zatvorenicima,
biti izjedani od stjenica i uiju. Nijedan slubenik GULAG-a nije bio
spreman da pod takvim uvjetima preuzme ulogu dounika.
NKVD i MGB nisu imali druge nego da za dounike pridobiju neke
od logoraa. Da bi u tome uspjeli, morali su prvo slomiti linost zatvore
nika, to im je veinom uspijevalo ve u istranom zatvoru. Prvi je pred
uvjet bio da prisile uhapenika da prizna zloine na koje ni u snu nije
pomiljao, a kamoli poinio. Tu se, napose, ispoljila lanost sistema koji
je stalno tvrdio da izvrenje kazne ima cilj da preodgaja, a ne da kanjava.
Koristei se zabludom zatvorenika koji su smatrali da su zabunom
uhapeni, NKVD i MGB jo su lake uspijevali demoralizirati te jadne
ljude. Zbog neovjenih uvjeta ivota zatvorenici su doslovce za sendvi
i nekoliko cigareta pristajali da potkazuju svoje drugove. Pokuat u na
jednom primjeru pokazati kakvim su se sve bestidnim metodama sluili
NKVD i MGB.
Osim stalno u logorima i zatvorima stacioniranih politikih oficira,
koji su imali svoje vlastite agente u redovima administrativnog osoblja,
postojao je u logoru jo i vii nadzorni organ. Bili su to vii oficiri koji
su svakog mjeseca iz rejona ili pokrajinskih sredita dolazili u logor da
izravno o svemu budu informirani.
To se ovako odvijalo.
Svakog bi se jutra prije odlaska na rad izvan logora zatvorenici po
odreenom redoslijedu morali postrojiti u pet redova. Prije nego bi se
otvorila vrata logora, pojavio bi se ef logora sa svojim pomonicima.
Narjadik, kako se zvao, zatvorenik odreen za ovu dunost, odreivao
bi obilazei brigade logorae za rad. S jednog bi popisa potom itao ime
na onih koji bi iz bilo kojeg razloga dotinog dana ostajali u logoru.
Razlozi su obino bili: premjetaj u drugi logor, zatvor itd. Tako bi dnev
no osam, deset ili vie zatvorenika ostajalo u logoru, meu njima i oni

261

koji su odlazili na razgovor s prispjelim viim oficirima Ti bi se logo

rai vratili u svoje barake
i
ekali da ih sepojedinano pozove na sasluavanje. Nitko nije znao
o
emu su oficiri ispitivali zatvorenike meu
kojima je obino bilo dvoje, troje koji su radili kao informanti.
Jednog sam dana i ja bio meu desetoricom koje su u vremenskim
razmacima od deset, petnaest minuta odvodili pred oficire MGB-a iz po
krajine Krasnojarsk. Na putu iz barake u kancelariju, gdje se sasluavalo,
razmiljao sam to li to ima znaiti. Uskoro sam sjedio na stolici nasu
prot majoru Lastokinu kojeg sam prvi put vidio u zatvoru Aleksandrovski
central, koji se nalazi oko
dvjesta kilometara
sjeverno od Irkutska, kada
je obilazio zatvorske elije
ikome smo mogli navesti
svoje elje i pri
tube. Major Lastokin nije me prepoznao ili se pretvarao da me ne
poznaje. Pogledao me, postavio mi nekoliko nevanih pitanja i otpustio
me. Na putu za baraku sreo sam narjadika Zimina koji me tog jutra
zadrao u logoru.
uti ponemnoku? rekao je, to je znailo: Zar si i ti dounik?.
Da odgovorio sam kratko. Nije imalo smisla poricati, jer
pravi denuncijanti, naravno, nikad nisu priznavali da izdaju svoje drugove.
Tako su NKVD i MGB postizali
dvostruki cilj.
Nije se znalo
tko su
dounici, a kompromitiralo se ljude
koji nikad ne
bi pristali na tako
prljav in.
Mora se imati na umu da su informacije koje su NKVD i MGB na
taj nain dobivali imale kobne posljedice za denuncirane logorae. Bili su
kanjavani tekim kaznama. Napose za vrijeme rata mnogi su zbog bez
naajnih primjedbi bili osuivani na robiju ili ak na smrt.
Staljinski socijalistiki moral koji su propovijed al i i zatvorenicima
izopaio se u nemoral, zacijelo stran civiliziranom drutvu. U takvim se
okolnostima ne treba uditi to su provjereni borci koji su do svoga hap
enja desetljeima bili lanovi komunistikih partija, postali pomonici
krvnika. tovie, nisu prezali ni od podmukla denunciranja svojih doju
eranjih prijatelja s kojima su dijelili tvrd leaj, a esto i koricu kruha.
Kad bi ih suoili, ak bi im u lice govorili da su antisovj etski elementi.
Jedva se moe vjerovati da je staljinistiki aparat od ljudi stvorio nelju
de, sposobne da svoje rugove-supatnike podvrgnu istim zloinima koje
su i sami pretrpjeli od staljinistikog aparata. Te su izdajice traile i, da
kako, nale opravdane razloge za svoja nedjela. Tvrdili su da slue so
cijalistikoj domovini... (isto, str. 189193).
K. Stajner zapisuje dalje:
. . . Ni na jednom podruju staljinistiki reim
nije bio tako
laljiv
kao u nacionalnom pitanju. Koliko je samo govora odrano s citatima
Marksa, Engelsa i Staljina, koliko je tisua novinskih lanaka napisano
o
ravnopravnosti naroda u Sovjetskom Savezu, koliko o slobodi vjerois
povijesti!
Samo onaj koji je godinama prolazio kroz sovjetske logore, zatvore i
progonstva mogao je vidjeti veliinu tog zloina.
Kad je godine 1939. Sovjetski Savez zauzeo baltike zemlje, u Silbiriju je dopremljeno na desetke hiljade Letonaca, Estonaca i Litvanaca. Prije
svega intelektualaca. Kad su nakon pakta s Hitlerom sovjetske trupe zau
zele Besarabiju i junu Poljsku, u Sibiriju su dopremljeni deseci tisua
Poljaka, Rumunja i Ukrajinaca, uglavnom intelektualaca. Kad je godine

262

1941. poeo rat izmeu Sovjetskog Saveza i Njemake, poela je nova

istka u baltikim zemljama. Stotine tisua graana, oficira, podoficira i
seljaka otpremljeno je u sibirske logore. Nekoliko dana nakon poetka
rata likvidirana je Republika Povolkih Nijemaca. Njemako stanovnitvo
ovih predjela, ukljuujui djecu i starce, pa i lanovi vlade Republike
otpremljeni su u Sibir i na Daleki sjever. Istu sudbinu doivjelo je ostalo
njemako stanovnitvo u evropskom dijelu Sovjetskog Saveza. Jedan je
dio dospio u zatvore i logore, drugi u progonstvo. Nakon svretka rata
takvim se istkama nastavilo jo temeljitije. Iz baltikih zemalja i Poljske
ponovo je potekla rijeka nesretnika prema sjeveru i istoku Rusije. Ako
je broj deportiranih prije rata iznosio nekoliko stotina tisua, sada se po
peo na milijune. Danju i nou mogli su se vidjeti teretni vlakovi prepuni
ljudi najrazliitijih naroda. Ponovo je velik broj otpremljen u zatvore, a
ostali u progonstvo.
Od malih kavkaskih naroda, u Sibiru naselili su eene, Ingue, Bal
kare, Karaaje, a s Krima Tatare, iz Ukrajine Bugare. Istu sudbinu do
ivjeli su d Kalmici. Ovi ljudi koji su stotinama godina nastanjivali ova
podruja, morali su ih poslije rata napustiti da bi u ledenim pustinjama
sjevera sluile kao gnojivo staljinistikoj ekspanziji.
Strahoviti zloini koje je Hitler poinio protiv Zidova potresli su svi
jet i danas svatko zna da je Hitlerova banda u plinskim komorama, kre
matorijima i drugim sredstvima ubila milijune Zidova. Ali malo ljudi
zna da je broj Zidova, koji su pali kao rtve staljinistikog reima, jo
vei. Ne sjeam se nijedne zatvorske elije, nijednog logorskog odjeljenja
u kome nije bio veliki postotak Zidova. Danas se zna za kakve su zloi
ne bili optueni idovski lijenici u Moskvi, koji su samo sluajno ostali
uivotu jer je Staljinova smrt sprijeila
njihovu likvidaciju.
Ali tko zna za
sudbinu stotina tisue Zidova koje su optuili i osu
dili za iste zloine i koji su strijeljani ili su umrli u logorima. Kad je
u Sovjetskom Savezu poela velika istka, stotine hiljada Zidova uhapsili
su kao trookiste, a kad su bile zauzete baltike zemlje, juna Poljska i
Besarabija, mnogi su Zidovi kao cionisti prognani na sjever.
Potkraj 1940. godine u Norilsku se nalazio velik broj inostranih ko
munista, uglavnom Nijemaca. Veina ovih ljudi aktivno je djelovala u
komunistikom pokretu. Kada je Hitler osvojio vlast, oni su pobjegli u
Sovjetski Savez. Mnogi su radili u tvornicama, mnogi su bili zaposleni u
ratnoj industriji i ivjeli su prilino dobro. Kao i svi graani ove zemlje,
i oni su se nalazili pod kontrolom NKVD-a. Naravno, ti ljudi, koji su mo
rali napustiti svoju domovinu, ponekad su govorili o tome kako je kod
kue bilo lijepo. Bilo je i blagih kritika na raun Sovjetskog Saveza. To
je NKVD-u dobro dolo. Za vrijeme velike istke 1936. do 1939. veina je
baena u zatvore i logore.
Osim Nijemaca
bilo je i Austrijanaca, Maara, Poljaka, Bugara i ne
to Jugoslovena . . .
(isto, str. 166167).
A o koristi koju je SSSR imao od logoraa tajner je zapisao pod
poglavljem Drava koje nema na zemljopisnoj karti:
. . . Kad sam se vratio u logor, deurni mi ree da me nekoliko puta
traio Saa Weber, poruio mi je da odmah doem k njemu.
Jo je bilo prerano za veeru i ja odoh k Sai koji je stanovao u
susednoj baraci. Kad sam se pojavio na vratima, on mi potri u susret.

263

 Kako je bilo? upita.

Kao to vidi, nisu me osudili na smrt.
To je glavno. Vrijeme e ponititi i ovo.
Ali deset godina morat u odsjedjeti.
Sjeli smo na prinu. Saa mi je sauvao ruak. Kad sam pojeo, upi
ta me:
Zar jo uvijek ne vjeruje da e se to promijeniti nakon pobjede nad
Njemakom?
Dok je Staljin na vlasti, milijuni e i dalje puniti sovjetske za
tvore i logore.
To je samo privremena bolest novog drutva.
To nije bolest, to je sutina ovog sistema.
U socijalistikoj dravi to moe biti samo prolazna pojava.
Saa, zar jo uvijek ne razumije da je poslije Lenjinove smrti,
a nakon Staljinova dolaska, postepeno istrijebljeno sve to ima veze s
istinskim socijalizmom. Najprije su ukinuli udruenje starih boljevika,
*zatim su postepeno tamanili sve one koji su ostali vjerni istinskom so
cijalizmu.
Zato sve to? Zar ne bi bilo bolje da ljudi slobodno rade, tada
bi vie koristili nego da ovdje propadaju

Saa epoluglasno.
Zar misli da se
sve to dogaa zato
da
bi se nabavila
jeftina radna
snaga koja e raditi u
ovoj ledenoj pustinji?
Ti misli da je
to vrsta robovskog sistema? upita
Saa.
To ne mislim, robovski sistem razlikuje se od staljinskog kao prvi
parni stroj od disel-lokomotive. Moda se nisam dobro izrazio, ali htio
sam rei da je robovski sistem veoma primitivan, pa je ak i human u
usporedbi sa staljinskim koji oznaava moderno barbarstvo.
Zar ne misli da je rad neslobodnih ljudi nerentabilan?
Onaj tko tvrdi da rad logoraa u Rusiji nije rentabilan, taj nema
pojma to su to sovjetski logori. Osnov ekonomije Sovjetskog Saveza te
melji se na sistemu logora. Ne samo to logori u Rusiji nisu nerentabilni
nego su gotovo jedini pogoni koji donose dobitak. Vei dio industrijskih
pogona radi deficitom, a da o poljoprivredi i ne govorimo. Milijarde odlaze
na industriju i poljoprivredu u obliku subvencija. Odakle ih uzimaju? Iz
profita koji odbacuju logori.
To ti tvrdi, ali kako to moe dokazati upita me Saa. Sumniavo je klimao glavom.
Ponimo s Norilskom: za izdravanje vie od stotine hiljada zatvo
renika u Norilsku sovjetska vlast daje po osobi mjeseno 240 rubalja. U
to su ukljueni svi izdaci uprave, strae itd. ivene namirnice za opskrbu
zatvorenika sade i anju zatvorenici po razliitim poljoprivrednim logo
rima. Slanu ribu kojom nas hrane love u Murmansku zatvorenici. Ugljen
kojim se loe barake kopa se ovdje, u ugljenokopima su zatvorenici. A
eljeznicu, kojom nas opskrbljuju, ne samo to voze zatvorenici nego je
i grade. Odjeu koju nosimo iju zatvorenici. ak se i tkanina i konac
proizvode u enskim logorima u Potjmi i Jaji. Za ono malo hrane to
dobivamo, vadimo tisue tona nikla i bakra, stotine tona kobalta, a da
i ne govorim o uranu. Za sve te sirovine, koje se veim dijelom izvoze u
inozemstvo, Sovjetska Rusija dobiva stotine milijuna dolara. I jo postoje
ljudi koji ele dokazati da rad zatvorenika nije rentabilan.

 Dobro, Karl, primjerom iz Norilska uspio si me uvjeriti. Ali kako

je sa stotinama logora u drugim dijelovima Sovjetskog Saveza?
Navest u ti jo nekoliko primjera. Ponimo s Kolymom. I ti po
znaje Gundarova, koji je est godina proboravio u Kolymi vjerojatno
se sjea to nam je pripovijedao. Kolyma se nalazi na sjeveroistoku Sov
jetskog Saveza. Prije nekoliko godina tamo nije bilo Evropljana. Kao i
ovdje u Norilsku, ivjela su nomadska plemena koja su se bavila uzgojem
sobova. Danas je tamo golemi logor s milijun i pet stotina hiljada logora
a. Vei dio zaposlen je u rudnicima zlata. Zar misli da taj logor nije
rentabilan? Da ti nabrojim jo neke primjere? Molim! Logor Vorkuta,
to su rudnici. Ugljen koji se vadi bolji je od ugljena u Donskom bazenu.
eljeznicu iz Vorkute, dugaku dvije tisue kilometara, kojom se prevozi
ugljen, izgradili su logorai. U Embaneftu se vadi nafta. Tornjeve su sa
gradili logorai. Oni rade i u rafinerijama. A drvna industrija? Poznato je
da je drvo jedan od najvanijih izvoznih proizvoda. Ne samo debla ve
i daske, a naroito eljezniki pragovi, donose goleme sume dolara, funti
itd. A tko su drvosjee! 95% ukupne koliine drva sjeku logorai. Zapo
sleni su i u veem dijelu pilana u Sibiriji, na Uralu u sjevernoj Rusiji.
Za sve te ljude sovjetska vlada daje 240 rubalja mjeseno, a u evropskom
dijelu jo i manje.
Ti govori o pogonima koji su ve uhodani i proizvode za trite.
Priznajem da takvi pogoni donose velike dobiti, ali kako je s velikim
gradnjama? Mislim na veliku izgradnju eljeznica, 'kao BAM (Bajkal-Amur
magistrala), ili na junosibirsku liniju, koja od eljabinska preko Abakana
vodi do mongolske granice, ili liniju du Ledenog mora od Vorkuta do
Igarke, koja treba da se produi do Jakutije, ili eljeznicu TajetBratsk
LenaKomsomolsk i mnoge druge? Zatim, to je s hidrocentralama koje
se grade na sibirskim rijekama?
To je drugo pitanje. Ovdje se ne radi o rentabilnosti, ve o finan
ciranju izgradnje.
Da, to mislim potvrdi Saa.
Na neki nain logorai financiraju i ove pothvate.
t a ? . . . To je smijeno.
Ne alim se. To je istina. Naglaavam da logorai ove pothvate
financiraju samo djelomino. Na izgradnji su zaposlene stotine tisua, a
na izgradnji BAM-a bilo je
zaposleno milijun i pet stotina logoraa.
im
logora stigne na
rad, od logorske
uprave dobiva potansku kartu na
kojoj pie:
Dragi moji,
javljam vam da sam zdrav. aljem vam svoju novu adresu: BAM, po
tanski fah br. 2131/161. Molim vas da mi na tu adresu aljete mjeseno
neto novaca jer u duanu mogu nabaviti najvanije namirnice i duhan.
Pozdrav x. y.
Logora bi kartu samo potpisao i stavio adresu svoje obitelji. Gotovo
svi roaci, makar
gladovali, pourili
bi da nesretniku neto poalju. Ve
nakon tjedan dana
stizale su u banku
na raun logora sume od 50 do 1000
rubalja. Ali logora je samo u iznimnim sluajevima dolazio do manjeg
dijela tog novca. Logora treba da tri mjeseca redom ispunjava normu
100/o i tek tada sa svog rauna moe podii 50 rubalja mjeseno. Ali koji

265

logora moe tri mjeseca da ispunjava normu? Ponekad se ipak dogodi da

dobije tih 50 rubalja, tada ponovo zatrai novac od rodbine. Veina i ne
eka potvrdu o primitku novca, ve nastavlja slati nove svote. Logorai
nemaju priliku da piu, takva potanska potvrda najee je jedini dokaz
da je logora jo iv, iako je potvrdu potpisao knjigovoa u logoru. Tako
se skupljaju stotine milijuna koji logorskoj upravi stoje na raspolaganju.
No to je samo jedan nain.
Spomenut u ti jo jedan: uobiajeno je da se svake godine radnici
i namjetenici tvornica obrate vladi s molbom za novi zajam koji bi im
omoguio izgradnju socijalizma. Sovjetska vlada naravno, ne moe odo
ljeti takvoj molbi i uri udovoljiti zahtjevu radnika. Svaki radnik, na
mjetenik i kolhoznik daje dobrovoljno jednu mjesenu plau u ime zajma.
Ova se suma u deset jednakih rata oduzima od plae. Zna li ti da i za
tvorenici dobrovoljno svake godine daju takav zajam? No kako zatvo
renici nemaju redoviti prihod, taj se zajam uzima od sredstava koje im
alje rodbina. To iznosi stotine milijuna svaike godine.
Osjeam da si u pravu, a l i . . .
ekaj, nije to sve. Ti zna kako glasi uobiajeni zavretak svake
presude: konfiskacija cjelokupne imovine. Ljudi koji su osueni u Sov
jetskom Savezu nisu milijuneri, ali svaki od njih ima namjetaj, sat, sliku,
nakit, pogotovu intelektualci. Kako je NKDV temeljit? Zabranjeno je po
nijeti ak i par starih izama. Na taj se nain skupe stotine milijuna.
Saa se nasmije. Pretjeruje, Karl.
Dokazat u to to govorim. U svim velikim gradovima, naroito u
Moskvi postoje staretinarnice. Tamo se mogu kupiti briljanti, zlatan nakit,
slike, porculan, tepisi, ak i stare ikone. Odakle te stvari? Sve je to kon
fiscirana roba za koju vlada dobiva dolare, funte i marke. To su milijuni
rubalja godinje. Ne treba zaboraviti i na novac koji se konfiscira nakon
hapenja.
To je rafiniran nain.
Nain? Suvie jednostavno reeno! To je drava koje nema na
zemljopisnoj karti. Zove se GULAG. A stanovnici te velike drave, kojih je
na osnovu prebrojavanja iz godine 1938. bilo 21,000.000, zovu se logorai.
Njima treba dodati i 800.000 slobodnjaka koji su u upravi, u strai, po
litikim odjeljenjima itd.
Kako je organiziran taj GULAG?
Pa ti si bio ministar, to ti treba da zna?
Tebi je udno to ja kao bivi ministar nisam poznavao strukturu
GULAG-a. Mora razumjeti da su osim Staljina u to bila upuena samo
tri do etiri ministra, drugi se nisu smjeli zanimati za tafkve stvari.
Struktura je gotovo ista kao u Sovnarkomu, samo je razlika u
imenu. GULAG (Glavnoe upravlenie Lagerej Glavna uprava logora)
ima razliita ministarstva, kao prava drava. Nabrojit u ti samo najzna
ajnija: Gulag drvne industrije, Gulag za izgradnju cesta, Gulag oboje
nih metala, Gulag industrije nafte, Gulag rudarstva, itd. Gulag ima kolegij
s naelnicima strunih Gulaga, to je neto poput savjeta ministara.
To nitko na svijetu nee vjerovati.
Da, strano je to samo mali broj ljudi na svijetu to zna. U Moskvi
sjede inozemni dopisniai, ili dou na .nekoliko dana. Jedan hvali, drugi
kritizira. A to se moe vidjeti iz tih kritikih primjedbi? Da je netko od

266

njih primijetio kako ljudi u Moskvi nisu obueni po posljednjoj modi, dru
gima se ne svia to u trgovinama nema dovoljno robe, treem se nije
dopala hotelska soba u kojoj je stanovao. To itaju u inozemstvu. A to na
to kau ljudi? Nije lijepo kao kod nas, ali nije ni tako loe. Isto vrijedi
i za diplomate. Nalazi se tako u Moskvi neki iskusni diplomat, koji je prije
bio u Beu, Berlinu, Tokiju i Rimu, i on redovito pie izvjetaje svojoj
vladi. Vlada
ove izvjetaje uzima pod gotov gro, a i kako bi
drukije.
U
stvari, sve je to kojeta. Ti ljudi nemaju pojma to se
dogaa u zemlji
u kojoj godinama ive.
Pa to
supametni ljudi, kako nita ne shvaaju?
Da bi se
znalo to se ovdje dogaa, valja biti u
naem poloaju.
Htio bih te podsjetiti na to da su neki ljudi sretnim sluajem iz
logora dospjeli u inozemstvo i da o tome piu. Sjeam se nekog Poljaka
koji je bio na otoku Solovki i u domovini je objavio knjigu o tome to
je doivio.
To je tono, ali veima ljudi to ne vjeruje, a oni koji vjeruju govore
da je to unutarnja stvar Rusije da ih se to ne tie.
A kako je s politiarima? Nije vjerojatno da ljudi kao to je
Churchill, Roosvelt, Spaak i drugi to ne razumiju, ak i ako sve ne znaju.
Mnogi politiari razumiju barem orno osnovno to se ovdje dogaa.
Ali trenutni interesi vlastite zemlje postavljaju se iznad svjetskih interesa
i oni ne shvaaju da se tako neto sutra moe dogoditi Maarima, pre
kosutra Poljacima i ostalima.
Bilo je kasno. Vratismo se u baraku. Razgovor sa Saom omoguio mi
je da na trenutak zaboravim kako u jo deset godina ostati Staljinov za
toenik.
Nisam zaspao do jutra. Kad sam ustao, bio sam umoran i boljela me
glava. Moji su drugovi
mislili da sam utuen
zbog presude.Ali ja vie
nisam mislio na to da
sam juer dobio novih
deset godina.
U podne mi je postalo malo bolje. Iz depa sam izvadio kruh koji uju
tro nisam mogao pojesti. Opet sam bio gladan.
Prilo mi je nekoliko znanaca
da me utjee. Svi
su govorili isto:
Rat e zavriti i
mi emo biti slobodni.
Dobro je to ljudi ne gube n a d u . . . (isto, str. 235240).
U intervjuu beogradskom NIN-u Karlo tajner govori:
. . . Odgovarajui drugima koji su se uporno interesovali za to, ne
krijui nevericu, odgovarao bih kratko, najjednostavnije: pa vidite da
je iv! Ili bih, otprilike, pokuao da objasnim: i kad hiljade i stotine hi
ljada ljudi nestaju, uvek neko preivi. Karlo tajner je taj koji je preiveo,
nije nestao.
ta znai nestao? jednom se tajner usprotivio. Tu frazu sam
esto sluao. Ima i spiskova naih ljudi, istaknutih jugoslovenskih komuni
sta koji su stradali u istkama. Pomimju se u knjigama. Kae se, taj i taj
jugoslovenski revolucionar nestao je u vreme staljinskih istki. Kako
nestao? pita tajner.
Smatraju ga, kaem, valjda, izgubljenim, a podataka nema.
To nije tano iznenada bi se tajner raestio ni u kom sluaju
nije tano! Radi se o znaenju rei. Recima se u takvoj formulaciji nekako
stidljivo prikriva istina. Gotovo da se jo ostavlja neka nada: nestao. A
nije tano. Ti poteni komunisti, ti hrabri ljudi, nisu nestali. Oni su stra

267

dali. Do kraja. Ili su umrli od zime i gladi i od bolesti, ili na mukama. Ili
su streljani, likvidirani, nema ih. A nikad nee nestati, ne smeju da ne
stanu iz naeg seanja ...
... Posle toga, ipak ini se, uradili neto drugaije. Niste pisali za ob
javljivanje, koliko znam. Jeste li se predomislili i ta je uticalo na to?
Napisao sam, istina, sve to za internu upotrebu, kako kaemo.
Vano je da to poblie objasnim. Kad sam, posle dvadeset godina, kao
slobodan ovek, doao u Moskvu u prolee 1956. godine, ostao sam tamo
etiri meseca i najzad dobio dozvolu da se vratim u Jugoslaviju. Za ta
etiri meseca, a i neto od ranije, i izgnanstvu, primetile su se mnoge
promene od Staljinovih vremena. Bio je ve pre toga XX kongres. Hruov je hrabro u takozvanom tajnom referatu izneo neto od onih strahota
koje su se dogaale u periodu, kako su ga nazvali, kulta linosti. Bio je
ve pogubljen i Berija, likvidiran je i Poskrebiev, Staljinova ruka u
senci, moda najvei podlac koga je svet ikada video. Zukov je tada uspeo
da sa armijom sprei pokuaj da jo jake staljinistike snage u rukovod
stvu ponovo vrate toak istorije unazad. Osealo se u svim oblastima i
vota da staljinizam gubi polako teren, tako je bar izgledalo. I nepravda
prema Jugoslaviji, jo iz doba Informbiroa, bila je javno priznata i is
pravljena bar donekle. Lino sam tada u Moskvi video oduevljenje sto
tina hiljada ljudi kako doekuju i pozdravljaju Tita, koga je Staljin
smatrao svojim najopasnijim neprijateljem. Ogromna veina naroda bila je
tada uz Hruova.
Ipak, moram da priznam da me sve to nije uinilo preteranim opti
mistom, jer sam na sopstvenom iskustvu u ta etiri meseca video kod
mnogih jo dosta straha i elje da se ne priznaje nama, osloboenim i rehabilitovanim, nevino osuenim komunistima, sve ono to smo preiveli.
Neki funkcioneri kao da su nastojali da od svega operu ruke u tiini. Seam
se, eto, i primera kako je to ilo. Ja uvek sve volim da gledam kroz primere. Prema sovjetskim zakonima osloboen i rehabilitovan ima pravo po
povratku u svoj grad da dobije dve poslednje plate koje je imao u vreme
svoga hapenja. Kaiko ustanova, to jest Kominterna, kojoj sam pripadao
1936. godine u vreme hapenja, nije vie postojala godine 1956, mene su
uputili da dve plate primim od moskovskog Gradskog sovjeta. Tada sam
doiveo udne stvari. Kojem god referentu se javim, on nastoji da me
se otrese, alje me drugome, kae da nije n a d l e a n . . .
Mladost, 13. srpnja 1986: tajner je pripovijedao.
. . . U Vaim knjigama ste pomenuli i Firina, efa GULAG-a Za
jedno ste jedno vreme bili u zatvoru?
Bio sam s njim samo nekoliko dana zajedno.
Sigurno ste dosta razgovarali?
Tamo oveku nita drugo i ne preostaje.
Firin je mnogo znao o GULAG-u?
On je znao sve.
Recite nam neke interesantne stvari koje Vam je rekao.
Rekao mi je jedan frapantan podatak. Godine 1937. u sovjetskim
logorima se nalazilo preko dvadeset jedan miilion ljudi. To je skoro cje
lokupno stanovnitvo sadanje Jugoslavije.
Da li Vam je jo neto rekao?
Jeste, ali ko e se svega setiti.

268

Ne elite o tome da govorite?

Pa ne, pravo da ti k a e m . . . Zar ti nije dosta!? To da je samo u
jednoj godini, i to na poetku masovnih hapenja, u GULAG-u bilo preko
dvadeset miliona ljudi. Zamisli ta je tek bilo posle, kada je sve to uzelo
maha...
. . . Optueni ste za sauesnitvo u ubistvu Sergej a Mironovia Kirova.
Kako je likvidiran ovaj poznati komunist?
Kirov je likvidiran po Staljinovom nalogu. Njega je u holu lanjingradskog komiteta ubio Nikolajev, sekretar sovjetske omladinske organi
zacije. Nikolajev je bio u logoru na Solovjetskim otocima. Reeno mu je
da Ukoliko izvri taj zadatak da e biti vraen na staru dunost.
Zar komiteti nisu bili dobro uvani?
Nego. uvani su kao trezori moskovske banke. Ali, Nikolajev je
dobio propusnicu za kretanje kroz celu zgradu. Mogao je ui u bilo koju
prostoriju. Smatrali su ga glavnim kontrolorom. Jednoga dana, kada
je zatekao Kirova samog na hodniku, dakle kada ga niko nije video,
on ga je hladnokrvno ubio.
Znai, verzija o saobraajnoj nesrei, u kojoj je navodno stradao
Kirov, nije tana?
Tano je, ali samo delimino. Ona se dogodila. Meutim, u kolima je
bio ve mrtav Kirov.
Posle pobune nemakih komunista u Harkovu, Fogtlender i Rajnike,
s kojima ste bili u logoru, nalazili su se u delegaciji koja je otila u Kominternu da se ali Valteru Ulbrihtu. Kako je zavrila ta delegacija?
Oni su svi pohapeni. Sa Rajnikeom sam bio u Maklakovu. Kada
mi je Sonja poslala telegram da sam osloboen i rehabilitovan. Rajnike
je doao da mi estita. Tada sam ga upitao zato i on ne pie nekom.
Ljutito je odgovorio: Kome da piem? Valteru Ulbrihtu? Nikad. Pre u
umreti o v d e ? . . .
. . . Da li ste nekada pokuali pobei iz logora?
Ne. Nije se imalo kuda niti gde pobei. Svuda okolo je bila pustinja.
Ledena pustinja.
Ni drugi nisu pokuavali?
Bilo je pokuaja. Ali, svi beguni su bili brzo uhvaeni. Oni koji
su nameravali beati, krojili su planove kako da se negde kod nomada,
kojih je bilo u tome ledenom prostoru sakriju bar privremeno. Na
Tajmirskom poluostrvu iveli su Samojedi (Nenci), lovili polarne lisice,
putovali po tundri stotinama kilometara, sa psima i sankama, terajui
svoja stada. Prialo se da su u prvo vreme rado prihvatali nepoznate
strance, koji bi pobegli iz nekakvog logora. Kasnije, naterani od vlasti,
oni bi stranca takoe, prihvatali, poeli se raspitivati odakle dolazi, a
za to vreme neko bi sa psima i sankama otiao do prve NKVD-stanice,
koje su bile locirane na svakih nekoliko stotina kilometara u tom pros
toru. Stigla bi patrola i vrlo brzo uhvatila begunca koji nije oekivao da
e ga Samojedi izdati. Nomadi, koji bi to javili policijskoj stanici, primali
su za svakog uhvaenog begunca nagradu u vrijednosti jednog lisijeg
krzna.
Ljudski ivot je, dakle, vredeo koliko i jedna lisija koa?
Upravo tako. Seam se poslednjeg susreta s jednim od mojih naj
boljih prijatelja, s Ondraekom, ekim revolucionarom. Kada sam ga opa-

269

zio mrtva, razapeta na ulazu u logor, sasueni 1 j udski skelet, smrznut,

s natpisom da je tako proao jer je uhvaen u pokuaju bega, poeleo
sam da izmenim taj natpis. Poeleo sam da natpis glasi: Taj je pobegao.
To je, zapravo, ono to je bila prava istina o Ondraeku. Iako je on u
stvari umro od bolesti. Ali, to je iskoriteno za zastraivanje drugih, kao
da je pobegao. A stvarno je i pobegao... u smrt. To je bio jedini nain
da se pobegne.
Kako da ste i pored taikvog iskustva ostali komunista?
Neki ljudi, koje je staljkiizam samo okrznuo, postali su ogoreni
antikomunisti. Ja n i s a m . . .
U Idejama (Beograd, broj 2, 1981) objavljen je razgovor s Karlom
Stajnerom. Razgovarao je Boro Krivokapi, a u razgovoru tajner kae,
i ovo:
. . . Staljinova smrt.
Da li ste se sa sibirskih daljina ponekad pitali: kakav bi sistem mogao
biti u Jugoslaviji?
Karlo Stajner: Nemojte i vi biti naivni. Biaeni ste u takve uvjete da je
dino mislite na svoju najmintenalmiju, najgrublju fiziku egzistenciju.
Samo: kako da preivite? Ne mora ovjek biti egoist. Jednostavno, fiziki
i moralno, niste bili u stanju da mislite o neem drugom.
Ni o nadi, o spasu?
Karlo tajner: Znali smo: dok je Staljin iv, nema nadanja. Uglavnom
je to svima bilo jasno. Pomireni do smrti. Naivni su bili oni koji su
vjerovali u neko bre izbavljenje. Ostali su tamo. Ukopani. Ali kad je
Staljin umro, poelo je likovanje. I to samo iznutra, u sebi. Niste to smjeli
pokazati, ni vaem susjedu po krevetu. Nisu to bili kreveti, nego prine
daske, od jednog zida do drugog. Na tri kata, bili smo naslagani kao neka
roba.
Na dan Staljinova pogreba licemjerstvo je u logorima doseglo vr
hunac. Taj je dan proglaen danom alosti. Zatvorenici nisu morali ii na
rad, emu su se oni, naravno, radovali. Neki su govorili: Ako se na
dan Staljinova sprovoda ne mora raditi, bilo bi dobro kad bi svaki mjesec
umro po jedan takav mali Staljin.
Na znak gonga svi su se zatvorenici skupili na dvoritu i postrojili po
brigadama. U sredini je postavljen stol, na koji se popeo upravo onaj
oficir koji je zatvorenike najvie muio. On sa stola zapovijedi:
Skinite kape!
Zatvorenici su stajali gologlavi, s kapama u ruci. Dvoritem se orio
glas muitelja:

U ovom asu sahranjuju velikog vou sovjetskog naroda i cijeloga

slobodoljubivog ovjeanstva.
Na te rijei zatvorenici su stali glasno kaljucati. Oficir MVD-a po
gleda oko sebe i nastavi:
Sahranjuju ljubljenog Josifa Visarionovia Staljina u mauzoleju na
Crvenom trgu. Zajedno s itavim narodom alimo za naim ljubljenim
voom i zaklinjemo se u ovom tekom asu da emo jo vie i bolje raditi.
Tri minute utnje.
Odjednom neki zatvorenik glasno upita:
Graanine naelnie, na svom kontu imam neto novca koje sam
dobio od ene i koje ionako ne mogu potroiti. Rado bih dao prilog za
vijenac naem ljubljenom voi. Je li to mogue?
270

 Morate napisati molbu naslovljenu na naelnika logora odgovori

oficir.
Zaula se komanda: Razlaz! (str. 422423).
Smrt generalisimusa i nada?
Karlo tajner: Dugo je to trajalo. Staljin je umro 1953. u oujku.
Jednog hladnog zimskog dana urio sam se, kao i uvijek na posao,
a kad sam stigao pred zgradu MVD-a u Maklakovu, ugledao sam veliku
grupu ljudi koji su okruili kamion. to je to? pomislio sam. Nadajmo
se da nisu stigli novi prognanici? Pristupio sam blie. Ovdje je stajalo
dvadesetak mukaraca, ena i djece, vojnici su im dodavali kovege s
kamiona.
Netko upita: Odakle dolazite?
Ali nitko ne odgovori.
Jedna od pristiglih ena obrati se s pitanjem oficiru koji je izlazio iz
zgrade. Govorila je ruski s gruzijskim akcentom. Tada netko primijeti:
To su Gruzijanci!
Smatrali smo da su ih prognali u vezi s pokuajem ustanka Staljinovih pristaa u Gruziji. Ali zagonetka je ubrzo bila rijeena. Istovarivonje kovega bilo je zavreno. Oficir je uzeo popis i stao itati imena.
Berija!
Neki ovjek istupi i ree svoje ime.
Tako, to su bili roaci strijeljanog Berije. Sada e oni snositi sudbinu
rtava glave obitelji.
Nitko ih nije alio. Netko je rekao:
Oni nisu ovamo doli kao mi sa svenjem, ve s mnogo kovega
(str. 464).
Osloboen sam tek 1956. I to kao jedan od prvih. Morao je doi tajni
referat Hruova, itanje Lenjinove oporuke.
12. Tano sto njetu
I ta poslednja Lenjinova hartija bila je pokopana?
Karlo tajner: Za uenje je da nije unitena. Sakrivena je u najtajni
jim pretincima. Jednu kopiju, kao da je nasluivao sudbinu, Lenjin je
bio ostavio kod Nikolaja Emeljanova. Sreo sam ga u logoru, dok je jo
bio iv.
Lenjin se krio kod Emeljanova poslije prelaska finsko-ruske granice
1917. Emeljanov je u blizini imao kuu. Nakon revolucije, Emeljanov je
imao pristup u Kremlj, kod Lenjina osobno, kad god je htio. I Lenjin je
njemu povjerio jedan primjerak svoje povijesne oporuke. Emeljanov,
na nesreu, nije smatrao da je to neka tajna. I Lenjinov papir pronali
su kod njega. Mislio je da je to normalna stvar, da su oni doli iz Cen
tralnog komiteta da prime testament. On nije ni znao sadraj. Likvidirali
su i Emeljanova i cijelu njegovu obitelj.
Za vau sudbinu se niko nije interesovao?
Karlo tajner: A tko da se interesira? Osim moje ene. Tko? Ne budite
naivni. Dok smo sa Staljinom bili u dobrim odnosima, naa vlada to
pitanje nije mogla postaviti. A kad je nastao sukob, jo manje. Tek za
vrijeme prvog uzvratnog posjeta Hruovu, Tito je mogao pokrenuti nae
pitanje. I on je to odmah uinio. Kasnije mi je priao kako je sve teklo.
Protokol je bio tako tijesan da su mogli razgovarati samo o onome to je
programom bilo predvieno. U vlaku, ili su iz Moskve za Kijev (ili Har
271

kov), bio je i Joe Smole, tada ef Titovog kabineta. On je Titu predao

popis svih nas, i rekao:
Sad bi bilo zgodno da pitamo Hruova ...
Tito se sloio. Obratio se Hruovu:
Evo, tu imam 113 naih bivih funkcionera koji su bili u Sovjet
skom Savezu. to je s njima?
Hruov je uzeo taj papir i odgovorio:
Rei u ti za dva dana.
I stvarno, poslije dva dana dolazi Hruov i Starom kae:
Tono sto njetu...
Znai: tono stotinu nema. Nestali. Likvidirani. Izmrcvareni i umorni.
Ostalo nas je 13. I poeli su nas traiti po tim zatvorima i logorima.
Tako su nas izvukli.
Ne morate odgovoriti direktno: da li ste sve rekli?
Karlo Stajner: to da vam kaem? Ima toga dosta. Ali svejedno, nikad
se sve ne bi reklo. To je tema bez kraja. Tim bestijalnostima nema kraja.
Kad bi, recimo, organizirali svjetski konkurs za najveu izmiljotinu koja
ovjeku moe da padne na pamet, i udruili ljude s najveom fantazijom
potpisao bih da se to dogodilo u Staljinovo vrijeme. Ne bih, vjerujte,
slagao ili skrivio ni ovoliko. Razumijete to sam htio?
Neka razume ko moe (str. 115117).
Zapiimo samo jo ovo (to tajner ree):
Vjesnik, petog srpnja 1986:
. . . k a k a v Goli otok. To je smijeno. Goli otok predstavlja strailo,
udaljeno stotinjak kilometara od Rijeke, i jo na moru. A tamo su bili
ljudi koji su se izjasnili za jednog tiranina i njegove neovjene metode.
Oni su bili neprijatelji, i to stvarni. Pazi, to to je bilo i nevinih, to je
bilo sluajno. Kod Staljina nije bilo sluajnosti. On je planski istio ljude.
Kod Staljina su svi bili nevini. Shvaa li ti to? Pravi tu razliku. Informbirovce nimalo ne alim. Ja njih samo alim kao l j u d e . . .

272
L

INTERMECO
VOJSKA BEZ ZAPOVJEDNIKA

... Samo je Staljin mogao spasiti Blihera. Ali kako je Staljin dao
nalog da se marala ubije, nitko ga vie nije mogao spasiti. Gensek ga je
namjeravao ubiti jo u ljeto 1937, ali konce mu je pomrsio vojni sukob
u oblasti Amur. Udarac koji je [pretrpio komandni kadar Armije na Da
lekom istoku osokolio je Japan da obnovi zahtjeve za pograninim kra
jevima. Tako je Japan poeo napadima u podruju jezera Hasan. Bliher
je jo bio potreban. Ali neprijateljstva su prestala, 'i 18. kolovoza Bliher
je odletio u Moskvu.
Na sastanku Revolucionarnog vojnog vijea, Bliher je kritiziran zbog
vojne koju je upravo zavrio. Optuili su ga da je dopustio da se borbe
nepotrebno odue. tovie, imao je stoga teke gubitke u ljudstvu. la
novi Politbiroa s Gazdom na elu prisustvovali
su tom
sastanku. Po prvi
put Staljin nije uope progovorio, po prvi
put propustio
je da kae i rije
u obranu Blihera. Vasilij Bliher iskljuen
je iz Vijea i
smijenjen spolo
aja zapovjednika Armije za Daleki istok.
Poslije sastanka Klim Voroilov je pokuao ublaiti neugodnu situaciju.
Vasja, dodi u moju vilu u Soi, odmori se. Poslije emo nai pravi
posao za tebe.
Bliher je svu uteevinu stavio na enino ime.
Odsada se sa mnom moe svata dogoditi... Neka me pokopaju u
zemlju Voloajevsku, gdje su se moji hrabri vojnici junaki borili i ginuli.
Mjesec i pol dana odmarao se Vasilij Bliher u Klimovoj vili u Soiju. Zato je on, seljaki sin, morao odgovarati Partiji? On je bio prvi
ovjek u zemlji koji je dobio Orden crvene zastave, i jo je tri puta po
slije bio odlikovan. Iza njega bijahu bojevi kod Samare, eljabinska, Tobolska, Kahovke, Perekopa, Voloajevska. . . I Kina nije li on, glavni
vojni savjetnik revolucionarne sovjetske vlade, pomogao Sun Jat-senu da
izgradi svoju armiju?
Maral je bio uhapen 22. listopada. U Lubjanki taj je japanski pi
jun bio zvjerski muen.
Za koliko se minuta moe stii s Trga Lubjanka do Kazalinog trga
u Moskvi? Pet? Deset minuta? Danas u Dvorani stupova u Domu sindi
kata nastupa Lidija Ruslanova. Na njezinom repertoaru su ruske narodne
pjesme, stare pjesme i romanse koje svi pjevue. Zatim ona poinje pje
vati pjesmu koranicu, pjesmu vojnika Armije Dalekog istoka, Bliherovu
najmiliju pjesmu:
Preko brda i dolina
Nastupaju divizije nae ...
18

273

Pjevaica mae zelenim rupcem od gaze kao zastavom.

To je romansa partizanskog ratovanja. A kolike su patnje zatvoreni
ka u Lubjanki u tom trenutku? Krvnik je iskopao Bliheru oko i dri ga
pred njim na dlanu.
Ako ne progovori, iskopat u ti i drugo.
Dokazi ovog dogaaja nalaze se meu dokumentima u uredu javnog
tuioca. Ali o posljednjim trenucima zapovjednika Armije Dalekog isto
ka postoji samo usmena predaja. Kad su ga doveli u Berijin ured, Bliher
se bacio na tog krvnika i bio je na mjestu ustrijeljen.
Prole su godine. Poto je odleala osam godina na robiji, maralova
udovica, Glafira Lukinina, pola je u potragu za svojom keri. Kada joj
je bilo pet godina odveli su je u neko sirotite. Glafira Lukinina stigla
je u noi na kolodvor Krasnojarsk u daleku sibirskom gradu Kemerovo.
Neki mjetanin, ugledavi enu u kaputu logoraa, ree:
Grad je pun skitnica. Ne smijete hodati sami. I ja idem tim putem.
Poimo zajedno.
Razgovarali su dok su hodali. ovjek koji ju je pratio bio je auto
mehaniar. Rekao
joj je, takoer, da zna gdje se nalazisirotite. Nije
li
to tamo gdje dre djecu smaknutih neprijatelja naroda?
Oca su joj strijeljali.
Oprostite, a kako se zovete?
Mehaniar je pao na koljena ispred udovice umorenog marala. Zagrlio
joj je noge koje su bile umotane u dronjave zatvorenike obojke.
uli su buku
motora. Mehaniar je istrao na sred ceste i zaustavio
kamion. Pomogao
je eni da se popne u kamion. Stigli su na mjesto u
i
ranu zoru.
Upravitelj sirotita doveo je djevojicu. Bila je mrava, presitna za
svojih trinaest godina. Trenutak se krzmala, a zatim je potrala i zagrlila
majku, jecajui od uzbuenja.
Ma mal
Zatim, im se donekle smirila, odmah joj se potuila:
Mama, juer su mi oduzeli moju lutku!
Najednom, prazna se ekaonica zamraila. Glavice znatieljne djeice
zakrile su prozore. Poslije toliko mnogo godina, prva mama! Prva mcJma!

Anton
274

Antonov-Ovsjenko,

Staljin,

Portret

tiranina,

Naprijed,

Zagreb,

1986.

KANDIDAT ZA GENERALNOG SEKRETARA

Ponimo od kraja jugoslavenski komunist Petko Mileti, hvaljen

(jedna topovska baterija u panjolskom ratu nosila je njegovo ime), ali
i napadan kao rijetko koji lan KPJ, takoer je bio osuen u staljinskim
istkama. Ali preivio je.
U izvorima se navodi da je dva puta bio kandidat za generalnog se
kretara KPJ: prvi put 1939. godine, a drugi put 1948. godine. A Miomir
Mari, razgovarajui s Josipom Kopiniem tvrdi: ... Rankoviev pomo
nik ea Stefanovi (i Aleksandar Rankovi, istaknuti revolucionar, kao
i Svetislav Stefanovi kao dugogodinji rukovodioci Slube dravne si
gurnosti, na etvrtom plenumu CK SKJ, 1966. godine, lieni su funkcija
zbog birokratsko-dogmatskog suprotstavljanja razvoju socijalistikog sa
moupravljanja i zloupotreba svojih pozicija u Slubi dravne sigurnosti
op. P. P) priao je pred smrt prijateljima da je Petko Mileti preiveo
sibirsku golgotu i, posle smrti Heb ranga (Andrija Hebrang, revolucionar,
poinio samoubojstvo 1948. zbog optube da je suraivao s ustaama op.
P. P) i pokajanja Zujovia (Sreten Zujovi, revolucionar, prihvatio Rezo
luciju Informbiroa, u kojoj Staljin klevee KPJ, kasnije se pokajao i prim
ljen u SKJ op. P. P), ponovo pominjan kao Titov naslednik. Nema ga
ni u spisku nestalih koji su Sovjeti poslali posle normalizacije odnosa.
Umro je 1971. godine.
Sve je mogue, mada im je Andrejev (Boidar Maslari, revolucio
nar, panjolski borac, lan SKJ, narodni heroj op. P. P) rekao da je
likvidiram . . . odgovorio je Kopini.
Tko je Petko Mileti?
Roen 1897. godine, bio je stolarski radnik. Clan KPJ od 1920. Od
1926. do 1929. na kolovanju u Moskvi. Clan CK KPJ od 1930. do 1932.
Kao instruktor CK KPJ dolazio u Beograd 1930. i 1931. Uhapen 30. juna
1932. i osuen na 7 godina robije. Zbog frakcionakog djelovanja u kaznionikoj organizaciji KPJ i prenoenja frakcijskih borbi izvan kaznionice.
Prezidijum IKKI iskljuio ga iz Partije 1 9 3 9 . . . Izaao s robije u junu 1939.
i bez znanja CK KPJ ilegalno otiao u SSSR, gdje je uhapen i osuen
(Josip Broz Sabrana djela, svezak etvrti, str. 361).
Spominjanje datuma vrlo je vano jer se niz dogaaja, koji e se
spominjati, odnose na odreeno razdoblje Miletievog ivota, posebno ono
koje je proveo na robiji.
Krajem 1938. godine Josip Kopini vodio je istragu o Petku Miletiu
u Arhivi Kominterne, pa je, kako je zapisao Vjenceslav Ceni (Enigma
Kopini, Rad, Beograd, 1983) naao ovakve stvari: postojao je opiran
izvjetaj beogradske partijske organizacije iz 1920. godine. Petko Mileti

u*

275

je uestvovao u nekoj vrsti ustanka u Crnoj Gori 1919. i 1920. godine sa

Vukainom Markoviem. Vukain Markovi, kojeg sam poznavao i s njim
razgovarao, tvrdio je da ih je Petko Mileti tada izdao. Izvjetaj beograd
ske organizacije, koji je preko CK KPJ dospio u Arhiv Kominterne, go
vorio je da je Petko Mileti, prilikom istrage i suenja 1920. godine (ne
spominje se u biografiji u Sabranim djelima J. Broza op. P. P), pri
znao sve to
je znao o radu Partije.
U tom
izvjetaju navedeno je da je
javni tuilac
Beograda na suenju
izjaviokako svjedoci nisu
potrebni,
jer je Mileti sve sam priznao. Uz izvjetaj bila je priloena i optunica,
pa i sama presuda. Bilo je logino da je nakon toga Petko Mileti mogao
godinama odavati drugove koji su s njim radili.
Takoer mi je privukla panju koincidencija izmeu putovanja Petka
Miletia po zemlji i provala koje su se deavale u partijskim organizaci
jama koje je
on posjeivao, sve do njegovog
ponovnog hapenja 1932. go
dine i robije
u Sremskoj Mitrovici.
Petko Mileti je, naime bio instruktor za organizaciona pitanja CK
KPJ u vrijeme Zakona o zatiti drave 1929. godine, i kao instruktor je
esto putovao. Dokumenti su potvrdili da su se provale deavale kratko
vrijeme nakon njegova dolaska u ta mjesta. Partijske organizacije su upo
zoravale CK KPJ na tu pojavu i tvrdile da sa Miletiem neto nije u
redu. Ali to je ostajalo bez o d j e k a . . . (str. 107108).
Ali, pravi problemi s Petkom Miletiem nastaju na robiji. Prethodno
je, zapisao je Rodoljub Colakovi, . . . pod policijskom istragom leao dugo
sve do decembra iste godine. Za to vrijeme je CK vodio kampanju u
inostranstvu u kojoj je isticano da je Mileti 'podvrgnut najteim muka
ma policijske torture, ali da se junaki dri i da policiji nije kazao ni
rijei o svojoj revolucionarnoj djelatnosti. Na suenju je kresao u oi
sudijama istinu o buroaskoj pravdi i o bijednoj ulozi izvritelja klasne
odmazde. Osuen je na sedam godina robije. to inae nije bilo uobiaje
no, tampa je prilino opirno obavijestila javnost o suenju i Miletievom
d r a n j u . . . (Zapisi o jednom pokoljenju, svezak trei, str. 339).
A to se stvarno dogaalo na policiji svjedoio je takoer Colakovi
u svojim Z a p i s i m a . . . , pa je i zapisao:
. . . Tek docnije utvrena je puna istina o dranju Petka Miletia u
policijskoj istrazi. Sumnji u njegovo dranje bilo je od poetka, i upravo
zbog toga je njegov branilac na sudu, Bora Prodanovi, dugo nastojao da
utvrdi istinu. Najzad je od svog prijatelja, sudije Dravnog suda Nikole
Joba, dobio zapisnik o sasluanju Miletia na policiji i prenerazio se. U
njemu je bilo vie nego to je pretpostavljao: Mileti je bio muen, ali
nije imao snage da izdri torturu i otkrio je policiji partijske punktove i
javke i izdao nekoliko drugova. Prodanovi je o tome obavijestio Gorkia
poetkom 1934. u Beogradu, ali ovaj mu je odgovorio da ne moemo ru
iti nae autoritete. Jo jednom, 1935. godine, Prodanovi je ponovo go
vorio Gorkiu o Miletievoj izdaji, ali odgovor je bio isti. Gorki, koji
je i sam uestvovao u stvaranju fame o herojskom dranju Miletia, iz
straha od odgovornosti pred Komintemom, zatajio je tu poraznu inje
nicu . . . (isto, str. 678).
Ali, vratimo se u vrijeme osude, poslije sjajnog dranja Petka Mile
tia u policiji i na sudu:
. . . Tako je on doao u tamnicu s aureolom heroja proleterske borbe.
Ubrzo poslije dolaska u tamnicu, stigla je od CK KPJ preporuka da Petka

276

izaberu za sekretara Kaznionskog komiteta, to je za veinu osuenih ko

munista bilo sasvim normalno, i to su oni ne samo isciplinovano nego
i sa oduevljenjem uinili. Nije bilo mnogo ljudi u naoj Partiji koji su
mogli da izdre torturu bez rijei priznanja. Stoga im je utoliko vie imponovao neustraivi borac o kome su u njegovom zaviaju pjesme pjevane,
a koji se i sam trudio da, priajui detalje o mukama na koje je bio stav
ljen, doprinese da ga ljudi gledaju skoro sa strahopotovanjem. Sve mu se
to moglo odbiti i na ljudsku slabost ta ni heroji nisu bez neke od
njih ali Petko je to radio sa odreenom politikom raunicom.
Doavi na elo partijske organizacije, on je poeo da sprovodi avan
turistiku politiku, suprotnu stavu CK o partijskim organizacijama u osobenim uslovima tamnovanja. U nekoliko rijei, taj stav je bio: treba se
izboriti za to povoljnije uslove tamnovanja i taj boravak iskoristiti za
ideoloko i politiko izgraivanje komunista. Tako e tamnica za njih
postati kola, a Partija e dobiti borce koji e, po izlasku na slobodu, bo
lje razumijevati zamrene tokove drutvenih zbivanja i, po pravilu, biti
bolji rukovodioci nego ranije. To su, uglavnom, inili osueni komunisti
i ranije, od prvih borbi koje su vodili za status politikih osuenika, o
emu sam ve pisao, kazujui o svom tamnovanju u Sremskoj Mitrovici
i Mariboru.
Petko Mileti je smatrao da je takva politika oportunistika. Govorio
je da klasnom neprijatelju ne treba dati mira ni jednog asa, pa je podsticao kolektiv osuenih komunista esto na nerazmiljene akcije i de
monstracije. One, istina, nisu davale mira tamnikoj upravi, ali isto tako
su onemoguavale kolektiv da izvrava ono to je bilo glavno organizovanje tamnikog ivota i rada. Svaka demonstracija dovodila je do re
presalija, ponekad do rasturanja kolektiva, do premjetanja u druge tamni
ce, gdje se trebalo iznova boriti i stvarati snoljive uslove tamnovanja.
U tome se Petko sukobio s Moom Pijade i jo nekim starijim komu
nistima koji se nisu slagali s takvom avanturistikom politikom. Sa autori
tetom proleterskog heroja i visokog partijskog funkcionera, Petko se ne
milosrdno okomio na njih, igoui ih kao oportuniste, ak ulizice i ku
kavice. Iako neobrazovan i primitivan ovjek, koji na robiji nita nije
htio da ui, Petko je bio prepreden i vjet, i bez skrupula se koristio svim
ljudskim slabostima da bi likvidirao utioaj takvih ljudi kao to je Moa
Pijade. Zadobio je ogromnu veinu kolektiva za svoju revolucionarnu li
niju, za boljeviku vrstinu, sluei se pri tom sredstvima nedopustivim
u revolucionarnom pokretu laima, podvalama, insceniranjem raznih
sukoba. U kolektivu je stvorio pravu pogromaku atmosferu i praktino
ukinuo svaku slobodu iznoenja miljenja; oko sebe je okupio nekoliko
ambicioznih mladih ljudi koji su slijepo izvravali svako njegovo nare
enje, uvjereni da se tako boljeviziraju. O toj atmosferi i metoima pi
sao je Oskar Davio u svom romanu Tajne. To je autentino, izvanredno
svjedoanstvo o stvaranju kulta linosti u jednoj specifinoj sredini.
Kad je postao gospodar dua u sremskomitrovakom kolektivu, Petko
je poao dalje. Gonila ga je njegova politika ambicija i e za vlau.
Poeo je da prua svoje pipke van zidina tamnice. Komunistima koji su
izlazili davao je direktive za rad na slobodi i traio od njih da mu alju
izvjetaje, ime je ne samo grubo naruavao partijsku disciplinu nego
stvarao mogunost unoenja zbrke, razdora i, na kraju, obnavljanja frakcionatva.

277

Na takvo nezdravo stanje u sremskomitrovakom kolektivu osuenih

komunista reagovao je CK jo 1935. godine, ali to je bilo u obliku optih
savjeta i preporuka. Tek je Tito, boravei u zemlji 1936, otro osudio sektaku politiku Kaznionskog komiteta i zaprijetio, u ime CK, ozibljnim mje
rama ako se stanje ne izmijeni. On je to tada uinio i ne znajui sve poje
dinosti o stanju u sremskomitrovakoj tamnici, samo naslutivi, po iz
vjesnim postupcima Kaznionskog komiteta, da njegova politika, s obzirom
da se tamo nalazi velik broj ljudi s kojima je Partija ozbiljno raunala,
moe imati tekih posljedica.
Prema upozorenjima i opomenama koje
mu je upuivaoCentralni
komitet, Kaznionski komitet se odnosio dvolino. Prije svega, on nije cio
partijski kolektiv obavjetavao o porukama CK, nego je davao samo uoptenu informaciju, koju su sastavljali Petko i njegovi povjerljivi ljudi, i to
tako da se dobivao utisak da Kaznionski komitet vodi pravilnu politiku. U
svojim izvjetajima, pak, on je prikazivao stanje u partijskoj organizaciji
kao zdravo, da se boljevizacija kadrova vri uspjeno, i da samo nekoliko
oportunista ometa taj spasonosni proces (isto, str. 339342).
Na osnovu izvjetaja iz zemlje Josip Broz, boravei u Parizu, gdje je
bio smjeten CK KPJ u to vrijeme, formirao je komisiju, sa zadatkom
da utvrdi pravo stanje u kaznionici u Sremskoj Mitrovici. U meuvremenu
u Pariz je stigao izvjetaj Moe Pijade, koji
je dao pravu sliku
stanja
u kaznionici.
Tada je Broz napisao i pismo, poznato kao Pismo na Ciglanu, s
datumom od 4. prosinca 1937. godine. Razumljivo je da je Ciglana i
frirani naziv za sremskomitrovaku kaznionicu.
Pismo glasi:
Dragi prijatelji,
I
U posljednje smo vrijeme dobili od vas mnogo raznog materijala
kao i dva izvjetaja od Fatija (Andrije Hebranga). Osim toga, stiu nam
s raznih strana veoma alarmantne vijesti o
situaciji kod v a s . . .
(Josip
Broz, Sabrana djela, svezak prvi, str. 126).
U fusnoti se objanjava:
Odnosi se na materijal (izvjetaje, rezolucije, pisma) koji je Kaznioniki komitet dostavljao Centralnom komitetu u toku ljeta i jeseni 1937.
s optih skupova odranih u kaznionikoj organizaciji u sremskomitrova
koj tamnici ili Zajednici politikih osuenika pisan tako da se protivnici
pogramakih metoda Miletieve frakcije politiki kompromitiraju i da se
olaka njihovo iskljuenje iz Partije. Meutim, pored ovog materijala, CK
KPJ je primao i pisma od komunista koji su bili u opoziciji prema Miletievoj grupi. Jedan od njih, A. Hebrang, uspio je, i pored toga to je partijska
tehnika bila u rukama frakcijskog centra P. Miletia, da prilikom posjeta
dobaci dva pisma u avgustu i septembru s prilozima (izjavama Nikole Maanovia i Kamila Pamukovia), koja su potom iz Zagreba bila upuena
CK KPJ u Pariz. Slino je uinio i Moa Pijade, koji je svoje poruke i
izvjetaje o stanju na robiji uputio iz Beograda u vrijeme dok se nalazio
u bolnici na lijeenju. Osim toga, CK je izvjetaje o stanju na robiji dobijao i iz nekih drugih krajeva (Crne Gore i Slovenije), gdje je P. Mileti
uspio da preko bivih politikih osuenika stvori izvjesna svoja uporita,
na to su u svojim pismima Centralnom komitetu ukazivali pojedini ru
kovodei komunisti, meu kojima i E. Kardelj. (isto, st. 243).

278

Pismo:
. . . M i smo obrazovali kod glavnog Pen-kluba (Politbiroa CK KPJ)
jednu komisiju koja ima zadatak da ispita sav taj materijal i da izvri
temeljito i svestrano istrage o tome gdje lee uzroci toj itavoj koljci
koja je nastala kod vas. Razumije se da emo trebati i od vas razne podatke
i izjave pojedinaca i onda na osnovu svega donijeti definitivnu odluku po
svim pitanjima. No zbog nove situaije koja je nastala u naem glavnom
Pen-klubu i preoptereenosti mnogim drugim poslovima a materijal
je velik koji ste nam poslali trebae malo vie vremena dok to izvrimo.
Zato vas ovdje hitno upozoravamo na neke momente iz vaih unutarnjih
odnosa i postupaka s vae strane koji bi mogli biti od nedoglednih posljedica
za nau fabriku (Partiju) ako se odmah tome ne uini kraj.
Prvo, ton mnogobrojnih vaih pisama, lanaka i rezolucija veoma je
nezgodan i nije uobiajen u praksi nae familije (Partije). Drugo, vi ste
prisvojili pravo da mimo nas poduzimate u zemlji neke javne akcije preko
raznih privatnih veza (potpisi zbog odstranjenja /iskljuenja iz Partije/
nekih ljudi), to moe mnogo tetiti ugledu nae firme (Partije). Za takvu
akciju moe samo dati odobrenje glavni Pen-klub. Dalje, vi na sve strane
putem linih veza dajete razne upute i, izgleda, aljete dopise nekim re
dakcijama u in(ostranstvu), mimoilazei glavni Pen-klub, koji je na taj
nain onemoguen da
kontrolie
sve ono to dolazi od vas. Rezultati tog
vaeg nepravilnog rada ve se
osjeaju. Ne zaboravljajte da vi nemate
tamo prava da bilo ta mimo nas poduzimate. Na taj nain vi ste skrivili
to da se vaa unutarnja svaa prenese izvan vae kue (robijanice) i time
napolju stvara veoma lo utisak i kompromituje naa porodica. Osim toga,
ako bi se tako produilo, moglo bi nastati slino stanje kao to smo ga
imali do 1928. god., samo jo u mnogo gorem obliku. Mislimo da vi ne
osjeate svu teinu odgovornosti koja zbog toga pada na vas i zato smo
prisiljeni da sami poduzmemo nune mjere da do toga ne doe.
Kako se moglo dogoditi da se zbog jednog ili dvojice nezdravih tipova
ili provokatora rastruje cijela porodica kod vas? Vi ste zbog jednog ili
dvojice tipova napravili takvu uzbunu da izgleda kao da naa familija
vrvi od trockis(tike)
zaraze. To
svakako ne koristi, a samo kodi naoj
familiji. Niko nas ne
moe ubijediti u to
da mogu jedan ili dvojica pro
vokatora nakoditi tako velikom kolektivu kada bi se postupilo pravilno
i kada bi kolektiv zaista bio jedinstven.
Iz izvjetaja Fatija (A. Hebranga), koji, uostalom, takoer odie ne
zdravim tonom, i iz nekih priloenih izjava, vidi se da ipak nije s vae
strane sve tano prikazano, tim prije to nam je i poruio da ne vjerujemo
u sve to nam javljate, jer da se kod vas pod pritiskom iznuuju izjave
solidarnosti s vaom linijom. Zar je tako daleko dolo da nam vi i
netane informacije dajete? Za ovo svakako snose odgovornost sam Kaki
(Kaznioniki komitet) i epo (Petko Mileti).
Ubudue treba od svakog onog koji ini izvjesna skretanja traiti
pismenu izjavu o njegovom gleditu ako je ono upereno protiv linije
porodice i dostaviti ga nama. Mi danas raspolaemo s dovoljno snage da
onemoguimo svakog troc(kistikog) gada, ali podvlaimo da na to ima
pravo samo glavni Pen-klub. No mi emo isto tako najotrije postupiti i
protiv svake vrste vrediteljstva (Stetoinstva ruski). Ne moe se
odmah neko proglasiti neprijateljem ako on izvjesne stvari ne razumije

279

i brani, tim vie ako je to u takvoj kui kao to je vaa, u koju mnoge
stvari ne dopiru pravodobno. Treba ljude strpljivo ubjeivati, a ako ne
pomae, onda traiti izjavu i poslati nama, a mi emo onda sami protiv
dotinog poduzeti potrebne mjere. Ne valja ljude moralnim pritiskom
tjerati u drugu krajnost i na taj nain unitavati esto vrlo dobre i zaslu
ne ljude koji e jo vrlo mnogo koristiti naoj porodici. ini nam se da
su kod vas igrali izvjesnu ulogu i lini momenti, tj. lina netrpeljivost,
i ako se to potvrdi, onda e, razumije se, biti krivci kanjeni, bili oni
na kojoj god strani.
Kaki treba da prestane s davanjem bilo kakvih direktiva napolje,
a veze njegove treba da budu sa pen-klubovima (Centralnim komitetom
i pokrajinskim komitetima) u zemlji, a nikako s pojedinim licima koja ak
nisu vie lanovi nae familije. Njegova zadaa za sada jeste da se brine
za teorijsku izgradnju kadrova, o raznim potrebama lanova zajednice
u svojoj kui i o drugarskoj disciplini lanova zajednice. Va prosvjetni
rad je uglavnom dobro postavljen i vaa je dunost da ba tome radu
posvetite najvie panje, jer mi elimo da nam od vas dou odane pri
stae nae familije, a ne frakcionai i simpatizeri pojedinaca. . (isto, st.
126127).
Pismo je potpisano s Oto, jednim od Brozovih pseudonima.
Na sastanku u Parizu, na kojem su, uz Josipa Broza sudjelovali i
tadanji rukovodioci KPJ Sreten Zujovi i Rodoljub olakovi, ovaj poslednji zapisuje to je Broz govorio:
. . . Ali najvea je opasnost u tome to Petko komunistima koji izlaze
na slobodu daje direktive za rad koje su u suprotnosti s linijom Partije.
Time on razbija njeno jedinstvo i otvara mogunost obnavljanja frakcijskih
borbi i za stvaranje paralelnog rukovodeeg centra u KPJ.
Treba ubrzati rad komisije i odluno presjei tu tetoinsku aktivnost,
koja moe imati nedoglednih posljedica za Partiju, bio je Titov zakljuak
i predlog, s ime smo se Zujovi i ja sloili.
Rasplet je ubrzao dolazak u Pariz Ive Ribara Lolo (revolucionar, se
kretar SKOJ-a, lan CK KPJ, poginuo kao ef prve Vojne misije, narodni
heroj op. P. P). On je doneo usmenu poruku Milovana ilasa (revolu
cionar, na najviim partijskim funkcijama, iskljuen iz KPJ 1954, a uhapen
zbog neprijateljskog djelovanja 1957, nastavlja s neprijateljskim radom
op. P. P), koji je donedavno vjerovao Petku, branio ga od nekih dru
gova koji su tvrdili da je on, u policijskoj istrazi, priznao mnoge stvari i
provalio niz ljudi. ilas je ak zabranio da se eprka po Petkovoj istrazi.
A, vjerovatno da bi utvrdio neto poljuljan njegov ugled, saglasio se da
mu nekoliko stotina studenata Beogradskog univerziteta uputi pozdravno
pismo povodom petogodinjice tamnovanja. Kod ilasa je nastao preokret
kad je, od jednog svog prijatelja ikoji je izaao iz sremskomitrovake tamni
ce, doznao da se Petku sprema bjekstvo iz tamnice (ve su kopali kanal
iz zgrade prema tamnikom zidu), da e biti sazvan vanredni kongres
KPJ, na kome bi bilo smijenjeno sadanje oportunistiko rukovodstvo i
izabrano novo boljeviko, naravno s Petkom Miletiem na elu, kao pre
kaljenim proleterskim borcem i herojem. Shvativi kakva se opasnost
za KPJ krije u tom poduhvatu, ilas je odmah poslao Lolu u Pariz da
obavijesti T i t a . . . ( R . olakovi, cit. djelo, svezak trei, str. 344).

280

Poetkom prosinca 1937. odran

u jednoj kavani, na parikoj periferiji:

je

sastanak

partijskog

rukovodstva,

. . . Glavna tema sjednice bio je izvjetaj o stanju na robiji i na

mjerama Petka Miletia, o kojima je ilas obavijestio Tita. Svi smo, prije
svega, osudili rad Kaznionskog komiteta, njegovu sektaku liniju i metode,
i ocijenili ga kao antipartijski, a Petkove namjere kao pokuaj razbijanja
jedinstva Partije. Takvoj ocjeni se suprotstavio Ivo Marie, koji se prez
rivo odnosio prema Ribaru, osporavajui mu ak pravo da ocjenjuje iz
vjesne pojave i dogaaje. Nekoliko puta je uzimao rije, ali nikoga od
prisutnih nije mogao uvjeriti da je preuranjeno donositi takve ocjene o
Kaznionskom komitetu i da sve ono to smo uli iz usmenog izvjetaja
treba provjeriti i savjesno ispitati. Niko od nas nije ocjenjivao stanje na
robiji samo na osnovu Ribarevog izvjetaja. Pominjao sam ve da je rad
Kaznionskog komiteta kritiki praen jo odranije, a Ribarev izvjetaj samo
je unio vie svjetlosti u mahinacije bolesno ambicioznih ljudi koji su sma
trali da je doao trenutak da te svoje ambicije ostvare.
Zakljueno je da se Kaznionski komitet smijeni i da se tamnikoj par
tijskoj organizaciji uputi pismo u kome e se dati opirnija ocjena njegovog
rada. Za povjerenika CK odreen je Moa Pijade. Njegov je zadatak da
sprovede pismo CK i da, poslije temeljitog raiavanja atmosfere u ko
lektivu, sazove partijsku konferenciju na kojoj e biti izabran novi Ka
znionski komitet. Sa sadrajem pisma treba upoznati sve vanije partijske
organizacije u z e m l j i . . . (isto, str. 345).
Poslije odleane robije, a bilo je to punih sedam godina, Petko Mileti se obreo u Moskvi. Svjedoanstvo o tome nalazimo u ve spomenutoj
Enigmi Kopini. O tome kako je prebaen u Moskvu itamo: . . . Petku
se urilo da to prije otputuje u Moskvu i da sa svojim pristalicama po
kua oboriti Tita. Kako je imao veze s policijom, uspio je da mu ban Var
darske banovine u Skoplju osobno izda paso i on je najkraim putem
doputovao u Solun. Tamo su ga po nalogu rukovodioca Kadrovske komisije
Kominterne Belova (Georgi Damjanov, rukovodilac KP Bugarske, na radu
u Kominterni, kasnije ministar vanjskih poslova NR Bugarske op. P. P)
saekala dva Bugarina i doveli do Istambula. Mileti nije imao komplikacije
sa sovjetskom vizom i ubrzo je stigao u Moskvu (V. Ceni, cit. dj. svezak
prvi, str. 111).
U Moskvi, u to vrijeme nalazio se i Josip Broz. Bilo je to u listopadu
ili studenome 1939. godine. U Hronologiji koja je prireena za Sa
brana djela Josipa Broza stoji: Izvjesni odgovorni radnici iz Kominteme, pristalice Petka M i l e t i a . . . pokuavaju da protiv Tita pripreme
kompromitirajui materijal. Kao osnovu uzimaju neke pasuse iz njegovog
(zajedno s V. Copiem op. P. P) prevoda Historije SKP(b) nastojei da
to prikau kao trockistiko iskrivljavanje istorije. Materijal je iznesen pred
Kontrolnu komisiju Kl, ali Tito uz pomo B. Maslaria i zahvaljujui
razumijevanju Vilhelma Florina (njemaki revolucionar, po dolasku Hitlera
na vlast, ilegalno boravi u Berlinu, zatim preko Pariza odlazi u Moskvu;
na Sedmom kongresu Kominterne izabran za lana I K K I . Umire 1944.
u Moskvi op. P. P), predsjednika Internacionalne kontrolne komisije,
uspijeva da dokae da je tu moglo biti samo tehnikih greaka, a ne i
trockistikih iskrivljavanja.
281

Tito od bugarskog revolucionara Damjanova sluajno doznaje da je iz

Jugoslavije u Mosku, preko Turske, stigao P. Mileti i da za potrebe Kl
priprema izvjetaj o stanju u KPJ. (svezak peti, str. 264).
A u Komunistu iz 1959. godine (prema V. Ceniu) Tito kae ovo:
Vozio sam se tog jutra autobusom od hotela Luks prema zgradi Kl
priao je Tito. Imao sam neki razgovor sa efom evropskog odje
ljenja kadrova, inae Bugarinom. Dobro smo se poznavali i kod njega sam
uvijek odlazio kada bih bio u Komiinterni. Za vrijeme vonje autobusom,
koji je bio pun suradnika i inovnika Kl, vidio sam jednog ovjeka, koata, gruba lica, koji se pridravao rukom za viseu ruicu, dok mu je
iz ake curila kap po kap krvi. Bio mi je neto poznat, ali se nisam mogao
sjetiti tko je. Pomislio sam: Tko li je ovaj heroj koji dri povrijeen prst
i ne brie krv?! Tek kad isam bio doao kod Bugarina u Kadrovsko odje
ljenje, on mi je rekao da je u Moskvi Petko Mileti. Odmah sam se sjetio
ovjeka iz autobusa. Zapitao sam Bugarina kako je tako brzo mogao da
doe. Ne znam kako, vjerovatno preiko Turske. A preko Turske, znao sam,
nikada se nije brzo dolazilo. Bilo mi je to sumnjivo.
Slijedeeg jutra, kad sam doao u Kominternu, sreo sam u hodniku
efa Kadrovskog odjeljenja svih ipartija, nekog Husa, koji mi je rekao
da sada Petko pie neto protiv mene, da iznosi da sam trookist, ali da
se nita ne brinem, i potapao me po ramenu. Odem opet do onog Bugarina,
koji se pravio veliki prijatelj, a radio mi je o glavi, ii zateknem ga veoma
veselog. Saopio mi je da kad P. Mileti da svoj izvjetaj, da e se itava
stvar pretresti, i da u i ja biti prisutan. Bit u, dabome, rekao sam.
Drugog dana, kad sam doao. Rus mi je odmah rekao da je P. Mileti
uhapen. to je, u stvari, bilo? NKVD je imao sve to je P. Mileti go
vorio pred policijom pa su ga nekoliko dana pustili da pie, da vide to e
iznijeti. Rus je to takoer znao, zato se onako i smjekao na mene u hodni
ku kada smo se prvi put sreli. Upitao sam ga: A to je sa izvjetajem Miletia, na to je on mahnuo rukom: Uzeli su i njega i njegov izvjetaj.
Odem odmah kod onog Bugarina i opet ga naem veselog. Gledam ga, a
on ne zna nita, ni pojma nema da je Petko uhapen. Kaem mu: A Miletia vzjali, na to on skoi, problijedi, toliko se bio uplaio da pola sata
nije mogao nita rei, jer on je bio jedan od onih koji je Petka doveo
u M o s k v u . . . (cit. dj. str. 112113).
Ostalo znamo (pretpostavljamo). Petko Mileti je uhapen, osuen, ali
preiveo je. Dva puta bio je kandidat za generalnog sekretara KPJ. Nije
uspio.

282

1NTERMECO
FROCES NA PANKRACU

... Ko je mogao pomisliti da e se u ehoslovakoj, zemlji stare ci~

vilizacije, demokratske tradicije, otii jo dalje nego u Maarskoj, Bugar
skoj, Poljskoj, Rumuniji: jedanaest smrtnih presuda! Tri kazne doivotne
robije!
.
Niko nije pljeskao, nikakvo ispoljavanje odobravanja... Naprotiv, inilo
se da se dah uasa, ledena studen sruila na ljude u dvorani, koji su
pognuli lea... Niko nije gord zbog ovog uasnog raspleta.
Tada Predsednik prekida suenje da bi etmaestorici optuenih dao
vremena za razmiljanje. Moemo da se posavetujemo sa naim advoka
tima pre nego to odluimo da li prihvatamo nae osude ili ne. Tuilac uzi
ma sebi zakonom odreeno pravo da izrazi svoje miljenje.
Publika je na nogama, skamenjena, pogleda uprtog u nas posmatra nas
dok izlazimo iz dvorane i ne reaguje.
Opkoljeni uvarima, smrvljeni, vraamo se u svoje samice. Ne vidimo
nita oko nas. Cesto (smo, meutim, predviali da bi jedino smrt mogla
biti kruna itavog ovog procesa, ali smo se grevito hvatali za svaki zraak
nade koji su nam davali jedina bia sa kojima smo bili u dodiru, islednici;
oni koji su za nas predstavljali Partiju.
Na kraju smo sve prihvatili, pa ak i nau osudu na smrt. Drugog
izlaza nije bilo: prihvatiti kao to su pre nas uinili stari drugovi Lenjina,
optuenici u Budimpeti, Sofiji, Bukuretu... da odigraju ulogu u procesu
i na taj nain potvrde optubu.
U hodniku nema vie naih ruzinskih uvara. Zamenili su ih drugi,
ali ono to je mnogo gore, nema vie ni naih islednika.
Dokle god je trajao proces, nisu nas naputali. Za vreme prekidanja
suenja obino su bili pred naim samicama. askali su sa nama, hrabrili
nas. A sada, posle izricanja presude kojom se jednanaestorica naih dru
gova alju na veala, oni su isparili.
Da li je njihovo iezavanje u poslednjoj slici bilo predvieno u je
zivom scenariju ovog procesa?...
Vidim, preko puta mene, i u samici, Klementisa. Potpuno je izgubljen.
Andre Simon koji je uprkos svojoj iznurenosti ostavljao utisak da je ne
pokolebljivo siguran u sebe sada je i on smrvljen... U oima svih mojih
drugova itam strah i pometnju to nisu nali svoje islednike i to se
u ovom trenutku kraj njih nalaze samo nepoznati uvari. I sada odjednom
svi zahtevamo da vidimo svoje islednike.
Nai islednici! Meseci, godine, koje mo kao rtve i delati svakodnevno
provodili zajedno, veze koje se teko mogu objasniti, uprkos svemu, stvo
rili su izvesni ljudski kontakt izmeu nas.

Zar nam islednici nisu obeali, u ime Partije, drugu sudbinu ako -pri
hvatimo stav u skladu jsa interesima Partije? Kada su tvrdili da ako
prihvatimo volju Partije, ona e o tome voditi rauna ne verujem
da su smatrali da je to samo obina policijska zamka. Neki su u to verovali. Nisu svi bili roeni delati! Pre nego to su postali slepo orue
voditelja igre iz Ruzina, i oni su takoe bili preparirani. Ve sam rekao
da su neki od njih slepo primenjivali sva nareenja, ubeeni da na taj
nain postupaju kao pravi ikomunisti...
Posmatrajui ih, nisam li esto pomiljao, gledajui unazad, na nae
sopstveno ponaanje? Iskrivljavanjem naela demokratskog centralizma pu
tem otklanjanja demokratije u korist centralizma, malo-pomalo smo u
prolosti zaboravili da mislimo svojom glavom, oekujui sve od Partije,
sa najvieg mesta. Zaboravili smo pravo na razmiljanje i na osporavanje.
Na izvesne probleme nismo uvek reagovali dovoljno humano. Kod naih
islednika prepariranje je otilo tako daleko da su pristali da u ime Partije
i SSSR-a kre najsvetije zakone oveka.
Ali, istovremeno, neki od njih verovali su u propovedanje Partije o
komunistikom
moralu,
prevaspitavanju,
samilosti...
vrsto
su
verovali
da njihova surovost, njihovo stalno nasilje nad nama ima nekog smisla,
nekog konanog opravdanja. Moda je to bio proleterski humanizam, ili
bar nain da mu se slui.
Sada znaju sve. Kao i mi.
Sada svi mi zahtevamo da vidimo svoje islednike. Hoemo da znamo
ta ise deava. Moji drugovi osueni na smrt izlaze iz svojih elija, vuku
nepoznate uvare za ruku: Gde je moj islednik! Pozovite mog islednika!
Recite mi, gdje je moj islednik! Hou da vidim mog islednika! Njihova
poslednja ansa da ostanu u ivotu skrivena je u tim slubenicima koji
su ih mieli iz asa u as, iz dana u dan, iz meseca u mesec, iz godine u
godinu, ali koji su im govorili, pothranjivali ih nadom, obeanjima, sluili
im kao posrednici sa spoljnim svetom, Partijom, Gotvaldom.
I odjednom, nema \vie te nade, nema vie pribeita. Nema vie
tog tumaa. Niega vie. Svako je sam sa svojom smru. Kada zahtevaju
da vide svoje islednike, zahtevaju posrednika koji je u stanju da uspo
stavi vezu sa rukovodstvom partije, sa Gotvaldom... moda sa ivotom.
Islednik to je bilo lagano muenje da se iznude priznanja, da se ne
prekidno prepravljaju zapisnici. Uene. Sramoenje. Najgore grubosti i ok
rutnosti. Ali nije li to isto tako i jemstvo njihove moi, efikasnosti njihovih
veza sa anonimnim voditeljima igre koji su organizovali proces kojim su
nam pretili, kao to isu nam i govorili da e uiniti, prinudivi i rtve
i sudije da naue svoje lekcije.
Iezavanje islednika je znak da je sve zavreno. Sada postoje samo
priznanja, a onih koji su ih pisali nema; priznanja i presude koje ova
priznanja nose sobom. Nema vie obeanja. Osuenici su odrali svoju re
do besramnosti. Partija se ogluuje, odrie se svoje obaveze.
Verujem, razmiljajui o tome, da poslednji in ove jezovite igre,
koju su imali da odigraju islednici iz Ruzina, ne spada vie u njihovu
linu odgovornost i da u potpunosti pripada sovjetskim voditeljima igre,
a takoe i rukovodiocima Partije; Gotvaldu i lanovima Politbiroa iz toga
doba koji nose stranu odgovornost za ovu dramu zbog toga to su pristali
da se odreknu svoga prava kontrole, to su dozvolili da se pogazi pravda

i odluili u poslednjoj instanci o pravu na ivot ili smrt optuenih. Za

tvorili su i oi i ui, podlo su se i duom i telom predali ovoj uporedno]
policiji, dravi u dravi, koja je postupala prema satanskoj volji Staljina
i Berije! I koja je i njih prodirala, kada je bilo potrebno.
Hajdu i ja, ne obazirui se na uvare koji nastoje da nas u tome spree,
provirujemo iz samica, i savetujemo se: ta da radimo? Obojica isto mi
slimo: komedije je dosta, aliemo se na presudu ...
U tom trenutku stiu advokati. Prvi kontakti branilaca sa svojim bra
njenicima ... Kad su ovi ve osueni! ujem odlomke reenica koji po
kazuju da advokati pokuavaju da umire svoje branjenike... Pismo Predsedniku... traenje pomilovanja . . . ne gubite nadu . . . Moj advokat me
pita ta nameravam da inim. Odgovaram: Ne prihvatam presudu, aliu se. ujem kako Hajdu govori isto svom advokatu.
Poto me je obavestio da nije imao vremena da vidi moju enu, ni
da joj telefonira, advokat me naputa i kae da e se zasedanje suda
uskoro nastaviti.
Posle nekoliko trenutaka Hajduov advokat, a za njim odmah i moj,
vraaju se zadihani od tranja. Isprekidanim glasom obavetavaju nas da
su razgovarali a najodgovornijim linostima i da nam nipoto ne savetuju da se alimo. Pojma nemate kakva atmosfera vlada napolju. Kamioni
i kamioni puni rezolucija stiu iz svih krajeva Republike, iz fabrika,
ustanova, pela koje zahtevaju smrtnu kaznu za svu etmaestoricu. A
povrh toga nije li i meunarodna situacija veoma ozbiljna? Ajzenhauer je
upravo izabran za predsednika Sjedinjenih Drava. Nalazimo se na pragu
novog rata. Tuilac je uzeo tri dana za razmiljanje da bi izneo svoje
miljenje o presudama. I ako se vi budete alili, alie se i on, a tada
neete imati nikakvog izgleda da izbegnete konopac!
Na to se Hajdu i ja odluujemo da prihvatimo presudu.
Opratajui se sa mnom, moj advokat mi obeava jo jednom da e
stupiti u vezu sa mojom enom i da e zatim doi da me poseti u zatvor.
Jo uvek ga oekujem...
Zasedanje suda se nastavlja: poslednje. Predsednik ita naa imena.
Mi ustajemo pojedinano i stajemo pred sudije. Svi emo istim i prigue
nim glasom izjaviti isto: Prihvatam svoju presudu i odriem se prava
na albu.
Predstava je zavrena.
Zastor pada.
Kohutek mi je rekao
jednog dana: Partiji
je potreban proces, a ne
glave! Partija je dobila i
proces i glave...
Vraaju nas u podzemni hodnik Pankraca. Stojimo poraeni, bez rei,
oekujui da nam uvari otvore samice. Sling
se prvi izdvaja iz grupe.
Pre nego to u ui u samicu, okree se prema nama, na usnama
mu se
za trenutak pojavljuje osmeh. Pozdravlja nas rukom. Ne znam ta da mi
slim: ling, drue moj, to je znaio taj osmeh na rastanku?
U podzemnom hodniku vlada grobna tiina.
Dva sata Lebl, Hajdu i
ja
ekamo u samicama da dou po nas i da nas
vrate u Ruzin; za
sve to
vreme mislim na mojih jedanaest drugova, zaboravljam na svoju sudbinu.
Kako smo se uasno
oseali nas trojica kada
smo, naputajui
ovo
mesto prolazili hodnikom
pored elije gdje su
ostala jedanaestorica
osu
enih na smrt!

285

Naputajui podzemni hodnik, imali smo zaista oseanje da izlazimo

iz groba.
Uspomena na mojih jedanaest drugova dugo e me progoniti u mojim
zatvorima. A meutim, tek znatno docnije sam saznao da su pogubljeni.
Jo uvek sam se nadao da e ih Gotvald pomilovati. To e, uostalom, biti
prvo pitanje koje u postaviti isledniku koji e me pozvati nekoliko nedelja docnije u svoju kancelariju, ne seam se vie zbog ega. On mi nita
ne odgovara. Protei e nekoliko meseci pre nego to sam saznao od svo
je ene, poto su me ukljuili u radnu jedinicu Ruzina, da su svi obeeni.
Da bi mi to dokazao jer sam jo uvek odbijao da u to poverujem
jedan od zatvorenika mi je pokazao iseak iz novina sa veu o izvrenju
presude nad jedanaestoricom osuenika.
Docnije u saznati da su svi, sem Rudolfa Slanskog, napisali pre smrti
pisma svojim porodicama i Klementu Gotvaldu. U svom poslednjem zbo
gom svi su tvrdili da su nevini, jer su prihvatili da daju priznanja isklju
ivo u interesu Partije i socijalizma.
Oto ling: Izjavljujem, pre pogubljenja, potpuno iskreno, da nikada
nisam bio pijun ...'
Karei vab: Priznao sam jer sam smatrao da je to moja dunost i
politika potreba ..
Ludvig Frejka: Priznao sam jer sam pokuao svim svojim snagama da
ispunim svoju dunost prema radnom narodu i prema Komunistikoj parti
ji ehoslovake..
Andre Simon: Nikada nisam bio zaverenik, lan zaverenikog centra
protiv drave na elu sa Slanskim, nikada izdajnik, nikada pijun, nikada
agent zapadnih obavetajnih slubi..
Tek kada bude objavljena puna rehabilitacija svih nevinih za vreme
Prakog prolea, poetkom 1968. godine, ova pisma, pronaena u arhivi
ministarstva dravne bezbednosti, stigla su najzad onima kojima su bila
upuena: udovicama i siroadi.
Saznau takoe, dok sam pisao ovu knjigu, sa oseanjem bola i uas
nog revolta, itajui tampu moje zemlje kakav su stravian kraj doiveli
moji drugovi:
Kada je izvrena kazna nad jedanaestoricom osuenih islednika D. se
nalazio sluajno u nizinskom zatvoru kod savetnika (sovjetskog) Galkina.
Prilikom podnoenja izvetaja prisutni isu bili ofer i dva islednika koji
su imali zadatak da ise oslobode pepela. Izjavili su da su pepeo stavili u
vreu za krompir i da su izali izvan Praga sa namerom da pepeo raspu
po polju. Kad su videli da je put zaleen, palo im je na um da po putu
prospu pepeo. ofer se smejao priajui da mu se jo nikad nije desilo da
odjednom prevozi etrnaest osoba istovremeno u svojoj Tatri. trojicu i
vih i jedanaestoricu u v r e i . . .

Artur London,
Beograd, 1969.

286

Priznanje,

Jedno

iskustvo

sa

procesa

Pragu,

Prosveta,

JUGOSLOVENSKI KOMUNIST DRAGI

JE STRADAO NEVIN...

Jednu od rijetkih i potresnih pripovijesti o stradanju jugoslavenskih

komunista u staljinskim zatvorima i logorima, osim, dakako, onih koji su
se vratili, da bi ispriali i zapisali, jeste i pria o posljednjim danima Stan
ka Dragia.
U svojoj knjizi 7000 dana u Sibiru Karlo tajner je pod naslovom
Smrt Stanka Dragia zapisao:
. . . Stanka Dragia poznavao sam vrlo dobro. Upoznao sam ga 1923.
godine u Zagrebu kad je bio poslovoa u tvornici cipela na Zavratnici.
U njegovim poslovnim prostorijama okupljala se ilegalna komunistika
omladina. Bio je fanatian revolucionar. Porijeklom iz Bosne, iz Zepa,
neobuzdana temperamenta, brz u govoru, sav u pokretu, uvijek je podsticao na akciju i
radovao se i najmanjem uspjehu.
Bio je to
ovjek koji
nije imao linog
ivota i koji je sve svoje vrijeme
posvetio revolucionar
nom radnikom pokretu. Pred policijskim progonima morao je pobjei iz
Jugoslavije 1927. godine. Dugo vremena ivio je u Moskvi i studirao na
Sveuilitu zapadnih naroda (radi se o Komunistikom univerzitetu na
cionalnih manjina Zapada, visokoj partijskoj koli na kojoj je studiralo
ukupno preko 250 Jugoslavena op. P. P). To je bila kola za izobrazbu
komunistikih funkcionera koji su radili na Zapadu. Mnogi studenti bili
su uhapeni, meu njima i Dragi. Osuen je na tri godine zatvora. Istog
dana kada je trebao da izae na slobodu, saopili su mu da ga je ista
enkavedeovska trojka (administrativni organ Narodnog komesarijata unu
tranjih djela koji je mogao izricati administrativne kazne zatvora
op. P. P) ponovo
osudila na tri
godine. Dragi je
neprekidno protestirao
protiv te uasne
nezakonitosti, i naravno, izvlaio
neprekidno
nove teke
disciplinske kazne. Bio je to ovjek otporan i jak.
Sada su njegove crne uarene oi bile ugaene. Gotovo ga nisam pre
poznao. Neprekidno se tuio na bolove u utrobi, gotovo nita nije mogao
jesti, popio bi malo juhe i aja i zaloio malo kruha. Zbog njegova dra
nja u zatvoru oficiri su mu prijetili da e na otok Sekimaja Gora. Iako
je bio fiziki izmrcvaren, nije ise dao slomiti. Njegov nemirni duh ostao
je aktivan. Pokuao sam ga urazumiti na sve mogue naine.
Ubit e te.
Svejedno mi je. Bolje je da asno umrem nego da ivim kao pas
procjedio je kroz zube.
U prosincu 1938. saopili su mu da je ponovo dobio tri godine. Oficira
koji mu je itao presudu ispsovao je na pasja kola. To je platio sa deset

287

dana karcera (samice op. P. P).

Vratio se
bijesan, popeo se na pro
zor i poeo vikati iz sveg glasa:
Drugovi, ako netko ikada doe na slobodu, neka kae da je ju
goslavenski komunist Dragi stradao nevin i da su ga nevinog muili.
Dotrali su upravnik zatvora Korkov, Baradin i dva vojnika.
Dragia su okovali i odveli.
Zdravo, drugovi bile su njegove posljednje rijei.
Odveli su ga na otok Sekirnaja Gora, ubili
i
bacili um o r e . . . ( K . taj
ner, 7000 dana u Sibiru, Globus,
Zagreb, 1971, str.
6971).
O
Stanku Dragiu nema mnogo podataka. Ipak, ostalo je zabiljeeno
da je bio aktivan u SKOJ-u, u Zagrebu 1922. godine. U knjizi Kongresi,
konferencije i sednice centralnih organa SKOJ-a (19191924), u izdanju
IC Komunista 1984, pie (fusnota 179, str. 348):
Omladinsku borbu pokrenula je bila (u to vreme) disidentska organi
zacija SKOJ-a iz Zagreba na elu s Milanom Durmanom, Stankom Dragiem i Antonom Mavrakom, koji su krajem 1922. godine bili iskljueni iz
pokreta. Na iskljuenje iz SKOJ-a grupa je najpre reagovala tampanjem
i rasturanjem posebnog letka povodom godinjice smrti Alije Alijagia (8.
III 1923), a zatim i pokretanjem lista Omladinska borba, marta meseca
u Zagrebu.
Pokretaima Omladinske borbe davali su podrku i neki uticajni
lanovi KPJ, pa su disidenti uspeli da preko partijskih veza iz Sjedinje
nih Amerikih Drava dobiju 40.000 dinara za pokretanje lista. Uz po
drku pojedinih partijskih rukovodilaca, iskljuenim lanovima SKOJ-a
polo je ak za rukom da na II zemaljskoj konferenciji K P J , 923. maja
1923. u Beu. poalju svoje delegate (Milana Durmana, koji je stigao i
Stjepana Zlinia, koji nije stigao na Konferenciju jer je bio uhapen na
granici). Pojava Milana Durmana na II zemaljskoj konferenciji KPJ bio
je i povod otrog istupanja Rajka Jovanovia i Cede Kuzmia u prilog
sreivanja odnosa u pokretu i regulisanja sporova u KPJ, koji su se loe
odraavali i na razvitak SKOJ-a. U jesen 1923. godine ipak je dolo do
sreivanja odnosa meu skojevcima u Zagrebu, pa je i Omladinska borba
bila prihvaena kao legalni organ SKOJ-a, odnosno list Saveza radnike
omladine Jugoslavije.
Kasnije je S. Dragi bio i lan Mjesnog komiteta KPJ za Zagreb, do
emigracije, odlaska u Sovjetski Savez i
smrt.
Zanimljivo je da ga spominje u svojim
knjigama,i kazivanjima, i
dr
Ante Cil'iga (M. Mari, Deca komunizma,
Mladost, Beograd, 1987), a
zajedno s Antunom Mavrakom, napada ga
i Kamilo
Horvatinu svojim
lancima. Dakako, prije nego je i on uhapen i likvidiran.

288
A

INTERMECO
GUSTAV HUSAK O ODGOVORNOSTI NOVOTNOG ZA
POLITIKE PROCESE

Vrlo zanimljiv i indikativan govor odrao je Gustav Husak na maj

skom plenumu CK KP, suprotstavljajui se Antoninu Novotnom koji je
poricao svoju linu odgovornost za politike procese. U svom izlaganju
Husak je rekao i ovo:
Drugarica Machaova kae: zao duh Partije bio je Slansky. Ja sam
Slanskog poznavao, imao sam s njim line sporove, nismo se voljeli i
mogu rei kako u mojem sluaju tako i u sluaju Clementisa da je bio
veoma poduzetan. Ali kako je on dugo djelovao na toj svojoj funkciji (mi
slim u tom zlom duhu), 1951. bio je razrijeen svoje funkcije i zatvoren.
I to zatim? Zar je zatim nastala era slobode i demokracije? Znamo da
je kultovska praksa jo potrajala vie godina, a moe se rei da je tra
jala sve do januarskog plenuma ove godine (1968). Tu se govorilo o od
govornosti Gottwalda. Istina, Gottwald je imao i svojih nedostataka i u
vezi sa razdobljem kulta snosi i odgovornost. Ali, koliko znam, drug
Gottwald umro je 1953. godine. (Doznao sam to, dodue, godinu dana na
kon njegove smrti i naknadno sam saznao da je zapravo umro u martu
1953.) I to je zatim nastalo kod nas? Era zakonitosti, era pristojnih me
toda, barem u odnosu prema drugovima, prema graanima? Ko je bio
zao duh zatim, poslije smrti druga Gottwalda? Postavljam sasvim otvo
reno ovo pitanje drugovima koji trae krivce meu mrtvima. Koliko ja
znam, praksa kulta trajala je veoma dugo a ne samo u prvoj polovini
pedesetih godina. Mogao bih navesti procese iz druge polovine pedesetih
godina. Uzmimo, dakle, tih minulih 20 godina. Ko je tu bio taj zao duh?
Ko za koje razdoblje snosi odgovornost? Da bi bilo jasno zato to kaem,
navest u zato mislim da veliku mjeru odgovornosti snosi drug Novotny.
Nerado govorim o linim stvarima. Nije mi to ugodno. Ali moram to rei
jer to to se iznosi injenice su koje se mogu provjeriti. Bacilek i Kopriva
svaljuju krivicu na sovjetske savjetnike. Istina, izvjesna je mjera odgo
vornosti tu, ali smatram to kukavikim i komunista nedostojnim kad u
dananjoj situaciji, u vrijeme antikomunistike histerije, ili i antisovjetske
histerije, takvi stari funkcioneri prebacuju krivicu na Sovjetski Savez ili
na sovjetske savjetnike. Tu je ve bilo kazano da su ve 1953. godine
Berija i njegovi agenti, ukljuivi i Lechaeva, bili pogubljeni.
Ko, dakle, snosi odgovornost nakon toga? Zar takoer savjetnici? Ko
snosi politiku odgovornost? Drug Piller tu je govorio o osam velikih pro
cesa. Neki pogoeni njima tu sjede: drug Smrkovsky, drug Pavel i ne znam
da li jo neko. Od tih osam velikih procesa bilo ih je sedam poto su
19

289

Berija i Lechaev i daljni bili pogubljeni. Ko, dakle, tu snosi politiku

odgovornost? Jesu li drug Novotny i ostali znali da su tada Berija i nje
govi agenti bili ve osueni i pogubljeni? I da je Sovjetski Savez skupa
s njima osudio i njihove metode?
U martu 1954, kad je drug Novotny ve bio u rukovodstvu Partije je
dan od elnih funkcionera, trebao se protiv Novomeskog, mene i drugih
zatvorenih odrati proces. Prvi put su mi tada dozvolili da se pismom
obratim rukovodeim faktorima. Napisao sam pismo predsjednitvu Partije
i Generalnoj prokuraturi... U pismu sam naveo da nakon 39 mjeseci za
tvora sa mnom jo nije sainjen protokol. Da se primjenjuju surove, na
silne istrane metode, da apsolutno nisam kriv. Ukratko, na prostoru od
pet stranica, koje su mi bile odobrene, opisao sam situaciju s jedinom
molbom na predsjednitvo Partije i Generalnu prokuraturu da me ispita
ili partijska komisija ili organi prokurature. Jesu li vodei organi i drug
Novotny dobili moje pismo, jesu li znali o tome? Dobio sam takav odgo
vor (dakako preko organa Sigurnosti): rukovodstvo 'Partije odluilo je da
ete poi na sud, biete sueni i strogo osueni. To je bio jedini odgovor
ovjeku koji je tada bio ve preko 20 godina lan Partije, koji je napisao
samo injenice i nije htio nita drugo, niti je traio da se oslobodi, ve
samo istragu po zakonu.
i
Proces je vodio prokurator Geko. Je li on bio takav junak da bi
stvar vodio na svoju ruku? ;Zato ponovo pitam, jesu li rukovodei ljudi
znali kako stoje stvari? Ko je odluivao o osudi? . . . Ja pitam Antonina
Novotnoga je li bio prisutan kad se odluivalo o naoj osudi? Je li znao
o tom to tu iznosim? Nevini ljudi bez protokola, istraga nezakonitim me
todama, s jedinom molbom da budu sasluani. Dan pred proces doao je
k meni u eliju zatvora ef kaznionice u Ruzinu i rekao mi: vodei faktori
Partije nareuju vam ako elite spasiti kou, morate priznati makar
neto. To nisu laki trenuci. Odgovorio sam da bih elio spasiti ivot, ali
ne uz takvu cijenu. I proces je bio u aprilu 1954. Kada bih opisivao
kako je taj proces tekao, svi bismo se zbog toga stidjeli to smo ivjeli
u takvo vrijeme u kojem je bilo mogue suenje iza zatvorenih vrata sta
rim komunistima kao to je bio Novomensky i ostali, i to takvim sram
nim metodama. Ali ja sam rije, po rije, dokaz za dokazom, opovrgao i
dokazao nepravednost optube. Pitam, je li vodstvo Partije to znalo, je
li znao drug Novotny da proces tako tee? I odmah odgovaram da je to
veoma dobro znao. Neki su iz vodstva bili prisutni na procesu. Sjedio je
tamo Strechaj, kojemu je s .Bacilkom i Davidom Novotny dao Slovaku
na desetogodinji najam. A kad sam se branio, poslao je Strejchaj pred
sjedniku senata Uhrinu ceduljicu: Pokai estito toj svinji!
(Dvaput je za Novotnoga proglaeno da su Husak i ostali krivi i da
su procesi bili zakoniti. Deset godina su sjedili u zatvoru. Puten je 1960,
za amnestije.)
Pitam na kraju Novotnoga je li istimi da su tako stajale stvari jo
1960. godine nakon svih kongresa i nakon rehabilitacije u Poljskoj, Ma
arskoj i Sovjetskom Savezu?

290

Dakle, nesumnjivo je da postoji neoporeciva odgovornost Antonina Novotnog za brutalne represalije, za zatvaranje nevinih komunista, za naru
avanja zakona, za muenja i stradanja hiljadu komunista koji su proli
kroz tamnicu Ruzin, kao i mnogih drugih nevinih ljudi. estiti ljudi ove
Partije mogu doi i raditi u njoj, ali tek kad se Partija oisti od takvih
ljudi tipa Antonina Novotnoga . . .

A n a Mili Peci, Zato? Ispovijest o ivotu s dr Oldrichom Peclom i pra

kom procesu 1950, druga knjiga, Stvarnost, Zagreb, 1975.
u

291

TROCKISTA KOJI TO NIJE BIO

O
Anti Ciligi, jednom od prvih jugoslavenskih komunista koji je trebao
(a nije) zaglaviti u Sibiru, nema u nas mnogo literature. A sam je mnogo
pisao. Milomir Mari mu, u svojoj knjizi Deca komunizma, posveuje
cijelo poglavlje. Pisao je o njemu (1987) i u beogradskoj Dugi.
Ciliga je objavio i nekoliko knjiga Jugoslavija pod spoljnom i unu
tranjom pretnjom, Dravna kriza Titove Jugoslavije, Jugoslavenski la
birint ... A u Parizu je 1938. godine objavljena i knjiga U zemlji ve
like lai, o Sovjetskom Savezu.
U Dugi je objavljeno i ovo:
Veran sebi da ga nose, zanose i inspiriu preteno novosti dana, on je
povodom nedavne serije teroristikih akcija u Parizu usprkos poodmaklim
godinama napisao scenario nadrealistikog filma Luaci iz Pariza/Drama
naih dana. Kako istie pariki dnevnik Liberasion, prema toj Ciliginoj
ironinoj i pesknistikoj jezi istorije ak i Brehtova angaovana revolucio
narna dela izgledaju zabavno i aljivo. U nizu kratkih jednoinki, pojav
ljuje se ef francuske teroristike grupe Direktna akcija, lider jedne druge
otpadnike grupe, veliki napredni intelektualac i njegova prijateljica knji
evnica visokog rafinmana, kao i predsednik francuske vlade, ministar unu
tranjih poslova i vea jedinica francuske policije, u uniformi ili u civilu.
Stvar je u tome da komandos-samoubica eli da eksplozivom uniti pariku
Trijumfalnu kapiju, kao materijalni simbol intelektualne duhovne domina
cije, ne samo u Francuskoj, nego i u elom svetu. U Parizu se skupljaju svi
mogui teroristi ovoga sveta i na sastanku jezgrovito i tvrdo, ledenim renikom, izlau svoj nagomilani revolt, to kako zakljuuje novinar Liberasiona, odaje da je pisac, u mladosti bio lan nekoliko komunistikih par
tijskih Politbiroa i na slian nain propagirao neizostavno ruenje sveta.
Kao neizbrisiva hipoteka, ili moda najvei uzlet u ivotu, dr Ciligu
uvek prati njegova komunistika prolost. Jo u mostarskoj gimnaziji pri
kljuio se socijalistima. U studentskim godinama bio je voa Protinske
bune istarskih seljaka protiv nadolazeeg italijanskog faizma. Izbegao je
hapenje i sklonio se u Zagreb. Zapravo, zapoeo je svoja lutanja noen
tada jako prisutnom revolucionarnom klimom u Evropi. Na licu mesta
upoznao je pobeeni Be, poraenu Maarsku revoluciju i kratkotrajno zaposedanje fabrika u Italiji.
Pristupivi KPJ i stekavi neograniene simpatije i poverenje partij
skog lidera dr Sime Markovia, Ciliga e postati urednik Borbe u Zagrebu,
sekretar Pokrajinskog komiteta za Hrvatsku, lan Zagrebakog biroa KPJ i
partijski predstavnik u Balkanskom birou Kominterne u Beu. U polemici

292

koja je na stranicama partijske tampe povedena o nacionalnom pitanju u

Jugoslaviji, priklonie se autoritetu Staljina i suprotstaviti svom pokrovi
telju i mentoru dr imi Markoviu, da bi se ubrzo po dolasku u Moskvu,
1926. godine, pribliio trockistikoj opoziciji. Sa svojim prijateljem Stankom
Dragiem (Kovaljevom) sastavio je posebnu Rezoluciju 41. Ipak, ostaje pro
fesor na moskovskom KUNMZ-u sve do 1930, kad je uhapen i deportovan.
Prvo u Verhnjiuralsk, a zatim u Irkutsk. Posle nekoliko godina uspeo je da
dokae italijansko dravljanstvo i s pasoem, dobijenim od ambasade Italije
u Moskvi, legalno napusti SSSR u decembru 1935. godine. Neko vreme bo
ravio je u Varavi i Pragu, produivi za Pariz, gde je napisao i objavio
knjigu Deset godina u zemlji velike lai. U seriji lanaka pod naslovom
pijunska International moskovska Pravda ga je nazvala voom trockista u Jugoslaviji i dvostrukim pijunom Italije i kraljevske jugoslovenske
policije.
Posle nemake okupacije Pariza, dr Ante Ciliga se sklonio u rodno selo
u Istri, ali su ga prilikom dolaska u Zagreb ustae uhapsile 14. decembra
1941. i poslale u Jasenovac, verujui da je on glavni tajni agent Kominterne
na Balkanu.
Rio je u prilici da napravi poreenje izmeu Jasenovca i sibirskih lo
gora Kolime, Tajmirskog poluostrva, ua Jeniseja i Oba, Vorkute, Peore
i Solovjetskih ostrva. Doao je do zakljuka da blaa klima u Hrvatskoj
trai aktivnije uee ustakih vlasti u istrebljenju zatvorenika. Neshvatljivo
hladno i cinino prokomentarisao je zloine koji su se svakodnevno deavali
pred njegovim oima: Nikad Balkan u Zagrebu nije bio tako jak, kao u taj
as hrvatske pobune protiv B a l k a n a ! . . .
. . . isti partijci vodili su u Jasenovcu kampanju protiv Cilige kao iz
dajnika Rusije i komunizma, neki stari poznanici su ga nesebino pomagali,
a u Zagrebu mu je dva puta uruen poziv da pree u umu, u partizane...
(Duga, Beograd. 28. 8. 4. 9. 1987.)
. . . Trei kongres KPJ, 1926. godine u Beu, doneo je takoe posebnu
rezoluciju o nacionalnom pitanju, u kojoj je reeno da je jugoslovenska dr
ava zasnovana na politici nacionalnog ugnjetavanja i ekonomskog iscrplji
vanja nesrpskih nacija, koja se sprovodi preko privilegovanog poloaja Srba
u vojnom i birokratskom aparatu, zabranom upotrebe matemjih jezika i uki
danjem nacionalnih kola, nasilnom kolonizacijom i prekomemim poreskim
optereivanjem nesrpskih oblasti. Po tadanjoj slubenoj oceni KPJ, zajed
nika jugoslovenska drava je nastala kao uzgredni produkt imperijalisti
kog rata.
Prethodno je Ciliga morao napustiti Zagreb. Uhapen je 7. februara
1925. godine, kanjen sa tri dana zatvora i, kao italijanski dravljanin, proteran iz zemlje. U ilegali je ostao tri meseca, dok nije ponovo uhapen i
izruen italijanskim vlastima. S granice je sproveden u zatvor u Puli, ali je
puten, poto je i za njega vaila amnestija, kao i za sve ostale uesnike
Protinske bune. S urednim italijanskim pasoem otiao je u Be gde je
imenovan za jugoslovenskog predstavnika u Sekretarijatu Balkanske komu
nistike federacije.
To postavljanje osporeno je na Treem kongresu KPJ, na kome je Ci
liga (pod pseudonimom Jagi, tj. Balti) bio delegat i jedan od zapisniara.
Radilo se ne toliko o njemu samome, koliko o principijelnom pitanju vo
enja kadrovske politike od strane partijskog vrha i Kominterne. Raspravu
293

je grubo prekinuo dr Sima Markovi, naglasivi da je Ciliga izabran nepra

vilno, ali da e na tom poloaju i dalje ostati. Kongres je, inae, protekao
u taktikim nadmudrivanjima komintemovske levice i projugoslovenske
desnice dr Sime Markovia koji je, opet, na izriit zahtev Kl na kraju
izabran za politikog sekretara.
Dr Ante Ciliga mi je u maju 1987. u Rimu ispriao da je za vreme
rada Treeg kongresa Georgi Dimitrov, kao specijalni tajni delegat Kominteme, sedeo u drugoj prostoriji. Prilikom svakog nesporazuma, dr Sima
Markovi i uro Cviji su izlazili i konsultovali se s njim. Javni delegat
bio je jedan nemaki radnik, pod pseudonimom Rihard, koji je skup pozdra
vio u ime Egzekutive Kominterne i CK SKP(b) Izgleda da je takva dvo
struka kontrola Moskve uvek primenjivana prilikom slinih znaajnijih
okupljanja. Glavni predstavnik je iz konspirativnih razloga ostajao skriven.
Iz stenografskih beleaka sa kongresa vidi se da je Ciliga govorio
protiv frakcionake borbe, istiui zasluge levice i desnice. Drugi nisu ni
najmanje bili tako delikatni i uviavni prema njemu. Njegov rad kao se
kretara Oblasnog komiteta za Hrvatsku proglaen je tetnim i samovoljnim,
a ule su se i neke primedbe to Borba podjednako kritiku je Nikolu Paia
i Stjepana Radia, posle njihovog sporazuma, kad se za Radia moe nai
razumevanje, a za Paia ne moe.
Ciligin boravak u Zagrebu ostavio je prilino tragova. To to su oni
preteno negativno obojeni, treba razumeti ili jakim frakcionakim nabojom
i iskljuivou savremenika ili pod njihovom naknadnom ogradom od docnije Ciligine aktivnosti.
Uglavnom, pratila ga je fama intelektualca koji vie voli da pria i
prazno teoretizira, nego da bilo ta konkretno radi. Govorilo se da je isuvie esto i revnosno zalazio meu crkvene velikodostojnike, da je to samo
inio po partijskom zadatku, kako se branio od malicioznih o p t u b i . . .
. . . Vremenom je bilo sve manje samostalnih poduhvata, poput akcija
Stanka Dragia, koji je u Zagrebu po fabrikama organizovao jaka uporita
i brojne ilegalne komunistike elije, a u jednom preduzeu ak proglasio
uvoenje komunizma, poto je prethodno uspeo da obrlati vlasnika (i nje
govu ker). A partijske voe, izbegle u inostranstvo, sporile su se ta initi
dalje, dok ne stignu precizne ali esto protivrene direktive iz Moskve.
Komunistikom akcijom na Balkanu rukovodilo se iz sovjetske amba
sade u Beu. Kao lan Balkanskog sekretarijata Kominterne, dr Ante Ciliga
je imao zasebnu kancelariju u zgradi ambasade, gde je preuzimao redovno
novanu pomo, poruke i druge poiljke, diplomatskom potom pristigle iz
komintemovske centrale. Partijskim kanalom slao je to dalje preko granice
u zemlju. Iako je tesno saraivao sa sovjetskim poverenicima iz GPU-a,
Goldtajnom i Zaporocem, sumnjao je da anarhistiki poglavari u Beu
Mustafa Golubi i Pavle Bastaji dobijaju neke druge direktive i moda
u zemlji pripremaju prevrate i atentate, iako je Partija naelno uvek osu
i v a l a individualni teror.
Pregledajui prispelu potu, dr Ciliga se prepao otkrivi u hrpi knjiga
Staljinovu zbirku lanaka Na putevima Oktobarske revolucije, na kojoj je
krivudavim, bojaljivim rukopisom, kao u kakve gimnazijskinje, bila ispi
sana posveta: Drugu Semiu, od pisca. Nije mogao da poveruje da je to
lino Staljin napisao, kome bi pre odgovarala teka, gruba vojnika ruka.
Ako je rukopis bio Staljinov, onda to znai da je Serrai (dr Sima Markovi)
294

putovao u Moskvu i sastao se sa sovjetskim rukovodiocima, skrivajui to

od voa leve frakcije, koja je imala veinu i gotovo neogranieno pravo
odluivanja u KPJ, da bi po nalogu Moskve na Treem kongresu predala
rukovoenje Partijom ponovo dr Markoviu. Dr Ciligi je tek tad postalo
jasno zato su njega sovjetski predstavnici na izvesno vreme udaljili i po
slali na rad van Bea: dok se nesmetano ne izvede operacija Siminog usto
lienja. Za svaki sluaj, Ciliga je sklonio na stranu knjigu sa Staljinovom
posvetom, poneo je sa sobom u Moskvu i tek tamo se uverio da je neni
rukopis zaista Staljinov. Dr Sima Markovi nije nikad postavio pitanje gde
mu se u putu izgubio taj dragoceni dar sovjetskog v o e . . .
. . . Kad je poao, (u Sovjetski Savez) u oktobru (1926) uzdao se u rei
Turgenjeva iz Mladog pokolenja: Neoranu zemlju treba duboko zaorati
plugom, a ne ralicom koja pliva na povrini. Bio je sigurno vie okrenut
delima velike ruske literature nego stvarnosti. Nesposoban da jedno
stavno pogleda iz voza kroz prozor.
Putovao sam u Rusiju ne samo bez mrnje, ve naprotiv, sa ponosom i
ljubavlju zabeleio je posle dr Ciliga. Prvi dojmovi su najtaniji. Te
se izreke moram drati, kad uporeim svoje prve dojmove u Rusiji s poslednj'im zakljucima koje sam mnogo kasnije uinio, poslije svih iskustava iz
ruskih dogaaja koji su se nizali tokom mog desetogodinjeg boravka u Ru
siji: na slobodi i u tamnicama. Runo ne mora jo znaiti slabo i bespo
mono. Kad se ini sasvim slabom, Rusija je jaa nego to se misli; kad se
ini neobino jakom, ona je slabija nego to se ini. Rusija, pa i staljinska,
ima stanovite jake strane, koje se nekad, povrno gledajui, mogu i pre
dvidjeti, no ona isto tako ima i slabosti koje su esto na prvi pogled ne
vidljive.
Ciligu su muile vrlo praktine stvari: ta e mu smestiti moskovski
prijatelji dr Sime Markovia. Ali, elje da na licu mesta izui iskustva pobedonosne ruske revolucije bila su jaa od svega. Uestali porazi komuni
stikog pokreta na Zapadu traili su upravo nove boljevike metode borbe.
Bilo je predvieno da se na kolovanje u Moskvu uputi veliki broj aktivista
iz zemlje i valjalo ih je prevaspitati.
Moji utisci iz Rusije od granice do Moskve, nisu donijeli nita osobito.
Kraj kroz koji smo prolazili to je bila Bijela Rusija. Pred mojim oima
bio je iroki prostor, veim djelom umovit i movaran. Trag ovjeije dje
latnosti vidio se samo rijetko gdje. inile su se bjedne seoske postaje, nieg
to bi impresioniralo nije bilo u gradovima kroz koje smo prolazili. To su
bili ostaci carizma, teke ruske prolosti. Napokon, evo nas u Moskvi. Tri
sata poslije podne. Na Aleksandrovu kolodvoru. Obina kolodvorska buka i
urba. Izidoh na trg i htjedoh dozvati taksi. Ali, nema nijednog. Samo izvoki, tradicionalne male ruske koije, jednoprene, neugledni konjii, is
troena, otrcana kola. I tu je, dakle, naslijee starog vremena, koje nije
danas niim boljim zamenjeno. Nakon malog ogledanja, dozivam izvoika
Kreemo. Moje odjelo i moj hravi ruski govor pokazivali su da sam stra
nac i koija se ve bez svakog uvoda okrenuo prema meni:

Vi Amerikanjec? E, da, tamo za granicom je dobar ivot. Ne kao

kod nas. Vi tamo imate jeftine robe koliko hoete i kakve hoete. Kod
nas roba nita ne valja, a plaati je mora kao zlato. Kao to vidite, obu
eni smo svi u neke krpetine.

295

Te su ga rei potpuno smele: Kako to? Zar radni ovjek u novoj Ru

siji ne osjea radost, ne osjea ponosa od novog ivota, od onog to mu je
donijela revolucija!?
Na moskovskim ulicama nije mogao primetiti nita veliko, ni presto*
niko. Da nije znao da se nalazi u sreditu Sovjetske Rusije pomislio bi da
je stigao u srednjevekovnu izbu tatarskih kanova. ivei ranije izmeu
Praga, Bea, Zagreba i Trsta, nikako se nije mogao pomiriti sa stvarnou
prve zemlje socijalizma. Nije hteo da zatvori oi pred onim to je video,
ali nije hteo ni da se tako brzo odrekne razbuktalih komunistikih nada i
iluzija.
Sadraj sovjetskih knjiga i novina sugerisali su mu da, ipak, ne veruje svojim oima i da su lai i izobliene injenice poeljne, ako su u
interesu revolucije. Sovjetska Rusija je velika, prostrana zemlja, koja bije
velike bitke, reava krupna pitanja oveanstva i ne obazire se na sitnice
(iscrpen, neuhranjen, nezadovoljan narod, trone i zaputene zgrade, razrovane ulice). Teko da je ikad i igde postojao vei nesklad izmeu slu
bene teorije i realnog ivota, izmeu elja i stepena njihovog ostvarenja.
Dr Ciligi je odmah bilo jasno da se nalazi u zemlji velike lai i da je
izgraivanje i podgrevanje mita o veliini i dostignuima Sovjetske Rusije
tragina zabluda najumnijih glava iz njegove generacije.
U Moskvi su, najblae reeno, smeno izgledale prie o Kominterni kao
Generaltabu svetske revolucije. Njen stvarni znaaj bio je manji od bilo
kog Narodnog komesarijata sovjetske vlasti. Otprilike to je bila prosta ino
strana sekcija, pridodata propagandnoj slubi Centralnog komiteta partije
boljevika. Ono to su Rusi odluili, Kominterna je bespogovomo aminovala
i izvravala. Toj ulozi sasvim je odgovarao i izbor ljudi koji je u njoj radio,
bilo da se radilo o slubenicima aparata ili rukovodiocima, a i oronula, neu
gledna zgrada, koju su sovjeti odredili za njen rad. Ljudi koje je dr Ciliga
tu sretao bili su najbolji dokaz o ogranienosti same ustanove u kojoj su ra
dili. Nisu pokazivali nikakvu inicijativu, irinu pogleda i snagu duha, a
pogotovu nisu ispoljavali samostalne misli i stvaralake tenje. Oekivao je
pridolica da e tu nai divove, a upoznao je patuljke. Nadao se da e do
biti savete i pouke od mudrih uitelja, a zgrozio se i uplaio i od lakeja.
Na jednoj isto jugoslovenskoj sedeljci u Moskvi, na kojoj su se nali
i dr Sima Markovi, Filip Filipovi, Milan Gorki i dr Ante Ciliga, Filipo
vi je pokuao da malo urazumi i osvesti zbunjenog i razbesnelog dr Ciligu:
Ne zaboravi, dragi moj, da vie nisi u Jugoslaviji, gde moe koliko ti dua
eli grditi kralja, vladu, ministre, vojsku, policiju, i, naravno; rukovodstvo
sopstvene Komunistike partije. Zanavek upamti da si u Rusiji i to stalno
dri na umu. Ako ovde nisi lan CK SKP(b), ti si niko i nita. Na to je dr
Markovi samo promrmljao: Tako ti je to, meu nama komunistima budi
reeno.
Neki inostrani radnik, koji je poslom proao Rusiju uzdu i popreko,
rekao je slikovito dr Ciligi zato nije, kad je ve mogao, preao preko gra
nice i pobegao glavom bez obzira: Pred oima evropskih radnika ugled Ru
sije je neuporedivo vei od moga. Sve oi ovog sveta su u nju uprte. Ako
uteknem iz Rusije, mogu hiljadu puta biti u pravu, ali ta god reknem,
izgledau sumnjiv u oima zapadnoevropskih radnika, koji nikako nee da
ostanu bez vere da je pravi ivot, ipak, negde druge. U R u s i j i . . . .
. . . U Moskvi se tada nalazilo 3040 jugoslovenskih komunista, izbeglih
pred progonom kraljevske policije. Doli su da nau spas i da na licu mesta

296

upoznaju revolucionarnu taktiku boljevizma. Da bi na delu izuili sovjet

ski eksperiment, oni su po jedan dan u nedelji provodili radei u fabrici,
zajedno sa ruskim radnicima dok su u ostale dane odlazili na specijalne kominternovske kurseve i kole. Bili su razoarani jadnim poloajem sovjetske
radnike klase, iako je na snazi bila upravo diktatura proletarijata. Nagri
zala ih je strahovita sumnja, kleli su sami sebe gde su to doli i zato su se
upleli u vrzino kolo iz koga gotovo nema povratka. Pitali su se, ponekad
otvoreno, ee u sebi, ne gleda li sovjetska vlada na njih, inostrane komu
niste i neruske narode, samo kao na svoje orue, kao na sitne figure na
ahovskoj ploi, kojima se ona u svojoj igri slobodno slui i rtvuje ih
prema teikuoj potrebi.
S druge strane, sami ruski radnici ih nisu doekivali sa simpatijama.
Ciliga je, recimo, doiveo da mu jedna stara radnica odbrusi: U stvari,
zato ste vi uopte doli ovamo, da ivite na grbai ruskog radnika, da je
dete njegov hleb? Pogledajte, kako ste vi obueni? Vi, stranci, ovde ivite
kao gospoda, dok na radnik jedva sastavlja kraj s krajem. Zato sami kod
vas ne sprovedete revoluciju, umesto to dolazite ovamo na gotovo?
Iskusni sindikalni borac iz Bosne, Risto Samardi, opisivao je opirno
sve nepravde i ponienja koja je video: 'Radnici sovjetskih poduzea su za
robljenici svojih poslovoa i direktora, kao u kapitalistikim zemljama.
Stavie, tamo radnik moe da protesuje u tampi i na skupovima. Ovde,
nema kome da se obrati. Ovo nije socijalizam, ovo je ropstvo. Jedan na
eljezniar, doao je u Moskvu na kongres Sindikalne Internacionale, bio je
jo kritiniji: Radnik je ponovo uhvaen u mreu, birokrati ive kao to
ive buruji, a njihove dame izigravaju burujke. Potrebna je nova revolu
cija.
Poznati crnogorski revolucionar i Lenjinov prijatelj, dr Vukain Mar
kovi, gubio je tlo u barutini ojaale sovjetske birokratije. Da se potpuno
ne zaglibi stalno je menjao prebivalite. Na kraju se sklonio u Dagestan
koji ga je podseao na njegovu brdovitu Crnu Goru. Kad bi dolazio u Mo
skvu izbegavao je da odseda u Domu politikih emigranata. Nije hteo ni da
smeta prijateljima, pa je najradije odlazio da spava u sirotite.
Slaui polako mozaik, dr Ante Ciliga je zakljuio da neustraivi
borci
za slobodu i protiv nenarodnih reima stvaraju drutvo u kome ima svega
osim slobode i koje je zasnovano na besramnom ulizivanju monicima. Zar
su zato on i njegovi drugovi ostavili svoje domove, pljunuli na svoju zemlju
i potucaju se sada po svetu!? Umesto bilo kakve demokratske rasprave, sve
se svodilo na pretnju, nasilje i zastraivanje. Ko bi izrazio sumnju, bivao
je ukoren zbog nedostatka revolucionarnog smisla, optuen da sedi na dve
stolice i da je pritajeni izdajnik. Svemo dravnog aparata poivala je na
najgrubljoj prinudi i kontroli organa GPU-a.
Visoki slubenici bili su
napudrani i naparfemisani kao ene
iz polusveta primetio je Ciliga. Ljudi iz GPU-a imali su fine manire i uvek su
ljubili ruke svojim enama. U oi je upadao naglaeni duh kaste. Svi su se
oni smatrali lanovima jedne porodice i bukvalno spasiteljima revolucije.
Svoje ogromne privilegije primali su ozbiljno kao slabu nadoknadu za svoj
rad. Sve je bilo po principima presvete hijerarhije. Rei: Govorio sam danas
sa Jagodom ili Trilise me je pitao to je predstavljalo dogaaj u ivotu
svakog slubenika koji je na hijerarhijskim lestvicama stajao dva ili tri
stepenika n i e . . . ( D u g a , Beograd) 19. 9 2. 10. 1987).

297

 . . . Ciligu su u lenjingradskom zatvoru, maja 1930, suoili sa zagreba

kim drvodeljskim radnikom Potokim, nekada studentom na Sverdlovskom
univerzitetu, tada deklarisanim opozicionarom kome je bio zabranjen po
vratak u Jugoslaviju. Istranim organima otkrio je kako ga je Ciliga nago
varao da energino trai dozvolu za povratak kui, da bi zagrebako rad
nitvo obavestio o pravom stanju u Rusiji i da je on to odluno odbio, jer
bi pre iao u Sibir nego u Zagreb! Ciliga je shvatio da se tu ne radi o de
nuncijaciji, nego da se Potoki prosto negde izlanuo, pa ga je GPU pritis
nuo, im nije naveo sve to mu je on svojevremeno rekao: Da se na bilo
koji nain treba izvui i u inozemstvu organizirati borbu protiv Kominterne.
Birokratski reim nee se moi sruiti mirnim putem, jer se on dobrovoljno
nee odrei svojih privilegija. Ovako, to i nije bila strano teka optuba:
zle rei i namere, ali ne i delo.
Nisu ni traeni pouzdaniji i tei dokazi. Ciliga, Dragi i Dedi, su osu
eni na tri godine tamnice.
Na putu prema Uralu mogli su u vozu slobodno razgovarati sa putni
cima, a pratnja je nastojala da uveri Ciligu da u zatvoru nee ostati ni pola
godine, poto se i sam uveri da je preterao u kritici i da je dunost ino
stranih komunista u Rusiji da pomognu u savladavanju tekoa petoletke, a
ne da je sabotiraju i usporavaju.
Usred stepe, pored mesta Verhnje Uralsk, nalazila se
skog vremena, pretvorena u boljeviki politiki Izolator
u elije, meu zatvorenike, sa toplim zimskim naunicama,
mama. Izgledali su kao da se spremaju za putovanje po
ne za boravak u zgradi.

kaznionica iz car
Tu su ih natiskali
u kaputima i iz
snenoj vejavici, a

Mada su od njegovog druga Mustafe Dedia traili imena ostalih opozicionara iz grupe i napismeno priznanje da su se bavili kontrarevolucionarmm radom, u zamenu za putanje na slobodu, mada je zajedno sa svim os
talima punih osamnaest dana trajkovao glau zbog toga to je straar ozledio jednog zatvorenika, Ciliga je logor doiveo kao udesno ostrvo slobode
u okeanu sovjetskog ropstva. Suprotnost izmeu straha i terora pod kojim
je stenjala itava Rusija, osuena na utanje, i niim sputane slobode duha
meu logoraima, delovala je zbunjujue. Ljudi su se plaili da nisu moda
sili s uma i ive meu luacima koji jedini u Rusiju imaju pravo da jo
misle, da govore slobodno i javno sve to hoe.
Od 250300 zatvorenika u Verhnje Uralsku najvie je bilo trockista.
Ostali su pripadali ekstremnim leviarima, radnikoj grupi, menjevicima,
gruzijskim socijalistima, cionistima, anarhistima, maksimalistima ili zinovjevcima. U tom arolikom drutvu vailo je pravilo da se novajlije sami
legitimiu ko su i odakle dolaze.
Ciliga je napisao izvjetaj o opozicionom delovanju u Lenjingradu i poutvrenoj proceduri privezao ga za kanap, koji je vodio do gornjeg sprata
kaznionice. Sutradan su mu su sedi dali da proita novine (nekoliko sve
zaka ispisanih rukom). Sveske su se unutar elije itale pojedinano, ali su se
iz elije u eliju predavaie poredane u kutiju kao novine. U lancima je
bilo neverovatne razliitosti u miljenjima i slobodi izraavanja. Postavljalo
se direktno pitanje treba li teiti reformisanju postojeeg stanja u Sovjetskoj
Rusiji ili se boriti za svrgnue vrhuke na vlasti: Treba li ii na raspu-

Stanje kolhoza ili samo na poveanje dohotka i slobode seljaka u njima?

Vodi li Staljin revolucionarnu ili imperijalistiku spoljnu politiku?
Po preovlaujuem komunistikom receptu, zakazivani su propisni sa
stanci s radnim presednitvom, sekretarijatom i preciznim dnevnim redom,
iako su oni najee odravani u hodu, prilikom etnje u dvoritu. Osim
svih sovjetskih novina i asopisa, mogli su koristiti veliku i raznovrsnu lo
gorsku biblioteku, dopisivati se i dobijati knjige.
Tako je bilo u poetku. Docnije je Ciliga iscepao Lenjinov portret koji
je visio na zidu elije.
Ni bog, ni gazda, opominjao me je neki glas iz dubine podsvesti
sea se Ciliga. Djelovao je odluno i zapovjedno, iako pocjepan na hi
ljadu komadia i baen u korpu za otpatke. elija je bila mrana. Vrhovi
Urala i nepregledna stepa napolju su tonuli u udesan san. Uhvatila me
neka slabost i tjeskoba oko srca. est mjeseci poslije toga nisam bio u
stanju da bilo ta kaem ili napiem, to se ticalo politike. Tako sam bio
depresivan da nisam mogao da iznesem svoje nove zakljuke o velikom re
volucionarnom voi. Teko i bolno sam podneo definitivni razlaz sa volje
nim Lenjinom. Kad sam doao u Vrhnje Uralsk, ja sam otklanjao sovjetski
kakav je tada postojao, i staljinski politiki reim. Za vreme mog boravka
u Izolatoru doao sam do uverenja da zlo ima dublji koren, pa da je ona
kritika koju vodi komunistika opozicija, takozvani trockisti, nedovoljna.
Trocki je kritizirao sporedne stvari, detalje, a branio osnovno zlo, rak rane
sovjetskog sistema. Dakle, posle Staljina, odbacio sam i Trockog. Nisam
meu njima nalazio bitne razlike: oni su raspodeljivali posao. Jedan se usredsredio na praktino ostvarivanje, a drugi na teorijsku odbranu istog
dela, sastava i metoda. Novim oima gledao sam na Lenjina. Nisu me vie
zadovoljavale ovetale fraze da je Staljin unitavalac djela Lenjina i izda
jica lenjinizma, da je sada loe, ali da je Lenjin iv bilo bi drukije
Staljin u osnovi podrava Lenjina i lenjinizam, a ne vri njegovu negaciju.
Istina, Staljin znai produavanje Lenjina, nastavak Lenjina u goru stranu,
ali opet zlo nije stvorio Staljin, on ga je samo razvio i pojaao. Tako se moj
raskid sa Staljinizmom zavrio razlazom sa Lenjinom i sa politikom uopte.
U zatvoru sam drugovima dao javnu izjavu o mom prekidu sa komunizmom
i o mom naputanju svih komunistiko-opozicionih i politikih organizacija
i o daljem uzdravanju od politikog rada. Gubitak moje vere i volje za po
litiku, rezultat je dosta duevnih muka i dubokog razoaranja. iveo sam
za to da doem u situaciju da drugima pruim potpune i objektivne infor
macije o Sovjetskoj Rusiji i o onome ta sam u njoj iskusio, da je svaki
pokret, svaki narod koji doe pod kontrolu Moskve, osuen na rtvovanje i
propast dok je nezavisnost prema Moskvi preduslov uspjeha bilo kog naroda
ili stranke.
U prolee 1933. pred isticanje kazne trogodinje deportacije, Ciliga, Dragi, Dedi i Heberling su GPU i sovjetskoj vladi uputili izjavu u kojoj trae
da im se po izlasku dozvoli da napuste Rusiju, inae e stupiti u borbu za
ostvarenje svojih prava. Svi ostali zatvorenici podrali su taj njihov zahtev.
Reeno im je da ih voze u Moskvu, a na prevaru su premeteni u druga
mesta. Ciliga u eljebinsk, Dragi u Saratov na Volgi, Dedi u zapadni
Sibir, u selo Kolpaevo u Norimskoj oblasti, Heberling dalje na Ural. Poto
mu je GPU saoptio da ne samo to nee biti puten u inostranstvo, nego
mu je kazna produena na nove dve godine tamnice, Ciliga je u eljebinsku

299

stupio u trajk glau. etrnaestog dana trajka osuda tamnicom mu je zamenjena konfinacijom u Sibiru. Nije se pomirio ni sa tom olakicom, na
stavivi trajk glau. Posle 23 dana, obeano mu je da e ga, ipak, poslati
u Moskvu. Meutim, uputili su ga u Irkutsk na Bajkalskom jezeru. Sovjet
ski zakoni dozvoljavali su da GPU osuenicima beskrajno prouava kazne
zatvora ili progonstvo.
U irkutskoj robijanici uglavnom su bili seljaci, koje su slali na prisilne
radove na Daleki Istok, na gradnju puteva i eljeznica. Unutranji reim bio
je donekle slobodan, elije su bile nezakljuane, a drani su teajevi: analfabetski, matematiki, gitara. Ciliga je, na primer, poduavao bolniko
osoblje latinskom jeziku. Puten je posle nekoliko meseci i prognan u Kra
snojarsk. Dobio je zaposlenje kao inovnik u Industrijskoj banci i shvatio
da veinu njegovih sugraana ine bivi ili sadanji osuenici.
Kod Ciligine supruge, koja se posle puteestvija po Evropi i protestnog
pisma Staljinu skrasila kao deji lekar na ostrvu Lopu pored Dubrovnika,
svratio je jedan sovjetski agent traio na pozajmicu izvesnu sumu novca i
obavestio je da je organima GPU dat specijalni nalog da paze na njenog
mua u Sibiru! A on je, ba u to vreme, videvi da mu nema izlaska, sebi
prerezao vene!
Posle oporavka poslat je u novo progonstvo, 400 kilometara severnije. U
Jenisejsku je dobio zaposlenje u Trustu umske industrije. Njegov drug i
istomiljenik Stanko Dragi, pokuao je bekstvo, bio uhvaen na rusko-poljskoj granici i zatvoren u kazamate na dalekim Solovjetskim ostrvima.
iliga ipak nije gubio nadu da e iz Rusije, ipak, legalno izai. Kao Istranin,
uspeo je dokazati italijansko dravljanstvo i, posle dosta peripetija, dobiti
paso, zahvaljujui jednoj zakonskoj odredbi da se nepoudni stranci mogu
samo prognati sa teritorije Sovjetskog Saveza ...
... Uspeh Ciligine knjige U zemlji velike lai bio je ogranien nepo
srednom ratnom opasnou i psihozom da gorue pitanje nije kako je, za
pravo, u Rusiji, ve na ijoj e strani biti Rusija u buduem ratu. Verovatno je zato izdava Galimar traio od autora da iz knjige izbaci sve
kritike aluzije na raun Lenjina, pa ak i ono to bi isuvie kompromitovalo Staljinov reim.
Iako je organ KPJ Proleter pisao da se Ciliga slobodno etka po Jugo
slaviji sa sinom Trockog Sjedovom, on je uhapen ve na granici. U septem
bru 1937. godine sproveden je u beogradsku Glavnjau i posle dva meseca
istrage proteran iz zemlje. Saraivao je, aljui dopise iz inostranstva, u
zagrebakom asopisu Nova Evropa, u kome se ogradio od odlomaka koji
su iz rukopisa njegove knjige neovlaeno objavljeni u dnevnom listu No
vosti, uz namemo izostavljanje svih njegovih pozitivnih utisaka.
Najtee optube protiv dr Ante Cilige napisao je Josip Broz Tito. Pod
pseudonimom W. Viktorow objavio je lanak u parikom kominternovskom
listu Rundau i obeleio ga je kao agenta faistike pijunske slube u
ulozi pisca: Ciliga je paso dobio od italijanskog poslanstva u Moskvi i ot
putovao u inostranstvo. Od tada nesmetano posjeuje sve evropske zemlje
i svuda sprovodi, po nalogu OVR-e (talijanska politika policija) i Gestapoa,
kao obian faistiki najamnik, prljavu antisovjetsku i antikomunistiku pro
pagandu. Ciliga pripada voama takozvanog trockistikog centra. Sam je o
sebi govorio da uiva naroito povjerenje Trockog. U Parikom centru ru
kovodio je obradom balkanskih zemalja, smatrajui se voom jugoslovenskih
300

trockista. U poslednje vreme Pariski centar se poeo naroito interesovati za

zemlje Balkana. Razumije se da to nije bilo sluajno, ve nalog Berlina i
Rima. Jo sa prologodinjeg moskovskog procesa protiv trockistikih ban
dita, bilo je poznato da je ugovor izmeu Trockog i Hitlerovog zamjenika
Hesa dao odrijeene ruke faistikoj Nemakoj na Balkanu. S obzirom na
predstojee planove faistikih agresora u Srednjoj Evropi i na Balkanu,
razumije se da podrivaki rad trockista dobij a tamo naroiti znaaj. Zbog
toga nije sluajno da je Ciliga sa sinom Trockog Sjedovom otputovao krajem
ljeta 1937. godine u naroitu misiju u Jugoslaviju. Ne treba se ni uditi to
su jugoslovenske vlasti, svojevremeno iz Jugoslavije protjeranog opasnog
revolucionara, Ciligu sada pustile da nesmetano putuje kroz cijelu zemlju
i obrazuje trockistike, tj. provokatorske pijunske i teroristike grupe. Da
su ove grupe nastale uz podrku jugoslovenske policije i da je njihov plan
koordiniran sa Nojhauzenom, glavnim agentom Hitlerove propagande u Ju
goslaviji, za to postoje nepobitni dokazi.
U legalnom asopisu pod ilegalnim partijskim patronatom, Kultura, Ivo
Baljkas je napao Novu Evropu to daje gostoprimstvo gospodinu Ciligi da
po stranoj narudbini blati Rusiju ...
... Vie je nego oigledno da je Baljkas po partijskom zadatku obra
ivao Ciligu i odvraao ga da svojim linim sluajem u delikatnim trenu
cima koje proivljavamo, neopravdano i nedoputeno ne liferuje materijal
meunarodnoj ratobornoj reakciji protiv antifaistikih i pacifistikih sila u
svetu. Na to mu je Ciliga navodno rekao da on sada samo ivi da napa
kosti Sovjetskoj Rusiji.
U emu je prava pozadina spora vidi se bolje iz dva Ciligina polemika
odgovora.
Prvo je, kae Ciliga, moskovska Pravda u julu 1937. donela seriju
lanaka pijunska Internacionala u kojima sve bive komuniste i socija
liste, kritiare Staljinovog reima, proglaava trockistima i pijunima. Mteu
njima Ciliga je oznaen kao voa trockista u Jugoslaviji, pijun Italije i
kraljevske jugoslovenske policije.
A, kako sam pie, politiki i organizaciono se raziao s Trockim 1932,
etiri godine pre poetka moskovskih procesa i od tada ne pripada nikakvoj
politikoj stranci ili grupi. Dva meseca posle napisa u Pravdi, protiv njega
su se pojavila jo dva isto intonirana napada u Parizu i Zagrebu. Proleter
je alarmirao jugoslovensku policiju to ne hapsi tog agenta Trockog na
Balkanu, to spava i hapsi samo komuniste staljinske frakcije. Ta denun
cijacija pokazala se neosnovanom i on je osloboen... (Duga, Beograd,
216. 10. 1987).

301

INTERMECO
PUT U SOVJETSKI SAVEZ

"Svi su bili u logoru Dahau.

Svi su bili lanovi ili funkcioneri predratne, ilegalne KPJ, od 1930.
i
dalje;
robijai
prve
Jugoslavije, antifaisti
ili
Spanski
dobrovoljci;
aktivisti Osvobodilne fronte, ilegalci ili partizani... A u Dahauu (i Buhenvaldu), inspiratori ili rukovodioci ilegalne antifaistike organizacije; la
novi ili predvodnici nacionalnog logorskog narodnooslobodilakog odbora,
ili meunarodnog logorskog odbora... Veinom su bili inenjeri, najvie
hemiari. Zauzimali su visoka mesta u privrednom i javnom ivotu NR
Slovenije i u vladi FNRJ.
Godine 1947, spremali su se, konspirativno tako su ih drugovi obavestili za odlazak na studijsko putovanje u Sovjetski Savez. To je
bila ast jednog doba. Najbolji meu najboljima. Ne bez ponosa, pozdrav
ljali su se s rodbinom i prijateljima, ljubili ene i decu. Mnogi: zauvek.
I tako su hapeni.
Oficir OZN-e:
, Znate li, drue generalni direktore kemijske industrije, gdje su
vae kolege inenjeri Diehl, Stepini, Kranjc, Barle, Koir? Znate li, aa??'
In. Boris Fakin:
, Ministar mi je strogo povjerljivo rekao, da su otili na specijali
zaciju u Sovjetski Savez, u Rusiju.
Oficir OZN-e:
Otili su na preodgoj u zatvor!
Drugi su nestajali sa ulice, sa radnog mesta, iz
se vratili.
Njihove sudbine poele su da se odronjavaju
kao logorai u Dahauu (i Buhenvaldu) ili ak
saradnici Gestapoa, a u poratnom vremenu kao
preuzeti od strane imperijalistikih obavetajnih slubi.

kafane. Otili, i nisu

pod optubom da su
i pre rata postali
agentuma mrea bili

Njihova imena su:

I
1. in. Branko DIL (r. 1905) pomonik predsednika i glavni in
spektor
Kontrolne
komisije
vlade
NR
Slovenije
(predsednik
Kontrolne
komisije: Vida Tomi); Ljubljana;
2. in. Stane OSVALD (r. 1907) pomonik ministra industrije vlade
FNRJ (ministar industrije: Boris Kidri); Beograd;

3. in. Karel BARLE (r. 1910) sekretar ekonomske komisije CK

KP Slovenije; panski dobrovoljac; Ljubljana;
4. Rezika BARLE (r. 1925) poljoprivredna radnica (supruga in.
Karela Barlea); Nemica iz okoline Minhena; Ljubljana;
5. Janko PUFLER (r. 1905) direktor fabrike stakla; panski dobro
voljac; Hrastnik;
6. Martin PRESTERL (r. 1905) novinar, vlasnik izdavake kue;
funkcioner KP Austrije; panski dobrovoljac; Grac (Austrija);
7. dr in. Boris KRANJC (r. 1913) profesor univerziteta; Ljubljana;
8. in. Milan STEPINIK (r. 1910) direktor fabrike Industrija me
talnih polizdelkov (lmpoV); Slovenska Bistrica;
9. in. Vladamir LIEN (r. 1912) direktor hemijske fabrike; Medvode;
10. Paul GASER (r. 1903) elektrotehniar, potom novinar; Insbruk
(Austrija);
'
11. Oskar JURANI (r. 1909) generalni sekretar Ministarstva ino
stranih poslova vlade FNRJ; panski dobrovoljac; Beograd, j
Oni su bili osueni na kaznu smrti. I streljani.
II
12. in. Mirko PIBERNIK (?) tehniki direktor fabrike Kolor;
Medvode; Generalna direkcija hemijske industrije NR Slovenije; Ljubljana;
13. Janez PERENI (r. 1904) uitelj predratni lan PK KPJ za
Sloveniju; predsednik izdavakog preduzea Naa knjiga; panski dobro
voljac; Novo Mesto;
14. Viljem HERMAN (r. 1908) dentist; panski dobrovoljac; Ljub
ljana.
Oni su prestali da ive u istranom zatvoru.
III
15. Mirko KOSIR (r. 1905) pre rata sekretar PK KPJ za Sloveniju;
profesor univerziteta; Ljubljana.
On je osuen na vremensku kaznu. Prestao da ivi na Golom otoku.
IV
16. Andrej BOHINC (r. 1912) sekretar sreskog komiteta KP Slo
venije za Jesenice; narodni poslanik Skuptine FNRJ; Jesenice;
17. in. arh. Vlastimir KOPA (r. 1913) direktor Zavoda za zatitu
istorijskih spomenika; Ljubljana;
18. dr Roman VIDMAR (r. 1904) lekar; Sturij pri Ajdovini.
I oni su bili osueni na kaznu smrti.
V
19. Hildegarde HAN (r. 1923)
sterla; Be.
I ona je bila osuena na kaznu smrti.

slubenica;

verenica

Martina

Pre-

303

VI

20. Petar ORI (r. 1911) sekretar sreske zadruge; panski

brovoljac; Petrinja;
21. Ramo DERVIEVI (r.
1923) mainist u tampariji Borbe;
rukovodilac SKOJ-a u NIP Borba; Beograd;
22. Joe BENEGALIJ (r. 1921) staklarski radnik; Hrastnik;
23. Mit ja SARK (r. 1919) student hernije; Ljubljana;
24. Alojz VERNIK (r. 1894) trgovaki putnik; mi pri Prevaljah,
25. Franc ZUMR (r. 1906) metalac; Jesenice;
26. Viljem BREZAR (r. 1922) stolar; Bistrica pri Triu;
27. Vekoslav FIGAR (r. 1910) pravnik; Koevje;
28. Ivan RANCINGER (r. 1909) staklar; Panevo;
29. in. Boris FAKIN (r. 1913) direktor generalne direkcije kemijske
industrije NR Slovenije (knjievnik Igor Torkar); Ljubljana;

do

30. Ludvik MRZEL (r. 1902) knjievnik; Ljubljana;

31. Joe MARAN

(r. 1923) student ekonomije; Ljubljana;

32. Vilko DIVJAK (r. 1912) upravnik gradske pekare; panski

brovoljac; Maribor (nije rehabilitovan);
33. Joe MAVEC (r. 1909) radnik; panski dobrovoljac; Jesenice
(nije rehabilitovan);
34. Franc MALENEK (r. 1909) radnik; panski dobrovoljac; Koroka
Bela; Radovljica.
Autor nije uspeo da pribavi podatke o jo dvojici hapenih i suenih:
to su Marjan PETRAK i Janko RAVNIKAR.
VII
Ako su dahauski:
35. Albin HOFBAUER (r. 1907) major JA; oficir bive jugoslovenske
vojske (porunik bojnog broda); Pula (nije rehabilitovan);
36. Vladislav KANDARE (r. 1904) major JA; oficir bive jugoslo
venske vojske (porunik I klase bojnog broda); Pula (nije rehabilitovan);
37. Duan SPINDLER (r. 1912) uitelj; upravnik industrijsko-vinarske kole pri TAM-u; Maribor.
Svi oni od broja 16 do 37 (i ponovo: brojevi) robijali su od
3 do 12 godina.
Hapeni su ovim redom:
1946.
Oktobar ....................... ......... ...... ............ ............ ...... Janko Pufler (25);
Joe Denegalij (?);

304

do

1947.

Avgust

............................... ................-........ - Karei Barle (8);

Septembar ................................................................. - Branko Dil (16);

Mitja Sark (19);

Stane Osvald (20);
Rezika Barle (22);
Milan Stepinik (30);
Oktobar ....................................................................... Vlastimir Kopa (2);
Vladimir Lien (3);
Roman Vidmar (5);
Andrej Bohinc (14),
Viljem Brezar (17);
Janez Pereni (21);
Oskar Jurani (24);
Martin Presterl (25);
Hildegard Han (25);
Ramo Dervievi (25);
Boris Kranjc (27);
Vilko Divjak (31);
Novembar ................................................................... Joe Mavec (1);
Viljem Herman (2);
Petar ori (8);
Janko Ravnikar (26),
Decembar .................................................................... Alojz Vernik (20);
Mirko Pibemik (?);
Marijan Petrak (?);
Franc Malenek (?);
1948.
Januar

........................................................... Franc Zumr (15); i

Vekoslav Figar (16);
Paul Gaser (17);

April

...................................................... . Boris Fakin (8);

Mirko Kosir (9);
Joe Maran (17);

Maj

........................................................... Albin Hofbauer (28);

Vladislav Kandare (28);
Septembar .................................................................... Ivan Rancinger (3);
(Prvi put hapen 8. jula 1945);
Decembar .................................................................... Ludvik Mrzel (23);
1949.
Maj

........................................................... Duan Spindler (7).

305

Svi su u istrazi i na sudu priznali dela za koja su tereeni: da su bili

agenti Gestapoa, a posle rata pijuni obavetajnih slubi zapadnih sila. Sve
presude izreene nad njima ponitene su. Svi krivini postupci voeni
protiv njih obustavljeni su. Svi su krivinopravno rehabilitovani.
To su injenice oko kojih vie nema spora.
Osueni u daha uskim procesima stajali su nasuprot razasutoj predstavi
0 nacistikim logorima kao mestima na kojima komunisti i poteni antifaisti nisu mogli preiveti. Logor Dahau, posebno, bio je u ravni tekueg
uproivanja uopten kco statusni simbol zloina. Ko je preiveo Dahau,
morao je izdati. A u Dahauu i na okupacionoj teritoriji Treeg Rajha kome
izdati nego Gestapou!
Ideoloku predrasudu nita ne moe da razuveri, najmanje ono to je
oigledno. Ni golim okom vidljiva injenica da se iz koncentracionih logora
nacistike Nemake vratilo na hiljade interniraca (i komunista), nije mogla
da razubedi. Ton podozrenju i sumnjienjima davale su 'istone demokratije
sa Sovjetskim Savezom na elu. Sovjetski logorai, povratnici iz Nemake,
bez zastoja su proputovali za socijalistike radne logore. Oni su samo
preseli na voz.
Dalje je sve logino: naglasak sumnje bio je upravljen prema lanovima
1
rukovodiocima ilegalnih logorskih partijskih komiteta i narodnooslobodilakih
logorskih
odbora
(komunistima,
panskim
dobrovoljcima,
inteligentima^

Boro Krivokapi, Dahauski procesi, Prosveta Partizanska knjiga, Beograd.

1986.

BILANS STALJINOVOG TERMIDORA

Prvu knjigu u Jugoslaviji posveenu rtvama Staljinovog terora

objavio je Zivojin Pavlovi, pod naslovom Bilans Staljinovog termiora.
Rije termidor znai zapravo kraj Robespjerove strahovlade, diktature.
Knjiga Zivojina Pavlovia je, objavljena 1940. godine, u Kraljevini
Jugoslaviji zabranjena. Bilo je to vrijeme, neposredno pred rat kada
se jugoslavenska vlada udvarala sovjetskim vlastima, uzaludno oekujui
pomo tada se jo uvijek nije znalo da su Rusi d Nijemci, tonije reeno
Hitler i Staljin, ve razdijelili Evropu, i svijet.
Milomir Mari (Deca komunizma, NIRO Mladost, Beograd, 1987,
str. 28) je zapisao:
. . . Pavlovi je u Pariz otiao na studije, oenio se bogatom Francus
kinjom i iveo u tastovoj kui u Versa ju. Imao je veliki krug poznanika
meu francuskim intelektualcima. Posle dolaska rukovodstva KPJ u Pariz
1936. godine, bio je pod ilegalnim imenom Vlada, vlasnik partijske knji
are i rukovodilac tehnike.
Partijska disciplina i lepa pokornost rukovodeoj kliki, autora je
spreavala da se ranije stavi na stranu progonjenih u Sovjetskom Savezu.
Posle svega to se dogodilo, uvideo je da je svakako bio jedan od sauesnika,
saraujui u brojnim kampanjama podrke procesima i stalnom traganju
za neprijateljima meu nama. Od buroaskih reima zahtevane su blage
kazne za komuniste, dok su oni u Rusiji najsvirepije likvidirani. Pavlovievom osveenju kumovao je pakt HitlerStaljin, lepranje crvenih zastava
sa srpom i ekiem, barabar s onima sa kukastim krstom, a najvie smje
njivanje i hapenje u Moskvi njegovog prijatelja Milana Gorkia.
Posle ruske i poljske partije KPJ je poloila najvie rtava moskovskoj
Ljubjanci. Moe se rei da je tamo uniten skoro sav stari partijski kadar,
skoro svi stvarni efovi KPJ, koji su imali tu nesreu da su se u vreme
termiora nalazili u Moskvi pie Zivojin Pavlovi U Partiji je nastala
prava panika ..
... U ostavtini Sretena Zujovia, nalazi se detalj kako je u osloboe
nom Uicu 1941. sreo Vladu: Znam da je Gorki preko njega u Parizu
otvorio jednu nau knjiaru, koja se zvala Horizont. Meni je kasnije
(Lovro) Kuhar (Preihov Voranc op. P. P.) rekao da ima izvesmh podataka
koji mu govore da je Vlado u vezi sa francuskom policijom, da je njihov
konfident i da on u njega sumnja. Kada smo mi u Jugoslaviji uhvatili
Vladu, on nam je to i priznao. Ja se ne seam tano kakva je to bila
organizacija u Parizu. Takoe ne znam kako se odvijao ovaj Vladin rad
kao konfidenta. Njega su (u osloboenom Uicu) sasluavali Roko Colakovi,

ao*

307

Slobodan Penezi, a mislim da je bio i Marko. Vlada je materijal za

tampanje Proletera najvie nosio u Brisel, a list se u Parizu potpuno
slobodno prodavao po kioscima.
Milovan ilas tvrdi da mu je Rankovi, neposredno pre povlaenja
iz Uica, poslao Pavlovia na sasluanje: Ve ranije je sasluavan i pred
sobom sam imao te zapisnike. Mislim da je u tome uestvovao Krcun.
Pavlovi je doao oteena lica, nogu i tabana. Plav ovek, srednjeg rasta.
Tito mi je rekao da je bio policijski agent. Ja sam ga pitao, a Mitra
(Mitrovi) kucala je na maini ta je on govorio. Kategoriki je odbijao
svaku vezu sa policijom, ak i pod stranim batinama. Na kraju smo ga
streljali.
Na crnom mermernom spomeniku ivoj ina Pavlovia u zlatiborskom
selu Muvete stoji datum 28. novembar 1941. godine. Podatak da je streljan
od komunista neije detlo je unitilo posle rata.
U sauvanom Pavlovievom dosijeu u Ministarstvu unutranjih dela
Kraljevine Jugoslavije, pored ostalog, pie: Pavlovi ivoj in. sin pok. Ilije
i Kovine, roene irovi, iz sela Menika, optine ejtinske, sreza zlatiborskog, banovine drinske, 42 godine star. Odmah posle rata postavljen je za
uitelja, a zatim, pri kraju 1922. godine za pisara Uprave grada Beograda.
Od 1924. do 1929. boravio je sa manjim prekidima u Skoplju i bio saradnik
lista Pravda. U toku 1925. godine postao je lan Oblasnog komiteta KPJ
za Junu Srbiju. U toku 1927. proteran je iz Skoplja zbog leviarekog rada.
Godine 1929. otiao je u Carigrad, te je navodno vrio obavetajnu slubu
za raun Sovjeta. Iz Carigrada je otiao 1930. u Pariz, te je tamo boravio
sa veim prekidima sve do februara ove godine. U Parizu je aktivno
saraivao na komunistikoj propagandi, a naroito sa bivim generalnim
sekretarom KPJ Ciinski Josipom, ilegalno Gorkiem, koji je streljan
u Moskvi 1937. godine, prigodom velikih ^ienja koje je preuzela
Komunistika internacionala u redovima nae Komunistike partije. Aktivno
je saraivao na vrbovanju dobrovoljaca, naih dravljana, koji su uestvo
vali u panskom graanskom ratu na strani bive republikanske panske
vlade. Povratio se u zemlju 4. februara ove godine (1940), otkada se nalazi
u Beogradu. Sada je zaposlen kao inovnik u Centralnom Presbirou pri
Predsjednitvu Ministarskog saveta sa mesenom platom od 2.500 dinara.
Postavljen je po preporuci gospodina Gavrilovi M i l a n a . . .
A ivoj in Pavlovi je u 'Bilansu sovjetskog termidora zapisao:
. . . 2. Strane partije
Komunistika Partija Jugoslavije. Posle ruske i poljske partije, svakako
je Komunistika Partija Jugoslavije najvie priloila rtava moskovskoj
Ljubjanci. Moe se rei da je tamo uniten skoro sav stari partijski kadar,
skoro svi stvarni efovi KPJ, koji su imali tu nesreu, da su se u doba
termidora nalazili u Moskvi kao emigranti. Mada su vesti, koje su nam
dolazile iz Moskve bile dosta retke, a ak katkada i kontradiktorne, ipak,
u glavnom zna se bar priblian broj uhapenih uglednih jugoslovenskih
komunista. U glavnom, listu pohapenih u Moskvi dao nam je organ KPJ
Proleter od maja 1939. To je lista iskljuenih iz partije, ali se zna da je to
i lista uhapenih ili ak i streljanih u Moskvi, jer od kako je poela hajka
na stare partijske kadrove svi oni koji su iskljueni iz partije bili su u naj
manju ruku deportirani.

Prema tome uhapeno je ili streljano 3 biva generalna sekretara

partije, i dva sekretara omladine, i veliki broj lanova CK i Politbiroa.
Meu prvima je uhapen Milan Gorki, poslednji sekretar KPJ.
Za vreme opte hajke na komuniste, strane i domae u Moskvi, Gorki
je boravio sa svojim saradnicima u Parizu. (Pisac ovih redova bio je takoe
jedan od njegovih bliih saradnika u svojstvu: sekretara partije za celu
emigraciju; urednika i izdavaa lista Protiv Glavnjae i sekretara Patro
nata Crvene pomoi kod meunarodnih organa u Parizu; izdavaa i admi
nistratora partijskog organa Proleter, Radnike Biblioteke i vlasnik i admi
nistrator partijske knjiare). Krajem jula 1937, ba u najveoj naoj
kampanji protiv trockistikih i buharinskih hijena, Kominterna poziva
u Moskvu Milana Gorkia. Ne sumnjajui ta ga tamo eka, a i suvie
launajui na svoje velike veze u Kominterni, otputovao je u Moskvu bez
odlaganja i na samoj stanici uhapen.
Nekoliko dana kasnije partija je dobila nalog iz Moskve da mi se
oduzmu svi partijski i ostali poslovi kao Gorkievcu. Tada nam je bilo
jasno ta se sa njim tamo odigralo. U partiji je nastala prava panika.
Suspendovan je ceo Politbiro, a u partiji postavljeni komesar poeo je
odmah po nalogu iz Moskve hajku na Gorkievce, buhariniste, trockiste
i ostale narodne neprijatelje. Povuena je prethodno iz prodaje knjiga
Milana Gorkia Novim Putevima, koja je sadravala provokatorskih
ispada. U stvari u ovoj knjizi je ukazano na greke u radu u prolosti
i istaknute nove metode u radu u budunosti. Povuena je i poslednja
Klasna borba, partijski asopis, jer su lanci bili napisani od strane nas
nekoliko Gorkievaca i Milana Gorkia. Najzad povuena je i Poetnica
lenjinizma od P. Vukovia kao plagijat. Sve su ove knjige spaljene po
nalogu Kominterne.
Hapenje Milana Gorkia i ostale nedae u partiji vesto se krilo od
partijskog lanstva, pa ak i od lanova CK koji su se nalazili u Parizu.
Kada se pak saznalo, onda su novi efovi poeli sa objanjenjima, koja su
u stvari bila teke optube protiv Milana Gorkia. Meutim ovo su bili
samo neposredni povodi, a ne i glavni razlog njegovog hapenja. Evo tih
razloga:
Poznata je afera sa Francuskom laom u Kotoru, na kojoj je uhapen
Adolf Muk, a koja je trebala da uzme u Kotoru 400 dobrovoljaca i da ih
prenese u Barcelonu. Po nalogu Kominterne, naa partija trebala je da
skupi najmanje 3000 dobrovoljaca za Spaniju iz emigracije i Jugoslavije.
U najveoj tajnosti iznajmljen je u Marselju francuski brod Korzika koji
je krenuo 2. maja 1937. godine za Dalmaciju. Za ovu odluku znao je samo
Politbiro i niko vie. Specijalni partijski funkcioneri poslani su u Jugosla
viju da spreme bar 400 dobrovoljaca. Meutim jo u poetku aprila dobio
sam iz Beograda od jednog mog prijatelja sledee pismo:
Saznajemo ovamo da spremate neku lau koja e da uzme sve dobro
voljce u Kotoru. Mogu ti javiti da beogradska policija sve zna. Neznamo
na koji nain, ali te upozoravamo da preduzme odmah sve da se ljudi
ne upropauju i da se ta avanturistika akcija obustavi.
Odmah sam stavio do znanja tekst pisma koje sam dobio iz Beograda.
Na sednici istog niko nije hteo da shvati svu ozbiljnost ove opomene.
Naprotiv, jedan od lanova izjavio je da sam ja paniar i da bez obzira
na sve to treba produiti ovu akciju. To nije bio ni Gorki, ni Muk, ve
jedan od onih koji danas optuuju Gorkia kao jedinog krivca.

309
J

Znamo da je laa otila, i da je se ova afera zavrila hapenjem Adolfa

Muka i stotine dobrovoljaca. Komintemu je kotala preko 500.000 fran
cuskih franaka. U vezi sa ovim traeno je od mene pismeno izjanjavanje
da sam ono beogradsko pismo saoptio Milanu Gorkiu. To je u stvari bio
manevar ostalih sukrivaca po ovoj aferi, da se baci sva krivica na Gorkia.
To sam odbio jer nisam hteo da budem jedan od sauesnika u lanim
optubama protiv jednog a u upanju ostalih krivaca.
Druga i jo opasnija optuba protiv Milana Gorkia, (koja je u stvari
otila tek poto se saznalo da je on uhapen), jeste da je on bio nita manje
nego provokator. Iz ove optube izlazi, da je Gorki prosto izdavao
policiji izvesne lanove CK ili Politbiroa koji mu nisu bili u volji. Tako
je prema toj optubi Gorki denuncirao preko svojih agenata iz Centralne
Tehnike (koji su svi bili trockisti) slovenakog komunistu Lovru Kuhara,
koji je uhapen zajedno sa dobrim delom partijske arhive. Istih dana
uhapen je i skoro ceo CK sa I. Mariem na elu. Gorki ih je denuncirao
jer su kritikovali njegov rad.
Meutim taj isti Politbiro je ranije za ovu stvar optuivao Nikolu
Crvenia, agenta GPU-a koji je uhapen u stanu Maria u Beu. Zbog
ovoga je Crveni trebao da bude likvidiran. Na njega je izvren atentat
u Parizu, kojom je prilikom teko ranjen.
Sta je istina u ovoj aferi?
Istina je jedno, da niim nije dokazano ni da je provokator Gorki,
ni Nikola Crveni. Po prianju advokata koji je branio optuene u Beu,
do hapenja je dolo usled i suvie nekonspirativnog rada pohapenih, koji
su itave sate provodili po bekim kafanama i na taj nain skrenuli na sebe
panju beke policije.
Najzad i trea optuba protiv Milana Gorkia jeste afera njegove ene
u Moskvi, poznate komunistkinje Beti Gian, direktorke Parka kulture
i odmora u Moskvi Maksim Gorki.
To je bilo (ako se ne varam) u mesecu junu 1937. godine. U moskovskoj
Pravdi izala je notica da je Beti Gian uhapena kao pijun gestapa i intelians servisa. Denuncijacija je dolazila od strane Radeka, koji je bio njen
dobar prijatelj. Prilikom pretresa njenog stana naen je jedan deo arhive
KPJ koju je tamo ostavio Gorki u svojoj sobi. Naravno da je GPU odmah
pretpostavio da je ta arhiva predata stranim pijunima. U stvari to su bili
dokumenti bez ikakve aktuelne vrednosti, jer je re samo o stranim partij
skim odlukama na plenumima, a koje nisu imale nikakav tajni karakter.
Ovo je bila dovoljna optuba, odnosno neposredni povod za hapenje
i Beti Gian i Milana Gorkia kao pijuna. U stvari hapenje Beti Gian
lei drugda. Ona je sestra druge ene otrovanog Serga Oronikida, koja
je uhapena i streljana sutra dan po trovanju njenog mua. Beti Glan je
bila upoznata na koji je nain Sergo likvidiran, kao i njena druga sestra
Rozineli, koja je udova biv. komesara prosvete Lunaarskog. Sve tri su
uhapene i streljane kako bi izezli, zajedno sa lekarom Pletnjevim, jedini
izvan Staljinove klike koji su upoznati sa zloinom kremljinskih terorista.
Isto tako i za Milana Gorkia ovo je bio samo neposredni povod
hapenja. Glavni razlog lei u tome, to je on bio 1926. najintimniji prijatelj
i saradnik 6treljanog Buharina, kada je isti bio predsednik Kominterne.
Kako je sada u oima moskovskih birokrata najvei zloin biti ak i pre

310

20 godina lini prijatelj nekoga od streljanih pijuna, to je bio dovoljan,

a i jedini razlog za hapenje i eventualno streljanje Milana Gorikia.
Sa hapenjem Milana Gorikia uhapeno je i celo partijsko predstav
nitvo KPJ u Kominterni. Uhapen je na prvom mestu prvi predstavnik
Flajer (Ivan Greti op. P. P.), a zatim i ostali njegovi saradnici
Pronose se vesti da su i oni svi streljani.
Neto docnije, posle hapenja Milana Gorkia, uhapen je i dr. Sima
Markovi, bivi generalni sekretar KPJ, bivi narodni poslanik i ef
srbijanskog proletarijata.
Sima je emigrirao u Sovjetsku Uniju pre nekoliko godina po nalogu
Kominterne, kako bi onemoguila svaki dodir sa radnicima u Srbiji.
Izvesno vreme bio je profesor u Moskvi, a potom u Odesi, to je ve
pretpostavljalo nemilost. Nije u Moskvi uopte bio na partijskom poslu
zbog svojih starih grehova, te prema tome nije ni saraivao sa Milanom
Gorkiem ni dotadanjim partijskim vodstvom, koji su vodili otru borbu
protiv njega. Sima je uhapen samo zato, to je nekada drukije gledao
na famozno nacionalno pitanje nego Staljin i Komintema. On je zastupao
gledite, da se nacionalno pitanje moe donekle reiti i u okviru buroaske
drave, putem ustavnih reformi, davanjem irokih nacionalnih sloboda, koje
mogu ii do autonomije u okviru sadanjih granica. Tada je Komintema
i KPJ traila po svaku cenu samoopredeljenje do ocepljenja. Za te stare
grehove, kao i ostali stari boljevici u Rusiji, uhapen je i Sima Markovi,
i ako Staljin i Komintema imaju danas isti stav po nacionalnom pitanju
u Jugoslaviji kao nekada Sima Markovi..
Njegova je sudbina neizvesna. Meutim, uporno se pronose vesti da je
streljan zajedno sa ostalim.
Pored Sime uhapen je i Filip Filipovi 6tari, bivi narodni poslanik
i bivi predsednik beogradske optine. Filip je rano emigrirao u Sovjetsku
Uniju. Nije bio na partijskom radu poslednjih desetinu godina. Radio je
u Agrarnom Institutu, tamo ,gde se obino bacaju u arhivu oni koji se vie
nikada nee vratiti na aktivan partijski posao. U izdanju ovog Instituta
Filipovi je objavio nekoliko zapaenih dela po raznim agrarnim pitanjima.
Teko je razumeti hapenje Filipa Filipovia, u toliko pre to on nikada
nije bio trockista niti opozicionar sa leva ni desna. Nikada nije pripadao
ni jednoj frakciji u KPJ, te je vaio kao jedan od majsvesnijih linijaa.
Njemu su se mlai komunisti rugali u Moskvi to prilikom svake diskusije
on poinje sa uvodom: Ja drugovi mislim kao i Komintema. Samo danas
je veliki zloin misliti kao Komintema Zinovjeva, Buharina i Pjatnickog.
Po svoj prilici da je Filip izrazio negodovanje prilikom streljanja ruskih
boljevika, da je denunciran od strame agenata provokatora u slubi GPU-a,
te je zbog toga i zatvoren.
Hapenje Duke Cvijia biv. sekretara partije i jednog od najboljih
komunistikih novinara takoe je izazvalo senzaciju u jugoslovenskoj kolo
niji u Moskvi. Duka je bio jedan od najveih Gorkievih rivala i njegov
ogoreni protivnik. Kada je Gorki pao, promela se vest da e ga na poslu
zameniti Duka Cviji. Umesto toga, on je uhapen. Razlog? Jer je njegova
kritika protiv Milana Gorkia poivala na nezdravoj bazi. To je bio same
izgovor. Glavni razlog hapenja njegovog lei u tome to je on u svoje
vreme bio leviar. I o njemu se pronose vesti da je streljan.

311

Zajedno sa Dukom Cvijiem uhapen je i njegov brat Stjepan, bivi

sekretar Komunistike Omladine Jugoslavije, koji se takoe nalazio
u Moskvi u emigraciji.
Iskljueni su jo iz partije a svakako pohapeni u Moskvi: Sima Milju
i Nikola Kovaevi, biv. narodni poslanici: Kamilo Horvatin i njegova ena
Jovanka, Kota Novakovi, takoe biv. nar. poslanik, itd.
Streljan je prema sigurnim vestima i Voja Vujovi, bivi sekretar
Komunistike Omladinske Intemacionale, poznati zinovjevist, koji je bio
deportiran a poto se pokajao, ponovo je zatvoren 1934. godine. Njegov brat
Grgur takoe je kao to smo napomenuli streljan zajedno sa Abramskim.
On je bivi sekretar Kl. O. J.
Neizvesna je sudbina Martinovia, koji je bio u Spaniji za svo vreme
graanskog rata jedan od glavnih lanova GPU-a.
Pavle Bastaji, opozvan u Moskvu, radije je pristao na beogradsku
Glavnjau nego na Moskovsku Ljubjamku.
Od bivih trockista, koji su u deportaciji jo od 1939. godine uje se
da su streljani: Stanka Dragi, bivi lan CK iz Zagreba; Mustafa Dedi,
sekretar sindikata za Hercegovinu; Stefan Eberling rodom iz Vojvodine.
Oni su zajedno sa D-r Antom Ciligom predstavnikom Kominterne u Beu
bili osueni na 3 godine robije a potom deportirani. U deportaciji su radi
svojih trockistikih ubeenja po svoj prilici streljani. D-r Ciliga je u poslednjem momentu po izdranoj robiji i deportaciji, neposredno pred sovjetski
termidor uspeo da se pomou talijanskog pasoa (iji je podanik) iupa
iz Sov. Unije.
Poto su streljanja i hapenja izvrena u Moskvi, godinu dana kasnije
svi pohapeni ili streljani su iskljueni iz partije. Proleter, partijski organ
od maja 1939. donosi sledeu listu iskljuenih jugoslovenskih komunista.
Zbog razornog i antipartijskog delovanja, pokuaja obnavljanja frakcij
skih borbi u KPJ, unoenja zabuna u partijske redove u zemlji i irenja la
nih glasila iz inostranstva zbog veza sa trockistikim i drugim sumnjivim
elementima itd. iskljueni su iz redova partije I. Mari i M. Mari, Labud
Kusovac i njegova ena. Kao tui i antipartijski elemenat iskljuen je Bobo
(Boi). Zbog grupakog i antipartijskog rada, zbog tesnih veza sa trockistima i obavetenja istih o partijskim tajnama, kao na pr. Darsulu u Fran
cuskoj, iskljuen je iz partije I.B. (Zak). Zbog nediscipline, grupatva i
nepokoravanja partijskim odlukama iskljuen je iz partije VJ (Stari). Kao
tu i sumnjiv elemenat iskljuen je iz partije L. C.....................
Kao elementi koji su naoj partiji i radnikoj klasi nanijeli goleme
tete u toku niza godina svojim frakcijama i grupakim borbama, vezama
sa klasnim neprijateljima, varali KP (treba Kl, op. P . P . ) , svojim destruk
tivnim radom koili razvitak partije i na taj nain obezbeivali pokret
radnike klase Jugoslavije, i tako pomagali klasnom neprijatelju, iskljueni
su iz redova partije: Milan Gorki, Flajer, S. Markovi, S. Milju, Krei,
Andrej,
Mavrak,
Petrovski,
Senjko,
Martinovi,
varcman,
Dragaevac,
Berger, Liht, Graberica, Drenovski, Grgur V., i Z. Milju.
Zbog pokuaja stvaranja frakcija u partiji, zbog nediscipline i nepoko
ravanja partijskim odlukama, unaanja smutnje u partijske redove i ne
iskrenosti prema Centralnim Komitetom i izdajnikog dranja pred klasnim
neprijateljem^ zbog ega je doveo u bludnju ne samo partiju nego i itavu

312

radniku klasu, iskljuen je iz redova KPJ Petko Mileti. Zbog frakcijaenja

nediscipline i antipartijskog rada, iskljueni su Vojnilovi, i Korski.
Ovo je jedino objanjenje o iskljuenju partijskih funkcionera, koje je
upueno partijskom lanstvu i samim iskljuenim.
Ali neophodno je potrebno nekoliko komentara i objanjenja.
Mari i Kusovac su bili sve do 1938. u Parizu. Dok je Kusovac bio
sekretar Spanskog komiteta, dotle je Mari radio u emigracijskim orga
nizacijama. Kada su pozvani u Moskvu, u opte nije im objanjeno zato ih
zovu. kako bi ih to lake odvukli na gubilite. Nikada u Parizu nisu po
zivani na odgovornost da se izjasne u emu se sastoje irenje lanih glasina
i/, inostranstva i kakve su njihove veze sa trockistima, i sa kojima. To
u toliko pre, to ni u Parizu ni drugde nije bilo trockista sa kojima bi oni
mogli biti u vezi. Drugo, oni u opte nisu odravali veze sa zemljom, osim
sa svojim porodicama. Isto tako i njihove ene. One su iskljuene samo zato
to su im iskljueni muevi.
Isto tako iskljuivanje Ivana Baljkasa zbog tekih veza sa trockistima
i obavetenja istih o partijskim tajnama kao na pr. Darsulu u Francuskoj.
Kada je Baljkas boravio u Parizu, partija mu je naloila da susretne D-r
Antu Ciligu, koji se tih dana vratio iz Sov. Unije. On je to i uinio. Dis
kusija koju su oni vodili prdko Slobodne rijei i Nove evrope ni najmanje
ne ide u korist teze onih koji su Baljkasa iskljuili. Dalje, Baljkas je doao u
Pariz iz June Amerike i u Parizu zatekao Darsulu na partijskom poslu u
Emigracionom Komitetu, tako da je Darsula znao mnogo vie partijskih
tajni nego Baljkas koji je odavno izvan pokreta. U stvari i on je rtva
starih grehova. Baljkas je takoe svojevremeno saraivao sa Ciligom u
Zagrebu. To je glavni razlog, ostalo su samo cinini izgovori.
D-r Sima Markovi je iskljuen kao i Gorki zbog grupakih borbi i
... veza sa klasnim neprijateljem (?!). Zna se meutim da je d-r Sima
Markovi van svakog partijskog rada od pre 12 godina i da je u Moskvi od
pre nekoliko godina. Postavlja se pitanje, kako je on mogao voditi tamo
grupake borbe kad je bio skoro potpuno izolovan od ostalih. Kako je mo
gao biti u vezi sa klasnim neprijateljem kada je za svo vreme u Rusiji
bio na oku GPU-a. Znai ipak po ovoj notici D.r Markovi je bio u najma
nju ruku pijun. Da oveku pamet stane!
Pa onda u vezi sa klasnim neprijateljem Kota Novakovi, Vlada opi,
Cviji, Horvatin, Filipovi, i dr. (koji se nalaze kao, iskljueni pod pseudo
nimom)?!
Pa onda iskljuenje Petka Miletia. U svim stranim ilegalnim partijama
Petko Mileti je uziman kao primer junatva u dranju pred klasnim nepri
jateljem. Kao takav uziman je naroito za primer u naoj partiji. Petko
Mileti je sada iskljuen zbog izdajnikog dranja pred klasnim neprija
teljem.
Pisac ovih redova napustio je partiju po hapenju Milana Gorkia i os
talih, sporei pravo GPU i Sovjetskoj dravi da hapsi i strelja ne samo
strane ve i domae komuniste samo zato to su hteli da koriste prava koja
im daju statuti. Usle toga i naroito usled stanja u partiji koje je nastalo
posle hapenja Gorkia uputio sam CK KPJ sledee pismo:
Izvesni moji drugovi iseljenici izvestili su me da im je reeno da sam
ja iskljuen iz partije i da treba da prekinu sa mnom sve veze. Ne ulazei
u to, da li su ove vesti istinite ili ne, dosadanji stav partijskog vodstva

313

prema meni jasno mi je dokazao da sam u stvari iskljuen i ako moda

sve formalnosti nisu ispunjene. Mada sporim pravo KPJ da moe da me
iskljui, jer sam formalno lan KP Francuske, ipak smatram da me takav
stav KPJ prisiljava da se povuem iz redova KPF to sam ovih dana i uinio.
Razlozi koji su me rukovodili da se povuem iz redova partije kojoj sam
sluio skoro 20 godina su sledei:
1. Hapenje Milana Gorkia u Moskvi. Duboko sam uveren da M i l a n
Gorki kao ni ostali koji su uhapeni u Moskvi nisu pijuni. Njihovo hap
enje smatram nelegalnim. Prema statutima partije samo partijske instance
one partije na ijem su se elu oni nalazili, nadlene su da isleuju kri
vice svojih funkcionera i da ih za iste kanjava. Istovremeno smatram da
samo partijske instance mogu birati svoje funkcionere i skidati ih sa poslova;
2. Nepoverenje partije prema meni. Novoimenovani sekretar izjavio mi
je, bez da potkrepi razlozima, da Partija u mene nema poverenja. Kada za
20 godina moga rada nisam uspeo da zadobijem poverenje partije, smatram
da mi je mogue ostati u njenim redovima sve dotle, dok se ne prestane sa
arbitrarnim postupcima njenih funkcionera sa lanovima partije.
3. Moj trockizam. Javno su me izvesni lanovi CK optuili da sam
trockista, mada nikada i niko nije bio u stanju da potkrepi dokazima da
je bilo iega trockistikog bilo u mom radu, lancima ili razgovoru sa dru
govima.
4. pijunaa. Na jednoj od sednica ve Skinutog partijskog vodstva,
usled mojih odnosa sa profesorom na Sorboni pok. Dominoom, izraena je
sumnja u moju ispravnost kao partijca, jer je pok. Dominoa bio agent dru
gog biroa. Meutim moji odnosi sa prof. Dominoom nisu ili dalje od us
luga koje nam je on inio, a koje je partija preko mene od njega traila.
Ostali pak partijci, koji su sa njim imali veza, nisu usled toga uopte uznemirivani.
5. 'Pronevera novca. Isti ljudi, a naroito njihove ene rastrubili su da
sam proneverio partijski novac (knjiara, patronati, administracija itd.), mada
je kontrolna komisija overila sve moje raune kao ispravne. Na moje pro
teste, partijsko predstavnitvo u Parizu nita nije uinilo da se ove klevete
suzbiju, pothranjujui time bajku o proneveri.
6. Saradnja u Slobodnoj Misli. Partijsko predstavnitvo u Parizu na
loilo je redakciji Slobodne Misli u Torontu da mi otkae saradnju (mada
istu ne drim od partije, i mada SI. M. nije organ partije), u cilju da me
lii i poelednjih sredstava za ivot, a saradnju predalo oveku koji je ras
polagao sa dovoljnim sredstvima za ivot.
Svi ovi razlozi, pored skandala oko intervencije usled mog izgona iz
Francuske naveli su me da se iz redova partije povuem sve dotle dok mi
se ne prui mogunost da mogu da se branim pred njenim instancama od
optubi, za koje se uopte ne oseam krivim.
Dosta kasnije, na zahtev KPJ, KPF me je iskljuila iz svojih redova, ma
da sam iste napustio nekoliko meseci ranije.
To su u glavnom iskljueni i skinuti sa poslova na strani i u zemlji,
a ije je iskljuenje objavljeno u Proleteru. Meutim veliki broj lanova
partije u Jugoslaviji skinuto je po nalogu iz Pariza ili odstranjeno sa par
tijskih poslova, i iz partijskog lanstva. Partijske organizacije dobile su
nalog da udalje sa poslova sve gortcievce, cvijievce, siminovce; sve

314

bive grupae sektae i frakcionae. Dakle otprilike sav partijski kadar,

jer su retki oni partijci koji se ne mogu strpati u jednu od ovih kategorija.
To su dakle iskljueni. Ali mnogi, koji su jo odavno trebali da izlete
iz partije ostali su u istoj. Nekoliko .primera:
Jedan ovek, koji je i danas partijac izvrio je u Beu se nekim sum
njivim individuama eksproprijaciju novca i stvari od vrednosti neke ba
lerine, usled ega ga je traila beka policija. Partija, odnosno ba oni,
koji se danas nalaze na njenom elu poslala ga je u Pariz na popravku.
Na iskazu koje mi je dao po nalogu partije, rekao je da je to dozvoljeno,
jer je to 1 sam Staljin inio. ,
Drugi primer. Jedan od bivih lanova Politbiroa (K. Hudomal op.
P. P.), koga je Gorki skinuo sa partijskog posla, a koji je danas ba zbog
toga to je bio antigorkievac persona grata partije, bio je uzrok jedne teke
provale, u kojoj je propao sav partijski materijal koji je bio upuen za
zemlju. Pre nekoliko godina, trebalo je uputiti u Sloveniju izvestan vaan
materijal. Zato je trebalo sigurno lice. Meutim on je naredio partijskoj
organizaciji da mu poalje njegovu ljubaznicu za taj materijal. Ona je
izgleda ili bila u vezi sa policijom ili se izbrbljala da ide u Be da prenese
materijal. Policija je za ovo doznala, pratila je do Bea i u Beu, saznala
za mnoge adrese, i pri prelazu preko granice, uzaptila je sve to je ova nosila.
Nije iskljuen takoe ni Jankovi, koji je bio poznati gorkievac sve do
pada Gorkia, i koji je zahvaljujui njemu uivao specijalne novane po
vlastice iz klase partije i Crvene Pomoi, na 'koje drugi nisu imali prava.
Ovo sve u cilju njegovog leenja, mada uopte nije bolestan. Nije skinut,
jer je iz zahvalnosti za ove rabote bio glavni tuilac protiv Milana Gorkia.
Obmanjivao je partiju Sima Markovi, Petko Mileti, mada niko, pa ni
oni koji su iskljuivali ne znaju u emu se sastoji to obmanjivanje. Meu
tim jedan od neiskljuenih, obmanuo je partiju prilikom emigracije iz zemlje
da nema uopte novaca, te je primao pomo od Crvene Pomoi. Kasnije se
utvrdilo da je imao emere koje mu je GPU naao i zbog toga mada in
telektualac poslala ga partija na fiziki rad, po kazni.
Napomenuli smo da se partijsko lanstvo uopte ne obavetava o svim
tim smicalicama koje se po naredbi iz Moskve praktikuju kod nas. Isto se
tako veto kriju sve vesti o hapenju i streljan ju jugoslovenskih komunista
u Moskvi. Naprotiv, na pitanje pojedinih lanova, da li te vesti odgovaraju
istini, odgovara im se, da sve to nije tano, te da iskljuenja ne znae
hapenje i streljanje. Meutim znamo jedno, da su svi oni, koji su u Moskvi
optueni, kao pijuni ili da su drali veze sa klasnim neprijateljem, da su
streljani. To je bilo ne samo sa rusima, ve i sa poljacima, nemcima itd.
Najzad, nije na odmet da napomenemo takoe kako se i kod nas vodila
antitrockistika kampanja, ak i za vreme samog Gorkia. Lane optube,
podmetanja i klevete bili su glavni, ako ne i jedini argumenti kojim su se
partijski efovi sluili.
Ova kampanja je poela po nalogu iz Moskve jo u poetku termidora.
Povedena je prethodno kampanja protiv trockista u Jugoslaviji. U oima
ovih ljudi svi oni, koji su napustili partiju ili za ma to iskljueni bili su
trockisti, naravno kao takvi i agenti policije. Redovno je potrzano nekoliko
imena meu kojima je bilo ljudi koji nikada nisu radili u radnikom po
kretu ili se jo odavno nalaze ak u vladinim partijama. Ovo je injeno
iz razloga, to kod nas u opte nije postojao trockistiki pokret, pa je tre-

315

balo da se trockistika opasnost po svaku cenu naduva, te da dokaemo

kako i mi znamo da gonimo te trockistike hijene. Otuda su izmiljena
imena, izmiljene akoije.
Sluaj sa D-r Ciligom je takoe interesantan. D-r Ciliga je pokuao da
ue u Jugoslaviju sa talijanskim pasoem. Na granici je zatvoren i spro
veden u Beogradski zatvor, jer je bio ranije isteran iz zemlje kao talijanski
graanin zbog komunistike propagande. U jednom lanku u partijskom or
ganu Proleteru se veli, kako se dr. Ciliga slobodno etka po Jugoslaviji, sa
blagonaklonim stavom policije, i kako je on otiao u Jugoslaviju radi tro
ckistike propagande. U stvari Ciliga je u ovom momentu bio u zatvoru i
posle dva meseca prognan iz Jugoslavije. Kada se za ovo saznalo trebalo je
se upati. U drugom lanku isti lankopisac pie kako policija eli da od
izdajnika pravi muenike da bi ih popularisala, kako bi mogli da i dalje
zavode radnike mase.
U stvari D-r Ciliga jo odavno nije trockist, to je u ostalom objasnio
i zato, u svojoj knjizi U zemlji velikih lai, koja je izala na francuskom
jeziku u Parizu.
Drugi primer. Scena se odigrava na sednici Politbiroa. ienje trockista
je na dnevnom redu. Jest, ali nema kod nas trockista u Francuskoj, a oni
trockisti u Jugoslaviji jo odavno su prikovani na stub srama. Jedan
od njih, sa najboljim pamenjem seti se da je u Moskvi, nekad, zvani Darsula bio neka vrsta leviara, kao i svi u ostalom koji su tada bili u Moskvi.
Darsula je u paniji na frontu. Svejedno, potrebna je bar jedna rtva,
a za sada se zna smo za Darsulu. I Darsula se iskljuuje kao trockista,
mada nije uzet na odgovornost, i mada niko iv nije znao u emu se sa
stoji njegov trookizam. Da bi cinizam bio jo vei, pored partijskih raznih
imena pod kojim je ilegalno radio u zemlji, stavljeno je njegovo pravo ime
I to nije bila u njihovim oima nikakva provokacija.
Sluaj osuenika Ivica je takoe interesantan. Ta psihoza gonjenja
partijskih kadrova preneta je iz Moskve sa strane partije, na njene organi
zacije u zemlji, pa je ak dopala i na robiju u Mitrovici. Odgovorni za
partijski rad u zatvoru iskljuili su Ivia kao trookistu. Nekoliko puta su
ga tukli, iskljuili ga iz kolektiva, i maltretiranju nije bilo kraja. Kasnije
se utvrdilo da Ivi nije bio teroakista, i zato su iskljueni oni koji su ga
iskljuili, ali on nije vraen ponovo u partiju. Tako su skoro svi postali
trockisti, mada uopte meu njima nema trockista... (str. 96109).

316

INTERMECO
OD HRUSOVA DO DUBEKA

... Za vjerujue komuniste koji su ivjeli u ehoslovakoj, situacija je

bila drukija. Kada je tjedan dana poslije Staljina umro Gottwald kao da js
i svojom smru nastavio discipliniranu podreenost, Zpotocky i Novotny
su stali na elo KP i sastav Politbiroa partije ostao je nepromijenjen: sa
stavljen je od ljudi koji su tri mjeseca prije Staljinove smrti poslali na gubilite jedanaest ljudi iz svoga kruga. Dvije godine nakon Staljinove smrti,
u Pragu je otkriven njegov pompozan spomenik. Poslije Staljinove smrti i
Berijina smaknua u ehoslovakoj se nastavljao val politikih procesa, 1954.
je osuen Gustav Husk s grupom slovakih buroaskih nacionalista i te je
godine dolo do jo jednog smaknua u nizu politikih sudskih ubojstava.
U ljetu 1955. Antonin Novotny je uveo tvrdu liniju dovravanja kolektivizacije poljoprivrede i punom se parom pokrenula mainerija policijskih i sud
skih represalija protiv poljoprivrednika koji su se protivili ulasku u zadruge.
Staljinistika ideologija zaotravanja klasne borbe bila je u to doba, uspo
redo s postignutim uspjesima socijalizma, slubena ideologija u Cehoslovakoj. Smrt J. V. Staljina znaila je zapravo za KP poziv da dosljedno ko
raa njegovim putem, da dovri djelo mrtvog vojskovoe svjetskog proleta
rijata .,.
... Tko za te stvari kod nas snosi konkretnu odgovornost? To se pitanje
meu komunistima u ovoj instituciji nije moglo zaobii, im su upoznati s
Hruovljevom kritikom kulta linosti J. V. Staljina. Generalni tuilac na
je bio V. Ale, jedan od tuilaca u procesu R. Slnskom. Glavni tuilac na
tom procesu J. Urvlek bio je predsjednik Vrhovnog suda. Namjesnik gene
ralnog tuioca za krivina djela bio je E. vach, tuilac iz procesa M. Svermovoj. U Slovakoj je generalnog tuioca zastupao L. Geo, tuilac u pro
cesu G. Husku. U ovoj situaciji postavljanje pitanja osobne odgovornosti za
deformacije i nezakonite represije nipoto nije znailo akademsku disku
siju, nego izravan sukob s tim visokim funkcionarima i s onima jo iriim,
koji su prve stavili na funkcije.
Na partijskim sastancima i mimo njih, u debatama o toj odgovornosti,
postupno mi se otvarao sasvim konkretan pogled na stravinu zbilju: da,
ovi i neki drugi ljudi su znali ili su iz toga to su znali dokazano mogli
zakljuiti da alju u zatvore ili u smrt ljude ija krivica nije dokazana,
sporna je, ili je sasvim jasna njihova nevinost. No njihov je stav bio jedno
znaan: zar oni snose odgovornost za to? Pa oni su izvravali naredbe odoz
go, partijske zakljuke, izriite migove partijskih monika. Dakle, ili je kri
va partija ili zapravo nitko, jednostavno dolo je do nezakonitosti i
deformacija. To je bila ista logika na kojoj su redovito gradili svoje obrane

317

optueni u procesima nacistikim zloincima: oni su samo izvravali naredbu

Voe.
Sjeam se razgovora s V. Aleom kad sam saznao da su u procesu R.
Slnskom tuioci i optueni s magnetofonskih vrpci napamet uili svoje
uloge koje su na sudu samo recitirali kao u kazalitu! Nije to poricao, na
protiv, branio se time: ta, odgovornost snosi onaj tko je scenarij napisao i
izreirao. Priznao sam da on osobno nije mogao itavu stvar sprijeiti, ali
sam ga pitao zato se sloio da preuzme aktivnu ulogu u toj tragikomediji.
Mogao je odbiti da sudjeluje, nakon to je saznao da samo glumi i nema
pojma jesu li ispovijesti optuenih istinite i je li stvar uope dokazana. Pa,
odgovorio je, po Ustavu najviem uvaru zakonitosti to je, dodue,
teoretski bilo mogue, ali faktiki to bi znailo sjesti na optueniku klupu
kraj njih. Strah za vlastitu kou je takoer argument, premda se ne moe
prihvatiti s moralnog gledita. Priznao sam to i upitao zato onda kada je
sve vidio nije pokuao izbjei a da se ne izloi osobnoj opasnosti: da se oz
lijedio, ne bi morao prisustvovati procesu. Odgovorio je: nije mi palo na
pamet. Alea sam upoznao u raznim situacijama u toku nekoliko mjeseci
rada u tuilatvu. Mislim da nije bio beskarakteran ovjek kao Urvalek, po
licijski dounik u junoj ekoj, odakle ga je politika policija izvukla i gur
nula do vrhunske uloge. Nije bio zao kao Svach, bezobzirni karijerist zasli
jepljen vlau, inae prije Batin egrt koji je brzo postao revolucionar i
kao radniki kadar poslan u sudstvo. Nije bio primitivan kao Geo, bezlini
beskimenjak, pogodan za bilo kakvu slubu gospodi. Ale je prije rata bio
kotarski sudac, mentalitetom mali inovnik, na svoj nain uvjeren u ideale
komunizma (koji su radnicima i malim inovnicima pravedno otvarali put
prema mjestima gore), osobno prije asket koji nije teio za vlau zbog
osobnih povlastica, nego je volio vlast kao sredstvo koje ga je podizalo iz
sivila sudskih spisa kotarskog suda do sutvorca povijesti. Ne sumnjam da je
neko na kotarskom sudu sudio korektno, po zakonu i da bi tada kao ap
surdnu odbio ideju da sudac ili tuilac mogu uiti napamet svoje uloge iz
scenarija koji im je netko dao.
Kad se poslije stvarno naao u toj situaciji, valjda mu doista nije palo
na pamet kako da je zaobie. Nije, jer o tome nije ozbiljno razmiljao. Vje
rojatno se zaista bojao. No bojao se posljedica izvana, nije se bojao svoje
savjesti koju je neko kao pravnik vjerojatno imao, ali ju je izgubio u asu
kada je poeo stvarati povijesf umjesto da rjeava sudske spise prema
regulama. Jer, odgovornost za presudu zbog krae kokoi neko je osjeao
kao svoju odgovornost, ali odgovornost za jedanaest smrtnih presuda nad
izdajicama naroda, agentima imperijalizma i tetoinama socijalizma lako
je prenio sa sebe na partiju. U tom se osjeao sigurnim, toga se nije bojao,
nije mu palo na pamet kako da to izbjegne, jer mu uope nije palo na pa
met da bi za to mogao ikada biti pozvan na osobnu odgovornost, kao za
svoje osobno djelo i korak, jer je to bio, zapravo, korak u ime viih ciljeva.
ime se razlikovao od tuioca ili suca koji je u ime viih ciljeva ideo
logije nacizma, u koju je subjektivno takoer vjerovao, presuivao kod na
cistikog suda? Time to nije vjerovao u superiornost germanske rase, ali je
vjerovao u interes radnike klase?? Ova jeziva slinost mi je naglo, u at
mosferi diskusija o krivcima u tuilatvu 1956. godine prodirala u svijest,
i koliko god sam je tjerao od sebe raznim ideolokim argumentima, nije se
dala zaplaiti. Bio je to sasvim nov element u mojem razmiljanju. Pa prije
mjesec dana i ja sam znao za politike procese i sm sam na taj nain

318

opravdavao razne sumnje. Istina, novo je bilo to to sam sada poznavao i

tavo zakulisje i bilo je jasno da se tu uope nije radilo o normalnom sudu.
Meutim, jo prije tri godine na seminaru u Moskvi sm sam tvrdio da to
i nisu normalni sudovi, da tu ne vrijedi presumpcija nevinosti, da partija
zapravo rjeava stvar na svoju odgovornost. Nova injenica koja je prouzro
kovala tu promjenu, bila je, na kraju krajeva, Hruovljeva kritika Staljina.
Ova primitivna kritika, ni izdaleka kritika sistema u cjelosti, koja je nor
malni ljudski moral pustila u politiku samo na stranja vrataca pragma
tike politike kalkulacije, ipak je tako djelovala. Iz nje je izvirala jedno
stavna injenica: ni za Staljina partija nee preuzeti odgovornost on sam
odgovara. A tko e je, onda, preuzeti za mene? . . .

Zdenk Mlynr, Mraz dolazi iz Kremlja, Globus, Zagreb, 1985.

319

OVJEK KOJI SE ONESVIJESTIO

Kontroverzan Ivan Oak ve je preko desetljea prisutan u jugoslaven

skoj historiografiji jer obrauje temu jugoslavenski revolucionari koji su
djelovali u SSSR-u, od oktobarske revolucije, pa sve do staljinskih istki,
do kraja tridesetih godina.
I njegova je biografija zanimljiva. Objavljena je u njegovoj knjizi
Braa Cviji (Spektar-Globus, Zagreb, 1982). Ona glasi:
Dr Ivan Oak, roen 1920. godine, srednju kolu je zavrio u Zagrebu,
bio sudionik Narodnooslobodilake borbe i socijalistike revolucije od 1941.
do 1945. Poslije rata diplomirao je na Historijskom fakultetu Moskovskog
univerziteta Lomonosov. Tu je zavrio takoer i trogodinju aspiranturu i
1958. obranio disertaciju na temu: Jugoslavenski intemacionalisti u borbi za
pobjedu sovjetske vlasti u Rusiji (19171921). Oko 20 godina predavao je
na katedri Junih i Zapadnih Slavena Historijskog fakulteta Moskovskog
univerziteta Lomonosov, kao predava, asistent i docent. Osim pedagokog
bavio se i znanstvenim radom. Istraivalaki rad iz povijesti jugoslavenskih
naroda posvetio je problemima meunarodnih veza, internacionalizma, utje
caju Oktobarske socijalistike revolucije te radnikom i komunistikom po
kretu naih naroda. Oak je do sada objavio preko 100 znanstvenih radova
u SSSR-u, Bugarskoj, Poljskoj i naoj zemlji. Meu tim radovima objavio
je 13 knjiga i broura. Najpoznatije knjige su mu: Jugoslaveni u Oktobru
(izdano u Moskvi i Beogradu), U borbi za ideje Oktobra. Povratnici iz Sov
jetske Rusije 19181921., Jugoslavenski Oktobarci. Likovi i sudbine, Voj
nik revolucije. ivotni i borbeni put Vladimira Copia, TitoKrlea, prijeratni susreti i dr. Nova knjiga dr Ivana Oaka Braa Cvijii nastavak je
monografskih istraivanja iz ope teme s kojom se autor bavi ve godinama
a nosi naziv: Jugoslavenski revolucionari u meunarodnom radnikom i ko
munistikom pokretu.
Dr Ivan Oak je znanstveni savjetnik u Odjelu za hrvatsku povijest
Centra za povijesne znanosti Sveuilita u Zagrebu.
Milomir Mari je dva puta intervjuirao dr Ivana Oaka. Razgovore su
objavili Duga i Intervju, a zajedno su objavljeni u knjizi Deca komu
nizma (NIRO Mladost, Beograd, 1987).
O ratnom i poslijeratnom ivotu I. Oaka je zapisano (Duga):
. . . Kao partijski tehniar, radio je na irenju literature i falsifikovanju propusnica i dokumenata. Veina je iz Zagreba u partizane odlazila
u eleznikim uniformama, s malo nagaravljenim licem. Kad je doao i na
njega red za umu, Ico Oak je krenuo prema Garenici, gdje je trebalo da
se povee sa Pavlom Gregoriem Brzim. Meutim, poela je ofanziva i pre

320

poruili su mu da se vrati u Zagreb. Sutradan su ga uhapsile listae, ali

poto mu je rodbina bila gotovo ravnomerno rasporeena na dve bratoubi
lake strane, puten je posle dva i po meseca. Krae vreme bio je borac u
odredu ljuki, da bi, zatim preuzeo tehniku grupu od dvanaest metalaca
pri Glavnom tabu Hrvatske. Primio ga je Vladimir Bakari i unapredio u
komesara i upravnika fabrike oruja u Bijelim Potocima. Sa svojom grupom
15. oktobra 1943. naleteo je, kraj Drenice, na nemake tenkove. U neizbri
sivom seanju jo mu je tenkista koji se cerekao i nije umeo da puca. Sa
etiri metra zasuo ga je snopom i zahvatio mu noge i ruke: da je normalno
pucao presekao bi ga. Jedinog preivelog, poneli su ga sa sobom venici
Drugog zasedanja AVNOJ-a, koji su tuda naili. Levu ruku je ampu
tirao poznanik iz Zagreba dr Josip Kajfe. U opticaju je bila deviza: Bolje
dobra proteza, nego loa ruka!
Prebaen je u Italiju na radno leenje. U Kocanu je dobio specijalan
zadatak. Partizanima je preao predratni ministar Sloven Smodlaka i tre
balo ga je prevaspitati. Njegova prva pitanja bila su: Ko je to Tito i da li
je on stvarno Rus? Oak ga je, koliko je znao i umeo, prosveivao i ukratko
mu objasnio osnove marksizma i ciljeve i zadatke Narodnog fronta i Narodnooslobodilakih odbora. Posle osloboenja, Ivan Oak je, kao hrvatski
kadar, bio naelnik personalnog odeljenja Ministarstva saobraaja. Zdrav
stveno stanje mu se ubrzo pogoralo i 15. oktobra 1945. na dvogodinjicu
ranjavanja, otiao u Moskvu. Na leenju je ostao tri i po godine.
Njegova nova biografija objavljena je 4. decembra 1949. u Vjesniku'
pod naslovom Ustaki lik informbirovskog heroja. Obe biografije Ivanu
Oaku su izuzetno dobro poznate. Jednu je proiveo, a drugu je, ko zna po
koliko puta, proitao u novinama. Zajedniki su mu nanele teko posledice.
Zaudo, jo je, i to u svakom pogledu, iv!
U Vjesniku je pisalo kako je Ivan Oak vrlo rano postao frankovac,
sanjajui o stvaranju velike hrvatske drave u kojoj je sebe zamiljao
voom. Citirana je izjava Dragutina Oaka koji je kao glavne karakterne
osobine svoga brata naveo kukaviluk, spekulativni duh, preteranu ambiciju,
karijerizam i uobraenost u svojoj veliini. Vjesnik dalje otkriva da se
Ivan Oak u lanku Vikai, bundije i budale, objavljenom u ustakom
listu Iskra, ve prikazuje kao pravi krvolok koji planira istrebljenje ko
munista. Na kraju, reeno je da je Oak ustaa, ali lukaviji i podliji od
drugih obinih ustaa. Njemu je mnogo stalo do njegovog prljavog ivota i
do njegove velike budunosti. To ga je natjeralo da podilazi naprednim
radnicima, komunistima, i da im nudi usluge. Takovom svojom politikom
uspjeva da otupi budnost pojedinih drugova, uspjeva da se ubaci u parti
zane i uvue u Partiju.
Ovih dana Oaka sam podsetio na tu njegovu malo zaboravljenu biografiju. A on je mirno i staloeno poeo da govori kako je prvi marksistiki
kruok na Trenjevci 1936. organizovao Zorko Golub. Sainjavali su ga
Rudi tajduhar, Boo Polovi i Ico Oak. Prvo su radili na izuavanju
Plehanova, a posle su preli na Marksov Kapital. Izdavao je aki list
Iskru, po ugledu na list koji je Lenjin izdavao uoi oktobarske revolucije.
Doao je rat i ustae. Zapravo, ustae nisu dole s druge planete, sea se
zi

321

Ivan Oak. To su veinom bili ljudi koje smo svakodnevno sretali, samo
su preko noi obukli uniforme i uopte se preobukli. Traili su od njega da
nastavi sa izdavanjem Iskre ili da u njoj bar sarauje. U dogovoru s par
tijskom organizacijom napisao je prilino naturalan lani s potpisom O.
Posle, 1948. pripisani su mu svi tekstovi koje je Iskra objavljivala. Oak
kae da je ak i u Hrvatskom narodu objavio dve recenzije, jednu o A. G.
Matou, drugu o radnikom piscu Gorkom. Naime, s Jankom Gredeljom
je bio planirao da u vazduh dignu, ni manje, ni vie, nego redakciju Hrvat
skog naroda. Nekim poslom je morao da dolazi u redakciju, da bi to pre
ciznije skicirao raspored prostorija.

Takav je ivot obavetajaca! kae mi u jednom trenutku zago

netno Oak Partijski drugovi su mislili da sam se pasivizirao. Moju
pravu ulogu znali su samo oni koji su ba morali da je znaju. Seam se da
jedna skojevska organizacija nije mogla da veruje, kad sam joj, prilikom
jedne akcije, odreen za viu vezu. A to mi se deavalo i mnogo puta
kasnije...
... U Moskvi mu je tek iz treeg puta uspela operacija. 20. juna 1948.
transplantovali su mu kosti iz nogu u desnu ruku. Devet dana kosnije doao
je naelnik bolnice general Krupinski, sa svitom, i u prste mu stavio
Pravdu sa Rezolucijom Informbiroa. Kako kae, onesvestio se i postao informbirovac?! Potpisao je otvoreno pismo Petom kongresu KPJ. U decembru
je izaao iz bolnice, kui vie nije mogao i traio je da studira. Kao nosilac
Partizanske spomenice 1941. nadlenima se uinio izuzetno pogodnim juna
kom budueg propagandnog rata i bez problema je primljen u Viu partij
sku kolu, pri CK KPSS.
Meutim, brzo se pokazao nepouzdanim. Izbaen je iz kole i organi
zacije nae informbirovske emigracije. U njenom organu Za socijalistiku
Jugoslaviju napadnut je na prvoj strani kao izdajica. Supruga mu je, isto
vremeno, izbaena s posla u Generaltabu. Tako se 1949. u Moskvi naao
praktino na ulici. Pomiljao je na samoubistvo. U oajanju je napisao
pismo CK KPSS, u kome je traio da mu se, ako je ve kriv, sudi. Raunao
je da e ga bar na taj nain, za izvesno vreme, zbrinuti. Ispitivala ga je
jedna strana komisija, ije lanove nije video. Bili su okrenuti leima...
... Iznenada, 1972. godine, Ivan Oak je uhapen u SSSR-u i optuen
za saradnju s naom ambasadom. Oduzeto mu je sovjetsko dravljanstvo, iz
baen je iz Partije i, na kraju, proteran iz SSSR-a. Predlae da ostanemo
na tome, dogaaji su, kae, suvie svei: eleo bih da odagnam sve mogue
sumnje, ja sam, ipak, samo istoriar. Jedno vreme sam bio sovjetski gra
anin i lan njihove partije...
Zaustavili su ga na maarskoj granici. Imao je paso bez dravljanstva.
Sovjetsko je izgubio, nae jo nije bio dobio. Priznao je da se malo bio up
laio, hteo je da se zabarikadira u vagonu. Traili su mu maarsku tran
zitnu vizu, iako su ga u Moskvi uveravali da mu ne treba. Supruga je
nastavila put, a on se vratio u Kijev, da bi u maarskom konzulatu uzeo
vizu koja mu je po nepostojeem propisu falila. Dva dana kasnije stigao
je u Jugoslaviju.
Doekao ga je brat Drago. Potpuno je zaboravio da je Ico kukavica i
karijerista.
U Intervjuu je uz biografske podatke vie prostora posveeno jugo
slavenskim komunistima koji su stradali u staljinskim istkama. Kako je

Ivan Oak bio na izvorima u Moskvi, gdje se jo uvijek nalaze pohranjeni

dokumenti u neotvorenim arhivima, vrijedi prenijeti i taj zanimljivi tekst.
Dakle, prema Intervjuu od 26. listopada 1984. godine:
Moj posao je, u neku ruku, pionirski kae dr Oak. Svi ti
velikani naeg i meunarodnog radnikog pokreta bili su praktino proskribovani sve do IX kongresa SKJ 1969. godine, kad ih je Tito u svom svea
nom referatu, govorei o pola veka nae partije, pomenuo kao nevine rtve.
Dotle je, manje-vie preutno, na snazi bila diskvalifikacija iz predratnog
Proletera, ponovljena na Petom partijskom kongresu 1948. godine, po kojoj
su to bili elementi, koji su naoj partiji i radnikoj klasi nanosili goleme
tete u toku niza godina svojim frakcijskim i grupakim borbama i vezama
sa klasnim neprijateljem.
I u Sovjetskom Savezu o opiu, Srdiu i drugim oktobarcima nisam
smeo pisati dok nisu bili rehabilitovani. Morao sam sastaviti spisak od pe
desetak naih Jugoslovena, koje pominjem u knjizi Jugosloveni u Oktobru,
i predati ga Vrhovnom sovjetu. Na osnovu njega, jednog dana su mi javili
da su svi rehabilitovani. Kao graanska lica, niko partijski. Partijski je rehabilitovan Milan Oorki, posebnom odlukom CK KPSS, kao bivi generalni
sekretar CK KPJ, to je, koliko je meni poznato, jedinstven sluaj u meu
narodnom radnikom pokretu. O sovjetskim graanima da i ne govorimo.
Kamenjev, Zinovjev, Buharin, takoe su samo graanski rehabilitovani. U
istkama je stradalo na hiljade ili na milione ljudi i ko zna kada bi na koga
doao red, poto su rehabilitacije u poetku raene po goditima. I to pr
venstveno za one koje je neko traio. Porodica ili ko d r u g i . . .
... U naoj istorio grafiji esto se barata brojkama od 800 Jugoslovena
i 120 partijskih funkcionera, stradalih u Staljinovim istkama?

Precizna statistika ne postoji. Moda je nije vodila ni Dravna sigur

nost Sovjetskog Saveza. Po prilici se zna da je nestalo oko 25 lanova Cen
tralnog komiteta i Politbiroa i stotine organizovanih komunista, lanovi nji
hovih porodica, kao i ogromna masa ljudi, za ija imena ne znamo.
Ipak, kad govorimo o ovim stvarima, moramo biti to taniji i praved
niji. Sticaj istorijskih okolnosti i teke prilike u Sovjetskom Savezu i oko
njega, odigrao je tu moda i presudnu ulogu. Lenjin bi sigurno drukije
reavao probleme industrijalizacije i kolektivizacije. Istraujui ulogu Jugo
slovena u meunarodnom radnikom pokretu, nehotino zadirem i nevoljno
nalazim nedostatke vremena socijalistike izgradnje. Izbegavam suvine de
talje i navodim samo ono to je neophodno, ne naslaujui se nad tim stra
hotama, kao neki koji danas mrze sve to je sovjetsko. Socijalizam, sovjetsku
zemlju i sovjetski narod, koji nije kriv za ono to su Staljin, i njemu slini,
radili. Naa malograantina kipti od zadovoljstva kad god vidi kako se
netko ostrvio i rui socijalizam ...
... istke, u stvari, poinju jo od dvadesete godine. Ali, neto sasvim
drugo bile su redovne partijske istke za vreme Lenjina. Partija je perio
dino istila svoje redove, esto selektivnim menjanjem partijskih knjiica.
Poslednje takve istke u Sovjetskom Savezu seam se iz 1972. godine. Za
vreme onih ranijih istki, svaki lan Partije odgovarao je pred komisijom i,
ako u njegovim iskazima nije bilo nita sporno, vraena mu je partijska
knjiica. Takav sistem primenjivan je sve do 1932. Predsednik takve re
dovne partijske komisije, pri Komintemi, bio je i na Filip Filipovi..

2i*

323

Meutim, posle ubistva Kirova 1935. godine, Staljin na beli teror od

govara crvenim. Svako ko je na bilo koji nain bio sumnjiv ili od bilo
koga kao takav bio oznaen, bio je prognan ili likvidiran. U arhivu Gene
raltaba sam, na primer, pronaao Srdieve odgovore na pitanja komisije za
istke iz 1932. Ta trideset dva pitanja poinjala su sasvim bezazleno: Ko
ste, odakle ste, ko su vam bili roditelji, kakvo vam je imovno stanje. Posle
dolazi odnos prema braku i porodici, drugovima, a po partijskoj liniji
kazne, odnos prema kolektivizaciji i industrijalizaciji...
... Ko je odreivao ljude za odstrel? Za Jugoslovene je, izgleda, naj
vei satrap i sotona bio predsednik Kontrolne komisije Izvrnog komiteta
Kominterne Litvanac Angaretis, poznat kao Bradonja?
Nije bilo razlike izmeu njega i onih koji su se pre i posle njega
nalazili na tom poloaju. Radi se pre o itavom sistemu zastraivanja i uni
tavanja. Angaretis je i fiziki strano izgledao. Dobro je znao da u svojoj
aci dri stotine ivota najumnijih i najhrabrijih radnikih boraca iz celog
sveta. U kratkom razgovoru s njim reavala se njihova sudbina, pitanje nji
hovog ivota ili smrti. Imali smo tu i naeg oveka, zvao se Ivan Kiralj, u
inu generala NKVD-a, kasnije upravnika jednog od tih logora. Zagrebaki
radnik, poreklom Sarajlija, koji je i sam zavrio u istkama, kao, uostalom,
i svemoni Angaretis.
Kako su se pred Kontrolnom komisijom drali nai najvii partijski
funkcioneri?
Kako e se drati ovek izbaen iz Partije, koji pred sobom ima osi
gurano mesto u logoru i garantovanu smrt? Pre toga je bio moralno slom
ljen, a moda je napisao pokajniko pismo i potpisao se ispod izmiljenog
i nametnutog priznanja.
Pisali su pisma i, puni nade, alili se lino Staljinu?
To je bila masovna praksa. Stari komunisti, osnivai KPJ, robijai iz
Mitrovice, prekaljeni u decenijama borbe sa buroazijom, bili su u oku i
esto ubeeni da veliki uitelj meunarodnog proletarijata Josif Visarionovi ne zna ta im se dogaa i da to neko neto radi protiv njegove volje,
da napakosti rastuem svetskom socijalizmu. Ili da se NKVD izmakao kon
troli, pa obesno divlja.
U principu, odnosi u emigraciji su strani. Nije Lenjin sluajno jedanput
rekao da je emigracija gora od robije. U tome je sve sadrano. Ni Jugosla
veni u Moskvi nisu bili imuni od meusobne zavisti, mrnje, rivalstva i pod
metanja. inilo im se da se jedan drugome nalaze na putu i stalno je u
vazduhu visilo pitanje: Ko e (pre) koga? Proitao sam u jednim seanjima:
Sreo sam na ulici Kostu Novakovia. Bio je odeven u neto to je samo iz
daleka podsealo na odelo. Sav umazan i zamaen, u poderanim cipelama.
Kao senka ili sablast, izbezumljeno se motao ulicama Moskve...
U svojim knjigama
svojih junaka?
Nisam hteo da
ma, da kau kako su
Nije valjda trebalo da
pred streljaki stroj i
Niste nauili ni pucati!

324

esto

preutkujete

ili

zabaurujete

poslednje

dane

se iivljavam i dajem hranu neprijateljima socijaliz

komunisti zveri koje su se izmeu sebe prodirale.
u detalje opisujem kako su ih vezivali i dovodili
kako su svojim delatima uzvikivali, poput Srdia:

U arhivu moskovskog krematorijuma bezuspeno sam traio njihova

imena. Nestali su bez belega, eventualno s nekim izmiljenim mestom u Si
biru, kao poslednjom stanicom svoje biografije. Jedan od osnivaa nae par
tije dr Sima Markovi pao je prilikom prekomande iz logora u Vladimiru
u neki drugi, sibirski. Najverovatnije su ga zatukli na tom putu jer, zvanino, nije stigao na mesto naznaenja...
... Nema naeg pisca savremene istori je koji za sve nedostatke svojih
dela ne optuuje zatvorenost sovjetskih arhiva, a vi ste upravo u njima
nali veinu grae za svoje radove?
Da budemo naisto, pojedini arhivski fondovi kao, na primer, Ko
minterne, nisu zatvoreni samo za Jugoslovene, nego i za sovjetske istoriare.
Bio sam asistent, pa docent na istorijskom fakultetu Moskovskog univerzi
teta, kao i lan sovjetske partije, i kao takav imao odreene privilegije. U
arhivama postoji sistem tajnosti dokumenata. Dolazio sam do stvari naj
blae tajnosti, koje se takoe ne dobijaju lako. Imao sam sreu da su, za
vreme Hruova, arhivi prvi put bili ire otvoreni, ak i personalni dosijei,
ali i bre-bolje zatvoreni. Za rad na odreenoj temi trebalo je imati zahtev
odreene visoke naune institucije. Slobodno vrljanje po arhivu sasvim je
iskljueno.
Pored perioda 19171921, istraivao sam i meuratne godine. Tako sam
stigao i u sudsku komisiju Vrhovnog sovjeta, gde sam traio istrane mate
rijale sa procesa naim ljudima. Posle XX kongresa KPSS i masovne reha
bilitacije 1956. godine, obratio sam se Komitetu za dravnu sigurnost (KGB)
s molbom da mi se prui uvid u delo nekih uhapenih i pogubljenih Jugo
slovena, meu kojima Filipa Filipovia, Danila Srdia, Vladimira Copia.
Jedan pukovnik mi je doneo tri uvezane knjige mainom pisanog teksta ;
pitao ta me interesuje. Rekao sam: Sve Nemogue, ovlaen sam da vas
upoznam sa pojedinim pitanjima iz biografija, ali to to u vam proitati,
ne smete zapisati, ni zapamtiti. Takvi su uslovi!. Najvie su me iznenadile
dve opieve fotografije, snimljene u sovjetskom zatvoru 1939. godine, s
robijakim brojem na grudima. Procedio sam kroz zube: Kakva ironija
sudbine za jednog radnikog borca!. Pukovnik me je mrko pogledao i na
tome je naa saradnja zauvek zavrena. Preporuio mi je da se obratim
javnom tuilatvu SSSR-a. To su, zapravo, bili izvodi iz istranih materijala,
pripremljeni za Vrhovni sovjet radi, tada aktuelnih, rehabilitacija...
... Sada zavravate
Milanu Gorkiu.

monografiju

bivem

generalnom

sekretaru

KPJ

Iznenaen sam, pre svega, njegovom stvaralakom plodnou. Obja

vio je masu stvari, od kojih je sada poznato barem ezdeset, to knjiga, to
broura i lanaka. Drugo, izmeu njegovih i Titovih stavova uopte nije
bilo razlike. Stvar je dotle ila da je jedan njegov rad iz Proletera uvren
u Titova sabrana dela.
Za Gorkia me je upravo zainteresovao taj oigledni nesklad izmeu
jednodune osude i njegove stvarne uloge u naem pokretu. Bez obzira na
sva zastranjivanja, partijski rad od 1932. do 1937. godine, dok je on bio
sekretar, nije zamirao.
325

Vrtoglavi uspeh Gorkia u Moskvi nikada kod nas nije objanjavan

njegovim naroitim sposobnostima, ve vie dobrim vezama njegove supruge
Beti Nikolajevne Gian?
Mislim da to nije sasvim tano. Pored srpskohrvatskog, on je ve
tada govorio nemaki i eki, a ubrzo i engleski i francuski. Kao vrstan poliglota bio je od velike koristi u Kominterni u prevoenju direktivnih mate
rijala. To ga je podiglo! Povezao sam se sa njegovom nezakonitom kerkom,
kao i zvaninom suprugom Beti Nikolajevnom Gian, a dopisivao sam se i s
njegovim roenim bratom. Od njih sam dobio zanimljive materijale i foto
grafije. Pogovor knjige o Gorkiu bie moji susreti sa Beti Gian. Ona je
izbegavala sve kontakte sa Jugoslovenima, a mene je prihvatila jer sam
tada bio emigrant. Pokuavao sam da je nagovorim da skuplja materijal i
seanja preivelih drugova, na to mi je odbrusila: To je besmisleno, Jugo
slavija ga nikada nee priznati!.
Uhapena je dok je Gorki bio u Parizu. Pourio je u Moskvu, da intervenie i sredi jo neke stvari, mada je iz pisama naeg predstavnika u
Kominterni Gretia video da se krug i oko njega opasno zatvara i da je
meu jugoslovenskim komunistima sve vie onih koje je pojela magla:
Budi vrlo oprezan, pazi da se ne dogodi nekakva glupost koja bi se najvie
tebi o glavu razbijala.
I pored estih susreta i revnosne saradnje na prikupljanju dokumenata,
Beti Nikolajevna mi nikada nije htela ispriati ta su je ispitivali, prilikom
hapenja. Posle povratka sa desetogodinjeg tamnovanja u Sibiru, ponovo
je postala istaknuti drutveno-politiki radnik. Objavila je nekoliko knjiga o
kulturnom radu u masama.
Beti Nikolajevna ne svojata Gorkiev uspeh?
Sve su to zlonamerne prie. Po poloaju je, u odnosu na njega, od
prvih dana bila inovnik nieg ranga. Sa nekoliko devojaka, po instrukciji
Kominterne, radila je sa strancima. Gorkia je srela na jednoj prvomajskoj
proslavi. U slubi je napredovala, ali, svakako, ne kao on. Biti direktor
Parka kulture i odmora Gorki nije ba neka funkcija. Nije pouzdano ni
ono to pie Colakovi, da je tamo organizovala terevenke sa uglednim
zvanicama. U naoj partiji dugo je bilo rasprostranjeno miljenje da je Gor
ki zbog nje stradao. Da je bila agent Intelidens servisa. Da mu je pisala
letke, odnosno da se itav rad generalnog sekretara KPJ odvijao u dosluhu
sa stranim obavetajnim slubama.
Od akovia, koji ga je predloio u Centralni komitet, pa do opia,
svi su tvrdili da je Gorki na najinteligentniji partijski kadar. Gorki iz
Moskve pie: Poaljite nam Josipa Broza, on je vrlo talentovan i perspekti
van radnik. Neka bude pet-est meseci u Kominterni, ali ga nemojte sma
trati obinim inovnikom, ve buduim rukovodiocem. Uostalom, posle ne
punu godinu, Tito mu je, kao organizacioni sekretar Partije, postao zamenik.
Je li bilo koja optuba, zbog koje je Gorki stradao, bila osnovana?
Identine su bile optube protiv svih. Protiv Gorkia, opia, Filipovia, Koste Novakovia, brae Vujovi i Cviji. Proglaeni su trockistima
i meunarodnim agentima. Pa, ak, i agentima kralja Aleksandra!
Razumljivo. Pronaeno je da je i Berija, im je uhapen, od 1917. agent
engleske obavjetajne slube.

326

Sta se zna o Gorkievom kraju?

Ondanje izjave njegovih bliskih saradnika nisu bile negativne, za
razliku od ranijih i kasnijih. O 1937. godini, da i ne govorimo. Gorki je bio
kriv za sve. Potkopavao je i ruio Partiju i Centralni komitet, bio strahovit
enskaro...
KPJ nije smenila Gorkia?
Ona nije imala nita s njegovim hapenjem. Ipak, zna se da je Ple
num CK KPJ 1939. godine aminovao politiku istki. Samo, ja tu odluku ne
tumaim zlonamerno i maliciozno, kao to se to sada esto radi. Partija je
onda bila potinjena Kominterni i da nije sprovodila njene odluke, bila bi
rasputena. U tom smislu, Gorki je najmanje stradao voljom jugoslovenskih
komunista. Njemu su na kantar stavljeni svi gresd nae partije, s kojim,
veinom, nije imao blage veze. I ona poznata provala, prilikom regrutovanja
dobrovoljaca za Spaniju, kao i druge strane provale i hapenja.
Konano, kako je Gorki zavrio?
Bio je u logoru i tamo nestao. Iz nekih seanja, znam gdje je vien,
ta je govorio i kako se drao. Nije verovao ta mu se dogaa. Pored sve
svoje inteligencije i lucidnosti, nadao se da se radi o nekakvoj kobnoj za
bludi, neverovatnom spletu traginih sluajnosti i da e se, kroz koji dan,
sve sreno razreiti.
Prvi dokument koji mi je pokazala Beti Nikolajevna, bio je tekst Gorkieve partijske rehabilitacije, objavljen u vreme prolaznog zahlaenja od
nosa izmeu Jugoslavije i SSSR-a, krajem podesetih godina. CK KPSS je i
na taj nain hteo da pokae kako je iri i liberalniji, jer on prvi rehabilituje Gorkia, koga naa partija i dalje ne priznaje. Klasian potez u komplikovanoj politikoj igri.
Odnosi Tito Gorki bili su u poetku najprisniji, ali su se, pod uticajem itavog ispleta
okolnosti, pokvarili. Takvoje bilo opte stanje, ne
samo u naoj partiji,
nego i uelom meunarodnom radnikom
pokretu
Tito je bio prinuen da se razraunava sa trockizmom, kako je to nalagala
glavna direktiva Kominterne . . .
Nai grobovi u Sibiru
Reakcija na ovaj razgovor je i pismo autora i zagrebakog odvjetnika
Vladimira Ivkovia redakciji Intervjua od 1. studenoga iste godine koje
glasi:
O moralu Ivana Oaka
U Intervjuu (broj 89 od 26. oktobra 1984) objavljen je opiran razgo
vor s dr Ivanom Oakom. Naslov je Nai grobovi u Sibiru.
Tko je Ivan Oak? Poslije rata, kao ranjenik lijeio se u Sovjetskom
Savezu i 1948. godineizjasnio se za Rezoluciju
Informbiroa, za Staljina.
ivio je kao emigrant, ibeovski,
u SSSR-u, i tek
1973. godine se vratio u
zemlju, koju je izdao.
Kakvo je moralno pravo (kakav je to moral?) Ivana Oaka da se sada
brine o rtvama Staljina, o jugoslavenskim komunistima koji su stradali u
Staljinovim istkama? Da je bilo po Oaku, i slinima, takvih bi rtava, sa
svim sigurno, bilo mnogo vie. I to u Jugoslaviji, poslije 1948! Sreom,

327

Oaku (Staljinu) nije pruena prilika da sa svojim istkama nastavi. Ne

treba nikada zaboraviti da su istke Josifa Visarionovia trajale decenijama
u SSSR-u i drugim zemljama narodne demokracije i da su odlunim
stavom Komunistike partije Jugoslavije, Tita i Centralnog komiteta, zau
stavljene na granicama nove Jugoslavije. A tada je, reeno je, Ivan Oak,
u SSSR-u, izjanjavajui se za Informbiro, bio za nastavak istki.
Bez namjere da analiziramo tekst, upozoriti valja samo na nekoliko
Oakovih stavova. On pie . . . posle ubistva Kirova 1935. godine, Staljin
na beli teror odgovara crvenim... Na stranu to to sve vie historiara
smatra da je Staljin organizirao i ubojstvo Kirova, kako bi dobio povod za
i s t k e . . . Ali, napisati za masovna ubojstva (jer o tome se radi!) da je bio
crveni, makar i teror, moe odgovarati samo Oaku (i slinima).
Ili, Oak kae . . . rtve istog despota bile su i stradalnici i oni koji
su prisiljavani da ih optuuju... Zanimljivo je pitanje: kada je Ivan Oak
doivio Staljina kao despota? Oigledno 1973. godine! A nije li to po
kuaj da se i sam prikae kao rtva? Naivno!
Objanjenja radi, kaimo i ovo: Institut za historiju radnikog pokreta
Hrvatske je, svojedobno, odbio primiti doktora i historiara Oaka, pretpo
stavljamo, iz razloga o kojima piemo.
Dakle, da je bilo po elji Ivana Oaka tada bi u nekom jugoslavenskom
listu, trebalo bi napisati jugoslavenskom, naslov moda glasio Nai
grobovi u Jugoslaviji.
Zahvaljujemo na uvrtenju.
Vladimir Ivkovi, advokat
iz Zagreba
Petar Poar, publicista iz
Zagreba
Prema rijeima tadanjeg urednika Zorana Eraka pismo nije objavljeno,
jer je Redakcija ocijenila da je pismo preotro. teta!

* U meuvremenu, dok je rukopis bio u tampariji, objavljena je knjiga:

Oak Ivan, Gorki, ivot, rad i pogibija, Prilog biografiji, Globus, Zagreb,
1988.

SPISKOVI, SPISKOVI.

Sve biografije zapisane u ovoj knjizi bilo je mogue zapisati, jer se

radilo o istaknutim revolucionarima i funkcionarima jugoslavenskog i me
unarodnog radnikog pokreta.
Meutim, mnogo je Jugoslavena koji su, takoer, stradali u staljinskim
istkama. U literaturi se spominju mnogi, itavi spiskovi. Spiskovi mrtvih.
Nedostaju mnogi podaci. Ve je davno list Komunist objavio poziv
svima onima koji neto znaju o rtvama istki da poalju podatke redakciji.
Bilo je to 1969. godine. Tada je obeao da e se i knjiga objaviti. Do danas
Komunist nije izvrio svoje obeanje.
I ovom prilikom moemo objaviti samo spiskove:
Josip Zarn Aleksijevi, roen u Nemakoj Vasi, ubijen 1938. posmrtno
rehabilitiran 1956. godine (ime objavljeno u Komunistu).
Lazar Arsenijevi (podaci u knjizi I. Oak, Jugoslavenski emigranti iz
SAD u SSSR-u, a spominje ga i Agata Oreki u Sibirskom peatu).
... Babi, otiao u SSSR iz Amerike (spominje ga A. Oreki).
Ivo Baglama (I. Oak, Jugoslavenski...).
Dinko J. Bandalovi (ubin Vasilije Fjodorovi), iz Zadra, ubijen 1938,
a posmrtno rehabilitiran 1957. godine (Komunist).
Fredi Bergman, spominje ga K. tajner (Povratak iz Gulaga), (Ko
munist).
Andrija Biklovi, stradao u Sibiru, a spominje ga M. Mari (Deca ko
munizma),
Josip BiOkovi Vladimirovi, roen u Makarskoj. Godine 1938. osuen
na deset godina robije, a zatim rehabilitiran i vraen u KP Ukrajine. ivio
je 1969. godine u Dnjeproprotrovskom (Komunist),
Benedikt Bouli, iz Savra na Dugom otoku kod Zadra (prema B. Kuteri)
... Britvin, prema Sabranim djelima Josipa Broza (svezak trei, str.
285) zbog ubistva oficira, vjerojatno poetkom 1920. bio osuen na 15 go
dina robije. Za vrijeme tamnovanja u Lepoglavi inio je usluge komuni
stima; 1932. pobjegao iz zatvora i posredstvom Partije dospio u SSSR, gdje
mu se gubi trag.
Franc epelnik (Lazarenko Mihail Pavlovi) iz Ljubljane, osuen 1938,
a u zatvoru umro 1944. godine. Posmrtno rehabilitiran (Komunist, J.
Broz, Sabrana djela, svezak drugi i trei).
Andrija Car, odgovorni urednik Borbe 1922. godine. Roen je 1897.
godine u selu Borelovi, bio je aktivan u sindikalnoj i partijskoj organizaciji.

329

Otiao je 1927. u Moskvu, da bi zavi'io KUNMZ, a radio je i kao pekarski

radnik. Uhapen je i osuen 1938. godine, a posmrtno rehabilitiran 1957.
godine (Komunist, reprint Borba 1922, M. Zovko Kamilo Horvatin),
Mladen oni (Vladimir Koi, Veri), roen u Obreu, jedan od osni
vaa SKOJ-a. Uhapen 1937. Sudbina neizvjesna (Komunist),
Emil op, sudionik oktobarske revolucije, oficir Crvene armije i ko
mandant artiljerije. Bio je i naelnik uprave milicije s generalskim inom.
Godine 1937. bio je uhapen, a kasnije penzioniran. ivio je u eljabinsku
kao penzioner (I. Oak, Rad JAZU).
Mustafa Dedi (podaci M. Marie Deca komunizma i Zivojin Pavlovi)
je sekretar sindikata za Hercegovinu.
Durov pravo ime nepoznato, Srbin, intelektualac, sudbina neiz
vjesna (Komunist).
... Dorevi, sudbina nepoznata (I. Oak, Jugoslavenski . . . )
Stefan Eberling, rodom iz Vojvodine (spominju ga M. Mari i .
Pavlovi).
Josip ajn Franceti (Pjotr Bjelinskij Ivanovi), roen u Italiji, uhapen
1938, rehabilitiran 1956. godine (Komunist).
Rudolf Furlan (19061938), krznarski radnik, lan KPJ od 1924, a lan
PK SKOJ-a za Sloveniju od 1924. do 1926. godine. U Moskvi zavrio
KUNMZ. Uhapen, osuen i posmrtno rehabilitiran (Komunist, Sabrana
djela J. Broza, svezak trei).
Matej Gaci Josipovi, (Makarjane varc), iz sela Gusinca, koarski rad
nik, lan KPJ od 1924, lan i sekretar Mjesnog komiteta KPJ u Zagrebu
(192527), te Okrunog komiteta u Zagrebu, Bjelovaru i Varadinu. U
Moskvi dvije godine bio na KUNMZ-u, a 1929. na zahtjev CK KPJ vraen
na partijski rad u zemlju; bio sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Hrvatsku,
a krajem 1930. postavljen za lana partijskog rukovodstva u inozemstvu. U
SSSR se vratio slijedee godine. Hapen i osuen 1938. i 1949. godine. Reha
bilitiran 1956. odlukom Vojnog suda Lenjingradskog vojnog okruga (Ko
munist, J. Broz, Sabrana djela, svezak prvi).
Mihail Elpatjev Gligorijevi (Bogner Haus), roen u Velikom Bekereku,
danas Zrenjanin. Uhapen 1938, a rehabilitiran 1958. (Komunist).
Petar Glumac i
Vojo Glumac, oba brata spominje I. Oak u knjizi o ekonomskim emi
grantima koji su iz SAD otili u SSSR. (I. Oak, Jugoslavenski...).
... Gold, Slovenac, sudbina neizvjesna (Komunist),
... Glten iz Maribora (prema B. Kuteri).
Dr Oskar Horijan ili Gorijan (druga imena Dena Karl, Mirko Beer.
Bajer Mirko Albertovi) roen u Senti, bio panjolski borac. Uhapen i um
ro 1942. godine, rehabilitiran 1957. godine (Komunist, Spanija 1936
1939).
Tomo Hromin iz Poljane kod Zadra (prema B. Kuteri),
Sime Hromin, oba se spominju u knjizi I. Oaka Jugoslavenski....
Tereza Hromin iz Poljane kod Zadra (prema B. Kuteri).
Nikola Marka Ivi, roen u Banja Luci, uhapen 1937, umro 1943, a
rehabilitiran 1957. (Komunist).

330
i

Avim Jakubovi (Rudolf Fedorovi Vuikati, Vuk, Volf), roen 1902. u

Sarajevu, uhapen 1937, a posmrtno rehabilitiran 1963. godine (Komunist),
Miilivoj Jeli (Milas, Slini Sergej Mihajlovi), roen u Niu, uhapen
1937, a posmrtno rehabilitiran 1963. godine (Komunist),
Lazo Joji, bio lan KP SAD. Spominju ga I. Oak (Jugoslavenski...)
i Tomo Niki u feljtonu o kolovanju u SSSR-u.
Janko Jovanovi (Drenovski, D a s k a l o v . . . ) , ire o njemu u tekstu Stevana Belia O Komunistikoj international! (Prilozi za istoriju socija
lizma, broj 7, ISI Beograd, 1970). Roen je u apcu, a ratovao
i u panjol
skoj (Komunist, J. Broz Sabrana djela, svezak trei).
Vladimir P. Jurii (Ivan Makarov), uhapen 1938, posmrtno rehabili
tiran 1963. godine (Komunist).
... Juijevi iz Gorskog kotara (prema B. Kuteri).
... Kavedija (Borisov), o njemu pie I. Baranovski (Zatvorska i si
birska sjeanja).
Aleksandar Eduardovi Kebler, roen u Ljubljani, uhapen 1941, reha
bilitiran 1956, a umro 1969. godine u Moskvi (Komunist).
Mate Kogo, iz Ugljena, spominje ga I. Oak (Jugoslavenski...).
Vladimir P. Kosti, roen u Obreu. Uhapen 1937, a posmrtno rehabili
tiran 1963. godine (Komunist).
Janez Koir (I. Oak, Rad JAZU).
Nikola D. Kotur, roen u Sremskim Karlovcima. Uhapen
je 1937, a
posmrtno rehabilitiran 1957. godine. Podaci o njemu: Sibirski peat i Dr
Duan Luka, Radniki pokret u Jugoslaviji i nacionalno pitanje 1918
1941, ISI, Beograd, 1 9 7 2 . . .
Sergej S. Kozlov
(Hoze Lopez Moreno, Hatz
Karei), roen
u Karancu,
u Maarskoj. Bio u
panjolskom graanskom ratu. Godine
1941.
otiao iz
SSSR-a. Sudbina neizvjesna (Komunist; Zbornik Spanija 19361939).
Marin Kragi (Daparidze Samson Nikolajevi), roen u Splitu. Uhap
en 1938, a posmrtno rehabilitiran 1956. godine (Komunist).
Stanko Krivec (Drozdov Vasilij Petrovi), roen kod Varadina u selu
Martievac. Uhapen 1938, a posmrtno rehabilitiran 1963. (Komunist).
Sime Lukun. Zapis o njemu nalazi se u knjizi I. Oaka Jugoslaven
ski emigranti iz SAD
u SSSR-u (str. 200201), a
zanimljivo
je da je uhap
en tek 1944. godine,
a osloboen 1947. godine.
Alojz Marin (Nikita Levin Matvejevi), iz Zagorja. Preivio je istku,
iako je uhapen, i 1969. godine ivio u Saratovskoj oblasti (Komunist).
Mladen Marinkovi (Pjotr Kuznjecov Nikolajevi),
Uhapen 1937, a rehabilitiran 1962. godine (Komunist).

roen

Beogradu.

Neboja S. Marinkovi, iz Aleksinca. Uhapen 1938, a posmrtno rehabi

litiran 1963. godine (Komunist).
Petar Markovi (I. Oak, Jugoslavenski...).
Pako Matruko (I. Oak, Jugoslavenski...).
... Matkovi (I. Oak, Jugoslavenski...).
331

Marko Mesi podaci I. Oaka (Rad JAZU) i V. Miunovi

Moskovske godine (SN Liber) gdje se Sipominje da je Mesi bio dvade
set godina u logoru. (Prema B. Kuteri M. Mesi je iz Sarajeva).
Kristofer Mikeleni, s otoka Ugljena (I. Oak, Jugoslavenski...).
Milo (Korduna), (I. Oak, Jugoslavenski...).
Mate Miloevi (Semjan Semjanovi Daviovili), roen u selu Gradec,
u Dalmaciji. Uhapen 1938, a posmrtno rehabilitiran 1958. godine (Komu
nist).
Boidar P. Mlinari, roen u Austriji, u Gornjim Zirnovcima; uhapen
1937, a posmrtno rehabilitiran 1957. godine (Komunist).
Milan M. Naumov (ore Paali, Milan Popovi), iz upana; uhapen
1938, umro 1942, a posmrtno rehabilitiran 1958. godine (Komunist).
Jelisej Kiseljov Nikolajevi (Janiijevi), roen u Kragujevcu; uhapen
1938. a posmrtno ehabilitiran 1956. godine (Komunist).
Pavel Aleksijev Nikolajevi (Ernst Blau), roen 1911. u Splitu ili Osi
jeku. Sudbina neizvjesna (Komunist),
Nikola Orovanac(Sandanski), 19031938, lan KPJ od
1923, u SKP(b)
od 1925. do 1937. godine. Bio je na
KUNMZ-u od 1925, a poslije radio u
Ukrajini. Kasnije je bio (193334) aspirant na Meunarodnoj lenjinskoj
koli. Iskljuen iz Partije 1937, a slijedee godine ponovo primljen. Stradao
u staljinskim istkama, posmrtno rehabilitiran (J. Broz, Sabrana djela,
svezak trei).
Mihajl Pavlov, prema I. Oaku (Rad JAZU).
Andrija Pavlovi (Ivan Semjonovi Seljezov), rodom iz Beograda. Osu
en je 1948. na osam
godina robije.
Rehabilitiran je 1956. godine, a 1969.
je ivio kao penzioner
u Gorkome, u SSSR-u (Komunist).
Ivan I. Petranovi (Gavril Predojevi Petrovi) iz Beograda, uhapen, a
1945. godine se vratio u Jugoslaviju (Komunist).
Marko Petrovi, iz Oliba (I. Oak, Jugoslavenski...).
Franc Plankl (Ilija Petrovi Javorskij), uhapen 1938, umro 1940, a po
smrtno rehabilitiran 1963. godine (Komunist).
Malina Popivanova, 19021954, farmaceutska radnica, lan SKOJ-a od
1918, a KPJ od 1920; lan Mjesnog komiteta za Skoplje bila do 1924.
kada po odluci CK KPJ odlazi u Moskvu na Komunistiki univerzitet
Sverdlov. Vraa se u Jugoslaviju 1928. i radi na sprovoenju Otvorenog
pisma Kominterne. Zbog bolesti (tuberkuloza) vraa se slijedee godine u
SSSR, gdje predaje povijest na KUNMZ-u. Iskljuena je iz Partije 1937.
godine i dvije godine bila na robiji. Zatim ponovo predaje na sveuilitu u
Tjumenu, gdje je i umrla. I njezin suprug Vladimir Sakun, bio je rtva Staljinovih istki, a inae sovjetski revolucionar, koji je bio i u Jugoslaviji, kao
instruktor Kominterne (Mirkovi na Osmoj mjesnoj partijskoj konferenciji
KPJ). (Vidi: J. Broz, Sabrana djela, svezak esti; I. Oak, Braa Cviji).
Stefan Makedonovi Popivanov (Stari), rodom iz Koana, poslije 1929.
uhapen i posmrtno rehabilitiran 1963. godine (Komunist).
Anton A. Prosenc, iz Lake: uhapen 1937, a posmrtno rehabilitiran
1957. godine (Komunist).
Milo Proti, uhapen 1936, sudbina neizvjesna (Komunist).

332

Ivan V. Potoki, iz Zagreba. Uhapen 1937, a posmrtno rehabilitiran

1961. godine {Komunist).
Ivan 2. Radunovi (Ivan Pavlienko Timofejevi) iz sela Proganovii;
uhapen 1938, a posmrtno rehabilitiran 1956. godine (Komunist).
... Rajkovi iz Gorskog Kotara (prema B. Kuteri)
Rudolf Ranciger (Rauzinger, Mgeladze ore Salve), iz Zagorja; uhap
en 1938, a posmrtno rehabilitiran 1960. godine (Komunist),
Anton Raspor, bio u Americi, panjolski borac (vidi: I. Oak, Jugosla
venski . . . , Zbornik panija 19361939).
Risto Samardi. (Milomir Mari, Duga, tekst o Ciligi).
Nikola Pante Sandarski (Orovanov) iz Velesa. Uhapen 1938, a po
smrtno rehabilitiran 1963. godine (Komunist).
Marin Seri. Spominje ga I. Oak (Jugoslavenski...), i Tomo Niki
u feljtonu.
Josip A. Sore, iz Podgorja; uhapen 1937, a posmrtno rehabilitiran 1961.
godine (Komunist).
Viktor Spori, (Fuks Albert, Petrovi) roen 1911, u Zagrebu je bio
radnik tvornice eljeva. Od 1930. u SSSR-u, zavrio je KUNMZ, Osuen
je na dvadeset godina robije, a rehabilitiran 1955. Kasnije ivio u Ukrajini
(prema: I. Oak, Braa Cviji),
Emerih Stalcer (Grigorij Dernov Pavlovi), roen u Celovcu, u Austriji,
umro 1956. (Komunist),
Simo Stefanovi (Boris Stjepanov Petrovi, Margeti), roen 1905. u
Prijedoru, omladinski funkcionar. lan KPJ od 1922. Po povratku iz SSSR-a,
gdje je zavrio Komunistiki univerzitet Sverdlova, 1927. bio lan, a neko
vrijeme i organizacioni sekretar Biroa CK SKOJ-a. U vrijeme frakcijskih
borbi u KPJ pripadao vodeem krugu ljeviara. Otiao u SSSR 1931, 2
uhapen i nestao 1937. godine. Posmrtno rehabilitiran 1963. godine (Ko
munist, J. Broz Sabrana djela, svezak prvi).
... Stilinovi (I. Oak, Jugoslavenski...).
Silovi (Aleksejev), uhapen 1937. Sudbina neizvjesna (Komunist).
Surkov (Orlov Pana Anton), roen u Velesu. Uhapen 1937, a posmrtno
rehabilitiran 1958. godine (Komunist).
Tadaj, uhapen 1937, daljnja sudbina neizvjesna (Komunist).
Adolf Vajs (Erih Rihter, Grim Viligelin, Franc), roen u Osijeku.
Uhapen 1937, rehabilitiran 1954, a 1969. godine radio u Moskvi (Komu
nist),
Robert Valjtogoni (Aleksej Buligin Mihajlovi) iz Dalmacije. Uhapen
1938, i posmrtno rehabilitiran 1958. (Komunist),
Franc I. Vankmiler (Mitrofanov Sergej Pavlovi), iz
uhapen 1936, a posmrtno rehabilitiran 1963. godine (Komunist).

sela

Vuzenica;

Rikardo Vatovac uzepe, iz Kopra. Uhapen 1937, a posmrtno rehabili

tiran 1956. godine (Komunist).
Albina A. Vatovac, uhapena, rehabilitirana 1957. Vratila se u Jugo
slaviju (Komunist).

333

Mirko Velinberger (Josip Franklin Karlovi, Fric Vajnberger Karlovi)

iz Ljubljane (?), uhapen 1938, posmrtno rehabilitiran 1957. godine (Ko
munist).
Nikola Telesmani iz Oliba, uhapen 1937, umro u logoru (I. Oak, Ju
goslavenski . . . ) .
Dimitrije Nikolajevi Zori (Boko ogaj) iz Kotora, uhapen 1935, po
smrtno rehabilitiran 1956. godine (Komunist),
Josip Zui, roen 1909. godine, na otoku Krku. Bio je mornar i stro
jovoa u Kanadi. Od 1932. u SSSR-u u potrazi za poslom. Nije bio lan
KPSS, a uhapen je prvi put 1936. (do 1939) i drugi put u zatvoru od 1944.
do 1950. godine. Vratio se u Jugoslaviju 1957. godine (I. Oak, Jugosla
venski . . . ) .
To su, dakako, samo neki Jugoslaveni stradali u Staljinovim istkama,
oni koji su ostavili traga, za koje se zna.
Zanimljivo je da je Komunist, koji je objavio spisak rtava staljinskih istki, objavio i ime Karla Hudomala, navodei i druga njegova imena
Pavel Sirkovskij Leonidovi, Pavel Hernst, Vili Hriber, pa kae da mu
je sudbina neizvjesna. Meutim, Karl Hudomal, koji je bio skojevski
i partijski funkcionar, bio je u Beu i Moskvi, a naposljetku je radio meu
jugoslavenskim iseljenicima u Francuskoj i u pokretu otpora u Austriji, je
ivot zavrio tragino, istina, u logoru, ali Adolfa Hitlera, u Mauthausenu 1944. godine.

334

I NA KRAJU.

Ocjene o Staljinovim istkama ve su mnogo puta dane i zato nema

potrebe ponovo o njima govoriti. Potrebno je, meutim, oduiti se svim
onim revolucionarima, nevinim rtvama, koji su izgubili ivot u istkama,
a predstavljali su, godinama i godinama, prve redove jugoslavenskog prole
tarijata i njegove Komunistike partije. Ono to je do sada uinjeno,
uprkos jasnih stavova Josipa Broza izreenih vie puta, jo uvijek je pre
malo, jo uvijek samo mali, neznatni dio prema komunistikom dugu koji
imaju sadanje generacije jugoslavenskih komunista.
Krlea kae: U Zagrebu, meutim, nemaju spomenika ni spomen-ploe
ni August, ni Duka, ni Milek, ni Vlado o p i . . . . Spomenimo samo njih
iz zapisa ti Dnevniku. Naravno to su August Cesaree, uro Cviji, Ka
milo Horvatin, Vladimir o p i . . . Ne radi se, meutim, o spomenicima, ve
o potrebi da ta imena, ti ljudi, revolucionari, budu prisutni meu nama,
objektivno vrednujui njihove zasluge, greke i zablude. Svi su oni, za
pravo, povijest Partije, i jugoslavenski revolucionarni radniki i komuni
stiki pokret ima mnogo toga s
im se s pravom moe ponositi.
Staljinove
istke imale su, uz sve ove zloine koji su spomenuti
io
kojima se svakim danom saznaje neto vie, jo neto okrutnije i strasnije,
jo jednu dimenziju koju mnogi nerijetko zaboravljaju. Komunizam s licem
staljinizma, dok je za jedne opomena kakav socijalizam ne smije biti, za
druge je to dobra prilika da upiru prstom na socijalizam i komunistiki po
kret u cjelini, zaboravljajui pri tome, ili namjerno ne uoavajui pravu
istinu staljinizam je samo jedan, istina najgori i najopasniji, oblik soci
jalizma koji se izrodio i u biti nema mnogo zajednikog s drutvom o ko
jem su govorili i pisali Marx, E n g e l s . . . Dovesti sistem do totalitamosti i do
policijskog terora tajne policije nije ak ni specifinost staljinizma. T, po
vijest nas na to svakodnevno podsjea, to moe postati karakteristika svakog
sistema, pa, naalost i u odreenoj etapi, socijalistikog razvoja i sistema
koji tei komunistikom preobraaju i socijalistikoj izgradnji, kakvo je
bilo sovjetskodrutvo jo za Lenjiinova ivota.
Kakve su
posljedice takvog razvoja i to znai staljinizam za
stvar so
cijalizma u svijetu najbolje mogu ilustrirati Titove rijei u predgovoru
Sabranim djelima: Kada su voeni ti sudski procesi u Sovjetskom Sa
vezu, sredinom tridesetih godina, neki, uglavnom intelektualni krugovi, ne
samo to su osuivali ta stradanja revolucionara i kritikovali Sovjetski
Savez, nego su se pojedini napredni ljudi ak razoaravali u socijalizam i
poeli da ire nevjericu u njegov humani smisao i oslobodilake ciljeve.
A to je teta koju teko moe ispraviti samo jedna generacija komunista i
revolucionara.

335

Bez ikakve elje za usporeivanjem, jer se Staljinovi postupci i jugo

slavenska revolucionarna praksa ne mogu usporeivati, ve vie kao stav
prema ljudima koji kao revolucionari mogu i pogrijeiti, i to stvarno pogri
jeiti i ogrijeiti o svoju zemlju i svoju Partiju, bez uobiajenih NKVD-rekvizita montiranih dokaza i procesa, a i kako bi se itavom ovom, iskreno
govorei, isuvie sumornom tekstu, dalo neto optimizma, citirat emo jedan
odlomak iz knjige Vladimira Dedijera: Josip Broz Tito prilozi za bio
grafiju, sa sastanka CK KPJ koji se sastao da odgovori na Staljinovo pismo
1948. godine. Govori Tito:
Primiti pismo SKP(b), to je zabluda. I oni moraju da saznaju da je
to zabluda. Primiti pismo, znai biti podlac, priznati ono to nije. Mislim
da imamo pravo da govorimo na ravnoj nozi sa Sovjetskim S a v e z o m . . .
Kod njih postoji duboko nerazumijevanje onoga to se desilo kod n a s . . .
Ti si Crni (radi se o Sretenu Zujoviu koji se suprotstavio Titovom prijed
logu da se odgovori SSSR-u da su neistinite optube u Staljinovom pismu
op. P.P.), sebi uzeo pravo da vie voli SSSR od m e n e . . . Naa Partija
je ista kao sunce. Ti, Crni, hoe da razbije njeno jedinstvo, hoe da
razbije njeno rukovodstvo koje ve jedanaest godina radi zajedno. To je
rukovodstvo vezano krvlju sa narodom. Mi smo taj narod pozivali da daje
najvee rtve. Taj narod ne bi nas htio da trpi ni jedan dan kad bismo
se pokazali nedostojni tih rtava ...
Ovde je Tito zastao, ustao je i rekao:

Drugovi, naa revolucija ne jede svoju djecu. Djeca ove revolucije

su potena . . .

336

PRILOZI

22

PRILOG I

Rukovodstvo KPJ
U ovom prilogu su spiskovi rukovodeih organa Komunistike partije
Jugoslavije od 1919. do 1940. godine, s naznakama o tome tko je bio rtva
staljinistikih istki.
Kongres ujedinjenja Socijalistike radnike partije Jugoslavije (komu
nista) 1919.
Centralno partijsko vijee:
Filip Filipovi prvi sekretar (rtva istke)
ivko Topalovi
Vladimir opi (rtva istke)
lanovi Izvrnog vijea:
Filip Filipovi (rtva istke), ivko Topalovi, Vladimir opi (rtva
istke), Vlada Bogdanovi, Ivan Oolovi, Negoslav Ili, Sima Markovi
(rtva istke), Duan Pei, Milo Trebinjac
Drugi kongres KPJ 1920.
Centralno vijee KPJ:
Pavle Pavlovi predsjednik
Jakov Lastri predsjednik
Filip Filipovi sekretar (rtva istke)
Sima Markovi sekretar (rtva istke)
Vladimir opi tehniki sekretar (rtva istke)
lanovi Izvrnog vijea:
Osim spomenutih jo: Duan eki, Dragomir Marjanovi, Vlado Miri,
Lazar Stefanovi.
Trei kongres KPJ 1926:
Sima Markovi politiki sekretar (rtva istke)
Radomir Vujovi organizacioni sekretar (rtva istke)
Lipanj 1928:
uro akovi
Jakov Zorga
22*

339

Kolovoz 1928.
Biro CK KPJ:
Filip Filipovi politiki sekretar (rtva istke)
uro akovi zamjenik sekretara
Ivan Kmdelj
uro Salaj
etvrti kongres KPJ 1928.
Politbiro:
Jovan Malii politiki sekretar (rtva istke)
uro akovi organizacioni sekretar
Zika Pacerski
uro Salaj
Lazar Stefanovi
Politbiro CK KPJ 1929:
uro Cviji politiki sekretar (rtva istke)
Kolovoz 1930:
Kominterna promijenila politikog sekretara.
Za organizacionog sekretara postavljen Antun Mavrak (rtva
a Filip Filipovi (rtva istke) predsjednik Centralne rukovodee instance
Privremeno rukovodstvo KPJ sijeanj 1932:
Filip Filipovi politiki sekretar (rtva istke)
Sima Markovi (rtva istke)
Milo Markovi
Privremeno rukovodstvo KPJ:
Josip iinski (rtva istke)
Vladimir Copi (rtva istke)
Milo Markovi
Privremeno rukovodstvo KPJ srpanj 1933:
Vladimir Copi (rtva istke)
uro akovi
Mehmed-Meho Kurto
Voranc Preihov
Privremeno rukovodstvo KPJ rujan 1933:
Blagoje Parovi
Vladimir Copi (rtva istke)
Voranc Preihov
Karlo Hudomalj
Ivan Greti (rtva istke)
Privremeno rukovodstvo kolovoz 1934:
Josip iinski (rtva istke)
Vladimir Copi (rtva istke)
Blagoje Parovi
Karlo Hudomalj
Josip Broz

istke),

Privremeno rukovodstvo KPJ rujan 1934:

Josip iinski (rtva istke)
Blagoj e Parovi
Kamilo Horvatin (rtva istke)
Alfred Bergman
Josip Broz
CK KPJ sijeanj 1935:
Josip iinski (rtva istke)
Kamilo Horvatin (rtva istke)
Blagoje Parovi
Ivan Greti (rtva istke)
Voranc Preihov
Adolf Muk
Karlo Hudomalj
CK KPJ oujak 1935:
Josip iinski (rtva istke)
Ivan Krndelj
Zora Nilkoli
Blagoje Parovi
Adolf Muk
Partijsko predstavnitvo KPJ pri 1KK1:
Vladimir opi (rtva istke)
Josip Broz
Stjepan Cviji (rtve istke)
Politbiro CK KPJ kolovoz 1935:
Josip iinski sekretar (rtva istke)
Vladimir opi zamjenik sekretara (rtva istke)
Blagoje Parovi
Josip Broz
Politbiro CK KPJ travanj 1936:
Josip iinski (rtva istke)
Vladimr opi (rtva istke)
Josip Broz
Karlo Hudomalj
Kandidati za lana Politbiroa:
Stjepan Cviji (rtva istke)
Ivo Mari
Adolf Muk
Politbiro CK KPJ kolovoz 1936:
Josip iinski generalni sekretar (rtva istke)
Josip Broz organizacioni selkretar
Sreten Zujovi
Rodoljub olakovi
Voranc Preihov
Ivan Krndelj

Privremeni centralni komitet KPJ sijeanj 1938:

Josip Broz Tito sekretar
Edvard Kardelj
Aleksandar Rankovi
Franc Leskoek
Miha Marinko
Milovan ilas
Ivan Milutinovic (po izlasku s robije)
Peta zemaljska konferencija KPJ 1940.
Politbiro CK KPJ:
Josip Broz generalni sekretar
Aleksandar Rankovi organizacioni sekretar
Milovan ilas
Edvard Kardelj
Rade Konar
Franc Leskoek
Ivan Milutinovi
Politiki sekretar KPJ izmeu dva rata:
Filip Filipovi (rtva istke)
Sima Mankovi (rtva istke)
Tria Kaclerovi
uro akovi
Jovan Malii (rtva istke)
uro Cviji (rtva istke)
Josip iinski (rtva istke)
Josip Broz
(Djelomina rekonstrukcija rukovodstva)

PRILOG II

Pismo sovjetskog ambasadora u Sofiji

Neki diplomati, agenti, sovjetski poslovni ljudi nisu se, na poziv i2
Moskve, vratili u Sovjetski Savez krajem tridesetih godina. Nisu vjerovali
u instinitost procesa, nisu vjerovali Staljinu.
Ambasador u Bugarskoj, u Sofiji, stari boljevik Raskoljnikov, ostavi
u emigraciji, uputio je pismo Staljinu, koje je objavljeno na Zapadu. U
nas ga je objavio jedino ivojin Pavlovi, u ve citiranoj knjizi Bilans
Staljinovog termidora:
Pomou niskih falsifikata vi ste inscenirali sudske procese koji sa
svojom apsurdnou prevazilaze vae optube, maijske srednjevekovne pro
cese koje vi poznajete iz vaih bogoslovskih udbenika.
Vi ste oklevetali, obesastili, streljali Lenjinove saputnike: Kamenjeva,
Znovjeva, Buharina, Rikova i dr. ija vam je nevinost bila poznata. Pred

342

smru, vi ste ih prisilili da se pokaju za zloine koje nisu nikada poinili

i da ih pokrijete blatom od glave do pete.
Gde su heroji oktobarske revolucije? Gdje je Bubnov? Gdje je Kriljenko? Gde je Antonov-Ovsejenko? Gde je Dibenko?
Vi ste ih Staljine pohapsili.
Gde je stara garda? Ona nije vie od ovoga sveta. Vi ste je streljali.
Vi ste korumpirali i srozali u blato due vaih saputnika. Vi ste prisilili
one koji vas slede sa zebnjom i odvratnou da gaze po lokvama krvi, krvi
vaih dojueranjih drugova. U oi samog rata vi ste razorili crvenu armiju,
ponos zemlje, tvrave njene sile. Vi ste desetkovali crvenu armiju, crvenu
flotu. Vi ste pobili nae najodanije o f i c i r e . . . sa dinim maralom Tuhaevskim na elu. Gde je maral Bliher, maral Jegorov? Vi ste ih Staljine
pohapsili.
Ako je to socijalizam, onda zato smo se mi borili, drugovi?
Gde je Boris Pilnijak? Gde je Sergej Tretjakov? Gde je Mihail Koljcov? Gde je Tarasov-Rodinov? Gde je Galina Serebriakova? Vi ste ih
pohapsili Staljine.
Kao Hitler, vi ste popalili njihove knjige. Gde je najvei konstruktor
sovjetskih aviona Tupoljev? Vi ni njega niste potedeli. Vi ste Staljine
uhapsili Tupoljeva (str. 123124).

PRILOG III

Smjenjivanje i hapenje Jeova

Prema povjesniaru Roju Medvedovu Nepoznati Staljin:
. . . Masovne represije poele su da se smiruju u jesen 1938. U skladu
sa svojom hipokratskom taktikom, Staljin je tada naimenovao specijalnu
komisiju za ispitivanje aktivnosti NKVD. U nju su uli, pored ostalih,
Beni ja i Maljenkov. Da bi imao pristup svim materijalima NKVD, Berija je
bio postavljen, na predlog L. KaganoVia, za prvog zamenika narodnog
komesara za unutranje poslove. Komisija je utvrdila mnoge nepravilnostiu aktivnosti NKVD. Posle toga, dolo je do pisma koje su potpisali Molotov,
Visinski i Berija u vezi sa ekscesima u istranom postupku i o reviziji
procesa. Nekoliko nedelja kasnije CK SKP(b) usvojio je dve rezolucije:
jednu o hapenjima, kontroli rada tuilatva i provoenju istrage, i drugu
o regrutovanju potenih ljudi za rad u organima NKVD.
Petnaestak dana posle usvajanja ova dva dokumenta N. I. Jeov je bio
smenjen sa dunosti narodnog komesara za unutranje poslove, mada je jo
nekoliko meseci bio na dunosti narodnog komesara za reni saobraaj.
Jeov je uestvovao u radu XVIII kongresa partije, kao lan Centralnog
komiteta, ali je njegovo ime iezlo sa spiska novog CK.
Krajem 1938. i u prvoj polovini 1939. godine E. G. Felman je bio na
dunosti prvog sekretara Oeskog oblasnog komiteta. Bio je delegat na
XVIII kongresu i lan kongresnog senior konventa kao ef delegacije
Odese. Svojim prijateljima ostavio je sledeu beleku o sednici ovog organa:

343

Po zavretku radnog dela kongresa, u kremaljskoj sali u kojoj je odran

kongres, odran je i sastanak senior konventa. Pred delegatima, kao na
pozornici, sedeli su A. A. Andrejev, V. M. Molotov i G. M. Maljenkov.
U dnu, iza njih, u levom ughi gledano sa mesta delegata, sedeo je Staljin
sa lulom u ustima. Andrejev je saoptio da je kongres zavrio radni deo
i da treba da se predloe kandidati za izbor u CK, osim naravno, onih
koji su ve nestali sa politike scene. Doao je red na Jeova. Kakvo je
vae miljenje? pitao je Andrejev. Posle nekoliko trenutaka utanja, neko
je rekao da je Jeov Staljinov narodni komesar, da ga svi poznaju i a
misli da treba da ostane u CK. Ima li primedbi? Svi su utali. Tada je
Staljin zatraio re. Ustao je, priao stolu, i nastavljajui da pui lulu,
uzviknuo: Jeove, gde si? Priblii se. Jeov je izaao iz poslednjeg reda
i pribliio se stolu. Dakle, ta misli o sebi?, upitao ga je Staljin. Moe
li da bude lan CK? Jeov je prebledeo i slomljenim glasom odgovorio
da ne razume pitanje, da je ceo svoj ivot posvetio partiji i Staljinu, da vie
voli Staljina od sopstvenog ivota i da ne zna nita to bi moglo opravdati
takvo pitanje. Zaista? dodao je ironino Staljin. A ko je Finovski? Pozna
je li Finovskog? Sigurno, poznavao sam ga odgovorio je Jeov on je bio
moj zamenik. On j e . . S t a l j i n ga je prekinuo i poeo je da ga zapitkuje
ko je Sapiro, ko je Riova (sekretarica Jeova), ko je Fjodorov i nastavio
u istom duhu (svi su oni ve bili uhapeni). Josife Visarionoviu, lino sam
otkrio njihovu zaveru, doao kod Vas i o svemu Vas obavestio. Staljin mu
nije dozvolio da nastavi. Da, da. Kad si shvatio da e biti uhvaen, onda
si doao, onda si pourio. A ta se desilo pre toga? Da li si kovao zaveru?
Da li si hteo da ubije Staljina? Kako? Vodei funkcioneri NKVD su
pripremali zaveru,
a ti si ostao po strani.
Mislio si da
ja nita neu
primetiti? nastavio
je Staljin. A sada, pokuajda se priseti
koga si poslao
da bude uvar kod
Staljina? Sa revolverima?
Zato? Da bi
ubili Staljina?
A da se ja nisam
dosetio? E, bato moj! Staljin je
zatim
optuio Jeova
da je bio previe nagao i da je uhapsio mnoge nevine ljude, da bi prikrio
one koje je trebalo uhapsiti. Dakle? Ne znam, drugovi, da li ga moemo
ostaviti da bude lan CK? Sumnjam?! Ipak, razmislite... kako h o e t e . . .
Ali, ja sumnjam. Naravno, Jeov je bio izbrisan sa pripremljene liste i posle
pauze nije se vratio u salu za sednice, niti se kasnije pojavio na kongresu.
Meutim, on je uhapen tek posle nekoliko d a n a . . .
(prema: Duga, Beograd, 1987).

PRILOG IV

Gulag na treoj stanici . . .

. . . Izdavaka kua Stefanus iz vajcarskog kantona Graubinden
objavila je knjigu pod provokativnim naslovom Sedamnaesta republika
SSSR-a, koja bi, po navodima iz strane tampe, bila neka vrsta turistikog
vodia kroz alternativni Sovjetski Savez, odnosno kroz njenih 1976 kon
centracionih logora, 273 kaznenih institucija i 85 psihijatrijskih, za koje

344

se sa nemalo zlonamernosti i
geografsku kartu republike Gulag.

veoma

mnogo

sigurnosti,

tvrdi

da

ine

Samo u Moskvi, stoji u Sedamnaestoj r e p u b l i c i . . n a l a z i se 31 insti

tucija ovakvog tipa. Za sve zainteresovane koji ele da vide gde je
Aleksandar Solenjicin proveo svoje poslednje dve noi u Moskvi, stoji
uputstvo: treba samo uzeti metro do stanice Baumanskaja, a zatim tramvaj
do ulice Energetieskaje. Tu, odmah preko puta stanice nalazi se zatvor
Lefortovo koji je pruio gostoprimstvo i Juriju Orlovu, Aleksandru Ginzburgu i Anatoliju aranskom pre nego to su prebaeni u Cistopolj, tatarsku
republiku.
Ako se turista kojim sluajem zatekne na Kropotkinovom trgu, tanije,
na sred puta izmeu Tolstojevog i Pukinovog muzeja, on sad, zahvaljujui
Sedamnaestoj... zna da se nalazi nedaleko od psihijatrijskog instituta
Serbiskij, koji je, po tvrenju autora knjige Avrahama Sifrina, specijalizovan u prihvatanju interniranih za dui vremenski period. Meu vienijim svetom ovde su se nali Vladimir Bukovski i Viktor Fajnberg. Ovakvi
i slini pacijenti tu se obino dijagnosticiraju kao sluajevi sa poremeenom
percepcijom realnosti.
Za one koji putuju u Lenjingra, koji, navodno, broji dvadesetak pri
hvatilita i ludnica, vodi preporuuje posetu najuvenijoj kaznenoj insti
tuciji u SSSR, zatvoru Kresti, na Nevi, tako rei preko puta Litijeni pros
pekta. Istina, zatvor je ograen visokim zidom, zbog ega e radoznalost
turiste ostati nezadovoljena, ali, ukoliko bude eleo da vidi rodbinu zatvore
nika, ponedeljkom, sredom i etvrtkom treba da ue u dvorite Arsenalnaje
nebercnaje br. 11: oni su uvek u dugim redovima, ruku punih paketa.
Postoji jo jedna neobina zanimljivost vezana za Kresti. On se, naime,
redovno pokazuje turistima: Iza ovih zidova, objasnie svaki vodi, nalazi
se najvea lenjingradska fabrika kutija i k a r t o n a . . . ! Vodi kako tvrdi
Avraham Sifrin ne lae. Oko deset hiljada zatvorenika zaista ini radnu
snagu ovog znaajnog lenjingraskog proizvodnog punkta.
Po navodu Sedamnaeste r e p u b l i k e . . . Volgograd sa okolinom ima
12 logora i oko 15 hiljada interniranih. Nalaze se u Zarecu i Slobodki, a do
njih se stie tramvajem 16, 29 i 41, odnosno autobusima 7, 11, 14; Novo
sibirsk sa okolinom: 15 logora i etiri zatvora. Internirani su zaposleni
u drvnoj industriji, fabrici nametaja i fabrici za proizvodnju armiranog
betona. Tu u uvenoj ulici Akademgorodok, kroz koju svaki turista proe,
nalazi se muki logor 91/3 sa pojaanim reimom, sa oko hiljadu zatvore
nika osuenih na kazne due od 15 godina; erepanovo: 12 hiljada osue
nika; i tako dalje, i tako dalje, to tramvajem, to autobusom, vodi Stefanus iz Graubindena domaice, kelnerice, penzionere i ostale turiste
eljne ruskih senzacija kroz sedamnaestu republiku SSSR-a ili, u ta je
sasvim opravdano verovati, kroz tiranu matu Avrahama Sifrina, autora
izdanja. (Intervju, Beograd, 28. veljae 1976).

PRILOG V

Poslije pedeset godina

Suvremeni italac, upoznavi se s ovom knjigom, vjerojatno razmilja
o tome to se danas dogaa. To je razlog to je, kao svjedokom svoga
vremena odabrano (nasumice), nekoliko novinskih lanaka i izvjetaja
o razdoblju od 1986. do 1987. godine.
Poslije dolaska Mihaila Sergejevia Gorbaova na elo KPSS-a otvoreno
se poelo pisati o rehabilitacijama. Naime, poslije pada Hruova, nakon
mnogo rehabilitacija, posebno stranih komunista, prestalo se govoriti o ne
vino optuenim i ubijenim sovjetskim politiarima, vojnicima, knjievni
cima, graanima ...
Na Kongresu sovjetskih pisaca, polovinom 1986. godine ozbiljno je
pokrenuo pitanje rehabilitiranja sovjetskih knjievnika koji su stradali
u staljinskim istkama, NIN (20. srpnja 1986) je pisao:
. . . Zatraeno je, u stvari, pravo graanstva za mnoge stvarno zabo
ravljene i savremenim generacijama potpuno nepoznate stvaraoce, kao i za
one ija se dela, samo neka, objavljuju, ali na kojima, jo i danas, ostaje
senka neistoe njihovog saputnikog statusa ili rezervisanog odnosa prema
revoluciji koja je potresla svet i prema reimu koji je potresao revoluciju.
Na listi su mnoga imena: od popa Avakuma, prve rtve meu ruskim
knjievnicima, koji je 1682. spaljen po carskoj naredbi, dakle, pretee
Mandeljtama, Babelja i stotine drugih, do Mandeljtama, Alekseja Remizova, Dmitrija Merekovskog, Vladimira Hlebnjikova, Nikolaja Gumiljova
(streljanog 1921. zbog uea u kontrarevolucionamoj zaveri), Korneja u
ko vskog i Nikolaja K a r a m a z i n a . . . Ali, na listi su i Majakovski i Jesenjin,
Ahmatova i Pasternak istina, ne kao imena koja treba izvui iz zabo
rava, ve kao stvaraoci ije kompletno stvaralatvo, u obliku sabranih dela
ili akademskih izdanja, i danas ostaje nedostupno javnosti.
Navodei jednog od prokaenih Andreja Platonova, ije glavno delo,
roman evengur nije ni unet u enciklopedije, ne samo sovjetske nego
ni nae koji je jednom rekao: Bez mene, narod je nepotpun, pesnik
Andrej Voznesenski je prokomentarisao sadanju knjievnu situaciju kao
nepotpunu bez svih tih pisaca i dela koja godinama predstavljaju deficit...
... Svaki od onih prema delovima govora koje je objavila Literaturna
gazeta koji su pozivali na rehabilitaciju naveo je po nekoliko imena,
a najpoznatija meu njima, na koja, uglavnom, pada i najdeblja senka,
pojavljivala su se i po nekoliko puta u tim nizovima.
Andrej Voznesenski je izrazio zadovoljstvo to je, konano, odlueno da
se objavi izbor poezije Nikolaja Gumiljova, prvog akmeiste. On se poradovao
to je, najzad, otpala dilema tampati ga ili ne, a lenjingradski pisac
Dmitrij Lihaov je otiao i dalje tvrdei da u poeziji tog pesnika, koji je
ivotom platio vezu sa organizatorima jedne zavere nema nijednog antisovjetsfcog reda. Gumiljov prvi mu Ane Ahraatove :i blizak Osipu
Maneljtamu jedna je od retkih rtava iji se kraj u enciklopedijama
ne krije: Streljan je kao uesnik kontrarevolucionarne zavere belei
najnovije izdanje Sovjetskog enciklopedijiskog renika.
Ze veinu drugih iste ili sline sudbine, posebno rtava Staljinovog
terora tridesetih godina, vai Jevtuenikova opaska na Kongresu ruskih
346

pisaca, pola godine pre ovog Kongresa sovjetskih knjievnika: da se ne

pominju ne samo uzroci njlihovog nestanka ve najee, ni datum njihove
smrti, kao da sVi oni jo i sada sreno uivaju svoju p e n z i j u . . .
Pod naslovom Pomilovano 140 politikih zatvorenika zagrebaki
Vjesnik (11. veljae 1987) javlja iz Moskve:
Vrhovni sovjet SSSR pomilovao je 140 politikih zatvorenika. To je
tree pomilovanje osoba koje su bile u zatvoru kao dravni neprijatelji.
Prva dva pomilovanja bila su 2. i 9. veljae ove godine. Tada su iz
zatvora putene dvije vee grupe. To je u utorak na konferenciji za strane
novinare u Moskvi saopio Genadij Gerasimov, slubeni predstavnik za
tampu ministarstva vanjskih poslova SSSR.
Gerasimov je rekao da je jo toliko osoba koje se nalaze u zatvoru
uputilo molbe za pomilovanje. U molbama se politiki zatvorenici obavezuju
da se ubudue nee baviti antisovjetskom djelatnou.
Strani novinari su pitali Gerasimova koliko ima politikih zatvorenika
u SSSR. Slubeni sovjetski predstavnik je rekao da on ne zna toan broj,
ali je dodao da je u toku rjeavanje i drugih m o l b i . . .
. . . Zato su ba sada osloboeni politiki zatvorenici?
U naoj zemlji se sada raspravlja, osobito meu pravnicima o tome
da se ublae oni dijelovi krivinog zakona kojima se odreuju kazne
za osobe koje se osude za protudravnu djelatnost. Ve sada prevladava
miljenje da bi kazne trebale biti blae. Namjera je da se najstroe kazne
to rjee koriste. No valja rei da ima i onih koji smatraju da takva kri
vina djela treba to otrije kanjavarti, kazao je Gerasimov.
Slubeni sovjetski predstavnik za tampu rekao je da rukovodstvo eli
da ublai taj dio zakona i da je elja da to manje ljudi bude iza
reetaka...
Borba (6. oujka 1987), pod naslovom Rehabilitacija svih rtava
Staljinovih istki objavljuje:
(Moskva, 5. marta) Jedan od vodeih sovjetskih historiara Isak
Mints zatraio je rehabilitaciju svih komunista stradalih u Staljinovim
istkama tridesetih godina ovog stoljea. U intervjuu sovjetskoj agenciji
TASS, Mints je rekao da su mnoga imena sovjetske revolucije pogreno
izostavljena iz historijskih knjiga.
Mints, lan ugledne Sovjetske akademije nauka, izjavio je da nova
politika reformi sovjetskog voe Mihaila Gorbaova ima korijene u Okto
barskoj revoluciji 1917. godine.
Osnovni principi te reforme su demokracija, otvorenost, hrabro
i iskreno prosuivanje stvari i kritiki pristup dodao je sovjetski
historiar
Mints je naglasio da su imena mnogih revolucionara i boraca pogotovu
onih stradalih u istkama 1936. i 1937. godine neopravdano zaboravljena.
On je istaknuo da je dunost historiara da ih vrate u historiju velike
oktobarske revolucije. Iako su neki od ubijenih u istkama posthumno
rehabilitirani, uloga mnogih izbrisana je iz razdoblja revolucije i dogaaja
poslije nje, rekao je Mints.
Prema nekim procjenama, u krvavim Staljinovim istkama stradalo je
izmeu osam i deset milijuna ljudi.
Rehabilitacija svih tih ljudi mora biti uinjena zato to su njihove
biografije dio historije, i u tom pogledu vrlo poune, rekao je lan Sovjetske
akademije nauka Isak Mints u intervjuu TASS-u.

347

Povratak u stori ju (NIN, 15. oujka 1987) takoer spominje intervju

akademika Isaka Mintsa:
__ Posle 20. i 22. kongresa KPSS, kada je povedena borba protiv
kulta linosti, dolo je do talasa masovne rehabilitacije rtava Staljinovog
vremena. Tako su rehabilitovani svi sovjetski marali koji su stradali
u istkama, zatim prilian broj politikih i partijskih radnika, ali onih sa
niih drutvenih lestvica.
Rehabilitacija se nije ni dotakla takvih velikih imena poput Nikolaja
Buharina, Alekseja Rikova, Grigorija Pjatakova, ili Zinovjeva, Kamenjeva,
Radeka, Skoljnikova, Serebjakova i mnogih drugih koji su bili bliski
Lenjinovi saradnici u vreme oktobarske revolucije. Naravno, o Trockom
nije moglo da bude ni r e i . . .

I, jo:
. . . Intervju akademika Mintsa zvaninoj sovjetskoj agenciji verovatno
je bio inspirisan razgovorom koji je nedavno Mihail Gorbaov imao sa
glavnim urednicima sovjetskih listova i asopisa. Tom prilikom Gorbaov
se povodom 70-godinjice oktobarske revolucije, osvrnuo i na problem
istorije.
Partija je o tekim godinama rekla svoje. Nemamo nameru da ih danas
predstavljamo u ruiastom svetlu rekao je tada sovjetski lider. Ne
treba zaboravljati imena, a joj je amoralnije zaboravljati ili utati o celim
periodima u ivotu n a r o d a . . . I storiju treba videti onakvom kakva je bila.
Svega je bilo, bile su greke i to teke, ali zemlja je ila n a p r e d . . .
U vezi sa tezom da ne treba zaboravljati imena neki se pitaju da li
se to odnosi i na bliu prolost. Jedno takvo veliko, u javnosti zaboravljeno
ime je Nikita Hruov. Jer pored voluntaristikih greaka, koje mu se
stavljaju na duu, on je uradio i mnoge znaajne stvari. Ime Hruova
posle dugogodinjeg utanja i danas se retko pominje u javnosti.
Iako slobodnija atmosfera ostavlja mogunost da se objektivnije ocenjuje njegova uloga i mesto u sovjetskoj istoriji, Hruov je jedini generalni
sekretar partije sahranjen daleko od zidina Kremlja, na Novoevijem
groblju meu umetnicima, inovnicima i njihovim enama. Da li e biti
prebaen tamo gde mu je mesto iza Lenjinovog mauzoleja?
Zagrebaki Danas (17. oujka 1987) objavljuje, s naslovom Reha
bilitacije i podnaslovom Ako nastavi putem kojim sada ide, Gorbaov
nikako ne moe izbjei milijune rtava staljinizma i pranje ljage s njihova
imena:
. . . Poneto se zna i o broju rtava u Sovjetskom Savezu i Kini.
Prema procjenama na Zapadu (na Istoku ako i postoje takvi podaci nisu
za javnost) samo u velikoj staljinistikoj istki 19361938. ivote je izgubilo
osam do deset milijuna osoba. Za cijelu Staljinovu vladavinu, od 1924. do
1953. broj rtava penje se na oko 15 milijuna. Kad je talijanska novinarka
1980. primijetila kako je Staljin u tim istkama pobio vie ljudi nego to
ih je stradalo u kineskoj kulturnoj revoluciji (19661976), danas najugled
niji Kinez, Dang Xiaoping, je odgovorio:
Nisam siguran, nisam ,uope siguran. Nedavno smijenjeni generalni
sekretar CK KPK Hu Yaobang je 1980. jugoslovenskim dopisnicima iz
Pekinga prvi put otkrio dotad nepoznati podatak da je u kulturnoj revo
luciji bilo oko tri milijuna rtava. Zajedno s lanovima obitelji, uom
i irom rodbinom, prijateljima i znancima, koji su proganjani zbog njih
ili zajedno s njima, rauna se da je bilo oko stotinu milijuna r t a v a . . .

. . . Tako se nakon zagluujue utnje od dvadesetak godina i u samom

Sovjetskom Savezu ponovo poelo otvoreno govoriti o teroru iz Staljinovog
vremena. I u ime istine i potenja trai da se prestane preuivati zaslune
linosti iz prolosti.
Meu njima Buharin je jedna od najzanimljivijih. Poslije revolucije bio
je najmlai u sovjetskom politikom vrhu. Veoma obrazovan, talentirani
teoretiar bio je lan Politbiroa, direktor Pravde, predsjednik Izvrnog
komiteta Kominterne. Kad je ve poeo padati, dobio je, 1934, jo uvijek
znaajnu dunost direktora vladinog lista Izvjestija. Sudjelovao je potom
i u izradi sovjetskog ustava. Na kraju mu je sueno kao predvodniku tero
ristike i antirevolucioname organizacije. Grijesi su, naravno, bili izmi
ljeni. A suenje prava lakrdija. Kad bi ga se sada rehabilitiralo, moralo bi
se rei da su procesi iz tog vremena bili lani. Ako se opere njegovo ime,
morat e se skinuti ljagu i s veine ostalih rtava tog paranoidnog vremena.
Buharinov najvei grijeh je bio to nije mislio kao Staljin. Mislio je
vlastitom glavom, a to je u ono vrijeme bilo veoma opasno. Suprotno Sta
ljinu, koji se opredijelio za prisilnu kolefctivizaciju i nasilno uklanjanje
svih ostataka kapitalizma, Buharin je zagovarao postupniju socijalistiku
izgradnju, bez mnogo nepotrebnih trauma. Zadrao bi privatnu svojinu
i privatnu proizvodnju. Buharin je u stvari nastavljao Lenjinov NEP, koji
danas, u Gorbaovljevo vrijeme, ponovo postaje sve popularniji. Staljinovoj
politici danas se pripisuje sve vie neuspjeha. Zato oivljava zanimanje za
Buharina. I za druge rtve Josifa Visarionovia...
Rektor Dravnog historijskog arhivskog instituta u Moskvi, Jurij Afanasjev dao je intervju beogradskom NIN-n (24. svibnja 1987) u kojem,
izmeu ostalog, govori:
. . . Mislim da je to tako. Teko je verovati da istorijska nauka uopte
moe da govori istinu sve dok do kraja ne razotkrije sve pojave vezane
uz Staljina. Jer, Staljin i sve to je povezano s njim to su mnoge
godine naeg ivota, to nije jednostavna aktivnost jednog od rukovodilaca,
to je umnogome itav ivot tog drutva. Mi smo obavezni da do samih
dubina saznamo zato, odakle i kako je bilo mogue takvo krenje principa
izgradnje socijalizma i kakve su posledice ekonomske, drutvene,
duhovne, kulturne pratile tu pojavu. U otkrivanju istine ne treba se
zaustavljati ni pred kakvom preprekom ...
... U odnosu prema Staljinu jo uvek preovladava iracionalan stav,
ili, moe se rei bez preuveliavanja, religiozni, ak i kultovski odnos. Iza
nas je punih 20 godina prinudne galvanizacije tog kulta, estokog suprot
stavljanja svakom ateizmu u toj oblasti. Za znaajan deo naeg drutva
Staljin ostaje simbol socijalizma. To je realnost nae istorijske svesti. Jo
donedavno, na kavkaskim putevima, i ne samo tamo ve i u Rusiji, esto
se mogla videti fotografija Staljina u oferskim kabinama. On je za njih,
verovatno,
predstavljao
Poredak,
disciplinu.
Oevidno
je
Brenjevljev
period sveopte mlitavosti izazvao nezadovljstvo ljudi. Tome je doprinelo
i kolebanje o odlukama 20. kongresa. Mnogi su u zasluge Staljina upisivali
njegovu nesavitljivost, bespotednost u borbi sa opozicijom u partiji. Neki
istoriari i danas tvrde da su masovne represalije tridesetih godina bile
samo greka, neizbena posledica klasne borbe i revolucionarnog preobra
aja drutva. To je porazno, ali takvo miljenje se pojavljuje i u akadem
skim izdanjima, a na tom nivou je i koetovska literatura (Kocetov pisac
starije generacije, koji velia Staljina, prim. dop.). Naa televizija i dan-

349

-danas od Staljina pravi oreol mudrosti, veliine. U filmu Pobeda, na

primer, glavni heroj pobede su Staljin i Brenjev. Nije preuveliavanje ako
se kae da je do poetka perestrojke kod nas voena aktivna, ideoloka
obrada mozgova, da se nametalo prevaziemo, stereotipno miljenje.
Ali, realnost ivota je i raireno miljenje da je Staljin simbol deforma
cije socijalizma, disikreditaoije njegovih i d e a l a . . .
. . . Pitamo ga o rehabilitacijama, to je sada aktuelno. Da li e Trocki,
Buharin, Zinovjev, Kamenjev i hiljade drugih biti rehabilitovani?
Veoma oprezno, pazei na svaku svoju re, Afanasjev odgovara da on
nije upuen u to. Zna samo da u Vrhovnom sudu SSSR radi posebna
komisija za rehabilitaciju. udi se i sam to se o tome javno ne govori.
Ali, ostaje veoma suzdran: njegova tema je istorija, a ne politika reha
bilitacija.
Pitamo ga, posle svega, kakve su pouke istorije, a on odgovara da je
jo Hegel shvatio: ako istorija nije duboko filozofski osmiljena, onda su
njene mogunosti kao kole politike i moralne mudrosti veoma ograniene.
Prolost nije ono to je prolo. Ona je postala sadanjost i bie
budunost kae sovjetski profesor. Prihvatanje ove gramatike istorije
pomoglo bi nam da se orijentiamo u vremenu.
Da povratimo poverenje u istorijsku nauku, zakljuuje Jurij Afanasjev,
neophodno je oistiti je od izmiljotina, tabu-tema, belih regiona, ponovo
ocemiti konjunkturne lekcije i udbenike. Samo tako, posredstvom istorije,
moemo raditi budunost....
Ali Staljin se jo ne predaje, kae naslov teksta objavljenog
u Borbi (1011. listopada 1987) autora T. Milinovia:
. . . Josif Visarionovi Staljin je znalaki hipertrofirao opasnost od
neprijatelja i u tako stvorenoj drutvenoj atmosferi proirio je tu svoju
optunicu na nekadanje partijske opozicionare. On je, rekao je danas
na konferenciji za tampu u upke punom Pres-centru historiar Jurij
Poljakov, iskoristio elemente diktature proletarijata za stvaranje i jaanje
svoje line vlasti.
Po linoj ocjeni uglednog uenjaka, Lav Trocki, Grigorij Zinovjev, Lav
Kamenjev, a posebno Nikolaj Buharin nisu bili neprijatelji naroda, ni
strani agenti, kao ni klasni protivnici kako je to Staljin tvrdio i pomou
Viinskog i drugih u svoje vrijeme dokazao. Iz ovog saopenja koje e
svakako naii na irok odjek u zemlji i svijetu kao da bi se mogao izvui
zakljuak da e pojedini likvidirani lideri oktobarske revolucije Buharin
prije svega moda biti rehabilitirani, odnosno da e u sovjetskoj historiji
dobiti one ocjene koje objektivno zasluuju.
Ne idealiziramo ni Trockog, ni Zinovjeva, ni Kamenjeva, kae Poljakov
odgovarajui na jedno od mnogih pitanja. Oni su svakako grijeili u svom
radu. Meutim, mnoge greke se mogu objasniti time da je to bilo vrijeme
traenja. Osobno mislim da optuba protiv, njih koje kau da su neprija
telji naroda ne mogu opstati.
Zalaui se za objektivna istraivanja u svim sferama prolosti
sovjetskog drutva i za realne ocjene o svim dogaajima i linostima,
historiar Poljakov naglaava da su opravdane kritike posljednjeg izdanja
enciklopedije Velika oktobarska socijalistika revolucija koja se prije
nekoliko dana pojavila pred itaocima. U najnovijoj verziji tog opsenog
djela zaista su po prvi put dane odrednice o svim najvienijim revoluciona
rima i boljevicima, ali se pri tome ne kae da su likvidirani u stalji

350

nistikim istkama osim Trockog koji je, kao to se zna, ubijen

1940. godine u Meksiku.
Slaem se s tim primjedbama, ali mi se ini da shvaate da je rije
0 metodi korak po korak, objanjava historiar. Ranije, u svim prethodnim
izdanjima enciklopedije od imena svih tih revolucionara nije bilo ni traga!
S tim u vezi historiar Poljalkov naglaava da se na Zapadu pojedinim
uzrocima odreenih historijskih procesa u Sovjetskom Savezu daje izuzetno
znaenje i da se oni
precjenjuju.
Ne moe se sve
vezati za jednu linost, kae on
u vezi sa
Staljinom
1 njegovom ulogom u razvitku drutva. U SSSR se dogodilo ono to se
dogodilo prije svega iz objektivnih razloga. Na prvo mjesto tih uzroka
po vienju Poljakova valjalo bi staviti neprijateljsko okruenje i nepo
srednu opasnost izvana, to je ukoilo razvitak demokracije, na drugo
poznatu nerazvijenost tadanje Rusije i zaostajanja u mnogim oblastima,
na tree injenicu da su traeni i kreni novi putevi, pa tek na etvrto
mjesto trebalo bi svrstati subjektivni faktor, kao razvitak birokracije
i birokratizma kao drutvenog ureenja.
Zadravajui se na fenomenu Staljina, historiar podsjea da se sada
oko toga u Sovjetskom Savezu vode otre diskusije. U svim tim raspravama
i polemikama dominira svakako kritika tendencija, ali se mora rei da ima
dosta i onih koji brane Staljina.
Njegova ocjena o tome da
historiari
jo nisu spremni da prue svestranu i objektivnu ocjenu Staljinove linosti,
uloge i djelovanja na prvi pogled djeluje iznenaujue, ali kada se imaju
na umu sve komponente tog fenomena, irina i dubina do kojih on see,
kao i principijelno opredjeljenje koje se u tom svjetlu neumitno namee
ili staljinizam i
birokratizam,
ili demokratski stvaralaki
socijalizam
onda muke historiografije i njenih pera postaju neto jasnije.
Ne bi bilo tano rei da su Staljin, Hruov ili Brenjev drali svu
vlast u svojim rukama, a pri tome ne saopiti da su oni istovremeno
uivali povjerenje naroda. Da li je, onda, sistem stvorio Staljina, ili je
Staljin stvorio sistem, pita se akademik Poljakov.
Koliko je ukupno ljudi stradalo u Staljinovim logorima? Odgovarajui
na to pitanje Jurij Poljakov je naglasio da to jo nitko ne zna. Meutim,
njemu lino fantastina brojka od 19 milijuna rtava izgleda nerealna.
To je nemogua suma. Osobno mislim da je potkraj tridesetih godina
stradalo vie od milijun ljudi, istie on.

PRILOG VI

Poznanik sa Crvenog trga

Beogradski NIN (od 24. sijenja 1988) objavio je u feljtonu Miroslav
Popovi: Uspomene sa Golog otoka,
i ovo:
. . . (M. Popovi, poslije zatvora i Golog otoka, kao turista
posjetio je
Moskvu) Umorna grupa s kojom je
partao po gradu dovukla se nekako
u hotel,
veerala d predala se snu, a
on osetio potrebu da se nasamo vidi

351

sa crkvicom Vasilija Blaenog na Crvenom trgu. I otiao je tamo i naao

jednog usamljenika koji je, oito, imao istu potrebu. Postariji ovek je
gledao crkvicu i disao s njom. Pedesetak metara dalje, grupa turista je
gledala smenu strae pred mauzolejom Lenjina.

Krasivo! rekao je MoSkovljanin gledajui i dalje u crkvicu Vasi

lija Blaenog. Popovi je osetio da eli razgovor i predstavio se, rekao ko
je i ta je, odakle je. Iz Jugoslavije. Onda je iz Moskovljanina potekla pria,
spora dodue, ne mlazom, jer za mlaz on vie nije imao snage.
Evo te prie:
Kao mladi obreo se taj ovek, posle oktobarske revolucije, u Jugo
slaviji. Nije ratovao protiv boljevika; nije bio protiv revolucije, a ipak
su ga talasi odneli izvan matuke Rusije. Oenio se Srpkinjom i dobio decu
koja e, kad porastu, govoriti samo srpsiki. Dve decenije kasnije zaroblja
vaju ga Nemci, kao oficira vojske Kraljevine Jugoslavije. Da se priklonio
belogarejcima mogao se izbaviti ropstva, kao mnogi emigranti iz Oktobra.
Mogao je, dakle, da se vrati u Jugoslaviju kao okupator. Izabrao je ropstvo,
ipak, i ostao etiri godine u nemakom logoru.
Popovi pie dalje o svom sluajnom poznaniku:
Tek kada su ga oslobodili njegovi zemljaci moj postariji poznanik
s Crvenog trga deklarisao je svoju nacionalnu pripadnost. Oko njega su
bili Rusi, Rusi, Rusi. Prvi put posle 1920. godine video je toliko Rusa,
Rusa, Rusa. I to oslobodilaca. A on je takoe bio Rus, Rus, Rus.
I plakao je, i grlio uniforme, i dovikivao svakom da je i on Rus. Dok nije
naiao na odgovornog meu Rusima. Tako je dospeo u Sibir. Bez obzira
na jugoslovensko dravljanstvo i ofioirstvo. Koje u logoru, koje pri njemu,
proveo je u Sibir toe ruskaja zemlja nekih petnaestak godina. Bez veze
s porodicom, razume se. I slinih predrasuda. Zatim je dobio premiju
sobu u Moskvi. I posao tamo. Pod Hruovom. Kada su zatrpavali grehe.
Zadnjim apama. Plata mu je bila neto ispod sto rubalja meseno. Za
tamonje plate ne loa. Dodue, u to vreme je kilogram paradajza
u Moskvi kotao tri rublje, ali ni stari Egipani nisu jeli paradajz, pa su
ipak iveli.
I njemu, tom zlosrenom Rusu, koji je iznutra video i nemake i ruske
logore, Miroslav Popov je ponudio istu uslugu koju je svojevremeno
ponudio oficiru divizije Princ Eugen: da obavesti njegovu porodicu o susre
tu. Da kae: video sam vaeg mua i oca. Ali, uasnuo se Rus: Ne, ne!
Nikako! rekao je. Oni sada imaju svoj ivot! Pa je, u silnom
uzbuenju, preao na ruski i ponovio zamolnicu na ruskom: Njet, nievo
ne govorite; Prou vas!
Obeao je Popovi, hitro, da nee traiti njegovu porodicu. Rus je znao
da on govori istinu. Razumeli su se. I jedan i drugi pie Popovi, proli
smo kroz istu mainu za mljevenje ljudi. S tim to je moja bila novijeg
tipa. S ne ba beznaajnim usavravanjima. On to o meni nije znao, ali
i jedan i drugi s lakoom smo itali oi ljudi.
Napominjui da, zbog datog obeanja, ni u svojim logorakim uspome
nama ne navodi ime grada iz koga je Rus krenuo 1941, da se vie nikad
ne vrati. Popovi pripoveda o kasnijim susretima sa njim, na tom istom trgu:
Jo nekoliko veeri iao sam na sastanak sa starom crkvicom. Postariji
Rus je uvek bio tamo. Mislim ne samo zbog Vasilija Blaenog. Dolazio
je i zbog mene.
352

Ja sam mu donosio dah zemlje u kojoj nije bio robija. Govorio mu

jezikom njegove izgubljene porodice, koji je zato bio i njegov pravi jezik,
mada ga je skoro zaboravio, mada ga nije nauio od majke ... Preko mene
dodirivao je dragu i sahranjenu prolost. Od budunosti nije oekivao
nita. Nije gledao napred, u nju. Kao da je ve umro_____________

PRILOG VII

Pismo buduoj generaciji rukovodilaca Partije

(Buharinov testament)
Moj se ivot primie kraju. Podmeem glavu pod sjekiru krvnika,
a ne proletarijata. Sjekira proletarijata mora dodue biti nemilosrdna, ali
i neokaljana. Osjeam potpunu nemo pred tim paklenskim strojem koji je,
uz pomo srednjovjekovnih metoda, stekao divovsku mo te, fabricirajui
klevete na tekuoj vrpci, djeluje drsko i sigurno.
Dzerinskoga vie nema; malo-pomalo pale su u zaborav pozitivne
tradicije Ceke, iz vremena kad je revolucionarna ideja inspirirala sve
njene akcije, opravdavala njenu okrutnost prema neprijateljima i titila
dravu od svih oblika kontrarevolucije. Na taj je nain eka stekla autori
tet, povjerenje, tovanje i ugled meu svima. No danas je veina takozva
nih slubi NKVD-a jedna degenerirana organizacija imbecilnih, korumpi
ranih i masno plaenih birokrata koji zloupotrebljavaju nekadanji autoritet
eke da bi zadovoljili (najblae reeno) morbidnu Staljinovu strast prema
sumnjienju i koji u nemilosrdnoj borbi za napredovanje i slavu smiljaju
svoje odvratne makinacije, ne shvaajui da istodobno unitavaju i sami
sebe jer povijest ne trpi svjedoke besramnosti.
Svaki lan Centralnog komiteta, svaki lan Partije, moe svakog
trenutka biti uklonjen prohtije li se to tim udotvornim slubama. Isto
tako, one ga svakog trenutka mogu pretvoriti u izdajicu, terorista,
odmetnika ili pijuna. ak kad bi i sam Staljin posumnjao u valjanost
svoje akcije, odmah bi bio ohrabren da je nastavi.
Olujni oblaci nadvili su se nad Partiju. Moja e glava, nevina u po
gledu svega onoga za to je optuuju, svojim padom povui za sobom ti
sue drugih glava. Oni naime moraju izmisliti nekakvu organizaciju, buharinsku organizaciju, koja zapravo ne samo da ne postoji danas poslednjih
sedam godina moga partijskog rada proteklo je bez sjene i najmanjeg ne
slaganja s Partijom ve nije postojala ni u vrijeme desne opozicije. to
se tie tajnih organizacija Rjutina i Uglanova, o njima nisam nita znao,
Rikov, Tomski i ja potpuno smo otvoreno iznijeli svoja gledita.
U Partiju sam uao u dobi od osamnaest godina. Svrha moje egzisten
cije uvijek je bila borba za interese radnike klase, za pobjedu socijalizma.
A danas, list koji nosi sveto ime Pravda objavljuje besramnu la da sam
ja, Nikolaj Buharin, htio unititi pobjede Oktobra i ponovo uspostaviti ka
pitalizam. Ta neuvena drskost i la bez presedana moe se usporediti,
zbog izdaje poverenja naroda koji Pravda predstavlja, samo sa slijedeim
tipom lai: otkriveno je da je Nikolaj Romanov posvetio sav svoj ivot
23

353

borbi protiv kapitalizma i monarhije, nastojei da se ostvari proleterska re

volucija. Ako i jesam, vie nego jedanput, pogrijeio pri izboru metoda to
ih treba primijeniti za izgradnju socijalizma, neka mi potomstvo ne sudi
stroe nego to je to uinio Vladimir Ilji. Tada smo koraali prema jed
nom te istom cilju, prvi put u povijesti, stazom koja jo nije bila obiljeena.
Druga vremena, drugi obiaji. Tada je Pravda znala posveivati cijelu jed
nu stranicu raspravama; svi su diskutirali traei najbolje metode i n a j
bolja sredstva, prepirui se i mirei se, no svi su ili zajedno.
Apeliram na vas, buduu generaciju rukovodilaca Partije. Jedan od va
ih povijesnih zadataka bit e autopsija tog monstruoznog zloina koji u ovoj
groznoj epohi poprima zastraujue dimenzije, palei se poput plamena i
guei Partiju.
Apeliram na sve lanove Partije! U ovim, moda posljednjim, danima
svoga ivota uvjeren sam da e se prije ili kasnije Povijest s mene zbrisati
ljagu koja je danas na mene baena. Nikad nisam bio izdajica; bez okli
jevanja bio bih dao ivot za Lenjina; volio sam Kirova; nikad nisam nita
pokuao protiv Staljina. Stoga molim vas, mladu i novu generaciju rukovo
dilaca Partije, da proitate moje pismo na partijskom plenumu, da me os
lobodite krivica, te da me ponovo ukljuite u redove Partije.
Sjetite se, drugovi, da je na crvenom barjaku koju nosite na pobjedo
nosnom putu u Komunizam i kap moje krvi.
N. Buharin
(Prema: Roj Medvedev, Buharinove posljednje godine, Globus, Zagreb,
1980, str. 201202).
Kratka biografija:
Nikolaj Ivanovi Buharin: roen u Moskvi 9. oktobra 1888. lan Par
tije postaje u osamnaestoj godini. Posle hapenja 1910. uspjeva da izbjegne
u inostranstvo, gde ostaje suraujui sa Lenjinom do 1917. Jedan je
od glavnih voa oktobarske revolucije u Moskvi.
Dvadeset godina bio je lan CK (19171937), punu deceniju lan Politbiroa (19181928), dvanaest godina glavni urednik Pravde (19171929),
tri godine predstavnik Izvrnog komiteta Kominterne (19261929). Redovni
lan Akademije nauka SSSR (jedini iz najueg partijskog vrha). Uivao glas
najboljeg boljevikog teoretiara.
Iskljuen iz Partije krajem februara 1937. Naredne godine, dva dana
posle izricanja presude, streljan u noi izmeu 14. i 15. marta 1938. pod op
tubom da je bio vodei desniar i ef desniarsko-trockistike zavere.
Ana Mihajlova, Buharinova udovica uputila je pismo generalnom se
kretaru CK KPSS Mihailu Gorbaovu, ije je dijelove objavio moskovski
list Aganjok, krajem 1987. godine:
Generalnom sekretaru CK KPSS drugu Mihailu Sergejevi Gorbaovu!
Bez obzira na zategnutu meunarodnu situaciju, stavljam pred Vas
pitanje posmrtne rehabilitacije mog mua i oca mog sina Buharina Ni
kolaja I v a n o v i a . . . Ne obraam se samo u svoje ime, ve i po nalogu
samog Buharina. Polazei poslednji put na februarsko-moskovski plenum
1937. godine (plenum je zasjedao vie dana), Nikolaj Ivanovi, predosje
ajui da se vie nee vratiti i raunajui na moju tadanju mladost, mo
354
i

lio me je da se borim za njegovu posmrtnu rehabilitaciju. Taj nepodnoljivi

teki trenutak nikada nee umrijeti u mom sjeanju. Izmuen posljedicama,
stranim, neobjanjivim suoavanjima za njega, oslabivi od trajka glau
u znak protesta protiv udovinih optubi, Buharin je pao preda me na
koljena i sa suzama u oima molio da ne zaboravim ni jednu rije iz
njegova pisma adresiranog Buduoj generaciji partijskih rukovodilaca,
molio da se borim za njegovo osloboenje od optubi: Zakuni se da e to
uiniti. Zakuni se! Zakuni se!
I
vjesti . . .

ja sam se zaklela, krenje te zakletve proturjeilo bi mojoj sa

A Buharin je jednom uzviknuo: . . . On e nas poklati. On je novi

ingis K a n . . . (I. Deutcher, Razoarani prorok, SN Liber, Zagreb, 1976).
I bi tako!

Odluka Vrhovnog suda SSSR

Rehabilitiran Buharin
MOSKVA Nikolaj Buharin, jedan od najbliih Lenjinovih suradnika,
rehabilitiran je posmrtno pedeset godina nakon to je egzekutiran kao ne
prijatelj naroda. To je u petak saopio predstavnik sovjetskog ministarstva
za vanjske poslove Genadij Gerasimov.
Na konferenciji za novine Gerasimov je rekao da je odlukom Vrhovnog
suda SSSR u etvrtak rehabilitirano ukupno 20 rtava Staljinovih istki
na namjetenim procesima 1938. godine, meu kojima su i Nikolaj Buharin
i Aleksej Rikov.
Suenje je bilo namjeteno
skim putem, rekao je Gerasimov.

svi

materijali

su

pribavljeni

nezakon-

Kao desniari i trockisti, 20 istaknutih voa KPSS osueno je 1938. na

smrt.
Svi su oni rehabilitirani, na alost posthumano, izjavio je u petak
Gerasimov.
(Vjesnik, Zagreb, 6. 2. 1988).
NAPOMENA:
Rukopis
godine.

je

izdavau

predan

drugoj

polovini

veljae/februara

1988.

U meuvremenu su se dogodile znaajne promjene u Sovjetskom Savezu,

pa su, izmeu ostalih rehabilitirani i Kamenjev i Zinovjev. U asu ulaska
rukopisa u tampariju (polovina srpnja/jula 1988) TASS je objavio vijest:
Buharin i Rikov vraeni u Partiju.

355
J

MOSKVA Buharin, Rikov i desetak drugih nevino osuenih par

tijskih rukovodilaca u vrijeme Staljinovog terora nanovo su primljeni u
redove KPSS, ovaj put posmrtno.
O tome je odluila Specijalna komisija Politbiroa CK KPSS koja
se bavi rehabilitacijom nevino osuenih osoba. Komisija Politbiroa pri
hvatila je miljenje Komiteta za partijsku kontrolu CK KPSS da su
optube protiv Buharina, Rikova i drugih bile isfabricirane. Oni su prije
bili rehabilitirani u sudskom postupku ...
U KPSS vraen je i M. Tomski, koji je lano optuen tridesetih godina
i izvrio je samoubojstvo.
(Veernji list, Zagreb, 10. 7. 1988).

356

INDEKS IMENA

A
Abamukov 252
Abramski 312
Afanasjev Jurij 349, 350
Agatonov 138
Ahmatova 346
Ajzenhauer (vidi: D. Eisenhower)
Aleksejev (vidi: ilovi)
Aleksijevi Josip Zan 329
Ale V. 317, 318
Alijagi Alija 68, 81, 83, 99, 194, 288
Alilujevi 189
Alimpi Dobrivoje 42
Anarodnjikov Aleksandar 181
Andrej (vidi: s. Cviji)
Andrejev (vidi: B. Maslari)
Andrej ev Andrej 344
Anekova Julija 254
Angaretis Zigmas Aleksa 171, 324
Angleton James Jesus 21, 22
Antipov 255
Antonov-Ovsjenko Anton 45, 43, 176,
178, 274
Antonov-Ovsjenko Vladimir Aleksandrovi 34, 35, 45, 177, 178, 343
Arlova 185
Arsenijevi Lazar 329
Astako 137, 138

B
Babelj Isak 11, 345
Babi 329
Babi Ljubo 98
Bacilen 289, 290
Bavadi 96
Baglama Dinko J. 329
Bajalski Risto 26
Bakari dr Vladimir 321
Balti (vidi: A. Ciliga)
Baljkas Ivo 301, 313
Baraba Gustav 5, 34, 35, 36, 122
Baraba Gustav Ludvigovi (vidi: G
Baraba)
Baraba Jelena Ivanova 35, 36
Baranovski Julije 5, 36, 71, 135, 136,
142

Barbusse Henry 58
Bario Hose del 151
Barle Karel 302, 203, 305
Barle Rezika 303, 305
Barmin Aleksandar 233
Bastaji Pavle 294, 312
Bauer (vidi: A. Mavrak)
Beck 63
Bedekovi 108, 109, 110
Begovi Vlajko 245, 247
Beli Milan (vidi: V. Horvaj)
Beli Stevan Dudek 151
Beli Vilim H. (vidi: V. Horvaj)
Belousaova Pelagija Broz 120
Belov (vidi: G. Damjanov)
Beljajev 139, 141
Benegalijev Joa 304, 305
Berger (vidi: G. Vujovi)
Bergman Fredi 329
Berija Levrentij Pavlovi 16, 63, 175,
268, 271, 274, 290, 326, 341, 343
Berman 181
Bernaek Jaroslav (vidi: J. iinski)
Betal 104
Berzinov Pavel Ivanovi 189
Bierut 21
Biklovi Andrija 329
Bilbija Svetozar (vidi: A. Mavrak)
Binher 168
Biokovi Josip Vladimirovi 329
Blan Ernst (vidi: Nikolaj evie Pavel
Aleksijev)
Blaevi Jakov 88, 89, 90
Bliher 273, 274, 343
Bliher Grafira Lukineva 274
Boffa Giuseppe 74, 168
Bogdanovi Vlada 329
Bohinc Andrej 303, 305
Bohlen Charles 134
Bojina (vidi: A. Mavrak)
Bolfek Franjo 102
Borisov (vidi: Kavedija)
Bornemissa 123
Boi (Bobo) 312
Bor Evgenij 177
Bokovi (vidi: F. Filipovi)
Bouli Benedikt 315, 329
Bracanovi Bracan 147
Bri Petar ili Simun 5, 119, 120, 121

357

Brestovski Jozef 11
Brezar Viljem 305, 306
Brezovi Matija 157, 160
Bri'tvin 329
Brki Hasan 88
Brki Milan 56
Brontajn Lav Davidovi 34, 37, 62,
64,
101, 177, 207, 224, 225, 226, 232,
233, 300, 301, 348, 350, 351
Broz Josip Tito 5, 14, 15, 16, 18, 19,
21, 38, 43, 48,
66,68, 88, 96,
120, 121, 129, 131, 142, 147, 189, 192,
194, 200, 201,
209,
215, 217,
230, 234, 248, 250, 268, 271, 272,
276, 278, 280,
281,
282, 292,
320, 321, 325, 326, 335, 340, 341, 342
Buber-Neumann Margareta 191
Bubi Dragutin 47
Bubnov 343
Buoni Sejmon Mihajlovi 180
Buharin Ana Mihajlova 354
Buharin Nikolaj
Ivanovi
5, 37,
73, 74, 133, 134, 197, 224, 225, 226,
227, 254, 310, 311, 323, 342. 349, 350,
353, 354, 355
Bukovski Vladimir 345
Bunjin 32
Burg (vidi: J. iinski)

119,
218,
275,
300,

63,

C
Caki 339
Car Andrija 329
eki Duan 339
Ceni Vjekoslav 275, 281, 282
Cesaree August 17, 47, 48, 49, 77, 98,
102, 164, 245, 246, 335
Churchill Winston 267
Ciliga dr Ante 5, 100, 123, 164, 166,
288, 292, 293, 294, 295, 296, 297, 298,
299, 300, 301, 312, 313, 316
Clementis 283, 289
Cline Roy 21, 22
Cookrige E. H. 21
Crveni Nikola 310
Curo Bajram 58
Cviji uro 5, 14, 17, 19, 47, 48, 49,
50, 51, 52, 66, 69, 77, 81, 84, 98,
156, 157, 164, 165, 195, 200, 204, 239,
294, 311, 312, 326, 335, 342
Cviji Stjepan 5, 14, 17,
106, 130, 149,
195, 199, 204, 234, 235, 236, 237, 239,
312, 326, 340, 341
Cviji tefica 239
Cvetkovi Slavoljub 52
uvaj Slavko 47, 94
C
Cabrinovi N. 77
Celan 236
Cemberlin Viljem Henri 233

358

emerinski Isak 226, 227

epelnik Franc 329
iinski Josip 5,
14, 18. 43, 50,
51,
69, 89, 100, 106, 131, 146, 150,
192,
193, 194,
195, 196, 197, 199, 200,
201, 202, 203, 204, 205, 206, 236, 237,
238, 245,
246, 249, 250, 276, 296,
307, 308, 309, 310, 312, 315, 323, 325,
326, 327, 340, 341, 342
Colakovi Ivan 41
Colakovi Rodoljub 17,
18, 29, 31,
44, 49, 50, 52, 59, 60, 66, 81,
83,
84, 99, 100, 128, 129, 149, 195,
200,
202, 221,
222, 229, 231, 236, 238,
239, 248, 276, 280, 307, 309, 326, 341
Colovi Ivan 339
oni Mladen 14, 330
Cop Emil 330
Cubeli Marijan 131
Cubur 25, 26
ukovski Kornej 346

C
opi
Jelka 248
Copi Milan 248
Copi Vladimir 5,
12, 14, 17, 36, 42,
47,
56, 58, 131, 150, 165, 195, 199,
200, 204, 214, 237, 243, 244,
245,
246,
247,
248,
249,
250, 251,
252, 281, 312, 320, 323, 325, 326, 335,
339,
340, 341
opi Zoran 12, 245
ori
Petar 304,
305
D
Daji S. 77
Daji Putnik 57
Damjanov Georgi 281, 282
Daskalov (vidi: J. Jovanovi)
Debeljak Barica 84
Davidovili Semjan Semjonovi (vidi:
M. Miloevi)
Debeljak Josip 71, 146
Dedi Mustafa 298, 299, 312, 330
Dedijer Vladimir 15, 93, 192, 336
Deli 96, 157
Deng Xiaoping 348
Denievski Karlo 35
Denjikin Anton Ivanovi 103, 178, 207
Dervievi Ramo 304, 305
Dibenko 343
Diehel 302
Dii Branko 302, 305
Diemenstein 40, 127
Dimi (vidi: S. Markovi)
Dimitrijevi (vidi: K. Vujovi)
Dimitrov Georgij Mihajlovi 15, 48,
50, 84, 199, 201, 223, 258, 249,
Divjak Vilko 304,
305
Dizdarevi Raif 209

Dominion 314
Dragaevac (vid: K. Novakovi)
Drakovi Milorad 81, 83, 84, 99, 155
Dragi Stanko 5, 100, 101, 287, 288,
293, 294, 298, 299
Drenovski (vidi: G. Vujovi)
Drobny Franjo 55, 56
Duclos Jacques 20
Dubek 5, 317
Dulles Allen 21
Dulles Johan Foster 22
Durman Milan 288
Durov 330
Dursul 313, 316
Dutscher Isaac 15, 16, 335

akovi Duro
19, 48,
148, 155, 160,
193, 205,
342
angldin Alibij 34
ilas Milovan
280, 282,
ore (vidi: S. Milju)
orevi 330
urakovi uro
40,
166, 192
einski 353

119,
326,

146, 147,
339, 340,

308,

342

52,

145, 155,

E
Eberlea Emil (vidi: V. Copi)
Eberling Stefan
312,
330
Eichmann Adolf
22
Eisenbacher dr Franjo 78, 79
Eisenhower D. 285
Eisler Elfride 226, 227
Ej deman 167
Ejke R. J. 12, 13, 103, 255
Emeljenov Nikolaj 271
Endlicher 77
Engels Fridrich
39, 262, 335
Einstein Albert
68
Erak Zoran 328
Erkoli (vidi: P. Togliatti)
Eshil 115

F
Fajnberg Viktor 345
Fakin Boris 302, 304, 305
Fassbinder 257
Fati (vidi: A. Hebrang)
Feiznl 104
Feldman E. G. 343
Feljdman 167
Ferdinand Habsburki 127
Ferenak Ivan 56
Fialova Sonja 245
Figar Vjekoslav 304, 305

Filipovi Filip 5, 14, 17, 38, 39, 40,

41,
42, 43, 44, 131, 146, 148, 154,
157, 164, 195, 200, 204, 244, 296, 311,
323, 325, 326, 339, 340, 342
Finin 268
Finovski 344
Fischer Luis 65
Fier Rut (vidi: E. Eisler)
Fjodorov 32
Fjodorovi Dublin Vasilije (vidi: D.
J. Banalovi)
Flajer (vidi: I. Greti)
Florin V. 281
Fogtlender 269
Fra j ka Ludvig 286
France Anatole 253
Franceti Josip Sajn 330
Franjo Josip II 79
Fuks Albert (vidi: V. Spori)
Furlan Rudolf 330
Frst 99
G
Gaci Matej 330
Galkin 286
Gaser Paul 303, 305
Gehlen Reinhard 21
Gerasimov Genadij 347,
355
Geko 290
Geo L. 317
Georg (vidi: V. Copie)
Ginzburg Aleksandar 345
Ginzburg Jevgenija 255
Glan Beti Nikolajevna 194, 205, 310,
326
Glaser (vidi: A. Mavrak)
Gligorijevi Mihail Elpatjev 330
Gligorijevi dr Branislav 224,
243
Gligorijevi Ivan 152
Glii (vidi: G. Vujovi)
Glumac
Petar
330
Glumac Vojo 330
Godin 63
Godina Dragutin 56
Gold 330
Goldtajn 294
Golub Ivan 9
Golub Zorko 321
Glten 215
Glten 330
Golubi Mustafa 189, 294
Gorbaov Mihail Sergejevi 26, 346,
347,
349, 354
Gorki Maksim 134, 322
Gorki Milan (vidi:
Ciinski
Goroinski 212
Gorovaj 135
Gotwald 284, 286, 289, 245
Gere 92
Graberica (vidi: G. Vujovi)

229,

Josip)

359

Gregori Pavle 320

Grgur (vidi: G. Vujovi)
Grim Viligelin (vidi: A. Vajs)
Grimberg 140
Grosman Vasilij 104, 153
Grulovi Nikola 56
Grunjin 213, 214
Greti Ivan 5, 14, 18, 66, 106, 312,
331, 340, 341
Gumiljov Nikolaj 346
Gustini Dragutin 157, 164, 166
H
Hagen (vidi: K. Horvatin)
Haj da 285
Hajdu dr ula 123
Hajnest Ernest (vidi: J. Ciinski)
Han Hildegarde 303, 305
Harel Isser 22
Hatajevi 255
Hatz Karei (vidi: S. S. Kozlov)
Heberling 299
Hebrang Andrija 119, 157, 275, 278,
279

Hackert Fritz 257

Heimovi
Nikola 147
Hegel 350
Heller (vidi: I. Greti)
Hemele Henrich 48
Hercigonja
Rudolf 5,
75, 76, 77, 81,
83, 84
Herman Vilijem 303, 305
Hernst Pavel (Vidi: K. Hudomal)
Hervai Franjo 98, 99
Hirch Werner 258
Hitler Adolf 32,
61, 102,
191, 215,
253,
258, 263, 301, 307, 343
Hlebnjikov Vladimir 346
Ho Sin Min 209
Hodajev 104
Hofbauer Albin 304, 305
Homer 115
Horijan (ili Gorjan) dr Oskar 330
Horty
Miklos
de
Nagybanya
124
Horvaj Vilim 5, 106, 121, 130, 131,
234
Horvatin Damjan 97, 98, 99, 102
Horvatin Jovanka 5, 17, 97, 98, 99,
101, 102,
312
Horvatin Kamilo 5, 14, 17, 19, 47,
50,
51, 77, 81, 94, 95, 96, 97, 98, 99,
100, 102, 106, 204, 288, 312, 335, 341
Horvatin Marija 97, 102
Hlz Max
257
Hriber Vilim (vidi: K. Hudomal)
Hristi (Vidi: J. Malii)
Hromin Sime 330
Hromin Tereza 215, 330
Hromin Tomo 330, 215
Hruov Nikita Sergejevi 5, 11, 12,
20, 21, 22, 45, 91, 175, 204, 217, 218,
268,
271, 272, 317, 325, 348, 351
360

Hu Yaobang 348
Hudomal Karlo 148, 195, 237, 315, 340,
341
Husak Gustav 5, 289, 290, 317
I
Ili Negoslav 339
Ilija (vidi: S. Milju)
Istman Kaks 233
Ivakovi (vidi: V. opi)
Ivan Grozni 239
Ivanov 255, 136
Ivanj Marko 58
Ivanj Nik 58
Ivi Marka Nikola 303
Ivkovi Vladimir 75, 328
J
Jagi (vidi: A. Ciliga)
Jakir 12, 37, 167, 168, 211, 213
Jaki 156
Jaki Boidar 195, 196, 204
Jaki Milan 179
Jakubovi Avim 331
Janjatovi dr Bosiljka 226
Jaroslavski 226
Javorskij Ilija Petrovi (vidi:
F.
Planke)
Jegorov 343
Jelaska Vicko 157
Jelene Antun 130, 235
Jeli Milivoj 331
Jesenjin Sergej 346
Jevtuenko Jevgenij A. 346
Jeov Nikolaj 5, 16, 62, 63, 105, 133,
134, 189, 219, 343, 344
Job Nikola 276
Joji Lazo 97, 331
Jovanovi Janko 331
Jovanovi Nadeda 204
Jovanovi Rajko 19,
157, 164, 165,
195,
288
Jovanovi Zivko 41
Judeni 103
Juki Luka 77
Jurani Oskar 303, 305
Juri Vladimir F 331
Jurjevi 216, 331
K
Kaclerovi Tria 155, 165, 342
Kaganovi Lazar Mojsiljevi 175, 343
Kajfe dr Josip 321
Kaljevi M. 19
Kamenjev (vidi: L. B. Rozenfeljd)
Kan A. E. 233
Karaorevi Aleksandar 84, 122, 146,
154, 193, 197, 243, 326

Karamazin Nikolaj 346

Kardelj Edvard 38, 142, 201, 202, 278,
324
Kari (vidi: F. Filipovi)
Karlovi Fric Vajnberger
(vidi: M.
Velinberger)
Karlovi Josip Franklin
(vidi: M.
Velinberger)
Kautsky Karl 39
Kavedija 331
Kebler Aleksandar Eduardovi
331
Kellercnan 253
Kennan 76
Kerber Karl Jakovljevi
(vidi: A.
Mavrak)
Kerenski 177
Kestner Greta 253
Kieffer 186, 187
Kidri Boris 302
Kitvojtnik I. P. 139, 140
Kirov Sergej Mironovi 104, 224, 229,
272, 324
Klar (vidi: V. Vujovi)
Klemenc Franjo 102
Klementis (vidi: Clementis)
Klemnikov 104
Klopi Angela-Nina 171, 215
Klopi Franc 5, 40, 169, 170, 171,
172, 173, 174. 215
Klopi Mile 169
Koetov 349
Koestler Artur 188
Kogo Mate 331, 211, 213
Kohutek 285
Kokotovi Svetozar Lj. 164
Kolak Aleksandar
Vasiljevi 103
Kolendin 103
Kolea Viktor 148
Koljcov Mihail 343
Konar Rade 342
Kondi (vidi: G. Vujovi)
Konkvest Robert 45
Kopa Vlastimir 303, 305
Kopini Josip 275, 281
Kopriva 289
Koprivica-Ostri Stanislava 164
Koraov 140, 141
Koritschoner Franz
258
Kork A. I. 232
Kornilov 103
Korski Ivan 313
Kosarjev 25
Kosior Stanislav Vikentijevi 25, 26
Kosior Stanislav Vikentijevi 213
Kosteeva (vidi: V.
Koeva)
Kosti Vladimir P. 331
Kostov Traje 92
Koeva Vera 228
Koir Janez 331
Koir Mirko 302, 303, 305
Kouti August 83
Kotur Nikola D. 164, 331
Kovaev Vujica 122, 124
Kovaevi 96

Kovaevi Nikola 312

Kovaevi Nikola 56, 148, 247
Kovaljev (vidi: S. Dragi)
Koverkova Zenja 254, 255
Kozlov Sergej S. 331
Koak Jelica 102
Krachler ud. Milka 98
Kragi Marin 331
Krajevski 36
Kralj Franjo 200
Kralj Ivan 5, 189, 324
Kranjc Boris 302, 303, 305
Kraus Karl 68
Krebs 259
Krestinski 63
Krestinski Nikolaj N. 134
Krei (vidi: . Cviji)
Kriljenko 177
Krivicki 32, 33, 233
Krivec Stanko 331
Krivokapi Boro 270, 306
Kriani Juraj 9
Krinar Ivan 169
Krlea Miroslav 5, 11, 17, 35, 52, 82,
127, 205, 320, 335
Krndelj Ivan 97, 157, 250, 340
Krupinski 322
Krupska Nadeda Konstanzinova
(Uljanova Lenina) 225
Kravac Savo 130
Kucjubinski 177
Kuhar Lovro 16, 200, 250, 307, 340,
341
Kun Bela 40, 122, 124, 127
Kundere Vladislav 304, 305
Kppenberger 257
Kurti Petar 68
Kurto Mehmed-Meho 340
Kuriza Katarina 101
Kusovac Labud 149,
249, 250, 313,
314
Kustarov Boris (vidi: B. Kutera)
Kutera Boo 5, 209, 210, 211, 212,
213, 214, 215, 216, 217, 218
Kustarov (Kutera) Paulina 211, 212,
217
Kuzmi edo 288
L
Lapevi Dragia 28, 156, 350
Lastri Jakov 339, 156
Lazarevi Manojlo 41
Lebl 285
Lechaev 289, 290
Lenjin Vladimir Ilji Uljanov 17, 18,
23,
39, 49, 51, 55, 59, 89, 105, 117,
124, 172, 176, 179, 224, 271, 283, 297,
299, 300, 321, 323, 324, 335, 342, 349,
352, 354, 355
Leonidovi Pavel Sirkovskij (vidi: K.
Hudomal)
Leonti Boro 247

Leskoek Franc 342

Levin Isak Don 233
Lien Vladimir 303, 305
Liebknecht Karlo 255
Liht (vidi: G. Vujovi)
Liht Franc (vidi: R. Vujovi)
Lipo Den 97
Litvinov Maksim Maksimovi 63
London Artur 286
Lopandi Dimitrije 81
Lorkovi dr Ivan 83
Lovrencini Anton 235
Lukun 5 ime 331
Lunarevski 310
Luxemburg Rosa 255

Lj
Ljubinko 211,
213
Ljutina Franjo 123

M
Machaeva 289
Magdi Milivoj 100
Majakovski Vladimir 346
Majer (vidi: E. Mayer)
Makarov Ivan (vidi: V. P. Juri)
Maksimovi Boo 94
Malenek Franc 304, 305
Malii Jovan 5, 50, 145, 146, 147, 148,
149,
150, 151, 311, 312, 340, 342
Maljenkov Georgi j Maksimiljanovi
175, 344
Manojlovi Lazo 56
Mantelanc Vladimir 164
Manuilski Maksim Maksimovi 192,
194,
195, 200
Marganovi Pajo 147
Marge'ti (vidi: S. Stefanovi)
Mari (vidi: A. Mavrak)
Mari Ivo 195, 200, 249, 250, 284, 310,
341
Mari M. 312
Mari Milomir 189, 224, 275, 288, 292,
307, 320
Marchais Georges 13
Maran Joa 304, 305
Margerit Viktor 58
Marin Alojz 331
Marini Tatjana 131
Marinko Miha 342
Marinkovi Mladen 331
Marinkovi Neboja S. 331
Marjanovi Dragomir 41, 157, 339
Marko (vidi: A. Rankovi)
Markovi
dr Sima
5, 19, 29, 31,
41,
100, 154, 155, 156, 157, 158, 160, 163.
164, 165, 166, 230, 244, 292, 293, 294,
295, 296, 312, 313, 314, 315, 325, 339,
340, 342
362

Markovi dr Vukain 5, 54, 55, 56

57,
58, 59, 68, 122, 276, 297
Markovi F. 164
Markovi M. Momir 54, 56
Markovi Milo 157, 340
Markovi Petar 331
Markovi Stoj a 68
Markovi Svetozar 155
Marmon 228
Martelli Rogea 22
Martinovi Ivan (vidi: J. Malii)
Marx Karl 39, 262, 335
Maslari Boidar 131, 248, 275, 281
Maslea Veselin 50
Maslov Arkadij (vidi: I. emerinski)
Maanovi Marko 146, 148
Matruko Pako 211, 213, 331
Matanovi Mario 87, 242
Matkovi 331
Matulj Tone 170
Matuljevi 257
Matvejevi Nikita Levin
(vidi: A.
Marin)
Matvejevi Predrag 144, 204
Matuzovi Ivan 5, 56, 122, 123
Mavec Joa 304, 305
Mavrak Antun 5, 18, 44, 67, 68, 69, 71,
72, 89, 100, 148, 149, 204,
288, 312,
340
Mavrak Vilim 67
Mayer Ernst 228
Medvedev Roj 45, 343, 354
Mendel 107
Mandeljtam Nadeda 117
Mandeljtam Osip 115, 117,
346
Merekovski Dmitrij 346
Mesi Marko 215, 332
Metrovi Ivan 84
Miunovi Veljko 210
Mihailovi Dragoljub Draa
28
Mihajlov B. 156
Mihajlovi Aleksej Bulgin
(vidi: R.
Voljtogoni)
Mihovilovi Maroje 20
Milek (vidi: K. Horvatin)
Mikeleni Kristofer 332
Mikelin Milo 45
Mikolji 95, 96
Milanovi M. (vidi: J. iinski)
Mileti (vidi: P. ili . Bri)
Mileti Petko 5, 148, 275, 276, 277, 278,
279, 280, 281, 282
Mileti Petko 249, 250, 313, 315
Mili Milan (vidi: S. Markovi)
Mili Peci Ana 291
Milinovi Tomo 350
Milki Ilija 156
Milojkovi ivota 41, 158, 164, 165
Milutinovi Ivan 342
Milo (Korduna) 332
Milo Stoj an 67, 69
Miloevi (vidi: S. Milju)
Miloevi Mate 332
Miljukov 207

Milju Simo 5, 17, 42, 98, 127, 128, 129,

131, 164, 312
Milju Zora 5, 17, 127, 128, 129, 312
Mints Isak 347, 348
Miranov (vidi: R. Hercigonja)
Miri Vladimir 41, 339
Mirkovi (vidi: K. Horvatin)
Mirkovi (vidi: V. Sakun)
Mii 68
Mii Janko 105, 147, 170, 174
Miti Ljubo 157
Mitrovi (vidi: G. Vujovi)
Mitrovi Mitra 308
Mitrovi ore 200
Mlinari Boidar P. 332
Mlynar Zdenek 319
Moreno Hoze Lopez (vidi:
S. S.
Kozlov)
Molotov Vjeeslav Mihajlovi 196,
244
Mrazovi Karlo 72
Mrkonji (vidi: J. Malii)
Mrzel Ludvig 304, 305
Muk Adolf 202, 309, 341
Mussolini Benito 215, 224
N
Nadarevi efik 209
Najhart Franjo 47
Najman (vidi: H. Neumann)
Napoleon Bonaparte 62
Naumov Milan M. 332
Nesterenko 32, 33
Neumann Heinz 226, 258
Nikifonovi
Pjotr (vidi:
P. ili .
Bri)
Nikola (vidi: G. Vujovi)
Nikola II 39, 61
Nikolaj I 45
Nikolajev 269
Nikolajevi Deparidze Samson (vidi:
M. Gragi)
Nikolajevi
Jelisij
Kiseljov
332
Nikolaj evi Pavel Aleksijev 332
Nikolajevi
Pjotr (vidi:
P. ili S.
Bri)
Nikolajevi Pjotr Kuznjecov (vidi: M.
Marinkovi)
Nikoli Blagoje 148
Nikoli Zora 59, 341
Nikoli Milan 105
Niki Tomo 97
Nino 228
Nojhauzen 301
Novak (vidi: V. opi)
Novakovi Kota 5, 14, 19, 28, 29, 30,
31, 66, 83, 90, 149, 156, 157, 164, 165,
195, 312, 324, 326

Novakovi Kota
Novomensky 290
Novotny Antonin 5, 11, 92, 289, 290,
291, 317
Novotny David 290

Nj
Njego Petar Petrovi 77
O
Obrenovi Milan 39
Oak Dragutin 321, 322
Oak Ico (vidi: I. Oak)
Oak Ivan 34, 35, 52, 81, 84, 122, 130,
131, 145, 149, 178, 189, 204, 234, 239,
246, 320, 321, 322, 323, 327, 328
Odi Slavko 96
Ogorelica dr 79
Olberg Betty 190
Ondraek 269
Opat dr Jaroslav 248, 250
Ordonkide Serge 310
Oreki Agata 5, 105, 106, 114, 130, 173,
174, 234
Oreki Mijo 147, 170, 174, 230
Oreki Vlado 105, 106, 173, 174
Orlov Jurij 345
Orlov Pana Anton (vidi: urkov)
Orovanac Nikola 332
Osvald Stane 302, 305
Otri Vlado 252
Oto (vidi: J. B. Tito)
P
Parovi Blagoje 19, 51, 131, 200, 201,
249, 340, 341
Paali ore (vidi: M. M. Naumov)
Pasternak Boris Leonidovi 340
Pai Nikola 294
Pavel-uster Josef 250, 251, 252, 289
Pavlenko 136
Pavlov Mihajl 332
Pavlovi Andrija 332
Pavlovi Grigorije Dernov (vidi: E.
Stalcer)
Pavlovi Ilija 309
Pavlovi Lazarenko Mihail 329
Pavlovi Mitrofanov Sergej (vidi: F.
I. Vankmiler)
Pavlovi Pavle 154, 156, 164, 165, 339
Pavlovi Zivojin 177, 178, 307, 308, 342
Pecarski Zika 146, 157, 340
Peci dr Oldrich 291
Pelagi Vasa 38, 54
Penezi Slobodan 308
Pereni Janez 303, 305
Pei dr Desanka 160, 163, 164
Pei Duan 339
363

Pei M. P. 82
Petar Veliki 239
Petrak Marjan 304, 305
Petranovi Ivan I. 332
Petrovi Boris Stjepanov (vidi: S. Stefanovi)
Petrovi Drozdov Vasilij (vidi: S. Krivec)
Petrovi Gavril Predojevi (vidi: I. I.
Petranovi)
Petrovi V. S. 164
Petrovi (vidi: V. Spori)
Petrovi Drago 200
Petrovi Marko 211, 213, 332
Petrovi Milorad 157
Petrovi Nikola, kralj Crne Gore 54
Petkovi Nikola Seljak 110, 119, 157,
230
Petrovi Slobodan 52, 130
Petrovski (vidi: K. Horvatin)
Petrovski (vidi: V. opi)
Pieck Wilhelm 201, 254
Pijade Moa 19, 29, 51, 164, 277, 278
Pik Vilijem (vidi: W. Pieck)
Piller 289
Pilnjak Boris 343
Pjatakov Grigorij 348
Pjatkov G. L. 101, 177
Pjatnicki Josif A. 31, 311
Plankl Franc 332
Platonov Andrej 346
Plehanov Georgij Valentinovi 39
Pletnjevi 310
Polovi Boo 321
Poljakov 350, 351
Popivanov Stefan Makedonovi 332
Popivanova Malina 332
Popov M. M. 211
Popovi 96
Popovi Milan (vidi: M. M. Naumov)
Popovi Miroslav 351, 352
Popovi Svetislav (vidi: V. Horvaj)
Poskribiev 268
Postiev Pavel Petrovi 104, 175, 211
Potoki 298
Potoki Ivan V. 333
Poar Petar 328
Prestlerl Martin 303, 305
Preihov Voranc (vidi: L. Kuhar)
Pribernik Mirko 303, 305
Pribievi Svetozar 75, 82, 83, 84
Primakov 167
Primakov V. M. 232
Princip Gavrilo 77
Prodanovi Bora 276
Prosenc Anton A. 332
Proti Milo 332
Proti Stojan 83
Pufler Janko 303, 304
Pukari Franjo 123
Putna V. I. 167, 232
364

R
Raneiger Rudolf 333
Rai Punia 83
Radek 62, 101, 207, 310, 348
Radeijevi Bruno 236
Radi Antun 83
Radi Stjepan 82, 83, 294
Radomisljski Grigorij Jefsejevi 17, 37,
53,
157, 207, 224, 225, 226, 311, 323,
342, 348, 350, 355
Radovanovi Ljubo 19, 146, 156, 16d
Radovanovi Milan 200
Radunovi Ivan Z. 333
Rajk Laslo 92
Rajkovi 216
Rajkovi 333
Rajnike 269
Rkosi Mtys 92
Rakovski 63
Rancinger Ivan 304, 305
Rankovi Aleksandar 275, 308, 342
Raskolnikov Fedor 63, 342
Raspor Anton 333
Rakovi 57
Rauzinger (vidi: R. Ranciger)
Ravnikar Janko 304, 305
Razumov 255
Remele Herman 258
Remizov Aleksej
Ribar Ivo Lolo 280, 281
Ribentrop Joachim Von 196, 220
Rihard 294
Rihter Erih (vidi: A. Vajs)
Rikov 37, 63, 133, 134, 254, 348, 353,
355
Ristovi Ljubia 130
Riova 344
Rjutin 353
Rodos 25
Romakin Borja 153
Roosevelt Franklin Delano 267
Rozengoljc 37
Rozineli 310
Rubuov 184, 185, 186, 187
Rudniki 139, 140, 141
S
Sablji 71
Sacco Nicola 209
Sako (vidi: N. Sacco)
Sakun Vladimir 332
Salaj uro 146, 148, 157, 171, 340
Samardi Gojko 5, 183
Samardi Risto 148, 297, 333
Sandarski Nikola Pante 333
Sandarski (vidi: N. Orovanac)
Sark Mit ja 304
Savi (vidi: G. Vujovi)
Schfer J. 7
Sajvers M. 233
Sekuli 71

Selie (vidi: L. Sellier)

Sellier Louis 228
Seljezov Ivan Semjonovi (vidi:
A.
Pavlovi
Semi (vidi: S. Markovi)
Semklar Voja 97
Senko (vidi: V. opi)
Senjko (vidi: V. opi)
Serebjakov 348
Serebriakov Galina 343
Simon Andre 283, 286
Seri Marin 333
Sifrin Avraham 345
Skerlec, ban 75
Skoljnikov 348
Skripnjik 157
Slansky Rudolf 286, 289, 317
Slepkov A. 226
Smirnov 207
Smirnov 257
Smodlaka Slaven 321
Smole Joa 272
Smrkovsky Rudolf 289
Sokoljnikov 207
Sole 236
Solenjicin Aleksandar 45, 84, 87, 135,
242, 256, 345
Sommer (vidi: J. iinski)
Sore Josip A, 333
Sori Josip 56
Spaak Paul Henri 267
Sporber Manes 205
Spori Viktor
333
Srdi
Antonina
Seveljova 179, 180,
181, 182
Srdi
Danilo 5,
122, 177, 178, 179,
180, 181, 182, 323, 324, 325
Srdi Gedeon
182
Srdi Jelena 182
Srdi Vjeeslav 179
Srebrenjakov 207
Stalcer Emerih 333
Staljin Josip
Visarionovi Dugavili
5, 11, 12, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 23,
25, 26, 27,
37, 45, 53,
59, 60, 61,
62, 63, 64,
65, 73, 74,
89, 91, 92,
93, 102, 105, 110, 114, 115, 116, 117,
118, 122, 124, 128, 135, 136, 139, 154,
157, 166, 167,
172,175,176,177,
180, 189, 191, 199, 207, 209, 211, 215,
219, 224, 225, 226, 227, 229, 230, 234,
239, 252, 257, 258, 261, 262, 263, 268,
269, 270, 272, 273, 274, 285, 293, 294,
295, 299, 300, 301, 307, 311, 317, 323,
328, 335, 336, 342, 343, 344, 346, 347,
348,
349, 350, 351, 354
Stefan (vidi: V. Horvaj)
Stefanovi Lazar 19, 41, 146, 157, 340
Stefanovi Simo 333
Stefanovi Svetislav 275
Stepini Milan 302, 303, 305
Stern Viktor 228
Stevan Stewart 22
Stilinovi Marjan 50

Stilinovi
333
Stoljarova
Nataa
Streckay
290
Struevi Lj. 117
Suevi Nada 131
Sulji Smajo 123
Sun-Jat-Sen 254

255

aban dr Josip 76, 77, 79

ajlevi 32
alamov Varlam
Tihonovi
33, 84,
126, 144
Salve Mgeladze ore (vidi: R. Renciger)
Saranski Anatolij 345
arini J. 77
eremet Akif 5, 88, 89, 148, 149
eremet Nafija 88, 89,
90, 91
Skirjatov Matvej
175
ling Oto 285, 286
Silovi 333
Silovi dr Sreko
151
Silovi Nina 149
najder Zlatko 131, 157, 230
ogaj Boko (vidi: D. N. Zori)
pindler Duan 304, 305
tajner Karlo 5,
12, 15, 20, 44, 52,
69, 84, 101, 102, 129, 135, 173, 204,
256, 262, 263, 264, 265, 266, 267,
268, 270, 271, 276, 287
tajner Sonja 269
tancer 52
tefek (vidi: S. Cviji)
tern (vidi: 228)
urkov 333
vab Karei 286
vack E. 317
varcman
Stjepan
Aritonijevi
(vi
di: V. Horvaj)
vrljuga 98
T
Tadej 333
Telesmani Nikola 334
Telman (vidi: E. Thlmann)
Thlmann Ernst 226
Timofejevi Ivan Pavlienko (vidi:
I. 2. Radunovi)
Tito (vidi: J. Broz)
Todorovi Mihajlo 165
Todorovi Mika 41
Togliatti Paimiro 146, 158, 205, 246
Tomski Mihail Pavlovi 353, 256
Tomi Vida 302
Topalovi Zivko 28, 156, 339
Topagi Mihajlo 123
Trebinjac Milo 339
Treint Albert 228
Tren (vidi: A. Treint)
365

Tret jaka 343

Trifomov Teodor 9
Trilis 297
Trocki (vidi: L. D. Brontajn)
Trocki Sjedov 300, 301
Trumbi dr Ante 84
Tucovi Dimitrije 38, 39
Tuhaevski Mihail
Nikolajevi 37,
63,
167, 168, 232, 343
Tupoljev Andrej Nikolajevi 343
Turgenjev 295

U
Uborevi 37, 167, 168, 232
Uglanov 353
Uhrin 290
Ulbricht Walter 257, 269
Uradin Matija 52
Urban 226
Urlih 257
Urlin Vasilij V. 134
Urvalek J. 317
V
Vaclovi (vidi: J. Ciinski)
Valecki Henrich 222
Vajs Adolf 333
Valjtogoni Robert 333
Vankmiler Franc I. 333
Vanzetti Bartolomeo 209
Varsberg-Cubulski Aleksandar (vidi:
A. Weissberg-Cybulski)
Varski 228
Varski (vidi: A. Warski)
Vasiljevna Vera 185, 186
Vatovac Albina A. 333
Vatovac Rikardo uzepe 333
Velinberger Mirko 334
Verejkis 104, 167
Verner Paul (vidi: S. Milju)
Vernik Alojz 304, 305
Viali Vittorio 20
Vidi Dobrivoje 20, 21
Vidmar Roman 303, 305
Vidnjevi Dragutin 56
Viktorov W. (vidi: J. Broz)
Vilibanda A. M. (vidi: A. Mavrak)
Vinceti (vidi: B. Vanzetti)
Vinter (vidi: V. opi)
Vinski Marija 49, 99, 102
Visinski 16, 17, 133, 134, 230, 257, 343
Vlada (vidi: 2. Pavlovi)
Vlahovi Veljko 23
Vojkov 207
Vojnilovi 313
Volf (vidi: A. Jakubovi)
Varoilov Kliment Jefremovi 53
Vorovski 207

366

Voznesenski Andrej 346

Vrane Mihajlo 71, 96, 121, 151, 234
Vrangel Petar Nikolajevi 103, 178
Vuji (vidi: J. Malii)
Vujoevi dr Ubavka 38
Vujovi Grgur 5, 14, 36, 66, 204, 221,
230, 312, 326
Vujovi Radomir 5, 14, 30, 66, 131,
157,
195, 204, 221, 222, 223, 229, 326
Vujovi Vojislav 5, 14, 204, 221, 223,
224, 225, 226, 227, 229, 312, 326
Vujovi Zivka 222
Vuk (vidi: A. Jakubovi)
Vukeli Branko 189
Vukievi Lazo 56
Vukoti Rudolf Fedorovi (vidi: A.
Jakubovi)
Vukovi Gojko 146, 157
Vukovi P. (vidi: R. Colakovi)
Vukin 226
W
Warski Adolf 228
Weber Saa 263, 264, 266
Weissberg-Cybulski Alexandar 220,
258
Werner 149
Wisner Frank 21
Wndet Erich 258, 259
Z
Zaporoec 294
Zelenjin Vladimir V. 54, 55
Zetkin Clara 257
Zimina 262
Zinovjev (vidi: G. J. Radomisljski)
Zori Dimitrije Nikolajevi 334
Zorge Richard 189
Zovko Marko 94, 96
Zweig Stefan 253

2
Zdanov Andrej Aleksandrovi 175
2eraji 77
2ivi (vidi: V. Horvaj)
2ivka (vidi: 2. Vujovi)
Zivaljevi Danilo 41
2ivkovi (vidi: V. Horvaj)
Zivkovi Petar 146, 171, 234

2orga Jakob 157, 339

2ujovi Sreten 149, 250, 275, 280, 307,
336, 341

2ukov Georgij Konstantinovi 268

2umr Franc 304, 305
Zui Josip 334

IZBOR IZ LITERATURE

1.
2.
3.
4.
5.

Antonov-Ovsejenko Anton, Staljin, Portret tiranina, Naprijed, Zagreb,

Baranovski Julius, Sibirski led u srcu, IIII, CIP, Zagreb, 1985.
Baranovski Julius, Zatvorska i sibirska sjeanja, Stvarnost, Zagreb, 1981.
Blaevi Jakov, Traio sam crvenu nit, Zagreb, 1976.
Boffa Giuseppe, Povijest Sovjetskog Saveza, III, Otokar Kerovani, Opa

1986.

tija, 1985.
6. Bohlen Charles, Svjedok povijesti, 19291969, Globus, Zagreb, 1976.
7. Borba 1922, reprint, NIP Borba, Zagreb, 1972.
8. Britovek Marijan, Staljinov termidor, Cankarjeva zaloba, Ljubljana, 1984.
9. Broz Josip Tito, Borba i razvoj KPJ izmeu dva rata, Komunist, Beograd, 1978.
10. Broz Josip Tito, Sabrana djela, Udrueni izdavai, Beograd, 1977, i dalje.
11. Buber-Neumann Margareta, Staljinova i Hitlerova zatoenica, Drutvo novi
nara Hrvatske, Zagreb, 1952.
12. Ceni Vjekoslav, Enigma Kopini III, Rad, Beograd, 1983.
13. Cesaree August, panjolski
susreti, Zagreb, 1961.
14. Colakovi Rodoljub, Kazivanja o jednom pokoljenju, IIII, Udrueni izda
vai, Sarajevo, 1985/86.
15. Dedjer Vladimir, Izgubljena bitka J. V. Staljina, Sarajevo, 1969.
16. Deutscher Isaac, Staljin, politika biografija, Globus, Zagreb, 1977.
17. urakovi uro, Osam sekretara partije, Privredni pregled, Beograd, 1982.
18. Filipovi Filip, Revolucionarna misao i djelo (zbornik radova), ISI, Beograd,
1983.
19. Fischer Luis, ivot i smrt
Staljina, Novinsko-izdavako poduzee,
Zagreb,
(bez godine izdanja).
20. Ginzburg Jevgenija, Kronika
kulta linosti, Znanje,
Zagreb,
1971.
21. Gligorijevi Branislav, Izmeu revolucije i dogme,
Spektar, Zagreb, 1982.
22. Grosman Vasilij, Sve tee... Obelisk, Beograd, 1982.
23. Hercigonja Rudolf, Lepoglavski vampiri, Zagreb, 1919.
24. Izvori za istoriju SKJ, Kongresi, konferencije i sednice centralnih organa
SKOJ-a, IC Komunist, Beograd, 1983.
25. Klasna borba (reprint) III, IC Komunist, Beograd, 1984.
26. Koestler Artur, Pomraenje u podne, Liber, Zagreb, 1972.
27. Komunistika internacionala Stenogrami i dokumenti kongresa, Kulturni
centar, JUR Privredna knjiga, Gornji Milanovac, 1983.
28. Kovaev Vujica, Na zajednikom frontu revolucije, ISI, Beograd, 1987.
29. Krivokapi Boro, Dahauski procesi, Prosveta, Partizanska knjiga, Beograd, 1986.
30. Krlea Miroslav, Dnevnik, Osloboenje, Sarajevo, Mladost, Zagreb, 1981.
31. Krlea Miroslav, Panorama pogleda, pojava i pojmova, Sarajevo 1982.
32. London Artur, Priznanje, Jedno iskustvo sa procesa u Pragu, Prosveta,
Beograd, 1969.
33. Mari Milomir, Deca komunizma, Mladost, Beograd, 1987.
367

34. Markovi Sima, Nacionalno pitanje u svetlosti marksizma, Grafiki institut

Narodna misao, Beograd, 1923.
S5. Markovi Sima, Tragizam malih naroda, Filip Vinji, Beograd, 1985.
36. Matvejevi Predrag, Otvorena pisma, Moralne vjebe, Nova 12, Beograd, 1985.
37. Mikelin Milo, Staljin. ivotni put samodrca, Prosveta, Beograd, 1986.
38. Mili Peci Ana, Zato? Ispovijest o ivotu s dr Oldrichom Peclom i prakom
procesu 1950,
III, Stvarnost, Zagreb, 1975.
39. Milo Stojan,
Antum Mavrak, graa za monografiju,
Osloboenje, Sarajevo,
198586.
40. Mlynr Zdenek, Mraz dolazi iz Kremlja, Globus, Zagreb,
1985.
41. Oak Ivan, Baraba, Kajkavsko spravie, Zagreb, 1978.
42. Oak Ivan, Braa Cviji, Spektar, Globus, Zagreb, 1982.
43. Oak Ivan, Jugoslovenski emigranti iz SAD u SSSR-u. Spektar Zagreb, 1985.
44. Oak Ivan, U
borbi za ideje Oktobra, Stvarnost, Zagreb, 1976.
45. Oreki Vlado,
Nikoli Milan, Sibirski peat, SN Liber,
Zagreb,
1983.
46. Pavlovi Zivojin, Bilans Staljinovog termidora, Beograd, 1940.
47. Petrovi Slobodan,
Sedam sekretara SKOJ-a, Beograd,
1962.
48. Prilozi za
istoriju socijalizma, (vie brojeva),
ISI Beograd.
49. Proleter, (reprint) Institut za istraivanje radnikog pokreta, Beograd, 1968.
50. Raievi Vojo, Studentski pokret na
Zagrebakom sveuilitu, izmeu dva
rata, 19181941, Mladost, Zagreb, 1959.
51. Revolucija pod okriljem Kominterne, Izabrani zapisi Milana Gorkia, Filip
Vinji, Knjievne novine, Beograd, 1987.
52. Sejvers M, Kan A. E, Tajni rat protiv Sovjetske Rusije, biblioteka Trideset
dana, bez
oznake izdavaa, Beograd, 1949.
53. Sobelevski
Mihael, Vladimir opi, 18911939,
Rijeka,
1976.
54. Solenjicin Aleksandar, Arhipelag GULAG, Scherz Verloa, Bern, 1974. (nje
mako izdanje).
55. Staljin Josif, Pitanje lenjinizma, CDD, Zagreb, 1981.
56. Stojkov Todor,
Opozicija u vreme estojanuarske diktature, 19291935,
Beograd, 1969.
57. Salamov Varlam
Tihanovi, Prie sa Kolima, Beogradski izdavaki zavod,
Beograd, 1985.
58. Spanija 19361939, IV, Vojno
izdavaki
zavod, Beograd, 1971.
59. Stajner Karlo, Povratak iz Gulaga, Globus, Zagreb, 1985.
60. Stajner Karlo, Ruke iz groba, Globus, Zagreb, Osloboenje, Svjetlost, Sara
jevo, 1986.
61. Stajner Karlo, 7000 dana u Sibiru, Globus, Zagreb, 1971.
62. Trajni referat N. S. Hruova,
Stvarnost,
Zagreb, 1970.
63. Vajsberg-Cibulski
Aleksandar, Zavera utanja, Velika istka u SSSR-u,
Rad, Beograd, 1952.
64. Vlaji Gordana, Jugoslovenska
revolucija
i nacionalno pitanje, 19191927,
CKD, Globus, Zagreb, 1984.
65. Vojna enciklopedija 112, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1975.
66. Zovko Marko, Kamilo Horvatin, Spektar, Zaf.reb, 1980.
67. ivot i djela Vladimira opia (zbornik radova), Rijeka, 1978.
lanci
i
feljtoni
u
Politika,
Duga,
graanska i radnika
Izvestija ...

368

listovima:
Vjesnik,
Start,
Danas
(Zagreb);
NIN,
Komunist
(Beograd);
AS
(Sarajevo)...
Predratna
(komunistika) tampa, te sovjetski listovi Pravda,